'' Užasno mi fališ. Još uvijek. Ali neću ti to nikada priznati. Ipak osjećam neko čudno zadovoljstvo u saznanju da nikad više neću poljubiti tvoje usne. Niti da ću se ikada više skupiti u tvom krilu, godinama klesanom za moje tijelo. Razmišljala sam o tome kako bih te odbila, kako bih ti vratila. I na kraju, pružila sam ti samo osmijeh. Nisam te odbila ničim drugim, samo osmijehom. Odbiti te onako osvetnički, značilo bi pljuvanje po mojim godinama s tobom. Pljuvanje po danima koji su se desili, po noćima koje su bile stvarne, po rukama koje su zimi grijale, a ljeti hladile. Po usnama koje su sve naučile. Po onome u što sam se klela. Zbog toga sam se samo nasmijala, otvorila srce, pustila te i okrenula se. Hodala sam sama, prvi put. Sreća se ugostila u moje slobodno srce. Znala sam da ćeš i ti biti sretniji bez mene. Nije mi bilo žao. Ali fališ mi. Još uvijek. ''
Ako ne razumes moje cutanje,neces razumeti ni moje reci Čet Apr 19, 2012 9:31 pm
