"Što li sam je toliko i tražio, kog vraga? Bilo je jasno da ću je izgubiti ako je pronađem...
Rastojanje između
nas definitivno se više nije moglo preći tek tako, prostim svakodnevnim koracima...
- Nisi bio kod kuće?
... - Nisam...
- Zvala sam te oko osam. Pola devet. Tu negde...
Poljubila me je službeno, kao da mi uručuje ručni sat za dvadeset i pet godina provedenih u Firmi, pokušala je da izdrži moj pogled potpuno smireno, ali nešto je iznenada poplašilo par lastavica pritajenih u njenim trepuškama...
O da, lagala je, još kako...
Jednom, kad je zadremala, preturajući joj krišom po recima, kao po tašni, slučajno sam nabasao na neke male, nepotrebne laži, i te noći je tamna senka slutnje prvi put nadletela moje snove. Znao sam da je to uzima jednom za uvek, Laž je teška droga, sa te igle se još niko nije skinuo...
- Završilo se malo ranije, pa smo svratili na kaficu, svi zajedno... Ovaj... Baš sam se spremala da krenem... Ozbiljno... Evo, ovog časa...
Vidim, lutko, zamalo da se sudarimo na vratima...
Kako dosad nisi naučila da sam ja momak kog svako može lagati, ali ga niko ne može slagati?
I da glupa pravila ove igre u kojoj je tebi sve dozvoljeno poštujem jedino zbog toga što sam ih lično ja
odredio?"