Dvadeset osmo poglavlje
KALONA
Kalona nije mogao odrediti koliko je vremena veæ proveo u predjelu Nyx.
Isprva se tako ošamutio kad ga je iz tijela istrgnuo Mrak koji je ukrotila
Neferet da, tjelesno i duhovno, nije bio svjestan nièega doli
strahopoštovanja i èistog straha zbog toga što se vratio u Njezin predio.
Nije zaboravio ovdašnju ljepotu èistu divotu Onoga Svijeta i èaroliju koja
se ovdje nalazi za njega. Naroèito za njega.
Bio je drugaèiji dok je ovamo pripadao.
Bio je sila Svjetla koja štiti Nyx od svega što bi Mrak mogao prizvati u
pokušajima da poremeti ravnotežu svijeta u smjeru zla, boli, sebiènosti i
beznaða, onoga èime se hrani.
Nebrojena je stoljeæa Kalona štitio svoju Božicu od svega, izuzev sebe.
Koje li ironije, stoga, što se Mrak poslužio upravo ljubavlju da ga obori. I
još veæe ironije u tome što se Svjetlo, nakon što je pao, takoðer poslužilo
ljubavlju da ga zarobi.
Naèas se upitao bi li mu ljubav ikako mogla nauditi još jaèe nego dosad.
Je li uopæe još u stanju voljeti?
Ne voli Neferet. Iskoristio ju je da se oslobodi iz zatoèeništva u zemlji, a
onda ga je ona zauzvrat iskoristila za vlastiti cilj.
Voli li Zoey?
Ne bi htio sam biti razlog njezina uništenja, ali grižnja savjesti nije ljubav.
Ni kajanje nije ljubav. Te emocije, k tome, nisu dovoljno snažne da bi ga
natjerale da poželi žrtvovati slobodu svojeg tijela kako bi je spasio.
Kad se poèeo kretati kroz predio Božice, pali besmrtnik istjerao je sve
nedoumice o ljubavi i njezinim bolnim vidovima iz svijesti, i posvetio se
svojem sadašnjem zadatku.
Prvi mu je korak pronaæi Zoey.
Drugi mu je pobrinuti se za to da se ona ne može više vratiti u zemaljski
predio, tako da on iznova može steæi svoje tijelo i ispuniti zavjet koji je
dao Neferet.
Nije mu bilo teško pronaæi Zoey. Morao je samo usredotoèiti volju na nju,
a onda je njegov duh otplovio na plimi Mraka ravno do nje do razbijenih
dijelova njezine duše.
S njom je bio onaj ljudski djeèak kojeg je ubio, ili, toènije, bio je s onim
dijelom nje koji je u ovom životu predstavljao najèistiji vid Zoey.
Bilo mu je èudno vidjeti ga kako je tješi kako je smiruje i zatim je
nekako nagonski vodi u sveti lug Božice. Na mjesto tako èisto, tako
MIN@
244
sazdano od suštine Nyx da u njega nikada neæe moæi uæi nikakvo zlo,
dokle god se u svijetu bude održavala ravnoteža Svjetla i Mraka.
Kalona se dobro sjeæao tog luga. Upravo je u njemu prvi put shvatio da
voli Nyx. U onom groznom razdoblju prije nego što je odluèio pasti od
Nje, jedino je tu mogao pronaæi makar i najmanju mjeru mira.
Pokušao je opet uæi. Otiæi za Zoey i Heathom i riješiti se ovog bremena
kojim su ga opteretile makinacije Neferet. Samo, Kalona nije uspio prijeæi
granicu svetoga luga. Od pokušaja je ostao slab i zadihan, što ga je i
predobro podsjetilo na ono što je osjeæao svaki put kad je bio zarobljen
pod zemljom.
Ovaj put su ga spokoj i èarolija zemlje Božice odbacili, umjesto da ga
zarobe. U prevelikoj je mjeri postao dio Mraka da bi ga lug Nyx više
mogao prihvatiti.
Kalona je napola oèekivao da se Nyx svaki èas pojavi pred njim da ga
optuži da je uljez, što posve oèito i jest i da ga ponovno izbaci iz svojeg
predjela.
Ali Božica se nije pojavila. Izgleda da je Neferet imala pravo. Da mu je
Nyx prognala i tijelo i dušu, sam bi ga Ereb doèekao da ispuni volju svoje
Božice i, služeæi se svim moæima božanskog priležnika, odagna njegov
duh s Onoga Svijeta. Znaèi, Kaloni je dopuštena ova sloboda, ovaj izbor
da se, bez obzira na Božicu, vrati i promotri ono za èim najviše žudi, ali
što nikada neæe moæi imati.
Bijes, poznat i siguran, poèeo je kiptjeti u besmrtniku.
Uhodio je Zoey i djeèaka. Kaloni nije trebalo dugo da shvati kako æe s
vremenom sasvim sigurno moæi obaviti svoj zadatak jednostavno tako da
ih natjera da ostanu unutar luga.
Zoey kopni i gubi samu sebe. Postaje nespokojna Caoinic Shi', a kao
takva, nikad se neæe vratiti u svoje tijelo. Od pomisli na to da æe se Zoey
pretvoriti u biæe koje nije ni živo ni mrtvo, zauvijek nesposobno pronaæi
mir, Kalonu je prožeo neobièno bolan osjeæaj.
Opet osjeæaj! Hoæe li se ikada riješiti toga? Da. Sigurno postoji naèin.
Možda Neferet ima pravo. Možda æe mu to biti jednako lako kao i riješiti
se Zoey. Tada æe se osloboditi krivnje i žudnje i osjeæaja nedostatka koje
ona izaziva u njemu.
Još dok mu je ta pomisao padala na pamet, Kalona je znao da je se neæe
riješiti ako je ostavi ovdje i dopusti da se ona pretvori u sablast, puku
sjenu same sebe. Ta bi ga spoznaja dovijeka progonila.
Kalona se stao predomišljati dok je, s rubova luga, promatrao kako Heath
bdije nad Zoey i nastoji je utješiti, dok je utjeha nemoguæa.
MIN@
245
On je doista voli, kao i ona njega. Kalona se iznenadio što ta pomisao nije
izazvala nikakvu ljutnju ili ljubomoru u njemu. To je puka èinjenica. Da
se cijeli svijet za Zoey nije okrenuo naglavce, mogla je provesti nedužan,
uobièajen, sretan životni vijek s ovim ljudskim djeèakom.
I Kalona je odjednom posve jasno shvatio kako se može riješiti Zoey i
ispuniti zavjet koji je dao Neferet.
Ona bi ovdje bila spokojna uz djeèaka, a njezin bi spokoj bio dovoljan da
u njemu ublaži krivnju zbog toga što je izazvao njezinu smrt. Ona æe
ostati ovdje, u lugu Nvx, sa svojim ljubljenim iz djetinjstva, a Kalona æe
se vratiti u zemaljski predio osloboðen upletenosti s njom. Bit æe dobro
djelo ako ona ostane tu, racionalizirao je Kalona svoju odluku. Nikad više
neæe znati za zemaljske brige i bol. To mu se èinilo kao zadovoljavajuæe
rješenje.
Kaiona je istjerao iz misli pomisao na to kako bi mu bilo ostati lišen
jedine osobe koja ga je, u dva životna vijeka, podsjetila na njegovu
izgubljenu Božicu i istinski ga natjerala da osjeæa.
Umjesto toga, posvetio se djeèaku. Heath je kljuèan. Njegova je smrt
izazvala smrskavanje njezine duše, a grižnja savjesti zbog njegove smrti
ne dopušta joj da ponovno postane cijela. Blesavo ljudsko biæe! Zar ne
zna da joj samo on može otkloniti grižnju savjesti i omoguæiti iscjeljenje
duše?
Ne, jasno da ne zna. Samo je djeèak, i to ne naroèito pronicav. Morat æe
ga se navesti na taj zakljuèak. Ali djeèak se nalazi u lugu, gdje je Kaloni
zabranjen pristup. I tako se Kalona samo motao oko luga i motrio, a kad
se djeèakova ljutnja prelila u bijes i krv, iskoristio je taj traèak temeljnih
osjeæaja da mu došapne, da ga povede, da ga pošalje kamo želi.
Gotovo zadovoljan, Kalona se povukao na rub luga da prièeka. Djeèak æe
pomoæi Zoey da izlijeèi dušu, ali ona ga neæe ostaviti jer upravo on æe
biti naèin na koji æe ona ponovno postati cijela. I tako je sad samo pitanje
vremena, i to vrlo kratkog vremena, prije nego što njezino zemaljsko
tijelo premine bez njezina duha.
Tad æe se on moæi vratiti u vlastito tijelo, ispunivši zavjet koji je dao
Neferet. Tada æu se, mraèno je pomislio Kalona, pobrinuti da Tsi Sgili
nikada ne stekne vlast nada mnom.
Sav ponosan na svoja racionaliziranja i samozavaravanja, besmrtnik nije
primijetio Starkov ulazak u lug, pa nije ni posvjedoèio tome kako se
Zoeyn svijet još jedanput okrenuo naglavce.
MIN@
246
STARK
Stark je gledao kako Heath prolazi kroz zastor izmeðu ovog i sljedeæeg
predjela. Na trenutak se nije mogao prisiliti na kretanje, èak ni da ode do
Zoey. Imao je pravo. Heath je hrabriji od njega. Stark je pognuo glavu, i
prošaptao:
„Budi uz Heatha, Nyx, i daj mu da nekako opet pronaðe Zoey u ovom
životu.“ Kutovi Starkovih usana razvukli su se u smiješak kad je dodao:
„Makar mi to naknadno priuštilo žešæu tlaku.“
Zatim je Stark podigao bradu, obrisao oèi i izašao iz zaklona stijena, te
hitro i neèujno otišao do Zoey.
Izgledala je stravièno loše. Slijepljena joj se kosa nadizala na èudnom
povjetarcu koji ju je optakao šaptom dok je hodala, nekako u taktu tog
utvarnog vjetra. Netom prije nego što je opazila Starka, podigla je ruku da
makne nekoliko pramenova s lica, i opazio je da joj šaka, pa èak i cijela
ruka odjednom izgledaju prozirno.
Ona se doslovce gubi.
„Zoey, hej, ja sam.“
Reagirala je na zvuk njegova glasa kao na elektrošok. Tijelo joj se trznulo
i naglo se okrenula na peti da ga pogleda.
„Heath!“
„Ne. Ja sam. Stark. Žžao mi je zbog Heatha.“ izlanuo je, osjeæajuæi se
glupo, ali ne znajuæi što drugo da kaže.
„Nema ga više.“ Tupo je pogledala prema mjestu gdje je Heath stajao
prije nego što je otišao, a onda je u hodu obišla sljedeæi dio kruga, i
ožalošæeni joj je pogled pao na Starkovo lice.
Znao je kad ga je prepoznala, jer zateturala je i zastala, prekrivajuæi se
rukama kao da se štiti od udarca.
„Stark!“ Poèela je odmahivati glavom, lijevodesno, lijevodesno. „Ne, ne
još i ti!“
Znao je na što jamaèno misli, i smjesta joj je prišao, obujmio rukama
njezino ukoèeno, hladno tijelo i èvrsto je privio uza se.
„Nisam mrtav.“ Izgovorio je te rijeèi polako i pažljivo, gledajuæi je u lice.
„Shvaæaš li me, Zoey? Ovdje sam, ali tijelo mi je sasvim u redu. Još je u
stvarnom svijetu, uz tvoje. Ni ti ni ja nismo mrtvi.“
Naèas se zamalo osmjehnula. Naèas je, doista, potpuno ušla u njegovo
naruèje i pustila mu da je grli.
„Strahovito si mi falila,“ prošaptao je.
Odmaknula se od njega i pažljivo mu poèela prouèavati lice.
„Ti si moj Ratnik.“
„Da. Ja sam tvoj Ratnik. Zauvijek æu biti tvoj Ratnik.“
MIN@
247
Lagano je uzdahnula i opet poèela hodati kružnim putem.
„Zauvijek je sada gotovo.“
Pošao je za njom, ne znajuæi kako da dopre do ove èudne, utvarne verzije
svoje Zoey. Sjetio se da je Heath s njom razgovarao u biti kao i inaèe, pa
je zanemario njezine nejasne rijeèi i oèitu nesposobnost da prestane
hodati, i primio je za ruku, ponašajuæi se kao da samo zajedno šetaju
lugom.
„Baš ti je ovdje lijepo.“
„Navodno je spokojno.“
„Meni je.“
„Ne. Meni nije. Meni nikad više nigdje neæe biti spokojno. Izgubila sam
taj dio sebe.“ Stisnuo joj je ruku.
„Zato sam došao. Štitit æu te da možeš sastaviti dijelove svoje duše, a
onda idemo kuæi.“ Nije ga ni naèas pogledala.
„Ne mogu. Vrati se bez mene. Ja moram ostati ovdje da prièekam
Heatha.“
„Zoey, Heath se ne vraæa ovamo. Otišao je u drugi životni vijek. Ponovno
æe se roditi. A onda æeš ga naæi upravo tamo, u stvarnom svijetu.“
„Nemoguæe da je tamo. Mrtav je.“
Okej, nije baš da skroz kužim kako to ide tu na Onom Svijetu, ali koliko
sam uspio pokopèati. Heath je otišao odavde da se može ponovno roditi i
proživjeti novi životni vijek. Tako æe se opet vidjeti s tobom, Z.“
Zoey je zastala, tupo blenula u njega, odmahnula glavom, pa opet
nastavila to svoje beskrajno hodanje.
Stark je èvrsto stisnuo usne da ne izgovori ono što ga iznutra razdire da bi
ona bila voljna sastaviti se zbog svoje goleme ljubavi prema Heathu, ali
ne i prema njemu. Njega ne voli dovoljno.
Stark se pokušao pribrati. Ovdje se ne radi samo o ljubavi. Znao je to kad
ga je Seoras prvi put izveo naèistac pitanjem bi li bio voljan staviti svoj
život na kocku za Zoey, èak i ako je pritom izgubi. ’Ostat æu s njom,’ tada
mu je kazao Stark. ’Je, deèec, kak njen Ratnik, neg kaj, at morti ne i kak
taj kega ona tubi.’
Možda ne kao onaj kojega ona ljubi.
Stark je pogledao u Zoey i zaista je vidio. Potpuno je slomljena. Više
nema tetovaže. Duh joj je razmrvljen. Gubi samu sebe. A ipak Stark u
njoj vidi dobrotu i snagu, i ona ga privlaèi. Nije onakva kao prije nije ono
što bi mogla biti ali èak i smrskana, ona je njegov As, njegova bann ri
shi, njegova kraljica.
MIN@
248
... Znaj da ti nema natrag, jer takav ti je zakon i usud èistega Èuvara, bez
zamerke, pakosti, predrasude il osvete, veæ ti sam nepokolebliva vera v
èast za nagradu može biti, bez jamstva ljubavi, sreæe il imutka.
Stark je Zoeyn Èuvar, bez obzira na sve. Uz nju ga vezuje nešto snažnije
od ljubavi: èast.
„Zoey, moraš se vratiti. Ne zbog sebe i Heatha, pa èak ni zbog nas dvoje.
Moraš se vratiti zato što je to ispravno, zato što bi to bilo èasno.“
„Ne mogu. Nema me više dovoljno.“
„Ima te sada kada imaš pomoæ. S tobom je tvoj Èuvar.“ Stark je prinio
njezinu ruku usnama, poljubio je, pa se prisjetio neèega i osmjehnuo.
„Afrodita me natjerala da upamtim jednu pjesmu za tebe. Kramisha ju je
napisala. Ona i Stevie Rae smatraju daje to svojevrstan slijed uputa
kojima se možda uspiješ opet sastaviti, ako ih budeš slijedila.“
„Afrodita... Kramisha... Stevie Rae...“ šaptala je Zoey polako, s
oklijevanjem, kao da iznova uèi te rijeèi. „To su moje prijateljice.“
„Da, one su tvoje prijateljice,“ opet joj je stisnuo ruku Stark. Kako je sada
imao dojam da dopire do nje, samo je nastavio. „Dakle, poslušaj tu
pjesmu. Evo kako glasi:“
Dvosjekli maè
Jedna strana sijeèe
Druga rješava
Gordijski sam ti èvor
Hoæeš li me odriješiti ili sasjeæi?
Poði za istinom i ti æeš:
Naæ me na vodi
Proèistit me vatrom
Zarobit me zemljom nikad više
Zrak æe ti prišapnut
Sto duh veæ znade:
Da èak i razbijenoj
Sve je moguæe
Ako vjeruješ
Oboje oslobodit æeš nas.
Kad je završio recitiranje pjesme, Zoey je prestala hodati dovoljno dugo
da ga pogleda u oèi i kaže mu:
„To ništa ne znaèi.“
Ponovno je poèela hodati, ali nastavila ga je èvrsto držati za ruku, držati
uza se.
MIN@
249
„Da, znaèi. Radi se o tebi i Kaloni. On ima nekakve veze s tvojim
oslobaðanjem odavde.“ Stark je zastao, pa dodao: „Sjeæaš se da ste vas
dvoje povezani, zar ne?“
„Ne, više nismo,“ brzo je rekla. „On je slomio tu povezanost kad je
slomio Heathu vrat.“
Dovraga, stvarno se nadam da je tako, pomislio je Stark, ali rekao je
samo:
„A da, svejedno, djelomièno se veæ obistinila. Pošla si za onim što si
mislila da je istina o njemu da bi ga našla na vodi. A sljedeæi stih kaže:
Proèistit me vatrom. Što misliš, što bi to moglo znaèiti?“
„Ne znam!“ proderala se Zoey na njega. Premda se oèito sve više ljutila,
Starku je bilo drago primijetiti živost na licu koje je dotada bilo tako
prazno i zamrlo. „Kalona nije tu. Vatra nije tu. Ne znam!“
Stark ju je nastavio èvrsto držati za ruku i pustio je da se smiri prije nego
što joj je kazao.
„Kalona je tu. Došao je po tebe. Samo ne može uæi u ovaj lug.“ Zatim je,
bez racionalne namjere, izgovorio sljedeæe misli kao da mu potjeèu iz
srca, a ne iz uma. „A mene je vatra dovela ovamo. Barem me peklo kao
vatra.“
Zoey se osvrnula prema njemu, i vrlo suzdržanim glasom kazala rijeèi
koje su promijenile tok njegova života:
„Onda mi to zvuèi kao da se pjesma bavi Kalonom i tobom, a ne Kalonom
i mnome,“
Njezine su rijeèi sapele Starka poput èeliène mreže.
„Kako to misliš, Kalonom i mnome?“
„Ti si otišao sa mnom u Veneciju, i znao si pravu istinu o tome koliko je
Kalona èudovišan prije nego ja. Vatra te dovela ovamo. I ostalo æe ti
vjerojatno imati nekakvog smisla ako dovoljno razmisliš o tome.“
„Dvosjekli maè...“ Stark je tiho izgovorio te rijeèi. Claymore je dvosjekli
maè. A njime je veæ i sjekao i rješavao. Doista, znao je istinu o tome
koliko je Kalona opasan kad je sa Zoey otišao za njim u Veneciju... bolna
vatra Seorasovih posjekotina dovela ga je ovamo, na mjesto koje ga
podsjeæa na zemlju, premda je na Onome Svijetu. A Zoey je zarobljena
ovdje, i treba je osloboditi. A sada on treba slijediti ono što mu duh znade
o èasti kako bi cijelu ovu stvar priveo kraju. O, sranje! Pogledao je u
Zoey, koja se neprestano kretala pokraj njega, i komadiæi slagalice
sastavili su mu se kako treba.
„Imaš pravo. Pjesma je za mene.“
„Baš dobro, znaèi da ti pokazuje kako da se oslobodiš,“ rekla je Zoey.
MIN@
250
„Ne, Z. Ona mi pokazuje kako da nas oslobodim obojicu,“ rekao je.
„Kalonu i sebe.“
Zabrinutim, nemirnim oèima naèas je pogledala u njega, a zatim ih brzo
odmaknula.
„Da oslobodiš Kalonu? Ne shvaæam.“
„Ja shvaæam,“ rekao je smrknuto, prisjeæajuæi se ubitaènog udarca koji je
oslobodio Drugoga. „Postoji cijeli niz razlièitih naèina da se nekoga
oslobodi.“ Cimnuo joj je ruku, tjerajuæi je da uspori i pogleda ga. „A ja
zaista vjerujem u tebe, Zoey. Èak i smrskana, još uvijek imaš moj Zavjet.
Štitit æu te, i dokle god budem imao èast na umu i nikada te više ne
iznevjerim, mislim da je sve moguæe. U tome je cijeli smisao Èuvara: u
èasti.“
Podigao joj je ruku i opet je poljubio, pa tek onda krenuo dalje. Nije
dopustio njezinu kružnom hodanju da ga vodi. Ovaj put ju je Stark odveo
pravocrtno ravno do ruba luga.
„Ne. Ne. Ne možemo onamo,“ rekla je Zoey.
„Onamo moramo otiæi. Z. Sve æe biti u redu. Imam povjerenja u tebe.“
Stark je nastavio hodati prema sve širim prostorima svjetla meðu
zelenilom koje je obilježavalo rub luga.
„Povjerenja u mene? Ne. Nema to nikakve veze s povjerenjem. Stark, mi
ne možemo otiæi odavde. Nikada. Tamo vani je svašta loše. On je tamo
vani.“ Zoey ga je snažno vukla za ruku, ne bi li promijenio smjer.
„Zoey, sada æu ti vrlo brzo reæi neke stvari, i znam da se sada baš ne
možeš usredotoèiti kako treba, ali moraš me èuti.“ Stark je morao gotovo
povlaèiti Zoey sa sobom, ali nastavio ih je neumoljivo premještati sve
dalje, sve bliže granici luga. „Nisam ja više samo tvoj Ratnik. Ja sam tvoj
Èuvar. A to znaèi krupnu promjenu i za mene i za tebe. Najveæa je
promjena u tome što sam vezan uz tebe èašæu èak i više nego ljubavlju.
Neæu te nikad više iznevjeriti. Ne mogu ti reæi u èemu æe se sastojati tvoja
promjena.“ Kraj luga treperio je pred njima. Stark je stao i poveo se za
nagonskim porivom, te kleknuo na jedno koljeno pred svoju smrskanu
kraljicu. „Ali sto posto sam uvjeren da æeš biti dorasla njoj. Zoey, ti si moj
As, mo banu ri, moja kraljica, i moraš se opet sastaviti, inaèe ni ti ni ja
nikada neæemo otiæi odavde.“
„Stark, strašiš me.“
Ustao je. Stark joj je poljubio obje ruke, a zatim i èelo, prije nego što je
rekao:
„Pa, Z, samo ti èekaj, jer tek sam poèeo.“ Osmjehnuo joj se onako kao
nekad, frajerski. „Ma što da se dogodi, barem sam uspio stiæi dovde. Ako
se vratimo, moæi æemo reæi onim uštogljenim babama iz Visokog
MIN@
251
vampyrskog vijeæa: 'Eto vam ga na!'“ Zatim je razmaknuo krošnje dvaju
stabala oskoruše i prekoraèio kamenitu granicu luga.
Zoey se zadržala unutar luga, ali zadržala je razmaknute grane kako bi
mogla gledati Starka dok se ljuljala amo-tamo, od èega je lišæe šuštalo
poput mrmoreæe publike.
„Stark, vrati se!“
„Ne mogu, Z. Moram se pobrinuti za jednu stvar.“
„Šta? Nije mi jasno!“
„Idem razguziti jednog besmrtnika kao volusinu u kupusu. Za tebe, za
mene, i za Heatha.“
„Ali ne možeš! Ne možeš poraziti Kalonu.“
„Vjerojatno si u pravu, Z. Ja ne mogu. Ali ti možeš.“ Stark je raširio ruke
i proderao se u nebo Nyx. „Dolazi ovamo, Kalona! Znam da si tu! Doði i
sredi me. Jedino tako možeš biti sasvim siguran da se Zoey neæe vratiti,
jer dokle god sam živ, borit æu se da je spasim!“
Nebo nad Starkom se namreškalo, i vedro plavetnilo poèelo je sivjeti.
Ticala Mraka, poput dima iz toksiènog plamena, poèela su se širiti,
debljati i poprimati oblik. Najprije su se pojavila njegova krila. Masivna,
crna i raširena, upila su zlaæanu svjetlost sunca Božice. Zatim se
oblikovalo i Kalonino tijelo krupnije, snažnije i opasnije nego što ga je
Stark pamtio.
Lebdeæi i dalje iznad Starka, Kalona se osmjehnuo.
„Dakle, to si ti. djeèaèe. Žrtvovao si sebe da stigneš ovamo za njom. Ja
ovdje više nemam posla. Svojom si je smræu lakše ovdje zarobio nego što
je to meni ikada pošlo za rukom.“
„Varaš se, ðubre jedno. Nisam ja mrtav. Živ sam, i živ æu i ostati. Kao i
Zoey.“ Kalona je stisnuo oèi.
„Zoey neæe otiæi s Onog Svijeta.“
„A èuj, došao sam ovdje da ti dokažem da se i u tome varaš.“
„Stark! Vraæaj se ovamo!“ viknula je Zoey tik s unutarnje strane granice
luga.
Kalonin je pogled prešao na nju. Kad je progovorio, zvuèao je žalosno,
gotovo èeznutljivo.
„Bilo bi joj lakše da si dopustio ljudskome djeèaku da izvrši moju volju.“
„To je tvoj glavni problem, Kalona. Tebe pere taj kompleks boga. Ili, ne,
mislim da bih toènije trebao reæi da te pere kompleks Božice. Znaš, samo
zato što si besmrtan, ne znaèi da si i glavni. Dapaèe, u tvom sluèaju, to
samo znaèi da veæ jako, jako dugo živiš u zabludi.“
Kalona je polako prešao pogledom sa Zoey na Starka. Besmrtnikove oèi
boje jantara postale su plošne i hladne od bijesa.
MIN@
252
„Ti živiš u zabludi, djeèaèe.“
„Nisam ti ja više djeèak.“ Starkov ton bio je ravan Kaloninu.
„Za mene æeš uvijek biti djeèak. Beznaèajan, slabašan, smrtan.“
„Što znaèi da se i po treæi put varaš, jer biti smrtan ne znaèi biti slab. Siði
ovamo, pa da ti dokažem što to znaèi.“
„Kako želiš, djeèaèe. Neka bol koju Zoey doživi zbog ovoga padne na
tvoju, a ne na moju dušu.“
„Baš, jer bilo bi mi grozno da ti moraš preuzeti odgovornost za makar
jedno od cijele hrpetine teških sranja koja si izazvao!“
Kao što je Stark i znao da æe biti, ovim je izazovom dotjerao Kalonin
uzavreli gnjev do toèke kljuèanja. On je zaurlao na Starka:
„Da se nisi usudio meni govoriti o mojoj prošlosti!“
Besmrtnik je ispružio ruku, i iz Mraka što se koprcao po zraku oko njega
izvadio koplje s metalnim vrškom što se opako presijavao, crno poput
neba bez mjeseèine. Zatim se Kalona spustio s neba. Umjesto da sleti pred
Starka, svojim je masivnim krilima zamahnuo naniže i prema naprijed,
zasjekavši zemlju u savršenom krugu oko Starka. Tlo pod njegovim
nogama zadrhtalo je i zatim se raspalo, i kao da se to pakao razjapio pod
njim. Stark je poèeo propadati... i propadati.
Udario je o dno s takvom silinom da mu se dah izbio iz pluæa, a vidno mu
je polje posivjelo. Poèeo se upinjati da se osovi na noge dok je svud oko
njega odjekivao podrugljiv smijeh.
„Obièan sitni, slabašni djeèak koji bi se poigravao sa mnom. Ovo mi èak
neæe biti ni zabavno,“ rekao je Kalona.
„Arogantan je. Arogantniji je nego što sam ja ikada bio.“
A kad se prisjetio onoga što je nekada bio, i što je veæ porazio, Starku su
se prsa opustila. Opet je mogao udahnuti. Vidno mu se polje razbistrilo
upravo na vrijeme da vidi kako bljesak blistave svjetlosti prosijeca mrak
izmeðu njega i Kalone, i èuvarski se claymore našao ondje, oštrice
zarivene u zemlju pred njegovim nogama.
Stark je primio balèak i smjesta to osjetio, tu toplinu i pulsiranje vlastita
bila u claymoreu, svojem claymoreu, koji pjeva u suglasju s njegovom
krvlju. Pogledao je u Kalonu i opazio iznenaðenje u besmrtnikovim
jantarnim oèima.
„Rekao sam ti da više nisam djeèak.“ Bez oklijevanja, Stark je krenuo u
napad, objeruèke držeæi claymore, savršeno usredotoèen na geometrijske
pravce udarca što se stjeèu nad Kaloninim tijelom.
MIN@
253
ZOEY
Kad se Kalona materijalizirao nad Starkom, osjetila sam strahovit šok.
Kad sam ga ugledala, vratilo mi se sve što sam osjetila u onom
posljednjem trenutku onog posljednjeg dana, prije nego što mi se svijet
rasprsnuo od smrti i beznaða i krivnje. Posve oblikovane, njegove su
jantarne oèi pogledale u moje, i skamenila sam se od tuge koju sam
ugledala u njima, kao i od uspomene na svoje prijašnje poglede u te oèi,
kad sam vjerovala da u njima opažam ljudskost, dobrotu, èak i ljubav.
Kako sam se jako, jako prevarila.
Tako sam se jako prevarila da je Heath zbog toga umro.
Zatim je Kalona prešao pogledom s mene natrag na Starka, kad ga je moj
Ratnik izazvao.
Ne! O, Božice! Molim te, natjeraj ga da uhiti. Molim te, natjeraj ga da
pobjegne i vrati mi se.
Ali Starka kao da je veselilo izazivati Kalonu. Nije htio ušutjeti; nije htio
pobjeæi. Ispunio me užas kad je Kalona uzeo koplje iz neba. Krilima je
izrezao jamu u tlu, a onda su se on i Stark izgubili u njezinu crnilu.
Tada sam ujedno shvatila da æe Stark poginuti zbog mene.
Bezvuèan vrisak oteo se iz moje najdublje nutrine, gdje mi je sve bilo
prazno i beznadno i nespokojno. Morala sam potrèati samo otiæi dalje
pobjeæi od onoga što se tu zbiva. Nisam to mogla izdržati. Nije više
postojalo dovoljno mene da to izdržim.
Ali ako to ne izdržim, Stark æe poginuti.
„Ne.“ Ovaj put ta rijeè nije bila utvaran, bezvuèan vrisak. Izgovorio ju je
moj glas moj glas, a ne ono grozno, odurno, utvarno sranje koje mi je
dotad blebetalo iz usta.
„Stark Ne Smije Poginuti.“ Osjetila sam okus tih rijeèi i pošla za njihovim
oblikom i prisnošæu, osluškujuæi samu sebe, i izašla iz luga i zaputila se
prema crnoj jami u tlu, u kojoj je nestao moj Ratnik.
Kad mi se jama razjapila pred nogama, spustila sam pogled i ugledala
Starka i Kalonu suoèene nasred nje. Stark je objema rukama držao blistavi
maè naspram Kalonina mraènog koplja.
Tada sam shvatila da to nije obièna jama. Nego arena. Kalona je stvorio
arenu s visokim zidovima, lišenim otvora i glatkim. Zidovima uz koje nije
moguæ uspon. Kalona je stjerao Starka u klopku. Sad više ne može
pobjeæi, èak i kad bi me htio poslušati. Ne može se izvuæi. Ne može
nikako ni pobijediti. A Kaloni ne bi bilo dovoljno da Starku samo dade
malo batina pa èak ni puno.
Kalona namjerava ubiti Starka.
MIN@
254
Opet me poèela zatirati ona nespokojna otupjelost dok se Stark
suprotstavljao Kaloni. Pustila sam noge da hodaju, ali prisilila sam se da
ostanem tu gdje mogu vidjeti suparnike. Obilazila sam obodom arene kad
sam, s krajnjom nevjericom, ugledala kako Stark kreæe u napad na palog
besmrtnika.
Okrutno se zacerekavši, Kalona je trzajem koplja odbio maè u stranu, te
izveo tako zasljepljujuæe brzu kretnju da je Stark nikako nije mogao na
vrijeme opaziti. Kalona je odalamio Starka u lice otvorenom šakom, pun
zvjerskog, podrugljivog prezira. Od inercije kretanja prema naprijed Stark
je nespretno oteturao pokraj besmrtnika, te pao na zemlju, držeæi ruke
preko ušiju kao da bi time htio ublažiti bol u glavi.
„Èuvarski claymore baš smiješno. Znaèi, ti misliš da možeš stati uz rame
s njima?“ kazao je Kalona dok je Stark ponovno hvatao ravnotežu i kretao
se iznova suoèiti s njime, držeæi maè uspravno pred sobom.
Starku je krv curila iz ušiju, nosa i usana, ostavljajuæi mu tanke,
jarkocrvene pruge niz bradu i vrat.
„Ja ne mislim da sam Èuvar. Ja jesam Èuvar.“
„Ne možeš biti. Znam ja tvoju prošlost, djeèaèe. Vidio sam te kako
prihvaæaš Mrak. To ti isprièaj Èuvarima, pa da vidiš hoæe li te i dalje
htjeti.“
„Èuvarsko mi zvanje može dati, ili oduzeti, jedino moja kraljica, a ona
zna za mene i moju prošlost.“
Gledala sam kako Stark opet nasræe. Kalona je, podrugljivo se
smješkajuæi, kopljem odbio oštricu. Kad je ovaj put opalio Starka, šaka
mu je bila stisnuta. Silinom udarca slomio je Starku nos i raskrvario
jagodiène kosti, te oborio mog Ratnika na leða. Zadržala sam dah,
bespomoæno gledajuæi kako se Kalona priprema za udarac kojim æe ga,
znala sam, ubiti.
Ali besmrtnik se samo cerekao dok je Stark s mukom ustajao na noge.
„Zoey nije kraljica. Nema ona snage za to. Ona je samo slaba djevojka
koja je dopustila da je smrska smrt jednog ljudskog djeèaka,“ rekao je
Kalona.
„Varaš se. Nije Zoey slaba; njoj je stalo do drugih! A što se tog ljudskog
djeèaka tièe? I zbog njega sam došao ovamo. Moram ubrati danak života
koji duguješ zato što si ga ubio.“
„Budalo! Jedino Zoey može ubrati taj danak!“
Kad je Kalona to rekao, bilo mi je kao da je tim svojim kopljem presjekao
maglu krivnje koja me obavijala još otkako sam ga vidjela kako slama
Heathu vrat, i tako omoguæio da mi napokon sve postane sasvim jasno.
MIN@
255
Ja možda sebe ne doživljavam kao kraljicu a katkad i kao ništa naroèito
ali Stark vjeruje u mene. Heath vjeruje u mene, Stevie Rae vjeruje u
mene. Èak i Afrodita vjeruje u mene.
A Kalonine su rijeèi, kao što bi to Stevie Rae rekla, pogrešne ko sise na
frajeru.
Nisam slaba jer mi je stalo do drugih. Upravo izbori koje donosim zato
što mi je stalo odreðuju tko sam. Pustila sam veæ jedanput da me ljubav
smrska, a dok sam gledala kako se Kalona poigrava s mojim Ratnikom,
mojim Èuvarom, izabrala sam dopustiti da me èast izlijeèi.
I time sam, napokon, donijela odluku.
Okrenula sam leða areni i brzo otišla do poèetka luga Božice. Tjerajuæi od
sebe osjeæaj nespokoja koji me prijetio stalno odvlaèiti dalje a da me
zapravo nikada nikamo ne dovede, prisilila sam se da mirno stanem.
Široko sam razmaknula ruke i najprije se usredotoèila na posljednju
utvaru koja mi se obratila.
„Brighid! Treba mi opet moja snaga!“
Crvenokosa se materijalizirala preda mnom. I sama je izgledala poput
Božice, sva plamena i visoka, prepuna snage i samopouzdanja koji su
meni nedostajali.
„Ne, ispravila sam se naglas. Snaga i samopouzdanje su moji. Samo sam
ih na neko vrijeme izgubila.“
„Spremna si ih opet prihvatiti?“ kazala je, pogledavši me tim poznatim
oèima.
„Jesam.“
„Pa, bilo bi i vrijeme.“ Pristupila mi je i obujmila me rukama, privukavši
me u èvrst zagrljaj, snažan jednako kao i intiman. Ruke su mi se sklopile
oko nje, i s tim se prihvaæanjem ona stopila s mojom kožom, i ispunio me
nalet vreline koja je bila snaga èista snaga.
„Jedna je riješena,“ promrmljala sam. „Idemo dalje, curo, nema èekanja.“
Opet sam raširila ruke. Ovaj put su mi stopala ostala èvrsto osovljena na
zemlju, dok je potreba da se kreæem, da tražim i bježim, prelazila preko
mene i odlazila bezopasno poput proljetne kiše.
„Treba mi opet moja radost!“
Moja devetogodišnja ja nije se materijalizirala. Dugaèkim je skokovima
dotrèala iz luga. Hihoæuæi se, bacila mi se u zagrljaj. Ulovila sam je, a ona
je ciknula:
„Jupiii!“ i upila se u moju dušu.
Smijuæi se od srca, opet sam raširila ruke. Radost i snaga omoguæili su mi
da prihvatim posljednji dio duše koji mije još nedostajao suosjeæanje.
„Aya, hoæu da mi se i ti vratiš,“ doviknula sam u lug.
MIN@
256
Djeva Cherokeeja gracioznim je koracima iskoraèila iz ruba drveæa.
„A-de-lv, sestro, drago mi je èuti da zazivaš moje ime.“
„A da, èuj, mogu ti iskreno reæi da mi je drago što si ti dio mene.
Prihvaæam te, Aya. Potpuno. Hoæeš li mi se vratiti?“
„Cijelo vrijeme sam ovdje. Trebala si me samo pitati.“
Sastala sam se s njom na pola puta i èvrsto je zagrlila, vrativši nju sebi i,
jednako tako, vrativši sebe sebi.
„A sad æemo vidjeti tko je slaba djevojèica,“ rekla sam dok sam se brzim
koracima vraæala do Kalonine arene.
Došla sam do ruba i pogledala unutra. Stark je opet bio na koljenima. Kad
sam ga vidjela takvog, srce mi se stisnulo. Moj Èuvar je izgledao grozno.
Usne su mu bile nateèene i širom raspuknute na puno mjesta. Nos mu se
iskrivio od udaraca i krv je sad curila iz njega. Lijevo mu je rame visjelo,
išèašeno i bezoblièno, tako da mu se ruka mlitavo klatila uz bok. Onaj
predivni maè ležao je na tlu, njemu tik izvan dohvata. Vidjela sam da su
mu kosti jednog stopala i koljena zdrobljene, ali Stark se svejedno upinjao
puzati po zemlji pod Kaloninim nogama, beznadno nastojeæi priæi bliže
svojem claymoreu.
Kalona je podizao koplje kao da iskušava je li dobro uravnoteženo i
pritom promatrao Starka.
„Slomljeni Èuvar za smrskanu djevojku. Rekao bih da si vas dvoje sada
bolje pristajete,“ rekao je.
A to me istinski raspizdilo.
„Ne mogu ti reæi koliko sam veæ umorna od tvojih sranja. Kalona.“ rekla
sam.
Obojica su naglo podigli glave. Nisam prestala gledati Kalonu, ali osjetila
sam Starkov široki osmijeh.
„Vraæaj se u lug, Zoey,“ rekao je Kalona. „Bolje ti je da si tamo.“
„Znaš što stvarno mrzim? Kad mi tipovi govore što da radim.“
„Da, kraljice moja. to je i Heath rekao.“ Osmijeh se sad èuo u Starkovu
glasu, i morala sam ga pogledati.
Kad sam opazila njegove izubijane oèi, u njima sam vidjela odraz takvog
ponosa na mene da su mi suze navrle na oèi.
„Ratnice moj...“ prošaptala sam mu.
Taj jedan trenutak jedna moja sitna greška Kaloni je bio dovoljan. Èula
sam kako kaže:
„Trebala si izabrati povratak u lug. Ugledala sam kako Stark širi oèi. i kad
sam naglo opet pogledala besmrtnika, Kalona se naglo okrenuo, ispruživši
desnu ruku unatrag kao ratnièki bog iz davnine. Bacio je koplje naletom
snage i brzine koji sam znala da nikako ne mogu…
MIN@
257
„Ne!“ vrisnula sam. „Zraku, doði mi!“ Uskoèila sam u arenu, uzdajuæi se
da æe mi element ublažiti pad, ali još dok sam osjeæala kako me strujanje
poèinje podupirati, znala sam da je prekasno.
Kalonino koplje pogodilo je Starka posred prsa. Probilo mu je cijelo
tijelo, a bodlje u dnu vrška zakvaèile su mu se za prsni koš i odbacile ga
unatrag tako silovito da je ostao grozno tvrdo pribijen za suprotni zid
arene.
Stopala su mi dotaknula tlo, i veæ sam potrèala prema Starku. Kad sam
stigla do njega, pogledao me u oèi. Još uvijek je živ!
„Ne umiri! Ne umiri! Mogu ovo srediti. Sigurno mogu ovo nekako
srediti.“
On se, na moju krajnju nevjericu, nasmiješio.
„Tako je. Moja kraljica neæe više nièemu dopustiti da je opet smrska.
Uberi svoj danak, pa idemo doma.“
Stark je sklopio oèi i vidjela sam kako mu se tijelo, sa smiješkom na
usnama, samo jedanput zgrèilo. Krvavi mjehuriæi zraka zapjenili su se
oko koplja u njegovim prsima, i odjednom u njemu više nije bilo pokreta,
više nije bilo baš nikakvog zvuka. Moj Ratnik je umro.
Kad sam se ovaj put suoèila s biæem koje je upravo ubilo onoga koga
volim, nisam se predala užasu i boli. Ovaj put sam zadržala duh èvrsto
uza se, umjesto da ga bacim. Iz njega sam povukla snagu znanja i pustila
da me vode instinkti, a ne osjeæaji krivnje i oèajavanja.
Kalona je odmahnuo glavom.
„Bilo bi mi drago da je ovo drugaèije moglo završiti. Da si me poslušala,
da si me prihvatila, drugaèije bi i završilo,“ rekao je.
„Drago mi je èuti da se slažeš sa mnom, jer ovo i hoæe drugaèije završiti,“
rekla sam. Prije nego što sam krenula prema njemu, uzela sam Starkov
maè s tla. Bio je teži nego što sam oèekivala da æe biti, ali još uvijek je bio
topao od Starkove ruke, i ta mi je toplina pomogla da pronaðem snagu da
ga podignem.
Kalonin je smiješak bio gotovo dobrostiv.
„Neæu se boriti protiv tebe. To ti je moj dar.“ Raširio je moæna krila.
„Zbogom, Zoey. Nedostajat æeš mi i èesto æu te se prisjeæati.“
„Zraku, ne daj mu da ode.“ Bacila sam taj element na njega. Lako je
poduhvatio Kalonu, onako posve raskriljenog, i moænim naletom vjetra
pribio njegova krila uz stijenku arene, dovodeæi ga u pozu jezovito sliènu
onoj u kojoj je ostao Stark.
Prišla sam mu i bez imalo oklijevanja zarila claymore u njegova prsa.
„Ovo ti je za Starka. Znam da te to neæe ubiti, ali da znaš da mi je to
prokleto jako trebalo,“ rekla sam mu. „A znam i da æe njemu biti drago.“
MIN@
258
Kalonine su se oèi opasno zakrijesile.
„Ne možeš me dovijeka držati ovdje. A kad me napokon pustiš, platit æeš
mi za ovo.“
„Okej, kužiš, baš kao što je Stark rekao varaš se. Opet. Na Onom Svijetu
vladaju drugaèija pravila, tako da bih te po svoj prilici mogla ovdje držati
dovijeka, kad bih htjela ostati i pretvoriti se u nekakvu Luðakinju
Osvetnicu, al evo kako stoje stvari: veæ sam se zamalo pretvorila u jednu
vrstu luðakinje. Nisam baš naroèito zainteresirana da to sad idem
ponavljati. K tome, ide mi se kuæi. Zato, evo što æeš uèiniti. Isplatit æeš mi
danak života koji mi duguješ zbog toga što si ubio mojeg priležnika
Heatha Lucka, tako što æeš mi vratiti Starka. A onda æemo se nas dvoje,
Stark i ja, vratiti doma. E, i èisto da znaš, baš me briga kamo æeš ti otiæi.“
„Sišla si s uma. Ne mogu ja mrtve vraæati u život.“
„Mislim da u ovom sluèaju možeš. Starkovo tijelo sigurno je smješteno u
stvarnom svijetu, zajedno s mojim. Mi se nalazimo na Onom Svijetu, gdje
je sve vezano uz duh. Ti si besmrtnik, što znaèi da si sav vezan uz duh.
Zato æeš uzeti dio tog svog besmrtnièkog duha i podijeliti ga s mojim
Èuvarom. I tako mi ga vratiti. Smjesta. Jer to mi duguješ. Je li to jasno?
Polažem pravo na svoj dug, i došlo je vrijeme za naplatu.“
„Nemaš ti moæ da me na to natjeraš,“ rekao je Kalona.
„Ona nema, ali ja imam.“
Bestjelesne rijeèi spustile su se u arenu. Smjesta sam prepoznala zvuk
glasa Nyx i pogledala s išèekivanjem oko sebe, ne bih li je ugledala.
Samo, prvi ju je primijetio Kalona. Zagledao se preko mojeg ramena s
izrazom od kojeg mu se lice potpuno promijenilo. Trebao mi je jedan
trenutak da prepoznam o èemu se radi. U mene je znao gledati s požudom,
s posesivnošæu, pa èak i s onim što je nazivao ljubavlju. Ali prevario se.
Sada se vidjelo da on ne voli mene. Nego voli Nyx.
Pogledala sam kamo i on, i okrenula se, i ugledala Božicu kako stoji
pokraj Starkova tijela. Jednu je ruku nježno položila na njegovu glavu.
„Nyx!“ Besmrtnikov je glas zazvuèao slomljeno i iznenaðujuæe mlado.
„Božice moja!“
Nyx je podigla pogled sa Starkova tijela, ali nije uprla oèi u Kalonu.
Božica je pogledala u mene. Osmjehnula se. a sve u meni proželo se
radošæu.
„Sretan susret, Zoey.“
Široko sam se osmjehnula i naklonila joj se glavom.
„Sretan susret, Nyx.“
„Dobro si postupila, kæeri. Opet se ponosim tobom.“
„Predugo mi je trebalo,“ rekla sam. „Oprosti mi zbog toga.“
MIN@
259
Pogled joj je bio nepokolebljivo blag.
„Kao što to uvijek biva kod tebe, kao i kod mnogih mojih najsnažnijih
kæeri, sama sebi trebaš dati oprost. Nema potrebe da ga od mene tražiš.“
„A što je sa mnom?“ propentao je Kalona. „Hoæeš li ikada oprostiti
meni?“
Božica ga je pogledala. Oèi su joj bile tužne, ali usta su joj imala strog
izraz kad je progovorila, odsjeèno i bezosjeæajno.
„Budeš li ikada vrijedan oprosta, smiješ ga zatražiti od mene. Tek tada.“
Nyx je podigla ruku sa Starkove glave i pucnula prstima na Kalonu.
Claymore mu je nestao iz prsa. Vjetar je posustao, i on je pao sa zida
arene. „Platit æeš mojoj kæeri danak koji joj duguješ, a onda æeš se vratiti
u svijet, u posljedice koje te ondje èekaju, znajuæi ovo, moj pali Ratnièe:
tvojem duhu je, baš kao i tvojem tijelu, zabranjen pristup u moj predio.“
Ne pogledavši više Kalonu. Nvx mu je okrenula leða. Prignula se i nježno
poljubila Starkove krvave usne, a onda se zrak oko nje namreškao, i
zatitrao, i ona je išèeznula.
Kad se Kalona podigao na noge, brzo sam ustuknula od njega, podižuæi
ruke i pripremajuæi se da opet bacim zrak na njega. Zatim je on pogledom
ulovio moj, i opazila sam da šutke plaèe.
„Poslušat æu njezinu zapovijed. Osim ono jedanput, jedan jedini put,
uvijek sam slušao njezine zapovijedi,“ rekao je.
Otišla sam za njim kad je prišao Starkovu tijelu.
„Vraæam ti taj posljednji, slatki dah života. Zaživi opet njime, i prihvati
malen dio moje besmrtnosti za ljudski život koji sam uzeo.“ Zatim se, što
me totalno šokiralo, Kalona prignuo i, baš kao i Nyx, poljubio Starka.
Starkovo se tijelo trznulo. Naglo je otvorio usta i duboko udahnuo.
Prije nego što sam ga stigla sprijeèiti, Kalona je položio jednu ruku na
Starkovo rame, dok je drugom išèupao koplje iz njegova tijela. Stark je
kriknuo u agoniji i svalio se na tlo.
„Kretenèino!“ Pritrèala sam Starku i položila mu glavu u svoje krilo.
Teško je disao, plitko dašæuæi, ali disao je. Pogledala sam u Kalonu. „Nije
ni èudo da ti ne želi oprostiti. Okrutan si i bešæutan, i baš ono pogrešan.“
„Kada se vratiš u svijet, kloni me se. Tada se više neæeš nalaziti u njezinu
predjelu, pa ti Nyx neæe moæi pritrèavati u spas,“ rekao je.
„Što dalje budem bila od tebe, to bolje.“
Kalona je raširio krila, ali prije nego što se uspio vinuti u nebo, ticala
Mraka, ljepljiva i oštra, izmigoljila su iz crnih stijenki arene i katranski
tamnog tla pod njegovim nogama. Dok je zurio u mene, obavila su mu se
oko tijela, zasijecajuæi mu meso. Rezala su ga komad po komad,
prekrivajuæi ga, sve dok od njega nije ostalo više od uskomešanog mraka,
MIN@
260
krvi i jantarnih oèiju. A onda su mu ticala dosegnula i oèi, i zarila se u
njih. Užasnuto sam kriknula kad su iz njegove unutrašnjosti išèupala nešto
tako sjajno i blistavo da sam morala zakloniti oèi od silnog blještavila.
Kad sam ih opet otvorila, Kalonina tijela više nije bilo, kao ni arene, a
Stark i ja nalazili smo se unutar luga.
ZOEY
„Zoey! Što je bilo? Što se dogodilo?“ Stark se upinjao natjerati svoje
slomljeno tijelo da ga sluša.
„Ššš, u redu je. Sve je u redu. Kalone više nema. Na sigurnom smo.“
Pogledom je pronašao moj, i sva je napetost nestala iz njega. Klonuo mi je
u naruèju i pustio da mu držim glavu u krilu.
„To si opet ti. Više nisi smrskana.“
„To sam opet ja.“ Dotaknula sam mu obraz na jednom od rijetkih mjesta
gdje mu lice nije bilo krvavo, slomljeno ili podliveno. „Ovaj put si ti taj
koji izgleda smrskano.“
„Ne, Z. Dokle god si ti èitava, bit æe meni dobro.“ Tada je poèeo kašljati.
Krv mu je potekla iz rupe koja mu je zjapila u prsima. Sklopio je oèi, i
lice mu se izoblièilo u agoniji.
„O, Božice! Kako je teško ranjen!“ Pokušala sam progovoriti smireno.
„Okej, može, ali baš ne izgledaš kao da ti je dobro. Što kažeš, onda, na to
da se nas dvoje vratimo u svoja tijela? Oba nas èekaju, je li tako?“
Protresao ga je još jedan nalet bola. Poèeo je plitko dahtati, ali otvorio je
oèi i pogledao me.
„Samo se ti vrati. Stiæi æu za tobom nakon što se malo odmorim.“
Panika mi je zatitrala po nutrini.
„O, ne. Nipošto te ne ostavljam ovdje. Samo mi reci što ti treba da se
vratiš.“
Trepnuo je nekoliko puta, a onda su mu se izubijane usne podigle u traèak
onog frajerskog smiješka.
„Ne znam baš toèno kako da se vratim.“
„Ne znaš što? Stark, ozbiljno te pitam.“
„Ozbiljno ti kažem. Nemam blagog pojma.“
„Kako si stigao ovamo?“
Usne su mu se opet podigle.
„Kroz bol.“
Frknula sam.
„Pa onda bi se trebao lako moæi vratiti, jer tu te sada pere žešæa bol.“
MIN@
261
„Ma da, ali tamo na svijetu jedan prastari Èuvar zadužen je da me održava
na rubu života i smrti. Ne znam toèno kako da mu javim da je vrijeme da
me probudi. Kako se ti misliš vratiti?“
Nisam morala ni razmisliti o tome. Odgovor mi je bio prirodan poput
disanja.
„Poæi æu za duhom do svoga tijela. Tamo mi je mjesto, tamo natrag, u
stvarnom svijetu.“
„Samo ti daj.“ Morao je ušutjeti kad ga je oblio još jedan nalet boli. „A ja
æu isto tako, nakon što se odmorim.“
„Ne, ti nemaš afinitet za duh kao ja. Tebi to ne bi uspjelo.“
„Sva sreæa da još uvijek imaš svoje elemente. Pitao sam se je li tako,
buduæi da su ti nestale tetovaže.“
„Nestale su?“ Okrenula sam šake i, nego što, na dlanovima mi više nije
bilo safirnih filigranskih tetovaža. Zatim sam bacila pogled na svoja prsa.
Onaj dugi ružièasti ožiljak još uvijek je bio na njima, ali i on je bio posve
lišen tetovaža. Sve su nestale? Èak i one na mom licu?
„Ostao ti je još samo polumjesec,“ rekao je. Zatim mu je licem opet prošla
bolna grimasa. Oèito iscrpljen do krajnje granice, sklopio je oèi i rekao:
„Samo ti idi za duhom natrag doma. Ja æu veæ nešto smisliti. Kad više ne
budem tako umoran. Bez brige. Neæu te ja ostaviti ne zaista.“
„Ma kvragu, nema šanse. Ne mislim izgubit još jednog deèka s tom
apstraktnom spikom u stilu vidjet æemo se mi opet, Zoey. Na to više
nikad, nikad ne mislim pristat.“
Otvorio je oèi.
„Onda mi reci što da radim, kraljice moja. Pa æu to i uèiniti.“
Prešla sam preko onoga kraljice moja. Mislim ono, èula sam ga veæ kako
me tako zove, i prije, a i pred Kalonom. Naèas sam se upitala je li to bilo
prije ili poslije onoga kad ga je besmrtnik poèeo lemati po glavi, a onda
mi je pažnju privuklo ono što je rekao, da æe to i uèiniti. Znaèi, on æe
uèiniti što mu ja kažem... samo, kvragu, što mu ja to toèno trebam reæi da
radi?
Pogledala sam u njega. Bio je tako smožden još gore nego onaj put kad je
primio strijelu koja je trebala mene ubiti, pa su mu prsa sasvim izgorjela, i
zamalo je umro. Ponovno.
Ali tada je ozdravio višemanje samostalno. Morao je. I ja sam tada bila
prilièno smoždena.
Duboko sam udahnula, prisjetivši se cijele one lekcije koju mi je Darius
održao kao majka kvoèka kad sam htjela da se Stark nahrani iz mene kako
bi brže prizdravio. Objasnio mi je tada da izmeðu Ratnika i njegove
Nadsveæenice postoji tako snažna spona da Ratnici ponekad mogu osjetiti
MIN@
262
što njihove Nadsveæenice osjeæaju. Spustila sam pogled na Starkovo lice,
puno modrica. Njemu je to svakako veæ polazilo za rukom. A Ratnici
pritom mogu upiti više od krvi iz svoje Nadsveæenice mogu upiti
energiju.
A upravo je to Starku sada potrebno energija za ozdravljenje energija za
povratak u tijelo. Ovaj put on neæe samostalno ozdraviti, a ja, hvala
Božici, nisam više sva smoždena.
„Hej, rekla sam mu. Znam što možeš napraviti.“
Treptavo je otvorio oèi, i zgrozila sam se kad sam primijetila kolika se bol
odražava u njima.
„Reci mi. Ako mogu, hoæu.“ Osmjehnula sam se.
„Hoæu da me ugrizeš.“
To ga je vidno iznenadilo, a onda mu se na lice vratio onaj frajerski
smiješak, premda ga je to oèito boljelo.
„Sada mi to kažeš? Kad mi je tijelo skroz skršeno. Super.“
„Nemoj mi se tu pravit frajer,“ rekla sam mu. „Kažem ti to upravo zato
što ti je tijelo totalno skršeno.“
„Natjerao bih ja tebe na drukèiji zakljuèak da mi je dobro.“
Odmahnula sam glavom na to i prevrnula oèima.
„Da ti je dobro, sad bih te flisnula.“ A onda sam ga, opreznim pokretima,
nastojeæi biti što nježnija, maknula iz svog krila. Pokušao je ne
prostenjati. „Oprosti! Oprosti, nisam htjela da te to boli.“ Legla sam uz
njega i krenula ga primati u naruèje, u želi da ga privijem èvrsto uza se
kako bih mogla upiti njegovu bol.
„Sve je okej,“ propentao je. „Samo mi pomozi da legnem na zdraviju
stranu.“
„Zdraviju stranu?“ Nisam bila sigurna bih li samo prasnula u smijeh ili
briznula u plaè, ali pomogla sam mu da se okrene na bok, onaj na kojemu
mu nije bilo zdrobljeno rame, kako bismo se mogli gledati u oèi. Oprezno
sam se primaknula bliže njemu, razmišljajuæi o tome kako bih si možda
trebala uzduž razrezati podlakticu i tako mu omoguæiti da lakše pije iz
mene, a da se pritom ne mora previše pomicati.
„Ne. Ruka mu se trznula, nastojeæi me dohvatiti. Ne tako. Priði mi bliže,
Z. Pusti sada bol.“ Zastao je, pa dodao: „Osim ako ne možeš zbog moje
krvi. Stvara li ti ovo potrebu za njom?“
Za krvlju? Shvatila sam što on to govori i iznenaðeno trepnula.
„Nisam je ni primijetila.“ Kad sam opazila njegov podsmijeh, nastavila
sam: „Mislim ono, primijetila sam da posvuda krvariš. Ali nisam osjetila
miris.“ Dodirnula sam mu krv na usni vrškom prsta, puna znatiželje. „Ne
stvara krvožednost u meni.“
MIN@
263
„Ovdje se sastojimo od duha, to je sigurno zato,“ rekao je.
„Hoæe li onda ovo funkcionirati? To što æeš se hraniti iz mene?“
Pogledao me u oèi.
„Funkcionirat æe, Z. Izmeðu nas postoji više od onog tjelesnog. Spojeni
smo duhom.“
„Okej, dobro. Nadam se,“ rekla sam, odjednom sva plaha. Jedini drugi
deèko kome sam dala da se hrani iz mene bio he Heath, moj Heath.
Svijest mije pobjegla od pomisli na njega i usporedbi sa Starkom, ali
nisam mogla zanijekati jedan vid onoga na što se spremamo. Dopustiti
deèku da pije moju krv seksualni je èin. Ugodan je. Zaista ugodan. Tako
smo sazdani. To je nešto normalno, prirodno i ispravno.
I to je nešto od èega me sve jaèe boli želudac.
„Hej, samo se opusti i primakni vrat ovamo.“
Razrogaèenim sam se oèima zagledala u Starkovo izubijano lice i
slomljeno tijelo.
„Da, znam da se bojiš, ali ne moraš, bez obzira na to što sam skršen.“
Izraz mu se promijenio. „Ili nije samo stvar u tome što se bojiš? Da se nisi
poèela predomišljati, pa više ne bi htjela?“
„Ne,“ brzo sam mu rekla. „Neæu se predomisliti. Neæu se predomisliti kad
je rijeè o tebi, Stark. Nikad.“
Ali iznenadio me. Umjesto njegovih zuba, osjetila sam njegove tople usne
kad me nježno poljubio u vrat.
„Opusti se, kraljice moja.“
Srsi su mi spuznuli kralježnicom od njegova daha. Zadrhtala sam. Koliko
me dugo veæ nitko nije zaista dodirnuo? U stvarnom se svijetu možda radi
tek o danima, ali tu, na Onom Svijetu, kao da sam veæ stoljeæa provela
nedodirnuta i nedodirljiva.
Stark me opet poljubio. Jezikom mi je dotaknuo vrat i prostenjao. Mislim
da ovaj put to nije bilo od boli. Više nije oklijevao. Zubima mi je zasjekao
vrat. Zapeklo me, ali èim su mu se usne priljubile na sitnu posjekotinu,
namjesto boli osjetila sam tako intenzivnu nasladu da je na mene došao
red da stenjem.
Došlo mi je da ga èvrsto obgrlim i pripijem tijelo uz njegovo, ali nastavila
sam se držati sasvim nepomièno, dajuæi sve od sebe da mu ne prouzroèim
više boli.
Njegova su se usta prerano odvojila od moje kože. Glas mu je veæ bio
snažniji kad je kazao:
„Znaš kada sam prvi put shvatio da ti pripadam?“ Dah mu je toplo strujao
uz moj vrat od èega sam opet zadrhtala.
„Kada?“ Zvuèala sam kao da nemam daha.
MIN@
264
„Onda kad si se suoèila sa mnom u stacionaru dok smo bili u Kuæi Noæi,
prije moje Promjene. Sjeæaš se?“
„Sjeæam se.“ Naravno da se sjeæam bila sam gola i zaprijetila mu da æu
ga razvaliti elementima ko vola u kupusu dok sam stajala izmeðu njega i
Dariusa.
Osjetila sam kako mu se usne smiješe uz moju kožu.
„Izgledala si kao Ratnièka kraljica, prepuna bijesa Božice. Mislim da sam
tada shvatio da æu ti uvijek pripadati, jer si doprla do mene èak i kroza sav
taj mrak.“
„Stark.“ Prošaptala sam njegovo ime, potpuno smoždena svojim
osjeæajima prema njemu. „Ovaj put si ti dopro do mene. Hvala ti. Hvala ti
što si došao za mnom.“
Bez rijeèi, njegova su se usta opet našla na mom vratu, i ovaj put me
zagrizao jaèe, i zaista poèeo piti iz mene.
I opet je naslada brzo zamijenila bolno peckanje. Sklopila sam oèi i
uživjela se u nalet izuzetne vreline koja mi je poèela strujati tijelom.
Nisam se mogla sprijeèiti da ga ne dodirnem, pa sam podvukla ruku oko
njegova struka da mu opipam tvrde mišiæe odmah pod kožom leða. Htjela
sam ga još više. Htjela sam ga još bliže.
Odmaknuo je usne od mog vrata i uspio se samostalno pridiæi. Oèi su mu
bile tamne od strasti i teško je disao.
„A sada, Zoey, hoæeš li mi dati više od svoje krvi? Hoæeš li me prihvatiti
kao svojeg Èuvara?“
Zagledala sam se u njega. U oèima mu je bilo neèega što nikad prije
nisam vidjela u njemu. Onaj djeèak koji je otišao od mene u Veneciji, pun
ljutnje i ljubomore, više nije postojao. Muškarac koji je izrastao namjesto
njega bio je nešto više od vampyra, više od Ratnika. Još dok je onako
slomljeno ležao u mojem naruèju, osjeæala sam snagu u njemu: èvrstu,
pouzdanu, èasnu.
„Èuvar?“ rekla sam znatiželjno i dotaknula mu lice. „Znaèi, u to si se
Promijenio?“
Netremice me gledao u oèi.
„Da, ako me prihvaæaš. Èuvar nije ništa ako ga njegova kraljica ne
prihvati.“
„Ali ja nisam prava kraljica.“
Razderane usne nisu sprijeèile Starka da se frajerski osmjehne.
„Moja si kraljica, a tko drukèije kaže, nek se slobodno goni u guzicu.“
Nasmiješila sam mu se.
„Veæ sam prihvatila tvoj Zavjet kao moga Ratnika.“
Stark je smjesta izgubio frajersko držanje.
MIN@
265
„Ovo je nešto drugo, Zoey. Nešto veæe. Možda promijeni situaciju izmeðu
nas dvoje.“
Ponovno sam mu dodirnula lice. Nisam zaista shvaæala što to on traži od
mene, ali znala sam da želi nešto više, i znala sam da æe ono što sada
kažem i uèinim do kraja života utjecati na nas dvoje.
Božice, daj mi prave rijeèi, pomolila sam se u sebi.
„James Stark, od ovog te trenutka prihvaæam kao svojeg Èuvara, i
prihvaæam sve ono što uz to ide.“
Okrenuo je glavu i poljubio me u dlan.
„Onda æu te služiti svojom èašæu i svojim životom, zauvijek, Zoey. Asu
moj, mo bann ri, kraljice moja.“
Njegov je zavjet prostrujao mnome poput neèega materijalnog. Stark je
imao pravo. Ovo je bilo drugaèije od onoga što se dogodilo izmeðu nas
kad mi se Zavjetovao kao Ratnik. Ovaj put mi je bilo kao da mi je
darovao dio sebe, i znala sam da bez mene on nikad više ne bi mogao
istinski biti èitav. Odgovornost stvorena time prepala me gotovo u istoj
mjeri u kojoj me ojaèala, i spustila sam njegova usta natrag do svoga
vrata.
„Uzmi još iz mene, Stark. Daj da te izlijeèim.“
Prostenjao je kad su mu se usta pripila uz moj vrat. Ugriz mu se pojaèao, i
dogodilo se nešto posve èudesno. Najprije je u mene uletjela ona
jedinstvena sila što prati element zrak i istekla iz mene u Starka. Stresao
se, i znala sam da je to od intenzivne naslade koja ga ispunjava dok ga
element obdaruje vrtoglavim nabojem energije. U isti mah, slatka je,
poznata bol prostrujala mojim èelom i jagodiènim kostima, i na
sklopljenim sam kapcima naèas ugledala Damiena kako cikæe od radosti.
Zaprepašteno sam uzdahnula. Nisam morala ni pitati. Nije mi trebalo
zrcalo da se pogledam. Znala sam da mi se prva tetovaža vratila.
Netom nakon zraka stigla je vatra. Zagrijala se i zatim proširila cijelim
Starkom, ispunjavajuæi ga, osnažujuæi ga, tako da je sad uspio podiæi ruku
i privuæi me bliže sebi, ispijajuæi još dublje. Osjeæaj me propržio niz leða
kad mi se vratila druga tetovaža, i vidjela sam kako se Shaunee smije i
slavljenièki miješa bokovima.
Tada nas je saprala voda, kupajuæi nas, puneæi nas, noseæi nas dalje kroz
krug kojim smo krenuli. Nastavila sam èvrsto žmiriti, upijajuæi u sebe
svaki trenutak èuda koje Stark i ja doživljavamo zajedno, i drhteæi od
naslade kad mi se vratila treæa tetovaža, ona obavijena oko struka, dok se
Erin presretno smijala i vikala:
„Ma to, kvragu! Z nam se vraæa!“
MIN@
266
Zatim je stigla zemlja, i bilo je kao da smo Stark i ja postali dio luga.
Osjetili smo njegovu bogatu ugodu i moæ što poèiva tu, u korijenju i tlu i
mahovini. Stark me èvršæe primio. Premjestio me u naruèju tako da se
našao iznad mene. Rukama me privio uza se, i znala sam da ga rane više
ne bole, jer sam osjeæala sve što on osjeæa. Podijelila sam njegovu radost i
zadovoljstvo i èuðenje. Dlanove mi je opržio još jedan dodir Božice, kad
mi se vratila èetvrta tetovaža. Zaèudo, pred oèima mi se nije našla Stevie
Rae kad me ispunio njezin element, samo sam osjetila nju i njenu daleku
radost, kao da je nekako otišla izvan mog dosega.
Duh je posljednji iskrièavo prohujao kroz nas, i odjednom nisam samo
osjeæala ono što Stark osjeæa kao da smo se stopili. Ne tjelesno, nego
duševno. I naše su duše zajedno zasjale sjajem blistavijim nego što bi
ikakva tjelesna strast ikada mogla biti, dok mi se vraæala i završna
tetovaža.
Stark je naglo uzdahnuo, te odmaknuo usne s moje kože i zario lice u moj
vrat. Tijelo mu je podrhtavalo, a dah mu je stizao u naletima, kao da je
upravo istrèao maraton. Jezikom je dotaknuo ranu koju mi je nanio na
vratu, i znala sam da je zatvara i lijeèi. Podigla sam ruku da ga pomilujem
po kosi, i zgranuto osjetila da na njemu više nema sveg onog znoja i krvi.
Tada se podigao i uspravno stao i, trudeæi se obuzdati disanje, zagledao
odozgo u mene.
Božice, kako je prekrasan bio! Tek nekoliko trenutaka prije toga bio je
smrtno ranjen, izubijan, krvav i tako skršen da se jedva mogao pomaknuti.
Sad je zraèio energijom i zdravljem i snagom.
„To je bilo nešto najèudesnije što mi se u životu dogodilo,“ rekao je.
Zatim su mu se oèi raširile. „Imaš tetovaže!“ Dodirnuo mi je lice sa
strahopoštovanjem. Okrenula sam glavu da prstima može prijeæi po
filigranskim biljezima koji su mi ponovno prekrili leða i ramena. Zatim
sam podigla ruku da može pritisnuti svoj dlan na moj, prekriven safirnim
simbolima.
„Sve su se vratile,“ rekla sam mu. „Donijeli su ih elementi.“
Stark je odmahnuo glavom u èudu.
„Osjetio sam to. Nisam znao što se zbiva, ali osjetio sam to s tobom.“
Privukao me u zagrljaj. „Sve sam osjetio s tobom, kraljice moja.“
Prije nego što sam ga poljubila, rekla sam:
„A ja sam sada dio tebe, Èuvaru moj.“
Stark me dugo ljubio, a zatim me samo nastavio grliti, nježno me
dodirujuæi kao da nastoji uvjeriti samog sebe da mu se neæu rasplinuti u
rukama.
MIN@
267
Grlio me i dalje dok sam plakala za Heathom, i isprièao mi je kako je
Heath donio odluku da ode dalje, i kako je hrabar pritom bio.
Samo, Stark mi nije zaista to morao reæi.
Znala sam kako je zaista hrabar Heath bio, baš kao što sam znala da je
njegova hrabrost jedan naèin na koji æu ga opet prepoznati.
To, i ljubav.
Uvijek njegova ljubav prema meni.
Nakon što sam se isplakala u žaljenju i prisjeæanju, obrisala sam si oèi i
pustila da me Stark podigne na noge.
„Jesi li sada spreman za povratak kuæi?“ upitala sam ga.
„O, da. Jako bih volio doæi kuæi. Samo, eh, Z, kako da se vratim tamo?“
Široko sam mu se osmjehnula.
„Tako što æeš se pouzdati u mene.“
„Ah, je li, znaèi da bumo sam tak bez problemov skoknuli, a?“
„Kvragu, odakle ti taj irski govor?“
„Irski! Kaj si gluha, ženska?“ zarežao je na mene dok sam ga mrko
gledala. Zatim je Starkov smijeh ispunio lug.
Èvrsto me zagrlio i rekao: „Škotski, Z, ne irski. I jako brzo æeš vidjeti
odakle mi.“
Opecena - P.C. Cast (Kuća Noći - VII knjiga) Čet Feb 23, 2012 3:07 pm
