Peto poglavlje
ZOEY
Mrak je bio potpun. Osljepljivao je više od moga vida, dokidao mi sva
osjetila. Mislila sam da groznièavo hvatam dah i mlataram rukama ne bih
li pronašla nešto bilo što što se dade dotaknuti, èuti ili namirisati bilo što
što bi mi moglo pružiti neko uporište u stvarnosti. Ali nisam osjeæala baš
nikakav osjetilni podražaj. Bila sam svjesna samo èahure tame i treperava
kucanja svoga groznièavog srca.
Zar sam bila mrtva?
Ne, nisam imala taj dojam.
Sjetila sam se da sam bila u tunelu podno Benediktinske opatije, samo
nekoliko koraka udaljena od svojih prijatelja. Pošizila sam od mraka,
samo što nisam baš mogla umrijeti od toga.
Ali bojala sam se. Sjeæala sam se da sam se jako bojala.
A onda nije više bilo nièega osim ovog mraka.
Što se to sa mnom zbiva?
Nyx! vrisnula je moja svijest. Pomozi mi, Božice! Molim te, pokaži mi
nekakvu svjetlost! Osluhni dušom...
Uèinilo mi se da sam glasno vrisnula kad sam u svijesti èula mili,
smirujuæi zvuk glasa Božice, ali kad su njene rijeèi minule, za njima su
ostale samo nesmiljena tišina i tmina.
Ma kvragu, kako da ja to sad osluhnem dušom?
Pokušala sam se smiriti i nešto èuti, ali postojala je samo tišina, nesnosno
mukla, crna, prazna, krajnja tišina kakvu nikada dotad nisam doživjela.
Nisam imala nikakvih smjernica koje bi me provele kroz nju, znala sam
samo….
Shvaæanje me naglo spopalo i svijest mi se ošamutila od razumijevanja.
Jesam, imala sam smjernica koje bi me vodile. Dio mene veæ je jedanput
doživio ovakvu tamu.
Ništa nisam vidjela. Ništa nisam osjeæala. Ništa nisam mogla, doli
okrenuti se samoj sebi, potražiti onaj dio vlastite nutrine koji bi mogao
shvatiti sve ovo, koji bi me mogao izvesti odavde.
Sjeæanje mi se opet pobudilo, vodeæi me ovaj put u prošlost, davno prije
od noæi u tunelu podno opatije. Godine su se razmotavale kako je moj
otpor kopnio, sve dok mi se napokon, napokon, osjeæaji nisu vratili.
Osjetila su mi se polako poèela buditi. Sluh mije poèeo razabirati više od
vlastitih misli. Oko mene je postojano nabijao takt bubnjeva, kroz koji su
se isprepletati daleki ženski glasovi. Vratilo mi se osjetilo njuha, i
MIN@
28
prepoznala sam onaj vlažni vonj koji me podsjetio na tunel ispod opatije.
Napokon sam osjetila i zemlju na svojim golim leðima. Raspolagala sam
samo trenutkom za prosijavanje cijele te plime vraæenih osjetilnih
podražaja prije nego što mi se u hipu probudio ostatak svijesti. Nisam bila
sama! Leðima sam ležala na zemlji, ali netko me èvrsto grlio.
Zatim je progovorio.
„O, Božice, ne! Ne daj da bude ovako!“
Glas je pripadao Kaloni, a moja je trenutna reakcija bila da kriknem i
poènem se naslijepo koprcati iz njegova stiska, ali nisam upravljala
vlastitim tijelom, a rijeèi koje su mi izašle iz usta nisu bile moje.
„Psst, ne oèajavaj. S tobom sam, ljubavi moja.“
„Zarobila si me u stupicu!“ Još dok je izvikivao tu optužbu, èvršæe me
obujmio rukama, i ja sam prepoznala hladnu strast njegova besmrtnog
zagrljaja.
„Spasila sam te,“ odgovorio mu je moj èudni glas, dok mi se tijelo
intimnije privijalo uz njegovo. „Nije ti bilo suðeno da kroèiš ovim
svijetom. Zbog toga si bio tako nesretan, tako nezasitan.“
„Nisam imao izbora! Smrtnicima to nije jasno.“
Ruke su mi obujmile njegov vrat. Prsti su mi se isprepleli kroz njegovu
meku, tešku kosu.
„Meni je to jasno. Poèivaj u miru, tu sa mnom. Položi svoj tužni nespokoj.
Ja æu te tješiti.“
Osjetila sam kako mi se predaje prije nego što je izgovorio te rijeèi.
„Da,“ šapnuo je Kalona. „Sahranit æu svoju tugu unutar tebe i napokon
istrošiti svoju oèajnièku èežnju.“
„Da, ljubavi moja, priležnièe moj, Ratnièe moj... da...“
I u tom sam trenu izgubila sebe unutar Aye.
Nisam više znala granicu izmeðu kraja njene želje i poèetka svoje duše.
Ako sam još imala izbora, nisam ga htjela. Znala sam samo da sam tamo
gdje mi je suðeno u Kaloninu zagrljaju.
A onda sam se, iznenada, poèela rastakati.
„Ne!“ Vrisak mi se oteo iz grla i iz duše. Nisam htjela otiæi! Htjela sam
ostati s njim. Mjesto mi je bilo s njim!
Ali, ponovno, ja tu ništa nisam mogla uèiniti, i osjetila sam kako kopnim,
kako se opet sjedinjujem sa zemljom, dok je Aya jecala i slomljenim
glasom izgovarala jednu rijeè koja mi je odzvanjala u svijesti: UPAMTI...
Šamar me opekao na obrazu, i usisala sam dug dah koji je rastjerao
prestalu tamu iz mene. Otvorila sam oèi i zaškiljila i zatreptala od snopa
baterijske svjetiljke.
MIN@
29
„Pamtim.“ Glas mi je zvuèao hrapavo poput svijesti.
„Pamtiš tko si, ili te opet treba flisnut?“ rekla je Afrodita.
Svijest mi je sporo funkcionirala, jer je još vrištala ne zbog tako naglog
stupanja iz tame. Opet sam zatreptala i odmahnula glavom, ne bih li se
razbistrila.
“Ne!“ Kriknula sam tu rijeè tako usrdno da se Afrodita automatski
odmaknula od mene.
„A dobro,“ rekla je. „Možeš mi i naknadno zahvalit.“
Na njeno je mjesto došla sestra Marija Anðela. Prignula se nad mene i
odmaknula mi vlasi kose s lica, koje je cijelo bilo znojno i hladno.
„Zoey, jesi li s nama?“
„Jesam,“ rekla sam slomljenim glasom.
„Zoey, što je bilo? Zbog èega si tako ubrzano disala?“ upitala me èasna.
„Nisi se valjda razboljela, je li?“ Erin je zvuèala pomalo drhtavo.
„Nisi valjda dobila potrebu da iskašlješ pluæno krilo il nešto tako?“ .pitala
me Shaunee, djelujuæi uzdrmano kao što je njena blizanka zvuèala.
Stevie Rae je odgurnula Blizanke u stranu da mi može priæi.
„Reci meni, Z. Jesi stvarno okej?“
„Dobro sam. Ne umirem, ni ništa takvo.“
Misli su mi se napokon izbistrile, iako se nikako nisam uspijevala otresti
posljednjih traèaka onog oèaja koji sam upoznala uz Ayu. Shvatila sam da
se moji prijatelji brinu zato što misle da mi je tijelo poèelo odbijati
Promjenu. Silom sam se usredotoèila na sada i ovdje, te pružila ruku da je
Stevie Rae primi.
„Daj, pomozi mi da ustanem. Sada mi je bolje.“
Stevie Rae me podigla na noge, pažljivo me pridržavajuæi ispod lakta dok
sam blago glavinjala prije nego što sam uspjela pronaæi ravnotežu.
„Što ti se dogodilo, Z?“ upitao me Damien, prouèavajuæi me pogledom.
Što sam mu trebala reæi? Zar sam trebala priznati prijateljima da me našla
nevjerojatno živa uspomena na prošli život u kom sam se predala našem
današnjem neprijatelju? Nisam se sama uspijevala probiti ni kroz labirint
novih emocija koje je ta uspomena pobudila u meni. A kako da ih onda
objasnim svojim prijateljima?
„Samo ti nama reci, dijete. Izgovorena istina uvijek je manje strašna od
nagaðanja,“ rekla mije sestra Marija Anðela.
Uzdahnula sam i blebnula:
„Prestrašio me tunel!“
„Prestrašio te? Ono, u smislu neèega što je u njemu?“ Damien je napokon
prestao buljiti u mene, jer je poèeo plaho viriti prema tamnom otvoru.
MIN@
30
Blizanke su se odmaknule od tunela za nekoliko koraka dublje u
smoènicu.
„Ne, nema nièega u njemu.“ Malo sam oklijevala. Bar mislim da nema.
„Uostalom, nije me to prestrašilo.“
„Sad bi mi kao trebali povjerovat da si se onesvijestila jer si se prestrašila
mraka?“ rekla je Afrodita.
Svi su se zagledali u mene.
Nakašljala sam se.
„Hej, narode. Možda Zoey naprosto ne želi prièat o nekim stvarima,“
rekla je Stevie Rae.
Pogledala sam svoju najbolju prijateljicu i shvatila da se, ako ne kažem
nešto o onome što mi se upravo dogodilo, neæu moæi suoèiti s onim što
moram napraviti s njom.
„Imaš pravo,“ kazala sam Stevie Rae. „Ne bih prièala o tome, ali vi
zaslužujete èuti istinu.“ Pustila sam da mi pogled obuhvati sve ostale.
„Tunel me tako isprepadao zato što ga je moja duša prepoznala.“ Opet
sam se nakašljala i nastavila. „Sjetila sam se kako sam bila zarobljena u
zemlji s Kalonom.“
„Hoæeš reæi, zato što u tebi zaista postoji nešto od Aye?“ obzirno me
upitao Damien.
Kimnula sam.
„Ja sam ja, ali takoðer sam, nekako, i dalje dio nje.“
„Zanimljivo...“ Damien je polako izdahnuo.
„Dobro, dovraga, što to onda znaèi za tebe i Kalonu danas?“ upitala me
Afrodita.
„Ne znam! Ne znam! Ne znam!“ prasnula sam kad je iz mene prekipjela
sva nagomilana muka i najiskrenija zbunjenost oko onoga što se upravo
dogodilo. „Ne znam nijedan odgovor, kvragu. Imam samo to sjeæanje o
kom nisam ni sekunde stigla razmisliti. A da mi date malo mira da si
mogu srediti cijelu tu zbrku u glavi?“
Svi su se poèeli razmicati i mrmljati:
„Okej,“ pogledavajuæi me u stilu da je sišla s uma.
Zanemarila sam zjakave prijatelje i neriješena pitanja o Kaloni koja su se
praktièki dala vidjeti u zraku oko mene, obratila sam se Stevie Rae.
„Objasni mi toèno kako si napravila tunel.“
Upitnik u njenim plavim oèima dao mi je do znanja da ju je zabrinuo moj
ton. Nisam zvuèala u stilu: Sranje! Upravo sam se onesvijestila, pa sad
moram promijeniti temu, jer mi je neugodno što sam nekakva
reinkarnirana ženska.
MIN@
31
Ne, zvuèala sam kao Nadsveæenica.
„Pa, nije to stvarno bilo ništa naroèito.“
Stevie Rae mi se èinila nekako sva plaha i puna nelagode, kao da se
pretjerano trudi držati nonšalantno, jer se osjeæa upravo suprotno.
„Hej, jesi sigurna da ti je okej? Da se raðe popnemo gore i uzmemo ti
neku kolu ili nešto takvo? Ma znaš, ako te ne pucaju nekakva sjeæanja,
onda bi možda bilo pametno da odemo prièat negdje drugdje.“
„Okej mi je. Sad bih samo htjela saznati to o tunelu.“ Èvrsto sam joj
uzvratila pogled. „Zato mi isprièaj kako si ovo izvela.“
Osjeæala sam da nas ostali, kao i sestra Marija Anðela, promatraju s
radoznalošæu uz primjesu vlastite zbunjenosti, ali nastavila sam pozorno
posmatrati Stevie Rae.
„'Kej, dobro, znaš da su prohibicijski tuneli praktièki posvuda ispod grada
u centru, je li tako?“ Kimnula sam.
„Tako je.“
„A sjeæaš se i da sam ti rekla da sam malo išla izviðat da vidim kamo to
oni vode?“
„Da, sjeæam se.“
„Okej, dakle, otkrila sam taj jedan poluzatvoreni ulaz u tunel o kom nam
je Ant prièao neki dan, onaj koji se grana od ostalih koji odlaze pod
zgradu Philtovver i di sve ne.“ Opet sam joj nestrpljivo kimnula. „Pa, taj
je sav pun zemlje, al’ kad sam malo ispipala po tijesnoj rupi šta mu je
ostala sredini, razgrnula sam hrpetinu zemlje, probila ruku tuda i osjetila
da sa druge strane ima sva sila svježeg zraka. Zbog toga sam zakljuèila da
se sa druge strane kobog proteže još tunela. I tako sam poèela gurati, i
umom i rukama i svojim elementom. A zemlja je na to reagirala.“
„Reagirala? U smislu da se zatresla, tako nekako?“ upitala sam je.
„Prije bi se reklo da se odmaknula. Kako sam poželjela. U glavi.“ Zastala
je. „Znaš da to nije lako objasnit. Al, uglavnom, ta zemlja koja je
prekrivala ulaz u tunel nekako se sva raspala, pa sam kroz novi, veæi otvor
ušla u jedan stvarno, stvarno stari tunel.“
„A taj stari tunel je bio sav zemljan, bez betonskih stijenki kakve imaju
oni tuneli ispod depoa i gradskog središta, zar ne?“ priupitao ju je
Damien.
Stevie Rae se osmjehnula i kimnula mu tako da su joj se plavi uvojci
zanjihali oko ramena.
„Pa da! A umjesto da ide prema centru grada, išao je prema srednjem
dijelu.“
„Vodio je skroz dovde?“
MIN@
32
Pokušala sam procijeniti u glavi koliko bi to kilometara iznosilo, ali nije
bilo šanse da obavim cijeli proraèun. Naravno, hendikepirana sam za
matematiku, ali svejedno, bilo je podaleko.
„Ma kakvi. Ispalo je tako da kad sam tako pronašla zemljani tunel i
nekako ga uspjela proširit, otišla sam vidit šta u njemu ima. Okej, u
poèetku je jedan od ogranaka za zgradu Philtower. Bilo mi je èudno i
pomalo fora što ide u smjeru suprotnom od centra.“
“Kako si to mogla odrediti?“ upao joj je Damien u rijeè. „Kako si uopæe
imala ikakvog pojma kamo ideš?“
„Meni je to lako i prelako! Ja ti uvijek mogu naæ sjever, znaš ono, smjer
mog elementa zemlje. A kad njega naðem sve mogu naæ.“
„Hmm,“ rekao je.
„Nastavi,“ rekla sam joj. „Što je onda bilo?“
„Onda ga je nestalo. Samo je, je li, prestao. Prije nego što si mi doturila
poruku o tome da se naðemo tu kod èasnih sestara, tu sam i ja prestala
istraživat. Hoæu reæi, jasno, ma namjeravala sam se vratiti i naknadno još
malo vidit èega tu sve ima, al’ nije da mi je to bio ne znam kakav
prioritet. Kad si mi kazala da æu možda morat preselit svoju škvadru amo,
nisam mogla prestat razmišljat o tom zemljanom tunelu. Sjetila sam se da
je išao baš u ovom smjeru prije nego što je prestao. Zato sam se vratila
tamo. Pomislila sam kamo bih htjela otiæi i kako bi mi bilo drago da tunel
vodi do tamo. I onda sam ga opet gurnula, ko što sam onomad gurala da
proširim otvor, samo jaèe. I onda, je li, æiribu-æiriba, zemlja je izvela
toèno to što sam tražila od nje, i evo nas! Tada!“
Završila je sa širokim osmijehom i gizdavom kretnjom.
U tišini koja je zavladala nakon objašnjenja Stevie Rae, glas sestre Marije
Anðele zvuèao je krajnje normalno i razložno, od èega sam je još više
prigrlila u srcu.
„Izuzetno, zar ne? Stevie Rae, nas dvije se možda ne slažemo oko izvora
tvoga dara, ali to me ne prijeèi da se divim njegovim razmjerima.“
„Hvala vam, sestro! I vi ste meni baš ono super, pogotovo za jednu
èasnu.“
„Kako si išta vidjela tamo dolje?“ upitala sam je.
„A èuj, meni stvarno nije neki problem vidjeti u mraku, al ostatku ekipe i
ne ide tako dobro kao meni, pa sam donijela malo rasvjete iz tunela ispod
depoa.“ Stevie Rae je pokazala na nekoliko petrolejki koje dotad nisam
zapazila u tamnim kutovima podrumske smoènice.
„Svejedno, bio je to dug put,“ kazala je Shaunee.
„Stvarno. Sigurno ti je bilo mraèno i jezovito,“ rekla je Erin.
MIN@
33
„Ma kakvi, zemlja meni stvarno nije jezovita, a nije ni crvenim
poèetnicima.“ Slegnula je ramenima. „Ko što kažem, nije to bilo ništa
naroèito. Dapaèe, bilo je superlako.“
„I uspjela si ovamo na sigurno dovesti sve crvene poèetnike?“ rekao je
Damien.
„Nego! Koje to sve?“
„Kako to misliš, koje to sve? To što kažeš baš nema smisla, Z,“ rekla je.
„Dovela sam sve one crvene poèetnike s kojima ste se prije upoznali, plus
Erika i Heatha. A koga bih drugoga?“
Rijeèi su joj zvuèale normalno, ali završila ih je èudnim, nervoznim
smijehom, i nije me htjela pogledati u oèi. Želudac mi se stisnuo. Stevie
Rae mi je još uvijek lagala. A ja nisam znala kako da se postavim prema
tome.
„Mislim da je Zoey možda malo zbunjena zato što je iscrpljena, je li
logièno nakon onoga što je noæas doživjela.“ Topla ruka sestre Marije
Anðele na mom ramenu smirivala koliko i njen glas. „Svi umorni,“ dodala
je. Smiješkom je obuhvatila Stevie Rae, Blizanke, Afroditu i Damiena.
„Nije dugo preostalo do zore. Hajde da se smjestite s ostatkom prijatelja.
Naspavajte se. Sve æe vam biti jasnije nakon što se pošteno odmorite.“
Umorno sam kimnula i pustila da nas sestra Marija Anðela izvede iz dna
podrumske smoènice uz stubište kojim smo se nedavno spustili, umjesto
da se nastavimo uspinjati do predvorja opatije, èasna je sestra otvorila
vrata na jednom odmorištu koja nisam ni primijetila dok sam se požurila
za Damienom.
Jedno je kraæe stubište vodilo u glavni podrumski prostor, u krupan, ali
uobièajen betonski podrum koji su èasne preuredile u goleme prostorije za
pranje i sušenje rublja u privremenu spavaonicu. Uz dva nasuprotna zida
bila je razmještena hrpa poljskih kreveta, namještena posteljinom i
jastucima, sasvim udobnih. U jednom je krevetu veæ bila hrpica velièine
klinca, a busen crvene kose koja je virila ispod deke koju je navukao
preko skoro cijele glave, davala mi je do znanja da Elliott spava. Ostatak
crvenih poèetnika okupio se u prostoru s perilicama i sušilicama, sjedeæi
na onim sklopivim metalnim stolicama od kojih se meni uvijek smrzne
guzica i gledajuæi veliki televizor s ravnim ekranom postavljen na jednu
perilicu. Meðu njima se naveliko zijevalo, što je znaèilo da zora oèito
samo što nije svanula, ali djelovali su opèinjeno onim što je veæ bilo na
televiziji. Bacila sam pogled prema ekranu i osjetila kako mi se umorno
lice rasteže u širok osmijeh.
MIN@
34
''Moje pjesme, moji snovi? Oni gledaju film Moje pjesme, moji snovi?“
Nasmijala sam se. Sestra Marija Anðela pogledala me s podignutom
obrvom.
„To nam je jedan od najdražih DVDa. Mislila sam da æe se možda svidjeti
i poèetnicima.“
„To je klasik,“ rekao je Damien.
„Meni je nekad onaj mali nacist bio zgodan,“ rekla je Shaunee.
„Osim što ocinka Von Trappove,“ rekla je Erin.
„Nakon èega mi više nije bio tako zgodan,“ nastavila je Shaunee kad su
Blizanke dohvatile sklopive stolice i pridružile se ostalim poèetnicima
pred televizorom.
„Ali svi vole Julie Andrews,“ rekla je Stevie Rae.
„Trebala je išamarat tu vražju razmaženu djeèurliju,“ rekla je Kramisha sa
svog mjesta pred televizorom. Pogledala je preko ramena i uputila umoran
smiješak sestri Mariji Anðeli. „Oprostite na onom 'vražja', èasna, ali kad
su baš derišta.“
„Samo im treba ljubavi, pažnje i razumijevanja, kao i svoj djeci,“ rekla je
sestra.
„Okej, biju. Stvarno,“ rekla je Afrodita, „dok još netko od vas nije poèeo
pjevat refren pjesme 'Kako li riješit problem ko Maria?', pa me primora da
si zubima poènem trgat vene na vitkim zapešæima, idem potražit Dariusa i
svoju sobu.“ Mignula je obrvama i krenula iz podruma, miješajuæi
bokovima.
„Afrodita,“ pozvala ju je sestra Marija Anðela. Kad je Afrodita zastala i
osvrnula se prema njoj, èasna je nastavila. „Sve mi se èini da je Darius još
uvijek uz Starka. Bilo bi sasvim u redu da mu kažeš laku noæ, ali svoju
æeš sobu pronaæi na treæem katu spavat æeš u njoj sa Zoey, a ne s
ratnikom.“
„Uf,“ rekla sam ispod glasa. Afrodita je zakolutala oèima.
„Zašto me to ne iznenaðuje?“ I, gunðajuæi sebi u bradu, odmiješala je
dalje.
„Sori, Z,“ rekla je Stevie Rae nakon što je prevrnula oèima za Afroditom.
„Bila bih ja tebi opet cimerica, ali mislim da bih trebala ostat tu dolje.
Stvarno mi je ugodnije kad sam pod zemljom nakon što sunce izaðe, a i
trebam se držat blizu crvenih poèetnika.“
„Ma sve pet,“ rekla sam malèice prebrzo. Znaèi, sada èak više i ne želim
biti nasamo s najboljom prijateljicom?
„Jesu li svi ostali još gore?“ upitao je Damien. Vidjela sam kako baca
poglede oko sebe, i bila sam prilièno sigurna da traži Jacka.
MIN@
35
Ja, s druge strane, nisam tražila nijednog svog deèka.
Zapravo, nakon one glupe, testosteronske scene koju su mi vani priuštili,
sve mi se više sviðala ideja da budem bez ijednog deèka.
A tu je onda bio i Kalona, i ta uspomena koju radije nikad ne bih imala.
„Aha, svi ostali su gore u kantini, ili su veæ legli. Hej, Zemlja zove Kuži
ovo. Èasne imaju preogroman izbor Doritosa, a našao sam ti i kolu i to
punu i kofeina i šeæera,“ rekao je Heath kad je preskoèio posljednje tri
stube i banuo u podrum.