Prvo poglavlje
"NOVA UČENICA. DAJ JE POGLEDAJ", REKLA JE SHAUNEE DOK JE SJEDALA ZA veliku klupu,
sličnu separeu, koju uvijek prisvojimo za svaki školski objed koji se služi u
blagovaonici (prijevod: šminkerskoj školskoj kantini).
"Tragična je, Blizanko, baš tragična." Erin je zvučala potpuno jednako kao
Shaunee. Ona i Shaunee imale su nekakvu telepatsku sponu zbog koje su bile
bizarno slične, zbog čega smo im dale nadimak "Blizanke", iako je Shaunee
jamajačka Amerikanka iz Connecticuta, kože boje kave s mlijekom, a Erin je
plavokosa, plavooka bjelkinja iz Oklahome.
"Na svu sreću, ona je cimerica Sare Freebird." Damien je kimnuo prema sitnoj
djevojci jarko crne kose koja je vodila vidno izgubljenu novopridošlicu po
blagovaonici, oštrim, modno osviještenim pogledom obuhvativši i njih dvije i
njihovu odjeću - od cipela do naušnica - u trenutku. "Očito ima više smisla za
modu od Sare, usprkos stresu Obilježavanja i dolaska u novu školu. Možda će
moći pripomoći Sari da se riješi svoje žalosne privrženosti ružnim cipelama."
"Damien", rekla je Shaunee. "Opet mi počinješ stvarno ići na—"
"—jetra svojim beskonačnim jezičnim sranjima", dovršila je Erin umjesto nje.
Damien je šmrknuo, držeći se uvrijeđeno, a i nadmoćnije i više gej nego inače
(premda je definitivno gej). "Da vam poznavanje jezika nije tako grozomorno,
ne biste morale nositi rječnik sa sobom da bi me razumjele."
Blizanke su ga pogledale stisnutih očiju i uzele zrak da započnu novi napad,
koji je moju cimerica na svu sreću prekinula. Svojim jakim oklahomskim
narječjem Slevie Rae je otegnuto izgovorila dvije definicije kao da daje
odgovore na jezikoslovnom natjecanju. "Privrženost - često intenzivna prirodna
sklonost. Grozomorno - krajnje grozno. Eto. Hoćete se sada prestat svađat i
počet lijepo ponašat? Znate da samo što nije došlo vrijeme za roditeljske
posjete, a ne bi se smjeli ponašat ko debili kad nam starci dođu."
"A, sranje", rekla sam. "Totalno sam zaboravila na roditeljske posjete."
Damien je prostenjao i spustio čelo na stol, opalivši se ne baš blago. "I ja sam
totalno zaboravio." Nas četiri uputile smo mu suosjećajne poglede.
Damienovim roditeljima nije smetalo što je on Obilježen, što se preselio u Kuću
Noći i započeo Promjenu koja će ga ili promijeniti u vampyra ili, ako mu tijelo
odbije preobrazbu, ubiti. Nije im bilo prihvatljivo što je on gej.
Barem je Damienovim roditeljima nešto bilo prihvatljivo na njemu. S druge
strane, moja mama i njen aktualni muž - moj poočaj, John Heffer - mrzili su
apsolutno sve na meni.
"Moji roditelji ne dolaze. Bili su prošli mjesec. Ovaj mjesec nemaju vremena."
"Blizanko, ponovno dokazujemo svoje blizanstvo", rekla je Erin. "Meni su
roditelji poslali mail. Ni oni ne dolaze, jer su odlučili otić na nekakvo krstarenje
Aljaskom za Dan zahvalnosti s mojom tetom Alane i tetkom Lažljivim
Lloydom. Kako god." Slegnula je ramenima - izgleda da je izostanak roditelja
nije smetao kao ni Shaunee.
"Hej, Damien, možda ni tebi ne dođu mama i tata", rekla je Stevie Rae s
kratkim smiješkom.
Uzdahnuo je. "Doći će oni. Ovaj mjesec mi je rođendan. Donijet će poklone."
"To ne zvuči tako strašno", rekla sam. "Pričao si da ti treba novi blok za
crtanje."
"Neće mi kupiti blok za crtanje", rekao je. "Pošle godine sam tražio štafelaj.
Kupili su mi pribor za kampiranje i pretplatu na Sports Illustrated."
"Fuuuj!" rekle su Shaunee i Erin uglas, dok smo Stevie Rae i ja frknule nosom i
suosjećajno promrmljale.
Očito htijući promijeniti temu, Damien se obratio meni. "Ovo će ti biti prvi
roditeljski posjet. Što očekuješ?"
"Noćnu moru", uzdahnula sam. "Totalnu, apsolutnu i kompletnu noćnu moru."
"Zoey? Dovela sam novu cimericu da se upoznate. Diana, ovo je Zoey Redbird
- predvodnica Kćeri Mraka."
Sretna što sam se riješila potrebe da pričam o svojim užasnim roditeljskim
problemima, podigla sam pogled i osmjehnula se na zvuk Sarina opreznog,
usplahirenog glasa.
"Opa, to je stvarno točno!" blebnula je nova cura dok joj nisam stigla reći ni
bok. Kao i obično, buljila mije u čelo i jarko se rumenjela. "Hoću reći, eh... sori.
Nisam mislila ispast neugodna i to..." ušutjela je, sva ojađena.
"Sve okej. Da, istina je. Biljeg mije ispunjen i ima dodatke." Nastavila sam se
smiješiti, ne bi li joj bilo ugodnije, premda sam istinski mrzila što ispada da sam
glavna atrakcija u cirkusu nakaza. Opet.
Na svu sreću, Stevie Rae se ubacila još dok mi nije postalo preneugodno od
Dianina buljenja i moje šutnje.
"Aha, Z je dobila tu cool čipkastu spiralnu tetovažu po licu i niz ramena kad je
spasila svog bivšeg dečka od nekih strašnih vampyrskih duhova", veselo je
rekla Stevie Rae.
"To mije i Šarah rekla", oprezno je kazala Diana. "Samo mije zvučalo lako
nevjerojatno da, je li..."
"Nisi mogla vjerovati?" susretljivo se umiješao Damien.
"Aha. Sori", ponovila je, vrpoljeći se i čisteći si nokte.
"Hej, ništa za to." Uspjela sam složiti prilično autentičan osmijeh. "I meni to
koji put djeluje prilično bizarno, a bila sam prisutna."
" I prašila turove", rekla je Stevie Rae.
Uputila sam joj onaj pogled u stilu "ne pomažeš mi", koji je zanemarila. Da,
jednoga dana možda postanem njihova Nadsvećenica, ali nisam baš šefica
svojim prijateljima.
"Uglavnom, cijelo ovo mjesto moglo bi ti isprva djelovati čudno. Bit će li
lakše", kazala sam novoj.
"Hvala", rekla je s iskrenom toplinom.
"Pa, bolje da krenemo, da pokažem Diani gdje joj je učionica za peti sat", rekla
je Sarah, a onda mije postalo totalno neugodno kad se sva uozbiljila i službeno
me pozdravila tradicionalnim vampyrskim znakom poštovanja, stiskanjem šake
preko srca i naklonom glave, prije nego što će otići.
"Zbilja mrzim kad to rade", promrsila sam, prebirući po salati.
" Meni je to lijepo", rekla je Stevie Rae.
"Zaslužuješ da li se iskazuje poštovanje", rekao je Damien onim svojim
učiteljskim tonom. "Jedina si učenica treće klase u povijesti koja je postala
predvodnica Kćeri Mraka i jedina početnica ili vampyrica u povijesti koja je
iskazala afinitet prema svih pet elemenata."
"Priznaj si to, Z", rekla je Shaunee uz zalogaj salate, pokazujući vilicom na
mene.
"Posebna si", dovršila je Erin za nju (kao i obično).
Treća klasa je ono što se u Kući Noći zove prvim srednje - pa je četvrta klasa
drugi srednje, i tako dalje. I, da, ja sam jedina učenica treće klase koja je postala
predvodnica Kćeri Mraka. Blago meni.
"Kad smo već kod Kćeri Mraka", rekla je Shaunee. "Jesi li odlučila koji će biti
tvoji novi uvjeti za članstvo?"
Suspregnula sam potrebu da ciknem: Kvragu, ne, još uvijek mi ne ide u glavu
da ja to vodim! Radije sam samo odmahnula glavom i odlučila -nadajući se da
sam se toga baš super sjetila - zauzvrat malo pritisnuti njih.
"Ne, ne znam koji bi trebali biti novi uvjeti. Zapravo, nadala sam se da ćete mi
vi u tome pomoći. Onda, imate li kakav prijedlog?"
Kao što sam i očekivala, sve četvero su ušutjeli. Zaustila sam da im kažem
hvala lijepa na šutnji, ali uto se zapovjedni glas naše Nadsvećenice oglasio
preko školskog interkoma. Na trenutak mi je bilo drago što me prekinula, a
onda sam shvatila što je rekla, i želudac mi se počeo stiskati.
"Molim učenike i profesore da krenu u dvoranu za prijeme. Vrijeme je za
ovomjesečne roditeljske posjete."
Ma, kvragu.
"Stevie Rae! Stevie Rae! Bože mili, kako sam te se uželjela!"
"Mama!" kriknula je Stevie Rae i bacila se u zagrljaj ženi koja je izgledala isto
kao i ona, samo dvadeset kila deblja i dvadesetak godina starija.
Damien i ja nezgrapno smo stajali odmah pokraj ulaza dvorane za prijeme, koja
se polako ispunjavala ljudskim roditeljima punim vidne nelagode, pokojim
ljudskim bratom ili sestrom, hrpom učenika početnika, kao i nekolicinom naših
vampvrskih profesora.
"Pa, eno mojih roditelja", rekao je Damien i uzdahnuo. "Hajde da onda to
obavim. Vidimo se."
"Vidimo se", promrmljala sam i gledala ga kako prilazi paru potpuno običnih
ljudi koji su mu donijeli umotan poklon. Stara gaje kratko zagrlila,
naturi se naglašeno muški rukovao s njim. Damien je bio sav blijed i vidno pod
stresom.
Otišla sam do dugog, stolnjakom prekrivenog stola koji se protezao duž jednog
zida. Bio je pun plata sa skupim sirom i narescima, deserata, kave, čaja i vina.
Već sam mjesec dana provela u Kući Noći, a i dalje me pomalo šokiralo vidjeti
kako se olako ovdje služi vino. Dijelom je to bilo iz jednostavnog razloga -
škola je organizirana po uzoru na europske Kuće Noći. U Europi se navodno
vino pije uz obroke kao čaj ili kola kod nas
- znači, nije ništa posebno. Drugi je razlog genetička činjenica - vampvri se ne
mogu napiti - početnici jedva da se mogu pripiti (bar od alkohola
- krv je, nažalost, sasvim druga stvar). Tako da vino ovdje doslovce nije ništa
posebno, iako sam pomislila da bi bilo zanimljivo pogledati kako oklahomski
roditelji reagiraju na cugu u školi.
"Mama! Moraš upoznati moju cimericu. Sjećaš se da sam ti pričala o njoj? Ovo
je Zoey Redbird. Zoey, ovo je moja mama."
"Poštovanje, gospođo Johnson. Drago mije", pristojno sam rekla.
"O, Zoey! Da samo znaš kako mi je drago! I, jao meni! Biljeg ti je stvarno
onako lijep kako je Stevie Rae pričala." Iznenadila me mekim majčinskim
zagrljajem i šapnula: "Drago mi je što mi čuvaš Stevie Rae. Brinem se za nju."
Uzvratila sam joj zagrljaj i šaptom odgovorila: "Nema problema, gospođo
Johnson. Stevie Rae mije najbolja prijateljica." A premda je to bilo totalno
nerealno, odjednom sam poželjela da i mene mama grli i sva se brine, kao što se
gospođa Johnson brine o svojoj kćeri.
"Mama, jesi li mi donijela kekse s čokoladnim mrvicama?" upitala ju je Stevie
Rae.
"Da, dušo, jesam, ali upravo sam shvatila da sam ih ostavila u autu." Mama
Stevie Rae otezala je po oklahomski jednako kao i njena kći. "Daj izađi sa
mnom pa mi pomozi da ih donesem. Ovaj put sam ispekla malo više, da se nade
za tvoje prijatelje." Milo mi se osmjehnula. "Slobodno i ti izađi s nama, Zoey."
"Zoey."
Začula sam svoje ime kao ledeni odjek tople srdačnosti gospode Johnson,
pogledala njoj preko ramena i ugledala svoju majku i Johna kako ulaze u
dvoranu. Srce mi se spustilo u pete. Povela ga je. Kvragu, zašto nije mogla doći
sama i pustiti da za promjenu budemo skupa samo ona i ja? Ali znala sam
odgovor na to. On joj nipošto ne bi dopustio. A kako joj ne bi dopustio, ona to
ne bi ni učinila. Točka. Kraj teme. Otkako se udala za Johna Heflera, mama se
više nije trebala brinuti za novac. Počela je živjeti u preogromnoj kući u
mirnom predgrađu. Volontirala je u roditeljskoj organizaciji. Postala je itekako
aktivna u crkvi. Ali u protekle tri godine svog "savršenog" braka potpuno je i
totalno izgubila sebe.
"Ispričavam se, gospodo Johnson. Vidim da mi roditelji stižu, pa bih trebala do
njih."
"O, srce, voljela bih upoznati tvoje mamu i tatu." I, kao da smo na bilo kakvoj
normalnoj srednjoškolskoj prigodi, gospođa Johnson se okrenula, sa
smiješkom, pozdraviti moje roditelje.
Stevie Rae je pogledala mene, a ja sam pogledala nju. Oprosti, bezglasno sam
joj rekla. Mislim ono, nisam bila apsolutno sigurna da će se dogoditi išta loše,
ali dok je moj poočaj prilazio sve bliže nama kao nekakav general koji pun
testosterona vodi povorku smrti, procijenila sam da postoji dosta dobra šansa za
scenu iz noćne more.
Onda mi se srce diglo daleko nad pete i sve je odjednom postalo puno, puno
bolje kad se meni najdraža osoba na svijetu pojavila iza Johna i pružila ruke
prema meni.
"Bako!"
Obujmila me rukama i slatkim mirisom lavande koji ju je uvijek pratio, kao da
sa sobom nosi dio svoje predivne plantaže lavande kamo god da pode.
"O, Zoeybird!" Čvrsto me stisnula. "Uželjela sam te se, u-we-tsi-a-ge-ya."
Osmjehnula sam joj se kroz suze, obožavajući zvuk poznate riječi za kćer iz
jezika Cherokeeja - značila mi je sigurnost, ljubav i bezuvjetno prihvaćanje.
Sve ono što u svome domu nisam osjetila već tri godine - sve ono što sam prije
dolaska u Kuću Noći pronalazila samo na bakinoj plantaži.
"I ja sam se tebe uželjela, bako. Tako sam sretna što si došla!"
"Vi ste sigurno Zoeyna baka", rekla je gospođa Johnson kad smo se napokon
pustile iz zagrljaja. "Tako mi je drago što sam vas upoznala. Unuka vam je
krasna djevojka."
Baka se toplo osmjehnula i krenula odgovoriti, ali John se ubacio uobičajenim
prepotentnim tonom.
"Pa, točnije rečeno, to dajete komplimente našoj krasnoj djevojci."
Kao na šlagvort iz Stepfordskih supruga, moja je majka napokon došla do riječi.
"Da, mi smo Zoevni roditelji. Ja sam Linda Heffer. Ovo je moj suprug John, i
moja majka Sylvia Red—" A tada se, usred tog silno pristojnog upoznavanja,
napokon udostojila pogledati me, i zgranuto se zagrcnula usred riječi.
Natjerala sam se da se osmjehnem, ali lice mi je bilo užareno i tvrdi), kao da je
izliveno od gipsa koji je ležao na ljetnom suncu, i sav će se raspasti ako ne
pripazim.
"Bok, mama."
"Za ime Božje, što si napravila s tim Biljegom?" Mama je izgovorila riječ
Biljeg kao što bi izgovorila riječi tumor ili pedofil.
"Spasila je život jednog mladića i pritom otkrila da ju je Božica obdarila
afinitetom za elemente. Nyx ju je zauzvrat dodirnula s nekoliko Biljega
neuobičajenih u početnica", rekla je Neferet svojim glatkim, pjevnim glasom i
ušla u sredinu naše nezgrapne grupice, pružajući ruku ravno mom poočaj u.
Neferet je izgledala kao i većina odraslih vampvra, zapanjujuće savršeno. Bila
je visoka, s dugim valovima tamne kestenjaste kose i blistavim Očima oblika
badema, neobične zelene nijanse mahovine. Kretala se s elegancijom i
samopouzdanjem koji očito nisu bili ljudski, a koža joj je bila tuko
spektakularna da se činilo kao daje netko u njoj upalio svjetlo. Danas je na sebi
imala elegantno, kraljevski plavo svileno odijelo sa spiralnim srebrnim
naušnicama (prikazom puta Božice, ali nije da je to većina roditelja znala).
Srebrni lik Božice podignutih dlanova bio joj je izvezen na lijevoj strani grudi,
kao i kod svih ostalih profesora. Osmijehom je zasljepljivala, "Gospodine
Heffer, ja sam Neferet, Nadsvećenica Kuće Noći, premda bi možda bilo lakše
da me doživite kao bilo koju običnu ravnateljicu srednje Škole. Hvala vam što
ste došli na večer roditeljskih posjeta."
Bilo mi je jasno da joj je automatski primio ruku. Da ga nije ulovila na prepad,
bila sam sigurna da bi odbio. Brzo se rukovala s njim, a onda se obratila mojoj
mami.
"Gospođo Heffer, zadovoljstvo mi je upoznati Zoeynu majku. Jako nam je
drago što je došla u Kuću Noći."
"Pa, eh, hvala!" rekla je moja mama, očito razoružana Neferetinom ljepotom i
šarmom.
Kad je Neferet pozdravila moju baku, osmijeh joj se raširio i postao više nego
tek pristojan. Primijetila sam da su se rukovale u tradicionalnom stilu
vampyrskog pozdrava, primajući jedna drugu za podlakticu.
"Sylvia Redbird, uvijek mi je zadovoljstvo vidjeti te." "Neferet, i moje se srce
raduje što te vidi, i hvala ti što si održala danu riječ da ćeš paziti na moju
unuku."
"Nije mi teško održati tu riječ. Zoey je tako posebna djevojka." Sad je Neferetin
osmijeh toplinom obuhvatio i mene. Onda se okrenula prema Stevie Rae i
njenoj majci. "A ovo je Zoeyna cimerica Stevie Rae Johnson, s majkom. Čujem
da su njih dvije praktički nerazdvojne, te da je čak i Zoeyna mačka zavoljela
Stevie Rae."
"Aha, istina. Čak mi je sinoć sjela u krilo dok smo gledale telku", rekla je
Stevie Rae i nasmijala se. "A Nala ne voli nikoga osim Zoey."
"Mačka? Ne sjećam se da je itko dopustio Zoey da nabavi mačku", rekao je
John, tjerajući me na riganje. Kao da si je itko osim bake cijeli ovaj mjesec dao
truda da popriča sa mnom!
"Niste shvatili, gospodine Heffer, mačke se u Kući Noći slobodno kreću. Same
izabiru svoje vlasnike, a ne obrnuto. Zoey nije trebala dopuštenje kad ju je Nala
izabrala", vješto je rekla Neferet.
John je frknuo, što su svi zanemarili, na moje olakšanje. Pobogu, koje govno od
čovjeka.
"Smijem li vas ponuditi kakvom okrepom?" Neferet je ljubazno mahnula rukom
prema stolu.
"Jao meni! Sad sam se sjetila keksa koje sam ostavila u autu. Stevie Rae i ja baš
smo bile krenule van. Stvarno mi je drago da smo se upoznali." Na brzinu
zagrlivši mene i mahnuvši svima ostalima, Stevie Rae i njena mama pobjegle
su, ostavljajući me tamo, makar sam žarko željela biti bilo gdje drugdje.
Zadržala sam se blizu bake, ispreplećući prste s njenima kad smo krenuli do
stola sa zakuskom, misleći koliko bi mi sada lakše bilo da me samo ona došla
posjetiti. Potajice sam pogledala svoju mamu. Na licu kao da joj je bilo trajno
naslikano mrštenje. Obazirala se, gledajući ostale učenike, i jedva da je bacila
pogled prema meni. Zašto si uopće dolazila? došlo mi je da se izderem na nju.
Zašto se praviš da bi ti možda stvarno moglo biti stalo - da bih ti stvarno mogla
faliti - a onda tako očito pokazuješ da nije tako?
"Vina, Sylvia? Gospodine i gospođo Heffer?" ponudila ih je Neferet.
"Hvala, crno, molim", rekla je baka.
John je pokazao negodovanje stiskanjem usana. "Ne. Mi ne pijemo."
S nadljudskim naporom nisam zakolutala očima. Otkad to on ne pije? Kladim
se u zadnjih pedeset dolara na svom tekućem da doma u hladnjaku u ovom
trenutku ima gajbu piva. A mama mi je nekad pila crno vino kao baka. Čak sam
je vidjela kako je baki uputila pogled stisnutih očiju, pun zavisti, kad je otpila
slasno vino koje joj je Neferet natočila. Ali, ne, oni ne piju. Bar ne u javnosti.
Licemjeri.
"Onda, počela si pričati da je Zoey dobila dodatak svoga Biljega zato stoje
učinila nešto posebno?" Baka mi je stisnula ruku. "Kazala mi je da je postala
predvodnica Kćeri Mraka, ali nije mi točno rekla kako se to zbilo."
Osjetilu sam kako se opet napinjem. Stvarno nisam htjela prisustvovati sceni
koju bi nastala kad bi John i moja mama saznali da se zapravo dogodilo to da je
prethodnu predvodnica Kćeri Mraka izrekla krug u DOĆI Halloweena (u Kući
Noći poznatoj po imenu Samhain, odnosno noći kad je veo između našeg i
svijeta duhova najtanji), prizvala nekoliko vrlo strašnih vampyrskih duhova, i
onda izgubila kontrolu nad njima kad je banuo moj ljudski bivši dečko Heath u
potrazi za mnom. I zato nisam htjela da itko ikad spomene ono što je znalo
svega par ljudi - da me Heath tražio zato što sam prethodno okusila njegovu
krv, pa je naglo postajao opsjednut mnome, što ljudima prilično lako ide od
ruke kad se spetljaju s Vampovima - čak i vampovskim početnicima, dapače. I
tako je Afrodita, tadašnja predvodnica Kćeri Mraka, totalno izgubila kontrolu
nad duhovima, koji su krenuli pojesti Heatha. Doslovce. Što je još gore -
ponašali su se kAo da bi voljeli prigristi i sve nas ostale, uključujući totalno
seksi Erika Nighta, mladog vampa za kog s radošću mogu reći da mi definitivno
nije bivši dečko, nego s kojim manje-više izlazim ovih proteklih mjesec dana,
pa mi je skoro dečko. Uglavnom, morala sam nešto poduzeti, pa sam uz pomoć
Stevie Rae, Damiena i Blizanki izrekla vlastiti krug, posežući za snagom pet
elemenata: vjetra, vatre, vode, zemlje i duha. Uz pomoć svog afiniteta za
elemente, uspjela sam otjerati duhove natrag gdje već žive (ili ne žive?). Nakon
što su otišli, otkrila sam na sebi ove nove tetovaže, istančan skup čipkastih
safirnih vitica koje su mi obavijale lice - što je potpuno nečuveno u vampyrske
početnice - i sukladne Biljege ispremiješane s cool simbolima sličnim runama
na svojim ramenima, nešto što nijedna početnica ili vampica nikad nije imala.
Onda je svima postalo jasno da je Afrodita totalna koma od predvodnice, pa joj
je Neferet dala nogu i stavila mene na njeno mjesto. Zbog toga sada također
prolazim obuku za Nadsvećenicu Nyx, vampyrske Božice, koja je utjelovljenje
Noći.
Ništa od toga ne bi dobro sjelo ultrareligioznim, ultrakritičnim mami Johnu.
"Pa, došlo je do sitne nezgode. Zoey se brzom domišljatošću i hrabrošću
pobrinula da nitko ne strada, a u isti mah se povezala s posebnim afinitetom
koji joj je podaren i posegnula za energijom pet elemenata." Neferet se ponosno
osmjehnula, a mene je oblila sreća zbog njene pohvale. "Tetovaže su
jednostavno izvanjski znak naklonosti koju joj je Božica udijelila."
"Vaše su riječi svetogrdne", izgovorio je John stisnutim, mučnim glasom koji je
uspio u isti mah zvučati prepotentno i ljutito. "Dovodite njenu besmrtnu dušu u
opasnost."
Neferet je uprla oči boje mahovine u njega. Nije izgledala ljutito. Zapravo,
Izgledala je kao da joj je smiješno.
"Vi ste sigurno Starješina Naroda vjernih." Isprsio je pileći grudni koš. "Pa, da,
jesam."
"Onda bi bilo najbolje da se smjesta nešto dogovorimo, gospodine Heffer. Meni
ne bi bilo ni nakraj pameti doći u vaš dom, ili u vašu crkvu, i omalovažavati
vaša vjerovanja, premda se stubokom ne slažem s njima. Jasno, ne očekujem od
vas da dijelite moje vjerske nazore. Ruku na srce, ne bih vas ni pokušala obratiti
na svoja vjerovanja, premda sam duboko i trajno predana svojoj Božici. Zato
tražim samo to da vi prema meni iskažete istu obzirnost koji sam ja vama već
ukazala. Dok ste u mome 'domu', poštujte moja vjerovanja."
Johnove su se oči pretvorile u sitne zlobne proreze, i primijetila sam da stalno
stišće i opušta vilicu.
"Vaš način života grešan je i pogrešan", žestoko je rekao.
"To kaže čovjek koji priznaje da štuje Boga koji ne podnosi ugodu, svodi žene
na uloge jedva bolje od sluškinja i rasplodnih kobila, premda su one stup vaše
crkve, i nastoji kontrolirati svoje vjernike putem grižnje savjesti i straha."
Neferet se tiho nasmijala, ali zvučala je neveselo, a od neizrečene prijetnje u
njenu glasu podlaktice su mi se sve naježile. "Pripazite kako sudite druge;
možda biste najprije trebali pospremiti vlastitu kuću."
Sve zajapureniji, John je oštro udahnuo i zaustio da joj, znala sam, održi ružnu
lekciju o tome kako su njegova vjerovanja točna, a sva ostala pogrešna, ali prije
nego što je stigao odgovoriti, Neferet ga je prekinula. Nije podigla glas, ali
odjednom se u njemu začula moć Nadsvećenice, tako da sam se sva stresla od
straha, iako njena srdžba nije bila uperena u mene.
"Imate dvije mogućnosti. Smijete posjećivati Kuću Noći kao pozvani gost, što
znači da ćete poštovati naše nazore i zadržavati svoje nezadovoljstvo i osudu za
sebe. Ili možete otići i ne vratiti se. Nikad. Odlučite odmah." Završne dvije
riječi oblile su mi kožu i morala sam se silom suzdržati od groze. Primijetila
sam da moja mama razrogačenim, zacakljenim očima bulji u Neferet, blijeda
kao krpa. Johnu je lice poprimilo suprotnu boju. Oči je stisnuo, a obraze mu je
oblilo vrlo neprivlačno rumenilo.
"Linda", procijedio je kroza zube. "Idemo." Onda me pogledao s takvim
gađenjem i mržnjom da sam doslovce ustuknula. Mislim ono, znala sam da mu
nisam draga, ali do tog trenutka nisam znala koliko. "Zaslužuješ biti ovdje.
Tvoja majka i ja nećemo se više vratiti. Prepuštena si samoj sebi." Okrenuo se
na peti i pošao prema vratima. Moja je mama zastala u nedoumici, i načas sam
pomislila da će možda čak reći nešto lijepo -recimo, da joj je žao zbog njega -
ili da joj falim - ili da se ne brinem, da će se vratiti bez obzira na to što je on
rekao.
"Zoey, ne mogu vjerovali u što si se sad to uvalila." Odmahnula je glavom i,
kao i obično, pošla za Johnom i izašla iz prostorije.
"O, srce, jako mi je žao." Baka se pojavila, smjesta me zagrlila i počela
smirivati šaptom. "Ja ću se vratiti, Ptičice. Obećavam ti. I tako se ponosim
tobom!" Primila me za ramena i osmjehnula kroz suze. "I naši preci iz naroda
Cherokee ponose se tobom. Osjećam to. Dotaknula te Božica, a imaš i vjerne
prijatelje koji su ti odani." Bacila je pogled na Neferet i dodala: "Kao i mudre
učitelje. Jednoga dana možda čak naučiš oprostiti svojoj majci. Dotad imaj na
umu da si kći moga srca, u-we-tsi-a-ge-ya." Poljubila me. "Moram sad i ja otići.
Dovezla sam ovamo tvoj mali auto, koji ću ti ostaviti, tako da se moram odvesti
natrag s njima." Pružila mi je ključeve moje starinske Bube. "Ali uvijek imaj na
umu da te volim, Zoeybird."
"Volim i ja tebe, bako", rekla sam, uzvratila joj poljubac i čvrsto je zagrlila,
duboko udišući njen miris kao da bih je mogla zadržati u plućima i polako je
izdisati u idućih mjesec dana, dok mi bude nedostajala.
"Doviđenja, srce. Nazovi me kad budeš mogla." Dala mi je još jednu pusu i
onda otišla.
Gledala sam je kako odlazi, i nisam shvatila da plačem sve dok nisam osjetila
kako mi suze padaju s lica na vrat. Zapravo sam zaboravila da Neferet i dalje
stoji do mene, pa sam iznenađeno poskočila kad mi je dala rupčić.
"Žao mi je zbog toga, Zoey", tiho je rekla.
"Meni nije." Ispuhnula sam nos i obrisala si lice, i tek onda pogledala u nju.
"Hvala ti što si mu se suprotstavila." "Nisam željela otjerati i tvoju majku."
"Nisi. Sama je izabrala poći za njim. Kao što to radi već više od tri godine."
Osjetila sam kako mi vrele suze prijete u dnu grla i tiho progovorila, sileći ih da
odu. "Nekada je bila drukčija. Glupo je, znam, ali stalno očekujem da opet
postane kakva je prije bila. Samo, nikad ništa od toga. Kao da je on ubio moju
mamu i stavio neku neznanku u njeno tijelo."
Neferet me obgrlila. "Sviđa mi se što je rekla tvoja baka - da ćeš jednog dana
možda smoći snage da oprostiš svojoj majci."
Samo sam gledala u vrata kroz koja je njih troje upravo izašlo. "Taj dan je
daleko."
Neferet mi je suosjećajno stisnula rame.
Pogledala sam u nju, tako sretna što je tu, sa mnom, i poželjela - po tko zna koji
put - da mi je ona mama. Onda sam se sjetila što mi je rekla prije gotovo mjesec
dana, daje njena mama umrla dok je bila još mala, i da ju je tata zlostavljao,
fizički i psihički, i da ju je spasilo tek Obilježavanje.
"Jesi li li i kadu oprostila svome ocu?" opre/no sam je upitala.
Neferet me pogledala i nekoliko puta trepnula, kao da se polako vraća iz
uspomene koja ju je odvela vrlo, vrlo daleko. "Ne. Ne, nisam mu nikada
oprostila, ali kad sada pomislim na njega, kao da se sjećam tuđeg života. To što
mije radio, radio je ljudskom djetetu a ne Nadsvećenici i vampyrici. A za jednu
Nadsvećenicu i vampyricu je on, kao i većina ljudi, potpuno nevažan."
Riječi su joj zvučale snažno i sigurno, ali kad sam pogledala u dubinu njenih
prekrasnih zelenih očiju ugledala sam treptaj nečega starog, bolnog i definitivno
ne zaboravljenog, i upitala se koliko je iskrena sama prema sebi...

Drugo poglavlje
NEVJEROJATNO MI JE LAKNULO KAD JE NEFERET REKLA DA NEMA RAZLOGA
da ostanem u dvorani za prijeme. Nakon scene sa svojom obitelji imala sam
dojam da svi bulje u mene. Napokon, ipak sam ja bila ona s frikovskim
Biljezima, i s obitelji iz noćne more. Izašla sam najkraćim putem iz dvorane za
prijeme - pločnikom koji me izveo kroz ono lijepo malo dvorište na koje su
gledali prozori blagovaonice.
Bilo je nešto poslije ponoći, što je - da - totalno čudno vrijeme za roditeljske
posjete, ali u školi nastava počinje u 20 sati, a završava u 3 ujutro. Na prvi
pogled, reklo bi se da ima više smisla da roditelji počnu dolaziti u posjete u
osam navečer, ili možda čak i kojih sat vremena prije početka nastave, ali
Neferet mi je objasnila da je poanta u tome da roditelji prihvate Promjenu svoga
djeteta i shvate da će dani i noći za njih uvijek biti obrnuti. Sama sam zaključila
da je još jedna pogodnost tako nezgodnog termina u tome daje mnogim
roditeljima pružio izgovor da ne dođu, a da ne moraju svome djetetu izravno
reći: Hej - ne želim više imati nikakve veze s tobom, sad kad se pretvaraš u
krvožedno čudovište.
Šteta što moji roditelji nisu prihvatili tu izliku.
Uzdahnula sam i usporila, polako hodajući jednim od zavojitih puteljaka kroz
dvorište. Bila je svježa, vedra noć u studenome. Mjesec je bio gotovo pun,
svojom jarkom srebrnom svjetlošću stvarajući lijep kontrast starinskoj plinskoj
rasvjeti koja je obasjavala dvorište mekim, žućkastim sjajem. Čula sam fontanu
smještenu nasred vrta i automatski promijenila smjer, uputivši se prema njoj.
Možda će smirujuće žuborenje vode ublažiti razinu mog stresa... i pomoći mi da
zaboravim.
Dok sam skretala zavojem koji me vodio do fontane, hodala sam polako i malo
sanjarila o svome novom skoro-dečku, totalno preslasnom Eriku. Nije ga bilo u
školi, jer je otišao na godišnje natjecanje u Shakespeareovim monolozima. U
našoj je školi osvojio prvo mjesto, naravno, i s lakoćom se plasirao na
međunarodno natjecanje Kuća Noći. Bio je četvrtak, a njega nije bilo tek od
ponedjeljka, ali ludo sam ga se već uželjela i jedva sam čekala nedjelju, kad bi
se trebao vratiti. Erik je bio najseksi tip u našoj školi. Kvragu, Erik Night lako
je mogao biti najseksi tip u bilo kojoj školi. Bio je visok, taman i markantan -
kao starinska filmska zvijezda (bez latentnih homoseksualnih sklonosti). Bio je
i nevjerojatno darovit. Jednog skorog dana uvrstit će se u redove ostalih
vampovskih filmskih zvijezda kakvi su Matthew McConaughev, James Franco,
Jake Gvllenhaal i Hugh Jackman (koji je totalno predivan za jednog starog
tipa). K tome, Erik je bio istinski drag dečko - zbog čega je samo bio još više
seksi.
Zato priznajem da sam se sva bila obuzela vizijama Erika kao Tristana i sebe
kao Izolde (samo što će naša strasna ljubavna priča imati sretan kraj), tako da
nisam primijetila da u dvorištu ima i drugih ljudi sve dok me podignuti muški
glas nije zgranuo svojim zlobnim i prijezirnim tonom.
"Ti si sve veće razočaranje, Afrodita!"
Skamenila sam se. Afrodita?
"Već je bilo dovoljno grozno to što si dobila Biljeg, pa se nisi mogla upisati na
Chatham Hall, naročito nakon svega što smo poduzeli da ti zajamčimo prijem",
rekla je neka žena reskim, hladnim glasom.
"Majko, znam. Rekla sam već da mi je žao."
Okej, trebala bih otići. Trebala bih se okrenuti i brzo i tiho otići iz dvorišta.
Afrodita mi je vjerojatno bila najmanje draga osoba u školi. Zapravo, Afrodita
mi je vjerojatno bila najmanje draga osoba bilo gdje, ali namjerno
prisluškivanje očito ružne scene s njenim roditeljima naprosto nije nije nije bilo
u redu.
I tako sam na prstima otišla korak-dva sa staze, da se lakše mogu sakriti iza
velikog ukrasnog grma, a ipak imati pristojan pogled na to što se zbiva.
Afrodita je sjedila na kamenoj klupi odmah do fontane. Njeni su roditelji stajali
pred njom. Dobro, mama joj je stajala. Tata joj je koračao amo-tamo.
Čovječe, roditelji su joj stvarno bili zgodni ljudi. Tata joj je bio visok i
markantan. Jedan od onih tipova koji se ne zapuste, koji ne izgube kosu i imaju
stvarno dobre zube. Na sebi je imao tamno odijelo koje je izgledalo kao da
košta milje i milje dolara. Također mi je djelovao odnekud poznato, i bila sam
uvjerena da sam ga vidjela na televiziji ili negdje. Mama joj je bila totalna
ljepotica. Mislim ono, Afrodita je bila plavuša savršena izgleda, a mama joj je
bila starija, bogato odjevena, dobro sređena verzija nje. Pulover joj je očito bio
od kašmira, a biseri brojni i pravi. Kad god bi izvela gestu rukama, preogromni
kruškoliki dijamant na njenu prstenjaku bljesnuo je hladnom ljepotom sličnom
njenu glasu.
"Jesi li smetnula s uma da ti je otac gradonačelnik Tulse?" opako je mama
opomenula Afroditu.
"Ne, ne, naravno da nisam, majko."
Mama kao daje nije čula. "Već je bilo dovoljno teško smisliti uvjerljivo
tumačenje činjenice da si tu, umjesto da se na Istočnoj obali pripremaš za
Harvard, ali tješili smo se činjenicom da vampyri mogu doći do novca, moći i
uspjeha, i očekivali smo da se istakneš u ovom" - zastala je i složila zgađenu
facu - "prilično neobičnom okružju. A sada saznamo da više nisi predvodnica
Kćeri Mraka i da si izbačena s obuke za Nadsvećenicu, tako da se više nimalo
ne razlikuješ od sve ostale žgadije u ovoj bijednoj školi." Afroditina majka je
zastala, kao da se treba smiriti prije nego što nastavi. Kad je opet progovorila,
morala sam dobro naćuliti uši da čujem njen siktavi šapat. "Tvoje ponašanje je
neprihvatljivo."
"Kao i obično, razočarala si nas", ponovio je njen otac.
"To si već rekao, tata", kazala je Afrodita, praveći se pametna kao i obično.
Kao zmija u napadu, mama je odvalila Afroditi tako jaku šamarčinu da sam od
pucnja kože o kožu poskočila i lecnula se. Očekivala sam da će Afrodita skočiti
s klupe i zgrabiti mamu za šiju (molim te - ne zovemo je samo tako vražjom
kučkom), ali nije. Samo je pritisnula dlan uz obraz i pognula glavu.
"Da nisi plakala. Već sam ti rekla, suze znače slabost. Barem ovu jednu stvar
učini kako treba i ne plači", odbrusila joj je mama.
Afrodita je polako digla glavu i maknula dlan s obraza. "Nisam te htjela
razočarati, majko. Stvarno mi je žao."
"Ništa nećeš popraviti time što kažeš da ti je žao", rekla joj je mama. "Nas
zanima što namjeravaš učiniti da vratiš svoj položaj."
Zadržala sam dah u prikrajku.
"Ne - ne mogu tu ništa učiniti", rekla je Afrodita, zvučeći beznadno i odjednom
vrlo mlado. "Zaribala sam. Neferet me ulovila. Oduzela mi je Kćeri Mraka i
dala ih drugoj. Mislim da čak razmišlja o tome da me prebaci u neku sasvim
drugu Kuću Noći."
"To već znamo!" Mama joj je digla glas, izgovarajući riječi britko kao da su
isklesane od leda. "Razgovarali smo s Neferet prije nego što smo se našli s
tobom. Namjeravala te prebaciti u drugu školu, ali umiješali smo se. Ostat ćeš u
ovoj školi. Pokušali smo je nagovoriti i da ti vrati položaj, možda nakon
razdoblja opomene ili kazne."
"O, majko, niste valjda?"
Afrodita je zvučala zgroženo, što joj nisam mogla zamjeriti. Samo sam mogla
zamisliti kakav su dojam ovi hladni, nazovi savršeni roditelji ostavili na našu
Nadsvećenicu. Ako je Afrodita imala i najmanje šanse da vrati naklonost
Neferet, ovi jezoviti starci vjerojatno su joj i to dokinuli.
"Naravno da jesmo! Nisi valjda očekivala da samo sjedimo skrštenih ruku dok
si ti upropaštavaš budućnost i postaješ vampyrsko nitko i ništa u nekoj nebitnoj
inozemnoj Kući Noći?" rekla joj je mama.
"Još više nego što već jesi", dodao je otac.
"Ali nije stvar u tome da sam dobila nekakvu srednjoškolsku opomenu", rekla
je Afrodita, očito nastojeći obuzdati jad u sebi i urazumiti ih'. "Zabrljala sam.
Teško. Već je to dovoljno grozno, ali ovdje ima jedna učenica koja je moćnija
od mene. Čak i da se Neferet prestane ljutiti na mene, neće mi vratiti Kćeri
Mraka." A onda je Afrodita rekla nešto što me totalno prenerazilo. "Ta druga
djevojka bolja je predvodnica od mene. Shvatila sam to na Samhain. Zaslužila
je voditi Kćeri Mraka. Ja nisam."
K vragu. Je l to upravo na vrbi rodilo grožđe?
Afroditina majka primaknula joj se za korak, a ja sam se trgnula zajedno s
njom, uvjerena da će joj opet dati šamar. Ali majka je nije udarila. Sagnula se
tako da joj se lijepo lice zagledalo ravno u kćerino. S mog su gledišta izgledale
upravo strahovito slično.
"Da nikad nisi rekla da netko nešto zaslužuje više nego ti. Ti si moja kći, i
uvijek ćeš zasluživati najbolje." Onda se opet uspravila i prošla si rukom kroz
savršenu frizuru, premda sam bila prilično sigurna da joj se frizura neće usuditi
pokvariti. "Nismo uspjeli nagovoriti Neferet da ti vrati položaj, pa ćeš je ti
morati uvjeriti."
"Ali, majko, već sam ti rekla—" započela je, ali tata ju je prekinuo.
"Makni si tu novu s puta, i povećat će se vjerojatnost da ti Neferet vrati
položaj."
Ma, sranje. "Ta nova" sam bila ja.
"Diskreditiraj je. Natjeraj je da pogriješi, a onda se pobrini da netko drugi javi
Neferet za to, a ne ti. Tako će bolje izgledati." Mama joj je
govorila staloženo, kao da priča o lome u što bi se Afrodita trebala sutra obući,
a ne da spletkari protiv mene. Pobogu, stvarno je bila vražja kučka!
"I pazi se. Ponašanje li mora biti besprijekorno. Možda bi trebala više
povjeravati svoje vizije, barem na neko vrijeme", rekao joj je otac.
"Ali godinama ste mi govorili da nastojim zadržati vizije za sebe, da su one
izvor moje moći."
Nisam mogla vjerovati što to čujem! Prije mjesec dana Damien mi je rekao da
nekoliko učenika smatra da se Afrodita trudi prikriti neke vizije od Neferet, ali
mislili su da je to zato što mrzi ljude - a Afrodita je uvijek imala viziju neke
buduće tragedije s ljudskim žrtvama. Kad je povjeravala svoje vizije Neferet,
Nadsvećenica je gotovo uvijek mogla spriječiti da do tragedije dođe i spasiti
živote. To što je Afrodita namjerno zadržavala vizije za sebe bio mi je jedan od
razloga za odluku da preuzmem od nje mjesto predvodnice Kćeri Mraka. Nisam
gladna moći. Nisam zapravo htjela taj položaj. Kvragu, još uvijek nisam točno
znala što bih s njim. Samo sam znala da im se s Afroditom crno piše i da je
moram nekako spriječiti. A sad sam čula da je dio tih njenih sranja potekao
odatle što je pustila da joj odurni roditelji sole pamet! Njenim je starcima fakat
bilo okej da ona prešuti informacije koje bi mogle spasiti život. A otac joj je bio
gradonačelnik Tulse! (Nije ni čudo da mi je izgledao poznato.) Sve je to bilo
tako bizarno da me zaboljela glava.
"Vizije nisu izvor tvoje moći!" upravo joj je govorio tata. "Zar nikad ne slušaš?
Rekao sam ti da se vizijama možeš poslužiti da stekneš moć, jer informacije su
uvijek moć. Izvor tvojih vizija je Promjena koja ti se odvija u tijelu. To je
genetika, ništa više."
"To bi trebao biti dar Božice", tiho je rekla Afrodita.
Majka joj se hladno nasmijala. "Ne budi glupa. Kad bi postojala nekakva
božica, zašto bi tebi išla davati moći? Ti si obično blesavo derište, i to sklono
greškama, kako si pokazala ovom svojom zadnjom malom gluparijom. Prema
tome, budi pametna za promjenu, Afrodita. Upotrijebi svoje vizije da vratiš
naklonost, ali pritom se drži skromno. Moraš uvjeriti Neferet da ti je žao."
Zamalo nisam čula kako je Afrodita prošaptala: "Žao mi je..." "Idući mjesec
očekivat ćemo mnogo bolje vijesti." "Da, majko."
"Dobro, a sad nas isprati natrag u dvoranu za prijeme, da se možemo malo
družiti s ostalima."
"Mogu li malo ostali lu, molim tu? Stvarno mi nije baš dobro.''
"Ne dolazi u obzir. Što bi ljudi rekli?" kazala joj je majka. "Saberi se. Otpratit
ćeš nas natrag u dvoranu i pritom biti ljubazna. Smjesta."
Afrodita je polako počela ustajati s klupe, a menije srce tako tuklo da sam se
pobojala da će me odati, pa sam se požurila natrag stazom, sve do račvanja koje
će me izvesti iz dvorišta. A onda sam praktički istrčala iz vrta.
Cijelim putem do doma razmišljala sam o tome što sam čula. Bila sam uvjerena
da su moji roditelji živa noćna mora, ali bili su mi poput mame i late iz Obitelji
Brady (halo - i ja gledam reprize na Nickelodeonu, kao i svi) u usporedbi s
Afroditinim ogavnim starcima, sluđenima od želje za moći. Ma kako da mije to
bilo mrsko priznati, nakon ovoga što sam noćas vidjela shvatila sam zašto se
Afrodita tako ponaša. Mislim ono, kakva bih ja bila da nije bilo bake Redbird
da me voli, podržava i pomaže mi da očvrsnem u protekle tri godine? A i to je
bilo nešto drugo. Mama mi je nekada bila normalna. Jasno, bila je pod stresom i
previše je radila, ali bila je normalna u prvih trinaest od mojih zamalo
sedamnaest godina života. Promijenila se tek nakon udaje za Johna. Znači,
imala sam dobru mamu i fantastičnu baku. A da nisam? Sto bi bilo da sam znala
jedino za ono što sam imala u protekle tri godine - za sebe kao neželjenog
uljeza u vlastitoj obitelji?
Možda bih ispala kao Afrodita, i možda bih i dalje puštala da me roditelji
kontroliraju, u očajničkoj nadi da ću im jednoga dana biti dovoljno dobra, da će
se dovoljno početi ponositi mnome, da će me zaista zavoljeti.
Od toga sam počela potpuno novim očima gledati na Afroditu, što me nije
naročito oduševilo.

Treće poglavlje
"MA DA, ZOEY, SHVAĆAM JA ŠTA TI MENI GOVORIŠ I TO, AL HALO! JE L TAKO da si čula i to
da će ti Afrodita htjet nešto podvalit da te svrgne s vodećeg mjesta Kćeri Mraka,
pa mi se nemoj sad tu pekmezit nad njom", rekla je Stevie Rae.
"Znam - znam. Nisam se sad sva ražalostila nad njom. Samo velim da nakon što
sam čula što joj govore oni umobolni starci, bolje kužim zašto je takva kakva
je."
Hodale smo na prvi sat. Dobro, točnije, Stevie Rae i ja praktički smo trčale na
prvi sat. Kao i obično, samo što nismo zakasnile. Znala sam da nisam smjela
pojesti onu drugu zdjelicu pahuljica Count Chocula.
Stevie Rae je prevrnula očima. "A meni kažeš da sam preljubazna."
"Nisam ja ljubazna. Samo imam razumijevanja. Ali razumijevanje ne mijenja
činjenicu da se Afrodita ponaša kao vražja bapska kučka."
Stevie Rae je frknula i odmahnula glavom, od čega su joj se plave kovrče
zaljuljale kao da je djevojčica. Svojom je kratkom frizurom bila neobična u
Kući Noći, gdje su svi, čak i većina tipova, imali apsurdno dugu, gustu kosu.
Okej, meni je kosa oduvijek bila duga, ali svejedno - bilo mi je fakat čudno kad
sam tek stigla ovamo i doživjela bombardiranje kose kose kose. Sad mi je to
savršeno imalo smisla. Dio fizičke Promjene koja nam se događa dok se
pretvaramo u vampyre je i to da nam kosa i nokti počnu rasti abnormalno brzo.
S malo prakse možeš odrediti na kojoj je godini početnica bez da joj gledaš grb
na sakou. Vampyri izgledaju drukčije od ljudi (ne lošije, samo drukčije), pa je
baš logično da se s odmicanjem Promjene početnica sve više i tjelesno mijenja.
"Zoey, ne slušaš što ti govorim." "A?"
"Kažem, ne spuštaj gard pred Afroditom. Da, ona ima starce iz noćne more. Da,
oni je kontroliraju i manipuliraju. Nije bitno. Svejedno je puna mržnje i pakosti
i osvetoljubivosti. Čuvaj se ti nje."
"Hej, bez brige. Hoću."
"Okej, dobro. Vidimo se na trećem satu."
"Vidimo se", otpozdravila sam joj. Pobogu, kako se samo voli opterećivati
brigama.
Utrčala sam u učionicu i upravo sjela za klupu do Damiena, koji me pogledao
podignute obrve i rekao: "Opet dvije zdjelice za doručak?", kad je zvonilo i
Neferet se pojavila na vratima.
Okej, znam da je pomalo čudno (ili bi možda bolje bilo reći queer) neprestano
primjećivati ljepotu jedne žene dok si i sama žena, ali Neferet je tako prokleto
lijepa da se čini da ima sposobnost fokusiranja sveg svjetla u prostoriji na sebe.
Na sebi je imala jednostavnu crnu haljinu i ubitačno dobre crne čizme. Nosila je
one srebrne naušnice puta Božice, a srebrna izvezena Božica počivala joj je
preko srca, kao i uvijek. Nije baš izgledala kao božica Nyx - koju sam, kunem
se, vidjela u viziji na dan kad sam bila Obilježena - ali odisala je Božičinom
aurom snage i samopouzdanja. Jednostavno ću to priznati. Htjela sam biti ona.
Danas je bilo neobično. Umjesto da najveći dio sata posveti predavanju (i ne, za
divno čudo, Neferet nikad nije bila dosadna predavačica), dala nam je zadaću o
Gorgoni, koju smo cijeli tjedan izučavali. Saznali smo da zapravo nije bila
neman koja je pogledom pretvarala ljude u kamen. Bila je slavna vampyrska
Nadsvećenica koja je od Božice dobila dar afiniteta, odnosno posebne spone,
prema zemlji, odakle je vjerojatno potekao taj mit o "pretvaranju u kamen".
Prilično sam sigurna da kad bi se jedna vampovska Nadsvećenica dovoljno
razljutila i imala magijsku vezanost sa zemljom (kamen ipak potječe iz zemlje),
mogla bi lako nekoga okameniti u granit. I tako je današnja zadaća bila sastavak
o ljudskom mitu i simbolici, te značenju fiktivne prerade priče o Gorgoni.
Ali nisam se mogla dovoljno smiriti da počnem pisati. K tome, imala sam cijeli
vikend da napišem taj sastavak. Daleko su me više brinule Kćeri Mraka. U
nedjelju će biti puni mjesec. Od mene će se očekivati da predvodim obred Kćeri
Mraka. Shvatila sam da svi očekuju i da objavim kakve promjene namjeravam
uvesti. Eh, trebala sam steći neki pojam o tim promjenama. Začudo, imala sam
jednu ideju, ali definitivno mi je trebala pomoć.
Zanemarila sam Damienov znatiželjni pogled kad sam brzo spremila bilježnicu
i otišla do Nefereline katedre. "Problem, Zoey?" upitala me.
"Ne. Eh, da. Ma, zapravo, kad bih smjela otići u medijski centar do kraja sata,
problem bi mi vjerojatno nestao." Shvatila sam da sam sva uzrujana. U Kući
Noći sam provela tek mjesec dana, i još nisam bila sigurna kako ide protokol
ispričavanja s nastave. Mislim ono, u cijelih mjesec dana samo je dvoje učenika
oboljelo. A umrli su. Oboje. Tijela su im odbila Promjenu, jedanput meni
naočigled na satu književnosti. Bilo je totalno odvratno. Ali izuzev povremenog
umiranja, učenici su rijetko kad propuštali nastavu. Neferet me gledala, i sjetila
sam se daje ona intuitivka i da vjerojatno može osjetiti apsurdno blebetanje koje
mi se vrti po glavi. Uzdahnula sam. "Stvar je u Kćerima Mraka. Htjela bih
razraditi nekoliko novih ideja o vodstvu."
Djelovala je zadovoljno. "Mogu li ti kako pomoći?"
"Vjerojatno, ali najprije moram malo istražiti stvari i jasno uobličiti ideje."
"Vrlo dobro, dođi do mene kada budeš spremna. I slobodno provedi koliko god
trebaš vremena u medijskom centru", rekla je Neferet.
Zastala sam u nedoumici. "Treba mi propusnica?"
Osmjehnula se. "Ja sam ti mentorica i dala sam ti dopuštenje, što bi ti više
moglo trebati?"
"Hvala", rekla sam i brzo izašla iz učionice, osjećajući se glupo. Bit ću tako
sretna kad u školi budem dovoljno dugo da naučim sva ta sitna interna pravila.
I, uglavnom, pojma nemam zašto sam se tako brinula. Hodnici su bili pusti. Za
razliku od moje bivše gimnazije (SIHS-a, Južne srednje škole u Broken Arrowu
u Oklahomi - što je totalno dosadno predgrađe Tulse), tu nije bilo pretjerano
nakvarcanih zamjenika ravnatelja s napoleonskim kompleksom koji nemaju
pametnijeg posla nego da vrebaju po hodnicima i maltretiraju djecu. Usporila
sam i opomenula se da se opustim - pobogu, stvarno sam u zadnje vrijeme bila
pod stresom.
Knjižnica je bila u prednjem središnjem dijelu škole, u cool prostoriji na više
razina, izgrađenoj tako da podsjeća na kulu u zamku, što se lijepo uklapalo u
temu ostatka škole. Cijela je stvar izgledala kao nešto iz prošlosti. To je
vjerojatno bio jedan od razloga što je prije pet godina privukla pozornost
vampova. Tada je to bila privatna gimnazija za ljudske snobovske tinejdžere, ali
prvotno je sagrađena kao samostan za redovnike Svetog Augustina iz Naroda
vjernih. Sjećam se da kad sam pitala kako su gimnaziju uspjeli nagovoriti da
proda prostor vampovima, Neferet mi je rekla da su im dali ponudu koju nisu
mogli odbiti. Još uvijek sam se ježila kad bih se sjetila opasnog tona koji joj je
glas pritom poprimio.
"Mi-Hi-af-au!"
Poskočila sam i skoro se upišala. "Nala! Ma usrala sam se od straha!"
Ne hajući za to, moja mi se maca bacila u naručje, pa sam morala žonglerski
primiti bilježnicu, torbicu i malu (ali bucmastu) narančastu mačku. Nala mi se
cijelo to vrijeme tužila onim svojim glasom čangrizave mačje bakice.
Obožavala me, i definitivno me izabrala za svoju, ali to nije značilo da je uvijek
bila ugodna. Premjestila sam je i ramenom otvorila vrata medijskog centra.
O - Neferet je ono rekla istinu mom glupom poočaju Johnu. Mačke su stvarno
slobodno mogle lutati po cijeloj školi. Često su išle sa "svojim" učenikom na
nastavu. Nala me naročito voljela nalaziti nekoliko puta dnevno. Tada bi tražila
da je češkam po glavi, malo mi prigovarala, i onda odlazila da se posveti tome
čemu se mačke već posvećuju u slobodno vrijeme. (Kovanju zavjere za
ovladavanje svijetom?)
"Treba li ti pomoć s njom?" upitala me medijska specijalistica. Upoznala sam je
tek nakratko za vrijeme tjedna orijentacije, ali sjećala sam se da joj je ime
Sapfo. (Eh, nije ona bila prava Sapfo - ta vampyrska pjesnikinja umrla je prije,
ono, tisuću godina - upravo smo na književnosti obrađivali njena djela.)
"Ne, Sapfo, ali hvala ti. Nala zapravo ne voli nikoga osim mene."
Sapfo, sitna tamnokosa vampica s tetovažom složenih simbola za koje mi je
Damien rekao da su glifovi grčkog alfabeta, toplo se osmjehnula Nali. "Mačke
su tako čudesno zanimljiva stvorenja, zar ne?"
Premjestila sam Nalu na drugo rame, a ona mi je progunđala u uho.
"Definitivno nisu psi", rekla sam.
"Hvala Božici na tome!"
"Smijem se poslužiti jednim kompjuterom?" Medijski centar bio je pun redova i
redova knjiga - tisuća njih - ali također je imao vrlo cool, suvremeni
kompjuterski labos.
"Naravno, osjećaj se kao kod kuće i slobodno mi se obrati ako ne možeš naći
nešto što ti treba."
"Hvala."
Odabrala sam kompjuter smješten na lijepom velikom stolu i otišla na internet.
To je bilo još nešto ful drukčije nego u mojoj bivšoj školi. Tu nije bilo ni lozinki
ni programa za internetsko filtriranje koji bi ograničavali pristup sajtovima. Tu
se od učenika očekivalo da iskažu malo zdrave pameti i ponašaju se kako treba
- a nije da u suprotnom vampovi, kojima je bilo gotovo nemoguće lagati, to ne
bi otkrili. Već od same pomisli na to da bih pokušala lagati Neferet zabolio bi
me trbuh.
Fokusiraj se i prestani se glupirati. Ovo je važno.
Okej, dakle, jedna mi se ideja motala po glavi. Bilo je vrijeme da vidim ima li
ona ikakve težine. Otvorila sam Google i utipkala "privatne gimnazije".
Pojavilo ih se na milijune. Počela sam sužavati izbor. Htjela sam samo
ekskluzivne i uglednije (a ne one blesave "alternativne akademije" koje su
zapravo samo sabirna mjesta za buduće kriminalce - gah). Također sam htjela
stare škole, one koje postoje već naraštajima. Trebalo mi je nešto što je položilo
ispit vremena.
S lakoćom sam pronašla Chatham Hali, školu koju su roditelji natrljali Afroditi
na nos. Bila je to ekskluzivna gimnazija za sveučilišnu pripremu na Istočnoj
obali, i, čovječe, kako je samo uobraženo izgledala. Otišla sam od nje. Svako
mjesto koje bi odgovaralo Afroditinim roditeljima ne bi bilo nešto što bih
voljela uzeti za svoj uzor. Nastavila sam potragu... Exeter... Andover... Taft...
Kod gospođice Porter (doslovno - he he - tako se škola zove)... Kent...
"Kent. Čula sam već to ime", kazala sam Nali, koja mi se sklupčala na stolu da
me može pospano promatrati. Kliknula sam na tu. "U Connecticutu je - zato mi
je poznata. U nju je išla Shaunee kad je dobila Biljeg." Malo sam pregledala
sajt, jer me zanimalo vidjeti gdje je to Shaunee provela prvi dio prve godine
srednje (odnosno svoje treće klase). Bila je to lijepa škola - to se nije dalo
poreći. Snobovska, jasno, ali nekako mi je djelovala susretljivije od ostalih
privatnih gimnazija. Možda samo zato što sam znala Shaunee. Samo sam
pregledavala taj sajt - i odjednom se uspravila u stolici. "To je to", promrmljala
sam sebi u bradu. "Takva mi treba."
Izvadila sam kemijsku i papir s crtama i prionula na zapisivanje bilježaka. Hrpe
bilježaka.
Da me Nala nije upozorila siktajem, bila bih iskočila iz svoje kože kad je iza
mene progovorio dubok glas.
"Izgledaš potpuno obuzeta time."
Osvrnula sam se - i skamenila. Bože mili.
"Oprosti, nisam te htio prekinuti. Samo mi je bilo tako neobično vidjeti učenicu
koja grozničavo piše rukom radije nego da kucka po računalnoj tipkovnici, da
sam pomislio da možda pišeš poeziju. Znaš, meni je draže poeziju pisati rukom.
Kompjuter mi je naprosto previše neosoban."
Prestani bit tako debilna! Reci mu nešto! vrisnuo je unutarnji glas na mene. "Ja
- ovaj - ne pišem poeziju." Bože, kako sam genijalna ispala.
"A, dobro. Nije zgorega provjeriti. Drago mi je da smo popričali."
Osmjehnuo se i počeo okretali od mene, a moja su ušla napokon uspjela malo
suvislije proraditi. "Ovaj, i meni su kompjuteri neosobni. Nikad zapravo nisam
pisala poeziju, ali kad pišem nešto što mi je važno, volim to raditi ovako."
Pokazala sam mu penkalu, kao totalna papčina.
"Pa, možda bi se trebala okušati u pisanju poezije. Izgleda kao da bi mogla
imati pjesničku dušu." Ispružio je ruku. "Obično svratim u ovo doba dana da
Sapfo može uzeti pauzu. Nisam stalni profesor zato što sam ovdje samo na
jednu školsku godinu. Držim samo dva sata tjedno, pa imam viška vremena. Ja
sam Loren Blake, vampyrski Pjesnik-laureat."
Primila sam ga za podlakticu u tradicionalnom vampyrskom pozdravu,
nastojeći ne misliti kako mu je ruka topla, kako je snažan na dodir, i kako smo
sami u praznom medijskom centru.
"Znam", rekla sam. Onda mi je došlo da si prerežem grkljan. Kako idiotska
izjava! "Hoću reći, znam tko si. Ti si prvi muški Pjesnik-laureat kog su
imenovali u prošlih dvjesto godina." Shvatila sam da ga i dalje držim za ruku,
pa sam ga pustila. "Ja sam Zoey Redbird."
Od njegova mi se osmijeha srce prekobicnulo u grudima. "Znam i ja tko si ti."
Predivne su mu se oči, tako tamne da su djelovale crno i bezdano, zločesto
zakrijesile. "Ti si prva početnica koja je dobila obojeni, prošireni Biljeg, kao i
jedini vamp, bio on početnik ili odrasli, s afinitetom za svih pet elemenata.
Drago mi je što smo se napokon osobno upoznali. Neferet mi je puno pričala o
tebi."
"Je li?" Protrnula sam kad mi je glas zaskvičao.
"Naravno da je. Nevjerojatno se ponosi tobom." Kimnuo je prema praznome
mjestu do mene. "Ne bih te htio prekidati u poslu, ali bi li se ljutila da malo
posjedim s tobom?"
"Svakako, samo izvoli. Treba mi pauza. Mislim da mije guzica utrnula."
Zemljo, otvori se.
Nasmijao se. "Dobro, onda, bi li radije stajala dok ja sjedim?"
"Ne, ja ću si - eh - samo premjestiti težinu." A onda se baciti kroz prozor.
"Onda, ako nije preintimno, smijem li te pitati na čemu to tako marljivo radiš?"
Okej, trebala sam razmišljati i govoriti. Biti normalna. Zaboraviti da je on bez
sumnje najnesnosnije najljepši muškarac u čijoj sam se blizini u životu našla.
Doživjeti ga kao profesora u školi. Samo još jednog nastavnika. To je sve. Ma,
baš. On je samo još jedan nastavnik koji izgleda kao Savršeni Muškarac iz
snova svake žene. I stvarno sam mislila Muškarac. Erik je bio seksi i zgodan i
jako cool. Loren Blake bio je potpuno drugi svemir.
Totalno zabranjeni, nemoguće seksepilni svemir u koji mi je bio zabranjen
pristup. Uostalom, kao da je on u meni vidio išta više od klinke. Daj, molim te.
Šesnaest mi je godina. Okej, zamalo sedamnaest, ali svejedno. Njemu je
vjerojatno bar dvadeset jedna ili tu negdje. Samo je htio biti pristojan. Više je
nego vjerojatno da je htio pobliže pogledati moje frikovske Biljege. Možda
prikuplja istraživanja o krajnje nelagodnoj pjesmi o—
"Zoey? Ako mi ne želiš reći na čemu to radiš, nema problema. Stvarno li nisam
htio smetati."
"Ne! Okej je." Duboko sam udahnula i pribrala se. "Oprosti - mislim da sam još
bila udubljena u svoje istraživanje", slagala sam, u nadi da je još dovoljno mlad
vamp da nema nevjerojatne moći detektora laži, kao si ariji profesori. Bržebolje
sam nastavila trtljati. "Hoću promijeniti Kćeri Mraka. Mislim da im treba
temelj - nešto jasnih pravila i smjernica. Ne samo za prijem, već i standarda za
one koji su članovi. Ne bi se smjelo imati dozvolu da slobodno radiš kakve god
kretenarije hoćeš, i svejedno uživati privilegij naziva Kći ili Sin Mraka."
Zastala sam, osjećajući kako mi lice postaje užareno i rumeno. Vrag te neće, o
čemu ja to brbljam? Sigurno mu zvučim kao školska budala.
Ali umjesto da mi se nasmije, ili, još gore, da mi kaže nešto svisoka i ode, kao
da je počeo razmišljati o tome što sam mu ispričala.
"Onda, što si smislila?" upitao me.
"Pa, sviđa mi se kako ova privatna škola po imenu Kent ustrojava svoju grupu
učeničkog vodstva. Vidi—" Kliknula sam na pravi link i pročitala mu dio
teksta. "Sustav Starijeg vijeća i prefekata suštinski je dio života u Kentu. Ti su
učenici izabrani za vođe koji daju zavjet da će biti uzorni i voditi sve vidove
učeničkog života u Kentu." Pokazala sam mu kemijskom na ekran. "Vidiš, ima
nekoliko različitih prefekata, a izabiru se u svako godišnje Vijeće glasovima
učenika i nastavnika, ali završni izbor donose ravnatelj - što bi bila Neferet - i
stariji prefekt."
"Što bi bila ti", rekao je.
Osjetila sam kako mi se lice žari. Opet. "Aha. Također piše da se svaki svibanj
novi članovi Vijeća 'biraju' kao mogući namještenici za iduću školsku godinu,
pa se održava velika služba kojom se to slavi." Osmjehnula sam se i rekla, više
za sebe nego njemu: "Zvuči kao novi obred koji bi Nyx bio drag." Kad sam
rekla te riječi, osjetila sam duboko u sebi kako su ispravne.
"Sviđa mi se", rekao je Loren. "Mislim da je to sjajna ideja."
"Stvarno? Ne kažeš to tek tako?"
"Moraš znati jedno o meni. Ja ne lažem."
Gledala sam ga u oči. Izgledale su mi bezdano. Sjedio je tako blizu mene da
sam osjećala vrućinu njegova tijela, pa sam morala suspregnuti drhtaj od
iznenadna naleta zabranjene žudnje. "Pa, hvala ti, onda", tiho sam rekla.
Odjednom se osjetivši hrabro, nastavila sam. "Htjela bih da Kćeri Mraka znače
više od obične društvene grupe. Htjela bih da služe za primjer - da postupaju
kako treba. Zato sam mislila da bi se svatko od nas trebao zavjetovati da će
održavati pet ideala koji predstavljaju pet elemenata."
Podigao je obrve. "Što si imala na umu?"
"Kćeri i Sinovi Mraka trebali bi se zavjetovati da će biti jedinstveni kao zrak,
vjerni kao vatra, valjani kao voda, zagriženi kao zemlja i dobrostivi kao duh."
Dovršila sam ne gledajući u svoje bilješke. Već sam napamet znala tih pet
ideala. Pa sam radije gledala njegove oči. Na trenutak ništa nije rekao. Onda je,
polako, ispružio ruku i jednim prstom prešao po valovitoj liniji moje tetovaže.
Došlo mi je da zadrhtim od njegova dodira, ali nisam se mogla ni pomaknuti.
"Lijepa i inteligentna i nedužna", prošaptao je. Onda je svojim nevjerojatnim
glasom izrecitirao: "Najbolji je dio ljepote ono što nijedna slika izraziti ne
može."
"Jako mije žao što vas prekidam, ali stvarno bih trebala posuditi iduće tri knjige
iz ove serije za profesoricu Anastasiju."
Afroditin je glas prekinuo čaroliju između Lorena i mene, a ujedno mi i zamalo
zadao infarkt. Zapravo, Loren je izgledao jednako potreseno kao što sam se ja
osjećala. Spustio je ruku s mog lica i brzo otišao do pulta za posudbe. Ostala
sam sjediti u mjestu kao da sam srasla sa stolicom i nastojala izgledati
strahovito zauzeto žvrljanjem daljnjih bilježaka (koje su zapravo bile, eto,
žvrljotine). Čula sam da se Sapfo vratila i preuzela Afroditinu posudbu knjiga
od Lorena. Čula sam da on odlazi i, gotovo kao da si nisam mogla pomoći,
okrenula sam se i pogledala u njega. Izlazio je kroz vrata i ni najmanje nije
hajao za mene.
Ali Afrodita je zurila ravno u mene, savršenih usana izvijenih u zloban osmijeh.
Ma, kvragu.

Četvrto poglavlje
HTJELA SAM ISPRIČATI STEVIE RAE ŠTO MI SE DOGODILO S LORENOM, I KAKO nam je
Afrodita banula, ali tu temu nisam htjela potegnuti pred Damienom i
Blizankama. Ne zato što mi i oni nisu prijatelji, nego zato što sam jedva stigla
shvatiti što se to dogodilo, a grozila sam se i od same pomisli na to kako bi njih
troje onda počelo suludo brbljati o tome. Naročito zato što su si Blizanke sredile
raspored tako da mogu za izbornu slušati Lorenov sat poezije, gdje su po
vlastitom priznanju svakodnevno po cijeli sat samo blejale u njega. Totalno bi
im se smrknulo pred očima da im kažem što se dogodilo. (Osim toga, zar se išta
dogodilo? Mislim ono, tip mi je samo dodirnuo lice.)
"Sto je s tobom?" upitala me Stevie Rae.
Njih četvero, koji su dotad vodili uživljenu raspravu o tome je li to u Erininoj
salati dlaka ili samo jedna od onih čudnih niti iz ploda celera, smjesta su se
usredotočili na mene.
"Niš, samo razmišljam o nedjeljnom Obredu punog mjeseca." Pogledala sam
svoje prijatelje. Gledali su me očima u kojima se vidjelo da totalno vjeruju da
ću nešto smisliti i da neću ispasti budala. Kako bi mi bilo drago tla dijelim
njihovo povjerenje u mene.
"I što ćeš onda učiniti? Jesi li odlučila?" upitao me Damien.
"Mislim da jesam. Zapravo, što kažete na ovu ideju..." Krenula sam im opisivati
cijelu tu ideju s Vijećem i prefektima, i otprilike na pola objašnjavanja shvatila
da je to stvarno dosta dobar plan. Dovršila sam s pet ideala od kojih je svaki
vezan za pojedini element.
Nitko ništa nije rekao. Već sam se počela zabrinjavati kad me Stevie Rae
obgrlila i čvrsto privukla uza sebe.
"O, Zoey! Bit ćeš ti fenomenalna Nadsvećenica."
Damienu su se orosile oči, a glas mu je preslatko pucao od knedle u grlu. "Kao
da sam na dvoru velike kraljice."
"Ili si ti samo možda jedan veliki queen", rekla je Shaunee.
"Njeno veličanstvo Damien... he he", rekla je Erin, smijuljeći se.
"Dajte..." upozorila ih je Stevie Rae.
"Oprosti", rekle su Blizanke uglas.
"Kad mi je fora bila tako neodoljiva", rekla je Shaunee. "Ali, ozbiljno,
oduševljene smo tvom idejom."
"Aha, zvuči kao izvrstan način da se odbiju kučke", rekla je Erin.
"Pa, to je još jedna stvar o kojoj bih trebala popričati s vama." Duboko sam
udahnula. "Mislim da bi sedmero članova bio dobar broj za Vijeće. Tako bi bilo
pristojne veličine, a izbjeglo bi se neodlučno glasanje." Kimnuli su. "Nego, sve
što sam čitala - ne samo o Kćerima Mraka, nego općenito o grupama učeničkog
vodstva - navodi da su članovi Vijeća iz viših razreda. Zapravo, stariji prefekt,
što bih trebala bita ja, obično je iz četvrtog, a ne prvog razreda."
"Više mi se sviđa naziv treća klasa. Zvuči starije", rekao je Damien.
"Kako god ga zvali, svejedno nije normalno da smo tako mladi. Što znači da
nam u Vijeću treba i dvoje starijih."
Nastala je stanka, a onda je Damien rekao: "Predlažem Erika Nighta."
Shaunee je zakolutala očima.
Erin je rekla: "Okej, koliko ti to puta moramo objašnjavati - dečko nije u tvojoj
ekipi. Njemu se sviđaju dojke i vagine, a ne penisi i anu—"
"Dosta!" Apsolutno nisam htjela ulaziti u tu temu. "Mislim daje Erik Night
dobar izbor, i to ne zato što mu se sviđam ja, ili, eto..." "Ženski organi?"
pripomogla je Stevie Rae.
"Da, ženski naspram muških organa. Mislim da on ima potrebne odlike. Darovit
je, omiljen, i stvarno dobar."
"A i totalno je prelijep..." rekla je Erin.
"... za crknut", dovršila je Shaunee.
"Istina, to je točno. Ali apsolutno nećemo temeljiti članstvo na izgledu."
Shaunee i Erin namrštile su se, ali nisu mi se usprotivile. Nisu one baš stvarno
plitke; samo su pomalo plitke.
Duboko sam udahnula. "A mislim da bi sedmi član Vijeća trebala biti jedna od
maturantica koje su bile u Afroditinom užem krugu. Odnosno, ako se neka od
njih prijavi za članstvo u Vijeću."
Ovaj put nije bilo očaranog muka. Erin i Shaunee su, kao i obično, progovorile
u isto vrijeme.
"Neka od vražjih kučki!"
"Nema jebene šanse!"
Damien se oglasio dok su Blizanke udisale da mogu opet ciknuti. "Ne vidim
kako bi to moglo biti pametno."
Stevie Rae je samo izgledala nesretno i štipkala se za usnu.
Podigla sam ruku i sa zadovoljstvom (i iznenađenjem) primijetila da su doista
ušutjeli.
"Nisam preuzela Kćeri Mraka da u školi zapodjenem rat. Preuzela sam i h zato
što je Afrodita bila nasilnica, i nju se moralo zaustaviti. Sad kad ih vodim, htjela
bih da Kćeri Mraka postanu grupa u kojoj je čast biti član. I lu ne mislim samo
na malu biranu škvadricu, kao dok je Afrodita bila predvodnica. Članstvo u
Kćerima i Sinovima Mraka trebalo bi biti teško dostupno i trebalo bi biti
probrano. Ali ne samo zato što frendovi aktualne predvodnice imaju mogućnost
upada. Htjela bih da Kćeri i Sinovi Mraka budu nešto što svima služi na ponos,
a mislim da bih odaslala pravu poruku ako pustim da jedna iz bivše grupe uđe u
moje Vijeće."
"Ili ćeš si pustiti guju u njedra", tiho je rekao Damien.
"Ispravi me ako griješim, Damien, ali nisu li zmije u bliskom savezu s Nyx?"
Brzo sam počela govoriti, slijedeći intuitivni osjećaj koji me potaknuo. "Nisu li
došle na loš glas zato što su nekoć u povijesti simbolizirale žensku moć, a
muškarci su tu moć htjeli oduzeti ženama i pretvoriti je radije u nešto odbojno i
strašno?"
"Ne, imaš pravo," nevoljko je rekao, "ali to ne znači da bi bilo pametno pustiti u
naše Vijeće neku koja je bila u Afroditinoj ekipi."
"Vidiš, u tome i je stvar. Ne bih htjela da to bude samo naše Vijeće. Htjela bih
da to bude nešto što će prerasti u školsku tradiciju. Nešto što će potrajati dulje
od nas."
"Znači, hoćeš reći da ako nitko od nas ne preživi Promjenu, utemeljenje ove
nove vrste Kćeri Mraka bit će kao da živimo i dalje", rekla je Stevie Rae, i
vidjela sam da je osvojila pažnju svih ostalih.
"Upravo sam to htjela reći - premda mislim da mi to nije bilo jasno sve do ove
sekunde", rekla sam u žurbi.
"Pa, sviđa mi se taj dio, premda se nemam nikakve namjere ugušiti od krvi u
svojim plućima", rekla je Erin.
"Naravno da nećeš, Blizanke To je neprihvatljivo neprivlačan način umiranja."
"Ne želim ni misliti o tome da ne bih prošao Promjenu," rekao je Damien, "ali
kad bi - kad bi mi se nešto grozno dogodilo, htio bih da nešto moje nastavi
živjeti tu u školi."
"Možemo dobit plakete?" upitala je Stevie Rae, i primijetila sam daje odjednom
nekako neobično problijedjela.
"Plakete?" Pojma nisam imala o čemu ona to.
"Aha. Mislim da bi trebalo imat plaketu il nešto takvo, di pišu imena onih...
onih... kako si ono rekla?"
"Prefekata", rekao je Damien.
"E to, prefekata. Na toj plaketi, il čemu već, moglo bi biti ime članova Vijeća
prefekata svake pojedine godine, a ostala bi stajat zauvijek i zasvagda."
"Aha", rekla je Shaunee, sve naklonjenija ideji. "Ali ne obična plaketa. Treba
nam nešto što bi bilo više cool od obične stare plakete."
"Nešto što je jedinstveno - poput nas", rekla je Erin.
"Otisci ruku", rekao je Damien.
"A?" upitala sam.
"Otisci ruku su nam jedinstveni. Što kažeš da svatko od nas u betonu otisne
svoje ruke, a onda se ispod njih potpiše?" rekao je Damien.
"Kao što to rade zvijezde u Hollywoodu!" rekla je Stevie Rae. Okej, to mije
djelovalo pomalo isfurano, što znači da mi se nije moglo ne svidjeti. Ideja je
bila poput nas - jedinstvena - cool - i gotovo kičasta.
"Meni su otisci ruku izvrstan prijedlog. A znate gdje bi bilo savršeno mjesto za
njih?" Pogledali su me vedrim, sretnim očima, privremeno zaboravivši na brigu
da bi nam mogla prići neka Afroditina frendica, a i na uglavnom neprekidni
strah od iznenadne smrti koji nas je sve uvijek pratio. "Dvorište bi bilo savršeno
mjesto."
Oglasilo se zvono, pozivajući nas na idući sat. Zamolila sam Stevie Rae da kaže
profesorici Garmy, našoj učiteljici iz španjolskog, da sam otišla do Neferet, pa
ću kasniti. Stvarno sam joj htjela prenijeti svoje ideje dok su mi još bile svježe u
umu. Ne bi to dugo trajalo - samo bih joj dala općenite crte, da vidim odgovara
li joj smjer u kom sam krenula. Možda... možda bih je čak pozvala da dođe na
Obred punog mjeseca u nedjelju, pa da bude prisutna dok ja budem objavljivala
novi postupak izbora za članstvo u Kćerima i Sinovima Mraka. Mislila sam
kako bih se sva usplahirila da je i Neferet tamo, da me gleda dok izričem krug i
vodim vlastiti obred, i strogo sam se opominjala da se moram riješiti tih svojih
živaca... daje za Kćeri Mraka najbolje daje i Neferet tamo i da izražava potporu
mojim novim idejama i—
"Ali to sam vidjela!" Afroditin glas začuo se kroz odškrinuta vrata Neferetine
učionice, pobrkao mi misli i natjerao me da zastanem u mjestu. Zvučala je
grozno - potpuno uzrujano, a možda čak i preplašeno.
"Ako ti vid nije bolji od toga, onda je možda vrijeme da prestaneš drugima
povjeravati što si to vidjela." Neferetin je glas bio leden, stravičan, hladan i
tvrd.
"Ali, Neferet, tražila si me! Samo sam ti rekla što sam vidjela."
O čemu je to Afrodita govorila? Ma, kvragu. Da nije otrčala reći Neferet da je
vidjela da mi je Loren dodirnuo lice? Obazrela sam se po pustom hodniku.
Trebala sam otići, ali nije bilo vražje šanse da odem ako me ta kučka olajava -
čak i ako je izgledalo da Neferet ne vjeruje u sve što joj ona govori. I zato sam,
umjesto da odem (što bi mi bilo pametno), brzo i nečujno otišla do sjenovitog
ugla pokraj djelomično otvorenih vrata. A onda sam, brzo razmišljajući, skinula
jednu svoju srebrnu obručastu naušnicu i bacila je u kut. Stalno navraćam u
Neferetinu učionicu - nije sasvim izvan pameti da bih došla potražiti izgubljenu
naušnicu pred njenim vratima.
"Znaš što bih htjela od tebe?" Neferetine su riječi bile tako pune ljutnje i moći
da sam osjećala kako mi ježe kožu. "Htjela bih da naučiš ne govoriti
0 stvarima koje su upitne?' Rastegnula je tu riječ. Je li to ona mislila na tračanje
o Lorenu i meni?
"Ma... ma samo sam ti htjela to kazati." Afrodita se maloprije rasplakala,
i protiskivala je riječi između jecaja. "M-mislila sam da bi ti nešto mogla
poduzeti da se to spriječi."
"Možda bi ti bilo mudrije zaključiti da ti je zbog tvojih prijašnjih sebičnih
postupaka Nyx odlučila uskratiti svoju moć, jer više nisi u njenoj milosti i to što
sada gledaš su lažni prizori."
Nikada dotad nisam čula Neferetin glas ispunjen takvom okrutnošću. Nije mi
uopće zvučala kao ona, i to me prepalo na način koji mi je bilo teško odrediti.
Onaj dan kad sam bila Obilježena, imala sam nezgodu prije nego što sam
dospjela u Kuću Noći. Dok sam bila u nesvijesti, imala sam izvantjelesno
iskustvo koje je završilo mojim susretom s Nyx. Božica mi je rekla da ima
posebne namjere sa mnom, a onda me poljubila u čelo. Kad sam se probudila,
Biljeg mi je bio ispunjen. Imala sam moćnu sponu s elementima (premda sam
to shvatila tek mnogo kasnije), a imala sam i novi osjećaj u nutrini koji mi je
ponekad govorio da kažem ili učinim izvjesne stvari - a ponekad mi je i vrlo
jasno govorio da držim jezik za zubima. U ovom trenutku osjećaj u nutrini
govorio mi je da je Neferetin bijes skroz pogrešan, makar on bio i odgovor na
Afroditino zlonamjerno ogovaranje mene.
"Molim te, nemoj to govoriti, Neferet!" zajecala je Afrodita. "Molim te, nemoj
mi govoriti dame se Nyx odrekla!"
"Ne moram ja tebi ništa reći. Potraži u svojoj duši. Što ti ona govori?"
Da je Neferet rekla te riječi blago, možda bi zvučale tek kao napuci mudre
učiteljice ili svećenice nekoj nesretnici - tipa pogledaj u sebe i nađi, i riješi, neki
problem. Ali Neferetin je glas bio hladan, podrugljiv i okrutan.
"Govori - govori mi da sam - da sam, eh, znala pogriješiti, ali ne i da me Božica
mrzi."
Afrodita je tako jako plakala da mi je bilo sve teže razumjeti je. "Onda bi
trebala pažljivije potražiti."
Afroditini jecaji bili su mi nesnosni. Nisam ih više mogla slušati. Ostavivši
svoju naušnicu, povela sam se za svojom nutrinom i klisnula odande glavom
bez obzira.

Peto poglavlje
ŽELUDAC ME BOLIO TIJEKOM CIJELOG OSTATKA SATA ŠPANJOLSKOG, TOLIKO da sam se čak
domislila kako da zamolim profu Garmy "puedo ir al bano", i provela toliko
vremena na zahodu da je Stevie Rae došla za mnom da pita što mi je.
Znala sam da sam je strahovito zabrinjavala - mislim ono, ako početnica počne
izgledati boležljivo, to obično znači da umire. A sigurna sam da sam izgledala
užasno. Kazala sam Stevie Rae da sam dobila mjesečnicu i da krepavam od
grčeva - makar ne doslovno. Nisam imala dojam da sam je uvjerila.
Bilo mije neopisivo drago kad sam stigla do svog zadnjeg sata u tjednu,
konjaništva. Ne samo da sam voljela taj sat, nego me uvijek smirivao. Ovaj
tjedan sam stekla pravo rastrčavati Perzefonu, kobilu kojoj me Lenobia (za nju
nije bilo profesorske titule, rekla je da joj je dovoljno ime drevne vampyrske
kraljice) dodijelila prvog tjedna nastave, a vježbala sam i mijenjanje povodaca.
Radila sam s tom predivnom kobilom sve dok nas obje nije oblio znoj i meni se
želudac malo smirio, a onda sam je pustila da se natenane ohladi dok sam je
timarila, ne hajući za to što je zvono označilo kraj školskog dana dobrih pola
sata prije nego što sam izašla iz njena pregratka. Otišla sam vratiti četke za
timarenje u besprijekorno urednu ostavu i iznenadila se kad sam ugledala
Lenobiju gdje sjedi na stolici pred vratima. Trljala je sedlenim sapunom
englesko sedlo na kojem ionako nije bilo ni mrljice.
Lenobia je izgledala upečatljivo, čak i za vampyricu. Imala je fantastičnu kosu
skroz do struka, tako plavu da je bila skoro bijela. Oči su joj bile čudne nijanse
sive, kao olujno nebo. Bila je sitna i držala se kao primabalerina. Tetovaža joj je
bila istančan niz čvorića prepletenih oko lica - u safirnom dezenu konji su
ponirali i propinjali se.
"Konji nam mogu pomoći da nađemo rješenje za svoje probleme", rekla je, ne
podižući pogled sa sedla.
Nisam znala što bih točno rekla na to. Lenobia mije bila simpatična. Okej, kad
sam počela ići na njen sat, bila mi je strašna; bila je tvrda i sarkastična, ali
nakon što sam je upoznala (i dokazala joj da shvaćam da konji nisu samo veliki
psi), počela sam cijeniti njenu duhovitost i neuvijenost. Zapravo, uz Neferet,
ona mi je bila najdraža nastavnica, ali nas dvije nikad nismo pričale ni o čemu
osim o konjima. I tako sam, s dosta zadrške, napokon rekla: "Uz Perzefonu se
osjetim smireno, čak i kad nisam smirena. Ima li to uopće smisla?"
Tada je pogledala u mene, sivih očiju zasjenjenih brigom. "Ima savršenog
smisla." Zastala je, a onda dodala: "U vrlo kratkom ti je razdoblju povjeren
pregršt odgovornosti, Zoey."
"Ne smeta mi baš", potvrdila sam joj. "Mislim ono, čast je predvoditi Kćeri
Mraka."
"Često nam ono što donosi najveću čast donese i najviše nevolja." Opet je
zastala, i možda mi se to učinilo, ali djelovala mi je kao da pokušava odlučiti bi
li rekla još nešto ili ne. Onda je još više uspravila ionako uspravna leđa i
nastavila. "Neferet ti je mentorica, i sasvim je ispravno da se njoj obraćaš s
povjerljivim pitanjima, ali katkad zna biti teško razgovarati s Nadsvećenicom.
Htjela bih ti reći da se možeš obratiti meni - u svemu."
Iznenađeno sam trepnula. "Hvala ti, Lenobia."
"Spremit ću ti ovo. Idi ti samo. Prijatelji ti se sigurno već pitaju što ti se
dogodilo." Osmjehnula se i pružila ruku da uzme četke od mene. "I slobodno
navrati u staju kad god želiš opet posjetiti Perzefonu. Često znam otkriti da
timarenje konja nekako uspijeva smanjiti složenost svijeta."
"Hvala", ponovila sam.
Dok sam izlazila iz štale, kunem se da sam čula kako za mnom tiho govori
nešto što je itekako zvučalo kao Neka te Nyx blagoslovi i čuva. Ali to bi bilo
zaista prečudno. Naravno, također je bilo prečudno to što mi je rekla da joj se
mogu obratiti. Početnici stvaraju posebnu bliskost sa svojim mentorima - a ja
sam imala izuzetno posebnu mentoricu u Nadsvećenici naše škole. Jasno, i
drugi su nam vampovi bili dragi, ali kad bi učenici imali problem koji ne bi
znali samostalno riješiti, s tim bi se problemom obratili svojoj mentorici ili
mentoru. Uvijek.
Šetnja od štale do doma nije bila duga, ali uzela sam si vremena, nastojeći
produljili osjećaj spokoja koji mi je pružio rad s Perzefonom. Malo sam
odlutala s pločnika, uputivši se prema starim stablima koja su stajala uz istočnu
stranu debelog zida koji je opasavao školski prostor. Bilo je gotovo četiri
(ujutro, naravno), i duboka je noć izgledala predivno pod svjetlom debelog,
zalazećeg mjeseca.
Zaboravila sam već koliko mi je godilo hodati ovuda, uz školski zid. Zapravo,
izbjegavala sam dolaziti ovamo u proteklih mjesec dana. Još otkako sam vidjela
- ili mislila da sam vidjela - ona dva duha.
"Mi-af-au!"
"Sranje, Nala! Nemoj me tako prepadati." Srce mi je luđački tuklo kad sam
podigla svoju macu u naručje i počela je milovati, dok mi se ona lu/.ila.
"Zdravo - mogla si biti duh." Nala je provirila prema meni, a onda mi kihnula
ravno u lice, što sam shvatila kao njen komentar na mogućnost da bi mogla biti
duh.
Okej, prvo "viđenje" možda je i moglo biti duh. Bila sam hodala ovuda dan
nakon stoje Elizabeth umrla prošli mjesec. Njena je smrt bila prva od dvije
početničke smrti koje su potresle školu. Dobro, preciznije rečeno, koje su
potresle mene. Budući da je svatko od nas bio početnik koji bi mogao izdahnuti
u bilo kojem trenutku u četiri godine, koliko treba da se u našim tijelima odvije
fiziološka Promjena iz ljudskog bića u vampyra, škola je od nas očekivala da
smrt prihvatimo kao još jednu činjenicu početničkog života. Da kažemo
molitvu-dvije za umrlog učenika. Da zapalimo svijeću. Šta god. Samo da
prijeđemo preko toga i nastavimo gledati svoja posla.
To mi je svejedno izgledalo pogrešno, ali možda je to bilo samo zato što sam
Promjenu počela tek prije mjesec dana i što sam i dalje sebe više doživljavala
kao ljudsko biće nego kao vampicu, ili čak početnicu.
Uzdahnula sam i počeškala Naline uši. Uglavnom, noć nakon što je Elizabeth
umrla opazila sam načas neku pojavu koja mi je izgledala kao Elizabeth. Ili
njen duh, jer definitivno je bila mrtva. Tako da to nije bilo više od letimičnog
pogleda, i Stevie Rae i ja raspravljale smo o tome a da baš nismo došle do
zaključka što je to moglo biti. Istina je da smo svi i predobro znali da duhovi
postoje - onaj kojeg je Afrodita prizvala prije mjesec dana zamalo je ubio mog
ljudskog bivšeg dečka. Zato je lako moguće da sam vidjela Elizabethina tek
oslobođenog duha. Naravno, moglo bi biti i da sam samo opazila neku
početnicu, a kako je bila noć, a ja sam tek nekoliko dana bila tu, i u tih nekoliko
dana prošla kojekakva nevjerojatna sranja, možda mi se sve skupa samo
pričinilo.
Došla sam do zida i krenula udesno, lagano šetajući uz njega smjerom koji će
me na kraju dovesti do sportske dvorane, a zatim i do djevojačkog doma.
"Ali ono drugo viđenje definitivno mi se nije samo pričinilo, je 1 tako, Nala?"
Maca mi je odgovorila tako što mi se zavukla licem pod vrat i počela presti kao
kosilica za travu. Prigrlila sam je, sretna što je došla za mnom. I dalje sam šizila
već od same pomisli na drugog duha. Kao i sada, Nala je tad bila sa mnom. (Od
te sam sličnosti sada ustrašeno pogledavala oko sebe i ubrzavala šetnju.) To je
bilo nedugo nakon što se drugi učenik ugušio u svom plućnom tkivu i iskrvario
naočigled svih polaznika sata književnosti. Stresla sam se, prisjetivši se kako je
to grozno bilo - naročito zato što me odurno privlačila njegova krv. Uglavnom,
vidjela sam kako je Elliott umro. Zatim smo kasnije toga dana Nala i ja
naletjele na njega (gotovo doslovno) u blizini mjesta gdje smo upravo sada bile.
Pomislila sam da je to još jedan duh. Isprva. Onda me pokušao napasti, a Nala
se (micica najdraža) bacila na njega, na što je on preskočio sedammetarski zid i
izgubio se u noći, ostavljajući Nalu i mene totalno isprepadane. Naročito nakon
što sam primijetila da su šape moje mačke pune krvi. Krvi duha. Što nije imalo
nimalo smisla.
Ali to drugo viđenje nisam nikom povjerila. Ni svojoj najboljoj frendici i
cimerici Stevie Rae, ni svojoj mentorici i Nadsvećenici Neferet, ni svom totalno
slasnom novom dečku Eriku. Nikome. Namjeravala sam. Ali onda se dogodilo
sve ono s Afroditom... preuzela sam Kćeri Mraka... počela izlaziti s Erikom...
bila krajnje zauzeta školom... bla, bla, mic po mic, i evo, prošlo je mjesec dana
a da ništa nikom nisam rekla. Bila mi je jadna već i sama pomisao da nekome
sada nešto idem reći. Hej, Stevie Rae/Neferet/ /Damien/Blizanke/Erik, vidjela
sam utvaru Elliotta prošli mjesec, nakon što je on umro, i bio je stvarno
strašan, a kad me pokušao napasti, Nala ga je raskrvarila. E, da, a krv mu je
imala skroz pogrešan miris. Vjerujte mi. Totalno se palim na krv koja mi lijepo
miriše (što mije još jedna frikovska osobina, većina početnika nije krvožedna).
Cisto mije došlo da vam to spomenem.
Ma, baš. Vjerojatno bi me odlučili poslati vampovskoj verziji psihoanalitičara,
a, jao meni, zar mi to ne bi baš pomoglo da masama ulijem povjerenje u sebe
kao novu predvodnicu Kćeri Mraka? Baš i ne bi.
Uz to, što je više vremena prolazilo, to sam lakše uspijevala uvjeriti sebe da mi
se dio susreta s Elliottom možda samo učinio. Možda ono nije bio Elliott (ili
njegov duh, ili šta god). Nisam poznavala baš svakog ovdašnjeg početnika.
Možda je tu još neki učenik s ružnom, čupavom crvenom kosom i
dežmekastom, prebijelom kožom. Jasno, tog učenika nisam vidjela nakon toga,
ali svejedno. I taj čudni miris krvi. Pa, možda nekim početnicima krv čudno
miriše. Kao da bih mogla u mjesec dana poslali stručnjak za to? K tome, oba
"duha" imala su sjajne crvene oči. O čemu se sad pak tu radilo?
Od svega skupa boljela me glava.
Prešla sam preko usplahirenosti i jezovitosti koje je cijeli ovaj slijed misli
stvarao u meni i krenula se odlučno udaljiti od zida (i teme duhova i sličnog),
kad sam krajičkom oka opazila neki pokret. Skamenila sam se. Hi laje to neka
prilika. Nekakva. Nečija. Netko je stajao pod onim golemim starim hrastom u
kojem sam prošli mjesec našla Nalu. Prilika je stajala leđima okrenuta prema
meni, oslonjena o deblo, pognute glave.
Dobro je. Prilika me nije primijetila. Nisam htjela znati tko ili što je to. Ruku na
srce, u životu sam već imala dovoljno stresova. Nije mi trebao dodatak bilo
kakvih duhova. (I, obećala sam sebi, ovaj put ću reći Neferet za duhove koji
čudno krvare i motaju se oko školskog zida. Starija je. Izaći će ona nakraj sa
stresom.) Dok mi je srce tako jako tuklo da se od njega, kunem se, više nije
čulo ni kako Nala prede, počela sam polako i tiho uzmicati, strogo sebe
opominjući da više nikad ne krenem ovuda sama usred noći. Nikad. Što je
meni, jesam li mentalno zaostala? Zašto ništa ne mogu naučiti nakon prvog, pa
čak ni nakon drugog puta?
Onda mi je stopalo nagazilo ravno na suhu grančicu. Pras! Zgranuto sam
udahnula. Nala se vrlo glasno potužila (nehotice sam je prignječila sebi uz
grudi). Glava prilike pod drvetom naglo se podigla i okrenula. Napela sam se,
spremajući se ili da vrisnem i počnem bježati od crvenookog zlonamjernog
duha, ili da vrisnem i počnem se boriti s crvenookim zlonamjernim duhom.
Kako god bilo, definitivno ću morati vrisnuti, pa sam uzela zrak i—
"Zoey? Ti si?"
Glas je bio dubok, seksi i otprije poznat. "Loren?" "Odakle ti ovdje?"
Nije mi ni pokušao prići, pa sam se od čistog nelagodnog meškoljenja
osmjehnula kao da se nisam prije svega nekoliko sekundi usrala od straha,
nonšalantno slegnula ramenima i prišla mu pod drvetom. "Bok", rekla sam,
nastojeći zvučati odraslo. Zatim sam se sjetila da me nešto pitao i bilo mi je
drago što je dovoljno mračno da ne bude totalno očito da sam sva porumenjela.
"O, vraćala sam se iz štala, pa smo Nala i ja odlučile poći dužicom." Dužicom?
Stvarno sam to rekla?
Učinilo mi se daje izgledao napeto kad sam mu prišla, ali od ovoga se nasmijao,
i posve prekrasno lice mu se opustilo. "Dužicom, a? Zdravo, Nala." Počeškao ju
je po tjemenu, a ona je nepristojno, ali tipično, progunđala na njega i onda
elegantno skočila iz mog naručja na zemlju, protresla se i oprezno otišla,
gunđajući i dalje.
"Oprosti. Nije baš druželjubiva."
Osmjehnuo se. "Pusti. Mene moj mačak "Wolverinc podsjeća na čangrizavog
starca."
"Wolverine?" Podigla sam obrve.
Prekrasni mu je osmijeh postao sasvim izvijen i dječački, od čega je,
nevjerojatno, postao još zgodniji. "Aha, Wolverine. Izabrao me za svoga kad
sam bio treća klasa. Te sam godine bio potpuno uživljen u X-Men."
"Možda je tako čangrizav upravo zbog tog imena."
"Pa, moglo je biti i gore. Godinu prije nisam mogao prestati gledati Spider-
Mana. Malo mu je trebalo da ne postane Spidey ili Peter Parker."
"Očito, teško si breme svome mačku."
"Wolverine bi se svakako složio s tobom!" Opet se nasmijao, a ja sam dala sve
od sebe da se ne počnem histerično smijuljiti kao klinka na koncertu boy banda
jer mi je tako nepodnošljivo seksi. Shvatila sam da mu se, u ovom trenutku,
doslovce upucavam! Zadrži smirenost. Nemoj reći ili učiniti ništa debilno.
"Onda, kako to da si došao skroz ovamo?" upitala sam ga, zanemarujući
blebetanje u svojoj glavi.
"Pišem haiku." Pokazao mi je ruku, i prvi put sam primijetila da u njoj drži
jednu onakvu cool, ultraskupu bilježnicu za pisce u kožnom uvezu. "Nalazim
nadahnuće dok sam tu, nasamo, u satima pred zoru."
"Ajoj! Oprosti. Nisam te htjela prekinuti. Evo, da se pozdravimo, pa ću te
ostaviti na miru." Mahnula sam mu (kao papak) i krenula dalje, ali on me
slobodnom rukom ulovio za zapešće.
"Ne moraš ići. Ne nalazim nadahnuće isključivo u samoći."
Ruka mu je bila topla na mom zapešću, i upitala sam se osjeća li on kako mi
kucavica nabija.
"Pa, ne bih ti smetala."
"Pusti to. Ne smetaš mi." Čvršće mi je stisnuo zapešće, a onda ga je (nažalost)
pustio.
"Okej, dakle. Haiku." Od njegova dodira sve se apsurdno zbrkalo u meni, pa
sam pokušala vratiti vanjštinu uračunljivosti. "To je azijska poetska vrsta sa
zadanom metrikom, je 1 tako?"
Od njegova mi je osmijeha postalo strahovito drago što sam si dala truda paziti
što priča gospođa Winecke na satu engleskog dok smo prošle godine obrađivali
poeziju.
"Tako je. Najdraži mi je format pet-sedam-pet." Zastao je, a osmijeh mu se
promijenio. Nešto u njemu stvorilo mi je sićušno lepršanje u želucu, ,i onda je
upro svoje tamne, divne oči u mene. "Kad smo kod nadahnuća mogla bi mi
pripomoći."
"Naravno, drage volje", rekla sam, sretna što nisam zvučala onako ošamućeno
kako sam se osjećala.
Gledajući me i dalje u oči, podigao je ruku i lagano mi njome prešao preko
ramena. "Nyx te tu Obilježila."
Nije to zvučalo kao pitanje, ali kimnula sam. "Da."
"Volio bih to vidjeti. Ako ti nije previše neugodno."
Glas mu je drhtajem prošao kroz mene. Logika mi je govorila da on to l raži
vidjeti moje tetovaže samo zato što su frikovski drukčije, i da mi se nipošto ne
pokušava uvaliti. U njegovim očima sigurno nisam ništa više od klinke - djeteta
- početnice s čudnim Biljezima i neobičnim moćima. To mi je govorila logika.
Ali njegove oči, njegov glas, njegov dlan koji mi je i dalje milovao rame - sve
mi je to govorilo nešto potpuno drugo.
"Pokazat ću ti ga."
Na sebi sam imala najdražu jaknu - od crnog antilopa, koja mi je savršeno
stajala. Pod njom sam nosila zagasito purpurni top. (Da, bio je kraj studenoga,
ali ne osjećam hladnoću kao prije nego što sam dobila Biljeg. To vrijedi za sve
nas.) Počela sam skidati jaknu s ramena.
"Evo, daj da ti pomognem."
Stajao je vrlo blizu mene, ispred i malo sa strane. Podigao je desnu ruku,
prstima primio ovratnik moje jakne i spustio ga u stranu, pa niz moje rame, tako
da mi je spuznula do lakta.
Loren je trebao gledati moje djelomično obnaženo rame, zjakati u tetovaže
kakve, koliko znam, nijedan drugi početnik ili vampyr nikad nije imao. Ali nije.
I dalje me gledao u oči. A u meni se odjednom nešto dogodilo. Prestala sam se
osjećati kao blentava, ustreptala, nezgrapna tinejdžerica. Pogled njegovih očiju
dotaknuo je ženu u meni, probudio je, a kad se ta nova ja osvijestila, osjetila
sam u sebi smireno samopouzdanje kakvo sam rijetko kada dotad upoznala.
Polako sam podigla ruku i svukla bretelicu svojeg rebrastog pamučnog topa
preko ramena, tako da je pala uz napola skinutu jaknu. Zatim sam, gledajući ga
i dalje u oči, zabacila dugu kosu u stranu, podigla bradu i blago okrenula tijelo,
dajući mu jasan pogled na pozadinu svog ramena, koje je sada bilo potpuno
golo, izuzev tanke pruge mog crnog grudnjaka.
Nastavio me još nekoliko sekundi gledali u oči, i osjećala sam svjež dah noćnog
zraka i milovanje gotovo punog mjeseca na otkrivenoj koži svojih prsa, ramena
i leda. Vrlo namjerno, Loren je prišao još bliže meni, primivši me za nadlakticu
dok mi je razgledavao poleđinu ramena.
"Nevjerojatno je." Glas mu je bio gotovo šapatno tih. Osjetila sam kako mu
vršak prsta lagano prelazi po labirintskom spiralnom uzorku koji je, izuzev
mjestimičnih egzotičnih runa u spiralama, bio vrlo sličan mome Biljegu na licu.
"Nikad nisam vidio ništa ovakvo. Kao da si neka davnašnja svećenica koja se
materijalizirala u našem vremenu. Velik si nam blagoslov, Zoey Redbird."
Izrekao je moje ime kao molitvu. Sva sam se stresla od spoja njegova glasa i
dodira kad mi se koža počela ježiti.
"Oprosti. Sigurno ti je hladno." Nježno, ali brzo, Loren mi je podigao natrag
bretelicu i jaknu.
"Nisam zadrhtala od hladnoće." Začula sam se kako izgovaram te riječi, i nisam
mogla odrediti bih li trebala biti ponosna na sebe, ili zgranuta svojom
odvažnošću.
Svilo putena
Okus, dodir čežnje mi
Mjesec gleda nas.
Pogled mu se ni trenutka nije odvojio od moga dok je recitirao pjesmu. Njegov
je glas, obično tako uvježban, tako savršen, postao sasvim dubok i grub, kao da
mu je teško govoriti. Kao zagrijana njegovim glasom, tako sam se zažarila da
sam osjetila kako mi krv tuče u plamenim rijekama kroz tijelo. Bedra su me
počela peckati i teško sam dolazila do daha. Ako me poljubi, mogla bih
eksplodirati. Ta me misao tako zgranula da sam progovorila. "Jesi li to upravo
sada napisao?" Ovaj put mi je glas zvučao zadihano kao što sam se i osjećala.
Blago je odmahnuo glavom, sa smiješkom koji mu je jedva dotaknuo usne. "Ne.
Napisao ju je prije mnogo stoljeća jedan stari japanski pjesnik, o izgledu svoje
ljubavnice pod punim mjesecom."
"Prekrasna je", rekla sam.
"Ti si prekrasna", rekao je i poduhvatio mi obraz dlanom. "I noćas si mi pružila
nadahnuće. Hvala ti."
Osjetila sam kako se naginjem prema njemu, i kunem se daje njegovo tijelo
odgovorilo. Možda nisam naročito iskusna. I, nego što, i dalje sam djevica. Ali
nisam totalni kreten (najčešće). Znam kad se tip pali na mene.
A ovaj tip u tom trenutku definitivnoo se palio na mene. Slavila sam svoju ruku
preko njegove i, zaboravivši na sve, uključujući Erika i činjenicu da je Loren
odrasli vamp a ja početnica, poželjela da me poljubi, poželjela da me još dira.
Gledali smo se. Oboje smo teško disali. A onda, u trenu, njegove su se oči
titrajem pretvorile iz tamnih i prisnih u tamne i daleke. Pustio mi je lice i
uzmaknuo za korak. Njegovo mi je povlačenje bilo kao ledeni vjetar.
"Drago mi je što smo se vidjeli, Zoey. I hvala još jednom što si me pustila da ti
vidim Biljeg." Osmijeh mu je bio pristojan i doličan. Kratko mi je kimnuo,
gotovo kao da mi daje službeni naklon, a onda otišao.
Nisam znala bih li vrisnula od jada, rasplakala se od postiđenosti, ili zarežala i
počela pizditi. Mršteći se i gunđajući sebi u bradu, zanemarila sam činjenicu da
mi se ruke tresu i odmarširala natrag u dom. Ovo je definitivno hitan slučaj u
kojem je prijeko potrebna najbolja frendica.

Šesto pog!a¥lie
MRMLJAJUĆI SI I DALJE U BRADU NEŠTO O MUŠKARCIMA I NEJASNIM PORUKAMA, ušla sam u
boravak doma i nije me iznenadilo kad sam ugledala Stevie Rae i Blizanke
šćućurene pred jednim televizorom. Očito su me čekale. Oblilo me nevjerojatno
olakšanje. Nisam htjela da cijeli svijet (u prijevodu - Blizanke i/ili Damien)
sazna za to što se upravo dogodilo, ali namjeravala sam ispričati Stevie Rae baš
svaki sitni, sočni detalj o Lorenu - i pustiti je da mi pomogne da skužim koga
vraga mu je sve to značilo.
"Ovaj, Stevie Rae, ne znam što bih s našom, ovaj, zadaćom iz socke za
ponedjeljak. Možda bi mi mogla pomoći oko nje. Mislim ono, začas ćemo to
obaviti—" počela sam, ali Stevie Rae me prekinula, ne skidajući pogled s
ekrana.
"Čekaj, Z, dođi ovamo. Moraš ovo vidit." Mahnula mi je da priđem televizoru. I
Blizanke su buljile u ekran.
Namrštila sam se kad sam primijetila kako su sve napete, tako da mi je tema
Lorena (privremeno) pobjegla iz svijesti. "Što se zbiva?" Gledali su reprizu
lokalnih večernjih vijesti na kanalu Fox 23. Voditeljica Chera Kimiko upravo je
govorila, dok su poznate snimke Woodward Parka prolazile ekranom. "Teško je
vjerovati da Chera nije vampica. Abnormalno je prekrasna", automatski sam
rekla.
"Budi tiho i slušaj što govori", rekla je Stevie Rae.
Opet iznenađena njihovim čudnim ponašanjem, utihnula sam i počela slušati.
"Dakle, da ponovimo našu glavnu večerašnju vijest-potraga se nastavlja za
tinejdžerom Chrisom Fordom iz srednje škole Union. Sedamnaestogodišnjak
je nestao jučer nakon nogometnog treninga." Slika na ekranu prikazivala je
Chirisa u nogometnom dresu, kratko sam ciknula kad sam prepoznala to ime i
lice.
"Hej - pa ja ga znam!"
"Zato sam te i pozvala da dođeš", rekla je Stevie Rae. "Tragači pročešljavaju
područje oko Utica Squarea i Woodward Parka, gdje je posljednji put viđen."
"To je stvarno blizu nas", rekla sam. "Tiho!" rekla je Shaunee. "Znamo!" rekla
je Erin.
"Zasad se ne zna zašto je bio u području Woodward Parka. Chrisova majka
kaže da nije znala da joj sin uopće poznaje put do Woodward Parka, i da nikad
prije nije čula da on ide onamo. Gospođa Ford također kaže daje očekivala da
se vrati kući odmah nakon nogometnog treninga. Sada je prošlo već više od
dvadeset četiri sata otkako je nestao. Ako imate informaciju koja hi mogla
pomoći policiji da nađe Chrisa, molimo vas da nazovete Crime Stoppers.
Možete ostati anonimni."
Chera je prešla na iduću vijest, i svi su opet počeli disati.
"Dakle, znaš ga?" upitala me Shaunee.
"Da, ali ne baš dobro. Mislim ono, on je jedan od glavnih veznih napadača
Uniona, a dok sam ono kao bila s Heathom - znate daje on vođa napada Broken
Arrowa?"
Nestrpljivo su kimnule.
"Pa, stalno me vukao na tulume sa sobom, a svi nogometni frajeri se znaju, tako
da su Chris i njegov bratić Brad bili u hrpi njih. Priča se da su prešli s
razvaljivanja jeftinim pivom na razvaljivanje jeftinim pivom dok si dodaju
jeftine jointe." Pogledala sam Shaunee, koja je maloprije iskazivala atipično
zanimanje za televizijsku vijest. "I prije nego što pitaš, da, uživo je jednako
zgodan kao na slici."
"Prokleta šteta kad se nešto ružno desi zgodnom burazu", rekla je Shaunee,
žalosno odmahujući glavom.
"Prokleta šteta kad se nešto desi bilo kom zgodnom tipu - bez obzira na boju,
Blizanko", rekla je Erin. "Ne bi trebalo diskriminirati. Kad je zgodan, zgodan
je."
"U pravu si, kao i obično, Blizanko."
"Ne volim marihuanu", javila se Stevie Rae. "Smrdi mi. Jedanput sam je
probala, pa mi se glava raspala od kašlja, a grlo mi je izgorilo. Plus, ostalo mi je
trave u ustima. Bilo je baš gadno."
"Mi se ne palimo na ružno", rekla je Shaunee.
"Aha, a trava je ružna. Plus, tjera te da bez razloga trpaš hranu u sebe, Šteta što
nogometaši komadi briju na to", rekla je Erin. "Od toga su manje komadi",
rekla je Shaunee.
"Okej, nije baš stvar u travi i tome tko je komad", rekla sam. "Imam ružan
predosjećaj oko cijelog tog nestanka."
"O, ne", rekla je Stevie Rae.
"Ma, sranje", rekla je Shaunee.
"Stvarno mije koma kada dobiješ neki takav predosjećaj", rekla je Erin.
Svima nama jedina je tema razgovora bila samo Chrisov nestanak i bizarna
činjenica da je posljednji put viđen tako blizu Kuće Noći. U usporedbi s
nestankom jednog učenika, moja mala drama-trauma s Lorenom djelovala je
beznačajno. Mislim ono, svejedno sam htjela to povjeriti barem Stevie Rae, ali
nikako se nisam uspijevala dovoljno koncentrirati na bilo što osim na taj crni
osjećaj koji me cijelu proždirao otkako sam gledala vijesti.
Chris je mrtav. Nisam htjela vjerovati u to. Nisam htjela to znati. Ali sve u meni
govorilo je da će dečka pronaći, ali da će ga pronaći mrtvog.
Našle smo se s Damienom u blagovaonici, i svi su se razgovori bavili Chrisom i
teorijama o njegovu nestanku, u rasponu od tvrdnje Blizanki da se "komad
kobog posvađao s roditeljskim parom i otišao nekamo piti jeftino pivo", do
Damienove čvrste uvjerenosti u to da je možda u sebi otkrio homoseksualne
težnje, pa pobjegao u New York City da ispuni svoj san i postane gej fotomodel.
Ja nisam imala teoriju. Imala sam samo užasan predosjećaj, koji nisam bila
voljna spominjati.
Prirodno, nisam mogla jesti. Želudac me ubijao. Opet.
"Samo prebireš tu izvrsnu hranu", rekao je Damien.
"Kad nisam gladna."
"To si rekla i za ručkom."
"Okej, dobro, sad to opet kažem!" obrecnula sam se, i smjesta požalila kad je to
Damiena vidno pogodilo, pa je tužno pogledao u svoju zdjelu slasne
vijetnamske salate s rezancima po imenu bun eha gio. Blizanke su me pogledale
svaka s podignutom obrvom, a onda se opet posvetile pravilnom korištenju
štapića. Stevie Rae je samo gledala u mene, s nijemom brigom jasno vidljivom
na licu.
"Evo. Vidi što sam našla. Slutim da je tvoja."
Afrodita je bacila srebrni obruč pokraj mog tanjura. Podigla sam pogled puma
njenu savršenom licu. Bilo je neobično bezizražajno, kao i njen glas.
"Onda, je li tvoja?"
Automatski sam podigla ruku i dodirnula njenu dvojnicu, koja mi je još lula u
uhu. Potpuno sam smetnula s uma da sam bila bacila tu nesretnu ',1 va i da bih
se mogla praviti da je tražim dok sam prisluškivala Afroditu i Neferet. Sranje.
"Da. Hvala ti."
"Nema na čemu. Valjda nisi jedina koja ima predosjećaje o nekim stvarima, a?"
Okrenula se i kroz staklena vrata izašla iz blagovaonice u dvorište. Premda je
nosila pladanj s nepojedenom večerom, nije ni zastala da baci pogled prema
stolu za kojim su joj sjedile prijateljice. Primijetila sam da su podigle pogled
kad je prošla, ali onda brže-bolje odmaknule glave. Nijedna |e nije pogledala u
oči. Afrodita je sjela jesti vani, u slabo osvijetljenom dvorištu gdje je uglavnom
objedovala prošlih mjesec dana. Sama.
"Okej, ona je naprosto čudna", rekla je Shaunee.
"Aha, čudna u smislu munjene vražje kučke", rekla je Erin.
"Vlastite prijateljice odbijaju imati ikakve veze s njom", rekla sam.
"Daj je prestani sažalijevat!" rekla je Stevie Rae, zvučeći netipično Ijutito. "Ona
nosi probleme, šta to ne vidiš?"
"Ne kažem da nije tako", rekla sam. "Samo komentiram da su joj čak i frendice
okrenule leđa."
"Je li nam nešto promaklo?" upitala je Shaunee.
"Što se to zbiva s tobom i Afroditom?" upitao me Damien.
Zaustila sam da im kažem što sam ranije uspjela čuti, ali ušutkalo me
Neferetino elegantno: "Zoey, nadam se da se nećeš ljutiti ako te noćas odvučem
od prijatelja."
Polako sam podigla pogled prema njoj, gotovo u strahu od onoga što bih mogla
vidjeti. Mislim ono, kad sam je prošli put čula, glas joj je bio pun nevjerojatne,
hladne mržnje. Pogledala sam je u oči. Bile su zelene kao mahovina i prekrasne,
a u dragom joj se osmijehu tek počinjala naslućivati briga.
"Zoey? Nešto nije u redu?"
"Ne! Ispričavam se. Misli su mi odlutale."
"Voljela bih da noćas večeraš sa mnom."
"O, naravno. Jasno. Nema problema; bit će mi drago." Shvaćala sam da
brbljam, ali nikako si nisam mogla pomoći. Samo sam se nadala da će to u
nekom trenutku prestati. Kao što ne možeš zauvijek imati proljev - u nekom
trenutku mora prestati.
"Dobro." Osmjehnula se mojim prijateljima. "Moram posuditi Zoey, ali vratit
ću vam je uskoro."
Njih četvero uputilo joj je idolopokloničke osmijehe, uz brze potvrde da je
njima super šta god ona hoće.
Znam da je to smiješno, ali osjetila sam se napušteno i nesigurno kad su me
tako lako pustili da odem. Ali to je glupo. Neferet mi je bila mentorica, kao i
Nadsvećenica Nyx. Jedna od pozitivaca.
Zašto mi se onda želudac stiskao dok sam išla za njom iz blagovaonice?
Osvrnula sam se prema svome društvu. Već su udarili u priču. Damien je
pokazivao svoje štapiće, očito dajući Blizankama novu lekciju iz baratanja
njima. Stevie Rae mu je davala demonstraciju. Osjetila sam nečije oči na sebi i
prešla pogledom s njih na stakleni zid koji je dijelio blagovaonički prostor od
dvorišta. Afrodita je sama sjedila u noći i gledala me gotovo sažalno.

Sedmo poglavlje
VAMPOVSKA BLAGOVAONICA NIJE BILA KANTINA. BILA JE TO VRLO COOL prostorija odmah
iznad učeničke blagovaonice. I ona je imala zid pun prozora ii obliku lukova.
Stolovi i stolice od kovanog čelika bili su postavljeni na balkon s pogledom na
dvorište. Ostatak prostorije bio je ukusno i skupo ukrašen raznovrsnim
stolovima raznih veličina, pa čak i s nekoliko separea od tamnog trešnjinog
drveta. Ovdje nije bilo ni pladnjeva ni pultova. Stolovi su bili ukusno
postavljeni stolnjacima, porculanom i kristalom, a duge, tanke bijele svijeće
veselo su plamsale u kristalnim svijećnjacima. Nekoliko je profesora
objedovalo u tihim parovima ili manjim grupama. S poštovanjem su kimali
Neferet i kratkim mi osmijesima izražavali dobrodošlicu, a onda se vraćali jelu.
Nastojala sam škicati što to oni jedu i pritom ne biti previše napadna, ali vidjela
sam samo istu onu vijetnamsku salatu koju smo mi jeli kat niže, kao i nekoliko
komada finog peciva. Nije bilo ni traga od sirovog mesa ili od ičega sličnog
krvi (dobro, izuzev crnog vina). I, naravno, stvarno se nisam trebala truditi da
škicam. Da su se gostili bilo čim krvavim, nanjušila bih to. Intimno sam
poznavala slasni miris krvi...
"Bi li te svježina noći smetala ako sjednemo van, na balkon?" upitala me
Neferet.
"Ne, mislim da ne bi. Ne osjećam hladnoću kao nekad." Vedro sam joj se
osmjehnula, strogo se opomenuvši da je ona intuitivka i da vjerojatno "čuje"
djeliće gluposti koje mi se slijevaju kroz glavu.
"Baš dobro, meni je u svako godišnje doba draže jesti na balkonu." Povela me
kroz vrata do stola već postavljenog za dvoje. Pokraj nas se magično
pojavila poslužileljica - očito vampyrica, sudeći po ispunjenom Biljegu i nizu
vitkih tetovaža koje su joj opasavale srcoliko lice, ali izgledala je jako mlado.
"Da, donesi mi bun cha gio i bokal onog crnog vina koje sam sinoć pila."
Zastala je, a onda mi uputila zavjerenički osmijeh i dodala: "I molim te donesi
za Zoey čašu bilo kakve kole koju imamo, samo da nije dijetna." "Hvala", rekla
sam joj.
"Samo nastoj ne piti previše. Stvarno nije zdravo." Namignula mi je, pretvorivši
prijekor u malu šalu.
Široko sam joj se osmjehnula, sretna što se sjetila što volim, i počela se osjećati
opuštenije. Ovo je bila Neferet - naša Nadsvećenica. Bila mi je mentorica i
prijateljica i u mjesec dana koliko sam tu provela prema meni je uvijek bila
ljubazna. Da, zvučala je paklenski strašno dok sam je prisluškivala s Afroditom,
ali Neferet je bila moćna svećenica, a, kao što me Stevie Rae stalno podsjećala,
Afrodita je bila sebična nasilnica koja je zaslužila da je se kazni. Kvragu!
Vjerojatno me došla ogovarati.
"Je li ti bolje?" rekla je Neferet.
Pogledala sam je u oči. Pažljivo me proučavala.
"Je, bolje mi je."
"Kad sam čula da je nestao ljudski tinejdžer, zabrinula sam se za tebe. Taj Chris
Ford ti je bio prijatelj, zar ne?"
Ništa od toga što je rekla nije me smjelo iznenaditi. Neferet je bila nevjerojatno
bistra i Božica ju je izdašno obdarila. Kad se tome pridoda čudno šesto čulo
koje svi vampovi imaju, više je nego vjerojatno da je znala doslovce sve (ili bar
sve važno). Njoj je vjerojatno bilo lako i prelako dokučiti da sam dobila vlastiti
intuitivni predosjećaj o Chrisovu nestanku.
"Pa, nije mi baš bio prijatelj. Nekoliko puta sam ga vidjela po tulumima, ali ja
nisam baš neka partijanerica, tako da ga nisam nešto naročito dobro znala."
"Ali nešto te u njegovu nestanku pogodilo."
Kimnula sam. "Samo imam jedan predosjećaj. Smiješan je. Vjerojatno se
posvađao sa starcima i tata mu je zabranio izlaske ili nešto takvo, pa je
pobjegao od kuće. Po svoj prilici se već vratio."
"Kad bi stvarno vjerovala u to, ne bi se i dalje toliko brinula." Neferet je
pričekala da poslužiteljica postavi piće i hranu pred nas prije nego što je
nastavila. "Ljudi vjeruju da su svi odrasli vampyri vidoviti. Istina glasi da iako
mnogi od nas imaju dar prorokovanja ili prekognicije, pretežita većina našeg
roda jednostavno je naučila slušati svoju intuiciju - dok su ljudi uglavnom
zastrašeni da to ne rade." Ton joj je bio vrlo sličan kao na
naslavi, pa sam je slušala sa zanimanjem dok smo objedovale. "Razmisli o
lome, Zoey. Dobni si učenica sigurna sam da se sa satova povijesti s|ecaš što je
obično bivalo s ljudima, a naročito s ljudskim ženama, kad MI previše slušale
svoju intuiciju i počinjale 'čuti glasove u glavi' ili čak predviđati budućnost."
"Obično se smatralo da su stupile u savez s vragom, ili čime već, ovisno o
povijesnom razdoblju. Uglavnom, time su zaradile vražje muke." Onda sam
porumenjela, jer sam spomenula vraga pred učiteljicom, ali nju kao da nije bilo
briga, samo je potvrdno kimala glavom.
"Da, upravo tako. Napadali su čak i svete osobe, poput svoje Ivane Orleanske.
Vidiš, dakle, da su ljudi naučili ušutkati svoje instinkte. Vampyri su ih, s druge
strane, naučili slušati, i to dobro. U prošlosti, dok su ljudi nastojali izloviti i
uništiti naš soj, samo je to spasilo živote mnogih naših pramajki i praotaca."
Stresla sam se, jer nisam htjela ni pomisliti kako je sigurno bilo teško
vampyrima još prije stotinjak godina.
"O, ništa se ti ne brini, Zoeybird." Neferet se osmjehnula. Osmjehnula sam se i
ja, kad sam čula nadimak koji mi je baka nadjenula. "Doba Lomača nikad se
više neće vratiti. Možda nas se ne štuje kao u davnini, ali ljudi nas nikad više
neće moći loviti i uništavati." Zelene su joj oči načas opasno bljesnule. Otpila
sam velik gutljaj kole, jer nisam htjela susresti pogled tih strašnih očiju. Kad je
nastavila, opet je zvučala kao inače - svake natruhe opasnosti nestalo joj je iz
glasa, i bila je samo moja mentorica i prijateljica. "Dakle, svime time samo ti
želim reći da svakako slušaš svoje instinkte. Ako imaš ružan predosjećaj o
nekoj situaciji ili osobi, poslušaj ga. I, naravno, ako želiš razgovarati sa mnom,
možeš mi se obratiti kad god zatreba."
"Hvala ti, Neferet, to mi puno znači."
Odmahnula je na moju hvalu. "To znači biti mentorica i Nadsvećenica - što su
dvije uloge u kojima te svakako očekujem vidjeti jednoga dana."
Kad god je pričala o mojoj budućnosti i mom preuzimanju mjesta
Nadsvećenice, uvijek me obuzimao čudan osjećaj. Dijelom je bio sačinjen od
nade, dijelom od uzbuđenja, a dijelom i od krajnjeg straha.
"Zapravo, iznenadila sam se što danas nisi došla do mene nakon što si dovršila
posao u knjižnici. Zar nisi donijela odluku o novom smjeru za Kćeri Mraka?"
"A, eh, da. Jesam." Prisilila sam se da ne pomislim na knjižnicu i svoj susret s
Lorenom, a ni na istočni zid i svoj drugi susret s njim... Nije bilo šanse da bih
pustila da Neferet svojom intuicijom dokuči išta o... eto... njemu.
"Osjećam da se nećkaš, Zoey. Možda ipak radije ne hi podijelila svoje odluke sa
mnom?"
"O, ne! Mislim, da. Zapravo, i došla sam do tvoje sobe, ali bila si..." Brzo sam
podigla pogled, prisjetivši se scene koju sam čula. Pogled kao da joj je prodirao
u moju dušu. Progutala sam knedlu. "Bila si zauzeta s Afroditom. Pa sam
otišla."
"A, shvaćam. Sad mi je daleko shvatljivije zašto si tako usplahirena uz mene."
Neferet je tužno uzdahnula. "Afrodita je... postala problem. To je stvarno
žalosno. Kao što sam rekla na Samhain kad sam shvatila koliko je zabrazdila,
smatram se djelomično odgovornom za njeno ponašanje i preobrazbu u ovo
današnje tamno stvorenje. Znala sam da je sebična, od dana kad je stupila u
našu školu. Trebala sam se ranije umiješati i čvršće se postaviti prema njoj."
Neferetin se pogled susreo s mojim. "Koliko si danas uspjela čuti?"
Upozorenje mi je spuznulo niz hrbat. "Ne baš puno", brzo sam rekla. "Afrodita
je jako gorko plakala. Čula sam da si joj rekla da pogleda u sebe. Znala sam da
ti ne bi bilo drago da vas prekinem." Ušutjela sam, dobro pripazivši da ne
kažem da je to doslovce sve što sam čula - da ne izreknem otvorenu laž. I nisam
odmaknula pogled od njenih britkih očiju.
Neferet je opet uzdahnula i otpila vino. "Ne bih obično pričala o jednoj
početnici s drugom, ali ovo je jedinstven slučaj. Znaš da je Afrodita od Božice
bila dobila dar predviđanja katastrofalnih događaja?"
Kimnula sam, zamijetivši prošlo vrijeme u kojem je spomenula Afroditinu
sposobnost.
"Pa, čini se da je Afrodita svojim ponašanjem natjerala Nyx da joj uskrati dar.
To je nešto krajnje neuobičajeno. Nakon što Božica jedanput nekoga dotakne,
rijetko opozove ono što je dala." Neferet je tužno slegnula ramenima. "Ali tko
može znati naume Velike Božice Noći?"
"Afroditi je to sigurno strašno teško palo", rekla sam, prije izgovarajući misao
nego ozbiljno komentirajući.
"Cijenim tvoje suosjećanje, ali nisam ti to rekla da bi se sažalila nad Afroditom.
Radije ti to kažem da bi znala da ti se valja čuvati. Afroditine vizije više ne
stoje. Možda će govoriti ili raditi nelagodne stvari. Kao predvodnici Kćeri
Mraka, bit će ti dužnost pobrinuti se za to da ona ne naruši osjetljivu ravnotežu
sklada među početnicima. Naravno da vas potičemo na to da sami rješavate
svoje probleme. Daleko ste više od ljudskih tinejdžera, pa se od vas i očekuje
više, ali slobodno mi se obrati ako se Afrodita počne ponašati previše" - zastala
je, kao da pažljivo odabire sljedeću riječ - "nesuvislo."
"Hoću", rekla sam, a želudac me opet zabolio.
"Dobro je! A sad, ispričaj ti meni kakve si planove smislila za svoje
predvodništvo Kćeri Mraka."
Prestala sam misliti na Afroditu i u glavnim crtama izložila svoje planove za
Vijeće prefekata i Kćeri Mraka. Neferet me pozorno slušala i otvoreno se divila
mome istraživanju i, kako je rekla, "logičnom reorganiziranju".
"Dakle, od mene tražiš da povedem nastavnike u glasanju za dvoje novih
prefekata, jer se slažem s tobom da ste ti i tvojih četvero prijatelja više nego
dokazali svoju vrijednost i već tvorite izvrsno, aktivno Vijeće."
" Da. Vijeće želi nominirati Erika Nighta za prvo od dva otvorena mjesta."
Neferet je kimnula glavom. "Erik je mudar izbor. Omiljen je medu početnicima,
a čeka ga izvrsna budućnost. Koga si imala na umu za zadnje mjesto?"
"U tome se moje Vijeće i ja razilazimo. Smatram da bi nam trebao još ledan
učenik viših razreda, a smatram i da bi ta osoba trebala biti jedna od onih koje
su pripadale užem Afroditinom krugu." Neferet je iznenađeno digla obrve. "Pa,
uključivanjem jedne njene prijateljice podcrtala bih ono sto oduvijek govorim,
da nisam došla na ovo mjesto zato što ludo želim moć, zato što sam krenula
ukrasti nešto što pripada Afroditi, ili iz bilo kojeg takvog glupog razloga. Samo
sam htjela postupiti kako treba. Nisam htjela započeti nekakav blesavi rat
ekipica. Ako jedna od njenih prijateljica bude u mom Vijeću, onda ostale možda
shvate da se tu ne radi o mojoj želji da joj se svetim - nego o nečemu važnijem
od toga."
Činilo mi se da Neferet beskrajno razmišlja o tome što sam rekla. Napokon je
rekla: "Znaš da su joj čak i prijateljice okrenule leda."
"Shvatila sam to danas u blagovaonici."
"Čemu onda stavljati neku njezinu bivšu prijateljicu u tvoje Vijeće?"
"Nisam uvjerena da su bivše prijateljice. Ljudi se privatno ponašaju drukčije
nego u javnosti."
"I u tome se slažem s tobom. Već sam obavijestila nastavnike da će u nedjelju
Kćeri i Sinovi Mraka prirediti poseban Obred punog mjeseca i sastanak.
Očekivala bih da će pretežita većina bivših članova doći - ako ništa drugo, onda
iz znatiželje prema tvojim moćima."
Progutala sam i kimnula. Već sam i predobro znala da sam glavna atrakcija u
cirkusu nakaza.
"Nedjelja je pravo vrijeme da Kćerima Mraka preneseš svoju novu viziju njih.
Daj im na znanje da je u tvome Vijeću ostalo još jedno mjesto, i da
se u njemu mora naći učenik šeste klase. Ti i ja pregledat ćemo prijave i odlučili
tko najbolje odgovara."
Namrštila sam se. "Ali ne bih htjela da to bude samo naš izbor. Hoću da
nastavnici glasaju, kao i učenici."
"Hoće", glatko je rekla. "A onda ćemo odlučiti."
Htjela sam reći još toga, ali zelene su joj oči postale hladne; nije me stid
priznati da me to prestrašilo. Zato sam, umjesto da je krenem nagovarati (što je
bilo totalno nemoguće), pošla drugom stazom (kako bi to baka rekla),
"Željela bih i da se Kćeri Mraka uključe u neku dobrotvornu društvenu udrugu."
Ovaj put su Neferetine obrve potpuno nestale ispod njene kose.
"Misliš na društvenu u smislu ljudski društvene?"
"Da."
"Misliš da će im biti drago zbog tvoje pomoći? Izbjegavaju nas. Groze nas se.
Boje nas se."
"Možda je to zato što nas ne poznaju", rekla sam. "Možda bi se odnosili prema
nama kao prema dijelu Tulse da se ponašamo kao da smo dio Tulse."
"Jesi li čitala o neredima u Greemvoodu iz 1920-ih? Ti afroamerički ljudi bili su
dio Tulse, a Tulsa ih je uništila."
"Više nisu 1920-e", rekla sam. Bilo mije teško gledati je u oči, ali znala sam, u
dubini duše, da postupam kako treba. "Neferet, intuicija mi govori da bih ovo
morala učiniti."
Gledala sam kako joj se lice smekšava. "A ja sam ti rekla da slušaš svoju
intuiciju, zar ne?"
Kimnula sam.
"U koju bi dobrotvornu udrugu htjela da se uključite - pod uvjetom da uopće
prihvate vašu pomoć?"
"O, mislim da će htjeti našu pomoć. Odlučila sam se javiti udruzi Street Cats -
za spašavanje mačaka."
Neferet je zabacila glavu i prasnula u smijeh.

Osmo poglavlje
VEĆ SAM BILA IZAŠLA IZ BLAGOVAONICE I KRENULA PREMA DOMU KAD SAM SHVATILA da
nisam ništa rekla Neferet o duhovima, ali nije bilo šanse da se sad vraćam na
kat i načinjem tu temu. Razgovor koji sam vodila s Neferet već me potpuno
iscrpio, i premda je blagovaonica bila krasna, sa sjajnim pogledom i kristalom i
stolnjacima, jedva sam čekala otići odande. Htjela sam se vratiti u dom i
ispričati Stevie Rae sve što je bilo s Lorenom, a onda samo dići sve četiri u
zrak, gledati loše reprize na telki i pokušati zaboraviti (makar na jednu noć) da
sam imala groznu viziju Chrisova nestanka, da sam sada Velika Fora i da vodim
najvažnije učeničko društvo u školi. Šta god. Samo sam htjela neko vrijeme biti
svoja. Kao što sam rekla Neferet, Chris se vjerojatno već živ i zdrav vratio kući.
A za sve ostalo još ima vremena napretek. Sutra ću si zapisati skicu onoga što
ću u nedjelju kazati Kćerima Mraka. Čini mi se da ću morati i poraditi na
Obredu punog mjeseca... mom prvom pravom izricanju kruga u javnosti i
formalnom obredu. Želudac mi je počeo kruliti. Zanemarila sam ga.
Bila sam na pola puta do doma kad sam se sjetila da do ponedjeljka moram još
napisati i sastavak za vampovsku socku. Dobro, Neferet me ispričala s većine
dužnosti treće klase iz tog predmeta da se mogu posvetiti čitanju naprednijeg
udžbenika iz socke, ali stvarno sam se trudila biti "normalna" (šta god to bilo -
halo - pa ja sam tinejdžerica i vampvrska početnica. Kako bi išta od toga moglo
biti normalno?), što je značilo da sam se trudila predavati sastavke zajedno s
ostatkom razreda. I tako sam se brže-bolje vratila u svoju razrednu učionicu,
gdje mi je stajao ormarić sa svim udžbenicima. To je ujedno bila i Neferetina
soba, ali upravo sam je ostavila gore kako pije vino s još nekoliko profa. Za
promjenu, nisam se trebala bojati da ću slučajno čuti nešto grozno.
Kao i obično, vrata nisu bila zaključana. Čemu brave, kad imaš vampovsku
instituciju koja učenicima tjera strah u kosti? U učionici je bio mrak, ali ništa za
to. Bila sam Obilježena tek mjesec dana, ali već sam jednako dobro vidjela uz
ugašeno kao i uz upaljeno svjetlo. Bolje, zapravo. Od jakog su me svjetla
boljele oči - na suncu mi je bilo gotovo nepodnošljivo.
Zastala sam dok sam otvarala ormarić, jer mi je sinulo da već gotovo mjesec
dana nisam vidjela sunce. Nisam o tome ni razmišljala sve do sada. Ha. Čudno.
Razmišljala sam o bizarnosti svog novog života kad sam opazila list papira
prilijepljen selotejpom na unutarnju policu mog ormarića. Zalepršao je na
kratkotrajnom vjetriću koji sam stvorila otvaranjem vrata. Podigla sam ruku da
ga smirim, a onda me lupio šok kad sam shvatila što je to.
Poezija.
Ili, točnije rečeno, pjesma. Bila je kratka i napisana odvažnim, privlačnim
rukopisom. Pročitala sam je jedanput, pa još jedanput, shvaćajući što je ona
konkretno. Haiku.
Kraljice drevna Budna još bez čahure Krila gdje li su?
Pustila sam da mi prsti prijeđu preko riječi. Znala sam tko je to napisao.
Postojao je samo jedan logičan odgovor. Srce mi se stisnulo kad sam prošaptala
njegovo ime: "Loren..."
"Ozbiljno ti govorim, Stevie Rae. Ako ti kažem, moraš mi se zakleti da nikom
ništa nećeš reći. A kad kažem nikom, naročito mislim na Damiena i Blizanke."
"Ti vrapca, Zoey, znaš da se moš pouzdat u mene. Rekla sam da ti se kunem.
Šta oćeš još, da si pustim krv?"
Ništa nisam rekla.
"Zoey, fakat mi moš vjerovat. Obećavam ti."
Proučila sam lice svoje najbolje prijateljice. Morala sam razgovarati s nekim -
nekim tko nije vamp. Potražila sam odgovor u sebi, u srcu onoga što je Neferet
nazvala mojom intuicijom. Osjećala sam da je u redu povjeriti se Stevie Rae.
Osjećala sam da je sigurno.
Oprosti. Znam da ti mogu vjerovati. Samo što... Ne znam." Odmahnula sam
glavom, ljuta na sebe što sam toliko zbunjena. "Okej, danas su mi se dogodile
čudne stvari."
"Misliš, čudnije od uobičajenih čudoba koje se tu događaju?"
"Aha. Loren Blake danas je došao u knjižnicu dok sam bila tamo. Bio je prvi s
kojim sam razgovarala o ideji Vijeća prefekata i svojim novim idejama za Kćeri
Mraka."
Loren Blake? Ono, najdivniji vamp kog je iko od nas ikada vidio? Joj za Boga
miloga. Daj da bolje sjednem." Stevie Rae se strovalila na krevet.
"Na njega mislim."
"Ne mogu vjerovat da nisi ni zucnula o tome sve do sada. Kobog si krepavala."
"Pa, nije to sve. On me... eh... dodirnuo. I to ne jednom. Okej, danas sam ga
zapravo vidjela više nego jedanput. Nasamo. I mislim da mi je napisao pjesmu."
"Molim!"
"Aha, ispočetka sam bila sigurna daje to sasvim nevino i ništa mi drugo nije ni
palo na pamet. U knjižnici smo samo pričali o mojim idejama za Kćeri Mraka.
Nije mi ni nakraj pameti bilo da bi to išta moglo značiti. Ali, eto, dodirnuo mi je
Biljeg."
"Koji?" upitala me Stevie Rae. Razrogačila je oči do kraja i izgledala kao da će
eksplodirati.
"Onaj na mom licu. Taj put."
"Kako to misliš taj put!"
"Pa, nakon što sam dovršila timarenje Perzefone, nije mi se žurilo vratiti u dom.
Pa sam se otišla prošetati uz istočni zid. A tamo je bio Loren." "O, za ime svega
svetoga. I što je onda bilo?" "Mislim da je pao flert." "Misliš!"
"Smijali smo se i smješkali jedno drugom."
"Meni to zvuči ko flert. Bože, kako je on totalno predivan."
"Pričaj mi o tome. Kad mi se osmjehne, jedva mogu doći do daha. I kuži ovo
-recitirao mije pjesmu", rekla sam. "Jedan haiku koji je čovjek napisao o tome
kako je gledao svoju golu ljubavnicu pod mjesečinom."
"Ma sad se sigurno šališ!" Stevie Rae se počela hladiti dlanom. "Daj pričaj kako
te dirao."
Duboko sam udahnula. "To me stvarno zbunilo. Sve je išlo baš kako treba. Kao
što kažem, smijali smo se i pričali. A onda je rekao daje došao tu biti nasamo jer
tako dobiva nadahnuće za pisanje haikua—"
"Što je luđački romantično!"
Kimnula sam i nastavila. "Znam. Uglavnom, rekla sam mu da mu nisam htjela
pokvariti nadahnuće i gnjaviti ga, a on je rekao da ne dobiva nadahnuće samo
od noći. I onda me pitao bih li ja njemu bila nadahnuće."
"Bog te mazo."
"Upravo to sam i ja pomislila."
"Jasna stvar da si mu rekla da ćeš mu drage volje biti nadahnuće."
"Jasna stvar", rekla sam.
"I..." željno me potaknula Stevie Rae.
"I tražio je da vidi moj Biljeg. Onaj koji imam na ramenima i leđima."
"Ma nije valjda."
"Maje."
"Čovječe, ja bih svukla majicu sa sebe dok nisi stigla reć 'Kamiondžije su
zakon'!"
Nasmijala sam se. "Pa, ja nisam skinula majicu, ali spustila sam jaknu. Zapravo,
on mi je pomogao."
"Ti to meni govoriš da ti je Loren Blake, vampvrski Pjesnik-laureat i jebeno
najseksi dvonožno muško biće, pomogo da skineš jaknu ko staromodni
kavalir?"
"Aha. Ovako." Skinula sam si jaknu do laktova, da joj pokažem. "A onda ne
znam što mi je točno došlo, ali odjednom više nisam bila sva uzrujana i
smušena. Sama sam si skinula bretelicu. Ovako." Spustila sam bretelicu topa,
otkrivajući leđa i rame, kao i dobar dio grudi (i opet mi je laknulo što sam
obukla dobri crni grudnjak). "A onda me dodirnuo. Opet."
"Gdje?"
"Prešao je prstom po konturama Biljega na mojim leđima i ramenu. Rekao mi je
da izgledam kao drevna vampyrska kraljica i izrecitirao mi pjesmu."
"Bog te mazo", ponovila je Stevie Rae.
Svalila sam se na krevet prekoputa nje i uzdahnula, vraćajući bretelicu na rame.
"Aha, bilo je predivno, neko vrijeme. Bila sam sigurna da između nas ima
nečega. Stvarno nečega. Mislim da me skoro poljubio. Zapravo, znam da je
htio. A onda se, sam od sebe, promijenio. Postao je sav pristojan i služben i
zahvalio mi se što sam mu pokazala svoj Biljeg, a onda je otišao."
"Pa, to nije neko iznenađenje."
"Da znaš da je meni bilo. Mislim ono, u jednom trenutku buljio mi je u oči i
slao jake signale da me želi, a u drugom - ništa."
"Zoey, ti si učenica. On je učitelj. Ovo je vampovska škola, i potpuno drugi
svijet od života u normalnoj srednjoj školi, ali neke stvari se nemijenjaju.
Učiteljima su učenici zabranjeni."
Zagrizla sam si usnu. "On je samo učitelj na određeno vrijeme, privremeno."
Stevie Rae je zakolutala očima. "Ko da je to bitno."
"Nije to sve. Upravo sam pronašla ovu pjesmu u svom ormariću." Pružila sam
joj papirić s haikuom.
Stevie Rae je oštro udahnula. "O, za Boga miloga. Umrijet ću kolko je ovo
romantično. Kako? Kako ti je dodirno Biljeg na leđima?"
"Kvragu, a kako bi? Prstom. Prešao mi je po konturama." Kunem se da sam još
osjećala vrućinu tog dodira.
"Izrecitiro ti je ljubavnu pjesmu, dodirno ti je Biljeg, a onda napisao pjesmu za
tebe..." Sneno je uzdahnula. "To je kao da ste Romeo i Julija, s cijelom tom
zabranjenom ljubavi." Zaustavila se usred dramatičnog hlađenja rukom i naglo
se opet uspravila. "Ajoj, a što je s Erikom?"
"Kako to misliš, što je s Erikom?"
"On je tvoj dečko, Zoey."
"Nije službeno", stidljivo sam rekla.
"Ma, drek, što još dečko mora izvest da bi bilo službeno? Kleknut pred tobom?
U ovih mjesec dana je bilo prilično očito da vas dvoje izlazite."
"Znam", rekla sam ojađeno.
"Onda, je 1 ti se Loren sviđa više nego Erik?"
"Ne! Da. Ma, kvragu, ne znam. Loren mi je kao u skroz drugom svijetu. I nije
da on i ja baš možemo biti skupa, ili šta već." Ali nisam bila tako sigurna za to
šta već. Možemo li se Loren i ja viđati potajice? Želim li ja to?
Kao da mi uspijeva čitati misli, Stevie Rae je rekla: "Mogla bi poskrivećki otić
do Lorena."
"Ma ovo je komično. On vjerojatno i nema takve osjećaje prema meni." Ali još
dok sam to izgovarala, prisjetila sam se vrućine njegova tijela i želje u njegovim
tamnim očima.
"A ako ima, Z?" Stevie Rae me pažljivo proučavala. "Znaš, drukčija si ti od nas
ostalih. Nitko nikad nije bio Obilježen kao ti. Nitko nikad nije imo afinitet za
svaki od pet elemenata. Možda za tebe ne vrijede ista pravila."
Želudac mi se stisnuo. Otkako sam stigla u Kuću Noći davala sam sve od sebe
da se uklopim. Stvarno sam htjela samo to da na ovom novom mjestu nađem
dom - da nađem prijatelje koji će mi biti kao obitelj. Nisam htjela biti drukčija i
nisam htjela igrati po drukčijim pravilima. Odmahnula sam glavom i kroz
stisnute zube rekla: "Ne želim da bude ovako, Stevie Rae. Samo bih željela biti
normalna."
"Znam", rekla je blago Stevie Rae. "Ali kad jesi drukčija. Svi to znaju. Plus, šta
ne želiš da se sviđaš Lorenu?"
Uzdahnula sam. "Ne znam baš što želim, samo znam da ne želim da itko sazna
za Lorena i mene."
"Usta su mi zapečaćena." Stevie Rae je, kao prava mala seljanka iz Oklahome,
pantomimom zaključala usta i bacila ključ preko ramena. "Iz mene nitko neće
izvuć ni riječi", promumljala je napola zaključanim ustima.
"Kvragu! Sad sam se sjetila, Afrodita je vidjela kako me Loren dodiruje."
"Kučka te pratila sve do zida!" ciknula je Stevie Rae.
"Ne ne ne. Nitko nas tamo nije vidio. Afrodita je ušla u medijski centar dok mi
je dodirivao lice."
"Ma, sranje."
"Upravo tako, sranje. I to nije sve. Sjećaš se kad sam otišla sa španjolskog jer
sam htjela razgovarati s Neferet? Nisam razgovarala s njom. Došla sam do
učionice i vrata su bila odškrinuta, pa sam mogla čuti što se unutra zbiva. Kod
nje je bila Afrodita."
"Kuja jedna, došla te tužakati!"
"Nisam sigurna. Samo sam čula dio onoga što su pričale."
"Kladim se da si totalno friknula kad te Neferet izvukla iz blagovaonice da odeš
jest s njom."
"Totalno", složila sam se.
"Nije ni čudo da si izgledala ko da ti je zlo. Bog te, sad mi sve to ima smisla."
Zatim je još jače razrogačila oči. "Je 1 ti Afrodita složila frku kod Neferet?"
"Nije. Kad je Neferet noćas razgovarala sa mnom, rekla je da su Afroditine
vizije lažne zato što joj je Nyx uskratila svoj dar. Tako da Neferet sigurno nije
povjerovala ničemu što joj je Afrodita rekla."
"Dobro je." Stevie Rae je izgledala kao da bi najradije skršila Afroditu.
"Ne, nije dobro. Neferet je prestrogo reagirala. Natjerala je Afroditu u plač.
Ozbiljno ti kažem, Stevie Rae, Afroditu je smoždilo to što joj je Neferet rekla.
K tome, Neferet uopće nije zvučala kao inače."
"Zoey, ne mogu vjerovat da smo opet na lome. Moraš prestat sažalijevat
Afroditu."
"Stevie Rae, ne kužiš što ti hoću reći. Nije stvar u Afroditi, nego u Neferet. Mila
je okrutna. Čak i da me Afrodita došla olajavati i preuveličavati što je vidjela,
Neferet nije reagirala kako treba. I imam loš predosjećaj o tome."
"Imaš loš predosjećaj o Neferet?"
"Da... ne... ne znam. Nije samo o Neferet. Nego o cijeloj mješavini stvari -
svemu što se odjednom skupilo. Chris... Loren... Afrodita... Neferet... nešto nije
kako treba, Stevie Rae." Izgledala je zbunjeno, i shvatila sam da joj treba
oklahomska poredba da skuži. "Znaš kako je neposredno prije nego što lupi
tornado? Mislim ono, dok je nebo još vedro, ali vjetar postaje sve hladniji i
mijenja smjer. Znaš da se nešto sprema, ali ne znaš uvijek što. E, takav ja sad
imam osjećaj."
"Kao da stiže oluja?"
"Aha. Jaka."
"Pa bi htjela da ja...?"
"Da zajedno sa mnom gledaš odakle će stići."
"Rado."
"Hvala."
"Ali možemo prvo zajedno gledat jedan film? Damien je upravo naručio
Moulin Rouge s Netflixa. Nosi ga ovamo, a Blizanke su se uspjele dočepati
pravog živog čipsa i umaka koji nije bezmasan." Bacila je pogled na svoj sat s
Elvisom. "Vjerojatno su već dolje u sobi i sad pizde što ih silimo da čekaju."
Oduševljavalo me što mogu Stevie Rae povjeriti vijesti koje mi djeluju
katastrofalno, a ona će jedne sekunde šiziti u stilu "za Boga miloga", a druge
pričati o nečemu priprostom kao što su filmovi i čips. Uz nju sam se osjećala
normalno i sređeno, kao da nije sve tako nepodnošljivo i zbunjujuće.
Osmjehnula sam se. "Moulin Rouge? Šta u tome ne glumi Ewan McGregor?"
"Definitivno. Nadam se da ćemo mu moći vidit dupe."
"Nagovorila si me. Idemo. I ne zaboravi—"
"Bog te! Znam, znam. Da nikom ne kažem ništa o ovome." Zastala je i
promigoljila obrvama. "Znači, daj da to samo još jedanput kažem. Loren Blake
se pali na tebe!"
"Je 1 ti sada dosta?"
"Je." Zločesto se iscerila.
"Nadam se da mi se netko sjetio donijeli kolu,"
"Znaš, Z, stvarno si čudna s tom svojom kolom."
"Šta god, ljubiteljice Lucky Charmsa", rekla sam, gurajući je kroz vrata.
"Hej, Lucky Charms je zdrav."
"Stvarno? Reci mi, onda, što je sljez - voće ili povrće?" "Oboje. Jedinstven je -
kao i ja."
Smijala sam se šašavoj Stevie Rae i osjećala se bolje nego cijeli dan dotad kad
smo sišle stubama i otišle do ulaznog dijela doma. Blizanke i Damien uzeli su si
jedan veliki televizor s ravnim ekranom i mahnuli nam da priđemo. Vidjela sam
da je Stevie Rae imala pravo, jeli su prave Doritose s punomasnim umakom od
zelenog luka (zvuči odurno, ali stvarno je fin). Dobar predosjećaj mi se još
poboljšao kad mi je Damien pružio veliku čašu kole,.
"Baš ste si uzele vremena", rekao je, pomaknuvši se da možemo sjesti do njega
na kauč. Blizanke su, naravno, zauzele dva istovjetna velika naslonjača i
dovukla ih do kauča.
"Ispričavam se," rekla je Stevie Rae, te dodala Erin uz osmijeh, "morala sam
ispraznit crijeva."
"Izvrsna upotreba ispravnog opisa, Stevie Rae", rekla je Erin, vidno zadovoljna.
"Ma, samo više stavi film", rekao je Damien.
"Ček malo, daljinski je kod mene", rekla je Erin.
"Čekaj!" kazala sam joj prije nego što je stisnula play. Zvuk je bio stišan, ali
primijetila sam Cheru Kimiko s kanala Fox News 23. Lice joj je bilo tužno i
izbiljno dok je uživljeno govorila u kameru. U dnu ekrana prolazio je sažetak:
Pronađeno tijelo tinejdžera. "Pojačaj." Shaunee je isključila stišavanje.
"Ponavljamo glavnu jutrošnju vijest: tijelo Chrisa Forda, Unionova nestalog
veznog napadača, pronašla su dva kajakaša u petak u ranim večernjim satima.
Truplo je zapelo među stijenama i teglenicama pijeska kojima se područje
rijeke Arkansas oko 21. ulice zagrađuje zbog stvaranja novih rekreativnih
brzaka. Izvori nam govore da je tinejdžer stradao od gubitka krvi izazvanog
višestrukim posjekotinama, te da ga je možda napala krupna životinja. Saznat
ćemo više o tome nakon objavljivanja službenog mrtvozorničkog izvještaja."
Želudac, koji se napokon bio smirio i vratio u normalu, opet mi se stegnuo.
Osjetila sam kako mi se tijelo hladi. Ali lošim vijestima nije tu bio kraj. Cherine
krasne smeđe oči gledale su zabrinuto u kameru kad je nastavila.
"Odmah nakon ove tragične vijesti saznajemo da je još jedan nogometaš
Uniona upisan među nestale" Na ekranu je bljesnula slika još jednog zgodnog
tipa u Unionovu tradicionalnom crveno-bijelom nogometnom dresu. "Brad
Higeons posljednji je put viđen nakon škole u petak u Starbucksu u Utica
Squareu, gdje je lijepio Chrisove fotografije. Brad ne samo da je bio Chrisov
suigrač, već i bratić."
"Za Boga miloga! Pa Unionova nogometna momčad pada ko snoplje", rekla je
Stevie Rae. Bacila je pogled prema meni i vidjela sam kako joj se oči šire.
"Zoey, jesi okej? Ne izgledaš mi baš dobro."
"Znala sam i njega."
"Baš čudno", rekao je Damien.
"Njih dvojica su stalno skupa išli na tulume. Svi su ih znali zato što su bratići,
makar je Chris crn, a Brad bijel."
" Meni to ima savršenog smisla", rekla je Shaunee. "Također, Blizanko", rekla
je Erin.
Jedva sam ih čula od zujanja u svojim ušima. "Ja bih... trebala bih se prošetati."
"Idem s tobom", rekla je Stevie Rae.
"Ne, ostani tu i gledaj film. Samo - ma samo moram malo na zrak." "Sigurno?"
"Svakako. Neću dugo. Vratit ću se na vrijeme da vidim Ewanovo dupe."
Premda sam gotovo osjećala zabrinut pogled koji je Erin uputila mojim leđima
(i čula Blizanke kako raspravljaju s Damienom o tome hoće li zaista vidjeti
Ewanovo dupe), izjurila sam iz doma u prohladnu noć u studenome.
Naslijepo sam se okrenula od glavne školske zgrade, instinktivno odlazeći u
suprotnom smjeru od svih mjesta gdje bih mogla naletjeti na nekoga. Prisilila
sam se da se samo krećem i da dišem. Kvragu, što mije? Prsa su mi se sva
stisnula, a u želucu mi je bilo tako zlo da sam se stalno morala tjerati da gutam
slinu da ne povratim. Zujanje u ušima kao da mi se malo smirilo, ali ne i
tjeskoba koja se kao pokrov nadvila nad mene. Sve je u meni vrištalo: Nešto
nije u redu! Nešto nije u redu! Nešto nije u redu!
Dok sam hodala, postupno sam primijetila da se noć, dotad vedra, s punim
zvjezdanim nebom koje je mjesecu pomagalo obasjavati gusti mrak, odjednom
naoblačila. Blagi, svježi povjetarac postao je hladan, tako da je svud oko mene
počelo padati suho lišće, a mirisi zemlje i vjetra pomiješali su se s mrakom... to
me nekako smirilo, a zbrka nevezanih misli i tjeskobe popustila je dovoljno
dugo da mi se misli usuvisle.
Krenula sam prema štalama. Lenobia je rekla da mogu timarili Perzefonu kad
god mi dođe potreba da nasamo razmišljam. To mi je definitivno trebalo, a
imati smjer kretanja - konkretno odredište - bila mi je bar jednu mala dobra
stvar usred cijelog tog unutarnjeg kaosa.
Štale su se nisko protezale odmah malo dalje, a disanje mi je počelo postajati
nešto lakše kad sam začula zvuk. Isprva nisam znala što je to. Bio je previše
prigušen - previše čudan. Onda sam pomislila da je to možda Nala. Bilo bi njoj
slično da pođe za mnom i tuži mi se tim svojim čudnim bapskim mačjim
glasom sve dok ne zastanem i podignem je u naručje. Osvrnula sam se i tiho
rekla: "Mic-mic."
Zvuk je postao razgovjetniji, ali to nije bila mačka, toliko sam razaznala.
Pogled mi je privuklo kretanje blizu štale, i vidjela sam da je na klupi blizu
ulaznih vrata izvaljena neka prilika. Tamo je stajala samo jedna plinska
svjetiljka, i to točno do vrata. Klupa je stajala odmah izvan kruga treperavog
žutog svjetla.
Opet se pomaknula, i opazila sam da je ta prilika očito neka osoba... ili
početnik... ili vampyr. Sjedila je, ali nekako zgrbljeno, gotovo savijena u struku.
Zvuk se opet začuo. Iz ovolike blizine čula sam da je to neko čudno
zapomaganje - kao da osoba koja tu sjedi trpi bolove.
Naravno, došlo mi je da potrčim u suprotnom smjeru, ali nisam mogla. Ne bi
bilo u redu. K tome, osjetila sam to - spoznaju u sebi da ne smijem otići. Da je
to što se već zbiva na klupi nešto s čim se moram suočiti.
Duboko sam udahnula i prišla klupi.
"Ovaj, jesi okej?"
"Ne!" Riječ je zazvučala jezovita, šapatna eksplozija zvuka.
"Mogu - mogu ti pomoći?" upitala sam, nastojeći prozreti sjenu i odrediti tko to
tu sjedi. Učinilo mi se da vidim svijetlu kosu, a možda i ruke koje prekrivaju
lice...
"Voda! Voda je tako hladna i duboka. Ne mogu van... ne mogu van."
Uto je maknula ruke s lica i pogledala u mene, ali već sam znala tko je to.
Prepoznala sam joj glas. A prepoznala sam i što joj se to događa. Prisilila sam
se da joj smireno priđem. Zurila je u mene. Lice joj je bilo cijelo u suzama.
"Dođi, Afrodita. Imaš viziju. Moram te odvesti do Neferet."
"Ne!" procijedila je. "Ne! Ne vodi me njoj. Ona me neće slušati. Ona - ona mi
više ne vjeruje."
Sjetila sam se kako je Neferet ranije rekla da je Nyx Afroditi uskratila svoje
darove. Zašto da se uopće bakćem s njom? Tko zna što se zbiva s
Afroditom. Vjerojatno je samo odlučila izvesti neku patetičnu foru da privuče
pažnju, a ja nisam imala vremena za takva sranja.
U redu. Recimo da ti ni ja ne vjerujem", kazala sam joj. "Ostani tu i imaj svoju
viziju ili šta god. Imam ja drugih briga." Okrenula sam se da nastavim prema
štali, a njena se ruka naglo ispružila i ščepala me za zapešće.
Moraš ostali!" rekla je kroza zube, koji su joj cvokotali. Očito je govorila »
mukom. "Moraš čuti viziju!"
" Ne, ne moram." Odigla sam sa svog zapešća prste kojima me stiskala f vi sto
kao škripac. "To što se tu zbiva ima veze s tobom - ne sa mnom. Silina to
riješi." Kad sam se ovaj put okrenula, udaljila sam se brže.
Ali ne dovoljno brzo. Kao da me proparala onim što je zatim rekla.
"Moraš me saslušati. U suprotnom, baka će ti poginuti."

Deveto poglavlje
"KVRAGU, KAKO TO MISLIŠ!" OKRENULA SAM SE NA PETI PREMA NJOJ.
Lovila je zrak je čudnim kratkim dahtajima, a oči su joj počele treptati. Čak i u
mraku primijetila sam da joj bjeloočnice postaju vidljive. Zgrabila sam je za
ramena i protresla je.
"Reci mi što vidiš!"
Očito se nastojeći obuzdati, kimnula je sitnim trzajem. "Hoću", propentala je.
"Samo ostani sa mnom."
Sjela sam do nje na klupu i pustila je da me ščepa za ruku, ne hajući za to što
me tako čvrsto stišće da sam imala dojam da bi mi mogla nešto slomiti - ne
hajući za to da mi je ona neprijateljica i osoba u koju nikad ne bih mogla imati
povjerenja - ne hajući ni za što osim činjenice da mi je baka možda u nevolji.
"Ne idem ja nikamo", rekla sam mračno. Onda sam se sjetila kako ju je Neferet
potaknula. "Reci mi što vidiš, Afrodita."
"Voda! Grozna je... tako smeđa i tako hladna. Svuda metež... ne mogu - ne
mogu otvoriti vrata Saturna."
Užasno sam se trgnula. Baka ima Saturn! Kupila ga je zato što je to jedan od
onih ultrasigurnih automobila koji navodno mogu sve preživjeti. "Ali gdje je taj
auto, Afrodita? U kojoj je to vodi?"
"Rijeka Arkansas", prodahtala je. "Most - srušio se." Afrodita je jecala, zvučeći
prestravljeno. "Vidjela sam kako auto ispred mene pada i udara u teglenicu.
Zapalio se! Ona djeca... klinci koji su mahali vozačima kamiona da im trube u
prolazu... oni su u tom autu."
Tvrdo sam progutala: "Okej, koji most? kada?"
Afroditi se cijelo tijelo odjednom napelo. "Ne mogu van! Ne mogu van! Voda,
ona je..." Ispustila je grozan zvuk, zvučeći, kunem se, kao da je netko davi, a
onda se otromboljila na klupi, a ruka joj je postala mlitava u mojoj.
"Afrodita!" Protresla sam je. "Moraš se probuditi! Moraš mi točnije reći što si
sve vidjela!"
Kapci su joj se polako pomaknuli. Ovaj put joj nisam vidjela bjeloočnice
izvrnutih očiju, a kad ih je otvorila, izgledale su kao normalne oči. Afrodita mi
je naglo pustila ruku i drhtavo odmaknula kosu s lica. Primijetila sam da joj je
mokra, i da je sva oblivena znojem. Trepnula je još par puta, a onda me
pogledala u oči. Pogled joj je bio čvrst, ali ni u izrazu ni u glasu nisam joj
uspijevala razabrati ništa osim iscrpljenosti.
"Dobro je, ostala si", rekla je.
"Reci mi što si vidjela. Što se dogodilo mojoj baki?"
"Sruši se most na kojem je njezin auto, a ona se strovali u rijeku i utopi", suho
je rekla.
"Ne. Ne, to se neće dogoditi. Reci mi koji most. Kada. Kako. Spriječit ću to."
Afroditine usne izvile su se uvis u natruhu osmijeha. "Je li, hoćeš reći da
odjednom vjeruješ mojim vizijama?"
Strah za baku bio je kao kipuća bol u meni. Primila sam je za mišicu i ustala,
podižući je sa sobom. "Idemo."
Pokušala se otrgnuti od mene, ali bila je preslaba. S lakoćom sam je nastavila
držati. "Kamo?"
"Do Neferet, naravno. Ona će skužiti kakva su to sranja, i naravno da ćeš
razgovarati s njom."
"Ne!" gotovo je vrisnula. "Neću joj reći. Kunem ti se da neću. Sto god bilo, reći
ću joj da se ne sjećam ničega osim vode i mosta."
"Neferet će to izvući iz tebe."
"Ne, neće! Shvatit će ona da joj lažem, da skrivam nešto od nje, ali neće moći
odrediti što. Ako me odvedeš njoj, baka će ti poginuti."
Obuzela me takva mučnina da sam se počela tresti. "Sto hoćeš od mene,
Afrodita? Hoćeš opet biti predvodnica Kćeri Mraka? Pa dobro. Samo izvoli. Ali
prvo mi reci što će biti s mojom bakom."
Izraz sirove boli prešao je Afroditinim blijedim licem. "Ne možeš mi ti to
vratiti, to mora Neferet."
"Što onda hoćeš?"
"Samo hoću da me saslušaš, da znaš da me Nyx nije napustila. Hoću du
povjeruješ da su mi vizije i dalje stvarne." Zagledala mi se u oči. Glas joj je bio
dubok i napet. "I hoću da mi onda duguješ uslugu. Jednog dana bit ćeš moćna
Nadsvećenica, moćnija čak i od Neferet. Jednog dana možda će mi zatrebati
zaštita, a onda će mi dobro doći ta usluga koju ćeš mi dugovati."
Došlo mi je da kažem da nema šanse da bih je mogla zaštititi od Neferet. Ni sad
- a možda i nikad. A ne bih ni htjela. Afrodita je bila sva zbrkana, a ja sam već
vidjela kako zna biti sebična i puna mržnje. Nisam joj htjela dugovati uslugu;
nisam htjela imati nikakve veze s njom.
Ali nisam ni imala izbora.
"Pa dobro. Neću te odvesti do Neferet. Dakle, što vidiš?"
"Prvo mi daj riječ da mi duguješ uslugu. I, upamti, to nije isprazno ljudsko
obećanje. Kad vampyri dadu riječ - bili oni početnici ili odrasli - ona
obavezuje."
"Ako mi kažeš kako da spasim baku, dajem ti riječ da ću ti dugovati uslugu."
"Koju ja izaberem", lukavo je rekla. "Ma da, šta god."
"Moraš to izreći da upotpuniš zavjet."
"Ako mi kažeš kako da spasim baku, dajem ti riječ da ću ti dugovati uslugu
koju ti izabereš."
"Tako je izrečeno; tako će i biti", prošaptala je. Trnci su mi prošli uz hrbat od
njena glasa, što sam zanemarila.
"Reci mi."
"Moram prvo sjesti", rekla je. Odjednom je opet počela drhtati i svalila se na
klupu.
Sjela sam do nje i nestrpljivo pričekala da se pribere. Kad je počela govoriti,
osjetila sam kako me prožima oštar užas od onoga što mi priča, i duboko u duši
znala sam daje ono što mi pripovijeda istinska vizija. Ako je Nyx i bila ljuta na
Afroditu, Božica to noćas nije iskazivala.
"Danas popodne tvoja će baka biti na obilaznici Muskogee, na putu za Tulsu."
Zastala je i nakrivila glavu, kao da osluškuje nešto u vjetru. "Idući mjesec ti je
rođendan. Dolazi u grad da nabavi poklon za tebe."
Trgnula sam se od iznenađenja. Afrodita je imala pravo. Rođendan mi je u
prosincu - imam koma rođendan dvadeset četvrtog dvanaestog, što znači da ga
nikad nisam imala prilike slaviti. Svi su ga uvijek htjeli spojiti s Božićem. Čak i
prošle godine, kad sam napunila šesnaestu i trebala imati
veliki, cool tulum, nisam imala nikakvo posebno slavlje. To mi je stvarno išlo
na jetra... Protresla sam se. Nije sad bilo vrijeme da se izgubim u svojoj
životnoj pritužbi na rođendan.
"Okej, znači, ona danas popodne dolazi u grad, i što onda bude?"
Afrodita je stisnula oči, kao da pokušava prozreti mrak. "Čudno je. obično mi je
jasan točan razlog tih nesreća - recimo, avion se pokvari, šta god, ali ovaj put
sam bila tako blisko vezana uz tvoju baku da nisam sigurna zašto se most
slomio." Bacila je pogled na mene. "To je možda zato što mi je ovo prva vizija
u životu u kojoj pogiba netko koga prepoznajem. To me smelo."
"Ona neće poginuti", čvrsto sam rekla.
"Onda ne smije biti na tom mostu. Sjećam se da joj je na satu na upravljačkoj
ploči pisalo daje tri i petnaest, tako da sam sigurna da će se dogoditi popodne."
Automatski sam bacila pogled na ručni sat - 6:10 ujutro. Za sat vremena će se
razdaniti (a ja bih trebala otići na spavanje), što znači da će se baka probuditi.
Znala sam joj dnevni raspored. Probudi se oko zore i ode u šetnju po blagom
jutarnjem svjetlu. Onda se vrati u svoju udobnu kućicu, lagano doručkuje i
posveti se onom poslu koji već treba obaviti na svojoj plantaži lavande. Nazvat
ću je i reći joj da ostane doma, da se nipošto ne usudi danas ikamo poći autom.
Neće joj se ništa dogoditi; pobrinut ću se za to. A onda mi je nova misao
zagolicala svijest. Pogledala sam Afroditu.
"Ali što je s drugim ljudima? Sjećam se da si spomenula neke klince u autu
ispred sebe, i da se njihov auto razbio i zapalio."
"Aha."
Namrštila sam se na nju. "Što aha?"
"Aha, gledala sam s motrišta tvoje bake i vidjela kako se hrpa drugih auta
razbija oko mene. Samo, sve se to brzo odvilo, tako da mi nije bilo baš jasno
koliko."
Ništa više nije rekla, pa sam zgađeno odmahnula glavom. "A da ih spasiš?
Rekla si da će mala djeca poginuti!"
Afrodita je slegnula ramenima. "Rekla sam ti da me vizija zbunila. Nije mi bilo
jasno točno gdje se odvija, a znam vrijeme samo zato što sam vidjela datum i
sat na upravljačkoj ploči tvoje bake."
"Znači, samo ćeš pustiti da svi ostali ljudi poginu?"
"Što to tebe briga? Baka će ti se spasiti."
"Muka mi je od tebe, Afrodita. Je li tebe briga za bilo koga osim za sebe samu?"
"Šta god, Zoey. Kao da si ti nešto savršena? Nisam baš čula da te briga za bilo
koga osim tvoje bake."
"Naravno da me za nju najviše bilo briga! Volim je! Ali ne bili htjela ni da itko
drugi umre. A nitko drugi i neće, ako se mene pita. Znači, moraš smisliti neki
način da mi objasniš o kom se to mostu tu radi."
"Već sam ti kazala - most je na obilaznici Muskogee. Ne znam točno koji."
"Bolje razmisli! Što si još vidjela?"
Uzdahnula je i sklopila oči. Gledala sam kako joj se čelo naboralo i sva se
nekako zgrčila. Ne otvarajući oči, rekla je: "Čekaj, ne. Nije na obilaznici.
Vidjela sam tablu. To je most 1-40 preko rijeke Arkansas - onaj odmah pokraj
obilaznice blizu Webber's Fallsa." Zatim je otvorila oči. "Sad znaš kad i gdje.
Ne mogu ti ne znam što još reći. Mislim da nekakav plosnati brod, tipa
teglenice, udari u most, ali to je sve što znam. Nisam vidjela ništa što bi
identificiralo brod. Onda, kako to misliš spriječiti?"
"Ne znam, ali spriječit ću", promrsila sam.
"Pa, dok ti razmišljaš kako bi spasila svijet, ja se vraćam u dom da si sredim
nokte. Rascvjetani nokti su za mene prava tragedija."
"Znaš, to što su ti starci katastrofa nije izgovor da budeš bezdušna", rekla sam.
Bila se već okrenula, ali na ovo je zastala. Leđa su joj se sasvim izravnala, a
kad se osvrnula prema meni, oči su joj bile ljutito stisnute.
"Što ti znaš o tome?"
"O tvojim roditeljima? Ne puno, osim da te žele kontrolirati i da ti je mama
prava noćna mora. A općenito o sjebanim starcima? Jako puno. Živjela sam sa
živom tlakom od problematičnih roditelja otkako mi se mama prije tri godine
preudala. Što je koma, ali nije mi izgovor da budem kučka."
"Pokušaj živjeti osamnaest godina s daleko više od 'žive tlake od
problematičnih roditelja', pa možda počneš kužiti pol posto o tome. Do tada,
kurca ti ne znaš." Zatim je, kao ona stara, poznata i nepodnošljiva Afrodita,
zabacila kosu i udaljila se, miješajući uskim dupetom kao da me za to briga.
"Problema. Cura ima žešćih problema." Sjela sam na klupu i počela kopati po
torbici u potrazi za mobitelom, sretna što sam ga nastavila nositi sa sobom
premda sam mu bila prisiljena isključiti zvuk, pa čak i vibriranje. Razlog se
mogao svesti na jednu riječ - Heath. On je bio moj ljudski skoro bivši dečko, a
otkako su me on i moja definitivno bivša najbolja frendica Kayla pokušali
"izbaviti" (to su doslovce rekli - kreteni) iz Kuće Noći, Heath je zbilja prevršio
svaku mjeru opsjednutosti mnome. Naravno, krivnja za to nije baš bila na
njemu. Ja sam bila ta koja je okusila njegovu krv i počela cijelo njegovo
Utiskivanje, ali svejedno. Uostalom, iako su se njegove poruke svele s, ono,
vrag zna koliko (što će reći, dvadesetak) dnevno, na dvije-tri, i dalje mi se nije
dalo imati uključen mobitel, pa da me on gnjavi. I, nego što, kad sam otklopila
mobitel, imala sam dva propuštena poziva, oba od Heatha. Ipak, nije bilo
poruka, pa sam se ponadala da time iskazuje svoju sposobnost učenja.
Baka je zvučala pospano kad se javila na telefon, ali živnula je čim je shvatila
da je to ja zovem.
"O, Zoeybird! Tako mi je drago probuditi se uz tvoj gas", rekla je.
Osmjehnula sam se u mobitel. "Uželjela sam te se, bako."
"Uželjela sam se i ja tebe, srce."
" Bako, zovem te iz jednog pomalo čudnog razloga, ali jednostavno ćeš mi
morati vjerovati na riječ."
"Naravno da ti vjerujem na riječ", odgovorila mi je bez oklijevanja, lako je
različita od moje mame da se kojiput čudim kako to da su u rodu.
"Okej, imala si namjeru danas tijekom dana doći u Tulsu da nešto kupiš, je 1
tako?"
Nastala je kratka stanka, a onda se nasmijala. "Izgleda da će biti teško skrivati
rođendanska iznenađenja od moje unuke vampyrice."
"Htjela bih da mi nešto obećaš, bako. Obećaj mi da danas nećeš nikamo ići. Ne
sjedaj u auto. Ne vozi se nikamo. Samo ostani doma i opusti se."
"O čemu se tu radi, Zoey?"
Oklijevala sam, ne znajući kako bih joj to rekla. Onda je, sposobna da me shvati
otkako živim, blago rekla: "Imaj na umu da meni sve možeš reći, Zoeybird. Ja ti
vjerujem."
Nisam shvatila da sam zadržavala dah sve do tog trenutka. Pri izdahu sam
kazala: "Srušit će se most na cesti 1-40 koji prelazi rijeku Arkansas pokraj
Webber's Fallsa. Trebala si biti na njemu, a pritom bi poginula." Ovo zadnje
izrekla sam tiho, gotovo šaptom.
"O! O, joj! Bolje da sjednem."
"Bako, jesi dobro?"
"Sada valjda jesam, ali ne bih bila da me nisi upozorila, i zbog toga mi se malo
vrti u glavi." Sigurno je dohvatila časopis ili nešto takvo, jer sam začula kako se
hladi. "Kako si saznala za to? Imaš li vizije?"
"Ne, nemam ja. Nego Afrodita."
"Djevojku koja je nekad predvodila Kćeri Mraka? Mislila sam da vas dvije niste
u dobrim odnosima."
Frknula sam. "Nismo. Definitivno nismo. Ali pronašla sam je kako ima viziju, i
rekla mi je što je vidjela."
"A imaš povjerenja u tu djevojku?"
"Nipošto, ali imam povjerenja u njenu moć, a i vidjela sam je, bako. Bilo je kao
da je ona tamo, s tobom. Bilo je grozno. Vidjela te kako se rušiš u autu, i kako
pogibaju mala djeca..." Morala sam prekinuti i doći do daha. Istina me
odjednom sustigla: baka mi je danas mogla poginuti.
"Čekaj, u nesreći je bilo još ljudi?"
"Aha, kad se most sruši, hrpa auta padne u rijeku."
"Ali što će biti s ostalima?"
"Pobrinut ću se i za to. Ti samo ostani doma."
"A da ipak odem na most i pokušam ih spriječiti?"
"Nikako! Da nisi išla ni blizu. Pobrinut ću se da nitko ne nastrada -obećavam ti.
Ali moram znati i da si ti na sigurnom", rekla sam.
"Okej, srce. Vjerujem ti. Ne moraš se brinuti zbog mene. Bit ću zdrava i čitava
kod kuće. Ti se pobrini za sve što trebaš obaviti, a ako ti budem trebala, nazovi
me. Kad god."
"Hvala ti, bako. Volim te."
"Volim i ja tebe, u-we-tsi-a-ge-ya."
Nakon što sam prekinula vezu, nakratko sam samo ostala tako sjediti, sileći se
da se prestanem tresti, ali samo nakratko. U glavi mi se već kuhao plan, i nisam
imala vremena za šizu. Morala sam prionuti na posao.

Deseto poglavlje
"ZAŠTO ONDA NE MOŽEMO REĆI NEFERET ZA TU NESREĆU? ONA BI SAMO trebala obaviti
par poziva, kao kad je prošli mjesec Afrodita imala viziju rušenja onog aviona
na aerodromu u Denveru", rekao je Damien, pazeći da ne govori preglasno.
Žurno sam se vratila u dom, okupila svoju ekipu i ukratko im opisala Afroditinu
viziju.
"Natjerala me da joj obećam da se neću obratiti Neferet. Njih dvije su u
nekakvoj čudnoj svađi."
"Bilo je i vrijeme da je Neferet počne doživljavat ko kuju, što i je", rekla je
Stevie Rae.
"Ko mrsku kravetinu", rekla je Shaunee.
"Ko vražju kučketinu", složila se Erin.
"Da, dobro, nije baš bitno što je ona. Bitne su njene vizije i ljudi u smrtnoj
opasnosti", rekla sam.
"Čuo sam da njene vizije više nisu stvarno vrijedne povjerenja, jer je Nyx
Afroditi uskratila naklonost", rekao je Damien. "Možda te zato natjerala da joj
obećaš da se nećeš obratiti Neferet, jer je sve ovo samo nešto što je ona
izmislila i sad hoće da pošiziš i napraviš nešto što će te ili osramotiti i izvrgnuti
ruglu, ili ti stvoriti nevolje."
"I ja bih tako mislila, daje nisam gledala kako proživljava viziju. Nije ju
lažirala, u to sam sigurna."
"Ali govori li ti cijelu istinu?" upitala je Stevie Rae.
Razmislila sam na trenutak o tome. Afrodita mi je već bila priznala da je u
stanju ne kazati dijelove svojih vizija Neferet. Zbog čega mislim da
ona to sad ne radi i sa mnom? Onda sam se sjetila bljedila njena lica, čvrstine
kojom mije stisnula ruku i straha u njenu glasu kad se pridružila mojoj baki u
pogibiji. Stresla sam se.
"Govorila mi je istinu", rekla sam. "Morat ćete mi naprosto vjerovati da me
intuicija ne vara." Pogledala sam svojih četvero prijatelja. Nitko od njih nije bio
sretan zbog toga, ali znala sam da mi svatko od njih vjeruje i da se mogu
pouzdati u njih. "Dakle, ovako stoje stvari. Već sam se čula s bakom. Ona neće
biti na tom mostu, ali hrpa drugih ljudi hoće. Moramo smisliti način da spasimo
te druge ljude."
"Afrodita je rekla da je brod sličan teglenici udario u most, što je izazvalo
rušenje?" priupitao je Damien.
Kimnula sam.
"Pa, mogla bi se predstaviti kao Neferet i učiniti isto što i ona, nazvati osobu
zaduženu za tu teglenicu i reći joj da je jedna tvoja učenica imala viziju
tragedije. Ljudi slušaju Neferet; previše je se boje daje ne bi slušali. Dobro se
zna da su njene informacije spasile mnoštvo ljudskih života."
"Već mi je to palo na pamet, ali ne bi išlo, jer Afrodita nije jasno vidjela brod.
Nije čak bila ni sigurna da je riječ o teglenici. Tako da nikako ne mogu znati
kako bih uopće krenula nekome javiti da ga zaustavi. A ne mogu se predstaviti
kao Neferet. To mi je ful pogrešno. Mislim ono, baš bi značilo da izazivam frku.
Ne možeš mi reći da taj koga bih nazvala ne bi naknadno nazvao Neferet da joj
da nekakav izvještaj o razvoju situacije. A onda bi nastao pravi pakao."
"Gadna scena", rekla je Shaunee.
"Aha, Neferet bi onda otkrila da je ta kučka opet imala viziju, što bi prekršilo
tvoje obećanje da ćeš šutjeti o tome", rekla je Erin.
"Okej, znači da zaustavljanje broda ne dolazi u obzir, kao ni predstavljanje kao
Neferet. To nam kao jedinu mogućnost ostavlja zatvaranje mosta", rekao je
Damien.
"To sam i ja zaključila", rekla sam.
"Bombaška prijetnja!" odjednom je rekla Stevie Rae. Svi smo je pogledali.
"A?" upitala je Erin. "Objasni", rekla je Shaunee.
"Nazvat ćemo one koje već zovu oni manijaci koji prave bombaške prijetnje."
"To bi zapravo moglo imati uspjeha", rekao je Damien. "Kad u nekoj zgradi
dođe do bombaške prijetnje, uvijek je evakuiraju. Zato se može
zaključili da bi se pri bombaškoj prijetnji nekom mostu, taj most zatvorio,
barem dok se ne otkrije da je bombaška prijetnja lažna."
"Ako ih nazovem sa svoga mobitela, neće moći znati tko sam, je li?" upitala
sam.
" Daj, molim te", rekao je Damien, odmahujući glavom kao da sam totalno
debilna. "Naravno da mogu ući u trag mobitelima. Nisu ovo devedesete."
"Što da onda radim?"
"Svejedno možeš nazvati s mobitela. Samo to mora biti jednokratni", pojasnio
mije Damien.
"Misliš, kao jednokratni fotoaparat?"
"Di ti živiš?" upitala me Shaunee.
"Tko ne zna za jednokratne mobitele?" rekla je Erin.
"Ja ne znam", rekla je Stevie Rae.
"Upravo tako", rekle su Blizanke zajedno.
" Izvoli" - Damien je izvadio krupnu, papačku Nokiju iz džepa - "posluži se
mojim."
"Zašto imaš jednokratni?" Proučila sam mobitel. Izgledao mije prilično
normalno.
"Nabavio sam ga nakon što su mi roditelji šiznuli zbog toga što sam gej. Sve
dok nisam bio Obilježen i došao ovamo, imao sam dojam da su mi doživotno
zabranili živjeti. Hoću reći, nije baš da sam stvarno očekivao da će me negdje
zaključati u ormar, ali dobro je biti pripravan. Otada pazim da kod sebe uvijek
nosim nešto takvo."
Nijedna od nas nije znala što bi rekla. Fakat je bilo koma što Damienu roditelji
rade takve muke zato što je gej.
"Hvala ti, Damien", napokon sam rekla.
"Nema na čemu. Kad obaviš poziv, svakako isključi mobitel, a onda ga vrati
meni. Ja ću ga uništiti." "Okej."
"I svakako im reci daje bomba postavljena ispod razine vodostaja. Tako će biti
primorani zatvoriti most dovoljno dugo da stignu poslati ronioce da to
provjere."
Kimnula sam. "Dobar prijedlog. Reći ću im da će bomba eksplodirati u tri i
petnaest, što je točno vrijeme koje je Afrodita vidjela na satu na upravljačkoj
ploči moje bake kad se srušila."
"Ne znam kolko te stvari traju, ali trebala bi vjerojatno nazvat oko dva i trideset,
što zvuči ko dovoljno vremena da stignu onamo i evakuiraju most, ali ne i
dovoljno da stignu otkrit da je prijetnja lažna, pa prerano pustit aute da opet
krenu preko mosta", rekla je Stevie Rae.
"Ovaj, ekipa", rekla je Shaunee. "Koga ćete to nazvat?"
"Kvragu, pojma nemam." Osjećala sam kako mi se stres smješta oko ramena i
znala da ću u kratkom roku dobiti ozbiljnu glavobolju.
"Googlaj", rekla je Erin.
"Ne", brzo je rekao Damien. "Ne treba nam nikakav kompjuterski trag. Samo
trebaš nazvati mjesni ogranak FBI-a. Naći ćeš ga u imeniku. Oni će postupiti
kako se već postupa kad ih manijaci nazovu."
"Tipa, ući im u trag i strpati ih u zatvor do kraja vječnosti", tmurno sam
promrsila.
"Ne, neće te uloviti. Nećeš ostaviti nikakav trag. Neće imati razloga da
posumnjaju na bilo koga od nas. Nazovi oko dva i trideset. Reci im da si
postavila bombu pod most zbog..." Damien je zastao u nedoumici.
"Zbog zagađenja!" zacvrkutala je Stevie Rae.
"Zagađenja?" rekla je Shaunee.
"Mislim da ne bi trebalo biti zbog zagađenja. Mislim da bi trebalo biti zato što ti
je već puna kapa miješanja državnog sektora u privatni", rekla je Erin.
Samo sam trepnula prema njoj. Što je ona to sad rekla, kvragu?
"Izvrsna napomena, Blizanko", rekla je Shaunee.
Erin se iscerila. "Zvučala sam baš kao moj stari kad sam to rekla. Bio bi
ponosan. Pa, ne zbog toga što se pravimo da ćemo dići most u zrak, al zbog
ovog drugog, to svakako."
"Shvaćamo, Blizanko", rekla je Shaunee.
"Svejedno mi se sviđa reći da je to zato što ti je dosta zagađenja. Zagađenje je
stvaran problem", tvrdoglavo je rekla Stevie Rae.
"Okej, da onda kažem da je to zbog miješanja države kao i zbog zagađenja
naših rijeka? To će biti razlog zašto je bomba na mostu." Blijedo su me
pogledali. Uzdahnula sam. "Zbog zagađenja rijeke."
"Aaa", rekli su.
"Koji bi mi jadni teroristi bili", rekla je Stevie Rae, smijuljeći se.
"Mislim da je to zapravo pametno", rekao je Damien.
"Onda, slažemo se? Ja nazovem FBI, i nitko od nas ne zucne ni riječi o
Afroditinoj viziji."
Kimnuli su.
Dobro. Okej. Onda idem naći telefonski imenik i potražili broj FBI-a, a onda
ću_"
Opazila sam neku kretnju u kutu vidnog polja, osvrnula se i ugledala kako
Neferet u dom uvodi dva muškarca u službenim odijelima. Svi su smjesta
umuknuli, i začula sam kako mrmor: "Ljudski su..." počinje kružiti prostorijom.
A onda više nisam imala vremena za razmišljanje i osluškivanje, jer je postalo
očito da Neferet i dvojica ljudskih muškaraca hodaju ravno prema meni.
"A, Zoey, tu si." Neferet mi se osmjehnula toplo kao i obično. "Ova bi gospoda
trebala porazgovarati s tobom. Predlažem da se povučemo u knjižnicu. Ne bi
trebalo potrajati više od trenutka." Neferet je kraljevskom geslom pokazala
službenicima i meni da pođemo za njom, te čvrstim korakom izašla iz velike
glavne prostorije (dok su svi zijevali i zjakali u nas) u malu pokrajnju koju smo
zvali domskom knjižnicom, iako je prije bila kompjuterska soba s par udobnih
stolica i nekoliko polica punih meko ukoričenih knjiga. Za kompovima u nizu
sjedile su samo dvije cure, kojih se Neferet riješila brzom naredbom. Šmugnule
su van, a ona je zatvorila vrata za njima, pa se okrenula prema nama. Bacila
sam pogled na sat iznad kompa. Bilo je 7:06 u subotu ujutro. Što je sad ovo?
"Zoey, ovo su detektiv Marx" - pokazala je na višega od njih dvojice -"i
detektiv Martin iz odjela za krvne delikte Policijske uprave Tulsa. Htjeli bi ti
postaviti nekoliko pitanja o ubijenome ljudskom mladiću."
"Okej", rekla sam, pitajući se kakva bi mi to pitanja uopće mogli postaviti.
Kvragu, ništa nisam znala. Nisam čak ni njega naročito dobro znala.
"Gospođice Montgomery", započeo je detektiv Marx, ali Neferet mu je
elegantno upala u riječ.
"Redbird", rekla je.
"Gospođo?"
"Zoey je službeno promijenila prezime u Redbird kad je postala samostalna
maloljetnica po ulasku u našu školu prošli mjesec. Svi naši učenici pravno su
samostalni. Smatramo to korisnim, zbog osobite prirode ove škole."
Murjak je kratko kimnuo. Nisam mogla odrediti je li ga to ozlojedilo ili ne, ali
kako je stalno pogledavao prema Neferet, pretpostavila sam da nije.
"Gospođice Redbird," nastavio je, "primili smo informacije da poznajete Chrisa
Forda i Brada Higeonsa. Je li to istina?"
"Aha, mislim, da", brže-bolje sam se ispravila. Ovo očito nije bio trenutak da
zvučim kao blesava tinejdžerica. "Poznam... dobro, poznavala sam ih obojicu."
"Kako to mislite, poznavala?" oštro je rekao detektiv Martin, onaj niži murjak.
"Pa, hoću reći da se više ne družim s ljudskim tinejdžerima, ali i prije nego što
sam bila Obilježena nisam baš često viđala Chrisa i Brada." Upitala sam se što
ga to tako smeta, a onda shvatila da zato što je Chris mrtav, a Brad nestao, to što
sam ih spomenula u prošlom vremenu vjerojatno nikako nije dobro zvučalo.
"Kad ste posljednji put vidjeli ta dva mladića?" upitao me Mara.
Zagrizla sam si usnu, nastojeći se prisjetiti. "Već mjesecima nisam - od početka
nogometne sezone, a onda sam otišla na možda dva-tri tuluma gdje su i oni
bili."
"Znači, niste bili ni s jednim od njih?"
Namrštila sam se. "Nisam. Recimo da sam izlazila s vođom napada Broken
Arrowa. Samo zato sam i poznavala nekoga iz Uniona." Osmjehnula sam se, ne
bih li malo opustila situaciju. "Misli se da se igrači Uniona i Broken Arrowa
međusobno mrze. To baš nije točno. Većina ih je zajedno odrasla. Hrpa njih se i
dalje druži."
"Gospođice Redbird, koliko ste već u Kući Noći?" upitao me niži murjak, kao
da nisam ni pokušala biti ugodna.
"Zoey je s nama gotovo točno mjesec dana", odgovorila je Neferet u moje ime.
"A jesu li vas u tih mjesec dana posjetili Chris ili Brad?" Totalno iznenađena,
rekla sam: "Ne!"
"Želite li time reći da vas baš nijedan ljudski tinejdžer nije ovdje posjetio?" brzo
je ispalio pitanje Martin.
Ulovio me nespremnu, pa sam debilno zamucala, sigurno izgledajući kao da
sam potpuno kriva. Na svu sreću, Neferet mi je pritekla u pomoć.
"Zoey je posjetilo dvoje prijatelja u prvih tjedan dana koje je provela ovdje,
premda mislim da se to ne bi moglo nazvati službenim posjetom", kazala je s
vještim, zrelim osmijehom upućenim detektivima koji je jasno govorio: djeca
ko djeca. Zatim me ohrabrila kimanjem glave. "Hajde, ispričaj im kako je tvojih
dvoje prijatelja mislilo da bi bilo zabavno popeti se preko zida."
Neferet je uprla zelene oči u mene. Još sam joj tada ispričala sve o tome kako
su se Heath i Kayla popeli po zidu s apsurdnom idejom da me izbave. Ili je to
bar Heath namjeravao. Kayla, moja bivša najbolja frendica, samo je htjela da
vidim da je položila pravo na Heatha. Sve sam to kazala Neferet, a i više. Kako
sam nekako slučajno počela kušati Heathovu krv - sve dok me Kayla nije
ulovila i totalno sišla s uma. Dok sam gledala u Neferetine oči, znala sam
sigurno kao da je to naglas izgovorila da trebam zadržati taj sitni incident s
kušanjem krvi za sebe, što mi je bilo više nego okej.
"Stvarno nije bilo ništa naročito, a otada je prošlo punih mjesec dana. Kayla i
Heath odlučili su krišom ući ovamo i izbaviti me." Zastala sam da odmahnem
glavom kao da ih smatram totalno ludim, a viši se murjak ubacio sa: "Koji
Kayla i Heath?"
"Kayla Robinson i Heath Luck", rekla sam. (Aha, Heath se stvarno preziva
Luck, makar je jedino u čemu je stvarno imao sreće to što ga nisu ulovili dok
vozi pijan.) "Uglavnom, Heath zna biti pomalo tup, a Kayla, pa eto, Kayla se
stvarno kuži u cipele i frizure, ali zdrav razum joj baš nije jača strana. Tako da
nisu baš dobro razmislili o cijelom tom problemu tipa 'hej, ona se pretvara u
vampyricu, pa će umrijeti ako ode iz Kuće Noći'. Zato sam im objasnila da ne
samo da ne želim, nego i ne mogu otići. I to je bilo otprilike sve."
"Ništa se neobično nije dogodilo kad ste se vidjeli s prijateljima?"
"Mislite, kad sam se vratila u dom?"
"Ne. Da drugačije sročim pitanje. Ništa se neobično nije dogodilo kad sic se
vidjeli s Kaylom i Heathom?" rekao je Martin.
Progutala sam. "Ne." Što zapravo nije bila laž. Izgleda da nije neobično da
početnici osjete krvožednost vampyra. Nisam je trebala osjetiti tako rano
tijekom Promjene, ali ni Biljeg mi ne bi trebao biti ispunjen, niti bih trebala
imati dodatne ukrasne tetovaže odrasle vampice. Da i ne spominjem činjenicu
da nijedan drugi početnik ili vamp nikad nije bio Obilježen na ramenu i leđima
kao ja. Okej, nisam baš normalna početnica.
"Niste posjekli mladića i popili mu krv?" Glas nižeg murjaka bio je hladan kao
led.
"Ne!" kriknula sam.
"Vi to optužujete Zoey za nešto?" rekla je Neferet, primičući mi se.
"Ne, gospođo. Samo je ispitujemo ne bismo li stekli jasniji pojam o dinamici
prijatelja Chrisa Forda i Brada Higeonsa. Slučaj je prilično neobičan u pogledu
nekoliko stvari..." Niži je murjak počeo mljeti li mljeti, dok su meni misli
sustizale jedna drugu.
Što je sad ovo? Nisam posjekla Heatha; ogrebala sam ga. I to ne namjerno. A
nisam mu ni doslovce "pila" krv - bilo bi točnije reći da sam je polizala. Ali,
kvragu, kako oni uopće znaju za to? Heath nije bio naročito bistar, ali nisam
imala dojam da bi išao pričati kome god (a naročito ne detektivima) da cura na
koju se pali pije krv. Ne, Heath ne bi ništa kazao, ali—
I onda sam skužila zašlo mi postavljaju pitanja.
"Nešto trebate znati o Kayli Robinson", odjednom sam rekla, prekidajući nižeg
murjaka u dosadnoj tiradi. "Vidjela je kako sam se poljubila s Heathom. Pa,
zapravo, kako je Heath poljubio mene. Heath joj se sviđa." Prešla sam
pogledom s jednog na drugog murjaka. "Znate, Heath joj se stvarno sviđa, u
smislu da bi sad kad joj više ne stojim na putu htjela biti s njim. Tako da se
naljutila kad me vidjela da se ljubim s njim i počela vikati na mene. Okej,
priznajem da se nisam naročito zrelo ponijela. Naljutila sam se i ja na nju.
Mislim ono, stvarno nije u redu kad ti najbolja prijateljica počne pikirati na
dečka. Uglavnom" - promeškoljila sam se, kao da mi je neugodno priznati to što
im govorim - "rekla sam Kayli neke grubosti koje su je prestrašile. Prepala se i
otišla."
"Kakve to grubosti?" upitao me detektiv Marx.
Uzdahnula sam. "Nešto u stilu da ću ako ne ode doletjeti sa zida i posisati joj
krv."
"Zoey!" oštro me opomenula Neferet. "Znaš da to nije primjereno. Imamo već
dovoljno problema s percepcijom u javnosti i bez tvojeg namjernog
zastrašivanja ljudskih tinejdžera. Nije ni čudo da se sirotica obratila policiji."
"Znam. Stvarno mije žao." Premda sam shvaćala da Neferet igra moju igru,
svejedno sam se morala silom spriječiti da ne ustuknem od moći u njenu glasu.
Pogledala sam prema detektivima. Obojica su razrogačeno, preneraženo buljila
u Neferet. Ha. Znači, sve do tog trenutka pokazala im je jedino svoje predivno
javno lice. Pojma nisu imali s kakvom silom tu imaju posla.
"I otada niste vidjeli nijedno od tih dvoje tinejdžera?" upitao me viši murjak
nakon nelagodne stanke.
"Samo još jedanput, a taj put je bio samo Heath, za vrijeme našeg obreda
Samhaina."
"Ispričavam se, za vrijeme čega?"
"Samhain je staro ime za noć koja je vama vjerojatno najpoznatija kao Noć
vještica", pojasnila je Neferet. Opet je postala zapanjujuće lijepa i ljubazna, i
mogla sam shvatiti zašto su se murjaci zbunili, ali uzvratili su joj osmijeh kao
da im nema druge. Znajući Neferetine moći - možda im i nije bilo. "Nastavi,
Zoey", kazala mi je.
"Pa, bilo nas je dosta, i održavali smo obred. Kao crkvenu službu na
otvorenom", objasnila sam. Okej, nije bilo nimalo kao crkvena služba na
otvorenom, ali nije bilo šanse da idem objašnjavati izricanje kruga i prizivanje
duhova mrtvih mesožđerskih vampova dvojici ljudskih murjaka. Pogledala sam
prema Neferet. Ohrabrila me kimanjcm. Duboko sam udahnula i u sebi počela
cenzurirali prošlost dok sam govorila. Znala sam da zapravo nije bitno što ću
reći. Heath se ničega nije sjećao iz te noći - iz noći kad su ga duhovi prastarih
vampyra zamalo ubili. Neferet se pobrinula za to da mu sjećanje ostane totalno
i trajno blokirano. Znao je samo da me pronašao s hrpom drugih učenika i da se
onda onesvijestio. "Uglavnom, Heath je kradom ušao na obred. Bilo je stvarno
neugodno, pogotovo zato što je... a eto... bio totalno razvaljen." "Heath je bio
pijan?" upitao je Marx.
Kimnula sam. "Da, bio je pijan. Samo, ne bih da zbog toga ima nekakvih
problema. Već sam prije odlučila ne spominjati Heathovo nesretno, i nadam se
privremeno, eksperimentiranje s travom.
"Neće imati problema."
"Drago mi je. Mislim ono, on mi nije dečko, ali u biti je dobar."
"Bez brige za to, gospođice Redbird, samo nam recite što se dogodilo."
"Zapravo ništa. Upao nam je na obred, i bilo je neugodno. Kazala sam mu da
ode doma i da se ne vraća, da je s nama gotovo. Napravio je budalu od sebe, a
onda se onesvijestio. Ostavili smo ga tamo, i to je sve."
"Niste ga otada vidjeli?"
"Ne."
"Je li vam se na bilo kakav način javio?"
"Je, zove me zbilja prečesto i ostavlja mi iritantne poruke na mobitelu. Ali to se
poboljšava", brže-bolje sam dodala. Stvarno nisam htjela da ima problema.
"Mislim da mu napokon dolazi do glave da smo prekinuli."
Visoki je murjak dovršio pisanje zabilježaka, a onda iz džepa izvukao plastičnu
vrećicu u kojoj je bilo nešto.
"A ovo, gospođice Redbird? Jeste li ikada prije ovo vidjeli?"
Pružio mi je vrećicu i shvatila sam što je to u njoj. Bio je to srebrni privjesak na
dugoj crnoj baršunastoj vrpci. Privjesak je bio u obliku dva polumjeseca
okrenuta jedan nasuprot drugom, naspram punog mjeseca prekrivenog
granatima. Bio je to simbol trostruke Božice - majke, djevojke i starice. Imala
sam isti takav, jer se radilo o ogrlici kakvu nosi predvodnica Kćeri Mraka.

Jedanaesto poglavlje
"ODAKLE VAM TO?" UPITALA JE NEFERET. RAZAZNAVALA SAM DA POKUŠAVA obuzdati glas,
ali u njemu se čuo moćan, ljutit prizvuk koji nikako nije mogla prikriti.
"Ova je ogrlica pronađena u blizini tijela Chrisa Forda."
Zinula sam, ali ništa nisam mogla izgovoriti. Znala sam da sam problijedjela, a
želudac mi se bolno zgrčio.
"Prepoznajete li ogrlicu, gospođice Redbird?" ponovio je pitanje detektiv Mara.
Progutala sam i nakašljala se. "Da. To je privjesak vodstva Kćeri Mraka."
"Kćeri Mraka?"
"Kćeri i Sinovi Mraka ekskluzivna su školska organizacija za naše najbolje
učenike", rekla je Neferet.
"A vi pripadate toj organizaciji?" upitao me.
"Ja sam joj predvodnica."
"Znači, pristali biste nam pokazati svoju ogrlicu?"
"Ma - nemam je kod sebe. U sobi mi je." Od šoka mi se vrtjelo u glavi.
"Gospodo, zar vi to optužujete Zoey za nešto?" rekla je Neferet. Glas joj je bio
tih, ali nit uvrijeđene ljutnje koja ga je prožimala dotaknula mi je kožu, tako da
sam se sva naježila. Iz plahog pogleda koji su detektivi razmijenili shvatila sam
da su i oni to osjetili.
"Gospođo, samo je ispitujemo."
"Kako je poginuo?" Glas mije bio slab, ali zvučao je abnormalno glasno u
napetom muku koji je okruživao Neferet.
"Od višestrukih posjekotina i gubitka krvi", rekao je Marx.
"Netko ga je isjekao nožem skakavcem ili nečim takvim?" Na vijestima su rekli
da je Chrisa napala nekakva životinja, pa sam već znala odgovor na to pitanje,
ali svejedno sam osjetila potrebu da to pitam.
Marx je odmahnuo glavom. "Ozljede nisu bile nimalo slične ranama od noža.
Bile su sličnije ogrebotinama i ugrizima životinje."
"U tijelu gotovo da mu više nije bilo krvi", dodao je Martin.
"A vi ste došli ovamo zato što vam to izgleda kao vampyrski napad", smrknuto
je rekla Neferet.
"Došli smo zato što tražimo odgovore, gospođo", rekao je Mara.
"Onda vam predlažem da na ljudskome momku obavite pretrage na postotak
alkohola u krvi. Već iz oskudnih podataka o skupini tinejdžera s kojom se
mladić družio znam da su bili okorjeli pijanice. Vjerojatno je dobio trovanje
alkoholom i pao u rijeku. Više je nego vjerojatno da je posjekotine zadobio od
stijena, ili možda čak od životinja. Uz rijeku nije neobično zateći kojote, čak i
unutar gradskih granica Tulse", rekla je Neferet.
"Da, gospođo. Obavljamo pretrage na tijelu. Čak i lišeno krvi, štošta ee nam
otkriti."
"Stoje dobro. Sigurna sam da ćete između mnogih drugih stvari saznati da je
ljudski momak bio pijan, možda čak i drogiran. Mislim da biste trebali potražiti
razložnije uzroke njegove pogibije od vampyrskog napada. Dakle,
pretpostavljam da ste ovdje završili?"
"Još jedno pitanje, gospođice Redbird", obratio mi se detektiv Mara, ne
pogledavši Neferet. "Gdje ste bili u četvrtak između osam i deset sati?"
"Navečer?" priupitala sam.
"Da."
"Bila sam u školi. Ovdje. Na nastavi."
Martin me blijedo pogledao. "U školi? U to doba dana?"
"Možda biste se trebali bolje pripremiti prije ispitivanja mojih učenika. U Kući
Noći nastava počinje u dvadeset sati i traje do tri ujutro. Vampyri odavno više
vole noć." Opasni se prizvuk i dalje čuo u Neferetinu glasu. "Zoey je bila na
nastavi kad je momak poginuo. Jesmo li sada završili?"
"Zasad smo gotovi s gospođicom Redbird." Mara je prelistao nekoliko stranica
unatrag u tekici u kojoj je vodio bilješke, a onda dodao: "Još bismo trebali
razgovarati s Lorenom Blakeom."
Pokušala sam ne reagirati na Lorenovo ime, ali znam da mi je tijelo poskočilo, i
osjetila sam kako mi se lice žari.
"Žao mi je, Lorcn je otputovao jučer prije zore privatnim školskim mlažnjakom.
Otišao je u našu školu na Istočnoj obali da pruži podršku našim učenicima koji
su dospjeli u završnicu našeg međunarodnog natjecanja iz Shakespeareovih
monologa. Ali svakako mu mogu predati poruku da vam se javi nakon što se
vrati u nedjelju", rekla je Neferet dok je hodala prema vratima, očito se
rješavajući ove dvojice.
Ali Marx se nije pomaknuo. I dalje me promatrao. Polako je zavukao ruku u
unutarnji džep sakoa i izvadio posjetnicu. Pružio mi ju je i rekao: "Ako se
sjetite bilo čega - baš bilo čega - što bi nam prema vašem mišljenju moglo
pomoći da nađemo onoga tko je to učinio Chrisu, javite mi se." Zatim je
kimnuo Neferet. "Hvala vam na ukazanom vremenu, gospođo. Vratit ćemo se u
nedjelju na razgovor s gospodinom Blakeom."
"Ispratit ću vas", rekla je Neferet. Stisnula mi je rame i prošla pokraj dvojice
detektiva, izvodeći ih iz postorije.
Ostala sam sjediti, nastojeći pribrati zbrkane misli. Neferet im je lagala, i to ne
samo zato što nije spomenula da sam pila Heathovu krv i da je Heath zamalo
poginuo za vrijeme obreda Samhaina. Lagala im je o Lorenu. On nije otišao iz
škole jučer prije zore. U zoru je bio kod istočnog zida sa mnom.
Spojila sam ruke i čvrsto ih stisnula, ne bi li mi se prestale tresti.
Nisam otišla na spavanje sve do gotovo deset sati (i to ujutro). Damien,
Blizanke i Stevie Rae htjeli su čuti sve o posjetu detektiva, a ja nisam imala
ništa protiv. Mislila sam da bi mi prepričavanje pojedinosti moglo dati neki
pojam o tome što se, kvragu, zbiva. Prevarila sam se. Nitko nije mogao dokučiti
zašto je ogrlica predvodnice Kćeri Mraka bila uz truplo ljudskog dečka. Da,
provjerila sam, moja je i dalje bila na sigurnom u kutiji za nakit. Erin, Shaunee i
Stevie Rae smatrale su da Afrodita nekako stoji iza toga što je murja došla do
ogrlice, a možda čak i iza ubojstva. Damien i ja nismo bili tako sigurni.
Afrodita nije podnosila ljude, ali meni to nije automatski značilo da bi otela i
ubila vrlo mišićavog nogometaša koji joj ne bi baš stao u onu krasnu Coach
torbicu. Ona se definitivno nije družila s ljudima. I, da, nekada je imala ogrlicu
predvodnice Kćeri Mraka, ali Neferet joj ju je oduzela i dala meni one noći kad
sam postala predvodnica Kćeri i Sinova Mraka.
Povrh zagonetke ogrlice, uspjeli smo samo dokučiti da je "Smradna Kuja
Kavla" (kako su je Blizanke prozvale) u biti kazala murji da sam ja ubojica zato
stoje bila ljubomorna jer je Heath i dalje lud za mnom. Murja očito nije
sumnjala ni u koga konkretno ako je dojurila ovamo na temelju riječi jedne
ljubomorne tinejdžerice. Naravno da moji prijatelji nisu ništa znali po pitanju
pijenja krvi. I dalje se nisam mogla prisiliti da im kažem da sam pila (lizala, nije
bitno) Heathovu krv. Tako da sam im ispričala jednako cenzuriranu verziju kao
i detektivima. Pravu su priču o tome s krviju (po strani od Heatha i Smradne
Kuje Kayle) znali još jedino Neferet i Erik. Neferet sam je sama ispričala, a
Erik me pronašao odmah nakon moje velike scene s Heathom, tako da je saznao
istinu. Kad sam već kod njega - odjednom sam poželjela da se Erik što prije
vrati u školu. U zadnje sam vrijeme bila tako zauzeta da ga se zapravo nisam
stigla uželjeti, ili harem sve do danas, kad sam poželjela da tu mogu razgovarati
o svemu slo se zbiva s nekim tko nije Nadsvećenica.
U nedjelju, podsjetila sam se dok sam nastojala zaspati. Erik se vraća u
nedjelju. Isti dan vraća se i Loren. (Ne, neću misliti na ono što se možda odvija
između Lorena i mene, i o tome kako je to dio te "zauzetosti" zbog koje se
nisam stigla uželjeti Erika.) I, kvragu, zašto detektivi uopće trebaju Lorena?
Nikom od nas to nije išlo u glavu.
Uzdahnula sam i pokušala se opustiti. Stvarno mrzim kad moram zaspati, a to
mi ne uspijeva. Ali nisam si mogla isključiti misli. Ne samo da mi se ta zbrka s
Chrisom Fordom i Bradom Higeonsom vrtjela i vrtjela po glavi, nego ću još i
uskoro morati nazvati FBI i izigravati teroristkinju. Doda li se tome da sam
jedva stigla i pomisliti na krug koji trebam izreći i na Obred punog mjeseca koji
bih trebala predvoditi, nije bilo ni čudo da me od napetosti grozomorno boljela
glava.
Bacila sam pogled na budilicu. Bilo je deset i trideset ujutro. Za četiri sata
morat ću ustati i nazvati FBI, a onda pokušati smisliti kako da mi prođe dan dok
budem čekala vijesti o nesreći na mostu (po mogućnosti izbjegnutoj) i o
pronalasku malog Higeonsa (po mogućnosti živog) i nastojim smisliti kako da
izvedem Obred punog mjeseca (po mogućnosti bez totalnog sramoćenja).
Stevie Rae, koja je, kunem se, mogla zaspati dubeći na glavi usred mećave, tiho
je hrkala na drugoj strani sobe. Nala mi se sklupčala na jastuku pokraj glave.
Čak se i ona prestala tužiti na mene i sad je duboko disala, uz to svoje čudno
mačje hrkanje. Nakratko sam se zabrinula bih li trebala provjeriti je li alergična.
Stvarno je grozno puno hrkala. Ali zaključila sam da si samo opsesivno
povisujem razinu stresa. Mačka je bila debela kao Butterballova purica. Mislim
ono, trbuščić joj je izgledao kao da ima tobolac u koji joj stane stado klokanske
mladunčadi. Vjerojatno je zato tako sipljivo disala. Sigurno nije bilo lako nositi
sa sobom sve to mačje salo.
Sklopila sam oči i počela brojili ovce. Doslovno, To bi trebalo upalili. Je I lako?
Zato sam u glavi stvorila polje s pregradom i dala da slatke mucaste bijele
ovčice počnu preskakivali ogradu. (Mislim da je to pravi način za brojenje
snovaca. Snovaca... he he.) Nakon ovce broj 56, brojke su mi se počele mutiti u
glavi, i napokon sam utonula u nemiran san gdje sam primijetila da ovce nose
Unionov crveno-bijeli nogometni dres. Imale su pastiricu koja ih je tjerala da
preskaču tu ogradu (koja je sada izgledala kao mini stativa gola). U snu sam
blago lebdjela iznad ovčjeg prizora, kao nekakav superjunak. Nisam vidjela lice
pastirice, ali čak i s leđa uviđala sam da je visoka i lijepa. Kestenjasta joj je
kosa padala do struka. Kao da je osjetila kako je gledam, okrenula se prema
meni i pogledala me mahovinastozelenim očima. Osmjehnula sam se. Naravno
daje Neferet bila glavna, makar se radilo o snu. Mahnula sam joj, ali umjesto da
mi odgovori, Neferet je opasno stisnula oči i naglo se okrenula na peti. Zarežala
je kao divlja životinja, ščepala ovcu-nogometaša, podigla je, vještom joj
kretnjom abnormalno snažnih, kandžama sličnih nokata presjekla grkljan, te
zarila lice u raskrvareno grlo životinje. U snu sam se zgrozila, ali i bolesno
opčinila onime što Neferet radi. Htjela sam odmaknuti pogled, ali nisam
mogla... nisam htjela... onda je tijelo ovce počelo lelujati, poput valova vrućine
iznad lonca koji kipi. Trepnula sam i to više nije bila ovca. Bio je to Chris Ford,
i mrtve su mu oči bile razrogačene, i buljile su u mene pune optuživanja.
Užasnuto sam udahnula i otrgnula pogled od njegove krvi, u želji da više ne
gledam taj gadni prizor iz sna, ali vizija mi je zapela zato što se nije više
Neferet hranila iz Chrisova grla. Ne, sad je to bio Loren Blake, koji mi se
smiješio očima preko rijeke rumenila. Nisam mogla odvratiti pogled. Buljila
sam i buljila i...
Moje usnulo tijelo zadrhtalo je kad je poznati glas dopro zrakom oko mene.
Isprva je šapat bio tako tih da ga nisam ni čula, ali kad je Loren popio zadnju
kap Chrisove krvi, riječi su postale ne samo vidljive, već i čujne. Zaplesale su
zrakom oko mene srebrnkastim svjetlom koje mi je bilo poznato jednako kao i
taj glas.
... Imaj na umu da mrak nije uvijek isti što i zlo, baš kao što ni svjetlo ne donosi
uvijek dobro.
Kapci su mi se naglo otvorili i uspravila sam se u sjedeći položaj, teško I dišući.
Sva uzdrmana, s blagom mučninom u želucu, pogledala sam na svoj sat: 12:30.
Suspregnula sam stenjanje. Spavala sam svega dva sata. Nije ni čudo da sam se
osjećala tako usrano. Tiho sam otišla u kupaonicu koju sam dijelila sa Stevie
Rae da se umijem i pokušam isprati bunovnost. Šteta što nije bilo jednako lako
isprati groznu zlu slutnju koja mi je ostala od tog bizarnog sna.
Nije bilo šanse da sad opet zaspim. Klonulo sam otišla do našeg prozora s
teškim zavjesama i provirila van. Dan je bio siv. Niski su oblaci zastirali sunce,
a sve je bilo zamućeno od lagane, stalne kišice. Savršeno je odgovaralo mom
raspoloženju, a i sunčevo je svjetlo sada bilo podnošljivo. Koliko već,
uostalom, nisam bila vani po danu? Razmislila sam o tome i shvatila da dobrih
mjesec dana nisam vidjela više od povremene zore. Zadrhtala sam. I odjednom
više ni trenutka nisam mogla ostati unutra. Bilo mi je klaustrofobično, kao u
grobnici, kao u lijesu.
Otišla sam u kupaonicu i otvorila malu staklenku s korektorom koji |c potpuno
prekrivao tetovaže početnika. Po dolasku u Kuću Noći imala sam mali napad
panike kad sam shvatila da u životu nisam vidjela nijednog početnika sve dok
nisam stupila u krug škole. Mislim ono, nikad. Naravno, pomislila sam da to
znači da vampovi pune četiri godine drže početnike pod ključem unutar zidina
škole. Nije mi trebalo dugo da otkrijem istinu: Početnici su imali popriličnu
slobodu, ali kad bi odlučili otići izvan prostora škole morali su se držati dvaju
vrlo važnih pravila. Prvo, morali su si prekriti Biljeg i ne obući ništa s
prepoznatljivim znakom klase.
Drugo (i meni najvažnije), nakon što bi početnik ili početnica ušla u Kuću Noći,
morala je ostati u neposrednoj blizini odraslih vampova. Promjena iz ljudskog
bića u vampyra bizarna je i složena - čak ni današnja vrhunska znanost ne može
je potpuno shvatiti. Ali jedno je kod Promjene bilo izvjesno: kad bi se početnici
odsjekla veza s odraslim vampyrima, postupak bi eskalirao i tinejdžerica je
umirala. Svaki put. Zato smo mogli odlaziti iz škole zbog shoppinga i čega već
ne, ali ako bismo ostali podalje od vampova više od nekoliko sati, u tijelima bi
nam započeo proces odbijanja i umirali bismo. Nije bilo ni čudo da prije nego
što sam bila Obilježena nikad nisam vidjela nijednog početnika. Po svoj prilici
jesam, ali a) njemu/njoj/njima svi su Bilježi bili prekriveni, i b) on/ona/oni znali
su da se ne mogu samo povlačiti kao tipični tinejdžeri. Bili su tu, ali bili su
prerušeni i u žurbi.
I razlog za prerušavanje imao je smisla. Nije se radilo o želji da se skrivamo
među ljudima i uhodimo ih, ili kojoj god već gluposti kakvu ljudi
pretpostavljaju. Istina je glasila da su ljudi i vampyri su živjeli u stanju
nestabilnog primirja. Proširiti vijest da početnici zapravo izlaze iz škole i odlaze
u kupovinu i kino kao obični klinci značilo bi tražiti nevolje i pretjerane
reakcije. Mogla bih zamisliti što bi ljudi poput mog odurnog poočaja rekli.
Vjerojatno da se vampovski tinejdžeri okupljaju u bande i posvećuju
kojekakvoj grešnoj maloljetničkoj delinkvenciji. Koji je to bio čmar. Ali ne bi
bio jedini odrasli čovjek koji bi pošizio. Vampovska su pravila očito imala
smisla.
Odlučno sam gledala, tapkajući korektor po salimim Biljezima koji su govorili
svijetu što sam. Čudo jedno kako je dobro ta tvar prekrivala Biljege. Kako mi je
zatamnjeni polumjesec nestajao, zajedno s malom mrežom plavih spirala koje
su mi uokvirivale oči, gledala sam kako se ponovno pojavljuje ona stara Zoey i
nisam baš znala što da mislim o njoj. Okej, znala sam da se u meni dogodilo
daleko više promjena nego što bi nekoliko tetovaža moglo promijeniti, ali
nestanak Nyxina Biljega šokirao me. Stvorio je u meni čudan, neočekivan
osjećaj gubitka.
Kad se sada toga sjetim, trebala sam poslušati svoju unutrašnju nedoumicu,
umiti lice, uzeti dobru knjigu i vratiti se ravno natrag u krevet.
Umjesto toga, prošaptala sam svome odrazu: "Stvarno izgledaš mlada" i obukla
traperice i crni pulover. Onda sam počela kopati (tiho - da sam probudila Stevie
Rae ili Nalu, ne bi bilo šanse da odavde izađem sama) po svojim ladicama s
odjećom, sve dok nisam našla staru jaknicu s kapuljačom Horg Invasion 4D i
navukla je, obula udobne crne pumerice, nabila na glavu kamiondžijsku kapicu
OSU-a, stavila cool tamne naočale Maui Jim, i time postala spremna. Dok se
nisam (mudro) stigla predomisliti, uzela sam torbicu i išuljala se iz sobe.
Nikoga nije bilo u glavnoj sobi doma. Otvorila sam vrata i duboko udahnula da
se smirim prije izlaska na otvoreno. Cijela ta špika o tome da se vampyri zapale
ako ih sunce dotakne bezočna je laž, ali istina je da dnevna svjetlost boli odrasle
vampove. Kao početnici koja je neobično "uznapredovala" u procesu Promjene,
bila mije definitivno neugodna, ali stisnula sam zube i iskoračila na kišicu.
Kampus je izgledao potpuno pusto. Bilo je čudno ne proći ni pored jednog
jedinog učenika ili vampa na cijelom pločniku koji je zavijao iza glavne zgrade
(koja me i dalje podsjećala na dvorac) sve do parkirališta. Moju staru
Volkswagenovu Bubu iz 1966. lako se dalo naći među elegantnim, skupim
automobilima kakvi su vampovima bili najdraži. Pouzdani joj je motor
zabrektao svega na trenutak, a onda primio i zabrujao kao da je posve nov.
Stisnula sam daljinski upravljač poput onih za otvaranje vrata garaže koji mi je
Neferet dala nakon što mi je baka dovezla auto. Vrata škole od kovanog željeza
bešumno su se rastvorila.
Usprkos činjenici da mije čak i slaba, maglovita dnevna svjetlost smetala očima
i stvarala svrab, raspoloženje mi se popravilo čim sam prošla kroz vrata škole.
Nije da sam mrzila Kuću Noći niti išta takvo. Zapravo, škola i moji tamošnji
prijatelji postali su mi dom i obitelj. Samo, danas mi je trebalo nešto više.
Trebala sam se opet osjetiti normalno - normalno kao Zoey prije Obilježavanja,
kad mi je najveća briga bila nastava geometrije, a jedina "moć" koju sam imala
bila je neshvatljiva sposobnost pronalaženja slatkih cipela na sniženju.
Zapravo, shopping mi je zvučao kao stvarno dobra ideja. Utica Square bio je ni
kilometar i pol niz ulicu od Kuće Noći, a obožavala sam tamošnju trgovinu
American Eagle. Otkako sam bila Obilježena, garderoba mi je, tragično, postala
prepuna tamnih boja poput purpurne, crne i indiga. Upravo mi je trebao
jarkocrveni pulover.
Parkirala sam na manje korištenom parkiralištu iza reda trgovina nasred kojih je
stajao American Eagle. Drveće na ovom parkiralištu bilo je veće, pa mi se
svidjela sjena, kao i to što je otraga bilo manje ljudi. Znala sam da u odrazu
izgledam kao normalna tinejdžerica, ali u sebi sam svejedno bila Obilježena, a i
nemalo uzrujana zbog svog prvog dnevnog izlaska u stari svijet.
Nije da sam očekivala naletjeti na nekoga poznatog. Bila sam ona koju su u
srednjoj školi nekada zvali "čudna" i "opaljena" jer sam više voljela kupovati u
šik trgovinama u gradu nego u kričavom, dosadnom shopping-centru koji smrdi
po brzoj hrani. Baka Redbird bila je odgovorna za moje neuobičajene sklonosti.
Zvala je to "izletima", kad me vodila u vesele cjelodnevne obilaske Tulse. Nije
bilo šanse da naletim na Kaylu i škvadru iz Broken Arrowa u Utici, i
prodavačka magija poznatih mirisa i prizora American Eaglea vrlo brzo je
počela djelovati na mene. Kad sam kupila totalno slatki crveni pleteni pulover,
želudac me više nije bolio, a premda je bilo u pol bijela dana i nisam nipošto
dovoljno spavala, nije me više boljela ni glava.
Ali crkavala sam od gladi. Prekoputa American Eaglea nalazio se Starbucks.
Stajao je na uglu pred zgodnom, sjenovitom terasom nasred trga. Kladila bih se
da po ovako kišovitom, sumornom danu nitko ne bi sjeo za male željezne
stolove na širokom pločniku s drvoredom. Mogla bih kupiti slasni cappuccino,
jedan od onih njihovih megavelikih muffina s kupinama i primjerak Tulsa
Worlda, pa sjesti van i praviti se da sam studentica.
To mi je djelovalo kao istinski dobar plan. Bila sam totalno u pravu -nitko nije
sjedio za vanjskim stolovima, pa sam zauzela onaj najbliži velikoj magnoliji i
posvetila se stavljanju prave količine nerafiniranog šećera u svoj cappuccino,
grickajući pritom svoj orijaški muffin.
Ne sjećam se kad sam prvi put osjetila njegovu prisutnost. Počelo je istančano,
poput čudna svraba pod kožom. Uzvrpoljila sam se na stolici, nastojeći se
skoncentrirati na filmsku stranicu i misleći da bih možda mogla
ugovorili lirika da idući tjedan pogledamo novu romantičnu komediju... Ali
nisam se uspijevala usredotočiti na recenzije. Iritantan potkožni osjećaj nikako
nije odlazio. Posve iziritirana, podigla sam pogled i skamenila se. Heath je
stajao pod uličnom svjetiljkom ni tri metra daleko od mene.

Dvanaesto poglavlje
HEATH JE LIJEPIO NEKAKAV LETAK NA BANDERU. JASNO SAM MU
VIDJELA lice i iznenadilo me kako privlačno izgleda. Okej, jasno, znala sam
ga od trećeg osnovne i gledala ga kako se mijenja iz slatkog u nezgrapnog, pa
slatkog, pa seksi, ali nikad na njemu nisam još vidjela ovakav izraz. Lice mu je
bilo stisnuto u smrknute crte, bez osmijeha, tako da je izgledao mnogo stariji od
osamnaest godina. Bilo mi je kao da nazirem muškarca koji će postati - a to mi
je bio lijep prizor. Bio je visok i plavokos, s visokim jagodicama i stvarno
jakom bradom. Čak i s te razdaljine vidjela sam mu iznenađujuće tamne guste
trepavice, i znala na kako nježnim smeđim očima počivaju.
A onda kao daje osjetio moj pogled, i oči su mu se maknule od bandere i uperile
u mene. Vidjela sam kako mu cijelo tijelo postaje potpuno nepomično, a onda
ga potresa drhtaj, kao da mu je ledeni zrak puhnuo preko kože.
Trebala sam ustati i povući se u Starbucks, gdje je puno ljudi pričalo i smijalo
se u grupicama, i gdje Heath i ja nikako ne bismo mogli ostati sami. Ali nisam.
Samo sam sjedila dok su mu leci ispadali iz ruku. Odlepršali su niz pločnik kao
umiruće ptice kad mi je brzo prišao. Stao je prekoputa malog stola i samo tako
ostao, šutke, činilo mi se beskrajno dugo. Nisam znala što bih, naročito zato što
me neočekivano obuzela nervoza. Napokon više nisam mogla podnositi tu
intenzivnu šutnju.
"Bok, Heath."
Tijelo mu se trgnulo kao da je netko upravo iskočio iza vrata i prepao ga na
mrtvo ime.
"Sranje!" Riječ mu je u naletu zraka izletjela iz usta. "Stvarno si tu!"
Mrko sam ga pogledala. Nikad nije bio baš genijalan, ali ovo je zvučalo prilično
priglupo čak i za njega. "Jasna stvar da sam tu. Što si mislio, da sam duh?"
Svalio se na stolicu prekoputa mene kao da ga noge više ne mogu držati. "Da.
Ne. Šta ja znam. Ma samo te često viđam dok te u stvari nema. Mislio sam da je
ovo samo još jedna takva situacija."
"Heath, o čemu ti to?" Stisnula sam pogled i onjušila u njegovu smjeru. "Jesi
pijan?"
Odmahnuo je glavom.
"Napušen?"
"Ne. Već mjesec dana nisam popio ni kapljicu. Tada sam prestao i pušiti."
Riječi su zvučale jednostavno, ali trepnula sam i bilo mi je kao da mi je mozak
prestao funkcionirati. "Prestao si piti?"
"I pušiti. Prestao sam sve skupa. I zato sam te toliko zvao. Htio sam da znaš da
sam se promijenio."
Stvarno nisam znala što da kažem. "A, tako. Pa, eh, drago mi je." Znam da sam
zvučala debilno, ali gotovo sam tjelesno osjećala kako upire pogled u mene. A
tu je bilo još nešto. Osjećala sam mu miris. Nije mirisao po kolonjskoj vodi, ni
po muškom znoju. Miris mu je bio dubok i zavodljiv, i podsjetio me na vrućinu,
mjesečinu i seksi snove. Izbijao mu je iz pora i stvarao mi potrebu da
premjestim stolicu bliže njemu za stolom.
"Zašto mi nijedanput nisi odgovorila na poziv? Ni da bi mi SMS napisala."
Zatreptala sam, ne bih li otjerala osjećaj koji me privlačio njemu i kako bih
mogla jasnije misliti. "Heath, čemu? Između nas dvoje ne može biti ničega",
razložno sam rekla.
"Znaš da između nas dvoje već ima nečega."
Odmahnula sam glavom i zaustila da mu objasnim koliko se vara, ali upao mi je
u riječ.
"Tvoj Biljeg! Nestao je."
Bilo mije mrsko čuti oduševljenje u njegovu glasu, pa sam mu automatski
otpovrnula: "Opet nisi u pravu. Biljeg mi nije nestao. Samo sam ga prekrila, da
ovi tu glupi ljudi ne pošize." Zanemarila sam povrijeđen izraz koji kao da mu je
uklonio svu odraslost s lica i opet ga pretvorio u onog zgodnog dečka za kojim
sam bila tako luda. "Heath", ublažila sam ton. "Biljeg mi nikad neće nestati. Ili
ću se Promijeniti u vampvricu, ili ću umrijeti u iduće tri godine. To su mi jedine
dvije mogućnosti. Nikad više neću biti onakva kao nekad. Između nas dvoje
nikad više ne može biti onako kao nekad." Napravila sam stanku, a onda blago
dodala: "Žao mi je."
"To, kužim ja to. Samo ne kužim zašlo išla od toga znači da nas dvoje moramo
prekinuli."
"Heath, prekinuli smo prije nego što sam bila Obilježena, sjećaš se?" rekla sam,
već pomalo na kraju živaca.
Umjesto da mi frajerski otpovrne kao obično, nastavio me gledati u oči i
potpuno trijezno i ozbiljno rekao: "To je bilo zato što sam se ponašao kao
kreten. Bilo ti je koma što cugam i pušim. I bila si u pravu. Ponašao sam se kao
budala. To je prestalo. Sad se posvećujem nogometu i ocjenama, da upadnem na
OSU." Uputio mi je onaj preslatki smiješak dečkića koji mi je od trećeg razreda
topio srce. "Tamo će studirati i moja djevojka, znaš. Bit će veterinarka.
Vampyrska veterinarka."
"Heath - čuj—" Zastala sam, sileći se da progutam golemu knedlu koja me
odjednom zapekla u grlu i potjerala mi suze. "Ne znam želim li i dalje bili
veterinarka, a čak i da želim, to ne znači da ti i ja možemo biti zajedno."
"Imaš nekog drugog." Nije zvučao kao da se ljuti, nego samo kao da je krajnje
tužan. "Ne sjećam se baš dobro te noći. Pokušavao sam, ali kad god prejako
počnem misliti na nju, sve mi se spetlja u jednu noćnu moru koja nema
nikakvog smisla i počne me fakat jako bolit glava."
Samo sam sasvim mirno sjedila. Znala sam da misli na obred Samhaina na koji
je došao za mnom i gdje je Afrodita izgubila kontrolu nad vampyrskim
duhovima. Heath je zamalo stradao. Erik je bio tamo i, kao što je Neferet rekla,
dokazao se kao ratnik kad je ostao uz Heatha i borio se protiv utvara, dajući mi
vrijeme da izrečem vlastiti krug i vratim duhove onamo odakle su već
izgmizali. Posljednji put sam vidjela Heatha dok je bio u nesvijesti i krvario iz
brojnih posjekotina. Neferet me smirila uvjeravanjem da će mu izliječiti rane i
zamutiti pamćenje. Mutnilo se očito počelo razbistrivati.
"Heath, nemoj misliti na tu noć. To je prošlo i svršeno i bolje da—"
"Bila si tamo s nekim", prekinuo me. "Izlaziš s njim?"
Uzdahnula sam. "Da."
"Pruži mi šansu da te vratim, Zo."
Odmahnula sam glavom, premda me srce zapeklo od njegovih riječi. "Ne,
Heath, to je nemoguće."
"Zašto?" Ispružio je ruku preko stola i položio je preko moje. "Nije me briga za
te vampyrske stvari. I dalje si Zoey. Ista ona Zoey koju oduvijek znam. Ona
Zoey koja je prva djevojka koju sam poljubio u životu. Ona Zoey koja me
pozna bolje od bilo koga na ovom svijetu. Ona Zoey o kojoj svake noći
sanjam."
Njegov je miris s ruke dopro do mene, vruć i slastan, i osjetila sam mu
kucavicu na svojim prstima. Nisam mu to htjela reći, ali morala sam. Pogledala
sam ga ravno u oči i kazala: "Nisi me još prebolio samo zato što sam se počela
Utiskivati na tebe onaj put kad sam ti okusila krv na školskom zidu. Zato me
želiš, jer je to što se dogodi kad neki vampyr, a očito i poneki početnik, popije
krv ljudske žrtve. Neferet, naša Nadsvećenica, kaže da se nisi sasvim Utisnuo
sa mnom, pa ako te se samo budem klonila, to će oslabjeti i postat ćeš opet
normalan i zaboraviti me, tako da to i radim." Dovršila sam u žurbi. Znala sam
da će vjerojatno pošiziti i reći da sam čudovište ili šta već god, ali stvarno
nisam imala izbora, a sad kad je to saznao moći će sve sagledati kako treba i—
Smijehom me prekinuo u toj mentalnoj tiradi. Zabacio je glavu i počeo se
smijati s tipičnom Heathovom razdraganošću, a od tog poznatog, slatkog,
šašavog zvuka bilo mi je stvarno teško ne nasmiješiti mu se.
"Stoje?" rekla sam, nastojeći se namrštiti.
"Ma, Zo, koja si ti provala." Stisnuo mije ruku. "Lud sam za tobom od svoje
osme godine. Kao daje to imalo ikakve veze s tim što si mi posisala krv?"
"Heath, vjeruj mi, počeli smo se Utiskivati."
"Meni je to okej." Široko mi se osmjehnuo.
"Hoće li ti biti okej i kad te nadživim nekoliko stotina godina?"
Počeo je dizati obrve prema meni kao pravi papak. "Ne bi mi bilo najgore na
svijetu da imam seksi mladog vampvrskog komada kad mi, ono, bude pet
banki."
Prevrnula sam očima. Kako tipično muški. "Heath, nije to tako jednostavno.
Puno toga treba uzeti u obzir."
Palcem mi je počeo ocrtavati krugove po nadlanici. "Uvijek si voljela previše
komplicirati. Tu smo ti i ja. I to je sve što trebamo uzeti u obzir."
"Nije to sve, Heath." Nešto mije palo na pamet, pa sam podigla obrve i uputila
mu lažan osmijeh nevinašca. "Kad smo već kod toga, kako moja bivša najbolja
frendica Kayla?"
Ostavši potpuno pribran, slegnuo je ramenima. "Šta ja znam. Jedva da je više i
vidim."
"Kako to?" Ovo mije bilo čudno. Čak i da ne izlazi s Kavlom, godinama su bili
u istom društvu, kao i svi mi.
"Nije to isto. Ne sviđa mi se što ona govori." Nije me htio pogledati.
"O meni?"
Kimnuo je glavom.
"A što to govori?" Nisam mogla odredili je li me to više povrijedilo ili
razljutilo.
"Ma ono." I dalje me nije htio pogledati.
Stisnula sam oči kad sam shvatila. "Ona misli da sam ja imala nekakve veze s
Chrisom."
Nervozno je pomaknuo ramena. "Ne ti, ili bar ne kaže da si ti. Samo, misli da
vampyri jesu, ali to mnogi misle." "I ti to misliš?" tiho sam ga upitala.
Naglo me opet pogledao. "Nema šanse! Ali događa se nešto ružno. Netko otima
nogometaše. Zato sam danas došao ovamo. Lijepim letke s Bradovom slikom.
Možda se netko sjeti kako su ga odvukli, ili nečeg takvog."
"Žao mi je zbog Chrisa." Preplela sam prste kroz njegove. "Znam da ste bili
prijatelji."
"Koma je. Ne ide mi u glavu da je mrtav." S mukom je progutao, i znala sam da
se trudi da se ne rasplače. "Mislim da je i Brad mrtav."
To sam i ja mislila, ali nisam to mogla izreći naglas. "Možda nije. Možda ga
pronađu."
"Ma da, možda. Hej, Chrisov pogreb je u ponedjeljak. Da odeš sa mnom?"
"Ne mogu, Heath. Znaš li ti što bi se dogodilo da jedna početnica dođe na
pogreb dečka za kojeg se misli da ga je ubio vampyr?"
"Ne bi bilo dobro, valjda."
"Da, ne bi. I to ti pokušavam objasniti. Ti i ja zajedno - morali bi se cijelo
vrijeme nositi s takvim problemima."
"Ne bi nakon što ti završi škola, Zoey. Onda bi mogla nositi tu kremu za
prekrivanje koju si si sada stavila na lice, i nitko pojma ne bi imao."
To što je rekao vjerojatno me trebalo razljutiti, ali bio je tako ozbiljan, tako
uvjeren da bi sve opet moglo biti kao nekad, samo da si stavim malo korektora
preko tetovaža. A nisam se mogla ljutiti jer sam shvaćala zašto on to želi. Zar
nisam i ja zato došla ovamo? Zar nisam željela opet osjetiti dio svog bivšeg
života?
Ali to više nisam bila ja, a duboko u sebi nisam ni željela to biti. Sviđala mi se
ova nova Zoey, pa makar mi rastanak od stare Zoey bio ne samo težak, nego i
pomalo tužan.
"Heath, ja ne želim prekrivati svoj Biljeg. Ne bih bila iskrena prema sebi."
Duboko sam udahnula i nastavila. Naša mije Božica dala poseban Biljeg, i
dobila sam neobične moći od Nyx. Bilo bi mi nemoguće pretvarati se da sam
opet ona ljudska Zoey, čak i kad bih željela. A, Heath, ja to ne želim."
Pogledom mi je proučio lice. "Okej. Bil će kako ti želiš, a kome se to ne bude
sviđalo, neka ide kvragu."
"Nije to moj način, Heath. Ja ne—"
"Čekaj, ne moraš u ovom trenutku ništa reći. Samo razmisli o tome. Možemo se
za koji dan opet naći ovdje." Široko mi se osmjehnuo. "Došao bih čak i po
noći."
Bilo mi je daleko teže nego što sam zamišljala kazati Heathu da se nikad više
neću vidjeti s njim. Zapravo, nisam zamišljala da ću morati obaviti ovaj
razgovor s njim. Mislila sam da je s nama gotovo. Dok sam sada tu sjedila s
njim, osjećala sam se čudno - dijelom normalno, dijelom nemoguće. Što je
zapravo prilično dobro opisivalo našu vezu. Uzdahnula sam i načas pogledala
naše spojene ruke, i pritom opazila svoj ručni sat.
"O, sranje!" Izvukla sam ruku iz njegove i dohvatila torbicu i vrećicu iz
American Eaglea. Bilo je 2:15. Morala sam obaviti onaj prokleti poziv u FBI za
petnaest minuta. "Moram ići, Heath. Stvarno kasnim na nešto u školi. Ma - čut
ćemo se još." Požurila sam se odande i nisam se baš začudila što je on pošao sa
mnom.
"Ne", prekinuo me kad sam mu počela govoriti da ode. "Ispratit ću te do auta."
Nisam se kanila raspravljati s njim. Poznavala sam taj ton. Ma kako blentav i
nesnosan Heath znao biti, tata gaje odgojio kako treba. Od trećeg je razreda bio
kavalir, otvarao mi je vrata i nosio školsku torbu, čak i kad su mu frendovi
govorili da je papčina pod ženskom čizmom. Praćenje do auta bilo je naprosto
dio Heatha. I točka.
Moj Volkswagen stajao je sasvim sam pod velikim drvetom, baš kao kad sam ga
parkirala. Kao i obično, Heath je provukao ruku pokraj mene i otvorio mi vrata.
Nisam mu se mogla ne osmjehnuti. Mislim ono, postojao je razlog zašto mi se
dečko svih ovih godina sviđao - stvarno je bio drag.
"Hvala, Heath", rekla sam i sjela za upravljač. Mislila sam spustiti prozor da se
oprostim od njega, ali on je već počeo obilaziti auto i za otprilike dvije sekunde
sjeo na suvozačko mjesto i široko mi se osmjehnuo. "Eh, ne možeš sa mnom",
kazala sam mu. "A žuri mi se, tako da te nikamo ne mogu odvesti."
"Znam. Ne treba me voziti. Imam svoj kamionet."
"Okej, eto. Onda bok. Čujemo se kasnije."
Nije se pomaknuo.
"Heath, moraš—"
"Moram ti nešto pokazati, Zo."
Možeš mi to pokazali na brzinu?" Nisam bijela ispasti gruba premaa njemu, ali
stvarno sam se morala vratiti u školu i obaviti taj poziv. Zašto, dovraga, nisam u
torbicu stavila Damienov jednokratni mobitel? Počela sam nestrpljivo tapšali po
volanu kad je Heath stavio ruku u džep traperica i počeo nešto tražiti po njemu.
" Evo ga. Počeo sam ovo nositi prije par tjedana, za svaki slučaj." Izvadio je iz
džepa nešto plosnato i dugo možda tri centimetra. Bilo je umotano u komad
presavijenog kartona.
" Heath, stvarno. Moram ići, a ti..." Umuknula sam kad mi je dah nestao iz
tijela, jer je odmotao tu sitnu stvar. Britvica je zavodljivo zasvjetlucala na
slabome svjetlu. Pokušala sam nešto reći, ali usta su mi presušila.
"Hoću da mi popiješ krv, Zoey", jednostavno je rekao.
Drhtaj grozne žudnje prožeo mije tijelo. Objema rukama sam se primila za
upravljač da mi se ne tresu... ili da ne dohvate britvicu i njome ne zasijeku
njegovu toplu, slatku kožu, pa da slasna krv počne kapati i kapati i...
"Ne!" viknula sam, zgrozivši se kad sam vidjela kako se sav zgrčio od siline u
mome glasu. Progutala sam i obuzdala se. "Samo to spremi i izlazi iz moga
auta, Heath."
"Ja se ne bojim, Zo."
"E ja se bojim!" Zamalo sam zajecala.
"Ne moraš se bojati. To smo samo ti i ja, kao i uvijek."
"Ne znaš što radiš, Heath." Nisam ga mogla ni pogledati. Bojala sam se da ga
tada više ne bih mogla odbijati.
"Da, znam. Onu noć si popila malo moje krvi. Bilo je... bilo je nevjerojatno. Ne
mogu prestati misliti o tome."
Došlo mi je da vrisnem od jada. Ni ja nisam mogla prestati misliti o tome, ma
kako da sam se trudila. Umjesto vriska, napokon sam ga pogledala i silom
smirila ruke. Već od samog razmišljanja o tome da mu pijem krv koža mi se sva
napela i zažarila. "Radije odi, Heath. Ovo nije u redu."
"Nije me briga što drugima je ili nije u redu, Zoey. Volim te."
I prije nego što sam ga stigla spriječiti podigao je britvicu i prešao njome sa
strane po svom vratu. Opčinjeno sam gledala kako tanka grimizna crta izbija
spram bjeline njegove kože.
Onda me lupio miris - bogat, taman i zavodljiv. Poput čokolade, samo sladi i
nesputaniji. Ispunio je mali auto u roku od par sekundi. Privlačio me kao ništa
što sam dotada iskusila. Nije bila samo stvar u tome da sam je htjela okusiti.
Imala sam potrebu okusiti je. Morala sam je okusiti.
Nisam ni shvatila da sam se pomaknula sve dok heath nije progovorio, ali
odjednom sam se zatekla nagnuta preko malog prostora između naših
sjedala, privučena njegovom krvlju.
"Da. Ja to hoću, Zoey" Heathu je glas bio dubok i grub, kao da s muko
obuzdava disanje.
"Ja je - hoću je okusiti, Heath."
"Znam, mila. Samo izvoli", prošaptao je.
Nisam si mogla pomoći. Isplazila sam jezik i liznula mu krv s vrata.

Trinaesto poglavlje
OKUS MI JE EKSPLODIRAO U USTIMA. KAD MI JE SLINA DOTAKNULA TU PLITKU ranu, krv mu
je počela brže teći, i začulo se stenjanje koje sam jedva prepoznala kao svoje
kad sam priljubila usne uz njegovu kožu i počela mu oblizivati slasnu grimiznu
crtu. Osjetila sam kako me Heath obgrlio kad sam ga obujmila oko ramena
kako bih ga čvršće privukla sebi uz usta. Zabacio je glavu i začula sam kako je
prostenjao: "To." Jednim mi je dlanom poduhvatio dupe, a drugi je zavukao pod
džemper i stisnuo mi sisu.
Od njegova mi je dodira bilo samo još slađe. Vrelina mi je proparala tijelo i
zapalila me. Kao da mi je netko drugi počeo upravljati pokretima, spustila sam
ruku s Heathova ramena, preko prsa, sve do tvrde izbočine na prednjoj strani
njegovih traperica, i počela je trljati. Sisala sam mu vrat. Racionalne misli
pobjegle su mi iz svijesti. Samo sam znala za osjet i okus i dodir. Negdje u
dubinama uma znala sam da reagiram na gotovo animalan način, pun potrebe i
žestine, ali nije me bilo briga. Željela sam Heatha. Željela sam ga kao što nikad
ništa u životu nisam željela.
"O, Bože, Zo, to", propentao je i počeo miješati bokovima u ritmu moje ruke.
Netko je lupio po suvozačkom prozoru. "Hej, vas dvoje! Ne možete se tu
navlačiti!"
Glas tog čovjeka sijevnuo je mnome i raspršio vrelinu koja je dotad u meni
jačala. Opazila sam zaštitarsku uniformu i krenula se odmaknuti od Heatha, ali
on mi je zavukao glavu sa strane pod svoj vrat i okrenuo se tijelom tako da me
zaštitar, koji je očito stajao odmah pokraj suvozačkih vrata, ne može dobro
vidjeli, i tuko da je krv koja je stalno curila Heathuu iz vrata ostala potpuno
skrivena pogledu.
"Čujete me, klinci!" proderao se tip. "Brišite odavde dok vas nisam legitimirao i
nazvao vam roditelje."
"Nema problema, gospodine", doviknuo mu je Heath dobrodušno. Za divno
čudo, zvučao je savršeno normalno, makar malo zadihano. "Odlazimo."
"I bolje. Držat ću ja vas dvoje na oku. Prokleti tinejdžeri..." gunđao je dok je
odlazio tvrdim koracima.
"Okej, sad se dovoljno udaljio da ne vidi krv", rekao je Heath i popustio stisak.
Smjesta sam se trgnula i uzmaknula sve do vrata, što dalje od Heatha. Drhtavim
rukama otkopčala sam torbicu, iščeprkala iz nje maramicu i pružila mu je ne
dodirnuvši ga. "Pritisni si je uz vrat da ti prestane krvariti."
Poslušao me.
Spustila sam prozor, spojila dlanove i počela duboko udisati svježi zrak, ne bih
li iz glave istjerala miris Heathova tijela i Heathove krvi. "Zoey, pogledaj me."
"Ne mogu, Heath." Progutala sam suze koje su me pekle u dnu grla. "Samo odi,
molim te."
"Neću dok me ne pogledaš i poslušaš što ti želim reći."
Okrenula sam glavu i pogledala ga. "Kvragu, kako možeš biti tako smiren i
zvučati tako normalno?"
I dalje je držao maramicu pritisnutu uzvrat. Lice mu je bilo zajapureno, a kosa
raščupana. Osmjehnuo mi se, i pomislila sam kako nikad nisam vidjela nikoga
da izgleda tako apsolutno preslatko.
"Polako, Zo. Navlačenje s tobom meni je totalno normalno. Godinama me već
izluđuješ."
Obavila sam cijeli onaj razgovor o tome da još nisam spremna za seks s njim
kad je meni bilo petnaest, a njemu gotovo sedamnaest godina. Tada je rekao da
shvaća i da je voljan čekati - što, naravno, nije značilo da se nismo ozbiljno
drpali - ali ovo što se sada dogodilo u autu bilo je nešto drugo. Bilo je
uspaljenije, sirovije. Znala sam da ako si dopustim da se nastavim viđati s njim
neću još dugo ostati djevica, i to ne zato što bi me Heath prisilio na to. Bit će to
zato što neću moći obuzdati svoju krvožednost. Ta me pomisao strašila gotovo
koliko me i fascinirala. Zažmirila sam i protrljala si čelo. Počinjala me boljeti
glava. Opet.
"Boli te vrat?" upitala sam ga, provirivši prema njemu kroz prste kao da gledam
neki glupi film s koljačinom.
"Ne. Dobro mi je, Zo. Nisi me nimalo povrijedila." Primio me za ruku i
odmaknuo mi dlanove s lica. "Sve će biti okej. Prestani se toliko brinuli."
Htjela sam mu povjerovati. A odjednom sam shvatila i da se hoću opet vidjeti s
njim. Uzdahnula sam. "Pokušat ću. Ali stvarno sada moram otići. Ne mogu se
prekasno vratiti u školu."
Primio me za ruku. Osjetila sam bilo njegove krvi i znala da kuca u ritmu s
mojim srcem, kao da smo on i ja nekako postali usklađeni iznutra. "Obećaj mi
da ćeš me nazvati", rekao je.
"Obećavam."
"I da ćeš se ovaj tjedan opet ovdje naći sa mnom."
"Ne znam kad ću moći izaći. Neće mi biti lako preko tjedna."
Očekivala sam se da počne raspravljati sa mnom, ali samo je kimnuo i stisnuo
mi ruku. "Okej. Kužim. Vjerojatno ti je živa tlaka živjeti od jutra do sutra u
školi. Što kažeš na ovo: u petak igramo protiv Jenksa na domaćem. Možemo se
naći u Starbucksu nakon utakmice?"
"Možda."
"Hoćeš pokušati?"
"Da."
Široko se osmjehnuo i sagnuo da me na brzinu poljubi. "To je moja Zo! Vidimo
se u petak." Izašao je iz auta i prije nego što će zatvoriti vrata sagnuo se i rekao:
"Volim te, Zo."
Dok sam vozila odande, vidjela sam ga u retrovizoru. Stajao je nasred
parkirališta, pritišćući i dalje maramicu uz vrat i mašući mi.
"Nemaš blage veze što radiš, Zoey Redbird", kazala sam sebi naglas kad se sivo
nebo otvorilo i počelo izlijevati hladnu kišu po svemu.
Bilo je 2:35 kad sam se na prstima vratila u našu sobu. Činjenica da sam kasnila
zapravo je bila dobra. Nije mi pružila priliku da pretjerano razmišljam o tome
što mi je činiti. Stevie Rae i Nala još uvijek su čvrsto spavale. Zapravo, Nala je
otišla s mog praznog kreveta i sklupčala se na jastuku uz glavu Stevie Rae, što
mije izmamilo osmijeh. (Mačka je notorno otuđivala jastuk.) Tiho sam otvorila
gornju ladicu svog stola za komp i izvadila Damienov jednokratni telefon,
zajedno s papirićem na kojem sam zapisala broj FBI-a, i onda otišla u
kupaonicu.
Par puta sam duboko udahnula da se smirim, imajući Damienov savjet na umu:
ne dulji. Zvuči malo ljutito, i nekako poluludo, ali ne zvuči tinejdžerski.
Nazvala sam broj. Kad mi se javio službeni muški glas:
"Federalni istražni biro. lzvolite?" duboko sam i odsječno, skraćujući riječi kao
da moram pripaziti da se suzdržim jer mi se iza njihove brane akumuliralo
jezero mržnje (jer je Erin, iznenadno i bizarno neočekivano upućena u politiku,
opisala da bih takav osjećaj trebala izigravali). "Htjela bih prijaviti bombu."
Nastavila sam pričati, ne dajući mu vremena da me prekine, ali govoreći polako
i jasno jer sam znala da me snimaju. "Moja grupa, Džihad prirode (Shaunee
nam je smislila ime), podmetnula ju je ispod razine vodostaja na jedan pilon (tu
je riječ smislio Damien) mosta preko rijeke Arkansas na cesti 1-40 kod
Webber's Fallsa. Tempirana je da eksplodira u 15:15 (i služenje vojnim
navođenjem vremena bila je Damienova genijalna ideja). Preuzimamo punu
odgovornost za ovaj čin građanskog neposluha (i toga se sjetila Erin, premda je
rekla da terorizam zapravo nije građanski neposluh, nego... eto... terorizam,
stoje definitivno nešto drugo) kojim prosvjedujemo protiv upletanja vlade
SAD-a u naše živote i zagađenja američkih rijeka. Upozoravamo vas da je ovo
tek naš prvi udar!" Prekinula sam vezu. Onda sam brzo okrenula papirić i
otipkala broj s njegove druge strane.
"Fox News Tulsa!" rekao je vedar ženski glas.
Ovoga sam se zapravo ja sjetila. Računala sam da bi nam poziv ovdašnjem
informativnom kanalu dao bolje izglede da se prijetnja brzo objavi na mjesnim
vijestima, a onda bismo mogli držati izvještavanje na oku i možda čak saznati
kada će (ili hoće li) naš pokušaj zatvaranja mosta doživjeti uspjeh. Opet sam
duboko udahnula i prešla na ostatak plana.
"Teroristička grupa po imenu Džihad prirode dojavila je FBI-u da je
podmetnula bombu pod most na cesti 1-40 preko rijeke Arkansas kod Webber's
Fallsa. Tempirana je da eksplodira danas u tri i petnaest." Omaklo mi se da sam
zastala na djelić sekunde, pa mi je žena, koja odjednom više nije zvučala tako
vedro, rekla: "Tko ste vi, gospođo, i odakle vam ta informacija?"
"Dolje državno upletanje i zagađivanje! Živjela narodna vlast!" proderala sam
se, pa prekinula vezu. Smjesta sam isključila mobitel. Onda me koljena
napokon nisu više mogla držati i srušila sam se na poklopljenu zahodsku
školjku. Obavila sam to. Stvarno sam to obavila.
Začulo se kako netko dvaput kuca na vrata kupaonice, a zatim i tiho
oklahomsko otezanje Stevie Rae.
"Zoey? Jesi okej?"
"Aha", slabašno sam rekla. Prisilila sam se da ustanem i odem do vrata.
Otvorila sam ih i ugledala zgužvano lice Stevie Rae kako viri prema meni kao
pospani, seoski zečić.
"Jesi ih nazvala?" prošaplala je.
"Jesam, i ne moraš šaptali. Tu smo samo ti i ja." Nala je zijevnula i progunđala
mi-af-au prema meni sa sredine jastuka Stevie Rae. "I Nala." "Šta je bilo? Jesu
ti išta rekli?"
"Ne nakon onoga 'halo, FBI'. Damien je rekao da im ne trebam dati da dođu do
riječi, sjećaš se?"
"Jesi im rekla da smo mi Džihad prirode?"
"Stevie Rae. Mi nismo Džihad prirode. Samo se pravimo da jesmo."
"Pa, čula sam te kako se dereš ono dolje država i zagađivanje, pa sam mislila...
možda... u stvari ne znam šta sam mislila. Valjda me samo malo ponijelo."
Prevrnula sam očima. "Stevie Rae, samo sam glumila. Gospođa s vijesti pitala
me tko sam, pa sam očito malo šiznula. I, da, rekla sam im sve što smo se
dogovorili. Samo se nadam da će uspjeti." Skinula sam jaknu preko glave i
objesila je na naslon stolice da se osuši.
Stevie Rae odjednom je primijetila da mi je kosa mokra, a Biljeg prekriven, što
sam potpuno bila smetnula s uma u žurbi da obavim telefonske pozive. Kvragu.
"Jesi ti to negdje bila?"
"Aha", nevoljko sam rekla. "Nisam mogla spavati, pa sam otišla u American
Eagle u Utici i kupila si novi pulover." Pokazala sam joj smočenu vrećicu
American Eaglea koju sam bacila u kut.
"Trebala si me probuditi. Otišla bih s tobom."
Da nije zvučala tako povrijeđeno imala bih više vremena da razmislim o tome
koliko bih joj točno rekla o Heathu prije nego što sam blebnula: "Naletjela sam
na svog bivšeg dečka."
"Ozabogaramiloga! Sve mi ispričaj." Svalila se na krevet, a oči su joj se
zakrijesile. Nala je progunđala i preskočila s njena jastuka na moj. Uzela sam
ručnik i počela si brisati kosu.
"Bila sam u Starbucksu. On je lijepio letke s Bradovom slikom."
"I? Što je bilo kad te ugledao?"
"Popričali smo."
Zakolutala je očima. "Ma daj - što još?" "Prestao je piti i više ne puši travu."
"Opa, krupna stvar. Šta nisi prekinula s njim upravo zato što je pio i pušio?"
"Aha."
"Hej, što je sa Smradnom Kaylom i njim?"
"Heath kaže da se više ne viđa s njom zato što puno sere o vampyrima."
"Vidiš! Točno smo rekli da su se baš zbog nje oni murjaci došli amo raspitivat o
tebi", rekla je Stevie Rae.
"Izgleda."
Stevie Rae me promatrala neugodno pomno. "Još uvijek ti se sviđa, je 1 tako?"
"Nije to tako jednostavno."
"Pa, u stvari, dijelom je tako jednostavno. Hoću reći, ako ti se ne sviđa, onda je
to manje-više to. Nećeš se više vidjet s njim. Jednostavno", logično je rekla
Stevie Rae.
"Još uvijek mi se sviđa", priznala sam.
"Znala sam!" Zaskakutala je po krevetu. "Čovječe, Z, pa ti imaš ono bezbroj
frajera. Šta ćeš sad?"
"Nemam ni najblažeg pojma", ojađeno sam rekla.
"Erik se sutra vraća s natjecanja iz Shakespearea."
"Znam. Neferet je rekla da je Loren otišao pružiti podršku Eriku i ostalim našim
učenicima, pa to znači da će se i on sutra vratiti s njima. A Heathu sam kazala
da ću izaći s njim u petak nakon utakmice."
"Hoćeš reći Eriku za njega?"
"Nemam pojma."
"Je 1 ti se Heath sviđa više od Erika?" "Nemam pojma." "A Loren?"
"Stevie Rae, ne znam." Počela sam trljati glavu jer mi se bol sad već čvrsto
primila. "Možemo samo neko vrijeme ne pričati o tome - makar dok bar
donekle ne smislim što ću."
"Okej. Idemo." Primila me za ruku.
"Kamo?" Zatreptala sam prema njoj, totalno zbunjena. Prešla je s Heatha na
Erika na Lorena i onda na "idemo" nepojmljivo prebrzo.
"Treba ti dnevna porcija Count Chocule, a meni Lucky Charmsa. I obje
moramo gledati CNN i mjesne vijesti."
Krenula sam se vući prema vratima. Nala se protegnula, mrzovoljno mijauknula
i onda nevoljko pošla za mnom. Stevie Rae je odmahnula glavom prema nama
objema.
"Idemo, vas dvije. Sve će biti bolje nakon što pojedeš Count Choculu." "S
kolom", rekla sam.
Stevie Rae je stisnula facu kao da je upravo posisala limun. "Za doručak?" "Sve
mi se čini da je ovo jedan od onih dana kada se pije kola za doručak."

Četrnaesto poglavlje
NA SVU SREĆU, NISMO MORALE DUGO ČEKATI DA NEŠTO SAZNAMO. STEVIE Rae, Blizanke i ja
gledale smo Show doktora Phila i točno u 15:10 (Stevie Rae i ja upravo smo jele
drugu zdjelicu žitarica, a ja sam pila treću kolu) Fox News prekinuo je emisiju
Posebnim izvještajem.
"Ovdje Chera Kimiko s izvanrednim vijestima. Saznali smo da je netom nakon
četrnaest i trideset sati oklahomski ogranak FBI-a primio bombašku prijetnju
terorističke skupine koja se prozvala Džihad prirode. Fox News otkriva da je skupina
izjavila da je postavila bombu pod most na cesti 1-40 preko rijeke Arkansas nedaleko
od Webber's Fallsa. S lica mjesta javlja nam se Hannah Downs s najnovijim
vijestima."
Sve četiri sjedile smo sasvim nepomično dok smo gledale kako se u kadru
pojavljuje mlada izvjestiteljica koja stoji ispred mosta autoceste sasvim normalnog
izgleda. Dobro, izgledao je sasvim normalno, osim što su oko njega vrvjele horde
uniformiranih ljudi. Odahnula sam. Most su definitivno zatvorili.
"Hvala, Chera. Kao što vidite, FBI i mjesna policija, uključujući Anti-terorističku
postrojbu iz Tulse, zatvorili su cijeli most. Obavljaju temeljitu potragu za navodnom
bombom."
"Hannah, jesu li išta uspjeli naći?" upitala ju je Chera.
"Još se ne zna, Chera. Čamci FBI-a tek su stigli."
"Hvala, Hannah." Vratili su se na emitiranje iz studija.
"Nastavljat ćemo vas izvještavati o ovoj izvanrednoj vijesti čim doznamo nešto više
o navodnoj bombi ili o ovoj novoj terorističkoj skupini. Dotad, nastavite na Foxu
gledati..."
"Bombaška prijetnja, Pametno si se sjetila."
Riječi su bile tako tiho izgovorene, a ja sam bila tako uživljena u televiziju, da
nisam u prvi mah prepoznala da je to rekla Afrodita. Čim sam je skužila, brzo sam
podigla glavu. Stajala je meni zdesna, tek malo dalje od kauča na kojem smo sjedile
Stevie Rae i ja. Očekivala sam da na faci opet ima onaj prepotentni, podrugljivi izraz,
tako da sam se iznenadila kad mi je kratko kimnula, gotovo s poštovanjem.
"Šta hoćeš?" Stevie Rae je progovorila nekarakteristično oštro, i primijetila sam da
je nekoliko djevojaka koje su sve dotad obuzeto gledale TV u vlastitim grupicama
prekinule to što su radile i počele gledati prema nama. Sudeći prema tome kako je
Afrodita smjesta promijenila izraz, i ona je to primijetila.
"Od jednog bivšeg hladnjaka? Ništa!" narugala se.
Osjetila sam kako se Stevie Rae na tu uvredu sva napela pokraj mene. Znala sam
da joj je grozno podsjećanje da je dopustila Afroditi i njenoj užoj ekipi u Kćerima
Mraka da se prošli mjesec posluže njenom krvlju u onom obredu koji je tako totalno
pošao po zlu. Nije bilo lijepo koristiti nekoga kao "hladnjak" - a nazvati tako nekoga
bila je uvreda.
"Hej, vražja bapska kučko", rekla je Shaunee slatkim, prijaznim tonom. "Dobro da
si nas podsjetila, izgleda da u novoj užoj ekipi Kćeri Mraka—"
"Što bi bile mi a ne ti i tvoje fuksaste frendice", dometnula je Erin.
"... baš imamo upražnjeno mjesto za novi hladnjak za sutrašnji obred", elegantno je
dovršila Shaunee.
"Aha, a budući da si ti trenutačno nitko i ništa, na obred možeš upast samo kao
zakuska za tu noć", rekla je Erin. "Došla si se prijaviti za to radno mjesto?"
"Ako jesi, žalim slučaj. Pitaj Boga gdje si sve bila, a mi se ne palimo na gadosti",
rekla je Shaunee.
"Popuši mi, kujo", poklopila ju je Afrodita.
"Ma ni da me moliš", rekla je Shaunee.
"Kučketino", dovršila je Erin.
Stevie Rae je samo sjedila, sva blijeda i uzrujana. Došlo mi je da im svima skupa
lupim glave o glave.
"Okej, dosta." Sve su začepile. Pogledala sam Afroditu. "Da nikad više nisi rekla
Stevie Rae da je hladnjak." Onda sam se obratila Blizankama. "Iskorištavanje
početnika u našim ritualima jedna je od stvari koje mislim prekinuti, tako da nam
neće trebati učenik za žrtvovanje. Što znači da nitko neće bili zakuska." Okej, nisam
se baš proderala na Blizanke, ali uputile su mi istovjetne povrijeđene i zgranute
poglede. Uzdahnula sam. "Svi smo mi tu na istoj strani", rekla sam l i lio, pazeći da
mi se glas ne čuje sve do učenica u ostatku prostorije, koje su očito prisluškivale. "Pa
bi bilo lijepo da malo smanjimo to prepucavanje."
"Ne zavaravaj se. Nismo mi na istoj strani - ma ni blizu." Onda se nasmijala, što je
prije zvučalo kao rezanje, i otišla od nas.
Gledala sam je kako odlazi, i taman prije izlaska na glavna vrata osvrnula se,
pogledala me u oči i namignula.
Stoje sad to bilo? Izgledala je gotovo zaigrano, kao da smo prijateljice koje se
samo zafrkavaju. Ali to nije bilo moguće. Zar ne?
"Sva se ježim od nje", rekla je Stevie Rae.
"Afrodita ima problema", rekla sam, a njih tri pogledale su me kao da sam upravo
rekla da Hitler baš i nije bio tako loš. "Ma znate, stvarno bih htjela da Kćeri Mraka
budu skupina koja spaja sve nas, a ne tako uobražena i isključiva ekipa da joj se može
priključiti samo netko od odabranih." Samo su buljile u mene. "Baš zbog njena
upozorenja danas su moja baka i još neki ljudi ostali živi."
"Rekla ti je to samo zato što nešto želi od tebe. Puna je mržnje, Zoey. Da nisi ni
pomislila da nije", rekla je Erin.
"Molim te, nemoj mi reć da je misliš pustit da se vrati u Kćeri Mraka", rekla je
Stevie Rae.
Odmahnula sam glavom. "Ne. Čak i kad bih to željela, a ne želim" brzo sam
dodala, "ona ne ispunjava uvjete za članstvo prema mojim novim pravilima. Kći ili
Sin Mraka mora ponašanjem podržavati naše ideale."
Shaunee je frknula. "Nema vražje šanse da ta kučka zna biti posebna, vjerna,
valjana, zagrižena i dobrostiva prema bilo čemu osim prema svojim vlastitim mrskim
spletkama."
"Za ovladavanje svijetom", dodala je Erin.
"I nemoj mislit da pretjeruju", kazala mi je Stevie Rae.
"Stevie Rae, nije mi ona prijateljica. Samo... šta ja znam..." Smela sam se u
pokušaju da pretočim u riječi onaj instinkt koji mi je tako često šaptao i nukao me da
nešto učinim, ili ne učinim. "Valjda mi je ponekad stvarno bude žao. A mislim i da je
pomalo shvaćam. Afrodita samo želi biti prihvaćena, ali to izvodi baš kako ne treba.
Misli da se manipulacijama i lažima pomiješanim s kontroliranjem može silom
svidjeti drugima. To je vidjela kod kuće, i zbog toga je postala ovakva kakva je
danas."
"Oprosti, Zoey, ali to je kenjaža", rekla je Shaunee. "Stvarno je prestani da se
glupira jer joj je kao mama sjebana."
"Molim te. Daj molim te bez tih sranja tipa 'mama mije kriva što sam kuja'", rekla
je Erin.
"Ne bih htjela ispast zlobna, je li, al i ti imaš sjebanu mamu, Zoey, a nisi dala ni
njoj ni onom poočaju od tate da te pokvare", rekla je Stevie Rae. "A Damien ima
mamu koja ga više ne voli zato šta je gej."
"Aha, a on se nije pretvorio u droljastu babuskaru punu mržnje", rekla je Shaunee.
"Zapravo, upravo suprotno. On je postao kao... kao..." Zastala je, tražeći pomoć od
Erin. "Blizanko, kako se zove lik Julie Andrews u filmu Moje pjesme, moji snovi"
"Maria. I imaš pravo, Blizanko. Damien je baš ko ta dobrica od časne. Mora se
malo opustiti, inače nikad ništa neće ubosti."
"Ne mogu vjerovati da raspravljate o mom ljubavnom životu", rekao je Damien.
Sve smo poskočile pune grižnje savjesti i promrsile: "Oprosti."
Odmahnuo je glavom dok smo se Stevie Rae i ja odmicale da može sjesti uz nas. "I
da znate da nemam namjeru samo nešto 'ubosti', kao što ste tako ružno rekle. Želim
trajnu vezu s nekim do koga mi je stvarno stalo, i spreman sam se strpjeti do tada."
"Ja, Frdulein", prošaptala je Shaunee.
"Maria", promrsila je Erin.
Stevie Rae je pokušala kašljem prikriti smijuljenje.
Damien je pogledao njih tri stisnutim očima. Zaključila sam da mi je to znak da
progovorim.
"Upalilo je", tiho sam rekla. "Zatvorili su most." Izvadila sam njegov mobitel iz
džepa i vratila mu ga. Provjerio je da je isključen i kimnuo mi glavom.
"Znam, vidio sam vijesti i došao ravno ovamo." Damien je bacio pogled na
digitalni sat na DVD plaveru koji je stajao uz glazbenu liniju pokraj televizora, a
onda mi se široko osmjehnuo. "Sad je tri i dvadeset. Uspjeli smo."
Sve petero počeli smo se osmjehivati jedni drugima. Točno; laknulo mi je, ali i
dalje me grizla briga koje se nisam nikako mogla riješiti, i koja se nije odnosila
isključivo na uzrujavanje oko Heatha. Možda mi je trebala četvrta kola.
"Okej, dobro, to je obavljeno. Zašto onda sjedimo tu i pričamo kakav mi je
ljubavni život?" rekao je Damien.
"Ili kakav ti nije", prišapnula je Shaunee Erin, koja se neuspješno (sa Stevie Rae)
pokušala ne nasmijati.
Zanemarivši ih, Damien je ustao i pogledao me. "Dobro, idemo."
"A?"
Zakolutao je očima prema nebesima i odmahnuo glavom. "Moram li ja sve
obaviti? Sutra trebaš izvesti obred, što znači da trebamo preurediti društvenu
dvoranu. Ili si mislila da će se Afrodita ponuditi da ti sve priredi?"
"Izgleda da nisam razmišljala o tome." Kao da sam stigla?
"Pa, sad misli o tome." Povukao me za ruku i podigao na noge. "Imamo posla."
Uzela sam kolu i sve smo otišle za užurbanim Damienom u vrlo hladno, oblačno
subotnje popodne. Kiša više nije padala, ali oblaci su bili još tmurniji.
"Izgleda da će snijeg", rekla sam, škiljeći uvis prema nebu boje škriljevca.
"O, čovječe, da bar. Kako bih voljela snijeg!" Stevie Rae se zavrtjela ispruženih
ruku, izgledajući kao malo dijete.
"Preseli se u Connecticut. Bit će ti snijega navrh glave. Stvarno ti pošteno dojade
mjeseci i mjeseci hladnoće i vlage. Molim te lijepo. Zato smo mi sa sjeveroistoka
tako mrzovoljni", ljubazno je rekla Shaunee.
"Baš me briga što ćeš reći. Ne možeš mi ga pokvariti. Snijeg je čaroban. Meni od
njega zemlja izgleda kao prekrivena mucastom bijelom dekom." Širom je razmaknula
ruke i proderala se: "Hoću da padne snijeg!"
"Da, čuj, ja hoću one vintage izvezene traperice od četiristo pedeset dolara iz
novog kataloga Victoria's Secreta", rekla je Erin. "Što dokazuje da ne možemo uvijek
dobiti ono što želimo, ni snijeg ni cool traperice."
"Uuu, Blizanko, možda dođu na akciju. Te traperice su baš ful preslatke da se od
njih odustane."
"Zašto ne bi samo uzela traperice koje najviše voliš i pokušala sama na njima
izvesti takav uzorak? Znaš, to sigurno nije naročito teško", rekao je Damien razložno
(i kao pravi gej).
Zaustila sam da se složim s Damienom kad mi je prva pahuljica pala na čelo. "Hej,
Stevie Rae, ispunila ti se želja. Pada snijeg."
Stevie Rae je razdragano ciknula. "To! Padaj sve jače i jače!"
I želja joj se definitivno ispunila. Kad smo stigli do društvene dvorane, debele
pahuljice veličine kovanice od četvrt dolara već su sve prekrivale. Morala sam
priznati daje Stevie Rae imala pravo. Snijeg je bio kao čarobna deka preko zemlje.
Sve je od njega postalo meko i bijelo, i čak se i Shaunee (iz mrzovoljnog, snijegom
okovanog Connecticuta) smijala i pokušavala jezikom uloviti pahuljice.
Svi smo se smijuljili dok smo ulazili u dvoranu. Unutra je bilo nekoliko učenika.
Neki su igrali biljar, drugi su bili za starinskim arkadnim videoigrama. Svojim
smijehom i otiranjem snijega natjerali smo nekolicinu da se pusti toga i raširi debele
crne zavjese koje su štitile veliku prostoriju od dnevnog svjetla.
"Nego šta!" viknula je Stevie Rae ono očito. "Pada snijeg!"
Samo sam se osmjehnula i otišla do malog kuhinjskog prostora u dnu zgrade, a
Damien, Blizanke i snijegom sluđena Stevie Rae pošli su za mnom. Znala sam da
pokraj kuhinje stoji skladište u kome su obredne stvari koje tu čuvaju Kćeri Mraka.
Mogli bismo baš i početi preuređivati prostor, a ja bih se baš mogla i pretvarati da
znam koga to vraga radim.
Začula sam kako se iza mene otvaraju i zatvaraju vrata, i iznenadio me Neferetin
glas.
"Snijeg je vrlo lijep, zar ne?"
Učenici koji su stajali pred prozorima pristojno su i potvrdno odgovorili Neferet.
Iznenadilo me što sam osjetila tračak iziritiranosti, koji sam smjesta prigušila, kad
sam zastala i okrenula se da se vratim i pozdravim svoju mentoricu. Moja je ekipa
pošla za mnom poput pačje škole.
"Zoey, baš dobro. Drago mi je da sam te tu pronašla." Neferet mi se obratila s tako
očitom naklonošću da me prošla iritiranost zbog toga što nas je prekinula. Neferet mi
je bila više od mentorice. Bila mi je kao majka, i bilo je sebično od mene ljutiti se
zato što me došla potražiti.
"Bok, Neferet", toplo sam rekla. "Upravo se spremamo prirediti prostoriju za
sutrašnji noćni obred."
"Izvrsno! I zato sam te trebala. Ako ti išta treba za obred, molim te, bez
ustručavanja me pitaj. I svakako ću doći ovamo sutra navečer, ali bez brige" - opet mi
se osmjehnula - "neću ostati na cijelom obredu - tek toliko da pružim podršku tvojoj
viziji Kćeri Mraka. Onda ću prepustiti Kćeri i Sinove tvojim vrlo sposobnim
rukama."
"Hvala, Neferet", rekla sam.
"Nego, drugi je razlog zašto sam trebala tebe i tvoje prijatelje" - podijelila je
blistav osmijeh s mojom ekipom - "to što sam vas htjela upoznati s našim najnovijim
učenikom." Mahnula je, i dečko kojega dotad nisam primijetila polako je iskoračio na
vidjelo. Bio je sladak, u smislu dobrog učenika, kuštrave pješčanoplave kose i stvarno
lijepih plavih očiju. Očito je bio jedan od onih štreberskih tipova koji su pomalo
papci, ali simpatični papci koji imaju potencijala (u prijevodu: kupa se i pere zube, a
ima i dobru kožu i kosu i ne oblači se kao totalni luzer). "Voljela bih da svi upoznate
Jacka Twista. Jack, ovo je moja početnica Zoey Resbyrd, predvodnica Kćeri Mraka,
te njeni prijatelji i članovi Vijeća prefekala Erin Males, Shaunee Cole, Stevie Rae
Johnson i Damien Maslin." Neferet je pokazala svakoga od njih jednog po jednog, i
svi smo se pozdravili s njim. Novopridošlica je izgledao pomalo plaho i blijedo, ali
izuzev toga imao je simpa osmijeh i nije djelovao kao da se ne snalazi u društvu ni
išta takvo. Baš sam se pitala zašto je Neferet tražila mene da me upozna s dečkom,
kad je krenula objasniti.
"Jack je pjesnik i pisac, pa će mu mentor biti Loren Blake, ali Loren se neće sve do
sutra vratiti s puta na istok. Jack će biti i cimer Erika Nighta. Kao što svi znate, ni
Erika sve do sutra neće biti u školi. Zato sam mislila da bi bilo lijepo da vas petero
pokažete Jacku gdje je što i pobrinete se da mu danas bude ugodno i da se snađe."
"Naravno, drage volje", rekla sam bez oklijevanja. Nikad nije veselo biti
novopridošlica.
"Damien, moći ćeš pokazati Jacku gdje je njegova i Erikova soba, zar ne?"
"Svakako, bez problema", rekao je Damien.
"Znala sam da ću se moći pouzdati u Zoevne prijatelje." Neferetin je osmijeh bio
nevjerojatan. Kao da je sam od sebe obasjao prostoriju i odjednom sam osjetila izrazit
ponos što svi ostali učenici stoje unaokolo i gledaju kako nam Neferet tako očito
izražava svoju naklonost. "Imajte na umu, zatreba li vam išta za sutra, samo mi javite.
E, da, budući da će vam to biti prvi obred, zamolila sam kuhinju da nakon obreda
priredi posebnu poslasticu za vas i Kćeri i Sinove Mraka. Tebi bi to trebala biti krasna
proslava, Zoey."
Prenerazila me njena uviđavnost, i nisam je mogla ne usporediti s hladnim,
nezainteresiranim načinom na koji se moja mama odnosila prema meni. Kvragu,
istina bi glasila da mojoj mami zapravo više nije bilo dovoljno stalo do mene da se
ikako odnosi. Vidjela sam je samo ono jedanput u cijelih mjesec dana, a nakon glupe
scene koju je njen očajni muž izazvao s Neferet, izgledalo mi je da je neću uskoro
opet vidjeti. Kao da me bilo briga? Ne. Ne, kad sam uza sebe imala dobre prijatelje i
mentoricu poput Neferet.
"Jako sam ti zahvalna na ovome, Neferet", rekla sam, teško gutajući knedlu
emocija koja mi se stvorila u grlu.
"Nema na čemu. To je najmanje što mogu učiniti za prvi Obred punog mjeseca
moje početnice na mjestu predvodnice Kćeri Mraka." Kratko me zagrlila, a onda
izašla iz prostorije, ljubazno kimajući glavom učenicima koji su joj se obraćali i
pozdravljali je s poštovanjem.
"Opa", rekao je Jack. "Stvarno je fantastična."
"Nego što da je", rekla sam. Onda sam se široko osmjehnula svojim prijateljima (i
novopridošlici). "Onda, jeste spremni da prionete na posao? Odavde treba počistiti
hrpu stvari." Primijetila sam da siroti Jack izgleda totalno smeteno. "Damien, bolje na
brzinu upoznaj Jacka s osnovama vampovskih rituala, da se ne osjeća tako
izgubljeno." Krenula sam prema kuhinji (opet) i začula kako Damien započinje svoj
mali profesorski nastup, počev od činjenica o Obredu punog mjeseca.
"Ovaj, Zoey, možemo ti pomoći?"
Osvrnula sam se. Drew Partain, niski, sportski građeni učenik kojeg sam
prepoznala zato što sam s njim išla na mačevanje (nevjerojatan je mačevalac - dobar
kao Damien, a to već nešto znači), stajao je s muškom grupicom blizu zida s
prozorima zavijenim u crno. Osmjehnuo mi se, ali primijetila sam da stalno
pogledava Stevie Rae. "Puno toga trebate premještati. Znam zato što smo dečki i ja
nekada pomagali Afroditi da priredi prostor."
"Ha", začula sam kako je Shaunee rekla ispod glasa. Prije nego što se i Erin stigla
sarkastično oglasiti, rekla sam: "Pa da, dobro bi nam došla vaša pomoć." A onda sam
ih iskušala. "Samo, moj će obred biti drugačiji. Damien vam može pokazati kako."
Pričekala sam da vidim prezirne poglede i sarkazam kojima su frajeri znali obasipati
Damiena i nekoliko drugih otvoreno gej učenika u školi, ali Drew je samo slegnuo
ramenima i rekao: "Može, što se mene tiče. Samo nam recite što treba." Iscerio se i
namignuo Stevie Rae, koja se zasmijuljila i sva porumenjela.
"Damien, prepuštam ih tebi", rekla sam.
"Siguran sam da negdje na vrbi rađa grožđe", prošaptao je Damien, jedva pomičući
usne. Zatim je normalnim glasom kazao: "Dakle, prvo što se Zoey nije sviđalo je to
što ovdje izgleda kao u mrtvačnici kad su sve videoigre gurnute do zidova i
prekrivene onom crnom tkaninom. Pa da vidimo možemo li najveći dio njih
premjestiti u kuhinju i hodnik." Drewova grupa prionula je na posao zajedno s
Damienom i novopridošlicom, a Damien mu je nastavio držati mini predavanje.
"Mi ćemo donijeti svijeće i maknuti stol onamo", kazala sam dečkima i mahnula
Blizankama i Stevie Rae da pođu za mnom.
"Damien je umro i otišao ravno u raj za male gejeve", rekla je Shaunee čim nas
više nisu mogli čuti.
"Hej, bilo je vrijeme da se ti klinci prestanu ponašati kao zadrti seljačine i postave
se kao da imaju malo mozga u glavi", rekla sam.
"Ne misli ona na to, makar se slažemo s tobom", rekla je Urin. "Mislila je na
maloga gospona Jacka Slatkog Novopriđošlog Gejića Twista."
"Ma odakle vam samo to da je on gej?" upitala ih je Stevie Rae.
"Stevie Rae, kunem se, moraš si proširiti vidike", rekla je Shaunee.
"Okej, ni meni nije jasno. Zašto mislite da je Jack gej?" upitala sam.
Shaunee i Erin razmijenile su napaćeni pogled, a onda je Erin objasnila. "Jack
Twist je ime totalno gej kauboja koga slatki Jake Gyllenhaal glumi u filmu Planina
Brokeback."
"I ono molim te! Svatko tko se odluči za to ime i izgleda skroz ovako štreberski
totalno slatko, potpuno igra za Damienovu ekipu."
"Ha", rekla sam.
"Ma vidi ti to", rekla je Stevie Rae. "Znate, nikad nisam gledala taj film. Nije
došao u Cinema 8 u Henrietti."
"Tko bi to rekao?" kazala je Shaunee.
"Molim te. Strašno iznenađenje", rekla je Erin.
"Čuj, Stevie Rae. Stvarno mislim da je vrijeme da pogledaš DVD tog izvrsnog
filma", rekla je Shaunee.
"Je 1 se tipovi ljube u njemu?"
"Preslasno", rekle su Shaunee i Erin u isti mah.
Pokušala sam, ali nikako nisam uspjela ne prasnuti u smijeh od face koju je složila
Stevie Rae

Petnaesto poglavlje
BILI SMO NA SAMOM KRAJU UREĐIVANJA KAD JE NETKO UPALIO NOĆNE VIJESTI na velikom
televizoru koji smo ipak morale ostaviti u glavnoj prostoriji. Nas petero na brzinu je
razmijenilo poglede - glavna je vijest bila ono što su prozvali "bombaškom podvalom
Džihada prirode". Premda sam znala da ne mogu ući u trag mom pozivu, i vidjela
kako Damien "slučajno" ispušta, a onda totalno gazi i drobi svoj jednokratni telefon,
disala sam tek mrvicu lakše kad je Chera Kimiko ponovila da policija zasad ne zna
ništa o identitetu terorističke skupine.
U vijesti također povezanoj s rijekom Arkansas, Fox News je javio da je Samuel
Johnson, kapetan jedne riječne teretne teglenice, večeras dobio srčani udar dok je bio
za kormilom plovila. Bila je "sretna slučajnost" za njega da je riječni promet bio
zaustavljen i da su policija i bolničari bili u neposrednoj blizini. Spasili su mu život, a
nijedna obližnja teglenica ili most nisu pretrpjeli oštećenja.
"To je bilo to!" rekao je Damien. "Dobio je srčani udar i zabio se teglenicom u
most."
Tupo sam kimnula. "I to dokazuje da je Afroditina vizija bila istinita."
"Makar to nije dobra vijest", rekla je Stevie Rae.
"Menije", rekla sam. "Dokle god nam Afrodita bude povjeravala vizije, bar ih mi
možemo ozbiljno shvaćati."
Damien je odmahnuo glavom. "Neferet sigurno ima razloga zašto smatra da je Nyx
uskratila Afroditi svoj dar. Šteta što joj ne možemo reći za ovo, jer bi nam onda
možda objasnila o čemu je riječ, ili se možda čak predomislila o Afroditi."
"Ne, dala sam joj riječ da ništa neću reći."
"Da se Afrodita stvarno mijenja iz kučke u nekučku, sama hi se obratila Neferet",
rekla je Shaunee.
"Možda da popričaš s njom o tome", rekla je Erin.
Stevie Rae je ispustila nepristojan zvuk.
Prevrnula sam očima prema Stevie Rae, ali nije me primijetila jer nam je Drew
prišao smješkajući se od uha do uha, pa se previše obuzela crvenjenjem da bi hajala
za mene.
"Kako ti se čini, Zoey?" upitao me ne skidajući pogled sa Stevie Rae.
Kao da se pališ na moju cimericu, htjela sam reći, ali bio mi je pomalo sladak, a
Stevie Rae je rumenilom jasno davala do znanja da je i njoj, pa sam odlučila da je
radije ipak živu ne prestravim.
"Izgleda dobro", rekla sam.
"Ni odavde ne izgleda baš loše", rekla je Shaunee, odmjeravajući Drewa od glave
do pete.
"Slažem se, Blizanko", rekla je Erin, dižući obrve prema Drewu.
Dečko nije primijetio nijednu Blizanku. Kao da je zapažao jedino Stevie Rae.
"Krepavam od gladi", rekao je.
"I ja isto", rekla je Stevie Rae.
"Onda, hoćeš da odemo nešto pojesti?" upitao ju je Drew.
"Okej", brzo je rekla Stevie Rae, a onda kao da se sjetila da svi stojimo oko nje i
gledamo je, pa joj je lice postalo još rumenije. "Zaboga, vrijeme je za večeru. Bolje
da si svi odemo uzet nešto." Kratkom je, nervoznom gestom provukla prste kroz
kratke kovrče i pozvala Damiena, koji je na drugoj strani prostorije bio potpuno
zaokupljen razgovorom s Jackom. (Koliko sam uspjela čuti, obojica su voljeli istu
vrstu knjiga, pa su raspravljali koji je nastavak Harrvja Pottera zaista najbolji. Očito
su obojica pripadala istoj vrsti gikova.) "Damien, idemo na klopu. Jeste ti i Jack
gladni?"
Jack i Damien razmijenili su pogled, a onda joj je Damien doviknuo: "Aha,
stižemo."
"Okidoki", rekla je Stevie Rae, cereći se i dalje Drewu. "Onda smo očito svi
gladni."
Shaunee je uzdahnula i krenula prema vratima. "Daj ono molim te. U ovoj sobi
ima tolko hormona mladenačke ljubavi da će me zabolit glava."
"Ko da sam završila u nekom filmu s kanala Lifetime. Pričekaj me, Blizanko",
rekla je Erin.
"Zašlo su Blizanke lako cinične oko ljubavi?" upilala sam Damiena kad su nam on
i Jack prišli s druge sirane.
"Nisu. Samo su ljute šio im je posljednjih par tipova s kojima su izašle bilo
dosadno", rekao je Damien.
Svi zajedno smo izašli u čarobnu snježnu večer u studenome. Pahuljice su se
promijenile i postale manje, ali i dalje su neprestano padale, lako da je Kuća Noći
izgledala još tajanstvenije i sličnije dvorcu nego inače.
"Aha, Blizanke su stroge prema frajerima. Ono, ko da igraju zreiule s njima", rekla
je Stevie Rae. Primijetila sam da hoda jako blizu Drewu i da im se šake povremeno
dodiruju.
Začula sam niz prigušenih potvrda od dečki koji su nam pomagali da vučemo
namještaj po društvenoj dvorani. A i slutila sam da bi se svaki tip (vamp ili čovjek)
našao na mukama pri pokušaju izlaženja s nekom od Blizanki.
"Sjećaš se kad je Tor pozvao Erin van?" rekao je jedan Drewov prijatelj, koji se,
mislim, zvao Keith.
"Da, rekla mu je da je lemur. Znaš, ko oni debilni lemuri u onom Disnevjevom
filmu", rekla je Stevie Rae, smijući se.
"A Walter je izašao sa Shaunee ukupno dva i pol puta. A onda mu je, ravno nasred
Starbucksa, rekla daje procesor Pentium 3", rekao je Damien.
Uputila sam mu totalno zbunjen pogled.
"Z, već smo došli do procesora Pentium 5."
"O."
"Erin i dalje govori da mu treba sto godina da se digne kad god ga vidi", rekla je
Stevie Rae.
"Očito se treba naći par stvarno posebnih tipova da izlaze s Blizankama", rekla
sam.
"Mislim da si svatko nade para", odjednom je rekao Jack. Svi smo se okrenuli
prema njemu, a on je porumenio. Prije nego što mu se itko stigao podsmjehnuti,
progovorila sam: "Slažem se s Jackom." Ali najteže je odrediti koji je od svih koje
nađeš zaista tebi par, dodala sam u sebi.
"Totalno!" rekla je Stevie Rae s uobičajenim prpošnim optimizmom.
"Apsolutno", rekao je Damien i namignuo mi. Uzvratila sam mu osmijehom.
"Hej!" pojavila se Shaunee iza jednog drveta. "O čemu vi to pričate?" "O tvom
nepostojećem ljubavnom životu!" veselo je rekao Damien. "Zbilja?" rekla je.
"Zbilja", rekao je Damien.
"A da radije pričaš o tome kako lije hladno i mokro?" rekla je Shaunee. Damien se
namrštio. "Ha? Pa nije."
En je provirila s druge strane drveta, s grudom u ruci. "Bit će ti!" proderala se,
bacila grudu i pogodila Damiena točno po sredini prsa.
Naravno, započeo je obračun grudanjem. Ljudi su počeli cičati i bježati u zaklon,
skupljajući šake svježeg snijega i gađajući Shaunee i Erin. Počela sam uzmicati.
"Jesam vam rekla da je snijeg super!" rekla je Stevie Rae.
"Pa, nadajmo se onda mećavi", viknuo je Damien, ciljajući Erin. "Puno vjetra i
snijega. Totalno najbolje za grudanje!" Bacio je, ali Erin je bila prebrza i sklonila se
taman na vrijeme da ne dobije grudom ravno u čelo.
"Kamo ćeš, Z?" dozvala me Stevie Rae iza jednog ukrasnog grma. Primijetila sam
daje Drew odmah pokraj nje i da pokriva Shaunee paljbom.
"U medijski centar - moram raditi na riječima za sutrašnji obred, pa ću prigristi
nešto u domu kad to obavim." Nastavljala sam uzmicati sve brže i brže. "Zao mi je
što ću propustiti cijelu zabavu, ali..." I povukla sam se za najbliža vrata, zalupivši ih
za sobom taman na vrijeme da njihovo starinsko drvo primi tup tup tup triju gruda.
Nisam samo smišljala izgovor da se izvučem iz obračuna grudanjem. Stvarno sam
bila planirala preskočiti večeru i provesti nekoliko sati u medijskom centru. Sutra ću
morati izreći krug i voditi obred koji bi mogao biti drevan poput samoga mjeseca.
A blage veze nisam imala kako se to radi.
Okej, znam. Izrekla sam jedan krug s prijateljima prije mjesec dana kao mali
pokus, da vidim imam li zaista afinitet za elemente, ili mi se to samo pričinilo. Sve
dok nisam osjetila kako me prožimaju snage vjetra, vatre, vode, zemlje i duha, i dok
tome nisu posvjedočili i moji prijatelji, bila sam se spremna kladiti da mi se samo
pričinilo. Nije da sam totalno cinična ni išta takvo, ali molim te. Zbilja, molim te
(kako bi to Blizanke rekle). Bilo je prilično bizarno moći posegnuti za snagom svih
pet elemenata. Mislim ono, moj život nije film o X-Menima (makar bih definitivno
voljela provesti nekoliko ugodnih trenutaka s Wolverineom).
Medijski je centar bio predvidivo prazan; napokon, bila je subota navečer. Samo
totalni papci provode subotu navečer u medijskom centru. Da, znala sam i predobro
što to onda govori o meni. Već sam odlučila odakle da počnem istraživanje. Otvorila
sam kartični katalog na kompu i potražila stare knjige o čarolijama i obredima,
zanemarujući sve s nedavnim datumom izdanja. Naročito me privukla ona s
naslovom Mistični rituali kristalnog mjeseca, djelo Rone. Nejasno sam se sjećala da
se tako zvala jedna od vampovskih Pjesnikinja-laureata s početka devetnaestog
stoljeća (u domu smo na zidu imali cool sliku nje). Zapisala sam broj knjige po
Deweyjevu decimalnom sustavu i pronašla je na jednoj zabačenoj polici, prasnu i
samotnu. Bio mi je sjajan znak kad sam vidjela da je to onakav stari svezak u kožnom
uvezu. Htjela sam temelje i tradiciju, da pod mojim vodstvom Kćeri Mraka spoznaju
nešto više od Afroditinih daleko premodernih (i prekurvastih) utjecaja.
Otvorila sam bilježnicu i izvadila najdražu penkalu, što me podsjetilo na ono što je
Loren rekao o tome da mu je draže pisati pjesme rukom nego na kompjuteru... pa sam
se sjetila kako mi je Loren dotaknuo lice... i leđa... i kako je između nas zapucketala
neka povezanost. Osmjehnula sam se i osjetila kako mi se obrazi žare, a onda shvatila
da tu sjedim i cerim se i rumenim kao maloumna zbog tipa koji je prestar za mene, i k
tome vampyr. Od obje sam se stvari stvarno uzrujavala (kako sam baš i trebala).
Mislim ono, bio je totalno prekrasan, ali bilo mu je dvadeset i nešto. Bio je zaista
odrastao, znao je sve vampvrske tajne o krvožednosti i, eto, strasti općenito. Zbog
čega mi je, nažalost, bio samo još slasniji, naročito nakon one moje kratke, ali
izuzetno gadne scene navlačenja i sisanja krvi s Heathom.
Kucnula sam penkalom po praznoj stranici bilježnice. Okej, malo sam se ljubila i
brijuckala s Erikom u proteklih mjesec dana. Da, to mi se sviđalo. Ne, nije otišlo
naročito daleko. Jedan je razlog bio što se, usprkos nedavnim postupcima koji
dokazuju suprotno, obično ne ponašam kao drolja. Drugi je razlog bio što sam i dalje
itekako predobro bila svjesna toga da sam slučajno vidjela kako Afrodita, Erikova
itekako bivša cura, kleči pred njim i pokušava mu ga popušiti, i nisam htjela da Erik
bude u bilo kakvoj nedoumici oko toga da ja definitivno nisam smradna drolja kao
Afrodita Kurveštija. (Zanemarila sam uspomenu na to kako trljam izbočinu u
Heathovim hlačama.) I tako, Erik me definitivno privlačio, i svi su ga smatrali mojim
službenim dečkom, iako nismo ništa naročito poduzeli oko te privlačnosti.
Misli su mi prešle na Lorena. Vani, na mjesečini, dok sam mu otkrivala svoju kožu,
uz Lorena sam se osjetila kao žena - ne kao neiskusna, plaha djevojka, kao obično uz
Erika. Ali kad sam vidjela želju u Lorenovim očima, osjetila sam se lijepo, moćno i
vrlo, vrlo seksi. I, da, morala sam si priznati da mi se taj osjećaj svidio.
A kako se, kvragu, Heath uklapao u sve ovo? Drugačije sam se osjećala prema
Heathu nego prema Eriku ili Loren u. Heath i ja imali smo svoju povijest. Znali smo
se otkako smo bili djeca, i izlazili smo, s prekidima, već par godina. Heath me
oduvijek privlačio, i dosta smo se ozbiljno znali navlačiti, ali nikada me prije nije
napalio tako kao kad si je posjekao vrat, a ja sam mu pila krv.
Zadrhtala sam i automatski oblizala usne. Već od same pomisli na to osjetila sam
se u isti mah uspaljeno i zgroženo. Definitivno sam ga opet htjela vidjeti. Samo, je li
to bilo zato što mi je još uvijek bilo stalo do njega, ili tek zbog intenzivne
krvožednosti koju sam osjećala prema njemu?
Pojma nisam imala.
Točno, Heath mi se sviđao godinama. Znao je kojiput biti tup, ali obično na sladak
način. Ponašao se kako treba prema meni, i bilo mi je lijepo uz njega - sve je to bar
bilo točno prije nego što je počeo cugati i napušavati se. Onda se njegova tupost
pretvorila u glupost, i više nisam baš imala povjerenja u njega. Ali rekao je da je sad
sa svim tim prekinuo, i je li to onda značilo da je opet postao onaj dečko koji mi se
nekada tako sviđao? A ako je tako, što sam onda, kvragu, trebala učiniti oko 1.) Erika,
2.) Lorena, 3.) činjenice daje to što sam pila Heathovu krv totalno zabranjeno u Kući
Noći i 4.) svoje definitivne namjere da mu opet okusim krv?
Uzdah mi je zazvučao sumnjivo sličan jecaju. Stvarno sam trebala s nekim
porazgovarati.
S Neferet? Nema šanse. Nisam imala namjeru pričati jednoj odrasloj vampici o
Lorenu. Znala sam da bih trebala priznati da sam pila Heathovu krv (opet - uzdah),
što je vjerojatno pojačalo Utiskivanje između nas. Ali nisam mogla. Bar ne zasad.
Znala sam da je to sebično, ali nisam htjela da se ona naljuti na mene dok se još
nastojim snaći u ulozi predvodnice Kćeri Mraka.
Sa Stevie Rae? Bila mije najbolja prijateljica, i htjela sam joj to ispričati, ali ako
sam mislila kvarno popričati s njom, onda je to značilo da bih morala priznati da sam
pila Heathovu krv. Dvaput. I da je strahovito želim opet piti. Kako da ona ne šizne od
toga? Ja sam šizila od toga. Nisam mogla podnijeti ni pomisao da bi me najbolja
prijateljica počela gledati kao da sam čudovište. K tome, nisam mislila da bi ona to
shvatila - zaista shvatila.
Nisam mogla reći ni baki. Njoj se definitivno ne bi svidjela činjenica da je Lorenu
dvadeset i nešto. A nisam mogla zamisliti da bih išla pričati s njom o požudi koja se
krije u krvožednosti.
Ironično, shvatila sam tko je jedina osoba koja ne bi šiznula zbog krvi i koja bi
definitivno shvatila strast i sve to - Afrodita. I, za divno čudo, pomalo sam i željela
razgovarali s njom, pogotovo nakon što sam otkrila da su joj vizije i dalje istinite.
Imala sam osjećaj o Afroditi koji mije govorio da u njoj ima daleko više toga od
činjenice da definitivno zna biti mrska kuja. Razljutila je Neferet - toliko je bilo očito.
Ali Neferet je kazala Afroditi, hladnim riječima, punim mržnje, da joj je Nyx
uskratila svoju naklonost, i jasno je dala do znanja meni (i praktički cijeloj školi) da
su Afroditine vizije lažne. Ali imala sam dokaz da nisu. Sva sam se prestrašeno ježila
od loga, ali stvarno sam se počinjala pitati koliko se zapravo mogu pouzdati u
Neferet.
Prisilila sam se da opet počnem misliti na medijski centar i istraživanje koje
moram obaviti, pa sam otvorila staru knjigu s obredima, i iz nje je izlepršao listić
papira. Podigla sam papirić, misleći da je to neka učenica zaboravila bilješke u knjizi,
i skamenila se. Moje je ime pisalo u vrhu elegantnim velikim slovima, a rukopis mije
definitivno bio poznat.
Za Zoey,
Zavodljivu svećenicu
Grimizno sanjaš. Noć ti san ne zakriva.
Žudnje zov počuj.
Sva sam protrnula od tih stihova. Što je to, kvragu? Kako bi itko, a kamoli Loren koji
je navodno na Istočnoj obali, mogao znati da ću pogledati u tu knjigu?
Ruka mi se tresla, pa sam spustila papirić i polako opet pročitala pjesmu. Kad bih
stavila na stranu činjenicu da je nevjerojatno romantično što mi vampovski Pjesniklaureat
piše poeziju i pročitala pjesmu a da me pritom totalno ne smoždi to koliko je u
potpunosti seksi, shvatila sam nešto što me pogodilo jednako kao i to što je taj haiku
uopće tu. Grimizno sanjaš. Noć ti san ne zakriva. Silazim lija to apsolutno s uma, ili
ti stihovi zvuče kao da Loren zna da sam pila krv? I pjesma mi je odjednom počela
djelovati pogrešno... opasno... poput upozorenja koje zapravo nije upozorenje, i
počela sam se pitati o pjesniku. Što ako to nije Loren napisao? Što ako je Afrodita?
Čula sam što je pričala s roditeljima. Trebala bi se truditi da me svrgne s mjesta
predvodnice Kćeri Mraka. Da ovo nema neke veze s tim njenim planom? (Zaboga, "s
njenim planom". Počinjala sam zvučati kao loš strip.)
Okej, Afrodita me vidjela s Lorenom, ali odakle je znala za haiku? Također, kako
bi Afrodita znala da ću se vratiti u medijski centar i potražiti upravo ovu staru knjigu?
To mi je prije zvučalo kao nekakva čudna vidovita informacija kakvu dobiju odrasli
vampovi premda blage veze nisam imala kako. Mislim ono, ni sama nisam znala tla
ću se odlučiti za tu knjigu sve do prije nekoliko minuta.
Nala je skočila na stol s kompom i prepala me na mrtvo ime. Potužila se i protrljala
uz mene.
"Okej, okej. Idem raditi." Ali dok sam u staroj knjizi tražila tradicionalne obrede i
čarolije, misli su mi stalno kružile i kružile oko pjesme i osjećaja nelagode koji kao
da mi se trajno nastanio ispod ključnih kosti.

Šesnaesto poglavlje
PONIJELA SAM NALU IZ MEDIJSKOG CENTRA - MAČKA JE TAKO ČVRSTO SPAVALA
da se nije potrudila ni potužiti na mene kad sam je uzela. Pogledala sam na sat dok
sam izlazila iz sobe, i nisam mogla vjerovati daje prošlo nekoliko sati. Nije ni čudo
da mi je dupe utrnulo, a vrat mi se sav ukočio. Ali nije ine zapravo bilo briga za
privremenu neugodnost, jer sam uspjela smisliti sto ću za Obred punog mjeseca.
Veliki mi je teret pao s misli. I dalje sam bila nervozna, i nisam previše razmišljala o
činjenici da ću taj obred izvoditi pred hrpetinom učenika od kojih većina vjerojatno
nije presretna što sam preuzela vodstvo od njihove frendice Afrodite. Samo ću se
morati stalno Ibkusirati na sam obred i imati na umu kako me fenomenalni osjećaji
ispunjavaju kad god prizivam svih pet elemenata. Ostatak će se riješiti sam od sebe.
Nadajmo se.
Otvorila sam teška glavna vrata škole i izašla u promijenjeni svijet. Snijeg je
postojano padao i dalje, a očito i cijelo vrijeme koje sam provela u medijskom centru.
Školski je krug potpuno prekrio poplun paperjaste bjeline. Vjetar se pojačao i
vidljivost je bila užasno loša. Od plinskih svjetiljaka koje su označavale zakriveni put
sada se nije vidjelo mnogo više od točkica žutila spram bijelog mraka. Vjerojatno
sam se trebala vratiti u zgradu i otići prema domu školskim hodnikom, ostajući pod
krovom što dulje mogu, a onda brzo pretrčati od suprotne strane škole do djevojačkog
doma, ali zapravo nisam htjela. Pomislila sam koliko je u pravu bila Stevie Rae.
Snijeg je stvarno bio čaroban. Promijenio je svijet, učinio ga tišim, mekšim,
tajanstvenijim. Kao početnica, već sam imala dobar dio prirodne zaštite od hladnoće
kakvu uživaju odrasli vampyri, što me nekada strašilo.
Mislim ono, to me podsjećalo na hladna, mrtva stvorenja koja opstaju tako što piju
krv živih - totalno ogavno, makar me ta predodžba bizarno privlačila. Sada sam znala
više o tome što postajem, pa sam shvaćala daje moja zaštićenost od hladnoće više
povezana s pojačanim metabolizmom nego s neumrlošću. Vampyri nisu mrtvi. Samo
su Promijenjeni. Ljudi su ti koji su voljeli potpirivati strašnu obmanu o hodajućim
mrtvacima, koja mi je polako počinjala nemalo ići na jetra. Uglavnom, stvarno mi se
sviđalo što mogu hodati vani po mećavi a da nemam dojam da ću se smrznuti. Nala
se uvukla u mene i počela glasno presti kad sam je zaštitnički obgrlila. Snijeg mi je
prigušivao korake i načas mi se činilo da sam sama u svijetu gdje su se crna i bijela
pomiješale da stvore jedinstvenu boju samo za mene.
Prešla sam svega nekoliko koraka kad sam uzdahnula. Bila bih se pljesnula po čelu
da nisam imala pune ruke mačke. Trebala sam svratiti u školsku trgovinu za čarolije i
obrede po eukaliptus. Koliko sam pročitala iz stare knjige o obredima, eukaliptus je
vezan uz iscjeljivanje, zaštitu i pročišćavanje - tri stvari koje sam smatrala važnim
prizvati za vrijeme svoga prvog obreda na čelu Kćeri Mraka. Valjda sam mogla po
eukaliptus otići i sutra, ali trebat će mi ispleten u uže u okviru čarolije koju sam
mislila izreći, i... eto... vjerojatno bi mi dobro došlo da malo vježbam, tako da mi
ništa ne ispadne za vrijeme čarolije, ili, što bi bilo još gore, da odjednom ne otkrijem
da eukaliptus nije tako savitljiv kako sam očekivala, pa mi se sav raspadne dok ga
pokušavam plesti, pa porumenim do ušiju i dođe mi da se sakrijem ispod društvene
dvorane i sklupčam se u položaj fetusa, sva u suzama...
Istjerala sam tu ljupku predodžbu iz glave, okrenula se i počela prtiti put prema
glavnoj zgradi. Tada sam ugledala tu prikazu. Uočila sam je jer joj tu nije bilo mjesto
- i to ne samo zato što je bilo neobično da bi još neki početnik bio dovoljno blesav da
izađe po snježnoj oluji. Čudnim mi se učinilo to što ta osoba, jer definitivno se nije
radilo o mački ili grmu, nije hodala pločnikom. Išla je otprilike prema društvenoj
dvorani, ali sjekao je put preko suprotnog travnjaka. Zastala sam i zaškiljila da bolje
vidim kroz vijavicu. Osoba je na sebi imala dug, taman plašt s kapuljačom
navučenom preko glave poput kukuljice.
Potreba da pođem za njom spopala me tako snažno da sam zinula bez daha.
Gotovo kao da nemam vlastite volje, sišla sam s pločnika i požurila se za zagonetnom
osobom, koja je upravo stigla do ruba drvoreda koji je stajao uz vanjski zid.
Razrogačila sam oči. Taj čas kad je prilika ušla u sjene, tko god to bio, muško ili
žensko, počela se kretati neljudskom brzinom, dok se plašt silovito nadimao za njom
na vjetru punom snijega tako da se činilo kako ta prikaza ima krila. Crveno? Jesam li
vidjela bljeskove riđe boje spram bacaka bijele kože? Snijeg me pekao u očima i vid
mi se mutio, ali čvršće sam privila Nalu uz sebe i prešla u brz trk, premda mije bilo
jasno da me vodi u područje istočnog zida gdje su skrivena vrata. Na isto ono mjesto
gdje sam vidjela druga dva duha, utvare ili što već god. Na mjesto za koje sam sama
sebi rekla da se stvarno više ne želim vratiti, barem ne sama.
Da, trebala sam se okrenuti nalijevo i odmarširati ravno u dom. Naravno, nisam.
Srce mi je tuklo kao ludo, a Nala mi je gunđala u uho kad sam zašla pod drvored i
nastavila se žuriti uza zid, cijelo vrijeme misleći kako je apsolutno sumanuto što tu
sad ganjam nekoga tko je u najboljem slučaju neki klinac koji se pokušava iskrasti iz
škole, a u najgorem istinski strašan duh.
Izgubila sam tu osobu iz vidika, ali znala sam da sam već blizu skrivenih vrata, pa
sam usporila, automatski ostajući unutar najdubljih sjena i krećući se od stabla do
stabla. Sada je još jače padalo, Nala i ja bile smo prekrivene snijegom i stvarno mi je
polako postajalo prohladno. Što ja tu radim? Ma što da mi je utroba davala do znanja,
svijest mi je govorila da se ponašam suludo i da se moram (zajedno sa smrznutom
mačkom) vratiti u dom. Ovo me se stvarno nije ticalo. Možda je to neki učitelj krenuo
provjeriti... šta ja znam... školski krug da vidi nije li neka debilna početnica (kao ja)
izašla lutati ovuda po oluji.
Ili se to samo netko ušuljao u krug škole nakon što je brutalno ubio Chrisa Forda i
oteo Brada Higeonsa, pa se sada pokušava išuljati, a ako se suočim s njim ili njom, i
mene će ubiti.
Da, baš. Toliko o preživoj mašti.
A onda sam začula glasove.
Sasvim sam usporila korake, praktički nastavljajući na prstima sve dok ih napokon
nisam ugledala. Dvije su prilike stajale pokraj otvorenih skrivenih vrata. Jako sam
zatreptala ne bih li jasnije vidjela kroz zavjesu padajuće bjeline. Osoba bliža vratima
bila je ona za kojom sam stigla, a sad kad je prestala trčati (apsurdno brzo) vidjela
sam da je muško, i da čudno stoji, spušten u zgrbljeni stav. Pogledala sam drugu
priliku, i osjetila kako mi se studen koja mi je snijegom dodirivala kožu spušta
duboko u dušu. To je bila Neferet.
Izgledala je zagonetno, a i moćno dok je kestenjasta kosa vijorila oko nje, a snijeg
prekrivao dugu crnu haljinu koju je nosila. Stajala je okrenuta prema meni, pa sam
vidjela da joj je lice strogo, gotovo ljutito, i uživljeno se obraćala osobi pod plaštem,
izražajno se služeći rukama. Nečujno sam se
primakla bliže, zadovoljna što nosim tamnu odjeću, pa se dobro stapam sa sjenama
pokraj zida. Na tom novom položaju vijavica mi je počela donositi djeliće onoga što
je Neferet govorila.
"... pripazi bolje što radiš! Neću ti..." Pozorno sam slušala, nastojeći razabrati riječi
kroz zavijanje vjetra, i shvatila da mi vijavica ne donosi samo ono što Neferet govori.
Osjetila sam neki smrad, čak i uz čisti miris svježega snijega. Bio je to suh, pljesniv
smrad, čudnovato neprimjeren u ovoj hladnoj, vlažnoj noći. "... preopasno je",
govorila je Neferet. "Poslušaj me ili..." Nisam uspjela čuti ostatak rečenice, a onda je
zastala. Prilika pod plaštem odgovorila je čudnim roktanjem, prije životinjske negoli
ljudske naravi.
Nala, koja mi je bila sklupčana pod bradom i kao da je zaspala, opet, odjednom se
naglo osvrnula. Sakrila sam se još dalje iza debla u čijoj sam se sjeni skrivala kad je
Nala počela režati.
"Sšš", prišapnula sam joj i pokušala je smiriti maženjem. Utihnula je, ali osjećala
sam da joj se dlaka na leđima nakostriješila, a oči su joj se stisnule u ljutite proreze
dok je zurila u osobu pod plaštem.
"Obećala si!"
Sva sam se naježila od grlenog glasa zagonetnog muškarca. Provirila sam iza
drveta taman na vrijeme da vidim kako Neferet diže ruku kao da će ga udariti. On se
skupio uza zid, pri čemu mu je kapuljača pala s lica, i želudac mi se tako silovito
stisnuo da sam pomislila da ću povratiti.
Bio je to Elliott. Onaj mrtvi klinac čiji je "duh" prošli mjesec napao Nalu i mene.
Neferet ga nije udarila. Umjesto toga, silovito mu je pokazala na otvorena vrata.
Zatim je podigla glas, tako da mi je vjetar donio sve što je rekla.
"Ne možeš više dobiti! Nije pravo vrijeme. Ne možeš ti shvatiti takve stvari, i ne
smiješ dovoditi u pitanje to što ti kažem. Odlazi sada odavde. Budeš li opet bio
neposlušan prema meni, osjetit ćeš moj gnjev, a gnjev jedne božice nešto je istinski
užasno."
Elliott je zgroženo ustuknuo od Neferet. "Da, Božice", zacendrao je.
Bio je to on; znala sam daje to on. Premda mu je glas bio grub, prepoznala sam ga.
Elliott nekako nije umro, niti se Promijenio u odraslog vampyra. Postao je nešto
drugo. Nešto užasno.
Baš kad sam pomislila kako je oduran, Neferetino se lice smekšalo. "Ne želim se
ljutiti na svoju djecu. Znate da ste vi moja najveća radost."
S gnušanjem sam gledala kako se Neferet primiče Elliottu i počinje mu milovati
lice. Oči su mu zasjale bojom stare krvi, i čak i izdaleka sam vidjela da mu je cijelo
tijelo počelo drhtati. Ellioll je nekada bio nizak, dežmekast, neprivlačan klinac
prebijele kože i mrkvasto riđe kose koja mu je redovito stršala na sve strane. I dalje je
bio sve to, ali sad su mu blijedi obrazi upali, a tijelo se zgrbilo, kao da se skvrčilo u
sebe. Zato se Neferet morala prignuti da ga poljubi u usta. Totalno zgađena, začula
sam kako Elliott stenje od naslade. Ispravila se i glasno nasmijala. Zvučala je mračno,
zavodljivo.
"Molim te, Božice!" zacendrao je Elliott.
"Znaš da to ne zaslužuješ."
"Molim te, Božice!" ponovio je. Tijelo mu je silovito podrhtavalo.
"U redu, ali imaj na umu ovo: što božica dade, božica može i oduzeti."
Ne mogavši odmaknuti pogled, gledala sam kako Neferet podiže ruku i zadiže
rukav. Zatim je noktom prešla uz podlakticu, ostavljajući tanku grimiznu crtu koja se
smjesta počela puniti kapljicama krvi. Osjetila sam kako me njena krv privlači. Kad
je ispružila ruku, nudeći je Elliottu, priljubila sam se uz grubu koru drveta, sileći se
da ostanem nepomična i skrivena kad je on pred njom pao na koljena i, ispuštajući
divljačko roktanje i stenjanje, počeo sisati Neferetinu krv. Odmaknula sam oči od
njega da pogledam Neferet. Stajala je zabačene glave i razmaknutih usana, kao da to
što joj to groteskno stvorenje od Elliotta siše krv iz ruke pruža seksualnu nasladu.
Duboko u sebi osjetila sam odgovor požude. I ja sam poželjela razrezati nečiju
kožu i...
Ne! Potpuno sam se sakrila iza drveta. Neću se pretvoriti u čudovište. Neću biti
nakaza. Ne mogu dopustiti ovome da zavlada mnome. Polako i nečujno krenula sam
se vraćati putem kojim sam stigla, odbijajući se opet osvrnuti prema njih dvoje.

Sedamnaesto poglavlje
I DALJE SAM SE OSJEĆALA POTRESENO, ZBUNJENO I NEMALO ZGAĐENO KAD
sam napokon stigla u dom. Šačice smočenih učenika skupile su se po glavnoj sobi,
gledale televiziju i pile vruću čokoladu. Uzela sam ručnik s hrpe pokraj vrata,
pridružila se Stevie Rae, Blizankama i Damienu, koji su sjedili oko našeg najdražeg
televizora i gledali Project Runway, i počela brisati nezadovoljnu Nalu. Stevie Rae
nije shvatila da sam nekarakteristično šutljiva. Bila je prezauzeta oduševljenim
pričanjem o tome kako je obračun grudanjem koji sam izbjegla nakon večere
prerastao u veliku bitku koja je bjesnjela sve dok netko nije grudom pogodio prozor
Dragonova kabineta. Dragona su svi znali kao profesora mačevanja, i on nije bio
vamp koga bi ijedan početnik htio razljutiti.
"Dragonje okončao rat grudama", zasmijuljila se Stevie Rae. "Ali dotad je bilo
stvarno zabavno."
"Aha, Z, propustila si preopako genijalnu borbu", rekla je Erin.
"Razvalile smo Damiena i njegovog dečka ko mlade majmune", rekla je Shaunee.
"Nije mi on dečko!" rekao je Damien, ali smiješkom kao daje dodao neizrečeno
"zasad" na kraj rečenice. "Šta..."
"... god", rekle su Blizanke.
"Meni je on sladak", rekla je Stevie Rae.
"I meni", rekao je Damien, i preslatko porumenio.
"Kako se tebi sviđa, Zoey?" upitala me Stevie Rae.
Trcpnula sam prema Slevie Kac. Milo mi je kao da sam se našla u Avariju u kome
bjesni lajl'iin, dok su svi oslali vani, ništa ne kuže i uživaju u lijepom vremenu.
"Je li sve u redu, Zoey?" upitao me Damien.
"Damien, možeš mi nabaviti eukaliptusa?" odjednom sam rekla.
"Eukaliptusa?"
Kimnula sam. "Da, nekoliko peteljki, kao i malo kadulje. Oboje mi treba /.a
sutrašnji obred."
"Aha, nema problema", rekao je Damien, gledajući me upadljivo prepozorno.
"Jesi uspjela skužit cijeli obred, Z?" upitala me Stevie Rae.
"Mislim da jesam." Zastala sam i polako udahnula. Onda sam smireno pogledala
Damiena u znatiželjne oči. "Damien, je li ikada postojao slučaj početnika koji je
naizgled umro, ali kasnije je pronađen živ?"
Na svoju čast, Damien nije friknuo, niti me upitao jesam li sišla s uma. ()sjećala
sam da Blizanke i Stevie Rae zure u mene kao da sam upravo olkrila da ću
sudjelovati u Podivljalim djevojkama: Vampovskom izdanju, ali zanemarila sam ih i
nastavila promatrati Damiena. Dobro se znalo da učenju posvećuje sate i sate, i da se
sjeća svega stoje pročitao. Ako će itko od nas znati odgovor na moje bizarno pitanje,
onda će to biti on.
"Kad tijelo početnika počne odbijati Promjenu, to se ne da zaustaviti. Sve su knjige
u tome jasne. To nam je i Neferet rekla. Zoey." Nikad još nisam čula da zvuči tako
ozbiljno. "Što je bilo?"
"Molim te, molim te, molim te reci mi da ti nije ko da ćeš se razboljeti" praktički je
zajecala Stevie Rae.
"Ne! Ma ni blizu tome", brzo sam rekla. "Dobro mi je. Obećavam."
"Što je onda?" rekla je Shaunee.
"Strašiš nas", rekla je Erin.
"Nije namjerno", kazala sam im. "Okej, ovo mi ispada baš kako ne treba, ali mislim
da sam vidjela onog malog Elliotta." "Ha!" "Šta!" uglas su rekle Blizanke.
"Nije mi jasno", rekao je Damien. "Elliott je umro prošli mjesec."
Stevie Rae je odjednom razrogačila oči. "Kao Elizabeth!" rekla je. Prije nego što
sam išta stigla reći, blebnula je, u jednoj dugoj, zadihanoj rečenici: "Prošli mjesec se
Zoey učinilo da je ugledala duha Elizabeth kod istočnog zida, al ništa vam nismo
rekle jer nismo htjele da se isprepadate."
Otvorila sam usta da im objasnim što je bilo s Eliottom - i Neferet. 1 opet ih
zatvorila. Trebala sam shvatili prije nego što sam im i riječ zucnula da im apsolutno
ne mogu kazati za Neferet. Svi su vampyri do neke mjere intuitivni. Nadsvećenica
Neferet fenomenalno je intuitivna. Do te mjere da sam često imala dojam kako je
doslovce u stanju čitati misli. Nema šanse da bi mojih četvero prijatelja moglo hodati
po školi znajući da sam je vidjela kako pušta da joj nekakvo odurno stvorenje od
neumrlog Elliotta siše krv, a da Neferet ne sazna sve što nose u svojim raspamećenim
glavama.
To čemu sam noćas posvjedočila morat ću zadržati potpuno za sebe.
"Zoey?" Stevie Rae je stavila ruku na moju podlakticu. "Možeš nam ispričati."
Osmjehnula sam joj se i iz dna duše poželjela da zaista mogu.
"Stvarno mi se učinilo da sam prošli mjesec vidjela duha Elizabeth. A mislim da
sam noćas vidjela Elliottov", napokon sam rekla.
Damien se namrštio. "Ako si vidjela duhove, zašto si me onda pitala za mogućnost
da se početnici oporave nakon odbijanja Promjene?"
Pogledala sam svog prijatelja u oči i prosrala mu tešku laž. "Zato što mi je bilo
lakše povjerovati u to, nego da vidim duhove - ili barem dok to nisam izgovorila
naglas. Onda mi je zazvučalo suludo."
"Ja bih skroz pošizila da vidim duha", rekla je Shaunee.
Erin je kimnula, zdušno se slažući.
"Je li bilo ko i s Elizabeth?" upitala me Stevie Rae.
Barem o tome nisam morala lagati. "Ne. Djelovao mi je stvarnije, ali vidjela sam ih
oboje na istom mjestu, tamo uz istočni zid, i oboma su oči sjale nekakvom čudnom
nijansom crvene boje."
Shaunee se sva stresla.
"Da znate da sigurno ne prilazim ni blizu tom jezivom istočnom zidu", rekla je
Erin.
Uvijek znanstveno nastrojen, Damien se profesorski potapšao po bradi. "Zoey,
možda imaš još jedan afinitet. Možda možeš vidjeti mrtve početnike."
Pomislila bih daje to moguće, ma koliko odurno bilo, da nisam vidjela kako
navodni duh, materijalan i totalno stvaran, pije krv moje mentorice. Ipak, to je bila
dobra teorija, a i izvrstan način da se Damienu dade posla. "Možda imaš pravo", rekla
sam.
"Ma", rekla je Stevie Rae. "Nadam se da nema."
"I ja. Samo, možeš li to malo istražiti, Damien?"
"Naravno. Potražit ću i sva spominjanja utvarnih pojavljivanja početnika." "Hvala,
stvarno sam ti zahvalna."
"Znaš, mislim da se čak sjećam da sam u jednom starogrčkom povijesnom zapisu
čitao o vampyrskim duhovima koji nespokojno lutaju grobnicama stare..."
Prestala sam slušati Damienovo predavanje, zadovoljna što su se Stevie Rae i
Blizanke uživjele u slušanje njegovih jezovitih priča toliko da su mi prestale
postavljati konkretnija pitanja. Bilo mije grozno što sam im lagala, pogotovo kad bi
mi bilo stvarno drago da sam im sve mogla ispričati. To što sam vidjela istinski me
prestrašilo. Kako da, kvragu, ikada više izađem Neferet na oči?
Nala je protrljala lice o moje, a onda mi se smjestila u krilo. Buljila sam u telku i
mazila je dok je Damien drvio i drvio o starim vampovskim duhovima. A onda sam
shvatila što to gledam i bacila se preko Stevie Rae da dohvatim daljinski koji je stajao
na stoliću sa svjetiljkom pokraj nje, zbog čega je Nala ozlojeđeno frknula mi-af-au! i
skočila mi s krila. Nisam ni odvojila trenutak da je smirim, samo sam na brzinu
pojačala zvuk.
Na televiziji je opet bila Chera Kimiko. Ponavljala je udarnu večernju vijest.
"Tijelo Brada Higeonsa, drugog tinejdžera iz srednje škole Union, večeras su
pronašli muzejski zaštitari u potoku koji teče pokraj kruga muzeja Philbrook. Uzrok
smrti zasad još nije službeno poznat, ali Fox News iz svojih izvora saznaje da je
mladić umro od gubitka krvi iz mnogobrojnih posjekotina.'"
"Ne..." Osjetila sam kako mi se glava njiše naprijed-natrag. U ušima mi je užasno
zujalo.
"To je onaj potok preko koga smo prešli kad smo prošli mjesec išli u dvorište
Philbrooka na obred Samhaina", rekla je Stevie Rae.
"To je odmah niz ulicu odavde", rekla je Shaunee.
"Kćeri Mraka nekada su cijelo vrijeme krišom odlazile onamo na obrede", rekla je
Erin.
Onda je Damien rekao ono što smo svi mislili. "Netko bi htio da izgleda kao da
vampyri ubijaju ljudsku djecu."
"Možda ih stvarno ubijaju." Nisam zapravo mislila izgovoriti tu misao naglas, pa
sam čvrsto stisnula usne, jer sam smjesta požalila što mi je to izletjelo.
"Zašto to kažeš, Zoey?" Stevie Rae je zvučala krajnje zgranuto.
"Ma- ma ne znam. Nisam to stvarno mislila", zamucala sam, ne znajući što sam
stvarno mislila ili zašto sam to rekla.
"Friknula si, to je sve", rekla je Erin.
"Naravno da jesi. Znala si ih obojicu", dodala je Shaunee. "A povrh svega, danas si
još vidjela prokletog duha."
Damien me opet počeo proučavati pogledom. "Jesi li imala predosjećaj o Bradu
prije nego što si čula da je mrtav, Zoey?" tiho me upitao.
"Da. Ne." Uzdahnula sam. "Mislila sam daje mrtav čim sam čula daje otet",
priznala sam.
"Je li ti išta konkretnije došlo s tim osjećajem? Znaš li išta više?" rekao je Damien.
Kao da su mi ih Damienove riječi probudile u pamćenju, djelići Neferetinih riječi
koje sam maloprije čula počeli su mi se vrtjeti u glavi: ... preopasno je... Ne možeš
više dobiti... Ne možeš ti shvatiti takve stvari... Ne smiješ dovoditi u pitanje to što ti
kažem... Osjetila sam strahovitu jezu koja nije imala nikakve veze s mećavom vani.
"Ništa mi konkretno nije došlo s tim osjećajem. Moram u svoju sobu", rekla sam.
Odjednom više nisam mogla pogledati nikoga od njih. Grozila sam se laganja, i
sumnjala sam da bih mogla tako nastaviti ako još malo ostanem s njima. "Moram
dovršiti riječi za sutrašnji obred", kilavo sam rekla. "A sinoć se nisam dobro
naspavala. Stvarno sam umorna."
"Okej, nema problema. Shvaćamo", rekao je Damien.
Svi su bili tako očito zabrinuti za mene da sam ih jedva mogla pogledati u oči.
"Hvala vam", promrmljala sam dok sam izlazila iz prostorije. Popela sam se na pola
stubišta kad me Stevie Rae sustigla.
"Bi se ljutila da se i ja sad vratim u sobu? Baš me jako boli glava. Stvarno bih
samo htjela leć na spavanje. Neću te gnjavit dok budeš učila, ni ništa takvo."
"Ne, ne smeta mi", brzo sam rekla. Promotrila sam je načas. Stvarno je izgledala
bljedunjavo. Stevie Rae je bila tako osjetljiva. Iako nije poznavala ni Chrisa ni Brada,
njihove su je pogibije vidno pogodile. Kad se tome doda moja izjava o duhovima,
sirotica se vjerojatno nasmrt isprepadala. Obgrlila sam je i privila uza se kad smo
stigle do naših vrata. "Hej, sve će biti okej."
"Ma da, znam. Samo sam umorna." Široko mi se osmjehnula, ali nije zvučala
prpošno kao inače.
Nismo puno pričale dok smo oblačile pidžame. Nala sc uvukla kroz mačja
vratašca, skočila na moj krevet i utonula u san gotovo jednako brzo kao Stevie Rae.
Laknulo mi je zbog toga, jer se nisam morala pretvarati da zapisujem obredne riječi
koje sam već dovršila. Morala sam obaviti nešto drugo, a ništa o tome nisam htjela
objašnjavati nikome, čak ni svojoj najboljoj prijateljici.

Osamnaesto poglavlje
MOJ UDŽBENIK IZ VAMPYRSKE SOCIOLOGIJE 415 BIO JE TOČNO TAMO GDJE SAM ga ostavila, na
polici za knjige iznad stolića za komp. Bio je za maturante ili, kako ih ovdje zovu,
učenike šeste klase. Neferet mi ga je dala netom nakon što sam stigla, kad je postalo
očito da se Promjena u mome tijelu odvija drugačijom brzinom nego kod drugih
početnika. Htjela me maknuti sa socke za treću klasu i premjestiti na nastavu za više
razrede, ali uspjela sam je odgovoriti od toga, kazavši joj da sam ionako već dovoljno
drugačija, pa da mi ne treba još nešto po čemu bih ostalim ovdašnjim učenicima bila
još veća frikuša. Kompromisno nam je rješenje bilo da ću pročitati udžbenik s razine
415, poglavlje po poglavlje, i usput joj postavljati pitanja.
Okej, dobro, to sam i namjeravala, ali uz ovo i ono (preuzimanje Kćeri Mraka,
izlaske s Erikom, redovne zadaće i što već ne), nisam knjizi posvetila više od
povremenog pogleda prema polici.
S uzdahom koji je zvučao gotovo jednako umorno kao što sam se osjećala, odnijela
sam knjigu u krevet i podmetnula hrpu jastuka pod glavu. Usprkos današnjim
užasnim događajima, s mukom sam držala otvorene oči dok sam u kazalu tražila i
napokon našla ono što mi je trebalo: krvožednost.
Nakon te riječi stajao je cijeli niz brojeva stranica, pa sam označila to mjesto u
kazalu, umorno okrenula prvu navedenu stranicu i počela čitati. Isprva su to bile
stvari koje sam već i sama skužila: što dalje odmiče Promjena kod početnice, to joj je
jača žudnja za krvlju. Pijenje krvi prijeđe joj iz nečega odbojnog u nešto slasno. Kad
proces Promjene uznapreduje kod početnice, ona dobije sposobnost izdaleka osjetiti
miris krvi. Zbog promjene metabolizma, droga i alkohol imaju sve manje utjecaja na
početnike, a kako taj učinak jenjava, otkrivaju da im učinak pijenja krvi postaje
razmjerno sve jači.
"Ma je li", rekla sam sebi u bradu. Nevjerojatno me opila čak i krv početnika
pomiješana s vinom. Kad sam pila Heathovu krv, bilo mi je kao da plamen slasno
gruva u meni. Preskočila sam nekoliko stranica. Već sam znala sve to o tome kako je
krv fina. Onda mi je za oko zapeo novi podnaslov, i zastala sam na toj stranici.
SPOLNOST I KRVOŽEDNOST
Premda se učestalost potrebe razlikuje ovisno o dobi, spolu i općoj snazi
vampvra, odrasli se moraju povremeno hraniti ljudskom krvlju kako bi ostali
duševno i tjelesno zdravi. Stoga je logično da su se evolucija i naša voljena
Božica Nyx pobrinuli da postupak pijenja krvi bude ugodan, kako za vampyra,
tako i za ljudskog donatora. Kao što smo već naučili, vampyrska slina sprečava
zgrušavanje ljudske krvi. U vampyrskoj se slini također za vrijeme pijenja krvi
izlučuju endorfmi koji stimuliraju područja naslade u mozgu, ljudskom i
vampyrskom, te čak mogu simulirati orgazam.
Trepnula sam i protrljala lice rukom. Ma, kvragu! Nije ni čudo da sam tako
fuksastično reagirala na Heatha. Geni Promjene programirali su mi napaljenost za
vrijeme pijenja krvi. Fascinirano sam nastavila čitati.
Što je vampyr stariji, to se više endorfina luči za vrijeme pijenja krvi, i to
intenzivniji biva doživljaj naslade za vampyra i ljudsko biće.
Vampyri već stoljećima nagađaju da je ekstaza pijenja krvi ključni razlog
ozloglašenosti našeg soja kod ljudskog roda. Ljudi smatraju da ih ugrožava naša
sposobnost da im donosimo tako intenzivnu nasladu za vrijeme čina koji
smatraju opasnim i krajnje odbojnim, pa su nam prisili etiketu grabežljivaca.
Istina, naravno, glasi da vampyri mogu obuzdati svoju krvožednost, tako da
ljudskim donatorima praktički i ne prijeti opasnost. Ona leži tek u Utiskivanju
do kojeg često dolazi prilikom obreda pijenja krvi.
Potpuno uživljena, brže-bolje sam prešla na sljedeći ulomak.
UTISKIVANJE
Do utiskivanja između vampyra i ljudskog bića ne dolazi svaki put kad se
vampyr hrani. Mnoga su istraživanja obavljena ne bi li se otkrilo zašto se točno
neki ljudi Utisnu a neki ne, ali premda postoji nekoliko presudnih čimbenika,
uključujući emocionalnu vezanost, odnos ljudskog bića i vampyra prije
Promjene, dob, spolnu orijentaciju i učestalost pijenja krvi, nema načina da se s
izvjesnošću predvidi hoće li se neko ljudsko biće Utisnuli s vanipyrom.
Tekst je zatim krenuo opisivati kako vampyri trebaju paziti kad piju od živog
donatora, te da postoji mogućnost dobivanja krvi iz banaka krvi, koje su vrlo
tajnovite ustanove za čije samo postojanje zna vrlo mali broj ljudi (ti malobrojni ljudi
očito su krajnje dobro plaćeni da šute). Udžbenik iz socke definitivno nije odobravao
pijenje krvi izravno od ljudi i navodio je niz upozorenja na to kako je opasno Utisnuti
se s ljudskim bićem, kako ne samo da ljudsko biće tada stvara emocionalnu sponu s
vampvrom, već i vamp stječe sponu s ljudskim bićem. Od toga sam uspravnije sjela.
S mučninom u želucu pročitala sam kako nakon što se Utiskivanje uspostavi, vamp
počne osjećati emocije ljudskog bića, a u nekim slučajevima može čak i pozvati i/ili
pratiti ljudsko biće. Tekst se zatim izgubio u sporednoj temi o tome kako se s
Bramom Stokerom zapravo Utisnula jedna vampovska Nadsvećenica, ali on nije
shvatio da njena predanost Nyx ima prednost pred njihovom sponom, pa ju je u
napadu ljubomorna bijesa izdao preuveličavanjem negativnih vidova Utiskivanja u
svojoj zloglasnoj knjizi Dracula.
"Ha. Pojma nisam imala", rekla sam. Ironično, Dracula mi je bila jedna od
najdražih knjiga otkako sam je pročitala s trinaest godina. Na brzinu sam pregledala
ostatak tog dijela, sve dok nisam došla do ulomka od kojeg sam počela gristi usnu
dok sam ga polako čitala.
UTISKIVANJE IZMEĐU POČETNIKA I VAMPYRA Kako smo raspravljali u prethodnom
poglavlju, početnicima je zbog mogućnosti Utiskivanja zabranjeno piti krv
ljudskih donatora, ali međusobno smiju eksperimentirati. Dokazano je da se
početnici ne mogu Utisnuti jedni s drugima. Doduše, moguće je da se odrasli
vampyr Utisne na početnika. To dovodi do emocionalnih i tjelesnih
komplikacija nakon što početnik dovrši Promjenu, a one često nisu povoljne ni
za jednog vampvra; stoga je pijenje krvi između početnika i odraslog vampyra
strogo zabranjeno.
Odmahnula sam glavom, ponovno sva zgrožena od pijenja krvi kojemu sam
posvjedočila između Neferet i Elliotta. Čak i kad bi se stavilo na stranu cijelo to
pitanje Elliottove smrti, Neferet je bila moćna Nadsvećenica. Nije bilo vražje šanse
da bi smjela puštati jednom početniku da pije iz nje (pa makar i mrtvom).
Postojalo je i poglavlje o slamanju Utiskivanja, koje sam počela čitati, ali bilo mi
je jednostavno predepresivno. Navodilo je da tu treba dobiti pomoć moćne
Nadsvećenice, pretrpjeti mnogo tjelesne boli, naročito s ljudske strane, a čak i tada
ljudsko biće i vampyr moraju pripazili da više ne dolaze u međusobnu blizinu, inače
bi se Utiskivanje moglo ponovno uspostaviti.
Odjednom me sasvim shrvao umor. Koliko je prošlo otkako sam se si varno
naspavala? Više od punog dana. Bacila sam pogled na svoju budilicu. Bilo je 6:10
ujutro. Uskoro će početi svitati. Osjećajući se sva ukočena i si ara, ustala sam i vratila
knjigu na policu. Onda sam otvorila jednu stranu teških zavjesa koje su potpuno
zastirale jedini, veliki prozor u našoj sobi i potpuno priječile ulazak sveg svjetla
izvana. Snijeg je još uvijek padao, i u neodlučnoj svjetlosti početka zore svijet je
izgledao nevino i sneno. Teško sam mogla zamisliti da su se tamo negdje mogle
dogoditi grozote poput ubijanja tinejdžera i reanimiranja mrtvih početnika. Sklopila
sam oči i naslonila se čelom na hladno prozorsko okno. Nisam htjela sada misliti ni o
čemu od toga. Bila sam previše umorna... previše zbunjena... previše nesposobna
smisliti odgovore koji su mi trebali.
Pospani mije um počeo lutati. Htjela sam sjesti, ali prozor mije ugodno hladio čelo.
Erik će se vratiti tijekom današnjega dana. Ta mi je pomisao zadavala jednake ubode
zadovoljstva i grižnje savjesti, što me, naravno, podsjetilo na Heatha.
Vjerojatno sam se Utisnula s njim. Ta me pomisao plašila, ali i privlačila. Zar bi
bilo baš jako grozno biti emocionalno i tjelesno vezana uz trijeznoga Heatha? Prije
nego što sam upoznala Erika (ili Lorena) odgovor bi mi definitivno bio ne, to ne bi
bilo grozno. Sada me nije zabrinjavala groza. Zabrinjavala me činjenica da bih taj
odnos morala skrivati od svih. Naravno da bih mogla i lagati... pomisao mi se poput
otrovna dima proplela kroz preuzrujanu svijest. Neferet, pa čak i Erik, znaju da sam
prije mjesec dana bila dovedena u situaciju kad sam pila Heathovu krv - prije nego
što sam blage veze imala o krvožednosti i Utiskivanju. Mogla bih se pretvarati da
sam se tada Utisnula s njim. Tu sam mogućnost već spomenula Neferet. Možda bih
mogla smisliti neki način da se nastavim viđati i s Heathom i s Erikom...
Znala sam da mi takvo razmišljanje nije u redu. Znala sam da viđanje s obojicom
nije pošteno ni prema Eriku ni prema Heathu, ali to me tako razdiralo! Stvarno mije
sve više bivalo stalo do Erika, koji je k tome živio u mome svijetu i shvaćao pitanja
poput Promjene i prihvaćanja totalno novog načina života. Od same pomisli na prekid
s njim počinjala me boljeti glava.
Ali od pomisli da nikad više ne vidim Heatha, da nikad više ne okusim njegovu
krv... od toga mi je bilo kao da dobivam napad panike. Opet sam uzdahnula. Ako je
meni bilo ovako loše, onda je Heathu vjerojatno bilo nemjerljivo gore. Napokon,
prošlo je mjesec dana otkako smo se vidjeli,
a on je cijelo to vrijeme nosio britvicu u džepu čisto za slabo izgledan slučaj da naleti
na mene. Prestao je pili i pušili zbog onoga što se između nas dogodilo. I jedva je
čekao da se posiječe i pusti me da mu pijem krv. Kad sam se toga prisjetila, sva sam
se stresla, i to ne zbog hladnoće prozora na koji sam i dalje pritiskala čelo. Stresla
sam se od žudnje. Udžbenik iz socke opisao je razloge krvožednosti logičnim,
bestrasnim riječima koje nisu ni prilazile blizu pravoj istini.
Nevjerojatno sam se napalila dok sam pila Heathovu krv. Htjela sam to ponoviti i
opet ponoviti. Uskoro. Sada, zapravo. Ugrizla sam se za usnu da ne počnem stenjati
dok mislim na Heatha - na tvrdoću njegova tijela i na nevjerojatan okus njegove krvi.
I odjednom kao da se dio moje svijesti odigao, poput niti izvađene iz velikog
klupka. Osjetila sam kako taj dio mene traga... lovi... traži... sve dok nije banuo u
mračnu sobu i zadržao se iznad nečijeg kreveta. Oštro sam usisala dah. Heath!
Ležao je ispružen na leđima. Plava mu je kosa bila raskuštrana, tako da je izgledao
kao dječak. Okej, svatko bi pomislio daje mali totalno zgodan. Mislim ono, vampovi
su poznati po svojoj zapanjujućoj ljepoti i očaravajućoj markantnosti, a čak bi i vamp
morao priznati da Heath zauzima visoko mjesto na njihovoj ljestvici privlačnosti.
Kao da je osjetio moju prisutnost, promeškoljio se u snu, okrenuo glavu i nemirno
nogama zbacio poplun sa sebe. Bio je sasvim gol, izuzev plavih bokserica s puno
debelih zelenih žabica po sebi, Osmjehnula sam se kad sam ih ugledala. Ali osmijeh
mi se sledio na licu kad sam primijetila da sada vidim tanku ružičastu crtu koja mu se
spušta sa strane niz vrat.
Tu se ono bio posjekao britvicom i odatle sam mu sisala krv. Gotovo da sam joj
opet osjetila okus - njenu vrelinu i zagasitu zasićenost, poput topljene čokolade, samo
milijun puta bolji.
Nisam se mogla suzdržati da ne proštenjem, a Heath je u istom trenutku prostenjao
u snu.
"Zoey..." sneno je promrmljao i opet se nespokojno provrtio.
"O, Heath", prošaptala sam. "Ne znam što da radim s nama." Znala sam i predobro
što bih htjela raditi. Htjela sam zanemariti svoju iscrpljenost, sjesti u auto, odvesti se
ravno do Heathove kuće, krišom kroz prozor ući u njegovu sobu (nije da bi mi bilo
prvi put), otvoriti mu svježe zaraslu posjekotinu na vratu i pustiti da mi njegova
slatka krv natapa usta dok se privijam tijelom uz njegovo i prvi put u životu vodim
ljubav.
"Zoey!" Ovaj put su se Heathove oči treperavo otvorile. Opet je prostenjao, ruka
mu se spustila do tvrde kvrge u njegovim hlačama i počeo je—
Naglo sam otvorila oči i zatekla se opet u svojoj domskoj sobi, čela pritisnula uz.
prozor, kako dišem krajnje preteško.
Mobitel mi je zapištao zvukom koji je označavao dolazak novog SMS-a. Ruke su
mi drhtale dok sam ga otvarala i čitala: Osjetio sam te tu. Obećaj da ćemo se vidit u
petak.
Duboko sam udahnula i odgovorila Heathu riječju od koje mije želudac uzbuđeno
zatitrao: Obećavam.
Zaklopila sam mob i isključila ga. Zatim sam se, tjerajući iz svijesti prizor Heatha s
nezaraslom posjekotinom na vratu, toplom i poželjnom, dok me očito želi koliko i ja
želim njega, odmaknula od prozora i uvukla u krevet. Nevjerojatno, na satu mije sada
stajalo da je 8:27 ujutro. Stajala sam uz prozor više od dva sata! Nije ni čudo da mi je
cijelo tijelo bilo lako ukočeno i ukomirano. Opomenula sam se da moram potražiti
još informacija o Utiskivanju i sponi između ljudskog bića i vampa kad idući put
budem u medijskom centru (što bi trebalo biti što prije). Prije nego što sam ugasila
malu stolnu lampu, bacila sam pogled prema Stevie Rae. Ležala je sklupčana na
boku, leđima okrenuta meni, ali dubokim mi je disanjem davala do znanja da
definitivno još uvijek spava. Pa, bar moji prijatelji nisu znali u kakvu se krvožednu,
napaljenu nakazu pretvaram.
Željela sam Heatha.
Trebao mi je Erik.
Intrigirao me Loren.
Nisam imala ni najblaže veze što da radim s neredom koji je zavladao mojim
životom.
Sabila sam si jastuk u loptu. Bila sam tako umorna da sam imala dojam kao da me
netko drogirao, ali svijest mi se i dalje nije htjela isključiti. Kad se probudim, opet ću
vidjeti Erika, a vjerojatno i Lorena. Morat ću se suočiti s Neferet. Izvest ću svoj prvi
ritual pred skupinom učenika koji bi vjerojatno vrlo rado vidjeli kako doživljavam
neuspjeh, ili kako se barem teško sramotim, a uvijek postoji mogućnost da se dogodi
i jedno i drugo. Tu je onda bila i začudna spoznaja da sam vidjela nešto što je samo
mogao biti Elliottov duh kako se ponaša na način koji nipošto ne odgovara duhu. Da i
ne spominjem to da je još jedan ljudski tinejdžer stradao i da djeluje sve izvjesnije
kako neki vamp ima nekakve veze s tim.
Zažmirila sam i kazala svome tijelu da se opusti, a svome umu da se posveti
nečemu ugodnom, recimo... recimo... tome kako je snijeg lijep...
Iscrpljenost me polako nadjačala i napokon sam, sa zahvalnošću, pala u dubok san.

Devetnaesto poglavlje
NETKO ME LUPANJEM NA VRATA PRENUO IZ SNA O PAHULJICAMA MAČJEG OBLIKA.
"Zoey! Stevie Rae! Zakasnit ćete!" Shaunee je kroz vrata zvučala prigušeno, ali i
puna hitnje, poput iritantne budilice prekrivene ručnikom.
"Okej, okej, stižem", doviknula sam joj dok sam se pokušavala ispetljati iz
pokrivača, a Nala se glasno tužila. Bacila sam pogled na budilicu, koju se nisam
potrudila namjestiti. Mislim ono, nije daje bio radni dan, a obično nisam spavala
dulje od osam ili devet sati u komadu i—
"Kvragu!" trepnula sam. Nego što, na satu je stajalo 9:59 navečer. Spavala sam
više od dvanaest sati? Odbauljala sam do vrata, zastavši da prodrmam nogu Stevie
Rae.
"Maamf", pospano je promrmljala.
Odškrinula sam vrata. Shaunee me prostrijelila pogledom.
"Daj s tim spavanjem po cijeli Božji dan! Vas dvije morate prestat ostajat budne
dokasno ako se ne možete dić. Erik nastupa za pola sata."
"A, kvragu!" Protrljala sam si lice, ne bih li se silom razbudila. "Potpuno sam
smetnula sve to s uma."
Shaunee je prevrnula očima. "Bolje se obuci što prije. I pošteno si našminkaj to
blijedo lice, i učini nešto s tom zaležanom kosom. Dečko te traži posvuda."
"Okej, okej. Sranje! Stižem. Hoćete ti i Erin—"
Shaunee je podigla ruku, prekidajući me. "Molim te lijepo. Već smo se pobrinule
za vas. Erin je u glavnoj dvorani, već vam čuva mjesta u prvom redu."
"Jesi li to ti mama? Ne bih danas išla u školu..." promimllala je Stevie Rae,
očito još u snu.
Shaunee se podsinjehniila.
"Požurit ćemo. Samo vi nama sačuvajte ta mjesta." Zalupila sam vrata i pritrčala
Stevie Rae. "Budi se!" Prodrmala sam joj rame. Zaškiljila je i namršteno me
pogledala.
"A?"
"Slevie Rae, deset sati je. Totalno smo zaspale i sad kasnimo u tri vražje matere."
"A?"
"Daj se više samo probudi, kvragu!" brecnula sam se, iskaljujući na njoj sav svoj
jad zato što sam zaspala.
"Ša—" Bunovno je pogledala na sat, i to joj je očito napokon doprlo do svijesti.
"Ozabogamiloga! Kasnimo."
Zakolutala sam očima. "To ti i pokušavam reći. Obući ću nešto na brzinu i srediti si
kosu i šminku. Ti bolje skoči pod tuš. Izgledaš užasno."
'"Kej." Oteturala je u kupaonicu.
Navukla sam brže-bolje traperice i crni džemper, a onda se pozabavila kosom i
šminkanjem. Nisam mogla vjerovati da sam totalno smetnula s uma činjenicu da će
Erik izvoditi Shakespeareov monolog s kojim se natjecao. U stvari, nisam se ni
zabrinjavala oko mjesta koje je osvojio, što definitivno nije bilo dolično ponašanje za
njegovu djevojku. Jasno, nije da nisam imala drugih stvari na pameti, ali svejedno.
Svi su me smatrali sretnicom jer sam upecala Erika nakon što se iskobeljao iz
Afroditine gadne paukove mreže (a kad kažem mreža, mislim na prepone). Kvragu, ja
sam se smatrala sretnicom što ga imam, samo što mi je to bilo teško imati na umu
dok sam sisala Heathovu krv i flertovala s Lorenom.
"Oprosti što sam zaspala, Z." Stevie Rae je izašla iz kupaonice u oblaku vodene
pare, ručnikom brišući kratke plave kovrče. Na sebi je nosila odjeću vrlo sličnu
mojoj, i sigurno je još napola spavala, jer je izgledala blijedo i umorno. Široko je
zijevnula i protegnula se kao mačka.
"Ne, ja sam kriva." Bilo mi je bed što sam je maloprije onako napala. "Trebala sam
znati da moram namjestiti budilicu jer premalo spavam u zadnje vrijeme." Valjda me
nije trebalo iznenaditi da se ni Stevie Rae ovih dana nije baš naspavala. Najbolje smo
prijateljice i ona definitivno zna kad sam pod prevelikim stresom. Vjerojatno smo se
obje trebale pošteno, dugo, komatozno naspavati.
"Gotova sam za lili čas. Samo da stavim maškaru i sjajilo. Kosa će mi se ionako
osušit za ono dvije minute", rekla je Stevie Rae.
Izašle smo odande za pet minuta. Nismo stigle doručkovati, samo smo izletjele iz
doma i praktički otrčale do glavne dvorane. Stigle smo do mjesta koja nam je Erin
sačuvala taman kad su se svjetla ugasila i upalila, dajući do znanja da su do početka
programa ostale dvije minute, pa bismo treba I i početi sjedati na mjesta.
"Erik je bio s nama i čekao te sve do prije sekundu", rekao je Damien. Bilo mi je
drago vidjeti da Jack sjedi pokraj njega. Njih dvojica su stvarno bili zgodan par.
"Ljuti se?" upitala sam ga.
"Prije bih rekla da je zbunjen", kazala je Shaunee.
"Ili zabrinut. A i izgledao je zabrinuto", dodala je Erin.
Uzdahnula sam. "Niste mu rekli da sam zaspala?"
"Zato ti moja Blizanka i kaže da je izgledao zabrinuto", rekla je Shaunee.
"Objasnio sam mu da su ti dva prijatelja stradala. Erik shvaća da ti to nije lako
palo, i zato je izgledao zabrinuto", rekao je Damien, mršteći se na Shaunee i Erin.
"Samo velim, Z, Erik je preseksi da ga puštaš da te tako čeka", rekla je Erin.
"Upravo tako, Blizanko", rekla je Shaunee.
"Ja ga nisam—" protrtljala sam, ali prekinulo me gašenje rasvjete.
Nastavnica drame, profesorica Nolan, izašla je na pozornicu i neko vrijeme
objašnjavala kako je važno da glumci prime naobrazbu iz klasika, te pričala kako je
natjecanje iz Shakespeareovih monologa prestižno za vampove diljem svijeta.
Podsjetila nas je daje svaki od dvadeset pet svjetskih kampusa Kuće Noći poslao pet
svojih najjačih natjecatelja, što znači da se međusobno natjecalo sto dvadeset pet
darovitih početnika.
"Pobogu, pojma nisam imala da se Erik morao boriti protiv toliko učenika",
došapnula sam Stevie Rae.
"Erik ih je vjerojatno rasturio. Zakon je", odgovorila mi je Stevie Rae šaptom.
Onda je opet zijevnula i zakašljala.
Namršteno sam je pogledala. Izgledala je katastrofalno. Kako je još uvijek mogla
biti umorna?
"Sori." Plaho mi se osmjehnula. "Zapela mi žaba u grlu."
"Pssst!" prosiktale su zajednički Blizanke.
Opet sam počela slušati profu Nolan.
"Rezultati natjecanja bili su zapečaćeni sve do danas, kad su se svi učenici vratili u
matične škole. Objavljivat ću osvojena mjesta naših petero finalista dok ih budem
predstavljala. Svaki će izvesti monolog s kojim se natjecao. Ne mogu vam reći koliko
se ponosimo našim timom. Svatko od izuzetno se iskazao." Profa Nolan ozareno se
osmjehnula. Zatim je piedslavila prvu izvođačicu, učenicu po imenu Kaci Crump.
Bila je sa šeste klase i nisam je baš dobro znala jer je u domu bila pomalo stidljiva i
tiha, makar je djelovala simpatično. Nisam imala dojam da je članica Kćeri Mraka, i
spomenula sam se da joj trebam poslati poziv da se priključi. Profa Nolan objavila je
da se Kaci plasirala na pedeset drugo mjesto izvedbom Beatriceina monologa iz
Mnogo vike ni za što.
Bila mije dosta dobra, ali rasturila ju je iduća učenica, Cassie Kramme s pete klase,
koja je zauzela ukupno dvadeset peto mjesto. Izvela je Porzijin slavni govor iz
Mletačkog trgovca koji počinje s "Narav je milosrđa takva da se ne može
prisiljavati..." Prepoznala sam ga jer sam ga izabrala za monolog koji ću naučiti
napamet na prvoj godini u SIHS-u. Eh, Cassie bi me definitivno razvalila u glumi.
Činilo mi se da ni ona nije članica Kćeri Mraka. Ha. Afrodita očito nije htjela imati
ozbiljnu konkurenciju što se đramljenja tiče. Jakog li iznenađenja.
Zatim je nastupio jedan dečko koga sam znala jer se družio s Erikom. Cole Clifton
bio je visok, plavokos i totalno zgodan. Dospio je na dvadeset drugo mjesto
izvedbom Romeova govora "Ali tiho, kakvo svjetlo sviće kroz onaj prozor..." Okej,
bio je dobar. Stvarno, stvarno dobar. Čula sam kako Shaunee i Erin (naročito
Shaunee) naveliko mrmljaju pohvale, a kad je dovršio, mahnito su zapljeskale. Am...
trebala bih popričati s Erikom da upozna Shaunee s Coleom. Prema mom mišljenju,
bijeli bi dečki češće trebali izlaziti s obojenim ženama. To im je dobro za širenje
vidika (pogotovo u slučaju mladih bijelaca iz Oklahome).
Kad smo kod obojenih žena - iduća je nastupila Deina. Bila je to ona skroz
predivna mulatkinja sa savršenom kosom i kožom boje kave s mlijekom i vanilijom.
Također je bila u užoj Afroditinoj škvadri, ili je bar nekad bila. Upoznala sam je na
Afroditinu Obredu punog mjeseca. Deina je bila jedna od tri Afroditine najbolje
frendice. Uzele su imena prema mitološkim sestrama Gorgone i Scile: Deina, Enija i
Pemfreda. U prijevodu, ta imena znače Strašna, Ratnička i Osa.
Imena su im definitivno pristajala. Bile su to tri sebične kuje pune mržnje, koje su
ostavile Afroditu na cjedilu za vrijeme obreda Samhaina i, koliko sam vidjela, odonda
nisu s njom razgovarale. Okej, Afrodita je zasrala stvar, a i definitivno je bila
kučkasta, ali i ja bih mogla zasrati stvar i ispasti kučka, a uvjerena sam da mi Stevie
Rae, Blizanke ili Damien ne bi zato okrenuli leda. Naljutili bi se na mene - to da,
definitivno. Rekli bi mi da sam sišla s uma - pa naravno. Ali da bi me ostavili na
cjedilu - nema šanse.
Profesorica Nolan predstavila je Deinu, rekavši da se ukupno plasirala na
fantastično jedanaesto mjesto, a onda je Deina započela Kleopatrin monolog iz scene
umiranja. Morala sam priznati da je dobra. Stvarno dobra. Dok sam je gledala, tako
me očarao njen dar da sam se počela pitati koliko je svoje kuckaste odvratnosti
dugovala Afroditinu utjecaju. Otkako sam preuzela Kćeri Mraka, nijedna Afroditina
bliska prijateljica nije mi stvarala baš nikakve probleme. Zapravo, kad sam sada
razmislila o tome, shvatila sam da su se Strašna, Ratnička i Osa držale prilično po
strani. Ha. Pa, rekla sam da bih htjela uključiti nekoga iz starog užeg kruga oko
Afrodite u svoje novo Vijeće prefekata. Možda bi Deina bila pravi izbor. Mogla bih
se raspitati o njoj kod Erika. Sad kad Afrodita više nije na vlasti, mogla bih Deini dati
šansu (uz iskrenu želju da joj ime nije tako odbojno).
Još uvijek sam razmišljala kako da svojim prijateljima (koji su ujedno bili i moji
kolege Prefekti) kažem da razmišljam o tome da pozovem Strašnu da se priključi
našem Vijeću, kad se profesorica Nolan vratila na pozornicu i pričekala da se publika
smiri. Kad je progovorila, oči su joj se zakrijesile i djelovala je kao da će prsnuti od
uzbuđenja. Osjetila sam kako me prožeo malen ushit. Erik je dospio među prvih
deset!
"Erik Night je naš završni izvođač. Bio je nevjerojatno darovit još od dana kad je
bio Obilježen prije tri godine. Ponosim se time što sam mu učiteljica i mentorica",
rekla je, sva ozarena. "Molim vas, izrazite mu junačku dobrodošlicu, jer je osvojio
prvo mjesto na Međunarodnom natjecanju iz Shakespeareovih monologa!"
Publika je gromko zapljeskala kad je Erik nasmiješeno išetao na pozornicu. Jedva
da sam mogla disati. Kako sam samo mogla zaboraviti da je tako potpuno predivan?
Visok - viši čak i od Colea - crne kose s onom preslatkom Supermanovom kovrčicom
i tako jarko plavih očiju da sam imala dojam da gledam u vedro ljetno nebo. Kao i
ostali izvođači, bio je odjeven sav u crno, s amblemom pete klase, Nyxinom zlatnom
kočijom za kojom ostaje trag zvijezda, na lijevoj strani prsa kao jedinim prekidom u
tamnome sklopu boja. I, da vam kažem, na njemu je crna stvarno dobro izgledala.
Došao je do sredine pozornice, zastao, osmjehnuo se ravno (i upadljivo) u moje oči
i namignuo mi. Bio je tako prokleto seksi da sam mislila da ću umrijeti. Onda se
poklonio, a kad je opet podigao glavu, nije više bio osamnaestogodišnji Erik Night,
vampvrski početnik, učenik pete klase u kuci Noći. Nekako je nama naočigled poslao
maurski ratnik koji pokušava objasnili prostoriji punoj sumnjieavaca kako se to jedna
mletačka princeza zaljubila u njega, kao i on u nju.
Njezin me otac volio, često me pozivao, stalno me zapitkivao
o mojoj životnoj priči, godinu po godinu: bitke, opsade,
zgode i nezgode kroz koje sam prolazio.
Nisam mogla odvojiti oči od njega, a nije ni nitko drugi u Sali, kad se preobrazio u
Othella. Također ga nisam mogla ne usporediti s Heathom. Na svoj način, Heath je
bio jednako uspješan i darovit kao Erik. Bio je zvijezda Broken Arrowa, vođa napada
sa sjajnom karijerom u fakultetskom, a možda i profesionalnom nogometu pred
sobom. Heath je bio vođa. Erik je bio vođa. Odrasla sam gledajući Heatha kako igra
nogomet, ponosila se njime i navijala za njega. Ali njegov me dar nikada nije zadivio
tako kao Erikov. A jedini put kad sam se zbog Heatha osjetila kao da ne mogu disati
bilo je kad si je zasjekao kožu i ponudio mi svoju krv.
Erik je napravio stanku u monologu i primaknuo se bliže, te zastao na samom rubu
pozornice, tako blizu da sam mogla ispružiti ruku i dotaknuti ga, da sam ustala. Onda
me pogledao u oči i dovršio Othellov govor meni, kao da sam ja ta nedostajuća
Desdemona o kojoj govori:
da bi joj bilo draže da to nije čula, ali da bi željela da od nje
nebesa stvoriše takva čovjeka; zahvalila mi, i zamolila me, ako
imadnem druga koji nju zavoli, da ga podučim samo kako da
kazuje moju priču, i to će je zasnubiti. U tome sam času
progovorio; ona me je zavoljela zbog opasnosti koje minuh, a ja
nju zavoljeli što se nad njima sažalila.
Erik je dotaknuo prste usnama, zatim ispružio ruku prema meni kao da mi nudi svoj
formalni poljubac, i onda pritisnuo te prste preko srca i poklonio se glavom.
Publikom se prolomilo oduševljenje i svi su poustajali uz ovacije. Stevie Rae je
stajala i klicala pokraj mene, brisala oči i smijala se.
"To je bilo tako romantično da samo što se nisam upišala", proderala se.
"I ja!" Nasmijala sam se.
A onda se profesorica Nolan vratila na pozornicu, zatvarajući nastup i upućujući
sve da dođu na zakusku sa sirevima i vinom postavljenu u predvorju.
"Dođi, Z", rekla je Erin i primila me za ruku.
"Aha, ostajemo uz tebe jer je onaj Erikov frend koji je glumio Romea suludo
seksi", rekla je Shaunee i primila me za drugu ruku. Blizanke su me počele vući kroz
gužvu, proguravajući se ramenima kroz spore učenike kao mini remorkeri.
Bespomoćno sam se osvrnula prema Damienu i Stevie Rae. Očito im nije bilo druge
nego da nas nekako samostalno sustignu, Blizanke su bile sila koju čak ni ja nisam
mogla kontrolirati.
Izletjele smo iz stiješnjene svjetine koja se trudila izaći iz dvorane kao tri čepa iz
boce. I odjednom se Erik našao pred nama, upravo ulazeći u predvorje kroz glumački
ulaz sa strane. Pogledi su nam se susreli, i smjesta je prestao razgovarati s Coleom i
uputio se ravno prema meni.
"Mmm, mmm, mmm. Kako je totalno dooooobar", promrmljala je Shaunee.
"Kao i obično, potpuno se slažemo, Blizanko", sneno je uzdahnula Erin.
Mogla sam samo stajati i debilno se smješkati kad je Erik stigao do nas. Dok su mu
se oči vrlo zločesto krijesile, primio mi je ruku, poljubio je, a onda se naklonio sa
širokim zamahom i svojim glumačkim glasom koji je prodro u cijelu prostoriju
izjavio: "Zdravo, mila moja Desdemono."
Osjetila sam kako mi se obrazi jako žare, i doslovce sam zahihotala. Upravo me
privijao u topao, ali za javnu primjenu vrlo primjeren zagrljaj, kad sam začula poznati
smijeh pun mržnje. Afrodita, fenomenalno zgodna u kratkoj crnoj suknji, stileto
čizmama i pripijenom puloveru, smijala se dok je hodala (zapravo, prije se trzala
nego stoje hodala - mislim ono, cura je stvarno znala vrtjeti dupetom) pokraj nas.
Pogledi su nam se susreli preko Erikova ramena i rekla je, svilenim glasom koji bi
zvučao prijazno da nije dopro iz njenih usta: "Ako te prozvao Desdemonom,
savjetujem ti da se pričuvaš. Ako mu se samo pričini da ga varaš, udavit će te na
spavanju. Ali ti njega nikad ne bi varala, je 1 tako?" Onda je zabacila dugu, plavu,
savršenu kosu i trzavo se udaljila.
Načas nitko ništa nije rekao, a onda su Blizanke u isti mah kazale: "Problema. Cura
ima problema", i svi su prasnuli u smijeh.
Svi osim mene. U glavi mije bila jedino činjenica daje vidjela Lorena i mene u
medijskom centru, i da joj je definitivno moglo izgledati kao da varam Erika. Je li me
to ona sad upozorila da će me ocinkati Eriku? Okej, nisam se baš brinula da bi me
udavio na spavanju, ali bi li joj on povjerovao? K tome, Afroditin presavršeni izgled
podsjetio me da na sebi imam zgužvane traperice i na brzinu nabačeni džemper. Kosa
i šminka definitivno su mi znali za bolje dane. U stvari, mislim da sam još imala
tragove jastuka na obrazu.
"Ne daj joj da te uzruja", blago je rekao Erik.
Pogledala sam u njega. Držao mi je ruku i smiješio mi se. Prodrmala sam se u
glavi. "Bez brige, ne uzrujava me", vedro sam rekla. "Uostalom, koga briga za nju?
Ti si pobijedio u natjecanju! To je fenomenalno, lirik. Tako sam ponosna na tebe!"
Opet sam ga zagrlila, oduševljena njegovim čistim mirisom i visinom uz koju sam se
osjetila sitno i krhko. Onda je naš mali okvir intime nestao kad je sve više ljudi
nastavilo istjecati iz dvorane.
"Erik, tako je cool što si pobijedio!" rekla je Erin. "Ali nije da smo se iznenadili.
Definitivno rasturaš na pozornici."
"Totalno. Što vrijedi i za onog momka tamo." Shaunee je mahnula bradom u
smjeru Colea. "On je zakon Romeo."
Erik se široko osmjehnuo. "Kazat ću mu da si to rekla."
"Možeš mu kazat i da ako hoće Julijicu s malo smeđeg šećera, ne mora je tražiti
dalje odavde." Pokazala je prstom na sebe i zavrtjela bokovima.
"Blizanko, da je Julija bila crnkinja, uvjerena sam da ona i Romeo ne bi tako
usrano završili. Hoću reći, mi bi imale dovoljno soli u glavi da ne idemo pit onaj
napitak za spavanje i izvodimo cijelu onu dramu samo zbog nekakvih žalosnih
roditeljskih problema."
"Upravo tako", rekla je Shaunee.
Nitko od nas nije izgovorio ono očito - da Erin, plavokosa i plavooka, definitivno
NIJE CRNKINJA. Već smo bili previše naviknuti na ublizančenost nje i Shaunee
da se upitamo je li joj to čudno.
"Erik, bio si fenomenalan!" Damien je pritrčao s Jackom odmah za sobom.
"Čestitam", rekao je Jack, ali definitivno s entuzijazmom.
Erik im se osmjehnuo. "Hvala, narode. Hej, Jack. Imao sam preveliku tremu prije
nastupa da ti kažem kako mi je drago što si tu. Bit će mi lijepo imati cimera."
Jackovo zgodušno lice cijelo se obasjalo, a ja sam čvršće stisnula Erikovu ruku.
Ovo je bio jedan od razloga zašto mi se tako sviđao. Povrh toga što je bio prekrasan i
nadaren, Erik je bio istinski dobar dečko. Hrpa bi tipova na njegovu (apsurdno
popularnom) mjestu ili ignorirali ovog malog cimera s treće klase, ili bi se, što je još
gore, vidno razljutila što mora dijeliti sobu s "pederom". Erik uopće nije bio takav, i
nisam ga mogla ne usporediti s Heathom, koji bi vjerojatno friknuo da za cimera
dobije gej klinca. Ne kažem da ih je Heath mrzio, ništa takvo, ali on je bio tipičan
oklahomski tinejdžer, što je najčešće značilo isto što i skučeni homofob. A nato sam
shvatila da nikad nisam upitala Erika odakle je. Pobogu, zbilja sam mu nikakva cura.
"Jesi li me čula, Zoey?"
"A?" Damienovo pitanje prekinulo mi je blebetanje u glavi, ali, ne, nisam ga čula.
"Halo! Zemlja zove Zoey! Pitao sam te shvaćaš li ti koliko je sati. I sjećaš li se da
Obred punog mjeseca počinje u ponoć?"
Pogledala sam na zidni sat. "Ma, kvragu!" Bilo je 11:05. Još sam se trebala
presvući i onda stići do društvene dvorane, pripaliti svijeće u krugu, pobrinuti se da je
pet svijeća za elemente tamo gdje trebaju biti i pregledati stol Božice. "Erik, strašno
mi je žao, ali moram otići. Trebam još pozavršavati milijun stvari prije početka
obreda." Pogledala sam svakog od svojih četvero prijatelja u oči. "Vi morate sa
mnom." Kimnuli su kao one lutkice s prevelikim glavama. Opet sam se obratila
Eriku. "Doći ćeš na obred, je 1 tako?"
"Aha. I upravo sam se sjetio da sam ti donio nešto iz New Yorka. Strpi se još samo
sekundu, da ti donesem."
Požurio se natrag u dvoranu kroz glumački ulaz.
"Kunem se, fakat je predobar da bi bio stvaran", rekla je Erin.
"Nadajmo se samo da mu je frend isti takav", rekla je Shaunee i uputila Coleu
koketan smiješak preko cijelog predvorja. Primijetila sam da joj ga je uzvratio.
"Damien, jesi li mi donio eukaliptus i kadulju?" Već me obuzimala nervoza.
Kvragu! Trebala sam nešto pojesti. Želudac mi je bio prazna špilja koja je samo
čekala da me zgnječi.
"Bez brige, Z. Donio sam eukaliptus, čak sam ti ga isprepleo s kaduljom", rekao je
Damien.
"Sve će bit savršeno, vidjet ćeš", rekla je Stevie Rae.
"Ma da, samo bez nervoze", rekla je Shaunee.
"Bit ćemo odmah uz tebe", dovršila je Erin.
Osmjehnula sam im se, nepojmljivo sretna što su mi baš oni prijatelji. A onda se
Erik vratio. Pružio mi je veliku bijelu kutiju koju je donio sa sobom. Zastala sam,
oklijevajući da je počnem trgati, a onda je Shaunee rekla: "Z, ako je ti ne otvoriš, ja
ću."
"Nego šta", rekla je Erin.
Željno sam skinula ukrasnu vrpcu kojom je kutija bila povezana, otvorila poklopac
i zgranuto zinula (zajedno sa svima ostalima koji su stajali dovoljno blizu da vide). U
kutiji se skrivala najljepša haljina koju sam u životu vidjela. Bila je crna, ali u
materijal su bili utkani metalni komadići srebra, koji su se svugdje gdje bi ih
dotaknula svjetlost svjetlucali i treperili poput zvijezda pađalica spram noćnog neba.
"Erik, ovo je prekrasno." Čulo se da mi se grlo stisnulo, jer sam davala sve od sebe
da ne ispadnem budala i ne briznem u suze radosnice.
"Htio sam da imaš nešto posebno za svoj prvi obred na čelu Kćeri Mraka", rekao
je.
Opet smo se zagrlili pred mojim prijateljima, a onda sam morala izjuriti i otići u
društvenu dvoranu. Privijala sam si haljinu uz grudi i pokušavala ne misliti na
činjenicu da sam ja, dok mi je Erik kupovao nevjerojatno cool poklon, ili sisala
Heathovu krv, ili flertovala s Lorenom. I dok sam nastojala ne misliti na to, također
sam se trudila zanemariti glas grižnje savjesti koji mi je u glavi samo govorio i
govorio: Ne zaslužuješ ga... ne zaslužuješ ga... ne zaslužuješ ga...

Dvadeseto p0glavlje
"SHAUNEE, ERIN I STEVIE RAE - vi POČNITE PALITI BIJELE SVIJEĆE. DAMIEN, smjesti obojene
svijeće za elemente gdje treba, a ja ću se pobrinuti da stol bude postavljen za Nyx."
"Lako—" rekla je Shaunee.
"I prelako", dometnula je Erin.
"I perolako", pridodala je Stevie Rae, našto su Blizanke zrcalno prevrnule očima
prema njoj.
"Jesu li svijeće za elemente još uvijek u spremištu?" upitao je Damien.
"Aha", dobacila sam mu i pošla u kuhinju. Bilo mije drago što sam već složila
veliki pladanj svježeg voća, sira i slastica za stol Nyx. Samo sam trebala uzeti to i
bocu vina iz hladnjaka, te lijepo aranžirati tu divotu na stolu postavljenom u sredinu
velikog kruga bijelih svijeća. Na stolu je već stajao kićeni pehar, zajedno s
prekrasnim kipom Božice, dugim, elegantnim upaljačem i purpurnom svijećom koja
će predstavljati duh, završni element koji ću prizvati u krug. Stol je simbolizirao
bogatstvo blagoslova kojima je Nyx obdarila svoju djecu, vampyre i početnike.
Sviđalo mi se postavljati Božičin stol. Smirivalo me, a to mi je noćas naročito trebalo.
Dok sam slagala hranu i vino, u glavi sam ponavljala i ponavljala riječi obreda koje
ću izgovarati za - bacila sam pogled na zidni sat i osjetila kako mi se želudac steže -
za petnaest minuta. Početnici su već polako ulazili u društvenu dvoranu, ali bili su
prilično suzdržani i zastajali su po kutovima velike prostorije u grupicama, gledajući
kako Blizanke i Stevie Rae pale bijele svijeće koje će tvoriti obod kruga. Možda
nisam samo ja strepjela kako će noćas sve to proći. Bila je velika promjena što ja sad
vodim Kćeri Mraka. Afrodita im je bila predvodnica u protekle dvije godine, i u tom
razdoblju je grupa postala zatvorena, snobovska ekipica u kojoj su se iskorištavali i
ismijavali početnici koji nisu pripadali vladajućoj skupini.
Pa, to će se noćas promijeniti.
Bacila sam pogled na svoje prijatelje. Svi smo se brzo otišli presvući prije dolaska
u društvenu dvoranu, i svi su se odlučili obući isključivo u crno, da budu u skladu s
fenomenalnom haljinom koju mije poklonio Erik. Bacila sam pogled na sebe po tko
zna koji put. Haljina je bila jednostavna, ali savršena. Imala je okrugli izrez, dubok,
ali ne onako dubok kao dekolte obredne haljine kurvaste Afrodite. Bila je dugih
rukava i pripijena uz tijelo ilo struka, odakle se u gracioznim namotima spuštala do
poda. Srebrne trunke koje su je prekrivale ljeskale su se pod svjetlošću svijeća sa
svakim mojim pokretom. Sa svakim mi se pokretom ljeskao i privjesak koji sam na
srebrnom lancu nosila oko vrata. Sve Kćeri i Sinovi Mraka nosili su slične ogrlice, s
dvije iznimke - moji trostruki mjeseci bili su optočeni granatima, i jedino je moja
ogrlica bila pronađena uz truplo ljudskog tinejdžera. Okej, nije bila pronađena baš
moja ogrlica. Nego jedna slična mojoj. Potpuno slična mojoj.
Ne. Neću noćas misliti o negativnim stvarima. Usredotočit ću se samo na pozitivne,
i na pripremanje sebe da vodim svoje prvo javno izricanje obrednog kruga. Damien
se vratio u glavnu prostoriju s velikim pladnjem na kojem je uspravno nosio četiri
svijeće koje su predstavljale po jedan element: žutu za zrak, crvenu za vatru, plavu za
vodu i zelenu za zemlju. Ja sam svoju purpurnu svijeću duha već stavila na stol Nyx.
Osmjehnula sam se i pomislila kako mi sjajno izgledaju prijateljice, tako upicanjene u
crno sa srebrnim ogrlicama Kćeri Mraka. Stevie Rae je već zauzela svoje mjesto na
najsjevernijem dijelu kruga, gdje bi trebala biti zemlja. Damien joj je pružio zelenu
svijeću. Slučajno sam baš gledala u njih, tako da nije bilo zabune oko toga što sam
vidjela. Kad je Stevie Rae dotaknula svijeću, razrogačila je oči i ispustila čudan zvuk,
mješavinu vriska i zgranutog uzdaha. Damien je tako žurno ustuknuo da je morao
primiti ostale svijeće da mu se ne raspu s pladnja.
"Jesi i ti to osjetio?" Stevie Rae je zvučala čudno, prigušeno, a opet pojačano.
Damien je djelovao potreseno, ali kimnuo je i rekao: "Aha, a i nanjušio."
Onda su se oboje okrenuli i pogledali prema meni.
"Eh, Zoey, možeš malo doći ovamo?" upitao me Damien. Opet je zvučao
normalno, i da nisam vidjela što se dogodilo između njih dvoje, ne bi mi bilo ni
nakraj pameti da im treba išta više od pomoći oko svijeća.
Ali gledala sam ih, i zato se nisam proderala iz sredine kruga da ih pitam što hoće.
Umjesto toga, brzo sam otišla onamo i obratila im se ispod glasa. "Što je bilo?"
"Kaži joj", rekao je Damien Stevie Rae.
Još uvijek razrogačenih očiju, zaprepaštena i nemalo blijeda, Stevie Rae je rekla:
"Ne osjećaš miris?"
Namrštila sam se. "Miris? O čemu ti—" A onda sam stvarno osjetila miris -
pokošenog sijena, cvijeta kozje krvi i još nečega što me, kunem se, podsjetilo na
netom izoranu zemlju na bakinim poljima lavande.
"Osjećam", rekla sam s oklijevanjem, temeljito zbunjena. "Ali nisam prizvala
zemlju u krug." Od Nyx sam dobila afinitet, odnosno moć, opredmećivanja svih pet
elemenata. Čak i nakon mjesec dana nisam bila sasvim sigurna što je sve uključeno u
tu moć, ali znala sam svakako da dok izričem krug i pozivam svaki element u njega,
svaki se vrlo konkretno iskazuje. Vjetar me obavijao kad sam prizivala zrak. Od vatre
mi se koža žarila (i, ruku na srce, preznojavala). Osjećala sam svježinu mora dok sam
prizivala vodu. A kad bih prizvala zemlju u krug, osjetila bih zemljane arome i čak
travu pod nogama (čak i obuvena, što mije bilo istinski čudno).
Ali, kao što sam i rekla, nisam još bila započela izricanje kruga, tako da nisam
prizvala nijedan element, no Stevie Rae, Damien i ja jasno smo osjećali zemljane
mirise.
Onda je Damien oštro udahnuo i lice mu se raširilo u golem osmijeh. "Stevie Rae
ima afinitet za zemlju!"
"A?" oštroumno sam kazala.
"Nema šanse", rekla je Stevie Rae.
"Pokušaj ovo", nastavio je Damien, sve uzbuđeniji iz sekunde u sekundu.
"Zažmiri, Stevie Rae, i misli na zemlju." Pogledao je mene. "Da nisi ti mislila na
nju."
'"Kej", brzo sam rekla. Uzbuđenje mu je bilo zarazno. Bilo bi fantastično da Stevie
Rae ima afinitet za zemlju. Posjedovanje afiniteta za element moćan je dar Nyx, i
definitivno bih bila oduševljena kad bi Božica tako blagoslovila moju najbolju
prijateljicu.
"Okej." Stevie Rae je zvučala zadihano, ali zažmirila je.
"Šta je sad ovo?" rekla je Erin.
"Zastoje zažmirila?" rekla je Shaunee. Onda je onjušila zrak. "I zašto tu kod vas
miriše po sijenu? Stevie Rae, ako si to stavila nekakav seljački parfem, kunem ti se da
ću te morati kresnuti."
"Pssst!" Damien je slavio prst pred ušla i ušutkao je, "Mislimo da je Stevie Rae
možda stekla afinitet za zemlju." Shaunee je trepnula. "Da ne bi!"
"Ha", rekla je Erin.
"Ne mogu se koncentrirat dok svi pričaju", rekla je Stevie Rae, otvorila oči i
prostrijelila Blizanke pogledom. "Sori", promrmljale su. "Pokušaj opet", ohrabrila
sam je.
Kimnula je. Onda je sklopila oči i namrštila čelo od koncentracije dok je
razmišljala o zemlji. Ja nisam mislila o njoj, što mije zapravo bilo dosta leško, jer se u
roku od par sekundi zrak ispunio mirisima pokošene trave i cvijeća, i čak sam začula
kako ptice sumanuto cvrkuću i—
"Zabogamiloga! Stevie Rae ima afinitet za zemlju!" blebnula sam.
Stevie Rae je naglo otvorila oči i objema rukama prekrila usta, u isti mah zgranuta i
oduševljena.
"Stevie Rae, to je fenomenalno!" rekao je Damien, i već iduće sekunde svi smo joj
počeli čestitati i grliti je dok se smijuljila kroz suze radosnice.
Onda se to dogodilo. Dobila sam jedan od svojih predosjećaja. A ovaj put je (na
svu sreću) bio dobar.
"Damien, Shaunee, Erin - dajte zauzmite svoja mjesta u krugu." Upitno su me
pogledali, ali očito su prepoznali ton moga glasa jer su smjesta postupili kako sam im
kazala. Nisam im baš bila šefica, ali moji su prijatelji poštovali činjenicu da prolazim
obuku da jednoga dana postanem njihova Nadsvećenica, pa su poslušno otišli do
mjesta u krugu koja sam dodijelila svakome od njih prije nekoliko tjedana, kad smo
nas petero bili sami, a ja sam izricala krug ne bih li skužila je li me Božica stvarno
obdarila afinitetom, ili samo imam vrlo slab zdravi razum i pretjerano bujnu maštu.
Kad su zauzeli mjesta, prešla sam pogledom po učenicima koji su već došli u
društvenu dvoranu. Definitivno mije trebala dodatna pomoć. Uto je Erik ušao s
Jackom, a ja sam se osmjehnula i mahnula im da mi priđu.
"Što je, Z? Izgledaš kao da samo što nisi eksplodirala", rekao je Erik. Onda je
spustio glas i samo za moje uši dodao: "A u toj haljini izgledaš upravo onoliko seksi
kao što sam se nadao."
"Hvala, predivna mi je!" Izvela sam kratak, brz okret, dijelom da se svidim Eriku, a
dijelom i iz čiste sreće zbog onoga što će se, bila sam gotovo sigurna, dogoditi. "Jack,
bi li, molim te, otišao do Damiena i uzeo pladanj svijeća od njega i donio ih natrag
ovamo u sredinu kruga?
"Jasno", rekao je Jack i jurnuo da ispuni moj zahtjev. Okej, nije doslovce jurnuo,
ali bio je vrlo živahan.
"Što se zbiva?" upitao me Erik.
"Vidjet ćeš." Iscerila sam se, jedva uspijevajući suspregnuti uzbuđenje.
Kad se Jack vratio sa svijećama, stavila sam pladanj na stol Nyx. Usredotočila sam
se na sekundu i zaključila da mi nagoni govore kako bi vatra bila pravi izbor. Onda
sam uzela crvenu svijeću i pružila je Eriku. "Okej, htjela bih da odneseš ovu svijeću
Shaunee."
Erik je podigao obrve. "Samo da joj je odnesem?"
"Aha. Pruži joj je, a onda pazi što će biti."
"Što to?"
"Radije ne bih rekla."
Slegnuo je ramenima i uputio mi pogled sa značenjem da premda mu možda i
jesam seksi, možda smatra i da sam sišla s uma, ali poslušao me i prišao Shaunee,
koja je stajala na najjužnijem dijelu kruga - u prostoru gdje sam prizivala element
vatre. Zaustavio se pred njom. Shaunee se nagnula i oko njega pogledala prema meni.
"Uzmi svijeću od njega", dobacila sam joj s druge strane kruga, koncentrirajući se
na to kako mi je Erik zgodan, da ne bih uopće ni pomislila na vatru.
Shaunee je slegnula ramenima. "Okej", rekla je.
Uzela je crvenu svijeću od Erika. Pažljivo sam je promatrala, ali nisam ni trebala.
To što se dogodilo bilo je tako upadljivo daje nekoliko učenika koji su stajali uz
vanjsku stranu kruga zgranuto uzdahnulo zajedno sa Shaunee. Čim je prstima
dotaknula svijeću, začuo se zvuk buktanja. Duga crna kosa počela joj se podizati i
pucketati, kao da je puna statičkog elektriciteta, a prekrasna čokoladna koža zasjala
joj je kao obasjana iznutra.
"Znala sam!" kriknula sam, praktički poskakujući u mjestu od uzbuđenja.
Shaunee je podigla pogled od svoga zažarenog tijela do mojih očiju. "Ovo ja
izvodim, je 1 tako?"
"Nego što!"
"Imam afinitet za vatru!"
"Da, imaš!" presretno sam se proderala.
Začula sam mnogo udivljenih uzdaha iz sve brojnije publike, ali nisam sad imala
vremena za njih. Vodeći se za predosjećajem, mahnula sam Eriku da se vrati u
središte kruga, što je i učinio sa širokim osmijehom na licu.
"Lako moguće da nikad još nisam vidio ništa ovako cool", rekao je.
"Samo pričekaj. Ako sam u pravu, a mislim da jesam, nije to još sve." Pružila sam
mu plavu svijeću. "Sada odnesi ovu Erin."
"Tvoja želja je moja zapovijed", rekao je sa starinskim naklonom. Da sr itko drugi
tako naklonio u javnosti, izgledao bi krajnje jadno. Erik je izgledao krajnje zgodno -
dijelom kao kavalir, a dijelom kao zločesti pirat. Baš sam mislila kako mije Erik sav
sladak, kad su Erin i Shaunee gotovo uglas ispustile ublizančene sretne ciktaje.
"Vidi pod!" Erin je pokazivala na popločani pod društvenog doma. U kružnom
prostoru oko nje, pločice su se lelujale i izgledale kao da joj oplakuju stopala, premda
ništa zapravo nije postajalo mokro, tako da je izgledalo kao da Erin stoji usred
utvarne prikaze oceanske obale. Onda je treperavim plavim očima pogledala u mene.
"Oh, Z! Voda je moj afinitet!"
Široko sam joj se osmjehnula. "Baš tako!"
Erik se brzo vratio do mene. Ovaj put mu nisam trebala pružiti žutu svijeću da je
uzme."
"Damien, točno?" rekao je. "Totalno točno."
Krenuo je prema Damienu, koji se vrpoljio na najistočnijem dijelu kruga gdje bi se
trebao manifestirati element zrak. Erik je pružio žutu svijeću Damienu. Damien je
nije dodirnuo. Radije je pogledao oko Erika prema meni. Dečko je izgledao kao da je
u smrtnom strahu.
"Sve pet, samo je uzmi", kazala sam mu.
"Jesi li sigurna da će biti sve u redu?" Usplahireno je pogledavao prema sad već
povelikom broju početnika koji su ga promatrali u iščekivanju.
Znala sam što ga muči. Damien se bojao da mu neće uspjeti, da će ga zaobići
magija koja je snašla cure. Na socki sam naučila kako nije uobičajeno da muška
osoba dobije tako snažan dar poput afiniteta za element. Nyx daruje muškima
izuzetnu snagu, pa su njihovi afiniteti obično na neki način fizički. Recimo, Dragon,
naš instruktor iz mačevanja, obdaren je izuzetnom brzinom i preciznim vidom. A zrak
je definitivno ženski afinitet, pa bi bilo istinski nevjerojatno da Nyx obdari Damiena
afinitetom za zrak. Ali duboko u sebi imala sam smiren, sretan osjećaj. Kimnula sam
Damienu i pokušala mu prenijeti samopouzdanje. "Sigurna sam. Samo ti daj. Mene
će sasvim obuzimati razmišljanje o tome kako je Erik zgodan dok ti budeš prizivao
zrak", rekla sam.
Dok mi se Erik smješkao preko ramena, Damien je duboko udahnuo, i izgledajući
baš kao da prima tempiranu bombu uzeo svijeću od Erika.
"I zvan red no! Veličanstveno! Čudesno!" Damien se poslužio svojini izdašnim
vokabularom kad mu se smeđa kosa počela nadimati, a odjeća ludo vijoriti na vjetru
koji ga je iznenada okružio. Kad me opet pogledao, niz obraze su mu se slijevale suze
radosnice. "Nyx je meni poklonila dar. Meni", pažljivo je izgovorio, a znala sam što
želi reći tom jednom riječju - da je shvatio kako ga Nyx smatra vrijednim, premda ga
vlastiti roditelji ne smatraju, i premda su ga najveći dio života drugi ismijavali jer mu
se sviđaju tipovi. Morala sam zatreptati da ne briznem u plač kao malo dijete.
"Da, tebi", čvrsto sam rekla.
"Prijatelji su ti spektakularni, Zoey." Neferetin glas dopro je kroz uzbuđeni žamor
učenika koji su se sada okupljali oko četvero novootkrivenih nadarenih.
Nadsvećenica je stajala na samome ulazu u društvenu dvoranu, i upitala sam se
koliko je već tu. Vidjela sam da je uz nju i nekoliko profesora, ali bili su u sjeni
dovratka i teško se moglo razaznati tko je to točno. Okej. Možeš ti to. Možeš se
suočiti s njom. Teško sam progutala i prisilila se da mislim o svojim prijateljima i
čudima koja su im se upravo dogodila.
"Da, prijatelji su mi spektakularni!" složila sam se s oduševljenjem.
Neferet je kimnula glavom. "Posveje dolično daje Nyx, u svojoj mudrosti, odlučila
obdariti tebe, početnicu s tako neobičnim moćima, skupinom prijatelja koji su također
blagoslovljeni vlastitim dojmljivim moćima." Dramatično je raširila ruke. "Proričem
da će ova skupina početnika ući u povijest. Nikada prije toliki mnogi nisu dobili tako
mnogo u istome vremenu i mjestu." Osmijehom je obuhvatila sve nas, istinski
izgledajući kao majka koja nas voli. I ja bih pala kao svi ostali na njenu toplinu i
ljepotu da nisam načas opazila tanku crvenu crtu svježe zarasle posjekotine koja joj je
nagrđivala podlakticu. Zadrhtala sam i silom odvratila pogled i misli od dokaza da
ono čemu sam posvjedočila definitivno nije bilo samo nešto što mi se pričinilo.
I bolje da je bilo tako, jer Neferet se zatim obratila meni.
"Zoey, smatram da je ovo savršeno vrijeme da objavim tvoj ustroj novih Kćeri i
Sinova Mraka." Zaustila sam da počnem objašnjavati što sam naumila (premda sam
imala namjeru objaviti promjene koje sam htjela uvesti tek nakon što izreknem
obredni krug i "starome" članstvu pružim opipljiv dokaz da me Nyx zaista obdarila),
ali nitko nije hajao za mene. Svima je pažnja bila prikovana za Neferet dok je
koračala u dubinu prostorije, zastavši nedaleko od Shaunee, tako da je manifestacija
vatre moje prijateljice obasjala Nadsvećenicu poput reflektora stvorenog od plamena.
Neferet je progovorila istim onim moćnim, zavodljivim glasom
kojim se služila u obredima. Samo, ovaj se pul poslužila mojim riječima mojim
idejama.
"Vrijeme je da Kćeri Mraka sleknu temelj. Odlučeno je da će Zoey Urđbirđ svojim
vodstvom započeti eru i novu tradiciju. Osnovat će Vijeće pielekata, u kojem će biti
sedmero početnika, s njom kao Glavnim prefektom. Drugi će članovi Vijeća biti
Shaunee Cole, Erin Bates, Stevie Rae lohnson, Damien Maslin i Erik Night. Još će
jedan Prefekt biti izabran iz bivšeg Afroditina Užeg kruga, kao izraz moje želje za
jedinstvom među početnicima."
Njene želje? Zaškrgutala sam zubima i pokušala se usmjeriti na lijepe misli, kad je
Neferet zastala da pusti da opći zvuči slavlja zamru (među kojima su se isticali
Blizanke, Stevie Rae, Damien, Erik i Jack, koji su klicali iz petnih žila). Zaboga.
Potrudila se da ispadne kao daje ona zaslužna za ideje nad kojima sam ja tjednima
muku mučila!
"Vijeće prefekata bit će odgovorno za djelatnosti novih Kćeri i Sinova M raka, što
uključuje brigu za to da od današnjega dana svi članovi budu uzori sljedećih ideja: da
budu posebni kao zrak, da budu vjerni kao vatra, da budu valjani kao voda, da budu
zagriženi kao zemlja, te da budu dobrostivi kao duh. Ako neka Kći ili Sin Mraka ne
budu iskazivali te nove ideale, Vijeće prefekata imat će dužnost da im odredi kaznu,
koja bi čak mogla biti i isključivanje iz skupine." Opet je zastala, i primijetila sam
kako su svi ozbiljni i pozorni, što je bila baš onakva reakcija kakvu sam se nadala
dobiti dok budem objavljivala tu novost za vrijeme samog Obreda punog mjeseca.
"Također sam odlučila da bi pogodovalo našim početnicima da se više uključe u
aktivnosti šire zajednice. Napokon, iz neznanja se rađaju strah i mržnja. Zato želim
da Kćeri i Sinovi Mraka počnu surađivati s jednom mjesnom dobrotvornom
udrugom. Nakon opsežnog razmatranja, zaključila sam da bi savršena udruga bila
Street Cats, dobrotvorna organizacija za udomljavanje uličnih mačaka."
Ovo je bilo dočekano dobrohotnim smijehom, kako je i Neferet reagirala kad sam
joj kazala svoju odluku da uključim Kćeri Mraka upravo u tu dobrotvornu udrugu.
Nisam mogla vjerovati da Neferet sebi pripisuje zasluge za sve što sam joj ispričala
one noći za večerom.
"Sada vas ostavljam. Ovaj obred pripada Zoey, a ja sam došla tek da svojoj
darovitoj početnici iskažem svoju svesrdnu potporu." Uputila mi je blag osmijeh, koji
sam se prisilila uzvratiti. "Ali najprije imam dar za novo Vijeće prefekata." Pljesnula
je rukama, i pet muških vampyra koje nikad prije nisam vidjela izašlo je iz sjena oko
ulaza. Svaki je nosio nešto što je izgledalo kao debela, pravokutna pločica, veličine
bar stopu sa stopu, debljine skoro pedalj. Postavili su ili na pod, njoj pred noge, i
izašli natrag kroz vrata. Zagledala sam se u te stvari. Bile su kremaste boje i djelovale
nekako vlažno. Blage veze nisam imala što bi to bilo. Neferetin smijeh klokotao je
oko nas, od čega sam još jače škrgutala. Zar nitko drugi nije imao dojam da zvuči
totalno prepotentno?
"Zoey, čudim se da ne prepoznaješ vlastitu zamisao!"
"Ma - ne. Ne znam što bi to bilo", rekla sam.
"To su četverokuti vlažnog betona. Sjećam se da si mi rekla kako bi htjela da svaki
član Vijeća prefekata ostavi otisak svoje ruke, kako bi se zauvijek sačuvao otisak
dotičnog početnika. Noćas to može učiniti šestero od sedam članova novoga Vijeća."
Trepnula sam prema njoj. Ma super. Napokon mije pripisala zaslugu za nešto, a
toga se sjetio Damien. "Hvala na poklonu," rekla sam, te brzo dodala, "a Damien se
sjetio da izradimo otiske, ne ja."
Zabljesnula me osmijehom, a kad ga je uputila i Damienu nisam ga morala
pogledati da znam da se praktički vrpolji od ugode. "I kako si se samo to krasno
sjetio, Damien." Zatim se opet obratila svima okupljenima. "Drago mi je što je Nyx
tako temeljito obdarila ovu skupinu. I svima vama kažem, blagoslovljena bila,
ugodna noć!" Spustila se do poda u elegantnom naklonu. Zatim je, uz klicanje
početnika, ustala i veličanstveno izašla iz dvorane, dok je suknja vijorila za njom.
A ja sam ostala nasred neizreČena kruga, osjećajući se kao da sam se sredila za
izlazak koji je upravo otkazan.

Dvadeset prvo pogiavlje
POTRAJALO JE DOVIJEKA DA SE SVI SMIRE I ZAUZMU MJESTA DA OBRED može početi, naročito
zato što im nisam mogla pokazati kako se zaista osjećam - odnosno, da pizdim. Ne
samo da nitko to ne bi shvatio, nego nitko ne bi povjerovao u ono što sam već polako
uviđala: da kod Neferet ima nečega mračnog i pogrešnog. A zašto bi mi uopće netko
povjerovao? Ja sam, napokon, bila samo klinka. Kakvim god da me moćima Nyx
obdarila, totalno nisam bila u istom rangu s jednom Nadsvećenicom. K tome, nitko
osim mene nije na svoje oči vidio sve te djeliće slagalice koji su mi se polako sklapali
u tako užasnu sliku.
Afrodita bi me shvatila i povjerovala mi. Mrzila sam što je ta misao točna.
"Zoey, samo mi reci kad budeš spremna, pa da pustim glazbu", dobacio mi je Jack
iz stražnjeg kuta društvene dvorane, gdje se držala sva audio-oprema. Izgleda da je
novopridošli bio genij za elektroniku, pa sam ga smjesta postavila na mjesto
glazbenog voditelja obreda.
"Okej, samo sekundu. Može da ti kimnem glavom kad budem spremna?"
"Što se mene tiče, može!" rekao je sa širokim osmijehom.
Uzmaknula sam nekoliko koraka, shvativši da sam sada, ironično, stala gotovo na
isto mjesto gdje je Neferet do maloprije stajala. Pokušala sam istjerati svu zbunjenost
i negativnost koje su mi se komešale po glavi. Pogledom sam prešla preko kruga.
Okupila se prilično velika grupa učenika - dapače, veća nego što sam očekivala. Sad
su se primirili, premda je u prostoriji i dalje vladalo opće ozračje uzbuđenja. Bijele
svijeće u visokim staklenim posudama obasjavale su krug čistim, jarkim svjetlom.
Vidjela sam svojih četvero prijatelja kako stoje na svojim položajima i iščekuju da
započnem obred. Usredotočila sam se na njih i na čudesne darove koje su dobili, i
pripremila se kimnuti Jacku.
"Mislio sam ti ponuditi svoje usluge."
Lorenov duboki glas natjerao me da poskočim i ispustim kratak, neprivlačan ciktaj.
Stajao je iza mene u ulazu.
"Ma sranje, Loren! Tako si me prepao da sam se zamalo upisala!" blebnula sam
prije nego što sam stigla obuzdati svoj blentavi jezik. Ali rekla sam istinu, sva sam se
zagrcnula i totalno pobenavila od Lorena.
Izgleda da mu nije smetala moja nesposobnost da si obuzdam usta. Uputio mije
dug, polagan, seksi smiješak. "Mislio sam da znaš da sam tu."
"Ne. Pažnja mi je malo vrludala."
"Od stresa, kladim se." Dotaknuo mije mišicu gestom koja je vjerojatno izgledala
nevino. Znate ono, prijateljske i profesorske podrške. Ali osjetila sam je kao
milovanje, stvarno toplo milovanje. Kad mu se osmijeh počeo širiti, upitala sam se
što mu govori vampovska intuicija. Da zaista može pročitati ijednu moju misao,
naprosto bih u zemlju propala. "Pa, došao sam ti pomoći oko tog stresa."
On se to šali? Silazim s uma već kad ga ugledam. Da budem bez stresa uz Lorena
Blakea? Teško.
"Stvarno? A kako to misliš izvesti?" upitala sam s najmanjim tračkom zavodljiva
smiješka, itekako svjesna da nas cijela dvorana promatra i da ta cijela dvorana
uključuje i mog dečka.
"Učinit ću za tebe ono što činim za Neferet."
Tišina se rastegnula između nas kad mi se mozak obuzeo prljavim mislima,
pitajući se što to on točno čini za Neferet. Na svu sreću, nije me pustio da predugo
ostanem u prljavštini.
"Svaka Nadsvećenica ima pjesnika koji recitira starinske stihove kako bi prizvao
prisutnost Muze dok ona pristupa svojim obredima. Danas nudim svoje recitiranje
jednoj vrlo iznimnoj Nadsvećenici koja se još školuje. K tome, vjerujem da ima
izvjesnih nesporazuma koje bi valjalo raščistiti."
Stavio je šaku preko prsa u gesti poštovanja kakvom se često pozdravljalo Neferet.
Za razliku od smirene Nadsvećenice, pune samopouzdanja, a itekako u stilu totalnog
papka, samo sam stajala i blejala u njega. Mislim ono, pojma nisam imala o čemu on
to govori. Nesporazumi? U stilu da netko možda vjeruje da imam pojma koga to
vraga radim?
"Ali trebat će mi tvoje dopuštenje", nastavio je. "Ne bih se htio nametati tvojemu
obredu."
"O, ne!" Onda sam shvatila što je zacijelo pomislio da mi znače ta šutnja i to
protrtljano o, ne, pa sam se pribrala. "Hoću reći, ne, definitivno se ne namećeš i, da,
prihvaćam tvoju ponudu. Sa zahvalnošću", dodala sam, pitajući se kako sam se ikada
uspjela osjetiti zrelo i seksi uz ovog muškarca.
Od njegova mi je osmijeha došlo da se rastopim u lokvu pod njegovim nogama.
"Izvrsno. Kad budeš spremna, samo mi kaži, pa ću započeti tvoje predstavljanje."
Bacio je pogled prema Jacku, koji je zjakao u nas. "Smijem li porazgovarati s tvojim
pomoćnikom o toj maloj preinaci tvojih planova?"
"Svakako", rekla sam, osjećajući se krajnje nadrealno. Kad je Loren prošao pokraj
mene, intimno me dotaknuo nadlanicom. Jesam li si samo uobrazila da se između nas
odvija nekakav flert? Pogledala sam prema krugu i vidjela da svi bulje u nas.
Nevoljko sam pronašla pogledom Erika, koji je stajao blizu Stevie Rae. Osmjehnuo
mi se i namignuo. Okej, nisam imala dojam da je Erik primijetio išta neobično u
Lorenovu ponašanju prema meni. Bacila sam pogled prema Shaunee i Erin. Gladnim
su očima pratile Lorena. Sigurno su osjetile da ih gledam, jer su obje uspjele otrgnuti
pogled od Lorenove guze. Zatitrale su obrvama prema meni i iscerile se. I one su se
ponašale potpuno normalno.
Samo sam se ja čudno držala prema Lorenu.
"Daj se priberi!" opomenula sam se oštrim, prigušenim šaptom. Usredotoči se...
usredotoči se... usredotoči se...
"Zoey, samo reci kad budeš spremna." Loren se vratio do mene.
Duboko sam udahnula da se smirim i podigla glavu. "Spremna sam."
Upro je tamne oči u mene. "Upamti, samo se uzdaj u instinkte. Nyx zbori srcima
svojih svećenica." Zatim je otišao nekoliko koraka prema sredini prostorije.
"Radosne li noći!" Lorenov glas nije bio samo dubok i izražajan, nego i
zapovjednički snažan. Imao je istu sposobnost kao i Erik da opčini publiku služeći se
samo glasom. Svi su smjesta ušutjeli, željno iščekujući što će dalje reći. "Ali valja
znati da radost ove noći ne leži samo u darovima čije je iskazivanje Nyx ovdje tako
vidljivo dopustila. Dio noćašnje radosti rođen je prije dvije noći, kad je vaša nova
predvodnica odlučivala o budućnosti koju želi za Kćeri i Sinove Mraka."
Blago sam se lecnula od iznenađenja. Nisam znala je li itko drugi stvarno skužio
što on to govori - da sam ja, a ne Neferet, smislila te nove standarde za Kćeri Mraka,
ali bila sam mu zahvalna na pokušaju da ispravi dojmove.
"U slavu Zoey Redbird i njezine nove vizije za Kćeri Mraka, čast mi je otvoriti
njezin prvi obred u zvanju vašega Glavnog prefekta i vježbenice za Nadsvećenicu
klasičnom pjesmom o radosti novorođenih, tijelo mojeg prezimenjaka, vampyrskog
pjesnika Williama Blakea." Loren se osvrnuo prema meni, bezglasno rekao: A sad ti!
te kimnuo Jacku, koji se brže-bolje okrenuo prema audioopremi.
Čarobni zvuci Enyine instrumentalne pjesme "Aldebaran" ispunili su dvoranu.
Progutala sam posljednji ostatak nervoze i počela hodati, obilazeći obod kruga s
vanjske strane, kao što sam vidjela da su radile i Neferet i Afrodita u obredima koje
su predvodile. Kao i one, hodala sam u taktu glazbe, izvodeći kratke, neplanirane
okrete i plesne pokrete. Stvarno sam imala tešku tremu od ovog dijela obreda -
mislim ono, nisam trapava, ali nisam baš ni glavna navijačica s pompomima. Na svu
sreću, bilo je lakše nego što sam zamišljala. Odlučila sam se za ovu konkretnu
skladbu zbog prekrasnog, lepršavog takta, a i zato što sam na Googleu potražila
Aldebaran i otkrila da je to divovska zvijezda - a smatrala sam da je glazba koja slavi
noćno nebo prikladna za noćas. Izbor je bio dobar, jer mi je bilo kao da me muzika
nosi, graciozno mi giba tijelo kroz dvoranu i prevladava početnu plahost i nespretnost
u meni. Kad je Loren počeo recitirati pjesmu, i u njegovu su se glasu osjećale
kadence te skladbe, baš kao i u mojim kretnjama, i imala sam dojam da zajednički
stvaramo čaroliju.
'Imena nemam, dva tek dana stara sam.'
Kako ću te zvati? 'Sretna ja sam, Radost
mije ime.' Slatka li te radost snašla!
Stihovi su me ispunili ushitom. Kad sam pošla prema sredini kruga, imala sam dojam
da doslovce utjelovljujem tu emociju.
Radosti ljupka!
Radosti mila, dva tek dana stara, Radošću milom
zovem te; I gle, smiješiš se...
Slijedeći stihove pjesme, osmjehnula sam se, oduševljena osjećajem čarolije i
tajnovitosti koji kao daje ispunjavao dvoranu zajedno s glazbom i Lorenovim glasom.
Sveudilj pojem -
Slatka li te radost snašla.
Loren je nekako uspio savršeno tempirali recitiranje, tako da je dovršio pjesmu
upravo kad sam stigla do stola Nyx na sredini kruga. Bila sam tek malčice zadihana
katl sam osmijehom prešla preko kruga i rekla: "Dobro mi došli na prvi Obred punog
mjeseca za nove Kćeri i Sinove Mraka!" "Sretan susret!" svi su automatski
odgovorili.
Ne pružajući si priliku za oklijevanje, uzela sam kićeni obredni upaljač i odlučno
otišla stati pred Damiena. Zrak je bio prvi element koji se prizivao pri izricanju
kruga, kao i zadnji koji ga je napuštao pri zatvaranju. Osjećala sam Damienovo
uzbuđenje i iščekivanje kao da su fizička sila.
Osmjehnula sam mu se i tvrdo progutala da si pročistim suhoću u grlu. Kad sam
progovorila, htjela sam projicirati glas kao Neferet. Nisam sigurna koliko mi je
uspjelo. Recimo samo da mi je bilo drago što je krug bio razmjerno malen, a u
prostoriji je vladala tišina.
"U naš krug prvo prizivam element zrak, i molim ga da nas štiti vjetrovima
shvaćanja. Priđi mi, zraku!"
Prinijela sam upaljač Damienovoj svijeći, koja je smjesta planula, premda smo se
nas dvoje odjednom našli usred vrlo upadljiva vihora koji nam je podigao kosu i
zaigrano zapjevao u punim skutima moje prekrasne haljine. Damien se nasmijao i
prošaptao: "Oprosti, sve mi je to tako novo da mi je teško ne biti pomalo preushićen."
"Potpuno te shvaćam", uzvratila sam mu šaptom. Zatim sam se okrenula udesno i
nastavila duž kruga do Shaunee, koja je izgledala neobično ozbiljno, kao da se
sprema pisati test iz matke. "Opusti se", šapnula sam joj, nastojeći ne micati usne.
Kimnula mi je trzajem, i dalje izgledajući smrtno prestravljena.
"U naš krug prizivam element vatru, i molim ga da ovdje blistavo bukne svjetlošću
moći i strasti, donoseći nam oboje da nas štite i ispomažu. Priđi mi, vatro!"
Krenula sam vrškom upaljača dotaknuti crvenu svijeću koju je Shaunee držala, ali
prije nego što sam je stigla prinijeti, stijenj je planuo treperavom bijelom svjetlošću
koja se podigla podosta nad rub staklenke za svijeću.
"Upsić", promumljala je Shaunee.
Morala sam se ugristi iznutra za obraz da ne prasnem u smijeh, i brzo sam krenula
dalje desno, gdje me čekala Erin, držeći plavu svijeću čvrsto pred sobom, kao da je to
ptica koja će odletjeti ako je ne zadrži stiskom.
"U naš krug prizivam vodu, i molim je da nas štiti svojim oceanima otajstva i
veličanstva, da nas napaja kao što svojom kišom napaja travu i drveće. Pridi mi,
vodo!"
Pripalila sam Erininu plavu svijeću, i bilo je skroz čudno. Kunem se da mi je bilo
kao da sam se odjednom zatekla na obalama jezera. Osjetila sam miris vode i njenu
svježinu na svojoj koži, premda sam znala da stojim usred dvorane i da apsolutno nije
moguće da se nalazim igdje blizu vode.
"Izgleda da bih trebala malo smanjit doživljaj", tiho je rekla Erin.
"Ma ne", došapnula sam joj. Zatim sam krenula prema Stevie Rae. Učinila mi se
pomalo blijeda, ali na licu joj je bio širok osmijeh kad sam stala u prostor pred njom.
"Spremna sam!" rekla je, tako glasno da su se učenici u našoj blizini tiho nasmijali.
"Baš dobro", rekla sam. "Onda u naš krug prizivam zemlju, i molim je da nas štiti
snagom kamena i bogatstvom žitnih polja. Priđi mi, zemljo!" Pripalila sam zelenu
svijeću i oblili su me mirisi livade - okruženi cvrkutom i cvijećem.
"Ma kako je to cool!" rekla je Stevie Rae.
"Da znaš da je." Erikov me glas iznenadio, a kad sam ga pogledala, pokazao mije
na krug. Zbunjeno sam očima ispratila njegov prst i ugledala predivnu nit srebrnaste
svjetlosti koja je spojila svih mojih četvero prijatelja - četvero utjelovljenja elemenata
- i stvorila granicu moći unutar svijeća koje su već obasjavale obod.
"Kao što je bilo za nas same, samo je sad još jača." Stevie Rae je prošaptala te
riječi, ali Erikov zapanjeni izraz dao mi je do znanja da ju je čuo. Očito ću kasnije
trebati ponešto objasniti, ali sada si definitivno nisam trebala razbijati time glavu.
Brzo sam otišla natrag do stola Nyx na sredini kruga da dovršim izricanje. Stala
sam pred purpurnu svijeću na stolu.
"Naposljetku, u naš krug prizivam duh, i molim ga da nam se pridruži, donoseći sa
sobom shvaćanje i istinu, kako bi čast štitila Kćeri i Sinove Mraka. Priđi mi, duše!"
Pripalila sam svijeću. Buknula je još sjajnije od Shauneeine, a prostor oko mene
ispunili su mirisi i zvukovi ostalih četiriju elemenata. Ispunili su i mene, tako da sam
se osjetila snažno, smireno i očvrsnuto, a u isti mah ispunjena energijom. Mirnim sam
rukama uzela pletenicu eukaliptusa i kadulje. Pripalila sam je svijećom duha, pustila
je da malo gori, a onda puhnula i ugasila je, tako da su me okružili valovi miomirisna
dima. Onda sam se okrenula prema krugu i započela svoj govor. Brinulo me što ću
reći otkako se Neferet pojavila i doslovce mi ukrala najveći dio planirane teme
govora. Ali sada, usred kruga koji sam izrekla, ispunjena snagom svih pet elemenata,
samopouzdanje mi se vratilo i brzo sam iznova sročila tekst u glavi.
Njihala sam pletenu dimilicu oko sebe dok sam hodala oko kruga, gledajući
učenike u oči i trudeći se tla se svi osjete dobrodošlo.
"Noćas bih htjela promijeniti stvari, od vrste tamjana koju palimo, do maltretiranja
naših školskih kolega." Govorila sam polako, puštajući da se moje riječi i dim s kojim
su se miješale upijaju u okupljene slušače. Svi su znali da je pod vodstvom Afrodite
tamjan rabljen za obrede Kćeri Mraka bio prilično pun marihuane, baš kao što su
znali daje Afrodita obožavala puštati krv nekom sirotom klincu kog su zvali
"hladnjakom" i "zakuskom", te miješati njegovu ili njenu krv s vinom koje su svi
otpijali. Ništa od toga ubuduće se neće ponoviti, dokle god se mene za to bude pitalo.
"Noćas sam odlučila paliti eukaliptus i kadulju zbog odlika tog bilja. Američki su
Indijanci stoljećima rabili eukaliptus za liječenje, zaštitu i pročišćavanje, baš kao što
su rabili bijelu kadulju za istjerivanje negativnih duhova, energija i utjecaja. Noćas
molim pet elemenata da podare moć tome bilju i pojačaju mu energiju."
Zrak oko mene odjednom se pokrenuo, izvlačeći dim iz dimne pletenice u
zavijucima i pramenovima, i noseći ga po krugu kao da je to ruka nekog diva počela
razmahivati zračne struje. Početnici u krugu zadivljeno su zažagorili, a ja sam uputila
nijemu molitvu Nyx, punu zahvalnosti za to što je dopustila da se moja moć nad
elementima tako bjelodano iskaže.
Kad se krug opet stišao, nastavila sam. "Puni je mjesec čarobno doba, kad je veo
između znanog i neznanog tanak, čak i ukloniv. To je zagonetno i čudesno, ali noćas
bih se htjela posvetiti drugom vidu punoga mjeseca - jer to je izvrsno doba za
dovršavanje ili okončavanje stvari. Noćas bih htjela okončati nešto: staru, negativnu
reputaciju Kćeri i Sinova Mraka. Od ove noći punog mjeseca taj dio nas je okončan, i
započelo je novo razdoblje."
Nastavila sam hodati, krećući se oko kruga u smjeru kazaljke na satu. Pažljivo
birajući riječi, kazala sam: "Ubuduće će Kćeri i Sinovi Mraka biti skupina puna časti
i svrhovitosti, i smatram da će početnici koje je Nyx izabrala obdariti afinitetima za
elemente valjano predstavljati ideale naše nove skupine." Osmjehnula sam se
Damienu. "Moj prijatelj Damien najposebnija je osoba koju poznajem, premda mu je
znalo biti vrlo teško ostati vjeran samome sebi. Vrsno on predstavlja zrak." Vjetar
oko Damiena pojačao se kad mi je uputio stidljiv smiješak.
Zatim sam se obratila Shaunee. "Moja prijateljica Shaunee najvjernija je osoba
koju poznajem. Kad je ona uz vas, ostat će uz vas bili vi u pravu ili u krivu - a ako ste
u krivu, sama će vam to kazati, ali neće vas napustiti. Vrsno ona predstavlja vatru."
Shauneeina koža boje kave s mlijekom zasjala je kad joj se tijelo zažarilo, ne goreći,
ali blistajući plamenom.
Prišla sam Erin. "Ljepota moje prijateljice Erin zna ponekog navesti na zaključak
da ona ima sjajnu kosu, ali ne i mozak. Nije to istina. Ona je jedna od najvaljanijih
meni poznatih osoba, a Nyx je potvrdila da joj je nutrina bitna kad je izabrala Erin.
Vrsno ona predstavlja vodu." Dok sam prolazila pokraj nje, čula sam šum razbijanja
valova o obalu.
Zastala sam ispred Stevie Rae. Izgledala je umorno, s upadljivo tamnim
podočnjacima na inače blijedoj koži jagodica, što sam mogla shvatiti. Očito se
previše brinula za mene - kao i obično. "Moja prijateljica Stevie Rae uvijek zna kad
sam sretna ili tužna, uzrujana ili opuštena. Brine se za mene; brine se za sve svoje
prijatelje, katkad je i previše zagrižena, i drago mije da sada ima zemlju iz koje može
crpsti snagu. Vrsno ona predstavlja zemlju."
Široko sam se osmjehnula Stevie Rae, a ona mije uzvratila smiješkom, brzo
trepćući da se ne rasplače. Zatim sam otišla do sredine kruga, gdje sam odložila
ispletenu dimilicu i uzela purpurnu svijeću. "Savršena nisam, niti se mislim pretvarati
da jesam. Obećavam vam, pak, da gajim iskrenu dobrostivost prema Kćerima i
Sinovima Mraka, kao i prema svim početnicima u Kući Noći." Spremala sam se reći
da se nadam da ću vrsno predstavljati duh kad je Erikov glas odjeknuo krugom.
"Vrsno ona predstavlja duh!" Mojih četvero prijatelja glasno se složilo, a meni je
bilo drago (a i nemalo me iznenadilo) kad sam čula da se odobravanju pridružilo još
nekoliko početnika.

Dvadeset drugo poglavlje
KAD SAM OPET PROGOVORILA, SVI su SE SMJESTA STIŠALI. "SVATKO OD VAS TKO smatra da može
utjelovljivati ideale Kćeri i Sinova Mraka, te davati sve od sebe da bude poseban,
vjeran, vrstan, zagrižen i dobrostiv, moći će nastaviti članstvo u ovoj skupini. Ali
znajte da će nam se pridruživati i drugi početnici, a njih nećemo prosuđivati prema
izgledu ili društvu u kojem su. Odlučite sami, i kažite meni ili bilo kojem drugom
Prefektu želite li ostati u ovoj skupini." Pogledala sam u oči pokoje bivše Afroditine
frendice i dodala: "Nećemo vam zamjerati zbog prošlosti. Računa se samo vaše
ponašanje od ovog trenutka." Nekoliko djevojaka odvratilo je pogled od mene zbog
grižnje savjesti, a još ih je nekoliko izgledalo kao da daju sve da ne zaplaču. Bilo mi
je pogotovo drago vidjeti daje Deina čvrsto dočekala moj pogled i ozbiljno kimnula -
možda ona ipak nije bila tako "strašna".
Odložila sam purpurnu svijeću i uzela veliki ceremonijalni pehar koji sam prije
ispunila slatkim crnim vinom. "A sad, pijmo u čast punoga mjeseca i svršetka koji
vodi do novog početka." Dok sam obilazila krug nudeći svakog početnika vinom,
recitirala sam molitvu za Obred punog mjeseca koju sam pronašla u staroj knjizi
Mistični rituali kristalnog mjeseca, djelu Fione, vampyrske Pjesnikinje-laureata s
početka 19. stoljeća.
Mjeseca svjetlosti zračna
Duboke zemlje otajstvo
Tekuće vode snago
Gorućeg plama toplino
U ime Nyx, zazivljemo vas!
Usredotočila sam se na riječi krasne starinske pjesme, usrdno se nadajući da će noćas
zaista započeti nešto posebno.
Boljetica liječenje
Krivdi ispravljanje
Nečisti pročišćavanje
Istina iskanje
U ime Nyx, zazivljemo vas!
Brzo sam se kretala oko kruga, sretna što su mi se učenici većinom smješkali i
mrmorili "Blagoslovljena bila" nakon što bi otpili gutljaj iz pehara. Valjda nikome
nije smetalo što u noćašnjem vinu nema krvi zlostavljanog početnika. (Odbila sam i
pomisliti na to koliko bi meni odgovarao okus početničke krvi pomiješane s vinom.)
Mačji vidu
Dupinski sluhu
Zmijska brzino
Feniksa otajstvo
U ime Nyx, zazivljemo vas
i molimo da uz nas blagoslovljeni budete!
Ispila sam preostalo vino i vratila pehar na stol. Obrnutim sam redom zahvalila
svakome elementu i odaslala ih, dok su Stevie Rae, Erin, Shaunee i naposljetku
Damien jedno za drugim puhanjem gasili svijeće. Zatim sam okončala obred
riječima: "Ovaj Obred punog mjeseca je završio. Sretan susret i sretan rastanak i
sretan ponovan susret!"
Početnici su ponovili: "Sretan susret i sretan rastanak i sretan ponovan susret!"
I to je bilo sve. Moj prvi obred na čelu Kćeri Mraka time je završio.
Zapravo, osjećala sam se pomalo prazno i zamalo tužno - znate, kao ono razočaranje
koje se osjeti nakon čekanja i čekanja na proljetne praznike, koji onda dođu i shvatite
da sad kad nema škole uopće nemate što raditi. Samo, dobro, stigla sam se tako
osjećati tek otprilike sekundu prije nego što su se prijatelji sjatili oko mene, svi
govoreći u isti mah o otiscima dlanova i betonu koji se prebrzo suši.
"Dajte, molim vas. Kao da moja Blizanka ne može prizvat malo vode da taj čas
opet razrijedi taj beton ako se usudi sasušiti prije nego što stignemo otisnuti dlanove",
rekla je Shaunee.
Erin je kimnula. "Zato sam tu, Blizanko. Zato, a i da služim kao primjer
nevjerojatno dobrog ukusa u modi."
"I jedno i drugo je jako važno, Blizanko."
Damien je napadno, preuveličano prevrnuo očima.
"Čujte, idemo samo otisnut dlanove i pokupit se odavde. Malo me boli 11 buli, a
glava me rastura", rekla je Stevie Rae.
Kimnula sam, sasvim shvaćajući Stevie Rae. Probudile smo se tako kasno da
nismo stigle ništa staviti u usta. I ja sam krepavala od gladi. A vjerojatno ću i sama
dobiti glavobolju od manjka kofeina ako prilično brzo nešto ne pojedem i popijem.
"Slažem se sa Stevie Rae. Dajte da se požurimo i otisnemo dlanove, a onda se
možemo pridružiti ostalima u drugoj sobi, gdje je hrana."
"Neferet je rekla kuharima da pripreme poseban stol za taco. Ranije sam bacio oko
onamo i izgledalo je stvarno slasno", rekao je Damien.
"Pa, idemo onda. Dosta više otezanja", progunđala je Stevie Rae i pratkički
odmarširala do jednog betonskog četverokuta.
"Što je s njom?" šapnuo je Damien.
"Očito je pere PMS", rekla je Shaunee.
"Aha, već sam primijetila da izgleda nekako blijedo i podbuhlo, ali nisam htjela
nešto spomenut, da ne ispadnem zlobna", rekla je Erin.
"Dajte da samo otisnemo dlanove, pa na jelo", rekla sam, izabravši jedan betonski
četverokut, zadovoljna što se Erik odlučio za onaj odmah pokraj moga.
"Ovaj, namočio sam vam nekoliko ručnika u kuhinji, da si možete obrisati ruke
kad završite", rekao je Jack, koji je izgledao vrlo slatko i plaho s punim naručjem
vlažnih bijelih ručnika.
Osmjehnula sam mu se. "Baš lijepo od tebe, Jack. Okej, da to obavimo!"
Izbliza sam vidjela daje beton uliven u nekakve kartonske kalupe, koji su izgledali
kao da će se lako moći otrgnuti nakon što se beton sasuši. I dalje mi se sviđao
Damienov prijedlog da stavimo otiske dlanova u dvorište pred blagovaonicom -
pomalo poput osebujnih ploča za nogostup.
Beton je definitivno i dalje bio mokar, i puno smo se smijali dok smo otiskivali
dlanove i zatim grančicama, po koje je trknuo Jack (svakako je bilo korisno imati tog
dečka pri ruci), ispisivali svoja imena.
Dok smo brisali ruke o ručnike i pregledavali učinjeno, Erik mi se prignuo i rekao
mi: "Stvarno mi je drago što me Neferet izabrala za Vijeće prefekata."
Zadržala sam jezik za zubima i kimnula. Da mu kažem da sam ga zapravo ja
izabrala, te da su se Damien, Stevie Rae i Blizanke složili, vjerojatno bih mu smjesta
ispuhala oduševljenje. Neferet je bila krupna stvar. A stvarno ne bi bilo nikakve štete
(osim po moj ego) da ga pustim da misli kako ga je baš ona izabrala. Upravo sam se
spremala promijeniti temu i pozvati sve u sobu s hranom, kad sam s desne strane
začula neke čudne zvukove. Kad sam shvatila kakvi su to čudni zvukovi, osjetila sam
kako mi se srce steže.
Stevie Rae je kašljala.
Damien mi je bio odmah zdesna. Iza njega su bile Blizanke. Stevie Rae se odlučila
za betonski blok na samom desnom kraju, najbliži ulazu u sobu s hranom. Hrpa
učenika već je jela, ali otprilike polovica okupljenih zadržala se da nas gleda kako
otiskujemo dlanove i komentira, tako da je između Stevie Rae i mene bila još
nekolicina, ali vidjela sam da ona i dalje kleči pred svojim betonskim blokom.
Sigurno je osjetila moje oči na sebi, jer se podigla u čučanj i pogledala prema meni.
Čula sam kako se nakašljala. Uputila mije umoran osmijeh i vidjela sam kako sliježe
ramenima i zatim bezglasno oblikuje riječi: Žaba u grlu. I sjetila sam se da je to
kazala i za vrijeme nastupa s monolozima. I tada je kašljala.
Ne okrenuvši se prema Eriku, kazala sam mu: "Idi po Neferet. Brzo!"
Ustala sam i krenula prema njoj. Stevie Rae je već bila otisnula dlanove i potpisala
se, i upravo je brisala ruke o ručnik. Prije nego što sam uspjela stići do nje, obuzeo ju
je grčevit kašalj. Ramena su joj se stala tresti. Ručnik je stavila na usta.
Zatim sam osjetila miris, i bilo mi je kao da sam se zabila u nevidljivi zid. Oblila
me aroma krvi, zavodljiva, primamljiva i grozomorna. Zastala sam i zažmirila.
Možda bih, da ostanem potpuno mirna i ne otvorim ih, uspjela uvjeriti sebe da je sve
ovo samo ružan san, da ću se probuditi za nekoliko sati, i dalje nervozna zbog Obreda
punog mjeseca, dok Nala spokojno hrče na mom jastuku, a s jednakim spokojem na
krevetu do moga hrče Stevie Rae.
Osjetila sam kako me netko obgrlio, a svejedno se nisam pomaknula.
"Trebaš joj, Zoey." Damienu je glas tek blago podrhtavao.
Otvorila sam oči i zagledala se u njega. Već je plakao. "Mislim da ja neću to moći."
Čvršće me stisnuo oko ramena. "Da, moći ćeš. Moraš."
"Zoey!" zajecala je Stevie Rae.
Ne pomislivši ništa više, istrgnula sam se iz Damienova stiska i pritrčala svojoj
najboljoj prijateljici. Klečala je i privijala krvavi ručnik uz prsa. Opet je zakašljala,
grcajući, i još joj je krvi briznulo iz usta i nosa.
"Daj mi još ručnika!" graknula sam na Erin, koja je sva blijeda i umuknula sjedila
do Stevie Rae. Zatim sam čučnula pred Stevie Rae. "Sve će biti okej. Obećavam ti.
Bit će okej."
Stevie Rae je plakala, a suze su joj imale crvenkastu nijansu. Odmahnula je
glavom. "Neće. Ne može. Umirem." Glas joj je bio slab i grgljav dok je nastojala
govoriti kroz krv koja joj se izlijevala u pluća i grlo.
"Ostajem s tobom. Neću te pustiti da budeš sama", rekla sam. Ščepala me za ruku, a
ja sam se zgranula kad sam osjetila kako joj je šaka hladna. "Strah me je, Z."
"Znam, i mene je strah. Ali proći ćemo ovo zajedno. Obećavam ti."
Erin mije pružila hrpu ručnika. Uzela sam krvavi ručnik iz ruku Stevie Rae i počela
joj brisati lice i usta čistim, ali opet je zakašljala i nisam je više mogla sustizati. Krvi
je naprosto bilo previše. A Stevie Rae se sada tako snažno tresla da nije sama mogla
držati ručnik. Jauknula sam, povukla je sebi u krilo i obujmila rukama, i kao da je ona
opet malo dijete počela je ljuljati, govoreći joj i govoreći da će sve biti u redu, da je
neću napustiti.
"Zoey, ovo možda pomogne." Potpuno sam smetnula s uma da oko nas ima i
drugih, pa me Damienov glas iznenadio. Podigla sam pogled i vidjela da u ruci ima
ponovno pripaljenu zelenu svijeću koja predstavlja zemlju. Onda mi je nekako, usred
straha i beznađa, ponovno proradio instinkt, i odjednom sam se osjetila vrlo smireno.
"Spusti se ovamo, Damien. Prinesi svijeću do nje."
Damien je kleknuo i, ne hajući za sve veću lokvu krvi koja nas je okruživala i
natapala, primaknuo se sasvim uz Stevie Rae, držeći svijeću pred njenim licem. Prije
sam osjetila nego što sam vidjela da su Erin i Shaunee kleknule svaka sjedne moje
strane, i osjetila sam kako me njihova bliskost osnažuje.
"Stevie Rae, mila, otvori oči."
S gadnim, grgljavim udahom, Stevie Rae je titravo podigla kapke. Bjeloočnice su
joj bile potpuno crvene, a ružičaste su joj suze curile niz bezbojne obraze, ali pogled
joj je pao na svijeću, i zadržao se na njoj.
"Prizivam nam sada element zemlju." Glas mi je jačao i postajao glasniji dok sam
govorila. "I molim da zemlja bude uz ovu vrlo iznimnu početnicu, Stevie Rae
Johnson, tako nedavno obdarenu afinitetom za taj element. Zemlja je naš dom - naša
hraniteljica - i zemlji ćemo se svi mi jednoga dana vratiti. Noćas molim zemlju da
prihvati i utješi Stevie Rae, i da podari spokoj njenu povratku kući."
Uz nalet miomirisnog zraka odjednom su nas okružili mirisi i zvukovi voćnjaka.
Osjetila sam aromu jabuka i sijena, i začula cvrkut ptica i zujanje pčela.
Kutovi porumenjelih usana Stevie Rae podigli su se uvis. Pogled joj se ni trenutka
nije odmaknuo od zelene svijeće, ali prošaptala je: "Više me nije strah, Z."
Onda sam začula kako se ulazna vrata s treskom otvaraju, i Neferet se zatekla
pokraj mene, u čučnju. Krenula je razmicati Damiena i Blizanke da joj ne smetaju i
preuzimati Stevie Rae iz mog zagrljaja.
Glas mi je silovito grmnuo dvoranom, i vidjela sam kako se čak i Neferet
iznenađeno lecnula. "Ne! Ostat ćemo uz nju. Treba joj njen element, a trebamo joj i
mi."
"Pa dobro", rekla je Neferet. "Ionako samo što nije. Pomozi mi dati joj ovo da
popije, kako joj konac ne bi bio bolan."
Krenula sam uzeti od nje fijalu s mliječnom tekućinom, kad je Stevie Rae
progovorila iznenađujuće jasno. "Ne treba mi. Otkako je zemlja stigla, ne osjećam
nikakvu bol."
"Naravno da je ne osjećaš, dijete." Neferet je dotaknula krvlju umrljani obraz
Stevie Rae, i osjetila sam kako joj se tijelo opušta i potpuno prestaje podrhtavati.
Zatim je Nadsvećenica podigla pogled. "Pomozite Zoey da je podigne na nosila.
Neka ostanu zajedno. Odvedimo je u ambulantu", kazala mi je Neferet.
Kimnula sam. Snažne su ruke podigle Stevie Rae i mene, i trenutak potom
smjestili su me na nosila, i dalje sa Stevie Rae u zagrljaju. S Damienom, Shaunee,
Erin i Erikom oko sebe, hitro su nas iznijeli van, u noć. Kasnije sam se prisjećala
cijelog niza čudnih pojedinosti o tom kratkom putu od društvenog doma do
ambulante - kako je snijeg gusto padao, ali nijedna pahuljica kao da nas nije ni
dotakla. I sve je djelovalo neprirodno tiho, kao da se zemlja primirila jer je već počela
žalovati. Nastavila sam šaptati Stevie Rae, govoreći joj da je sve kako treba, i da
nema razloga za strah. Sjećam se kako se nagnula i povratila krv preko ruba nosila, i
kako su jarkocrvene kapljice izgledale spram čiste bjeline netom napadala snijega.
Onda smo se zatekle u ambulanti, gdje su nas prebacili s nosila na krevet. Neferet
je mahnula mojim prijateljima da nam se približe. Damien se šćućurio uz Stevie Rae.
I dalje je držao upaljenu zelenu svijeću, koju je podigao tako daje Stevie Rae vidi ako
opet otvori oči. Duboko sam, polako udahnula. Zrak oko nas i dalje je bio pun
jabučnih latica i cvrkuta ptica.
Tada je Stevie Rae otvorila oči. Par puta je trepnula, kao daje zbunjena, a onda je
pogledala u mene i nasmiješila se.
"Hoćeš reći mojoj mami i tati da ih volim?" Razumjela sam što mi govori, ali
zvučala je slabašno, a glas joj je bio pun užasne vlažnosti.
"Naravno da hoću", brzo sam joj rekla.
"I još nešto učinit za mene?"
"Što god želiš."
"Ti baš i nemaš mamu i tatu, pa hoćeš onda reći mojoj mami da si joj sada ti kći?
Mislim da bih se manje brinula za njih da znam da ste svi vi svoji."
Suze su mi se slijevale niz obraze i morala sam nekoliko puta udahnuti kroz jecaje
prije nego što sam joj uspjela odgovoriti. "Nemoj se ti ništa brinuti. Reći ću im."
Kapci su joj zatitrali i opet se osmjehnula. "Dobro. Mama će ti raditi kekse s
čokoladnim mrvicama." S upadljivim naporom opet je otvorila oči i pogledala
Damiena, Shaunee i Erin oko sebe. "Samo vi budite uz Zoey. Ne dajte ničemu da vas
rastavi."
"Bez brige", prošaptao je Damien kroz suze.
"Čuvat ćemo ti je", uspjela je kazati Shaunee. Erin je čvrsto držala Shaunee za ruku
i ridala, ali potvrdno je kimnula i nasmiješila se Stevie Rae.
"Dobro", rekla je Stevie Rae. Zatim je zažmirila. "Z, sad bih malo odspavala,
može?"
"Može, mila", rekla sam.
Još jedanput je podigla kapke i pogledala u mene. "Hoćeš ostat uz mene?"
Čvršće sam je prigrlila. "Ne idem ja nikamo. Samo se ti odmori. Svi ćemo mi biti
odmah tu uz tebe."
'"Kej..." tiho je rekla.
Stevie Rae je sklopila oči. Još je nekoliko puta grgljavo udahnula. Zatim sam
osjetila kako mi postaje potpuno mlitava u naručju, i više nije udahnula. Usne su joj
se rastvorile tek malo, kao da se smiješi. Krv joj je curila iz usta, iz očiju, nosa i ušiju,
ali nisam joj osjećala miris. Jedino sam osjećala arome zemlje. A onda se, sa silovitim
naletom vjetra puna mirisa livade, zelena svijeća ugasila, a moja je najbolja
prijateljica umrla.

Dvadeset treće poglavlje
"ZOEY, SRCE, MORAŠ JE PUSTITI."
Damienov glas nije mi se zaista registrirao u svijesti. Mislim ono, čula sam ja
njegove riječi, ali bilo mi je kao da govori nekim čudnim stranim jezikom. Ništa ga
nisam shvaćala.
"Zoey, hajde, pođi sada s nama."
To je rekla Shaunee. Zar ne bi sad trebala i Erin nešto pridometnuti? Jedva da mi
se ta misao stigla oblikovati u glavi kad sam začula: "Aha, Zoey, daj, pođi s nama."
A, eto Erin.
"U šoku je. Smireno joj se obraćajte i pokušajte je nagovoriti da pusti tijelo Stevie
Rae", rekla je Neferet.
Tijelo Stevie Rae. Riječi su mi čudno odjeknule u svijesti. Držala sam se za nešto.
Toliko mi je bilo jasno. Ali žmirila sam i bilo mi je stvarno, stvarno hladno. Nisam
htjela otvoriti oči, i nisam imala dojam da će mi ikad više biti toplo.
"Imam jednu ideju." Damienov glas počeo mi se odbijati po svijesti kao po fliperu.
"Nemamo svijeće i nemamo sveti krug, ali nije da Nyx nije ovdje. Iskoristimo svoje
elemente da joj pomognemo. Ja ću prvi."
Osjetila sam kako me nečija šaka prima za mišicu, a onda sam čula kako Damien
mrmlja nešto o tome da poziva zrak da raspiri miris smrti i očaja. Jak je vjetar
zahujao oko mene, i zadrhtala sam.
"Idem sad radije ja. Izgleda mi kao da se smrzava." To je rekla Shaunee. Netko
drugi dotaknuo mije nadlakticu i nakon nekoliko riječi koje nisam sasvim shvalila,
osjetila sam da me okružila toplina, kao da stojim vrlo blizu otvorenom kaminu.
"Na meni je red", rekla je Erin. "Prizivam vodu i molim te da spereš s moje
prijateljice i buduće Nadsvećenice tugu i bol koje sad osjeća. Znam da se ne mogu u
cijelosti ukloniti, ali usrdno te molim da je lišiš bar onolike količine da može nekako
nastaviti dalje." Njene su mi riječi jasnije odjeknule u svijesti, ali i dalje nisam htjela
otvoriti oči.
"Još jedan element postoji u krugu."
Iznenadila sam se kad sam čula Erikove riječi. Dio mene htio je da otvorim oči
kako bih ga vidjela, ali ostatak mene, preveliki dio mene, odbio se pomaknuti.
"Ali Zoey uvijek manifestira duh", rekao je Damien.
"Zoey u ovom trenutku ne može ništa samostalno manifestirati. Pružimo joj
pomoć." Dvije snažne ruke primile su me za ramena, zajedno s drugim šakama koje
su me primile po mjestima na rukama. "Nemam afiniteta za te stvari, ali ipak mi je
stalo do toga što će biti sa Zoey, a ona je obdarena afinitetom za svih pet elemenata",
rekao je Erik. "Zato ja, zajedno sa svim njezinim prijateljima, molim element duh da
joj pomogne da se probudi, kako bi mogla prijeći preko smrti svoje najbolje
prijateljice."
Kao od elektrošoka, tijelo mi se odjednom trznulo, ispunjeno nevjerojatnim
pojmom svijesti. Usprkos sklopljenim kapcima ugledala sam nasmiješeno lice Stevie
Rae. Nije bilo krvavo i blijedo, kao zadnji put kad mi se nasmiješila. Lik koji sam
vidjela bila je zdrava, sretna Stevie Rae, koja je hodala u naručje predivno poznate
žene i radosno se smijala.
Nyx, pomislila sam, to Božica grli Stevie Rae.
I oči su mi se otvorile.
"Zoey! Vratila si nam se!" kriknuo je Damien.
"Z, sad bi trebala pustiti Stevie Rae", ozbiljno je rekao Erik.
Prešla sam pogledom s Damiena na Erika. Onda su mi se oči okrenule prema
Shaunee i Erin. Sve četvero mojih prijatelja držalo je ruke na meni, i svi su plakali.
Tada sam shvatila što to privijam uza se. Polako sam spustila pogled.
Stevie Rae je izgledala spokojno. Bila je preblijeda, i usne su joj postajale plave,
ali oči su joj bile sklopljene, a lice opušteno, premda cijelo umrljano krvlju. Krv joj
više nije kapala iz tjelesnih otvora, i dio moje svijesti shvatio je da ima pogrešan
miris - ustajao, star, mrtav. Gotovo sličan plijesni.
"Z", rekao je Erik. "Moraš je pustiti."
Pogledom sam mu pronašla oči. "Ali rekla sam joj da ću ostati s njom." Glas mi je
zvučao čudno i hrapavo.
"I jesi. Ostala si cijelo vrijeme s njom. Ona više nije s nama, pa ništa više ne možeš
učiniti."
"Molim te, Zoey", rekao je Damien.
"Neferet je mora urediti, da je njena mama može vidjeti", rekla je Shaunee.
"Znaš da joj ne bi bilo drago da je mama i tata vide svu u krvi", rekla je Erin.
"Okej, ali... ali ne znam kako da je pustim." Glas mi je pukao i osjetila sam kako
mi se svježe suze slijevaju niz obraze.
"Uzet ću je ja od tebe, Zoeybird." Neferet je ispružila ruke, kao da je spremna
primiti bebu koju sam dosad nosila. Izgledala je tako tužno, tako lijepo i snažno -
tako poznato - da sam zaboravila na sve svoje nedoumice o njoj, te naprosto kimnula
i polako se nagnula prema njoj. Neferet je podvukla ruke pod tijelo Stevie Rae i digla
je s mene. Bolje je primila Stevie Rae, a onda se okrenula i nježno je položila na
prazan krevet do moga.
Pogledala sam kakva sam. Nova crna haljina bila mi je natopljena krvlju koja se
već krutila i sušila. Srebrne su niti još htjele svjetlucati pod plinskom rasvjetom
ambulante, ali umjesto čiste svjetlosti kojom su se prije presijavale, sada su titrale
nijansom bakra. Nisam ih mogla samo gledati. Morala sam se maknuti. Morala sam
se pokupiti odavde i skinuti tu haljinu sa sebe. Prebacila sam noge preko ruba kreveta
i pokušala stati, ali prostorija se počela zanositi i okretati oko mene. Zatim su se
snažne ruke mojih prijatelja opet našle na mojim rukama, i osjetila sam kako me
njihova toplina usidrila u zemlju.
"Odvedite je natrag u njezinu sobu. Skinite joj tu haljinu i operite je. Pobrinite se
da zatim legne u krevet i da joj bude toplo i tiho." Neferet je govorila o meni kao da
me nema, ali baš me bilo briga. Nisam htjela biti tamo. Nisam htjela ništa od toga.
"Dajte joj ovo da popije prije nego što je stavite da spava. Pomoći će da joj noćne
more ne remete snove." Osjetila sam meku Neferetinu ruku na svom obrazu. Šokirala
me toplina koja je prešla iz njena tijela u moje, i nagonski sam se trgnula od nje.
"Budi dobro, Zoeybird", blago je rekla Neferet. "Dajem ti riječ da ćeš se oporaviti od
ovoga." Nisam je pogledala, ali znala sam da se opet obratila mojim prijateljima.
"Odvedite je sada u dom."
Kretala sam se nekamo. Erik je išao s jedne moje strane, sigurno me držeći ispod
desnog lakta, a Damien mi je bio slijeva, i također me čvrsto pridržavao. Blizanke su
išle odmah iza nas. Nitko ništa nije rekao dok su me izvodili odande. Osvrnula sam
se i ugledala beživotno tijelo Stevie Rae u krevetu. Izgledala je gotovo kao da spava,
ali znala sam da nije tako. Znala sam da je mrtva.
Nas petero izašlo je iz ambulante u snježnu noć. Počela sam drhtati, i zastali smo
dovoljno dugo da Erik skine sako i ogrne me njime. Svidio mi se njen miris, i
pokušala sam misliti na njega, a ne na tajac koji je vladao metlu početnicima kraj
kojih smo prolazili, niti na to kako se svaki od njih, bio sam ili u grupici, micao s
pločnika kad bismo mu mi prišli, spuštao glavu i šutke stavljao desnu šaku preko
srca.
Stigli smo do doma za svega nekoliko sekundi, bar mi se tako činilo. Kad smo ušli
u glavnu prostoriju, sve djevojke koje su gledale televiziju i sjedile unaokolo u
grupicama totalno su umuknule. Nisam pogledala ni u jednu od njih. Samo sam
pustila da me Erik i Damien odvedu na stubište, ali prije nego što smo stigli onamo,
Afrodita nam se ispriječila na putu. (Vrsto sam zatreptala da se mogu usredotočiti na
njeno lice. Djelovala mi je umorno.
"Žao mi je što je Stevie Rae umrla. Nisam to htjela", rekla je Afrodita.
"Da nam nisi ni zucnula, kučko kučkasta!" zarežala je Shaunee. Ona i Erin
primaknule su se za korak, izgledajući kao da bi najradije htjele prebiti Afroditu na
mrtvo ime.
"Ne, čekajte", prisilila sam se da kažem, a one su zastale. "Trebam popričati s
Afroditom."
Prijatelji su me pogledali kao da sam do kraja sišla s uma, ali iskoračila sam iz
gnijezda ruku koje su me podupirale i nesigurno se odmaknula nekoliko koraka od
ostalih. Afrodita je malo oklijevala, a onda je pošla za mnom.
"Jesi li znala što će se dogoditi Stevie Rae?" upitala sam je, govoreći prigušeno.
"Jesi li imala viziju o njoj?"
Afrodita je polako odmahnula glavom. "Ne. Samo sam imala predosjećaj. Znala
sam da će se noćas zbiti nešto grozno."
"I ja ih dobivam", tiho sam rekla.
"Predosjećaje o stvarima ili ljudima?"
Kimnula sam.
"Teži su mi od vizija - nisu tako konkretni. Jesi li imala predosjećaj o Stevie Rae?"
upitala me.
"Ne. Nisam imala blage veze, makar kad se sada prisjetim toga, uviđam naznake
da nešto s njom nije bilo u redu.
Afrodita me pogledala u oči. "Nisi to mogla spriječili. Nisi je mogla spasiti. Nyx ti
nije dala do znanja da će se to dogoditi jer ništa tu nisi mogla učiniti."
"Odakle znaš? Neferet kaže da te Nyx napustila", rekla sam joj neuvijeno. Znala
sam da sam namjerno okrutna prema njoj. Nije me bilo briga. Htjela sam da svima
bude grozno kao meni.
Gledajući me i dalje ravno u oči, Afrodita je rekla: "Neferet laže." Krenula je da će
otići od mene, ali onda se predomislila i vratila. "I nemoj piti to što ti je već dala",
rekla je. Zatim je izašla iz prostorije.
Erik, Damien i Blizanke za tren oka našli su se uz mene.
"Šta god da ti je ta kučka rekla, nemoj je slušati", uspuhano je rekla Shaunee.
"Ako je rekla nešto ružno o Stevie Rae, pičku ćemo joj razbit", rekla je Erin.
"Ne. Nije bilo ništa takvo. Samo mi je rekla da joj je žao, to je sve." "Zašto si uopće
htjela razgovarati s njom?" upitao me Erik. On i Damien opet su me počeli
pridržavati, i sad su me vodili stubištem na kat. "Htjela sam čuti je li imala viziju o
smrti Stevie Rae", rekla sam.
"Ali Neferet je jasno rekla da je Nyx okrenula Afroditi leđa", rekao je Damien.
"Svejedno sam je htjela pitati." Mislila sam dodati daje Afrodita imala pravo za
nesreću koja je zamalo snašla moju baku, ali nisam mogla to spomenuti pred Erikom.
Došli smo do vrata moje sobe - naše sobe - sobe Stevie Rae i mene, i stala sam. Erik
mi ih je otvorio, i ušli smo.
"Ne!" zgranula sam se. "Odnijeli su njene stvari! Nisu smjeli!" Svega što je značilo
Stevie Rae više nije bilo - od lampe u obliku kaubojske čizme i postera Kennyja
Chesneyja, do sata s Elvisom koji miješa bokovima. Police iznad njena stola za komp
bile su prazne. Ni kompjutera joj nije bilo. Znala sam da joj ni odjeće više neće biti,
ako pogledam u njen ormar.
Erik me obgrlio. "To svaki put učine. Bez brige, nisu joj bacili stvari. Samo su ih
preselili, da te ne rastužuju. Ako želiš nešto što joj je pripadalo, a njezina se obitelj ne
bude bunila, dat će ti."
Nisam znala što da kažem. Nisam željela stvari Stevie Rae. Željela sam Stevie
Rae.
"Zoey, stvarno bi trebala skinuti tu odjeću i otići pod vrući tuš", blago mi je rekao
Damien.
"Okej", rekla sam.
"Dok se tuširaš, mi ćemo li donijeli nešto za jest", rekla je Shaunee. "Nisam
gladna."
"Moraš jesti. Donijet ćemo ti nešto jednostavno, tipa juhe. Okej?" rekla je Erin.
Izgledala je tako pogođeno, i tako je očito nastojala nekako, bilo kako, pomoći da mi
bude bolje, da sam kimnula. A bila sam preumorna za ikakve rasprave. "Okej."
"Ostao bih, ali povečerje je prošlo, i ne smijem biti u djevojačkom domu", rekao je
Erik.
"Sve okej. Shvaćam."
"I ja bih ostao, ali, eto, nisam zaista djevojka", rekao je Damien. Znala sam da me
nastoji natjerati na osmijeh, pa sam silom podigla kutove usana. Pretpostavila sam da
izgledam kao jedan od onih strašnih, tužnih klaunova kojima je na licu naslikan
osmijeh zajedno sa suzom.
Erik me zagrlio, kao i Damien. Zatim su otišli. "Hoćeš da netko od nas ostane s
tobom dok se tuširaš?" upitala me Shaunee.
"Ne, moći ću sama."
"Okej. Eto..." Shaunee je izgledala kao da će se opet rasplakati.
"Odmah se vraćamo." Erin je primila Shaunee za ruku i izašle su iz sobe,
zatvarajući vrata tihim, završnim škljocajem.
Pomaknula sam se pažljivo, kao da me netko uključio, ali samo na najnižu brzinu.
Skinula sam haljinu, grudnjak i gaćice i stavila ih u koš s plastičnom vrećom za
smeće koji je stajao u kutu naše - hoću reći, moje sobe. Zavezala sam plastičnu vreću
i stavila je do vrata. Znala sam da će mi ju jedna Blizanka odnijeti u smeće. Otišla
sam u kupaonicu i htjela stati ravno pod tuš, ali primijetila sam svoj odraz i zastala,
buljeći. Opet sam se pretvorila u poznatu neznanku. Izgledala sam užasno. Bila sam
blijeda, ali podočnjaci su mi bili tamni kao masnice. Tetovaže na licu, leđima i
ramenima isticale su mi se tamnim, safirnim kontrastom spram bjeline kože i mrljama
krvi boje hrđe koje su mi prekrivale tijelo. Oči su mi djelovale golemo i neuobičajeno
tamno. Nisam skinula svoju ogrlicu Kćeri Mraka. Srebro lanca i bakrena boja granata
lagano su se presijavale na svjetlu.
"Zašto?" prošaptala sam. "Zašto si pustila da Stevie Rae umre?"
Nisam zaista očekivala odgovor, a nisam ga ni dobila. I tako sam stala pod tuš i
ostala tako vrlo dugo, puštajući da mi se suze miješaju s vodom i krvlju i otječu niz
slivnik.

Dvadeset četvrto poglavlje
KAD SAM IZAŠLA IZ KUPAONICE, SHAUNEE I ERIN SJEDILE SU NA KREVETU Stevie Rae. Između
sebe stavile su pladanj sa zdjelom juhe, nešto krekera i limenkom kole, nedijetalne.
Razgovarale su ispod glasa, ali prestale su čim sam ušla u sobu.
Uzdahnula sam i sjela na svoj krevet. "Ako se počnete ponašati abnormalno u
mojoj blizini, ja neću ovo izdržati."
"Sori", zajedno su promrmljale, razmijenivši plahe poglede. Onda mi je Shaunee
pružila pladanj. Pogledala sam u hranu kao da se ne mogu sjetiti što se s njom radi.
"Moraš jesti da možeš popit ono što nam je Neferet dala da ti damo", rekla je Erin.
"Plus, možda ti bude bolje od toga", rekla je Shaunee. "Mislim da mi
nikada neće biti bolje."
Erinine oči ispunile su se suzama koje su se prelile i potekle joj niz obraze. "Nemoj
to govoriti, Zoey. Ako ti nikada ne bude bolje, onda neće ni nikome od nas."
"Moraš pokušat, Zoey. Stevie Rae bi se u suprotnom stvarno ljutila na tebe", rekla
je Shaunee, šmrcajući od suza.
"Imate pravo. Sigurno se bi." Uzela sam žlicu i počela srkati juhu. Bila je pileća s
knedlama, i počela mi se poznato, toplo slijevati niz grlo, šireći mi se u tijelo i
rastjerujući dio te strahovite studeni koju sam osjećala.
"A kad bi se ona razljutila, razulario bi joj se onaj njen govor", rekla je Shaunee.
Na to smo se Erin i ja osmjehnule.
"Dajte, ponašajte se lijepo", otegnuto je rekla Erin, ponavljajući riječi koje je
Stevie Rae milijun puta rekla Blizankama.
Osmjehnule smo se na to, i postalo mi je nekako lakše gutati juhu. Otprilike na
pola zdjele nešto mi je odjednom palo na pamet. "Neće za nju održati pogreb ili nešto
takvo, je li?"
Blizanke su odmahnule glavom. "A-a", rekla je Shaunee.
"Nikad toga nema", rekla je Erin.
"Pa, Blizanko, mislim da ga nekiput roditelji održe za svoje dijete, ali ne tu, nego u
rodnom mjestu."
"Istina, Blizanko", rekla je Erin. "Ali ne bih rekla da će itko odavde putovati u..."
nije dovršila, razmišljajući. "Kako se zvalo ono malo seljačko mjesto iz koga je
Stevie Rae?"
"Henrietta", rekla sam. "Dom borbenih kokoši."
"Borbenih kokoši?" rekle su Blizanke uglas.
Kimnula sam. "Stevie Rae šizila je zbog toga. Makar je bila seljanka, nije joj bilo
okej biti i borbena kokoš."
"Kokoši se bore?" priupitala je Shaunee.
Erin je slegnula ramenima. "Odakle da znam, Blizanko?"
"Mislila sam da se samo kokoti bore", rekla sam. Sve smo se pogledale, rekle:
"Kokoti!" a onda prasnule u smijeh, koji se prilično brzo pomiješao sa suzama.
"Stevie Rae bi se smijala na to ko luda", rekla sam kad sam opet došla do daha.
"Je 1 hoće stvarno bit okej, Zoey?" upitala me Shaunee.
"Je 1 hoće?" ponovila je Erin.
"Mislim da hoće", rekla sam.
"Kako?" upitala je Shaunee.
"Ne znam baš. Mislim da samo možemo izlaziti nakraj s jednim po jednim
danom."
Začudo, pojela sam juhu do kraja. Stvarno sam se osjetila bolje - toplije,
normalnije. K tome sam bila nevjerojatno umorna. Blizanke su sigurno primijetile da
su mi kapci postali teški, jer mi je Erin odnijela pladanj s krila. Shaunee mi je pružila
malu fijalu mliječne tekućine.
"Neferet je rekla da bi trebala popit ovo, da će ti to pomoći da spavaš bez mora",
rekla je.
"Hvala." Uzela sam je od nje, ali nisam popila. Ona i Erin samo su stale, gledajući
me. "Popit ću za minulu. Nakon što odem na zahod. Samo mi ostavite kolu, ako
slučajno bude gorko."
To ih je očito zadovoljilo. Prije nego što su otišle, Shaunee je rekla: "Zoey, je 1 ti
treba možda još nešto?"
"Ne, ali hvala."
"Zvat ćeš nas ako ti bilo što zatreba, je 1 tako?" rekla je Erin. "Obećale smo Stevie
Rae..." Glas joj je pukao, pa je Shaunee dovršila umjesto nje: "Obećale smo joj da
ćemo se brinuti za tebe, a mi svoja obećanja ispunjavamo."
"Zvat ću vas", rekla sam.
'"Kej", rekle su. "Noć..."
"Noć", dobacila sam im dok su zatvarale vrata.
Čim su izašle, izlila sam kremastu bijelu tekućinu u umivaonik i bacila fijalu.
Zatim sam ostala sama. Bacila sam pogled na budilicu, 6:00 ujutro. Čudo jedno
koliko se sve uspjelo promijeniti za svega nekoliko sati. Premda sam ih tjerala od
sebe, bljeskovi prisjećanja na smrt Stevie Rae stalno su mi se vrtjeli po glavi, kao da
mi je iza očiju smješteno nekakvo užasno filmsko platno. Poskočila sam kad mi je
zazvonio mobitel. Pogledala sam tko me zove. Bio je to broj moje bake! Naglo me
oblilo olakšanje. Otklopila sam mob i pokušala ne briznuti u plač.
"Tako mi je drago što si me nazvala, bako!"
"Ptičice, probudila sam se iz sna o tebi. Je li sve kako treba?" U zabrinutom joj se
glasu čulo da već zna da nije, što me nije iznenadilo. Baka i ja cijelog smo mog
života bile povezane.
"Ne. Ništa nije kako treba", prošaptala sam kad sam opet zaplakala. "Bako, noćas je
umrla Stevie Rae." "O, Zoey! Tako mi je strahovito žao!"
"Umrla mi je na rukama, bako, svega koju minutu nakon što joj je Nyx podarila
afinitet za element zemlju."
"Sigurno joj je bila velika utjeha što si na koncu bila uz nju." Čula sam da i baka
sada plače.
"Svi smo mi bili uz nju, svi moji prijatelji."
"A i Nyx je sigurno bila uz nju."
"Da", glas mije zapeo o jecaj. "Mislim daje Božica bila, ali nije mi jasno, bako.
Nema mi nikakvog smisla da bi Nyx obdarila Stevie Rae, a onda je pustila da umre."
"Smrt nikad nema smisla kad pogodi mlade. Ali vjerujem da je tvoja Božica bila
bliska sa Stevie Rae, premda ju je smrt prerano snašla, i da sad ona spokojno počiva
uz Nyx."
"Nadam se."
"Voljela bih da te mogu posjetiti, ali napadalo je toliko snijega da su ceste kod nas
neprohodne. Što kažeš na to da danas postim uz molitve za Stevie Rae?"
"Hvala ti, bako. Znam da bi ti ona bila zahvalna."
"I, srce, moraš prijeći preko toga."
"Kako, bako?"
"Odajući počast uspomeni na nju, tako što ćeš živjeti životom zbog kakvog bi se
ona ponosila tobom. Živi ga i za nju."
"Teško je, bako, pogotovo kad bi vampovi htjeli da samo tako zaboravimo na
učenike koji umru. Doživljavaju ih kao rupe na kolniku, kao nešto zbog čega treba
samo malo usporiti, a onda nastaviti po starom."
"Ne bih htjela nagađati što misli tvoja Nadsvećenica, a ni itko od ostalih odraslih
vampyra, ali to mi djeluje kratkovidno. Smrt je teže podnošljiva ako prođe
nepriznata."
"Tako i ja mislim. Zapravo, tako je i Stevie Rae mislila." Zatim mi je nešto palo na
pamet, zajedno spredosjećajem da bi tako i trebalo postupiti. "Mogu to promijeniti.
Dopustili to oni meni ili ne, pobrinut ću se za to da smrt Stevie Rae bude časno
obilježena. Bit će ona više od rupe na kolniku."
"Nemoj si stvoriti neprilike, srce."
"Bako, najmoćnija sam početnica u povijesti vampyra. Mislim da bih trebala biti
spremna na izvjesne neprilike ako je u pitanju nešto do čega mi je stvarno stalo."
Baka je pričekala, a onda rekla: "Mislim da si tu možda u pravu, Zoeybird."
"Volim te, bako."
"Volim i ja tebe, u-we-tsi-a-ge-ya." Od riječi Cherokeeja za kćer osjetila sam se
voljeno i sigurno. "A sad bih htjela da pokušaš zaspati. Znaj da ću se moliti za tebe,
moleći duhove naših baka da te čuvaju i tješe."
"Hvala, bako. 'Đenja."
"Doviđenja, Zoeybird."
Blago sam sklopila mobitel. Osjećala sam se bolje sada, nakon što sam razgovarala
s bakom. Prije mi je bilo kao da mi je golem nevidljivi uteg tištao prsa. Sad, kad se
malo odmaknuo, lakše sam disala. Krenula sam leći, kad je Nala ušla kroz mačja
vratašca, skočila na moj krevet I smjesta me počela obasipati svojim mi-af-aukanjem.
Počela sam je maziti i govoriti joj kako mi je drago što je vidim, a onda mi je pogled
pao na prazni krevet Stevie Rae. Ona se uvijek smijala Nalinoj mrzovoljnosli, i
govorila da joj zvuči kao nekakva baba, ali voljela je tu mačku jednako kao i ja. Oči
su me zapekle od suza i upitala sam se postoji li granica do koje netko može plakati.
U tom trenutku mobitel mi je zvrcnuo, dajući mi do znanja da sam dobila novi SMS.
Protrljala sam oči da ih razbistrim i opet otklopila mob.
Jesi OK? Neš nije u redu.
Bio je to Heath. Pa, sad barem više nije moglo biti sumnje da smo on i ja povezani
Utiskivanjem. A blage veze nisam imala što da poduzmem oko toga.
Loš dan. Umrla mi je najbolja frendica, odgovorila sam mu SMS-om.
Prošlo je tako dugo vremena da sam već pomislila da mi neće odgovoriti. Onda mi
je telefon napokon opet zvrcnuo.
I meni su frendovi umrli.
Sklopila sam oči. Kako sam mogla smetnuti s uma da su dva Heathova prijatelja
poginula prije svega nekoliko dana? Zao mi je, otipkala sam mu odgovor. I meni. Oš
da te dođem vidit?
Kad mi je moćno da! grunulo tijelom iznenadila sam se, ali valjda se nisam trebala.
Bilo bi prekrasno pronaći zaborav u Heathovu zagrljaju... u grimiznoj zavodljivosti
Heathove krvi...
Ne, brže-bolje sam otipkala drhtavim rukama. Moraš u školu. A ne ZAPADO JE
SNJEG!
Osmjehnula sam se i provela slatkih sekundu-dvije želeći da se mogu vratiti u
vrijeme kad bi to što je snijeg zapadao značilo da imam minipraznik pun snježnih
igara s prijateljima, nakon kojih ćemo se sklupčati da gledamo posuđene filmove i
jedemo dostavljenu pizzu. Mob mi je opet zvrcnuo, prenuvši me iz snatrenja o
prošlom životu.
Olakšaću ti u petk
Uzdahnula sam. Totalno sam već zaboravila da sam obećala Heathu da ću se naći s
njim u petak nakon utakmice. Ne bih se smjela naći s njim. Znala sam to. U stvari,
trebala sam otići do Neferet, priznati joj sve o Heathu i dati joj da mi pomogne da to
ispravim.
Neferet laže. Afroditin mi je glas šaptom prošao kroz svijest. Ne. Nisam mogla
otići do Neferet, i to ne samo zbog Afroditina upozorenja. Nešto mi nije bilo kako
treba kod Neferet. Nisam se mogla pouzdati u nju. Mobitel mi je zvrcnuo.
Zo?
Uzdahnula sam. Bila sam tako umorna da sam se sve teže uspijevala koncentrirati.
Krenula sam tipkati Heathu da neću, da se naprosto ne mogu naći s njim, ma kako da
bih voljela. Čak sam upisala slova N i E. Onda sam se zaustavila, izbrisala ih i
odlučno otipkala: OK.
Ma šta onda. Imala sam dojam da mi se život počinje parati kao porub stare suknje.
Nisam htjela odbiti Heatha, a briga o našem Utiskivanju bila mi je u ovom trenutku
naprosto još jedna briga previše.
OK! stigao je njegov brzi odgovor.
Opet sam uzdahnula, isključila mob i teško sjela na krevet, milujući Nalu, buljeći u
prazno i očajnički želeći da mogu vratiti sat jedan dan unatrag... ili možda čak jednu
godinu... Naposljetku sam primijetila da su, tko zna zašto, vampovi koji su počistili
stvari Stevie Rae zaboravili stari, ručno izrađeni poplun koji je držala složen na dnu
kreveta. Odložila sam Nalu na svoj jastuk, ustala i uzela poplun s kreveta Stevie Rae.
Zatim smo se Nala i ja ušuškale pod njega.
Bilo mi je kao da mi je svaka molekula u tijelu umorna, ali nisam mogla zaspati.
Valjda mi je falilo tiho hrkanje Stevie Rae i osjećaj da nisam sama. Oblila me tako
duboka tuga da mi se učinilo da ću se u njoj udaviti.
Netko je dvaput tiho kucnuo na vrata. Zatim su se polako otvorila. Napola sam se
pridigla u sjedeći položaj i ugledala Shaunee i Erin, obje u pidžamama i papučama, s
jastucima i dekama u naručju.
"Možemo spavati kod tebe?" upitala me Erin.
"Nismo htjele biti same", rekla je Shaunee.
"Aha, a mislile smo da ni ti ne bi htjela biti sama", dovršila je Erin.
"U pravu ste. Ne želim." Progutala sam nove suze. "Dajte, uđite."
Ušle su vukući noge i, uz tek malo oklijevanja, smjestile se na krevet Stevie Rae.
Njihov dugokosi srebrnastosivi mačak Belzebub skočio je i uvukao se između njih.
Nala je podigla glavu s mog jastuka, bacila pogled prema njemu i onda se, kao da je
nedostojan njezine kraljevske pažnje, opet sklupčala i smjesta nastavila spavati.
Upravo sam i ja tonula u san kad se s vrata opet začulo tiho kucanje. Ovaj put se
nisu otvorila, pa sam pozvala: "Tko je?"
"Ja sam."
Shaunee, Erin i ja zatreptale smo jedne prema drugima. Zatim sam pritrčala
vratima, otvorila ih i zatekla Damiena kako stoji na hodniku u flanelskoj pidžami
punoj ružičastih medvjedića s leptir-mašnicama. Izgledao je nekako smočeno, a u
kosi mu je još bilo nerastopljenih pahuljica. Nosio je vreću za spavanje i jastuk.
Ščepala sam ga za ruku i brzo ga povukla u sobu. S njim je mekano ušao i njegov
bucmasti mačak Cameron.
"Što to radiš, Damien? Znaš da ćeš upast u žešću frku ako te tu ulove."
"Ma da, od povečerja je prošlo ful dugo", rekla je Erin.
"Možda si došo u namjeri da obeščastiš nas djevice", rekla je Shaunee. Onda su se
ona i Erin pogledale i prasnule u smijeh, našto sam se nasmiješila. Bilo je čudno
osjetiti nešto sretno usred takve tuge, i vjerojatno su baš zato smijeh Blizanki i moj
smiješak tako brzo jenjali.
"Stevie Rae ne bi željela da prestanemo biti sretni", rekao je Damien u nelagodnoj
tišini. Zatim je došao na sredinu sobe i raširio svoju vreću za spavanje po podu
između dva kreveta. "A došao sam ovamo zato što se moramo držati zajedno. Ne zato
što bih htio obeščastiti ijednu od vas, pa ako i jeste sve još uvijek djevice, premda
cijenim vaše vladanje rječnikom."
Erin i Shaunee su frknule, ali djelovale su prije kao da im je smiješno nego
uvredljivo, i opomenula sam se da im naknadno postavim pokoje pitanje o seksu.
"Pa, drago mije što si došao, ali bit će nam zbilja teško izvući te krišom odavde
dok svi budu doručkovali i jurcali posvuda prije nastave", rekla sam, iskušavajući
planove bijega u glavi.
"O, ne trebaš se brinuti oko toga. Vampovi upravo stavljaju na oglasne ploče da će
škola danas biti zatvorena zbog snijega. Nitko nikamo neće jurcati. Samo ću izaći s
vama kad već god."
"Na oglasne ploče? Hoćeš reći da bi mi morali ustati, obući se i sići u prizemlje, i
tek onda otkriti da nastave uopće nema? To je koma", rekla sam.
Damienu se u glasu čulo da se smiješi. "Objavljuju to i na mjesnim radio--
postajama, kao i normalne škole. Ali slušate li ti i Stevie Rae vijesti dok se..." Damien
je ušutio, i shvatila sam da je počeo sricati pitanje kao da je Stevie Rae još na životu.
"Ne", brzo sam rekla, nastojeći mu prikriti nezgodnu situaciju. "Znale smo slušati
countrv glazbu. Zato sam se uvijek žurila da se što prije spremim, samo da
pobjegnem od nje." Prijatelji su mi se tiho nasmijali. Pričekala sam da se svi opet
stišaju, a onda rekla: "Neću je zaboraviti, i neću se pretvarati da mi njena smrt ništa
ne znači."
"Neću ni ja", rekao je Damien. "Ni ja", rekla je Shaunee.
"Također, Blizanko", rekla je Erin.
Nakon nekog vremena, rekla sam: "Nisam mislila da bi se to moglo dogoditi jednoj
početnici kojoj je Nyx podarila afinitet. Jer - jer jednostavno nisam mislila da je to
moguće."
"Nikome nije zajamčeno da će preživjeti Promjenu, čak ni onima koje je Božica
obdarila", tiho je rekao Damien.
"To samo znači da se moramo držati jedni uz druge", rekla je Erin.
"Jedino tako možemo proći sve ovo", rekla je Shaunee.
"Onda će tako i biti - držat ćemo se jedni uz druge", rekla sam odlučno. "I
obećajmo da ako dođe do najgorega, i neki od nas preostalih ne istraju do kraja, ostali
neće dopustiti da se oni zaborave."
"Obećavamo", svečano je reklo mojih troje prijatelja.
Zatim smo se svi smirili. U sobi mi više nije bilo tako samotno, i netom prije nego
što sam utonula u san prošaptala sam: "Hvala ti što niste dopustili da ostanem
sama..." i nisam bila sigurna zahvaljujem li svojim prijateljima, svojoj Božici, ili
Stevie Rae.