74.

ZAGLUŠUJUÆI MORNARIÈKI helikopter SeaHawk pod statusom tajnog zadatka žurno je poslan iz vojne zraène baze Thule, na sjevernom Grenlandu. Držao se nisko iznad oceana, ispod dometa radara, dok je jurio kroz olujne vjetrove preko 120 kilometara na otvorenom moru. Izvršavajuæi èudno nareðenje koje su primili, piloti su se borili protiv vjetra i postavili letjelicu u leb-deæi položaj iznad unaprijed odreðenih koordinata na praznom oceanu.
»Gdje je kontakt?« kopilot je zbunjeno vikao. Reèeno im je da uzmu helikopter s vitlom za spašavanje, tako da je oèekivao akciju potrage i spašavanja. »Jesi li siguran da smo na toènim koordinatama?« Pregledavao je zapjenjeno more baterijskom svjetiljkom, ali ispod njih nije bilo nièega, osim...
»Sranje!« Pilot je povukao upravljaèku palicu unatrag, podižuæi letjelicu. Crna planina èelika bez upozorenja se pojavila u valovima ispod njih. Golema neobilježena podmornica ispustila je balastne spremnike i podigla se na površinu u oblaku mjehuriæa.
Piloti su se nelagodno nasmijali. »Izgleda da su to oni.«
Prema nareðenju, èitav susret protekao je u potpunoj radio tišini. Dvostruki ulaz na vrhu tornja se otvorio, a mornar im je davao signale baterijskom svjetiljkom. Helikopter se postavio iznad podmornice i spustio sustav za spašavanje tri osobe, u biti tri gumirane omèe na kabelu s vitlom. Unutar šezdeset sekundi tri nepoznata »visuljka« ljuljala su se ispod helikoptera, polako se podižuæi u suprotnom smjeru od snage vjetra koji uzrokuju rotori.
Kad ih je kopilot uvukao u kabinu – dva muškarca i ženu – pilot je svjetlosnim signalima javio podmornici »sve èisto«. Unutar nekoliko sekundi, ogromno plovilo nestalo je ispod vjetrom šibanog mora, ne ostavljajuæi nikakvih tragova da je ikad bilo tu.
S putnicima na sigurnom, pilot helikoptera okrenuo se prema naprijed, spustio nos letjelice i ubrzao prema jugu kako bi završio zadatak. Oluja se brzo približavala, a ova tri neznanca trebalo je brzo prebaciti u Thule vojnu zraènu bazu, gdje ih èeka zrakoplov za daljnji let. Kamo idu, pilot nije imao pojma. Jedino što je znao je da je nareðenje došlo s vrlo visokog položaja i da prevozi vrlo dragocjen teret.

75.

KAD JE OLUJA konačno udarila Milne, oslobađajući svoju punu snagu na NASA-inu polusferu, kupola se tresla kao da je spremna vinuti se s leda i odletjeti u more. Čelični kabeli za stabilizaciju propinjali su se na zabijenim klinovima, vibrirajući kao ogromne žice gitare i tugaljivo brujeći. Generatori izvan polusfere su kašljucali, uzrokujući treptanje svjetala, prijeteći da bace veliku prostoriju u potpunu tamu.
NASA-in upravitelj Lawrence Ekstrom prolazio je po unutrašnjosti kupole. Nadao se da će noćas otići odavde, ali izgleda da neće biti tako. Morat će ostati još jedan dan, održavajući ujutro dodatne konferencije za novinare s lica mjesta i nadzirući pripreme za prijevoz meteorita natrag u Washington. Trenutno je najviše htio uhvatiti malo sna; neočekivani problemi tog dana potpuno su ga iscrpili.
Ekstromove misli ponovno su se vratile na Wailee Ming, Rachel Sexton, Norah Mangor, Michaela Tollanda i Corkyja Marlinsona. Neki članovi NASA-inog osoblja počeli su primjećivati nestanak civila.
Opusti se, rekao je Ekstrom sam sebi. Sve je pod kontrolom.
Duboko je udahnuo, podsjećajući samog sebe kako su svi na planeti trenutno uzbuđeni zbog NASA-e i svemira. Izvanzemaljski život nije bio ovako uzbudljiva tema još od poznatog Roswell incidenta 1947. Navodni pad izvanzemaljske letjelice u Roswellu, u Novom Meksiku, koji je još i danas hram milijunima teoretičara NLO zavjere.
Za vrijeme Ekstromovih godina u Pentagonu, saznao je da incident u Roswellu nije bio ništa više od vojne nesreće za vrijeme klasificirane operacije pod nazivom Projekt Mogul – probni let špijunskog balona dizajniranog za prisluškivanje ruskih nuklearnih testova. Prototip je za vrijeme testiranja odletio s predviđene putanje i srušio se u pustinju Novog Meksika. Nažalost, civil je pronašao ostatke balona prije vojske.
Poljoprivrednik William Brazel neočekivano je naišao na polje krhotina radikalno sintetiziranog neoprena i lakih metala koji nisu nalikovali ničemu što je do tada vidio pa je odmah pozvao šerifa. Novine su proširile priču o čudnim krhotinama, a interes javnosti je strjelovito rastao. Potaknuti vojnim nijekanjem da je olupina njihova, reporteri su počeli istraživati, a tajni status Projekta Mogul našao se u ozbiljnoj opasnosti. U trenutku kad je osjetljiva tema špijunskog balona zamalo otkrivena, dogodilo se nešto predivno.
Mediji su došli do neočekivanog zaključka. Zaključili su da su krhotine futurističkog materijala mogle doći jedino izvan ovog svijeta – od stvorenja koja su tehnološki naprednija od ljudi. Nijekanje vojske o olupini očigledno je moglo znaèiti samo jednu stvar – prikrivanje ostvarivanja kontakta s izvanzemaljcima! Iako su bili zbunjeni ovom novom pretpostavkom, vojnom zrakoplovstvu nije padalo na pamet gledati poklonjenom konju u zube. Prihvatili su prièu o izvanzemaljcima i proširili je; svjetska sumnja da su izvanzemaljci posjetili Novi Meksiko bila je mnogo manja opasnost državnoj sigurnosti nego spoznaja Rusa da postoji Projekt Mogul.
Kako bi potaknuli nastalu prièu o izvanzemaljcima, obavještajna zajednica obavila je velom tajnosti incident u Roswellu i poèela organizirati »curenje informacija« – tiha mrmljanja o kontaktima s izvanzemaljcima, pronaðenim svemirskim brodovima, èak i o misterioznom ‘Hangaru 18’ u vojnoj zraènoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, gdje vlada drži tijela izvanzemaljaca u ledu. Cijeli svijet progutao je prièu, a groznica Roswella obišla je svijet. Od tada kad god bi neki civil sluèajno primijetio naprednu vojnu letjelicu SAD-a, obavještajna zajednica samo bi obrisala prašinu sa stare teorije o zavjeri.
To nije zrakoplov, to je svemirski brod izvanzemaljaca!
Ekstrom je bio zapanjen kako ova jednostavna varka još uvijek djeluje i danas. Svaki put kad su mediji objavili vijest o nenadanom porastu viðenja NLO letjelica, Ekstrom se morao nasmijati. Vjerojatno je neki civil, koji je imao sreæe, na trenutak vidio jedan od NUN-ovih pedeset i sedam brzoleteæih, bespilotnih nadzornih zrakoplova poznatih pod imenom Globalni jastrebovi – ovalne, daljinski upravljane letjelice koje ne slièe ni na što drugo na nebu.
Ekstrom je smatrao patetiènim da nebrojeni turisti i dalje pohode pustinju Novog Meksika kako bi pretraživali noæno nebo svojim kamerama. Povremeno bi se nekome od njih posreæilo pa bi uhvatio ‘èvrste dokaze’ NLO-a – jarka svjetla koja jure po nebu s više okretnosti i brzine nego bilo koji zrakoplov koji su ljudi ikad napravili. Ono što ti ljudi nisu shvaæali, naravno, jest da postoji pomak od dvanaest godina izmeðu onoga što vlada može napraviti i onoga što je javnost znala. Ovi NLO promatraèi jednostavno su uspjeli vidjeti sljedeæu generaciju zrakoplova SAD-a koji se razvijaju u Podruèju 51 – od kojih su mnogi proizvod ideja NASA-inih inženjera. Naravno, obavještajna služba nikad nije ispravila ovu zabludu; oèigledno je bilo poželjnije da svijet èita o još jednom viðenju NLO-a, umjesto da svi saznaju o istinskim letaèkim sposobnostima vojske SAD-a.
Ali sad se sve promijenilo, pomislio je Ekstrom. Za nekoliko sati mit o izvanzemaljcima postat æe potvrðena stvarnost, zauvijek.
»Upravitelju?« NASA-in tehnièar žurno je koraèao preko leda iza njega. »Imate hitan kodiran poziv na PSC-u.«
Ekstrom je uzdahnuo, okreæuæi se. Što je sada, dovraga? Krenuo je prema prikolici s komunikacijama.
Tehnièar je žurno koraèao pokraj njega. »Deèki koji rade na radaru u PSC-u su znatiželjni, gospodine...«
»Da?« Ekstromove misli su još uvijek bile daleko.
»Ona podmornica širokog trupa smještena blizu naše obale? Pitali smo se zašto nam to niste spomenuli.«
»Ekstrom je podigao pogled. »Molim?«
»Podmornica, gospodine? Mogli ste barem reæi deèkima na radaru. Dodatno morsko osiguranje je razumljivo, ali to je iznenadilo našu ekipu na radaru.«
Ekstrom je zastao na trenutak. »Kakva podmornica?«
I tehnièar je zastao, oèigledno ne oèekujuæi upraviteljevo iznenaðenje. »Ona nije dio naše operacije?«
»Ne! Gdje je?«
Tehnièar je teško progutao. »Oko pet kilometara od obale. Sluèajno smo je uhvatili radarom. Izišla je na površinu samo na nekoliko minuta. Ostavila je prilièno velik trag na radaru. Sigurno je širokog trupa. Pomislili smo da ste zatražili od mornarice da nadzire ovu operaciju a da niste nama ništa rekli.«
Ekstrom je buljio. »Ne, nisam to uèinio!«
Tehnièarov glas je zadrhtao. »Pa, gospodine, onda pretpostavljam da vas moram obavijestiti kako se podmornica upravo sastala s letjelicom u neposrednoj blizini obale. Izgledalo je kao razmjena osoba. Zapravo, svi smo bili prilièno zadivljeni da bi itko pokušao okomitu razmjenu izmeðu zraka i vode po ovakvom vjetru.«
Ekstrom je osjetio kako mu se mišiæi grèe. Kog’ vraga radi podmornica toèno ispred obale otoka Ellesmere bez mog znanja? »Jeste li vidjeli u kojem je smjeru letjelica otišla nakon susreta?«
»Natrag prema vojnoj bazi Thule. Za daljnji prijevoz na kopno, pretpostavljam.«
Ekstrom nije ništa rekao ostatak puta do PSC-a. Kad je ušao u skuèenu tamu, grubi glas na vezi oglasio se poznatom hrapavošæu.
»Imamo problem«, rekla je Tench, kašljuæi dok je govorila. »Radi se o Rachel Sexton.«

76.

SENATOR SEXTON nije bio siguran koliko dugo je buljio u prazno prije nego što je zaèuo lupanje. Kad je shvatio da bubnjanje u njegovim ušima ne dolazi od alkohola, nego od nekoga na vratima njegovog stana, podigao se s kauèa, spremio bocu Courvoisiera i krenuo prema predvorju.
»Tko je?« viknuo je Sexton, neraspoložen za goste.
Glas njegovog tjelohranitelja izgovorio je identitet Sextonovog neoèekivanog gosta. Sexton se istog trenutka otrijeznio. To je bilo brzo. Nadao se da æe ovaj razgovor morati obaviti tek ujutro.
Duboko udahnuvši i ravnajuæi kosu, Sexton je otvorio vrata. Lice ispred njega bilo mu je i više nego poznato – grubo i kožnato, usprkos èovjekovoj dobi od sedamdeset i nešto godina. Sexton ga je posljednji put vidio ovog jutra u bijelom kombiju Ford Windstar u garaži hotela. Je li to bilo jutros? Sexton se pitao. Bože, kako su se stvari promijenile otada.
»Mogu li uæi?« pitao je èovjek tamne kose.
Sexton se pomaknuo u stranu, dopuštajuæi glavnom èovjeku Fundacije za istraživanje svemira da ude.
»Je li sastanak dobro prošao?« upitao je muškarac, dok je Sexton zatvarao vrata.
Je li dobro prošao? Sexton se pitao živi li èovjek u èahuri. »Sve je bilo odlièno dok se predsjednik nije pojavio na televiziji.«
Starac je potvrdno kimnuo, nezadovoljnog pogleda. »Da. Nevjerojatna prièa. To æe jako naštetiti našoj stvari.«
Naštetiti našoj stvari? Kakav optimist. S NASA-inom veèerašnjom pobjedom, ovaj tip æe biti mrtav i pokopan prije nego što Fundacija za istraživanje svemira postigne svoje ciljeve privatizacije.
»Veæ godinama sumnjam da dolaze dokazi«, rekao je starac. »Nisam znao kako ili kada, ali prije ili kasnije morali smo saznati.«
Sexton je bio zaprepašten. »Niste iznenaðeni?«
»Matematika svemira doslovno zahtijeva druge oblike života«, rekao je muškarac, odlazeæi prema Sextonovom dnevnom boravku. »Nisam iznenaðen ovim otkriæem. Na intelektualnoj razini sam ushiæen. Duhovno sam zadivljen. Politièki, duboko zabrinut. Trenutak nije mogao biti gori.«
Sexton se pitao zašto je došao. Sigurno ne kako bi ga razveselio.
»Kao što znate«, rekao je muškarac, »tvrtke èlanice FIS-a potrošile su milijune pokušavajuæi otvoriti svemirska prostranstva graðanima. U posljednje vrijeme veliki dio tog novca potrošen je za vašu kampanju.«
Sexton je odjednom osjetio potrebu da se brani. »Nisam imao nikakvu kontrolu nad veèerašnjim fijaskom. Bijela kuæa me namamila da napadnem NASA-u!«
»Da. Predsjednik je dobro odigrao igru. No, ipak, možda nije sve izgubljeno.« U starèevim oèima zasjala je èudna zraka nade.
Senilan je, zakljuèio je Sexton. Definitivno je sve izgubljeno. Svaka TV postaja trenutno govori o propasti Sextonove kampanje.
Starac se sam uputio u dnevni boravak, sjeo na kauè i uperio svoje umorne oèi prema senatoru. »Sjeæate li se«, rekao je èovjek, »problema koje je NASA u poèetku imala s programom za anomalije na OOGP satelitu?«
Sexton nije mogao ni zamisliti kamo ovo vodi. Kakve sada to ima veze? OOGP je pronašao taj vražji meteorit s fosilima!
»Ako se sjeæate«, rekao je èovjek. »Program na satelitu isprva nije ispravno funkcionirao. Vi ste od toga napravili veliku vijest u medijima.«
»I trebao sam!« rekao je Sexton, sjedajuæi nasuprot muškarcu. »Bio je to još jedan u nizu NASA-inih neuspjeha!«
Muškarac je potvrdno kimnuo. »Slažem se. Ali nedugo nakon toga, NASA je održala konferenciju za novinare objavljujuæi kako su pronašli naèin da zaobiðu problem – neka vrsta dodatka za program.«
Sexton nije gledao tu konferenciju za novinare, ali je èuo da je bila kratka, bezlièna i jedva dostojna novina – voditelj projekta OOGP dao je dosadan tehnièki govor opisujuæi kako je NASA uspjela prebroditi mali nedostatak u OOGP-ovom programu za detektiranje anomalija i uspjela sve popraviti i pokrenuti.
»Pratio sam OOGP s velikim interesom od trenutka kad nije proradio«, rekao je muškarac. Izvadio je video kasetu i otišao do Sextonovog televizora, stavljajuæi kasetu u video. »Ovo æe te sigurno zanimati.«
Snimka je krenula. Pokazala je NASA-inu sobu za novinare u njihovim sjedištu u Washingtonu. Dobro odjeven muškarac stajao je za govornicom i pozdravljao publiku. Na natpisu ispod slike pisalo je:
CHRIS HARPER, direktor odjela
Satelit za orbitalno oèitanje gustoæe polova (OOGP)
Chris Harper bio je visok, profinjen i govorio je s tihim dostojanstvom Euroamerikanca koji se još uvijek ponosno drži svojih korijena. Njegov naglasak bio je obrazovan i uglaðen. Obraæao se novinarima prepun samopouzdanja, dajuæi im neke loše vijesti o OOGP-u.
»Iako je OOGP satelit u orbiti i funkcionira, imamo manji nedostatak na satelitskim raèunalima. Manja pogreška u programiranju za koju preuzimam potpunu odgovornost. Preciznije, FIR filtar ima pogrešan voksel indeks, što znaèi da program za detektiranje anomalija satelita OOGP ne radi ispravno. Trenutno radimo na rješenju.«
Publika je uzdahnula, oèigledno navikla na neuspjehe NASA-e. »Što to znaèi za trenutnu uèinkovitost satelita?« netko je pitao.
Harper je pitanje prihvatio kao profesionalac. Samouvjereno i spremno. »Zamislite par savršenih oèiju bez mozga koji radi. U biti, OOGP satelit savršeno vidi, ali nema pojma što gleda. Svrha OOGP-ovog zadatka je tražiti džepove otopljenog leda na polarnim ledenim kapama, ali bez raèunala koje može analizirati podatke o gustoæi koje OOGP prima od svojih skenera, ne može razluèiti gdje su toèke interesa. Situacija bi trebala biti riješena na vrijeme da iduæi let shuttla ispravi pogreške na raèunalu satelita.«
Nezadovoljno mrmljanje u prostoriji postalo je sve glasnije.
Starac je pogledao prema Sextonu. »Prilièno dobro za loše vijesti, zar ne?«
»Radi za NASA-u«, progunðao je Sexton. »To mu je posao.«
Kaseta je na trenutak prešla na crnu sliku, a zatim se prebacila na drugu NASA-inu konferenciju za novinare.
»Ova druga konferencija za novinare«, rekao je starac Sextonu, »sazvana je prije samo nekoliko tjedana. Prilièno kasno naveèer. Vrlo ju je malo ljudi vidjelo. Ovaj put, dr. Harper je objavio dobre vijesti.«
Krenula je snimka. Ovaj put je Chris Harper izgledao razbarušeno i uznemireno. »Zadovoljstvo mi je objaviti«, rekao je Harper, a zvuèao je kao sve, samo ne zadovoljan, »da je NASA pronašla naèin da zaobiðe problem na programu OOGP satelita.« Provlaèio se kroz objašnjenja naèina zaobilaska problema – nešto vezano uz slanje sirovih podataka iz OOGP preko raèunala ovdje na Zemlji, radije nego preko raèunala na samom satelitu. Svi su izgledali zadivljeno. Zvuèalo je prilièno izvedivo i uzbudljivo. Kad je Harper završio, svi su u prostoriji oduševljeno zapljeskali.
»Dakle, možemo li uskoro oèekivati podatke?« upitao je netko u publici.
Harper je potvrdno kimnuo, znojeæi se. »Za nekoliko tjedana.«
Zaèulo se još pljeska. Uzdignute ruke po cijeloj prostoriji.
»To je sve što vam mogu reæi za sada«, rekao je Harper, bolesnog izgleda dok je prikupljao svoje bilješke. »OOGP je u pogonu i funkcionalan je. Uskoro æemo imati podatke.« Praktièki je otrèao s pozornice.
Sexton se namrštio. Ovo je bilo èudno, morao je i sam priznati. Zašto je Chris Harper izgledao kao da mu je tako ugodno objavljivati lošu vijest, a toliko neugodno objavljivati dobru vijest? Trebalo bi biti obrnuto. Sexton nije vidio ovu konferenciju za novinare kad je bila na televiziji, iako je èitao o popravku programa. Popravak je, u to vrijeme, izgledao kao NASA-in pokušaj spašavanja bez veæih posljedica; javnost i dalje nije bila oduševljena -OOGP je bio još jedan NASA-in projekt koji ne funkcionira, pa ga na èudan naèin krpaju manje idealnim rješenjem.
Starac je ugasio televizor. »NASA tvrdi da se dr. Harper te noæi nije dobro osjeæao.« Zastao je. »Ja mislim da je Harper lagao.«
Lagao? Sexton je buljio, njegove smušene misli bile su nesposobne povezati bilo kakve logiène razloge zašto bi Harper lagao o programu. No, Sex-ton je u životu izgovorio dovoljno laži da može prepoznati lošeg lašca kada ga vidi. Morao je priznati, dr. Harper je zasigurno izgledao sumnjivo.
»Možda ne shvaæaš?« rekao je starac. »Ova mala objava koju si upravo èuo od Chrisa Harpera najvažnija je konferencija za novinare u povijesti NASA-e.« Zastao je. »Taj prigodni popravak programa je ono što je omoguæilo OOGP-u da pronaðe meteorit.«
Sexton je bio zbunjen. A vi mislite da je lagao o tome? »Ali, ako je Harper lagao, a program na OOGP-u zapravo i dalje ne radi, kako je onda NASA pronašla meteorit?«
Starac se nasmiješio. »Toèno.«

77.

FLOTA VOJNIH zrakoplova SAD-a zaplijenjenih tijekom raznih uhiæenja zbog prevoženja droge sastojala se od preko deset privatnih mlaznih zrakoplova, ukljuèujuæi i tri obnovljena G4 koja se koriste za prevoženje vojnih dostojanstvenika. Prije pola sata jedan od tih G4 zrakoplova poletio je s piste u Thuleu, probio se kroz oluju i sad juri prema jugu u kanadsku noæ na putu za Washington. U zrakoplovu Rachel Sexton, Michael Tolland i Corky Marlinson imaju kabinu za osam osoba samo za sebe, izgledajuæi kao nekakva razbarušena sportska ekipa u jednakim plavim kombinezonima i kapama s U.S.S. Charlotte.
Usprkos buci motora Grumman, Corky Marlinson zaspao je u stražnjem dijelu zrakoplova. Tolland sjedi naprijed, izgleda potpuno iscrpljeno dok bulji kroz prozor u ocean. Rachel sjedi uz njega, znajuæi da ne bi mogla zaspati èak i da je stave na sedative. Razmišlja o tajni meteorita i, u posljednje vrijeme, o razgovoru s Pickeringom u ‘Mrtvoj sobi’. Prije nego što je prekinuo razgovor, Pickering je podijelio s Rachel dvije dodatno uznemirujuæe informacije.
Prvo, Marjorie Tench tvrdila je da posjeduje video zapis Rachelinog privatnog izvještaja osoblju Bijele kuæe. Tench je prijetila da æe upotrijebiti video zapis kao dokaz ukoliko Rachel pokuša zanijekati svoju potvrdu podataka o meteoritu. Vijest je bila dodatno uznemirujuæa buduæi da je Rachel izrièito naglasila Zachu Herneyju da su njezine izjave osoblju samo za uporabu unutar kuæe. Bilo je oèigledno da je Zach Herney zanemario taj zahtjev.
Druga loša vijest bila je vezana uz debatu na CNN-u u kojoj je njezin otac prisustvovao ranije tog poslijepodneva. Kako se èini, Marjorie Tench je izvanredno odglumila i spretno namamila Rachelinog oca na izjašnjavanje njegovog stava protiv NASA-e. Toènije, Tench ga je nahuškala da vrlo sirovo izrazi svoju sumnju da æe život izvan Zemlje ikad biti pronaðen.
Pojesti svoj šešir? Pickering je rekao da je njezin otac izjavio da æe to uèiniti ukoliko NASA ikad pronaðe život izvan Zemlje. Rachel se pitala kako je Tench uspjela izvuæi tako povoljnu izjavu. Bilo je oèigledno da je Bijela kuæa pažljivo postavila teren – nemilosrdno slažuæi sva domina, pripremajuæi se za veliki Sextonov pad. Predsjednik i Marjorie Tench, kao neki politièki hrvaèki par, pripremio se za pobjedu. Dok je predsjednik ostao uzvišen i izvan ringa, Tench je ušla u ring, kružila i postavila senatora toèno u položaj da ga predsjednik nokautira.
Predsjednik je rekao Rachel da je tražio od NASA-e odgodu objave otkriæa kako bi omoguæio dovoljno vremena za potvrdu toènosti podataka.
Rachel je sad shvatila da je èekanje imalo i drugih prednosti. Dodatno vrijeme dalo je Bijeloj kuæi dovoljno vremena da pripreme uže kojim æe se senator objesiti.
Rachel nije suosjeæala s ocem, ali je shvatila da ispod tople i prijateljske vanjštine predsjednika Zacha Herneyja vreba lukavi morski pas. Ne možeš postati najutjecajniji èovjek na svijetu bez instinkta ubojice. Sad je bilo pitanje je li morski pas nevini promatraè – ili igraè?
Rachel je ustala, protežuæi noge. Hodala je zrakoplovom, frustrirana što svi dijelovi slagalice izgledaju tako kontradiktorni. Pickering, sa svojom poznatom èistom logikom, zakljuèio je da je meteorit sigurno lažan. Corky i Tolland su, uz znanstvene potvrde, inzistirali da je meteorit autentièan. Rachel je znala samo ono što je vidjela – spaljen, fosiliziran kamen izvuèen iz leda.
Dok je prolazila pokraj Corkyja, pogledala je astrofizièara, izmorenog od dogaðaja na ledu. Oteklina na njegovom licu polako je splašnjavala, a šavovi su dobro izgledali. Spavao je, hrèuæi, njegove punašne ruke držale su uzorak meteorita u obliku diska kao neku dekicu za spavanje.
Rachel je posegnula prema njemu i nježno izvukla uzorak meteorita iz njegove ruke. Podigla ga je, ponovno prouèavajuæi fosile. Ukloni sve pretpostavke, rekla je sama sebi, prisiljavajuæi se da reorganizira svoje misli. Ponovno uspostavi lanac dokaznog materijala. Bio je to stari NUN-ov trik. Ponovno izgraðivanje dokaza iz nièega bio je proces poznat kao nulti start -nešto što su svi analitièari podataka vježbali u sluèajevima kad se svi dijelovi nisu slagali.
Iz poèetka sastavi dokaze.
Ponovno je poèela šetati.
Predstavlja li ovaj kamen dokaz izvanzemaljskog života?
Dokaz je, znala je, zakljuèak izgraðen na piramidi èinjenica, širokom temelju prihvaæenih podataka na kojem se grade preciznije tvrdnje.
Ukloni sve temeljne èinjenice. Poèni ispoèetka.
Što imamo?
Kamen.
Razmišljala je o tome na trenutak. Kamen. Kamen s fosiliziranim biæima. Hodajuæi natrag prema prednjem dijelu zrakoplova, sjela je na mjesto pokraj Michaela Tollanda.
»Mike, igrajmo jednu igru.«
Tolland se okrenuo od prozora, naizgled odsutan, oèigledno udubljen u vlastite misli.
»Igru?«
Pružila mu je uzorak meteorita. »Pretvarajmo se da prvi put vidiš ovaj fo-silizirani kamen. Nisam ti rekla odakle dolazi ili kako je pronaðen. Što bi mi rekao, što je to?
Toland je žalosno uzdahnuo. »Smiješno što me to pitaš. Baš sam pomislio na nešto èudno...«
Stotinama kilometara iza Rachel i Tollanda, zrakoplov èudnog izgleda držao se nisko dok je jurio iznad napuštenog oceana. Putnici zrakoplova, jedinica Delta, sjedili su u tišini. I prije su bili u žurbi izvlaèeni s lokacija, ali nikada ovako.
Njihov nadzornik bio je bijesan.
Ranije je Delta-1 obavijestio nadzornika da su neoèekivani dogaðaji na ledenoj ploèi ostavili njegovu ekipu bez drugog izbora osim korištenja sile – sile koja je ukljuèivala ubijanje èetiriju civila, ukljuèujuæi Rachel Sexton i Michaela Tollanda.
Nadzornik je bio šokiran. Ubijanje, iako ovlašteno kao posljednji izbor, oèigledno nikad nije bio dio nadzornikovog plana.
Kasnije se nadzornikovo nezadovoljstvo ubojstvima pretvorilo u bijes kad je saznao da ubojstva nisu protekla kako su trebala.
»Tvoja ekipa je zabrljala!« bjesnio je nadzornik, a mehanièki glas nije mu mogao prekriti bijes. »Tri od vaše èetiri mete su još uvijek živi!«
Nemoguæe! Pomislio je Delta-1. »Ali, bili smo svjedoci...«
»Uspostavili su kontakt s podmornicom i sad su na putu za Washington.«
»Molim?!«
Nadzornikov glas postao je smrtno ozbiljan. »Pažljivo slušaj. Dat æu vam novu naredbu. Ovaj put neæete promašiti.«

78.

SENATOR SEXTON je èak osjetio traèak nade dok je pratio svog neoèekivanog gosta natrag do lifta. Glavni èovjek FIS-a, kako izgleda, nije došao ukoriti Sextona, nego ga obodriti govorom i reæi mu da bitka još nije gotova.
U NASA-inom oklopu možda postoji pukotina.
Video snimka èudne NASA-ine konferencije za novinare uvjerila je Sex-tona da je starac bio u pravu – direktor OOGP programa Chris Harper je lagao. Ali zašto? I ako NASA nikad nije popravila program na OOGP-u, kako je pronašla meteorit?
Dok su hodali prema liftu, starac je rekao: »Ponekad je potrebna samo jedna nit da se odmota cijelo klupko. Možda možemo pronaæi naèin kako da nagrizemo NASA-inu pobjedu iznutra. Ubaciti sjenu sumnje. Tko zna gdje æe nas to dovesti?« Starac je usredotoèio umorne oèi na Sextona. »Nisam spreman leæi i umrijeti, senatore. Nadam se da nisi ni ti.«
»Naravno da nisam«, rekao je Sexton, trudeæi se zvuèati odluèno. »Predaleko smo došli.«
»Chris Harper lagao je o popravku OOGP-a«, rekao je ulazeæi u lift. »Moramo saznati zašto.«
»Saznat æu tu informaciju najbrže što mogu«, odgovorio je Sexton. »Znam pravu osobu.« »Dobro. O tome ovisi tvoja buduænost.«
Dok se Sexton vraæao prema stanu, njegov korak je bio malo lakši, njegova glava malo bistrija. NASA je lagala o OOGP-u. Jedino pitanje bilo je kako to Sexton može dokazati.
Njegove misli veæ su bile okrenute prema Gabrielle Ashe. Gdje god bila u ovom trenutku, zasigurno se osjeæa kao smeæe. Gabrielle je sigurno vidjela konferenciju za novinare i sad stoji negdje na rubu litice, spremna na skok. Njezin prijedlog da uèini NASA-u glavnim predmetom Sextonove kampanje ispao je najveæa pogreška Sextonove karijere.
Duguje mi, pomislio je Sexton. I svjesna je toga.
Gabrielle je veæ dokazala da ima sposobnost izvuæi NASA-ine tajne. Sigurno ima doušnika, pomislio je Sexton. Prima informacije iznutra veæ tjednima. Gabrielle ima veze koje nije podijelila. Veze iz kojih može izvuæi informacije o OOGP-u. Štoviše, noæas æe Gabrielle biti motivirana. Morala je platiti dug, a Sexton je smatrao da æe uèiniti bilo što kako bi vratila njegovu naklonost.
Kad je Sexton došao do vrata stana, njegov tjelohranitelj je kimnuo. »Dobra večer, senatore. Nadam se da sam ispravno postupio kad sam pustio Gabrielle da ude ranije danas? Rekla je da mora hitno razgovarati s vama.«
Sexton je zastao. »Molim?«
»Gospođica Ashe? Imala je neke važne podatke za vas. Zato sam je pustio unutra.«
Sexton je osjetio kako mu se tijelo koči. Pogledao je prema vratima stana. O čemu ovaj tip govori?
Pogled tjelohranitelja pretvorio se u izraz zbunjenosti i zabrinutosti. »Senatore, jeste li u redu? Sjećate se, zar ne? Gabrielle je stigla za vrijeme vašeg sastanka. Razgovarala je s vama, zar ne? Sigurno jest. Prilično je dugo bila unutra.«
Sexton je dugo buljio, osjećajući kako mu tlak raste. Ovaj idiot je pustio Gabrielle u moj stan za vrijeme privatnog sastanka s FIS-om? Ostala je u sobi dovoljno dugo, a zatim otišla bez riječi? Sexton je zamišljao što je sve Gabrielle mogla čuti. Gutajući bijes, nasmiješio se tjelohranitelju. »Ah, da! Oprosti. Iscrpljen sam. Uz to sam i malo popio. Gospođica Ashe i ja smo razgovarali. Dobro si učinio.«
Tjelohranitelju je laknulo.
»Je li rekla kamo ide kad je izišla?«
Tjelohranitelj je odmahnuo glavom. »Bila je u velikoj žurbi.«
»U redu, hvala.«
Sexton je ušao u stan uzrujan. Koliko su komplicirane moje proklete upute? Bez posjetitelja! Pretpostavio je da je čula stvari koje nije trebala čuti ukoliko je bila u stanu u bilo kojem trenutku, a zatim izišla bez riječi. I to baš večeras.
Senator Sexton znao je više od svega da ne smije izgubiti povjerenje Gabrielle Ashe; žene mogu postati osvetoljubive i glupe ako se osjećaju prevarene. Sexton ju je trebao dovesti natrag. Večeras, više nego ikada, trebao ju je u svom taboru.

79.

NA ÈETVRTOM KATU televizijske postaje ABC, Gabrielle Ashe je sjedila sama u Yolandinom uredu sa staklenim zidovima i buljila u istrošeni tepih. Uvijek se ponosila dobrim instinktom i znanjem kome može vjerovati. Sada, po prvi put u dugo vremena, Gabrielle se osjeæala sama, nesigurna kojim putem krenuti.
Zvuk mobitela podigao je njezin pogled s tepiha. Neækala se, ali ipak se javila. »Gabrielle Ashe.«
»Gabrielle, ja sam.«
Odmah je prepoznala duboki zvuk senatorovog glasa, iako je zvuèao iznenaðujuæe miran s obzirom na ono što se upravo dogodilo.
»Veèeras je ovdje bila ludnica«, rekao je, »zato pusti mene da govorim. Siguran sam da si vidjela predsjednikovu konferenciju. Isuse, kako smo loše odigrali naše karte. Muèno mi je od toga. Vjerojatno kriviš sebe. Nemoj. Tko bi to mogao pretpostaviti? Nisi ti kriva. No, kako god bilo, slušaj. Mislim da postoji naèin da se ponovno vratimo na noge.«
Gabrielle je ustala, nesposobna zamisliti o èemu to Sexton govori. Ovo uopæe nije bila reakcija koju je oèekivala.
»Imao sam sastanak veèeras«, rekao je Sexton, »s predstavnicima iz privatnih svemirskih industrija, i...«
»Jeste?« ispalila je Gabrielle, iznenaðena što joj to priznaje. »Hoæu reæi... nisam to znala.«
»Da. Ništa veliko. Zamolio bih te da prisustvuješ, ali ti tipovi su vrlo osjetljivi na privatnost. Neki od njih doniraju sredstva za moju kampanju. To baš nije nešto što žele objavljivati.«
Gabrielle se osjeæala potpuno razoružano. »Ali... nije li to nezakonito?«
»Nezakonito? Naravno da nije! Sve donacije su manje od dvije tisuæe dolara. Sitniš. Donacije tih tipova se jedva primjeæuju, ali ipak slušam njihove jadikovke. Nazovi to ulaganjem u buduænost. Držim to u tajnosti jer, iskreno, ne izgleda baš dobro. Da Bijela kuæa sazna o tome, sigurno bi to iskoristili u neku svrhu. No, svejedno, to sad nije važno. Nazvao sam te da ti kažem kako sam nakon veèerašnjeg sastanka razgovarao s glavnim èovjekom FIS-a...«
Sljedeæih nekoliko sekundi iako je Sexton i dalje prièao, sve što je Gabrielle èula bila je bujica krvi koja se od srama sjurila u njezino lice. Bez i najmanjeg njenog poticaja senator je mirno priznao veèerašnje sastanke s tvrtkama za privatizaciju svemira. Savršeno legalno. A kad pomisli što je zamalo htjela uèiniti! Hvala Bogu da ju je Yolanda zaustavila. Gotovo sam otišla u tabor Marjorie Tench!
»... i tako sam rekao glavnom èovjeku FIS-a«, govorio je senator, »da bi nam ti možda mogla pribaviti tu informaciju.«
Gabrielle se ponovno ukljuèila u razgovor. »U redu.«
»Kontakt od kojeg si primala sve unutarnje podatke o NASA-i u ovih posljednjih nekoliko mjeseci? Pretpostavljam da još uvijek imaš pristup?«
Marjorie Tench. Gabrielle je ustuknula, znajuæi da nikad ne bi mogla reæi senatoru kako je doušnik cijelo ovo vrijeme manipulirao njome. »Hm... mislim da da«, slagala je Gabrielle.
»Dobro. Trebam jednu informaciju od tebe. Odmah.«
Dok je slušala, Gabrielle je shvatila koliko je u posljednje vrijeme podcijenila senatora Sedgewicka Sextona. Dio njegovog sjaja izblijedio je otkad je poèela pratiti njegovu karijeru. No, noæas je ponovno bio u punom sjaju. Suoèen s neèim što je izgledalo kao smrtonosni udarac za njegovu kampanju, Sexton je planirao protunapad. I iako je Gabrielle bila ta koja ga je povela niz ovaj zloslutan put, nije je kažnjavao. Umjesto toga, davao joj je priliku da se iskupi.
To æe i uèiniti.
Napravit æe što god bude trebalo.
257
80.
William Pickering gledao je kroz prozor svog ureda u udaljenu liniju svjetala na autocesti Leesburg. Cesto je razmišljao o njoj kad je ovako sam stajao na vrhu svijeta.
Sva ta moæ... a nije je mogao spasiti.
Pickeringova kæi, Diana, poginula je u Crvenom moru vježbajuæi za navigatora na malom mornarièkom opskrbnom brodu. Brod je bio usidren u sigurnoj luci u suncem okupanom poslijepodnevu, kad je splav ruène izrade, natovarena eksplozivima i teroristima samoubojicama polako doplovila s druge strane luke i eksplodirala u trenutku kad je udarila u brod. Diana Pickering i trinaest drugih mladih amerièkih vojnika poginulo je tog dana.
William Pickering bio je shrvan. Muèio se tjednima. Kad je saznao da je teroristièki napad pokrenut od dobro poznate æelije koju je CIA veæ godinama neuspješno pratila, Pickeringova tuga pretvorila se u bijes. Uletio je u sjedište CIA-e i zahtijevao odgovore.
Odgovore koje je dobio teško je mogao progutati.
Rekli su mu da je CIA bila spremna razbiti ovu æeliju prije više mjeseci, a sada su èekali satelitske fotografije visoke rezolucije kako bi mogli planirati precizan napad na planinsko skrovište terorista u Afganistanu. Te snimke trebao je napraviti 1,2 milijarde dolara vrijedan NUN-ov satelit Vortex 2, isti onaj satelit koji je eksplodirao na lansirnoj rampi zahvaljujuæi NASA-inoj raketi. Zbog NASA-ine nesreæe, napad CIA-e je odgoðen, a Diana Pickering sad je mrtva.
Pickeringova svijest shvaćala je da NASA nije izravno odgovorna, ali njegovo srce nije moglo oprostiti. Istraga o eksploziji rakete otkrila je da su inženjeri NASA-e odgovorni za sustav ubrizgavanja goriva bili prisiljeni upotrijebiti materijale drugorazredne kvalitete nastojeći ostati unutar budžeta.
»Za letove bez putnika«, objasnio je Lawrence Ekstrom na konferenciji za novinare, »NASA prije svega teži cjenovnoj učinkovitosti. U ovom slučaju priznajemo da rezultati nisu bili optimalni. Istražit ćemo.«
Nisu bili optimalni. Diana Pickering bila je mrtva. Štoviše, budući da je špijunski satelit bio klasificiran, javnost nikad nije saznala da je NASA uništila NUN-ov projekt vrijedan 1,2 milijarde dolara, a s time, neizravno, i brojne američke živote.
»Gospodine?« glas Pickeringove sekretarice začuo se preko interkoma. Prenuo se. »Linija jedan. Marjorie Tench.«
Pickering je prestao sanjariti i pogledao u telefon. Ponovno? Treptavo svjetlo na telefonu naizgled je pulsiralo nervoznom hitnošću. Pickering se namrštio i preuzeo poziv.
»Pickering ovdje.«
Glas s druge strane siktao je od bijesa. »Što vam je rekla?«
»Molim?«
»Rachel Sexton vas je kontaktirala. Što vam je rekla? Bila je na podmornici, za ime Božje! Objasnite mi to!«
Pickering je odmah uvidio da nijekanje činjenice nije bila opcija; Tench je dobro napravila zadaću. Pickering se iznenadio da je saznala za Charlotte, ali očigledno je upotrijebila svoj utjecaj da dobije neke odgovore. »Da, gospođica Sexton me kontaktirala.«
»Dogovorili ste da ih pokupe. A niste mene kontaktirali?«
»Dogovorio sam da ih pokupe. To je točno.« Ostalo je još dva sata do trenutka kad su Rachel Sexton, Michael Tolland i Corky Marlinson po planu trebali sletjeti u obližnju vojnu zračnu bazu Bollings.
»I odlučili ste da me nećete obavijestiti?«
»Rachel Sexton izrekla je neke vrlo uznemiravajuće optužbe.«
»Vezane uz autentičnost meteorita... i o nekakvom napadu na njih?«
»Između ostalog.«
»Očigledno je da laže.«
»Svjesni ste da se nalazi s još dvije osobe koje potvrđuju njezinu priču?«
Tench je zastala. »Da. Vrlo uznemiravajuće. Bijela kuća je vrlo zabrinuta zbog njihovih izjava.«
»Bijela kuća? Ili vi osobno?«
Glas joj je postao oštar poput žileta. »Što se vas tiče, direktore, tu večeras ne postoji razlika.«
Pickering nije bio impresioniran. Napuhane priče političara i njihovog osoblja koji pokušavaju ostvariti premoć nad obavještajnom zajednicom nisu mu bile strane. Malo ih je držalo tako snažnu fasadu kao Marjorie Tench. »Zna li predsjednik da me zovete?«
259
»Iskreno, direktore, iznenađena sam da uopće i pomišljate na takvu ludost.«
Nije odgovorila na moje pitanje. »Ne vidim nikakav logičan razlog zašto bi ti ljudi lagali. Moram pretpostaviti da govore istinu ili da su u dobroj namjeri pogriješili.«
»Pogriješili? Tvrdnje o napadima? Nedostaci u podacima o meteoritu koje NASA nikad nije pronašla? Molim vas! Ovo je očigledna politička igra.«
»Ukoliko jest, ne vidim njezin motiv.«
Tench je teško uzdahnula i spustila glas. »Direktore, na djelu su snage kojih možda niste svjesni. Možemo o tome više razgovarati kasnije, ali u ovom trenutku moram znati gdje se nalaze gospođica Sexton i ostali. Moram doći do dna ove priče prije nego što naprave veću štetu. Gdje su?«
»Ne osjećam se ugodno podijeliti tu informaciju. Javit ću vam se nakon što stignu.«
»Krivo. Ja ću biti tamo da ih dočekam kad stignu.«
Ti i koliko agenata tajne službe? Pitao se Pickering. »Ukoliko vam kažem vrijeme i mjesto njihovog dolaska, hoćemo li svi imati priliku popričati kao prijatelji ili ih namjeravate zatočiti?«
»Te osobe predstavljaju izravnu opasnost za predsjednika. Bijela kuća ima svako pravo zadržati ih i ispitati.«
Pickering je znao da je u pravu. Sukladno 18. glavi, paragrafu 3056 kodeksa Sjedinjenih Američkih Država, agenti tajne službe SAD-a imaju pravo nositi oružje, koristiti smrtonosnu silu i obavljati »neopravdana« uhićenja na osnovu same sumnje da je osoba počinila ili namjerava počiniti krivično djelo ili čin agresije protiv predsjednika. Služba je imala odriješene ruke. Redovni uhićenici uključivali su sumnjive lutalice ispred Bijele kuće i školarce koji su slali prijeteće elektronske poruke kao šalu.
Pickering nije sumnjao da bi tajna služba mogla opravdati odvlačenje Rachel Sexton i drugih u podrum Bijele kuće i njihovo zadržavanje tamo unedogled. Bio bi to opasan potez, ali Tench je jasno pokazala da je shvatila kako su ulozi veliki. Pitanje je što će se dogoditi ukoliko joj Pickering dopusti da preuzme kontrolu. Nije namjeravao to saznati.
»Učinit ću što god je potrebno«, izjavila je Tench, »da zaštitim predsjednika od lažnih optužbi. Sama implikacija nekih neispravnosti bacit će vrlo veliku sjenu na Bijelu kuću i NASA-u. Rachel Sexton zlouporabila je povjerenje koje joj je predsjednik dao, a ja nemam nikakve namjere gledati predsjednika kako plaća tu cijenu.«
»A što ako ja zatražim da gospođici Sexton omoguće izlaganje svog slučaja pred službenim istražnim vijećem?«
»Tada ćete zanemarivati izravnu predsjedničku naredbu i pružati joj platformu s koje može napraviti prokleti politički metež! Pitat ću vas još jednom, direktore. Kamo ih prevozite?«
Pickering je ispustio dugi uzdah. Bez obzira kaže li Marjorie Tench da zrakoplov slijeæe u vojnu zraènu bazu Bollings ili ne, znao je da ona može to saznati. Pitanje je bilo samo hoæe li to uèiniti ili ne. Osjetio je iz odluènosti u njezinom glasu da neæe popustiti. Marjorie Tench bila je preplašena.
»Marjorie«, rekao je Pickering, nepogrešivo jasnim tonom. »Netko mi laže. U to sam uvjeren. Ili Rachel Sexton i dva civilna znanstvenika – ili vi. A mislim da ste to vi.«
Tench je eksplodirala. »Kako se usu...«
»Vaša uvrijeðenost nema nikakvog utjecaja na mene, poštedite me. Bilo bi dobro da znate da imam apsolutan dokaz da su NASA i Bijela kuæa veèeras objavile neistine.«
Tench je ušutjela.
Pickering je pustio da se kuha. »Ne tražim politièki slom ništa više od vas. Ali bilo je laži. Laži koje kao takve ne mogu ostati. Ukoliko želite da vam pomognem, morate biti iskreni sa mnom.«
Tench je zvuèala primamljeno, ali oprezno. »Ukoliko ste toliko sigurni da je bilo laži, zašto niste nešto rekli?«
»Ja se ne miješam u politièke stvari.«
Tench je promrmljala nešto što je zvuèalo kao »ma baš!«
»Želite li mi reæi, Marjorie, da je predsjednikova veèerašnja objava bila u potpunosti toèna?«
Nastala je duga tišina na liniji.
Pickering je znao da je uhvatio. »Slušajte, oboje znamo da je ovo vremenska bomba na putu prema eksploziji. Ali još nije kasno. Postoje kompromisi koje možemo uèiniti.«
Tench nekoliko sekundi nije ništa rekla. Konaèno je uzdahnula. »Moramo se sastati.«
Bingo, pomislio je Pickering.
»Moram vam nešto pokazati«, rekla je Tench. »A vjerujem da može baciti malo svjetla na ovo pitanje.«
»Doæi æu u vaš ured.«
»Ne«, kratko je rekla. »Kasno je. Vaša pojava ovdje izazvala bi zabrinutost. Voljela bih da ovo ostane meðu nama.«
Pickering je èitao izmeðu redaka. Predsjednik nema pojma o ovome. »Ovdje ste dobrodošli«, rekao je.
Tench nije zvuèala uvjereno. »Sastanimo se negdje diskretno.«
Pickering je to i oèekivao.
»Memorijalni centar Franklina Delanoea Rooesevelta blizu je Bijele kuæe«, rekla je Tench. »Bit æe prazan u ovo doba noæi.«
Pickering je razmotrio lokaciju. Memorijalni centar Franklina Delanoea Rooesevelta nalazio se na pola puta izmeðu memorijala Jeffersonu i Lincolnu, u izuzetno sigurnom dijelu grada. Nakon duže stanke, Pickering se složio.
»Za jedan sat«, rekla je Tench, pozdravljajuæi se. »I doðite sami.«
Odmah nakon što je spustila slušalicu, Tench je nazvala NASA-inog upravitelja Ekstroma. Njezin glas bio je prigušen dok je prenosila loše vijesti.
»Pickering bi mogao predstavljati problem.«

81.

GABRIELLE ASHE prštala je od nade dok je stajala kod stola Yolande Cole u produkcijskoj prostoriji ABC-a i nazivala telefonske informacije.
Tvrdnje koje je Sexton upravo podijelio s njom su, ukoliko se potvrde, imale šokantan potencijal. NASA je lagala o OOGP-u? Gabrielle je vidjela konferenciju za novinare o kojoj je rijeè i prisjetila se kako joj je izgledala èudno, no ipak je potpuno zaboravila na nju; OOGP nije bio kritièan problem prije nekoliko tjedana. No, noæas je OOGP postao glavni problem.
Sad je Sexton trebao informacije iznutra, i trebao ih je brzo. Pouzdao se u Gabriellinog »doušnika« da æe pribaviti potrebne podatke. Gabrielle je uvjerila senatora kako æe dati sve od sebe. Problem je, naravno, bio taj što je njezin doušnik bila Marjorie Tench, koja neæe biti ni od kakve pomoæi. Dakle, Gabrielle æe morati doæi do informacije na drugi naèin.
»Telefonske informacije«, zaèuo se glas na liniji.
Gabrielle im je rekla što traži. Operater je javio za tri osobe pod imenom Chris Harper u Washingtonu. Gabrielle ih je nazvala sve.
Prvi broj bio je odvjetnièki ured. Na drugom se nitko nije javljao. Treæi broj upravo je zvonio.
Ženski glas javio se na prvo zvono. »Stan obitelji Harper.«
»Gospodo Harper?« upitala je Gabrielle, što je pristojnije mogla. »Nadam se da vas nisam probudila?«
»Bože, ne! Mislim da noæas nitko ne spava.« Zvuèala je uzbuðeno. Gabrielle je mogla èuti televizor u pozadini. Izvještaj o meteoritu. »Zovete Chrisa, pretpostavljam?«
Gabriellin puls je ubrzao. »Da, gospodo.«
»Nažalost, nije ovdje. Odjurio je na posao odmah nakon predsjednikove izjave.« Žena se nasmijala sama sebi. »Naravno, sumnjam da se radi o nekakvom poslu. Vjerojatno je rijeè o zabavi. Izjava ga je zaista iznenadila. Svima je bila iznenaðenje. Telefon nam zvoni cijelu veèer. Sigurna sam da su svi iz NASA-e veæ tamo.«
»U kompleksu u Ulici E?« upitala je Gabrielle, pretpostavljajuæi da žena govori o sjedištu NASA-e.
»Tako je. Pripremite se za zabavu.«
»Hvala. Pronaæi æu ga tamo.«
Gabrielle je spustila slušalicu. Požurila je prema produkcijskoj prostoriji i pronašla Yolandu, koja je upravo završavala pripremu grupe struènjaka o svemiru koji bi trebali dati entuzijastièan komentar o meteoritu.
Yolanda se nasmiješila kad je vidjela Gabrielle. »Izgledaš bolje«, rekla je. »Poèinješ li vidjeti sunce iza oblaka?«
»Upravo sam razgovarala sa senatorom. Njegov sastanak veèeras nije bio ono što sam mislila.«
»Rekla sam ti da ti Tench laže. Kako se senator nosi s vijestima o meteoritu?«
»Bolje nego što sam oèekivala.«
Yolanda je izgledala iznenaðeno. »Mislila sam da æe do sada veæ skoèiti ispred autobusa.«
»Misli da je u NASA-inim podacima nešto mutno.«
Yolanda je sumnjièavo odmahnula. »Je li on vidio istu konferenciju za novinare kao i ja? Koliko još potvrda i potvrðenih èinjenica èovjeku treba?«
»Idem do NASA-e nešto provjeriti.«
Yolandine iscrtane obave podigle su se u lukove upozorenja. »Desna ruka senatora Sextona ušetat æe se u sjedište NASA-e? Veèeras? Govore li ti nešto rijeèi javno kamenovanje?«
Gabrielle je rekla Yolandi o Sextonovim sumnjama da je voditelj OOGP odjela Chris Harper lagao o popravku programa za anomalije.
Yolanda oèigledno u to nije vjerovala. »Bili smo na toj konferenciji za novinare, Gabs. Priznajem, Harper nije bio onaj stari te veèeri, ali NASA je rekla da je bio bolestan kao pas.«
»Senator Sexton je uvjeren da je lagao. I drugi su uvjereni. Moæni ljudi.«
»Ako OOGP-ov program za pronalazak anomalija nije funkcionirao, kako je OOGP pronašao meteorit?«
To je i Sexton pitao, pomislila je Gabrielle. »Ne znam. Ali senator traži od mene da mu pribavim neke odgovore.«
Yolanda je odmahnula glavom. »Sexton te šalje u osinjak na osnovu nekog ludog sna. Ne idi. Ne duguješ mu ništa.«
»Potpuno sam uništila njegovu kampanju.«
»Loša sreæa uništila je njegovu kampanju.«
»Ali, ukoliko je senator u pravu i voditelj odjela OOGP-a je zaista lagao...«
»Draga, ako je voditelj odjela OOGP-a lagao cijelom svijetu, zašto misliš da æe tebi reæi istinu?«
Gabrielle je veæ pomislila na to i smišljala je plan. »Ako tamo doðem do prièe, nazvat æu te.«
Yolanda se sumnjièavo nasmijala. »Ako tamo doðeš do prièe, pojest æu svoj šešir.«

82.

ZABORAVI SVE što znaš o ovom uzorku kamena.
Michael Tolland borio se s vlastitim uznemirujuæim razmišljanjima o meteoritu, ali sada, uz Rachelina uèestala pitanja, osjeæao je dodatnu nelagodu vezanu uz tu temu. Pogledao je u uzorak kamena u ruci.
Zamisli da ti ga je netko dao, bez ikakvog objašnjenja o tome gdje je pronaðen ili što u stvari jest. Koja bi bila tvoja analiza?
Rachelino pitanje, Tolland je znao, bilo je kao nabijena puška, ali kao analitièka vježba imalo je veliku snagu. Odbacujuæi sve podatke koji su mu dani kad je stigao u polusferu, Tolland je morao priznati da je njegova analiza fosila postala u potpunosti pristrana zbog jedne jedine tvrdnje – da je kamen u kojem su pronaðeni fosili meteorit.
Što bi bilo da mu NISU rekli da je to meteorit? pitao se. Iako još uvijek nije mogao doæi do bilo kakvog drugog zakljuèka, Tolland si je dopustio otklon hipotetskog uklanjanja »meteorita« kao unaprijed odreðene pretpostavke, i kad je to uèinio, ishod je bio prilièno uznemirujuæi. Sad su Tolland i Rachel, kojima se pridružio još mamuran Corky Marlinson, raspravljali o ovim idejama.
»Dakle«, ponovila je Rachel snažnim glasom, »Mike, ti kažeš da bi, da ti je netko pokazao ovaj fosilizirani kamen bez ikakvog objašnjenja, zakljuèio da je sa Zemlje.«
»Naravno«, odgovorio je Tolland. »Što bih drugo mogao zakljuèiti? Puno je veæi korak potvrditi da si pronašao izvanzemaljski život, nego potvrditi da si pronašao neku, do sada neotkrivenu životinjsku vrstu na Zemlji. Znanstvenici otkrivaju desetke novih vrsta svake godine.«
»Šezdeset centimetara duge uši?« pitao je Corky, zvuèeæi neuvjereno. »Pretpostavio bi da je tako veliki insekt sa Zemlje?
»U današnje vrijeme, ne«, odgovorio je Tolland, »ali ta vrsta ne mora nužno biti živa. Radi se o fosilu. Star je 170 milijuna godina. Otprilike isto koliko i naše razdoblje jure. Puno prethistorijskih fosila su velika stvorenja koja izgledaju zapanjujuæe kad pronaðemo njihove fosilizirane ostatke – ogromni krilati reptili, dinosauri, ptice.«
»Ne bih se htio praviti fizièar, Mike«, rekao je Corky, »ali u tvojoj argumentaciji postoji velika mana. Prethistorijska biæa koja si upravo spomenuo – dinosauri, reptili, ptice – svi imaju unutarnju skeletnu strukturu, što im daje moguænost da narastu do ogromnih velièina usprkos Zemljinoj gravitaciji. Ali ovaj fosil...« Uzeo je uzorak i podigao ga. »Ova biæa imaju skelet s vanjske strane. To su artropodi. Bube. Sam si rekao da bi se bilo kakva buba ovakve velièine mogla razviti samo u niskoj gravitaciji. U suprotnom bi se vanjski skelet urušio pod vlastitom težinom.«
»Tako je«, rekao je Tolland. »Ova vrsta bi se urušila pod vlastitom težinom kad bi željela hodati po Zemlji.«
Corkyjeve obrve namrštile su se od uzrujanosti. »Pa, Mike, osim ukoliko neki špiljski èovjek nije imao antigravitacijsku farmu uši, ne vidim kako bi mogao zakljuèiti da buba velièine šezdeset centimetara potjeèe sa Zemlje.«
Tolland se nasmijao u sebi, pri pomisli da je Corky propustio tako jednostavno rješenje. »Zapravo, postoji druga moguænost.« Usredotoèio se na prijatelja. »Corky, previše si navikao gledati prema gore. Pogledaj prema dolje. Postoji veliki prostor antigravitacije ovdje na zemlji. Tu je još od prethistorijskih vremena.«
Corky je buljio. »Kog’ vraga prièaš?«
Rachel je takoðer izgledala zbunjeno.
Tolland je pokazao prstom kroz prozor u mjeseèinom obasjan ocean koji se ljeskao ispod zrakoplova. »Ocean.«
Rachel je ispustila tihi zvižduk. »Naravno.«
»Voda je podruèje niske gravitacije«, objasnio je Tolland. »Sve ima manju težinu ispod vode. Ocean podržava ogromne krhke strukture koje nikad ne bi mogle preživjeti na zemlji – meduze, ogromne lignje, trakaste jegulje.«
Corky se složio, ali samo djelomièno. »Dobro, ali u prethistorijskom oceanu nikad nije bilo divovskih buba.«
»Naravno da jest. Zapravo, još uvijek ih ima. Ljudi ih jedu svaki dan. U mnogim zemljama su delikatesa.«
»Mike, tko do vraga jede ogromne morske bube!?«
»Svatko tko jede jastoga, raka ili škampe.«
Corky je buljio.
»Ljuskari su u biti ogromne morske bube«, objasnio je Tolland. »Oni su podvrsta u rodu phylum artropoda – uši, rakovi, pauci, insekti, skakavci, škorpioni, jastozi – svi su povezani. Sve su to vrste sa zglobnim udovima i vanjskim skeletom.«
Corky je odjednom izgledao kao da mu je pozlilo.
»Sa stanovišta klasifikacije, izgledaju kao bube«, objasnio je Tolland. »Rakovi potkove vrlo su slièni golemim trilobitima. A kliješta jastoga slièna su onima velikog škorpiona.«
Corky je pozelenio. »U redu, više nikad neæu jesti jastoga.«
Rachel je bila fascinirana. »Dakle, artropodi na kopnu ostaju mali zato što ih gravitacija prirodno predodreðuje za malu velièinu. Ali u vodi na njihovo tijelo djeluje uzgon, tako da mogu narasti puno veæi.«
»Toèno«, rekao je Tolland. »Kraljevski aljaskanski rak mogao bi biti pogrešno klasificiran kao ogroman pauk, kad bismo imali ogranièene fosilne dokaze.«
Rachelino uzbuđenje odjednom se pretvorilo u zabrinutost. »Mike, ponovno uzimajući u obzir pitanje autentičnosti meteorita, reci mi sljedeće: Misliš li da bi fosili koje smo vidjeli u Milne ikako mogli doći iz oceana? Zemaljskog oceana?«
Tolland oćuti izravnost njezinog pogleda i pravu težinu njezinog pitanja. »Hipotetski, da. Dno oceana ima područja koja su stara 190 milijuna godina. Iste starosti kao i fosili. I teoretski, ocean je mogao podržati oblike života koji su izgledali ovako.«
»Dajte, molim vas!« rekao je Corky s podsmjehom. »Ne mogu vjerovati što govorite. Uzimajući u obzir pitanje autentičnosti meteorita? Meteorit je nepobitan. Čak ukoliko Zemlja i ima dno mora iste starosti kao i meteorit, zasigurno nemamo dno oceana koje ima otopljenu koru, nepravilan sadržaj nikla i okrugle granule. Hvatate se za slamke.«
Tolland je znao da je Corky u pravu, no ipak, zamišljanje fosila kao morskih bića uništilo je Tollandov osjećaj ushićenosti s njima.
Sad su mu nekako izgledali poznatije.
»Mike«, rekla je Rachel. »Zašto znanstvenici u NASA-i nisu razmotrili mogućnost da su ovi fosili možda iz oceana? Barem iz oceana neke druge planete?«
»Iz dva razloga. Pelagički fosilni uzorci – oni s dna mora – uglavnom imaju mnoštvo isprepletenih vrsta. Sve što živi u milijunima kubičnih metara vode iznad dna mora na kraju će umrijeti i završiti na dnu. To znači da morsko dno postaje grobnica životinjskih vrsta iz svih dubina, pritisaka i temperaturnih područja. Ali uzorak iz Milne bio je čist – samo jedna vrsta.
Izgledalo je više kao nešto što bismo mogli pronaći u pustinji. Leglo sličnih životinja zakopanih u pješčanoj oluji, na primjer.«
Rachel je potvrdno kimnula. »A drugi razlog zašto si pomislio na tlo, a ne na more?«
Tolland je slegnuo ramenima. »Instinkt. Znanstvenici su uvijek vjerovali da je svemir, ukoliko ima života, nastanjen insektima. A sudeći po onome što znam o svemiru, tamo ima puno više prašine i kamenja nego vode.«
Rachel je utihnula.
»Iako...«, dodao je Tolland. Rachel ga je potaknula na razmišljanje. »Priznajem da postoje vrlo duboki dijelovi oceana koje oceanografi zovu mrtvim zonama. Još ih ne razumijemo u potpunosti, to su područja u kojima su struje i izvori hrane takvi da tamo gotovo ništa ne živi, osim tu i tamo neka životinja čistač koja živi na dnu mora. S tog stajališta, pretpostavljam da fosil samo jedne vrste ipak dolazi u obzir.«
»Halo?« progunđao je Corky. »Sjećate li se taljene kore?
»Srednje razine udjela nikla? Okruglih granula? Zašto uopće raspravljamo o tome?«
Tolland nije odgovorio.
»To pitanje udjela nikla«, rekla je Rachel Corkyju. »Objasni mi to ponovno. Sadržaj nikla u kamenju na Zemlji je ili vrlo visok ili vrlo nizak, ali u meteoritima je sadržaj nikla unutar specifičnog okvira srednjih vrijednosti?«
Corky je potvrdno kimnuo. »Tako je.«
»A udio nikla u ovom uzorku pada toèno u oèekivani raspon vrijednosti.«
»Vrlo blizu, da.«
Rachel se iznenadila. »Èekaj malo. Blizu? Što to znaèi?«
Corky je izgledao bijesan. »Kao što sam veæ ranije objasnio, mineralogija svakog meteorita je razlièita. Kako znanstvenici pronalaze nove meteorite, moramo stalno doraðivati naše kalkulacije i udjele koje smatramo prihvatljivima za sadržaj nikla u meteoritima.«
Rachel je izgledala zapanjeno dok je podizala uzorak. »Dakle, ovaj mete-orit natjerao vas je da ponovno procijenite ono što smatrate prihvatljivim udjelima nikla u meteoritima? Vrijednosti su bile izvan odreðenih srednjih vrijednosti razina nikla?«
»Samo malo«, Corky je odmah uzvratio.
»Zašto to nitko nije spomenuo?«
»Zato što to nije važno. Astrofizika je dinamièna znanost koja se stalno dograðuje.«
»Tijekom izuzetno važne analize?«
»Slušaj«, rekao je Corky zapuhano, »mogu ti jamèiti da je sadržaj nikla u tom uzorku puno bliži ostalim meteoritima nego bilo kojem kamenu na Zemlji.«
Rachel se okrenula prema Tollandu. »Jesi li ti znao za ovo?«
Tolland je neækajuæi se potvrdno kimnuo. U to vrijeme nije se èinilo kao veliki problem. »Rekli su mi da meteorit ima malo veæi sadržaj nikla nego što je viðeno u drugim meteoritima, ali NASA-ini struènjaci nisu izgledali zabrinuti.«
»I to s razlogom!« ubacio se Corky. »Mineraloški dokazi ne ukazuju toèno da je sadržaj nikla poput meteorita, ali ukazuju da je razlièit od zemaljskih.«
Rachel je odmahivala glavom. »Žao mi je, ali u mom poslu to je pogrešna logika zbog koje ljudi umiru. Reæi da kamen ne izgleda kao da je sa Zemlje ne dokazuje da je meteorit. To jednostavno dokazuje da ništa takvo još nije viðeno na Zemlji.«
»U èemu je razlika?!«
»Ni u èemu«, rekla je Rachel. »Ako ste vidjeli svaki kamen na Zemlji.«
Corky je na trenutak zašutio. »Dobro«, konaèno je rekao, »zaboravite na udio nikla ukoliko vas èini nervoznim. Još uvijek imamo besprijekornu taljenu koru i okrugle granule.«
»Naravno«, rekla je Rachel, zvuèeæi neoduševljeno. »Dva od tri nije loše.«
270
83.
Zgrada u kojoj se nalazilo sjedište NASA-e bila je veliki stakleni pravokutnik smješten na broju 300 Ulice E u Washingtonu.
Kroz zgradu je razvuèeno preko tri stotine i pedeset kilometara informacijskih vodova s tisuæama tona raèunalne opreme. U zgradi radi 1.134 civila koji nadziru NASA-in godišnji budžet od 15 milijardi dolara i svakodnevni rad dvanaest NASA-inih baza u cijeloj zemlji.
Iako je veæ bilo kasno, Gabrielle nije bila iznenaðena što se predvorje zgrade punilo ljudima, okupljale su se uzbuðene medijske ekipe i još uzbuðenije NASA-ino osoblje. Gabrielle je požurila unutra. Ulazni hodnik podsjeæao je na muzej, u kojem su dramatièno dominirale replike poznatih svemirskih kapsula u pravoj velièini i sateliti koji su visjeli sa stropa. Televizijske ekipe zauzimale su mjesta na ogromnom mramornom podu, hvatajuæi uzbuðene NASA-ine zaposlenike koji su pristizali kroz vrata.
Gabrielle je pogledom prešla preko gomile, ali nije vidjela nikoga tko je slièio na direktora OOGP misija Chrisa Harpera. Pola osoba u predvorju imalo je novinarske propusnice, a druga polovica NASA-ine fotografske iskaznice na niti oko vrata. Gabrielle nije imala ni jednu ni drugu. Primijetila je mladu ženu s NASA-inom iskaznicom i požurila prema njoj.
»Bok. Tražim Chrisa Harpera.«
Žena je èudno promatrala Gabrielle, kao da je odnekud poznaje, ali ne može se sjetiti odakle. »Vidjela sam da je dr. Harper nedavno prošao. Mislim da je otišao gore. Poznajemo li se?«
»Mislim da ne«, rekla je Gabrielle, okreæuæi se. »Kako mogu doæi gore?«
»Radite li za NASA-u?«
»Ne, ne radim.«
»Onda ne možete iæi gore.«
»Imate li onda možda telefon koji mogu...«
»Hej«, rekla je žena, odjednom bijesnog pogleda. »Znam tko si ti. Vidjela sam te na televiziji sa senatorom Sextonom. Ne mogu vjerovati da imaš obraza...«
Gabrielle je veæ otišla, nestala u gomili. Èula je iza sebe kako žena bijesno govori drugima da je Gabrielle ovdje.
Odlièno. Dvije sekunde nakon ulaska, a veæ sam na popisu najtraženijih osoba.
Gabrielle je spustila glavu dok je žurno hodala prema udaljenom kraju predvorja. Popis ureda visio je na zidu. Pregledavala je popis, tražeæi Chrisa Harpera. Ništa. Na popisu nije bilo imena, samo odjeli.
OOGP? pitala se, ponovno pregledavajuæi popis u potrazi za neèim što ima veze sa satelitom za orbitalno oèitanje gustoæe polova. Nije ništa pronašla. Plašila se pogledati iza ramena, oèekujuæi gomilu bijesnih NASA-inih zaposlenika koji je žele kamenovati. Jedino što je vidjela na popisu što je izgledao imalo obeæavajuæe bilo je na èetvrtom katu:
PODUZEÆE ZA ZEMALJSKE ZNANOSTI, FAZA II
Sustav promatranja Zemlje (SPZ)
I dalje glave okrenute od gomile, Gabrielle je krenula prema sporednoj prostoriji u kojoj su bili liftovi i fontana s pitkom vodom. Potražila je tipke za pozivanje lifta, ali vidjela je samo utore. Prokletstvo. Liftovi su bili sigurnosno kontrolirani – s pristupom magnetnim karticama samo za zaposlene.
Grupa mladiæa krenula je prema liftovima, uzbuðeno razgovarajuæi. Nosili su NASA-ine iskaznice oko vrata. Gabrielle se brzo nagnula preko fontane, promatrajuæi iza sebe. Prištiæav mladiæ ubacio je karticu u utor i otvorio lift.
Smijao se, zaèuðeno odmahujuæi glavom.
»Tipovi u SETI1-ju sigurno su poludjeli!« rekao je dok su ulazili u lift. »Njihovi sateliti pretražuju polja ispod dvije stotine mili-Janskyja2 veæ dvadeset godina, a fizièki dokaz je cijelo vrijeme zakopan u ledu ovdje na Zemlji!«
Vrata lifta su se zatvorila, a muškarci su nestali.
Gabrielle je ustala, brišuæi usta i razmišljajuæi što uèiniti. Pogledala je oko sebe u potrazi za uredskim telefonom. Ništa. Pitala se bi li nekako mogla ukrasti iskaznicu, ali nešto joj je govorilo da to ne bi bilo mudro. Što god æe uèiniti, mora to uèiniti brzo. Primijetila je ženu s kojom je razgovarala kako se probija kroz gomilu s NASA-inim zaštitarom.
Vitak, æelav muškarac pojavio se iza ugla, žurno hodajuæi prema liftovima. Gabrielle se ponovno nagnula nad fontanu. Muškarac je nije primjeæivao. Gabrielle je u tišini gledala kako se muškarac naginje naprijed i ubacuje svoju iskaznicu u utor. Vrata lifta su se otvorila i muškarac je ušao.
Sranje, pomislila je Gabrielle, premišljajuæi se. Sad ili nikad.
Dok su se vrata lifta zatvarala, Gabrielle se okrenula od fontane i potrèala prema vratima, zaustavljajuæi ih rukom. Vrata su se zaustavila i ponovno otvorila, a ona je ušla, lica ozarenog od uzbuðenja. »Jesi li ikad vidio ovako nešto?« rekla je iznenaðenom æelavom muškarcu. »Èovjeèe, ovo je ludo!«
Muškarac ju je èudno pogledao.
»Tipovi u SETI-ju sigurno su poludjeli!« rekla je Gabrielle. »Njihovi sateliti pretražuju polja ispod dvije stotine mili-Janskyja veæ dvadeset godina, a fizièki dokaz je cijelo vrijeme zakopan u ledu ovdje na Zemlji!«
Muškarac je izgledao iznenaðeno. »Da... to je prilièno...« Pogledao je njezin vrat, oèigledno uznemiren što ne vidi iskaznicu. »Oprostite, imate li...«
»Èetvrti kat, molim. Došla sam u takvoj žurbi da sam se jedva sjetila odjenuti gaæice!« nasmijala se, brzo pogledavajuæi na njegovu iskaznicu: JAMES THIESEN, financijski upravitelj.
»Radite li ovdje?« muškarac je izgledao kao da mu je neugodno. »Gospoðice...?«
Gabrielle je otvorila usta, hineæi iznenaðenje. »Jime! Povrijeðena sam! Kako se lijepo osjeæati kao da nisi vrijedan pamæenja!«
1 SETI (Search for Extra Terrestrial Intelligence . Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom)
2 Jansky . mjerna jedinica u radio]astronomiji jednaka 10]26 vata po .etvornom metru po hercu.
Muškarac je problijedio, posramljen i nervozno prošao rukom po glavi. »Oprosti. Zbog ovog uzbuđenja, znaš. Priznajem, izgledaš mi poznato. U kojem programu radiš?«
Sranje. Gabrielle je nabacila samouvjereni smiješak. »SPZ«.
Muškarac je pokazao prema osvijetljenoj tipki četvrtog kata. »To je očigledno. Mislim na kojem projektu točno?«
Gabrielle je osjetila kako joj puls ubrzava. Mogla se sjetiti samo jednog. »OOGP.«
Muškarac je izgledao iznenađeno. »Zaista? Mislio sam da sam upoznao sve u ekipi dr. Harpera.«
Sramežljivo je odmahnula glavom. »Chris me drži skrivenu. Ja sam programer idiot koji je zabrljao voksel indeks u programu za anomalije.«
Sad je ćelavi muškarac širom otvorio usta. »To si bila ti?«
Gabrielle se namrštila. »Tjednima već ne spavam.«
»Ali dr. Harper je preuzeo krivnju za sve to!«
»Znam. Chris je takav. Barem je uspio sve popraviti.
Kakva objava večeras, zar ne? Ovaj meteorit. Potpuno sam šokirana!« Lift je stao na četvrtom katu. Gabrielle je brzo iskočila. »Drago mi je što smo se vidjeli, Jime. Pozdravi dečke iz odjela financija!«
»Hoću«, promucao je muškarac dok su se vrata zatvarala. »Drago mi je što sam te vidio.«

84.

ZACH HERNEY, kao i veæina predsjednika prije njega, preživljavalo je s èetiri ili pet sati sna. U posljednjih nekoliko tjedana morao je preživjeti s puno manje. Kako je uzbuðenje veèerašnjih dogaðaja polako jenjavalo, Herney osjeti kako se kasni sati uvlaèe u njegove udove.
On i dio visokopozicioniranog osoblja bili su u sobi Roosevelt i uživali u slavljenièkom šampanjcu i pregledavanju beskonaène trake repriza konferencije za novinare, isjeèaka iz Tollandovog dokumentarca i isjeèaka s mrežnih televizijskih postaja. Sada je na ekranu bio ushiæeni televizijski reporter ispred Bijele kuæe, èvrsto stežuæi mikrofon.
»Uz nevjerojatne odjeke koju ova vijest ima za ljude kao vrstu«, izvještavao je, »ovo NASA-ino otkriæe ima vrlo neugodne politièke odjeke u Washingtonu. Otkriæe ovih fosila u meteoritu nije moglo doæi u bolje vrijeme za predsjednika.« Glas je postao ozbiljan. »Ni u gore vrijeme za senatora Sextona.« Izvjestitelj se osvrnuo na sad veæ poznatu CNN-ovu debatu ranije tog dana.
»Nakon trideset i pet godina«, izjavio je Sexton, »mislim da je prilièno oèigledno da neæemo pronaæi život izvan Zemlje!«
»A što ako ste u krivu?« pitala je Marjorie Tench.
Sexton je zakolutao oèima. »Za ime Božje, gospoðice Tench, ukoliko sam u krivu, pojest æu svoj šešir.«
Svi u sobi Roosevelt su se nasmijali. Naèin na koji je Tench stjerala senatora u kut mogao bi se smatrati okrutnim i pretjeranim gledajuæi unatrag, ali gledatelji to nisu primjeæivali; bahati ton senatorovog odgovora bio je toliko samodopadan da je izgledalo kao da dobiva toèno ono što je zaslužio.
Predsjednik je pogledom po sobi tražio Tench. Nije je vidio još od konferencije za novinare, a ni sada nije bila ovdje. Èudno, pomislio je. Ovo je njezino slavlje jednako koliko i moje.
Televizijski izvještaj bližio se kraju, još jednom istièuæi ogroman politièki skok koji je ostvarila Bijela kuæa i katastrofalan pad senatora Sextona.
Jedan dan može napraviti toliko razlike, pomislio je predsjednik. U politici se cijeli svijet može promijeniti u trenutku. Do zore æe shvatiti koliko su te rijeèi istinite.

85.

PICKERING BI mogao predstavljati problem, rekla je Tench.
Upravitelj Ekstrom bio je previše usredotoèen na ovu novu informaciju da bi primijetio kako oluja izvan polusfere postaje sve jaèa. Fijukanje kabela se pojaèalo, a osoblje NASA-e nervozno je hodalo uokolo i razgovaralo, radije nego da idu na spavanje. Ekstromove misli bile su izgubljene u jednoj drugoj oluji – u eksplozivnom uraganu koji se spremao u Washingtonu. Posljednjih nekoliko sati donijelo je brojne probleme s kojima se Ekstrom pokušavao nositi. No, sad je jedan problem postao toliko velik da je zasjenio sve ostale zajedno.
Pickering bi mogao predstavljati problem.
Ekstrom nije mogao zamisliti niti jednu osobu na svijetu s kojom bi se manje htio nadmudrivati nego s Williamom Pickeringom. Pickering je visio nad Ekstromom i NASA-om veæ godinama, nastojeæi kontrolirati politiku privatnosti, lobirajuæi za drukèije prioritete misija i prigovarajuæi NASA-i-nom sve veæem postotku neuspjeha.
Ekstrom je znao da je Pickeringovo ogorèenje NASA-om imalo puno dublje razloge od nedavnog gubitka milijardu dolara vrijednog satelita NUN SIGINT u eksploziji na NASA-inoj lansirnoj rampi. Puno dublje od NASA-inih sigurnosnih propusta ili borbi oko regrutiranja kljuènih osoba u zraènoj i svemirskoj industriji. Pickeringovo nezadovoljstvo NASA-om bila je trajna drama razoèaranja i uvrede.
NASA-in svemirski zrakoplov X-33, koji je trebao biti zamjena za shuttle, kasni veæ pet godina, što znaèi da su deseci programa za održavanje NUN-ovih satelita i novih lansiranja odbaèeni ili odgoðeni. U posljednje vrijeme Pickeringov bijes oko programa X-33 dosegnuo je vrhunac kad je otkrio da je NASA u potpunosti otkazala projekt, prihvaæajuæi procijenjeni gubitak od 900 milijuna dolara.
Ekstrom je stigao do svog ureda, povukao zastor u stranu i ušao. Sjeo je za stol i stavio glavu u ruke. Morao je odluèiti. Ono što je poèelo kao predivan dan, postajalo je noæna mora koja se raspliæe oko njega. Pokušao se uvuæi u svijest Williama Pickeringa.
Koji bi bio njegov sljedeæi potez? Netko s Pickeringovom inteligencijom sigurno je uvidio važnost NASA-inog otkriæa. Morat æe oprostiti odreðene izbore koji su napravljeni u oèaju. Morao je uvidjeti nepovratnu štetu koju bi mogao uzrokovati kaljanjem ovog trenutka trijumfa.
Što bi Pickering napravio s informacijom koju ima? Hoæe li je pustiti da proðe ili æe natjerati NASA-u da plati sve svoje promašaje?
Ekstrom se namrštio, ne sumnjajuæi koju æe opciju odabrati.
Nakon svega William Pickering ima dublje probleme s NASA-om... stare osobne zamjerke koje su puno dublje od politike.

86.

RACHEL JE TIHO i odsutno buljila u kabinu zrakoplova G4 dok je letio prema jugu uz kanadsku obalu u blizini zaljeva St. Lawrence. Tolland je sjedio u blizini i razgovarao s Corkyjem. Usprkos mnoštvu dokaza koji su ukazivali da je meteorit autentičan, Corkyjevo priznanje da je udio nikla izvan unaprijed određenih srednjih vrijednosti ponovno je rasplamsao Rachelinu prvotnu sumnju. Tajno postavljanje meteorita ispod leda imalo je smisla samo kao dio briljantno zamišljene varke.
No, ipak, svi ostali znanstveni dokazi upućivali su na vjerodostojnost meteorita.
Rachel se okrenula od prozora, pogledavajući na uzorak meteorita u obliku diska u svojoj ruci. Sitne okrugle granule su svjetlucale. Tolland i Corky raspravljali su o tim granulama metala koristeći znanstvenu terminologiju koja je bila nerazumljiva za Rachel – ekvilibrirane razine olivina, metastabilne matrice plina i metamorfozna rehomogenizacija. No ipak, bit je bila jasna: Corky i Tolland su se slagali da okrugle granule definitivno potječu s meteorita. S tim podacima nije bilo problema.
Rachel je okretala uzorak u obliku diska u rukama, prstom prelazeći preko ruba na kojem je još uvijek bio vidljiv dio taljene kore. Spaljeni dio izgledao je relativno svjež – sigurno ne tri stotine godina star – iako je Corky objasnio da je meteorit bio hermetički zatvoren u ledu i da je tako izbjegao atmosfersku eroziju. To je zvučalo logično. Rachel je vidjela emisije na televiziji u kojima su izvukli ljudske ostatke iz leda nakon četiri tisuće godina i njihova koža je izgledala gotovo savršeno.
Dok je proučavala taljenu koru, pomislila je na nešto čudno – na vrlo očigledan podatak koji su zanemarili. Rachel se pitala je li to samo slučajni previd u mnoštvu podataka kojima je bila zatrpana ili je netko jednostavno to zaboravio spomenuti.
Odjednom se okrenula prema Corkyju. »Je li itko datirao taljenu koru?«
Corky ju je pogledao, zbunjenog izgleda lica. »Molim?«
»Je li itko datirao spaljeni dio? To jest, jesmo li sigurni da se pad meteora dogodio u isto vrijeme kao i Jungersolov pad?«
»Žao mi je«, rekao je Corky. »To se ne može datirati. Oksidacija poništava sva potrebna izotopska obilježja. Uz to, stupanj raspadanja radioizotopa je prespor da bismo izmjerili bilo koju vrijednost ispod pet stotina godina.«
Rachel je nakratko razmislila o tome, shvaćajući zašto o vremenu taljenja nije bilo podataka. »Dakle, koliko mi znamo, ovaj kamen je možda spaljen u srednjem vijeku ili prošlog vikenda, točno?«
Tolland se nasmijao. »Nitko nije rekao da znanost ima sve odgovore.«
Rachel je poèela razmišljati na glas. »Taljena kora je u biti vrlo snažno paljenje. Tehnièki govoreæi, paljenje ovog kamena moglo se dogoditi bilo kada u proteklih pola stoljeæa, na mnoštvo raznih naèina.«
»Pogrešno«, rekao je Corky. »Spaljen na mnoštvo raznih naèina? Ne. Spaljen je na jedan naèin. Padanjem kroz atmosferu.«
»Ne postoji druga moguænosti? Što je s peæima?«
»Peæima?« rekao je Corky. »Ovi uzorci pregledani su pod elektronskim mikroskopom. Èak i najèišæa peæ na svijetu ostavila bi ostatke gorive tvari po kamenu – nuklearne, kemijske, fosilne gorive tvari. Zaboravi. I što je s uzdužnim utorima koji su napravljeni prolaskom kroz atmosferu? To se ne bi pojavilo u peæi.«
Rachel je zaboravila na istosmjerno orijentirane udubine na meteoritu. Uistinu je izgledao kao da je padao kroz zrak. »Možda vulkan?« pokušala je. »Snažno izbaèen usljed erupcije?«
Corky je odmahnuo glavom. »Preèisto je spaljen.«
Rachel je pogledala Tollanda.
Oceanograf se složio. »Oprosti, i ja imam nekih iskustva s vulkanima, i ispod i iznad površine. Corky je u pravu. Tvari izbaèene erupcijom zagaðene su desecima toksina – ugljiènim dioksidom, sumpornim dioksidom, vodikovim sulfatom, klorovodiènom kiselinom – koji bi svi bili otkriveni u našim elektronskim èitanjima. Ta taljena kora, sviðalo se to tebi ili ne, rezultat je èistog atmosferskog taljenja usljed trenja.«
Rachel je uzdahnula, vraæajuæi se gledanju kroz prozor. Cisto taljenje. Taj izraz urezao joj se u pamæenje. Ponovno se okrenula Tollandu. »Kako to misliš, èisto taljenje?«
Slegnuo je ramenima. »Jednostavno da pod elektronskim mikroskopom ne vidimo nikakve ostatke gorivih tvari i zbog toga znamo da je zagrijavanje uzrokovano kinetièkom energijom i trenjem, a ne kemijskim ili nuklearnim sastojcima.«
»Ako niste našli nikakve strane gorive tvari, što ste pronašli? Preciznije, od èega se sastoji taljena kora?«
»Pronašli smo«, rekao je Corky, »toèno ono što smo oèekivali. Èiste atmosferske elemente. Dušik, kisik, vodik. Ništa petroleja, ništa sumpora, ništa vulkanskih kiselina. Ništa èudno. Samo sastojke koje vidimo kad meteori ti padnu kroz atmosferu.«
Rachel se naslonila na sjedalo, usredotoèujuæi misli.
Corky se nagnuo prema njoj i pogledao je. »Molim te, nemoj mi reæi da je tvoja najnovija teorija da je NASA uzela kamen s fosilima iz svemira i lansirala ga prema Zemlji nadajuæi se da nitko neæe primijetiti veliku plamenu kuglu, masivni krater ili eksploziju!«
Rachel se toga nije ni sjetila, iako je premisa bila zanimljiva. Nije bila vjerojatna, ali svejedno zanimljiva. Njezine misli su zapravo bile bliže Zemlji. Svi prirodni atmosferski elementi. Cisto taljenje. Linije uzrokovane prolaskom kroz zrak. U udaljenom kutu njezinog uma upalila se mala žaruljica. »Omjeri atmosferskih elemenata koje ste vidjeli«, rekla je. »Jesu li isti kao i omjeri koje vidite na svakom drugom meteoritu s taljenom korom?«
Corky se naizgled pokušao ograditi od pitanja. »Zašto pitaš?«
Rachel je primijetila njegovo neækanje i osjetila je kako joj puls ubrzava. »Omjeri nisu bili isti, zar ne?«
»Za to postoji znanstveno objašnjenje.«
Rachelino srce odjednom je poèelo lupati. »Jeste li sluèajno primijetili neobièno visok udio jednog odreðenog elementa?«
Tolland i Corky izmijenili su zaèuðene poglede. »Da«, rekao je Corky, »ali...«
»Je li taj element bio ionizirani vodik?«
Oèi astrofizièara raširile su se do velièine tanjura. »Kako znaš?!«
Tolland je takoðer izgledao zapanjeno.
Rachel je buljila u njih obojicu. »Zašto mi to nitko nije spomenuo?«
»Zato što za to postoji savršeno dobro znanstveno objašnjenje!« rekao je Corky.
»Pozorno slušam«, odgovorila je Rachel.
»Bilo je viška ioniziranog vodika«, rekao je Corky, »zato što je meteorit prošao kroz atmosferu u blizini Sjevernog pola, gdje magnetsko polje Zemlje uzrokuje neobièno visoke razine vodikovih iona.«
Rachel se namrštila. »Nažalost, ja imam drugo objašnjenje.«

87.

Četvrti kat NASA-inog sjedišta bio je manje impresivan od predvorja – dugi, sterilni hodnici s uredskim vratima ravnomjerno raspoređenim uz zidove. Hodnik je bio pust. Plastificirani znakovi upućivali su u svim smjerovima.
.. LANDSAT
TERRA ..
.. ACRIMSAT
.. JASON
AQUA ..
Gabrielle je slijedila znakove za OOGP. Krivudajuci nizom dugih hodnika i raskrižja, došla je do teških metalnih vrata. Na vratima je bilo ugravirano:
SATELIT ZA ORBITALNO OCITANJE GUSTOCE POLOVA (OOGP)
Ravnatelj odjela, Chris Harper
Vrata su bila zakljucana, osigurana kljucem-iskaznicom i tipkovnicom za unos PIN-a. Gabrielle je prislonila uho uz hladna metalna vrata. Na trenutak joj se ucinilo da cuje razgovor. Svadu. Možda ne. Pitala se bi li trebala udarati po vratima dok joj netko iznutra ne otvori. Nažalost, njezin plan za razgovor s Chrisom Harperom zahtijevao je nešto malo suptilnije od lupanja po vratima. Pogledala je uokolo tražeci drugi ulaz, ali nije ga pronašla. Sporedna prostorija za spremacice nalazila se uz vrata, Gabrielle je ušla, pretražujuci slabo osvijetljenu nišu tražeci kljuceve cistaca ili kljuc-iskaznicu. Ništa. Samo metle i krpe.
Vracajuci se do vrata, ponovno je prislonila uho uz metal. Ovaj put je uistinu cula glasove. Culi su se sve glasnije. I koraci. Brava se iznutra okrenula.
Gabrielle se nije imala vremena sakriti kad su se metalna vrata širom otvorila. Skocila je u stranu, priljubivši se uz zid iza vrata dok je grupa ljudi žurno prolazila kroz vrata, glasno razgovarajuci. Zvucali su bijesno.
»Koji je vrag Harperu? Mislio sam da ce biti na sedmom nebu!«
»U ovakvoj noci«, rekao je drugi glas iz grupe dok su prolazili, »on želi biti sam? Trebao bi slaviti!«
Dok se grupa udaljavala od Gabrielle, teška vrata pocela su se zatvarati na pneumatskim šarkama, otkrivajuci njezin položaj. Ostala je potpuno mirna dok su muškarci odlazili dalje niz hodnik. Cekala je do posljednjeg trenutka, dok vrata nisu bila samo nekoliko centimetara do zatvaranja, a zatim je skocila prema njima i uhvatila kvaku par centimetara prije zatvaranja. Stajala je tako nepomièno, dok muškarci nisu skrenuli iza ugla niz hodnik, odveæ zaokupljeni razgovorom da bi se osvrnuli.
Dok joj je srce divlje lupalo, Gabrielle je otvorila vrata i ušla u slabo osvijetljeno podruèje. Tiho je zatvorila vrata iza sebe.
Bio je to veliki radni prostor koji ju je podsjetio na laboratorij fizike na fakultetu: raèunala, radni otoci, elektronska oprema. Kako su joj se oèi privikavale na tamu, Gabrielle je poèela raspoznavati tlocrte i razbacane papire raznih izraèuna. Cijelo podruèje bilo je u tami osim jednog ureda na udaljenoj strani laboratorija, gdje se svjetlost provlaèila ispod vrata. Gabrielle je tiho krenula prema vratima. Bila su zatvorena, ali je kroz prozor vidjela muškarca koji sjedi za raèunalom. Prepoznala ga je iz NASA-inih konferencija za novinare. Na ploèici na vratima je pisalo:
Chris Harper,
Ravnatelj odjela, OOGP
Kad je ovako daleko došla, Gabrielle se odjednom osjeti nesigurno, pitajuæi se hoæe li uspjeti. Podsjetila je sama sebe koliko je Sexton bio uvjeren da je Chris Harper lagao.
Kladim se u svoju kampanju, rekao je Sexton. A izgleda da ima i drugih koji su osjeæali isto, koji su èekali Gabrielle da otkrije istinu kako bi se mogli suprotstaviti NASA-i pokušavajuæi pronaæi neki mali oslonac nakon veèerašnjih pogubnih dogaðaja. Nakon što su Tench i Herneyjeva administracija ovo poslijepodne izigrali Gabrielle, bila je više nego spremna pomoæi.
Gabrielle je podigla ruku da zakuca na vrata, ali je zastala. Yolandin glas prošao joj je kroz glavu. »Ako je Chris Harper lagao svijetu o OOGP-u, zašto misliš da æe tebi reæi istinu?«
Zbog straha, Gabrielle je rekla sama sebi, nakon što je zamalo i ona sama danas postala njegova žrtva. Imala je plan. Ukljuèivao je taktiku koju je vidjela da senator povremeno primjenjuje kako bi zastrašio politièke protivnike da mu odaju informacije. Gabrielle je puno nauèila pod Sextonovim vodstvom, a mnogo toga nije bilo vrlo atraktivno ili etièno. No, veèeras je trebala svaku prednost. Ako uspije uvjeriti Chrisa Harpera da prizna da je lagao – iz bilo kojeg razloga – Gabrielle æe senatorovoj kampanji otvoriti vratašca povratka. Nakon toga Sexton je bio èovjek koji se može, ukoliko mu date centimetar prostora, izvuæi iz bilo kakve neprilike.
Gabriellin plan za Harpera bio je nešto što Sexton zove »prebacivanje« -tehnika ispitivanja koju je rana rimska vlast izumila kako bi izvukla priznanja od kriminalaca za koje je sumnjala da lažu. Metoda je bila lukavo jednostavna:
Reci informaciju koju želiš da priznaju.
Zatim predloži nešto što je puno gore.
Cilj je dati suparniku priliku da odabere manje od dva zla – u ovom sluèaju, istinu.
Trik je zraèiti samouvjerenošæu, ono što Gabrielle baš i nije osjeæala u ovom trenutku. Duboko udahnuvši, Gabrielle je provrtila plan u glavi, a zatim snažno pokucala na vrata ureda.
»Rekao sam vam, zauzet sam!« viknuo je Harper iznutra poznatim engleskim naglaskom.
Ponovno je pokucala. Još snažnije.
»Rekao sam vam, ne želim iæi dolje!«
Ovaj put je šakom udarala po vratima.
Chris Harper je došao do vrata i naglo ih otvorio. »Do vraga, razumijete li...« Stao je usred reèenice, oèigledno iznenaðen što vidi Gabrielle.
»Dr. Harper«, rekla je snažnim glasom.
»Kako ste došli?«
Gabriellino lice bilo je kao od kamena. »Znate li tko sam?«
»Naravno. Vaš šef blati moje projekte veæ mjesecima. Kako ste ušli?«
»Šalje me senator Sexton.«
Harperove oèi pretraživale su laboratorij iza Gabrielle. »Gdje vam je osoblje u pratnji?«
»To nije vaša briga. Senator ima vrlo utjecajne veze.«
»U ovoj zgradi?« Harper je izgledao sumnjièavo.
»Bili ste neiskreni, dr. Harper. Bojim se da je senator sazvao poseban pravosudni odbor senatora da istraži vaše laži.«
Harperovo lice postalo je smrtno ozbiljno. »O èemu govorite?«
»Pametni ljudi kao što ste vi ne pretvaraju se da su glupi, dr. Harper. U problemima ste, a senator me poslao k vama da vam ponudim dogovor. Senatorova kampanja veèeras je primila snažan udarac. Nema više što izgubiti, a spreman je povuæi vas sa sobom ukoliko to bude potrebno.«
»O èemu, do vraga, govorite?«
Gabrielle je duboko udahnula i odigrala svoj potez. »Lagali ste o OOGP programu za detektiranje anomalija na konferenciji za novinare. Znamo to. Mnogi ljudi to znaju. To nije problem.« Prije nego što je Harper uspio otvoriti usta u svoju obranu, Gabrielle je nastavila dalje. »Senator može raskrinkati vaše laži odmah, ali to ga ne zanima. Njega zanima veæa prièa. Mislim da znate o èemu govorim.«
»Ne, ja...«
»Ovo je senatorova ponuda. On æe držati jezik za zubima o vašim lažima vezanim uz program, ukoliko mu date ime glavnog NASA-inog upravitelja s kojim ste pronevjerili novac.
Chris Harper je na trenutak izgledao kao da su mu se oèi prekrižile. »Molim? Ja ništa nisam pronevjerio!«
»Predlažem vam da vodite raèuna o onome što govorite, gospodine. Senatorski odbor veæ mjesecima prikuplja dokumentaciju. Zar ste zaista mislili da æete vas dvojica proæi neopaženo? Prepravljajuæi papirologiju OOGP-a i preusmjeravajuæi alocirana NASA-ina sredstva na privatne raèune? Laganje i pronevjera može vas dovesti u zatvor, dr. Harper.«
»Nisam ništa takvo uèinio!«
»Kažete da niste lagali o OOGP-u?«
»Ne, do vraga! Kažem da nisam pronevjerio novac!«
»Dakle, kažete da ste lagali o OOGP-u?«
Harper je buljio, oèigledno potpuno izgubljen.
»Zaboravite na vaše laži«, rekla je Gabrielle, odmahujuæi rukom. »Senator Sexton nije zainteresiran za problem laži na konferenciji za novinare. Na to smo veæ navikli. Uspjeli ste pronaæi meteorit, nikoga nije briga kako ste to uèinili. Za njega problem predstavlja pronevjera. Mora sa sobom povuæi nekoga tko je visoko u NASA-i. Samo mu recite s kime radite i on æe potpuno skrenuti istragu s vas. Možete nam olakšati i reæi tko je ta druga osoba ili æe senator na vrlo ružan naèin poèeti prièati o programu za detektiranje anomalija i svim tim lažnim obilaznim rješenjima.«
»Blefirate. Nema pronevjerenih sredstava.«
»Vrlo loše lažete, dr. Harper. Vidjela sam dokumentaciju. Vaše ime nalazi se na svim inkriminirajuæim dokazima. Ponovno i ponovno.«
»Kunem se, ne znam ništa o nikakvoj pronevjeri!«
Gabrielle je ispustila razoèarani uzdah. »Stavite se u moj položaj, dr. Harper. Mogu izvuæi samo dva zakljuèka iz ovoga. Ili mi lažete, isto kao što ste lagali i na konferenciji za novinare. Ili govorite istinu, a netko visoko u agenciji namješta vas kao žrtveno janje za ono što sam radi.«
Prijedlog je naveo Harpera na razmišljanje.
Gabrielle je pogledala na sat. »Senatorova ponuda je otvorena sljedeæih sat vremena. Možete spasiti sebe, ako nam date ime NASA-inog direktora s kojim kradete novac poreznih obveznika. Nije mu stalo do vas, njega zanima velika riba. Oèigledno je da je u pitanju osoba koja ima veliku moæ u NASA-i; on ili ona uspjeli su ukloniti tragove svog identiteta sa sve papirologije, pretvarajuæi vas u žrtveno janje.«
Harper je odmahivao glavom. »Lažete.«
»Želite li to reæi pred sudom?«
»Naravno. Poreæi æu cijelu stvar.«
»Pod zakletvom?« Gabrielle je promrmljala s gaðenjem. »Pretpostavljam da æete takoðer poreæi da ste lagali o èinjenici da ste popravili program OO-GP-a?« Gabriellino srce je lupalo dok je gledala muškarca ravno u oèi. »Razmislite pažljivo o svojim opcijama, dr. Harper. Amerièki zatvori mogu biti vrlo neugodni.«
Harper je uzvraæao èvrstim pogledom, a Gabrielle ga je prisiljavala na predaju. Na trenutak joj se uèinilo da vidi traèak predaje, ali kad je Harper progovorio, glas mu je bio kao èelik.
»Gospoðice Ashe«, izjavio je s bijesom u oèima, »hvatate se za slamke. I vi i ja znamo da u NASA-i nema nikakve pronevjere. Jedini lažljivac u ovoj sobi ste vi.«
Gabrielle je osjetila kako joj se mišiæi stežu. Muškarèev pogled bio je bijesan i oštar. Htjela se okrenuti i pobjeæi. Pokušala si na blef dobiti raketnog znanstvenika. Koga vraga si oèekivala? Prisilila se držati glavu visoko. »Sve što znam«, rekla je, hineæi potpunu samouvjerenost i indiferentnost prema njegovom stavu, »su inkriminirajuæi dokumenti koje sam vidjela – uvjerljivi dokazi da ste vi i još netko pronevjerili NASA-ina sredstva. Senator me samo zamolio da veèeras doðem ovamo i ponudim vam moguænost odavanja partnera, umjesto da pred istragom stojite sami. Reæi æu senatoru da želite isprobati vaše izglede pred sucem. Sudu možete reæi ono što ste rekli meni – niste pronevjerili sredstva i niste lagali o OOGP programu.« Zlokobno se nasmiješila. »Ali nakon one šepave konferencije za novinare koju ste održali prije dva tjedna, nekako sumnjam da æe vam povjerovati.« Gabrielle se okrenula na peti i krenula preko mraènog OOGP laboratorija. Pitala se hoæe li možda ona vidjeti unutrašnjost zatvorske æelije, a ne Harper.
Gabrielle je držala glavu uzdignutu dok je odlazila, èekajuæi da je Harper pozove da se vrati. Tišina. Gurnula je metalna vrata i ušla u hodnik, nadajuæi se da liftovi ovdje gore ne funkcioniraju na kljuè-karticu kao i oni u predvorju. Izgubila je. Usprkos njezinim najboljim nastojanjima, Harper nije zagrizao. Možda je govorio istinu na OOGP konferenciji za novinare, pomislila je Gabrielle.
Zaèuo se prasak otvaranja metalnih vrata niz hodnik iza nje. »Gospoðice Ashe«, pozvao je Harperov glas. »Kunem vam se da ne znam ništa ni o kakvoj pronevjeri. Ja sam pošten èovjek!«
Gabrielle je osjetila kako joj je srce poskoèilo. Natjerala se da nastavi hodati. Nonšalantno je slegnula ramenima i doviknula preko ramena. »A ipak ste lagali na konferenciji za novinare.«
Tišina. Gabrielle je nastavila hodati niz hodnik.
»Èekajte!« uzviknuo je Harper. Trèeæi i blijedog lica došao je do nje. »Ovo pitanje pronevjere«, rekao je, stišavajuæi glas. »Mislim da znam tko mi je smjestio.«
Gabrielle je stala kao ukopana, pitajuæi se je li ga dobro èula. Okrenula se najsporije i najležernije što je mogla. »Oèekujete da vam vjerujem kako vam netko smješta?«
Harper je uzdahnuo. »Kunem se, ne znam ništa o nikakvoj pronevjeri. No, ako postoje dokazi protiv mene...«
»Brdo dokaza.«
Harper je uzdahnuo. »Onda mi je smješteno. Kako bi mi uništili ugled. A postoji samo jedna osoba koja bi to uèinila.«
»Tko?«
Harper je pogledao ravno u oèi. »Lawrence Ekstrom me mrzi.«
Gabrielle je bila preneražena. »Upravitelj NASA-e?«
Harper je sumorno kimnuo glavom. »On je taj koji me natjerao da lažem na konferenciji za novinare.«

88.

ÈAK I S POLA snage pogonskog sustava raspršenog metana zrakoplova Aurora, Delta Force jurio je kroz noæ brzinom tri puta veæom od zvuka – preko tri tisuæe i šesto kilometara na sat. Uèestalo bubnjanje motora koji radi na valove pulsirajuæih detonacija, davalo je vožnji hipnotièki ritam. Trideset metara niže, ocean se divlje pjenio, podignut vakuumom koji je ostajao iza Aurore, a koji je podizao dvije dvadeset metarske krijeste prema nebu u dugim paralelnim linijama iza zrakoplova.
Ovo je razlog zašto je SR-71 Blackbird poslan u mirovinu, pomislio je Delta-1.
Aurora je bila jedan od onih tajnih zrakoplova za koje nitko nije trebao znati da postoje, ali svi su znali. Èak je i kanal Discovery napravio reportažu o Aurori i njezinom testiranju kod jezera Groom u Nevadi. Jesu li sigurnosnim propustima uzrok uèestali »zraèni potresi« koji su se èuli sve do Los Angelesa, sluèajno primjeæivanje zrakoplova od strane radnika na naftnoj bušotini u Sjevernom moru, ili administrativna pogreška kojom je opis Aurore ostavljen u primjerku Pentagonovog budžeta za javnost, nitko nikad neæe znati. Nije ni bilo važno. Saznalo se: vojska SAD-a ima zrakoplov koji može postiæi brzinu Mah3 6, i on više nije na crtaæoj ploèi. Nalazi se na nebu iznad nas.
Auroru je izgradila tvrtka Lockheed, izgledao je poput spljoštene lopte za amerièki nogomet. Bio je dugaèak trideset, širok dvadeset metara sa zaobljenim konturama kristalne patine termièkih ploèica sliène onima na Space shuttleu. Brzina je primarno bila rezultat novog egzotiènog pogonskog sustava poznatog kao motor na valove pulsirajuæih detonacija, koji je za gorivo koristio raspršeni tekuæi vodik i na nebu je ostavljao izdajnièki pulsirajuæi trag. Zbog toga je letio samo noæu.
Noæas, uz luksuz nevjerojatne brzine, Delta Force putovao je kuæi okolnim putem, preko otvorenog mora. Èak i tim putem, brzo su pretjecali svoj plijen. Ovom brzinom, Delta Force stiæi æe do istoène obale za manje od sat vremena, dobrih dva sata prije njihove lovine. Bilo je govora o pronalaženju i rušenju zrakoplova, ali nadzornik se s razlogom plašio da bi hvatanje incidenta radarom ili spaljene krhotine mogle izazvati veliku istragu. Bilo je najbolje dopustiti da zrakoplov sleti po planu, odluèio je nadzornik. U trenutku kad postane jasno gdje æe plijen sletjeti, Delta Force æe krenuti u napad.

3 Mah (Mach) – brzina zvuka. 1 mah = 1225 km/h

Dok je Aurora jurila preko pustog Labradorskog mora, CrypTalk komunikator Delte-1 oznaèavao je dolazni poziv. Odgovorio je.
»Situacija se promijenila«, obavijestio ih je elektronski glas. »Imate još jednu metu prije nego što Rachel Sexton i znanstvenici slete.«
Još jedna meta. Delta-1 je imao predosjeæaj. Stvari se raspadaju. Nadzornikov brod dobio je još jednu rupu kroz koju ulazi voda i tražio je od njih da je zakrpaju što je prije moguæe. Brod ne bi imao rupe, podsjetio se Delta-1, da smo uspješno pogodili naše mete na ledenoj zaravni Milne. Delta-1 je znao da mora poèistiti svoje pogreške.
»Ukljuèila se èetvrta strana«, rekao je nadzornik.
»Tko?«
Nadzornik je na trenutak zastao – a zatim im dao ime.
Tri muškarca razmijenila su preneražene poglede. Bilo je to ime koje su dobro znali.
Nije ni èudo da je nadzornik zvuèao kao da se neæka, pomislio je Delta-1. Za operaciju koja je zamišljena kao pothvat s »nula žrtava«, broj tijela i profil meta poveæavao se vrtoglavom brzinom. Osjetio je kako mu se mišiæi stežu, dok se nadzornik pripremao reæi im kako i gdje æe onesposobiti ovu novu osobu.
»Ulozi su se znatno poveæali«, rekao je nadzornik. »Pažljivo me slušajte. Ove upute æu vam dati samo jednom.«

89.

VISOKO IZNAD sjevernog Mainea, mlažnjak G4 nastavio je kliziti prema Washingtonu. U zrakoplovu su Michael Tolland i Corky Marlinson gledali u Rachel Sexton koja je poèela izlagati svoju teoriju o razlozima povišene razine iona vodika u taljenoj kori meteorita.
»NASA ima privatno postrojenje za testiranje koje se zove Postaja Plum Brook«, objasnila je Rachel i sama ne vjerujuæi da æe im reæi nešto o tome. Nikad prije nije dijelila povjerljive podatke izvan protokola, ali uzevši u obzir okolnosti, Tolland i Corky imali su pravo ovo znati. »Plum Brook je u biti komora za testiranje NASA-inih najradikalnijih novih pogonskih sustava. Prije dvije godine napravila sam sažetak novog dizajna koji je NASA tamo testirala – nešto što se zove motor razvijenog ciklusa.«
Corky je sumnjièavo pogledao. »Motori razvijenog ciklusa još su uvijek u teoretskoj fazi razvoja. Na papiru. Nitko ih još ne testira. To je desetljeæima ispred nas.«
Rachel je odmahnula glavom. »Žao mi je, Corky. NASA ima prototipe. Oni ih testiraju.«
»Molim?« Corky je izgledao sumnjièavo. »MRC kao pogonsko gorivo koristi tekuæi kisik-vodik, koji se zamrzava u svemiru, èineæi motor beskorisnim za NASA-u. Rekli su da neæe ni pokušati izgraditi MRC, prije nego što riješe problem zamrzavanja goriva.«
»Riješili su ga. Odbacili su kisik i pretvorili gorivo u mješavinu ‘polukrutog vodika’, što je neka vrsta kriogenog goriva koji se sastoji od èistog vodika u polusmrznutom stanju. Vrlo je snažan i gori izuzetno èisto. To je jedan od moguæih pogonskih sustava ukoliko NASA krene u misiju na Mars.«
Corky je izgledao zapanjeno. »To ne može biti istina.«
»Bolje da je istina«, rekla je Rachel. »Napisala sam sažetak o tome za predsjednika. Moj šef je poludio jer je NASA htjela javno objaviti polukruti vodik kao veliki uspjeh, ali Pickering je zahtijevao od Bijele kuæe da prisili NASA-u da zadrži polukruti vodik kao tajnu.«
»Zašto?«
»To nije važno«, rekla je Rachel, koja nije imala namjeru podijeliti više tajni nego što je morala. Istina je bila da je Pickeringova želja za klasificiranjem uspjeha s polukrutim vodikom bila u cilju borbe protiv sve veæe zabrinutosti za nacionalnu sigurnost za koju su rijetki znali – alarmantno širenje kineske svemirske tehnologije. Kinezi su trenutno razvijali smrtonosnu lansirnu platformu ‘za najam’, koju su namjeravali iznajmljivati najvišim ponuðaèima, od kojih bi veæina bila neprijatelji SAD-a. Implikacije po sigurnost SAD-a bile su razorne. Na sreću, NUN je znao da Kina radi na propalom modelu pogonskog goriva za lansirnu platformu, a Pickering nije vidio razloga zašto bi im trebalo reći o NASA-inom puno uspješnijem pogonskom gorivu polukrutog vodika.
»Dakle«, rekao je Tolland, očigledno uznemiren. »Kažeš da NASA ima pogonski sustav koji čisto izgara i radi na čisti vodik?«
Rachel je potvrdno kimnula. »Nemam sve podatke, ali izgleda da su temperature ispušnih plinova tih motora nekoliko puta više od bilo čega što je ranije napravljeno. NASA zbog toga mora razviti nove materijale za mlaznice.« Zastala je. »Veliki kamen, stavljen iza jednog o tih motora na polukruti vodik, bio bi spaljen mlazom vodikom obogaćenog plamena koji izlazi iz motora na do sada neviđenoj temperaturi. Dobili biste i te kakvu taljenu koru.«
»Ma daj!« rekao je Corky. »Vraćamo li se ponovno na scenarij lažnog meteorita?«
Tolland je odjednom izgledao vrlo zaintrigirano. »Zapravo, to je izuzetna ideja. Postavka bi bila više-manje kao ostavljanje kamena na lansirnu rampu ispod Space shuttlea za vrijeme polijetanja.«
»Bože, pomozi mi«, mrmljao je Corky. »U zraku sam s idiotima.«
»Corky«, rekao je Tolland. »Hipotetski, kamen stavljen u područje iza takvih motora, imao bi slične karakteristike spaljenosti kao i onaj koji je pao kroz atmosferu, zar ne? Imao bi iste istosmjerne utore i skupljanje taljenog materijala prema stražnjem dijelu.«
Corky je nevoljko odgovorio. »Pretpostavljam.«
»A Rachelino vodikovo gorivo koje čisto izgara ne bi ostavilo nikakve kemijske tragove. Samo vodik. Povećane razine vodikovih iona u taljenim šupljinama.«
Corky je zakolutao očima. »Slušaj, ako jedan od tih MRC motora zaista postoji i radi na polukruti vodik, pretpostavljam da je ono o čemu govorite moguće. Ali to mi zvuči vrlo nevjerojatno.«
»Zašto?« pitao je Tolland. »Procedura je relativno jednostavna.«
Rachel je kimnula. »Sve što ti treba je 190 milijuna godina star fosilizirani kamen.
Spali ga plamenom iz motora koji za pogonsko gorivo koristi polukruti vodik i zakopaj ga u led. Instant meteorit!«
»Možda za turista«, rekao je Corky, »ali ne i NASA-inom znanstveniku! Još uvijek mi nisi objasnila okrugle granule!«
Rachel se pokušala prisjetiti Corkyjevog objašnjenja o nastajanju okruglih granula. »Rekao si da se okrugle granule stvaraju usljed brzog zagrijavanja i hlađenja u svemiru, zar ne?«
Corky je uzdahnuo. »Okrugle granule stvaraju se kad kamen, ohlađen u svemiru, odjednom postane superzagrijan do stupnja djelomičnog taljenja – negdje u blizini 1550 stupnjeva Celzija. Zatim se kamen mora ponovno ohladiti, vrlo brzo, tako da se tekući džepovi stvrdnu u okrugle granule.«
Tolland je proučavao prijatelja. »A taj proces se ne može napraviti na Zemlji?«
»Nemoguće«, rekao je Corky. »Ovaj planet nema temperaturna kolebanja potrebna za tako brzu promjenu. Govorimo o temperaturi nuklearne snage i apsolutnoj nuli svemira. Takvi ekstremi jednostavno ne postoje na Zemlji.«
Rachel je razmislila o tome. »Barem ne u prirodi.«
Corky se okrenuo. »Što bi to trebalo značiti?«
»Zašto zagrijavanje i hlađenje ne bi moglo biti napravljeno ovdje na Zemlji umjetnim putem?« pitala je Rachel. »Kamen je mogao biti spaljen motorom na polukruti vodik, a zatim brzo ohlađen kriogenim zamrzivačem.«
Corky je buljio. »Umjetno stvorene okrugle granule?«
»To je samo ideja.«
»Apsurdna ideja«, odgovorio je Corky, pokazujući svoj uzorak meteorita. »Možda si zaboravila? Ove okrugle granule neupitno su datirane na prije 190 milijuna godina.« Njegov glas postao je sve više pokroviteljski. »A koliko ja znam, gospođice Sexton, prije 190 milijuna godina nitko nije radio s motorima na polukruti vodik i kriogenim zamrzivačima.«
S granulama ili bez njih, pomislio je Tolland, dokaza ima sve više. Sada je šutio već nekoliko minuta, duboko uznemiren Rachelinim najnovijim otkrićem o taljenoj kori. Njezina hipoteza, iako izrazito smjela, otvorila je razna nova vrata i pokrenula Tollandovo razmišljanje u potpuno novom smjeru. Ukoliko je moguće objasniti taljenu koru... kakve druge mogućnosti to otvara?
»Ti si vrlo tih«, rekla je Rachel, sjedeći uz njega.
Tolland je pogledao prema njoj. Na trenutak u prigušenoj svjetlosti zrakoplova primijetio je blagost Rachelinih očiju koja ga je podsjetila na Ćeliju. Otresajući lutanje po uspomenama, uputio joj je umoran uzdah. »Samo sam razmišljao...«
Nasmiješila se. »O meteoritima?«
»O čemu bih drugome?«
»Prolaziš kroz sve dokaze, pokušavaš uvidjeti što je preostalo?«
»Tako nekako.«
»Imaš li kakvih ideja?«
»Ne baš. Zabrinjava me činjenica koliko podataka je palo otkrićem tog tunela ispod leda.«
»Hijerarhijski dokazi su kula od karata«, rekla je Rachel. »Izvuci primarnu pretpostavku i sve ostalo postaje vrlo klimavo. Mjesto pronalaska meteorita bila je primarna pretpostavka.«
I te kako. »Kad sam stigao u Milne, upravitelj mi je rekao da je meteorit pronađen unutar netaknute matrice tri stotine godina starog leda i da je gušći od bilo kojeg kamena pronađenog u tom području, što sam ja uzeo kao logičan dokaz da je kamen morao doći iz svemira.«
»Ti, zajedno sa svima nama.«
»Srednje vrijednosti udjela nikla, iako vrlo uvjeravajuće, očigledno nisu konačne.«
»Prilično su blizu«, rekao je Corky iz blizine, očigledno prisluškujući.
»Ali ne točno.«
Corky se složio nećkavim kimanjem.
»I«, rekao je Tolland, »ova nikad viđena vrsta svemirske bube, iako šokantno bizarna, u stvarnosti bi mogla biti ništa više od vrlo starog ljuskara iz dubokog mora.«
Rachel je kimnula. »A sad što se tiče taljene kore...«
»Žao mi je što to moram reći«, rekao je Tolland, bacajući pogled na Corkyja, »ali sve mi počinje ulijevati osjećaj da ima više negativnih nego pozitivnih dokaza.«
»Znanost se ne temelji na osjećajima«, rekao je Corky. »Temelji se na dokazima. Granule u ovom kamenu bez sumnje su meteorske. Slažem se s oboje da je sve što smo vidjeli duboko zabrinjavajuće, ali ne možemo ignorirati te granule. Dokazi koji podržavaju autentičnost su konačni, dok su dokazi protiv podložni slučaju.«
Rachel se namrštila. »Dakle, gdje nas to ostavlja?«
»Nigdje«, rekao je Corky. »Granule dokazuju da je riječ o meteoritu. Jedino pitanje je zašto ga je netko gurnuo pod led.«
Tolland je želio vjerovati u zdravu logiku svog prijatelja, ali imao je osjećaj da nešto nije u redu.
»Ne zvučiš uvjereno, Mike«, rekao je Corky.
Tolland je pogledao prijatelja s uzdahom zbunjenosti. »Ne znam. Dva od tri nije loše, Corky. Ali sad smo pali na jedan od tri. Mislim da smo nešto propustili.«
Uhvatili su me, pomislio je Chris Harper, osjećajući jezu dok je zamišljao ćeliju američkog zatvora. Senator Sexton zna da sam lagao o programu za OOGP.
Dok je ravnatelj odjela OOGP-a pratio Gabrielle natrag u svoj ured i zatvarao vrata, osjetio je kako njegova mržnja prema upravitelju NASA-e raste iz trenutka u trenutak. Noćas je Harper shvatio koliko duboko sežu laži upravitelja. Uz to što je natjerao Harpera da laže o tome da je popravio program za OOGP, očigledno je upravitelj postavio i dodatno osiguranje u slučaju da Harper odustane u posljednji trenutak i ne odluči biti timski igrač.
Dokazi o pronevjeri, pomislio je Harper. Ucjena. Vrlo lukavo. Nakon svega tko bi vjerovao osobi koja je počinila pronevjeru, a sad pokušava ocrniti jedinstveni i najveći trenutak u povijesti američkog osvajanja svemira? Harper je već bio svjedok stvari koje je upravitelj NASA-e bio spreman učiniti kako bi spasio američku svemirsku agenciju, a sad, nakon objave o meteoritu s fosilima, ulozi su postali nemjerljivo veći.
Harper je nekoliko sekundi hodao oko širokog stola na kojem je stajala minijaturna maketa OOGP satelita – cilindrična prizma s više antena i leća iza reflektivnog štita. Gabrielle je sjela, njezine tamne oči su promatrale i èekale. Muènina u Harperovom trbuhu podsjetila ga je kako se osjeæao za vrijeme te neslavne konferencije za novinare. Te veèeri je napravio vrlo loš posao i svi su ga ispitivali za to. Ponovno je morao lagati i reæi da se te veèeri nije osjeæao dobro i da nije bio pri sebi. Kolege i novinari brzo su zaboravili njegov loš nastup.
Laž se sad vratila i ponovno ga progoni.
Izraz Gabrielle Ashe postao je malo blaži. »Gospodine Harper, s neprijateljem kao što je upravitelj, potreban vam je snažan saveznik. Senator Sexton bi možda u ovom trenutku mogao biti vaš jedini prijatelj. Poènimo s lažima vezanim uz OOGP program. Recite mi što se dogodilo.«
Harper je uzdahnuo. Znao je da je vrijeme za istinu. Istinu koju je prokleto trebao odmah reæi! »Lansiranje OOGP satelita prošlo je glatko«, poèeo je. »Satelit je ušao u savršenu polarnu orbitu baš kao što smo i planirali.«
Gabrielle Ashe izgledala je kao da se dosaðuje. Oèigledno je sve ovo veæ znala. »Nastavite.«
»Zatim su se pojavili problemi. Kad smo poèeli pretraživati led za anomalije u gustoæi, satelitski program za detektiranje anomalija nije funkcionirao.«
»A-ha.«
Harperove rijeèi sad su se ubrzale. »Program je trebao brzo pregledavati tisuæe hvati podataka i pronaæi dijelove leda koji su bili izvan podruèja normalne gustoæe leda. Primarna namjena programa bio je pronalazak mekih dijelova u ledu – indikatora globalnog zatopljenja – ali ukoliko naleti na druga nepodudaranja u gustoæi, bio je programiran da zabilježi i njih. Po planu je OOGP trebao pregledati arktièki krug u razdoblju od nekoliko tjedana i identificirati anomalije koje možemo upotrijebiti za mjerenje globalnog zatopljenja.«
»Ali bez programa koji funkcionira«, rekla je Gabrielle, »OOGP nije imao nikakve vrijednosti. NASA bi trebala ruèno pregledavati slike svakog kvadratnog centimetra Arktika, u potrazi za problematiènim podruèjima.«
Harper je potvrdno kimnuo, ponovno proživljavajuæi noænu moru svog programerskog propusta. »To bi trajalo desetljeæima. Situacija je bila grozna. Zbog moje pogreške u programiranju, OOGP je u biti bio bezvrijedan. S nadolazeæim izborima i senatorom Sextonom koji je imao tako kritièan stav o NASA-i...« Uzdahnuo je.
»Vaša pogreška uništila bi NASA-u i predsjednika.«
»Nije se mogla pojaviti u gore vrijeme. Upravitelj je bio bijesan. Obeæao sam mu da æu popraviti problem za vrijeme iduæeg leta Space shuttlea – u jednostavnoj proceduri izmjene èipa na kojem se nalazio programski sustav OOGP-a. Ali bilo je to premalo i prekasno. Poslao me kuæi na bolovanje -ali u biti me otpustio. To je bilo prije mjesec dana.«
»A ipak ste prije dva tjedna bili na televiziji, objavljujuæi kako ste pronašli naèin da zaobiðete problem.«
Harper je klonuo. »Strašna pogreška. To je bio dan kad sam primio oèajnièki poziv od upravitelja. Rekao mi je da se nešto pojavilo, moguæi naèin da se iskupim. Odmah sam došao u ured i sastao se s njim. Tražio je da održim konferenciju za novinare i svima kažem da sam pronašao naèin da zaobiðem problem na OOGP-ovom programu i da æemo podatke dobiti za nekoliko tjedana. Rekao je kako æe mi kasnije sve objasniti.«
»I vi ste pristali.«
»Ne, odbio sam! Ali je sat vremena kasnije upravitelj ponovno došao u moj ured – s glavnim savjetnikom iz Bijele kuæe!«
»Molim!?« Gabrielle je izgledala iznenaðeno. »Marjorie Tench?«
Grozno stvorenje, pomislio je Harper, potvrdno kimajuæi. »Ona i upravitelj posjeli su me i rekli da je moja pogreška doslovno stavila NASA-u i predsjednika na rub potpunog kolapsa. Gospoðica Tench isprièala mi je o senatorovim planovima privatizacije NASA-e, Rekla mi je da to moram ispraviti, da to dugujem predsjedniku i svemirskoj agenciji. Zatim mi je rekla i kako da to uèinim.«
Gabrielle se nagnula unaprijed. »Nastavite.«
»Marjorie Tench obavijestila me da je Bijela kuæa, pukom sreæom, presrela snažne geološke dokaze da je ogroman meteorit zakopan u ledenoj zaravni Milne. Jedan od najveæih ikad pronaðenih. Meteorit takve velièine bio bi veliki pronalazak za NASA-u.«
Gabrielle je izgledala šokirano. »Èekajte malo, kažete kako je netko veæ znao da je meteorit tamo prije nego što ga je OOGP pronašao?«
»Da. OOGP nije imao nikakve veze s otkriæem. Upravitelj je znao da taj meteorit postoji. Jednostavno mi je dao koordinate i rekao mi da promijenim položaj OOGP satelita iznad ledene zaravni i pretvaram se kao da ga je OOGP otkrio.«
»Šalite se.«
»To je bila moja reakcija kad su tražili da sudjelujem u toj prevari. Nisu mi željeli reæi kako su otkrili da je meteorit tamo, ali gospoðica Tench je inzistirala da to nije važno i kako je ovo idealna prilika da se iskupim za fijasko s OOGP-om. Ako bih se mogao pretvarati da je OOGP satelit otkrio meteorit, tada bi NASA mogla nahvaliti OOGP kao dugo èekani uspjeh i dati predsjedniku potporu prije izbora.«
Gabrielle je bila zapanjena. »A naravno, niste mogli objaviti da je OOGP pronašao meteorit prije objave da je OOGP-ov program za detektiranje anomalija ispravan i u funkciji.«
Harper je potvrdno kimnuo. »To je razlog lažima na konferenciji za novinare. Bio sam prisiljen. Tench i upravitelj bili su nemilosrdni. Podsjetili su me da sam ih sve iznevjerio – predsjednik je financirao moj OOGP projekt, NASA je provela godine radeæi na njemu, a sada sam uništio cijeli projekt programerskom pogreškom.«
»Dakle, složili ste se da im pomognete.«
»Nisam imao izbora. Moja karijera bila je gotova ukoliko ih odbijem. A èinjenica je da nisam zabrljao u programiranju, OOGP bi vjerojatno i sam pronašao meteorit. Dakle, u tom trenutku zvuèalo je kao sitna laž. Pokušao sam je racionalizirati govoreæi sam sebi da æe program ionako biti popravljen za nekoliko mjeseci kad Space shuttle poleti, tako da zapravo samo malo ranije objavljujem izvršeni popravak.«
Gabrielle je zazviždala. »Mala laž kako biste iskoristili meteoritsku priliku.«
Harper je osjeæao muèninu samo razmišljajuæi o tome. »I tako... uèinio sam to. Po upraviteljevim uputama, održao sam konferenciju za novinare i objavio da sam pronašao naèin da zaobiðem problem na programu za detektiranje anomalija, prièekao nekoliko dana, a zatim pomaknuo OOGP satelit iznad koordinata koje mi je dao upravitelj. Zatim sam, prateæi ispravan zapovjedni lanac, nazvao ravnatelja SPZ-a i obavijestio ga da je OOGP pronašao anomaliju velike gustoæe na ledenoj zaravni Milne. Dao sam mu koordinate i rekao da anomalija izgleda dovoljno velike gustoæe da bude meteorit. NASA je uzbuðeno poslala malu ekipu na Milne kako bi napravila neke bušotine. Tada je cijela misija postala vrlo tajnovita.«
»Dakle, niste imali pojma da u meteoritu postoje fosili do veèeras?«
»Nitko ovdje nije znao. Svi smo u šoku. Sad me svi zovu herojem što sam pronašao dokaze o izvanzemaljskim biološkim vrstama, a ja ne znam što da kažem.«
Gabrielle je dugo šutjela, prouèavajuæi Harpera prodornim crnim oèima. »Ali, ako OOGP nije pronašao meteorit u ledu, kako je upravitelj znao da je meteorit tamo?«
»Netko drugi ga je pronašao prije nas.«
»Netko drugi? Tko?«
Harper je uzdahnuo. »Kanadski geolog po imenu Charles Brophy – istraživaè na otoku Ellesmere. Èini se da je radio neka geološka ispitivanja leda na ledenoj zaravni Milne kad je sluèajno otkrio prisustvo neèega što je izgledalo kao ogroman meteorit u ledu. Javio je o svom pronalasku, a NASA je igrom sluèaja presrela prijenos.«
Gabrielle ga je promatrala. »Zar nije taj Kanaðanin bijesan što NASA uzima zaslugu za njegovo otkriæe?«
»Ne«, rekao je Harper, osjeæajuæi jezu. »Vrlo prikladno je mrtav.«

91.

MICHAEL TOLLAND je zatvorio oči i slušao brujanje mlaznih motora G4. Odustao je od daljnjeg razmišljanja o meteoritu dok se ne vrate u Washington. Okrugle granule, prema Corkyju, bile su nepogrešive; kamen na ledenoj zaravni Milne mogao je biti jedino meteorit. Rachel se nadala da će Williamu Pickeringu moći ponuditi konačni odgovor kada slete, ali njezini misaoni eksperimenti završili su u slijepoj ulici zahvaljujući okruglim gra-nulama. Koliko god su bili sumnjičavi dokazi o meteoritu, izgledalo je da je sam meteorit autentičan.
Onda dobro.
Rachel je očigledno bila potresena traumom proživljenom u oceanu, iako je Tolland bio iznenađen njezinom otpornošću. Sad se usredotočila na problem pred njima – pokušati pronaći način kako raskrinkati ili potvrditi autentičnost meteorita, i pokušati utvrditi tko ih je pokušao ubiti.
Veći dio putovanja Rachel je sjedila uz Tollanda. Uživao je u razgovoru s njom usprkos teškim okolnostima. Prije nekoliko minuta krenula je prema WC-u, a Tolland se iznenadio koliko mu nedostaje njezino prisustvo. Pitao se koliko je vremena prošlo otkad mu je posljednji put nedostajalo prisustvo žene – žene osim Ćelije.
»Gospodine Tolland?«
Tolland je podigao pogled.
Pilot je provirio iz kabine. »Tražili ste da vas obavijestim kad budemo u telefonskom dometu vašeg broda? Sada vas mogu spojiti, ako želite.«
»Hvala.« Tolland je krenuo središnjim prolazom.
Iz pilotske kabine Tolland je nazvao svoju posadu. Htio ih je obavijestiti da ga neće biti još dan ili dva. Naravno, nije imao nikakvu namjeru reći im na kakve je probleme naletio.
Telefon je zazvonio nekoliko puta, a Tolland se iznenadio kad se na poziv javio brodski SHINCOM 2100 komunikacijski sustav. Pozdravna poruka nije bila uobičajeni pozdrav poslovnog prizvuka, već šaljivi glas jednog od članova Tollandove posade, prave brodske lude.
»Pozdrav, ljudi! Ovdje Goya«, objavio je glas. »Nažalost, trenutno nema nikoga, sve nas je otela vrlo velika uš! Zapravo, svi smo uzeli privremeni godišnji odmor na obali kako bismo proslavili Mikeovu veliku večer. Bože, kako smo ponosni! Možete ostaviti vaše ime i broj i možda vam se javimo sutra kad se otrijeznimo. Ciao! Naprijed, E.T.!«
Tolland se nasmijao, već mu je nedostajala posada. Očigledno su vidjeli konferenciju za novinare. Bilo mu je drago da su otišli na obalu; ostavio ih je tako nenadano kad je predsjednik nazvao, a njihovo besposleno čamljenje na moru bila bi ludost. Iako je bilo u poruci da su svi otišli na obalu, Tolland je pretpostavljao da nisu ostavili brod potpuno bez nadzora, posebno ne u snažnim strujama u kojima su trenutno bili usidreni.
Tolland je utipkao brojčani kod za preslušavanje internih poruka koje je posada ostavila za njega. Na vezi se začuo pisak. Jedna poruka. Glas je pripadao istom šaljivom članu posade.
»Bok, Mike! Luda predstava! Ako slušaš ovo, vjerojatno provjeravaš svoje poruke s neke lude zabave u Bijeloj kući i pitaš se gdje smo do vraga mi. Oprosti što smo pobjegli s broda, stari, ali ovo nije bila noć za ‘suho’ slavljenje. Ne brini se, dobro smo ga usidrili i ostavili svjetlo na trijemu upaljeno. Potajno se nadamo da će ga neki gusari oteti pa ćeš nagovoriti NBC da ti kupi novi brod! Šalim se, stari. Ne brini se, Xavia je rekla da će ostati na brodu i čuvati tvrđavu. Rekla je da će radije provesti vrijeme sama nego tulumariti s grupom pijanih riboljubaca! Možeš li to vjerovati?«
Tolland se smijao, umiren što je čuo da netko ipak pazi na brod. Xavia je bila odgovorna, definitivno nije bila netko tko se prepušta zabavi. Vrlo cijenjeni pomorski geolog, Xavia je imala reputaciju da govori ono što misli sa zlobnom iskrenošću.
»Kako bilo, Mike«, poruka se nastavila, »noćas je bila veličanstvena noć. Ovako nešto čini čovjeka ponosnim što je znanstvenik, zar ne? Svi pričaju o tome kako je ovo dobro za NASA-u. Tko šiša NASA-u, kažem ja! Ovo izgleda još bolje za nas! Gledanost Čudesnih mora sigurno je noćas porasla za nekoliko milijuna bodova. Ti si zvijezda, čovječe. Čestitam. Odlično obavljen posao.«
Začulo se šuštanje u vezi i onda ponovno isti glas. »Ah, da, kad smo već kod Xavije, tek toliko da se previše ne umisliš, ima nešto što joj nije baš leglo. Evo je.«
Xavijin glas oštar kao britva začuo se na telefonskoj sekretarici. »Mike, Xavia ovdje. Ti si bog, bla, bla, bla. I zato što te toliko volim, pristala sam biti dadilja ovoj tvojoj pretpotopnoj olupini. Iskreno, bit će lijepo na trenutak pobjeći od ovih huligana koje ti zoveš znanstvenicima. No, uz izigravanje brodske dadilje, posada me zamolila da, u ulozi brodske kučke, učinim sve u svojoj moći da te spriječim u pretvaranju u napuhano kopile. To će, shvatila sam, biti vrlo teško nakon večerašnje predstave, ali morala sam biti prva koja ti kaže da sam u tvojem večerašnjem dokumentarcu pronašla pogrešku. Da, dobro si me čuo. Vrlo rijetki moždani prdež Michaela Tollanda. Ne brini se, postoje samo tri osobe na kugli zemaljskoj koji mogu primijetiti pogrešku, a oni su svi uštogljeni pomorski geolozi bez ikakvog smisla za humor. Baš kao i ja. No, znaš što kažu za nas geologe – uvijek tražimo pukotine!« Nasmijala se. »Nije ništa važno, sitan propust u petrologiji meteorita. Morala sam ti to spomenuti samo kako bih ti uništila večer. Možda ćeš primiti poziv ili dva vezano uz tu pogrešku pa sam te htjela unaprijed upozoriti da ne zvučiš onoliko glupo koliko svi mi znamo da jesi.« Ponovno se nasmijala. »Dakle, nisam baš tip koji voli zabavu pa ću ostati na brodu. Nemoj se truditi zvati me; morala sam uključiti automatsku sekretaricu jer prokleti novinari zovu cijelu noæ. Prava si zvijezda veèeras, usprkos pogrešci. Nema veze, prièat æu ti o tome kad se vratiš. Pozdrav.«
Veza se prekinula.
Michael Tolland se namrštio. Pogreška u mom dokumentarcu?
Rachel Sexton stajala je u WC-u zrakoplova G4 i promatrala se u ogledalu. Izgledala je blijedo, pomislila je, i krhkije nego što je mislila. Današnji strah dosta ju je iscrpio. Pitala se koliko æe vremena proæi prije nego što se prestane tresti ili prije nego što æe ikad više otiæi blizu oceana. Skidajuæi kapu U.S.S. Charlotte, pustila je kosu. Bolje, pomislila je, osjeæajuæi se više kao ona stara.
Gledajuæi se ravno u oèi, Rachel je osjetila duboki umor. Ispod njega vidjela je odluènost. Znala je da je to dar od njezine majke. Nitko ti ne može reæi što možeš, a što ne možeš uèiniti. Rachel se pitala je li njezina majka vidjela veèerašnje dogaðaje. Netko me pokušao ubiti, mama. Netko nas je sve pokušao ubiti...
Rachelin um, baš kao što je to radio veæ nekoliko sati, poèeo je prebirati po popisu imena.
Lawrence Extrom... Marjorie Tench... predsjednik Zach Herney. Svi su imali motive. I, što je još jezivije, svi su imali moguænosti. Predsjednik nije upleten, rekla je sama sebi, hvatajuæi se za nadu da je predsjednik, kojeg je poštovala toliko više od vlastitog oca, bio samo nedužni promatraè u ovom misterioznom incidentu.
Još uvijek ništa ne znamo.
Ni tko... ni ako... ni zašto.
Rachel je željela imati spremne odgovore za Williama Pickeringa, ali jedino je uspjela postaviti još pitanja.
Kad je Rachel izišla iz WC-a, iznenadila se što Michael Tolland nije u svom sjedalu. Corky je u blizini drijemao. Dok je Rachel gledala uokolo, Mike je izišao iz pilotske kabine u trenutku kad je pilot vraæao telefon na mjesto. Oèi su mu bile razrogaèene od brige.
»Što je?« upitala je Rachel.
Tollandov glas bio je težak dok joj je preprièavao telefonsku poruku.
Pogreška u prezentaciji? Rachel je pomislila kako Tolland pretjeruje. »Vjerojatno nije ništa. Nije ti rekla precizno o kojoj pogrešci se radi?«
»Nešto vezano uz petrologiju meteorita.«
»Strukturi kamena?«
»Da. Rekla je da su jedini ljudi koji bi mogli primijetiti pogrešku rijetki geolozi. Izgleda da, kakvu god sam pogrešku napravio, ima veze sa sastavom samog meteorita.«
Rachel je kratko udahnula, shvaæajuæi. »Okrugle granule?«
»Ne znam, ali èini mi se kao prilièno velika sluèajnost.«
Rachel se složila. Okrugle granule bile su jedini preostali komadić dokaza koji je kategorički podržavao NASA-inu tvrdnu da je ovo uistinu meteorit.
Corky je prišao, trljajući oči. »Što se događa?«
Tolland mu je ponovio priču.
Corky se namrštio, odmahujući glavom. »Problem nije u okruglim gra-nulama, Mike. Nema šanse. Svi tvoji podaci došli su od NASA-e. I od mene. Bez pogreške su.«
»Koju drugu petrološku pogrešku sam mogao napraviti?«
»Tko zna? Uz to, što pomorski geolozi znaju o okruglim granulama?«
»Nemam pojma, ali ona je strašno bistra.«
»Uzevši u obzir okolnosti«, rekla je Rachel, »mislim da bismo trebali razgovarati s tom ženom prije nego što razgovaramo s direktorom Pickeringom.«
Tolland je slegnuo ramenima. »Nazvao sam je četiri puta i uvijek sam dobio telefonsku sekretaricu. Vjerojatno je u hidrolaboratoriju i ništa ne čuje. Sigurno neće dobiti moje poruke barem do jutra.« Tolland je zastao, provjeravajući sat. »Iako...«
»Iako, što?«
Tolland je intenzivno promatrao. »Što misliš, koliko je važno da razgovaramo s Xavijom prije razgovora sa tvojim direktorom?«
»Ako ima nešto za reći vezano uz okrugle granule? Rekla bih da je kritično. Mike«, rekla je Rachel, »u ovom trenutku, imamo brojne oprečne podatke. William Pickering je čovjek koji je navikao dobiti jasne odgovore.
Kad se sastanemo s njim, voljela bih da mu mogu pokazati nešto što ima neku težinu, kako bi mogao postupiti u skladu s time.«
»Tada bismo trebali sletjeti.«
Rachel je bila iznenađena. »Na tvoj brod?«
»Nalazi se uz obalu New Jersevja. Skoro točno na našem putu za Washington. Možemo razgovarati s Xavijom, vidjeti što ona zna. Corky još uvijek ima uzorak meteorita, a ako Xavia želi napraviti neke geološke testove, brod ima prilično dobro opremljen laboratorij. Mislim da nam ne bi trebalo puno više od sata vremena da dobijemo neke konkretne odgovore.«
Rachel je osjetila nemir. Pomisao da se mora suočiti s oceanom tako brzo uznemirivao je. Konkretni odgovori, rekla je sama sebi, primamljena tom mogućnošću. Pickering će sigurno zahtijevati odgovore.

92.

DELTA-1 BIO JE sretan što je ponovno na čvrstom tlu.
Zrakoplov Aurora, iako je letio s pola snage i zaobilaznim putem preko oceana, završio je svoje putovanje u manje od dva sata i omogućio Delta Forceu dovoljnu prednost da zauzmu položaje i pripreme se za dodatno ubojstvo koje je nadzornik zatražio.
Na tajnoj vojnoj pisti izvan Washingtona, Delta Force je ostavila Auroru iza sebe i ušla u novo prijevozno sredstvo – OH-58d Kiowa Warrior helikopter koji ih je čekao.
Nadzornik ponovno nije štedio na kvaliteti, pomislio je Delta-1.
Kiowa Warrior, originalno dizajniran kao laki helikopter za izviđanje, bio je »proširen i poboljšan« kako bi stvorio najnoviju vrstu jurišnog helikoptera. Kiowa je imao sposobnost infracrvenog opažanja što je omogućavalo njegovom ciljniku/laserskoj tražilici samostalan odabir ciljeva za laserski navođena precizna oružja kao što su zrak-zrak raketa Stinger i raketni sustav AGM-1148 Hellfire. Napredni digitalni procesor signala omogućavao je simultano praćenje do šest meta. Vrlo malo neprijatelja je ikad vidjelo Kiowu izbliza i živjelo dovoljno dugo da nekome kaže o njemu.
Delta-1 osjetio je onaj poznati moćni adrenalin dok se penjao u pilotsku kabinu Kiowe i stavio si sigurnosne pojaseve. Vježbao je na ovom zrakoplovu i koristio ga u tajnim zadacima već tri puta. Naravno, nikad prije nije bio u lovu za prominentnim američkim službenikom. Kiowa je, morao je priznati, bio savršen za taj zadatak. Njegov Rolls-Royce Allison motor i dvostruke polukrute elise su se »tiho okretale«, što u biti znači da mete na zemlji ne mogu čuti helikopter dok se ne nade točno iznad njih. A budući da je mogao letjeti ‘na slijepo’ i bez svjetala, a uz to je obojan nereflektirajućom crnom bojom i bez ikakvih sjajnih brojeva na repu, u biti je bio nevidljiv, osim ako je njegova meta imala radar.
Tihi crni helikopteri.
Teoretičari zavjera digli su veliku buku oko njih. Neki tvrde da je invazija tihih crnih helikoptera dokaz »jurišnika novog svjetskog poretka« pod vodstvom Ujedinjenih naroda. Drugi tvrde da se radio tihim sondama izvanzemaljaca. Neki pak, koji su vidjeli Kiowe u uskoj formaciji po noći, prevarili su se zaključujući da promatraju fiksirana svjetla puno veće letjelice -jednog letećeg tanjura koji je naizgled imao sposobnost vertikalnog leta.
Ponovno krivo. Ali vojska je uživala u zabludi.
Tijekom nedavne tajne operacije, Delta-1 pilotirao je Kiowom naoružanom najtajnijom vojnom tehnologijom SAD-a – genijalnim holografskim oružjem nazvanom S&M. Usprkos èinjenici da izaziva usporedbe sa sadomazohizmom, S&M je amerièka kratica za »smoke and mirrors«, dim i ogledala – holografski prizori projicirani u nebo iznad neprijateljskog teritorija. Kiowa je koristio S&M tehnologiju kako bi projicirao obranu. Uspanièeni neprijatelji bjesomuèno su pucali u duhove koji su kružili nad njima. Kad su potrošili streljivo, Sjedinjene Amerièke Države poslale su stvarne zrakoplove.
Dok su Delta-1 i njegov tim uzlijetali s piste, Delta-1 je još uvijek mogao èuti rijeèi nadzornika. Imate još jednu metu. To je zvuèalo kao neèuveno podcjenjivanje zadatka, uzevši u obzir tko je ta meta bio. Delta-1 se ipak podsjetio da nije na njemu da postavlja pitanja. Njegov tim dobio je nareðenje i to nareðenje æe izvršiti toèno onako kako im je reèeno – koliko god je metoda bila šokantna.
Nadam se da je nadzornik siguran da radi pravi potez.
Kiowa se podigao s piste i Delta-1 je krenuo prema jugozapadu. Memorijal Franklina Delanoa Roosevelta vidio je dva puta, ali veèeras æe mu biti prvi put iz zraka.

93.

»OVAJ METEORIT je prvotno otkrio kanadski geolog?« Gabrielle Ashe buljila je èudeæi se u mladog programera, Chrisa Harpera. »I taj Kanaðanin je sad mrtav?«
Harper je sumorno kimnuo glavom.
»Koliko dugo veæ znate za to?« pitala je.
»Nekoliko tjedana. Nakon što su me upravitelj i Marjorie Tench natjerali da lažem na konferenciji za novinare, znali su da više ne mogu pogaziti svoju rijeè. Tada su mi rekli istinu o tome kako je meteorit zaista pronaðen.«
OOGP nije zaslužan za pronalazak meteorita! Gabrielle nije imala pojma kamo æe je svi ovi podaci odvesti, ali bilo je jasno da su skandalozni. Loše vijesti za Tench. Odliène vijesti za senatora.
»Kao što sam spomenuo«, rekao je Harper ozbiljnog lica, »pravi naèin kako je meteorit otkriven bio je putem presretanja radio prijenosa. Jeste li upoznati s programom INSFIRE? Interaktivan NASA-in svemirski fizièki ionosferski radioeksperiment.«
Gabrielle je naèula nešto o tome.
»U biti«, rekao je Harper, »radi se o nizu radioprijamnika vrlo niske frekvencije u blizini Sjevernog pola koji slušaju zvukove Zemlje – emisije plazma valova sjevernih svjetala, širokopojasni pulsovi oluja s munjama, takve stvari.«
»Dobro.«
»Prije nekoliko tjedana, jedan od INSFIRE radioprijamnika pokupio je zalutali prijenos s otoka Ellesmere. Kanadski geolog upuæivao je poziv za pomoæ na izuzetno niskoj frekvenciji.« Harper je zastao. »Zapravo, frekvencija je bila toliko niska da je nitko, osim NASA-inih prijamnika vrlo niske frekvencije, nije ni mogao èuti. Pretpostavili smo da Kanaðanin pokušava dobiti dugi val.«
»Molim?«
»Odašiljanje na najnižoj moguæoj frekvenciji kako bi dobio maksimalnu udaljenost prijenosa. Bio je usred nièega, zapamtite, prijenos standardnom frekvencijom vjerojatno ne bi stigao dovoljno daleko da ga netko èuje.«
»Što je rekao u poruci?«
»Prijenos je bio kratak. Kanaðanin je rekao da je radio zvuèna testiranja u ledu na ledenoj zaravni Milne i da je otkrio vrlo gustu anomaliju ispod leda. Sumnjao je da se radi o golemom meteoritu, a dok je uzimao mjere uhvatila ga je oluja. Dao je svoje koordinate, zatražio spašavanje i završio prijenos. NASA-ina postaja poslala je zrakoplov iz Thulea da ga spasi.
Satima su ga tražili i konaèno pronašli, kilometrima udaljenog od pravog puta, mrtvog na dnu procijepa zajedno sa saonicama i psima. Izgleda da je pokušao pobjeæi ispred nevremena, a oluja ga je zaslijepila, skrenuo je s puta i pao u procijep.«
Gabrielle je razmislila o tim podacima, zaintrigirana. »I tako je odjednom NASA znala za meteorit za kojeg nitko drugi nije znao.«
»Toèno. I ironièno, da je moj program ispravno funkcionirao, satelit OOGP pronašao bi taj isti meteorit – tjedan dana prije Kanaðanina.«
Takva sluèajnost natjerala je Gabrielle na razmišljanje. »Meteorit zakopan tri stotine godina skoro je pronaðen dva puta u istom tjednu?«
»Znam. Èudno, ali znanost zna biti takva. Gozba ili gladovanje. Poanta je da je upravitelj smatrao kako je meteorit ionako trebao biti naš pronalazak – da sam ja obavio svoj posao kako treba. Rekao mi je da, buduæi da je Kanaðanin mrtav, nitko neæe ništa posumnjati ukoliko jednostavno prebacimo OOGP satelit na koordinate koje je odašiljao Kanaðanin svojim pozivom u pomoæ. Zatim bih se mogao pretvarati kako sam pronašao meteorit sam, a mi bismo mogli spasiti dio ugleda od sramotnog neuspjeha.«
»To ste i uèinili.«
»Kako što sam rekao, nisam imao izbora. Ja sam upropastio program.« Zastao je. »No, veèeras, kad sam èuo predsjednikovu konferenciju za novinare i otkrio da meteorit, za kojeg sam se pretvarao da sam ga pronašao, sadrži fosile...«
»Bili ste iznenaðeni.«
»Prokleto zapanjen, rekao bih!«
»Mislite li da je upravitelj znao kako meteorit sadrži fosile prije nego što je od vas zatražio da lažete kako ga je OOGP pronašao?«
»Ne mogu to zamisliti. Meteorit je bio zakopan i nedirnut sve dok NA-SA-in prvi tim nije stigao na to mjesto. Moja pretpostavka je da NASA nije imala pojma što su zaista pronašli sve dok prva ekipa nije napravila bušotine jezgre i rentgenske snimke. Tražili su od mene da lažem o OOGP-u, misleæi kako æe ostvariti veliku pobjedu golemim meteoritom. A kad su stigli tamo, tek tada su shvatili koliko je pronalazak zaista velik.«
Gabriella je od uzbuðenja udisala kratke udahe. »Dr. Harper, jeste li spremni svjedoèiti da su vas NASA i Bijela kuæa prisilili da lažete o OOGP programu?«
»Ne znam.« Harper je izgledao uplašeno. »Ne mogu zamisliti kakvu štetu bi to nanijelo agenciji... ovom otkriæu.«
»Dr. Harper, i vi i ja znamo da ovaj meteorit i dalje ostaje divno otkriæe, bez obzira kako je pronaðen. Poanta je da ste lagali amerièkom narodu. Oni imaju pravo znati da OOGP nije sve ono što NASA kaže da jest.«
»Ne znam. Prezirem upravitelja, ali moji suradnici... oni su dobri ljudi.«
»I oni zaslužuju saznati da su bili prevareni.«
»A ovi dokazi o pronevjeri koji upuæuju na mene?«
»Možete ih zaboraviti«, rekla je Gabrielle, skoro zaboravljajuæi svoju varku. »Reæi æu senatoru da ne znate ništa o pronevjeri. To je jednostavno podmetanje – osiguranje koje je upravitelj postavio kako bi vas držao u šaci vezano uz OOGP.«
»Može li me senator zaštititi?«
»U potpunosti. Niste uèinili ništa loše. Jednostavno ste pratili nareðenja. Uz to, s podacima koje ste mi upravo dali o kanadskom geologu, ne vjerujem da æe senator uopæe postavljati pitanje pronevjere. Možemo se u potpunosti usredotoèiti na NASA-ino zavaravanje po pitanju OOGP-a i meteorita. Jednom kad senator objavi informacije o Kanaðaninu, upravitelj neæe moæi riskirati pokušavajuæi vas ocrniti dodatnim lažima.«
Harper je i dalje izgledao zabrinuto. Utihnuo je, tmurnog pogleda, dok je razmatrao svoje moguænosti. Gabrielle mu je dala trenutak. Veæ ranije je shvatila da u njegovoj prièi postoji još jedna zabrinjavajuæa sluèajnost. Nije je namjeravala istaknuti, ali vidjela je da dr. Harperu treba konaèni poticaj.
»Imate li pse, dr. Harper?«
Podignuo je pogled. »Molim?«
»Nešto mi je èudno zvuèalo. Rekli ste mi da su, nedugo nakon što je kanadski geolog odaslao koordinate meteorita, njegove saonice s psima zaslijepljeno pale u procijep?«
»Bila je oluja. Skrenuli su s puta.«
Gabrielle je slegnula ramenima, namjerno pokazujuæi skeptiènost. »Da... dobro.«
Harper je jasno osjetio njezinu zadršku. »Što pokušavate reæi?«
»Ne znam. Ima previše sluèajnosti vezanih uz ovo otkriæe. Kanadski geolog odašilje koordinate meteorita na frekvenciji koju samo NASA može èuti? A onda njegove saonice s psima zaslijepljeno padaju niz liticu?« Zastala je. »Oèigledno shvaæate da je smrt tog geologa poploèala put za cijeli ovaj NA-SA-in trijumf.«
Harperovo lice izgubilo je boju. »Mislite li da bi upravitelj mogao ubiti zbog ovog meteorita?«
Velika politika. Veliki novci, pomislila je Gabrielle. »Pustite da poprièam sa senatorom, bit æemo u kontaktu. Postoji li stražnji izlaz iz zgrade?«
Gabrielle Ashe ostavila je blijedog Chrisa Harpera i spustila se niz požarno stubište u napuštenu ulièicu iza sjedišta NASA-e. Dozvala je taksi koji je upravo doveo još NASA-inih slavljenika.
»Luksuzni apartmani Westbrooke Place«, rekla je vozaèu. Uskoro æe uèiniti senatora Sextona puno sretnijim èovjekom.

94.

PITAJUÆI SE NA ŠTO je to pristala, Rachel je stajala blizu ulaza u pilotsku kabinu zrakoplova G4, rastežuæi kabel radioprijamnika kako bi mogla pozvati izvan dometa èujnosti pilota. Corky i Tolland su je promatrali. Iako Rachel i direktor NUN-a William Pickering nisu planirali održavati radiovezu sve do njezinog slijetanja u vojnu zraènu bazu Bollings izvan Washingtona, Rachel je sad imala podatke za koje je bila sigurna da ih Pickering želi èuti odmah. Nazvala je njegov sigurni mobitel, koji je uvijek nosio sa sobom.
Kad se William Pickering javio, bio je strogo poslovan. »Govori pažljivo, molim te. Ne mogu jamèiti sigurnost ove veze.«
Rachel je razumjela. Pickeringov mobilni telefon, kao i veæina drugih NUN-ovih mobilnih telefona, imala je indikator koji detektira nesigurne dolazne pozive. Buduæi da je Rachel bila na radiofonu, jednom od najnesigurnijih moguæih naèina komuniciranja, Pickeringov telefon ga je na to upozorio. Razgovor æe morati biti vrlo površan. Bez imena. Bez lokacija.
»Moj glas je moj identitet«, rekla je Rachel, koristeæi standardan pozdrav u ovoj situaciji. Oèekivala je da æe direktorov odgovor biti nezadovoljstvo što je prekršila radio-tišinu, ali Pickeringova reakcija bila je pozitivna.
»Da, upravo sam te i sam htio kontaktirati. Moramo promijeniti odredište. Bojim se da imaš odbor za doèek.«
Rachel je odjednom osjetila drhtavicu. Netko nas promatra. Èula je opasnost u Pickeringovom tonu glasa. Promijeniti odredište. Bit æe zadovoljan što ga zove baš zbog toga, iako zbog potpuno drugih razloga.
»Problem autentiènosti«, rekla je Rachel. »Raspravljali smo o tome. Možda imamo naèin da potvrdimo ili opovrgnemo kategorièki.«
»Izvrsno. Situacija se razvijala, u tom sluèaju bih barem imao èvrsto tlo s kojeg mogu nastaviti dalje.«
»Dokaz ukljuèuje kratku stanku. Jedan od nas ima pristup laboratoriju...«
»Bez preciznih lokacija, molim. Za vašu sigurnost.«
Rachel nije imala nikakvu namjeru raspravljati o svojim planovima na ovoj vezi. »Možeš li nam osigurati slijetanje na GAS-AC?«
Pickering je bio na trenutak tih. Rachel je osjeæala kako pokušava shvatiti rijeè. GAS-AC bio je opskurna NUN kratica za zraènu postaju Obalne straže u Atlantic Cityju. Rachel se nadala da æe je ravnatelj prepoznati.
»Da«, konačno je rekao. »Mogu to dogovoriti. Je li to vaše konačno odredište?«
»Ne. Trebamo daljnji transport helikopterom.«
»Letjelica će vas čekati.«
»Hvala.«
»Predlažem da budete izuzetno pažljivi dok ne saznamo više. Ne razgovarajte ni s kime. Vaše sumnje uzrokovale su duboku zabrinutost među vrlo moćnim osobama.«
Tench, pomislila je Rachel, žaleći što nije uspostavila izravan kontakt s predsjednikom.
»Trenutno sam u automobilu, na putu prema ženi o kojoj govorimo. Zatražila je privatni sastanak na neutralnom terenu. Sastanak bi trebao puno otkriti.«
Pickering je na putu prema mjestu sastanka s Tench? Što god mu Tench želi reći, mora biti vrlo važno, ako mu je odbila to telefonski reći.
Pickering je rekao, »Ne raspravljajte o vašim konačnim koordinatama ni s kime. I nema više radiokontakta. Jasno?«
»Da, gospodine. Bit ćemo u GAS-AC za sat vremena.«
»Transport će biti pripremljen. Kad stignete na konačno odredište, možeš me nazvati preko sigurnije veze.« Zastao je. »Ne mogu ti dovoljno naglasiti koliko je tajnost važna za vašu sigurnost. Večeras ste dobili moćne neprijatelje. Poduzmi prikladne mjere predostrožnosti.« Pickering se izgubio.
Rachel je osjetila napetost dok je prekidala vezu i okrenula se prema Tollandu i Corkyju. »Promjena odredišta?« rekao je Tolland, željno očekujući odgovore.
Rachel je potvrdno kimnula, osjećajući nećkanje. »Goya.«
Corky je uzdahnuo, spuštajući pogled na uzorak meteorita u ruci. »Još uvijek ne mogu vjerovati da je NASA mogla...« Glas mu se polako izgubio, a izgledao je sve više zabrinut svakom nadolazećom minutom.
Znat ćemo uskoro, pomislila je Rachel.
Otišla je do pilotske kabine i vratila radioprijamnik. Dok je gledala kroz prednji prozor prema zaravni mjesečinom obasjanih oblaka koji su jurili ispod njih, obuzeo ju je nelagodan osjećaj da im se neće svidjeti ono što će pronaći na Tollandovom brodu.

95.

WILLIAM PICKERING osjećao je neobičnu usamljenost dok je svojom limuzinom vozio niz autocestu Leesburg. Bilo je gotovo dva sata ujutro, a ceste su bile prazne. Već godinama nije vozio ovako kasno.
Hrapav glas Marjorie Tench još uvijek je škripao u njegovoj glavi. Sastani se sa mnom kod memorijala Franklina Delanoa Roosevelta.
Pickering se pokušao sjetiti posljednjeg puta kad se vidio s Marjorie Tench licem u lice – to nikad nije bilo ugodno iskustvo. Bilo je to prije dva mjeseca. U Bijeloj kući. Tench je sjedila preko puta Pickeringa za dugim hrastovim stolom okruženim članovima Vijeća za nacionalnu sigurnost, udruženim zapovjednicima, CIA-om, predsjednikom Herneyjem i upraviteljem NASA-e.
»Gospodo«, rekao je čelni čovjek CIA-e, gledajući ravno u Marjorie Tench. »Ponovno stojim pred vama i potičem ovu administraciju da se suoči s tekućim sigurnosnim krizama NASA-e.«
Izjava nikoga u sobi nije iznenadila. Sigurnosne boljke NASA-e bile su stari problem obavještajne zajednice. Prije dva dana hakeri su ukrali iz NASA-ine baze podataka preko tri stotine satelitskih fotografija visoke rezolucije s jednog od NASA-inih satelita za promatranje Zemlje. Fotografije – koje su nehotično otkrivale tajnu SAD bazu za uvježbavanje u sjevernoj Africi -pojavile su se na crnom tržištu, gdje su ih kupile neprijateljske obavještajne službe na Bliskom istoku.
»Usprkos našim najboljim namjerama«, rekao je direktor CIA-e umornim glasom, »NASA nastavlja biti prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Jednostavno rečeno, naša svemirska agencija nije sposobna zaštititi podatke i tehnologiju koju razvijaju.«
»Shvaćam«, odgovorio je predsjednik, »da je bilo propusta. Vrlo štetnih curenja informacija. To me duboko zabrinjava.« Pokazao je rukom preko stola prema ozbiljnom licu NASA-inog upravitelja Lawrencea Ekstroma. »Ponovno pokušavamo pronaći način kako poboljšati NASA-inu sigurnost.«
»Uz dužno poštovanje«, rekao je ravnatelj CIA-e, »kakve god sigurnosne promjene NASA implementira, one će biti neučinkovite sve dok NASA-ine operacije i dalje budi izvan obuhvata obavještajne zajednice SAD-a.«
Ta je izjava potakla nelagodno mrmljanje medu okupljenima. Svi su znali kamo ovo vodi.
»Kao što znate«, nastavio je direktor CIA-e, oštrijim glasom, »sve državne jedinice SAD-a koje rade s osjetljivim obavještajnim podacima vodene su strogim pravilima tajnosti – vojska, CIA, NSA, NUN – svi se moraju pridržavati strogih zakona vezanih uz skrivanje podataka koje pribavljaju i tehnologija koje razvijaju. Ponovno vas sve pitam, zašto NASA – agencija koja trenutno proizvodi najveći dio najmodernije aerodinamične, fotografske, zrakoplovne, programerske, obavještajne i telekomunikacijske tehnologije koju koristi vojna i obavještajna zajednica – i dalje radi izvan ovog tajnog kišobrana?«
Predsjednik je teško uzdahnuo. Prijedlog je bio jasan. Restrukturiraj NASA-u kako bi postala dio američke vojne obavještajne zajednice. Iako su slična restrukturiranja obavljena u drugim agencijama u povijesti, Herney je odbio razmišljati o ideji stavljanja NASA-e pod okrilje Pentagona, CIA-e, NUN-a ili bilo koje druge vojne direktive. Vijeće za nacionalnu sigurnost počelo se cjepkati po tom pitanju, a mnogi su se priklanjali obavještajnoj zajednici.
Lawrence Ekstrom nikad nije izgledao zadovoljan na tim sastancima, a ni ovaj put nije bilo drukčije. Uputio je zajedljiv pogled prema ravnatelju CIA-e. »Po cijenu da se ponavljam, gospodine, tehnologije koje NASA razvija su za nevojne, akademske primjene. Ukoliko vaša obavještajna zajednica želi okrenuti jedan od naših teleskopa za istraživanje svemira i pogledati prema Kini, to je vaš izbor.«
Ravnatelj CIA-e izgledao je kao da će proključati.
Pickering je uhvatio njegov pogled i ubacio se. »Larry«, rekao je, pažljiv da zadrži isti ton glasa, »svake godine NASA kleči pred Kongresom i moli ih za novac. Vodite poslove s premalo sredstava, a tu cijenu plaćate neuspjelim misijama. Ako ugradimo NASA-u u obavještajnu zajednicu, NASA više neće trebati tražiti Kongres za pomoć. Financirat će vas crni budžet u daleko većim iznosima. U tom slučaju, svi smo pobjednici. NASA će imati dovoljno sredstava da vodi poslovanje kako treba, a obavještajna zajednica će moći mirno spavati znajući da su NASA-ine tehnologije zaštićene.«
Ekstrom je odmahnuo glavom. »Ne mogu odobriti bojanje NASA-e takvim kistom, to je stvar principa. NASA je vezana uz znanost; mi nemamo nikakve veze s nacionalnom sigurnošću.«
Ravnatelj CIA-e je ustao, nešto što se nikad nije radilo dok je predsjednik sjedio. Nitko ga nije zaustavio. Pogledom je prostrijelio upravitelja NASA-e. »Tvrdiš kako znanost nema nikakve veze s nacionalnom sigurnošću? Larry, to su istoznačnice, za ime Boga! Jedino znanstveni i tehnološki napredak ove zemlje daje nam prednost da se možemo osjećati sigurni i, sviđalo se to nama ili ne, NASA ima sve veću i veću ulogu u razvijanju tih tehnologija. Nažalost, tvoja agencija šuplja je kao sito i stalno iznova dokazuje da je njezina sigurnost problematična!«
Svi u sobi su utihnuli.
Sad je upravitelj NASA-e ustao i uzvratio pogled svom napadaču. »I zato ti predlažeš zaključavanje dvadeset tisuća NASA-inih znanstvenika u hermetički zatvorene vojne laboratorije i tjeranje da rade za tebe? Zar zaista misliš da bi najnoviji svemirski teleskopi koje je napravila NASA bili izumljeni da nije bilo osobne želje naših znanstvenika da pogledaju dublje u svemir? NASA čini nevjerojatne proboje s inovacijama zahvaljujući samo jednom razlogu – naši zaposlenici žele bolje i dublje upoznati svemir. Oni su zajednica sanjara koji su odrasli buljeći u nebo i pitajući se što se nalazi tamo gore. Strast i znatiželja vrijednosti su koje potièu NASA-inu inovativnost, ne obeæanje vojne nadmoæi.«
Pickering je proèistio grlo, tiho govoreæi, pokušavajuæi smiriti strasti oko stola. »Larry, siguran sam da ravnatelj ne govori o regrutiranju NASA-inih znanstvenika kako bi gradili vojne satelite. Vaše poslanstvo ostalo bi isto. NASA bi nastavila poslovati kao i do sada, samo bi imali više sredstava za rad i poboljšanu sigurnost.« Pickering se sad okrenuo prema predsjedniku. »Sigurnost je skupa. Svatko u ovoj sobi razumije da je uzrok NASA-inim sigurnosnim propustima manjak financija. NASA mora sama sebe reklamirati, rezati troškove sigurnosnih mjera, raditi zajednièke projekte s drugim zemljama kako bi i one sudjelovale u troškovima. Predlažem da NASA ostane vrsno, znanstveno, nevojno tijelo kao i sada, samo s veæim proraèunom i dozom diskrecije.«
Nekoliko èlanova Vijeæa za sigurnost kimnulo je tiho se slažuæi.
Predsjednik Herney polako je ustao, gledajuæi izravno u Williama Pickeringa, oèigledno nezadovoljan naèinom kako je Pickering preuzeo rijeè. »Bili, postavit æu ti jedno pitanje: NASA se nada da æe iduæeg desetljeæa na Mars. Kako æe se obavještajna zajednica osjeæati ako potrošimo veæi dio crnog budžeta za financiranje misije na Mars – misije koja nema nikakvih izravnih dobrobiti za nacionalnu sigurnost?«
»NASA æe moæi raditi ono što želi.«
»Vraga, hoæe«, odgovorio je Herney bez dlake na jeziku.
Svi su podigli oèi prema govorniku. Predsjednik Herney rijetko je koristio psovke.
»Ako postoji jedna stvar koju sam nauèio kao predsjednik«, izjavio je Herney, »to je da onaj tko kontrolira novac kontrolira i naèin rada. Odbijam staviti konce NASA-ine blagajne u ruke onih koji ne dijele ciljeve zbog kojih je agencija osnovana. Ne mogu zamisliti koliko èiste znanosti bi ugledalo svjetlo dana, ukoliko bi vojska odreðivala koje NASA-ine misije su održive.«
Herneyjeve oèi skakale su s osobe na osobu. Polako, namjerno, ponovno je prodorno pogledao Williama Pickeringa.
»Bili«, uzdahnuo je Herney, »tvoje nezadovoljstvo NASA-inom suradnjom u zajednièkim projektima sa stranim svemirskim agencijama bolno je kratkovidno. Barem netko radi konstruktivno s Kinezima i Rusima. Mir na ovom planetu neæe biti postignut vojnom snagom. Postiæi æe ga oni koji se ujedine usprkos razlikama njihovih vlada. Ako pitate mene, NASA-ini zajednièki projekti èine više za promoviranje nacionalne sigurnosti od bilo kojeg milijardu dolara vrijednog špijunskog satelita i s vraški boljom nadom za buduænost.«
Pickering je osjetio kako se duboko u njemu nakuplja bijes. Kako se jedan politièar usuðuje ovako razgovarati sa mnom! Herneyjev idealizam zvuèi dobro u konferencijskoj dvorani, ali u stvarnom svijetu, ljudi su zbog njega umirali.
»Bili«, ubacila se Marjorie Tench, kao da je predosjeæala da æe Pickering eksplodirati. »Znamo da si izgubio dijete. Znamo da je ovo za tebe osobno pitanje.«
Pickering nije čuo ništa osim provokacije u njezinom glasu.
»Ali molim te, upamti«, rekla je Tench, »da Bijela kuća trenutno drži na udaljenosti cijelu vojsku ulagača koji žele da otvorimo svemir privatnom sektoru. Ako pitate mene, uz sve njihove pogreške, NASA je bila vraški dobar prijatelj obavještajnoj zajednici. Možda bi bilo dobro da prebrojite svoje blagoslove.«
Grubi asfalt na rubu autoceste prenuo je Pickeringa natrag u sadašnjost. Još malo pa će doći do njegovog izlaza. Dok je prilazio izlazu koji vodi prema Washingtonu, prošao je pokraj krvlju oblivene srne koja je mrtva ležala uz cestu. Osjetio je čudno nećkanje... ali nastavio je voziti. Morao je stići na sastanak.

96.

MEMORIJAL FRANKLINA Delanoa Roosevelta bio je jedan od najveæih memorijala u zemlji. S parkom, vodopadom, kipovima u udubinama u zidu i fontanom, bio je podijeljen u èetiri vanjske galerije, po jedna za svaki predsjednièki mandat FDR-a.
Manje od dva kilometra od memorijala, prilazio je usamljeni Kiowa Warrior, visoko iznad grada, ugašenih signalnih svjetala. U gradu koji se može pohvaliti brojnim visokim dužnosnicima i medijskim ekipama kao što je Washington, helikopteri na nebu bili su jednako toliko uobièajeni kao i ptice koje lete na jug. Delta-1 je znao da, dok god bude letio izvan podruèja poznatog kao »zvono« – balona zaštiæenog zraènog prostora oko Bijele kuæe – neæe privlaèiti puno pozornosti. Neæe dugo biti ovdje.
Kowa je bio na visini od šest stotina metara kad je usporio u blizini zamraèenog FDR memorijala. Delta-1 je lebdio, provjeravajuæi svoj položaj. Pogledao je na lijevo, gdje je Delta-2 gledao kroz sustav teleskopskog noænog promatranja. Video je pokazivao zelenkastu sliku cijelog prilaza memorijalu. Podruèje je bilo pusto.
Sad moraju èekati.
Ovo neæe biti tiho ubojstvo. Postojali su ljudi koje jednostavno ne možete ubiti tiho. Bez obzira na metodu, bit æe posljedica. Istrage. Upiti. U ovakvim sluèajevima najbolji zaklon je bio napraviti veliku buku. Eksplozije, vatra i dim daju izgled kao da želite nešto naglasiti, a prva pomisao bit æe strani terorizam. Naroèito kad je meta osoba na visokom položaju.
Delta-1 je pregledavao prijenos noænog sustava krošnjama drveæa zaklonjenog memorijala. Parking i ulazna cesta bili su prazni. Uskoro, pomislio je. Mjesto ovog privatnog sastanka, iako unutar naseljenog podruèja, bilo je prigodno pusto u ovo doba noæi. Delta-1 maknuo je oèi sa zaslona i pogledao prema kontroli naoružanja.
Sustav Hellfire je oružje izabrano za veèeras. Laserski navoðena, protu-oklopna raketa, Hellfire je omoguæavao sposobnost ‘ispaljivanja i zaborava’. Projektil je sam pronalazio put do laserom odreðene toèke koju projiciraju promatraèi na zemlji, drugi zrakoplovi ili sam zrakoplov koji lansira raketu. Danas æe raketa automatski biti navoðena putem laserskog selektora na nišanu montiranom na jarbolu. Jednom kad selektor Kiowe »oboji« metu laserskom zrakom, raketa Hellfire navodit æe sama sebe. Buduæi da raketa -Hellfire može biti ispaljena i iz zraka i sa zemlje, njegova veèerašnja uporaba neæe nužno znaèiti da je u igri bila letjelica. Uz to, Hellfire je bila popularna raketa medu trgovcima oružja na crnom tržištu, što je omoguæavalo optuživanje terorista.
»Limuzina«, rekao je Delta-2.
Delta-1 pogledao je na zaslon. Neprepoznatljiva, crna, luksuzna limuzina približavala se prilaznoj cesti toèno na vrijeme. Ovo je bio tipièni službeni automobil velikih vladinih agencija. Vozaè je prigušio svjetla automobila kad je ušao u memorijal. Automobil je napravio nekoliko krugova, a zatim se parkirao u blizini šumarka. Delta-1 je promatrao ekran dok je njegov partner namještao teleskop za noæno promatranje na boèni prozor vozaèa. Nakon nekoliko trenutaka, mogli su vidjeti vozaèevo lice.
Delta-1 brzo je udahnuo.
»Meta potvrðena«, rekao je njegov partner.
Delta-1 promatrao je zaslon za noæno promatranje, sa svojim smrtonosnim raspelom nišanskog križa – osjeæao se kao snajperist koji nišani u plemstvo. Meta potvrðena.
Delta-2 se okrenuo prema lijevom odjeljku letjelice i aktivirao laserski selektor. Nanišanio je i 600 metara niže, na krovu limuzine se pojavila toèka svjetlosti, nevidljiva njezinom vozaèu. »Meta obojena«, rekao je.
Delta-1 duboko je udahnuo. Pritisnuo je obaraè.
Oštro šištanje zaèulo se ispod kabine helikoptera, popraæeno iznenaðujuæe prigušenim tragom svjetlosti koje je stremilo prema tlu. Sekundu kasnije automobil na parkiralištu se razletio u zasljepljujuæoj erupciji plemena. Unakaženi dijelovi metala letjeli su posvuda. Zapaljene gume otkotrljale su se u šumu. »Meta eliminirana«, rekao je Delta-1, ubrzano se helikopterom udaljavajuæi od tog podruèja. »Nazovi nadzornika.«
Na udaljenosti manjoj od èetiri kilometra od tog mjesta predsjednik Zach Herney pripremao se za spavanje. Neprobojni prozori od lexana bili su debeli preko dva centimetra. Herney nije èuo eksploziju.

97.

ZRAÈNA POSTAJA Obalne straže u Atlantic Cityju nalazi se na sigurnoj lokaciji Tehnièkog centra Uprave federalne avijacije William J. Hughes, unutar meðunarodne zraène luke u Atlantic Citvju. Podruèje odgovornosti Obalne straže ukljuèuje Atlantski ocean od Ausbury Parka do Rta May.
Rachel Sexton probudila se uz trzaj zrakoplovnih guma koje su zaškripale po asfaltu piste koja se nalazila izmeðu dvije velike skladišne zgrade. Iznenaðena što je zaspala, Rachel je mamurno pogledala na sat.
2:13. Osjeæala se kao daje spavala danima.
Topao pokrivaè iz zrakoplova bio je pažljivo omotan oko nje, a Micheal Tolland se upravo budio uz nju. Uputio joj je umorni smiješak.
Corky je teturao središnjim prolazom i namrštio se kad ih je vidio. »Sranje, još uvijek ste ovdje? Probudio sam se i nadao se da je sve bio samo ružan san.«
Rachel je toèno znala kako se osjeæao. Ona se vraæala natrag na more.
Zrakoplov se polako zaustavio, a Rachel i ekipa izišli su na osamljenu pistu. Noæ je bila oblaèna, a zrak uz obalu težak i topao. U usporedbi s Ellesmereom, New Jersey se èinio kao tropi.
»Ovdje!« zaèuo se glas.
Rachel i ekipa okrenuli su se i ugledali klasièni crveno obojeni HH-65 Dolphin helikopter Obalne straže u stanju pripravnosti. Uokviren sjajnom bijelom crtom na repu helikoptera, odjeveni pilot im je mahao.
Tolland je impresionirano kimnuo prema Rachel. »Tvoj šef zna kako obaviti posao.«
Nemaš pojma koliko, pomislila je.
Corky se snuždio. »Veæ? Nema stanke za veèeru?«
Pilot im je zaželio dobrodošlicu i pomogao da udu. Ne pitajuæi ih za imena, nije izgovorio ništa osim pozdrava i sigurnosnih uputa. Pickering je oèigledno objasnio Obalnoj straži da ovaj let nije obznanjena misija. No, usprkos Pickeringovoj diskreciji, Rachel je primijetila da su njihovi identiteti ostali tajna samo nekoliko sekundi; pilot nije mogao sakriti razrogaèeni pogled kad je primijetio televizijsku zvijezdu Michaela Tollanda.
Rachel se veæ osjeæala napeto, èim je sjela uz Tollanda i privezala sigurnosni pojas. Motor iznad njih oživio je uz pištanje, a Dolphinovi opušteni, dvanaest metara dugi rotori polako su se poèeli ispravljati u srebrnoj izmaglici. Pištanje se pretvorilo u brujanje, a helikopter se podigao s piste, penjuæi se u noæ.
Pilot se okrenuo prema kabini i doviknuo: »Reèeno mi je da æete me obavijestiti o odredištu kad poletimo.«
Tolland je dao pilotu koordinate mjesta oko trideset nautièkih milja jugoistoèno od njihovog trenutnog položaja.
Njegov brod je dvanaest nautièkih milja od obale, pomislila je Rachel i naježila se.
Pilot je utipkao koordinate u navigacijski sustav. Zatim se smjestio i dodao gas. Helikopter je posrnuo naprijed i nagnuo se prema jugoistoku.
Dok su mraèni brežuljci obale New Jersevja nestajali, Rachel više nije promatrala crninu oceana koji se širio ispod nje. Usprkos strahu što je ponovno bila iznad vode, pokušala se utješiti spoznajom da je u društvu muškarca koji je uèinio ocean svojim životnim prijateljem. Tolland je bio stisnut uz nju u uskom trupu, njegovi kukovi i ramena dodirivali su njezine. Nijedno nije pokušalo promijeniti položaj.
»Znam da ovo ne bih smio reæi«, odjednom se oglasio pilot, kao da je spreman eksplodirati od uzbuðenja, »ali vi ste oèigledno Michael Tolland, i moram vam reæi, cijelu veèer vas gledam na televiziji! Meteorit! Apsolutno nevjerojatno! Sigurno ste zapanjeni!«
Tolland je strpljivo kimao glavom. »Bez rijeèi sam.«
»Dokumentarac je bio fantastièan! Znate, televizijske mreže stalno ga repriziraju. Nitko od pilota na dežurstvu nije htio ovaj let, zato što su svi htjeli nastaviti pratiti prijenos, ali ja sam izvukao najkraæu slamku. Možete li to vjerovati?! Najkraæu slamku! A gledajte me sada! Da su deèki imali pojma da æu prevoziti slavnog...«
»Zahvaljujemo vam na prijevozu«, prekinula ga je Rachel, »i moram vas zamoliti da našu prisutnost ovdje zadržite za sebe. Nitko ne smije znati da smo ovdje.«
»Apsolutno, gospodo. Naredbe su bile vrlo jasne.« Pilot se neækao, a zatim se njegov izraz lica ponovno ozario. »Hej, idemo li možda kojim sluèajem prema Goyi?«
Tolland je nevoljko kimnuo. »Idemo.«
»Majku mu!« izjavio je pilot. »Oprostite. Isprièavam se, ali vidio sam je u vašim emisijama. Dvostruki trup, zar ne? Èudna zvjerka! Nikad prije nisam bio na brodu dizajna SWATH. Nisam ni sanjao da æe vaš biti moj prvi!«
Rachel se iskljuèila, osjeæajuæi sve veæu nelagodu što su dalje bili od obale.
Tolland se okrenuo prema njoj. »Jesi li u redu? Mogla si ostati na obali. Rekao sam ti.«
Trebala sam ostati na obali, pomislila je Rachel, znajuæi da joj ponos to nikad ne bi dopustio.
»Ne, hvala. U redu sam.«
Tolland se nasmiješio. »Držat æu te na oku.«
»Hvala.« Rachel se iznenadila kako se zbog topline u njegovom glasu osjeæala sigurnije.
»Vidjela si Goyu na televiziji, zar ne?«
Potvrdno je kimnula. »To je... hmm... brod zanimljivog izgleda.«
Tolland se nasmijao. »Da. Bila je vrlo napredan prototip u svoje vrijeme, ali dizajn ljudi baš nisu prihvatili.«
»Ne znam zašto«, našalila se Rachel, zamišljajuæi èudni profil broda.
»NBC sad na mene vrši pritisak da koristim noviji brod. Nešto... ne znam, modernije, više seksi. Još sezonu ili dvije i natjerat æe me da je se riješim.« Tolland je zvuèao melankolièno pomislivši na to.
»Zar ne bi volio imati novi brod?«
»Ne znam, s Goyom imam puno sjeæanja...«
Rachel se nježno nasmiješila. »Pa, kao što je moja mama znala reæi, prije ili kasnije svi se moramo oprostiti od naše prošlosti.«
Tollandove oèi dugo su promatrale njezine. »Da, znam.«

98.

»SRANJE«, REKAO je vozaè taksija, okreæuæi glavu preko ramena prema Gabrielle. »Izgleda da se ispred nas dogodila nesreæa. Ne idemo nikamo. Barem neko vrijeme.«
Gabrielle je pogledala kroz prozor i vidjela rotirajuæa svjetla vozila hitnih službi koja su parala noæ. Nekoliko policajaca stajalo je na cesti ispred njih, zaustavljajuæi sav promet oko memorijalnog dijela grada.
»Mora da je neka vraška nesreæa«, rekao je vozaè, pokazujuæi prema plamenu u blizini FDR memorijala.
Gabrielle se namrštila prema treperavom sjaju. Zar baš sada? Trebala je doæi do senatora Sextona s ovom novom informacijom o OOGP-u i kanadskom geologu. Pitala se hoæe li NASA-ine laži o naèinu kako su pronašli meteorit biti dovoljno veliki skandal da ponovno udahne život u Sextonovu kampanju. Možda ne bi bilo za veæinu politièara, pomislila je, ali ovo je ipak Sedgewick Sexton, èovjek koji je izgradio svoju kampanju na uvelièavanju tuðih neuspjeha.
Gabrielle se nije uvijek ponosila senatorovom sposobnošæu da stavi prizvuk negativne etiènosti na politièke neuspjehe protivnika, ali bio je uèinkovit. Sextonovo majstorstvo aluzija i ponižavanja vjerojatno bi moglo pretvoriti ovu sitnu laž jednog NASA-inog odjela u sveobuhvatno pitanje karaktera koje æe imati utjecaja na cijelu svemirsku agenciju – a povezano s njom, i predsjednika.
S vanjske strane prozora plamen kod FDR memorijala izgledao je da se penje sve više. Zapalilo se i neko obližnje drveæe, a vatrogasni kamioni sad su ih polijevali vodom. Vozaè taksija ukljuèio je radio i poèeo prebirati po kanalima.
Uzdahnuvši, Gabrielle je zatvorila oèi i osjetila kako je umor preplavljuje u valovima. Kad je stigla u Washington, sanjala je kako æe cijeli život raditi u politici, možda jednog dana i u Bijeloj kuæi. Trenutno se osjeæala kao da joj je dosta politike za cijeli život – dvoboj s Marjorie Tench, slobodne fotografije nje i senatora, sve NASA-ine laži...
Reporter na radiju govorio je nešto o automobilskoj bombi i moguæem teroristièkom napadu.
Moram se maknuti iz ovog grada, pomislila je Gabrielle prvi put otkad je stigla u glavni grad zemlje.

99.

NADZORNIK SE rijetko osjećao umorno, ali današnji dan je uzeo svoj danak. Ništa nije bilo onako kako su predviđali – tragičan pronalazak tunela u ledu, problemi održavanja podataka tajnim, a sada i sve duža lista žrtava.
Nitko nije trebao umrijeti... osim Kanađanina.
Zvučalo je ironično da je tehnički najzahtjevniji dio plana na kraju predstavljao najmanji problem. Umetanje meteorita, obavljeno prije nekoliko mjeseci, proteklo je bez ikakvih problema. Jednom kad je anomalija bila u ledu, trebali su samo pričekati lansiranje satelita za orbitalno očitanje gustoće polova. OOGP je trebao skenirati velika područja u arktičkom krugu, a prije ili kasnije program za detektiranje anomalija pronašao bi meteorit i dao bi NASA-i veliko otkriće.
Ali prokleti program nije radio.
Kad je nadzornik saznao da program za otkrivanje anomalija ne radi i da nema izgleda za njegovo popravljanje do iza izbora, cijeli plan je zapao u nevolje. Bez OOGP-a, meteorit će ostati nepronađen. Nadzornik je morao pronaći način da potajno upozori nekoga u NASA-i da meteorit postoji. Rješenje je uključivalo organizirani radiopoziv kanadskog geologa u pomoć u području umetanja meteorita. Geolog je, iz očiglednih razloga, morao odmah biti ubijen, a njegova smrt je pripremljena da izgleda kao nesreća. Bacanje nevinog geologa iz helikoptera bio je početak. Stvari su se sad razvijale sve većom brzinom.
Wailee Ming. Norah Mangor. Oboje mrtvi.
Smjelo ubojstvo koje se upravo dogodilo kod FDR memorijala.
Popisu je uskoro trebalo dodati Rachel Sexton, Micheala Tollanda i dr. Marlinsona. Nema drugog načina, pomislio je nadzornik, odupirući se sve većem žaljenju. Ulozi su previsoki.

100.

DOLPHIN HELIKOPTER Obalne straže još uvijek je bio dvije nautièke milje od koordinata Goye i letio je na tisuæu metara visine kad je Tolland viknuo prema pilotu.
»Imate li na ovom helikopteru infracrvene kamere?«
Pilot je potvrdno kimnuo. »Ipak je ovo spasilaèki helikopter.«
Tolland je to i oèekivao. Infracrveni sustav NightSight bio je pomorski sustav za termièku detekciju, proizvod Raytheona, pomoæu kojeg je moguæe pronaæi žrtve brodoloma u tami. Toplina koju isijava glava plivaèa pojavljuje se kao crvena toèka u moru crnila.
»Ukljuèite ga«, rekao je Tolland.
Pilot je izgledao zbunjeno. »Zašto? Tražite nekoga?«
»Ne. Želim da svi nešto vide.«
»Neæemo ništa vidjeti na termalnom zaslonu s ovakve visine, ukoliko se ne radi o zapaljenoj naftnoj mrlji.«
»Samo ga ukljuèite«, rekao je Tolland.
Pilot je èudno pogledao u Tollanda i ukljuèio neke sklopke, nareðujuæi termièkoj leæi s donje strane helikoptera da pregleda podruèje tri nautièke milje oceana ispred njih. LCD zaslon na kontrolnoj tabli je oživio, a slika je polako uskladila fokus.
»Majku mu!« Helikopter je na trenutak posrnuo kad se pilot trznuo od iznenaðenja, pa zatim ponovno uspostavio kontrolu, buljeæi u zaslon.
Rachel i Corky su se nagnuli prema naprijed, promatrajuæi prizor s jednakim iznenaðenjem. Crna pozadina oceana bila je osvijetljena golemom spiralom pulsirajuæe crvene boje.
Rachel se sa strahom okrenula prema Tollandu. »Izgleda kao ciklona.«
»I jest«, rekao je Tolland. »Ciklona toplih struja. Oko kilometar u presjeku.«
Pilot Obalne straže nasmijao se u èudu. »Velika je. Vidimo ih tu i tamo, ali za ovako veliku još nisam èuo.«
»Pojavila se tek prošlog tjedna«, rekao je Tolland. »Vjerojatno neæe trajati dulje od nekoliko dana.«
»Što je uzrok?« upitala je Rachel, razumljivo zabrinuta velikim virom vrtložne vode usred oceana.
»Kupola magme«, rekao je pilot.
Rachel se okrenula prema Tollandu, zabrinutog pogleda. »Vulkan?«
»Ne«, odgovorio je Tolland. »Istočna obala nema aktivnih vulkana, ali tu i tamo se nade neki odbjegli džep magme koji se nakupi ispod dna mora i uzrokuje vruće točke. Vruća točka uzrokuje obrnute temperaturne slojeve – topla voda je na dnu, a hladnija na površini. To rezultira ovim velikim spiralnim strujama. Zovu se megastošci. Okreću se nekoliko tjedana, a zatim rasplinu.«
Pilot je promatrao pulsirajuću spiralu na LCD zaslonu. »Ovaj još uvijek izgleda vrlo snažno.« Zastao je, provjeravajući koordinate Tollandovog broda, a zatim pogledao preko ramena u čudu. »Gospodine Tolland, izgleda kao da ste usidreni prilično blizu samog središta vrtloga.«
Tolland je potvrdno kimnuo. »Struje su malo slabije blizu središta. Osamnaest čvorova. Otprilike kao sidrenje na brzoj rijeci. Naši sidreni lanci dobro su se naradili ovaj tjedan.«
»Isuse«, rekao je pilot. »Struja od osamnaest čvorova? Nemojte pasti u vodu!« Nasmijao se.
Rachel se nije smijala. »Mike, nisi mi spominjao megastošce, kupole magme i vruće struje.«
Stavio je ruku na njezino koljeno, ohrabrujući je. »Sve je savršeno sigurno, vjeruj mi.«
Rachel se namrštila. »Dakle, dokumentarac koji si radio bio je o ovom fenomenu magma kupole?«
»Megastošci i Sphyrna mokarran.«
»Tako je, bio si to već spomenuo.«
Tolland se nasmiješio. »Sphyrna mokarran obožavaju toplu vodu, a trenutno se svaki primjerak u okolini od stotinu nautičkih milja okuplja u ovom kilometar i pol širokom krugu zagrijanog oceana.«
»Zgodno.« Rachel je bojažljivo kimnula glavom. »A što je, molim te, Sphyrna mokarran?«
»Najružnija riba u moru.«
»Iverak?«
Tolland se nasmijao. »Veliki morski pas čekićar.«
Rachel se ukočila. »Oko tvog broda kruže morski psi čekićari?«
Tolland joj je namignuo. »Opusti se, nisu opasni.«
»Ne bih rekao da nisu opasni.«
Tolland se smijuljio. »Imaš pravo.« Šaljivo je dobacio pilotu. »Hej, kad ste posljednji put spašavali nekoga od napada morskog psa čekićara?«
Pilot je slegnuo ramenima. »Nemam pojma. Nismo spasili nikoga od čekićara već desetljećima.«
Tolland se okrenuo prema Rachel. »Vidiš. Desetljećima. Nema problema.«
»Prošli mjesec«, dodao je pilot, »imali smo napad kad je neki idiot ronilac bacao meku...«
»Čekaj malo!« rekla je Rachel. »Rekao si da već desetljećima niste nikoga spasili!«
»Da«, odgovorio je pilot. »Nikoga spasili. Obièno stignemo prekasno. Ti kuèkini sinovi brzo ubijaju.«

101.

Iz zraka se treperavi obris Goye nazirao na obzoru. Na kilometar udaljenosti Tolland je raspoznao blještava svjetla na palubi koja je Xavia, èlan njegove posade, mudro ostavila upaljena. Kad je vidio svjetla, osjetio se kao umoran putnik koji konaèno ulazi u svoje dvorište.
»Zar nisi rekao da je na brodu samo jedna osoba?« rekla je Rachel, iznenaðena što vidi sva svjetla.
»Ti ne ostavljaš upaljeno svjetlo kad si sama kod kuæe?«
»Jedno svjetlo. Ne cijelu kuæu.«
Tolland se nasmiješio. Usprkos Rachelinim nastojanjima da bude vedra, primijetio je da joj uopæe nije drago što je ovdje. Htio joj je staviti ruku oko ramena i ohrabriti je, ali znao je da joj nema što reæi. »Svjetla su upaljena zbog sigurnosti. Tako brod izgleda aktivan.«
Corky se smijuljio. »Plašiš se gusara, Mike?«
»Ne. Ovdje su najveæa opasnost idioti koji ne znaju èitati radar. Najbolja zaštita protiv sudara s drugim brodom je zajamèiti da te svi vide.«
Corky je pogledao dolje prema bliješteæem brodu. »Vide? Izgleda kao turistièki putnièki brod Carnival Cruise za Novu godinu. Oèigledno ti NBC plaæa raèune za struju.«
Helikopter Obalne straže usporio je i nagnuo se prema velikom osvijetljenom brodu, a pilot je poèeo manevrirati prema heliodromu na stražnjoj palubi. Èak i iz zraka, Tolland je vidio divlju struju koja je vukla spojeve brodskog trupa. Usidrena s pramca, Goya je bila okrenuta prema struji, povlaèeæi napeto sidro kao okovana zvijer.
»Zaista je ljepotica«, rekao je pilot, smijuæi se.
Tolland je znao da je komentar sarkastièan. Goya je bila ružna. »Ružna ko’ guzica« rijeèima jednog reportera. Jedan od samo sedamnaest brodova SWATH ikad napravljenih, trup Goye, koji je nalikovao na mali hidroavion s dva trupa bio je sve samo ne atraktivan.
Brod je u biti bio masivna vodoravna platforma koja pluta deset metara iznad oceana na èetiri ogromne noge prièvršæene za pontone. Iz daljine, izgledao je kao nisko postavljena naftna bušotina. Izbliza kao splav na potpeticama. Kabine za posadu, laboratoriji i navigacijski most nalazili su se u seriji sve manjih stožastih struktura na platformi, dajuæi grubi dojam velikog plutajuæeg stoliæa za kavu na kojem se nalazi mješavina razlièitih zgrada.
Usprkos njezinom ne baš uglaðenom izgledu, dizajn Goye imao je znatno manji gaz, uzrokujuæi bolju stabilnost. Vodoravna platforma omoguæavala je bolje snimanje, jednostavniji rad u laboratoriju i manje znanstvenika s morskom bolešću. Iako je NBC vršio pritisak na Tollanda da im dopusti da mu kupe nešto novije, Tolland ih je odbijao. Istina, bilo je boljih brodova, čak i stabilnijih, ali Goya je bio njegov dom već gotovo desetljeće – brod s kojim se vratio nakon Celijine smrti. U nekim noćima još uvijek je čuo njezin glas u vjetru na palubi. Kada i ako duhovi ikad nestanu, Tolland će razmotriti mogućnost nabave drugog broda.
Ne još.
Kad se helikopter konačno spustio na Goyinu pramčanu palubu, Rachel Sexton osjetila je samo polovično olakšanje. Dobra vijest bila je da više ne leti nad oceanom. Loša vijest je da sada stoji na njemu. Pokušala je nadjačati drhtanje u nogama dok je izlazila na palubu i gledala oko sebe. Paluba je bila iznenađujuće natrpana, posebno s helikopterom na heliodromu. Pogledavajući prema krmi, Rachel je promatrala nezgrapne, naslagane oblike koji su sačinjavali glavni dio broda.
Tolland je stajao uz nju. »Znam«, rekao je, govoreći glasno kako bi nadjačao zvuk podivljale struje. »Izgleda veće na televiziji.«
Rachel je kimnula. »I stabilnije.«
»Ovo je jedan od najbržih brodova na moru. Jamčim.« Tolland je stavio ruku na njezino rame i poveo je preko palube.
Toplina njegove ruke učinila je više za smirivanje Rachelinih živaca nego išta što joj je mogao reći. Ipak, kad je pogledala prema stražnjem dijelu broda, vidjela je podivljalu struju koja je ostavljala trag kao da brod plovi punom brzinom. Sjedimo na megastošcu, pomislila je.
Na srednjem dijelu stražnje palube najbliže pramcu, Rachel je primijetila poznatu podmornicu Triton za jednu osobu kako visi na golemom vitlu. Triton – nazvan po grčkom bogu mora – nije uopće sličio na svog pretka čelične oplate, Alvina. Triton je imao hemisfernu akrilnu kupolu na prednjem kraju, zbog čega je izgledao više kao akvarij nego podmornica. Rachel nije mogla zamisliti išta strasnije od potapanja stotinu metara u ocean samo s kupolom od prozirnog akrila između njezinog lica i oceana. Naravno, prema Tollandovim riječima, jedini neugodni dio vožnje u Tritonu bilo je stavljanje podmornice u more – sporo spuštanje vitlom kroz otvor na palubi Goye, dok se kao visak klatite deset metara iznad mora.
»Xavia je vjerojatno u hidrolaboratoriju«, rekao je Tolland hodajući preko palube. »Ovim putem.«
Rachel i Corky pratili su Tollanda preko pramčane palube. Pilot Obalne straže ostao je u helikopteru sa strogim naređenjima da ne smije koristiti radiovezu.
»Pogledaj ovo«, rekao je Tolland, zastajući uz pramčanu ogradu broda.
Rachel se nećkajući približila ogradi. Bili su vrlo visoko. Voda je bila dobrih deset metara ispod njih, a Rachel je ipak mogla osjetiti vrućinu koja se uzdizala iz vode.
»Temperatura je otprilike kao topla kupka«, rekao je Tolland, nadglasavajuæi buku struje. Posegnuo je prema sklopki na ogradi. »Gledaj ovo.« Ukljuèio je sklopku.
Široki luk svjetlosti proširio se kroz vodu iza broda, obasjavajuæi je iznutra kao osvijetljeni bazen. Rachel i Corky istovremeno su ustuknuli.
Voda oko broda bila je ispunjena desecima avetinjskih sjena. Vojska vitkih, tamnih oblika plivala je samo metar ispod obasjane površine, paralelno uz struju, a njihove nepogrešive èekiæaste glave pomicale su se lijevo-desno kao da prate neki prethistorijski ritam.
»Isuse, Mike«, uzviknuo je Corky. »Tako mi je drago što si ovo podijelio s nama.«
Rachelino tijelo se ukoèilo. Htjela se odmaknuti od ograde, ali nije se mogla pomaknuti. Bila je paralizirana užasavajuæim pogledom.
»Nevjerojatni su, zar ne?« rekao je Tolland. Njegova ruka ponovno je bila na njezinom ramenu, ohrabrujuæi je. »Plivat æe u ovim toplim dijelovima još tjednima. Ovi deèki imaju najbolje noseve u moru – napredne teleencefalonske olfaktorne polutke. Mogu namirisati krv na udaljenosti od skoro dva kilometra.«
Corky je bio sumnjièav. »Napredne teleencefalonske olfaktorne polutke?«
»Ne vjeruješ mi?« Tolland je poèeo kopati po aluminijskom ormariæu na mjestu na kojem su stajali. Nakon nekoliko trenutaka, izvukao je malu, mrtvu ribu. »Savršeno.« Uzeo je nož iz hladnjaka i razrezao mlitavu ribu na nekoliko mjesta. Iz rezova je poèela kapati krv.
»Mike, za ime Božje«, rekao je Corky. »Odvratno.«
Tolland je bacio krvavu ribu preko palube, pala je deset metara niže. U trenutku kad je udarila u vodu, šest ili sedam morskih pasa jurnulo je i zapoèelo je divlje guranje. Redovi srebrnastih zuba divlje su škljocali prema krvavoj ribi. Trenutak kasnije, ribe više nije bilo.
Užasnuta, Rachel se okrenula i buljila u Tollanda, koji je veæ držao drugu ribu. Iste vrste. Iste velièine.
»Ovaj put, bez krvi«, rekao je Tolland. Bez rezanja ribe, bacio je u vodu. Riba je pljusnula u vodu, ali ništa se nije dogodilo. Èekiæari je nisu primjeæivali. Struja je odnijela mamac, ne privlaèeæi nikakav interes.
»Napadaju samo na mirisni podražaj«, rekao je Tolland vodeæi ih dalje od ograde. »Zapravo, mogli biste plivati medu njima potpuno sigurni – naravno, sve dok nemate otvorenih rana.«
Corky je pokazao prema šavovima na licu.
Tolland se namrštio. »Da. Za tebe nema plivanja.«