102.

GABRIELLIN TAKSI nije se pomicao.
Čekajući na cestovnoj barikadi u blizini FDR memorijala, promatrala je vozila hitne pomoći u daljini i osjećala kako se neka nestvarna magla spustila na grad. Na radiju se čulo kako je u eksplodiranom automobilu bio visokopozicionirani vladin dužnosnik.
Vadeći mobitel, nazvala je senatora. Sigurno se već pita zašto je toliko dugo nema.
Linija je bila zauzeta.
Gabrielle je pogledala prema taksimetru koji je neumorno otkucavao i namrštila se. Neki od automobila ispred njih počeli su se uspinjati na nogostupe, okretati i tražiti alternativne pravce.
Vozač je pogledao preko ramena. »Želite čekati? Novac je vaš.«
Gabrielle je vidjela kako dolazi još službenih vozila. »Ne. Idemo okolo.«
Vozač je potvrdno progunđao i počeo izvoditi čudan manevar okretanja. Dok su poskakivali preko rubnika, Gabrielle je ponovno nazvala Sextona.
Još uvijek zauzeto.
Nekoliko minuta kasnije nakon što su napravili široki krug, taksi je vozio uz Ulicu C. Gabrielle je pred sobom vidjela obris uredske zgrade Phillipa A. Harta. Namjeravala je otići ravno u senatorov apartman, ali budući da je njezin ured bio ovako blizu...
»Stanite«, naglo je rekla vozaču. »Ovdje. Hvala.« Pokazala je prstom.
Taksi je stao.
Gabrielle je platila iznos na taksimetru i dodala deset dolara. »Možete li pričekati deset minuta?«
Taksist je pogledao u novac, a zatim na svoj sat. »Ni minute duže.«
Gabrielle je žurno otišla. Vratit ću se za pet.
Napušteni mramorni hodnici uredske zgrade Senata izgledali su gotovo kao grobnica u ovo doba noći. Gabriellini mišići bili su napeti dok se žurila kroz labirint asketskih kipova koji su obrubljivali ulaz trećeg kata. Njihove kamene oči naizgled su je pratile poput tihih stražara.
Kad je stigla do glavnih vrata senatorovog peterosobnog apartmanskog ureda, upotrijebila je svoju ključ-karticu za ulaz. Predvorje za tajnicu bilo je u prigušenom svjetlu. Prolazeći kroz predvorje, krenula je niz hodnik prema svom uredu. Ušla je, upalila fluorescentna svjetla i otišla ravno do ladice sa spisima.
Imala je èitavu arhivu o NASA-inom proraèunu Sustava za nadzor Zemlje, ukljuèujuæi i mnoštvo informacija o OOGP-u. Sexton æe sigurno htjeti sve podatke o OOGP-u do kojih može doæi èim mu kaže za Harpera.
NASA je lagala o OOGP-u.
Dok je Gabrielle listala kroz fascikle, zazvonio je mobitel.
»Senatore?« odgovorila je.
»Ne, Gabs. Yolanda je.« Glas njezine prijateljice bio je neobièno oštar. »Jesi li još uvijek u NASA-i?«
»Ne, u uredu sam.«
»Jesi li pronašla što u NASA-i?«
Nemaš pojma koliko. Gabrielle je znala da ništa ne smije reæi Yolandi prije nego što razgovara sa Sextonom; senator æe imati vrlo specifiène ideje o tome što uèiniti s tom informacijom. »Reæi æu ti sve nakon što razgovaram sa Sextonom. Upravo sam krenula k njemu.«
Yolanda je zastala. »Gabs, znaš ono što si govorila o financiranju Sextonove kampanje i FIS-u?«
»Rekla sam ti da sam bila u krivu i...«
»Upravo sam saznala da dva naša reportera koja pokrivaju svemirsku industriju rade na sliènoj prièi.«
Gabrielle je bila iznenaðena. »Što želiš reæi?«
»Ne znam. Ali ti deèki su dobri i izgledali su prilièno uvjereni da je Sex-ton uzimao lovu od Fundacije za istraživanje svemira. Samo sam ti to htjela reæi. Znam da sam ti ranije rekla kako je to ludost. Marjorie Tench nije zvuèala kao vjerodostojan izvor, ali ovi naši deèki... ne znam, možda bi trebala porazgovarati s njima prije nego što odeš do senatora.«
»Ako su toliko uvjereni, zašto nisu to veæ objavili?«
Gabrielle je zvuèala obrambenije nego što je htjela.
»Nemaju nikakve èvrste dokaze. Senator je oèigledno vrlo spretan u prikrivanju svojih tragova.«
Kao i veæina politièara. »Tu nema prièe, Yolanda. Rekla sam ti da je senator priznao uzimanje donacija od FIS-a, ali sve donacije su ispod dopuštene granice.«
»Znam da je to tebi rekao, Gabs, i ne tvrdim da znam što je istina, a što nije. Osjeæala sam se obveznom nazvati te zato što sam ti rekla da ne vjeruješ Marjorie Tench, a sad saznajem da i drugi ljudi misle da senatora potplaæuju. To je sve.«
»Koji su to reporteri?« Gabrielle je osjetila neoèekivani bijes kako kljuèa u njoj.
»Bez imena. Mogu vam ugovoriti sastanak. Pametni su. Razumiju zakone o financiranju kampanja...« Yolanda je oklijevala. »Znaš, deèki vjeruju da Sextonu opasno treba lova – èak da je bankrotirao.«
U tišini svog ureda Gabrielle je èula jeku optužbi izreèenih Tenchinim hrapavim glasom. Nakon što je Katherine umrla, senator je protratio veliku veæinu njezinog nasljedstva na loše ulaganje, osobno ugaðanje i kupovinu onoga što je izgledalo kao sigurna pobjeda u izborima. Prije šest mjeseci tvoj kandidat je bankrotirao.
»Naši deèki voljeli bi porazgovarati s tobom«, rekla je Yolanda.
Sigurna sam da bi, pomislila je Gabrielle. »Nazvat æu te.«
»Zvuèiš bijesno.«
»Nikad na tebe, Yolanda. Nikad na tebe. Hvala ti.«
Gabrielle je prekinula vezu.
Drijemajuæi na stolici u hodniku ispred apartmana Westbrooke senatora Sextona, zaštitar se uz trzaj probudio na zvuk svog mobilnog telefona. Podižuæi se uspravno na stolici, protrljao je oèi i izvukao telefon iz džepa sakoa.
»Da?«
»Owen, Gabrielle je.«
Sextonov zaštitar prepoznao je njezin glas. »O, bog.«
»Moram razgovarati sa senatorom. Možeš li pokucati na njegova vrata? Linija mu je zauzeta.«
»Kasno je.«
»Budan je. Sigurna sam.« Gabrielle je zvuèala nervozno. »Ovo je hitan sluèaj.«
»Još jedan?«
»Ne, isti. Samo mi ga daj na telefon, Owen. Zaista ga nešto moram pitati.«
Zaštitar je uzdahnuo, dižuæi se. »Dobro, dobro. Pokucat æu.« Protegnuo se i krenuo prema Sextonovim vratima. »Ali èinim to samo zato jer je bio zadovoljan što sam vas ranije pustio unutra.« Neækajuæi je podigao ruku prema vratima.
»Što si rekao?« pitala je Gabrielle.
Zaštitar je zaustavio ruku usred zamaha. »Rekao sam da je senator bio zadovoljan što sam vas ranije pustio unutra. Bili ste u pravu. Nije mi stvarao probleme.«
»Ti i senator ste razgovarali o tome?« Gabrielle je zvuèala iznenaðeno.
»Da. Pa što?«
»Ništa, samo nisam mislila...«
»Zapravo, bilo je èudno. Senatoru je trebalo nekoliko sekundi da se uopæe prisjeti da ste bili u sobi. Mislim da su deèki popili malo više.«
»Kad ste razgovarali o tome, Owen?«
»Odmah nakon što ste otišli. Nešto nije u redu?«
Trenutak tišine. »Ne...ne. Ništa. Slušaj, kad malo bolje razmislim, nemojmo smetati senatoru. Pokušat æu ga dobiti na kuænu liniju, ako ne uspijem, nazvat æu te, pa æeš mu pokucati.«
Zaštitar je zakolutao oèima. »Kako god vi kažete, gospoðice Ashe.«
»Hvala ti, Owen. Oprosti na smetnji.«
»Nema problema.« Zaštitar je prekinuo vezu, bacio se natrag u stolicu i zaspao.
Sama u uredu, Gabrielle je nepomièno stajala nekoliko sekundi prije nego što je spustila slušalicu. Sexton zna da sam bila u stanu... a to mi nikada nije spomenuo?
Veèerašnja prozraèna èudnovatost postajala je sve mutnija. Gabrielle je ostavila poruku senatoru da je nazove dok je bila u ABC-u. Senator ju je iznenadio nièim potaknutim priznanjem kako se sastaje sa svemirskim tvrtkama i prihvaæa novac. Njegova iskrenost vratila ju je k njemu. Èak se i posramila. Njegovo priznanje u sadašnjem svjetlu izgledalo je manje èasno.
Sitan novac, rekao je Sexton. Savršeno legalno.
Odjednom su sve neodreðene sumnje koje je Gabrielle ikad osjetila prema senatoru Sextonu isplivale na površinu.
Izvana se èuo taksi kako trubi.

103.

KOMANDNI MOST Goye bio je kocka od pleksiglasa smještena dva kata iznad glavne palube.
Rachel je imala pogled od 360 stupnjeva na tamno more koje je okruživalo. Pogled koji je èinio nervoznom i samo je još jednom pogledala prije nego što je izbacila sliku iz glave i usredotoèila se na problem pred sobom.
Nakon što je poslala Tollanda i Corkyja da pronaðu Xaviju, Rachel se pripremila nazvati Pickeringa. Obeæala je direktoru da æe ga nazvati èim stignu, a zanimalo ju je i što je saznao na sastanku s Marjorie Tench.
Goyin SHINCOM 2100 digitalni komunikacijski sustav bio je ureðaj s kojim je Rachel bila dovoljno upoznata. Znala je da æe, ukoliko razgovor bude kratak, prijenos biti siguran.
Birala je Pickeringov privatni broj i držala slušalicu SHINCOM-a 2100 uz uho, èekajuæi. Oèekivala je da æe se Pickering javiti na prvo zvono. Ali linija je nastavila zvoniti.
Šest puta. Sedam. Osam...
Rachel je buljila u tamni ocean, a nemoguænost stupanja u kontakt s ravnateljem nije umirivala njezinu nelagoda zbog boravka na moru.
Devet puta. Deset puta. Javi se!
Hodala je kabinom, èekajuæi. Što se dogaða? Pickering je uvijek nosio mobitel sa sobom, a uz to je izrièito rekao Rachel da ga nazove.
Nakon petnaestog zvona prekinula je vezu.
Sve više uznemirena, ponovno je podigla SHINCOM prijamnik i ponovila broj.
Èetiri. Pet.
Gdje je?
Konaèno se linija spojila. Rachel je osjetila val olakšanja, ali bio je kratkog trajanja. Nitko nije bio na liniji. Samo tišina. »Halo«, javila se. » Direktore?«
Zaèula, su se tri brza klika.
»Halo?« ponovila je Rachel.
Eksplozija elektronske statike razlila se vezom, udarajuæi u Rachelin bubnjiæ. Zbog boli je odmaknula slušalicu dalje od glave. Statika je odjednom prestala. Sad je zaèula niz sve brže oscilirajuæih tonova koji su pulsirali u razmacima od pola sekunde. Rachelina zbunjenost brzo se pretvorila u shvaæanje. A zatim i strah.
»Sranje!«
Naglo se okreæuæi prema kontrolama na mostu, lupila je slušalicu natrag o postolje, prekidajuæi vezu. Nekoliko trenutaka stajala je, užasnuta, pitajuæi se je li uspjela prekinuti vezu na vrijeme.
Usred broda, dva kata niže, hidrolaboratorij Goye bio je prostran radni prostor razdvojen dugim pultovima i otocima natrpanim elektronskom opremom – ureðajima za profiliranje morskog dna, analizatorima struja, sudoperima, kapuljaèama za isparavanje, ugradbenim hladnjacima za uzorke, raèunalima i naslaganim kutijama za istraživaèke podatke i prièuvne elektronske dijelove koji su držali sve u funkciji.
Kad su Tolland i Corky ušli, Goyina rezidentna geologinja, Xavia, sjedila je naslonjena ispred televizora koji je tutnjio. Nije se ni okrenula.
»Jeste li potrošili sav novac za pivo?« viknula je preko ramena, oèigledno misleæi da se vratio netko od posade.
»Xavia«, rekao je Tolland. »Mike je.«
Geologinja se naglo okrenula, gutajuæi komadiæ unaprijed pripremljenog sendvièa koji je upravo jela. »Mike?« zamucala je, oèigledno zbunjena što ga vidi. Ustala je, stišala televizor i prišla mu, još uvijek žvaèuæi. »Mislila sam da su se deèki vratili iz barova. Što radiš ovdje?«
Xavia je bila krupna i tamnije kože, s oštrim glasom i mrzovoljnim izgledom. Pokazala je prema televizoru, koji je prenosio reprize Tollandovog dokumentarca o meteoritu s lica mjesta. »Niste se dugo zadržali na ledenoj zaravni, zar ne?«
Nešto nas je omelo, pomislio je Tolland. »Xavia, siguran sam da prepoznaješ Corkyja Marlinsona.«
Xavia je potvrdno kimnula. »Èast mi je, gospodine.«
Corky je oèima proždirao sendviè u njezinoj ruci. »Ovo izgleda ukusno.«
Xavia ga je èudno pogledala.
»Primio sam tvoju poruku«, Tolland je rekao Xaviji. »Rekla si da sam pogriješio u prezentaciji? Želim razgovarati s tobom o tome.«
Xavia je buljila u njega i oglasila se prodornim smijehom. »Zato ste se vratili? O, Mike, za ime Božje, rekla sam ti da nije ništa strašno. Samo sam te zadirkivala. NASA ti je oèigledno dala neke stare podatke. Nisu u pravilnom redoslijedu. Ozbiljno, samo tri ili èetiri pomorska geologa na svijetu mogla bi primijetiti propust!«
Tolland je zadržavao dah. »Taj propust. Ima li možda ikakve veze s okruglim granulama?«
Xavijino lice odavalo je zaprepaštenost. »Bože. Jedan od tih geologa veæ te nazvao?«
Tolland se snuždio. Okrugle granule. Pogledao je u Corkyja, a zatim ponovno u pomorsku geologinju. »Xavia, trebam znati sve što mi možeš reæi o tim okruglim granulama. Što sam pogriješio?«
Xavia je buljila u njega, oèigledno shvaæajuæi da je smrtno ozbiljan. »Mi-ke, nije ništa strašno. Nedavno sam proèitala mali èlanak u specijaliziranom èasopisu. Ne razumijem zašto si toliko zabrinut zbog toga.«
Tolland je uzdahnuo. »Xavia, koliko god èudno ovo može zvuèati, što manje znaš veèeras, to bolje. Sve što tražim od tebe je da nam kažeš što znaš o okruglim granulama, a zatim æeš trebati analizirati uzorak kamena.«
Xavia je izgledala zbunjeno i lagano uznemireno što nije ukljuèena u prièu. »Dobro, idem po taj èlanak. U mom je uredu.« Odložila je sendviè i krenula prema vratima.
Corky je viknuo za njom. »Mogu li pojesti ovo?«
Xavia je zastala, iznenaðena. »Želite pojesti moj sendviè?«
»Pa, mislio sam da vi...«
»Uzmite si svoj prokleti sendviè.« Xavia je otišla.
Tolland se smijao, pokazujuæi prema drugoj strani laboratorija i hladnjaku za uzorke. »Donja polica, Corky. Izmeðu boca likera i vreæica s lignjama.«
Vani, na palubi, Rachel se spuštala strmim stepenicama s mosta i krenula prema heliodromu. Pilot Obalne straže je dremuckao, ali se uspravio kad je Rachel pokucala po kabini.
»Veæ ste gotovi?« upitao je. »To je bilo brzo.«
Rachel je odmahnula glavom, vrlo nervozna. »Možeš li ukljuèiti površinski i zraèni radar?«
»Naravno. U promjeru od deset morskih milja.«
»Upali ga, molim te.«
Zbunjeno, pilot je aktivirao nekoliko sklopki i zaslon radara se upalio. Osvijetljena crta je lijeno kružila.
»Vidiš li što?« upitala je Rachel.
Pilot je prièekao da crta napravi nekoliko punih krugova. Podesio je neke parametre i nastavio promatrati. Sve je bilo èisto. »Nekoliko manjih brodova daleko na rubu radara, ali udaljuju se od nas. Sve je èisto. Milje i milje otvorenog mora u svim pravcima.«
Rachel Sexton je odahnula, iako se još uvijek nije osjeæala opušteno. »Uèini mi uslugu, ako vidiš da nešto ide prema nama – brod, zrakoplov, bilo što – možeš li me odmah obavijestiti?«
»Nema problema. Je li sve u redu?«
»Da. Samo bih htjela znati, ako nam stiže društvo.«
Pilot je slegnuo ramenima. »Gledat æu radar, gospodo. Ako se bilo što pojavi, vas æu prvu obavijestiti.«
Rachelina osjetila su treperila dok je hodala prema hidrolaboratoriju. Kad je ušla, Corky i Tolland su sjedili sami ispred raèunala i jeli sendvièe.
Corky joj se obratio punih usta. »Što želiš? Piletinu s okusom ribe, salamu s okusom ribe ili salatu od jaja s okusom ribe?«
Rachel je jedva èula pitanje. »Mike, kako brzo možemo doæi do te informacije i maknuti se s broda?«

104.

TOLLAND JE NERVOZNO hodao po hidrolaboratoriju, čekajući zajedno s Rachel i Corkyjem Xavijin povratak. Novosti o okruglim granulama bile su skoro jednako uznemiravajuće kao i Racheline vijesti o pokušaju kontaktiranja Pickeringa.
Ravnatelj se nije javljao.
A netko je pokušao pulsom otkriti Goyinu lokaciju.
»Opustite se«, rekao je Tolland svima. »Sigurni smo. Pilot Obalne straže prati radar.
On nas može upozoriti dovoljno rano, ako itko krene u našem smjeru.«
Rachel je kimala glavom, slažući se, iako je i dalje izgledala vrlo nervozno.
»Mike, koji je ovo vrag?« upitao je Corky, upirući prema ekranu Spark računala na kojem se nalazila psihodelična slika koja je pulsirala i uvijala se kao da je živa.
»Akustični dopler uređaj za profiliranje struja«, odgovorio je Tolland. »Gledaš u presjek struja i temperaturnih slojeva oceana ispod broda.«
Rachel je buljila. »Mi smo usidreni iznad toga?«
Tolland je morao priznati da prizor izgleda zastrašujuće. Na površini, voda se pojavljivala kao rotirajuća plavozelena boja, ali niže su se boje polako pretvarale u zloslutno crvenonarančastu, kako su se temperature povećavale. U blizini dna, gotovo dva kilometra duboko, lebdeći iznad morskog dna, bjesnio je krvavo crveni vrtlog ciklona.
»To je megastožac«, rekao je Tolland.
Corky je progunđao. »Izgleda kao podvodna pijavica.«
»Princip je isti. Oceani su obično hladniji i gušći u blizini dna, ali u ovom slučaju je dinamika obrnuta. Duboka voda je zagrijana i lakša pa se podiže prema površini. Istodobno, površinska voda je teža i pada prema dolje u velikoj spirali kako bi ispunila prazninu. U takvim slučajevima u oceanu se stvaraju ovakve struje koje se kovitlaju. Veliki vrtlozi.«
»A što je onaj veliki brežuljak na morskom dnu?« Corky je pokazao prema ravnom prostranstvu morskog dna iz kojeg se kao balon uzdizao veliki kupolasti brežuljak. Točno iznad njega kovitlao se vrtlog.
»Taj brežuljak je kupola magme«, rekao je Tolland. »Mjesto na kojem lava gura odozdo, ispod dna oceana.«
Corky je kimnuo. »Kao ogroman prišt.«
»Moglo bi se tako reći.«
»A što ako pukne?«
Tolland se namrštio, prisjećajući se poznatog megastošca iz 1986., koji je eruptirao kod grebena Juan de Fuca, kada se tisuće tona magme na tisuću i dvjesto stupnjeva izlilo u ocean gotovo istodobno, trenutno pojačavajući intenzitet stošca. Površinske struje postale su sve snažnije, kako se vrtlog munjevito širio prema gore. Ono što se dogodilo nakon toga, bilo je nešto što Tolland nije namjeravao podijeliti s Corkyjem i Rachel te večeri.
»Kupole magme u Atlantiku ne pucaju«, rekao je Tolland. »Hladna voda koja cirkulira preko brežuljka stalno hladi i ukrućuje Zemljinu koru, držeći magmu sigurnom ispod debelog sloja kamena. Vremenom se lava ispod brežuljka ohladi, a vrtlog nestane. Megastošci općenito nisu opasni.«
Corky je prstom pokazao prema izlizanom časopisu koji je ležao na stolu pokraj računala. »Dakle, kažeš da Američki znanstvenik piše o fikciji?«
Tolland je primijetio naslovnicu i trznuo se. Izgleda da ga je netko izvukao iz Goyine arhive starih znanstvenih časopisa: Američki znanstvenik, veljača 1999. Naslovna stranica prikazivala je umjetnički prikaz supertankera koji se okreće bez kontrole u velikom oceanskom vrtlogu. Na naslovnici je pisao: MEGASTOŠCI – GOLEMI UBOJICE IZ DUBINA?
Tolland se nasmijao. »Potpuno nebitno. Članak obraduje megastošce u područjima potresa. Prije nekoliko godina to je bila popularna teorija za Bermudski trokut, čime su objašnjavali nestanak brodova. Tehnički govoreći, ako postoji neka vrsta kataklizmičkog geološkog događaja za kakav ovdje još nitko nije čuo, kupola bi mogla puknuti i vrtlog bi mogao postati dovoljno velik da... pa, znate...«
»Ne, ne znamo«, rekao je Corky.
Tolland je slegnuo ramenima. »Da se popne na površinu.«
»Odlično. Tako se radujem što si nas pozvao na brod.«
Xavia je ušla, noseći papire. »Divite se megastošcu?«
»O, da«, sarkastično je rekao Corky. »Mike nam je upravo govorio da ako onaj mali brežuljak pukne, svi ćemo završiti u kovitlacu velikog slivnika.«
»Slivnika?« Xavia se hladno nasmijala. »Bilo bi to više kao ispiranje najveće WC školjke na svijetu.«
Vani na palubi Goye, pilot helikoptera Obalne straže budno je motri na ekran EMS radara. Kao pilot u spasilačkoj službi, znao je prepoznati strah u očima ljudi; Rachel Sexton je bila preplašena kad ga je zamolila da budno pazi na neočekivane posjetitelje na putu prema Goyi.
Kakve je posjetitelje očekivala, pitao se.
Po onomu što je pilot mogao vidjeti, more i zrak u krugu od deset morskih milja u svim smjerovima, nisu odavali ništa što je izgledalo neobično. Ribarska koča na udaljenosti od osam milja. Tu i tamo poneki zrakoplov koji bi prošao rubnim dijelom radara i ponovno nestao u nepoznatom pravcu.
Pilot je uzdahnuo, okreæuæi pogled prema oceanu koji je šumio posvuda oko broda. Osjeæaj je bio sablastan – kao plovljenje punom brzom, iako je brod usidren.
Vratio je oèi natrag na ekran i gledao. Budno.

105.

NA GOYI JE Tolland upoznao Xaviju s Rachel. Xavia je bila sve zbunjenija istaknutom pratnjom pred kojom je stajala u hidrolaboratoriju. Uz to, Rachelina oèigledna želja da obave testove i otiðu s broda što je brže moguæe, vidno je èinila Xaviju nervoznom.
Uzmi vremena koliko ti treba, Xavia, Tolland joj je pokazivao oèima. Trebamo znati sve.
Xavia je poèela govoriti, nervoznim glasom. »U tvom dokumentarcu, Mike, rekao si da se one okrugle metalne nakupine u kamenu mogu stvoriti samo u svemiru.«
Tolland je veæ osjetio jezivi predosjeæaj. Okrugle granule formiraju se samo u svemiru. Tako mi je NASA rekla.
»Ali prema ovim bilješkama«, rekla je Xavia, podižuæi papire, »to nije u potpunosti toèno.«
Corky je sijevnuo. »Naravno da je istinito!«
Xavia se namrštila i poèela mahati papirima. »Prošle godine je mladi geolog Lee Pollock sa Sveuèilišta Drew koristio novu generaciju pomorskog robota za uzimanje uzoraka Zemljine kore iz dubina Pacifika kod Marijanske brazde. Izvukao je kamen koji je sadržavao geološke znaèajke nikada do tada viðene. Znaèajke koji su izgledom bile vrlo sliène okruglim granulama. Nazvao ih je plagioklasne stresne inkluzije – siæušni mjehuriæi metala koji su oèigledno bili ponovno homogenizirani pod velikim pritiskom dubokog oceana. Dr. Pollock bio je iznenaðen što je pronašao mjehuriæe metala u morskom kamenu, pa je formulirao jedinstvenu teoriju koja objašnjava njihovo postojanje.«
Corky je gunðao. »Oèigledno je to morao napraviti.«
Xavia ga je ignorirala. »Dr. Pollock tvrdi da je kamen nastao u izuzetno dubokom podruèju oceana, gdje je veliki pritisak promijenio veæ postojeæi kamen, omoguæavajuæi nekim posve razlièitim metalima da se spoje.«
Tolland je razmotrio moguænost. Marijanska brazda bila je gotovo dvanaest kilometara duboka, jedna od posljednjih uistinu neistraženih podruèja na planetu. Samo šaèica robotskih sondi je otišla toliko duboko, a veæina je popustila pod pritiskom daleko prije spuštanja na dno. Pritisak vode u brazdi bio je golem – zapanjujuæih tisuæu i èetiri stotine kilograma po kvadratnom centimetru, u usporedbi s dvanaest kilograma na površini mora. Oceanografi su još uvijek znali vrlo malo o geološkim snagama na najdubljem morskom dnu. »Dakle, taj tip Pollock smatra da Marijanska brazda može napraviti kamenje s okruglim granulama?«
»To je izuzetno nepoznata teorija«, rekla je Xavia. »Zapravo, nikad nije službeno objavljena. Ja sam sluèajno naišla na Pollockove osobne bilješke na internetu prošlog mjeseca kad sam prikupljala bilješke o interakciji tekuæeg kamena za našu nadolazeæu predstavu megastošca. Inaèe ni ja nikad ne bih èula za to.«
»Teorija nikad nije objavljena«, rekao je Corky, »zato što je besmislena. Za stvaranje okruglih granula potrebna je toplina. Pritisak vode ne može promijeniti strukturu kristala u kamenu.«
»Pritisak«, ispalila je Xavia, »igrom sluèaja je najveæi uzrok geoloških promjena na našem planetu. Jesi li èuo za nešto što se zove metamorfit? Geologija za poèetnike?«
Corky se namrštio.
Tolland je shvatio kako je Xavia u pravu. Iako je toplina igrala odreðenu ulogu u metamorfnoj geologiji Zemlje, veæina metamorfita stvorena je izuzetno velikim pritiskom. Zapanjujuæe, stijene duboko u Zemljinoj kori bile su pod tolikim pritiskom da su se ponašale više kao gusta melasa, a manje kao kruti kamen, postajuæi elastièni i prolazeæi kroz kemijske promjene u procesu. Ipak, teorija dr. Pollocka zvuèala je nategnuto.
»Xavia«, rekao je Tolland. »Nikad nisam èuo da pritisak vode sam po sebi može kemijski promijeniti kamen. Ti si geolog, što ti misliš o tome?«
»Pa«, rekla je, listajuæi svoje bilješke, »izgleda da pritisak vode nije bio jedini faktor.« Xavia je pronašla paragraf i citirala Pollockove bilješke. »Kora oceana u Marijanskoj brazdi, veæ pod velikim hidrostatièkim pritiskom, može se još više komprimirati tektonskim snagama subdukcijskih zona u tom podruèju.«
Naravno, pomislio je Tolland. Marijanska brazda, uz dodatak pritiska dvanaest kilometara vode, bila je u subdukcijskoj zoni – liniji pritiska na mjestu gdje se pacifièka i indijska tektonska ploèa pomièu jedna prema drugoj i sudaraju. Spojeni pritisak u brazdi mogao bi biti zastrašujuæi, a buduæi da je podruèje toliko udaljeno i opasno za istraživanje, èak i da postoje okrugle granule tamo dolje, izgledi da netko zna o njima bili su vrlo mali.
Xavia je nastavila èitati. »Spoj hidrostatièkog i tektonskog pritiska potencijalno bi mogao pretvoriti koru u elastièno ili polukruto stanje, omoguæavajuæi povezivanje lakših elemenata u strukture nalik na okrugle granule, za koje se mislilo da nastaju samo u svemiru.«
Corky je zakolutao oèima. »Nemoguæe.«
Tolland je pogledao Corkyja. »Imaš li drugo objašnjenje za okrugle granule koje je dr. Pollock pronašao u kamenu?«
»Jednostavno«, rekao je Corky. »Pollock je pronašao meteorit. Meteoriti stalno padaju u ocean. Pollock nije posumnjao da je rijeè o meteoritu zato što je taljena kora erodirala od godina provedenih ispod mora, pretvarajuæi ga u obièan kamen.«
Corky se okrenuo prema Xaviji. »Pretpostavljam da Pollock nije bio dovoljno pametan da izmjeri udio nikla, zar ne?«
»Zapravo, bio je«, ispalila je Xavia, ponovno listajuæi po bilješkama. »Pollock piše: »Bio sam iznenaðen da se udio nikla u uzorku nije poklapao sa srednjom vrijednošæu koju obièno nalazimo u stijenama na Zemlji.«
Tolland i Rachel izmijenili su preneražene poglede.
Xavia je nastavila èitati. »Iako vrijednosti nikla ne padaju unutar granica koje su uobièajeno prihvatljive za meteorite, vrlo su blizu.«
Rachel je izgledala zabrinuto. »Koliko blizu? Postoji li moguænost da se ovaj kamen iz oceana zabunom proglasi meteoritom?«
Xavia je odmahnula glavom. »Ja nisam petrolog kemièar, ali koliko razumijem, postoje brojne kemijske razlike izmeðu kamena koji je pronašao Pollock i stvarnih meteorita.«
»Koje su to razlike?« Tolland je dalje pitao.
Xavia se usredotoèila na grafu bilješkama. »Prema ovim bilješkama, jedina razlika je sama kemijska struktura okruglih granula. Izgleda da su omjeri titana i cirkonija razlièiti. Omjeri titana i cirkonija u granulama iz oceanskog uzorka imaju puno manje cirkonija.« Podigla je pogled. »Samo dva milijunita dijela.«
»Dva milijunita dijela?« izvalio je Corky. »Meteoriti imaju tisuæe puta više!«
»Toèno«, odgovorila je Xavia. »I to je razlog zašto Pollock smatra da okrugle granule iz njegovog uzorka ne potjeèu iz svemira.«
Tolland se nagnuo prema Corkyju i šapnuo mu: »Je li NASA kojim sluèajem mjerila omjer titana i cirkonija u Milne kamenu?«
»Naravno da nije«, mrmljao je Corky. »Nitko ne mjeri takve stvari. To bi bilo kao promatranje automobila i mjerenje udjela kauèuka u gumama kako biste potvrdili da gledate u automobil!«
Tolland je teško uzdahnuo i ponovno pogledao prema Xaviji. »Ako ti damo uzorak kamena s okruglim granulama, možeš li potvrditi potjeèu li te granule s meteorita ili... jednog od Pollockovih stvari iz dubina oceana?«
Xavia je slegnula ramenima. »Pretpostavljam da mogu. Elektronska mikrosonda trebala bi biti dovoljno precizna. O èemu se ovdje uopæe radi?«
Tolland se okrenuo prema Corkyju. »Daj joj uzorak.«
Corky je nevoljko izvukao uzorak meteorita iz jakne i ispružio ga Xaviji.
Xavia je namrštila obrve dok je uzimala kameni disk. Uoèila je taljenu koru i fosil ugraðen u kamenu. »Bože!« rekla je, naglo podižuæi pogled. »Je li ovo dio...«
»Jest«, rekao je Tolland. »Nažalost, jest.«

106.

SAMA U UREDU, Gabrielle Ashe stajala je uz prozor, razmatrajuæi svoj iduæi korak. Prije samo sat vremena, napustila je NASA-u uzbuðena i željna podijeliti OOGP varku Chrisa Harpera sa senatorom.
Sada više nije bila toliko sigurna.
Prema Yolandinim rijeèima, dva neovisna ABC reportera sumnjala su kako Sexton uzima mito od FIS-a. Štoviše, Gabrielle je upravo saznala da je Sexton zapravo znao da se ona ušuljala u njegov apartman za vrijeme sastanak s FIS-om, a nije joj ništa rekao?
Gabrielle je uzdahnula. Njezin taksi je veæ odavno otišao i iako æe za par minuta pozvati drugi, znala je da nešto mora uèiniti prije toga.
Zar æu zaista pokušati to uèiniti?
Gabrielle se namrštila, znala je da nema izbora. Više nije znala kome vjerovati.
Izlazeæi iz ureda, krenula je natrag prema predvorju za tajnice i u prostrani hodnik nasuprot njemu. Na udaljenom kraju gledala je u masivna hrastova vrata Sextonovog ureda obrubljena s dvije zastave – zastavom Stare slave s desne strane i zastavom države Delaware s lijeve. Njegova vrata, kao i veæina senatorskih ureda u zgradi, bila su ojaèana èelikom i osigurana konvencionalnim kljuèevima, elektronskom tipkovnicom i alarmom.
Znala je da æe, ako uspije uæi unutra, barem na nekoliko minuta, svi odgovori biti otkriveni. Približavajuæi se snažno zaštiæenim vratima, Gabrielle nije imala nikakvih iluzija da æe proæi kroz njih.
Imala je drukèije planove.
Tri metra od Sextonovog ureda, Gabrielle je naglo skrenula i ušla u ženski toalet. Fluorescentna svjetla automatski su se upalila, snažno se odražavajuæi na bijelim ploèicama. Dok su joj se oèi privikavale, Gabrielle je zastala, promatrajuæi se u ogledalu. Kao i obièno, njezin izraz bio je blaži nego što se nadala. Skoro delikatan. Oduvijek se osjeæala snažnijom nego što je izgledala.
Jesi li sigurna da to želiš uèiniti?
Gabrielle je znala da Sexton željno oèekuje njezin dolazak kako bi dobio cijelu prièu o OOGP situaciji. Nažalost, takoðer je shvatila da je Sexton veèeras vrlo vješto manipulirao njome. Gabrielli Ashe nije se svidjelo biti manipulirana. Senator joj je veèeras zatajio neke stvari. Pitanje je samo bilo – koliko? Odgovor, znala je, leži unutar njegovog ureda – s druge strane zida toaleta.
»Pet minuta«, rekla je Gabrielle na glas, prikupljajući hrabrost.
Otišla je do ormara s toaletnim potrepštinama, posegnula prema gore i rukom prošla preko vrha dovratnika. Ključ je uz zveket pao na pod. Čistači u zgradi Philipa A. Harta bili su državni službenici i često su nestajali svaki put kad je bio nekakav štrajk, ponekad ostavljajući ovaj WC tjednima bez toaletnog papira i tampona. Žene u Sextonovom uredu, koje više nisu htjele biti uhvaćene nespremne, uzele su stvari u svoje ruke i osigurale si ključ spremišta za »slučaj nužde«.
Danas je nužda, pomislila je.
Otvorila je spremište.
Unutrašnjost spremišta bila je skučena, ispunjena sredstvima za čišćenje, metlama i policama s papirnatim potrepštinama. Prije mjesec dana, Gabrielle je tražila maramice za ruke kad je došla do neobičnog otkrića. Budući da nije mogla dohvatiti toaletni papir s gornje police, upotrijebila je dršku metle kako bi srušila rolu papira, a slučajno je srušila i jednu od ploča spuštenog stropa. Kad se popela da vrati ploču na mjesto, iznenadila se što čuje glas senatora Sextona.
Kristalno jasno.
Zbog jeke, shvatila je kako senator priča sam sa sobom u privatnoj kupaonici, koja je očigledno bila odvojena od spremišta samo laganim, pomičnim stropnim pločama.
Večeras je bila u spremištu zbog puno većih razloga od toaletnog papira. Gabrielle je skinula cipele, popela se uz police, odgurnula laganu stropnu ploču i uvukla se unutra. Toliko o državnoj sigurnosti, pomislila je, pitajući se koliko lokalnih i federalnih zakona će upravo prekršiti.
Spuštajući se kroz strop Sextonovog privatnog toaleta, Gabrielle je spustila stopala u ženskim čarapama na hladni, porculanski umivaonik, a zatim je doskočila na pod. Zadržavajući dah, izišla je u Sextonov privatni ured.
Orijentalni tepisi pružali su osjećaj mekoće i topline.

107.

PEDESET KILOMETARA dalje, crni borbeni helikopter Kiowa jurio je iznad vrhova borova sjevernog Delawarea. Delta-1 je provjerio koordinate unesene u sustav automatske navigacije.
Iako su Rachelin brodski primopredajnik i Pickeringov mobitel bili šifrirani kako bi zaštitili sadržaj njihovih razgovara, presretanje podataka nije bio cilj Delta Forcea, kad je pulsom presreo Rachelin poziv s mora. Njihov cilj bio je pronalazak mjesta poziva. GPS sustavi za globalno pozicioniranje i raèunalna triangulacija èinili su pronalazak mjesta poziva daleko jednostavnijim zadatkom od dešifriranja sadržaja razgovora.
Delta-1 skoro se nasmijao kad je pomislio kako veæina korisnika mobitela ne zna da svaki put kad nazivaju, Državna služba za prisluškivanje, ako tako nešto želi, može otkriti njihov položaj bilo gdje na Zemlji, s preciznošæu od tri metra – mali dodatak koji tvrtke mobilnih ureðaja nisu javno oglašavale. Veèeras su, jednom kad je Delta Force dobio pristup prijamnim frekvencijama mobitela Williama Pickeringa, jednostavno mogli pronaæi koordinate svih njegovih dolaznih poziva.
Leteæi ravno prema svojoj meti, Delta-1 je bio udaljen dvadeset nautièkih milja. »Kišobran pripremljen?« upitao je, okreæuæi se rema Delti-2, koji je sjedio za kontrolama radara i naoružanja. »Potvrðujem. Èekam udaljenost od pet nautièkih milja.«
Pet milja, pomislio je Delta-1. Morao je doæi daleko unutar dometa radara svoje mete da bi upotrijebio naoružanje koje je nosio Kiowa. Nije sumnjao da netko na Goyi nervozno promatra nebo, a buduæi da je trenutni zadatak Delta Forcea bio eliminirati metu bez izgleda da oni pozovu pomoæ, Delta-1 je morao priæi plijenu neopaženo.
Na udaljenosti od petnaest nautièkih milja, još uvijek siguran izvan dometa radara, Delta-1 naglo je skrenuo Kiowu trideset i pet stupnjeva od mete prema zapadu. Podigao se na tisuæu metara – na visinu lakih zrakoplova -i podesio brzinu na 110 èvorova.
Na palubi Goye radar helikoptera Obalne straže jednom se oglasio kad je novi kontakt ušao u krug od deset nautièkih milja.
Pilot se uspravio, prouèavajuæi ekran. Kontakt je izgledao kao mali teretni zrakoplov koji je letio zapadno uz obalu.
Vjerojatno prema Newarku.
Iako æe trenutna putanja dovesti zrakoplov na èetiri nautièke milje od Goye, putanja je oèigledno bila sluèajnost. Ipak, buduæi da je bio revan, pilot Obalne straže promatrao je trepteæu toèkicu kako sporom brzinom od 110 èvorova prolazi preko desne strane njegovog radara. U najbližoj toèki, zrakoplov je bio oko četiri milje prema zapadu. Kao što je i očekivao, zrakoplov se nastavio kretati – udaljujući se od njih.
4,1 milju. 4,2 milje.
Pilot je ispustio dah, opuštajući se.
A zatim se dogodilo nešto vrlo čudno.
»Kišobran uključen«, izjavio je Delta-2, pokazujući palcem prema gore sa sjedala za kontrolu naoružanja na lijevoj strani borbenog helikoptera Kiowa. »Brana, modulirani šum i puls za prekrivanje aktivirani i u funkciji.«
Delta-1 na taj znak nagnuo se oštro udesno, stavljajući letjelicu na izravnu putanju prema Goyi. Brodski radar više nije mogao vidjeti taj manevar.
»Ovo je bolje od bala sjena u aluminijskim folijama!« izjavio je Delta-2.
Delta-1 se složio. Zasljepljivanje radara izumljeno je u Drugom svjetskom ratu, kad su lukavi britanski avijatičari počeli bacati bale sjena omotane u aluminijsku foliju iz zrakoplova za vrijeme bombardiranja. Njemački radar dobio je toliko povratnih kontakata da više nisu znali u što gađati. Tehnologija je od tih vremena postala znatno sofisticiranija.
Kiowin »kišobran«, sustav za zasljepljivanje radara, bio je jedno od najubojitijih vojnih elektronskih borbenih oružja. Odašiljući kišobran pozadinskog šuma u atmosferu iznad zadanih zemaljskih koordinata, Kiowa je mogla začepiti oči, uši i glas svoje mete. Prije nekoliko trenutaka svi radarski zasloni na Goyi zasigurno su prestali raditi. Dok posada shvati da su trebali pozvati u pomoć, više neće moći odašiljati. Na brodu su sve komunikacijske veze zasnovane na radiovalovima ili mikrovalovima – nema fiksnih telefonskih veza. Ako Kiowa priđe dovoljno blizu, svi komunikacijski sustavi na Goyi prestat će raditi, a njihovi signali utopit će se u nevidljivom oblaku termičkog šuma koji se odašilje iz nosa Kiowa poput zasljepljujućeg fara.
Savršena izolacija, pomislio je Delta-1. Nemaju nikakve obrane.
Njihove mete uspjele su srećom i lukavošću pobjeći s ledene zaravni Milne, ali to se neće ponoviti. Odabravši napuštanje obale, Rachel Sexton i Michael Tolland loše su odabrali. Ovo će biti njihova posljednja loša odluka.
Unutar Bijele kuće, Zach Herney ošamućeno je sjedio u krevetu i držao telefonsku slušalicu. »Sada? Ekstrom sada želi razgovarati sa mnom?« Herney je žmirkao prema satu uz krevet. 3:17 ujutro.
»Da, gospodine predsjedniče«, rekao je komunikacijski časnik. »Kaže da je hitno.«

108.

DOK SU CORKY I Xavia stajali nagnuti iznad elektronske mikro-sonde, mjereći udio cirkonija u okruglim granulama, Rachel je pratila Tollanda preko laboratorija u sporednu prostoriju. Tolland je uključio drugo računalo. Činilo se kao da oceanograf ima još jednu stvar koju želi provjeriti.
Dok se računalo aktiviralo, Tolland se okrenuo prema Rachel, kao da nešto želi reći. Zastao je.
»Što je?« upitala je Rachel, iznenađena koliku fizičku privlačnost osjeća prema njemu, čak i usred ovog kaosa. Poželjela je da može sve to zaboraviti i biti s njime – samo na minutu.
»Dugujem ti ispriku«, rekao je Tolland, pokajničkog pogleda.
»Zbog čega?«
»Na palubi? Morski psi čekićari? Bio sam uzbuđen. Ponekad zaboravim koliko zastrašujuć ocean može biti za druge ljude.«
Licem u lice s njim, Rachel se osjetila kao tinejdžerka koja stoji na pragu vrata s novim dečkom. »Hvala. Nije problem. Zaista.«
Nešto unutar nje osjetilo je kako je Tolland želi poljubiti.
Trenutak kasnije sramežljivo se okrenula u stranu. »Znam. Želiš se vratiti na obalu. Moramo se prihvatiti posla.«
»Za sada.« Rachel se nježno nasmiješila.
»Za sada«, ponovio je Tolland, sjedajući ispred računala.
Rachel je izdahnula, stojeći u blizini iza njega, uživajući u privatnosti malenog laboratorija. Promatrala je kako Tolland pregledava niz datoteka.
»Što radimo?«
»Provjeravam bazu podataka za velike morske uši. Želim vidjeti možemo li pronaći bilo kakve prethistorijske morske fosile koji sliče onomu kojeg smo vidjeli u NASA-inom meteoritu.« Pokrenuo je preglednik na kojem je velikim slovima pisalo: PROJEKT RAZNOLIKOST.
Pregledavajući izbornike, Tolland je objasnio. »Raznolikost je u biti stalno obnavljani indeks oceanskih bioloških podataka. Kad pomorski biolog
otkrije novu vrstu ili fosil u oceanu, može sam sebe nahvaliti i podijeliti svoj pronalazak pohranjivanjem podataka i fotografija u središnju datoteku. Budući da postoji toliko novih podataka koji se otkrivaju svakog tjedna, ovo je uistinu jedini način na koji se istraživanja mogu uskladiti.«
Rachel je promatrala dok je Tolland prelazio kroz izbornike. »Znači, sada se spajaš na internet?«
»Ne. Pristup internetu teško je uspostaviti na moru. Pohranjujemo sve te podatke u veliki niz optièkih diskova u drugoj sobi. Svaki put kad smo u luci, ukljuèimo se u PROJEKT RAZNOLIKOST i obnovimo našu datoteku najnovijim pronalascima. Ovako možemo pretraživati podatke dok smo na moru bez potrebe za internetom, a podaci nikad nisu stariji od mjesec-dva.« Tolland se smješkao dok je u raèunalo upisivao kljuène rijeèi za pretraživanje. »Vjerojatno si èula za kontroverzan program za razmjenu glazbenih podataka po imenu Napster?«
Rachel je potvrdno kimnula.
»Raznolikost je inaèica Napstera za pomorske biologe. Zovemo je ‘Usamljeni oceanski biolozi koji dijele potpuno ekscentriène podatke’.«
Rachel se nasmijala. Èak i u ovoj napetoj situaciji, Michael Tolland pronalazio je iskrivljeni humor koji joj je umanjivao strahove. Poèela je shvaæati kako u posljednje vrijeme ima premalo smijeha u njezinom životu.
»Naša baza podataka je ogromna«, rekao je Tolland, završavajuæi upis opisnih rijeèi. »Preko deset terabajta opisa i fotografija. Unutra ima podataka koje nikada nitko nije vidio – i nitko nikada neæe. Bioloških vrsta u oceanu jednostavno ima previše.« Pritisnuo je tipku »pretraži«. »Dobro, da vidimo je li itko ikad vidio oceanski fosil slièan našoj maloj svemirskoj bubi.«
Nekoliko trenutaka kasnije, na zaslonu su se pojavila èetiri rješenja s ponuðenim fosiliziranim životinjama. Tolland je kliknuo na svako od rješenja i prouèio fotografije. Nijedna nije izgledala ni približno kao fosil u Milne meteoritu.
Tolland se namrštio. »Pokušajmo nešto drugo.« Izbrisao je rijeè »fosil« iz pretrage i ponovio traženje. »Pretražit æemo sve živuæe vrste. Možda možemo pronaæi živog potomka koji ima neke fiziološke karakteristike Milne fosila.«
Zaslon je ponudio rješenja.
Tolland se ponovno namrštio. Raèunalo je ponudilo stotine rješenja. Nekoliko trenutaka je sjedio, gladeæi svoju veæ dlakama obraslu bradu.
»Dobro, ovo je previše. Suzimo pretragu.«
Rachel je promatrala dok je aktivirao plutajuæi izbornik na kojem je pisalo »okoliš«. Lista ponuðenih opcija izgledala je beskonaèna: plimni bazeni, moèvare, lagune, grebeni, visoravni usred oceana, sumporni odušnici. Tolland je povukao kursor prema dnu popisa i odabrao opciju: DESTRUKTIVNE MARGINE /OCEANSKE BRAZDE.
Mudro, shvatila je Rachel. Tolland je ogranièio pretragu na biološke vrste koje žive u blizini okoliša u kojem su se hipotetski mogle pojaviti te okrugle granule.
Na zaslonu su se pojavili ponuðeni odgovori. Ovaj put se Tolland nasmiješio. »Odlièno. Samo tri unosa.«
Rachel je pokušala proèitati prvo ime na popisu. Limulus Poly... nešto.
Tolland je kliknuo na unos. Pojavila se slika; stvorenje je izgledalo kao golemi potkovasti rak bez repa.
»Ne«, rekao je Tolland, vraæajuæi se na prijašnju stranicu.
Rachel je pogledala na drugi unos po redu. Škampus Odvratnus Iz Paklus. Izgledala je zbunjeno. »Je li to stvarno ime?«
Tolland se smijao. »Nije. To je nova vrsta koja još nije dobila ime. Tip koji ju je otkrio ima smisla za humor. Predlaže naziv Škampus Odvratnus kao službenu taksonomsku klasifikaciju.« Tolland je kliknuo na fotografiju, otkrivajuæi izuzetno ružno škampoliko stvorenje s brkovima i fluorescentno ružièastim ticalima.
»Prikladno ime«, rekao je Tolland. »Ali to nije naša svemirska buba.« Vratio se na indeks. »I posljednja ponuda je...« Kliknuo je na treæi unos i pojavila se stranica.
»Bathynomus giganteus...« Tolland je èitao na glas dok se stranica otvarala. Fotografija se uèi tala. Prikaz izbliza u boji.
Rachel je poskoèila. »O, Bože!« Naježila se od pogleda stvorenja koje je buljilo u nju.
Tolland je tiho uzdahnuo. »O, èovjeèe. Ovaj deèko izgleda poznato.«
Rachel je bez rijeèi, potvrdno kimnula. Bathynomus giganteus. Stvorenje je slièilo na ogromnu plivajuæu uš. Izgledalo je vrlo slièno fosilu vrste koja je pronaðena u NASA-inom kamenu.
»Ima nekih sitnih razlika«, rekao je Tolland, pomièuæi sliku prema dolje na anatomske dijagrame i crteže. »Ali prilièno su slièni. Naroèito ako uzmemo u obzir da je imao 190 milijuna godina vremena za evoluciju.«
Slièni je bila prava rijeè, pomislila je Rachel. Preslièni.
Tolland je proèitao opis na ekranu: »Vjeruje se da je ovo jedna od najstarijih bioloških vrsta u oceanu, rijetka i nedavno klafisificana vrsta Bathynomus giganteus je dubokomorski strvinarski izopod koji podsjeæa na veliku ljuskastu bubu. Može narasti do velièine od šezdeset centimetara, ova vrsta ima ljuskasti vanjski skelet podijeljen na glavu, grudni koš i abdomen. Ima uparene udove, ticala i udubljene oèi kao one zemaljskih insekata. Strvinar koji živi na dnu mora, nema neprijatelja i živi u opustošenim pelagiènim okolišima za koje se donedavno mislio da su nenastanjeni.« Tolland je podigao pogled. »Što objašnjava nedostatak drugih fosila u uzorku!«
Rachel je buljila u biæe na ekranu, uzbuðena, a ipak nesigurna da u potpunosti shvaæa što sve ovo znaèi.
»Zamisli«, uzbuðeno je rekao Tolland, »da je prije 190 milijuna godina leglo ovih Bathynomus biæa ostalo zakopano prilikom klizanja blata u dubokom moru. Kako se blato pretvaralo u kamen, bube su ostale fosilizirane u kamenu. Istovremeno je dno oceana, koje se stalno kreæe kao neka spora pokretna traka prema oceanskim brazdama, odnijela te fosile u podruèje visokog pritiska gdje su nastale okrugle granule!« Tolland je sada sve brže govorio. »A ukoliko je dio te fosilizirane kore ispunjene okruglim granulama otpao i srastao s klinom brazde, što nije toliko neobièno, bio bi na savršenom mjestu da ga netko otkrije!«
»Ali, ako je NASA...«, Rachel je zamucala. »Mislim, ako je sve ovo laž, NASA je morala znati da æe prije ili kasnije netko saznati da ovi fosili izgledaju kao morska biæa, zar ne? Mislim, mi smo upravo saznali!«
Tolland je poèeo ispisivati fotografije Bathynomusa na laserskom pisaèu. »Ne znam. Cak i da je netko istaknuo sliènosti izmeðu fosila i živuæih morskih uši, njihova fizionomija nije identièna. To skoro još više dokazuje NASA-inu tvrdnju.«
Rachel je odjednom shvatila. »Panspermija.« Život na Zemlji došao je iz svemira.
»Toèno. Sliènosti izmeðu svemirskih organizama i zemaljskih organizama znanstveno ima savršeno smisla. Ova morska uš zapravo osnažuje NASA-inu tvrdnju.«
»Osim ukoliko je autentiènost samog meteorita upitna.«
Tolland je potvrdno kimnuo. »Kad autentiènost meteorita postane upitna, sve pada u vodu. Naša morska uš pretvara se iz NASA-inog prijatelja u NASA-inog krvnika.«
Rachel je stajala u tišini dok su stranice s Bathynomusom izlazile iz pisaèa. Pokušala je sama sebe uvjeriti da je rijeè o nevinoj NASA-inoj pogrešci, ali znala je da to nije istina. Ljudi koji naprave nevinu pogrešku, ne pokušavaju ubiti ljude.
Corkyjev nazalni glas odjednom je odjeknuo laboratorijem. »Nemoguæe!«
I Tolland i Rachel su se okrenuli.
»Ponovno izmjeri proklete omjere! Ovo nema smisla!«
Xavia je žurno ušla s raèunalnim ispisom kojeg je grèevito držala u ruci. Lice joj je bilo blijedo. »Mike, ne znam kako da ti ovo kažem...« Glas je izdavao. »Omjeri titana i cirkonija koje vidimo u ovom uzorku...« Proèistila je grlo. »Prilièno je oèigledno da je NASA napravila veliku pogrešku. Njihov meteorit je kamen iz oceana.«
Tolland i Rachel su se bez rijeèi pogledali. Znali su. Samo tako, sva njihova nagaðanja i sumnje nagomilali su se kao krijesta vala i dosegli toèku prela-manja.
Tolland je kimnuo, tužnih oèiju. »Da. Hvala, Xavia.«
»Ali, ne razumijem«, rekla je Xavia. »Taljena kora... lokacija na kojoj je pronaðen u ledu...«
»Objasnit æemo ti na putu prema obali«, rekao je Tolland. »Odlazimo.«
Rachel je brzo prikupila sve papire i dokaze koje su sada imali. Svi dokazi bili su iznenaðujuæe uvjerljivi: GPR ispis na kojem se vidi tunel u ledenoj zaravni Milne; fotografije žive morske uši koja slièi na NASA-in fosil, èlanak dr. Pollocka o morskim okruglim granulama i oèitanje mikrosonde koja pokazuje visoki manjak cirkonija u meteoritu.
Zakljuèak je bio nepobitan. Varka.
Tolland je pogledao u hrpu papira u Rachelinim rukama i ispustio melankolièan uzdah. »Pa, rekao bih da imamo dokaze za Williama Pickeringa.«
Rachel je potvrdno kimnula, pitajuæi se zašto se Pickering ne javlja na telefon.
Tolland je podigao slušalicu s obližnjeg telefona, pružajuæi ga prema njoj. »Želiš li ga još jednom probati nazvati odavde?«
»Ne, krenimo. Pokušat æu ga kontaktirati iz helikoptera.«
Rachel je veæ odluèila da æe, ukoliko ne uspije uspostaviti kontakt s Pickeringom, tražiti od Obalne straže da ih prebaci izravno u NUN, udaljen oko 300 kilometara.
Tolland je poèeo spuštati slušalicu, ali je zastao. Zbunjenog pogleda, osluškivao je slušalicu, mršteæi se. »Èudno. Nema signala.«
»Kako to misliš?« rekla je Rachel bojažljivo.
»Èudno«, odgovorio je Tolland. »Izravne COMSAT linije nikad ne gube vezu...«
»Gospodine Tolland?« Pilot Obalne straže utrèao je u laboratorij, blijedog lica.
»Što je?« odmah je upitala Rachel. »Netko dolazi?«
»U tome je problem«, rekao je pilot. »Ne znam. Svi radari i komunikacije upravo su prestali raditi.«
Rachel je gurnula papire duboko u košulju. »Uðite u helikopter. Odlazimo. ODMAH!«

109.

GABRIELLINO SRCE lupalo je dok je prelazila mračan ured senatora Sextona. Soba je bila velika koliko i elegantna – rezbarenim drvom presvučeni zidovi, ulja na platnu, perzijski sagovi, kožom presvučene stolice i ogroman stol od mahagonija. Soba je bila osvijetljena samo hladnim neonskim odsjajem ekrana Sextonovog računala.
Gabrielle je krenula prema stolu.
Senator Sexton prihvatio je »digitalni ured« do bolesnih granica, mijenjajući nizove ladičara za dokumente s kompaktnom, pretraživom jednostavnošću osobnog računala, u koji je ubacivao velike količine podataka – digitalizirane zapisnike sa sastanaka, skenirane članke, govore, ideje. Sextonovo računalo bilo je njegovo sveto tlo, a svoj ured je stalno držao zaključan kako bi ga zaštitio. Čak je odbio spojiti računalo na internet zbog straha od hakera koji bi se mogli infiltrirati u njegov sveti digitalni sef.
Prije godinu dana Gabrielle nikad ne bi povjerovala da bi bilo koji političar bio dovoljno glup da pohrani kopije dokumenata koji ga mogu inkriminirati, ali u Washingtonu je puno naučila. Informacija je moć. Gabrielle je bila iznenađena kad je saznala da je uobičajena praksa medu političarima, koji primaju upitne donacije za kampanju, držati dokaze o tim donacijama – pisma, bankovne izvatke, račune, bilješke – pohranjene negdje na sigurnom mjestu. Ova taktika protiv ucjene, eufemistično poznata kao ‘sijamsko osiguranje’, štitila je kandidate od donatora koji su osjećali kako im je njihova velikodušnost na neki način dala pravo na neprimjeren politički pritisak na kandidata. Ukoliko bi donator postao prezahtjevan, kandidat bi mogao pokazati dokaz o ilegalnoj donaciji i podsjetiti donatora kako su obje stranke prekršile zakon. Dokazi su jamčili doživotno združivanje kandidata i donatora – kao sijamskih blizanaca.
Gabrielle je zaobišla senatorov stol i sjela. Duboko je udahnula, promatrajući njegovo računalo. Ukoliko senator prima mito od FIS-a, dokazi će biti ovdje.
‘Program na čekanju’ Sextonovog računala bio je niz izmjenjujućih slika Bijele kuće i zemljišta oko nje koji je za njega napravio jedan uredski zaposlenik, koji je puno pridavao vizualizaciji i pozitivnom razmišljanju. Oko slike je tekla traka slova na kojoj je pisalo: predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Sedgewick Sexton... predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Sedgewick Sexton... predsjednik Sjedinjenih...
Gabrielle je pomaknula mišem i na zaslonu se pojavio sigurnosni prozorčić.
UNESITE ZAPORKU:
Oèekivala je ovo. Neæe biti problema. Prošli tjedan, Gabrielle je ušla u Sextonov ured u trenutku kad je senator sjedao i unosio zaporku u raèunalo. Vidjela je kako unosi tri kratke tipke u brzom slijedu.
»To je zaporka?« izjavila je s vrata dok je ulazila u sobu.
Sexton je podigao pogled. »Molim?«
»A ja sam mislila da ste zabrinuti za sigurnost«, Gabrielle ga je dobrohotno pokudila. »Vaša zaporka ima samo tri znaka? Mislim da su nam deèki iz tehnike objasnili da moramo koristiti barem šest.«
»Deèki iz tehnike su tinejdžeri. Neka oni probaju zapamtiti šest nepovezanih slova kad budu imali preko èetrdeset godina. Uz to, na vratima je alarm. Nitko ne može uæi.«
Gabrielle je došla do njega, smiješeæi se. »A što ako netko krišom ude dok ste vi na WC-u?«
»I pokuša sve kombinacije zaporke?« Skeptièno se nasmijao. »Spor sam na WC-u, ali nisam toliko spor.«
»Kladim se u veèeru u Davideu da mogu pogoditi vašu zaporku u deset sekundi.«
Sexton je doimao zaintrigiranim i zabavljenim. »Ne možeš si priuštiti Davide, Gabrielle.«
»Dakle, plašite se?«
Sextonu je skoro bilo žao dok je prihvaæao izazov. »Deset sekundi?« Zatvorio je prozor raèunala i rukom pokazao Gabrielli da sjedne i pokuša. »Znaš da u Davideu uvijek naruèujem teleæe medaljone. A to nije jeftino.«
Slegnula je ramenima i sjela. »U pitanju je vaš novac.«
UNESITE ZAPORKU:
»Deset sekundi«, podsjetio je Sexton.
Gabrielle se morala nasmijati. Trebat æe joj samo dvije. Èak s vrata je vidjela da je Sexton unio zaporku od tri znaka velikom uzastopnom brzinom, koristeæi samo kažiprst. Oèigledno se radilo o samo jednoj tipki. Nije baš mudro. Takoðer je vidjela kako se njegova ruka nalazila iznad krajnje lijeve strane tipkovnice. Izbor slova bio je jednostavan. Sexton je oduvijek obožavao trostruku aliteraciju svoje titule. Senator Sedgewick Sexton.
Nikad ne podcjenjujte ego politièara.
Utipkala je SSS i raèunalo je prihvatilo zaporku.
Sexton je otvorio usta od iznenaðenja.
To je bilo prošli tjedan. Sada, dok je Gabrielle ponovno gledala u njegovo raèunalo, bila je sigurna da Sexton još nije imao dovoljno vremena saznati kako promijeniti zaporku. Zašto bi? Vjeruje mi bez zadrške.
Utipkala je SSS.
POGREŠNA ZAPORKA – PRISTUP ZABRANJEN
Gabrielle je buljila u šoku.
Oèigledno je pogrešno ocijenila senatorovu razinu povjerenja.

110.

NAPAD JE STIGAO bez upozorenja. Nisko s jugozapadnog neba iznad Goye, smrtonosna silueta bojnog helikoptera obrušila se na brod poput velikog stršljena. Rachel nije sumnjala što je to i zašto je ovdje.
Kroz tamu začulo se štektanje iz nosa helikoptera koji je poslao kišu metaka koja je parala Goyinu palubu od pleksiglasa, ocrtavajući liniju preko krme. Rachel je prekasno
skočila u zaklon i osjetila da joj je užareni metak okrznuo ruku. Nespretno je pala na palubu, zatim se otkotrljala i posrćući zaklonila iza prozirne kupole Triton podmornice.
Tutnjanje rotora zagrmjelo je iznad njihovih glava dok je helikopter prelijetao brod. Buka je nestajala uz jezivo šištanje dok se helikopter mlaznim pogonom udaljavao preko oceana i krenuo u široki luk prije drugog napada.
Dok je drhteći ležala na palubi, Rachel se držala za ruku i pogledala preko ramena prema Tollandu i Corkyju. Dvojica muškaraca koji su se bacili iza spremišne zgrade nesigurno su se pridizali, dok su njihove oči u strahu promatrale nebo. Rachel se podigla na koljena. Odjednom joj je cijeli svijet izgledao kao da teče usporeno.
Dok je čučala iza prozirne zakrivljenosti podmornice Triton, Rachel je panično pogledavala prema njihovom jedinom izlazu – helikopteru Obalne straže. Xavia se već penjala u putničku kabinu, mahnito mašući ostalima da joj se pridruže. Rachel je vidjela pilota kako uskače u kabinu, panično uključujući sklopke i poluge. Rotor se počeo okretati... tako sporo.
Presporo.
Požurite!
Rachel je osjetila kako ustaje, priprema se za trk, pitajući se može li stići do helikoptera prije nego što neprijatelj opet napadne. Iza sebe, začula je Corkyja i Tollanda koji su trčali prema njoj i helikopteru. Da. Požuri!
Tada ga je vidjela.
Stotinu metara dalje, na nebu, pojavljujući se iz mrklog mraka, kao olovka tanka zraka crvene svjetlosti koja je proparala nebo, pretražujući Goyinu palubu. Pronalazeći svoju metu, svjetlost se zaustavila na bočnoj strani helikoptera Obalne straže.
Trebao je samo trenutak da shvati prizor koji promatra. U tom užasavajućem trenutku, Rachel je osjetila kako se sva aktivnost na palubi Goye stapa u kolaž oblika i zvukova. Tolland i Corky koji trče prema njoj – Xavia koja mahnito maše unutar helikoptera – jarkocrveni laser koji para noæno nebo.
Bilo je prekasno.
Rachel se okrenula prema Corkyju i Tollandu, koji su u punoj brzini trèali prema helikopteru. Bacila se pred njih, ispruženih ruku, pokušavajuæi iz zaustaviti. Udarac je osjetila kao sudar vlakova, dok su svi troje padali na palubu u hrpi isprepletenih ruku i nogu.
U daljini se pojavio bljesak bijele svjetlosti. Rachel je u nevjerici i užasu promatrala savršeno ravnu liniju raketnog ispuha kako slijedi lasersku zraku ravno prema helikopteru.
Kad je raketa Hellfire udarila u trup, helikopter se razletio u komadiæe kao igraèka. Udarni val vatre i buke protutnjao je palubom, noseæi sa sobom kišu šrapnela. Konstrukcija zapaljenog helikoptera nagnula se unatrag na polomljeni rep, njihala nekoliko trenutaka, a zatim pala preko strane broda, pljusnuvši u more u šišteæem oblaku pare.
Rachel je zatvorila oèi, nije mogla disati. Èula je zapaljenu olupinu kako klokoæe i ispušta zrak dok tone, odvlaèena od Goye snažnom strujom. Usred kaosa, zaèula je viku Michaela Tollanda. Rachel je osjetila njegove snažne ruke kako je pokušavaju podiæi na noge. Ali nije se mogla pomaknuti.
Pilot Obalne straže i Xavia bili su mrtvi.
Mi smo sljedeæi.

111.

VRIJEME NA LEDENOJ zaravni Milne se smirilo, a polusfera je bila u tišini. Usprkos tome, NASA-in upravitelj Lawrence Ekstrom nije ni pokušavao zaspati. Proveo je sve ove sate sam, hodajuæi unutar kupole, buljeæi u iskopinu, rukama prelazeæi preko utora u velikom spaljenom kamenu.
Konaèno je odluèio.
Sad je sjedio ispred videofona u komunikacijskoj kabini polusfere i gledao u umorne oèi predsjednika Sjedinjenih Amerièkih Država. Zach Herney bio je odjeven u ogrtaè i nije izgledao zadovoljno. Ekstrom je znao da æe biti još manje zadovoljan kad èuje ono što mu ima reæi.
Kad je Ekstrom završio, Herney je ostao s neugodnim izrazom na licu – kao da je mislio da je još uvijek previše umoran da bi ga ispravno razumio.
»Èekaj malo«, rekao je Herney. »Sigurno imamo lošu vezu. Jesi li mi upravo rekao da je NASA presrela koordinate ovog meteorita iz radio poziva za pomoæ – a zatim se pretvarala da ga je pronašao OOGP?«
Ekstrom je šutio, sam u tami, priželjkujuæi da se njegovo tijelo probudi iz ove noæne more.
Tišina se oèigledno nije svidjela predsjedniku. »Za Boga miloga, Larry, reci mi da to nije istina!«
Ekstromova usta ostala su suha. »Meteorit je pronaðen, gospodine predsjednièe. To je sve što je trenutno važno!«
»Rekao sam, reci mi da to nije istina!«
Tišina se pretvorila u tupo tutnjanje u Ekstromovim ušima. Morao sam mu reæi, govorio je Ekstrom sam sebi. Stvari æe prije postati gore, nego bolje. »Gospodine predsjednièe, neuspjeh OOGP-a ubijao vas je na izborima. Kad smo presreli radio komunikaciju u kojoj se spominje veliki meteorit zakopan u ledu, vidjeli smo priliku da se vratimo u borbu.«
Herney je zvuèao zapanjeno. »Tako što ste lažirali OOGP-ov pronalazak?«
»OOGP bi uskoro bio u punoj funkciji, ali ne dovoljno brzo za izbore. Gubili ste izbore, a Sexton je ocrnjivao NASA-u, tako da...«
»Jesi li poludio? Lagao si mi, Larry!«
»Prilika nam je pala u ruke, gospodine. Odluèio sam je uzeti. Presreli smo radio komunikaciju Kanaðanina koji je otkrio meteorit. On je umro u oluji. Nitko drugi nije znao da je meteorit tamo. OOGP je bio u orbiti iznad tog podruèja. NASA je trebala pobjedu. Mi smo imali koordinate.«
»Zašto mi sve ovo sada govoriš?«
»Mislio sam da biste trebali znati.«
»Znaš li što æe Sexton uèiniti s ovom informacijom, ako sazna za nju?«
Ekstrom radije nije htio to zamišljati.
»Rekao bi cijelom svijetu kako su NASA i Bijela kuæa lagali amerièkom narodu! I znaš što, bio bi potpuno u pravu!«
»Vi niste lagali, gospodine, ja sam. I dat æu ostavku na svoj položaj ukoliko...«
»Larry, ne shvaæaš poantu. Pokušao sam temeljiti ovaj mandat na istini i poštenju! Proklet bio! Veèeras je sve bilo èisto. Elegantno. A sad saznajem da sam lagao cijelom svijetu?«
»To je samo mala laž, gospodine.«
»Ne postoji mala laž, Larry«, rekao je Herney bijesan.
Ekstrom je osjetio kako se mala soba smanjuje. Bilo je još toliko toga što je morao reæi predsjedniku, ali Ekstrom je uvidio da æe to morati prièekati jutro. »Isprièavam se što sam vas probudio, gospodine. Mislio sam da biste trebali znati.«
Na drugoj strani grada Sedgewick Sexton ispio je još jedan gutljaj konjaka i sve više se nervirajuæi šetao je apartmanom.
Gdje je, do vraga, Gabrielle?

112.

Gabrielle Ashe sjedila je u tami za senatorovim radnim stolom i utuèeno se mršteæi prema raèunalu.
POGREŠNA ZAPORKA – PRISTUP ZABRANJEN
Pokušala je nekoliko drugih zaporki za koje je mislila da su moguæe, ali nijedna nije funkcionirala. Nakon što je pretražila cijeli ured tražeæi otkljuèane ladice ili manje oèigledne znakove, Gabrielle je zamalo odustala. Veæ je htjela otiæi, kad je ugledala nešto èudno, svjetlucavo na Sextonovom stolnom kalendaru. Netko je ocrtao datum izbora crvenim, bijelim i plavim svjetlucavom flomasterom. To sigurno nije bio senator. Gabrielle je približila kalendar. Zapisano preko cijelog datuma nalazila se svjetlucava, ukrašena rijeè: POTUS!
Sextonova prpošna tajnica oèigledno je šljokicama pokušala ojaèati pozitivno razmišljanje senatora na dan izbora. Akronim POTUS bilo je kodno ime tajne službe SAD-a za predsjednika Sjedinjenih Amerièkih Država. Na dan izbora, ako sve krene kako treba, Sexton æe postati novi POTUS.
Pripremajuæi se za odlazak, Gabrielle je vratila kalendar na mjesto na stolu i ustala. Odjednom je stala, pogledavajuæi ekran raèunala.
UNESITE ZAPORKU:
Ponovno je pogledala prema kalendaru.
POTUS.
Osjetila je iznenadan val nade. Nešto u rijeèi POTUS èinilo se Gabrielli kao savršena zaporka za Sextona. Jednostavna, pozitivna i odnosila se na senatora.
Brzo je utipkala slova.
POTUS
Zaustavila je dah i pritisnula »Enter«. Raèunalo je pisnulo.
POGREŠNA ZAPORKA – PRISTUP ZABRANJEN
Obeshrabrena, Gabrielle je odustala. Krenula je prema vratima kupaonice kad joj je zazvonio mobitel. Veæ je bila na rubu živaca pa ju je zvuk zvonjave prestrašio. Stala je i izvukla mobitel, pogledavajuæi vrijeme na Sextonovom omiljenom Jourdain zidnom satu. Skoro 4:00 ujutro. Gabrielle je znala da u ovo vrijeme to može biti samo Sexton. Oèigledno se pitao gdje je. Da se javim ili da pustim neka zvoni? Ako odgovori, Gabrielle æe morati lagati. Ako ne odgovori, Sexton æe postati sumnjièav.
Javila se. »Halo?«
»Gabrielle?« Sexton je zvuèao nestrpljivo. »Gdje si do sada?«
»Kod FDR memorijala«, rekla je Gabrielle. »Taksi je zapeo u gužvi, a sada smo...«
»Ne zvučiš kao da si u taksiju.«
»Ne«, rekla je, dok joj je srce sve brže otkucavalo. »Nisam. Odlučila sam skočiti do ureda i pokupiti neke NASA-ine dokumente koji mogu biti važni za OOGP. Imam malo problema sve ih naći.«
»Požuri. Želim ujutro sazvati konferenciju za novinare, a još moramo porazgovarati o detaljima.«
»Dolazim uskoro«, rekla je.
Nastala je šutnja. »Ti si u svom uredu?« odjednom je zazvučao zbunjeno.
»Da. Još deset minuta i krećem prema vama.«
Još jedna stanka. »Dobro. Vidimo se uskoro.«
Gabrielle je prekinula vezu, previše zauzeta da čuje glasan i specifičan trostruki otkucaj Sextonovog cijenjenog Jourdain zidnog sada na metar od nje.

113.

MICHAEL TOLLAND nije shvatio da je Rachel ozlijeðena dok nije vidio krv na njezinoj ruci kad je povukao u zaklon iza Tritona. Iz katatonièkog pogleda na njezinom licu znao je da nije svjesna boli. Umirujuæi je, okrenuo se, pogledom tražeæi Corkyja. Astrofizièar se spoticao preko palube iduæi prema njima, oèiju razrogaèenih od straha.
Moramo pronaæi zaklon, pomislio je Tolland. Užas dogaðaja oko sebe još nije potpuno registrirao. Instinktivno je oèima pretražio katove iznad njih. Stepenice koje su vodile na most bile su na otvorenom, a sam most bio je staklena kutija – lako vidljiva meta iz zraka. Iæi prema gore bilo je samoubojstvo, što je ostavljalo još samo jedan smjer.
Na trenutak Tolland se u nadi okrenuo prema podmornici Triton, pitajuæi se može li možda spustiti sve ispod površine, dalje od metaka.
Apsurdno. Triton je imao prostora samo za jednu osobu, a vitlu za spuštanje trebalo je dobrih deset minuta da spusti podmornicu kroz otvor u palubi do mora deset metara niže. Uz to, bez ispravno napunjenih akumulatora i kompresora, Triton bi bio mrtav u vodi.
»Evo ih opet!« viknuo je Corky, njegov glas je bio kreštav od straha dok je pokazivao prema nebu.
Tolland nije ni podigao pogled. Pokazao je prema obližnjem otvoru u palubi, gdje se aluminijska rampa spuštala na niže palube. Corkyju oèigledno nije trebalo reæi dva puta. Držeæi glavu nisko, Corky je otrèao prema otvoru i nestao niz stubište. Tolland je èvrsto stavio ruku oko Rachelinog struka i krenuo za njim. Njih dvoje nestali su u donjim palubama u trenutku kad se helikopter vratio, sipajuæi još jednu kišu metaka iznad njih.
Tolland je pomogao Rachel niz rešetkaste stepenice do viseæe platforme na dnu. Kad su se spustili, Tolland osjeti kako se Rachelino tijelo odjednom ukrutilo. Okrenuo se, u strahu da ju je možda pogodio odbijeni metak.
Kad je vidio njezino lice, znao je da je posrijedi nešto drugo. Tolland je pratio njezin okamenjeni pogled kroz platformu i odmah shvatio.
Rachel je stajala nepomièno, njezine noge odbijale su poslušnost. Buljila je u bizaran svijet ispod sebe.
Zbog svog dizajna SWATH, Goya nije imala trup nego šipke kao ogroman katamaran. Upravo su se spustili kroz palubu na viseæi most izraðen od rešetaka koji je visio deset metara iznad pobješnjelog otvorenog mora. Buka je ovdje bila zaglušujuæa, odjekujuæi od donji dio palube. Rachelin strah pojaèavala je i èinjenica da su brodska podvodna svjetla još uvijek bila upaljena, bacajuæi sjajnu zelenkastu auru duboko u ocean odmah ispod nje.
Nije mogla odvratiti pogled od šest ili sedam avetinjskih silueta u vodi. Ogromni morski psi èekiæari su s dugim sjenama plivali na mjestu protiv struje – njihova gumenolika tijela pomicala su se lijevo-desno.
Zaèula je Tollandov glas na uhu. »Rachel, u redu je. Gledaj ravno ispred sebe. Ja sam toèno iza tebe.« Stavio je ruke oko nje, nježno gurkajuæi njezine stisnute šake s ograde. U tom trenutku je Rachel vidjela grimiznu kap krvi koja je kliznula niz njezinu ruku i pala kroz rešetke. Oèima je pratila kapljicu dok je padala prema moru. Iako nije vidjela kada je kapljica udarila u vodu, znala je toèan trenutak, zato što su se kao jedan svi èekiæari okrenuli, grabeæi snažnim repovima, sudarajuæi se u isprepletenoj mahnitosti zuba i peraja.
Napredne teleencefalonske olfaktorne polutke...
Mogu namirisati krv na udaljenosti od skoro dva kilometra.
»Gledaj ravno ispred sebe«, ponovio je Tolland, snažnog i ohrabrujuæeg glasa. »Ja sam toèno iza tebe.«
Rachel je osjetila njegove ruke na svojim bokovima, kako je guraju naprijed. Pokušavajuæi ne misliti na ponor ispod sebe, Rachel je krenula niz viseæi most. Negdje iznad sebe ponovno je èula topot helikopterskog rotora. Corky je veæ bio daleko ispred njih, trèeæi preko mosta kao u pijanoj panici.
Tolland je viknuo prema njemu. »Skroz do zadnjeg nosaèa, Corky! Niz stepenice!«
Rachel je sad vidjela kamo idu. Ispred njih se nalazio niz rampi-dizala. U razini mora, uska polica protezala se niz cijelu dužinu Goye. Iz ove police stršilo je nekoliko manjih, viseæih molova, stvarajuæi minijaturnu marinu ispod palube broda. Na velikom znaku je pisalo
PROSTOR ZA RONIOCE
Ronioci mogu izroniti bez upozorenja
- Plovila, vozite pažljivo -
Rachel je mogla samo pretpostaviti da ih Michael ne namjerava voditi na plivanje. Njezin strah postao je još snažniji kad se Tolland zaustavio kod rešetkastih skladišnih ormara koji su se protezali uz most. Otvorio je vrata i otkrio obješena odijela za ronjenje, disalice, peraje, prsluke za spašavanje i podvodne puške. Prije nego što je mogla protestirati, posegnuo je u ormar i izvukao signalni pištolj. »Idemo.«
Ponovno su hodali.
Ispred njih Corky je stigao do rampi-dizala i veæ se spustio na pola puta. »Vidim ga!« viknuo je, gotovo radosnog glasa kojim je pokušavao nadglasati šum vode.
Što vidi? Rachel se pitala dok je Corky trèao niz uzak most. Jedino što je ona vidjela bio je ocean pun morskih pasa koji ih je opasno zapljuskivao. Tolland ju je gurkao dalje i odjednom je Rachel ugledala ono zbog èega je Corky bio toliko uzbuðen. Na udaljenom kraju broda, nalazio se mali gliser. Corky je potrèao prema njemu.
Rachel je buljila. Pobjeæi helikopteru u gliseru?
»U njemu je radio«, rekao je Tolland. »A ako uspijemo pobjeæi dovoljno daleko od helikopterskog ometanja signala...«
Rachel više nije èula nijednu njegovu rijeè. Upravo je uoèila nešto od èega joj se sledila krv u žilama. »Prekasno je«, zacvilila je, pokazujuæi drhtavim prstom. Gotovi smo...
Kad se Tolland okrenuo, u trenutku je znao da je gotovo.
Na udaljenom kraju broda, kao zmaj koji pogledava u otvor spilje, crni helikopter spustio se nisko nad vodu i krenuo prema njima. Tolland je na trenutak pomislio kako æe uletjeti ravno prema njima kroz središte broda. Ali helikopter se poèeo okretati pod kutom, ciljajuæi.
Tolland je pratio smjer pušèanih cijevi. Ne!
Èuèeæi uz gliser i odvezujuæi konopce, Corky je pogledao prema helikopteru u trenutku kad su strojnice ispod kabine zabljesnule i poèele rigati vatru. Corky se zgrèio kao da je pogoðen. Panièno se prebacio preko ograde i naglavce skoèio u brod, bacajuæi se u zaklon dna glisera. Strojnice su utihnule. Tolland je vidio kako Corky puzi dublje u gliser. Donji dio njegove lijeve noge bio je prekriven krvlju. Èuèeæi ispod kontrolne ploèe, Corky je posegnuo prema gore i prstima poèeo petljati po prekidaèima dok nije pronašao kljuè. Mercury motori od 250 konjskih snaga urlajuæi su oživjeli.
Trenutak kasnije, iz nosa helikoptera pojavila se crvena laserska zraka, raketom ciljajuæi gliser.
Tolland je reagirao instinktivno, ciljajuæi jednim oružjem koje je imao.
Signalna raketa u njegovoj ruci zašištala je kad je pritisnuo okidaè i u blještavom tragu vodoravno krenula ispod broda, ravno prema helikopteru.
Èak i tada, Tolland je osjetio da je prekasno reagirao. Dok je trag signalne rakete nastavljao put prema vjetrobranu helikoptera, laser raketa ispod helikoptera bljesnula je vlastitim izvorom svjetlosti. U trenutku kad je raketa izletjela, letjelica je oštro skrenula i podigla se izvan vidokruga, izbjegavajuæi nadolazeæu signalnu raketu.
»Pazi!« viknuo je Tolland, povlaèeæi Rachel prema dolje.
Raketa je skrenula s putanje, jedva promašujuæi Corkyja, prolazeæi cijelom dužinom Goye i udarajuæi u podnožje nosaèa deset metara ispod Rachel i Tollanda.
Zvuk je bio apokaliptièan. Voda i plamen eruptirali su ispod njih. Komadiæi iskrivljenog metala poletjeli su zrakom i zasipali su most ispod njih. Metal je škripao uz metal dok se brod pomicao, pronalazeæi novu ravnotežu, lagano iskrivljen.
Dok se dim razilazio, Tolland je primijetio da je jedan od èetiri Goyina nosaèa teško ošteæen. Snažna struja bjesnila je uz nosaè, prijeteæi da æe ga otkinuti. Spiralne stepenice koje su se spuštale na donju palubu visjele su na tankoj niti.
»Idemo!« vikao je Tolland, gurajuæi Rachel prema stepenicama. Moramo siæi!
Zakasnili su. Uz izdisajno pucketanje, stepenice su se odvojile od nosača i uz lomljavu pale u more.
Iznad broda, Delta-1 borio se s upravljačkim palicama helikoptera Kiowa i ponovno ga stavio pod kontrolu. Na trenutak zabljesnut nadolazećom signalnom raketom, instinktivno se podigao prema gore, zbog čega je raketa Hellfire promašila metu. Psujući, sad je lebdio iznad pramca broda i pripremio za ponovno spuštanje kako bi okončao posao.
Eliminiraj sve putnike. Nadzornikovi zahtjevi bili su vrlo jasni.
»Sranje! Gledaj!« Delta-2 uzviknuo je sa stražnjeg sjedala, pokazujući kroz prozor. »Gliser!«
Delta-1 naglo se okrenuo i primijetio mecima izrešetan gliser Crestliner koji se, poskakujući na valovima, udaljavao od Goye u mrak.
Morao je odlučiti.

114.

CORKYJEVE KRVAVE ruke èvrsto su držale upravljaè Crestliner Phantoma 2100 dok je jurio površinom oceana. Gurnuo je ruèicu gasa do kraja naprijed, pokušavajuæi postiæi najveæu moguæu brzinu. Tek u ovom trenutku osjetio je žareæu bol. Pogledao je dolje i vidio kako iz njegove noge lipti krv. Odjednom je osjetio vrtoglavicu.
Pridržavajuæi se za kormilo, okrenuo se prema Goyi, nadajuæi se da æe ga helikopter pratiti. S Tollandom i Rachel zarobljenima na mostu, Corky nije mogao doæi do njih. Bio je primoran trenutno odluèiti.
Podijeli i vladaj.
Corky je znao da ukoliko uspije namamiti helikopter dovoljno daleko od Goye, Tolland i Rachel mogu radiovezom pozvati pomoæ. Nažalost, dok je preko ramena gledao u osvijetljeni brod, vidio je da helikopter i dalje lebdi na mjestu, kao da se ne može odluèiti.
Hajde, kurvini sinovi! Slijedite me!
Ali helikopter ga nije slijedio. Umjesto toga, nagnuo se nad krmu Goye, poravnao i spustio, slijeæuæi na palubu. Ne! Corky je užasnuto promatrao, shvaæajuæi kako je ostavio Tollanda i Rachel da budu ubijeni.
Znajuæi da je sada samo on mogao pozvati pomoæ, Corky je rukama tapkao po kontrolnoj ploèi i pronašao radio. Ukljuèio je prijamnik. Ništa. Nema lampica. Nema statike. Okrenuo je gumb za glasnoæu na najglasnije. Ništa. Hajde! Puštajuæi upravljaè, kleknuo je da bolje pogleda. Noga mu je vrištala od boli dok se saginjao. Nije mogao vjerovati ono što vidi. Kontrolna ploèa bila je izrešetana mecima, a zaslon prijamnika razbijen. Prekinute žice visjele su iz ploèe. Buljio je u nevjerici.
Kakva prokleta sreæa...
Klecavih koljena, Corky se ponovno ustao, pitajuæi se mogu li stvari biti gore. Pogledavši prema Goyi, dobio je odgovor. Dva naoružana vojnika iskoèila su iz helikoptera na palubu. Zatim je helikopter ponovno uzletio, okrenuo se prema Corkyju i krenuo prema njemu punom brzinom.
Corky se snuždio. Podijeli i vladaj. Oèigledno nije bio jedini koji se veèeras toga dosjetio.
Dok je Delta-3 prelazio palubu i prilazio rešetkastim stepenicama koje vode dolje, èuo je ženu koja vièe negdje ispod njega. Okrenuo se i signalizirao Delti-2 da ide dolje u provjeru. Njegov partner je potvrdno kimnuo, ostajuæi gore kako bi pokrivao gornju palubu. Obojica su mogli ostati u kontaktu putem CrypTalka; Kiowin sustav za ometanje genijalno je ostavio rijetko korištenu frekvenciju otvorenu za vlastitu komunikaciju.
Èvrsto primajuæi skraæenu strojnicu, Delta-3 tiho se spustio niz stepenice koje vode prema dolje. Opreznošæu uvježbanog ubojice, polako se spuštao sve niže, strojnice spremne za paljbu.
Nagib je ogranièavao vidokrug, pa se Delta-3 sagnuo da bolje vidi. Sad je mogao jasnije èuti uzvike. Nastavio se spuštati. Na pola puta niz stepenice vidio je iskrivljeni labirint mostova koji su visjeli s donje strane Goye. Vika je postalo glasnija.
Tada je vidio. Na pola puta preko popreènog mosta, Rachel Sexton je gledala preko ograde u vodu i oèajnièki dozivala Michaela Tollanda.
Je li Tolland pao u vodu? Možda u eksploziji?
Ako je tako, zadatak Delte-3 bit æe jednostavniji nego što je oèekivao. Trebao se spustiti još nekoliko metara i imat æe èistu metu. Kao gaðanje glinenih golubova. Njegova jedina neznatna zabrinutost bila je to što je Rachel stajala u blizini ormara s opremom, što je moglo znaèiti da ima oružje -podvodnu pušku ili pušku za morske pse – iako nijedno od toga nije konkurencija njegovom oružju. Uvjeren da u potpunosti kontrolira situaciju, Delta-3 je poravnao strojnicu i spustio se još jedan korak. Rachel Sexton bila je skoro u savršenom vidokrugu. Podignuo je strojnicu i nanišanio.
Još samo jedan korak.
Buèno kretanje zaèulo se ispod njega, ispod stepenica. Delta-3 bio je više iznenaðen, nego preplašen kad je pogledao prema dolje i vidio Michaela Tollanda kako gura aluminijski štap prema njegovim nogama. Iako je Delta-3 bio prevaren, gotovo se nasmijao ovom šarlatanskom pokušaju sapletanja njegovih nogu.
Tada je osjetio kako se vrh štapa spaja s njegovom petom.
Prasak zaslijepljujuæe boli prošao je njegovim tijelom u trenutku kad mu je desno stopalo eksplodiralo od užarenog udara. Izgubljene ravnoteže, Delta-3 poèeo je mahati rukama, padajuæi niz stepenice. Strojnica se uz zveket stropoštala niz stepenice i pala u more dok je on pao na most. U agoniji, zgrèio se i pokušao se primiti za desno stopalo, ali više ga nije bilo.
Tolland je veæ stajao iznad svog napadaèa, èvrsto držeæi još pušeæi bum-štap – dvometarsko oružje za kontrolu morskih pasa. Aluminijski štap je na vrhu imao èahuru saèmarice velikog zrna s vrhom osjetljivim na pritisak, a bio je namijenjen za obranu u sluèaju napada morskog psa. Tolland je ponovno napunio bum-štap drugom èahurom i sad je držao nazubljeni, pušeæi vrh na jabuèici napadaèa. Muškarac je kao paraliziran ležao na leðima, buljeæi u Tollanda izrazom koji je bio mješavina zapanjenog bijesa i agonije.
Rachel je dotrèala niz most. Plan je bio da ona uzme strojnicu napadaèa, ali nažalost, oružje je palo preko ruba mosta u ocean.
Komunikacijski ureðaj na muškarèevom pojasu je zapucketao. Glas koji se zaèuo zvuèao je mehanièki. »Delta-3? Javi se. Èuo sam pucanj.«
Muškarac se nije pokušavao javiti.
Ureðaj je ponovno zapucketao. »Delta-3? Potvrdi. Trebaš li pomoæ?«
Skoro istodobno se na vezi zaèuo novi glas. Takoðer je zvuèao mehanièki, ali razlikovao se po zvuku helikoptera u pozadini. »Ovdje Delta-1«, rekao je pilot. »U potjeri sam za plovilom u bijegu. Delta-3, potvrdi. Jesi li pogoðen? Trebaš li pomoæ?«
Tolland je pritisnuo bum-štap na grlo muškarca. »Reci helikopteru da prekine potjeru za gliserom. Ako ubiju mog prijatelja, umrijet æeš.«
Vojnik se zgrèio od boli dok je podizao komunikacijski ureðaj prema ustima. Pogledao je ravno u Tollanda, pritisnuo tipku i rekao: »Delta-3 ovdje. U redu sam. Uništi plovilo u bijegu.«

115.

GABRIELLE ASHE vratila se u Sextonov privatni zahod, pripremajuæi se iziæi iz njegovog ureda. Sextonov telefonski poziv uèinio ju je još nemirnijom. Bila je sigurna da je oklijevao kad mu je rekla da je u svom uredu – kao da je nekako znao da laže. Kako god bilo, nije uspjela uæi u Sextonovo raèunalo i sad više nije znala koji joj je iduæi potez.
Sexton èeka.
Dok se uspinjala na umivaonik, tik prije nego što se htjela podiæi prema stropu, zaèula je kako je nešto palo na pod. Pogledala je iznervirana što je nogom odgurnula par Sextonovih gumba za manžete koji su vjerojatno bili na rubu umivaonika.
Ostavi stvari toèno onako kako si ih pronašla.
Spuštajuæi se, Gabrielle je podigla gumbe za manžete i vratila ih natrag na umivaonik. Kada se ponovno poèela uspinjati, zastala je, ponovno pogledavajuæi u gumbe manžeta. U bilo kojoj drugoj noæi, Gabrielle bi ih zanemarila, ali noæas joj je njihov monogram privukao pozornost. Kao i veæina Sextonovih predmeta s monogramom, imale su dva isprepletena slova. SS. Gabrielle se prisjetila inicijalne zaporke raèunala – SSS. Zamislila je njegov kalendar... POTUS... i program s Bijelom kuæom i optimistiènim natpisom koji je u beskonaènoj traci tekao oko ruba slike.
Predsjednik Sjedinjenih Amerièkih Država Sedgewick Sexton... Predsjednik Sjedinjenih Amerièkih Država Sedgewick Sexton... Predsjednik Sjedinjenih...
Gabrielle je na trenutak stajala i pitala se. Je li moguæe da je toliko samouvjeren?
Znajuæi da joj treba samo trenutak da sazna je li u pravu, požurila je natrag u Sextonov ured, prišla raèunalu i upisala sedam slova dugu zaporku.
POTUSSS
Slika Bijele kuæe odmah je nestala.
Buljila je u nevjerici.
Nikad ne podcjenjuj ego politièara.

116.

CORKY MARLINSON više nije bio za kormilom Crestliner Phantoma koji je jurio u noć. Znao je da će gliser nastaviti putovati u pravilnoj crti bez obzira je li on za kormilom ili ne. Putem najmanjeg otpora...
Corky je bio u stražnjem kraju poskakujućeg glisera, pokušavajući procijeniti oštećenje na nozi. Metak je ušao kroz prednji dio potkoljenice, jedva promašujući potkoljeničnu kost. Nije bilo izlazne rane na stražnjoj strani, pa je znao da je metak još uvijek zaglavljen u nozi. Čeprkao je uokolo za nečime što može usporiti krvarenje, ali nije ništa pronašao – peraje, disalicu i nekoliko prsluka za spašavanje. Nema kutije prve pomoći. Panično, Corky je otvorio malu alatnicu i pronašao nešto alata, krpe, ljepljivu tragu, ulje i druga sredstva za održavanje. Pogledao je u krvavu nogu i pitao se koliko daleko mora otići da bi bio izvan područja morskih pasa.
Puno prokleto dalje nego što je sada.
Delta-1 držao je helikopter Kiowa nisko iznad oceana dok je pretraživao tamu u potrazi za Crestlinerom. Pretpostavljajući da će se gliser u bijegu usmjeriti prema obali i nastojati napraviti što veću razdaljinu između sebe i Goye, Delta-1 pratio je Crestlinerovu originalnu putanju odlaska od Goye.
Do sada sam ga već trebao stići.
Uobičajeno bi praćenje čamca u bijegu bila jednostavna stvar uz korištenje radara, ali s Kiowinim uključenim sustavima za ometanje radara koji emitiraju kišobran termičkog šuma u okolici od nekoliko morskih milja, njegov radar bio je beskoristan. Isključivanje sustava za ometanje nije dolazilo u obzir sve dok ne dobije glas da su svi na Goyi mrtvi. Večeras neće biti poziva u pomoć s Goye.
Tajna meteorita umrijet će. Ovdje. Sada.
Na sreću, Delta-1 je imao druge metode praćenja. Čak i uz ovako čudnu pozadinu zagrijanog oceana, otkrivanje termičkog odraza glisera bilo je jednostavno. Uključio je termički skener. More oko njega pokazivalo je temperaturu od toplih trideset i šest stupnjeva Celzija. Srećom, zračenje izvanbrodskog motora od 250 konjskih snaga pri punoj brzini isijavalo je nekoliko stotina stupnjeva više.
Corky je osjećao kako mu noga i stopalo trnu.
Ne znajući što drugo učiniti, obrisao je ozlijeđenu nogu krpom i omotao ranu preko sloja vodonepropusne ljepljive trake. Kad je potrošio cijelu traku, njegova cijela potkoljenica, od gležnja do koljena, bila je omotana u èvrsti srebrni pokrov. Krvarenje je prestalo, iako su njegova odjeæa i ruke još uvijek bile krvave.
Sjedeæi na podu odbjeglog Crestlinera, Corky se pitao kako to da ga helikopter još nije pronašao. Pogledao je preko palube, pretražujuæi obzor i oèekujuæi da æe opaziti Goyu u daljini i nadolazeæi helikopter. Zaèudo, nije vidio nijedno. Svjetla Goye nestala su. Sigurno nije otišao toliko daleko, ili možda jest?
Corky je odjednom osjetio nadu da æe možda uspjeti pobjeæi. Možda su ga izgubili u mraku. Možda se uspije doèepati obale!
U tom trenutku primijetio je da pjenasti trag koji ostavlja iza sebe nije ravan. Izgledao je lagano zakrivljen, kao da putuje u širokom luku, a ne pravocrtno. Zbunjen, okrenuo je glavu kako bi pratio trag pjene koji je ocrtavao ogromnu kružnicu preko oceana. Trenutak kasnije, vidio je.
Goya je bila s njegove lijeve strane, udaljena manje od kilometra. Užasnut, Corky je prekasno shvatio svoju pogrešku. Buduæi da nitko nije bio za upravljaèem, pramac Crestlinera stalno se prilagoðavao smjeru snažne struje – kružnom vrtloženju megastošca. Plovim u prokletom velikom krugu!
Nije mogao vjerovati što je uèinio.
Znajuæi da je još uvijek unutar megastošca ispunjenog morskim psima, Corky se prisjetio Tollandovih mraènih rijeèi. Napredne teleencefalonske olfaktorne polutke... èekiæari mogu namirisati kap krvi na udaljenosti od skoro dva kilometra. Corky je pogledao na krvavu samoljepljivom trakom omotanu nogu i ruke.
Helikopter æe ga uskoro pronaæi.
Skidajuæi krvavu odjeæu sa sebe, Corky je gol krenuo prema krmi. Znajuæi da nema tog morskog psa koji bi mogao plivati brzinom glisera, isprao se što je bolje mogao u snažnoj kresti vala.
Samo jedna kap krvi...
Dok je ustajao, potpuno izložen noæi, znao je da mu preostaje još samo jedna stvar. Jednom je nauèio da životinje oznaèavaju svoj teritorij mokraæom, buduæi da je urinarna kiselina jedan od najsnažnijih mirisa koji ljudsko tijelo proizvodi.
Snažniji od krvi, nadao se. Poželjevši da je veèeras popio nekoliko piva više, podignuo je ozlijeðenu nogu na ogradu broda i pokušao urinirati na samoljepljivu traku. Hajde! Èekao je. Nema gore stvari od pritiska pišanja po sebi dok vas ganja helikopter.
Konaèno je poèeo. Corky je urinirao po cijeloj samoljepljivoj traci, potpuno je natapajuæi. Iskoristio je zadnje kapi iz mokraænog mjehura da natopi krpu, koju je zatim protrljao po cijelom tijelu. Vrlo ugodno.
Na tamnom nebu iznad njega pojavila se crvena laserska zraka, nagnuta prema njemu kao svjetlucava oštrica ogromne giljotine. Helikopter se pojavio iskosa, a pilot je oèigledno bio zbunjen što se Corky u velikom krugu vratio natrag prema Goyi.
Brzo navlaèeæi veliki prsluk za spašavanje, Corky se pomaknuo prema stražnjem kraju jureæeg plovila. Na krvlju oblivenom podu èamca, samo metar i pol od mjesta na kojem je Corky stajao, pojavila se crvena blještava toèka.
Vrijeme je.
Natrag na Goyi, Michael Tolland nije vidio kako njegov Crestliner Phantom 2100 nestaje u plamenu i u kugli vatre i dima nastavlja put okreæuæi se kroz zrak.
Ali èuo je eksploziju.

117.

ZAPADNO KRILO obièno je bilo tiho u ovo vrijeme, ali predsjednikova neoèekivana pojava u ogrtaèu i papuèama uzbunila je pomoænike i stalno osoblje i izvukla ih iz njihovih pomoænih ležaja i prostorija za spavanje.
»Ne mogu je pronaæi, gospodine predsjednièe«, rekao je mladi pomoænik, žureæi za njim u Ovalni ured. Posvuda je tražio. »Gospoðica Tench ne javlja se ni na pager ni na telefon.«
Predsjednik je bjesnio. »Jesi li pogledao u...«
»Napustila je zgradu, gospodine«, objavio je drugi pomoænik, žurno ulazeæi. »Ispisala se prije sat vremena. Mislimo kako je možda otišla u NUN. Jedan od operatera kaže da je veèeras razgovarala s Pickeringom.«
»Williamom Pickeringom?« Predsjednik je zvuèao zbunjeno. Tench i Pickering bili su sve, samo ne prijatelji. »Jeste li ga nazvali?«
»Ni on se ne javlja, gospodine. Centrala NUN-a ne može stupiti u kontakt s njim. Kažu da Pickeringov telefon uopæe ne zvoni. Kao da je nestao s lica Zemlje.«
Herney je nekoliko trenutaka buljio u svoje pomoænike, a zatim odšetao do bara i natoèio si burbon. Dok je podizao èašu prema usnama, uletio je agent tajne službe.
»Gospodine predsjednièe? Nisam vas htio buditi, ali trebali biste znati da je veèeras eksplodirala autobomba kod FDR memorijala.«
»Molim!« Herney je zamalo ispustio piæe. »Kada?«
»Prije sat vremena.« Lice mu je bilo smrtno ozbiljno. »FBI je upravo identificirao žrtvu...«

118.

NOGA DELTE-3 pulsirala je od boli. Osjeæao je kao da lebdi u zbrkanoj stvarnosti. Je li ovo smrt? Pokušao se pokrenuti, ali osjeæao se kao paraliziran. Jedva je mogao disati. Vidio je samo obrise u magli. U mislima se vratio unatrag, prisjeæajuæi se eksplozije Crestlinera vani u moru, odsjaja bijesa u oèima Michaela Tollanda dok je oceanograf stajao iznad njega, držeæi eksplozivni štap na njegovom grlu.
Sigurno me Tolland ubio...
No žareæa bol u desnoj nozi Delte-3 odavala mu je kako je još uvijek itekako živ. Polako se vratio. Nakon što je èuo eksploziju Crestlinera, Tolland je ispustio krik muèenièkog bijesa za svojim izgubljenim prijateljem. Tada, okreæuæi pobješnjele oèi prema Delti-3, Tolland se propeo kao da se sprema probiti štapom grkljan Delte-3. No, u tom trenutku izgledao je kao da oklijeva, kao da ga vlastiti moral zadržava. S brutalnom frustracijom i bijesom Tolland je odmaknuo štap i cipelom nagazio na izmrcvareno stopalo Delte-3.
Posljednje èega se Delta-3 sjeæao je povraæanje u agoniji dok je njegov cijeli svijet nestajao u mraènom deliriju. Sad je ponovno dolazio k svijesti, ne znajuæi koliko je dugo bio u nesvijesti. Osjeæao je da su mu ruke vezane iza leda tako èvrstim èvorom da ga je mogao vezati samo iskusni mornar. Noge su mu takoðer bile vezane, povijene iza njega i vezane za zapešæa, ostavljajuæi ga u imobiliziranom suprotnom luku. Pokušao je viknuti, ali nije bilo zvuka. Usta su mu bila ispunjena neèime.
Delta-3 nije shvaæao što se dogaða. Tada je osjetio hladan povjetarac i vidio blještava svjetla. Shvatio je da se nalazi na glavnoj palubi Goye. Pokušao je pogledom potražiti pomoæ i suoèio se sa zastrašujuæim prizorom, vlastitim odrazom – iskrivljenim i izudaranim u reflektivnoj kupoli od pleksiglasa Goyine dubinske podmornice. Podmornica je visjela toèno ispred njega, a Delta-3 je shvatio da leži na ogromnim vratima u palubi. Ovo nije bilo ni približno toliko zastrašujuæe kao nametnuto pitanje.
Ako sam ja na palubi... gdje je Delta-2?
Delta-2 postao je nemiran.
Usprkos èinjenici da je njegov partner CrypTalkom javio kako je u redu, pucanj koji je èuo nije bio pucanj strojnice. Bilo je oèigledno da su Tolland ili Rachel pucali. Delta-2 pomaknuo se prema stepenicama niz koje se spustio njegov partner i ugledao krv.
Podignutog oružja, spustio se ispod palube, gdje je pratio trag krvi preko mosta prema pramcu broda. Odavde ga je trag krvi vodio dalje uz druge stepenice na palubu broda. Paluba je bila pusta. Sve oprezniji, Delta-2 pratio je dugi grimizni trag uz rubnu palubu natrag prema stražnjem dijelu broda, gdje je trag prolazio uz otvor prvih stepenica niz koje se spustio.
Što se, dovraga, dogaða? Krvava mrlja izgledala je kao da putuje u velikom krugu.
Pažljivo se kreæuæi, strojnice uperene ispred sebe, Delta-2 je prošao ulaz u dio broda u kojem je laboratorij. Trag se nastavljao dalje prema krmenoj palubi. Pažljivo se nagnuo, izlazeæi iza ugla. Oèima je pratio trag.
Tada ga je vidio.
Isuse Kriste!
Delta-3 ležao je – zavezan i s povezom preko usta – odbaèen toèno ispred Goyine male podmornice bez imalo poštovanja. Èak i s ove udaljenosti, Delta-2 je vidio da njegovom partneru nedostaje prilièno velik dio desnog stopala.
Oprezan da ne uleti u zamku, Delta-2 je podigao strojnicu i krenuo naprijed. Delta-3 se bacakao, pokušavajuæi govoriti. Ironièno, naèin na koji je bio vezan – s koljenima snažno savijenima iza njega – vjerojatno mu je spašavao život; krvarenje iz njegove noge se usporilo.
Kad je Delta-2 prišao podmornici, bio je zahvalan za rijedak luksuz da sam èuva svoja leda; cijela paluba broda odražavala se na okrugloj kupoli podmornice. Delta-2 je stigao do partnera koji se bacakao. Pogled upozorenja u njegovim oèima primijetio je prekasno.
Bljesak srebra pojavio je niotkuda.
Jedno od Tritonovih mehanièkih kliješta odjednom je krenulo unaprijed i uhvatilo lijevo bedro Delte-2 snagom koja drobi kosti. Pokušao se osloboditi, ali kliješta su se sve jaèe stezala. Vrištao je od boli, osjeæajuæi kako mu puca kost. Pogledom je prostrijelio kabinu podmornice. Vireæi kroz odraz palube, Delta-2 sada ga je vidio, sakrivenog u sjeni Tritonove unutrašnjosti.
Michael Tolland bio je u podmornici, za upravljaèem.
Loša ideja, bjesnio je Delta-2, zanemarujuæi bol i podižuæi strojnicu. Naciljao je prema gore, lijevo u Tollandova prsa, samo na metar udaljenom s druge strane pleksiglas kupole podmornice. Povukao je obaraè i strojnica je zaštektala. Lud od bijesa što je uhvaæen u zamku, Delta-2 držao je obaraè pritisnut sve dok i posljednja èahura nije uz zveket pala na palubu, a strojnica poèela okidati u prazno. Bez daha, ispustio je oružje i bijesno pogledao u izrešetanu kupolu ispred sebe.
»Mrtav je!« siktao je vojnik, pokušavajuæi izvuæi nogu iz kliješta. Dok se otimao, metalna ruèica probila je kroz kožu, otvarajuæi veliki rez. »Sranje!« Posegnuo je za CrypTalk ureðajem za pojasom. Ali, dok ga je podizao prema ustima, druga ruka robota otvorila se i krenula prema njemu, stežuæi se oko njegove desne ruke. CrypTalk je pao na palubu.
U tom trenutku je Delta-2 uoèio avet u prozoru ispred njega. Blijedo lice koje je stajalo nagnuto u stranu i promatralo ga kroz neošteæeni rub kupole. Zapanjen, Delta-2 je pogledao u središte kupole i shvatio kako meci nisu ni približno probili debeli pleksiglas.
Kupola je bila prekrivena kraterima od metaka.
Trenutak kasnije poklopac podmornice se otvorio i pojavio se Michael Tolland. Izgledao je potreseno, ali neozlijeðeno. Spuštajuæi se niz aluminijske ljestve, Tolland je kroèio na palubu i pogledao u uništenu kupolu svoje podmornice.
»Tisuæu i èetiri stotine kilograma po kvadratnom centimetru«, rekao je Tolland. »Izgleda da ti treba veæa strojnica.«
Unutar hidrolaboratorija, Rachel je znala da vrijeme istjeèe. Èula je pucnjeve na palubi i molila se da se sve odvilo toèno onako kako je Tolland planirao. Više je nije bilo briga tko stoji iza meteoritske prijevare – upravitelj NASA-e, Marjorie Tench, ili sam predsjednik – ništa od toga više nije bilo važno.
Neæe se izvuæi. Tko god to bio, istina æe iziæi na vidjelo.
Rana na Rachelinoj ruci prestala je krvariti, a adrenalin koji je tekao njezinim žilama otupio je bol i izoštrio joj razmišljanje. Pronašla je olovku i papir i napisala poruku u dva retka. Rijeèi su bile izravne i èudne, ali trenutno nije imala vremena za luksuz rjeèitosti. Dodala je poruku inkriminirajuæoj hrpi papira u ruci – GPR ispisu, fotografijama Bathynomusa giganteusa, slikama i èlancima vezanim uz morske okrugle granule i ispis elektronske mikrosonde. Meteorit je bio lažan, a ovo su bili dokazi.
Rachel je ubacila cijelu hrpu u faks ureðaj. Buduæi da je samo nekoliko brojeva fakseva znala napamet njezin izbor bio je vrlo ogranièen, ali veæ je odluèila tko æe biti primatelj ovih stranica i njezine poruke. Zadržavajuæi dah, oprezno je utipkala faks broj željene osobe.
Pritisnula je »pošalji«, moleæi se da je ispravno odabrala primatelja.
Faks ureðaj se oglasio.
POGREŠKA: NEMA SIGNALA
Rachel se nije iznenadila. Goyine komunikacije još uvijek su bile ometane. Stajala je, promatrajuæi ureðaj, nadajuæi se da radi isto kao i njezin kod kuæe.
Hajde!
Nakon pet sekundi, ureðaj se ponovno oglasio.
PONOVNO BIRAM...
To! Rachel je promatrala kako ureðaj ulazi u neprekidan krug.
POGREŠKA: NEMA SIGNALA
PONOVNO BIRAM...
POGREŠKA: NEMA SIGNALA
PONOVNO BIRAM...
Ostavljajuæi ureðaj u potrazi za signalom, Rachel je istrèala iz hidrolaboratorija u trenutku kad su rotori helikoptera zatutnjali iznad nje.

119.

DVIJE STOTINE I osamdeset kilometara od Goye, Gabrielle Ashe buljila je u ekran računala Senatora Sextona u tihom čuđenju. Njezine sumnje bile su točne.
Ali nikada nije mogla zamisliti koliko točne.
Pregledavala je digitalne otiske desetaka bankovnih čekova koje su Sextonu ispisale privatne svemirske tvrtke i deponirale na brojčane račune na Kajmanskom otočju. Najmanji iznos čeka koji je Gabrielle vidjela bio je na petnaest tisuća dolara. Nekoliko ih je bilo veće od pola milijuna dolara.
Sitniš, rekao joj je Sexton. Sve donacije su ispod granice od dvije tisuće dolara.
Bilo je očigledno da Sexton cijelo vrijeme laže. Gabrielle je gledala nezakonito financiranje kampanje na nezamislivoj razini. Tjeskoba izdaje i razočarenja teško joj je pala na srce. Lagao je.
Osjećala se tako glupo. Tako prljavo. Ali više od svega osjećala je bijes.
Gabrielle je sjedila sama u mraku, shvaćajući da ne zna što da sada radi.

120.

IZNAD GOYE, DOK se Kiowa naginjao iznad krmene palube, Delta-1 je gledao prema dolje, usredotočujući pogled na potpuno neočekivan prizor.
Michael Tolland stajao je na palubi uz malu podmornicu. Iz robotskih ruku podmornice, kao da je u kliještima ogromnog insekta, visio je Delta-2, uzaludno se pokušavajući osloboditi.
Što, za ime Božje!?
U isto toliko šokantnom prizoru, Rachel Sexton je upravo stigla na palubu, zauzimajući položaj iznad vezanog i krvavog muškarca u podnožju podmornice. Muškarac je sigurno bio Delta-3. Rachel je držala jednu od Delta Forceovih strojnica uperenu u njega i gledala prema helikopteru, kao da ga izaziva na napad.
Delta-1 na trenutak se osjetio dezorijentirano, nije mogao shvatiti kako se ovo moglo dogoditi. Ranije pogreške Delta Forcea na ledenoj zaravni bile su rijetka, ali ipak objašnjiva pojava. Ovo ovdje bilo je nezamislivo.
Poniženje Delte-1 bilo bi dovoljno mučno u uobičajenim uvjetima. Ali noćašnja sramota pojačana je prisutnošću još jedne osobe koja je u helikopteru, osobe čija je prisutnost ovakvim akcijama vrlo neuobičajena.
Bio je to nadzornik.
Nakon pogađanja meta kod FDR memorijala, nadzornik je naredio Delti-1 da doleti do napuštenog javnog parka nedaleko od Bijele kuće. Na zapovijed nadzornika, Delta-1 spustio se na travnatu livadu u blizini šumarka u trenutku kad je nadzornik, koji se parkirao negdje u blizini, išetao iz mraka i ušao u Kiowu.
Svi zajedno ponovno su krenuli nekoliko sekundi kasnije.
Iako je izravna povezanost nadzornika s operativnim zadacima bila rijetka, Delta-1 nije se mogao buniti. Nadzornik, zabrinut načinom na koji je Delta Force obavila ubojstva na ledenoj polici Milne, plašeći se sve većih sumnji i temeljitog proučavanja od strane brojnih osoba, obavijestio je Deltu-1 kako će posljednju fazu operacije osobno nadzirati.
Nadzornik je sada sjedio uz pilota i iz prve ruke svjedočio propustima kakve Delta-1 nikad prije nije vidio.
Ovo se mora završiti. Odmah.
Nadzornik je iz Kiowe promatrao palubu Goye i pitao se kako se ovo moglo dogoditi. Ništa nije išlo kako treba – sumnje o meteoritu, neuspjeh Deltinih ubojstava na ledenoj polici, nužnost visokoprofilnog ubijanja kod FDR-a.
»Nadzornice«, promucao je Delta-1, glasom punim zaèuðenog srama dok je promatrao situaciju na palubi Goye. »Ne mogu zamisliti...«
Ne mogu ni ja, pomislio je nadzornik. Njihov plijen oèigledno su znatno podcijenili.
Nadzornik je pogledao dolje prema Rachel Sexton, koja je bezizražajno buljila u neprozirne prozore helikoptera i podigla CrypTalk komunikator prema ustima. Kad je njezin mehanièki glas poèeo pucketati unutar Kiowe, nadzornik je oèekivao kako æe zahtijevati udaljavanje helikoptera ili iskljuèivanje sustava za ometanje kako bi Tolland mogao pozvati pomoæ. Ali rijeèi koje je Rachel Sexton izgovorila bile su puno jezivije.
»Zakasnili ste«, rekla je. »Mi nismo jedini koji znaju.«
Rijeèi su na trenutak odzvanjale kabinom helikoptera. Iako je tvrdnja zvuèala malo vjerojatna, èak i najmanja moguænost istine uzrokovala je nelagodu kod nadzornika. Uspjeh cijelog projekta zahtijevao je eliminaciju svih onih koji su znali istinu, a buduæi da je suzbijanje istine veæ uzrokovalo toliko krvi, nadzornik je morao biti siguran da je ovo kraj.
Još netko zna...
Uzevši u obzir reputaciju Rachel Sexton o striktnom pridržavanju protokola klasificiranih podataka, nadzornik je teško mogao povjerovati da se odluèila podijeliti ovu informaciju s vanjskim izvorom.
Rachel je ponovno govorila u CrypTalk. »Odmaknite se i poštedjet æemo vaše ljude. Priðite bliže i umrijet æe. Kako god okrenete, istina æe iziæi na vidjelo. Pomirite se s vašim gubicima. Odstupite.«
»Blefiraš«, rekao je nadzornik, znajuæi da æe glas koji Rachel Sexton èuje biti androgeni mehanièki glas. »Nikome nisi ništa rekla.«
»Jeste li spremni preuzeti taj rizik?« Odbrusila je Rachel. »Nisam mogla stupiti u kontakt s Williamom Pickeringom ranije veèeras, prestrašila sam se i odluèila se osigurati.«
Nadzornik se namrštio. Nije zvuèalo nemoguæe.
»Ne nasjedaju«, rekla je Rachel, bacajuæi pogled prema Tollandu.
Vojnik u kliještama robota bolno se nasmijao. »Strojnica je prazna, a helikopter æe te poslati u pakao. Oboje æete umrijeti. Vaša jedina šansa je da nas pustite.«
Vraga hoæemo, pomislila je Rachel, pokušavajuæi procijeniti njihov iduæi potez. Pogledala je prema vezanom muškarcu koji je ležao pokraj njezinih nogu ravno ispred podmornice. Izgledao je kao da je u deliriju od gubitka krvi. Èuènula je pokraj njega, gledajuæi u njegove mraène oèi. »Skinut æu ti povez s usta i ukljuèiti CrypTalk; ti æeš uvjeriti helikopter da se odmakne. Je li to jasno?«
Muškarac je kimnuo, ozbiljnog lica.
Rachel je povukla povez s muškarčevih usta. Vojnik je ispljunuo nakupinu krvave sline u Rachelino lice.
»Kučko«, prosiktao je, kašljući. »Gledat ću kako umireš. Ubit će te kao svinju, a ja ću uživati u svakoj minuti.«
Rachel je obrisala vruću pljuvačku s lica u trenutku kad je osjetila Tollandove ruke kako je podižu i odvlače unatrag, pridržavajući je dok je uzimao njezinu strojnicu. Iz njegovog drhtavog dodira mogla je osjetiti kako je nešto u njemu upravo puklo. Tolland je odšetao do kontrolne ploče nekoliko metara dalje, stavio ruke na polugu i pogledao čovjeka koji je ležao na palubi ravno u oči.
»Ovo ti je bio drugi promašaj«, rekao je Tolland. »A na mom brodu, treću priliku nećeš dobiti.«
Odlučnim bijesom, Tolland je povukao ručicu prema dolje. Ogromna vrata u palubi ispod Tritona otvorila su se kao pod ispod vješala. Vezani vojnik kratko je zaurlao od straha i zatim nestao, padajući kroz rupu. Deset metara je padao do oceana. Udario je u vodu u grimiznoj mrlji. Morski psi došli su do njega skoro istovremeno.
Nadzornik se tresao od bijesa, promatrajući iz Kiowe u ono što je ostalo od tijela Delte-3 kad je isplivalo ispod broda nošeno snažnom strujom. Osvijetljena voda bila je ružičasta. Nekoliko riba borilo se oko nečega što je izgledalo kao ruka.
Isuse Kriste.
Nadzornik je ponovno pogledao prema palubi. Delta-2 još uvijek je visio u Tritonovim kliještama, ali podmornica je sad visjela iznad zjapeće rupe u palubi. Njegove noge lamatale su nad prazninom. Tolland je samo trebao otpustiti kliješta i Delta-2 bio bi sljedeći.
»U redu«, viknuo je nadzornik u CrypTalk. »Stanite. Samo stanite!«
Rachel je stajala na palubi i buljila u Kiowu. Čak i s ove visine, nadzornik je mogao osjetiti odlučnost u njezinim očima. Rachel je podigla CrypTalk prema ustima. »Još uvijek mislite da blefiramo?« rekla je. »Nazovite glavnu centralu NUN-a. Tražite Jima Samiljana. On je glavni u odjelu P. i A. u noćnoj smjeni. Rekla sam mu sve o meteoritu. On će vam sve potvrditi.«
Daje mi točno ime? Ovo ne može biti dobro. Rachel Sexton nije bila budala, a ovo je bio blef koji je nadzornik mogao provjeriti u nekoliko sekundi. Iako nadzornik nije poznavao nikoga u NUN-u po imenu Jim Samiljan, organizacija je bila ogromna. Rachel bi vrlo vjerojatno mogla govoriti istinu. Prije nego što naruči konačno ubojstvo, nadzornik je morao potvrditi je li ovo blef– ili nije.
Delta-1 pogledao je preko ramena. »Želite da isključim ometanje kako biste mogli nazvati i provjeriti?«
Nadzornik je proučavao Rachel i Tollanda, oboje pred njihovim očima. Ukoliko ijedno od njih krene prema mobitelu ili radiju, nadzornik je znao kako Delta-1 uvijek može ponovno uključiti ometanje i prekinuti im vezu. Rizik je bio minimalan.
»Ugasi ometanje«, rekao je nadzornik, vadeći mobitel. »Potvrdit ću da Rachel laže. A zatim ćemo pronaći način da spasimo Deltu-2 i okončamo ovo.«
U Fairfaxu, operater u središnjoj centrali NUN-a postajao je nestrpljiv. »Kao što sam vam rekao, ne vidim nikakvog Jima Samiljana u odjelu Planova i Analiza.«
Osoba na telefonu i dalje je inzistirala. »Jeste li pokušali drukčiji izgovor imena? Jeste li pogledali u drugim odjelima?«
Operater je već pogledao, ali sada je gledao ponovno. Nakon nekoliko sekundi je rekla: »Nigdje medu našim osobljem nemamo Jima Samiljana, pod svim vrstama izgovora.«
Osoba na telefonu zvučala je čudno zadovoljna ovim odgovorom. »Dakle, sigurni ste da u NUN-u nema zaposlenika po imenu Jim Samil...«
Odjednom se na liniji začula mahnita aktivnost. Netko je viknuo. Osoba na telefonu glasno je opsovala i brzo prekinula vezu.
U kabini Kiowe, Delta-1 je vrištao od bijesa dok je brzo pokušavao ponovno aktivirati sustav za ometanje. Prekasno je shvatio. U velikom mnoštvu osvijetljenih kontrola u pilotskoj kabini, sićušna LED lampica pokazivala je da se s Goye odašilje SATCOM podatkovni signal. Ali kako? Nitko nije napustio palubu! Prije nego što je Delta-1 uspio upaliti sustav za ometanje, veza s Goye prekinula se sama.
Unutar hidrolaboratorija, faks uređaj zadovoljno se oglasio.
VEZA USPOSTAVLJENA... FAKS POSLAN.

121.

UBIJ ILI BUDI ubijena. Rachel je upoznala dio sebe za koji nije znala ni da postoji. Preživljavanje – divlja odlučnost pokretana strahom.
»Što se nalazilo u odlaznom faksu?« pitao je glas na CrypTalku.
Rachel je odahnula kad je čula potvrdu da je faks prošao kao što je planirala. »Napustite ovo područje«, naredila je, govoreći u CrypTalk i oštro gledajući prema lebdećem helikopteru. »Gotovo je. Vaša tajna je otkrivena.« Pet-šest stranica slika i teksta. Nepobitni dokazi koji ukazuju na to da je meteorit lažan. »Ako nam naudite, samo ćete pogoršati vašu situaciju.«
Nastala je teška tišina. »Kome si poslala faks?«
Rachel nije imala nikakvu namjeru odgovoriti na to pitanje. Ona i Tolland morali su odugovlačiti što je više moguće. Stali su blizu otvora u palubu, u ravnoj liniji s Tritonom, onemogućavajući helikopteru otvaranje paljbe bez pogađanja vojnika koji je visio iz kliješta podmornice.
»William Pickering«, pogađao je glas, zvučeći čudno kao da se tome nada.
»Faksirala si Pickeringu.«
Pogrešno, pomislila je Rachel. Pickering bi bio njezin prvi izbor, ali bila je prisiljena odabrati drugu osobu iz straha da su njezini napadači već eliminirali Pickeringa – potez koji bi bio jeziv dokaz odlučnosti njezinih neprijatelja. U očajničkom trenutku odluke, Rachel je faksirala podatke na jedini drugi broj koji je znala napamet.
U ured svog oca.
Uredski broj faksa senatora Sextona bio je bolno ugraviran u Rachelino pamćenje nakon smrti njezine majke, kad je otac odlučio riješiti mnoga pitanja vezana uz ostavštinu bez osobnog kontakta s Rachel. Rachel nikad nije zamislila da će se okrenuti ocu u trenutku potrebe, ali večeras je taj muškarac posjedovao dvije kritične kvalitete – ispravne političke motive da objavi podatke o meteoritu bez oklijevanja i dovoljno moći da nazove Bijelu kuću i ucijeni ih u opozivanje ovog odreda za ubojstva.
Iako njezin otac sigurno nije bio u uredu u ovo doba noći, Rachel je znala da čuva svoj ured zaključan poput sefa. Rachel je, u biti, faksirala podatke u vremenski zaključan sef. Čak i kad bi napadači znali gdje je poslala podatke, izgledi su bili mali da bi uspjeli proći kroz snažnu državnu zaštitu kakvu ima uredska zgrada Senata Philip A. Hart i provaliti u senatorov ured, a da to nitko ne primjeti.
»Gdje god si poslala faks«, rekao je glas odozgo. »Stavila si tu osobu u veliku opasnost.«
Rachel je znala da mora odavati dojam snage, bez obzira na strah koji je osjeæala.
Pokazala je prema vojniku koji je visio u Trinovim kliještama. Njegove noge visjele su iznad ponora, kapajuæi krv deset metara niže u ocean. »Jedina osoba koja je u opasnosti je vaš agent«, rekla je govoreæi u CrypTalk. »Gotovo je. Odstupite. Podaci su poslani. Izgubili ste. Napustite ovo podruèje ili æe ovaj èovjek umrijeti.«
Glas na CrypTalku opet je ispalio, »Gospoðice Sexton, mislim da vi ne razumijete važnost...«
»Razumijem?« Rachel je eksplodirala. »Razumijem da ste ubili nevine ljude! Razumijem da ste lagali o meteori tu! I razumijem da neæete uspjeti u vašoj namjeri! Èak i ako nas ubijete, gotovo je!«
Nastala je duga stanka. Konaèno je glas rekao. »Spuštam se.«
Rachel je osjetila kako joj se mišiæi zatežu. Spušta se?
»Nisam naoružan«, rekao je glas. »Nemojte uèiniti ništa naglo. Vi i ja moramo razgovarati licem u lice.«
Prije nego što je Rachel mogla reagirati, helikopter se spustio na palubu Goye. Vrata suvozaèa otvorila su se na trupu i iz njih je izišla jedna osoba. Bio je to muškarac obiènog izgleda, u crnom odijelu i kravati. Na trenutak Rachel više nije ni o èemu razmišljala.
Gledala je u Williama Pickeringa.
William Pickering stajao je na palubi Goye i sa žaljenjem gledao prema Rachel Sexton. Nikad nije mislio da æe današnji dan ovako završiti. Dok joj je prilazio, uoèio je opasnu kombinaciju emocija u oèima njegove zaposlenice.
Šok, izdaja, zbunjenost, bijes.
Sve razumni osjeæaji, pomislio je. Postoji toliko toga što ona ne razumije.
Na trenutak se Pickering prisjetio svoje kæeri, Diane, pitajuæi se što je ona osjeæala prije nego što je umrla. I Diana i Rachel bile su žrtve istog rata. Rata za koji se Pickering zakleo da æe voditi zauvijek. Ponekad žrtve mogu biti toliko okrutne.
»Rachel«, rekao je Pickering. »Još uvijek možemo izgladiti stvari. Moram ti mnogo stvari objasniti.«
Rachel Sexton izgledala je užasnuto, gotovo na rubu muènine. Tolland je držao strojnicu uperenu prema Pickeringovim prsima. I on je izgledao zbunjeno.
»Natrag!« vikao je Tolland.
Pickering je stao na udaljenosti od pet metara, usredotoèen na Rachel. »Tvoj otac uzima mito, Rachel. Novac od privatnih svemirskih tvrtki. Planira zatvoriti NASA-u i otvoriti svemir privatnim osobama. Morali smo ga zaustaviti, bilo je to pitanje nacionalne sigurnosti.«
Rachelin izraz lica bio je potpuno prazan.
Pickering je uzdahnuo. »NASA, uz sve svoje mane, mora ostati državno tijelo.« Sigurno ona može shvatiti opasnosti. Privatizacija bi poslala najbolje umove i ideje NASA-e u privatne sektore. Fond mozgova bi se raspao. Vojska bi izgubila pristup. Privatne svemirske tvrtke koje nastoje pribaviti sredstva za rad poèele bi prodavati NASA-ine patente i ideje osobama koje najviše plate diljem svijeta!
Rachelin glas bio je drhtav. »Lažirali ste meteorit i ubili nedužne ljude... u ime nacionalne sigurnosti?«
»Ovo se nikad nije trebalo dogoditi«, rekao je Pickering. »Plan je bio spasiti važnu državnu agenciju. Ubijanje nije bilo dio tog plana.«
Lažiranje meteorita, Pickering je znao, kao i veæina drugih obavještajnih prijedloga, bilo je proizvod straha. Prije tri godine, u nastojanju da proširi mrežu NUN-ovih hidrofona u dublje vode, gdje do njih ne mogu doæi neprijateljski saboteri, Pickering je poveo program koji je koristio novorazvijeni NASA-in materijal za tajnu izradu izuzetno otporne podmornice koja može prevesti ljude u najdublja podruèja oceana – ukljuèujuæi i dno Marijanske brazde.
Izraðena od revolucionarne keramike, ova podmornica za dvije osobe dizajnirana je iz nacrta koji su ukradeni sa raèunala kalifornijskog inženjera Grahama Hawkesa, genijalnog dizajnera podmornica èiji je životni san bio izgradnja ultra-dubokomorske podmornice koju je nazvao Dubinski Let II. Hawkes je imao problema s pronalaskom sredstava za izgradnju prototipa. Pickering je, s druge strane, imao neogranièen budžet.
Koristeæi ovu tajnu keramièku podmornicu, Pickering je poslao svoju ekipu ispod površine mora da prièvrste nove hidrofone na stijenke Marijanske brazde, dublje nego što bi ijedan neprijatelj mogao tražiti. No, u procesu bušenja, pronašli su geološke strukture kakve znanstvenici još nisu vidjeli. Otkriæa su ukljuèivala okrugle granule i fosile nekoliko nepoznatih bioloških vrsta. Naravno, buduæi da je NUN-ova sposobnost zaranjanja na takvu dubinu bila tajna, nijedna od tih informacija nije se mogla podijeliti s drugima.
Tek su nedavno, ponovno vodeni strahom, Pickering i njegov tihi tim NUN-ovih znanstvenih savjetnika odluèili iskoristiti svoje znanje jedinstvene geologije Marijanske brazde kako bi pomogli spasiti NASA-u. Pretvaranje kamena iz Marijanske brazde pokazalo se kao varljivo jednostavan zadatak. Koristeæi ECE motorni polukruti vodik, NUN-ova ekipa spalila je kamen i podarila mu uvjerljivu taljenu koru. Zatim su se, koristeæi podmornicu male nosivosti, spustili ispod ledene police Milne i umetnuli spaljeni kamen u led s donje strane. Nakon što se tunel kroz koji je kamen umetnut ponovno zaledio, izgledalo je kao da je u ledu veæ tri stotine godina.
Nažalost, kao što se èesto dogaða u tajnim svjetskim operacijama, i najveæe planove može uništiti najmanja pogreška. Juèer je cijela iluzija uništena zbog nekoliko bioluminescentnih planktona...
Iz pilotske kabine Kiowe koja je sjedila uključenog motora, Delta-1 je promatrao dramu koja se odvijala pred njegovim očima. Rachel i Tolland izgledali su u potpunosti u kontroli, iako se Delta-1 gotovo morao nasmijati ispraznosti te iluzije. Strojnica u Tollandovim rukama bila je bezvrijedna; čak i s ove udaljenosti, Delta-1 mogao je vidjeti da je zatvarač iskočio unatrag, odavajući da je magazin prazan.
Dok je Delta-1 proučavao partnera koji se otimao u Tritonovim kliještama, znao je da mora požuriti. Pozornost svih na palubi usredotočila se na Pickeringa, a Delta-1 je sada mogao napraviti svoj potez. Ostavljajući rotor uključen, izvukao se kroz stražnji dio trupa i, koristeći helikopter kao zaklon, neopažen iskrao prema desnim (starboard) stepenicama. Sa svojom strojnicom u rukama, krenuo je prema pramcu. Pickering mu je dao specifično naređenje prije nego što su sletjeli na palubu, a Delta-1 nije imao namjeru zabrljati tako jednostavan zadatak.
Za nekoliko minuta, znao je, sve će ovo biti svršeno.

122.

JOŠ UVIJEK u ogrtaču, Zach Herney sjeo je za svoj stol u Ovalnom uredu, dok mu je u glavi bubnjalo. Najnoviji dio slagalice upravo je otkriven.
Marjorie Tench je mrtva.
Herneyjevi pomoćnici rekli su da posjeduju informacije koje ukazuju na to da je Tench otišla do FDR memorijala na privatan sastanak s Williamom Pickeringom. Budući da je Pickering nestao, osoblje se plašilo kako je i on mrtav.
Predsjednik i Pickering u posljednje vrijeme stalno su vodili bitke. Prije nekoliko mjeseci Herney je saznao kako je Pickering poduzeo ilegalne poteze za dobrobit Herneyja, u pokušaju spašavanja njegove poniruće kampanje.
Angažiranjem NUN-ovih sredstava, Pickering je diskretno pribavio dovoljno smeća o senatoru Sextonu da uništi njegovu kampanju – skandalozne seksualne fotografije senatora s njegovom asistenticom Gabrielle Ashe, inkriminirajuće financijske izvještaje koji dokazuju kako je Sexton uzimao mito od privatnih svemirskih tvrtki. Pickering je anonimno poslao sve dokaze Marjorie Tench, pretpostavljajući kako će ih Bijela kuća mudro iskoristiti. Ali Herney je, nakon što je vidio dokaze, zabranio Tench da ih upotrijebi. Seksualni skandali i mito bili su rak rana Washingtona, a mahanje još jednim takvim skandalom pred očima javnosti samo je produbljivalo njihovo nepovjerenje prema vladi.
Cinizam ubija ovu zemlju.
Iako je Herney znao kako može uništiti Sextona skandalom, cijena je bila kaljanje dostojanstva Senata Sjedinjenih Američkih Država, a to je nešto što je Herney odbijao učiniti.
Nema više negativnosti. Herney će pobijediti senatora Sextona na ključnim pitanjima.
Pickering, bijesan zbog odbijanja Bijela kuće da upotrijebi dokaze koje im je pribavio, pokušao je sam pokrenuti skandal puštajući glasine kako je Sexton spavao s Gabrielle Ashe. Nažalost, Sexton je objavio svoju nevinost s tako uvjerljivom ozlojeđenošću da se sam predsjednik morao osobno ispričati zbog curenja takve vijesti. Na kraju je William Pickering učinio više štete nego koristi. Herney je rekao Pickeringu da će biti optužen ukoliko se ikad više umiješa u njegovu kampanju. Najveća ironija, naravno, bila je da se Pickeringu predsjednik Herney nije ni sviđao. Nastojanja direktora NUN-a da pomogne Herneyjevoj kampanji bila su jednostavno strahovi zbog sudbine NASA-e. Zach Herney bilo je manji od dva zla.
Je li sada netko ubio Pickeringa?
Herney to nije mogao zamisliti.
»Gospodine predsjednièe?« rekao je pomoænik. »Kao što ste tražili, nazvao sam Lawrencea Ekstroma i rekao mu o Marjorie Tench.«
»Hvala.«
»On želi razgovarati s vama, gospodine.«
Herney je još uvijek bio bijesan što mu je Ekstrom lagao o OOGP-u.
»Reci mu da æu razgovarati s njim ujutro.«
»Gospodin Ekstrom želi razgovarati s vama odmah, gospodine.« Rekao je pomoænik nelagodno. »Vrlo je uznemiren.«
ON je uznemiren? Herney je osjetio kako mu živci titraju. Dok je od-marširao prema telefonu kako bi preuzeo Ekstromov poziv, predsjednik se pitao što još može krenuti loše veèeras.

123.

NA PALUBI GOYE, Rachel se osjeæala ošamuæeno. Zbunjenost koja se okupila oko nje kao gusta magla sad se raspršivala. Zbog grube spoznaje koju je upravo uvidjela osjeæala se golo i odvratno. Gledala je u stranca ispred sebe i jedva mogla èuti njegov glas.
»Moramo ponovno izgraditi NASA-in imidž«, govorio je Pickering. »Njihov pad popularnosti i financiranja postao je opasan na toliko raznih razina.« Pickering je zastao, fokusirajuæi svoje sive oèi na njezine. »Rachel,
NASA je oèajnièki trebala trijumf. Netko im ga je morao omoguæiti.«
***
Netko je nešto morao uèiniti, pomislio je Pickering.
Meteorit je bio posljednji potez oèajnika. Pickering i drugi pokušavali su spasiti NASA-u lobiranjem za ukljuèivanje svemirske agencije u obavještajnu zajednicu, gdje bi uživala veæu razinu financiranja i bolju sigurnost, ali Bijela kuæa je stalno iznova odbacivala tu ideju kao napad na èistu znanost. Kratkovidni idealizam. Sa sve veæom popularnošæu Sextonove anti-NASA retorike, Pickering i njegova grupa vojnih moænika znali su da vrijeme istjeèe. Odluèili su kako je pobuðivanje mašte poreznih obveznika i Kongresa jedini preostali naèin da se popravi NASA-in imidž i ona spasi od propasti. Da bi se svemirska agencija spasila, potrebna joj je infuzija raskoši – nešto što æe podsjetiti porezne obveznike na NASA-ine dane slave Apollo programa. A da bi Zach Herney pobijedio senatora Sextona, trebala mu je pomoæ.
Pokušao sam mu pomoæi, rekao je Pickering samome sebi, prisjeæajuæi se štetnih dokaza koje je poslao Marjorie Tench. Nažalost, Herney je zabranio njihovo korištenje, ne ostavljajuæi Pickeringu drugog izbora nego da poduzme drastiène korake.
»Rachel«, rekao je Pickering, »informacija koju si upravo faksirala s ovog broda je opasna. Moraš to razumjeti. Ako ovo izaðe na vidjelo, Bijela kuæa i NASA izgledat æe kao da su umiješane. Prezir prema predsjedniku i NASA-i bit æe stravièan. Predsjednik i NASA ništa ne znaju, Rachel. Nevini su. Oni vjeruju da je meteorit autentièan.«
Pickering nije ni pokušavao ukljuèiti Herneyja i Ekstroma u plan, buduæi da su obojica bili preveliki idealisti da bi se složili s bilo kakvom prevarom, bez obzira na njezin potencijal spašavanja predsjedništva ili svemirske agencije. Jedini zloèin upravitelja Ekstroma bio je nagovaranje direktora programa OOGP da laže o programu za detektiranje anomalija. Potez koji je Ekstrom bez sumnje požalio istog trenutka kad je shvatio koliko temeljito æe ovaj meteorit biti istraživan.
Marjorie Tench, frustrirana Herneyjevim inzistiranjem da vodi èistu kampanju, skovala je zavjeru s Ekstromom po pitanju laži o OOGP-u, nadajuæi se da æe maleni uspjeh OOGP satelita pomoæi predsjedniku odbiti nadolazeæu Sextonsku plimu.
Da je Tench upotrijebila fotografije i podatke o mitu koje sam joj dao, ništa od ovoga ne bi se dogodilo!
Ubojstvo Tench, iako žalim za njim, bilo je predodreðeno èim ju je Rachel nazvala i podigla sumnju o prijevari. Pickering je znao da æe Tench provesti nemilosrdnu istragu sve dok ne doðe do dna Rachelinih motiva za njezine nevjerojatne tvrdnje, a to je bila istraga koju Pickering oèigledno nije mogao dopustiti. Ironièno, Tench æe najbolje služiti predsjedniku vlastitom smræu, koja æe uèvrstiti glasove simpatizera Bijele kuæe, a ujedno ocrniti i onako prljavu i oèajnièku Sextonovu kampanju, tako grozno poniženu na CNN-u.
Rachel je ostala èvrsta, prostreljujuæi direktora pogledom.
»Shvati jedno«, rekao je Pickering, »ako vijesti o lažiranju meteorita iziðu na vidjelo, uništit æeš nedužnog predsjednika i nedužnu svemirsku agenciju. Takoðer æeš pomoæi u Ovalni ured staviti vrlo opasnog èovjeka. Moram znati kamo si faksom poslala podatke.«
Dok je izgovarao te rijeèi, na Rachelinom licu pojavio se èudan izraz. Bio je to bolan izraz užasa nekoga tko je upravo shvatio kako su napravili ogromnu pogrešku.
Nakon što je zaobišao pramac i ponovno se spustio niz lijeve stepenice, Delta-1 sad je stajao u hidrolaboratoriju iz kojeg je vidio da Rachel izlazi kad su prelijetali brod. Raèunalo u laboratoriju prikazivalo je uznemirujuæi prizor – polikromatsko oèitanje pulsirajuæeg, dubinskog vrtloga koji je lebdio iznad dna oceana negdje ispod Goye.
Još jedan dobar razlog da se maknemo odavde, pomislio je, nastavljajuæi put prema svojoj meti.
Faks ureðaj stajao ne na pultu uz stražnji zid laboratorija. Na izlaznom nosaèu stajala je hrpa papira, baš kao što je Pickering i pretpostavio. Delta-1 podigao je hrpu papira. Rachelina poruka bila je na vrhu. Samo dva retka. Proèitao ih je.
Vrlo izravno, pomislio je.
Dok je listao kroz stranice, bio je istovremeno zadivljen i užasnut u kojoj mjeri su Tolland i Rachel razotkrili lažiranje meteorita. Tko god proèita ovaj ispis, sigurno neæe imati sumnje u njihovo znaèenje. Na sreæu, Delta-1 neæe trebati ni pritisnuti tipku za ponovno biranje kako bi saznao kome su stranice otišle. Posljednji birani broj još uvijek je bio ispisan na LCD zaslonu faksa.
Pozivni broj bio je za podruèje Washingtona.
Pažljivo je prepisao broj faksa, zgrabio sve papire i izišao iz laboratorija.
Tolland je osjetio kako mu se ruke znoje na strojnici dok ju je grèevito držao, upiruæi cijev prema prsima Williama Pickeringa. Direktor NUN-a još uvijek je vršio pritisak na Rachel da mu kaže kamo je poslala podatke, a Tollanda je poèeo obuhvaæati neugodan osjeæaj da Pickering jednostavno pokušava dobiti na vremenu. Zašto?
»Bijela kuæa i NASA su nevini«, ponovio je Pickering. »Suraðuj. Nemoj dopustiti da moje pogreške unište ono malo vjerodostojnosti što je NASA-i ostalo. Ako ovo iziðe u javnost, NASA æe izgledati kao krivac. Vi i ja možemo se dogovoriti. Zemlji treba ovaj meteorit. Reci mi kamo si faksirala podatke prije nego što bude kasno.«
»Pa da možeš još nekoga ubiti?« rekla je Rachel. »Muka mi je od tebe.« Tollanda je zadivila Rachelina snaga. Mrzila je svog oca, ali bilo je jasno da ne namjerava staviti senatora u bilo kakvu opasnost. Nažalost, Rachelin plan faksiranja podataka u ured oca vratio joj se u lice. Èak i da je senator došao u ured i vidio faks, nazvao predsjednika s vijestima o lažiranom meteoritu i rekao mu da zaustavi napad, nitko u Bijeloj kuæi ne bi imao pojma o èemu Sexton govori, ni gdje se oni uopæe nalaze.
»Ponovit æu još samo jednom«, rekao je Pickering, promatrajuæi Rachel prijeteæim pogledom. »Situacija je previše kompleksna da bi je u potpunosti shvatila. Uèinila si ogromnu pogrešku što si poslala te podatke s broda. Stavila si svoju zemlju u opasnost.«
William Pickering uistinu je pokušavao dobiti na vremenu, Tolland je to sada shvatio. Razlog njegovog odugovlaèenja sada im je mirno prilazio uz desnu stranu broda. Tolland je osjetio kako ga preplavljuje val straha kad je vidio vojnika kako se bezbrižno približava prema njima noseæi u rukama hrpu papira i strojnicu.
Tolland je reagirao odluènošæu koja ga je i samog iznenadila. Èvrsto primajuæi strojnicu, okrenuo se, nanišanio u vojnika i pritisnuo okidaè.
Strojnica se oglasila bezazlenim klikom.
»Pronašao sam broj faksa«, rekao je vojnik, pružajuæi Pickeringu komadiæ papira. »A gospodin Tolland više nema streljiva.«

124.

SEDGEWICK SEXTON je kao vihor uletio u hodnik uredske zgrade Senata Philip A. Hart. Nije znao kako je Gabrielle to uspjela, ali bilo je očigledno da je ušla u njegov ured. Za vrijeme njihovog telefonskog razgovora, jasno je u pozadini čuo vrlo karakterističan zvuk njegovog Jourdain sata. Jedino što je mogao zamisliti je kako je Gabriellino prisluškivanje njegovog sastanaka s FIS-om poljuljalo njezino povjerenje u njega pa je krenula u potragu za dokazima.
Dovraga, kako je ušla u moj ured!
Sextonu je bilo drago što je promijenio zaporku na računalu.
Kad je stigao do privatnog ureda, Sexton je utipkao sigurnosnu zaporku za isključivanje alarma. Zatim je, petljajući po džepu u potrazi za ključevima otključao teška vrata, naglo ih otvorio i uletio, odlučan da će uhvatiti Gabrielle na djelu.
Ali ured je bio prazan i mračan, osvijetljen samo svjetlom njegovog računalnog ekrana. Upalio je svjetlo, očima pretražujući prostoriju. Sve je bilo na svom mjestu. Mrtva tišina, osim trostrukog otkucavanja zidnog sata.
Gdje je, dovraga?
Čuo je šum u privatnoj kupaonici i brzo dotrčao, paleći svjetlo. Prostorija je bila prazna. Pogledao je iza vrata. Ništa.
Zbunjen, Sexton se pogledao u ogledalo, pitajući se je li možda previše popio večeras. Čuo sam nešto. Osjećajući se dezorijentiran i zbunjen, ponovno je izišao u ured.
»Gabrielle?« viknuo je. Otišao je niz hodnik do njezinog ureda. Nije bila tamo. Njezin ured bio je u mraku.
U ženskom toaletu začulo se puštanje vode. Sexton se naglo okrenuo, dugim koracima vraćajući u smjeru toaleta. Stigao je u trenutku kad je Gabrielle izlazila, brišući ruke. Poskočila je kad ga je vidjela.
»Bože! Preplašili ste me!« rekla je, iskreno preplašenog izraza lica. »Što vi radite ovdje?«
»Rekla si da uzimaš dokumente o NASA-i iz ureda«, izjavio je, promatrajući njezine prazne ruke. »Gdje su?«
»Nisam ih mogla pronaći. Tražim ih posvuda. Zato me i nema toliko dugo.« Pogledao ju je ravno u oči. »Jesi li bila u mom uredu?«
Dugujem život njegovom faks uređaju, Gabrielle je pomislila.
Prije nekoliko minuta sjedila je za Sextonovim raèunalom, pokušavajuæi ispisati slike ilegalnih èekova s njegovog raèunala. Dokumenti su na neki naèin bili zaštiæeni i trebalo joj je više vremena da shvati kako da ih ispiše. Vjerojatno bi još uvijek bila za stolom da senatorov faks ureðaj nije zazvonio, strašeæi Gabrielle i vraæajuæi je u stvarnost. Gabrielle je to shvatila kao znak da mora pobjeæi. Ne èekajuæi da vidi što dolazi faksom, zatvorila je prozor Sextonovog raèunala, pospremila iza sebe i izišla istim putem kojim je i ušla. Upravo se penjala iz Sextonovog toaleta kad ga je zaèula kako ulazi.
Sada, dok je Sexton stajao ispred nje, netremice je promatrajuæi, osjetila je kako pokušava pronaæi laž u njezinim oèima. Sedgewick Sexton mogao je namirisati laži kao nitko drugi koga je Gabrielle poznavala. Ako mu slaže, Sexton æe znati.
»Pili ste«, rekla je Gabrielle, okreæuæi se od njega. Kako zna da sam bila u njegovom uredu?
Sexton je stavio ruke na njezina ramena i ponovno je okrenuo prema sebi. »Jesi li bila u mom uredu?«
Gabrielle je osjeæala sve veæi strah. Sexton je uistinu veèeras pio. Njegov dodir bio je grub. »U vašem uredu?« ponovila je, prisiljavajuæi se na zbunjeni smijeh. »Kako? Zašto?«
»Èuo sam svoj Jourdain sat u pozadini kad sam razgovarao s tobom.«
Gabrielle je pretrnula. Njegov sat? To joj uopæe nije palo na pamet. »Znate li kako to besmisleno zvuèi?«
»Provodim cijeli dan u uredu. Znam kako zvuèi moj sat.«
Gabrielle je osjetila da ovo mora okonèati odmah. Najbolja obrana je dobar napad. Tako je barem uvijek govorila Yolanda Cole. Stavljajuæi ruke na bokove, Gabrielle je krenula na njega svakim atomom svog biæa. Zakoraèila je prema njemu i unijela mu se u lice, sijevajuæi. »Samo da vidim jesam li vas dobro razumjela, senatore. Èetiri je sata ujutro, pili ste, èuli ste kuckanje preko telefona i zato ste sada ovdje?« Prstom je ozlojeðeno pokazala niz hodnik prema njegovim vratima. »Ako vas dobro razumijem, sumnjièite me da sam iskljuèila državni alarmni sustav, èaèkanjem uspjela otkljuèati dvije brave, provalila u vaš ured, bila dovoljno glupa da se javim na mobitel u procesu kršenja zakona, ponovno alarmirala sustav kad sam izlazila, a zatim mrtva hladna otišla u ženski toalet prije nego što pobjegnem bez ièega u rukama? Je li to vaša teorija?«
Sexton je treptao, širom otvorenih oèiju.
»Postoji razlog zašto ljudi ne bi smjeli piti sami«, rekla je Gabrielle.
»Dakle, želite li razgovarati o NASA-i ili ne?«
Sexton se osjeæao zbunjeno dok se vraæao u svoj ured. Otišao je ravno do bara i natoèio si Pepsi. Morao je priznati, nije se osjeæao pijano. Je li moguæe da je zaista pogriješio o ovome? Na suprotnoj strani sobe, njegov Jourdain sat podrugljivo je otkucavao. Sexton je ispio Pepsi i natoèio još jednu èašu, i jednu za Gabrielle.
»Jesi li za piæe, Gabrielle?« upitao je, okreæuæi se prema sobi. Gabrielle ga nije pratila u ured. Još uvijek je stajala na vratima, dajuæi mu do znanja kako se osjeæa. »O, za ime Božje! Uði. Reci mi što si saznala u NASA-i.«
»Mislim da mi je dosta za veèeras«, rekla je nekako udaljeno. »Razgovarajmo sutra.«
Sexton nije bio raspoložen za igre. Ta informacija trebala mu je odmah, a nije imao nikakvu namjeru moliti za nju. Umorno je uzdahnuo. Pruži granèicu povjerenja. Sve je pitanje povjerenja. »Zeznuo sam«, rekao je. »Oprosti. Ovaj dan je bio pravi pakao. Ne znam što mi je bilo.«
Gabrielle je i dalje stajala na pragu.
Sexton je prišao stolu i stavio Gabriellin Pepsi na podlošku. Rukom je pokazao prema svojoj kožnoj fotelji – položaju moæi. »Sjedni. Popij piæe. Ja idem gurnuti glavu ispod vode.« Krenuo je prema toaletu.
Gabrielle se još uvijek nije pomicala.
»Mislim da sam vidio nekakav faks na ureðaju«, Sexton je rekao preko ramena dok je ulazio u toalet. Pokaži joj koliko joj vjeruješ. »Pogledaj što je to, hoæeš li?«
Sexton je zatvorio vrata i ispunio umivaonik hladnom vodom. Zapljuskivao je lice hladnom vodom, ali nije se osjeæao ništa manje zbunjeno. Ovo mu se još nikad nije dogodilo – bio je toliko siguran, a jako je pogriješio. Sexton je bio èovjek koji vjeruje svojim instinktima, a njegovi instinkti rekli su mu da je Gabrielle Ashe bila u njegovom uredu.
Ali kako? To je nemoguæe.
Rekao je sam sebi da zaboravi na to i usredotoèi se na hitne stvari. NASA. Gabrielle mu je trenutno bila potrebna. Ovo nije bilo dobro vrijeme za nepovjerenje. Trebao je saznati ono što ona zna. Zaboravi na svoje instinkte. Bio si u krivu.
Dok je Sexton brisao lice, zabacio je glavu i duboko udahnuo. Opusti se, rekao je sam sebi. Nemoj biti nagao. Zatvorio je oèi i još jednom duboko udahnuo, osjeæajuæi se bolje.
Kad je izišao iz toaleta, laknulo mu je kad je vidio da se Gabrielle prešutno predala i ponovno vratila u njegov ured. Dobro, pomislio je. Sad možemo preæi na posao. Gabrielle je stajala pokraj faksa i prebirala po stranicama koje su stigle. No, Sexton se zbunio kad je ugledao njezino lice. Bio je to prizor dezorijentacije i straha.
»Što je?« rekao je Sexton, prilazeæi joj.
Gabrielle je zateturala, kao da æe se onesvijestiti.
»Što?«
»Meteorit...« zagrcnula se rijeèima, krhkog glasa dok je drhtavom rukom ispružila papire prema njemu. »I vaša kæi... u opasnosti je.«
Zbunjen, Sexton joj je prišao i uzeo stranice faksa iz njezinih ruku. Gornji list bio je rukom ispisana poruka. Sexton je odmah prepoznao rukopis. Ono što je bilo napisano bilo je èudno i šokantno u svojoj jednostavnosti.
Meteorit je lažan. Evo dokaza. NASA/Bijela kuæa žele me ubiti. Pomozi! – RS
Senator je rijetko bio potpuno izgubljen, ali dok je ponovno èitao Racheline rijeèi, nije imao pojma kako da ih shvati.
Meteorit je lažan? NASA i Bijela kuæa pokušavaju je ubiti?
Sve više usredotoèen, Sexton je poèeo prebirati po stranicama koje je primio. Prva stranica bio je raèunalna slika u èijem zaglavlju je pisalo »Radar za ispitivanje Zemlje (RIZ).« Slika je izgledala kao nekakva geološka snimka presjeka leda. Sexton je vidio iskopinu o kojoj su prièali na televiziji. Oko mu je privuklo nešto što je izgledalo kao jedva vidljiv obris ljudskog tijela koje je lebdjelo u tunelu. Tada je vidio nešto što ga je još više zapanjilo – jasno vidljiv drugi tunel toèno ispod mjesta gdje je pronaðen meteorit – kao da je kamen umetnut s donje strane leda.
Što je to, dovraga?
Prelazeæi na iduæu stranicu, Sexton se našao licem u lice s fotografijom nekakve oceanske životinjske vrste koja se zove Bathynomus giganteus. Promatrao ga je potpuno zaprepašten. To je životinja èiji je fosil u meteoritu!
Brže listajuæi kroz stranice, vidio je grafièki prikaz ioniziranog udjela vodika u kori meteorita. Na ovoj stranici rukom je napisana bilješka: Paljenje polukrutim vodikom? NASA-in motor razvijenog ciklusa?
Sexton nije mogao vjerovati svojim oèima. Soba se poèela okretati oko njega. Okrenuo je zadnju stranicu – fotografiju kamena koji sadrži mjehuriæe metala koji su izgledali isto kao oni u meteoritu. Na njegovo iznenaðenje, opis koji je stajao uz sliku navodio je kao je kamen proizvod oceanskog vulkanizma. Kamen iz oceana? Sexton se upitao.
Ali NASA je rekla kako se okrugle granule oblikuju samo u svemiru!
Sexton je spustio papire na stol i srušio se u stolicu. Trebalo mu je samo petnaest sekundi da poveže sve podatke koje je vidio. Implikacije slika na papirima bile su kristalno jasne. Svatko tko ima pola mozga mogao je vidjeti što te fotografije dokazuju.
NASA-in meteorit bio je lažan!
Nijedan dan u Sextonovoj karijeri nije bio toliko ispunjen ekstremnim usponima i padovima. Današnji dan bio je lunapark vožnja nade i oèaja. Sextonova zbunjenost oko naèina na koji je ovako ogromna prijevara mogla biti izvedena isparila je u nevažnosti kad je shvatio što ta laž znaèi za njega politièki.
Kad s ovom informacijom izaðem u javnost, predsjedništvo je moje!
U svom sve veæem slavlju, senator Sedgewick Sexton na trenutak je zaboravio na tvrdnju kæeri da je u nevolji.
»Rachel je u opasnosti«, rekla je Gabrielle. »Poruka kaže da NASA i Bijela kuæa pokušavaju...«
Sextonov faks ureðaj ponovno je poèeo zvoniti. Gabrielle se okrenula i buljila u ureðaj. Sexton je takoðer netremice promatrao. Nije mogao zamisliti što bi mu još Rachel mogla slati. Još dokaza? Koliko ih još uopæe može biti? Ovo je više nego dovoljno!
Kad je faks ureðaj odgovorio na poziv, nikakve stranice nisu poèele izlaziti. Ureðaj se, detektirajuæi da nema podatkovnog signala, prebacio na automatsku sekretaricu.
Zaèula se Sextonova pozdravna poruka. »Dobili ste ured senatora Sedge-wicka Sextona. Ako želite poslati faks, možete to uèiniti sada. U suprotnom, poruku možete ostaviti nakon signala.«
Prije nego što je Sexton mogao podiæi slušalicu, ureðaj se oglasio signalom.
»Senatore Sexton?« glas muškarca odavao je dojam sirove jasnoæe. »Ovdje William Pickering, direktor Nacionalnog ureda za nadgledanje. Vjerojatno niste u uredu u ovo vrijeme, ali moram hitno razgovarati s vama.« Zastao je, kao da èeka hoæe li netko podiæi slušalicu.
Gabrielle je posegnula za slušalicom.
Sexton ju je uhvatio za ruku i grubo povukao.
Gabrielle je izgledala šokirano. »Ali, to je direktor N...«
»Senatore«, nastavio je Pickering, glasom koji je zvuèao gotovo olakšano što nitko nije podigao slušalicu. »Bojim se da vas zovem s vrlo zabrinjavajuæim vijestima. Upravo sam primio vijest da je vaša kæi Rachel u velikoj opasnosti. Moja ekipa pokušava joj pomoæi dok vam ovo govorim. Ne mogu razgovarati o pojedinostima situacije preko telefona, ali upravo sam primio vijest da vam je možda poslala neke podatke vezane uz NASA-in meteorit. Ja nisam vidio podatke, niti znam o èemu je rijeè, ali ljudi koji drže vašu kæer prijete da æe je ubiti ukoliko itko iziðe s tim podacima u javnost. Isprièavam se na izravnosti, gospodine; èinim to kako bi stvari bile potpuno jasne. Život vaše kæeri je u opasnosti. Ukoliko vam je zaista faksirala neke podatke, nemojte ih pokazivati nikome. Ne još. Život vaše kæeri ovisi o tome. Ostanite gdje jeste. Dolazim uskoro.« Zastao je. »Uz malo sreæe, senatore, sve ovo bit æe svršeno prije nego što se probudite. Ukoliko sluèajno ovu poruku primite prije nego što doðem u vaš ured, ostanite gdje jeste i nikoga nemojte zvati. Èinim sve što je u mojoj moæi kako bih vam vratio kæer živu i zdravu.«
Pickering je prekinuo vezu.
Gabrielle je drhtala. »Rachel je talac?«
Sexton je osjetio da je, usprkos njezinom razoèaranju u njega, Gabrielle osjetila bolno suosjeæanje pri pomisli na pametnu mladu ženu u opasnosti. Zaèudo, Sexton je imao problema s pronalaženjem istih emocija. Veæi dio njega osjeæao se kao dijete koje je upravo primilo toliko željeni božiæni poklon, i odbijao je dopustiti da mu ga itko otme iz ruku.
Pickering želi da šutim o ovome?
Na trenutak je nepomièno stajao, pokušavajuæi odluèiti što sve ovo znaèi. U hladnom, proraèunatom kutku svog uma, Sexton je osjetio kako se kotaèiæi poèinju pokretati – politièko raèunalo, koje je odigravalo svaki scenarij i izraèunavalo ishod svakog. Bacio je pogled na hrpu papira u ruci i poèeo osjeæati sirovu snagu tih slika. NASA-in meteorit razbio je njegov san o predsjedništvu. Ali sve je to bila laž. Tvorevina. Sada æe oni koji su to uèinili platiti. Meteorit koji su njegovi neprijatelji stvorili kako bi uništili njega sad æe ga uèiniti snažnijim nego što je itko ikada mogao zamisliti. Njegova kæi za to se pobrinula.
Postoji samo jedan prihvatljivi ishod, znao je to. Samo jedan put niz koji pravi voda može krenuti.
Osjeæajuæi se hipnotiziran blješteæim slikama vlastitog uskrsnuæa, Sexton je kao kroz maglu hodao kroz sobu. Otišao je do kopirnog aparata i ukljuèio ga, pripremajuæi se napraviti kopije dokumenata koje mu je Rachel poslala.
»Što to radite?« upitala je Gabrielle, u potpunoj nevjerici.
»Neæe ubiti Rachel«, odvratio je Sexton. Èak i ako nešto krene pogrešnim putem, Sexton je znao da æe ga gubitak kæeri prema neprijatelju samo uèiniti još snažnijim. Kako god se stvari odigraju, on æe pobijediti. Rizik je bio prihvatljiv.
»Za koga radite kopije?« pitala je Gabrielle. »William Pickering rekao vam je da nikome ne smijete reæi!«
Sexton se okrenuo od ureðaja i pogledao prema Gabrielle, iznenaðen koliko mu je odjednom postala neatraktivna. U tom trenutku, senator Sexton bio je otok. Nedodirljiv. Sve što je trebao za ispunjenje svog sna držao je u rukama. Ništa ga više nije moglo zaustaviti. Ni tvrdnje o mitu. Ni glasine o seksu. Ništa.
»Idi kuæi, Gabrielle. Više nemam potrebe za tobom.«

125.

GOTOVO JE, pomislila je Rachel.
Ona i Tolland sjedili su rame uz rame na palubi i gledali u cijev strojnice vojnika Delta jedinice. Nažalost, Pickering je sad znao kome je Rachel poslala faks. U ured senatora Sedgewicka Sextona.
Rachel je sumnjala da æe njezin otac ikad primiti telefonsku poruku koju mu je Pickering upravo ostavio. Pickering vjerojatno može uæi u Sextonov ured prije ikoga drugoga tog jutra. Ako Pickering uspije uæi, tiho ukloniti faks i obrisati poruku na automatskoj sekretarici, vjerojatno neæe biti potrebe nauditi senatoru. William Pickering bio je jedan od rijetkih ljudi u Washingtonu koji je mogao tiho srediti ulaz u urede senatora Sjedinjenih Amerièkih Država. Rachel je uvijek ostajala iznenaðena stvarima koje se mogu uèiniti »u ime nacionalne sigurnosti«.
Naravno, ukoliko to ne uspije, pomislila je Rachel, Pickering može samo preletjeti ispred prozora i poslati raketu Hellfire kroz prozor, uništavajuæi faks ureðaj. Nešto joj je govorilo kako to neæe biti potrebno.
Sjedeæi blizu Tollanda, Rachel se iznenadila kad je osjetila njegovu ruku kako se nježno isprepliæe s njezinom. Dodir je bio nježno snažan, a prsti su im se isprepleli toliko prirodno da je Rachel osjeæala kao da to rade veæ cijeli život. U ovom trenutku željela je samo ležati u njegovim rukama, zaštiæena od nasilnog šuma noænog mora koje se kovitlalo oko njih.
Shvatila je da se to nikad neæe dogoditi. Nije im bilo suðeno.
Michael Tolland osjeæao se kao èovjek koji je pronašao nadu na putu prema giljotini. Život mi se ruga.
Veæ godinama, od Celijine smrti, Tolland je morao trpjeti noæi u kojima je želio umrijeti, sate boli i samoæe iz kojih je smrt izgledala kao jedini izlaz. No, ipak se odluèio za život, govoreæi sam sebi da može opstati sam. Danas je, prvi put, Tolland poèeo shvaæati ono što su mu prijatelji govorili cijelo vrijeme.
Mike, ne moraš opstati sam. Pronaæi æeš drugu ljubav.
Rachelina ruka u njegovoj èinila je ovu ironiju još težom. Sudbina je imala okrutan raspored. Osjetio je kako se slojevi oklopa raspadaju oko njegovog srca. Na trenutak, na istrošenoj palubi Goye, Tolland je osjetio Celijin duh kako ga gleda odozgo, kako je èesto obièavao. Njezin glas èuo se u šumu vode... ponavljajuæi posljednje rijeèi koje mu je rekla u životu.
»Preživjet æeš«, šaptao je njezin glas. »Obeæaj mi da æeš pronaæi novu ljubav.«
»Nikad neæu poželjeti drugu«, Tolland joj je odgovorio.
Celijin osmijeh bio je ispunjen mudrošæu. »Morat æeš to nauèiti.«
Sada, na palubi Goye, Tolland je konaèno shvatio, upravo uèi. Duboki osjeæaj odjednom je ispunio njegovu dušu. Shvatio je da je rijeè o radosti.
A ona je sa sobom nosila silovitu želju za životom.
Pickering se osjeæao èudno nepristran dok je prilazio k dvoje zatoèenika. Stao je ispred Rachel, gotovo iznenaðen da mu ovo ne pada teže.
»Ponekad«, rekao je, »nas okolnosti tjeraju na nemoguæe odluke.«
Racheline oèi bile su nepopustljive. »Vi ste stvorili te okolnosti.«
»U ratu uvijek ima žrtava«, odgovorio je Pickering grubljim glasom. Pitaj Dianu Pickering, ili one koji umiru svake godine braneæi ovu naciju. »Vi, od svih ljudi, bi to trebali shvaæati, Rachel.« Fokusirao je oèi na nju. »Iactura paucorum serva multos.«
Vidio je da je shvatila te rijeèi – gotovo kliše u nacionalnim obavještajnim krugovima. Žrtvuj pojedince kako bi spasio mnoge.
Rachel ga je promatrala s oèiglednim gaðenjem. »A sada smo Michael i ja postali dio vaših pojedinaca?«
Pickering je razmotrio moguænosti. Nije bilo drugog naèina. Okrenuo se prema Delti-1. »Oslobodi partnera i okonèajmo ovo.«
Delta-1 je kimnuo.
Pickering je još jednom dobro pogledao Rachel i zatim odšetao do obližnje ograde broda, buljeæi u more koje je jurilo pokraj broda. Ovo je bilo nešto što radije ne bi gledao.
Delta-1 osjeæao je snagu dok je èvrsto držao svoje oružje i bacio pogled na partnera koji je visio u kliještima. Trebao je samo zatvoriti vrata ispod nogu Delte-2, osloboditi ga iz kliješta i eliminirati Rachel Sexton i Michaela Tollanda.
Nažalost, Delta-1 je uoèio zamršenost kontrolne ploèe u blizini otvora u palubi – niz neobilježenih poluga i ventila koji su oèigledno otvarali i zatvarali otvor, kontrolirali rad vitla i obavljali razne druge radnje. Nije imao namjeru povuæi pogrešnu polugu i riskirati život partnera nehotiènim ispuštanjem podmornice u more.
Eliminiraj rizik. Nikad ne žuri.
Natjerat æe Tollanda da ga oslobodi. A kako bi osigurao da neæe pokušati nikakve trikove, Delta-1 osigurat æe si jamstvo u njegovom poslu znano kao »biološki depozit.«
Upotrijebi neprijatelje jednog protiv drugoga.
Delta-1 uperio je cijev strojnice ravno u Rachelino lice, zaustavljajuæi se nekoliko centimetara od njezinog èela. Rachel je zatvorila oèi, a Delta-1 je uoèio kako su se Tollandove šake stisnule u zaštitnièkom bijesu.
»Gospoðice Sexton, ustanite«, rekao je Delta-1.
Ustala je.
Sa strojnicom èvrsto uperenom u njezina leða, Delta-1 odgurao ju je prema aluminijskim pomiènim stepenicama koje su vodile na vrh podmornice Triton sa stražnje strane. »Ustani i stani na vrh podmornice.«
Rachel je izgledala uplašeno i zbunjeno.
»Napravi to«, rekao je Delta-1.
Rachel se osjeæala kao da prolazi kroz noænu moru dok se penjala uz aluminijske ljestve iza Tritona. Stala je na vrhu, bez ikakve želje da zakoraèi nad ponor iznad kojeg je visio Triton.
»Stani na podmornicu«, rekao je vojnik, vraæajuæi se prema Tollandu i stavljajuæi cijev uz njegovu glavu.
Vojnik koji je bio u kliještima ispred Rachel promatrao ju je, migoljeæi od boli, oèigledno spreman osloboditi se klopke. Rachel je pogledala u Tollanda, kojem je sad cijev bila uperena u glavu. Zakoraèi na podmornicu. Nije imala izbora.
Osjeæajuæi se kao da staje na liticu koja se nadvila nad ponorom, Rachel je zakoraèila na kuæište Tritonovog motora, malog ravnog dijela iza okrugle prozorske kupole. Cijela podmornica visjela je kao golema šljiva iznad otvorenog okna. Iako obješena na kabel i vitlo, podmornica od devet tona jedva je zamijetila njezin dolazak, pomièuæi se samo nekoliko milimetara dok je hvatala ravnotežu.
»U redu, idemo«, rekao je vojnik Tollandu. »Kreni prema kontrolama i zatvori otvor u palubi.«
Pod oružanom prijetnjom, Tolland je krenuo prema kontrolnoj ploèi. Vojnik odmah iza njega. Dok joj je Tolland prilazio, vrlo sporo, Rachel je osjetila kako je intenzivno promatra, kao da joj pokušava poslati poruku.
Pogledao je ravno u nju, a zatim dolje prema otvorenim vratima na kupoli Tritona.
Rachel je pogledala pod noge. Vrata ispod njezinih nogu bila su otvorena, teška, okrugla vrata bila su prebaèena u stranu. Pogledala je unutra u kabinu s jednim sjedalom. Želi da uðem? Osjeæajuæi kao da ga je krivo shvatila, Rachel je ponovno pogledala u Tollanda. Bio je veæ skoro kod kontrolne ploèe. Tollandove oèi bile su uperene ravno u njezine. Ovaj put je bio manje suptilan.
Usnama je prošaptao. »Skoèi unutra! Sada!«
Delta-1 krajièkom oka primjetio je Rachelino kretanje i instinktivno se okrenuo, otvarajuæi vatru dok je Rachel ponirala kroz otvor podmornice toèno ispod kiše metaka. Otvorena vrata otvora zazvonila su dok su se meci uz iskrenje odbijali od kružnog poklopca i zatvorili ga iznad njezine glave.
Tolland je napravio svoj potez u trenutku kad je osjetio da mu strojnica više nije na leðima. Skoèio je ulijevo, dalje od otvora, pao na palubu i zakotrljao se u trenutku kad se vojnik okrenuo prema njemu i nastavio paljbu. Meci su fijukali iza Tollanda dok se bacao u zakon iza krmenog sidrenog kolotura – ogromnog motoriziranog cilindra oko kojeg je bilo namotano nekoliko stotina metara èeliènog kabela spojenog na brodsko sidro.
Tolland je imao plan i morao ga je izvršiti brzo. Dok je vojnik trèao prema njemu, Tolland je posegnuo prema gore i s obje ruke uhvatio koènicu sidra, povlaèeæi ga prema dolje. U istom trenutku sidreni kolotur poèeo je otpuštati metre kabela, a Goya se propela u snažnoj struji. Nenadano kretanje poslalo je sve i svakoga na palubi u boèno teturanje. Dok je brod sve više i više ubrzavao ploveæi unatrag u plimi, sidreni kolotur sve je brže i brže otpuštao kabel.
Hajde, mala, bodrio je Tolland.
Vojnik je vratio ravnotežu i krenuo prema Tollandu. Èekajuæi do posljednjeg moguæeg trenutka, Tolland se èvrsto primio i gurnuo polugu natrag prema gore, zaustavljajuæi sidreni kolotur. Lanac se snažno napeo, zaustavljajuæi brod u mjestu, uzrokujuæi snažan potres koji je protresao cijelu Goyu. Sve na palubi poèelo je letjeli naokolo. Vojnik je pao na koljena u blizini Tollanda. Pickering je s ograde pao unatrag na palubu. Triton se divlje ljuljao na svom kabelu.
Škripa odvajanja metala zaèula se ispod broda kao potres kad je ošteæeni nosaè konaèno potpuno popustio. Desna krma Goye poèela je propadati pod vlastitom težinom. Brod se zateturao, naginjuæi se dijagonalno kao ogroman stol koji je izgubio jednu od èetiri noge. Buka koja je dolazila odozdo bila je zaglušujuæa – žalopojka savijanja i škripe metala i šumeæe morske struje.
Šaka stisnutih toliko èvrsto da su joj zglobovi pobijelili, Rachel se držala u devet tona teškoj podmornici koja se ljuljala iznad otvora u palubi koja je sada veæ bila pod velikim nagibom. Kroz dno staklene kupole mogla je vidjeti ocean koji divlja ispod nje. Kad je podigla pogled, oèima pretražujuæi palubu u potrazi za Tollandom, vidjela je bizarnu dramu koja se na palubi odvijala u razmaku od nekoliko sekundi.
Samo metar dalje, zarobljen u Tritonovim kliještima, zarobljeni Delta vojnik vrištao je od boli dok je lamatao uokolo kao lutka na koncima. William Pickering posrtao je u Rachelinom vidokrugu i hvatao se za izboèinu na palubi. U blizini sidrene poluge, Tolland se takoðer grèevito držao, nastojeæi se ne otklizati preko ruba u vodu. Kada je Rachel vidjela vojnika sa strojnicom kako se u blizini podiže na noge, viknula je iz unutrašnjosti podmornice. »Mike, pazi!«
Ali Delta-1 potpuno je ignorirao Tollanda. Vojnik je gledao unatrag, prema helikopteru s ukljuèenim motorom, i užasnut otvorio usta. Rachel se okrenula, prateæi njegov pogled. Bojni helikopter Kiowa, s ogromnim, još uvijek rotirajuæim lopaticama polako je poèeo kliziti unaprijed niz nagnutu palubu. Njegove duge, metalne ploèe stajnog trapa ponašale su se kao skije na padini. Tada je Rachel shvatila da se ogromna letjelica kliže ravno prema Tritonu.
Trèeæi uz nagnutu palubu prema klizeæoj letjelici, Delta-1 uskoèio je u pilotsku kabinu. Nije imao namjeru pustiti da njihovo jedino sredstvo za bijeg sklizne s palube. Delta-1 uhvatio je kontrole Kiowe i povukao palicu unatrag. Polijetanje! Uz zaglušujuæu tutnjavu, lopatice iznad helikoptera ubrzale su rad, propinjuæi se u nastojanju da podignu teško naoružanu letjelicu s palube. Diži se, dovraga! Helikopter je klizio ravno na Triton i Deltu-2 zarobljenu u njegovim rukama.
S nosom nagnutim unaprijed, i Kiowin rotor takoðer je bio nagnut, a kad je helikopter poskoèio s palube, krenuo je više unaprijed nego uvis, ubrzavajuæi prema Tritonu kao ogromna motorna pila. Diži se! Delta-1 povukao je ruèicu, u želji da izbaci pola tone Hellfire raketa koje ga optereæuju. Rotor je jedva promašio vrh glave Delte-2 i vrh podmornice Triton, ali helikopter se kretao prebrzo. Neæe se uspjeti podignuti iznad Tritonovog vitla i kabela.
Kad su se èelièni rotori Kiowe u brzini od 300 okretaja u minuti sudarili s pletenim èeliènim kabelom nosivosti petnaest tona, noæ je proparala škripa metala o metal. Zvukovi su prizivali sjeæanja na epske bitke. Iz oklopljene helikopterske kabine, Delta-1 je promatrao kako rotori režu kabel podmornice kao neka ogromna kosilica koja je naišla na èelièni lanac. Zasljepljujuæa kiša iskrica buknula je iznad njegove glave, dok su se Kiowine lopatice raspadale. Delta-1 osjetio je kako helikopter ponire, udarajuæi snažno u palubu.
Pokušao je kontrolirati letjelicu, ali više nije imao uzgona. Helikopter je dva puta poskoèio niz nagnutu palubu, a zatim se otklizao i udario u ogradu broda.
Na trenutak je mislio kako æe ograda izdržati.
Tada je Delta-1 zaèuo pucketanje. Teško natovaren helikopter nagnuo se preko palube i srušio u ocean.
Unutar Tritona, Rachel Sexton sjedila je kao paralizirana, tijela pritisnutog uz sjedalo podmornice. Mala podmornica divlje se bacala dok su se rotori helikoptera omatali oko kabela, ali uspjela se zadržati. Oštrice rotora nekako su promašile glavni trup podmornice, ali znala je da je kabel sigurno snažno ošteæen. Jedino na što je Rachel u tom trenutku mogla pomisliti je kako pobjeæi iz podmornice što je brže moguæe. Vojnik koji je bio zarobljen u kliještima buljio je u nju, ošamuæen, krvav i opeèen šrapnelima. Iza njega, Rachel je vidjela da se William Pickering još uvijek drži za izboèinu na nagnutoj palubi.
Gdje je Michael? Nije ga vidjela. Njezina panika trajala je samo trenutak, kad se pojavio novi strah. Iznad nje, Tritonov ošteæeni kabel ispustio je zlokoban fiæuk poput udarca bièa, dok su se niti pletenog èelika jedna po jedna odmatale. Nakon toga zaèuo se glasan pucanj i Rachel je osjetila kako kabel popušta.
Na trenutak u bestežinskom stanju, Rachel je lebdjela iznad sjedala unutar kabine dok je podmornica padala. Paluba je nestala iznad nje, praæena viseæim mostovima koji su proletjeli ispred nje. Vojnik zarobljen u kliješti-ma problijedio je od straha, buljeæi u Rachel dok je podmornica sve više ubrzavala.
Èinilo se kao da pad traje zauvijek.
Kad je podmornica udarila u vodu ispod Goye, potonula je duboko iznad površine, grubo bacajuæi Rachel prema sjedalu. Osjetila je pritisak na kralježnicu dok je promatrala osvijetljeni ocean koji se ornata oko kupole.
Podmornica se polako zaustavila ispod vode, a zatim ubrzano vratila natrag prema površini, poskakujuæi kao plovak na vodi.
Morski psi stigli su u tren oka. Iz sjedala u prvom redu, Rachel je paralizirano promatrala spektakl koji se odvijao metar ispred nje.
Delta-1 osjetio je nevjerojatno snažan udarac tupe, izduljene glave morskog psa. Poput žileta oštar škrip stegao se oko njegove ruke, prodiruæi do kosti. Bljesak oštre boli eksplodirao je u trenutku kad je morski pas zatresao svoje moæno tijelo i snažno zatresao glavom, odvajajuæi ruku Delte-2 od njegovog tijela. Drugi morski psi nastavili su posao. Oštrice noževa koje su se zabadale u njegove noge. Trup. Vrat. Delta-1 nije imao daha za vrištanje u agoniji dok su morski psi trgali i odnosili velike komade njegovog tijela. Zadnje što je vidio bila su usta oblika polumjeseca, nagnuta u stranu, i redove oštrih zuba koji su se zatvorili preko njegovog lica. Svijet je nestao u tami.
Unutar Tritona, tupi udarci snažno okoštanih glava koje su udarale u kupolu konaèno su prestali. Rachel je otvorila oèi. Muškarca više nije bilo. Voda koja je tekla oko prozora bila je grimizna.
Snažno izudarana, Rachel se skupila u stolici, koljena povuèenih prema prsima. Osjeæala je kako se podmornica kreæe. Plutala je niz struju, klizeæi uz dužinu Goyine niže ronilaèke palube. Osjeæala je da se kreæe i u drugom smjeru. Prema dolje.
Izvana se sve snažnije èulo specifièno grgljanje vode koja ulazi u balastne spremnike. Ocean se podizao sve više i više uz staklo ispred nje.
Tonem!
Trzaj užasa prošao je kroz Rachel, i odjednom je skoèila na noge. Ako se uspije popeti na podmornicu, još uvijek može skoèiti na Goyinu ronilaèku palubu. Bila je udaljena manje od metra.
Moram iziæi odavde!
Mehanizam poklopca jasno je pokazivao na koju stranu se otvara. Uprla je iz sve snage. Poklopac se nije pomicao. Pokušala je ponovno. Ništa. Poklopac je bio zaglavljen. Savinut. Dok se strah podizao u njezinom tijelu poput mora oko nje, Rachel je još jednom snažno gurnula.
Poklopac se nije micao.
Triton je potonuo još nekoliko centimetara, udarajuæi u Goyu posljednji put prije nego što je isplutao ispod izoblièenog trupa... i dalje prema otvorenom moru.

126.

»NEMOJTE TO učiniti«, Gabrielle je molila senatora koji je završavao kopiranje. »Riskrate život vlastite kćeri!«
Sexton je blokirao njezin glas, vraćajući se prema stolu s deset identičnih hrpa fotokopija. Svaka hrpa sadržavala je kopije stranica koje mu je Rachel poslala, uključujući i njezinu rukom napisanu poruku u kojoj tvrdi da je meteorit lažan i kako je NASA i Bijela kuća pokušavaju ubiti.
Najšokantniji materijali za novinare ikad sastavljeni, pomislio je Sexton, dok je pažljivo počeo umetati svaku hrpu u posebnu veliku, bijelu, lanenu kuvertu. Na svakoj kuverti nalazilo se njegovo ime, adresa ureda i žig senatora. Neće biti nikakve zabune tko je pošiljalac ove nevjerojatne informacije. Politički skandal stoljeća, pomislio je Sexton, a ja sam taj koji će ga razotkriti!
Gabrielle ga je još uvijek molila za Rachelino spašavanje, ali Sexton je čuo samo tišinu. Dok je slagao kuverte, bio je u svom privatnom svijetu. Svaka politička karijera ima trenutak koji je definira. Ovo je moj trenutak.
Telefonski poziv Williama Pickeringa upozorio ga je da će Rachel biti u opasnosti ukoliko iziđe u javnost s tim materijalima. Na Rachelinu nesreću, Sexton je također znao da ukoliko iziđe u javnost s dokazima o NASA-inoj prijevari, taj jedinstveni čin drskosti pomoći će mu osvojiti Bijelu kuću s više odlučnosti i političke drame nego što je ikad prije viđeno u američkoj politici.
Život je ispunjen teškim odlukama, pomislio je. A pobjednici su oni koji ih donose.
Gabrielle Ashe već je vidjela taj pogled u Sextonovim očima. Slijepa ambicija. Plašila se tog pogleda. I s dobrim razlogom, sada je shvatila. Sexton je očigledno bio spreman riskirati vlastitu kćer kako bi bio prvi koji će objaviti NASA-inu varku.
»Zar ne vidite da ste već pobijedili?« govorila je Gabrielle. »Nema šanse da Zach Herney i NASA prežive ovaj skandal. Bez obzira tko ga objavi! Bez obzira kad bude objavljen! Čekajte dok Rachel ne bude na sigurnom. Čekajte dok ne porazgovarate s Pickeringom!«
Bilo je očigledno da je Sexton više ne sluša. Otvarajući ladicu u stolu, izvukao je list folije na koji je bilo prilijepljeno desetak samoljepljivih voštanih pečata s njegovim inicijalima. Gabrielle je znala da ih obično koristi za formalne pozivnice, ali očigledno je smatrao kako će grimizni voštani pečat svakoj kuverti dati dodatnu dramaturgiju. Odvajajući kružne pečate s folije, Sexton je svaku pričvrstio na preklop kuverte, pečateći ih kao monografirano pismo.
Gabriellino srce poèelo je pulsirati novim bijesom. Pomislila je na digitalne slike ilegalnih èekova na njegovom raèunalu. Ako išta kaže o tome, jednostavno æe obrisati dokaze. »Nemojte to uèiniti«, rekla je, »ili æu iziæi u javnost s našom aferom.«
Sexton se naglas nasmijao dok je lijepio voštane peèate. »Zaista? I misliš da æe ti vjerovati – pomoænici gladnoj slave koja nije dobila mjesto u administraciji i traži osvetu pod svaku cijenu? Jednom sam veæ porekao našu vezu, i svijet mi je povjerovao. Jednostavno æu je poreæi ponovno.«
»Bijela kuæa ima fotografije«, objavila je Gabrielle.
Sexton nije ni podigao pogled. »Nemaju fotografije. A èak i da imaju, one su beznaèajne.« Zalijepio je posljednji voštani peèat. »Imam imunitet. Ove kuverte jaèe su od bilo èega što mogu reæi protiv mene.«
Gabrielle je znala da je u pravu. Osjeæala se potpuno bespomoæno dok se Sexton divio svojem remek-djelu. Na stolu je ležalo deset elegantnih, bijelih, lanenih kuverti, svaka ukrašena njegovim imenom i adresom i zapeèaæena grimiznim voštanim peèatom s njegovim ugraviranim inicijalima. Izgledala su kao kraljevska pisma. Sigurno su kraljeve okrunili za donošenje puno beznaèajnijih vijesti.
Sexton je podigao kuverte i pripremio se za odlazak. Gabrielle je zakoraèila i stala mu na put. »Èinite pogrešku. Ovo može èekati.«
Sextonove oèi urezale su se u Gabrielline. »Ja sam te stvorio, Gabrielle, a sada te odbacujem.«
»Taj faks koji vam je Rachel poslala jamèi vam predsjedništvo. Dugujete joj.«
»Dosta sam joj dao.«
»Što ako joj se nešto dogodi?!«
»Time æu još više uèvrstiti glasove simpatizera.«
Gabrielle nije mogla vjerovati da je takva misao uopæe prošla njegovim umom, a kamoli da ju je izgovorio. Zgaðena, posegnula je za telefonom. »Zovem Bijelu k...«
Sexton se okrenuo i snažno je ošamario preko lica.
Gabrielle je zateturala unatrag, osjeæajuæi kako joj usnica puca. Zaustavila je pad, primajuæi se za stol, gledajuæi u nevjerici u èovjeka koga je jednom obožavala.
Sexton ju je dugo i oštro pogledao. »Ako èak i pomisliš krenuti protiv mene, bit æe to nešto što æeš žaliti ostatak svog života.« Stajao je nepomièno, èvrsto držeæi snop zapeèaæenih kuverti ispod ruke. U oèima mu je gorjela gruba opasnost.
Kad je Gabrielle izišla iz uredske zgrade na hladan noæni zrak, usnica joj je još uvijek krvarila. Dozvala je taksi i ušla. Zatim se, prvi put otkad je stigla u Washington, Gabrielle Ashe slomila i poèela plakati.