131.
JUTRO U WASHINGTONU bilo je jasno i prohladno.
Povjetarac je nosio nakupine lišæa i kovitlao ih oko podnožja spomenika Washingtonu. Najveæi obelisk na svijetu obièno se budio promatrajuæi svoj miran odraz u paralelnom bazenu, ali danas je jutro donijelo kaos naguranih reportera, koji su pohrlili u podnožje spomenika u išèekivanju.
Senator Sedgewick Sexton osjeæao se veæi od samog Washingtona kad je iskoraèio iz limuzine i kao lav se odšetao prema podruèju gdje su ga novinari èekali u podnožju spomenika. Pozvao je deset najveæih medijskih mreža u državi i obeæao im skandal desetljeæa.
Ništa ne okuplja lešinare kao miris smrti, pomislio je Sexton.
U ruci je èvrsto držao snop bijelih lanenih kuverti, svaku elegantno zapeèaæenu voštanim peèatom s njegovim monogramom. Ako je informacija moæ, onda je Sexton nosio nuklearnu bojevu glavu.
Osjeæao se kao omamljen dok je prilazio podiju, zadovoljan što vidi da njegova improvizirana govornica ukljuèuje i dva »slavoluka« – velike, samostojeæe paravane koji s obje strane obrubljuju podij kao tamnoplave zavjese – stari trik Ronalda Reagana koji je osiguravao da se uvijek dobro vidi na bilo kakvoj pozadini.
Sexton je zakoraèio na govornicu s desne strane, izlazeæi iza paravana kao glumac na pozornicu. Reporteri su brzo zauzeli mjesta u nekoliko redova preklopnih stolica koje su bile poredane prema podiju. Na istoku se sunce upravo pojavilo iznad kupole zgrade Kapitol, bacajuæi na Sextona zrake ružièastog i zlatnog, poput zraka s neba.
Savršen dan za postati najmoæniji èovjek na svijetu.
»Dobro jutro, dame i gospodo«, rekao je Sexton, odlažuæi kuverte na govornicu ispred sebe. »Obavit æu ovo što je kraæe i bezbolnije moguæe. Informacija koju æu s vama podijeliti je, u najmanju ruku, uznemiravajuæa. Ove kuverte sadrže dokaze prijevare u najvišim razinama vlade. Sramim se što moram reæi kako me predsjednik nazvao prije pola sata i preklinjao – da, preklinjao me – da s ovim dokazima ne izlazim u javnost.« S nevjericom je odmahivao glavom. »No, ja sam èovjek koji vjeruje u istinu. Bez obzira koliko ona bila bolna.«
Sexton je napravio stanku, podižuæi kuverte, mameæi gomilu koja je sjedila ispred njega. Oèi reportera pratile su kuverte dok je mahao njima, kao èopor pasa koji su slinili za nekom, još nepoznatom delicijom.
Predsjednik je nazvao Sextona prije pola sata i sve mu objasnio. Herney je razgovarao s Rachel, koja je bila na sigurnom negdje u zrakoplovu.
Zaèudo, izgledalo je da su Bijela kuæa i NASA nevini promatraèi u ovom fijasku, ovoj zavjeri koju je iskovao William Pickering.
Nije ni važno, pomislio je Sexton. Zach Herney ipak æe pasti zbog ovoga.
Sexton je priželjkivao da može biti muha na zidu Bijele kuæe u ovom trenutku, da vidi predsjednikovo lice kad shvati kako je Sexton izišao u javnost. Sexton se složio da æe se sastati s Herneyjem u Bijeloj kuæi u ovom trenutku, kako bi raspravili najbolji naèin da objave narodu istinu o meteoritu. Herney je vjerojatno stajao ispred televizora u ovom trenutku, unezvjeren od iznenaðenja, shvaæajuæi kako Bijela kuæa više ništa ne može uèiniti da zaustavi ruku sudbine.
»Prijatelji moji«, rekao je Sexton, oèima uspostavljajuæi kontakt s publikom. »Morao sam teško ovo odvagati. Razmatrao sam poštivanje predsjednikove želje da ovi podaci ostanu tajni, ali moram postupiti onako kako mi govori srce.« Sexton je uzdahnuo, pognuvši glavu kao èovjek koji je upao u zamku povijesti. »Istina je istina. Neæu pokušavati obojiti vašu interpretaciju ovih èinjenica na bilo koji naèin. Jednostavno æu vam dati podatke takve kakvi jesu.«
U daljini je Sexton zaèuo udarce ogromnih helikopterskih rotora. Na trenutak se pitao dolazi li predsjednik ovdje iz Bijele kuæe, u panici, nadajuæi se kako æe zaustaviti konferenciju. To bi bio šeæer na kraju, pomislio je Sexton radosno. Koliko bi tek TADA Herney izgledao kriv?
»Ovo mi ne prièinjava zadovoljstvo«, nastavio je Sexton, osjeæajuæi kako je njegov odabir vremena savršen. »Ali osjeæam kao svoju dužnost da objavim amerièkom narodu da su mu lagali.«
Zaèulo se tutnjanje zrakoplova, koji je sletio na travnjak s njihove desne strane. Kad je Sexton bacio pogled, iznenadio se što ipak ne vidi predsjednièki helikopter, veæ veliki Osprey zrakoplov s pomiènim rotorima.
Na trupu je pisalo: OBALNA STRAŽA SJEDINJENIH AMERIÈKIH DRŽAVA.
Zbunjen, Sexton je promatrao kako se vrata kabine otvaraju i kroz njih izlazi žena. Bila je odjevena u naranèastu jaknu obalne straže i izgledala je vrlo izmuèeno, kao da je prošla kroz rat. Odšetala se prema podruèju na kojem su novinari. Sexton je na trenutak nije prepoznao. Zatim ga je pogodilo.
Rachel? Uzdahnuo je u šoku. Kog’ vraga ONA radi ovdje?
Kroz gomilu se zaèuo val zbunjenog mrmljanja.
Namještajuæi širok osmijeh na lice, Sexton se okrenuo prema novinarima i podigao prst, isprièavajuæi se. »Možete li mi dati samo jednu minutu? Isprièavam se.« Uzdahnuo je umornim, dobronamjernim uzdahom. »Obitelj je na prvom mjestu.«
Nekoliko novinara se nasmijalo.
S kæerkom koja je sada stizala sve bliže s desna, Sexton nije sumnjao da se ovaj sastanak oca i kæeri mora održati u privatnom ozraèju. Nažalost, privatnosti baš nije bilo napretek u ovom trenutku. Sextonove oèi okrenule su se prema velikom paravanu s njegove desne strane.
I dalje se mirno smješkajuæi, Sexton je mahnuo kæeri i udaljio se od mikrofona. Hodajuæi prema njoj pod kutom, napravio je takav manevar da je Rachel morala proæi iza paravana da doðe do njega. Sreli su se na pola puta, skriveni od oèiju i ušiju novinara.
»Dušo?« rekao je, smiješeæi se otvorenih ruku dok mu je Rachel prilazila. »Kakvo iznenaðenje!«
Rachel mu je prišla i opalila ga preko lica.
Sama s ocem, zaklonjena iza paravana, Rachel ga je odmjeravala s gaðenjem. Snažno ga je ošamarila, ali jedva je trepnuo. S jezivom samokontrolom, njegov lažan osmijeh polako je nestajao, mutirajuæi u opominjajuæe poprijeko gledanje.
Glas mu se pretvorio u demonski šapat. »Ne bi smjela biti ovdje.«
Rachel je vidjela gnjev u njegovim oèima i prvi put u životu nije osjetila nikakav strah. »Okrenula sam se tebi za pomoæ, a ti si me prodao! Skoro su me ubili!«
»Oèigledno si ipak u redu.« Njegov glas zvuèao je gotovo razoèarano.
»NASA je nevina!« rekla je. »Predsjednik ti je to rekao! Što radiš ovdje?« Rachelin kratak let na Ospreyu obalne straže bio je isprekidan nizom telefonskih poziva izmeðu nje, Bijele kuæe, njezinog oca, èak i izbezumljene Gabrielle Ashe. »Obeæao si Zachu Herneyju da dolaziš u Bijelu kuæu!«
»Dolazim«, nacerio se. »Na dan izbora.«
Rachel je osjeæala gaðenje pri pomisli da je ovaj èovjek njezin otac. »Ovo što namjeravaš uèiniti je ludost.«
»Da?« smijuljio se Sexton. Okrenuo se i pokazao prema podiju, koji je bio vidljiv na kraju paravana. Na podiju je ležao snop bijelih kuverti, èekajuæi. »U ovim kuvertama je informacija koju si mi poslala, Rachel. Ti. Predsjednikova krv je na tvojim rukama.«
»Faksirala sam ti te podatke kad sam trebala tvoju pomoæ! Kad sam mislila da su predsjednik i NASA krivci.«
»Ako uzmemo u obzir dokaze, NASA definitivno izgleda kao krivac.«
»Ali nisu! Zaslužuju priliku da sami priznaju svoje pogreške. Oèigledno je da si veæ dobio ove izbore. Zach Herney je gotov! I sam to znaš. Ostavi èovjeku malo dostojanstva.«
Sexton je progunðao. »Tako si naivna. Nije stvar u pobjedi na izborima, Rachel. Stvar je u moæi. Radi se o odluènoj pobjedi, velièanstvenim djelima, uništavanju neprijatelja i kontroliranju snaga u Washingtonu kako bi mogao nešto uèiniti.«
»Pod koju cijenu?«
»Nemoj glumiti da si tako pravedna. Ja samo predstavljam dokaze. Ostavljam ljudima da sami izvuku zakljuèak o tome tko je krivac.«
»Znaš kako æe ovo izgledati.«
Slegnuo je ramenima. »Možda je došlo NASA-ino vrijeme.«
Senator Sexton osjetio je kako novinari postaju nestrpljivi iza paravana, a nije imao namjeru stajati ovdje cijelo jutro i puštati da mu kæi oèitava bukvicu. Njegov trenutak slave je èekao.
»Gotovi smo«, rekao je. »Moram održati konferenciju za novinare.«
»Tražim te kao tvoja kæi«, molila je Rachel. »Nemoj ovo uèiniti. Razmisli o tome što æeš upravo uèiniti. Postoji bolji naèin.«
»Za mene ne.«
Oštar pisak iz zvuènika iza njega proparao je zrak, a Sexton se naglo okrenuo i uoèio zakašnjelu novinarku, nagnutu nad njegov podij, kako pokušava spojiti mrežni mikrofon na jedan od slobodnih stalaka.
Zašto ti idioti ne mogu doæi na vrijeme? Bjesnio je Sexton.
U žurbi, novinarka je srušila Sextonov snop kuverti na pod.
Prokletstvo! Sexton je dugim koracima krenuo prema podiju, psujuæi kæer što ga je omela. Kad je stigao, žena je bila na koljenima i rukama, skupljajuæi kuverte sa zemlje. Sexton nije mogao vidjeti njezino lice, ali je oèigledno bila iz »mreže« – odjevena u dugi kaput od kašmira, šal iste boje i nisko navuèenu beretu s novinarskom iskaznicom mreže ABC zataknutu za kapu.
Glupa kuèka, pomislio je Sexton. »Dajte mi to«, zarežao je, držeæi ruku ispruženu prema kuvertama.
Žena je prikupila posljednje kuverte i pružila ih Sextonu bez podizanja pogleda. »Oprostite..«, promrmljala je, oèigledno posramljena. Od srama pognute glave, žurno je krenula prema gomili.
Sexton je brzo prebrojao kuverte. Deset. Dobro. Nitko danas neæe ukrasti njegovu slavu. Pribiruæi se, popravio je mikrofone i šaljivo nasmijao prema publici. »Bit æe bolje da podijelim ove kuverte prije nego što se netko ozlijedi!«
Gomila se nasmijala, željno èekajuæi.
Sexton je osjetio da mu je kæi u blizini, stajala je toèno izvan podija, iza paravana.
»Nemoj to uèiniti«, rekla mu je Rachel. »Zažalit æeš.«
Sexton ju je ignorirao.
»Tražim te da mi vjeruješ«, rekla je Rachel, govoreæi sve glasnije. »Ovo je pogreška.«
Sexton je podigao kuverte, ravnajuæi rubove.
»Tata«, rekla je Rachel, snažno moleæivog glasa. »Ovo ti je posljednja prilika da uèiniš ono što je ispravno.«
Uèinim ono što je ispravno? Sexton je prekrio mikrofon i okrenuo glavu kao da proèišæava grlo. Diskretno je bacio pogled prema kæeri. »Ista si kao i tvoja majka – idealistièna i neznatna. Žene jednostavno ne razumiju istinsku prirodu moæi.«
Dok je glavu vratio natrag prema sve nemirnijim novinarima, Sedgewick Sexton veæ je zaboravio na kæer. Visoko uzdignute glave, odšetao se oko podija i poèeo izdavati kuverte u ruke željnih novinara. Promatrao je kako se kuverte brzo raspačavaju kroz gomilu. Mogao je čuti kako se lome pečati, kako se drapaju kuverte kao da otvaraju božićne poklone.
Odjednom je nastao muk.
U toj tišini, Sexton je mogao čuti trenutak koji je definirao njegovu karijeru.
Meteorit je lažan. A ja sam čovjek koji vam je to otkrio.
Sexton je znao da će novinarima trebati nekoliko trenutaka da shvate stvarne implikacije onoga u što gledaju: RIZ snimke tunela u ledu; živa oceanska životinjka vrsta skoro identična onoj u NASA-inim fosilima; dokazi o okruglim granulama koje su nastale na Zemlji. Sve to vodilo je do jednog šokantnog zaključka.
»Gospodine?«, zamucao je jedan reporter, zbunjenog izgleda dok je gledao u svoju kuvertu. »Je li ovo stvarno?«
Sexton je ozbiljno uzdahnuo. »Da, nažalost, plašim se da je vrlo stvarno.«
Kroz publiku se začuo žamor zbunjenosti.
»Dat ću svima trenutak da pogledaju sve stranice«, rekao je Sexton, »a zatim ću odgovoriti na pitanja u nastojanju da razjasnim ono što gledate.«
»Senatore?« upitao je drugi reporter, zvučeći potpuno zbunjeno.
»Jesu li ove slike autentične?... Nisu retuširane?«
»Sto posto autentične«, rekao je Sexton, govoreći snažnije i odlučnije. »Inače ne bih bio pred vama danas.«
Gomila je izgledala sve više i više zbunjena, a Sextonu se čak učinilo da je začuo smijeh – to nije bila reakcija koju je očekivao. Počeo se plašiti da je precijenio sposobnost novinara da povezu očigledne činjenice.
»Senatore?« rekao je netko, zvučeći neobjašnjivo zabavljen. »Za arhivu, kažete da stojite iza autentičnosti ovih fotografija?«
Sexton je postajao frustriran. »Prijatelji moji, reći ću vam ovo još samo jednom. Dokazi u vašim rukama su sto posto točni. Ako itko dokaže suprotno, pojest ću svoj šešir!«
Sexton je očekivao smijeh, ali nije ga bilo.
Mrtva tišina. Tupi pogledi.
Reporter koji je upravo govorio došetao se prema Sextonu, listajući kroz svoje fotokopije dok mu je prilazio. »U pravu ste, senatore. Ovo su skandalozni podaci.« Reporter je zastao, češkajući se po glavi. »Ono što nas zbunjuje je zašto ste odlučili na ovaj način podijeliti to s nama, naročito nakon što ste ranije sve toliko odlučno poricali.«
Sexton nije imao pojma o čemu muškarac priča. Reporter mu je predao fotokopije. Sexton je pogledao stranice – i na trenutak, njegov um je ostao potpuno prazan.
Nije bilo riječi.
Promatrao je nepoznate slike. Crno-bijele fotografije. Dvoje ljudi. Goli. Isprepletenih ruku i nogu. Na trenutak, Sexton nije imao pojma što to gleda. Zatim je shvatio. Pogodilo ga je kao topovska kugla u trbuh.
Užasnut, Sexton je naglo podigao glavu prema gomili. Sada su se svi smijali. Pola njih veæ je telefonom javljalo vijest svojim novinarskim kuæama.
Sexton je osjetio dodir na ramenu.
Ošamuæen, naglo se okrenuo.
Rachel je stajala iza njega. »Pokušali smo te zaustaviti«, rekla je. »Dali smo ti svaku moguænost.« Žena je stajala pokraj nje.
Sexton je drhtao dok je oèi pomicao prema ženi koja je stajala uz Rachel. Bila je to novinarka u kaputu od kašmira i beretki – žena koja je srušila njegove kuverte. Sexton joj je pogledao u lice i krv mu se sledila u žilama.
Gabrielline tamne oèi palile su ravno kroz njega dok je polako otvarala kaput, otkrivajuæi svežanj bijelih kuverti uredno spremljenih ispod njezine ruke.