Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 6 od 6]

1Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Den Braun - ''Tacka prevare'' Uto Jan 10, 2012 2:51 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
First topic message reminder :

Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 B8mwao


126Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Re: Den Braun - ''Tacka prevare'' Sub Jan 14, 2012 1:32 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
127.

TRITON JE PAO...
Michael Tolland se podigao teturajuæi na nagnutoj palubi i pogledao preko sidrenog vitla prema prekinutom kabelu na kojem je prije nekoliko trenutaka visio Triton. Okreæuæi se prema krmi, pogledom je pretraživao vodu. Triton je upravo izlazio ispod Goye, nošen strujom. Odahnut što je podmornica u jednom komadu, Tolland je pogledavao u poklopac, èekajuæi kad æe ga Rachel otvoriti i neozlijeðena iziæi kroz njega. Ali poklopac je ostao zatvoren. Tolland se pitao je li možda u nesvijesti od silovitog udarca pada.
Èak i s palube, Tolland je mogao vidjeti da Triton pluta vrlo nisko u vodi – puno niže nego što je uobièajeno. Tone. Tolland nije mogao zamisliti zašto, ali razlog je u ovom trenutku bio nebitan.
Moram izvuæi Rachel. Odmah.
Dok je Tolland ustajao kako bi potrèao prema rubu palube, kiša metaka iz strojnice eksplodirala je poviše njegove glave, iskreæi od teškog sidrenog vitla iznad njega. Bacio se na koljena. Sranje! Izvirio je iza vitla dovoljno dugo da vidi Pickeringa na gornjoj palubi, kako cilja u njega poput snajperista. Delta vojnik bacio je strojnicu dok se uspinjao u kobni helikopter, a Pickering ju je oèigledno pronašao. Direktor se sada doèepao visokog položaja.
Zarobljen iza vitla, Tolland je ponovno pogledao prema tonuæem Tritonu. Hajde, Rachel! Izaði! Èekao je da se poklopac otvori. Ništa.
Gledajuæi ponovno prema palubi Goye, Tolland je oèima izmjerio udaljenost izmeðu njegovog položaja i krmene ograde. Sedam metara. Daleki put bez ikakvog zaklona.
Tolland je duboku udahnuo i odluèio. Trgajuæi košulju sa sebe, bacio ju je udesno na otvorenu palubu. Dok je Pickering rešetao košulju mecima, Tolland je potrèao ulijevo, niz nagnutu palubu prema krmi. U luðaèkom skoku bacio se preko ograde, padajuæi niz stražnju stranu broda. Padajuæi u dugaèkom luku, Tolland je èuo metke koji su fijukali oko njega, znajuæi da æe, ako ga samo jedan okrzne, postati gozba za morske pse u trenutku kad dotakne vodu.
Rachel Sexton osjeæala se kao divlja životinja zarobljena u kavezu. Stalno iznova pokušavala je otvoriti poklopac, ali bez uspjeha. Mogla je èuti kako se negdje ispod nje balastni spremnici ispunjavaju vodom, osjeæala je kako podmornica postaje sve teža. Tama oceana malo po malo podizala se uz prozirnu kupolu, poput crne zavjese koja se podizala naopako.
Kroz donji dio kupole, Rachel je vidjela prazninu oceana koji ju je dozivao poput grobnice. Prazno bespuæe ispod nje prijetilo je da æe je cijelu progutati. Zgrabila je mehanizam poklopca i ponovno ga pokušala okrenuti, ali nije se pomicao. Osjetila je napor u pluæima, vlažan smrad viška ugljiènog dioksida ispunjavao joj je nosnice. Kroz sve ovo, proganjala ju je jedna te ista misao.
Umrijet æu sama, ispod vode.
Pogledom je pretraživala Tritonovu komandnu ploèu i poluge u potrazi za neèime što bi moglo pomoæi, ali svi instrumenti bili su crni. Nema struje. Bila je zakljuèana u mrtvoj, èeliènoj grobnici koja je tonula na dno oceana.
Klokotanje u spremnicima postajalo je sve brže, a ocean se podigao na manje od metar od vrha kupole. U daljini, iznad nepreglednog ravnog bespuæa, traka grimizne boje pojavljivala se iznad obzora. Jutro je svitalo. Rachel se plašila da je ovo posljednje svjetlo koje æe ikad vidjeti. Zatvarajuæi oèi kako ne bi promatrala neizbježnu sudbinu, Rachel je osjetila kako joj zastrašujuæi prizori njezinog djetinjstva naviru u um.
Propadanje kroz led. Padanje pod vodu.
Bez zraka. Ne može se podignuti. Tone.
Njezina majka je doziva. »Rachel! Rachel!«
Lupanje s vanjske strane podmornice trznulo je Rachel iz delirija. Naglo je otvorila oèi.
»Rachel!« glas je bio prigušen. Avetinjsko lice pojavilo se s vanjske strane stakla, naopako, razbarušene tamne kose. Jedva ga je mogla prepoznati u mraku. »Michael!«
Tolland je izronio, izdišuæi u olakšanju što vidi kako se Rachel pomièe u podmornici. Živa je. Tolland je snažnim zamasima doplivao do stražnjeg dijela Tritona i popeo se na potopljenu platformu motora. Oceanske struje oko njega bile su vruæe i teške, dok se pripremao uhvatiti kružni vijak poklopca, pognut nisko i nadajuæi se kako je izvan dometa Pickeringove strojnice.
Tritonova oplata bila je gotovo potpuno ispod vode, a Tolland je znao da hitno mora otvoriti poklopac i izvuæi Rachel. Iznad vode je bilo još trideset centimetara koji su ubrzano nestajali. Nade li se poklopac ispod vode, njegovo otvaranje poslalo bi bujicu morske vode u Triton, onemoguæavajuæi Rachelin izlaz i ubrzavajuæi podmornicu u slobodnom padu prema dnu.
»Sad ili nikad«, uzviknuo je dok je èvrsto hvatao mehanizam poklopca i okrenuo ga suprotno od smjera kazaljke na satu. Ništa se nije pomaklo. Pokušao je ponovno, upiruæi svom snagom. Poklopac se ponovno nije pomicao.
Èuo je Rachel iznutra, s druge strane poklopca. Njezin glas bio je prigušen, ali u njemu je mogao razaznati užasnutost. »Pokušala sam!« vikala je. »Nisam ga mogla okrenuti!«
Voda je sad veæ zapljuskivala poklopac. »Pokušajmo zajedno!« Viknuo je. »Ti u smjeru kazaljke na satu!« Znao je da je smjer jasno oznaèen. »Dobro, sad!«
Tolland se upro na balastne spremnike i upro svom snagom. Čuo je kako Rachel s donje strane čini isto. Poklopac se okrenuo centimetar i stao kao ukopan.
Tolland je sad vidio u čemu je problem. Poklopac nije sjedio ravno na utorima. Kao poklopac staklenke koji je stavljen ukoso i čvrsto zatvoren, bio je potpuno zaglavljen. Iako je gumeni prsten ispravno sjeo, nosači poklopca bili su savinuti, što je značilo da će za otvaranje poklopca biti potreban aparat za varenje.
Dok je vrh podmornice nestajao ispod površine, Tollanda je odjednom ispunio silan strah. Rachel Sexton neće izići iz Tritona.
Sedam stotina metara niže, zgužvani trup raketama opterećenog helikoptera Kiowa tonuo je sve brže, zarobljen u gravitaciji i snažnom potisku duboko-morskog vrtloga. Unutar kabine, beživotno tijelo Delte-1 više nije bilo prepoznatljivo, izobličeno dubinskim pritiskom koji lomi kosti.
Dok je letjelica u spirali ponirala prema dolje, još uvijek natovarena Hellfire raketama, užarena kupola magme čekala ju je na dnu oceana kao jarko-crveni heliodrom. Ispod tri metra debele kore, glava kipuće lave ključala je na tisuću stupnjeva Celzija, vulkan koji čeka na erupciju.

127Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Re: Den Braun - ''Tacka prevare'' Sub Jan 14, 2012 1:53 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
128.

TOLLAND JE STAJAO do koljena u vodi na kuæištu motora tonuæeg Tritona i pretraživao mozak u potrazi za naèinom da spasi Rachel.
Nemoj dopustiti da podmornica potone!
Pogledao je natrag prema Goyi, pitajuæi se postoji li naèin da spoji vitlo na Triton i zadrži ga blizu površine. Nemoguæe. Brod je veæ bio udaljen pedeset metara, a Pickering je stajao visoko na mostu kao rimski car s najboljim sjedalom na nekom krvavom koloseumskom spektaklu.
Misli! Rekao je Tolland sam sebi. Zašto podmornica tone?
Mehanika uzgona podmornice bila je vrlo jednostavna: balastni spremnici ispunjeni vodom ili zrakom regulirali su uzgon podmornice i njezino pomicanje gore ili dolje.
Oèigledno, balastni spremnici ispunjavali su se vodom.
Ali ne bi smjeli!
Balastni spremnici svake podmornice imaju rupe na vrhu i na dnu spremnika. Donji otvori ili »plavne rupe«, uvijek su bile otvorene, dok su rupe na vrhu bile »ispušni ventili«, koji su se mogli otvoriti ili zatvoriti kako bi omoguæili istjecanje zraka i ulazak vode.
Možda su Tritonovi ispušni ventili iz nekog razloga otvoreni? Tolland nije mogao zamisliti zašto. Teturao je preko potopljene platforme motora, rukama pretražujuæi jedan od Tritonovih balastnih spremnika. Ispušni ventili bili su zatvoreni. Ali dok je rukama pipao ventile, prstima je osjetio još nešto.
Rupe od metaka.
Sranje! Kad je Rachel uskoèila, Triton je prorešetan mecima. Tolland je odmah zaronio i doplivao ispod podmornice, rukom pažljivo prelazeæi preko najvažnijeg balastnog spremnika – negativnog spremika. Britanci su ga zvali »dno-ekspres«. Nijemci su ga zvali »stavljanje cipela od olova«. Koji god izraz uzmete, znaèenje je bilo jasno. Ispunjavanje negativnog spremnika uzrokovalo je tonuæe podmornice.
Dok je Tolland rukama pretraživao stranice spremnika, mogao je napipati desetke rupa od metaka. Osjetio je kako voda sve brže ulazi. Triton se spremao zaroniti, sviðalo se to njemu ili ne.
Podmornica je sad bila metar ispod površine. Pomièuæi se prema pramcu, Tolland je pritisnuo lice uz staklo i pogledao kroz kupolu. Rachel je lupala po staklu i vikala. Od straha u njezinom glasu osjetio je potpunu nemoæ. Na trenutak je ponovno bio u hladnoj bolnici, promatrajuæi ženu koju voli kako umire, znajuæi da ništa ne može uèiniti. Lebdeæi u vodi ispred tonuæe podmornice, Tolland je sam sebi rekao kako ovo ne bi mogao još jednom preživjeti. Ti æeš preživjeti, rekla mu je Celia, ali Tolland nije htio preživjeti sam... ne ponovno.
Tollandova pluæa preklinjala su za zrak, ali on je ostao s njom. Svaki put kad bi Rachel udarila po staklu, Tolland je èuo mjehuriæe zraka koji su se uzdizali i osjetio kako podmornica ponire dublje. Rachel je vikala nešto o vodi koja ulazi oko prozora. Prednja kupola propušta vodu? To nije zvuèalo vrlo vjerojatno. S prsima skoro pred prsnuæe, Tolland je krenuo prema površini. Dok je prstima krenuo prema gore preko ogromnog akrilnog prozora, prstima je dodirnuo komadiæ labavog gumenog prstena. Vanjska brtva oèigledno je iskoèila od udarca nakon pada. Zato voda ulazi u kabinu. Još loših vijesti.
Izlazeæi na površinu, Tolland je tri puta duboko udahnuo, pokušavajuæi razbistriti misli. Ulazak vode u kabinu samo æe ubrzati poniranje Tritona. Podmornica je veæ bila gotovo dva metra ispod vode i Tolland ju je jedva dodirivao stopalima. Mogao je osjetiti vibracije Rachelinog oèajnièkog udaranja po oplati.
Tolland se sjetio jednog moguæeg rješenja. Ako zaroni do Tritonovog kuæišta motora i pronaðe visokotlaèni zraèni spremnik, mogao bi ga upotrijebiti za ispuhivanje vode iz negativnog balastnog spremnika. Iako bi ubacivanje zraka u šuplji spremnik bio uzaludan posao, možda uspije zadržati Triton u blizini površine koju minutu duže, prije nego što se spremnici ponovno napune vodom.
I što onda?
Bez druge trenutne moguænosti, Tolland se pripremio za zaranjanje. Udišuæi izuzetno dubok dah, raširio je pluæa puno dalje od njihovog prirodnog kapaciteta, skoro do granice bola. Veæi kapacitet pluæa. Više kisika. Više vremena pod vodom. Ali dok je osjeæao kako mu se pluæa šire, stvarajuæi pritisak na njegov prsni koš, dobio je èudnu pomisao.
Što ako poveæa pritisak unutar podmornice? Prednja kupola ima ošteæenu brtvu. Možda, ako Tolland uspije poveæati pritisak unutar kabine, može izbiti cijelu kupolu i izvuæi Rachel.
Izdahnuo je, plivajuæi na trenutak na površini, pokušavajuæi razmotriti moguænost izvedbe. Zvuèalo je savršeno logièno, zar ne? Nakon svega, podmornica je napravljena da bude snažna samo u jednom pravcu. Morala je izdržati ogroman pritisak izvana, ali gotovo nikakav iznutra.
Štoviše, Triton je koristio iste ventile na svim dijelovima podmornice kako bi smanjio potreban broj prièuvnih dijelova koje Goya nosi sa sobom. Tolland je jednostavno mogao otpojiti cijev visokotlaènog cilindra i prespojiti je na regulator ventilacije za sluèaj nužde na desnoj strani oplate podmornice! Stavljanje kabine pod pritisak uzrokovat æe Rachel snažnu bol, ali možda je uspije spasiti.
Tolland je udahnuo i zaronio.
Podmornica je bila dobrih tri metra ispod vode, a struje i mrak otežavale su orijentaciju. Kad je pronašao spremnik pod pritiskom, Tolland je brzo prespojio crijeva i pripremio se za ubrizgavanje zraka u kabinu. Dok je obuhvaćao sigurnosni ventil, reflektivna žuta boja na strani spremnika podsjetila ga je koliko je ovo što će napraviti uistinu opasno: PAŽNJA: KOMPRIMIRANI ZRAK – 200 BARA.
Dvije stotine kilograma po kvadratnom centimetru, pomislio je Tolland. Nadao se da će Tritonova kupola popustiti prije nego što pritisak u kabini zdrobi Rachelina pluća. Tolland je u biti gurao vatrogasno crijevo u balon i nadao se da će balon brzo prsnuti.
Zgrabio je ventil i odlučio. Lebdeći uz stražnju stranu tonućeg Tritona, Tolland je okrenuo ručicu, otvarajući ventil. Cijev se odmah ukrutila, a Tolland je mogao čuti kako se kabina ispunjava silovitom brzinom.
Unutar Tritona, Rachel je odjednom osjetila strašnu bol u glavi. Otvorila je usta da vrisne, ali zrak je ušao u njezina pluća uz tako bolan pritisak da je pomislila kako će joj prsa eksplodirati. Osjećala je kao da joj je netko zabio oči duboko u lubanju. Zaglušujući tutanj naprezao joj je usne bubnjiće, gurajući je prema nesvjestici. Instinktivno je snažno zatvorila oči i pritisnula ruke na uši. Bol je bila sve snažnija.
Rachel je čula lupanje točno ispred sebe. Prisilila se otvoriti oči dovoljno dugo da vidi mutnu siluetu Michaela Tollanda u tami. Držao je lice prislonjeno na staklo. Pokazivao joj je da učini nešto.
Ali što?
Jedva ga je mogla razaznati u tami. Vid joj je bio zamućen, očne sfere izobličene od pritiska. Usprkos tome, vidjela je da je podmornica potonula ispod posljednjih treperavih tračaka Goyinih podvodnih svjetala. Sve oko nje bio je nepregledan bezdan boje tinte.
Tolland se raširio preko kupole Tritona i nastavio udarati. Prsa su gorjela za zrakom, znao je da će morati izroniti za nekoliko sekundi.
Gurni staklo! Pokušao joj je umom prenijeti. Čuo je kako zrak pod pritiskom izlazi oko stakla u slapu mjehurića. Negdje je brtva popustila. Tollandove ruke tražile su rub stakla, nešto zašto može zakačiti prste. Ništa.
Dok mu je nestajalo kisika, vid mu se počeo zamračivati. Posljednji put je lupio po staklu. Nije je više ni mogao vidjeti. Bilo je previše mračno. Posljednjim zrakom u plućima, viknuo je ispod vode:
»Rachel.. .gurni.. .staklo!«
Njegove riječi izišle su kao mjehurasti, nerazgovjetni zvuk.

128Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Re: Den Braun - ''Tacka prevare'' Sub Jan 14, 2012 2:20 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
129.

UNUTAR TRITONA, Rachel se osjeæala kao da joj je glava pritisnuta nekim srednjovjekovnim škripom za muèenje. U polusjedeæem položaju, klonula uz stolicu u kabini, osjeæala je kako se smrt približava. Toèno ispred nje, zaobljena kupola bila je prazna. Tama. Lupanje je prestalo.
Tollanda više nije bilo. Ostavio ju je.
Šištanje zraka koji je ulazio pod pritiskom podsjetio ju je na zaglušujuæi katabatski vjetar na Milni. Na dnu podmornice veæ je bilo trideset centimetara vode. Pustite me van! Tisuæe misli i sjeæanja dolazili su joj u um poput bljeskova ljubièaste svjetlosti.
U tami se podmornica poèela prevrtati, a Rachel je posrnula, gubeæi ravnotežu. Padajuæi preko sjedala, pala je prema naprijed, snažno udarajuæi u unutrašnju stranu zaobljene kupole. Osjetila je snažnu bol u ramenu. Pala je u klupko na prozor, i usljed toga, osjetila nešto neoèekivano – trenutno smanjenje pritiska unutar podmornice. Zategnuti bubnjiæi u Rachelinim ušima znatno su se opustili, a Rachel je mogla èuti grgljanje zraka koji je izlazio iz podmornice.
Trebao joj je trenutak da shvati što se dogodilo. Kad je pala uz kupolu, njezina težina nekako je odmaknula kupolasto staklo dovoljno daleko od podmornice da propusti zrak kroz brtvu. Oèigledno je staklo popustilo! Rachel je odjednom shvatila što je Tolland pokušavao uèiniti poveæanjem pritiska s unutarnje strane.
Pokušava izbaciti kupolu!
Iznad nje, Tritonov spremnik pod pritiskom nastavio je ispuštati zrak. Dok je ležala, osjeæala je kako se pritisak ponovno poveæava. Ovog puta ga je skoro priželjkivala, iako ju je njegov pritisak dovodio do ruba nesvjestice. Podižuæi se na noge, Rachel se iz sve snage uprla u unutrašnjost stakla.
Ovaj puta nije se zaèulo grgljanje. Staklo se jedva pomaklo.
Ponovno je gurnula staklo svom težinom. Ništa. Rana na ramenu boljela ju je, pogledala je prema ruci. Krv je bila suha. Pripremila se za novi pokušaj, ali nije više imala vremena. Bez upozorenja, troma podmornica poèela se okretati – unatrag. Kako je teško kuæište motora nadjaèalo balastne spremnike, Triton se okrenuo na leda i sada tonuo s kuæištem motora prema dolje.
Rachel je pala na leða uz stražnji zid kabine. Do pola potopljena u mraènoj vodi, buljila je ravno gore prema kupoli koja je propuštala vodu, lebdeæi iznad nje poput ogromnog krovnog prozora.
Iznad nje bila je samo noæ... i tisuæe tona oceana koji pritišæu prema dolje.
Rachel se pokušala natjerati da ustane, ali njezino tijelo osjeæalo se beživotno i teško. Rachelin um ponovno se vratio u vrijeme kad ju je rijeka okovala u ledeni zagrljaj.
»Bori se, Rachel!« vikala je njezina majka, spuštajuæi se kako bi je izvukla iz vode. »Primi se!«
Rachel je zatvorila oèi. Tonem. Njezine klizaljke osjeæale su se kao utezi od olova, povlaèeæi je prema dolje. Vidjela je majku kako potrbuške leži na ledu kako bi raširila vlastitu težinu, pružajuæi joj ruku. |
»Plivaj, Rachel! Udaraj nogama!«
Rachel je udarala najjaèe što je mogla. Njezino tijelo lagano se podiglo iz ledene rupe. Iskrica nade. Majka ju je uhvatila.
»Da!« vikala je majka. »Pomozi mi da te podignem. Udaraj nogama!«
Dok ju je majka povlaèila odozgo, Rachel je posljednjim snagama udarala nogama s klizaljkama. To je bilo dovoljno, a majka ju je izvukla na sigurno. Odvukla je Rachel skroz do snijegom prekrivene obale prije nego što je briznula u plaè.
Sada, unutar sve veæe vlage i vruæine podmornice, Rachel je otvorila oèi prema crnilu oko nje. Èula je kako joj majka šapuæe iz groba, njezin je glas jasno èujan i ovdje u tonuæem Tritonu.
Udaraj nogama!
Rachel je pogledala prema kupoli iznad nje. Prikupljajuæi posljednje atome hrabrosti, Rachel se uspela u stolicu, koja je sada ležala gotovo vodoravno, poput zubarske stolice. Ležeæi na leðima, Rachel je savinula koljena, povukla noge prema sebi što je više mogla, uperila stopala prema gore i eksplodirala svom snagom. Uz divlji vrisak oèaja i snage, udarila je stopalima u središte akrilne kupole. Trnci boli probili su njezine potkoljenice, eksplodirajuæi u njezinom mozgu. Uši su joj odjednom zatutnjale i osjetila je kako se pritisak izjednaèava uz silovit šum. Brtva na lijevoj strani kupole je popustila, a ogromna leæa djelomièno se otpojila, otvarajuæi se u stranu poput vrata.
Bujica vode sjurila se u podmornicu i prikovala Rachel natrag u stolicu. Ocean je tutnjao oko nje, uzdižuæi se iza njezinih leða, podižuæi je sa stolice, prebacujuæi poput èarape u stroju za pranje rublja. Rachel je slijepo hvatala sve oko sebe, tražeæi oslonac, ali nekontrolirano se prevrtala. Kako se kabina ispunjavala vodom, osjetila je da je podmornica poèela ubrzani slobodni pad prema dnu. Tijelom je udarila uz gornji dio trupa i osjetila je kako je prikovana. Šištanje mjehuriæa zaèulo se posvuda oko nje, okreæuæi je, povlaèeæi prema gore i u lijevo. Komad labavog, èvrstog akrila sudario se s njezinim bedrom.
Odjednom je bila slobodna.
Izvijajuæi se i okreæuæi u beskrajnoj toplini vodenog crnila, Rachel je osjetila kako joj pluæa veæ žude za zrakom. Kreni na površinu! Tražila je svjetlost ali nije vidjela ništa. Njezin svijet izgledao je isto u svim smjerovima. Crnilo. Bez gravitacije. Bez moguænosti raspoznavanja što je gore, a što dolje.
U tom zastrašujuæem trenutku, Rachel je shvatila da nije imala pojma u kojem smjeru zaplivati.
Stotine metara ispod nje, tonuæi helikopter Kiowa drobio se pod sve veæim pritiskom. Petnaest visoko ekplozivnih, protutenkovskih AGM 114 Hellfire raketa u spremnicima još uvijek su se opirali pritisku, dok su se stijenke helikoptera i opružni detonatori sve više sabijali.
Trideset metara iznad dna oceana, snažan stup megastošca zahvatio je ostatke helikoptera i povukao ga prema dolje, zabijajuæi ga u užareno crvenu koru kupole magme. Kao kutija šibica koja se pali u nizu, Hellfire rakete su eksplodirale, otvarajuæi zjapeæu rupu na vrhu kupole.
Nakon što je izronio po zrak, a zatim u oèaju ponovno zaronio, Michael Tolland lebdio je pet metara ispod vode promatrajuæi crnilo u trenutku kad su Hellfire rakete eksplodirale. Bijeli bljesak koji se kao gljiva širio prema gore osvjetljavao je fantastièan prizor – zamrznuti trenutak u vremenu koji nikad neæe zaboraviti.
Rachel Sexton plutala je tri metra ispod njega kao zapetljana marioneta u vodi. Ispod nje, Triton podmornica brzo je tonula, s kupolom otvorenom na stranu. Morski psi u podruèju razbježali su se prema otvorenom moru, oèigledno osjeæajuæi opasnost koju æe ovo podruèje uskoro osloboditi.
Tollandovo ushiæenje što vidi Rachel izvan podmornice u trenu je nestalo kad je shvatio što slijedi. Bilježeæi njezin položaj u glavi dok je svjetlo nestajalo, Tolland je snažno zaronio, grabeæi kroz vodu prema njoj.
Stotine metara niže, razbijena kora magma-kupole eksplodirala je, a podvodni vulkan eruptirao, bljujuæi tisuæu dvjesto stupnjeva Celzija vruæu magmu gore u more. Užarena lava isparavala je svu vodu koju bi dodirnula, šaljuæi ogroman stup pare koja je jurnula prema površini uz središnju os mega-stošca. Pokretana istim kinetièkim silama dinamike fluida koja je pokretala tornada, okomito prenošenje energije pare dobilo je protutežu u anticiklonskoj vrtložnoj spirali koja je kružila oko stupa, prenoseæi energiju u suprotnom smjeru.
Vrteæi se spiralno oko ovog stupa uzdižuæeg plina, oceanske struje postale su sve snažnije, povlaèeæi se prema dolje. Para koja se uzdizala stvorila je ogroman vakuum koji je usisavao milijune litara morske vode prema dolje i u dodir s magmom. Kako je nova voda doticala dno, i ona se pretvarala u paru i tražila izlaz, pridružujuæi se sve veæem stupu ispušne pare i jureæi prema površini, ponovno povlaèeæi više vode ispod sebe. Što je više vode naviralo kako bi popunilo prazninu, to je snažniji bio vrtlog. Hidrotermalni stožac se izdužio, a sve veæi vir iznad njega dobivao je na snazi svakom prolazeæom sekundom, gornjim rubom sve više se približavajuæi površini.
Upravo se rodila oceanska crna rupa.
Rachel se osjećala kao dijete u majčinoj utrobi. Vruća, vlažna tama obavijala ju je. Njezine misli bile su ugušene u mračnoj toplini. Diši. Opirala se tom refleksu. Bljesak svjetla koji je vidjela mogao je doći samo s površine, ali izgledao je tako daleko. Iluzija. Kreni prema površini. Slabašna, Rachel je počela plivati u smjeru iz kojeg je vidjela svjetlost. Sad je vidjela još svjetla... zlokobnog crvenog sjaja u daljini. Dnevna svjetlost? Zaplivala je snažnije.
Ruka ju je uhvatila za gležanj.
Rachel je napola vrisnula ispod vode, gotovo ispuštajući ostatak zraka u plućima.
Ruka ju je povukla unatrag, okrećući je, pokrećući je u suprotnom smjeru. Rachel je osjetila poznatu ruku kako hvata njezinu. Michael Tolland bio je ovdje, vukao ju je iza sebe u suprotnom smjeru.
Rachelin um govorio joj je kako je vuče prema dolje. Njezino srce reklo joj je da on zna što radi.
Udaraj nogama, šaputao je majčin glas.
Rachel je počela udarati što je jače mogla.

129Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Re: Den Braun - ''Tacka prevare'' Sub Jan 14, 2012 2:38 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
130.

U TRENUTKU KAD su Tolland i Rachel probili površinu vode, znao je da su gotovi. Kupola magme je eruptirala. Èim vrtlog doðe do površine, ogroman podvodni tornado poèet æe povlaèiti sve za sobom. Zaèudo, svijet iznad površine nije bio ona mirna zora koju je napustio prije samo nekoliko trenutaka. Buka je bila zaglušujuæa. Vjetar ga je šibao kao da se spustila neka oluja dok je bio ispod vode.
Tolland se osjeæao mamuran od nedostatka kisika. Pokušao je održati Rachel na vodi, ali nešto ju je vuklo iz njegovih ruku. Morska struja! Tolland ju je pokušao zadržati, ali nevidljiva sila vukla ju je još jaèe, prijeteæi da æe je otrgnuti od njega. Odjednom je njegov stisak popustio, a Rachelino tijelo skliznulo iz njegovih ruku – ali prema gore.
U nevjerici, Tolland je promatrao kako se Rachelino tijelo uzdiže iz vode.
Iznad njih je lebdio Osprey zrakoplov s pomiènim propelerima, i uzdizao Rachel na vitlu. Prije dvadeset minuta, obalna straža dobila je obavijest o eksploziji negdje na moru. Buduæi da su izgubili kontakt s Dolphin helikopterom koji je trebao biti u tom podruèju, plašili su se da je došlo do nesreæe. Unijeli su posljednje znane koordinate helikoptera u navigacijski sustav i nadali se najboljem.
Oko kilometar od osvjetljene Goye, vidjeli su razasute zapaljene komadiæe olupine kako plutaju niz struju. Izgledali su kao ostaci glisera. U blizini ostataka nalazio se muškarac, divlje mašuæi rukama. Vitlom su ga podignuli u kabinu. Bio je potpuno gol – osim jedne noge, koja je bila omotana u srebrnu samoljepljivu traku.
Iscrpljen, Tolland je podigao pogled prema trbuhu gromoglasnog zrakoplova. Zaglušujuæi valovi zraka udarali su u njega ispod lopatica propelera. Dok se Rachel podizala na kabelu, nekoliko pari ruku povlaèilo ju je u kabinu. Dok je promatrao kako je povlaèe na sigurno, ugledao je poznatog èovjeka koji je polugol èuèao na rubu vrata.
Corky? Tollandovo srce je radosno poskoèilo. Živ si!
U tom trenutku je pojas za spašavanje ponovno pao s neba. Zapljusnuo je u more tri metra od njega. Tolland je htio zaplivati prema njemu, ali veæ je osjeæao usisnu snagu stošca. Nepopustljivi stisak mora omotao se oko njega i nije ga puštao.
Struja ga je povukla ispod površine. Borio se da ponovno ispliva, ali bio je previše iscrpljen. Preživjet æeš, netko je govorio. Udarao je nogama, grabeæi prema površini. Kad je probio površinu i osjetio šibajuæi vjetar, pojas je još uvijek bio izvan dosega.
Struja se naprezala da ga povuèe dolje. Podižuæi pogled u kovitlac vjetra i buke, Tolland je ugledao Rachel. Netremice je gledala prema dolje, oèima ga bodreæi gore prema sebi. Tolland je èetiri puta snažno zagrabio kako bi došao do pojasa. Posljednjim atomima snage, provukao je ruku i glavu kroz omèu i pustio se, iscrpljen.
Odjednom je ocean nestajao iza njega.
Tolland je pogledao prema dolje toèno u trenutku kad se otvorio zjapeæi vrtlog. Megastožac je konaèno stigao do površine.
***
William Pickering stajao je na mostu Goye i u nevjerici promatrao prizor koji se odvijao posvuda oko njega. S lijeve strane Goyine krme poèela se pojavljivati udubina u moru. Vrtlog je imao stotine metara u promjeru i brzo se širio. Ocean je u spirali ponirao u njega, jureæi nestvarnom lakoæom preko ruba. Svuda oko njega sad se èulo prigušeno stenjanje iz dubina. Pickeringov um bio je potpuno prazan dok je promatrao rupu koja se širila prema njemu kao otvorena usta nekog epskog boga u potrazi za žrtvom.
Sanjam, pomislio je Pickering.
Odjednom, uz eksplozivno šištanje koje je razbilo prozore na Goyinom komandnom mostu, ogroman stup pare eruptirao je iz vrtloga prema nebu. Kolosalni gejzir uzdizao se sve više, tutnjeæi, vrhom nestajuæi u tamnom nebu.
U istom trenutku stijenke lijevka postale su strmije, a opseg vrtloga postajao je sve veæi, proždiruæi ocean ispred njega. Krma Goye snažno se nagnula prema sve široj šupljini. Pickering je izgubio ravnotežu i pao na koljena. Kao dijete pred Bogom, buljio je u sve veæi bezdan.
Njegove posljednje misli bile su o njegovoj kæeri, Diani. Molio se da je nije upoznala ovakav strah kad je umirala.
Udarni val eruptirajuæe pare odbacio je Osprey u stranu. Tolland i Rachel èvrsto su držali jedno drugoga dok su se piloti borili za kontrolu, postavljajuæi se iznad osuðene Goye. Gledajuæi ispred sebe, mogli su vidjeti Williama Pickeringa Potresa kako kleèi u svom crnom odijelu i kravati kod gornje ograde osuðenog broda.
Kad se krma broda izbacila preko ruba ogromnog vrtloga, sidreni kabel konaèno je popustio. Pramca ponosno uzdignutog prema nebu, Goya je skliznula preko vodenog ruba, usisana niz strmi spiralni zid vode. Svjetla su joj još uvijek bila upaljena kad je nestala ispod mora.

130Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Re: Den Braun - ''Tacka prevare'' Sub Jan 14, 2012 2:53 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
131.

JUTRO U WASHINGTONU bilo je jasno i prohladno.
Povjetarac je nosio nakupine lišæa i kovitlao ih oko podnožja spomenika Washingtonu. Najveæi obelisk na svijetu obièno se budio promatrajuæi svoj miran odraz u paralelnom bazenu, ali danas je jutro donijelo kaos naguranih reportera, koji su pohrlili u podnožje spomenika u išèekivanju.
Senator Sedgewick Sexton osjeæao se veæi od samog Washingtona kad je iskoraèio iz limuzine i kao lav se odšetao prema podruèju gdje su ga novinari èekali u podnožju spomenika. Pozvao je deset najveæih medijskih mreža u državi i obeæao im skandal desetljeæa.
Ništa ne okuplja lešinare kao miris smrti, pomislio je Sexton.
U ruci je èvrsto držao snop bijelih lanenih kuverti, svaku elegantno zapeèaæenu voštanim peèatom s njegovim monogramom. Ako je informacija moæ, onda je Sexton nosio nuklearnu bojevu glavu.
Osjeæao se kao omamljen dok je prilazio podiju, zadovoljan što vidi da njegova improvizirana govornica ukljuèuje i dva »slavoluka« – velike, samostojeæe paravane koji s obje strane obrubljuju podij kao tamnoplave zavjese – stari trik Ronalda Reagana koji je osiguravao da se uvijek dobro vidi na bilo kakvoj pozadini.
Sexton je zakoraèio na govornicu s desne strane, izlazeæi iza paravana kao glumac na pozornicu. Reporteri su brzo zauzeli mjesta u nekoliko redova preklopnih stolica koje su bile poredane prema podiju. Na istoku se sunce upravo pojavilo iznad kupole zgrade Kapitol, bacajuæi na Sextona zrake ružièastog i zlatnog, poput zraka s neba.
Savršen dan za postati najmoæniji èovjek na svijetu.
»Dobro jutro, dame i gospodo«, rekao je Sexton, odlažuæi kuverte na govornicu ispred sebe. »Obavit æu ovo što je kraæe i bezbolnije moguæe. Informacija koju æu s vama podijeliti je, u najmanju ruku, uznemiravajuæa. Ove kuverte sadrže dokaze prijevare u najvišim razinama vlade. Sramim se što moram reæi kako me predsjednik nazvao prije pola sata i preklinjao – da, preklinjao me – da s ovim dokazima ne izlazim u javnost.« S nevjericom je odmahivao glavom. »No, ja sam èovjek koji vjeruje u istinu. Bez obzira koliko ona bila bolna.«
Sexton je napravio stanku, podižuæi kuverte, mameæi gomilu koja je sjedila ispred njega. Oèi reportera pratile su kuverte dok je mahao njima, kao èopor pasa koji su slinili za nekom, još nepoznatom delicijom.
Predsjednik je nazvao Sextona prije pola sata i sve mu objasnio. Herney je razgovarao s Rachel, koja je bila na sigurnom negdje u zrakoplovu.
Zaèudo, izgledalo je da su Bijela kuæa i NASA nevini promatraèi u ovom fijasku, ovoj zavjeri koju je iskovao William Pickering.
Nije ni važno, pomislio je Sexton. Zach Herney ipak æe pasti zbog ovoga.
Sexton je priželjkivao da može biti muha na zidu Bijele kuæe u ovom trenutku, da vidi predsjednikovo lice kad shvati kako je Sexton izišao u javnost. Sexton se složio da æe se sastati s Herneyjem u Bijeloj kuæi u ovom trenutku, kako bi raspravili najbolji naèin da objave narodu istinu o meteoritu. Herney je vjerojatno stajao ispred televizora u ovom trenutku, unezvjeren od iznenaðenja, shvaæajuæi kako Bijela kuæa više ništa ne može uèiniti da zaustavi ruku sudbine.
»Prijatelji moji«, rekao je Sexton, oèima uspostavljajuæi kontakt s publikom. »Morao sam teško ovo odvagati. Razmatrao sam poštivanje predsjednikove želje da ovi podaci ostanu tajni, ali moram postupiti onako kako mi govori srce.« Sexton je uzdahnuo, pognuvši glavu kao èovjek koji je upao u zamku povijesti. »Istina je istina. Neæu pokušavati obojiti vašu interpretaciju ovih èinjenica na bilo koji naèin. Jednostavno æu vam dati podatke takve kakvi jesu.«
U daljini je Sexton zaèuo udarce ogromnih helikopterskih rotora. Na trenutak se pitao dolazi li predsjednik ovdje iz Bijele kuæe, u panici, nadajuæi se kako æe zaustaviti konferenciju. To bi bio šeæer na kraju, pomislio je Sexton radosno. Koliko bi tek TADA Herney izgledao kriv?
»Ovo mi ne prièinjava zadovoljstvo«, nastavio je Sexton, osjeæajuæi kako je njegov odabir vremena savršen. »Ali osjeæam kao svoju dužnost da objavim amerièkom narodu da su mu lagali.«
Zaèulo se tutnjanje zrakoplova, koji je sletio na travnjak s njihove desne strane. Kad je Sexton bacio pogled, iznenadio se što ipak ne vidi predsjednièki helikopter, veæ veliki Osprey zrakoplov s pomiènim rotorima.
Na trupu je pisalo: OBALNA STRAŽA SJEDINJENIH AMERIÈKIH DRŽAVA.
Zbunjen, Sexton je promatrao kako se vrata kabine otvaraju i kroz njih izlazi žena. Bila je odjevena u naranèastu jaknu obalne straže i izgledala je vrlo izmuèeno, kao da je prošla kroz rat. Odšetala se prema podruèju na kojem su novinari. Sexton je na trenutak nije prepoznao. Zatim ga je pogodilo.
Rachel? Uzdahnuo je u šoku. Kog’ vraga ONA radi ovdje?
Kroz gomilu se zaèuo val zbunjenog mrmljanja.
Namještajuæi širok osmijeh na lice, Sexton se okrenuo prema novinarima i podigao prst, isprièavajuæi se. »Možete li mi dati samo jednu minutu? Isprièavam se.« Uzdahnuo je umornim, dobronamjernim uzdahom. »Obitelj je na prvom mjestu.«
Nekoliko novinara se nasmijalo.
S kæerkom koja je sada stizala sve bliže s desna, Sexton nije sumnjao da se ovaj sastanak oca i kæeri mora održati u privatnom ozraèju. Nažalost, privatnosti baš nije bilo napretek u ovom trenutku. Sextonove oèi okrenule su se prema velikom paravanu s njegove desne strane.
I dalje se mirno smješkajuæi, Sexton je mahnuo kæeri i udaljio se od mikrofona. Hodajuæi prema njoj pod kutom, napravio je takav manevar da je Rachel morala proæi iza paravana da doðe do njega. Sreli su se na pola puta, skriveni od oèiju i ušiju novinara.
»Dušo?« rekao je, smiješeæi se otvorenih ruku dok mu je Rachel prilazila. »Kakvo iznenaðenje!«
Rachel mu je prišla i opalila ga preko lica.
Sama s ocem, zaklonjena iza paravana, Rachel ga je odmjeravala s gaðenjem. Snažno ga je ošamarila, ali jedva je trepnuo. S jezivom samokontrolom, njegov lažan osmijeh polako je nestajao, mutirajuæi u opominjajuæe poprijeko gledanje.
Glas mu se pretvorio u demonski šapat. »Ne bi smjela biti ovdje.«
Rachel je vidjela gnjev u njegovim oèima i prvi put u životu nije osjetila nikakav strah. »Okrenula sam se tebi za pomoæ, a ti si me prodao! Skoro su me ubili!«
»Oèigledno si ipak u redu.« Njegov glas zvuèao je gotovo razoèarano.
»NASA je nevina!« rekla je. »Predsjednik ti je to rekao! Što radiš ovdje?« Rachelin kratak let na Ospreyu obalne straže bio je isprekidan nizom telefonskih poziva izmeðu nje, Bijele kuæe, njezinog oca, èak i izbezumljene Gabrielle Ashe. »Obeæao si Zachu Herneyju da dolaziš u Bijelu kuæu!«
»Dolazim«, nacerio se. »Na dan izbora.«
Rachel je osjeæala gaðenje pri pomisli da je ovaj èovjek njezin otac. »Ovo što namjeravaš uèiniti je ludost.«
»Da?« smijuljio se Sexton. Okrenuo se i pokazao prema podiju, koji je bio vidljiv na kraju paravana. Na podiju je ležao snop bijelih kuverti, èekajuæi. »U ovim kuvertama je informacija koju si mi poslala, Rachel. Ti. Predsjednikova krv je na tvojim rukama.«
»Faksirala sam ti te podatke kad sam trebala tvoju pomoæ! Kad sam mislila da su predsjednik i NASA krivci.«
»Ako uzmemo u obzir dokaze, NASA definitivno izgleda kao krivac.«
»Ali nisu! Zaslužuju priliku da sami priznaju svoje pogreške. Oèigledno je da si veæ dobio ove izbore. Zach Herney je gotov! I sam to znaš. Ostavi èovjeku malo dostojanstva.«
Sexton je progunðao. »Tako si naivna. Nije stvar u pobjedi na izborima, Rachel. Stvar je u moæi. Radi se o odluènoj pobjedi, velièanstvenim djelima, uništavanju neprijatelja i kontroliranju snaga u Washingtonu kako bi mogao nešto uèiniti.«
»Pod koju cijenu?«
»Nemoj glumiti da si tako pravedna. Ja samo predstavljam dokaze. Ostavljam ljudima da sami izvuku zakljuèak o tome tko je krivac.«
»Znaš kako æe ovo izgledati.«
Slegnuo je ramenima. »Možda je došlo NASA-ino vrijeme.«
Senator Sexton osjetio je kako novinari postaju nestrpljivi iza paravana, a nije imao namjeru stajati ovdje cijelo jutro i puštati da mu kæi oèitava bukvicu. Njegov trenutak slave je èekao.
»Gotovi smo«, rekao je. »Moram održati konferenciju za novinare.«
»Tražim te kao tvoja kæi«, molila je Rachel. »Nemoj ovo uèiniti. Razmisli o tome što æeš upravo uèiniti. Postoji bolji naèin.«
»Za mene ne.«
Oštar pisak iz zvuènika iza njega proparao je zrak, a Sexton se naglo okrenuo i uoèio zakašnjelu novinarku, nagnutu nad njegov podij, kako pokušava spojiti mrežni mikrofon na jedan od slobodnih stalaka.
Zašto ti idioti ne mogu doæi na vrijeme? Bjesnio je Sexton.
U žurbi, novinarka je srušila Sextonov snop kuverti na pod.
Prokletstvo! Sexton je dugim koracima krenuo prema podiju, psujuæi kæer što ga je omela. Kad je stigao, žena je bila na koljenima i rukama, skupljajuæi kuverte sa zemlje. Sexton nije mogao vidjeti njezino lice, ali je oèigledno bila iz »mreže« – odjevena u dugi kaput od kašmira, šal iste boje i nisko navuèenu beretu s novinarskom iskaznicom mreže ABC zataknutu za kapu.
Glupa kuèka, pomislio je Sexton. »Dajte mi to«, zarežao je, držeæi ruku ispruženu prema kuvertama.
Žena je prikupila posljednje kuverte i pružila ih Sextonu bez podizanja pogleda. »Oprostite..«, promrmljala je, oèigledno posramljena. Od srama pognute glave, žurno je krenula prema gomili.
Sexton je brzo prebrojao kuverte. Deset. Dobro. Nitko danas neæe ukrasti njegovu slavu. Pribiruæi se, popravio je mikrofone i šaljivo nasmijao prema publici. »Bit æe bolje da podijelim ove kuverte prije nego što se netko ozlijedi!«
Gomila se nasmijala, željno èekajuæi.
Sexton je osjetio da mu je kæi u blizini, stajala je toèno izvan podija, iza paravana.
»Nemoj to uèiniti«, rekla mu je Rachel. »Zažalit æeš.«
Sexton ju je ignorirao.
»Tražim te da mi vjeruješ«, rekla je Rachel, govoreæi sve glasnije. »Ovo je pogreška.«
Sexton je podigao kuverte, ravnajuæi rubove.
»Tata«, rekla je Rachel, snažno moleæivog glasa. »Ovo ti je posljednja prilika da uèiniš ono što je ispravno.«
Uèinim ono što je ispravno? Sexton je prekrio mikrofon i okrenuo glavu kao da proèišæava grlo. Diskretno je bacio pogled prema kæeri. »Ista si kao i tvoja majka – idealistièna i neznatna. Žene jednostavno ne razumiju istinsku prirodu moæi.«
Dok je glavu vratio natrag prema sve nemirnijim novinarima, Sedgewick Sexton veæ je zaboravio na kæer. Visoko uzdignute glave, odšetao se oko podija i poèeo izdavati kuverte u ruke željnih novinara. Promatrao je kako se kuverte brzo raspačavaju kroz gomilu. Mogao je čuti kako se lome pečati, kako se drapaju kuverte kao da otvaraju božićne poklone.
Odjednom je nastao muk.
U toj tišini, Sexton je mogao čuti trenutak koji je definirao njegovu karijeru.
Meteorit je lažan. A ja sam čovjek koji vam je to otkrio.
Sexton je znao da će novinarima trebati nekoliko trenutaka da shvate stvarne implikacije onoga u što gledaju: RIZ snimke tunela u ledu; živa oceanska životinjka vrsta skoro identična onoj u NASA-inim fosilima; dokazi o okruglim granulama koje su nastale na Zemlji. Sve to vodilo je do jednog šokantnog zaključka.
»Gospodine?«, zamucao je jedan reporter, zbunjenog izgleda dok je gledao u svoju kuvertu. »Je li ovo stvarno?«
Sexton je ozbiljno uzdahnuo. »Da, nažalost, plašim se da je vrlo stvarno.«
Kroz publiku se začuo žamor zbunjenosti.
»Dat ću svima trenutak da pogledaju sve stranice«, rekao je Sexton, »a zatim ću odgovoriti na pitanja u nastojanju da razjasnim ono što gledate.«
»Senatore?« upitao je drugi reporter, zvučeći potpuno zbunjeno.
»Jesu li ove slike autentične?... Nisu retuširane?«
»Sto posto autentične«, rekao je Sexton, govoreći snažnije i odlučnije. »Inače ne bih bio pred vama danas.«
Gomila je izgledala sve više i više zbunjena, a Sextonu se čak učinilo da je začuo smijeh – to nije bila reakcija koju je očekivao. Počeo se plašiti da je precijenio sposobnost novinara da povezu očigledne činjenice.
»Senatore?« rekao je netko, zvučeći neobjašnjivo zabavljen. »Za arhivu, kažete da stojite iza autentičnosti ovih fotografija?«
Sexton je postajao frustriran. »Prijatelji moji, reći ću vam ovo još samo jednom. Dokazi u vašim rukama su sto posto točni. Ako itko dokaže suprotno, pojest ću svoj šešir!«
Sexton je očekivao smijeh, ali nije ga bilo.
Mrtva tišina. Tupi pogledi.
Reporter koji je upravo govorio došetao se prema Sextonu, listajući kroz svoje fotokopije dok mu je prilazio. »U pravu ste, senatore. Ovo su skandalozni podaci.« Reporter je zastao, češkajući se po glavi. »Ono što nas zbunjuje je zašto ste odlučili na ovaj način podijeliti to s nama, naročito nakon što ste ranije sve toliko odlučno poricali.«
Sexton nije imao pojma o čemu muškarac priča. Reporter mu je predao fotokopije. Sexton je pogledao stranice – i na trenutak, njegov um je ostao potpuno prazan.
Nije bilo riječi.
Promatrao je nepoznate slike. Crno-bijele fotografije. Dvoje ljudi. Goli. Isprepletenih ruku i nogu. Na trenutak, Sexton nije imao pojma što to gleda. Zatim je shvatio. Pogodilo ga je kao topovska kugla u trbuh.
Užasnut, Sexton je naglo podigao glavu prema gomili. Sada su se svi smijali. Pola njih veæ je telefonom javljalo vijest svojim novinarskim kuæama.
Sexton je osjetio dodir na ramenu.
Ošamuæen, naglo se okrenuo.
Rachel je stajala iza njega. »Pokušali smo te zaustaviti«, rekla je. »Dali smo ti svaku moguænost.« Žena je stajala pokraj nje.
Sexton je drhtao dok je oèi pomicao prema ženi koja je stajala uz Rachel. Bila je to novinarka u kaputu od kašmira i beretki – žena koja je srušila njegove kuverte. Sexton joj je pogledao u lice i krv mu se sledila u žilama.
Gabrielline tamne oèi palile su ravno kroz njega dok je polako otvarala kaput, otkrivajuæi svežanj bijelih kuverti uredno spremljenih ispod njezine ruke.

131Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Re: Den Braun - ''Tacka prevare'' Sub Jan 14, 2012 3:06 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
132.

OVALNI URED bio je u mraku, osvijetljen samo mekim sjajem lampe od mesinga na stolu predsjednika Herneyja. Gabrielle Ashe držala je glavu visoko dok je stajala pred predsjednikom. S vanjske strane prozora iza njega, sumrak se spuštao nad zapadni travnjak.
»Èujem da nas napuštate«, rekao je Herney, zvuèeæi razoèarano.
Gabrielle je potvrdno kimnula. Iako joj je predsjednik velikodušno ponudio utoèište unutar Bijele kuæe, dalje od novinara, koliko god ona to želi, Gabrielle je preferirala da ovu oluju ne provede skrivajuæi se u središtu uragana. Željela je otiæi što je dalje moguæe. Barem na neko vrijeme.
Herney je gledao u nju preko stola, oèigledno impresioniran. »Odluka koju si jutros napravila, Gabrielle...« Zastao je, kao da nije mogao pronaæi prave rijeèi. Njegove oèi bile su jednostavne i jasne – potpuno razlièite od dubokih, enigmatskih bazena koji su jednom privukli Gabrielle Sedgewicku Sextonu. A ipak, usprkos pozadini ovog moænog mjesta, Gabrielle je vidjela istinsku dobrotu u njegovom pogledu, èast i dostojanstvo koje neæe tako brzo zaboraviti.
»Uèinila sam to i radi sebe«, Gabrielle je konaèno odgovorila.
Herney je kimnuo. »Svejedno, dugujem ti veliku zahvalnost.« Ustao je, rukom pokazujuæi da krene s njim prema hodniku. »Nadao sam se da æete ostati dovoljno dugo da vam mogu ponuditi položaj u mojem proraèunskom osoblju.«
Gabrielle ga je upitno pogledala. »Prestanite trošiti i poènite krpati?«
Nasmijao se. »Tako nekako.«
»Mislim da oboje znamo, gospodine, da sam vam trenutno veæe optereæenje nego što sam vam pomoæ.«
Herney je slegnuo ramenima. »Prièekaj nekoliko mjeseci. Sve æe ovo nestati. Mnogi veliki muškarci i žene preživjeli su sliène situacije i slavno završili.« Namignuo joj je. »Nekoliko njih èak su postali predsjednici SAD-a.«
Gabrielle je znala da je u pravu. Nezaposlena tek nekoliko sati, Gabrielle je veæ odbila dvije ponude za posao – jednu od Yolande Cole u ABC-u, a drugu od St. Martins tiskare koja joj je ponudila nevjerojatno veliki avans, ukoliko pristane objaviti biografiju u kojoj æe sve iznijeti u javnost. Ne, hvala.
Dok su Gabrielle i predsjednik šetali dalje niz hodnik, Gabrielle je pomislila na njezine slike koje se ovog trenutka prikazuju na svim TV-postajama.
Šteta za ovu državu mogla je biti gora, rekla je sama sebi. Puno gora.
Gabrielle se, nakon što je otišla u ABC pokupiti fotografije i posuditi iskaznicu za novinare Yolande Cole, ponovno ušuljala u Sextonov ured kako bi napravila kopije kuverti. Dok je bila tamo, takoðer je ispisala kopije èekova s donacijama sa Sextonovog raèunala. Nakon njihovog suoèavanja ispred spomenika Washingtonu, Gabrielle je pokazala kopije èekova zbunjenom senatoru Sextonu i objavila svoje zahtjeve. Daj predsjedniku priliku da sam objavi kako je meteorit pogreška ili æe i ostali podaci iziæi u javnost. Senator Sexton bacio je jedan pogled na financijske dokaze, zakljuèao se u svoju limuzinu i otišao. Od tada nitko nije ništa èuo od njega.
Sada, dok su predsjednik i Gabrielle dolazili do stražnjih vrata sobe za sastanke, Gabrielle je mogla èuti žamor išèekivanja iza vrata. Po drugi put u posljednjih dvadeset i èetiri sata, svijet se okupio kako bi èuo posebnu predsjednièku objavu.
»Što æete im reæi?« upitala je Gabrielle.
Herney je uzdahnuo, zapanjujuæe mirnog izraza lica. »Kroz sve ove godine, ponovno i ponovno uèim istu stvar...« Stavio je ruku na njezino rame i nasmiješio se. »Nema nièeg boljeg od istine.«
Gabrielle se ispunila neoèekivanim ponosom dok ga je promatrala kako kreæe prema podiju. Zach Herney upravo se pripremao priznati najveæu pogrešku u svom životu i zaèudo, nikad nije više izgledao kao predsjednik.

132Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Re: Den Braun - ''Tacka prevare'' Sub Jan 14, 2012 3:21 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
133.

KAD SE RACHEL probudila, soba je bila u mraku.
Na digitalnom satu vrijeme je bilo 22:14. Krevet nije bio njezin. Nekoliko trenutaka nepomièno je ležala, pitajuæi se gdje je. Polako joj se sve poèelo vraæati... megastožac... ovo jutro ispred spomenika Washingtonu... predsjednièki poziv da ostane u Bijeloj kuæi.
Ja sam u Bijeloj kuæi, shvatila je Rachel. Cijeli dan sam prespavala ovdje.
Helikopter obalne straže, na zahtjev predsjednika, prebacio je iscrpljene Michaela Tollanda, Corkyja Marlinsona i Rachel Sexton od spomenika Was-hingtonu do Bijele kuæe, gdje im je pripremljen obilan doruèak, napravljen puni lijeènièki pregled i ponuðena jedna od èetrnaest spavaæih soba za oporavak.
Svi troje su prihvatili ponudu.
Rachel nije mogla vjerovati da je tako dugo spavala. Paleæi televizor, iznenadila se kad je vidjela da je predsjednik Herney veæ završio konferenciju za novinare. Rachel i ostali ponudili su se da stanu pokraj njega u trenutku kad svijetu objavi razoèaranje o meteoritu. Svi zajedno smo napravili pogrešku. Ali Herney je inzistirao na tome da sam preuzme teret krivnje.
»Nažalost«, govorio je jedan politièki analitièar na televiziji, »izgleda da NASA ipak nije otkrila tragove života iz svemira. Ovo je drugi put u ovom desetljeæu da je NASA netoèno klasificirala meteorit kao predmet koji ima znakove života izvan Zemlje. Ovaj put se razlikuje u tome što se medu izigranima nalazi i veliki broj visoko cijenjenih civilnih znanstvenika.«
»Obièno«, nastavio je drugi analitièar, »morao bih reæi da bi prijevara obima kakvog je predsjednik veèeras opisao bila porazna za njegovu karijeru... a ipak, uzimajuæi u obzir jutrošnje dogaðaje kod spomenika Washingtonu, moram reæi da su izgledi Zacha Herneyja za ponovni izbor za predsjednika bolji nego ikada.«
Prvi analitièar potvrdno je kimnuo. »Dakle, nema života u svemiru, ali nema života ni u kampanji senatora Sextona. A sada, pojavom novih podataka koje ukazuju na duboke financijske probleme koji su zadesili senatora...«
Kucanje na vratima privuklo je Rachelinu pozornost.
Michael, nadala se, brzo gaseæi televiziju. Nije ga vidjela od doruèka. Nakon što su stigli u Bijelu kuæu, Rachel nije ništa htjela više nego zaspati u njegovim rukama. Iako je osjeæala da je Michael osjeæao isto, umiješao se Corky, koji se parkirao na Tollandov krevet i uzbuðeno ponovno i ponovno preprièavao svoju prièu kako je urinirao po sebi i time spasio sve nas. Konaèno, potpuno iscrpljeni, Rachel i Tolland su odustali, odlazeæi na spavanje u odvojene spavaæe sobe.
Sada, dok je hodala prema vratima, Rachel se provjerila u ogledalu, zabavljena pogledom na smiješnu odjeæu koju je imala na sebi. Jedino što je mogla pronaæi u ormaru umjesto spavaæice bila je stara nogometna majica Penn Statea. Padala joj je do koljena, kao noæna haljina.
Kucanje se nastavilo.
Rachel je otvorila vrata, razoèarana što je pred njima agentica tajne službe SAD-a. Bila je slatka i dobro graðena, odjevena u plavi sako. »Gospoðice Sexton, gospodin u spavaæoj sobi Lincoln èuo je vaš televizor. Zamolio me da vam kažem, kad ste veæ budni...« Zastala je, podižuæi obrve, pokazujuæi kako oèigledno nije stranac noænim igrama koje se odvijaju na gornjim katovima Bijele kuæe.
Rachel se zacrvenila i osjetila trnce na koži. »Hvala.«
Agentica je povela Rachel niz savršeno ukrašen hodnik do vrlo obiènih vrata u blizini.
»Spavaæa soba Lincoln«, rekla je agentica. »I, kao što uvijek obièavam reæi ispred ovih vrata, »dobro spavajte i èuvajte se duhova.«
Rachel je kimnula. Prièe o duhovima u spavaæoj sobi Lincoln bile su stare koliko i sama Bijela kuæa. Prièalo se kako je Winston Churchill u ovoj sobi vidio Lincolnov duh, kao i mnogi drugi, ukljuèujuæi Eleanor Roosevelt, Amy Carter, glumca Richarda Dreyfussa i generacije spremaèica i batlera. Pas predsjednika Reagana znao je satima lajati ispred ovih vrata.
Pomisao na povijesne duhove odjednom je natjerala Rachel na shvaæanje svetosti ovog prostora. Odjednom se osjeæala posramljeno, stojeæi ispred vrata u dugoj nogometnoj majici, bosa, kao neka sveuèilišna studentica koja se ušuljavala u sobu svog deèka. »Je li ovo u redu?« prošaptala je agentici. »Mislim, ipak je ovo spavaæa soba Lincoln.«
Agentica je namignula. »Politika na ovom katu je ‘Ne pitaj, ne prièaj’.«
Rachel se nasmijala. »Hvala.« Posegnula je za kvakom, veæ osjeæajuæi uzbuðenje zbog onoga što leži iza njih.
»Rachel!« nazalni glas pronio se kroz hodnik kao motorna pila.
Rachel i agentica su se okrenuli. Corky Marlinson šepao je prema njima na štakama, sada profesionalno zamotane noge. »Ni ja nisam mogao spavati!«
Rachel se snuždila, predosjeæajuæi kako nestaju izgledi za njezin romantièan sastanak.
Corkyjeve oèi pregledale su slatku agenticu tajne službe. Široko joj se nasmiješio. »Obožavam žene u uniformi.«
Agentica je lagano otvorila sako i otkrila oružje opasnog izgleda.
Corky je ustuknuo. »U redu, shvatio sam.« Okrenuo se prema Rachel. »Je li Mike isto budan? Ideš k njemu?« Corky je izgledao željan pridružiti se zabavi.
Rachel je promrmljala. »U stvari, Corky...«
»Doktore Marlinson«, intervenirala je agentica tajne službe, izvlaèeæi poruku iz sakoa. »Prema ovoj poruci koju mi je dao gospodin Tolland, imam vrlo strogo nareðenje da vas otpratim do kuhinje, naredim kuharu da vam pripravi što god želite za jelo i zamolim vas da mi objasnite u detalje kako ste se spasili od sigurne smrti tako što ste...«, agentica je oklijevala, radeæi grimasu dok je ponovno podizala poruku. »... Urinirali po sebi?«
Bilo je oèigledno daje agentica rekla èarobne rijeèi. Corky je odbacio štake i stavio ruku oko njezinih ramena za podršku i rekao: »Prema kuhinji, ljubavi!«
Dok je neraspoložena agentica pomagala Corkyju da odšepa niz hodnik, Rachel nije sumnjala da je Corky Marlinson na sedmom nebu. »Urin je kljuèna stvar«, èula je kako govori, »jer te proklete teleencefalonske olfaktorne polutke mogu namirisati sve!«
Spavaæa soba Lincoln bila je u mraku kad je Rachel ušla. Bila je iznenaðena kad je vidjela da je krevet prazan i uredno pospremljen. Michaela Tollanda nije bilo nigdje na vidiku.
Uz krevet je gorjela stara uljna lampa, u mekom sjaju, jedva je mogla raspoznati Brussels tepih... poznati rezbareni Rosewood krevet... portret Lincolnove supruge, Mary Todd... èak i stol za kojim je Lincoln potpisao Deklaraciju oslobaðanja.
Dok je Rachel zatvarala vrata iza sebe, osjetila je vlažan propuh na bosim nogama. Gdje je? Na suprotnoj strani sobe stajao je otvoren prozor, a vjetar je vijorio zavjese od bijele organze. Otišla je zatvoriti prozor, a iz ormara se zaèuo jeziv šapat.
»Maaaaaaaaaarrrrrrrrrv...«
Rachel se naglo okrenula.
»Maaaaaaarrrrrrrrv?« glas je ponovno prošaptao. »Jesi li to to?... Mary Todd Liiiincoln?«
Rachel je na brzinu zatvorila prozor i ponovno se okrenula prema ormaru. Njezino srce ludo je kucalo, iako je znala da je to glupo. »Mike, znam da si to ti.«
»Neeeeeee...« glas je nastavio. »Ja nisam Mike... ja sam... Aaaaaaaabe.«
Rachel je stavila ruke na bokove. »Ozbiljno? Pošteni Abe?«
Zaèuo se prigušeni smijeh. »Prilièno pošteni Abe... da.«
Sad se i Rachel smijala.
»Budi preplašena«, zavijao je glas iz ormara. »Budi jako preplašena.«
»Nisam preplašena.«
»Molim te, budi preplašena...« mrmljao je glas. »U ljudskoj vrsti, emocije straha i seksualnog uzbuðenja vrlo su usko povezane.«
Rachel se umrla od smijeha. »Je li ovo tvoja zamisao uzbuðivanja?«
»Oproooosti miiii...« zavijao je glas. »Prošle su gooooooodine odkad nisam bio sa ženom.«
»Oèigledno«, rekla je Rachel, naglo otvarajuæi vrata.
Michael Tolland stajao je pred njom s vragolastim, nakrivljenim osmijehom. Izgledao je neodoljivo u tamnoplavoj pidžami od satena. Rachel se iznenadila kad je vidjela predsjednièki amblem na njegovim prsima.
»Predsjednièka pidžama?«
Slegnuo je ramenima. »Bila je u ladici.«
»A ja sam dobila samo ovu nogometnu majicu?«
»Trebala si odabrati spavaæu sobu Lincoln.«
»Trebao si mi ponuditi!«
»Èuo sam da je madrac vrlo loš. Stara konjska dlaka.« Tolland je namignuo, pokazujuæi prema zamotanom paketu na mramornom stoliæu. »Nadam se da æu se ovime iskupiti.«
Rachel je bila dirnuta. »Za mene?«
»Tražio sam jednog od predsjednièkih pomoænika da pronaðe ovo za tebe. Upravo je stiglo. Nemoj ga tresti.«
Pažljivo je otvorila paket, vadeæi njegov težak sadržaj. U paketu je bila velika kristalna zdjela u kojoj su plivale dvije ružne naranèaste zlatne ribice. Rachel je buljila u zbunjenom razoèaranju. »Šališ se, zar ne?«
»Helostoma temmincki«, rekao je Tolland ponosno.
»Kupio si mi ribe?«
»Rijetke kineske ribe ljubilice. Vrlo romantiène.«
»Ribe nisu romantiène, Mike.«
»Reci to njima. One se znaju ljubiti satima.«
»Je li ovo još jedan pokušaj uzbuðivanja?«
»Malo sam zahrðao po pitanju romantike. Možeš li mi dati dobru ocjenu za trud?«
»Zapamti za ubuduæe, Mike. Ribe definitivno nisu uzbudljive. Pokušaj s cvijeæem.«
Tolland je izvukao buket bijelih ljiljana iza leda. »Pokušao sam doæi do crvenih ruža«, rekao je, »ali skoro su me upucali kad sam se ušuljao u vrt s ružama.«
Dok je Tolland privlaèio Rachelino tijelo uz svoje i udisao nježan miris njezine kose, osjetio je kako godine tihe samoæe nestaju iz njega. Strastveno ju je poljubio, osjetivši kako se njezino tijelo uspinje uz njegovo. Bijeli ljiljani pali su pokraj njihovih nogu, a zidovi za koje Tolland nije ni znao da gradi odjednom su nestajali.
Duhova više nije bilo.
Osjetio je kako ga Rachel polako vuèe prema krevetu, tiho šapæuæi u njegovo uho. »Ne misliš zaista da su ribe romantiène, zar ne?«
»Mislim«, rekao je, ponovno je ljubeæi. »Trebala bi vidjeti ritual parenja meduza. Nevjerojatno erotièno.«
Rachel ga je okrenula na leda na madracu od konjske dlake, spuštajuæi svoje vitko tijelo na njegovo.
»A tek vodeni konjici...«, rekao je Tolland bez daha dok je uživao u svakom njezinom dodiru kroz tanki saten njegove pidžame. »Vodeni konjici... imaju nevjerojatno senzualan ljubavni ples.«
»Dosta prièe o ribama«, prošaptala je, otkopèavajuæi njegovu pidžamu. »Što mi možeš reæi o ritualima parenja naprednih primata?«
Tolland je uzdahnuo. »Plašim se da ne znam puno o primatima.«
Rachel je skinula nogometnu majicu. »E, ‘Mali od oceana’, predlažem ti da brzo poèneš uèiti.«

133Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Empty Re: Den Braun - ''Tacka prevare'' Sub Jan 14, 2012 3:21 am

Grebem mu malter

Grebem mu malter
Elite member
Elite member
Epilog

NASA-IN TRANSPORTNI mlažnjak nagnuo se visoko iznad Atlantika.
U zrakoplovu, upravitelj Lawrence Ekstrom posljednji put gledao je u veliki, spaljeni kamen u teretnom prostoru. Natrag u more, pomislio je. Tamo gdje su te i našli.
Na Ekstromov znak, pilot je otvorio vrata teretnog prostora i oslobodio kamen. Promatrali su kako ogromni kamen pada iza zrakoplova, jureæi preko suncem obasjanog neba iznad oceana i zatim nestaje ispod valova u stupu srebrnih kapljica.
Veliki kamen brzo je tonuo.
Ispod vode, na dubini od stotinu metara, ostalo je jedva dovoljno svjetla da otkrije njegovu prevrèuæu siluetu. Iza stotinu i pedeset metara, kamen je obavila potpuna tama.
Nastavio je juriti dalje.
Dublje.
Padao je gotovo dvanaest minuta.
Tada, poput meteorita koji udara u tamnu stranu Mjeseca, kamen je udario u ogromnu zaravan blata na dnu oceana, podižuæi oblak finog taloga. Dok se talog ponovno slijegao, jedna od tisuæa nepoznatih životinjskih vrsta iz dubokog oceana doplivala je kako bi provjerila èudnog novog pridošlicu.
Neimpresionirano, biæe je nastavilo dalje.

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 6 od 6]

Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Den Braun - ''Tacka prevare'' - Page 6 Beautiful-girl-look-up2-