POSVETA
Kristin i ja posvetile bismo ovu knjigu našoj fenomenalnoj
urednici Jennifer Weis, s kojom je prava milina suraðivati i uz
koju je èak i revidiranje podnošljivo. U srcu si nam, Jen!
ZAHVALE
Veliko HVALA svim našim fanovima iz Velike Britanije, zbog
njih nam je bilo tako lijepo za vrijeme naše tamošnje turneje u
ljeto 2009., naroèito svima onima koji su nas došli vidjeti! Svi ste
nam bili super, uskoro æemo vam opet doæi.
Kao i uvijek, šaljemo zahvale i ljubav našoj agentici i prijateljici
Meredith Ernstein, bez koje Kuæa Noæi ne bi postojala.
I pridodale bismo posebnu zahvalu našem fantastiènom timu
nakladjke kuæe Little, Brown/Atom. Postali ste naša proširena
britanska obitelj. Ne samo da smo vam duboko zahvalne na
podršci i vjeri u nas, nego je baš ..Jesno otkriti toliko novih
prijatelja! Zato šaljemo veliko oklahomsko .ila našem timu, a
naroèito Ursuli Mackenzie, Belli Pagan, Samanthi ~iith, Joanni
Kramer, Kirsteen Astor, Rose Tremlett, našem kreativnom
marketingu i genijalnim dizajnerima naslovnica.
U srcu ste nam!
MIN@
3
K U Æ A N O Æ I
6. NAMAMLJENA

Dvadeset peto poglavlje
REPHAIM
Buðenje mu je bilo teško. Èak i u koprenastom predjelu na granici izmeðu
svjesnog i nesvjesnog uma, èak i prije nego što je potpuno osjetio bol koja
mu je razdirala izmoždeno tijelo, Rephaim je osjeæao njezin mir.
Isprva je mislio da je opet u šupi i da je mora tek zapoèela, da je nesreæa
netom prošla i da je došla ona, ne da ga ubije, veæ da mu donese vode i
povije rane. Zatim je shvatio da mu je toplije nego što bi bilo da je još u
šupi. Malo se premjestio, i bol koja mu je prožela tijelo posve ga vratila
svijesti, a svijest je donijela sjeæanje.
Nalazio se pod zemljom, u tunelima u koje ga je poslala, i to mu je bilo
mrsko.
To nije bila mržnja na rubu paranoje, kao kod njegova oca. Rephaim je
jednostavno prezirao osjeæaj skuèenosti koji dobiva pod zemljom. Nad
njim nema neba, nema zelenog i razraslog svijeta pod njim. Ispod zemlje
se ne može vinuti u let. Ne može…
Misli nazovigavrana naprasno su se prekinule.
Ne. Neæe razmišljati o trajnoj ozljedi svoga krila i znaèenju koje æe to
imati za ostatak njegova života. Ne može razmišljati o tome. Zasad
nemože. Ne dok mu je tijelo još uvijek ovako slabo.
Rephaim je radije poèeo razmišljati o njoj.
To mu je bilo lako, kad ga je njezin miris ionako okruživao. Opet se
premjestio, ovaj put bolje pazeæi na svoje smrskano krilo. Zdravom je
rukom je navukao deku i zavukao se u topli krevet kao u gnijezdo. U
njezin krevet.
Èak i pod zemljom osjeæao je èudan i nelogièan dojam, sigurno zbog toga
što je rekla da je to njezin prostor. Nije shvaæao zašto ona tako
jedinstveno djeluje na njega. Rephaim je znao tek da je pošao kamo ga je
uputila Stevie Rae, teturajuæi u svojoj muci i iznurenosti sve dok nije
shvatio da on to zapravo slijedi miris Crvene. Proveo ga je kroz zavojite,
naizgled puste tunele. Zastao je u kuhinji i prisilio se da jede i pije.
Poèetnici su za sobom ostavili hladnjake pune hrane. Hladnjaci! Jedno od
mnogih èuda suvremenog doba koje je motrio godinama dok je bio
bestjelesan. Imao je dojam da je cijelu vjeènost proveo u promatranju i
išèekivanju... u snivanju o danu kada æe opet imati osjet dodira i okusa,
kada æe opet moæi istinski živjeti.
Rephaim je zakljuèio da su mu hladnjaci po volji. Nipošto nije bio siguran
je li mu po volji i suvremeni svijet, s druge strane. U ovo kratko vrijeme
MIN@
170
otkako mu se tijelo vratilo stigao je shvatiti da veæina modernih ljudi ne
gaji stvarno poštovanje prema moæi drevnih. Nazovigavran nije ubrajao
vampyre u redove drevnih. Oni mu nisu bili ništa više od privlaènih
stvorova za poigravanje. Za razbibrigu i razonodu. Bez obzira na rijeèi
njegova oca, nisu bili vrijedni vladanja njemu uz bok.
Je li mu Crvena zbog toga dopustila da živi? Zbog toga što je preslaba i
prenesposobna previše moderna da poduzme korake koje je morala, i
ubije ga.
Zatim se sjetio kakvu je snagu iskazala, i to ne tek tjelesnu snagu,
dojmljivu samu po sebi. Ona zapovijeda i elementom zemlje, do te mjere
da je element rastrgao sam sebe da joj udovolji. To nije slabost.
Èak je i njegov otac spominjao moæi Crvene. I Neferet ih je upozorila da
predvodnicu Crvenih nikako ne smiju podcijeniti.
I evo, sad ga je njezin miris privukao njezinu krevetu, gdje se praktièki
ugnijezdio.
Sa zgaðenim krikom, naglo se pridigao iz udobne topline deka i jastuka i
debelog madraca i teturavo se osovio na noge. Ostao je tako stajati,
oslonjen na stoliæ postavljen uz uzglavlje, trudeæi se da ostane uspravan i
ne dopusti da ga neumoljiva tama ovog mjesta obori u obeznanjenost.
Pronaæi æe opet put do kuhinje. Ponovno æe jesti i piti. Upalit æe svaku
svjetiljku koju uspije naæi. Rephaim æe se izlijeèiti snagom svoje volje, a
onda æe otiæi iz ovog prostora, tako sliènog grobnici, i vratiti se na
površinu da pronaðe svojega oca da pronaðe svoje mjesto na svijetu.
Rephaim je odgurnuo deku koja je služila kao pregrada na ulazu u sobu
Stevie Rae i šepavo zašao u tunel.
Veæ mi je bolje... jaèi sam... mogu hodati i bez pomoæi štapa, spomenuo
se.
Tama je bila gotovo neprobojna. Rijetko koja petrolejka još uvijek je
gorjela, premda su i od njih mnoge bile pri kraju. Rephaim je ubrzao
korak.
Dopunit æe i upaliti svjetiljke nakon što se najede. Popit æe èak i vreæice
krvi kojih je pronašao pun hladnjak, premda mu nisu naroèito zamamne
Tijelo mu treba ishranu kako bi se oporavilo, baš kao što petrolejkama
treba gorivo kako bi gorjele.
Odupiruæi se agoniji koju je svaki pokret u njemu stvarao, Rephaim je
otišao niz zavoj u tunelu i napokon ušao u kuhinju. Otvorio je prvi
hladnjak i krenuo iz njega izvaditi vreæicu narezane šunke, kad je osjetio
kako mi se hladna oštrica noža prislanja uz križa.
MIN@
171
„Jedan sumnjiv pokret, pticoliki, i prerezat æu ti moždinu. A to te može
ubiti, je li tako?“
Rephaim se potpuno ukoèio.
„Da, to bi me svakako ubilo.“
„Meni on ionako djeluje donekle mrtvo,“ rekao je neki drugi ženski glas.
„Aha, to krilo mu je totalno sjebano. Izgleda ko da nam baš ništa ne bi
mogao,“ rekao je neki muški.
Nož mu se nije odmaknuo od kralježnice.
„Ovdje smo zato što su nas drugi podcjenjivali. Zato mi nikad ne
podcjenjujemo nikoga. Jasno?“ rekao je glas one s nožem.
„Da, jasno, Nicole, oprosti.“
„Jasno mi je.“
„Dakle, pticoliki, evo kako æemo ovo odigrati: ja æu se odmaknuti a ti æeš
se okrenuti prema nama jako polako. Da nisi izigravao mudrijaša. Neæu
držati nož uperen u tebe, ali i Kurtis i Starr imaju pištolje. Jedan krivi
pokret, i bit æeš jednako mrtav kao da sam ti rasjekla moždinu.“
Vršak noža prislonio se tako èvrsto uz Rephaimovo tijelo da je iscurila
kaplja krvi.
„Ima skroz krivi miris!“ rekao je muški glas koji je pripadao Kurtisu „Ne
bi èak bio ni dobar za jest.“
Nicole ga je preèula.
„Je li jasno, pticoliki?“
„Jasno.“
Pritisak noža odmaknuo mu se s križa i Rephaim je zaèuo šumove
povlaèenja stopala po podu.
„Okreni se.“
Rephaim ju je poslušao i zatekao se okrenut prema troje poèetnika. Crveni
polumjeseci na njihovim èelima odavali su da oni pripadaju sljedbenicima
Crvene. Ali smjesta je znao da se oni, premda su takoðer crveni, razlikuju
od Stevie Rae kao što se mjesec razlikuje od sunca. Ovlaš je bacio pogled
na Kurtisa, golemog muškog poèetnika, i Starr, neuglednu djevojku
svijetle kose, iako su držali pištolje uperene u njega. Svu je pozornost
posvetio Nicole. Oèito im je bila voða. Upravo mu je ona pustila krv, što
joj Rephaim ukada neæe zaboraviti.
Bila je sitna poèetnica duge tamne kose i krupnih oèiju, tako smeðih da su
se èinile crne. Rephaim je pogledao u te oèi i naèas osjetio potpuni šok:
u njima je Neferet! U oèima ovog poèetnièkog djeteta vreba onaj
prepoznatljivi mrak i inteligencija koje je Rephaim toliko puta vidio u
pogledu Tsi Sgili. Od tog se prepoznavanja nazovigavran tako duboko
MIN@
172
zgranuo da je na trenutak mogao samo buljiti u nju, dok mu se u glavi
oblikovala jedna jedina misao:
Zna li otac da je ona stekla sposobnost projiciranja same sebe?
„Kvragu! Izgleda kao da je vidio duha,“ rekao je Kurtis, dok mu se pištolj
klatio u ritmu cerekanja.
„Šta, nisi rekla da ne znaš nijednog nazovigavrana?“ rekla je Starr s
jasnom sumnjièavošæu u glasu.
Nicole je trepnula, i poznata sjena Neferet je nestala, a Rephaim se upitao
nije mu li se ta prisutnost uèinila.
Ne. Rephaimu se ništa ne može samo uèiniti. Neferet je bila tu, unutar
poèetnice, pa makar i na trenutak.
„Nikad prije u životu nisam vidjela nijednog od tih stvorova.“ Nicole se
okrenula prema Starr, premda nije prestala pozorno gledati Rephaima. „Ti
to želiš reæi da misliš da lažem?“
Nicole nije podigla glas, ali Rephaim, koji je bio naviknut na boravak u
nazoènosti moæi i opasnosti, prepoznao je da iz upravo ove poèetnice kipti
agresivnost koju ona jedva uspijeva obuzdati. Starr je oèigledno takoðer
to prepoznala, jer je smjesta ustuknula.
„Ne, ne, ne. Nisam mislila ništa slièno. Samo mi je èudno što je šiznuo
kad te ugledao.“
„Toèno, to je bilo èudno,“ glatko je rekla Nicole. „I možda bi ga trebalo
pitati zašto. Onda, pticoliki, kako to da si došao tu dolje, na naš teritorij?“
Rephaim je primijetio da mu Nicole nije zapravo postavila pitanje koje je
natuknula da bi trebalo postaviti.
„Rephaim,“ rekao je, trudeæi se da mu glas zvuèi snažno. „Zovem se
Rephaim.“
Sve troje poèetnika razrogaèilo je oèi, kao da su iznenaðeni što on
zapravo ima ime.
„Glas mu je gotovo normalan,“ rekla je Starr.
„Nije on nimalo normalan, i to bolje imaj na umu,“ spustila joj je Nicole.
„Odgovori mi na pitanje, Rephaim?'“
Pobjegao sam u tunele nakon što me ranio jedan ratnik iz Kuæe Noæi,
istinito je rekao. Nagoni, koji su ga vjekovima dobro služili, kazali su
Rephaimu da prešuti Stevie Rae, jer premda su ovo zacijelo ti odmetnuti
crveni poèetnici koje ona štiti, oni nisu zaista dio njezine sljedbe, niti je
slušaju.
„Tunel koji je odavde vodio u opatiju urušio se,“ rekla je Nicole.
„Bio je otvoren kad sam ušao u njega.“
Nicole se primaknula za korak prema njemu i onjušila zrak.
MIN@
173
„Smrdi po Stevie Rae.“
Rephaim je odmahnuo zdravom rukom na to.
„Smrdim po krevetu u kojem sam spavao.“ Nakrivio je glavu, kao da ga
zbunjuju njezine rijeèi. „Kažeš da mirišem po Stevie Rae. Nije li ona
Crvena, vaša Nadsveæenica?“
„Stevie Rae je crvena vampyrica, ali nije nam Nadsveæenica!“ zarežala je
Nicole, a oèi su joj rumeno zasjale.
„Nije vam Nadsveæenica?“ ustrajao je Rephaim. „Ali jedna crvena
vampyrska sveæenica zvana Stevie Rae ustala je sa skupinom poèetnika
protiv mojega oca i njegove kraljice. Na sebi je imala vaše biljege. Zar
ona nije vaša Nadsveæenica?“
„U toj si borbi dobio te ozljede?“ Nicole je preèula njegovo pitanje da
postavi svoje.
„Tako je.“
„Što se dogodilo? Gdje je Neferet?“
„Nema je.“ Rephaim nije prikrivao ogorèenje u glasu. „Pobjegla je
mojim ocem i onom mojom braæom koja su još uvijek na životu.“
„Kamo su otišli?“ upitao ga je Kurtis.
„Da to znam, ne bih se kukavièki krio pod zemljom. Bio bih uz bok
svojemu ocu, gdje mi je i mjesto.“
„Rephaim.“ Nicole ga je odmjerila dugim, procjenjivaèkim pogledom
„Èula sam veæ negdje to ime.“
Nazovigavran je ostao šutjeti, znajuæi kako je bolje da ona sama doðe do
spoznaje o tome tko je on a da se pritom on ne mora hvastati o svojem
položaju kao glasno magare.
Kad je razrogaèila oèi, znao je da se prisjetila gdje je to èula njegovo ime.
„Kazala je da si ti Kalonin miljenik njegov najdraži sin.“
„Da, upravo sam taj. Tko je ta ona koja je govorila o meni?“
Nicole je ponovno preèula njegovo pitanje.
„Što je prekrivalo vrata te sobe u kojoj si spavao?“
„Karirana deka.“
„Soba Stevie Rae,“ rekla je Starr. „Zbog toga on smrdi po njoj.“
Nicole se ponašala kao da Starr ništa nije rekla.
„Kalona je otišao bez tebe, makar si mu miljenik.“
„Jesssssam.“
Rephaim je rastegnuo ljutiti siktaj kojim je popratio priznanje.
Nicole se obratila Kurtisu i Starr.
MIN@
174
„Znate da to sigurno znaèi da æe se oni vratiti. Ovaj pticoliki je Kalonin
miljenik. Nema šanse da ga pusti da zauvijek ostane tu. Kao što smo i mi
njoj miljenici. On æe se vratiti po njega; ona æe se vratiti po nas.“
„Govoriš li to o Crvenoj, o Stevie Rae?“
Kretnjom tako brzom da joj se tijelo zamutilo, Nicole je prišla Rephaimu,
zgrabila ga za izudarana ramena, te glatkom kretnjom odigla golemog
nazovigavrana s poda i odalamila njime o stijenku tunela. Dok su joj se
oèi crveno krijesile, užeglim mu je zadahom izgovorila u lice:
„Shvati jednu stvar, pticoliki. Stevie Rae, odnosno Crvena, kako je ti
stalno zoveš, nije naša Nadsveæenica. Ona nam nije šefica. Ona nije naša.
Ona si je dobra sa Zoey i tom ekipom, a to nije cool. Kužiš, mi nemamo
Nadsveæenicu, mi imamo kraljicu, a ona se zove Neferet. E sad, kako to
da te Stevie Rae tako opsjeda?“
Rephaima je proparala agonija. Tijelo mu je planulo od usijane boli iz
slomljenog krila. Cijelim je biæem želio da opet postane cjelovit, pa da
jednim potezom kljuna može uništiti ovu nadmenu crvenu poèetnicu.
Ali nije bio cjelovit.
Bio je slab i ranjen i napušten.
„Moj otac je htio da se ona zarobi. Rekao je da je opasna. Neferet nije
imala povjerenja u nju. A ona mene ne opsjeda. Samo slijedim oèevu
volju,“ procijedio je kroz bolove.
„A da mi radije vidimo govoriš li ti stvarno istinu,“ rekla je Nicole. Zatim
je pojaèala ionako veæ poput škripca èvrst stisak na njegovoj mišici,
zažmirila i pognula glavu.
Rephaim nije mogao vjerovati kad su joj se dlanovi poèeli žariti. Vrelina
je poèela strujati kroz njega, prolaziti mu kroz krvotok, pulsirajuæi u taktu
mahnitih otkucaja njegova srca i udarajuæi ga po cijelom tijelu.
Drhtaj je prostrujao kroz Nicole, a onda je otvorila oèi i podigla glavu.
Prepredeno se osmjehnula. Nastavila ga je držati uza zid još jednu vrlo,
dugu minutu prije nego što ga je pustila. Gledajuæi ga svaljenog na podu.
kazala je:
„Ona te spasila.“
„Koji kurac?“ viknuo je Kurtis.
„Stevie Rae ga je spasila?“ rekla je Starr.
Nicole i Rephaim ponašali su se kao da nijedno od njih ništa nije reklo.
„Tako je,“ propentao je Rephaim, nastojeæi nekako obuzdati disanje da se
ne onesvijesti.
Zatim je zašutio, trudeæi se samo shvatiti što mu se to upravo dogodilo
dok je disao usprkos bolovima koji su mu zraèili iz krila. Crvena
MIN@
175
poèetnica uèinila mu je nešto kad ga je dodirnula nešto što joj je naèas
dalo uvid u njegovu svijest, možda èak u njegovu dušu. Ali znao je da ona
dotad nije dotaknula nijedno biæe slièno njemu; njoj æe njegove misli biti
teško èitljive, možda èak i gotovo neèitljive, bez obzira na darove kojima
raspolaže.
„Zašto bi Stevie Rae to uèinila?“ upitala ga je Nicole.
„Pogledala si mi svijest. Znaš da nemam pojma zbog èega je uèinila to što
je uèinila.“
„To je istina,“ polako je kazala. „Takoðer je istina da nisam u tebi osjetila
nikakve negativne osjeæaje prema njoj. Kako sad to?“
„Nisam siguran što time želiš reæi. Negativne osjeæaje? To mi ništa ne
znaèi.“
Podrugnula se.
„Nikakav pojam kao da ti uopæe imaš pojmova?“
„Nikad nisam pogledala u nešto tako èudno kao što je tvoja svijest. Da ti
to ovako kažem, pticoliki: kažeš da i dalje radiš ono što ti je tata naredio.
U najmanju ruku, to bi trebalo znaèiti da je želiš zarobiti a možda i ubiti.“
„Moj otac nije želio da se ona ubije. Želio je da mu se ona dovede
neozlijeðena, kako bi je mogao prouèavati, a možda se i okoristiti
njezinim moæima,“ rekao je Rephaim.
„Baš me briga. Jer, shvaæaš, problem je u tome što, kad sam pogledala u
taj tvoj ptièji mozak, nisam u njemu pronašla ništa što bi mi govorilo da je
loviš.“
„Zašto bih je lovio u ovom trenutku? Pa ona nije ovdje.“
Nicole je odmahnula glavom.
„Ne, shvaæaš, to je baš èudno. Ako ti želiš srediti Stevie Rae, onda je želiš
sredili, bez obzira na to je li ona ovdje ili ne.“
„To nije logièno.“
Nicole se zagledala u njega.
„Èuj, evo što ja moram znati. Jesi li ti uz nas ili nisi?“
„Uz vas?“
„Da, uz nas. Mi namjeravamo ubiti Stevie Rae.“
Govorila je potpuno smireno kad se svojom nadnaravnom brzinom vratila
do njega i šèepala ga za nadlakticu èeliènim stiskom. Rephaimov se
biceps smjesta užario kad mu je poèela švrljati po mislima.
„Onda, kakav je tvoj izbor? Jesi li s nama, ili nisi?“
Rephaim je znao da joj mora odgovoriti.
Nicole možda nije u stanju proèitati sve njegove misli, ali oèigledno je
dovoljno moæna da može otkriti stvari koje bi on radije zadržao u tajnosti.
MIN@
176
Brzo je donio odluku, èvrsto pogledao u rumene zjenice crvene poèetnice
i istinito joj rekao:
„Ja sam sin svojega oca.“
Zagledala se u njega, dok joj je šaka pržila tkivo njegove ruke, a crvene su
joj se oèi krijesile. Zatim se opet onako prepredeno osmjehnula.
„Dobro si odgovorio, pticoliki, jer to je glavna misao koju sam ti pronašla
u toj tvojoj ptièjoj glavi. Nema što, definitivno si nakot svoga tate.“
Pustila ga je. „Dobrodošao u moju ekipu, i ništa se ti ne brini. Buduæi da
tvoga tate zasad nema ovdje, mislim da ga neæe biti naroèito briga je li
Stevie Rae mrtva ili živa kad je uloviš.“
„A lakše je da je mrtva,“ rekao je Kurtis.
„To svakako,“ rekla je Starr.
Nicole je prasnula u smijeh, i pritom toliko podsjeæala na Neferet da se
sve perje na Rephaimovu zatiljku od toga naježilo.
Oèe! Èuvaj se! kriknuo je njegov um.
Tsi Sgilije više nego što se èini.

Dvadeset šesto poglavlje
ZOEY
„Heath, odakle ti ovdje?“
Heath se zgrabio za prsa kao da sam ga ustrijelila i poèeo teturat: praveæi
se da hvata zrak.
„Ubija me ta tvoja hladnoæa, beba!“
„Koji si ti krebil,“ rekla sam mu. „Ako te išta ubija, onda je to i potpuni
manjak zdravog razuma. Dakle, odakle ti ovdje? Mislila sam da si vani i
da spaljuješ ptièurine s Dariusom i Shaunee.“
„Pa, to sam i namjeravao, jer njima bi svakako dobro došla pomoæ moje
nadljudske snage.“ Mignuo mi je obrvama i napeo mišiæe. Zatim se svalio
na klupu pokraj mene. „Ali Stark me pronašao i rekao mi da ti trebam, pa
evo me.“
„Stark se prevario. Bolje se ti vrati i pomozi Dariusu.“
„Loše mi izgledaš, Zo,“ rekao je, a svaki traèak zezancije nestao mu je iz
glasa.
Uzdahnula sam.
„Prevalila sam hrpu stvari preko glave u zadnje vrijeme to je sve baš kao
i svi mi.“
„Razvalilo te ono kad si pomagala ranjenim uèenicima,“ rekao je.
„A èuj, da, tako je. Ali bit æe sve okej sa mnom. Moram samo privesti
današnji dan kraju, pa da se mogu naspavati. To je sve.“
Heath me neko vrijeme samo šutke promatrao, a onda mi je pružio ruku
Potpuno automatskim refleksom ispreplela sam svoje prste kroz njegove
„Zo, ja se jako trudim da ne dopustim samome sebi da poludim zbog toga
što izmeðu tebe i Starka postoji nešto posebno, nešto što ne postoji
izmeðu tebe i mene.“
„To je Ratnièka spona. Mogu je imati samo s drugim vampyrom.“
Izgovorila sam te rijeèi tonom isprike, a i bilo mi je žao što sam stalno
donosila bol ovom deèku kojeg sam voljela od osnovne škole.
„A da, èuo sam za to. Uglavnom, hoæu ti samo reæi to da se nastojim
nekako nositi s tim što imaš sa Starkom, ali bude mi dvostruko teže kad
me ovako odbijaš.“
Ništa mu nisam mogla reæi na to, jer sam toèno znala na što zapravo misli.
Upravo ga je zbog toga Stark i poslao ovamo. Heath je htio da pijem iz
njega. Veæ od same pomisli na to potekla mi je slina na usta, a disanje mi
se ubrzalo.
„Znam ja da bi ti to htjela,“ prišapnuo mi je.
MIN@
178
Nisam ga mogla pogledati u oèi, pa sam se samo zagledala u naše spojene
ruke. U polumraku prazne kantine tetovaže na mojim dlanovima jedva da
su se vidjele, i ruke su nam izgledale tako obièno baš onako kako su
izgledale godinama prije, da me želudac zabolio od toga.
„I znaš da bih i ja to htio.“
Tada sam ga pogledala u oèi.
„Znam da bi. Ali kad ne mogu, Heath.“
Oèekivala sam da na to prasne i potpuno se razljuti, ali on se umjesto toga
obeshrabrio. Ramena su mu se objesila i odmahnuo je glavom.
„Zašto mi ne daš da ti pomognem na jedini stvarni naèin na koji još
mogu?“
Duboko sam udahnula i kazala mu cijelu istinu.
„Jer se ovog trena ne mogu nositi sa seksualnošæu u tome.“
Iznenaðeno je trepnuo.
„I to ti je jedini razlog?“
„Seks je prilièno bitan razlog,“ rekla sam mu.
„Pa, da, nije da to znam iz vlastitog iskustva, ali svejedno, shvaæam što
hoæeš reæi.“
Osjetila sam kako mi se obrazi žare. Heath je i dalje bio nevin? Mislila
sam da ga je moja nekadašnja najbolja prijateljica, nakon što sam bila
Obilježena i ostavila svoj ljudski život odlaskom u Kuæu Noæi, totalno
odluèila zbariti. Zapravo, znala sam da ga je ona fuksa od Kayle odluèila
zbariti.
„A Kayla? Mislila sam da ste vas dvoje bili skupa nakon što sam ja
otišla.“
Kratko se, neveselo nasmijao.
„Voljela bi to ona. Ne, i to ne samo ne, nego kvragu, ne. Nisam bio s
Kaylom. Za mene postoji samo jedna cura.“ Neveselost mu je nestala s
lica, i osmjehnuo mi se. „I premda si velika faca od Nadsveæenice, tako da
tehnièki nisi više samo 'cura', meni si ti i dalje moja cura.“
I opet nisam znala što da kažem. Uvijek sam mislila da æe moje prvo
seksualno iskustvo biti s Heathom, ali onda sam žestoko zabrljala stvar i
pustila da mi Loren Blake oduzme nevinost, što mi je doslovce bila
najveæa greška u životu. Još uvijek mi je bilo muka zbog toga, i nemalo
me grizla savjest.
„Hej, izbaci si onog Blakea iz glave. Ne možeš promijeniti to što je bila s
njim, pa daj da to zaboravimo.“
„Ti sad to èitaš misli?“
MIN@
179
„Oduvijek ja mogu uæi u tvoju glavu, Zo.“ Osmijeh mu je jenjao s lica
„Dobro, èini mi se da mi to u zadnje vrijeme baš i ne ide od ruke.“
„Jako mi je žao zbog svega ovoga, Heath. Grozno mi je što te to boli.“
„Nisam više malo dijete. Znao sam u što se uvaljujem kad sam sjeo u svoj
kamionet i odvezao se u Tulsu da te vidim. Izmeðu nas ne mora ništa biti
lako, samo što mora biti iskreno.“
„Okej. I ja bih htjela biti iskrena. Zato ti govorim istinu kada ti kažem da
ne mogu sebi dopustiti da pijem iz tebe. Ne bih mogla sada podnijet ono
što bi se zbog toga moglo dogoditi izmeðu nas. Nisam spremna za seks,
pa èak i da cijeli svijet ne ide vragu na istinu svuda oko nas.“
„Vragu na istinu zvuèiš kao svoja baka kada to kažeš.“
„Heath, neæeš me mijenjanjem teme natjerati da se predomislim Ne želim
da doðe do seksa, tako da neæu piti iz tebe.“
„Pobogu, Zo, nisam malouman; shvaæam ja to,“ rekao je. „Znaèi, neæe biti
seksa. Proveli smo veæ hrpetinu godina bez seksa. Imamo iskustva tim.“
„Ne radi se tu samo o tome da želimo jedno drugoga. Znaš što Utiskivanje
radi od nas oboje. Prije, dok sam bila tako ranjena da sam bila na pragu
umiranja, veæ je bilo sasvim intenzivno. Da sada krenem piti iz tebe, bilo
bi deset puta jaèe.“
Heath je tvrdo progutao i prošao rukom kroz kosu.
„A da, okej, znam ja to. Ali evo što æu ti reæi o tome, to Utiskivanje je
obostrano, je li tako? Dok piješ moju krv, ti osjeæaš sve ono što ja
osjeæam, a ja osjeæam sve oni što ti osjeæaš.“
„Da, a 'sve ono' se sastoji iskljuèivo od naslade i seksa,“ rekla sam.
„Okej, dakle, umjesto da se posvetimo na ono vezano uz seks, posvetit
æemo se onome vezanom uz nasladu.“
Pogledala sam ga podignutih obrva.
„Muško si, Heath. Otkad se ti ti ne posveæuješ onome vezanom uz seks?“
Umjesto posprdnog odgovora koji sam oèekivala, on se apsolutno
uozbiljio.
„Kad sam ja to tebe prisiljavao na seks?“
„Recimo, onaj put u kuæici na drvetu.“
„Išla si u èetvrti razred. To se ne raèuna. K tome, razvalila si me ko vola u
kupusu.“ Nije baš da se osmjehnuo, ali smeðe su mu oèi zasvjetlucale.
„A ono kad smo prošlo ljeto ležali otraga na tvom kamionetu pokraj
jezera?“
„Ne može ti se baš ni to raèunati. Imala si na sebi onaj novi bikini. A i
nije da sam te silio.“
„Nisi me mogao prestati pipati.“
MIN@
180
„Pa kad se tako puno tebe vidjelo!“ Zastao je i opet spustio glas na
normalnu razinu. „Samo hoæu reæi to da smo veæ dugo vremena proveli
zajedno. Svakako znamo biti skupa i bez seksa. Želim li ja seks s tobom?
Kvragu, da. Želim li ja seks s tobom kad ti je glava sva smrdana zbog
onog Blakea i kad premireš od briga zbog svega što ti se dogaða, i kad
zapravo ne želiš seks sa mnom? Kvragu, ne! Kvragu, kvragu, ne.“ Stavio
mi je kažiprst pod bradu i prisilio me da ga pogledam u oèi. „Dajem ti
rijeè da se ovdje neæe raditi o seksu zato što ono što postoji izmeðu nas
dvoje znaèi daleko više od seksa. Dopusti da ovo uèinim za tebe, Zoey.<3
Usta su mi se otvorila i prije nego što sam ih uspjela sprijeèiti, èula sam
kako šapæu:
„Okej.“
Osmjehnuo se kao daje upravo osvojio savezno prvenstvo.
„Izvrsno!“
„Ali bez seksa,“ rekla sam.
„Apsolutno bez ikakvog seksa. Samo ti mene zovi Heath Bez Seksa.
Kvragu, srednje ime mi je Bez Seksa.“
„Heath.“ Stavila sam mu prst na usta da ga ušutkam. „Sve æeš pokvariti
svojim debilizmima.“
„A, da. Okej,“ promrmljao je preko mog prsta. Zatim mi je pustio ruku i
posegnuo u džep traperica, iz kojeg je izvukao sklopivi nožiæ. Svukao je
kaput i rasklopio oštricu. Sjeèivo me u mraènoj kantini neobièno
podsjeæalo na djeèju igraèku.
„Samo malo!“ nekako sam ciknula kad je poèeo primicati nož svome
vratu sa strane.
„Šta?“
„Eh. Baš ovdje? To æemo izvesti baš ovdje?“
Podigao je obrve prema meni.
„Zašto da ne? Pa neæe biti seksa, sjeæaš se?“
„Jasna stvar da se sjeæam,“ rekla sam. „Ma samo što bi, je li, netko mogao
uæi.“
„Stark stražari na vratima. Nitko neæe proæi pokraj njega.“
Nato sam zgranuto zašutjela. Mislim ono, oèito se Stark toga sjetio, ili da
je krenuo stražariti na vratima kako bi Heathu i meni zajamèio privatnost?
To je bilo baš….
Tada me ošamutio miris Heathove krvi i sve misli o Starku izletjele su mi
iz svijesti. Oèi su mi pronašle tanku traku crvenila koja se protegnula duž
mekog mjesta na spoju njegova vrata s ramenom. Premjestio se, odloživši
nož na stol i raširio ruke prema meni.
MIN@
181
„Doði ovamo, Zo. Sada smo tu samo ti i ja. Ne moraš misliti ni na koga
drugoga. Ne moraš se brinuti ni zbog koga drugoga. Doði ovamo“
ponovio je.
Ušla sam mu u naruèje i udahnula njegov miris: mirisi Heatha, krvi, želje,
doma i moje prošlosti obujmili su me snažnim, poznatim zagrljajem Kad
mi je jezik dotaknuo potez crvenila, osjetila sam kako se stresao znala da
suspreže stenjanje puno èiste požude. Zastala sam, oklijevajuæi, ali bilo je
prekasno. Njegova je krv eksplodirala u mojim ustima. Nisam se više
mogla suzdržavati i pritisnula sam usne na njegovu kožu i poèela piti.
U tom trenutku nije me bilo briga što nisam spremna za seks, ni za to što
se svijet oko mene pretvorio u veliku kuglu kaosa, pa èak ni za to što se
nalazimo usred kantine dok Stark stražari na vratima (i vjerojatno
proživljava sve ono što osjeæam). U tom trenutku bilo mi je stalo samo do
Heatha i njegove krvi i njegova tijela i njegova dodira.
„Sšš.“ Heathov je glas postao sasvim dubok i pomalo hrapav, ali neobièno
me smirivao. „Sve je u redu, Zo. Može to samo biti ugodno i ništa više.
Pomisli koliko æeš ojaèati od toga. Moraš biti jaka, sjeæaš se? Na tebe
raèuna, ono, bezbroj ljudi. Ja raèunam na tebe, Stevie Rae raèuna na tebe,
a i Afrodita raèuna na tebe, premda je meni ona poprilièna kuja Èak i Erik
raèuna na tebe makar nije da je ikome baš stalo do njega...“
Heath je nastavio samo prièati i prièati. A dok je tako prièao, dogodilo se
nešto èudno. Glas mu je prestao biti skroz dubok i hrapav. Poèeo je
zvuèati baš kao Heath kao da nas dvoje sjedimo tu i razgovaramo o
normalnim stvarima, kao da mu ne sišem krv iz vrata. A onda se, dok sam
toga jedva bila svjesna, nalet osjeæaja koji me ispunjavao dok sam pila iz
njega promijenio iz sirove seksualnosti u nešto drugo. U nešto što mi je
omoguæavalo da mislim. U nešto s èim sam se mogla nositi.
Nemojte me krivo shvatiti, i dalje mi je bilo ugodno. Stvarno, stvarno,
ozbiljno ugodno. Ali ugodnost mi je ublažavalo nešto što bih mogla
opisati samo kao normalnost, i zbog te normalnosti mi je postalo
podnošljivo. I zato sam se, kad sam se osjetila osnaženo i pomlaðeno,
doista mogla odmaknuti.
Sada zatvori, pomislila sam i polizala krvavu crtu na Heathovu vratu,
automatski mijenjajuæi endorfine u svojoj slini iz antikoagulanata u
koagulante. Gledala sam kako krvarenje prestaje i kako ranica poèinje
zarastati, ostavljajuæi za sobom samo tanku, ružièastu crticu koja bi
svijetu mogla otkriti što se sve dogodilo izmeðu nas.
Podigla sam pogled prema Heathovim oèima.
„Hvala ti,“ rekla sam.
MIN@
182
„Uvijek,“ rekao je. „Uvijek æu ti biti tu, Zo.“
„Dobro, jer uvijek æeš mi trebati da me podsjeæaš na to tko sam ja zaista.“
Heath me poljubio. Poljubac mu je bio nježan, ali i dubok i intiman i
prepun želje koju sam znala da suspreže u sebi, jer èeka trenutak kad æu
biti spremna da mu napokon kažem da.
Zato sam prekinula poljubac i samo mu se uvukla u zagrljaj. Osjetila sam
kako je uzdahnuo, ali zagrljaj mu nije oslabio, i èvrsto me privio uza se.
Oboje smo poskoèili kad smo zaèuli kako se ulazna vrata kantine
otvaraju.
„Zoey, stvarno bi trebala otiæi do doma. Èekaju te,“ rekao je Stark.
„Okej, dobro, stižem,“ rekla sam, izvlaèeæi se iz Heathova naruèja i
pomažuæi mu da obuèe kaput.
„Bolje da ja odem pronaæi Dariusa i one deèke i pružim im malo
fenomenalne ljudske pomoæi u poslu,“ rekao je Heath.
Kao klinci koji znaju da su zgriješili, otišli smo zajedno do Starka, koji je
bezizražajno pridržavao otvorena vrata.
„Stark,“ kimnuo mu je Heath. „Hvala ti što si me doveo njoj.“
„To je dio mog posla,“ oštro mu je rekao Stark.
„Pa, mislim da zaslužuješ povišicu,“ kazao mu je Heath sa širokim
osmijehom, a onda se sagnuo i na brzinu me poljubio, te oprostio od mene
i požurio prema vratima koja su vodila do središnjeg dijela školskog
kruga.
„To nije ugodan dio mog posla,“ èula sam kako je promrsio Stark dok
smo oboje gledali Heatha kako izlazi.
„Kao što kažeš, bilo bi najpametnije da krenemo prema domu,“ rekla sam
i krenula odsjeènim koracima niz hodnik prema najbližem izlazu prema
domu.
Stark je pošao za mnom kao i vrlo nelagodna tišina.
„Dakle,“ napokon je rekao, s jasnim naporom u glasu. „Koja krvava
koma.“
Progovorila sam bez razmišljanja, i apsurdne rijeèi kao da su mi se
samostalno izbrbljale iz usta.
„Aha. Nego što. Baš doslovno.“
A onda sam se, nevjerojatno, zasmijuljila.
„Okej, u svoju obranu mogu reæi samo to da sam se osjeæala èudesno
dobro. Od Heathove krvi bilo mi je bolje nego i u jednom trenutku otkako
se Kalona probio iz zemlje i pokvario mi život.“
„Nije smiješno,“ rekao je Stark.
MIN@
183
„Oprosti. Loša igra rijeèi,“ rekla sam, opet se zasmijuljila, a onda silom
zatvorila usta.
„Dat æu sve od sebe da se pravim da te nije obuzelo cerekanje i da nisam
upravo osjetio sve ono što si ti tamo unutra osjeæala,“ rekao je Stark
iscrpljenim tonom.
Èak i uz nalet ushita u krvi shvatila sam da je Starku sigurno vrlo teško
palo što je morao proživljavati intenzivnu nasladu koju mi je upravo
donio jedan drugi deèko, i shvaæati koliko bliski Heath i ja zapravo jesmo
Provukla sam ruku kroz Starkovu.
Ispoèetka je bio hladan i ukoèen, i jedva je reagirao, pa mi je bilo kao da
se nastojim primiti za kip, ali kad smo krenuli dalje otopio se i osjetila
sam kako se opušta.
Netom prije nego šti mi je otvorio vrata djevojaèkog doma, pogledala sam
u njega i rekla mu
„Hvala ti što si moj Ratnik. Hvala ti što si se pobrinuo za to da budem
jaka, premda te to povrijedilo.“
„Nema na èemu, moja gospo.“
Osmjehnuo mi se, ali djelovao je staro i vrlo, vrlo tužno.

Dvadeset sedmo poglavlje
ZOEY
„Hoæeš i ti kolu?“ dobacila sam preko ramena Starku, koji me strpljivo
èekao u vrlo tihom, vrlo èudnom glavnom boravku domske zgrade.
Kažem da je bio èudan, jer je unutra vladala tišina, premda je hrpetina
poèetnika, ženskih i muških, sjedila po nakupinama naslonjaèa i buljila u
televizore s ravnim ekranima.
Ozbiljno.
Samo su sjedili i buljili.
Nisu prièali.
Nisu se smijali.
Ništa.
Dobro, pogledali su prema nama kad smo Stark i ja ušli u prostoriju.
Zapravo, bila sam donekle sigurna da su nas pojedini uèenici ošinuli
pogledima punim mržnje, ali èak ni tada ništa nisu rekli.
„Ne, ne treba. Samo ti uzmi kolu, pa idemo na kat,“ rekao je, veæ kreæuæi
prema stubištu.
„Okej, okej. Evo me. Samo da….“ I naletjela sam ravno na uèenicu po
imenu Becca. „Pobogu, oprosti! rekla sam joj, odmièuæi se. Nisam te
vidjela jer sam….“
„Da, znam ja što si ti radila. Ono što uvijek radiš. Škicala si frajera.“
Namrštila sam se. Nisam naroèito dobro poznavala Beccu. Izuzev
èinjenice da se jako palila na Erika. E da, a i ulovila sam Starka kako je
grize i praktièki siluje prije nego što se odluèio za dobro i zakleo meni na
vjernost kao Ratnik. Naravno, Becca se uopæe nije sjeæala tog silovanja.
Sjeæala se samo da joj je bilo jako ugodno dok ju je grizao, opet
zahvaljujuæi tome koliki je kreten Stark tada bio.
Svejedno, to joj nije davalo za pravo da me napada ovakvim apsurdnim
stavovima.
Ali nisam imala vremena da rašèišæavam situaciju s njom i, ruku na srce,
bilo me baš briga za to što je ona velika hrpa smrdljive ljubomore na
Zoey.
I tako sam samo neprivlaèno frknula kao Afrodita, zaobišla je, došla do
hladnjaka, otvorila ga i krenula u potragu za kolom.
„Ti si ovo uèinila, je li tako? Ti si sve ovo skrivila.“
Uzdahnula sam. Pronašla sam limenku kole i okrenula se prema njoj.
„Ako pitaš jesam li nas riješila Kalone, koji nije Ereb koji je sišao na
zemlju, nego u stvari zli, pali besmrtnik, i jesam li otjerala Neferet, koja
MIN@
185
više nije Nadsveæenica Nyx, nego u stvari zla Tsi Sgili koja želi zavladati
svijetom, onda ti odgovor glasi da. Da, uz pomoæ nekoliko prijatelja, sam
to uèinila.“
„Zašto ti misliš da sve znaš?“
„Definitivno ne znam sve. Da je tako, znala bih zašto ti još uvijek ne
možeš shvatiti da su Kalona i Neferet i nazovigavranovi zli, èak i nakon
što su ubili profesoricu Anastaziju.“
„Nazovigavran ju je ubio samo zato što si ih ti razljutila kad si pobjegla i
onda se još išla boriti protiv Kalone, koga cijela hrpa nas stvarno smatra
Erebom.“
„Daj se zbroji, Becca. Kalona nije Ereb. On je otac nazovigavranova.
Stvorio ih je silovanjem žena Cherokeeja. Ereb to nikad ne bi uèinio. Je 1i
to palo na pamet cijeloj hrpi vas?“
Držala se kao da nije èula ni rijeè koju sam joj rekla.
„Sve je bilo u redu, dok tebe nije bilo. Sada si se vratila i sve je opet
upropašteno. Kako bih htjela da samo odeš jedanput zauvijek i pustiš nas
ostale da se ponašamo, kako nas je volja.“
„Vas ostale? Misliš, poput uèenika u stacionaru koje su vaši krilati
prijatelji zamalo ubili? Ili misliš na Dragona, koji tamo vani sam samcat
oplakuje smrt svoje supruge?“
„To se dogodilo samo zbog tebe. Nikoga nisu napali prije nego što si ti
klisnula.“
„Ozbiljno, ti nisi èula ni rijeè koju sam ti rekla?“
„Hej, Becca.“ Stark se našao na ulazu u kuhinju, odmah iza Becce.
Okrenula je glavu, zabacila kosu i koketno mu se osmjehnula.
„ Hej, kako je, Stark.“
„Erik ti je slobodna lovina,“ neuvijeno joj je rekao.
Trepnula je i djelovala pomalo zbunjeno.
„On i Zoey su prekinuli,“ dodao je.
„O, stvarno?“ Pokušala je zvuèati nonšalantno, ali gestikulacijom i
držanjem otkrivala je koliko joj je drago. Opet se osvrnula prema meni.
„Bilo je i vrijeme da ti dade nogu.“
„Ne nego obrnuto, da znaš, ti jedna... jedna... kuèketino!“ blebnula sam.
Becca je doslovce zakoraknula prema meni i podigla ruku kao da æe me
pokušati udariti, što me šokiralo do te mjere da mi nije ni palo na pamet
da prizovem neki element i opalim je njime. Na svu sreæu, Stark se nije
toliko šokirao, i brzo se postavio izmeðu nas dvije.
„Becca, veæ sam ti dovoljno ružnoga uèinio. Ne tjeraj me da te izbacim
odavde. Samo se udalji,“ rekao joj je, djelujuæi vrlo ratnièki i opasno.
MIN@
186
Becca je smjesta ustuknula.
„Joj, šta god. Kao daje meni toliko stalo do nje da si idem još trgat
nokte?“ Okrenula se na peti i ljutito otišla.
Otvorila sam kolu i otpila dug gutljaj prije nego što sam rekla:
„Pa, to je stvarno bilo nelagodno.“
„A da, sigurno polako pucam. Onaj pravi ja nikada ne bi prekinuo poštenu
žensku tuèu.“
Prevrnula sam oèima prema njemu.
„Koje si ti muško. Daj, idemo na kat, gdje ima manje ludila.“
Izašli smo iz kuhinje i morali opet proæi kroz glavni boravak na putu do
stubišta, što je znaèilo da smo opet uskoèili u cijelu hrpu ludila. Becca se
užurbano sašaptavala s najveæim grozdom uèenika, premda je zašutjela da
me poèasti mrskim pogledom, istim onakvim mrskim pogledom u stilu
dabogda crkla kojim su me poèastili i svi ostali uèenici.
Ubrzala sam korak i praktièki se u skokovima popela po stubištu.
„Okej, ovo je bilo bizarno,“ rekao je Stark dok smo se žurili prema mojoj
domskoj sobi.
Samo sam mu kimnula. Teško sam uspijevala naæi rijeèi kojima bih
opisala kako mi je zato što me praktièki svi u mojoj školi, mome domu,
oèito ne mogu živu smisliti.
Kad sam otvorila vrata sobe, smjesta me napala naranèasta krznena
kuglica koja mi se bacila u naruèje, progundavši miafau kao èangrizava
baba.
„Nala!“ Zanemarila sam njenu srditost i poljubila je u nos, našto mi je
kihnula u lice. Nasmijala sam se i prebacila kolu u drugu ruku da mi ne
ispadnu ni ona ni maèka. „Falila si mi, curice moja.“
Zarila sam lice u njeno meko krzno, od èega je prestala žaliti se i
pokrenula svoju predilicu.
„Kad se prestaneš barit s maèkurinom, moramo raspravit neke stvari
važne stvari,“ rekla je Afrodita.
„Joj, ne budi tako zajedljiva,“ kazao joj je Damien.
„Zajedi ti ovo, Damien.“ Afrodita mu je uputila nepristojnu gestu.
„Dosta!“ Lenobia se oglasila prije nego što sam im stigla reæi da budu
tiho. „Tijelo moje dobre prijateljice još uvijek tinja tamo vani, i ne da mi
se slušati tinejdžersko prepucavanje.“
Afrodita i Damien doslovce su joj se potiho isprièali, s vidnom
nelagodom, što mi je djelovalo kao izvrstan signal da progovorim.
„Okej, dakle, oni klinci tamo dolje svi do zadnjega me ne mogu smisliti.“
MIN@
187
„Stvarno? Ponašali su se samo kao stepfordske supruge kada smo mi
došli,“ rekao je Damien.
„Stvarno,“ rekao je Stark. „Malo je trebalo da moram odvajati onu Beccu
od Zoey.“
Vidjela sam na licima Afrodite i Damiena da se sjeæaju Starkove ne baš
simpatiène prošlosti. Ni on ni ona ništa nisu rekli.
„To me ne iznenaðuje,“ rekla je Lenobia.
Pogledala sam profesoricu konjaništva.
„Što se tu zbiva? Kalona je otišao. Daleko odavde. Ono, mislim da više
uopæe nije u našoj zemlji Kako to da onda i dalje utjeèe na poèetnike?“
„I vampyre,“ dodao je Damien. „Nijedan drugi profesor izuzev vas nije
izašao da bude uz Dragona. To znaèi da su i svi ostali još uvijek pod
Kaloninim utjecajem.“
„Ili jednostavno dopuštaju strahu da ih nadvlada,“ rekla je Lenobia.
„Teško je reæi boje li se, ili je demon u njima pokrenuo neki proces koji je
još uvijek na djelu, premda njega samoga više nema u blizini.“
„On nije demon, zaèula sam vlastite rijeèi.“
Lenobia me oštro pogledala.
„Zbog èega to kažeš, Zoey?“
Nelagodno sam se promeškoljila dok me promatrala i sjela na krevet,
svijajuæi si Nalu u krilo.
„Ma samo zato što znam neke stvari o njemu, pa tako izmeðu ostaloga
znam da on nije demon.“
„Kakve veze ima kako ga nazivamo?“ upitala je Erin.
„Pa, prava su imena moæna,“ rekao je Damien. „U tradiciji, korištenje
neèijeg pravog imena u èinima ili obredima može snažnije utjecati od
opæenitog odašiljanja energije, ili èak korištenja samo krsnog imena.“
„Dobra poanta, Damien. Zato neæemo zvati Kalonu demonom,“ rekla je
Lenobia.
„Kao što neæemo zaboraviti ni da je zao, za razliku od onih drugih
klinaca,“ rekla je Erin.
„Ali nisu svi to zaboravili,“ rekla sam. „Kalona nije opèinio one uèenike u
stacionaru, kao ni Lenobiju i Dragona a nije niti Anastaziju. Samo, zašto?
Što to vi imate a nitko drugi nema?“
„Veæ smo zakljuèili da je Nyx dodatno obdarila i Lenobiju i Dragona i
Anastaziju,“ rekao je Damien.
„Okej, a što je onda tako posebno kod uèenika koji su se usprotivili
nazovigavranovima?“ rekla je Afrodita.
MIN@
188
„Hanna Honeyyeager može natjerati cvijeæe da se rascvate,“ rekao je
Damien.
Blenula sam u njega.
„Cvijeæe? Ozbiljno?“
„Aha.“ Damien je slegnuo ramenima. „Ima ona dara za zelenilo.“
Uzdahnula sam.
„Što još znamo o uèenicima iz stacionara?“
„T. J. je žešæe dobar boksaè,“ oglasila se Erin.
„A Drew je fenomenalan hrvaè,“ rekla sam.
„Samo, je li ijedna od tih sposobnosti istinski dar?“ upitala je Lenobia.
„Vampyri su daroviti. To je uobièajeno i nije nimalo iznimno.“
„Zna li itko išta o onome malom lanu Bowseru?“ upitala sam ih.
„Poznajem ga tek površno s nastave drame. Nekada je bio jako zaljubljen
u profesoricu Nolan.“
„Ja ga poznajem,“ rekla je Erin. „Stvarno je drag.“
„Okej, drag je,“ rekla sam, sva smoždena beznaðem našeg zadatka.
„Klinci su bili dragi i ponešto im je išlo od ruke, ali to što im je ponešto
išlo od ruke nije znaèilo da ih je obdarila Nyx. A ona nova, Crvenokosa?“
„Nitko od nas je uopæe ne poznaje.“ Damien je bacio pogled prema
Lenobiji. „A vi?“
Lenobia je odmahnula glavom.
„Ne, samo to da joj je Anastazija bila mentorica, i da su se u samo
nekoliko dana toliko zbližile da je bila voljna staviti vlastiti život na
kocku ne bi li spasila svoju profesoricu.“
„Što ne znaèi da je ona posebna u bilo kojem pogledu, izuzev toga što je
donijela pravi izbor i…“ Prekinula sam se usred reèenice kad sam shvatila
što sam rekla. Odjednom sam se nasmijala. „Pa to je to!“
Svi su blenuli u mene.
„Pukla je,“ rekla je Afrodita. „To se moralo dogoditi, prije ili poslije.“
„Ne! Nisam pukla. Pronašla sam ga. Pronašla sam odgovor. Božice, kako
je oèit! Nisu ti klinci ne znam kako daroviti. To su samo klinci koji su
donijeli pravi izbor.“
Nekoliko sekundi nitko ništa nije rekao, a onda se Damien nadovezao na
slijed mojih misli.
„Baš kao u životu. Nyx svima nama daje izbor.“
Široko sam mu se osmjehnula.
„A neki od nas izaberu mudro.“
„Neki od nas zabrljaju,“ rekao je Stark.
MIN@
189
„Božice! Pa to je doista oèito,“ rekla je Lenobia. „Nema nièega
zagonetnog u Kaloninim èinima.“
„Radi se samo o izboru,“ rekla je Afrodita.
„I istini,“ dodala sam.
„To zaista ima smisla,“ ubacio se Damien. „Nije mi nikako bilo jasno
kako to da je samo troje naših profesora uspjelo prozreti Kalonu. Uvijek
sam bio uvjeren da su svi ovdašnji vampyri posebni i da ih je Božici
naroèito obdarila.“
„To vrijedi za veæinu,“ rekla je Lenobia.
„Ali bez obzira na obdarenost, pronalaženje istine i kretanje pravim putem
uvijek je izbor.“ Stark je to tiho rekao kad mu je pogled zarobio moj. „To
je nešto što nitko od nas ne bi smio zaboraviti.“
„Možda je to i razlog iz kojega nas je Nyx dovela ovamo. Možda nas želi
podsjetiti da sva njezina djeca imaju slobodu izbora,“ rekla je Lenobia.
To je cijela poanta mene i Aye. Imam izbor da ne krenem njenim putem.
Samo, zar to onda ne znaèi da i Kalona ima slobodu izbora, i da može
izabrati dobro umjesto zla?
Takve su mi se misli kovitlale glavom. Otjerala sam ih i rekla:
„Okej, dakle, ima li kakvih prijedloga o tome kako æemo dalje?“
„Apsolutno. Kreni ti za Kalonom. Mi æemo s tobom,“ rekla je Afrodita.
Kad smo se svi zagledali u nju, dodala je: „Èujte, Kalona je dokazao da je
zao, pa hajde da izaberemo da ga uništimo.! Prije nego što sam išta stigli
reæi, Afrodita je dodala: !Nije to nemoguæe. U jednoj sam viziji vidjela
kako ga Zoey sreðuje.!
„Viziji?“ rekla je Lenobia.
Afrodita je ukratko preprièala one svoje dvije vizije, ispuštajuæi
napomenuti da sam se u onoj malo manje dobroj ja prikljuèila Kaloni. I
tako sam se nakašljala kad je završila, obula cipele zrele žene (figurativni
izraz) i rekla:
„U lošijoj sam viziji ja bila s Kalonom. Ono, doslovce sam bila s njim.
Bili smo ljubavnici.“
„Ali u drugoj si viziji uèinila nešto èime si ga porazila,“ rekla je Lenobia.
„To je bilo jasno, makar je sve ostalo bilo nepovezana zbrka,“ rekla je
Afrodita. „Dakle, kao što sam veæ rekla, ona mora otiæi do njega.“
„Ne sviða mi se to,“ rekao je Stark.
„Ni meni,“ rekla je Lenobia. „Kad bismo barem znali više ima li jasnijeg
pojma o razlozima koji su doveli do svake pojedinaène vizije.“
„Božice! Debilna sam,“ rekla sam i izvadila iz džepa komad papira koji
sam onamo tutnula. „Potpuno sam smetnula s uma Kramishinu pjesmu.“
MIN@
190
„Uf, kao i ja,“ rekla je Afrodita. „Mrzim poeziju.“
„A ta me èinjenica zbunjuje, ljepotice moja,“ rekao je Darius, ulazeæi u
sobu sa Stevie Rae i Shaunee odmah iza sebe. „Osoba inteligentna poput
tebe trebala bi uživati u njoj.“
Afrodita mu se slatko osmjehnula.
„Svidjela bi mi se kad bi mi je ti malo èitao, premda bi mi se s druge
strane svidjelo bilo što što bi mi ti èitao.“
„Odurno,“ rekla je Shaunee i otišla sjesti pokraj Erin.
„Totalno,“ složila se Erin i široko se osmjehnula blizanki.
„Dobro je, nismo propustili èitanje pjesme,“ rekla je Stevie Rae,
svaljujuæi se na krevet do mene i milujuæi Nalu. „Baš sam se pitala šta je
ovaj put Kramisha ispisala.“
„Okej, dobro, da je onda samo proèitam naglas,“ rekla sam i zapoèela:
Dvosjekli maè
Jedna strana sijeèe
Druga rješava
Gordijski sam ti èvor
Hoæeš li me odriješiti ili sasjeæi?
Poði za istinom i ti æeš:
Naæ me na vodi
Proèistit me vatrom
Zarobit me zemljom nikad više
Zrak æe ti prišapnut
Sto duh veæ znade:
Da èak i razbijenoj
Sve je moguæe
Ako vjeruješ
Oboje oslobodit æeš nas.
„Mrzim što to moram reæi, ali èak je i meni jasno da se to Kalona obraæa
tebi,“ izgovorila je Afrodita u mrtvoj tišini koja je uslijedila nakon moga
èitanja.
„Aha, tako to i meni zvuèi,“ rekla je Stevie Rae.
„Ma, kvragu,“ promrsila sam.

Dvadeset osmo poglavlje
ZOEY
„Ne sviða mi se to,“ rekao je Stark.
„To si veæ rekao,“ kazala mu je Afrodita. „Ne sviða se nikome od nas, ali
glupa pjesma neæe zato nestati.“
„Proroèanstvo,“ispravio ju je Damien.
„Kramishine su pjesme,proroèanske naravi.“
„Što nije nužno loše,“ rekao je Darius. „Ako imamo proroèanstvo, to
znaèi i da smo unaprijed upozoreni.“
„Znaèi, te nam pjesme u sprezi s Afroditinim vizijama pružaju snažni
sredstvo za borbu,“ rekla je Lenobia.
„Ako ih uspijemo protumaèiti,“ rekla sam.
„Protumaèili smo onu prethodnu,“ podsjetila me Lenobia. „Dešifrirati
æemo onda i ovu.“
„Kako bilo da bilo, mislim da se svi slažemo kako bi Zoey morala poæi za
Kalonom,“ rekao je Darius.
„Upravo zbog toga sam i stvorena,“ rekla sam, i time definitivno privukla
pažnju svih ostalih. „To mi je grozno. Ne znam što da radim s time.
Veæini vremena osjeæam se kao golema gruda snijega koja se usred zime
kotrlja niz planinski obronak, ali ne mogu zanemariti istinu.“ Prisjetila
sam se što mi je šapnula Nyx i dodala: „Ima snage u istini, baš kao što
ima snage u donošenju pravog izbora. Istina glasi da sam ja povezana s
Kalonom. Sjeæam se te povezanosti, i zbog tog prihvaæanja nije mi lako
nositi se Kalonom, ali nešto u meni veæ ga je jedanput uspjelo poraziti.
Mislim da moram pronaæi to nešto i donijeti izbor da ga ponovno
porazim.“
„Ovaj put možda zauvijek?“ priupitala je Stevie Rae.
„Iskreno se nadam,“ rekla sam.
„Pa, ovaj put neæeš biti sama,“ rekao je Stark.
„Tako je,“ rekao je Damien.
„Apsolutno,“ rekla je Shaunee.
„Aha,“ dodala je Erin.
„Svi za jednoga i jedan za Zoey!“ rekla je Stevie Rae.
Pogledala sam Afroditu. Ona je dramatièno uzdahnula.
„Pa dobro. Kamo ide debilno društvo, idem i ja.“
Darius ju je obgrlio.
„Ni ti pritom neæeš biti sama, ljepotice moja.“
MIN@
192
Tek sam naknadno shvatila da Stevie Rae nije uopæe rekla da nam se
namjerava pridružiti.
„Sva ova solidarnost je dobra, ali ne možemo ništa poduzeti, jer ne znamo
gdje se Kalona nalazi,“ rekla je Lenobia.
„Pa, u svome snu pronašla sam ga na nekom otoku. Toènije reèeno, na
vrhu jednog dvorca koji se nalazio na otoku,“ pojasnila sam.
„Je li ti išta na njemu djelovalo poznato?“ upitao me Damien.
„Ne. Makar je sve bilo jako lijepo. Voda je bila nevjerojatno plava, a
posvuda su rasla stabla naranaèa.“
„To baš ne konkretizira lokaciju,“ rekla je Afrodita. „Naranèe rastu
posvuda na Floridi, u Kaliforniji, po cijelom Sredozemlju. A na svim tim
mjestima ima otoka.“
„On nije u Americi.“ Odgovorila sam joj automatski. „Ne znam odakle to
znam, ali znam da je tako.“
„Onda æemo to prihvatiti kao istinu,“ rekla je Lenobia.
Od njena pouzdanja u mene osjetila sam se dobro, ali nervozno, a i
pomalo muèno, sve u isti mah.
„Okej, dobro,“ rekla je Stevie Rae. „Možda se vi bolje razumijete u to
gdje je ona, ali samo trebate neko vrijeme opæe ne razmišljat o tome, tako
da možete razmislit o tome.“
„Seljanko, to što kažeš uopæe nema smisla,“ rekla joj je Afrodita. „Evo,
da prevedem to s poseljaèenog oklahomskog na engleski.“ Afrodita se
okrenula prema meni. „Ti si bez razmišljanja shvatila da znaš da se on ne
nalazi u Americi. Možda se previše trudiš oko tumaèenja znaèenja.
Možda se samo moraš opustiti, pa æe ti odgovor doæi sam od sebe.“
„Upravo sam to i ja rekla,“ promrsila je Stevie Rae.
„One su ko Blizanke,“ rekla je Shaunee.
„Urnebesno,“ složila se Erin.
„Zaèepite!“ rekle su Afrodita i Stevie Rae u isti mah, našto su Blizanke
poèele umirati od smijeha.
„Hej, što je tako smiješno?“ upitao je Jack, ulazeæi u sobu.
Primijetila sam da mu se na obrazima još vide tragovi suza, i da su mu
obrazi izmuèeno ispijeni.
Prišao je Damienu i sjeo sasvim blizu njega.
„Ništa nije smiješno. Blizanke se samo ponašaju kao Blizanke,“ kazao mu
je Damien.
„U redu, bilo bi dosta ovoga. To je neproduktivno i apsolutno nam ne
pomaže da protumaèimo gdje bi se Kalona mogao nalaziti,“ rekla je
Lenobia.
MIN@
193
„Znam ja gdje se Kalona nalazi,“ rekao je Jack kao da to nije ništa
naroèito.
„Kako to misliš da znaš gdje se Kalona nalazi?“ rekao je Damien, dok
smo svi mi zjakali u Jacka.
„Dobro, gdje se nalaze on i Neferet,“ toènije reèeno. „Lako.“ Podigao jc
svoj iPhone. „Internet je opet proradio, i moj vampovski Twitter nikako
ne uspijeva doæi sebi. Po cijelom se netu prièa kako je Shekinah iznenada
i zagonetno poginula, i kako se Neferet pojavila u Veneciji pred Visokim
vijeæem i tvrdi da je ona Utjelovljena Nyx, a Kalona Ereb koji je sišao na
zemlju, pa bi zato ona trebala biti sljedeæa Vampyrska Nadsveæenica.“
Svi smo blenuli u njega. Znam da sam ja doslovce zinula u èudu. Jack se
namrštio na nas.
„Nisam to izmislio. Dajem vam rijeè. Evo, tu vam sve jasno piše.“
Ponovno je ponudio svoj iPhone, koji je uzeo Darius. Dok je on prstima
prelazio po ekranu, Damien je primio Jacka u zagrljaj i poljubim ga ravno
u usta.
„Prepametno moje!“ kazao je svome deèku.
Jack se osmjehnuo i svi su poèeli govoriti u isti mah.
Svi osim Starka i mene.
Usred cijelog tog kaosa, u sobu je ušao Heath. Samo je na trenutak zastao
na vratima u nedoumici, a onda je otišao oko kreveta i svom težinom sjeo
pokraj mene s one strane koju nije zauzela Stevie Rae.
„Onda, šta se dogaða, Zo?“
„Jack je otkrio gdje su Kalona i Neferet,“ kazala mu je Stevie Rae.
„To je dobro, rekao je Heath.“ Ulovio je moj pogled i dodao: „Samo
malo, možda to baš i nije dobro.“
„Zašto to ne bi bilo dobro?“ upitala ga je Stevie Rae.
„Pitaj Zoey,“ rekao je Heath.
„Što je bilo, Zoey?“ upitao me Damien, našto su svi ušutjeli.
„Nije to bila Venecija,“ rekla sam. „Sigurna sam u to. U mome snu
Kalona se nije nalazio u Veneciji. Mislim ono, nije da sam ikada tamo
bila, ali vidjela sam slike i, ispravite me ako griješim, ali stoji èinjenica da
u Veneciji uopæe nema planina, je li tako?“
“Uopæe ih nema,“ rekla je Lenobia. „Bila sam nekoliko puta tamo.“
„Možda to što u svom snu nisi zapravo otišla tamo gdje se on nalazi nije
ni tako loše. Možda to znaèi da ti snovi nisu tako stvarni kao što misliš da
jesu,“ rekla je Afrodita.
„Možda.“
„Ne djeluje mi to kako treba,“ rekao je Stark.
MIN@
194
Suspregnula sam ozlojeðen uzdah, jer mi je bilo oèito da me mentalno
prisluškivao.
Afrodita je ignorirala Starka i samo nastavila.
„Sjeæaš se kako sam u svojim vizijama vidjela Neferet i Kalonu pred
skupinom od sedam moænih vampyrica?“
Kimnula sam joj.
„Vampyrsko Visoko vijeæe!“ ubacila se Lenobia. „Ne znam kako se
nisam odmah uspjela toga sjetiti.“ Odmahnula je glavom, oèito srdita na
samu sebe. „I slažem se s time što Afrodita kaže. Zoey, možda pridaješ
preveliku važnost tim snovima. Kalona pokušava manipulirati tobom,“
kazala je obzirno, kao da oèekuje da pošizim od njenih rijeèi.
„Ne, kažem vam, Kalona se nije nalazio u Veneciji, bio je…“ Prekinula
sam se kad mi je sjeæanje izbilo u svijest i došlo mi je da se pljesnem po
æelu. „Vrag te neæe! Kalona nije bio u Veneciji u mom prethodnom snu,
ali mislim da jesam sanjala jedan san u kom se nalazio u Veneciji. Rekao
je da mu se tamo sviða, da osjeæa moæ toga mjesta i...“ Protrljala sam se
po èelu, kao da pokušavam masažom natjerati mozak da bolje radi.
„Sjeæam se rekao je da tamo osjeæa nekakvu pradavnu moæ i da shvaæa
zašto su ga oni izabrali.“
„Sigurno je pritom mislio na nas , na vampyre,“ rekla je Lenobia.
Razmislila sam o snu i zbunjeno se namrštila.
„Ali ne bih rekla da se to mjesto gdje smo bili u snu doslovce nalazilo u
Veneciji. Mislim ono, vidjela sam onaj poznati prizor s gondolama i
velikim zvonikom u daljini, ali stvarno je bio u daljini. Nismo se nalazili
doslovce tamo.“
„Z, nije da hoæu ispasti zlobna, taman posla, ali šta ti nikad ništa ne uèiš
izvan nastave?“ rekla je Stevie Rae.
„A?“ rekla sam.
„Otok San Clemente,“ rekla je Lenobia.
„A?“ ponovila sam, „istinski genijalno.“
Damien je uzdahnuo.
„Imaš li tu negdje pri ruci svoj primjerak Poèetnièke poèetnice?“
Mahnula sam bradom prema svom radnom stolu.
„Tamo mi je. Valjda.“
Ustao je, krenuo prekopavati po neredu koji mi je vladao radnim stolom, i
onda iz njega išèeprkao moju Poèetnièku poèetnicu. Prelistavao ju je, ono.
dvije sekunde (zar je uspio napamet nauèiti gdje je što?), a onda mi je
uruèio na otvorenoj stranici.
MIN@
195
Zgranuto sam zatreptala kad sam prepoznala tu prekrasnu palaèu boje
lososa koja je stajala u pozadini jednog od mojih snova o Kaloni.
„Tu se Kalona definitivno nalazio u jednom od mojih prijašnjih snova.
Dapaèe, sjedili smo na ovoj klupi, upravo ovdje.“
Pokazala sam to mjesto na slici.
Afrodita se odjednom odvojila od Dariusa, došla do mene i virnula mi
preko ramena.
„Dovraga! Trebala sam prepoznati to mjesto. Kunem se, podebilila sam
otkako sam postala ljudska.“
„Afrodita, o èemu se radi?“ upitao ju je Stark, prilazeæi bliže meni.
„To je ona palaèa koju je vidjela u drugoj viziji moje smrti,“ odgovorila
sam umjesto nje.
Uzdahnula sam.
„Znam da æe to zvuèati glupo, ali sve do sada smetnula sam to s uma.
Mislim ono, sjeæam se da sam u snu shvatila da bi to moglo biti ono
mjesto gdje si opisala da sam se utopila, ali kad sam se probudila... je li...“
Zastala sam i pogledala Starka u oèi.
„Probudila sam se i onda sam se zbunila.“
Vidjela sam kako mu shvaæanje prolazi kroz oèi kad je shvatio da je on
bio taj koji me probudio iz tog sna prvi put kad je spavao sa mnom na
samom poèetku svoga odluèivanja za dobro, umjesto zla.
„K tome,“ bržebolje sam dodala, „vidio si da se utapam jer sam bila
sasvim sama. To je bilo kad su se svi ljutili na mene. Više nisam sasvim
sama, tako da se ta vizija neæe obistiniti.“
Prešla sam pogledom sa Starka na Afroditu kad ona ništa nije rekla na to,
i primijetila da ona bulji u Starka.
„Nisi bila sasvim sama u mojoj drugoj viziji o tebi,“ polako je izgovori
Afrodita. „Na trenutak sam opazila Starkovo lice netom prije nego što si
poginula. I on je bio tamo.“
„Šta! Ma daj ne seri! Nikad ne bih dopustio da ona strada,“ praktièki je
eksplodirao Stark.
„Nisam rekla da si ti bio odgovoran za to. Samo kažem da si bio tamo“
hladno mu je rekla Afrodita.
„Što si još vidjela?“ upitao je Heath, uspravljajuæi se i djelujuæi ratnièki
poput Starka u najboljem izdanju.
„Afrodita je imala dvije vizije u kojima je Zoey poginula,“ oglasio se
Damien. „U jednoj joj je neki nazovigavran odrubio glavu.“
„To se zamalo dogodilo!“ blebnuo je Heath. „Bio sam prisutan. Ona još
ima ožiljak od toga.“
MIN@
196
„Poanta je u tome da mi nije odrubio glavu. A sad, kad mi je mozak
proradio, pobrinut æemo se i za to da se ne utopim. A Afrodita nije ništa
naroèito vidjela ni u jednoj viziji.“
„Samo, jesi li sigurna da se druga vizija tvoje pogibije zbila na otoku San
Clemente, gdje zasjeda Visoko vijeæe?“ upitala me Lenobia.
Afrodita je pokazala na knjigu koja mi je i dalje ležala otvorena na krilu.
„Evo je. To je ta palaèa koju sam vidjela dok je ona pogibala.“
„Okej, dakle, samo æu biti posebno oprezna,“ rekla sam.
„Svi æemo se morati pobrinuti za to,“ rekla je Lenobia.
Samo sam sjedila i nastojala nièim ne pokazati koliko se veæ
klaustrofobièno osjeæam.
Znaèi li to da me nitko nikada više neæe ostaviti na miru?
Stark ništa nije rekao. Nije ni morao. Držanjem tijela odavao je koliko ga
sve to jedi.
„Samo malo. Upravo sam nešto shvatio.“ Damien je uzeo Poèetnièku
poèetnicu od mene i okrenuo na drugu strancu. Kad me pogledao, osmijeh
mu je bio pobjedonosan. „Znam gdje se Kalonin otok nalazi, i u pravu si.
To nije Venecija.“ Okrenuo je udžbenik prema meni i rekao: „Jesi li ovdje
bila u svome snu?“
Damien je otvorio knjigu na stranicu na kojoj je bila hrpa teksta (koji
oèito nisam nikad proèitala) uz ilustraciju dijela jednog lijepog otoka, vrlo
brdovitog i plavièastog od odsjaja boje mora oko njega.
Na crtežu sam vidjela obris dvorca koji mi je bio i predobro poznat.
„To je to“, ozbiljno sam rekla. „Tu sam se nalazila u svom najnovijem
snu. Gdje je to, kvragu?“
„U Italiji. To je otok Capri,“ odgovorila je Lenobia umjesto njega. „Na
njemu je davnašnja lokacija prvoga Visokog vampyrskog vijeæa. Preselilo
se u Veneciju tek nakon 79. godine nove ere.“
Bilo mi je gadno što sad na veæem broju lica vidim upitne izraze.
Damienovo oèito nije bilo jedno od njih. Onim svojim uèiteljskim tonom
rekao je:
„Vampyri su bili mecene Pompeja. Erupcija Vezuva dogodila se u
kolovozu 79. godine nove ere.“
Svi su i dalje treptali prema njemu kao velike, blentave zlatne ribice, pa je
uzdahnuo i nastavio.
„Otok Capri nalazi se nedaleko od Pompeja.“
„A da, sjeæam se da sam nešto èitala o tom u poglavlju o povijesti,“ rekla
je Stevie Rae.
MIN@
197
Ja se nisam toga sjeæala jer nikada nisam proèitala to poglavlje, a prema
meškoljenju Shaunee i Erin lako se dalo zakljuèiti da nisu ni one.
Koje iznenaðenje.
„Okej, to je zanimljivo i, da, to je taj otok. Ali zašto bi on išao onamo ako
Visoko vijeæe ne zasjeda tamo od pamtivijeka?“ upitala sam.
„On želi vratiti stare navade,“ rekao je Stark. „To je nebrojeno puta
ponovio.“
„Znaèi, je li on sada u palaèi na San Clementeu, ili na Capriju?“ rekla
sam, i dalje zbunjena.
„Na Twitteru je pisalo da je izašao pred Visoko vijeæe zajedno s Neferet
prije samo par sati. Znaèi da se sada nalazi tamo,“ rekao je Jack.
„Ali kladim se da mu je sjedište na Capriju,“ rekao je Stark.
„Znaèi, izgleda da moramo na put u Italiju,“ rekao je Damien.
„Nadam se da vam putovnice vrijede,“ seljaèiæi, rekla je Afrodita.

Dvadeset deveto poglavlje
ZOEY
„Joj, što si tako zlobna, Afrodita, rekla je Stevie Rae. Znaš da svi
poèetnici dobiju putovnice èim budu Obilježeni. Sve u sklopu programa
da se osjeæaju ko emancipirani tinejdžeri.“
„Sva sreæa da imam putovnicu,“ rekao je Heath. „Makar nisam
Obilježen.“
Da ne bih zaurlala na Heatha:
Ti ne ideš jer æeš sigurno poginuti, na što bi on sigurno premro od srama,
prisilila sam se da se posvetim praktiènim vidovima situacije.
„Ima li netko pojma kako æemo u Italiju?“
„Prvom klasom, nadam se,“ promrmljala je Afrodita.
„Taj dio neæe biti težak. Jednostavno æemo se poslužiti mlažnjakom Kuæe
Noæi,“ rekla je Lenobia. „Ili, toènije, ti i tvoja skupina poslužit æete se
njime. Ja æu to odobriti, ali neæu na put s vama.“
„Neæeš na put s nama?“
Okrenuo mi se želudac. Lenobia je bila mudra i uživala tako dobar ugled
u vampovskoj zajednici da ju je èak i Shekinah poštovala. Bilo je
neophodno da poðe s nama. Meni je bilo neophodno da poðe s nama!
„Ne može,“ rekao je Jack. Iznenaðeno smo ga pogledali. „Ona mora ostati
ovdje s Dragonom i pripaziti na to da škola ne prijeðe sasvim na Tamnu
stranu, jer ne znam toèno što im to Kalona radi, ali još uvijek im to radi,
premda nije ovdje.“
Lenobia se osmjehnula Jacku.
„Apsolutno si u pravu. Ne mogu u ovom trenutku napustiti Kuæu Noæi.“
Pogledom je obišla sobu, promotrivši svakog od nas, sve dok napokon
nije uprla oèi u mene. „Ti ih možeš predvoditi. Ti ih veæ predvodiš. Samo
nastavi ovako kao dosad.“
Došlo mi je da zavrištim:
Ali ja sam zabrljala stvar! I to ne jedanput! I uopæe ne znam mogu li se
pouzdati u sebe kad je Kalona u blizini!
Radije sam ipak pokušala progovoriti glasom zrele osobe.
„Ali netko mora objasniti Visokom vijeæu kako zaista stoje stvari s
Neferet i Kalonom. Ja to ne mogu. Ja sam samo poèetnica.“
„Ne, Zoey, ti si naša Nadsveæenica, prva poèetnièka Nadsveæenica i
saslušat æe te zato što je Nyx uz tebe. Meni je to bjelodano. Shekini je to
bilo bjelodano. Njima æe to takoðer biti bjelodano.“
MIN@
199
Nisam bila baš uvjerena u to, ali svi su me bodrili širokim osmijesima, od
èega sam stvarno samo imala potrebu da izrigam sve iz utrobe. Umjesto
da povratim ili da briznem u plaè, što mi je bila druga moguænost, rekla
sam:
„Kada kreæemo?“
„Što prije,“ rekla je Lenobia. „Ne možemo znati koliku štetu Kalona
stvara u ovom trenutku. Sjetite se samo koliku je nesreæu stvorio ovdje za
svega nekoliko dana.“
„Samo što nije svanulo. Morat æemo prièekati da sunce zaðe.“ Starku je
grlo bilo posve stisnuto od jada. „Jer raèunam da æe sunce postati itekako
vidljivo nakon što proðe ledena oluja, a to znaèi da bismo se Stevie Rae ja
spržili dok idemo do aviona.“
„Otiæi æete odavde u zalazak sunca,“ rekla je Lenobia. „Iskoristite vrijeme
do tada da se spakirate, najedete i odmorite. Ja æu se pobrinuti za
organizaciju.“
„Mislim da Zoey ne bi trebala ostati na otoku San Clemente,“ rekao jc
Stark. Obratio se Dariusu za podršku. „Zar se ne slažeš da nije pametno
da ostaje upravo tamo gdje ju je Afrodita vidjela kako se utapa?“
„Stark, ona je takoðer vidjela kako mi odrubljuju glavu upravo tu u Tulsi.
Samo, to se nije dogodilo, jer mi moji prijatelji nisu okrenuli leða. Nije
tako važno gdje sam, koliko to da znam da sam u opasnosti, i da sam
okružena onima koji mi drže leða.“
„Ali vidjela me s tobom! Ako te ja ne mogu zaštititi, tko onda može?“
„Mogu ja,“ rekao je Darius.
„Može i zrak,“ rekao je Damien.
„Vatra može rasturit kog treba,“ rekla je Shaunee.
„Ja imam vodu, i vrag me odnio ako æu pustit da se Zoey utopi,“ rekla je
Erin svisoka.
„Zemlja æe uvijek štititi Zoey,“ rekla je Stevie Rae, premda su joj
izražajne oèi djelovale tužno.
„Ja sam iritantno ljudska, al svejedno sam zajebana. Ako se netko usudi
suprotstaviti i Dariusu i tebi i društvu debila, onda æe se morati
suprotstaviti i meni,“ rekla je Afrodita.
„Dodaj još jednog iritantnog u to varivo ljudi, poèetnika i vampova,“
rekao je Heath.
„Vidiš,“ kazala sam Starku dok sam žmirkala kako mi se suze ne bi
prelile iz oèiju. „Ne pada sve na tebe. Svi smo mi zajedno u ovome.“
MIN@
200
Stark me nastavio gledati u oèi, i bilo mi je jasno na kolikim je mukama.
„Svakom je ratniku bila noæna mora doživjeti pogibiju Nadsveæenice
kojoj se zavjetovao.“
Sam spomen toga da ga je Afrodita tamo vidjela, i zatim vidjela mene
kako svejedno pogibam, bila je dovoljna da Starku potpuno poljulja
samopouzdanje.
„Stvarno, sve æe biti kako treba. Obeæavam ti,“ rekla sam.
Kimnuo je glavom i okrenuo glavu, kao da više ne može podnijeti da me
gleda u oèi.
„U redu. Prionimo mi na posao. Polako se spakirajte. Neæete imati
vremena da sa sobom vuèete hrpe prtljage. Neka svatko ponese jednu
školsku torbu s najnužnijim stvarima,“ rekla je Lenobia.
Afrodita je problijedjela od užasa i morala se nakašljati da prikrije
histerièan hihot.
„Naðemo se u kantini u zalazak sunca.“ Krenula je van, pa zastala na
vratima. „Zoey, pobrini se za to da ne spavaš sama. Pobrinimo se da ti
Kalona nikako ne može doprijeti do glave. Bolje da ne zna da si odluèila
poæi za njim.“
Teško sam progutala, ali samo sam kimnula.
„Da, dobro.“
„Blagoslovljeni bili,“ rekla nam je.
„Blagoslovljena bila,“ svi smo joj zajedno otpozdravili, èak i Heath.
Lenobia je zatvorila vrata za sobom i nekoliko trenutaka nitko ništa nije
rekao. Mislim da smo svi pomalo bili ošamuæeni i da nam nije do kraja
ušla u glavu èinjenica da æemo doista otputovati u Italiju i tamo se obratiti
Visokom vampyrskom vijeæu. Ili da æu mu se barem ja obratiti. Ma,
kvragu. Morat æu govoriti pred Visokim vampyrskim vijeæem. Ili æu se
možda samo popeti onamo, stati pred sve te stare, moæne vampice i onda
dobiti najgori moguæi proljev i ukakati se u gaæe. Nego što. To bi svakako
stavilo dubok dojam na Vijeæe. Jedinstvena bi bio samo jedan od epiteta
koju bi mi nadjenuli.
Jackovo me pitanje prekinulo usred tog poluhisteriènog internog
blebetanja.
„Što æemo s Vojvotkinjom i maèkama?“
Pogledala sam Nalu koja je zdušno prela pokraj mene i rekla:
„Ajoj.“
„Ne možemo ih povesti,“ rekao je Stark. „Nema nikakvog naèina.“ Zatim
je dodao, zvuèeæi sliènije sebi: „Premda æe biti jako ljute kada se vratimo.
Pogotovo ove maèke. Maèke se znaju duriti.“
MIN@
201
Afrodita je frknula.
„Meni govoriš. Jesi upoznao moju maèku? Kad smo veæ kod toga, idem
provesti malo ugodnih trenutaka s njom i usput si uzet nešto za jelo i
spakirat se.“ Uputila je Dariusu stidljiv smiješak. „Ako bi se htio
pridružiti tim ugodnim trenucima, pozvan si.“
„Ne treba me dvaput pitati,“ rekao je. „Blagoslovljena bila, Sveæenice,“
kazao mi je, pa primio Afroditu za ruku i otišao s njom u njenu sobu da
tamo rade stvari koje bi jedino Božica htjela znati.
„Bolje da se i mi pobrinemo za naše stvari,“ rekao je Damien.
„Ne mogu vjerovati da smijemo ponijeti samo jednu školsku torbu odjeæe.
Pa gdje æe mi stati sve cipele?“ upitao ga je Jack.
„Mislim da ne bi trebalo ponijeti više od jednog para cipela,“ rekao mu je
susretljivo Heath.
Jack je još užasnuto uzdisao dok su on i Damien odlazili.
Tako sam ostala sa Starkom i Heathom i Stevie Rae.
Prije nego što je situacija stigla postati mega-nelagodna, Stark me
iznenadio rekavši:
„Heath. bi li ti spavao sa Zoey?“
„Hej, stari, što se mene tièe, ja bih uvijek vrlo rado spavao sa Zoey.“
Bubnula sam ga u mišicu, ali on se svejedno debilno iscerio.
„A što æeš ti?“ upitala sam Starka.
Nije me htio pogledati u oèi.
„Volio bih obiæi školsku ogradu prije nego što svane, i vidjeti treba li
Lenobiji pomoæ oko organiziranja i dogovaranja. A onda æu nešto
pojesti.“
„Gdje æeš spavati?“
„U mraku.“ Okrenuo se prema meni i formalno naklonio s desnom šakom
na prsima. „Blagoslovljena bila, moja gospo.“
Prije nego što sam mu stigla išta više reæi, otišao je.
Ostala sam zbunjeno šutjeti.
„Pošizio je zbog Afroditine vizije,“ rekla je Stevie Rae, ustala s mog
kreveta i krenula kopati po ladicama koje su pripadale njoj prije nego što
je umrla i onda neumrla.
Bilo mi je drago što sam tada natjerala Neferet i vampove da mi vrate dio
njenih stvari, tako da je sada doista i imala po èemu kopati.
„Ne daj da te Stark povrijedi, Zo,“ rekao je Heath. „On se ljuti na sebe. a
ne na tebe.“
„Heath, zahvalna sam ti na tome što želiš da se osjeæam bolje, ali da znaš
da mi je preèudno što Starku držiš svijeæu.“
MIN@
202
„Hej, ma držim ja tebi svijeæu, beba!“ Bubnuo me ramenom, a onda se
natenane protegnuo sa skroz oèitim namjerama i zatim me obgrlio jednom
rukom.
„Eh, Heath, možeš mi uèinit jednu velikaèku uslugu?“ upitala ga je Stevie
Rae.
„Jasna stvar!“
„Možeš skoknuti do kuhinje to ti se ide kroz zajednièki boravak, pa
nadesno i probati nam skemijat nešto za jelo? Tamo u hladnjacima uvijek
ima hrpetina stvari za slaganje sendvièa. Možeš potražiti i èips, al po svoj
prilici neæeš proæi bolje od vreæice pereca ili onih zdravih peèenih èipsa.“
„Bljak,“ rekli smo Heath i ja u isti mah.
„Onda, je li to okej? Možeš nam to napravit?“
„Mogu, Stevie Rae, nemaš frke.“
Heath me zagrlio i dao mi veliku pusu u èelo, a onda skoèio s kreveta. Na
vratima se osvrnuo prema Stevie Rae sa širokim osmijehom i rekao:
„Samo, iduæi put kad budeš htjela nasamo poprièati sa Zo, dovoljno je da
to samo kažeš. Èovjek sam i igram nogomet, ali stvarno nisam glup.“
„Imat æu to na umu za iduæi put,“ rekla je.
Namignuo mi je i otišao.
„Božice, on stvarno ima puno energije,“ rekla sam.
„Z, ne mogu otputovat u Italiju sa svima vama,“ izvalila je Stevie Rae bez
ikakva uvoda.
„Šta? Pa moraš! Ti si zemlja. Moram imati cijeli krug sa sobom dok sam
tamo.“
„Izricala si ga veæ i bez mene. Afrodita se može ukljuèit ako joj
pomogneš.“
„Ona ne može biti zemlja. Ošamuti je,“ rekla sam.
„Ali znam da si joj veæ znala dati duh, i prošlo je bez problema. Samo joj
opet daj duh.“
„Stevie Rae, trebam te.“
Moja najbolja prijateljica pognula je glavu, djelujuæi potpuno poraženo.
„Molim te, molim te, nemoj mi to govoriti. Moram ostati tu. Uopæe
nemam izbora. Crveni poèetnici me trebaju još više nego ti.“
„Ne, više te ne trebaju,“ rekla sam joj usrdno. „Ovdje su, u školi, uz cijelu
hrpu odraslih vampova. Makar se ti odrasli vampovi skroz èudno
ponašaju, veæ sama njihova blizina bit æe dovoljna da sprijeèi da tvoji
klinci poènu odbacivati Promjenu.“
„Nije samo stvar u tome. Nije samo stvar u njima.“
„O, ne! Stevie Rae, pa ne misliš valjda još uvijek na one loše poèetnike.“
MIN@
203
„Ja sam njihova Nadsveæenica,“ tiho je rekla, preklinjuæi me oèima da je
shvatim. „Oni su moja odgovornost. Dok tebe ne bude bilo, prije nego što
budeš primorana siæi onamo i napraviti im nešto grozno, mogu bar još
jednom pokušati doprijeti do njih natjerati ih da se vrate svojoj
ljudskosti.“
„Stevie Rae…“
„Zoey! Slušaj me! To je pitanje izbora. Ja sam donijela pravi. Stark je
donio pravi. I svi klinci koji su tu odluèili su krenuti pravim putem a mi
smo nekada bili loši. Ko što kažeš, znaš i sama kako nam je nekad užasno
bilo, ali to se promijenilo. Mi smo sada drukèiji jer smo izabrali da
budemo drukèiji. Htjela ne htjela, moram vjerovati da i ti drugi klinci
mogu izabrati dobro. Samo me pusti da pokušam.“
„Ne znam baš. Što ako ti uèine nešto nažao?“
Stevie Rae se nasmijala, a kratke plave kovrèe zanjihale su joj se oko
ramena.
„Ma daj, vrapca ti, Z! Ne mogu oni meni ništa. Oni su unutar zemlje. Ako
mi pokušaju nešto izvesti, mogu ja pozvati svoj element da ih razvali ko
mlade majmune, i oni to dobro znaju.“
„Možda im je bilo suðeno da umru, pa im se zato ljudskost nikako ni
može vratiti,“ rekla sam tiho.
„Ne mogu vjerovati u to, barem ne zasad.“
Stevie Rae je otišla do svog nekadašnjeg kreveta i sjela prekoputa mene,
baš kao nekada, prije nego što se cijeli svijet poèeo urušavati oko nas.
„Htjela bih da mogu s tobom. Stvarno bih htjela. Ti vrapca, Z, pa tebi
prijeti veæa opasnost nego meni A1i moram postupiti kako treba, a to
znaèi da trebam pokušati doprijeti do tih drugih klinaca i pružiti im još
jednu priliku. Možeš me shvatiti?“
„Da, mogu. Ma kad sam te se stvarno strašno uželjela i baš bih voljelu da
odeš sa mnom.“
Oèi Stevie Rae ispunile su se suzama.
„I ja sam se tebe uželjela, Z Grozno mi je bilo dok sam morala èuvati
tajne pred tobom. Ma kad sam se strašno bojala da neæeš to shvatiti.“
„Znam ja kako je to kada se èuvaju tajne. Koma je.“
„Ozbiljno, i to je malo reèeno,“ rekla je. „Još uvijek smo najbolje
prijateljice, je li tako?“
„Uvijek æemo biti najbolje prijateljice,“ rekla sam joj.
Bacila se na mene sa širokim osmijehom i tako smo se èvrsto poèele grliti
da se Nala probudila, gunðajuæi na nas kao da je neèija mama.
Heath je odluèio upravo u tom trenutku banuti natrag u sobu.
MIN@
204
„Naruèja punog hrane,“ zastao je i blenuo. „To! Umro sam i otišao u
žensko-ženski raj!“
„Za Boga miloga!“ rekla sam.
„Heath, pokvaren si ko crknuta beštija ko smrdljivi, odvratni, pregaženi
tvor na cesti usred ljeta.“
„A fuuj, kako odvratno,“ rekla sam joj.
„Šta æeš, takav je tvoj deèko.“
„Ali donio sam vam hranu,“ rekao je.
„Pa dobro, oprošteno ti je,“ rekla sam.
„Hej, èisto da znaš, ja æu spavati tu s vama, u svom starom krevetu. I zato,
da se niste šlatarili i barili, jer meni to nikako nije u redu.“
Stevie Rae je to kazala Heathu, ali ja sam joj odgovorila.
„Eh, za djevojke koje se bare sa svojim deèkima dok u sobi ima drugih
djevojaka imam samo dvije rijeèi: Nije okej. Zato se ne trebaš brinuti da
æe se kod nas dogoditi nešto takvo.“
Potapšala sam svoj krevet.
„Heath æe se pristojno ponašati, jer smo nas dvoje veæ razgovarali o tome
kako se naš odnos temelji na neèemu veæem od seksa. Je li tako, Heath?“
Stevie Rae i ja poèele smo ga probadati pogledima.
„Tako je. Žalosno i tragièno, ali tako je,“ priznao je preko volje.
„Onda dobro. Idemo jesti, onda æu pomoæi Z da se spakira, a nakon toga
se možemo malo naspavati. Napokon,“ rekla je Stevie Rae.
* * * *
Upravo sam poèela tonuti u san, èvrsto sklupèana u Heathovu snažnom,
poznatom zagrljaju, kad mi je palo na pamet:
Heath stvarno ne može s nama.
„Heath,“ prošaptala sam. „Moramo razgovarati.“
„Predomislila si se oko onoga da se ne smijemo bariti?“ uzvratio mi je
šaptom.
Bubnula sam ga laktom.
„Jao, šta je sad?“ rekao je.
„Ne bih htjela da se naljutiš, ali stvarno ne možeš sa mnom u Italiju.“
„Ma vraga ne mogu.“
„Roditelji ti nikada ne bi dopustili da propustiš toliko nastave.“
„Imamo zimski raspust.“
MIN@
205
„Ne, imali ste raspust zbog ledene oluje. Oluja je pri kraju. Nastava æe se
nastaviti za dan-dva,“ rekla sam.
„Onda æu nadoknaditi zadaæe nakon što se vratim.“
Pokušala sam drugaèiju taktiku.
„Moraš ostati ovdje i posvetiti se svojim ocjenama. Ovo ti je zadnje
polugodište prije odlaska na faks. Ako si sada pokvariš ocjene, pokvarit
æeš si i stipendiju.“
„Èuj, to ti je jednostavno. Broken Arrow ima onaj internetski imenik,
sjeæaš se?“
„Kao da bih mogla zaboraviti nešto tako totalno iritantno gdje su mi starci
mogli svaki Božji dan škicati ocjene i provjeravati koje zadaæe moram
napisati?“ Zatim sam èvrsto stavila jezik za zube, jer sam shvatila što sam
to upravo rekla.
„Vidiš! Mogu skidati zadaæe s interneta. Neæu izgubiti korak. Možeš mi
èak i ti pomoæi. Ili, što je još bolje, može mi Damien pomoæi. Bez uvrede,
Zo, ali mislim da je on bolji uèenik od tebe.“
„Znam ja da je bolji, ali nije u tome poanta. Roditelji te nipošto neæe
pustiti da odeš.“
„Ne mogu me sprijeèiti. Osamnaest mi je godina.“
„Heath, molim te. Veæ mi je sasvim dovoljno grozno zbog sve kakice
koju sam ti donijela u život. Ne tjeraj me još da ti upropastim zadnji
semestar škole, priuštim zabranu izlazaka sve do odlaska na faks, i povrh
toga dovedem život u opasnost.“
„Veæ sam ti rekao da se znam brinuti za sebe,“ rekao je.
„Pa dobro, daj da naðemo kompromis. Nazovi roditelje kad se probudimo
i pitaj ih smiješ li otputovati sa mnom u Italiju. Ako kažu da smiješ, onda
ideš sa mnom. Ako kažu da ne smiješ, ostat æeš ovdje i odvuæi tu svoju
guzicu natrag u školu.“
„Moram im isprièati i za Kalonu i sve to?“
„Mislim da ne bi bilo naroèito pametno da šira javnost sazna da jedan pali
besmrtnik i jedna sluðena bivša Nadsveæenica pokušavaju zavladat
svijetom. Tako da im taj dio baš i ne moraš isprièati.“
Malo je oklijevao, a onda rekao:
„Okej, mogu živjeti s tim.“
„Obeæavaš?“
„Obeæavam.“
„Dobro, jer slušat æu cijeli razgovor, tako da mi neæeš moæi ništa kakati.“
„Znaš da se to tako ne kaže, Zo.“
„Ja to tako kažem. Daj spavaj, Heath.“
MIN@
206
Èvršæe me zagrlio.
„U srcu si mi, Zo.“
„I ti si meni u srcu.“
„Bit æeš sigurna uz mene.“
Zaspala sam s Heathovim rukama oko sebe i smiješkom na licu, a
posljednja svjesna misao bila mi je kako mi on snažno djeluje i kako æu
mu morati reæi da mi je stvarno drago što se nastavio brinuti da ostane
mišiæav.
Sljedeæa mi misao nije bila svjesna i nipošto nije umirujuæe djelovala na
mene:
Kvragu, kako to da sam opet na krovu ovog dvorca?

Trideseto poglavlje
ZOEY
Bio je to isti onaj krov dvorca; oko toga nisam imala nikakve dvojbe.
Svježiji povjetarac mirisao po zrelim naranèama kojih su krošnje
voænjaka bile pune. Na sredini je stajala ista ona fontana u liku gole žene,
iz èijih se podignutih ruku voda slijevala u kaskadama. Sada, kad sam je
opet vidjela, shvatila sam zašto mi je prije bila poznata. Podsjeæala me na
Nyx, ili bar na jedno od lica koja sam vidjela na Božici.
A onda sam se sjetila onoga što sam saznala o ovome mjestu da je tu u
davnini bilo smješteno prvotno Visoko vampyrsko vijeæe, tako da mi je
sasvim imalo smisla što ova fontana izgleda kao naša Božica. Htjela sam
sjesti uz nju i duboko udahnuti mirise agruma i morskog zraka. Nisam se
htjela okrenuti kamo me utroba tjerala i ugledati onoga koga sam znala
da æu ugledati. Ali, poput grude snijega na obronku, nisam mogla
obuzdati lavinu koja me ponijela, pa sam se okrenula u smjeru svoje duše.
Kalona je kleèao uz rub nazubljenog krova dvorca. Bio mi je okrenut
leðima. Na sebi je imao, ili toènije, nije imao istu onu odjeæu kao i kad
smo prošli put tu bili traperice i ništa drugo izuzev njih. Tamna su mu
krila bila spuštena oko tijela, tako da su mu se vidjela samo bronèana
ramena. Glava mu je bila pognuta i djelovao je kao da nije svjestan moje
prisutnosti. Kao da ih ne mogu sprijeèiti, moje su noge pošle prema
njemu, a kad sam mu se poèela približavati, shvatila sam da kleèi toèno na
mjestu odakle sam se bacila s krova.
Dospjela sam blizu njega kad sam primijetila da napinje ramena. Krila su
mu šušnula, a onda je podigao glavu i osvrnuo se.
Plakao je. Suze su mu ostavljale mokre tragove niz lice. Djelovao je
smoždeno, slomljeno, posve utuèeno. Ali èim me ugledao, izraz mu se
promijenio. Licem mu se razlegla tako nevjerojatna radost da mi je od
njegove neusporedive ljepote doslovce zastao dah. Ustao je, oduševljeno
kliknuo i krenuo prema meni.
Mislila sam da æe me primiti u zagrljaj, ali u posljednjem se trenutku
suzdržao, tako da je podigao samo jednu ruku kao da mi namjerava
dotaknuti obraz, ali prsti su mu zastali tik nad mojom kožom i naèas se
tako zadržali, a onda mu je ruka pala natrag uz bok, ne dotaknuvši me.
„Vratila si se.“
„Snovi nisu stvarni. Nisam poginula,“ rekla sam mu, premda mi je bilo
teško govoriti.
MIN@
208
„Predio snova dio je Onog Svijeta; nikad ne podcjenjuj moæ ovdašnjih
zbivanja.“ Otro je obraze nadlanicom i opet me iznenadio kad se tiho,
postiðeno zasmijuljio. „Sigurno ti moje ponašanje djeluje budalasto. Znao
sam da nisi poginula, naravno. A ipak, djelovalo mi je tako stvarno tako
užasno poznato.“
Buljila sam u njega, ne znajuæi što da kažem. Ne znajuæi kako da reagiram
na ovo izdanje Kalone koje je izgledalo i ponašalo se sliènije anðelu nego
demonu. Podsjetio me na onog Kalonu koji se predao Ayi, svojevoljno
ušavši u zamku njena zagrljaja s ranjivošæu koja me još uvijek proganjala.
Djelovao mi je upravo suprotno nego kad sam se prethodni put zatekla
ovdje, kad je bio sav superzavodljiv, kad me nije prestajao pipati, i...
Pogledala sam ga stisnutih oèiju.
„Kako sam se toèno uspjela opet naæi ovdje? Ne spavam sama, a nisam ni
djevojkom. Mislim, nisam s nekom prijateljicom, brzo sam se ispravila.
Spavam u naruèju ljudskog deèka s kojim sam se Utisnula. Nas dvoje smo
svakako više od obiènih prijatelja. Ti ne bi smio imati pristup ovamo.“
Pokazala sam prstom na svoju glavu.
„Nisam u tvojoj glavi. Nikad me nisi pozvala u svoje snove. Prizivam
tvoju suštinu sebi. Nametnuo sam ti se samostalno i potpuno nepozvano s
tvoje strane.“
„Nisi to prije rekao.“
„Prije sam ti lagao. Sada ti govorim istinu.“
„Zašto?“
„Razlog je isti onaj iz kojega sam te uspio privuæi ovamo u snu, premda
ležiš u zagrljaju drugoga. Ovaj put prvi put dosad moji su motivi èasni.
Nemam namjeru manipulirati tobom. Nemam te namjeru zavoditi. I
govorit æu ti iskljuèivo istinu.“
„Kako možeš oèekivati da povjerujem u to?“
„Priroda istine ne mijenja se ovisno o tome vjeruješ li ti u nju ili ne. Ovdje
si, Zoey, kada ovdje ne bi smjela biti. Ne pruža li ti to dovoljan dokaz?“
Zagrizla sam si usnu.
„Ne znam. Ne znam kakva pravila ovdje vrijede.“
„Ipak, znaš kakvu snagu ima istina. Pokazala si mi je sama za vrijeme
svojeg prethodnog posjeta. Zar ne možeš posegnuti za tom snagom i
procijeniti vjerodostojnost onoga što ti govorim?“
Zahvaljujuæi Damienu, znala sam da se pojam vjerodostojnosti odnosi na
istinu, tako da nisam stajala i grizla si usnu s upitnim izrazom lica zbog
toga što nisam shvaæala na što misli. Imala sam upitan izraz samo zato što
nisam znala kako da mu odgovorim. Kalona me potpuno zbunjivao.
MIN@
209
Napokon sam zaustila da mu kažem da ne mogu raèunati na snagu istine
kad pojma nemam o èemu to možda laže, ali on je podigao ruku i
sprijeèio da progovorim.
„Jednom si me pitala jesam li oduvijek ovakav, a ja sam ti uzvratio samo
izvrdavanjem i laganjem. Danas bih ti volio podastrijeti istinu. Hoæeš li
mi to dopustiti, Zoey?“
Opet me nazvao imenom Zoey! Nijedanput me nije oslovio kao Ayu što
je inaèe jako volio. I nije me ni dotaknuo. Ni na trenutak.
„Ne..ne znam,“ zamucala sam debilno i ustuknula za pola koraka
oèekujuæi da se prestane ponašati kao pravi dobrica i opet postane ona
zavodljivi besmrtnik. „Što mi to misliš pokazati?“
Prekrasne jantarne oèi potamnjele su mu se od tuge. Odmahnuo je
glavom.
„Ne, Zoey. Ne trebaš se bojati da æu te pokušati obljubiti. Kad bih
pokušao prijeæi s istine na zavoðenje, ovaj bi se svijet raspao i zatekla bi
se kako se budiš u naruèju drugoga. Ako želiš da ti pokažem ono što bi
trebala vidjeti, valja ti samo primiti me za ruku.“ Ispružio ju je prema
meni, snažnu i naizgled posve normalnu.
Oklijevala sam.
„Kunem ti se da te moja koža neæe opeæi hladnom snagom požuda koju
osjeæam prema tebi. Znam da nemaš razloga za povjerenje u mene pa te
molim da se samo pouzdaš u istinu. Dodirni me, i vidjet æeš da i ne
lažem.“
Ovo je samo san, podsjetila sam se. Ma što on govorio o Onom Svijetu,
san je samo san. Ovo nije stvarno. Ali istina je stvarna, bilo u snu, bilo n
javi, a žalosna je istina glasila da sam ga htjela primiti za ruku. Htjela san
vidjeti što mi je to on tako silno želio pokazati.
I tako sam podigla ruku i pritisnula svoj dlan na njegov.
Kazao mi je istinu. Prvi me put njegova koža nije sledila od strasti i moæi
koje nikako nisam mogla prihvatiti, premda se nisam mogla natjerati ni da
ih potpuno odbacim.
„Želio bih ti pokazati svoju prošlost.“
Onom rukom kojom nije držao moju mahnuo je ispred nas, kao da briše
neki nevidljivi prozor, jedanput, dvaput, triput. Zatim se zrak zalelujao,
zaèulo se grozno paranje i nešto se rastvorilo pred nama, kao da se to
otrgnuo komad predjela snova.
„Ugledaj sada istinu!“
MIN@
210
Na njegovu zapovijed procjep na nebu je zatitrao i onda sam, kao da se
iznenada upalio veliki televizor s ravnim ekranom, poèela promatrati
prizore iz Kalonine prošlosti.
Od ljepote prve scene zastao mi je dah. Ugledala sam Kalonu, polugolog
kao i uvijek, samo što je ovaj put u ruci držao dug, opasan maè, dok mu je
još jedan bio spremljen u koricama privezanim uz leða, a krila su mu bila
posve bijela! Stajao je pred velebnim ulazom u neki mramorni hram.
Izgledao je opasno i plemenito slika i prilika istinskog Ratnika. Izraz lica
mu se zatim poèeo smekšavati, a kad mu je ta žena prišla po stubama
hrama, osmjehnuo joj se s oèitim obožavanjem.
Sretan susret, Kalona, Ratnièe moj.
Njezin je glas odjeknuo s jezovitom prepoznatljivošæu iz moje prošlosti i
zgranuto sam uzdahnula. Smjesta sam je prepoznala.
„Nyx!“ kriknula sam.
„Uistinu,“ rekao je Kalona. „Ja sam bio Zavjetom obvezani Ratnik Nyx.“
Kalona iz vizije ušao je za svojom Božicom u njen hram. Prizor se
promijenio, i odjednom sam ugledala Kalonu kako se s oba maèa bori
protiv neèega što nisam uspijevala razaznati. Stvor je bio crn i stalno je
mijenjao oblik. U jednom je trenutku bio golema zmija, u drugom
razjapljena usta prepuna svjetlucavih zuba, dok bi u iduæem izgledao kao
odvratno paukoliko stvorenje s kandžama i oènjacima.
„Što je to?“
„Samo jedan vid zla.“ Kalona je to polako izgovorio, kao da mu je bilo
teško izreæi te rijeèi.
„Ali, zar se nisi nalazio u kraljevini same Nyx? Kako zlo može doprijeti
onamo?“
„Zlo je svugdje, kao što je i dobro svugdje. Tako su svijet i Onaj Svijet
sazdani. Ravnoteže mora biti, èak i u kraljevini same Nyx.“
„Zbog toga joj je trebao ratnik?“ upitala sam ga, gledajuæi kako se prizor
opet mijenja i sad pokazuje Kalonu kako blistavobijelih krila hoda za
Nyx, dok ona šeta bujnom livadom. Oèi mu se ni trenutka nisu uspijevale
smiriti, jer su neprestano pregledavale podruèje oko Božice i iza nje. U
ruci je držao jedan isukan maè. Drugi mu je spremno poèivao u koricama.
„Da, zbog toga joj treba ratnik,“ rekao je.
„Treba.“ Okušala sam tu rijeè, a onda uspjela prijeæi pogledom s prizora
iz Kalonine prošlosti na Kalonu u sadašnjosti. „Ako joj ratnik još uvijek
treba, zašto si ti onda tu, a ne tamo?“
Stisnuo je èeljust i bol mu je ispunila oèi. Odgovorio mi je slomljenim
glasom.
MIN@
211
„Pogledaj onamo, i vidjet æeš istinu.“
Opet sam poèela promatrati te promjenjive prizore i ugledala Nyx kako
stoji ispred Kalone. On je kleèao pred njom i plakao, baš kao u trenutku
kad sam ušla u ovaj san. Ovo utjelovljenje Nyx tako me podsjetilo na
Marijin kip u špilji sestara benediktinki da sam se trznula od šoka. Ali pri
boljem pogledu razaznala sam da nije sve kako treba s Nyx. Umjesto
spokojne ljepote Marije èasnih sestara, ova Nyx je imala tvrd izraz lica, i
djelovala mi je nekako kamenitije od kipa.
Molim te, nemoj, Božice moja. Kalonin je glas dopro do nas. Zvuèao je
kao da preklinje.
Nije to do mene, Kalona. Ti imaš izbor u ovome. Èak i svojim Ratnicima
dajem slobodnu volju, premda ne tražim da je mudro koriste. Zgranula me
hladnoæa u glasu Nyx. Naèas me doslovce podsjetila na ton glasa koji je
nekada imala Afrodita.
Ne mogu si pomoæi. Stvoren sam da ovo osjetim. Nije rijeè o slobodnoj
volji. Nego o predodreðenju.
Pa ipak, kao tvoja Božica kažem ti da to što ti jesi nije predodreðeno.
Vlastita te volja oblikovala.
Ne mogu utjecati na ono što osjeæam! Ne mogu utjecati na ono što jesam!
Ti se, Ratnièe moj, varaš; stoga moraš platiti za posljedice svoje greške.
Nyx je podigla savršenu ruku i pucnula prstima prema Kaloni. Ratnik je
odletio nauznak s koljena i poèeo se preko glave tumbati kroz prostor.
Kalona je padao.
Ja sam to gledala.
Gledala sam ga kako vrišti i koprca se u mukama dok pada i pada i pada.
Kad je napokon tresnuo smožden, skršen i krvav na neko bujno zeleno
polje koje me podsjetilo na Visoku travnatu preriju, krila mu više nisu bila
onako bijela, nego vrano crna kao danas.
S krikom prepunim boli, Kalona je podigao ruku i obrisao tu viziju
prošlosti. Dok je zrak pred nama titrao i zatim se opet pretvarao u vrt na
krovu dvorca, pustio mi je ruku, odmaknuo se od mene i sjeo na klupu
pod krošnjom jedne naranèe. Ništa nije rekao. Samo je sjedio i gledao
prema iskrièavom plavetnilu Sredozemlja.
Došla sam do njega, ali nisam sjela. Zastala sam pred njim i poèela ga
promatrati, kao da oèima zaista mogu prosuditi istinu.
„Zbog èega te izbacila? Što si to uèinio?“
Pogledao me u oèi.
„Previše sam je volio.“ Glas mu je bio do te mjere lišen emocija da je
zvuèao poput duha.
MIN@
212
„Kako je moguæe previše voljeti svoju Božicu?“ automatski sam ga
upitala, dok mi je oèiti odgovor veæ padao na pamet. Postoje razne vrste
ljubavi to sam i predobro znala. Kalona je oèito prema Nyx gajio onu
pogrešnu vrstu.
„Bio sam ljubomoran. Èak sam i Ereba mrzio.“
Zgranuto sam trepnula. Ereb je bio priležnik Nyx, njen vjeèni ljubavnik.
„Prekršio sam dani zavjet zbog ljubavi prema njoj. Tako sam bio
opsjednut njome da je više nisam mogao štititi. Podbacio sam kao njezin
Ratnik.“
„Pa to je grozno,“ rekla sam, misleæi na Starka. On mi se zavjetovao tek
neki dan, a veæ sam znala da bi se osjeæao kao da mu je otrgnut dio duše u
sluèaju da me ne uspije zaštititi. A koliko je dugo Kalona bio Ratnik Nyx?
Vjekovima? Koliko traje komad vjeènosti?
U nevjerici sam shvatila da mi je žao Kalone. Nije mi ga smjelo biti žao!
Da, dobro, srce mu se slomilo i pao je iz kraljevine Božice, ali nakon toga
je postao negativac. Pretvorio se u ono zlo protiv kojeg se nekada borio.
Kimnuo je glavom i, kao da mi je èuo misli, rekao:
„Radio sam grozote. Radio sam ih i dalje. Promijenio sam se pri padu.
Tako sam dugo nakon toga bio sav obamro iznutra. Tragao sam i tragao,
vijek za vijekom, ne bih li našao nešto, neku koja æe zalijeèiti tu krvavu
ranu koju mi je Nyx ostavila unutar duše, unutar srca. Kada sam je
pronašao, nisam znao da nije stvarna, da je ona tek opsjena sazdana da me
zarobi. Drage sam joj volje ušao u zagrljaj. Znaš li da je plakala kad se
oblikom poèela vraæati u glinu od koje je bila stvorena?“
Tijelo mi se trgnulo. Znala sam o èemu to govori. Iskusila sam to zajedno
s njom.
„Da.“ Glas mi je bio tek opor šapat. „Sjeæam se toga.“
Zgranuto je razrogaèio oèi.
„Sjeæaš se? Nosiš Ayine uspomene u sebi?“
Nisam htjela priznati dokle sežu Ayine uspomene koje nosim u sebi, ali
znala sam da ne mogu lagati. Zato sam smislila komadiæ istine i prenijela
mu ga kratkim i šturim rijeèima.
„Tek jednu. Sjeæam se samo rastakanja. I sjeæam se kako je Aya plakala.“
„Drago mi je da se ne sjeæaš nièega više, jer njezin je duh još dugo ostao
sa mnom, zarobljen u tome mraku. Nisam je mogao dotaknuti, ali osjeæao
sam je uza se. Mislim da jedino zbog nje nisam poludio.“
Drhtaj je prostrujao njegovim tijelom i vidjela sam da poèinje dizati ruke,
kao da doslovce želi odgurnuti tu uspomenu od sebe. Dugo je samo šutio.
Mislila sam da je možda završio preprièavanje prošlosti, i upravo sam
MIN@
213
kroz šok i nevjericu u glavi nastojala pronaæi pitanje koje bih mu
postavila, kad je opet progovorio.
„Zatim Aye više nije bilo. Tada sam poèeo zazivati. Šaptom sam svijetu
prenosio svoju potrebu za slobodom, i svijet me napokon èuo.“
„Zar ne bi bilo toènije reæi da te Neferet èula?“
„Istina je da me ona èula, ali nije jedino Tsi Sgili odgovorila na moj zov.“
Odmahnula sam glavom.
„Nisi me ti pozvao u Kuæu Noæi. Nyx me Obilježila. Zbog toga sam
ondje.“
„Je li? Moram zboriti iskljuèivo istinu da nam se san ne bi rastoèio, pa te
neæu pokušati uvjeriti pretvaranjem da znam više nego što zaista znam.
Reæi æu ti samo u što vjerujem, a doista vjerujem da si me ti takoðer èula.
Ili da je barem onaj dio tebe koji je nekoæ bila Aya èuo i prepoznao moj
glas.“ Zastao je, pa dodao: „Možda je ruka Nyx vodila tvoje ponovno
utjelovljenje. Možda te Božica poslala da…“
„Ne!“ Nisam to više mogla slušati. Srce mi je tako silovito tuklo da sam
mislila da æe mi izletjeti iz grudnog koša. „Nyx me nije poslala tebi, baš
kao što ja zapravo nisam Aya. Nije važno što u sebi nosim neku tamo
uspomenu koja potjeèe od nje. U ovom sam životu ja prava djevojka,
slobodne volje i vlastite svijesti.“
Lice mu je opet promijenilo izraz. Oèi su mu se smekšale kad mi se
nježno osmjehnuo.
„Znam ja to, Zoey, i zbog toga tako patim zbog osjeæaja koje gajim prema
tebi. Probudio sam se iz zemlje u želji za onom djevom koja me zarobila,
a pronašao sam djevojku slobodne volje koja se bori protiv mene.“
„Zašto ovo radiš? Zašto ovako zvuèiš? Nisi ti stvarno ovakav!“ poèela
sam se derati na njega, nastojeæi vikanjem rastjerati taj užasni, prekrasni
osjeæaj koji su njegove rijeèi stvarale u meni.
„To se dogodilo kad si se bacila odavde. Vidio sam sebe kako iznova
padam, i u toj sam viziji takoðer vidio kako mi se srce iznova slama. To
mi je bilo nesnosno. Zarekao sam se samome sebi da æu ti pokazati istinu,
uspijem li te još jedanput privuæi sebi.“
„Ako je to zaista toèno, onda moraš znati da si se pretvorio u ono zlo
protiv kojeg si se nekad borio.“
Odmaknuo je pogled od mene, ali ne prije nego što sam mu primijetila
sramotu u oèima.
„Da. Znam ja to.“
„Ja sam izabrala drugaèiji put. Ja ne mogu voljeti zlo. I to je istina,“ rekla
sam.
MIN@
214
Oèi je istog trenutka opet upro u mene.
„A ako odluèim odbaciti zlo? Što onda?“
Njegova su me pitanja potpuno smela, pa sam blebnula prvo što mi je
palo na pamet.
„Ne možeš odbaciti zlo dokle god si s Neferet.“
„Što ako sam zao samo dok sam s Neferet? Što ako prava istina glasi da
bih mogao izabrati dobro kad bih bio s tobom?“
„Nemoguæe.“ Poèela sam zdušno odmahivati glavom, amo-tamo.
„Zašto kažeš da je to nemoguæe? To se veæ dogodilo. Znaš to i sama, jer
je dobro izabrano upravo zbog tebe. Dokaz je tome onaj ratnik koji ti je
prisegnuo na vjernost.“
„Ne. Ovo tvoje izdanje nije stvarno. Ti nisi Stark. Ti si pali besmrtnik,
ljubavnik Neferet. Silovao si žene porobljavao ljude ubijao ih. Tvoji su
sinovi zamalo ubili moju baku. Jedan od njih je preklao profesoricu
Anastaziju!“ Hvatala sam se svih negativnih stvari koje su mi padale na
pamet i obasipala ga njima. „Poèetnici i profesori u Kuæi Noæi zbog tebe
su poèeli sumnjati u Nyx. Još uvijek se ne ponašaju kako treba. Bio to
njihov izbor ili ne, prepuni su straha i mržnje i ljubomore, baš kao i ti dok
si bio uz Nyx!“
Ponašao se kao da mu ne vrištim ravno u lice. Jednostavno mi je rekao:
„Spasila si Starka. Zar ne možeš spasiti i mene?“
„Ne!“ vrisnula sam.
I uspravno sjela u krevetu.
„Zo, sve je okej. Držim te.“ Heath je ležao uz mene, trljajuæi si jednom
rukom krmelje iz oèiju a drugom me milujuæi po leðima.
„O, Božice,“ rekla sam, ispuhujuæi dug, drhtav uzdah.
„Što je bilo? Ružan san?“
„Da, da. Èudan, ružan san.“ Bacila sam pogled na krevet prekoputa
svoga. Stevie Rae je nepomièno ležala. Nala je ležala sklupèana uz njeno
rame. Okrenula je glavu i kihnula na mene. „Izdajnice,“ rekla sam joj,
ulažuæi krajnji napor da opet zvuèim normalno.
„Dobro, onda samo opet spavaj. Ovo mijenjanje dana za noæ napokon mi
poèinje sjedati i htio bih zadržati kondiciju za to,“ rekao je Heath, šireæi
ruke da se opet zavuèem u njih.
„Okej, da, oprosti.“ Ponovno sam legla i sklupèala se u položaj
zastrašujuæe slièan fetusnom.
„Samo opet spavaj,“ ponovio je Heath, zijevajuæi od uha do uha. „Spavaj
kako treba.“
Dugo sam još ostala ležati, oèajnièki se nadajuæi da je to istina.

Trideset prvo poglavlje
ZOEY
Kad smo se probudili pred smiraj dana nisam mogla podnijeti pomisao na
Kalonu i onaj san, pa sam se okomila na Heatha.
„Okej, vrijeme je da nazoveš mamu i tatu, pa da ti oni kažu da se kupiš
kuæi.“
„Jesi okej, Z?“ upitala me Stevie Rae dok si je brisala kosu ruènikom.
Nas dvije smo natrpale moju školsku torbu stvarima dok se Heath tuširao,
a onda se naizmjence spremile. Od njena sam pitanja shvatila da cijelo to
vrijeme na sve što su ona ili Heath rekli nisam davala više od nemuštih
jednosložnih odgovora.
„Aha. Okej sam. Samo æe mi Heath faliti,“ to je sve, slagala sam joj.
Okej, dobro, to nije doslovce bila laž, jer sam znala da æe mi Heath faliti
dok budemo u Italiji, ali to nije bio razlog zašto mi nije bilo do razgovora.
Kalona je bio razlog zašto mi nije bilo do razgovora. Bojala sam se da æe
mi, ako kažem previše, sinoænji san pokuljati iz usta, pa æu sve izbrbljati
Stevie Rae, a nisam to htjela napraviti pred Heathom. Ne, èak ni to nije
bio cijeli razlog. Nisam nikome htjela isprièati u kakvom sam to novom
izdanju vidjela Kalonu.
Nisam htjela slušati kako mi oni govore da je to sve obièna opsjena.
Poskoèila sam kad me Heath zagrlio.
„Joj, baš si draga, Zo,“ rekao je, ne znajuæi kako ga grozno zavaravam u
svojoj glavi. „Ali neæe biti potrebe da ti falim. Imam dobar predosjeæaj
oko ovog telefonskog razgovora.“
Odmahnula sam mu glavom.
„Nema šanse da te mama pusti da otputuješ u Italiju sa mnom.“
„Ne s tobom, možda. Ali s tvojom školom, to je veæ nešto drugo.“
Prije nego što sam stigla išta reæi, nazvao je broj s mobitela, i poèela sam
slušati njegovu stranu razgovora:
„Hej, mama, ja sam.“
„Aha, okej sam.“
„Aha, još uvijek sam sa Zoey.“ Tu je zastao, a onda me pogledao i rekao:
„Pozdravlja te moja mama.“
„Pozdravi i ti nju.“ Zatim sam šaptom dodala: „Prijeði na stvar!“
Kimnuo je.
„Hej, mama, kad smo veæ kod Zo, ona ide s nekoliko uèenika iz Kuæe Noæi
na put u Italiju. Toènije, u Veneciju, dobro, konkretno na onaj otok pokraj
MIN@
216
Venecije. Znaš veæ, San Clemaštatigajaznam. Tamo gdje se sastaje Visoko
vampovsko vijeæe i to. Pitao bih te smijem li i ja s njima.“
Èula sam kako mu mama diže glas i morala sam suspregnuti smiješak.
Znala sam da æe mu mama pošiziti.
Naravno, nisam pojma imala kakvu to kartu Heath skriva u svom
markirantskom rukavu.
„Samo malo, mama. Stvarno nije ništa strašno. Kao kad sam prošlo ljeto
htio otiæi na onaj izlet s uèiteljicom iz španjolskoga, ali nisam mogao jer
su poèeli nogometni treninzi. Sjeæaš se?“ Kimnuo je na to što mu je veæ
mama rekla. „Aha, školski izlet. Ide se na osam dana, baš kao i ono sa
španjolskim. Da znaš, kladim se da æe mi španjolski dobro doæi jer mu je
talijanski, ono, srodan.“ Opet je zastao, te rekao: „Okej, da, može tako.“
„Kaže da trebam razgovarati s tatom,“ prišapnuo mije, prekrivši dlanom
mikrofon mobitela, i zatim sam èula da se na liniji javlja dublji glas, i
Heath je rekao:
„Hej, tata. Da, dobro sam.“ Prièekao je dok mu je tata govorio, a onda
nastavio: „Da, u biti je takav dogovor. Izlet je školski. Mogu sve zadaæe
odraðivati na internetu.“ Heath se osmjehnuo na to što mu je tata rekao.
„Stvarno? Otkazali su nastavu cijeli iduæi tjedan zbog nestanaka struje po
kvartovima?“ Mignuo mi je obrvama. „Opa, pa to znaèi da mi se ovaj
izlet baš super potrefio. A kuži ovo, tata, buduæi da letimo privatnim
mlažnjakom Kuæe Noæi, a spavat æemo na vampovskom otoku, sve skupa
me ništa neæe koštati.“
Zaškrgutala sam zubima. Nisam mogla vjerovati da s takvom lakoæom
obraðuje roditelje. Naravno, istina je glasila da premda su Nancy i Steve
Luck bili dragi ljudi i prilièno dobri roditelji, apsolutno blage veze nisu
imali o bilo èemu vezanom za tinejdžere. Najozbiljnije. Heath je
godinama cugao a da oni to uopæe nisu primijetili, èak ni kad je dolazio
doma i smrdio po rigotini i pivu. Uf.
„Odlièno, tata! Puno ti hvala!“ Od Heathove razdraganosti trepnula sam i
posvetila se opet njemu, a ne brbljanju u svojoj glavi. „Aha, zvat æu vas
svaki dan.“ Zastao je da mu tata kaže još nešto. „O, zamalo sam
zaboravio na to. Okej, dobro, dok se Zo i ostali uèenici spremaju, trknut
æu do kuæe da pokupim putovnicu i malo odjeæe. Nego, reci mami da
smijemo sa sobom ponijeti samo po jednu školsku torbu stvari, tako da se
ne raspameti od pakiranja. Okej, vidimo se zaèas! Ðenja!“
Cereæi se kao da je opet u osnovnjaku i upravo je na užini dobio dodatni
tetrapak èokoladnog mlijeka, prekinuo je vezu.
„Elegantno izvedeno,“ rekla je Stevie Rae.
MIN@
217
„Sasvim sam zaboravila na onaj izlet sa španjolskim,“ rekla sam.
„Ja nisam. Znaèi, izgleda da moram skoknuti doma po putovnicu i stvari.
Naðemo se na aerodromu. Da nisi otišla bez mene!“ Na brzinu me
poljubio, dohvatio kaput i klisnuo iz sobe kao da želi pobjeæi prije nego
što mu stignem reæi jedanput zauvijek da, ma što da su njegovi zbunjeni
roditelji rekli, on nipošto ne ide s nama.
„Stvarno æeš ga pustit da ode s vama?“ rekla je Stevie Rae.
„A da,“ rekla sam joj apatièno. „Valjda hoæu.“
„Pa, drago mi je. Ne bih htjela ispast zlobna i to, ali menije to pametno,
zbog cijele te krvne stvari.“
„Krvne stvari?“
„Z, on je tvoj Utisnuti èovjek. Njegova ti krv super odgovara. Ideš u
opasnu situaciju, suoèit æeš se s Kalonom i Neferet i Visokim vijeæem, pa
bi ti lako mogla zatrebat krv koja super odgovara upravo tebi.“
„A da, valjda imaš pravo.“
„Okej, Z. Ti vrapca, što je ono bilo?“
Trepnula sam prema njoj.
„Što time hoæeš reæi?“
„Hoæu reæi da se ponašaš ko zombi. Reci mi zato kakav te to 'èudni' san
probudio.“
„Mislila sam da spavaš.“
„To sam i htjela da misliš, ako sluèajno ti i Heath dobijete potrebu da se
poènete bariti.“
„Dok si ti u sobi? Da, pa to je baš odurno,“ rekla sam.
„Istina, al svejedno, htjela sam biti pristojna.“
„Pobogu,“ rekla sam joj. „Odurno. Stvarno ti to nikad ne bih uèinila.“
„A ja ti stvarno neæu dati da promijeniš temu. San , sjeæaš se? Isprièaj mi
ga.“
Uzdahnula sam. Stevie Rae mi je bila najbolja prijateljica, i stvarno sam
trebala porazgovarati s njom o tome.
„U njemu je bio Kalona,“ blebnula sam.
„Uspio ti je uæi u san makar si spavala s Heathom?“
„Ne. Nije mi ušao u san,“ rekla sam istinito, premda nepotpuno. „Bilo je
sliènije viziji nego snu.“
„Viziji èega?“
„Njegove prošlosti. Jako davne. Prije nego što je pao.“
„Pao? Odakle?“
Duboko sam udahnula i rekla joj istinu.
„Iz naklonosti Nyx. On je nekad bio njen Ratnik.“
MIN@
218
„Za ime svega!“ Sjela je na svoj krevet. „Jesi sigurna?“
„Jesam... Nisam... Ne znam! Djelovalo mi je stvarno, ali ne mogu biti
sasvim sigurna. Ne znam kako bih ikada mogla biti sasvim sigurna.“
Zatim mi je zastao dah.
„O, ne.“
„Šta?“
„U sjeæanju na Ayu koje sam imala, ona je rekla nešto o tome da Kaloni
nije bilo suðeno da kroèi ovim svijetom.“ Progutala sam knedlu i sklopila
šake da mi se ne tresu. „I nazvala ga je svojini Ratnikom.“
„Ajoj. Hoæeš reæi, kao da je znala da je on bio Ratnik Nyx prije nego što
je pao?“
„O, Božice, ne znam.“
Ali znala sam. Duboko u srcu, znala sam da je Aya nastojala smiriti
Kalonu neèim što mu je poznato. Nekoæ je bio ratnik, zacijelo æe htjeti
ponovno biti ratnik.
„Možda bi trebala razgovarati s Lenobijom o…“ zapoèela je Stevie Rae.
„Ne! Stevie Rae, obeæaj mi da nikome neæeš reæi. Veæ znaju da sam imala
uspomenu na Ayu s Kalonom. Kad se tome dodaju Afroditine vizije, svi
bi samo pošizili i pomislili da æu odjednom izgubiti pamet i htjeti opet biti
s njim a to se jednostavno neæe dogoditi.“
Rekla sam to kao da ozbiljno tako mislim, a i jesam. Nije me bilo briga
što me zato boli želudac. Nisam mogla biti s Kalonom. Kao što sam mu
rekla, to je bilo nemoguæe.
Ali nisam se morala brinuti da bi me Stevie Rae ocinkala. Kimala je
glavom i gledala me oèima punim razumijevanja.
„Ti bi sama htjela shvatiti kako s njim stoje stvari, zar ne?“
„Aha. Zvuèi blesavo, je li tako?“
„Ne,“ èvrsto je rekla. „Kojiput se neke stvari naprosto nikoga drugog ne
tièu. A neke stvari koje djeluju totalno nemoguæe na koncu ispadnu
drukèije nego što nam je bilo nakraj pameti.“
„Stvarno tako misliš?“
„Nadam se,“ usrdno je rekla.
Èinilo mi se da Stevie Rae želi još nešto dodati, ali prekinulo ju je kucanje
na vratima uz Afroditino:
„Hoæete se vas dvije više požuriti, dovraga? Svi veæ jedu, a moramo stiæi
na mlažnjak.“
„Spremne smo,“ doviknula je Stevie Rae, pa mi dobacila školsku torbu.
„Mislim da bi se trebala voditi za onim što osjeæaš u nutrini, ko što ti Nyx
oduvijek govori. Jasno, znala si katkad zabrljati stvar. Kao i ja. Ali obje
MIN@
219
smo odluèile stati sasvim na stranu naše Božice, a na koncu konca se to
jedino raèuna.“
Kimnula sam, odjednom shvativši da mi je teško progovoriti.
Stevie Rae me zagrlila.
„Postupit æeš ti kako treba. Znam da hoæeš,“ rekla je.
Smijeh mi je zvuèao prije kao jecaj, i rekla sam:
„Da, ali nakon što koliko puta zabrljam stvar?“
Nasmiješila mi se.
„Treba u životu i zabrljati. A polako mislim da ne bi bio tako uzbudljiv da
smo savršene.“
„Sada bi mi dobro došlo malo dosade,“ rekla sam.
Smijale smo se kad smo izašle u hodnik i pridružile se ozlojeðenoj
Afroditi. Primijetila sam da je njena školska torba putni kofer Betsey
Johnson, i da je tako pun da je sav nabrekao po pomodnim šavovima.
„Meni je to varanje,“ rekla sam, pokazujuæi prstom na njen kofer.
„Nije to varanje. Nego improviziranje.“
„Zgodna torba,“ rekla je Stevie Rae. Baš mi je guba Betsey Johnson.
„Prevelika si seljanka za Betsey,“ rekla joj je Afrodita.
„E nisam,“ rekla je Stevie Rae.
„E jesi,“ rekla je Afrodita, i otpovrnula joj rijeèima: „Dokazni predmet
seljaštva A te grozne traperice. Roperice? Ozbiljno? Za tebe imam dvije
rijeèi: Ob- Novi.“
„Joj, nemoj. Nisi valjda ozbiljno rekla nešta o mojim ropericama...“
Pustila sam njih dvije da se prepucavaju dok sam išla za njima u kantinu.
Zapravo, jedva da sam ih èula. Svijest mi je bila tisuæama kilometara
odatle, na jednom krovu usred sna.
U kantini je vladala gužva, ali, bizarno, i prevelika tišina kad smo se
Afrodita, Stevie Rae i ja pridružile Blizankama, Jacku i Damienu, koji su
veæ tamanili kajganu s prženom slaninom. Kao što sam i oèekivala,
privlaèila sam mnoge poglede u stilu treba te na mjestu ubiti, pogotovo iz
separea punih djevojaka.
„Pusti njih. Znaš da te vole mrziti,“ rekla je Afrodita.
„Baš èudno da im Kalona i dalje muti po glavama,“ rekla je Stevie Rae
dok smo si punile tanjure, neprestano se osvræuæi prema uglavnom tiho i
nadurenoj sali.
„To je takoðer njihov izbor,“ blebnulo mi je iz usta prije nego što sam se
stigla sprijeèiti.
„Kako to misliš?“ upitala me Stevie Rae.
Smazala sam malo jaja i rekla:
MIN@
220
„Mislim da uèenice“ zastala sam mahnula vilicom prema ostatku sale
zbog naglaska „one koje nas mrski gledaju i ponašaju se tako suludo
odvratno prema nama, one su izabrali biti takve. Da, Kalona je to
zapoèeo, ali one same izabiru put kojim æe iæi.“
Stevie Rae je progovorila tiho, uz puno shvaæanja, ali zato ništa manje
usrdno.
„To je možda istina, Z, ali ne smiješ zaboraviti da se to dogodili zbog
Kalone dobro, zbog njega zajedno s Neferet.“
„Istina glasi da je Kalona gadno govno, i da ga Zoey mora sredit jednom
zauvijek,“ rekla je Afrodita.
Kajgana mi odjednom nije djelovala tako ukusno.
Svi smo se tiskali po separeu, jeli i nastojali se pretvarati da nas ostali ne
pokušavaju pobiti pogledima, kad nam se pridružio Stark. Djelovao je
umorno, a kad mu se pogled susreo s mojim, prepoznala sam mu tugu u
oèima. Vidjela sam veæ njen odraz u Kaloninim oèima dok je govorio i
Nyx. Stark vjeruje da me iznevjerio.
Osmjehnula sam se, ne bih li mu time obrisala brige s lica.
„Bok,“ rekla sam mu blago.
„Bok,“ rekao mi je.
Zatim smo shvatili da nas gleda i sluša cijeli naš stol, kao i ostatak sale
Stark se nakašljao, privukao stolicu, spustio glas i rekao:
„Darius i Lenobia su veæ na aerodromu. Ja æu vas odvesti u Hummeru.“
Pogledao je oko sebe i vidjela sam da mu napetost na licu malo popušta.
„Onda, pretpostavljan da si Heatha poslala doma?“
„Samo da ode po putovnicu,“ izjavila je Stevie Rae.
To je, naravno, izazvalo minijaturnu pomutnju za našim stolom.
Uzdahnula sam i prièekala da se oluja smiri. Kad su svi napokon zaèepili,
rekla sam:
„Da, Heath ide s nama. I toèka.“
Afrodita je podigla jednu plavu obrvu.
„Pa, valjda ima odreðenog smisla da sa sobom povedeš davateljski pribor.
Èak se i onaj tamo Strelièiæ što nas tako mrko gleda mora složit s tim.“
„Rekla sam 'i toèka' zato što ne namjeravam raspravljat o tome. I ne zovi
Heatha davateljskim priborom.“
„To stvarno nije pristojno,“ rekla je Stevie Rae.
„Daj mi posiši,“ rekla je Afrodita, oèito ne razmišljajuæi, jer su se
Blizanke automatski poèele cerekati.
„Stevie Rae ne ide s nama,“ prekinula sam Blizanke usred veselja. „Što
znaèi da æe nam Afrodita predstavljati duh kad budemo izricale krug.“
MIN@
221
To je ušutkalo Blizanke. Svi su se zagledali u Stevie Rae.
„Za njih možda nema spasa,“ sveèano je rekao Damien.
„Znam ali pokušat æu još jednom.“
„Hej, uèini mi jednu uslugu, može?“ rekla je Afrodita. „Bih li te mogla
zamolit da ne pogineš? Opet. Sigurna sam da bi mi to skroz nelagodno
palo.“
„Ne mislim ja pogibat,“ rekla je Stevie Rae.
„Obeæaj nam da se neæeš sama vraæati onamo,“ rekao je Jack.
„To obeæanje zaista trebaš dati,“ složio se Stark.
Nisam ništa rekla. Nisam više bila tako uvjerena da baš ja znam jedini
pravi pristup problemima.
Na svu sreæu, nitko nije primijetio da šutim, jer upravo tada u kantinu su
ušli crveni poèetnici, i svi prisutni prestali su zjakati u nas, samo da bi
mogli zjakati u njih i pritom se sašaptavati.
„Idem bolje provjerit da im je dobro,“ rekla je Stevie Rae. Ustala je i
zatim nam se osmjehnula. „Samo se vi lijepo požurite i sve tamo riješite
kako treba, pa da se možete vratit ovamo doma.“ Zagrlila me i šapnula
mi: „Napravit æeš ti sve kako treba.“
„I ti æeš,“ uzvratila sam joj šaptom.
Zatim je otišla od mene i gledala sam je kako preuzima brigu za crvene
poèetnike (koji su nam mahnuli kad su stali u red). Stevie Rae se ponašala
tako normalno dok je razgovarala sa svojim klincima kao da nisu upravo
prvi put ukoraèili u kantinu otkako je svaki od njih umro, da se njena
družina smjesta poèela opuštati, zanemarujuæi buljenje i sašaptavanje oko
sebe.
„Dobra je ona predvodnica,“ rekla sam, razmišljajuæi naglas.
„Nadam se da neæe zbog toga imat problema,“ rekla je Afrodita. Prešla
sam pogledom sa Stevie Rae na nju, a ona je slegnula ramenima. „Ima
nekih pogotovo zlih i neumrlo umrlih koje se ne može predvodit.“
„Napravit æe ona sve kako treba,“ ponovila sam rijeèi Stevie Rae.
„A da, ali hoæe li i oni?“ rekla je Afrodita.
Nisam joj imala što reæi na to, pa sam radije samo poèela brljati po
kajgani.
„Jeste li polako spremni za polazak?“ napokon je rekao Stark.
„Ja jesam,“ rekla sam.
Svi ostali su kimnuli, pa smo uzeli torbe i krenuli prema izlazu. Stark i ja
zadržali smo se na zaèelju.
„Hej, Zoey.“
MIN@
222
Erikov me glas prekinuo. Stark je ostao uz mene, prodorno promatrajuæi
mog bivšeg deèka.
„Bok, Erik,“ rekla sam suzdržano.
„Sretno,“ rekao mi je.
„Hvala ti.“ Ugodno sam se iznenadila od njegova ugodnog izraza i
manjka Venere pripijene njemu uz bok. „Ti æeš ostati u školi i opet poèeti
držati dramske satove?“
„Hoæu, ali samo dok ne angažiraju novog profesora. Zato, ako ne budem
tu kad se vratiš, samo bih htio da znaš da sam ti,“ je li prešao je
pogledom sa Starka na mene, pa završio sa „da sam ti poželio sreæu.“
„O, okej. Pa, hvala ti, još jednom.“
Kimnuo mi je i brzo izašao iz kantine prije nas, vjerojatno odlazeæi u
profesorsku blagovaonicu.
„Ha. To je bilo pomalo èudno, ali lijepo od njega,“ rekla sam.
„Previše glumata,“ rekao je Stark, pridržavajuæi mi vrata.
„Da, to kužim, ali svejedno mi je drago što mi je rekao nešto lijepo prije
odlaska. Mrzim sve te neugodnosti s bivšim deèkima.“
„Što je još jedan razlog zašto mi je drago što formalno nisam tvoj deèko,“
rekao mi je Stark.
Ostatak družine bio je nekoliko metara ispred nas, tako da smo imali
trenutak samo za sebe. Upravo sam nastojala odrediti je li Starkov
komentar nisam tvoj deèko bio na rubu zlobe ili ne, kad me odjednom
upitao:
„Je li sinoæ bilo sve u redu s tobom? Jedanput si me probudila.“
„Sve je bilo u redu.“
Malo je oklijevao, a onda rekao:
„Nisi opet ugrizla Heatha.“
To nije bilo pitanje, ali svejedno sam mu odgovorila, premda mi je glas
zazvuèao oštrije nego što sam namjeravala.
„Nisam. Dobro sam se osjeæala, pa nisam imala potrebe.“
„Samo, razumjet æu ako ga opet ugrizeš,“ rekao je.
„Možemo sada prijeæi na neku drugu temu?“
„Da, dobro.“ Prešli smo nekoliko koraka i stigli gotovo do parkirališta,
tako da je usporio, dajuæi nam time još jedan trenutak intime. „Ljutiš se na
mene?“ upitao me.
„Zašto bih se ljutila na tebe?“
Podigao je ramena.
„Pa, tu su prvo one Afroditine vizije. Vidjela te u nevoljama. Ozbiljnim
nevoljama. Ali mene je ili vidjela kako ništa ne poduzimam, ili me uopæe
MIN@
223
nije vidjela. A sada Heath ide s nama u Italiju...“ Rijeèi su mu samo ostale
nedovršene, ostavljajuæi ga sasvim ojaðenog.
„Stark,“ Afroditine se vizije mogu promijeniti. „To smo izveli veæ
nekoliko puta. Jedanput za mene osobno. I tu s utapanjem æemo
promijeniti. Dapaèe, kobog æeš je baš ti promijeniti. Neæeš pustiti da me
snaðe išta loše.“
„Premda imam problema s izlaženjem na otvoreno po suncu?“
Odjednom sam shvatila jedan od razloga zašto ga je ova prijetnja meni
tako jako tištala smatrao je da mi možda neæe moæi biti pri ruci kad mi
bude najpotrebniji.
„Samo ti smisli kako da budeš siguran u moju sigurnost, èak i ako ne
možeš fizièki biti uz mene.“
„Stvarno vjeruješ u to?“
„Svim srcem,“ iskreno sam mu rekla. „Nema drugog vampyra kojeg bih
ikada htjela za svog Ratnika. Pouzdajem se u tebe. Zauvijek.“
Stark je izgledao kao da mu je sa srca pao kamen težak bezbroj tona.
„Drago mi je èuti to od tebe.“
Stala sam i pogledala ga u oèi.
„Rekla bih ti to i prije, ali mislila sam da veæ to znaš.“
„Valjda sam i znao. Tu unutra.“ Stark se dotaknuo po mjestu iznad srca.
„Ali uši su mi to morale èuti.“
Ukoraèila sam mu u naruèje i priljubila lice uz njegov vrat.
„Pouzdajem se u tebe. Zauvijek,“ ponovila sam.
„Hvala ti, gospo,“ prošaptao je kad me èvrsto zagrlio svojim snažnim
rukama.
Odmaknula sam se i osmjehnula mu se. Kalona mi je odjednom djelovao
vrlo daleko, jer mi je sada i ovdje sve bilo puno Starka.
„Sve æemo ovo riješiti, i cijelo vrijeme æemo biti zajedno kao Ratnik i
njegova gospa.“
„Upravo to želim,“ èvrsto je rekao. „A sve ostalo nek slobodno ide
kvragu.
„Nego što. Neka sve ostalo i svi ostali slobodno idu kvragu.“
Odbila sam pomisliti na Kalonu. On je bio jedno možda jedno veliko,
strašno, nejasno možda. Stark je bio nešto sigurno. Primila sam ga za ruku
i povukla sa sobom... zauvijek sa sobom... prema Hummeru, i rekla mu:
„Doði, Ratnice, idemo u Italiju.“

Trideset drugo poglavlje
ZOEY
„Venecija je sedam sati ispred nas,“ objasnila je Lenobia. Sastala se s
nama nakon toèke sigurnosnog pregleda za VlPove. „Kada sletite, tamo
æe biti kasno poslijepodne. Nastojte se naspavati što više možete tijekom
leta. Visoko vijeæe sastat æe se èim se smraèi, a od vas æe se oèekivati da
budete nazoèni i posve pribrani.“
„Kako æe se Stark snaæi sa suncem?“ upitala sam je.
„Upoznala sam Visoko vijeæe sa Starkovim potrebama. Uvjeravaju me da
æe Stark biti zaštiæen od sunca. Znajte da zaista željno èekaju upoznati ga
i da ih ova nova vrsta vampyra izuzetno zanima.“
„Zanima u stilu da me žele izuèavati kao labosetorijskog miša?“ priupitao
je Stark.
„Neæemo dopustiti da doðe do toga,“ rekao je Darius.
„Mislim da vam valja imati na umu da Visoko vijeæe saèinjava sedam
najmudrijih i najstarijih Nadsveæenica koje su danas na životu. One se ne
ponašaju nehumano, niti brzaju sa svojim odlukama,“ rekla je Lenobia.
„Znaèi, sve su one pomalo sliène Shekini?“ upitao je Jack.
„Shekinah je bila Vampyrska Nadsveæenica, i time jedinstvena, ali svaku
èlanicu vijeæa na taj položaj izabire cjeloviti skup vampyra. Položaj im
pripada na pedeset godina, nakon èega se izabire nova èlanica. Nijedna
èlanica ne može dvaput zaredom držati to zvanje. Èlanice Vijeæa potjeèu
iz cijelog svijeta, i znamenite su po svojoj mudrosti.“
„Što znaèi da bi trebale biti dovoljno pametne da ne nasjednu na Kalonu i
Neferet,“ rekla sam.
„Nije njihova pamet to što bi nas trebalo brinuti,“ rekla je Afrodita. „Nego
izbor. U našoj Kuæi Noæi ima hrpa pametnih vampyra koji su mirno stajali
i puštali da ih Kalona i Neferet gaze.“
„Afroditina primjedba stoji,“ rekao je Damien.
„Znaèi da moramo biti pripravni na sve,“ rekao je Darius.
„Upravo sam to htio reæi,“ složio se Stark.
Lenobia je ozbiljno kimnula.
„Upamtite, ishod ovoga mogao bi promijeniti cijeli nama poznati svijet.“
„Ma, sranje. Da ne bi sluèajno bilo pritiska,“ rekla je Afrodita.
Lenobia ju je ošinula oštrim pogledom, ali nije joj ništa rekla. Umjesto
toga, obratila se Jacku, što me iznenadilo.
„Smatram da bi ti trebao ostati ovdje,“ kazala mu je.
„Joj, nipošto! Kamo Damien ide, idem i ja,“ rekao je Jack.
MIN@
225
„Opasno je tamo kamo Damien ide,“ rekla je Lenobia.
„Onda tek hoæu iæi s njim!“
„Mislim da bi on trebao s nama,“ rekla sam. „I on je dio ovoga. K tome,“
nastavila sam, slijedeæi nagone i po osjeæaju ispravnosti u sebi znajuæi da
izgovaram nešto što bi Nyx htjela da svi èuju, „Jack ima afinitet.“
„Što? Zar imam?“
Osmjehnula sam mu se.
„Mislim da imaš. Imaš afinitet za magiku suvremenog svijeta
tehnologiju.“
Damien se osmjehnuo od uha do uha.
„To je istina! Jack se razumije u sve audiovizualno ili raèunalno. Mislio
sam samo da je genijalac za tehniku, zapravo je božanski genijalac za
tehniku na kvadrat.“
„O moj bože! Pa šta to nije cool?“ rekao je Jack.
„Onda si u pravu, Zoey. Jack bi trebao poæi s vama. Nyx ga je obdarila s
ciljem, a taj bi vam cilj vrlo lako mogao biti od velike pomoæi.“
„Da, a takoðer…“
Upravo sam se spremala kazati joj za našeg drugog suputnika, kad je
Heath pritrèao do nas sa školskom torbom preko ramena.
„S vama ide i tvoj priležnik?“ dovršila je Lenobia umjesto mene, dižuæi
jednu obrvu na Heatha.
„Nego šta!“ rekao je Heath i obgrlio me. „Nikad se ne zna kad bi Zo
mogla dobiti potrebu da me gricne.“
„Okej, Heath, da, svi to shvaæaju.“ Osjetila sam kako mi se obrazi žare i
potrudila se ne gledati prema Starku.
„Kao priležnik Nadsveæenice, smjet æeš uæi u Vijeænicu,“ rekla je Lenobia
Heathu. „Ali neæeš smjeti govoriti.“
„Postoji cijeli niz pravila o ponašanju u Vijeænici, zar ne?“ rekao je
Damien.
Osjetila sam još jaèu muèninu u želucu.
„Pravila?“
„Ona postoje,“ rekla je Lenobia. „Rijeè je o pradavnom sustavu sroèenom
tako da se sprijeèi kaos, a da se govornicima ipak pruži poštena prilika da
kažu svoje. Morate slijediti pravila, ili æe vas izvesti iz Vijeænice.“
„Ali ja ne znam pravila!“
„Zbog toga æe vas u zraènoj luci doèekati moja prijateljica Erce,
voditeljica konja na otoku San Clemente. Odvest æe vas u vaše sobe na
otoku i uputiti u pravila ponašanja pred Vijeæem.“
„Ja ništa ne smijem govorit?“
MIN@
226
„Jesi malouman?“ upitala je Afrodita Heatha. „Lenobia ti je ovaj èas to
rekla.“
„Nisam sigurna da æe tebe uopæe pustiti da uðeš u Vijeænicu,“ kazala je
Lenobia Afroditi.
„Šta? Ali ja sam...“
Reèenica joj je ostala nedovršena. Istina je glasila da je Afrodita formalno
ljudsko biæe. Ne sasvim normalno ljudsko biæe, ali svejedno.
„Erce zahtijeva tvoju nazoènost,“ nastavila je Lenobia. „Vidjet æemo hoæe
li te pustiti ili ne.“
„A da se vi polako krenete ukrcavati?“ rekla sam ostalima. „Morala bih
malo poprièati s Lenobijom.“
„Kreæete s izlaza broj dvadeset šest.“ rekla je Lenobia. „Blagoslovljeni
bili, i neka Nyx uvijek bude uz vas.“
„Blagoslovljena bila!“ rekli su joj svi, te krenuli prema zavojitom redu za
sigurnosni pregled.
„Kako su ranjeni poèetnici?“ upitala sam je.
„Mnogo im je bolje. Hvala ti na onome što si uèinila za njih,“ rekla je.
Prešla sam preko njene zahvale.
„Samo mi je drago da im je bolje. A kako je Dragon?“
„Duboko je ožalošæen.“
„Strašno mi je žao,“ rekla sam.
„Porazi Kalonu. Sprijeèi Neferet. To æe pomoæi Dragonu.“
Zanemarila sam žmarce panike u sebi i promijenila temu.
„Što æeš sa crvenim poèetnicima?“
„Razmišljala sam o tome, i smatram da bi bilo uputno da poštujemo volju
njihove Nadsveæenice. Razgovarat æu sa Stevie Rae kada se vratim u
školu, pa æemo odluèiti što ona smatra da bi bilo najbolje za njezine.“
Bilo mi je èudno èuti kako Lenobia naziva Stevie Rae Nadsveæenicom, ali
èudno u dobrom smislu.
„Moraš znati da postoji više crvenih poèetnika od onih koji su uz Stevie
Rae.“
Lenobia je kimnula glavom.
„Darius me veæ obavijestio.“
„Što æeš s njima?“
„Kao i kod ostalih, Stevie Rae bi trebala biti ukljuèena u odluku o tome.
Situacija je složena. Ne znamo èak ni u što su se to toèno pretvorili ili se
nisu pretvorili.“ Lenobia je položila ruku na moje rame. „Zoey, ne smiješ
dopustiti da te smete ono što bi se moglo dogaðati ovdje. Usredotoèi se na
MIN@
227
Kalonu i Neferet i Visoko vijeæe. Pouzdaj se u to da æu se ja pobrinuti za
našu Kuæu Noæi.“
Uzdahnula sam.
„Okej, hoæu. Ili æu barem pokušati.“
Osmjehnula se.
„Obavijestila sam Visoko vijeæe da te smatramo svojom Nadsveæenicom.“
Osjetila sam trzaj od šoka.
„Ozbiljno?“
„Ozbiljno. Ti to jesi, Zoey. Zaslužila si to. I povezana si s Nyx onako
kako nijedan drugi poèetnik ili vampyr nikada dosad nije bio. Samo
slijedi put Božice i ponosit æemo se tobom, rekla je.“
„Dat æu sve od sebe.“
„A mi ništa više i ne tražimo od tebe. Blagoslovljena bila, Zoey Redbird.“
„Blagoslovljena bila,“ rekla sam joj.
Zatim sam otišla za svojom škvadrom do izlaza broj dvadeset šest,
nastojeæi ne razmišljati previše o tome da jedna Nadsveæenica Nyx ne bi
nikako smjela sanjati o bivšem Ratniku svoje Božice.
* * * * *
„Bako, bok! Kako si mi?“
„O, Ptièice moja! Danas mi je bolje. Mislim da sam ojaèala s prolaskom
oluje. Led mi je lijep, ali samo u malim kolièinama,“ rekla je baka.
„Hej, da nisi samo pomislila da to znaèi kako trebaš smjesta zbrisati
natrag na plantažu lavande. Molim te, obeæaj mi da æeš pustiti sestri
Mariji Anðeli da se još malo brine za tebe.“
„O, ništa se ti ne boj, uwetsiageya. Da znaš da mi je vrlo ugodno u
društvu dobre sestre. Hoæeš li mi doæi veèeras u posjet? Kako je u školi?“
„Pa, bako, upravo te zbog toga i zovem. Samo što nisam sjela u školski
mlažnjak da otputujem u Veneciju. Tamo su Kalona i Neferet, i izgleda da
pokušavaju izmanipulirati Visoko vijeæe.“
„To je loše, uwetsiageya. Ne ideš valjda u tu bitku sama, je li?“
„Ne bih ja nikako, bako. Cijela ekipa je sa mnom, kao i Heath.“
„Tako treba. Ne stidi se iskoristiti njegovu povezanost sa sobom; to je
prirodni poredak stvari.“
Suze su me zapekle u dnu grla. Cijeli mi se svijet temeljio na bakinoj
neprekidnoj ljubavi, koju nije bilo briga za to koliko je vampyrski
èudovišan i èudan moj život postao.
„Volim te, bako,“ uspjela sam procijediti.
MIN@
228
„Kao i ja tebe, uwetsiageya. Ništa se ti ne sekiraj oko jedne starice. Samo
se usredotoèi na zadatak pred sobom. Bit æu ovdje nakon što pobijediš u
svome boju.“
„Zvuèiš tako sigurna da hoæu.“
„Sigurna sam u tebe, uwetsiageya, i sigurna sam da uživaš naklonost
svoje Božice.“
„Bako, sanjala sam jedan stvarno èudan san o Kaloni.“
Spustila sam glas, premda sam se veæ bila odmaknula od ostatka škvadre
koja je èekala oko izlaza da im jave kako je naš zrakoplov spreman za
ukrcavanje.
„Vidjela sam da Kalona nije oduvijek bio zao. Nekada je bio Ratnik
Nyx.“
Baka je nekoliko dugih trenutaka samo šutjela. Napokon je rekla:
„To mi zvuèi prije kao vizija nego kao san.“
Osjetila sam toènost u onome što mi je rekla.
„Kao vizija! Zar to onda znaèi da je to istina?“
„Ne nužno, premda ipak tome što si vidjela pridaje više važnosti nego što
bi imao obièan san. Je li tebi to djelovalo istinito?“
Žvaknula sam si usnu, a onad priznala:
„Da, djelovalo mi je kao da gledam istinu.“
„Samo upamti da osjeæaje valja uvijek smirivati zdravim razumom.
Osluškuj svoje srce, um i dušu.“
„Nastojim.“
„Uvijek odvaguj svoje osjeæaje logikom i razumom. Ti nisi Aya. Ti si
Zoey Redbird, i ti imaš slobodnu volju. Ako ti zadatak postane pretežak,
potraži pomoæ od svojih prijatelja, pogotovo Heatha i Starka. Oni su
spojeni s tobom, sa Zoey, a ne s duhom one davnašnje djeve Cherokeeja.“
„Imaš pravo, bako. Imat æu to na umu. Ja sam ja, i to se neæe promijeniti.“
„Zo! Moramo u avion!“ doviknuo mi je Heath.
„Moram krenuti, bako. Volim te!“
„Moja te ljubav uvijek prati, uwetsiageya.“
Ušla sam u zrakoplov, osjeæajuæi se potpuno obnovljena bakinom
ljubavlju. Imala je pravo. Morala sam uravnotežiti ono što sam znala o
Kaloni s onim što sam mislila da možda znam o njemu.
Moj pozitivni stav dodatno se pojaèao kad sam vidjela kako je cool ovaj
mlažnjak koji su nam dali za put. Sve je bilo kao u prvoj klasi, s golemim
kožnim sjedalima koja su se dala spustiti skroz do kraja i posebno
debelim poklopcima za prozore, koje sam smjesta krenula spuštati.
„Vani ti sada ne sja sunce, krebilkušo,“ rekla mi je Afrodita.
MIN@
229
„Samo se hoæu pobrinuti za to sada, da ih netko od vas sluèajno ne bi
zaboravio“ pokazala sam prstima navodnike oko te rijeèi „navuæi
kasnije.“
„Nemam nikakvu namjeru spalit tvoga Ratnika,“ rekla je Afrodita. „Onda
bi moj Ratnik imao fakat prepune ruke posla.“
„Nikad neæu biti tako zauzet da ne bih imao vremena za tebe,“ rekao je
Darius, sjeo na sjedalo do njenog i podigao naslon za ruke izmeðu njih, da
se mogu pomaziti.
„Biju,“ rekla je Erin.
„Premještamo se u dno aviona da nas ne æopi muka od Afrodite,“ rekla je
Shaunee.
„Služe li napitke u ovom zrakoplovu?“ upitao je Damien.
„Nadam se. Stvarno bi mi odgovaralo malo kole,“ rekla sam, uživajuæi u
tome što svi zvuèe onako normalno kao što sam se i sama odjednom
poèela osjeæati.
„Lenobia je rekla da æemo biti prepušteni sebi na ovome letu, ali kladim
se da možete malo pronjuškati nakon što poletimo i pronaæi nešto za
piæe,“ rekao je Darius.
„Znam ja gdje drže kolu,“ rekao je Stark. „Isti ovaj zrakoplov prevezao
me ovamo iz Chicaga. Donijet æu ti jednu èim se dignemo u zrak.“ Zatim
je pokazao na prazno sjedalo pokraj sebe. „Hoæeš sjesti sa mnom?“
„Hej, Zo!“ doviknuo mi je Heath sa sjedala dublje u kabini. „Saèuvao sam
ti jedno mjesto tu otraga.“
Uzdahnula sam.
„Znate šta, mislim da æu ja samo sjesti tamo sama i pokušati se malo
naspavati. Vremenske razlike znaju biti ubitaène,“ rekla sam im, izabiruæi
sjedalo na pola puta izmeðu Heatha i Starka.
„Ja æu si popit tabletu Xanaxa. Znam kako treba letjeti,“ rekla je Afrodita.
„Bit æu spremna navalit na trgovine taj èas kad se prizemljimo u
Mlecima.“
„Trgovine?“ dobacila je Shaunee.
„Shopping?“ rekla je Erin.
„Možda bi se mi trebale malo usuglasiti s Afrodajkom,“ rekla je Shaunee.
„Izvrsna ideja, Blizanko,“ složila se Erin.
Osmjehnula sam se sebi u bradu kad su se Blizanke premjestile naprijed,
na mjesta prekoputa Afrodite, koja ih je podrugljivo pogledala, ali smjesta
je krenula u zdušno opisivanje moguænosti kupovine u Veneciji.
„Izvoli.“ Stark mi je pružio deku i jastuk. „Na letu katkad zna biti hladno,
pogotovo kad pokušavaš zaspati.“
MIN@
230
„Hvala ti,“ rekla sam mu. Htjela sam mu kazati da bih se najradije
sklupèala uz njega, ali da mi ne bi bilo drago kako bi se zbog toga osjeæao
Heath (koji je upravo zapodjenuo veliku raspravu s Jackom oko toga je li
bolji Mac ili PC).
„Hej, sve u redu. Shvaæam ja to,“ kazao mi je Stark, spustivši glas.
„Ti si najbolji Ratnik na svijetu.“
Uputio mi je onaj frajerski smiješak koji mi je bio tako drag i poljubio me
u tjeme.
„Samo ti spavaj. Ja æu telepatski osluškivati tvoje osjeæaje. Ako nešto
postane èudno, probudit æu te.“
„Raèunam s tim,“ rekla sam mu.
Sklupèala sam se s dekom i jastukom koje mi je dao moj Ratnik, i zaspala
gotovo i prije nego što smo se vinuli u zrak.
Ako sam i sanjala, nisam to upamtila.

Trideset treæe poglavlje
STEVIE RAE
„Svejedno se ne slažem s tobom,“ rekla je Lenobia.
„Ali imam pravo sama donijeti tu odluku, je li tako?“ rekla je Stevie Rae.
„Imaš. Samo bih voljela da se predomisliš. Pusti da odem s tobom. Ili
dapaèe Dragon on bi te mogao pratiti.“
„Dragon je još uvijek previše smožden zbog Anastazijine smrti, a ti ovdje
višemanje vodiš stvari. Kako je krenulo, ne bih rekla da bi bilo pametno
da sada odlaziš iz škole,“ rekla joj je Stevie Rae. „Èuj, bit æe meni dobro.
Ja ih poznam. Neæe oni meni ništa, a èak i ako su skroz izgubili ono malo
pameti što im je ostalo, pa mi pokušaju nešto napraviti, neæe moæi. Pozvat
æu zemlju i išamarati ih njome, ili tako nekako. Bez brige. Veæ sam se ja
nosila s njima. Nadam se da æu ih ovaj put uspjeti nagovoriti da se vrate
amo sa mnom. Mislim da bi im jako pomoglo da se vrate u školu.“
Lenobia je kimnula.
„To je logièno. Ako se vrate tamo gdje su se posljednji put osjeæali
normalno, možda æe uspjeti ponovno pronaæi taj osjeæaj.“
„Tako sam nekako to i ja mislila.“ Stevie Rae je zastala, pa dodala tihim,
tužnim tonom: „Još uvijek se kojiput raspravljam sama sa sobom. Neki
put imam dojam da mi je mrak tako blizu da ga mogu dotaknuti. I vidim
to u svojoj škvadri kod onih koji su takoðer pronašli svoju ljudskost. Ni
njima nije uvijek lako.“
„Možda æeš uvijek donositi izbor. Možda crta razgranièenja dobra i zla
nije tako jasna kod tebe i tvojih crvenih poèetnika.“
„Samo, je li to znaèi da smo loši? Ili bezvrijedni?“
„Ne, naravno da ne znaèi.“
„Onda možeš shvatiti zašto se moram vratiti u depo i opet poprièati s tim
drugim klincima. Ne mogu im okrenuti leða. Zoey nije okrenula leða
Starku, makar me on nastrijelio što je bilo koma i ne baš jako lijepo od
njega, usput budi reèeno ali na koncu se pokazalo da je to bilo baš okej.“
„Bit æe od tebe dobra Nadsveæenica, Stevie Rae.“
Obrazi Stevie Rae jako su se zažarili.
„Nisam ja baš neka Nadsveæenica. Ja sam samo jedino što imaju.“
„Ne, ti jesi Nadsveæenica. Pouzdaj se u to. Pouzdaj se u sebe.“ Uputila je
osmijeh Stevie Rae. „Onda, kada se vraæaš u depo?“
„Mislim da æu se prvo pobrinut da se crveni poèetnici koji su tu snaðu.
Znaš, da si srede sobe i nabave šta æe nositi i sve to. Plus, mora ih se
vratiti na sve predmete koje moraju slušati, što je živa tlaka jer se
MIN@
232
raspored mijenja svako polugodište. Ali svejedno bih se voljela vratiti
onamo još noæas.“
„Noæas? Jesi li sigurna da ne bi trebala prièekati do sutra? Zar se ne biste
trebali prvo ovdje smjestiti?“
„Pa, ruku na srce, ne znam baš je li se uopæe možemo smjestiti ovdje?“
„Naravno da možete. Kuæa Noæi je vaš dom.“
„To je bio naš dom. Sad nam je ugodnije kad se danju odmaramo u
zemlji.“ Stevie Rae joj se nervozno iscerila. „Kad to kažem, zvuèim ko da
bih trebala biti u nekom od onih glupih hororaca, šta ne?“
„Ne, to zapravo ima smisla. Umrli ste. Kad se to dogodi bilo kome od nas,
sva nam se tijela vrate zemlji. Iako su vaša uskrsnula, svejedno imate
povezanost sa zemljom koju mi nemamo.“ Lenobia je malo oklijevala.
„Pod glavnom zgradom Kuæe Noæi postoji podrum,“ rekla je. „Služi kao
spremište i nije naroèito nastanjiv, ali uz malo truda...“
„Možda,“ rekla je Stevie Rae. „Da vidim šta æe biti s klincima u depou.
Nama se tamo stvarno sviðalo, a i poèeli smo si skroz lijepo sreðivati
prostor.“
„Mislim da bi bilo posve izvedivo da prevozimo tvoje poèetnike
autobusom amotamo. To je svakodnevna stvar za ljudsku djecu.“
Stevie Rae se osmjehnula.
„Velikom žutom limuzinom!“
Lenobia se nasmijala.
„Kako god bilo, smislit æemo mi veæ nešto za tvoje. Vi ste dio nas, i ovo
je vaš dom.“
„Dom... To zvuèi lijepo,“ rekla je Stevie Rae. „Okej, dobro, bolje da se ja
prihvatim posla, ako se namjeravam vratiti do depoa dok se svitanje nije
previše približilo.“
„Svakako odvoji dosta vremena za to. Ne bih htjela da se ne možeš vratiti,
a prognoza za Oklahomu navodi da æe biti vrlo sunèano. Travis Meyers
èak javlja da bi se temperatura mogla popeti iznad toèke smrzavanja
dovoljno dugo da se riješimo bar dijela ovog leda.“
„Trav mi je najdraži meteorolog, i bez brige. Vratit æu se prije zore.“
„Izvrsno, onda æeš imati vremena da mi isprièaš kako je to prošlo.“
„Doæi æu ravno amo.“ Stevie Rae je krenula ustati, pa se predomislila.
Morala je pitati Lenobiji to pitanje neæe biti totalno èudno a morala je
pitati. „Ovaj, znaèi, nazovigavranovi su bili prilièno gadni, a?“
Lenobijin spokojni izraz promijenio se u gaðenje.
„Molim se Nyx da su bili prognani iz ovog predjela kad im je otac bio
primoran na bijeg iz Tulse.“
MIN@
233
„Jesi li ikad prije èula za njih? Hoæu reæi, jesi li znala za njih prije nego
što su svi skupa izletjeli iz zemlje?“
Lenobia je odmahnula glavom.
„Ne. Nisam pojma imala o njima. Nisam èak nikada ni èula za tu legendu
Cherokeeja. Ali ipak sam na njima vrlo lako prepoznala jednu stvar.“
„Je li? Koju to?“
„Zlo. I prije sam se borila sa zlom, a oni su naprosto bili još jedno od
njegovih mraènih lica.“
„Misliš da su bili potpuno zli? Hoæu reæi, bili su djelomièno ljudski.“
„Ne djelomièno ljudski djelomièno besmrtnièki.“
„Da, na to sam mislila.“
„A taj besmrtnik od kojeg su dijelom potekli potpuno je zao.“
„Samo, šta ako Kalona nije oduvijek bio ovakav kao sada? Došao je
odnekud. Možda je tamo bio dobar, a ako je to istina, onda bi se možda
moglo pronaæi nešto dobra u nekom nazovigavranu.“
Lenobia je dobro promotrila Stevie Rae prije nego što joj je odgovorila.
Zatim je prozborila tiho, ali usrdno.
„Sveæenice, ne dopusti da ti tvoje suosjeæanje prema crvenim poèetnicima
pomuti poimanje zla. Ono postoji tu, u našem svijetu. Postoji i na Onom
Svijetu. Tamo je opipljivo, baš kao i ovdje. Velika je razlika izmeðu
slomljenog djeteta i stvorenja kojemu je otac èisto zlo, zaèetog
silovanjem.“
„To mi je u biti rekla i sestra Marija Anðela.“
„Ta èasna sestra je mudra žena.“ Nakon stanke, Lenobia je rekla: „Stevie
Rae, da nisi osjetila nešto što bih ja trebala znati?“
„O, ne!“ rekla je bržebolje. „Samo razmišljam, to je sve. Znaš, o dobru i
zlu i izborima koje donosimo. Zato sam mislila da bi možda neki
nazovigavranovi takoðer mogli biti u stanju donijeti izbor.“
„Ako i imaju tu sposobnost, onda su još davno izabrali zlo,“ rekla je
Lenobia.
„Aha, sigurno si u pravu. Okej, dobro, bolje da krenem. Vratit æu se prije
zore, pa se vidimo.“
„Bit æe mi vrlo drago sastati se s tobom. Nyx te pratila, Sveæenice. I
blagoslovljena bila.“
„Blagoslovljena bila.“
Stevie Rae se požurila iz konjušnice, kao da je udaljenost od rijeèi koje je
izgovorila može udaljiti i od grižnje savjesti. Što joj je bilo na pameti kad
je išla Lenobiji govoriti sve ono o Rephaimu? Mora poèeti držati jezik za
zubima i zaboraviti na njega.
MIN@
234
Ali kako da ga zaboravi kad postoji moguænost da ga opet vidi kada se
vrati u depo?
Nije ga smjela poslati onamo. Trebala je smisliti nešto drugo. Ili ga je
trebala predati svojima!
Ne. Ne, prekasno je da razmišlja o tome. Stevie Rae sada samo još može
pokušati smanjiti štetu. Najprije treba stupiti u doticaj s crvenim
poèetnicima. Zatim se posvetiti rješavanju problema Rephaima. Ponovno.
Naravno, on možda i ne bude problem. Poèetnici ga možda nisu pronašli.
Ne miriše im kao hrana, a nije ih u stanju napasti. Vjerojatno se skriva
dolje u najmraènijem brlogu u tunelima i liže rane. Ili je možda umro. Tko
zna što se može dogoditi jednom nazovigavranu ako dobije gadnu zarazu.
Stevie Rae je uzdahnula i izvadila mobitel iz džepa jakne s kapuljaèom.
Usrdno se nadajuæi da u tunelima opet ima signala, poslala je SMS poruku
Nicole:
Moramo se vidit noæas Nije dugo morala èekati odgovor.
Zauzeta. Ne vraæam se do zore.
Namršteno je pogledala ekran mobitela i odgovorila joj.
Vrati se prije.
Poèela je živèano koraèati prije nego što joj je Nicole stigla otpisati SMS.
Dodjem u 6.
Stevie Rae je dobila potrebu da zaškrguæe zubima. U šest æe biti još samo
sat i pol do zore. Ti vrapca! Nicole joj tako ide na jetra. Ona je stvarno
najveæi problem tamo dolje. Ostali je klinci samo slijede. Nisu jako dragi,
ali nisu ni kao ona. Stevie Rae se sjeæala Nicole iz vremena prije nego što
je umrla. Tada je bila zlobna, a to se nije promijenilo. Dapaèe, samo je
postala još gora. I zato je Stevie Rae sada najviše trebala doprijeti do
Nicole. Ako uspije nju nagovoriti da se odrekne mraka, onda æe ostali
klinci najvjerojatnije poæi za njom.
OK.
Stevie Rae je otipkala poruku. Zatim je dodala:
Ima stagod èudno?
Zadržala je dah, èekajuæi signal da joj je stigla poruka. Nicole bi joj rekla
da je pronašla nazovigavrana. Njoj bi Rephaim po svoj prilici bio cool. Ili
bi ga možda samo ubila na licu mjesta, uopæe ne razmišljajuæi. Kako bilo
da bilo, hvalisala bi se o tome pred Stevie Rae jer bi se zato osjeæala vrlo
moæno i suvereno.
Samo tražimo hranu. Živu hranu. Hoæeš s nama?
Stevie Rae je znala da ne bi bilo nikakve koristi od toga da ide podsjeæati
Nicole da ne bi smjeli jesti ljude. Pa èak ni beskuænike ili loše vozaèe
MIN@
235
(koje vole slijediti i onda ih zgrabiti dok izlaze iz auta). Samo joj je
otpisala:
Ne. Vidimo se u 6. Hahahahahaha
Stevie Rae je tutnula mobitel natrag u džep. Èeka je duga noæ, pogotovo t
tih sat i pol izmeðu šest i zore.
REPHAIM
„Znaèi, takav je plan, pticoliki. Jesi spreman za ovo?“
Nenajavljena i nepozvana, predvodnica crvenih poèetnika Nicole ušla je u
sobu Stevie Rae, koju je Rephaim uzeo za sebe, opalila nogom po krevetu
da ga probudi, te poèela pripovijedati o svome planu da zarobi Stevie Rae
na krovu zgrade.
„Èak i kad bi uoèi zore uspjela namamiti Crvenu na krov zgrade, kako je
namjeravaš ondje zadržati?“
„Ovo prvo je jednostavno jer se ne radi o bilo kojoj zgradi. Nego o ovoj
zgradi. Tamo gore su dva okrugla tornjiæa, skroz lijepa s ukrasima i svim
tim sranjem iz doba dok je ovo još svojedobno nešto predstavljalo.
Otvorena su prema nebu, jer je to krov. Pronašli smo veliku metalnu
rešetku koju lancima možemo zavezat preko jednog od njih. Nema šanse
da izaðe. Jaka je, ali ne može slomit metal. Plus, skroz tamo gore nema
zemlje koju bi dosegnula. Ostat æe u zamci, a kad sunce izaðe, ispržit æe
se ko hamburger.“
„Zašto bi ona bila na krovu, pa makar i na krovu ove zgrade?“
„To je još jednostavnije. Bit æe na njemu zato što æeš je ti odvesti onamo.“
Rephaim ništa nije rekao sve dok nije uspio obuzdati svoj šok, a onda je
pažljivo probrao rijeèi.
„Misliš da bih mogao natjerati Crvenu da doðe na krov zgrade uoèi zore?
Odakle bih mogao imati sposobnost za to? Nisam dovoljno snažan da je
nadjaèam i odnesem,“ rekao je nezainteresirano, kao da se dosaðuje.
„Neæeš ni trebati. Ona te spasila. I to je morala napraviti bez da je ikom
išta rekla. Meni to govori da ti njoj nešto znaèiš. Možda èak i nešto
poveliko.“ Nicole se narugala toj pomisli. „Stevie Rae je ful jadna. Uvijek
si misli da može spasit svijet i sve takva sranja. Zato je dovoljno glupa da
se ide vraæati ovamo tako blizu zore. Misli da nas može spasiti. E pa mi
ne želimo da nas se spasi!“
Nicole je prasnula u smijeh, a kad ju je smijanje obuzelo, Rephaim je
primijetio kako joj se poput tinte crna sjena Neferet prevlaèi preko oèiju i
zamuæuje joj izraz lica, tako da izgleda kao da je na rubu histerije.
„Zašto bi ona htjela spasiti vas?“
MIN@
236
Rephaimovo pitanje prekinulo je Nicole u smijehu kao da joj je opalio
šamarèinu.
„Šta? Ti misliš da mi ne zaslužujemo da nas se spasi?“ Brzinom
ljubomorne misli prišla je krevetu i zgrabila ga za zapešæe neozlijeðene
ruke. „A da ja vidim što ti zapravo misliš?“
Zagledala se u njega dok mu je iz njegove ruke zraèila vrelina njezina
mentalnog napastovanja, a dok se ta vrelina širila njegovim tijelom i
dušom, Rephaim se usredotoèio samo na jedno: na svoj bijes.
Nicole mu je pustila zapešæe i odmaknula se za korak od njega.
„Opa, zacerekala se nelagodno. Pa ti fakat pizdiš. U èemu je sada stvar?“
„Sssstvar je u tome da ssam ranjen i prepušten baktanju s djecom i
njihovim sssssitnim igricama!“
Nicole mu se ponovno unijela u lice i zarežala:
„Ovo nisu igrice! Hoæemo se riješit Stevie Rae da možemo obavit sva
sranja koja trebamo, baš ko što smo rekli Neferet da hoæemo. Onda, hoæeš
se ti ponašati kako treba i pomoæi nam daje zarobimo, ili da ne raèunamo
na tebe, pa da prijeðemo na plan B?“
Rephaim nije oklijevao.
„Što vi to želite da uèinim?“
Nicole se osmjehnula, podsjetivši ga na guštera.
„Pokazat æemo ti stubište koje vodi do tornjiæa do onog na suprotnoj
strani krova od onog glupog drveta. Ne mislim se izlagati riziku da ona
uspije smisliti neki naèin da ga privuèe sebi i iskoristi ga kao štit u
dovoljnoj mjeri da uspije preživjeti. Zato æeš ti otiæi do onog drugog
tornjiæa i tamo èekati. Budi sav skvrèen, ko da smo te odvukli do tamo
nakon što smo te prebili ko mladog majmuna i iscrpili ti skoro svu krv iz
tijela. A ja æu reæi Stevie Rae da smo ti upravo to uèinili, samo što æu se
pobrinuti da ona zna da si ti još uvijek živ. Jedva.“
„Ona æe se popeti tamo gore da me spasi,“ rekao je Rephaim savršeno
bezosjeæajnim tonom.
„Opet. Da. Raèunamo s tim. Nakon što se popne na toranj i doðe do tebe,
samo ostani šæuæuren na podu. Mi æemo prebaciti rešetku preko vrha i
privezati je lancima. Sunce æe granuti. Stevie Rae æe izgorjeti. A mi æemo
te onda pustiti da izaðeš. Vidiš, jednostavno.“
„To æe vam uspjeti,“ izjavio je Rephaim.
„Hoæe, a pazi sad još ovo. Ako odluèiš u zadnji èas da ipak nisi na našoj
strani, Kurtis ili Starr upucat æe tu tvoju pernatu guzicu pa æemo te
svejedno baciti na tornjiæ. I to æe nam sasvim odgovarati. Jer, shvaæaš, ti
MIN@
237
si i plan A i plan B. Samo što si u jednoj varijanti malo više mrtav nego u
drugoj.“
„Kao što sam ti veæ rekao, otac mi je zapovjedio da mu donesem Crvenu.“
„A da, samo što ja nigdje u blizini ne vidim tvoga tatu.“
„Ne znam zašto igraš ovu igricu sa mnom. Veæ si priznala da znaš kako
me moj otac nije napustio. On æe se vratiti po svojeg najdražeg sina. Kada
se vrati, ja æu mu moæi predati Crvenu.“
„A tebi ne smeta što æe ona pritom biti reš peèena?“
„Stanje njezina tijela ne tièe me se dokle god je ono u mojem posjedu.“
„Pa, slobodno ga možeš dobiti. Ne želim je pojesti, tako da ne želim
njezino tijelo.“ Nakrivila je glavu i odmjerila ga pogledom. „Bacila sam
pogled u taj tvoj ptièji mozak, tako da znam da pizdiš, ali osjetila sam i da
osjeæaš paklensku grižnju savjesti. O èemu se tu radi?“
„Trebao bih biti uz svojega oca. Sve ostalo je neprihvatljivo.“
Graknula je neveselim smijehom.
„Ti si sin svoga oca, je li tako?“ Krenula se provuæi ispod deke koja je
tvorila pregradu na ulazu u sobu. Dok je izlazila, dobacila mu je: „Samo
se ti naspavaj. Imaš još nekoliko sati prije nego što ona doðe. A ako ti
nešto zatreba, Kurtis æe stajati tu vani sa svojom pištoljèinom. On æe ti to
donijeti. Samo ti ostani tu unutra dok te ne pozovem. Je li to jasno?“
„Jessssst.“
Crvena poèetnica je izašla, a Rephaim se opet sklupèao u gnijezdu koje si
je svio na krevetu Stevie Rae.
Prije nego što je pao u još jedan ljekoviti san, jedina misao u glavi bila mu
je žaljenje što ga Crvena nije ostavila da umre pod onim drvetom.

Trideset èetvrto poglavlje
ZOEY
Kad smo sletjeli u venecijansku zraènu luku bila sam budna otprilike
samo jednu nanosekundu. Kunem se da sam prespavala cijeli put, a
sanjala sam jedino sebe i onog divovskog dabra iz èudnih reklama za
tablete za spavanje kako igramo Scrabble (koji ja ne igram), pri èemu ja
osvajam, ono, bezbroj pari dizajnerskih cipela od njega (a on zapravo
nema stopala). San je bio neobièan, ali i bezopasan, i spavala sam kao
malo dijete na ljetovanju.
Ugledala sam veæinu svojeg društva kako otire suze iz oèiju i ispuhuje
nosove.
„Kvragu, što je sada sve spopalo?“ upitala sam Starka dok smo rulali
prema našem izlazu. U nekom trenutku leta premjestio se na sjedalo toèno
prekoputa prolaza od mene.
Mahnuo je bradom preko ramena prema svima iza nas, ukljuèujuæi
Heatha, jer èak su se i njemu oèi pomalo orosile.
„Upravo su završili gledanje filma Milk. Svi su se rascmizdrili kao male
bebe od njega.“
„Hej, dobar je to film. A i supertužan,“ rekla sam.
„Aha, gledao sam ga kad je igrao u kinima, ali htio sam zadržati mušku
smirenost, pa sam se odluèio premjestiti ovamo gore i èitati.“ Podigao je
knjigu s krila, i primijetila sam da se zove ’Moja sezona gubitaka’, a
napisao ju je tip po imenu Pat Conrov.
„Ti stvarno èitaš, je li tako?“
„Aha. Stvarno èitam.“
„Sezona gubitaka? Kako to da je išao pisati o tome?“
„Stvarno te zanima?“
„Pa da, jasno da me zanima,“ rekla sam.
„Napisao je tu knjigu da pokaže kako patnja može biti izvor snage.“
„Ha,“ rekla sam, „ne baš prepametno i prenaèitano.“
„On mi je najdraži pisac,“ rekao je Stark, pomalo stidljivo.
„Morat æu onda vidjeti o èemu se radi.“
„On ne piše ženske knjige,“ rekao je Stark.
„To je grozan stereotip!“ zapoèela sam, spremajuæi se da mu održim
lekciju o mizoginiènom (što je rijeè koju sam nauèila od Damiena dok
smo èitali Skrletno slovo na nastavi književnosti) poimanju da su
muževne knjige za tipove, a vrckave, besmislene, lagane knjige za cure,
kad se avion s blagim trzajem zaustavio.
MIN@
239
Svi smo poèeli nekako zjakati jedni u druge, ne znajuæi toèno što da
radimo, ali samo sekundu-dvije nakon toga otvorila su se vrata pilotske
kabine i kroz njih je sa smiješkom izašla vampyrica kopilot.
„Dobrodošli u Veneciju,“ rekla je. „Znam da barem jedno od vas ima
posebne potrebe, pa smo se parkirali ravno u našem privatnom hangaru.“
Èula sam kako se Blizanke cerekaju zato što je Stark osoba s posebnim
potrebama, ali preèuli smo ih. „Erce vas tu èeka. Ona æe vas otpratiti do
otoka San Clemente. Svakako ponesite svu prtljagu sa sobom, i
blagoslovljeni bili.“ Zatim je prišla prednjim vratima i otvorila kabinu s
nekoliko obrtaja nekakvih poluga. Zaèuli su se nekakvi šumovi, a onda je
rekla: „Smijete se iskrcati.“
„Pusti da izaðem prva,“ kazala sam Starku, koji je veæ bio na nogama,
knjige spremljene u naprtnjaèu prebaèenu preko ramena. „Da se uvjerim
da vani stvarno nema sunca koje bi te moglo spržiti.“
Stark mi je krenuo proturjeèiti, ali Darius se progurao pokraj nas oboje i
brzo kazao:
„Ostanite ovdje. Javit æu vam je li sve sigurno.“
„To mu je totalno ratnièka furka,“ rekla je Afrodita, hodajuæi niz prolaz
ispred svih ostalih, koji su se morali zadržati da proðe i njena koferèina
Betsey Johnson na kotaèiæima. „Sviða mi se kad ga skroz poène pucati
testosteron, ali voljela bih da se tu i tamo sjeti i da mi ponese torbu.“
„Mora imati slobodne ruke ako te sluèajno bude morao braniti,“ kazao joj
je Stark, ostavivši debilko kao završetak reèenice neizreèen, ali
podrazumijevan.
Pogledala ga je stisnutih oèiju, ali Darius se uto vratio u avion.
„Ovdje je sve kako treba.“
I tako smo se krotko kao ovèice okrenuli i jedni za drugima otišli niz
prolaz do vrata.
Vampyrica koja je stajala u dnu stuba kojima se silazilo iz aviona bila je
visoka, kraljevskog držanja i crnka onoliko koliko je Lenobia bila
plavuša, ali svejedno me podsjetila na našu profesoricu konjaništva. Erce
se odlikovala onom smirenošæu koju je posjedovala i Lenobia. Zakljuèila
sam da to sigurno ima neke veze s njihovim afinitetom prema konjima.
Bile su smirene i mudre zato što konji, koji su najskuliranije životinje na
svijetu izuzev maèaka, izabiru spokojne i pametne osobe.
„Ja sam Erce. Sretan susret, Zoey.“ Smjesta me pronašla svojim tamnim
oèima, premda sam silazila stubama iza Starka i Dariusa.
„Sretan susret,“ kazala sam joj.
MIN@
240
Zatim joj je pogled prešao na Starka. Primijetila sam da su joj se oèi
raširile kad je opazila njegove crvene tetovaže istanèanog dezena strijela
na obje strane polumjeseca nasred èela.
„Ovo je Stark,“ rekla sam, jer je trebalo prekinuti šutnju koja je polako
postajala nelagodna.
„Sretan susret, Stark,“ rekla mu je.
„Sretan susret,“ automatski joj je odgovorio, premda pomalo napetim
tonom.
Shvaæala sam kako mu je, ali veæ sam se navikivala na to da mi vampovi i
poèetnici bulje u èudne tetovaže.
„Stark, pobrinula sam se za to da na našoj jahti zavjese budu navuèene i
prozori zamraèeni, premda sunce zalazi za sat vremena, a cijeli dan
propuhuje snijeg, pa je sunèevo svjetlo kojeg još ima razmjerno slabo.“
Glas joj je bio melodiozan i ugodan uhu, tako ugodan da nisam isprva
uspjela èuti što zaista govori.
„Jahta?“ rekla sam. „Kako æe se on ukrcati na jahtu?“
„Pa, evo ti je tu, Zo.“
Heath, koji je klizio niza stube podignutih nogu, držeæi se za hladni, glatki
rukohvat, mahnuo je bradom prema rubu hangara. Na jednoj strani zgrade
u pod je bilo usjeèeno široko pravokutno pristanište s velikim, zatvorenim
vratima, pomalo sliènim garažnima, na poèetku. Na kraju je stajala crna,
drvena jahta elegantnih linija. Prednja kabina bila je staklena, i vidjela
sam da uz upravljaèku ploèu stoje dva visoka vampyra. Iza njih, ulaštene
drvene stube spuštale su se prema, najvjerojatnije, putnièkom prostoru.
Kažem najvjerojatnije jer, premda je uz bok jahte bilo prozora, oni su
doista bili potpuno prekriveni.
„Ako je sunce iza oblaka, mogu ga podnijeti,“ rekao je Stark.
„Znaèi, istina je da ti sunèeva svjetlost nije samo nelagodna? Doista bi te
spalila?“ Èula sam joj radoznalost u glasu, i nije zvuèala nametljivo ili u
stilu zaboga, koji si ti frik. Djelovala je iskreno zabrinuto.
„Izravno sunce bi me ubilo,“ rekao je neuvijeno Stark. „Zalazeæe ili
neizravno sunce može mi biti negdje u rasponu od vrlo opasnog do
nelagodnog.“
„Zanimljivo,“ zamišljeno je rekla.
„Valjda se može reæi i da je zanimljivo. Menije to uglavnom iritantno i
nezgodno,“ rekao je Stark.
„Stignemo otiæi u shopping prije sastanka Visokog vijeæa?“ upitala je
Afrodita.
„Ah, ti si sigurno Afrodita.“
MIN@
241
„Da, sretan susret, šta god. Onda, možemo u shopping?“
„Bojim se da neæete imati vremena. Trebat æe vam pola sata da stignete na
otok, a onda æu vas smjestiti i, što je najvažnije, uputiti u pravila Vijeæa.
Zapravo, moramo krenuti odmah.“ Poèela nas je voditi prema jahti.
„Hoæe li me pustit da govorim pred njima, ili im više nisam dovoljno
dobra sad kad sam samo ljudska?“ rekla je Afrodita.
„Pravilo o ljudima nema nikakve veze s time da oni nisu dovoljno dobri
da govore pred Vijeæem,“ rekla joj je Erce dok smo se s pristanišnog
dijela hangara uspinjali na jahtu, te silazili stubama u zatamnjenu,
luksuznu kabinu. „Priležnici odvajkada imaju pristup u Vijeænicu zbog
znaèenja koje imaju za svoje vampyre.“ Pri tim je rijeèima zastala da
uputi smiješak Heathu, koji je bio totalno, upadljivo ljudski. „Ne dopušta
im se da govore pred Vijeæem samo zbog toga što ljudi nemaju pravo
glasa u privatnim politièkim odlukama i problemima samih vampyra.“
Heath je dramatièno uzdahnuo, ugurao se pokraj mene i, ne hajuæi za
Starka, koji mi je sjeo sa suprotne strane, posjednièki prebacio ruku preko
mojih ramena.
„Razvalit æu te laktom ko vola u kupusu ako ne makneš ruku i ne budeš
pristojan,“ prišapnula sam mu.
Heath se postideno iscerio i odmaknuo ruku, premda se nije odgurnuo od
mene.
„Je li to onda znaèi da i ja smijem biti prisutna na tom velevažnom
sastanku Vijeæa, samo što moram držati jezik za zubima ko onaj tamo
davatelj krvi?“ upitala je Afrodita.
„Za tebe su uèinile iznimku. Smiješ prisustvovati, a smiješ i govoriti, ali
morat æeš se držati svih ostalih pravila Vijeæa.“
„Što znaèi da ovaj èas ne smijem u shopping,“ rekla je Afrodita.
„To upravo to znaèi,“ rekla je Erce.
Divila sam se njezinoj strpljivosti. Lenobia bi najvjerojatnije veæ prije
toga odrubila Afroditi glavu s ramena zbog takvog mudrijaškog držanja.
„Smijemo li i svi mi ostali doæi na sastanak Vijeæa? E da, pozdrav i sretan
susret,“ ja sam Jack, rekao je.
„Svi ste pozvani da stupite pred Vijeæe.“
„A što je s Neferet i Kalonom? Jesu li i njih dvoje tamo?“ upitala sam je.
„Jesu, premda Neferet sada sebe naziva Utjelovljenom Nyx, dok Kalona
kaže da je pravim imenom Ereb.“
„To je laž,“ rekla sam.
Erce se mrko osmjehnula.
MIN@
242
„To je, moja mlada i neobièna poèetnice, upravo razlog tvojeg dolaska
ovamo.“
Nismo naroèito puno prièali u ostatku putovanja. Upalio se motor jahte, i
radio je tako glasno da nam je prilièno remetio pažnju u zakrivenoj kabini.
Prilièno smo se jako ljuljali, pa sam sav trud ulagala u to da ne izbljujem
sve iz sebe.
Jahta je napokon usporila, a pritom se smanjio i ritam vodenog ljuljanja i
zanošenja, što je ukazivalo da stižemo na otok, kad se Dariusov glas
zaèuo kroz buku motora.
„Zoey!“
On i Afrodita sjedili su na sjedalu smještenom dva reda iza mene, pa sam
se morala okrenuti na stolici da ga pogledam. Stark se okrenuo zajedno sa
mnom, tako da smo oboje ustali na noge u isti mah.
„Afrodita! Šta je bilo?“
Pritrèala sam joj. Držala je glavu u rukama kao da se boji da bi joj svaki
èas mogla eksplodirati. Darius je djelovao bespomoæno. Cijelo vrijeme joj
je dodirivao jedno rame i šaptao rijeèi koje nisam uspijevala razabrati,
nastojeæi je natjerati da pogleda u njega.
„O, Božice! Glava me rastura. Koji kurac?“
„Ona to ima viziju?“ rekla je Erce, prilazeæi mi otraga.
„Ne znam. Vjerojatno,“ rekla sam. Kleknula sam pred Afroditu i pokušala
je natjerati da me pogleda u oèi. „Afrodita, ovdje Zoey. Reci mi što to
vidiš.“
„Prevruæe mi je. Prokleto mi je prevruæe!“ govorila je Afrodita.
Lice joj je postalo zajapureno i znojno, premda je u jahti zapravo bilo
prilièno svježe. Zvjerala je oko sebe razrogaèenim, uspanièenim oèima,
premda sam pretpostavljala da ne vidi unutrašnjost ove skupe male jahte.
„Afrodita, reci nešto! Što ti to pokazuje vizija?“
Tada je doista pogledala u mene, a ja sam shvatila da su joj oèi bistre i
nisu prepune one bolne krvi koja bi joj poèela navirati pri svakoj viziji.
„Ništa ja ne vidim.“ Gutala je zrak, mašuæi i dalje rukom pred oznojenim
licem. „Nije ovo vizija, nego Stevie Rae i naše prokleto Utiskivanje.
Nešto se dogaða s njom. Nešto jako, jako loše.“

Trideset peto poglavlje
STEVIE RAE
Stevie Rae je znala da æe umrijeti, i to ovaj put zauvijek. Bojala se, bojala
se èak još više nego dok je umirala od krvarenja u Zoeynu naruèju,
okružena svojim prijateljima. Ovaj put je bilo drugaèije. Ovaj put se
radilo o izdajstvu, a ne o biološkom procesu.
Glava ju je grozomorno boljela. Podigla je ruku i oprezno se opipala po
zatiljku. Kad je odmaknula dlan, bio je natopljen njezinom krvlju. Misli
su joj bile smuæene. Što se dogodilo? Stevie Rae je pokušala uspravno
sjesti, ali spopala ju je strahovita vrtoglavica, pa je prostenjala i
ispovraæala sve iz sebe, jauèuæi od bolova koje joj je pražnjenje utrobe
stvaralo. Zatim se svalila na bok, prevræuæi se u stranu od povraæotine.
Tada joj je pogled, mutan od suza, pao na metalni kavez iznad nje, a
potom i na nebo iznad rešetaka nebo koje je bivalo sve manje sivo, sve
više plavo.
Sjeæanja su joj se vratila u naletu, a s njima i panika od koje je poèela
disati u kratkim dahtajima. Zarobili su je ovdje, a sunce se raða! Èak i
sada, èak i s kavezom iznad sebe i sa svježom uspomenom na njihovu
izdaju u svijesti, Stevie Rae nije htjela povjerovati u to.
Oblio ju je još jedan val muènine, pa je sklopila oèi, nastojeæi ponovno
uloviti osjeæaj ravnoteže. Dokle god je žmirila, mogla je obuzdavati tu
grozomornu vrtoglavicu, pa su joj se misli poèele razbistrivati.
Ovo su joj uèinili crveni poèetnici. Nicole je kasnila na njihov sastanak.
To samo po sebi nije bilo naroèito šokantno, ali Stevie Rae se razljutila jer
joj je dojadilo èekanje, pa je upravo krenula iz praznih tunela natrag u
Kuæu Noæi, kad su Nicole i Starr napokon došle u podrum. Smijale su se i
zbijale šale, oèito zato što su se nedavno nahranile obrazi su im još bili
zajapureni, a oèi im se rumeno žarile od svježe krvi.
Stevie Rae je pokušala razgovarati s njima. Zapravo, pokušala ih je
razložno uvjeriti da se vrate s njom u Kuæu Noæi.
Dvije crvene poèetnice dugo su bile samo sarkastiène i davale joj
kretenske izgovore zašto ne žele s njom:
„Ma kakvi, vampovi nam ne daju da jedemo nezdravo, a nama su
nezdravi baš za pod zub!“ ili „Gimnazija Will Rogers odmah je tu niže na
Petoj. Ako mi se ide u školu, otiæi æu tamo kad padne mrak jesti!“
Svejedno, pokušala je biti ozbiljna i dati im dobre razloge da se vrate u
školu, primjerice da to ne samo da je njihov dom, nego i da postoji niz
MIN@
244
èinjenica o životu vampyra koje oni ne znaju koje èak ni sama Stevie Rae
ne zna. Njima je Kuæa Noæi potrebna.
Ismijale su je, rekle joj da je baba i dodale da im je skroz okej ostati u
depou, naroèito sada kad je cijeli njihov.
Zatim je Kurtis banuo u podrum, sav zadihan i uzbuðen. Stevie Rae se
sjeæala da ju je obuzeo loš predosjeæaj istog trena kad ga je ugledala.
Ruku na srce, klinac joj nikad nije bio simpatièan. Bio je krupan, glupav
uzgajivaè svinja iz sjeveroistoène Oklahome koji je smatrao da su žene u
biti jedan korak ispod prasaca na seljoberskoj ljestvici poimanja Koliko
Tko Vrijedi.
„Jašta, pronašo sam ga i ugrizo!“ praktièki je podviknuo, pun hvastanja.
„Onog stvora? Ma sigurno se šališ. Kako je gadno smrdio,“ rekla mu je na
to Nicole.
„Pa da, i kako si ga uspio natjerat da bude miran dok si ga jeo?“ priupitala
ga je Starr.
Kurtis je rukavom obrisao usta. Mrlja crvenila razlila mu se po košulji i
njezin je miris dopro do Stevie Rae, potpuno je ošamutivši.
Rephaim! To je Rephaimova krv.
„Najprije sam ga onesvijestio. Nije mi bilo teško, kad mu je krilo bilo
slomljeno i sve.“
„O èemu ti to govoriš?“ obrecnula se Stevie Rae na Kurtisa.
Volovski je trepnuo prema njoj. Spremala se šèepati ga i protresti ga i
možda èak natjerati zemlju da se otvori i proguta njegovu krupnu, glupu
guzicu, kad joj je napokon odgovorio.
„Govorim o onom pticolikom. Kako ih vi zovete, nazovigavranovi? Jedan
se pojavio tu. Ganjali smo ga po cijelom depou. Nikki i Starr dojadilo je
patiti se s njim, pa su otišle prigristi pokojeg požderuha na èetvrtom
noænom obroku u Taco Bellu, ali meni se baš jela piletina. Zato sam ga
nastavio loviti. Morao sam ga stjerati u kut na krovu jednog od onih
tornjiæa, znaš, onog tamo suprotnog, daljeg od drveta.“ Kurtis je pokazao
uvis i nalijevo od sebe. „Ali æapio sam ga.“
„Je li mu okus bio gadan ko smrad?“ Nicole se oèito zgražala i gadila, ma
koliko da je znatiželjna bila.
Kurtis je slegnuo mesnatim ramenima.
„Hej, ja mogu sve pojest. A i svakoga.“
Svi su se poèeli drapati od smijeha. Svi, izuzev Stevie Rae.
„Imate na krovu jednog nazovigavrana?“
„Aha. Pojma nemam kog je vraga uopæe išao tražiti tu dolje. Pogotovo
sav izubijan i slomljen.“ Nicole ju je pogledala podignute obrve. „Mislila
MIN@
245
sam da si rekla da se možemo vratit u Kuæu Noæi jer Neferet i Kalone više
nema. Izgleda da su za sobom ostavili malo sranja, a? Možda nisu stvarno
otišli.“
„Otišli su,“ rekla joj je nato Stevie Rae, veæ kreæuæi prema ulaznim
vratima podruma. „Znaèi, nitko od vas se ne misli vratit u školu sa
mnom?“
Tri su glave šutke odmahnule tamoamo dok su oèi s nijansom crvenila
pratile svaki njezin pokret.
„A ostali? Gdje su oni?“
Nicole je slegnula ramenima.
„Gdje god žele biti. Kad iduæi put vidim nekog od njih, reæi æu im da si im
poruèila da bi se trebali vratit u školu.“
Kurtis se zacerekao.
„Hej, baš super. Ajmo se svi vratiti u školu! Ko da bi se to nama stvarno
dalo?“
„Èujte, ja moram iæ. Samo što nije svanulo. A1i još æemo se mi èuti na
ovu temu. I trebate znati da razmišljam o tome da ipak dovedem i ostale
crvene poèetnike da opet žive tu, makar bi službeno ostali dio Kuæe Noæi.
A ako se to dogodi, možete svi skupa stati uz nas i ponašati se kako treba,
ili æete morati otiæi.“
„A može ovako: šta kažeš na to da ti svoje šmizlaste poèetnike zadržiš u
školi, a da mi ostanemo tu, jer mi sada ovdje živimo,“ rekao je Kurtis.
Stevie Rae prestala je hodati prema izlazu. Gotovo kao da joj je to druga
narav, zamislila je sebe kao stablo s korijenjem koje urasta duboko,
duboko, duboko u èudesno, nevjerojatno tlo.
Zemljo, doði mi, molim te.
Ondje u podrumu, ionako veæ u podzemlju i okružena svojim elementom,
jednostavno je povukla snagu odozdo kroz svoje tijelo. Kad je
progovorila, tlo se zatreslo i poèelo podrhtavati od siline njene ljutnje.
„Reæi æu vam ovo samo još sada jedanput. Ako dovedem druge crvene
poèetnike natrag amo, ovo æe nam biti dom. Ako se budete ponašali kako
treba, smijete ostati. Ako ne, otiæi æete.“
Lupila je nogom i cijeli se depo protresao, a gips se strusio s niskog
podrumskog stropa. Zatim je Stevie Rae duboko udahnula, sileæi se da se
primiri i zamišljajuæi kako joj sva prizvana energija istjeèe iz tijela i
slijeva se natrag u zemlju.
Kad je opet progovorila, glas joj je zvuèao normalno i zemlja se nije
zatresla.
„Pa vi odluèite. Vraæam se sutra naveèer. Vidimo se.“
MIN@
246
Više se i ne osvrnuvši prema njima, Stevie Rae se požurila iz podruma,
prošla kroz labirint šljunka i metalnih rešetaka nasumce razbacanih po
krugu napuštenog depoa i stigla do kamenog stubišta koje je vodilo od
parkirališta u razini željeznièke pruge do razine ulice na nekoæ vrlo
prometnom kolodvoru. Morala je pripaziti dok se trkom penjala stubama.
Susnježica je prestala, a sunce je juèer èak u jednom trenutku i granulo,
ali s dolaskom noæi temperatura je poèela padati, i gotovo sve što se
otopilo opet se sledilo.
Stigla je do kružnog uliènog prilaza i velikog natkrivenog ulaza koji je
nekoæ èuvao željeznièke putnike od promjenjiva oklahomskog vremena.
Gledala je gore, pa gore, pa gore.
Zgrada je samo bila jezovita. I ništa više.
Z je voljela govoriti da izgleda kao da joj je mjesto u Gothamu. Stevie
Rae bi prije rekla da izgleda kao spoj Blade Runnera i Užasa u
Amityvilleu. Nije da joj nisu bili dragi tuneli ispod zgrade, ali u kamenom
proèelju s tom èudnom mješavinom art decoa i mehanicistièkog dizajna
bilo je neèega od èega joj se ježila koža.
Naravno, njezina je isprepadanost mogla dijelom potjecati i odatle što se
boja neba veæ polako poèinjala mijenjati iz crne u sivu s nadolaskom
svitanja.
Sad kad je razmišljala o tome, to ju je trebalo zaustaviti. Trebala se samo
okrenuti, vratiti se stubištem do parkirališta, sjesti u automobil koji je
posudila od škole i odvesti se natrag u Kuæu Noæi.
Umjesto toga, zakoraèila je ravno u svoju sudbinu i, kao što bi to Z rekla,
tada je nastupila provala kakice.
Znala je da se u glavnom dijelu depoa nalaze zavojita stubišta koja vode
uvis do prostorije u vrhu svakog tornjiæa u tjednima dok je živjela ovdje
temeljito je istražila cijelu graðevinu. Ali nije bilo vrapèeve šanse da se
sada vrati unutra i riskira da neki crveni poèetnik sluèajno ipak nije legao
u krevet, pa æe je vidjeti i ispitati i doznati istinu.
Plan B doveo ju je do stabla koje je svojedobno oèito imalo ukrasnu
ulogu, ali odavno je veæ preraslo svoj betonski krug, tako da mu se
korijenje probilo odozdo kroz asfalt na parkiralištu, otkrivajuæi puno
smrznute zemlje i omoguæujuæi mu da izraste više nego što je trebalo.
Stevie Rae nije imala pojma o kakvom se to drvetu radi. izuzev da pripada
nekoj vrsti koja je dovoljno visoka da joj granje dopre do depoa u blizini
prvog od dvaju tornjiæa koji su izbijali s krova na proèelju graðevine, što
znaèi da je za nju bilo dovoljno visoko.
MIN@
247
Brzim kretnjama Stevie Rae je prišla drvetu, skoèila i ulovila se za granu
najbližu svojoj glavi. Uzverala se uz glatku, golu koru i otpuzala po njoj
sve do glavnog debla. Odande se nastavila penjati i penjati, zahvaljujuæi
Nyx u sebi zbog svoje poveæane snage crvene vampyrice, jer da je bila
obièna poèetnica, ili možda èak i vampica, nikako ne bi uspjela izvesti
ovako pogibeljan uspon.
Kad se popela dokle se moglo, Stevie Rae se pribrala i onda preskoèila na
krov zgrade. Nije tratila vrijeme na gledanje u prvi tornjiæ. Svinjogojac je
rekao da je Rephaim u onome daljem od stabla. Otrèala je krovom do
suprotne strane graðevine, pa se još kratko popela kako bi dobila pogled
na kružni prostor na vrhu.
Bio je tamo. Skvrèen u kutu tornjiæa, Rephaim je nepokretno ležao, sav
krvav.
Bez oklijevanja, Stevie Rae je prebacila noge preko kamenog ruba i
naskoèila tih metar, metar i pol u odaju.
Ležao je sklupèan, zdravom se rukom držeæi za ranjenu u prljavoj udlazi.
Vidjela je da mu je netko razrezao kožu niz vanjsku stranu ruke: oèito se
Kurtis nahranio odatle, premda si nije dao truda da zatvori posjekotinu, i
èudni, pogrešni miris njegove neljudske krvi ispunjavao je malu komoru.
Zavoj kojim mu je bila imobilizirala krilo otpustio se u razderanu hrpu
krvavih krpa koja mu je prekrivala polovicu tijela. Oèi su mu bile
sklopljene.
„Rephaim, hej, èuješ me?“
Na zvuk njezina glasa smjesta je otvorio oèi.
„Ne!“ rekao je i s mukom pokušao ustati u sjedeæi položaj. „Bježi odavde.
Zarobit æe te u…“
Zatim je osjetila groznu bol na zatiljku, i sjeæala se kako je zatim pala u
crnilo.
„Stevie Rae, moraš se probuditi. Moraš se maknuti.“
Napokon je osjetila ruku koja joj je drmala rame i prepoznala Rephaimov
glas. Pažljivo je otvorila oèi, i svijet joj se nije poèeo njihati i zanositi u
glavi, premda je osjeæala kako joj otkucaji srca nabijaju u sljepooènicama.
„Rephaim,“ rekla je oporo. „Šta se dogodilo?“
„Iskoristili su me da te zarobe u zamku,“ rekao je.
„Htio si me zarobit u zamku?“ Muènina joj je malo popustila, ali Stevie
Rae je imala dojam da joj svijest radi kao na usporenoj snimci.
„Ne. Samo sam htio da me ostave na miru, pa da se oporavim i nekako
vratim svojem ocu. Nisu mi pružili moguænost izbora.“ Ustao je
ukoèenim kretnjama i savio se u struku zbog željezne rešetke koja je
MIN@
248
tvorila nizak lažni krov. „Makni se odavde. Imaš malo vremena. Sunce
veæ izlazi.“
Stevie Rae je pogledala uvis prema nebu i ugledala meke pastelne nijanse
rane zore koje su joj nekada bile tako lijepe. Sad ju je sve svjetlije nebo
ispunilo apsolutnom stravom.
„O, Božice! Pomozi mi da ustanem.“
Rephaim ju je primio za ruku i povukao na noge. Nesigurno je ustala
pokraj njega, takoðer sagnuta. Duboko je udahnula, podigla ruke, primila
hladni metal rešetke i poèela je gurati uvis. Malo je zazveckala, ali nije se
zapravo pomaknula.
„Kako to da je zapela tamo gore?“ upitala ga je.
„Zavezana je lancima. Provukli su ih kroz rubove rešetke i onda ih
lokotima privezali za sve na krovu što se ne može odignuti guranjem.“
Stevie Rae je opet pogurnula rešetku. Opet je zazveckala, ali ostala je
èvrsta.
Zarobljena je gore na krovu, a sunce izlazi!
Prikupivši svu snagu, poèela je gurati i potezati, hvatati se za preèke u
nastojanju da odgurne rešetku u jednu stranu, kako bi se možda uspjela
provuæi kroz nju. Iz sekunde u sekundu nebo je postajalo sve vedrije.
Koža Stevie Rae drhtala je kao kad konj pokušava trzajima stresti muhu.
„Slomi metal,“ žurno joj je rekao Rephaim. „Imaš dovoljno snage za to.“
„Možda bih i imala da sam pod zemljom, ili da bar stojim na zemlji,“
rekla je izmeðu dahtaja dok se i dalje nemoæno opirala metalnom kavezu.
„Ali tu gore, gdje me cijela zgradurina dijeli od mog elementa, naprosto
nisam dovoljno jaka.“ Spustila je pogled s neba na njegove jarkocrvene
oèi. „Mislim da bi ti bilo bolje da se odmakneš od mene. Zapalit æu se, a
ne znam kolika æe vatra biti, al tu bi moglo postat poprilièno vruæe.“
Gledala je kako se Rephaim udaljava i, sa sve jaèim osjeæajem beznaða,
ponovno se posvetila opiranju o nepomièni metal. Prsti su joj se polako
poèinjali pržiti i Stevie Rae se grizla za usnu da ne bi poèela samo vrištati
i vrištati i vrištati...
„Ovamo. Metal je tu zahrdao i tanji je, slabiji.“
Stevie Rae je spustila ruke, automatski ih zabila sebi pod pazuhe i,
presavijena u struku, potrèala prema njemu. Ugledala je zahrðali dio
metalne rešetke i primila ga objeruèke, a onda ga poèela natezati iz sve
snage. Malo je popustila, ali šake su joj se poèile dimiti, kao i zapešæa.
„O, Božice!“ propentala je. „Neæu uspjeti. Odmakni se, Rephaim, veæ se
poèinjem…“
MIN@
249
Umjesto da pobjegne od nje, prišao joj je što je bliže mogao i raširio
zdravo krilo tako da je barem malo zasjeni. Zatim je podigao neozlijeðenu
ruku i primio njome zahrðalu rešetku.
„Pomisli na zemlju. Usredotoèi se. Ne misli na sunce i nebo. Povuci sa
mnom. Sada!“
U sjeni njegova krila, Stevie Rae je primila rešetku na obje strane njegove
ruke. Zažmirila je i istjerala iz svijesti to što joj prsti gore i što joj izuzetna
osjetljivost kože vrištanjem govori da bježi!
Da bježi bilo kamo, samo da se skloni od sunca!
Umjesto toga, pomislila je na zemlju, prohladnu i tamnu, koja dolje èeka
na nju kao mama koja je voli. Stevie Rae je povukla.
S praskom metala rešetka se slomila, ostavljajuæi otvor taman dovoljno
velik da se kroz njega mogu provuæi jedna po jedna osoba.
Rephaim se odmaknuo.
„Idi!“ rekao je. „Brzo.“
Èim njegovo krilo više nije prikrivalo Stevie Rae, tijelo joj se
zarumenjelo i doslovce se poèelo dimiti. Nagonski se srušila na pod i
èvrsto sklupèala, nastojeæi podlakticama zakriti lice.
„Ne mogu!“ kriknula je, skamenjena od boli i panike. „Izgorjet æu.“
„Izgorjet æeš ako ostaneš ovdje,“ rekao joj je.
Zatim se uspravio, provukao kroz otvor i nestao. Napustio ju je. Stevie
Rae je znala da ima pravo. Mora se izvuæi odavde, ali nikako se ne može
oprijeti strahu od kojeg se oduzela. Bol je prejaka. Kao da joj krv kipi u
tijelu. Baš kad je pomislila da više ne može to nikako dalje trpjeti, mala,
prohladna sjena pala je na nju.
„Primi me za ruku!“
Škiljeæi spram okrutnog sunca, Stevie Rae je pogledala uvis. Ugledala je
Rephaima kako èuèi na rešetci, zdrava krila raširenog iznad nje da je
zaštiti od sunca što više može, neozlijeðene ruke ispružene prema njoj.
„Sada, Stevie Rae. Hajde!“
Pošla je za njegovim glasom i hladom njegova tamnog krila, i primila ga
za ruku. Nije ju samostalno mogao podiæi do kraja. Bila mu je preteška, a
mogao se služiti samo jednom rukom. Zato je izbacila svoju drugu ruku,
primila se za metalnu preèku i podigla zgibom.
„Doði. Zakrilit æu te.“ Rephaim je raširio krilo.
Bez imalo oklijevanja Stevie Rae je ušla u njegov zagrljaj, zabila glavu u
perje na njegovim prsima i èvrsto ga obuhvatila rukama. Obujmio ju je
krilom i podigao u naruèja.
„Odvedi me do drveta!“
MIN@
250
Zatim je potrèao, glavinjajuæi i šepajuæi, ali trèeæi po krovu. Vanjske
strane ruku Stevie Rae bile su izložene, kao i dio njezina vrata i ramena, i
gorjela je dok je trèala. S odsutnim osjeæajem, kao da se nalazi izvan
svojeg tijela, upitala se kakva je to užasna buka koja joj odzvanja u ušima,
a onda je shvatila da je to njezin glas.
Vrištala je od boli i strave i bijesa.
Na rubu krova, on se proderao:
„Drži se. Skaèem na drvo.“
Nazovigavran se vinuo u skok. Tijelo mu se zanijelo i nespretno zavinulo
u zraku zbog nedostatka ravnoteže, i tresnuli su u krošnju.
Adrenalin je pomogao Stevie Rae da se nastavi držati za njega i, zahvalna
na tome što mu je tijelo tako lagano, podigla ga je, postavivši se izmeðu
Rephaima i stabla.
Naslonivši se leðima na koru, kazala mu je:
„Pokušaj se držati za drvo dok nas spuštam klizanjem.“
Zatim su opet poèeli propadati dok je gruba kora trgala leða Stevie Rae,
ionako raskrvarena i prepuna plikova.
Sklopila je oèi i naslijepo potražila zemlju, pronalazeæi je dolje, gdje je
spokojno èeka.
Zemljo, doði mi! Otvori se i zaštiti me!
Zaèulo se silno trganje i tlo u podnožju stabla rastvorilo se taman na
vrijeme da se Stevie Rae i Rephaim zavuku u prohladan, sjenovit zemljani
tobolac.

Trideset šesto poglavlje
ZOEY
Kad je Afrodita poèela vrištati, samo mi je jedna stvar pala na pamet.
Duše, doði mi! zapovjedila sam. Duh ju je smjesta ispunio svojom
smirujuæom blizinom. Pomozi Afroditi da se smiri. Osjetila sam kako me
element napušta, i gotovo smjesta potom Afroditini su se ciktaji smirili u
dahtaje i jecaje.
„Darius, treba mi Lenobijin broj mobitela. Smjesta!“
Darius je držao Afroditu u zagrljaju, ali poslušao me i izvadio mobitel iz
džepa traperica i dobacio mi ga.
„U kontaktima ti je.“
Pileæi si ruke da se prestanu tresti, otvorila sam popis kontakata i odabrala
Lenobijino ime. Javila se nakon prvog zvona.
„Darius?“
„Zoey je. Imamo hitan sluèaj. Gdje je Stevie Rae?“
„Otišla je u depo da pokuša uvjeriti ostale crvene poèetnike. Samo,
oèekivala sam da æe se veæ vratiti, buduæi da samo što nije svanulo.“
„Našla se u nevolji.“
„Gori!“ zajecala je Afrodita. „Ona gori!“
„Negdje je na otvorenom. Afrodita kaže da ona gori.“
„O, Božice! Može li nam reæi išta više?“
Iz promjene u Lenobijinu glasu shvatila sam da je veæ krenula.
„Afrodita, možeš reæi gdje je Stevie Rae?“
„Nne. Samo da je vani.“
„Ne zna gdje je, samo da je vani.“
„Pronaæi æu je,“ rekla je Lenobia. „Nazovi me ako nam Afrodita može
reæi išta više.“
„Nazovi ti mene èim Stevie Rae bude na sigurnom,“ rekla sam joj, jer
nisam mogla pojmiti bilo kakav drugi ishod. Lenobia je prekinula vezu.
„Dajte da odvedemo Afroditu unutra, gdje se možemo bolje snaæi,“ rekla
je Erce. Povela nas je iz jahte u zatvorenu graðevinu, samo što ova nije
podsjeæala na zrakoplovni hangar. Bila je stara i kamena. Stigla sam samo
osjetiti olakšanje zato što je Stark zaklonjen od sunca dok je Darius
iznosio Afroditu s jahte, a svi mi ostali žurili smo se s Erce kroz
nadsvoðeni spojni prolaz.
Stark je ostao uz mene dok smo laganim trkom održavali korak s Erce.
„Afrodita je Utisnuta sa Stevie Rae, ona je druga postojeæa crvena
vampyrica,“ objasnila sam joj.
MIN@
252
Erce je kimnula, otvorila nam golema drvena vrata i pokazala Dariusu da
unese Afroditu unutra.
„Lenobia mi je kazala da su one Utisnute.“
„Kako joj možete pomoæi?“
Ušli smo u golem hodnik. Stekla sam dojam èudesne raskoši, nepojmljivo
visokih stropova i lustera, lustera, lustera; zatim nas je Erce brzo provela
iz hodnika u pokrajnji salon.
„Položi je na onu tamo poèivaljku.“
Natisnuli smo se oko poèivaljke, šutke gledajuæi Afroditu. Erce se
okrenula meni i ispod glasa rekla:
„Ništa se ne može uèiniti za ljudsku osobu ako vampyrica s kojom se
utisnula pati. Ona æe osjeæati bol Stevie Rae sve dok ova kriza ne proðe,
ili dok ona ne umre.“
„Ona?“ ciknula sam. „Ona kao Stevie Rae, ili kao Afrodita?“
„Ijedna od njih, ili obje. Vampyri mogu preživjeti dogaðaje koji ubiju
njihove priležnike.“
„Pa, sranje,“ promrmljao je Heath.
„Moje ruke!“ zajecala je Afrodita. „Gore!“
Nisam to više mogla trpjeti i prišla sam joj.
I dalje je uglavnom ležala u Dariusovu naruèju. Ratnik je sjedio na
poèivaljci, èvrsto je grlio i tiho joj govorio. Bio je sav blijed i smrknut u
licu. Preklinjao me oèima da joj pomognem. Primila sam jednu Afroditinu
ruku. Bila mi je nenormalno topla na dodir.
„Ne goriš. Pogledaj me, Afrodita. To se ne dogaða tebi. To se dogaða
Stevie Rae.“
„Ma da, znam kako ti je.“ Heath se našao pokraj mene. Kleknuo je na
jedno koljeno i primio Afroditu za drugu ruku. „Koma je kad si Utisnut i
onda se nešto loše dogodi tvojoj vampyrici. Ali to se ne dogaða tebi. Imaš
osjeæaj da je tako, ali nije.“
„Nije tu stvar u tome da se Stevie Rae troši s nekim drugim,“ rekla je
Afrodita posve èudnim glasom, drhtavim i slabašnim.
Heath se nije smeo.
„Nije bitno što se zbiva. Bitno je da te to boli, a fakat te boli. Moraš imati
na umu da ti nisi zaista ona, pa makar imaš dojam da ste tako vezane da si
ti dio nje.“
Izgleda da je time dopro do Afrodite, i ona je pogledala uvis u njega.
„Ali ja nisam ovo htjela.“ Štucnula je od jecaja. „Nisam htjela da
postanem povezana sa Stevie Rae, a ti želiš ovo svoje sa Zoey.“
MIN@
253
Heath joj je jaèe stisnuo ruku, i vidjela sam da se ona iz sve snage prima
za njega. Svi su ih promatrali, ali mislim da sam se meðu njima jedino ja
osjeæala kao uljez.
„Želio ja to ili ne, ponekad bude preteško. Moraš nauèiti da nešto od
onoga u sebi i saèuvaš za sebe. Moraš znati da ne dijeliš stvarno dušu s
njom, što god da ti vaše Utiskivanje govorilo.“
„To je to!“ Afrodita je izvukla ruku iz moje i prekrila njome Heathovu.
„Baš mi je kao da dijelim svoju dušu. I ne mogu to podnijeti.“
„Da, možeš. Samo imaj na umu da je to osjeæaj. Da to nije stvarno.“
Uzmaknula sam za nekoliko koraka.
„Afrodita, sigurna si. Svi smo mi ovdje s tobom.“ Damien joj je dotaknuo
rame.
„Ma da, sve je okej. A kosa ti i dalje izgleda stvarno dobro,“ rekao je
Jack.
Zaèula sam kako se Afrodita nasmijala iz nje se oteo mjehuriæ
normalnosti usred nevjerojatnog previranja. Zatim je rekla:
„Èekajte, iznenada mi je bolje.“
„Tako treba, jer nam ne možeš sada tu umirati,“ rekla je Shaunee.
„Pa da, trebaju nam tvoji struèni savjeti za shopping,“ rekla je.Erin.
Blizanke su se trudile zvuèati skroz nonšalantno i nehajno, ali bilo je oèito
da su zabrinute zbog Afrodite.
„Afroditi neæe biti ništa. Izvuæi æe se ona iz ovoga,“ rekao je Stark.
Postavio se tik uz mene, kao i uvijek. Tu mi je pružao èvrsto uporište, kao
glas smirenosti usred oluje.
„Ali, što se to zbiva sa Stevie Rae?“ prišapnula sam mu.
Obgrlio me i èvrsto stisnuo uza se.
Jedna lijepa vampyrica jarkocrvene kose ušla je u salon, noseæi pladanj s
bokalom leda, èašom i nekoliko presavijenih, namoèenih ruènika. Otišla
je ravno do Erce, koja je stajala blizu poèivaljke. Erce joj je pokazala da
odloži pladanj na najbliži stoliæ za kavu. Primijetila sam da je ta nova
vampica iz džepa izvadila boèicu tableta i dodala je Erce prije nego što je
izašla iz salona jednako tiho kao što je i ušla.
Erce je istresla jednu tabletu iz boèice i došla do Afrodite. Pokrenula sam
se prije nego što sam shvatila što radim, i zatekla se kako je primam za
zapešæe.
„Što joj to dajete?“
Erce mije uzvratila èvrstim pogledom.
„Nešto daje smiri, da joj ublaži tjeskobu.“
„Samo, što ako ona zbog toga izgubi kontakt sa Stevie Rae?“
MIN@
254
„Bi li radije htjela da ti umru dvije prijateljice umjesto jedne? Izaberi,
Nadsveæenice.“
Progutala sam krik iskonskog bijesa koji je navro iz mene. Nisam htjela
izgubiti nijednu prijateljicu! Ali svijest mi je shvaæala da mi je najbolja
prijateljica udaljena cijeli jedan ocean i još pola kontinenta, a bilo je
potpuno nepotrebno da Afrodita umre zajedno s njom.
Pustila sam Erceino zapešæe.
„Evo, dijete. Uzmi ovo.“
Erce je dala tabletu Afroditi i pomogla Dariusu da joj prinese èašu vode s
ledom do usana. Afrodita je uzela tabletu i iskapila vodu kao da je upravo
otrèala maraton.
„Božice, nadam se da je to Xanax,“ kazala je drhtavo.
Imala sam dojam da se situacija poboljšava. Afrodita je prestala plakati, a
moje se društvo raštrkalo po lijepo podstavljenim naslonjaèima u salonu.
Svi izuzev Heatha i Starka. Stark mi je stajao uz bok. Heath je i dalje
držao Afroditu za ruku. On i Darius tiho su razgovarali s njom. Zatim je
Afrodita kriknula i odmaknula se od Heatha, izašla iz Dariusova zagrljaja
i sklupèala se u položaj fetusa.
„Izgorjet æu!“
Heath se osvrnuo prema meni.
„Šta joj ne možeš pomoæi?“
„Kanaliziram duh. Više od toga ne mogu. Stevie Rae je doma u
Oklahomi: ne mogu joj pomoæi!“ praktièki sam se izderala na Heatha kad
mi se ojaðenost prelila u bijes.
Stark me prigrlio.
„Sve je u redu. Sve æe biti u redu.“
„Ne vidim kako,“ rekla sam. „Kako bi obje mogle preživjeti ovo?“
„Kako jedan zlikovac može postati Ratnik jedne Nadsveæenice?“
otpovrnuo mi je sa smiješkom. „Nyx ona je položila ruku na njih obje.
Pouzdaj se u svoju Božicu.“
I tako sam nastavila samo kanalizirati duh, promatrati Afroditinu agoniju i
pouzdavati se u svoju Božicu.
Afrodita je odjednom vrisnula, primila se za leða, kriknula:
„Otvori se i zaštiti me!“ A onda se srušila natrag u Dariusovo naruèje,
jecajuæi od olakšanja.
Oprezno sam joj prišla i prignula se da joj vidim lice.
„Hej, jesi okej? Je li Stevie Rae živa?“
Afrodita je podigla suzno lice da me pogleda u oèi.
„Prošlo je. Opet je došla u doticaj sa zemljom. Živa je.“
MIN@
255
„O, hvala Božici!“ rekla sam. Lagano sam joj dodirnula rame. „A jesi i ti
dobro?“
„Mislim da jesam. Ne. Èekaj, ne znam. Nekako mi je èudno. Kao da mi
koža nije sasvim kako treba.“
„Njezina je vampyrica pretrpjela ozljede,“ rekla je Erce jedva èujno.
„Stevie Rae je sada možda na sigurnom, ali s njom sada nešto strahovito
nije u redu.“
„Popij ovo, ljubavi,“ rekao je Darius kad je uzeo dopunjenu èašu od Erce i
prinio je Afroditinim usnama. „Bit æe ti bolje.“
Afrodita je iskapila vodu. Sva sreæa da joj je Darius pomagao da drži
èašu, jer tako se jako tresla da bi joj se bez njegove pomoæi sva voda
sigurno prolila. Zatim je legla na leða, odmarajuæi se u njegovu naruèju,
dišuæi u plitkim dahtajima, kao da ne bi mogla duboko udahnuti a da si
pritom ne nanese prejaku bol.
„Sve me boli,“ èula sam kako je prišapnula Dariusu.
Otišla sam do Erce, primila je za ruku i odvela dovoljno daleko da nas
Afrodita ne može èuti.
„Zar nemate nekog vampovskog iscjelitelja koga bi mogli pozvati?“
upitala sam je.
„Ona nije vampyrica, Sveæenice,“ obzirno mi je rekla Erce. „Naš joj
iscjelitelj ne bi mogao pomoæi.“
„Ali njoj je ovako zbog jedne vampyrice.“
„To je rizik kojemu se svaki priležnik izlaže. Njihova je sudbina vezana
uz njihova vampyra. Priležnik najèešæe umre puno prije vampyra, što je
veæ ionako teško. Ovakva se situacija rjeðe zatjeèe.“
„Stevie Rae nije mrtva,“ strogo sam prošaptala.
„Ne, nije još, ali dok gledam njezinu priležnicu, nameæe mi se zakljuèak
da je u velikoj opasnosti.“
„Ona joj je sluèajno priležnica,“ promrmljala sam. „Afrodita nije htjela da
do toga doðe. A nije ni Stevie Rae.“
„Bilo to namjerno ili ne, svejedno ih vezuje,“ rekla je Erce.
„O, Božice moja!“
Afrodita se naglo uspravila, posve se odmaknuvši od Dariusa. Lice joj se
pretvorilo u zgranutu masku koja se polagano poèela mijenjati, prvo u
izraz boli, a zatim poricanja. Zatim se jedanput stresla, tako silovito da
sam èula kako su joj zubi zacvokotali, a onda je prekrila lice dlanovima i
prepustila se srceparajuæem naletu plaèa.
Darius me moleæivo pogledao.
MIN@
256
Pripremila sam se na vijest da je Stevie Rae mrtva, otišla do Afrodite i
sjela na poèivaljku pokraj nje.
„Afrodita?“ Neuspješno sam pokušala prikriti suze u glasu.
Kako bi Stevie Rae stvarno mogla biti mrtva? Sto æu sada, dok me cijeli
svijet dijeli od nje, a nikako nisam dorasla svemu oko sebe?
„Je li Stevie Rae mrtva?“
Èula sam kako Blizanke plaèu, i vidjela kako Damien prima Jacka u
zagrljaj.
Afrodita je podigla lice s dlanova, i zgranula sam se kad sam ugledala
kako joj kroz suze prosijava onaj stari, sarkastièni osmijeh.
„Mrtva? Vraga je ona mrtva. Samo se Utisnula s nekim drugim!“

Trideset sedmo poglavlje
STEVIE RAE
Zemlja ju je progutala, i na trenutak se èinilo kao da æe sve biti u redu.
Prohladna tama godila je njezinoj opeèenoj koži, i polako je prostenjala.
„Crvena? Stevie Rae?“
Tek kad ju je oslovio, shvatila je da je Rephaim i dalje èvrsto drži u
zagrljaju. Izvukla se iz njegovih ruku i odmaknula, a onda bolno vrisnula
kad su joj leða dotaknula zemljanu stijenku otvora u tlu kojeg je raširio
njezin element kako bi je zaštitio, i zatim ga zatvorio nad njihovim
glavama.
„Jesi li dobro? Ne ne vidim te.“
„Okej mi je. Mislim.“ Iznenadio ju je vlastiti glas. Zvuèao je tako
slabašno, tako drugaèije nego inaèe da joj je dao prvu naznaku sumnje u
to da možda nije izbjegla posljedicama sunca, premda se sklonila od
njega.
„Ništa ne vidim,“ rekao je.
„To je zato što se zemlja zaklopila iznad nas da me zaštiti od sunca.“
„Ovdje smo zarobljeni?“ Nije zvuèao uspanièeno, ali nije baš ni smireno.
„Ne, mogu nas izvuæ kad god hoæu,“ objasnila mu je. Onda se sjetila još
neèeg i dodala: „I, eto, sloj zemlje iznad nas nije jako dubok. Ako
krepam, dosta lako æeš se moæ sam izvuæi. Kako si ti? To te krilo sigurno
jako boli.“
„Osjeæaš li da bi mogla umrijeti?“ upitao ju je, prelazeæi preko pitanja o
svojem krilu.
„Ne bih rekla. Okej, pravo da ti kažem, ne znam. Osjeæam se nekako
èudno.“
„Èudno? Pojasni mi to.“
„Ko da nisam zapravo spojena sa svojim tijelom.“
„Boli li te tijelo?“
Stevie Rae je razmislila o tome, i iznenadilo ju je ono što je otkrila.
„Ne. U stvari, ne boli me baš nimalo.“ Samo, bilo joj je èudno što joj glas
stalno postaje sve slabiji.
Njegova joj je ruka odjednom dotaknula lice, spuznula joj niz vrat do
ramena i…
„Jao! Boli me to.“
„Imaš ozbiljne opekline. Osjeæam ih. Potrebna ti je pomoæ.“
„Ne mogu odavde, jer bih izgorjela do kraja,“ rekla je, èudeæi se što ima
dojam da se zemlja nekako stalno okreæe pod njom.
MIN@
258
„Kako bih ti mogao pomoæi?“
„Pa, možeš nabavit nekakvu veliku ceradu il štagod slièno i njome me
prekriti dok me vodiš do banke krvi u centru. To bi mi sada baš pasalo.“
Stevie Rae je samo ležala i mislila kako nikada u životu nije bila ovako
žedna. Upitala se, sa suzdržanom znatiželjom, hoæe li zaista umrijeti.
Smatrala je da bi to bilo šteta, nakon sveg truda koji je Rephaim uložio da
joj pomogne.
„Krv je to što ti treba?“
„Krv je sve što mi treba. Ona me pali, što je ne gadno, nego stvarno
gadno, ali svejedno. Tako ti je to. Majke mi preko groba.“ Zacerekala se
pomalo histerièno, a onda pribrala. „Èekaj, to baš i nije jako smiješno.“
„Ako ne dobiješ krv, umrijet æeš?“
„Mislim da bih mogla,“ rekla je, otkrivajuæi da je baš i nije naroèito briga
zbog toga.
„Onda, ako æe te krv izlijeèiti, uzmi moju. Dugujem ti život. Zbog toga
sam te spasio na krovu, ali ako umreš ovdje, umrijet æeš a da ti nisam
otplatio dug. Zato, ako ti treba krv, uzmi moju,“ ponovio je.
„Ali ti mi ne mirišeš kako treba,“ blebnula je.
U mraku je zvuèao ozlojeðeno i uvrijeðeno.
„To su mi rekli i crveni poèetnici. Moja vam krv nema ugodan miris zato
što mi nije mjesto meðu vašim plijenom. Ja sam sin jednog besmrtnika.
Nisam vaša žrtva.“
„Hej, ja nemam žrtve; više ih nemam,“ slabašno se usprotivila.
„Istina i dalje stoji. Mirišem ti drugaèije jer jesam drugaèiji. Nisam
stvoren da bih bio tvoj objed.“
„Nisam to ni rekla.“
Htjela je da joj rijeèi zvuèe otresito i pomalo obrambeno. Umjesto toga,
glas joj se jedva èuo, a imala je dojam da joj je glava neobièno golema,
kao da bi joj svaki èas mogla odletjeti s ramena i otploviti uvis kroz
zemlju prema oblacima, poput golemog roðendanskog balona.
„Mirisala ona tebi lijepo ili ne, to je krv. Dugujem ti život. Zato æeš je
popiti, i preživjeti.“
Stevie Rae je kriknula kad ju je Rephaimova ruka ponovno pronašla i
privukla uz njegovo tijelo. Osjetila je kako joj se koža trga s opeèenih
ruku i ramena i miješa sa zemljom. Zatim je shvatila da poèiva na njegovu
mekom perju. Duboko je uzdahnula. Ne bi bilo tako strašno umrijeti
ovdje, u zemlji, u pernatom gnijezdu. Dokle god se ne pomièe, èak je više
jako i ne boli.
MIN@
259
Samo, osjetila je kako se Rephaim pomaknuo. I shvatila je da je kljunom
zasjekao posjekotinu na bicepsu koju mu je nanio Kurtis. Dotad nije
krvarila, ali od novog je reza smjesta poèela curiti, ispunjavajuæi njihovu
malu odaju u tlu gustim, jarkocrvenim mirisom njegove besmrtnièke krvi.
Zatim se opet premjestio i njegova se krvava ruka odjednom našla
priljubljena uz njezine usne.
„Pij,“ rekao je grubo. „Pomozi mi da se riješim ovoga duga.“
Poèela je piti, isprva automatski. Njegova joj je krv smrdjela, na kraju
krajeva. Mirisala joj je loše, loše, loše.
Zatim joj je dotaknula jezik. Imala je okus kakav Stevie Rae nipošto ne bi
mogla zamisliti. Nije odgovarao njegovu mirisu; nije bio ni izdaleka
slièan njegovu mirisu. Zapravo, nevjerojatno ju je iznenadio i ispunio joj
usta i dušu izdašnom složenošæu, apsolutnom razlièitošæu od svega što je
ikada dosad iskusila.
Zaèula je kako on sikæe, a ruka kojom ju je držao za potiljak i vodio do
svoje ruke stisnula ju je èvršæe. Stevie Rae je prostenjala. Piti iz
nazovigavrana ne bi moglo biti seksualno iskustvo, ali nije baš ni da nije
bilo seksualno iskustvo. Stevie Rae je naèas pomislila kako je šteta što
nije imala nekakvog iskustva s deèkima izuzev barenja s Dallasom u
mraku jer sada ne zna što da misli o svemu što joj prolazi kroz svijest i
sijeva kroz tijelo. Bilo je ugodno, puno vruæine i žmaraca i vrlo moæno,
ali tako joj uz Dallasa baš nikada nije bilo.
Samo, sviðalo joj se. I tamo je, tek na otkucaj srca, Stevie Rae zaboravila
daje Rephaim mješavina besmrtnika i zvijeri, plod nasilja i požude. U tom
trenu znala je samo za ugodu njegova dodira i snagu njegove krvi.
Tada joj se Utiskivanje s Afroditom razbilo, i Stevie Rae, prva
crvenovampyrska Nadsveæenica Nyx, Utisnula se s Rephaimom,
najdražim sinom jednog palog besmrtnika.
Tada se ona i otela iz stiska kojim joj je držao glavu, i odmaknula se od
njega. Ni ona ni on ništa nisu rekli. Tišinu njihove male, zemljane odaje
ispunjavali su samo zvukovi njihova zajednièkog hvatanja daha.
„Zemljo, opet te trebam,“ izgovorila je Stevie Rae u tami. Glas joj je opet
zvuèao normalno. Tijelo ju je boljelo. Osjeæala je opekline i osjetljivost
svoje kože, ali Rephaimova joj je krv omoguæila da polako poène
prizdravljati, i bilo joj je i predobro jasno da se maloprije našla na rubu
umiranja.
Zemlja joj je došla i ispunila prostor mirisima proljetne livade. Stevie Rae
je podigla prst najdalje od sebe što je mogla.
MIN@
260
„Otvori mi tamo samo malu pukotinu tek toliko da uðe svjetlo, ali ne
dovoljno da me spali.“
Element ju je poslušao. Tlo nad njima zatreslo se i raskolilo u kiši
grumenja, i pripustilo traèak danjeg svjetla.
Oèi Stevie Rae prilagodile su se gotovo smjesta, pa je vidjela kako
Rephaim iznenaðeno trepæe dok se trudio naviknuti na iznenadnu
svjetlost. Sjedio je blizu nje. Izgledao je grozno krvavo i izubijano.
Slomljeno mu se krilo posve odvojilo od krpenog zavoja kojim ga je
onomad povila i sad mu je bespomoæno visjelo niz leða. Bila je svjesna
trenutka u kojem mu se vid razbistrio. Te ljudske oèi s traèkom crvenila
pronašle su njezine.
„Krilo ti je opet rastureno,“ rekla je.
Prostenjao je, a ona je zakljuèila da mu je to muški izraz slaganja s njom.
„Bolje da ti ga opet sredim.“ Krenula je ustati, ali on je podigao ruku i
sprijeèio je.
„Ne bi se smjela kretati. Samo bi se trebala odmarati na svojoj zemlji, da
ti se obnovi snaga.“
„Pusti, u redu je. Nisam sto posto svoja, ali puno mi je bolje.“ Zastala je,
pa dodala: „Šta ti to ne osjeæaš?“
„Zašto bih…“ Rijeèi nazovigavrana naglo su se prekinule. Stevie Rae je
vidjela kako mu se oèi šire od shvaæanja. „Kako je to moguæe?“ rekao je.
„Nemam pojma,“ rekla je, pa ustala i poèela odmotavati unereðene krpene
trake s njega. „Inaèe bih bila uvjerena da je to nemoguæe. Ali, vidiš, eto ti
nas, a eto ti i toga“
„Utiskivanja,“ rekao je.
„Izmeðu nas,“ rekla je.
Zatim nijedno od njih ništa više nije reklo.
Kad je razmotala neuredne zavoje, rekla mu je:
„Okej, sad æu ti opet namjestit krilo ko prije i ponovno ga previti. Opet æe
te boljeti. Oprosti. Jasna stvar, ovaj put æe to boljeti i mene.“
„Uistinu?“ rekao je.
„A da, èuj, recimo da znam kako ide s tim Utiskivanjima, buduæi da sam
svojedobno bila Utisnuta s jednom ljudskom curom. Ona je svašta znala o
meni. Sada sam Utisnuta s tobom, pa se može zakljuèit da æu znati svašta
i o tebi, ukljuèujuæi i to kada trpiš nepodnošljive bolove.“
„Jesi li još uvijek Utisnuta s njom?“
Stevie Rae je odmahnula glavom.
„Nisam, nema toga više, što æe njoj sigurno razgaliti dušu.“
„Razgaliti dušu?“
MIN@
261
„Ma to je jedan stari izraz moje mame. Znaèi da æe biti sretna što nas
dvije više nismo Utisnute.“
„A ti? Što ti misliš?“
Stevie Rae ga je pogledala u oèi i odgovorila mu iskreno.
„Totalno sam zbunjena oko nas, ali nimalo mi nije žao što više nisam
Utisnuta s Afroditom. A sad budi miran da ti ovo dovršim.“
Rephaim je ostao potpuno nepomièan dok mu je Stevie Rae namještala
krilo. Ona je bila ta koja je dahtala i bolno podvriskivala. Ona je bila sva
blijeda i uzdrmana nakon što je privela posao kraju.
„Ti vrapca, krila bole. Jako.“
Rephaim je buljio u nju, odmahujuæi glavom.
„Zaista si to osjeæala, zar ne?“
„Nažalost, da, jesam. Bilo je skoro gore nego kad zamalo umireš.“
Pogledala ga je u oèi. „Hoæe bit bolje?“
„Prizdravit æe.“
„Ali?“ Osjetila je tu neizreèenu rijeè na kraju njegove reèenice.
„Ali nisam uvjeren da æu ikada više letjeti.“
Stevie Rae je nastavila netremice gledati u njega.
„To je loše, je li tako?“
„Tako je.“
„Možda æe prizdravit bolje nego što misliš. Kad bi se vratio sa mnom u
Kuæu Noæi, mogla bih…“
„Ne mogu onamo.“
Nije podigao glas, ali rijeèi su mu odisale konaènošæu.
Stevie Rae je pokušala opet.
„To sam i ja nekad mislila, ali sad sam se vratila i prihvaæaju me. Dobro,
poneki.“
„Za mene ne bi bilo tako, što ti ionako znaš.“
Stevie Rae je spustila pogled. Ramena su joj se objesila.
„Ti si ubio profesoricu Anastaziju. Ona je bila jako draga. Njezin partner
Dragon sasvim je izgubljen bez nje.“
„Uèinio sam ono što sam morao za svojeg oca.“
„A on te napustio,“ rekla je.
„Razoèarao sam ga.“
„Zamalo si poginuo!“
„On je svejedno moj otac,“ tiho je rekao.
„Rephaim, ovo Utiskivanje. Osjeæaš li ti išta od njega? II sam samo ja
doživjela promjenu?“
„Promjenu?“
MIN@
262
„Pa, da. Prije nisam osjeæala tvoju bol, a sad je osjeæam. Ne znam što
misliš, ali dosta toga osjeæam o tebi. Recimo, mislim da bih znala gdje si i
šta ti se dogaða èak i da si mi daleko. Èudno mi je to. Nije onako ko što
mi je bilo s Afroditom, ali definitivno postoji. Je li se išta ikako
promijenilo kod tebe?“
Dugo je oklijevao s odgovorom, a kad je napokon progovorio, zvuèao je
zbunjeno.
„Imam potrebu štititi te.“
„Ma daj.“ Stevie Rae se osmjehnula. „Pa eto, zaštitio si me da ne umrem
tamo gore.“
„Ono je bilo otplaæivanje duga. Ovo je nešto više.“
„U kom smislu?“
„U smislu da mi je muka od pomisli koliko si blizu smrti došla,“ priznao
je, zvuèeæi srdito, kao da se brani.
„Je 1 to sve?“
„Nije. Je. Ne znam! Nisam naviknut na ovo.“ Udario se šakom po prsima.
„Na što ovo?“
„Na ovaj osjeæaj koji gajim prema tebi. Ne znam ni kako bih ga nazvao.“
„Da ga možda nazovemo prijateljstvom?“
„Nemoguæe.“
Stevie Rae se iscerila.
„A eto, baš kažem Zoey da te stvari koje su nam nekada djelovale
nemoguæe možda i nisu tako crnobijele.“
„Nije to crnobijelo, nego dobro i zlo. Ti i ja smo na suprotnim stranama
ravnoteže u borbi dobra i zla.“
„Mislim da to nije uklesano u kamenu,“ rekla je.
„Svejedno, ja sam sin svojega oca,“ rekao je.
„Eto, baš me zanima kako to utjeèe na nas dvoje.“
Prije nego što joj je stigao odgovoriti, kroz malu pukotinu u zemlji zaèulo
se mahnito dozivanje.
„Stevie Rae! Jesi li tu?“
„To je Lenobia,“ rekla je Stevie Rae.
„Stevie Rae!“ Još jedan se glas pridružio pozivima profesorice
konjaništva.
„O, drek! To je Erik. Zna kako se ide u tunele. Ako siðu onamo, izbit æe
paklena frka.“
„Hoæe li te oni zaštititi od sunèeve svjetlosti?“
„Pa, da, rekla bih da hoæe. Ne bi mi dali da izgorim.“
„Onda ih pozovi da doðu k tebi. Trebala bi otiæi s njima,“ rekao je.
MIN@
263
Stevie Rae se usredotoèila i mahnula rukom, i mala pukotina na
suprotnom kraju svoda njihova skrovišta zadrhtala je i potom se proširila.
Stevie Rae se pritisnula leðima o sirovu zemlju. Zatim je savinula dlanove
oko usta i pozvala:
„Lenobia! Erik! Evo me tu dolje!“
Brzo se nagnula i položila dlanove na zemlju s obje strane Rephaima.
„Sakrij mi ga, zemljo. Ne daj da ga otkriju.“
Zatim je gurnula, a zemlja iza njega se poput vode koja se vrtložno spušta
niz odvod izvila unatrag, ostavljajuæi za sobom utor velièine
nazovigavrana, u koji se on nevoljko zavukao.
„Stevie Rae?“ zaèuo se Lenobijin glas iznad njih, blizu pukotine.
„Da, tu sam, ali ne mogu izaæi ako prvo ne prekrijete ovaj dio terena
šatorom ili neèim takvim.“
„Pobrinut æemo se za to. Ti samo ostani tamo dolje, gdje si na sigurnom.“
„Jesi li dobro? Želiš li da ti nešto donesemo?“ zaèula je kako je pita
Erikov glas.
Stevie Rae je procijenila da je to nešto o èemu je Erik pita zapravo jedna,
a može i deset, vreæica krvi iz hladnjaka u tunelima, a nije bilo šanse da
ga zamoli da se spusti onamo.
„Ne! Dobro je meni. Samo nabavite nešta da me zakrije od sunca.“
„Nema problema. Za tili èas se vraæamo,“ rekao je Erik.
„Ne idem ja nikamo,“ doviknula im je. Zatim se obratila Rephaimu. „Šta
æeš ti?“
„Ostat æu ovdje, skriven u ovome kutu. Ako im ne kažeš da sam tu, neæe
to otkriti.“
Odmahnula je glavom.
„Ne pitam za sada. Jasno da im neæu reæ da si tu dolje. Ali kamo æeš ti
otiæi?“
„Neæu natrag u one tunele,“ rekao je.
„A da, to baš ne bi smio. Okej, daj da razmislim. Kad Lenobia i Erik odu
odavde, lako æeš se moæi izvuæi. Crveni poèetnici ne mogu van za tobom
po danu, a još je jako rano, pa veæina ljudi još spava.“
Razmotrila je njegove moguænosti. Htjela je da joj ostane blizu, i to ne
samo zato što je raèunala da æe mu morati pomagati da dolazi do hrane, a
uz ovoliko prljave zavoje svakako æe mu još trebati zbrinjavati rane.
Stevie Rae je znala i da æe ga trebati držati na oku. Prizdravit æe i postati
snažniji, kao što je nekada bio. A što æe onda uèiniti?
MIN@
264
Tu je još i sitnica njezina novog Utiskivanja s njim, što znaèi da æe joj biti
nelagodna i sama pomisao na to da se on nalazi iole dalje od nje. Èudno
kako to nikada nije osjetila prema Afroditi...
„Stevie Rae, èujem kako se vraæaju,“ rekao je Rephaim. „Kamo da
idem?“
„A, sranje... eh... pa, treba ti neko mjesto koje je blizu, ali gdje se možeš
sakriti. A ne bi škodilo da ga bije glas da je jezovito, pa da ga se ljudi
klone, ili da im bar ne bude neobièno kad te èuju kako šuškaš po noæi.“
Zatim je raširila oèi i iscerila mu se. „Znam! Nakon Noæi vještica, Z i
ekipa i ja otišli smo na turneju po lokacijama u Tulsi koje pohode duhovi.
Išli smo u jednom od onih fora starinskih tramvajèiæa.“
„Stevie Rae! Jesi li još uvijek dobro tamo dolje?“ pozvao ju je Erikov glas
odozgo.
„Jesam, sve pet,“ doviknula mu je.
„Stavljamo nešto slièno šatoru oko ove pukotine oko stabla. Hoæe li ti to
biti dovoljno da možeš izaæi?“
„Samo vi meni prekrijte jedan prostor. Mogu se sama pobrinuti za sve oko
izlaženja.“
„Okej, javit æu ti kad budemo spremni,“ rekao je.
Stevie Rae se opet obratila Rephaimu.
„Evo što ti hoæu reæi. Zadnje stajalište tramvaja bilo je kod muzeja
Gilcrease. To ti je na sjeveru Tulse. Toèno posred muzeja ima jedna
starinska kuæa koja je skroz prazna. Stalno prièaju kako je treba
renovirati, al nisu još uspjeli skupit pare. U njoj se možeš sakriti.“
„Zar me ljudi neæe vidjeti?“
„Neæe, vrapca ti! Dokle god danju ostaješ u kuæi. U groznom je stanju
skroz zamandaljena i zakljuèana da turisti ne bi zabasali u nju. A evo što
je najbolje, do daske je ukleta! Zato je i bila na turneji s duhovima.
Navodno gospon Gilcrease, njegova druga žena, pa èak i djeca-duhovi
stalno briju po tamo, pa ako netko vidi ili èuje nešto èudno, drugim
rijeèima tebe samo æe šiznut i mislit da su samo opet vidjeli nekog duha.“
„Duha preminule osobe.“
Stevie Rae je podigla obrve.
„Ne bojiš ih se valjda, je li?“
„Ne. Shvaæam ih i predobro. Vijekovima sam bivstvovao kao duh.“
„Ti vrapca, oprosti. Skroz sam smetnula s uma…“
„Okej, Stevie Rae! Spremni smo za tebe, tu gore,“ doviknula joj je
Lenobia.
MIN@
265
„Kej, evo me odmah. Samo, odmaknite se, da ne upadnete tu unutra kad
proširim pukotinu.“
Ustala je i prišla bliže procjepu u tlu iznad njih, kroz koji nije više
dopiralo mnogo svjetlosti.
„Odmah æu ih odvest odavde. Onda ti lijepo prijeði prugu. Ugledat æeš
autocestu 244 prema istoku poði uz nju. Pretvara se u cestu OK 51. Idi na
sjever dok ne ugledaš putokaz za izlaz prema muzeju Gilcrease zdesna ti
je. Onda samo idi uz tu cestu i naletit æeš ravno na muzej. Tu ti je najteži
dio gotov, jer na toj cesti imaš hrpu drveæa i mjesta gdje se možeš
skrivati. Bit æe ti najteže na autocesti. Samo se kreæi što brže možeš i drži
se po strani i u jarku. Ako se malo zgrbiš, svatko tko te možda i opazi
lako bi mogo pomislit da si ti samo nekakva ptièurina.“
Rephaim je zgaðeno progunðao, što je Stevie Rae zanemarila.
„Kuæa ti je na sredini muzejskog kruga. Sakrij se tamo, a ja æu ti sutra
naveèer donijet hranu i sve ostalo.“
Malo je oklijevao, pa rekao:
„Ne bi bilo pametno da se opet naðeš sa mnom.“
„Ništa od ovog nije bilo naroèito pametno, kad malo bolje razmisliš,“
rekla je.
„Onda se vjerojatno vidimo sutra, kad veæ nijedno od nas ne može biti
pametno kad je ono drugo u pitanju.“
„Pa eto, doviðenja do sutra.“
„Èuvaj se,“ rekao je. „Inaèe æu, ma uvjeren sam da bih, možda osjetio da
mi nedostaješ.“ Oklijevao je oko tih rijeèi, kao da ne zna kako bi ih baš
izgovorio.
„A da, i ja bih isto za tebe,“ rekla je. Prije nego što je podigla ruke da
rastvori zemlju, dodala je: „Hvala ti što si mi spasio život. Totalno si
isplatio svoj dug do kraja.“
„Èudno kako nemam dojam da sam ga se oslobodio,“ tiho je rekao.
„Da,“ rekla je Stevie Rae. „Znam što hoæeš reæi.“
A onda, dok je Rephaim èuèao u zemlji, Stevie Rae je prizvala svoj
element, otvorila svod njihove komore i pustila da je Lenobia i Erik
izvuku na slobodu.
Nikome nije palo na pamet da pogleda iza nje. Nitko ništa nije naslutio. I
nitko nije vidio stvorenje, napola gavransko i napola ljudsko, kako šepa
prema muzeju Gilcrease da se sakrije meðu duhovima prošlosti.

Trideset osmo poglavlje
ZOEY
„Stevie Rae! Jesi stvarno okej?“ Èvrsto sam držala mobitel, žarko želeæi
da se nekako mogu teleportirati u Tulsu i vlastitim se oèima uvjeriti da mi
je najbolja prijateljica zaista živa i zdrava.
„Z! Kako se ti brineš. Nemoj! Okej sam. Stvarno. Ma samo teška, glupa
nezgoda. Božice, baš sam trapava.“
„Što ti se dogodilo?“
„Pa, prekasno sam otišla iz Kuæe Noæi. Baš sam glupa. Trebala sam samo
ostati tamo i prièekat do sutra da se vratim u tunele. A1i svejedno sam
krenula. A onda, pazi ovo uèinilo mi se da èujem nekoga na krovu! Zato
sam odjurila gore, jer je bila veæ skoro zora, a mislila sam da je tamo
zapeo neki crveni poèetnik. Božice, ma stvarno moram na pregled ušiju.
To je bila maèka. Velikaèka, debela, šarena maèka jaukala je na krovu.
Pošla sam natrag, a znaš veæ da imam dvije lijeve kad god se uhvatim u
kolo, pa sam pala i tako jako se kresnula u glavu da sam se obeznanila. Ne
bi vjerovala kolko je krvi bilo. Totalno strašno.“
„Onesvijestila si se na krovu? Tik pred zoru?“ Došlo mi je da ispružim
ruku kroz liniju i zadavim je.
„A da, znam. Nije mi to bilo najpametnije u životu. Pogotovo zato što je
sunce sjalo kad sam se probudila.“
„Jesi li poèela gorjeti?“ Zabolio me želudac. „Mislim ono, trpiš li, eh, još
uvijek posljedice toga?“
„A da, je li, poèela sam gorjeti, što me vjerojatno i probudilo. I još sam ti
dosta reš. Makar mi je moglo biti i daleko gore. Na svu sreæu, stigla sam
dotrèat do onog drveta pokraj krova. Sjeæaš ga se?“
Poznavala sam ga i predobro. U njegovoj se krošnji skrivao stvor koji me
zamalo ubio.
„Da. Sjeæam ga se.“
„I tako sam skoèila na drvo, spuznula niz njega i rekla zemlji da se otvori
i napravi mi rupicu za skrivanje. Ono, ko da stiže tornado, a ja živim u
naselju kampkuæica.“
„Tamo te Lenobia pronašla?“
„Da, Lenobia i Erik. Usput, on je bio jako drag. Ne kažem da opet trebaš
bit s njim, ali èisto bi trebala znat.“
„Okej, dobro, u redu. Drago mi je da si se izvukla.“ Zastala sam, ne
znajuæi kako da joj kažem ovo sljedeæe. „Eh, Stevie Rae, Afroditi je dosta
loše. Znaš, kad je veæ Utiskivanje izmeðu vas dvije puklo, i sve to.“
MIN@
267
„Jako mi je žao ako ju je to boljelo.“
„Boljelo! Ti se šališ? Mislili smo da æe nam umrijeti. Gorjela je zajedno s
tobom, Stevie Rae.“
„Jao, pa za ime svega! Pojma nisam imala.“
„Stevie Rae, samo malo.“ Okrenula sam se od svih koji su mi osluškivali
razgovor i izašla u èudesno divan hodnik. Na krem i zlatne presvlake
padalo je toplo, titravo svjetlo lustera od bijela lijevana stakla s pravim
svijeæama, pa sam se osjetila kao Alica u Zemlji Èudesa koja kroz zeèju
rupu prièa s posve drugim svijetom. „Okej, sad je bolje. Tu je manje
ušiju,“ nastavila sam. „Afrodita je rekla da si u zamci. Bila je uvjerena u
to.“
„Z, spotaknula sam se i udarila u glavu. Afrodita je sigurno osjetila moju
paniku. Hoæu reæi, gorjela sam kad sam se probudila. Plus, pala sam preko
nekakvog metalnog otpada na krov, pa sam se sva zapetljala u njega.
Kažem ti sva sam premrla od straha. Ona je sigurno to osjetila.“
„Znaèi, nitko te nije zgrabio? Nisi završila ni u kakvom kavezu?“
„Ne, Z,“ nasmijala se. „Prièaš koješta. Makar bi to bila bolja prièa od ove
da sam posrnula i prosula se.“
Odmahnula sam glavom, u koju mi sve to skupa još uvijek nije išlo.
„Bilo je strašno, Stevie Rae. Jedno sam vrijeme mislila da æu vas obadvije
izgubiti.“
„Sve je okej. Neæeš izgubit ni mene ni živu tlaku od Afrodite. Samo,
mogu ti reæ da mi nije žao što mi se prekinulo Utiskivanje s njom.“
„Okej, to mi je takoðer èudno. Kako se to dogodilo? Vaše se Utiskivanje
nije prekinulo èak ni kad je Darius pio iz nje, a znaš da izmeðu njih dvoje
postoji ono nešto.“
„Jedino što mi pada na pamet je da nisam ni bila svjesna koliko sam blizu
smrti. To nam je sigurno slomilo Utiskivanje. A nije ni da smo htjele biti
zajedno. Možda joj je veza oslabila zbog tog neèeg s Dariusom.“
„Baš nisam imala dojam da je Utiskivanje izmeðu vas dvije slabo,“ rekla
sam joj.
„Pa, sad ga više nema, pa kad pogledaš šta je i kako je, Utiskivanje nam
se dosta lako dalo slomiti.“
„S moga gledišta to nije djelovalo lako,“ rekla sam.
„Pa, s gledišta cure koja se zapalila na suncu, mogu ti reæi da ni ovdje nije
bilo baš lako,“ rekla je.
Smjesta sam požalila što sam je zasula pitanjima. Skoro je umrla
(zauvijek), a ja navalila na nju kao isljednik.
MIN@
268
„Hej, oprosti. Ma kad sam se samo jako zabrinula. I grozno mi je bilo
gledati kako Afrodita trpi tvoju bol.“
„Oæeš da poprièam s njom?“ upitala me Stevie Rae.
„Eh, ne. Barem ne baš sada. Darius ju je upravo odnio po nevjerojatno
širokom stubištu u neki apartman, oèito totalno skup, da se na miru
naspava i doðe sebi nakon svih lijekova koje su joj vampice dale.“
„O, baš dobro. Nakljukale su je tabletama. Afroditi æe biti drago.“
Nasmijale smo se, i èinilo mi se da je izmeðu nas dvije sve opet kao
nekad.
„Zoey? Visoko vijeæe saziva zasjedanje. Moraš krenuti,“ doviknula mi je
Erce niz hodnik.
„Moram se pobrinuti za svoj posao,“ rekla sam.
„Da, èula sam. Hej, htjela bih ti reæi nešto što trebaš imat na umu. Slijedi
svoje srce, Z. Èak i kad ti se èini da su svi ostali protiv tebe, i da si možda
sve zabrljala do daske. Slijedi ono što ti sve u tvojoj nutrini govori da
radiš. Možda æe te iznenaditi kad vidiš što se dogodi zbog toga,“ rekla je
Stevie Rae.
Oklijevala sam, a onda sam joj rekla ono što mi je dominiralo u svijesti.
„I to bi moglo spasiti tvoj život?“
„Da,“ odgovorila mi je. „Moglo bi.“
„Moramo razgovarati kad se vratim doma.“
„Bit æu tu,“ rekla je. „Rasturi ih ko beba zveèku, Z.“
„Pokušat æu, rekla sam. Doviðenja, Stevie Rae. Drago mi je što nisi
mrtva. Opet.“
„I meni. Opet.“
Prekinule smo vezu. Duboko sam udahnula, isprsila se i pripremila za
suoèavanje s Visokim vijeæem.
Visoko vijeæe sastajalo se u prastaroj katedrali smještenoj tik do prelijepe
palaèe San Clemente. Nekada je to oèito bila katolièka crkva, i upitala
sam se što bi sestra Marija Anðela rekla na promjene koje su joj donijeli
vampovi. Izvadili su sve iznutra izuzev golemih lustera obješenih sa
stropa na debelim bronèanim lancima, kao nešto što bi magièno trebalo
visjeti iznad stolova u Hogwartsu. Podigli su kružno stepenasto sjedalište
u stilu o kome sam uèila dok smo èitali Medeju. Dolje, na granitnom
podu, naporedo je stajalo sedam stolica isklesanih od mramora. Bile su
lijepe, ali izgledale su kao da bi mi guzica na njima utrnula ili se
smrznula.
Vitraži prvotne katedrale s prikazima krvavog Isusa na križu i niza
katolièkih svetaca promijenjeni su u lik predstavnice Nyx koja meðu
MIN@
269
dlanovima podignutih ruku pridržava polumjesec s blistavim
pentagramom tik do sebe. U drugim sam prozorima vidjela vitražne
verzije èetiri razredna amblema, simbola godine kojoj pojedini poèetnik
pripada u Kuæi Noæi. Gledala sam po katedrali i divila se prozorima kad
sam primijetila prizor predoèen toèno prekoputa lika Nyx i kao da se sve
u meni u tom trenutku sledilo.
Bio je to Kalona! Posve raširenih krila, sav gol, mišiæav, bronèan i moæan.
Osjetila sam kako poèinjem drhtati.
Stark me primio za ruku i podvukao je pod svoju, kao kavalir koji vodi
svoju damu niz kamenito stubište ovog amfiteatarskog prostora do naših
mjesta pri dnu. Ali držao me snažno i postojano, i tiho je rekao tako da ga
samo ja èujem:
„Nije to on. To ti je samo starinski prikaz Ereba, kao onaj ondje simbol
Nyx.“
„Ali dovoljno mu slièi da pomisle da je Kalona stvarno Ereb,“ groznièavo
sam uzvratila Starku šaptom.
„To je moguæe. I upravo si zato ti ovdje,“ prišapnuo mi je.
„Zoey i Stark, ono su vaša mjesta.“ Erce nam je pokazala red sjedala u
prvom redu, boèno od onih sedam stolica. „Vi ostali možete sjesti u onaj
red otraga.“ Odvela je Damiena, Jacka i Blizanke do sjedala smještenih
nekoliko razina iza nas, objašnjavajuæi mi: „Upamtite, govoriti smijete
samo ako vam Vijeæe dade rijeè.“
„Da, da, sjeæam se,“ rekla sam.
Nešto me kod Erce iritiralo. Okej, bila je Lenobijina prijateljica, tako da
sam htjela da mi se svidi, ali otkako je Afrodita imala napadaj, nametnula
se i poèela držati kao da je stvarno ona šefica meni i svim mojim
prijateljima. U palaèi sam inzistirala da Darius ostane uz Afroditu, pa sam
samo bez mnogo rijeèi gledala Erce dok nam je drvila i drvila o pravilima
Visokog vijeæa i Svemu Što Se Ne Smije.
Okej, jedan pali besmrtnik i jedna odmetnuta bivša Nadsveæenica
pokušavali su izmanipulirati Visoko vampyrsko vijeæe. Zar ne bi bilo
mrvicu važnije dati mu to do znanja nego se strogo pridržavati bontona?
Naravno, Damien, Jack i Blizanke samo su na se odgovarali s nedužnim,
zastrašenim:
„Okej.“
„Sjedit æu tu otraga, iza tebe, pokraj Damiena i Jacka. Nešto mi se ne èini
da ovdje naroèito obožavaju ljude, pa æu se trudit bit neupadljiv,“ rekao je
Heath.
Primijetila sam kako Stark razmjenjuje dug pogled s njim.
MIN@
270
„Èuvaj joj leða,“ rekao je.
Heath je kimnuo.
„Uvijek æu joj èuvati leða.
„Dobro. Ja æu se posvetiti svemu ostalom,“ rekao mu je Stark.
„Može,“ rekao je Heath.
I nisu se šalili. Nisu se ponašali sarkastièno ni testosteronski ni pretjerano
frajerski posesivno. Tako su bili zabrinuti da su se odluèili na suradnju.
Od toga sam postala jako, jako paranoièna.
Znala sam da je to smiješno i nezrelo, ali osjetila sam strahovitu èežnju za
bakom. Cijelim sam se svojim biæem poželjela sklupèati u njenoj kuæici
na plantaži lavande u Oklahomi i jesti kokice s previše maslaca dok
gledam maraton mjuzikla Rodgersa i Hammersteina, a najgora mi je briga
to što mi geometrija nikako ne ide u glavu.
„Visoko vampyrsko vijeæe!“
„Ne zaboravi ustati!“ prišapnula mije Erce preko ramena.
Suzdržala sam se od kolutanja oèima. U velikoj je sali zavladao
posvemašnji tajac. Ustala sam zajedno sa svima ostalima, a onda blenula
kad je u prostoriju laganim koracima ušlo sedam najsavršenijih stvorenja
koja sam u životu vidjela.
Visoko se vijeæe sastojalo samo od žena, ali to sam veæ znala. Naše je
društvo matrijarhalno, pa je jasno da æe mu i vladajuæe vijeæe biti žensko.
Znala sam da su stare, èak i po vampyrskim mjerilima, a to su i bile.
Jasno, dob im se nije dala odrediti samo gledanjem. Vidjelo se samo kako
su nevjerojatno lijepe i èudesno moæne. S jedne strane, blago sam ciknula
od zadovoljstva vidjevši dokaz da, premda vampovi doista stare i na
koncu umru, oni ne postaju skroz odvratno naborani kao psi pasmine Shar
Pei. S druge strane, odisale su dojmom moæi koji me totalno zastrašivao.
Veæ i od same pomisli na to da bih progovorila pred njima, a kamoli još i
pred ovima ostalima u katedrali, smrknutim, muèaljivim vampyrima,
želudac mi se htio izvrnuti naopaèke.
Stark je položio ruku preko moje i stisnuo je. Èvrsto sam se primila za
njega, žarko želeæi da sam starija i pametnija i, ruku na srce, da sam bolja
u javnim govorima.
Èula sam da još netko ulazi u salu, pa sam se osvrnula i ugledala Neferet i
Kalonu kako sigurnim koracima silaze stubištem do dva prazna mjesta u
istom donjem redu gdje smo i mi bili, samo što je njih dvoje sjelo toèno
ispred Visokog vijeæa. Kao da su samo njih èekale, èlanice Vijeæa su
sjele, naznaèujuæi da i mi smijemo sjesti.
MIN@
271
Bilo mi je teško ne buljiti u Neferet i Kalonu. Ona je oduvijek bila lijepa,
ali promijenila se u ovih par kratkih dana otkako sam je zadnji put vidjela.
Èinilo se da zrak oko nje podrhtava od moæi. Na sebi je imala haljinu koja
me podsjeæala na stari Rim, lelujavu poput toge. U njoj je izgledala kao
kraljica. Kalona je pokraj nje izgledao spektakularno. Zvuèalo bi glupo
kad bih kazala da je bio polugol: na sebi je imao crne hlaèe bez košulje i
bio je bos, ali nije izgledao glupo. Izgledao je poput boga koji je odluèio
koraèati svijetom. Krila su ga omotavala poput plašta. Znala sam da su
sve oèi uprte u njega, ali kad se okrenuo prema meni i pogledi su nam se
susreli, svijet je prestao postojati i ostali smo samo Kalona i ja.
Uspomena na naš posljednji san buknula je izmeðu nas. Vidjela sam ga
kao Ratnika Nyx, to nevjerojatno biæe koje je stajalo uz nju i zatim palo
zato što ju je previše voljelo. I u njegovim sam oèima vidjela ranjivost i
jedno jasno pitanje. Zanimalo ga je mogu li mu vjerovati. U svijesti sam
èula njegove rijeèi:
Što ako sam zao samo dok sam s Neferet? Što ako prava istina glasi da
bih mogao izabrati dobro, kad bih bio s tobom?
Moja je svijest èula te rijeèi i ponovno ih odbacila. Moje je srce bilo nešto
drugo. Onom me prilikom dirnuo u srce, i iako sam znala da æu ga morati
zanijekati pretvarati se da nije dopro do mene u tom sam trenutku
poželjela da mi u oèima ugleda istinu. Zato sam mu otkrila svoje srce i
pokušala mu oèima kazati ono što rijeèima nikad ne bih mogla.
Kalona mi je odgovorio tako nježnim smiješkom da sam morala brzo
pogledati u stranu.
„Zoey?“ prošaptao je Stark.
„Okej sam,“ automatski sam mu uzvratila šaptom.
„Samo budi jaka. Ne daj mu da dopre do tebe.“
Kimnula sam. Osjeæala sam kako me ostali promatraju sa znatiželjom
jaèom od one uobièajene, zbog mojih dodatnih tetovaža. Osvrnula sam se
i ugledala kako i Damien, Jack i Blizanke zajedno zjakaju u Kalonu Zatim
sam ulovila Heathov pogled. On nije gledao prema Kaloni. Buljio je u
mene s oèitom zabrinutošæu. Pokušala sam mu se osmjehnuti, ali imala
sam dojam da mi je izraz ispao slièniji grimasi krivnje.
Zatim se oglasila jedna èlanica Vijeæa, i s olakšanjem sam se posvetila
promatranju nje.
„Visoko vijeæe okuplja se na ovom posebnom zasjedanju. Sastanak
sazivam ja, Duantia. Neka nas Nyx obdari svojom mudrošæu i vodstvom.“
„Neka nas Nyx obdari svojom mudrošæu i vodstvom,“ ponovio je ostatak
nazoènih.
MIN@
272
Dok nas je bila upuæivala, Erce nam je kazala kako se èlanice Vijeæa zovu
i opisala nam svaku od njih, tako da sam znala da je Duantia starija
èlanica, èiji je posao sazivanje sastanaka i odluèivanje o trenutku u kojem
æe se zasjedanje prekinuti. Zurila sam u nju. Nisam mogla vjerovati da je
stara nekoliko stotina godina, jer izuzev intenzivnog samopouzdanja i
snage kojom je odisala jedini izvanjski znak njene starosti bile su sjedine
kojima joj je bila prošarana gusta smeða kosa.
„Imamo dodatna pitanja za Neferet i biæe koje sebe naziva Erebom.“
Vidjela sam kako su se zelene oèi Neferet tek mrvicu stisnule, premda je
velikodušno kimnula Duantiji.
Kalona je ustao i naklonio se Vijeæu.
„Sretan susret, još jednom,“ pozdravio je Duantiju i kimnuo glavom
svakoj od šest preostalih èlanica Vijeæa ponaosob. Nekoliko njih uzvratilo
mu je kimanjem.
„Imamo pitanja o vašemu podrijetlu,“ rekla je Duantia.
„Prirodno je da ih imate,“ rekao je Kalona.
Glas mu je bio dubok i bogat. Zvuèao je skromno i razložno i vrlo, vrlo
iskreno. Mislim da sam ga željela saslušati, kao i praktièki svi prisutni,
bez obzira na to je li tkogod vjerovao njegovoj tvrdnji ili ne.
A onda sam uèinila nešto blesavo i totalno djetinjasto. Kao malo dijete,
sklopila sam oèi i uputila molitvu Nyx, usrdnije nego što sam se ikada
dotad molila u životu.
Molim te, daj da govori samo istinu. Bude li govorio istinu, možda za
njega još ima nade.
„Kažete da ste vi Ereb koji je sišao na zemlju,“ rekla je Duantia.
Otvorila sam oèi i vidjela kako se Kalona smješka i odgovara s:
„Doista, ja sam besmrtno biæe.“
„Jeste li vi Ereb,“ priležnik Nyx?
Kaži istinu! vrisnula sam u sebi. Kaži istinu!
„Nekoæ sam stajao uz bok Nyx. Zatim sam pao na zemlju. Sada sam
ovdje…“
„Ovdje, uz bok Utjelovljene Božice,“ prekinula ga je Neferet, ustajuæi
pokraj Kalone.
„Neferet, veæ znamo tvoje nazore o tome tko je ovaj besmrtnik,“ rekla je
Duantia. Nije podigla glas, ali rijeèi su joj bile oštre, s jasnim
upozorenjem u sebi. „Želimo sada èuti više od samoga besmrtnika.“
„Kao i svaki priležnik, udovoljavam svojoj vampyrskoj gospodarici,“
rekao je Kalona i šturo se poklonio Neferet, koja mu je uputila osmijeh
pun likovanja od kog sam zaškrgutala zubima.
MIN@
273
„Oèekujete li da vjerujemo kako Erebovo utjelovljenje na ovome svijetu
ne raspolaže vlastitom voljom?“
„Bilo na svijetu ili uz Nyx u Predjelu Božice, Ereb je predan svojoj
gospodarici i njegove želje odražavaju njezine. Mogu vam reæi da iz
osobnog iskustva znam koliko su ove rijeèi istinite,“ rekao je Kalona.
I to što je kazao bilo je istinito.
Kao Ratnik Nyx, svjedoèio je Erebovoj predanosti svojoj Božici. Jasno,
zbog naèina na koji je sroèio odgovor zvuèao je kao da tvrdi da je on Ereb
jer zapravo nije rekao neistinite rijeèi.
Ali, zar se nisam molila da upravo to uèini? Da govori samo istinu?
„Zašto ste napustili Predio Nyx?“ upitala ga je druga èlanica Vijeæa, jedna
koja ga nije pozdravila kimanjem.
„Pao sam.“
Kalona je prešao pogledom s èlanice Vijeæa na mene i ostatak odgovora
izgovorio kao da se u sali nalazimo jedino nas dvoje.
„Odluèio sam otiæi zato što sam bio uvjeren da više ne služim svoju
Božicu valjano. Isprva sam imao dojam da sam strahovito pogriješio, a
onda sam ustao iz zemlje i otkrio novi predio i novu gospodaricu. U
posljednje vrijeme poèinjem vjerovati da bih doista mogao ponovno
služiti svojoj Božici, samo ovaj put putem njezine svjetovne
predstavnice.“
Elegantno svijene obrve Duantije podigle su se kad je ispratila njegov
pogled, koji je poèivao na meni. Oèi su joj se tek blago raširile.
„Zoey Redbird. Vijeæe ti daje rijeè.“

Trideset deveto poglavlje
ZOEY
Osjeæajuæi vrelinu i studen u isti mah, silom sam odmaknula pogled s
Kalone i ustala da se obratim Vijeæu.
„Hvala. Sretan susret,“ rekla sam.
„Sretan susret,“ odvratila mi je Duantia i vješto nastavila. „Naša sestra
Lenobia obavijestila nas je da si u izostanku Neferet iz vaše Kuæe Noæi ti
imenovana Nadsveæenicom; time ti zastupaš njihovu volju.“
„Posve je nedolièno da jedna poèetnica bude imenovana
Nadsveæenicom,“ rekla je Neferet. Znala sam da je totalno bijesna, ali
umjesto da to pokaže, osmjehnula mi se udvorno, kao da sam klinka koju
je ulovila kako se igra kostimiranja u maminu odjeæu. „Ja sam i dalje
Nadsveæenica Kuæe Noæi u Tulsi.“
„Nisi ako te Vijeæe tvoje Kuæe smijenilo,“ rekla joj je Duantia.
„Pojava Ereba i pogibija Shekine silno su potresli Kuæu Noæi u Tulsi,
pogotovo zato što je to uslijedilo tako brzo nakon grozomornih i tragiènih
umorstava dvoje naših profesora od strane tamošnjih ljudi. Žalosna sam
zbog toga, ali èlanovi Vijeæa moje Kuæe nisu u stanju jasno razmišljati.“
„Neporecivo, Kuæa u Tulsi prolazi previranja. Svejedno, priznajemo im
pravo da imenuju svoju novu Nadsveæenicu, premda je vrlo neuobièajeno
da taj položaj preuzme jedna poèetnica,“ rekla je Duantia.
„Ona je vrlo neuobièajena poèetnica,“ rekao je Kalona.
Èula sam mu smiješak u glasu.
Nisam ga mogla pogledati.
Oglasila se još jedna èlanica Vijeæa. Tamne su joj oèi bljesnule, a glas joj
je bio oštar, gotovo sarkastièan. Imala sam dojam da je to Thanatos,
vampyrica koja je uzela grèki naziv za smrt.
„Zanimljivo je što govorite njoj u prilog, Erebe, buduæi da Lenobia kaže
da Zoey vjeruje u drugaèije tumaèenje vašeg stvarnog identiteta.“
„Kažem da je neuobièajena, a ne nepogrešiva,“ rekao je Kalona.
Još pokoja èlanica Vijeæa tiho se nasmijala, kao i niz vampyra u publici,
iako Thanatos to nije bilo smiješno. Osjetila sam kako se Stark ukoèio do
mene.
„Reci nam, onda, neuobièajena i vrlo mlada Zoey Redbird, tko je po tvom
mišljenju naš krilati besmrtnik?“
Usta su mi bila tako suha da sam dvaput morala progutati da mogu
progovoriti. A kad su mi rijeèi napokon došle, iznenadile su me svojim
MIN@
275
sadržajem, kao da ih je izreklo moje srce, ne tražeæi dopuštenje moga
uma.
„Smatram da je bio veæ mnogošto. Mislim da je nekada bio blizak s Nyx,
premda on nije Ereb.“
„A ako nije Ereb, tko je on?“
Usredotoèila sam se na mudrost u Duantijinim oèima i pokušala suzbiti
sve ostalo dok sam govorila jedino istinu.
„Narod moje bake su Cherokeeji, koji imaju staru legendu o njemu. Zvali
su ga Kalona. Živio je uz Cherokeeje nakon što je pao iz Predjela Nyx.
Mislim da tada nije bio svoj. Èinio je grozote plemenskim ženama. Bio je
otac èudovištima. Baka mi je ispripovijedala kako su ga zarobile. Narod je
nekoæ èak pjevao pjesmu koja je opisivala kako ga se može osloboditi iz
zatoèeništva a Neferet je slijedila te upute, i zato je on sada ovdje. Mislim
da je on s Neferet zato što je htio biti priležnik jedne božice, i mislim da je
pogriješio u svome izboru. Neferet nije božica. Nije èak više ni
Nadsveæenica neke božice.“
Moju su izjavu doèekali povici uvrijeðenosti i nevjerice, a najglasniji je
dopro od same Neferet.
„Kako se usuðuješ! Kao da bi ti jedno poèetnièko dijete mogla znati
kakav odnos imam s Nyx?“
„Ne, Neferet,“ èvrsto sam je pogledala preko Vijeænice. „Nemam pojma
kakav ti odnos više imaš s Nyx. Nimalo ne shvaæam u što si se ti
pretvorila. Ali znaj da znam tko ti nisi. Ti nisi Nadsveæenica Nyx.“
„Zato što misliš da si me ti nadomjestila!“
„Ne, nego zato što si okrenula leda Božici. To nema nikakve veze sa
mnom,“ rekla sam.
Neferet me preèula i obratila se Vijeæu.
„Ona je blesavo zaljubljena u Ereba. Zbog èega moram trpjeti objede
jednog ljubomornog djeteta?“
„Neferet, jasno si naznaèila svoju namjeru da postaneš sljedeæa
Vampyrska Nadsveæenica. Ukoliko stekneš taj naslov, morat æeš biti
dovoljno mudra da se nosiš sa svim vrstama kontroverzi, èak i s onima u
koje si sama ukljuèena.“ Duantia je prešla pogledom s Neferet na Kalonu.
„Što vi kažete o Zoeynu govoru?“
Osjeæala sam da me on pogledao, ali nastavila sam netremice gledati
Duantiju.
„Kažem da ona vjeruje da govori istinu. I priznajem da mi je prošlost bila
nasilna. Nikad nisam ni tvrdio da sam nepogrešiv. S druge strane,
nedavno sam pronašao svoj put, a unutar tog puta nalazi se Nyx.“
MIN@
276
Nikako nisam mogla ne èuti istinu kojom su mu odisale rijeèi. Nisam
mogla sprijeèiti oèi da ga ne pogledaju.
„Upravo zbog svojih iskustava silno želim vratiti stare navade, iz doba
kad su vampyrice i njihovi Ratnici kroèili svijetom, ponositi i jaki,
umjesto da se kriju u grozdovima škola i pripuštaju naše mlade izvan
naših dveri samo ako prekriju Biljege, kao da se trebaju sramiti
polumjeseca Božice. Vampyri su djeca Nyx, a Božica nikad nije imala
namjeru da se skrivate po mraku. Dajte da svi zajedno iskoraèimo na
svjetlost!“
Bio je velièanstven. Dok je govorio, krila su mu se polako širila. Glas mu
je bio prepun strasti. Svi su zurili u njega. Opèinjeni njegovom ljepotom i
strastvenošæu, svi smo poželjeli vjerovati u njegov svijet.
„A kad budete spremni da vas predvode Utjelovljena Nyx i njezin
priležnik Ereb, onda æemo iznova oživiti pradavne navade, da svi
možemo stajati ponositi i jaki umjesto da se povijamo pred ljudskim
okovima i predrasudama,“ rekla je Neferet, sva velièanstvena pokraj njega
dok je posjednièki provlaèila ruku ispod njegove. „Dotad slušajte djeèje
žalopojke, a Ereb i ja posvetit æemo se vraæanju posjeda nad Caprijem od
onih koji veæ predugo zauzimaju naš davnašnji dom.
„Neferet, Vijeæe neæe odobriti rat protiv ljudi. Ne možeš ih prognati iz tih
otoèih domova,“ rekla je Duantia.
„Rat?“ Neferet se nasmijala, zgranuto i podsmješljivo. „Duantia, ja sam
kupila Dvorac Nyx od postarijeg èovjeka koji je dopustio da propadne. Da
je ijedna od vas u Vijeæu to provjerila, mogli smo ponovno steæi svoj
davnašnji dom u bilo kojem trenutku tijekom protekla dva desetljeæa.“
Neferet je zelenim oèima obuhvatila salu. Usrdno i primamljivo strasna,
obuzela je publiku svojim govorom. „Odande su vampyri utemeljili
ljepotu Pompeja. Odande su vampyri vladali Amalfitanskom obalom,
mudrošæu i dobrohotnošæu donoseæi vjekove blagostanja. Ondje æete
pronaæi srce i dušu Nyx i bogatstvo života koji je ona namijenila svojima.
I onda æete pronaæi Ereba i mene. Pridružite nam se ako se usuðujete
ponovno živjeti!“
Okrenula se i u vrtlogu svile otišla iz sale. Prije nego što je pošao za njom,
Kalona se smjerno poklonio Vijeæu sa šakom preko srca. Zatim me
pogledao i rekao:
„Sretan susret, sretan rastanak, i sretan ponovan susret.“
Kad su izašli iz sale, nastao je potpuni pandemonij. Svi su progovorili u
isti mah, neki oèito u želji da pozovu Neferet i Kalonu da se vrate drugi
MIN@
277
zgroženi njihovim odlaskom. Nitko, ni jedan jedini vampyr nije ništa
rekao protiv njih. A kad god su mu izgovarali ime, nazivali su ga Erebom.
„Vjeruju mu,“ rekao je Stark.
Kimnula sam glavom.
Oštro me pogledao.
„Vjeruješ li mu i ti?“
Zaustila sam, ne znajuæi kako da svom Ratniku objasnim da nije toliko
stvar u tome da vjerujem u Kalonu, veæ da polako poèinjem vjerovati u
ono što je on nekada bio i što bi mogao ponovno postati.
Duantijin je glas odjeknuo salom i sve ih ušutkao.
„Dosta! Ova se odaja smjesta ima isprazniti. Neæemo se pretvoriti u
kaotiènu svjetinu.“ Ratnici su se stvorili u gomili, i još uzbuðeni vampyri
poèeli su odlaziti.
„Zoey Redbird, s tobom æemo razgovarati sutra. Dovedi svoj krug ovamo
u smiraj dana. Koliko znamo, proroèanska poèetnica koja je postala
ljudska danas je pretrpjela traumu slamanja Utiskivanja. Ako se dostatno
oporavila, voljele bismo da se i ona sutra pridruži tvojoj skupini.“
„Kako želite, gospoðo,“ rekla sam.
Stark i ja žurno smo izašli. Damien nam je mahnuo da odemo u mali
pokrajnji vrt smješten tik pokraj glavne staze gdje nas je išèekivao ostatak
uèenika.
„Što ti se dogodilo tamo unutra?“ Damien je prešao ravno na stvar bez
ikakva uvoda.“ Zvuèala si mi kao da vjeruješ u sve ono što je reèeno da je
Kalona pao iz blizine Nyx.“
„Morala sam im reæi istinu.“ Duboko sam udahnula i isprièala prijateljima
ostatak. „Kalona mi je pokazao jednu viziju prošlosti, a u njoj sam vidjela
da je on nekada bio Ratnik Nyx.“
„Molim!“ prasnuo je Stark. „Ratnik Božice? To nema smisla! Proveo sam
vrijeme uz njega. Vrijeme kada se on uz mene ponašao na svoj stvarni
naèin. Vidio sam tko je on a on nije Ratnik naše Božice.“
„Više nije.“ Nastojala sam zvuèati smireno, ali došlo mi je da viknem na
Starka. On nije vidio tu viziju. Kako bi onda mogao prosuðivati je li
istinita ili nije? „Vlastitom je odlukom napustio Nyx. I, da, pogriješio je.
I, da, radio je grozote. Sve sam to rekla.“
„Ali ti mu vjeruješ,“ rekao je Stark stisnutih usana.
„Ne! Ne vjerujem da je on Ereb. Nikada to nisam rekla.“
„Nisi, Zo, ali ono što si rekla zvuèalo je kao da bi možda i bila uz njega
ako se riješi Neferet,“ rekao je Heath.
Tu mi je prekipjelo. Kao i obièno, glava me boljela od ovih muških.
MIN@
278
„A da vas dvojica prestanete gledati na to kao da ste moji deèki? Možete
li se riješiti te ljubomore i posesivnosti i pokušati ga objektivno
doživjeti?“
„Ja nisam ni ljubomoran ni posesivan prema tebi, a svejedno mislim da
griješiš ako poèinješ vjerovati da je Kalona bog,“ rekao je Damien.
„Ušao ti je pod kožu, Z,“ rekla je Shaunee.
„Njegov te seksepil definitivno ošamutio,“ složila se Erin.
„Ne, nije! Nisam prešla u Tim Kalona! Ja tu samo pokušavam uvidjeti
istinu. Što ako istina glasi da je on nekada bio na pravoj strani? Možda bi
opet mogao pronaæi pravu stranu,“ rekla sam im.
Stark je odmahivao glavom.
„Okomila sam se na njega. To se i tebi dogodilo, pa kako onda, kvragu,
možeš biti tako siguran da se to ne može dogoditi i njemu?“
„On samo iskorištava tvoju povezanost s Ayom da ti prèka po glavi.
Bistro razmišljaj, Zoey.“ Preklinjao me oèima da ga saslušam.
„To cijelo vrijeme i pokušavam razmišljati bistro i otkriti istinu bez
remeæenja koje mi donose stavovi svih ostalih, ukljuèujuæi Ayine. Baš
kao što sam uèinila i za tebe.“
„Nije to isto! Ja nisam vjekovima bio zao. Nisam porobio cijelo pleme
ljudi i silovao mu žene,“ rekao je Stark.
„Bio si spreman silovati Beccu, samo što smo te Darius i ja sprijeèili!“
Rijeèi su mi blebnule iz usta prije nego što sam ih uspjela sprijeèiti
zdravim razumom.
Stark je doslovce ustuknuo od mene, kao da sam ga udarila.
„Uspjelo mu je. Ušao ti je u glavu, a dok je on u njoj, tamo više nema
mjesta za tvoga Ratnika.“ Stark se okrenuo i otišao u sjene.
Nisam shvatila da plaèem sve dok nisam osjetila kako mi kapi padaju s
brade na košulju. Drhtavom sam rukom obrisala lice. Zatim sam
pogledala ostale prijatelje.
„Kad se Stevie Rae prvi put vratila, bila je tako užasna da je zamalo nisam
prepoznala. Bila je strašna i opaka i loša. Stvarno loša. Ali ni njoj nisam
okrenula leða. Vjerovala sam u njenu ljudskost, i ona joj se vratila baš
zato što nisam digla ruke od nje,“ rekla sam.
„Samo, Zoey, Stevie Rae je bila dobra prije nego što je umrla i onda se
vratila. Svi mi to znamo. Što ako je prava istina da Kalona nikad nije
imao dobrote i ljudskosti koje bi izgubio? Što ako je oduvijek na strani
zla?“ tiho me upitao Damien.
„To što govoriš sve ovo znaèi da ti je ono što ti je pokazao djelovalo
stvarno, ali moraš barem uzeti u obzir èinjenicu da ta vizija možda nije
MIN@
279
bila ništa više od puke obmane. Možda ti i jest pokazivao 'istinu', ali samo
ulickanu, djelomiènu verziju istine.“
„Veæ sam to uzela u obzir,“ rekla sam.
„Kao što Stark kaže, jesi li stvarno razmislila o tome da ti duševna spona
koju imaš s Ayom, kao i uspomene koje si imala o njoj, možda pomuæuju
rasuðivanje?“ upitala me Erin.
Kimnula sam glavom, plaèuæi još jaèe.
Heath me primio za ruku.
„Zo, njegov najdraži sin ubio je Anastaziju, a zamalo je ubio i one ostale
uèenike koji su mu se usprotivili.“
„Znam,“ zajecala sam.
Ali što ako im je dopustio da sve to uèine samo zato što je to tražila
Neferet?
Nisam naglas izgovorila te rijeèi, ali Heath kao da mi je proèitao misli.
„Kalona bi te htio pridobiti samo zato što si jedino ti imala snagu dovesti
sve na okup da ga se progna iz Tulse,“ rekao mi je Heath.
„A Afroditina vizija pokazuje da jedino ti imaš snagu da ga zasvagda
poraziš,“ rekao je Damien.
„Dio tebe stvoren je da dovede do njegov uništenja,“ rekla je Shaunee.
„A isti taj dio tebe stvoren je da ga voli,“ rekla je Erin.
„Moraš to imati na umu, Zo,“ rekao je Heath.
„Mislim da moraš razgovarati s Afroditom,“ rekao je Damien. „Probudit
æu je i dovesti i Dariusa. Raspravit æemo sve zajedno. Moraš nam opisati
što ti je to toèno Kalona pokazao u toj viziji.“
Kimnula sam, ali znala sam da im neæu moæi udovoljiti. Nisam bila u
stanju razgovarati s Afroditom i Dariusom. Ne dok sam bila ovako
ranjiva.
„Okej, ali dajte mi minutu.“ Rukavom sam si obrisala lice. Jack, koji je
sve ovo gledao oèima raširenim od brige, otvorio je mušku torbicu i
pružio mi putni paketiæ papirnatih maramica. „Hvala ti,“ šmrcnula sam.
„Samo ih zadrži. Kasnije æeš vjerojatno opet plakati,“ rekao je, tapšuæi me
po ramenu.
„Krenite vi gore do Afroditina apartmana, može? Ja se idem pribrati, pa
æu uskoro stiæi za vama.“
„Nemoj dugo, dobro?“ rekao je Damien.
Kimnula sam i prijatelji su se polako udaljili od mene. Pogledala sam u
Heatha.
„Moram biti nasamo.“
MIN@
280
„A da, to sam si i mislio, ali htio sam ti nešto reæi.“ Primio me za oba
ramena i prisilio da ga pogledam u oèi. „Moraš se odupirat ovome što
osjeæaš prema Kaloni, i to ti ne kažem zato što sam ljubomoran ili šta god.
Volim te otkako smo bili klinci. Ne mislim te napustiti. Neæu ti okrenut
leða šta god ti rekla ili uèinila, ali Kalona nije kao Stevie Rae ili Stark. On
je besmrtan. On je iz jednog skroz drukèijeg svijeta, a ja, Zo, primam od
njega vibru tipa 'hoæu zavladati svijetom'. Jedino ga ti možeš zaustaviti,
pa te on nekako mora pridobiti. Ulazi ti u snove. Ulazi ti u svijest, a
postoji èak jedan dio njega koji je spojen s tvojom dušom. Ja to shvaæam,
jer ja sam takoðer spojen s tvojom dušom.“
Doslovce sam osjeæala olakšanje zato što sam se našla nasamo s
Heathom. Bio mi je tako poznat. Bio mi je ljudska stijena uvijek je bio uz
mene uvijek se zalagao za ono što je za mene zaista bilo najbolje.
„Oprosti mi što sam ti rekla da si ljubomoran i posesivan.“ Šmrcnula sam
i ispuhnula nos.
Široko se osmijehnuo.
„Pa kad jesam, recimo. Ali uvijek znam da je to što nas dvoje imamo
nešto posebno.“ Mahnuo je bradom u smjeru kamo je otišao Stark. „Tvoj
deèko Ratnik ne uživa moje povjerenje.“
„Pa èuj, on nema toliko iskustva sa Zoey kao ti.“
Osmjeh mu se još više priširio.
„Nitko nema, beba!“
Uzdahnula sam, ušla mu u naruèje i èvrsto ga zagrlila.
„Ti si mi kao dom, Heath.“
„To æu ti uvijek biti, Zo.“ Odmaknuo se i nježno me poljubio. „Okej,
pustit æu te na miru, jer ti još malo idu šmrklje i suze. Ti se priberi, a da ja
odem naæi Starka i reæi mu da je ljubomorni debil i možda ga èak
udariti?“
„Udariti?“
Heath je slegnuo ramenima.
„Deèkima je od dobrog udarca uvijek lakše.“
„Eh, ne ako ga primaju, umjesto da ga zadaju,“ rekla sam.
„Pa dobro. Onda æu otiæi i pronaæi nekoga koga može udariti.“ Mignuo mi
je obrvama. „Jer ti oèito ne želiš da mi on rasturi ovo lijepo lice.“
„Ako ga pronaðeš, možeš li ga dovesti gore u Afroditinu sobu?“
„To sam i namjeravao,“ rekao je. Zatim mi je promrsio kosu. „Volim ja
tebe, Zo.“
„Volim i ja tebe, ali stvarno mrzim kad mi kvariš frizuru,“ rekla sam.
Dobacio mi je osmijeh preko ramena, namignuo mi, te pošao za Starkom.
MIN@
281
Doista mi je bilo malo bolje. Sjela sam na klupu, opet ispuhala nos,
obrisala oèi i zagledala se u daljinu.
Zatim sam shvatila u što to gledam i gdje to sjedim.
Radilo se o klupi iz jednog od mojih prvih snova o Kaloni. Stajala je na
humku, tako da mi se s nje pružao pogled preko vrha golemog zida koji je
opasivao otok u daljinu, gdje je obasjani Trg svetog Marka izgledao poput
èarobne zemlje èudesa u zimskoj noæi. Meni otraga stajala je palaèa San
Clemente, rasvijetljena i iskrièava. Iza palaèe, s moje desne strane,
nalazila se starinska katedrala preureðena u Vijeænicu Visokog vijeæa.
Tolika ljepota tolika moæ i divota oko mene, a bila sam previše obuzeta
sobom da bih vidjela išta od toga.
Možda sam postala tako obuzeta sobom da više nisam mogla vidjeti ni
Kalonu.
Znala sam što bi Afrodita rekla. Rekla bi mi da samo ostvarujem onu lošu
viziju. Možda bi imala pravo.
Podigla sam glavu i zagledala se uvis u noæno nebo, nastojeæi pogledom
proniknuti slojeve oblaka koji su zastirali mjesec. A onda sam se poèela
moliti.
Nyx, trebam te. Mislim da sam se izgubila. Pomozi mi, molim te. Pokaži
mi, molim te, nešto što æe mi razjasniti situaciju u kojoj sam se našla. Ne
želim zabrljati stvari... još jedanput...

Èetrdeseto poglavlje
HEATH
Heath se pitao zna li Zo da mu slama srce. Samo, to nije znaèilo da ne želi
biti uz nju. Želio je to. Zapravo, želio je još više biti uz nju. Problem je
bio u tome što je želio i ono najbolje za nju kao i uvijek. Još od osnovne
škole. Sjetio se dana kad se zaljubio u nju. Mama je nešto pošizila na nju i
odvela je k nekoj svojoj prijateljici koja je radila u nekakvom ženskom
frizeraju. One su, Zoina mama i njezina prijateljica, odluèile da bi bilo
zgodno ošišati svu dugu, tamnu Zoeinu kosu. I tako se sutradan pojavila u
treæem razredu sa superkratkom frizurom koja joj je nekako èudno stršala
posvuda i djelovala sasvim našušureno.
Svi klinci su se sašaptavali i ismijavali je. U strahu je širila svoje velike
smeðe oèi, i Heath je tada pomislio da nikada još nije vidio nijednu tako
lijepu djevojku. Kazao joj je da mu se sviða njezina frizura za ruèkom,
pred cijelom kantinom. Izgledala je kao da æe zaplakati, pa joj je ponio
pladanj, i sjeo s njom, premda nije bilo fora sjediti s curama. Toga je dana
uèinila nešto njegovu srcu. I to nešto èinila mu je sve otad.
I tako se zatekao ovdje kako ide potražiti deèka koji ima dio njezina srca,
jer je to najbolje za Zoey. Heath je prošao rukom kroz kosu. Sve ovo æe
jednog dana proæi. Jednog dana Zo æe se vratiti u Tulsu, i premda æe joj
Kuæa Noæi odnositi hrpu vremena, bit æe s njim kad god bude mogla. Opet
æe zajedno iæi u kino. Ona æe dolaziti gledati njegove nogometne nastupe
za Sveuèilište u Oklahomi. Sve æe opet biti normalno, ili barem onoliko
normalno koliko je moguæe.
Moæi æe izdržati do tada. Kad se ovo sranje s Kalonom riješi, a Zo æe ga
razriješiti, Heath je bio siguran u to kad se ovo sranje popravi, situacija
æe se poboljšati. On æe opet dobiti svoju Zo. Ili barem u onolikoj mjeri
koliko mu se ona bude mogla dati. I to æe biti dovoljno.
Heath je pošao putem koji je vodio od palaèe, kreæuæi se i dalje opæenito u
smjeru kojim je otišao Stark. Gledao je oko sebe i nije ništa naroèito vidio
osim velikog kamenog zida sebi slijeva, te prostora sliènog parku punog
živica visokih gotovo u razini njegove glave sa svoje desne strane.
Razgledavao je park u hodu, shvaæajuæi da živice stvaraju nekakav kružni,
isprepleteni tlocrt. Zakljuèio je da je to sigurno jedna od onih starih
prostornih zagonetki labirint, napokon se sjetio, kao iz grèke mitološke
prièe o Minotauru na otoku nekog bogatog kralja, èijega se imena nikako
ne bi uspio sjetiti.
MIN@
283
Dovraga, nije imao pojma koliko se smraèilo sve dok se nije odmaknuo
od rasvijetljenog prostora oko palaèe. Tu vani je takoðer vladala tišina.
Takva tišina da je èuo oplakivanje valova na obali, odmah sa suprotne
strane zida. Heath se upitao bi li trebao glasno pozvati Starka, ali
zakljuèio je da ne bi; kao i Zo, nije imao ništa protiv što sad može imati
malo vremena za sebe.
Sve ove vampovske stvari teško su mu uspijevale uæi u glavu, pa je bilo
normalno što mu treba vremena da ih shvati. Što ne znaèi da ne bi mogao
izaæi nakraj sa Starkom i ostalim vampovima. Hej, pa neki od tih
vampova bili su mu pomalo simpatièni kao i poneki poèetnici. Iskreno
reèeno, zapravo je smatrao da je Stark sasvim u redu. Situacija je bila
sjebana samo zbog Kalone.
A onda, kao da je prizvao besmrtnika svojim mislima, Heath je zaèuo
Kalonin glas kako dopire kroz praznu noæ, pa je usporio, pazeæi da ne
krèka koracima po podruèjima rasutog šljunka na stazi.
„Sve ide upravo onako kako smo planirali,“ upravo je rekao Kalona.
„Mrzim ovo prikrivanje! Nesnosno mi je što se pred njom pretvaraš da si
nešto što nisi.“
Heath je prepoznao glas Neferet i prikrao se bliže. Držeæi se najdubljih
sjena, priljubio se uza zid, ne dajuæi ni zvuka od sebe. Glasovi su dopirali
iz podruèja s parkom smještenog ispred i desno od njega, a kad je pošao
dalje, opazio je procjep u živici, oèito izlaz iz labirinta, u èijoj su mu
unutrašnjosti na vidjelo izašli Kalona i Neferet. Stajali su pokraj fontane.
Heath je tiho, plitko odahnuo. Sigurno je zvuk prelijevanja vode preko
kaskada prikrio njegove korake. Pritisnuo se leðima o hladni kameniti zid
i poèeo ih gledati i prisluškivati.
„Tebi je to pretvaranje. Meni je to drugaèija toèka gledišta,“ rekao je
Kalona.
„Zbog èega joj možeš lagati i svejedno djelovati kao da govoriš istinu,“
grubo mu je odbrusila Neferet.
Kalona je slegnuo ramenima.
„Zoey želi istinu pa joj istinu i dajem.“
„Selektivno,“ rekla je Neferet.
„Naravno. No nisu li svi smrtnici, bili oni vampyri, ljudi ili poèetnici,
selektivni u svojem shvaæanju istine?“
„Smrtnici. Kažeš to kao da si ti tako strašno drugaèiji od nas.“
„Besmrtan sam, pa time i razlièit. Èak i od tebe, premda tvoje moæi Tsi
Sgili tebe preobražavaju u nešto što je blisko besmrtnome biæu.“
MIN@
284
„Da, ali Zoey nije ni izdaleka slièna besmrtnici. Još uvijek smatram da
bismo je trebali ubiti.“
„Krvožedno si ti stvorenje.“ Kalona se nasmijao. „Ne želiš joj sad još
valjda odrubiti glavu i nabiti je na kolac, kao onima drugim dvoma koji su
ti se isprijeèili na putu?“
„Ne prièaj koješta. Ne bih je ubila na isti naèin kao što sam njih. To bi
bilo odviše oèito. Nju bi jednostavno mogao snaæi nekakav nesretan sluèaj
kad jednog od iduæih dana otiðe u obilazak Venecije.“
Heathu je srce tuklo tako glasno da je bio uvjeren da æe ga oni èuti.
Neferet je ubila ono dvoje Zoeynih profesora! A Kalona zna za to i njemu
je to smiješno. Nema šanse da æe Zo povjerovati kako u njemu ima išta
više dobro nakon što èuje ovo.
„Ne,“ kazao je Kalona. „Neæemo morati ubiti Zoey. Ona æe mi uskoro
doæi svojom voljom; zasijao sam sjeme toga. Moram samo prièekati da
ono isklija i procvate, a onda æe se njezine moæi, goleme usprkos tome što
je smrtna, naæi meni na raspolaganju.“
„Nama na raspolaganju,“ ispravila gaje Neferet.
Kalona je zamahnuo jednim tamnim krilom prema naprijed i njime
pomilovao bok Neferetina tijela, našto se ona zanijela prema njemu.
„Naravno, Kraljice moja,“ prošaptao je prije nego što ju je poljubio.
Heathu je bilo kao da gleda porniæ, ali nije mogao otiæi. Nije se mogao
maknuti. Vjerojatno æe morati ostati sve dok stvarno ne prijeðu na stvar, a
onda æe se moæi iskrasti, otiæi do Zoey i isprièati joj sve što je tu èuo.
Ali Neferet ga je iznenadila kad se odmaknula od Kalone.
„Ne. Ne možeš voditi ljubav sa Zoey u njezinim snovima, i zatim
ponovno oèima pred svima, a onda oèekivati da ti otvorim svoje tijelo.
Veèeras neæu biti tvoja. Ona se previše isprijeèila izmeðu nas.“
Neferet je ustuknula od Kalone. Njezina je ljepota opèinila èak i Heatha.
Gusta kestenjasta kosa bujno se širila oko nje. Svilenkasti materijal koji
joj je obavijao tijelo djelovao je poput druge kože, a dojke su joj bile
gotovo potpuno obnažene dok je teško i brzo disala.
„Znam da nisam besmrtna, a nisam ni Zoey Redbird, ali i moje su moæi
goleme, i valja ti imati na umu da sam ubila zadnjeg muškarca koji je
pokušao prisvojiti mene i nju.“ Neferet se naglo okrenula na peti.
Zamahom ruke rastvorila je živicu pred sobom i prošla kroz nju,
ostavljajuæi Kalonu da sam gleda za njom s polumraène èistine.
Heath se pripremao polako uzmaknuti kad je Kalona okrenuo glavu i upro
jantarne oèi ravno prema mjestu na kojem je on stajao.
MIN@
285
„Onda, maleni èovjeèe, sada imaš što ispripovijedati mojoj Zoey,“ rekao
je.
Heath je pogledao besmrtnika u oèi i spoznao dvije stvari izvan svake
sumnje. Prva je bila to da æe ga ovo stvorenje ubiti. Druga je bila to da
nekako mora pokazati Zoey istinu prije nego što umre. Heath se nije
lecnuo od pogleda stvorenja. Umjesto toga, posegnuo je za svom snagom
volje kojom je tako dobro nauèio vladati na drugaèijem bojnom polju na
nogometnom terenu i usmjerio je kroz krvnu sponu njihova Utiskivanja,
tragajuæi za elementom za koji Zoey ima najjaèi afinitet duhom. Dušom i
tijelom viknuo je u noæ:
Duše, doði mi! Pomozi prenijeti moju poruku do Zo! Kaži joj da me mora
pronaæi! Pritom je naglas smireno rekao Kaloni:
„Ona nije tvoja Zoey.“
„Ah, ali ona itekako je,“ rekao je Kalona.
Zo! Doði mi! vapila je Heathova duša.
„Nije, jer ti nemaš pojma o mojoj djevojci.“
„Duša tvoje djevojke pripada meni, i neæu dopustiti ni Neferet ni tebi ni
bilo kome da to promijeni.“ Kalona se poèeo približavati Heathu.
Zo! To smo ti i ja, beba! Doði mi!
„Kojom se ono izrekom vampyri služe?“ rekao je Kalona. „Èini mi se da
glasi: 'znatiželja je ubila maèku'. Djeluje mi naroèito primjerena u ovoj
situaciji.“
STARK
„Koji sam ja kreten,“ gunðao je Stark sebi u bradu dok je prolazio kroz
impozantni ulaz u palaèu.
„Gospodine, treba li vam pomoæ?“ upitao ga je jedan ratnik postavljen
unutar vratnica.
„Da, htio bih vas pitati u kojoj je sobi Afrodita. Znate, ljudska proroèica
koja je danas doputovala s nama? E da, usput, ja sam Stark, Ratnik
Nadsveæenice Zoey Redbird.“
„Znamo tko ste, rekao mu je vampyr.“ Pogled mu je prešao na Starkove
crvene tetovaže. „Sve je to vrlo fascinantno.“
„A èujte, ja to baš ne bih nazvao 'fascinantnim'.“
Ratnik se osmjehnuo.
„Niste dugo vezani uz nju, zar ne?“
„Nisam. Samo nekoliko dana.“
„Bit æe bolje i gore.“
MIN@
286
„Hvala. Valjda.“
Stark je polagano ispustio dah. Premda ga je Zoey izluðivala, znao je da
nikad više neæe moæi otiæi od nje. Njezin je Ratnik. Mjesto mu je uz nju,
ma koliko situacija bila teška.
Ratnik se nasmijao.
„Apartman koji tražite nalazi se u sjevernom krilu palaèe. Ovdje skrenite
lijevo i popnite se prvim stubištem sa svoje desne strane. Cijeli kompleks
apartmana na prvom katu dodijeljen je vašoj skupini. Tamo æete naæi
svoje prijatelje.“
„Hvala još jednom.“
Stark je brzim koracima krenuo u smjeru u kojem ga je ratnik poslao.
Osjeæao je nelagodan svrab na zatiljku. Bilo mu je grozno kad bi dobio
takav osjeæaj. Uvijek je znaèio da nešto ne ide kako treba, a to sad pak
znaèi da je odabrao glup trenutak da se naljuti na Zoey.
Kad je to tako prokleto teško. Osjetio je koliko nju privlaèi Kalona! Zašto,
dovraga, ona ne može uvidjeti da je taj tip loš? U njemu nema više nièega
što bi vrijedilo spasiti, u njemu po svoj prilici nikada i nije bilo nièega što
bi vrijedilo spasiti.
Stark je mora uvjeriti da je on u pravu. A da bi uspio u tome, ne smije više
dopuštati da mu osjeæaji koje gaji prema njoj petljaju po glavi. Zoey je
pametna djevojka. Porazgovarat æe s njom. Smireno. Ona æe ga saslušati.
Od njihova prvog susreta, prije nego što je izmeðu njih ièega bilo, ona ga
je slušala. Znao je da bi je mogao natjerati da ga ponovno sluša.
Stark se popeo stubištem prelazeæi po tri stube odjednom. Prva vrata
slijeva stajala su odškrinuta, i vidio je kroz njih bogato ureðenu sobu s par
onakvih premalih kauèeva i hrpom neudobnih stolica sve u nijansama
krem i zlatne boje. Kao da se to strahovito ne prlja? Zaèuo je mrmorenje
glasova i upravo krenuo otvoriti vrata do kraja kad su ga Zoeyne emocije
zapljusnule poput plimnog vala.
Strah! Bijes! Zbunjenost!
Kroz glavu joj je prolazila tolika zbrka da iz nje nije uspijevao razabrati
ništa osim najsuštinskijih osjeæaja.
„Stark? Što je?“ Darius se stvorio ispred njega.
„Zoey!“ uspio je hrapavo izgovoriti. „Ona je u nevolji!“
A onda je od siline svega toga doslovce zateturao. Bio bi i pao da ga
Darius nije poduhvatio.
„Priberi se! Gdje je ona?“ Darius ga je primio za ramena i poèeo tresti.
MIN@
287
Stark je podigao glavu i ugledao zabrinuta lica svih Zoeynih prijatelja
kako zure u njega. Protresao je glavom ne bi li uspio suvislo razmisliti uza
svu stravu u svojoj svijesti.
„Ne mogu ma kad….“
„Moraš! Ne pokušavaj razmišljati. Samo se prepusti instinktima. Jedan
Ratnik uvijek može pronaæi svoju gospu. Uvijek.“
Tijelo mu je drhtalo, ali Stark je kimnuo, okrenuo se, triput duboko
udahnuo i izrekao jednu rijeè:
„Zoey.“
Njezino ime kao da je odjeknulo u okolnom zraku. Usredotoèio se na
njega a ne na kaos u svojoj svijesti. Mislio je samo: Zoey Redbird, moja
gospo.
A rijeèi su ga poèele povlaèiti, kao da su se pretvorile u nit o kojoj visi
cijeli život.
Stark je potrèao.
Osjeæao je Dariusa i ostale iza svojih leða. Nejasno je primijetio
iznenaðen izraz na licu onog ratnika s kojim je tako nedavno
porazgovarao, ali zanemario je sve to. U mislima mu je bila jedino Zoey i
puštao je da ga snaga njegova zavjeta vuèe prema njoj.
Bilo mu je kao da leti.
Nije se sjeæao kako je uspio pronaæi put kroz labirint, premda se naknadno
prisjetio kako mu je šljunak krèkao pod nogama kad je odmaknuo èak i
Dariusu na krilima svojega zavjeta.
Svejedno je zakasnio.
Da poživi još pet stotina godina, nikada neæe zaboraviti ono što je ugledao
kad je skrenuo za ugao staze i izbio na malu èistinu.
Taj æe mu prizor zauvijek ostati upeèen u dušu.
Kalona i Heath nalazili su se najdalje od njega. Njih su dvojica stajali
ispred izvanjskoga zida koji je opasivao otok i zaklanjao ga od pogleda
ljudskih stanovnika Venecije.
Zoey se nalazila bliže njemu. Bila je udaljena samo nekoliko metara, ali
trèala je kao i on. Stark je vidio kako ona podiže ruke. U isti mah,
zapovjedila je:
„Duše! Doði mi!“
I Kalona je podigao ruke, te njima obuhvatio Heathovo lice, gotovo kao
da ga miluje. Zatim je jednom hitrom, nezaustavljivom kretnjom pali
besmrtnik okrenuo Heathovu glavu, smjesta mu slamajuæi vrat i ubijajuæi
ga u trenu.
MIN@
288
Glasom koji joj se oteo iz dna duše, tako prepunim jada da ga je Stark
jedva prepoznao, Zoey je vrisnula:
„Ne!“ i bacila blistavu kuglu duha na Kalonu.
Kalona je ispustio Heatha i okrenuo se na peti prema njoj s posve
zgranutim izrazom lica. Snaga elementa udarila je u njega, odbacila ga u
zrak i prebacila preko zida u ocean. Zaèuo se oèajnièki krik i Kalonina
golema krila podigla su ga iz vode i ponijela uvis, daleko u hladnu noæ.
Ali Starka je boljela briga za Kalonu, pa èak i za Heatha.
On je pritrèao Zoey. Ležala je svaljena na zemlju nedaleko od Heathova
tijela. Bila je okrenuta potrbuške, i Stark je znao užasnu istinu i prije nego
što je stigao do nje. Svejedno, brzo je kleknuo i nježno je okrenuo na leða.
Oèi su joj bile otvorene i gledale su, ali tupo.
Izuzev safirnog obrisa normalnog poèetnièkog Biljega, nijedne njezine
tetovaže više nije bilo.
Darius je prvi stigao do njih. Kleknuo je pokraj Zoey i pokušao joj
napipati bilo.
„Živa je,“ rekao je Darius. Zatim je shvatio što to vidi i šokirano rekao:
„Božice! Njezine tetovaže.“ Blago je dodirnuo Zoeyno lice. „Ne
shvaæam.“ Zbunjeno odmahujuæi glavom, opazio je Heatha. „Je li
deèko….“
„Mrtav je,“ rekao je Stark, zaprepašten što mu glas zvuèi tako normalno
kad sve u njegovoj nutrini vrišti. Pritrèali su im Afrodita i Damien.
„O, Božice!“ rekla je Afrodita, èuènuvši pokraj Zoeyne glave. „Njezine
tetovaže!“
„Zoey!“ kriknuo je Damien.
Stark je èuo kako im se pridružuju i Jack i Blizanke. Plakali su.
Ali on ju je mogao samo èvršæe primiti u naruèje i priviti uza se.
Morao ju je zaštititi.
Morao je.
Tek je Afroditin glas napokon uspio prodrijeti kroz njegovo tugovanje i
doprijeti mu do svijesti.
„Stark! Moramo odnijet Zoey natrag u palaèu. Netko joj tamo može
pomoæi. Još je živa.“
Stark je pogledao Afroditu u oèi.
„Tijelo joj zasad još diše, ali to je sve.“
„Šta ti to prièaš? Ona je još živa,“ tvrdoglavo je ponovila Afrodita.
„Zoey je vidjela kako Kalona ubija Heatha i prizvala je duh ne bi li ga
sprijeèila, ali bilo je prekasno da ga spasi.“
MIN@
289
Baš kao što sam ja stigao prekasno da nju spasim, vrisnulo je u Starkovoj
svijesti. Ali on je samo nastavio objašnjavati neèijim tuðim, smirenim
glasom.
„Kad je bacila duh na Kalonu, Zoey je znala da je zakasnila, i duša joj se
smrskala. Znam to jer sam vezan uz njezinu dušu i osjetio sam kako se
smrskava. Zoey više nije ovdje. Ovo je samo njezina prazna ljuštura.“
I tada je James Stark, Ratnik Zoey Redbird, pognuo glavu i zaplakao.

Epilog
ZOEY
Polako sam, spokojno odahnula. Mir... Ozbiljno, nisam se mogla sjetiti
jesam li ikada bila ovoliko opuštena. Božice, kako je predivan dan bio.
Sunce je bilo fenomenalno sve zlaæano i blistavo na nebu tako plavom,
plavom poput glazure na roðendanskoj torti, da su me oèi trebale boljeti.
Ali nisu.
Što je bilo pomalo èudno. Jarko mi je sunèevo svjetlo trebalo biti bolno u
oèima.
Ha.
Pa dobro. Šta sad.
Livada je bila stvarno prekrasna. Podsjeæala me na nešto. Poèela sam se
truditi da se prisjetim, ali odluèila sam da mi se i ne da naroèito truditi.
Dan je bio prelijep za razmišljanje. Samo sam htjela udisati slatki ljetni
zrak i izdisati svu onu glupu napetost koja mi se stisnula u tijelu poput
opruge.
Trava je lagano lelujala oko mojih nogu, poput tananoga perja.
Perje.
Što je ono bilo s perjem?
A, ne. Nema razmišljanja. Osmjehnula sam se kad su mi rijeèi postale
vidljive, stvarajuæi iskrièave ljubièaste oblike u zraku.
Preda mnom se nalazio potez drveæa s krošnjama punim bijelih cvjetiæa
koji su me podsjeæali na pahuljice. Vjetar je nježno pirio kroz granje
stabala, stvarajuæi glazbu u zraku uz koju sam zaplesala, poskakujuæi i
vrteæi se kroz šumarak, duboko udišuæi miomiris cvata.
Naèas sam se upitala gdje se to nalazim, ali nije mi se èinilo da je to
naroèito važno. Ili barem nije bilo važno poput mira i glazbe i plesa.
Zatim sam se upitala kako sam dospjela ovamo. To me zaustavilo. Okej,
dobro, nije me baš zaustavilo. Samo me usporilo.
Tada sam to zaèula. Zvuèalo je kao fiju, buæ! Šum me smirivao i djelovao
mi odnekud poznato, pa sam pošla za njim kroz šumarak. Novo plavetnilo
provirilo je kroz drveæe, podsjeæajuæi me ovaj put na topaze ili
akvamarine. Voda.
Sretno sam podciknula kad sam istrèala iz šumarka na obalu nevjerojatno
bistra jezera.
Fiju, buæ!
MIN@
291
Šum je stizao iza male izboèine na obali jezera, pa sam krenula za njim,
tiho pjevušeæi meni najdražu pjesmu iz mjuzikla ’Lak za kosu’ sebi u
bradu.
Mol se protezao nad jezero, savršen za pecanje. I, nego što, na kraju mola
sjedio je neki momak i bacao udicu s tihim fiju, popraæenim šumom buæ!
kad bi plovak pao u vodu.
Bilo mi je èudno. Nisam znala tko je on, ali odjednom je grozomorna
panika poremetila moj èudesni, prekrasni dan. Ne! Ne želim ga vidjeti!
Odmahnula sam glavom i krenula uzmicati kad sam nagazila na granèicu i
zaèulo se krc, našto je on okrenuo glavu.
Široki osmijeh na njegovu lijepom licu nestao je kad me ugledao.
„Zoey!“
Heathov je glas bio dovoljan. Sjeæanja su mi nahrupila u svijest. Žalost
me oborila na koljena. Skoèio je na noge, potrèao prema meni, te me
stigao poduhvatiti u naruèje kad sam pala.
„Ali tebi ovdje nije mjesto! Ti si mrtav!“ zajecala sam uz njegova prsa.
„Zo, beba, ovo je Onaj Svijet. Nisam ja taj kome ovdje nije mjesto nego
ti.“
Sjeæanja su me poklopila i povukla u dubinu, utapajuæi me u oèaju i
mraku i stvarnosti kad mi se svijet smrskao, i sve se zacrnjelo.
K R A J
Šeste knjige