Deseto poglavlje
STARK
Starka se prilièno dojmilo to što se Thanatos uspijevala tek minimalno
šokirati dok je Afrodita, uz malo Damienove pomoæi, objašnjavala
Nadsveæenici sve po redu, poèevši od Zoeyna ulaska u Kuæu Noæi, preko
otkriæa crvenih poèetnika, izlaska Kalone i njihova polaganog shvaæanja
dubine do koje seže zlo u Neferet, pa sve do telefonskog razgovora koji je
maloprije vodila sa Stevie Rae.
Kad je prièa završila, Thanatos je ustala, prišla Zoeynu tijelu i zagledala
se u njega. Kad je Nadsveæenica napokon progovorila, èinilo se da se
obraæa Zoey prije nego njima.
„Znaèi, ovo je od samog poèetka borba izmeðu Svjetla i Mraka, samo što
se dosad vodila uglavnom u fizièkom predjelu.“
„Svjetla i Mraka? Zvuèi kao da te dvije rijeèi rabite kao imena,“ rekao je
Damien.
„Vrlo pronicava primjedba, mladi poèetnièe,“ rekla je Thanatos.
„To je i Stevie Rae radila. Koristila je Mrak kao ime,“ rekla je Afrodita.
„To su imena? U smislu da su to dvije osobe?“ upitao je Jack.
„Nisu osobe to bi ih odviše ogranièilo. Prije ih valja smatrati
besmrtnicima koji su tako moæni da mogu manipulirati energijom do te
mjere da duh postane opipljiv,“ rekla je Thanatos.
„Hoæete reæi da je Nyx Svjetlo, dok je Kalona, ili barem ono što on
predstavlja, Mrak?“ upitao ju je Damien.
„Toènije bi bilo reæi da je Nyx u savezu sa Svjetlom. Isto se može reæi i za
odnos Kalone i Mraka.“
„Okej, nije da sam poznata kao najbolja uèenica u razredu, al pametna
sam, a da znate da sam i fakat slušala na satu. Uglavnom. A nije da sam
išta od ovoga dosad èula,“ rekla je Afrodita.
„Nisam ni ja,“ rekao je Damien.
„A to stvarno nešto znaèi, jer Damien je definitivno najbolja uèenica u
razredu,“ rekla je Erin.
„Totalno,“ rekla je Shaunee.
Thanatos je uzdahnula i okrenula se od Zoey prema ostatku okupljenih.
„Da, eto, rijeè je o drevnom vjerovanju koje, sve mi se èini, nikad nije
posve prihvatilo naše društvo, ili bar Sveæenice u našem društvu.“
„Zašto? Šta mu fali?“ upitala ju je Afrodita.
„Temeljilo se na nadmetanju i nasilju i srazu sirovih sila dobra i zla.“
Afrodita je frknula.
„Drugim rijeèima, na muškim furkama.“
MIN@
75
Thanatos je podigla obrve.
„Upravo tako.“
„Samo malo. Po èemu je vjerovanje u borbu dobra protiv zla muška
furka?“ rekao je Stark.
„Nije to samo puko vjerovanje u postojanje dobra koje se treba boriti
protiv zla na svijetu. Radi se o utjelovljenjima Svjetla i Mraka na
najelementalnijoj razini, kao sila koje su do te mjere zaokupljene same
sobom da jedna ne može postojati bez druge, premda se meðusobno
neprestano nastoje poništiti.“ Thanatos je opet uzdahnula kad je vidjela
kako je uèenici blijedo gledaju. „Jedna od najranijih predodžbi Svjetla i
Mraka bilo je Svjetlo u vidu masivnog crnog bika, a Mrak u vidu golemog
bijelog bika.“
„Ha? Zar ne bi bijeli trebao biti Svjetlo, a crni Mrak?“ upitao je Jack.
„Tako bi se pomislilo, ali na taj su naèin prikazani na našim drevnim
svicima. Zapisano je da svako stvorenje, i Svjetlo i Mrak, nosi nešto za
èim æe ono drugo navijek žudjeti. Zamislite te bikove, nabrekle od moæi
kojom raspolažu, kako se sukobljavaju u vjeènim dvobojima, gdje se
svaki trudi od onog drugog steæi nešto do èega nikad ne bi mogao doæi a
da samog sebe ne uništi. Jednom prilikom sam, kao mlada Nadsveæenica,
vidjela prikaz njihove bitke i nikad nisam zaboravila koliko je sirova i
silovita bila do nelagodnih razmjera. Bikovima su rogovi bili ukršteni.
Moænim su se tijelima upirali doseæi jedan drugoga, pršteæi krvlju, frkæuæi
nosnicama. Bio je to zastrašujuæe intenzivan smrtni koštac kao da je iz
same slike frcala moæ.“
„Muževna moæ,“ rekao je Darius. „I ja sam vidio taj prikaz, za vrijeme
obuke za Ratnika. Resio je naslovnu stranicu nekih starih dnevnika koje
su napisali veliki Ratnici iz naše prošlosti.“
„Muževna moæ. Vidim zašto su predvodnice vampova pustile da te
bikovske stvari ugasnu,“ rekla je Erin.
„Zbilja. Blizanko,“ kimnula je Shaunee. „Previše tu ima frajerske moæi,
dok vampice uglavnom briju na žensku moæ.“
„Ali naš se sustav vjerovanja ne temelji na potiskivanju muške moæi od
strane ženske. Poanta je u zdravoj ravnoteži izmeðu njih dviju,“ rekao je
Darius.
„Ne, Ratnièe, istina glasi da se naš sustav vjerovanja ne bi trebao temeljiti
na potiskivanju muške moæi od strane ženske; ali, kao i kod Svjetla i
Mraka, pronalaženje ravnoteže izmeðu njih dviju, a da pritom jedna ne
uništi drugu, vjeèan je napor. Sjeti se onih prikaza Nyx koje vidimo oko
sebe svakoga dana, pune ženstvene ljepote i privlaènosti. Suprotstavi im
zamišljanje sirove moæi razularene u vidu dvaju silnih, muških stvorenja u
MIN@
76
neprestanoj borbi. Uviðaš li sada zašto bi svijet koji nastoji sadržati i
jedno i drugo morao doæi u sukob, pa stoga jedno mora biti potisnuto
kako bi se drugom moglo omoguæiti da napreduje?“
Afrodita je frknula.
„To nije naroèito teško zamisliti. Ja samo ne mogu zamisliti da bi
uštogljeno Visoko vijeæe htjelo imati ikakve veze s neèim tako prljavim
ko što su dva divovska frajerska bika i sva moguæa vjerovanja koja oni
predstavljaju.“
„Hoæe reæi, izuzev vas,“ rekao je Stark, mrko pogledavši Afroditu u stilu
nisi baš od pomoæi.
Thanatos se osmjehnula.
„Ne, Afrodita ima pravo. Vijeæe se tijekom stoljeæa promijenilo, naroèito
u ova èetiri otkako ja postojim. Nekada je ono bilo životna sila, na vlastiti
naèin vrlo elementalna i prilièno barbarska u uporabi svoje moæi. Ali u
suvremenom je dobu postalo...“ Nadsveæenica je zastala, tražeæi pravu
rijeè.
„Civilizirano,“ rekla je Afrodita. „Super je civilizirano.“
„Toèno,“ rekla je Thanatos.
Afrodita je raširila svoje plave oèi.
„A to što je previše civilizirano nije nužno nešto pozitivno, pogotovo kad
imamo posla s dva bika koji se sudaraju i uništavaju sve što bi moglo
stajat izmeðu njih.“
„Zoey je strahovito blizu Svjetlu,“ tiho je rekao Damien.
„Dovoljno blizu da je Mrak rastrga rogovima,“ rekao je Stark. „Pogotovo
ako je Mrak poslan da se pobrine za to da ona nikada više ne dosegne
Svjetlo.“
U sobi su svi ušutjeli i pogledali prema Zoey, koja je nijemo i blijedo
ležala na vrlo civiliziranoj posteljini od satena kremaste boje.
Upravo usred te tišine Stark je nešto shvatio, i nagon Ratnika koji štiti
svoju Nadsveæenicu dao mu je do znanja da je pronašao pravi put.
„Znaèi da poanta otkrivanja naèina za zaštitu Zoey nije u zanemarivanju
prošlosti. Poanta je u gledanju u prošlost dublje nego što bi ikome danas
palo na pamet,“ rekao je Stark, podižuæi glas od uzbuðenja.
„I poanta je u prihvaæanju i shvaæanju sirove moæi koja nastaje pri sukobu
Svjetla i Mraka,“ rekla je Thanatos.
„Samo, gdje da saznamo više o tome, dovraga?“ rekla je Afrodita,
ozlojeðeno odmièuæi kosu s lica. „Vjerovanja koja nam za to trebaju
davno su izumrla to si sama rekla, Thanatos.“
„Možda nisu svugdje,“ rekao je Darius, uspravivši se u stolici, bistro i
inteligentno pogledavši Starka. „Ako se netko želi držati pradavnih i
MIN@
77
barbarskih vjerovanja, treba otiæi na mjesto koje je oblikovala pradavna i
barbarska prošlost. Na mjesto koje je suštinski odsjeèeno od današnje
civilizacije.“
Odgovor je u bljesku prošao kroz Starka.
„Moram otiæi na Otok.“
„Upravo tako,“ rekao je Darius.
„Dovraga, šta vas dvojica to brijete?“ rekla je Afrodita.
„Govore o mjestu gdje su Ratnici u poèetku primali poduku od Sgiach.“
„Sgiach? Tko je to?“ upitao je Damien.
„Odrubljuje Sve Glave, tako su u davnini zvali Sgiach,“ rekao je Darius.
„Nijedan Ratnik nije bio tako sirov i barbarski kao Sgiach,“ rekao je
Stark.
„Okej, sve je to baš fino i krasno, ali bilo bi nam potrebno da je on danas
živ, a ne samo neka prastara prièa na koju briju Ratnici, jer prilièno sam
sigurna da ako Stark ne može otputovati na Onaj Svijet, onda ne može
otputovati ni u prošlost,“ rekla je Afrodita.
„Ona,“ ispravio ju je Darius.
„Ona?“ Afroditino se lice pretvorilo u upitnik.
„Sgiach je bila Ratnica, nevjerojatno moæna vampyrica,“ rekao je Stark.
„A te 'stare prièe', ljepotice moja, takoðer kazuju da æe uvijek postojati
jedna Sgiach.“ Darius se susretljivo osmjehnuo Afroditi. „Ona živi u Kuæi
Noæi koja se nalazi na Otoku Žena.“
„Postoji jedna Kuæa Noæi na nekakvom Otoku Žena?“ rekla je Erin.
„Zašto mi ne znamo za to?“ rekla je Shaunee. „Znaš ti za to?“ upitala je
Damiena.
Odmahnuo je glavom.
„Nikad èuo.“
„To je zato što vi niste Ratnici,“ rekao je Darius. „Otok Žena poznat je i
pod nazivom otok Skye.“
„Skye, onaj u Škotskoj?“ rekao je Damien.
„Da. Upravo su tamo obuèavani prvi vampyrski Ratnici u povijesti,“
rekao je Darius.
„Ali više nije tako, zar ne?“ rekao je Damien, prelazeæi pogledom s
Dariusa na Starka. „Hoæu reæi, obuka Ratnika odvija se u svim Kuæama
Noæi. Recimo, Dragon Lankford obuèava veliki broj Ratnika koji dolaze
odasvud, a on se svakako ne nalazi u Škotskoj.“
„U pravu si, Damien. U suvremenom se svijetu obuka Ratnika odvija u
školama Kuæa Noæi diljem svijeta,“ rekla je Thanatos. Poèetkom
devetnaestog stoljeæa Visoko je vijeæe odluèilo da bi to bio praktièniji
pristup.“
MIN@
78
„Praktièniji i civiliziraniji,“ kladim se, rekla je Afrodita.
„Tu si takoðer u pravu, Proroèice,“ rekla je Thanatos.
„Riješeno, onda. Nosim Zoey na Otok Žena, do Sgiach,“ rekao je Stark.
„A šta æeš onda?“ upitala ga je Afrodita.
„Onda æu postati neciviliziran, da mogu smisliti kako da se borbom
probijem na Onaj Svijet a da pritom ne umrem, pa kad jednom stignem
tamo, napravit æu što god bude trebalo da nam vratim Zoey.“
„Ha,“ rekla je Afrodita. „To ti zapravo i ne zvuèi blesavo.“
„Ako Stark bude smio uæi na Otok,“ rekao je Darius.
„To je Kuæa Noæi. Zašto ne bi pustili Starka da uðe?“ rekao je Damien.
„Ta je Kuæa Noæi razlièita od svih ostalih,“ rekla je Thanatos. „Odluka
Visokog vijeæa da preseli obuku Erebovih Sinova sa Skyea i proširi je po
Kuæama Noæi diljem svijeta bila je samo kulminacija dugog niza godina
napetosti i nelagode izmeðu vladajuæe Sgiach i Visokog vijeæa.“
„Kad tako govorite o njoj, zvuèi kao da je kraljica,“ rekao je Jack.
„Na neki naèin i jest kraljica èiji su podanici Ratnici,“ rekla je Thanatos.
„Kraljica koja predvodi Erebove Sinove? Znam da se vampovskom
Visokom vijeæu to ne bi svidjelo, osim ako Kraljica Sgiach nije i sama
èlanica Visokog vijeæa,“ rekla je Afrodita.
„Sgiach je Ratnik,“ rekla je Thanatos. „A Ratnici nemaju pristup u Visoko
vijeæe.“
„Ali Sgiach je žena. Trebala bi imati pravo na izbor u Vijeæe,“ rekao je
Damien.
„Ne,“ rekao je Darius. „Nijedan Ratnik ne smije sjediti u Vijeæu. Takav je
vampyrski zakon.“
„I to je vjerojatno razljutilo Sgiach,“ rekla je Afrodita. „Znam da bi mene
razljutilo. Ona bi trebala imati pravo da sjedi u Visokom vijeæu.“
Thanatos je potvrdno naklonila glavu.
„Slažem se s tobom, Proroèice, ali mnogi ne. Kad joj je oduzeta obuka
Erebovih Sinova, Sgiach se povukla na Otok Skye. Nikome nije povjerila
svoju namjeru, ali nije ni trebala. Sve mo osjetile njezin bijes. Takoðer
smo osjetile zaštitni krug koji je izrekla ko svojeg Otoka.“ Oèi Thanatos
zasjenile su se od prisjeæanja na prošlost. „Nitko nije doživio ništa slièno
još otkako je moæna vampyrica Kleopatra izrekla zaštitni krug oko svoje
ljubljene Aleksandrije.“
„Nitko ne može uæi na Otok Žena bez dopuštenja Sgiach,“ rekao je
Darius.
„Onaj tko to pokuša smrtno strada,“ rekla je Thanatos.
„Dobro, kako da onda dobijem dopuštenje za ulazak na Otok?“ upitao je
Stark.
MIN@
79
Nastupila je duga, nelagodom prožeta tišina, a onda je Thanatos rekla:
„U tome leži tvoj prvi problem. Otkako je Sgiach izrekla svoj zaštitni
krug, nitko izvana nije dobio dopuštenje da uðe na njezin Otok.“
„Ja æu dobiti dopuštenje,“ èvrsto je rekao Stark.
„Kako æe ti to poæi za rukom, Ratnièe?“ upitala ga je Thanatos.
Stark je polako izdahnuo, pa rekao:
„Znam kako mi to neæe poæi za rukom. Neæu se postaviti civilizirano. A u
ovom trenutku to je otprilike sve što znam.“
„Samo malo,“ rekao je Damien. „Thanatos, Darius, vi oboje znate neke
stvari o Sgiach i toj pradavnoj barbarskoj religiji. Dakle, gdje ste to
nauèili?“
„Oduvijek volim èitati.“ Darius je slegnuo ramenima. „Zato su me
privukli stari svici u onoj Kuæi Noæi gdje sam izuèavao umijeæe oštrice.
Slobodno sam vrijeme provodio u èitanju.“
„Opasan, pa još seksi. To je izvrsna kombinacija,“ mazno je rekla
Afrodita i privila se uz njega.
„Okej, svi skupa æemo naknadno rigat,“ rekla je Erin.
„Da, a zasad prestani prekidat,“ rekla je Shaunee.
„Odakle vam upuæenost u bikove i Sgiach?“ upitao je Damien Thanatos,
pogledom opominjuæi Blizanke i Afroditu da budu tihe.
„Iz drevnih tekstova pohranjenih u arhivima ove palaèe. Kad sam tek
postala Nadsveæenica, provela sam ovdje mnoge sate u samostalnom
uèenju. Morala sam, nisam imala mentoricu,“ rekla je Thanatos.
„Niste imali mentoricu? To je sigurno bilo teško,“ rekao je Stark.
„Kako se ispostavlja, našemu svijetu u pojedinom trenutku treba samo
jedna Nadsveæenica kojoj je podaren afinitet za smrt,“ rekla je Thanatos s
oporim smiješkom.
„Koja koma od opisa radnog mjesta,“ rekao je Jack, a onda bržebolje
poklopio usta rukom i ciknuo: „Oprostite!“
Thanatos se šire osmjehnula.
„Ne vrijeðaju me tvoje rijeèi, dijete. Stupanje u savez sa Smræu nije lak
poziv.“
„Ali zbog toga, kao i zbog toga što je Darius Ratnik koji èita, imamo se na
što osloniti,“ rekao je Damien.
„Na što misliš?“ rekla je Afrodita.
„Mislim na to da mi samo jedna stvar zaista ide od ruke a to je uèenje.“
Afrodita je raširila plave oèi.
„Tako da ti samo trebamo pokazati što da kreneš uèiti.“
„Arhivi. Potreban ti je pristup arhivima palaèe,“ rekla je Thanatos, veæ
krenuvši prema vratima. „Razgovarat æu s Duantiom.“
MIN@
80
„Izvrsno. Idem se pripremiti za uèenje,“ rekao je Damien.
„Ja æu ti pomoæi,“ rekao je Jack.
„Društvo debila, koliko mi god to bilo mrsko, izgleda da æemo se svi
pripremiti za uèenje.“
Stark je gledao za Thanatos. Nejasno je primijetio da su ostali uèenici
uzbuðeni zbog toga što su dobili cilj kojemu mogu posvetiti svoju
energiju, ali njegov je pogled pao na blijedo lice Zoey.
„A ja æu se pripremiti za stupanje u savez sa smræu.“
ZOEY
Ništa mi nije djelovalo kako treba.
Nije bila stvar u tome da ne znam gdje se nalazim. Mislim ono, znala sam
da sam na Onom Svijetu ali da nisam mrtva, te da sam s Heathom, koji je
definitivno mrtav.
Božice! Bilo mi je tako èudno što mi sve normalnije djeluje doživljavati
Heatha kao nekog tko je MRTAV.
Uglavnom, izuzev toga, sve mi ovo baš nije bilo kako treba.
Trenutaèno sam ležala sklupèana uz Heatha u podnožju jednog stabla.
Tijela su nam bila svijena jedno uz drugo, kao kod starog braènog para, na
podlozi od mahovine stvorenoj spajanjem drevnih korjenova u ovalni
oblik otprilike slièan postelji. Trebalo mije biti žešæe udobno. Mahovina
je definitivno bila mekana, a Heath mi je stvarno djelovao kao da je živ.
Vidjela sam ga, èula sam ga, dodirivala sam ga èak mi je i mirisao kao
Heath. Trebala sam biti u stanju opustiti se i samo biti s njim.
Pa zašto sam onda, upitala sam se dok sam zurila u rasplesano jato
plavokrilih leptiriæa, tako nespokojna i opæenito sva izvan sebe, kako bi to
baka rekla?
Baka...
Stvarno mi je nedostajala. Njezinu sam udaljenost osjeæala kao blagu
zubobolju. Osjeæaj mi se katkad gubio, ali znala sam da postoji i da æe se
vratiti po svoj prilici još bolniji.
Sigurno je jako zabrinuta zbog mene, I tužna. Znala sam da bi mi teško
palo razmišljanje o tome kako je baka tužna, pa mi je svijest brzo zaobišla
tu temu.
Nisam mogla i dalje tako ležati. Odmaknula sam se od Heatha, pazeæi da
ga pritom ne probudim.
Zatim sam poèela koraèati.
To mi je pomoglo. Dobro, bar mi se nakratko èinilo da pomaže. Hodala
sam amotamo, amotamo, dobro pazeæi da mi Heath stalno bude na oku.
Stvarno mi je bio sladak dok tako spava.
MIN@
81
Žarko sam poželjela da i ja mogu spavati.
Samo, nisam mogla. Kad bih otpoèinula kad bih sklopila oèi bilo mi je
kao da gubim djeliæe sebe. Ali kako bi to bilo moguæe? Kako bih mogla
gubiti sebe? To me pomalo podsjetilo na vrijeme kad sam imala
streptokok i tako jaku groznicu da sam sanjala superèudan san u kom sam
se stalno vrtjela i vrtjela sve dok komadiæi moga tijela nisu poèeli
odlijetati od mene.
Zadrhtala sam. Zašto sam se tako lako uspjela sjetiti toga, kad mi je hrpa
drugih stvari u glavi tako mutna?
Božice, stvarno sam bila umorna.
Onako smetena, pomalo sam se spotaknula na jednu od onih lijepih bijelih
stijena što su stršale iz trave i mahovine, pa sam ispružila ruku i primila se
za koru najbližeg drveta da ne padnem.
Tada sam to ugledala.
Svoju šaku. Svoju ruku. Nije mi izgledala kako treba. Zastala sam i
zabuljila se, i kunem se da mi se koža naèas namreškala. kao u jednom od
onih gadnih hororaca kad se nekoj praktièki goloj curi nešto odurno
zavuèe pod kožu pa poène gmizati, od èega ona…
„Ne!“ Mahnito sam se poèela trljati po podlaktici. „Ne! Prekini!“
„Zo, beba, šta je bilo?“
„Heath, Heath gledaj.“ Ispružila sam ruku da i on vidi. „Kao u nekom
hororcu.“
Heath je prešao pogledom s moje ruke na moje lice. Eh,
„Zo, šta je to hororac?“
„Moja ruka! Moja koža! Mièe se.“ Mahnula sam mu da vidi.
Smiješkom nije uspio prikriti brigu na licu. Ispružio je ruku i polako
prešao dlanom od mog ramena do šake. Kad je došao do nje, isprepleo je
prste s mojima.
„Sve je u redu s tvojom rukom,“ beba, rekao je.
„Stvarno misliš da je?“
„Stvarno, ozbiljno, mislim da je sve u redu. Hej, šta se to dogaða s
tobom?“
Zaustila sam da mu kažem kako mislim da gubim sebe da komadiæi mene
polako isparavaju kad mi je nešto zapelo za oko na rubu šumice. Nešto
mraèno.
„Heath, ne sviða mi se ono,“ kazala sam mu i drhtavim prstom pokazala
na tu sjenovitu mrlju.
Povjetarac je zašušurio široko zeleno lišæe krošanja koje mi odjednom
nisu djelovale tako gusto i zaštitnièki kao prije samo nekoliko trenutaka, i
smrad je dopro do mene, muèan i užegao poput tri dana stare crkotine.
MIN@
82
Osjetila sam kako se Heathovo tijelo trznulo, i znala sam da mi se to nije
samo uèinilo.
Zatim su se one sjenke tamo promeškoljile, i bila sam sigurna da sam
zaèula šušanj krila.
„Joj, ne,“ prošaptala sam.
Heath me èvršæe stisnuo za ruku.
„Doði. Moramo zaæi dublje ovamo.“
Osjetila sam se u isti mah skamenjeno i obamrlo. Zašto? Kako bi nas
drveæe moglo spasiti od toga neèega?
Heath me primio pod bradu i prisilio da ga pogledam u oèi.
„Zo, šta ti to ne osjeæaš? Ovo ovdje, ovaj lug, je nešto dobro, suštinski
dobro. Beba, šta ne osjeæaš svoju Božicu tu unutra?“
Sav mi se zamutio od suza koje su mi ispunile oèi.
„Ne,“ rekla sam mu tiho, kao da jedva uspijevam oblikovati rijeèi.
„Uopæe ne osjeæam svoju Božicu.“
Privukao me sebi i èvrsto zagrlio.
„Bez brige, Zo. Ja je osjeæam, pa æe sve bit okej, obeæavam ti.“ A onda,
dok me i dalje grlio jednom rukom, Heath me poveo dublje u lug Nyx kad
su mi se suze prelile i mokre i vrele stale teæi niz moje hladne obraze.
STEVIE RAE
„Skye? Stvarno? Di je to? U Irskoj?“ rekla je Stevie Rae.
„U Škotskoj, a ne u Irskoj, retardirana,“ rekla joj je Afrodita.
„Šta to nije višemanje jedno te isto? I nemoj mi govorit da sam
retardirana. To nije lijepo.“
„A da ti radije kažem da me poljubiš u guzicu? Je 1 ti to dovoljno lijepo?
Samo me slušaj i nastoj ne bit tolko èmaretardirana, seljanko. Daj se vrati
onamo i opet malo onako èudno opæi sa zemljom ili koji kurac veæ tamo
radiš, i probaj pritom doæ do nekih informacija i o Svjetlu i o Mraku znaš
ono, s velikim S i M. Takoðer pripazi hoæe li ti neko drvo ili šta veæ god
reæ nešto o dva bika.“
„Bika? Ono u smislu krava?“
„Šta ti nisi sa sela? Kako to da nemaš pojma šta je to bik?“
„Slušaj, Afrodita, to je stereotip za neznalice. To što nisam iz velikog
grada samo po sebi ne znaèi da se automatski razumijem u krave i sve to.
Ti vrapca, ja ti èak ne volim ni konje.“
„Matere mi. ti si mutant,“ rekla je Afrodita. „Bik ti je mužjak krave, èak i
šizofreni Bichon Frise pudl moje stare to zna. Daj se više skoncentriraj,
ovo je važno. Moraš otiæ i pitat jebenu travu za nekakvu prastaru i ful
prebarbarsku i samim time neprivlaènu mitologiju ili religiju ili nešto
MIN@
83
takvo u kojoj postoje dva bika koji se šoraju, bijeli i crni, kao i vrlo
frajerska i nasilna bitka bez kraja i konca izmeðu dobra i zla.“
„Kakve sad to veze ima s vraæanjem Zoey?“
„Mislim da bi to moglo nekako otvorit Starku vrata Onog Svijeta, a da on
pritom ne mora umrijeti, jer to navodno baš i ne šljaka za Ratnike koji
tamo štite svoje Nadsveæenice.“
„Krave to mogu izvest? Kako? Pa krave ne mogu ni govorit.“
„Bikovi, duploretardirana. Pazi dok ti govorim. Ne govorim ti samo o
životinjama, nego o sirovoj moæi koja ih okružuje. Bikovi predstavljaju tu
moæ.“
„Znaèi, ipak ne govore?“
„Ma sranja ti tvoga! Možda govore, možda ne govore oni su superstara
magika, glupaèo! Dovraga, tko bi znao što oni mogu? Samo skuži ovo: da
bi stigao na Onaj Svijet, Stark ne može biti civiliziran i suvremen i sav
drag i dobar. On mora skužit kako da bude više od toga da bi uspio stiæ do
Zoey i zaštitit je a da pritom oboje ne poginu, a kljuè za to možda leži u
ovoj starinskoj religiji.“
„To valjda ima smisla. Hoæu reæi, kad pomislim na Kalonu, nije baš da si
zamislim suvremenog tipa.“ Stevie Rae je zastala, priznajuæi jedino sebi
da zapravo misli na Rephaima, a ne na njegova oca. „A on definitivno
raspolaže sirovom snagom.“
„I definitivno je na Onom Svijetu a da nije mrtav.“
„A i Stark tamo treba otiæi.“
„Znaèi, idi poprièaj s cvijeæem o bikovima i svemu tome,“ rekla je
Afrodita.
„Idem poprièat s cvijeæem,“ rekla je Stevie Rae.
„Nazovi me kad nešto saznaš od njega.“
„Aha, okej. Dat æu sve od sebe.“
„Hej, èuvaj se,“ rekla je Afrodita.
„Vidiš, možeš ti bit i draga,“ rekla je Stevie Rae.
„Dok mi se nisi još tu pretvorila u jagode sa šlagom, odgovori mi na ovo
pitanje: s kim si se to Utisnula nakon što je izmeðu nas dvije puklo?“
Cijelo tijelo Stevie Rae postalo je ledenohladno.
„S nikim!“
„Što znaèi, s nekim totalno neprimjerenim. Tko je to, netko od onih
crvenih poèetnièkih luzera?“
„Afrodita kažem ti, nisam s nikim.“
„A da, to sam si i mislila. Kužiš, to što sam sad Proroèica i šta ti ga ja
znam, a usput budi reèeno to ti je živa tlaka, polako mi otkriva neke
MIN@
84
stvari, pa tako i to da ako slušam bez pomoæi ušiju, ponešto uspijem
saznat.“
„Evo što sam ja saznala ti si pukla ko zrela kruška.“
„Znaèi, opet ti kažem, èuvaj se. Peru me èudne vibre od tebe, i govore mi
da si možda u frci.“
„Mislim da si samo izmislila tu nekakvu prièu da zabašuriš tu hrpetinu
ludila koja ti brije po glavi.“
„A ja mislim da ti ipak nešto skrivaš. Hajmo se onda samo složiti da se ne
slažemo.“
„Idem ja sada prièat s cvijeæem o kravama. Doviðenja, Afrodita.“
„O bikovima. Doviðenja, seljanko.“
Stevie Rae je otvorila vrata da izaðe iz svoje domske sobe, još uvijek
namrštena zbog Afroditinih komentara, i gotovo naletjela èelom na
Kramishinu ruku, podignutu da joj pokuca na vrata. Obje su poskoèile, a
onda je Kramisha odmahnula glavom.
„Ne izvodi mi te usrane burgije. Od njih pomislim da više nisi normalna.“
„Kramisha, da sam znala da si tu vani, ne bih odskoèila kad sam otvorila
vrata. A nitko od nas nije normalan barem više nije.“
„Govori u svoje ime. Ja sam još uvijek ja. Što æe reæ da je sa mnom sve
kako spada. Ti, s druge strane, izgledaš ko žešæi spizditis.“
„Prekjuèer sam zamalo izgorjela na krovu. Mislim da mi to daje pravo da
izgledam usrano.“
„Nisam mislila reæ da izgledaš loše.“ Kramisha je nakrivila glavu. Danas
je nosila onu svoju jarkožutu bubiperiku, koju je sparila sa svjetlucavim
fluorescentnožutim sjenilom za oèi. „Da ti pravo kažem, dobro izgledaš
skroz onako rumeno ko bijelci dok su ful zdravi. Pomalo me podsjeæaju
na slatke male prašèiæe kad su onako ružièasti.“
„Kramisha, kunem ti se da me boli glava od svega ovoga. Šta ti sad to
hoæeš reæ?“
„Samo velim da mi dobro izgledaš, ali mi ne briješ na dobro. Tu unutra, a
i tu unutra.“ Kramisha je pokazala na srce Stevie Rae, a onda i na njezinu
glavu.
„Kad imam hrpu toga na pameti,“ pokušala je izvrdati Stevie Rae.
„A da, znam ja to, kad je veæ Zoey skroz slomljena i sve to, al moraš
svejedno zadržat sve konce u rukama.“
„A trudim se.“
„Trudi se jaèe. Zoey te treba. Znam da nisi tamo uz nju, al nekako imam
osjeæaj da joj možeš pomoæ. Tako da se moraš poèet služit zdravim
razumom.“
MIN@
85
Kramisha se tako zabuljila u nju da je Stevie Rae došlo da se promeškolji.
„Ko što kažem, trudim se.“
„Misliš izvest nešto suludo?“
„Ne!“
„Jesi sigurna? Jer ovo je za tebe.“ Kramisha joj je pokazala list purpurnog
papira iz teke na kojem je nešto pisalo njezinom osebujnom mješavinom
kurziva i velikih slova. „A meni djeluje ko hrpetina suludosti.“
Stevie Rae joj je istrgnula papir iz ruke.
„Vrapca ti, šta nisi odmah rekla da mi nosiš neku svoju pjesmu?“
„Upravo sam se spremala.“ Kramisha je prekrižila ruke i naslonila se na
dovratak, oèigledno èekajuæi da Stevie Rae proèita pjesmu.
„Šta nemaš sada nekog pametnijeg posla?“
„Nemam. Ostali uèenici jedu. Eh, izuzev Dallasa. On radi s Dragonom na
nekakvim maèevalaèkim forama, makar škola još službeno nije poèela, a
ja ne vidim potrebu da se brza, pa mi ne ide u glavu što mu se tako žuri da
krene na nastavu. Uglavnom, samo ti proèitaj pjesmu, Nadsveæenice. Ne
idem ja nikamo.“
Stevie Rae je suspregnula uzdah. Kramishine pjesme obièno su nejasne i
apstraktne, ali èesto i prorokuju, a veæ od same pomisli da je jedna od njih
oèito namijenjena njoj, Stevie Rae je u želucu dobila osjeæaj kao da se
najela sirovih jaja. Nevoljko je spustila pogled na papir i poèela èitati:
Crvena na Svjetlo kroèi
oklopila je prepone za smak svijeta što æe doæi.
Krabulje Mrak nosi razne
pusti lica, boje, laži i osjeæaje porazne.
Savez sklopi; srcem plati makar dok
Mrak ne rastaviš vjeru mu ne možeš dati.
Dušom gledaj, ne oèima jer
krinke ti valja prozrijet da zaplešeš sa zvijerima.
Stevie Rae je odmahnula glavom, bacila pogled na Kramishu, pa još
jedanput proèitala pjesmu, polako, svojski moleæi svoje srce da prestane
tuæi tako glasno da oda tu stravu punu grižnje savjesti koju je smjesta
poèela osjeæati. Jer Kramisha je u pravu; oèigledno se tu radi o njoj.
Naravno, oèigledno se tu radi o njoj i o Rephaimu. Stevie Rae je
pretpostavila da bi još trebala biti zahvalna što se u nesretnoj pjesmi
uopæe ne spominju krila i ljudske oèi u nesretnoj ptièjoj glavi. Ti vrapca!
„Vidiš na šta mislim kad kažem da je o tebi?“
Stevie Rae je prešla pogledom s pjesme na Kramishine inteligentne oèi.
„Ma, kvragu, Kramisha. Jasna stvar da je o meni. To ti piše u prvom
stihu.“
MIN@
86
„Pa da, vidiš, i ja sam bila sigurna u to, makar nikad nisam èula da te itko
tako zove.“
„Ima to smisla,“ brzo je rekla Stevie Rae, nastojeæi prigušiti uspomenu na
Rephaimov glas dok je zove Crvena. „Ja sam jedina crvena vampica, tako
da kobog govori o meni.“
„To sam i ja mislila, makar tu ima i cijela hrpa te brije o zvijerima i èemu
veæ. Morala sam pogledat u rjeèniku šta mu znaèi to oklapanje prepona,
jer mi je zvuèalo skroz vulgarno i seksualno, al ispada da je to samo izraz
koji znaèi da se treba ful pripremit za borbu.“
„A èuj, je li, u zadnje vrijeme stvarno stalno ima borbe,“ rekla je Stevie
Rae, opet gledajuæi u pjesmu.
„Izgleda da te èeka još i više i to gadnih sranja, za koja trebaš bit ful
spremna.“ Zatim se znaèajno nakašljala, pa ju je Stevie Rae nevoljko opet
pogledala u oèi. „Tko je on?“
„On?“
Kramisha je prekrižila ruke.
„Nemoj ti meni ko da sam glupa. On. Tip kom æeš dati srce, ko što kaže
pjesma.“
„Neæu!“
„O, pa onda znaš koji je to.“ Kramisha je poèela tapkati vrhom èizme s
uzorkom leoparda. „A to sigurno nije Dallas, jer ne bi šizila da njemu
trebaš dat srce. Svi znaju da ima neèeg izmeðu vas dvoje. Dakle, tko je
on?“
„Nemam blage veze. Ne viðam se s nikim osim s Dallasom. Plus, daleko
me više zabrinjavaju ti dijelovi di se spominju Mrak i krinke i te stvari,“
slagala joj je Stevie Rae.
„Ha,“ frknula je Kramisha kroz nos.
„Èuj, uzet æu si ja ovo da malo razmislim,“ rekla je Stevie Rae i tutnula
pjesmu u džep traperica.
„Da pogodim ti ne bi htjela da ikome kažem za ovo,“ rekla je Kramisha i
opet tapnula èizmom.
„A da, jer bih htjela da pokušaš...“ Izgovor je zamro pod preziranjem
Kramishinih oèiju. Stevie Rae je polako izdahnula, odluèila joj povjeriti
što više istine može, te krenula ispoèetka. „Ne bih htjela da ikome kažeš
za pjesmu jer sam u dosta nezgodnoj situaciji s jednim tipom, pa bi za
Dallasa i mene bilo koma da se sada za to sazna, pogotovo kad nisam
skroz sigurna šta je to toèno izmeðu mene i tog drugog tipa.“
„E tako je veæ bolje. Sranja s tipovima znaju se žešæe zakomplicirat, a ko
što moja mama uvijek veli, baš ono nije u redu stavljat svoje intimne
rabote u javnost da ih svi vide.“
MIN@
87
„Hvala ti,“ Kramisha. Baš ti hvala.“
Kramisha je podigla ruku.
„Samo malo. Nitko nije reko da sam gotova na ovu temu. Moje pjesme su
važne. Tu se ne radi samo o tvom zbrkanom ljubavnom životu. Zato, ko
što sam ti veæ rekla, istjeraj si te lude brijaèine iz glave i ne zaboravi se
poslužit zdravim razumom. I da znaš, svaki put kad sam napisala rijeè
Mrak, dolazilo mi je skroz muèno u utrobi.“
Stevie Rae je uprla dug pogled u Kramishu, a onda je donijela odluku.
„Možeš se prošetat sa mnom do parkirališta? Moram obavit jednu stvar
izvan kampusa. al htjela bih usput poprièat s tobom.“
„Nemaš frke.“ rekla je Kramisha. „K tome, veæ je i vrijeme da nekom
kažeš nešto o tome što ti se sve mota po glavi. U zadnje vrijeme se
ponašaš skroz spaljeno, a tu mislim èak još od prije nego što se Zoey
smrskala.“
„A da. znam,“ promrmljala je Stevie Rae.
Nijedna od njih ništa više nije rekla dok su silazile stubištem i prolazile
kroz gužvu u boravku. Stevie Rae je imala dojam da su se s topljenjem
leda i poèetnici odmrznuli. U proteklih par dana uèenici su poèeli izlaziti i
ponašati se sve normalnije. Naravno, nju i Kramishu i dalje su èesto
pogledavali, ali u oèima im se sve rjeðe viðalo neprijateljstvo i strah, a sve
èešæe èistu znatiželju.
„Misliš da æemo se mi stvarno moæ vratit ovamo i opet krenut na nastavu,
ko da nam je ovo i dalje dom?“ naglo je rekla Kramisha kad su izašle na
ploènik pred domom.
Stevie Rae ju je iznenaðeno pogledala.
„Da ti pravo kažem, veæ sam ga poèela tako doživljavat. Bilo bi tako
ružno da se vratimo ovamo?“
Kramisha je slegnula ramenima.
„Nisam sigurna. Sigurna sam samo u to da se osjeæam kako spada kad po
danu spavam pod zemljom.“
„A da, to je ovdje problem.“
„Taj mrak u mojoj pjesmi od kog mi dolazi muka ne misliš valjda da se
to odnosi na nas, je li?“
„Ne!“ Stevie Rae je usrdno odmahnula glavom. „Nema ništa loše u nama.
Ti i ja i Dallas i ostali crveni poèetnici koji su došli ovamo, mi smo
donijeli odluku. Nyx nam je dala izbor, i mi smo izabrali dobro umjesto
zla Svjetlo umjesto Mraka. Pjesma ne govori o nama. Sigurna sam u to.“
„Nego o onima drugima, a? Premda su bile same,“ Kramisha je spustila
glas.
MIN@
88
Stevie Rae je razmislila o tome i shvatila da je Kramisha možda u pravu.
Grižnja savjesti oko Rephaima samo ju je tako zaokupila da joj to dosad
nije palo na pamet. Ti vrapca! Stvarno bi si trebala posložiti stvari u
glavi.
„Pa, da, valjda bi mogla govorit o njima, al ako je tako, onda je stvarno
loše.“
„Daj, molim te. Svi mi znamo da su oni stvarno loši.“
„Da, èuj, Afrodita mi je upravo rekla neke stvari od kojih Mrak s velikim
M zvuèi zbilja gadno na skroz novom nivou. A ako su oni ukljuèeni u to,
onda su došli do skroz novog nivoa gadnog. Tipa Neferet.“
„Sranje.“
„A da. Znaèi da tvoja pjesma možda govori o borbi s njima. Al, takoðer, a
baš sam te to mislila pitat. Afrodita i ja poèele smo ti saznavat neke
prastare stvari. Znaš, ono, stvarno stare. Tako stare da su ih èak i vampovi
zaboravili.“
„To su onda fakat stara sranja.“
„Eto, mi a tu ti mislim na sebe i Afroditu i Starka i ostale klince koji su
uz Zoey mi æemo probati vidjet da li nam ti podaci iz davnine mogu
pomoæ da smjestimo Starka na Onaj Svijet da tamo pomogne Zoey dok si
ona opet sastavlja dušu kako spada.“
„Hoæeš reæ, da smjestite Starka na Onaj Svijet a da on pritom ne umre i
sve to?“
„A da, navodno ne bi bilo baš dobro za Zoey da se on pojavi sav mrtav na
Onom Svijetu.“
„Pa æete iskoristit sva ta stara sranja da skužite kako se to može izvest
kako treba?“
Stevie Rae joj se osmjehnula.
„Pokušat æemo. A ti možeš pomoæ.“
„Samo reci i stižem.“
„Okej, evo kako stoji stvar. Afrodita je skužila da ima još neke moæi
Proroèice otkako se fokusira na njih. Stevie Rae je pridodala opor
smiješak svojim rijeèima. Makar je to usreæuje ko maèketinu usred
proloma oblaka.“ Kramisha se nasmijala, a Stevie Rae je nastavila:
„Uglavnom, baš si mislim da iako ja tu nemam krug ko što ga Z ima tamo
oko sebe, ipak imam jednu Proroèicu.“
Kramisha je trepnula, vidno se zbunivši, a kad je Stevie Rae nastavila
zuriti u nju, oèi su joj se napokon raširile od shvaæanja.
„Mene?“
„Tebe. Dobro, tebe i tvoje pjesme. Veæ si prije njima pomogla Z da skuži
kako da otjera Kalonu odavde.“
MIN@
89
„Ali…“
„Ali gledaj to ovako,“ ubacila joj se Stevie Rae. „Afrodita je to skužila. Ti
to hoæeš reæ da je ona pametnija od tebe?“
Kramisha je stisnula oèi.
„Ja ti znam cijelu hrpu pametnih stvari o kojima bogata bjelkinja nema
blage.“
„Hajde, onda, po kaubojski.“
„Znaš da me totalno strašiš kad prièaš po seljaèki.“
„A znam.“ Stevie Rae joj se osmjehnula s jamicama. „Okej, idem ja
prizvat zemlju pa da vidim mogu li još štagod saznat sa svoje strane. Hej,
a daj ti pronaði Dallasa i reci mu sve što je novo s izuzetkom pjesme.“
„Veæ sam ti rekla da te ne mislim ocinkat.“
„Hvala, Kramisha. Stvarno si dobra Pjesnikinjalaureat.“
„Nisi ni ti ono baš loša za jednu djevojku sa sela.“
„Vidimo se.“ Stevie Rae joj je mahnula i lagano potrèala prema Zoeynom
autu.
„Držim ti leða, Nadsveæenice!“
Od Kramishinih rijeèi na rastanku Stevie Rae se osjetila skroz gnjecavo u
želucu, ali takoðer se i osmjehnula od uha do uha dok je palila Zoeyin
auto. Upravo se spremala staviti auto u prvu kad je shvatila da a) nema
blage veze kamo ide, i b) daleko bi lakše uspjela izvesti cijelu tu furku na
prizivanje zemlje da se potrudila uzeti zelenu svijeæu, uz možda malo
slatke trave, da može prikupiti malo pozitivne energije. Totalno ljuta na
samu sebe, gurnula je mjenjaè u ler.
Sunce mu žarko, kamo to ona ide?
Natrag k Rephaimu.
Pomisao joj je došla poput disanja smjesta i prirodno. Stevie Rae je
primila ruèicu mjenjaèa, ali ruka joj je zastala. Zar bi joj u ovom trenutku
zaista bilo najpametnije da se vrati Rephaimu?
Jasno, s jedne strane od njega je saznala hrpu toga o Kaloni i Mraku i
takvim stvarima.
S druge strane, zaista nema povjerenja u njega. Ne može zaista imati
povjerenja u njega.
K tome, on joj je smutio glavu. Dok je èitala Kramishinu pjesmu, bila je
nesretno prezaokupljena optereæivanjem oko njega da išta više uzme u
obzir recimo, èinjenicu da bi ta pjesma mogla biti upozorenje na loše
crvene poèetnike, a ne samo opet neka špika o njoj i nazovigavranu.
Što da onda radi?
Kazala je Rephaimu da æe se vratiti da vidi kako mu je, ali htjela se vratiti
ne samo zato što mu je rekla da hoæe. Stevie Rae je trebalo da ga vidi.
MIN@
90
Trebalo? Da, nevoljko je priznala samoj sebi. Trebalo joj je da vidi tog
nazovigavrana. Stevie Rae se duboko potresla od tog priznanja.
„Utisnula sam se s njim. To znaèi da smo na neki naèin spojeni, a ja tu
baš ne mogu nešto naroèito pomoæ,“ promrsila je sebi u bradu dok je
stiskala upravljaè Bube. „Samo se moram naviknut na to i nekako se snaæ.
I moram pritom imati na umu da je on sin svoga oca.“
Dobro. Okej.
Provjerit æe kako mu je. Takoðer æe mu postaviti pitanja o Svjetlu, kao i o
Mraku, i o one dvije krave. Namrgodila se. Dobro, bika. Ali trebala bi
samostalno malo proèeprkati, neovisno o Rephaimu. Zaista bi trebala
prizvati svoj element i pokušati od njega saznati nešto o kravamabikovima.
To bi znaèilo poèeti se služiti zdravim razumom. A zatim se
Stevie Rae široko osmjehnula i pljesnula po upravljaèu.
Kužim!
Svratit æu do onog slatkog starog parka koji mi je usput do Gilcreasea.
Izvedem malo zemljane magike, pa odem do Rephaima da vidim kako mu
je.
Lako i prelako!
Naravno, najprije æe skoknuti natrag u Hram Nyx da uzme zelenu svijeæu,
šibice i nešto slatke trave. Bolje volje zato što sad ima plan, Stevie Rae se
upravo pripremala staviti Bubu natrag u prvu kad je zaèula tapkanje
kaubojskih èizama po asfaltu parkirališta, a onda i napadno nonšalantan
Dallasov glas.
„Evo, upravo samo šetam do Zoeyna auta. Ne šuljam se do Stevie Rae da
je prepadnem.“
Stevie Rae je spustila prozor i široko mu se osmjehnula.
„Hej, bok, Dallas. Mislila sam da vježbaš s Dragonom, tako mi je bar
Kramisha rekla.“
„Vježbao sam prije. Vidi Dragon mi je dao ovaj cool nož. Kaže da se
zove kama. Kaže i da bih možda mogao biti dobar s njim.“
Stevie Rae je sumnjièavo gledala kako Dallas vadi šiljati, dvosjekli nož iz
kožnih korica koje je opasao oko struka i prima ga pomalo nespretno, kao
da nije siguran hoæe li njime porezati nekoga drugog, ili sebe.
„Vidi se da je stvarno oštar,“ rekla je Stevie Rae, nastojeæi zvuèati
pozitivno.
„Da, zato mi zasad ne služi za vježbu, ali Dragon je rekao da ga smijem
nositi. Neko vrijeme. Ako budem pazio.“
„O, okej. Cool.“ Stevie Rae je bila sigurna da ne bi shvatila frajersku
spiku ni da poživi milijun godina.
MIN@
91
„Da, eto, kad mi je prošla poduka s kamom, naletio sam na Kramishu dok
sam izlazio iz poljskog doma,“ rekao je Dallas, vraæajuæi nož u korice.“
„Rekla je da te ostavila tu jer se spremaš otiæi da izvedeš neku stvar sa
zemljom. Pa rekoh, možda te stignem uloviti prije nego što kreneš, pa da
odemo skupa.“
„A, je li. Baš lijepo od tebe, Dallas, ali mogu ja i sama. Da ti pravo
kažem, stvarno bi mi pomogo da trkneš do Hrama Nyx i doneseš mi jednu
zelenu svijeæu i šibice. E, da, a ako u hramu naðeš i slatke trave, donesi
mi malo i nje, može? Ne znam gdje mi je glava, al definitivno je lakše
prizvat zemlju sa svijeæom zemlje, a skroz sam je zaboravila ponijet, da i
ne spominjem slatku travu za privlaèenje pozitivne energije.“
Iznenadila se kada Dallas nije jednostavno rekao
„Može“ i trknuo po stvari. Umjesto toga, samo je ostao stajati i promatrati
je, sav nekako ozlojeðen, ruku zabijenih u džepove traperica.
„Šta je?“ upitala ga je.
„Oprosti mi što nisam Ratnik!“ naglo je kazao. „Dajem sve od sebe da
nauèim nešto od Dragona. ali trebat æe mi neko vrijeme da postanem
pristojno dobar u tome. Nikad mi baš nije bilo stalo do svih tih borilaèkih
stvari, i oprosti mi!“ ponovio je Dallas, djelujuæi sve uzrujanije.
„Dallas, vrapca ti, šta sad ti to prièaš?“
Ojaðeno je podigao ruke.
„Prièam o tome da nisam dovoljno dobar za tebe. Znam da ti treba više
da ti treba Ratnik. Ma kvragu, Stevie Rae, da sam bio tvoj Ratnik, mogao
sam ti pomoæi kad su te oni klinci napali i zamalo ubili. Da sam sada tvoj
ratnik, ne bi me slala da ti trèim obavljat bezvezne posliæe. Držala bi me
stalno uza se, da te mogu zaštititi u svim ovim situacijama kroz koje
prolaziš.“
„Ja samu sebe sasvim dobro štitim, a nije bezvezan posliæ to što æeš mi
donijet svijeæu zemlje i ostalo.“
„Da, okej, ali ti zaslužuješ bolje od tipa koji nema blage veze o tome kako
æe zaštititi svoju žensku.“
Stevie Rae je podigla obrve skroz do svojih plavih kovrèa.
„Jesi ti to upravo reko da sam ja tvoja ženska?“
„A eto, jesam.“ Promeškoljio se, pa dodao: „Al u pozitivnom smislu.“
„Dallas, nije se moglo sprijeèit ono što se dogodilo na krovu,“ iskreno mu
je rekla. „Znaš kakvi su ti klinci.“
„Trebao sam biti uz tebe; trebao bih biti tvoj Ratnik.“
„Ne treba meni Ratnik!“ viknula je. iznurena njegovom tvrdoglavošæu i
zgrožena njegovom uzrujanošæu.
„Pa, kvragu, ja tebi svakako više ne trebam.“
MIN@
92
Okrenuo je leða Bubi i zabio ruke natrag u džepove traperica. Dok je
gledala njegova zgrbljena ramena, Stevie Rae se osjetila grozno. Ona je
ovo skrivila. Povrijedila ga je zato što cijelo vrijeme tjera i njega i sve
ostale od sebe, samo da bi mogla i dalje tajiti Rephaima. Osjeæajuæi se
krivom kao zec u zasadu mrkve, izašla je iz auta i nježno mu dotaknula
rame. Nije ju pogledao.
„Hej, to nije istina. Svakako mi trebaš.“
„Baš. Zato me stalno guraš od sebe.“
„Ne, samo sam jako zauzeta. Oprosti ako ti je to djelovalo pokvareno,“
rekla je.
Okrenuo se prema njoj.
„Ne pokvareno. Nego samo kao da ti više nije stalo.“
„Stalo mi je!“ brzo je rekla i ušla u njegovo naruèje, grleæi ga jednako
èvrsto kao i on nju.
Dallas joj je tiho progovorio u uho.
„Daj da onda idem s tobom.“
Stevie Rae se odmaknula da mu vidi lice, i ono ne, ’ne možeš’ koje mu se
spremala reæi zamrlo joj je na usnama. Bilo joj je kao da mu kroz oèi
može vidjeti sve do srca, i bilo joj je jasno da mu ga slama da slama
Dallasa.
Dovraga, što joj je došlo da ide povrijediti ovog deèka zbog Rephaima?
Spasila je tog nazovigavrana. Ne kaje se zbog toga. Kaje se samo zbog
posljedica koje to ima na one koji su joj bliski. Pa, onda je s tim sada
gotovo.
Ne mislim više povrijediti nikoga od onih do kojih mi je najviše stalo.
„Okej, dobro, možeš sa mnom,“ kazala mu je.
Oèi su mu smjesta zasjale.
„Ozbiljno?“
„Ozbiljno, nego šta. Samo, stvarno mi treba ta svijeæa zemlje. Dobro, i
slatka trava. I da znaš da to svejedno nije bezvezan posliæ.“
„Kvragu, ma donijet æu ti cijelu vreæu svijeæa i trave koliko hoæeš!“
Dallas se nasmijao, poljubio je i onda otrèao, doviknuvši joj da se odmah
vraæa.
Stevie Rae je polako sjela natrag u Bubu. Èvrsto je primila upravljaè i
zagledala se ravno preda se, recitirajuæi naglas kao mantru popis svih
stvari koje treba obaviti.
Prizvat zemlju s Dallasom. Saznat kolko se može o kravama. Odvest
Dallasa natrag u školu. Smislit izgovor. Dobar izgovor da opet odem,
samo ovaj put sama. Otiæ u Gilcrease i vidjet kako je Rephaimu, Pitat ga
zna li on još štagod što bi mogio pomoæ Stark u i Z. Vidjet kako su crveni
MIN@
93
poèetnici. Javit Lenobiji i ostalima šta se zbiva sa Z. Opet nazvat
Afroditu.
Smislit koga vrapca da napravim s lošim poèetnicima u depou. A onda dat
sve od sebe da se ne zafrljim s vrha najbliže visoke zgrade...
Imajuæi dojam da se utapa u golemoj smrdljivoj, ustajaloj, oklahomskoj
baruštini stresa, Stevie Rae je samo sve više spuštala glavu dok èelom nije
pritisnula upravljaè.
Za ime svega, kako se Z uspijevala nositi sa svim tim sranjima i
uzrujavanjima?
Nije, javila joj se misao sama od sebe u glavi.
To ju je smrskalo.