Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 2]

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
ZAHVALE
P. C.
Ova knjiga ne bi bila moguæa da mi trojica vrlo posebnih muškaraca nisu pružila
uvid u svoju povijest, svoje živote i svoja srca. Dugujem veliku zahvalnost Seorasu
Wallaceu, Alainu Mac au Halpineu i Alanu Torranceu. Sve eventualne pogreške u
proznoj obradi i preprièavanju njihova škotskoirskog mita moje su i iskljuèivo moje.
Ratnici, hvala vam. K tome: HVALA TI, Denise Torrance, zato što si me spasila od
sveg tog testosterona iz Klana Wallace!
Dok sam obavljala istraživanja na otoku Skye, bila sam smještena u ljupkoj kuæi
Toravaig. Hvala svim èlanovima tamošnjeg osoblja koji su se svojski potrudili da mi
boravak bude vrlo ugodan premda oko kiše nije bilo pomoæi!
Katkad se moram skloniti u ono što prijatelji i obitelj nazivaju mojom spisateljskom
peæinom da dovršim pojedinu knjigu. To se dogodilo i s Opeèenom, a peæina mi je
postala izuzeeeetno podnošljiva zahvaljujuæi trudu Pawaan Arora u hotelu Grand
Cayman Ritz Carlton, kao i naporima Heather Lockington i njezina prekrasnog
osoblja u èudesnom Cotton Treeju (www.caymancottontree.com). Hvala vam, hvala
vam zato što ste pretvorili Kajmansko otoèje u moj drugi dom i sakrili me od svijeta,
da mogu pisati i pisati i pisati.
U ovoj sam se knjizi malo služila gelskim jezikom. Da, težak je za izgovor (pomalo
poput jezika Cherokeeja), a i postoji u nizu razlièitih narjeèja (i opet, pomalo poput
jezika Cherokeeja). Uz pomoæ (niza) struènjaka iz Škotske, služila sam se uglavnom
gelskim kakav se u davnini govorio u kraljevstvima Dal Riata i Galloway na
zapadnoj obali Škotske i sjeveroistoènoj obali Irske. To se narjeèje obièno naziva
galgelskim ili galgelskim. Sve eventualne zabune samo su moje.
KRISTIN:
Hvala treneru Marku iz Bootcampa Tulsa i Precision Body Artu zato što su mi
pomogli da se osjeæam snažno, sposobno i lijepo.
I hvala The Shawnusu zato što mi je dao malo mira i tišine!
ZAJEDNO:
Kao i uvijek, zahvalne smo svom timu iz St. Martin's Pressa: Jennifer Weis,
Matthewu Shearu, Anne Bensson, Anne Marie Tallberg i fenomenalnom
dizajnerskom timu koji stalno stvara tako vrhunske naslovnice! SMP NAM JE U
SRCU!
Hvala tvrtki MK Advertising, koja radi tako cool internetske stvari na našim
stranicama www.pccast.net, kao i www.houseofnightseries.com.
Kao i uvijek, Kristin i ja šaljemo ljubav i zahvalnost našoj predivnoj agentici i
prijateljici Meredith Bernstein. Kuæe Noæi ne bi bilo bez nje.
I napokon, hvala svim našim odanim fanovima. Svi vi ste apsolutno Najbolji!
MIN@
3
K U Æ A N O Æ I
7. OPEÈENA

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Prvo poglavlje
KALONA
Kalona je podigao ruke. Nije oklijevao. U svijesti mu nije bilo ni traèka
nedoumice oko onog što mora uèiniti. Neæe dopustiti nièemu i nikome da
mu se isprijeèi na putu, a ovaj ljudski djeèak postavio se izmeðu njega i
njegove žuðene. Nije imao naroèitu želju da ubije djeèaka; nije imao ni
naroèitu želju da djeèak ostane živ. Radilo se o pukoj nuždi. Nije osjetio
ni žaljenje ni kajanje. Kao i obièno u stoljeæima nakon svog pada, Kalona
je osjeæao vrlo malo. I tako je krilati besmrtnik nehajno djeèaku zavrnuo
šiju i okonèao mu život.
Od ispaæenosti koja je prožela tu jednu jedinu rijeè Kaloni se sledilo srce.
Ispustio je djeèakovo beživotno tijelo, naglo se okrenuo i ugledao Zoey
kako hita prema njemu. Pogledi su im se susreli. Njezine su oèi bile pune
oèaja i mržnje. U njegovima se odražavalo nemoguæe poricanje. Pokušao
je sroèiti rijeèi koje bi je mogle natjerati da shvati koje bi je mogle
natjerati da mu oprosti. Ali ništa što je mogao reæi ne bi moglo promijeniti
ono što je vidjela, a èak i da je bio u stanju izvesti nemoguæe, vremena
više nije bilo.
Zoey je bacila punu snagu elementalnog duha na njega.
Udarila je u besmrtnika, odalamivši ga silom koja je nadilazila fizièku.
Duh je bio njegova suština njegova bit element koji ga je održavao
stoljeæima na životu i uz kojeg se uvijek osjeæao najugodnije, a i
najmoænije. Zoeyn ga je napad smoždio. Podigao ga je takvom silinom
daje odletio preko golemog kamenog zida koji je razdvajao otok vampyra
od Venecijanske lagune. Ledena ga je voda poklopila i progutala. Na
trenutak, bol je tako umrtvio Kalonu da mu se nije opirao. Možda bi
trebao pustiti da se prekine ova užasna borba za životom i svime što on sa
MIN@
4
sobom nosi. Možda bi, još jedanput, trebao dopustiti da ga ona porazi. Ali
manje od jednog otkucaja srca nakon te pomisli, osjetio je to. Zoeyna se
duša smrskala i, jednako stvarno kao što ga je pad prenio iz jednog
predjela u drugi, njezin je duh napustio ovaj svijet.
Ta ga je spoznaja ranila gore od udarca koji mu je ona zadala.
Ne Zoey!
Nipošto nije imao namjeru njoj nanijeti bol. Kroz sve Neferetine
makinacije, kroz sve manipulacije i spletke Tsi Sgili, èvrsto se držao
saznanja da æe se, usprkos svemu, služiti svojim golemim besmrtnièkim
moæima da saèuva Zoey od svake prijetnje, jer ona mu je u konaènici
najbliža spona s Nyx u ovom predjelu a ovo je jedini predio koji mu je
preostao.
Dok se upinjao doæi k sebi nakon Zoeyna napada, Kalona je podigao
svoje masivno tijelo iz stiska valova i shvatio istinu. Duh je izašao iz
Zoey, i to zbog njega, i to znaèi da æe ona umrijeti. S prvim udahom zraka
iz njega se oteo nesnosan urlik oèaja, odjek njezine posljednje rijeèi:
Ne!
Zar je zaista vjerovao da nakon pada stvarno više ništa ne može osjeæati?
Bio je glup i varao se, tako se strašno varao. Emocije su ga satirale dok je
nespretno letio tik iznad površine vode, ojedale mu ionako veæ ranjeni
duh, urlikale na njega, oslabljivale ga, ispuštale mu krv iz duše. Upro je
zamuæeni, zacrnjeni vid na suprotnu stranu lagune, škiljeæi da nazre
svjetla što naznaèuju kopno.
Nikako neæe uspjeti stiæi donde.
Morat æe otiæi prema palaèi. Nema mu druge. Opiruæi se zamasima krila
studenom vjetru, Kalona se posljednjim ostacima snage podigao preko
zida i zatim svalio na smrznuto tlo.
Nije znao koliko je dugo tako ležao u hladnome mraku smrskane noæi dok
su mu emocije nadvladavale potresenu dušu. Negdje u dalekim zakucima
svoje svijesti shvaæao je odakle mu je poznato to što ga je zadesilo. Opet
je pao, samo ovaj put više duhom nego tijelom premda je imao dojam da
ni tijelom više ne može vladati.
Osjetio je njezinu blizinu prije nego što je progovorila.
S njima dvoma tako je bilo od samog poèetka, htio on to zaista ili ne
jednostavno su se meðusobno osjeæali.
„Dopustio si Starku da posvjedoèi tvome ubijanju djeèaka!“ Neferet je
zvuèala studenije od zimskog mora.
Kalona je okrenuo glavu da vidi malo više od vrška njezine cipele s
tankom, visokom potpeticom. Pogledao je uvis u nju, treptanjem nastojeæi
razbistriti vid.
MIN@
5
„Sluèajnost.“ Ponovno je pronašao glas i uspio hrapavo prošaptati. „Zoey
nije trebala biti tamo.“
„Sluèajnosti su neprihvatljive, a mene nimalo nije briga što je ona bila
Zapravo, posljedica toga što je vidjela prilièno nam ide na ruku. Znaš li da
joj se duša smrskala?“
Kalona se grozio neprirodne slabosti u svom glasu i èudne letargije u
svojemu tijelu gotovo jednako koliko je naèin na koji ledena ljepota
Neferet djeluje na njega.
„Sve mi se èini da veæina vampyra na ovom otoku zna za to. Tipièno za
Zoey nije baš bila tiha dok joj se duh opraštao od tijela. Samo, pitam se
koliko je vampyra osjetilo i udarac koji ti je ta balavica zadala netom pre
nego što je preminula.“
Neferet se zamišljeno poèela kuckati po bradi oštrim noktom. Kalona je
samo šutio, trudeæi se usredotoèiti i pribrati rasparane rubove rastrganog
duha, ali zemlja na koju mu je tijelo nalijegalo bila je stvarna, i nije imao
snage posegnuti uvis i nahraniti dušu zaostacima Onoga Svijeta što su još
lebdjeli ondje.
„Ne. rekla bih da nitko od njih nije to osjetio,“ nastavila je Neferet
hladnijim, najproraèunatijim glasom. Nitko od njih nije tako povezan s
mrakom, s tobom, kao ja. Zar nije tako, ljubavi?“
„Jedinstveno smo povezani,“ uspio je kazati Kalona, premda je odjednom
žalio što su te rijeèi istinite.
„Doista...“ rekla je, još uvijek zadubljena u misli. Zatim je Neferet
razrogaèila oèi kad je shvatila nešto novo. „Dugo se veæ pitam kako to da
je Aya uspjela raniti tebe, jednog tako tjelesno moænog besmrtnika, u
dovoljnoj mjeri da te one apsurdne babuskare iz plemena Cherokee mogu
zarobiti. Držim da je mala Zoey upravo pružila odgovor koji si tako
pažljivo èuvao od mene. Tvoje se tijelo može ozlijediti, ali samo putem
duha. Nije li to fascinantno?“
„Prizdravit æu.“ Unio je što je više snage mogao u svoj glas. „Vrati me na
Capri, u tamošnji dvorac. Odnesi me na krov, što je moguæe bliže nebu,
snaga æe mi se opet vratiti.“
„Slutim da bi tako doista bilo kad bih imala namjeru tako postupiti. S
tobom imam druge planove, ljubavi.“ Neferet je podigla ruke, svinuvši ih
preko njega. Kad je opet progovorila, poèela je prepletati prste zrakom,
stvarajuæi istanèane obrasce poput pauka što plete „Neæu dopustiti da
nam Zoey ikad više pomrsi raèune.“
„Smrskana duša je smrtna kazna. Zoey nam više nimalo ne prijeti,“ rekao
je.
MIN@
6
Kalona je znalaèkim pogledom promatrao Neferet. Privlaèila je ljepljivo
crnilo koje je i predobro poznavao. Cijele je životne vjekove proveo u
borbi protiv toga Mraka prije nego što je prigrlio njegovu hladnu snagu.
Prepoznatljivo je pulsirao i treperio, nestrpljiv pod njezinim prstima.
Ne bi smjela biti u stanju tako opipljivo ovladavati Mrakom. Pomisao mu
je prošla umornom sviješæu poput odjeka smrtnog zvona.
Jedna Nadsveæenica ne bi smjela imati takvu moæ.
Ali Neferet više nije bila puka Nadsveæenica. Nadrasla je ograde te uloge
još prije nekog vremena, i bez ikakve je muke upravljala vijugavim
crnilom koje je prizvala.
Postaje besmrtna, shvatio je Kalona, a s tom se spoznajom strah pridružio
kajanju i oèajavanju i ljutnji koje su veæ kiptjele u nutrini paloga Ratnika
Nyx.
„To bi se inaèe smatralo smrtnom kaznom,“ izgovorila je Neferet smireno
dok je privlaèila sebi sve više niti sliènih tinti, „samo što Zoey ima
strahovito nezgodnu naviku preživjeti. Ovaj put æu zajamèiti njezinu
smrt.“
„Zoeyna duša ima i naviku reinkarnirati se,“ rekao je, namjerno mameæi
Neferet ne bi li joj odvratio pažnju.
„Onda æu je uništavati koliko god puta bude trebalo!“
Neferetina se pažnja samo još pojaèala od bijesa koji su u njoj izazvale
njegove rijeèi. Crnina koju je ispletala samo se dodatno produbila,
koprcajuæi se od bujanja moæi u zraku oko nje.
„Neferet.“ Pokušao je oslovljavanjem doprijeti do nje. „Shvaæaš li istinski
èime to nastojiš ovladati?“
Pogledala ga je u oèi, i Kalona je prvi put opazio jarkocrvenu mrlju što joj
se žari u dnu tamnih oèiju.
„Naravno da shvaæam. To je ono što niža biæa nazivaju zlom.“
„Ja nisam niže biæe, a i ja sam ga znao nazivati zlom.“
„Ah, ali nisi veæ stoljeæima.“ Smijeh joj je bio opak. „Ali èini se da u
zadnje vrijeme previše živiš uz sjene iz svoje prošlosti, umjesto da se
sladiš krasnom mraènom moæi sadašnjice. Znam na kome je krivnja za
to.“ Sa strahovitim naporom Kalona se pridigao u sjedeæi položaj. „Ne, ne
želim da se mièeš.“
Neferet je mahnula jednim prstom prema njemu, i nit mraka ovila mu se
oko vrata, stisnula ga i trzajem oborila, iznova ga prikivajuæi uza zemlju.
„Što ti to hoæeš od mene?“ hrapavo je procijedio.
„Hoæu da poðeš za Zoeynim duhom na Onaj Svijet i pobrineš se za to da
nitko od njezinih prijatelja“ izrekla je tu rijeè s porugom „ne uspije
pronaæi naèin da je natjera da se vrati u svoje tijelo.“
MIN@
7
Besmrtnik se trgnuo od šoka.
„Nyx me prognala s Onoga Svijeta. Ne mogu otiæi onamo za Zoey.“
„O, znaj da se varaš, ljubavi. Znaš, uvijek odviše doslovno razmišljaš.
Nyx te istjerala pao si ne možeš se vratiti. I veæ stoljeæima vjeruješ da
tako stoje stvari. Pa, ti se doslovno i ne možeš.“ Dramatièno je uzdahnula
dok je tupo zurio u nju. „Tvoje predivno tijelo bilo je prognano, to je sve.
Je li Nyx i jednom jedinom rijeèju spomenula tvoju besmrtnu dušu?“
Nije bilo potrebe da to izgovara.
„Bude li duša predugo odvojena od tijela, tijelo umre.“
„Samo, tvoje tijelo nije smrtno, što znaèi da se može na neodreðeno
vrijeme razdvojiti od duše, a da ne umre,“ rekla mu je.
Kalona se trudio iz sve snage ne odati stravu kojom su ga prožele njezine
rijeèi.
„Istina je da ne mogu umrijeti, no to ne znaèi da æu ostati neozlijeðen
bude li mi duh predugo izbivao iz tijela.“ Mogao bih ostarjeli...
poludjeti... pretvoriti se u nikad umiruæu ljušturu sebe samoga...
Moguænosti su mu strujale umom.
Neferet je slegnula ramenima.
„Onda æeš se morati pobrinuti da brzo obaviš svoj zadatak, tako da se
stigneš vratiti u svoje krasno besmrtno tijelo prije nego što ono pretrpi
nepopravljivu štetu.“ Zavodljivo mu se osmjehnula. „Izuzetno bi mi bilo
krivo da se išta nažao dogodi tvojem tijelu, ljubavi.“
„Neferet, nemoj. Stavljaš na djelo stvari koje æe se morati platiti, a s
njihovim se posljedicama èak ni ti neæeš htjeti suoèiti.“
„Da mi nisi prijetio! Oslobodila sam te iz tvog zatoèeništva. Voljela sam
te. A onda sam morala gledati kako sliniš za onom blesavom
tinejdžericom. Ne želim je više u svom životu! Posljedice? Samo neka
doðu! Nisam ja više slaba, nesposobna Nadsveæenica nekakve božice koja
se drži pravila. Zar ti to nije jasno? Da ti to dijete nije tako zaokupilo
pažnju, znao bi to i sam, i ne bih ti to morala govoriti. Ja sam besmrtnica,
jednaka tebi, Kalona!“ Glas joj je bio jezovit, pojaèan od moæi. „Savršeno
smo spareni. I ti si nekada vjerovao u to, i doæi æe vrijeme kada æeš opet
dijeliti to mišljenje, kada Zoey Redbird više ne bude.“
Kalona je zurio u nju, shvaæajuæi da je Neferet sasvim, istinski sišla s
uma, i pitajuæi se kako joj to bezumlje samo osnažuje moæ i pojaèava
ljepotu.
„Zato sam odluèila postupiti ovako,“ nastavila je metodiènim tonom.
„Zadržat æu tvoje seksi besmrtnièko tijelo pohranjeno na nekom sigurnom
mjestu pod zemljom dok tvoja duša bude putovala na Onaj Svijet da se
pobrine za to da se Zoey ne vrati ovamo.“
MIN@
8
„Nyx to nikada neæe dopustiti!“ Rijeèi su prasnule iz njega prije nego što
ih je stigao sprijeèiti.
„Nyx uvijek dopušta slobodnu volju. Kao njezina bivša Nadsveæenica,
bez ikakve sumnje znam da æe ti dopustiti odluku da u duhu otputuješ na
Onaj Svijet,“ prepredeno je rekla Neferet. „Upamti, Kalona, ljubavi moja
prava, ako zajamèiš Zoeynu smrt, uklonit æeš posljednju prepreku našoj
zajednièkoj vladavini. Jedno uz drugo, bit æemo nepojmljivo moæni u
ovome svijetu suvremenih èuda. Samo zamisli podèinit æemo ljudska
biæa sebi i obnoviti vladavinu vampyra sa svom onom ljepotom, strašæu i
neogranièenom moæi koja s njom dolazi. Zemlja æe biti naša. Doista,
udahnut æemo nov život velebnoj prošlosti!“
Kalona je znao da ona igra na kartu njegove slabosti. Šutke je prokleo
samoga sebe što je dopustio da i predobro upozna njegove najdublje
žudnje. Poklonio joj je svoje povjerenje, pa je Neferet znala da on, buduæi
da nije Ereb, nikada ne bi istinski mogao vladati uz Nyx na Onome
Svijetu, te ima potrebu ovdje, u ovome suvremenom svijetu, u što veæoj
mjeri obnoviti ono što je izgubio.
„Shvaæaš, ljubavi, kada logièno razmotriš stvari, posve je primjereno da
odeš za Zoey i prekineš sponu izmeðu njezine duše i tijela. Time
jednostavno služiš svojim krajnjim žudnjama.“ Neferet je to nehajno
izgovorila, kao da njih dvoje raspravljaju o izboru materijala za njezinu
novu haljinu.
„Kako æu uopæe pronaæi Zoeynu dušu?“ Pokušao je zvuèati jednako
nonšalantno. „Onaj Svijet je tako golem predio da ga tek bogovi i božice
mogu cijeloga prijeæi.“
Smireni izraz lica Neferet odjednom se napeo, i njezina je okrutna ljepota
postala užasan prizor.
„Ne pravi se da nisi povezan s njezinom dušom!“ Besmrtna Tsi Sgili
duboko je udahnula. Razložnijim je tonom dodala: „Priznaj to, ljubavi; ti
bi mogao pronaæi Zoey èak i kad nitko drugi ne bi. Za što se odluèuješ,
Kalona? Za vladavinu na zemlji meni uz rame, ili za nastavak robovanja
prošlosti?“
„Odluèujem se za vladavinu. Uvijek æu se odluèiti za vladavinu,“ rekao je
bez oklijevanja.
Èim je to izgovorio, oèi Neferet promijenile su se. Zelenilo u njima posve
se preplavilo crvenilom. Uprla je te blistave sfere u njega zadržavajuæi
ga, zarobljavajuæi ga, zaèaravajuæi ga.
„Poèuj me onda, Kalona, Pali Ratnièe Nyx, jer zavjetujem se da æu
saèuvati tvoje tijelo. Kada više ne bude bilo Zoey Redbird, poèetnièke
Nadsveæenice Nyx, kunem ti se da æu ukloniti ove mraène okove i
MIN@
9
dopustiti tvojem duhu da se vrati. Tada æu te odnijeti na krov našega
dvorca na Capriju i pustiti da nebo u tebe udahne život i snagu, pa da
možeš vladati ovim predjelom kao moj priležnik, moj zaštitnik, moj
Ereb.“
Dok ju je Kalona gledao, bespomoæan da je sprijeèi, Neferet je povukla
dugi, šiljati nokat po dlanu svoje desne ruke. Skupivši u njega izlivenu
krv, podigla je šaku uvis, podastiruæi je.
„Krvlju polažem pravo na ovu moæ; krvlju obvezujem ovaj zavjet.“
Svuda oko nje, Mrak se uzbibao i spustio na njezin dlan, koprcajuæi se,
komešajuæi se, ispijajuæi. Kalona je osjeæao kako ga privlaèi taj Mrak.
Obraæao se njegovoj duši zavodljivim, moænim šapatima.
„Da!“ Rijeè je bila jauk koji mu se oteo iz dubine grla kada se Kalona
predao halapljivome Mraku.
Kad je Neferet nastavila, glas joj je bio produbljen, nabrekao od moæi.
„Tvojom sam odlukom zapeèatila ovaj krvni zavjet Mraku, ali ako me
iznevjeriš i prekršiš ga…“
„Neæu te iznevjeriti.“
Osmijeh joj je odisao ljepotom nekoga drugog svijeta; krv joj se kovitlala
u oèima.
„Ako ti, Kalona, Pali Ratnièe Nyx, prekršiš ovaj zavjet i iznevjeriš me u
zakletoj nakani da uništim Zoey Redbird, poèetnièku Nadsveæenicu Nyx,
držat æu tvoj duh u svojoj moæi dokle god budeš besmrtan.“
Rijeèi kojima joj je odgovorio došle su mu nepozvane, prizvane
zavodljivim Mrakom koji je vjekovima birao umjesto Svjetla.
„Iznevjerim li te, držat æeš moj duh u svojoj moæi dokle god budem
besmrtan.“
„Tako sam se zavjetovala.“ Neferet je ponovno zasjekla svoj dlan,
stvarajuæi krvavi X na svojoj koži. Bakreni je miris zapahnuo Kalonu
poput dima što se uzdiže iz plamena kad je ponovno podigla svoju šaku
Mraku.
„Tako æe i biti!“ Lice Neferet izoblièilo se od boli kad je Mrak ponovno
poèeo piti iz nje, ali nije se lecnula nije se pomaknula sve dok zrak oko
nje nije poèeo pulsirati, nabrekao od njezine krvi i njezina zavjeta.
Tek je tada spustila ruku. Jezik joj je zapalucao, oblizujuæi jarkocrvenu
crtu i okonèavajuæi krvarenje.
Neferet mu je prišla, prignula se i nježno položila dlanove s obje strane
njegova lica, upravo onako kako je on držao ljudskog djeèaka prije nego
što ga je usmrtio.
Osjeæao je kako Mrak nabija oko nje i unutar nje, poput razjarena bika što
jedva èeka da mu gospodarica uputi zapovijed.
MIN@
10
Njezine krvlju zarumenjene usne zastale su tren prije nego što su
dotaknule njegove.
„Onom moæi koja mi kulja krvotokom, i snagom onih života koje sam
uzela, dajem zapovijed vama, slasne moje niti Mraka, da izvuèete dušu
ovog Zavjetovanog besmrtnika iz njegova tijela i hitro je prenesete na
Onaj Svijet. Poðite i postupite kako vam nareðujem, i zaklinjem vam se
da æu vam kao žrtvu prinijeti jedan nevini život koji niste uspjele
oskvrnuti. Uslišite djelo da postane cijelo!“
Neferet je duboko udahnula, i Kalona je primijetio kako joj tamne
prizvane niti migolje izmeðu punih, crvenih usana. Udisala je Mrak sve
dok nije cijela nabrekla od njega, a onda je položila usta na njegova i tim
zacrnjenim, krvlju okaljanim poljupcem tako silovito upuhnula Mrak u
njega da mu je istrgnula ionako ranjenu dušu iz tijela.
Dok mu je duša vrištala u nijemoj agoniji, Kalona je bio potjeran uvis,
uvis, u predio iz kojega ga je prognala njegova Božica, ostavljajuæi za
sobom svoje tijelo, beživotno, okovano, zavjetovano zlu, prepušteno
Neferet na milost i nemilost.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Drugo poglavlje
REPHAIM
Prodorno bubnjanje bilo je poput otkucaja besmrtnièkog srca: beskrajno,
sveobuhvatno, nadmoæno. Odjekivalo je Rephaimovom dušom u taktu
nabijanja krvi u njegovim žilama. Zatim su, u ritmu bubnja, pradavne
rijeèi poprimile oblik. Obujmile su mu tijelo, tako da mu se još u snu bilo
prilagodilo harmoniji svevremenskog napjeva.
U njegovu snu ženski su glasovi pjevali:
Pradavnik spava, zna da æe ustati
Kada moæ zemlje rumenu krv prolije
Pogodak padne; kraljica Tsi Sgili æe znati
Saprati njega iz groba koji ga krije.
Pjesma je bila zavodljiva, i samo je kružila i kružila, poput labirinta.
Mrtva kad ruka dade mu slobodu
Užasno divan sred strave æe doæi
Vladarom æe postat njihovu rodu
Žene æe kleknut pred njegovom moæi.
Melodija mu je bila šaptom izreèeno mamljenje.
Obeæanje.
Blagoslivanje.
Proklinjanje.
Od spomena na pretkazanje u njoj Rephaimovo usnulo tijelo postalo je
nemirno. Trznuo se i poput napuštena djeteta promrmljao pitanje sroèeno
jednom rijeèi:
„Oèe?“
Napjev je završio rimom koju je Rephaim upamtio prije mnogo stoljeæa:
Kalonine pjesme nose nas èari
Dok koljemo u studenoj jari.
„... koljemo u studenoj jari.“ Èak i u snu, Rephaim je reagirao na te rijeèi.
Nije se probudio, ali kucanje srca mu se pojaèalo šake su mu se stisnule
tijelo mu se napelo. Na razmeði jave i sna, bubnjanje je zamucnulo i
prestalo, a tihe ženske glasove zamijenio je jedan dubok i predobro
poznat.
Izdajnice... kukavico... nevjernièe... lažljivèe! Taj muški glas bio je èista
osuda. Svojom ljutitom litanijom prodro je u Rephaimov san i potpuno ga
prenuo iz sna.
„Oèe!“ Rephaim se naglo pridigao, zbacivši sa sebe stare novine i komade
kartona od kojih je složio gnijezdo oko sebe. „Oèe, jesi li ovdje?“
MIN@
12
Titraj kretanja zapeo mu je za krajièak oka, pa se trgnuo prema naprijed
tako da ga je zaboljelo slomljeno krilo kad je provirio iz dubine tamnog,
cedrovinom obloženog ormara.
„Oèe?“
U srcu je znao da Kalona nije tu i prije nego što se izmaglica svjetlosti i
kretanja uoblièila i otkrila dijete.
„Što si ti?“
Rephaim je upro plamteæi pogled u djevojèicu.
„Apage, prikazo.“
Umjesto da izblijedi kao što je trebala, malena je stisnula oèi i poèela ga
pozorno promatrati, djelujuæi kao da ju je zaintrigirao.
„Ptica nisi, no krila imaš. A ni djeèak nisi, no ruke i noge imaš. A i oèi su
ti kao u djeèaka, samo što su crvene. Dakle, što si ti?“
Rephaim je osjetio nalet bijesa. U bljesku kretnje od kojih su mu usijane
krhotine bola sijevnule tijelom, skoèio je iz ormara i doèekao se na noge
tek na korak-dva od utvare grabežljiv, opasan, obramben.
„Ja sam utjelovljenje noænih mora, utvaro! Odlazi i ostavi me na miru dok
nisi nauèila da ti valja strahovati i od stvari daleko gorih od smrti.“
Na njegovu naglu kretnju, utvara malene ustuknula je za pola koraka, te je
ramenom okrznula nisko prozorsko okno. Ali tu je zastala, promatrajuæi
ga i dalje radoznalim, inteligentnim oèima.
„Zazivao si oca u snu. Èula sam te. Mene ne možeš nasamariti. Pametna
sam ti ja oko toga, a i sjeæam se svaèega. K tome, meni nisi strašan, jer
zapravo si samo povrijeðen i usamljen.“
Zatim je utvarna djevojèica prgavo prekrižila ruke na mršavim prsima,
zabacila dugu plavu kosu i nestala, ostavljajuæi Rephaima upravo
onakvog kakvog ga je pronašla, povrijeðenog i usamljenog.
Opustio je šake. Bilo mu se smirilo. Rephaim je teškim koracima oteturao
natrag do svojeg priruènog gnijezda i položio glavu na stijenku ormara iza
sebe.
„Bijedno,“ promrsio je naglas.
Najdraži sin jednog pradavnog besmrtnika sveden je na skrivanje po
otpadu i raspravljanje s utvarom ljudskog djeteta. Pokušao se nasmijati,
ali nije mu uspjelo. Odjek glazbe iz njegova sna, iz njegove prošlosti, još
se preglasno èuo u zraku oko njega. Kao i onaj drugi glas onaj za koji se
mogao zareæi da je pripadao njegovu ocu.
Više nije mogao sjediti. Zanemarivši bol u ruci i muènu agoniju svojega
krila, Rephaim je ustao. Mrzio je slabost koja mu je prožimala tijelo.
Koliko je veæ proveo ovdje, ranjen, iscrpljen od bijega iz depoa, i
MIN@
13
sklupèan u ovom sanduku ugraðenom u zid? Nije se mogao prisjetiti. Je li
prošao jedan dan? Dva?
Gdje je ona? Rekla je da æe mu doæi po noæi. A ipak, evo, došao je kamo
za je Stevie Rae poslala. Noæ je, a ona nije došla.
S uzdahom mržnje prema samome sebi, izašao je iz ormara i svojega
gnijezda, te prošao pokraj prozorske daske pred kojom se ukazalo žensko
dijete prema vratima koja vode do krovnog balkona. Nagoni su ga odveli
na kat napuštene graðevine, netom nakon svitanja, kada je stigao ovamo.
Bio je na izmaku èak i svoje velike zalihe snage, i u mislima je nosio
samo sigurnost i san.
Ali sada je bio budan, i prebudan.
Pogledom je obuhvatio prazni krug muzeja. Led koji je danima padao s
neba sada je stao, ostavljajuæi savijene i slomljene grane po krošnjama
golemih stabala diljem valovitih brežuljaka na kojima se smjestilo
napušteno zdanje muzeja Gilcrease. Rephaim je dobro vidio noæu, ali vani
nije zapažao baš nikakvo kretanje. Stambene kuæe koje su prekrivale
podruèje izmeðu muzeja i središta Tulse bile su gotovo jednako
zamraèene kao i pri njegovu putovanju u osvit dana. Prizor je bio
naèièkan sitnim svjetalcima a ne nom moænom, blistavom elektriènom
svjetlošæu koju bi Rephaim oèekivao u suvremenom gradu. Bile su to tek
slabašne, treperave svijeæe neuporedive s velièanstvenom silinom koju
ovaj svijet može prizvati.
Naravno, nema nikakve zagonetke u onome što se dogodilo. Vodovi koji
prenose elektriènu struju u domove suvremenih ljudi pukli su jednako
spremno kao i ledom optereæene grane stabala. Rephaim je znao da je to
za njega dobro. Izuzev odlomljenog granja i drugih ostataka palih po
Kolnicima, ulice su uglavnom djelovale prohodno. Da se velika aparatura
elektriciteta nije slomila, ovaj bi prostor sada vrvio ljudskim biæima koja
polako zapoèinju svoje dnevne živote.
„Ljudi nema zbog nestanka struje,“ tiho je rekao sam sebi. „Ali zbog èega
nje nema?“
Uzdahnuvši od èiste ojaðenosti, Rephaim je naglo otvorio oronula vrata i
automatski potražio otvoreno nebo kao melem za živce. Zrak je bio
prohladan i pun vlage. Magla je nisko nalijegala na zimsku travu u
valovitim plohama, kao da se zemlja to nastoji zakriti od njegovih oèiju.
Rephaim je podigao pogled i polako, drhtavo udahnuo. Unio je udisajem
nebo u sebe. Djelovalo mu je neprirodno sjajno u usporedbi sa
zatamnjenim gradom. Zvijezde su ga mamile, kao i oštar luk mjeseca pri
kraju svoje èetvrte èetvrtine.
MIN@
14
Sve u Rephaimu žudjelo je za nebom. Želio ga je osjetiti pod krilima, htio
je da mu prolazi duž tamnog, pernatog tijela, da ga miluje dodirom majke
koju nikad nije upoznao.
Neozlijeðeno mu se krilo raširilo, ispruživši se u stranu duže od tijela
odraslog muškarca. Drugo mu je krilo zadrhtalo, a noæni zrak koji je
Rephaim udahnuo izletio je iz njega u bolnom jauku.
Slomljeno! Rijeè mu je vrelo prostrujala kroz svijest.
„Ne. To nije izvjesno,“ kazao je Rephaim naglas.
Odmahnuo je glavom ne bi li rastjerao neobièan umor od kojeg se osjeæao
sve bespomoænije sve ošteæenije.
„Usredotoèi se!“ prekorio je Rephaim samoga sebe. „Vrijeme je da
pronaðem Oca.“
Još mu nije bilo dobro, ali Rephaimu je svijest, usprkos umoru, bila
bistrija nego ikada nakon što je pao. Trebao bi biti u stanju otkriti neki
trag svojeg oca. Ma kolika ih razdaljina ili vrijeme razdvajali, vezivali su
ih krv i duh, i napose dar besmrtnosti koji je Rephaimu pripao roðenjem.
Rephaim je pogledao u nebo, misleæi na zraène struje kojima mu se tako
mililo jezditi. Duboko je udahnuo, podigao neozlijeðenu ruku i ispružio
prste, nastojeæi dotaknuti te teško uhvatljive struje i zaostatke magike
Onoga Svijeta što se tuda pletu.
Daj mi neki pojam o njemu! usrdno je zamolio noæ.
Naèas je povjerovao da je osjetio titraj odgovora, daleko, daleko s istoka.
A onda je opet osjetio samo umor.
Zašto te ne mogu osjetiti, Oèe? Ojaðen i neobièno iscrpljen, pustio je da
mu ruka mlitavo padne uz bok.
Neobièan umor...
Svih mi bogova!
Rephaim je odjednom shvatio što mu je to iscrpio snagu tako da je ostao
slomljena ljuštura sebe samoga. Znao je što mu to onemoguæava da osjeti
put kojim je otišao njegov otac.
Ona je kriva za ovo.
Glas mu je bio tvrd. Jarko crvenilo buktalo mu je u oèima.
Da, zadobio je strahovitu ranu; ali kao sinu jednog besmrtnika tijelo mu je
veæ trebalo poèeti prizdravljati. Spavao je dvaput otkako ga je Ratnik
hicem oborio s neba. Svijest mu se razbistrila. San bi ga trebao i dalje
oporavljati. Èak i ako mu je krilo pretrpjelo trajno ošteæenje, u što sumnja,
ostatak tijela trebao bi mu biti primjetno bolje. Trebale su mu se veæ
vratiti njegove moæi.
Ali Crvena je pila njegovu krv, Utisnula se s njim.
I time je poremetila ravnotežu besmrtnièke moæi u njemu.
MIN@
15
U njemu je navro bijes i stopio se s veæ postojeæom ozlojeðenošæu.
Iskoristila ga je, a zatim ga je odbacila.
Baš kao što mu je to i Otac uèinio.
„Ne!“ smjesta se ispravio. Oca mu je otjerala ona poèetnièka
Nadsveæenica. Vratit æe se kad bude mogao, a onda æe se Rephaim opet
naæi uz svojega oca. Crvena je ta koja ga je iskoristila i zatim odbacila.
Zašto mu sama pomisao na to stvara tako neobièan bol u tijelu?
Zanemario je taj osjeæaj i podigao lice prema poznatome nebu. Nije želio
ovo Utiskivanje. Spasio ju je samo zato što joj duguje život, i više je nego
dobro, znao da jedna od istinskih opasnosti ovoga svijeta, kao i onoga,
leži i moæi neotplaæenog životnog duga.
Pa, spasila ga je pronašla ga je, sakrila ga i nakon toga ga oslobodila, ali
uzvratio joj je to na krovu depoa, kad joj je pomogao da pobjegne od
sigurne smrti. Time joj je otplatio životni dug. Rephaim je sin besmrtnika,
a ne nekog ljudskog slabiæa. Uopæe ne sumnja da bi mogao slomiti ovo
Utiskivanje ovu apsurdnu posljedicu spašavanja njezina života. Iskoristit
æe preostalu snagu da ga otjera od sebe, a onda æe mu se zdravlje istinski
poèeti vraæati.
Opet je udahnuo noæ. Rephaim je zanemario slabost svoga tijela i
sredotoèio snagu svoje volje.
Prizivam moæ duha pradavnih besmrtnika, kojemu roðenjem zapovijedati
mogu, da slomi..
Val oèaja prelio se preko njega, i Rephaim je zateturao i morao se sloniti
na ogradu balkona. Tuga mu je tako silovito prostrujala tijelom da je pao
na koljena. Ostao je kleèati, hvatajuæi zrak od bola i šoka.
Što se to zbiva sa mnom?
Zatim ga je ispunila èudna, tuðinska bol, i Rephaim je polako poèeo
shvaæati.
Ovo nisu moji osjeæaji, opomenuo se, nastojeæi pronaæi vlastito središte
unutar kovitlaca ojaðenosti.
Ovo su njezini osjeæaji.
Rephaim je nijemo kriknuo kad je za strahom stiglo beznaðe. Odupro se
nezaustavljivom nasrtaju i pokušao s mukom ustati, boreæi se protiv
valova emocija Stevie Rae. Odluèno se prisilio da pronaðe novo uporište
dok su ga napadi i umor nezaustavljivo spopadali da dotakne ono mjesto
snage što leži zakljuèano i usnulo za veæinu pripadnika ljudskog roda
mjesto èiji se kljuè nalazi u njegovoj krvi.
Rephaim je iznova zapoèeo prizivanje. Ovaj put s potpuno drugaèijom
namjerom.
MIN@
16
Poslije æe sebi objasniti da je reagirao automatski da je djelovao pod
utjecajem njihova Utiskivanja; da je ono naprosto bilo moænije nego što je
oèekivao. Upravo to prokleto Utiskivanje natjeralo ga je da povjeruje
kako bi najsigurnije, najbrže mogao okonèati to užasno oblijevanje
emocijama Crvene tako da privuèe nju k sebi i time je odmakne od toga
što joj veæ nanosi bol.
Nije moguæe da ga je bilo briga to što ona trpi bol. Nikada to ne bi bilo
moguæe.
„Prizivam moæ duha pradavnih besmrtnika, kojemu roðenjem
zapovijedati mogu,“ brzo je izgovorio Rephaim.
Zanemarujuæi bol u svom izubijanom tijelu, privukao je sebi energiju iz
najdubljih noænih sjena, pa kanalizirao tu moæ kroz sebe, nabijajuæi je
besmrtnošæu. Zrak oko njega poèeo se ljeskati, zamrljan
zagasitogrimiznim sjajem.
„Besmrtnom moæi moga oca Kalone, koji je zasijao moæ u moju krv i duh,
šaljem te mojoj…“
Tu su mu se rijeèi prekinule. Mojoj? Nije ona ni u kom pogledu moja.
Ona je... ona je... Ona je Crvena!
„…Vampyrska Nadsveæenica za one koji su izgubljeni,“ napokon je
zbrzao. „Povezana je sa mnom kroz Utiskivanje krvi i kroz dug života. Idi
k njoj. Osnaži je. Privuci je meni. Besmrtnim dijelom svojega biæa dajem
ti tu zapovijed!“
Crvena izmaglica smjesta se raspršila, odletjevši na jug. U smjeru odakle
je došao.
U smjeru nje.
Rephaim ju je ispratio pogledom. A onda je prièekao.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Treæe poglavlje
STEVIE RAE
Kad se probudila, Stevie Rae se osjeæala kao hrpa teške kakice. Toènije
reèeno, osjeæala se kao hrpa teške i prilièno izbezumljene kakice.
Utisnula se s Rephaimom.
Zamalo je izgorjela na onom krovu.
Na trenutak se prisjetila one izvrsne epizode iz druge sezone Okusa krvi u
kojoj Goderick samoga sebe spali na jednom izmišljenom krovu. Stevie
Rae se podrugljivo nasmijala.
„Na telki je to izgledalo daleko lakše.“
„Što to?“
„Slatkih ti uplakanih štenaca, Dallas! Skoro sam se usrala od straha.“
Stevie Rae je privukla bijelu bolnièku plahtu preko sebe. „Sunca ti
Micikinog, odakle ti ovdje?“
Dallas se namrštio.
„Daj se smiri, pobogu. Došao sam tu gore odmah nakon što je sunce zašlo
da vidim kako si, i Lenobia mi je rekla da smijem tu malo ostati sjediti,
ako se sluèajno probudiš. Strahovito si isprepadana.“
„Zamalo sam poginula. Imam pravo bit malo isprepadana.“ Dallasovo je
lice smjesta dobilo pokajnièki izraz. Privukao je svoj mali stolac bliže
krevetu i primio je za ruku.
„Oprosti. Imaš pravo. Oprosti. Jako sam se prepao kad je Erik svima
isprièao što se dogodilo.“
„Što je Erik rekao?“
Tople smeðe oèi postale su mu tvrðe.
„Da si zamalo izgorjela na tom krovu.“
„A da, baš sam ispala blesava. Spotaknula sam se i pala i lupila u glavu“
Stevie Rae je morala pogledati u stranu dok mu je to govorila. „Kad sam
se probudila, bila sam maltene reš peèena.“
„Ne seri.“
„Šta?“
„Saèuvaj ta teška sranja za Erika i Lenobiju i ove ostale. Ona gamad te
htjela ubiti, je li tako?“
„Dallas, nemam pojma šta bi ti to trebalo znaèit.“ Pokušala je izvuæi šaku
iz njegove, ali èvrsto ju je zadržao.
„Hej.“ Progovorio je mekšim tonom i dotaknuo joj lice, tjerajuæi je da ga
opet pogleda u oèi. „To sam ti samo ja. Znaš da meni možeš reæi istinu, a
ja æu držati jezik za zubima.“
MIN@
18
Stevie Rae je natenane ispuhnula dah. Ne bih htjela da to sazna ni
Lenobia ni itko od njih, a pogotovo nitko od plavih poèetnika.
Dallas je dugo samo gledao u nju prije nego što je progovorio.
„Neæu nikome ništa reæi, ali moram ti reæi da smatram da ozbiljno
griješiš. Ne možeš ih samo i dalje štititi.“
„Ne štitim ih!“ usprotivila mu se. Ovaj put je èvrsto primila Dallasovu
sigurnu, toplu ruku, ne bi li ga putem dodira natjerala da shvati nešto što
mu nikad ne bi mogla otvoreno reæi. „Samo bih htjela riješiti ovo sve ovo
na svoj naèin. Ako svi saznaju da su me oni pokušali zarobiti tamo gore,
onda ja tu više ništa neæu moæi.“
A šta ako Lenobia ulovi Nicole i njenu ekipu, pa joj oni kažu za
Rephaima?
Ova muèna misao prostrujala je kroz svijest Stevie Rae poput šapta punog
krivnje.
„Što æeš s njima? Ne možeš ih samo pustiti da se iz ovoga izvuku
nekažnjeno.“
„I neæu. Ali ja sam za njih odgovorna, pa æu se ja sama pobrinut za njih.“
Dallas se široko osmjehnuo.
„Razvalit æeš ih ko volove u kupusu, a?“
„Tako nekako,“ rekla je Stevie Rae, nemajuæi pojma što æe zapravo
uèiniti. Zatim je bržebolje promijenila temu. „Hej, koliko je sati? Mislim
da umirem od gladi.“
Dallasov se osmijeh promijenio u smijeh dok je ustajao.
„E to je veæ više u tvom stilu, mala moja!“ Poljubio ju je u èelo, pa otišao
do minijaturnog hladnjaka uguranog na metalne police na suprotnoj strani
prostorije. „Lenobia mi je rekla da tu unutra imaš vreæice krvi. Rekla je da
æeš se po svoj prilici probuditi gladna, s obzirom na to kako brzo
prizdravljaš i kako duboko spavaš.“
Kad je on otišao po vreæice krvi, Stevie Rae je uspravno sjela i oprezno
virnula pod stražnju stranu svoje obiène bolnièke oprave, pomalo se
lecnuvši od ukoèenosti koju je osjetila od te kretnje. Oèekivala je najgore.
Stvarno, leða su joj izgledala kao gadno pregorjeli hamburger dok su je
Lenobia Erik izvlaèili iz rupe u zemlji koju je napravila.
Dok su je odvlaèili od Rephaima.
Nemoj sada misliti na njih. Samo se posveti….
„Bogatimiloga,“ zaprepašteno je prošaptala Stevie Rae kad je blenula u
onaj dio svojih leða koji je uspjela vidjeti. Nije više bilo ni traga od one
hamburgeriziranosti. Leða su joj bila glatka. Izrazito rumena, kao da su
zgorjela na suncu, ali glatka i presvuèena novom kožom, kao u bebe.
„Kako fenomenalno.“ Dallas je progovorio ispod glasa. „Pravo èudo.“
MIN@
19
Stevie Rae je pogledala u njega. Pogledi su im se susreli i tako zadržali.
„Da znaš da si me pošteno prepala, mala, rekao joj je. Nemoj to više
ponoviti, može?“
„Svojski æu se potruditi,“ tiho mu je rekla.
Dallas se prignuo i oprezno, samo vrhovima prstiju, dotaknuo svježu
rumenu kožu na pleæki njezinih ramena.
„Još uvijek te boli?“
„Ne baš. Samo mi je pomalo ukoèena.“
„Fenomenalno,“ ponovio je. „Hoæu reæi, znam da je Lenobia rekla da
prizdravljaš dok spavaš, ali bila si stvarno jako ozlijeðena, pa naprosto
nisam oèekivao ništa ovakvo…„
„Kolko dugo sam spavala?“ Upala mu je u rijeè, nastojeæi zamisliti kakve
bi bile posljedice da joj Dallas sada kaže da je prespavala dane i dane.
Što æe Rephaim misliti ako mu nisam došla? Još gore što æe uèiniti?
„Prošao je samo jedan dan.“
Oblilo ju je olakšanje.
„Jedan dan? Stvarno?“
„Dobro, èuj, sunce je zašlo prije par sati, tako da, tehnièki reèeno, spavaš
veæ dulje od jednog dana. Donijeli su te ovamo juèer nakon izlaska sunca.
Bilo je prilièno dramatièno. Erik je odvezao Hummer ravno preko
kolskog kruga, oborio pritom jednu ogradu i pod punim gasom ušao ravno
u Lenobijinu konjušnicu. Onda smo se svi zajedno luðaèki požurili da te
odnesemo kroz školu tu gore do stacionara.“
„Da, prièala sam sa Z u Hummeru dok smo se vraæali ovamo, i bilo mi je
skoro okej, ali onda ko da mi je netko samo ugasio prekidaè. Mislim da
sam se onesvijestila.“
„Znam da jesi.“
„Pa, to ti je živa šteta.“ Stevie Rae si je dopustila smiješak. „Bilo bi mi
drago da sam vidjela svu tu dramu.“
„Aha uzvratio joj je s osmijehom upravo sam to i ja pomislio nakon što
me prošla briga da æeš umrijeti.“
„Neæu umrijeti,“ èvrsto je rekla.
„Pa, drago mi je što to èujem.“
Dallas se sagnuo, primio je dlanom pod bradu i nježno je poljubio u usta.
Reagiravši èudno i automatski, Stevie Rae se trzajem odmaknula od
njega.
„Eh, može onda ta vreæica krvi?“ brzo je rekla.
„A, da.“ Dallas je slegnuo ramenima na njezino odbijanje, ali obrazi su
mu bili neprirodno rumeni kad joj je pružio vreæicu. „Oprosti, ne znam
MIN@
20
gdje mi je bila glava. Znam da si ranjena i da ti nije do, eh, je li, ma
znaš...“
Nije dovršio reèenicu, i djelovao je kao da mu je krajnje nelagodno.
Stevie Rae je znala da bi nešto trebala reæi. Napokon, izmeðu nje i Dallasa
zaista ima neèega. Drag je i pametan, i dokazao je da je razumije time što
ovdje stoji, sav skrušen, onako preslatko pognute glave, tako da izgleda
kao mali djeèak. A stvarno i je presladak visok i vitak, taman onako
mišiæav kako treba, guste kose boje pijeska. Zapravo joj je bilo ugodno
ljubiti se s njime. Barem joj je nekada bilo.
Zar joj više nije?
Nekakav nepoznat osjeæaj nelagode sprijeèio ju je da pronaðe rijeèi od
kojih bi njemu možda laknulo, pa je Stevie Rae, umjesto da progovori,
samo uzela vreæicu od njega, otrgnula joj vrh i strusila je sebi u usta,
puštajuæi da joj se krv slijeva niz nepce i širi iz želuca poput megadoze
Red Bulla, dajuæi energiju ostatku njezina organizma.
Stevie Rae to nije željela, ali negdje duboko u sebi odvagivala je razliku
izmeðu osjeæaja koji joj daje ova normalna, smrtnièka, obièna krv i udara
munje, vrele i energiène, koji je dobila od Rephaimove krvi.
Ruka joj se tek malèice tresla kad je obrisala usta i napokon pogledala u
Dallasa.
„Je li bolje?“ upitao ju je, djelujuæi nepokolebano èudnom situacijom koja
se upravo stvorila iznad njih, ponovno onako poznat i drag kao inaèe.
„Mogu dobit još jednu?“
Osmjehnuo se i pružio joj drugu vreæicu.
„Veæ sam spreman na to, mala.“
„Hvala, Dallas.“ Zastala je prije nego što je iskapila i drugu. „Nije mi još
uvijek baš sto posto dobro. Znaš?“
Dallas je kimnuo glavom.
„Znam.“
„Jesmo okej?“
„Aha,“ rekao je. „Ako si ti okej i mi smo okej.“
„Pa, ovo æe pomoæi.“ Stevie Rae je krenula istresti vreæicu u sebe kad je
Lenobia ušla u sobu.
„Hej, Lenobia gledajte. Uspavana Ljepotica napokon se probudila,“
rekao je Dallas.
Stevie Rae je isisala posljednju kapljicu krvi i okrenula se prema vratima,
ali osmijeh pozdrava koji joj se veæ raširio licem skamenio joj se istog
trenutka kad je ugledala Lenobiju.
Vidjelo se da je uèiteljica konjaništva plakala. Gorko.
„Omojbože, šta je bilo?“
MIN@
21
Stevie Rae se tako potresla vidjevši inaèe snažnu profesoricu u suzama da
joj je prva reakcija bila potapšati postelju pokraj sebe. pozivajuæi
Lenobiju da sjedne do nje, baš kao što je to njoj radila mama kad bi se
Stevie Rae kao mala ozlijedila i došla joj u suzama po pomoæ.
Lenobia je s nekoliko ukoèenih koraka ušla u prostoriju. Nije sjela na
krevet Stevie Rae. Zastala je pri dnu i duboko udahnula, kao da se
priprema uèiniti nešto zaista grozno.
„Da ja radije odem?“ upitao ju je nesigurno Dallas.
„Ne, Ostani. Mogao bi joj zatrebati.“ Lenobijin je glas bio hrapav i stisnut
od suza. Pogledala je Stevie Rae ravno u oèi. „Radi se o Zoey. Nešto se
dogodilo.“
Ubod straha zario se Stevie Rae ravno u želudac, i rijeèi su pohrlile iz nje
prije nego što ih je uspjela sprijeèiti.
„Nije njoj ništa! Prièala sam s njom, sjeæate se? Dok smo odlazili iz
depoa, prije nego šta me sustiglo sve ono ostalo, sunce i bol i to, pa sam
se onesvijestila. A to je bilo koliko juèer.“
„Erce, moja prijateljica koja radi kao pomoænica pri Visokom vijeæu,
satima je pokušavala doprijeti do mene. Bila sam dovoljno glupa da
ostavim mobitel u Hummeru, tako da sam se tek sada uspjela èuti s
njom.“
„Kalona je ubio Heatha,“
„Sranje!“ zgranuo se Dallas.
Ne reagiravši na njega, Stevie Rae je samo i dalje gledala u Lenobiju.
Rephaimov tata ubio je Heatha! Muèan strah u utrobi bivao joj je iz
trenutka u trenutak sve gori.
„Zoey nije mrtva. Znala bih da je mrtva.“
„Zoey nije mrtva, ali vidjela je kako Kalona ubija Heatha. Pokušala ga je
sprijeèiti i nije uspjela. To ju je smrskalo, Stevie Rae.“ Suze su se poèele
slijevati niz Lenobijine porculanske obraze.
„Smrskalo? Šta to znaèi?“
„To znaèi da joj tijelo i dalje diše, ali duša joj više nije tu. Kad se smrska
duša jedne Nadsveæenice, samo je pitanje vremena kad æe se njezino tijelo
takoðer utrnuti na ovome svijetu.“
„Utrnuti? Ne znam šta vam sad to znaèi. Vi to meni hoæete reæi da æe ona
nestati?“
„Ne,“ oporim je glasom rekla Lenobia. „Ona æe umrijeti.“
Stevie Rae je poèela odmahivati glavom amotamo, amotamo.
„Ne. Ne. Ne! Samo je moramo dovest ovamo. Onda æe joj biti dobro.“
„Èak i ako joj se tijelo vrati ovamo, Zoey se neæe vratiti, Stevie Rae.
Moraš se pripremiti na to.“
MIN@
22
„Neæu!“ proderala se Stevie Rae. „Ne mogu! Dallas, daj mi donesi
traperice i ostalu robu. Moram odavde. Moram smislit kako da
pomognem Z. Ona nije digla ruke od mene, pa neæu ni ja dizat ruke od
nje.“
„Ne radi se ovdje o tebi.“ Dragon Lankford progovorio je s otvorenih
vrata stacionara. Snažno mu je lice bilo ispijeno i upalo zbog nedavnog
gubitka partnerice, ali glas mu je zvuèao smireno i sigurno. „Radi se o
tome da se Zoey suoèila s tugom koju nije mogla podnijeti. A ja znam
ponešto o tuzi. Kad ona smrska dušu, put za povratak u tijelo bude joj
prekinut, a bez duha koji bi ih ispunjavao, naša tijela umru.“
„Ne, molim vas. To ne može biti toèno. To ne može biti istinito,“ kazala
mu je Stevie Rae.
„Ti si prva crvena vampyrska Nadsveæenica. Moraš u sebi pronaæi snagu
da prihvatiš ovaj gubitak. Bit æeš potrebna ostalima svojeg soja,“ rekao joj
je Dragon.
„Ne znamo kamo je Kalona pobjegao, a ne znamo ni kakvu ulogu Neferet
ima u svemu ovome,“ rekla joj je Lenobia.
„Znamo samo to da bi im Zoeyna smrt mogla pružiti izvrsnu priliku da
nas napadnu,“ dodao je Dragon.
Zoeyna smrt... Rijeèi su odjeknule sviješæu Stevie Rae, ostavljajuæi za
sobom šok i strah i beznaðe.
„Tvoje su moæi goleme. To dokazuje brzina kojom se oporavljaš,“ rekla je
Lenobia. „A nama æe trebati svaka moæ koju možemo zauzdati za
suoèenje s mrakom koji æe se, u što sam sigurna, spustiti na nas.“
„Obuzdaj svoju tugu, rekao joj je Dragon. I preuzmi ulogu koju je dosad
imala Zoey.“
„Nitko ne može biti Zoey!“ kriknula je Stevie Rae.
„Ne tražimo od tebe da budeš ona. Samo te molimo da pomogneš nama
ostalima da ispunimo prazninu koja ostaje za njom,“ rekla je Lenobia.
„Moram moram razmisliti,“ rekla je Stevie Rae. „Možete me malo svi
skupa ostavit na miru? Moram se obuæi i razmisliti.“
„Naravno,“ rekla je Lenobia. „Bit æemo u Vijeænici. Doði onamo k nama
kada budeš spremna.“ Ona i Dragon šutke su izašli iz prostorije,
ožalošæeni, ali i odluèni.
„Hej, jesi okej?“ Dallas joj je prišao i krenuo primiti za ruku.
Dopustila mu je da je dotakne samo na trenutak, a onda je stisnula
njegovu šaku i povukla se.
„Treba mi odjeæa.“
„Pronašao sam ti je tamo u onom ormaru.“ Dallas je mahnuo glavom
prema ormariæima na suprotnoj strani sobe.
MIN@
23
„Dobro je, hvala,“ brzo je rekla Stevie Rae. „Moraš otiæi odavde da se
mogu obuæi.“
„Nisi mi odgovorila na pitanje,“ rekao joj je, pažljivo je promatrajuæi.
„Ne, nisam okej, a neæu ni bit dokle god oni nastave govorit da æe Z
umrijeti.“
„Ali, Stevie Rae, èak i ja sam èuo što se dogodi nakon što duša napusti
tijelo osoba umre,“ rekao je, oèito nastojeæi obzirno izgovoriti te grube
rijeèi.
„E, neæe ovaj put,“ rekla je Stevie Rae. „Hajde sad, idi van da se mogu
obuæi.“
Dallas je uzdahnuo.
„Èekat æu te vani.“
„Može. Neæu dugo.“
„Ništa se ti ne žuri, mala,“ rekao joj je nježno Dallas. „Ne smeta mi
èekanje.“
Ali èim su se vrata zatvorila, Stevie Rae nije poskoèila i navukla odjeæu
na sebe kao što je namjeravala. Umjesto toga, sjeæanje joj se potpuno
zaokupilo prelistavanjem upamæenih stranica njezine Poèetnièke
poèetnice i zaustavljanjem na jednoj supertužnoj prièi o Nadsveæenici iz
davnine kojoj se smrskala duša. Stevie Rae nije se uspjela prisjetiti zbog
èega se to sveæenici smrskala duša ruku na srce, nije se uopæe naroèito
dobro sjeæala te prièe ali znala je samo to da je Nadsveæenica umrla. Bez
obzira na sve naèine na koje su je ostali nastojali spasiti ta Nadsveæenica
je umrla.
„Ta Nadsveæenica je umrla,“ prošaptala je Stevie Rae.
A Zoey èak i nije prava, odrasla Nadsveæenica. Formalno je još uvijek
samo poèetnica. Kako bi se od nje moglo oèekivati da pronaðe put iz
neèega što je ubilo jednu odraslu Nadsveæenicu?
Ruku na srce, ona to neæe moæi.
To nije fer! Svi su zajedno prošli tolike tegobe, a sada æe Zoey samo tako
umrijeti? Stevie Rae nije htjela povjerovati u to. Htjela se boriti i vrištati i
pronaæi neki naèin da pomogne svojoj najboljoj frendici, ali kako? Z je u
Italiji, a ona je u Tulsi. Ma, kvragu! Stevie Rae nije mogla smisliti naèin
kako da riješi situaciju s hrpom totalno napornih crvenih poèetnika. Zašto
si onda umišlja da bi mogla na bilo kakav naèin riješiti nešto tako užasno
kao što je smrskana duša koja je napustila tijelo Zoey?
Ne može èak ni reæi istinu o tome kako se Utisnula sa sinom stvorenja
koje je izazvalo ovu grozotu.
Žalost je oblila Stevie Rae. Nemoæno se sklupèala, privukla jastuk sebi uz
prsa i poèela plakati, obavijajuæi i obavijajuæi jedan plavi uvojak oko
MIN@
24
prsta, kao što je to radila dok je bila mala. Grèila se od jecaja, i zarila je
lice u jastuk da je Dallas ne bi èuo kako plaèe, prepuštajuæi se šoku i
strahu i potpunom, nesnosnom oèaju.
Upravo kad se poèela predavati najgorem naletu jada, oko nje je puhnuo
propuh. Gotovo kao da je neko odškrinuo prozor u toj maloj prostoriji.
Isprva nije marila za to, previše izgubljena u suzama da bi je bilo briga za
glupi hladni propuh. Ali bio je uporan. Dotaknuo je svježu, rumenu kožu
njezinih otkrivenih leðða hladnim milovanjem koje joj je iznenaðujuæe
godilo. Naèas se opustila, dopuštajuæi sebi da je taj dodir primiri.
Dodir?
Pa rekla mu je da je prièeka vani!
Stevie Rae je naglo podigla glavu.
Zadigla je usne sa zubi u namjeri da zareži na Dallasa.
U sobi nije bilo nikoga.
Bila je sama. Potpuno sama.
Stevie Rae je zarila lice u dlanove. Zar je ona to od šoka postala baš
sasvim luda ko pegla? Nema ona vremena da bude luda.
Mora ustati i obuæi se. Mora tjerati nogu da ide pred nogu i samo izaæi
odavde i pokušati se nositi s istinom o tome što je snašlo Zoey, i sa svojim
crvenim poèetnicima, i s Kalonom i, napokon, s Rephaimom...
S Rephaimom...
Njegovo je ime odjeknulo u zraku kao još jedno hladno milovanje na
njezinoj koži, i poèelo ju je grliti. Nije joj samo doticalo leða. veæ se
spuštalo i cijelom dužinom njezinih ruku, opletalo joj se oko struka i
prelazilo preko nogu. A gdje god da ju je ta hladnoæa dotaknula, kao da
joj je odande saprala djeliæ tugovanja.
Kad je ovaj put podigla pogled, reakcija joj je bila suvislija. Obrisala je
oèi i pogledom promotrila svoje tijelo.
Izmaglica oko nje sastojala se od siæušnih, iskrièavih kapljica iste one
boje po kojoj je odnedavno poèela prepoznavati njegove oèi.
„Rephaim.“ Preko volje je prošaptala njegovo ime.
On te zove...
Dovraga, šta je sad ovo? promrsila je Stevie Rae, dok joj se ljutnja budila
kroz oèajavanje.
Idi k njemu...
„Da idem k njemu?“ rekla je, osjeæajuæi sve jaèu ljutnju. „Njegov je tata
izazvao sve ovo.“
Idi k njemu...
Puštajuæi da nalet hladnog milovanja i crvenog bijesa oblikuje njezinu
odluku, Stevie Rae je navukla odjeæu na sebe.
MIN@
25
Otiæi æe Rephaimu, ali amo zato što on možda zna nešto što bi moglo
pomoæi Zoey. On je sin jednog opasnog i moænog besmrtnika. Oèito ima
sposobnosti o kojima ona ništa ne zna.
Ova crvena tvar koja lebdi oko nje svakako potjeèe od njega, a sigurno se
sastoji od neke vrste duha.
„Pa dobro,“ rekla je naglas izmaglici. „Otiæi æu mu.“
Èim je naglas izgovorila te rijeèi, crvena je maglica isparila, ostavljajuæi
za sobom tek zaostalu hladnoæu na njezinoj koži i èudan osjeæaj
smirenosti, potekao iz nekog drugog svijeta.
Otiæi æu mu, a ako mi ne bude mogao pomoæi, onda mislim da æu ga bez
obzira na Utiskivanje morati ubiti.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Èetvrto poglavlje
AFRODITA
„Ozbiljno, Erce, ovo æu ti samo još jedanput reæi. Boli me dupe za vaša
glupa pravila. Zoey je tamo unutra.“ Afrodita je zastala i lijepo
izmanikiranim prstom pokazala na zatvorena kamena vrata. „A to znaèi
da i ja idem tamo unutra.“
„Afrodita, ljudsko si biæe èak nisi ni priležnica nekog vampyra. Ne
možeš samo tako banuti u Visoku vijeænicu puna svoje mladenaèke,
smrtne histerije, pogotovo za vrijeme jedne ovakve krizne situacije.“
Vampyrica je hladnim pogledom obuhvatila raskuštranu Afroditinu kosu,
njezino suzama obliveno lice i zacrvenjene oèi. „Vijeæe æe te pozvati da
izaðeš pred njega. Vjerojatno. Do tada si dužna èekati.“
„Nisam histerièna.“ Afrodita je izgovorila te rijeèi polagano, razgovijetno
i usiljeno smireno, ne bi li potpuno prikrila èinjenicu da pravi razlog tome
što su je ostavili pred ulazom u Visoku vijeænicu nakon što je Stark,
zajedno s Dariusom, Damienom, Blizankama, pa èak i Jackom u nju unio
beživotno Zoeyno tijelo leži iskljuèivo u tome što je zaista onakva kao što
je Erce i rekla histerièna i ljudska. Nije uspjela održati korak s ostalima,
pogotovo zato što je tako gorko plakala da od bala i suza nije mogla dobro
ni disati ni gledati. Kad se napokon uspjela pribrati, vrata su joj zatvorili
pred nosom, a Erce se poèela ponašati kao jebeni vratar.
Ali Erce se žešæe vara ako misli da Afrodita ne zna izaæi nakraj s
uštogljenom odraslom osobom koja bi joj htjela soliti pamet. Nju je
odgojila žena naspram koje bi Erce izgledala kao jebena Mary Poppins.
„Znaèi, ti misliš da sam ja obièna ljudska klinka. je li?“ Afrodita se
unijela vampici sasvim u lice, našto je Erce automatski ustuknula od nje.
„Razmisli malo bolje. Ja sam proroèica Nyx. Sjeæaš se tko je to? Nyx,
odnosno tvoja Božica i tvoja šefica. Ja ne moram služit ko hladnjak
nekom tipu da bih imala pravo izaæi pred Visoko vijeæe. Sama Nyx dala
mi je to pravo. A sad mi se više mièi s puta, dovraga!“
„Premda je mogla pristojnije to sroèiti, dijete iznosi suvisao argument,
Erce. Pusti je da uðe. Preuzet æu odgovornost za njezinu nazoènost bude li
se Vijeæe bunilo.“
Afrodita je osjetila kako joj se dlaèice na podlakticama ježe kad je zaèula
glatki glas Neferet iza sebe.
„To nije uobièajeno,“ rekla je Erce, ali veæ je bilo jasno daje pokleknula.
„Nije uobièajeno ni da se duša jedne poèetnice smrska,“ rekla joj je
Neferet.
MIN@
27
„U tome se moram složiti s vama, Sveæenice.“ Erce je stala u stranu,
otvorila debela kamena vrata. „I sada si ti odgovorna za nazoènost ove
ljudske djevojke u Vijeænici.“
„Hvala, Erce. Vrlo ljubazno od tebe. E da, zamolila sam nekoliko Ratnika
Vijeæa da nešto donesu ovamo. Svakako se pobrini za to da oni mogu
proæi, lijepo bih te molila.“
Afrodita se nije udostojila ni osvrnuti kad je Erce predvidivo promrmljala:
„Naravno, Sveæenice.“ Umjesto toga samo je ušetala u prastaro zdanje.
„Nije li èudno što smo nas dvije ponovno saveznice, dijete?“ zaèula je
glas Neferet odmah iza sebe.
„Mi nikada neæemo biti saveznice, niti sam ja dijete,“ rekla je Afrodita, i
da nije ni usporila ni pogledala prema njoj. Ulazno je predvorje vodilo u
golem kameni amfiteatar koji se rasprostro oko nje u slijedu sve viših
kružnih redova. Afroditi je pogled smjesta pao na prozor s vitražem
odmah pred nje. Prikazivao je Nyx, uokvirenu blistavim pentagramom,
kako diže elegantne ruke i njima obuhvaæa polumjesec.
„Zaista je krasan, zar ne?“ Neferet je zvuèala opušteno, kao da joj je do
razgovora. „Upravo vampyri oduvijek stvaraju najveæa umjetnièka djela
na svijetu.“
Afrodita je i dalje odbijala pogledati bivšu Nadsveæenicu. Samo je
slegnula ramenima.
„Vampovi imaju love. Lovom se mogu kupiti lijepe tvari, bilo da su ih
napravili ljudi ili ne. A ne možeš biti sigurna u to da u vampovi napravili
taj prozor. Hoæu reæi, stara si, ali nisi baš tolko stara.“ Dok je pokušavala
preèuti Neferetin tihi, snishodljivi smijeh, Afrodita je pustila pogled na
sredinu odaje. Isprva nije zaista shvaæala što to vidi, onda, kad je skužila,
bilo joj je kao da je dobila šakom u trbuh.
Sedam prijestolja isklesanih od mramora stajalo je na golemom
povišenom podiju koji je tvorio središnji prostor Vijeænice. Na
prijestoljima su sjedile vampyrice, ali nisu one zapele Afroditi za oko.
Nije mogla odlijepiti pogled od Zoey, polegnutu na postolje smješteno
ispred prijestolja, kao mrtvo tijelo ispruženo na odru. A tamo je bio i
Stark. Kleèao je ispred Zoey. Bio je okrenut taman dovoljno prema njoj
da mu Afrodita vidi lice. Nije puštao ni glasa od sebe, ali suze su mu
nesputano tekle niz obraze i skupljale se na majici. Do njega je stajao
Darius i žena guste smeðe kose prošarane sjedinama, koja je sjedila na
prvom prijestolju, govorio nešto što Afrodita nije uspijevala dobro èuti.
Damien, Jack i Blizanke stisnuli su se jedni uz druge, tipièno plaho, u
obližnjem redu kamenih klupa. I oni su ridali, ali njihove su se glasne,
MIN@
28
šmrkljave suze razlikovale od Starkova nijemog jada kao što se ocean
razlikuje od klokotava potoèiæa.
Afrodita je automatski krenula dalje, ali Neferet ju je šèepala za zapešæe.
A to ju je napokon natjeralo da se okrene i pogleda svoju nekadašnju
mentoricu.
„Stvarno bi ti bilo pametnije da me pustiš,“ tiho joj je kazala Afrodita.
Neferet je podigla obrvu.
„Napokon si se nauèila suprotstaviti majèinskoj figuri?“
Afrodita je stišala bijes u sebi.
„Nisi ti nikome majèinska figura. Odavno se znam suprotstavljati
kuèkama.“
Neferet se namrštila i pustila joj zglavak.
„Nikad mi se nije sviðao tvoj vulgarni rjeènik.“
„Nisam ja vulgarna, nego stvarna. Dvije razlièite stvari. A misliš da me
boli kurac za to što se tebi sviða ili ne?“ Neferet je udahnula da joj
odgovori, ali Afrodita joj je upala u rijeè. „Kog vraga ti uopæe tu radiš?“
Neferet je iznenaðeno trepnula.
„Tu sam zato što se ovdje nalazi jedna ranjena poèetnica.“
„Joj, daj mi nemoj srat! Tu si samo zato što æe ti to nekako omoguæiti da
doðeš do neèega što želiš. Tako to kod tebe ide, Neferet, makar to one
možda i ne znaju.“ Afrodita je mahnula bradom prema èlanicama Vijeæa.
„Pazi se, Afrodita. Možda ti zatrebam u vrlo bliskoj buduænosti.“
Afrodita je èvrsto pogledala Neferet u oèi i zgranula se kad je shvatila da
su se oèi u koje gleda promijenile. Više nisu bile jarkozelene boje
smaragda. Postale su tamnije. Zar se to duboko u njihovoj sredini žari
nekakvo crvenilo? Èim je ta pomisao pala Afroditi na pamet, Neferet je
trepnula. Oèi su joj se razbistrile i ponovno poprimile boju skupog dragog
kamenja.
Afrodita je drhtavo udahnula, i podlaktice su joj se opet naježile, ali glas
joj je bio plošan i sarkastièan kad je rekla:
„Nemaš beda. Snaæi æu se ja i bez tvoje 'pomoæi'.“ Prstima je naznaèila
navodnike oko te zadnje rijeèi.
„Neferet, Vijeæe ti daje rijeè.“
Neferet se okrenula prema Vijeæu, ali prije nego što se spustila stubištem
do njega, zastala je i rukom izvela elegantnu gestu, obuhvativši njome i
Afroditu.
„Molim Vijeæe da dopusti nazoènost ovog ljudskog djeteta. To je
Afrodita, koja tvrdi da je Proroèica Nyx.“
Afrodita je stala pred Neferet i pogledala ravno u oèi svaku èlanicu Vijeæa
ponaosob.
MIN@
29
„Ja ne tvrdim da sam nekakva proroèica. Ja sam Proroèica Nyx zato što
Božica želi da to budem. Da vam pravo kažem, kad bi se mene tu išta
pitalo, ne bih željela taj posao.“ Nastavila je govoriti premda je nekoliko
èlanica Vijeæa zgranuto uzdahnulo. „E da, i èisto da znate: ne govorim
vam ništa što Nyx veæ sama ne zna.“
„Božica vjeruje u Afroditu, premda ona nije do te mjere sigurna u sebe,“
rekao je Darius.
Afrodita mu se osmjehnula. Bio joj je više od seksi Ratnika, golemog
poput planine. Znala je da može raèunati na Dariusa; on u njoj uvijek vidi
ono najbolje.
„Darius, zašto govoriš u prilog ovoj ljudskoj djevojci?“ upitala ga je
smeðokosa.
„Duantia, govorim u prilog ovoj Proroèici,“ naglasio je njezin naslov, „jer
sam joj se zavjetovao kao Ratnik.“
„Kao Ratnik?“ Neferet nije mogla prikriti šokiranost u glasu. „Ali to onda
znaèi...“
„To onda znaèi da nije moguæe da sam potpuno ljudska, jer bi bilo
nemoguæe da jedan vampyrski Ratnik prisegne na Zavjetnu Sponu s
nekom ljudskom ženom,“ dovršila je Afrodita umjesto nje.
„Smiješ uæi u Vijeænicu, Afrodita, Proroèice Nyx. Vijeæe ti daje rijeè,“
odredila je Duantia.
Afrodita je brzo sišla stubama, puštajuæi Neferet da ide za njom. Htjela je
otiæi ravno do Zoey, ali nagonski je najprije zastala ispred smeðokose
vampyrice po imenu Duantia. Formalno je stisnula šaku, položila je preko
srca i poklonila se s poštovanjem.
„Hvala što ste mi pustili da uðem ovamo.“
„Izuzetna vremena traže prihvaæanje neobiène prakse.“ To je rekla
visoka, mršava vampyrica oèiju boje noæi.
Afrodita nije bila sigurna što da kaže vampici na to, pa je samo kimnula
glavom i prišla Zoey. Zavukla je ruku u Dariusovu i èvrsto je stisnula,
nastojeæi tom gestom posuditi dio èudesne Ratnikove snage. Zatim je
pogledala svoju polegnutu prijateljicu.
Nije mi se to samo uèinilo. Zoey stvarno više nema tetovaže! Jedini Biljeg
koji je ostao na njoj bio je obièan obris polumjeseca safirne boje nasred
njezina èela. I tako je prokleto blijeda! Zoey izgleda mrtvo.
Afrodita je smjesta otjerala tu pomisao iz glave. Zoey nije mrtva. Još
uvijek diše. Srce joj još kuca. Zoey. Nije. Mrtva.
„Otkriva li ti Božica išta dok gledaš u nju, Proroèice?“ upitala ju je
visoka, vitka žena koja joj se prije obratila.
MIN@
30
Afrodita je pustila Dariusovu ruku i polako klekla pokraj Zoey. Tada je
bacila pogled na Starka, jer on je kleèao toèno sa supotne strane Z od nje,
ali nije se pomaknuo. Jedva da je trepnuo. Samo je šutke plakao i zurio u
Zoey. Zar bi Darius bio ovakav da se meni nešto dogodi? Afrodita je
otjerala tu morbidnu pomisao i ponovno se posvetila Zoev. Polako je
ispružila ruku i položila dlan prijateljici na rame.
Koža joj je bila hladna na dodir, kao da je veæ mrtva. Afrodita je prièekala
da se nešto dogodi. Ali nije dobila ni najmanji traèak vizije, osjeæaja ili
bilo èega sliènog.
Nezadovoljno uzdahnuvši, Afrodita je odmahnula glavom.
„Ne. Ništa ne uspijevam dobiti. Nemam kontrolu nad svojim vizijama.
Samo me snaðu željela ja to ili ne, a da vam pravo kažem, obièno to ne
želim.“
„Ne služiš se svim darovima koje ti je Nyx dala, Proroèice.“
Afrodita je iznenaðeno podigla pogled sa Zoey i primijetila da je
tamnooka vampyrica ustala i sada joj prilazi gracioznim koracima.
„Istinska si Proroèica Nyx, zar ne?“ upitala ju je.
„Da, jesam,“ rekla je Afrodita bez oklijevanja, ali s jednakim udjelom
zbunjenosti i samouvjerenosti.
Uz šuštanje svilene odore boje noænog neba žena je kleknula pokraj
Afrodite.
„Ja sam Tanatus. Znaš li što moje ime znaèi?“
Afrodita je odmahnula glavom, žaleæi što Damien ne sjedi bliže, da
pogledom potraži odgovor od njega.
„Znaèi smrt. Ja nisam Predvodnica Vijeæa. Ta èast pripada Duantiji, ali
meni je podarena jedinstvena èast da budem neobièno bliska našoj Božici,
jer od nje sam nekoæ davno na dar dobila sposobnost pomaganja dušama
koje prelaze iz ovoga na Onaj Svijet.“
„Možete prièati s duhovima?“
Osmijeh je preobrazio strogo lice Thanatos tako da je gotovo postala
lijepa.
„Na neki naèin, da, mogu. A zbog tog dara imam izvjesnog pojma o
vizijama.“
„Ozbiljno? Vizije nemaju veze s prièanjem s duhovima.“
„Nemaju li? Iz kojeg predjela stižu tvoje vizije? Ne, možda bi toènije bilo
pitanje sroèiti ovako: u kojem ti to predjelu obitavaš kada primaš svoje
vizije?“
Afrodita je pomislila na to kako je imala previše vražjih vizija smrti i
kako veæ doslovce gleda sranja koja se tu zbivaju s gledišta mrtvih. Brzo
je udahnula i u naletu shvaæanja priznala:
MIN@
31
„Dobivam vizije s Onoga Svijeta!“
Thanatos je kimnula glavom.
„Komuniciraš s Onim Svijetom i predjelom duhova daleko više od mene,
Proroèice. Ja samo pružam vodstvo mrtvima prilikom prijelaza, i putem
njih zapažam ono što je Ponad.“
Afrodita je brzo spustila pogled prema Zoey.
„Ona nije mrtva.“
„Ne, zasad još nije. Ali tijelo joj ovako lišeno duše neæe istrajati više od
sedam dana, što znaèi da je blizu smrti. Dovoljno blizu da je Onaj Svijet
snažno drži, snažnije èak nego netom preminule. Ponovno je dotakni,
Proroèice. Ovaj se put usredotoèi i temeljitije posluži darovima koji su ti
dani.“
„Ali kad ja…“
Ozlovoljila se kad joj je Thanatos upala u rijeè.
„Proroèice, postupi kako bi Nyx htjela da postupiš.“
„Kad ne znam što bi ona htjela!“
Thanatos je smekšala strogi izraz lica i opet se osmjehnula.
„Ma, dijete, samo je zamoli za pomoæ.“
Afrodita je trepnula.
„Samo tako?“
„Da, Proroèice,“ upravo tako.
Afrodita je polako opet položila dlan na hladno Zoeyno rame. Ovaj put je
sklopila oèi i triput polako, duboko udahnula, baš kao što je gledala da to
Zoey radi prije izricanja kruga. Zatim se šutke, ali usrdno pomolila Nyx:
Ne bih te ovo tražila da nije važno, ali ti to veæ znaš, jer znaš da ne volim
tražiti usluge. Ni od koga. K tome, nije baš da mi cijela ova špika s
moljakanjem naroèito dobro ide, ali i to veæ znaš. Afrodita je uzdahnula u
sebi. Nyx, treba mi tvoja pomoæ. Izgleda da Thanatos misli da imam
nekakvu sponu Onim Svijetom. Ako je to istina, možeš li mi, molim te, dati
da saznam što se dogaða sa Zoey? Zastala je u nijemoj molitvi,
uzdahnula, i otvorila dušu Nyx. Božice, molim te, i to ne zato što mi je
Zoey kao sestra koju zbog sebiènosti svoje stare nikad nisam imala. Treba
mi tvoja pomoæ s ovim jer toliko drugih ovisi o Zoey, a to je, nažalost,
važnije od mene.
Afrodita je osjetila kako joj se ispod dlana poèinje stvarati toplina, a onda
je imala dojam da izlazi iz vlastitog tijela i ulazi u Zoeyno. U svojoj je
prijateljici provela samo trenutak ne više od jednog otkucaja srca ali ono
što je osjetila i vidjela i pojmila šokiralo ju je tako snažno da je trenutak
potom shvatila da se opet nalazi u svojem tijelu. Privukla je prsima ruku
koju je dotad držala položenu na Zoey i prestrašeno uzdahnula. Zatim je
MIN@
32
prostenjala i presavinula se u struku od vrtoglavice, suho povraæajuæi dok
su joj suze i slina frcali s lica.
„Što je, Proroèice? Što si vidjela?“ smireno ju je upitala Thanatos dok je
Afroditi brisala obraze i pridržavala je snažnom rukom oko struka.
„Više je nema!“ Afrodita je pregrizla jecaj i poèela se polako pribirati.
„Osjetila sam što joj se dogodilo. Samo na sekundu. Zoey je bacila punu
snagu duha na Kalonu. Dala je sve od sebe da ga sprijeèi, a nije uspjela.
Heath je poginuo njoj naoèigled. To joj je rastrgalo duh na komadiæe.“
Neobièno ošamuæena, Afrodita je beznadno kroz suze pogledala u
Thanatos. „Vi stvarno znate gdje je ona, je li tako?“
„Smatram da znam. Ipak, ti to moraš potvrditi.“
„Komadiæi njenog duha su s mrtvima na Onome Svijetu,“ rekla je
Afrodita, žmirkajuæi da rastjera peckanje iz podlivenih oèiju. „Zoey više
uopæe nije tu. Jednostavno nije mogla podnijeti ono što se tamo vani
dogodilo i još uvijek to ne može podnijeti.“
„Ništa više nisi vidjela? Ništa što bi moglo pomoæi Zoey?“
Afrodita je progutala žuè koja joj se nadigla u želucu i podigla drhtavu
ruku.
„Ne, ali pokušat æu opet i…„
Darius joj je dotaknuo rame, pa je odustala od ponovnog dodirivanja
Zoey.
„Ne. Još uvijek si preslaba od slamanja svojeg Utiskivanja sa Stevie Rae.“
„To nije bitno. Zoey umire!“
„Bitno je. Želiš li da se tvojoj duši dogodi isto što se dogodilo Zoevnoj?“
tiho je rekla Thanatos.
Afrodita je osjetila ubod novog straha.
„Ne,“ prošaptala je i položila svoju ruku preko Dariusove.
„I upravo zato èesto biva izuzetno velika šteta što naša Božica u svojoj
ljubavi najveæim darovima obasipa mlade. Rijetko kad su dovoljno zreli
da bi ih znali mudro uporabiti,“ rekla je Neferet.
Afrodita je primijetila daje od zvuka Neferetina smirenog, prepotentnog
glasa trzaj prošao Starkovim tijelom, i on je napokon podigao pogled sa
Zoey.
„Ovoj spodobi ne bi smio biti dopušten pristup ovamo! Ona je sve ovo
skrivila! Ona je ubila Heatha i smrskala Zoey!“ Stark je zvuèao kao da
mora mljeti rijeèi zajedno sa šljunkom kako bi ih izgovorio.
Neferet ga je ošinula hladnim pogledom.
„Jasno mi je da si ožalošæen, ali ne smije ti se dopustiti da se na takav
naèin obraæaš jednoj Nadsveæenici, Ratnièe.“
MIN@
33
Stark je naglo ustao. Munjevito brz kao i uvijek, Darius ga je zadržao.
Afrodita ga je èula kako mu užurbano šapæe:
„Dobro razmisli što radiš. Stark!“
„Ratnièe,“ obratila se Duantia Starku, „bio si nazoèan kad je ljudski
djeèak poginuo, a Zoeyna se duša smrskala. Dao si nam svjedoèanstvo da
je to djelo izveo krilati besmrtnik. Nisi pritom spomenuo Neferet.“
„Pitajte bilo kojeg Zoeyna prijatelja. Nazovite Lenobiju i Dragona
Lankforda u Kuæu Noæi u Tulsi. Svi oni potvrdit æe vam da Neferet ne
mora biti fizièki nazoèna kako bi izazvala neèiju smrt,“ rekao je Stark.
Zbacio je ruku kojom ga je Darius pridržavao i ljutito otro lice dlanom,
kao da je tek sada primijetio da je plakao.
„Oona može prouzroèiti zaista grozomorne stvari èak i kad nije prisutna,“
oglasio se nevoljko Damien s druge strane odaje. Blizanke i Jack
uplakano su, ali žustro kimanjem glava pokazali da se slažu s njim.
„Nema dokaza da je Neferet imala udjela u ovome èinu,“ rekla je Duantia
blago svima njima.
„Zar ne možete nikako odrediti što se dogodilo s Heathom? Zar ne možete
razgovarati s njegovim duhom ili uèiniti šta ja znam šta da to otkrijete?“
upitala je Afrodita Thanatos, koja se vratila na svoje prijestolje kada je
Neferet poèela govoriti.
„Duh ljudskog mladiæa nije se zadržao u ovome predjelu, a prije svojeg
odlaska svakako nije potražio mene,“ rekla je Thanatos.
„Gdje je Kalona!“ Ne hajuæi za ostale, Stark je viknuo na Neferet. „Gdje
kriješ ljubavnika koji je kriv za ovo?“
„Ako misliš na mojeg besmrtnog priležnika Ereba, upravo zbog njega
izlazim pred Vijeæe.“ Neferet se leðima okrenula Starku i obratila
iskljuèivo èlanicama Vijeæa. „I ja sam osjetila kad se Zoeyna duša
smrskala. Hodala sam labirintom i u sebi se pripremala na odlazak s otoka
San Clemente i to izbivanje moglo bi vrlo dugo potrajati.“
Neferet je morala zastati, jer je Stark nato sarkastièno frknuo i rekao:
„Ti i Kalona planirate osvojiti svijet s Caprija. Tako da ti vjerujem kad
kažeš da se neæete ovamo vratiti u bliskoj buduænosti, osim ako ne
odluèite bombardirati ovaj otok.“
Darius mu je opet dotaknuo rame, bezglasno ga upozoravajuæi da se pazi,
ali Stark ju je otresao.
„Ne porièem da Ereb i ja želimo vratiti davnašnje dane, kada su vampyri
vladali s Caprija, a svijet nas je štovao i cijenio, kako i dolikuje,“ zapoèela
je Neferet, obrativši se njemu. „Ali nemam namjeru uništiti ni ovaj otok
ni ovo Vijeæe. Dapaèe, željela bih dobiti njegovu potporu.“
MIN@
34
„Njegovu moæ, hoæeš reæi, a sad kad ti Zoey više ne stoji na putu,
izglednije je da je i dobiješ,“ rekao je Stark.
„Zaista? Zar nisam dobro shvatila što se to dogodilo izmeðu tvoje Zoey i
mojeg Ereba ranije danas upravo u ovoj Vijeænici? Ona je priznala da je
on besmrtnik koji traži božicu kojoj æe služiti.“
„Nikad ga nije nazvala Erebom!“ viknuo je Stark.
„A moj besmrtni Ereb ljubazno je rekao da možda griješi, umjesto da
otvoreno kaže da laže,“ rekla je Neferet.
„Onda, što si ti to uèinila, Neferet? Prisilila ga da ubije Heatha i smrska
Zoeynu dušu zato što si bila ljubomorna na sponu izmeðu njih dvoje?“
rekao je Stark, premda je Afroditi bilo oèito da je njemu teško priznati
kako je bliskost Zoey i Kalone dosegnula te razmjere.
„Naravno da nisam! Posluži se glavom, umjesto svojim bijednim,
slomljenim srcem, Ratnièe! Bi li Zoey mogla tebe prisiliti da ubiješ nekog
nevinog za nju? Naravno da ne bi. Ti si njezin Ratnik, ali još uvijek imaš
slobodnu volju, i još uvijek si obvezan Nyx, tako da u konaènici moraš
slijediti volju Božice.“ Ne dopustivši Starku da doðe do rijeèi, opet se
obratila Vijeæu. „Kao što sam krenula objasniti, osjetila sam kako se
Zoeyna duša smrskala i pošla natrag u palaèu kad sam naišla na Ereba.
Bio je teško ranjen i jedva pri svijesti. Stigao je samo izgovoriti ove rijeèi:
'Štitio sam svoju Božicu', a onda ga više nije bilo.“
„Kalona je mrtav?“ Afrodita se nije mogla sprijeèiti da izlane to pitanje.
Umjesto da joj odgovori, Neferet se okrenula i podigla pogled prema
ulazu u Vijeænicu. Tamo su stajala èetvorica Ratnika Vijeæa. Izmeðu sebe
su držali nosila koja su se povijala pod težinom onoga na njima. Jedno
crno krilo palo je preko ruba nosila i sada se vuklo po podu.
„Donesite ga ovamo!“ zapovjedila im je Neferet.
Polako su sišli stubama, izašli pred podij i položili nosila na pod ispred
njega. Stark i Darius automatski su prišli i postavili se izmeðu tijela Zoey
i Kalone.
„Naravno da nije mrtav. On je Ereb, besmrtnik, zapoèela je Neferet
svojim poznatim, nadmenim tonom,“ ali onda joj je glas prepukao, i s
jecajem je rekla: „Nije on mrtav, ali kao što svi vidite, više ga nema.“
Gotovo kao da se ne može obuzdati, Afrodita je ustala i prišla Kaloni.
Darius se za tili èas našao pokraj nje.
„Ne. Ne dodiruj ga,“ upozorio ju je.
„Zvali mi njega Ereb ili ne, ovo je biæe bjelodano pradavni besmrtnik.
Snaga u njegovoj krvi neæe dopustiti Proroèici da uðe u njegovo tijelo èak
i ako se u njemu više ne nalazi njegov duh. On za nju ne predstavlja
jednaku opasnost kao Zoey, Ratnièe,“ kazala je Thanatos.
MIN@
35
„Mogu ja. Pusti me da pokušam vidjeti mogu li štogod otkriti,“ kazala je
Afrodita Dariusu.
„Tu sam, odmah uz tebe. Neæu te pustiti,“ rekao je, primio je za ruku i
otišao s njom do Kalone.
Afrodita je osjeæala napetost koja zraèi iz tijela njezina Ratnika, ali još
triput je polako, duboko udahnula, i usredotoèila se na Kalonu. Nakon
samo trenutka oklijevanja, Afrodita je ispružila ruku i položila je na
njegovo rame, baš kao što je postupila i sa Zoey. Njegova joj je koža bila
tako hladna na dodir da se morala prisiliti da ne odmakne ruku. Umjesto
toga, Afrodita je sklopila oèi.
Nyx? Još jedanput, molim te. Samo mi daj da saznam nešto... bilo što što
bi moglo pomoæi svima nama. Zatim je Afrodita dovršila svoju nijemu
molitvu pomišlju koja je uèvrstila njezinu sponu s Božicom i napokon nju
samu po sebi uèinila istinskom Proroèicom. Molim te, upotrijebi me kao
sredstvo za pomoæ u borbi protiv mraka i slijeðenje tvojeg puta.
Dlan joj se zagrijao, ali Afrodita nije morala uroniti u Kalonu da bi
shvatila kako on više nije tu. Mrak joj je to rekao i trznula se kad je
shvatila da je to mrak s velikim M. Da je taj Mrak stvorenje samo po sebi
golem i moæan i živuæi entitet. Bilo ga je posvuda. Obuhvaæao je
cjelokupno tijelo besmrtnika. Afrodita je stekla vrlo jasnu predodžbu
mreže crne poput tinte, kao da ju je ispleo neki nabrekli, nevidljivi pauk.
Ljepljivim crnim nitima opletala mu je èitavo tijelo držala ga milovala
ga èvrsto ga sputavala u svojevrsnoj izopaèenoj verziji èuvanja na
sigurnom, jer bilo je oèito da je besmrtnikovo tijelo zatoèeno jednako
oèito kao èinjenica da je unutar njegova tijela nalazi posvemašnja
praznina.
Afrodita je nijemo kriknula i brzo odmaknula dlan s njegove koži Poèela
ga je trljati o svoje bedro, kao da je ta crna mreža okaljala i nju. Srušila se
uz Dariusa kad su je koljena izdala.
„Ista stvar kao i unutar Zoey,“ rekla je kad ju je njezin Ratnik podiga u
naruèje, namjerno ne otkrivajuæi saznanje da je Kalonino tijelo talac.
„Ni njega više tu nema.“

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Peto poglavlje
ZOEY
„ZO, moraš se probuditi. molim te! probudi se i reci mi nešto.“
Momak je imao ugodan glas. Znala sam da je zgodan i prije nego što sam
otvorila oèi. A onda sam stvarno otvorila oèi i osmjehnula mu se u lice,
jer sam svakako bila u pravu. Bio je, kao što bi to rekla moja najbolja
frendica Kayla, seksaè preliven umakom za prste polizat. Okej, njam!
Makar mi se u glavi pomalo mutilo, osjetila sam se toplo i sretno.
Smiješak mi se razvukao od uha do uha.
„Budna sam. A tko si ti?“
„Zoey, prestani s tim igricama. Nije smiješno.“
Deèko me mrko pogledao odozgo, a ja sam iznenada shvatila da mu ležim
u krilu i da me on grli. Brzo sam se uspravila i odmaknula malo dalje od
njega. Mislim ono, da, bio je superzgodan i sve to, ali ležanje u krilu
nekog nepoznatog tipa bilo je prilièno izvan kategorija koje bih smatrala
ugodnima.
„Eh, nije da sam htjela da ispadne smiješno.“
Zgodno mu se lice skroz smirilo od šoka.
„Zo, ti to meni hoæeš reæ da stvarno ne znaš tko sam ja?“
„Okej, èuj. Znaš da ja ne znam tko si ti. Premda znam da zvuèiš kao da ti
znaš tko sam ja.“ Zastala sam. zbunjena od svih tih znaš-znam.
„Zoey, znaš li uopæe tko si ti?“
Trepnula sam. Baš blesavo pitanje.
„Jasna stvar da znam tko sam ja. Ja sam Zoey.“ Sva sreæa da je deèko bio
zgodan, jer oèito nije bio najbistrija kapljica na ovoj livadi.
„Znaš li gdje si ti?“ Rekao je to blagim tonom, gotovo kao da oklijeva.
Pogledala sam oko sebe. Sjedili smo na nekakvoj jako lijepoj mekoj travi
pokraj mola koji se protezao preko jezera, a ono je na prekrasnom
jutarnjem suncu izgledalo glatko poput stakla.
„Na suncu?“
Tu nešto nije štimalo.
Progutala sam knedlu i pogledala momka u nježne, smeðe oèi.
„Reci mi kako se zoveš.“
„Heath. Ja sam Heath. Znaš tko sam ja, Zo. Uvijek æeš znati tko sam ja.“
I stvarno, znala sam tko je on.
Bljeskovi njega poèeli su mi u treptajima prolaziti kroz sjeæanje kao
DVDi na ubrzanom pregledavanju: Heath dok mi u treæem razredu govori
da mu je moja okljaštrena frizura slatka Heath dok me spašava od ono,
divovskog pauka koji je pao na mene pred cijelim šestim razredom Heat,
MIN@
37
dok me ljubi prvi put nakon nogometne utakmice u osmom razredu Heat,
dok previše pije i strašno me ljuti Heath dok se Utiskuje sa mnom., i onda
se opet Utiskuje, i Heath dok ga napokon gledam kako….
„Božice moja mila! Sjeæanja su mi se sastavila i sjetila sam se. Sjetih sam
se.“
„Zo“ povukao me natrag u naruèje „sve je u redu. Sve æe biti u redu:“
„Kako da bude u redu?“ zajecala sam. „Ti si mrtav!“
„Zo, beba, to ti samo tako bude. Nisam se stvarno bojao, a da znaš da me i
nije prejako boljelo.“ Polako me ljuljao i tapšao po leðima dok mi si
obraæao svojim smirenim, poznatim glasom.
„Ali sjeæam se! Sjeæam se!“ Nisam se mogla sprijeèiti da ne briznem u
plaè pun neprivlaènih bala iz nosa. „Kalona te ubio. Meni naoèigled. Joj
Heath, pokušala sam ga sprijeèiti. Stvarno, stvarno jesam.“
„Sšš, beba, ššš. Znam da jesi. Nisi ti tu ništa mogla promijeniti. Pozvao
sam te da mi doðeš, i došla si. Dobro si sve uèinila, Zo. Dobro si sve
uèinila. Sada se moraš vratiti i suprotstaviti njemu i Neferet. Neferet je
ubila ono dvoje vampova iz tvoje škole, onu tvoju dramsku uèiteljicu
onog drugog tipa.“
„Lorena Blakea?“ Suze su mi presušile od šoka, pa sam obrisala lice
Heath je, kao i inaèe, iz džepa traperica izvukao sfrkanu maramicu. Na
trenutak sam blenula u nju, a onda iznenadila nas oboje kad sam prasnula
u smijeh. „Ponio si gadne iskorištene rupèiæe u zagrobni život? Stvarno?“
rekla sam mu kroz cerekanje.
Djelovao je uvrijeðeno.
„Zo. Stvarno nisu iskorišteni. Dobro, nisu bas jako.“
Odmahnula sam glavom prema njemu i oprezno uzela zgužvam maramicu
i poèela si brisati lice.
„Ispuši si i nos. Idu ti šmrklje. Uvijek ti idu šmrklje dok plaèes. Zato
uvijek imam maramice kod sebe.“
„Joj, daj šuti! Ne plaèem ja baš tako èesto,“ rekla sam, na trenutak
smetnuvši s uma da je on mrtav i sve to.
„Pa da, ali kada plaèeš, jako ti idu šmrklje, pa moram biti spreman na to.“
Blenula sam u njega kad me stvarnost opet pukla.
„Što æe onda biti Kad tebe ne bude bilo da mi daješ rupèiæe za puhanje
šmrklji?“ Jecaj mi se oteo iz grla. „I i kad te ne bude bilo da me
podsjeæaš na to kako je kod kuæe, kako je kad te se voli? Kako je kad si
èovjek?“ Opet sam poèela jmizdriti, iz petnih žila.
„O, Zo. Sve æeš ti to veæ samostalno skužiti. Imaš vremena napretek. Ti si
sada velika faca, vampovska Nadsveæenica. Sjeæaš se?“
MIN@
38
„Radije bih da nisam,“ kazala sam mu potpuno iskreno. „Radije bih da
sam Zoey i da mogu biti tu s tobom.“
„To je samo dio tebe. Hej, možda je to onaj dio tebe koji treba odrasti.“
Kazao mi je to blago, glasom koji je zvuèao odviše zrelo i odviše mudro
da bi pripadao mome Heathu.
„Ne.“ Kad sam izgovorila tu rijeè, opazila sam da mi je nekakav
skakutavi mrak, crn poput tinte, šmugnuo kroz krajièak vidnog polja.
Želudac mi se stisnuo, i uèinilo mi se da sam primijetila oštar obris
rogova.
„Zo, prošlost ne možeš promijeniti.“
„Ne,“ ponovila sam, i odmaknula pogled od Heatha, škiljeæi prema
prizoru koji je još samo trenutak prije bio prekrasna, vedra livada oko
savršena jezera. Ovaj put sam bez ikakve sumnje vidjela sjenke i prilike
tamo gdje dotad nije bilo nièega osim sunèeva svjetla i leptiriæa.
Mrak unutar sjenki bio mi je strašan, ali prilike koje su se takoðer nalazile
u njima privlaèile su me kao što krièave stvarèice privlaèe bebe. Oèi su se
krijesile unutar te sve zagasitije tmine, i uspjela sam dobro promotriti
jedan par njih. Osjetila sam oštar ubod prepoznavanja. Podsjetile su me na
nekoga...
„Poznat mi je netko tamo vani.“
Heath me primio pod bradu i prisilio da prijeðem pogledom sa sjenki na
njega.
„Zo, mislim da ti nije baš pametno da zjakaš unaokolo dok si tu. Moraš
samo donijeti odluku da se vratiš kuæi, a onda lupiti petama, ili izvesti
nekakvu svoju nadsveæenièku ekstraposebnu fintu s magijskim
teleportiranjem i vratiti se u stvarni svijet, gdje ti je mjesto.“
„Bez tebe?“
„Bez mene. Ja sam mrtav,“ rekao je blago, milujuæi me po obrazu prstima
koji su mi na dodir djelovali i odviše živo. „Ja trebam biti tu; da ti pravo
kažem, mislim da je ovo ovdje samo prvi korak prema mjestu gdje bih
zapravo trebao biti. Ali ti si još uvijek živa, Zo. Tebi ovdje nije mjesto.“
Izvukla sam lice iz njegove ruke i s trzajem se odmaknula i ustala, tresuæi
glavom tako jako da mi je kosa poèela fijukati unaokolo kao luðakinji.
„Ne! Ne vraæam se bez tebe!“
Pogled mi je privukla još jedna sjenka iz naše okoline, koja je sada bila
tamna, uskovitlana izmaglica, i bila sam sigurna da sam opazila oštar
odsjaj šiljatih rogova. Zatim je izmaglica ponovno prokljuèala, i jedna je
sjenka poprimila izgled slièniji ljudskome, škiljeæi prema meni iz tmine.
Znam ja tebe, prišapnula sam oèima koje su bile strahovito sliène mojima,
samo što su izgledale starije i tužnije daleko tužnije.
MIN@
39
Zatim se na njenu mjestu oblikovala druga prilika. I te su oèi pogledale
ravno u moje, samo što one nisu bile tužne. Bile su podrugljive i plave, ali
nisu mi zbog toga bile manje poznate.
„Ti...“ prošaptala sam, nastojeæi se osloboditi stiska kojim me Heath sada
èvrsto privijao uz svoje tijelo.
„Ne gledaj. Samo se priberi i idi kuæi, Zo.“
Ali nisam mogla prestati gledati. Nešto unutar mene me prisiljavalo.
Vidjela sam još jedno lice s meni poznatim oèima a ovaj put su mi bile
dovoljno dobro poznate da mi to saznanje podari snagu, pa sam se otela
Heathu i okrenula ga tako da i sam vidi kamo mu pokazujem prstom u
tmini.
„Jebem ti gajde, Heath! Gledaj ono tamo. Pa to sam ja!“
I zaista je tako bilo. Ta ja skamenila se dok smo zgranuto zurile jedna u
drugu. Bilo joj je vjerojatno negdje oko devet godina, i treptala je prema
meni sva nijema od straha.
„Zoey. Gledaj me.“ Heath me trzajem okrenuo prema sebi i primio za
ramena tako èvrsto da sam znala da æe mi se poslije pojaviti modrice.
„Moraš otiæi odavde.“
„Ali to sam ja kao mala.“
„Mislim da su sve one zapravo ti, dijelovi tebe. Nešto se dogodilo s
tvojom dušom, Zoey, i moraš se pokupiti odavde da ti se ona može opet
srediti.“
Odjednom me obuzela vrtoglavica i klonula sam u njegovu naruèju. Ne
znam kako, ali znala sam to. Rijeèi koje mi je kazao bile su istinite i
nepromjenjive poput njegove smrti.
„Ne mogu odavde. Heath. Osim ako se svi ti dijelovi mene opet ne
pretvore u mene. A ne znam kako bih mogla postiæi da se to ostvari kad
jednostavno ne znam!“
Heath je prislonio èelo na moje.
„Pa, Zo, možda bi ih mogla upozoriti nim strogim majèinskim tonom
kojim si opominjala mene kad sam previše pio i reæi im da, šta ja znam,
da prestanu sva ova prekakavanja i vrate se u tvoju nutrinu gdje i
spadaju.“
To što je rekao zvuèalo je tako tipièno za mene da sam se zamalo
osmjehnula. Zamalo.
„Ali ako se ponovno cijela prikupim, morat æu otiæi odavde. Osjeæam
Heath,“ prišapnula sam mu.
„Ako se ponovno cijela ne prikupiš, nikad više neæeš otiæi odavde, zato
što æeš umrijeti, Zo. Ja to osjeæam.“
MIN@
40
Pogledala sam u njegove tople, poznate oèi. Zar bi to bilo tako strašno?
Mislim ono, ovo ovdje mi djeluje daleko bolje od muka koje me èekaju
kad se vratim u stvarni svijet.
„Ne, Zoey.“ Heath je zvuèao ljutito. „Ovo ovdje nije okej. Za tebe nije.“
„Pa, možda je to samo zato što nisam mrtva. Zasad.“ Progutala sam
knedlu i priznala, ali iskljuèivo samoj sebi, da je stvarno zvuèalo pomalo
strašno kad sam to izgovorila naglas.
„Mislim da nije stvar samo u tome.“
Heath nije više gledao u mene. Zabuljio se nekamo preko mog ramena,
oèi su mu se potpuno iskolaèile. Okrenula sam se. Uskovitlane prilike
koje su me nelagodno podsjeæale na bizarne, nedovršene verzije mene
same, lebdeæi su se pomaljale i išèezavale u crnoj izmaglici, vrvjele i
cvokotale uglavnom se ponašale kao da su nekako krajnje neobièno
usplahirene. Zatim je nastupio bljesak svjetlosti koji se pretvorio u golem
par opasnih, šiljatih rogova, i uz grozan šum lepetanja nešto je sletjelo na
taj kraj livade, našto su ti duhovi, te utvare, ti nepotpuni dijelovi mene
poèeli vrištati i vrištati i vrištati, pritom bježeæi i gubeæi se pred tim
neèim.
„Što æe sada biti?“ upitala sam Heatha, nastojeæi neuspješno prikriti
stravu u svome glasu kad smo poèeli uzmicati prema suprotnoj strani
livade.
Heath me primio za ruku i èvrsto stisnuo.
„Ne znam, ali bit æu tu uz tebe dokle god sve to bude trajalo. A sada bih te
molio,“ šapnuo mi je glasom prepunim napetosti, „da se ne osvræeš, nego
da samo podeš sa mnom, i to trkom!“
Bila je to jedna od rijetkih prilika u mom životu kad nisam krenula
raspravljati s njim. Nisam posumnjala u to što je rekao. Poslušala sam ga
doslovce.
Primila sam se za Heatha i potrèala.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Šesto pogljivlje
STEVIE RAE
„Stevie Rae, ovo ti nije pametno,“ rekao je Dallas dok se žurio održati
korak s njom.
„Neæu dugo, obeæavam,“ rekla je i zastala kad je izbila na malo
parkiralište i pogledom potražila Zoeyn mali plavi auto. „Ha! Eno ga, a
kljuèeve uvijek ostavlja u njemu, jer se vrata ionako ne daju zakljuèati.“
Stevie Rae je pritrèala Bubi, otvorila škriputava vrata i pobjednièki
ciknula, vidjevši da kljuèevi vise iz brave za paljenje.
„Ozbiljno, baš bih volio da odeš sa mnom u Vijeænicu i kažeš vampovima
što namjeravaš uèiniti, pa makar to meni ne želiš reæi. Poslušaj njihovo
mišljenje o tome što se zbiva u toj tvojoj glavi, mala.“
Stevie Rae se okrenula prema Dallasu.
„Pa, u tome ti i je problem. Nisam sasvim sigurna što to sada radim. A,
Dallas, ne bih rekla hrpetini vampova stvari koje prije toga ne bih rekla
tebi. Moraš to znati.“
Dallas je dlanom otro lice.
„Nekada sam to znao, ali jako brzo se dogodilo jako puno toga, a ti si sva
èudna.“
Položila je ruku na njegovo rame.
„Ma kad samo imam filing da možda postoji nešto što mogu napraviti da
pomognem Zoey, ali neæu skužiti šta je to ako budem samo sjedila tamo
gore u onoj sobi s hrpom uštogljenih vampova. Moram biti tu, vani.“
Stevie Rae je raširila ruke, obuhvaæajuæi pokretom zemlju oko njih.
„Moram se poslužiti svojim elementom da razmislim. Izgleda da postoji
nešto što mi je promaklo, ali to o èemu se tu radi stalno mi je tik izvan
dohvata ruke. Iskoristit æu zemlju da mi pomogne da ispružim ruku još za
toliko.“
„Pa zar to ne možeš izvesti odavde? Svud oko škole imaš dobre zemlje
koliko god hoæeš.“
Stevie Rae se prisilila da mu se osmjehne. Bilo joj je grozno lagati
Dallasu, ali s druge strane nije da mu zaista laže. Stvarno je krenula
vidjeti može li smisliti neki naèin da pomogne Z, a to ne bi mogla izvesti
u Kuæi Noæi.
„Ovdje ima previše toga što bi me ometalo.“
„Okej, slušaj, znam da te ne mogu sprijeèiti da odeš, ali htio bih da mi
nešto obeæaš, jer æu inaèe ispasti teški papak kad te stvarno pokušam
fizièki zaustaviti.“
MIN@
42
Stevie Rae je razrogaèila oèi, a ovaj put se nije morala tjerati na osmijeh.
„Ti bi to mene htio rasturit, Dallas?“
„Pa, i ti i ja dobro znamo da bi to ostalo samo na htijenju, bez ikakva
uspjeha, zbog èega ti i kažem da bih pritom ispao teški papak.“
Još uvijek ga gledajuæi s cerekom na licu, rekla je:
„Što bi htio da ti obeæam?“
„Da se ne ideš sada vraæati u depo. Zamalo su te ubili, i dobro, izgledaš
mi skroz oporavljeno i sve to, ali zamalo su te ubili. Juèer. Tako da hoæu
da mi obeæaš da se ne ideš noæas vraæati onamo i izlaziti pred njih.“
„Obeæavam ti to,“ rekla mu je najiskrenije. „Ne vraæam se tamo dolje.
Rekla sam ti hoæu smislit kako da pomognem Z, a borba protiv onih
klinaca definitivno joj neæe pomoæi.“
„Kuneš se?“
„Kunem se.“ Odahnuo je.
„Onda dobro. I što da ja kažem tim vampovima kad pitaju kamo si
otišla?“
„Reci im to što sam ti rekla da moram otiæi negdje gdje je zemlja svud
oko mene i gdje sam na miru. Da pokušavam nešto skužiti, a to mi ovdje
nije izvedivo.“
„Pa dobro. Reæi æu im. Jako æe se razljutiti.“
„A èuj, brzo se vraæam,“ rekla je dok je sjedala u Zoeyn auto. „I bez
brige. Èuvat æu se.“ Tek što se upalio motor, kad joj je Dallas pokucao na
prozor. Suspregnuvši iziritiran uzdah, odškrinula ga je.
„Skoro sam ti zaboravio reæi èuo sam što prièaju neki uèenici dok sam te
èekao. Na internetu ti je glavna vijest to da Z nije jedina smrskana duša u
Veneciji.“
„Ti vrapca, šta ti to sad znaèi, Dallas?“
„Javljaju da je Neferet istovarila Kalonu pred Visoko vijeæe doslovce.
Tijelo mu je tamo, ali duša više nije.“
„Hvala, Dallas, moram krenuti!“ Ne èekajuæi da joj on odgovori, Stevie
Rae je stavila Bubu u prvu brzinu i odvezla se s parkirališta i iz kruga
škole. Brzo je skrenula desno u Utica Street i zaputila se prema gradskom
središtu, a zatim na sjeveroistok, prema brežuljcima na rubnim dijelovima
Tulse gdje stoji muzej Gilcrease.
Ni Kalonine duše više nema.
Stevie Rae nije ni trenutka povjerovala u to da je besmrtnika spopalo tako
silovito tugovanje da mu se duša zbog toga rastrgala.
„Ne bih baš rekla,“ promrsila je sebi u bradu dok je vozila mraènim,
pustim ulicama Tulse. „On to ide po nju.“ Èim je izgovorila te rijeèi
naglas, Stevie Rae je znala da ima pravo.
MIN@
43
Onda, što bi ona tu mogla uèiniti?
Nije imala blagog pojma. Nije baš ništa znala o besmrtnicima i
smrskanim dušama i svijetu duhova. Jasno, i sama je umrla, ali nakon
toga je neumrla. I nije se sjeæala da joj je duša pritom ikamo otišla. U
zamci... bilo mi je crno i hladno i bez ikakva zvuka, a samo sam htjela
vrištati i vrištati i... Stevie Rae je zadrhtala i silom prekinula te misli. Nije
se naroèito dobro sjeæala tog užasnog, mrtvog vremena a nije ni htjela.
Ali, ipak, poznavala je nekoga tko se jako dobro razumije u besmrtnike,
pogotovo u Kalonu, i u svijet duhova. A Zoeyna baka je rekla da Rephaim
nije bio ništa više od duha sve dok Neferet nije pustila njegova gadljivog
tatu na slobodu.
„Rephaim kobog nešto zna. A to što on zna saznat æu i ja,“ odluèno je
izgovorila i èvršæe stisnula upravljaè.
Bude li prisiljena, Stevie Rae æe se poslužiti snagom njihova Utiskivanja,
snagom svojeg elementa i svakim atomom snage unutar svoga tijela da iz
njega izvuèe informacije. Zanemarujuæi muèninu, zgražanje i krivnju koje
je osjetila pri pomisli da bi se borila protiv Rephaima, dodala je gas Bubi i
skrenula na Gilcrease Road.
Stevie Rae
Nije se morala pitati gdje æe ga naæi. Stevie Rae je naprosto znala. Ulazna
vrata staroga zdanja veæ su bila silom otvorena, pa se uvukla u tamnu,
hladnu zgradu i krenula se uspinjati i uspinjati njegovim nevidljivim
tragom. Nije morala vidjeti odškrinuta vrata balkona da bi znala kako je
on vani. Znala je da je on tamo. Uvijek æu znati gdje se on nalazi,
smrknuto je pomislila.
Nije se smjesta okrenuo prema njoj, a zbog toga joj je bilo drago. Stevie
Rae je trebalo malo vremena da se pokuša ponovno naviknuti na njegov
izgled.
„Dakle, došla si,“ rekao je, i dalje okrenut leðima.
Taj glas, taj ljudski glas. Opet ju je zgranuo, kao i one prve noæi kad ga je
èula.
„Pozvao si me,“ rekla je, nastojeæi zvuèati smireno nastojeæi suspregnuti
ljutnju koju je osjetila zbog onoga što je izazvao njegov užasni tata.
Okrenuo se prema njoj, i pogledi su im se susreli.
Izgleda iscrpljeno, najprije je pomislila. Ruka mu opet krvari.
Još uvijek je boli, najprije je pomislio. I prepuna je ljutnje.
Šutke su gledali jedno u drugo, i nijedno od njih nije željelo naglas
izgovoriti što misli.
„Što se dogodilo?“ napokon ju je upitao.
„Odakle znaš da se nešto dogodilo?“ otpovrnula mu je.
MIN@
44
Oklijevao je prije nego sto je opet progovorio, oèigledno pažljivo birajuæi
rijeèi.
„Znam to iz tebe.“
„To što kažeš uopæe nema smisla, Rephaim.“ Zvuk njegova imena
izgovorena njezinim glasom kao da se zadržao u zraku oko njih, i noæ je
odjednom dobila nijansu sjeæanja na svjetlucavu crvenu maglicu koju je
sin jednog besmrtnika poslao da pomiluje kožu Stevie Rae i prizove je
njemu.
„Zato što to meni nema smisla,“ rekao je dubokim i mekim glasom,
punim oklijevanja. „Ništa ne znam o naèinu na koji djeluje Utiskivanje;
morat æeš me pouèiti.“
Stevie Rae je osjetila kako joj se obrazi žare. On govori istinu, shvatila je.
Naše mu Utiskivanje omoguæava da zna neke stvari o meni! A kako bi on
to mogao shvatiti? Pa ja to jedva shvaæam.
Nakašljala se.
„Onda, ti to želiš reæi da znaš da se nešto dogodilo zato što iz mene
dobivaš pojam o tome?“
„Osjeæaj, ne pojam,“ ispravio ju je. „Osjetio sam tvoju bol. Ne kao prije,
odmah nakon što si ti pila iz mene. Tada je tvoje tijelo trpjelo boli. Tvoja
noæašnja bol emocionalne je, a ne tjelesne prirode.“
Nije mogla ne blenuti u njega s jasnim izrazom šokiranosti na licu.
„Da, bila je. Još uvijek je.“
„Ispripovijedaj mi što se dogodilo.“
Umjesto da mu odgovori, upitala ga je:
„Zašto si me pozvao ovamo?“
„Osjeæala si bol. I ja sam je osjetio.“ Zastao je, vidno potresen onime što
je rekao, a onda je nastavio: „Htio sam prekinuti taj osjeæaj. Zato sam ti
poslao snagu i pozvao te sebi.“
„Kako si to izveo? Kakva ti je to bila ona crvena maglièasta tvar?“
„Odgovori na moje pitanje, pa æu ja odgovoriti na tvoje.“
„Ajde dobro. Dogodilo se to da je tvoj tata ubio Heatha, ljudskog deèka
koji je bio Zoeyn priležnik. Zoey je vidjela kad je on to napravio i nije ga
mogla sprijeèiti, a to joj je smrskalo dušu.“
Rephaim je nastavio zuriti u nju sve dok Stevie Rae nije dobila osjeæaj da
joj on gleda kroz tijelo ravno u njezinu dušu. Samo, nije mogla odmaknuti
oèi, a što dulje su gledali jednog od drugog, to joj je teže bilo držati se one
prvotne ljutnje. Njegove su oèi naprosto bile odviše ljudske. Samo im
boja nije bila kako treba, a za Stevie Rae to zagasito crvenilo u njima nije
bilo tako tuðinsko kakvo je možda trebalo biti. Istini za volju, bilo joj je
strahovito poznato; svojedobno je davalo boju i njezinim oèima.
MIN@
45
„Nemaš komentara na to?“ izlanula je, silom odmaknuvši pogled od
njegova i zabuljivši se u praznu noæ.
„Nije to sve. Što mi to još nisi rekla?“
Ponovno prizvavši ljutnju, Stevie Rae gaje opet pogledala u oèi.
„Javili su da je i tvome tati smrskana duša.“
Rephaim je zatreptao, a u oèima boje krvi jasno mu se vidio šok.
„Ne vjerujem u to,“ rekao je.
„Ne vjerujem ni ja, ali Neferet je pred Visoko vijeæe iskrcala njegovo
tijelo bez duha u sebi, a izgleda da oni puše tu prièu. Znaš šta ja mislim?“
Nije prièekala da joj on odgovori, nego je samo nastavila, govoreæi sve
glasnije od ojaðenosti i ljutnje i straha. „Mislim da je Kalona otišao za
Zoey na Onaj Svijet zato što je totalno opsjednut njome.“ Stevie Rae je
protrljala obraze, brišuæi suze za koje je bila uvjerena da joj više ne teku.
„To nije moguæe.“ Rephaim je zvuèao gotovo jednako pogoðeno kao što
se ona osjeæala. „Moj se otac ne može vratiti na Onaj Svijet. Taj predio
mu je u cijelosti zabranjen.“
„Pa, oèito je smislio neki naèin da zaobiðe tu zabranu.“
„Naèin da zaobiðe vjeènu zabranu same Božice Noæi? Kako bi se to
moglo ostvariti?“
„Nyx ga je nogirala s Onog Svijeta?“ rekla je Stevie Rae.
„To je bio odabir mojeg oca. On je nekoæ bio Ratnik Nyx. Njihova
Zavjetna Spona pukla je kad je on pao.“
„Tako ti svega, Kalona je nekad bio na strani Nyx?“ Posve nesvjesno,
Stevie Rae se malo približila Rephaimu.
„Da. On ju je èuvao od Mraka.“ Rephaim je gledao van, u noæ.
„Što se dogodilo? Zašto je on pao?“
„Otac nikad nije govorio o tome. Znam da ga je razlog, ma koji bio,
ispunio bijesom što je plamtio vjekovima.“
„I tako si ti nastao. Iz tog bijesa.“
Pogledom je ponovno pronašao njezin.
„Da.“
„Jesi li i ti pun toga? Tog bijesa i tog mraka?“ upitala ga je prije nego što
se stigla suzdržati.
„Zar ti ne bi to osjeæala? Kao što i ja osjeæam tvoju bol? Ne djeluje li tako
Utiskivanje izmeðu nas dvoje?“
„Pa, to ti je komplicirano. Vidiš, ti si, recimo to tako, stjecajem okolnosti
dobio ulogu mog priležnika, jer sam ja tu vampyrica i sve. A jednom je
priležniku lakše osjetiti neke stvari o svojoj vampyrici nego obrnuto. Ja iz
tebe dobivam samo tvoju…„
MIN@
46
„Moæ,“ upao joj je u rijeè. Nije imala dojam da zvuèi sluðeno, samo
umorno i gotovo potpuno lišeno nade. „Ti dobivaš moju besmrtnu snagu.“
„Ti vrapca! Pa zato sam tako prokleto brzo ozdravila.“
„Da, a zato ja ne mogu.“
Stevie Rae je iznenaðeno trepnula.
„Ma, pobogu. Sigurno ti je grozno izgledaš dosta loše.“
Ispustio je zvuk negdje na pola puta izmeðu smijeha i podsmješljivog
frktaja.
„A ti izgledaš opet zdravo i cijelo.“
„Zdrava sam, ali neæu stvarno bit cijela sve dok ne skužim naèin da
pomognem Zoey. Ona mi je najbolja frendica, Rephaim. Ona ne smije
umrijeti.“
„On je moj otac. Ni on ne smije umrijeti.“
Gledali su jedno u drugog, oboje nastojeæi shvatiti to što je nastalo izmeðu
njih i što ih privlaèi èak i dok se oko njih kovitlaju povrijeðenost i bol i
bijes, odreðujuæi i razdvajajuæi njihove svjetove,
„Šta kažeš na ovo: daj da mi tebi naðemo nešto za jest. Opet æu ti srediti
krilo, što ni tebi ni meni neæe biti naroèito veselo, a onda idemo probat
smisliti šta se to dogaða sa Zoey i tvojim tatom. Samo, bolje da ti jedna
stvar odmah bude jasna. Ja ne osjeæam tvoje emocije ko što ti osjeæaš
moje, ali mogu skužiti ako mi lažeš. Takoðer sam prilièno sigurna da te
mogu pronaæi gdje god da se nalaziš. Zato, ako mi misliš lagati i smjestiti
Zoey nekakvu fintu, dajem ti rijeè da æu te napast cjelokupnom snagom i
svog elementa i tvoje krvi.“
„Neæu ti lagati,“ rekao je.
„Onda dobro. Idemo sada u muzej pronaæi kuhinju.“
Stevie Rae je izašla s balkona na krovu, a nazovigavran je otišao za njom
kao da ga za Nadsveæenicu vezuje neki nevidljivi, ali neraskidivi lanac.
„Ta bi ti moæ mogla donijeti sve na ovome svijetu za èim žudiš,“ rekao je
Rephaim izmeðu zalogaja golemog sendvièa koji mu je složila od
nepokvarenih namirnica iz profesionalnog hladnjaka u muzejskom
restoranu.
„Ma ne, nije baš tako. Hoæu reæi, jasna stvar da mogu natjerat jednog
iscrpljenog, premorenog i pomalo blentavog noænog zaštitara da nas pusti
u muzej i da onda zaboravi da smo ikada postojali; ali ne mogu, ono,
vladati svijetom ni izvest išta tako suludo.“
„Izvrsno je raspolagati ovakvom moæi.“
„Ne, to je samo odgovornost koju nisam tražila i koju stvarno i ne želim.
Kužiš, ne želim moæ da mogu tjerat ljude da rade sve što mi padne na
pamet. To naprosto nije u redu bar ne ako sam na strani Nyx.“
MIN@
47
„Zato što tvoja Božica ne vjeruje u davanje svojim podanicima onoga za
èim žude?“
Stevie Rae ga je neko vrijeme samo gledala, obavijajuæi i obavijajuæi
uvojak kose oko prsta prije nego što mu je odgovorila, misleæi da se on to
možda sprda s njom, ali crvene oèi koje su gledale u njezine zraèile su
potpunom ozbiljnošæu. Duboko je udahnula i objasnila mu:
„Ne zato, nego zbog toga što Nyx vjeruje u davanje slobode izbora
svakome, a kad ja krenem petljat po mozgu nekog èovjeka i stavljat mu u
njega stvari nad kojima on nema nikakvu kontrolu, oduzimam mu slobodu
izbora. To naprosto nije u redu.“
„Zar zaista vjeruješ da bi svi na svijetu trebali imati slobodu izbora?“
„Vjerujem. Zato i mogu danas ovdje razgovarat s tobom. Zoey mi je
vratila tu moguænost. A onda sam ja, ono na foru vraæanja unaprijed, isti
taj dar poklonila tebi.“
„Pustila si me da živim u nadi da æu izabrati vlastiti put, umjesto puta
svojeg oca.“
Stevie Rae se iznenadila što je on to tako slobodno iskazao, ali nije
krenula dovoditi u pitanje razlog koji je potaknuo njegovu iskrenost, veæ
ju je samo prihvatila.
„Pa da. Rekla sam ti to kad sam zatvorila tunel iza tebe i pustila te da
odeš, umjesto da te isporuèim svojim prijateljima. Ti sada upravljaš
svojim životom. Nisi ovisan ni o svom tati ni o bilo kom drugom.“ Zastala
je na trenutak, a onda naglo, u hipu izgovorila ostatak. „A ti si veæ krenuo
nekim drugim putem kada si me spasio tamo na krovu.“
„Opasno je nositi neplaæeni životni dug. Bilo je posve logièno da vratim
taj dug koji je postojao izmeðu nas.“
„A da, kužim ja to, ali što je onda s ovim noæas?“
„Noæas?“
„Poslao si mi svoju snagu i pozvao me sebi. Ako imaš takvu moæ, zašto
radije nisi samo prekinuo naše Utiskivanje? Tako bi si takoðer prekinuo
bol.“
Prestao je jesti i èvrsto upro jarkocrvene oèi u njezine.
„Ne pretvaraj me u nešto što nisam. Stoljeæa sam proveo u tami. Živio
sam sa zlom kao najbližim drugom. Vezan sam uz oca. On je prepun
bijesa koji bi vrlo vjerojatno mogao spaliti ovaj svijet, a ako se on vrati,
suðeno mi je stati njemu uz bok. Vidi me takvog kakav jesam, Stevie Rae.
Ja sam stvorenje iz noæne more kojemu su bijes i silovanje podarili život.
Hodam meðu živima, ali zauvijek zaseban, zauvijek drugaèiji od njih.
Nisam besmrtan, nisam èovjek, a nisam ni zvijer.“
MIN@
48
Stevie Rae je pustila da joj se njegove rijeèi upiju u žile. Znala je da joj on
govori potpunu, golu istinu. Ali u njemu je postojalo nešto veæe od tog
stroja za bijes i zlo.
Pandora njegove prvotne namjene. Znala je to, jer tome je vlastitim oèima
posvjedoèila.
„Pa, Rephaim, recimo samo da se može uzet u obzir moguænost da si u
pravu.“
Primijetila je razumijevanje u njegovim oèima boje krvi.
„Što znaèi da postoji i moguænost da sam u krivu?“
Slegnula je ramenima.
„Samo velim.“
Ne rekavši ništa više, odmahnuo je glavom i ponovno prionuo na jelo.
Ona se osmjehnula i nastavila si spremati sendviè s puretinom.
„Onda,“ rekla je dok je mazala senf po bijelom kruhu. Koja je tvoja
teorija o tome zašto je odjednom nestala duša tvoga tate?“
Èvrsto ju je pogledao u oèi, a od jedne rijeèi koju je izgovorio krv joj se
ohladila u žilama.
„Neferet.“

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Sedmo poglavlje
STEVIE RAE
„Dallas mi je rekao da je Neferet iskrcala Kalonino tijelo bez duha pred
Visoko vijeæe.“
„Tko je Dallas?“ upitao ju je Rephaim.
„Ma jedan deèko koga znam. Znaèi, izgleda da im je Neferet predala
Kalonu, makar su navodno skupa i to.“
„Neferet zavede mojeg oca i izigrava njegovu partnericu, ali jedino do
èega joj je zaista stalo je ona sama. Dok je on pun bijesa, ona je puna
mržnje. Mržnja je opasniji saveznik.“
„Znaèi, ti si siguran da bi Neferet bila spremna izdati Kalonu da spasi
sebe?“ upitala ga je Stevie Rae.
„Siguran sam da bi Neferet bila spremna izdati bilo koga da spasi sebe.“
„Koju korist ona ima od predavanja Kalone, pogotovo ako on nema duše i
sve to?“
„Izruèivši ga Visokome vijeæu, ona uklanja sumnju sa sebe,“ rekao joj je.
„A da, to ima smisla. Znam da ona žarko želi doæi Zoey glave. I uopæe je
nije briga za Heatha. U stvari, Neferet bi bilo skroz po volji to što je Zoey,
kad je vidjela da se Kalona sprema ubiti Heatha, dobila potrebu da baci
snagu duha na njega, kao i to što joj se, kad time nije uspjela sprijeèiti
Kalonu, duša smrskala. Navodno je to samo na pola koraka udaljeno od
umiranja.“
Rephaim ju je iznenada oštro pogledao u oèi.
„Zoey je napala mojeg oca elementom duhom?“
„Aha, to su mi rekli Lenobia i Dragon.“
„Znaèi da ga je ozbiljno ranila.“ Rephaim je pogledao u stranu i nije rekao
ništa više.
„Hej, moraš mi reæi sve što znaš,“ usrdno mu je rekla Stevie Rae. Kada na
to ništa nije rekao, uzdahnula je i nastavila: „Okej, evo kako glasi moja
istina. Kad sam noæas došla ovamo, bila sam spremna prisiliti te da mi
isprièaš sve o svome tati i Onom Svijetu i svemu tome; ali sad kad sam tu
i kad ovako prièam s tobom, ne želim te tjerati silom“ Vrlo oprezno mu je
dotaknula ruku. Tijelo mu se trznulo kad je na koži osjetio njezine prste,
ali nije povukao ruku. „Šta se ne možemo udružit oko ovoga? Stvarno bi
htio da Zoey umre?“
Pogledom je opet pronašao njezine oèi.
„Nemam razloga htjeti da tvoja prijateljica umre. ali ti u isti mah želiš
nauditi mojem ocu.“
Stevie Rae je frustrirano uzdahnula.
MIN@
50
„Može onda ovako, može onda da ja napravim kompromis oko onoga što
bih ja htjela? Što ako ti kažem da bih samo htjela da Kalona ostavi sve nas
skupa na miru?“
„Ne znam bi li to ikada bilo moguæe,“ rekao je Rephaim.
„Ali moguæe je da ja to želim. U ovom trenutku su i Zoey i Kalona bez
duše. E sad, znam da je tvoj tata besmrtnik, ali sigurno nije baš dobro to
što mu je tijelo samo ljuštura.“
„Ne, to nije nimalo dobro.“
„Daj da se onda udružimo oko toga da ih oboje vratimo, a ono što se
nakon toga dogodi rješavat æemo kad se stvarno dogodi.“
„Mogu na to pristati,“ rekao je.
„Dobro!“ Stisnula mu je šaku, a onda odmaknula ruku. „Rekao si da je
Kalona ranjen. Što ti je to znaèilo?“
„Njegovo se tijelo ne može ubiti, ali ako mu se duh ošteti, time biva
tjelesno oslabljen. Na taj su naèin iskoristili Ayu da ga zarobi. Duh mu se
zamutio od emocija prema njoj. To ga je zbunilo i oslabilo, pa mu je tijelo
postalo ranjivo.“
„I tako ga je Neferet uspjela iskrcati pred Visoko vijeæe,“ rekla je Stevie
Rae. „Zoey mu je ozlijedila duh, pa mu je tijelo sada ranjivo.“
„To sigurno nije cijela prièa. Osim ako ga nešto ne drži u zatoèeništvu,
kao Aya u utrobi zemlje, Otac bi se gotovo smjesta poèeo oporavljati.
Dokle god je slobodan, on može izlijeèiti svoj duh.“
„Pa, Neferet ga je oèito uhvatila prije nego što se izlijeèio. Ona je tako
prokleto zla da ga je kobog ošamutila tako da nije znao kako se zove onim
strašnim mrakom koji stalno nosi sa sobom, a onda ga je…“
„Upravo tako!“ Uzbuðeno je ustao, a onda složio grimasu zbog bola u
svojem krilu. Trljajuæi se po ranjenoj nadlaktici, opet je sjeo, držeæi je tik
uz tijelo. „Nastavila je napadati njegov duh. Neferet je Tsi Sgili. Ona
stjeèe moæ upravo putem iskorištavanja mraènih sila u duhovnom
predjelu.“
„Ubila je Shekinu a da je nije morala ni dotaknuti,“ prisjetila se Stevie
Rae.
„Neferet je dotaknula Nadsveæenicu, samo ne rukama. Manipulirala je
nitima svih onih usmræivanja koja je dosad skrivila, žrtvovanja koja je
podnijela, kao i mraènih obeæanja koja namjerava ispuniti. Ta je moæ ono
što je ubilo Shekinu, i ta je moæ ono èime je naudila ionako oslabljenome
duhu mojeg oca.“
„Ali što to ona radi s njim?“
„Drži njegovo tijelo u zatoèeništvu i služi se njegovim duhom za
ispunjenje vlastitih nakana.“
MIN@
51
„Tako da Visokom vijeæu izgleda kao da je pozitivka. Ma mogu se kladit
da im u lice cijelo vrijeme govori sve u stilu: 'Joj, jadna Zoey i 'Nemam
pojma što je Kaloni bilo na pameti'.“
„Ta Tsi Sgili vrlo je moæna. Zašto bi ona tako hinila pred vašim
Vijeæem?“
„Neferet ne želi da one shvate koliko je ona moæna, jer želi zavladat
cijelim vražjim svijetom. Možda se nije spremna odjednom suprotstavit i
Visokom vampyrskom vijeæu i ljudskom svijetu. Zasad. Tako da ne može
pustiti da Vijeæe skuži da je njoj okej to što je Zoey maltene mrtva,
premda joj je drago zbog toga.“
„Otac ne bi htio da Zoey umre. On bi je samo htio posjedovati.“
Stevie Rae ga je strogo pogledala.
„Neki od nas misle da je gore od smrti kad te se posjeduje protiv tvoje
volje.“
Frknuo je.
„Misliš, kao kad se s nekim sluèajno Utisneš?“
Stevie Rae ga je mrko pogledala.
„Ne, uopæe ne mislim ni na šta takvo.“
Opet je frknuo i samo nastavio trljati nadlakticu.
Mršteæi se i dalje, nastavila je:
„Ali ti to zapravo hoæeš reæi da Kalona nije zapravo namjeravao smrskati
Zoeynu dušu onim što je uèinio Heathu?“
„Ne, zato što bi to najvjerojatnije izazvalo njezinu smrt.“
„Najvjerojatnije?“ Stevie Rae se èvrsto primila tih rijeèi. „Ti to hoæeš reæi
da nije sto posto sigurno da æe Z umrijeti? Jer vampovi upravo to tvrde.“
„Vampyri ne razmišljaju umom jednog besmrtnika. Nijedna smrt nikada
nije tako sigurna kao što smrtnici vjeruju. Zoey æe umrijeti ako joj se duh
ne vrati u tijelo, ali nije nemoguæe da njezin duh ponovno postane
cjelovit. Bilo bi to teško izvedivo, da, a trebao bi joj i netko da je vodi i
štiti na Onome Svijetu, ali…“ Naglo je ušutio, a Stevie Rae je primijetila
šok u njegovim oèima.
„Šta?“
„Neferet se služi mojim ocem kao jamstvom da se Zoeyn duh neæe vratiti.
Zatoèila je njegovo tijelo dok je bio ranjen i naložila njegovoj duši da
postupi prema njezinome nalogu na Onome Svijetu.“
„Ali rekao si da je Nyx istjerala Kalonu odande. Kako bi se onda mogao
vratiti?“
Rephaim je raširio oèi.
„Njegovo je tijelo bilo protjerano.“
MIN@
52
„A njegovo je tijelo još uvijek u ovom predjelu! Njegov se duh vratio,“
dovršila je Stevie Rae umjesto njega.
„Da! Neferet ga je primorala da se vrati. Dobro poznajem oca. On se
nikad ne bi kradomice vratio na Onaj Svijet Nyx. Previše je ponosit.
Vratio bi se samo kad bi to sama Božica zatražila od njega.“
„Kako možeš biti siguran u to? Možda je otišao za Zoey zbog toga što je
napokon skužio da ona nikad neæe biti s njim, pa je kao neki jezivi,
manijakalno opsjednuti tip odluèio da bi mu bilo draže da ona umre nego
da bude s nekim drugim. To ga je moglo razljutiti u dovoljnoj mjeri da mu
ponos podnese malo prikradanja.“
Rephaim je odmahnuo glavom.
„Otac nikada neæe prestati vjerovati da æe Zoey na koncu izabrati njega.
Aya ga je izabrala, a dio te djeve još živi u Zoeynoj duši.“ Zastao je i prije
nego ga što je Stevie Rae stigla nešto pitati te dodao: „Ali znam kako to
provjeriti. Ako Neferet iskorištava Oca, onda mu je sigurno Mrakom
vezala tijelo.“
„Mrakom? Misliš, u smislu neèim što je suprotno svjetlu?“
„O tome se upravo radi, na neki naèin. Teško je to opisati, jer ta se vrsta
èistog zla stalno mijenja, stalno evoluira. Mrak o kojem govorim je
svjestan. Pronaði nekoga tko može opažati biæa iz duhovnog predjela, i ta
bi osoba trebala biti u stanju vidjeti lance koje je Tsi Sgili oblikovala da
veže Oca, ako uopæe postoje.“
„Možeš li ti osjetiti duhovni svijet?“
„Mogu,“ rekao je, èvrsto je pogledavši u oèi. „Bi li htjela da se predam
vašem Visokom vampyrskom vijeæu?“
Stevie Rae je zagrizla donju usnu. Bi li? Time bi za Zoey dala Rephaimov
život, a možda i vlastiti, buduæi da bi morala otiæi s njim, a nema šanse da
megamoæne vampvrice u Visokom vijeæu ne bi pritom primijetile da su se
njih dvoje Utisnuli. Dala bi svoj život za Zoey naravno da bi ga dala. Ali
bilo bi lijepo da ne bude prisiljena na to. Plus, nije baš da bi Zoey htjela
da ona umre. Dobro, nije ni da bi Zoey baš htjela da Stevie Rae spasi
jednog nazovigavrana i zatim se Utisne s njime. Ti vrapca, pa nitko to ne
bi htio. Sama Božica zna da ni ona sama to ne želi. Dobro, barem ne
najveæi dio vremena.
„Stevie Rae?“
Trgnula se iz rasprave koju je vodila u sebi i primijetila da je Rephaim
prouèava pogledom.
„Bi li željela da se predam vašem Visokom vampyrskom vijeæu?“
ozbiljno je ponovio.
MIN@
53
„Samo ako ne bi bilo druge moguænosti, a ako im ti padneš šaka, to znaèi
da æu im i ja pasti šaka. A, vrapca mu, Visoko vijeæe vjerojatno ne bi ni
povjerovalo u išta što bi im ti kazao. Ali rekao si da nam samo treba netko
tko je dobar s predjelom duhova, u smislu da je dovoljno dobar da osjeti
Mrak i duhovne stvari, je li tako?“
„Tako je.“
„Pa, u Visokom vijeæu sjedi cijela hrpetina moænih vampica. Jedna od
njih sigurno to može.“
Nakrivio je glavu.
„Bilo bi neobièno da neka vampyrica može opaziti mraène sile kojima
raspolaže Tsi Sgili. Izmeðu ostalog, baš je zato Neferet tako dugo
održavala svoju obmanu. Istinska sposobnost prepoznavanja skrivenog
Mraka jedinstvena je vještina. Teško je opaziti takvo zlo, osim ako ga se
intimno ne poznaje.“
„Da, dobro, vampice iz Visokog vijeæa navodno su skroz takve. Jedna od
njih sigurno to može.“ Rekla je to s daleko više sigurnosti nego što je
osjeæala. Svi znaju da se vampice biraju u Visoko vijeæe zbog svoje èasti i
poštenja i uglavnom opæenite dobrote, što se baš i ne poklapa s intimnim
poznavanjem Mraka. Nakašljala se. „Okej, dobro, moram natrag u Kuæu
Noæi da telefoniram u Veneciju,“ èvrsto je rekla. Onda joj je pogled pao
na njegovu ruku i krilo iza nje, privezano umrljanim zavojima. „Tebe to
dosta jako boli, a?“
Kratko joj je kimnuo.
„Okej, onda, jesi pojeo do kraja?“
Ponovno je kimnuo.
Tvrdo je progutala, prisjetivši se boli koju su zajednièki osjeæali kad mu je
prethodni put previjala slomljeno krilo.
„Moram otiæi i pronaæi medicinski pribor. Nažalost, po svoj prilici je u
onom uredu za osiguranje di sam poslala onog papka od zaštitara, što
znaèi da æu mu morati opet spržit onu pikulicu od mozga.“
„Uspjela si osjetiti da je njegov mozak malen?“
„Jesi vidio kolko mu je visok bio struk na hlaèama? Nitko mlaði od
osamdeset godina s pristojno velikim mozgom ne nosi hlaèe za dedeke
navuèene skroz do ispod ruke. Pikulica od mozga, kad ti kažem.“
A onda su se oboje iznenadili kad je Rephaim prasnuo u smijeh.
Sviða mi se zvuk njegova smijeha.
A prije nego što joj je vlastiti mozak uspio uvjeriti usta da bi bilo bolje da
ušute, osmjehnula se i rekla:
„Èešæe bi se trebao smijati. To je lijepo.“
MIN@
54
Rephaim joj nije na to ništa rekao, ali Stevie Rae nije mogla rastumaèiti
èudan pogled koji joj je uputio. Osjeæajuæi se pomalo nelagodno, skoèila
je s kuhinjskog stolca i rekla:
„Dobro, idem ja onda po pribor za prvu pomoæ, pa æu ti srediti krilo što
bolje mogu, skupit hranu i ostale stvari za tebe, a onda idem natrag da
obavim par meðunarodnih poziva na suprotnu stranu svijeta. Èekaj me tu.
Odmah se vraæam.“
„Radije bih otišao s tobom,“ rekao je i oprezno ustao, držeæi si ruku uz
bok.
„Vjerojatno bi ti bilo lakše da samo ostaneš ovdje,“ rekla mu je.
„Da, ali radije bih bio s tobom,“ kazao joj je tiho.
Stevie Rae je na njegove rijeèi osjetila èudan mali ubod duboko u sebi, ali
nonšalantno je slegnula ramenima i rekla:
„'Kej, kako ti god paše. A1i nemoj mi cendrat ako te bude boljelo dok
hodaš.“
„Ja ne cendram!“
Pogled koji joj je uputio bio je tako pun muškog ponosa da je sada na nju
došao red da prasne u smijeh dok su izlazili iz kuhinje, rame uz rame.
Dok se vozila doma, Stevie Rae je trebala razmišljati o Zoey i smišljati
plan za iduæi napad. Ali to bi trebalo biti lako. Nazvat æe Afroditu. Kakve
god da se tragedije zbivaju u svijetu, Afrodita sigurno gura svoj šiljati
nosiæ usred svega toga, pogotovo s obzirom na to da je stvar vezana uz
Zoey.
I tako je Stevie Rae veæ smislila koji joj je iduæi korak u Planu Spašavanja
Z, što joj je ostavilo potpuno slobodnu glavu za razmišljanje o Rephaimu.
Ponovno namještanje tog vražjeg krila bilo je užasno. Još uvijek je
osjeæala fantomske boli od toga po cijelom desnom ramenu i leðima. Èak
i nakon što je pronašla staklenku lidokaina koji stvara otupjelost i
razmazala mu je po cijelom krilu i upropaštenoj ruci, još uvijek je osjeæala
duboku, muènu bol njezine slomljenosti.
Za cijelog trajanja te patnje Rephaim nije izgovorio ni jednu jedinu rijeè.
Okrenuo je glavu od nje, a netom prije nego što mu je dotaknula krilo,
rekao je:
„Možeš prièati onako kako ti to znaš dok ga previjaš?“
„Kako ti to misliš, prièati onako kako ti to znaš?“ upitala ga je na to.
Na trenutak se osvrnuo, i bila je spremna zakleti se da mu je primijetila
smiješak u oèima.
„Ti prièaš. Puno. Pa hajde, samo izvoli. To æe mi dati povoda za
razmišljanje o neèemu iritantnijem od boli.“
Progunðala je na njega, ali izmamio joj je osmijeh.
MIN@
55
I zaista, prièala mu je cijelo vrijeme dok je èistila, previjala i ponovno
namještala njegovo ozbiljno slomljeno krilo. Zapravo, blebetala je u
velikim naletima verbalnog proljeva, kazujuæi mu i ništa i sve dok je
zajedno s njim trpjela plimne valove bola.
Kad je napokon završila, vratio se za njom, polagano, šutke, do
napuštenog zdanja, gdje mu je pokušala udobnije namjestiti ormar,
oblažuæi ga dekama koje je maznula iz muzejskog salona za osoblje.
„Moraš poæi. Pusti to.“ Uzeo je posljednju deku iz njezine ruke, a onda se
praktièki strovalio u ormar.
„Èuj, evo, tu sam ti stavila vreæu hrane. Te ti se namirnice neæe pokvariti.
I ne zaboravi piti puno vode i soka. Hidratacija je zdrava,“ kazala mu je
tada, odjednom sva zabrinuta što ga ostavlja tako slabog i umornog.
„Hoæu. Idi.“
„Pa dobro. Nego šta. idem. Makar æu se nastojat vratit i sutra.“
Iscrpljeno je kimnuo glavom.
„Pa dobro. 'Kej. Idem ja sada.“
Okrenula se da poðe kad joj je on rekao:
„Trebala bi se èuti sa svojom majkom.“
Zaustavila se kao da joj se traktor John Deere odjednom isprijeèio na
putu.
„Tako ti svega, šta ti je došlo da sad ideš spominjat moju mamu?“
Nekoliko je puta trepnuo prema njoj kao da ga je zbunila, zastao, pa joj
napokon odgovorio ovako:
„Prièala si o njoj dok si mi previjala krilo. Ne sjeæaš se?“
„Ne. Da. Valjda nisam baš dobro pazila što ti sve prièam.“ Automatski se
protrljala po vlastitoj desnoj ruci. „Uglavnom sam samo laprdala
jezièinom dok sam se žurila da privedem posao što prije kraju.“
„Slušao sam tebe umjesto bola.“
„Oh.“ Stevie Rae nije znala što bi mu na to rekla.
„Rekla si da je uvjerena da si mrtva. Samo sam...“ Prekinuo se, djelujuæi
zbunjeno kao da nastoji dešifrirati nepoznati jezik. „Samo sam mislio da
bi joj trebala javiti da si živa. Njoj bi bilo drago da to sazna, zar ne?“
„Da.“
Gledali su se sve dok ona napokon nije natjerala svoja usta da izgovore:
„Ðenja, i ne zaboravi jesti.“
A onda je praktièki istrèala iz muzeja.
„Vrag ti mater, zašto sam toliko šiznula kad mi je spomenuo mamu“
upitala se Stevie Rae naglas.
Znala je odgovor, i ne nije ga htjela izreæi naglas. Njega je briga za ono
što mu je rekla; njega je briga zbog toga što njoj nedostaje mama. Kad je
MIN@
56
parkirala pred Kuæom Noæi i izašla iz Zoeyna auta, priznala je samoj sebi
da zapravo nije šiznula zato što je njega briga. Nego zbog osjeæaja koje je
njegova briga izazvala. Bilo joj je drago što ga je briga, a Stevie Rae je
znala da je opasno kad ti je drago što je neko èudovište briga za tebe.
„Tu li si! Bilo je veæ i vrijeme da se vratiš.“ Dallas je praktièki iskoèio iz
grmlja na nju.
„Dallas! Kunem ti se svim na svijetu, ubit æu živu Božicu u tebi ako me
ne prestaneš tako strašit.“
„Daj me tuci drugi put. Sada si dužna otiæi gore u Vijeænicu, jer Lenobiji
nije drago što si otišla.“
Stevie Rae je uzdahnula i otišla za Dallasom na kat do sale prekoputa
knjižnice koja je u školi služila kao Vijeænica. Užurbano je ušla, a onda
zastala u nedoumici na vratima. Napetost u zraku bila je tako gusta da se
praktièki dala vidjeti. Stol je bio velik i okrugao, tako da su osobe za njim
trebale osjeæati zajedništvo. Ali ne i danas. Danas je stol prije slièio
osnovnoškolskoj kantini s razdvojenim i vrlo neprijateljski raspoloženim
klikama.
Na jednoj polukružnoj strani sjedili su Lenobia, Dragon, Erik i Kramisha.
Na suprotnoj su se strani nalazili profesori Pentezileja, Garmy i Vento.
Nalazili su se usred sukoba koji je djelovao kao ozbiljno strijeljanje
pogledima kad se Dallas nakašljao, pa je Lenobia pogedala prema njima.
„Stevie Rae! Napokon. Jasno mi je da su ovo neuobièajena vremena, te da
smo svi mi pod nevjerojatnim stresom, ali bila bih ti zahvalna kad bi iduæi
put suspregnula potrebu da otperjaš u neki park ili kamo veæ god ako je
sazvan sastanak školskog Vijeæa. Vršiteljica si dužnosti Nadsveæenice;
trebala bi imati na umu da si se tako dužna i ponašati.“
Lenobijin je glas bio tako strog da se Stevie Rae automatski nakostriješila.
Zaustila je da joj otpovrne istom mjerom i kaže uèiteljici konjaništva da
nije ona njoj šefica, pa da zatim izaðe iz proklete sale i obavi taj poziv u
Veneciju. Ali ona više nije obièna poèetnièka klinka, a situaciji ne bi
nimalo koristilo da uvrijeðeno ode od skupine vampova kojima je stalo do
Zoey dobro, skupine u kojoj je bar nekima stalo do Zoey.
Poèni onako kako bi htjela završiti, praktièki je zaèula glas svoje mame u
glavi.
I tako, umjesto da napravi scenu i ode od njih, Stevie Rae je ušla u salu i
sjela na stolicu smještenu toèno na pola puta izmeðu dvije frakcije. Kad je
progovorila, nije si dopustila da zvuèi ljutito. Zapravo, dala je sve od sebe
da oponaša ton kojim joj se mama obraæala kad je znala biti stvarno
nezadovoljna njome.
MIN@
57
„Lenobia, ja imam afinitet prema zemlji. To znaèi da æu ponekad morati
otiæi podalje od svih ostalih da samo mogu biti nasamo sa zemljom. Tako
ja razmišljam, a u ovom trenutku svi trebamo razmišljati. Zato znaj da æu
tu i tamo samo odlaziti, s tuðim dopuštenjem ili bez njega, i bez obzira na
to jeste li svi vi skupa sazvali sastanak. I ja nisam vršiteljica dužnosti
Nadsveæenice. Ja jesam prva i jedina crvena vampyrska Nadsveæenica na
cijelom svijetu. To je nešto novo, pa bih rekla da to donosi i neke nove
opise poslova, a, znaš, možda æu ih morat sve zajedno smislit iz glave dok
polako kužim kako je to kad si Crvena Nadsveæenica.“ Okrenula se na
suprotnu stranu sale i brzo dodala: „Bok, profaèi P i Garmy i Vento.
Zbilja nisam dugo vidjela sve vas skupa.“
Troje profesora promrmljalo je pozdrave, a ona je zanemarila èinjenicu da
bulje u njezine crvene tetovaže kao da je ona neki neuspjeli
eksperimentalni projekt sa susreta mladih.
„Dakle, Dallas mi kaže da je Neferet iskrcala Kalonino tijelo pred Visoko
vijeæe, a izgleda da je i njegova duša smrskana,“ rekla je Stevie Rae.
„Da, premda neki ne žele vjerovati u to,“ rekla je profa P, mrko
pogledavši Lenobiju.
„Kalona nije Ereb!“ praktièki je eksplodirala Lenobia. „Baš kao što svi mi
znamo da Neferet nije zemaljsko utjelovljenje Nyx! Cijela ova tema
potpuno je apsurdna.“
„Vijeæe izvještava da je Proroèica Afrodita izjavila da se duh krilatog
besmrtnika smrskao, baš kao što se dogodilo i sa Zoey,“ rekla je
profesorica Garmy.
„Samo malo.“ Stevie Rae je podigla ruku da sprijeèi tiradu koju je
Kramisha oèito namjeravala izgovoriti. „Ti si to rekla Afrodita i Proroèica
kao jedan te isti pojam?“
„Taj joj je naziv nadjenulo Visoko vijeæe,“ suho je rekao Erik. „Premda je
veæina nas ne bi tako nazvala.“
Stevie Rae je podigla obrve prema njemu.
„Stvarno? Ja bih. Zoey bi. A i ti jesi. Možda ne otvoreno, ali slijedio si
njene vizije, i to ne jedanput. Ja sam bila Utisnuta s njom, makar mi to
nije bilo drago ni išta slièno, ali mogu ti reæi da je Nyx nju definitivno
dodirnula i da ona zna stvari. Hrpetinu stvari, da ti pravo kažem.“
Pogledala je u profesoricu Garmv. „Afrodita može osjetiti kako stoje
stvari s Kaloninim duhom?“
„Tako smatra Visoko vijeæe.“
Stevie Rae je s olakšanjem odahnula. Danima veæ nisam èula tako dobru
vijest. Bacila je pogled na zidni sat, pa poèela raèunati koliko je sati u
MIN@
58
Veneciji, sedam vremenskih zona ispred njih. U Tulsi je oko 22:30, što
znaèi da tamo po svoj prilici još nije svanulo.
„Treba mi telefon. Moram nazvati Afroditu. Ti vrapca! Ostavila sam svoj
mobitel u sobi.“ Krenula je ustati.
„Stevie Rae, što ti to radiš?“ upitao ju je Dragon dok su svi zajedno buljili
u nju.
Zastala je tek toliko da se stigne osvrnuti prema sali i napetim vampovima
koji je strijeljaju pogledima.
„Može da vam radije kažem što nema šanse da sad radim? Nema šanse da
sad idem sjedit i palamudit o tome tko je Kalona ili tko je Neferet, kad
Zoey treba pomoæi. Nema šanse da dignem ruke od Z, i nema šanse da
pustim da me svi vi skupa uvuèete u nekakvo bizarno uèiteljsko
nadmetanje u prepucavanju.“ Pogledala je Kramishu ravno u zaprepaštene
oèi. „Vjeruješ ti da sam ja tvoja Nadsveæenica?“
„Nego šta,“ rekla je bez oklijevanja.
„Pa dobro. Onda doði sa mnom. Ovdje samo gubiš vrijeme. Dallas?“
„Kao i uvijek, uz tebe sam, mala,“ rekao joj je.
Stevie Rae je prešla pogledom od jednog do drugog vampyra.
„Svi vi skupa morate si utuvit malo pameti u glavu. Evo vam friške vijesti
od jedine Nadsveæenice koju još imate u ovoj nesretnoj školi: Zoey nije
mrtva. I, vjerujte mi, ja znam šta znaèi bit mrtva. Bila sam tamo, to sam
obavila, i dobila sam vražju spomenmajicu.“ Stevie Rae je okrenula leða
okupljenima i, zajedno sa svojim poèetnicima, pokupila se odande.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Osmo poglavlje
AFRODITA
Afrodita nije dopustila Dariusu da je iznese iz Vijeænice, što je on htio.
Nije mogla ostaviti Zoey samu u vreæi kaše govana koju je Neferet
zamiješala a da izmeðu nje i fakat žešæeg ludila ostanu stajati samo jedan
totalno slomljeni Ratnik i poluhisterièno društvo debila.
„Da. smatram da je važno da držimo Erebovo tijelo pod pomnim
nadzorom dokle god njegov duh nije nazoèan. Možda je ovo tek
privremeno stanje koje ga je snašlo kao reakcija na Zoeyn napad na
njega,“ Neferet je upravo govorila Visokom vijeæu.
„Zoeyn napad na njega? Ti si stvarno to upravo rekla?“
Podbuhlih oèiju i upalih obraza, Stark je izgledao kao da mu malo treba
da eksplodira.
„Idi do Starka i pokušaj mu pomoæi da malo obuzda živce,“ prišapnula je
Afrodita svojem Ratniku. Kad je poèeo oklijevati, dodala je: „Sve je u
redu sa mnom. Samo æu tu sjediti i slušati i uèiti ko da sam na nekom
kokteldomjenku moje stare, gdje je sve krenulo ukrivo.“
Darius joj je kimnuo.
Brzo je prišao Starku i stavio ruku momku na rame. Afrodita je smatrala
da je dobar znak to što je Stark nije zbacio sa sebe, ali, s druge strane,
strelièarko joj je stvarno izgledao totalno sjebano.
Upitala se što biva s jednim Ratnikom ako njegova Sveæenica umre, a
onda se sva stresla od strahovite slutnje onoga što bi se moglo dogoditi.
„Zoey je doista napala Ereba. Njegovo tijelo, lišeno duha, neporeciv je
dokaz tomu,“ rekla je Neferet, glasa prepuna samodopadnosti.
„Zoey je pokušavala sprijeèiti da joj taj besmrtnik ubije priležnika,“ rekao
je Darius prije nego što je Stark stigao viknuti svoj odgovor.
„Ah, a u tome je glavni problem, zar ne?“ Neferet se svilenkasto
osmjehnula Dariusu, našto je Afrodita dobila potrebu da joj iskopa oèi.
„Zašto je moj priležnik imao potrebu nauditi Zoeynu Heathu? Jedino što
zaista znamo o tome je ono što je sam Ereb kazao prije nego što mu je
duh bio istrgnut iz tijela. Posljednje su mu rijeèi bile: 'Štitio sam svoju
Božicu.' Prema tome, ono što se dogodilo izmeðu Zoey i Heatha i Ereba
daleko je složenije nego što bi se moglo èiniti jednom mladom,
izbezumljenom svjedoku.“
„Nije to bila nekakva borba za Nyx! Kalona je ubio Heatha! Vjerojatno
zato što je bio ljubomoran na to koliko Zoey njega voli,“ rekao je Stark,
djelujuæi kao da mu ništa ne bi bilo draže nego da može objeruèke šèepati
bijeli Neferet vrat i èvrsto ga stisnuti.
MIN@
60
„A kako si ti gledao na ljubav koju je Zoey gajila prema Heathu?
Ratnièka spona je vrlo intimna, zar ne? Ti si bio prisutan kad je došlo do
smrskavanja duše. Koja je tvoja krivnja u tome, Ratnièe?“ rekla je
Neferet.
Darius je sprijeèio Starka da se baci na Neferet, a Duantia je brzo
progovorila u rastuæoj napetosti.
„Neferet, mislim da se svi možemo složiti oko toga da postoji mnogo
nerazriješenih pitanja o tragediji koja se danas zbila na našemu otoku.
Stark, takoðer smo u stanju shvatiti strast i gnjev koje osjeæaš zbog
gubitka svoje Sveæenice. Težak je udarac jednome Ratniku kada…“
Duantijin mudroslov prekinuli su zvuèi refrena pjesme Respect u gromkoj
izvedbi Arethe Franklin, koji su upravo tada doprli iz siæušne torbice
marke Coach koju je Afrodita nosila preko ramena.
„Upsiæ, eh, isprièavam se zbog ovoga.“ Afrodita je groznièavo povukla
cif na torbici i poèela kopati po njoj da naðe svoj iPhone. „Mislila sam da
sam iskljuèila zvono. Ne znam tko bi to mogao biti...“ Glas joj je
umuknuo kad je vidjela da piše da je to zove Stevie Rae. Došlo joj je da
odbije poziv, ali uto ju je spopao osjeæaj jak i jasan. Mora razgovarati sa
Stevie Rae. „Eh, opet se isprièavam, ali stvarno moram primiti ovaj
poziv.“
Afrodita se požurila stubama i izašla iz Vijeænice, osjeæajuæi se daleko
previše upadljivo dok su svi za njom strijeljali pogledima kao da je
upravo ošamarila bebu ili bacila nekakvo prokleto štene u rijeku.
„Stevie Rae,“ užurbano joj je šapnula, „znam da si oèito upravo saznala
za Z, pa šiziš, ali sada stvarno nije trenutak.“
„Je li ti možeš osjeæat duhove i takve stvari s Onog Svijeta?“ upitala ju je
Stevie Rae a da joj nije rekla ni: ’Hej, di si, kako je.’
Nešto u tonu njezina glasa osupnulo je Afroditu i sprijeèilo je da joj
odgovori s uobièajenim sarkazmom.
„Da, polako stjeèem tu sposobnost. Ispada da sam u stanju kužit Onaj
Svijet još otkako primam vizije samo što to sve do danas nisam shvatila.“
„Gdje je Kalonino tijelo?“
Afrodita je šmugnula za ugao u foajeu. Nitko nije bio blizu nje, ali
svejedno je govorila ispod glasa.
„Tamo dolje ispred Visokog vijeæa u njihovoj Vijeænici.“
„Je li tamo i Neferet?“
„Jasna stvar.“
„Zoey ?“
„I ona je tamo. Dobro, njeno tijelo je tamo. Z je kao takva totalno otišla iz
njega. Stark apsolutno šizi zbog ovoga što se dogodilo, a Neferet mu
MIN@
61
povrh toga tako ide na neku stvar da deèko jedva može suvislo razmišljat.
Darius mu spašava živu glavu jer mu ne dopušta da poleti na nju i rastrga
je golim rukama. Društvo debila histerizira.“
„Ali ti si zadržala hladnu glavu.“
Stevie Rae to nije izgovorila kao pitanje, ali Afrodita joj je svejedno
odgovorila.
„Netko je morao.
„Dobro. Okej, mislim da sam nešto skužila o Kaloni. Ako sam u pravu,
Neferet je do lakata uronjena u zlo, do te mjere da mu je zatoèila tijelo, pa
je njegov duh mora slušati da bi se vratio.“
„Ko da bi to ikog od nas iznenadilo?“
„Kladim se da bi iznenadilo najveæi dio Visokog vijeæa. Neferet zna
pridobivati druge na svoju stranu.“
Afrodita je frknula.
„Koliko uspijevam skužit, veæina njih totalno puši njene fore.“
„To sam i mislila. Tako da bi napad na nju tamo na otvorenom bio još teži
od napada na nju dok je bila tu.“
„Tako otprilike stoji stvar. Onda, u èemu je stvar s Kalonom?“
„Moraš pregledat njegovo tijelo svojim superspidermanskim osjetilima za
Onaj Svijet.“
„Kako si ti krebilna. SpiderMan ne postoji. To je obièan usrani izmišljeni
lik iz stripa,“ rekla je Afrodita.
„Oni se zovu crtani romani, a ne stripovi i da ih nisi tako prokleto
napreèac osuðivala. Nemam vremena da se tu još idem raspravljat s
tobom o korisnosti crtanih romana za razvoj mašte,“ rekla je Stevie Rae.
„Daj, molim te, ako je guzica pernata i vodootporna, onda se biæe zove
patka. Halo, slike s balonèiæima za tekst zovu se stripovi. To su krebilni
stripovi za štreboidne asocijalne ljude koji se ne peru. Kraj diskusije.“
„Afrodita! Daj se saberi! Samo se vrati u Vijeænicu i pregledaj Kalonino
tijelo tim svojim osjetilima za Onaj Svijet. Probaj skužit je li ima u njemu
išta èudno što nitko drugi ne vidi. Tipa, šta ja znam…“
„Odvratna, ljepljiva pauèina mraka koja ga cijelog obavija ko nekakvi
jezivi lanci?“ predložila je Afrodita.
„Nemoj se igrati sa mnom kad se o ovome radi. Previše je važno.“
Ton Stevie Rae sasvim se uozbiljio.
„Ne igram se. Samo ti kažem šta sam veæ vidjela. Tijelo mu je potpuno
prekriveno tamnim nitima nekakve bljakaste tvari koje, kako ispada, ne
može vidjeti nitko osim moje malenkosti.“
„To mu je Neferet napravila!“ Glas Stevie Rae postao je sav napet od
emocija. „Stupila je u doticaj s neèim što se zove Mrak ono, sa zlom s
MIN@
62
velikim M. Tako ona iskorištava moæ Tsi Sgili. Uspjela je time zatoèiti
Kalonu odmah nakon što mu je Zoey ozlijedila dušu jedino mu je tada
tijelo dovoljno slabo da bi bilo ranjivo.“
„Otkud ti to znaš?“
„Tako su ga i žene Cherokeeja zarobile prošli put.“ Stevie Rae je izbjegla
pitanje, posluživši se jedinim dijelom istine koji bi ikada ikome mogla
reæi. „Aya je onesposobila njegov duh emocijama na koje on nije bio
naviknut, a onda su starice iskoristile tu slabost da ga zarobe u zamci.“
„To veæ ima smisla. Znaèi, Neferet ga sada drži potpuno vezanog i
lišenog duše. Zašto? Ona je njegova superpokvarena ljubavnica. Zašto
ona ne bi htjela da on bude tu s njom? Njih dvoje su mogli zajedno
pobjeæi a da ih nikad ne ulove zbog Heathova ubojstva.“
“A da, ako izuzmeš dvije stvari: ona bi tada izgledala kao da je kriva, pa
bi Visoko vijeæe bilo prisiljeno poduzeti nešto protiv nje i ne bi mogla biti
sto posto sigurna u to da æe Zoey umrijeti.“
„Šta sad, dovraga? Vijeæe kaže da joj je ostalo još tjedan dana. ali onda æe
Z biti mrtva.“
„Nije toèno. Ako joj se duša vrati u tijelo, Z neæe umrijeti. Neferet to zna,
pa je…“
„Pa je zatoèila Kalonino tijelo i kazala mu da ode za Z na Onaj Svijet i
pobrine se za to da se ona nipošto ne vrati u svoje tijelo,“ dovršila je
Afrodita umjesto nje. „Jebo je pas, mogla sam i mislit! A1 tu mi nešto ne
štima. Kalona je totalno opsjednut Z. Ne bih rekla da on želi da ona
umre.“
„A da, ali što ako nema drugog naèina da opet stekne svoje tijelo nego da
ubije Zoey?“
Afroditin glas je otvrdnuo.
„Onda æe je ubiti. Stevie Rae, dovraga, šta mi sad tu možemo?“
„Moramo smislit neki naèin cla zaštitimo Z i pomognemo joj da se vrati u
svoje tijelo i, ne, nemam pojma kako æemo to izvesti.“ Malo je oklijevala,
a onda stisnula figu iza leða zato što se spremala napola slagati, pa
dodala: „Danas mi je zemlja pomogla da saznam neke dosta èudne stvari
o Kaloni. Izgleda da je on nekada bio Ratnik Nyx. Što znaèi da je
svojedobno spadao meðu pozitivce. Onda se nešto dogodilo na Onom
Svijetu pa ga je Božica prognala, i tada je on pao na zemlju.“
„Što znaèi da on poznaje Onaj Svijet dozlaboga bolje od ikoga od nas,“
smrknuto je rekla Afrodita.
„Aha. Ti vrapca! Nama bi u stvari trebo neki Ratnik za Zoey na Onom
Svijetu koji bi se mogao oduprijeti Kaloni i pomoæi Z da se vrati u svoje
tijelo.“
MIN@
63
Afrodita je osjetila sitan ubod shvaæanja kad je èula rijeèi Stevie Rae.
„Ali ona veæ ima svog Ratnika.“
„Stark je na ovom svijetu. Ne na Onom.“
„Ali jedan Ratnik i njegova Sveæenica spojeni su sponom koja se skroz
sastoji od duha i zavjeta i predanosti. Znam ja to! Imam je s Dariusom.“
Afroditin je glas postajao sve uzbuðeniji dok je izlagala argument. „A ne
možeš mi reæi da moj Ratnik ne bi otišao za mnom ravno u ralje pakla,
samo da me zaštiti, Mi sad samo moramo nekako prebaciti Starkovu dušu
na Onaj Svijet da on može štititi Z ondje, baš kao što to radi i ovdje.“
To bi usput moglo i njega spasiti, šutke je dodala u sebi.
„Ne znam, Afrodita. Stark je sigurno prilièno smožden nakon gubitka
Zoey i svega toga.“
„U tome i je poanta. On mora spasiti sebe tako što æe spasiti nju.“
„Ali to ti tako ne ide. Baš sam se sjetila neèega iz Poèetnièke poèetnice.
Tamo imaš jednu skroz dugaèku prièu o jednoj Nadsveæenici i njenu
Ratniku koji je umro nakon što se njoj duša smrskala, pa je otišao za njom
na Onaj Svijet.“
„Daj, tukso, molim te. To su stavili u poèetnicu za najmlaði razred samo
zato da bi se klinke iz treæe klase, ko što si ti, usrale od straha, pa da
zgodne mlade poèetnice ne idu nešto petljat sa seksi Ratnicima iz reda
Erebovih Sinova. Glupu prièu je vjerojatno napisala neka sparušena
babuskara od Nadsveæenice koja se nije poševila veæ, ono, sto godina.
Doslovno. Stark mora otiæi za Zoey na Onaj Svijet, razvaliti Kaloninu
duhovnu guzicu i onda se vratiti s njom ovamo.“
„Sigurno je stvar kompliciranija od toga.“
„Vjerojatno, al šta sad. Snaæi æemo se veæ nekako.“
„Kako?“
Afrodita je zastala, prisjetivši se Thanatos i njezinih mudrih, tamnih oèiju.
„Možda poznam jednu osobu koja bi nas barem mogla uputiti u pravom
smjeru.“
„Nemoj da Neferet primijeti da si je prokužila,“ upozorila ju je Stevie
Rae.
„Nisam glupa, glupaèo, rekla je Afrodita. Prepusti cijelu stvar mojim
izuzetno sposobnim i još izuzetnije manikiranim rukama. Nazvat æu te
kasnije da ti kažem što je novo. Bok!“
Pritisnula je crveno polje za prekid poziva prije nego što joj je Stevie Rae
stigla dodatno zanovijetati.
A onda se, s prepredenim smiješkom na licu, zaputila natrag u Vijeænicu.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Deveto poglavlje
STARK
Što je dulje boravio u istoj prostoriji s Neferet, to je bijes sve više rastao u
njemu. I to je bilo dobro. Stark je mogao razmišljati uz bijes.
Nije mogao razmišljati uz tugovanje.
Božice!
Uz nepodnošljivo tugovanje zbog gubitka svoje Sveæenice... svoje Zoey...
„Dakle, dogovorili smo se, rekla je Neferet. Odnijet æu tijelo svojeg
priležnika na Capri. Ondje mogu bdjeti nad njim sve do trenutka kad
se…“
Starku je napokon doprlo do svijesti što to ta kuja govori, i on se okomio
na nju. Jedino ga je željezni stisak Dariusove šake na nadlaktici sprijeèio
da se fizièki ne baci na zlu kuèku.
„Ne možete je pustiti da pobjegne s njim!“ proderao se Stark na Duantiju,
predvodnicu Visokog vijeæa. „Kalona je ubio Heatha; vidio sam to. Zoey
je to vidjela. Zbog toga se njoj dogodilo ovo.“ Mahnuo je prema Zoeynu
tijelu, lišenom duše, ne spustivši pogled prema njoj. „Nije ju mogao takvu
vidjeti.“
„Da pobjegnem?“ podrugnula se Neferet. „Veæ sam pristala na to da mi
pratnja bude vod Ratnika iz reda Erebovih Sinova, kao i na to da Vijeæu
podnosim redovite izvještaje o stanju Erebove svijesti. Napokon, moj
priležnik nije zloèinac. Naši zakoni ne brane da neki Ratnik ubije èovjeka
ako pritom služi Božici.“
Stark je preèuo Neferet i usredotoèio se na Duantiju.
„Ne dajte joj da ode. Ne dajte joj da ga ponese. On nije samo ubio jednog
ljudskog deèka, a njih dvoje ne služe Nyx.“
„To su objede koje je proširila ljubomorna tinejdžerica, tako nesposobna
kontrolirati samu sebe da je dopustila da joj se vjeèna duša smrska!“
poklopila ga je Neferet.
„Jebena kuèko!“
Stark se bacio na Neferet, koja se nije ni lecnula. Samo je elegantno
podigla jednu ruku, dlana okrenuta prema Starku. Dok se upinjao
osloboditi iz Dariusova stiska, Starku se uèinilo da opaža kako se crni dim
poèinje materijalizirati oko prstiju Neferet.
„Prekini, Stark, budaletino jedna!“
Odjednom se Afrodita našla ravno pred njim.
Stark je znao da je ona Zoeyna prijateljica, ali da ga Darius nije držao
èvrsto poput škripca, ne bi se libio odgurnuti je u stranu da se doèepa
Neferet.
MIN@
65
„Stark!“ proderala se Afrodita na njega. „Ovako neæeš pomoæi Zoey!“
Zatim je plavuša izvela nešto što ga je potpuno šokiralo, a sudeæi po
naèinu na koji je Darius oštro udahnuo, šokiralo je i njezina ratnika.
Glatkim je dlanovima obujmila njegovo lice, prisilila ga da je pogleda u
oèi i prošaptala rijeèi koje su mu promijenile život.
„Znam kako æemo pomoæi Zoey.“
„Vidite da je izvan svake kontrole! Ako tijelo mojeg priležnika ostane
ovdje, tko zna što bi ovaj neodgojeni djeèak mogao uèiniti s njim?“
Neferet je nastavila bljuvati otrov dok je Stark netremice gledao u
Afroditu.
„Kuneš se?“ odvratio joj je Stark žurnim šaptom. „Ne sereš mi samo
tako?“
Afrodita je podigla plavu obrvu.
„Da me bolje poznaješ, znao bi da ja nikad ne serem samo tako, ali, da.
Kunem ti se svojim novim i iritantno odgovornim naslovom Proroèice da
znam kako æemo pomoæi Zoey, ali moramo je maknuti od Neferet.
Kužiš?“
Stark je kratko kimnuo i prestao se opirati Dariusu.
Afrodita je maknula dlanove s njegova lica.
Izgledom i glasom slika i prilika prave Proroèice Nyx, okrenula se na peti
i suoèila s Neferet i Visokim vijeæem.
„Zašto ste sve vi tako spremne povjerovati da æe Zoey umrijeti?“
Duantia joj je prva odgovorila.
„Njezina je duša napustila tijelo, i to ne zbog pukog Duhovnog putovanja
na Onaj Svijet, niti zbog privremenog Prièešæa s Božicom. Zoey je
smrskana.“
Tada je progovorila jedna èlanica Vijeæa koja je sve dotad uglavnom
šutjela.
„Moraš shvatiti što to znaèi, Proroèice. Zoeyn duh nalazi se raskomadan
na Onome Svijetu. Prijašnji su životi strgnuti s nje, kao i uspomene i
razlièiti vidovi njezine liènosti. Ona postaje jedna od Caoinic Shi,
stvorenje koje nije ni živo ni mrtvo biæe zarobljeno u predjelu duhova, no
lišeno utjehe vlastita duha.“
„Ne. Fakat. Govorite amerièki, a ne ovim prastarim i skroz sjebanim i
nejasnim starinskim eurosranjima.“ Afrodita je smjestila jednu ruku na
pregib struka, a drugom uprla prst u Visoko vampyrsko vijeæe kao takvo.
„Probajte bez svih tih zbunjujuæih vudu izraza objasnit zašto ste tako
spremne otpisat Zoey.“
Stark je èuo kako nekoliko èlanica Vijeæa zgranuto uzdiše na Afroditine
drske rijeèi, i opazio samodopadan pogled u stilu ’Jesam li vam rekla da
MIN@
66
su neodgojeni’ koji je Neferet razmijenila s izvjesnim brojem vampica, ali
Thanatos joj je glatko dala odgovor.
„Aether samo želi reæi to da su slojevi duha koji tvore ono što je Zoey
danas njezini prijašnji životi, njezina prijašnja iskustva, njezina osobnost
skinuti s nje, a dokle god joj ti slojevi ne budu cjeloviti, nikako se neæe
moæi odmoriti na Onome Svijetu, niti æe se njezin duh moæi vratiti tijelu
na ovome svijetu. Možeš si to predoèiti kao da si doživjela strahovitu
nesreæu u kojoj su slojevi kože i mišiæa i kostiju koji ti štite srce zguljeni s
tvojeg tijela, pa je taj vitalni organ ostao gol i nezaštiæen. Što bi se u tom
sluèaju s tobom dogodilo?“
Afrodita je zastala, a Starku se uèinilo da oklijeva jer ne želi izgovoriti
oèiti odgovor, ali ona je uto bacila kratak pogled prema njemu, a kad su
im se oèi susrele, iznenadio se što u njezinima vidi likovanje i uzbuðenje.
„Kad moje srce ne bi imalo nikakvu zaštitu, ne bi nastavilo kucati. Zašto
da onda ne pružimo Zoey nekakvu zaštitu?“
Zaštita! Ja sam Zoeyna zaštita!
Sitan drhtaj nade prostrujao mu je tijelom.
„Ja sam njezina zaštita!“ brzo je rekao. „Ne zanima me je li to na ovom ili
onom svijetu. Samo mi pokažite kako da stignem tamo gdje je ona, i otiæi
æu da je tamo èuvam.“
„To doista zvuèi logièno, Stark,“ rekla je Thanatos. „Ali ti si obdaren kao
Ratnik, što znaèi da tvoje vještine pripadaju tjelesnom, a ne duhovnom
predjelu.“
„Zaštita je zaštita, ostao je uporan Stark. Samo mi pokažite kako da
doðem tamo gdje je ona, a ostalo æu veæ smisliti kad stignem.“
„Zoey mora opet sastaviti svoj duh u cijelosti, a ti tu bitku ne možeš voditi
umjesto nje,“ rekla je Aether.
„Ali mogu biti uz nju dok se ona sastavlja. Mogu je štititi,“ ustrajao je
Stark.
„Živi Ratnik ne može uæi na Onaj Svijet. Èak ni ako slijedi svoju
Nadsveæenicu,“ kazala je Aether.
„Pokušaš li to, takoðer æeš biti izgubljen,“ kazala je Duantia.
„To ne možete znati sa sigurnošæu,“ rekao je Stark.
„Cijela naša pisana povijest ne bilježi nijedan sluèaj Ratnika koji se
oporavio nakon pokušaja da ode za smrskanim duhom svoje Sveæenice na
Onaj Svijet. Svi su oni stradali baš svaki Ratnik i baš svaka
Nadsveæenica,“ rekla je Thanatos.
Stark je osjetio trzaj iznenaðenja. To mu nije ni palo na pamet èinjenica
da bi pritom i sam umro. S osjeæajem suzdržane znatiželje shvatio je da
mu zapravo ne smeta pojam umiranja, barem ne ako pritom bude mogao
MIN@
67
ispuniti Zavjet koji je dao Zoey; ali prije nego što je stigao odgovoriti,
ponovno se umiješao hladni glas Neferet.
„A svi ti Ratnici i Nadsveæenice bili su stariji i iskusniji od tebe.“
„Možda je u tom i bio njihov problem.“ Afrodita je progovorila dovoljno
dubokim tonom da samo Stark èuje njezin mrmor. „Bili su prestari i
preiskusni.“
Nada je opet prostrujala Starkom. Obratio se Duantiji.
„Maloprije nisam bio u pravu. Neferet bi trebala imati pravo da odnese
Kalonu kamo god ga želi odnijeti, ali ja želim jednako takvo pravo da
ponesem Zoey sa sobom.“ Zastao je i pokretom ruke obuhvatio Afroditu,
Dariusa i ostale uèenike koji su se skutrili jedni uz druge nedaleko od
njih. „Mi želimo ponijeti Zoey sa sobom.“
„Stark, ne mogu pristati na nešto što bi znaèilo smrtnu presudu i za tebe.“
Duantia je zvuèala suosjeæajno, ali strogo. „Kroz sljedeæih tjedan dana
Zoey æe umrijeti. Za nju je najbolje da bude ovdje, u našem stacionaru,
gdje æe joj biti udobno u vremenu koje joj je preostalo. Bilo bi ti
najpametnije da se pripremiš za takav ishod, umjesto da žrtvuješ sebe u
jalovom pokušaju da je spasiš.“
„Vrlo si mlad, rekla je Thanatos. Pred tobom je dug i produktivan život.
Ne sijeci nit Sudbine samom sebi.“
„Zoey æe ostati ovdje do kraja,“ potvrdno je kimnula Duantia. „Naravno,
možeš ostati uz nju.“
„Eh, isprièavam se, ne bih htio ispasti nepristojan i ništa slièno.“
Svi su pogledali prema grupici Zoeynih prijatelja, koji su sve dotad
uglavnom šutjeli od žalovanja i šoka. Damien je držao podignutu ruku
kao da sjedi u uèionici i èeka da ga nastavnik prozove.
„Tko si ti, poèetnièe?“ upitala gaje Duantia.
„Zovem se Damien, i jedan sam od Zoeynih prijatelja.“
„On k tome ima afinitet za zrak,“ dodao je Jack, brišuæi si suzno lice
dlanom.
„Ah, kazali su mi za tebe,“ rekla je Duantia. „Želiš li se obratiti Vijeæu?“
„On je poèetnik. Na sastancima Vijeæa treba ga se samo vidjeti, a nipošto
èuti,“ obrecnula se Neferet.
„Nisam znala da ti govoriš u ime Visokog vampyrskog vijeæa, Neferet,“
rekla je Afrodita.
„I ne govori,“ kazala je Thanatos, strogo pogledavši Neferet prije nego što
se obratila Damienu. „Poèetnice, želiš li se obratiti Vijeæu?“
Damien je uspravnije sieo, progutao knedlu i kazao:
„Tako je.“
Thanatos je trznula kutovima usana u traèku osmijeha.
MIN@
68
„Onda imaš rijeè. Možeš i spustiti ruku, Damiene.“
„O, hvala vam.“ Damien je bržebolje povukao ruku. „Pa, samo sam htio
reæi, s punim uvažavanjem, to da vampyrski zakon navodi da Stark, kao
Ratnik vezan Zavjetom uz Zoey, ima samostalno pravo odluke o tome
gdje i kako je treba štititi. Barem se toga sjeæam iz svojih natuknica s
nastave Vampyrske sociologije prošlog semestra.“
„Zoey umire.“ Duantijine su rijeèi bile grube, ali ton joj je bio blag.
„Mora ti biti jasno da æe njezin Ratnik uskoro biti osloboðen svojeg
Zavjeta.“
„Shvaæam, dakako. Ali ona još nije mrtva, a ja samo hoæu reæi da njezin
Ratnik ima pravo biti njezin zaštitnik na bilo koji naèin koji smatra
najboljim za nju, dokle god ona jest živa.“
„Moram se složiti s poèetnikom,“ rekla je Thanatos, kimnuvši Damienu s
poštovanjem. „Apsolutno je u pravu, naèelno gledano. Zakon, kao i
osobna odgovornost na koju je obvezan Zavjetom, nalažu Ratniku da
odluèi što je najbolje za sigurnost njegove Nadsveæenice. Zoey Redbird je
na životu; stoga ona još uvijek uživa zaštitu svojeg Ratnika.“
„A ostatak mojeg Vijeæa? Slažete li se i vi s Thanatos?“ upitala ih je
Duantia.
Stark je zadržao dah dok je ostalih pet Nadsveæenica ili ozbiljno govorilo
da ili lagano kimalo glavom.
„Svaka èast, poèetnièe Damiene.“ rekla je Thanatos.
Damienu su porumenjeli obrazi.
„Hvala vam. Sveæenice.“
Duantia je odmahnula glavom.
„Što se mene tièe, nisam tako zadovoljna kao Thanatos zbog izgledne
smrti jednog mladog Ratnika koji obeæava.“ Vampyrica je zatim
pomirljivo slegnula ramenima. „Ali Vijeæe se slaže. Premda me to žalosti,
pokoravam se volji svojeg Vijeæa i naših zakona. Stark, kamo bi volio
odnijeti svoju Nadsveæenicu da provede svoje posljednje dane?“
Prije nego što je stigao odgovoriti, umiješao se hladni glas Neferet.
„Trebam li ja to zakljuèiti da ovaj mali kvorum pristanka znaèi da sam i ja
slobodna otiæi i sa sobom povesti svojeg priležnika?“
„To smo veæ odluèili, Neferet.“ Studeni ton Thanatos potpuno je
odgovarao njezinu izgledu. „Prema postavljenim uvjetima, smiješ se
vratiti na Capri s tijelom svojeg priležnika.“
„Hvala, kratko je rekla Neferet.“ Odsjeèno je mahnula Erebovim
Sinovima koji su unijeli Kalonu u Vijeænicu na nosilima. „Donesite
Ereba. Odlazimo odavde.“
MIN@
69
S najsitnijim moguæim naklonom Vijeæu, Neferet je carskim korakom
izašla iz odaje.
Svi su još gledali za njom kad je Afrodita primila Starka za lakat i žurno
mu rekla:
„Odugovlaèi. Nemoj im odgovoriti kamo namjeravaš odnijeti Zoey.“
„Sad kad je ovaj prekid prošao, slobodno možeš kazati Vijeæu kamo želiš
odvesti svoju Nadsveæenicu, Stark,“ rekla je Thanatos.
„Zasad bih je volio odvesti u našu sobu u palaèi. Odnosno, ako vi kažete
da smijem. Stvarno mi treba malo vremena da razmislim o tome što bi
bilo najbolje za Zoey, a nisam još imao prilike za to.“
„Mlad, a mudar.“ Thanatos mu se pohvalno osmjehnula.
„Drago mi je što se èini da si uspio obuzdati svoju ljutnju, Ratnièe,“ rekla
je Duantia. „Samo nastavi i dalje razmišljati tako bistro i mudro.“
Stark je stisnuo zube i naklonio glavu s poštovanjem, dobro pazeæi na to
da ne pogleda nijednu èlanicu Vijeæa u oèi, bojeæi se da ne primijete kako
zaista stoje stvari s njegovom nimalo obuzdanom ljutnjom.
„Vijeæe ti daje dopuštenje da se povuèeš u palaèu sa svojom ranjenom
Nadsveæenicom i prijateljima. Sutra æemo od tebe zatražiti odluku o tome
kamo je namjeravaš odvesti. Molimo te da znaš kako svejedno možeš
odluèiti da ona ostane ovdje. Zatražiš li to od nas, pružit æemo smještaj
svima vama dokle god to bude bilo potrebno.“
„Hvala vam,“ rekao je Stark. Formalno se naklonio skupini moænih
Nadsveæenica.
„Vijeæe prekida zasjedanje. Sutra se ponovno okupljamo. Dotad, iskreno
vam kažemo: blagoslovljeni bili.“
Prije nego što mu je èak i Darius stigao pomoæi, Stark je otišao do Zoey,
podigao njezino tijelo u naruèje i, èvrsto je privijajuæi uza se, iznio je iz
Vijeænice.
STARK
„Reci mi sve što znaš.“
Netom nakon što je položio Zoeyno tijelo na krevet u apartmanu koji su
im dodijelili, Stark je oštro postavio pitanje Afroditi.
„Pa, to nije puno, al dovoljno je da zakljuèim da vampice nemaju pravo,“
kazala mu je Afrodita, udobno se smještajuæi u veliki baršunasti naslonjaè
pokraj Dariusa.
„Hoæeš reæi da znaš za sluèaj kada je neki Ratnik uspio vratiti svoju
Nadsveæenicu s Onoga Svijeta?“ upitao ju je Damien dok su on i Jack
donosili stolice iz dnevne u spavaæu sobu apartmana.
„Ne. Ne baš.“
MIN@
70
„Što onda hoæeš reæi, Afrodita?“ Stark je poèeo koraèati tamoamo ispred
Zoeyna kreveta.
„Hoæu reæi da me boli ona stvar za antièku povijest. Zoey nije neka
Nadsveæenica s metlom u guzici iz davnih dana.“
„Oni koji zanemare povijest na kraju je uvijek ponove,“ tiho je rekao
Damien.
„Ne kažem da je zanemarujem, gejiæu. Samo kažem da me boli ona stvar
za nju.“ Afroditin je oštri pogled prešao s Damiena na Blizanke, koje su i
dalje stajale na ulazu u spavaæu sobu. „Blesijamske Blizanke, koja vam je
to fora s vrebanjem iz prikrajka?“
„Mi ne vrebamo iz prikrajka, Mrska,“ kazala joj je Shaunee jedva èujnije
od šapta.
„Pa da, mi poštujemo iz prikrajka,“ dodala je Erin blizanaèkim šaptom.
„Joj, sranja vam vašeg. Šta vam sad to znaèi?“ rekla je Afrodita.
„Bio bi izraz nepoštovanja prema Zoeynu, eh, tijelu da idemo prièati i to
oko nje dok je ona…“
Shaunee nije znala nastaviti, pa je pogledom potražila pomoæ od svoje
blizanke.
Prije nego što joj je Erin uspjela dovršiti reèenicu kao inaèe, Stark je
rekao:
„Ne. Neæemo se odnositi prema njoj kao da je mrtva. Ona samo nije tu, to
je sve.“
„Znaèi da je ovo prije kao èekaonica nego kao bolnièka soba,“ rekao je
Jack i ispružio ruku sa stolice da dotakne Zoeynu šaku.
„Aha,“ rekao je Stark. „Samo što je ovo èekaonica za nešto jako dobro.“
„Kao kad ideš u Upravu za motorna vozila nakon što položiš vozaèki ispit
i fotkaš se tako da ispadneš stvarno loše, pa sad samo još èekaš da ti
donesu dozvolu?“ rekao je Jack.
„Upravo tako, samo što nismo u æumezu i nema seljaka,“ rekla je
Afrodita. „Zato, dovucite si stolice, dvojnomoždane, i prestanite se
ponašat ko da je Zoey mrtvac.“
Blizanke su zastale u nedoumici, razmijenile pogled, slegnule ramenima,
a onda dovukle stolice u spavaæu sobu i pridružile se malom krugu
okupljenih.
„Pa dobro, sad kad smo svi zajedno u ovome, moraš nam reæi što si
saznala od Stevie Rae,“ rekao je Darius.
Afrodita se osmjehnula svojem Ratniku.
„Odakle znaš da sam saznala informacije od Stevie Rae?“
Darius joj je nježno dotaknuo lice.
„Znam ja tebe.“
MIN@
71
Stark je stisnuo šake i odmaknuo pogled od posve bjelodane spone
izmeðu Afrodite i Dariusa.
Htio je nešto udariti.
Morao je nešto udariti.
Eksplodirat æe ako ne izbaci iz sebe bar dio tih osjeæaja koji ga sve jaèe
guše iznutra. Zatim su Afroditine rijeèi prodrle kroz gungulu u njegovu
mozgu, pa se naglo okrenuo na peti prema njoj.
„Ponovi to što si rekla!“
„Kažem, Kalona je stvarno na Onom Svijetu. Neferet ga je tamo poslala
da se pobrine za to da se Zoey ne uspije ponovno sastaviti i vratiti
ovamo.“
„Èekaj, ne. Sjeæam se da sam jedanput èuo što je Kalona prièao
Rephaimu. Bio je jako ljut jer je nazovigavran nešto spomenuo povratak
na Onaj Svijet. Siguran sam da je Kalona rekao da se ne može vratiti
onamo jer ga je Nyx istjerala,“ rekao je Stark.
„Istjerala je njegovo tijelo. Njegovo tijelo nije tamo,“ rekla je Afrodita.
„Onamo je uspjela odgmizati samo njegova duša.“
„Božice moja mila!“ rekao je Damien.
„Zoey je u veæoj frci nego što smo mislili,“ žalosno je rekla Erin.
„A frka je ionako bila poprilièna,“ složila se Shaunee.
„Situacija je još i gora,“ rekla je Afrodita. „Iza svega ovoga stoji Neferet.“
Uzdahnula je i pogledala Starka u oèi. „Okej, ovo ti baš neæe biti ugodno
èuti, ali moraš me saslušati i snaæi se kako god možeš. Kalona je nekada
bio Ratnik Nyx.“
Starkovo je lice potpuno problijedjelo.
„To mi je i Zoey rekla netom prije...“ Prošao je rukom kroz kosu. „Nisam
joj vjerovao. Naljutio sam se i postao ljubomoran i glup. Zato nisam bio
uz nju kad je vidjela kako Kalona ubija Heatha.“
„Morat æeš naæi neki naèin da oprostiš samome sebi zbog te pogreške,“
rekao je Darius Starku. „U suprotnom se neæeš moæi posvetiti onome što
je sada i ovdje.“
„A morat æeš se jebeno dobro skoncentrirat da bi mogao spasiti Zoey.“
rekla je Afrodita.
„Zato što æe Stark morati otiæi na Onaj Svijet i boriti se protiv Kalone za
Zoey.“ Jack je to izgovorio prigušeno, gotovo kao da se usuðuje govoriti
za vrijeme mise.
„I smisliti naèin da joj pomogne da opet sastavi komadiæe svoje duše,“
rekao je Damien.
„Onda æu to i uèiniti.“ Starku je bilo drago što zvuèi sigurno u sebe, jer je
imao osjeæaj kao da ga je netko iz sve snage odalamio šakom u želudac.
MIN@
72
„Pokušaš li to uèiniti bez primjerene pripreme, neæeš imati nikakvih
izgleda za uspjeh, mladi Ratnièe.“
Stark je okrenuo oèi prema glasu s ulaza, gdje je stajala Thanatos, sva
visoka i sumorna i puno previše slièna utjelovljenju same smrti.
„Onda mi recite kako da se pripremim!“ Starku je došlo da se ojaðeno
prodere s krovova svijeta.
„Kako bi se borio na Onome Svijetu, Ratnik u tebi mora umrijeti da bi se
mogao roditi Shaman.“
Stark nije oklijevao.
„Samo moram ubiti sebe? Hoæete reæi da onda moja duša može otiæi na
Onaj Svijet da pomogne Zoey?“
„To ne može biti doslovno smrt, Ratnièe. Pomisli kako bi na Zoeyn
ionako ranjeni duh djelovalo da se mora nositi ne samo sa smræu svojeg
priležnika, nego i s tvojom.“
„Nema izgleda da bi u tom sluèaju ikako napustila Onaj Svijet,“ ozbiljno
je rekao Damien. „Èak i kad bi uspjela iznova sastaviti komadiæe svoje
duše.“
„Upravo tako, i smatram da se baš to dogodilo ostalim Nadsveæenicama
èiji su Ratnici otišli za njima na Onaj Svijet,“ rekla je Thanatos, ulazeæi u
sobu i prilazeæi Zoeynoj postelji.
„Znaèi, drugi su Ratnici stvarno ubili sami sebe da zaštite svoje
Sveæenice?“ Afrodita se primaknula još bliže Dariusu i ispreplela prste s
njegovima.
„Veæinom, a Ratnici koji nisu umrli prije nego što su im duše napustile
tijelo izdahnuli su ubrzo nakon toga. Morate shvatiti da Ratnici nisu
Nadsveæenice. Nemaju darove nužne za slobodno kretanje predjelom
duha.“
„Kalona je tamo, a on definitivno nije Nadsveæenica,“ rekao je Stark.
„Èak i oni meðu nama koji ne vjeruju da je on Ereb koji je sišao na
zemlju svjesni su toga da je biæe koje zovete Kalonom zaista besmrtnik
koji je nekako uspio stiæi ovamo s Onog Svijeta. Pravila koja obvezuju
jednog Ratnika, pa èak i muškog vampyra koji nije Ratnik, za njega ne
vrijede.“
„Samo, vezan je,“ rekla je Afrodita, užurbano se prignuvši. „Vide mu se
lanci. Cijelo mu je tijelo u njima.“
„Isprièaj mi što si vidjela. Proroèice,“ rekla je Thanatos.
Afrodita se poèela neækati.
„Sve joj isprièaj,“ rekao je Damien. Afrodita ga je pogledala u oèi.
„Moramo se pouzdati u nekoga, inaèe Stark i Zoey neæe proæi ništa bolje
nego što su prošli svi ti ostali Ratnici i Nadsveæenice,“
MIN@
73
„Baš bismo se i mogli pouzdati u Smrt,“ rekao je Stark. „Jer, kako god
okreneš, upravo æu se s njom morati suoèiti kako bih stigao do Zoey.“
Afrodita je prešla pogledom sa Starkova blijedog lica na Dariusa.
„Slažem se.“
„I ja,“ rekao je Jack.
„Aha,“ rekla je Shaunee.
„Sve joj isprièaj,“ dodala je Erin.
„Pa dobro,“ rekla je Afrodita. Oporo se osmjehnula Thanatos. „Dakle,
bilo bi najbolje da poènem od Neferet, a vama bi bilo najbolje da
sjednete.“

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Deseto poglavlje
STARK
Starka se prilièno dojmilo to što se Thanatos uspijevala tek minimalno
šokirati dok je Afrodita, uz malo Damienove pomoæi, objašnjavala
Nadsveæenici sve po redu, poèevši od Zoeyna ulaska u Kuæu Noæi, preko
otkriæa crvenih poèetnika, izlaska Kalone i njihova polaganog shvaæanja
dubine do koje seže zlo u Neferet, pa sve do telefonskog razgovora koji je
maloprije vodila sa Stevie Rae.
Kad je prièa završila, Thanatos je ustala, prišla Zoeynu tijelu i zagledala
se u njega. Kad je Nadsveæenica napokon progovorila, èinilo se da se
obraæa Zoey prije nego njima.
„Znaèi, ovo je od samog poèetka borba izmeðu Svjetla i Mraka, samo što
se dosad vodila uglavnom u fizièkom predjelu.“
„Svjetla i Mraka? Zvuèi kao da te dvije rijeèi rabite kao imena,“ rekao je
Damien.
„Vrlo pronicava primjedba, mladi poèetnièe,“ rekla je Thanatos.
„To je i Stevie Rae radila. Koristila je Mrak kao ime,“ rekla je Afrodita.
„To su imena? U smislu da su to dvije osobe?“ upitao je Jack.
„Nisu osobe to bi ih odviše ogranièilo. Prije ih valja smatrati
besmrtnicima koji su tako moæni da mogu manipulirati energijom do te
mjere da duh postane opipljiv,“ rekla je Thanatos.
„Hoæete reæi da je Nyx Svjetlo, dok je Kalona, ili barem ono što on
predstavlja, Mrak?“ upitao ju je Damien.
„Toènije bi bilo reæi da je Nyx u savezu sa Svjetlom. Isto se može reæi i za
odnos Kalone i Mraka.“
„Okej, nije da sam poznata kao najbolja uèenica u razredu, al pametna
sam, a da znate da sam i fakat slušala na satu. Uglavnom. A nije da sam
išta od ovoga dosad èula,“ rekla je Afrodita.
„Nisam ni ja,“ rekao je Damien.
„A to stvarno nešto znaèi, jer Damien je definitivno najbolja uèenica u
razredu,“ rekla je Erin.
„Totalno,“ rekla je Shaunee.
Thanatos je uzdahnula i okrenula se od Zoey prema ostatku okupljenih.
„Da, eto, rijeè je o drevnom vjerovanju koje, sve mi se èini, nikad nije
posve prihvatilo naše društvo, ili bar Sveæenice u našem društvu.“
„Zašto? Šta mu fali?“ upitala ju je Afrodita.
„Temeljilo se na nadmetanju i nasilju i srazu sirovih sila dobra i zla.“
Afrodita je frknula.
„Drugim rijeèima, na muškim furkama.“
MIN@
75
Thanatos je podigla obrve.
„Upravo tako.“
„Samo malo. Po èemu je vjerovanje u borbu dobra protiv zla muška
furka?“ rekao je Stark.
„Nije to samo puko vjerovanje u postojanje dobra koje se treba boriti
protiv zla na svijetu. Radi se o utjelovljenjima Svjetla i Mraka na
najelementalnijoj razini, kao sila koje su do te mjere zaokupljene same
sobom da jedna ne može postojati bez druge, premda se meðusobno
neprestano nastoje poništiti.“ Thanatos je opet uzdahnula kad je vidjela
kako je uèenici blijedo gledaju. „Jedna od najranijih predodžbi Svjetla i
Mraka bilo je Svjetlo u vidu masivnog crnog bika, a Mrak u vidu golemog
bijelog bika.“
„Ha? Zar ne bi bijeli trebao biti Svjetlo, a crni Mrak?“ upitao je Jack.
„Tako bi se pomislilo, ali na taj su naèin prikazani na našim drevnim
svicima. Zapisano je da svako stvorenje, i Svjetlo i Mrak, nosi nešto za
èim æe ono drugo navijek žudjeti. Zamislite te bikove, nabrekle od moæi
kojom raspolažu, kako se sukobljavaju u vjeènim dvobojima, gdje se
svaki trudi od onog drugog steæi nešto do èega nikad ne bi mogao doæi a
da samog sebe ne uništi. Jednom prilikom sam, kao mlada Nadsveæenica,
vidjela prikaz njihove bitke i nikad nisam zaboravila koliko je sirova i
silovita bila do nelagodnih razmjera. Bikovima su rogovi bili ukršteni.
Moænim su se tijelima upirali doseæi jedan drugoga, pršteæi krvlju, frkæuæi
nosnicama. Bio je to zastrašujuæe intenzivan smrtni koštac kao da je iz
same slike frcala moæ.“
„Muževna moæ,“ rekao je Darius. „I ja sam vidio taj prikaz, za vrijeme
obuke za Ratnika. Resio je naslovnu stranicu nekih starih dnevnika koje
su napisali veliki Ratnici iz naše prošlosti.“
„Muževna moæ. Vidim zašto su predvodnice vampova pustile da te
bikovske stvari ugasnu,“ rekla je Erin.
„Zbilja. Blizanko,“ kimnula je Shaunee. „Previše tu ima frajerske moæi,
dok vampice uglavnom briju na žensku moæ.“
„Ali naš se sustav vjerovanja ne temelji na potiskivanju muške moæi od
strane ženske. Poanta je u zdravoj ravnoteži izmeðu njih dviju,“ rekao je
Darius.
„Ne, Ratnièe, istina glasi da se naš sustav vjerovanja ne bi trebao temeljiti
na potiskivanju muške moæi od strane ženske; ali, kao i kod Svjetla i
Mraka, pronalaženje ravnoteže izmeðu njih dviju, a da pritom jedna ne
uništi drugu, vjeèan je napor. Sjeti se onih prikaza Nyx koje vidimo oko
sebe svakoga dana, pune ženstvene ljepote i privlaènosti. Suprotstavi im
zamišljanje sirove moæi razularene u vidu dvaju silnih, muških stvorenja u
MIN@
76
neprestanoj borbi. Uviðaš li sada zašto bi svijet koji nastoji sadržati i
jedno i drugo morao doæi u sukob, pa stoga jedno mora biti potisnuto
kako bi se drugom moglo omoguæiti da napreduje?“
Afrodita je frknula.
„To nije naroèito teško zamisliti. Ja samo ne mogu zamisliti da bi
uštogljeno Visoko vijeæe htjelo imati ikakve veze s neèim tako prljavim
ko što su dva divovska frajerska bika i sva moguæa vjerovanja koja oni
predstavljaju.“
„Hoæe reæi, izuzev vas,“ rekao je Stark, mrko pogledavši Afroditu u stilu
nisi baš od pomoæi.
Thanatos se osmjehnula.
„Ne, Afrodita ima pravo. Vijeæe se tijekom stoljeæa promijenilo, naroèito
u ova èetiri otkako ja postojim. Nekada je ono bilo životna sila, na vlastiti
naèin vrlo elementalna i prilièno barbarska u uporabi svoje moæi. Ali u
suvremenom je dobu postalo...“ Nadsveæenica je zastala, tražeæi pravu
rijeè.
„Civilizirano,“ rekla je Afrodita. „Super je civilizirano.“
„Toèno,“ rekla je Thanatos.
Afrodita je raširila svoje plave oèi.
„A to što je previše civilizirano nije nužno nešto pozitivno, pogotovo kad
imamo posla s dva bika koji se sudaraju i uništavaju sve što bi moglo
stajat izmeðu njih.“
„Zoey je strahovito blizu Svjetlu,“ tiho je rekao Damien.
„Dovoljno blizu da je Mrak rastrga rogovima,“ rekao je Stark. „Pogotovo
ako je Mrak poslan da se pobrine za to da ona nikada više ne dosegne
Svjetlo.“
U sobi su svi ušutjeli i pogledali prema Zoey, koja je nijemo i blijedo
ležala na vrlo civiliziranoj posteljini od satena kremaste boje.
Upravo usred te tišine Stark je nešto shvatio, i nagon Ratnika koji štiti
svoju Nadsveæenicu dao mu je do znanja da je pronašao pravi put.
„Znaèi da poanta otkrivanja naèina za zaštitu Zoey nije u zanemarivanju
prošlosti. Poanta je u gledanju u prošlost dublje nego što bi ikome danas
palo na pamet,“ rekao je Stark, podižuæi glas od uzbuðenja.
„I poanta je u prihvaæanju i shvaæanju sirove moæi koja nastaje pri sukobu
Svjetla i Mraka,“ rekla je Thanatos.
„Samo, gdje da saznamo više o tome, dovraga?“ rekla je Afrodita,
ozlojeðeno odmièuæi kosu s lica. „Vjerovanja koja nam za to trebaju
davno su izumrla to si sama rekla, Thanatos.“
„Možda nisu svugdje,“ rekao je Darius, uspravivši se u stolici, bistro i
inteligentno pogledavši Starka. „Ako se netko želi držati pradavnih i
MIN@
77
barbarskih vjerovanja, treba otiæi na mjesto koje je oblikovala pradavna i
barbarska prošlost. Na mjesto koje je suštinski odsjeèeno od današnje
civilizacije.“
Odgovor je u bljesku prošao kroz Starka.
„Moram otiæi na Otok.“
„Upravo tako,“ rekao je Darius.
„Dovraga, šta vas dvojica to brijete?“ rekla je Afrodita.
„Govore o mjestu gdje su Ratnici u poèetku primali poduku od Sgiach.“
„Sgiach? Tko je to?“ upitao je Damien.
„Odrubljuje Sve Glave, tako su u davnini zvali Sgiach,“ rekao je Darius.
„Nijedan Ratnik nije bio tako sirov i barbarski kao Sgiach,“ rekao je
Stark.
„Okej, sve je to baš fino i krasno, ali bilo bi nam potrebno da je on danas
živ, a ne samo neka prastara prièa na koju briju Ratnici, jer prilièno sam
sigurna da ako Stark ne može otputovati na Onaj Svijet, onda ne može
otputovati ni u prošlost,“ rekla je Afrodita.
„Ona,“ ispravio ju je Darius.
„Ona?“ Afroditino se lice pretvorilo u upitnik.
„Sgiach je bila Ratnica, nevjerojatno moæna vampyrica,“ rekao je Stark.
„A te 'stare prièe', ljepotice moja, takoðer kazuju da æe uvijek postojati
jedna Sgiach.“ Darius se susretljivo osmjehnuo Afroditi. „Ona živi u Kuæi
Noæi koja se nalazi na Otoku Žena.“
„Postoji jedna Kuæa Noæi na nekakvom Otoku Žena?“ rekla je Erin.
„Zašto mi ne znamo za to?“ rekla je Shaunee. „Znaš ti za to?“ upitala je
Damiena.
Odmahnuo je glavom.
„Nikad èuo.“
„To je zato što vi niste Ratnici,“ rekao je Darius. „Otok Žena poznat je i
pod nazivom otok Skye.“
„Skye, onaj u Škotskoj?“ rekao je Damien.
„Da. Upravo su tamo obuèavani prvi vampyrski Ratnici u povijesti,“
rekao je Darius.
„Ali više nije tako, zar ne?“ rekao je Damien, prelazeæi pogledom s
Dariusa na Starka. „Hoæu reæi, obuka Ratnika odvija se u svim Kuæama
Noæi. Recimo, Dragon Lankford obuèava veliki broj Ratnika koji dolaze
odasvud, a on se svakako ne nalazi u Škotskoj.“
„U pravu si, Damien. U suvremenom se svijetu obuka Ratnika odvija u
školama Kuæa Noæi diljem svijeta,“ rekla je Thanatos. Poèetkom
devetnaestog stoljeæa Visoko je vijeæe odluèilo da bi to bio praktièniji
pristup.“
MIN@
78
„Praktièniji i civiliziraniji,“ kladim se, rekla je Afrodita.
„Tu si takoðer u pravu, Proroèice,“ rekla je Thanatos.
„Riješeno, onda. Nosim Zoey na Otok Žena, do Sgiach,“ rekao je Stark.
„A šta æeš onda?“ upitala ga je Afrodita.
„Onda æu postati neciviliziran, da mogu smisliti kako da se borbom
probijem na Onaj Svijet a da pritom ne umrem, pa kad jednom stignem
tamo, napravit æu što god bude trebalo da nam vratim Zoey.“
„Ha,“ rekla je Afrodita. „To ti zapravo i ne zvuèi blesavo.“
„Ako Stark bude smio uæi na Otok,“ rekao je Darius.
„To je Kuæa Noæi. Zašto ne bi pustili Starka da uðe?“ rekao je Damien.
„Ta je Kuæa Noæi razlièita od svih ostalih,“ rekla je Thanatos. „Odluka
Visokog vijeæa da preseli obuku Erebovih Sinova sa Skyea i proširi je po
Kuæama Noæi diljem svijeta bila je samo kulminacija dugog niza godina
napetosti i nelagode izmeðu vladajuæe Sgiach i Visokog vijeæa.“
„Kad tako govorite o njoj, zvuèi kao da je kraljica,“ rekao je Jack.
„Na neki naèin i jest kraljica èiji su podanici Ratnici,“ rekla je Thanatos.
„Kraljica koja predvodi Erebove Sinove? Znam da se vampovskom
Visokom vijeæu to ne bi svidjelo, osim ako Kraljica Sgiach nije i sama
èlanica Visokog vijeæa,“ rekla je Afrodita.
„Sgiach je Ratnik,“ rekla je Thanatos. „A Ratnici nemaju pristup u Visoko
vijeæe.“
„Ali Sgiach je žena. Trebala bi imati pravo na izbor u Vijeæe,“ rekao je
Damien.
„Ne,“ rekao je Darius. „Nijedan Ratnik ne smije sjediti u Vijeæu. Takav je
vampyrski zakon.“
„I to je vjerojatno razljutilo Sgiach,“ rekla je Afrodita. „Znam da bi mene
razljutilo. Ona bi trebala imati pravo da sjedi u Visokom vijeæu.“
Thanatos je potvrdno naklonila glavu.
„Slažem se s tobom, Proroèice, ali mnogi ne. Kad joj je oduzeta obuka
Erebovih Sinova, Sgiach se povukla na Otok Skye. Nikome nije povjerila
svoju namjeru, ali nije ni trebala. Sve mo osjetile njezin bijes. Takoðer
smo osjetile zaštitni krug koji je izrekla ko svojeg Otoka.“ Oèi Thanatos
zasjenile su se od prisjeæanja na prošlost. „Nitko nije doživio ništa slièno
još otkako je moæna vampyrica Kleopatra izrekla zaštitni krug oko svoje
ljubljene Aleksandrije.“
„Nitko ne može uæi na Otok Žena bez dopuštenja Sgiach,“ rekao je
Darius.
„Onaj tko to pokuša smrtno strada,“ rekla je Thanatos.
„Dobro, kako da onda dobijem dopuštenje za ulazak na Otok?“ upitao je
Stark.
MIN@
79
Nastupila je duga, nelagodom prožeta tišina, a onda je Thanatos rekla:
„U tome leži tvoj prvi problem. Otkako je Sgiach izrekla svoj zaštitni
krug, nitko izvana nije dobio dopuštenje da uðe na njezin Otok.“
„Ja æu dobiti dopuštenje,“ èvrsto je rekao Stark.
„Kako æe ti to poæi za rukom, Ratnièe?“ upitala ga je Thanatos.
Stark je polako izdahnuo, pa rekao:
„Znam kako mi to neæe poæi za rukom. Neæu se postaviti civilizirano. A u
ovom trenutku to je otprilike sve što znam.“
„Samo malo,“ rekao je Damien. „Thanatos, Darius, vi oboje znate neke
stvari o Sgiach i toj pradavnoj barbarskoj religiji. Dakle, gdje ste to
nauèili?“
„Oduvijek volim èitati.“ Darius je slegnuo ramenima. „Zato su me
privukli stari svici u onoj Kuæi Noæi gdje sam izuèavao umijeæe oštrice.
Slobodno sam vrijeme provodio u èitanju.“
„Opasan, pa još seksi. To je izvrsna kombinacija,“ mazno je rekla
Afrodita i privila se uz njega.
„Okej, svi skupa æemo naknadno rigat,“ rekla je Erin.
„Da, a zasad prestani prekidat,“ rekla je Shaunee.
„Odakle vam upuæenost u bikove i Sgiach?“ upitao je Damien Thanatos,
pogledom opominjuæi Blizanke i Afroditu da budu tihe.
„Iz drevnih tekstova pohranjenih u arhivima ove palaèe. Kad sam tek
postala Nadsveæenica, provela sam ovdje mnoge sate u samostalnom
uèenju. Morala sam, nisam imala mentoricu,“ rekla je Thanatos.
„Niste imali mentoricu? To je sigurno bilo teško,“ rekao je Stark.
„Kako se ispostavlja, našemu svijetu u pojedinom trenutku treba samo
jedna Nadsveæenica kojoj je podaren afinitet za smrt,“ rekla je Thanatos s
oporim smiješkom.
„Koja koma od opisa radnog mjesta,“ rekao je Jack, a onda bržebolje
poklopio usta rukom i ciknuo: „Oprostite!“
Thanatos se šire osmjehnula.
„Ne vrijeðaju me tvoje rijeèi, dijete. Stupanje u savez sa Smræu nije lak
poziv.“
„Ali zbog toga, kao i zbog toga što je Darius Ratnik koji èita, imamo se na
što osloniti,“ rekao je Damien.
„Na što misliš?“ rekla je Afrodita.
„Mislim na to da mi samo jedna stvar zaista ide od ruke a to je uèenje.“
Afrodita je raširila plave oèi.
„Tako da ti samo trebamo pokazati što da kreneš uèiti.“
„Arhivi. Potreban ti je pristup arhivima palaèe,“ rekla je Thanatos, veæ
krenuvši prema vratima. „Razgovarat æu s Duantiom.“
MIN@
80
„Izvrsno. Idem se pripremiti za uèenje,“ rekao je Damien.
„Ja æu ti pomoæi,“ rekao je Jack.
„Društvo debila, koliko mi god to bilo mrsko, izgleda da æemo se svi
pripremiti za uèenje.“
Stark je gledao za Thanatos. Nejasno je primijetio da su ostali uèenici
uzbuðeni zbog toga što su dobili cilj kojemu mogu posvetiti svoju
energiju, ali njegov je pogled pao na blijedo lice Zoey.
„A ja æu se pripremiti za stupanje u savez sa smræu.“
ZOEY
Ništa mi nije djelovalo kako treba.
Nije bila stvar u tome da ne znam gdje se nalazim. Mislim ono, znala sam
da sam na Onom Svijetu ali da nisam mrtva, te da sam s Heathom, koji je
definitivno mrtav.
Božice! Bilo mi je tako èudno što mi sve normalnije djeluje doživljavati
Heatha kao nekog tko je MRTAV.
Uglavnom, izuzev toga, sve mi ovo baš nije bilo kako treba.
Trenutaèno sam ležala sklupèana uz Heatha u podnožju jednog stabla.
Tijela su nam bila svijena jedno uz drugo, kao kod starog braènog para, na
podlozi od mahovine stvorenoj spajanjem drevnih korjenova u ovalni
oblik otprilike slièan postelji. Trebalo mije biti žešæe udobno. Mahovina
je definitivno bila mekana, a Heath mi je stvarno djelovao kao da je živ.
Vidjela sam ga, èula sam ga, dodirivala sam ga èak mi je i mirisao kao
Heath. Trebala sam biti u stanju opustiti se i samo biti s njim.
Pa zašto sam onda, upitala sam se dok sam zurila u rasplesano jato
plavokrilih leptiriæa, tako nespokojna i opæenito sva izvan sebe, kako bi to
baka rekla?
Baka...
Stvarno mi je nedostajala. Njezinu sam udaljenost osjeæala kao blagu
zubobolju. Osjeæaj mi se katkad gubio, ali znala sam da postoji i da æe se
vratiti po svoj prilici još bolniji.
Sigurno je jako zabrinuta zbog mene, I tužna. Znala sam da bi mi teško
palo razmišljanje o tome kako je baka tužna, pa mi je svijest brzo zaobišla
tu temu.
Nisam mogla i dalje tako ležati. Odmaknula sam se od Heatha, pazeæi da
ga pritom ne probudim.
Zatim sam poèela koraèati.
To mi je pomoglo. Dobro, bar mi se nakratko èinilo da pomaže. Hodala
sam amotamo, amotamo, dobro pazeæi da mi Heath stalno bude na oku.
Stvarno mi je bio sladak dok tako spava.
MIN@
81
Žarko sam poželjela da i ja mogu spavati.
Samo, nisam mogla. Kad bih otpoèinula kad bih sklopila oèi bilo mi je
kao da gubim djeliæe sebe. Ali kako bi to bilo moguæe? Kako bih mogla
gubiti sebe? To me pomalo podsjetilo na vrijeme kad sam imala
streptokok i tako jaku groznicu da sam sanjala superèudan san u kom sam
se stalno vrtjela i vrtjela sve dok komadiæi moga tijela nisu poèeli
odlijetati od mene.
Zadrhtala sam. Zašto sam se tako lako uspjela sjetiti toga, kad mi je hrpa
drugih stvari u glavi tako mutna?
Božice, stvarno sam bila umorna.
Onako smetena, pomalo sam se spotaknula na jednu od onih lijepih bijelih
stijena što su stršale iz trave i mahovine, pa sam ispružila ruku i primila se
za koru najbližeg drveta da ne padnem.
Tada sam to ugledala.
Svoju šaku. Svoju ruku. Nije mi izgledala kako treba. Zastala sam i
zabuljila se, i kunem se da mi se koža naèas namreškala. kao u jednom od
onih gadnih hororaca kad se nekoj praktièki goloj curi nešto odurno
zavuèe pod kožu pa poène gmizati, od èega ona…
„Ne!“ Mahnito sam se poèela trljati po podlaktici. „Ne! Prekini!“
„Zo, beba, šta je bilo?“
„Heath, Heath gledaj.“ Ispružila sam ruku da i on vidi. „Kao u nekom
hororcu.“
Heath je prešao pogledom s moje ruke na moje lice. Eh,
„Zo, šta je to hororac?“
„Moja ruka! Moja koža! Mièe se.“ Mahnula sam mu da vidi.
Smiješkom nije uspio prikriti brigu na licu. Ispružio je ruku i polako
prešao dlanom od mog ramena do šake. Kad je došao do nje, isprepleo je
prste s mojima.
„Sve je u redu s tvojom rukom,“ beba, rekao je.
„Stvarno misliš da je?“
„Stvarno, ozbiljno, mislim da je sve u redu. Hej, šta se to dogaða s
tobom?“
Zaustila sam da mu kažem kako mislim da gubim sebe da komadiæi mene
polako isparavaju kad mi je nešto zapelo za oko na rubu šumice. Nešto
mraèno.
„Heath, ne sviða mi se ono,“ kazala sam mu i drhtavim prstom pokazala
na tu sjenovitu mrlju.
Povjetarac je zašušurio široko zeleno lišæe krošanja koje mi odjednom
nisu djelovale tako gusto i zaštitnièki kao prije samo nekoliko trenutaka, i
smrad je dopro do mene, muèan i užegao poput tri dana stare crkotine.
MIN@
82
Osjetila sam kako se Heathovo tijelo trznulo, i znala sam da mi se to nije
samo uèinilo.
Zatim su se one sjenke tamo promeškoljile, i bila sam sigurna da sam
zaèula šušanj krila.
„Joj, ne,“ prošaptala sam.
Heath me èvršæe stisnuo za ruku.
„Doði. Moramo zaæi dublje ovamo.“
Osjetila sam se u isti mah skamenjeno i obamrlo. Zašto? Kako bi nas
drveæe moglo spasiti od toga neèega?
Heath me primio pod bradu i prisilio da ga pogledam u oèi.
„Zo, šta ti to ne osjeæaš? Ovo ovdje, ovaj lug, je nešto dobro, suštinski
dobro. Beba, šta ne osjeæaš svoju Božicu tu unutra?“
Sav mi se zamutio od suza koje su mi ispunile oèi.
„Ne,“ rekla sam mu tiho, kao da jedva uspijevam oblikovati rijeèi.
„Uopæe ne osjeæam svoju Božicu.“
Privukao me sebi i èvrsto zagrlio.
„Bez brige, Zo. Ja je osjeæam, pa æe sve bit okej, obeæavam ti.“ A onda,
dok me i dalje grlio jednom rukom, Heath me poveo dublje u lug Nyx kad
su mi se suze prelile i mokre i vrele stale teæi niz moje hladne obraze.
STEVIE RAE
„Skye? Stvarno? Di je to? U Irskoj?“ rekla je Stevie Rae.
„U Škotskoj, a ne u Irskoj, retardirana,“ rekla joj je Afrodita.
„Šta to nije višemanje jedno te isto? I nemoj mi govorit da sam
retardirana. To nije lijepo.“
„A da ti radije kažem da me poljubiš u guzicu? Je 1 ti to dovoljno lijepo?
Samo me slušaj i nastoj ne bit tolko èmaretardirana, seljanko. Daj se vrati
onamo i opet malo onako èudno opæi sa zemljom ili koji kurac veæ tamo
radiš, i probaj pritom doæ do nekih informacija i o Svjetlu i o Mraku znaš
ono, s velikim S i M. Takoðer pripazi hoæe li ti neko drvo ili šta veæ god
reæ nešto o dva bika.“
„Bika? Ono u smislu krava?“
„Šta ti nisi sa sela? Kako to da nemaš pojma šta je to bik?“
„Slušaj, Afrodita, to je stereotip za neznalice. To što nisam iz velikog
grada samo po sebi ne znaèi da se automatski razumijem u krave i sve to.
Ti vrapca, ja ti èak ne volim ni konje.“
„Matere mi. ti si mutant,“ rekla je Afrodita. „Bik ti je mužjak krave, èak i
šizofreni Bichon Frise pudl moje stare to zna. Daj se više skoncentriraj,
ovo je važno. Moraš otiæ i pitat jebenu travu za nekakvu prastaru i ful
prebarbarsku i samim time neprivlaènu mitologiju ili religiju ili nešto
MIN@
83
takvo u kojoj postoje dva bika koji se šoraju, bijeli i crni, kao i vrlo
frajerska i nasilna bitka bez kraja i konca izmeðu dobra i zla.“
„Kakve sad to veze ima s vraæanjem Zoey?“
„Mislim da bi to moglo nekako otvorit Starku vrata Onog Svijeta, a da on
pritom ne mora umrijeti, jer to navodno baš i ne šljaka za Ratnike koji
tamo štite svoje Nadsveæenice.“
„Krave to mogu izvest? Kako? Pa krave ne mogu ni govorit.“
„Bikovi, duploretardirana. Pazi dok ti govorim. Ne govorim ti samo o
životinjama, nego o sirovoj moæi koja ih okružuje. Bikovi predstavljaju tu
moæ.“
„Znaèi, ipak ne govore?“
„Ma sranja ti tvoga! Možda govore, možda ne govore oni su superstara
magika, glupaèo! Dovraga, tko bi znao što oni mogu? Samo skuži ovo: da
bi stigao na Onaj Svijet, Stark ne može biti civiliziran i suvremen i sav
drag i dobar. On mora skužit kako da bude više od toga da bi uspio stiæ do
Zoey i zaštitit je a da pritom oboje ne poginu, a kljuè za to možda leži u
ovoj starinskoj religiji.“
„To valjda ima smisla. Hoæu reæi, kad pomislim na Kalonu, nije baš da si
zamislim suvremenog tipa.“ Stevie Rae je zastala, priznajuæi jedino sebi
da zapravo misli na Rephaima, a ne na njegova oca. „A on definitivno
raspolaže sirovom snagom.“
„I definitivno je na Onom Svijetu a da nije mrtav.“
„A i Stark tamo treba otiæi.“
„Znaèi, idi poprièaj s cvijeæem o bikovima i svemu tome,“ rekla je
Afrodita.
„Idem poprièat s cvijeæem,“ rekla je Stevie Rae.
„Nazovi me kad nešto saznaš od njega.“
„Aha, okej. Dat æu sve od sebe.“
„Hej, èuvaj se,“ rekla je Afrodita.
„Vidiš, možeš ti bit i draga,“ rekla je Stevie Rae.
„Dok mi se nisi još tu pretvorila u jagode sa šlagom, odgovori mi na ovo
pitanje: s kim si se to Utisnula nakon što je izmeðu nas dvije puklo?“
Cijelo tijelo Stevie Rae postalo je ledenohladno.
„S nikim!“
„Što znaèi, s nekim totalno neprimjerenim. Tko je to, netko od onih
crvenih poèetnièkih luzera?“
„Afrodita kažem ti, nisam s nikim.“
„A da, to sam si i mislila. Kužiš, to što sam sad Proroèica i šta ti ga ja
znam, a usput budi reèeno to ti je živa tlaka, polako mi otkriva neke
MIN@
84
stvari, pa tako i to da ako slušam bez pomoæi ušiju, ponešto uspijem
saznat.“
„Evo što sam ja saznala ti si pukla ko zrela kruška.“
„Znaèi, opet ti kažem, èuvaj se. Peru me èudne vibre od tebe, i govore mi
da si možda u frci.“
„Mislim da si samo izmislila tu nekakvu prièu da zabašuriš tu hrpetinu
ludila koja ti brije po glavi.“
„A ja mislim da ti ipak nešto skrivaš. Hajmo se onda samo složiti da se ne
slažemo.“
„Idem ja sada prièat s cvijeæem o kravama. Doviðenja, Afrodita.“
„O bikovima. Doviðenja, seljanko.“
Stevie Rae je otvorila vrata da izaðe iz svoje domske sobe, još uvijek
namrštena zbog Afroditinih komentara, i gotovo naletjela èelom na
Kramishinu ruku, podignutu da joj pokuca na vrata. Obje su poskoèile, a
onda je Kramisha odmahnula glavom.
„Ne izvodi mi te usrane burgije. Od njih pomislim da više nisi normalna.“
„Kramisha, da sam znala da si tu vani, ne bih odskoèila kad sam otvorila
vrata. A nitko od nas nije normalan barem više nije.“
„Govori u svoje ime. Ja sam još uvijek ja. Što æe reæ da je sa mnom sve
kako spada. Ti, s druge strane, izgledaš ko žešæi spizditis.“
„Prekjuèer sam zamalo izgorjela na krovu. Mislim da mi to daje pravo da
izgledam usrano.“
„Nisam mislila reæ da izgledaš loše.“ Kramisha je nakrivila glavu. Danas
je nosila onu svoju jarkožutu bubiperiku, koju je sparila sa svjetlucavim
fluorescentnožutim sjenilom za oèi. „Da ti pravo kažem, dobro izgledaš
skroz onako rumeno ko bijelci dok su ful zdravi. Pomalo me podsjeæaju
na slatke male prašèiæe kad su onako ružièasti.“
„Kramisha, kunem ti se da me boli glava od svega ovoga. Šta ti sad to
hoæeš reæ?“
„Samo velim da mi dobro izgledaš, ali mi ne briješ na dobro. Tu unutra, a
i tu unutra.“ Kramisha je pokazala na srce Stevie Rae, a onda i na njezinu
glavu.
„Kad imam hrpu toga na pameti,“ pokušala je izvrdati Stevie Rae.
„A da, znam ja to, kad je veæ Zoey skroz slomljena i sve to, al moraš
svejedno zadržat sve konce u rukama.“
„A trudim se.“
„Trudi se jaèe. Zoey te treba. Znam da nisi tamo uz nju, al nekako imam
osjeæaj da joj možeš pomoæ. Tako da se moraš poèet služit zdravim
razumom.“
MIN@
85
Kramisha se tako zabuljila u nju da je Stevie Rae došlo da se promeškolji.
„Ko što kažem, trudim se.“
„Misliš izvest nešto suludo?“
„Ne!“
„Jesi sigurna? Jer ovo je za tebe.“ Kramisha joj je pokazala list purpurnog
papira iz teke na kojem je nešto pisalo njezinom osebujnom mješavinom
kurziva i velikih slova. „A meni djeluje ko hrpetina suludosti.“
Stevie Rae joj je istrgnula papir iz ruke.
„Vrapca ti, šta nisi odmah rekla da mi nosiš neku svoju pjesmu?“
„Upravo sam se spremala.“ Kramisha je prekrižila ruke i naslonila se na
dovratak, oèigledno èekajuæi da Stevie Rae proèita pjesmu.
„Šta nemaš sada nekog pametnijeg posla?“
„Nemam. Ostali uèenici jedu. Eh, izuzev Dallasa. On radi s Dragonom na
nekakvim maèevalaèkim forama, makar škola još službeno nije poèela, a
ja ne vidim potrebu da se brza, pa mi ne ide u glavu što mu se tako žuri da
krene na nastavu. Uglavnom, samo ti proèitaj pjesmu, Nadsveæenice. Ne
idem ja nikamo.“
Stevie Rae je suspregnula uzdah. Kramishine pjesme obièno su nejasne i
apstraktne, ali èesto i prorokuju, a veæ od same pomisli da je jedna od njih
oèito namijenjena njoj, Stevie Rae je u želucu dobila osjeæaj kao da se
najela sirovih jaja. Nevoljko je spustila pogled na papir i poèela èitati:
Crvena na Svjetlo kroèi
oklopila je prepone za smak svijeta što æe doæi.
Krabulje Mrak nosi razne
pusti lica, boje, laži i osjeæaje porazne.
Savez sklopi; srcem plati makar dok
Mrak ne rastaviš vjeru mu ne možeš dati.
Dušom gledaj, ne oèima jer
krinke ti valja prozrijet da zaplešeš sa zvijerima.
Stevie Rae je odmahnula glavom, bacila pogled na Kramishu, pa još
jedanput proèitala pjesmu, polako, svojski moleæi svoje srce da prestane
tuæi tako glasno da oda tu stravu punu grižnje savjesti koju je smjesta
poèela osjeæati. Jer Kramisha je u pravu; oèigledno se tu radi o njoj.
Naravno, oèigledno se tu radi o njoj i o Rephaimu. Stevie Rae je
pretpostavila da bi još trebala biti zahvalna što se u nesretnoj pjesmi
uopæe ne spominju krila i ljudske oèi u nesretnoj ptièjoj glavi. Ti vrapca!
„Vidiš na šta mislim kad kažem da je o tebi?“
Stevie Rae je prešla pogledom s pjesme na Kramishine inteligentne oèi.
„Ma, kvragu, Kramisha. Jasna stvar da je o meni. To ti piše u prvom
stihu.“
MIN@
86
„Pa da, vidiš, i ja sam bila sigurna u to, makar nikad nisam èula da te itko
tako zove.“
„Ima to smisla,“ brzo je rekla Stevie Rae, nastojeæi prigušiti uspomenu na
Rephaimov glas dok je zove Crvena. „Ja sam jedina crvena vampica, tako
da kobog govori o meni.“
„To sam i ja mislila, makar tu ima i cijela hrpa te brije o zvijerima i èemu
veæ. Morala sam pogledat u rjeèniku šta mu znaèi to oklapanje prepona,
jer mi je zvuèalo skroz vulgarno i seksualno, al ispada da je to samo izraz
koji znaèi da se treba ful pripremit za borbu.“
„A èuj, je li, u zadnje vrijeme stvarno stalno ima borbe,“ rekla je Stevie
Rae, opet gledajuæi u pjesmu.
„Izgleda da te èeka još i više i to gadnih sranja, za koja trebaš bit ful
spremna.“ Zatim se znaèajno nakašljala, pa ju je Stevie Rae nevoljko opet
pogledala u oèi. „Tko je on?“
„On?“
Kramisha je prekrižila ruke.
„Nemoj ti meni ko da sam glupa. On. Tip kom æeš dati srce, ko što kaže
pjesma.“
„Neæu!“
„O, pa onda znaš koji je to.“ Kramisha je poèela tapkati vrhom èizme s
uzorkom leoparda. „A to sigurno nije Dallas, jer ne bi šizila da njemu
trebaš dat srce. Svi znaju da ima neèeg izmeðu vas dvoje. Dakle, tko je
on?“
„Nemam blage veze. Ne viðam se s nikim osim s Dallasom. Plus, daleko
me više zabrinjavaju ti dijelovi di se spominju Mrak i krinke i te stvari,“
slagala joj je Stevie Rae.
„Ha,“ frknula je Kramisha kroz nos.
„Èuj, uzet æu si ja ovo da malo razmislim,“ rekla je Stevie Rae i tutnula
pjesmu u džep traperica.
„Da pogodim ti ne bi htjela da ikome kažem za ovo,“ rekla je Kramisha i
opet tapnula èizmom.
„A da, jer bih htjela da pokušaš...“ Izgovor je zamro pod preziranjem
Kramishinih oèiju. Stevie Rae je polako izdahnula, odluèila joj povjeriti
što više istine može, te krenula ispoèetka. „Ne bih htjela da ikome kažeš
za pjesmu jer sam u dosta nezgodnoj situaciji s jednim tipom, pa bi za
Dallasa i mene bilo koma da se sada za to sazna, pogotovo kad nisam
skroz sigurna šta je to toèno izmeðu mene i tog drugog tipa.“
„E tako je veæ bolje. Sranja s tipovima znaju se žešæe zakomplicirat, a ko
što moja mama uvijek veli, baš ono nije u redu stavljat svoje intimne
rabote u javnost da ih svi vide.“
MIN@
87
„Hvala ti,“ Kramisha. Baš ti hvala.“
Kramisha je podigla ruku.
„Samo malo. Nitko nije reko da sam gotova na ovu temu. Moje pjesme su
važne. Tu se ne radi samo o tvom zbrkanom ljubavnom životu. Zato, ko
što sam ti veæ rekla, istjeraj si te lude brijaèine iz glave i ne zaboravi se
poslužit zdravim razumom. I da znaš, svaki put kad sam napisala rijeè
Mrak, dolazilo mi je skroz muèno u utrobi.“
Stevie Rae je uprla dug pogled u Kramishu, a onda je donijela odluku.
„Možeš se prošetat sa mnom do parkirališta? Moram obavit jednu stvar
izvan kampusa. al htjela bih usput poprièat s tobom.“
„Nemaš frke.“ rekla je Kramisha. „K tome, veæ je i vrijeme da nekom
kažeš nešto o tome što ti se sve mota po glavi. U zadnje vrijeme se
ponašaš skroz spaljeno, a tu mislim èak još od prije nego što se Zoey
smrskala.“
„A da. znam,“ promrmljala je Stevie Rae.
Nijedna od njih ništa više nije rekla dok su silazile stubištem i prolazile
kroz gužvu u boravku. Stevie Rae je imala dojam da su se s topljenjem
leda i poèetnici odmrznuli. U proteklih par dana uèenici su poèeli izlaziti i
ponašati se sve normalnije. Naravno, nju i Kramishu i dalje su èesto
pogledavali, ali u oèima im se sve rjeðe viðalo neprijateljstvo i strah, a sve
èešæe èistu znatiželju.
„Misliš da æemo se mi stvarno moæ vratit ovamo i opet krenut na nastavu,
ko da nam je ovo i dalje dom?“ naglo je rekla Kramisha kad su izašle na
ploènik pred domom.
Stevie Rae ju je iznenaðeno pogledala.
„Da ti pravo kažem, veæ sam ga poèela tako doživljavat. Bilo bi tako
ružno da se vratimo ovamo?“
Kramisha je slegnula ramenima.
„Nisam sigurna. Sigurna sam samo u to da se osjeæam kako spada kad po
danu spavam pod zemljom.“
„A da, to je ovdje problem.“
„Taj mrak u mojoj pjesmi od kog mi dolazi muka ne misliš valjda da se
to odnosi na nas, je li?“
„Ne!“ Stevie Rae je usrdno odmahnula glavom. „Nema ništa loše u nama.
Ti i ja i Dallas i ostali crveni poèetnici koji su došli ovamo, mi smo
donijeli odluku. Nyx nam je dala izbor, i mi smo izabrali dobro umjesto
zla Svjetlo umjesto Mraka. Pjesma ne govori o nama. Sigurna sam u to.“
„Nego o onima drugima, a? Premda su bile same,“ Kramisha je spustila
glas.
MIN@
88
Stevie Rae je razmislila o tome i shvatila da je Kramisha možda u pravu.
Grižnja savjesti oko Rephaima samo ju je tako zaokupila da joj to dosad
nije palo na pamet. Ti vrapca! Stvarno bi si trebala posložiti stvari u
glavi.
„Pa, da, valjda bi mogla govorit o njima, al ako je tako, onda je stvarno
loše.“
„Daj, molim te. Svi mi znamo da su oni stvarno loši.“
„Da, èuj, Afrodita mi je upravo rekla neke stvari od kojih Mrak s velikim
M zvuèi zbilja gadno na skroz novom nivou. A ako su oni ukljuèeni u to,
onda su došli do skroz novog nivoa gadnog. Tipa Neferet.“
„Sranje.“
„A da. Znaèi da tvoja pjesma možda govori o borbi s njima. Al, takoðer, a
baš sam te to mislila pitat. Afrodita i ja poèele smo ti saznavat neke
prastare stvari. Znaš, ono, stvarno stare. Tako stare da su ih èak i vampovi
zaboravili.“
„To su onda fakat stara sranja.“
„Eto, mi a tu ti mislim na sebe i Afroditu i Starka i ostale klince koji su
uz Zoey mi æemo probati vidjet da li nam ti podaci iz davnine mogu
pomoæ da smjestimo Starka na Onaj Svijet da tamo pomogne Zoey dok si
ona opet sastavlja dušu kako spada.“
„Hoæeš reæ, da smjestite Starka na Onaj Svijet a da on pritom ne umre i
sve to?“
„A da, navodno ne bi bilo baš dobro za Zoey da se on pojavi sav mrtav na
Onom Svijetu.“
„Pa æete iskoristit sva ta stara sranja da skužite kako se to može izvest
kako treba?“
Stevie Rae joj se osmjehnula.
„Pokušat æemo. A ti možeš pomoæ.“
„Samo reci i stižem.“
„Okej, evo kako stoji stvar. Afrodita je skužila da ima još neke moæi
Proroèice otkako se fokusira na njih. Stevie Rae je pridodala opor
smiješak svojim rijeèima. Makar je to usreæuje ko maèketinu usred
proloma oblaka.“ Kramisha se nasmijala, a Stevie Rae je nastavila:
„Uglavnom, baš si mislim da iako ja tu nemam krug ko što ga Z ima tamo
oko sebe, ipak imam jednu Proroèicu.“
Kramisha je trepnula, vidno se zbunivši, a kad je Stevie Rae nastavila
zuriti u nju, oèi su joj se napokon raširile od shvaæanja.
„Mene?“
„Tebe. Dobro, tebe i tvoje pjesme. Veæ si prije njima pomogla Z da skuži
kako da otjera Kalonu odavde.“
MIN@
89
„Ali…“
„Ali gledaj to ovako,“ ubacila joj se Stevie Rae. „Afrodita je to skužila. Ti
to hoæeš reæ da je ona pametnija od tebe?“
Kramisha je stisnula oèi.
„Ja ti znam cijelu hrpu pametnih stvari o kojima bogata bjelkinja nema
blage.“
„Hajde, onda, po kaubojski.“
„Znaš da me totalno strašiš kad prièaš po seljaèki.“
„A znam.“ Stevie Rae joj se osmjehnula s jamicama. „Okej, idem ja
prizvat zemlju pa da vidim mogu li još štagod saznat sa svoje strane. Hej,
a daj ti pronaði Dallasa i reci mu sve što je novo s izuzetkom pjesme.“
„Veæ sam ti rekla da te ne mislim ocinkat.“
„Hvala, Kramisha. Stvarno si dobra Pjesnikinjalaureat.“
„Nisi ni ti ono baš loša za jednu djevojku sa sela.“
„Vidimo se.“ Stevie Rae joj je mahnula i lagano potrèala prema Zoeynom
autu.
„Držim ti leða, Nadsveæenice!“
Od Kramishinih rijeèi na rastanku Stevie Rae se osjetila skroz gnjecavo u
želucu, ali takoðer se i osmjehnula od uha do uha dok je palila Zoeyin
auto. Upravo se spremala staviti auto u prvu kad je shvatila da a) nema
blage veze kamo ide, i b) daleko bi lakše uspjela izvesti cijelu tu furku na
prizivanje zemlje da se potrudila uzeti zelenu svijeæu, uz možda malo
slatke trave, da može prikupiti malo pozitivne energije. Totalno ljuta na
samu sebe, gurnula je mjenjaè u ler.
Sunce mu žarko, kamo to ona ide?
Natrag k Rephaimu.
Pomisao joj je došla poput disanja smjesta i prirodno. Stevie Rae je
primila ruèicu mjenjaèa, ali ruka joj je zastala. Zar bi joj u ovom trenutku
zaista bilo najpametnije da se vrati Rephaimu?
Jasno, s jedne strane od njega je saznala hrpu toga o Kaloni i Mraku i
takvim stvarima.
S druge strane, zaista nema povjerenja u njega. Ne može zaista imati
povjerenja u njega.
K tome, on joj je smutio glavu. Dok je èitala Kramishinu pjesmu, bila je
nesretno prezaokupljena optereæivanjem oko njega da išta više uzme u
obzir recimo, èinjenicu da bi ta pjesma mogla biti upozorenje na loše
crvene poèetnike, a ne samo opet neka špika o njoj i nazovigavranu.
Što da onda radi?
Kazala je Rephaimu da æe se vratiti da vidi kako mu je, ali htjela se vratiti
ne samo zato što mu je rekla da hoæe. Stevie Rae je trebalo da ga vidi.
MIN@
90
Trebalo? Da, nevoljko je priznala samoj sebi. Trebalo joj je da vidi tog
nazovigavrana. Stevie Rae se duboko potresla od tog priznanja.
„Utisnula sam se s njim. To znaèi da smo na neki naèin spojeni, a ja tu
baš ne mogu nešto naroèito pomoæ,“ promrsila je sebi u bradu dok je
stiskala upravljaè Bube. „Samo se moram naviknut na to i nekako se snaæ.
I moram pritom imati na umu da je on sin svoga oca.“
Dobro. Okej.
Provjerit æe kako mu je. Takoðer æe mu postaviti pitanja o Svjetlu, kao i o
Mraku, i o one dvije krave. Namrgodila se. Dobro, bika. Ali trebala bi
samostalno malo proèeprkati, neovisno o Rephaimu. Zaista bi trebala
prizvati svoj element i pokušati od njega saznati nešto o kravamabikovima.
To bi znaèilo poèeti se služiti zdravim razumom. A zatim se
Stevie Rae široko osmjehnula i pljesnula po upravljaèu.
Kužim!
Svratit æu do onog slatkog starog parka koji mi je usput do Gilcreasea.
Izvedem malo zemljane magike, pa odem do Rephaima da vidim kako mu
je.
Lako i prelako!
Naravno, najprije æe skoknuti natrag u Hram Nyx da uzme zelenu svijeæu,
šibice i nešto slatke trave. Bolje volje zato što sad ima plan, Stevie Rae se
upravo pripremala staviti Bubu natrag u prvu kad je zaèula tapkanje
kaubojskih èizama po asfaltu parkirališta, a onda i napadno nonšalantan
Dallasov glas.
„Evo, upravo samo šetam do Zoeyna auta. Ne šuljam se do Stevie Rae da
je prepadnem.“
Stevie Rae je spustila prozor i široko mu se osmjehnula.
„Hej, bok, Dallas. Mislila sam da vježbaš s Dragonom, tako mi je bar
Kramisha rekla.“
„Vježbao sam prije. Vidi Dragon mi je dao ovaj cool nož. Kaže da se
zove kama. Kaže i da bih možda mogao biti dobar s njim.“
Stevie Rae je sumnjièavo gledala kako Dallas vadi šiljati, dvosjekli nož iz
kožnih korica koje je opasao oko struka i prima ga pomalo nespretno, kao
da nije siguran hoæe li njime porezati nekoga drugog, ili sebe.
„Vidi se da je stvarno oštar,“ rekla je Stevie Rae, nastojeæi zvuèati
pozitivno.
„Da, zato mi zasad ne služi za vježbu, ali Dragon je rekao da ga smijem
nositi. Neko vrijeme. Ako budem pazio.“
„O, okej. Cool.“ Stevie Rae je bila sigurna da ne bi shvatila frajersku
spiku ni da poživi milijun godina.
MIN@
91
„Da, eto, kad mi je prošla poduka s kamom, naletio sam na Kramishu dok
sam izlazio iz poljskog doma,“ rekao je Dallas, vraæajuæi nož u korice.“
„Rekla je da te ostavila tu jer se spremaš otiæi da izvedeš neku stvar sa
zemljom. Pa rekoh, možda te stignem uloviti prije nego što kreneš, pa da
odemo skupa.“
„A, je li. Baš lijepo od tebe, Dallas, ali mogu ja i sama. Da ti pravo
kažem, stvarno bi mi pomogo da trkneš do Hrama Nyx i doneseš mi jednu
zelenu svijeæu i šibice. E, da, a ako u hramu naðeš i slatke trave, donesi
mi malo i nje, može? Ne znam gdje mi je glava, al definitivno je lakše
prizvat zemlju sa svijeæom zemlje, a skroz sam je zaboravila ponijet, da i
ne spominjem slatku travu za privlaèenje pozitivne energije.“
Iznenadila se kada Dallas nije jednostavno rekao
„Može“ i trknuo po stvari. Umjesto toga, samo je ostao stajati i promatrati
je, sav nekako ozlojeðen, ruku zabijenih u džepove traperica.
„Šta je?“ upitala ga je.
„Oprosti mi što nisam Ratnik!“ naglo je kazao. „Dajem sve od sebe da
nauèim nešto od Dragona. ali trebat æe mi neko vrijeme da postanem
pristojno dobar u tome. Nikad mi baš nije bilo stalo do svih tih borilaèkih
stvari, i oprosti mi!“ ponovio je Dallas, djelujuæi sve uzrujanije.
„Dallas, vrapca ti, šta sad ti to prièaš?“
Ojaðeno je podigao ruke.
„Prièam o tome da nisam dovoljno dobar za tebe. Znam da ti treba više
da ti treba Ratnik. Ma kvragu, Stevie Rae, da sam bio tvoj Ratnik, mogao
sam ti pomoæi kad su te oni klinci napali i zamalo ubili. Da sam sada tvoj
ratnik, ne bi me slala da ti trèim obavljat bezvezne posliæe. Držala bi me
stalno uza se, da te mogu zaštititi u svim ovim situacijama kroz koje
prolaziš.“
„Ja samu sebe sasvim dobro štitim, a nije bezvezan posliæ to što æeš mi
donijet svijeæu zemlje i ostalo.“
„Da, okej, ali ti zaslužuješ bolje od tipa koji nema blage veze o tome kako
æe zaštititi svoju žensku.“
Stevie Rae je podigla obrve skroz do svojih plavih kovrèa.
„Jesi ti to upravo reko da sam ja tvoja ženska?“
„A eto, jesam.“ Promeškoljio se, pa dodao: „Al u pozitivnom smislu.“
„Dallas, nije se moglo sprijeèit ono što se dogodilo na krovu,“ iskreno mu
je rekla. „Znaš kakvi su ti klinci.“
„Trebao sam biti uz tebe; trebao bih biti tvoj Ratnik.“
„Ne treba meni Ratnik!“ viknula je. iznurena njegovom tvrdoglavošæu i
zgrožena njegovom uzrujanošæu.
„Pa, kvragu, ja tebi svakako više ne trebam.“
MIN@
92
Okrenuo je leða Bubi i zabio ruke natrag u džepove traperica. Dok je
gledala njegova zgrbljena ramena, Stevie Rae se osjetila grozno. Ona je
ovo skrivila. Povrijedila ga je zato što cijelo vrijeme tjera i njega i sve
ostale od sebe, samo da bi mogla i dalje tajiti Rephaima. Osjeæajuæi se
krivom kao zec u zasadu mrkve, izašla je iz auta i nježno mu dotaknula
rame. Nije ju pogledao.
„Hej, to nije istina. Svakako mi trebaš.“
„Baš. Zato me stalno guraš od sebe.“
„Ne, samo sam jako zauzeta. Oprosti ako ti je to djelovalo pokvareno,“
rekla je.
Okrenuo se prema njoj.
„Ne pokvareno. Nego samo kao da ti više nije stalo.“
„Stalo mi je!“ brzo je rekla i ušla u njegovo naruèje, grleæi ga jednako
èvrsto kao i on nju.
Dallas joj je tiho progovorio u uho.
„Daj da onda idem s tobom.“
Stevie Rae se odmaknula da mu vidi lice, i ono ne, ’ne možeš’ koje mu se
spremala reæi zamrlo joj je na usnama. Bilo joj je kao da mu kroz oèi
može vidjeti sve do srca, i bilo joj je jasno da mu ga slama da slama
Dallasa.
Dovraga, što joj je došlo da ide povrijediti ovog deèka zbog Rephaima?
Spasila je tog nazovigavrana. Ne kaje se zbog toga. Kaje se samo zbog
posljedica koje to ima na one koji su joj bliski. Pa, onda je s tim sada
gotovo.
Ne mislim više povrijediti nikoga od onih do kojih mi je najviše stalo.
„Okej, dobro, možeš sa mnom,“ kazala mu je.
Oèi su mu smjesta zasjale.
„Ozbiljno?“
„Ozbiljno, nego šta. Samo, stvarno mi treba ta svijeæa zemlje. Dobro, i
slatka trava. I da znaš da to svejedno nije bezvezan posliæ.“
„Kvragu, ma donijet æu ti cijelu vreæu svijeæa i trave koliko hoæeš!“
Dallas se nasmijao, poljubio je i onda otrèao, doviknuvši joj da se odmah
vraæa.
Stevie Rae je polako sjela natrag u Bubu. Èvrsto je primila upravljaè i
zagledala se ravno preda se, recitirajuæi naglas kao mantru popis svih
stvari koje treba obaviti.
Prizvat zemlju s Dallasom. Saznat kolko se može o kravama. Odvest
Dallasa natrag u školu. Smislit izgovor. Dobar izgovor da opet odem,
samo ovaj put sama. Otiæ u Gilcrease i vidjet kako je Rephaimu, Pitat ga
zna li on još štagod što bi mogio pomoæ Stark u i Z. Vidjet kako su crveni
MIN@
93
poèetnici. Javit Lenobiji i ostalima šta se zbiva sa Z. Opet nazvat
Afroditu.
Smislit koga vrapca da napravim s lošim poèetnicima u depou. A onda dat
sve od sebe da se ne zafrljim s vrha najbliže visoke zgrade...
Imajuæi dojam da se utapa u golemoj smrdljivoj, ustajaloj, oklahomskoj
baruštini stresa, Stevie Rae je samo sve više spuštala glavu dok èelom nije
pritisnula upravljaè.
Za ime svega, kako se Z uspijevala nositi sa svim tim sranjima i
uzrujavanjima?
Nije, javila joj se misao sama od sebe u glavi.
To ju je smrskalo.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvanaesto poglavlje
STEVIE RAE
„Opa! Izgleda ko da je jedan od onih supertornada prosjekao put kroz
Tulsu,“ rekao je Dallas.
Zjakao je dok je Stevie Rae pažljivo Bubom zaobilazila još jednu hrpu
odlomljenog granja. Prilazni put parku zaprijeèilo je stablo Bradfordove
kruške koje je puklo gotovo toèno popola, pa je Stevie Rae ipak parkirala
pred njim.
„Barem se struja tu i tamo vraæa.“ Mahnula je prema uliènoj rasvjeti oko
parka koja je sad obasjavala potpuno rasulo drveæa ošteæenog ledenim
pokrovom i sploštenog grmlja azaleja.
„Samo, ne i onima tamo.“ Dallas je pokazao bradom prema urednim
kuæicama blizu parka. Tu i tamo kroz poneki je prozor hrabro sjalo
svjetlo, dokazujuæi da su neki ljudi bili dovoljno dalekovidni da kupe
propanske generatore prije nailaska oluje, ali okolica je uglavnom i dalje
bila tamna, hladna i utihnula.
„Njima je to koma, al meni je zato život noæas lakši,“ rekla je Stevie Rae
dok je izlazila iz auta. Dallas joj se pridružio, ponijevši visoku zelenu
obrednu svijeæu, pletenicu od sušene slatke trave i kutiju dugih šibica.
„Svi su se skroz šæuæurili i neæe ih nimalo bit briga šta ja tu radim.“
„Tu si svakako u pravu, mala.“ Dallas je prisno obgrlio Stevie Rae oko
ramena.
„Ajoj, znaš kako mi je drago kad mi kažeš da sam u pravu.“ Provukla je
ruku oko njegova struka i zataknula šaku u stražnji džep njegovih
traperica kao nekada. Stisnuo joj je rame i poljubio je u tjeme.
„Onda æu ti èešæe govorit da si u pravu,“ rekao joj je.
Stevie Rae mu se široko osmjehnula.
„Ti to mene pokušavaš smekšat s nekim ciljem?“
„Šta ja znam. Je li mi uspijeva?“
„Možda.“
„Baš dobro.“
Oboje su se nasmijali. Bubnula gaje bokom.
„Idemo onamo do velikog hrasta.Izgleda mi da bi tamo moglo biti dobro.“
„Kako god ti hoæeš, mala.“
Polako su otišli do sredine parka, obilazeæi slomljene grane i prteæi kroz
hladnu, vlažnu bljuzgu preostalu nakon oluje, nastojeæi se ne poskliznuti
na ledenim plohama koje su se opet poèele zamrzavati na noænoj studeni.
Nije pogriješila kad je pustila da Dallas poðe s njom. Možda joj se zbrka
oko Rephaima dogodila i zato što je postala pomalo izolirana od svojih
MIN@
95
prijatelja i previše se uživjela u njihovo èudno Utiskivanje. Vrapca mu, i
Utiskivanje s Afroditom ispoèetka joj je djelovalo totalno bizarno. Možda
joj samo treba malo vremena i prostora da se snaðe s cijelom tom
novinom.
„Hej, vidi ovo.“ Dallas joj je opet svrnuo pozornost na sebe. Pokazivao joj
je tlo oko starog hrasta. „Izgleda kao da ti je stablo veæ napravilo krug.“
„Kako cool,“ rekla je. I bilo je! Stameno je stablo dobro podnijelo oluju.
Izgubilo je samo pregršt vrškova granèica. Kad je palo na travu, to sitno
granje oblikovalo je savršen krug oko cijelog drveta.
Dallas je zastao na rubu oboda.
„Ostat æu tu vani, okej? Tako da stvarno može biti kao da je ovo krug
izreèen iskljuèivo za tebe, a ja ga nisam prekinuo,“ rekao joj je.
Stevie Rae je pogledala u njega. Dallas je zaista drag deèko. Uvijek joj
govori tako lijepe stvari i da je joj do znanja da je shvaæa bolje od veæine.
„Hvala ti. Stvarno lijepo od tebe, Dallas.“ Pridigla se na nožne prste i
meko ga poljubila.
Èvršæe ju je zagrlio i privukao uza se.
„Sve za moju Nadsveæenicu.“
Dah mu je bio topao i sladak na njezinim usnama, pa ga je Stevie Rae
impulzivno ponovno poljubila, uživajuæi u treperenju u nutrini koje je
pritom osjetila. A uživala je i u tome što joj njegov dodir tjera misli o
Rephaimu iz svijesti. Bila je nemalo zadihana kad ju je on nevoljko
pustio. Nakašljao se i kratko nasmijao.
„Pazi se, mala. Nas dvoje veæ dugo nismo bili sami.“
Sva nekako ushihotana i ošamuæena, nasmiješila mu se s jamicama na
obrazima.
„Predugo.“
Osmjehnuo joj se, seksi i slatko.
„Ubrzo æemo to morati popraviti, ali daj se ti prvo primi posla.“
„A, da, rekla je. Posao, posao, posao...“
Smješkajuæi se. uzela je pletenicu slatke trave, zelenu svijeæu i šibice koje
joj je on donio.
„Hej,“ rekao je Dallas dok joj je pružao stvari. „Upravo sam se sjetio
neèega o slatkoj travi. Zar se ne bi trebala poslužiti još neèim prije nego
što je zapališ? Dosta mi je dobro išao predmet Èini i obredi, i zakleo bih
se da tu ima još neèega osim paljenja pletenice i mahanja njome oko
kruga.“
Stevie Rae je zamišljeno namreškala èelo.
„Šta ja znam. Zoey je prièala tome jer to tako rade amerièki domoroci.
Kunem se da je rekla da to privlaèi pozitivnu energiju.“
MIN@
96
„Okej. dobro, valjda Z zna najbolje,“ rekao je Dallas.
Stevie Rae je slegnula ramenima i rekla:
„Da, a i to ti je samo mirisna trava. Hoæu reæi, šta tu može bit loše?“
„Pa baš, stvarno. Uostalom, ti si Zemljana Cura. Valjda se možeš snaæi s
malo zapaljene trave.“
„Nego šta,“ rekla je. „Okej, je li, evo ga.“ Prošaptavši svome elementu
jednostavno: Hvala ti. zemljo, okrenula se leðima Dallasu, prekoraèila
graniènu crtu i stupila u krug koji je stvorila sama zemlia.
Stevie Rae je sigurnim koracima otišla do najsjevernije toèke unutar
oboda, smještene toèno ispred staroga stabla. Tamo se zaustavila i
sklopila oèi. Stevie Rae još je u samom poèetku otkrila da se sa svojim
elementom najbolje može stopiti putem osjetila. Zato je duboko udahnula
da iz svijesti istjera sve zbrkane misli koje inaèe nosi sa sobom, puštajuæi
samo jednome da nastavi dopirati do nje: osjetilu sluha.
Stevie Rae je poèela slušati zemlju. Èula je mrmor vjetra u zimskom
lišæu, pjevno dozivanje noænih ptica, zvukove i uzdahe parka koji se
smiruje prije duge, hladne noæi.
Kad joj se osjetilo sluha ispunilo zemljom, Stevie Rae je opet udahnula i
usredotoèila se na miris. Udisala je zemlju, njušila vlažnu težinu trave
optoèene ledom, resku aromu cimeta smeðeg lišæa, jedinstveno
mahovinast miomiris prastarog hrasta.
Ispunivši osjetilo mirisa zemljom, Stevie Rae je još jedanput duboko
udahnula i zamislila izdašan, pun okus glavice èešnjaka i zrelih ljetnih
rajèica. Prisjetila se jednostavne zemljane magike izvlaèenja zelenih,
busenastih vrhova i otkrivanja debelih, prhkih mrkava ispod njih, stasalih
unutar zemlje.
Kad joj se okus ispunio izobiljem zemlje, pomislila je na dodir meke
ljetne trave na bosim stopalima na maslaèak što joj škaklja bradu dok ga
drži prislonjenog da vidi hoæe li ostaviti na njoj žuti nanos, pouzdan znak
tajne ljubavi na uzdizanje zemlje nakon proljetne kiše što joj ispunjava
sva osjetila.
A onda je Stevie Rae udahnula još jedanput, još dublje, i pustila da joj
duh prigrli èudesni, nevjerojatni, magièki osjeæaj koji u njoj stvara dar
njezina elementa. Zemlja joj je majka, savjetnica, sestra i prijateljica.
Zemlja je utemeljuje, pa èak i kad je sve ostalo u njezinu svijetu potpuno
izoblièeno, može od svojeg elementa s povjerenjem potražiti smirenje i
zaštitu.
Stevie Rae je s osmijehom otvorila oèi. Okrenula se nadesno.
Zraku, molim te da doðeš u moj krug. Premda nije imala ni žutu svijeæu ni
bilo koga tko bi predstavljao zrak, Stevie Rae je znala da je važno priznati
MIN@
97
svaki od preostala èetiri elementa i odati mu poštovanje. A bude li zaista
imala sreæe, oni bi se stvarno mogli pojaviti i osnažiti joj krug. Okrenuvši
se na jug, nastavila je:
Vatro, molim te da doðeš u moj krug. Nakon što se okrenula deosil,
odnosno u smjeru kazaljke na satu, pozvala je:
Vodo, molim te da doðeš u moj krug. A zatim je Stevie Rae izvela odmak
od tradicionalnog izricanja kad je uzmaknula za nekoliko koraka, stigla do
sredine travnate površine i rekla:
Duše, ovo nije po redu, ali bilo bi mi zaista drago kad bi ti takoðer došao
u moj krug.
Produživši ravno na sjever, Stevie Rae je bila gotovo sto posto sigurna da
je zapazila kako tanka nit srebrne svjetlosti kruži oko nje. Sa širokim se
osmijehom osvrnula prema Dallasu.
„Hej, izgleda da mi je uspjelo.“
„Naravno da ti je uspjelo, mala. Kad imaš žešæe nadsveæenièke
sposobnosti.“
Bilo joj je zaista ugodno svaki put kad bi je Dallas nazvao
Nadsveæenicom, pa se Stevie Rae i dalje smiješila kad se okrenula natrag
prema sjeveru. Sva ponosita i snažna, napokon je pripalila zelenu svijeæu
s rijeèima:
Zemljo, znam da ne izvodim stvari baš po redu, ali morala sam ono
najbolje saèuvati za kraj. Zato te sada molim da mi doðeš kao što mi
uvijek doðeš, jer vezanost koja postoji izmeðu nas dvije još je posebnija
od krijesnica koje ispune Haikey Creek Park u ljetnoj noæi. Doði mi,
zemljo. Molim te, doði mi.
Zemlja je poskoèila oko nje poput presretnog psiæa. Tek trenutak prije noæ
je bila hladna i bljuzgava i sva okovana ledenom olujom, ali Stevie Rae je
sada osjetila domaæinsku toplinu i sparinu oklahomske ljetne noæi kad je
prisutnost njezina elementa poèela dominirati potpuno izreèenim krugom.
Hvala ti! rekla je radosno. Ne mogu ti reæi koliko mi znaèi to što se uvijek
mogu pouzdati u tebe. Vruæina joj je poèela žariti ispod stopala, led koji je
dotad optakao travu unutar kruga puknuo je i razbio se, a vlati su izbile na
slobodu, privremeno puštene iz svojeg zimskog zatvora. 'Okej. Zadržala
je svoj element sasvim u svijesti i obratila se zemlji kao da utjelovljena
stoji pred njom.
Moram te pitati nešto važno. Ali najprije æu pripaliti ovo, jer mislim da æe
ti se jako svidjeti. Stevie Rae je postavila suhu slatku travu nad plamen, pa
položila svijeæu sebi pod noge nakon što .se pletenica pripalila. Lagano je
puhnula u nju, tako da se trava poèela dimiti. Stevie Rae se okrenula i,
široko se osmjehujuæi Dallasu, krenula uz unutarnju stranu oboda svojeg
MIN@
98
kruga, razmahujuæi travu sve dok se cijelo to podruèje nije zamaglilo od
sivog dima, opojno odišuæi aromom prerijskog ljeta.
Kad se vratila na vrh kruga, Stevie Rae se opet okrenula prema sjeveru, u
smjeru najbliže povezanom sa svojim elementom, te progovorila.
„Moja prijateljica Zoey Redbird kazala je da slatka trava privlaèi
pozitivnu energiju, a meni noæas svakako treba energije, pogotovo zato
što te molim da pomogneš upravo Zoey. Znam da je se sjeæaš ona ima
afinitet za tebe, baš kao i za sve ostale elemente. Ona je posebna, i to ne
samo zato što mi je najbolja frendica. Z je posebna zato...“ Stevie Rae je
zastala, a onda su joj se rijeèi stvorile u glavi. „Zoey je posebna zato što u
sebi ima pomalo od svega. Moglo bi se valjda reæi da ona predstavlja sve
nas. Zato bi nam jako trebalo da se vrati. Plus, sada se nalazi negdje gdje
joj je bolno, pa mislim da joj treba pomoæ da naðe put kojim æe se vratiti.
Zato æe po nju otiæi njen ratnik, deèko koji se zove Stark. Njemu
definitivno treba tvoja pomoæ. Molim te da mi pokažeš naèin na koji Stark
može pomoæi Zoey. Molim te.“
Stevie Rae je još jedanput mahnula oko sebe pletenicom koja se još uvijek
dimila, a onda je prièekala.
Dim je bio sladak i gust. Noæ je bila neobièno topla zbog nazoènosti
njezina elementa.
Ali ništa se osim toga nije zbivalo.
Jasno, osjeæala je da je zemlja tu, da je okružuje, da je spremna poslušati
njezin nalog.
Ali ništa se nije zbivalo.
Baš ništa.
Ne znajuæi što da još uèini, Stevie Rae je još malo izdimila pletenicom
slatke trave oko sebe i opet pokušala.
Pa, možda nisam bila dovoljno konkretna. Razmislila je na trenutak,
trudeæi se prisjetiti svega što joj je Afrodita rekla, te dodala:
„Pozivam se na moæ zemlje, i na energiju ove svete trave, i u svoj krug
prizivam bijelog bika iz davnašnjih dana, jer moram saznati kako da Stark
doðe do Zoey, da je može zaštititi dok ona traži naèin da ponovno sastavi
sebe i vrati se u ovaj svijet.“
Slatka trava koja se dotad blago dimila odjednom je postala usijana.
Stevie Rae je kriknula i ispustila je. Gust crn dim pokuljao je iz zapaljene
pletenice, kao da je to zmija koja riga mrak. Pritisnuvši opeèenu šaku o
tijelo, Stevie Rae je zateturala unatrag.
„Stevie Rae? Šta je sada?“
Èula je Dallasa, ali kad se osvrnula više ga nije vidjela. Dim je naprosto
bio pregust. Stevie Rae se okrenula, nastojeæi ga nekako ugledati kroz
MIN@
99
mrak, ali nije vidjela ni prst pred nosom. Pogledala je prema mjestu gdje
bi se trebala nalaziti njezina zapaljena svijeæa zemlje, i otkrila da je dim
prekrio i nju. Dezorijentirano se proderala:
„Ne znam šta je ovo sada! Slatka trava je odjednom postala skroz èudna
i…“
Zemlja pod njezinim nogama, taj opipljivi dio njezina elementa s kojim je
Stevie Rae osjeæala takvu povezanost uz koji joj je bilo tako ugodno
poèela se tresti.
„Stevie Rae, moraš se iz ovih stopa maknut odande. Ne sviða mi se sav
ovaj dim.“
„Osjeæaš i ti to?“ doviknula je Dallasu. „Je li se zemlja trese i tamo vani?“
„Ne, ali ne vidim te, a ovo mi ne sluti na dobro.“
Prije nego što ga je Stevie Rae ugledala, osjetila je njegovu prisutnost.
Osjeæaj koji se pritom stvorio u njoj bio joj je stravièno poznat i u
trenutku dugom poput otkucaja srca Stevie Rae je shvatila i zašto.
Podsjetio ju je na trenutak kada je shvatila da umire. Na trenutak kad je
poèela kašljucati, kad je šèepala Zoey za ruku i rekla joj: ’Strah me je, Z.’
Stevie Rae se potpuno oduzela od odjeka te strave, tako da kad se vršak
prvog roga oblikovao i bljesnuo odsjajem prema njoj, bijel i oštar i
opasan, mogla je samo buljiti u njega i odmahivati glavom amotamo,
amotamo.
„Stevie Rae! Èuješ li me ti uopæe?“
Dallas joj je zvuèao kao da je kilometrima daleko.
Oblikovao se i drugi rog, a zajedno s njim poèela se ukazivati i bikova
glava, bijela i masivna, oèiju tako crnih da su se ljeskale poput bezdana
jezera u ponoæ.
„Upomoæ!“ pokušala je izgovoriti Stevie Rae, ali strah joj je zarobio rijeèi
u grlu.
„E sad je dosta. Idem unutra po tebe, pa makar ne želiš da prekinem krug
i….“
Stevie Rae je osjetila titraj kad je Dallas stigao do granice njezina kruga.
Osjetio ga je i bik. Stvorenje je okrenulo svoju glavurdu i frknulo mlaz
smrdljiva zraka u dim crn poput tinte. Noæ je odgovorila drhtajem.
„Sranje! Stevie Rae, ne mogu uæi u krug. Zatvori ga i gubi se odande!“
„Nne mmmogu,“ zamucala je glasom koji nije bio više od slomljena
šapta.
Potpuno oblikovan, bik je bio noæna mora koja je stupila na javu. Njegov
je dah poèeo stezati grlo Stevie Rae. Njegove su je oèi potpuno zarobile.
Njegova je bijela dlaka blistala u sveopæemu mraku, ali nije bila lijepa.
Sjaj joj je bio ljigav, ljeskava površina hladna i mrtva. Jedan golemi
MIN@
100
papak zvijeri podigao se, pa pao, razdiruæi zemlju tako pakosno da je
Stevie Rae u duši osjetila odjek boli te rane. Otrgnula je pogled od oèiju
bika i zagledala mu se u papke. Užasnuto se zgranula. Trava oko zvijeri
bila je slomljena i sva crna. Na mjestu gdje je bik zadro u zemlju u
zemlju Stevie Rae tlo je bilo razderano, i krvarilo je.
„Ne!“ Brana strave dovoljno je popustila da rijeèi napokon pokuljaju iz
nje. „Prekini! To nas boli!“
Crne oèi bika žarile su se u njezine. Glavu joj je ispunio dubok, moæan i
nepojmljivo zloban glas.
„Imala si moæ da me prizoveš, vampyrice, i to me nasmijalo u dovoljnoj
mjeri da odluèim odgovoriti na tvoje pitanje. Ratnik se mora obratiti
svojoj krvi kako bi otkrio most za ulazak na Otok Žena, a zatim mu valja
poraziti samoga sebe da uðe u arenu. Jedino ako prizna prvo jedno, pa
drugo, pridružit æe se svojoj Sveæenici. Nakon što joj se pridruži, njezina
je odluka, a ne njegova, hoæe li se ona vratiti.“
Stevie Rae je progutala strah i blebnula:
„To nema smisla.“
„Tvoja nesposobnost da shvatiš mene se nimalo ne tièe. Ti si prizvala. Ja
sam se odazvao. Sada æu naplatiti svoj danak u krvi. Doista, proðoše eoni
otkako sam okusio slatku vampyrsku krv napose neku tako punu nevina
Svjetla.“
Prije nego što je Stevie Rae uopæe poèela oblikovati bilo kakav odgovor,
zvijer je poèela kružiti oko nje. Pipci mraka poèeli su palucati iz dima oko
bika i migoljiti prema njoj. Kad su je dotaknuli, bili su poput smrznutih
britava što joj zasijecaju, trgaju, kidaju kožu.
Bez svjesne namjere, vrisnula je samo jednu rijeè:
„Rephaim!“

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trinaesto poglavlje
REPHAIM
Rephaim je bio svjestan trenutka u kojemu se Mrak materijalizirao.
Dotad je sjedio na krovnom balkonu, jeo jabuku, gledao uvis u vedro
noæno nebo i još k tome nastojao zanemariti iritantnu nazoènost malene
ljudske utvare koja je, nažalost, postajala sve opèinjenija njime.
„A,a hajde, kaži mi! Je li zaista veselje letjeti?“ upitala ga je utvarna
djevojèica valjda po stoti put, barem se tako Rephaimu èinilo. „Doima se
kao da bi bilo veselje. Nikada mi to nije pošlo za rukom, ali spremna sam
se okladiti da je letjeti na vlastitim krilima daleko veselije od letenja u
zrakoplovu.“
Rephaim je nato uzdahnuo. Klinka je prièala više od Stevie Rae, što je
samo po sebi bilo podvig. Iritantan, ali svejedno podvig. Pokušavao je
odluèiti bi li je trebao zanemarivati i dalje u nadi da æe napokon otiæi, ili
pak smisliti neki alternativni plan, jer nije imao dojam da zanemarivanje
djevojèice daje ploda. Pomislio je da bi možda trebao upitati Stevie Rae
što da radi s utvarom, što ga je navelo da se opet sjeti Crvene. Premda mu,
istini za volju, ona nikad nije zaista izbivala iz misli.
„Je li opasno letjeti? Vlastitim krilima, mislim? Valjda zacijelo jest, jer ti
si se ozlijedio, a spremna sam se okladiti da je to bilo zato što si išao
letjeti...“
Dijete je tako brbljalo kada se sama tekstura svijeta promijenila. U tom
prvom, šokantnom trenutku, osjetio je poznat osjeæaj i povjerovao, u
trajanju jednog otkucaja srca, da se to njegov otac vratio.
„Tišina!“ zaurlao je na utvaru. Ustao je i naglo se okrenuo, sijevajuæi
blistavim crvenim oèima na mraènu zemlju oko sebe, neizrecivo se
nadajuæi da æe moæi opaziti gavransko crnilo oèevih krila.
Utvarno je dijete zgranuto ciknulo, grèevito se odmaknulo od njega i
išèezlo.
Rephaim ni naèas nije pomislio na nju. Bio je previše zaokupljen
plotunima spoznaja i emocija.
Spoznaje su stigle prve.
Gotovo smjesta je shvatio da to nije osjetio oca. Da, Kalona je moæan, i
odavna je u savezu s Mrakom, ali poremeæaj koji ovaj besmrtnik stvara u
svijetu nešto je drugo; daleko je moæniji. Rephaim ga je osjeæao u
uzbuðenom reagiranju mraènih, skrivenih stvorova u zemlji, aveti na koje
je ovaj suvremeni svijet umjetne svjetlosti i elektronièke magike
zaboravio. Ali Rephaim ih nije zaboravio, i u najdubljim noænim
MIN@
102
sjenkama zamjeæivao je titraje i podrhtavanja, i njihova ga je reakcija
zbunila.
Što bi moglo biti tako moæno da probudi skrivene aveti?
Zatim ga je pogodila bol Stevie Rae.
Upravo je njezina posve sirova strava, spregnuta s uzbuðenošæu aveti i
onim trenutkom smjesta pojmljene prisnosti, Rephaimu pružila odgovor.
Svih mi bogova, sam je Mrak ušao u ovaj predio!
Rephaim je krenuo prije nego što se na to svjesno odluèio. Nahrupio je
kroz ulazna vrata ruševnog zdanja, odgurnuvši ih neozlijeðenom rukom u
stranu kao da su napravljena od kartona, a onda naglo zastao na širokom
prednjem trijemu.
Pojma nije imao kamo da poðe.
Oblio ga je još jedan val strave. Dok ga je proživljavao s njom, Rephaim
je znao da se Stevie Rae sva oduzela od straha. Užasna mu je pomisao
ispunila svijest:
Zar je Stevie Rae prizvala Mrak?
Kako je mogla to uèiniti? Zašto je htjela to uèiniti?
Odgovor na najvažnije od ta tri pitanja došao mu je èim mu se oblikovao
u glavi. Stevie Rae æe uèiniti praktièki sve ako vjeruje da æe to vratiti
Zoey.
Rephaimu se srce grmnulo, i krv mu je silovito i brzo pokuljala tijelom.
Gdje je ona? U Kuæi Noæi?
Ne, svakako nije. Ako je odluèila prizvati Mrak, ne bi to krenula izvoditi
u jednoj školi posveæenoj Svjetlu.
„Zašto se nisi obratila meni?“ ojaðeno je viknuo u noæ. „Ja poznajem
Mrak; ti ne!“
Ali još dok je to izgovarao, priznao je samome sebi da se vara. Mrak je
dotaknuo Stevie Rae kad je umrla. Tada je nije poznavao, ali poznavao je
Starka i vlastitim se oèima uvjerio kako Mrak okružuje smrt i uskrsnuæe
jednog poèetnika.
„Samo, ona je izabrala Svjetlo.“ Ovo je tiho izgovorio. A Svjetlo uvijek
podcijeni opaèinu Mraka.
Primjer tomu je èinjenica da sam ja na životu.
Stevie Rae ga treba veèeras, nasušno. I to je èinjenica.
„Stevie Rae, gdje si?“ prošaptao je Rephaim.
Odgovorila su mu samo nespokojna komešanja aveti.
Bi li mogao natjerati neku avet da ga odvede do Mraka? Ne brzo je
odbacio tu ideju. Aveti bi prišle Mraku da ih on pozove. Ali inaèe im je
daleko draže hraniti se zaostacima njegove moæi s pristojne razdaljine. A
MIN@
103
on si ne može dopustiti da samo èeka u nadi da æe ih Mrak prizvati. Mora
smisliti kako da….
REPHAIM!
Vrisak Stevie Rae jezovito je odjeknuo oko njega. Glas joj je bio pun boli
i oèaja. Njegov mu je zvuk presjekao srce. Znao je da su mu oèi buknule
rumenilom. Došlo mu je da kida i trga i razara. Poèela ga je obuzimati
maglica užarenocrvena gnjeva, pružajuæi mu zamaman izlaz. Prepusti li se
potpuno bijesu, doista æe postati prije zvijer nego èovjek, a ovo neobièno,
nelagodno strahovanje za nju koje odskora osjeæa, prigušit æe nagoni i
bezumno nasilje, kojima bi mogao udovoljiti napadom na bespomoæne
ljude u bilo kojoj od ovih tamnih kuæa oko beživotnog muzeja. To bi ga
moglo zasititi na neko vrijeme. Ne bi ništa osjeæao neko vrijeme.
A zašto da se ne preda gnjevu koji mu je tako èesto proždirao život? Bilo
bi lakše poznato je sigurno je.
Predam li se gnjevu, to æe znaèiti kraj ove spone koju imam s njom.
Od te su mu pomisli valovi šoka pretresli tijelo. Valovi su se pretvorili u
blistave toèkice svjetlosti što su proparale crvenu maglicu koja mu je
mutila vid.
„Ne!“ kriknuo je, puštajuæi da ljudskost u njegovu glasu odbije zvijer u
njemu.
Prepustim li je Mraku, ona æe poginuti.
Rephaim je poèeo polako, duboko udisati. Mora se smiriti. Mora
razmisliti. Crvena se maglica nastavila rastakati, a svijest mu je ponovno
poèela razložno razmišljati. Moram iskoristiti našu vezu i našu krv!
Rephaim se prisilio da bude miran i da udiše noæ. Znao je što mora
uèiniti. Upio je još jedan duboki dah, pa zapoèeo:
„Prizivam moæ duha pradavnih besmrtnika, kojemu roðenjem
zapovijedati mogu.“ Rephaim se pripremio za iscrpljenost koju æe
zazivanje donijeti njegovu nezalijeèenom tijelu, ali kad je posegnuo za
moæi iz noænih sjenki, iznenadio se osjetivši nalet energije. Noæ oko njega
kao da je nabrekla i nabubrila od sirove, pradavne moæi. To ga je ispunilo
muènom slutnjom, ali svejedno ju je iskoristio, kanalizirajuæi tu moæ kroz
sebe, pripremajuæi se prožeti je besmrtnošæu sadržanom u njegovoj krvi,
krvi koju sada dijeli i Stevie Rae. Ali kad ga je ispunila, tijelo mu je
planulo tako silovitom, tako sirovom energijom da je Rephaim pao na
koljena.
Prva naznaka dogaðanja neèega èudesnog došla mu je sa spoznajom da je
automatski ispružio obje ruke da se pridrži i obje su mu ruke reagirale,
èak i ona koja mu je bila slomljena i udlagom privezana uz prsa.
MIN@
104
Rephaim je ostao tako kleèati, dršæuæi i držeæi obje ruke ispružene pred
sobom. Ubrzano je dahtao dok je protezao i stezao šake.
„Joššš!“ prosiktao je. „Doði mi!“
Mraèna energija opet je nahrupila u njega, živa struja hladnog nasilja koju
se upinjao obuzdati. Rephaim je znao da se ovo unošenje razlikuje od svih
koje je osjetio kad se prije pozivao na moæi kojima mu oèeva krv pruža
pristup, ali nije on naivan mladac. Odavno veæ opæi sa sjenkama i niskim
stvorovima kojih je noæ puna. Posegnuvši duboko u sebe, nazovigavran je
udahnuo tu energiju poput zraka noæi najdublje zime, a onda naglo raširio
ruke u istom trenutku kad je širom razvio krila.
Oba su mu krila reagirala.
„To!“ Od njegova su se radosnog povika sjenke ushiæeno uskovitlale i
zadrhtale.
Opet je èitav! Krilo mu je potpuno ozdravilo!
Rephaim je skoèio na noge. Posve raširenih tamnih krila podsjeæao je na
veleban kip nekog božjeg potomka, odjednom živ. Dok mu je tijelo
podrhtavalo od moæi, nazovigavran je nastavio prizivanje. Zrak je buknuo
crvenilom, kao da ga okružuje fosforna izmaglica krvi. Rephaimov je glas
zvonko odjeknuo u noæi, sav nabrekao od posuðena Mraka:
„Besmrtnom moæi mojeg oca Kalone, koji je zasijao svoju ostavštinu u
mojoj krvi i duhu, ovoj moæi kojom u njegovo ime raspolažem
zapovijedam da me odvede Crvenoj onoj koja je okusila moju krv, s
kojom sam se Utisnuo i životni dug razmijenio. Vodi me do Stevie Rae!
Zapovijedam ti!“
Maglica je naèas samo lebdjela, a onda se promijenila, i poput vrpce
jarkocrvene svile u zraku pred njim rasplela se tanka, svjetlucava staza.
Hitro i sigurno, Rephaim se vinuo u zrak i zajezdio prema zovu Mraka.
Pronašao ju je nedaleko od muzeja, u parku zasjenjenom dimom i smræu.
Kad se neèujno spustio s neba, Rephaim se upitao kako ljudi u kuæama
smještenim oko ovog podruèja mogu biti potpuno nesvjesni onoga što se
razularilo odmah ispred prijetvorne sigurnosti njihovih ulaznih vrata.
Oblak crnog dima bio je najgušæi u srcu parka. Rephaim je jedva nazirao
vrh krošnje èvrstog starog hrasta pod kojom je vladao kaos. Usporio je
dok joj je prilazio, premda su mu krila i dalje bila raširena oko tijela,
kušajuæi zrak i dajuæi mu sposobnost neèujnog i hitrog kretanja, èak i po
tlu.
Poèetnik ga nije primijetio. Ali Rephaim je shvatio da momak po svoj
prilici ne bi primijetio ni dolazak vojske. Pažnju je u cijelosti posvetio
pokušajima da dugim, vidno ubojitim nožem probode nekakav krug
MIN@
105
mraka koji se zgusnuo u èvrst zid ili barem zid koji je tako izgledao
poèetniku.
Rephaim nije bio poèetnik; on je mnogo bolje shvaæao Mrak.
Obišao je momka i neopaženo stao pred krug na njegovoj najsjevernijoj
toèki. Nije bio siguran je li ga onamo privukao nagon ili utjecaj Stevie
Rae, i priznao je premda tek naèas da se to dvoje možda stapa u jedno.
Zastao je i kratkom, nevoljkom kretnjom sklopio krila, uredno ih složivši
uz leða. Zatim je podigao ruku i tiho se obratio jarkocrvenoj maglici
kojom je i dalje zapovijedao.
„Zakrij me. Omoguæi mi prijelaz prepreke.“ Rephaim je stisnuo šaku oko
skupljene, pulsirajuæe energije, te pucnuo prstima i raširio si maglicu oko
tijela.
Oèekivao je da æe ga zaboljeti. Premda ga neki vidovi besmrtne moæi
slušaju, ta poslušnost uvijek ima svoju cijenu. Vrlo se èesto ta cijena
naplaæuje kao danak bolu. Ovaj put mu je bol poput lave propržio kroz
netom izlijeèeno tijelo, ali doèekao ga je drage volje, jer je to znaèilo da
mu je zahtjev uslišan.
Nije bilo naèina da se priredi za ono što bi mogao zateæi unutar kruga.
Rephaim se jednostavno pribrao i, zakriven naslijeðenom snagom oèeve
krvi, iskoraèio. Zid mraka otvorio se pred njim.
U krugu je Rephaima zapahnuo miris krvi Stevie Rae, uz premoæan smrad
smrti i raspadanja.
„Prestani, molim te! Ne mogu više izdržati! Ubij me ako ti je to želja,
samo me više ne diraj!“
Nije ju vidio, ali Stevie Rae je zvuèala potpuno poraženo. Brzo reagiravši,
Rephaim je uzeo malo crvene maglice pripijene uz svoje tijelo.
„Idi joj osnaži je,“ zapovjedio joj je šaptom.
Èuo je kako Stevie Rae naglo hvata zrak i bio je gotovo siguran da je
kriknula njegovo ime. Zatim se mrak raširio i otkrio prizor koji Rephaim
nikad neæe zaboraviti, sve i da poživi do duboke starosti svojeg oca.
Stevie Rae je stajala usred kruga. Pipci ljepljivih crnih niti obavijali su joj
noge. Gdje god da bi je dotaknuli, prosijecali su joj kožu. Traperice su joj
bile razderane i visjele su joj s tijela još samo u krpama. Krv je curila iz
njezine rastrgane puti. Vidio je kako još jedan pipak upravo tada plazi iz
mutne tmine oko njih, fijuèe poput bièa i obavija se oko njezina struka,
smjesta joj ispuštajuæi krv u kapavoj crti. Bolno je prostenjala, a glava joj
je klonula. Rephaim je opazio da su joj oèi postale prazne.
Upravo se tada zvijer otkrila osjetilima. Èim ju je ugledao, Rephaim je
izvan svake sumnje shvatio da gleda u utjelovljenje Mraka. Frknuo je,
užasno, zaglušno. Izbacujuæi krv i sluz i dim, bik je papcima razdirao
MIN@
106
zemlju. Stvorenje je prišlo Stevie Rae iz najgušæeg dijela crnog dima.
Poput mjeseèine u kripti, koža bijelog bika nalikovala je na smrt kad se
nadvio nad djevojku. Bio je tako masivan da je morao spustiti golemu
glavu kako bi jezikom mogao liznuti njezin raskrvareni struk.
Vrisak Stevie Rae dobio je odjek u Rephaimovu kriku:
„Ne!“
Silni je bik zastao. Okrenuo je glavu prema nazovigavranu; bezdane je oèi
upro u Rephaimove.
„Ova noæ postaje sve zanimljivija.“ Glas mu je grmnuo u svijesti.
Rephaim je silom suzbio strah kad je bik dvaput zakoraknuo prema
njemu, potresajuæi tlo dok je njušio zrak.
„Osjeæam na tebi miris Mraka.“
„Da,“ nadglasao je Rephaim prestravljene otkucaje svojeg srca. „Dugo
veæ živim s Mrakom.“
„Èudno je onda što te ne poznajem.“ Bik je opet onjušio zrak oko njega.
„Premda poznavah tvojeg oca.“
„Upravo mi je oèeva moæ dala da razmaknem tamni zastor i stanem pred
tebe.“ Nastavio je gledati u bika, ali bio je do krajnosti svjestan da je
Stevie Rae tek na nekoliko koraka od njega, krvava i bespomoæna.
„Je li? Držim da lažeš, pticoliki.“
Premda se glas u njegovoj svijesti nije promijenio, Rephaim je osjetio da
bik bjesni.
Zadržavši pribranost, Rephaim je prešao prstom niz svoja prsa,
prikupljajuæi potez crvene maglice s tijela. Podigao je ruku, nudeæi je
biku.
„Ovo mi je omoguæilo da razmaknem tamni zastor kruga, a ovlast da
zapovijedam ovom moæi pruža mi besmrtna krv mojeg oca.“
„Istina je da besmrtna krv tvojim žilama kola. Ali moæ koja ti nadima
tijelo, i koja je zapovjedila mojoj pregradi da se razmakne, od mene je
posuðena.“
Strah je spuznuo niz Rephaimovu kralježnicu. Vrlo pažljivo pognuo je
glavu s poštovanjem i priznanjem.
„Onda ti zahvaljujem, premda nisam pozvao tvoju moæ. Zazvao sam tek
oèevu, jer ovlast imam samo nad njegovom.“
„Èujem istinu u tvojim rijeèima, Kalonin sine, ali èemu naložiti moæi
besmrtnika da te dovede ovamo i omoguæi ti pristup u moj krug? Kakva li
posla ti, ili tvoj otac, noæas s Mrakom imate?“
Rephaimu se tijelo sasvim umirilo, ali svijest mu je groznièavo radila. Sve
do tog trenutka u životu uvijek je crpio snagu iz ostavštine besmrtnosti u
svojoj krvi i lukavosti gavrana koja se s njome stopila da ga stvori. Ali
MIN@
107
noæas, suoèen s Mrakom, nabrekao od snage koja nije bila njegova,
odjednom je shvatio da, premda mu je moæ ovog stvorenja pružila pristup
do Stevie Rae, nju ne može spasiti uz pomoæ Mraka, potjecao on od bika
ili od njegova oca; kao ni da se nagoni jednog gavrana ne mogu oduprijeti
zvijeri koja se našla pred njim. Sile koje su s njom u savezu ne mogu
poraziti ovog bika ovo utjelovljenje Mraka.
Zato je Rephaim posegnuo za jedinim što mu je preostalo za ostacima
ljudskosti koje je naslijedio iz tijela pokojne majke. Odgovorio je biku
kao èovjek, tako sirovo iskreno da je osjetio kako bi mu srce moglo puæi.
„Ovdje sam zato što je ona ovdje, a ona pripada meni.“ Rephaim ni
trenutka nije odmaknuo pogled od bika, ali mahnuo je glavom prema
Stevie Rae.
„Njušim je na tebi.“ Bik je prišao Rephaimu još korak bliže, potresajuæi
tlo pod njima. „Ona možda pripada tebi, ali drznula se zazvati me. Ova je
vampyrica zaiskala moju pomoæ, i udovoljio sam joj. Kao što znaš, dužna
je platiti danak. Otiði sada, pticoliki, i tebe æu ostaviti na životu.“
„Idi ti, Rephaim.“ Stevie Rae je zvuèala slabo, ali kad je Rephaim
napokon pogledao u nju, vidio je da su joj oèi èvrsto uperene u njega i
bistre. „Nije ti ovo ko na krovu.Od ovoga me ne možeš spasiti. Samo idi.“
Rephaim je trebao otiæi. Znao je da bi trebao. Prije samo nekoliko dana ne
bi mogao ni zamisliti svijet u kom bi se suprotstavio Mraku ne bi li spasio
jednu vampyricu ili ikoga drugog osim sebe ili svojeg oca. No dok je
gledao u meke plave oèi Stevie Rae, u njima je vidio jedan sasvim novi
svijet svijet u kojem ova èudna mala crvena vampyrica znaèi srce i dušu i
istinu.
„Molim te. Ne daj mu da i tebe povrijedi,“ kazala mu je.
Te rijeèi te nesebiène, iskrene, istinite rijeèi stvorile su konaènu odluku u
Rephaimu.
„Kažem, ti da ona pripada meni. Osjeæaš njezin miris na meni; znaš da je
to istina. Zato mogu platiti njezin dug,“ rekao je Rephaim.
„Ne!“ kriknula je Stevie Rae.
„Dobro razmisli prije nego što ponudiš takvo što, Kalonin sine. Ja je neæu
ubiti. Ona mi duguje dug krvi, a ne dug života. Vratit æu ti tvoju
vampyricu, kasnije, nakon što je se nasitim.“
Rephaimu se smuèilo od bikovih rijeèi. Poput pretile pijavice, Mrak se
kanio nahraniti Stevie Rae. Htio joj je lizati isjeèenu kožu i kušati slanu
životvornu krv njihovu životvornu krv, zasvagda spojenu Utiskivanjem.
„Uzmi moju krv umjesto njezine. Ja æu platiti njezin dug,“ rekao je
Rephaim.
MIN@
108
„Ti si sin svojeg oca. Poput njega, odluèio si zagovarati biæe koje ti nikad
neæe moæi dati ono za èim najviše žudiš. Neka. Prihvaæam tvoju otplatu
duga vampyrice. Otpustite je!“ zapovjedio je bik.
Niti mraka, oštre poput britava, povukle su se s tijela Stevie Rae, a ona se,
kao da su je još jedino one držale na nogama, svalila na travu natopljenu
krvlju.
Prije nego što joj je stigao priskoèiti u pomoæ, jedan tamni pipak uzdigao
se poput kobre iz dima i sjenki oko bika. Sijevnuo je nezemaljskom
brzinom i omotao se Rephaimu oko gležnja.
Nazovigavran nije vrisnuo, premda je dobio potrebu za tim. Umjesto toga
se usredotoèio kroz osljepljujuæu bol i viknuo Stevie Rae:
„Vrati se u Kuæu Noæi!“
Vidio je kako Stevie Rae pokušava ustati, ali poskliznula se na vlastitu
krv i prostrla po tlu, tiho plaèuæi. Pogledi su im se susreli i Rephaim se iz
sve snage bacio prema njoj, šireæi krila, odluèan da se otme stisku niti i u
najmanju je ruku iznese iz kruga.
Zapalucao je još jedan pipak i ovio se oko debelog bicepsa Rephaimove
netom izlijeèene ruke, zasijecajuæi mu se u mišiæ dublje od palca. Još
jedan je dopro iz sjenki iza njega, i Rephaim nije mogao ne zavrištati od
agonije kad mu se omotao oko spoja leða i krila, trgajuæi ih i kidajuæi i
pribijajuæi ga uz tlo.
„Rephaim!“ zajecala je Stevie Rae.
Nije vidio bika, ali osjetio je podrhtavanje zemlje dok mu se stvorenje
približavalo. Osvrnuo se i oèima mutnim od boli opazio kako Stevie Rae
pokušava dopuzati do njega. Htio joj je kazati da stane kazati joj nešto što
bi je natjeralo u bijeg. A onda, kad mu je prodorna bol bikova jezika
dotaknula ranu na gležnju, Rephaim je shvatio da to Stevie Rae zapravo
ne nastoji puzati prema njemu. Èetveronoške je, poput raka, upirala u
zemlju. Ruke su joj drhtale, a tijelo i dalje krvarilo, ali u lice joj se vraæala
boja. Ona to crpi moæ iz zemlje, shvatio je Rephaim s nevjerojatnim
naletom olakšanja. To æe je osnažiti u dovoljnoj mjeri da izaðe iz kruga i
pronaðe put na sigurno.
„Zaboravio sam veæ kako je slatka besmrtnièka krv“ Bikov truli dah
zapahnuo je Rephaima. „U krvi vampyrice osjetio sam tek natruhu toga.
Držim da æu iz tebe piti i piti, Kalonin sine. Doista, ti si noæas od Mraka
posudio snagu, pa ti valja platiti veæi dug od samo njezina.“
Rephaim je odbio pogledati to stvorenje. Zarobljeno nitima što su ga
sjekle, tijelo mu se podiglo i okrenulo, pritišæuæi ga obrazom na zemlju.
Nastavio je uporno promatrati Stevie Rae kad je bik stao nad njega i
poèeo piti iz rane na spoju njegovih raskrvarenih krila.
MIN@
109
Tijelo mu je snašla agonija kakvu nikad prije nije osjetio. Nije htio
vrištati. Nije se htio koprcati od boli. Ali nije si mogao pomoæi. Samo su
mu oèi Stevie Rae još pružale sponu sa sviješæu dok se Mrak hranio iz
njega, oskvrnjujuæi ga svakim laptajem jezika.
Kad je Stevie Rae ustala i podigla ruku, Rephaim je pomislio da
halucinira, jer mu se uèinila tako snažnom i moænom i vrlo, vrlo ljutitom.
U ruci je èvrsto nešto držala dugu pletenicu koja se dimila.
2Veæ sam to uèinila. Uèinit æu to opet.“
Glas Stevie Rae dopro je do njega kao iz velike daljine, ali i on je zvuèao
snažno. Rephaim se upitao zašto je bik nije èuo i sprijeèio, ali odgovorila
mu je prodorna bol koja mu se širila iz leða, popraæena sladostrasnim
stenjanjem stvorenja. Bik nije smatrao Stevie Rae prijetnjom i sav se
uživio u gutanje opojne krvi besmrtnosti.
Nek samo pije iz mene; nek ona pobjegne, u sebi se pomolio Rephaim bilo
kojem bogu koji ga se udostoji èuti.
„Moj krug je neprekinut,“ progovorila je Stevie Rae brzo i jasno.
„Rephaim i ovaj odvratni bik došli su na moju zapovijed. I zato opet
zapovijedam, i putem moæi zemlje pozivam drugog bika. Onoga koji se
bori protiv ovoga, i platit æu mu što god budem morala, samo da makne
ovog stvora s mog nazovigavrana!“
Rephaim je osjetio kako je stvorenje iznad njega zastalo u hranjenju kad
je munja svjetlosti prosjekla dimno crnilo ispred Stevie Rae. Vidio je
kako ona širi oèi, a onda se zaèudo osmjehnula, a zatim i nasmijala.
„To!“ radosno je kazala. „Platit æu tvoj danak. I, ti vrapca! Kako si crn i
predivan!“
Stojeæi i dalje nad njim, bijeli je bik zarežao. Pipci su poèeli plaziti iz
mraka oko Rephaima i gmizati prema Stevie Rae. Rephaim je zaustio daje
upozori povikom, ali Stevie Rae iskoraèila je ravno u prugu svjetla. Zaèuo
se prasak poput grmljavine, popraæen još jednim zasljepljujuæim
bljeskom. Iz sredine blistave eksplozije izašao je golem bik, crn koliko je
prvi bio bijel. Ali tama ovog stvorenja nije bila poput tintastog mraka koji
je poèeo uzmicati od njega.
Koža ovog bika zraèila je crnilom ponoænog neba ispunjenog sjajem
dijamantnih zvijezda duboka, tajstvena i oku prekrasna.
Pogled crnog bika na trenutak je susreo Rephaimov, i nazovigavranu je
zastao dah. Nikada u životu nije spoznao ovoliku dobrotu; nikad èak nije
shvatio da tolika dobrota može postojati.
„Ne dopusti da se njezin izbor pokaže pogrešnim.“ Novi glas u njegovoj
svijesti bio je dubok poput glasa prvog bika, no odisao je suštinskim
suosjeæanjem. „Jer, bio ti vrijedan ili ne, ona je platila danak.“
MIN@
110
Crni je bik spustio glavu i navalio na bijelog bika, odbacivši ga s
Rephaimova tijela. Kad su se njih dvojica sudarili odjeknuo je zaglušan
prasak, popraæen tako dubokom tišinom da je i ona sama bila zaglušna.
Pipci su se rastoèili kao rosa na ljetnom suncu.
Stevie Rae je kleèala i pružala ruke prema njemu kad se dim raspršio, a
poèetnik je utrèao u krug sa spremno podignutim nožem.
„Natrag, Stevie Rae! Ubit æu ga, jebemu sve!“
Stevie Rae je dotaknula tlo i promrmljala:
„Zemljo, zapleti ga. Jako.“
Rephaim je preko ramena Stevie Rae vidio kako se tlo uzdiže toèno pred
nogama momka, i vižljavi je poèetnik pao na nos jako.
„Možeš li letjeti?“ prišapnula mu je.
„Mislim da mogu,“ uzvratio joj je šaptom.
„Onda se vrati u Gilcrease,“ kazala mu je s hitnjom. „Kasnije æu ti doæi.“
Rephaim je oklijevao. Nije ju htio ostaviti tako brzo nakon što su toliko
toga prošli zajedno. Je li njoj zaista dobro, ili joj je Mrak ipak isuviše
naškodio?
„Dobro mi je. Obeæavam ti,“ kazala mu je tiho Stevie Rae, kao da mu èita
misli. „Samo idi.“
Rephaim je ustao. Pogledavši još jedanput Stevie Rae, raširio je krila i
prisilio svoje izubijano tijelo da se vine u nebo.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Èetrnaesto pogiavlje
STEVIE RAE
Dallas je napola nosio a napola vukao Stevie Rae oko škole, nagovarajuæi
je da ode u stacionar umjesto da se samo vrati u svoju sobu, kad su ih
ugledale Kramisha i Lenobia, koje su išle prema Hramu Nyx.
„Suza li ti slatkih malog Isusa, kako si ti slomljena!“ viknula je Kramisha
i teturavo zastala.
„Dallas, daj da je odnesemo u stacionar!“ rekla je Lenobia. Za razliku od
Kramishe, nije se skamenila kad je ugledala krvavu Stevie Rae; umjesto
toga, pritrèala joj je sa suprotne strane i pomogla Dallasu da pridrži
njezinu težinu, automatski ih usmjeravajuæi prema ulazu u stacionar.
„Èujte, ne. Samo me vodite u moju sobu. Treba mi telefon, a ne doktor. A
ne mogu naæ svoj vražji mobitel.“
„Ne možeš ga naæi zato što je onaj ptièji stvor strgnuo praktièki svu
odjeæu s tebe, zajedno s kožom. Mobitel ti je po svoj prilici ostao u parku,
zabijen u zemlju koja je i dalje puna tvoje krvi. Ideš u vražji stacionar.“
„Imam ti ja mob. Možeš nazvat s moga,“ rekla je Kramisha, sustigavši ih.
„Možeš zvati s Kramishina mobitela, ali Dallas je u pravu. Nisi u stanju
samostalno ni stajati. Ideš u stacionar,“ èvrsto joj je rekla Lenobia.
„Dobro. Šta god. Dajte mi bar neku stolicu da mogu nazvat. Imaš
Afroditin broj, je li?“ upitala je Kramishu.
„Imam. Ali nemoj mislit da to znaèi da mi je frendica il nešto takvo,“
promrsila je Kramisha.
Dok su išli u stacionar, Lenobijine oštre oèi stalno su se vraæale na
izubijano tijelo Stevie Rae.
„U lošem si stanju.“ Ponovno, rekla je. Zatim kao da je shvatila što je
Dallas zapravo rekao, pa je uèiteljica konjaništva zgranuto raširila oèi.
„Jesi li ti to rekao da joj je ovo uèinila neka ptica?“
„Ptièji stvor,“ rekao je Dallas u isti mah kad je Stevie Rae rekla:
„Ne! Dallas, sada nemam ni vremena ni energije da s tobom raspravljam o
tome.“
„Hoæeš reæi da nisi vidio što joj se dogodilo?“ upitala je Lenobia.
„Nisam. Bilo je previše dima i mraka; nisam je vidio, a nisam mogao ni
uæi u krug da joj pomognem. A kada se sve razbistrilo, ona je bila ovakva,
a nad njom je èuèao nekakav ptièji stvor.“
„Dallas, prestani prièat o meni ko da me nema! I on nije èuèo nada mnom.
Ležao je na zemlji pokraj mene.“
Lenobia je zaustila nešto reæi, ali stigli su do stacionara, a Safira, visoka
plavokosa bolnièarka promaknuta na mjesto upraviteljice bolnice jer nije
MIN@
112
bilo Iscjeliteljice, doèekala ih je s uobièajeno kiselim izrazom koji se brzo
pretvorio u šok.
„Stavite je tu unutra!“ hitro je naredila, pokazujuæi na netom ispražnjenu
bolnièku sobu.
Polegli su Stevie Rae na krevet, a Safira je poèela vaditi stvari iz jednog
metalnog ormariæa. Izmeðu ostalog, izvadila je vreæicu krvi koju je
dobacila Lenobiji.
„Natjerajte je da smjesta ovo popije.“
Nitko ništa nije rekao tih nekoliko sekundi koliko je trebalo Lenobiji da
razdrapa vreæicu krvi i pomogne da je Stevie Rae primi drhtavim rukama,
postavi nad svoja usta i poène halapljivo piti.
„Trebat æe mi još ovoga, rekla je Stevie Rae. I, ko što sam rekla, vražji
telefon. Ovaj èas.“
„Moram vidjeti što ti je tako isjeklo tijelo, pa si izgubila daleko previše
krvi koju moraš smjesta nadomjestiti, a moram i otkriti zašto je miris krvi
koja ti i dalje kaplje iz tijela posve pogrešan,“ rekla je Safira.
„Nazovigavran! Tako se zove taj stvor,“ rekao je Dallas.
„Napao te jedan nazovigavran?“ rekla je Lenobia.
„Ne. I to pokušavam utuvit Dallasu u tu njegovu tvrdu piksu. Mrak je
napao i mene i nazovigavrana.“
„A veæ sam ti rekao da to uopæe nema smisla. Vidio sam ptièjeg stvora.
Vidio sam tvoju krv. Posjekotine ti definitivno izgledaju ko da su od
njegova kljuna. Nisam vidio ništa drugo!“ praktièki je viknuo Dallas.
„Nisi ništa vidio zato što je Mrak prekrivao sve unutar kruga, pa tako i
mene i nazovigavrana dok je napado nas oboje!“ Stevie Rae se iznureno
proderala na njega.
„Zašto mi zvuèiš kao da stalno braniš tog stvora?“ rekao je Dallas, dižuæi
ruke.
„Znaš šta, Dallas, daj ti mene fino poljubi u dupe! Ne branim ja nikog
osim sebe. Nije baš da si ti uspio uæi u krug da mi pomogneš morala sam
to obavit sama!“
Zavladao je tajac dok je Dallas vidno povrijeðeno gledao u nju, a onda je
Safira oštrim, usranim bolnièkim tonom rekla:
„Dallas, izaði. Izrezat æu tu preostalu odjeæu s nje, a ne bi bilo dolièno da
budeš prisutan.''
„Ali ja….“
„Donio si svoju Nadsveæenicu kuæi. Svaka èast, rekla“ mu je Lenobia,
nježno mu dodirnuvši nadlakticu. „Pusti nas da se dalje brinemo za nju.“
MIN@
113
„Dallas, eh, daj odi nešto pojest, može? Bit æe meni dobro,“ rekla je
Stevie Rae, veæ se kajuæi zbog toga što je na njemu iskalila ojaðenost
kojoj su u njoj stvorili strah i grižnja savjesti.
„Da, dobro. Idem ja.“
„Hej, Lenobia ima pravo,“ dobacila mu je Stevie Rae dok je tromo
izlazio. „Svaka èast što si me doveo kuæi.“
Osvrnuo se prema njoj prije nego što je za sobom zatvorio vrata, i
pomislila je kako nikad nije vidjela tako žalostan pogled u njegovim
oèima.
„Sve za tebe, mala.“
Vrata tek što su se zatvorila za njim kad je Lenobia naglo progovorila.
„Objasni tog nazovigavrana.“
„Da, ja sam mislila da su svi otišli,“ rekla je Kramisha.
„Vas dvije možete ostati. Margareta je otišla po bolnièki materijal u
bolnicu St. John's, pa æe mi dobro doæi pomoæ, ali morat æete govoriti dok
mi pomažete,“ kazala im je Safira i pružila Lenobiji još jednu vreæicu
krvi. „Otvori joj je. Kramisha, idi tamo i operi ruke, pa mi poèni dodavati
ove tufere natopljene alkoholom.“
Kramisha je pogledala Safiru podignutih obrva, ali otišla je do
umivaonika. Lenobia je rastrgnula vreæicu i pružila je Stevie Rae, koja je
poèela polako piti da malo dobije na vremenu.
Zaèulo se paranje, gotovo preglasno za tako skuèen prostor, kad je Safira
izrezala ono što je preostalo od hlaèa Stevie Rae i majice s natpisom Don't
Hate the 918.
Stevie Rae je osjetila kako svi bulje u njezino praktièki obnaženo tijelo.
Bilo joj je krivo što nije obukla bolji grudnjak, pa se nervozno
promeškoljila i rekla:
„Ti vrapca, baš sam voljela te traperice Cowgirl U. Grozno mi je kad se
sjetim da æu sad morat otiæ u Drysdales na križanje Trideset prve i
Memoriala da si kupim nove. Promet je uvijek koma u tom dijelu grada.“
„Možda bi si mogla popravit smisao za modu. Little Black Dress na
Cherry Streetu ti je bliže, a tamo imaju zgodnih traperica koje nisu iz
devedesetih,“ rekla joj je Kramisha.
Pogledi tri para oèiju na trenutak su se uprli u nju.
„Šta?“ Slegnula je ramenima. „Svi znaju da Stevie Rae treba promijenit
furku.“
„Baš ti hvala, Kramisha. Sad mi je daleko bolje, buduæi da sam upravo
zamalo umrla i sve tako.“
Stevie Rae je prevrnula oèima prema Kramishi, susprežuæi smiješak. Ali
istina je glasila da joj je zbog Kramishe zaista postalo bolje osjetila se
MIN@
114
normalnije. A onda je Stevie Rae shvatila da se stvarno osjeæa bolje. Krv
ju je ugrijala, i nije se osjeæala ni izdaleka onako slabo kao do prije samo
nekoliko minuta. Dapaèe, organizam joj je nekako brujao, kao da krv u
njoj supersnažno struji, preplavljujuæi joj cijelo tijelo.
To je Rephaimova krv onaj dio nje koji se pomiješao s mojom sada se
hrani ljudskom krvlju i daje mi snagu.
„Stevie Rae, djeluješ mi budno i svjesno,“ rekla je Lenobia.
Stevie Rae se opet posvetila izvanjskom svijetu i shvatila da je uèiteljica
konjaništva pažljivo prouèava pogledom.
„A da, svakako mi je bolje, a i treba mi telefon. Kramisha, mogu
posudit…“
„Najprije æu ti oèistiti te ozljede, a dajem ti rijeè da neæeš biti u stanju
èavrljati na telefon dok ti to radim,“ rekla je Safira s, kako se uèinilo
Stevie Rae, previše zluradog zadovoljstva.
„Onda prièekajte da nazovem Afroditu, pa onda prèkajte po meni,“ rekla
je Stevie Rae. „Kramisha, daj proèeprkaj po toj svojoj torbetini i daj mi
više svoj vražji mob.“
„To ne može èekati,“ poklopila ju je Safira. „Rane su ti ozbiljne. Isjeèena
si od gležnjeva do struka. Posjekotine ti se moraju oèistiti. Mnoge i zašiti.
Trebaš popiti još krvi. Zapravo, bilo bi najbolje kad bismo doveli nekog
ljudskog dobrovoljca da se nahraniš izravno iz njega to bi pomoglo u
procesu zarastanja.“
„Ljudskog? Dobrovoljca?“ Stevie Rae je progutala knedlu. Takve se
stvari zbivaju u Kuæi Noæi?
„Ne budi naivna,“ šturo joj je otpovrnula Safira.
„Ne mislim pit iz nekog nepoznatog!“ rekla je Stevie Rae silovitije nego
što je namjeravala, što je nagnalo Lenobiju i Kramishu da je pogledaju
podignutih obrva. „Hoæu samo reæ snaæi æu se ja i s vreæicama krvi.
Preèudno mi je pomislit da bih išla pit iz nekog koga ne znam, pogotovo
tako brzo nakon, ma znate...“ Nije dovršila. Njih tri zacijelo æe zakljuèiti
da je mislila na nedavno slamanje svog Utiskivanja s Afroditom.
Ali nije mislila na Afroditu makar što.
Stevie Rae je mislila da želi, mora piti samo iz jednoga, iz Rephaima.
„Krv ti ima posve èudan miris,“ rekla je Lenobia.
Stevie Rae se razbistrilo u glavi, i smjesta je pogledala u uèiteljicu
konjaništva.
„Èudan? Kako to misliš?“
„Ima neèeg neprikladnog u njemu,“ složila se Safira kad je poèela èistiti
duboke posjekotine tuferima natopljenim alkoholom koje joj je pružila
Kramisha.
MIN@
115
Stevie Rae je oštro udahnula od bola. Kroza stisnute je zube rekla:
„Ja sam crvena vampyrica. Krv mi je drukèija od vaše.“
„Ne, u pravu su. Krv ti ful èudno smrdi,“ rekla je Kramisha, odmièuæi
pogled s rana Stevie Rae i dižuæi nos.
Stevie Rae je naèas razmislila, pa rekla:
„To je zato što je on pio iz mene.“
„Tko? Nazovigavran?“ rekla je Lenobia.
„Ne!“ zanijekala je Stevie Rae, pa bržebolje nastavila. „Ko što sam
pokušavala objasnit Dallasu, nazovigavran mi ništa nije napravio. On je
isto tako bio žrtva.“
„Stevie Rae, što se to tebi dogodilo?“ upitala ju je Lenobia.
Stevie Rae je duboko udahnula i poèela im pripovijedati uglavnom istinitu
prièu.
„Otišla sam u park jer sam htjela od zemlje saznat nešto što bi pomoglo
Zoey jer me to Afrodita tražila. Ona misli da ta nekakva stvarno stara
vampovska vjerovanja, koja se temelje na Ratnicima i više nisu u modi,
mogu pomoæ Starku da stigne do Zoey na Onom Svijetu.“
„Ali Stark ne može uæi u Onaj Svijet, a da pritom ne umre,“ rekla je
Lenobia.
„A da, to svi tvrde, ali Afrodita i ja nedavno smo otkrile te zbilja stare
stvari koje bi mu mogle pomoæ da onamo stigne živ. Tu su religiju,
nazovite je kako hoæete, navodno predstavljale krave hoæu reæi, bikovi.
Bijeli bik i crni bik.“ Kad se sjetila toga, Stevie Rae je zadrhtala.
„Afrodita, kao totalna guzica, nije mi rekla da je vražji bijeli bik zao, a
vražji crni bik dobar, pa sam sluèajno prizvala zlog bika.“
Lenobia je tako problijedjela da je postala praktièki prozirna.
„O, Božice! Ti si to prizvala Mrak?“
„Znaš za te stvari?“ upitala ju je Stevie Rae.
Kretnjom koja je djelovala nesvjesno Lenobia je podigla ruku i dotaknula
se otraga po vratu.
„Znam nešto malo o Mraku, a kao uèiteljica konjaništva znam podosta o
krupnim životinjama.“
Safira je namazala posjekotinu ovijenu oko struka Stevie Rae, koja se
nato lecnula.
„A, sranje, to boli!“ Naèas je sklopila oèi da doðe sebi od bolova. Kad ih
je otvorila, vidjela je da je Lenobia prouèava s posve nejasnim izrazom
lica, ali nije stigla sroèiti pravo pitanje prije nego što joj je uèiteljica
konjaništva postavila vlastito.
„Odakle tamo nazovigavran? Rekla si da te nije napao, ali on svakako ne
bi imao razloga da napadne Mrak.“
MIN@
116
„Jer njih dvojica su na istoj strani,“ dodala je Kramisha, zamišljeno
kimajuæi glavom.
„Ne znam vam ja ništa o stranama i svemu tome, ali zli bik je napao
nazovigavrana.“ Duboko udahnuvši. Stevie Rae je nastavila. „Dapaèe,
spasilo me upravo to što se nazovigavran pojavio. Samo je nekako pao s
neba i dovoljno uspio zaokupit bika da stignem izvuæ iz zemlje moæ za
prizivanje dobrog bika.“ Stevie Rae se i nehotice osmjehnula dok je
opisivala tu èudesnu zvijer. „Nikad još nisam vidjela ništa slièno njemu.
Bio je jako lijep i drag i jako, jako mudar. Napao je bijelog bika i obadva
su nestala. Zatim je Dallas uspio uæ u krug do mene, a nazovigavran je
odletio.“
„Ali ti to kažeš da ti je bijeli bik pio krv prije nego što je nazovigavran
stigao onamo?“ rekla je Lenobia.
Stevie Rae je morala suspregnuti nov drhtaj odbojnosti koje se sjeæala.
„Da. Rekao je da mu moram platit za odgovor na pitanje. Krv mi kobog
zato èudno miriše, jer još osjeæate njegov smrad na meni, a da znate da je
bazdio. A zato i moram telefonirati. Bik mi je dao odgovor na pitanje,
tako da se moram èut s Afroditom.“
„Baš je i možete pustit da je nazove. Ionako joj ne trebaju šavovi.
Posjekotine joj veæ zarastaju,“ rekla je Kramisha, prstom pokazujuæi na
prve ozljede koje joj je Mrak nanio oko gležnjeva.
Stevie Rae je pogledala onamo, ali veæ je znala što æe tamo vidjeti. Veæ je
to osjetila Rephaimova joj je krv širila toplinu i snagu kroz cijeli
organizam, tjerajuæi rastrganu kožu da poène srastati i lijeèiti se.
„Nevjerojatno neobièno. I vrlo slièno tvojem brzom prizdravljanju od
opeklina,“ rekla je Safira.
Stevie Rae se prisilila da pogleda vampyrsku bolnièarku u oèi.
„Ja sam Nadsveæenica crvenih vampyra. Još nikad nije postojao nitko
takav, pa se može reæi da ja tu zadajem parametre. Oèito brzo
prizdravljamo.“ Prebacila je rub plahte preko sebe, a onda ispružila ruku
prema Kramishi. „Treba mi tvoj mob, odmah.“
Ne rekavši ništa više, Kramisha je otišla do mjesta gdje je ostavila
torbicu, izvukla mobitel iz nje i pružila ga Stevie Rae.
„Afroditin broj ti je pod K.“
Stevie Rae je pronašla i nazvala broj. Afrodita se javila nakon treæeg
zvona.
„Da, ful je prerano da me zoveš, i ne, boli me za glupu pjesmurinu koju si
upravo napisala,“ Kramisha.
„Ja sam.“
Afroditin se sarkastièni ton smjesta promijenio.
MIN@
117
„Šta je bilo?“
„Jesi ti znala da je bijeli bik zao, a crni dobar?“
„Jesam. Šta ti nisam to rekla?“ odvratila joj je Afrodita.
„Ne, što je stvarno bilo loše, jer sam prizvala bijelog bika u svoj krug.“
„Ajoj. To fakat nije dobro. Šta je bilo?“
„Nije dobro? Ne da si to malo rekla, nego nitko u zadnjih deset godina
ništa nije manje rekao, Afrodita. Bilo je loše. Stvarno, stvarno loše.“
Stevie Rae je došlo da kaže Lenobiji i Safiri, pa èak i Kramishi da odu,
kako bi mogla nasamo poprièati s Afroditom, a onda možda još dobiti
pošten slom živaca i do srca se isplakati; ali znala je da one moraju èuti to
što ima reæi. Nažalost, ružne stvari ne nestaju samo zato što ih se
zanemari. „Afrodita, takvo zlo nikad još nisam vidjela. Naspram njega
Neferet izgleda ko klinka u maškarama.“ Prešla je preko Safirina
prezirnog frktaja i nastavila brzo dalje. „I ne možeš vjerovati koliko je
moæan. Nisam se mogla boriti protiv njega. Mislim da se ništa ne može
boriti protiv njega, izuzev tog drugog bika.“
„Kako si se onda spasila od njega?“ Afrodita je prièekala pola otkucaja
srca, pa dodala: „Spasila si se od njega, je li tako? Nije te ono skroz
opèinio pa mu sada služiš ko marioneta zla sa seljaèkim izgovorom, je
li?“
„Daj ne prièaj gluposti,“ Afrodita.
„Svejedno, reci mi nešto da dokažeš da si to stvarno ti.“
„Kad smo zadnji put prièale rekla si mi da sam retardirana. Više puta. I
rekla si da sam èmaretardirana, što uopæe nije rijeè. Opet ti kažem da to
nije lijepo.“
„Pa dobro. To si ti. Onda, kako si se uspjela spasit od bika?“
„Uspjela sam prizvat dobrog bika, a on je onoliko jako, jako dobar koliko
je onaj drugi loš. Poveo je borbu s njim, pa su obojica nestali.“
„Znaèi, ništa nisi saznala?“
„Jesam,“ Stevie Rae je stisnula oèi kad se krenula prisjeæati, htijuæi toèno
od rijeèi cio rijeèi ponoviti ono što je bijeli bik rekao. „Pitala sam ga kako
Stark može doæi do Zoey da bi je mogao štititi dok se ona opet sastavlja i
vraæa amo. Evo što je bik rekao: Ratnik se mora obratiti svojoj krvi kako
bi otkrio most za ulazak na Otok Žena, a zatim mu valja poraziti samoga
sebe da uðe u arenu. Jedino ako prizna prvo jedno, pa drugo, pridružit æe
se svojoj Sveæenici. Nakon što joj se pridruži, njezina je odluka, a ne
njegova, hoæe li se ona vratiti.
„Rekao je Otok Žena? Jesi sigurna u to?“
„Da. sasvim. Toèno je ovako rekao.“
MIN@
118
„Dobro. Okej. Eh, samo malo, prièekaj da sve to zapišem,“ jer ne bih
htjela zaboraviti ni rijeè.
Stevie Rae je èula kako Afrodita žvrlja po listu papira. Kad je završila,
glas joj je bio pun uzbuðenja.
„To znaèi da smo na pravom putu! Samo, dovraga, kako da Stark pronaðe
most obraæanjem krvi? I šta mu znaèi to da on mora poraziti samoga
sebe?“
Stevie Rae je uzdahnula. Teška glavobolja poèela joj je nabijati izmeðu
sljepooènica.
„Nemam blage veze. ali zamalo sam poginula da doðem do odgovora,
tako da sigurno znaèi nešto važno.“
„Onda bi Starku bilo bolje da to prokuži.“ Afrodita je oklijevala prije
nego što je rekla: „Ako je crni bik tako superdobar, zašto da ga samo opet
ne pozoveš i…“
„Ne!“ Stevie Rae je to kazala tako silovito da su sve u sobi oko nje
poskoèile. „Nikad više. I ne smiješ dati da itko drugi ide prizivat bilo
kojeg od tih bikova. Danak je previsok.“
„Kako to misliš, danak je previsok?“ rekla je Afrodita.
„Hoæu reæi da su premoæni. Ne može ih se kontrolirati, bili oni dobri ili
loši. Afrodita, ima stvari s kojima se ne bi smjelo igrati, a ti bikovi
spadaju u njih. Plus, nisam baš sigurna da se može pozvat jednog a da
prije ili poslije ne doðe i onaj drugi, a vjeruj mi, bolje da nikad, nikad ne
susretneš tog bijelog bika.“
„Okej, okej smiri se. Kužim što hoæeš reæ, i da znaš da me proðu žmarci
veæ kad spomenem te bikove. Mislim da imaš pravo. Ne uzrujavaj se.
Neæemo radit ništa od toga, samo æemo pokušat pomoæ Starku da pronaðe
most krvi za otok Skye.“
„Afrodita, ne bih rekla da je to most krvi. To mi uopæe ne zvuèi kako
treba.“ Stevie Rae je protrljala lice i iznenadila se vidjevši da joj se ruka
trese.
„Bilo bi zasad dosta,“ prišapnula joj je Lenobia. „Snažna si, ali nisi
besmrtna.“
Stevie Rae ju je naglo pogledala, ali u sivim oèima uèiteljice konjaništva
nije primijetila ništa osim brige.
„Hej, ovoga, moram sad prekinut. Nije mi baš dobro.“
„Joj, sranja ti tvoga. Nisi valjda opet na rubu smrti, je li? Znaš da je žešæa
tlaka kad to kreneš izvodit.“
„Ne, nisam na rubu smrti. Više ne. A ti nisi ni na rubu lijepog ponašanja.“
„Nimalo. Nazvat æu te kasnije. Pozdravi mi sve tamo.“
Ma da, sve æu ih izljubit. Aj bok, seljanko.
MIN@
119
„Bok.“ Stevie Rae je pritisnula tipku za prekid poziva, vratila mobitel
Kramishi i teško se svalila natrag na jastuk. „Ovaj, je li bi se vi ljutile da
ja malo krenem ubit oko?“
„Popij još jednu.“ Safira je dala Stevie Rae novu vreæicu krvi. „Zatim se
naspavaj. Vi obje trebate otiæi, da se može odmoriti.“ Vampyrska
bolnièarka bacila je krvave alkoholne tufere u vreæu za smeæe, skinula
rukavice od lateksa, otišla do vrata i tamo se zaustavila, tapkajuæi nogom i
poprijeko gledajuæi Lenobiju i Kramishu.
„Vratit æu se da vidim kako ti je nakon što se odmoriš,“ rekla je Lenobia.
„Baš dobro.“ Stevie Rae joj se osmjehnula.
Lenobia joj je stisnula ruku na odlasku. Kad se Kramisha nagnula do nje,
Stevie Rae se zgranuto naèas šokirala od pomisli da æe je cura zagrliti ili,
što bi bilo još gore, možda èak poljubiti. Umjesto toga, Kramisha ju je
pogledala u oèi i prišapnula joj:
„Dušom gledaj, ne oèima jer krinke ti valja prozrijet da zaplešeš sa
zvijerima.“
Stevie Rae je odjednom osjetila studen.
„Sve mi se èini da sam te trebala bolje slušat. Možda bih onda znala da
prizivam krivu kravu,“ uzvratila joj je šaptom.
Kramisha ju je pogledala oštro, shvaæajuæi.
„Možda bi svejedno trebala. Nešto mi u utrobi govori da æeš ti još plesat
sa zvijerima.“ Zatim se uspravila i normalnim glasom rekla: „Naspavaj se.
Da sutra budeš što bistrija.“
Kad su se vrata zatvorila, pa je ostala sama, Stevie Rae je iscrpljeno
odahnula. Polako je iskapila posljednju vreæicu krvi, navukla si bolnièku
deku do vrata i sklupèala se na boku. Uzdahnula je i polako poèela
obavijati i obavijati plavi uvojak oko prsta. Bila je sasvim na izmaku
snaga. Izgleda da se sva snaga Rephaimove krvi potpuno istrošila dok ju
je lijeèila.
Rephaim...
Stevie Rae nikad, baš nikad neæe zaboraviti kako je izgledao kad se
suprotstavio Mraku zbog nje. Bio je tako jak i hrabar i dobar. Nije bitno
što Dallas i Lenobia i cijeli nesretni svijet vjeruju daje on na strani Mraka.
Nije bitno što mu je tata pali Ratnik Nyx koji se vjekovima prije odluèio
za zlo. Ništa od toga nije bitno. Ona je vidjela istinu. On se drage volje
žrtvovao za nju. Možda nije izabrao Svjetlo, ali svakako je odbacio Mrak.
Nije pogriješila što ga je spasila onaj dan pokraj opatije, a nije pogriješila
ni što je danas prizvala bijelog bika da ga spasi bez obzira na danak koji
je zato platila.
Rephaim zaslužuje da ga se spasi.
MIN@
120
Zar ne?
Sigurno zaslužuje. Nakon onoga što se danas dogodilo, sigurno zaslužuje.
Prst joj se primirio, a oèi stale sklapati, premda više nije htjela ni misliti ni
sanjati nije se htjela prisjetiti onog straviènog Mraka i one nepojmljivo
nesnosne boli koju joj je nanio.
Ali oèi su joj se ipak sklopile, a sjeæanje na Mrak i ono što joj je uèinio
ipak je došlo. Dok se opirala neumoljivom potonuæu u krajnju
iscrpljenost, Stevie Rae je iz sredine tog kruga strave opet zaèula njegov
glas: Ovdje sam zato što je ona ovdje, a ona pripada meni. A ta
jednostavna izjava odagnala je strah iz nje, dopuštajuæi da prisjeæanje na
Mrak ustupi mjesto spašavanju Svjetla.
Netom prije nego što je Stevie Rae utonula u dubok san bez snova, sjetila
se prekrasnog crnog bika i danka koji je naplatio od nje, i Rephaimove su
joj se rijeèi ponovno odvrtjele u svijesti:
Ovdje sam zato što je ona ovdje, a ona pripada meni.
Posljednjom budnom misli upitala se hoæe li Rephaim ikada saznati
koliko su ironièno istinite njegove rijeèi odjednom postale za njih dvoje...

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Petnaesto poglavlje
STARK
Kad se Stark probudio, samo se na trenutak nije sjeæao.
Znao je jedino to da mu je Zoey tu, u krevetu, uz njega.
Sneno se nasmiješio i okrenuo, pružajuæi ruku da je privuèe k sebi.
Studen, beživotan dodir njezine utrnule puti posve ga je razbudio, i
stvarnost mu je satrla preostale snove.
„Napokon. Znaš, vi crveni vampyri možda ste skroz snažni i šta veæ god
po noæi, ali po danu, dok spavate, jezivo ste slièni krepanima. Halo, mogu
ti reæ samo jednu rijeè: stereotipno.“
Stark se uspravio u krevetu, mršteæi se na Afroditu, koja je sjedila na
jednom od baršunastih naslonjaèa kremaste boje, elegantno prekriživši
duge noge i pijuckajuæi šalicu vrelog èaja.
„Afrodita, što ti ovdje radiš?“
Umjesto da mu odgovori, pogledala je u Zoey.
„Nije se uopæe pomaknula otkako se to dogodilo, je li tako?“
Stark je izašao iz kreveta i nježno opet ušuškao deku oko Zoey. Dodirnuo
joj je obraz vrškovima prstiju i poljubio jedini preostali Biljeg na njezinu
tijelu, obiènu poèetnièku tetovažu polumjeseca nasred èela.
U redu je ako se vratiš kao obièna poèetnica. Samo se vrati, pomislio je
dok joj je usnama doticao Biljeg.
Zatim se uspravio i suoèio s Afroditom.
„Ne. Nije se pomaknula. Ne može. Nije tu. A mi imamo sedam dana da
smislimo kako da je vratimo.“
„Šest,“ ispravila ga je Afrodita.
Stark je tvrdo progutao.
„Da, imaš pravo. Još samo šest.“
„Okej, hajde onda. Oèito ne možemo gubit vrijeme.“ Afrodita je ustala i
krenula izaæi iz sobe.
„Kamo idemo?“ Stark je pošao za njom, ali neprestano se pritom osvrtao
prema Zoey.
„Hej, moraš doæ sebi. Sam si to rekao: Zoey nije tu. Prestani onda zjakat u
nju ko malo izgubljeno pseto.“
„Volim je! Znaš li ti uopæe što to znaèi?“
Afrodita se zaustavila i okrenula prema njemu.
„Ljubav ti nema jebene veze s tim. Ti si njen Ratnik. To znaèi više nego
'Zoey mi je u srcu', rekla je sarkastièno, pokazujuæi navodnike. Imam i ja
svog Ratnika, pa znam šta to znaèi, a evo kako glasi istina: da je meni
duša smrskana, pa da zapnem na Onom Svijetu, ne bih htjela da mi Darius
MIN@
122
cmizdri zbog toga i bude sav slomljen. Htjela bih da se primi vražjeg
posla i smisli kako da obavi svoj posao, što znaèi da ostane živ i zaštiti me
da mogu smislit naèin da se vratim doma! Dakle, ideš ti ili ne?“
Zabacila je kosu, okrenula mu se leðima i trzavim koracima krenula niz
hodnik.
Stark je zatvorio usta i pošao za njom. Neko su vrijeme hodali šutke dok
ga je Afrodita vodila niz nekakvo stubište, kroz zavojite i sve uže
hodnike, pa opet niz jedno stubište.
„Kamo idemo?“ opet ju je upitao Stark.
„Pa, izgleda ko tamnica. Bazdi po plijesni i èudno neopranim tijelima,
institucionalni dekor prikladan je za zatvor ili za umobolnicu, a Damien
zbog toga misli da je završio na sedmom nebu. Pa si ti misli.“
„Vraæamo se u ljudsku srednju školu?“
„Blizu si,“ rekla je, podižuæi usne u natruhu smiješka. „Idemo u jednu
jako staru knjižnicu gdje društvo debila sumanuto štreba sve u šesnaest.“
Stark je glasno, polagano uzdahnuo da se ne bi nasmijao.
Katkad mu je Afrodita bila zamalo simpatièna premda joj to nikad ne bi
priznao.
STARK
Afrodita je imala pravo podrum palaèe doista ga je podsjetio na neukusno
ureðeni medijski centar neke javne gimnazije, s izuzetkom prozora na
odmicanje i jeftinih, trošnih miniroleta, što je bilo dovraga èudno jer je
ostatak otoka San Clemente bio prekomjerno bogat.
Samo, dolje u podrumu nalazila se jedino hrpa trošnih drvenih stolova,
tvrdih klupa, golih i obijeljenih kamenih zidova, te tone i tone polica
nakrcanih s bezbroj knjiga najrazlièitijih velièina, oblika i stilova.
Zoeyni prijatelji natisnuli su se oko jednog velikog stola ispunjenog
knjigama, limenkama kole, zgužvanim vreæicama èipsa, te jednom
golemom zdjelom punom prugastih crvenih bombona od gospina bilja.
Starku su djelovali umorno, ali potpuno nabrijano od šeæera i kofeina.
Kad su im on i Afrodita prišli, Jack je upravo pokazivao jednu ilustraciju
u velikoj knjizi u kožnom uvezu.
„Gledajte ovo to je kopija slike grèke Nadsveæenice koja se zvala
Kaliopa. Piše da je i ona bila Pjesnikinjalaureat nakon Sapfo. Zar ne
izgleda upravo kao Cher?“
„Opa, kako suludo. Zbilja izgleda baš ko mlada Cher,“ rekla je Erin.
„Da, prije nego što je poèela nosit one bijele perike. Koji joj vrag to
treba?“ rekla je Shaunee.
Damien je Blizankama uputio pogled.
MIN@
123
„Sa Cher je sve u redu. Apsolutno. Sve.“
„Ajoj,“ rekla je Shaunee.
„Nagazile smo mu na gej živac,“ složila se Erin.
„Imao sam Barbiku u liku Cher. Obožavao sam tu lutku,“ rekao je Jack.
„Barbike, debilèiæi? Ma je li? Vi bi trebali spašavat Z, sjeæate se?“ rekla je
Afrodita, zgaðeno odmahujuæi glavom i zadižuæi usnu na prugaste crvene
bombone.
„Cijeli dan to radimo. Uzeli smo samo kratku pauzu. Thanatos i Darius
otišli su donijeti hrane,“ rekao je Damien. „Ostvarili smo napredak, ali
prièekat æu da se vrate da izvijestim o svemu.“ Mahnuo je Starku, a
njegovo bok ponovili su i ostali uèenici.
„Da, nemoj suditi napreèac, Afrodita. Marljivo radimo, kao što æeš
vidjeti.“
„Prièate o lutkama,“ rekla je Afrodita.
„O Barbikama,“ ispravio ju je Jack. „I to samo na trenutak. K tome,
Barbike su fora, a i važan dio amerièke kulture.“ Kimnuo je da to naglasi i
privio portret Cher uz prsa. „Pogotovo Barbike slavnih osoba.“
„Barbike slavnih osoba bile bi bitne samo kad bi se dale kupiti sa
zanimljivim asesoarima,“ rekla je Afrodita.
„Asesoèime?“ rekla je Shaunee.
„Zvuèiš ko da si progutala nekakvog Francuza pa ga sad pokušavaš
ispljunut,“ rekla je Erin, i Blizanke su se poèele smijuljiti.
„Lijeva i desna polovica moga slušajte me dobro. Zanimljivi asesoari su
vam sve cool stvarèice, poput neobiènih modnih detalja,“ rekla je
Afrodita, obzirno grickajuæi komad èipsa.
„Okej, ako pojma nemaš o Barbikama, onda te mater fakat mrzila,“ rekla
je Erin.
„Makar nije da mi to ne shvaæamo,“ dodala je Shaunee.
„Jer svatko tko je imao makar jednu Barbiku zna da se za njih mogu kupit
stvari,“ dovršila je Erin.
„Aha, cool stvari,“ složio se Jack.
„Nisu cool za moj pojam,“ rekla je Afrodita, smješkajuæi se svisoka.
„A što je cool za tvoj pojam?“ upitao ju je Jack, našto su Shaunee i Erin
prostenjale.
„Pa, buduæi da si pitala rekla bih da bi bilo cool kad bi postojala Barbika
s likom Barbre Streisand, ali da joj se nokti i nos moraju kupit zasebno. A
lažni nokti bi joj se mogli kupit u cijeloj hrpi ponuðenih nijansi.“
Zavladao je šokiran tajac, a onda je Jack pun strahopoštovanja prošaptao:
„To bi stvarno bilo cool.“
Afrodita je postala sva ponosna.
MIN@
124
„A što kažete na æelavu lutku Britney Spears koja bi imala dodatke ko što
su kišobran, triko s dodatnim salom, èudne perike i, naravno, gaæice kao
opciju.“
„Ijuu,“ rekao je Jack, pa se zahihotao. „Aha, može i lutka Paris Hilton s
mozgom kao opcijom.“
Afrodita je podigla obrvu prema njemu.
„Ne prièaj koješta. Neke stvari èak ni Paris Hilton ne može kupiti.“
Stark je samo zgranuto stajao, a kad su svi prasnuli u hihot, pomislio je da
æe mu mozak eksplodirati.
„Dovraga, zašto ste svi vi zajedno poremeæeni?“ proderao se na njih.
„Kako se možete ovako smijati i zbijati šale? Bavite se igraèkama dok
Zoey dijeli samo nekoliko dana od smrti!“
U šokiranom je muku glas Thanatos zazvuèao nenormalno glasno.
„Ne, Ratnièe. Ne bave se oni igraèkama. Oni se bave životom i boravkom
meðu živima.“ Vampyrica je iskoraèila s vrata, odakle su ona i Darius
dotad šutke promatrali klince. Darius je ušao za njom i stavio pladanj pun
sendvièa i voæa nasred stola. Zatim je sjeo na Afroditinu stranu drvene
klupe. “ I vjerujte na rijeè osobi koja itekako dobro poznaje smrt
bavljenje životom je nešto što ti je neophodno ako želiš nastaviti disati na
ovome svijetu.“
Damien se nakašljao, pa je Stark i njega prostrijelio pogledom.
Poèetnik mu je smireno uzvratio pogled i rekao:
„Da, to je samo jedna od niza stvari koje smo saznali iz svega što smo
dosad prouèili.“
„Dok si ti spavao“ promrmljala je Shaunee.
„A mi nismo,“ dodala je Erin.
„Dakle, iz našeg smo istraživanja saznali to da,“ umiješao se Damien prije
nego što je Stark stigao išta reæi Blizankama, „kad god je pojedina
Nadsveæenica pretrpjela toliki šok da joj se duša smrskala, èini se da
njezin Ratnik nije uspio ostati na životu.“
Zaboravivši na Barbike i svadljive Blizanke, Stark se zagledao u Damiena
s bjelodanim upitnikom na licu, nastojeæi shvatiti stoje to upravo èuo.
„Hoæeš reæi da su svi ti Ratnici umrli na licu mjesta?“
„Na neki naèin,“ rekao je Damien.
„Neki od njih su se ubili, znajuæi da æe tako moæi otiæi za svojom
Nadsveæenicom na Onaj Svijet i nastaviti je ondje štititi,“ preuzela je
objašnjavanje Thanatos.
„Ali to nije upalilo jer se nijedna od tih Nadsveæenica nije vratila, zar
ne?“ rekao je Stark.
MIN@
125
„Toèno. Od Sveæenica koje su, zahvaljujuæi svojem afinitetu za duh,
putovale Onim Svijetom, saznali smo to da dotiène izgubljene
Nadsveæenice nisu mogle podnijeti smrt svojih Ratnika. Neke od njih
uspjele su svoje duše izlijeèiti na Onom Svijetu, ali odluèile su ostati tamo
sa svojim Ratnikom.“
„Neke su se izlijeèile,“ polako je rekao Stark. „Što je bilo s onim
Nadsveæenicama koje se nisu?“
Zoeyni prijatelji nelagodno su se promeškoljili, ali Thanatos je zadržala
smiren ton.
„Kao što si saznao juèer, ako joj duša ostane smrskana, osoba postaje
Caoinic Shi', biæe koje nikada neæe pronaæi spokoj.“
„To ti je kao zombi, samo što ne jede ljude,“ rekao je Jack tiho, a onda je
zadrhtao.
„To se ne može dogoditi Zoey,“ rekao je Stark. Zakleo se da æe štititi
Zoey, pa bude li morao, otiæi æe za tim Zavjetom na Onaj Svijet kako ona
nipošto ne bi postala nekakav užasan, zombiju slièan stvor.
„Ali èak i ako je ishod bio isti, nisu se svi Ratnici ubili da poðu za
Nadsveæenicama,“ rekao je Damien.
„Reci mi što su uèinili ti ostali,“ rekao je Stark. Nije mogao sjesti, pa je
samo koraèao tamo-amo pred stolom.
„Pa, bilo je prilièno oèito da se nijedan Ratnik ili Nadsveæenica nisu
vratili u sluèajevima kada je Ratnik sam sebe ubio, pa smo pronašli zapise
o Ratnicima koji su pronalazili kojekakve naèine da dospiju na Onaj
Svijet,“ rekao je Damien.
„Neki od njih su poludjeli kao onaj koji se izgladnjivao sve dok nije pao
u delirij, a onda je nekako napustio svoje tijelo,“ rekao je Jack.
„Umro je,“ rekla je Shaunee.
„Aha, prièa je bila odurna. Strašno je vrištao i poèeo halucinirati i sve
tako o svojoj Nadsveæenici i svemu kroz što ona prolazi prije nego što je
napokon otegnuo papke,“ rekla je Erin.
„Nimalo. Ne. Pomažete,“ kazala im je Afrodita.
„Neki su Ratnici uzeli drogu da se dovedu u stanje slièno transu, te su
doista uspjeli nagnati svoj duh da napusti ovaj svijet,“ nastavio je Damien,
dok su Blizanke prevrtale oèima prema Afroditi. „Ali nisu mogli uæi na
Onaj Svijet. Znamo to zato što su se uspjeli vratiti u svoja tijela dovoljno
dugo da svjedocima kažu da su doživjeli neuspjeh.“
Damien je tu stao i bacio pogled prema Thanatos.
Ona je nastavila prièu.
„Zatim su Ratnici umrli. Svi do jednoga.“
MIN@
126
„Ubilo ih je to što nisu uspjeli zaštititi svoje Nadsveæenice,“ rekao je
Stark posve bezizražajnim glasom.
„Ne, ubilo ih je to što su okrenuli leða životu,“ ispravio gaje Darius.
Stark se okrenuo prema njemu.
„Zar ti ne bi? Da Afrodita izgubi život zato što je ti nisi uspio zaštititi, zar
ne bi izabrao smrt radije nego da živiš život bez nje?“
Afrodita nije dala Dariusu priliku da mu odgovori.
„Skroz bih popizdila da on umre! To sam ti pokušala reæi dok smo bili
gore. Ne možeš se stalno osvrtati ni prema Zoey, ni prema prošlosti, pa
èak ni prema svom Zavjetu. Moraš samo iæi dalje i pronaæi nov naèin da
živiš, nov naèin da je štitiš.“
„Onda mi recite nešto, bilo što što ste pronašli u svim ovim prokletim
knjigama, a što bi mi moglo pomoæi, umjesto da mi objašnjavate kako su
drugi Ratnici doživljavali neuspjehe.“
„Da ti ja kažem nešto što nisam proèitala iz knjige. Stevie Rae je sinoæ
sluèajno prizvala bijelog bika.“
„Mrak! Jedna je poèetnica prizvala Mrak na ovaj svijet?“ Thanatos je
izgledala kao da je Afrodita upravo bacila bombu nasred prostorije.
„Ona nije poèetnica. Ona je kao Stark, crvena vampyrica, ali, da. Prizvala
ga je. U Tulsi. Sluèajno.“ Ne hajuæi za zgranuti pogled Thanatos, Afrodita
je iz džepa izvadila list papira i poèela èitati s njega. „Bik joj je rekao:
'Ratnik se mora obratiti svojoj krvi kako bi otkrio most za ulazak na Otok
Žena, a zatim mu valja poraziti samoga sebe da uðe u arenu. Jedino ako
prizna prvo jedno, pa drugo, pridružit æe se svojoj Sveæenici. Nakon što
joj se pridruži, njezina je odluka, a ne njegova, hoæe li se ona vratiti'.“
Afrodita je podigla pogled. „Ima li itko ikakvog pojma što bi to moglo
znaèiti?“
Pružila im je papir, jednom po jednom. Uzeo ga je Damien i odmah ga
poèeo išèitavati, dok mu je Jack virio preko ramena.
„Kakav je danak Mrak naplatio za to saznanje?“ upitala ju je Thanatos.
Lice joj je postalo blijedo kao krpa. „I kako je preživjela njezino
isplaæivanje, a da pritom nije izgubila ni razum ni dušu?“
„To sam se i ja pitala, pogotovo nakon što mi je Stevie Rae isprièala kako
je zao bio taj bijeli bik. Rekla je da je pomislila kako ga ništa ne bi moglo
uništiti osim crnog bika, pa ga se tako i uspjela riješiti.“
„Prizvala je i crnog bika?“ rekla je Thanatos. „To mi je gotovo
nevjerojatno.“
„Stevie Rae je stvarno supervješta sa zemljom,“ rekao je Jack.
„Da, kaže da je tako prizvala dobrog bika u Tulsu. Povukla je moæ iz
zemlje da ga dozove,“ rekla je Afrodita.
MIN@
127
„A ti imaš povjerenja u tu vampyricu Stevie Rae?“
Afrodita je tu naèas oklijevala.
„Uglavnom.“
Stark je oèekivao da barem jedan uèenik priskoèi i ispravi Afroditu, ali svi
su ostali tiho sve dok Damien nije rekao:
„Zašto pitate je li Stevie Rae vrijedna povjerenja?“
„Zato što je jedna od rijetkih stvari koje znam o pradavnim vjerovanjima
u Svjetlo i Mrak simboliziranim u bikovima to da oni uvijek naplate
danak za svoje usluge. Uvijek. A Mrak je uèinio uslugu Stevie Rae kad joj
je dao odgovor na pitanje.“
„Ali Stevie Rae je prizvala dobrog bika koji je rasturio zlog. Zato mu nije
morala platiti danak,“ rekao je Jack.
„Što znaèi da je tada ostala dužna crnome biku,“ rekla je Thanatos.
Afrodita je stisnula oèi.
Na to je ona mislila kad je rekla da nikad više ne bi prizvala nijednog od
tih bikova, jer je danak previsok.
„Mislim da bi se trebala obratiti prijateljici i otkriti kako je ona to platila
crnome biku,“ rekla je Thanatos.
„I zašto mi to nije htjela reæi,“ dodala je Afrodita.
Oèi Thanatos izgledale su staro i tužno kad je rekla:
„Samo upamti, sve ima svoje posljedice, i dobro i zlo.“
„Možemo li se prestati osvrtati na to što se dogodilo Stevie Rae?“ rekao je
Stark. „Ja moram krenuti dalje. Na Skye, do mosta krvi. Zato krenimo veæ
jednom.“
„Èekaj, frajerèino,“ kazala mu je Afrodita. „Smiri se još malo. Ne možeš
samo banut na Otok Žena i poèet bauljat onuda ne bi li našao nekakav
krvavi most. Razvalit æe te zaštitne èini Sgiach ono, na mrtvo ime.“
„Ne bih rekao da Stark treba tražiti most koji je doslovce takav,“ rekao je
Damien, iznova išèitavajuæi Afroditinu zabilješku. „Piše da se treba
obratiti svojoj krvi kako bi otkrio most, a ne tražiti most krvi.“
„Fuj, metafora. Još jedan razlog zašto žešæe mrzim poeziju,“ rekla je
Afrodita.
„Meni metafore idu od ruke,“ rekao je Jack. „Daj da vidim.“ Damien mu
je pružio papir. Jack si je grizao usnu dok je ponovno èitao taj redak.
„Hmm, kad bi ti bio Utisnut s nekom osobom, rekao bih da ovo znaèi
kako trebamo razgovarati s njom, pa bi onda ona nešto znala.“
„Nisam ni s kim Utisnut,“ rekao je Stark i opet poèeo nervozno koraèati.
„To bi onda moglo znaèiti da trebamo obratiti pozornost na to tko si ti da
u tebi ima neèega što bi moglo biti kljuèno za dolazak na otok Sgiach,“
rekao je Damien.
MIN@
128
„Ništa ti ja tu ne znam! U tome i je problem!“
„Okej okej, a što kažeš na to da pregledamo bilješke koje smo zapisali o
Sgiach, da vidimo ima li u njima možda nešto što bi ti bilo poznato,“
rekao je Jack, nastojeæi gestama primiriti Starka.
„Ma da, daj se skuliraj,“ rekla je Shaunee.
„Sjedni i pojedi sendviè.“ Erin mu je pokazala na rub njihove klupe
sendvièem koji je poèela žvakati.
„Jedi,“ rekla je Thanatos, uzela sendviè i sjela pokraj Jacka. „Bavi se
životom.“
Stark je suspregnuo ojaðeno stenjanje, dohvatio jedan sendviè i sjeo.
„E, daj izvadi onaj grafikon koji smo nacrtali,“ rekao je Jack, povirivši
Damienu preko ramena dok je listao svoje zabilješke. „Te stvari znaju
pomalo zbuniti, a vizualna pomagala uvijek dobro doðu.“
„Dobar prijedlog evo ga.“
Damien je istrgnuo list papira iz velikog žutog notesa gotovo posve
ispunjenog njegovim bilješkama. Na vrhu stranice nacrtao je veliki,
otvoreni kišobran. Na jednoj strani kišobrana napisao je SVJETLO, a na
suprotnoj MRAK.
„Kišobran Svjetla i Mraka dobar je prikaz,“ rekla je Thanatos. „Pokazuje
da su te dvije sile sveobuhvatne.“
„Toga sam se ja sjetio,“ rekao je Jack i blago porumenio.
Damien mu se osmjehnuo.
„Baš si pravi.“ Zatim je pokazao na stupac ispod Svjetla. „Dakle, pod
silama Svjetla stoje: dobro, crni bik, Nyx. Zoey i mi.“ Zastao je, a svi su
kimnuli glavama. „Dok pod Mrakom stoje: zlo, bijeli bik, Neferet-Tsi
Sgili, Kalona i nazovigavranovi.“
„Vidim da si smjestio Sgiach na sredinu,“ rekla je Thanatos.
„Da, kao i kolutiæe luka. Hostessove Ding Dongse, i moje ime,“ rekla je
Afrodita. „Vrag te tvoj, šta ti to znaèi?“
„Pa, mislim da nismo odluèili je li Sgiach sila Svjetla ili Mraka,“ rekao je
Damien.
„Ja sam dodao kolutiæe luka i Ding Dongse,“ rekao je Jack. Kad su svi
samo blenuli u njega, slegnuo je ramenima i objasnio: „Kolutiæi luka su
prženi u ulju i debljaju, ali luk je povræe. Zar nisu zato zdravi? Možda? A.
je li. Ding Dongsi su èokoladni, ali u sredini imaju vrhnje. A zar to nije
zdrav mlijeèni proizvod?“
„Mislim da ti imaš teže ošteæenje mozga,“ rekla je Afrodita.
„Mi smo dodale tvoje ime,“ rekla je Erin.
MIN@
129
„Da, jer nam ti djeluješ ko Rachel iz serije Glee,“ rekla je Shaunee.
„Superiritantna, al svejedno mora bit u seriji jer kojiput smisli nešto dobro
i onako nekako spasi situaciju.“
„Al nama je ona svejedno vražja kuèka. Ko ti,“ dovršila je Erin, uputivši
šeæerni smiješak Afroditi.
Uglavnom Damien je brzo izbrisao kolutiæe luka, Ding Dongse i
Afroditino ime, stavio grafikon nasred stola i opet pogledao u žuti notes
„Evo što smo sve saznali o Sgiach.“
Damien je poèeo pregledavati svoje zabilješke.
„Smatraju je kraljicom Ratnika. Mnogi su se Ratnici nekad obuèavali na
njezinu otoku, tako da je onuda prošla sva sila Erebovih Sinova, ali
Ratnici koji su ostali uz nju, koji su joj se zavjetovali služiti…“
„Samo malo, Sgiach je imala više nego jednog Zavjetovanog Ratnika?“
priupitao je Stark.
Damien je kimnuo.
„Èini se da ih je imala cijeli Klan. Samo što sebe nisu nazivali Erebovim
Sinovima. Naslov im je glasio...“ Damien je zastao, prelistavajuæi. „Evo
ga. Zvali su se Èuvari Asa.“
„Zašto Asa?“ upitao ga je Stark.
„To je metafora, rekla je Afrodita,“ prevrnuvši oèima. „Još jedna. Tako su
zvali Sgiach. To njihovu Klanu simbolizira kraljicu.“
„Meni su te škotske klanske furke stvarno cool,“ rekao je Jack.
„Jasna stvar,“ rekla mu je Afrodita. „Tipovi u suknjama su ti najžešæa
fantazija.“
„Kiltovima, ne suknjama,“ rekao je Stark. „Ili tartanu. Ako misliš na one
jako stare i velike, zovu se filamori.“
Afrodita je podigla plavu obrvu prema njemu.
„A ti to znaš zato što ih voliš nosit?“
Slegnuo je ramenima.
„Ne ja. ali moj djed ih je nekad nosio.“
„Ti si Škot?“ U Damienovu se glasu èula nevjerica. „A tek nam sada to
kažeš?“
Stark je opet slegnuo ramenima.
„Kakve veze moja ljudska obitelj ima s bilo èim? Gotovo pune èetiri
godine nisam ni razgovarao s njima.“
„Nije stvar samo u obitelji.“
Damienu se glas uzbuðeno podigao kad je opet uzeo premetati svoje
bilješke.
„Joj, sranja ti. Tvoja obitelj je tvoja krv, krebilu,“ rekla je Afrodita.
MIN@
130
„Kako ti se djed prezivao?“
Stark je mrko pogledao Afroditu.
„MacUallis,“ rekli su Stark i Damien u isti mah.
„Odakle to znaš?“ upitao je Stark Damiena.
„Upravo je klan MacUallis davao Èuvare Asa.“ Damien se široko,
pobjedonosno osmjehnuo i podigao list papira iz svojih bilježaka na
kojem je zapisao rijeèi:
KLAN MACUALLIS = ÈUVARI ASA da ga svi vide.
„Izgleda da smo pronašli taj most krvi,“ rekao je Jack i zagrlio Damiena.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Šesnaesto poglavlje
ZOEY
Heath se promeškoljio i promrmljao nešto o tome da æe preskoèiti
nogometni trening da se naspava. Gledala sam ga, zadržavajuæi dah, dok
sam koraèala u krugu oko mjesta gdje je spavao.
Mislim ono, tko bi ga htio probuditi da mu kaže da je skroz naskroz mrtav
i da nikad više neæe igrati nogomet?
Ne, kvragu.
Pokušala sam biti što tiša, ali nisam nikako imala mira. Ovaj put se nisam
èak ni pretvarala da liježem pokraj njega. Nisam si mogla pomoæi. Nisam
se mogla sprijeèiti.
Morala sam se kretati.
Nalazili smo se usred istog onog gustog luga u koji smo prije utrèali.
Kada prije?
Nisam se zapravo sjeæala, ali niska, èvornata stabla i izboji starog
kamenja baš su mi bili lijepi. I mahovina. Pogotovo mahovina. Nje je bilo
posvuda debele i meke i guste.
Odjednom sam postala bosa, i obuzelo me uranjanje stopala u mahovinu, i
puštanje da mi se nožni prsti poigravaju tim tepihom živog zelenila.
Živog?
Uzdahnula sam.
Ne.
Sumnjala sam da ovdje ništa nije zaista živo, ali stalno sam zaboravljala
na to.
Krošnje stabala bile su guste, pa je sunce prodiralo kroz njih tek toliko da
bude toplo, ali ne i vruæe. Kad je jedan oblak prešao iznad nas, podigla
sam pogled i zadrhtala.
Mrak...
Iznenaðeno sam trepnula i prisjetila se. Zato smo se Heath i ja sklonili u
ovaj lug. To je to što nas je tada progonilo, ali nije ušlo u lug za nama.
Opet sam zadrhtala.
Pojma nisam imala što je to bilo. Osjetila sam samo pojam krajnjeg
mraka, nejasan miris neèega što je veæ dugo mrtvo, rogova i krila. Heath i
ja nismo èekali da vidimo išta više. Oboje smo od straha ostali bez daha,
pa smo trèali i trèali... zbog èega Heath sada èvrsto spava. Opet. Kao što
bih i ja trebala.
Ali nisam imala mira. Zato sam samo koraèala.
Stvarno me tištala ta zbrkanost u sjeæanjima. I, što je još gore, premda bi
se dalo zakljuèiti da mi je pamæenje smrdano, nisam to mogla znati jer se,
MIN@
132
je li, nisam toga sjeæala nisam bila kako treba. Znala sam da mi u glavi
nedostaju cijeli komadi uspomena u nekim sluèajevima nedavnih, kao što
sam se tek sada prisjetila onog strašnog što je otjeralo Heatha i mene u
lug. Samo, neke od tih uspomena bile su stare.
Nisam se mogla sjetiti kako mi mama izgleda.
Nisam se mogla sjetiti boje svojih oèiju.
Nisam se mogla sjetiti zašto više nemam povjerenja u Stevie Rae.
Ono èega sam se i dalje sjeæala još me jaèe uzrujavalo.
Sjeæala sam se svakog trenutka umiranja Stevie Rae.
Sjeæala sam se da nas je moj tata napustio kad su mi bile dvije godine i da
se u biti nikad nije vratio.
Sjeæala sam se da sam vjerovala Kaloni, i da sam se strašno, strašno
prevarila u njemu.
Smuèilo mi se u želucu i nastavila sam, kao da me ta muènina tjera, samo
obilaziti i obilaziti obod luga.
Kako sam mogla dopustiti da me Kalona tako potpuno obmane? Ispala
sam totalno debilna.
I prouzroèila sam Heathovu pogibiju.
Svijest mi je šmugnula od tog osjeæaja krivnje. Pomisao je bila presirova,
preužasna.
Nekakva mi je sjena zapela za oko. Trgnula sam se, brzo se okrenula i
našla se licem u lice s njom. Viðala sam je i prije u svojim snovima i u
jednoj zajednièkoj viziji.
„Zdravo, Aya,“ tiho sam joj rekla.
„Zoey,“ kazala mi je i pozdravila me naklonom glave. Glas joj je bio vrlo
slièan mojemu, samo što je nju okruživao dojam tuge koji je davao ton
svim njenim rijeèima.
„Zbog tebe sam odluèila vjerovati Kaloni,“ kazala sam joj.
„Zbog mene si se sažalila nad njim,“ ispravila me. „Kad si izgubila mene,
izgubila si i sažaljenje.“
„To nije istina,“ rekla sam. „Još uvijek imam sažaljenja. Suosjeæam s
Heathom.“
„Je li? Zato ga zadržavaš ovdje uza se, umjesto da mu dopustiš da krene
dalje?“
„Heath ne želi otiæi,“ otpovrnula sam joj, pa naglo zatvorila usta,
iznenaðena ljutnjom u svome glasu.
Aya je odmahnula glavom, pa joj se duga crna kosa zaljuljala oko struka.
„Prestala si razmišljati o tome što bi Heath želio što bi želio itko izuzev
tebe. A i neæeš razmišljati, ne zaista, sve dok me ne pozoveš da ti se
vratim.“
MIN@
133
„Ne želim da mi se vratiš. Zbog tebe se sve ovo i dogodilo.“
„Ne, Zoey, nije. Sve se ovo dogodilo zbog niza odluka koje su donijeli
mnogi. Ne radi se ovdje samo o tebi.“ Žalosno odmahujuæi glavom, Aya
je išèezla.
„Samo ti idi,“ promrsila sam i opet poèela koraèati, još nespokojnija nego
prije.
Kad mi je nova sjena zatreptala u krajièku oka, okrenula sam se na peti,
spremna da jednom zasvagda kažem Ayi što je ide, ali umjesto toga samo
sam zinula. Ugledala sam sebe. Dobro, toènije reèeno devetogodišnje
izdanje sebe, koje sam vidjela s ostalim prilikama prije nego što ih je
raštrkalo to što je gonilo Heatha i mene.
„Bok,“ rekla sam joj.
„Dobile smo cice!“ rekla je jaklinka, zjakajuæi u moje poprsje. „Baš mi je
drago što smo dobile cice. Napokon.“
Da, to sam i ja mislila. Napokon.
„Makar bi mi bilo draže da su veæe.“ Jaklinka samo mi je zurila u cice
dok mi nije došlo da prekrižim ruke na prsima, što je bilo smiješno jer je
ona bila ja baš bizarno. „Ali, eh, èuj, moglo je biti i gore! Mogle smo
ispast ko Becky Apple, hihihi!“
Glas joj je bio tako prepun radosti da mi je izmamio smiješak, ali samo na
sekundu. Kao da mi je bilo preteško držati se te radosti od koje je ona
praktièki blistala.
„Becky Renee Apple možeš vjerovat da joj je mama dala to ime, pa joj
na sve džempere još dala izvesti monogram 'BRA grudnjak?“ rekla je
jaklinka, a onda je prasnula u cerek.
Neuspješno sam pokušala suspregnuti smiješak kad sam rekla:
„Da, sirota cura bila je osuðena na propast od prvog dana kad je
zahladnjelo.“
Uzdahnula sam i prešla dlanom preko lica, pitajuæi se odakle potjeèe ta
neobjašnjiva tuga u meni.
„To je zato što više nisam s tobom,“ rekla je jaklinka. „Ja sam tvoja
radost. Bez mene nikada više neæeš moæi biti zaista sretna.“
Zagledala sam se u nju, znajuæi da mi, baš kao i Aya, ona govori istinu.
Heath je opet promrmljao u snu, što mi je privuklo pogled. Izgledao je
tako snažno i normalno i mlado, ali nikad više neæe zakoraèiti na neki
nogometni teren.
Nikad neæe nagariti kamionet na nekom skliskom zavoju i podviknuti po
oklahomski.
Nikad neæe biti nièiji muž.
Nikad neæe biti nièiji tata.
MIN@
134
Prešla sam pogledom s njega na devetogodišnju sebe.
Ne bih rekla da zaslužujem opet biti sretna.
„Žao mi te je, Zoey,“ rekla je i išèezla.
Sva nekako ošamuæena i obeznanjena, nastavila sam koraèati.
Sljedeæe izdanje mene nije mi zatitralo ili zatreperilo na rubu vidnog
polja. To izdanje doèekalo me izravno, preprijeèivši mi put kojim sam
išla. Nije izgledala poput mene. Bila je izuzetno visoka. Kosa joj je bila
duga i rašèupana, svijetle bakrene nijanse. Tek kad sam je pogledala u oèi
primijetila sam u èemu smo sliène imale smo iste oèi.
Bila je još jedan dio mene; poznavala sam je.
„Onda, koja si ti?“ umorno sam rekla. „I koji æu dio sebe izgubiti ako te
ne vratim?“
„Možeš me zvati Brighid. Bez mene neæeš imati snage.“
Uzdahnula sam.
„Preumorna sam da bih sada bila snažna. A da poprièamo nakon što malo
odspavam?“
„Nije ti jasno, zar ne?“ Brighid je prezirno odmahnula glavom. „Bez nas,
neæeš odspavati neæe ti biti bolje neæeš otpoèinuti. Bez nas, postajat æeš
samo sve nepotpunija, i otplovit æeš.“
Pokušala sam se usredotoèiti uz sve jaèu glavobolju u sljepooènicama.
„Ali otplovila bih bez Heatha.“
„Da, možda bi.“
„A ako prikupim sve vas u sebi, napustit æu Heatha.“
„Da, možda hoæeš.“
„Ne mogu to uèiniti. Ne mogu se vratiti u svijet bez njega,“ rekla sam.
„Onda si istinski slomljena.“ Ne rekavši ništa više, Brighid je išèezla.
Noge su me izdale i teško sam se svalila na mahovinu. Shvatila sam da
plaèem tek kada su mi suze poèele stvarati mokre mrlje na trapericama.
Ne znam koliko sam dugo samo tako sjedila, zgrbljena od žalosti i
zbunjenosti i umora, ali napokon mi se jedan šum provukao kroz maglu u
glavi: krila, šuštava, lepetala su uz vjetar, jedrila, zamicala, tragala.
„Doði, Zo. Moramo otiæ dublje u lug.“
Podigla sam glavu i vidjela da Heath èuèi pokraj mene.
„Ja sam kriva za ovo,“ rekla sam.
„Ne, nisi, ali zašto je uopæe bitno tko je kriv? Ovo je svršena stvar, beba.
Ne može se više promijeniti.“
„Ne mogu te ostaviti, Heath,“ zajecala sam.
Odmaknuo mi je pramenove kose s lica i pružio mi još jedan zgužvani
rupèiæ.
„Znam da ne možeš.“
MIN@
135
Šum golemih krila pojaèavao se; grane stabala iza nas poèele su se
povijati od njega.
„Zo, poslije æemo o tome, može? Sada stvarno opet moramo dalje.“
Primio me pod lakat, podigao na noge i poèeo voditi dublje u lug, gdje su
sjene bile dublje, a stabla još vremešnija.
Dala sam mu da me vuèe. Bilo mi je bolje od kretanja.
Ne dobro.
Nije mi bilo dobro.
Ali bolje nego da stojim.
„Stvar je u njemu, zar ne?“ bezvoljno sam rekla.
„Njemu?“ priupitao me Heath, pomažuæi mi da prijeðem oštar sivi kamen.
„U Kaloni.“ Ta rijeè kao da je promijenila gustoæu zraka oko nas. „Došao
je po mene.“
Heath me oštro pogledao, pa viknuo:
„Ne, ne dam mu da te uhvati!“
STEVIE RAE
„Ne, ne dam mu da te uhvati!“ viknuo je Dragon.
Zajedno sa svima ostalima u Vijeænici, Stevie Rae se zagledala u uèitelja
maèevanja, koji je izgledao kao da bi mu svaki tren mogla prsnuti
kucavica na èelu.
„Eh, kome to, Dragon?“ upitala ga je Stevie Rae.
„Onom nazovigavranu koji mi je ubio partnericu! Zato ne smiješ nikamo
otiæi sama sve dok ne pronaðemo tog stvora i ne uništimo ga.“
Stevie Rae je pokušala prijeæi preko šupljeg osjeæaja koji su Dragonove
rijeèi stvorile u njoj i užasne grižnje savjesti koju je doživjela kad ga je
pogledala u lice, vidjela kako mu je srce slomljeno i shvatila da je,
premda joj je Rephaim spasio život, takoðer toèno da je on ubio
Anastaziju Lankford.
Promijenio se. Sada više nije takav, pomislila je, žarko želeæi da može
glasno izgovoriti te rijeèi, a da joj se pritom cijeli svijet ne šatre.
Ali ne može reæi Dragonu za Rephaima.
Ne može reæi nikome za tog nazovigavrana, pa je radije poèela opet
isprepletati laži i istinu, oblikovati groznu tapiseriju izbjegavanja i
obmane.
„Dragon, ne znam koji je to bio nazovigavran u parku. Hoæu reæi, nije da
mi je kazao kako se zove.“
„Mislim da je bio onaj glavni onaj Ref i još nešto,“ javio se Dallas,
premda mu je Stevie Rae uputila pogled.
„Rephaim,“ rekao je Dragon glasom suhim poput smrti.
MIN@
136
„E da, tako je. Bio je golem, baš kao što ste ga opisali, a oèi su mu stvarno
izgledale kao ljudske. K tome, baš je bilo neèega u njemu. Bilo je oèito da
sebe smatra glavnom facom.“
Stevie Rae je suspregnula potrebu da èvrsto stisne ruku Dallasu preko usta
a možda i nosa. Kad bi ga ugušila, definitivno bi prestao blebetati.
„Joj, Dallas, šta god. Ne znamo koji je to nazovigavran bio. A, Dragon,
shvaæam ja zašto se ti brineš i sve, al tu je samo stvar u tome da bih htjela
otiæ u Benediktinsku opatiju, tako da sama mogu prenijeti vijest o Zoey
baki Redbird. Ne idem sama u nekakvu divljinu.“
„Ali to što Dragon kaže ima smisla,“ rekla je Lenobia.
Erik i profesorica Pentezileja kimnuli su, na trenutak stavljajuæi na stranu
svoje razmirice oko Neferet i Kalone.
„Dotièni nazovigavran doista se pojavio tamo gdje si ti bila upravo dok si
opæila sa zemljom.“
„Previše je pojednostavljeno kazati da je opæila sa zemljom,“ brzo je
rekao Dragon kad je Lenobia zastala. „Kao što nam je Stevie Rae
objasnila, ona je vodila dijalog s praiskonskim silama dobra i zla. Ne
može biti sluèajno što se to stvorenje pojavilo upravo u vrijeme kada se
zlo manifestiralo.“
„Ali taj nazovigavran me nije napao. On je…“
Dragon je podigao ruku da je ušutka.
„Nema sumnje da ga je Mrak privukao, a onda se okrenuo sam protiv
svojega, kako to kod zla èesto biva. Ne možeš biti posve sigurna da te to
stvorenje ne želi uloviti.“
„Kao što ne možemo ni biti posve sigurni da je u Tulsi preostao samo
jedan nazovigavran,“ rekla je Lenobia.
Panika je zatitrala u želucu Stevie Rae.
Što ako svi tako pošize zbog moguænosti da nazovigavranovi vrebaju po
Tulsi da joj potpuno oduzmu moguænost da se makne od njih kako bi
otišla u posjet Rephaimu?
„Idem u opatiju u posjet baki Redbird,“ èvrsto je rekla Stevie Rae. „I ne
bih rekla da tamo vani postoji jato tih vražjih nazovigavranova. Mislim
samo da je jedan pticoliki nekako zaostao za njima, i da je došao u park
jer ga je privukao Mrak. Pa, možete biti sigurni da nipošto više neæu iæi
prizivat Mrak, tako da nema razloga da ta ptièurina ima više ikakve veze
sa mnom.“
„Ne potcjenjuj opasnost koju nosi to stvorenje,“ rekao je Dragon
žalosnim, turobnim tonom.
„Neæu. Ali ne mislim zbog toga ostat u dobrovoljnom pritvoru na
kampusu. Mislim da si nitko od nas ne bi smio to dopustit“ brzo je dodala.
MIN@
137
„Hoæu reæi, možemo biti oprezni, ali ne možemo si dopustit da nam strah i
zlo upravljaju životom.“
„Ima smisla to što kaže Stevie Rae,“ rekla je Lenobia. „Zapravo, ja
smatram da bi trebalo vratiti školu u uobièajeni raspored i ukljuèiti crvene
poèetnike u nastavu.“
Kramisha, koja je sve dotad šutke sjedila lijevo od Stevie Rae, tiho je
frknula. Èula je kako Dallas, koji je sjedio njoj zdesna, teško uzdiše.
Suspregnuvši smiješak, rekla je:
„Mislim da je to baš dobar prijedlog.“
„Mislim da baš ne bi trebalo podrobnije opisivati kako stoje stvari sa
Zoey,“ rekao je Erik. „Bar dok se ne dogodi nešto, je li, trajnije.“
„Ona neæe umrijeti,“ rekla je Stevie Rae.
„Ne želim ja da umre!“ brzo je rekao Erik, vidno uznemiren tom
pomišlju. „Ali ako se uzme u obzir sve što se u zadnje vrijeme ovdje
dogodilo, ukljuèujuæi pojavu tog nazovigavrana. najmanje nam još treba
stvaranje glasina.“
„Mislim da to ne treba zataškavat,“ rekla je Stevie Rae.
„A da se složimo oko kompromisa?“ rekla je Lenobia. „Odgovarat æemo
na pitanja o Zoey kad nam ih postave, držeæi se istine koja glasi da se svi
mi zajedno trudimo vratiti je s Onog Svijeta.“
„I da svim razrednim zajednicama objavimo opæe upozorenje da poèetnici
trebaju dobro paziti i pozorno prijavljivati sve neuobièajene stvari koje bi
mogli vidjeti ili èuti,“ dodao je Dragon.
„To zvuèi razložno,“ rekla je Pentezileja.
„U redu, to i meni zvuèi dobro,“ rekla je Stevie Rae. Zastala je, a onda
dodala: „Nego, eh, èisto da pitam, je li se ja to trebam vratit na nastavu
koju sam prije slušala?“
„Aha, to se i ja pitam,“ rekla je Kramisha.
„I ja,“ rekao je Dallas.
„Poèetnici trebaju krenuti na nastavu, nastavljajuæi od mjesta gdje su je
prekinuli,“ glatko je rekla Lenobia, osmjehnuvši se Kramishi i Dallasu
kao da je to prekidanje bilo neplanirani dopust, a ne neželjeno umiranje,
zbog èega je sve zajedno zazvuèalo neobièno normalno. Zatim se obratila
Stevie Rae. „Vampyri odabiru svoje pozive i podruèja koja žele izuèavati
ne na nastavi s poèetnicima, veæ uz druge vampyre koji su struènjaci za ta
polja. Znaš li što bi željela izuèavati?“
Premda su svi blenuli u nju, Stevie Rae je odgovorila bez oklijevanja.
„Nyx. Želim uèiti za Nadsveæenicu. Želim to biti jer sam to zaslužila, a ne
samo zato što sam jedina vražja crvena vampica u poznatom svemiru.“
MIN@
138
„Ali mi nemamo Nadsveæenicu koja bi ti mogla držati poduku barem ne
otkako nam je Neferet otjerana,“ rekla je Pentezileja, uputivši napadan
pogled Lenobiji.
„Onda æu valjda morat sama sebe poduèavat dok nam se Nadsveæenica ne
vrati.“ Pogledala je Pentezileju ravno u oèi i dodala: „A mogu ti obeæati
da ta Nadsveæenica neæe biti Neferet.“ Stevie Rae je ustala. „Okej, dobro,
idem ja u opatiju, ko što sam veæ rekla. Kad se vratim, otiæi æu i reæi
ostalim crvenim poèetnicima da od sutra opet idu u školu.“
Svi su polako krenuli iz sale kad ju je Dragon povukao u stranu.
„Obeæaj mi da æeš biti na oprezu,“ rekao je. „Imaš praktièki èudotvorne
moæi ozdravljanja, ali nisi besmrtna, Stevie Rae. Moraš to imati na umu.“
„Pazit æu se. Obeæavam.“
„Idem ja s njom,“ rekla je Kramisha. „Pazit æu da se na nebu ne pojave
one gadne ptièurine. A znam ja i ispustit ubitaèan ženski vrisak. Ako se
pojavi neki od njih, mogu se pobrinut da cijeli svijet to sazna.“
Dragon je kimnuo, premda nije izgledao kao da gaje uvjerila, pa je Stevie
Rae laknulo kad ga je Lenobia pozvala da joj priðe i zapodjenula s njim
razgovor o tome da njegova nastava borilaèkih vještina postane obavezna
za sve poèetnike, Stevie Rae je upravo šmugnula iz sale i pokušavala
smisliti kako da se riješi Kramishe, koja se stvarno poèela lijepiti uz nju
kao šmrklja, kad ih je sustigao Dallas.
„Mogu sekundu poprièat s tobom prije nego što odeš?“
„Èekam te u Zoeynoj Bubi,“ rekla je Kramisha. „I, ne, ne možeš se izvuæ
da me ne povezeš,“
Stevie Rae ju je ispratila pogledom dok je odlazila niz hodnik, a onda se
nevoljko okrenula prema Dallasu.
„Možemo uæi tu unutra?“ upitao ju je, pokazujuæi na prazni medijski
centar.
„Jasno, ali stvarno moram krenut.“
Ne rekavši ništa više, Dallas joj je otvorio vrata, i ušli su u prohladnu,
zatamnjenu prostoriju koja je mirisala po knjigama i polituri za namještaj
s aromom limuna.
„Znaš, nas dvoje više ne moramo biti skupa,“ rekao je Dallas u hipu.
„Ha? Ne moramo bit skupa? Kako to misliš?“
Dallas je prekrižio ruke na prsima, djelujuæi kao da mu je krajnje
nelagodno.
„Hoæu reæi, izlazili smo. Ti si mi bila djevojka. Više to ne želiš, a ja to
shvaæam. Imala si pravo, ispao sam skroz bespomoæan, umjesto da te
spasim od onog ptièjeg stvora. I samo sam ti htio reæ da se neæu ponašat
MIN@
139
ko govno kad smo u pitanju ti i ja. Još uvijek æeš moæi raèunat na mene
kad ti zatrebam, mala, jer ti æeš zauvijek biti moja Nadsveæenica.“
„Ne želim da prekinemo!“ blebnula je.
„Ne?“
„Ne,“ a i nije to željela.
U tom je trenutku pred oèima imala jedino Dallasa, i njegovo srce i
dobrota bili su joj tako oèiti da je Stevie Rae imala dojam da bi je gubitak
njega pogodio poput šake u trbuh.
„Dallas, strašno mi je žao zbog onoga što sam ti prije rekla. Bila sam
povrijeðena i ljuta, i nisam to ozbiljno mislila. Nisam uopæe mogla izaæi
iz kruga, a ja sam izrekla tu prokletinju. Ni ti ni itko drugi, èak ni neki
Ratnik, nikako nije mogao prodrijet do mene.“
Dallas ju je pogledao ravno u oèi.
„Nazovigavran je prodro unutra.“
„Pa, kao što si sam rekao, on je na strani Mraka,“ rekla je, premda joj je
bilo kao da joj je pljusnuo hladnu vodu u lice kad je spomenuo Rephaima.
„Štošta je tamo vani na strani Mraka,“ rekao je Dallas. „A hrpa toga
nekako stalno nalijeæe na tebe. Zato se èuvaj, dobro, mala?“ Prinio je ruku
njezinu obrazu i odmaknuo jedan zavojiti plavi uvojak. „Ne bih mogao
podnijeti da ti se išta dogodi.“
Položio je dlan na njezino rame, palcem joj nježno milujuæi vrat sa strane.
„Èuvat æu se,“ tiho je rekla.
„Stvarno ne želiš da prekinemo?“
Odmahnula je glavom.
„Drago mi je, jer ni ja to ne želim.“
Dallas se nagnuo i primio je u naruèje. Usnama je dotaknuo usta Stevie
Rae, dajuæi joj stidljiv poljubac. Primorala se da se opusti i prepustila mu
se.
Dobro se ljubio oduvijek. A sviðalo joj se što je viši od nje, ali ne suludo
visok. I okus mu je bio dobar. Znao je da joj se sviða kad joj miluje leða,
pa joj je zavukao dlanove straga pod majicu ali ne da bi joj izmrcvario
sise, što bi veæina tipova uèinila. Umjesto toga, Dallas ju je poèeo trljati u
mekim, toplim krugovima po križima, privijajuæi je bliže sebi i ljubeæi je
još dublje.
Stevie Rae mu je uzvraæala poljubac. Bilo joj je lijepo opet biti s njim...
zaboraviti na sve ostalo... makar na tren smetnuti s uma Rephaima i sve
to... pogotovo dug koji je drage volje platila, i zbog kojeg je…
„Eh, èuj, moram krenuti. Sjeæaš se?“ Stevie Rae mu se osmjehnula,
nastojeæi ne odati nelagodu glasom.
MIN@
140
„Da znaš da sam zamalo zaboravio,“ rekao je Dallas, slatko joj se
osmjehnuo i opet joj odmaknuo onaj neukrotivi uvojak od oèiju. „Ali
znam da moraš iæi. Doði. Otpratit æu te do Bube.“
Osjeæajuæi se pomalo kao izdajnica, pomalo kao lažljivica, i pomalo kao
zatvorenica osuðena na smrt, Stevie Rae mu je pustila da je primi za ruku
i odvede do Zoeyna auta, baš kao da njih dvoje stvarno, istinski mogu
ponovno biti cura i deèko.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Sedamnaesto poglavlje
STEVIE RAE
„Taj deèko je šiznuo za tobom,“ rekla je Kramisha dok je Stevie Rae
izvozila Bubu sa školskog parkirališta, za sobom ostavljajuæi nemalo
ojaðenog Dallasa. „Znaš veæ šta æeš napravit s tim drugim tipom?“
Stevie Rae je zakoæila nasred asfaltiranog prilaza Utica Streetu.
„Sad sam preživèana da se još idem optereæivat frajerima. Zato, ako
misliš samo prièat o tome, slobodno možeš ostat ovdje.“
„Samo æeš se još više uzrujavat ako se ne posvetiš pitanju svojih frajera.“
„Bok, Kramisha.“
„Ako æeš mi samo tako šizit, onda više neæu ni zucnut o tome. Zasad.“
„Uglavnom, imam ti ja važnijih stvari kojima se moraš posvetit.“
Stevie Rae je ubacila u prvu brzinu i nastavila vožnju s kampusa, premda
joj je bilo krivo što je Kramisha nije poèela gnjaviti pitanjima o deèkima,
što bi joj dalo izgovor da i nju ostavi ovdje.
„Sjeæaš se kad si mi rekla da bolje razmislim o svojim pjesmama i svemu
tome, ne bih li iz njih skužiia nešto što bi moglo pomoæ Zoey?“
„Jasna stvar da se sjeæam.“
„Pa, razmislila sam. I skužila sam nešto.“ Poèela je kopati po svojoj
torbetini sve dok iz nje nije izvukla pohabanu bilježnicu s listovima za nju
tipiène purpurne boje. „Mislim da su svi, ukljuèujuæi mene dok se nisam
pozabavila time, zaboravili na ovu.“ Otvorila je bilježnicu i mahnula
prema Stevie Rae stranicom ispisanom svojim vitièastim rukopisom.
„Kramisha, znaš da ne mogu èitat dok vozim. Samo mi reci èega si se to
sjetila.“
„One pjesme koju sam napisala neposredno prije nego što su Zoey i ekipa
otputovali za Veneciju. One koja zvuèi ko da je Kalona govori Zoey. Evo,
proèitat æu ti je:“
Dvosjekli maè
Jedna strana sijeèe
Druga rješava
Gordijski sam ti èvor
Hoæeš li me odriješiti ili sasjeæi?
Poði za istinom i ti æeš:
Naæ me na vodi
Proèistit me vatrom
Zarobit me zemljom nikad više
Zrak æe ti prišapnut
Što duh veæ znade:
MIN@
142
Da èak i razbijenoj
Sve je moguæe
Ako vjeruješ
Oboje oslobodit æeš nas.
„Božemojmili! Pa stvarno sam je totalno zaboravila! Okej, okej, proèitaj
je ponovno, samo sporije.“ Stevie Rae je pažljivo slušala Kramishu dok
joj je opet èitala pjesmu. „Sigurno je od Kalone, zar ne? Ono gdje se
spominje zarobljavanje zemljom znaèi da je definitivno od njega.“
„Praktièki sam sigurna da to on govori njoj.“
„Sigurno, makar je to pomalo strašno, ako uzmeš u obzir cijeli taj poèetak
s dvosjeklim maèem, ali kraj mi zvuèi kao nešto skroz dobro.“
„Piše: 'Oboje oslobodit æeš nas',“ proèitala je Kramisha.
„To mi zvuèi ko da æe se Z oslobodit s Onog Svijeta.“
„Kao i Kalona,“ dodala je Kramisha.
„S tim æemo se pozabavit kada se dogodi. Najvažnije je da oslobodimo Z.
Èekaj malo! Mislim da se dio pjesme veæ obistinio! Šta je ono pisalo o
vodi?“
„Piše: 'Naæ me na vodi'.“
„I našla ga je. Otok San Clemente definitivno je na vodi.“
„Takoðer piše da Zoey mora poæi 'za istinom'. Šta misliš, šta to znaèi?“
„Nisam baš sto posto sigurna, ali možda imam odreðenog pojma. Kad
sam se zadnji put èula sa Z, rekla sam joj da slijedi svoje srce, èak i ako se
svima ostalima na svijetu možda èini da je sve zabrljala do daske. Da
samo slijedi ono što joj sve u vlastitoj nutrini govori daje ispravno.“
Stevie Rae je zastala, treptajima se opiruæi iznenadnoj potrebi da brizne u
plaè
„Ssamo, muèi me strahovit osjeæaj krivnje što sam joj to rekla, zbog onog
što joj se odmah nakon toga desilo.“
„Ali možda si imala pravo. Možda se to što se dogada sa Z i treba
dogodit, jer mislim da je slijedit srce i držat se onoga u što vjeruješ
ispravno, makar ti svi ostali govorili da se varaš u tri mrtve guzice, jedna
stvarno moæna vrsta istine.“
Stevie Rae je osjetila titraj uzbuðenja u sebi.
„A ako ona samo tako nastavi, ako se i dalje bude držala istine koju nosi u
srcu, onda æe se kraj pjesme stvarno dogoditi, i pronaæi æe slobodu.“
„Imam osjeæaj da je to ispravno, Stevie Rae. Ful ispravno, ono skroz do
srži kostiju.“
„I ja isto,“ rekla je Stevie Rae i široko se osmjehnula Kramishi.
„Okej, ali Z mora saznat sve ovo. Pjesma je ko nekakav niz putokaza do
cilja. Prvi korak, da ga naðe na vodi, veæ se dogodio. Zatim ga treba…“
MIN@
143
„Proèistit vatrom,“ ubacila se Stevie Rae, prisjetivši se tog stiha. „A šta se
nakon toga ne spominje nešto o zemlji i zraku?“
„Aha, kao i duhu. Spominje se svih pet elemenata.“
„Svih pet afiniteta koje ima Z, zakljuèno s duhom, koji joj je najmoæniji
afinitet.“
„Kao i onaj koji vlada u predjelu gdje se ona upravo sada nalazi,“ rekla je
Kramisha. „Okej, neæu ti ovo reæi samo zato što sam tu napisala pjesmu
koja je baš zakon, tako da me zbilja ozbiljno moraš saslušat: Zoey mora
saznat sve ovo. O tome presudno ovisi hoæe li se ona vratit, ili æe je skroz
dokrajèit ono što joj se tamo zbiva.“
„O, vjerujem da je tako.“
„Kako æeš onda to izvest?“
„Ja? Neæu ja. Ne mogu. Ja brijem na zemlju. Nema šanse da moj duh
samo tako odleti na Onaj Svijet.“ Stevie Rae je zadrhtala. Veæ od same
pomisli na to poèeli su je podilaziti žmarci. „Ali Stark æe nekako odvuæ
svoju guzicu onamo. Mora tako je rekla ona odurna krava.“
„Bik,“ rekla je Kramisha.
„Šta god.“
„Oš da nazovem Starka i proèitam mu pjesmu? Imaš njegov broj?“
Stevie Rae je razmislila o tome.
„Ne. Afrodita kaže da je Starku sada sve veæa zbrka u glavi. Mogao bi
zanemarit tvoju pjesmu, jer je uvjeren da sada ima drugog, važnijeg
posla.“
„Pa, u tome bi se prevario.“
„Da, slažem se. Znaèi, mi trebamo javit pjesmu Afroditi. Ona je zlobna i
sve, al shvatit æe koliko je važna.“
„A buduæi da je tako zlobna, nema šanse da æe pustit da Stark zanemari ni
nju ni pjesmu.“
„Upravo tako. Esemesaj joj je sada odmah i napiši joj da joj poruèujem da
natjera Starka da je nauèi napamet zbog Zoey. I da ima na umu da je to
proroèanstvo, a ne samo pjesma.“
„Znaš, ja zbilja sumnjam u to kolko ona ima pameti u glavi, jer ne voli
poeziju.“
„Curo, ti to držiš propovijed punoj crkvi nesretnih pentekostalaca koji
upravo iz petnih žila pjevaju gospel,“ rekla je Stevie Rae.
„Ah, bah, to je sve što æu ti ja reæ.“
A dok je Stevie Rae skretala prema nedavno izbrazdanom parkiralištu
Benediktinske opatije, Kramisha je nagnula glavu nad mobitel i posvetila
se utipkavanju SMSa.
MIN@
144
STEVIE RAE
Stevie Rae je smjesta primijetila da se baka Redbird lijepo oporavlja. One
grozne modrice sada su joj gotovo potpuno nestale s lica. a umjesto da
leži u krevetu, sjedila je u stolici za ljuljanje smještenoj pokraj kamina u
glavnom dnevnom boravku opatije, i bila je tako uživljena u èitanje knjige
da u prvi mah nije ni primijetila Stevie Rae.
Plavooki vrag? Premda je došla javiti groznu vijest Zoeynoj baki. Stevie
Rae nije mogla suspregnuti smiješak kad je proèitala naslov.
„Bako, meni to zvuèi ko ljubiæ.“
Baka Redbird položila je dlan na grlo.
„Stevie Rae! Dijete, prepala si me. I, da znaš, to je ljubavni roman i to
izvrstan. Hardy Cates je velièanstven junak.“
„Velièanstven?“
Baka je podigla srebrne obrve prema Stevie Rae.
„Stara sam, dijete. Ne i mrtva. Još uvijek znam cijeniti velièanstvenog
muškarca.“ Pokazala je prema drvenom stolcu s podstavljenom
sjedalicom u blizini. „Privuci si ga, srce, pa da poprièamo. Pretpostavljam
da mi nosiš vijesti o Zoey skroz iz Venecije. Kad se samo sjetim iz
Venecije, iz Italije! Kako bih voljela otiæi onamo...“ Glas starice utihnuo
je kad je pažljivije pogledali Stevie Rae. „Znala sam. Znala sam da nešto
nije u redu, ali glava mi je strahovito smuæena još od nesreæe. Sylvia
Redbird postala je jako, jako mirna. A zatim je, glasom oporim od straha,
brzo rekla: „Kaži mi, brzo.“
Tužno uzdahnuvši, Stevie Rae je sjela u stolac koju je privukla uz stolicu
za ljuljanje i primila baku za ruku.
„ Nije mrtva, ali nije joj ni dobro.“
„Sve po redu. Želim èuti sve po redu. Ne zastajkuj, i ništa ne izostavljaj.“
Baka Redbird držala je ruku Stevie Rae kao da joj je to slamka spasa dok
joj je Zoeyna najbolja prijateljica pripovijedala sve po redu od Heathove
pogibije do bikova, pa sve do sadašnjeg trenutka i Kramishine
proroèanske pjesme, izostavljajuæi samo jedno: Rephaima. Kad je
završila, bakino je lice bilo blijedo kao i netom nakon što je doživjela
prometnu nesreæu, kada se našla u komi, na pragu smrti.
„Smrskana. Duša moje unuke je smrskana,“ polagano je izgovorila, kao
da te rijeèi same po sebi nose debele slojeve tuge.
„Stark æe stiæi do nje, bako.“ Stevie Rae je èvrsto pogledala staricu u oèi.
„I onda æe je štititi sve dok se ona ne uspije opet sastaviti.“
„Cedrove,“ rekla je baka, kimajuæi kao da je upravo odgovorila na pitanje,
pa oèekuje da se Stevie Rae složi.
MIN@
145
„Cedrove?“ upitala ju je Stevie Rae, nadajuæi se da baka nije sišla s uma
zbog vijesti o Zoey. Doslovce.
„Cedrove iglice. Reci Starku da onome tko æe mu èuvati tijelo dok bude
bio u stanju transa kaže da ih cijelo vrijeme spaljuje.“
„Sad više ništa ne kužim, bako.“
„Cedrove su iglice moæan lijek. One odbijaju asgine, koji se smatraju
najzloæudnijim duhovima. Cedrovina se rabi samo u krajnje odsudnim
trenucima.“
„Pa, ovo je žešæe odsudan trenutak,“ rekla je Stevie Rae, osjeæajuæi
olakšanje zbog toga što se boja polako poèinje vraæati u bakine obraze.
„Reci Starku da duboko udiše taj dim i da misli na to kako ga nosi sa
sobom na Onaj Svijet da vjeruje kako æe otiæi onamo za njegovim
duhom. Um može biti moæan saveznik duha. Naši umovi katkad znaju
promijeniti samo tkivo naših duša. Bude li Stark vjerovao da cedrov dim
može ispratiti njegov duh, možda upravo tako i bude, pa mu podari
dodatni sloj zaštite pri pohodu.“
„Kazat æu mu.“
Baka joj je još èvršæe stisnula ruku.
„Katkad nam one stvari koje djeluju kao beznaèajne sitnice mogu pomoæi,
èak i u najtežem trenutku. Ne odbacuj ništa, a ne dopusti to ni Starku.“
„Neæu, bako. Neæe nitko od nas. Pobrinut æu se za to.“
„Sylvia, upravo sam vani razgovarala s Kramishom.“ Sestra Marija
Anðela žurno je ušla u prostoriju. Zastala je kad je vidjela da Stevie Rae
drži staricu za ruku. „O, majko Marijo! Znaèi, istina je.“ Èasna sestra je
pognula glavu, ali kad je podigla bradu oèi su joj bile suhe, a lice joj je
imalo snažan, odluèan izraz. „Eto, dakle, idemo dalje.“ Naglo se okrenula
i pošla prema izlazu iz boravka.
„Sestro, kamo æete?“ upitala ju je baka Redbird.
„Idem sazvati cijelu opatiju u kapelu. Molit æemo se. Sve æemo se moliti.“
„Mariji?“ upitala ju je Stevie Rae, ne uspijevajuæi prikriti sumnjièavost u
glasu.
Èasna joj je kimnula, te èvrstim, mudrim glasom rekla:
„Da, Stevie Rae, Mariji Gospi koju smatramo duhovnom majkom sviju
nas. Možda ona nije isto božanstvo kao vaša Nyx; možda i jest. Ali je li to
pitanje u ovom trenutku zaista bitno? Reci mi, Nadsveæenice Crvenih
poèetnika, vjeruješ li zaista da je pogrešno zatražiti pomoæ u ime ljubavi,
ma kakvo lice ta pomoæ imala?“
Stevie Rae je naèas pred oèima dobila sliku Rephaimova lica s ljudskim
oèima u trenutku dok se on suprotstavljao Mraku i preuzimao njezin dug
na sebe, i usta su joj se odjednom osušila.
MIN@
146
„Oprostite, sestro, pogriješila sam. Zamolite vašu Mariju da pomogne, jer
katkad ljubav doista stigne s neoèekivanih mjesta.“
Èinilo se da je sestra Marija Anðela vrlo dugo samo gledala Stevie Rae u
oèi prije nego što joj je rekla:
„Smiješ nam se pridružiti u molitvi, dijete.“
Stevie Rae joj se osmjehnula.
„Hvala, ali moram se posvetiti vlastitoj molitvi.“
STEVIE RAE
„Nema vražje šanse da æu lagat za tebe!“ rekla je Kramisha.
„Ne tražim od tebe da lažeš,“ rekla je Stevie Rae.
„Totalno tražiš. Hoæeš da kažem da si se skroz posvetila pregledavanju
tunela sa sestrom Marijom Anðelom. Svi veæ znaju da si ga totalno
zapeèatila kad si zadnji put bila tu.“
„Ne znaju svi to,“ rekla je Stevie Rae.
„Da, znaju. K tome, sve èasne se mole za Zoey, a meni nije nimalo u redu
iskorištavat èasne sestre u molitvi za laž.“
„Pa dobro. Idem ja dolje u tunel da ga pregledam, ako æe ti tako bit
lakše.“
Stevie Rae nije mogla vjerovati da Kramisha pravi takav problem od
jednog sitnog, bezazlenog laganja njoj u korist da joj sada ide oduzimati
vrijeme, vrijeme koje bi mogla provesti uz Rephaima, koji je pretrpio
sama Božica zna koliko teške rane od one odvratne bijele krave. Prisjetila
se kakvu je agoniju osjeæala dok se Mrak hranio iz nje, a znala je da je
Rephaimu bilo dvostruko gore. Ovaj æe put morati smisliti nešto ozbiljnije
od obiènog previjanja i prehrane da bi mu pomogla da se oporavi. Koliko
su mu ozbiljne ozljede? U sebi je još vidjela kako se to stvorenje nadvija
nad njega, jezika crvenog od Rephaimove krvi dok ga…
Stevie Rae se trznula kad je shvatila da Kramisha samo stoji pred njom i
šutke je promatra.
Stevie Rae se na brzinu pribrala i rekla prvi izgovor koji joj je pao na
pamet.
„Èuj, samo se ne želim baktat sa sranjima koja æe izbit ako itko u Kuæi
Noæi otkrije da sam, ono, jednu cijelo dvije sekunde provela nasamo. To
je sve.“
„Lažeš.“
„Ja sam tvoja Nadsveæenica.“
„Onda se tako i ponašaj,“ kazala joj je Kramisha. „Samo mi reci šta
stvarno namjeravaš.“
MIN@
147
„Idem se naæ s tim tipom, a neæu da itko sazna za to!“ blebnula je Stevie
Rae.
Kramisha je nakrivila glavu.
„E tako je veæ bolje. Nije ni poèetnik ni vamp, je li tako?“
„Nije,“ kazala joj je apsolutno iskreno Stevie Rae. „Nego netko tko se
nikome ne bi svidio.“
„Nije valjda da te zlostavlja, je li? Jer takva sranja ful nisu u redu, a ja
znam ženske koje su se uplele u to i više se nikako ne mogu izvuæ.“
„Kramisha, ja mogu natjerat zemlju da se digne i rasturi bilo koga.
Nijedan tip me nikad ne bi lupio. Nikad.“
„To onda znaèi da je èovjek i da je oženjen.“
„Kunem ti se, nije oženjen,“ izvrdala je Stevie Rae.
„Ha,“ frknula je Kramisha kroz nos. „Je li govno?“
„Mislim da nije.“
„Ljubav je koma.“
„To svakako,“ rekla je Stevie Rae. „A1i ne kažem da sam zaljubljena u
njega,“ dodala je bržebolje. „Samo kažem da…“
„Da ti muti po glavi, a tebi to u ovom trenu nikako ne treba.“ Kramisha je
zamišljeno stisnula usne. „Okej, šta kažeš na ovo: zamolit æu neku èasnu
da me odveze natrag u Kuæu Noæi, a kad se svi poènu uzrujavat oko toga
da si ti ostala tu vani skroz sama, samo æu im reæ da si se morala naæ s
nekim ljudskim, tako da formalno gledano nisi sama a ja pritom neæu
lagat.“
Stevie Rae je razmislila o tome.
„Šta im baš moraš reæ da je tip ljudski?“
„Samo æu reæ da je to netko ljudski i da oni moraju gledat svoja posla.
Reæi æu da se radi o tipu samo ako me netko to konkretno bude pito.“
„Dogovoreno,“ rekla je Stevie Rae.
„Znaš da æeš prije ili poslije morat izaæ naèistac s njim. A ako nije u
braku, onda stvarno nemaš frke. Ti si Nadsveæenica. Smiješ imat ljudskog
partnera i vampovskog priležnika u isto vrijeme.“
Sad je na Stevie Rae došao red da frkne.
„A ti misliš da se Dallas neæe bunit protiv toga?“
„Neæe, ako želi bit s jednom Nadsveæenicom. Svi vampyri to znaju.“
„Pa, Dallas još nije vampyr, tako da bih time možda previše tražila od
njega. A evo kako stvarno stoje stvari znam da bi ga to povrijedilo, a to
ne želim.“
Kramisha je kimnula.
MIN@
148
„Jasno mi je da ne želiš, ali mislim da pretjeruješ s tim. Dallas æe morat
nauèit kako da se nosi s time. Ti samo moraš odluèit je li taj ljudski tip
toga vrijedan.“
„Znam ja to, Kramisha. To i pokušavam. Dakle, ðenja. Vidimo se uskoro
u Kuæi Noæi.“ Stevie Rae je krenula brzim koracima prema Bubi.
„Hej!“ doviknula je Kramisha za njom. „Nije valjda crnac, a?“
Prisjetivši se Rephaimovih krila boje noæi, Stevie Rae je zastala i osvrnula
se prema Kramishi.
„Kakve veze ima koje je boje?“
„Ima itekakve veze ako ga se sramiš,“ otpovrnula joj je.
„Kramisha, daj ne prièaj koješta. Ne. Nije crnac. I ne, ne bih ga se sramila
i da je. Pobogu. Ðenja. Opet.“
„Samo provjeravam.“
„Samo baljezgaš idiotizme,“ promrsila je Stevie Rae kad je krenula dalje
prema parkiralištu.
„Èula sam te,“ rekla joj je Kramisha.
„Neka!“ doviknula joj je Stevie Rae.
Sjela je u Zoeynu Bubu i krenula prema muzeju Gilcrease, govoreæi
naglas samoj sebi.
Ne, Kramisha, nije on crnac.
On je ptica ubojica koja u sebi nosi æaæino zlo, i ne bi samo crnci i bijelci
popizdili na mene zato šta sam s njim svi bi popizdili!
A onda je Stevie Rae potpuno iznenadila samu sebe kad je prasnula u
smijeh.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Osamnaesto poglavlje
REPHAIM
Kad je Rephaim otvorio oèi, vidio je kako Stevie Rae èuèi pred njegovim
gnijezdom u ormaru i promatra ga tako pozorno da joj se na èelu meðu
obrvama stvara duboka bora koja joj neobièno mreška tetovažu crvenog
polumjeseca. Plave kovrèe padale su joj oko lica, i tako je slièila
djevojèici da se naglo zgranuo, prisjetivši se koliko je zapravo mlada. I,
bez obzira na golem raspon njezinih elementalnih moæi, koliko je ranjiva
zbog svoje mladosti. Pri pomisli na njezinu ranjivost strah mu se poput
bodeža zario u srce.
„Hej, ti. Jesi budan?“ rekla je.
„Zašto tako buljiš u mene?“ upitao ju je namjerno grubim glasom,
ozlojeðen zbog toga što veè od samog pogleda na nju postaje zabrinut za
njezinu sigurnost.
„Pa, pokušavam skužit kolko si blizu umiranju ovaj put uspio stiæ.“
„Otac mi je besmrtnik. Mene je teško ubiti.“ Prisilio se da uspravno
sjedne bez grimase na licu.
„Ma da, znam ja za tvog tatu i tvoju besmrtnu krv i sve to, ali Mrak se
hranio iz tebe. Obilato. To ne može bit dobro. Plus, da ti pravo kažem,
izgledaš mi stvarno loše.“
„Ti meni ne,“ rekao joj je. „A Mrak se hranio i iz tebe.“
„Nisam tako ozlijeðena ko ti jer si došišmišio kao Batman i spasio stvar
prije nego što me onaj vražji gadni bik stigo pretjerano izmrcvarit. Onda
sam dobila injekciju Svjetla ravno u žilu, što je bilo totalno cool, èisto da
znaš. A k tome, ta tvoja besmrtnièka krv je u meni ko Energizerov zeko.“
„Ja nisam šišmiš.“ Nije znao što bi drugo rekao na to, jer od svega što je
rekla jedino je to donekle shvatio.
„Nisam te usporedila sa šišimšem. Kažem da si bio ko Batman. On ti je
superjunak.“
„Nisam ja ni junak.“
„Pa, bio si moj junak. Veæ dvaput.“
Rephaim nije znao što da kaže na to. Znao je samo da se nešto duboko u
njemu stisnulo kad mu je Stevie Rae rekla da je njezin junak, i da mu je
od toga neèega odjednom postalo lakše trpjeti bol u tijelu i brigu za nju.
„Znaèi, hajde. Daj da vidimo mogu li ti uzvratiti uslugu. Opet.“ Ustala je i
ispružila ruku prema njemu.
„Mislim da sada ne bih mogao jesti. Premda bi mi dobro došlo malo vode.
Popio sam sve što smo donijeli ovamo gore.“
MIN@
150
„Ne vodim te u kuhinju. Bar ne ovaj èas. Vodim te van. Do drveæa.
Dobro, okej, do onog skroz velikog drveta tamo kod stare sjenice u
prednjem dvorištu, konkretno reèeno.“
„Zašto?“
„Veæ sam ti rekla. Pomogao si mi. Mislim da i ja tebi mogu pomoæi, ali
moram biti bliže zemlji nego što smo tu gore, pa sam malo razmislila, i
skužila da znam da drveæe ima žešæu moæ u sebi. Recimo da sam se veæ
služila njome. Da ti pravo kažem, to je možda donekle razlog što sam
mogla prizvat onog stvora.“
Zadrhtala je, oèito se prisjetivši svojeg prizivanja Mraka, što je Rephaim
potpuno razumio. Da mu tijelo nije bilo tako bolno, i sam bi zadrhtao od
te uspomene.
Ali tijelo ga je itekako boljelo. I više od toga. Krv kao da mu je bila
prevruæa. Sa svakim otkucajem srca kroz njega bi prostrujala vrela bol, a
na spoju njegovih krila i kralježnice, tamo gdje se bik Mraka hranio
njime, gdje ga je oskvrnuo, leða su mu buktala u agoniji.
A ona misli da bi jedno drvo moglo popraviti to što mu je Mrak uèinio?
„Mislim da æu ostati ovdje. Odmor æe mi biti od koristi. Kao i voda. Ako
mi želiš pomoæi, donesi mi vode, kao što sam te tražio.“
„Nikako.“
Stevie Rae je ispružila ruku i snagom koja ga je svaki put iznenaðivala
primila obje njegove ruke i podigla ga na noge. Nastavila ga je pridržavati
dok se prostorija oko njega ljuljala i prevrtala, i na jedan je užasan
trenutak dobio osjeæaj da æe se strovaliti kao djevojka u nesvjestici.
Na svu sreæu, taj trenutak je prošao, i uspio je otvoriti oèi bez straha da æe
napraviti još veæu budalu od sebe. Pogledao je u Stevie Rae. I dalje ga je
držala za ruke. Ona me se ne kloni sa zgražanjem. Tako je od prvog dana.
„Zašto me dodiruješ bez imalo straha?“ zaèuo je sebe kako postavlja
pitanje prije nego što je stigao sprijeèiti vlastiti jezik.
Kratko se nasmijala.
„Rephaim, mislim da ti sada ne bi bio stanju ni mrava zgaziti. Povrh toga
dvaput si mi spasio život, a mi smo se Utisnuli. Definitivno te se ne
bojim.“
„Možda je pitanje trebalo glasiti ovako: zašto me dodiruješ bez imalo
odbojnosti?“ I opet su rijeèi došle gotovo bez njegova dopuštenja.
Gotovo.
Èelo joj se naboralo kao i prije, a on je zakljuèio da mu je ugodno
promatrati je dok razmišlja.
Napokon je slegnula ramenima i rekla:
MIN@
151
„Ne bih rekla da je moguæe da jednoj vampyrici bude odbojna osoba s
kojom se Utisnula. Hoæu reæi, bila sam Utisnuta s Afroditom prije nego
što sam popila tvoju krv, i postojalo je jedno vrijeme kad mi je ona bila
žešæe odurna jednostavno se nije baš lijepo ponašala. Nimalo. Da ti pravo
kažem, i dalje se ne ponaša baš lijepo. Ali pomalo mi je postala draža
nakon što smo se Utisnule. Ne mislim seksualno, ali prestala mi se gadit.“
Zatim je Stevie Rae razrogaèila oèi kad je shvatila što mu je sve zapravo
rekla, a rijeè seksualno kao da je postala opipljiva pojava oko njih.
Ispustila je njegove ruke kao da je peku.
„Možeš samostalno siæ stubištem?“ Glas joj je zazvuèao èudno i odsjeèno.
„Da. Iæi æu za tobom. Ako zaista misliš da bi jedno drvo moglo pomoæi.“
„Pa, ubrzo æemo mi otkrit ima li to što ja mislim ikakve težine.“ Stevie
Rae mu je okrenula leða i pošla prema stubištu. „E, da,“ rekla je ne
osvræuæi se, „hvala ti što si me spasio. Opet. Znaš ovaj put stvarno nisi
morao.“ Zvuèala je kao da oklijeva, kao da ne zna kako bi sroèila ono što
mu želi kazati. „Rekao je da me neæe ubiti.“
„Ima stvari gorih od smrti,“ rekao je Rephaim. „Ono što Mrak može uzeti
od osobe koja hoda uz Svjetlo može joj promijeniti dušu.“
„A što je s tobom? Što je Mrak uzeo od tebe?“ upitala ga je, i dalje ne
pogledavši prema njemu, kad su stigli u prizemlje starog zdanja, ali
usporila je da on lakše može držati korak s njom.
„Nije on od mene ništa uzeo. Samo me ispunio boli, a onda se hranio tom
boli, izmiješanom s mojom krvlju.“
Stigli su do ulaznih vrata, gdje je Stevie Rae zastala i pogledala ga.
„Jer bol je hrana Mraku, a ljubav Svjetlu.“
Svojim je rijeèima pritisnula mentalni prekidaè u njemu, i pomnije ju je
pogledao.
Da, zakljuèio je, ona mi nešto taji.
„Kakav je danak od tebe tražilo Svjetlo zbog toga što si me spasila?“
Stevie Rae ga opet nije mogla pogledati u oèi, što je u njemu stvorilo
èudan, uspanièen osjeæaj. Mislio je da mu uopæe neæe odgovoriti, ali
napokon je rekla glasom koji je zvuèao gotovo ljutito:
„Hoæeš ti meni reæ šta je sve bik tražio od tebe dok se hranio iz tebe, i
stajao nad tobom, i uglavnom te zlostavljao?“
„Ne,“ odgovorio joj je Rephaim bez oklijevanja. „Ali onaj drugi bik…“
„Ne,“ otpovrnula mu je Stevie Rae jednakom mjerom. „Ni ja ne bih radije
o tome. Daj da onda samo to zaboravimo i krenemo dalje. Dobro, i
nadajmo se da mogu sredit dio ove boli koju ti je Mrak ostavio.“
Rephaim je izašao s njom na zaleðeni prednji travnjak, sav bijedno
oronuo, tako da je od njega preostao tek žalostan, slomljen odraz njegove
MIN@
152
razrasle prošlosti. Dok je Rephaim išao za njom, kreæuæi se polako ne bi li
ublažio grozne boli koje su ga tako oslabile, upitao se kakav je to danak
Svjetlo moglo zatražiti od Stevie Rae. Oèito se radi o neèemu što ju je
duboko potreslo o neèemu što Stevie Rae radije ne bi spomenula.
Nastavio ju je kradomice pogledavati kad je mislio da ona to neæe
primijetiti. Djelovala mu je zdravo i posve oporavljeno od okršaja s
Mrakom. Zapravo, izgledala mu je snažno i èitavo i potpuno normalno.
Ali bio je i predobro svjestan èinjenice da izgled može lako zavarati.
Nešto tu nije u redu ili, u najmanju ruku, nekako joj je nelagodno zbog
danka koji je platila Svjetlu.
Rephaim se tako trudio krišom je prouèavati da se zamalo zabio u drvo
pokraj kojeg se zaustavila.
Pogledala ga je i odmahnula glavom.
„Mene neæeš vuæi za nos. Previše si izmoren da bi mogo išta izvodit
poskriveæke, pa prestani buljit u mene. Dobro mi je. Pobogu, gori si od
moje mame.“
„Jesi li razgovarala s njom?“
Stevie Rae se još jaèe namrštila.
„Nisam baš imala hrpu slobodnog vremena u zadnjih par dana. Tako da
ne, nisam razgovarala s mamom.“
„Trebala bi.“
„Ne mislim sad tu prièat o mami.“
„Kako te volja.“
„I ne moraš prièat sa mnom takvim tonom.“
„Kakvim tonom?“
Umjesto da mu odgovori, rekla je:
„Samo sjedni i malo budi tiho za promjenu i pusti me da smislim kako bih
ti trebala pomoæi.“
Kao da mu to zorno pokazuje, Stevie Rae je sjela prekriženih nogu i
naslonila se leðima na staro cedrovo stablo s kojeg su svuda oko njih
padali led i mirisne iglice. Kad se on i dalje nije pomaknuo, nestrpljivo je
progunðala i pokazala na prostor ispred sebe.
„Sjedaj,“ naredila mu je. Sjeo je.
„A sada?“ upitao ju je.
„Pa, daj se malo strpi. Nisam sasvim sigurna kako ovo ide.“
Nakon što ju je neko vrijeme gledao kako obavija jedan meki plavi uvojak
oko prsta i mršti èelo, pokušao joj je pomoæi:
„Bi li ti koristilo da se prisjetiš što si toèno uèinila kada si spotaknula
onog iritantnog poèetnika koji je mislio da me može izazvati?“
„Dallas nije iritantan, a mislio je da si me ti napao.“
MIN@
153
„Sva sreæa da nisam.“
„A zašto bi to bila sreæa?“
Usprkos boli koju je osjeæao u tijelu, njezin mu je ton bio smiješan. Vrlo
je dobro znao da mu onaj kržljavi poèetnik nije bio nikakva prijetnja, èak
i dok je bio u tako oslabljenom stanju. Da je Rephaim doista napao nju, ili
bilo koga drugoga, nemoæni ga mladiæ ne bi mogao sprijeèiti. Svejedno,
taj djeèak nosi Biljeg crvenog polumjeseca, što znaèi da spada u njezine
podanike, a neosporno je da je njegova Stevie Rae žestoko privržena
osoba. I tako je Rephaim pognuo glavu u znak pristanka, rekavši samo:
„Zato što bi bilo nezgodno da sam se bio prisiljen braniti.“
Kutovi usana Stevie Rae podigli su se u traèak smiješka.
„Dallas je zbilja mislio da me štiti od tebe.“
„Ne treba ti on.“
Rephaim je bez razmišljanja izgovorio te rijeèi. Stevie Rae ga je
pogledala i nastavila gledati ravno u oèi. Bilo mu je krivo što ne može s
veæom lakoæom išèitavati njezin izraz. Èinilo mu se da u njezinim oèima
vidi iznenaðenje, uz možda slabašan odbljesak nade, ali zapažao je i strah
u to je bio siguran. Strah od njega? Ne, veæ je dokazala da ga se ne boji.
Znaèi da je strah sigurno u njoj, strah od neèega što nije on, ali što je on
izazvao. Ne znajuæi što bi još rekao, dodao je:
„Kao što kažeš, nisam bio u stanju ni mrava zgaziti. Svakako ti nisam
predstavljao prijetnju.“ Stevie Rae je par puta trepnula, kao da tjera
prekobrojne misli iz glave, a onda je slegnula ramenima i rekla:
„A da, èuj, kad sam se vratila u Kuæu Noæi svojski sam se ispatila da
uvjerim sve ostale da je bila samo èudna sluèajnost to što si ti pao iz vedra
neba u isti mah kad se manifestirao Mrak, i da me nisi krenuo napasti.
Kad su saznali da u Tulsi još uvijek postoji jedan nazovigavran, bilo mi je
superteško samoj izaæi iz škole.“
„Trebao bih otiæi.“ Od tih je rijeèi osjetio neobiènu prazninu u sebi.
„Kamo bi otišao?“
„Na istok,“ rekao je bez oklijevanja.
„Na istok? U smislu, skroz na istok do Venecije? Rephaim, tata ti više
nije u svom tijelu. Ne bi mu mogao pomoæi da sada odeš onamo. Mislim
da bi mu više pomogao da ostaneš ovdje i zajedno sa mnom poradiš na
tome da vratimo i Zoey i njega.“
„Ne želiš da odem?“
Stevie Rae je spustila pogled, kao da prouèava zemlju na kojoj sjede.
„Vampyrici je teško kad je osoba s kojom se Utisnula predaleko od nje.“
„Ja nisam osoba.“
MIN@
154
„Dobro, al to nas nije sprijeèilo da se Utisnemo, tako da mislim da pravila
ipak vrijede za nas dvoje.“
„Onda æu ostati sve dok mi ne kažeš da odem.“
Sklopila je oèi kao da ju je tim rijeèima povrijedio, i morao se prisiliti da
ostane miran i ne ispruži ruku ne bi li je utješio, ne bi li je dodirnuo.
Dodirnuo? Ja to nju želim dodirnuti?
Prekrižio je ruke na prsima, fizièki porièuæi tu šokantnu pomisao.
„Zemlja,“ rekao je glasom koji je zazvuèao preglasno u tišini koja je
zavladala izmeðu njih. Podigla je pogled prema njemu s jasnim pitanjem
u oèima. „I prije si je pozvala, kad si spotaknula crvenog poèetnika.
Pozvala si je da se otvori kako bi mogla pobjeæi od sunèeva svjetla na
krovu. Pozvala si je da zatvori tunel iza mene u opatiji. Zar je ne možeš i
sada jednostavno pozvati i postaviti joj svoj zahtjev?“
Raširila je blage plave oèi.
„Imaš pravo! Zašto si tako kompliciram život? Pa bezbroj puta sam to
napravila za druge stvari. Jednako tako mogu i za ovu.“ Ispružila je ruke
dlanovima naviše. „Evo, primi me.“
Bilo mu je i prelako raširiti ruke i pritisnuti dlanove o njezine. Pogledao je
njihove spojene šake i odjednom shvatio da izuzev Stevie Rae nikad nije
dotaknuo neko ljudsko biæe s povodom koji ne bi bio nasilan. A evo,
svejedno ju je sada opet dodirnuo nježno smireno.
Godio mu je dodir njezine kože. Bila je topla. I meka. Tada su do njega
doprle njezine rijeèi, a to što je govorila krenulo je kroz njega i
ugnijezdilo se na nekom dalekom, nikada prije dodirnutom mjestu.
„Zemljo, htjela bih te zamoliti za jednu veliku uslugu. Ovo je Rephaim.
meni jako važan. Sve ga boli i teško se oporavlja. Zemljo, veæ sam znala
posuditi tvoju snagu da spasim sebe da spasim one do kojih mi je stalo.
Ovaj put te molim da posudiš svoju snagu za pomoæ Rephaimu. Tako bi
trebalo.“ Zastala je i pogledala u njega. Oèi su im se susrele kad je izrekla
rijeèi na tragu onih koje je on kazao Mraku kad je mislio da ga ona ne
èuje. „Znaš, on je povrijeðen zbog mene. Izlijeèi ga. Molim te.“
Tlo pod njima je zadrhtalo. Rephaima je neobièno podsjetilo na kožu
životinje koja se trza kad je Stevie Rae nijemo kriknula, a tijelo joj se
poèelo bacakati. Rephaim se poèeo odmicati ne bi li prekinuo to što se s
njom poèelo dogaðati, ali èvrsto mu je zadržala ruke i rekla:
„Ne! Ne puštaj me. Dobro je.“
Zatim je vrelina poèela zraèiti iz njezinih dlanova u njegove. Naèas ga je
podsjetila na posljednju priliku u kojoj je zazvao ono što je smatrao
besmrtnom moæi krvi svojeg oca, a umjesto nje odgovorio mu je Mrak,
pokuljao mu je tijelom i iscijelio slomljenu ruku i krilo. Ali Rephaim je
MIN@
155
tada smjesta shvatio da postoji suštinska razlika izmeðu dodira Mraka i
dodira zemlje. Dok je ona prijašnja moæ bila sirova i halapljiva, i strujala
mu je kroz tijelo, nadimajuæi ga, ono što ga je sada ispunjavalo bilo mu je
poput ljetnog vjetra pod krilima. Ta prisutnost u njemu nije bila ništa
manje snažna od Mraka, ali moæ joj je ublažavalo suosjeæanje ispunjavala
ga je životom i zdravljem i rastom, a ne hladnoæom i silinom i
proždiranjem. Bila mu je melem za pregrijanu krv, smirivala je bol koja
mu je nabijala u organizmu. Kad mu je toplina zemlje dosegla leða ono
bolno, nezaraslo mjesto iz kojeg su mu rasla orijaška krila Rephaim je
osjetio tako trenutno olakšanje da je sklopio oèi i polako odahnuo dok mu
se agonija rasplinjavala. A cijelim trajanjem tog lijeèenja zrak oko
Rephaima bio je pun opojne, utješne arome cedrovih iglica i miomirisa
ljetne trave.
„Misli kako šalješ energiju natrag u zemlju.“ Stevie Rae je zazvuèala
blago, ali uporno. Krenuo je otvoriti oèi i pustiti joj ruke, ali ona ga je
opet èvrsto zadržala, rekavši: „Ne, žmiri i dalje. Samo ostani tako, ali
zamisli da je moæ zemlje sjajno zeleno svjetlo koje dopire iz tla ispod
mene, uzdiže mi se kroz tijelo i kroz ruke prelazi u tebe. Kad osjetiš da je
obavila svoje, predoèi si je kako istjeèe iz tvog tijela natrag u zemlju.“
Rephaim je nastavio žmiriti, ali upitao ju je:
„Zašto? Zašto da joj dopustim da me ostavi?“
Èuo je smiješak u njezinu glasu.
„Zato što nije tvoja, budalice. Ne možeš posjedovati ovu moæ. Ona
pripada zemlji. Možeš je samo posuditi i onda je vratiti s najljepšom
hvalom.“
Rephaim joj je zamalo rekao da je to apsurdno da se jednom steèena moæ
ne pušta. Zadrži se i koristi se i posjeduje se. Zamalo je to rekao, ali nije
mogao. Rijeèi su mu postale odbojne dok se punio energijom zemlje.
I tako je radije postupio kako je smatrao da treba. Rephaim je zamislio
energiju u sebi kao sjajan snop zelene svjetlosti, predoèivši je kako mu
istjeèe iz hrptenjaèe i vraæa se u zemlju iz koje je došla. A dok je izdašna
toplina zemlje istjecala iz njega, vrlo je tiho izgovorio jednu rijeè:
„Hvala.“
Zatim je opet bio svoj. Sjedio je pod velikim cedrom na vlažnom,
hladnom tlu i držao Stevie Rae za ruke. Rephaim je otvorio oèi.
„Je li sad bolje?“ upitala ga je.
„Da. Mnogo bolje.“ Rephaim je otvorio šake, a ovaj put je i ona pustila
njega.
MIN@
156
„Stvarno? Hoæu reæi, osjetila sam zemlju i mislila da je kanaliziram kroz
sebe u tebe, a èinilo mi se i da ti to osjeæaš.“ Nakrivila je glavu,
prouèavajuæi ga. „Stvarno djeluješ bolje. U oèima ti više nema boli.“
Ustao je, jedva èekajuæi da joj pokaže, i raširio ruke i rastvorio masivna
krila kao da proteže mišiæ.
„Vidi! Mogu ovo izvesti, a da me nimalo ne boli.“
Ostala je na tlu i samo ga gledala raširenih oèiju. Dobila je tako èudan
izraz lica da je automatski spustio ruke i sklopio krila uz leða.
„Što je?“ upitao ju je. „Što je bilo?“
„Ma, ma zaboravila sam da si doletio u park. Dobro, i odletio iz parka.“
Ispustila je glas koji bi mogao biti smijeh da nije zvuèao tako stisnuto.
„Glupo od mene, šta ne? Kako sam mogla zaboravit nešto takvo?“
„Valjda si se naviknula da me gledaš slomljenoga,“ rekao je, nastojeæi
shvatiti zašto se ona odjednom tako povlaèi od njega.
„Što ti je izlijeèilo krilo?“
„Zemlja,“ rekao je.
„Ne, ne sada. Nije ti bilo slomljeno kad smo došli ovamo. Bol koju si
trpio nije imala veze s time.“
„O, ne. Od sinoæ sam izlijeèen. Bol su izazivali preostaci Mraka i onoga
što je uèinio mojem tijelu.“
„Pa kako si onda sinoæ sredio krilo i ruku?“
Rephaim joj nije htio odgovoriti. Dok je gledala u njega tim širokim,
optužujuæim oèima, shvatio je da želi lagati kazati joj da je to bilo
èudotvorno izljeèenje poteklo iz besmrtnosti koju nosi u krvi. Ali nije joj
mogao lagati. Nije joj htio lagati.
„Prizvao sam moæi kojima oèevom krvi mogu zapovijedati. Morao sam.
Èuo sam kako zazivaš moje ime.“
Trepnula je, i vidio je kako joj je u pogledu zasjalo razumijevanje.
„Ali bik je rekao da si pun njegove moæi, a ne moæi svoga tate.“
Rephaim je kimnuo.
„Znao sam da je drugaèija. Samo nisam znao zašto. Nisam ni shvatio da
primam moæ izravno od samoga Mraka.“
„Znaèi, Mrak te izlijeèio.“
„Da, a onda me zemlja izlijeèila od rane koju je Mrak ostavio u meni.“
„Okej, eto, dobro.“ Naglo je ustala i obrisala traperice. „Sada ti je bolje, a
ja moram natrag. Ko što kažem, teško mi je odlazit iz Kuæe Noæi sada kad
svi tamo šize zato što je u gradu jedan nazovigavran.“
Krenula je brzim korakom pokraj njega, a on je ispružio ruku i primio je
za zapešæe. Stevie Rae mu se izmaknula. Rephaim je smjesta spustio ruku
uz bok i ustuknuo od nje. Ostali su samo gledati jedno u drugo.
MIN@
157
„Moram natrag,“ ponovila je.
„Hoæeš li se vratiti?“
„Moram! Obeæala sam!“ proderala se na njega, a njemu je svaka od tih
rijeèi bila kao šamar.
„Otpuštam ti obeæanje!“ viknuo je i on na nju, ljutit zato što ta mala žena
stvara takvo previranje u njemu.
Oèi su joj se sumnjièavo krijesile kad je rekla:
„Nisam to tebi obeæala pa mi ti to ne možeš otpustiti.“ Zatim je silovito
prošla pokraj njega, glave okrenute u stranu da joj ne vidi lice.
„Ne vraæaj se zato što moraš. Vrati se samo ako to želiš,“ dobacio je za
njom. Stevie Rae nije zastala i nije se osvrnula prema njemu.
Jednostavno je otišla.
Rephaim je još dugo ostao tamo stajati. Kad je zvuk njezina automobila
jenjao, napokon se pomaknuo. Ojaðeno kriknuvši, nazovigavran je
potrèao i vinuo se u noæno nebo, potiskujuæi hladni vjetar zamasima
moænih krila i uzdižuæi se sve više i više u potrazi za toplijim strujama
koje æe ga podiæi, pridržati, odnijeti bilo kamo kamo god želi.
Samo dalje odavde! Nosite me odavde!
Nazovigavran je odjezdio na istok, u smjeru suprotnom od onog u kojem
se odvezla Stevie Rae suprotnom od Tulse i zbunjenosti koja mu je ušla u
život otkako mu je ona ušla u život. Zatim je iz svijesti istjerao sve osim
poznate radosti neba, i nastavio samo letjeti.
STARK
„Da, slušam te, Afrodita. Hoæeš da nauèim tu pjesmu napamet.“
Stark je vodio razgovor s njom kroz helikopterske slušalice s
mikrofonom, žarko želeæi da otkrije kako se iskljuèuju. Nije htio slušati
njezino blebetanje; nije htio razgovarati ni s Afroditom ni s bilo kim.
Mozak mu se potpuno obuzeo smišljanjem strategije koja æe njega i Zoey
dovesti na otok. Stark je zurio kroz prozor helikoptera, nastojeæi kroz
mrak i maglu nazreti prvi pogled na otok Skye, gdje æe ga, prema
tvrdnjama Duantije i praktièki cijelog Visokog vijeæa, u nekom trenutku
kroz sljedeæih pet dana doèekati sigurna smrt.
„Ne tu pjesmu, idiote. To proroèanstvo. Ne bih ja nikoga tražila da ide
napamet uèit pjesme. Metafore, poredbe, aluzije, simbolika... bla... bla...
gah. Glava me zaboli veæ kad se sjetim svih tih sranja. Nije da je
proroèanstvo išta manja koma, ali nažalost važno je. A Stevie Rae dobro
kaže kakvo je ovo ovdje. Stvarno djeluje ko skroz nejasne pjesnièke
upute,“ rekla je Afrodita.
MIN@
158
„Slažem se s Afroditom i Stevie Rae,“ rekao je Darius. „Kramishine
proroèanske pjesme i prije su davale upute Zoey. Ova bi joj jednako
mogla poslužiti.“
Stark je silom odvojio pogled od prozora.
„Znam.“ Pogledao je Dariusa, pa Afroditu, a onda mu je pogled pao na
naizgled beživotno tijelo Zoey. privezano za uska nosila izmeðu njih
troje. „Veæ je našla Kalonu na vodi. Mora ga proèistiti vatrom. Zrak joj
mora prišapnuti nešto što duh veæ zna, a bude li slijedila istinu, steæi æe
slobodu. Veæ sam nauèio cijelu tu nesretnu stvar napamet. Briga me je li
to pjesma ili proroèanstvo. Ako postoji bilo kakva moguænost da joj
pomogne, prenijet æu je Zoey.“
Glas pilota zaèuo se u slušalicama svih njih.
„Sada slijeæemo. Upamtite, mogu vas samo pustiti da izaðete. Ostalo je na
vama. Samo znajte da ako zaðete i jedan jedini korak na otok bez
dopuštenja Sgiach, mrtvi ste.“
„Skužio sam to nakon što ste nam to prvih deset puta rekli, šupci jedni,“
promrsio je Stark, nimalo ne hajuæi za to što ga je pilot mrko pogledao
preko ramena.
Zatim je helikopter sletio, a Darius mu je pomogao da otkopèa Zoey.
Stark je iskoèio na tlo. Darius i Afrodita pažljivo su mu dodali Zoey, a on
ju je ponio u naruèju, nastojeæi je zaštititi od hladnog, vlažnog vjetra koji
su nadizale masivne elise helikoptera. Nakon što su mu se Darius i
Afrodita pridružili, zajedno su se požurili od letjelice, iako pilot nije
pretjerao. Nisu na zemlji proveli ni minutu, a helikopter se veæ digao i
odletio.
„Papci,“ rekao je Stark.
„Samo se vode za instinktom,“ rekao je Darius, obaziruæi se kao da
oèekuje da iz magle iskoèi babaroga.
„Stvarno. Tu je superjezivo,“ rekla je Afrodita i prišla bliže Dariusu, koji
ju je posesivno primio pod ruku.
Stark se namrštio na njih.
„Jeste vas dvoje okej? Nemojte mi reæi da vas još puca ono èaranje
vampova.“
Darius ga je natenane odmjerio, pa razmijenio pogled s Afroditom i
odgovorio mu:
„Ti to ne osjeæaš, je li?“
„Osjeæam se hladno i smoèeno. Osjeæam se bijesno jer je Zoey u nevolji a
ja joj nikako ne mogu pomoæi, i osjeæam se iziritirano jer do zore još ima
samo oko sat vremena, a jedini mi je zaklon koliba za koju vampovi kažu
MIN@
159
da je udaljena trideset minuta pješice u suprotnom smjeru. Je li išta od
toga to 'to' koje spominjete?“
„Ne,“ odgovorila je Afrodita u Dariusovo ime, premda je i Ratnik
odmahnuo glavom. „To 'to' koje Darius i ja osjeæamo je snažna želja da
klisnemo odavde. I to zbilja klisnemo. Smjesta.“
„Htio bih odvesti Afroditu odavde. Odvesti je s ovog otoka i nikad se više
ne vratiti,“ rekao je Darius. „To mi govore svi moji instinkti.“
„A ti to uopæe ne osjeæaš?“ upitala je Afrodita Starka. „Ne želiš odnijet
Zoey glavom bez obzira odavde?“
„Ne.“
„Mislim da je to dobar znak,“ rekao je Darius. „Upozorenje priroðeno
ovom tlu nekako ga zaobilazi.“
„Ili Starku samo mišiæi imaju toliki udio u mozgu da mu upozorenja ne
idu u glavu,“ rekla je Afrodita.
„Uz tu poletnu misao, dajte da nastavimo. Ne mogu trošiti vrijeme na
vaše jeze,“ rekao je Stark.
I dalje noseæi Zoey na rukama, krenuo je prema dugom, uskom mostu
protegnutom izmeðu izboèine škotskog kopna i otoka. Obasjavale su ga
baklje koje su se jedva nazirale kroz mutnu mješavinu noæi i izmaglice.
„Idete vas dvoje? Ili namjeravate klisnuti odavde vrišteæi kao ženskice?“
„Idemo s tobom,“ rekao je Darius, sustigavši ga u par koraka.
„Da, a ja sam rekla da hoæu klisnut. Nisam ni zucnula o vrištanju. Ja ne
vrištim,“ rekla je Afrodita.
Oboje su zvuèali prilièno odvažno, ali Stark nije stigao ni do polovice
mosta kad je èuo kako Afrodita šapæe Dariusu. Osvrnuo se prema njih
dvoje. Èak i pri slaboj svjetlosti baklji vidio je koliko su Ratnik i njegova
Proroèica posve problijedjeli. Stark je zastao.
„Ne morate sa mnom. Svi, èak i Thanatos, kažu da nema apsolutno
nikakve šanse da Sgiach vas dvoje pusti na otok. Èak i ako se svi varaju,
pa ipak uðete, neæete mi moæi biti od naroèite pomoæi. Ja moram smisliti
kako da doprem do Zoey. Sam.“
„Ne možemo biti uz tebe dok si na Onom Svijetu,“ rekao je Darius.
„Zato æemo ti èuvat leða, a ti tu ništa ne možeš. Zoey bi totalno popizdila
na mene, kad se vrati tu unutra „ Afrodita je pokazala na Zoeyno tijelo
„kad bi otkrila kako smo te Darius i ja pustili da cijelo sranje izvedeš sam.
Znaš njenu furku na svi za jednoga, jedan za sve. Vampovi nisu htjeli
dovodit ovamo cijelo društvo debila, što im baš i ne mogu zamjerit, pa ih
Darius i ja nadomještamo. Opet. Ko što sam kažeš, prestani trošit vrijeme
koje nemaš.“ Mahnula je rukom prema mraku pred njima. „Daj, idi. Ja æu
samo ignorirat to što se pod nama razbijaju crni valovi i to što sam
MIN@
160
prokleto uvjerena da æe se ovaj most svaki èas urušit, pa æemo svi past u
jebenu vodu, gdje æe nas morske nemani odvuæ pod jezive crne valove da
nam isisavaju moždine.“
„Stvarno, tako se osjeæaš na ovome mjestu?“ Stark je bezuspješno
pokušao suspregnuti smiješak.
„Da, èmaretardirani, tako.“
Stark je pogledao u Dariusa, koji je potvrdno kimnuo glavom, jer je oèito
odluèio da, umjesto da nešto kaže, samo stišæe èeljust i baca sumnjièave
poglede prema jezivim crnim valovima pod sobom.
„Ha.“ Stark je prekinuo svaki pokušaj da prikrije smiješak, i široko se
osmjehnuo Afroditi. „Meni su to samo voda i most. Živa je šteta što vi
tako šizite zbog toga.“
„Hodaj,“ rekla je Afrodita. „Dok nisam zaboravila da nosiš Zoey u
naruèju i gurnula te s ovog mosta, pa da Darius i ja možemo klisnuti u
sigurni zaklon odakle smo i došli, vrišteæi ili ne.“
Starkov je osmijeh potrajao još samo nekoliko koraka. Nije mu trebala
pradavna èarolija odbijanja da se otrijezni. Trebao mu je samo nepomièan
teret Zoey na rukama. Ne bih se smio prepirati s Afroditom. Moram se
usredotoèiti. Misliti na ono što sam im odluèio reæi i, Nyx, molim te,
molim te, ne daj da pogriješim. Daj da kažem ono što æe me uvesti na taj
otok. Ozbiljan i odluèan, Stark ih je vodio dalje preko mosta sve se dok
nisu zaustavili pred dojmljivim lukom isklesanim od eterièno lijepog
bijelog kamena. Svjetlost baklji isticala je srebrnkaste vene u tvari za koju
je Stark bio siguran da je rijedak mramor, tako da se luk zavodljivo,
iskrièavo presijavao.
„O, sranja mu njegovoga, jedva da ga mogu gledati,“ rekla je Afrodita,
odvraæajuæi glavu od luka i odmièuæi pogled. „A inaèe obožavam sve što
svjetluca.“
„I to je dio èarolije.“ Dariusovje glas bio opor od napetosti. „Namjena joj
je da nam bude odbojna.“
„Odbojna?“ Afrodita je naèas pogledala luk, stresla se, pa brzo opet
odvratila pogled. „Bolje reci 'gadljiva'.“
„Ni to na tebe ne utjeèe. Zar ne?“ upitao je Darius Starka.
Stark je slegnuo ramenima.
„Dojmljiv je, i oèito skup, ali ne stvara mi odbojnost.“ Prišao je bliže
mramoru da razgleda luk. „Onda, gdje je zvono ili šta veæ god? Kako da
ih pozovemo? Imaju telefon, da viknem, što?“
„Ha Gaelic akiv?“ Èinilo se da je bestjelesni muški glas dopro iz samog
luka, kao daje to živuæi portal. Stark je smeteno pogledao u mrak. „Onda
MIN@
161
se bumo spominali po engleski,“ rekao je glas. „To kaj ste nepozvani
došli sim sasma je dovoljno da se mene prizove.“
„Moram se naæi sa Sgiach. To je pitanje života i smrti,“ rekao je Stark.
„Sgiach ni briga za vašu deklu, mam je to i pitanje živlenja i smrti.“
Ovaj put glas je zvuèao bliže i jasnije, i odisao je škotskim narjeèjem koje
je prije bilo režanje nego otezanje.
„Dovraga, šta mu je to dekla?“ prošaptala je Afrodita.
„Sšš,“ rekao joj je Darius. Bezliènom je glasu kazao: „Zoey nije dijete.
Ona je Nadsveæenica i treba joj pomoæ.“
Iz sjene je istupio muškarac. Nosio je kilt zemljanih tonova, ali razlièit od
onih koje su vidjeli na užurbanom putovanju kroz Highlands. Ovaj je bio
izraðen od veæe kolièine tkanine, i nije bio sav uredan i dolièan. Ovaj
vampyr nije nosio sako od tvida s plisiranom suknjicom. Imao je kožni
prsluk sa zakovicama i štitnike za podlaktice, a mišiæava prsa i ruke bili
su mu obnaženi. Za pojasom mu se ljeskao balèak kame. Glava mu je bila
obrijana, izuzev pruge kratke kose protegnute po sredini. Na jednom su
mu uhu sjala dva zlatna obruèa. Vatra se odražavala sa zlatnog glavarskog
torka oko jednog zapešæa. Za razliku od moæna tijela, lice mu je bilo
duboko izborano. Potkresana mu je brada bila posve bijela. Tetovaže na
licu prikazivale su mu grifone, kandži ispruženih na jagodiène kosti.
Ukupan dojam koji je Stark smjesta dobio kazivao mu je da je ovo Ratnik
koji može proæi kroz vatru i izaæi ne samo netaknut, veæ i kao pobjednik.
„Ta tu curica ti je poèetnica, a ne Nadsveæenica,“ rekao je.
„Zoey nije poput drugih poèetnica.“ Stark je to brzo rekao, bojeæi se da bi
se tip koji izgleda kao da je istupio iz nekog davnašnjeg svijeta svaki èas
mogao rasplinuti i nestati u prošlosti. „Sve do prekjuèer imala je
vampyrske tetovaže, kao i tetovaže na dobrom dijelu tijela. I imala je
afinitet za svih pet elemenata.“
Vampyr je nastavio plavim oèima prouèavati Starka, ne pogledavši ni
Zoey, ni Dariusa, ni Afroditu.
„Denes se pak vidi tekar obesveštena poèetnica.“
„Duša joj se smrskala prije dva dana u borbi s palim besmrtnikom. U tom
trenu su joj tetovaže nestale.“
„Je, onda bude hmrla.“ Vampyr je odmahnuo rukom prema njima i
krenuo natrag.
„Ne!“ viknuo je Stark i zakoraknuo prema njemu.
„Stad anis!“ zapovjedio mu je Ratnik, okrenuo se nezemaljskom brzinom
i skokom dospio toèno pod luk, tako da je Starku preprijeèio put. „Jesi ti
budala il sam jebeni bedak, deèec? Nihèi te ni pustil uè na Eilean nan
MIN@
162
Sgiath, Otok Ženskih. Èe pokušaš, svog buš se živlenja odrekel, neg,
razmeš kaj ti velim.“
Tek pedalj udaljen od grmalja vampyra, Stark nije ustuknuo, veæ ga je
pogledao ravno u oèi.
„Nisam ni budala ni bedak. Ja sam Zoeyn Ratnik, a ako smatram da je
najbolje mogu zaštititi tako što æu je dovesti na ovaj otok, onda imam
pravo dovesti svoju Nadsveæenicu do Sgiach.“
„Nisu ti rekli kak se spada, Ratnik,“ kazao je vampyr smireno, no èvrsto.
„Sgiach i njen Otok svet su za sebe od vašeg Visokeg veèa i pravila kaj ih
tam donose. Ja ti nis Erebov Sin, a mo bann ri, kraljica moja, ni v Italije.
Bil ti Ratnik ranjene Nadsveèenice il ne, praf kroèit sim ti nemaš.
Nikakvih praf ti tu nemaš.“
Stark se naglo obratio Dariusu.
„Primi Zoey.“ Predao je svoju Nadsveæenicu drugom Ratniku i zatim se
opet suoèio s vampyrom. Stark je podigao ruku s otvorenim dlanom i, dok
ga je vampyr gledao s vidnim zanimanjem, palcem si razrezao zapešæe.
„Ne tražim ulaz kao Ratnik iz reda Erebovih Sinova; okrenuo sam leða
Visokom vijeæu. Boli me ona stvar za njihova pravila. Kvragu, ja te ne
molim da uðem! Pravom koje sam svojom krvi naslijedio zahtijevam da
se vidim sa Sgiach. Nešto joj moram kazati.“
Vampyr nije odmaknuo pogled od Starkovih oèiju, ali nosnice su mu se
raširile kad je onjušio zrak.
„Kak se zoveš?“
„Danas me zovu Stark, ali mislim da bi vas više zanimalo kako sam se
zvao prije Obilježavanja MacUallis.“
„Tu ostani, MacUallis.“ Vampyr se izgubio u noæi.
Stark je otro krvavi dlan o traperice i preuzeo Zoey od Dariusa.
„Ne dam da ona umre.“ Duboko je udahnuo, sklopio oèi i spremio se
proæi kroz luk za vampyrom, raèunajuæi na zaštitu krvi svojih ljudskih
predaka.
Darius ga je primio za mišicu da ne prijeðe prag.
„Mislim da ti je vampyr rekao da prièekaš, jer æe se vratiti.“
Stark je zastao i pogledao Dariusa, pa Afroditu, koja je prevrnula oèima
prema njemu i rekla:
„Znaš, u ovom životu vjerojatno trebaš nauèit da budeš strpljiv, a i uzgojit
si malo mozga u glavi. Pobogu, daj se strpi par minuta. Barbarska
Ratnièina ti je rekao da tu prièekaš, a ne da odeš. Zvuèi ko da se misli
vratit.“
MIN@
163
Stark je progunðao i odmaknuo se za pola koraka od sredine luka, premda
se samo naslonio na vanjsku stranu i premjestio Zoey da joj bude
udobnije.
„Dobro. Prièekat æu. Ali ne mislim dugo èekati. Ili me misle pustiti na
prokleti otok, ili ne. Kako god bilo, hoæu što prije obaviti to što sada
slijedi.“
„Ljudska je žena u pravu.“ Glas žene dopro je iz tame otoka. „Nauèi biti
strpljiv, mladi Ratnièe.“
Stark se uspravio i opet se okrenuo prema otoku.
„Imam samo još pet dana da je spasim. Inaèe æe mi umrijeti. Nemam sada
vremena još uèiti da budem strpljiv.“
Od glasnog smijeha te žene Starku su se naježile dlaèice na podlakticama.
„Brzoplet, bahat i bezobrazan,“ rekla je. „Podsjeæa me na tebe od prije
nekoliko stoljeæa, Seorase.“
„Je, sam kaj ja nigdar nis bil tak mlad,“ odgovorio joj je glas vampyrskog
Ratnika.
Stark se upravo trudio ne viknuti njima dvoma da izaðu iz tame i stanu
pred njega, kad kao da su se stvorili iz magle toèno pred njime, na otoènoj
strani luka. Onaj vampyr starinskog izgleda opet se tu pojavio, ali Stark
jedva da ga je i pogledao. Pozornost mu je u potpunosti obuzela ta žena.
Bila je visoka, pleæata i mišiæavo graðena, ali potpuno ženstvena. Bilo joj
je boriæa u kutovima oèiju, koje su joj bile velike i lijepe, èudesne nijanse
zlata pomiješanog sa zelenilom, posve iste boje kao i komad jantara velik
poput šake koji joj je visio sa sredine torka oko vrata. Izuzev pramena
cimetno crvene boje, do struka duga kosa bila joj je sasvim sijeda, ali nije
izgledala staro. Nije izgledala ni mlado. Dok ju je prouèavao, Stark je
shvatio da ga podsjeæa na Kalonu, onako mladolika i pradavna u isti mah.
Tetovaže su joj bile nevjerojatne maèevi istanèano izrezbarenih držaka i
oštrica optakali su joj snažno, senzualno lice. Stark je tada shvatio da
nitko ništa nije rekao dok je zjakao, pa se nakašljao, privio Zoey uza se i
naklonio joj se s poštovanjem.
„Sretan susret, Sgiach.“
„Zašto da te pustim na svoj otok?“ rekla je bez ikakva uvoda.
Stark je duboko udahnuo i podigao bradu, pogledavši Sgiach ravno u oèi,
kao maloprije i njezina Ratnika.
„Krv mi daje pravo na to. MacUallisova sam roda. To znaèi da pripadam
vašem Klanu.“
„Ne njenom, deèec. Mom,“ kazao mu je vampyr sa smiješkom, puno prije
prijeteæim nego ljubaznim.
Smeten tim rijeèima, Stark je pogledao u Ratnika.
MIN@
164
„Tvom? Pripadam tvom Klanu?“ blesavo je rekao.
„Sjeæam se da si ti u tako mladoj dobi bio bistriji,“ kazala je Sgiach
svojem Ratniku.
„Neg,“ frknuo je vampyr. „Mlad il star, navek sem bil bistrejši od tu
tega.“
„Dovoljno sam bistar da znam da sam poviješæu ljudske krvi vezan uz vas
dvoje i ovaj otok,“ rekao je Stark.
„Tek kaj si z pelena zišel, deèec,“ sarkastièno mu je rekao Ratnik. „Bolše
bi ti pasale školske igrice, a tega na temu otoku našel ne buš.“
Umjesto da razljute Starka, vampove su mu rijeèi pobudile uspomene, i
kao da su mu se Damienove bilješke opet našle pred oèima.
„Zato imam pravo uæi na otok,“ rekao je Stark. „Pojma nemam kakav
Ratnik trebam biti da spasim Zoey, ali mogu vam reæi da je ona više od
Nadsveæenice. Prije nego što se smrskala, postajala je nešto što vampyri
nikad još nisu vidjeli.“ Misli su mu samo stizale, a dok ih je izgovarao i
zapažao kako se iznenaðenje stvara na licu Sgiach, slagalica mu se
sastavila i u utrobi je znao da slijedi ispravnu nit vodilju. „Zoey je
izrastala u Kraljicu Elemenata. Ja sam njezin Ratnik njezin Èuvar a ona
je moj As. Došao sam nauèiti kako da zaštitim svog Asa. Zar to nije cijela
vaša svrha? Obuka Ratnika da štite svoje Asove?“
„Prestali su mi dolaziti,“ rekla je Sgiach.
Stark je pomislio da mu se tuga u njezinu glasu samo uèinila, ali kad se
njezin Ratnik malo primaknuo svojoj kraljici, kao da tako dobro osjeæa
njezine potrebe da bi je htio poštedjeti i te najmanje natruhe nelagode,
Stark je shvatio da je bez ikakve sumnje pronašao odgovor, i Božici je
šutke u sebi rekao: Hvala ti, Nyx.
„Ne, nismo prestali dolaziti. Evo me,“ kazao je Stark davnašnjoj kraljici.
„Ja sam Ratnik. MacUallisove sam krvi. Tražim od tebe pomoæ da
zaštitim svog Asa. Molim te, Sgiach, pusti me na svoj otok. Poduèi me
kako da svoju kraljicu zadržim na životu.“
Sgiach je oklijevala tek toliko da razmijeni pogled sa svojim Ratnikom, a
onda je podigla ruku i rekla:
„Failtegu antEilean nan Sgiath... Dobrodošao na Otok Sgiach. Smiješ uæi
na moj otok.“
„Vaše Velièanstvo.“ Svi su zastali kad se Darius oglasio. Primijetili su da
je Ratnik kleknuo na jedno koljeno pred lukom, a Afrodita stoji malo iza
njega.
„Dajem ti rijeè, Ratnièe,“ kazala je Sgiach.
„Nisam klanske krvi, ali i ja štitim jednog Asa; stoga vas i sam molim za
pravo da uðem na vaš otok. Premda ne stižem kao netom stvoren Ratnik,
MIN@
165
smatram da ovdje postoji mnogošto meni nepoznato mnogošto što bih
volio nauèiti dok stojim uz rame svojem bratu Ratniku u njegovu pohodu
da spasi život Zoey.“
„Ta ti je ženska ljudska, a ne Nadsveæenica. Kak si se njoj mogel
Zavetovat?“ upitao ga je vampvrski Ratnik.
„Pardon, nisam ti dobro èula ime. Da nije Shawnus?“ Afrodita je prišla
Dariusu i stavila mu ruku na rame.
„Seoras, jebate, kaj si još i gluha?“ rekao je Ratnik, razgovijetno
izgovarajuæi svoje ime. Stark se iznenadio kad je primijetio da mu se usne
izvijaju u smiješak od Afroditina kujastog tona.
„Okej, Seoras.“ Jezovito je precizno oponašala njegov izgovor. „Nisam
ljudska. Bila sam poèetnica koja ima vizije. Onda više nisam bila
poèetnica. A kad sam se odpoèetnièila, Nyx mi je, iz razloga o kojima i
dalje baš i nemam pojma, odluèila ostaviti vizije. Tako da sam sada
Proroèica Božice. Nadam se da to što sam Proroèica, uza sva uzrujavanja
i bolove u oèima, znaèi i da æu elegantno starit, ko tvoja kraljica.“
Afrodita je zastala da se nakloni Sgiach. koja je podigla obrve, ali nije ju
ubila na mjestu kao što je Stark smatrao da bi trebalo. „Nego, Darius je
stvarno moj Zavjetovani Ratnik. Ako kužim što hoæe reæi, a nadam se da
je tako jer mi metaforika nimalo ne leži, i ja sam na svoj naèin As. Zato
Darius spada u vaš Klan Èuvara, bez obzira na krvnu vezu.“
Starku se uèinilo da èuje kako Seoras gunða:
„Kurba bezobrazna,“ baš kad je Sgiach šapnula:
„Zanimljivo.“
„Failtegu antEilean nan Sgiath, Proroèice i njezin Ratnièe,“ rekla je
Sgiach.
Bez daljnje rasprave, Stark je, sa Zoey u naruèju i u pratnji Dariusa i
Afrodite, prošao ispod mramornog luka i ušao na Otok Žena.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeseto poglavlje
STARK
Seoras ih je doveo do crnog Range Rovera ostavljenog iza ugla, tako da
se ne vidi s luka. Stark je zastao pokraj vozila. Iznenaðenje mu se oèito
vidjelo na licu, jer se Ratnik nasmijao i rekao:
„Kaj si oèekival da buš se vozil v malim kolima s upregnutim
highlandskim kojnekom?“
„Ne znam za njega, al ja jesam,“ rekla je Afrodita dok je sjedala otraga s
Dariusom. „I bar ovaj put žešæe mi je drago što sam se prevarila.“
Seoras je otvorio Starku prednja suvozaèka vrata, pa je on ušao, pažljivo
noseæi Zoey. Ratnik je krenuo u vožnju prije nego što je Stark shvatio da
Sgiach nije s njima.
„Hej, gdje ti je kraljica?“ upitao ga je Stark.
„Ne treba Sgiach motore da se vozi otokem svojim.“
Stark je pokušavao sroèiti svoje sljedeæe pitanje kad se oglasila Afrodita.
„Kog ti vraga to znaèi?“
„Znaèi da ni tega elementa kaj bi bil brana za afinitete Sgiach. Sgiach ima
afinitet za ovaj otok. Svima i svem na njem zapoveda.“
„Jebo te pas! Ti to hoæeš reæ da se ona može teleportirat, ko da je u
nekakvim Zvjezdanim stazama koje nisu za štrebere? Makar nije moguæe
ne bit štreber a brijat na Zvjezdane staze,“ rekla je Afrodita.
Stark je poèeo razmatrati naèine na koje bi joj mogao zaèepiti usta a da
Darius pritom ne pošizi na njega. Ali stari Ratnik uopæe nije dopustio da
ga Afrodita uzruja. Jednostavno je slegnuo ramenima i rekao:
„Je, to si baš dobre objasnila.“
„Ti znaš za Zvjezdane staze?“ izlanula su Starkova usta prije nego što ih
je njegov mozak stigao sprijeèiti.
Ratnik je ponovno slegnuo ramenima.
„Sa satelitom sme spojeni.“
„A s internetom?“ upitala ga je Afrodita u nadi.
„I s internetografom,“ složio se Seoras, bez trunke podsmijeha.
„Znaèi da ipak pripuštate izvanjski svijet,“ rekao je Stark.
Seoras je bacio pogled na njega.
„Je, kad tak kraljici paše.“
„Mene to ne èudi. Ona je kraljica. Voli shopping, tako da joj treba
internet,“ rekla je Afrodita.
„Kraljica je. Voli znat o svetu i semu kaj se zbiva,“ rekao je Ratnik,
stavljajuæi toèku na nova pitanja.
MIN@
167
Šutke su nastavili vožnju sve dok Starka nije poèelo zabrinjavati
razdanjivanje na istoènom nebu. Upravo se spremao kazati Seorasu što bi
mu se dogodilo kad ne bi bio dobro zaklonjen pri izlasku sunca kad je
Ratnik pokazao lijevo od uske ceste i rekao:
„Craobh Sveti Lug. Zamak vam je pri obali.“
Stark je opèinjeno promatrao izoblièena stabla lijevo od njih koja su
zacijelo tek naoko bila kržljava, jer su im krošnje tvorile ocean zelenila.
Tek je letimice opažao što se nalazi u lugu, slojeve mahovine i sjena te,
poput izraslina iskrièave svjetlosti, izboje onog mramora od kojeg je bio
sazdan luk. A ispred svega toga, kao svjetionik što mami putnike, stajala
su dva stabla koja kao da su se usukala u jedno. Na krošnju tog èudnog
spoja bile su privezane vrpce šarenih tkanina u neobiènom, ali sukladnom
kontrastu s drevnim, kvrgavim granama.
Što je dulje Stark zurio u to drvo, to se èudnije zbog njega osjeæao.
„Nikad još nisam vidio takvo stablo, i zašto je na njega privezana sva ta
tkanina?“
Seoras je zakoèio i zaustavio auto nasred ceste.
„To su ti stabla gloga i oskoruše, srasla u drvo za vešanje.“
Kad je shvatio da je to cijelo objašnjenje, Stark gaje ozlojeðeno pogledao
i rekao:
„Drvo za vješanje?“
„Vekše ti luknje v znanju imaš, deèec. Eh, je li, to ti je stablo drvo želja.
Saki èvor saka traka tkanine znaèi jednu želju. Negda roditelji želiju
dobro detetu svome. Negda se prijatelji seèaju pokojnih kaj su v iduèe
živlenje prešli. A1 najèešæe ti to želiju zaljubljeni, kaj si živote vezivlju i
sreèu si išèu. Ta ti stabla Dobri Puk uzgaja, a korene im hrani protok
dobrih želja z njiheva sveta v naš.“
„Dobri puk?“ Stark je djelovao kao da je na rubu živaca.
„Domaèi kaj ih Vilama vi zovete. Kaj ne znate da otud dolazi ono kad se
veli: 'Èvor si bumo zvezali'?“
„Baš romantièno,“ rekla je Afrodita tonom u kojem bar jedanput nije
bilo ni trunke sarkazma.
„Je, ženska, èe je nekaj skroz romantiène, iz Škotske mora bit,“ rekao je
Ratnik, stavio Range Rover u prvu i polako ih odvezao od drveta
prepunog želja.
Smeten pomišlju da bi mogao privezati želju za Zoey, Stark nije
primijetio zamak sve dok Seoras nije opet stao. Zatim je podigao pogled i
vidno mu je polje ispunio bljesak svjetla odraženog od stijena i vode.
Zamak je stajao nekoliko stotina metara od glavne ceste, sa suprotne
strane uskog puta koji je zapravo bio nasipni kameniti most preko
MIN@
168
moèvarna polja. Put su obasjavale baklje, sliène onima koje su stajale uz
most s kopna, samo što ih je tu bilo bar triput više, kao rasvjeta prilaza
zamku i zidina samoga golemog zdanja.
A izmeðu baklji stajali su kolci, debeli poput muške mišice. Na svakom se
kolcu koèila glava te kožnate, grozomorne glave iskešenih usta i šupljih
oènih duplji isprva su djelovale kao da se mièu, a onda je Stark shvatio da
im to samo duga, rijetka kosa sa sasušenih tjemena utvarno leluja na
hladnom povjetarcu.
„Odurno,“ prošaptala je Afrodita sa stražnjeg sjedala.
„Odrubljuje Sve Glave,“ rekao je Darius glasom prigušenim od
strahopoštovanja.
„Je, Sgiach,“ kratko je kazao Seoras, ali smiješak na usnama odražavao
mu je ponos u glasu.
Stark je samo šutio. Pogled mu se sve više i više dizao od strašnoga ulaza.
Utvrda Sgiach uzdizala se na samom rubu litice nadvijene nad oceanom.
Premda je imao pogled na zamak samo s kopna, Stark je lako mogao
zamisliti strmu klisuru koja se otkriva izvanjskom svijetu svijetu koji
nikad neæe dobiti pristup u njezin predio, èak i kada kraljièine zaštitne
èarolije ne bi odbijale uljeze. Zamak je bio sagraðen od sivog kamena
izmiješanog s tim svjetlucavim bijelim mramorom kojeg je otok prepun.
Ispred debelih, dvostrukih drvenih vrata uzdizao se dojmljiv luk, smješten
na kraju uskog, mostu sliènog prilaza zamku.
Pri izlasku iz Range Rovera, Stark je zaèuo šum koji mu je odvukao
pogled još dalje uvis. Obasjana krugom baklji, s najvišeg tornja zamka
vijorila se zastava. Mreškala se na hladnom, oštrom vjetru, ali Stark je
jasno razabrao hrabar prikaz moænog crnog bika s likom božice, ili možda
kraljice, naslikanim u mišiæavom tijelu.
Zatim su se otvorila vrata zamka i kroz njih su nahrupili Ratnici i Ratnice.
Laganim su trkom krenuli mostom prema njima. Stark je automatski
ustuknuo, a Darius je stao u obrambeni položaj pokraj njega.
„Najte iskat nevolju di je ni,“ rekao je Seoras i žuljevitom im rukom
mahnuo da se smire. Šteli bi sam doèekat vašu kraljicu s doliènim
poštovanem.“
Ratnici i Ratnice, bez obzira na spol svi odjeveni kao Seoras, prilazili su
Starku brzo, ali bez ikakve naznake prijetnje. Došli su do njega u dva
reda, noseæi izmeðu sebe nosila od kože.
„Poštovanje ti je obièaj, deèec, kad nehèi od nas padne. Klan je dužan
vratit palega, il palu, doma v Tir na nOg, zemlju naše mladosti,“ rekao je
Seoras. „Nigdar ne ostavljamo naše na cedilu.“
MIN@
169
Stark je naèas oklijevao. Pogledao je Ratnika u èvrste oèi, pa rekao:
„Mislim da ja nju ne mogu pustiti.“
„Je, neg,“ blago je rekao Seoras, kimnuvši s razumijevanjem. „Ne buš ni
trebal. Zauzel buš najprvi položaj. Klan bu se pobrinul za ostalo.“
Kad je Stark samo ostao nepomièno stajati, Seoras mu je prišao i raširio
ruke. Nije namjeravao pustiti Zoey; mislio je da to neæe moæi podnijeti. A
tad je Stark primijetio kako zlatni glavarski tork svjetluca na Seorasovu
zapešæu. Taj je tork dotaknuo nešto u njemu. S naletom iznenaðenja
shvatio je da ima povjerenja u Seorasa, a kad je predao Zoey Ratniku,
znao je da je se ne odrièe, veæ da je dijeli.
Seoras se okrenuo i pažljivo položio Zoey na nosila. Ratnici, po šestero sa
svake strane, pognuli su glave s poštovanjem. Zatim je predvodnica,
visoka žena vrane kose koja je držala èelni položaj na nosilima, kazala
Starku: Ratnièe, pripada ti moje mjesto.
Stark je nagonski prišao nosilima, a kad se žena odmaknula, primio je
izlizani držak. Seoras je krenuo pred njima. Kao jedan, Stark i ostali
Ratnici pošli su za njim, i unijeli Zoey kao palu kraljicu u zamak Sgiach.
STARK
Unutrašnjost zamka jako ga je iznenadila, napose nakon strašnih ukrasa
izvana. Stark je u najmanju ruku oèekivao da to bude zamak Ratnika
muževan i spartanski, uglavnom nešto slièno mješavini tamnice i muške
svlaèionice. Istinski se prevario.
Zamak je iznutra bio predivan. Pod je bio glatki bijeli mramor pun
skrebrnkastih žilica. Kamene su zidove prekrivale šarene tapiserije s
motivima u rasponu od lijepih otoènih pejzaža, gdje su se mjestimice
vidjele rutave krave, do prizora bitaka, lijepih koliko i krvavih. Prošli su
predvorjem, otišli dugim hodnikom i stigli do golemog dvostrukog
kamenitog stubišta kad je Seoras zamahom ruke zaustavio kolonu.
„Nemreš bit Èuvar Asa ak se nemreš odluèit. Moraš se zato odluèit,
deèec. Želiš odnest svoju kraljicu gore i zet si cajta za poèinut i sebe
priredit, il pak izabireš smesta pojti v pohod?“
Stark nije oklijevao.
„Nemam vremena za poèinak, a pripremu za ovo poèeo sam na dan kad je
Zoey prihvatila Zavjet koji sam joj dao kao njezin Ratnik. Odluèujem
sada zapoèeti svoj pohod.“
Seoras je kratko kimnuo.
„Je. ondak prejdeme v Odaju Fianna Foil.“ Ratnik se okrenuo od stubišta i
nastavio niz hodnik. Odmah iza njega, Stark i ostali ponijeli su Zoey.
MIN@
170
Stark se posve ozlojedio kad je Afrodita ubrzala korak, gotovo ga sustigla
i upitala:
„Onda, Seoras, šta si ti to toèno htio reæ kad si to što Stark mora izvest
nazvao pohodom?“
Seoras se nije ni osvrnuo kad je rekao:
„Nis zamucnul, ženska. Zadaèu sem mu nazval pohodom, kaj to i je.“
Afrodita je frknula.
„Ušuti,“ prišapnuo joj je Stark.
Kao i obièno, Afrodita ga je preèula.
„Ma da, skužila sam rijeè. Samo nisam baš sigurna što to toèno znaèi.“
Seoras je stigao do golemih, nadsvodenih dvostrukih vrata. Starku su
izgledala kao da bi trebala vojska da ih se otvori, ali Ratnik je samo tihim,
blagim glasom rekao:
„Èuvar te moli da ga pustiš nutri, As moj.“ Uz šum ljubavnog uzdaha,
vrata su se sama otvorila, i Seoras ih je uveo u najèudesniju odaju koju je
Stark ikad vidio.
Sgiach je sjedila na bijelom mramornom prijestolju smještenom povrh
trorazinskog postolja nasred velebne odaje. Prijestolje je bilo
nevjerojatno, isklesano istanèanim èvorovima od vrha do dna koji kao da
su pripovijedali prièu, ili prikazivali neki prizor, ali vitraj iza Sgiach i
njezina postolja veæ je otkrivao zoru, i Stark je zaglavinjao i zastao tik
pred njezinim nadiruæim sjajem, ukopavši kolonu u mjestu i privukavši
znatiželjne poglede svih ratnika. Škiljio je pred svjetlošæu i nastojao jasno
misliti kroz mutninu koju je sunèeva svjetlost poèela stvarati u njemu kad
je Afrodita istupila, kratko se naklonila Sgiach, te kazala Seorasu:
„Stark je crveni vampyr. Razlièit je od vas ostalih. Izgorjet æe na
izravnom dnevnom svjetlu.“
„Zastri prozore,“ naredio je Seoras. Ratnici su ga smjesta poslušali i
spustili zavjese od crvenog baršuna koje Stark dotad nije primijetio.
Starku su se oèi smjesta prilagodile tami koja je zavila odaju, pa je prije
nego što su drugi ratnici upalili zidne baklje i lustere velièine krošanja
jasno vidio kako se Seoras penje uz razine postolja i staje lijevo od
prijestolja svoje kraljice. Zauzeo je stav pun gotovo opipljiva
samopouzdanja. Stark je bez ikakve sumnje znao da ništa s ovog svijeta, a
možda ni s onog, ne može proæi pokraj Seorasa da naudi njegovoj kraljici,
i naèas je osjetio strahovit val zavisti.
Hoæu ja to! Hoæu da mi se Zoey vrati, da budem siguran kako joj ništa
nikad više neæe nauditi! Sgiach je kratko, ali intimno pomilovala
podlakticu svojeg Ratnika. Kraljica nije pogledala Seorasa, ali Stark jest.
MIN@
171
Gledao je u nju s izrazom koji je Stark potpuno shvaæao. On nije samo
Èuvar, on je njezin Èuvar. I voli je.
„Priðite. Položite mladu kraljicu preda me.“ Rekavši to, Sgiach im je
mahnula da pristupe.
Kolona je prišla i obzirno položila Zoeyna nosila na mramorni pod, pod
noge kraljice.
„Sunèevu svjetlost ne možeš podnijeti. U èemu se još razlikuješ?“ rekla je
Sgiach kad su upalili preostale zidne baklje, i odajom se rasprostro topao
žuti sjaj otvorenog plamena.
Ratnici su se uvukli u sjenovite zakutke odaje. Stark je stao pred kraljicu i
njezina Èuvara i odgovorio joj brzo, bez zavlaèenja i uvodnih
odugovlaèenja.
„Obièno prespavam cijeli dan. Nisam sto posto svoj dokle god je sunce na
nebu. Krvožedniji sam od obiènih vampyra. Ne mogu uæi u neèiji dom
bez poziva. Možda ima i drugih razlika, ali nisam crveni vampyr naroèito
dugo, a ovo je sve što sam dosad uspio pokopèati.“
„Je li istina da si umro i uskrsnuo?“ upitala ga je kraljica.
„Da.“ Stark je brzo izgovorio tu rijeè, nadajuæi se da ga neæe pobliže
ispitivati o toj temi.
„Zanimljivo...“ promrmljala je Sgiach.
„Se duša tvoje kraljice smrskala po danu? Jel to razlog zakaj je nisi uspel
zaštitit?“ upitao gaje Seoras.
Bilo mu je kao da mu je Ratnik zario ta pitanja u srce, ali Stark mu je
èvrsto uzvratio pogled i kazao cijelu istinu.
„Ne. Nije bio dan. To nije bio razlog mog neuspjeha. Iznevjerio sam je
zato što sam pogriješio.“
„Uvjerena sam da su ti èlanice Visokog vijeæa, kao i vampyri u tvojoj
Kuæi Noæi, objasnili da je smrskana duša smrtna kazna za Nadsveæenicu,
a vrlo èesto i za njezina Ratnika. Zbog èega misliš da æeš dolaskom
ovamo promijeniti tu izvjesnost?“ upitala ga je Sgiach.
„Zbog toga što, kao što sam veæ rekao, Zoey nije samo Nadsveæenica.
Ona je nešto drugo. Ona je nešto više. A i zbog toga što ja neæu biti samo
njezin Ratnik; želim biti njezin Èuvar.“
„Znaèi, spreman si život dat za nju.“
Ratnik to nije izgovorio kao pitanje, ali Stark je svejedno kimnuo glavom.
„Da, život bih dao za nju.“
„Makar zna da u tom sluèaju ne bi imao šanse da nju vrati u njeno tijelo,“
rekla je Afrodita, prilazeæi mu s Dariusom. „Jer to su pokušali drugi
Ratnici, i nijedan od njih nije imao uspjeha.“
MIN@
172
„On želi bikovima i drevnim putem Ratnika pronaæi vrata Onog Svijeta
dok je živ,“ rekao je Darius.
Seoras se hladno nasmijao.
„Ne misliš valda da buš ušel na Onaj Svet od ganjanja mitova i glasina.“
„Nad ovim zamkom vijori se zastava s crnim bikom,“ rekao je Stark.
„Zboriš o tari, drevnoj, davno zaboravljenoj simbolici, poput mojeg
otoka,“ rekla je Sgiach.
Stark joj je otpovrnuo:
„Mi nismo zaboravili vaš otok.“
„A ni bikovi nisu baš zaboravljeni u Tulsi,“ rekla je Afrodita. „Oba su se
tamo sinoæ manifestirala.“
Zavladao je tajac u kojem se na licu Sgiach mogla primijetiti krajnja
šokiranost, dok se izraz lica njezina Ratnika pojednostavnio do opasne
pripravnosti.
„Kaži nam,“ rekao je Seoras.
Brzo i s iznenaðujuæe malo sarkazma, Afrodita je objasnila kako im je
Thanatos isprièala o bikovima, kako je to navelo Stevie Rae da prizove
pomoæ pogrešnog bika dok su pritom Damien i ostali uèenici istraživali,
što je pak dovelo do njihova otkriæa Starkove krvne povezanosti s
Èuvarima i otokom Sgiach.
„Reci mi opet što je toèno bijeli bik pretkazao,“ rekla je Sgiach.
„Ratnik se mora obratiti svojoj krvi kako bi otkrio most za ulazak na Otok
Žena, a zatim mu valja poraziti samoga sebe da uðe u arenu. Jedino ako
prizna prvo jedno, pa drugo, pridružit æe se svojoj Sveæenici. Nakon što
joj se pridruži, njezina je odluka, a ne njegova, hoæe li se ona vratiti,“
izrecitirao je Stark.
Sgiach je pogledala u svog Ratnika.
„Bik mu je omoguæio pristup Onom Svijetu.“
Seoras je kimnuo.
„Je, al samo pristup. Ostatak mu valja samome izvesti.“
„Objasnite mi!“ Stark više nije uspijevao obuzdavati svoju ozlojeðenost.
„Dovraga, što ja to toèno moram napraviti da stignem na prokleti Onaj
Svijet?“
„Jedan Ratnik ne može živ uæi u Onaj Svijet,“ rekla je Sgiach. „Tu
sposobnost imaju jedino Nadsveæenice, a malo koja od njih zaista može
stupiti u taj predio.“
„Znam to,“ rekao je Stark kroza stisnute zube. „Ali, kao što kažete, bikovi
mi dopuštaju da uðem.“
„Ne,“ ispravio ga je Seoras. „Daju ti pristup, ne i ulazak. Nigdar ne buš
mogel ujti tam kak Ratnik.“
MIN@
173
„Ali ja jesam Ratnik! Kako da onda uðem? Što znaèi onaj dio o tome da
moram poraziti samog sebe?“
„To je vezano uz staru religiju. U davnini, muški su vampyri mogli služiti
Božici, ili bogovima, zvanjem koje nije bilo samo Ratnièko,“ rekla je
Sgiach.
„Bili sme katkad i Šamani,“ rekao je Seoras.
„Okej, dakle, sad moram još biti i Šaman?“ upitao je Stark, krajnje
zbunjen.
„U životu sam upoznala samo jednog Ratnika koji je takoðer postao
Šaman.“
Kako bi jasno dala do znanja na koga misli, Sgiach je položila ruku na
Seorasovu podlakticu.
„Ti si i jedno i drugo,“ uzbuðeno je rekla Afrodita. „Reci onda Starku
kako da to izvede! Kako da postane Šaman i da bude Ratnik u isti mah.“
Drevni je Ratnik podigao obrve, a kut usana podigao mu se u sardonièan
smiješak.
„Ah, to ti je skroz lake, znaš. Ratnik u njem mora hmrti da se Šaman
porodi.“
„Super. Kako god okreneš, moram umrijeti,“ rekao je Stark.
„Je, zgleda da je tak,“ rekao je Seoras.
Stark je u mislima praktièki èuo kako Zoey kaže:
Ma, kvragu.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset prvo poglavlje
STEVIE RAE
Stevie Rae je znala da æe je na povratku u školu doèekati hrpa sranja, ali
nije oèekivala da æe je Lenobia osobno doèekati na parkiralištu.
„Èuj, samo sam imala potrebu da se osamim na neko vrijeme. Ko što
vidiš, dobro mi je i…“
„Na veèernjim su vijestima emitirali izvještaj o provali bande u
stambenom naselju Tribune Loft. Èetvero je ljudi usmræeno. Grkljani su
im izvaðeni i djelomièno im je isisana krv. Policija nam ne kuca na vrata s
uhidbenim nalozima iskljuèivo zato što postoji veæi broj svjedoka koji se
zaklinju da se radilo o bandi ljudskih tinejdžera. Crvenookih.“
Stevie Rae je progutala jetku žuè koja joj se nadigla iz želuca.
„To su bili oni crveni poèetnici koje sam ostavila u depou. Poremetili su
svjedocima sjeæanja, ali nitko od njih nije Promijenjen, tako da nisu u
stanju baš sve prikriti.“
„Nisu mogli izbrisati te jarkocrvene oèi iz sjeæanja ljudi,“ rekla je
Lenobia, potvrdno kimajuæi glavom.
Stevie Rae je izašla iz auta i krenula prema školi.
„Dragon nije valjda krenuo na njih, je li?“
„Ne. Dala sam mu da se primi posla s malim skupinama poèetnika. Veæ je
poèeo s njima obraðivati vještine samoobrane za sluèaj da nas ponovno
napadnu nazovigavranovi.“
„Lenobia, stvarno mislim da je onaj u parku bio èista sluèajnost. Po svoj
prilici je veæ otišao sto kilometara daleko od Tulse.“
Lenobia je odmahnula rukom na to.
„I jedan jedini nazovigavran je previše, ali bio on sam ili s jatom, Dragon
æe ga uloviti i uništiti. A dokle god ih Kalona i Neferet ne budu huškali,
mislim da nema razloga za bojazan da æe napasti školu. Daleko me više
zabrinjavaju ti odmetnuti crveni poèetnici.“
„I mene.“ Stevie Rae je jedva doèekala promjenu teme. „Na vijestima su
javili da je ljudima krv isisana samo djelomièno?“
Lenobia je kimnula glavom.
„Da, a grkljani su im išèupani ne presjeèeni ili pregriženi da iscure, kako
bismo se hranile ti ili ja.“
„Ne hrane se oni. Igraju se. Sviða im se sijat strah meðu ljudima; to ih pali
na neki naèin.“
„To je istinsko skrnavljenje navada Nyx.“ Lenobia je brzo to izgovorila,
glasom punim bijesa. „Oni iz kojih se hranimo trebali bi osjeæati samu
našu uzajamnu nasladu. Zato nam je Božica dala sposobnost da
MIN@
175
podijelimo tako moæan doživljaj s ljudima. Ne muèimo ih i ne
masakriramo. Cijenimo ih uzimamo ih za priležnike. Visoko vijeæe znalo
je èak prognati vampyre koji su zloupotrijebili svoju moæ nad ljudima.“
„Nisi rekla Visokom vijeæu za crvene poèetnike, je li?“
„Ne bih to uèinila, a da se najprije ne posavjetujem s tobom. Ti si njihova
Nadsveæenica. Ali mora ti biti jasno da su se svojim postupcima doveli do
toèke gdje ih mi ostali više ne možemo zanemarivati.“
„Znam, al svejedno bih sama htjela riješit taj problem s njima.“
„Ne ponovno sama. Ne više,“ rekla je Lenobia.
„Tu si u pravu. To što su danas uèinili pokazuje mi koliko su opasni.“
„Da pozovem Dragona da ti pomogne?“
„Ne. Ne idem sama, a i planiram im dati ultimatum da se srede il da se
gone al ako tamo dolje odvedem nekog njima nepoznatog, neæe bit mrtve
šanse da se itko od njih odluèi odreæ Mraka i poæi sa mnom.“ Tada je
Stevie Rae shvatila što je rekla i zastala u mjestu kao da je naletjela na
stajski zid. „Zabogamiloga, u tome i je stvar! Nisam to mogla znat prije
nego šta sam vidjela bikove, al sad mi je jasno. Lenobia, to što nas veæ
zgrabi kad umremo pa neumremo, tako da budemo skroz zli i krvožedni i
sve to, to je dio Mraka. Što znaèi da to nije nešto novo. Sigurno je
prastaro ko i ta religija Ratnika i bikova. Neferet stoji iza onog što se
dogodilo meni i ostalim klincima.“ Pogledala je uèiteljicu konjaništva u
oèi i opazila u njima odraz vlastita straha. „Ona se spanðala s Mrakom.
Oko toga više nema nikakve sumnje.“
„Bojim se da veæ dugo oko toga nema nikakve sumnje,“ rekla je Lenobia.
„Samo, vrapca mu, kako je Neferet saznala za Mrak? Vampyri veæ
vjekovima i vjekovima štuju Nyx.“
„Božanstvo ne prestaje postojati samo zato što ga se prestalo štovati. Sile
dobra i zla vode svevremenski ples, neovisan o smrtnom hiru ili modi.“
„Ali Nyx je glavna Božica.“
„Nyx je naša Božica. Ne vjeruješ valjda da u svijetu složenom poput
našega postoji samo jedno božanstvo.“
Stevie Rae je uzdahnula.
„Kad to tako kažeš, valjda se moram složit s tobom, al bilo bi mi drago da
ne postoji više od jedne moguænosti zla.“
„Onda bi postojala samo jedna moguænost dobra. Upamti, uvijek,
zauvijek, mora postojati ravnoteža.“ Šutke su još malo hodale, a onda je
Lenobia rekla: „Povest æeš crvene poèetnike na suoèenje s odmetnutima?“
„Aha.“
„Kada?“
„Što prije, to bolje.“
MIN@
176
„Do zore je još ostalo tek malo više od tri sata,“ rekla je Lenobia.
„Pa, dajem im jednostavan izbor, pa ili ga prihvate, ili odbiju. Neæe to
predugo potrajati.“
„A ako odbiju?“
„Ako odbiju, pobrinut æu se za to da se više ne mogu služit tunelima ispod
depoa ko udobnim skrovištem, i pobrinut æu se za to da se razdvoje. Još
uvijek ne vjerujem da su skroz loši ko pojedinci.“ Stevie Rae je malo
oklijevala, pa dodala: „Ne želim ih ubiti. Nekako mi se èini da bih tako
stala na stranu zla. A ne želim da me taj Mrak ikad više dodirne.“ Naèas
se prisjetila prizora Rephaima, raširenih krila, posve zdravog i moænog.
Lenobia je kimnula.
„Shvaæam. Ne slažem se s tobom, Stevie Rae, ali shvaæam te. A tvoj plan
ima i vrlina. Ako ih istjeraš iz uporišta i prisiliš da se razbježe, oni koji
preostanu morat æe se posvetiti preživljavanju, pa neæe imati vremena za
'igru' s ljudima.“
„Okej, daj da se onda rastanemo i proširimo vijest da tražim da se svi
crveni poèetnici naðu sa mnom kod Hummera na parkiralištu odmah. Ja
æu javit po domovima.“
„Ja idem u poljski dom i kantinu. Zapravo, dok sam išla pred tebe, vidjela
sam da Kramisha odlazi u kantinu. Prvo æu otiæi do nje. Ona uvijek zna
gdje su svi ostali.“
Stevie Rae joj je kimnula, i Lenobia se udaljila laganim trkom,
ostavljajuæi je samu na putu prema domovima. Samu i sposobnu da
razmisli. Trebala je razmišljati o tome koga æe vrapca kazati glupoj
Nicole i njezinoj grupi poèetnika-ubojica. Ali nije mogla istjerati
Rephaima iz glave.
Odlazak autom od njega bila joj je jedna od najtežih stvari koje je u životu
uèinila.
Pa zašto je to onda uèinila?
„Zato što mu je opet dobro,“ rekla je naglas, a onda zaèepila usta i
pogledala oko sebe s grižnjom savjesti. Na svu sreæu, u blizini nije bilo
nikoga. Svejedno, nastavila je držati jezik za zubima dok su joj misli
nastavljale groznièavo sustizati jedna drugu.
Okej, Rephaim je izlijeèen i sve to. Pa šta? Zar je stvarno mislila da æe
zauvijek ostati slomljen?
Ne! Ne želim da bude slomljen! Misao joj je naišla brzo i iskreno. Ali nije
samo stvar u tome da je njemu dobro. Stvar je u tome da ga je izlijeèio
Mrak da mu je dao izgled...
MIN@
177
Stevie Rae je prekinula tu misao, jer nije htjela u to zalaziti. Nije htjela
priznati, èak ni samoj sebi, kako joj je Rephaim izgledao dok je tako
stajao, naspram mjeseèine, moæan i èitav.
Živèano je obavijala plavi uvojak oko prsta. A šta sad, Utisnuli su se.
Valjda joj i treba nekako izgledati.
Ali Afrodita nije na nju djelovala onako kako sada Rephaim poèinje
djelovati na nju.
„Dobro, kad nisam gej!“ promrsila je, pa opet zaèepila usta, jer je izlanula
misao premda to nije htjela.
Stevie Rae se svidjelo kako je Rephaim izgledao. Bio je snažan i krasan i
ona je, makar na trenutak, opazila ljepotu unutar zvijeri, i uvidjela da on
nije èudovište. Bio joj je velièanstven, i bio je njezin.
Zgranuto je zastala. To je bilo zbog onog vražjeg crnog bika! Sigurno.
Prije nego što se materijalizirao do kraja, upitao je Stevie Rae:
„Mogu otjerati Mrak, ali tada æeš dugovati danak Svjetlu, danak svojeg
vjeènog vezivanja uz ljudskost onog ondje stvorenja onog kojeg si me
prizvala da spasim.“ Odgovorila mu je bez oklijevanja:
„Da! Platit æu tvoju cijenu.“ I tako ju je vražji bik opalio nekakvim
sranjem Svjetla, što ju je na neki naèin poremetilo iznutra.
Samo, je li to zaista istina? Stevie Rae je obavijala i obavijala uvojak oko
prsta dok se prisjeæala. Ne to izmeðu nje i Rephaima promijenilo se prije
nego što se pojavio crni bik. To se dogodilo kad se Rephaim zbog nje
suprotstavio Mraku i preuzeo bol njezina duga.
Rephaim je kazao da mu ona pripada.
Danas je shvatila da je pritom bio u pravu, što ju je prepalo gore od
samoga Mraka.
STEVIE RAE
„Okej, jesmo onda svi na broju?“
Glave su poèele kimati, a Dallas je pokraj nje rekao:
„Aha, svi smo tu.“
„Oni zli klinci ubili su onu ekipu u Tribune Loftsu, je li tako?“ rekla je
Kramisha.
„Aha,“ rekla je Stevie Rae. „Mislim da da.“
„To je gadno,“ rekla je Kramisha. „Ful gadno.“
„Ne možeš ih pustit da tako ubijaju ljude,“ rekao je Dallas. „Pa to nisu
èak bili ni beskuænici.“
Stevie Rae je polako izdahnula.
„Dallas, kolko puta ja moram reæ svima vama da nije bitno je li netko
beskuænik ili ne nije u redu da se ubija bilo koga.“
MIN@
178
„Sori,“ rekao je Dallas. „Znam da si u pravu, al kojiput mi se ono prije
pobrka u glavi, pa malo zaboravim.“
„Prije...“ rijeè kao da je odjeknula oko njih.
Stevie Rae je toèno znala na što je Dallas mislio: prije nego što je
Afroditina žrtva spasila njezinu ljudskost, pa su oni stekli sposobnost
izabrati dobro umjesto zla. I sama se sjeæa onoga prije, ali sa svakim
danom udaljavanja od te mraène prošlosti Stevie Rae sve lakše uspijeva to
tjerati iz misli.
Dok je prouèavala Dallasa, pitala se je li drugaèije njemu i ostalim
klincima koji se još nisu Promijenili, jer Dallasu se nekako poèesto
dogaðaju omaške poput ove sada.
„Stevie Rae? Jesi okej?“ upitao ju je Dallas, kojem je oèito bilo nelagodno
zbog njezina promatranja.
„Aha, sve pet. Samo razmišljam. Dakle, evo kako stoji stvar: idem natrag
u tunele ispod depoa, naše tunele, da dadem onim klincima još jednu
priliku da se odluèe ponašat kako treba. U tom sluèaju ostaju tu i kreæu s
nama opet na nastavu u ponedjeljak. U suprotnom se moraju snaæ kako
znaju i umiju, u vlastitom staništu, jer mi æemo si opet uzet tunele, a oni u
njima nisu dobrodošli.“
Kramisha se osmjehnula od uha do uha.
„Idemo opet živjet u tunelima!“
„Aha,“ rekla je Stevie Rae, a klicanje okupljenih klinaca i povici:
„Napokon,“ puni olakšanja, dali su joj do znanja da je odluèila kako treba.
„Nisam još poprièala s Lenobijom o tome, al mislim da ne bi smjelo bit
problema da nas prevoze busom tamo-amo od depoa u Kuæu Noæi.
Moramo bit pod zemljom, a premda je meni ova škola stvarno draga, više
nemam filing da sam tu doma. A u tunelima imam.“
„Slažem se s tobom, mala,“ rekao je Dallas. „A1 moramo smjesta rašèistit
jednu stvar. Neæeš se više iæ sama suoèavat s onim klincima. Ja idem s
tobom.“
„I ja,“ rekla je Kramisha. „Briga me kakvu si tešku spiku uvalila svima
ostalima. Znam da oni zli klinci stoje iza toga što si se zamalo ispržila
gore na krovu.“
„Da, svi smo mi prièali o tome,“ rekao je mišiæavi Johnny B. „Ne damo
da se naša Nadsveæenica ikad više sama suoèi s time.“
„Koliko god da je ona sposobna rasturat svojim zemljanim moæima,“
rekao je Dallas.
„Ne idem sama. Zato sam vas sve tu skupila. Zajedno æemo preuzet svoje
tunele, a ako bude trebalo koga rasturit, zajedno æemo to sredit,“ rekla je
Stevie Rae. „Znaèi, Johnny B., ti æeš vozit Hummera.“ Dobacila mu je
MIN@
179
kljuèeve. „Povezi Anta, Shannoncompton, Montoyu, Elliotta, Sophie,
Gerarty i Veneru. Ja æu povest Dallasa i Kramishu u Zoeynoj Bubi. Vozi
za mnom idemo do donjeg parkirališta u depou.“
„Meni odgovara, al kako da budemo sigurni da æemo pronaæ te crvene
klince? Znate da je tamo dolje u tim tunelima kao u pravom, je li,
mravinjaku,“ rekao je sitni klinac prikladnog mravljeg nadimka Ant, na
što su se svi poèeli smijuljiti.
„Baš sam to i ja mislila,“ javila se Kramisha. „I imam prijedlog, ako se
neæeš bunit da i ja nešto kažem.“
„Hej, pa i zato sam nas sve tu okupila, jer mi treba pomoæ svih vas oko
ovoga,“ rekla je Stevie Rae.
„Da, dakle, ovo ti je moja ideja: ti klinci su te veæ jedanput pokušali ubit,
je li tako?“
Zakljuèivši da više ne može to skrivati od svojih poèetnika, Stevie Rae je
kimnula glavom.
„Tako je.“
„Pa rekoh, ako su jedanput pokušali, a nisu te se riješili, onda bi sigurno
htjeli opet probat, je li tako?“
„Vjerojatno.“
„Šta bi napravili da pomisle da si opet u tunelima?“
„Došli bi po mene,“ rekla je Stevie Rae.
„Onda iskoristi zemlju da im kažeš da si opet tamo dolje. Možeš to
isfurat, je li tako?“
Stevie Rae je iznenaðeno kimnula.
„Nije mi to još nikad prije palo na pamet, al kladim se da mogu.“
„Genijalna ti je ideja, Kramisha!“ rekao je Dallas.
„Totalno!“ rekla je Stevie Rae. „Dobro, strpite se sada malo, idem nešto
probat.“
Otrèala je s parkirališta do najbližeg dijela škole. Tamo su stajala dva
stara hrasta, kao i klupa od kovanog željeza i žuboreæa fontana okružena
lijehom žutih i ljubièastih maæuhica, sada okovanih ledom. Dok su je
poèetnici gledali, okrenula se prema sjeveru i kleknula na tlo pred veæim
stablom. Pognula je glavu i usredotoèila se.
„Doði mi, zemljo,“ prošaptala je.
Tlo oko njezinih koljena smjesta se zagrijalo, i osjetila je miris poljskog
cvijeæa i duge, valovite trave. Stevie Rae je položila ruke na svoju voljenu
zemlju, sladeæi se doticajem s vlastitim elementom. Sva zagrijana i
ispunjena snagom prirode, rekla je:
„Da! Poznajem te osjeæam sebe u tebi i tebe u sebi. Molim te, uèini nešto
za mene. Uzmi malo ove magije, ove divote naše spone, i pretoèi je u
MIN@
180
glavni tunel ispod depoa, molim te. Neka bude baš kao da se ja sama
nalazim tamo, do te mjere da to postane jasno svakome tko poèiva u tebi.“
Stevie Rae je sklopila oèi i zamislila kako blistava munja zelene energije
izlazi iz njezina tijela, putuje kroz zemlju i utjeèe u tunel toèno pred
njezinom starom sobom u depou. Zatim je rekla:
„Hvala ti, zemljo. Hvala ti što si moj element. Možeš sada otiæi.“
Kad se vratila svojim poèetnicima, svi su razrogaèenim oèima buljili u
nju.
„Šta?“ upitala ih je.
„Pa to je bilo fenomenalno,“ rekao je Dallas glasom punim
strahopoštovanja.
„Aha, bila si zelena i skroz sjajna,“ rekla je Kramisha. „Nikad prije nisam
vidjela ništa takvo.“
„Bilo je totalno cool,“ rekao je Johnny B„ dok su ostali uèenici kimali
glavama i smješkali joj se.
Stevie Rae im je uzvratila smiješak, osjeæajuæi se kao prava
Nadsveæenica.
„Pa, èini mi se da je upalilo,“ rekla im je.
„Èini ti se?“ rekao je Dallas.
„Èini mi se,“ rekla je, i razmijenili su pogled od kojeg je Stevie Rae
osjetila žmarce u želucu. Morala se mentalno protresti i razbistriti glavu,
pa je rekla: „Eh, okej. Idemo mi to obavit.“
Klinci su se razišli u dva vozila, a Dallas je obgrlio Stevie Rae jednom
rukom oko ramena. Pustila ga je da je privuèe sebi.
„Ponosim se tobom, mala,“ rekao je.
„Hvala.“ Obujmila ga je oko struka i zavukla šaku u njegov stražnji džep.
„I drago mi je da nas ovaj put vodiš sa sobom,“ rekao je.
„Tako treba,“ rekla je. „Plus, jaèi smo zajedno nego kad smo odvojeni.“
Zastao je pokraj Bube i zagrlio je objema rukama. Prignuo joj se do usana
i prošaptao:
„Tako je, mala. Stvarno smo jaèi zajedno. Zatim ju je poljubio tako
silovito i posesivno da se Stevie Rae iznenadila. Nije se ni snašla, a veæ
mu je uzvratila poljubac sladeæi se svime što osjeæa uz njegovo tvrdo,
poznato, posve normalno tijelo.“
„Dajte si vas dvoje naðite neku sobu,“ dobacila im je Kramisha dok se
uvlaèila na tijesno stražnje sjedalo Bube.
Stevie Rae se zasmijuljila, neobièno ošamuæena, pogotovo nakon što joj
je pomisao Daj se priberi onog drugog ne možeš uopæe poljubiti šaptom
prošla kroz svijest.
MIN@
181
Dallas ju je nevoljko pustio iz zagrljaja da može otiæi na vozaèku stranu
Bube. Ulovio je njezin pogled preko krova i tiho joj kazao:
„Ne bih imao ništa protiv sobe.“
Stevie Rae je osjetila kako joj se obrazi žare, pa se opet zasmijuljila. Ona i
Dallas sjeli su u auto. Kramisha je sa stražnjeg sjedala progunðala:
„Dallas, èula sam ono što si muljao da ne bi imo ništa protiv sobe, i mogu
ti samo reæ da bi vas dvoje manje trebali brijat na bordele, a više na klince
koji vole ljudima èupat grkljane.“
„Kažem sobe, ne bordela,“ osvrnuo se Dallas prema Kramishi s
frajerskim smiješkom.
„A ja mogu radit više stvari odjednom,“ rekla je Stevie Rae i opet se
zasmijuljila.
„Šta god. Dajte da više krenemo. Nekako mi ovo ne miriše na dobro,“
rekla je Kramisha.
Smjesta se uozbiljivši, Stevie Rae je bacila pogled kroz retrovizor na
Kramishu dok je izlazila s parkirališta.
„Ne miriše ti na dobro? Jesi ti to opet napisala pjesmu, hoæu reæ, osim
onih koje si mi veæ pokazala?“
„Ne. I nisam mislila na te zle klince.“
Stevie Rae se namrštila na Kramishin odraz.
„A na što bi se to onda moglo odnosit?“ upitao ju je Dallas.
Kramisha je uputila dug pogled Stevie Rae prije nego što mu je
odgovorila.
„Ništa. Samo me pere nekakva paranoja, to je sve. To što se vas dvoje
barite umjesto da se posvetite poslu baš ne pomaže.“
„Posveæena sam ja poslu,“ rekla je Stevie Rae, odmaknuvši pogled s
Kramishina odraza i posvetivši se cesti.
„Da, ne zaboravi samo da je moja mala Nadsveæeniea, a one ti definitivno
mogu radit cijelu hrpu stvari u isti mah.“
„Ha,“ frknula je Kramisha.
Vožnja do depoa bila je kratka i tiha. Stevie Rae je i predobro osjeæala
Kramishinu prisutnost na stražnjem sjedalu.
Ona zna za Rephaima.
Èim je ta pomisao šaptom prošla kroz svijest Stevie Rae, ušutkala ju je.
Kramisha ne zna za Rephaima. Zna samo da postoji neki drugi tip.
Nitko ne zna za Rephaima.
Osim crvenih poèetnika.
Panika joj je zatreptala u želucu. Koga vrapca da napravi ako Nicole ili
netko od tih drugih klinaca kaže njezinim poèetnicima za Rephaima?
Stevie Rae si može predoèiti kako bi to izgledalo. Nicole æe biti odbojna i
MIN@
182
brutalno izravna. Njezini æe se klinci skroz šokirati i pošiziti. Neæe
vjerovati da se ona mogla…
S naletom shvaæanja od kojeg se gotovo glasno zgranula, Stevie Rae je
shvatila odgovor na svoj problem. Njezini poèetnici neæe vjerovati da se
ona mogla Utisnuti s jednim nazovigavranom.
Nikad.
Pa æe im to jednostavno poreæi. Nema nikakvog dokaza. Dobro, možda joj
krv ima èudan miris, ali to je veæ objasnila. Mrak se hranio iz nje od toga
æe joj krv sigurno èudno mirisati. Kramisha joj je povjerovala, kao i
Lenobia. Povjerovat æe joj i ostali klinci.
Njezina æe se rijeè, rijeè jedne Nadsveæenice, naæi protiv rijeèi hrpe
klinaca koji su prigrlili zlo i povrh toga je pokušali ubiti.
A što ako netko od njih noæas zaista odluèi prigrliti dobro i ostati tu s
njima ostalima?
Taj æe onda morat držat jezik za zubima, il neæe ostat, glasila je mraèna
misao koja je progonila Stevie Rae dok je parkirala auto na parkiralištu
depoa i okupljala poèetnike oko sebe.
„Okej, idemo unutra. Da ih niste podcijenili,“ rekla je Stevie Rae.
Bez ikakve rasprave, Dallas joj se postavio s desne, a Johnny B. s lijeve
strane. Ostali klinci krenuli su odmah za njima nakon što su gurnuli u
stranu tek prividno èvrstu rešetku koja im je pružila lak pristup podrumu
napuštenog depoa u Tulsi.
Sve je izgledalo uvelike onako kao kad su sami živjeli tu dolje. Možda je
smeæa bilo malo više, ali u biti se radilo samo o tamnom, hladnom
podrumu. Otišli su do ulaza na stražnjem uglu, gdje su tuneli ponirali u
još dublju tamu ispod njih.
„Vidiš išta?“ upitao ju je Dallas.
„Jasna stvar, al pripalit æu zidne baklje èim pronaðem šibicu ili šta veæ
god, pa da i vi svi vidite.“
„Imam ti ja upaljaè,“ rekla je Kramisha i poèela kopati po svojoj torbetini.
„Kramisha, nemoj mi reæ da pušiš, rekla je Stevie Rae i uzela upaljaè od
nje,
„Ne, ne pušim. To je baš glupo. Samo smatram da trebam bit spremna. A
upaljaè zna dobro doæ u nekim situacijama ko recimo sada.“
Stevie Rae se poèela spuštati metalnim ljestvama, ali Dallas ju je primio
za mišicu i zaustavio.
„Ne. idem ja prvi. Mene ne žele ubiti.“
„Pa, bar kolko sam znaš,“ otpovrnula mu je Stevie Rae, ali pustila ga je da
se spusti ljestvama prije nje, dok je Johnny B. stigao odmah iza nje.
„Samo malo.“
MIN@
183
Obojicu ih je natjerala da prièekaju uz podnožje ljestava dok je s
potpunim samopouzdanjem išla kroz mrkli mrak do prve od starinskih
petrolejki koje je svojedobno zajedno s njima povješala o stare èavle za
željeznièke pragove zabijene u zavojitu stijenku tunela. Pripalila je
petrolejku i s osmijehom se okrenula svojim momcima.
„Evo, ovako je veæ bolje, a?“
„Svaka ti èast, mala,“ široko joj se osmjehnuo Dallas. Zatim je zastao u
nedoumici i blago nakrivio glavu. „Èuješ ti to?“
Stevie Rae je pogledala u Johnnyja B., koji je odmahnuo glavom dok je
pomagao Kramishi da siðe s ljestava.
„Èujem ja što,“ Dallas? upitala ga je Stevie Rae.
Dallas je pritisnuo dlan o grubu betonsku stijenku tunela. Zvuèao je
opèinjeno.
„Dallas, totalno si nepovezan,“ kazala mu je Kramisha.
Osvrnuo se prema njima.
„Nisam sasvim siguran,al mislim da èujem kako bruji struja u vodovima.“
„Baš èudno,“ rekla je Kramisha.
„Pa, tebi oduvijek superdobro ide sa strujom i svim tim muškim
stvarima,“ rekla mu je Stevie Rae.
„Ma da, ali nikad mi još nije bilo ovako. Ozbiljno vam kažem, èujem
kako elektrièna struja bruji u kabelima koje sam tu dolje prikljuèio.“
„Pa, možda ti to doðe ko nekakav afinitet, a možda nisi prije skužio da ga
imaš jer si cijelo vrijeme bio tu dolje, pa ti je to samo djelovalo
normalno,“ rekla je Stevie Rae.
„Ali elektricitet nije od Božice. Kako bi to onda mogao bit dar afiniteta?“
rekla je Kramisha, sumnjièavo mjerkajuæi Dallasa.
„Zašto ne bi mogao biti od Nyx?“ rekla je Stevie Rae. „Pravo da ti kažem,
veæ sam znala viðat i èudnije stvari od poèetnika koji je dobio afinitet za
elektricitet. Je li, da bijeli bik utjelovljava Mrak, na primjer.“
„I to što kažeš,“ rekla je Kramisha.
„Znaèi, ja bih stvarno mogao imati afinitet?“ Dallas je djelovao
ošamuæeno.
„Jasno da bi mogao, mali,“ kazala mu je Stevie Rae.
„Ako je tako, onda daj da bude koristi od njega,“ rekao je Johnny B. dok
je pomagao Shannoncompton i Veneri da siðu s ljestava.
„Koristi? Kakve, na primjer?“ upitao je Dallas.
„Pa, možeš možda odredit prema tom brujanju il èemu veæ god jesu li se ti
gadni crveni poèetnici u zadnje vrijeme tu služili strujom?“ predložila je
Kramisha.
MIN@
184
„Da vidim.“ Dallas se opet okrenuo prema zidu, prislonio dlanove na
beton i èvrsto zažmirio. Nakon samo nekoliko otkucaja srca oèi su mu se
naglo otvorile, zinuo je u èudu i smjesta pogledao u Stevie Rae. „Aha,
poèetnici se služe strujom u zadnje vrijeme. Dapaèe, služe se njom upravo
sada. U kuhinji su.“
„Onda i mi idemo onamo,“ rekla je Stevie Rae.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset drugo poglavlje
STEVIE RAE
„Okej, ovo me stvarno ljuti.“ Stevie Rae je šutnula još jednu praznu
litrenu bocu Dr. Peppera baèenu u tunel.
„Gadni su i neuredni,“ složila se Kramisha.
„Joj, pobogu. Ako se uprljam od njih, skroz æu popizdit,“ rekla je Venera.
„Ako se ti uprljaš? Curo, jesi ti vidla šta su napravili od moje sobe?“
zarežala je Kramisha.
„Stvarno mislim da bi nam bilo pametnije da pripazimo,“ rekao je Dallas.
Samo je prelazio dlanom po betonskom zidu. Što su bliže prilazili
kuhinjskom prostoru, to je bivao nespokojniji.
„Ima Dallas pravo,“ rekla je Stevie Rae. „Najprije ih moramo izbacit
odavde, a onda se možemo brinut oko toga da opet složimo svoje stvari
kako spada.“
„Pier One i Pottery Barn još uvijek imaju Afroditinu zlatnu karticu u
sistemu,“ kazala je Kramisha Veneri.
Veneru je proželo vidno olakšanje.
„Pa, to æe popravit ove gadarije.“
„Venera, tebi æe trebat puno više od zlatne kartice da popraviš gadariju u
koju si se pretvorila.“ Sarkazam je naglo dopro iz sjenovita dijela tunela
pred njima. „Daj se pogledaj sva si pripitomljena i dosadna. A nekad sam
mislila da imaš potencijala da budeš žešæe cool.“
Venera je zastala, zajedno sa Stevie Rae i ostatkom njezinih poèetnika.
„Ja sam pripitomljena i dosadna?“ Sarkazam u Venerinu smijehu
odgovarao je tonu Nicoleina glasa. „Znaèi, tvoj pojam onoga što je žešæe
cool oèito je èupanje grkljana ljudima. Daj, ono, molim te. Pa to nipošto
ne može bit privlaèno.“
„Hej, ne seri po tome dok nisi probala,“ rekla je Nicole i zataknut strane
deku koja je dotad prekrivala ulaz u kuhinju.
Ukazala se na vratima, ocrtana svjetlošæu petrolejki iznutra. Izgledala je
mršavije èvršæe nego što ju je Stevie Rae pamtila. Starr i Kurtis stajali su
malo iza nje, a iza njih se okupilo još barem desetak crvenookih poèetnika
koji su zlobno strijeljali došljake pogledima.
Stevie Rae im se primaknula korak bliže. Podle, rumene oèi Nicole
strelovito su prešle s Venere na nju.
„O, pa ti si se to došla još malo igrati?“ rekla joj je Nicole.
„Ne mislim se igrat s tobom, Nicole. A za tebe više nema 'igranja'“
prstima je pokazala navodnike oko te rijeèi „s ljudima koji žive tu u
blizini.“
MIN@
186
„Neæeš ti nama govorit šta da radimo!“ Rijeèi su prasnule iz Nicole. Iza
nje, Starr i Kurtis pokazali su zube i poèeli ispuštati zvukove koji su prije
slièili režanju nego smijehu. Poèetnici u kuhinji uznemirili su se.
Upravo ga je tada Stevie Rae ugledala. Lebdio je pod stropom, iznad
odmetnutih poèetnika, poput lelujave crne lokve koja kao da se stapa i
prelijeva poput utvare koju tvori iskljuèivo mrak.
Mrak...
Stevie Rae je progutala žuè nadignutu od straha i primorala oèi da se
usredotoèe na Nicole. Znala je što mora uèiniti. Mora ovome stati nakraj,
smjesta, dok ih Mrak nije obuzeo još èvršæe nego dosad.
Umjesto da odgovori Nicole, Stevie Rae je duboko udahnula da se
proèisti i rekla:
„Zemljo, doði mi!“ Kad je osjetila da se tlo pod njezinim nogama i okolne
svijene stijenke tunela poèinju zagrijavati, obratila se Nicole.
„Kao i obièno, varaš se, Nicole. Ne namjeravam vam uopæe govorit šta da
radite.“ Stevie Rae je progovorila smirenim, razložnim tonom. Nicoleine
razrogaèene oèi davale su joj do znanja da vjerojatno opet poprima onaj
zeleni sjaj koji ju je okružio u Kuæi Noæi, i poèela je podizati ruke,
privlaèeæi sebi još više te izdašne, treperave energije svojeg elementa.
„Dat æu vam da birate, a onda æete svi skupa pristat na posljedice svoga
izbora. Ko što i svi mi moramo.“
„A da vi radije izaberete odvuæ svoje kilave guzice natrag u Kuæu Noæi do
ostatka papkarskih pièkica koji sebe usuðuju nazivat vampyrima?“ rekla
je Nicole.
„Dobro znaš da ja nisam pièkica,“ rekao je Dallas i stao uz Stevie Rae
„Nisam ni ja,“ grmnuo je Johnny B. iza Dallasa.
„Nicole, da znaš da mi nikad nisi bila simpatièna. Oduvijek sam sumnjala
da patiš od težeg oblika dupeglavitisa. Sad sam sigurna u to,“ rekla je
Kramisha i stala uz drugi bok Stevie Rae. „I ne sviða mi se kako
razgovaraš s našom Nadsveæenicom.“
„Kramisha, ni najmanje me ne boli ona stvar za to šta je tebi simpatièno.
A ona nije moja Nadsveèenica!“ viknula je Nicole, prskajuæi bijele
kapljice pljuvaèke s usana.
„Zbilja odurno,“ rekla je Venera. „Daj malo razmisli je li se zbilja želiš
furat na zlu poèetnicu. To te poružnjuje, i to ne samo na jedan naèin.“
„Moæ nikad nije ružna, a ja imam moæ,“ rekla je Nicole.
Stevie Rae nije morala podiæi pogled da vidi kako Mrak što se cijedi sa
stropa kuhinje postaje sve gušæi.
„Okej, sad je dosta. Vi se svi skupa oèito ne možete lijepo ponašat, pa se
ovo mora obavit. Evo vam izbora a svaki od vas mora izabrat sam za
MIN@
187
sebe.“ Stevie Rae je s tim rijeèima pogledala iza Nicole, u svaki par jarkih
rumenih oèiju posebno, nadajuæi se usprkos svemu da æe možda doprijeti
barem do jednog. „Možete prigrliti Svjetlo. To bi znaèilo da izabirete
dobrotu i put Božice, pa možete ostat tu s nama. U ponedjeljak se
vraæamo na nastavu u Kuæi Noæi, al živjet æemo tu, u našim tunelima,
gdje nas okružuje zemlja i gdje nam je ugodno i sve to. Ili možete ostat
pri svom izboru Mraka.“ Stevie Rae je vidjela kako se Nicole blago
trgnula od iznenaðenja kad je tome dala ime. „O, da, znam ja dobro za
Mrak. I mogu vam reæ da je paèanje u njega, na bilo koji naèin, žešæa
greška. Al ako ste to izabrali, onda morate otiæ odavde, sami, i ne vratiti
se.“
„Ne možeš nas natjerat na to!“ rekao je Kurtis iz Nicoleinih leða.
„Mogu.“ Stevie Rae je podigla ruke i stisnula ih u blistave šake. „I neæu
pritom bit sama. Lenobia ide javit Visokom vijeæu za sve vas skupa. Bit
æete službeno prognani iz svake Kuæe Noæi na svijetu.“
„Hej, Nicole, ko što je Venera maloprije rekla, nešto si mi sva oronula. Je
li ti dobro?“ rekla je odjednom Kramisha. Zatim je podigla glas,
obraæajuæi se klincima iza Nicole. „Kolki broj vas u zadnje vrijeme kašlje
i osjeæa se usrano? Nijedan vampyr vam veæ dosta dugo nije bio u blizini,
je li tako?“
„Zabogamiloga, ne znam kako sam to uspjela smetnut s uma, rekla je
Stevie Rae Kramishi,“ a onda se opet obratila klincima u kuhinji, govoreæi
kao da Nicole nije tu. „Onda, kolko vas želi umrijeti? Opet.“
„Ispada da smo mi crveni poèetnici u stvari samo drugaèija vrsta
poèetnika,“ rekao je Dallas.
„Aha, mogli biste umrijet ako se naðete u blizini vampova,“ rekao je
Johnny B.
„A1 sigurno æete umrijet ako ne budete u njihovoj blizini,“ rekla je
Kramisha s nemalom nadmoænošæu u glasu. „A1 vi to ionako veæ znate,
jer ste svi skupa jedanput veæ umrli. Jeste za repete?“
„Zato svi skupa morate izabrat,“ rekla je Stevie Rae, držeæi svjetleæe šake
i dalje u zraku.
„Budi prokleto sigurna u to da neæemo izabrat tebe za svoju
Nadsveæenicu!“ ispljunula je Nicole rijeèi na nju. „A ne bi je izabro ni
nitko od vas, kad bi samo znali pravu istinu o njoj.“ Osmjehnula se kao
Cerigradska maèka i pred svima izgovorila rijeèi od kojih je Stevie Rae
najviše strahovala. „Kladim se da vam nije rekla da je spasila jednog
nazovigavrana, je li?“
„Lažeš,“ rekla je Stevie Rae, netremice gledajuæi Nicole u oèi.
„Odakle znaš da je u Tulsi ostao jedan nazovigavran?“ rekao je Dallas.
MIN@
188
Nicole je frknula.
„Bio je tu. Sav je bazdio po vašoj omiljenoj Nadsveæenici, jer mu je ona
spasila život. Njime smo se poslužili da je zarobimo na krovu. Otišla je
tamo gore da ga opet spasi.“
„Ne seri!“ viknuo je Dallas. Pritisnuo je dlan o betonski zid. Stevie Rae je
osjetila kako joj se kosa diže od iznenadnog naleta statièkog elektriciteta.
„Jao, pa ti si im stvarno uspjela zamazat oèi,“ podrugljivo je rekla Nicole.
„E, sad je dosta. Stavljam toèku na ovo,“ rekla je Stevie Rae. „Donesite
odluku. Smjesta. Svjetlo ili Mrak, na èijoj ste strani?“
„Veæ smo se mi odluèili.“ Nicole je zavukla ruku pod vreæastu majicu i
odatle izvukla pištolj podrezane cijevi, koji je uperila ravno prema èelu
Stevie Rae.
Stevie Rae je osjetila trenutak strave, a onda zaèula škljocanje zatvaraèa i
zapanjenim pogledom prešla s Nicoleinog pištolja na druga dva, koja su
Kurtis i Starr podigli i uperili u Dallasa i Kramishu.
To je potpuno razljutilo Stevie Rae, i sve se poèelo ubrzano odvijati.
„Zaštiti ih, zemljo!“ kriknula je Stevie Rae. Širom je razmaknula ruke i
rastvorila šake, te zamislila kako moæ zemlje poput kukuljice obavija sve
njih. Zrak oko nje zasjao je blagom, mahovinastom nijansom zelene. A
kada se štit ukazao, Stevie Rae je opazila kako uljasti Mrak što se držao
uz strop dršæe, pa se potpuno rastaèe.
Dallas se proderao:
„Ma da ne bi, vrag vas odnio. Neæete to uperit u mene!“ Zažmirivši i
usredotoèivši se, Dallas je pritisnuo oba dlana uz stijenku tunela. Zaèulo
se pucketanje. Kurtis je ciknuo i ispustio pištolj. U isti mah, Nicole je
vrisnula sirovim, praiskonskim krikom koji je prije podsjeæao na urlik
razjarene životinje nego na glas koji bi mogla ispustiti jedna poèetnica i
stisnula okidaè.
Pucnji su zaglušno odjeknuli. Zvuk se bolno nastavio odbijati i odbijati od
zidova, sve dok Stevie Rae više nije znala koliko je stvarnih hitaca bilo
ispaljeno, a koliko ih je bilo samo lavina zvuka, dima i dojmova.
Stevie Rae nije èula vriskove odmetnutih poèetnika dok su se meci
odbijali od pregrade zemlje i zarivali im se u tijela, ali vidjela je kako
Starr pada i gledala kako joj se iz sljepooènice rascvjetava užasan cvijet
crvenila. Još dvoje crvenookih klinaca strovalilo se na pod.
Nastao je pandemonij, i neozlijeðeni poèetnici iz kuhinje poèeli su se
tiskati i gurati i verati jedni preko drugih u borbi da stignu do uskog izlaza
prema glavnoj zgradi depoa iznad njih.
Nicole se nije ni pomaknula. Držala je prazan pištolj i mahnitih oèiju
stiskala okidaè i dalje, kad je Stevie Rae viknula:
MIN@
189
„Ne! Dovoljno si uèinila!“ Nagonski, i u potpunom savezništvu sa
zemljom, Stevie Rae je pljesnula blistavim dlanovima pred sobom. Zaèulo
se trganje i svježa se jama rascijepila na suprotnom kraju kuhinje, gdje se
dotad nalazila samo zavojita stijenka tunela. „Morate sada otiæi odavde,
da se nikad više ne vratite.“ Kao osvetnièka božica, Stevie Rae je bacila
snagu zemlje na Nicole i Kurtisa i ostale koji su još uvijek stajali s njima,
odaslavši val moæi koji je grunuo kroz kuhinju. Podigao je sve njih i
odbacio ih u netom otvoreni tunel. Dok je Nicole režala kletve na nju,
Stevie Rae je smireno mahnula rukom. Glasom pojaèanim svojim
elementom, rekla je: „Odvedi ih odavde i zatvori se za njima. Ako ne žele
otiæi, žive ih zakopaj.“
Kad ju je Stevie Rae posljednji put vidjela, Nicole je vrištala na Kurtisa i
govorila mu da pokrene više tu svoju debelu guzicu.
Zatim se tunel zatvorio, i zavladao je muk.
„Doðite,“ rekla je Stevie Rae, Ne dajuæi sebi vremena da razmisli o tome
u što ulazi, dugim je koracima otišla u kuhinju, ravno do slomljenih,
krvavih tijela koja je Nicole ostavila za sobom. Bilo ih je petero. Troje,
ukljuèujuæi Starr, pogodili su Nicoleini odbijeni meci. Drugo dvoje bilo je
nasmrt izgaženo. „Svi su mrtvi.“ Stevie Rae se zaèudila što joj vlastiti
glas zvuèi tako smireno.
„Johnny B„ Elliott, Montoya i ja æemo ih se riješiti,“ rekao je Dallas,
zastavši na trenutak da joj stisne rame.
„Moram i ja s vama,“ kazala mu je Stevie Rae, „Otvorit æu zemlju da ih
pokopam, a to ne mislim napravit tu dolje. Ne želim da budu ovdje gdje
æemo živjeti.“
„Okej, kako god misliš da je najbolje,“ rekao je i nježno joj dotaknuo lice,
„Evo. Umotajte ih u ove vreæe za spavanje.“ Kramisha je oprezno
prekoraèila krhotine i trupla u kuhinji, otišla do spremišnog plakara i
poèela trpati vreæe za spavanje u naruèje.
„Hvala, Kramisha,“ rekla je Stevie Rae i pedantno poèela uzimati vreæe
od nje i otvarati im cifove. Zaèula je šum s ulaznih vrata i okrenula se
prema njima, te ugledala Veneru, Sophie i Snannoncompton kako stoje na
njima, blijede kao krpe. Sophie je tiho jecala, ali suze joj nisu tekle iz
oèiju.
„Idite do Hummera, kazala im je Stevie Rae. Prièekajte nas tamo.
Vraæamo se u školu. Noæas neæemo ostat ovdje. 'Kej?“
Tri djevojke su joj kimnule i zatim otišle niz tunel, držeæi se za ruke.
„Sve mi se èini da æe im trebat struèna pomoæ,“ rekla joj je Kramisha.
Stevie Rae je pogledala u nju preko vreæe za spavanje u svome naruèju.
„A tebi neæe?“
MIN@
190
„Neæe. Volontirala sam kao bolnièarka u hitnoj službi u St. John'su. Tamo
sam vidjela koješta suludo.“
Žaleæi što i sama nije imala iskustva s kojeèim suludim, Stevie Rae je
stisnula usne i pokušala uopæe ne razmišljati dok su zatvarali trupla
poginulih klinaca u pet zasebnih vreæa, a i nakon što su njih dvije krenule
za deèkima, koji su stenjali pod teretom na ramenima, kroz glavnu zgradu
depoa prema van. Šutke su je pustili da ih izvede u neosvijetljeno,
napušteno podruèje pokraj željeznièke pruge. Stevie Rae je ondje
kleknula i pritisnula dlanove na zemlju.
„Otvori se, molim te, i dopusti ovim klincima da ti se vrate.“ Zemlja je
zadrhtala kao koža životinje što se trza, a onda se raskolila, stvarajuæi
duboku, usku rasjelinu. „Hajde, ubacite ih,“ kazala je Stevie Rae deèkima,
koji su je smrknuto i šutke poslušali. Kad je posljednje truplo nestalo u
dubini, rekla je: „Nyx, znam da su ovi klinci donijeli neke pogrešne
odluke, ali mislim da nisu sami bili skroz krivi za to. Oni su moji
poèetnici, i kao njihova Nadsveæenica, molim te da budeš dobra prema
njima i pružiš im mir koji ovdje nisu našli.“ Mahnula je rukom ispred
sebe i prošaptala: „Zatvori se nad njima, molim te.“ Zemlja je, poput
poèetnika pokraj nje, poslušala njezin nalog.
Kad je ustala, Stevie Rae se osjeæala otprilike stotinu godina staro. Dallas
ju je pokušao opet dotaknuti, ali ona je krenula natrag prema depou i
samo mu rekla:
„Dallas, možete ti i Johnny B. pregledati okolinu da se pobrinete za to da
svim onim klincima koji su pobjegli kroz depo bude jasno da nisu
dobrodošli ako se misle vratit? Bit æu u kuhinji. Naðemo se tamo, može?“
„Nemaš frke, mala,“ rekao je Dallas. On i Johnny B. otrèali su u obilazak.
„Vi ostali možete u Hummer,“ rekla je. Bez ijedne rijeèi, klinci su krenuli
u silazak stubištem do podrumskog parkirališta.
Stevie Rae je polako prošla kroz depo i spustila se u kuhinju prepunu krvi.
Kramisha je još uvijek bila tamo. Pronašla je kutiju golemih vreæa za
smeæe i sada trpala krhotine preostale nakon sukoba u njih, mrmljajuæi
sebi u bradu. Stevie Rae ništa nije rekla. Samo je uzela jednu praznu
vreæu i pridružila joj se. Kad su najveæi dio otpada potrpale u vreæe,
Stevie Rae je kazala:
„Okej, možeš i ti sada otiæ. Ja æu obavit neke stvari vezane uz zemlju i
maknut ovu krv odavde.“
Kramisha je promatrala pod od tvrdo ugažene zemlje.
„Uopæe se ne upija.“
„Aha, znam. Sredit æu to.“
Kramisha ju je pogledala u oèi.
MIN@
191
„Hej, ti si naša Nadsveæenica i sve to, al mora ti u glavi bit jasno da ne
možeš sve popraviti.“
„Mislim da dobra Nadsveæenica želi sve popraviti,“ rekla je.
„Mislim da dobra Nadsveæenica ne razbija glavu oko stvari na koje nema
utjecaja.“
„Ti bi bila dobra Nadsveæenica,“ Kramisha.
Kramisha je frknula.
„Imam ja veæ svoje radno mjesto. Nemoj mi pokušavat natrpat dodatna
sranja na tanjur. Jedva da i ovako uspijevam izaæ nakraj s ovim
pjesnièkim stvarima.“
Stevie Rae se osmjehnula, premda joj je lice bilo nekako neobièno
ukoèeno.
„Znaš da je sve to do Nyx.“
„A da, èuj, ja i Nyx moramo malo poprièat. Vidimo se vani.“ Gunðajuæi i
dalje sebi u bradu, Kramisha se zaputila kroz tunel, ostavljajuæi Stevie
Rae samu.
„Zemljo, doði mi opet, molim te,“ rekla je kad se povukla do ulaza u
kuhinju. Kad je osjetila kako se toplina stvara pod njom i uspinje kroz nju,
Stevie Rae je ispružila ruke, dlanova okrenutih prema krvavom podu.
„Kao i sve ostalo što živi, krv se u konaènici vraæa tebi. Molim te, upij
krv ovih klinaca koji nisu morali poginuti.“ Poput goleme zemljane
spužve, pod kuhinje postao je porozan, i Stevie Rae je gledala kako upija
grimizne mrlje u sebe. Kada su sve nestale, Stevie Rae je osjetila kako joj
koljena klecaju, pa je sjela, tvrdo, na netom oèišæeni pod. Zatim se
rasplakala.
Takvu ju je Dallas pronašao. Pognute glave, lica zarivena u dlanove,
jecajima je izbacivala krivnju i tugu i muku iz dna duše. Nije ga èula kad
je ušao u kuhinju. Osjetila je samo kako je uzima u zagrljaj kad je sjeo
pokraj nje i povukao je sebi u krilo, gladeæi joj kosu i privijajuæi je uza se.
ljujajuæi je kao da je jako, jako mala.
Kad su joj se jecaji pretvorili u štucanje, pa je i to štucanje napokon
prestalo, Stevie Rae je rukavom obrisala lice i položila glavu na njegovo
rame.
„Klinci nas vani èekaju. Moramo krenut,“ rekla je, premda joj je bilo
teško pomaknuti se.
„Ne, možemo si uzeti vremena. Sve sam ih poslao natrag u Hummeru.
Rekao sam im da æemo se nas dvoje vratiti za njima u Zoeynoj Bubi.“
„Èak i Kramishu?“
„Èak i Kramishu. Makar je prigovarala što mora sjesti Johnnyju B. u
krilo.“
MIN@
192
Stevie Rae je iznenadila samu sebe kad se nasmijala.
„Kladim se da on nije prigovarao.“
„Nikako. Mislim da se njih dvoje sviðaju jedno drugome.“
„Misliš?“ Naslonila se dublje, da ga može pogledati u oèi.
Osmjehnuo joj se.
„Aha, a u zadnje vrijeme mi prilièno dobro ide od ruke skužit tko se kome
sviða.“
„Ma je li? Tko kome, na primjer?“
„Na primjer, ti meni, mala.“ Dallas se prignuo i poljubio je.
Isprva je bilo nježno, ali Stevie Rae nije dopustila da tako ostane. Nije
zapravo mogla objasniti što se toèno dogaða, ali što god da je to bilo,
osjeæala se kao baklja koja se razbuktala preko svake mjere. Možda je to
imalo nekakve veze s time što se maloprije našla preblizu smrti, pa sad
ima potrebu da je se dodiruje i voli kako bi se osjetila živom. Ili je možda
to ona ojaðenost koja je tinjala u njoj još otkako joj se Rephaim prvi put
obratio napokon prekipjela a Dallas je bio taj kojeg je ona opekla. Bez
obzira na razlog, Stevie Rae je poèela izgarati, i Dallas joj je trebao da
ugasi taj plamen.
Poèela mu je èupkati košulju, šapæuæi mu uz usne:
„Skini je,..“ Progunðao je i prevukao je preko glave. Dok je to radio,
Stevie Rae je skinula majicu sa sebe i poèela nogama izuvati èizme i
otkapèavati remen. Osjetila je da je on gleda i ulovila njegov upitni
pogled. „Hoæu to napravit s tobom. Dallas, rekla je u hipu. Sada.“
„Jesi sigurna?“ Kimnula je.
„Totalno. Sada.“
„Okej,“ sada, rekao je, i primio je.
Kad su se dotaknuli golom kožom, Stevie Rae je mislila da eksplodirati.
Ovo joj je trebalo. Koža joj je bila ultraosjetljiva. i sva!.....
Dallasov dodir pržio, ali na vrlo, vrlo ugodan naèin, jer Stevie Rae je
imala jaku potrebu za dodirivanjem. Bilo joj je nužno da je se dodiruje i
voli i posjeduje, još više i još više, kako bi joj se sve izbrisalo: i Nicole, i
mrtvi klinci, i strahovanje za Zoey, i Rephaim.
Uvijek, prije svega ostaloga, tu joj je bio Rephaim.
Vreli Dallasovi dodiri uklanjali su ga. Stevie Rae je znala da je još uvijek
Utisnuta s Rephaimom to nikad ne bi mogla zaboraviti ali u tom
trenutku, dok joj je skliska vruæina Dallasove znojne kože bila glatka i
ljudska i stvarna spram vlastite, Rephaim joj je djelovao tako daleko.
Gotovo kao da se udaljava od nje... pušta je...
„Možeš me ugrist ako hoæeš.“ Dallas joj je toplo dahnuo u uho. „Ozbiljno.
Smiješ. Htio bih.“
MIN@
193
Nalazio se na njoj, i pomaknuo je svoju težinu tako da mu se pregib vrata
našao na njezinim usnama. Poljubila mu je kožu i pustila da je njezin
jezik okusi, osjetivši pritom praiskonski takt žile kucavice. Stevie Rae je
namjesto jezika stavila nokat, lagano ga milujuæi, tražeæi najbolje mjesto
da ga probuši kako bi iz njega mogla piti. Dallas je poèeo stenjati, jedva
èekajuæi ono što slijedi. Moæi æe mu pružati nasladu i u isti mah uzimati iz
njega. Tako to ide s partnerima tako to i treba biti. Bit æe brzo, lako i
stvarno, stvarno ugodno.
Budem li pila iz njega, slomit æe mi se Utiskivanje s Rephaimom. Ta je
pomisao stvorila u njoj nedoumicu. Stevie Rae je zastala s vrškom oštrog
nokta pritisnutim uz Dallasov vrat. Ne, jedna Nadsveæenica može imati i
partnera i priležnika, podsjetila se.
Ali to je bila laž barem za Stevie Rae. U najdubljim zakucima srca znala
je da je njezino Utiskivanje s Rephaimom nešto jedinstveno. Neæe slijediti
pravila koja inaèe vezuju vampyricu uz priležnika. Snažno je zapanjujuæe
snažno. I možda se baš zbog te neobiène snage ona ne može vezati ni uz
jednog drugog tipa.
Budem li pila iz Dallasa, slomit æe mi se Utiskivanje s Rephaimom.
Znala je to s hladnom sigurnošæu duboko u sebi.
A povrh toga, što je s dugom koji je pristala platiti? Može li biti vezana uz
Rephaimovu ljudskost, a da pritom ne bude Utisnuta s njim?
Na to pitanje nije dobila odgovor, jer u tom trenutku je iza njih, kao da su
ga prizvale misli Stevie Rae, Rephaim viknuo:
„Ne radi nam to, Stevie Rae!“

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset treæe poglavlje
REPHAIM
Rephaim je osjetio njezinu ljutnju i upitao se može li odrediti je li
usmjerena na njega. Namjerno je upravio misli na Stevie Rae, puštajuæi da
nit krvi koja ih vezuje poène jaèati. Još jaèa ljutnja. Kolala joj je kroz krv,
i iznenadila ga je silina srdžbe u njoj, premda je osjetio da se ona nastoji
obuzdati.
Ne. Nije on predmet njezina bijesa. Nešto drugo nju ljuti netko drugi
izaziva nasilje u njoj.
Žalio je jadnu budalu. Da je bio niže biæe, sardonièno bi se nasmijao i
nevoljniku poželio sve najbolje.
Došlo je vrijeme da prestane misliti na Stevie Rae.
Rephaim je nastavio letjeti na istok, snažnim krilima kušajuæi noæ, sladeæi
se svojom slobodom.
Ona mu više ne treba. Èitav je. Snažan je. Ponovno je onaj stari.
Crvena ne treba Rephaimu. Ona je bila samo sredstvo njegova spašavanja.
Istini za volju, njezina reakcija kad ga je ugledala opet èitavog samo je
dokazala da bi njihovu sponu trebalo prekinuti.
Rephaim je usporio, osjetivši kako ga te misli neoèekivano tište. Sletio je
na blago uzdignut brežuljak, obrastao starim stablima moèvarnog hrasta.
Uspravno je stao na brdašcu i pogledao u smjeru odakle je došao,
razmišljajuæi...
Zašto me ona odbacila?
Zar ju je prestrašio? To mu se èinilo nemoguæim. Vidjela ga je èitavoga
kad je ušao u krug. Bio je potpuno izlijeèen kad se suoèio s Mrakom.
Za nju sam se suoèio s Mrakom!
Rephaim je zamišljeno posegnuo rukom otraga i protrljao si spoj krila s
leðima. Koža mu je na opip bila glatka. Nije preostao nikakav tjelesni trag
rane. Stevie Rae ga je potpuno izlijeèila od gnjeva Mraka.
A onda mu je okrenula leða, kao da je odjednom prozrela da je on
èudovište, a ne èovjek.
Ali ja nisam èovjek! Misli su poèele gruvati u Rephaimovoj svijesti. Znala
je što sam! Zašto mi je okrenula leða nakon svega što smo zajedno prošli?
Njezino ga je ponašanje zbunjivalo do krajnjih granica. Pozvala ga je dok
je bila u strahu za goli život kad joj je strah prekinuo svjesno
razmišljanje, Stevie Rae ga je pozvala.
Odgovorio joj je na poziv i došao joj, spasio je.
Kazao sam da ona pripada meni.
MIN@
195
A zatim je pobjegla od njega, uplakana. Da, vidio je njezine suze, ali nije
znao èime ih je to izazvao.
Duboko je kriknuo od ojaðenosti i ispružio ruke u zrak, kao da se želi
riješiti svake pomisli na nju, i mjeseèina mu je odbljesnula s dlanova.
Rephaim se ukoèio. Držeæi ruke pred sobom, poèeo ih je promatrati kao
da ih prvi put vidi. Pa on ima èovjeèje ruke. Ona ga je držala za njih. Èak
ju je grlio njima, premda samo nakratko, nakon što su pobjegli od
spaljivanja na krovu. Koža mu zapravo uopæe nije drugaèija od njezine.
Nešto je tamnija, možda, ali tek malo. Mišice su mu snažne... èvrsto
sazdane...
Svih mu bogova, pa što ga je to spopalo? Nema veze kakve su mu ruke.
Ona nikada istinski neæe biti njegova. Kako mu je to uopæe moglo pasti na
pamet? Pa to nadilazi svako poimanje nadilazi èak i njegove najluðe
snove.
Nepozvane, rijeèi Mraka odjeknule su mu u svijesti:
Ti si sin svojeg oca. Poput njega, odluèio si zagovarati biæe koje ti nikad
neæe moæi dati ono za èim najviše žudiš.
„Otac je zagovarao Nyx,“ kazao je Rephaim u noæ. „Ona ga je odbila. A
sada sam i ja zagovarao jednu koja me odbija.“
Rephaim se vinuo u nebo. Krila su ga ponijela visoko, sve više. Htio je
dotaknuti mjesec taj srpasti simbol Božice koja je slomila srce njegovu
ocu i pokrenula slijed dogaðaja koji ga je stvorio. Kad bi uspio dosegnuti
mjesec, njegova bi mu Božica možda pružila objašnjenje koje ima smisla
koje bi mu bilo melem za srce, jer Mrak je u pravu. Ono za èim najviše
žudim, Stevie Rae mi nikada ne može dati.
Ono za èim najviše žudim je ljubav...
Rephaim nije mogao naglas izgovoriti tu rijeè, ali veæ ga je i sama
pomisao na nju opekla. Bio je zaèet nasiljem, u mješavini požude, straha i
mržnje. Ponajviše mržnje, uvijek mržnje.
Krila su mu milovala zrak, noseæi ga stalno sve više.
Ljubav ne bi za njega bila moguæa. Ne bi je èak smio ni htjeti ne bi smio
na nju ni pomisliti.
Ali pomislio je. Otkako je Stevie Rae dodirnula njegov život, Rephaim je
poèeo misliti o ljubavi.
Pokazala mu je dobrotu, a nikad prije nije znao za dobrotu.
Bila je nježna prema njemu, previjala mu je rane i lijeèila mu tijelo. Nikad
nitko nije skrbio za njega prije noæi u kojoj mu je pomogla da izaðe iz
studenog, krvavog mraka. Samilost... unijela je samilost u njegov život.
I dok nju nije upoznao, nikad nije upoznao smijeh.
MIN@
196
Dok je gledao u mjesec iznad sebe i krilima se odupirao o vjetar, mislio je
na njezino neprekidno blebetanje i duhovitu iskrièavost u oèima dok ga je
gledala, èak i kad nije znao koji joj je to njegov postupak bio smiješan, pa
je morao susprezati neoèekivani smijeh.
Stevie Rae ga je tjerala na smijeh.
Kao da je nije briga što je on moæni sin jednog neuništivog besmrtnika.
Stevie Rae ga je muštrala kao da je on bilo tko drugi u njezinu životu bilo
tko normalan, smrtan, sposoban za ljubav i smijeh i prave osjeæaje.
Ali on zaista ima prave osjeæaje! Jer Stevie Rae ga je natjerala da osjeæa.
Zar joj je to cijelo vrijeme bila namjera? Kad ga je oslobodila iz opatije,
rekla je da on treba izabrati. Je li na to mislila da može izabrati život u
kojem zaista postoje smijeh i suosjeæanje, pa možda èak i ljubav?
A što æe onda s ocem? Što ako Rephaim izabere novi život, a Kalona se
vrati na ovaj svijet?
Možda bi se trebao brinuti oko neèeg takvog kada se to dogodi.
Ako se dogodi.
Prije nego što je shvatio što radi, Rephaim je usporio. Ne može dotaknuti
mjesec; to je nemoguæe, kao što je nemoguæe da stvorenje poput njega
bude voljeno. A onda je Rephaim shvatio da više ne leti na istok.
Polukružno je skrenuo i poèeo se vraæati istim putem. Rephaim je krenuo
natrag u Tulsu.
Pokušavao je ne razmišljati ni o èemu za vrijeme leta. Nastojao je tjerati
sve iz svijesti. Htio je samo osjeæati noæ pod svojim krilima strujanje
svježeg, slatkog zraka oko svojeg tijela.
Ali Stevie Rae mu se opet nametnula.
Dosegnula ga je tugom. Rephaim je znao da plaèe. Osjeæao je njezine
jecaje kao da su mu u vlastitom tijelu.
Poletio je brže. Što ju je to rasplakalo? Zar ju je opet on natjerao na suze
Rephaim je bez oklijevanja obletio Gilcrease. Tu je nema. Osjetio je da je
negdje drugdje, dalje prema jugu.
Još dok su mu krila mahala kroz noæni zrak osjetio je da se tugovanje
Stevie Rae mijenja, pretvara u nešto što ga je isprva zbunilo, a onda je
Rephaim shvatio o èemu se radi, i krv mu je zakiptjela.
Požuda! Stevie Rae se nalazi u zagrljaju nekoga drugog!
Rephaim nije zastao da razmisli kako bi dolikovalo stvorenju iz dvaju
svjetova koje nije ni èovjek ni zvijer. Nije se sjetio da je dijete silovanja i
osuðen da ne poznaje ništa izuzev Mraka i nasilja i službovanja ocu kojeg
tjera mržnja. Rephaim uopæe nije razmišljao. Samo je osjeæao. Ako se
Stevie Rae poda drugome, zauvijek æe je izgubiti.
MIN@
197
A ako je zauvijek izgubi, svijet æe mu opet postati ono mraèno, samotno,
svake radosti lišeno mjesto koje je poznavao prije nego što je nju
upoznao.
Rephaimu je to bilo nesnosno.
Nije pozvao krv svojeg oca da ga odvede do Stevie Rae. Rephaim je
postupio upravo suprotno. Iz same svoje nutrine prizvao je mili lik one
djeve Cherokeeja koja nije zaslužila da umre u nasilnom naletu krvi i boli.
Držeæi na umu tu djevojku o kojoj je snivao kao o svojoj majci, poletio je
nagonski, vodeæi se za svojim srcem.
Rephaima je srce odvelo do depoa.
Smuèilo mu se od pogleda na to mjesto. Ne samo zato što se sjeæao krova
gdje je Stevie Rae dospjela tako blizu smrti. Mrzio je to mjesto jer je tamo
unutra pod zemljom osjeæao nju, i znao da je u tuðem zagrljaju.
Rephaim je istrgnuo rešetku s ulaza. Bez oklijevanja, èvrstim je koracima
prošao kroz podrum. Slijedeæi sponu izmeðu njih dvoje, ušao je u poznate
tunele. Disao je duboko i brzo. Krv mu je silovito nabijala tijelom,
raspirujuæi bijes i beznaðe u njemu.
Kad ju je napokon pronašao, momak je ležao preko nje, taruæi se o Stevie
Rae, ne hajuæi ni za što drugo na svijetu. Kako je glup ispao. Rephaim ga
je trebao svom silom baciti s nje. I htio je. Nazovigavran u njemu htio je
samo lemati i lemati tim poèetnikom o zid, sve dok ne ostane izubijan i
krvav i prestane biti prijetnja.
Èovjek u njemu htio se rasplakati.
Preplavljen osjeæajima koje nije mogao ni pojmiti ni obuzdati, shvatio je
da se skamenio u mjestu i da samo bulji, od užasa i mržnje jednako kao i
od žudnje i oèaja. Rephaim je vidio kako se Stevie Rae priprema popiti
krv tog momka, i s krajnjom je sigurnošæu shvatio dvije stvari: prvo, to
što ona upravo radi prekinut æe njihovo Utiskivanje. Drugo, on ne želi da
se njihovo Utiskivanje prekine.
Bez svjesne odluke, viknuo je:
„Ne radi nam to, Stevie Rae!“
Momak je reagirao brže nego Stevie Rae. Skoèio je na noge i gurnuo
njezino obnaženo tijelo iza sebe.
„Goni se u kurac odavde, nakazo!“ Momak se nastavio postavljati izmeðu
Rephaima i Stevie Rae.
Kad je vidio kako je poèetnik štiti, kako brani njegovu Stevie Rae od
njega, Rephaim je osjetio kako ga obuzima nalet posesivne srdžbe.
„Apage, momèe! Nisi ovdje potreban!“ Rephaim se obrambeno prignuo i
poèeo mu se polako primicati.
MIN@
198
„Šta je sad…?“ rekla je Stevie Rae, odmahujuæi glavom kao da je nastoji
razbistriti dok je dohvaæala Dallasovu košulju s poda i na brzinu je
navlaèila da se pokrije.
„Ostani iza mene, Stevie Rae. Neæu mu dati da doðe do tebe.“
Rephaim je pratio momka, slijedeæi ga dok je uzmicao, gurajuæi Stevie
Rae sa sobom. Rephaim je primijetio kako je raširila oèi kad je provirila
iza momka i napokon ga istinski ugledala.
„Ne!“ kriknula je. „Ne, nije moguæe da si tu!“
Osjetio je njezine rijeèi kao ubod.
„Ali ja jesam tu!“ Bijes mu je došao do toèke kljuèanja. Momak je i dalje
uzmicao, držeæi Stevie Rae iza sebe. Slijedeæi ga, Rephaim je ušao u
kuhinju. Tada mu je pažnju privukao neki titraj, i naèas je pogledao uvis.
Mrak se kovitlao u muènoj crnoj lokvi pripijenoj uza strop.
Rephaim se prisilio da se opet posveti Stevie Rae i poèetniku. Nije sada
htio misliti na Mrak. Nije mogao èak ni pomisliti na moguænost da se
bijeli bik vratio da mu naplati ostatak danka.
„Ne prilazi!“ kriknuo je momak. Rephaim nije mogao vjerovati svojim
oèima kad je vidio da ga poèetnik tjera rukama, kao da je on neka
iritantna ptica koja je dolepršala u tuðu kuæu.
„Mièi sssse! Uskraæuješ mi ono što mi pripada!“ Rephaim se zgrozio kad
je zaèuo zvjerski siktaj u vlastitu glasu, ali nije si mogao pomoæi. Prokleti
ga je momak dotjerao do ruba strpljivosti.
„Rephaim, samo ti idi. Dobro sam ja. Dallas ne radi ništa ružno sa
mnom.“
„Samo da odem? Da te ostavim?“ izletjele su rijeèi iz Rephaima. „Kako
bih mogao?“
„Ne bi trebo biti tu!“ viknula je Stevie Rae, izgledajuæi kao da je na rubu
suza.
„Kako da ne budem? Kako si mogla vjerovati da neæu znati što se
spremaš uèiniti?“
„Gubi se odavde!“
„Hoæeš da pobjegnem? Kao ti od mene? Ne. Neæu pobjeæi, Stevie Rae,
Izabirem ne pobjeæi.“
Momak je dotad veæ stigao do zida. Dok je pogledom prelazio s
Rephaima na Stevie Rae, iza sebe je napipavao žice što su virile iz rupe
prethodno izbijene u zidu.
„Vi se znate. Vi se zbilja znate,“ rekao je momak.
„Pa jasssno da se znamo, budalo!“ opet je prosiktao Rephaim, mrzeæi
neukrotivu zvijer u svojem glasu.
„Kako?“ Poèetnik je zavitlao tu rijeè u Stevie Rae.
MIN@
199
„Dallas, mogu objasnit.“
„Dobro!“ viknuo je Rephaim kao da je to rekla njemu, a ne poèetniku.
„Objasni onda što se danas zbilo.“
„Rephaim.“ Stevie Rae ga je pogledala iza Dallasa i odmahnula glavom
kao da je neopisivo ozlojeðena. „Ovo nipošto nije pravi trenutak.“
„Vas dvoje se znate.“
Rephaim je prije nego Stevie Rae primijetio promjenu u momkovu glasu.
Poèetnikov je ton otvrdnuo postao hladan i opak. Mrak iznad njih zatitrao
je, kao od zlurada išèekivanja.
„A da, okej, znamo se. A1 mogu to objasnit. Znaš, on…“
„Cijelo vrijeme si s njim.“
Stevie Rae se namrštila.
„Cijelo vrijeme? Ne. Samo sam ga pronašla kad je bio jako ranjen; nisam
znala što…“
„Cijelo vrijeme se odnosim prema tebi ko da si nekakva kraljica ili šta veæ
god, ko da si prava Nadsveæenica,“ opet je prekinuo Stevie Rae usred
rijeèi.
To je vidno šokiralo i povrijedilo Stevie Rae.
„Ja jesam prava Nadsveæenica. Ali ko što ti pokušavam objasnit, pronašla
sam Rephaima kad je bio jako ranjen, i naprosto ga nisam mogla pustiti
da umre.“
Iskoristivši èinjenicu da se momak potpuno usredotoèio na Stevie Rae,
Rephaim mu se primaknuo još bliže. Mrak iznad njih poèeo se
zgušnjavati.
„On je bio jedan od onih koji su te zamalo ubili u krugu!“
„On me je spasio u krugu!“ viknula je Stevie Rae na Dallasa. „Da se nije
pojavio, bijeli bi me bik cijelu isisao.“
Tim rijeèima nije pokolebala momka.
„Cijelo vrijeme tajiš ovog stvora. Svima cijelo vrijeme lažeš!“
„Ma, ti vrapca, Dallas! Nisam znala šta da radim!“
„Lagala si mi, kurvetino!“
„Da mi nisi govorio takve stvari!“ Stevie Rae ga je ošamarila. Iz sve
snage. Dallas je zaglavinjao pola koraka unatrag.
„Koji kurac je on tebi napravio?“
„Misliš, osim toga šta mi je dvaput spasio život? Nikoji!“ proderala se.
„Potpuno ti je poremetio glavu!“ proderao se Dallas. Mrak iznad njih
odjednom je pokuljao sa stropa, kao da je pronašao slabu toèku u brani.
Zapljusnuo je Dallasa, prekrio mu glavu i ramena, i obujmio mu struk na
Rephaimu muèno poznat naèin, kao zmije oštre poput britve. Ali Mrak
MIN@
200
Dallasa nije razrezao. Dapaèe, èinilo se kao da on nije ni svjestan
ljeskavog crnila koje ga upravo obavija.
„Ja sam svoga uma gospodarica. Nije mi on ništa napravio,“ rekla je
Stevie Rae. Razrogaèila je oèi, kao da je napokon primijetila Mrak.
Ustuknula je od momka, kao da ne želi da je okalja to što ga je obuzelo.
„Dallas, slušaj me. Razmisli. Poznaješ me. Nije to tako kako ti se èini.“
Rephaim je vidio Dallasovu promjenu. Potaknulo ju je to uzmicanje od
njega u sprezi s utjecajem Mraka koji ga je optoèio. Sasvim razjaren,
poèetnik je vrisnuo:
„Pretvorio te u prokletu kurvetinu i lažljivicu! Trebalo bi tebi utuvit malo
pameti u tu glavu, mala!“ Dallas je podigao ruku kao da æe udariti Stevie
Rae.
Rephaim nije oklijevao. Jednim je skokom doletio do momka, udarcem ga
odbacio od Stevie Rae i stao na njegovo mjesto pred njom.
„Ne tuci ga!“ kazala je Stevie Rae kad je primila Rephaima za ruku i
sprijeèila ga da još jedanput udari momka. „Samo je pošizio. Ne bi on
mene lupio.“
Rephaim joj je dopustio da ga zadrži. Okrenuo se prema njoj i rekao:
„Mislim da podcjenjuješ momka.“
„U to možeš bit prokleto siguran,“ smrknuto je rekao Dallas.
Rephaim nije znao odakle je bol došao. Znao je samo za njegovu usijanu
vrelinu. Tijelo mu se zgrèilo. Leða su mu se savinula u agoniji. Nejasno,
kroz sve mutniji veo, vidio je kako se Dallasu oèi žare nemoguæe
blistavom nijansom crvene dok drži jednu od onih žica što strše iz zida.
„Rephaim!“ kriknula je Stevie Rae.
Krenula ga je primiti, ali Rephaim je vidio da je zatim odustala. Umjesto
njemu, pritrèala je Dallasu.
„Prekini! Pusti ga, kazala je momku,“ povlaèeæi ga za ruku.
Prostrijelio ju je krvavocrvenim oèima.
„Spržit æu ga. Pa æe nestat sve te èudne moæi koju on ima nad tobom. Nas
dvoje moæi æemo biti zajedno, a ja nikom neæu ni zucnut šta se tu
dogodilo, dokle god budeš bila moja.“
Sa suzdržanim pojmom shvaæanja Rephaim je zapazio da Mrak više nije
prisutan na momkovu tijelu. Upio se u njega zauzeo ga je. Pojaèao je svu
snagu kojom je poèetnik raspolagao.
Rephaim je bio siguran da æe ga Dallas ubiti.
„Zemljo, doði mi. Trebam te.“
Èuo je rijeèi Stevie Rae kroz treptaje svijesti, kao da je ona svjetlost
svijeæe što nastoji doprijeti do njega kroz orkanski vjetar. Sa silnim
MIN@
201
naporom, Rephaim se usredotoèio na nju. Pogledi su im se sreli, i njene su
rijeèi stigle do njega, odjednom jasne i snažne i sigurne.
„Zaštiti ga od Dallasa, jer Rephaim pripada meni.“
Izvela je kretnju prema Rephaimu, kao da na njega nešto baca a i bacila
je. Zeleni se sjaj zario u njegovo tijelo, odbacivši ga nauznak i slomivši to
što je veæ Dallas puštao u njega. Ostao je ležati svaljen na tlu, teško
dišuæi, upijajuæi veæ pomalo poznat, nježan dodir ljekovite zemlje.
Dallas se okrenuo prema Stevie Rae.
„Upravo si rekla da ti taj stvor pripada.“
Poèetnik je progovorio glasom smrti. Rephaim se priljubio uz tlo,
otvarajuæi svoje ošamuæeno tijelo zemlji, želeæi da ona uðe u njega da ga
zalijeèi u dovoljnoj mjeri da može doæi do Stevie Rae.
„Da. Pripada mi. Teško je to objasniti, i jasno mi je da si bijesan. Ali
Rephaim mi pripada.“ Virnula je preko Dallasa i uspjela ga opet pogledati
u oèi. „A sve mi se èini da i ja pripadam njemu, koliko god to èudno
možda zvuèi.“
„To ne zvuèi èudno. Zvuèi jebeno bolesno.“
Prije nego što se Rephaim stigao osoviti na noge, Dallas je uperio prst u
nju. Odjeknuo je zaglušan prasak i Stevie Rae se odjednom zatekla usred
blistavog zelenog kruga. Namrštena èela, polako je odmahnula glavom
amotamo.
„Pokušao si mi zadati udar? Stvarno si me htio udariti, Dallas?“
„Izabrala si tog stvora umjesto mene!“ proderao se na nju.
„Postupila sam kako sam mislila da treba!“
„Znaš šta, ako je to kako treba, onda ja ne želim imati nikakve veze s tim!
Želim upravo suprotno!“
Èim je izgovorio te rijeèi, Dallas je kriknuo, ispustio žicu koju je dotad
èvrsto stiskao u šaci i pao na koljena, te se svalio potrbuške na pod.
„Dallas? Jesi okej?“ Stevie Rae je oprezno zakoraknula prema njemu.
„Ne prilazi mu,“ hrapavo joj je kazao Rephaim dok se s mukom
osovljavao na noge.
Stevie Rae je zastala i, umjesto da nastavi prema Dallasu, otrèala do
Rephaima i obgrlila ga oko ramena.
„Jesi okej? Djeluješ mi pomalo skureno.“
„Skureno?“ Usprkos svemu, tjerala ga je na smijeh. „Što to uopæe znaèi?“
„Ovo.“ Stevie Rae mu je dotaknula jedno pero na prsima. Iznenadio se što
je oprljeno. „Malo si mi reš.“
„Diraš se s njim. Kobog se i jebeš s njim! Kvragu, drago mi je što me
sprijeèio prije nego što sam ga dokusurio. Neæu se ja zadovoljavat
otpacima sa stola nikakve nakaze!“
MIN@
202
„Dallas, daj stvarno nemoj sr…“ poèela je govoriti Stevie Rae, ali kad je
opazila kako Dallas izgleda, naglo je umuknula.
„Aha, upravo tako. Nisam ti ja više nikakav glupi poèetnik,“ rekao je.
Potpuno nove tetovaže u obliku fijuèuæih bièeva obavijale su Dallasovo
lice. Rephaima su nelagodno podsjetile na ticala Mraka koja su zarobila
Stevie Rae i njega unutar kruga. Oèi su mu se sad žarile još blistavijim
crvenilom, a tijelo kao da mu je okrupnjalo, nabreklo od novosteèene
moæi.
„Zabogamiloga,“ rekla je Stevie Rae. „Pa ti si se Promijenio!“
„U kojekakvim pogledima!“
„Dallas, moraš me saslušati. Sjeæaš se Mraka? Vidjela sam ga kako te
hvata. Molim te, pokušaj razmisliti. Molim te, ne daj da te on ulovi.“
„Da on ulovi mene? Možeš to reæi dok stojiš uz tog stvora? Ma da ne bi,
kvragu! Nikad više ja neæu slušati tvoje laži. I pobrinut æu se za to da ih ni
nitko drugi nikad više ne èuje!“ Zarežao je na nju glasom punim bijesa i
mržnje.
Kad je ustao i posegnuo za žicama kojima je prethodno kanalizirao snagu,
Stevie Rae se pokrenula. Povukavši Rephaima za sobom, uzmaknula je iz
kuhinje. Kad je izašla kroz vrata, podigla je ruku, duboko udahnula i
rekla:
„Zemljo, zatvori mi ovo, molim te,“
„Ne!“ vrisnuo je Dallas.
Rephaim ga je naèas ugledao kako hvata žicu i upire prst u njih. a onda se
zaèuo šum poput hujanja vjetra kroz jesenje krošnje, i zemlja se poèela
urušavati pred njima, zatvarajuæi ulaz u kuhinju iz tunela i zaštiæujuæi ih
od gnjeva Mraka.
„Možeš hodat bez problema?“ upitala ga je Stevie Rae.
„Da. Nisam jako ozlijeðen. Ili barem više nisam. Tvoja se zemlja
pobrinula za to,“ rekao je, gledajuæi je kako stoji sitna, ali moæna i
ponosita pod pregibom njegove ruke.
„Okej, dakle. Moramo otiæ odavde,“ Stevie Rae se odmaknula od njega i
poèela brzati tunelom. „Postoji još jedan izlaz iz kuhinje. Izaæi æe za tili
èas, a mi se dotad moramo pokupit odavde.“
„Zašto onda samo ne pregradiš i drugi izlaz?“ upitao ju je dok je išao za
njom.
U pogledu koji mu je uputila jasno se vidjela ozlojeðenost.
„Šta, pa da ga ubijem? Eh, ne. Nije on baš tako loš, Rephaim. Samo je
puko jer ga je Mrak dohvatio, a i saznao je za nas dvoje.“
„Nas dvoje...“
MIN@
203
Rephaim se htio zadržati na rijeèima koje su ih spojile, ali nije mogao.
Nije bilo vremena za takve stvari. Rephaim je odmahnuo glavom.
„Ne, Stevie Rae. Nije njega Mrak samo dohvatio. Dallas ga je svojevoljno
odluèio prigrliti.“
Pomislio je da æe mu ona proturjeèiti. Umjesto toga, vidio je kako su joj
se ramena objesila. Nije se osvrnula prema njemu, samo je rekla:
„A da, èula sam ga.“
Šutke su se popeli ljestvama i upravo prolazili kroz podrum kad je
Rephaim zaèuo nešto kroz istrgnutu rešetku. Upravo je pomislio kako mu
se zvuk èini poznatim kad je Stevie Rae zgranuto rekla:
„Uzeo je Bubu!“ i potrèala van s Rephaimom za petama.
Izbili su iz zgrade taman na vrijeme da stignu vidjeti kako mali plavi auto
izlazi s parkirališta.
„E ovo je koma ko kad vidiš zgaženu životinju na cesti,“ rekla je Stevie
Rae.
Rephaimove oštre oèi svrnule su se prema istoènom obzorju, koje je
polako poèinjalo mijenjati boju iz crne u sivilo praskozorja.
„Moraš se vratiti u tunele,“ rekao joj je.
„Ne mogu. Lenobia i cijela ta ekipa doæi æe ovamo suludo brzo ako se ne
vratim do zore.“
„Ja æu otiæi, rekao je. Vratiti se u Gilcrease. Onda možeš otpoèinuti pod
zemljom, a prijatelji æe te pronaæi. Bit æeš na sigurnom.“
„A šta ako je Dallas odjurio natrag u Kuæu Noæi? On æe im reæi za nas.“
Rephaim je oklijevao samo trenutak.
„Onda postupi kako ti dužnost nalaže. Znaš gdje æu ja biti.“ Okrenuo se
da ode.
„Ponesi me sa sobom.“
Od njezinih mu se rijeèi tijelo skamenilo. Nije ju pogledao. Samo što nije
svanulo.
„Ozdravio si, šta ne?“
„Jesam.“
„Dovoljno si jak da letiš i nosiš me?“
„Da, jesam.“
„Onda me ponesi natrag u Gilcrease sa sobom. Kladim se da ta stara
zgrada ima podrum.“
„A što æeš sa svojim prijateljima ostalim crvenim poèetnicima?“ rekao je.
„Nazvat æu Kramishu i reæ joj da je Dallas sišao s uma, i da sam dobro,
samo što nisam u tunelima, i da æu joj sve skupa sutra objasnit.“
„Kada saznaju za mene, èinit æe im se da si se odluèila za mene umjesto
njih.“
MIN@
204
„Samo sam si odluèila uzet malo vremena za razmišljanje prije nego što
se budem morala suoèit s kašom sranja koju Dallas zakuhava,“ rekla je.
Zatim je mnogo tišim glasom dodala: „Osim ako ne želiš da poðem s
tobom. Možeš ti i odletjeti pokupiti se odavde a onda se neæeš morat
suoèit s nevoljama koje stižu.“
„Jesam li ja tvoj priležnik ili ne?“ Rephaim joj je postavio pitanje prije
nego što se uspio suzdržati.
„Da. Ti si moj priležnik.“
Nije znao da zadržava dah sve dok nije polako, natenane odahnuo.
Rephaim je otvorio ruke pred njom.
„Onda bi trebala poæi sa mnom. Pobrinut æu se da danas nesmetano
otpoèineš.“
„Hvala ti,“ rekla je, i onda je Rephaimova Nadsveæenica ušla u njegovo
naruèje. Èvrsto ju je prigrlio i moænim krilima oboje podigao u nebo.
REPHAIM
Stevie Rae je imala pravo.
U starom je zdanju doista postojao podrum. Imao je kamene zidove i pod
od èvrsto utabane zemlje, ali bio je iznenaðujuæe suh i udoban.
Odahnuvši, Stevie Rae se smjestila u sjedeæi položaj prekriženih nogu,
naslonila na betonski zid i izvadila mobitel iz džepa. Rephaim je samo
stajao, ne znajuæi toèno što da radi, dok je zvala poèetnicu po imenu
Kramisha i zapoèinjala s njom razgovor pun brzih i nepotpunih
objašnjavanja zašto se neæe vratiti u školu:
„Dallas je skroz izgubio pamet.. dovraga... struja mu je oèito spalila zdrav
razum... izbacio me iz Zoeyna auta dok smo se vraæali u Kuæu Noæi...
ne… dobro mi je... vjerojatno se vraæam sutra naveèer...“
Osjeæajuæi se kao uljez, Rephaim ju je ostavio da na miru razgovara dalje
s poèetnicom. Vratio se na tavan i poèeo koraèati tamo-amo pred
otvorenim vratima ormara koji je preobrazio u svoje gnijezdo.
Bio je umoran.
Premda je sasvim ozdravio, bježanje od svitanja sa Stevie Rae u naruèju
iscrpilo mu je zalihe snage. Trebao bi se povuæi u ormar i odmoriti se u
njemu preko dana. Stevie Rae neæe izaæi iz podruma sve dok sunce ne
zaðe.
Stevie Rae ne može izaæi iz podruma.
Mogla bi nastradati dok traje dan. Istina, svi su crveni poèetnici ranjivi
izmeðu zore i sutona, tako da joj Dallas neæe moæi zaprijetiti sve dok ne
padne noæ. Samo, što ako neki èovjek nabasa na nju?
MIN@
205
Rephaim je polako prikupio deke i trajne namirnice iz zalihe koju je ondje
stvorio i poèeo ih prenositi u podrum. Potpuno se razdanilo kad je prenio
posljednje stvari stubištem. Ona je dotad veæ završila telefoniranje i sada
je ležala sklupèana u kutu. Stevie Rae se jedva promeškoljila kad ju je
prekrio dekom. Zatim se udobno smjestio pokraj nje.
Ne tako blizu da se dodiruju, ali ni tako daleko da ga ne bi mogla smjesta
uoèiti kada se probudi. I pripazio je da se postavi izmeðu nje i vrata.
Pokuša li netko uæi, morat æe prijeæi preko njega da bi dopro do nje.
Posljednje što je Rephaim pomislio prije nego što je zaspao bilo je to da
napokon shvaæa sveprisutni osjeæaj gnjeva i nespokoja što okružuje
njegova oca.
Da ga je Stevie Rae danas istinski ostavila i odbacila od sebe, njezin bi ga
gubitak obilježio za sva vremena. A u toj se spoznaji za njega krilo više
strave nego u moguænosti da se ponovno mora suoèiti s Mrakom.
Ne želim živjeti u svijetu bez nje.
Krajnje iscrpljen osjeæajima koje je jedva uspijevao shvatiti, nazovigavran
je zaspao.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset èetvrto poglavlje
STARK
„Znam da bi me odlazak na Onaj Svijet mogao ubiti, ali ne želim živjeti
na ovom svijetu bez nje.“ Stark se suzdržao da ne vikne, ali nije mogao
sprijeèiti da mu se u glasu ne èuje jad koji je kiptio u njemu. „Zato mi
samo pokažite što moram uèiniti da stignem tamo gdje je Zoey, a dalje æu
se samostalno snaæi.“
„Zašto želiš da ti se Zoey vrati?“ upitala ga je Sgiach.
Stark je prošao rukom kroz kosu. Omamljivala ga je iscrpljenost koja ga
je spopala s dnevnim svjetlom, i poèela mu slabiti živce i mutiti misli, pa
je izlanuo jedini razlog koji je njegov umorni um stigao smisliti:
„Zato što je volim.“
Kraljica kao da uopæe nije reagirala na njegovu izjavu; samo ga je
nastavila promatrati zamišljena lica.
„Osjeæam da te Mrak dotaknuo.“
„Aha,“ kimnuo je Stark, iako ga je ta izjava zbunila. „Ali kad sam odluèio
biti sa Zoey, odabrao sam Svjetlo.“
„Je, al bi ga ti sejeno odabral kad bi zate moral zgubit onu koju najveè
voliš?“ upitao gaje Seoras.
„Èekajte, cijeli smisao Starkova odlaska na Onaj Svijet je u tome da on
zaštiti Zoey. Onda æe si ona moæi opet spojit smrskanu dušu i vratit se u
svoje tijelo. Je li tako?“ rekla je Afrodita.
„Je, mogla bu se vrnut èe joj duša opet bude cela.“
„Onda ne shvaæam tvoje pitanje. Ako se Z vrati, on je neæe morat
izgubiti,“ rekla je.
„Moj Èuvar objašnjava da æe Zoey biti promijenjena ako se vrati s Onoga
Svijeta,“ rekla je Sgiach. „Što ako je ta promjena povede putem koji æe je
udaljiti od Starka?“
„Ja sam njezin Ratnik. To se neæe promijeniti, i to znaèi da æu ostati s
njom,“ rekao je Stark.
„Je, deèec, kak njen Ratnik, neg kaj, al morti ne i kak taj kega ona ljubi,“
rekao je Seoras.
Stark je osjetio kako mu se bodež zavræe u želucu. Svejedno, bez
oklijevanja je rekao:
„Umro bih da je vratim. Bez obzira na sve.“
„Naša najdublja èuvstva katkad razdvaja samo suštinska nutrina naših
biæa,“ rekla je kraljica. „Pohota i suosjeæanje, velikodušnost i presezanje,
ljubav i mržnja. Sve su one èesto vrlo bliske jedna drugoj. Možeš reæi da
voliš svoju kraljicu do te mjere da si spreman umrijeti za taj osjeæaj;
MIN@
207
samo, kada ti ona više ne bi uzvraæala tu ljubav, kakvu bi nijansu tvoj
svijet tada poprimio?“
Mraènu. Rijeè je smjesta pala Starku na pamet, ali znao je da je ne smije
izgovoriti.
Na svu sreæu, spasila ga je Afroditina jezièina.
„Kad Z ne bi htjela bit s njim, u smislu cure i deèka, Starku bi to bilo
koma. To se samo po sebi razumije. Samo, to ne znaèi da æe on prijeæ na
Tamnu stranu, a znam da znate šta to znaèi jer vaš tip gleda Zvjezdane
staze, a sve te štreberske brije idu ruku pod ruku. Uostalom, šta nije istina
da se to što Stark bi ili ne bi napravio u nekom hipotetskom, izmišljenom
razvoju situacije gdje mu Zoey dade nogu zapravo tièe samo Starka i
Zoey i Nyx? Mislim, zbilja. Sama Božica zna da ne želim tu ispadat kuja,
al ti si kraljica, a ne Božica. Ima sranja na koje naprosto ne možeš
utjecat.“
Stark je zadržao dah, èekajuæi da Sgiach upotrijebi Zvjezdane staze ili
Ratove zvijezda ili koga god veæ vraga i razbije Afroditu na bezbroj
komadiæa. Umjesto toga, kraljica se nasmijala, djelujuæi pritom
neoèekivano slièno mladoj djevojci.
„Drago mi je što nisam Božica, mlada Proroèice. Ovaj mali dio svijeta
koji je pod mojom vlašæu više mi je nego dovoljan.“
„Zašto vas je toliko briga što bi Stark mogao napraviti ili ne napraviti?“
upitala je Afrodita kraljicu, premda joj je Darius upuæivao poglede koji su
Starku izgledali kao opomene da smjesta ušuti.
Sgiach i njezin Èuvar razmijenili su dug pogled, i Stark je primijetio kako
je Ratnik blago kimnuo glavom, kao da su se njih dvoje upravo
sporazumjeli oko neèega.
Kraljica Sgiach je rekla:
„Ravnoteža Svjetla i Mraka na svijetu može se promijeniti jednim jedinim
èinom. Premda je Stark samo jedan Ratnik, njegovi postupci mogli bi
utjecati na mnoge.“
„A ovom svetu ne treba još jen moèan Ratnik kaj se bori na strani
Mraka.“
„Znam ja to, i nikad se više neæu boriti za Mrak,“ smrknuto je rekao
Stark. „Svojim sam oèima vidio kako se Zoeyna duša smrskala zbog
jednog jedinog èina, pa mi je i to jasno.“
„Onda pažljivo odvagni svoje postupke,“ kazala mu je kraljica. „Na
Onome Svijetu i na ovome. I imaj na umu ovo mladi i naivni vjeruju da
je ljubav najsnažnija sila u svemiru. Oni meðu nama koji su, recimo to
tako, realistièniji znaju da volja jedne jedine osobe, osnažena integritetom
i jasnim ciljem, može biti snažnija od desetaka zaljubljenih romantièara.“
MIN@
208
„Imat æu to na umu. Obeæavam.“ Stark je jedva èuo vlastite rijeèi. Bio se
spreman zakleti da æe sebi odsjeæi ruku, da je Sgiach htjela to èuti kako bi
napokon pokrenula postupak otpremanja njega na Onaj Svijet.
Kao da mu èita misli, kraljica je žalosno odmahnula glavom i rekla:
„Pa dobro, onda. Neka tvoj pohod poène.“ Zatim je podigla ruku i
zapovjedila: „Podignite Seol ne Gigh.“
Zaèulo se huèanje popraæeno slijedom škljocaja. Pod se otvorio ispred
kraljièina podija, odmah iza mjesta gdje je ležala Zoey, i odozdo se
pomolio blok kamena boje hrðe. Dosegnuo mu je do struka, dovoljno
širok i dug da na njegovu plosnatu površinu legne odrastao vampyr. Vidio
je da kamen prekriva istanèani pleter, a s obje strane poda oko njega
protezala su se dva utora, zakrivljena gotovo poput luka. Na jednom su
kraju bili širi, a na drugom su imali ušiljene krajeve. Dok ih je gledao,
Stark je odjednom shvatio dvije stvari.
Utori mu izgledaju kao masivni rogovi.
Kamen zapravo nije boje hrðe. To je bijeli mramor. Boja hrðe potjeèe od
umrljanosti. Umrljanosti krvlju.
„Ovo je Seol ne Gigh, Sjedalo Duha, rekla je Sgiach. Davnašnje mjesto
žrtvovanja i štovanja. Dulje nego što pamtimo služi kao provodnik do
Mraka i Svjetla do bijelog i crnog bika koji su temelj moæi Èuvara.“
„Žrtvovanja i štovanja,“ rekla je Afrodita, prilazeæi kamenu. „Na kakvo to
žrtvovanje mislite?“
„Je, èuj, to ovisi o pohodu na koji pojdeš, kaj ne?“ rekao je Seoras.
„To nije odgovor,“ rekla mu je Afrodita.
„Neg kaj da je, puca,“ rekao je Èuvar, mrko joj se osmjehnuvši. „A ti to
dobre znaš, makar bila od vole to priznat il ne.“
„Nemam ništa protiv žrtvovanja,“ rekao je Stark i umorno dlanom otro
èelo.“ Recite mi što, ili koga“ iskosa je bacio pogled na Afroditu, ne
hajuæi što æe se Darius nakostriješiti „moram šèepati i iskoristiti kao
žrtvu, pa æu to i uèiniti.“
„Ti buš bil ta žrtva, deèee,“ rekao je Seoras.
„Mislim da æe pomoæi to što mu je organizam u dnevnim satima oslabljen.
Zbog toga bi se njegov duh trebao lakše odvojiti od tijela.“ Sgiach se
obratila svojem Èuvaru gotovo kao da Stark nije nazoèan.
„Je, i to kaj veliš. Veæina Ratnika opire se izlaženju iz tela. Morti to lakše
projde jer buš bil slab,“ složio se Seoras.
„Znaèi, što moram uèiniti? Pronaæi djevicu ili nešto takvo?“ Tada nije
pogledao u Afroditu jer, je li, ona oèito ne bi spadala u tu kategoriju.
MIN@
209
„Ti si ta žrva, Ratnièe. Tuða krv ne bi dostajala. Ovo je tvoj pohod, od
poèetka do kraja. Jesi li još uvijek voljan krenuti na njega, Stark?“ upitala
ga je Sgiach.
„Jesam,“ rekao je Stark bez oklijevanja.
„Onda lezi na Seol ne Gigh, mladi Èuvaru MacUallis. Tvoj æe ti Glavar
pustiti krv, odvesti te na mjesto izmeðu života i smrti. Kamen æe primiti
tvoju žrtvu. Bijeli je bik kazao svoje, i bit æeš prihvaæen. Odvest æe tvoj
duh do dveri Onoga Svijeta. Na tebi je da osvojiš pravo prolaska kroz
njih, i nek se Božica smiluje tvojoj duši,“ rekla mu je kraljica.
„U redu. Dobro. Idemo to onda obaviti.“ Ali Stark nije otišao ravno na
Seol ne Gigh. Umjesto toga, kleknuo je pokraj Zoey. Ne hajuæi za to što
ga svi u odaji gledaju, obujmio joj je lice dlanovima i nježno je poljubio,
prošaptavši uz njezine usne: „Stižem po tebe. Ovaj put te neæu
iznevjeriti.“ Zatim je ustao, isprsio se i otišao do masivnog kamena.
Seoras se odmaknuo od svoje kraljice i zauzeo položaj na èelu kamenog
bloka. Smireno doèekavši Starkov pogled, isukao je opako oštru kamu
koju je dotad nosio u izlizanim kožnim koricama o pojasu.
„Samo malo, samo malo! Posve nevjerojatno,“ Afrodita je poèela kopati
po abnormalno velikoj kožnoj torbi metalik boje koju je doteglila skroz iz
Venecije.
Starku je tada stvarno pukao film zbog nje.
„Afrodita, sada nije pravi trenutak.“
„Joj, sranja mu njegovoga, napokon. Znala sam da ne mogu izgubit nešto
ovoliko veliko i smrdljivo.“ Izvadila je litrenu vreæicu sa zatvaraèem,
dupke punu smeðih granèica i iglica, te mahnula jednom od Ratnika
razmještenih uz rub odaje, pucnuvši pritom prstima i djelujuæi
aristokratskije nego što bi Stark ikada bio voljan naglas priznati. Navela je
pleæatog momka da praktièki dotrèi kako bi uzeo vreæicu od nje i dodala:
„Prije nego što poènete s tim svojim sigurno vrlo neprivlaènim
krvoproliæem, netko mora poèeti paliti ovo, kao tamjan, tamo blizu mjesta
gdje æe ležati Stark.“
„Koji ti je vrag?“ rekao je Stark, odmahujuæi glavom prema Afroditi i
pitajuæi se, ne prvi put, je li ta djevojka zaista mentalno poremeæena.
Prevrnula je oèima prema njemu.
„Baka Redbird je rekla Stevie Rae, koja je to onda rekla meni, da je
spaljivanje cedra nekakva velika, moæna èarolija Cherokeeja u svijetu
duha.“
„Cedra?“ rekao je Stark.
„Da. Udiši ga i nosi ga sa sobom dok ideš na Onaj Svijet. I, molim te,
jezik za zube i pripremi se krvarit,“ rekla je Afrodita. Prešla je pogledom
MIN@
210
na Sgiach.“ Mislim da biste vi baku Redbird smatrali Šamanom. Mudra je
i definitivno uštekana u cijelu tu spiku o tome da zemlja ima dušu. Kaže
da æe cedar pomoæi Starku.“
Ratnik kojem je dala vreæicu pogledao je prema svojoj kraljici. Ona je
slegnula ramenima i kazala:
„Ne može škoditi.“ Nakon što su zapalili metalni žeravnik i u njega stavili
nekoliko iglica, Afrodita se osmjehnula, blago se naklonila glavom
Seorasu, te rekla:
„Okej, daj da sada to obavimo.“
Stark je suspregnuo sve što je htio viknuti na iritantnu Afroditu. Mora se
usredotoèiti. Prisjetit æe se da udiše cedar jer se baka Redbird razumije u
te stvari, a najvažnije je da stigne do Zoey i zaštiti je. Stark je otro èelo
dlanom, žarko želeæi da tako može zbrisati i maglu umora koja mu se s
danjim svjetlom spustila na mozak.
„Naj se opirat. Trebaš se oseèat skroz betežno da iz tela isklizneš. Ni to
naravno delo za jenega Ratnika.“ Seoras mu je kamom pokazao na
plosnatu površinu masivnog kamena. „Razgoliti si prsa i tu se legni.“
Stark je svukao sa sebe debelu majicu, a za njom i majicu kratkih rukava,
i ispružio se na kamenu.
„Vidim da si veè dobil svoj biljeg,“ rekao je Seoras, pokazavši na
ružièastu opeklinu od slomljene strijele koja mu je prekrivala lijevu stranu
prsa.
„Jesam. Za Zoey“.
„Je, èuj, onda je praf kaj buš dobil biljeg za nju.“
Stark se priredio na bol, ukoèivši se na okrvavljenom kamenu. Trebao je
biti hladan i mrtav, ali istog trena kad mu je koža dodirnula mramornu
površinu poèeo je osjeæati kako se pod njim poèinje skupljati toplina. Iz
nutrine bloka ritmièno je isijavalo žarenje, poput otkucaja živuæeg srca.
„A, je, oseèaš ti to,“ rekao je starinski Ratnik.
„Vruæe je,“ rekao je Stark, pogledavši u njega.
„Živ je on za te med nami kaj su Ratniki. Maš poverenja v mene?“
Stark je trepnuo, iznenaðen Seorasovim pitanjem, ali odgovorio mu je bez
oklijevanja.
„Da.
„Bum te odvel na mesto pred smrti. Moraš se pouzdat v mene da te do
tam odvedem.“
„Pouzdajem se u tebe.“ Stark mu je to iskreno rekao. Nešto u ovom
Ratniku duboko mu je odgovaralo. Imao je dojam da je vrijedan njegova
povjerenja.
MIN@
211
„Ovo ne bu bile lake ni za te ni za me, mam je nužno. Telo se mora
otpustit da bi duhu dalo slobodu da otputuje. To mogu naredit sam bol i
krv. Si spreman?“
Stark je kimnuo. Prislonio je dlanove na vruæu površinu kamena i usisao
dubok udisaj s mirisom cedra.
„Èekaj! Prije neg što ga kreneš rezat, reci mu nešto što æe mu pomoæ.
Nemoj pustit da mu se duša samo kretenski ode koprcat po Onom Svijetu.
Šaman si, pa daj, šamaniziraj ga,“ rekla je Afrodita.
Seoras se osvrnuo prema Afroditi, pa pogledao svoju kraljicu. Stark nije
vidio Sgiach, ali to što su njih dvoje razmijenili stvorilo je najsitniji traèak
smiješka na Èuvarovim usnama kad je opet pogledao u Afroditu.
„Dobre, kraljièica moja. Rekel bum tvom prijatelju ovo: kad neka duša
oèe stvarno znat kaj znaèi biti dober, i pritem mislim èiste, nesebiène
dober, tad naša niža narav popusti potrebi za ljubavi i mirem i skladem. A
to popuštane je moèna sila.“
„Meni je to poetièno, al Stark voli èitat. Možda on uspijeva skužit to što si
sad reko,“ kazala je Afrodita.
„Afrodita, možeš mi uèinit jednu uslugu?“ zamolio ju je Stark.
„Možda.“
„Zaèepi. Ta. Usta.“ Pogledao je u Seorasa iznad sebe. „Hvala na savjetu.
Imat æu ga na umu.“
Seoras ga je pogledao u oèi.
„Sam to moraš obavit, deèec. Ja te nesmem ni pridržat. Ak to nemreš
zdržat, tak i tak nebuš prošel kroz dveri, pa bole da to odmah obustavime,
dok još nisi odluèil ni poèet.“
„Neæu se pomicati,“ rekao je Stark.
„Otkucaji srca Seola ne Gigha odveli buju te na Onaj Svet. Put za natrag,
ah, je li, njega buš moral najti sam.“
Stark je kimnuo i raširio dlanove po površini mramora, ne bi li što više
upio njegovu toplinu u svoje odjednom smrznuto tijelo.
Seoras je podigao bodež i zario ga u Starka tako brzo da se kretnja
Èuvarove šake zamutila. Bol rane koja ga je rasjekla od struka do gornjeg
desnog dijela prsnog koša isprva je osjetio kao jedva nešto jaèe od vrele
crte na svojoj koži.
Drugi je rez bio gotovo istovjetan prvom, samo što mu je stvorio kapavu
crvenu crtu na lijevoj strani rebara.
I tada ga je poèelo boljeti. Poèelo ga je usijano peæi. Vlastita mu je krv
bila poput lave dok mu je otjecala niz bokove i skupljala se na kamenu.
Seoras je metodièno sjekao kamom oštrom poput britve s jedne strane
Starkova tijela na drugu, sve dok se Starkova krv nije slila do ruba
MIN@
212
kamena kao u kut oka nekog diva. Tu je zastala, a onda se napokon prelila
i poèela curiti, izlijevati se poput skrletnih suza kroz istanèani pleter i
slijevati u kapljicama, puneæi utore u obliku rogova.
Stark nikada dotad nije osjetio takvu bol.
Ni kad je umro.
Ni kad je neumro, pa su mu samo žeð i nasilje bili na pameti.
Ni kad je zamalo poginuo od vlastite strijele.
Bol koju mu je Èuvar nanosio bila je veæa od tjelesne. Pržila mu je tijelo,
ali u isti mah mu je pekla dušu. Agonija je bila tekuæa i beskrajna. Bila je
val od kojeg nema bijega, koji ga udara i udara. Koji ga utapa.
Stark se automatski poèeo boriti. Znao je da se ne može pomaknuti, ali
svejedno se upirao da se nekako zadrži pri svijesti.
Pustim li se, mrtav sam.
„Pouzdaj se v mene, deèec. Pusti se.“
Seoras je stajao nad njim i stalno se nadvijao nad njegovo tijelo da mu
zasijeca kožu, ali Èuvarov je glas bio tek udaljeno sidro, jedva
raspoznatljivo.
„Pouzdaj se...“
Stark je veæ donio svoju odluku. Sada ju je samo morao privesti kraju.
„Pouzdajem se u tebe,“ zaèuo je vlastiti šapat. Svijet mu je postao siv, pa
jarkocrven, pa crn. Stark je ostao svjestan samo vreline boli i svoje tekuæe
krvi. To dvoje se pomiješalo, i odjednom se našao izvan svojeg tijela,
kako tone u kamen, kaplje niz isklesane stijenke i slijeva se u rogove.
Okružen samo boli i tamom. Stark se nastojao oduprijeti panici ali,
zaèudo, samo trenutak potom stravu u njemu zamijenilo je otupjelo
prihvaæanje koje ga je nekako smirilo. Kad bolje razmisli, ova mu tama
nije tako loša. Ako ništa drugo, barem bol prolazi. Zapravo, bol kao da
mu je ostala tek uspomena...
„Jebote, da nisi odustao, kretenu! Zoey te treba!“
Afroditin glas? Božice, kako je iritantno što ga uspijeva gnjaviti èak i kad
je odvojen od svojeg tijela.
Odvojen od svojeg tijela. Uspio je! Ushit koji ga je oblio s tim
shvaæanjem brzo je popratila zbunjenost.
Nalazi se izvan svojeg tijela.
Ništa ne vidi. Ništa ne osjeæa. Ništa ne èuje. Crnilo je apsolutno.
Stark pojma nije imao gdje se nalazi. Duh mu je lepršao i, poput
zarobljene ptice, sudarao se s ništavilom.
Što mu je ono Seoras kazao? Kako ga je ono savjetovao?
.. .popuštanje je moæna sila.
MIN@
213
Stark se prestao opirati i smirio je svoj duh, i sitna mu je uspomena
zasjala kroz crnilo, uspomena na vlastitu dušu što istjeèe s njegovom
krvlju u dva utora u obliku rogova.
Rogovi.
Stark se usredotoèio na jedinu opipljivu ideju u svojoj svijesti, i zamislio
sebe kako hvata te rogove.
Stvorenje se pomolilo iz te apsolutne tame. Njegovo je crnilo bilo
drugaèije od onog koje je oblilo Starka. Bio je crn poput neba mladog
mjeseca duboke, mirne noæne vode i poluzaboravljenih ponoænih snova.
„Prihvaæam tvoje krvno žrtvovanje, Ratnièe. Suoèi se sa mnom i nastavi
dalje, ako se usuðuješ.“
„Usuðujem se!“ viknuo je Stark, prihvaæajuæi izazov.
Bik je nasrnuo na njega. Vodeæi se iskljuèivo instinktom, Stark nije
pobjegao. Nije skoèio u stranu. Umjesto toga, izravno je doèekao bika.
Vrisnuvši od bijesa i srdžbe i straha, Stark je potrèao na bika. Stvorenje je
spustilo masivnu glavu kao da namjerava rogovima rastrgati Starka.
„Ne!“ Stark je skoèio na bika i kretnjom gipkom kao u snu šèepao ga za
rogove. U isti mah stvorenje je naglo podiglo glavu, i Stark se vinuo u
skok preko njegova tijela. Imao je dojam da skaèe s nemoguæe visoke
litice dok je letio sve dalje, a odnekud iza sebe, iz crnog bezdušja, zaèuo
je odjek triju rijeèi izgovorenih glasom crnog bika:
„Svaka èast, Èuvaru...“
Zatim je oko njega izbila eksplozija svjetlosti, netom prije nego što se
strovalio na tvrdo utaban komad zemlje. Stark se polako pridigao na noge,
pomislivši kako je èudo to što premda nije ništa više od duha, svejedno i
dalje ima oblik i osjeæaje svojeg tijela. Zatim je pogledao oko sebe.
Pred njim se nalazio lug, istovjetan onom koji raste blizu zamka Sgiach.
Pred njim je èak raslo jedno drvo za vješanje, urešeno vrpcama tkanine
kojima broja nije znao. Dok ga je gledao, tkanina se mijenjala,
poprimajuæi drugaèije boje i dužine, i presijavajuæi se poput uresa na
božiènom drvcu.
Onaj Svijet ovo je zacijelo ulaz u predio Nyx. Ništa drugo ne bi moglo
odisati ovakvom magikom.
Prije nego što je prišao bliže, Stark se osvrnuo, pomislivši da ulaz sigurno
ne može biti ovako lak. Oèekivao je da se onaj orijaški crni bik
materijalizira i ovaj put ga zaista rastrga.
Iza njega se nalazilo samo ono crno ništavilo iz kojeg je stigao. Kao da to
nije bilo veæ dovoljno jezovito, sada je primijetio da je onaj dio tla na koji
je sletio zapravo mala, polukružna èistina crvene zemlje koja ga je
neoèekivano podsjetila na Oklahomu, a na sredini te èistine koèio se
MIN@
214
blistavi maè, zariven do polovice do balèaka. Morao je povuæi maè
objema rukama da ga izvuèe, a onda, kad je automatski obrisao inaèe
besprijekorno èistu oštricu o traperice da je oèisti, Stark je shvatio da je,
kao i kod Seola ne Gigha, prvotna boja tla zapravo umrljana krvlju.
Na brzinu je dovršio otiranje oštrice, jer mu se iz nekog razloga nije
sviðala pomisao da nosi mrlje od krvi, a onda se posvetio onome ispred
sebe. Tamo mora otiæi. Znao je to u svijesti, u srcu i u duhu.
„Zoey, tu sam. Dolazim ti,“ rekao je i zakoraknuo, te naletio na nevidljivu
prepreku èvrstu poput zida od opeke. „Koji vrag?“ promrmljao je,
odmaknuo se i podigao pogled, te opazio da se pred njim odjednom
pojavio kameni luk.
Nastala je eksplozija hladne bijele svjetlosti koja je Starka jezovito
podsjetila na otvaranje vrata hladnjaka iza kojih se ukazuje mrtvo meso.
Zatreptao je i spustio pogled, i pred sobom ugledao nešto što ga je
zgranulo sasvim do srži.
Stark je ugledao samoga sebe.
Isprva je pomislio da se unutar luka zacijelo nalazi zrcalo, ali iza njega se
nije odražavalo crnilo, a njegovo drugo ja na licu je imalo onaj poznati,
široki, frajerski smiješak. Stark se svakako nije smješkao. Zatim je taj
drugi progovorio, raspršivši svaku pomisao na zrcalni odraz i racionalna
objašnjenja.
„O, da, pizdo jedna, to si ti. Ti si ja. Da uðeš ovamo, morat æeš ubiti
mene, a s tim ne raèunaj, jer se meni baš i ne umire. Raèunaj radije s tim
da æu ja tebe razvalit ko vola u kupusu i ubiti tebe.“
Dok je Stark samo stajao i nijemo zurio u sebe, njegov je zrcalni odraz
nasrnuo, zasjekao ga širokim maèem istovjetnim onome u Starkovoj ruci.
i ostavio mu krvavu posjekotinu na nadlaktici.
„Nego što, ovo æe biti maèji kašalj, kao što sam i mislio,“ rekao je drugi
ja, i opet nasrnuo na Starka.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset peto poglavlje
AFRODITA
„A da, svjetla gore, al kod kuæe definitivno nema nikoga.“ Afrodita je
mahnula rukom pred Starkovim otvorenim, ali obnevidjelim oèima. Zatim
je morala naglo odmaknuti ruku kad je Seoras, ne hajuæi za to što je
zamalo posjekao i nju, nožem stvorio još jednu ozljedu na Starkovu
raskrvarenom boku.
„Ionako veæ izgleda ko hamburger. Šta ga baš moraš stalno rezuckat?“
upitala je Afrodita Èuvara. Ona i Stark nipošto se ne ljube, ali to ne znaèi
da bi njoj trebalo biti ugodno gledati kako ga se sijeèe na komadiæe.
Seoras kao da je nije èuo. Bio je potpuno uživljen u momka koji je ležao
pred njim.
„Ovaj je pohod stvorio sponu izmeðu njih,“ rekla je Sgiach. Sišla je s
prijestolja i stala pokraj Afrodite.
„Ali tvoj Èuvar je svjestan i nazoèan u vlastitu tijelu,“ rekao je Darius,
prouèavajuæi Seorasa pogledom.
„Da. Svijest mu je ovdje. Takoðer je do krajnosti usklaðena s mladiæem,
tako da mu on èuje otkucaje srca osjeæa mu disanje. Seoras toèno zna
koliko je Stark blizu tjelesne smrti. Upravo ga na razmeði života i smrti
moj Èuvar mora održavati. Odmakne li se previše u ovom smjeru, duša æe
mu se vratiti u tijelo, i probudit æe se. Previše u onom smjeru, pak, i duša
mu se više nikad nikako neæe vratiti.“
„Kako æe znati kada da prekine s tim?“ upitala ju je Afrodita, nehotice se
lecnuvši kad je Seorasova kama ponovno zasjekla Starkovu kožu.
„Stark æe se probuditi, ili æe umrijeti. Kako god bilo, za to æe biti
odgovoran Stark, a ne moj Èuvar. To što Seoras sada radi omoguæuje
mladiæu da samostalno odluèuje.“ Sgiach je to kazala Afroditi, ali pogled
joj se ni trenutka nije odmaknuo od Seorasa. „Ti bi trebala postupiti
jednako.“
„Da ga idem rezat?“ Afrodita se namrštila na kraljicu, koja se osmjehnula,
ali nastavila je gledati svojeg Èuvara.
„Rekla si da si Proroèica Nyx, zar ne?“
„Ja jesam njena Proroèica.“
„Onda razmisli o tome da svojim darom pomogneš i mladiæu.“
„Vrlo rado, kad bih imala blage veze kako da to izvedem.“
„Afrodita, možda bi trebala…“ zapoèeo je Darius, primajuæi Afroditu za
ruku i odvlaèeæi je od Sgiach, oèito zabrinut da je prevršila mjeru s
kraljicom.
MIN@
216
„Ne, Ratnièe. Ne moraš je odvlaèiti. U sponi sa snažnom ženom otkrit
æeš, primjerice, da æe ona èesto sebe dovesti u nepriliku vlastitim rijeèima,
od èega je neæeš moæi zaštititi. Ali to su njezine vlastite rijeèi, a time i
njezine vlastite posljedice.“ Sgiach je napokon pogledala Afroditu.
„Posluži se dijelom te snage kojom svoje rijeèi pretvaraš u bodeže i
potraži vlastite odgovore. Prava Proroèica dobiva vrlo malo uputa na
ovome svijetu, osim putem svojeg dara; no snaga, ublažena mudrošæu i
strpljivošæu, mora te nauèiti kako da se njime primjereno služiš.“ Kraljica
je podigla ruku i elegantno mahnula jednom vampyru u sjeni. „Odvedi
Proroèicu i njezina Èuvara u njihove odaje. Donesi im okrepu i pobrini se
da ih ne smetaju.“ Ne rekavši ništa više, Sgiach se vratila na svoje
prijestolje, pogleda opet uprta iskljuèivo u svojeg Èuvara.
Afrodita je stisnula usne i krenula za grmaljem naranèaste kose, èije su
tetovaže prikazivale niz istanèanih spirala sastavljenih, izgleda, od
siæušnih safirnih toèkica. Vratili su se istim putem do dvostrukog stubišta,
a onda se popeli do hodnika gdje su zidovi bili urešeni maèevima s
draguljima, blistavim pod svjetlošæu baklji. Manjim, jednostrukim
stubištem napokon su stigli do nadsvoðenih drvenih vrata, koja je ratnik
otvorio i pokazao im da uðu u sobu.
„Možeš se pobrinut da me netko pozove smjesta ako se sa Starkom išta i
najmanje promijeni?“ upitala ga je Afrodita prije nego što je zatvorio
vrata.
„Je,“ kazao je ratnik iznenaðujuæe blagim tonom, a onda ih je ostavio na
miru.
Afrodita se obratila Dariusu.
„Misliš da me moj jezik stvarno dovodi u nepriliku?“
Njezin je Ratnik podigao obrve.
„Naravno da mislim.“
Namrštila se na njega.
„Okej, slušaj, ne šalim se.“
„Ni ja.“
„Zašto? Zato što govorim ono što mislim?“
„Ne, ljepotice moja, veæ zato što ti rijeèi zaista služe kao bodež, a isukan
bodež èesto izazove nevolju.“
Frknula je i sjela na golemi krevet s baldahinom.
„Ako zvuèim ko bodež, zašto sam ti draga, dovraga?“
Darius je sjeo do nje i primio je za ruku.
„Zar si zaboravila da mi je najdraže oružje bodež za bacanje?“
Afrodita ga je pogledala u oèi, osjeæajuæi se odjednom ranjivo usprkos
njegovu nježnom tonu.
MIN@
217
„Ozbiljno ti kažem, ja sam kuja. Ne bih ti smjela biti draga. Mislim da
veæini nisam.“
„Draga si onima koji te poznaju. Koji poznaju pravu tebe. A prema tebi
osjeæam daleko više od dragosti. Volim te, Afrodita. Volim tvoju snagu,
tvoj smisao za humor, dubinu brige koju posveæuješ prijateljima. I volim
ono što je bilo slomljeno u tebi i tek sada polako poèinje zarastati.“
Afrodita ga je nastavila gledati u oèi, iako je žmirkanjem tjerala suze.
„Zbog svega toga sam grozna kuja.“
„Zbog svega toga si ona koja jesi. Podigao je njezinu šaku do usana,
nježno je poljubio i onda rekao: „Zbog toga si takoðer dovoljno snažna da
dokuèiš kako valja pomoæi Starku.“
„Ali ne znam kako!“
„Svojim si darom osjetila da Zoey nije s nama, kao ni Kalona. Zar ne
možeš poæi istim tim putem kojim si išla i prije da osjetiš Starka?“
„Kod njih sam samo vidjela jesu li im duše unutar tijela ili ne. Veæ znamo
da Starkova nije.“
„Onda njega ne bi morala dodirnuti kao što si njih dvoje.“
Afrodita je uzdahnula.
„Istim putem, a?“
„Da.“
Pogledala je ravno u njega i èvršæe mu stisnula ruku.
„Stvarno misliš da ja to mogu?“
„Vjerujem da vrlo malo toga ti ne bi mogla kad bi se na to odluèila,
ljepotice moja.“
Afrodita je kimnula i još mu jednom stisnula ruku prije nego što ju je
pustila. Otkopèala je cifove na crnim kožnim èizmama sa stileticama i
unatraške se povukla na krevet, oslonivši se na hrpu jastuka s paperjem.
„Hoæeš me štititi dok me ne bude bilo?“ upitala je svojeg Ratnika.
„Uvijek,“ rekao je Darius.
Prišao je krevetu i stao pokraj njega, što je Afroditu uvelike podsjetilo na
Seorasov stav pokraj prijestolja njegove kraljice. Privukavši snagu iz
saznanja da æe joj srce i tijelo uvijek biti sigurni uz Dariusa, sklopila je oèi
i prisilila se da se opusti. Zatim je triput duboko udahnula da se proèisti i
posvetila misli svojoj božici.
Nyx, ja sam. Afrodita. Tvoja Proroèica. Zamalo je dodala tako me barem
svi zovu, ali suzdržala se. Udahnuvši još jedanput duboko, Afrodita je
nastavila: Molim te za pomoæ. Veæ znaš da nisam sasvim sigurna kako ide
to kad si Proroèica, pa se neæeš iznenaditi kad èuješ da ne znam kako da
upotrijebim dar koji si mi dala da pomognem Starku ali njemu stvarno
treba moja pomoæ. Hoæu reæi, deèka na jednom svijetu sijeku, a na
MIN@
218
drugom se upinje da skuži kako da iskoristi poeziju i nejasne rijeèi jednog
starog tipa ne bi li pomogao Z. Èisto izmeðu nas, kojiput mislim da Stark
ima više mišiæa i, priznajem, dobre kose nego mozga. Oèito mu treba
pomoæ, a ja mu je želim pružiti, da pomognemo Zoey. Zato te molim, Nyx,
pokaži mi kako da mu pomognem.
Predaj mi se, kæeri.
Glas Nyx u njezinoj se svijesti zaèuo poput titraja koprenaste svilene
zavjese, prozirne, eteriène i nepojmljivo lijepe.
To! Afrodita je smjesta reagirala. Otvorila se srcem, dušom i umom svojoj
Božici.
I odjednom je ona postala povjetarac što struji istanèanom prugom glasa
Nyx, i vinula se daleko odatle.
Gledaj moj predio.
Afroditin je duh poèeo jedriti nad Onim Svijetom Nyx. Bio je gotovo
neopisivo divan, s beskrajnim raznolikostima zelenila, cvijeæem jarkih
boja što se njiše kao u taktu glazbe, i iskrièavim jezerima. Afroditi se
uèinilo daje opazila divlje konje i šareni bljesak paunova u letu.
A u cijelom tom predjelu duhovi su titrajima nastajali i nestajali s vidika,
u plesu, smijehu i ljubavi.
Ovamo idemo nakon smrti? upitala ju je Afrodita, puna strahopoštovanja.
Ponekad.
Kako ponekad? Hoæeš reæi, ako smo bili dobri? Afrodita se snuždila od
pomisli da ako je to što si bila dobra kriterij za ulazak na ovo mjesto, ona
vjerojatno nikada tu neæe stiæi.
Smijeh božice zazvuèao je poput èarolije.
Ja sam tvoja Božica, kæeri. tvoja sutkinja. Dobro je višestrani ideal.
Primjerice, pogledaj jednu stranu dobra.
Afroditino putovanje u duhu usporilo se, a onda je zastala iznad jednog
predivnog luga. Iznenaðeno je trepnula dok ga je razgledavala. Shvati da
je podsjeæa na lug pokraj zamka Sgiach. Kad ih je usporedila, Afrodita se
nježno spustila kroz krošnje gusto isprepletenih listova i zadržala se tik
iznad gustog tepiha mahovine prostrta preko tla.
„Slušaj me, Zo! Možeš ti to.“
Kad je zaèula Heathov glas, Afrodita se naglo okrenula i ugledala Zoey,
tako blijedu da je djelovala gotovo prozirno, i Heatha. Z je hodala i hodala
po obodu kruga, i izgledala totalno jezovito, dok je Heath stajao mirno i
promatrao je s nevjerojatno tužnim izrazom lica.
„Zoey! Napokon! Okej, daj me slušaj. Moraš se pribrat i vratit u svoje
tijelo.“
MIN@
219
Nimalo ne hajuæi za nju, Zoey je briznula u plaè, premda nije prestala
hodati.
„Ne mogu, Heath. Predugo to traje. Ne mogu sastaviti svoju dušu. Ne
sjeæam se tolikih stvari ne mogu se usredotoèiti jedino u što sam sigurna
je da zaslužujem ovo“.
„Joj, sranja ti tvoga. ZOEY! Prestani cmoljit i slušaj što ti govorim. Ne
zaslužuješ ti ovo!“ Heath je prišao Zoey i stavio joj dlanove na ramena,
primoravši je da se zaustavi. „I ti to možeš, Zo. Moraš. Ako to uèiniš,
možemo bit zajedno.“
Ma super. Ja im tu izigravam duha Prošlih, Sadašnjih i kojih god veæ
Božiæa iz Božiène prièe. Ne èuju ni jednu jebenu rijeè koju im govorim.
Onda bi, kæeri, možda za promjenu mogla poslušati.
Afrodita je suspregnula ozlojeðeni uzdah i poslušala savjet svoje Božice,
premda se osjeæala kao manijak koji zjaka kroz prozor tuðe spavaæe sobe.
„Ozbiljno to misliš, Heath?“ Zoey se zabuljila u Heatha, naèas djelujuæi
sliènija sebi od onog jezovitog utvarnog stvora koji ne može stajati na
miru. „Stvarno bi htio ostat ovdje?“ Oprezno se nasmiješila Heathu,
nestrpljivo trzajuæi tijelom pod njegovim rukama.
Poljubio ju je, a onda rekao:
„Beba, gdje god da si ti, tamo i ja želim biti zauvijek.“
Bolno prostenjavši, Zoey se otrgnula iz Heathovih ruku.
„Oprosti. Oprosti,“ rekla je, opet poèevši hodati i plakati. „Ne mogu
stajati u mjestu. Ne mogu se opustiti.“
„Zato moraš opet sazvati i sastaviti svoju dušu. U suprotnom ne možeš
biti sa mnom. Zo, ne možeš biti ništa u suprotnom. Samo æeš se i dalje
kretati i kretati i gubiti komadiæe sebe, sve dok se potpuno ne istopiš.“
„Ja sam kriva za tvoju smrt; ja sam kriva što si ti tu, gdje ti nije mjesto.
Kako me možeš i dalje voljeti?“ Otrla je pramenove slijepljene kose s lica
kad je poèela ponovno kružiti i kružiti oko Heatha nikad na miru nikad
opuštena.
„Nisi ti bila kriva! Kalona me ubio. To je cijela prièa. Uostalom, kakve
veze ima, pa èak i jesmo li živi ili mrtvi, dokle god smo zajedno?“
„Ozbiljno to misliš? Stvarno?“
„Volim te, Zoey. Volim te od prvog dana kad sam te vidio, i voljet æu te
zauvijek. Obeæavam ti. Ako opet postaneš cijela, bit æemo zajedno
zauvijek.“
„Zauvijek,“ Zoey je prošaptala tu rijeè. „A ti mi zbilja opraštaš?“
„Beba, nemam ti što oprostiti.“
S oèito golemim naporom Zoey je prestala hodati i rekla:
MIN@
220
„Onda æu pokušati, za tebe.“ Raširila je ruke i zabacila glavu. Blijedo joj
je tijelo poèelo blistati, isprva sitnim, opreznim svjetlom iznutra. Zoey je
poèela zazivati imena, i…
Afrodita se trzajem odmaknula od vizije i podigla iz luga tako naglo da joj
se želudac muèno nadigao.
Oh, gah! Predaleko, prebrzo. Možda se izbljujem.
Topao je vjetar prešao preko nje i smirio joj ošamuæenost. Kad se opet
poèela kretati, muènina ju je prošla, ali ne i zbunjenost.
Okej, nije mi jasno. Z se opet sastavi, ali ostane ovdje s Heathom, umjesto
da se vrati u svoje tijelo?
U ovoj moguæoj buduænosti, da.
Afrodita je malo oklijevala, a onda je nevoljko upitala:
Samo, je li sretna?
Da. Zoey i Heath budu spokojni zajedno na Onom Svijetu za sve vijeke
vjekova.
Afrodita je osjetila tugu, tešku i gustu, ali morala je nastaviti.
Onda bi Z možda trebala ostati tu gdje je. Falit æe nam. Meni æe faliti.
Afrodita je zastala da suspregne neoèekivanu potrebu da se rasplaèe prije
nego što je dodala: Starku æe to definitivno biti koma, ali ako je suðeno da
Zoey ovdje bude, onda neka ostane.
Ono što je svakom pojedincu suðeno mijenja se s njegovim odabirima.
Ovo je samo jedna moguæa buduænost za Zoey, a poput mnogih odabira
koji se donose na Onome Svijetu, njezin ima niti koje mijenjaju tapiseriju
buduænosti na tvojem svijetu. Odluèi li Zoey ostati, pogledaj kakva
buduænost èeka tvoj svijet.
Afrodita je bila usisana u prizor koji je i predobro poznavala. Stajala je
nasred polja na kojem se nalazila za vrijeme svoje prethodne vizije. Kao i
prošli put, bila je jedno sa svima onima koji gore ljudima, vampovima i
poèetnicima. Iznova je osjetila bol plamena, zajedno s apstraktnom
agonijom koja ju je obuzela za vrijeme prvotne vizije. Kao i u toj viziji,
Afrodita je podigla pogled i ugledala Kalonu kako stoji pred svima njima,
samo što ovaj put Zoey više nije bila s njim nije se barila, a nije ni
govorila ono što je veæ kazala u drugom dijelu vizije koji ga je uništio.
Umjesto toga, u prizor je ukoraèila Neferet. Prošla je pokraj Kalone i stala
promatrati sve njih koji gore. Zatim je poèela iscrtavati istanèane oblike u
zraku oko sebe, a kako je to izvodila, Mrak se rascvjetavao svuda oko nje.
Širio se od nje i zagaðivao polje, gaseæi požar, ali ne ukidajuæi bol.
„Ne, neæu ih ubiti!“ Mahnula je jednim prstom, i grozd ticala obavio se
oko Kalonina tijela. „Pomozi mi da ih uèinim svojima.“
MIN@
221
Kalona ih je upio. Afrodita se usredotoèila na njega i, poput fatamorgane
koja postaje konkretna, ticala Mraka omotana oko besmrtnikova tijela
postala su vidljiva. Poèela su se uvijati, od èega se koža besmrtnika stala
trzati i podrhtavati. Kalona je nijemo kriknuo, a Afrodita nije mogla
razabrati je li to od naslade ili boli, ali mrko se osmjehnuo Neferet, raširio
ruke do kraja da prihvati Mrak i rekao:
„Kako te volja, Božice moja.“
Prekriven ticalima, Kalona je prišao Neferet i stao rame uz rame s njom, a
onda je pali besmrtnik kleknuo i otkrio svoj vrat. Afrodita je gledala kako
se Neferet saginje, liže Kaloninu kožu, te strašnom, pohlepnom žestinom
zariva zube u Kalonu i poèinje se hraniti iz njega. Ticala Mraka stresla su
se, nabrekla i umnožila.
Zgaðena do krajnosti, Afrodita je odvratila pogled i primijetila kako
Stevie Rae dolazi na polje.
Stevie Rae?
Taman se stvor kretao pokraj nje, i Afrodita je shvatila da Stevie Rae stoji
pokraj jednog nazovigavrana, toèno uz njega u smislu, toliko blizu njega
da djeluju kao da su zajedno.
Koji K?
Nazovigavran je raširio jedno krilo uvis i u stranu, pa ga savio oko Stevie
Rae, kao da je grli njime, Stevie Rae je uzdahnula i primakla se još bliže
stvorenju, tako da ju je njegovo krilo potpuno obujmilo. Afrodita se tako
šokirala od tog prizora da nije primijetila odakle se pojavio mladiæ,
Indijanac samo se odjednom stvorio tamo, toèno ispred nazovigavrana.
Èak i uz bol i šokiranost koje je vizija izazvala u njoj, Afrodita je uviðala
da je ovaj novi deèko nevjerojatno predivan. Tijelo mu je bilo
fenomenalno, a uglavnom je bio gol, tako da ga se vidjelo u popriliènoj
mjeri. Kosa mu je bila gusta i duga, i crna poput gavranovih pera
upletenih u nju cijelom dužinom. Bio je visok i mišiæav, i uglavnom
opæenito superseksi.
Zanemario je nazovigavrana i pružio ruku Stevie Rae, kazavši joj:
„Prihvati me, i on æe otiæi.“
Stevie Rae je izašla iz krilatog zagrljaja stvorenja, ali nije primila deèka
za ruku. Umjesto toga, rekla mu je:
„Nije to tako jednostavno.“
Kleèeæi i dalje pred Neferet, Kalona je povikao:
„Rephaim! Ne izdaj me opet, sine!“
Rijeèi besmrtnika kao da su nahuškale nazovigavrana. Napao je malog
Indijanca. Njih dvojica zapodjenuli su brutalnu borbu dok je Stevie Rae
MIN@
222
samo stajala, ne poduzimajuæi ništa osim što je buljila u nazovigavrana i
slomljeno plakala. Afrodita ju je èula kako kroz jecaje govori:
„Ne ostavljaj me, Rephaim. Molim te, molim te, ne ostavljaj me.“
Na dalekom obzorju iza svih njih Afrodita je ugledala nešto što joj se
uèinilo kao plameni izlazak sunca, ali kad je zaškiljila prema tom sjaju
shvatila je da to uopæe nije sunce, veæ orijaški bijeli bik koji se penje
preko preklanog trupla crnog bika koji je pokušao, neuspješno, zaštititi
ostatke negdašnjeg suvremenog svijeta.
Afrodita je tu bila izvuèena iz svoje vizije. Nyx ju je zagrlila lahorom koji
ju je samo milovao dok joj je duša drhturila.
O, Božice, prošaptala je. Ne, molim te, ne. Odluka koju je donijela jedna
tinejdžerica može poremetiti ravnotežu Svjetla i Mraka u èitavom svijetu?
Kako je to uopæe moguæe?
Sjeti se kako si vlastitim odabirom dobra otvorila vrata za nastanak
jednog potpuno novog soja vampyra.
Crvenih poèetnika? Ali oni su veæ postojali prije nego što sam ja išta
uèinila.
Da, ali put ka ponovnom stjecanju ljudskosti za njih je bio zaprijeèen sve
dok ga nije otvorila tvoja žrtva tvoja odluka. A nisi li ti tek jedna
tinejdžerica?
Joj, sranja mu. Zoey se mora vratiti.
Onda Heath mora otiæi iz mojeg predjela Onog Svijeta. Jedino ako joj
duša ponovno postane cijela, Zoey æe se odluèiti za povratak u svoje
tijelo.
Kako da se pobrinem da do toga doðe?
Samo im možeš prenijeti svoje znanje, kæeri. Odabir mora ostati na
Heathu i Zoey i Starku.
S naglim trzajem, Afrodita se poèela odvlaèiti i odvlaèiti natrag. Zinula je,
otvorila oèi i treptanjem poèela rastjerivati bol i mutninu crvenih suza.
kad je ugledala Dariusa nagnuta iznad sebe.
„Jesi li mi se vratila?“
Afrodita je uspravno sjela. Bila je ošamuæena, a iza oèiju je osjeæala
nabijanje boli koju je i predobro poznavala. Odmaknula je kosu s lica i
pritom se iznenadila kako joj ruka jako podrhtava.
„Popij ovo, ljepotice moja. Moraš se uzemljiti nakon duhovnog
putovanja.“ Dodao joj je pehar i pomogao joj da ga prinese usnama.
Afrodita je iskapila vino, te rekla:
„Pomozi mi da doðem do Starka.“
„Ali vidi kakve su ti oèi moraš se odmoriti!“
MIN@
223
„Ako se krenem odmarat, izložit æu se riziku da cijeli svijet ode u tri pièke
materine. Doslovce.“
„Onda æu te odvesti do Starka.“
Osjeæajuæi se iznemoglo i uvaljeno u nešto daleko veæe od sebe, Afrodita
se oslonila na svojeg Ratnika i zajedno se s njim vratila u Fianna Foil,
gdje se vrlo malo toga promijenilo. Sgiach je i dalje motrila svojeg
Èuvara dok je on polagano i metodièno nastavljao rezati Starka.
Afrodita nije tratila vrijeme. Otišla je ravno do Sgiach.
„Moram razgovarat sa Starkom. Smjesta.“
Sgiach ju je promotrila, opazivši joj drhtavo tijelo i krvlju podlivene oèi.
„Upotrijebila si svoj dar?“
„Da, i moram Starku nešto reæi, inaèe æe biti komatozno. Za sve. Žešæe
komatozno.“
Kraljica je kimnula glavom i mahnula Afroditi da poðe za njom do Seola
ne Gigha.
„Imat æeš samo trenutak. Kaži to što želiš Starku brzo i razgovijetno.
Zadržiš li ga ovdje predugo, neæe se uspjeti vratiti istim putem na Onaj
Svijet sve dok se ne oporavi od današnjeg putovanja, a mora ti biti jasno
da bi mu taj oporavak mogao potrajati tjednima.“
„Kužim. Imam jednu šansu za ovo. Spremna sam,“ rekla je Afrodita.
Sgiach je dotaknula podlakticu svojeg Èuvara. Tek ga je najnježnije
pomilovala, ali dodir je izazvao valovitu reakciju kroz cijelo Seorasovo
tijelo. Zastao je upravo dok je spuštao nož da ga još jednom zasijeèe.
Nastavio je gledati u Starka, ali kazao je glasom oporim poput šljunka:
„uMo bann ri? Kraljica moja?“
„Prizovi ga. Proroèica mu mora nešto reæi.“
Seoras je sklopio oèi kao da ga je svojim rijeèima ranila, ali kad ih je
otvorio, odgovorio joj je potmulim režanjem i kazao tek:
„Je, ženska... kak te vola.“ Položio je dlan u kojemu mu nije bila kama
Starku na èelo. „Poslušaj me, deèec. Vrnut se moraš.“
STARK
Stark je zateturao unatrag, nagonski podigavši vlastiti široki maè, tako da
je tek sluèajno i nagonski odbio ubojiti udarac Drugoga, tog biæa koje u
isti mah i jest i nije on.
„Zašto to radiš?“ viknuo je Stark.
„Veæ sam ti rekao. Možeš uæi ovamo jedino ako me ubiješ, a ja neæu
poginuti.“
Dvojica Ratnika oprezno su poèeli kružiti jedan oko drugoga.
MIN@
224
„Jebote, što ti to govoriš? Ti si ja. Znaèi, ako ja uðem onamo, kako bi ti
mogao poginuti?“
„Ja sam dio tebe. Onaj dio koji nije naroèito simpatièan. Ili si ti dio mene,
onaj dobri dio, što mi je jebeno mrsko èak i izgovoriti. Nemoj mi
izigravati tešku budalu. Nije da ne znaš za mene. Sjeti se kakav si bio
prije nego što si postao papak i zavjetovao se onoj nemoguæoj kuji
dobrici. Tada smo se daleko bolje poznavali.“
Stark je buljio u njega, opažajuæi nijansu crvenila u oèima i grub izraz na
vlastitom licu. Smiješak je još bio na njemu, ali frajerski je izraz postao
okrutan, tako da su mu crte u isti mah postale poznate i tuðinske.
„Ti si ono loše u meni.“
„Loše? To samo ovisi o tome na èijoj si strani, je li tako? A sa strane na
kojoj sam ja sada, baš i ne djelujem tako prokleto loše.“ Drugi se
nasmijao, pa nastavio: „'Loše' je rijeè koja ni izdaleka ne opisuje moj
potencijal. Loše je luksuz. Moj svijet je krcat stvarima koje ne možeš ni
zamisliti.“
Stark je poèeo odmahivati glavom, htijuæi zanijekati to što èuje. i
pozornost mu je popustila. Drugi ga je opet udario i zasjekao mu duboku
brazgotinu niz desni biceps.
Stark je podigao široki maè da se obrani, iznenaðen što u objema rukama
osjeæa èudno peckanje, ali ne i bol.
„Aha, ne boli jako, a? Zasad. To je zato što je oštrica jebeno preoštra da bi
boljela. A1 pazi ovo krvariš. Jako. Samo je pitanje vremena kad više
neæeš biti u stanju držati taj maè uspravno. Onda si gotov, pa æu te se
riješiti jednom zauvijek.“ Drugi je nastavio: „Ili æemo se možda poigrati.
Šta kažeš na to da se malo poigram i jebeno te krenem živog èereèiti,
komad po komad, dok od tebe ne ostane više od krvavog trupla pod
mojim nogama.“
Krajièkom oka Stark je opažao da to peckanje koje osjeæa potjeèe od
topline krvi koja mu neprestano istjeèe iz dviju rana. Drugi ima pravo.
Pokleknut æe.
Mora se boriti i mora se boriti smjesta. Nastavi li oklijevati, držati se
posve obrambeno, poginut æe.
Posve nagonskim pokretom, Stark je nasrnuo i krenuo udarati u svoj
odraz, u sve, u svaki moguæi otvor u gardu, ali crvenooki vid njega
samoga s lakoæom je blokirao svaki njegov zamah. A onda mu je poput
kobre uzvratio udarac, i provukao se Starku kroz obranu i zadao mu dugu,
duboku posjekotinu na jednom bedru.
MIN@
225
„Ne možeš me potuæi. Znam ja sve tvoje poteze. Ja sam sve što ti nisi.
Postao si slabiæ zbog tog usranog brijanja na dobrotu. Zato nisi ni mogao
zaštititi Zoey. Postao si slabiæ kad si nju zavolio.“
„Ne! Napravio sam najbolju stvar u životu kad sam nju zavolio.“
„A da, èuj, bit æe ti to i zadnja stvar koju si napravio u životu, to
sigurno…
Stark se naglim trzajem vratio u svoje tijelo. Otvorio je oèi i ugledao
Seorasa kako stoji nad njim s kamom u jednoj ruci, dok je drugu prislonio
na njegovo èelo.
„Ne! Moram natrag!“ vrisnuo je. Tijelo kao da mu je plamtjelo. U
bokovima je osjeæao nevjerojatan bol tako silovit da mu je tjerao
adrenalin kroz cijeli organizam. Prvi instinkt mu je bio da ode! Pobjegne!
Bori se!
„Ne, deèec. Seti se, nesmeš se micat,“ rekao mu je Seoras.
Stark je dahtao brzo i duboko dok je silom tjerao tijelo da ostane mirno
da ostane onako kako je.
„Vrati me,“ kazao je Èuvaru. „Moram se vratiti.“
„Stark, slušaj me.“ Odjednom se nad njim stvorilo Afroditino lice. „Heath
je kljuèan u cijeloj stvari. Moraš stiæ do njega prije nego što se naðeš sa
Zoey. Reci mu da mora otiæi dalje. Mora ostaviti Zoey na Onom Svijetu,
inaèe se ona nikad neæe vratiti ovamo.“
„Šta? Afrodita?“
Sèepala ga je za mišicu i spustila lice tik do njegova. Primijetio je da su
joj oèi krvave i trgnuo se od shvaæanja da je oèito upravo imala viziju.
„Vjeruj mi. Pronaði Heatha. Natjeraj ga da ode. U suprotnom, neæe
preostat nitko da zaustavi Neferet i Kalonu, i sa svima nama je gotovo.“
„Ak se misli vratit, mora krenut taj èas,“ rekao je Seoras.
„Vrati ga,“ rekla je Sgiach.
Sjajni rubovi Starkova vidnog polja poèeli su sivjeti, i poèeo se opirati
ponovnom potonuæu.
„Èekaj! Reci mi. Kako kako da se borim protiv samog sebe?“ uspio je
propentati Stark.
„Ah, to ti je skroz lake, znaš. Ratnik u tebi mora hmrti da se Šaman
porodi.“
Stark nije mogao odrediti jesu li Seorasove rijeèi bile odgovor na njegovo
pitanje, ili su dospjele iz njegova pamæenja, a nije ni stigao razmisliti o
tome. Za manje od jednog otkucaja srca Seoras mu je šèepao glavu èvrsto
poput škripca i prevukao oštricu preko Starkovih kapaka. U vrelom,
zasljepljujuæem bljesku opet se našao oèi u oèi sa samim sobom kao da
nije ni otišao. Premda ga je zbunio bol završne Èuvarove posjekotine,
MIN@
226
Stark je shvatio da mu tijelo reagira brže nego što mu svijest stiže pojmiti,
i da se s lakoæom brani od napada svojeg odraza. Kao da mu je potez
završnog reza otkrio geometriju pravaca za zadavanje udarca u srce
Drugoga koju Stark nikad prije nije poznavao, a buduæi da sam nije znao
za nju, moguæe je da ni Drugi za nju ne zna. Ako je tako, onda ima
izgleda, premda vrlo slabih.
„Mogu ja ovako do sutra. Ti ne možeš. Dovraga, kako je lako mene
razvalit.“
Kad se nasmijao, Stark je nasrnuo, prateæi pravac udarca koji su mu
otkrili bol i potreba, i uspio okrznuti vanjsku stranu podlaktice svojeg
odraza.
„Jebeš mi sve! Pa ti si mi uspio pustit krv. Nisam znao da to imaš u sebi!“
„A èuj, to je jedan od tvojih problema; prokleto si arogantan.“ Stark je
vidio kako titraj oklijevanja prolazi kroz njegov odraz, i natruha shvaæanja
šaptom mu je prošla tijelom. Pošao je za tom mišlju jednako prirodno kao
što je podigao široki maè da se obrani i opazio pravce udarca po cijelom
njegovu tijelu. „Ne, nije stvar u tome da si ti prokleto arogantan. Nego ja.
Ja sam arogantan.“
Gard njegova odraza naèas je pao. Stark je tada sasvim shvatio, i silovito
nastavio.
„Ja sam i sebièan. Zbog toga sam ubio svojeg mentora. Sebièno: mi nije
davala da dopustim ikome da me u bilo èemu porazi.“
„Ne!“ proderao se crvenooki Stark. „To nisi ti to sam ja.“
Opazivši da mu se otvorio, Stark je opet napao Drugoga i zasjekao mu
bok.
„Varaš se, i dobro to znaš. Ti si ono što je loše u meni, ali ti si svejedno
ja. Ratnik to ne bi mogao priznati, ali Šaman u meni polako to shvaæa.“
Dok je to govorio, Stark je neumoljivo nastavio napadati, zasipajuæi
vlastiti odraz udarcima. „Mi smo arogantni. Mi smo sebièni. Znamo i biti
pokvareni. Imamo jebeno ružnu narav, a kad nas netko razljuti, vjeèno mu
to zamjeramo.“
Starkove rijeèi kao da su potaknule nešto u Drugome, i on mu je uzvratio
gotovo nevjerojatno brzo, napadajuæi Starka nezadrživom,
osvetoljubivom vještinom.
„O, Božice, ne. Nemoj da ispadne da sam sve zabrljao svojim dugim
jezikom.“ Dok se Stark jedva uspijevao obraniti od nasrtaja, shvatio je da
reagira odviše racionalno, odviše predvidivo. Poraziti sebe moæi æe jedino
ako uèini ono što Drugi ne oèekuje.
Moram mu pružiti otvaranje kroz koje me može ubiti.
MIN@
227
Dok je Drugi sasipao udarce ne bi li ga slomio, Stark je shvatio da je
kucnuo èas. Fingirao je spuštanje garda na svojoj lijevoj strani.
Nezaustavljivim zamahom Drugi je navalio na otvor, zaletjevši se tako da
je samo na trenutak postao ranjiviji od Starka. Stark je opazio pravac
udarca, geometriju istinskog otvaranja, i silinom koju nije znao da nosi u
sebi raspalio balèakom maèa po lubanji Drugoga.
Starkov je odraz pao na koljena. Hvatajuæi dah, jedva da je još mogao
uspravno držati svoj široki maè.
„Znaèi, sad æeš me ubiti, uæi na Onaj Svijet i uzeti curu.“
„Ne. Sada te prihvaæam, jer ma kako mudar bio i ma kako dobar uspiješ
postati, ti æeš uvijek biti tu, u meni.“
Crvene su oèi još jedanput pogledale u smeðe. Drugi je ispustio svoj maè
i hitrom se kretnjom bacio prema naprijed, te zario Starkov široki maè
sebi u prsa do balèaka. U sirovoj bliskosti tog trenutka Drugi je izdahnuo
tako blizu njemu da je Stark udahnuo zadnji, slatki dah Drugoga.
Starku se utroba stisnula.
Sebe! Ubio je sebe! Odmahujuæi glavom od te užasne spoznaje,kriknuo je:
„Ne! Nisam…“ Još dok je krikom to poricao, crveni se Stark osmjehnuo,
kao da zna više od njega, i krvavim mu usnama prišapnuo:
„Vidjet æemo se mi opet, Ratnièe, prije nego što misliš.“
Stark je spustio Drugoga na koljena i u isti mah izvukao veliki maè iz
njegovih prsa.
Vrijeme je zastalo kad se božanstvena svjetlost predjela Nyx usredotoèila
na maè, ljeskajuæi se cijelom njegovom krvavom, ali prekrasnom dužinom
i zasljepljujuæi Starka, upravo onako kao što mu je Seorasov završni rez
propržio vid i kao da se èudesno, tek na trenutak, starinski Èuvar našao
pokraj njega i Drugoga, i kao da su sva tri Ratnika gledala u maè.
Seoras je progovorio, ne odmièuæi pogled s balèaka.
„Je bil bu to Èuvarski claymore za tebe, deèec, maè iskovan v vreloj,
mokroj krvi. kaj služi sam za obranu èasti, a nosit ga može onaj kaj je
izabral èuvat Asa, bann ri, kraljicu. Oštrica mu je nabrušena tak krasno
oštro da seèe bezbolno, a Èuvar kaj je nosi udaral bu bez milosti, straha i
obzira one kaj bi šteli našu èasnu lozu oskvrnuti.“
Stark je opèinjeno okrenuo claymore, puštajuæi da se dragulji u balèaku
presijavaju na svjetlosti dok je Èuvar Sgiach nastavljao:
„Pet kristalof. smeštenih v èetri kuta, s petim v sredini kak kamenem srca,
neprekidno pulsira u skladu s otkucajimi srca svoga Èuvara, ak je on
izabrani Ratnik kaj èuva èast više od živlenja svoga.“ Seoras je zastao i
napokon odmaknuo pogled od claymorea. „Jesi ti taj Ratnik? Je 1 buš
istinski Èuvar ti postal?“
MIN@
228
„Želim to postati,“ rekao je Stark, trudeæi se voljom nagnati maè da kuca
u taktu vlastita srca.
„Onda navek moraš postupat èasno i slat one kaj si ih porazil dalše, tam di
je nimi bole. Ak to narediš kak Ratnik, a ne kak deèec... ak si istinske krvi
v duši i duhu, sinek, otkril buš da ti je posledna groza ta lakoæa s kojom
buš prihvatil i obavlal tu veènu dužnost. No znaj da ti nema natrag, jer
takaf ti je zakon i usud èistega Èuvara, bez zamerke, pakosti, predrasude
il osvete, veè ti sam nepokolebliva vera v èast za nagradu može biti, bez
jamstva ljubavi, sreæe il imutka. Jer poklen nas nièega ni.“ Stark je
primijetio vjeèno pomirenje s datošæu u Starkovim oèima. „Nosil buš to
za sva vremena, jer doj bu èuval Èuvara? Sad znaš kak glasi prava istina.
Odluèi se, sinek.“
Seorasov lik je nestao, i vrijeme je ponovno poèelo teæi. Drugi je kleèao
pred njim i zurio u njega oèima punim straha i prihvaæanja.
Èasna smrt.
Kad je Stark pomislio te rijeèi, balèak claymorea zagrijao mu se u rukama
pulsom koji je popratio otkucaj njegova srca. Obujmio je balèak i drugom
rukom, sladeæi se tim osjeæajem.
Zatim je težina oštrice kao takva postala životna sila i ispunila Starka
užasnom, prekrasnom snagom i spoznajom. Bez misli, bez osjeæaja,
upotrijebio je luk polumjeseca da zada smrtni udarac, te muèno raspalio
sjeèivom po Drugome i glatko ga raskolio od lubanje do prepona. Zaèuo
se silan uzdah, i tijelo je išèezlo.
Stark je shvatio pune razmjere vlastite brutalnosti. Ispustio je clavmore i
pao na koljena.
Božice! Kako mogu uèiniti to i ostati èastan?
Starku se zavrtjelo u glavi i pao je na tlo, teško dišuæi. Pogledao je u svoje
tijelo, oèekujuæi da ugleda razjapljene rane u svojem mesu i krvi s puno,
puno svoje krvi.
Ali prevario se. Bio je potpuno lišen bilo kakve tjelesne rane. Jedina krv
koju je vidio bila je upijena u tlo pod njim. Jedina rana koja mu je
preostala bila je uspomena na to što je upravo uèinio.
Gotovo od svoje volje, njegova je šaka pronašla balèak velikog maèa.
Dok je u sjeæanju gledao smrtni udarac koji je upravo zadao, Starku je
ruka zadrhtala, ali èvrsto je stisnuo balèak i u njemu pronašao toplinu i
odjek otkucaja vlastita srca.
„Ja sam Èuvar,“ prošaptao je.
A tim je rijeèima stekao istinsko prihvaæanje sebe i, napokon, shvaæanje.
Nije stvar bila u tome da ubije ono loše u sebi, nikad se nije radilo o tome.
Stvar je bila u tome da stekne nadmoæ nad time.
MIN@
229
To je ono što istinski Èuvar radi.
On ne porièe brutalnost, èasno se njome služi za borbu.
Stark je pognuo glavu, položivši je èelom na Èuvarski claymore.
„Zoey, Asu moj, bann ri shi' moja, kraljice moja odluèujem sve to
prihvatiti i poæi putem èasti. Jedino tako mogu postati Ratnik kakav tebi
treba. Na to ti se zaklinjem.“
Još dok je Starkov zavjet lebdio u zraku oko njega, luk koji je tvorio meðu
Onog Svijeta Nyx nestao je, zajedno s Èuvarskim claymoreom, te je Stark
ostao sam, nenaoružan i na koljenima ispred luga božice i eteriène ljepote
drveta za vješanje.
Stark je ustao i automatski pošao prema lugu.
Htio je jedino pronaæi nju svoju kraljicu, svoju Zoey.
Ali kad je prišao bliže lugu, Stark je poèeo usporavati korak i naposljetku
zastao.
Ne.
Poèinje na pogrešan naèin.
Opet.
Ne mora on pronaæi Zoey, nego Heatha. Ma koliko da Afrodita može biti
teška tlaka, zna da su njezine vizije stvarne. Što mu je ono, dovraga,
Afrodita rekla? Nešto o tome da Heath mora otiæi dalje da bi se Zoey
mogla vratiti. Stark je razmislio o tome. Ma kako mu to bolno bilo
priznati, mogao je uvidjeti u kojem je smislu to što je Afrodita rekla
istinito. Zoey je bila s Heathom od malih nogu. Vidjela ga je kako pogiba,
što ju je tako teško pogodilo da joj se duša smrskala. Kad bi mogla postati
cijela, i biti s Heathom ovdje...
Stark je pogledao oko sebe. a kao i kad je uspostavio sponu s
claymoreom, zaista je vidio.
Predio Nyx bio mu je prekrasan. Lug se nalazio toèno pred njim, premda
je osjeæao goleme razmjere cijelog prostora, i znao da je predio Nyx
daleko veæi od ovog jednog mjesta. Ali, ruku na srce, sam mu je lug bio
dovoljan zelen i ugodan, bio mu je poput melema za duh. Èak i nakon
svega što je prošao da stigne dovde, znajuæi svoju odgovornost kao
Èuvara Zoey i shvaæajuæi da mu je pohod daleko od završetka, Stark je
želio uæi u lug, duboko udahnuti i samo pustiti da ga prožme njegov
spokoj. A kad se tome pridoda to što je Zoey tu, bit æe više nego
zadovoljan ako provede ovdje makar jedan odsjeèak vjeènosti.
Dakle, da, ako se Heath vrati Zoey, ona æe htjeti ostati.
Stark je protrljao lice dlanom. Mrzi to priznati srce mu se slama od tog
priznanja ali Zoey voli Heatha, možda i više nego što voli njega.
MIN@
230
Stark se mentalno prodrmao. Njezina ljubav prema Heathu nije bitna!
Zoey se mora vratiti to kaže èak i Afroditina vizija. I, jasno, kad Heath ne
bi više bio u igri, vjerojatno bi je uspio nagovoriti da se vrati s njim.
Takva je ona djevojka do prijatelja joj je stalo više nego do same sebe.
I upravo zbog toga Heath mora ostaviti nju, a ne obrnuto.
Znaèi, mora pronaæi Heatha i nagovoriti ga da se odrekne jedine djevojke
koju je u životu volio.
Zauvijek.
Jebote.
Nemoguæe,
Ali takoðer je navodno bilo nemoguæe da on porazi samoga sebe i prihvati
sve što to znaèi.
Onda razmisli, dovraga! Razmisli kao Èuvar, umjesto da se samo
ponašaš i reagiraš kao glupo derište.
Može pronaæi Zoey.
Veæ mu je to znalo poæi za rukom. A kad jednom pronaðe Zoey, tamo æe
biti i Heath.
Starku je pogled pao na drvo za vješanje. Ovdje je bilo veæe nego na
otoku Skye, a komadiæi tkanine privezani za golemi kišobran njegove
krošnje stalno su mijenjali boju i dužinu dok su se blago njihali na toplom
povjetarcu.
Drvo za vješanje znaèi snove i želje i ljubav.
Pa, on voli Zoey.
Stark je sklopio oèi i usredotoèio se na Zoey na to koliko je voli i koliko
mu ona nedostaje.
Vrijeme je prolazilo... minute, možda sati. Ništa. Nijedna jebena stvar.
Èak ni najslabiji pojam o mjestu gdje bi se mogla nalaziti. Uopæe je ne
osjeæa.
Ne možeš odustati.
Razmišljaj kao Èuvar.
Znaèi, ljubav ga neæe dovesti do Zoey. A što onda hoæe?
Što je jaèe od ljubavi?
Stark je iznenaðeno trepnuo.
Veæ zna odgovor.
Dobio ga je zajedno s naslovom Èuvara i mistiènim claymoreom.
„Èuvaru je èast jaèa od ljubavi,“ kazao je Stark naglas.
Tek što je izgovorio te rijeèi, kad se tanka zlaæana vrpca pojavila toèno
iznad njega na drvetu za vješanje. Presijavala se metalnim odbljescima,
što je Starka podsjetilo na tork od žuta zlata koji Seoras nosi oko zapešæa.
MIN@
231
Kad se vrpca odvezala i slobodno odlebdjela s drveta u lug, Stark nije
oklijevao.
Poveo se za onim što osjeæa duboko u sebi, i za ovim sitnim podsjetnikom
na èast, i krenuo za njom.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset sedmo poglavlje
HEATH
Sa Zoey je bivalo sve gore. Što jednostavno nije bilo u redu. Kao da u
zadnje vrijeme nije morala izlaziti nakraj s dovoljnom kolièinom kenjaže?
Sad joj se još dogodilo i svo to smrskavanje duše, i poèela se gubiti i
njemu i svemu ostalome. Ispoèetka je to išlo malo-pomalo. U zadnje
vrijeme je to prije išlo kao kataklizmièki golem komad. Kako su zalazili
sve dublje i dublje u srce luga, kloneæi se rubova drveæa gdje vjerojatno
Kalona vreba na njih, poèela se mijenjati sve brže. A izgleda da on tu baš
ništa ne može. Ne želi ga saslušati. Ništa joj ne može dokazati. Èak se ne
želi ni smiriti. Doslovce.
Vidio ju je pred sobom. Premda je praktièki trèao po mahovinom obrasloj
obali pjevnog potoèiæa, nije se kretao dovoljno brzo da je sustigne. Samo
je tumarala pred njim, katkad šapæuæi ponešto zraku oko sebe, katkad tiho
plaèuæi, ali uvijek nespokojna uvijek u pokretu.
Bilo mu je kao da promatra kako se ona rasplinjava.
Heath je morao nešto uèiniti. Shvaæao je da joj se to dogaða zato što joj
duša nije cijela. To ima smisla. Pokušao je razgovarati s njom o tome
pokušao ju je nagovoriti da sazove sve dijelove i zatim se vrati u svoje
tijelo. Nije mu baš bilo jasno kako to ide tu na Onom Svijetu, premda što
više vremena provodi ovdje, to bolje jednostavno shvaæa stvari, vjerojatno
zbog toga što je mrtav da mrtviji ne može biti.
Pobogu, totalno je èudno smatrati sebe mrtvim. Ne èudno u smislu da mu
je strašno, nego je bizarno, jer ne osjeæa se mrtvim. Osjeæa se kao i uvijek,
samo što je negdje drugdje. Heath se poèešao po glavi. Dovraga. teško je
to prokužiti, ali bar nije teško prokužiti da Zo nije mrtva, pa joj time ovdje
zaista nije mjesto.
Heath je uzdahnuo. Katkad ima dojam da ni njemu samome ovdje nije
mjesto. Što ne znaèi da mu tu nije lijepo. Okej, jasno, Zo je sva slomljena,
a iz luga ne mogu izaæi, a da ih ne spopadne Kalona ili koji god veæ vrag i
vjerojatno ga samo jebeno opet ubije. Ako je to uopæe moguæe. Stavi li se
to na stranu, tu bi mu bilo lijepo. Ali samo lijepo.
Imao je dojam da mu duh traga za neèim drugim neèim što ovdje ne
može pronaæi.
Umro si prerano. O tome se radi.
Heath je iznenaðeno poskoèio. Zoey je stajala pred njim i ljuljala se
lijevo-desno, sa stopala na stopalo, zureæi u njega oèima u kojima se
vidjela duboka tuga.
MIN@
233
„Zo, beba, znaš da si mi pomalo jeziva kad tako samo baneš pred mene,“
Prisilio se da se glasno nasmije. „Ko da si ti tu duh, a ne ja.“
„Oprosti... oprosti...“ promrmljala je, te poèela hodati ukrug oko njega.
„Ma samo je stvar u tome da su mi rekle kako ti nisi tu sretan jer si
prerano umro.“
Heath je ostao stajati u mjestu, ali okretao se za njom dok je koraèala oko
njega.
„Koje to 'one'?“ Zoey je neodreðeno mahnula rukom prema lugu.
„One koji su pomalo sliène meni.“
Heath joj je prišao bliže, tako da je sada hodao odmah uz nju dok se
nastavljala nespokojno kretati.
„Beba, ne sjeæaš se da smo prièali o njima? One su dijelovi tebe. Zbog
toga se ti sada osjeæaš tako slomljeno. Kad ti se iduæi put obrate, molim te
da ih zamoliš da se vrate u tebe. Onda æe biti puno bolje.“
Pogledala ga je krupnim, izgubljenim oèima.
„Ne, ne mogu.“
„Zašto ne, beba?“ Zoey je briznula u plaè.
„Ne mogu, Heath. Predugo to traje. Ne mogu si sastaviti dušu. Ne mogu
se prisjetiti svega i svaèega ne mogu se usredotoèiti jedino što sigurno
znam je da to i zaslužujem.“
„Ne zaslužuješ ti to!“ Heath je prišao bliže Zoey i krenuo podiæi ruke da
ih èvrsto položi na njezina ramena i natjera je da ga sasluša, jednom
zasvagda, kad mu je nekakva zlaæana vrpca zapela za krajièak oka i na
trenutak mu odvukla pažnju od nje. Trenutak je bio posve dovoljan za
Zoeyn nespokoj, pa je ona s ojaðenim krikom rekla:
„Moram dalje! Moram samo iæi dalje, Heath. Izgleda da ništa drugo ne
mogu.“
Prije nego što ju je uspio sprijeèiti, udaljila se od njega èudnim, gotovo
lebdeæim kretnjama koje su nosile njezino blijedo tijelo poput pera na
snažnom vjetru, brzo, nasumièno, i sve dublje u lug.
Ma, sranje. Ovo mi totalno ne šljaka. Krenuo je za Zoey. Mora je natjerati
da ga sasluša. Mora joj pomoæi. Zatim je posustao i polako se zaustavio.
Problem je u tome što ne zna kako bi joj pomogao.
„Ne znam što da radim!“ viknuo je kad je zario šaku u mahovinom
prekrivenu koru jednog stabla u lugu. „Ne znam što da radim!“ Heath je
opet udario u stablo, ne hajuæi za bol u svojoj šaci.
„Ne Znam Što Da Jebeno Radim!“
Svaku je rijeè naglašavao šakom sve dok mu se zglobovi nisu raskrvarili,
a miris njegove krvi proširio se i zadržao u oblaku oko njega. Tada je
MIN@
234
sjenka prekrila sunce. Dok je o mahovinu brisao šaku koja ga je tupo
boljela, pogledao je uvis.
Mrak. Krila. Zastiru svjetlost Božice. Dok mu je srce gromko nabijalo,
Heath je èuènuo i obrambeno stisnuo krvave šake, ali napad nije stigao.
Umjesto toga, stiglo mu je otkrivenje u vidu prošaptanih misli koje kao da
su istekle iz sjenki nad njim i utekle mu kroz miris krvi u krvotok.
„Ona bi htjela ostati tu s tobom, zauvijek, ali mora biti cijela.“
Heath je iznenaðeno trepnuo.
„A? Tko je to?“
„Muæni malo glavom, smrtnièe beznaèajni!“
„Dobro, okej,“ rekao je Heath, škiljeæi prema sjenkama u zraku iznad
sebe. Da to nije Kalona? Nikako ne uspijeva dobro vidjeti o èemu se radi.
„Moraš je natjerati da prizove djeliæe svoje duše, da bi mogla pronaæi mir
tu, u svetome lugu, uz tebe.“
„Jasno je meni to. Samo ne kužim kako da je na to natjeram. Ako to ima
smisla.“
„Odgovor je u tvojoj sponi s njom.“
„Mojoj sponi s njom, ali ne znam…“ a tada je Heath shvatio da zna kako
da upotrijebi njihovu sponu. Samo treba natjerati Zoey da ga posluša, a to
je uvijek mogao, èak i dok se ponašao kao kreten i cugao i propadao u
školi, pa mu je pokušala dati nogu. Uvijek ih je mogao opet spojiti tako
da ostanu zajedno. Zatim se Heath široko osmjehnuo.
Pa to je to! Zaboravivši na krilati Mrak, pohitao je za Zoey, a nezastrta
svjetlost Božice opet je zasjala u lug. Kljuè je u njihovoj sponi. Njih dvoje
zajedno uvijek su funkcionirali, bez obzira na sve ostalo što im se zbivalo
u životima. A ta spona još uvijek postoji. Ona je dovela Zo do njega, èak i
nakon što je umro. Njome æe se poslužiti. Nakon što Zo shvati da mogu
biti zajedno, i da je njemu okej, da bude ovdje i sve, sastavit æe se da opet
bude cijela. A onda, ma što im nakon toga stalo na put, zajedno æe se
suoèavati s tim zauvijek. Dovraga, to ne bi smjelo biti teško. Njegova Zo
je žešæa štemerica.
Stekavši novu odluènost. Heath je potrèao za Zoey, kad je zaèuo šapat:
„Heath!“ i stao kao ukopan.
„Šta je sad?“
„Tu, otraga!“
Heath se okrenuo prema stablu oskoruše, u èije je granje zapela ona
zlaæana vrpca, i zatreptao od potpunog iznenaðenja kad je iza drveta
iskoraèio jedan deèko.
„Stark? Koga…“
„Ššš! Nemoj da Zoey skuži da sam tu.“
MIN@
235
Heath je prišao stablu.
„Koga vraga ti tu radiš?“ Ali nije dao Starku priliku da mu odgovori. „A,
u kurac! Jesi i ti to mrtav? Zo to nikad neæe moæi podnijeti!“
„Tiše govori, vrag te odnio. Ne, nisam mrtav. Došao sam zaštititi Zoey, da
bi se ona mogla vratiti u svoje tijelo, gdje joj je mjesto.“ Stark je zastao,
pa dodao: „Svjestan si toga da si mrtav, je li tako?“
„Stari, nemoj srat? Mrtav sam?“ sarkastièno je rekao Heath. „Blago meni
što si me došao prosvijetlit. Pojma nemam kako bih se uspio snaæ bez
tebe, jebote.“
„Dobro, a što kažeš na ovo: znaš da je Zoeyna duša smrskana?“
Prije nego što je Heath stigao išta reæi, obojica su ugledala Zoey, pa je
Stark odskoèio natrag iza stabla i šæuæurio se u sjeni. Heath je brzo otišao
da je presretne, zaklanjajuæi joj pogled na Starka.
„Nisi došao za mnom. Uvijek doðeš za mnom.“ Tijelo joj se njihalo amotamo
dok se trudila stajati u mjestu.
„Stižem, Zo. Znaš da te nikada neæu ostaviti. Stvar je samo u tome da si ti
sada brža od mene.“
„Znaèi, ne ostavljaš me?“
Heath joj je dodirnuo obraz, mrzeæi što ona izgleda tako slabo i nesigurno
i potpuno razlièito od Zoey.
„Ne, Ne ostavljam te. Samo ti kreni dalje. Sustiæi æu te.“ Kad je stala
oklijevati, u oèitoj namjeri da opet krene onako jezovito koraèati u krugu
oko njega, èime bi stigla prokleto preblizu mjestu na kojem se Stark
sakrio, dodao je: „Hej, možda bi se osjeæala bolje da se poèneš kretati baš
onako jako brzo. Hajde, samo ti malo potrèi, ili odlebdi, ili šta je veæ to
što radiš, a onda se vrati ovamo. Ako nemaš ništa protiv, ja bih se zadržao
tu na trenutak. Moram se malo odmoriti.“
„Oprosti... oprosti... zaboravila sam da se moraš odmoriti... oprosti.“
Poèela je lebdjeti od njega, a Heath je doviknuo za njom:
„Samo, ne udaljavaj se previše! I ne zaboravi zaokružiti i vratiti se
ovamo.“
„Neæu zaboraviti... ne mogu zaboraviti tebe,“ rekla je. Ne pogledavši ga,
nestala je u sjenama.
Stark je izašao iza drveta. Glasom oporim od šoka rekao je:
„O, sranje! Daleko je gore nego što sam mislio.“
Heath je smrknuto kimnuo.
„Da, znam. Potpuno se pošemerila od tog smrskavanja duše. Ne može se
odmoriti, pa ne može razmišljati, a to ima nekakve posljedice nekakve
jako, jako loše posljedice.“
Gledajuæi i dalje za Zoey, Stark je rekao:
MIN@
236
„Visoko vijeæe je reklo da æe se to dogoditi. Ona postaje Caoinic Shi. Nije
mrtva, a nije ni živa, a nalazi se ovdje u predjelu duhova bez vlastite duše.
Zbog toga je ovakva, a bit æe joj samo još gore. Nikada neæe naæi mira
nikada.“
„Onda je moramo natjerati da se sastavi. Mislim da bih ja to i mogao. I,
stari, ne bih htio ispasti govno od èovjeka, al ti tu stvarno ne možeš
pomoæ. Ako mi hoæeš pomoæi, izaði odavde i rasturi ta strašna sranja koja
su nas ovdje zarobila. Ti to riješi. Ja æu riješit stvar sa Zo.“
Heath je krenuo dalje, za Zoey, ali Starkove su ga rijeèi zaustavile.
„Ma da, možeš joj opet sastaviti duh ako joj kažeš da æeš ostati tu s njom,
ali ako to uèiniš, sjebat æeš sve koje Zoey voli, tamo u stvarnom svijetu.“
Heath se opet okrenuo prema Starku.
„Nije okej što govoriš takva sranja. Daj, samo je pusti, stari. Znam da je
voliš i sve to, al ozbiljno, upoznao si je tek nedavno. Ja sam s njom veæ
godinama. Kužim ja da æe ti ona faliti, ali bit æe njoj skroz dobro tu sa
mnom bit æe sretna.“
„Nije stvar u ljubavi. Nego u tome da postupiš kako treba. Dajem ti svoju
rijeè Èuvara da ti govorim istinu. Ako se Zoey ne vrati u svoje tijelo,
svijet koji je poznavala koji si ti poznavao bit æe uništen.“
„Na što misliš kad kažeš da si Èuvar?“
Stark je duboko udahnuo.
„Mislim na èast.“
Nešto u Starkovu glasu natjeralo je Heatha da ga sagleda na nov naèin.
Tip se promijenio. Izgleda nekako više, starije, a ne onako frajerski kao
inaèe. Izgleda tužno. Jako tužno.
„Istina je to što mi govoriš.“
Stark je kimnuo.
„Afrodita je imala viziju. Vidjela je da æeš ti natjerati Zoey da si opet
sastavi dušu. Postiæi æeš to obeæanjem da æeš ostati ovdje s njom. I tako se
ona neæe pretvoriti u Caoinic Shi'. Bit æe opet ona stara. I zaista æe ostati
ovdje zauvijek. Ali bez Zoey, neæe više biti nikoga da sprijeèi Neferet i
Kalonu.“
„Pa æe oni osvojiti svijet,“ dovršio je Heath umjesto njega.
„Pa æe oni osvojiti svijet,“ složio se Stark.
Heath je pogledao Starka u oèi.
„Moram ostaviti Zoey.“
„Neæu dopustiti da ostane sama,“ kazao mu je Stark. „Ja sam njezin
Ratnik, njezin Èuvar. Dajem ti svoj Zavjet da æu se pobrinuti da uvijek
bude zaštiæena.“
MIN@
237
Heath je kimnuo i svrnuo pogled od Starka, nastojeæi obuzdati svoje
emocije. Došlo mu je da potrèi da pronaðe Zo i pobrine se da ona ostane
s njim, tu ili bilo gdje, zauvijek. Ali kad je opet pogledao u Starka, shvatio
je apsolutnu istinu:
Zoey æe biti grozno ako joj prijatelji budu uništeni. To æe zgražanje u njoj
biti jaèe od ljubavi prema njemu, jaèe od ljubavi prema bilo kome. I zato,
ako je zaista voli. Heath je mora ostaviti.
Premda je imao osjeæaj da bi se mogao izbljuvati, Heathu je bilo drago što
mu glas zvuèi smireno i normalno.
„Kako æeš je natjerati da se sastavi nakon što ja odem?“
„Zar joj ne možeš reæi da æeš ostati, natjerati je da se sastavi, a onda
otiæi?“
Heath je frknuo.
„Stari, neæu bit prestrog prema tebi, jer cijela ta stvar što nisi mrtav od
tebe pravi totalnu budalu što se tièe ovih duhovnih stvari, al nema jebene
šanse da natjeram Zo da prizove i sastavi komade svoje duše tako što æu
joj lagat. Mislim ono, ma daj, to uopæe nema smisla.“
„A da, okej. Imaš pravo, valjda.“ Stark je prošao rukom kroz kosu. „Je li,
ne znam kako æu to izvesti, ali hoæu. Moram. Ako si ti dovoljno muško da
je ostaviš, bit æu i ja dovoljno muško da skužim kako da je spasim.“
„Pa, imaj ovo na umu Zo ne voli kad je neki tip spašava. Ona se voli
brinut sama za sebe. Uglavnom moraš samo stat sa strane i pustit je da
radi što hoæe.“
Stark je ozbiljno kimnuo glavom.
„Imat æu to na umu.“
„Okej. Dakle. Idemo za njom.“
Njih su dvojica zajedno krenuli prema dijelu luga gdje su posljednji put
primijetili Zoey.
„Stajat æu po strani dok se ti ne oprostiš s njom. Neæu joj dopustiti da me
vidi dok ti ne odeš,“ rekao je Stark.
Heath se nije mogao pouzdati u svoj glas, pa je samo kimnuo glavom.
„Reci mi što je ono drugo što si spomenuo ono strašno sranje zbog kojeg
ne možete odavde.“
Heath se nakašljao, pa rekao:
„Ispoèetka sam mislio da je to Kalona, al danas su se dogodile neke èudne
stvari od kojih mislim da to vjerojatno nije on. Hoæu reæi, ko da mi je to
što je tamo vani htjelo pomoæi da skužim kako da spasim Zoey.“
„Ali tako da ostaneš tu, je li tako?“
„Aha, tako je. To je uglavnom bila cijela poanta.“
MIN@
238
„Znaèi, Kalona ti je kazao kako da se pobrineš za to da Zoey nikad ne ode
s Onog Svijeta da se nikad ne vrati u svoje tijelo,“ rekao je Stark. „A
upravo to on ovdje mora postiæi.“
„I zamalo je to danas i postigao, uz moju pomoæ. Jebo ga pas. Ko da veæ
nije dovoljno grozno što me ubio!“ Heath je pogledao Starka. „Znaèi, to
je stvarno razlog tvog dolaska? Mislim ono, znam da si mi morao kazati
da trebam dalje, al u biti si došao ovamo da razvališ Kalonu, pa da Zoey
stvarno uspije stiæ doma s tobom.“
„A da, sve više i više imam dojam da sam upravo zbog toga došao.“
Heath je frknuo.
„Puno sreæe s razvaljivanjem jednog besmrtnika, stari.“
„Razmišljao sam o tome, i mislim da mu u stvari samo ne smijem
dopustiti da doðe do Z dovoljno dugo da se ona stigne opet sastaviti.
Onda æe ona moæi otiæi odavde i vratiti se u svoje tijelo, gdje joj Kalona
ne može ništa ili joj barem zasad ne može.“
„A, ne. Žao mi je što ti kvarim raèune, ali kad bi stvari tako stajale, Zo ne
bi trebala tebe da je štitiš.“ Stark ga je upitno pogledao. „Stvari ti stoje
ovako Zo je sigurna u lugu.“ Heath je pokazao na lug oko njih. „Ta loša
sranja ne mogu uæi ovamo. Ima neèeg posebnog na ovome mjestu. Ko da
sve što je èarobno u zemlji tamo dolje potjeèe iz ovog luga tu gore. To je
ti je nekakav Supersvijet, mjesto totalnog spokoja. Šta ti to ne osjeæaš?“
„Aha, dobro kažeš, Supersvijet,“ rekao je Stark. „I osjeæam i ja taj spokoj
u njemu. Osjeæam ga od poèetka. Zato sam i znao da æe se ona smjestiti tu
s tobom.“
„Da, takva ti je ona. Zato joj i trebaš. Jer dokle god ona bude bila tu. na
sigurnom, neæe se htjeti vratiti u stvarni svijet. I zato ti opet kažem, puno
sreæe dok je budeš štitio od Kalone. Ta me šupèina ubila. Nadam se da æeš
proæi bolje od mene. A ako tako bude, rasturi ga za moj raèun, a i za Zo.“
„Nemaš frke. Hej, Heath, da ti kažem nešto,“ rekao je Stark. „Ja ne bih
imao hrabrosti da napravim ovo što ti radiš. Ne bih je bio u stanju
ostaviti.“
Heath je bacio pogled prema njemu i slegnuo ramenima.
„A da, èuj, ja je volim više nego ti.“
„Samo, ti postupaš onako kako je ispravno.Kako je èasno,“ rekao je Stark.
„Znaš, kad na to gledaš iz moje sadašnje perspektive, èast ti je drek na
šibici. Ljubav je to što šljaka kod mene i Zo. Oduvijek je tako. Zauvijek
æe biti tako.“
Nastavili su šutke dalje, obojica zadubljeni u vlastite misli, a dok su išli za
Zoey, Heathove su se rijeèi vrtjele i vrtjele Starku po glavi:
MIN@
239
Ljubav je to što šijaka kod mene i Zo. Oduvijek je tako. Zauvijek æe biti
tako, sve dok se nije trgnuo od iznenaðenja jer ih je shvatio zaista
shvatio. Od toga mu to na što se sprema nije postalo nimalo lakše, ali
postalo mu je podnošljivo.
Pronašli su je na maloj èistini duboko u lugu. Hodala je i hodala oko
visokog zimzelenog stabla koje je izgledalo velièanstveno, ali neobièno
neprimjereno okolnim oskorušama, glogu i mahovini. Miris stabla
ispunjavao je cijeli prostor. Ušuljali su se, pazeæi da grmlje zadrže izmeðu
sebe i Zoeyna vidokruga. Kad je Stark kimnuo i mahnuo prema nakupini
mahovinom obraslih stijena èovjeèje velièine, sasvim blizu Zoey ali
svejedno zaklonjenoj, Heath se sklonio ondje s njim i duboko udahnuo,
iskušavajuæi zrak.
„Baš bizarno.“ Heath je govorio tiho, da ga ona ne èuje. „Pitam se odakle
ovdje cedrovo stablo.“
„Cedar? To je baš cedar?“ rekao je Stark.
„Aha. Izmeðu Zoyne bivše kuæe i moje raste jedan veliki, gotovo jednak
ovome a i miris mu je skroz isti.“
„Zoeyna baka je rekla da to spaljujem pokraj sebe dokle god budem bio
tu, na Onom Svijetu. Afrodita mi ga je donijela cijelu veliku vreæu.
Pripalili su ga netom prije nego što sam napustio svoje tijelo.“ Pogledao je
Heatha. „Drvo je dobar znak. Govori nam da idemo pravim putem.“
Heath je dugo gledao Starka u oèi prije nego što je rekao:
„Nadam se da je to dobar znak, ali moraš znat da mi od toga ovo ne pada
nimalo lakše.“
„Da. shvaæam.“
„Je li? Jer ja ti se spremam ostaviti jedinu djevojku koju sam ikada volio,
makar znam da joj grozno trebam.“
„Što bi ti htio da ja tebi kažem, Heath? Da bih više volio da nije moralo
biti ovako? Jer volio bih. Da bih volio da nisi mrtav i da Zoeyna duša nije
smrskana, pa da mi je najgora briga to što æu biti ljubomoran na tebe i na
onu šupèinu od Erika? Jer volio bih.“
„Ne moraš bit ljubomoran na Erika. Zo nikad neæe biti naroèito dugo ni s
jednim tipom koji je posesivno govno. Ne daj da te takvi tipovi
uzrujavaju.“
„Ako mi se ona vrati, cijela i u svojem tijelu, nikad više neæu dati da me
bilo koji tip uzruja,“ rekao je Stark.
„Kada,“ ozbiljno mu je rekao. Starku se èelo naboralo. Heath je uzdahnuo
i objasnio: „Kada ti se ona vrati, ne ako. Ne mislim je ostaviti ako ne
možeš biti siguran u ono što radiš.“
Stark je kimnuo.
MIN@
240
„Okej, imaš pravo. Kada mi se vrati. Siguran sam da postupam kako
treba; mi postupamo kako treba. Samo je stvar u tome što znam da æe
Zoey, bez obzira na sve, na kraju biti povrijeðena.“
„Da, znam.“ Heath je mahnuo bradom prema Zoey. „Ali ništa nije tako
loše kao ono što joj se upravo sada dogaða.“ Heath je naèas pognuo glavu,
a onda se pljesnuo po oba ramena, kao da se lupa po štitnicima za ramena
ispod nogometnog dresa. Protresao se, polako, duboko izdahnuo, pa
podigao glavu da još jedanput za kraj pogleda Starka u oèi. „Pobrini se da
joj bude jasno da ne želim da šmrkljavo plaèe i šizi zbog mene. Podsjeti je
u moje ime da je žešæe neprivlaèna kad je takva.“
„Hoæu.“
„E da, kad smo veæ kod toga, bolje se navikni da nosiš maramice u
džepovima, jer da znaš da ne pretjerujem. Zna bit stvarno gadno kad Zo
šmrkljavo plaèe.“
„Okej, da, nosit æu ih.“
Heath je pružio ruku Starku.
„Brini se za nju umjesto mene.“
Stark ga je primio za podlakticu.
„Kao Ratnik Ratniku, Zavjetujem ti se da hoæu.“
„I bolje bi ti bilo, jer držat æu te za tvoj Zavjet kad se iduæi put vidimo.“
Heath je pustio Starkovu ruku, još jedanput duboko udahnuo i izašao iz
njihova zaklona. Nastojao je ne misliti o onome što æe se dogoditi.
Umjesto toga, pogledao je Zoey, i vidio više od tog sjenolikog stvora u
kojeg se pretvara, i sjetio se djevojke koju je volio od djetinjstva. Vidio je
one neravne šiške koje si je ošišala u èetvrtom razredu. Osmjehnuo se kad
se prisjetio njezina muškobanjastog razdoblja u višim razredima osnovne,
kad su joj koljena mjesecima i mjesecima bila puna modrica i krastica. Tu
je onda bilo i ono ljeto prije prvog srednje, kad je otišao na mjesec dana
ljetovanja sa svojima i ostavio je krakatu i nezgrapnu, a kad se vratio,
otkrio je da se pretvorila u mladu božicu. Njegovu mladu božicu.
„Hej, Zo,“ rekao je kad ju je sustigao i ulovio korak s njezinim
nespokojnim, kružnim hodom.
„Heath! Baš se pitam gdje si. Ja sam se, eh, tu zaustavila da me možeš
sustiæi. Nedostajao si mi.“
„Brza si, Zo. Ulovio sam te što sam prije mogao.“ Provukao je ruku pod
njezinu. Koža joj je na dodir bila strahovito hladna. „Kako si ti meni,
beba?“
„Ne znam. Nekako mi je èudno. Ošamuæena sam, ali i teška. Znaš li ti što
mi je, Heath?“
MIN@
241
„Da, beba, znam.“ Zaustavio se, ali nije izvukao ruku ispod njezine, tako
da je i nju primorao da stane. „Duša ti je smrskana, Zo. Mi smo na Onom
Svijetu, sjeæaš se?“
Pogledala ga je tim svojim krupnim tamnim oèima, i naèas je izgledala
gotovo kao nekada.
„Aha. Sjeæam se sada, i da znaš, to je baš prava hrpetina teške kakice!“
Suze su mu razmazale pogled na nju, ali èvrsto je žmirnuo i osmjehnuo
joj se.
„Nego što da je, ali ja znam kako æemo to popraviti.“
„Znaš? Pa super, ali, eh, bi li možda mogao to popraviti dok ja hodam, jer
nikako mi ne odgovara ovo mirno stajanje u mjestu.“
Umjesto da je pusti, Heath je èvrsto stavio ruke na njezina ramena i
primorao je da ostane tu gdje je i pogleda ga u oèi.
„Moraš ponovno sastaviti dijelove svoje duše i onda se vratiti u svoje
tijelo koje te èeka dolje, u stvarnom svijetu. Moraš to uèiniti za svoje
prijatelje za Starka za svoju baku. Zo, moraš to uèiniti èak i za mene.“
Zoino tijelo se trznulo, ali vidio je da ulaže napor u to da ostane mirna.
„Ne bez tebe, Heath. Ne želim se vratiti u stvarni svijet bez tebe.“
„Znam, beba,“ nježno joj je rekao. „Ali kojiput moraš napraviti i ono što
ne bi htjela. Kao i ja sada ne želim te ostaviti, ali vrijeme je da krenem
dalje.“
Oèi su joj se razrogaèile, i podigla je ruke da ih položi preko njegovih na
svojim ramenima.
„Ne možeš me ostaviti, Heath! Umrijet æu ako me ostaviš.“
„Ne, beba. Bit æe upravo suprotno. Opet æeš se sastaviti, i vratit æeš se u
život.“
„Ne, ne, ne! Ne možeš me ostaviti.“ Zoey se rasplakala. „Ne mogu biti tu
bez tebe!“
„To te i pokušavam navesti da shvatiš, Zo. Ako ja ne budem tu, vratit æeš
se tamo gdje ti je mjesto i prestati biti ovaj bijedni, utvarni stvor u kog se
pretvaraš.“
„Okej, ne. Ne. Sastavit æu se ja. Samo mi ti ostani tu. Ostani sa mnom. Bit
æe sve u redu, vidjet æeš. Obeæavam ti, Heath.“
Znao je da æe ona reæi nešto takvo, pa je imao spreman odgovor na to,
premda mu se zbog toga srce nije ništa manje slomilo.
„Ne radi se tu samo o tebi, Zo. Radi se i o tome što je ispravno za mene.
Vrijeme mi je da odem dalje odavde.“
„Kako to misliš? Heath, nije mi jasno,“ zajecala je.
„Znam da ti nije, beba. Nije to ni meni baš jasno, ali osjeæam to,“ rekao
joj je iskreno. Dok je to govorio, prave su mu rijeèi pale na pamet, a s
MIN@
242
njima je spokoj ispunio Heatha, smirujuæi mu bol u srcu i dajuæi mu do
znanja iznad svega ostalog da zaista postupa kako treba. „Zaista, umro
sam prerano. Želim svoj život, Zo. Želim svoju priliku.“
„Ooprosti mi, Heath. Ja sam kriva za to, a ne mogu ti vratiti život.“
Nitko ne može, Zo. Ali mogu dobiti novu priliku za život. Samo, ne ako
ostanem ovdje s tobom. Ako ostanem ovdje, bit æe kao da nikad nisam
živio, a s tobom æe biti jednako tako.“
Zoey je dotad prestala jecati, ali suze su joj i dalje tekle iz oèiju, slijevale
joj se niz obraze i kapale s lica kao da stoji vani na kišnom ljetnom danu.
„Ne mogu. Ne mogu dalje bez tebe.“
Heath ju je blago protresao i prisilio sebe da se osmjehne.
„O da, možeš. Ako ja to mogu, možeš i ti. Jer znaš da si ti pametnija i jaèa
od mene, Zo. Uvijek si bila.“
„Ne, Heath,“ prošaptala je Zoey.
„Htio bih da nešto upamtiš, Zo. Važno je, i imat æe ti više smisla kad opet
budeš bila svoja. Ja æu otiæi odavde i dobiti drugu priliku za život. Ti æeš
postati velika, slavna vampovska Nadsveæenica. To znaèi da æeš živjeti,
ono, bezbroj godina. Pronaæi æu te opet. Pa makar mi trebalo stotinu tih
godina, obeæavam ti, Zoey Redbird, da æemo opet biti skupa.“ Heath ju je
privukao u naruèje i poljubio je, nastojeæi joj dodirom pokazati kako je
njegova ljubav prema njoj beskrajna. Kad se napokon prisilio da je pusti,
uèinilo mu se da opaža shvaæanje u njezinu utvarnom, zgranutom
pogledu. „Voljet æu te zauvijek, Zo.“
Zatim se Heath okrenuo i otišao od svoje prave ljubavi. Zrak se pred njim
rastvorio poput zastora, i prešao je iz jednog predjela u drugi, i potpuno
išèezao. Sasvim slomljena, Zoey je oteturala natrag do cedrova stabla.
Šutljiva poput mrtvaca, dok joj je suza suzu sustizala niz lice, ponovno je
poèela hodati ukrug.

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 2]

Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Opecena - P.C. Cast (Kuća Noći - VII knjiga) Beautiful-girl-look-up2-