Ova je za Johna Maslina bivšeg uèenika, pomoænika u
istraživanju, nenadmašivog u mozganju. Sjajnog momka u
svakom pogledu, zapanjujuæe sliènog našem Damienu... hmm...
ZAHVALE
Šaljemo velike XXXOOO našem divnom britanskom timu iz edicije
Atom u nakladnièkoj kuæi Little, Brown, uz posebno HVALA
Samanthi Smith, koja me spasila kad sam se otrovala hranom u Londonu.
Ajoj!
Kao i uvijek, zadužila nas je naša agentica i prijateljica Meredith
Bernstein.
Zahvalile bismo mnogim fanovima koji podržavaju ovaj serijal i zbog
kojih je Kristin i meni tako drago odlaziti na tribine. Posebno hvala prvim
razredima u srednjoj školi Will Rogers iz Tulse u Oklahomi, koji su
napravili adaptaciju Obilježene na nastavi engleskog A zbog kojih nam je
bilo tako divno posjetiti njihovu cool školu!
A kad smo veæ kod cool škola, moramo zahvaliti i skupini dugogodišnjih
fanova uèiteljima iz školskog sustava u Jenksu u Oklahomi. Uèitelji iz
Jenksa su nam u srcu! (Narode, vidimo se na iduæem potpisivanju!)
MIN@
3
K U Æ A N O Æ I
5. LOVLJENA

Prvo poglavlje
San je zapoceo šumom krila. Iz današnje perspektive shvacam da sam
trebala znati da je to loš znak, s obzirom na odnedavno razularene
nazovigavranove i sve to, ali u snu mi je to bio samo pozadinski šum,
slicno brujanju ventilatora ili televizijskom kanalu s reklamama.
U snu sam stajala nasred lijepe livade. Bila je noc, ali golemi se puni
mjesec kocio odmah iznad drveca koje je opasavalo livadu.
Srebrnkastomodra mu je svjetlost bila dovoljno jaka da baca sjene i
svemu daje izgled kao da je pod vodom, a taj je dojam samo pojacavao
blagi povjetarac koji mi je raspuhivao meke trave oko golih nogu u
naletima i vrtložicima, kao da su to valovi koji slatko oplakuju obalu. Isti
mi je taj vjetar podizao gustu tamnu kosu s obnaženih ramena, kao da mi
se to svila leluja po koži.
Gole noge? Obnažena ramena?
Spustila sam pogled i tiho ciknula od iznenadenja. Na sebi sam imala
žešce kratku minihaljinu od glatke vunene tkanine. U gornjem dijelu je
imala široki V izrez, sprijeda i straga, tako da mi je visjela s ramena i
prilicno otkrivala kožu. Sama je haljina bila fenomenalna. Bila je bijela i
ukrašena porubima, perjem i školjkicama, i kao da je sjajila na mjesecini.
Cijela je bila prošivena perlicama u nepojmljivo lijepim, istancanim
dezenima.
Ti vrapca, kako je moja mašta cool!
Ta mi je haljina bila odnekud poznata, ali nije me bilo briga. Nisam htjela
razbijati glavu time pa sanjala sam! Umjesto da razmišljam o trenucima
déjà vu, elegantno sam proplesala proplankom, pitajuci se hoce li se Zac
Efron ili cak Johnny Depp odjednom pojaviti i poceti mi se bezocno
upucavati.
MIN@
4
Pogledavala sam oko sebe dok sam se obrtala i njihala, prateci vjetar, i
ucinilo mi se da sam primijetila kako sjene trepere i neobicno se micu pod
krošnjama masivnih stabala. Zastala sam i pocela škiljiti ne bih li jasnije
vidjela što se to zbiva tamo u mraku. Znajuci sebe i svoje cudne snove, po
svoj prilici sam stvorila bocice kole što vise s grana kao vocke bizarna
oblika i samo cekaju da ih uberem.
I tada se pojavio on.
Jedna se prilika oblikovala na rubu livade, odmah pod rubom sjena
krošanja. Vidjela sam mu tijelo tek zato što mu se mjesecina odražavala s
glatkih, golih obrisa kože.
Golih?
Zaustavila sam se. Pa zar mi je to mašta sišla s uma? Stvarno nisam bila
spremna na skakutanje po livadi s golim tipom, pa makar on bio i cudesno
zagonetni gospodin Johnny Depp.
„Oklijevaš, ljubavi moja?“
Kad sam mu zacula glas, drhtaj mi je prostrujao tijelom, a užasan,
podrugljiv smijeh šaptom je prošao kroz krošnje.
„Tko si ti?“ Bilo mi je drago što mi glas iz sna nije odao strah koji sam
osjecala.
Smijeh mu je bio jednako dubok i krasan kao i glas, a jednako i strašan.
Odjekivao je od grana stabala koja su nas promatrala sve dok nije gotovo
vidljivo poceo podrhtavati zrakom oko mene.
„Gradiš li se sada da me ne poznaješ?“
Glas mu je prešao preko moga tijela tako da su mi se dlacice na
podlakticama naježile.
„Da. poznajem ja tebe. Ja sam te izmislila. Ovo je moj san. Ti si
mješavina Zaca i Johnnvja.“ Zastala sam. oklijevajuci, škiljeci prema
njemu. Govorila sam nehajno, premda mi je srce lupalo kao ludo, jer mi je
vec bilo ocito da ovaj tip nije mješavina tih dvaju glumaca. „Pa, možda si
ti Superman ili princ iz bajke,“ rekla sam, hvatajuci se bilo cega, samo ne
istine.
„Nisam ja plod tvoje mašte. Ti me poznaješ. Tvoja me duša poznaje.“
Nisam pomaknula noge, ali tijelo mi se polagano primicalo njemu, kao da
me to njegov glas privlaci. Stigla sam do njega i pocela podizati i podizati
pogled...
Bio je to Kalona. Znala sam da je to on otkako je progovorio prve rijeci.
Samo to nisam htjela priznati samoj sebi. Kako sam mogla sanjati o
njemu?
Nocna mora ovo je sigurno bila nocna mora, a ne san.
MIN@
5
Tijelo mu je bilo golo, ali ne i potpuno materijalizirano. Oblicje mu se
lelujalo i mijenjalo se u taktu milovanja lahora. Iza njega, u tamnozelenim
sjenama krošanja, vidjela sam utvarna oblicja njegove djece,
nazovigavranova, koji su se držali za grane covjecjim šakama i stopalima,
i zurili u mene covjecjim ocima iz mutiranih pticjih lica.
„Tvrdiš li još uvijek da me ne poznaješ?“
Oci su mu bile tamne nebo bez zvijezda. Djelovale su mi kao
najmaterijalniji dio njega. Uz taj njegov tekuci glas. Premda je ovo nocna
mora, svejedno je moja. Mogu se samo probuditi iz nje! Želim se
probuditi! Želim se probuditi! Ali nisam. Nisam se mogla. Nisam u njoj
glavnu rijec imala ja, nego Kalona. On je sazdao ovaj san, ovu mracnu
livadu iz nocne more i nekako me doveo na nju, zatvorivši vrata stvarnosti
iza nas.
„Što hoceš?“ Izgovorila sam te rijeci što brže, da ne cuje kako mi glas
podrhtava.
„Znaš ti što ja hocu, ljubavi moja. Hocu tebe.“
„Nisam ja tvoja ljubav.“
„Naravno da jesi.“ Ovaj put se pokrenuo, primaknuvši mi se tako blizu da
sam osjetila studen kojom je odisalo fijegovo nematerijalno tijelo. „Moja
Aya.“
Aya je bilo ime one djeve koju su Mudre Žene Cherokeeja stvorile prije
mnogo stoljeca da bi ga zarobile. Panika je navrla u meni.
„Nisam ti ja Aya!“
„Ti zapovijedaš elementima.“ Glas mu je bio poput milovanja, groznog i
cudesnog, neodoljivog i stravicnog.
„Dar moje Božice,“ rekla sam.
„Jedanput si vec zapovijedala elementima. Bila si od njih sazdana.
Oblikovana da me voliš.“ Njegova su se masivna crna krila pomaknula i
podigla. Polaganim su me zamahom obavila u utvaran zagrljaj, hladan
poput mraza.
„Ne! Sigurno si me pobrkao s nekom drugom. Nisam ti ja Aya.“
„Varaš se, ljubavi moja. Osjecam nju u tebi.“
Njegova su se krila pritisnula uz moje tijelo, privlaceci me bliže sebi.
Premda mu je tjelesni oblik bio tek napola materijalan, krila su mu bila
meka. Zimski hladna naspram topline te snovite mene. Obris tijela bila
mu je studena izmaglica. Pekla mi je kožu, stvarala elektricna strujanja u
meni, žarila me žudnjom koju nisam htjela osjetiti, ali kojoj se nikako
nisam mogla oduprijeti.
Smijeh mu je bio zavodljiv. Došlo mi je da se utopim u njemu. Prignula
sam se, sklopila oci i glasno uzdahnula kad mi je studen njegove utvare
MIN@
6
dotaknula grudi, izazivajuci u pojedinim dijelovima moga tijela iskricave
osjecaje, bolne, ali u isti mah eroticne, od kojih sam osjetila da gubim
kontrolu nad sobom.
„Voliš bol. Donosi ti nasladu.“ Krila su mu postala upornija, a tijelo tvrde,
hladnije i strastveno bolnije kad se pritislo uz moje. „Predaj mi se.“
Njegov glas, ionako lijep, postao je nepojmljivo zavodljiv kada se
uzbudio. „Proveo sam stoljeca u tvome narucju. Ovaj put cu sam
upravljati našim sjedinjavanjem, i razdragat ce te ugoda koju ti mogu
donijeti. Zbaci okove svoje daleke božice i dodi mi. Budi moja ljubav,
istinska, tijelom kao i dušom, i na dar cu ti dati svijet!“
Smisao njegovih rijeci prodrla je kroz izmaglicu boli i naslade kao kad
vrele zrake sunca isparavaju rosu. Opet sam pronašla svoju volju i
isteturala iz zagrljaja njegovih krila. Ticala ledenog crnog dima zavijugala
su mi oko tijela, prianjajuci... dodirujuci... milujuci...
Stresla sam se kao razljucena macka koja otresa kišu, i tamni su
pramenovi spuznuli s moga tijela.
„Ne! Nisam ja tvoja ljubav. Nisam ti ja Aya. I, nikada necu okrenuti leda
Nyx!“
Kad sam izgovorila ime Nyx, nocna se mora razbila.
Uspravila sam se u sjedeci položaj, dršcuci i hvatajuci zrak. Stevie Rae je
cvrsto spavala pokraj mene, ali Nala je bila potpuno budna. Tiho je režala.
Leda su joj bila izvijena, tijelo totalno nakostriješeno, i stisnutih je ociju
netremice zurila u zrak iznad mene.
„Ma, kvragu!“ ciknula sam, skocila s kreveta, okrenula se na peti i
pogledala uvis, ocekujuci da cu ugledati Kalonu kako lebdi nad nama kao
golema šišmišja ptica.
Ništa. Tu nije bilo nicega.
Uzela sam Nalu i sjela na krevet. Pocela sam je samo milovati i milovati
drhtavim rukama.
„To je bio samo ružan san... to je bio samo ružan san... to je bio samo
ružan san...“ govorila sam joj, ali znala sam da je to laž.
Kalona je bio stvaran i nekako je uspio kroz snove doprijeti do mene.

Drugo poglavlje
Okej, znaci da ti Kalona može uci u snove, ali sada si budna, pa daj se
više priberi! strogo sam se opomenula dok sam milovala Nalu i puštala da
me poznata predilica moje macke smiri. Stevie Rae se promeškoljila u snu
i promrmljala nešto što nisam razabrala. Zatim se, ne budeci se,
osmjehnula i uzdahnula. Pogledala sam je u lice i bilo mije drago što ona
ocito ima više srece sa snovima.
Oprezno sam odmaknula dekicu pod kojom se ona sklupcala i odahnula
kad sam vidjela da joj krv nije procurila na zavoje koji su joj prekrivali
onu groznu ranu od proboda strijele.
Opet se promeškoljila. Ovaj put Stevie Rae je zatreptala i otvorila oci. Na
trenutak je djelovala zbunjeno, a onda mi se sneno nasmiješila s kreveta.
„Kako ti je?“ upitala sam je.
„Ma dobro,“ rekla je bunovno. „Ne zabrinjavaj se toliko.“
„Malo mi je teško ne zabrinjavati se kad mi najbolja prijateljica stalno
umire,“ rekla sam, uzvrativši joj osmijeh.
„Ovaj put nisam umrla. Samo sam zamalo umrla.“
„Moji živci imaju jednu poruku za tebe: za njih to 'zamalo' nije neka
narocita razlika.“
„Reci ti svojim živcima da samo budu tiho i lijepo spavaju,“ rekla je
Stevie Rae, sklopila oci i navukla deku natrag preko sebe. „Dobro mi je,“
ponovila je. „Svima ce nama biti dobro.“ Onda joj je disanje postalo
duboko i kunem se da je zaspala za manje vremena nego što je meni treba
da trepnem.
Suspregnula sam težak uzdah i šmugnula natrag u krevet, nastojeci se
udobno smjestiti. Nala se sklupcala izmedu Stevie Rae i mene, te me
pocastila cangrizavim miafau! kojim mi je, znala sam, davala do znanja
da želi da se opustim i nastavim spavati.
Spavati? I možda opet sanjati?
Eh, ne. Ne bi išlo.
Radije sam nastavila paziti kako Stevie Rae diše i zamišljeno milovati
Nalu. Bilo mi je tako prokleto cudno što u ovoj maloj oazi mira koju smo
si stvorili sve djeluje tako normalno. Dok sam gledala Stevie Rae kako
spava, gotovo da nisam mogla povjerovati da joj je svega prije nekoliko
sati strijela stršala iz prsnog koša, a mi smo morali pobjeci iz Kuce Noci
jer je kaos razdro cijeli naš svijet. Ne želeci si dopustiti da opet zaspim, u
iscrpljenim sam se mislima vratila na te trenutke, prisjecajuci se nocašnjih
zbivanja. A dok sam prebirala po njima, iznova sam se iznenadila što je
itko od nas uspio preživjeti...
MIN@
8
Sjetila sam se da me Stevie Rae, posve nevjerojatno, zamolila da joj
dadem olovku i papir jer je mislila da bi nam bilo pametno napraviti popis
stvari koje moramo nabaviti i dopremiti tu dolje u tunele, tako da imamo
prave potrepštine i što sve vec ne za slucaj da se neko dulje vrijeme
budemo morali skrivati.
To me zamolila, totalno smirenim glasom, dok je sjedila preda mnom sa
strijelom totalno probodenom kroz prsa. Sjecam se da mi je stvarno
postajalo mucno u želucu dok sam je gledala, pa sam odvratila pogled i
rekla joj:
„Stevie Rae, ne znam baš je li ovo najbolje vrijeme da pišemo popise.“
„Joj! Ti bokca, ovo je bolnije nego kad ti se u nogu zabije ovelika
cickovina.“ Stevie Rae je usisala zrak i lecnula se, ali svejedno se uspjela
osvrnuti i osmjehnuti Dariusu, koji joj je rasparao stražnji dio majice da
otkrije strijelu koja joj je stršala iz sredine leda. „Sori, nisam htjela rec da
si ti kriv što me boli. Kako si ono reko da se zoveš?“
„Ja sam Darius. Svecenice.“
„On je ratnik iz reda Erebovih Sinova,“ dodala je nato Afrodita, uputivši
mu iznenadujuce mio smiješak. Kažem da mi je bio iznenadujuce mio
zato što je Afrodita obicno sebicna, razmažena, mrska i opcenito teško
podnošljiva iako mi polako postaje sve simpaticnija. Drugim rijecima,
definitivno nije mila, ali postajalo je sve jasnije da joj Darius stvarno
dosta znaci, pa otuda ta neobicna milina.
„Daj, molim te. Ocito je da je ratnik. Graden je ko planina,“ rekla je
Shaunee, uz pohvalno cerenje upuceno Dariusu.
„Totalno seksi planina,“ potvrdila je Erin i poslala par pusica Dariusu.
„Zauzet je, blizanacke frikuše, pa se idite drpat medusobno,“ automatski
ih je poklopila Afrodita, ali imala sam dojam da joj uvreda baš i nije od
srca. Zapravo, sad kad sam se opet toga sjetila, zvucala je gotovo
ljubazno.
Nego, usput, Erin i Shaunee su duhovne, a ne biološke blizanke, buduci
da je Erin plavokosa i plavooka djevojka iz Oklahome, a Shaunee
istocnjakinja boje karamela, podrijetlom s Jamajke. Ali genetika za njih
nije imala veze bilo je prakticki kao da su razdvojene odmah nakon
rodenja i zatim spojene blizanackim radarom.
„A, da. Hvala ti što si nas podsjetila da naši decki nisu tu,“ rekla je
Shaunee.
„Jer su ih k’o bog pojeli oni pticoljudski frikovi,“ rekla je Erin.
„Hej, glavu gore. Zoeyna baka nije rekla da nazovigavranovi stvarno jedu
ljude. Rekla je da ih samo hvataju onim svojim preogromnim kljunovima
i bacaju li bacaju o zid ili o šta vec god, sve dok im ne skrše svaku
MIN@
9
košcicu u tijelu,“ rekla je Afrodita Blizankama s vedrim osmijehom na
licu.
„Eh, Afrodita, mislim da baš nisi od pomoci,“ tada sam joj rekla. Makar je
imala pravo. Zapravo, ma kako to strašno zvucalo, i ona i Blizanke lako
su mogle biti u pravu.
Nisam predugo htjela razmišljati o tome, pa sam se opet posvetila svojoj
ranjenoj najboljoj prijateljici. Izgledala je apsolutno užasno blijedo,
znojno i sva oblivena krvlju.
„Stevie Rae, šta ne misliš da bi te trebalo prenijeti u…“
„Imam je! Imam je!“
Upravo tada Jack je banuo u mali pokrajnji tunelski prostor prenamijenjen
za sobu Stevie Rae, a odmah za njim uletjela je žuta ženka labradora koja
je maloga rijetko kad puštala iz vida. Bio je zajapuren i mahao je
nekakvom bijelom aktovkom na kojoj je bio veliki crveni križ.
„Bila je tocno tamo gdje si rekla da ce biti, Stevie Rae. U onom
nekakvom kuhinjskom tunelu.“
„A cim dodem do daha, reci cu vam kako me ugodno iznenadilo kad sam
otkrio hladnjake i mikrovalne pecnice koje rade,“ rekao je Damien,
ulazeci sav zadihan u sobu za Jackom, dramaticno se držeci za slabine.
„Morat ceš mi objasniti kako ste uspjeli sve to dovuci ovamo dolje,
ukljucujuci neophodni elektricni prikljucak.“
Damien je zastao, opazivši krvavu, rastrganu majicu Stevie Rae i strijelu
koja joj je još stršala iz leda, na što su mu rumeni obrazi problijedjeli kao
krpa.
„Morat ceš mi to objasniti nakon što te srede, kad više ne budeš bila en
brochette.“
„An…. šta?“ rekla je Shaunee.
„Bro… cega?“ rekla je Erin.
„Francuski izraz za nešto što je probodeno, obicno hrana, kretenke. To što
svijet postaje sluden, a zlo ispušta ratne ptice,“ podigao je obrve prema
Blizankama kad je namjerno netocno citirao Shakespearea, ocito
ocekujuci da ce one prepoznati citat, što one jednako ocito nisu, „ne
ispricava vas od aljkavosti u vokabularu.“ Zatim se opet obratio Dariusu.
„E da, pronašao sam i ovo u ne baš higijenskoj hrpi alata.“ I podigao je
nekakve divovske škaretine.
„Donesite ovamo sjekac za žicu i pribor za prvu pomoc,“ rekao je Darius
sasvim strucnim tonom.
„Što ce ti sjekac za žicu?“ upitao ga je Jack.
MIN@
10
„Presjeci cu strijelu s pernate strane tako da mogu izvuci ostatak kroz
tijelo svecenice. Nakon toga ona ce moci polako poceti zarastati,“ rekao je
Darius jednostavno.
Jack je zgranuto zinuo i svalio se na Damiena, koji ga je obgrlio.
Vojvotkinja, žuta ženka labradora koja se potpuno vezala uz Jacka otkako
joj je prvotni vlasnik, mladi pocetnik po imenu James Stark, umro i zatim
neumro i strijelom probio Stevie Rae u okviru zle urote za puštanje na
slobodu gadnog palog andela (da, kad se toga sjetim i ja vidim daje
složeno, pa cak i pomalo zbunjujuce, ali to je izgleda tipicno za zle urote)
zacviljela je i oslonila mu se na nogu.
E da, Jack i Damien su par. Što znaci da su gej tinejdžeri. Halo. Ima toga.
Cešce nego što mislite. Cekajte, da to bolje srocim. Ima toga cešce nego
što roditelji misle.
„Damien, možda da se ti i Jack, eh, vratite u tu kuhinju koju ste našli, pa
da vidite možete li nam složiti nešto za jelo,“ rekla sam, nastojeci im
smisliti nekog posla koji ne ukljucuje buljenje u Stevie Rae. „Kladim se
da bi nam svima bilo bolje da nešto pojedemo.“
„Vjerojatno bih se zrigala,“ rekla je Stevie Rae. „Hocu rec, osim ako nije
krv.“ Pokušala se ispricati slijeganjem ramena, ali prekinula je kretnju s
bolnim uzdahom i postala još bljeda od svoje ionako totalno blijede puti.
„Ma da, nismo ni mi baš nešto gladne,“ rekla je Shaunee, zjakajuci u
strijelu koja je stršala iz leda Stevie Rae s onakvom opcinjenošcu zbog
koje ljudi izvijaju vratove prema prometnim nesrecama.
„Tocno tako, Blizanko,“ rekla je Erin. Gledala je u sve, samo ne u Stevie
Rae.
Upravo sam zaustila da im kažem da me stvarno nije briga jesu li one
gladne ili ne, samo bih im htjela na neko vrijeme dati posla, tako da se ne
motaju oko Stevie Rae, kad je Erik Night sav u žurbi ušao u prostoriju.
„Imam ga!“ rekao je.
Donio je stvarno stari kombinirani CD kazetofon-radio divovskih
proporcija. Jedan od onih koji su se svojedobno zvali boomboxi. Ono, tipa
u 1980-ima. I ne pogledavši Stevie Rae, stavio ga je na stol blizu nje i
Dariusa, te poceo petljati po preogromnim blistavo srebrnim gumbima,
mrmljajuci nešto o tome da se nada kako ce uspjeti dobiti nekakav signal
u ovoj dubini.
„Gdje je Venera?“ upitala je Stevie Rae Erika. Ocito ju je boljelo kad je
govorila i glas joj je postao skroz drhtav.
Erik se osvrnuo prema okruglom, dekama zastrtom ulazu u sobu koji je
služio umjesto vrata i koji je bio prazan.
MIN@
11
„Bila je odmah iza mene. Mislio sam da je ušla ovamo i..“ Zatim je
napokon pogledao u Stevie Rae i rijeci su mu se same prekinule.
„A, covjece, to sigurno stvarno boli,“ tiho je rekao. „Loše izgledaš, Stevie
Rae.“
Pokušala mu se osmjehnuti, ali nije joj uspjelo.
„Cuj, znala sam i za bolje. Drago mi je da ti je Venera pomogla s
boomboxom. Koji put tu dolje cak znamo ulovit neku radijsku postaju.“
„A da, to je i Venera rekla,“ neodredeno je rekao Erik. Zurio je u strijelu
što je sršala iz obnaženih leda Stevie Rae.
Cak i uz brigu za Stevie Rae pocela sam se pitati zbog cega nema Venere
i svojski se pokušala prisjetiti kako to ona izgleda. Kad sam zadnji put
uspjela stvarno dobro pogledati crvene pocetnike, još nisu bili crveni, što
znaci da im je obris polumjeseca nasred cela još uvijek bio safirne boje
kao i tetovaže svih pocetnika nakon što budu Obilježeni. Ali ovi su
pocetnici umrli. I zatim neumrli. I svi su oni bili krvožedne, sludene
nemani sve dok Stevie Rae nije prošla svojevrsnu Promjenu.
Afroditina ljudskost (tko bi rekao da je ona uopce ima?) nekako se
pomiješala sa snagom pet elemenata koje mogu sve po redu kontrolirati i
voilà! Stevie Rae je opet dobila svoju ljudskost, zajedno s prekrasnim
odraslim vampirskim tetovažama koje izgledaju kao loze i cvjetovi i
uokviruju joj lice. Ali umjesto da joj tetovaže budu tamnoplave, ispale su
crvene. Ono, boje svježe krvi. Kad se to dogodilo Stevie Rae, tetovaže
svih neumrloumrlih pocetnika takoder su ispale crvene. I vratila im se
ljudskost. Teoretski. Stvarno nisam provela dovoljno dugo vremena ni uz
njih ni uz Stevie Rae otkako se Promijenila da bih sa sigurnošcu znala da
je sve sto posto kako treba kod svih njih. E da, a Afrodita je izgubila svoj
Biljeg totalno. Tako da je ona navodno opet ljudska, makar još uvijek
ima vizije.
Sve to objašnjava zašto je Venera, kad sam zadnji put provela iole dulje
vrijeme uz nju, izgledala više nego donekle gadno, jer je bila vrlo odurno
neumrla. Ali sada se popravila ili barem donekle i znala sam da se
Gradska knjižnica družila s Afroditom prije nego što je ona umrla (i
neumrla), što znaci da je sigurno bila totalno prekrasna, jer Afrodita nikad
nije vjerovala u ružne prijateljice.
Okej, prije nego šta pocnem zvucat kao preljubomorna frikuša, da
objasnim nešto: Erik Night je za krepat seksi, ono u stilu Supermana
Clarka Kenta, a, da nastavim s tom superjunackom usporedbom, k tome je
i darovit i stvarno dobar covjek. Ovaj, vampir. I k tome nedavno
Promijenjen vampir. Uz to je i moj decko. Ovaj, bivši decko. I k tome
odnedavno bivši decko. Nažalost, to znaci da cu biti apsurdno ljubomorna
MIN@
12
na svaku, cak i na neku od ovih pomalo frikastih crvenih pocetnica, koja
mu možda malo previše zapadne za oko (malo previše = i najmanje).
Dariusov službeni glas me, na svu srecu, prekinuo u brbljanju u glavi.
„Radio može pricekati. U ovom trenutku je najvažnije pobrinuti se za
Stevie Rae. Trebat ce joj cista majica i krv cim obavim ovo.“ Darius je to
rekao dok je stavljao pribor za prvu pomoc na stolic uz uzglavlje Stevie
Rae, otvarao ga i užurbano iz njega izvlacio gazu, alkohol i nekakve
strašne alatke.
To je definitivno svima zavezalo jezik.
„Ma znate vi da ja vas sve volim ko bijeli kruhac, je l’ tako?“ rekla je
Stevie Rae, uputivši nam hrabar osmijeh. Moji prijatelji i ja drveno smo
kimnuli. „Okej, znaci, necete me krivo shvatit kad vam kažem da si svi vi
4 osim Zoey morate nac nekog drugog posla dok mi Darius cupa ovu
strijelu iz grudnog koša.“
„Svi oni osim mene? Ne ne ne ne ne. Zašto hoceš da baš ja ostanem?“
Vidjela sam humor u bolnim ocima Stevie Rae.
„Jer ti si naša Nadsvecenica, Z. Moraš ostat da pomogneš Dariusu. Plus,
vec si me jedanput vidjela da umirem, a je li, ovo baš može bit puno gore
od toga?“ Onda je zastala, a oci su joj se razrogacile kad se zagledala u
dlanove mojih i dalje debilno podignutih ruku i blebnula: „Vrag te nece,
Z, daj si pogledaj ruke!“
Okrenula sam šake da vidim u kog to vraga ona bulji, i osjetila kako se i
meni oci šire. Tetovaže su mi se prostirale preko dlanova, isti onaj
prekrasni, istancani uzorak cipkastih vitica koji mi je vec uresio lice i vrat,
protegnuo mi se s obje strane kralježnice i obujmio struk. Kako sam to
mogla zaboraviti? Osjetila sam kako mi to poznato peckanje sijeva po
dlanovima dok smo svi zajedno bježali u sigurnost tunela. Tada sam
shvatila što to peckanje znaci.
Moja božica Nyx, utjelovljenje Noci, ponovno me Obilježila kao
iskljucivo svoju. Proglasila me posebnom, ponovno, medu svim ostalim
pocetnicima i vampirima na svijetu. Nijedna druga pocetnica nije imala
ispunjeni, prošireni Biljeg. To se zbivalo samo kad bi neki ucenica prošla
kroz Promjenu, a onda bi joj se obris polumjeseca na celu ispunio i
proširio u jedinstvenu, nikad prije videnu tetovažu koja bi joj uokvirila
lice i svijetu dala do znanja da je ona vampirica.
I tako me lice proglašavalo vampiricom, ali tijelo je odavalo da sam još
uvijek pocetnica. A ostale moje tetovaže? Pa, takvo se što nikad još nije
dogodilo ni pocetniku ni vampu, a cak ni sada nisam bila sto posto
sigurna što to znaci.
MIN@
13
„Jao, Z, fenomenalne su,“ dopro je Damienov glas sa strane. Oprezno mi
je dotaknuo dlan.
Podigla sam pogled sa šaka u njegove drage smede oci, tražeci u njima
bilo kakav trag promjene nacina na koji me sagledava. Tražila sam
naznake pokloništva, ili plahosti, ili, još gore, straha. A vidjela sam samo
Damiena svoga prijatelja i toplinu njegova osmijeha.
Osjetila sam kako mi se to zbiva još prije, kad smo tek došli. „Valjda,
valjda sam samo zaboravila,“ rekla sam.
„To je naša Z, rekao je Jack. Samo bi ona mogla zaboraviti nešto što je
prakticki cudo.“
„Više nego prakticki,“ rekla je Shaunee.
„Ali to je Zoeyno cudo. Ona se više-manje dogadaju cijelo vrijeme,“
hladno je izjavila Erin.
„Ja ne mogu zadržat tetovažu, a ona ih je puna,“ rekla je Afrodita. „Mogla
sam si i mislit.“ Ali smiješkom je ublažila jetkost tih rijeci.
„One su Biljeg naklonosti naše Božice, znak da doista ideš putem koji ti
ona želi namijeniti. Naša si Nadsvecenica,“ svecano je kazao Darius.
„Ona koju je Nyx Izabrala. A meni, Svecenice, treba tvoja pomoc oko
Stevie Rae.“
„Ma, kvragu,“ promrsila sam, nervozno zagrizla usnicu i cvrsto stisnula
šake, skrivajuci nove, egzoticne tetovaže.
„Ma, za dreka miloga! Ostat cu da vam pomognem.“ Afrodita je
odmarširala do Stevie Rae, koja je sjedila na rubu svoga kreveta. „Krv i
bol nimalo mi ne smetaju dokle god nisu moje.“
„Bolje da ovo odnesem bliže ulazu u tunele. Tamo bi signal mogao biti
jaci,“ rekao je Erik i, ne uputivši mi ni najmanji pogled, niti rijec o mojim
novim tetovažama, nestao kroz deku na vratima.
„Znaš, mislim da si se stvarno dobro sjetio hrane,“ rekao je Damier
primio Jacka za ruku i krenuo Erikovim stopama iz sobe.
„Da, Damien i ja smo gej. To znaci da smo zajamceno dobri kuhari,“
rekao je Jack.
„Idemo mi s njima,“ rekla je Shaunee.
„Da, jer nismo baš tako uvjerene u genetsku utemeljenost kuharskog
umijeca kod gejeva. Bolje da pazimo što rade,“ rekla je Erin.
„Krv. Ne zaboravite krv. Pomiješanu s vinom, ako ga imate. Trebat ce joj
za oporavak,“ rekao je Darius.
„Jedan je hladnjak pun krvi. Onda pronadite Veneru,“ rekla je Stevie Rae
i opet složila grimasu kad joj je Darius krpicom natopljenom alkoholom
poceo brisati skorenu krv s kože na ledima oko strijele koja je odande još
stršala. „Ona voli vino. Recite joj šta joj treba, pa ce vam dat.“
MIN@
14
Blizanke su zastale u nedoumici i zbunjeno se pogledale. Erin je
progovorila u ime obiju.
„Stevie Rae, jesu ti crveni klinci stvarno okej? Mislim ono, to su isti oni
klinci koji su ubijali nogometaše Uniona i oteli Zina ljudskog decka, šta
ne?“
„Bivšeg decka,“ rekla sam, ali precule su me.
„Venera je upravo pomogla Eriku,“ rekla je Stevie Rae. „A Afrodita je
živjela dva dana kod nas. Još joj ništa ne fali,“ rekla je Stevie Rae.
„Ma da, al Erik je krupni, zdravi muški vamp. Bilo bi ga teško ugristi,“
rekla je Shaunee.
„Makar je svakako za pod zub,“ rekla je Erin.
„Istina, Blizanko.“ Obje su mi se ispricale slijeganjem ramena, a onda je
Shaunee nastavila. „A Afrodita je tako prokleto pogana da je nitko ne bi
htio ugristi.“
„Ali mi smo komadici vanilije i cokolade. Teško bi nam odoljelo i
najpristojnije krvožedno cudovište,“ rekla je Erin.
„Mama vam je krvožedno cudovište,“ rekla je Afrodita sa slatkim
smiješkom.
„Ako se ne prestanete svadat, ugrist cu ja vas!“ proderala se Stevie Rae, a
onda opet složila grimasu i pocela tiho dahtati, hvatajuci dah kroz bol.
„Dajte, ona sad zbog vas trpi bolove, a meni od vas puca glava,“ brzo sam
rekla, sve zabrinutija zbog toga što se stanje Stevie Rae vidno
pogoršavalo iz trenutka u trenutak. „Stevie Rae kaže da su crveni
pocetnici okej. Upravo smo pobjegli zajedno s njima iz Kuce Noci, gdje
su se otvorila vrata samog pakla, a da nisu pokušali putem pojesti nikoga
od nas. Zato budite pristojni i idite potražiti Veneru kao što vam Stevie
Rae kaže.“
„Z, ta im cinjenica ne ide narocito u prilog,“ rekao je Damien. „Bježali
smo spasiti živu glavu. Nitko nije imao vremena da ikoga pojede.“
„Stevie Rae, da stavimo tocku na to jesu li crveni pocetnici opasni?“
upitala sam je.
„Dajte se svi vi rade posvetite tome da budete pristojni i prihvatite ih.
Znate da nisu oni krivi što su umrli i onda neumrli.“
„Eto vidite, nece vam ništa,“ rekla sam. Tek sam se naknadno sjetila da
mi Stevie Rae zapravo nije odgovorila na pitanje o tome jesu li crveni
pocetnici zaista opasni.
„A dobro, ali smatramo Stevie Rae odgovornom za njih,“ rekla je
Shaunee.
„Da, ako nas neki od njih pokuša poklopat, porazgovarat cemo s njom o
tome nakon što prizdravi,“ rekla je Erin.
MIN@
15
„Krvi i vina. Smjesta. Manje price. Više djela,“ izravno ih je opomenuo
Darius.
Svi su se razbježali iz sobe, ostavljajuci me s Dariusom, Afroditom i
mojom najboljom prijateljicom, trenutaèno en brochette.
Kvragu.

Treæe poglavlje
„Ozbiljno, Darius. Zar ne postoji neki drugi naèin? Neki drugi, bolnièkiji
naèin. U bolnici. S doktorima i èekaonicama gdje prijatelji mogu èekati
dok se... dok se...“ Napola uspanièeno mahnula sam prema strijeli
zabijenoj kroz tijelo Stevie Rae. „Dok se to rješava.“
„Možda postoji bolji naèin, ali ne pod ovim okolnostima. Tu dolje imam
ogranièena sredstva, a ako bi stala i razmislila naèas o tome, Sveæenice,
držim kako ne bi željela da itko od nas noæas izlazi na površinu i ide do
neke gradske bolnice,“ rekao je Darius.
Šutke sam grizla usnicu, smatrajuæi kako ima pravo, ali i dalje se
domišljajuæi manje groznoj alternativi.
„Ne. Ne idem ja više gore. Ne samo da je Kalona na slobodi, uz onaj svoj
totalno odurni ptièji nakot, nego se i ne smijem zateæ na površini nakon
što sunce izaðe, a osjeæam da do zore nije još puno ostalo. Mislim da to ne
bih preživjela ovako ranjena. Z, nema vam druge nego da to sami
obavite,“ rekla je Stevie Rae.
„Da ja guram strijelu dok je ti èvrsto držiš?“ upitala me Afrodita.
„Ne, vjerojatno bi mi bilo gore da gledam nego da pomažem,“ rekla sam.
„Trudit æu se da ne vrištim preglasno,“ kazala je Stevie Rae.
Ozbiljno je to rekla, od èega mi se tada stisnulo srce, baš kao i sada kad
sam se toga sjetila.
„Ma, sreæo! Samo ti vrišti koliko te volja. Kvragu, vrištat æu s tobom.“
Pogledala sam Dariusa. „Možemo, što se mene tièe.“
„Odrezat æu dio strijele s perima koji joj još viri iz prednjeg dijela
grudnog koša. Kada to obavim, uzmi ovo,“ pružio mi je presavijenu gazu
mokru od alkohola, „i pritisni na odrezani kraj. Kada dobro primim
stražnji strijele, reæi æu ti da gurneš. Guraj snažno, dok ja vuèem. Trebala
bi sasvim lako izvuæi.“
„Ali moglo bi malèice zaboljeti?“ rekla je Stevie Rae, zvuèeæi klonulo.
„Sveæenice,“ Darius joj je položio krupnu šaku na rame. „Boljet æe to više
nego malèice.“
„Zato sam ja tu,“ rekla je Afrodita. „Držat æu te da se ne bacakaš dok se
koprcaš u bolovima, pa da ne pokvariš Dariusu raèune.“ Zastala je,
lijevajuæi, pa dodala: „Ali samo znaj da ako skroz pošiziš u agoniji, pa me
opet ugrizeš, raspalit æu te tako da neæeš znati za sebe.“
„Afrodita. Neæu te ugristi. Opet,“ rekla je Stevie Rae.
„Dajte da samo to obavimo,“ rekla sam im.
Prije nego što æe strgnuti ostatke majice Stevie Rae, Darius je rekao:
„Sveæenice, moram ti obnažiti grudi.“
MIN@
17
„Pa, mislila sam ja o tome dok si mi radio na leðima. Ti mi doðeš ko
nekakav doktor, je 1’ tako?“
„Svi Erebovi Sinovi na obuci usvajaju medicinska znanja kako bi mogli
skrbiti za ranjenu braæu.“ Naèas je opustio strogi izraz lica i osmjehnuo se
Stevie Rae. „Da, zato me možeš smatrati lijeènikom.“
„Onda mi smiješ vidjet cice. Doktore uèe da ih za takve stvari ne bude
briga.“
„Nadajmo se da mu obuka nije bila tako temeljita,“ promrsila je Afrodita.
Darius joj je kratko namignuo. Ispustila sam zvuk kao da æu povratiti, od
èega se Stevie Rae zahihotala, pa nijemo kriknula kad ju je zaboljelo od te
kretnje. Pokušala me smiriti smiješkom, ali bila je tako blijeda i uzdrmana
da joj nije uspjelo.
Otprilike tada poèela sam se zaista zabrinjavati. Dok smo još bili u Kuæi
Noæi, neumrloumrli Stark poslušao je katastrofu od Neferetine naredbe i
nastrijelio Stevie Rae. Krv joj je u frapantnim kolièinama poèela istjecati
iz tijela do te mjere da je tlo oko nje poèelo izgledati kao da krvari, što je
ispunilo ono glupo proroèanstvo za oslobaðanje onog glupog palog anðela
Kalone iz bezbrojnogodišnjeg podzemnog zatoèeništva. Stevie Rae je
izgledala kao da joj je sva krv iz tijela ostala na zemlji, a premda se sve
dosad držala dosta dobro, hodala i govorila i uglavnom bila pri sebi,
naoèigled nam je kopnjela u utvarno bljedilo.
„Spremna, Zoey?“ upitao me Darius, od èega sam se trgnula.
Zubi su mi tako jako cvokotali od straha da sam jedva uspjela promucati:
„Dda.“
„Stevie Rae?“ nježno ju je oslovio. „Jesi li pripremljena?“
„Koliko mogu bit, valjda. A1 da znate da bi mi stvarno bilo drago da mi
se ovakve stvari prestanu dogaðat. Afrodita?“
Zatim je pogledao nju.
Afrodita je kleknula na pod ispred kreveta i èvrsto primila obje podlaktice
Stevie Rae.
„Pokušaj se ne otimati previše,“ kazala joj je.
„Dat æu sve od sebe.“
„Na tri,“ rekao je Darius, namjestivši škare oko dijela strijele s perima.
„Jedan... dva... tri!“
Zatim se sve brzo odigralo. Odsjekao je taj kraj strijele kao da je samo
okresao granèicu s drveta.
„Pokrij ranu!“ zapovjedio mi je graktajem, a ja sam pritisnula gazu na
dvatri centimetra dugi dio strijele koji je još stršao iz prsa Stevie Rae
toèno izmeðu sisa, dok je on otišao iza nje. Stevie Rae je cijelo vrijeme
MIN@
18
èvrsto žmirila. Opet je disala kratkim, plitkim dahtajima, a graške znoja
skupljale su joj se na licu.
„Opet na tri, samo ovaj put gurni taj vršak strijele,“ rekao mi je Darius.
Došlo mi je da sve prekinem i zavrištim Ne, dajte da je samo umotamo i
riskiramo s odlaskom u bolnicu, ali Darius je veæ poèeo brojiti. „Jedan...
dva... tri!“
Uprla sam u tvrdi, netom odsjeèeni kraj strijele, a Darius se odupro
jednom rukom o rame Stevie Rae i naglim trzajem, popraæenim užasnim
fijukom, izvukao strijelu iz njena tijela.
Stevie Rae je tada stvarno vrisnula. Kao i ja. Kao i Afrodita. A onda mi se
nemoæno svalila u naruèje.
„Samo joj drži tu gazu èvrsto uz ranu.“ Darius je brzo i sposobno oèistio
novootvorenu šupljinu u leðima Stevie Rae.
Sjeæam se da sam samo ponavljala i ponavljala:
„Sve okej. Sve okej. Sada ti je izvaðena. Sada je sve gotovo...“
Dok sam razmišljala o tome, prisjetila sam se da smo i Afrodita i ja jecale.
Glava Stevie Rae klonula mi je na rame, pa joj nisam vidjela lice, ali
osjetila sam kako mi nešto vlažno curi niz prsa. Kad ju je Darius nježno
podigao i položio natrag na krevet da joj može previti ulaznu ranu, osjetila
sam nagli ubod èistog straha.
Nikada dotad nisam vidjela nikoga blijedog kao Stevie Rae nikoga još
živog, toènije reèeno. Èvrsto je žmirila, ali crvenkaste suze stvarale su joj
grozne pruge niz obraze, jedva ružièastom nijansom stvarajuæi oštar
kontrast s njenom gotovo prozirnom, bezbojnom kožom.
„Stevie Rae? Jesi dobro?“ Vidjela sam kako joj se prsa nadimaju i
spuštaju, ali nije otvorila oèi, a nije ni davala glasa od sebe.
„Još... sam... tu,“ prošaptala je rijeèi izmeðu dugih stanki. „Al... nekako...
lebdim... iznad... vas.“
„Ne krvari,“ tiho je kazala Afrodita.
„Nema više krvi u njoj,“ rekao je Darius dok joj je vrpcom lijepio gazu na
prsa.
„Strijela joj je promašila srce,“ rekla sam. „Nije imala cilj ubiti je. Nego
joj pustiti što više krvi.“
„Doista imamo sreæe što je poèetnik promašio,“ rekao je Darius.
Njegove su mi rijeèi još odzvanjale glavom, jer znala sam nešto što nitko
od ostalih nije: da Stark ne može promašiti. Od Nyx je primio dar ciljanja
koje uvijek pogaða cilj pogaða ono što je naciljao, èak i ako to katkad
ima grozne posljedice. Naša mi je Božica osobno kazala da nakon što
jednom dade dar, nikad ga više ne oduzme. Zato bi Stark, premda je umro
i zatim se vratio kao izopaèena verzija sebe, svejedno pogodio Stevie Rae
MIN@
19
u srce i ubio je da mu je to bila stvarna namjera. Znaèi li to onda da je u
Starku preostalo više ljudskosti nego što se èinilo? Pozvao me po imenu;
prepoznao me. Nato sam se sva stresla, proživljavajuæi opet onu kemiju
koja je zaiskrila izmeðu nas netom prije nego što je izdahnuo.
„Sveæenice? Zar me niste èuli?“ Darius i Afrodita veæ su neko vrijeme
buljili u mene.
„O, pardon. Isprièavam se. Zamislila sam se...“ Nisam namjeravala
objašnjavati im tada da sam razmišljala o deèku koji je zamalo ubio moju
najbolju prijateljicu. Ni sada im to nisam namjeravala objašnjavati.
„Sveæenice, kazao sam da ako Stevie Rae ne dobije krv, ova bi je rana,
premda joj je promašila srce, svejedno lako mogla doæi glave.“ Ratnik je
odmahivao glavom, pregledavajuæi Stevie Rae. „Premda vam ne bih znao
sa sigurnošæu reæi hoæe li zarasti. Pripada novoj vrsti vampira, tako da ne
znam kako æe joj tijelo reagirati, ali kad bi u pitanju bio netko od moje
ratnièke subraæe, jako bih se zabrinuo.“
Duboko sam udahnula i priredila se prije nego što æu reæi Stevie Rae:
„Okej. Dobro. Neæemo više èekati da Blizanke stignu s davateljskim
kombijem. Ugrizi me.“
Oèi su joj zatreptale i otvorile se i nekako je uspjela razvuæi usne u trunku
smiješka.
„Ljudsku krv, Z,“ kazala je i opet sklopila oèi.
„Vjerojatno je u pravu. Ljudska krv uvijek snažnije djeluje na nas nego
poèetnièka, pa èak i vampirska krv,“ rekao je Darius.
„Pa, onda idem trknuti po Blizanke,“ rekla sam, premda nisam imala
nikakvog jasnog pojma o tome kamo æu trknuti.
„Svježa bi krv postigla bolji uèinak od one bljutave iz hladnjaka,“ rekao je
Darius.
Nije ni èaskom pogledao prema Afroditi, ali ona je definitivno shvatila što
joj želi reæi.
„O, za dreka miloga! Šta bih joj trebala dat da me ugrize? Opet!“
Zatreptala sam, ne znajuæi što da kažem. Na svu sreæu, Darius mi je
pritekao u pomoæ.
„Upitaj se što bi tvoja Božica tražila od tebe,“ rekao je.
„Ma, sranje! Baš je totalna, totalna pušiona kad si pozitivac.“ Doslovno.
Uzdahnula je, ustala i zasukala rukav crne haljine od baršuna. Stavila je
zapešæe pred lice Stevie Rae i rekla: „Pa dobro. Samo izvoli. Ugrizi me.
Ali sad si mi postala teška dužnica. Opet. I ne znam zašto baš ja moram
biti ta koja ti stalno spašava život. Hoæu reæ, nisi mi èak ni…“ Umuknula
je uz tihi jecaj: „joj!“
MIN@
20
Još uvijek mi je pomalo nelagodno razmišljati o onome što se zatim zbilo.
Kad je Stevie Rae zgrabila Afroditinu ruku, vidjela sam kako joj se cijeli
izraz lica mijenja. Smjesta se promijenila od moje slatke najbolje
prijateljice u krvožednu neznanku. Oèi su joj se zlobno, tamnocrveno
zakrijesile, strašno je prosiktala i svom silom zagrizla Afroditino zapešæe.
Zatim se Afroditino jecanje pretvorilo u nelagodno senzualno stenjanje i
oèi su joj se sklopile kad ju je Stevie Rae obujmila ustima, s lakoæom
progrizla kožu i natjerala da vrela, pulsirajuæa krv poteèe kad je moja
najbolja prijateljica poèela halapljivo sisati i gutati poput grabežljivice.
„Okej, dobro.“ Bilo je nelagodno i gadno, ali u isti mah i neobièno
erotièno. Znam da joj je godilo moralo je. Tako se stvaraju vampiri. Veæ i
ugriz poèetnice izazvat æe i u onome koji je ugrizen (ljudskom biæu) i onoj
koja grize (poèetnici) vrlo stvaran nalet intenzivno seksualne naslade.
Tako preživljavamo. Stara naklapanja o tome kako vampovi èupaju
grkljane i uzimaju žrtve nasilu uglavnom je èisto kakanje dobro, osim
ako netko poprilièno ne razljuti vampa. A i tada bi se ugriženom to
vjerojatno svidjelo, èak i dok se dotiènoj ljudskoj osobi èupa grkljan.
Uglavnom, to smo što smo. A iz promatranja onoga što se zbivalo izmeðu
Stevie Rae i Afrodite, bilo je jasno da je fenomen donošenja naslade
svome ljudskom biæu definitivno prisutan kod crvenih vampira. Mislim
ono, Afrodita se èak sugestivno nagnula prema Dariusu, koji ju je obgrlio
jednom rukom i prignuo se da je poljubi dok joj je Stevie Rae nastavila
srkati zapešæe.
Poljubac izmeðu ratnika i Afrodite žario se takvim usijanjem da se kunem
da sam praktièki vidjela kako frcaju iskre. Darius ju je pažljivo primio, da
joj zbog njega Stevie Rae ne išèaši zapešæe. Afrodita ga je obujmila
slobodnom rukom i predala mu se otvorenošæu koja je davala do znanja
do koje mjere ima povjerenja u njega. Osjeæala sam grižnju savjesti što ih
promatram, premda je bilo neporecive seksi ljepote u onome što se
zbivalo izmeðu njih.
Okej. Neugodnjak.
Zbilja. Mogla sam cijeli život proživjet, a da mi ne usfali što to nisam
videla.
Odvratila sam pogled od Stevie Rae i društva i ugledala Blizanke kako
stoje odmah pred dekom na vratima. Erin je u rukama imala nekoliko
paketiæa, oèito vreæica s krvlju. Shaunee je držala bocu nekakvog crnog
vina i èašu, jednu onakvu tipiènu kuhinjsku u koju mama toèi ledeni èaj.
Vojvotkinja se progurala pokraj njih i ušla u sobu, mašuæi repom kao
pravo pseto, s Jackom odmah za sobom.
MIN@
21
„Bože mili, akcija žensko na žensko s povlasticama za frajera,“ rekao je
Jack.
Zanimljivo... kad pomislim da bi nekim frajerima to stvarno bilo
napaljivo. Damien je ušao u prostoriju za Jackom s papirnatom vreæicom
u ruci i sada škiljio prema Stevie Rae, Afroditi i Dariusu kao da promatra
odvijanje znanstvenog pokusa.
Darius je uspio prekinuti poljubac, privuæi Afroditu sebi i èvrsto je
prigrliti uz svoja prsa.
„Sveæenice, ovo æe je poniziti,“ kazao mi je tihim glasom, punim hitnje.
Nisam se potrudila odvojiti vremena da se upitam na koju od njih dvije
misli, na Afroditu ili na Stevie Rae. Prije nego što je dovršio reèenicu veæ
sam krenula prema Blizankama.
„Daj mi to,“ rekla sam i istrgnula vreæicu krvi iz Erininih ruku. Potpuno
sam joj odvratila pažnju od scene na krevetu kad sam zubima otrgnula
paketiæ kao da je rijeè o vreæici smokija, pobrinuvši se za to da mi
pristojna kolièina krvi poprska usta. „Pridrži mi èašu,“ rekla sam Shaunee.
Poslušala me, makar mi je uputila pogled u stilu fuuj. Ne mareæi za nju,
istoèila sam najveæi dio krvi u èašu, uoèljivo si oblizujuæi usta da smažem
sve crvene kapljice koje su mi ostale na usnama. Upadljivo sam si
okrenula vreæicu nad usta i isisala preostalu krv prije nego što sam bacila
splošteni spremnik u stranu. Zatim sam uzela èašu krvi od nje.
„A sad vino,“ rekla sam. Boca je veæ bila otvorena, pa je Shaunee samo
trebala izvaditi èep. Primaknula sam èašu. Bila je veæ otprilike trièetvrt
puna krvi, pa sam za tili èas dolila vino do vrha. „Hvala,“ odsjeèno sam
rekla, okrenula se i odmarširala natrag do kreveta.
Struènom sam kretnjom primila Afroditu za nadlakticu i povukla je,
odvojivši je od iznenaðujuæe blagog stiska Stevie Rae. Diskretno sam
stala pred nju, zaklanjajuæi pogled na uglavnom golo tijelo svoje najbolje
prijateljice zjakajuæoj svjetini, tj. Blizankama, Damienu i Jacku.
Stevie Rae me ošinula pogledom odozdo, užarenih oèiju i zadignutih
usana koje su joj otkrile oštre zube, crvene od krvi. Premda me šokirao
njen èudovišni izgled, zadržala sam smirenost u glasu i èak joj dodala
dašak srditosti.
„Okej, bilo bi dosta. Probaj sada ovo.“
Stevie Rae je zarežala na mene.
Za divno èudo, Afrodita je ispustila glas slièan režanju Stevie Rae. Koji
K? Došlo mi je da se okrenem prema Afroditi da vidim što se s njom
zbiva, ali znala sam da mi je najpametnije ostati posveæena svojoj
najboljoj prijateljici koja sad reži na mene.
MIN@
22
„Kažem, dosta!“ brecnula sam se dovoljno ispod glasa da sam se mogla
ponadati da nitko drugi nije mogao èuti što sam rekla. „Daj se saberi,
Stevie Rae. Dovoljno si dobila od Afrodite. Pij. Ovo. Smjesta.“
Razgovijetno sam razdvojila rijeèi, a onda joj tutnula mješavinu krvi i
vina u ruke.
U licu joj je došlo do promjene i zatreptala je, tupo gledajuæi preda se.
Pomogla sam joj da primakne èašu usnama, a èim ju je zapahnuo njen
miris, poèela ju je halapljivo gutati. Pohlepno ju je pila, pa sam si
dopustila da se na sekundu osvrnem prema Afroditi. Još je bila u
Dariusovu zagrljaju i djelovala mi je okej, premda nemalo ošamuæena, i
razrogaèenih je oèiju buljila u Stevie Rae.
Osjetila sam kako mi je žmarac nelagode spuznuo niz kralježnicu pri
pogledu na Afroditin zgranuti izraz, koji se pokazao kao precizno
pretkazanje bizarnosti koja slijedi. Ali onda sam obratila pozornost na
svoje zjakajuæe prijatelje. „Damien,“ oštro sam izgovorila. „Stevie Rae
treba nekakvu majicu. Možeš joj je naæi?“
„U košu za rublje. Tamo ima èistih majica,“ rekla je Stevie Rae izmeðu
gutljaja. Opet je zvuèala i izgledala sliènije sebi. Drhtavom je rukom
pokazala prema hrpi stvari. Damien je kimnuo i požurio se na drugu
stranu prostorije.
„Daj da ti vidim zapešæe,“ rekao je Darius Afroditi.
Bez rijeèi je okrenula leða izbuljenim Blizankama i Jacku i pružila ruku
Dariusu, tako da sam jedino ja dobro vidjela što joj je on tada uèinio.
Ratnik je prinio njeno zapešæe svojim ustima. Ne odvajajuæi oèi od njenih,
isplazio je jezik i njime prešao preko ispupèenog ruba tragova od ugriza iz
kojih je još kapalo crvenilo. Dah joj je zastao i primijetila sam da dršæe,
ali èim joj je jezikom dotaknuo ranu, krvarenje se poèelo ugrušavati.
Pažljivo sam to promatrala, pa mi nije promaknulo kako je Darius
odjednom iznenaðeno razrogaèio oèi.
„Ma, sranje,“ èula sam kako mu je Afrodita tiho rekla. „Istina je, šta ne?“
„Istina je,“ odgovorio joj je tihim glasom namijenjenim samo njoj.
„Sranje!“ ponovila je Afrodita, djelujuæi uzrujano.
Darius se osmjehnuo, a u oèima sam mu opazila neporeciv traèak
posprdnosti. Zatim joj je nježno poljubio zapešæe i rekao: „Nema veze; to
neæe imati utjecaja na nas.“
„Obeæavaš?“ prošaptala je.
„Dajem ti rijeè. Dobro si postupila, ljepotice moja. Svojom si joj krvlju
spasila život.“
MIN@
23
Na trenutak sam ugledala nesuzdržan izraz Afroditina lica. Blago je
odmahnula glavom, a smiješak joj je bio prožet iskrenim èuðenjem i
nemalom dozom sarkazma.
„A pitaj Boga zašto stalno moram spašavat seljanèursku guzicu Stevie
Rae. Samo mogu reæ to da sam nekada oèito bila fakat, fakat loša, tako da
se sada moram iskupljivat za nevjerojatnu hrpetinu kojeèega.“ Nakašljala
se i drhtavo prešla nadlanicom preko èela.
„Bi li nešto popila?“ upitala sam, pitajuæi se o kom to vragu njih dvije
prièaju, ali ne želeæi ih izravno zamoliti da ne kažu u tom trenutku jer
oèito nisu htjele da svi prisutni to saznaju.
„Da,“ iznenadila me Stevie Rae odgovorom u njeno ime.
„Evo majice,“ rekao je Damien. Prišao je krevetu, primijetio da je Stevie
Rae, koja je sa srkanja prešla na pijuckanje iz èaše, djelomièno gola, te
odvratio pogled.
„Hvala.“ Na brzinu sam mu se osmjehnula, uzela majicu od njega i
dobacila je Stevie Rae. Zatim sam se osvrnula prema Blizankama. Gutljaji
krvi poèeli su mi djelovati u tijelu, a iscrpljenost koja me tištala još
otkako sam morala prizvati svih pet elemenata i kontrolirati ih dok smo
bježali iz Kuæe Noæi napokon je u meni popustila u dovoljnoj mjeri da
mogu ponovno razmišljati. „Dobro, narode, donesite ovamo krv i vino.
Imate još jednu èašu za Afroditu?“
Prije nego što su mi stigli odgovoriti, oglasila se Afrodita.
„Eh, ja ne bih krvi. Za nju imam samo jednu rijeè odvratno. Ali cugu
primam.“
„Nismo donijele drugu èašu,“ rekla je Erin. „Morat æe piti iz boce ko
seljanka.“
„Sori, ono,“ rekla je Shaunee neiskreno, pružajuæi Afroditi bocu. „Onda,
moš nam ko ljudska objasnit kako je to kada ti vampica siše krv?“
„Da, znatiželjne umove to zanima, jer si izgledala ko da ti se to sviða, a
nismo znale da si uvrnuta u tu stranu,“ rekla je Erin.
„Šta vas dvije istomoždane niste opæe pazile na nastavi Vamp socke?“
rekla je Afrodita prije nego što je nagnula bocu i potegnula iz nje.
„Pa, ja sam proèitao poglavlje o fiziologiji iz Poèetnièke poèetnice,“
rekao je Damien. „Vampirska slina sadrži koagulante, antikoagulante i
endorfine koji djeluju na podruèja zadovoljstva u mozgu, ljudskom kao i
vampovskom. Znate, Afrodita ima pravo. Vas dvije biste stvarno trebale
više paziti na satu. Škola bi trebala biti više od društvenog dogaðanja.“
Uštogljeno je dovršio, popraæen Jackovim zdušnim kimanjem.
MIN@
24
„Znaš, Blizanko, uza svu tu dramu koja se gore odvija oslobaðanje zlog
palog anðela i njegovih snagatora i uz Kuæu Noæi uglavnom posveæenu
panièarenju, možda dosta dugo ne bude nastave,“ rekla je Shaunee.
„Izvrsna poanta, Blizanko,“ rekla je Erin. „Što znaèi da nam milostiva
Damien i njezino tutorstvo neko vrijeme neæe trebati.“
„Znaèi da ga možemo, šta ja znam, pribit uza zemlju i èupat mu kosu? Šta
kažeš na to?“ rekla je Shaunee.
„Zvuèi zabavno,“ rekla je Erin.
„Super. Pijem jeftino crno vino iz flaše. Malodobna Vamp Miss
Poljoprivrede upravo me ugrizla opet. I sad æu još morat svjedoèit
brijaèini društva debila.“ Zvuèeæi daleko sliènije svojoj fuksastoj prirodi,
Afrodita je teatralno uzdahnula i svalila se na uzglavlje kreveta uz
Dariusa. „Pa, to što sam ljudska znaèi da se valjda mogu napit. Možda mi
uspije ostat u tom stanju iduæih desetak godina.“
„Nemam dovoljno vina za to.“ Svi smo podigli pogled kad je jedna crvena
poèetnica ušla u prostoriju, a za njom još nekoliko njih, natisnuvši se u
sjeni iza nje. „I to ti nije jeftino crno vino. Kod mene ništa nije jeftino.“
Svi su ostali obratili pozornost na crvenu poèetnicu kad je progovorila, ali
ja sam promatrala kako Afrodita prigovara Blizankama (i upravo se
pripremala umiješati i reæi svima skupa da ušute), tako da sam vidjela
kako bljesak neèega što je izgledalo kao mješavina srama i nelagode
prelazi Afroditinim licem prije nego što je obuzdala svoj izraz i smireno
rekla: „Društvo debila, ovo je Venera. Blesijamske Blizanke i Damien, vi
biste se trebali sjeæati moje bivše cimerice koja je umrla prije otprilike
šest mjeseci.“
„Zapravo, èini se da su izvještaji o mojoj smrti bili preuranjeni,“ spretno
je rekla zgodna plavuša. Zatim se dogodilo nešto totalno bizarno. Venera
je zastala i onjušila zrak. Mislim ono, doslovce je podigla bradu i
nekoliko puta kratko, oštro onjušila otprilike u smjeru Afrodite. Crveni
poèetnici koji su se još tiskali iza nje postupili su kao i ona, pa sam vidjela
kako i sami njuše. Zatim su se Venerine plave oèi razrogaèile i ona je vrlo
zluradim glasom izgovorila: „Vidi... vidi... vidi... kako zanimljivo.“
„Venera, nemoj…“ zaustila je Stevie Rae, ali Afrodita ju je prekinula.
„Ne. Nema veze. Šta sad, nek svi znaju.“
Plavuša je nastavila sa zloèestim smiješkom.
„Upravo sam htjela reæi da je izuzetno zanimljivo to što su se Stevie Rae i
Afrodita Utisnule.“

Èetvrto poglavlje
Morala sam èvrsto stisnuti vilice da zgranuto ne uzdahnem zajedno s
Blizankama.
„O moj bože! Utisnule! Stvarno?“ blebnuo je Jack.
Afrodita je slegnula ramenima. Izgleda. Uèinilo mi se da izgleda ful
prenonšalantno, i totalno je izbjegavala baciti èak i najkraæi pogled prema
Stevie Rae, ali mislim da je svojim držanjem u stilu baš me briga uspjela
prevariti gotovo sve ostale prisutne.
„Ma daj mi po turu i reci mi da sam tvoja mala!“ rekla je Shaunee.
„Daj da malo obje dobijemo po turu, Blizanko,“ dometnula je Erin. A
onda su obje prasnule u poluhisterièno hihotanje.
„Meni je to zanimljivo.“ Damien je glasnije progovorio da ga se èuje kroz
cerekanje Blizanki.
„I meni,“ rekao je Jack. „Onako frikovski, u stilu ’o moj bože’.“
„Izgleda da je Karma napokon sustigla Afroditu,“ rekla je Venera s
podrugljivim osmijehom od kojeg je njena ljepota postala gmazolika.
„Venera, Afrodita mi je upravo spasila život. Opet. I stvarno nije lijepo
što si zlobna prema njoj,“ rekla je Stevie Rae.
Afrodita je napokon pogledala prema Stevie Rae.
„Da nisi poèinjala s tim.“
„S èim?“ priupitala ju je Stevie Rae.
„S postavljanjem za mene! Jebi ga, možda smo se nekako utisnule, što je
samo po sebi veæ dovoljno grozno. Ali da mi se nisi poèela postavljati kao
moja najbolja frendica!“ izgovorila je polagano i razgovijetno.
„Neæeš to promijenit osornim ponašanjem,“ rekla je Stevie Rae.
„Èuj, ja se mislim samo ponašat kao da se ovo opæe nije dogodilo.“ Val
cerekanja Blizanki natjerao je Afroditu da ih zajedno probode pogledom.
„Blesijamske Blizanke, pronaæi æu neki naèin da vas obje pridavim u snu
ako me ne prestanete ismijavait.“
Prirodno, Blizanke su samo prasnule u još jaèe cerekanje.
Afrodita im je okrenula leða i pogledala mene u lice.
„Onda, kao što sam htjela reæi prije nego što su me deseterostruko
bezobrazno prekinule: brutalna tlako od Venere, ovo je Zoey, super
poèetnica o kojoj si se sigurno naslušala svega i svaèega, ovo je Darius,
ratnik iz Erebovih Sinova s kojim neæeš brijat poskriveæke, a ovo je Jack.
Ni s njim neæeš brijat, ali uglavnom zato što je gej ko francusko pecivo.
Njegova druga polovica je Damien, tip koji bulji u mene ko da sam jebeni
znanstveni pokus. Veæ znaš da su Blizanke one dvije pikse koje se tamo
cerekaju.“
MIN@
26
Osjeæala sam Venerin pogled na sebi, pa sam uspjela nekako odvratiti oèi
od Afrodite (Utisnute! Sa Stevie Rae!) da je pogledam. Nego što, buljila
je u mene s usrdnim izrazom lica koji me smjesta stjerao u obrambeni
stav. Upravo sam pokušavala razluèiti je li moja neposredno negativna
reakcija na Veneru plod toga što je ona (oèito) kuja, jer se smucala po
tunelima s Erikom, ili samo toga što imam loš predosjeæaj o crvenim
poèetnicima kao takvima, kad je progovorila.
„Zoey i ja veæ smo se upoznale, ali neslužbeno. Imam dojam da nas je
pokušavala pobiti kad smo se prošli put vidjele.“
Stavila sam ruku na bok i uzvratila njenom hladnom, plavookom buljenju.
„Kad smo veæ odluèile poæi putem sjetnog prisjeæanja, bilo bi ti bolje da
se zbrojiš. Nisam ja nikoga pokušavala pobiti. Nastojala sam spasiti
ljudskog deèka kog ste vi nastojali pojesti. Za razliku od vas, meni bi bilo
puno draže da sam bila u IHOPU i jela palaèinke s èokoladnim mrvicama,
a ne nogometaše.“
„Djevojka koju si ubila nije zbog toga ništa manje mrtva,“ rekla je Venera
dok su se crveni poèetnici iza nje nespokojno vrpoljili.
„Z? Ti si to nekoga ubila?“ upitao me Jack.
Zaustila sam da mu odgovorim, ali Venera me preduhitrila.
„Nego što. Elizabeth Bez Prezimena.“
„Morala sam, rekla sam jednostavno,“ obraæajuæi se Jacku i ignorirajuæi
Veneru i crvene poèetnike, makar su mi se tanke vlasi na zatiljku sasvim
naježile zbog neèega vezanog uz njih. „Nisu htjeli pustiti da Heath i ja
izaðemo živi odavde.“
Zatim sam se opet posvetila Veneri. Odisala je ledenom ljepotom. Venera
je bila vitka i seksi u pripijenim dizajnerskim trapericama i jednostavnoj
suženoj crnoj majici bez rukava s mrtvaèkom glavom od bižuterije. Kosa
joj je bila duga i gusta, one plave nijanse koja djeluje zlatno. Drugim
rijeèima, bila je definitivno dovoljno privlaèna da se druži s Afroditom,
što ipak nešto znaèi, jer Afrodita je totalno predivna. A poput Afrodite
nekada, Venera je oèito bila mrska kuja, kakva je vjerojatno bila i prije
nego što je umrla, pa neumrla. Pogledala sam je stisnutim oèima.
„Èuj, rekla sam svima vama da se maknete i pustite nas da proðemo.
Niste. Postupila sam kako sam morala da zaštitim nekoga do kog mi je
stalo i bolje bi vam bilo da znate da sam spremna to ponovno uèiniti.“
Prešla sam pogledom s Venere na poèetnike iza nje, pritom zatomljujuæi
potrebu u sebi da posegnem za pokojim elementom i vjetrom i vatrom
pridodam malo izražajnosti svojoj prijetnji.
Venera mi je uzvratila prodornim pogledom.
MIN@
27
„Okej, dajte se svi probajte nekako složit. Je li vama jasno da bi cijeli
vanjski svijet mogao sada biti protiv nas, ili bar prepun strašnih babaroga i
dedaroga?“
Stevie Rae je zvuèala umorno, ali u svom stilu. Uspravila se u sjedeæi
položaj, oprezno si popravila majicu Dixie Chicksa i polako se naslonila
na jastuke koje joj je Darius složio iza leða.
„Znaèi, ko što bi reko Tim Gunn iz emisije Project Runway, ajmo se
potrudit oko toga.“
„Uuuu, obožavam tu emisiju,“ oduševio se Jack.
Èula sam kako par crvenih poèetnika mrmlja da se slaže i zakljuèila da je
Stevie Rae možda imala pravo dok smo vodile jednu od niza rasprava o
lošim emisijama na televiziji: reality shou- ovi stvarno bi mogli poboljšati
svijet i donijeti mir cijelom èovjeèanstvu.
„Potrudimo se oko toga. Sviða mi se kako to zvuèi. Premda me interni
alarm još uvijek upozoravao na to da kod crvenih poèetnika nije sve
slatko i sjajno,“ osmjehnula sam se Stevie Rae, koja mi je zauzvrat
pokazala jamice na obrazima.
Okej, oèito je bila uvjerena da bismo mogli naæi naèina da se složimo.
Tako da mi se sustav za uzbunjivanje možda greškom pokrenuo samo
zato što je Venera mrska kuja, a ne zato što su ona i ostatak njih
utjelovljenje èistog zla.
„Dobro. Dakle prvo i prvo. mogu dobit još jednu èašu te krvi s vinom?
Podebljajte mi malo krv.“
Pružila je praznu èašu prema Blizankama, koje su se zahvalno primaknule
krevetu Stevie Rae i odmaknule od skupine crvenih poèetnika. Primijetila
sam da su se i Damien i Jack, uz kojeg je bila Vojvotkinja, takoðer uspjeli
probiti do mjesta gdje sam stajala.
„Hvala,“ rekla je kad joj Erin uzela èašu. „A tamo u ladici su ti škare, da
je ne moraš trgat zubima dok je otvaraš“. Blago je zakolutala oèima
prema meni.
Dok su se Erin i Shaunee posvetile pripravljanju nove runde krvavog
vina za Stevie Rae, pogledom je prouèavala grupicu crvenih poèetnika.
„Èujte, veæ smo razgovarali o ovome. Znate da æete se svi morat pomirit
sa Zoey i ostatkom uèenika.“ Naèas je pogledala uvis u Dariusa i sa
smiješkom rekla: „Dobro, uèenika i vampova, hoæu reæi.“
„Hej, narode, isprièavam se, pustite me da proðem.“
Automatski sam se nakostriješila kad se Erik poèeo probijati kroz gužvu
na vratima. Ako ga netko od njih (Venera) pokuša ugristi, netko (ja) æe joj
razvaliti guzicu. I toèka.
Zanemarujuæi napetost u sobi, Darius je rekao:
MIN@
28
„Što na radiju javljaju o dogaðajima u svijetu iznad nas?“
Erik je odmahnuo glavom.
„Ništa ne mogu primiti. Èak sam se u podrum popeo. Ništa osim statièkog
šuma. Nisam mogao dobiti ni signal na mobitelu. Samo sam èuo jaku
grmljavinu i primijetio bljeskanje silovitih munja. Još uvijek pada kiša,
premda je sve hladnije, što znaèi da æe se vjerojatno poèeti lediti. K tome
vjetar se suludo pojaèao. Nisam mogao procijeniti je li takvo vrijeme
prirodno, ili ga izazivaju Kalona i ti pticoliki stvorovi. Kako bilo da bilo,
vjerojatno zbog toga radijske postaje i primopredajnici mobilnog signala
prestaju raditi. Raèunam da bi vas to zanimalo, pa sam se zato vratio.“
Vidjela sam kako je pogledom prešao s Dariusa na Stevie Rae, sad lišenu
strijele, te se osmjehnuo. „Izgledaš bolje.“
„Afrodita ju je spasila tako što je pustila da joj Stevie Rae pije krv,“ rekla
je Shaunee, a onda se zahihotala.
„Aha, a sad su se njih dvije utisnule,“ dovršila je Erin bržebolje, pa se
pridružila Shaunee u smijehu.
„Opa, šalite se. Zar ne?“ rekao je, zvuèeæi potpuno šokirano.
„Ne, ne šale se,“ smjesta mu je otpovrnula Venera.
„Ha. Je li. Baš zanimljivo.“
Promatrala sam kako se Eriku usne trzaju dok je buljio u Afroditu. Ona ga
je totalno ignorirala i samo nastavljala piti vino ravno iz boce koju je
èvrsto držala u ruci. On je nakašljavanjem suspregnuo provalu smijeha, pa
svrnuo pogled prema Veneri. Kimnuo je glavom, ponovno u svom
uobièajenom, opuštenom, popularnom izdanju.
„Još jednom bok, Venera.“
„Erik,“ rekla mu je sa zvjerskim smiješkom od kojeg mi je došlo da je
zgnjeèim kao hrušta.
„Afrodita se dobro sjetila da nas poène upoznavati,“ rekla je Stevie Rae,
te bržebolje nastavila prije nego što joj je Afrodita stigla upasti u rijeè: „I
ne, ne kažem to zato što smo se utisnule.“
„Stvarno bi mi bilo drago da svi više prestanete to spominjat,“ promrsila
je Afrodita.
Stevie Rae je nastavila kao da je nije èula.
„Mislim da bi nam stvarno bilo pametno da budemo pristojni, a uvijek je
pristojno upoznati se. Ja æu prva. Veneru ste svi veæ upoznali,“ rekla je, te
brzo nastavila. „Zato æu poèet od Elliotta.“
Istupio je jedan crvenokosi klinac.
Okej, malom nije nimalo pomoglo to što je umro i neumro. Još uvijek je
bio salast i blijed s kuštravom kuglom nepoèešljane kose boje mrkve koja
mu je kojekako stršala na glavi.
MIN@
29
„Ja sam Elliott,“ rekao je.
Svi su mu kimnuli glavom.
„Sljedeæi je Montoya,“ rekla je Stevie Rae.
Oniži Hispanoamerikanac itekako delinkventnog izgleda, u obješenim
hlaèama i s puno pirseva kimnuo je glavom tako da mu je gusta tamna
kosa zalepetala oko lica.
„Bok,“ rekao je s blagim prizvukom španjolskog u glasu i iznenaðujuæe
slatkim, toplim smiješkom.
„A ono je Shannon Compton.“ Stevie Rae izgovorila joj je prezime i ime
zajedno, tako da je zvuèalo kao Shannoncompton.
„Shannoncompton? Hej, zar nisi ti èitala onaj istaknuti ulomak iz
Valiumih monologa na školskoj predstavi prošle godine?“ upitao ju je
Damien. Zgodno joj se lice ozarilo.
„Da, to sam bila ja.“
„Sjeæam se toga jer baš obožavam Vaginine monologe. Izuzetno
osnažuju,“ rekao je Damien. „A onda si ti odmah nakon predstave... eh...“
Nije dovršio reèenicu i sav se uzvrpoljio.
„Umrla?“ susretljivo je dodala Shannoncompton.
„Da, baš tako,“ rekao je Damien.
„Ajoj, baš šteta,“ rekao je Jack.
Afrodita je uzdahnula.
„Nije vam više mrtva, krebili.“
„A ovo je Sophie,“ brzo je rekla Stevie Rae, namrštivši se prema Afroditi,
koja je veæ zvuèala nacvrcano. Visoka brineta malo je iskoraèila pred
ostale i uputila nam oprezan, ljubazan smiješak.
„Bok,“ rekla je.
Mahnuli smo joj i tiho je pozdravili. Stvarno sam se poèela ugodnije
osjeæati uz crvene poèetnike sad kad su mi se poèeli pretvarati u pojedince
i to ne pojedince koji nas pokušavaju poklopati. Bar ne u tom trenutku.
„Sljedeæi je Dallas.“ Stevie Rae pokazala je prstom na deèka koji je stajao
iza Venere. Kad je èuo svoje ime, nekako se mlitavo provukao oko nje i
promrmljao nešto što je podsjeæalo na bok. Djelovao bi mi potpuno
neupadljivo da mu nisam primijetila hitru inteligenciju u oèima i pomalo
šarmerski smiješak koji je uputio Stevie Rae.
Hm, pomislila sam, ima li možda neèega izmeðu njih dvoje?
„Dallas je roðen u Houstonu, što sve nas èudi i zbunjuje,“ pridodala je
Stevie Rae.
Klinac je slegnuo ramenima.
„Moj stari voli prièat neku gadnu prièu o tome kako su me stara i on
napravili u Dallasu. Nikad me nisu zanimali detalji.“
MIN@
30
„Gah, roditeljski seks,“ rekla je Shaunee.
„Skroz odurno,“ složila se Erin.
Primijetila sam kako je mali nalet smijeha prostrujao skupinom crvenih
poèetnika na taj komentar Blizanki, od èega je napetost koja je još
postojala izmeðu naših dviju skupina stvarno poèela popuštati.
„Sljedeæi je Anthony, koga svi zovu Ant.“
Ant nam je zbunjeno mahnuo i rekao:
„Bok.“
Pa, bilo je oèito zašto su mu dali nadimak po mravu. Bio je jedan od onih
sitnih klinaca. Znate, onih koji izgledaju kao da im je, ono, deset godina
kad im je zapravo èetrnaest i veæ su trebali proæi pubertet. A zatim je, kao
da želi stvoriti najveæi moguæi kontrast, Stevie Rae prešla na iduæega.
„Ovo je Johnny B.“
Johnny B. bio je visok i mišiæav. Svojom me sportskom graðom i
smirenim samopouzdanjem podsjetio na Heatha.
„Hej,“ rekao je, otkrivši blistavobijele zube i upadljivo mjerkajuæi
Blizanke, koje su ga pogledale podignutih obrva i smjesta mu uzvratile
vlastitim mjerkanjem.
„Sljedeæa je Gerarty. Najbolja je slikarica koju sam ikad upoznala. Poèela
je ukrašavati dijelove tunela izgledat æe totalno zakon kad ona obavi
svoje.“
Stevie Rae se široko osmjehnula još jednoj plavuši, samo što Gerarty nije
bila skroz visoka i slièna Barbiki. Bila je zgodna, ali plava joj je kosa prije
imala nijansu vode iz sudopera nego platine, oblikovana u šiške u stilu
sedamdesetih. Kimnula nam je s vidnom nelagodom.
„I zadnja po redu, ali ne i po važnosti, je Kramisha.“
Jedna se crnkinja trzajem odmaknula od ostalih. Najbolji dokaz toga
koliko su mi Venera i Afrodita i Stevie Rae dotada odvraæale pozornost
ležao je u èinjenici da je dotad nisam primijetila. Na sebi je imala
pripijenu jarkožutu majicu s velikim izrezom koji joj je otkrivao vrh crnog
èipkastog grudnjaka i tijesno pripijene kapritraperice s visokim strukom
opasanim širokim kožnim remenom koji joj je išao uz krupne zlatne
cipele. Kosa joj je bila geometrijski ošišana u kratki busen na glavi i
napola obojena u jarkonaranèasto.
„Da odmah nešto bude jasno, ja svoj krevet ne dijelim ni sa kim,“ rekla je
Kramisha, miješajuæi glavom i djelujuæi u isti mah kao da se dosaðuje i
kao da se ljuti.
„Kramisha, jesam ti veæ stoput rekla da ne praviš problem tamo gdje ga
nema,“ rekla joj je Stevie Rae.
„Samo da ne bi bilo zabune o meni,“ rekla je Kramisha.
MIN@
31
„Pa dobro. Nema zabune,“ rekla joj je Stevie Rae, a onda s išèekivanjem
pogledala prema meni. „Okej, to ti je moja grupa.“
„I ovo su svi crveni poèetnici?“ upitao ju je Darius prije nego što sam
sama stigla krenuti s upoznavanjem.
Stevie Rae usisala si je obraz iznutra i nije pogledala Dariusa u oèi.
„Aha, ovo su svi moji crveni poèetnici.“
Ajoj, to je ona faca koju složi kad ne govori cijelu istinu. Znala sam to, ali
kad me pogledala u oèi, u njenima sam vidjela tako jasno preklinjanje da
ništa ne kažem da sam odluèila zadržati jezik za zubima i prièekati da mi
isprièa cijelu prièu u nekoj prilici kad sve oèi ne budu bile uprte u nas.
Ali odgaðanjem propitkivanja Stevie Rae nisam odgodila i taj osjeæaj koji
mi se vratio, zvona za uzbunu koja su mi jasno i glasno poèela odzvanjati
u glavi zbog njena izvrdavanja. Ti crveni poèetnici definitivno su nešto
skrivali, a nisam imala dojam da æe to nešto biti dobro.
Nakašljala sam se.
„Pa, ja sam Zoey Redbird.“ Pokušala sam zvuèati pristojno i normalno u
situaciji u kojoj mi uopæe nije bilo tako.
„Prièala sam veæ svima vama o Zoey. Ona ima afinitet za svih pet
elemenata, a upravo su njene moæi bile zaslužne za to što sam se ja mogla
promijeniti i što je svima nama vraæena ljudskost,“ rekla je Stevie Rae.
Primijetila sam da pritom gleda ravno u Veneru.
„Pa, nisam bila zaslužna samo ja. I moji su prijatelji imali velikog udjela u
tome.“ Kimnula sam prema Afroditi, koja je i dalje pila vino ravno iz
boce. „Oèito poznajete Afroditu. Sada je ljudska, ali recimo samo toliko
da nije i normalna,“ rekla sam, potpuno zaobilazeæi temu njena svježeg
utiskivanja sa Stevie Rae.
Afrodita je frknula. ali ništa nije rekla.
„Ovo su Erin i Shaunee Blizanke. Erin ima afinitet za vodu, a Shaunee za
vatru.“ Blizanke su kimnule glavom i pozdravile ih.
„Damien i Jack su zajedno,“ rekla sam. Damien ima afinitet za zrak. Jack
je naš struènjak za audio i video.“
„Bok,“ rekao je Damien.
„Kako je,“ rekao je Jack. Podigao je torbu koju je još držao u ruci. „Složio
sam sendvièe. Je li tkogod gladan?“
„Može mi netko objasnit zašto je to pseto ovdje?“ rekla je Venera, totalno
ignorirajuæi Jackov ljubazni nastup.
„Ovdje je zato što je moja,“ rekao je Jack. „I ostat æe sa mnom.“ Prignuo
se i potapšao Vojvotkinju po mekim ušima.
„Vojvotkinja æe ostati s Jackom,“ rekla sam èvrstim tonom i strogo
pogledala Veneru, misleæi kako bih je rado pridavila Vojvotkinjinom
MIN@
32
lajnom, prije nego što sam nastavila s upoznavanjem. „A ovo je Erik
Night.“
„Sjeæam te se sa satova drame, rekla je Shannoncompton.“ i obrazi su joj
porumenjeli. „Stvarno si slavan.“
„Bok, Shannon.“ Erik joj se opušteno osmjehnuo. „Drago mi je što te opet
vidim.“
„I ja te se sjeæam. Bio si s Afroditom,“ rekla je Venera.
„E, više nije“ brzo je rekla Afrodita i uputila Dariusu znaèajan pogled.
„Oèito. Ali ti više nisi poèetnik,“ rekla je Venera svilenim glasom koji je
zvuèao totalno prezainteresirano. „Kad si se promijenio?“
„Prije samo nekoliko dana,“ rekao joj je. „Spremao sam se za put u
Europsku glumaèku akademiju kad me Shekinah zamolila da privremeno
preuzmem mjesto profesorice Nolan u Kuæi Noæi.“
„Opa, znala sam da mi je ta Nadsveæenica odnekud poznata. To je baš bila
Shekinah!“ rekla je Shannoncompton. „Ugledala sam je netom prije nego
što je krenula prema onom krilatom tipu i…“ Ušutjela je i zabrinuto si
poèela grickati donju usnu.
„I onda ju je ubila Neferet,“ neuvijeno sam dovršila njenu misao.
„Je li? Jesmo li sasvim sigurni daje bilo tako?“ upitao je Darius.
„Mrtva je i vidjela sam da je Neferet za to odgovorna. Mislim da ju je
ubila umom,“ rekla sam.
„Kraljica Tsi Sgili,“ promrmljao je Damien. „Znaèi, istina je.“
„Meni bi sve ovo trebalo objasniti,“ šturo je rekao Darius.
„A ovo je Darius, naš ratnik iz Erebovih Sinova,“ rekla sam.
„Ima pravo,“ rekla je Stevie Rae. „Trebalo bi nam objasnit sve to što se
noæas izdogaðalo.“
„Ne samo to što se noæas dogodilo,“ rekao je Darius, smireno
promatrajuæi skupinu neobiènih poèetnika. „Moram raspolagati
informacijama da bih vas mogao štititi. Moram biti upoznat sa svime što
se dogodilo.“
„Slažem se,“ rekla sam, neizrecivo sretna zbog toga što sa sobom imamo
jednog iskusnog Erebova Sina.
„Možemo jesti i prièati,“ rekao je Jack. Kad sam ga pogledala, uputio mi
je širok osmijeh. „Uvijek pomaže kad zajedno jedemo. Od obroka sve
bude bolje.“
„Osim ako ti nisi obrok,“ èula sam kako je promrmljala Afrodita.
„Jack ima pravo,“ rekla je Stevie Rae. „Hajte vi po one sanduke za jaja
koje imamo u kuhinji, i donesite još vreæice èipsa i šta veæ god. Pa da
jedemo dok prièamo.“
„Da to šta veæ god nije možda krv?“ priupitala ju je Venera.
MIN@
33
„Da, je,“ neuvijeno je rekla Stevie Rae, oèito ne želeæi pretvarati temu
krvi u veliku stvar.
„Dobro. Idem ja onda po još,“ rekla je Venera.
„Hej, kad veæ ideš po krv, donesi meni još jednu flašu vina,“ rekla joj je
Afrodita.
„Znaš da se ne furam na dobrotvora, pa æeš mi je platit,“ rekla je Venera.
„Sjeæam se ja toga,“ rekla je Afrodita. A ti bi se trebala sjeæat da ja
plaæam svoje dugove.
„Ma da, nekad je bilo tako, ali sad mi se èini da si se promijenila,“
odvratila joj je.
„Nemoj jebat? O’š reæ’ da si upravo primijetila da sam postala ljudska?“
„Nisam na to mislila. Znaèi, samo jedno novo vino,“ dodala je Venera i
zatim izašla iz prostorije.
„Hej, šta niste vas dvije bile cimerice?“ upitala je Stevie Rae Afroditu.
Afrodita je izignorirala Stevie Rae, a ja sam dobila potrebu da je
protresem i izderem joj se u lice: ’To što ne želiš ni razgovarati s njom ni
pogledati je u lice neæe prekinuti vaše utiskivanje.’
„Da, jesu,“ kazao je Erik nikome konkretno, što me podsjetilo na to da je
on sigurno dobro upoznao Afroditinu cimericu dok su njih dvoje bili par.
Možda i predobro.
„A èuj, stvari se mijenjaju.“ Afrodita je uspjela jasno progovoriti.
„Ljudi se mijenjaju, rekla sam,“ uspjevši odvojiti pogled od Erika.
Afrodita me pogledala u oèi. Usne su joj se izvile u žalostan, sarkastièan
smiješak.
„A to je prokleto pretoèno“ rekla je.

Peto poglavlje
„Znaèi, imamo maslac od kikirikija i pekmez, mortadelu te kriške
procesuiranog amerièkog sira.“ Jack je izgovorio rijeèi kriške
procesuiranog amerièkog sira kao da nam preko volje nudi gliste s
blatom. „Te moj osobni gurmanski specijalitet majstora kuhinje:
majoneza, maslac od kikirikija i zelena salata na bijelom kruhu.“
„Okej, Jack. Gadno,“ rekla je Shaunee.
„Jesi ti skroz sišo s uma, pobogu?“ rekla je Erin.
„Bijeli gej klinac je èudan,“ rekla je Kramisha i uzela jedan sendviè sa
sirom i mortadelom.
Blizanke su kimnule i potvrdno promrmljale kad im se Kramisha
pridružila na obližnjem sanduku za jaja. Jack je djelovao smrtno
uvrijeðeno.
„Meni su dobri, a vi bi trebali prvo kušati, a onda možda prigovarati.“
„Ja bih kušala jedan,“ rekla mu je Shannoncompton slatkim glasiæem.
„Hvala.“
Jack se široko osmjehnuo i pružio joj sendviè umotan u papirnati ruènik.
Zaèulo se šuštanje velike kolièine papira kad smo se svi zajedno natisnuli
u sobu Stevie Rae, uzimajuæi sendvièe i dodajuæi si vreæice èipsa.
Iznenadilo me kad sam vidjela koliko ima hrane i èipsa i kole (živjela
kola!). To je stvaralo èudnu, nadrealnu mješavinu s bocama crnog vina i
vreæicama krvi koje su prelazile iz ruke u ruku. Sjela sam na krevet uz
Afroditu, Dariusa i Stevie Rae, koja je izgledala sve bolje i bolje. Na
trenutak mi je uz normalne zvukove klinaca koji jedu i prièaju bilo lako
zamisliti da se nalazimo samo u nekoj trošnoj zgradi u okviru Kuæe Noæi i
smetnuti s uma to da smo u tunelu ispod grada i da svi naši životi upravo
prolaze trenutke nakon kojih nikada više neæe biti isti. Na trenutak nismo
bili ništa više od škvadre klinaca, od kojih su neki prijatelji a neki ne, ali
se samo onako druže.
„Reci mi što znaš o tom stvorenju koje se uzdiglo iz zemlje i pticolikim
biæima koja su stigla za njim.“
Od Dariusovih rijeèi cijeli taj privid da se samo onako družimo raspao se
poput kule od karata.
„Nažalost, ne znamo o njemu onoliko koliko bih voljela da znamo, a i to
što znamo potjeèe od moje bake.“ Progutala sam tvrdu knedlu koja mi se
stvorila u grlu zato što sam je spomenula. „Baka je u komi, tako da nam
ne može pomoæi u ovom trenutku.“
„O, Z! Kako mi je žao? Što se dogodilo?“ jauknula je Stevie Rae i
dotaknula mi rame.
MIN@
35
„Službena verzija glasi da je imala prometnu nesreæu. Istina glasi da su
nesreæu izazvali nazovigavranovi zato što je previše znala o njima,“ rekla
sam.
„Nazovigavranovi, to su ta biæa koja su izašla iz zemlje nakon što se
pojavio krilati èovjek?“ rekao je Darius. Kimnula sam glavom.
„To su njegova djeca ono što je nastalo nakon što je silovao žene iz
naroda moje bake prije više od tisuæu godina. Kad se Kalona oslobodio iz
zemlje, njima su se vratila pripadajuæa tijela.“
„A ti znaš sve to zato što je rijeè o stvorenjima iz legende Cherokeeja?“
priupitao me Darius.
„Zapravo, sve to znamo zato što je Afroditi u jednoj viziji koju je imala
prije par dana bilo pokazano nešto za što se ispostavilo da je proroèanstvo
o Kaloninu povratku. Bilo je ispisano bakinim rukopisom, pa smo je
nazvale i isprièale joj. Njoj su pojmovi bili poznati, pa je došla u Kuæu
Noæi da nam pomogne.“ Zastala sam da primirim glas. „Zbog toga su je
nazovigavranovi napali.“
„Stvarno bih volio da imamo to proroèanstvo,“ rekao je Damien. „Volio
bih opet baciti pogled na njega sad kad se Kalona doista našao na
slobodi.“
„Ništa lakše,“ rekla je Afrodita. Otpila je dug gutljaj iz svoje boce vina,
malo štucnula, te izrecitirala:
Pradavnik spava, zna da æe ustati
kada moæ zemlje rumenu krv prolije
pogodak padne; kraljica Tsi Sgili æe znati
saprati njega iz groba koji ga krije.
Mrtva kad ruka dade mu slobodu
užasno divan, sred strave æe doæi,
vladarom æe postat njihovu rodu.
Žene æe kleknut pred njegovom moæi,
Kalonine pjesme nose nas èari,
dok koljemo u studenoj jari.
„Opa! Svaka ti èast!“ rekao je Jack i zapljeskao rukama.
Afrodita je kraljevski naklonila glavu i rekla:
„Hvala... hvala... Nije to bilo ništa. Stvarno.“ A onda se opet posvetila
vinu.
Opomenula sam se da moram držati njeno cuganje na oku. Okej, dobro, u
zadnje je vrijeme prošla hrpu stresa, Stevie Rae ju je ugrizla i to dvaput, a
što je još bizarnije, utisnula se sa njom, tako da ništa od toga nije moglo
naroèito dobro djelovati na njene živce, ali najmanje nam je sada trebalo
da nam se Vizionarka pretvori u vizionalkoholièarku.
MIN@
36
Darius je zamišljeno kimnuo, te rekao:
„Kalona je taj pradavnik, ali to ne objašnjava kakva je on vrsta biæa.“
„Baka je rekla da ga se najlakše može opisati tako da ga se doživi kao
palog anðela, besmrtno biæe koje je u pradavnim vremenima hodalo
zemljom. Izgleda da je takvih bila cijela hrpa i spominju se u
mitologijama mnogih kultura, recimo starogrèkoj i starozavetnoj.“
„Ma da, kad su otišli na dopust iz raja ili odakle veæ god, skužili su da su
im ženske zgodne, pa su se parili s njima,“ rekla je Afrodita, malo
frfljajuæi jezikom. „Parili to je štreberski izraz koji znaèi da su ih je…“
„Hvala, Afrodita. Nastavit æu ja dalje,“ rekla sam. Bilo mi je drago što se
prestala šutke duriti, ali nisam baš bila sigurna da je njen supijani
sarkazam puno bolji. Damien mi je bez rijeèi pružio sendviè i kimnuo
prema Afroditi. Dodala sam sendviè Afroditi i rekla joj:
„Pojedi nešto.“
Zatim sam preuzela preprièavanje radnje.
„I tako je Kalona poèeo opæiti sa ženama Cherokeeja i postao bizarno
ovisan o seksu. Žene su ga odbile, a on ih je poèeo silovati i porobljavati
muškarce iz plemena. Skupina Mudrih Žena zvanih Ghigua napravila je
od zemlje mladu ženu kako bi ga njome zarobile.“
„Ha?“ rekla je Stevie Rae. „Misliš, nešto kao zemljanu lutku?“
„Pa da, samo što je ova bila privlaèna. Svaka od tih žena poklonila je lutki
osobit dar, a zatim su joj udahnule život i nadjenule joj ime Aya. Kalona
je poželio Ayu, a ona je poèela bježati od njega i odvela ga sve do peæine
duboko pod zemljom. Ušao je za njom u peæinu, premda je inaèe
izbjegavao sve što je pod zemljom, i tu su ga uspjele zarobiti u stupicu.“
„Zato si nas dovela ovamo, u ove tunele,“ rekao je Darius.
Kimnula sam.
„Znaèi, Kalonu trebamo smatrati opasnim besmrtnikom, a
nazovigavranove njegovim slugama. Tko je onda to drugo stvorenje koje
spominje proroèanstvo, a spomenuo ga je i Damien, izvjesna kraljica Tsi
Sgili?“ rekao je Darius.
„Baka kaže da su Tsi Sgili stvarno grozne vještice Cherokeeja. Nimalo
sliène cool pripadnicama Wicce ili Sveæenicama. Nemaju ni najmanje
dobra u sebi, sliènije su zapravo demonima, osim što su smrtne i poznate
po svojim parapsihološkim moæima, pogotovo po sposobnosti da ubijaju
umom,“ rekla sam. „Neferet je ta kraljica koju spominje proroèanstvo.“
„Ali Neferet je objavila Kuæi Noæi da je Kalona zemaljsko utjelovljenje
Ereba i njezin priležnik, kao da je ona postala doslovno utjelovljenje
Nyx,“ polagano je izgovorio Darius, kao da naglas izvodi zakljuèak.
MIN@
37
„Laže. Ona je zapravo okrenula leða Nyx,“ rekla sam mu. „Veæ sam to
neko vrijeme znala, ali bilo je praktièki nemoguæe otvoreno joj se
suprotstaviti. Mislim ono, gledaj što se noæas dogodilo. Svi su vidjeli
Stevie Rae i crvene poèetnike, a nisu joj se suprotstavili. Izuzev Shekine,
jedva da su okom trepnuli èak i nakon što je naredila Starku da puca.“
„Zbog toga i jest sredila Starkov premještaj iz èikaške Kuæe Noæi u
Tulsu,“ rekao je Damien. Kad su ga praktièki svi zbunjeno pogledali,
pojasnio je. „Starkje James Starkpoèetnik koji je osvojio zlatnu medalju u
strelièarstvu na Ljetnim igrama. Neferet je htjela da doðe kako bi joj on
nastrijelio Stevie Rae.“
„Ima smisla,“ rekla je Afrodita. „Veæ znamo da Neferet ima nekakve veze
s tim što poèetnici neumiru. Oèito ga je htjela iskoristiti, a plan joj je
upalio jer je on sada definitivno neumrli i pod njenom kontrolom.“
Sva puna sebe zbog svojih sposobnosti zakljuèivanja, nagnula je bocu
vina i potegnula još jedan dug gutljaj.
„Valjda samo imam sreæe što više ne gaða tako dobro sad kad je umro i
onda se vratio,“ rekla je Stevie Rae.
„Nije stvar u tome.“ Usta su mi progovorila prije nego što sam ih stigla
zaèepiti. „Namjerno ti je promašio srce.“
„Kako to misliš?“ upitala me Stevie Rae.
„Prije nego što je umro, Stark mi je rekao kakav je dar dobio od Nyx.
Nikad ne promaši. Nije u stanju promašiti. Uvijek pogodi metu koju
nacilja.“
„Onda, ako je namjerno promašio Stevie Rae da je ne ubije, to sigurno
znaèi da nije posve potpao pod utjecaj Neferet,“ rekao je Damien.
„Znaš da ti je izgovorio ime,“ rekao je Erik. Prodornim plavim oèima kao
da je vidio duboko u mene. „Toga se jasno sjeæam. Prije nego što je
nastrijelio Stevie Rae, sasvim sigurno te prepoznao. Èak je rekao da æe se
vratiti po tebe.“
„Bila sam s njim kad je umro,“ rekla sam. izdržavajuæi Erikov
propitkujuæi pogled i nastojeæi izgledom ne otkrivati koliko me grize
savjest zato što mi se opet svidio neki deèko povrh njega. „Netom prije
nego što je umro, isprièala sam Starku da se poèetnici u našoj Kuæi Noæi
vraæaju iz mrtvih. Na to je mislio.“
„Pa, vas dvoje ste se oèito zbližili na neki naèin,“ rekao je Darius. „I to je
po svoj prilici spasilo život Stevie Rae.“
„Ali Stark definitivno nije bio pri sebi,“ rekla sam, odmaknuvši pogled od
Erika. „Prošlo je svega nekoliko dana otkako sam poljubila Starka a on mi
je umro na rukama, ali èinilo mi se kao da je protekla vjeènost. Oèito je
bio pod utjecajem Neferet, èak i ako joj se pokušavao oduprijeti.“
MIN@
38
„Da, kao da ga je ona zaèarala ili nešto tako,“ rekao je Jack.
„Samo malo, to me podsjetilo na nešto,“ rekao je Damien. „Definitivno
sam primijetio kako su se praktièki svi ponašali zadivljeno, pa èak i
pomalo dezorijentirano kada se pojavio Kalona.“
Venera je frknula, zvuèeæi uvelike slièno Afroditi u njenu
najsarkastiènijem (i najneprivlaènijem) izdanju.
„Svi osim nas.“ Pokretom ruke obuhvatila je sve crvene poèetnike. „Mi
smo znali da je on zao i da totalno sere govna tog trenutka kad smo ga
vidjeli.“
„Kako?“ naprasno sam je upitala. „Kako ste to znali? Svi ostali poèetnici,
dobro, izuzev nas, doslovce su pri prvom pogledu na njega popadali na
koljena. Èak ga ni ratnici Erebovih Sinova nisu pokušali napasti. I sama
sam osjetila kako me on privlaèi, ali nisam to htjela priznati pred
Venerom.“
Venera je slegnula ramenima.
„To je baš bilo oèito. Ono, bio je seksi i sve to, al daj molim te! Grunuo je
iz zemlje taj èas kad je Stevie Rae iskrvarila svud po njoj.“
Pažljivo sam je prouèavala pogledom, misleæi da je uspjela prepoznati
Kalonino zlo upravo zato što joj je zlo bilo itekako dobro poznato.
„Èujte, imao je krila. Nije to u redu,“ dodala je Kramisha, i raspršila mi
pozornost. „Mama mi je rekla da ne vjerujem nijednom bijelom deèku,
ma ni zgodnom. Ako se mene pita, zgodni bijeli deèko s krilima koji
gruva iz zemlje dok je sve oko njega puno krvi i gadnih ptièjih stvorova
još je dvaput veæi problem.“
„I to što kaže,“ rekao je Jack, oèito zaboravljajuæi da je i sam zgodan
bijeli deèko.
„Moram vam nešto povjeriti,“ rekao je Damien. Uspjeli smo nekako
premjestiti pozornost s Kramishe na njega. „Da nisam bio usred potpuno
izreèenog kruga, okružen svima vama, i da Afrodita nije vikala na nas da
ostanemo na okupu i bježimo odande, i ja bih možda pao na koljena.“
Osjetila sam žmarac nelagode.
„A vas dvije?“ upitala sam Blizanke.
„Bio je seksi,“ rekla je Shaunee.
„Žešæe,“ rekla je Erin. Pogledala je Shaunee. Blizanka joj je kimnula, pa
je nastavila: „Sigurno bi i nas smantao. Da Afrodita nije onako odbojno
vrištala na nas da zadržimo krug na okupu, još bismo bile tamo na
travnjaku, usred cijele te gungule.“
„Što ne bi bilo dobro,“ rekla je Shaunee.
„Samo to i kažem,“ dodala je Kramisha.
„I opet sam spasila èlanstvo društva debila,“ profrfljala je Afrodita.
MIN@
39
„Samo jedi taj svoj sendviè,“ kazala sam joj. Zatim sam se obratila Eriku.
„A ti? Je li i u tebi stvorio želju da...?“ Nisam dovršila, jer nisam znala
kako bih sroèila pitanje.
„Da ostanem i obožavam ga?“ pridometnuo je Erik, a ja sam kimnula.
„Pa, toèno, osjetio sam njegovu moæ. Ali ne zaboravi da sam veæ znao da
nešto nije kako treba s Neferet. Ako se ona pali na njega, zakljuèio sam da
ja ne želim imati ništa s njim. I tako sam se samo nastavio fokusirati na
druge stvari.“
Pogledi su nam se susreli i zadržali. Jasno da je Erik znao da s Neferet
nije sve kako treba, jer posvjedoèio je mom sukobu s njom. K tome do
tada je veæ uspio shvatiti da sam ga prevarila i bila s vampovskim
Pjesnikom-laureatom Lorenom Blakeom samo zato što mu je Neferet
povjerila zadatak da me zavede i izolira od prijatelja.
„Znaèi da Kalona ne utjeèe na crvene poèetnike onako kao na obiène
poèetnike,“ upravo je rekao Darius. „Premda se èini da obièni poèetnici
mogu utjecati na djelovanje koje on na njih ima, ako moraju. A to što Erik
opisuje, u sprezi s mojom reakcijom na njega, govori mi da su vampiri
možda manje od poèetnika podložni njemu.“ Zastao je i pogledao u Jacka.
„Jesi li ti htio ostati i štovati Kalonu?“
Jack je odmahnuo glavom.
„Nisam. Ali nisam nešto naroèito ni gledao u njega. Hoæu reæi, jako sam
se brinuo za Stevie Rae, a onda mi je na pameti bilo samo da ostanem uz
Damiena. K tome, Vojvotkinja se uzrujala zbog STARKA,“ odslovkao je
ime, milujuæi Vojvotkinju, „i morao sam se pobrinuti za nju.“
„Zašto on nije utjecao na tebe?“ upitala sam Dariusa.
Primijetila sam da mu je pogled pao na Afroditu, koja je pripito grickala
sendviè.
„Druge su mi stvari bile na pameti.“ Zastao je. „Premda nije da nisam
osjetio kako me mami. I imaj na umu da sam u donekle drugaèijem
položaju od moje ratnièke subraæe. Nitko od njih nije se tako intimno
zbližio s vašim društvom. Kad jedan Erebov Sin prihvati zadatak
zaštitnika, poput mene kad sam poèeo pratiti tebe i Afroditu, u njemu
dolazi do stvaranja snažne spone sa štiæenima.“ Toplo mi se osmjehnuo.
„Jednu Nadsveæenicu èesto cijeli život štiti jedna te ista skupina ratnika.
Nismo sluèajno dobili ime po Erebu, vjernome priležniku naše Božice.“
Uzvratila sam mu osmijeh i ponadala se da Afrodita neæe ispasti guzica i
slomiti mu to èasno srce.
„Što mislite, što se u ovom trenutku dogaða tamo gore?“ odjednom je
upitao Jack.
MIN@
40
Svi su podigli pogled prema zakrivljenom stropu male tunelske prostorije,
i znala sam da nije samo meni drago zbog toga koliko nas zemlje dijeli od
onoga što je tamo gore.
„Ne znam,“ rekla sam, odgovorivši mu iskreno, umjesto da mu kažem
nešto bezvezno poput ma sigurno æe sve biti kako treba. Dobro sam
porazmislila i pažljivo izabrala rijeèi. „Znamo da se pradavni besmrtnik
uspio osloboditi zatoèeništva u podzemlju. Znamo da sa sobom donosi
stvorenja slièna demonima i da je pri svom prethodnom hodanju svijetom
silovao žene i porobljavao muškarce. Znamo da je naša Nadsveæenica, a
možda èak i ono što je preostalo od Kuæe Noæi, eto, kad to ne mogu bolje
opisati, prešla na Tamnu stranu.“
U trenutku šutnje koja je zavladala nakon mojih rijeèi, Erik je rekao:
„Analogija s Ratovima zvijezda uvijek je dobrodošla.“
Uputila sam mu širok osmijeh, pa treznije nastavila.
„Ne znamo s druge strane koliko su štete Kalona i nazovigavranovi
nanijeli širem gradskom podruèju. Erik je rekao da vani bjesni nekakva
grmljavinska oluja, zajedno s kišom i ledom, ali uzrok svemu tome možda
nije nadnaravan. Ovo je Oklahoma i vremenske prilike znaju biti totalno
bizarne“.
„Oooooooklahoma! Dom prašinskih tornada i ledenih oluja koje svakog
mogu razguzit,“ rekla je Afrodita.
Suspregnula sam uzdah i zanemarila utisnutu vizio-alkoholièarku.
„Ali s druge strane meðu stvarima koje znamo je i èinjenica da smo tu
dolje prilièno sigurni. Imamo hranu i krov na glavom i što veæ god.“
Barem sam se nadala da smo tu dolje okej. Potapšala sam krevet na kom
sam sjedila, prekriven stvarno zgodnom svijetlozelenom posteljinom.
„Hej, kad smo veæ kod toga 'i što veæ god'. Kako ste uspjeli dopremiti sve
ovo tu dolje?“ upitala sam Stevie Rae. „Ne želim ispasti zlobna, ali ovaj
krevet i vaš stol i hladnjaci ozbiljno su poboljšanje u odnosu na prljave
krpe i ostale gadarije koje sam vidjela kad sam tu bila prije mjesec dana.“
Uputila mi je svoj slatki, pravi smiješak Stevie Rae,koj je rekla:
„To je uglavnom zahvaljujuæi Afroditi.“
„Afroditi?“ priupitala sam, podigla obrve i zagledala se u nju, zajedno sa
svima ostalima.
„A što da kažem? Postala sam perjanica svih malih dobroèinitelja. Bogu
hvala da sam zgodna,“ rekla je Afrodita i onda podrignula kao muško.
„Ups, scusa,“ profrfljala je.
„Scusa?“ rekao je Jack,
„To ti je talijanski, glupsone,“ rekla je Afrodita. „Proširi si te gej
horizonte.“
MIN@
41
„Kakve to veze Afrodita ima sa stvarima koje imate tu dolje?“ umiješala
sam se da prekinem prepirku koja se sigurno spremala postati ozbiljna.
„Ona nam je kupila te stvari. Da ti pravo kažem, sama je to predložila,“
rekla je Stevie Rae.
„Scusa?“ rekla sam, i ne pokušavajuæi prikriti osmijeh.
„Dva sam dana živjela tu dolje. Šta si oèekivala da æu živjet u æumezu?
To teško. Kad imaš kreditne kartice, uljepšaj si život. Mislim da mi je to
na obiteljskom grbu, zajedno s jako suhim martinijem,“ rekla je. „Pottery
Barn ima trgovinu na Utica Squareu, odmah tu u ulici. Imaju dostavu. Ima
je i Home Depot, koji takoðer nije daleko odavde, makar za njega nisam
znala dok me neki crveni frik nije pouèio, jer inaèe ne kupujem po
prodavaonicama bijele tehnike.“
„Oni nisu frikovi,“ rekla je Stevie Rae.
„Ma posiši mi,“ rekla je Afrodita.
„Veæ ti je,“ rekla je Venera.
Afrodita je supijano sijevnula oèima otprilike prema njoj, ali prije nego
što joj je uspjela omamljeno otpovrnuti, klinac po imenu Dallas rekao je:
„Ja sam znao da se Home Depot tamo nalazi.“ Pogledala sam ga, zajedno
s prijateljima. Slegnuo je ramenima. „Ide mi majstorenje.“
„Home Depot i Pottery Barn dostavili su vam robu ovamo dolje?“ rekao
je Erik.
„Pa, formalno baš i nisu,“ rekla je Stevie Rae. „Ali oni službeno
dostavljaju u Tribune Lofts, što je praktièki susjedna zgrada. A uz malo,
eh, prijateljskog nagovaranja, prenijeli su stvari ovamo i onda potpuno
zaboravili na to nakon što su otišli. I tako, tada! Nove stvari.“
„Još uvijek mi nije jasno. Kako ste mogli nagovoriti ljude da se spuste
ovamo?“ upitao ju je Darius.
Uzdahnula sam.
„Trebao bi znati jednu stvar o crvenim vampyrima….“
„I crvenim poèetnicima, makar to kod njih nije baš tako snažno,“ upala mi
je Stevie Rae u rijeè.
„I crvenim poèetnicima,“ ispravila sam se. „Imaju sposobnost
kontroliranja umova ljudi.“
„To ti zvuèi daleko zlobnije nego što stvarno je,“ smirila je Stevie Rae
bržebolje Dariusa. „Samo sam malo dostavljaèima preuredila sjeæanje.
Nisam im 'kontrolirala umove'. Nije nama do služenja svim tim moæima
da bi bili skroz mrski i sve.“ Prešla je pogledom po skupini crvenih
poèetnika. „Je 1 tako?“
Grupa je promrmljala da je tako, ali primijetila sam da Venera ništa nije
rekla, dok je Kramisha samo zjakala unaokolo kao da zna daje kriva.
MIN@
42
„Oni mogu kontrolirati umove ljudi. Oni ne mogu podnijeti izravnu
sunèevu svjetlost. Oni se odlikuju izvrsnim moæima oporavljanja. Oni
moraju stupiti u suodnos sa zemljom kako bi im bilo istinski ugodno,“
nabrojio je Darius. „Jesam li išta izostavio?“
„Jesi,“ rekla je Afrodita. „Oni sišu.“

Šesto poglavlje
„E, sad je previše, dižem ruke od tebe,“ kazala sam Afroditi kad su crveni
poèetnici prasnuli u smijeh.
„Afrodita, ta je luda èak i kad nije pijana i utisnuta,“ rekla je Kramisha.
„Makar smo svi naviknuti na nju.“
„Ali, da,“ nastavila sam, odgovarajuæi Dariusu kroz grohot masa. „Sve to
vrijedi za crvene poèetnike.“
„I tu jednu crvenu vampiricu.“ Stevie Rae je zvuèala umorno, ali
ponosno. „E da, mogu vam reæi i to da je sunce izašlo prije toèno“ zastala
je i nakrivila glavu, kao da sluša cvrèke „šezdeset tri minute.“
„Svi odrasli vampyii znaju kada izlazi sunce,“ rekao je Darius.
„Kladim se da svi vampovi nisu od tog pospani ko ja.“ Stevie Rae je
naglasila te rijeèi širokim zijevanjem.
„Ne, obièno nisu,“ rekao je Darius.
„E pa, ja sam jako pospana,“ rekla je. „Pogotovo danas, što kladim se ima
nekakve veze s onom glupom strijelom koja je do maloprije stršala iz
mene.“
Kad je Stevie Rae veæ to spomenula, i ja sam se opet osjeæala skroz
iscrpljeno sad kad me doza krvi prestala dizati. Prešla sam pogledom po
našoj miješanoj skupini crvenih i plavih i opazila tamne podoènjake i niz
prigušenih zijevanja. Još su me tištali Kalona i problemi u Kuæi Noæi, kao
i sve jaèi osjeæaj da s crvenim poèetnicima nije sve baš onako kako se
èini, ali bila sam preumorna da se bakæem sa svim tim.
S jakom potrebom da briznem u plaè, nakašljala sam se, ponovno
usredotoèila i rekla:
„Što kažete da svi malo odspavamo? Ovdje smo prilièno sigurni, a nitko
od nas stvarno ništa ne može poduzeti oko onoga što se zbiva gore, kad
smo tako umorni da praktièki spavamo stojeæke.“
„Slažem se,“ rekao je Darius. „Ali mislim da bi trebalo postaviti straže na
ulazima u tunele s vašim dopuštenjem, Sveæenice, za svaki sluèaj.“
„Da, to valjda ima smisla,“ rekla sam. „Stevie Rae, postoji li neki drugi
ulaz u tunele osim onoga kroz depo?“
„Z, mislila sam da znaš da postoje tuneli koji vode do hrpe starih zgrada u
centru grada,“ rekla je Stevie Rae. „Ovaj dio pripada tom sistemu.“
„Ali ovamo nitko ne silazi i nitko se ne služi ovim konkretnim tunelima
izuzev vas, je li tako?“
„Pa, ne, ne ovim njihovim dijelom, jer svi misle da su oni stari i gadni i
napušteni.“
MIN@
44
„Može bit zato što su stari i gadni i napušteni,“ sarkastièno je profrfljala
Afrodita. Primijetila sam da je zanemarila èinjenicu da sam digla ruke od
nje i da se latila druge boce vina.
„Šta prièaš koješta. Nisu gadni i napušteni,“ oglasila se Kramisha, mršteæi
se na Afroditu. „Mi smo tu i mi ih sreðujemo. Sama najbolje znaš, jer smo
sve to nakupovali tvojom zlatnom karticom bez limita.“
„Jesi li pritom govorila ko da si polupismena? Ko sada?“ rekla je
Afrodita, smuæeno škiljeæi prema Kramishi preko Dariusova ramena.
„Èuj, znam da si ljudska i da si se upravo nezgodno utisnula sa Stevie
Rae, da i ne spominjem da si se sva razvalila, pa bi mi bilo mrsko da ti
svojim superiornim moæima crvene poèetnice razvalim to žgoljavo dupe,
al ako ikad još išta pisneš o meni, neæu se više trudit bit pristojna,“ rekla
je Kramisha.
„A da se ipak radije posvetimo zlikovcima koji nas možda pokušavaju
požderati, umjesto da se meðusobno prepucavamo?“ umorno sam rekla.
„Stevie Rae, spajaju li se drugi tuneli na ove?“
„Da, al pregraðeni su, ili bi tako bar izgledali svima ostalima.“
„Postoji li samo jedan prolaz iz ovog dijela tunela u one javne?“ upitao ju
je Darius.
„Samo jedan, koliko ja znam. A pregraðen je izuzetno debelim metalnim
vratima. Šta vi ostali kažete? Jeste možda našli još koji?“ upitala je Stevie
Rae.
„Pa, možda,“ rekao je Ant.
„Možda?“ priupitala ga je Stevie Rae.
„Istraživao sam i nešto sam pronašao, ali prolaz je bio preuzak èak i za
mene, pa nisam ulazio. Mislio sam se vratiti i malo proèeprkati lopatom
ili, još bolje, mišiæima Johnnyja B., ali, eto, zasad još nisam stigao.“
Johnny B. se iscerio i pokazao nam mišiæe. Zanemarila sam ga, ali
Blizanke su se pohvalno zahihotale.
„Znaèi, vi u biti tvrdite da osim onog ulaza kroz depo sigurno znamo da
postoji još barem jedan koji spaja ove tunele s ostalima?“ rekla sam.
„Tako nekako, da,“ rekla je Stevie Rae.
„Onda ti savjetujem da postaviš dvije straže, Sveæenice,“ rekao je Darius.
„Jednu na ulazu kroz depo i jednu na poznatom ulazu u drugi tunelski
sustav.“
„Okej, to mi zvuèi kao pametan prijedlog,“ rekla sam.
„Uzet æu prvu smjenu na ulazu kroz depo,“ rekao je Darius. „Erik,
najbolje bi bilo da me ti zatim odmijeniš. To nam je najranjivije mjesto,
tako da bi ga trebali èuvati zreli vampiri.“ Erik je kimnuo.
„Slažem se.“
MIN@
45
„Jack i ja preuzet æemo prvu smjenu stražarenja na pregraðenom ulazu u
tunele iz gradskog središta,“ rekao je Damien. „To jest, ako se vi ostali
slažete.“
„Ma da, mogli bismo èak planirati jelovnike i zapisati namirnice koje nam
trebaju za kuhinju“ rekao je Jack.
„Zvuèi dobro,“ rekla sam Jacku i Damienu sa smiješkom.
„I ja se slažem. Shaunee i Erin, biste li ih mogle odmijeniti u iduæoj
smjeni?“ rekao je Darius.
Blizanke su slegnule ramenima.
„Okej, što se nas tièe,“ rekla je Erin.
„Dobro. Mislim da bi bilo mudro da nam crveni poèetnici ne èuvaju ulaze
u danjim satima,“ rekao je Darius.
„Hej, možemo mi razvalit koga treba,“ oglasio se Johnny B.. držeæi se
sasvim štemerski i testosteronski.
„Nije stvar u tome, rekla sam,“ pogodivši što je Darius mislio. „Najbolje
je da spavate preko dana, da možete stražariti noæu. kad ste najjaèi. Što,
nadam se, znaèi da æete biti jaèi od stvorenja koja æe nas tada napadati.“
Nisam dodala da sam bila spremna reæi nešto èak i da Darius nije
spomenuo pitanje danjeg svjetla kod crvenih poèetnika. Nisam htjela da
me klinci Stevie Rae štite dok ne steknem veæe povjerenje u njih.
„A, dobro. Ma da. Može i tako. Meni je skroz okej da štitim jednu
sveæenicu i njene najbliže,“ rekao je Johnny B. i frajerski mi namignuo.
Suzdržala sam se da ne zakolutam oèima. Èak i bez pitanja o crvenim
poèetnicima, najmanje mi je još trebao jedan nogometaški tip u životu.
Pogled mi je pao na Erika i morala sam se prisiliti da ne poskoèim kao da
me ulovio u prekršaju. Da, upravo me je promatrao. Super. Uglavnom me
ignorirao otkako smo stigli u tunele, a baš u trenutku kad mi se neki drugi
tip poèeo upucavati odluèio se zabuljiti u mene.
„Ovaj, pitanje...“ rekao je Jack. podigavši ruku kao dobar mali ðak.
„Da, Jack,“ rekla sam.
„Gdje æemo mi spavati?“
„Dobro pitanje.“ Okrenula sam se prema Stevie Rae. „Gdje æemo mi
spavati?“
Johnny B. oglasio se prije nego što je Stevie Rae stigla odgovoriti.
„Èisto da se zna, ja sam voljan dijeliti svoju postelju. Srce mi je
velikodušnije nego Kramishino.“
„Nije ti srce to što bi ti rado dijelio,“ rekla je Kramisha.
„Beba, nemoj me samo tako otpilit!“ rekao je Johnny B., nastojeæi
(neuspješno) zvuèati crnaèki.
Kramisha je prevrnula oèima prema njemu.
MIN@
46
„Kako si ti lud.“
„Pa, imamo vreæe za spavanje,“ ubacila se Stevie Rae, zvuèeæi kao da æe
svaki èas zaspati. „Venera, možeš pokazati Zoey i ostalim uèenicima gdje
su smještene? Vi svi valjda možete spavat u èijoj god sobi hoæete.“
Zastala je i uputila umoran smiješak Kramishi. „Samo što Kramisha ne
dijeli svoju postelju.“
„Al možete spavat u mojoj sobi. To mi nije bed,“ rekla je Kramisha.
„Samo ne na mom krevetu.“
„Svi vi sada imate sobe?“
Nisam uspjela prikriti iznenaðenje u glasu. Sve se to tako razlikovalo od
mog prvog boravka ovdje. Tada su se ovi klinci jedva mogli prozvati
humanoidima, a tuneli su bili mraèni, prljavi i jezoviti. Sada smo se tiskali
u udobnoj prostoriji, obasjanoj treperavim petrolejkama i svijeæama,
namještaj je bio udoban, oèito nov, a na krevetu su èak bili slatki spareni
jastuci. Sve je izgledalo tako normalno. Jesam li samo uobrazila da se s
njima zbiva nešto èudno jer od sam umora jedva mogla misliti?
„Vlastitu je sobu dobio svatko od nas tko ju je htio,“ odgovorila mi je
Venera. „Stvarno ih nije teško srediti. U ovom dijelu tunela ima hrpa
malih slijepih kutova. Pretvaramo ih u prave sobe. Ja definitivno imam
vlastitu sobu.“
Osmjehnula se Eriku. Morala sam se opomenuti da vjerojatno ne bi bilo
etièno od mene da prizovem vatru i spalim joj svu kosurinu na toj šupljoj
plavoj glavi.
„Tu su vjerojatno skladištili sav krijumèareni alkohol za vrijeme
prohibicije,“ rekao je Damien. „Logièno je, jer sada smo toèno na
željeznièkoj pruzi, gdje bi se roba lako krišom mogla noæu otpremati i
dopremati.“
„Kako fora i romantièno!“ uzdahnuo je Jack. „Cijele te dvadesete, mislim,
flapperi, juke pinti i gangsteri.“
Damien se susretljivo osmjehnuo Jacku.
„Zapravo, Prohibicija je u Tulsi potrajala do 1957.“
„A onda ništa. To veæ nije baš romantièno. Prije gej furka iz Biblijskog
Pojasa.“ Zahihotao je. „Gej! Hii hii.“
„Smiješan si i sladak. Zato te i volim,“ rekao je Damien i poljubio Jacka
ravno u usta, na što je Vojvotkinja veselo zalajala.
„Okej, biju,“ rekla je Afrodita.
„E da, imam još jedno pitanje, rekao je Jack,“ mršteæi se na Afroditu.
Kad je krenuo podiæi ruku, rekla sam mu:
„Da, Jack. Što je?“
„Gdje æemo piškiti?“
MIN@
47
„Piškiti? Je li on to stvarno rekao piškiti?“ Afrodita se cerekala sve dok
nije šmrknula. Ignorirali smo je.
„To je lako,“ rekla je Stevie Rae, pritom zijevajuæi od uha do uha.
„Venera, možeš im pokazat?“
„Imate kupaonicu? Što? Sad u tunelima još imaju funkcionalnu
kanalizaciju?“
Venera me podrugljivo pogledala u stilu oèito nisi baš sveznalica.
„Kupaonice, toènije. S tuševima.“
„S tuševima s vruæom vodom?“ oduševljeno je priupitao Jack.
„Pa jasno. Nismo barbari,“ rekla je Venera.
„Kako?“ rekla sam.
„Nalaze se u zgradi depoa iznad nas,“ rekla je Stevie Rae. „Istražili smo
zgradu od vrha do dna skroz je zamandaljena, pa nitko ne može uæi, osim
kroz ulaz u podrumu, pa mi kontroliramo tko dolazi i odlazi.“
„A mi ne puštamo da nam dolazi baš bilo tko,“ dodala je Venera, djelujuæi
pomalo opasno.
„Okej,“ iskreno reèeno, iz trenutka u trenutak bivala mi je sve manje
draga. A ovaj put to nije imalo nikakve veze s njenim slinavljenjem oko
Erika.
„Ekskluzzzzzivno. Mjesto po mojoj mjeri,“ rekla je Afrodita, pa
podrignula.
Uglavnom, Stevie Rae je zakolutala oèima prema Afroditi.
„Pregledavali smo depo i pronašli dvije svlaèionice mušku i žensku.
Raèunamo da su bili za djelatnike depoa. Gore èak imaju i teretanu.
Dallas je obavio ostalo.“ Umorno se svalila natrag na jastuke, mahnuvši
Dallasu u stilu hajde, isprièaj ostatak.
Dallas je nonšalantno slegnuo ramenima, ali širokim je osmijehom otkrio
da zna da je izveo nešto super.
„Samo sam pronašao glavni spoj vodovoda na depo i otvorio ga. Sve su
cijevi još bile kako treba.“
„Nije to sve što si obavio,“ rekla je Stevie Rae.
Iscerio joj se, a ja sam opet osjetila nešto izmeðu njih dvoje. Hm...
definitivno sam odluèila naknadno saznati sve po redu od Stevie Rae.
„Pa, takoðer sam skužio kako da ukljuèim struju. Time su bojleri opet
proradili, a onda nam je Afroditina kreditna kartica omoguæila da
nabavimo ekstra duge produžne kabele i ostalo, èime sam napravio spoj
na stari sustav rasvjete u tunelima. Malo sam zasukao rukave tu i tamo, i
sad tamo gore imamo vruæu vodu, a tu dolje struju.“
„Opa,“ rekao je Jack. „To je stvarno cool.“
„Dojmljivo,“ složio se Damien.
MIN@
48
Dallas se samo i dalje smješkao.
„Onda, idete vi u te sanitarije ili ne?“ upitala je Venera. Uèinilo mi se da
zvuèi mrzovoljno, ili bi možda bolji epitet glasio kuèkasto.
„Da!“ veselo je rekao Jack. „Svakako bi mi dobro došao vruæi tuš prije
nego što odemo na smjenu.“
„Eh, kako tu dolje stojite s proizvodima za njegu kose?“ upitala je
Shaunee.
„Joj, curo. To mi je bila prva stvar za koju sam se pobrinula nakon što mi
se vratio zdrav razum. Bez brige. Pokrivena si,“ rekla je Kramisha,
ustajuæi i otiruæi trunje s tijesno pripijenih traperica.
„Izvrsno,“ rekla je Erin. „Idemo.“
Zadržala sam se kad su svi poèeli jedan po jedan izlaziti iz sobe Stevie
Rae.
„Hej, Z, hoæeš da opet budemo cimeri?“ Stevie Rae je djelovala
iscrpljeno, ali smješkala mi se onako kao nekad.
„Apsolutno,“ rekla sam. Pogledi su nam prešli na Afroditu, koja je još
sjedila na rubu svoga kreveta, napola naslonjena na Dariusa.
„Afrodita, idi si uzmi vreæu za spavanje. Možeš se i ti tu smjestit s nama,“
rekla je Stevie Rae.
„Okej, slušaj. Nema mrtve šanse da æu spavat s tobom,“ rekla je, muku
muèeæi da ne frflja. „Naše utiskivanje nije takvo utiskivanje. A èak i da
sam gej, što nisam, ti nisi moj tip.“
„Afrodita, nisam te mislila motat. Daj ne prièaj gluposti,“ rekla je Stevie
Rae.
„Samo ti kažem da znaš.“ I još da znaš da æu prekinut ovo prokleto
utiskivanje taj èas kad skužim kako.“
Stevie Rae je uzdahnula.
„Nemoj radit nešto što æe bolit tebe ili mene. Natrpila sam se boli za
dogledno vrijeme.“
S iskrenim sam zanimanjem slušala njihov razgovor. Mislim ono,
doživjela sam utiskivanje sa svojim ljudskim deèkom Heathom, tako da
sam imala odreðenog pojma o sponi s nekim ljudskim kroz èaroliju krvi.
Imala sam odreðenog pojma i o prekidanju utiskivanja i o razini boli koju
ono može donijeti.
Zoey, je li te mogu zamolit da prestaneš zjakat u mene!“ prasnula je
Afrodita, a ja sam poskoèila od krivnje.
„Ne zjakam,“ slagala sam.
„Šta god. Samo prekini.“
„Utiskivanje nije nikakva sramota, ljepotice moja,“ rekao je Darius i
nježno obgrlio Afroditu.
MIN@
49
„Makar je èudno,“ rekla je Stevie Rae.
Darius joj se blago osmjehnuo.
„Postoje mnoge vrste utiskivanja.“
„Pa, naša nije u stilu da si pijemo krv i idemo se ševit,“ rekla je Afrodita.
„Naravno da nije.“ Darius ju je poljubio u èelo.
„Što znaèi da možeš tu spavat a da ti to ne bude koma,“ rekla je Stevie
Rae.
„A ja ti opet kažem da nema mrtve šanse. Plus, idem s Dariusom. Bit æu
na smjeni s njim,“ odluèno je rekla Afrodita i podigla napola praznu
drugu bocu vina u èudan, supijan pozdrav.
„Darius mora èuvati ulaz u tunele. Ne mora se još brinuti za tvoju pijanu
guzicu,“ rekla joj je Stevie Rae.
„Ja idem s Dariusom,“ ponovila je Afrodita polako i tvrdoglavo.
„Ona smije sa mnom,“ rekao je Darius, neuspješno pokušavajuæi prikriti
smiješak. „Donijet æu joj vreæu za spavanje. Ne vjerujem da æe mi stvarati
naroèite probleme, a i volim kad je uz mene.“
„Da neæe stvarati probleme?“ rekla sam. Stevie Rae i ja pogledale smo ga
podignutih obrva. „Kunem se da se u njegovim visokim, isklesanim
jagodicama pojavio najsitniji traèak rumenila.“
„Sigurno misli na neku drugu Afroditu. Neku koju mi ne znamo,“ rekla je
Stevie Rae.
„Doði,“ rekla je Afrodita i nesigurno se osovila na noge. „Znam gdje drže
te glupe vreæe za spavanje. Samo ih ignoriraj.“ Uputila nam je urnebesno
smiješan pokušaj mrštenja, koji se pretvorio u još jedno muško
podrigivanje, pa primila Dariusa za ruku i isteturala iz sobe, dok smo se
Stevie Rae i ja cerekale.
„Prije nego što se provukao kroz deku,“ Darius se osvrnuo i obratio Eriku.
Shvatila sam da sam gotovo zaboravila da se Erik zadržao u sobi. Gotovo.
„Erik, naspavaj se. Probudit æu te za drugu smjenu.“
„Slažem se. Bit æu u...“ Erik je zastao u nedoumici.
„Dallasova soba ti je odmah tu niz tunel. Kladim se da æe te vrlo rado
primit za cimera,“ rekla je Stevie Rae.
„Okej, onda æu biti kod njega,“ rekao je Erik.
Darius je kimnuo.
„Sveæenice, bi li provjerila zavoje na ranama Stevie Rae? Ako ih treba
promijeniti…“
„Ako ih treba promijeniti, mogu ih ja,“ upala sam mu u rijeè. „Kvragu, pa
veæ sam pomogla da joj se strijela progura kroz prsa. Valjda mogu
promijeniti jedan flaster a da ne friknem.“
„Pa, ako ti zatrebam, samo reci nekom poèetniku….“
MIN@
50
Ratnikova reèenica ostala je nedovršena kad ga je Afrodita cimnula
dovoljno jako za ruku da ga izvuèe iz prostorije. Zatim je opet provirila
kroz ulaz.
„Jebeno vam laka noæ. Ne smetajte nam.“ I onda je nestala.
„Bolje on nego ja,“ èula sam kako je Erik promrmljao dok je gledao kako
deka pada natrag na mjesto. Nisam ni pokušala prikriti smiješak bilo mi
je drago što Erik i dalje nije zainteresiran za Afroditu. Erik me pogledao u
oèi. A onda se polako i on nasmiješio.

Sedmo poglavlje
„Hajte sad vas dvoje. Stignite ostale. Ja idem samo spavat,“ rekla je
Stevie Rae kad se opreznim kretnjama sklupèala na boku.
Zaèulo se mrzovoljno miafau i bucmasta kuglica naranèastog krzna na
mekim je šapicama ušla u sobu i skoèila na krevet Stevie Rae.
„Nala!“ Stevie Rae je poèeškala moju macu po tjemenu. „Hej, falila si
mi.“
Nala je kihnula Stevie Rae u lice, a onda se triput okrenula oko sebe na
jastuku pokraj njene glave, legla i pokrenula svoju predilicu. Stevie Rae i
ja razmijenile smo široke osmijehe.
„Okej“
POSEBNA NAPOMENA: Vojvotkinja, Jackova svijetla labradorica,
predstavlja anomaliju. Stark ju je doveo sa sobom kad se prebacio u našu
školu iz Kuæe Noæi u Chicagu. Zatim je on umro. Nju je usvojio Jack.
Zatim je Stark neumro, ali oèito još nije bio pri sebi, jer èim se probudio,
najprije je strijelom probo Stevie Rae. Zbog toga je Vojvotkinja još uvijek
s Jackom. K tome sve mi se èini da se mali baš jako vezao uz nju.
Uglavnom, kad je naša škvadra pobjegla iz Kuæe Noæi, za nama su otišle i
naše maèke, kao i Vojvotkinja. Zato je Stevie Rae i meni prizor Nale dok
se ušuškava dodao udoban, domaæi štih sobi Stevie Rae.
„Idite ti i Erik. Otuširajte se ili šta veæ god,“ ponovila je Stevie Rae
pospano dok se mazila s Nalom. „Nal i ja malo æemo odremkiti. E da, ove
ustale možete naæi ako izaðete, skrenete nalijevo i onda samo skreæete
dalje svaki put desno. Ulazak u depo vam je pokraj sobe gdje držimo
hladnjake.“
„Hej. Darius je rekao da ti trebam provjeriti zavoje,“ podsjetila sam je.
„Kasnije,“ širom je zijevnula. „S njima je sve kako treba.“
„Okej, ako ti tako kažeš.“
Pokušala sam ne pokazati koliko mi je laknulo. Nije bilo žive šanse da
ikada budem išta slièno medicinskoj sestri.
„Naspavaj se. Vratit æu se uskoro,“ rekla sam joj. Kunem se da je zaspala
prije nego što smo se Erik i ja stigli provuæi ispod karirane deke.
Skrenuli smo nalijevo i samo šutke prešli jedan manji dio puta. Tuneli
nisu bili tako jezoviti kao kad sam prošli put bila ovdje, što ne znaèi da
nisu bili klaustrofobièni i svijetli i veseli. Svakih nekoliko metara s
betonskih su zidova o klinovima, koji su izgledali kao oni za željeznièku
prugu, visjele petrolejke otprilike u razini oka, ali vlaga je sve prožimala.
Nismo naroèito daleko odmaknuli kad sam krajièkom oka primijetila
nešto i usporila, škiljeæi u guste sjene izmeðu petrolejki.
MIN@
52
„Što je?“ tiho me upitao Erik.
Želudac mi se stegnuo od straha.
„Ne znam, ma…“ Umuknula sam, jer je tog trenutka nešto iz mraka
izletjelo na mene. Otvorila sam usta da vrisnem, zamišljajuæi krvoloène
crvene poèetnike ili, što je još gore, užasne nazovigavranove. Ali Erik me
smjesta obujmio rukom i maknuo s puta da pokraj nas može preletjeti petšest
šišmiša.
„To su samo šišmiši. Boje te se jednako koliko i ti njih,“ rekao je, pustivši
me èim su stvorenja odletjela dalje.
Sva sam se tresla i nastojala prisiliti srce da opet poène smireno kucati.
„Okej, nema nikakve šanse da bi njih moglo biti strah mene onoliko
koliko je mene strah njih. Fuuj, šišmiši su krilati štakori.“
Tiho se nasmijao kad smo krenuli dalje.
„Mislio sam da su golubovi krilati štakori.“
„Šišmiši, golubovi, gavranovi sada me stvarno nije briga za razlike.
Svaki stvor koji lepeæe i jurca zrakom nimalo mi nije cool.“
„Shvaæam što hoæeš reæi,“ rekao mi je sa smiješkom. Njegov mi smiješak
nije naroèito usporio nabijanje srca, a kad smo krenuli dalje, kunem se da
sam još uvijek osjeæala toplinu njegove ruke oko svojih ramena. Nakon
još nekoliko koraka naišli smo na dio tunela koji nas je zaprepastio
jednako koliko i iznenadio. Erik i ja zastali smo i zagledali se.
„Opa, ovo je žešæe cool,“ rekla sam.
„Da, opa,“ složio se Erik sa mnom. „Ovo je sigurno djelo one Gerarty.
Nije li je Stevie Rae predstavila kao slikaricu koja se veæ bavi
ukrašavanjem tunela?“
„Je, ali nisam oèekivala ništa slièno ovome.“ Smetnuvši šišmiše s uma.
poèela sam prelaziti prstima po prekrasno složenim uzorcima cvijeæa i
srdaca i ptica i svakojakih vitica, svih meðusobno isprepletenih tako da
tvore mozaik jarkih boja koji kao da je udahnuo život i èaroliju u ovo
malo podruèje sumornih, klaustrofobiènih zidova.
„Ima ih, ljudi i vampova, koji bi bili spremni izdašno platiti ovakvo
djelo.“ Erik nije dodao kad bi svijet ikada smio saznati za crvene
poèetnike i vampove, ali neizreèena se misao zadržala u prostoru izmeðu
nas.
„Nadajmo se da i hoæe,“ rekla sam. „Bilo bi lijepo kad bi crveni poèetnici
mogli postati poznati ostatku svijeta.“ K tome, dodala sam u sebi, kad bi
bili otvoreni i javni, možda bi se pitanja o njihovim moæima i namjerama,
koja su me nastavljala tištati, lakše mogla razriješiti. „I, u svakom sluèaju,
mislim da bi vampyri i ljudi trebali biti u boljim odnosima,“ dodala sam.
MIN@
53
„Poput tebe i tvog ljudskog deèka?“ Pitanje mi je postavio tiho, bez traèka
sarkazma.
Èvrsto sam doèekala njegov pogled.
„Nisam više s Heathom.“
„Jesi li sigurna?“
„Sigurna sam,“ rekla sam.
„Okej. Dobro.“ Ništa drugo nije rekao, pa smo krenuli dalje, šutke, oboje
obuzeti vlastitim mislima.
Nedugo nakon toga tunel je blago skrenuo nadesno, u smjeru kamo smo i
trebali iæi, ali s naše lijeve strane nalazile su se luène vratnice, takoðer
prekrivene dekom. Ova je bila od crnog lažnog baršuna, ukrašena
kièastom slikom Elvisa u bijelom kombinezonu.
„Sigurno Dallasova soba,“ pretpostavila sam.
Erik je oklijevao samo trenutak, a onda je odmaknuo deku u stranu, pa
smo povirili unutra. Nije bila naroèito prostrana, a Dallas nije imao
krevet, samo nekoliko madraca naslaganih jedan na drugi na podu, ali
imao je jarkocrveni poplun i crvene jastuènice odgovarajuæe boje (pod
poplunom je bila velika kvrga, Dallas koji spava, pretpostavila sam), stol
na kojem se nalazila hrpetina stvari koje nisam mogla razaznati pod
nedovoljno slabim svjetlom, te par crnih sjedalica ispunjenih zrncima. Na
zakrivljeni zid iznad kreveta stavio je poster na kojem je bila... zaškiljila
sam, ne bih li razaznala...
„Jessica Alba iz Sin Cityja. Deèko ima izvrstan ukus. Ona je zaista seksi
vampovska glumica,“ rekao je Erik tiho, da ne probudi Dallasa.
Mrko sam ga pogledala i zatvorila vrata od deke s Elvisom.
„Što je sad? Nije to moja soba,“ rekao je.
„Daj da samo stignemo sve ostale,“ rekla sam i krenula dalje.
„Hej,“ rekao je nakon nekoliko minuta mrtve šutnje. „Dugujem ti veliku
zahvalnost.“
„Meni? Zbog èega?“ Osvrnula sam se prema njemu. Pogledao me u oèi.
„Zbog toga što si me spasila da ne ostanem tamo gore usred one
gungule.“
„Nisam te ja spasila od toga. Pošao si s nama vlastitom slobodnom
voljom.“ Odmahnuo je glavom.
„Ne, prilièno sam siguran da si me spasila, jer mislim da bez tebe nikako
ne bih imao slobodne volje.“
Zastao je, dotaknuo mi nadlakticu i nježno me okrenuo prema sebi.
Podigla sam pogled u njegove iskrièavo plave oèi, uokvirene njegovim
odraslim vampirskim biljegom, istanèanim uzorkom koji je djelovao
poput krinke, tako da je njegovo potpuno predivno lice Clarka
MIN@
54
Kenta,Supermana postalo sasvim slièno Zorrou i nepodnošljivo seksi. Ali
Erik je bio više nego superpredivan. Erik je bio darovit i istinski drag
deèko. Mrzila sam što smo prekinuli. Mrzila sam što smo prekinuli zbog
mene. Usprkos svemu što se dogodilo, htjela sam opet biti njegova
djevojka. Htjela sam da opet ima povjerenja u mene. Tako mi je prokleto
falio...
„Stvarno mi fališ!“ Shvatila sam da sam blebnula rijeèi koje su mi bile na
umu kad je razrogaèio oèi, a seksi usne izvile su mu se u smiješak.
„Pa tu sam.“
Osjetila sam kako mi se lice žarko zajapurilo skroz od vrata naviše i znala
sam da sam postala krièavo, neprivlaèno rumena.
„Pa, nisam mislila samo na to što si tu,“ kilavo sam rekla.
Osmijeh mu se raširio.
„Zar te ne zanima kako si me spasila?“
„Da, naravno.“ Poželjela sam si nekako ohladiti lice, da uklonim bar dio
nijanse paradajza iz njega.
„Spasila si me zato što sam, umjesto da me Kalonina moæ hipnotizira,
razmišljao o tebi.“
„Je li?“
„Znaš li kako si fenomenalna bila dok si izricala onaj krug?“
Odmahnula sam glavom, ošamuæena sjajem njegovih plavih oèiju. Nisam
htjela disati. Nisam htjela uèiniti ništa što bi moglo pokvariti to što se
poèelo dogaðati izmeðu nas.
„Bila si nevjerojatna prekrasna i moæna i puna samopouzdanja. Bila si
jedino što mi je bilo na pameti.“
„Porezala sam ti dlan,“ bilo je sve što sam mogla natjerati usta da
izgovore.
„Morala si. To je bio sastavni dio obreda.“
Podigao je ruku i okrenuo je dlanom naviše, tako da sam vidjela tanku
prugu koja mu je prosijecala mesnati jastuèiæ ispod palca. Polako sam
prešla prstom po toj ružièastoj crti.
„Bilo mi je grozno nanijeti ti bol.“
Primio mi je šaku i okrenuo je naviše, otkrivajuæi pogledu safirne tetovaže
koje su mi prekrivale dlanove. Zatim je, upravo onako kao ja maloprije,
lagano prešao prstom preko moje kože. Zadrhtala sam, ali nisam
odmaknula ruku.
„Nisam uopæe osjetio bol kad si me porezala. Osjeæao sam samo tebe.
Toplinu tvojeg tijela. Tvoj miris. Osjeæaj tebe u mom zagrljaju. Zato to
stvorenje nije moglo djelovati na mene. Zato nisam povjerovao Neferet.
Spasila si me, Zoey.“
MIN@
55
„Ti si u stanju to kazati èak i nakon svega što se dogodilo izmeðu nas?“
Suze su mi poèele navirati na oèi i morala sam brzo zatreptati kako mi se
ne bi prolile.
Vidjela sam kako je Erik duboko uzdahnuo. Izgledao mi je kao skakaè
koji se sprema skoèiti s visoke, opasne litice. Zatim je u hipu rekao:
„Volim te, Z. Sve ono što se dogodilo izmeðu nas nije to promijenilo, èak
i kad sam želio da tako bude.“ Obujmio mi je lice dlanovima. „Neferet me
nije mogla zaluditi, niti me Kalona mogao hipnotizirati, kad sam veæ lud
za tobom, hipnotiziran onime što osjeæam prema tebi. Još uvijek želim biti
s tobom, Zoey, kad bi samo rekla da.“
„Da,“ prošaptala sam bez najmanjeg trenutka oklijevanja.
Sagnuo se i usnama dotaknuo moje. Otvorila sam usta i prihvatila njegov
poznati poljubac. Bio je jednakog ukusa bio je jednak na dodir. Provukla
sam ruke uvis, obujmila mu široka ramena i pritisnula se cijelim tijelom
uz njega, jedva sposobna vjerovati da mi je oprostio da me još želi da me
još voli.
„Zoey...“ promrmljao je uz moje usne. „I ti si meni falila.“
Zatim me opet poljubio, od èega mi se, kunem se, zavrtjelo u glavi. Bilo
je drugaèije nego kad sam se ljubila s njim prije prije nego što je postao
zreli vampir prije nego što mi je drugi muškarac oduzeo nevinost. Sad je
to bilo kao da on zna tajnu, ali i ja sam upuæena u nju. Prije sam osjetila
nego što sam ga èula kako stenje, a onda sam osjetila i tvrdu hladnoæu
stijenke tunela na svojim leðima kad me okrenuo u naruèju i priljubio uz
tunel. Jednom me rukom, smještenom nisko na mojim leðima, pritiskao
uza se. Osjetila sam kako mu se druga polako spušta niz bok moga tijela,
opipava moju sveèanu haljinu i putuje niz stražnji dio moga bedra sve dok
nije pronašao raspor, a onda su mu prsti pronašli naèin kako da se ispod
njega popnu naviše, topli spram moje hladne, gole kože.
Gole kože?
Pritiješnjena uz stijenku tunela?
Dok me šlata u mraku?
I onda me spopala najgora moguæa misao:
’Zar Erik misli da je samo zato što sam (jedanput!) doživjela seks sada
proglašena otvorena sezona hvatanja sa Zoey? A, sranje!’
Nisam imala namjeru to raditi. Ne ovdje. Ne ovako. K vragu, nisam
zapravo znala jesam li uopæe spremna to ponoviti. Taj jedan jedini put kad
sam doživjela seks završio je katastrofalno i bio je najveæa greška mog
života. Definitivno me nije pretvorio u nekakvu nimfomansku fuksu!
MIN@
56
Odgurnula sam Erikova prsa i odvojila usta od njegovih. Njemu kao da to
nije smetalo. Zapravo, jedva da je i primijetio. Samo se nastavio trljati
preponama o mene, a usnama je prešao na moj vrat.
„Erik, stani, molim te,“ rekla sam bez daha.
„Mmm, kako si mi ukusna.“
Zvuèao je tako seksi i napaljeno da na trenutak od zbunjenosti nisam ni
sama znala što zaista želim. Mislim ono jesam, htjela sam opet biti s njim,
a on mi je bio totalno zgodan i poznat i...
Upravo sam se poèela opuštati i opet mu se prepuštati kad sam opazila
nešto preko njegova ramena. Osjetila sam ubod straha kad sam shvatila da
to nešto ima oèi koje se rumeno žare iz zagasitog, lelujavog mora crnila
koje kao da se skupljalo i izvijalo u zraku kao utvara saèinjena iskljuèivo
od mraka.
„Erik! Prekini. Smjesta.“ Snažno sam mu odgurnula prsa i zateturala pola
koraka unatrag. Srce mije mahnito tuklo kad sam se brzo premjestila da se
suoèim s time što je veæ tamo iza njega. Nije više bilo rumenih oèiju koje
bi me užareno gledale, ali kunem se da sam primijetila tintastu tamu u
crnini sjene. No kad sam trepnula i usredotoèila oèi, to èudo je nestalo,
ostavljajuæi samo Erika i mene i mraèni, mukli tunel.
Odjednom sam iz suprotnog smjera zaèula kuckanje cipela po betonu i
duboko udahnula, pripremajuæi se da prizovem koji god mi element bude
zatrebao za borbu protiv ove nove, bezliène prijetnje, kad je Kramisha
smireno izašla iz sjene. Odmjerila je Erika dugim, promuæurnim
pogledom i rekla:
„Buuuuraz, ti se to bariš tu dolje u tunelu? Daj me nemoj! Nisi ti za
bacit.“
Erik se okrenuo prema njoj i pritom me smjestio sebi pod ruku. Nisam mu
morala vidjeti lice da bih znala da je na njemu smiren smiješak. Erik je
bio istinski dobar glumac. Lice koje je pokazao Kramishi držao je pod
kontrolom, s upravo onoliko seksi izraza u stilu ulovila si me na djelu
koliko treba.
„Hej, bok,“ Kramisha, snalažljivo je rekao.
S druge sam, pak, strane bila ja. Jedva da sam mogla stajati, a kamoli
progovoriti. Znala sam da mi je lice crveno ko paradajz, a usne mi
izgledaju ižvakano i mokro. K vragu, ko bog sam cijela izgledala
ižvakano i mokro.
„Kramisha, jesi možda vidjela nešto tamo dolje u tunelu?“ Trznula sam
bradom u smjeru sjena iza nas i uspjela to izgovoriti tako da tek napola
zvuèi kao stenjanje pornozvijezde.
MIN@
57
„Ne, curo, vidla sam samo tebe i tvog deèkiæa kako se žvalavite,“ smjesta
je rekla Kramisha.
Upitala sam se nije li mi ipak odgovorila malèice prebrzo.
„Ouu! Zar se Erik i Z. bare? Kako slatko!“ Naizgled niotkuda, Jack se
odjednom stvorio iza Kramishe, popraæen Vojvotkinjom, koja je zalajala i
mahnula repom.
„Z, ne šizi. Vjerojatno si samo vidjela još jednog od onih šišmiša,“ rekao
je Erik i zaštitnièki mi stisnuo rame, a zatim kimnuo Jacku. „Hej, bok,
Jack. Mislio sam da dosad veæ uživaš pod vruæim tušem.“
„I hoæe, al’ došao mi je pomoæi da donesem ruènike i to,“ rekla je
Kramisha. „I, da, tu dolje definitivno ima šišmiša. Ne prave nam
probleme ako mi njima ne pravimo probleme.“ Zatim je zijevnula i izvela
istinski dojmljivo protezanje pri kojem je izgledala kao duga, vitka crna
maèka. „Kad ste vas dvoje veæ tu, šta kažete na to da pomognete Jacku da
odnese stvari natrag do tuševa, pa da mogu malo dremnut da budem
ljepša?“
„Nema problema. Drage volje æemo pomoæi,“ rekla sam, vrativši moæ
govora i osjeæajuæi se debilno zato što sam dopustila da se gotovo ukakim
od straha zbog šišmiša u mraènom tunelu. Jebem ti, oèito je da se stvarno
trebam naspavati. Erik i ja upravo smo krenuli prema kupaonicama.
Kramisha nam je uputila dug, polagan pogled, ništa manje znalaèki zbog
toga što je bila pospana.
„Aha. Baš ste i izgledali ko da ste krenuli prema kupaonicama.“
Osjetila sam kako ponovno rumenim. Okrenula se, a ja sam pomislila da
æe (bizarno) ukoraèiti ravno u stijenku tunela iza sebe, ali umjesto toga
ona se naprosto izgubila u njoj. Zatim sam zaèula kresanje šibice i
treperava je petrolejka obasjala udubljeni dio tunela, tek mrvicu manji od
Dallasove sobe. Kramisha je objesila petrolejku o nekakav šiljak, a onda
se osvrnula prema nama.
„Pa? Šta se èeka?“
„O, da, okej,“ rekla sam.
Jack, Vojvotkinja, Erik i ja došli smo do Kramishe pogledati sobicu
velièine malog spremišta. Na èetvrtastim betonskim zidovima èak je
imala montirane police i izgledala je baš kao uredan plakar. Zagledala
sam se u uredno presavijene i naslagane ruènike i, za divno èudo, velike,
našušurene kupaonièke haljetke oko kojih je Vojvotkinja nešto njuškala.
„Je li taj pas èist?“ upitala je Kramisha.
„Damien kaže da su pseæa usta èišæa od ljudskih,“ rekao je Jack i
potapšao veliku žuækastu labradoricu po glavi.
MIN@
58
„Mi nismo ljudski,“ rekla je Kramisha. „Zato bih te molila da pripaziš da
mi ne gura tu mokru nosurinu u robu.“
„Dobro. Ali nastoj imati na umu da je proživjela traumatièno iskustvo i da
su joj osjeæaji vrlo ranjivi.“
Kad je Jack privukao Vojvotkinju sebi i zapoèeo s njom vrlo ozbiljan
razgovor o tome da ne gura nos bilo kamo, ja sam zurila u hrpetine stvari.
„Ha. Tko bi rekao da je sve ovo tu?“
„Afrodita,“ rekla je Kramisha dok nam je slagala naramke frotira na ruke.
„Ona je sve to platila. Ili, toènije, lova sa zlatne kartice njene stare. Ne
biste vjerovali što se sve može naruèit iz Pottery Barna kad nemaš limita
na kartici. Zbog toga sam jednom zasvagda odluèila što æu bit po
zanimanju.“
„Stvarno? Èime bi se htjela baviti?“ upitao ju je Jack. Kako je
Vojvotkinja sada pristojno sjedila pokraj njega, ispružio je ruke da i
njemu natrpa ruènike i haljetke.
„Bit æu književnica. Jedna od onih bogatih. Sa zlatnom karticom bez
limita. Jeste znali da se ljudi drukèije odnose prema tebi kad si ozbiljno
kreditno sposobna?“
„A da, valjda. Vidio sam veæ kako prodavaèice Blizankama ljube guzice,“
rekao je Jack. „I njihove su obitelji pune love.“ Ovo zadnje je prošaptao
kao da je rijeè o velikoj tajni, što nije bio sluèaj. „Svi su znali da su
roditelji Blizanki bogati. Dobro, ne bogati kao Afroditini, ali svejedno. Za
roðendan su mi kupile èizme koje su koštale gotovo èetiristo dolara. Za
mene je to definitivno znak bogatstva.“
„Eto. Odluèila sam da bi i meni pasalo da mi ljube guzicu. Pa æu si to i
sredit. Okej, to bi bilo dovoljno stvari. Idemo. Vratit æu se dio puta s
vama, al kada doðemo do moje sobe, idem spavat. Jack, ti æeš se znat
vratit do tuševa, je li tako?“
„Nego što,“ rekao je.
Krenuli smo niz tunel, slijedeæi ga dok je skretao nadesno. Iduæa
prekrivena vrata do kojih smo stigli imala su zavjesu od svjetlucavog
komada purpurne svile.
„Ovo ovdje vam je moja soba.“ Kramisha je primijetila kako sam blenula
u nevjerojatni materijal koji služi umjesto vrata, pa se osmjehnula. „To je
zavjesa iz Pier Onea. Oni nemaju dostavu, ali svakako primaju zlatne
kartice bez limita.“
„Sjajna ti je boja,“ rekla sam, misleæi kakva sam glupaèa bila kad sam
uopæe išla zamišljati babaroge u svakoj sjeni u prostoru s dekorom iz Pier
Onea.
MIN@
59
„Hvala. Volim kad ima malo boje. To je važan dio unutarnjeg ureðenja.
Oæete mi pogledat sobu?“
„Aha,“ rekla sam.
„Definitivno,“ rekao je Jack.
Kramisha je spustila pogled s Jacka na Vojvotkinju.
„Izdresirana je za pišanje?“
Jack se sav nakostriješio.
„Pa naravno. Ona je savršena dama.“
„Bolje bi joj bilo,“ progunðala je Kramisha, pa odmaknula zavjesu u
stranu i slobodnom rukom izvela elegantnu kretnju. „Smijete uæi u moje
odaje.“
Kramishina soba bila je otprilike dvostruko veæa od sobe Stevie Rae.
Imala je dvije upaljene petrolejke i desetak aromatiènih svijeæa, koje su
mirisu svježe boje dale dašak agruma. Oèito je nedavno olièila okrugle
betonske zidove u jarku nijansu limete. Namještaj joj je bio od tamnog
drveta krevet, ormar, noæni ormariæ i regal za knjige. Nije imala stolice,
ali svud po sobi ležali su golemi satenski jastuci krièavih nijansi ljubièaste
i ružièaste, kakva joj je bila i posteljina. Na krevetu je imala pet-šest
knjiga, s oznaèenim stranicama ili otvorenih, kao da upravo sve njih èita u
isti mah. Primijetila sam da su na njihovim hrbatima, kao i kod svih
ostalih, na regalu, naljepnice s arhivarskim oznakama Dewevjeva
decimalnog sustava. Kramisha je primijetila da sam ja to primijetila.
„Središnja knjižnica u centru vikendom radi fakat dokasno.“
„Nisam znao da se iz knjižnice smije posuditi ovoliko knjiga u isti mah,“
rekao je Jack.
Kramisha se promeškoljila.
„Ne smije se. Formalno ne. Bar osim ako im ne izvedeš malo ovo, pa
malo ono s mozgom. Vratit æu ih èim stignem skoknut do knjižare da
kupim vlastite,“ dodala je.
Uzdahnula sam i pridodala kraðu knjižniène graðe popisu svega onoga što
crveni poèetnici ubuduæe ne bi smjeli raditi. Popis sam vodila u glavi, a
kad sam mu pridodala novu stavku, usput sam prekorila i sebe. Kramisha
je svakako izgledala kao da joj je krivo zbog mažnjavanja iz knjižnice. Bi
li se cura koja još gaji èudovišne sklonosti uzrujavala zbog sitnog
potkradanja? Ne, nikako ne, k vragu, zakljuèila sam i automatski prošetala
do kreveta da proèitam pokoji naslov. Imala je golemi svezak sabranih
djela Shakespearea, kao i ilustriranu Jane Eyre u tvrdom uvezu, položenu
preko knjige Tanith Lee s naslovom ’Srebrni metalni ljubavnik.’ Imala je
i tvrdo izdanje Zmajoleta Anne McCaffrey, smješteno uz naslove
Delinkventesna, Slatka lizalica i G toèka autora èije je ime bilo navedeno
MIN@
60
kao Noire. Te su tri knjige ležale otvorene, raskriljenih korica s izuzetno
soènim ilustracijama. Totalno znatiželjna, odložila sam svoju hrpu
ruènika na krevet s jarkoružièastom plahtom, uzela Delinkventesnu i
poèela je èitati na otvorenoj stranici.
Kunem se da su me oène jabuèice poèele peæi, koliko je žestok prizor bio.
Književna pornjava.
„Sviða mi se,“ rekao je Erik preko mog ramena.
„Ovaj, to mi je za istraživanje.“ Kramisha mi je brzo uzela knjigu iz ruku
i pogledala Erika s elegantnim smiješkom. „A koliko sam vidjela tamo
dolje, nije da vama treba pomoæ.“
Osjetila sam kako mi se lice ponovno žari, i uzdahnula.
„Hej, super ti je poezija,“ èula sam kako Jack kaže. Sretna zbog promjene
teme, podigla sam pogled i opazila da Jack pokazuje na nekoliko plakata
uredno prièvršæenih vruæim ljepilom za Kramishine zelene zidove. Bili su
puni pjesama napisanih jednim te istim vitièastim rukopisom i
raznobojnim fluorescentnim flomasterima.
„Sviða ti se?“ rekla je Kramisha.
„Pa da, super je. Jako volim poeziju,“ rekao je Jack.
„Moje su. Ja sam ih napisala,“ rekla je Kramisha.
„Šališ se? Èovjeèe, mislio sam da su sto posto iz neke knjige. Stvarno si
dobra,“ rekao joj je Jack.
„Hvala, rekla sam ti da æu biti spisateljica. Slavna i bogata, sa žešæe jakim
zlatnim karticama.“
Neodreðeno sam èula kako se Erik prikljuèuje raspravi. Svu mi je
pozornost privukla jedna kratka pjesma, napisana crnom bojom na
krvavocrvenom plakatu.
„I ovu si napisala?“ upitala sam je, ne mareæi za to jesam li ih prekinula u
raspravi o tome je li im Robert Frost draži od Emily Dickinson.
„Sve sam ih ja napisala,“ rekla je. „Oduvijek sam voljela pisat, al otkako
sam dobila Biljeg to radim sve èešæe. Samo mi padnu na pamet. Znaš da
se nadam da mogu pisat više od pjesama. Drage su one meni i sve, ali
pjesnici ništa ne zaraðuju. Kužiš, prouèavala sam ja i zanimanja u
Središnjoj knjižnici jer, je li, radi dokasno. Uglavnom, ti pjesnici ništa
ne….“
„Kramisha,“ prekinula sam je. „Kada si napisala ovu?“ U želucu mi je
postalo èudno, a usta su mi se osušila.
„Sve sam ih napisala u zadnjih par dana. Znaš, otkako nam je Stevie Rae
vratila zdrav razum. Prije toga nisam mislila na bogzna što osim jedenja
ljudi.“ Isprièala mi se smiješkom i slegnula jednim ramenom.
MIN@
61
„Znaèi, napisala si ovu ovu tu, crnu u zadnjih nekoliko dana?“ Pokazala
sam prstom na pjesmu.
Sjene u sjenama
On motri kroz snove
Krila afrièki crnih
Tijela kameno tvrda
Više ne èeka
Gavranovi zovu.
Jack se zgranuo kad ju je prvi put proèitao.
„O, Božice!“ èula sam kako je Erik rekao sebi u bradu kad je i sam
proèitao pjesmu.
„To je bar lako. To je zadnja koju sam napisala upravo juèer. Bila sam...“
Rijeèi su joj se prekinule kad je shvatila naše reakcije. „Sranje! Pa o
njemu je!“

Osmo poglavlje
„Što te natjeralo da je napišeš?“ upitala sam je, i dalje buljeæi u te crne
rijeèi.
Kramisha se teško svalila na krevet, odjednom djelujuæi iscrpljeno gotovo
koliko i Stevie Rae. Odmahivala je glavom naprijed-natrag, naprijednatrag,
od èega joj je naranèasta i crna kosa plesala uz glatke obraze.
„Samo mi je došla, kao što mi doðe sve što napišem. Samo mi se rijeèi
pojave u glavi, pa ih zapišem.“
„Što si mislila da to znaèi?“ upitao ju je Jack, nježno je tapšuæi po
podlaktici, vrlo slièno naèinu na koji je tapšao Vojvotkinju (koja mu se
sklupèala uz noge).
„Zbilja nisam razmišljala o tome. Doðu mi. Zapišem ih. To je sve.“
Zastala je, naèas pogledala uvis na zalijepljene plakate, a onda brzo
odmaknula pogled kao da se prepala onoga što je tamo vidjela.
„Jesu li sve ovo pjesme koje si napisala u danima otkako se Stevie Rae
Promijenila?“ Poèela sam prouèavati ostale pjesme. Bilo je nekoliko
haiku pjesma.
Pozorno motre sjene,
sjenom èekaju pad crnog pera.
Isprva voljen, pa iznevjeren, pljunut,
osveta ko Dots
mila, blažena Nyx,
zaèula sam Erikov zgranuti glas iza sebe, ali tih, tako da su ga samo moje
uši èule.
„Pa sve su o njemu.“
„Što ti znaèi 'osveta ko Dots'?“ upitao je Jack Kramishu.
„Ma znaš sladoled Dippin' Dots. Jako volim Dippin' Dots,“ rekla je.
Erik i ja poèeli smo obilaziti Kramishinu sobu. Što sam više èitala, to mi
se želudac stiskao u sve èvršæi èvor.
Oni su se ogriješili, kao tinta iz slomljenog pera,
odbaèenog zbog drugoga iskorištenog,
ali vratio se odjeven u noæ, naoèit kao kralj,
s kraljicom svojom.
One koji su se ogriješili, nisu riješili, istinski riješili,
„Kramisha, što ti je bilo na umu kad si napisala ovu?“ upitala sam je,
pokazavši joj zadnju koju sam proèitala.
Opet je onako slegnula jednim ramenom.
MIN@
63
„Valjda sam mislila na to kako nismo u Kuæi Noæi, al’ trebali bi bit. Hoæu
reæi. znam da nam je najbolje pod zemljom, al’ nekako nije u redu da
samo Neferet zna za nas. Ona baš nikako nije prava za Nadsveæenicu.“
„Kramisha, bi li mi uèinila uslugu i prepisala mi sve ove pjesme?“
„Misliš da sam zasrala stvar, je li tako?“
„Ne. Ne mislim da si zasrala stvar,“ smirila sam je, nadajuæi se da me
nagoni toèno vode i da ne ganjam opet samo šišmiše u mraku. „Mislim da
si dobila dar od Nyx. Samo bih se htjela pobrinuti za to da svoj dar
koristiš kako treba.“
„Mislim da ona ima štofa za vampovskog pjesnika-laureata, i da bi pritom
bila velik korak naprijed u odnosu na našeg prethodnog,“ rekao je Erik.
Oštro sam ga pogledala, a on je slegnuo ramenima i široko se osmjehnuo.
„Samo mi je palo na pamet, ništa više.“
Okej, makar mi je bilo neugodno prisjeæati se Lorena, naroèito nakon što
ga je spomenuo upravo Erik, duboko u dnu želuca osjetila sam kako je to
što on kaže ispravno, a to je govorilo više o Kramishinoj pravoj prirodi
nego što su mi moje iscrpljeno nagaðanje i moja oèito previše razmahana
mašta davali do znanja. Nyx je oèito položila ruke na ovu curu. A što sad,
k vragu. Ja sam jedina Nadsveæenica koju još imamo. Mogu obaviti
imenovanje.
„Kramisha, proglasit æu te našom prvom Pjesnikinjom-laureatom.“
„Štaaaaa?! Jel’ se ti to šališ? Šališ se, je li tako?“
„Ne šalim se. Mi smo nova vrsta vampovske skupine. Mi smo civilizirana
nova vrsta vampovske skupine, a to znaèi da nam treba Pjesnik-laureat.
To si ti.“
„Ovaj, sasvim se slažem s tobom i sve to, Z, ali zar ne mora Vijeæe
izglasati novog Pjesnika-laureata?“ rekao je je Jack.
„Da, a moje je Vijeæe tu dolje sa mnom.“ Shvatila sam da je Jack mislio
ni manje ni više nego na Vijeæe Nyx, ono na èijem je èelu bila Shekinah, i
koje je vladalo svim vampirima. Ali imala sam i ja svoje Vijeæe, Vijeæe
prefekata, priznato od škole, koje smo tvorili ja, Erik, Blizanke, Damien,
Afrodita i Stevie Rae.
„Kramisha ima moj glas,“ rekao je Erik.
„Vidiš, praktièki je veæ službeno,“ rekla sam.
„To!“ ciknuo je Jack.
„Suludo si se toga sjetila, al sviða mi se.“ Kramisha se ozareno
osmjehnula.
„Dakle, zapiši mi te pjesme prije nego što odeš spavati, može?“
„Ma da, nemaš frke.“
MIN@
64
„Doði, Jack. Naša Pjesnikinja-laureat mora se naspavati,“ rekao je Erik.
„Hej, Kramisha, èestitam.“
„Da, od srca ti èestitam!“ rekao je Jack i zagrlio Kramishu.
„Dajte idite svi skupa. Imam posla. A onda æe mi odmor trebat. Da
izgledam dolièno kao laureat,“ rekla je smjerno Kramisha, završivši
dvostihom.
Erik i ja izašli smo za Jackom i Vojvotkinjom iz Kramishine sobe i
produžili tunelom.
„Zar je ta pjesma stvarno bila o Kaloni?“ rekao je Jack.
„Mislim da su sve bile,“ rekla sam. „Što ti kažeš?“ upitala sam Erika.
Mrko je kimnuo glavom.
„O moj bože! Pa što to onda znaèi?“ rekao je Jack.
„Nemam blage veze. Samo, Nyx je tu na djelu. Osjeæam da je.
Proroèanstvo smo dobili u obliku pjesme. A sada ovo? Nije moguæe da je
sluèajnost.“
„Ako je to djelo Božice, onda sigurno postoji neki naèin da ga
primijenimo u svoju korist,“ rekao je Erik.
„Da, tako i ja mislim.“
„Samo moramo smisliti kako,“ rekao je Erik.
„Za to æe trebati netko tko ima više mozga od mene,“ rekla sam.
Uslijedila je kratka stanka, a onda smo sve troje uglas kazali:
„Damien.“
Privremeno sam smetnula s uma jezovite sjenke, šišmiše i svoje
nedoumice oko crvenih poèetnika, te se požurila tunelom s Erikom i
Jackom.
„Vrata depoa su vam ovdje.“ Jack nas je proveo kroz kuhinju
iznenaðujuæe prisnog, domaæeg izgleda u sporednu prostoriju koja je oèito
bila smoènica, premda sam se bila spremna okladiti da je nekada u njoj
bilo pohranjeno više tekuæih namirnica nego vreæica èipsa i kutija žitarica
koje su se sada tu nalazile. Cijelom dužinom jednog zida. uredno
smotane, složene jedne do drugih i jedne pokraj drugih, bile su
mnogobrojne vreæe za spavanje s jastucima.
„Onda, je li to put kojim se ide u depo?“ Pokazala sam na sklopivo drveno
stubište u kutu spremišnog plakara koje je vodilo uvis prema otvorenim
vratima.
„Aha, to je to,“ rekao je Jack.
Jack je krenuo prvi, a ja sam pošla za njim, te pomolila glavu u navodno
napuštenu zgradu. Prvi dojam mi je bila tama i prašina, proparana svakih
nekoliko minuta neèim što je izgledalo kao stroboskopski svjetlosni efekt,
bljeskovima iznenadnog sjaja koji su prodirali kroz daske zabijene preko
MIN@
65
prozora i ulaznih vrata. Kad sam zaèula tutnjavu grmljavine shvatila sam
što je to i prisjetila se da je Erik rekao kako upravo traje jaka grmljavinska
oluja, što ne bi bilo neobièno za Tulsu, èak i poèetkom sijeènja.
Ali danas nije bio obièan dan. a nisam se mogla riješiti sumnje da ni ovo
nije obièna grmljavinska oluja.
Prije nego što sam se odluèila posvetiti razgledavanju, izvadila sam
mobitel iz torbice. Rasklopila sam ga. Nije bilo signala.
„Ni moj ne radi. Još otkako smo došli ovamo,“ rekao je Erik.
„Moj se puni dolje u kuhinji, ali znam da je Damien provjerio na svome
kad smo se popeli ovamo, i ni on nije imao nikakvog signala.“
„Znaš da se signalni tornjevi znaju srušiti kad je ružno vrijeme,“ rekao je
Erik kad mi je primijetio lice, na kom se sigurno odražavala muèna
kolièina zabrinutosti. Sjeæaš se one velike oluje prije nekih mjesec dana?
Mobitel mi nije radio puna tri dana nakon nje.“
„Hvala ti što se trudiš da mi bude lakše, ali kad... kad nikako ne vjerujem
da je ovo prirodni fenomen.“
„Ma da,“ tiho je rekao. „Znam.“
Duboko sam udahnula. Pa dobro, bila ona prirodna ili ne, morat æemo se
nositi s njom, a u ovom trenutku nismo mogli baš ništa poduzeti po
pitanju naše ovdašnje izolacije. Vani je bjesnjela oluja, a mi još nismo bili
spremni za suoèavanje s njom.
„Znaèi, idemo po redu.“ Junaèki sam se isprsila i pogledala oko sebe.
Izbili smo u malu prostoriju koja je imala pola zida, a zatim staklene
pregrade sliène bankovnim šalterima koje su presijecale pravi zid, zajedno
s pohabanim mjedenim štangama sprijeda. Smjesta sam zakljuèila da je to
sigurno bio ured za prodaju karata u depou. Iz njega smo prešli u golemu
prostoriju. Pod je bio od mramora koji je i dalje izgledao ulašteno i meko
poput maslaca u polumraku. Samo, zidovi su bili nekako èudni. Svi onako
grubi i goli od poda pa sve do par pedalja iznad moje glave, gdje su onda
poèinjali ukrasi. Bili su zamuæeni od prašine i protoka vremena i nemara,
a i posvuda je visjela pauèina (fuuj, prvo šišmiši, a sada i paukovi!), ali
još su se nazirale živopisne stare boje u stilu art decoa, s prikazima
pripovijesti o mozaiènim uzorcima, perjanicama, konjima, kožama i
ukrasima amerièkih domorodaca.
Promatrala sam svu tu pohabanu ljepotu oko sebe i pomislila kako bi ovo
mogla biti sjajna škola. Bila je velika i imala istu onakvu eleganciju kao i
mnoge druge zgrade u gradskom središtu Tulse zahvaljujuæi naftnom
bumu i stilizacijama art decoa iz 1920ih. Izgubljena u mislima o onome
što bi jednoga dana moglo biti, hodala sam otvorenim foajeom,
razgledavajuæi oko sebe, primjeæujuæi hodnike koji su se protezali iz ove
MIN@
66
glavne velike prostorije i vodili u druge, pitajuæi se ima li ih dovoljno za
nekoliko uèionica. Krenuli smo jednim od tih hodnika i otkrili da
završava širokim dvostrukim vratima od stakla. Jack je kimnuo glavom
prema njima.
„To je teretana.“ Svi smo se zagledali kroz staklo zaprljano vremenom. U
nedostatku svjetlosti uspijevala sam razaznati samo mrlje oblika koji su
mi izgledali kao silne usnule zvijeri iz nekog pokojnog svijeta. „Tu
prijeko je ulaz u mušku svlaèionicu.“ Jack je pokazao na zatvorena vrata
smještena desno od teretane. „A tu u žensku.“
„Okej, dobro, ja se idem otuširati,“ kilavo sam rekla. „Erik, bi ti bile teško
da odeš s Jackom reæi Damienu za Kramishine pjesme? Kaži mu da ako
mora razgovarati sa mnom, bit æu u sobi Stevie Rae i, nadajmo se, èvrsto
spavati barem nekoliko sati. Ako stvar može prièekati, svi æemo se skupiti
i pokušati smisliti što bi to moglo znaèiti nakon što se odmorimo.“
Premjestila sam ruènike i kupaonièke haljetke koje sam dotad držala pred
sobom da si mogu pospano prijeæi rukom preko lica.
„Moraš se odmoriti, Z. Èak ni ti ne možeš proæi sve ovo i nastaviti
funkcionirati bez sna,“ rekao je Erik.
„Ma da, kad Damien ne bi bio budan zajedno sa mnom, bojao bih se da ne
zaspim kao stražar,“ rekao je Jack i to naglasio zijevanjem.
„Blizanke æe te uskoro zamijeniti.“ Osmjehnula sam se Jacku. „Samo
izdrži do tada.“ Proširila sam osmijeh i njime obuhvatila i Erika. „Uskoro
se vidimo. Sve troje.“
Pošla sam dalje, ali zaustavio me dodir Erikove ruke na ramenu.
„Hej, nas dvoje smo opet skupa. Zar ne?“
Pogledala sam Erika u oèi i primijetila koliko je ranjiv ispod hinjeno
samouvjerenog smiješka. Ne bi shvatio da mu sada kažem da mi je
potrebno da razgovaram s njim o, je li, seksu prije nego što mu se
pristanem vratiti. To bi u isti mah povrijedilo i njegov ego i njegovo srce,
a onda bih se opet našla tamo gdje sam veæ bila, kako se živa grizem zato
što sam bila razlog našeg prekida.
I tako sam mu jednostavno rekla:
„Da, nas dvoje smo opet skupa.“
Ona slatka ranjivost odrazila se u poljupcu koji mi je položio na usne kad
je saznao. Nije to bio poljubac uz šlatanje i traženje da se potrošimo ovog
trenutka. Bio je to topao, nježan poljubac kojim mi je davao do znanja da
mu je silno drago što smo opet skupa, i potpuno sam se rastopila od njega.
„Naspavaj se. Vidimo se uskoro,“ prošaptao je i na brzinu me poljubio u
èelo, a onda su on i Jack nestali kroz vrata muške svlaèionice.
MIN@
67
Ostala sam neko vrijeme samo tako stajati, gledajuæi u zatvorena vrata i
razmišljajuæi. Zar sam se prevarila oko promjene u Eriku? Zar nisam
dobro shvatila što se nalazi ispod njegove strasti u tunelu? Napokon, on
više nije bio poèetnik. Bio je potpuno promijenjeni, odrasli vampir. To ga
je pretvorilo u muškarca, iako mu je još bilo devetnaest godina, baš kao
što mu je bilo i prije manje od tjedan dana, prije nego što se promijenio.
Možda je porast seksualne napetosti izmeðu nas bio nešto prirodno, i to ne
samo zato što me on sada smatrao droljetinom koja se samo tako odrekla
nevinosti. Erik je muškarac. Ponovila sam tu misao u sebi. Iz one
katastrofe s Lorenom Blakeom veæ sam znala da biti s muškarcem nije
isto kao biti s deèkom ili poèetnikom. Erik je sad potpuno promijenjen
vampir, baš kao i Loren prije njega. Od te su me pomisli cijelu proželi
žmarci nervoze. Kao i Loren nije bila naroèito dobra analogija. Ali Erik
definitivno nije bio Loren! Erik me nikada nije iskoristio, niti mi je lagao.
Erik se promijenio, ali i dalje je bio onaj Erik kojeg sam poznavala i kojeg
bih èak mogla i voljeti. Stvarno nije imalo smisla da se sad sva uzrujavam
zbog takvih briga. To sa seksom razriješit æe se samo po sebi. Mislim ono,
kad se na jednu stranu stavi dolazak pradavnog besmrtnika meðu nas,
potpadanje škole u zle kandže Neferet, moja šiza oko toga ima li ili nema
neèega bizarnog kod crvenih poèetnika, bakino ležanje u komi, te haranje
onih gadnih nazovigavranova po Tulsi, èinjenica da me s druge strane
Erik možda želi prisiliti da se poševim s njim trebala bi znaèiti predah od
stresa, ili bar èik-pauzu od stresa. Zar ne?
„Z! Tu li si. Hoæeš više doæ unutra?“ Erin je provirila kroz vrata ženske
svlaèionice. Iza nje je pokuljao golem oblak pare, a primijetila sam da na
sebi ima samo grudnjak i gaæice (sparene, naravno, iz Victoria's Secreta).
S naporom sam istjerala Erika iz misli.
„Oprosti... oprosti, evo me,“ rekla sam i požurila se u svlaèionicu.

Deveto poglavlje
Okej, zajednièko tuširanje s djevojkama koje imaju afinitete za vodu i
vatru bilo je ispoèetka pomalo nelagodno, zatim zanimljivo, i na kraju
poprilièno smiješno iskustvo.
Na poèetku je bilo nelagodno jer, eto, makar smo sve mi djevojke, nismo
baš naviknute na zajednièke tuševe. Ovi nisu bili grozno barbarski na
zidu je bilo montirano pet-šest tuševa (i svi su bili sjajni i blistavi i vidno
novi sigurno zahvaljujuæi ili Kramishi ili Dallasu ili njima oboma, uz
potporu Afroditine slavne zlatne kartice). Svaki je imao zaseban odjeljak
za tuširanje, jedan tik do drugoga. Ne, nisu imali vrata, zavjese ili bilo što
slièno. Doduše, na vrhu svakoga stajala je šipka, pa pretpostavljam da je
svojedobno tu bila zavjesa za tuširanje, ali to je bilo davno. E da, bar su
zahodske pregrade imale vrata, makar ih zasuni nisu držali. I tako mi je
isprva bilo nelagodno što sam gola s prijateljicama. Ali sve smo djevojke,
i to hetero djevojke, pa se nismo baš zanimale jedna drugoj za cice i to,
koliko god to bilo teško tipovima shvatiti, tako da nelagoda nije potrajala.
K tome cijela je svlaèionica bila puna tople, guste pare, koja je stvarala
iluziju privatnosti.
Zatim, kad sam odluèila pod koji æu tuš, izabrala sapun i šampon iz krasne
ponude preparata te se krenula sapunati, shvatila sam da stvarno ima puno
pare. Ono, neprirodno puno. I da je ima neprirodno puno zato što iz svih
tuševa, èak i u praznim odjeljcima, štrcaju mlazovi vrele vode. stvarajuæi
uzdizanje i kovitlanje tople pare guste gotovo poput dima.
Hmm...
„Hej!“ Provirila sam preko svoje pregrade, nastojeæi pogledom razabrati
Blizanke u zasebnim odjeljcima za tuširanje. „Šta vas dvije radite nešto s
vodom?“
„Ha?“ rekla je Shaunee, otiruæi si mjehuriæe šampona iz oèiju. „Šta?“
„Ovo,“ zamahnula sam rukama, tako da se gusta maglica sneno nadigla
oko mene. „Sve ovo mi izgleda kao da se ne bi dogaðalo da nema malu
pomoæ izvjesnih osoba koje znaju manipulirati vatrom i vodom.“
„Nas? Gospoðice Vatrene i gospoðice Vodene?“ rekla je Erin. Jedva sam
uspijevala razabrati tjeme njene svijetle plavokose glave kroz paru. „Ma
što to njoj pada na pamet, Blizanko?“
„Da znaš da mi se èini da naša Z želi reæi kako smo mi u stanju
upotrijebiti afinitete kojima nas je obdarila Božica za nešto tako sebièno
kao što je stvaranje guste, tople, miomirisne maglice, ne bi li se sve
opustile nakon što smo proživjele tako užasan dan,“ rekla je Shaunee,
oponašajuæi glas naivne južnjaèke ljepojke.
MIN@
69
„Zar bi mi to mogle, Blizanko?“ upitala ju je Erin.
„Apsolutno bi, Blizanko,“ rekla je Shaunee.
„Sramota, Blizanko. Sramota,“ rekla je Erin, praveæi se stroga. A onda su
zajednièki prasnule u hihot.
Prevrnula sam oèima prema njima, ali shvatila sam da je Shaunee imala
pravo. Maglica je bila miomirisna. Podsjetila me na proljetnu kišu, punu
svježih mirisa cvijeæa i trave, i bila je topla ne, voda je bila vruæa, kao
lijeni ljetni dan na plaži. Istini za volju, iako bi prostoriju povremeno
obasjali bljeskovi munja iz oluje koja je bjesnjela vani i iako je grmljavina
bila nelagodno glasna, Blizanke su stvorile krajnje opuštajuæu atmosferu.
I tu je sad došlo do onog zanimljivog. Zakljuèila sam da nema baš nièeg
lošeg u tome što se Blizanke služe svojim darovima da nam bude toplo i
èisto i udobno. Upravo smo pregrmjele grozno iskustvo iz vlastitog doma
istjerali su nas èudni pticoljudskodemonski stvorovi i sad smo u biti
ostale zarobljene u ovoj staroj zgradi i tunelima ispod nje, usred
neprirodno silovite zimske oluje, bez ikakve veze s izvanjskim svijetom,
ako se izuzme izlazak odavde. Eh, a to nitko nije htio, bez obzira na oluju.
Zašto da onda malo ne guštamo?
„Hej, šaljete li vi malo ovoga i u mušku svlaèionicu?“ upitala sam ih dok
sam šamponirala kosu.
„Nikako,“ veselo je rekla Shaunee.
„Nimalo,“ iscerila se Erin.
Uzvratila sam im smiješkom.
„Dobro je biti djevojka.“
„Aha, èak i ako se moramo skupa tuširat gologuze u neèem što izgleda ko
konjske pregrade,“ rekla je Erin.
Zacerekala sam se.
„Konjske pregrade. Mislim da to znaèi da ste vas dvije kobile.“
„Kobile! Mi?“ rekla je Erin.
„Joj nemoj mi reæ da nam je upravo rekla da smo kobile,“ rekla je
Shaunee.
„Drž je!“ proderala se Erin i naglo uprla rukama prema meni, tako da me
voda zasula sa svih strana.
Naravno da me nije zaista boljelo, pa sam se samo još jaèe nastavila
cerekati.
„Zakipit æe ona meni, Blizanko!“ rekla je Shaunee i trznula prstima prema
meni, a koža mi je odjednom postala jako, jako topla. Toliko da mi se
kolièina pare u pregradi udvostruèila.
Uspjela sam doæi do daha usred cerekanja i prošaptati:
MIN@
70
„Vjetre, doði mi.“ Smjesta sam osjetila dašak moæi oko sebe. Vrteæi
prstima u parnoj maglici oko sebe, rekla sam: „Vjetre, pošalji sve ovo
natrag Blizankama!“ Zatim sam stisnula usne i blago puhnula prema
njima. S moænim hukom, maglica i vruæina i voda obrnule su se oko mene
jedanput, dvaput, te puhnule ravno u Blizanke, koje su ciknule i nasmijale
se i pokušale se oduprijeti. Jasno da me nisu mogle pobijediti. Mislim
ono, daj! Mogu prizvati svih pet elemenata, ali od ove urnebesne verzije
borbe jastucima ili vodom sve smo ostale potpuno smoèene i bez daha od
smijeha.
Napokon smo proglasile primirje. Okej, toènije reèeno, natjerala sam
Blizanke da nekoliko puta viknu: Dosta! Dosta! i onda velikodušno
prihvatila njihovu predaju. Bilo je prekrasno obuæi meke haljetke od
frotira i osjetiti se sasvim èisto i pospano. Povješale smo odjeæu po
pregradama za tuširanje i još jedanput prizvale vodu i maglicu da ih
napare, a onda sam naložila vatri i zraku da ih osuše. Zatim smo se nas tri
vratile dolje u tunele, ne hajuæi za predstavu bljeskanja i tutnjave vani,
sigurne zbog èinjenice da nas okružuje zemlja i da nas štite muški vampiri
koji nipošto ne bi dopustili da nam se itko prikrade.
Rekla bih da je Stevie Rae bila sasvim krepana kad sam joj se vratila u
sobu, ali izraz mi je bio prestrašan. Veæ je previše puta bila mrtva, ili
gotovo mrtva, za moje živce. Priznajem da sam joj prišla na prstima i
zastala, promatrajuæi je, da se uvjerim da diše prije nego što sam otišla na
svoju stranu kreveta i lagano se uvukla pod pokrivaè. N'ala je podigla
glavu i kihnula prema meni, oèito nezadovoljna što je se budi, ali pospano
je zatim došla do mene i sklupèala se na mom jastuku, položivši mi jednu
bijelu šapicu na obraz. Osmjehnula sam joj se i, onako èista i topla i vrlo,
vrlo umorna, smjesta zaspala.
Tada sam sanjala onaj užasni san, koji me vratio u sadašnje vrijeme.
Nadala sam se da æe mi premotavanje svega što se dogodilo u proteklih
nekoliko sati biti poput prebrojavanja ovaca i možda mi pomoæi da opet
utonem u, nadajmo se, spavanje bez snova. Ali nije bilo koristi od toga.
Previše sam šizila zbog Kalone i previše se zabrinjavala oko toga koji bi
mi trebao biti iduæi potez.
Mobitel mi je bio na stoliæu uz uzglavlje, pa sam ga uzela i pogledala
koliko je sati: 2:05 ujutro. Znaèi, super, uspjela sam odspavati puna
puncata tri sata. Nije ni èudo da sam imala dojam da su mi oèi pune
pijeska. Kole. Nasušno mi je trebalo kole.
Opet sam provjerila kako je Stevie Rae prije nego što sam izašla, ovaj put
pazeæi da je ne probudim. Bila je sklupèana na boku, tiho je hrkala i
djelovala kao da joj je otprilike dvanaest godina. Teško mi je uopæe bilo
MIN@
71
zamisliti da je mogla imati krvavocrvene oèi, opasno režati i sisati
Afroditu tako intenzivno da su se njih dvije utisnule. Uzdahnula sam,
osjeæajuæi teret cijelog svijeta na pleæima. Kako da se nosim sa svim tim,
pogotovo kad mi pozitivci ponekad djeluju loše, a negativci su mi tako...
tako... Prizori Starka i Kalone prostrujali mi kroz svijest, od èega sam se
osjetila grozomorno zbunjeno i nervozno.
Ne, strogo sam se opomenula, poljubila si se sa Starkom dok je umirao.
Bio je drugaèiji deèko prije nego što ga je Neferet pokvarila, ali sada ga
je stvarno pokvarila i to nikako ne smiješ smetnuti s uma. S Kalonom si se
našla u zajednièkoj noænoj mori. I toèka. To je sve što se tu dogodilo
Èinjenica da je u mojoj noænoj mori Kalona uporno tvrdio da sam ja Aya
bila je baš suluda. To nije bilo toèno. Dobro, osjetila sam da me on
privlaèi, ali to su osjetili i praktièki svi ostali. K tome, ja sam bila ja, a
Aya je bila, je li, zemlja prije nego što su joj Žene Ghigua udahnule život
i posebno je obdarile. Oèito izgledam poput nje, ma kako to èudno bilo,
objasnila sam si. Ili me on možda zvao Aya samo da me namjerno zbuni.
To mi je djelovalo više nego moguæe, pogotovo ako mu je Neferet prièala
o meni.
Nala se opet smjestila na jastuku uz Stevie Rae i poèela ponovno presti,
sklopljenih oèiju. Oèito u blizini nisu vrebale nikakve nemani iz noænih
mora, jer Nala bi u tom sluèaju bila sva izvan sebe od šize. Zadovoljna
barem zbog toga, i nju i Stevie Rae blago sam potapšala po glavi nijedna
od njih nije otvorila oèi a zatim se provukla ispod deke na vratima u
hodnik.
U tunelima je vladao apsolutan muk. Bilo mi je drago što petrolejke još
gore; mrak i ja nismo baš bili u dobrim odnosima u tom trenutku. Priznat
æu i da me, makar sam sumnjièavo držala na oku sjene izmeðu svjetiljki
zbog šišmiša i èega sve ne, zaista smirivalo što sam se skrasila pod
zemljom, nimalo blizu otvorenih livada pod mjeseèinom, ili drveæa po
kojima sjede utvarne sjenke. Stresla sam se. Ne. Ne misli na to.
Na putu prema kuhinji zastala sam pokraj Kramishina ulaza i tiho
provirila. Jedva sam joj uspjela razaznati glavu nasred kreveta, pod
hrpama purpurnog popluna i ružièastih jastuka. Blizanke su spavale na
vreæama za spavanje sa svojim mrskim maèkom, Belzebubom,
sklupèanim na podu izmeðu njih.
Tiho sam zatvorila zastor od deke, ne želeæi probuditi Blizanke prije nego
što na njih doðe red za stražu. Zapravo, trebala sam samo uzeti svoju kolu
i smijeniti Damiena i Jacka i kazati im da puste Blizanke da se naspavaju.
Meni definitivno nije više bilo do sna na dulje vrijeme tipa godina. Okej,
samo se šalim. Malo.
MIN@
72
U kuhinji nije bilo nikoga. Èulo se samo tiho, poznato zujanje hladnjaka,
kao da sam doma. Kad sam otvorila prvi, zgranuto sam malo ustuknula.
Cijeli je hladnjak bio dupke pun medicinski zatvorenih vreæica krvi.
Ozbiljno. A meni je, naravno, potekla slina na usta.
Zalupila sam vrata hladnjaka.
A onda sam opet razmislila i ponovno ih otvorila. Odluèno sam dohvatila
jednu vreæicu. Jedva da sam oka sklopila. Prala me žestoka nervoza.
Proganjao me nekakav glupi besmrtni pali anðeo od negativca i nazivao
imenom nekakve mrtve ženske od zemlje. Priznajmo si to, trebalo mi je
puno više od kole da izdržim dan.
Pronašla sam škare u gornjoj ladici drvenog stalka za noževe i, prije nego
što su me grižnja savjesti ili gaðenje stigli primorati da odustanem,
odrezala vršak vreæice i potegnula iz nje.
Znam znam. To što sam išla srkati krv kao sok iz tetrapaka zvuèi potpuno
gadno, ali bila mi je preukusna. Nije imala okus krvi, ili bar ne onaj slani
okus kao po bakru kakav mi je krv imala prije nego što sam obilježena.
Bila je slasna i nabijena energijom, kao da pijem skupi gurmanski med
pomiješan s vinom (ako volite vino) i Red Bullom (ali ukusnijim).
Osjeæala sam kako mi se širi tijelom i ispunjava me naletom koji je
rastjerao strahovanja zaostala za mojom noænom morom.
Zgužvala sam praznu vreæicu i bacila je u veliku kantu za smeæe u kutu
prostorije. Zatim sam uzela boèicu kole i vreæicu Doritosa s okusom
nachosa sa sirom. Mislim ono, dah mi je ionako veæ zaudarao od krvi. Baš
sam si i mogla priuštiti Doritos za doruèak.
Tada sam shvatila: prvo, ne znam gdje su Damien i Jack, i drugo, stvarno
bih trebala nazvati sestru Mariju Anðelu da saznam kako mi je baka.
Da, znam da zvuèi èudno što sam išla zvati èasnu sestru. Zvuèi još èudnije
što sam dotiènoj èasnoj povjerila bakin život. Doslovno. Ali razlozi
èuðenju nestali su èim sam upoznala sestru Mariju Anðelu, nadstojnicu
sestara benediktinki u Tulsi. Uza sve što èasne rade (molitve i što sve ne),
sestra Marija Anðela i njene opatice vodile su udrugu Tulsa Street Cats,
gdje sam je i upoznala kad sam odluèila da bi se poèetnici iz Kuæe Noæi
trebali jaèe aktivirati u zajednici. Mislim ono, Kuæa Noæi je bila u Tulsi
veæ više od pet godina, ali kao da smo živjeli na pustom otoèiæu. Svatko s
malo mozga u glavi zna da izoliranost i neukost znaèe predrasude, halo,
pa proèitala sam Pisma iz Birminghamskog zatvora Martina Luthera
Kinga Juniora poèetkom drugog razreda. Uglavnom, nakon što nam je
dvoje profesora ružno ubijeno, Shekinah se složila s mojim prijedlogom
da pomognem ovdašnjoj dobrotvornoj udruzi, pod uvjetom da imam
èuvara. Tako se Darius skompao sa mnom i mojom grupom. A ja sam
MIN@
73
izabrala Street Cats jer mi je to, eto, imalo smisla uza sve maèke u Kuæi
Noæi.
Sestra Marija Anðela i ja skompale smo se taj èas kad smo se upoznale.
Ona je smirena i duhovna, mudra i nesklona osuðivanju. Èak smatra da je
Nyx samo drugi vid Djevice Marije (a sestrama benediktinkama Marija je
izuzetno važna). Zato bi se valjda moglo reæi da smo se sestra Marija
Anðela i ja sprijateljile, pa kad su nazovigavranovi napali baku i ona
završila u komi u Bolnici St. John's, pozvala sam upravo sestru Mariju
Anðelu da sjedi uz nju i èuva je od novog napada nazovigavranova. Kad
su se u Kuæi Noæi otvorila vrata pakla i Neferet ubila Shekinu i naredila
Starku da nastrijeli Stevie Rae, pa se Kalona uzdigao, a nazovigavranovi
postali tjelesni, upravo je sestra Marija Anðela sklonila baku na sigurno
pod zemlju.
Ili je barem teoretski trebala skloniti baku, uz ostatak sestara iz opatije,
pod zemlju. Nisam se èula s njom još od sinoæ, netom prije nego što nam
je nestalo signala na mobitelima.
Zato sam, redom važnosti, trebala nazvati sestru Mariju Anðelu pod
uvjetom da mi mobitel opet radi te onda saznati gdje su Damien i Jack da
ih mogu odmijeniti. Ne bih li ubila dvije muhe jednim udarcem, vratila
sam se istim putem niz tunel prema ulazu u podrum i Dariusu. On æe znati
kako da doðem do njih dvojice, a u podrumu æu vjerojatno imati signal
ako površinski svijet nije postao skroz postapokaliptièan i signala je
nestalo za sva vremena. Na svu sreæu, želudac pun krvi donio mi je blagi
optimizam, pa mi èak ni moguænost odvratnog (i odbojnog) svijeta u stilu
filma Ja sam legenda nije djelovala posve beznadno.
Jedno po jedno. Samo æu sve to rješavati jedno po jedno. Najprije æu
otkriti kako je baka. Zatim æu odmijeniti Damiena i Jacka. I zatim æu
pokušati smisliti kako da se probijem kroz onu groznu noænu moru.
Prisjetila sam se glasa tamnog anðela i toga kako su mi se bol i naslada
nekako stopile u jedno kad me dodirnuo i nazvao svojom ljubavi. Silom
sam istjerala takve misli iz glave. Bol ne može biti isto što i naslada. Ono
što sam osjetila u snu bilo je samo to, san, a po definiciji sna (ili noæne
more) to znaèi da to nije bilo stvarno. A ja definitivno nisam bila
Kalonina ljubav.
Tu sam negdje takoðer shvatila da uzrujani žmarci koji mi struje tijelom
potjeèu dijelom od straha, i da on nema nikakve veze s Kalonom. Dok
sam bila sva obuzeta razmišljanjem o njemu, prilièno sam smetnula s uma
podsvjesno stezanje po cijelom tijelu. Srce mi je opet poèelo jaèe tuæi.
Želudac mi se prevrtao. Imala sam izrazit i potpuno stravièan osjeæaj da
me netko promatra.
MIN@
74
Okrenula sam se na peti. oèekujuæi da æu u najmanju ruku ugledati
šišmiše kako gadno lepeæu. Ali nije bilo nièega osim mrtve tišine
napuštenog, petrolejkama obasjanog tunela koji se protezao iza mene.
„Stvarno si friknula do daske,“ kazala sam naglas samoj sebi.
I kao da su to moje rijeèi izazvale, petrolejka najbliža meni odjednom se
ugasila.
Ispunila me strava, i poèela sam uzmicati niz tunel, dobro pazeæi na sve
što bi moglo biti više od moje mašte. Leðima sam naletjela na metalne
ljestve koje su bile zavarene za zid i vodile uvis u podrum depoa. Izvan
sebe od sreæe zato što sam pronašla kraj tunela, smjestila sam limenku
kole u jednu ruku i šuštavo drugom stisnula uza sebe veliku vreæicu
Doritosa za doruèak. Tek što sam se poèela uspinjati kad se iznad mene
pojavila snažna muška ruka, na što sam premrla od straha.
„Evo, daj mi kolu i èips. Past æeš ravno na dupe ako misliš da se možeš
hvatati za preèke dok ih nosiš.“
Naglo sam podigla glavu i ugledala Erika kako mi se odozgo smiješi.
Brzo sam progutala knedlu i prpošno mu rekla:
„Hvala!“ Pružila sam mu kolu i èips i lakše se popela ljestvama do vrha.
U podrumu je bilo nekoliko stupnjeva hladnije nego u tunelima, što mi je
bilo sasvim ugodno na licu vruæem od straha.
„Drago mi je što te još uvijek mogu natjerati da porumeniš,“ kazao je
Erik, milujuæi me po vruæem obrazu.
Zamalo sam blebnula da sam friknula od sjena i nevidljivih sranja dolje u
tunelima, ali praktièki sam ga èula kako se smije na to i optužuje me da se
opet trzam zbog šišmiša. A što ako sam samo postala preosjetljiva zbog
sna? Zar sam zaista htjela u tom trenutku razgovarati s Erikom, ili s bilo
kim drugim, o Kaloni?
Ne. Umjesto toga, rekla sam mu:
„Hladno je tu gore, a znaš da mrzim kad rumenim.“
„Aha, temperatura je suludo pala u proteklih nekoliko sati. Vani je
sigurno sve zavijeno u snijeg i led. Znaš, meni si preslatka s tim
zajapurenim obrazima.“
„To na cijelom svijetu mislite jedino ti i moja baka,“ rekla sam.
osmjehnuvši mu se preko volje.
„Pa, to me dovodi u dobro društvo,“ zasmijuljio se Erik i uzeo komad
èipsa iz vreæice dok sam ja gledala po podrumu. I tu je gore sve bilo tiho i
mirno, ali ne onako jezovito tiho kao u glupim tunelima. Erik je privukao
stolicu blizu ulaza u podzemlje, a uz nju je stajalo par petrolejki (koje su
jarko gorjele), napola prazna litrena boca Mountain Dewa (fuuj!) i, vidi
MIN@
75
vidi, Dracula Brama Stokera s oznaèenom stranicom otprilike na polovici
knjige. Zamigoljila sam obrvama prema njemu.
„Što? Posudio sam je od Kramishe.“ Smješkao se kao da pomalo zna da je
kriv, od èega je izgledao kao presladak djeèaèiæ. „Dakle, priznajem.
Zanima me ta knjiga još otkako si mi prije nekog vremena rekla da ti je
jedna od najdražih. Stigao sam otprilike tek do polovice, pa mi nemoj reæi
što æe dalje biti.“
Nasmiješila sam mu se, polaskana što èita Draculu samo zbog mene.
„Daj, molim te,“ podrugnula sam mu se veselo. „Znaš kako knjiga
završava. Svi znaju kako knjiga završava.“
Stvarno sam obožavala to što je Erik tako krupan, visok, seksi frajer koji
èita svakojake knjige i gleda stare nastavke Ratova zvijezda. Osmijeh mi
se proširio.
„Daaaaakle. sviða ti se?“
„Da, sviða. Premda to stvarno nisam oèekivao.“ Osmijeh mu je odrazio
moj. „Hoæu reæi, molim te lijepo. Malo je staromodan, kad prikazuje
vampove kao èudovišta i sve to.“
Smjesta mi je na pamet pala Neferet, koju sam smatrala èudovištem
prerušenim u ljepoticu, kao i sva ona pitanja bez odgovora o crvenim
poèetnicima, ali otjerala sam sve to iz svijesti, jer nisam htjela da mi mrak
pokvari ovaj trenutak uz Erika. Ponovno se posvetivši Draculi, rekla sam:
„Pa da, je li, Dracula bi trebao biti èudovište i sve to, ali meni ga uvijek
bude žao.“
„Bude ti ga žao?“ Erik se oèito iznenadio. „Z, on je èisto zlo.“
„Ma znam, ali on voli Minu. Kako nešto što je èisto zlo može poznavati
ljubav?“
„Hej, nisam još dotle stigao! Nemoj mi otkriti kraj.“
Prevrnula sam oèima prema njemu.
„Erik, moraš znati da Dracula želi po svaku cijenu doæi do Mine. Ugrize
je, a ona se poène mijenjati. Upravo putem Mine Grofu uðu u trag i na
koncu ga…“
„Prekini!“ rekao je Erik, smijuæi se kad me zgrabio i stavio mi ruku preko
usta. „Nisam se šalio. Ne želim da mi kažeš kako završava.“
Njegova mi je ruka prekrivala usta, ali znala sam da mu se smiješim
oèima.
„Ako odmaknem ruku, obeæavaš da æeš biti dobra?“
Kimnula sam glavom.
Polako mi je oslobodio usta, ali nije se ni pokušao odmaknuti od mene.
Bilo mi je ugodno što sam tako blizu njega. Gledao me odozgo, a
MIN@
76
smiješak mu je i dalje potezao kutove usana uvis. Pomislila sam na to
kako mi je on zgodan i kako mi je drago što smo opet skupa, i rekla:
„Da ti kažem kako bih voljela da knjiga završava?“
Podigao je obrve.
„Kako bi ti voljela? Što znaèi da mi neæeš zapravo reæi kako završava?“
„Majke mi preko groba.“ Automatski sam si napravila znak križa preko
srca. Stajali smo tako blizu da mi je nadlanica dodirnuta njegova prsa.
„Isprièaj mi.“ Glas mu je postao dubok i prisan.
„Voljela bih da Dracula nije pustio da se svi isprijeèe izmeðu njega i
Mine. Trebao je ugristi Minu. da postane poput njega, i onda je odvesti
nekamo gdje æe zauvijek biti zajedno i živjeti sretno zasvagda.“
„Zato što su isti i pripadaju jedno drugome,“ rekao je.
Podigla sam pogled prema Erikovim èudesnim plavim oèima i vidjela da
je sva šala nestala iz njih.
„Pa da, èak i ako su im se u prošlosti dogodile ružne stvari. Morali bi
jedno drugome oprostiti sve ono ružno, ali mislim da bi to mogli.“
„Znam da bi to mogli. Mislim da si dvoje mogu sve oprostiti, ako im je
dovoljno stalo do onog drugog.“
Erik i ja oèito više nismo govorili o izmišljenim likovima iz jedne stare
knjige. Govorili smo o sebi iskušavali se meðusobno da vidimo bi li
izmeðu nas stvarno opet sve moglo biti kako treba.
Morala sam oprostiti Eriku što je bio tako grozan prema meni nakon što
me ulovio s Lorenom. A i bio je užasan, ali, istini za volju, ja sam Erika
povrijedila daleko više nego on mene i to ne samo s Lorenom. Kad sam
tek poèela izlaziti s Erikom, još sam bila u vezi s Heathom, svojim
ljudskim deèkom. Erik se razljutio što sam se viðala s njim i Heathom u
isti mah, ali smatrao je da æu jednog dana doæi pameti i shvatiti da je
Heath bio dio mog starog svijeta, mog starog života, i da ne može
pristajati u moju buduænost kao što Erik može.
I bilo je neèega u tome. Sad kad mi je Utiskivanje s Heathom puklo, što
sam sa sigurnošæu znala zato što smo nas dvoje doživjeli vrlo ružnu scenu
kad sam prije samo par dana nabasala na njega u Charlie's Chickenu (ni
više ni manje). Moja apsurdna greška spavanja s Lorenom poput domina
mi je porušila još štošta u životu. Jedna od žešæih ruševina bilo je to bolno
slamanje mog Utiskivanja s Heathom, nakon èega mi je jasno dao do
znanja da me više nikad ne želi vidjeti. Jasno, upozorila sam Heatha da su
nazovigavranovi i Kalona sada na slobodi, i kazala mu da sebe i svoje
odvede na sigurno, ali izmeðu Heatha i mene sve je bilo gotovo, baš kao
što je bilo gotovo i izmeðu Lorena i mene (èak i prije nego što je stradao),
a tako je baš i trebalo biti.
MIN@
77
Nastavila sam gledati Erika ravno u oèi.
„Onda, sviða ti se moja verzija Dracule?“
„Sviða mi se tvoj svršetak taj u kojem su njih dvoje vampiri i žive sretno
zasvagda, pogotovo zato što im je dovoljno stalo da mogu prijeæi preko
svojih nekadašnjih pogrešaka.“
Smiješeæi se i dalje, Erik se sagnuo da me poljubi. Usne su mu bile meke i
tople, a imao je okus Doritosa i bezalkoholnog piæa Mountain Dew, što
nije tako ružno kako možda zvuèi. Primio me u zagrljaj i privio uza se,
produbljujuæi poljubac. Bilo mi je lijepo u njegovu zagrljaju. Tako lijepo
da sam isprva uspjela ne èuti tiha zvona na uzbunu koja su mi se oglasila
u racionalnom dijelu svijesti kad mi je Erik spustio ruke niz leða i
obujmio mi guzicu. Ali kad me èvrsto stisnuo uza se i poèeo se trljati
stegnima o moja, ta ljupka topla magla koju je stvorio u meni poèela se
razilaziti. Voljela sam što me dira. Ali nikako nisam voljela osjeæaj da je
njegov dodir odjednom postao preagresivan, preustrajan, previše u stilu
moja je, želim je i sada æu je imati.
Sigurno je osjetio kako sam se ukoèila, jer se odmaknuo, uputio mi
opušten smiješak i rekao:
„Onda, kako to da si došla ovamo gore?“
Zatreptala sam, dezorijentirana trenutnom promjenom u njemu. Malo sam
se odmaknula od njega, uzela svoju kolu sa stolice na koju ju je odložio,
otpila velik gutljaj i pribrala se. Napokon sam uspjela reæi.
„Eh, pa, je li, došla sam poprièati s Dariusom i vidjeti ima li signala za
mobitel.“ Potražila sam ga po džepu i onda ga sveèano pokazala kao
debil. Bacila sam pogled i vidjela da mi pokazuje tri crtice. „To! Izgleda
da ima!“
„Pa, kiša sa susnježicom nedavno je prestala, a veæ neko vrijeme ne èujem
ni da grmi. Ako nas ne spopadne novi val ovog groznog vremena, da znaš
da bi se signal èak mogao zadržati. Nadam se da je to dobar znak.“
„Da, i ja. Evo, odmah æu pokušati dobiti sestru Mariju Anðelu da vidim
kako je baki.“
Rijeèi su sada lakše izlazile iz mene. Prouèavala sam Erika dok smo
razgovarali. Djelovao je tako drago i normalno pozitivac, baš kao i inaèe.
Da nisam pretjerano reagirala na njegov poljubac? Da nisam postala
preosjetljiva nakon onoga što mi se dogodilo s Lorenom? Shvativši da se
izmeðu nas stvorio zid šutnje i da me Erik poèinje upitno gledati, brzo
sam rekla:
„Onda. gdje je Darius?“
MIN@
78
„Došao sam mu ranije na smjenu. Probudio sam se i nisam mogao opet
zaspati, pa sam zakljuèio da æe mu trebati dodatan odmor, jer on je u biti
cijela naša vojska.“
„Je li Afrodita još bila razvaljena?“
„Zaspala je. Darius ju je odnio odavde. Mamurluk æe je razvaljivati nakon
što se probudi.“ Zvuèao je kao da to jedva èeka vidjeti. „Otišao je spavati
kod Dallasa u sobu. Nije dugo prošlo otkako je otišao, pa ga možda neæeš
morati ni buditi.“
„Ma samo sam ga htjela pitati gdje su Damien i Jack. Ni ja nisam mogla
zaspati, pa sam ih mislila odmijeniti i pustiti Blizanke da se naspavaju.“
„O, to je bar lako. Mogu ti ja reæi gdje æeš ih naæi. Nisu daleko od ulaza u
depo odozdo kojim smo ranije išli.“
„Baš dobro, stvarno radije ne bih gnjavila Dariusa ako je veæ legao. Imaš
pravo. Naša se vojska mora naspavati.“ Zastala sam. pa dodala, itekako
napadno nonšalantnim tonom: „Hej, da nisi možda primijetio nešto, eh,
èudno u tunelima dok si išao ovamo gore, a?“
“Èudno? Poput èega?“
Nisam htjela reæi poput mraka jer, eto, to su ipak bili tuneli, pa mrak u
njima ne bi bio nimalo èudan. K tome, jasno sam mogla zamisliti kako bi
me Erik podsjetio na priliku u kojoj sam skroz šiznula zbog šišmiša. Zato
sam blebnula:
„Poput petrolejki koje se odjednom ugase.“
Slegnuo je ramenima i odmahnuo glavom.
„Ne, ali to stvarno nije naroèito èudno. Siguran sam da ih crveni
poèetnici èesto moraju puniti petrolejem, a kladim se da su im nedavni
dogaðaji poremetili raspored za to.“
„Ma da, to ima smisla.“ A i imalo je. Zato sam si samo na taj trenutak
dopustila da osjetim olakšanje, makar sam duboko u sebi znala da nije
stvarno, i osmjehnula sam se Eriku. On mi se nasmiješio, i tako smo se
neko vrijeme samo smijuljili jedno drugome. Podsjetila sam se da mi je
Erik stvarno sjajan deèko. Bilo mi je drago što smo nas dvoje opet skupa.
Pa još uvijek mi je drago što smo opet skupa, zar ne? Zar mi ne može
samo i dalje biti drago, pa da ne dopustim da se sve ono dobro što postoji
izmeðu nas pokvari samo zato što šizim oko toga što æe on od mene htjeti
više nego što sam mu u ovom trenutku sposobna dati?
Otjerala sam još dalje od svjesnih misli uspomenu na poljubac izmeðu
Starka i mene, kao i na Kalonin posjet u noænoj mori i sve one osjeæaje
koje je izazvao u meni, kakve nitko drugi ni izdaleka nikad nije izazvao.
Naglo sam ustala, tako naglo da sam zamalo srušila stolicu.
„Moram nazvati sestru Mariju Anðelu!“
MIN@
79
Erik me pogledao u èudu, ali rekao je samo:
„Okej, otiði malo dalje onamo, ali nemoj se previše približavati vratima.
Ako netko možda vreba vani, ne bih htio da te èuje.“
Kimnula sam i uputila mu smiješak u kojem se, nadala sam se, nije vidjela
grižnja savjesti. Zatim sam otšetala malo dalje kroz podrum koji,
primijetila sam, sada takoðer nije bio onoliko oduran kao prilikom mog
prethodnog posjeta. Stevie Rae i njezini oèito su si dali truda oko èišæenja
i bacanja beskuænièkih stvari kojih je prije tu sve bilo puno. I. divota
jedna, više nije smrdjelo po mokraæi, što je bio definitivan napredak.
Pritisnula sam broj sestre Marije Anðele i u glavi stisnula figu dok je na
ekranu pisalo da zove... zove... a onda je zaista zazvonilo jedanput,
dvaput, triput... Želudac me upravo poèeo boljeti kad se javila. Veza
zaista nimalo nije valjala, ali barem sam mogla razumjeti što mi govori.
„O, Zoey! Tako mi je drago što si se javila,“ rekla je sestra Marija Anðela.
„Sestro, jeste li dobro? Je li baka?“
„Dobro je... smo dobro. Mi smo...“ Sada mi je veza definitivno poèela
pucati.
„Sestro, ne èujem vas baš dobro. Gdje se nalazite? Je li baka pri svijesti?“
„Bak... je pri svijesti. Nalazimo se ispod opatije, ali...“ Zaèuo se statièki
šum, a onda sam je odjednom jasno èula. „Ti to utjeèeš na vremenske
prilike, Zoey?“
„Ja? Ne! Što je s bakom? Jeste li svi vi na sigurnom u podrumu opatije?“
„... dobro. Bez brige, mi...“
I onda se linija prekinula.
„Kvragu! Ova veza je stvarno u banani!“ Frustrirano sam otkoraèala
kratak put dok sam je pokušavala opet dobiti. Ništa. Imala sam signal, ali
na ekranu mi je stalno pisalo da je poziv prekinut. Pokušala sam još par
puta, a onda sam primijetila da ne samo da je neæu opet dobiti, veæ mi se i
mobitel sprema krepati. „Kvragu!“ ponovila sam.
„Što ti je rekla?“ Erik mi je prišao s leða.
„Ne baš puno, jer mi je pukla veza i ne mogu je opet dobiti. Ali ipak sam
uspjela èuti kako mi je rekla da je ona okej i kako je baka okej. Èak mi se
èini da je napokon došla k svijesti.“
„Jako dobra vijest! Bez brige; sve æe biti u redu. Èasne su odvele tvoju
baku na sigurno pod zemlju, zar ne?“
Kimnula sam, osjeæajuæi se glupo što sam na rubu suza, zapravo više od
jada nego od strahovanja za baku. Imala sam potpuno povjerenje u sestru
Mariju Anðelu, pa ako je ona rekla da je baka dobro, onda sam joj
vjerovala. Teško je kad ne znaš što se zbiva. Ne samo s bakom, nego i sa
svime što je tamo vani. Palcem sam pokazala na izvanjski svijet.
MIN@
80
Erik mi je prišao i sklopio svoju toplu šaku oko moje. Okrenuo me prema
sebi, pa nježno palcem poèeo prelaziti preko novih tetovaža koje su mi
prekrivale dlan.
„Hej, preživjet æemo mi ovo. Nyx je tu na djelu, sjeæaš se? Samo si
pogledaj ruke, pa æeš vidjeti dokaz njene naklonosti. Da, naša je skupina
malena, ali jaki smo i znamo da smo na pravoj strani.“
Upravo tada moj telefon je tiho zvecnuo, obavještavajuæi me da sam
dobila SMS. A, super. Možda je ovo od sestre Marije Anðele. Rasklopila
sam mobitel i zagledala se u poruku, ne shvaæajuæi zapravo što znaèi.
Svi poèetnici i vampiri imaju se smjesta vratiti u Kuæu Noæi.
„Šta je sad ovo, kvragu?“ rekla sam, zureæi i dalje u ekran mobitela.
„Daj da vidim, rekao je Erik.“ Otklopila sam mobitel da je može proèitati.
On je kimnuo glavom, kao da poruka potvrðuje nešto o èemu je veæ znao.
„To je od Neferet. A premda zvuèi kao jedna od onih SMS za cijelu
školu, kladim se da se obraæa izravno nama.“
„Siguran si da je od nje?“
„Da, prepoznajem joj broj.“
„Ona ti je dala svoj broj moba?“ Nastojala sam prikriti ozlojeðenost zbog
toga u glasu, ali sumnjam da sam to naroèito uspješno izvela.
Erik je slegnuo ramenima.
„Da, dala mi ga je prije nego što sam krenuo za Europu. Rekla je da je
slobodno nazovem ako mi ikada išta zatreba.“
Frknula sam.
Erik se osmjehnuo.
„Ti si to ljubomorna?“
„Ne!“ slagala sam. „Samo što je ona takva manipulativna kuja da mi doðe
da pošizim.“
„Pa, svakako je ušla u prilièno gadna sranja s Kalonom.“
„O da, to sigurno, a mi se neæemo vraæati u Kuæu Noæi. Barem ne sada
odmah.“
„Mislim da si tu u pravu. Prije svog sljedeæeg poteza moramo saznati više
o svemu što se dogodilo na površini. K tome, ako ti nagoni govore da ne
prilazimo ni blizu školi, onda tako trebamo i postupiti.“
Pogledala sam u njega. Uputio mi je smiješak ohrabrenja i odmaknuo mi
pramen kose s lica. Oèi su mu bile tople i drage a ne posesivne i sluðene
od seksa. Pobogu, stvarno sam se morala pribrati. Uz Erika sam se
osjeæala sigurno. Vjerovao je u ono što mi govori. Vjerovao je u mene.
„Hvala ti,“ rekla sam mu. „Hvala ti što još uvijek vjeruješ u mene.“
„Uvijek æu vjerovati u tebe, Zoey,“ rekao je. „Uvijek...“ Erik me èvrsto
zagrlio i poljubio.
MIN@
81
Ulazna vrata odjednom su se silovito otvorila, puštajuæi unutra mutnu
svjetlost olujnog popodneva i udar studenog zraka. Erik se smjesta
okrenuo i gurnuo me iza sebe. Srce mije gromko zabubnjalo od
iznenadnog naleta straha.
„Bježi dolje! Dovedi Dariusa!“ viknuo je Erik, kreæuæi ususret prilici koja
je tvorila siluetu naspram sivog svijeta na površini.
Potrèala sam natrag prema podrumskim ljestvama kad me zaustavio zvuk
Heathova glasa.
„Hej, jesi to ti, Zo?“

Deseto poglavlje
„Heath!“ Jurnula sam prema njemu, praktièki viknuvši od olakšanja što je
to on, a ne neki strašni nazovigavran ili, još gore, neki pradavni besmrtnik
s noænim nebom u oèima i zabranjenom tajnom u glasu.
„Heath?“ Erik nipošto nije dijelio moje oduševljenje. Zgrabio me za
nadlakticu da ne otrèim dalje od njega. Namrštio se i uspio zaštitnièki
postaviti pred mene. „Tvoj ljudski deèko, hoæeš reæi?“
„Bivši deèko,“ rekli smo Heath i ja u isti mah.
„Hej, šta ti nisi onaj Erik? Zoin bivši deèko poèetnik?“ rekao je Heath. Ne
hajuæi za tri stube što su vodile u podrum, lagano ih je preskoèio, svakim
pedljom visine (što je barem metar osamdeset, uz pomalo kovrèavu
smeækastoplavu kosu i najslaðe oèi i jamice koje ste ikada vidjeli na
deèku) slika i prilika slavnog voðe napada. Da, spremno to priznajem
deèko iz srednje bio mi je èisti klišej, ali bar je pritom bio presladak.
„Deèko.“ Erikov je glas bio tvrd kao kamen. „Ne bivši. I k tome vampir, a
ne poèetnik.“
„O. Èestitao bih ti na tome što si se pomirio sa Zo i nisi se ugušio od
vlastite krvi, ali znaš da bih ti pritom srao jer iskreno ne mislim tako. Znaš
što ti hoæu reæ, stari?“ Dok je to govorio, obišao je Erika i dohvatio mi
zapešæe, ali prije nego što me stigao privuæi i èvrsto zagrliti, naèas je
spustio pogled i ugledao nove tetovaže koje su mi prekrivale dlanove.
„Opa! E, ovo je zbilja žešæe cool! Znaèi, tvoja božica se i dalje brine za
tebe?“
„Da, brine se,“ rekla sam.
„Drago mi je,“ rekao je i privukao me u oèekivani zagrljaj. „Dovraga,
kako sam se brinuo za tebe!“ Zatim me odmaknuo od sebe da me može
dobro pogledati. „Jesi mi èitava?“
„Dobro mi je,“ rekla sam, pomalo bez daha. Mislim ono, kad sam prošli
put vidjela Heatha, prekidali smo. K tome, kad me zagrlio, osjetila sam
mu miris, a mirisao mi je predivno. Poput doma s daškom djetinjstva i uz
to daškom neèega slasnog i uzbudljivog, i taj me miris zazivao sa svakog
mjesta gdje mu se koža doticala s mojom. Znala sam što me to zove
njegova krv. A to mi je unijelo pomutnju ne samo u glavu.
„Izvrsno.“ Heath mi je pustio zapešæe, pa sam se brzo odmaknula za pola
koraka od njega prema Eriku. Opazila sam bol koja je naèas bljesnula
Heathu u oèima, ali potrajala je tek trenutak prije nego što se nehajno
osmjehnuo i slegnuo ramenima kao da zagrljaj nije bio bitan, jer smo nas
dvoje sada samo prijatelji. „A èuj, i mislio sam si da si okej. Kužiš,
raèunao sam da makar je ono krvno izmeðu nas puklo, svejedno bih znao
MIN@
83
da ti se dogodilo nešto ružno.“ Seksi je naglasio rijeèi ono krvno, od èega
se Erik pokraj mene promeškoljio. „Ali morao sam se uvjeriti. Plus, htio
sam te pitati koji kurac ti je znaèio onaj èudni poziv sinoæ?“
„Poziv?“ rekao je Erik. Oèi su mu bile suzdržane kad me pogledao.
„Da, poziv.“
Podigla sam bradu. Erik mi možda i je opet bio deèko, ali nije bilo šanse
da opet trpim njegovu posesivnost i suludu ljubomoru. Kroz glavu mi je
letimice prošla pomisao da mi Erik možda nikad više neæe moæi zaista
vjerovati nakon onoga što nam se dogodilo, pa æu morati trpjeti ispade
opsesivne ljubomore. Što sam pomalo i zaslužila. Ali smireno sam rekla:
„Nazvala sam Heatha da ga upozorim na nazovigavranove i kažem mu da
odvede svoje na sigurno. To što nismo skupa ne znaèi da hoæu da mu se
dogodi nešto ružno.“
„Nazovigavranove?“ priupitao me Heath.
„Što se zbiva vani?“ upitao ga je Erik posve službenim tonom.
„Zbiva? Kako to misliš? U smislu ove velike oluje koja traje otprilike od
ponoæi i stvorila je cijeli ledeni kaos, ili u smislu tih sranja s bandama
koja su se poèela dogaðati? I što su to nazovigavranovi?“
„Sranja s bandama? Što time želiš reæi?“ naglo ga je upitao Erik.
„Ne. Ne mislim ti ništa reæ dok mi ne odgovorite na pitanje.“
„Nazovigavranovi su demonska stvorenja iz legende Cherokeeja,“
odgovorila sam. „Otprilike do ponoæi bili su samo zli duhovi, ali sve to se
promijenilo kad se njihov tata, besmrtnik po imenu Kalona, oslobodio iz
svog podzemnog zatvora. Sada je poèeo svijati novo gnijezdo u Kuæi
Noæi u Tulsi.“
„Stvarno misliš da je pametno reæi mu sve to?“ kazao mi je Erik.
„Hej, a da pustiš da Zoey sama odluèi što mi želi, a što mi ne želi reæi?“
Heath se sav napuhao, kao da premire od potrebe da odalami Erika.
Erik se smjesta napuhao na njega.
„Èovjek si,“ izgovorio je tu rijeè kao da opisuje spolnu bolest. „Ne možeš
podnijeti sve što mi možemo. Sjeti se samo da sam prije samo par mjeseci
morao iæi spašavati tvoju glupu ljudsku guzicu od hrpe vampovskih
duhova.“
„Zoey me spasila, ne ti! A ja podnosim Zoey otprilike bezbroj godina
dulje nego što je ti uopæe poznaš.“
„A da? A koliko puta ju je tvoja glupa ljudska guzica dovela u opasnost
otkako je Obilježena?“
Od toga se Heath ispuhao.
MIN@
84
„Èuj, ne dovodim je u opasnost zato što sam došao ovamo. Samo sam se
htio uvjeriti da je okej. Probao sam je nazvat par puta, ali mobitelske veze
su pobrkane.“
„Heath, ne brine me što bi ti mene doveo u opasnost svojim dolaskom.
Nego što sebe dovodiš u opasnost,“ rekla sam, strogo pogledavši Erika u
smislu radije sad zaèepi.
„Ma da, veæ znam za one gadne poèetnike koji su me htjeli smazat kad
smo prošli put tu bili. Ne sjeæam se baš dobro što se sve dogodilo, ali
sjeæam se dovoljno da donesem ovo.“ Iz džepa maskirne Carharttove
jakne izvadio je nešto vidno opasno crni pištolj kratke cijevi. „Tatin je,“
ponosno je rekao. „Imam èak i dodatne okvire s mecima. Rekoh, ako me
opet pokušaju pojest, da ukokam one koje ti ne uspiješ posmicat.“
„Heath, nemoj mi reæi da nosiš napunjen pištolj u džepu,“ rekla sam mu.
„Zo, digao sam sigurnosni prekidaè, a prvi metak u okviru je æorak.
Nisam baš takva budala.“
Erik je sarkastièno šmrknuo. Heath ga je pogledao stisnutih oèiju.
Brzo sam progovorila u testosteronsku napetost izmeðu njih, dok se još
nisu poèeli busati u prsa.
„Ti poèetnici više ne jedu ljude, Heath, tako da neæeš morati nikoga
ukokati. Kad sam ti rekla da se brinem zbog toga što sebe dovodiš u
opasnost, mislila sam na nazovigavranove.“
„I odgovorila ti je na pitanje. Pa sad reci što se to zbiva s bandama.“
Heath je slegnuo ramenima.
„To je na svim vijestima. Jasno, stalno nestaje struje i glupa kabelska
cijeli dan ne radi, uz to što je mobitelska mreža srušena. Ali kažu da su
neke bande pozvijerile sinoæ oko ponoæi to im doðe kao neka
novogodišnja inicijacija. Chera Kimiko nazvala je to krvoproliæem na Fox
Newsu. Murja je kasno reagirala zbog oluje. U centru grada bilo je
ubijenih, od èega svi šize, jer centar nije baš leglo bandi, pa se hrpa
bogatih bijelaca raspametila od panike. Na zadnjim vijestima koje sam
gledao, vikali su da treba pozvat Nacionalnu gardu, makar murja tvrdi da
je sve pod kontrolom.“ Zastao je i praktièki sam vidjela kako mu se
okreæu kotaèiæi u glavi. „Hej, centar grada! Pa tamo je Kuæa Noæi.“ Heath
je prešao pogledom s mene na Erika, pa opet pogledao u mene. „Znaèi,
nisu bila sranja s bandama! Nego ti neki gavranovi.“
„Briljantan zakljuèak,“ promrsio je Erik.
„Da, stvarno su to bili nazovigavranovi. Krenuli su u napad dok smo
bježali iz Kuæe Noæi,“ brzo sam rekla dok se Erik i on nisu opet
pokoškali. „Na vijestima nisu spomenuli da ljude napadaju èudna
stvorenja?“
MIN@
85
„Uopæe. Kažu daje ljude napala banda. Meðu žrtvama ima preklanih.
Tako ti nazovigavranovi ubijaju?“
Sjetila sam se da me jedan napao u Kuæi Noæi tako da se zamalo ostvarila
jedna od dviju Afroditinih vizija moje smrti pokušao me preklati, a to je
bilo prije nego što su im se fizièka tijela sasvim vratila. Stresla sam se.
„Da, izgleda da tako to rade, ali ne znam puno o njima. Baka zna više, ali
složili su joj prometnu nesreæu.“
„Joj, Zo, baka je imala nesreæu? Dovraga! Strašno mije žao. Hoæe se
izvuæi?“ Heath se iskreno uzrujao. Baki je bio jako drag i bio je sa mnom
na njenoj plantaži lavande toliko puta da im više ni broja ne znam.
„Izvuæi æe se. Mora,“ èvrsto sam rekla. „Èasne sestre benediktinke brinu
se za nju u podrumu svoje opatije, tamo na križanju Lewisa i 21. ulice.“
„Podrum? Èasne? A? Pa šta ne bi trebala bit u bolnici?“
„Pa i bila je, prije nego što se Kalona uzdigao, a nazovigavranovima su se
vratila ta gadna poluljudska, poluptièja tijela.“
Lice mu se zgrozilo.
„Poluljudska, poluptièja? Zvuèi jezivo.“
„Gori su nego što možeš zamisliti, a i veliki su. I zlobni. Okej. Heath,
moraš me saslušati. Kalona je besmrtnik, pali anðeo.“
„Kad kažeš 'pali', to znaèi da više nije dobar i da ne leprša na krilima s
harfom u ruci?“
„Ima krila. Velika crna,“ rekao je Erik. „Ali nije dobar, i sve što o njemu
znamo govori da je oduvijek zao.“
„Ne, to nije istina.“ Okej, moja usta su to izgovorila, ali stvarno ne od
moje volje.
Obojica su me zgranuto pogledali. Plaho sam se osmjehnula.
„Pa, eto, moja baka kaže da je Kalona nekada bio anðeo, pa sam valjda
samo logièno zakljuèila da je nekada bio dobar. Mislim ono, jednom
davno.“
„Mislim da bi samo trebalo pretpostaviti da je zao. Potpuno zao,“ rekao je
Erik.
„Sinoæ je nastradala hrpa ljudi. Ne znam koliko je bilo mrtvih, ali bilo je
gadno. Ako je taj Kalona odgovoran za to, ja bih rekao da je zao,“ kazao
je Heath.
„Okej, da, vjerojatno imate pravo,“ rekla sam. Kvragu, što me spopalo?
Znala sam bolje od praktièki bilo koga koliko je zaista Kalona zao!
Osjetila sam njegovu mraènu moæ. Znala sam da se Neferet skroz
spetljala s njim toliko spetljala s njim da je odluèila okrenuti leda Nyx.
Okej, sve to zajedno svakako je bilo ZLO.
MIN@
86
„Samo malo. Zamalo sam smetnuo ovo s uma.“ Erik se požurio do svoje
stolice, a Heath i ja otišli smo za njim. Iz sjene pokraj stolice izvadio je
preogromnu nakazu od prijenosnog radiokazetofona s CD playerom. „Da
vidim mogu li išta uloviti.“
Poèeo je petljati po golemim srebrnim gumbima, i prilièno brzo uspio
uloviti Channel 8. pun statièkog šuma. Spiker je zvuèao krajnje ozbiljno i
brzo je govorio.
Ponavljamo posebni izvještaj o nasilnim djelima bandi u središtu Tulse.
Policijska uprava Tulse ponavlja da je grad siguran i da je problem
obuzdan. Prema rijeèima naèelnika policije: Bio je to inicijacijski ritual
nove bande koja je sebi nadjenula ime Gavranovi. I voðe bande uhiæeni
su, a ulice središta Tulse ponovno su sigurne za naše graðane. Spiker je
nastavio: Naravno, Tulsa i okolno podruèje zahvaæeni su jakom zimskom
olujom za koju se oèekuje da potraje do sutra naveèer; pa vas
upozoravamo da ne putujete osim u hitnim sluèajevima. Oèekuje se da æe
pasti još barem petnaest centimetara kiše pomiješane s ledom, što æe
otežati napore na obnavljanju opskrbe elektriènom energijom bez koje su
mnoge èetvrti sinoæ ostale. Za pola sata donosimo novosti uz cjelovit
vremenski izvještaj u vijestima od sedamnaest sati.
Imamo još jednu objavu za lokalnu javnost svi profesori i uèenici Kuæe
Noæi pozivaju se da se vrate u školu zbog predstojeæeg nevremena.
Ponavljam: svi profesori i uèenici Kuæe Noæi pozivaju se da se vrate u
školu. Uskoro donosimo novosti. A sad nastavljamo s redovitim
programom.
„Sinoæ nije bilo nikakve bande u centru grada,“ rekla sam. „Nikad nisam
èula ništa apsurdnije!“
„To je ona sredila. Izmanipulirala je novinare, a vjerojatno i javnost,“
rekao je Erik, sav smrknut.
„Ta koju spominje je ona Nadsveæenica koja mi je petljala po glavi?“
upitao me Heath.
„Ne,“ rekao je Erik.
„Da,“ rekla sam u isti mah. Namrštila sam se na Erika. „Mora znati istinu
da bi se zaštitio.“
„Što manje zna, to bolje za njega,“ ostao je uporan Erik.
„Ne, vidiš, to sam prije i ja mislila, i upravo su se zato svi tako ljutili na
mene. I upravo sam zato znala tako gadno pogriješiti.“ Prešla sam
pogledom s Erika na Heatha. „Da nisam èuvala toliko tajni i da sam imala
povjerenja da æe se moji prijatelji znati snaæi, možda bih više toga rekla i
manje toga zabrljala.“
Erik je uzdahnuo.
MIN@
87
„Okej, shvaæam što hoæeš reæi.“ Pogledao je Heatha. „Ona se zove
Neferet. Nadsveæenica je u Kuæi Noæi. Moæna je. Izuzetno moæna. I ima
parapsihološke sposobnosti.“
„Da, znam veæ da može svašta izvesti umom. Tako je i sa mnom petljala.
Zbog nje sam zaboravio cijele dijelove onoga što se dogodilo. Tek sam ih
se nedavno poèeo prisjeæati.“
„Je li te boli glava od toga?“ upitala sam ga, prisjetivši se boli s kojom
sam se morala nositi kad sam razbila blokade u sjeæanjima koje mi je
Neferet usadila u svijest.
„Da. Boli, ali sad mi je veæ puno bolje.“ Uputio mi je svoj poznati
smiješak oprosta, i srce mi se stisnulo.
„Neferet je uz to Kaloni nekakva kraljica“ nastavio je Erik.
„Tako da je ona loša vijest kako god da okreneš,“ rekao je Heath.
„Loša vijest, a i opasna. Ne zaboravi to,“ rekla sam. „Kao ni to da Kalona
ne može podnijeti da je pod zemljom. Nije mogao prije nego što su ga
žene Cherokeeja zarobile u podzemlju, a sad kad je pobjegao, sve mi se
èini da æe se još više kloniti zemlje. Tako da imaj na umu da si u
podzemlju siguran.“
„A ti nazovigavranovi?“
Odmahnula sam glavom.
„Jednostavno ne znamo. Nijedan nije sišao ovamo, ali to ne znaèi puno.“
Sjetila sam se svoje ružne slutnje zbog onog mraka dolje u tunelima, ali
nisam znala koji ju je vrag zapravo prouzroèio: crveni poèetnici?
Nazovigavranovi? Neki drugi bezlièni stvor koga Kalona šalje na nas? Ili
to nije bilo ništa više od moje mašte? Bila sam sigurna samo u jedno:
zvuèala bih kao debil koji vièe to je vuk, to je vuk kad bih krenula brbljati
hrpetinu hipoteza, što je znaèilo da zasad moram držati jezik za zubima.
„Pa, subota je, ali nemamo školu jer zimski raspust još traje, sve do
srijede, a ako ova ledena oluja lupi tako jako kako govore, možda je
neæemo imati cijeli tjedan,“ poèeo je objašnjavati Heath. „Ne bi smjelo
biti teško ostati na sigurnom, èak i ako nazovigavranovi opet napadnu i
prijeðu s centra Tulse na Broken Arrow.“
Osjetila sam kako mi želudac propada.
„Što je lako moguæe. Neferet zna da sam ja iz Broken Arrowa, a zna i da
tamo još ima ljudi do kojih mi je stalo.“
„Znaèi da bi mogla poslati nazovigavranove u Broken Arrow samo da tebi
naudi?“ rekao je Heath.
Kimnula sam.
„Pogotovo nakon što svi koji su sa mnom odbiju poziv za povratak u
školu.“
MIN@
88
„Ali èekaj, Zo. Morate biti u školi uz hrpu vampova, inaèe æete se i ti i svi
ostali poèetnici razboliti, šta ne?“
„Ja sam tu,“ oglasio se Erik. „Kao i još jedan potpuni vampir. Da i ne
spominjem Stevie Rae.“
„Šta nije ona skroz odvratna i neumrla?“ rekao je Heath.
„Nije više,“ rekla sam. „Promijenila se u drugaèiju vrstu vampa, ima
crvene tetovaže. A svi ostali odvratni poèetnici koji su te htjeli požderati
pa, oni su sada crveni poèetnici, i nisu tako odvratni.“
„Ha,“ rekao je Heath. „Pa, drago mi je da ti je najbolja frendica okej.“
„I meni,“ osmjehnula sam se.
„Onda, jesu li tri odrasla vampa dovoljna da se vi ostali ne
porazboljevate?“ upitao je Heath.
„Morat æemo biti. Heath, bolje da sada odeš,“ odjednom je rekao Erik.
Heath i ja smo ga pogledali. Shvatila sam da se stalno smješkam Heathu i
da mi je stvarno drago što on i ja opet razgovaramo.
„Ledena oluja, nastavio je Erik. Nije pametno da on zapne ovdje, a upravo
to æe se dogoditi bude li još ovdje nakon što sunce zaðe.“ Erik je zastao,
pa dodao: „A to æe se dogoditi za otprilike pola sata. Koliko ti je trebalo
da stigneš ovamo iz Broken Arrowa?“
Heath se namrštio.
„Gotovo puna dva sata. Ceste su loše.“
Inaèe bi mu za put od njegove kuæe do depoa trebalo samo tridesetak
minuta. Erik je imao pravo. Heath je morao doma. Ne samo da pojma
nismo imali o tome koliku nam opasnost predstavlja Kalona, nego nisam
ni bila sto posto uvjerena da æe Heath biti siguran uz crvene poèetnike.
Osim mojih sumnji u njih, istina je glasila da bez obzira na to što oni sada
jesu ili nisu. Heath je i dalje bio sto posto ljudski, pun fine, svježe, tople,
seksi, pulsirajuæe krvi (zanemarila sam èinjenicu da mi je slina potekla na
usta veæ od same pomisli na nju), a pojma nisam imala do kojih granica
seže njihova sposobnost voljnog obuzdavanja.
„Erik ima pravo, Heath. Ne možeš noæas zapeti na otvorenom, pogotovo
ovako blizu gradskom centru. Nije samo stvar u ledu. nego i u tome što ne
znamo kako stvari stoje s nazovigavranovima.“
Heath me pogledao kao da smo nas dvoje potpuno sami.
„Brineš se zbog mene.“
Grlo mi se osušilo. Nisam htjela naèinjati ovu temu pred Erikom.
„Jasno da se brinem zbog tebe. Dugo se poznajemo.“ Osjeæala sam da me
Erik gleda. Primorala sam se da se ne poènem meškoljiti od grižnje
savjesti i dodala: „Prijatelji se brinu jedni za druge.“
Heath se osmjehnuo polako i prisno.
MIN@
89
„Prijatelji. Baš.“
„Bilo bi vrijeme da kreneš.“ Erik je zvuèao ljuto.
Ne gledajuæi Erika, Heath je rekao:
„Krenut æu kad mi Zo kaže da krenem.“
„Vrijeme je da kreneš, Heath,“ brzo sam mu rekla.
Nekoliko otkucaja srca Heathove su oèi ostale èvrsto uprte u moje.
„Dobro. Nije bitno,“ rekao je. Zatim se obratio Eriku. „Znaèi, sada si
pravi vamp, a?“
„Da.“
Heath ga je odmjerio pogledom od glave do pete. Obojica su bili otprilike
iste visine. Erik je bio nešto viši, ali Heath je bio mišiæaviji od njega.
Ipak, obojica su izgledali kao da bi se znali snaæi u tuèi. Osjetila sam kako
se u meni stvara napetost. Zar se to Heath sprema udariti Erika?
„Kažu da muški vampovi jako drže do zaštite svojih Sveæenica. Je li to
istina?“
„Istina je,“ rekao je Erik.
„Onda dobro. Oèekujem da æeš se pobrinuti da Zoey bude i dalje
sigurna.“
„Ništa joj se neæe dogoditi dokle god sam ja živ,“ rekao je Erik.
„Bolje bi ti bilo.“ Iz Heathova se glasa izgubio onaj šarmantni, opušteni
ton kojim je inaèe govorio postao je tvrd i opasan. „Jer ako dopustiš da
joj se išta dogodi, pronaæi æu te i, bio ti vampir ili ne bio, razvalit æu te ko
vola u kupusu.“

Jedanaesto poglavlje
Brzo sam reagirala i postavila se izmeðu njih dvojice.
„Prekinite!“ viknula sam. „Imam toliko briga u ovom trenutku da nema
žive šanse da vas još sad idem razdvajati dok se lemate. Pobogu, kako ste
nezreli.“ Obojica su se nastavili strijeljati pogledima preko moje glave.
„Prekinite, što sam rekla!“ I svakoga sam opalila po prsima. Od toga su
zatreptali i opet me poèeli doživljavati. Sad je na meni bio red da
strijeljam pogledom. „Znate, vas dvojica ste stvarno jadni kad se tako
napuhujete i razbacujete testosteronom i svim tim sranjima. Mislim ono,
ovaj èas bih mogla pozvat elemente i obojicu vas razvalit ko volove u
kupusu.“
Heath se uzvrpoljio s vidnom nelagodom. Zatim mi se široko osmjehnuo,
kao slatki deèkiæ na kojeg se mama upravo izderala.
„Sori, Zo. Zaboravio sam da imaš žešæe moæi.“
„Ma da, sori,“ rekao je Erik. „Znam da nemam razloga za brigu što se tièe
tebe i njega.“ I za kraj se podrugljivo osmjehnuo Heathu.
Heath me pogledao kao da oèekuje da kažem nešto tipa pa, da znaš da
zapravo imaš razloga za brigu, Erik, jer mi se Heath još uvijek sviða, ali
nisam. Nisam mogla. Što god da se zbivalo s Erikom i sa mnom, Heath je
bio dio moga starog svijeta, a bolje je odgovarao mojoj prošlosti nego
mojoj sadašnjosti ili buduænosti. To što je Heath bio sto posto ljudski
znaèilo je da je i sto posto podložniji ozbiljnim ozljedama ako nas nešto
napadne.
„Okej, idem ja onda,“ rekao je Heath dok smo nelagodno šutjeli. Okrenuo
se na peti i krenuo prema izlazu, i netom prije nego što je stigao do vrata
zastao je i osvrnuo se prema meni. „Ali prvo bih stvarno morao
razgovarati s tobom, Zo. Nasamo.“
„Ne idem ja nikamo,“ rekao je Erik.
„Nitko to nije ni tražio, rekao je Heath. Zo, hoæeš malo doæi van sa
mnom?“
„Da ne bi,“ rekao je Erik i posesivno krenuo prema meni. „Ne ide ona
nikamo s tobom.“
Namrštila sam se prema Eriku i spremala se kazati mu da mi zaista ne
može nareðivati, kad je izveo nešto što me raspizdilo od glave do pete,
bez kraja i konca. Doslovce me primio za zapešæe i povukao prema sebi,
makar nisam ni zakoraknula da krenem za Heathom. Automatskim
refleksom istrgnula sam zapešæe iz njegova stiska. Stisnuo je plave oèi. U
tom trenu izgledao je sluðeno i zlobno, i djelovao mi prije kao neznanac
nego kao deèko.
MIN@
91
„Ne ideš ti nikamo s njim,“ ponovio mi je.
To mi je prelilo èašu. Ne trpim nasilnièko ponašanje to je bio važan
razlog mog neslaganja s novim mužem moje mame. U suštini, pooèim
nije bio ništa više od velikog nasilnika. Odjednom sam u Eriku ugledala
odraz istog takvog držanja. Znala sam da æe mi to naknadno slomiti srce,
ali u tom trenutku bijes je tako žestoko plamsao u meni da mi nikakva
druga emocija nije mogla smiriti reakciju.
Nisam viknula. Nisam vrisnula i ošamarila ga kao što sam stvarno htjela.
Samo sam odmahnula glavom i rekla najhladnijim glasom:
„Erik, dosta. Ne možeš mi govoriti što da radim samo zato što smo opet
skupa.“
„A znaèi li to možda da ti mene neæeš opet prevariti sa svojim ljudskim
deèkom?“ brecnuo se Erik.
Zgranuto sam ustuknula od njega kao da me ošamario.
„Ma kako ti kvragu pada na pamet da mi se obraæaš takvim tonom?“
Želudac mi se tako èvrsto zgrèio da sam pomislila da æu povratiti, ali
prešla sam preko toga i samo èeliènim oèima uzvratila Erikovu ljutitom
pogledu. „Kao svoju djevojku, upravo si me razbjesnio. Kao svoju
Nadsveæenicu, upravo si me uvrijedio. A kao osobu kojoj mozak još radi,
upravo si me natjerao da se upitam nisi li potpuno sišao s uma. Što misliš
da æu napraviti u tih minutu-dvije koje æu provesti nasamo s Heathom
vani na parkiralištu dok bjesni ledena oluja? Da æu leæi, raširiti noge i dati
mu da me potroši ravno tamo na betonu? Ti stvarno misliš da sam ja
takva?“
Erik ništa nije rekao; samo me nastavio strijeljati pogledom.
U nabijenoj šutnji Heathovo je cerekanje zvuèalo izuzetno prezirno.
„Hej, Erik, da ti dam jedan mali savjet o našoj Zo. Njoj stvarno, stvarno,
stvarno nije drago kad joj drugi govore što da radi. A takva ti je još od,
oh, šta ja znam, negdje od treæeg razreda. Hoæu reæi, èak i prije nego što je
dobila vampovske moæi od svoje božice, mrzila je da joj se nareðuje.“
Heath je ispružio ruku prema meni. „Onda, bi li izašla van sa mnom samo
na sekundicu, da možemo poprièat bez publike?“
„Da, da, bih. Mislim da mi treba malo svježeg zraka,“ rekla sam.
Zanemarivši Erikov bijesni pogled i Heathovu pruženu ruku, odmarširala
sam do metalne rešetke koja je izgledala daleko zatvorenije i sigurnije
nego što je bila, ozlojeðeno je gurnula u stranu i izašla u izuzetno gadnu
zimsku veèer. Nalet hladnog, vlažnog zraka bio mi je ugodan na
zažarenom licu, pa sam duboko udahnula u nastojanju da se smirim i da
ne graknem u bolesno sivilo neba od iznerviranosti Erikom.
MIN@
92
Prvo mi se uèinilo da pada kiša, ali dosta brzo sam shvatila da to iz neba
prije padaju komadiæi leda. Inje nije bilo gusto, ali rosilo je neprekidno,
pa su parkiralište, željeznièka pruga i boèna strana stare zgrade depoa veæ
polako poprimali taj neobièno èarobni izgled ledene posrebrenosti.
„Kamionet mi je odmah tamo.“ Heath je pokazao prema rubu praznog
parkirališta, gdje mu je kamionet stajao pod stablom koje je oèito
svojedobno bilo zasaðeno kao ukras blizu ploènika koji je obilazio depo.
Samo, dugogodišnje zanemarivanje i neobrezivanje jako su ga uneredili,
pa umjesto da elegantno pristaje u kružni otvor u betonu, stablo je izraslo
daleko veæe nego što je trebalo i korijenje mu je razlomilo okolni ploènik.
Grane, glatke od leda, svijale su se opasno blizu staroj granitnoj
graðevini; neke su joj se doslovce oslanjale na krov. Veæ od samog
pogleda na krošnju stabla sva sam se zgrozila. Skupi li se na njemu još
malo leda, siroto staro stvorenje vjerojatno æe se rasprsnuti u tko zna
koliko komadiæa.
„Evo,“ Heath je podigao skut jakne nad moju glavu. „Doði do mog
kamioneta, pa da se dogovorimo kako æemo se izvuæi iz svega ovoga.“
Obazrela sam se po sivom, zasniježenom krajoliku. Ništa mi nije
djelovalo strašno ili nakazno u smislu neèeg poluljudskog, poluptièjeg i
odvratnog. Bilo je samo vlažno i hladno i prazno.
„Okej, dobro,“ rekla sam i pustila da me Heath odvede do kamioneta.
Vjerojatno mu nisam trebala dati da drži jaknu iznad mene i privija me
sebi uz bok dok sam se èvrsto držala uz njega da ne padnem na ploèniku
skliskom od leda, ali uz njega mi je bilo tako poznato i lako da ni èasa
nisam oklijevala. Priznajmo si to Heath mi je bio u životu još od osnovne
škole. Doslovce mi je uz njega bilo udobnije nego uz bilo koga drugoga
na svijetu, izuzev bake. Ma što da je bilo, ili nije bilo izmeðu nas, Heath
mi je bio kao rod roðeni. Zapravo, bio mi je bolji od pretežite veæine ljudi
s kojima sam u rodu. Teško sam mogla zamisliti da se prema njemu
odnosim sasvim službeno, kao da ga ne poznajem. Napokon, Heath mi je
bio prijatelj prije nego što mi je postao deèko.
Ali nikad mi više neæe moæi biti samo prijatelj; izmeðu nas dvoje uvijek æe
postojati nešto više, prišapnula mi je savjest, ali zanemarila sam je.
Stigli smo do njegova kamioneta i Heath mi je otvorio vrata, ali umjesto
da sjednem u poznatu kabinu koja je uvijek mirisala po èudnoj mješavini
Heatha i sredstva za èišæenje automobila Amor Ali (Heath patološki brine
o urednosti kamioneta; kunem se da se s njegovih sjedala može jesti),
zastala sam u dvojbi. Sjediti uz njega u kabini kamioneta bilo mi je
naprosto preintimno preslièno godinama u kojima smo bili cura i deèko.
Zato sam se radije malo odmaknula od njega i napola sjela, a napola se
MIN@
93
naslonila na rub suvozaèkog sjedala, dovoljno sklonjena od ledene kiše da
ostanem koliko-toliko suha. Heath mi se žalosno osmjehnuo, kao da
shvaæa da dajem sve od sebe da se oduprem potrebi da opet budem s njim,
i naslonio na unutrašnju stranu otvorenih vrata.
„Okej, o èemu si htio da razgovaramo?“
„Nije mi drago što si tu. Ne sjeæam se svega, ali ipak se dovoljno sjeæam
da znam da te tu dolje u tunelima ne èeka ništa dobro. Znam da si rekla da
su se ovi neumrli klinci promijenili, ali svejedno mi se ne sviða što si tu
dolje s njima. Ne èini mi se sigurno,“ rekao je, djelujuæi ozbiljno i
zabrinuto.
„Pa, ne krivim te zbog toga što je tebi tu dolje odvratno, ali stvarno nije
više kao prije. I klinci su se promijenili. Vratila im se ljudskost. K tome u
ovom trenutku je to za nas najsigurnije mjesto.“
Heath mi je dugo samo promatrao lice, a onda teško uzdahnuo.
„Ti si ta koja je sveæenica i sve to, tako da znaš što radiš. Meni samo to
nikako ne leži. Sigurna si da vam ne bi bilo pametnije da se vratite u Kuæu
Noæi? Možda taj tip, taj pali anðeo, nije tako loš kao što misliš.“
„Ne, Heath, loš je. To mi moraš vjerovati na rijeè. A nazovigavranovi su
izuzetno opasni. Nije nam sigurno da se vraæamo u školu. Nisi ga vidio
kad je ustao iz zemlje. Kao da može obmanuti poèetnike i vampire.
Stvarno nešto jezivo. Veæ znaš kako je Neferet moæna a mislim da je
Kalona moæniji èak i od nje.“
„To je loše,“ složio se Heath.
„Aha.“
Heath je kimnuo i ništa nije rekao. Samo me pogledao. Pogledala sam i ja
u njega, i nekako ostala zarobljena njegovim slatkim smeðim oèima.
Neko sam vrijeme tako šutke sjedila i samo ga gledala u oèi, kad sam ga
poèela intenzivno doživljavati. Osjetila sam mu miris. Bio je to onaj
ugodni, sapunski miris Heatha s kojim sam odrasla. Stajao mi je dovoljno
blizu da mogu osjetiti toplinu njegova tijela.
Polako, bez rijeèi, Heath me primio za ruku i okrenuo je da vidi istanèane
tetovaže koje su mi sada resile dlan. Jednim je prstom poèeo prelaziti po
njihovu uzorku.
„Stvarno je èudesno što ti se ovo dogodilo,“ tiho je rekao, prouèavajuæi
mi ruku i dalje. „Kojiput, kada se ujutro budim, zaboravim da si
Obilježena i da si u Kuæi Noæi, pa mi prva pomisao bude kako se radujem
zato što znam da æeš u petak naveèer biti na utakmici i gledati kako igram.
Ili kako jedva èekam da se vidim s tobom prije škole, dok kupuješ
hrenovke u pecivu i kolu u Daylight Donutsu.“ Podigao je pogled s moga
dlana prema mojim oèima. „A onda se sasvim razbudim i prisjetim da te
MIN@
94
neæe biti ni najednom od tih mjesta. To mi nije tako teško padalo dok smo
bili Utisnuti, jer sam još imao dojam da imam izvjesne šanse da još
uvijek imam izvjestan dio tebe. Ali sada mi je èak i to nestalo.“
Utroba mi je zadrhtala od Heathovih rijeèi.
„Žao mi je, Heath. Ma, ma kad ne znam što bih ti drugo rekla. Ne mogu
promijeniti ništa od ovoga.“
„Da, možeš.“ Heath mi je podigao šaku i pritisnuo je dlanom o svoju
nogometašku majicu Broken Arrow Tigersa, tik iznad svoga srca.
„Osjeæaš li kako kuca?“ prošaptao je.
Kimnula sam. Osjeæala sam njegovo bilo, postojano i snažno, možda
rafalno ubrzano. Podsjetilo me na nevjerojatno slasnu krv koja mu struji
krvotokom, podsjetilo me kako bi mi ugodno bilo da ga samo malèice
gricnem... I sada je moje srce poèelo kucati dvostruko bržim tempom,
usklaðenim s njegovim.
„Kad smo se zadnji put vidjeli, rekao sam ti da mi je prebolno voljeti te.
Ali pritom nisam bio u pravu. Istina glasi da mi je prebolno ne voljeti te,“
rekao je Heath.
„Heath, ne. Ne možemo.“ Glas mi je bio hrapav, jer sam jedva mogla
govoriti, koliko sam ga željela.
„Naravno da možemo, beba. Znamo mi biti jedno s drugim. Imamo puno
prakse u tome.“ Heath mi se primaknuo. Podigao mi je kažiprst sa svojih
prsa i lagano palcem prešao po mom uredno manikiranom noktu. „Je li
istina da su ti nokti tako tvrdi da mogu prosjeci kožu?“
Kimnula sam. Znala sam da bih trebala otiæi i vratiti se u tunele i u život
koji me tamo dolje èeka, ali nisam to mogla. I Heath je bio život koji me
èeka. i praktièki mije bilo nemoguæe otiæi od njega, bilo to ispravno ili ne.
Heath je primio moj kažiprst i podigao ga, lagano mi pritisnuvši nokat na
mekano mjesto gdje mu se vrat u laganoj krivulji spajao s ramenom.
„Razreži me, Zo. Popij opet moju krv.“ Zvuèao je potmulo i promuklo od
želje. „Veæ smo povezani. Uvijek æemo biti povezani. Vrati zato to
Utiskivanje izmeðu nas, gdje mu je mjesto.“
Èvršæe je pritisnuo moj nokat na svoj vrat. Sada smo veæ oboje teško
disali. Kad sam mu noktom probila kožu, stvorivši mu malu ogrebotinu na
vratu, opèinjeno sam vidjela kako mu se istanèano tanka pruga
jarkocrvene boje stvara spram bljedila kože.
Tada me snašao taj miris ta krajnje poznata aroma Heathove krvi. Krvi s
kojom sam se nekoæ Utisnula kao s vlastitom. Ništa se ne može usporediti
s aromom svježe ljudske krvi ni krv drugog poèetnika, pa èak ni krv
odraslog vampira nije tako zamamna, tako hipnotièki poželjna. Osjetila
sam kako se naginjem prema njemu.
MIN@
95
„Da, beba, da. Pij iz mene, Zo. Sjeæaš se kako je to dobar osjeæaj?“ šaptao
je Heath dok me rukom položenom na moj struk privlaèio prema sebi. Zar
ne bih mogla samo malèice kušati? Pa što onda ako se opet Utisnem s
Heathom? Kvragu, jasno da bismo se Utisnuli. Što i ne bi bilo tako loše.
Obožavala sam kad smo bili Utisnuti. I njemu se to sviðalo, sve dok…
Sve dok ja nisam slomila to Utiskivanje, zajedno s njegovim srcem, i vrlo
moguæe nanijela nepopravljivu štetu njegovoj duši.
Odgurnula sam se od njega, naglo iskoèila iz kabine kamioneta i brzo
zaobišla Heatha. Ledena mije kiša èak godila kad mi je opet poèela padati
na lice i hladiti uspaljenost moje požude za krvlju.
„Moram natrag, Heath,“ rekla sam, dajuæi sve od sebe da ponovno
obuzdam svoje disanje i lupanje srca. „I ti se moraš vratiti, onamo kamo
pripadaš. A to nije ovdje.“
„Zoey, što je bilo?“ Primaknuo mi se za korak, a ja sam ustuknula za
korak od njega. „Što sam ti napravio?“
„Ništa. Nije nije stvar u tebi, Heath.“ Odmaknula sam mokru kosu s lica.
„Ti si sjajan. Oduvijek si bio sjajan, i stvarno te volim. Upravo zato se
ovo ne može opet dogoditi izmeðu nas. Utiskivanje sa mnom nije dobro
za tebe, pogotovo u ovom trenutku.“
„A da radije pustiš da se ja sam brinem oko toga što je dobro za mene, a
što nije?“
„Zato što ne možeš suvislo razmišljati kad smo ja i ti u pitanju!“ viknula
sam. „Sjeæaš se kako je bolno bilo kad nam se Utiskivanje prekinulo?
Sjeæaš se kako si rekao da ti je od toga došlo da umreš?“
„Onda ga nemoj opet prekinuti.“
„Nije to tako jednostavno. Moj život nije više tako jednostavan.“
„Možda si ga ti samo sebi previše zakomplicirala. Tu si ti. Tu sam ja. Nas
dvoje se volimo, i to još od malih nogu, tako da trebamo biti skupa. I kraj
prièe,“ rekao je.
„Život nije knjiga, Heath! Ništa ne garantira da æe kraj biti sretan,“ rekla
sam mu.
„Ne treba mi garancija ako imam tebe.“
„Upravo u tome je stvar. Nemaš me, Heath. Ne možeš me imati. Ne više.“
Odmahnula sam glavom i podigla ruku da ga sprijeèim kad je zaustio reæi
još nešto. „Ne! Ne mogu to sada raditi. Samo hoæu da sjedneš u svoj
kamionet i vratiš se u Broken Arrow. Ja idem natrag, tamo dolje. Mojoj
vrsti i mom deèku, vampiru.“
„Daj, molim te! Ti si s tim vampovskim šupkom? Nema šanse da æeš
trpjet njegova sranja, Zo.“
MIN@
96
„Nije tu stvar samo u Eriku i meni. Stvar je u tome da ne može biti nièega
izmeðu tebe i mene, Heath. Moraš zaboraviti na mene i nastaviti sa
svojim životom. Svojim ljudskim životom.“ Okrenula sam mu leða i
prisilila se da krenem od njega. Kad sam zaèula da je pošao za mnom,
nisam se osvrnula. Samo sam se proderala: „Ne! Želim da odeš, Heath, i
ne želim da se vratiš. Nikad više.“
Zadržala sam dah i zaèula kako mu koraci zastaju. I dalje ga nisam htjela
pogledati. Bojala sam se da bih se u tom sluèaju okrenula, trkom se vratila
prema njemu i bacila se u njegov zagrljaj.
Stigla sam gotovo sasvim do stare metalne rešetke kad sam zaèula prvi
kreštavi graktaj. Zvuk me zaustavio kao da sam naletjela na zid od cigle.
Naglo sam se okrenula na peti. Heath je stajao na studenoj kiši pod
stablom, samo nekoliko koraka dalje od svog kamioneta. Jedva da sam ga
letimice pogledala. Oèi su mi smjesta poletjele prema tamnim granama
krošnje, povijenim od leda.
U sjenama golih grana komešao se nekakav mrak. Podsjetio me na nešto,
pa sam zatreptala, netremice zureæi u to i pokušavajuæi se prisjetiti gdje
sam to veæ vidjela nešto takvo. Zatim se prizor izoblièio... promijenio... i
zgranula sam se kad mi se razjasnio. Bila je to Neferet! Držala se za jednu
debelu granu, sklisku od leda, naslonjenu na krov depoa. Oèi su joj se
grimizno krijesile. a kosa mahnito lepetala oko nje, kao da ju je
poduhvatio iznenadan nalet vjetra.
Neferet mi se osmjehnula i krv mi se sledila od straha. Izraz lica bio joj je
pun tako nepatvorena zla da sam se skamenila na mjestu.
A tada, dok sam užasnuto gledala uvis, njen se lik opet promijenio,
zalelujao, i tamo gdje se dotad nalazio lik okaljane Nadsveæenice, sada se
našao golemi nazovigavran. Stvor koji je èuèao na rubu krova depoa nije
bio ni ljudsko biæe ni životinja. Bio je grozomorna, mutirana mješavina i
jednog i drugog. Buljio je u mene oèima boje krvi, a ljudskog oblika.
Èovjeèje su mu ruke i noge bile gole, i djelovale su zlobno i nakazno
onako srasle s tijelom orijaškoga gavrana. Vidjela sam njegov raèvasti
jezik i svjetlucavu slinu koja je gladno kapala iz tih užasnih ralja.
„Zoey, što je bilo? rekao je Heath.“ I prije nego što sam ga mogla
sprijeèiti, pogledao je kamo i ja, uvis, prema sledenoj krošnji oslonjenoj
na krov depoa. „Koji kurac?“ Ali kad sam ugledala kako mu se na licu
odražava shvaæanje o tome što bi to stvorenje moralo biti, pticoliki je
stvor okrenuo pogled svojih užarenih crvenih oèiju s Heatha na mene.
„Zzzzzoey?“ Dahtajem je izgovorio moje ime, glasom koji je zvuèao
pogrešno i plošno i krajnje neljudski. „Tražimo te ccccijelo vvvvrijeme.“
MIN@
97
Cijelo mi se tijelo sledilo. Svijest je vrištala u mojoj glavi: Pa oni me
cijelo vrijeme traže! Ali ništa mi nije izašlo iz usta nikakvo upozorenje
Heathu. Èak ni prodorni ženski vrisak koji mi je ispunio grlo.
„Moj æe otac biti vrlo ssssssretan kad mu te donesssssem,“ prosiktao je
nazovigavran, šireæi krila kao da se sprema sletjeti s krošnje i zgrabiti me.
„Morat æu reæi 'e neæeš, mamicu ti' na taj tvoj mali, perverzni plan,“
proderao se Heath.

Dvanaesto poglavlje
Silom sam otrgnula užasnut pogled s nazovigavrana i ugledala Heatha
kako stoji samo nekoliko koraka udaljen od mene. Izvadio je pištolj i sad
ga držao pred sobom, uperena ravno u stvorenje u krošnji.
„Bijednièe ljudski!“ zakriještao je stvor. „Missslišššš da možžžžeššššš
zausssssstaviti jednog Sssstarog?“
Sve se tada poèelo odvijati kao na ubrzanoj snimci. Stvor je sijevnuo sa
stabla u isti mah kad se meni tijelo odmrznulo i jurnula sam prema
naprijed. Vidjela sam kako Heath stišèe okidaè i èula zaglušujuæi prasak
pištolja, ali nazovigavran se kretao neljudski brzo. Izmaknuo se, i mjesto
u koje je Heath ciljao ispraznilo se trenutak prije nego što je metak
prosjekao zrak i zario se u stablo obloženo ledom. Kad je stvor poletio
prema Heathu, vidjela sam kako mu se nazubljeni nokti kvrèe u kandže i
prisjetila se kako me jedno ovakvo stvorenje, èak i u utvarnom obliku,
zamalo uspjelo preklati. Sada su se nazovigavranovima vratila tijela, i
znala sam da æe ovo ubiti Heatha ako nešto smjesta ne uspijem uèiniti.
Oblikovala sam svoj strah i gnjev u vrisak kad sam se bacila na Heatha i
odgurnula ga u stranu èasak prije nego što je nazovigavran stigao do
njega, tako da je stvorenje umjesto njega udarilo mene. Tada nisam
osjetila nikakav bol, samo èudan pritisak na koži, poèev od vrha lijevog
ramena i onda u potezu duž gornjeg dijela prsa, iznad grudi, skroz do
desnog ramena. Silinom me okrenuo na suprotnu stranu, tako da sam i
dalje bila okrenuta prema nazovigavranu kad je prohujao pokraj nas i
sletio na te svoje odvratne ljudske noge.
Razrogaèio je oèi boje krvi kad me pogledao.
„Ne!“ graknuo je glasom koji nije mogao pripadati nikakvom prisebnom
biæu. „On te žžželi žžžžživu!“
„Zoey! O, Bože, Zoey! Stani iza mene!“ vikao mi je Heath dok se
pokušavao nekako osoviti na noge, ali stalno se sklizao na ledenom
ploèniku koji je nekako poprimio vlažno crvenu boju. Tvrdo je pao.
Bacila sam pogled prema njemu i pomislila kako je èudno to što mi zvuèi
kao da dovikuje sa suprotne strane nekakvog dugog tunela, premda je bio
odmah pokraj mene.
Nisam shvatila zašto, ali koljena su me izdala i pala sam na sleðeni
ploènik. Grozno šuštanje golemih krila nazovigavrana natjeralo me da
opet pogledam stvorenje. Nego što, stvor je raširio krila. Oèito je
namjeravao poæi na mene. Podigla sam ruku, koja mi je bila nekako teška
i topla. Kad sam je naèas pogledala, šokiralo me što vidim da je sva
oblivena krvlju. Krv? Zar je to poprskalo cijeli ploènik? Kako èudno.
MIN@
99
Slegnula sam ramenima u sebi, smetnula lokvu krvi s uma i viknula:
„Vjetre, doði mi!“
Barem sam mislila da sam to viknula. Zapravo, iz usta jedva da mi je
dopro šapat. Na svu sreæu, vjetar dobro èuje, jer zrak se istog trenutka
poèeo kovitlati oko mene.
„Zadrži tog stvora na tlu, rekla sam.“ Vjetar me smjesta poslušao i krasan
minitornado obujmio je grotesknog èovjekapticu, tako da se više nije
mogao služiti krilima. S groznim kreštanjem, stvor je sklopio beskorisna
krila na leðima i poèeo prtiti put prema meni, povijajuæi mutiranu glavu
pred naletima vjetra.
„Zoey! Sranje, Zoey!“ Heath se odjednom našao uz mene. Poduhvatio me
snažnom rukom, što mi je bilo stvarno ugodno jer sam mislila da bi mi
najdraže bilo da se samo srušim.
Osmjehnula sam mu se, pitajuæi se zašto plaèe.
2Samo èas. Moram dokrajèiti tog stvora.“ Umorno sam se opet posvetila
èovjekuptici. „Vatro, trebam te.“ Naišla je vruæina i zagrijala kovitlac
zraka oko mene. Zatim sam prstom krvave ruke koju sam i dalje držala u
zraku pokazala na stvora koji je prilazio sve bliže Heathu i meni. „Spali
ga,“ zapovjedila sam.
Toplina koja me okruživala promijenila je intenzitet, promijenivši se iz
blage vruæine u stupac proždiruæeg plamena. Pokuljao je u smjeru mog
uperenog prsta, kao i moje volje, i zario se u nazovigavrana, oblivši ga
žarkožutom vatrom. Zrak se ispunio groznim smradom peèenog mesa i
paljenog perja, od kojeg mi je došlo da se izrigam.
„O, fuj. Vatro, hvala ti. Vjetre, prije nego što odeš, mogu li te zamoliti da
opušeš taj odurni smrad?“ Bilo mi je tako èudno što mislim da izgovaram
sve to jako glasno, a zapravo èujem da glas izlazi iz mene kao slabašan
šapat. Ali elementi su me svejedno poslušali, što je bilo dobro, jer me
oblio val vrtoglave muènine i odjednom sam se otromboljila uz Heatha,
potpuno lišena snage da se više uspravno držim.
Pokušavala sam shvatiti što to sa mnom nije u redu, ali misli su mi bile
sasvim smuæene, a iz nekog razloga nije mi djelovalo ni naroèito bitno da
znam što se to toèno zbiva.
Daleko od sebe zaèula sam topot stopala u trku, a onda sam gledala uvis u
Heathovo lice prošarano prugama od suza dok je vikao:
„Upomoæ! Ovdje smo! Zoey treba pomoæi!“
Zatim sam shvatila da se Erikovo lice pridružilo Heathovu. Palo mi je na
pamet samo o, super, sad æe opet poèeti režati jedan na drugoga. Ali nisu.
Zapravo, od Erikove reakcije nakon što me promotrio poèela me
MIN@
100
obuzimati blaga zabrinutost, na nekako suzdržan, tek neodreðeno
zainteresiran naèin.
„Sranje!“ rekao je i problijedio kao krpa. Ne rekavši ništa više, Erik je sa
sebe strgnuo košulju (onu cool Polovu koju je nosio na našem
prethodnom obredu) tako da su svi gumbi frcnuli s nje. Iznenaðeno sam
zatreptala, jer mi je bio stvarno zgodan kad je ostao samo u pripijenoj
potkošulji. Mislim ono, zbilja ima seksi tijelo. Kleknuo je meni s druge
strane.
„Oprosti, ovo æe te vjerojatno zaboljeti.“ Erik je zgužvao košulju u kuglu i
pritisnuo mi je na prsa.
Tada me napokon prosjekao nalet boli od kojeg sam ostala bez daha.
„O, Božice! Oprosti, Z, oprosti!“ ponavljao je i ponavljao Erik.
Spustila sam pogled da vidim što me to tako boli i u krajnjem šoku
ugledala da mi krv oblijeva cijelo tijelo.
„Ššto…“ pokušala sam oblikovati pitanje, ali od boli pomiješane sa sve
snažnijim osjeæajem obamrlosti bilo mi je sve teže govoriti.
„Moramo je odvesti do Dariusa. On æe znati što da radimo,“ rekao je Erik.
„Ja æu je nositi. Samo me odvedi do tog Dariusa.“ rekao je Heath.
Erikje kimnuo glavom.
„Idemo!“
Heath je pogledao u mene.
„Moram te pomaknuti, Zo. Samo izdrži kako god možeš, okej?“
Pokušala sam mu kimnuti, ali kretnja je završila još jednim bolnim
uzdahom kad me Heath podigao, privio uz prsa kao preveliko nedonošèe i
potrèao, posklizujuæi se i zanoseæi. za Erikom.
Povratak pod zemlju i u tunele bio je noæna mora koju nikad neæu
zaboraviti. Heath je dojurio u podrum za Erikom. Kad su stigli do
metalnog stubišta koje je vodilo u sustav tunela, zastali su samo na
trenutak.
„Predat æu ti je u ruke,“ rekao je Heath.
Erik je kimnuo i spustio se niz rupu. Heath je stao uz rub otvora.
„Sori, beba,“ rekao je. „Znam da te sve ovo sigurno grozno boli.“ Zatim
me lagano poljubio u æelo, a onda èuènuo i nekako me predao Eriku, koji
je uspravno stao ispod nas.
Kažem nekako, jer sam bila zauzeta vrištanjem od boli, tako da nisam
naroèito pomno pazila što se konkretno zbiva oko mene. Nisam se ni
snašla, a Heath je s lakoæom skoèio na dno tunela i Erik me predao natrag
u njegovo naruèje.
MIN@
101
„Otrèat æu od vas da pokušam naæi Dariusa. Ti samo kreni za mnom kroz
glavni tunel. Ne skreæi ni u jedan odvojak. Drži se puta koji je najbolje
osvijetljen, a ja æu se vratiti do vas s Dariusom.“
„Tko je Darius?“ rekao je Heath, ali izgovorio je to u prazninu. Erik je
veæ odjurio od nas.
Daleko je brži nego što sam mislila, pokušala sam reæi, ali iz usta mi je
šaptom izašla tek slabašna zbrka rijeèi. I primijetila sam da opet gori ona
petrolejka za koju sam bila sigurna da se ugasila netom prije nego što sam
se popela iz podruma. Baš èudno... mislila sam kazati. Umjesto toga,
jedva sam èula sebe kako mumljam nešto što zvuèi kao: Buaaaa èuuud
kroz nabijanje otkucaja srca u ušima.
„Ššš,“ smirio me Heath kad je krenuo za Erikom što je brže mogao,
pazeæi da me pritom ne drma toliko da mi opet doðe da vrisnem. „Samo
budi uz mene, Zo. Ne sklapaj oèi. Samo me gledaj. Samo budi tu.“ Heath
je prièao i prièao, što mi je baš išlo na živce, jer prsa su me jako boljela i
samo sam imala potrebu da sklopim oèi i utonem u san.
„Moram se odmorit,“ prošaptala sam.
„Ne! Nema odmora! Hej, daj da se pravimo kao da smo u onom filmu
Titanic koji si nekad stalno gledala. Ma znaš, onaj s Leonardom
DiKakicom.“
„DiCaprijem,“ prošaptala sam, ozlojeðena zato što je nakon toliko godina
Heath još ljubomoran zbog toga što sam se kao mala palila na Leonarda.
Ili, kako sam ga radije zvala, mog deèka Lea.
„Nije bitno,“ rekao je. „Sjeæaš se kako si rekla da ga ti stvarno nikad ne bi
pustila, da si bila Rose? Pa dobro, daj da malo igramo tu scenu. Ja sam
onaj peškasti DiCaprio, a ti si Rose. Oèi ti moraju biti otvorene i uperene
u moje lice, jer u suprotnom æeš me pustiti, a ja æu se pretvoriti u golem
komad peškastog sladoleda.“
„Debilu,“ uspjela sam izgovoriti. Heath se iscerio.
„Samo me nikad ne puštaj, Rose. Okej?“
„Okej,“ glupo je bilo igrati tu scenu, ali priznat æu da me navukao.
Izluðivala me otkako sam prvi put gledala taj film (i sita se isplakala baš
skroznaskroz isplakala, tako da su mi se ramena tresla, a šmrklje curile iz
nosa). Glupa Rose kaže da ga nikad neæe pustiti, a onda ga pusti. A zašto
se nije mogla malo pomaknuti i pustiti da se Leo-Jack popne do nje na tu
plutajuæu dasku ili vrata, ili šta god da je to bilo? Mjesta je bilo koliko
hoæeš. I tako, dok mi se zamuæena svijest motala i motala oko te nesnosno
tužne scene iz jednog od meni najdražih filmova, Heath me èvrsto držao u
naruèju i trèao.
MIN@
102
Upravo je prošao blago skretanje u tunelu kad nas je Erik pronašao.
Darius mu je bio uz rame. Heath je zastao i tek sam tada shvatila kako
teško diše. Ha. Nejasno sam se upitala bi li me trebalo biti sram što sam
teška.
Èim je vidio u kakvom sam stanju, Darius je poèeo obasipati Erika
naredbama.
„Odnijet æu je u sobu Stevie Rae. Stiæi æu tamo dobrano prije tebe, ali
tamo æe mi trebati i ovaj èovjek, pa mu pokaži put. Zatim dovedi Blizanke
i Damiena. Probudi Afroditu. Možda nam i ona zatreba.“ Darius se zatim
obratio Heathu. „Preuzet æu Zoey.“ Heath je oklijevao. Vidjela sam da
me ne želi pustiti. Dariusov se kameni izraz smekšao. „Ne boj se. Erebov
sam Sin i zavjetujem ti se da æu je zauvijek štititi.“
Heath me nevoljko prebacio u Dariusove snažne ruke. Ratnik je smrknuto
pogledao u mene.
„Kretat æu se brzo. Imaj na umu da moraš imati povjerenja u mene.“
Slabašno sam kimnula. i premda sam znala što slijedi, svejedno sam se
zaprepastila kad je Darius pojurio, kreæuæi se brzinom od koje su mi se
stijenke tunela pretvorile u mutnu mrlju, a u glavi mi se zavrtjelo. Veæ
sam jedanput doživjela Dariusovu èudesnu sposobnost da se praktièki
teleportira s mjesta na mjesto, a od ovog drugog iskustva nisam ništa
manje ostala bez daha.
Èinilo mi se da su samo sekunde protekle kad se Darius naglo zaustavio
pred dekom koja je zastirala ulaz u sobu Stevie Rae. Provukao se i ušao.
Stevie Rae je sjedila u krevetu, trljala oèi i bunovno škiljila u nas. Onda
su joj se usta razjapila od potpunog šoka i skoèila je s kreveta.
„Zoey! Što se dogodilo?“
„Nazovigavran,“ rekao je Darius. „Poèisti sve stvari s onog stola.“
Stevie Rae je zamahom ruke srušila stvari sa stola koji joj je stajao pri dnu
kreveta. Htjela sam joj prigovoriti da stvarno ne bi smjela stvarati takav
nered. Mislim ono, bila sam sigurna da je razbila èašu-dvije i bacila cijelu
hrpu DVDa skroz na drugu stranu sobe, ali ne samo da mi glas nije bio
upotrebljiv, nego sam bila sva obuzeta nastojanjima da se ne obeznanim
od užasne boli koja mi je presijecala gornji dio trupa dok me Darius
polagao na stol.
„Što da radimo? Što da radimo?“ ponavljala je pitanje Stevie Rae.
Djelovala mi je kao sitna, izgubljena djevojèica, i primijetila sam da i ona
plaèe.
„Primi je za ruku. Prièaj s njom. Pazi da ostane pri svijesti,“ rekao joj je
Darius. A zatim se okrenuo u stranu i poèeo izbacivati stvari iz pribora za
prvu pomoæ.
MIN@
103
„Zoey, možeš me èuti?“ Osjetila sam da me Stevie Rae drži za ruku, ali
jedva jedvice. Imala sam dojam da sam uložila nadljudski napor, ali
uspjela sam prošaptati:
„Aha.“
Stevie Rae èvršæe me primila za ruku.
„Bit æe sve kako treba s tobom. 'Kej? Ništa se tebi ne može dogodit, jer ne
znam kako bih ja to…“ Glas joj je zapeo od jecaja, a onda je rekla: „Ne
možeš mi umrijet, jer uvijek si u meni vidjela ono najbolje, pa sam se
trudila biti onakva kakva ti vjeruješ da jesam. A bez tebe, kužiš, bojim se
da bi i u meni umrlo ono dobro i da bih se pustila mraku. Plus, još ti
trebam reæi toliko stvari. Važnih stvari.“
Htjela sam joj reæi da ne prièa gluposti, da to što govori nema smisla i da
nikamo ne mislim otiæi, ali poèeo me obuzimati èudan osjeæaj kroz svu tu
bol i otupjelost. Mogla sam ga samo opisati kao dojam da mi nešto nije
kako treba. To nešto što mi se dogodilo, to nešto što se sa mnom i dalje
dogaðalo, bilo je izvor toga što mi nije kako treba. A taj mi je novi
osjeæaj, više nego krv više nego strah na licima mojih prijatelja davao do
znanja da sa mnom nešto nije u redu do te mjere da zaista možda nekamo
idem.
Uto sam osjetila da mi se bol polako poèinje smirivati, i zakljuèila sam da
ako je ovakav osjeæaj dok se umire, onda je to bolje nego da se živi i trpi
paklene boli.
Heath je banuo u sobu, smjesta prišao meni i primio me za drugu ruku.
Jedva da je pogledao u Stevie Rae. Umjesto toga, zagladio mi je kosu s
lica.
„Kako si mi, beba? Još se držiš?“
Pokušala sam mu se osmjehnuti, ali bio mi je tako daleko da promjena
mog izraza nije stizala do njega.
U sobu su utrèale Blizanke s Kramishom za petama.
„O, ne!“ Erin se zaustavila na nekoliko koraka od mene i stavila ruku
preko usta.
„Zoey?“ Shaunee mi je djelovala nekako zbunjeno. Zatim je trepnula
nekoliko puta, prešla pogledom niz moje tijelo, te briznula u plaè.
„To ne izgleda dobro, rekla je Kramisha. Nimalo dobro.“ Zastala je, pa
pogledom prešla s mene na Heatha, koji je bio usredotoèen na mene do te
mjere da sam se bila spremna okladiti kako ne bi primijetio ni da je u sobu
doplesao golemi bijeli slon u baletnoj haljinici. „Šta to nije onaj ljudski
klinac koji je veæ bio tu dolje?“
Ne znam zašto, ali s izuzetkom vlastitog tijela, za koje više nisam imala
dojam da mi pripada, postala sam potpuno svjesna svega što se zbiva oko
MIN@
104
mene. Blizanke su se držale za ruke i ridale tako jako da su im šmrklje
curile na nos. Darius je i dalje kopao po priboru za prvu pomoæ. Stevie
Rae me tapšala po ruci i (bez uspjeha) nastojala ne plakati. Heath mi je
šaptao blentave i k tome netoèno upamæene replike iz Titanica. Drugim
rijeèima, svi su bili posveæeni meni s izuzetkom Kramishe. Ona je gladno
buljila u Heatha. Mala zvona za uzbunu poèela su mi zvoniti u glavi i
uložila sam krajnji napor da ponovno steknem sposobnost upravljanja
tijelom. Morala sam upozoriti Heatha da se èuva. Trebala sam mu reæi da
se kupi odavde dok mu se nije dogodilo nešto ružno.
“Heath,“ nekako sam prošaptala.
„Tu sam ti, beba. Nikamo ne idem.“
Zakolutala sam oèima u sebi. Heath i njegovo junaèenje bili su slatki i sve
to, ali bojala sam se da æe za nagradu poslužiti kao objed crvenim
poèetnicima Stevie Rae.
„Hej, šta ti nisi onaj ljudski klinac koji je veæ bio tu dolje? Onaj po koga
je došla Zoey?“ Kramisha je krenula prema Heathu. Oèi su joj poprimile
crvenkastu nijansu koja je uvijek bila divovski znak upozorenja. Zar sam
jedino ja primjeæivala opasnost u njenu zažarenom zurenju u njega?
„Darius!“ napokon sam uspjela propentati.
Hvala svemu, ratnik je na to prestao èeprkati po priboru za prvu pomoæ i
podigao pogled. Oèima sam mu pokazala na Kramishu, koja je veæ
praktièki slinila nad Heathom, i vidjela mu na licu da je shvatio.
„Kramisha. Napusti prostoriju. Smjesta,“ brecnuo se Darius.
Oklijevala je, a onda silom odmaknula crvene oèi s Heatha i pogledala
ravno u mene. Idi! nijemo sam oblikovala rijeè. Oèi joj nisu promijenile
izraz, ali Kramisha je kratko kimnula i zatim brzo izašla iz sobe.
Upravo tada je Afrodita trzajem ruke odmaknula deku s ulaza i
grandiozno ušetala. Izgledajuæi istinski loše kao kakica, podrugljivo je
pogledala sve prisutne.
„Kvragu, koja je živa tlaka ovo Utiskivanje! Stevie Rae, je li bi se ti
mogla ikako suzdržavat i malo smirit te svoje preseratorske izljeve
emocija iz bar minimalnog poštovanja prema nama koje još uvijek puca
takav mamurluk da bi od njega krepala prosjeèna….“ Napokon je uspjela
usredotoèiti zamuæene oèi dovoljno da me razazna. Njeno je lice, ionako
blijedo i ispijeno, problijedjelo toliko da je steklo bolesnu nijansu bijelog
ribljeg trbuha. „O, Božice! Zoey!“ Odmahivala je glavom amo-tamo,
tamo-amo dok mi je pritrèavala. „Ne, Zoey. Ne. Nisam ovo vidjela,“
usrdno mi je govorila. „Nikad ovo nisam vidjela. Porazila si onu moju
prvu viziju tvoje smrti. U iduæoj nisi trebala opet biti razrezana. U iduæoj
si se trebala utapati. Ne! Ne može tako!“
MIN@
105
Pokušala sam nešto reæi, ali ona se veæ uspjela okomiti na Heatha.
„Ti! Koji kurac ti radiš ovdje?“
„Ja sam došao sam vidjeti hoæe li joj biti dobro,“ zamucao je Heath, oèito
isprepadan njenom silinom.
Afrodita je opet odmahnula glavom.
„Ne. Ti ne smiješ biti tu. Ovo nije u redu.“ Zastala je, a onda stisnutim
oèima promotrila Heatha. „Ti si kriv za ovo, je 1 tako?“
Vidjela sam kako se Heathu oèi ispunjavaju suzama.
„Da, mislim da jesam,“ rekao je.

Trinaesto poglavlje
Damien, Jack i Erik utrèali su u sobu, a odmah za njima i Vojvotkinja.
Èim me ugledao, Jack je vrisnuo kao curica i onesvijestio se. Damien ga
je ulovio na vrijeme da ne padne na pod i razbije glavu. Položio ga je na
krevet Stevie Rae, dok je sirota zbunjena labradorica cviljela i prelazila
krupnim, zabrinutim smeðim oèima s Jacka na Damiena i mene, pa opet
na Jacka. Damien se pridružio svima ostalima, ukljuèujuæi Erika, koji su
se tiskali oko mene. Darius se probio kroz stisku, razmièuæi klince pred
sobom kao da je on vampirski Mojsije, a oni poèetnièko Crveno more.
„Moraju izreæi krug i usredotoèiti ljekovite moæi elemenata na Zoey,“
kazao je Darius Afroditi.
Kimnula je glavom, blago mi dotaknula èelo, pa krenula izdavati stroge
naredbe mojim prijateljima.
„Društvo debila! Zauzmite svoja mjesta. Idemo izreæi ovaj krug.“
Shaunee i Erin tupo su blenule u nju. Damien je, grla stisnuta od suza,
rekao:
„Ja ja ne znam u kojem je smjeru istok.“
Stevie Rae mi je opet stisnula ruku, a onda je pustila.
„Ja znam. Uvijek znam u kom je smjeru sjever, pa ti mogu pokazati i gdje
je istok,“ kazala je Damienu.
„Stanite ukrug oko stola,“ rekao im je Darius. „I dajte mi plahtu s onog
kreveta.“
Damien je strgnuo gornju plahtu s kreveta Stevie Rae, prišapnuvši
budnom i rasplakanom Jacku da æe sve biti kako treba. Pružio je plahtu
Dariusu.
„Ostani uz mene, Sveæenice,“ kazao mi je. Bacio je pogled na Heatha i
Erika. „Govorite joj i dalje, obojica.“
Erik me primio za ruku koju je pustila Stevie Rae.
„Ovdje sam, Z.“ Provukao je prste kroz moje. „Moraš se izvuæi iz ovoga.
Trebaš nam.“ Zastao je i upro svoje prekrasne plave oèi ravno u moje.
„Trebaš meni, i žao mi je zbog svega onoga što je prije bilo.“
Zatim je Heath prinio usnama moju drugu ruku i nježno je poljubio.
„Hej, Zo, jesam ti reko da veæ više od dva mjeseca nisam popio niti jedno
jedino piæe?“
Bilo mi je žešæe neobièno što su oba moja deèka uz mene. Bilo mi je
drago što se ne busaju u prsa jedan pred drugim, ali shvaæala sam da to
možda i nije naroèito dobro, jer je znaèilo da mi je ozljeda još gora nego
što sam dosad mislila.
„To je dobro, a? Totalno sam se odrekao cuge,“ rekao mi je Heath.
MIN@
107
Pokušala sam mu se osmjehnuti. Bilo je to dobro. Razlog mog prekida s
Heathom netom prije nego što sam bila Obilježena ležao je upravo u tome
što je pio. To se potpuno otelo kontroli, i…
Darius je odmaknuo Erikovu zgužvanu košulju s mojih prsa i brzo mi
rastrgnuo gornji dio haljine napola, tako da sam osjetila hladni zrak tunela
na svojoj krvlju oblivenoj koži.
„Mila Božice, ne!“ izletjelo je iz Erika.
„A, sranje!“ Heath je poèeo odmahivati glavom. „Ovo je loše. Stvarno
loše. Nitko ne može živjeti s…“
„Nijedno ljudsko biæe ne može živjeti s ovakvom ranom, ali ona nije
ljudska, a ja joj neæu dopustiti da umre.“ Darius je prekinuo Heatha kad
mi je (na svu sreæu) prekrio gole sise plahtom.
Pogriješila sam kad sam èaskom spustila pogled. Možda mi je bilo i bolje
što nisam imala energije da vrisnem. Duga mi je brazgotina poèinjala
skroz pri vrhu lijevog ramena, prelazila preko prsa na petšest centimetara
iznad grudi i završavala tek nakon što mi je prosjekla kožu na desnom
ramenu. Posjekotina je bila duboka i razderana. Bilo mi je muèno vidjeti
kako su se rubovi moje kože rasklopili i otkrili daleko više mišiæa,
masnog tkiva i potkožnih slojeva nego što sam u životu trebala vidjeti.
Krv je curila cijelom dužinom te užasne ozljede, ali ne u kolièinama koje
bih oèekivala. Je li to bilo zato što sam je imala sve manje? Kvragu! Pa
vjerojatno i je bila stvar u tome što sam je imala sve manje! Poèela sam
sve kraæe, sve histeriènije dahtati.
„Zoey, gledaj me,“ rekao je Erik. Kad sam samo nastavila buljiti dolje u
ranu na koju je Darius poèeo pritiskati debele krpe gaze, Erik me blago
primio pod bradu i okrenuo mi lice naviše, sileæi me da pogledam u njega.
„Oporavit æeš se. Moraš se oporaviti.“
„Ma da, Zo. Samo ne gledaj u to,“ rekao je Heath. „Znaš, kao što si ti
meni govorila kad god sam se znao srediti dok sam igrao nogomet.
Govorila si mi: 'Samo ne gledaj u ranu, pa te neæe tako jako boljeti'.“
Erik mi je pustio bradu, a ja sam uspjela kimnuti. Da sam bila u stanju
govoriti, obojici bih rekla: Da ne bi, pa jasno da je neæu više gledati!
Ionako sam se veæ dovoljno usrala od prvog pogleda. Nema potrebe za
novim.
„Dajte, izrecite taj krug,“ rekao je Darius.
„Spremni smo,“ rekao je Damien.
Pogledala sam oko sebe (definitivno izbjegavajuæi da opet škicnem naniže
prema sebi) i vidjela da su Damien, Stevie Rae i Blizanke zauzeli svoje
položaje u krugu oko nas.
„Onda ga izrecite!“ podviknuo je Darius.
MIN@
108
Nastala je stanka u kojoj se napokon oglasila Erin.
„Ali krugove uvijek izrièe Zoey. Mi ih nikad nismo.“
„Ja æu.“ Afrodita je ukoraèila u krug i odmarširala do Damiena. Damien
joj je uputio pogled za koji sam èak i ja vidjela da je pun nedoumice. Ne
moraš biti poèetnik ili vampir da izrekneš krug. Moraš samo biti vezan uz
Nyx. A ja sam vezana uz Nyx,“ èvrsto je rekla. „Ali morate me podržavati
u tome. Podržavate li me?“
Damien je zastao taman toliko da pogleda u mene. S naporom koji kao da
mije oduzeo zadnje ostatke snage, kimnula sam mu glavom. Osmjehnuo
mi se i uzvratio kimanjem.
„Podržavam te,“ kazao je Damien Afroditi.
Afrodita je prešla pogledom s njega na Blizanke.
„I mi smo uz tebe,“ kazala je Erin za njih obje.
Napokon se obratila Stevie Rae, koja je obrisala oèi, uputila mi širok
osmijeh, pun pouzdanja, pa kazala Afroditi:
„Dvaput si mi spasila život. Pouzdavam se u to da isto možeš uèinit i za
Zoey.“
Vidjela sam kako se Afroditino lice zarumenjelo, brada podigla, a ramena
isprsila, i znala sam da se prvi put u vrlo dugo vremena osjetila kao
prihvaæena èlanica našeg društva.
„Okej, da onda to izvedemo,“ rekla je Afrodita. „To je prvi element, onaj
koji svatko od nas prigrli od svog prvog do svog zadnjeg udisaja. Pozivam
vjetar u naš krug!“ Nego što, vidjela sam kako iznenadan lahor poèinje
podizati kosu Afroditi i Damienu. i ona je s vidnim olakšanjem na licu
otišla oko kruga u smjeru kazaljke na satu do Shaunee.
A zatim sam prestala paziti na to što se zbiva ili mi se, toènije, pozornost
poèela sužavati, postajuæi sva siva i stisnuta na rubovima, kao kod
tunelskih vizija.
„Zoey, jesi li još uvijek uz nas?“ upitao me Darius dok mi je pritiskao još
gaze uz prsa.
Nisam mu mogla odgovoriti. Glava kao da mi više nije imala težine, ali
ostatak tijela bio mi je nevjerojatno težak, kao daje neki kreten parkirao
Niackov kamion ravno na meni.
„Z?“ èula sam kako mi kaže Erik. „Z, pogledaj me!“
„Zoey? Beba?“ Heath je izgledao kao da æe opet zaplakati.
Okej, fakat sam im htjela reæi nešto od èega bi im bilo lakše, ali to mi je
naprosto bilo nemoguæe. Nisam više mogla natjerati svoje tijelo da me
sluša. Bilo mi je kao da sam postala udaljeni gledatelj u utakmici koja se
igra oko mene. Mogla sam promatrati, ali nisam mogla sudjelovati.
MIN@
109
„Prizvani su svi elementi izuzev duha,“ rekla je Afrodita. Stajala je pokraj
Dariusa. „To je element koji uvijek utjelovljuje Zoey, a meni nije ugodno
prizivati ga umjesto nje.“
„Prizovi ga,“ rekao joj je Darius. Podigao je pogled s mene i njime prešao
po krugu mojih prijatelja. „Neka svatko od vas usredotoèi snagu svojega
elementa na Zoey. Mislite na to kako je ispunjavate snagom i toplinom i
životom.“
Nejasno sam èula kako Afrodita priziva duha, premda nisam osjetila naj
porast životne snage kojim bi me njegova prisutnost obièno obdarila. Na
trenutak sam osjetila udaljenu toplinu i naèas mi se uèinilo da osjeæam
mirise kiše i pokošene trave, ali to je brzo minulo, dok je sivilo koje mi je
opasavalo vidno polje postajalo sve deblje i deblje.
„Jesi li ti onaj èovjek s kojim je Zoey bila Utisnuta?“ zaèula sam kako
Darius pita Heatha. Slušala sam ih, ali nisam se mogla natjerati da mi
bude naroèito stalo do onoga što govore.
„Jesam,“ rekao je Heath.
„Dobro. Tvoja æe krv biti još bolja za nju od Afroditine.“
„Ovo mi je prva dobra vijest koju sam èula u zadnjih sto godina...“
promrsila je Afrodita dok je nadlanicom otirala oèi.
„Jesi li voljan dopustiti da Zoey pije iz tebe?“
„Jasna stvar! rekao je Heath. Samo mi reci što da radim.“
„Sjedni tu gore. Stavi njezinu glavu sebi u krilo. Zatim ispruži ruku prema
meni,“ kazao je Darius Heathu.
Heath se popeo na rub stola, i uz Erikovu i Dariusovu pomoæ moja se
glava ubrzo smjestila na njegovu toplom bedru, kao da mi je on živi
jastuk. Heath je ispružio ruku, a Darius ju je èvrsto primio. U glavi mi se
previše mutilo da bih mogla jasno shvatiti što to oni rade, sve dok Darius
nije posegnuo iza njega i iz pribora za prvu pomoæ izvadio alatku
višestruke namjene s nožem, škarama i otvaraèem za boce. Otklopio je
nož iz nje i pritisnuo oštricu na meku kožu s unutrašnje strane Heathove
mišiæave podlaktice.
Miris njegove krvi spustio se na mene poput preslasne maglice.
„Pritisni joj usta na ranu,“ kazao mu je Darius. „Natjeraj je da pije.“
„Doði, beba. Popij malo ovoga. Pomoæi æe ti da se oporaviš.“
Okej, racionalni dio moje svijesti znao je da Erik stoji tik uz mene i motri
me, zajedno s ostatkom mojih najboljih prijatelja. Pod normalnim
okolnostima nikad ne bih uèinila ono što sam zatim uèinila, ma kako da
mi je Heathova krv slasno i fenomenalno i zamamno zamirisala.
Ali trenutaèno nisam proživljavala ništa što bi izdaleka bilo slièno
normalnim okolnostima. I zato sam, kad mi je Heath pritisnuo
MIN@
110
raskrvarenu podlakticu na usne, otvorila usta, duboko zarila zube u njega i
poèela ga sisati.
Heath je prostenjao i obgrlio me drugom rukom, privijajuæi lice uz moju
kosu dok sam pila iz njega. Kad mi je njegova krv buknula kroz tijelo,
svijet mi se smjesta suzio, tako da smo u njemu ostali još samo Heath i ja.
S tim prvim gutljajima svijest mi se s naletom vratila u tijelo, donoseæi sa
sobom tako intenzivan bol da bih sigurno otrgnula usta od njegove kože
da me nije primio èvršæe i šapnuo mi u uho:
„Ne! Ne smiješ prestati. Ako ja to mogu podnijeti, onda možeš i ti, Zo.“
Vidite, znala sam da mu ne donosim samo onu izuzetnu nasladu koju
hranjenje ljudskim biæem obièno stvara i u vampu i u žrtvi. Smjesta smo
se ponovno Utisnuli. Èak i u ovako groznom stanju to mi je smjesta bilo
jasno. Sve što je Heath osjeæao ispunilo me zajedno s njegovom krvlju, i
spojili smo se jedno s drugim kroz to èarobno tkanje stvoreno od potrebe i
privlaènosti izmeðu ljudi i vampira, sašiveno u cjelovitu odoru pradavne
spone koju predstavlja Utiskivanje. Ali ja nisam samo pila iz njega.
Hranila sam se bjesomuèno, od prirodnog nagona za preživljavanje, a
kroz našu povezanost Heath je osjeæao moj bol i strah i potrebu, sve ono
za što sam otupjela dok mi je tijelo bilo u gotovo fatalnom šoku. Samo,
njegova mi je krv to promijenila. Revitalizirala me, a pritom me istrgnula
iz smrtonosnog stanja šoka i bacila ravno natrag u prodoran bol i spoznaju
da se nalazim pogibeljno blizu praga smrti.
Jauknula sam, hraneæi se i dalje njime, ojaðena zbog svega onoga što sam
znala da osjeæa zbog mene. Naravno, i on je znao što ja osjeæam, i koliko
mi je žao zbog spoznaje da mu nanosim bol.
„Sve okej, beba. Sve okej. Stvarno, nije tako strašno,“ šaptao mi je u uho
kroza zube stisnute zbog intenzivno pomiješanog bola i požude.
Ne znam koliko je vremena prošlo kad sam shvatila da, premda me
brazgotina preko prsa paklenski boli, tijelo mi je postalo toplo, i osjeæam
kako me miluje lagani povjetarac koji sa sobom donosi miris proljetne
kiše i livade pune sijena. Duh u meni takoðer je osjetio nov polet, i znala
sam da mi je Heathova krv donijela dovoljno energije da sada mogu
prihvatiti iscjeljujuæu pomoæ elemenata koji su mi tješili dušu jednako kao
što su mi lijeèili tijelo.
Otprilike u isto vrijeme shvatila sam i da mi je Heath prestao govoriti.
Otvorila sam oèi i pogledala uvis. Nekako se svalio u sjedeæem položaju,
a Darius ga je èvrsto držao za ramena da ne padne na mene. Oèi su mu
bile sklopljene, a lice mu je bilo blijedo.
MIN@
111
Smjesta sam odmaknula usta od njegove ruke. Heath! Zar sam ga ubila?
U panici sam se pokušala uspraviti u sjedeæi položaj, ali sprijeèio me bol
koji mi je sijevnuo kroz tijelo.
„Èovjeku nije ništa, Sveæenice,“ smirio me Darius. „Zatvori mu ranu na
podlaktici, da ne gubi više krv.“
Automatski sam prešla jezikom preko uske posjekotine na Heathovoj ruci
i veæe brazgotine koju sam mu stvorila ugrizom, misleæi: Zarasti... nemoj
više krvariti. Kad sam se ovaj put odmaknula, vidjela sam da su mu rana
od noža i tragovi od ugriza mojih zuba potpuno prestali krvariti.
„Možeš zatvoriti krug,“ rekao je Darius Afroditi, koja me promatrala s
neprikrivenom radoznalošæu.
Vidiš, došlo mi je da joj kažem, postoji niz razlièitih vrsta Utiskivanja.
Ovo koje ja imam s Heathom definitivno nije onakvo kakvo ti imaš sa
Stevie Rae. Ali nisam mogla smoæi energije da izgovorim te rijeèi. Ruku
na srce, nimalo se nisam radovala beskrajnom nizu pitanja koja mi je
sigurno ..tjela postaviti. A onda, prije nego što se okrenula prema Stevie
Rae da poène zahvaljivati elementima i zatim ih otpuštati, vidjela sam
kako je Afrodita Dariusu uputila seksi smiješak, pun obeæanja, i sjetila
sam se da se prvo Utiskivanje koje sam podijelila s Heathom slomilo
prilikom mog seksualnog odnosa s Lorenom, i shvatila da je Darius taj
koji æe morati izlaziti nakraj s njenim pitanjima. Prema intimnom
osmijehu kojim joj je uzvratio, pretpostavila sam da æe mu se takav naèin
propitkivanja svidjeti daleeeeko više nego što bi se meni ikako mogao.
Okej, fuj.
Dok je Afrodita zatvarala krug, cereæi se od uha do uha, Darius se opet
posvetio Heathu i meni.
„Erik, pomozi mi da ga prenesem na krevet,“ rekao je Darius.
S izrazom tvrdim poput kamena, Erik je digao moju glavu Heathu iz krila.
On i Darius prenijeli su ga do obližnjeg kreveta i položili njegovo
nepomièno tijelo na mjesto gdje je sve donedavno ležao Jack (koji je sve
to gledao razrogaèenim oèima s ruba sobe, dok je manijakalno gladio i
gladio Vojvotkinju).
„Idi donesi nešto za jelo i piæe, brzo. E da, i pronaði još onog Venerinog
vina,“ rekao je Darius Jacku. „Ali reci crvenim poèetnicima da ne dolaze
ovamo,“ dodao je prije nego što je Jack kimnuo glavom i šmugnuo van s
Vojvotkinjom za petama.
„Neæe oni napasti Heatha,“ rekla je Stevie Rae. Došla je do mene i primila
me za ruku. „Pogotovo sada, kad se opet Utisnuo sa Zoey. Njegova im
krv ne miriše kako treba.“
MIN@
112
„U ovom trenu nemam vremena da provjeravam hoæe li ili neæe,“ rekao je
Darius. Vratio se do stola i poèeo opet pregledavati moju ranu. „Dobro je.
Krvarenje joj je potpuno prestalo.“
„Mislim da æu ti povjerovati na rijeè. Stvarno radije ne bih opet
pogledala.“ Bilo mi je vraški drago što mi se glas vratio, pa makar sam
zvuèala slabašno i nemalo drhtavo. „Hvala vam na krugu, škvadro,“
kazala sam svojim prijateljima, koji su mi se široko osmjehnuli i poèeli
hitati prema stolu.
„Ne!“ Darius je podigao ruku, zaustavljajuæi njihovu proslavu. „Treba mi
prostora za rad. Afrodita, naði one leptirflastere za zatvaranje rana u tom
priboru i donesi mi ih.“
„Hej, jesam li prestala zamalo umirati?“ upitala sam ratnika.
Darius je podigao pogled s moje rane ravno u moje oèi, i u njegovim sam
oèima ugledala olakšanje koje mi je dalo do znanja koliko sam blizu toèki
bez povratka zacijelo bila došla.
„Prestala si umirati.“ Zastao je, oèito se suzdržavši da ne kaže više.
„Ali?“ uputila sam mu potpitanje.
„Nema tu nikakvog ali,“ brzo je rekla Stevie Rae. „Prestala si umirat. I
toèka.“
Nisam odmaknula pogled od Dariusa, a on mi je napokon odgovorio.
„Ali trebat æe ti više pomoæi nego što ti ja mogu pružiti kako bi se u
potpunosti oporavila.“
„Kako to misliš, više pomoæi?“ upitala je Afrodita dok je prilazila
Dariusu, èvrsto stišæuæi punu šaku kutijica s flasterima neobièna izgleda.
Darius je uzdahnuo.
„Zoey je pretrpjela tešku ozljedu. Krv koju je primila od èovjeka spasila
joj je život time što joj je nadomjestila izgubljenu krv i osnažila je u
dovoljnoj mjeri da joj omoguæi prihvatiti energiju elemenata, ali èak se ni
Zoey ne može oporaviti od jedne tako ozbiljne ozljede samostalno. Još
uvijek je samo poèetnica, premda bi joj bilo teško oporaviti se od ovakvog
ranjavanja èak i da je potpuno Promijenjena vampirica.“
„Ali sada izgleda bolje, a i razgovara s nama,“ rekao je Damien.
„Pa da, više nemam dojam da zapravo nisam tu,“ rekla sam.
Darius je kimnuo glavom.
„Sve je to dobro, ali prava istina glasi da ti treba jako puno šavova kako bi
se rana mogla zatvoriti i zarasti.“
„A što je s ovim?“ Afrodita je pokazala paketiæe leptirflastera u svojoj
ruci. „Mislila sam da ti oni trebaju upravo zbog toga.“
„Takvo zatvaranje rane samo je privremeno. Njoj trebaju pravi šavovi.“
MIN@
113
„Onda me zašij.“ Nastojala sam zvuèati što sam hrabrije mogla, premda
mi je veæ od same pomisli na to da bi mi Darius mogao šivati kožu
dolazilo da se izrigam, ili zaplaèem, ili oboje.
„U priboru nema konca za rane,“ rekao je Darius.
„Zar ga ne možemo nabaviti?“ upitao je Erik. Primijetila sam da gleda
svuda osim u mene dok govori. „Mogao bih otiæi u Heathovu kamionetu
do ljekarne St. John's, a Stevie Rae bi na tamošnjem lijeèniku mogla
obaviti taj svoj trik s kontroliranjem misli. Donijeli bismo što god ti treba,
da je onda možeš zašiti.“
„Pa da, to bi bilo skroz izvedivo. Èak bih mogla pokupit doktora, ako
hoæeš, i dovest ga ovamo dolje, a onda mu skroz-naskroz obrisat sjeæanje
prije nego što ga vratimo,“ rekla je Stevie Rae.
„Okej, Stevie Rae, baš lijepo što si se ponudila,“ rekla sam joj, nemalo
uznemirena što ona susretljivo spominje ni više ni manje nego otmicu i
spiranje mozga. „Ali stvarno ne bih rekla da je to dobar prijedlog.“
„Ionako se naš problem ne bi mogao tako jednostavno riješiti,“ rekao je
Darius.
„Onda ga objasni tako da bude jednostavan,“ rekao je Heath, pridižuæi se
na laktove i izgledajuæi totalno ukomirano, premda mi se slatko
osmjehnuo.
„Zoey treba više od skrbi koju joj lijeènik može pružiti. Zoey mora biti u
blizini odraslih vampira kako ozljede koje je njeno tijelo pretrpjelo ne bi
postale fatalne.“
„Samo malo. Šta nisi rekao da sam prestala zamalo umirati?“ rekla sam.
„Prestala si zamalo umirati od ove konkretne rane, ali ako ne dospiješ u
blizinu kovena vampira, a pritom mislim na njih više od nas jednog ili
dvoje ili troje, ozljede nanesene tvome tijelu iscrpit æe sve zalihe snage
koje su preostale u tebi i poèet æeš odbijati Promjenu.“ Darius je naèas
ušutio, puštajuæi da to što govori dobro sjedne u glavu svakome od nas.
„Od toga æeš umrijeti. Možda nam se zatim vratiš, onako kao Stevie Rae i
ostatak crvenih poèetnika, ali možda se i ne vratiš.“
„Ili se možda vratiš kao onaj glupi klinac Stark i budeš sluðena gadura
koja æe nas još poèet napadat,“ rekla je Afrodita.
„Tako da zaista nemaš nikakvog izbora, rekao mi je Darius. Moramo te
vratiti u Kuæu Noæi.“
„Ma, kvragu,“ rekla sam.

Èetrnaesto poglavlje
„Ali ona se ne može vratiti! Tamo je Kalona,“ rekla je Erin.
„Nazovigavranove da i ne spominjemo,“ rekla je Shaunee.
„Upravo ju je jedan od njih ovako ranio,“ rekao je Erik. „Zar ne, Heath?“
„Ma da, onaj stvor je bio oduran,“ rekao je Heath. Cugao je kolu iz
limenke koju mu je dodao Jack i pritom trpao Doritose s aromom nachosa
i sira u usta. Bilo mi je drago vidjeti da izgleda daleko bolje, gotovo
sasvim kao i inaèe, što samo potvrðuje da su Doritosi kola zaista zdrava
hrana.
„Onda æe je samo opet napasti, pa Zoey neæe zaista biti spašena zato smo
je odveli onamo. To æe im samo dati priliku da je dokrajèe,“ rekao je Erik.
„Pa, možda nije baš tako,“ nevoljko sam priznala. „Nazovigavran nije
napao mene, ili mu to barem nije bila namjera. Htio je napasti Heatha, i ja
sam mu se isprijeèila na putu, da tako kažem.“ Isprièala sam se Heathu
miješkom. „Zapravo, pošizio je kad je skužio da je ozlijedio mene.“
„Zato što je rekao da te njegov tata traži,“ dodao je Heath. Sjeæam se toga.
Zbilja, pošizio je odmah nakon što te porezao. Zoey, beba, oprosti što si
skoro poginula zbog mene.“
„Jebo te pas, a šta sam ti rekla?“ Afrodita je praktièki zarežala na Heatha.
„Ti si kriv za to što se dogodilo! Nisi ni trebao dolazit ovamo!“
„Opa, Afrodita, samo mirno,“ rekla sam. Krenula sam podiæi ruke da
pokažem da se skulira, ali Darius me ošinuo pogledom u stilu ne mièi. K
tome stvarno me bolio svaki prenagli pokret. Zato sam se zadovoljila
rijeèima bez pomoæi ruku. što mi je bilo malo èudno. „I prije si stalno
krivila Heatha. Koja ti je to fora?“
Pogledala me i kunem se da se promeškoljila. Afrodita se doslovce
promeškoljila. Mrko sam je pogledala.
„U èemu je stvar, Afrodita?“
Kad ništa nije rekla, Stevie Rae je uzdahnula i rekla:
„U tome što je ona Vizionarka Sveznalica, a ovaj put ništa nije uspjela
vidjeti.“
„Da mi nisi tako prèkala po glavi!“ izderala se Afrodita na Stevie Rae.
„Z, to ti je odgovor. Tako je ukomirana da ne može to izvuæ iz tebe,“
rekla je Stevie Rae.
Afrodita je okrenula leða Stevie Rae.
„Samo sam oèekivala da æu dobit upozorenje ako æeš umrijet, to je sve.“
„Ha?“ rekla sam u ime svih nas koji smo buljili u nju s velikim upitnicima
na licu.
Prevrnula je oèima.
MIN@
115
„Halo! Imala sam dvije vizije tvoje smrti, pa je èisto logièno pretpostavit
da bih, ako bi bila skroz groteskno blizu smrti, znala nešto malo o tome,
to je sve. Ali Nyx me nije ufurala u nikakvu viziju, pa sam zakljuèila da je
naš dragi Joe Fudbaler kobog sjebo stvar, jer Božica nije oèekivala da se
umiješa tamo gdje nije trebao bit.“ Namrštila se na Heatha i zgaðeno
odmahnula glavom. „Mislim ono, daj, molim te! Šta je, da li si možda
osoba s posebnim potrebama? Šta nisi jedanput prije veæ zamalo poginuo
ovdje?“
„Jesam, al’ Zo me spasila, pa rekoh, ona æe opet izvest nešto superjunaèki
ako mi loše krene, pa æemo bit okej,“ rekao je Heath. Onda je promijenio
slatki, blentavi izraz lica, i dobio izgled klinca kome su upravo ukinuli
roðendan. „Ali nisam mislio da æe Zoey zamalo poginut upravo zbog
mene.“
„A kažu da nogometaši nisu genijalci. Odakle im je samo to palo na
pamet?“ rekla je Afrodita sarkastièno.
„Dobro, dajte, bilo bi dosta,“ rekla sam. „Heath, nisi zamalo poginuo
zbog mene. Zamalo sam poginula zbog onog glupog nazovigavrana.
Misliš da bih svojevoljno pristala na to? Ne, kvragu?“
„Ali ja…“ zaustio je. Prekinula sam ga.
„Heath, da tebe nije bilo, prije ili poslije provirila bih iznad zemlje. Onaj
odurni èovjekptica rekao je da me traže, što znaèi da bi me u nekom
trenutku pronašli, pa bih se morala boriti protiv njih. I toèka, finito. A ti,
Afrodita, to što dobivaš vizije ne znaèi da sve znaš. Tu i tamo se dogodi
nešto što èak ni ti nisi u stanju predvidjeti. Navikni se na to i prekini s tim
prokletim pakosnim ponašanjem. K tome nije samo stvar u
nazovigavranovima. Prije nego što me napao, ovaj je izgledao kao
Neferet,“ dovršila sam u hipu.
„Što?“ rekao je Damien. „Kako je mogao izgledati kao Neferet?“
„Nemam blage veze, ali kunem se da sam vidjela nju kad sam ga
pogledala. Uputila mi je užasan, jezovit smiješak. Trepnula sam, a onda
nje više nije bilo, a na njenu se mjestu našao nazovigavran. To je sve što
znam.“ Znala sam da se moram prisjetiti još neèega što se tamo zbilo, ali
glava mi je bila skroz smuæena od bola, pa sam se svalila na krevet,
potpuno iscrpljena.
„Moramo je odvesti natrag u Kuæu Noæi,“ rekao je Darius.
„I isporuèiti je ravno Neferet u naruèje? To mi ne zvuèi pametno,“ rekao
je Heath.
„Svejedno, ona mora otiæi onamo.“
Pogledala sam u Dariusa iznad sebe.
„Zar ne postoji neki drugi naèin?“
MIN@
116
„Ne, ako želiš preživjeti,“ rekao mi je.
„Onda se Zoey mora vratiti u školu,“ rekao je Damien.
„Ma super! Onda æe je nazovigavranovi i Neferet dobiti toèno tamo gdje
je žele!“ izderala se Afrodita.
Pogledala sam u Afroditu, i pored mrskog držanja koje je nosila kao
oklop, ugledala iskrenu zabrinutost za mene. U biti, bojala se. Nisam je
stvarno mogla kriviti zbog toga. I ja sam se bojala za sebe, za svoje
prijatelje. Kvragu, bojala sam se za cijeli vražji svijet.
„Žele me, ali žele me živu,“ rekla sam ozbiljno. „Što znaèi da æe se prije
svega pobrinuti da ozdravim.“
„A pritom se sjeæaš da je iscjeliteljica u Kuæi Noæi Neferet?“ rekao je
Damien.
„Jasno da se sjeæam,“ rekla sam mu razdražljivo. „Samo se nadam da me
Kalona želi živu jaèe nego što me ona želi mrtvu.“
„Ali što ako ti ona napravi nešto užasno nakon što ozdraviš?“ rekla mi je
Afrodita.
„Onda æete svi vi morati doæi da me spasite odande,“ rekla sam.
„Uh, Zoey,“ rekao je Damien. „Zvuèiš kao da misliš da æeš se vratiti
onamo sama. A neæeš.“
„Aha, nema šanse,“ rekla je Erin.
„Ne puštamo te s vidika,“ rekla je Shaunee.
„Kamo ti ideš, idemo i mi,“ rekao je Jack.
„Tako je. Skupa smo u ovome,“ rekla je Stevie Rae. „Sjeti se da je jedino
u obje vizije tvoje smrti koje je Afrodita imala bilo to što si u njima bila
sama. Zato te ne mislimo pustit da budeš sama.“
Erikov glas prosjekao se kroz nas.
„Ne možemo se svi vratiti s njom.“
„Èuj, Erik,“ podrugnula se Afrodita. „Kužimo mi da si ti Gospon
Ljubomora i da ti kobog ne paše gledat kako tvoja cura siše drugog tipa,
ali morat æeš se samo nauèit da se nosiš s time.“
Erik ju je potpuno zanemario. Umjesto toga, napokon me pogledao u oèi,
i primijetila sam da je ponovno iz svoje vreæe glumaèkih trikova izvukao
jedan lik, neznanca. Dok sam ga promatrala, nisam vidjela ni traga od
deèka koji me želio tako jako da me njegova strast pomalo poèela strašiti.
Nisam èak zapažala ni traga od onog posesivnog neandertalca koji je htio
razvaliti Heatha i govoriti mi što da radim. Tako je uspješno mogao
prikriti sve te verzije sebe i svojih emocija da sam se poèela pitati tko je,
kvragu, zapravo pravi Erik.
„Stevie Rae se ne može vratiti s tobom. Poðe li, tko æe tu kontrolirati
crvene poèetnike? Afrodita se ne može vratiti s tobom. Samo je ljudska, a
MIN@
117
koliko god da bi mi bilo drago da je nešto proždre, sve mi se èini da biste
ti i Nyx vjerojatno htjele da vam ona ostane pri ruci.“
„Prije nego što zucne išta više, samo da znaš da se ja vraæam s tobom,
kako bilo da bilo,“ rekao je Heath.
Erik nije ni trepnuo na to.
„Aha, pa da ti razvale, a vjerojatno i ubiju, tu glupu ljudsku guzicu još
brže nego što bi to Afrodita izvela. A zajedno sa sobom, vjerojatno bi ovaj
put uspio odvuæi i Zoey u smrt. Zoey se mora vratiti, jer æe u suprotnom
umrijeti. Darius je jedini koji bi trebao otiæi natrag s njom. Svi ostali
izložili bi se velikom riziku. Svakako bi ostali zarobljeni u Kuæi Noæi.
Možda bi èak bili ubijeni.“
Kao i obièno, soba je grunula od povika negodovanja mojih prijatelja nad
Erikovom bezosjeæajnom izjavom.
„Društvo... društvo...“ pokušala sam ih nadglasati, ali nisam imala
energije za to.
„Tišina!“ zapovjedio im je Darius, i svi su napokon zaèepili.
„Hvala,“ rekla sam mu, pa pogledala u svoje prijatelje. „Mislim da Erik
ima pravo. Svi koji se vrate onamo sa mnom izložit æe se riziku, a ja vas
stvarno ne bih htjela izgubiti.“
„Ali zar vas petero niste jaèi kada ste zajedno?“ upitao je Heath.
„Da, jesmo,“ odgovorio mu je Damien.
Heath je kimnuo.
„To sam i mislio. Šta ne bi onda bilo bolje da se vi s filingom za elemente
vratite sa Zoey?“
„S afinitetom za elemente,“ pojasnio mu je Damien. „Tako se to zove. I
slažem se s Heathom. Krug bi trebao ostati cjelovit.“
„Ne može,“ rekao je Darius. „Stevie Rae mora ostati tu s crvenim
poèetnicima. Zarobe li je u kampusu ili, u najgorem sluèaju, ubiju, ne
možemo nikako znati hoæe li prisutnost Erika, kao Promijenjenog
vampira, biti dovoljna da ostanu zdravi i obuzdani. U sluèaju da smo
samo Zoey i primijetili, dopustite da sve vas obavijestim kako je
Kramisha izgledala sao da se teškom mukom suzdržava u blizini Heatha.
Odlazak Stevie Rae mogao bi postupno dovesti do niza katastrofalnih
posljedica. Krug zato ne može ostati cjelovit.“
„Èekaj, možda i može,“ rekla je Afrodita.
„Kako to misliš?“ priupitala sam je.
„Pa, ja više ne mogu predstavljat zemlju. Taj afinitet vraæen je Stevie Rae
kad se ona Promijenila, a kad sam ga jedini put nakon toga pokušala
prizvati, element je pošizio i ošamutio me.“
MIN@
118
Kimnula sam, sjetivši se kako je Afroditu tada pogodilo uvjerenje da je
Nyx napustila što zapravo nije bio sluèaj. Ali cura u svakom sluèaju
nikako više nije mogla prizivati zemlju.
„Ali,“ nastavila je Afrodita, „Zoey može prizivat zemlju, kao i bilo koji d
pet elemenata. Je 1 tako?“
Opet sam kimnula.
„Tako je.“
„A ja sam upravo bez beda prizvala duha. Dakle, što ako samo
zamijenimo mjesta? Zoey utjelovi zemlju, a ja prizovem duha. To je
maloprije upalilo. Mislim da dokle god Zoey bude bila u blizini da
pomogne gurnuti duha prema meni, nema razloga da to opet ne šljaka.“
„To ima smisla, što znaèi da je krug cijeli bez mene,“ rekla je Stevie Rae.
„Koliko god da bih htjela ostat s vama, Darius je u pravu. Ne mogu hvatit
rizik da se više ne mogu vratiti amo, svojim poèetnicima.“
„Svi zaboravljate dodatni razlog zašto se vi ostali ne možete vratiti sa
Zey,“ rekao je Darius. „Neferet, a možda èak i Kalona, može èitati vaše
misli. Što znaèi da æe i oni saznati sve što vi znate o crvenim poèetnicima
u skloništu.“
„Eh, škvadro, imam prijedlog,“ javio se Heath. „Okej, ne znam baš dio o
ovome, pa se možda skroz varam, ali šta ne može svatko od vas uz pomoæ
elementa, šta ja znam, postavit nekakvu ogradu oko svoje glave?“
Iznenaðeno sam trepnula, pa se osmjehnula Heathu.
„Možda ima neèeg u tome. Što kažeš na to. Damien?“
Damien je djelovao uzbuðeno.
„Mislim da smo ispali budale kad se sami nismo toga sjetili.“ Uputio je
smiješak Heathu. „Svaka ti èast!“
Heath je preslatko slegnuo ramenima.
„Nemaš frke. Katkad stvari lakše skuži netko sa strane.“
„Zaista vjeruješ da bi to moglo imati uspjeha?“ upitao je Darius.
„Trebalo bi,“ rekao je Damien. „U najmanju ruku za one meðu nama sa
stvarnim afinitetom za neki element. Blizanke i ja veæ smo znali prizvati
svoje elemente da nas brane i štite. Ne bi trebalo biti teško zamoliti ih da
nam podignu prepreke oko svijesti.“ Nevoljko se osvrnuo prema Afroditi.
„Samo, možeš li i ti to izvesti? Zapravo nemaš afinitet za duha, zar ne?
Ne želim zvuèati zlobno, ali to što možeš zamijeniti Zoey i prizvati taj
element unutar kruga ne znaèi da si zaista sposobna samostalno prizvati
duha.“
„Ne moram prizivat duha da mi štiti svijest,“ rekla je Afrodita. „Neferet
mi ne može èitati misli još od dana kad sam bila Obilježena, baš kao što
MIN@
119
ne može èitati ni Zoey. A moram vam reæ da mi veæ polako fakat ide na
neku stvar što svi vi stalno serete po meni zato što sam opet ljudska!“
„Okej, u pravu si što se èitanja misli tièe. Isprièavam se zbog toga,“ rekao
je Damien. „Ali mislim da bi trebalo sa sigurnošæu znati hoæe li duh
stvarno poslužiti Afroditu,prije nego što zabasamo natrag u Kuæu Noæi.“
„Aha, Afrodita,“ rekao je Jack. „Ne omalovažavamo te zato što si ljudska
i sve to. Samo nas zanima je li moæi duha funkcioniraju kod tebe.“
„Neèeg sam se odjednom sjetila. Zapravo nije bitno može li Afrodita
prizvati element izvan izreèenog kruga, jer ja mogu. Duše,“ tiho sam
rekla, doði mi. Lako poput udisaja, prizvala sam taj element i osjetila
njegovu èudesnu blizinu. „Sada prijeði u Afroditu. Štiti je i služi je.“
Umorno sam mahnula prstima prema njoj i osjetila kako duh huji od
mene. Trenutak potom Afrodita je razrogaèila velike plave oèi i
osmjehnula se.
„Hej! Pa to šljaka,“ rekla je.
„Koliko dugo ga možeš održavati u njoj?“ upitao me Erik.
Iživcirana potpunim izostankom emocija u njegovu glasu, brecnula sam
se:
„Koliko god treba.“
„Znaèi, krug ostaje netaknut,“ rekao je Damien.
„Aha, svi idemo natrag u školu sa Z,“ rekla je Erin.
„Zajedno. Nas petero,“ rekla je Shaunee.
„Osjeæam se ko da pripadam onim bebeèjim Mišketirima,“ rekla je
Afrodita, ali sa smiješkom na licu.
„Dogovoreno, dakle,“ rekao je Darius. „Vraæamo se vas petero i ja. Stevie
Rae, Erik, Jack i Heath ostaju tu.“
„Nema mrtve šanse da on ostane tu,“ rekao je Erik. napokon iskazujuæi
nekakvu emociju.
„Stari, tebe se tu uopæe ništa ne pita. A ionako ne mislim ostat. Idem ja sa
Zoey.“
„Ne možeš, Heath. Opasnost je stvarno prevelika,“ rekla sam.
„Afrodita je ljudska, a ona smije s vama. Zato mogu i ja,“ tvrdoglavo je
rekao.
„Bleso nogometaški, prvo i prvo, ja sam možda ljudska, ali ja sam
posebna, pa zato idem. Drugo i drugo, ti ne možeš iæi jer bi te mogli
okoristiti da prisile Zoey na nešto. Opet si se Utisnuo s njom. Ako naude
tebi, naudit æe i Zoey. Zato pokaži da imaš mrvu mozga u toj piksi i kupi
se natrag u svoje stambeno naselje.“
„O. Nije mi to palo na pamet,“ rekao je Heath.
MIN@
120
„Moraš se vratiti kuæi, Heath. Razgovarat æemo kasnije, nakon što se
situacija smiri.“
„Zar ne bih trebao ostati tu, gdje sam ti blizu? Da možeš brzo do mene,
ako ti zatrebam.“
Htjela sam reæi da, makar me Erik promatiao mrtvaèkim oèima i makar
sam znala da bi za Heatha bilo najbolje da se nikad više ne vidimo. Ali
nevjerojatno smo se jako Utisnuli, jaèe èak nego prethodni put. Osjeæala
sam ga, vrlo bliskog, slatkog i poznatog, i premda sam znala da to nije u
redu i da ne bih smjela, htjela sam ga zadržati uza se. Ali onda sam se
sjetila kako ga je Kramisha pogledala, kao da bi ga najradije stavila pod
zub. Znala sam da bi njegova krv imala èudan okus svakom drugom
poèetniku ili vampiru jer smo se Utisnuli, ali nisam mogla biti sigurna da
bi ih to odbilo od potrebe da je kušaju. Veæ od same pomisli na to da bi
netko drugi mogao piti iz Heatha poèela me obuzimati žestoka ljutnja.
„Ne, Heath,“ ostala sam uporna. „Moraš se vratiti kuæi. Ovdje za tebe nije
sigurno.“
„Nije mi stalo je li za mene sigurno ili nije. Stalo mi je samo da budem uz
tebe,“ rekao je Heath.
„Znam, ali meni je stalo je li za tebe sigurno ili nije. Zato se vrati kuæi,
javit æu ti se èim budem mogla.“
„Okej, ali vratit æu se ovamo taj èas kad mi se javiš,“ rekao je.
„Da ga ispratim do izlaza?“ upitala je Stevie Rae. „Tuneli mogu dosta
zbunit one koji ih ne poznaju.“
I pritom bi mogla sprijeèiti svakog crvenog poèetnika kome doðe da ga
stavi pod zub. Misao je postojala, ali ostala je neizreèena u prostoru
izmeðu nas.
„Okej, hvala ti,“ Stevie Rae, rekla sam.
„Erik, pridigni Zoey. Afrodita, završi omatanje ovog elastiènog zavoja
oko nje. Bilo bi bolje da i ja ispratim Heatha na površinu,“ rekao je
Darius.
„Nazovigavran je bio u krošnji iznad njegova kamioneta, tamo nad
krovom depoa,“ kazala sam Dariusu.
„Bit æu na oprezu, Sveæenice,“ rekao mi je Darius. „Doði, deèko. Moraš
kuæi.“
„Vraæamo se za tili èasak, Z,“ rekla je Stevie Rae.
Umjesto da izaðe iz prostorije za Dariusom i Stevie Rae, Heath je prišao
meni. Dlanom mi je obujmio obraz i osmjehnuo mi se.
„Samo se èuvaj, okej, Zo?“
„Nastojat æu. I ti,“ rekla sam. „I, Heath, hvala ti što si mi spasio život.“
MIN@
121
„Uvijek, Zoey. I to ozbiljno mislim. Uvijek.“ Zatim se, kao da smo sami,
a ne usred sobe pune mojih prijatelja (deèka da i ne spominjem) koji
zjakaju u nas, Heath sagnuo i poljubio me. Imao je ukus po Doritosima ;
koli i Heathu. Kroz sve te arome osjeæala sam mu miris, izrazit miris krvi
koja se Utisnula jedinstveno u mene, i koja mi je zato doslovce bila
najfascinantniji, najukusniji miris na ovome svijetu.
„Volim te, beba,“ šapnuo mi je. Poljubio me još jedanput. Na odlasku je
mahnuo mojim prijateljima. „Vidimo se, škvadro,“ rekao je. Tek sam se
mrvicu iznenadila kad su mu Jack i Damien odzdravili, a Blizanke su mu
uputile pusice. Mislim ono, Heath je zgodan. Totalno zgodan. Netom prije
nego što se provukao ispod deke na vratima, osvrnuo se prema Eriku, koji
je stajao uz mene. „Hej, stari, osobno æeš mi odgovarati ako joj se išta
dogodi.“ Zatim je Heath uputio Eriku onaj šarmantni, iskrivljeni osmijeh.
„E da, a da mi totalno olakšaš posao i potrudiš se soliti joj pamet koliko
god možeš dok mene nema?“ S tihim hihotom, Heath je napokon izašao.
Afrodita je prasnula u smijeh, koji je pokušala prikriti nakašljavanjem.
„Bivši deèko fakat ima stila,“ rekla je Shaunee.
„Ima, nego što, Blizanko,“ rekla je Erin. „Zgodnu guzu da i ne
spominjem.“
„Uh, je li ikome još malo neugodno?“ rekao je Jack.

Petnaesto poglavlje
Blizanke su bržebolje promrmljale isprike, pogledavajuæi Erika s
grižnjom savjesti. Izgledajuæi kao da je isklesan od kamena, Erik je kazao
Afroditi:
“Evo, pridiæi æu je, da je možeš omotati zavojem.“
„Može, što se mene tièe,“ rekla je Afrodita.
I tako je Erik, ne gledajuæi me u oèi, podvukao ruke pod moja ramena
nježno mi odigao trup sa stola. Dok sam škrgutala zubima od boli, a
Afrodita me omatala zavojem, pitala sam se kako æu, kvragu, izaæi nakraj
Erikom i Heathom. Erik i ja navodno smo opet bili skupa, ali nakon one
scene u podrumu nisam bila sto posto sigurna da bismo trebali biti skupa.
Mislim ono, rekao mi je da me voli, što je sve bilo divno i krasno, ili zar
mu to što me voli znaèi da mora biti skroz kretenski posesivan? A, k
tome, hoæe li ono što nas dvoje imamo biti dovoljno snažno da podnese
još jedno Utiskivanje s Heathom, pogotovo sada kada to nije više bila
samo apstraktna ideja? Sad kad je vidio Heatha i mene skupa, ima li
naèina da Erik i ja budemo skupa?
Pogledala sam ga dok me vrlo pažljivo pridržavao. Osjetio je moj pogled
upro plave oèi u moje. Nije mi više izgledao kao kameni kip. Samo mi je
izgledao tužno. Jako, jako tužno. Želim li i dalje biti Erikova djevojka?
Što sam mu dulje gledala u oèi, to sam više mislila da možda i želim. Na
èemu me to onda ostavlja s Heathom? Opet na onome gdje sam bila s
obojicom, prije nego što sam ih prevarila i dopustila da mi Loren na
prijevaru oduzme nevinost.
Tada su mi deèki tvorili nelagodan trokut, a sada mi je bilo još i gore. Ali,
kvragu, što ja tu mogu? Istina je glasila da mi je stalo do obojice. Bože,
katkad je stvarno nesnosno biti u mojoj koži.
Kad me Afrodita završila previjati, Erik je zamolio Jacka da mu donese
jastuk s kreveta, a onda me pažljivo položio natrag na stol, smjestivši mi
glavu i ramena na njegovu mekanu podlogu.
„Bolje da se pripremite za polazak,“ rekao je Erik Blizankama, Damienu i
Afroditi. „Kladim se da Darius želi odvesti Zoey natrag u Kuæu Noæi iz
ovih stopa.“
„To znaèi da moramo pokupiti torbice iz Kramishine sobe,“ rekla je
Shaunee.
„Kao da bih ja mogla zaboravit svoju novu torbicu Eda Hardyja za
zimsku sezonu, Blizanko?“ rekla je Erin.
„Naravno da ne bi, Blizanko. Samo kažem...“ Glasovi su im se izgubili
kad su brzo izašle iz sobe.
MIN@
123
„I ja bih s vama,“ rekao je Jack, djelujuæi kao da je na rubu suza.
„I ja bih da si s nama,“ rekao mu je Darius. „Ali opasnost je prevelika.
Moraš ostati ovdje s Erikom i Stevie Rae sve dok ne saznamo toèno s
kakvom prijetnjom imamo posla.“
„Svijest mi to shvaæa, ali srce mi govori nešto drugo,“ rekao je Jack i
oslonio glavu Damienu na rame. „Ma kad... kad...“ Jack je duboko
uzdahnuo i s jecajem dovršio: „Kad je takva kakica što ne mogu s vama!“
„Idemo se mi malo odmaknuti niz tunel,“ rekao je Damien, obgrlivši
Jacka. Nek nam Darius samo vikne kad bude spreman.“ Zatim je Damien
izveo shrvanog Jacka iz sobe, sa žalosnom Vojvotkinjom u pratnji.
„Idem ja potražit maèku,“ rekla je Afrodita. „Probat æu naæi i onu tvoju
malu naranèastu spodobu.“
„Zar ne bi bilo pametnije da maèke ostavimo tu?“ upitala sam je.
Afrodita me pogledala s podignutom plavom obrvom.
„A otkad se to maèkama može nareðivat?“ Uzdahnula sam.
„Imaš pravo. Samo bi otišle za nama, a onda godinama prigovarale što
smo ih ostavile.“
„Reci Dariusu da se odmah vraæam.“ Afrodita se provukla ispod deke.
Tako smo Erik i ja ostali sami. Ne gledajuæi me, krenuo je prema izlazu iz
prostorije, govoreæi:
„Idem ja samo…“
„Erik, ne idi. Zar ne možemo samo na sekundu poprièati?“
Zastao je, okrenut i dalje leðima prema meni. Glava mu je bila pognuta, a
ramena obješena. Izgledao je sasvim dotuèeno.
„Erik, molim te...“
Okrenuo se na peti i vidjela sam da su mu oèi pune suza.
„Tako sam prokleto ljut da ne znam koga vraga da radim! A još gore je
to,“ zastao je pokazao na golemi elastièni zavoj koji mi je skrivao ozljedu
preko cijelih prsa, „što sam za ovo zapravo ja kriv.“
„Ti si kriv?“
„Da nisam bio onakvo posesivno govno u podrumu, ti ne bi izašla na
otvoreno s Heathom. Krenula si mu reæi da ode, ali ja sam te morao
gnjaviti i razljutiti, pa si otišla van s njim.“ Prošao je rukom kroz gustu
amnu kosu. „Ma kad sam tako prokleto ljubomoran na Heatha! Poznaje te
otkako ste bili djeca. A samo…“ Zastao je, oklijevajuæi, stišæuæi i
opuštajuæi vilicu. „A samo te nisam htio opet izgubiti, pa sam se ponio
kao kreten, ne samo što si zamalo poginula zbog toga, nego sam te opet
izgubio!“
Zatreptala sam. Znaèi, nije se držao kao kameni kip zato što mu nije stalo,
ni zato što se ljuti na mene. Skrivao je emocije jer je mislio da je za sve
MIN@
124
ovo sam kriv. Pobogu nisam imala blage veze. Pružila sam mu ruku.
„Erik, doði ovamo.“ Polako mi je prišao i primio me za ruku.
„Ponio sam se kao kreten,“ rekao je.
„Da, jesi. Ali ja sam trebala imati malo mozga u glavi i ne izlaziti na
otvoreno s Heathom.“
Erik me promotrio prije nego što se oglasio.
„Bilo mi je teško vidjeti te s njim. Gledati kako piješ iz njega.“
„Da je bar postojao neki drugi naèin,“ rekla sam.
Stvarno sam to željela, ne samo zato što je Eriku to bilo nelagodno
gledati. Voljela sam Heatha, ali odluèila sam veæ da neæu više biti s njim
da se nikad više neæu Utisnuti s njim. Znala sam da je za nas oboje, a
naroèito za Heatha, najbolje da se jedno drugome maknemo iz života, što
sam i planirala. Nažalost, moj život rijetko kad ide prema mojim
planovima. Uzdahnula sam i pokušala pretoèiti dio svih tih osjeæaja u
rijeèi. Ne mogu ne voljeti Heatha. Dugo mi je veæ u životu, a sad kad smo
se opet Utisnuli, on doslovce nosi dio mene u sebi, premda nisam
namjeravala da bude tako.
„Ne znam do koje mjere mogu trpjeti tvog ljudskog deèka,“ rekao je Erik.
Samo sam gledala Erikove èvrste oèi i zamalo blebnula: A ja nisam
sigurna do koje mjere mogu trpjeti tvoju posesivnost, ali bila sam
preumorna. Saèuvat æu to za kasnije, kad budem imala više vremena i
energije da razmislim. Sad sam samo rekla:
„On mi nije deèko. Nego èovjek s kojim sam se Utisnula. Velika razlika.“
„Priležnik,“ gorko je rekao Erik. „Toèan naziv glasi 'ljudski priležnik
Nadsveæenice'. Mnoge ih imaju. Èesto imaju više od jednoga.“
Iznenaðeno sam trepnula.
„Svakako nisam došla do tog dijela u nastavi Vampovske sociologije.
Mislim ono, je li to o priležnicima uopæe obraðeno u Poèetnièkoj
poèetnici? Oèito moram pažljivije proèitati tu knjižurinu. Sjeæala sam se,
toèno, da je Darius nešto spomenuo kako je èovjeku teško biti vezan uz
jednu Nadsveæenicu onog dana kada smo Heath i ja imali službenu scenu
prekida, a Darius je pritom definitivno nazvao èovjeka priležnikom. Ha.
Eh. To znaèi da Nadsveæenica nema svog vampirskog, je li, priležnika?“
„Partnera,“ tiho je rekao. „Ako se èovjek Utisne s Nadsveæenicom, naziva
se priležnikom. Ako je vampir, nosi naslov partnera Nadsveæenice. I, ne.
To ne znaèi da ona ne može imati i jednog i drugog.“
Ovo mi je zvuèalo kao dobra vijest. Eriku to oèito nije bila tako dobra
vijest, ali bar sam poèinjala vjerovati da su i druge sveæenice prije mene
proživljavale ovakve stresove oko frajera. Možda bih mogla saznati više o
tome iz knjiga, ili taktièno ispitati Dariusa kad se riješi sve ovo s krajem
MIN@
125
svijeta. Zasad sam odluèila nalijepiti flaster na cijelu temu i poslije
rašèistiti posljedice. Bude li uopæe neèeg poslije.
„Okej, Erik. Ne znam što æu s Heathom. Taj problem mi je malo pretežak,
sada, povrh svega ostalog. Kvragu, ne znam ni što æu s tobom.“
„Mi smo zajedno,“ blago je rekao Erik. „I htio bih da ostanemo zajedno.“
Zaustila sam da mu kažem kako stvarno nisam sasvim sigurna da je
najpametnije, ali Erik se sagnuo i nježno mi poljubio usne, ušutkavši moj
komentar. Zatim se netko nakašljao, pa smo pogledali prema ulazu i
spazili na njemu Heatha, posve blijedog i Ijutitog.
„Heath! Odakle ti tu?“ Glas mi je bio grozno rezak i pun krivnje dok sam
se mahnito pitala koliko je èuo.
„Darius me poslao da vam kažem da su ceste neprohodne. Nikako se
noæas ne mogu vratiti u Broken Arrow. On i Stevie Rae otišli su pronaæi
terenac s pogonom na sva èetiri kotaèa, da bi on mogao tebe i ostale
poèetnike odvesti natrag u Kuæu Noæi.“ Zastao je. Prepoznala sam ton
koji sam vrlo rijetko dotad èula u njegovu glasu. Bio je ozbiljno ljut, ali
bio je i povrijeðen. Zadnji put je tako zvuèao kad mi je kazao da sam mu
ubila dio duše time što sam spavala s Lorenom i slomila naše Utiskivanje.
„Hej, samo vi nastavite. Pravite se da me nema, kao što ste se i prije.
Nisam mislio prekidat vas dvoje.“
„Heath,“ zapoèela sam, ali upravo tada je u sobu ušla Afrodita, praæena
hrpom maèaka, ukljuèujuæi moju Nalu i njenu mrsku bijelu perzijanku,
prikladno nazvanu Maleficent.
„Nezgodno. Opet,“ kazala je Afrodita, znaèajno prelazeæi pogledom s
Heatha i Erika na mene.
Uzdahnula sam i shvatila da me glava poèinje boljeti gotovo kao i
poderotina na prsima. Zatim su u sobu banule još i Blizanke s
Kramishom.
„U,joj,“ rekla je Shaunee.
„Što tu radi bivši deèko?“ rekla je Erin.
„Ceste su neprohodne. Heath se ne može vratiti kuæi,“ rekla sam.
„Znaèi da æe ostat ovdje?“ upitala je Kramisha, dobro promotrivši Heatha.
„Morat æe. Tu je sigurniji nego u Kuæi Noæi,“ rekla sam, držeæi Kramishu
za ruku i dodajuæi u sebi da nisam sigurna ni da æe ovdje baš biti siguran,
„..i ja opet smo se Utisnuli,“ dodala sam, èisto da se zna.
Kramisha je zadigla gornju usnu.
„Znam. Osjeæam te u njegovoj krvi. Ja više ne može poslužit ni za što
osim tebi za zabavu.“
„Nije on…“ zapoèela sam, ali Heath me prekinuo oštrim tonom.
MIN@
126
„Ne, djevojka ima pravo. To je sve za što ja tebi služim,“ neuvijeno je
rekao Heath.
„Heath. Ne doživljavam ja tebe tako,“ rekla sam mu.
„Da, dobro, radije ne bih to više spominjo. Ja ti doðem ko davatelj krvi,
ništa više.“ Okrenuo se od mene i vidjela sam kako uzima bocu vina koju
je netko ostavio pokraj kreveta i poteže velik gutljaj iz nje.
Uto su se u sobu natisnuli Damien, bunovni Jack i Vojvotkinja (na što
sve maèke, osim Nale, poèele siktati kao da su potpuno poremeæene).
„Hej, Heath, rekao je Jack. Mislio sam da si krenuo kuæi.“
„Ne mogu stiæi do kuæe. Izgleda da mi nema druge nego ostati meðu
onima zanemarenima.
Jack se namrštio, opet na rubu suza.
„Neæe mene Damien zanemariti. Neæe zapravo. Samo što samo što ne
mogu natrag s njim sad baš u ovom trenutku.“
„Tako je. Bit æemo opet zajedno èim budemo mogli,“ rekao je Damien i
obgrlio Jacka.
„Okej, oprostite što vam prekidam silnu gej romantiku, ali napisala sam
još par pjesama nakon što sam se probudila, pa sam mislila da bi bilo
bolje da ih vidite,“ rekla je Kramisha.
To me prenulo iz nedoumice oko toga što æu s Heathom i Erikom.
„Imaš pravo. Stvarno ih trebamo vidjeti,“ rekla sam. „Damien, je li ti Jack
stigao objasniti u èemu je stvar s Kramishinim pjesmama?“
„Da. Èak sam uspio prepisati pjesme prije nego što je Kramisha otišla na
poèinak i proèitati ih dok smo Jack i ja stražarili,“ rekao je Damien.
„O èemu sad vi to prièate, dovraga?“ rekla je Afrodita.
„Dok si ti cugala i banèila, Z je otkrila da su zidovi Kramishine sobe puni
pjesama,“ rekla je Erin.
„Napisala ih je Kramisha, ali sve kao da su bile o Kaloni, što je totalno
jezovito,“ rekla je Shaunee.
„Kao da ona kanalizira apstrakne slike o njemu,“ rekao je Damien.
„Mislim da je poezija u njenoj sobi trebala privuæi našu pozornost, što
znaèi da moramo provjeriti sve što Kramisha napiše.“
„Ma super. Samo nam još to treba. Nove pjesme o bedari i crnjacima,“
rekla je Afrodita.
„Pa, kad smo kod toga, tu su dvije nove.“ Kramisha mi je pokušala
predati dva lista papira na kojima su pisale pjesme, ali kad sam podigla
ruke da ih primim, tako me zaboljelo da sam oštro usisala zrak.
„Daj.“ Erik je spretno uzeo papire od nje. Zatim ih je donio do mene i
postavio ih tako da ih Damien, Blizanke, Afrodita, Jack i ja možemo èitati
u isti mah. Prva nam je bila sasvim nejasna.
MIN@
127
Prijašnji æe okov
Nagnat ga u bijeg
Mjesto moæi spojenih pet
Noæ, Duh, Krv,
Ljudskost, Zemlja,
Spojeni ne osvajaju
Veæ nadvladavaju.
Noæ vodi do Duha,
Krv veže Ljudskost,
A Zemlja upotpunjuje.
„Od ovog me boli glava. Mislim, još više. Ne mogu vam reæ kolko mrzim
poeziju,“ rekla je Afrodita.
„Imaš li ikakvog pojma što bi ovo moglo biti?“ upitala sam Damiena.
„Mislim da nam daje upute o tome kako da odagnamo Kalonu, ili da ga
natjeramo u bijeg,“ rekao je.
„Znamo što znaèi rijeè 'odagnati', gospon Blagoglagoljivi,“ rekla je Erin.
„Malo je depra što piše da ga se tjera u bijeg, umjesto da ga se ubija,“
kazao je Jack.
„Kalonu je nemoguæe ubiti,“ rekla sam, automatski progovorivši.
„Besmrtan je. Može se uloviti u zamku. Može se otjerati, makar mi ne
pada na pamet što bi njega moglo natjerati u bijeg. Ali ubiti ga se ne
može.“
„Tih pet stvarèica zajedno, na mjestu moæi, tjeraju ga da pobjegne,“ kazao
je Jack.
„Što god to bilo, i što god one bile,“ rekla sam. „To su osobe koje
predstavljaju svaku od tih stvari. Ili bi to u najmanju ruku bila moja prva
pretpostavka.“
„Vidite im velika poèetna slova? To obièno izgleda kao da su vlastite
imenice, odnosno imena,“ rekao je Damien.
„To su imena,“ rekla je Kramisha.
„Znaš li išta više o tome? Možeš li nam reæi tko su oni?“ upitao ju je
Limien.
Kramisha je frustrirano odmahnula glavom.
„Ne. Samo, kad si reko da su to osobe, znala sam da je tako.“
„Da pogledamo sljedeæu?“ rekao je Damien. „Možda nam pomogne bolje
shvatimo ovu.“
Pogledala sam drugi list papira. Nova pjesma nije bila duga, ali od nje
sam se sva naježila. .
Ona se vrati,
Kroz krv krvlju.
MIN@
128
Vratila se,
Duboko zasjeèena,
Kao ja.
Ljudskost je spasi.
Hoæe li spasiti i mene?
„Šta ti je bilo na umu dok si ovo zapisivala?“ upitala sam Kramishu.
„Ništa. Jedva da sam bila budna. Kod obje sam samo napisala rijeèi kako
su mi došle.“
„Ne sviða mi se,“ rekao je Erik.
„Pa, ne pomaže nam s drugom pjesmom, to sigurno. Zapravo, mislim da
govori o tebi, Zoey,“ rekao je Damien. „Mislim da pretkazuje tvoju
nesreæu i tvoj povratak u Kuæu Noæi.“
„Ali tko je govori? Tko je taj 'ja' koji pita hoæu li spasiti njega, ili nju?“
Osjeæala sam se iz trenutka u trenutak sve slabije, a duga pruga moje rane
poèela je nabijati tempom kucanja moga srca.
„Mogao bi biti Kalona,“ rekla je Afrodita. „Prva se pjesma bavila njime.“
„Da, ali nismo baš sigurni da je Kalona ikad u sebi imao ljudskosti koju bi
mogao izgubiti,“ rekao je Damien.
Namjerno sam to odšutjela, usprkos jakoj potrebi da kažem kako mislim
da Kalona nije oduvijek bio ovakav.
„S druge strane,“ nastavio je Damien, „znamo da je Neferet okrenula leða
Nyx, što bi takoðer moglo znaèiti da je izgubila sebe, odnosno svoju
ljudskost. Možda se pjesma odnosi na Neferet.“
„Ma,“ rekla je Erin.
„Ona je definitivno izgubila zdrav razum,“ rekla je Shaunee.
„Zapravo, zar ne bi imalo najviše smisla da to govori onaj novi neumrli
klinac?“ polako je rekao Erik.
„Možda ima neèeg u tome,“ rekao je Damien.
Praktièki sam vidjela kako mu se vrte kotaèiæi u glavi.
„Stihovi 'Duboko porezana ’Kao ja' možda su metafora njegove smrti.
Zoey je svakako dobila ranu koja joj ugrožava život, a njih oboje svakako
privlaèi Kuæa Noæi, zbog krvi.“
„A njemu nedostaje ljudskost. Kao i ostalim crvenim poèetnicima,“ rekla
je Afrodita.
„Hej, ne znam na što misliš. Ja ti imam ljudskosti koliko hoæeš,“ rekla je
Kramisha, oèito uvrijeðena.
„Ali nisi imala ljudskosti kad si se prvi put probudila. Zar ne?“ rekao je
Damien.
MIN@
129
Ton mu je bio tako klinièki da se Kramisha smjesta prestala kostriješiti.
„Nisam. Tu si u pravu. Ispoèetka nisam imala blage veze o tome što sam i
tko sam. Kao i nitko od nas.“
„Pretpostavka o znaèenju druge zvuèi mi uvjerljivo,“ rekao je Damien. „A
kako je Kramisha uz nas, njen nam dar za rijeèi pruža uvid u moguæu
buduænost. Prva pjesma... ne znam. Razmislit æu o njoj. Moramo posvetiti
izvjesno vrijeme razmatranju moguæih znaèenja vrijeme kojega u ovom
trenutku nemamo. Ali to je zapravo nebitno. Svejedno moramo biti
zahvalni na Kramishi.“
„Hej, nije bed,“ rekla mu je Kramisha. „Tako to bude kad si Pjesniklaureat.“
„Kad si što?“ rekla je Afrodita.
Kramisha je oštro promotrila Afroditu.
„Zoey me proglasila novom vampovskom Pjesnikinjom-laureatom.“
Afrodita je zaustila, ali progovorila sam prije nje.
„Zapravo, dajte da moje Vijeæe prefekata brzo glasa o tome treba li
Kramisha biti naša nova Pjesnikinja-laureat.“ Pogledala sam Damiena.
„Kako ti glasaš?“
„Potvrdno, nego što,“ rekao je Damien.
„I ja kažem potvrdno,“ rekla je Shaunee.
„Takoðer. Krajnje je vrijeme da žena postane Pjesnik-laureat,“ rekla je
Erin.
„Ja sam veæ dao potvrdan glas,“ rekao je Erik.
Svi smo pogledali u Afroditu.
„Da, da, šta god,“ rekla je ona.
„A mogu vam obeæati da æe i Stevie Rae glasati potvrdno,“ rekla sam.
„Tako da je sada to službeno.“
Svi su se osmjehnuli Kramishi, koja je djelovala sva važna.
„Okej, ukratko,“ rekao je Damien, „uglavnom se slažemo da Kramishina
prva pjesma skicira naèin na koji se Kalonu može prisiliti na bijeg,
premda ne shvaæamo dobro pojedinosti koje nam pjesma pruža. Druga
kazuje da bi Zoey povratkom u Kuæu Noæi mogla nekako spasiti Starka.“
„Da, to mi otprilike tako zvuèi.“ Pružila sam Afroditi listove papira na
kojima su pisale pjesme. „Možeš mi ih staviti u torbicu?“ Kimnula je i
uredno ih presavinula, te spremila malu slatku torbicu. „Voljela bih da
smo uz pjesme dobili i dodatne upute,“ rekla sam.
„Mislim da bi za poèetak morala posebno pripaziti na Starka,“ rekao je
Damien.
MIN@
130
„Ili se bar èuvati dok ti je blizu,“ rekao je Erik. „Pjesma doslovce
spominje da si porezana, a u ovom trenutku to je daleko više od pjesnièke
metafore.“
Slušala sam kako se Damien donekle slaže s njim i prešla pogledom s
Erikovih prodornih plavih oèiju na Heathove tužne, smeðe.
„Da pogodim. Stark ti je još jedan tip, je 1’ tako?“ rekao je Heath.
Kad mu nisam odgovorila, otpio je dug gutljaj vina iz boce.
„Pa, èuj, da, Heath,“ rekao je Jack, te sjeo do Heatha na krevet, sav
zabrinut. „Stark je poèetnik koji se, valjda, skompao sa Zoey prije nego
što je umro i onda neumro. Bio je novi, pa ga nitko od nas nije stigao
upoznati.“
„Ali ti si znala o njemu pojedine stvari koje nitko drugi nije. Primjerice,
da se dar koji je dobio od Nyx sastoji u tome da nikad ne promaši nijednu
metu koju nacilja, zar ne?“ rekao je Damien.
„Da. Znala sam o njemu stvari koje nitko drugi nije, izuzev Neferet i
profesora,“ rekla sam, nastojeæi ne gledati kako Heath cuga vino iz boce i
izbjegavajuæi Erikov oštri pogled.
„Ja nisam znao za njegov dar, a ja sam profesor,“ rekao je Erik.
Zažmirila sam i svalila se natrag na jastuk.
„Onda je to možda još jedna informacija koju je Neferet zadržala za
sebe,“ rekla sam umorno.
„Zašto bi onda on išao tebi govoriti nešto što je bilo vrhunska tajna?“
rekao je Erik.
Išlo mi je na živce što zvuèi kao policijski istražitelj, pa mu nisam
odgovorila, a pod spuštenim vjeðama lako sam se prisjetila kako je
izgledao Starkov zgodni, frajerski poluosmijeh, i kako sam iznenada
osjetila da sam vezana uz njega i èak ga poljubila dok mi je umirao na
rukama.
„Pa, da vidimo nije baš da nasumce pogaðam ako kažem da je Stark
kazao Z za svoj dar jer je ona glavna faca meðu poèetnicima, pa joj je htio
reæ kako s njim stvarno stoje stvari,“ progovorila je Afrodita u tišini. „Šta
ne vidite da je žena veæ mrtva umorna od svih tih prokletih pitanja!“
Svi moji prijatelji, dobro, svi izuzev mog priležnika i mog moguæeg
partnera promrmljali su isprike, a ja sam samo žmirila i pitala se do koje
mjere mi je zapravo stalo da ozdravim, jer mi se èinilo da sam se opet
zaplela u situaciju koja ukljuèuje tri tipa. U koju èak nisam pribrojila
Kalonu.
Ma, kvragu...

Šesnaesto poglavlje
Na svu sreæu, povratak Stevie Rae prekinuo je sva ta nagaðanja o Starku.
„'Kej. Došla sam poruèit Eriku da ponese Zoey. Vi ostali budite blizu.
Darius je odmah vani na parkiralištu,“ rekla nam je Stevie Rae.
„Ali ne stanemo svi u Heathov kamionet,“ rekla sam, silom otvorivši
teške kapke.
„Neæete ni morati. Pronašli smo nešto što æe nam još bolje poslužit,“ rekla
je Stevie Rae. Prije nego što sam je stigla išta pitati, brzo je nastavila. „A
Darius je rekao i da bi Z trebala opet ugrist Heatha i na brzaka ga posisat
prije nego što krenete na put. Rekao je da je ona sad, ko bog, veæ jako
slaba.“
„Nije potrebno. Dobro mi je. Dajte da samo krenemo,“ brzo sam rekla.
Da, osjeæala sam se potpuno ukakano. Ne, nisam htjela opet ugristi
Heatha. Dobro, nisam pritom mislila da stvarno to nisam htjela. Mislila
sam da to stvarno ne bih smjela, pogotovo zato što je u tom trenutku zbilja
bio ljut na mene.
„Samo daj,“ rekao je Heath. Odjednom se našao uz mene, držeæi i dalje
bocu vina u jednoj ruci. Nije me ni pogledao. Umjesto toga, posvetio se
liriku. „Daj onda, zareži me.“ Ispružio je ruku pred Erika.
„Sa zadovoljstvom,“ rekao je Erik.
„Ne. Ovo mi nikako nije okej,“ nastavila sam se buniti.
Jednom zasljepljujuæe brzom kretnjom Erik je zarezao Heathovu
podlakticu i oblio me miris njegove krvi. Zažmirila sam od naleta potrebe
koji me sa svakim udisajem sve jaèe spopadao.“
Nježno su me premjestili, a onda mi je Heathovo snažno, toplo bedro opet
postalo jastuk. Obgrlio me tako da mi se njegova rasjeèena ruka našla tik
pod nosom. Tada sam otvorila oèi i, zanemarujuæi potrebu koja mi je
vrištala cijelim tijelom, pogledala uvis u Heatha. Tupo je buljio na drugu
stranu prostorije.
„Heath,“ rekla sam. „Ne mogu od tebe uzeti ništa što mi nisi voljan dati.“
Pogledao je u mene i vidjela sam kako mu nekoliko emocija prelazi
izražajnim licem, prije svega užasna tuga. Glasom koji je zvuèao gotovo
jednako umorno kao što sam se ja osjeæala, rekao je:
„Nema toga što ti ne bih bio voljan dati, Zo. Kada æeš to shvatiti? Samo
bih volio da mi ostaviš bar mrvicu ponosa.“
Njegove su mi rijeèi slomile srce.
„Volim te, Heath. I ti to znaš.“
Izraz lica smekšao mu se u suzdržan smiješak.
MIN@
132
„Lijepo mi je to èuti od tebe.“ Zatim je pogledao u Erika. „Èuješ ti to,
vamp? Ona me voli. I upamti da nije bitno koliko misliš da si velika faca,
jer nikada neæeš za nju moæi napraviti ovo.“ Heath je podigao ruku i
pritisnuo na moja usta krvavu posjekotinu koju mu je na podlaktici
razrezao Erik.
„Aha, vidim ja što ti možeš napraviti za nju. Možda to moram podnositi,
ali ne moram trpjeti da mi se to nabija na nos.“ Ljutito odgurnuvši deku u
stranu, Erik je izašao iz sobe.
„Ne misli na njega,“ kazao mi je blago Heath, milujuæi me po kosi.
„Samo pij iz mene i misli kako æe ti od toga biti bolje.“
Odmaknula sam pogled s praznih vrata prema Heathovim dragim oèima,
tiho prostenjala i dala oduška potrebi koja je buktala u meni. Poèela sam
piti iz njega, sišuæi energiju i život, strast i požudu zajedno s njegovom
krvi. Opet sam sklopila oèi, ovaj put zbog silovite naslade koju mi je
pružalo ispijanje Heatha. Èula sam kako Heathovo stenjanje prati moje i
osjetila kako se on svija oko mene, èvršæe pritišæe podlakticu uz moje
usne i šapæe mi lijepe rijeèi koje nisam mogla sasvim razabrati.
Kad je netko napokon istrgnuo Heathovu ruku iz mog stiska, u glavi mi se
vrtjelo. Osjeæala sam se snažnije, premda me rana pekla kao da se
logorska vatra odluèila smjestiti na mojim prsima. Ali u isti mah sam se
osjeæala ošamuæeno i neobièno razdragano.
„Hej, ona ne izgleda kako spada,“ rekla je Kramisha.
„Ali osjeæam se više kako spada. Da ne kažem spadastièno. Kako se toèno
kaže, Damienèiæu Kamenèiæu?“ Zastala sam i zahihotala se, od èega su
me zaboljela prsa, pa sam èvrsto stisnula usne da se suspregnem.
„Što nije u redu s njom?“ upitao je Jack.
„Nema sumnje da se s njom zbiva nešto abnormalno,“ rekao je Damien.
„Znam ja što nije u redu s njom,“ rekla je Stevie Rae. „Napila se.“
„Da ne bi! Ja opæe ne volim piti,“ rekla sam, pa tiho podrignula. „O,
upsiæ.“
„Deèko joj je pijan. A ona se upravo napila iz deèka,“ rekla je Shaunee.
„Što znaèi da se i Z naroljala,“ rekla je Erin. Ona i Shaunee pridržavale u
izmeðu sebe Heatha koji se klatio na nogama i vodile ga natrag do
kreveta.
„Hej, nisam ja pijan. Još,“ rekao je Heath, a onda se strovalio na krevet.
„Nisam znala da se vampovi mogu napiti od krvi ljudskog biæa,“ rekla je
Afrodita. „Baš zanimljivo.“ Pružila mi je moju torbicu dok me prouèavala
pogledom kao da sam uzorak pod mikroskopom.
MIN@
133
„Manje bi ti to bilo zanimljivo da si pojela kronera i nakon toga danima
patila od teškog mamurluka i podrigivala jeftino vino,“ rekla joj je Stevie
Rae. „Mogu ti samo reæ da je to gadno.“
Afrodita, Blizanke, Damien, Jack i ja zajednièki smo se zagledali u nju.
Napokon sam uspjela progovoriti:
„Stevie Rae. Molim te, nemoj više jesti ljude. To je stvarno
ne..ne..neugodno,“ profrfljala sam.
„Možeš bit sigurna da kronere više neæe jest. Onaj zadnji fakat je imao
odvratan okus,“ rekla je Kramisha.
„Kramisha! Nemoj da Zoey još više frikne. Nitko nikoga više neæe jest.
Samo sam se poslužila tim jednim iz davnih dana ko primjerom da kažem
kako to da znam da se ona naroljala zato što se Heath naroljao.“ Stevie
Rae me potapšala po nadlanici. „Zato, samo bez brige, 'kej? Bit æe sve u
redu s nama, baš kao i s beskuænicima. Ništa ti ne brini zbog nas, samo ti
nama fino ozdravi.“
„O, nego što.“ Zakolutala sam oèima na Stevie Rae. „Ne mislim se ja
imalo brinut.“
„Hej, èvrsto ti obeæavam. Neæemo jesti ljude dok tebe ne bude bilo.“
Stevie Rae je sveèano pokretom prsta napravila križiæ preko srca. „Kroz
srce i preko groba.“
Preko groba! Pobogu, stvarno sam se nadala da nitko od nas neæe morati
završiti u grobu. Ponovno.
I uèas sam opet stekla sposobnost razmišljanja krozz vinska isparenja koja
su mi zamutila mozak, i znala sam što trebam èiniti. Namjerno sam
uputila Afroditi nacvrckan osmijeh.
„Slušaj vamo, Afro! Dajte vi svi skupa samo odite van do Dariusa. Ja
moram dat Stevie jedan broj telefona, a onda odmah dolazim.“
„Dobro. Naðemo se tamo vani. I da me nikad više nisi nazvala Afro.“
Uvrijeðena, Afrodita je povela Blizanke, Damiena, Jacka i cijeli èopor
mjedenih maèaka iz sobe.
Kad su napustili prostoriju, Erik se vratio. Prekrižio je ruke, šutke se
naslonio na zid i poèeo me promatrati. Iskoristila sam pripitost kao izliku
da ga ignoriram.
„Hej, možeš se ti ikako pribrat? Hoæeš da upišem novi broj sebi u
mobitel?“ rekla mi je Stevie Rae.
„Ne,“ rekla sam tvrdoglavo. „Moram ti ga zapisati.“
Okej, okej, brzo je rekla, oèito nastojeæi udovoljiti pijanici.
Tražila je oko sebe nešto što može poslužiti za pisanje kad je Kramisha
domarširala do nje i pružila joj komad papira i kemijsku.
„Evo ti, da zapišeš.“
MIN@
134
S potpuno zbunjenim izrazom lica, Stevie Rae mi je odmahnula glavom.
„Z, jesi sigurna da mi ne možeš samo reæi taj…“
„Ne!“ brecnula sam se.
„Okej, daj, nemoj mi samo šizit.“ Stevie Rae tutnula mi je papir i
kemijsku u ruke. Osjeæala sam da me Erik, koji je prišao i namjestio se
pokraj moga stola, pažljivo promatra. Cugerski sam se namrštila na njega.
„Nemoj mi škiljit!“
„U redu, u redu!“ Podigao je dlanove u znak predaje i otišao do Kramishe.
Èula sam kako oboje govore nešto o tome kako se šašavo ponašam kad
sam naroljana.
Bilo mi je paklenski teško usredotoèiti se uz smiješnu omamljenost koju
mi je Heath prenio, ali bol koju sam osjetila zbog pokretanja ruku
pomogla mi je da se malo otrijeznim. Zapisala sam broj mobitela sestre
Marije Anðele, te na brzinu dopisala Plan B: budi spremna da ih sve
preseliš u opatiju ali nemoj im reæi. Ako nitko ne zna, Neferet ne zna gdje
ste.
„Okej, daj.“ Stevie Rae mi je pokušala uzeti papir iz ruke, ali èvrsto sam
ga zadržala, na što me iznureno pogledala u lice. Doèekala sam njezin
pogled i nastojala izgledati i zvuèati što treznije kad sam joj šapnula:
„Ako ti kažem da kreneš, kreæi!“
Spustila je pogled na poruku koju sam joj upravo zapisala i vidjela sam
kako je razrogaèila oèi. Brzo je opet pogledala u mene i zatim mi gotovo
neprimjetno kimnula. Oblivena olakšanjem, sklopila sam oèi i prepustila
se ošamuæenosti.
„Jeste li više gotove s tom porukom o tajnom broju telefona?“ rekao je
Erik.
„Aha,“ posprdno mu je uzvratila Stevie Rae. „Èim je utipkam u mobitel,
spalit æu dokazni materijal.“
„A možda ti se i sam spontano zapali,“ frfljavo je dobacio Heath s
kreveta. Otvorila sam oèi i pogledala ga. „Hej! Šta?“ rekao je.
„Hvala, još jednom, rekla sam.“ Heath je slegnuo ramenima.
„Nije ti to ništa.“
„Da, je,“ rekla sam mu.
„Samo se èuvaj, okej? Je 1' to bitno?“ otpovrnuo mi je.
„Da, bitno je. „Samo, iduæi put bi mi stvarno bilo draže da ne piješ.“
Opet sam podrignula, a onda složila grimasu kad su me prsa zaboljela od
kretnje.
„Trudit æu se da to ne zaboravim,“ rekao je i nategnuo novi gutljaj iz
vinske boce.
Uzdahnula sam i kazala Stevie Rae:
MIN@
135
„Vodi me odavde,“ i sklopila oèi, privijajuæi svoju torbicu i one dvije
nerazmrsive pjesme uza sebe.
„Sad si ti na redu,“ Erik, rekla je Stevie Rae.
Erik se odjednom našao pokraj mene.
„Ovo æe te boljeti, i žao mi je g toga, ali stvarno se moraš vratiti u Kuæu
Noæi.“
Odsjeèno sam kimnula glavom.
„Znam. Samo æu žmiriti i nastojati se pretvarati da sam negdje drugdje,
okej?“
„Toga si se dobro sjetila,“ rekao je Erik.
„Ja æu biti odmah uz tebe, Z,“ rekla je Stevie Rae.
„Ne. Ti ostani uz Heatha,“ brzo sam joj rekla. „Ako pustiš da ga itko
pojede, znaš kako æu se samo naljutiti. I to ti ozbiljno kažem.“
„Evo me, tu sam,“ rekla je Kramisha, „i èula sam što si rekla. Nema šanse
da ti ja pojedem deèka. Meni on više nikako nije fini.“
„Zo se ne bi složila s tim!“ frfljavo je izjavio Heath i podigao svoju
praznu bocu kao da nam želi nazdraviti njome.
Zanemarila sam ih oboje i samo nastavila gledati u Stevie Rae.
„Bez brige. Heath æe biti kako treba. Ja æu se pobrinuti za njega.“ Stevie
Rae me zagrlila i poljubila u obraz. „Èuvaj se,“ rekla mi je.
„Ne zaboravi što sam ti napisala,“ prišapnula sam joj. Kimnula je glavom
„Okej, idemo,“ kazala sam Eriku i èvrsto stisnula oèi. Erik me podigao što
je nježnije mogao, ali bol koji me je probadao, bio je tako grozan da
nisam èak mogla ni vrisnuti. Samo sam držala oèi zatvorene i pokušavala
disati plitkim dahtajima dok je Erik žurio kroz tunele sa mnom u naruèju,
šapæuæi mi da æe sve biti u redu... da samo što nismo stigli...
Kad smo dospjeli do željeznih ljestava koje su vodile uvis do podruma,
Erik je rekao:
„Žao mije, ali ovo æe te paklenski boljeti. Ali moraš izdržati, Z. Samo što
nije gotovo.“ Zatim me poduhvatio na drugaèiji naèin i podigao u
Dariusove odozgo ispružene ruke.
U tom sam trenutku izgubila svijest.
Nažalost, došla sam sebi za samo nekoliko sekundi, kad su me ledena kiša
i studeni vjetar probudili šamaranjem u lice.
„Ššš, ne odupiri se. Bit æe ti samo još gore,“ rekao mi je Darius.
Nosio me u naruèju. Erik je hodao uz njega i promatrao me zabrinutim
oèima dok smo išli prema golemom crnom Hummeru koji je u leru stajao
na parkiralištu. Jack je stajao pokraj otvorenih vrata širokog stražnjeg
sjedala. Vidjela sam Afroditu na suvozaèkom sjedalu i Blizanke, koje su
MIN@
136
se smjestile u prostoru sasvim straga s cijelom hrpetinom maèaka.
Damien je sjedio uz otvorena vrata.
„Odmakni se i pomozi mi da je položim tu otraga,“ rekao mu je Darius.
Nekako su me uspjeli premjestiti na stražnje sjedalo Hummera i položiti
mi glavu Damienu u krilo. Nažalost, nisam se opet onesvijestila. Prije
nego što je Darius zatvorio vrata, Erik mi je stisnuo gležanj.
„Moraš ozdraviti, okej?“ rekao je Erik.
Jedva sam slabašno uspjela izgovoriti:
„Okej.“
Nakon što je Darius zalupio vrata, uskoèio na vozaèko sjedalo i povezao
nas, donijela sam svjesnu odluku da zadržim cijelu tu problematiku s
Erikom i Heathom pod poklopcem sve dok mi se život malo ne smiri i ne
budem u stanju izaæi nakraj s njima dvojicom. Priznajem da mi je u tom
trenutku laknulo što odlazim od njih obojice, zbog èega me malo peckala
savjest.
Veæi dio vožnje do škole protekao je u mraku i tišini koji su prožimali
ledom zavijenu Tulsu. Darius se morao boriti s Hummerom da ga zadrži
na ledenim plohama koje su izigravale ulice, a Afrodita je tek tu i tamo
znala prokomentirati granu koja nam je pala na put, ili skretanje kojim
bismo trebali poæi. Damien me, napet i šutljiv, èvrsto držao u svome krilu,
a Blizanke, za promjenu, nisu brbljale jedna s drugom. Žmirila sam, ne
bih li nekako držala pod kontrolom vrtoglavicu i bol kao i nelagodno
poznat osjeæaj otupjelosti koji mi je opet poèeo polako prožimati tijelo.
Samo, ovaj put sam ga prepoznala, i znala sam kako bi mi opasno bilo da
se prepustim toj otupjelosti, ma kako mi ona djelovala opuštajuæe i
primamljivo. Ovaj put sam znala da je ta otupjelost samo krinka smrti.
Prisilila sam se da dublje dišem, premda mi se sa svakim udisajem bol
zrakasto širio kroz cijelo tijelo.
Bol je bio dobar. Ako me boljelo, to je znaèilo da nisam mrtva.
Otvorila sam oèi i nakašljala se, prisiljavajuæi se da progovorim,
omamljenost od vinske krvi prošla me, i sad sam još osjeæala samo
iscrpljenost i smoždenost od bola.
„Moramo imati na umu što nas èeka a dolasku. To nije ona stara Kuæa
Noæi. To nije naš dom,“ rekla sam. Glas mi se èuo, ali zvuèala sam kao
promukli neznanac. „Osim što moramo držati svoje elemente èvrsto uza
se, mislim da bi nam najpametnije bilo da se držimo istine u što veæoj
mjeri kad nas budu pitali za bilo što.“
„To je logièno,“ rekao je Damien. „Ako osjete da govorimo istinu, manje
je vjerojatno da æe dobiti potrebu dublje zadirati u naše umove.“
„Pogotovo ako elementi budu štitili te umove,“ rekla je Erin.
MIN@
137
„Lako je moguæe da æemo ih zbunit time što æemo se praviti da ništa ne
kužimo, pa æe nas Neferet opet potcijenit,“ rekla je Shaunee.
„Znaèi, vraæamo se zbog one SMS poruke poslane iz škole koja nas je sve
pozvala da se vratimo,“ rekao je Damien. „Kao i zbog toga što je Zoey
ranjena.“
Afrodita je kimnula.
„Pa da, a jedini razlog našeg odlaska bio je to što smo se bojali.“
„Što je potpuno toèno, pobogu,“ rekla je Erin.
„Totalno,“ dodala je Shaunee.
„Samo upamtite govorite istinu kad god to bude moguæe i budite na
oprezu,“ rekla sam im.
„Naša Nadsveæenica ima pravo. Ulazimo u neprijateljski tabor, i ne
možemo si dopustiti da nas poznato okruženje opusti do te mjere da to
zaboravimo,“ rekao je Darius.
„Imam osjeæaj da neæemo doæi u napast da to zaboravimo,“ polagano je
rekla Afrodita.
„Na kakav to osjeæaš misliš?“ upitala sam je.
„Sve mi se èini da se cijeli naš svijet promijenio,“ rekla je Afrodita. „Ne,
znam da je tako. Što više prilazimo školi, to mi je osjeæaj sve gori“
krenula se na sjedalu i pogledala me preko naslona. „Osjeæaš i ti to.“
Lagano sam odmahnula glavom.
„Ne osjeæam ništa osim posjekotine na prsima.“
„Ja to osjeæam,“ rekao je Damien.“ Kao da mi se ježe sve vlasi na
zatiljku.“
„Takoðer,“ rekla je Shaunee.
„Mene grozno boli želudac,“ rekla je Erin.
Još jednom sam duboko udahnula i èvrsto zatreptala, dajuæi sve od sebe
da ostanem pri svijesti.
„To je Nyx. Ona vam daje upozorenje tim osjeæajima. Sjeæate se kako je
Kalonina pojava djelovala na ostale poèetnike?“
Afrodita je kimnula.
„Zoey ima pravo. Nyx nas tjera da se osjeæamo usrano da ne bismo
popustili tom tipu. Moramo se oduprijeti tome što on veæ nosi u sebi, a što
tjera ostatak poèetnika da ga popuše.“
„Ne možemo prijeæi na Tamnu stranu,“ smrknuto je rekao Damien.
Darius je prešao križanje Utice i 21. ulice.
„Stvarno izgleda jezivo što je Utica Square potpuno u mraku,“ rekao je
Erik.
„Jezivo i užasno i pogrešno,“ rekla je Shaunee.
MIN@
138
„Nigdje nema struje,“ rekao je Darius. „Èak i u bolnici St. John's gori tek
pokoje svjetlo, kao da je agregati jedva uspijevaju opskrbljivati.“
Darius je nastavio voziti niz Uticu, a onda sam zaèula kako se Damien
zgranuo.
„Jezovito je vidjeti kako je to još jedino mjesto u cijeloj Tulsi koje je još
rasvijetljeno.“
„Znala sam da je Kuæa Noæi napokon izbila na vidjelo.“
„Podigni me. Moram je vidjeti,“ kazala sam Damienu.
Uspravio me najnježnije što je mogao, ali svejedno sam morala
zaškrgutati zubima da ne vrisnem. A onda me bizarni pogled na Kuæu
Noæi natjerao da privremeno zaboravim na bolove. Svud po njoj buktile
su treperave petrolejke, obasjavajuæi golemu graðevinu sliènu dvorcu. Sve
je prikrivao led, a zarobljeni plamenovi ljeskali su se s glatkoga kamena,
tako da je izgledala prekrivena kristalnim plohama, kao da je to jedan
jedini, ogromni dragulj. Darius je iz džepa izvadio mali daljinski
upravljaè. Uperio ga je u zatvorena školska vrata od kovanog èelika i
pritisnuo tipku. Vrata su zaškripala i otvorila se, pokretanjem stvarajuæi
kišu krhotina leda koja je poškropila zaleðeni prilazni put.
„Izgleda baš kao dvorac iz jedne od onih starih, krvavih bajki u kojima je
sve potpalo pod èaroliju i ostalo zarobljeno u ledu,“ rekla je Afrodita. „U
njemu èuèi princeza koju je otrovala zla vještica i samo èeka da je
oslobodi njezin zgodni princ.“
Zurila sam u svoj dom, koji se sada pretvorio u odnekud poznatog
neznanca, i rekla:
„Samo imajmo na umu da uvijek postoji neki grozni zmaj koji èuva
princezu.“
„Da, nešto užasno, poput Balroga,“ rekao je Damien. „Kao u Gospodaru
prstenova.“
„Nažalost, slutim da je tvoje spominjanje demona toènije nego što bismo
možda željeli,“ rekao je Darius.
„Što je ono tamo?“ upitala sam. Kako nisam mogla pokazati prstom,
dignula sam bradom u smjeru ispred nas i malo slijeva.
Ali nisam morala ništa reæi. Svega trenutak potom svima nam je postalo
jasno što je stvorilo to kretanje, a Hummer se našao u okruženju. Za tren
oka noæ iznad nas uskomešala se i nazovigavranovi su se stuštili iz nje i
seli u èuèanj svud oko nas. Zatim je kroz njih prošao jedan golemi, meni
nepoznat, ratnik pun ožiljaka i zaustavio se usred skupine, sav smrknut i
opasan.
„To bi bio jedan od moje braæe, jedan Erebov Sin, koji stoji rame uz rame
s našim neprijateljima,“ tiho je rekao Darius.
MIN@
139
„Što znaèi da su Erebovi Sinovi takoðer naši neprijatelji,“ rekla sam.
„Sveæenice, barem kad je taj ratnik u pitanju, žao mi je što se moram
složiti s tobom,“ rekao je Darius.

Sedamnaesto poglavlje
Darius je bio prvi meðu nama koji je izašao iz vozila. Lice mu je bilo
stvrdnuto u bezizražajne crte, tako da je odisalo snagom i
samopouzdanjem, ali iz njega se ništa nije dalo išèitati. Zanemario je
nazovigavranove, koji su svojim groznim oèima buljili u njega, i obratio
se ratniku u središtu skupine.
„Pozdravljam te, Aristose,“ rekao je Darius. Premda je stisnuo šaku nad
srcem u kratkom pozdravu, opazila sam da se Darius nije poklonio. „Sa
sobom imam nekoliko poèetnika, ukljuèujuæi jednu mladu sveæenicu.
Sveæenica je ozbiljno ranjena i smjesta joj je potrebna medicinska
pomoæ.“
Prije nego što je Aristos stigao odgovoriti, najkrupniji nazovigavran
nakrivio je glavu i kazao:
„Koja sse to sssveæenica vraæa u Kuæu Noæi?“
Èak i unutar Hummera, sva sam se stresla kad sam èula glas tog stvorenja.
Ovaj je zvuèao ljudskije od onoga koji me napao, ali zbog toga mi je
samo bio još strašniji.
Polagano i odluèno, Darius je premjestio pozornost s Aristosa na užasnog
stvora koji nije bio ni ptica ni èovjek, nego mutirana mješavina i jednog i
drugog.
„Stvorenje, ne poznajem te.“
Nazovigavran je upro stisnuti pogled crvenih oèiju u Dariusa.
„Sssine èovjeèji, zzovi me Rephaim.“
Darius nije ni trepnuo.
„Još uvijek te ne poznajem.“
„Upozznat æeš me,“ prosiktao je Rephaim, otvarajuæi kljun tako da sam
mu mogla vidjeti u ždrijelo.
Dario je ignorisao stvorenje i opet se obratio Aristosu.
„Sa sobom imam teško ranjenu sveæenicu, kao i nekoliko poèetnika
kojima je prijeko potreban odmor, Hoæeš li nam dopustiti da proðemo?“
„Je li to Zoey Redbird? Imaš li to nju sa sobom?“ upitao ga je Aristos.
Svaki nazovigavran reagirao je na moje ime. Svaki od njih usmjerio
pažnju sa Dariusa ka Hummeru. Šuškajuæi krilima i ogromnim udovima
od suspregnute energije, stvorovi su zurili. Uživotu nisam bila tako
zahvalna na postojanju zatamnjenih stakala.
„Ona je,“ odsjeèno je odgovorio Darius. „Hoæeš li nam dopustiti da
proðemo?“ ponovio je.
„Naravno.“ rekao je Aristos. „Svim poèetnicima nareðeno je da se vrate“
Pokazao je prema školskim zgradama. Kretnja mu je na trenutak pokazala
MIN@
141
vrat osvijetljen najbližom plinskom svjetiljkom, i ugledala sam tanku
crvenu liniju na njegovoj koži, kao da mu je vrat ozlijeðen.
Drius je odsjeèno kimnuo glavom.
„Odnijet æu sveæenicu u stacionar, ona nemože hodati.
Darius krenuo natrag prema vozilu, Rephaim je rekao:
„Je li Crvena s vama?“
Dartus se osvrnuo prema njemu.
„Ne znam na koga misliš kad kažeš Crvena.“
U tren oka, Rephaim je raširio golema crna krila i skoèio na poklopac
Hamerova motora. Zvuk svijanja metala pod njegovom težinom prigušilo
je pojednièko frktanje prestrašenih maèaka. Rephaim je tu èuènuo, savio
ljudske šake kao kandže i nadvio se nad Dariusa.
„Ne lažžži mi, sssssine i èovjeèji! Zzzznaš da zzborim o crvenoj
vampvrici!“ Kako se sve više žestio, to mu je glas postajao sve manje
ljudski.
„Pripremite se da prizovete svoje elemente,“ rekla sam, nastojeæi
uspregnuti bol i govoriti jasno i smireno, makar sam se osjeæala tako slabo
i ošamuæeno da nisam bila sasvim sigurna kako æu moæi prizvati duha za
Afroditu, a kamoli ostalima pomoæi pri kontroliranju i usmjeravanju.
„Ako taj stvor napadne Dariusa, napadamo ga svime što imamo, uvlaèimo
Dariusa ovamo i odvozimo se glavom bez obzira.“
Ali Darius nije djelovao nimalo uzrujano. Smireno je podigao pogled
prema stvorenju.
„Misliš na sveæenicu crvenih vampyra, Stevie Rae?“
„Jessssst!“ Rijeè je bila jedan dug siktaj.
„Ona nije sa mnom.“ Dovezao sam samo plave poèetnike. „A sveæenici
meðu njima potrebna je pomoæ iz ovih stopa kao što sam veæ objasnio.“
Darius je nastavio smireno gledati uvis u stvora koji je djelovao kao nešto
što je iskoraèilo iz noæne more. „Posljednji put pitam, propuštaš li nas, ili
ne?“
„Propuššššštam, jassssno,“ prosiktalo je stvorenje. Nije sišlo s Hummera,
ali odmaknulo se unatrag, tako da je Darius nekako uspio otvoriti
vozaèeva vrata.
„Doði ovamo. Smjesta.“ Darius je mahnuo Afroditi da se premjesti preko
sjedala i pružio joj ruku da se može pridržati. „Budi uz mene,“ èula sam
kako joj je prišapnuo i vidjela kako je ona brzo kimnula. Držeæi se
Dariusu tik uz bok, otišla je s njim do mojih vrata. Provirio je kroz njih i
svakog od nas pogledao u oèi. „Jeste li spremni?“ tiho je upitao. U glasu
mu se èulo daleko više od te tri kratke rijeèi.
„Jesmo,“ rekli su uglas Damien i Blizanke.
MIN@
142
„Spremni,“ rekla sam.
„Ponavljam, budite uz mene,“ došapnuo nam je.
Darius i Damien nekako su me uspjeli bolno premjestiti ratniku u ruke.
Šutke, strijeljajuæi pogledima nazovigavranove, sve su se maèke iskrale iz
vozila i smjesta stopile s ledenim sjenama. Odahnula sam kad nijedno
stvorenje nije spopalo moju Nalu. Molim te, samo pazi da maèkama ništa
ne bude, u sebi sam zamolila Nyx. Osjetila sam, prije nego što sam
vidjela, kako Afrodita. Damien i Blizanke okružuju Dariusa i mene, a
onda smo se kao jedno biæe odmaknuli od Hummera i zašli u krug škole.
Nazovigavranovi, ukljuèujuæi Rephaima, vinuli su se u nebo dok nas je
Aristos vodio prema nedalekoj najbližoj zgradi kampusa, na svu sreæu
upravo onoj u kojoj su bili smješteni profesori, kao i stacionar.
Dok me Darius unosio u tu poznatu zgradu kroz drvena vrata s lukom,
koja su me uvijek podsjeæala na nešto što bi trebalo stajati preko opkopa
dvorca, pomislila sam na to kako sam stigla ovamo prije tek nešto više od
par mjeseci, i kako su me i tada onesviještenu nosili u stacionar, gdje sam
se probudila bez blage veze o novoj buduænosti koja me èeka. Baš èudno,
sada sam opet bila u gotovo potpuno jednakom položaju.
Pogledala sam lica svojih prijatelja. Svi su djelovali smireno i
samouvjereno. Samo zato što sam ih tako dobro poznavala prepoznala
sam strah u tanko stisnutim Afroditinim usnama i u jednoj sitnici, šakama
koje je Damien držao èvrsto stisnute uz bok, da prikrije njihovo
podrhtavanje. Blizanke su mi hodale s desne strane, tako blizu da je
Shaunee ramenom doticala Erin, èije je rame pak dodirivalo Dariusovo
kao da jedni drugima dodirom mogu podariti hrabrost.
I Darius je skrenuo u jedan poznati hodnik, a kako me nosio, osjetila m da
mu se tijelo istog trena napelo i znala prije nego što je progovorila,da ju je
ugledao. Umorno sam odigla tešku glavu s njegova ramena taman na
vrijeme da vidim Neferet kako stoji pred ulazom u stacionar. Izgledala je
prekrasno u dugoj haljini, pripijenoj uz tijelo, skrojenoj od svjetlucavog
materijala koji se prelijevao i otkrivao zagasitoljubièaste nijanse u svakom
njenu pokretu. Tamna crvenkastosmeða kosa padala joj je na ramena,
sjajnim valovima sve do struka, a oèi zelene boje mahovine iskrile su se
od emocija.
„Ah, razmetna se vraæa, znaèi?“ Glas joj je bio melodiozan i blago
podsmješljiv.
Smjesta sam odmaknula pogled od nje i groznièavo prošaptala bez daha.
„Vaši elementi!“ Tek u trajanju jednog otkucaja srca zabrinula sam se da
me nisu èuli i shvatili, jer sam gotovo smjesta osjetila lagan dodir vetra
MIN@
143
zagrijanog vatrom i miris svježe proljetne kiše. Premda Neferet nije
Afroditi mogla èitati misli, tiho sam izgovorila:
„Duše, trebam te,“ i osetila lepršanje u sebi kad mi je element odgovorio.
Prije nego što sam se stigla predomisliti i sebièno nastaviti raspirivati
duha u vlastitu korist, zapovjedila sam mu: „Idi Afroditi“ i zaèula kako je
ona oštro udahnula kad ju je element prožeo. Uvjerivši se da su barem
moji prijatelji zaštiæeni koliko je to moguæe, opet sam se posvetila našoj
okaljanoj Nadsveæenici. Zaustila sam da prokomentiram kako je ironièno
što se poslužila biblijskom naredbom, kad su se u hodniku otvorila vrata
nekoliko koraka niže od Neferet i on je iskoraèio kroz njih.
Darius se zaustavio tako naglo da je djelovao kao da mu se iznenada
zategnuo lanac.
„O!“ bezglasno je rekla Shaunee.
„Sraaaaaanje!“ kazala je Erin dugim izdisajem.
„Ne gledajte mu u oèi!“ èula sam kako im je šapnula Afrodita. „Radije
mu zurite u prsa.“
„Što baš i nije teško,“ tiho je rekao Damien.
„Samo budite jaki,“ rekao je Darius. A tada kao da je vrijeme stalo.
Budi jaka, opominjala sam se, budi jaka. Ali nisam se osjeæala jako,
osjeæala sam se iscrpljeno i ranjeno i posve poraženo. Uz Neferet, tako
savršenu i moænu, osjeæala sam se nedoraslo. Uz Kalonu sam shvatila
koliko sam beznaèajna. Njih dvoje zajedno bili su gorostasi spram mene, i
u glavi mi se zamutilo od kakofonije misli. Bila sam samo klinka. Kvragu,
nisam još bila ni odrasla vampirica. Zašto sam oèekivala da æu se
oduprijeti ovom paru èudesnih biæa? I zar sam se zaista htjela boriti protiv
Kalone? Jesam li se sto posto uvjerila da je on zao?
Trepnula sam, razbistrila zamuæeni pogled i zagledala se u njega.
Apsolutno nije izgledao zlo. Kalona je na sebi imao hlaèe koje su
djelovale skrojeno od iste one kremastosmeðe jelenje kože od koje se
izraðuju prave mokasine. Bio je bos i gol do pojasa. Zvuèi glupo kad se to
kaže da je stajao tamo u hodniku napola gol ali to uopæe nije djelovalo
glupo. Djelovalo je ispravno. Kad je bio tako nevjerojatan! Koža, lišena i
najmanje mane, bila mu je one zlaæane nijanse kakvu djevojke uvijek
bezuspješno nastoje postiæi prženjem u solarijima. Kosa mu je bila gusta i
crna. Bila je duga, ali ne onako smiješna kakvu nosi Fabio, veæ tek malo
raskuštrana i zgodno valovita. Što sam je više gledala, to sam lakše mogla
zamisliti kako prstima prolazim kroz nju. Ne hajuæi za Afroditino
upozorenje, pogledala sam ga ravno u oèi i osjetila kako udar struje
prolazi mnome kad je on razrogaèio oèi od prepoznavanja, a taj udar kao
MIN@
144
da mi je oduzeo još više od ionako veæ gotovo minule snage. Objesila sam
se u Dariusovim rukama, tako slaba da sam jedva mogla držati glavu.
„Ranjena je!“ Kalona je grmnuo kroz hodnik, i vidjela sam da se èak i
Neferet zgrozila. „Zašto je ne lijeèite?“
Zaèula sam oduran zvuk lepeta golemih krila, a onda je Rephaim
iskoraèio iz prostorije u kojoj je Kalona do maloprije bio. Stresla sam se
kad sam shvatila da je nazovigavran zacijelo doletio do prozora i onda se
uvukao kroz njega. Postoji li ijedno mjesto nad zemljom do kojega ovi
gadni stvorovi ne mogu doprijeti?
„Oèe, naredio sam ratniku da odvede sveæenicu u stacionar, gdje može
primiti potrebnu skrb.“ Rephaimov neprirodni glas zvuèao mi je još
skarednije nakon što sam èula velebnost Kalonina.
„Joj, daj ne seri!“ Posve zgranuta, zablenula sam se otvorenih usta u
Afroditu, koja je s najpodrugljivijim kujastim izrazom na licu gledala u
nazovigavrana. Zabacila je gustu plavu kosu i nastavila. „Ptièkiæ nas je
držao vani na ledenoj kiši i samo naklapao, te Crvena ovo, te Crvena ono.
Darius je uspio donijeti Zoey ovamo usprkos njegovoj pomoæi.“ Afrodita
je rukama stavila navodnike oko rijeèi pomoæ.
U hodniku je zavladala mrtva tišina, a onda je Kalona zabacio svoju
prekrasnu glavu i grohotom se nasmijao.
„Veæ sam zaboravio kako duhovite ljudske žene mogu biti.“ Uputio je
Dariusu elegantnu gestu rukom. „Dovedi mladu sveæenicu ovamo, da se
pobrinemo za nju.“
Osjetila sam nevoljkost u napetosti Dariusova tijela, ali poslušao je
Kaloninu naredbu, praæen mojim prijateljima. Došli smo do Neferet i
ulaza u stacionar u isti mah kad i Kalona.
„Ispunio si ovdje svoju dužnost, Ratnièe,“ kazao je Kalona Dariusu.
„Neferet i ja dalje æemo se pobrinuti za nju.“ I pali je anðeo raširio ruke
kao da oèekuje da me Darius preda njemu. Tom kretnjom, ona golema
krila od gavranova perja koja su mu dotad bila uredno sklopljena uz leða
našnšurila su se i poluotvorila.
Došlo mi je da ispružim ruku i dotaknem ta krila, i bilo mi je drago si ne
mogu ništa više nego zuriti u njih.
„Moja dužnost nije ispunjena.“ Dariusov je glas bio napet poput njegova
tela. „Zarekao sam se skrbiti za ovu mladu sveæenicu i moram ostati uz
nju.“
„Ostajem i ja,“ rekla je Afrodita.
„Kao i ja.“ Damien je zvuèao sitno i preplašeno, ali vidjela sam da još
uvijek èvrsto stišæe šake uz bok.
„Kao i mi,“ rekla je Erik, a Shaunee je smrknuto kimnula.
MIN@
145
Sad je bio red na Neferet da se nasmije.
„Pa valjda ne misliš da možeš biti u Zoey tijekom mojih pregleda?“
Podsmijeh joj se izgubio iz glasa. „Prekini sa bljezgarijama! Darius,
odnesi je u tu sobu i ostavi je na krevetu. Ako hoæeš, smiješ je èekati tu u
hodniku, premda bi ti, sudeæi prema tvome Jedu, pametnije bilo da nešto
pojedeš i okrijepiš se. Napokon, donio si Zoey u njezin dom, gdje je na
sigurnom, tako da si ispunio svoj zadatak. A ostali vratite se u spavaonice.
Ljudski dio grada možda je paraliziran zbog obiène oluje, ali mi nismo
ljudski. Za nas se život nastavlja, što znaèi da se i škola nastavlja.“
Zastala je i uputila Afroditi pogled tako ispunjen mržnjom da joj se lice
izoblièilo u nešto pretvrdo i prehladno da bi moglo održati makar i djeliæ
dotadašnje ljepote. „Samo, ti si sada takoðer ljudska, zar ne, Afrodita?“
„Jesam,“ rekla je Afrodita. Lice joj je bilo blijedo, ali podigla je bradu i
izdržala studeni pogled Neferet.
„Onda ti je mjesto tamo vani.“ Neferet je neodreðeno mahnula nekamo
daljinu.
„Ne, nije,“ rekla sam. Usredotoèenost na Neferet razbila je opèinjenost
pod koju sam potpala dok sam zurila u Kalonu. Jedva sam prepoznala
vlastiti glas, zvuèao je poput šapta slabašne starice, ali Neferet me èula
bez problema, i prebacila pozornost s Afrodite na mene. „Afrodita još
dobiva vizije od Nyx. Mjesto joj je tu,“ uspjela sam reæi, makar sam
morala brzo šaptati jer su mi sive mrlje stalno upadale u vidno polje.
„Vizije?“ Kalonin duboki glas prosjekao je zrak izmeðu nas. Ovaj put
sam odbila pogledati u njega, premda mi je stajao tako blizu da sam
sjeæala èudnu studen kojom je odisao. „Kakve vizije?“
„Upozorenja na buduæe katastrofe,“ oglasila se Afrodita.
„Zanimljivo...“ Otegnuto je izgovorio rijeè. „Neferet, Kraljice moja, nisi
mi kazala da imaš proroèicu u Kuæi Noæi.“ Prije nego što je Neferet stigla
išta reæi, nastavio je: „Izuzetno dobro, izuzetno dobro. Proroèica nam
može biti od itekakve koristi.“
„Ali ona nije poèetnica, niti je vampirica, pa joj tako nije mjesto u Kuæi
Noæi. Zato smatram da bi trebala otiæi.“ U glasu Neferet èuo se èudan
prizvuk koji isprva nisam prepoznala, a onda, kad sam još malo treptala i
dodatno razbistrila viziju, uspjela sam primijetiti što otkriva držanjem
tijela praktièki se vješala po Kaloni i s blagim šokom shvatih da se
Neferet doslovce duri.
Zatim sam, opèinjeno, vidjela kako Kalona pruža ruku i njome nježno
prelazi niz Neferetin obraz, prelazeæi dlanom preko krivulje njena dugog,
glatkog vrata, spuštajuæi ga dalje da joj pomiluje rame, te napokon
odmièuæi ruku nakon što joj je njime prešao niz cijela leða. Ne rekavši
MIN@
146
ništa, Neferet je zadrhtala od njegova dodira, i vidjela sam kako joj se
zjenice šire, kao da se od njegova milovanja uspalila.
„Kraljice moja, jedna bi nam proroèica jamaèno bila od izvjesne koristi,“
rekao je.
Buljeæi i dalje u njega, Neferet je kimnula glavom.
„Ostaješ, mala proroèice,“ kazao je Kalona Afroditi.
„Da,“ èvrsto je rekla. „Ostajem. Ostajem uza Zoey.“
Okej, slobodno priznajem da me Afrodita iznenaðivala do krajnosti.
Mislim ono, da, bila sam teško ranjena i vjerojatno u ozbiljnom šoku, tako
da mogu na to svaliti krivnju za svoje promijenjeno psihofizièko stanje, u
nadi da dio èudno hipnotièkog djelovanja koje taj pali anðeo ima na mene
potjeèe odatle što vrlo vjerojatno umirem. Ali Kalona je oèito uspijevao
imati izvjesnog utjecaja na sve ostale. Na sve osim Afrodite. Ona je
totalno zvuèala u svom uobièajenom kuèkastom stilu. Nikako mi to nije
išlo u glavu.
„Proroèice,“ rekao je Kalona. „Kažeš da dobivaš upozorenja na buduæe
katastrofe?“
„Da,“ rekla je Afrodita.
„Kaži, što vidiš u buduænosti u sluèaju da u ovom trenutku odbijemo
Zoey?“
„Nisam imala viziju o tome, ali znam da Zoey mora biti tu. Teško je
ranjena,“ rekla je Afrodita.
„Onda dopusti da ti potvrdim kako sam i ja znamenit po prorokovanju.“
Kalonin glas, koji je dotad bio tako slastan i dubok da iskreno nisam
htjela ništa više nego da se sklupèam i dovijeka ga slušam, poèeo se
mijenjati. Isprva tek jedva, osjetila sam kako mu se boja mijenja. Kad je
nastavio govoriti Afroditi, sva sam se poèela ježiti od straha jer mu se
oèito nezadovoljstvo osjeæalo sve jaèe u glasu, sve dok i Darius nije
psræuæi ustuknuo od njega. „I kunem vam se kad vam kažem da ako tu
zapovijed ne poslušate, ova sveæenica neæe više ni jednu jedinu noæ
živjeti. Ostavite nas sada!“
Kalonine su mi rijeèi zaprštale tijelom, tako da su mi se veæ ošamuæena
osjetila dodatno smela, i primila sam se Dariusu za ramena.
„Samo ga slušaj,“ kazala sam Afroditi, zastavši da doðem do daha. „U
pravu je. Neæu dugo poživjeti ako ne primim pomoæ.“
„Dajte mi sveæenicu. Neæu vas dvaput pitati,“ rekao je Kalona i opet
raširio ruke da me primi.
Afrodita je oklijevala tek na trenutak, a onda ispružila ruku i primila
moju.
MIN@
147
„Bit æemo tu kada prizdraviš.“ Stisnula mi je šaku i odjednom sam osjetila
kako mi nalet duha ponovno ulazi u tijelo. Htjela sam je odbiti, jer je
morala zadržati taj element trebala joj zaštita koju on pruža ali Afrodita
se veæ okrenula prema Damienu i gurnula ga prema meni s rijeèima:
„Oprosti se sa Zoey i uputi joj svoje najjaèe želje za sretan oporavak.“
Vidjela sam kako je Damien naèas pogledao Afroditu, koja mu je blago
kimnula. Zatim mi je primio šaku i takoðer je stisnuo.
„Budi dobro, Z,“ rekao je, a kad mi je pustio ruku, osjetila sam kako me
obavija sladak lahor.
„I vas dvije,“ kazala je Afrodita Blizankama.
Shaunee me primila za jednu ruku, a Erin za drugu.
„Navijamo za tebe, .“ rekla je Erin, a kad su se okrenule od mene, ostavile
su mi toplinu ljeta svježinu kiše što proèišæava.
„Bilo bi dovoljno sentimentalnosti. Preuzimam je sada“. I prije nego što
sam stigla opet udahnuti, Kalona me uzeo od Dariusa. Kad me pritisnuo
uz svoja gola prsa, sklopila sam oèi i pokušala se pouzdati u snagu
elemenata dok sam drhtala od predivne hladne vreline njegova tijela.
„Prièekat æu ovdje,“ èula sam kako je Darius rekao prije nego što su se
vrata zaklopila s muèno zakljuènim treskom, ostavljajuæi moje prijatelje s
druge strane, a mene nasamo s mojim neprijateljem, palim anðelom, i
èudovišnim pticolikim stvorenjem koje je stvorila njegova pradavna
požuda.
Tada sam uèinila nešto što sam u cijelom dotadašnjem trajanju života
uèinila samo dvaput.
Onesvijestila se.

Osamnaesto poglavlje
Prvo èega sam postala svjesna kad sam ponovno poèela dolaziti svijesti
bio je prohladan dodir èistih plahti kreveta u stacionaru na mojoj goloj
koži, što je znaèilo da nemam baš ništa na sebi.
Drugo što sam shvatila bilo je to da mi sve u meni govori da nastavim
držati sklopljene oèi i duboko disati. Drugim rijeèima, morala sam se
pretvarati da sam i dalje onesviještena.
Trudeæi se da budem što mirnija, pokušala sam utvrditi u kakvom mi je
stanju tijelo. Okej, duga, gadna rana na prsima boljela me znatno manje
nego u trenutku kad sam se onesvijestila. Istražila sam malo osjetilima
(svim osim vida, jasno) i osjetila sam i namirisala duha, zrak, vodu i vatru
koji su se zadržali u meni. Elementi nisu bili u cijelosti manifestirani i
upadljivo oèiti, ali bili su uz mene, smirivali me i ojaèavali i stvarali u
meni paklensku brigu za moje prijatelje. Vratite se njima! bezglasno sam
naredila elementima, i osjetila kako me nevoljko napuštaju. Svi osim
duha. Došlo mi je da uzdahnem i prevrnem oèima. Umjesto toga, jaèe sam
se usredotoèila. Duše, idi Afroditi. Samo budi uz nju. Gotovo istog
trenutka osjetila sam kako me taj moæni element napušta. Sigurno sam pri
odlasku duha izvela neki nehotièan pokret, jer odnekud blizu mojih
stopala oglasila se Neferet.
„Promeškoljila se. Ne sumnjam da æe se uskoro osvijestiti.“ Uslijedila je
stanka u kojoj sam èula kretanje, kao da je poèela koraèati po prostoriji
prije nego što je opet progovorila. „Još uvijek tvrdim da je nisam smjela
izlijeèiti. Zoeynu se smrt lako moglo objasniti. Bila je praktièki mrtva kad
je stigla ovamo.“
„Ako je toèno to što si mi kazala, i ona uživa moæ nad svih pet elemenata,
previše je moæna da bi se dopustilo da strada,“ rekao je Kalona. On je
takoðer zvuèao kao da stoji pri dnu moga kreveta.
„To što sam ti kazala cijela je istina,“ rekla je Neferet. „Ona kontrolira
elemente.“
„Onda bi nam mogla biti od koristi. Zašto je ne bismo ukljuèili u našu
viziju buduænosti? Kad bi nam se ona zarekla na vjernost, to bi nam
pomoglo da pridobijemo svakog onog èlana Vijeæa koji mi se odbije
spremno pokoriti.“
Nova vizija buduænosti? Pridobivanje Vijeæa? U smislu Visokog
vampirskog vjeæa? Nemoj zezat!
Neferet mu je odgovorila vješto i samouvjereno.
MIN@
149
„Neæe nam ona trebati, ljbavi. Naš æe nam plan uspjeti. Valja ti znati da
Zoey ionako nikada neæe pristati da svoju moæ upotrijebi u našu korist.
Preko svake je mjere zaljubljena u Božicu.“
„Ah, ali to se dade promijeniti.“ Duboki mu je glas bio poput topljene
èokolade. Premda su mi misli jedva sustizale jedna drugu od vijesti koje
sam upravo naèula, tijelo mi je bilo hipnotizirano od njegova glasa; godilo
mi je samo slušati ga. „Mislim da se sjeæam jedne druge sveæenice koja se
uspjela odljubiti od Božice.“
„Ona je mlada i nedovoljno mudra da sama sebi dopusti uvid u
intrigantnije moguænosti, kao što ja jesam.“ Glasovi su im bili tako blizu
da im znala da je ona sigurno u njegovu zagrljaju. „Zoey nama može
samo biti još jedan neprijatelj. Vjerujem da æe doæi dan kada æemo je bilo
ti ili ja morati ubiti.“
Kalona se tiho nasmijao.
„Kako si ti prekrasno krvožedno stvorenje. Ako nam mlada sveæenica
neæe biti od koristi, onda æemo je se, naravno, nekom trenutku morati
riješiti. Dotad, vidjet æu mogu li ikako slomiti okove koji je sputavaju.“
„Ne. Ne želim da imaš ikakve veze s njom!“ brecnula se Neferet.
„Ne bi ti bilo zgorega da imaš na umu tko je ovdje gospodar. Upravljanje,
zapovijedanje ili zarobljavanje nikome više nikada neæu dopustiti. A ja
nisam tvoja nemoæna Božica. Što dadem, mogu i oduzeti, ne budem li
zadovoljan!“ Onaj seksi svilenkasti ton nestao je iz Kalonina glasa.
užasna studen koja se našla namjesto njega ispunila je prostoriju poput
aleta oluje kroz širom otvoren prozor.
„Ne ljuti se.“ Neferet je smjesta poprimila pokajnièki ton. „Ma kad ne
mogu podnijeti da te dijelim.“
„Onda nemoj da budem nezadovoljan!“ podviknuo je, ali bijes mu se veæ
gubio iz glasa.
„Poði sa mnom iz ove sobe i obeæavam ti da neæeš biti nezadovoljan,“
koketno mu je rekla Neferet. Zaèula sam odurne slinave zvukove njihova
ljubljenja. Dizao mi se želudac od Neferetina zadihanog stenjanja.
Nakon puno previše totalno gadnih šumova na razini tipiène pornjave,
Kalona je napokon rekao:
„Idi u svoju odaju. Priredi se za mene. Brzo æu stiæi za tobom.“
Veæ sam praktièki èula kako Neferetino kreštanje Ne! Poði smjesta sa
mnom! odjekuje kroz prostoriju, ali iznenadila me, rekavši:
„Doði mi brzo, anðele moj tamni,“ i to slatkim, zavodljivim glasom.
Zatim se zaèulo šuštanje njene haljine, te tiho otvaranje i zatvaranje vrata.
Ona doslovce manipulira njime. Upitala sam se je li Kalona toga svjestan.
Pa valjda bi jedno besmrtno biæe znalo razabrati mentalne igrice jedne
MIN@
150
vampirske Nadsveæenice (dobro, kao i tjelesne igrice fuuj). Zatim mi je
palo na pamet ono utvarno ukazanje Neferet koje sam naèas vidjela kod
depoa. Kako je to izvela? Možda joj je prijelaz na Tamnu stranu dao
drugaèije moæi; možda ona nije samo pola vampirska Nadsveæenica. Tko
zna što stvarno znaèi biti Kraljica Tsi Sgili? Ova nova pomisao me
prestravila.
Šuškanje oko mog kreveta prenulo me iz tako užasnih misli. Sasvim sam
se primirila. Došlo mi je da zadržim dah, ali znala sam da moram i dalje
samo duboko, ravnomjerno disati. Kunem se da sam osjeæala Kalonin
pogled na sebi i bilo mi je nevjerojatno drago što mi plahta kreposno
prekriva grudi i dobro je omotana oko ostatka moga tijela.
Osjetila sam onu sve poznatiju jezu za koju sam sad veæ znala da dopire iz
njegova tijela. Kalona mi je oèito bio blizu. Vjerojatno je stajao odmah tu
tik do mog kreveta. Èula sam zloslutno šuškanje perja i mogla ga zamisliti
kako širi ta prekrasna crna krila. Možda se spremao opet me uzeti u
naruèje i obujmiti krilima, kao što je to uèinio u mome snu.
I to je bilo previše za mene. Bez obzira na vrištanje nagona u meni, nisam
više mogla držati sklopljene oèi. Sigurna da æu ugledati njegovo neopisivo
savršeno lice, otvorila sam oèi i shvatila da gledam uvis u mutirani lik
Rephaima. Nazovigavran je stajao nagnut nad mojim krevetom, spustivši
to svoje užasno pticoliko lice na manje od pedlja od mojeg. Kljun mu je
bio otvoren, a jezik mu je palucao prema meni.
Reagirala sam smjesta i automatski, i nekoliko se stvari dogodilo u isti
mah. Ispustila sam najprodorniji ženski vrisak, privukla plahtu sebi na
prsa i ustuknula tako brzo da sam se opalila o dasku nad uzglavljem
kreveta. Kad sam to uèinila, odurni nazovigavran prosiktao je i raširio
krila, djelujuæi kao da me se sprema napasti, a vrata su se s treskom
otvorila. Darius je dojurio u prostoriju, ugledao stvorenje koje se
zlokobno nadvija nad mene, jednako elegantnom koliko i smrtonosnom
kretnjom posegnuo u kožnu jaknu, izvadio nož iz futrole koju je nosio oko
pleæke i bacio ga. Bodež je preletio prostoriju i pogodio Rephaima pri
vrhu ptièjih prsa. Stvorenje je riknulo i zateturalo nauznak, primivši držak
noža s bisernom intarzijom.
„Usuðuješ se napasti mog sina!“ Kaloni su trebala samo dva koraka da
stigne do Dariusa. Snagom boga, šèepao je ratnika za grlo i podigao ga s
poda. Kalona je bio tako visok, tako dugih i mišiæavih ruku, da je uspio
dotaæi Dariusom strop prostorije. Zadržao je Dariusa u zraku, dok je
ratnik grèevito trzao nogama i bezuspješno udarao šakama po Kaloninim
masivnim podlakticama.
MIN@
151
„Prekini! Nemoj ga ozlijediti!“ Povukavši plahtu sa sobom s kreveta,
oteturala sam do njih dvojice, i tek u trenutku kad sam se uspravila
shvatila koliko sam još uvijek slaba. Kaloni su crna krila bila raširena, pa
sam se morala provuæi ispod jednog od njih da doprem do Dariusa. Pojma
nisam imala što æu uèiniti kad sam skoèila s kreveta. Èak i da sam bila
ona stara, ne ranjena i iscrpljena, nikako ne bih bila ravna ovom
besmrtnom biæu a ovom trenutku, premda sam se derala na njega i lupala
ga po boku, bilo je jasno da stvaram manje nevolja od nekakvog
iritantnog komarca. Ali što se ipak dogodilo. Kad sam pogledala u Kalonu
i vidjela mu razjarene oèi boje jantara i zube iskešene u zvjerskom
osmijehu, shvatila sam da uživa u tome što polako gušenjem usmræuje
Dariusa.
U tom trenutku otkrila mi se Kalonina prava narav. On nije bio nikakav
neshvaæeni junak koji samo èeka da ljubav iz njega izvuèe ono dobro. U
Kaloni nije bilo nièeg dobrog. Nije bilo važno je li oduvijek bilo tako, ne.
To što je postao to što je bio sada bilo je zlo. Èarolije kojima mi je sve
dotad mazao oèi raspršile su se poput sna sazdanog od stakla, oèajnièki
sam se ponadala da se tako pošteno razbio da se više nikad neæe moæi
opet sastaviti.
Duboko sam udahnula i podigla ruke, dlanova okrenutih prema van, ne
hajuæi za to što mi je plahta pala s tijela i ostavila me da gola stojim pred
njima. Zatim sam posljednjom snagom izgovorila prizivanje:
„Vjetre vatro, doðite mi. Trebate mi.“ Smjesta sam osjetila prisutnost tih
dvaju emenata, kao i Damiena i Shaunee povrh njihove prisutnosti, na
trenutak gledavši njih dvoje kako usredotoèeni, sklopljenih oèiju,
pridodaju svoje sjedinjene volje ojaèavanju vlastitih elemenata. Nije mi
trebalo ništa više d tog malog proplamsaja snage. Stisnula sam oèi i
unijela sve što je u meni preostalo u zapovijed: „Otjerajte krilatoga od
Dariusa!“ Naglo sam uprla ruke prema Kaloni, usmjerivši tom kretnjom
elemente i u isti mah pomislivši kako su me vatra i vjetar veæ izvukli iz
priliènih škripaca s onim glupim nazovigavranovima, tako da bi trebali
upaliti i protiv njihova tatice.
Udar vrelog zraka smjesta je dao rezultata poduhvatio je raširena
Kalonina krila i bacio ga uvis i unatrag, što je popratio èudan zvuk, kao da
nešto cvrlji, kad mu je zažareni zrak dotaknuo golu kožu i doslovce
prouzroèio stvaranje izmaglice u zraku oko njega.
Darius se teško svalio na pod, ali dok je hvatao zrak, nastojao se osoviti
na noge i postaviti se tijelom izmeðu Kalone, Rephaima i mene. Nisam
mogla uèiniti više osim da smirujem disanje i tvrdo trepæem ne bih li iz
MIN@
152
oèiju rastjerala èudne svijetle toèkice. Vatra i vjetar otišli su, i sad sam
jedva još mogla stajati na nogama.
Zbog kretnje na rubu vidnog polja bacila sam pogled na otvorena vrata, i
zgranuto zinula kad je Stark utrèao u prostoriju, veæ držeæi vidno
smrtonosnu strijelu zataknutu u luk. Podigao ga je da nacilja u Dariusa, a
onda zastao u nedoumici, prodrmao glavu kao da je nastoji razbistriti, i
blenuo u mene.
Pri prvom pogledu na njega osjetila sam èudesan nalet sreæe. Opet je
izgledao kao nekada! Oèi mu se nisu crveno žarile. Nije mi djelovao
sluðeno, nije imao upijene obraze i nije izgledao kao kostur. Onda sam
shvatila da stojim pred njim gola golcata dok tako blejimo jedno u
drugoga. Zgrabila sam plahtu koja mi se skupila pod nogama i bržebolje
se omotala njome, kao ruènikom nakon kupanja. Èak i usred te velike
gungule i nevolje koja se odvijala oko mene, bila sam svjesna toga da mi
lice rumeno bukti od srama. Trebala sam mu reæi nešto, bilo što, a
umjesto toga, svijest mi je bila skamenjena zbog èinjenice da me upravo
vidio potpuno golu.
Uspjevši se pribrati prije nego ja, Stark je ponovno podigao svoj luk,
iznova u njega utaknuo strijelu i naciljao njome Dariusa.
„Stark! Da nisi gaðao u njega!“ kriknula sam. Nisam se trudila isprijeèiti
se pred Dariusa. Da je Stark ispalio strijelu, ne bi ga promašila ma što da
sam uèinila. On ne bi mogao promašiti. Za razliku od Kalone, moja
Božica nikada ne oduzima jednom poklonjeni dar.
„Ako namjeravaš ubiti osobu koja me bacila na drugu stranu prostorije,
onda æe ta strijela pogoditi sveæenicu, a ne ratnika,“ rekao je Kalona.
Pridigao se na noge i zvuèao posve normalno. Lice mu je imalo smiren
izraz, ali koža na golim prsima djelovala mu je zajapureno i pomalo
èudno, kao da je iznenada izgorjela na suncu. Sitni pramenovi pare još
uvijek su mu se lijeno izvijali s otkrivene kože, premda su oba elementa
napustila prostoriju. „A nije sveæenica ta koju bih htio da ubiješ nego
ratnik.“
Pre nego što je Stark stigao ispaliti smrtonosnu strijelu, obratila sam mu
se, nastojeæi ga umoliti.
„Darius je samo štitio mene. Jedan je gavran odgovoran za ovo.“ Pokazala
sam na dugu brazgotinu preko a koja više nije bila gadno razjapljena, veæ
se pretvorila u natekli, crveni ožiljak. „Kad me Darius èuo kako vrištim i
spazio Rephaima da se naginje nad mene, sasvim je logièno zakljuèio da
su me ponovno napali.
Kalona je podigao ruku prema Starku, zadržavajuæi gaðanje. Dok je anðeo
pozorno slušao, dodala sam:
MIN@
153
„Darius se zavjetovao da æe me štititi. Samo je obavljao svoju dužnost.
Molim te, nemoj ga zbog ubiti.“
Zadržala sam dah u dugoj stanci koja je uslijedila. Kalona je zurio u
mene, a i ja sam netremice zurila u njega. Ona èudna, hipnotièna
primamljivost koju sam ranije osjeæala prema njemu nije se vratila. Ne
kažem da nije bio nesumljivo najdivniji muškarac kojeg sam u životu
vidjela, svakako je bio. Tad sam osjetila da sam se blago trgnula od
iznenaðenja kad sam shvatila šta zapravo vidim dok zurim u njega.
Kalona je postao mlaði.
Netom nakon što je ustao iz svoga podzemnog zatvora, bio je potpuno do
krajnosti zgodan, ali takoðer je bio muškarac. Dobro, abnormalno krupan
muškarac s golemim crnim krilima, ali svejedno muškarac. Nije mu se
dala odrediti dob, djelovao je kao da je negdje u rasponu izmeðu tridesete
i pedesete. Ali to se sad promijenilo. Da sam morala nagaðati o njegovoj
dobi, rekla bih da mu je otprilike osamnaest godina. Svakako ne više od
dvadeset jedne.
Savršene je dobi za mene...
Kalona je napokon prestao zuriti u mene i polagano se okrenuo prema
Rephaimu, koji je èuèao u kutu prostorije i groznim ljudskim rukama
držao nož koji mu je još stršao iz ptièjih prsa.
„Je li to istina, sine? Zar je netko od moje djece nanio sveæenici ovu
ranu?“
„Nikako ne mogu znati, Oèe. Nisu se svi stražari još vratili.“ Rephaimove
su rijeèi pratili tihi, bolni jauci dok je kratko, dahtavo udisao.
„Istina je,“ rekao je Darius.
„Jasno da bi ti to rekao, Ratnièe,“ kazao je Kalona.
„Dajem ti rijeè Erebova Sina da govorim istinu,“ rekao je Darius. „A
vidio si kakvu ranu Zoey ima. Valjda si u stanju prepoznati ozljedu
nanesenu kandžama jednog od tvojih vlastitih potomaka.“
Bilo mi je drago vidjeti što se Darius nije sav napuhao od želje da nastavi
borbu, kao što bi to uèinio neki kreten od tinejdžera (halo, Heath i Erik!),
a onda sam shvatila. Darius me i dalje štitio. Sazna li Kalona da me jedan
nazovigavran zamalo ubio, a da pritom ne zna da je do toga došlo
nesretnim sluèajem, onda me možda u najmanju ruku neæe biti voljan
ostaviti nasamo s jednim od njih, a možda æe èak i upozoriti svoju
odvratnu djeèurliju da me se klone. To jest, ako je Kalona i dalje htio da
ostanem živa.
A onda sam potpuno prekinula sva brbljanja u svojoj glavi, jer mi je
Kalona poèeo prilaziti. Stajala sam vrlo mirno i samo zurila preda se u
njegova gola prsa kad je ispružio ruku i zaustavio je netom prije nego što
MIN@
154
æe me dotaknuti. Jednim je prstom polako prešao preko poteza moje rane,
a da mi pritom nije pomilovao kožu, ali svejedno sam osjetila studen
kojom mu je zraèilo tijelo i morala sam èvrsto zaškrgutati zubima kako ne
bih ni zadrhtala i zgroženo ustuknula, ni podigla glavu, pogledala ga u oèi
i izložila se riziku da se nagnem prema naprijed taman toliko da mi
njegov hladni prst dotakne užarenu kožu.
„To je biljeg jednog od mojih sinova, rekao je. Stark, ovaj put nemoj ubiti
ratnika.“ Tek što sam stigla dobro odahnuti, Kalona je dodao: „Naravno,
ne mogu mu dopustiti da rani mojeg voljenog sina, a da za to ne plati. Ali
bilo bi mi draže osobno mu udijeliti kaznu.“
Kalona je zvuèao tako smireno, tako razložno, da nisam sasvim shvatila
pravo znaèenje njegovih rijeèi sve dok nije napao brzinom kobre. Ratnik
je tek stigao poèeti zauzimati obrambeni stav kad se Kalona okrenuo na
peti, išèupao Dariusov nož Rephaimu iz prsa, te istom kretnjom proparao
oštricom Dariusov obraz.
Darius je zateturao od primljenog udarca, te pao, dok je krv prštala svud
oko mene, kao teška, jarkocrvena kiša u toj tijesnoj prostoriji. Vrisnula
sam i pokušala stiæi do njega, ali Kalonina studena šaka sklopila mi se
oko zapešæa i trznula me natrag prema njemu. Pogledala sam besmrtnika
u lice, žarko želeæi da bijes i užasnutost u meni spale njegovu odbojnu
privlaènost.
I shvatila sam da me on više ne privlaèi! Njegova èarolija nije djelovala
na mene! Ma kako da je bio mlad i neljudski prelijep, svejedno sam u
njemu vidjela samo opasnog neprijatelja. Oèito je primijetio likovanje u
mojim oèima, jer mu se ratoborni izraz lica odjednom promijenio u
polagan, znalaèki smiješak. Prignuo se i šapnuo tako da ga samo ja èujem:
„Upamti, malena moja Aya, tvoj te ratnik može štititi od svih ostalih
izuzev mene. Èak me ni snaga tvojih elemenata ne može sprijeèiti da
položim pravo na ono što æe jednoga dana ponovno biti moje.“
Zatim je pritisnuo usne na moje, i njegov je mahniti okus poput meæave
prohujao mojim tijelom, otupljujuæi otpor u meni i sleðujuæi moju dušu
zabranjenom željom koja me cijelu nadvladala. Od njegova sam poljupca
zaboravila na sve i svakoga Stark, Darius, pa èak i Erik i Heath ledom su
mi bili tjerani iz svijesti.
Kad me pustio, noge me više nisu htjele držati. Svalila sam se na podm a
on je, grohotom se smijuæi, izašao iz prostorije, dok je njegov najdraži sin
ranjeno šepao za njim.

Devetnaesto poglavlje
Jecala sam dok sam puzala do Dariusa. Tek što sam stigla do njega, s
ulaznih sam vrata zaèula grozan zvuk. Osvrnula sam se i ugledala Starka.
Još uvijek je u jednoj ruci držao luk. Drugom je tako èvrsto primio
dovratak da su mu zglobovi na prstima pobijeljeli, i kunem se da sam
vidjela kako mu prsti ostavljaju udubljenja u drvu. Oèi su mu se crveno
krijesile i bio je pomalo prignut, kao da trpi bolove u želucu.
„Stark? Što je bilo?“ Nadlanicom sam otrla oèi, ne bih li istjerala suze iz
vidnog polja.
„Krv... ne mogu podnijeti... moram...“ Govorio je isprekidano, poèinjuæi i
prestajuæi, a onda je, kao protiv svoje volje, teturavo ukoraèio u
prostoriju.
Na podu pokraj mene Darius se uspravio na koljena. Dohvatio je nož s
poda, kamo ga je odbacio Kalona, i postavio se pred Starka.
„Valja ti znati da svoju krv dijelim samo s onima koje sam pozvao da me
kušaju,“ kazao je Darius èvrstim i snažnim glasom. Da nisam gledala u
njega, pojma ne bih imala da mu rijeka krvi lipti niz lice iz grozomorne
brazgotine od noža. „A ja tebi takav poziv nipošto nisam uputio, deèko.
Odbij dok se cijeli ovaj dogaðaj nije dodatno pogoršao.“
Unutar Starka odvijalo se mraèno previranje koje se odražavalo u cijelom
njegovu tijelu. Od jarkog crvenila njegovih užarenih oèiju, preko zvjerske
grimase u koju su mu se iskrivile usne, do neizvjesne napetosti koja je
zraèila iz njega, izgledao je kao da samo što nije eksplodirao.
Ali evo u èemu je stvar: tada mi je baš prekipjelo. Reæi da sam friknula od
svoje reakcije na Kalonin poljubac bila bi umanjenica godine. Tijelo me
je još boljelo. U glavi mi se mutilo, a bila sam tako slaba da sam imala
dojam da ne bih uspjela oboriti ruku èak ni, je li, Jacku. Sad je Darius bio
ranjen, a pojma nisam imala koliko mu je rana ozbiljna. Ozbiljno, moglo
se u mene zabiti vilicu i reæi da sam reš peèena od ovolikog stresa.
„Stark, daj se samo gubi odavde!“ Okomila sam se na njega, zadovoljna
što mi glas zvuèi daleko jaèe nego što sam se osjeæala. „Ne bih htjela da
te moram opatrnut vatrom na mrtvo ime, al ako uðeš još korak dalje u ovu
sobu, kunem se da æu ti spalit guzicu.“
To mu je doprlo do mozga. Stark je upro crvene oèi u mene. Djelovao e
ljutito i opasno. Nekakav mrak okruživao gaje poput aure, od èega su mu
se oèi rumeno krijesile. Uspravila sam se, ustanovila da mi je plahta na
svu sreæu ostala omotana oko tijela, i podigla ruke visoko i pripravno.
„Samo me nemoj sada izazivati. Dajem ti rijeè da ti se neæe svidjeti ako
izgubim živce.“
MIN@
156
Stark je nekoliko puta trepnuo prema meni, kao da nastoji razbistriti
pogled. Crvenilo mu je jenjalo u oèima, mrak se raspršio u zraku oko
njega, drhtavom je rukom prešao preko lica.
„Zoey, ma…“ zapoèeo je, zvuèeæi gotovo normalno. Darius se premjestio
u obrambenom stavu i postavio korak bliže meni. Stark je zarežao na
njega doslovce zarežao kao da je prije životinja nego èovjek, okrenuo se
na peti i istrèao iz prostorije.
Nekako sam uspjela doteturati do vrata i zalupiti ih, a onda dovuæi stolicu
od uzglavlja kreveta do kvake i podmetnuti je pod nju, baš kao što sam
vidjela da ljudi rade na filmu, prije no što sam se vratila Dariusu.
„Drago mi je što si na mojoj strani, Sveæenice,“ rekao je.
„Da, takva sam ti ja. Sva žestoka.“ Pokušala sam se praviti da nisam na
korak do nesvijesti imitiranjem Christiana iz emisije Project Runway. Bila
im prilièno sigurna da Darius ne bi znao razlikovati Project Runway od
arhitektonskog projekta, ali svejedno se tiho nasmijao dok smo pomagali
jedno drugome da doðemo do ruba kreveta, gdje je on bolno sjeo, a ja sam
stala uz njega, nastojeæi se ne klatiti kao da sam pijana. Što, nažalost, više
nisam bila.
„Tamo u ormariæu trebao bi biti pribor za prvu pomoæ.“ Pokazao je prema
dugom ormariæu od nehrdajuæeg èelika koji se protezao duž polovice
suprotnog zida. U njega je bio ugraðen i lavabo, uz koji je uredno bila
poslagana hrpa strašnog bolnièkog pribora (oštrog i vrlo nehrdajuæeg) u
posudicama i èemu sve ne.
Umorno sam zanemarila sve te oštre stvari i poèela otvarati ladice i
vratašca, i tek sam u tom trenutku opazila da mi ruke luðaèki drhte.
„Zoey,“ pozvao me Darius, pa sam se osvrnula prema njemu. Izgledao je
užasno. Lijeva strana lica bila mu je sva u krvi. Posjekotina mu se širila
od sljepooènice skroz niz èeljust, kvareæi mu jaki, geometrijski uzorak
tetovaže. Ali oèi su mu se smješkale kad mi je rekao: „Ništa mi neæe biti.
Ovo je jedva više od ogrebotine.“
„Pa, povelika ti je to ogrebotina,“ rekla sam mu.
„Siguran sam da æe Afroditi iæi na živce,“ rekao je.
„A?“
Pokušao se osmjehnuti, ali pokušaj mu je završio grimasom kad mu je od
te kretnje krv jaèe potekla iz rane. Pokazao je na svoje lice.
„Neæe joj se svidjeti ožiljak.“
Kad sam prikupila hrpu zavoja, alkoholnih maramica, gaze i svega toga,
vratila sam se do njega.
MIN@
157
„Ako ti bude srala o tome, rasturit æu je. Nakon što se malo odmorim.“
Zagledala sam se u groznu ogrebotinu, nastojeæi zanemariti slastan miris
njegove krvi i tvrdo gutajuæi slinu da ne bih povratila.
Okej, da, to zbilja zvuèi totalno proturjeèno: èinjenica da obožavam okus
i miris krvi, a u isti mah mi se gadi vidjeti je kako lipti iz tijela mog
prijatelja. Èekajte, ne. Možda to i nije proturjeèno, jer, halo! Ja ne jedem
svoje prijatelje! Tada mi je na pamet pao Heath, pa sam odluèila
preinaèiti tu misao u: ne jedem svoje prijatelje pri uobièajenim
okolnostima, i to samo onda ako mi daju dopuštenje.
„Mogu je oèistiti,“ rekao je Darius i posegnuo prema alkoholnoj maramici
koju sam gužvala u šaci.
„Ne,“ rekla sam, a onda to odsjeènije ponovila, tresuæi glavom ne bih li
rastjerala ošamuæenost iz nje. „Ne, ne budi smiješan. Ranjen si, ja æu.
Samo mi objašnjavaj korak po korak što da radim.“ Zastala sam, pa
dodala: „Darius, moramo se izvuæi odavde.“
„Znam,“ ozbiljno je rekao.
„Ne znaš cijeli razlog. Èula sam Kalonu i Neferet dok su razgovarali.
Rekli su da planiraju nekakvu novu buduænost, a onda su spomenuli da æe
za to biti potrebno 'pridobivanje Vijeæa'.“
Darius je zgranuto razrogaèio oèi.
„Vijeæa Nyx? Odnosno, Visokog vampirskog Vijeæa?“
„Nemam pojma! Nisu ništa više rekli o tome. Valjda je moguæe da su
samo mislili na Vijeæe ove Kuæe Noæi.“
Prouèio mi je lice.
„Ali ti ne vjeruješ da su se njihove rijeèi odnosile na to?“ Polagano sam
odmahnula glavom. „Mila Nyx! Pa to ne mogu izvesti!“
Namrštila sam se, žalosna što se moja utroba ne slaže s njim.
„Nažalost, oni bi to mogli izvesti. Kalona je moæan, a i ima tu foru kojom
magièno privlaèi sve koji ga vide. Èuj, glavno je to da si ne smijemo
dopustiti da nas Neferet i dalje drži u šaci kad ona i pticoliki krenu u
ostvarivanje svog novog plana kakav god to plan konkretno bio.“
Zapravo, bojala sam se da su veæ krenuli u ostvarivanje svog odvratnog
plana, ali èinilo mi se da je urekla stvar i zajamèila da æe se obistiniti ako
to izgovorim naglas.
„Što, nakon što te sredimo, zar ne možemo samo pokupiti Afroditu,
blizanke i Damiena i vratiti se u tunele?“ Osjeæala sam se nelagodno blizu
brizganja u plaè. „Meni je puno bolje, a mislim da se vrijedi izložiti riziku
plivanja u vlastitoj krvi ako to znaèi da æemo zgiljati odavde.“
MIN@
158
„Slažem se, a vjerujem da te Neferet izlijeèila u dovoljnoj mjeri da ti ne
prijeti opasnost od odbijanja Promjene, èak i ako ne budeš bila okružena
velikim brojem vampyra.“
„Jesi li ti dovoljno dobro za pokret?“
„Rekao sam ti da sam dobro, i kazao sam istinu. Daj da ovo oèistimo,
onda odlazimo odavde.“
„Ljepše mi je u tunelima.“ Iznenadila sam se kad sam naglas priznala ono
mi je bilo na pameti, ali Darius se složio sa mnom ozbiljnim kimanjem
glavom.
„To je zato što se u njima osjeæamo sigurno, a ovdje svakako više nije
sigurno,“ rekao je.
„Jesi li primijetio Neferet?“ upitala sam ga.
„Ako pitaš jesam li primijetio da moæi Sveæenice djeluju donekle jaèe da,
jesam.“
„Super. Da znaš da bi mi bilo puno draže da mi se to samo uèinilo,“
promrsila sam.
„Instinkti su ti dobri, a veæ te dulje vrijeme upozoravaju na Neferet.“
Zastao je. „Kalonina hipnotièka moæ mi je neobièna. Nikada dosad nisam
sjetio ništa slièno njoj.“
„Aha,“ rekla sam dok sam mu èistila krv s lica.“Ali mislim da sam uspjela
slomiti onu nekakvu moæ koju je imao nada mnom.“ Odbila sam priznati,
èak i sebi, da sam usprkos tome što hipnotièkog djelovanja više nije bilo
vrlo snažno reagirala na njegov poljubac. „Hej, je li tebi Kalona djelovao
drukèije?“
„Drukèije? U kom smislu?“
„Mlaðe, kao da èak nije ni tvojih godina.“ Pretpostavila sam da je Dariusu
negdje izmeðu dvadeset i dvadeset pet barem mi je izgledao kao da je te
dobi.
Darius me odmjerio dugim, zamišljenim pogledom.
„Ne, Kalona mi je djelovao jednako kao kad sam ga prvi put vidio
neodredive dobi, ali ne u smislu da bi ga se ikako moglo smatrati
tinejdžerom. Možda raspolaže sposobnošæu da mijenja svoj izgled kako bi
ti se svidio.“
Htjela sam reæi da nije tako a onda sam se sjetila kako me nazvao
neposredno prije nego što me poljubio. Bilo je to isto ono ime kojim me
zvao u mojoj mori. Reagiram gotovo automatski na njega, kao da ga
moja duša prepoznaje, izdajnièki mi je prišapnula podsvijest. Užasan
strah proparao mi je tijelo drhtavicom, tako da su mi se dlaèice na rukama
i zatiljku do kraja naježile.
„Zove me Aya,“ rekla sam.
MIN@
159
„Ime mi je odnekud poznato. Što to znaèi?“
„To je ime one djeve koju su žene Ghigua stvorile da namame Kalonu u
zamku.“
Darius je duboko uzdahnuo.
„Pa, sada barem znamo zašto mu je tako stalo da te zaštiti. Uvjeren je da
si ti ona djeva koju je volio.“
„Mislim da se radilo prije o opsjednutosti nego o ljubavi,“ brzo sam rekla,
ne želeæi uopæe uzeti u obzir moguænost da je Kalona ikako mogao voljeti
Ayu. „K tome moramo imati na umu to da ga je Aya ipak ulovila u
zamku, tako da je ostao zarobljen u zemlji dulje od tisuæu godina.“
Darius je kimnuo.
„Znaèi da bi se njegova žudnja za tobom lako mogla pretvoriti u nasilje.“
Želudac mi se stisnuo.
„Zapravo, možda me želi samo zato da se osveti Ayi. Mislim ono, ne
znam koje su mu stvarne namjere sa mnom. Neferet je navijala da me
ubiju, ali sprijeèio ju je i onda joj rekao da može iskoristiti moju moæ.“
„Ali ti se nikad ne bi zbog njega odrekla Nyx,“ rekao je Darius.
„A kad on to jednom shvati, ne vidim zašto bi me dalje držao uza se.“
„Smatrat æe te moænim neprijateljem, koji bi mogao pronaæi naèin da ga
opet zarobi,“ rekao je Darius.
„Okej, objasni mi onda što trebam raditi da te sredim, a onda idemo naæi
ostale i pokupiti se odavde.“
Darius mi je davao upute kroz vrlo odvratno èišæenje duge brazgotine, pri
èemu sam mu doslovce morala naliti alkohol u razrezano tkivo da bih,
kako je on to rekao, isprala moguæu infekciju do koje je moglo doæi zbog
krvi nazovigavrana. Potpuno sam smetnula s uma da je isti taj nož dotad
bio zabijen u Rephaimova prsa i da je definitivno bio sav pun gadne
lutantne pticoljudske krvi. I tako sam mu oèistila posjekotinu, a onda mi
je Darius pomogao da pronaðem tu èudnu ali zgodnu stvar zvanu
Dermabond, poznatiju kao tekuæi šav, koju sam mu uštrcala u pruzi niz
cijelu dužinu brazgotine, pritisnula mu rubove rane, i, tada!, izuzev
krupne i još nezarasle posjekotine, Darius je izjavio da je sada kao nov.
Bila sam mnogo suzdržanija u procjeni od njega, ali (kao što me on
podsjetio) ionako isam bila medicinski autoritet.
Zatim smo zajedno pretražili ormare, jer nisam imala namjeru nikamo
otiæi umotana u plahtu. Okej, ne biste vjerovali kakve smo odurne
bolnièke haljine (dajte, molim vas, nisu to nikakve haljine), tanke kao
flispapir, bez pleæke, pronašli u jednoj ladici. Zašto vas bolnice uvijek
tjeraju da nosite ružnu robu koja previše toga otkriva kad se ionako veæ
osjeæate grozno? To nema nikakva smisla. Uglavnom, napokon smo
MIN@
160
pronašli zelenu lijeènièku kutu s hlaèama koja mi je bila puno prevelika,
ali šta god. Bila mi je stoput bolja od umatanja u plahtu. Kompletiæ sam
upotpunila klompama. Upitala sam Dariusa je li vidio moju torbicu, a on
je rekao da misli da je ostala u Hummeru. Vjerojatno sam se plitko
ponijela, ali podosta minuta provela sam u uzrujavanju zato što bi mi
trebala nova vozaèka dozvola i mobitel ako sam izgubila torbicu, a i naèas
sam se upitala sjeæam li se toène nijanse onog cool sjajila za usne Ulta
koje bih morala opet kupiti.
Negdje nakon što sam obukla lijeènièku odjeæu (dok mi je Darius bio
okrenut leðima) i poèela se brinuti oko možda izgubljene torbice, shvatila
sam da sjedim na krevetu, buljim u prazno i zamalo padam u san.
„Kako ti je?“ upitao me Darius. „Izgledaš...“ ušutio je, jer je sigurno
razmislio i odbacio rijeèi poput usrano i odvratno.
„Izgledam umorno?“ susretljivo sam mu pomogla.
Kimnuo je glavom.
„Da.“
„Pa, to nije pretjerano nevjerojatna koincidencija, jer i jesam umorna.
Stvarno umorna.“
„Možda bi bilo bolje da prièekamo i…“ zapoèeo je.
„Ne!“ prekinula sam ga. „Ozbiljno sam mislila kad sam kazala da želim
otiæi. K tome nema šanse da se pošteno naspavam dokle god smo tu.
Naprosto se ne osjeæam sigurno.“
„Slažem se,“ rekao je Darius. „Nisi na sigurnom. Nitko od nas nije na
sigurnom.“
Naravno, razumjelo se samo po sebi da neæemo biti na sigurnom èak ni
ako se uspijemo nekako izvuæi iz Kuæe Noæi, ali bilo je bolje za našu
borbenu spremnost da nitko to ne spomene.
„U redu, idemo onda po ostale,“ rekla sam.
Bacila sam pogled na zidni sat prije nego što smo izašli iz prostorije i
shvatila da je upravo prošlo èetiri ujutro. Šokiralo me vidjeti koliko je
vremena proteklo, pogotovo zato što sam sigurno spavala više sati,
premda se nisam osjeæala ni najmanje odmorno. Da su stvari bile kako
treba u Kuæi Noæi, poèetnicima bi nastava sada veæ bila gotova.
„Hej,“ kazala sam Dariusu, „otprilike je vrijeme za objed. Možda su u
kantini.“
Kimnuo je, odmaknuo podmetnutu stolicu i polako otvorio vrata.
„Hodnik je prazan,“ došapnuo mi je Darius.
Dok je on virio niz hodnik, ja sam promatrala kako on izgleda. I zato,
umjesto da izaðem iz prostorije za njim, primila sam ga za rukav i
zadržala. Upitno me pogledao.
MIN@
161
„Eh, Darius, mislim da bismo se stvarno trebali presvuæi prije nego
banemo pred cijelu ekipu usred kantine, ili èak u mom domu. Mislim ono,
ti ne da si malo krvav, a ja na sebi imam nešto što izgleda kao velika
zelena vreæa za smeæe. Nije baš da smo neupadljivi.“
Darius se naèas pogledao, primijetivši skorenu krv koja mu je poprskala
cijelu košulju i jaknu. Ta krv je u kombinaciji s netom zatvorenom
brazgotinom na njegovu licu i mojom bolnièkom robom, definitivno je
izgledala upadljivo, što je i Darius oèito lako sam zakljuèio.
„Idemo stubištem do zadnjeg kata. Tamo su smješteni Erebovi Sinovi.
Presvuæi æu se, pa te na brzinu odvesti do tvog doma da se možeš riješiti
ovoga,“ pokazao je na moj kompletiæ. „Ako nam se posreæi, pa naðemo
Afroditu i Blizanke u domu, morat æemo samo još uæi Damienu u trag i
onda šmugnuti iz kruga škole.“
„Može, što se mene tièe. Nisam mislila da æe itko ikada èuti kako kažem
da jedva èekam povratak u one tunele, ali èini mi se daje u ovom trenutku
najpametnije tamo biti,“ rekla sam.
Darius je progunðao, što je na frajerskom jeziku valjda znaèilo da se
slaže, pa sam izašla za njim u hodnik, koji je stvarno bio pust. Stubište je
bilo sasvim blizu. Okej, uspon uz tri poteza stuba praktièki me dokrajèio,
pa sam se morala svom težinom osloniti na Dariusovo rame. Zabrinuti
odsjaj u njegovim oèima dao mi je do znanja da ozbiljno razmišlja o tome
da me podigne u naruèje, što bi i uèinio (bez obzira na moje prigovore) da
otprilike tada nismo izbili na zadnji kat.
„Onda,“ rekla sam, hvatajuæi dah, „je li tu gore uvijek ovako tiho?“
„Ne,“ smrknuto je rekao Darius. „Nije.“ Prošli smo boravak s
hladnjakom, velikim televizorom s ravnim ekranom, udobnim kauèevima
i hrpom potrepština poput utega, pikada i stola za biljar, tu je bilo pusto.
Neèitljiva izraza lica, Darius me odveo do jednih od niza vrata koja su
vodila iz tog hola.
Njegova je soba bila otprilike onakva kako bih i zamislila sobu jednog
Erebova Sina èista i jednostavna, bez praktièki ijednog ukrasa. Imao je
nekoliko pokala osvojenih na natjecanjima u bacanju noževa, kao i
potpunu zbirku knjiga Christophera Moorea u tvrdom izdanju, ali nijednu
uokvirenu sliku prijatelja ili rodbine, dok su mu na zidovima visjele samo
slike krajolika Oklahome, koje su tu vjerojatno bile prije njega. E, imao je
i mini hladnjak, kao Afrodita, što me malo rasrdilo. Šta su svi dobili
hladnjak u sobi osim mene? Pobogu. U sobi je bio i veliki panoramski
prozor s teškim zavjesama kojemu sam prišla, odmaknula kut zavjesa i
zagledala se van, tako da se Darius može presvuæi, a da nam zato Afrodita
od ljubomore ne izvadi crijeva.
MIN@
162
U ovo doba trebala je biti gužva. Satovi su bili gotovi i uèenici su trebali
æi iz nastavnog dijela škole u svoje domove, sobu za rekreaciju, kantinu i
opæenito se družiti posvuda kao obièni tinejdžeri. Umjesto toga, vidjela
sam ih tek nekoliko kako se nespretno žure po skliskom ploèniku od jedne
zgrade do druge.
Premda mi je intuicija davala do znanja da su razlozi za to daleko veæi,
htjela sam okriviti vremenske uvjete za zamrlost cijele škole. Iz mraènog
je neba i dalje rosila ledena kiša, a usprkos tome što nas je oluja odvojila
od svega, opèinjavao me èaroban izgled koji je opna smrznute vode
podarila cijelom prizoru. Stabla su se povijala pod kristaliziranom
težinom koja im je optoèila grane. Meko žutilo plinske rasvjete treperilo
je po sleðenim zidovima i ploènicima. Najdivnija od svega bila mi je
ledom okovana trava. Posvuda je stršala u krhkim šiljcima, ljeskajuæi se
kad bi svjetlost pala na nju toèno kako treba, stvarajuæi dojam da je iz tla
izraslo polje dijamantnih krhotina.
„Vau,“ kazala sam više za sebe nego Dariusa. „Znam da je ova ledena
oluja živa tlaka, ali zbilja je lijepa. Od nje sve izgleda kao neki potpuno
drugi svijet.“
Darius je navlaèio debelu majicu preko èiste majice kratkih rukava kad mi
se pridružio na prozoru. Mrštenjem mi je davao do znanja da mu je živa
tlaka daleko važnija od ledene èarolije oluje.
„Ne vidim nijednog stražara,“ rekao je, a ja sam shvatila da mrštenje nije
namijenio samo ledu, veæ i graniènim zidovima koji su se dali vidjeti s
njegova prozora. Odavde bi se trebalo vidjeti barem dvojicu ili trojicu
moje ratnièke braæe, ali nema nijednoga. Zatim sam osjetila da se sav
ukrutio.
„Što je?“
„Prenaglio sam s rijeèima, a ti si imala pravo. Ovo je doista posve drugi
svijet. Stražari su postavljeni. Samo što to nisu moja braæa.“ Upro je
prstom prema mjestu s naše desne strane gdje je zid zavijao iza Hrama
Nyx, smještenog toèno prekoputa zgrade u kojoj smo se nalazili. Tamo,
izmeðu sjene jednog prastarog hrasta i stražnjeg dijela hrama, mrak se
pomaknuo i otkrio pognutu priliku nazovigavrana koji èuèi na zidu. „I
tamo,“ pokazao je Darius prema drugom mjestu, smještenom nešto niže
na zidu, koje sam zanemarila kao ništa više od prirodnog zgušnjavanja
sjena u ovako olujnoj noæi, ali kad sam se zagledala onamo, i to se mjesto
pomalo pomaknulo, otkrivajuæi još jedno užasno pticoljudsko stvorenje.
„Svuda ih ima,“ rekla sam. „Kako æemo se izvuæi odavde?“
„Možeš li nas prikriti elementima, kao prije?“
MIN@
163
„Ne znam. Jako sam umorna i èudno se osjeæam. Rana mi je bolje, ali kao
da se stalno samo iscrpljujem, a nikako se ne uspijevam dopuniti.“ Zatim
sam osjetila još jaèe propadanje u želucu, jer sam shvatila još nešto.
„Nakon što sam odbacila Kalonu od tebe vatrom i vjetrom, nisam morala
otpustiti elemente. Naprosto ih više nije bilo. To mi se nikad prije nije
dogodilo. Inaèe se uvijek zadržavaju sve dok ih ne zamolim da odu.“
„Iscrpljuješ sebe. Sposobnost prizivanja i kontroliranja elemenata tvoj je
dar, ali i on ima svoju cijenu. Mlada si i zdrava, tako da u normalnim
okolnostima vjerojatno jedva da zapažaš kakvu iscrpljenost stvara u tebi.“
„Veæ par puta dosad i jesam, ali nikada mi nije bilo ovako.“
„Nikada dosad nisi bila blizu smrti. Pridodaj tome èinjenicu da se nisi
imala vremena odmoriti i oporaviti, i dobit æeš opasnu kombinaciju.“
„Drugim rijeèima, možda ne možemo raèunati s tim da æu nas ja izvuæi
odavde,“ rekla sam.
„Hajde da nam ti radije budeš plan C, a da pokušamo smisliti planove A i
B.“
„Radije bih bila plan Z,“ progunðala sam.
„Pa, ovo æe pomoæi, makar da je samo privremeno rješenje.“ Otišao je do
mini hladnjaka i iz njega izvadio dvije boèice, kao za vodu, samo što su
ove bile pune guste crvene tekuæine koju sam i prelako prepoznala. Pružio
mi je jednu. „Napij se.“
Uzela sam je i namršteno ga pogledala.
„Držiš u hladnjaku krv u boci?“
Pogledao me podignutih obrva, malo se lecnuo kad mu se od te geste
zategnula brazgotina protegnuta duž cijele strane lica, te napokon rekao:
„Vampir sam, Zoey. Što æeš i ti uskoro postati. Nama je držanje krvi u
boci isto što i držanje vode u boci. Samo što nas krv daleko više
stimulira.“ Nazdravio mi je svojom boèicom, a onda je iskapio.
Prestala sam razmišljati i postupila kao i on. Kao i uvijek, krv je grunula u
mom organizmu, stvarajuæi u meni nalet energije i iznenadan osjeæaj
živosti i nepobjedivosti. U smuæenoj mi se glavi razbistrilo, a bol koji mi
se dotad širio iz rane jenjao je, omoguæavajuæi mi da duboko, dugo
udahnem zrak bez bolova.
„Bolje?“ rekao je Darius.
„Totalno,“ rekla sam. „Idemo sada nabaviti poštenu odjeæu za mene i
pronaæi ostale, dok me nije pustilo.“
„Podsjetila si me na nešto.“ Opet je otišao do hladnjaka, uzeo još jednu
bocu krvi i dobacio je meni. „Stavi si ovu u džep. Ispijanje krvi neæe ti
nadomjestiti san i vrijeme koje je tvojem tijelu potrebno da ozdravi, ali
držat æe te na nogama. Barem se nadam da hoæe.“
MIN@
164
Tutnula sam bocu u jedan od golemih džepova vreæastih lijeènièkih hlaèa.
Darius je namjestio futrolu za nož i uzeo èistu kožnu jaknu, pa smo nas
dvoje izašli iz njegove sobe, brzo sišli stubištem i otišli do glavnog ulaza
u zgradu a da nismo vidjeli nikog drugog.Nije mi bilo ugodno zbog toga,
ali nisam htjela zastajati da to spomenem. Nisam htjela ni uèiniti ni reæi
ništa što bi nas tu zadržalo i sekunde dulje nego što je nužno.
Zastala sam, oklijevajuæi, kad je Darius stigao do ulaza u zgradu.
„Mislim da ne bi bilo pametno da nazovigavranovi vide da sam ustala i da
šetam ovuda.“ Govorila sam prigušenim glasom, makar se oko nas nije
moglo nikoga vidjeti.
„Vjerojatno si u pravu,“ rekao je. „Hoæeš li moæi?“
„Pa, do doma stvarno nije daleko. K tome vrijeme je ionako grozno. Samo
æu prizvati malo izmaglice i pojaèati kišu. To bi nas trebalo dosta dobro
prikriti. Trudi se da stalno zamišljaš da se sastojiš samo od duha. Nastoj si
predoèiti kako se stapaš s olujom. Meni tako obièno bude lakše.“
„Kako ti kažeš. Spreman sam, ako si i ti.“
Duboko sam udahnula, zahvalna na tome što su me prsa gotovo potpuno
prestala boljeti, i usredotoèila se.
„Vodo, vatro i duše, trebate mi,“ rekla sam. Raširila sam jednu ruku, kao
da me grli prijatelj, a drugu provukla ispod Dariusove mišice. Smjesta
sam osjetila kako sva tri elementa nadiru oko mene i u meni, a i, ponadala
sam se, u Dariusu. „Duše, molim te da nas zakloniš... da nas sakriješ... da
nam omoguæiš da se stopimo s noæi. Vodo, ispuni zrak oko nas, okupaj
nas i pritaji nas. Vatro, tek te malèice trebam tek toliko da zagriješ led,
tako da se promijeni u maglicu. Ali ne samo oko nas,“ brzo sam dodala.
„Obiði cijeli krug škole. Sve uèini žitkim i maglovitim i èarobnim.“
Osmjehnula sam se kad sam osjetila kako elementi trepere u išèekivanju
zadataka koje sam im povjerila. „Okej, krenimo.“ Kimnula sam Dariusu.
Otvorio je vrata i mi smo, obodreni vjetrom i duhom i vatrom, izašli u
ledenu oluju.
U jednome sam imala pravo vrijeme je bilo grozno. Definitivno mi se
više sviðalo dok sam ga promatrala iz tople, suhe zgrade. I prije je bilo
ružno, ali kad su elementi reagirali na moju zapovijed, oluja se dodatno
ražestila. Pogledavala sam oko sebe, nastojeæi primijetiti jesu li nas
nazovigavranovi opazili, ali elementi su dobro suraðivali, te je prostor
kojim smo Darius i ja hodali djelovao poput sredine neprozirne snježne
kugle koja se pretvorila u led. Led i vjetar bili su tako siloviti da bih se
sigurno raspala ravno na guzicu da Darius nije imao maèje reflekse i
nekako nas oboje uspijevao zadržati na nogama.
MIN@
165
To me podsjetilo na nešto dok smo nas dvoje brzo ali oprezno hodali
zaleðenim ploènikom, zaklonjeni izmaglicom koja se odjednom nadigla
svud oko nas, glava prignutih zbog naleta leda, nisam primijetila baš
nijednu maèku.
Okej, dobro, vrijeme je bilo grozno, pogotovo nakon što sam ga ja još
dodatno poremerila, a maèke ne vole ništa mokro, ali nisam se mogla
sjetiti da sam u mjesecima provedenim u Kuæi Noæi jedan jedini put
hodala bilo kud po kampusu, a da nisam vidjela bar par maèaka kako se
naganjaju.
„Tu uopæe nema maèaka,“ rekla sam.
Darius je kimnuo.
„Veæ sam primijetio.“
„Što to znaèi?“
„Nevolje,“ rekao je.
Ali nisam imala vremena za razmišljanje o moguæem znaèaju izostanka
maèaka (i brigu oko toga gdje bi mogla biti moja Nala). Veæ sam osjeæala
kako mi energija kopni. Morala sam posegnuti za svom svojom snagom i
prisebnošæu da bih i dalje šaptom bodrila vjetar, vatru i vodu.
„Mi smo noæ, nek nas duh noæi prekriva... nek nas ovija izmaglicom...
puši, vjetre, i èuvaj nas od pogleda zlih oèiju...“
Samo što nismo stigli do zgrade doma kad sam zaèula glas djevojke.
Nisam mogla razabrati što govori, ali rezak, plah ton njena glasa
definitivno je znaèio da nešto nije u redu. Napetost u Dariusovoj ruci, kao
i njegovo osvrtanje u nastojanju da nešto vidi kroz kašu elemenata koja
nas je okruživala, davalo je do znanja da ju je i on èuo.
Kad smo stigli bliže domu, glas je postao jasniji i glasniji, a rijeèi su mi
olako postajale razgovijetne.
„Ne, stvarno! Ma… Ma ja bih se samo vratila u svoju sobu, kazao je“
ustrašen ženski glas.
„Slobodno se ti vrati. Nakon što ja završim s tobom.“
Skamenila sam se i povukla Dariusa, tako da je zastao zajedno sa mnom,
jer sam prepoznala glas frajera prije nego što mu je djevojka odgovorila.
„Daj radije neki drugi put, Stark. Onda možda možemo…“
Rijeèi su joj se naprasno prekinule. Zaèula sam prigušen vrisak koji je
završio zgranutim uzdahom, onda je dopro grozan, vlažan šum i zapoèeli
su jauci.

Dvadeseto poglavlje
Darius je jurnuo dalje, povukavši me sa sobom. došli smo do malog
trijema pred ulazom u ženski dom. Imao je široke stube, obrubljene
stepenastim kamenitim zidovima do visine struka, na kojima se izvrsno
dalo sjediti i muvati s deèkom nakon što te doprati do vrata, a prije nego
što te poljubi za laku noæ.
To što je Stark sada radio bilo je izopaèeno ruglo tog ljubljenja za laku
noæ koje se obièno tu odvijalo. Držao je jednu djevojku u neèemu što je
mogao biti zagrljaj, da nije bilo oèito kako se ona pokušava odmaknuti od
njega samo nekoliko trenutaka prije nego što joj zagrize vrat. Zgroženo
sam promatrala kako je Stark, nesvjestan naše blizine, nastavlja napadati.
Nije bilo bitno što je djevojka sada poèela stenjati od seksualne naslade.
Mislim ono, svi mi znamo da se to dogodi kada vamp nekoga ugrize.
Seksualni receptori i u žrtvi (a u ovom sluèaju ona je definitivno bila
njegova žrtva!) i u vampu bivaju stimulirani. Ona je sada osjeæala tjelesnu
nasladu, ali razrogaèenim, prestrašenim oèima i ukruæenošæu tijela jasno
je davala do znanja da bi mu se oduprla kad bi mogla. Stark joj je ispijao
duge gutljaje iz grla. Životinjski je stenjao, a onom rukom kojom je nije
privijao èvrsto uza se petljao je po djevojèinoj suknji, podižuæi je kako bi
se mogao postaviti izmeðu njenih nogu i …
„Puštaj je!“ zapovjedio je Darius, istrgnuvši ruku iz moje i iskoraèivši iz
nakupine izmaglice i mraka koja nas je dotad prikrivala.
Stark je ispustio djevojku ništa obzirnije nego što bi odbacio praznu
papirnatu èašu kole iz fast food restorana. Ona je tiho jauknula i
èetveronoške poèela uzmicati od njega prema Dariusu. Darius je iz džepa
izvukao satenski rupèiæ i dobacio mi ga, kazavši:
„Pomozi joj.“ Zatim se postavio i mišiæava planina izmeðu histeriène
djevojke i mene s jedne strane, a Starka s druge.
Èuènula sam i iznenaðeno se trgnula kad sam shvatila da je ta djevojka
Becca Adams, zgodna plavuša iz èetvrte klase koja je nekada bila
zacopana u Erika. Dok sam gledala kako se Darius suoèava sa Starkom,
pružila sam Becci rupèiæ i tiho joj poèela govoriti smirujuæe rijeèi.
„Ti mi oèito stalno misliš stajati na putu,“ rekao je Stark. Oèi su mu i
dalje crveno krijesile, a u ustima je imao krvi koju je nehajno otro
nadlanicom. Opet sam primijetila svojevrstan mrak koji je pulsirao oko
njega. Nije bio sasvim vidljiv, prije nekakva sjenka unutar sjenke koja mi
se javljala, pa gubila u vidnom polju, nešto što je zapravo lakše bilo
vidjeti,da nisam u to izravno gledala.
MIN@
167
A onda sam skužila. Znala sam gdje sam veæ primijetila takav èudan,
tekuæi mrak. Bio je u sjenama tunela, a zatim i u letimiènom pogledu na
stvarni lik Neferet koji se pretvorio u nazovigavrana koji me zamalo ubio!
I u daljnjem naletu shvaæanja dodatno sam prepoznala taj mrak. Bila sam
sigurna da je postojao i pulsirao kao živa sjena oko Stevie Rae prije nego
to se ona Promijenila, samo što su moje oèi i svijest tada opažali samo
potrebitost i tjeskobu i previranje moje najbolje prijateljice, a mrak u kom
se kretala protumaèila sam tek kao obilježje tunela. Božice, kako sam
glupa bi1a! Zgranuto sam upijala tu novu spoznaju dok se Darius opirao
Starku.
„Možda ti nitko nije objasnio da muški vampiri ne zlostavljaju žene, bile
one ljudske, vampirske ili poèetnièke.“ Darius je to izgovorio smireno,
kao da vodi obièan razgovor s prijateljem.
„Ja nisam vampir.“ Stark je pokazao na obris crvenog polumjeseca na
svome èelu.
„To je nebitan detalj. Mi,“ Darius je pokretom ruke obuhvatio sebe i
Starka, „ne zlostavljamo žene. Nikada. Božica nas je nauèila da budemo
bolji.“
Stark se osmjehnuo, ali posve neveselo.
„Mislim da æeš otkriti da su se pravila ovdje sad promijenila.“
„Pa, deèko, mislim da æeš ti otkriti da nekima od nas pravila pišu tu,“
Darius je pokazao na svoje srce, „a pravila koja tu pišu ne podliježu
promjenjivim hirovima onih oko nas.“
Starkov se izraz stvrdnuo. Posegnuo je rukom iza leða i isukao luk koji
mu je tamo bio zataknut. Zatim je izvukao strijelu iz tobolca obješena
preko ramena koji sam dotad smatrala muškom torbicom (trebala sam
znati da nije; Stark baš nije frajer koji bi nosio muške torbice). Zataknuo
je strijelu na tetivu luka i rekao:
„Mislim da æu se pobrinuti da mi nikad više ne staneš na put.“
„Ne!“ Ustala sam i prišla Dariusu, dok mi je srce suludo tuklo. „Kvragu.
što se s tobom dogodilo, Stark?“
„Umro sam!“ proderao se, a lice mu se izoblièilo od bijesa dok je utvarni
mrak kuljao oko njega. Sad kad mi je postao vidljiv, upitala sam se kako
mi je uopæe mogao promaknuti. Zanemarila sam sjenovito zlo i nastavila
se suprotstavljati Starku.
„Znam ja to!“ viknula sam. „Bila sam uz tebe, sjeæaš se?“ Nato je zastao.
Luk se malèice spustio. Shvatila sam to kao dobar znak, i nastavila.
„Rekao si da æeš se vratiti zbog Vojvotkinje i mene.“
Kad sam izgovorila ime njegova psa, bol mu je sijevnula licem i
odjednom je izgledao mlado i ranjivo. Ali taj izraz potrajao je tek
MIN@
168
trenutak. Trepnula sam i on je opet izgledao opasno i sarkastièno, premda
mu se crveni sjaj izgubio iz oèiju.
„Da, vratio sam se. Ali situacija se sada promijenila. A spremaju se i veæe
promjene.“ Pogledao je Dariusa s krajnjim zgražanjem. „Sva ona stara
sranja u koja vjerujete više nemaju nikakvo znaèenje. Od njih oslabiš, a
kad oslabiš, pogineš.“
Darius je odmahnuo glavom.
„Štovanje puta Božice nikad nije slabost.“
„Da, dobro, nije baš da sam vidio nekakvu božicu da se mota ovuda, vi
možda jeste?“
„Da, ja zapravo jesam,“ oglasila sam se. „Vidjela sam Nyx. Pojavila se
upravo tu unutra, pokazala sam na ženski dom, prije samo par dana.“
Stark me dugo samo šutke gledao. Pretraživala sam pogledom njegovo
lice ne bih li u njemu našla neki traèak onog deèka s kojim sam osjetila
takvu povezanost onog kojeg sam poljubila netom prije nego što mi je
umro na rukama. Ali vidjela sam samo nepredvidivog neznanca, a u glavi
mi je glavna bila pomisao da ako sada ispali strijelu, neæe promašiti što
god da nacilja.
A to me odjednom podsjetilo na nešto. Nije ubio Stevie Rae. Èinjenica da
je ostala na životu dokazivala je da je nije imao namjeru ubiti. Tako da je
možda u njemu još preostao neki djeliæ onog starog Starka.
„Stevie Rae je dobro, usput,“ rekla sam.
„Ništa mi to ne znaèi,“ rekao je.
Slegnula sam ramenima.
“Èisto sam mislila da bi te zanimalo, jer ju je tvoja strijela pretvorila u
ražnjiæ.“
„Postupio sam kako mije bilo naloženo. Šefica je rekla da je raskrvarim;
raskrvario sam je.“
„Neferet? Ona je ta koja te kontrolira?“ upitala sam ga.
Oèi su mu buknule.
„Nitko mene ne kontrolira!“
„Žeð za krvlju tebe kontrolira,“ rekao je Darius. „Da nije tako, ne bi se
morao silom nametati onoj poèetnici.“
„A da? Ma je li? Pa, varaš se. Da znaš da se meni moja žeð za krvlju
sviða! Sviðalo mi se raditi što god hoæu s onom curom. Vrijeme je da se
vampiri prestanu ponašati kilavo. Pametniji smo, jaèi, bolji od ljudi. Mi
bismo trebali imati glavnu rijeè, a ne oni!“
„Ova poèetnica nije ljudsko biæe.“ Dariusov je glas bio poput isukane
oštrice, i podsjetio me da on nije samo netko tko mi doðe kao stariji brat;
bio je Erebov Sin i jedan od najmoænijih živuæih ratnika.
MIN@
169
„Bio sam žedan, a nitko ljudski nije mi bio pri ruci,“ rekao je Stark.
„Zoey, odvedi djevojku u dom.“ Darius nije odmaknuo pogled sa Starka.
„Gotovo je s njenim udovoljavanjem njegovim hirovima.“
Pritrèala sam Becci i pomogla joj da ustane. Bila je pomalo nesigurna na
nogama, ali mogla je hodati. Kad smo stigle do Dariusa, on je krenuo s
nama, stalno se držeæi izmeðu nas i Starka. Baš kad smo prolazili pokraj
njega, Stark je progovorio s takvom ljutnjom da su mi studeni srsi sišli
zatiljkom.
„Znaš da moram samo pomisliti na to da te ubijam i ispaliti ovu strijelu.
Gdje god bio, poginut æeš.“
„Ako je tako, onda æu poginuti,“ staloženo je rekao Darius. „A ti æeš biti
èudovište.“
„Ne smeta mi da budem èudovište!“
„A meni ne smeta pogibija, ako je u službi moje Nadsveæenice, a time i
moje Božice,“ rekao mu je Darius.
„Ako mu naudiš, napast æu te svime što u sebi nosim,“ kazala sam Starku.
Stark me pogledao i izvio kutove usana u utvaran odjek onog svog
zgodnog, samouvjerenog nekadašnjeg smiješka.
„I ti si sama donekle èudovište, zar ne, Zoey?“
Nisam smatrala taj gadni komentar vrijednim odgovora, a oèito nije ni
Darius. Samo nas je proveo dalje pokraj Starka, otvorio ulazna vrata doma
i pomogao Becci da ude. Ali ja sam zastala, umjesto da uðem za njom.
Intuicija mi je govorila da postoji nešto što moram uèiniti, a ma koliko da
sam inaèe voljela ne mariti za svoju intuiciju, znala sam da ne bih smjela.
„Odmah æu za vama,“ rekla sam Dariusu. Vidjela sam da mi namjerava
proturjeèiti, pa sam odmahnula glavom i rekla: „Imaj povjerenja. Samo
mi treba trenutak.“
„Bit æu s druge strane vrata,“ rekao je Darius, strogo pogledao Starka, te
ušao u dom.
Okrenula sam se prema Starku. Znala sam da mu namjeravam reæi nešto
rizièno, ali na pameti mi je stalno bila Kramishina pjesma i stih iz nje:
Ljudskost je spasi,
Hoæe li ona i mene?
Morala sam barem pokušati.
„Jack se brine za Vojvotkinju,“ rekla sam mu bez ikakva uvoda.
Opet sam mu ugledala onaj bljesak boli u oèima, ali nije mu se osjetio u
glasu.
„Pa?“
„Pa, samo ti kažem da ti je pas dobro. Sirotica, prilièno se napatila, ali
sada je okej.“
MIN@
170
„Ja nisam onaj koji sam nekada bio, tako da ona više nije moj pas.“
Ovaj put sam mu zaèula podrhtavanje u glasu, što mi je pružilo dovoljno
nade da mu se primaknem korak bliže.
„Hej, kod pasa je super to što pružaju bezuvjetnu ljubav. Votku nije briga
u što si se ti to pretvorio. Svejedno æe te voljeti.“
„Nemaš ti pojma o èemu govoriš,“ rekao je.
„Da, imam. Provela sam izvjesno vrijeme s tvojim psom. Srce joj je jako
veliko.“
„Nisam mislio na nju. Mislio sam na sebe.“
„Pa, provela sam izvjesno vrijeme i s crvenim poèetnicima. Da i ne
spominjem da je prva crvena vampica koja je u povijesti prošla Promjenu
moja najbolja prijateljica. Stevie Rae nije više onakva kao nekad, ali i
dalje je volim, rekla sam mu. Da provedeš neko vrijeme uz Stevie Rae i
ostatak crvenih poèetnika, možda bi mogao, ne znam, opet pronaæi sebe.
Njima je to uspjelo.“
U rijeèima mi je bilo sigurnosti koju nisam sasvim osjeæala. Napokon,
dolje u onim tunelima, oko onih crvenih poèetnika, primijetila sam
natruhe tog mraka koji je okruživao i Starka, ali nisam se mogla oteti
uvjerenju da bi za njega bilo najbolje da ode odavde, gdje je zlu oèito
dolazak i odlazak bio posve lak.
„Dobro,“ rekao je prebrzo. „Hajde onda, odvedi me k toj vampici Stevie
Rae, pa da vidimo što æe biti.“
„Dobro,“ rekla sam jednako brzo. „Hajde onda, ostavi tu svoj luk i strijele
i pokaži mi kako da odem iz kampusa a da to ne skuže ptièji frikovi, pa
æemo to upravo tako izvesti.“
Izraz mu se stvrdnuo i opet je postao zloban neznanac.
„Nikamo ja ne idem bez svoga luka, a nitko ne odlazi iz kampusa bez
njihova znanja.“
„Onda te oèito neæu odvesti k Stevie Rae,“ rekla sam.
„Ne moraš ti meni pokazivati gdje je to. Ona zna sve što treba o njihovu
malom skrovištu. Kad poželi tvoju frendicu, dobit æe je. Na tvom bih
mjestu èekivao susret sa Stevie Rae puno prije nego što si mislila.“
Zvona na uzbunu treštala su mi u glavi kao požarni alarm, i definitivno
nisam morala pitati tko je ta ona o kojoj govori Stark. Ali umjesto da
pokažem koliko me pogodilo Starkovo priznanje, smireno sam se
osmjehnula rekla:
„Nitko se ne skriva. Ja sam upravo tu, a Stevie Rae je upravo tamo gdje je
još otkako se Promijenila. Ništa naroèito. A i uvijek mi je super kad je
vidim, tako da ako doðe ovamo, baš dobro.“
MIN@
171
„Da, šta god. Ništa naroèito. A meni je baš dobro da ostanem tu gdje
sam.“ Pogledao je u stranu, prema ledenoj magli koja je lijeno promicala
oko nas. „I da znaš da mi ne ide u glavu zašto je to tebe briga.“
I odjednom sam znala toèno što trebam reæi.
„Samo održavam obeæanje koje sam ti dala.“
„Kako to misliš?“
„Zamolio si me da ti obeæam dvije stvari prije nego što si umro. Jedna je
bila da te ne zaboravim, i nisam. Druga je bila da se brinem za
Vojvotkinju, pa ti sada javljam da sam se pobrinula da njoj bude dobro.“
„Slobodno reci onom malom Jacku da je Vojvotkinja sada njegov pas.
Reci mu...“ I dalje ne gledajuæi u mene, zastao je i drhtavo udahnuo.
„Reci mu da je ona dobar pas i da je èuva.“
Slijedeæi intuiciju i dalje, prešla sam tih nekoliko koraka izmeðu nas i
stavila mu ruku na rame, gotovo toèno onako kao i one noæi kad je umro.
„Znaš ti da bez obzira na to što rekao ili kome je prepustio, Vojvotkinja æe
zauvijek pripadati tebi. Kad si umro, plakala je. Bila sam tamo. Vidjela
sam je. Nisam zaboravila. Nikada neæu zaboraviti.“
Nije me pogledao, ali polagano je spustio svoj luk na tlo i položio dlan
preko moje ruke. Samo smo tako ostali stajati. Dodirujuæi se, ali ništa ne
govoreæi. Pažljivo sam mu promatrala lice. tako da sam vidjela cijeli
preobražaj. Kad je stisnuo ruku preko moje, dugo je, polagano izdahnuo, i
lice mu se opustilo. Posljednji traèak crvenila nestao mu je iz oèiju, a
èudni, sjenoviti mrak ispario je. Kad me napokon pogledao u oèi, bio je
onaj deèko koji me tako privukao i koji je umro dok sam ga grlila,
slušajuæi kako mi govori da æe se vratiti.
„Što ako u meni više nema nièega što bi bilo vrijedno voljeti?“ upitao je
tako tihim glasom da ga ne bih ni èula da nisam stajala tik do njega.
„Mislim da još uvijek možeš odabrati što jesi, ili barem u što se pretvaraš.
Stevie Rae je odabrala svoju ljudskost umjesto èudovišnosti. Mislim da je
odluka na tebi.“
Znam da je bilo glupo ono što sam zatim uèinila. Nisam èak ni sigurna
zašto sam to uèinila. Mislim ono, veæ sam imala neriješene situacije s
Erikom i Heathom. Najmanje mi je trebao još jedan deèko da mi dodatno
zakomplicira život, ali u tom trenutku postojali smo samo Stark i ja, a on
je opet bio onaj stari onaj deèko koji se živ izjedao zbog dara koji je
dobio od Nyx, jer je njime sluèajno prouzroèio smrt svoga mentora, onaj
momak koji se užasavao same pomisli da bi opet nekome mogao nauditi.
Onaj deèko s kojim sam tako brzo osjetila tako duboku povezanost da
sam pomislila kako možda ipak stvarno postoji nešto poput srodne duše, i
èak na nekoliko trenutaka razmatrala ideju da bi on mogao biti moj. Samo
MIN@
172
mi je to bilo na umu kad sam ušla u njegov zagrljaj. Kad se prignuo i s
oklijevanjem pritisnuo usne na moje, sklopila sam oèi i poljubila ga, meko
i slatko. Uzvratio mi je poljubac, držeæi me tako nježno kao da misli da
bih se mogla slomiti.
Zatim sam osjetila kako se ukoèio i odmaknuo od mene, nesigurno
zakoraknuvši unatrag. Bila sam sigurna da sam mu opazila suze u oèima
prije nego što je viknuo:
„Trebala si me zaboraviti!“ Stark je uzeo svoj luk i klisnuo u uskomešani
mrak olujne noæi.
Kad je otišao, ostala sam stajati i gledati za njim, pitajuæi koji mi je vrag
došao. Kako sam mogla poljubiti tipa koji je prije svega nekoliko minuta
napadao djevojku? Kako sam mogla osjetiti povezanost s nekim tko bi
lako mogao biti više èudovište nego èovjek? Možda više ni sama sebe
nisam poznavala. Svakako nisam znala u što se to pretvaram.
Zadrhtala sam. Hladnoæa i vlaga noæi kao da su mi se kroz odjeæu i kožu
uvukle ravno u kosti. I osjeæala sam se umorno. Jako, jako umorno.
Hvala vam, vatro i zraku i vodo, prišapnula sam elementima koji su me
slušali. Noæas ste mi uèinili veliku uslugu. Sada smijete otiæi. Magla i led
obišli su me jednim kovitlacem, a onda se izgubili u daljini, ostavljajuæi
me samu u noæi i oluji i vlastitoj zbunjenosti. Umornim sam se koracima
odvukla natrag prema domu, samo želeæi da uðem u svoju sobu, otuširam
se vruæom vodom, sklupèam u svome krevetu i spavam nekoliko dana u
komadu.
Naravno, moja želja nikom nije bila zapovijed...

Dvadeset prvo poglavlje
Jedva da sam dotaknula vrata kad mi ih je Darius otvorio, od njegova
oštrog pogleda upitala sam se nije li promatrao prizor izmeðu Starka i
mene, i iskreno sam se ponadala da nije.
„Damien i Blizanke su unutra“. Rekavši samo to, pokazao mi je da poðem
za njim u glavni boravak u domu.
„Prvo bih te zamolila da mi posudiš svoj mobitel,“ rekla sam mu.
Nije oklijevao, niti mi je postavljao iritantna pitanja o tome koga i što
trebam nazvati. Jednostavno mi je pružio svoj telefon, a onda otišao preda
mnom u društvenu prostoriju doma. Otipkala sam broj Stevie Rae
zadržala dah dok je zvonilo. Kad se javila, zvuèala je kao da govori u
limenku, ali barem sam je èula.
„Hej, ja sam,“ rekla sam joj.
„Z! Ti bokca, kako mi je drago što ti èujem glas! Jesi mi dobro?“
„Jesam, bolje mi je.“
„Ma to! Šta onda ima nova s…“
„Sve æu ti objasniti kasnije,“ upala sam joj u rijeè. „Najprije me moraš
dobro saslušati.“
„'Kej,“ rekla je.
„Postupi onako kako sam ti kazala.“
Uslijedila je stanka, a onda je rekla:
„Kako si mi kazala u poruci?“
„Aha. Pod prismotrom si u tunelima. Nešto je tamo dolje s tobom.“
Oèekivala sam da æe se zgranuti ili friknuti, ali samo je smireno rekla:
„Okej, shvaæam.“
Brzo sam nastavila.
„Postoji prilièna moguænost da te pticoliki šèepaju ako izaðeš iz tunela na
bilo kojem mjestu gdje bi oèekivali da se pojaviš, tako da æeš morati biti
jako, jako oprezna.“
„Samo ti budi bez brige, Z. Da znaš da sam obavila malo samostalnog
tajnog izviðanja nakon što si mi doturila onu poruku. Mislim da sve nas
mogu neopaženo prebacit onamo.“
„Prvo nazovi sestru Mariju Anðelu i kaži joj da stižete. Kaži joj da stižem
i ja, èim uzmognem. Ali nemoj reæi crvenim poèetnicima kamo idete. Taji
to od njih što dulje budeš mogla. Je li to jasno?“
„Je.“
„Okej. Zagrli mi baku.“
„Nego šta,“ rekla je. „I neæu dat da joj nitko kaže za tvoju nezgodu. To bi
je samo uzrujalo.“
MIN@
174
„Hvala,“ rekla sam. „Je li Heath okej?“
„Totalno. Jesam ti rekla da se ništa ne brineš za njega. Oba deèka su ti
sasma dobro.“
Uzdahnula sam. poželjevši da je mogu ispraviti i reæi da imam samo
jednog deèka.
„Lijepo, drago mi je da su na sigurnom. „E da, i Afrodita je na sigurnom,“
dodala sam, osjeæajuæi se pomalo èudno zbog toga, ali raèunajuæi da ako
je mene zanimalo moje Utisnuto ljudsko biæe, možda bi i Stevie Rae
zanimalo njeno.
Smijeh joj je bio sretan i meni dobro poznat.
„Daj, Z, pa znam da je s Afroditom sve okej. Smjesta bi mi bilo jasno da
joj se nešto dogodilo. Èudno je to, ali istinito.“
„Okej, dobro. Valjda. Hej, moram iæi. A moraš i ti.“
„Hoæeš da noæas sve odvedem odavde?“
„Smjesta,“ èvrsto sam rekla.
„Jasno,“ rekla je. „Vidimo se uskoro, Z.“
„Molim te, samo budi vrlo, vrlo oprezna.“
„Ništa se ti ne brini za mene. Imam i ja pokoji trik u rukavu.“
„I trebat æe ti. Vidimo se,“ rekla sam i prekinula limenu vezu.
Laknulo mi je od saznanja da æe Stevie Rae preseliti sve crvene poèetnike
u podrum ispod Benediktinkinske opatije. Morala sam vjerovati da onaj
mrak koji sam poèela viðati kako se zadržava po tunelima ne bi tako
dobro prošao bez hrpe èasnih sestara. Takoðer sam morala vjerovati da æe
uspjeti onamo odvesti sve klince, a da ih pritom ne zarobe gavranovi. Kad
bismo samo mi ostali bili te sreæe, mogli bismo se skupiti i smisliti koga
vraga da napravimo s Kalonom i Neferet. A ja, a Stevie Rae, što je s onim
jezovitim mrakovima kod nje. Nažalost, znam da bi ona o tome znala
daleko više nego ja.
Ulazim u središnji prostor ženskog doma. Nakon nastave obièno tu bude
gužva, poèetnica bi bilo posvuda, družile bi se i gledale neki od televizora
s ravnim ekranom. Udobni naslonjaèi i dvosjedi stajali su u skupinama po
boravku i najèešæe su bili puni uèenica na odmoru drugog školskog dana.
Danas nije bilo naroèito mnogo poèetnica, a i one koji su tu sjedile bile su
prilièno mirne. Dijelom je to moglo biti i zato što je oluja prekinula
signal, ali Kuæa Noæi imala je jake pomoæne agregate, pa su trebale
gledati filmove na DVDu mislim ono, halo! Pa skoro svi imaju pretplatu
na Netflix. Ali onih nekoliko nazoènih uèenica sjatilo se u grupicu i
razgovaralo jedva glasnije od šapta.
Automatski sam pogledala prema prostoru gdje smo se prijatelji i ja prije
okupljati i laknulo mi je kad sam opazila Damiena i Blizanke, smestili su
MIN@
175
Beccu u sredinu, i pretpostavljala sam da je tješe i brinu se da ne brizne u
histerièan plaè. Kad sam im se približila, shvatila sam da sam se itekako
prevarila.
„Stvarno, dobro mi je. Nije to ništa strašno,“ tvrdila je Becca glasom i
više nije bio uzdrman i preplašen, nego je odjednom poèeo zvuèati kao da
joj svi strašno idu na živce.
„Da nije strašno!“ rekla je Shaunee.
„Naravno da je bilo strašno. Tip te napao,“ rekla je Erin.
„Nije to baš bilo tako,“ rekla je Becca, odmahujuæi rukama. „Samo smo
brijuckali. Plus, Stark je zbilja seksi.“
Erin se podsmjehnula.
„Pa da, i meni su silovatelji obièno žešæe seksi.“ Becca je stisnula oèi i
složila hladnu, zlobnu facu.
„Stark je seksi, a ti si samo ljubomorna što nije htio tebe.“
„Nije htio mene?“ rekla je Erin s nevjericom. „Ne želiš možda reæi da me
nije htio zlostavljati? Zašto smišljaš izgovore u njegovo ime?“
„Dobro, koji je tebi vrag, Becca?“ rekla je Shaunee. „Nema tog tipa kome
bi se ikada moglo oprostit…“
„Samo èas,“ oglasio se Damien. „Znate, Becca ima pravo. Stark je stvarno
seksi deèko.“ Blizanke su zgranuto blenule u njega, pa je brzo nastavio.
„Ako Becca kaže da su samo brijuckali, tko smo mi da im sudimo?“
U tom trenutku Darius i ja ukoraèili smo u njihov mali krug povišenih
strasti.
„Što je bilo? Jesi dobro?“ upitala sam Beccu.
„Totalno okej.“ Bacila je ledeni pogled prema Blizankama i ustala.
„Zapravo, umirem od gladi, pa si idem naæ nešto za jest. Sori što sam
složila frku za vas dvoje ispred škole. Vidimo se.“ Brzo je otišla od nas.
„Koji je sad ovo bio vrag?“ upitala sam ih ispod glasa.
„Isto ono što se dogodilo po cijeloj ovoj prokletoj…“
„Na kat!“ zapovjedio je Darius, na što je Erin umuknula.
Napola sam se zaprepastila kad sam vidjela kako su krotko moji prijatelji
poslušali Dariusa. Izašli smo jedno za drugim iz boravka, ne hajuæi za
znatiželjne poglede malobrojnih uèenika koji su mirno tamo sjedili. Dok
smo se uspinjali stubištem, Darius je rekao:
„Je li Afrodita u svojoj sobi?“
„Da, rekla je da je umorna,“ kazala je Shaunee.
„Ko bog visi naglavce sa šišmišje pritke, ko i obièno,“ kazala je Erin.
Osvrnula se prema Dariusu i dodala: „Kad smo kod Afrodajke, okotit æe
cijelu hrpetinu mladih maèiæa kad vidi da si upropastio to zgodno lice.“
MIN@
176
„Aha, a ako ti ustreba utjeha od njene mrske plitkosti, slobodno se posluži
bijelom kavicom kod mene,“ rekla je Shaunee, migajuæi mu obrvama.
„Ili frapeom od vanilije kod mene,“ koketno mu je rekla Erin.
Darius im se dobrohotno osmjehnuo i samo rekao:
„Imat æu to na umu.“
Pomislila sam da Blizanke stavljaju živote na kocku, i bila sam prokleto
sigurna da se neæu umiješati izmeðu njih i Afrodite ako ona otkrije da su
se upucavale njenu tipu, ali bila sam preumorna da išta kažem.
„Znaš onaj plavi pulover od kašmira koji si upravo kupila u Saksu?“
upitao je Damien Erin.
„Da, što s njim?“
„Rezerviram ga za sluèaj da ti Afrodita izvadi crijeva jer si se uvaljivala
njenu frajeru,“ rekao je Damien.
„Ona je sada samo ljudska,“ rekla je Erin.
„Aha, raèunamo da joj se zajedno možemo oduprijet,“ rekla je Shaunee.
pa poslala par pusica Dariusu. „Imaj to na umu, ratnièe moj mali.“
Darius se tiho nasmijao, a ja sam zakolutala oèima. Upravo smo prolazili
pokraj moje sobe kad su se moja vrata otvorila i Afrodita je pozvala:
„Tu sam.“
Svi smo zastali i ušli u moju sobu.
„Afrodita, što ti to radiš u…“
„O, Božice moja mila! Pa što ti se to dogodilo s licem?“ Ne hajuæi ni za
koga drugoga, Afrodita je pritrèala Dariusu i poèela treperiti rukama oko
duge tanke rane koja mu se protezala niz cijelu jednu stranu lica. „Jesi
okej? kvragu, kako grozno izgleda! Boli te?“ Zasukala je rukave svoje
košulje, otkrivajuæi netom zarasle ožiljke na mjestima gdje ju je Stevie
Rae grizla. „Trebaš me ugristi? Samo izvoli. Nemam ništa protiv.“
Darius ju je primio za ruke da joj smiri zabrinutu gestikulaciju i smireno
kazao:
„Dobro mije, ljepotice moja. To je obièna ogrebotina.“
„Kako se to dogodilo?“ Afrodita je zvuèala kao da je na rubu suza sad je
povukla Dariusa za ruke i odvela ga do pomoænog kreveta kojim je
nekada služila Stevie Rae.
„Ljepoto moja! Sve je dobro,“ ponovio je, pa sjeo, smjestio je sebi u krilo
i èvrsto je zagrlio. Kazao joj je još i cijelu hrpu drugih stvari, ali prestala
sam ga slušati.
Bila sam previše obuzeta buljenjem u…
„Camerone! Tu li si, srdašce! Tako sam se brinuo zbog tebe.“ Damien se
spustio na pod i poèeo milovati svog prugastog žutog maèka.
MIN@
177
„Belzebube, pa gdje si ti cijelo vrijeme, dovraga?“ prekorila je Shaunee
mrsko sivo stvorenje koje je odluèilo da mu obje Blizanke pripadaju.
„Raèunale smo da naganjaš Maleficent, i nego što, evo tebe, a evo i nje,“
rekla je Erin.
„Samo malo, rekla je kad sam ugledala sklupèanu Nalu na svom krevetu.“
Osvrnula sam se po svojoj sobi, nabrojivši osam osam! maèaka koje su
se motale po njoj. „Odakle sve ove maèke?“
„Zato i jesam tu,“ rekla je Afrodita, tiho šmrcajuæi dok se privijala u
Dariusov zagrljaj. „Maleficent se jako èudno ponašala stalno je ulazila
izlazila kroz svoja maèja vratašca i èudno se glasala, kao da jauèe.“
Afrodita je zastala i poslala pusu groznoj bijeloj puslici koja je izigravala
njenu maèku. „I tako sam napokon otišla za njom. Dovela me u tvoju
sobu, ušla sam i otkrila sve ove maèke. Zatim sam èula sve vas na
hodniku.“ Uprla je svoje krasne plave oèi u Blizanke. „Èula sam sve što
ste rekle hodniku, i da niste i na jednu sekundu pomislile da to što sam
opet ostala ljudska znaèi da vas radosno ne bih mogla obadvije razvalit ko
mlade majmune.“
„Ali odakle sve ove maèke tu?“ rekla sam brzo, dok Blizanke nisu poèele
omanji ljudskopoèetnièki rat.
„Pa gdje si ti meni, Nefertiti!“ pozvao je Darius, a jedna je elegantna
šarena ženka skoèila na krevet pokraj njega i poèela mu se obavijati oko
tijela.
„To su naše maèke,“ rekao je Damien, milujuæi i dalje Camerona.
„Sjeæate se dok smo juèer bježali odavde? Sve su bile s druge strane
školskog zida i èekale nas.“ Pogledao je u mene. „Opet odlazimo?“
„Nadam se,“ rekla sam. „Samo, èekajte.“ Još sam prebrojavala maèke.
„Sve naše maèke su tu, ali èija je ona ogromna tamo, a i ona mala
kremasta koja se drži tik uz nju?“
„Ta velika maèka je rase Maine Coon, a pripada Dragonu Lankfordu.“
rekao je Damien. „Zove se Shadowfax.“ Dragon Lankford, kojega su
gotovo svi zvali Dragon, bio nam je profesor maèevanja i majstor oštrice.
Damien je bio darovit maèevalac, pa me nije iznenadilo što prepoznaje
Dragonova maèka.
„Hej, a ja mislim da je ta malena Guinevere, maca profesorice
Anastazije,“ rekla je Erin.
„Imaš pravo, Blizanko,“ rekla je Shaunee. „Uvijek je s nama na satovima
Èini i obreda.“
„A ona tamo?“ pokazala sam prstom sijamku koja mi je odnekud bila
poznata, tijela srebrnkastobijele boje mjeseèine, s nježnosivim ušima i
licem. Zatim sam shvatila zašto mi djeluje poznato i odgovorila na
MIN@
178
vlastito pitanje. „To je maèka profesorice Lenobije. Ne znam kako se
zove, ali viðala sam je kako prati profesoricu po konjušnici.“
„Znaèi, ako sam dobro shvatio: sve naše maèke, kao i maèke koje
pripadaju Dragonu. njegovoj supruzi i profesorici Lenobiji odjednom su
se okupile u Zoeynoj sobi,“ rekao je Darius.
„Zašto su ovdje?“ upitala je Erin.
Na njeno sam pitanje odgovorila vlastitim.
„Je li itko od vas danas vidio ijednu drugu maèku? Mislim ono, dok ste
bili na nastavi i na ruèku, dok ste dolazili i odlazili iz doma i iz razreda u
razred, jeste li vidjeli makar jednu jedinu maèku?“
„Nismo,“ odgovorile su Blizanke zajednièki.
„Nisam ni ja,“ nešto je sporije rekao Damien.
„Ni jednu jedinu,“ rekla je Afrodita.
„A ti si ranije zapazila da nismo vidjeli nijednu maèku izmeðu stacionara
i domske zgrade,“ rekao je Darius.
„Tada mi je to djelovalo loše; još uvijek mi djeluje loše,“ rekla sam.
„Zašto bi sve maèke osim ovih nestale?“ upitao je Damien.
„Maèke mrze ljudeptice,“ rekla sam. „Kad god je Nala bila sa mnom, a
neki od njih bi bio u blizini, potpuno bi pošizila.“
„Nije samo stvar u tome. Da se radi samo o tome da ih mrze, onda bi se
sve maèke posakrivale od njih, a ne samo ove posebne koje su došle
ovamo,“ rekla je Afrodita.
„Možda u tome i je stvar,“ rekao je Damien. „Ima neèeg posebnog upravo
u ovim maèkama.“
„Okej, mrzim zvuèat kao kuèka a možda i ne ali, uglavnom, možemo na
sekundu zaboravit proklete maèke? Mene zanima koje je smeæe napravilo
ovo na licu moga èovjeka,“ rekla je Afrodita.
„Kalona,“ rekla sam kad je bilo oèito da joj Darius, tako obuzet
smješkanjem od uha do uha zbog titule mog èovjeka kojim ga je obdarila
Afrodita, neæe odgovoriti.
„Toga sam se i bojao,“ rekao je Damien. „Kako se to dogodilo?“
„Darius je napao Rephaima,“ objasnila sam, „na što se Kalona razbjesnio.
Nije dopustio Starku da ga ubije, ali posjekotinom je na rastanku nagradio
Dariusa zato što mu je ranio najdražeg sina.“
„Taj jebeni Stark!“ rekla je Shaunee.
„S njim nam se stvarno crno piše. On i oni ogavni ptièji ljudi rade što im
se prohtije, kvragu,“ rekla je Erin.
„A nitko da napravi ništa oko toga,“ dovršila je Shaunee.
„Kao u onoj situaciji s Beccom, kojoj si upravo svjedoèila,“ rekao je
Damien.
MIN@
179
„Kad smo kod toga, rekla je Shaunee. Koja ti je to fora da si se složio s
tom bimbušom o tome da o, nije to ništa strašno jer je Stark jaaaaako
seksi! Znaš kako mi je to išlo na neku stvar.“
„Ništa joj se nije dalo utuviti u glavu. Becca je na njihovoj strani. Koliko
mogu vidjeti, Stark i ptice i Kalona rade što hoæe kome hoæe, a da ne
snose nikakve posljedice zbog svojih djela.“
„Nije samo stvar u tome da ne snose posljedice,“ rekla je Afrodita.
Uspjela se pribrati u Dariusovu zagrljaju. „Kao da je Kalona uspio baciti
èaroliju na sve njih, a ta se èarolija nekako proteže na Starka i ptièkice.“
„Zato sam se složio s Beccom i samo je pustio da ode. Nije pametno
svrtati pozornost na èinjenicu da jedino mi nismo èlanovi kluba
obožavatelja Kalone,“ rekao je Damien.
„I Neferet, ne zaboravite nju,“ rekla je Afrodita.
„Ona je s njim, ali ne bih rekla da je i nju zaèarao,“ kazala sam. „Krišom
sam ih slušala dok su razgovarali kad su mislili da spavam, i ona mu se
usprotivila. On se postavio nasilno i frajerski i strašno prema njoj, a ona je
djelovala kao da se povukla, ali u stvari je samo promijenila taktiku.
Manipulira njime, a ne mogu odrediti zna li on to ili ne. A ona se uz to i
mijenja.“
„Mijenja? Kako to misliš?“ upitao me Damien.
„Moæ joj je drugaèija nego što je nekad bila,“ rekao je Darius.
Kimnula sam.
„Kao da je u njoj pritisnut nekakav prekidaè, koji je oslobodio drugaèiju
vrstu moæi.“
„Tamne moæi,“ rekla je Afrodita. Svi smo pogledali u nju. Njena se moæ
više ne zasniva samo na Neferet. Jasno, ona se i dalje služi darovima koje
joj je dala naša Božica, ali kanalizira energiju i s nekog drugog mjesta.
„Šta vi to niste uspjeli osjetiti u hodniku pred stacionarom?“
Nastala je podulja šutnja, a onda se oglasio Damien.
„Mislim da smo bili previše obuzeti odupiranjem Kaloninoj privlaènosti.“
„I punjenjem gaæa od straha,“ rekla je Erin.
„Temeljitim,“ složila se Shaunee.
„Dobro, dakle sada znamo. Neferet je još veæa prijetnja nego što je ikad
prije bila. Kad su mislili da spavam, èula sam da ona i Kalona planiraju
novu buduænost, koja ima neke veze s ovladavanjem Vijeæem,“ rekla sam,
žarko želeæi da se mogu zavuæi u krevet i navuæi posteljinu preko glave.
„O, Božice! Visokim Vijeæem?“ rekla je Afrodita.
„Nisam sigurna, ali baš toga se bojim. Bojim se i da joj je nova moæ dala
posebne sposobnosti.“ Zastala sam. Nisam htjela da škvadra šizne dok ne
poprièam sa Stevie Rae, ali moralo ih se upozoriti, pa sam pažljivo
MIN@
180
probrala rijeèi. „Mislim da Neferet može projicirati svoj utjecaj tako što
se kreæe kroz sjene, ili ih oblikuje.“
„To nije dobro,“ rekao je Damien.
„Znaèi da moramo biti na oprezu,“ rekla je Erin.
„Žešæem oprezu,“ složila se Shaunee.
Darius je kimnuo glavom.
„Uvijek imajte na umu sljedeæe: Neferet nam je neprijatelj. Kalona nam je
neprijatelj. Veæina ostalih poèetnika takoðer su nam neprijatelji.“ Oštrim
je pogledom prelazio s jednog na drugog meðu nama. „A što je s ostalim
profesorima?“ upitao ih je Darius. „Svi ste vi danas pohaðali nastavu, zar
ne? Kako su se ponašali?“
„Da, išli smo na nastavu, koliko god to èudno bilo,“ rekla je Shaunee.
„Kao da smo bili u gimnaziji ispranih mozgova,“ rekla je Erin.
„Izgleda da su i svi profesori oduševljeni Kalonom,“ rekao je Damien.
„Naravno, ne bih to mogao ustvrditi sa sigurnošæu. Nikada nismo bili
nasamo s profesorima.“
„Niste bili nasamo? Kako to misliš?“ rekla sam.
„Hoæu reæi da su ti pticoliki stvorovi posvuda na ulazu u razred i izlazu iz
razreda, pa èak i u razredima.“
„Šališ se?“ Drhtaj odbojnosti prostrujao mi je kroz tijelo od pomisli na to
da se ta užasna izoblièenja prirode slobodno kreæu meðu poèetnicima kao
da im je ovdje mjesto!
„Ne šali se. Posvuda su. Kao u jebenoj Invaziji tjelokradica,“ rekla je
Afrodita. „Pozitivci izgledaju izvana isto, ali iznutra su izopaèeni, a
nazovigavranovi su oni prokleti svemirci.“
„A Erebovi Sinovi? Podržavaju li i oni ovo?“ upitao je Darius.
„Nisam vidio jednog jedinog ratnika otkako nas je Aristos dopratio na
kampus,“ rekao je Damien. „Jeste li ih vi možda vidjele?“
Blizanke i Afrodita nijeèno su odmahnule glavom.
„Ovo nikako nije dobro,“ rekla sam. Protrljala sam si èelo kad me
poklopio val iscrpljenosti.
Što da sada radimo? Tko su nam prijatelji? I kako da se, kvragu,
izvuèemo iz Kuæe Noæi i stignemo do mjesta gdje æemo, mogla sam se
samo nadati, biti na sigurnom?

Dvadeset drugo poglavlje
„Zoey? Jesi dobro?“
Podigla sam glavu i pogledala Damiena u blage smeðe oèi. Darius se
oglasio prije nego što sam mu stigla odgovoriti.
„Nije. Zoey se mora naspavati; treba joj odmor da povrati snagu.“
„Kako tvoja gadna, ružna, razjapljena rana?“ upitala me Erin.
„Ne izgleda kao da krvariš kroz to krasno bolnièko ruho, pa smo
pretpostavili da su te sredili kako treba,“ rekla je Shaunee.
„Bolje mi je, ali teško uspijevam vratiti snagu. Kao da sam mobitel kome
šteka punjaè.“
„Moraš se odmoriti,“ ponovio je Darius. „Rana ti je bila gotovo
smrtonosna. Za oporavak treba vremena.“
„Nemamo vremena!“ ojaðeno sam viknula. „Moramo se pokupiti odavde
glavom bez obzira i maknut se od Kalone dok ne smislimo kako da ga
sredimo.“
„Odlazak odavde neæe biti tako lak kao prošli put,“ rekao je Damien.
Afrodita je frknula.
„Ko da je to bilo lako!“
„Bilo je, u usporedbi s onime što nas sada èeka,“ nastavio je Damien.
„Nazovigavranovi su posvuda. Sinoæ su nasumce napadali svakoga. Tada
je zavladala opæa pomutnja, što nam je pomoglo da se iskrademo. Danas
su dobro organizirani i razmješteni posvuda.“
„Vidio sam ih po ogradi. Straža im je sada dvostruko brojnija, možda èak
i jaèa, nego prije,“ rekao je Darius.
„Ali nijednoga nema pred domom, kao što si ti nekada bio,“ rekla im mu.
„To je zato što ih nije briga za našu sigurnost. Samo žele zajamèiti da ne
izaðemo iz škole,“ rekao je Damien.
„Zašto?“ umorno sam upitala, trljajuæi si sljepooènicu u kojoj mi je poèela
tupo nabijati glavobolja.
„Za ono što su veæ isplanirali sada im je potrebna izoliranost,“ rekao je
Darius.
„Zar to ne ukazuje da žele zauzeti samo ovu Kuæu Noæi, umjesto da maju
nekakve namjere s Visokim Vijeæem?“ priupitala je Afrodita.
Pitanje je postavila meni, ali kad se nisam mogla natjerati da joj uputim
mirujuæi odgovor kojem se oèito nadala, javio se Darius.
„Možda, ali zasad je prerano da to sa sigurnošæu znamo.“
„Pa, ledena oluja pomaže im oko te izoliranosti. Struje je posvuda nestalo.
Mobiteli rade na mahove. Izuzev malih prostora koji rade na agregate,
Tulsa je u zamraèenju,“ rekao je Damien.
MIN@
182
„Pitam se zna li uopæe Visoko Vijeæe Nyx da je Shekinah mrtva,“ rekao je
Darius.
Pogledala sam Damiena.
„Što se dogodi u sluèaju da Nadsveæenica svih vampira umre?“
Damien je naborao èelo dok je razmišljao.
„Pa, ako se dobro sjeæam s nastave Vamp socke, Vijeæe Nyx sastane se i
izabere novu Nadsveæenicu. Do toga doðe samo otprilike jedanput u
svakih tristo do petsto godina. Kad jedanput bude izabrana, pojedina
Nadsveæenica vlada do kraja života. Izbor je zato izuzetno važan,
pogotovo kada doðe iznenada, što æe kod ovoga morati biti sluèaj.“
Naæulila sam uši.
„Zar nema onda smisla da bi Vijeæe Nyx jaaaako zanimalo zbog èega je to
Shekinah odjednom izdahnula?“
Damien je kimnuo.
„Svakako mislim da bi.“
„To bi onda mogao biti važan razlog zašto Kalona želi zadržat našu Kuæu
Noæi u izolaciji. Ne želi privuæi pažnju Visokog Vijeæa,“ rekla je
Afrodita.
„Ili, dapaèe, želi privuæi njihovu pažnju u smislu da æe predstaviti Neferet
kao novu vampovsku Nadsveæenicu, samo što još uvijek okupljaju snage
da si mogu osigurati glasove u Vijeæu.“
U prostoriji je zavladala mrtva tišina kad su se svi užasnuto zagledali u
mene.
„Ne možemo dopustiti da doðe do toga,“ napokon se oglasio Darius.
„I neæemo,“ èvrsto sam rekla, nadajuæi se da æemo nekako biti u stanju
ostvariti moju izjavu. „Hej, je li Kalona i dalje tvrdi da je Ereb koji je
došao na svijet?“ upitala sam.
„Aha,“ rekla je Erin.
„A makar to zvuèi glupo, svi mu vjeruju,“ rekla je Shaunee.
„Jeste li zapravo uspjeli danas vidjeti Kalonu?“ upitala sam Shaunee.
„Mislim ono, ako se izuzme onaj put kad smo tek došli ovamo?“
Odmahnula je glavom.
„Ne.“
Prešla sam pogledom s nje na Erin.
„Takoðer. Nisam ga ni ja vidjela,“ rekla je.
„Ni ja ga nisam vidio,“ rekao je Damien.
„Kao ni ja, što je i bolje, ako se mene pita,“ rekla je Afrodita.
„Ma da, ali ti si možda jedina koja tako misli,“ polako sam rekla. Prešla
sam pogledom s Blizanki na Damiena. „Veæ smo rekli da Kalona ima
nekakve usrane moæi kojima se služi na svima. Djeluju èak i na nas. ili
MIN@
183
barem djeluju dok ga ne pogledamo ravno u oèi i poènemo im se iz sve
snage odupirati a mi smo bili pripravni za njega. Znali smo da je on zao.
Kvragu, meni je trebalo da vidim kako je zamalo ubio Dariusa gušenjem
da prestanem sliniti nad njim.“
„To govno te išlo gušiti?“ rekla je Afrodita. „Dovraga, kako mi to ide na
jetra. E da, djelomièno društvo debila, u sluèaju da to niste skužili prvi
put, pazite ovamo na mene ni najmanje ne utjeèe ta moæ kojom vas mota
onaj krilati frik. Ne sviða mi se. Nimalo.“
„Tako je,“ rekla sam. „To sam danas veæ primijetila. Stvarno ne osjeæaš
da te imalo privlaèi.“
„Što bi me imalo na njemu privlaèiti? On je obièan stari gadni nasilnik. I
nikad se ne oblaèi kako treba. I stvarno ne volim ptice. Hoæu reæi, ptièja
gripa je navodno skroz neprivlaèan naèin umiranja. Tako da ne. Nema u
njemu nièega za mene.“
„Pitam se, zašto to njegovo ne djeluje na tebe?“ upitala sam se naglas.
„Zato što njoj fali pokoja daska?“ predložila je Shaunee.
„Zato što je žešæa nakaza u kostimu od ljudske kože?“ pridodala je Erin.
„A da nije možda zato što sam izuzetno intuitivna i mogu prozreti njegova
sranja? O, to znaèi da prozirem i vaša, znate,“ rekla je Afrodita.
„Možda ima neèega u tom što kaže,“ rekao je Damien, sav uzbuðen. „Svi
smo osjetili da nas privlaèi, ali možemo mu se oduprijeti, za razliku od
drugih poèetnika, zar ne?“
Kimnuli smo.
„Pa, mi smo svi bliski s elementima oni su nas fizièki i intuitivno
dotaknuli, i to u daleko veæoj mjeri nego ostale poèetnike. Možda nam
naše izvanosjetilne sposobnosti daju snagu za pružanje otpora Kaloninoj
zamamnosti.“
„Crveni poèetnici rekli su da ih on nimalo nije privlaèio, baš kao ni
Afroditu,“ rekla sam. „A svi oni imaju parapsihološke sposobnosti.“
„To zvuèi logièno, a i uspješno djeluje kod poèetnika, ali što je s odraslim
vampirima?“ rekao je Darius.
„Zar se kod vas parapsihološke sposobnosti ne razlikuju, baš kao i kod
nas?“ rekla je Afrodita. „Jasno, poèetnici kažu da svi vampovi mogu
izvoditi to s umom, ali to nije baš istina, zar ne?“
„Ne, to zapravo nije istina, premda su mnogi meðu nama vrlo intuitivni,“
rekao je Darius.
„Jesi li i ti?“ upitala sam ga.
Darius se osmjehnuo.
„Samo kad je u pitanju zaštita onih koje sam se zakleo štititi.“
MIN@
184
„Ali to znaèi da ima neèeg izuzetno intuitivnog u tebi,“ rekao je Damien,
zvuèeæi i dalje uzbuðeno. „Okej, koji su onda još vampovi u ovoj Kuæi
Noæi parapsihološki najobdareniji?“
„Neferet,“ kazali smo svi uglas.
„To veæ znamo. Ona se opredijelila za Kalonu, tako da je sada neæemo
ubrajati. Tko još?“
„Damien! Mislim da si na dobrom tragu! rekla sam.“ Svi su se zagledali u
mene, ali ja sam gledala u one maèke u sobi koje nisu bile naše.
I, kao i obièno, Damien je smjesta shvatio u èemu je stvar.
„Dragon, profesorica Anastazija i profesorica Lenobia! Oni su ti koje bih
smatrao najintuitivnijima nakon Neferet.“
„Nije sluèajnost da su njihove maèke ovdje s nama,“ rekao je Darius.
„One su znak, poslane su nam kako bismo znali da smo na pravom putu,“
rekao je Damien.
„Onda je to drugi razlog zašto ne možemo noæas otiæi odavde,“ rekla sam.
„Drugi razlog?“ rekla je Afrodita.
„Prvi je taj da nema šanse da kontroliram elemente dovoljno dugo da
sprijeèim sve te nazovigavranove da nas primijete; naprosto sam
preumorna. A drugi je taj da ako Dragon i profa Anastazija i profa
Lenobia stvarno mogu prozreti kroz sva ta Kalonina kakanja, onda nam
oni možda mogu pomoæi da ga se riješimo.“
„Svijet se raspada. Zbilja nije bed da malo psuješ,“ rekla mi je Afrodita.
„To što se svijet raspada nije izgovor za stjecanje ružnih navika,“ rekla
sam, zvuèeæi èudno kao moja baka.
„Znaèi, dogovorili smo se: ostat æemo ovdje još jedan dan. Zoey, moraš se
naspavati. Sutra æete svi iæi na nastavu kao što biste i inaèe,“ rekao je
Darius.
„Da, slažem se,“ rekla sam. „Damien, možeš li uspjeti biti nasamo s
Dragonom dovoljno dugo da odrediš je li on možda na našoj strani?“
„Trebao bih imati priliku za to sutra na satu maèevanja.“
„Tko od vas ide na sat Èini i obreda kod profe Anastazije?“
Blizanke su podigle ruke kao dobre uèenice.
„Možete li vas dvije provjeriti kako stoje stvari s njom?“
„Definitivno,“ rekla je Erin.
„Hoæemo,“ rekla je Shaunee.
„Ja æu razgovarati s Lenobiom,“ rekla sam.
„A Darius i ja otiæi æemo u izviðanje da utvrdimo gdje su sve oni gadni
nazovigavranovi razmješteni po zidovima,“ rekla je Afrodita.
„Èuvaj se,“ kazala sam joj.
„Èuvat æe se,“ rekao je Darius.
MIN@
185
„Mislim da bismo trebali otiæi sutra, bez obzira na sve. Nikako mi nije
ugodna pomisao na to da se zadržimo i trenutka dulje nego što je
apsolutno neophodno,“ rekla sam.
„Slažem se. Ako ti se snaga vratila,“ rekao je Darius.
„Bilo bi joj bolje,“ rekla sam.
Uslijedila je stanka, a onda mi je Darius ozbiljno rekao:
„Kad krenemo u bijeg, Kalona æe krenuti za tobom. Lovit æe te sve dok te
ne pronaðe.“
„Kako možeš biti siguran u to?“ rekla je Afrodita.
„Reci im kojim te imenom zove,“ rekao mi je Darius.
Uzdahnula sam.
„Zove me Aya.“
„O!“ rekla je Erin.
„Sranje!“ dovršila je Shaunee.
„E, to je veæ izuzetno loša vijest,“ rekao je Damien.
„On zbilja vjeruje da si ti ona djeva kojom su ga žene Ghigua namamile u
zamku prije više od tisuæu godina?“ rekla je Afrodita.
„Izgleda.“
„Misliš da bi bilo od neke koristi da mu kažeš da više nisi djeva?“
Afrodita mi se zloèesto osmjehnula.
Prevrnula sam oèima prema njoj, a onda sam, kad me Afrodita nimalo
suptilnim podsjeæanjem na to da više nisam nevina nehotice natjerala da
poènem misliti na deèke u svom životu, dodala:
„Hej, pitam se zašto je Kalona uspio tako jako opèiniti Starka. On ima
veliki dar od Nyx, a prije smrti je djelovao jako intuitivno.“
„Stark je apsolutno govno,“ rekla je Shaunee.
„Aha, kad se zbroji ono što smo èuli od drugih uèenika s onim što je bilo s
Beccom, definitivno možemo reæi da nam se uz njega crno piše,“ rekla je
Erin.
„Možda ga je poremetilo to što je umro i zatim neumro, ali ja bih ipak
dala glas za to da je bio kreten i prije nego što je krepo i zatim nekrepo,“
rekla je Afrodita. „Svi mi ga moramo zaobilaziti u što širem luku. Mislim
da je gadan skroz koliko i Kalona i Neferet.“
„Aha, on je ko nazovigavran bez krila,“ rekla je Erin.
„Fuuj,“ složila se Shaunee.
Nisam ništa rekla. Samo sam sjedila uz njih i osjeæala jak umor i jaku
grižnju savjesti. Poljubila sam ga. Opet. A svi moji prijatelji smatrali su
ga èudovištem vjerojatno zato što je i bio èudovište. I ako nam se uz
njega tako crno pisalo, a to je po svemu sudeæi bilo toèno, kako sam, k
vragu, uopæe mogla pomisliti da je u njemu ostalo išta dobro?
MIN@
186
„Okej, Z mora na spavanje,“ rekao je Damien, ustajuæi i pritom ne
puštajuæi Camerona iz naruèja. „Svi znamo što trebamo uèiniti, pa idemo
to onda uèiniti i zatim se pokupiti odavde.“ Damien me zagrlio. „Zaboravi
Kramishinu pjesmu,“ prišapnuo mi je. „Ne možeš spasiti svakoga,
pogotovo ako on ne želi da ga se spasi.“
Uzvratila sam mu zagrljaj, ali ništa nisam rekla.
„Sviða mi se prijedlog o vraæanju u one tunele. Svima nam je potrebno da
se maknemo odavde.“ Damien mi je uputio tužan osmijeh i izašao iz sobe
s Blizankama, koje su mi takoðer dobacile pozdrave, dok ih je maèka
pratila laganim korakom.
„Doði.“ Afrodita je primila Dariusa za ruku i povukla ga s kreveta. „Ti se
noæas ne vraæaš u svoju sobu.“
„Ne vraæam?“ rekao je, toplo joj se smješkajuæi.
„Ne, ne vraæaš. Izgleda da ovdje postoji manjak Erebovih Sinova, tako da
te namjeravam dobro držati na oku, kao i na još nekim dijelovima tijela.“
„Biju,“ rekla sam, ali nisam im se mogla ne osmjehnuti.
„Samo ti spavaj,“ kazala mi je Afrodita. „Morat æeš biti što je moguæe
snažnija da izaðeš nakraj s frkom oko frajera koja te èeka. Imam filing da
æe te Erik i Heath izmoždit više nego kontroliranje elemenata.“
„Ma baš ti hvala. Afrodita,“ rekla sam sarkastièno.
„Nema na èemu. Znaš da ti pomažem koliko mogu.“
„Laku noæ. Sveæenice. Želim ti okrepljujuæi san,“ rekao je Darius trenutak
prije nego što ga je Afrodita izvukla iz sobe. Preostale maèke otišle su za
njim, ostavljajuæi me (napokon) nasamo s Nalom.
Uzdahnula sam i potražila u džepu boèicu krvi koju sam tamo spremila.
Promuækala sam je kao da je to jedan od onih finih hladnih flaširanih
napitaka iz Starbucksa i iskapila je. Godilo mi je kad se krv poèela širiti
poput toplih prstiju kroz moju krv, ali nije mi dala onaj elektrièni udar na
kakav sam bila navikla. Kad sam jednostavno bila preumorna. Odvukla
sam se s kreveta, skinula glupu bolnièku odjeæu, proèeprkala po ladici i
pronašla svoje najdraže muške bokserice (one pune Batmanovih simbola)
i jednu rastegnutu staru majicu kratkih rukava. Netom prije nego što æu
navuæi majicu, opazila sam se u ogledalu i skamenila.
Zar sam to stvarno bila ja? Izgledala sam daleko starije od sedamnaest
godina. Sve su mi se tetovaže vidjele, i bile su poput daška života koji je
puhnuo preko mrtvaca. Tako sam bila blijeda! A podoènjaci su mi
djelovali istinski strašno. Polako sam dopustila pogledu da se spusti i
promotri ranu. Izgledala je grozno, i bila je tako prokleto velika! Mislim
ono, protezala mi se skroz od ramena do ramena. Ne, nije više zjapila
poput nekih grozomornih usana, ali pretvorila se u neravnu, ispupèenu
MIN@
187
crvenu brazgotinu naspram koje je Dariusova posjekotina od noža doista
izgledala kao ogrebotina, kako ju je sam nazvao.
Oprezno sam dotaknula ranu i lecnula se, koliko mi je bila bolna. Hoæe li
mi zauvijek ostati ovako izboèena? Okej, shvaæam da je to bila
nevjerojatno plitka reakcija, ali došlo mi je da briznem u plaè. Ne zato što
nam je cijeli pakao bio za petama. Ne zato što je Neferet postala više nego
opasna. Ne zato što je bilo lako moguæe da su ona i Kalona zaprijetili
ravnoteži dobra i zla u poznatome svijetu. Ne zato što sam sva bila izvan
sebe od nedoumice oko Erika i Heatha i Starka. Nego zato što sam
shvatila da æu imati ogromnu ružnu ožiljèetinu i vjerojatno nikad više
neæu moæi nositi majicu na bretelice. A što ako ikada više poželim da me
netko vidi, je li, golu? Mislim ono, imala sam jedno ružno iskustvo, ali
sigurno æu se jednoga dana naæi u nekoj sjajnoj vezi i htjeti da me on u
jednom trenutku vidi golu. Je li tako? Zurila sam u taj odvratni, nezarasli
ožiljak i progutala jecaj. Nije tako.
Okej, ozbiljno moram prestati razmišljati o ovome, i definitivno moram
prestati gledati sebe golu. To jednostavno ne može biti dobro za mene.
Kvragu! Vjerojatno ne može biti dobro ni za koga!
Na brzinu sam navukla majicu preko glave i promrsila:
„Sigurno to Afrodita utjeèe na mene. Kunem se da nekada nisam bila
ovoliko plitka.“
Nala me èekala na mom krevetu, smještena kao i obièno na mome
jastuku. Zavukla sam se pod posteljinu i sklupèala uz nju, uživajuæi u
tome kako se priljubila uz mene i upalila svoju predilicu. Valjda me
trebalo biti strah od toga da utonem u san, ako se ima u vidu kako me
Kalona prethodni put posjetio u snu, ali sad sam bila preumorna da
razmišljam, preumorna da bi me bilo briga... Samo sam sklopila oèi i
zahvalno se prepustila mraku.
Kada je san zapoèeo, to nije bila livada, pa mi je smjesta laknulo i
opustila sam se, što je baš bilo glupo od mene. Zatekla sam se na
nevjerojatno lijepom otoku s pogledom preko lagune na panoramu grada
koji mi je djelovao odnekud poznato, premda sam znala da nikad prije
nisam tamo bila. Voda je mirisala slankasto, po ribi. Odisala je dubinom i
zasiæenošæu dojmom prostranstva koje sam prepoznala kao odliku
puèine, premda nikad još nisam bila na moru. Sunce je zalazilo, a nebo je
obasjavalo sve slabije blještavilo koje me podsjetilo na jesenje lišæe.
Sjedila sam na mramornoj klupi boje zraka mjeseèine. Po njoj su bile
isklesane istanèane vitice i cvjetiæi, i djelovala mi je kao da pripada
nekom drugom mjestu i vremenu. Prešla sam rukom preko njena glatkog
naslona, još uvijek toplog od dana na izmaku. Èinilo mi se kao da sam
MIN@
188
zaista tamo, nimalo kao da spavam. Osvrnula sam se i oèi su mi se
razrogaèile. Opa! Iza mene se nalazila palaèa s prekrasnim vratima s
lukovima i prozorima, posve besprijekorno bijelima, s èudesnim
stupovima i tortama sliènim lusterima što su virili kroz elegantna
prozorska okna i presijavali se u ranom sutonu.
To je bilo dovoljno da mi zastane dah, i stvarno sam bila ponosna na svoje
snivaèko ja zato što je uspjelo sve to stvoriti, ali bila sam i pomalo
zbunjena. Sve mi je djelovalo tako stvarno. I tako poznato. Zašto?
Opet sam se okrenula prema pogledu na lagunu. S druge se strane vidjela
katedrala s kupolom uz puno brodica i hrpu drugih fenomenalnih stvari
koje nema šanse da sam mogla sasvim samostalno izmisliti. Blag noæni
povjetarac puhao je s mora i sa sobom donosio osebujne, bogate mirise
tamne vode. Duboko sam udahnula, uživajuæi u toj jedinstvenoj aromi.
Dobro, sigurno bi neki mogli reæi da pomalo smrducka, ali ja nisam imala
takav dojam, bilo mi je samo…..
Vrag te neæe! Grozomorni srsi straha spuznuli su mi niz kralježnicu.
Znala sam zašto mi je ovo djelovalo poznato.
Afrodita mi je opisala ovo mjesto prije samo nekoliko dana. Ne potanko.
Nije se mogla sjetiti svake pojedinosti, ali ono što mi je bila u stanju
kazati ostavilo je na mene izrazit i nelagodan dojam. Do te mjere da sam
sada prepoznala ovo more i ovu palaèu i ovaj dojam starine.
Upravo je ovo mjesto Afrodita vidjela u svojoj drugoj viziji moje smrti.