POSVETA
Kristin i ja posvetile bismo ovu knjigu našoj fenomenalnoj
urednici Jennifer Weis, s kojom je prava milina suraðivati i uz
koju je èak i revidiranje podnošljivo. U srcu si nam, Jen!
ZAHVALE
Veliko HVALA svim našim fanovima iz Velike Britanije, zbog
njih nam je bilo tako lijepo za vrijeme naše tamošnje turneje u
ljeto 2009., naroèito svima onima koji su nas došli vidjeti! Svi ste
nam bili super, uskoro æemo vam opet doæi.
Kao i uvijek, šaljemo zahvale i ljubav našoj agentici i prijateljici
Meredith Ernstein, bez koje Kuæa Noæi ne bi postojala.
I pridodale bismo posebnu zahvalu našem fantastiènom timu
nakladjke kuæe Little, Brown/Atom. Postali ste naša proširena
britanska obitelj. Ne samo da smo vam duboko zahvalne na
podršci i vjeri u nas, nego je baš ..Jesno otkriti toliko novih
prijatelja! Zato šaljemo veliko oklahomsko .ila našem timu, a
naroèito Ursuli Mackenzie, Belli Pagan, Samanthi ~iith, Joanni
Kramer, Kirsteen Astor, Rose Tremlett, našem kreativnom
marketingu i genijalnim dizajnerima naslovnica.
U srcu ste nam!
MIN@
3
K U Æ A N O Æ I
6. NAMAMLJENA

Prvo poglavlje
ZOEY
Noæno nebo nad Tulsom blistalo je sjajem èarobnog polumjeseca. Od
njegove je svjetlosti led koji je prekrivao cijeli grad, kao i Benediktinsku
opatiju u kojoj smo se upravo obraèunali s palim besmrtnikom i
odmetnutom Nadsveæenicom, tako svjetlucao da se èinilo kao da sve oko
nas dotièe naša Božica. Pogledala sam prema mjeseèinom obasjanom
krugu koji je stajao ispred Marijine špilje, mjesta moæi gdje su se
maloprije utjelovili Duh, Krv, Zemlja, Ljudskost i Noæ, te udružili i
odnijeli pobjedu nad mržnjom i mrakom, isklesani lik Marije, okružen
kamenim ružama i smješten na izboju pri vrhu špilje, djelovao je poput
svjetionika sve te srebrne svjetlosti. Promatrala sam taj kip. Marija je
imala spokojan izraz; njezini ledom prekriveni obrazi svjetlucali su, kao
da šutke roni suze radosnice.
Podigla sam pogled prema nebu.
Hvala ti, šutke sam uputila molitvu prekrasnom polumjesecu, simbolu
moje Božice Nyx. Živi smo. Kalone i Neferet više tu nema. Hvala ti,
prišapnula sam mjesecu.
Osluhni u sebi...
Rijeèi su prostrujale kroz mene, nježne i slatke, poput listova dotaknutih
proljetnim lahorom, dodirujuæi mi svijest tako lagano da ih je moj budni
um jedva zapazio, no prošaptana zapovijed Nyx utisnula mi se u dušu.
Bila sam neodreðeno svjesna toga da je oko mene mnoštvo osoba (dobro,
èasnih sestara i poèetnika, uz pokojeg vampyra). Èula sam mješavinu
povika, razgovora, plaèa, pa èak i smijeha koja je ispunjavala noæ, ali sve
mi je to djelovalo daleko. U tom su trenutku za mene jedino bili stvarni
mjesec iznad mene i ožiljak koji me prosijecao od jednog do drugog
MIN@
4
ramena, cijelom dužinom prsa. Zatitrao je u odgovor na moju nijemu
molitvu, ali nije se radilo o titraju boli.
Zapravo nije.
Bio je to onaj poznati topli, škakljavi osjeæaj koji mi je potvrðivao da me
Nyx, još jednom, Obilježila kao svoju. Znala sam da æu, ako povirim pod
ovratnik svoje majice, pronaæi novu tetovažu koja je uresila taj dugi, još
nezarasli ožiljak egzotiènim filigranskim viticama safira znak koji
dokazuje da idem putom svoje Božice.
„Erik i Heath, pronaðite Stevie Rae, Johnnyja B. i Dallasa zatim
pregledajte ogradu opatije da budemo sigurni kako su svi nazovigavranovi
pobjegli s Kalonom i Neferet!“ Darius je izviknuo zapovijed, što me
prenulo iz toplog, milog raspoloženja za molitvu, a kad sam se trgnula od
šoka, bilo mi je kao da mi je netko prejako odvrnuo glasnoæu na iPodu, jer
su mi zvukovi i zbunjenost preplavili osjetila.
„Ali Heath je ljudsko biæe. Neki nazovigavran mogao bi ga ubiti za tren
oka.“ Rijeèi su mi prešle preko jezika prije nego što sam stigla zaèepiti
usta, dokazujuæi iznad svake sumnje da mi ošamuæenost mjeseèinom nije
jedina kretenska sposobnost.
Heath se napuhao kao krastaèa koju je maèka ošamarila, što se moglo i
oèekivati.
„Zo, nisam ti ja vražja puslica!“
Erik je, sav vrlo visok i posve zreo, sav vampyr koji može svakoga
razvaliti, sarkastièno frknuo, pa rekao:
„Ne, ti si vražji èovjek. Èekaj, to stvarno znaèi da si puslica!“
„Dakle, porazimo glavne negativce, a u roku od pet minuta Erik i Heath
busaju se u prsa jedan na drugoga. Kako totalno predvidivo,“ rekla je
Afrodita s onim svojim patentiranim sarkastiènim podsmijehom na licu
dok je išla do Dariusa, ali izraz joj se potpuno promijenio kad se obratila
Ratniku iz Erebovih Sinova. „Di si ti meni, seksiæu. Sve okej?“
„Nema potrebe da se zabrinjavaš zbog mene,“ rekao je Darius. Njegove
su oèi pronašle njene, i praktièki zasjale od kemije meðu njima, ali
umjesto da joj kao inaèe priðe i posveti se vrlo odurnom ljubakanju, ostao
je usredotoèen na Starka.
Afrodita je prešla pogledom s Dariusa na Starka.
„Okej, fuj. Prsa su ti totalno reš peèena.“
James Stark stajao je izmeðu Dariusa i Erika. Okej, dobro, ne bi se baš
moglo reæi da je stajao. Stark se njihao na nogama i djelovao izuzetno
nestabilno.
Preèuvši Afroditu, oglasio se Erik.
MIN@
5
„Darius, bilo bi najbolje da odvedeš Starka unutra. Organizirat æu
izviðanje sa Stevie Rae i pobrinuti se za to da tu vani sve glatko teèe.“
Rijeèi su mu zvuèale okej, ali ton mu je bio skroz u stilu ja sam tu glavna
faca, a kad je još bahato dometnuo: „Èak æu dopustiti Heathu da vam
pomogne,“ stvarno je zvuèao kao pompozna guzica.
„Ti æeš mi dopustiti da pomognem?“ prasnuo je Heath. „Tvoja mater æe
mi dopustiti da pomognem.“
„Hej, koji od njih dvojice je navodno tvoj deèko?“ upitao me Stark. Èak u
onako groznom stanju, naèas mi je uspio uloviti pogled. Glas mu je bio
hrapav i zvuèao je strašno slabo, ali oèi su mu se krijesile od humora.
„Ja!“ rekli su Heath i Erik u isti mah.
„Joj, u vražju mater, Zoey, obojica su idioti!“ rekla je Afrodita.
Stark se poèeo cerekati, što se pretvorilo u kašalj, što se pak promijenilo u
bolan, bezglasan uzdah. Oèi su mu se izokrenule u duplje i strovalio se
vao krpena lutka.
Pritrèavši mu brzinom koja je prirodna odlika Ratniku iz reda Erebovih
sinova, Darius je pridržao Starka prije nego što je pao na zemlju.
„Moram ga unijeti unutra,“ rekao je Darius.
Imala sam dojam da æe mi glava eksplodirati. Onako otromboljen u
Dariusovu naruèju, Stark je izgledao kao da je dobrano odmaknuo na putu
prema smrti.
“Ne znam ni gdje im je ambulanta,“ promucala sam.
„Nemaš beda. Pitat æu neku pingvinku da nam pokaže,“ rekla je Afrodita.
„Hej, vi, èasna!“ viknula je jednoj od obližnjih sestara, odjevenih u crno i
bijelo, koje su istrèale iz opatije nakon što se noæ iz kaosa bitke pretvorila
kaos posljedica bitke.
Darius se požurio za èasnom, a Afrodita za njim. Ratnik se osvrnuo prema
meni.
„Ti neæeš s nama, Zoey?“
„Stižem èim budem mogla.“ Nisam se ni stigla pozabaviti Erikom i
Heathom kadli je poznati otegnuti glas iza mene spasio situaciju.
„Idi ti samo s Dariusom i Afroditom, Z. Ja æu sredit situaciju s Glupim
Glupljim i pobrinut se da vani nema više babaroga.“
„Stevie Rae, ti si Najbolja Prijateljica Meðu Svim Najboljim
Prijateljicama.“
Okrenula sam se i na brzinu je zagrlila, uživajuæi u smirenosti normalnosti
koje mi je donio dodir s njom. Zapravo, djelovala je tako normalno da
sam osjetila èudno žacanje kad se odmaknula od mene i široko mi se
osmjehnula, pa sam, kao da mi je to prvi put, ugledala jarkocrvene
MIN@
6
tetovaže što su joj se širile iz ispunjenog polumjeseca nasred èela i
spuštale niz obje strane lica. Traèak nelagode prostrujao je kroz mene.
Pogrešno shvativši moje oklijevanje, rekla je:
„Ništa se ti ne brini zbog ta dva papka. Veæ sam se navikla razdvajat ih.“
Kad sam samo ostala zuriti u nju, vedar joj je osmijeh jenjao na licu. „Hej,
znaš da ti je baka okej, je li tako? Kramisha ju je odvela natrag unutra
odmah nakon što smo prognali Kalonu, a sestra Marija Anðela upravo mi
je rekla da ide unutra vidit kako joj je.“
„Aha, sjeæam se da joj je Kramisha pomogla da sjedne u kolica. Ma kad
sam samo...“ Nisam dovršila reèenicu.
Ma kad sam samo što? Kako sam mogla rijeèima objasniti da me progoni
dojam da s mojom najboljom prijateljicom i skupinom klinaca s kojima se
udružila nije sve kako treba, i kako sam samo to mogla reæi svojoj
najboljoj prijateljici?
„Ma kad si samo umorna i brine te hrpetina stvari,“ blago mi je rekla
Stevie Rae.
Jesam li joj to u oèima opazila titraj shvaæanja? Ili je to bilo nešto drugo,
nešto mraènije?
„Kužim te ja, Z, i sve æu ti ja tu vani sredit. Samo se ti pobrini da sa
Starkom sve bude okej.“ Opet me zagrlila, a onda me lagano gurnula u
smjeru opatije.
„Može. Hvala,“ rekla sam joj kilavo i krenula prema opatiji, potpuno
ignorirajuæi ta dva papka koja su stajala uz nas i buljila u mene.
Stevie Rae je viknula za mnom:
„Hej, podsjeti Dariusa ili koga veæ da pazi na sat. Do svitanja ima još
samo oko sat vremena, a znaš da se ja i svi crveni poèetnici moramo do
tada sklonit na sigurno od sunca.“
„Da, nema problema. Imat æu to na umu,“ rekla sam.
Problema je bilo samo u tome što mi je bilo sve teže smetnuti s uma da
Stevie Rae nije ono što je nekad bila.

Drugo poglavlje
STEVIE RAE
„U redu, vas dvojica, slušajte ovamo. Ovo vam ne mislim dvaput
ponavljati, ponašajte se kako treba.“ Stevie Rae se postavila izmeðu
Erika i Heatha, stavila ruke na bokove i prostrijelila ih obojicu pogledom.
Ne odmièuæi oèi od njih, proderala se: „Dallas!“
Deèko je gotovo istog trenutka dotrèao do nje.
„Što je, Stevie Rae?“
„Dovedi mi Johnnyja B. Reci mu da povede Heatha sa sobom i da
zajedno pretraže prednji dio opatije, tamo uz Lewis Street, da se uvjere da
nazovigavranova stvarno više nigdje nema. Ti i Erik preuzmite južnu
stranu zgrade. Ja idem dolje do šumarka uz Dvadeset prvu, da vidim kako
je tamo.“
„Sasvim sama?“ rekao je Erik.
„Da, sasvim sama,“ poklopila ga je Stevie Rae. „Šta si zaboravio da mogu
ovaj èas lupit petom tako da ti se crna zemljica zatrese pod nogama? Da
znaš da bih te mogla i diæ u zrak i tresnut te na tu tvoju blesavu
ljubomornu guzièetinu. Mislim da onda mogu i samostalno obavit pregled
tog drveæa.“
Dallas se nasmijao pokraj nje.
„A ja bih reko da je crvena vampica s afinitetom za element zemlje ipak
jaèa od plavog vampa s afinitetom za dramu.“
Od toga je Heath šmrknuo i prasnuo u smijeh; a Erik se, predvidivo, opet
poèeo hrustiti za svaðu.
„Ne!“ rekla je Stevie Rae brže-bolje, „dok se glupi deèki još nisu poèeli
lemati. Ako nitko od vas ne zna reæ ništa lijepo, onda dajte samo strpajte
te vražje jezièine za zube.“
„Trebala si me, Stevie Rae?“ rekao je Johnny B., prilazeæi joj. „Vidio sam
kako Darius odnosi onog deèka strelièara u opatiju. Rekao mi je da te
potražim.“
„Aha,“ kazala mu je s olakšanjem. „Hoæu da ti i Heath pregledate prednji
dio opatije, tamo uz Lewis. Uvjerite se da tih nazovigavranova stvarno
više nema.“
„Nemaš frke!“ rekao je Johnny B. i šeretski bubnuo Heatha u rame.
„Doði, nogometaš, pa da te vidimo.“
MIN@
8
„Samo se pazite onog vražjeg drveæa i svega što bi se moglo skrivat po
sjenama,“ rekla im je Stevie Rae, odmahujuæi glavom dok je Heath
izmicao i fingirao i upuæivao par brzih udaraca u rame Johnnyja B.
„Nema problema,“ rekao je Dallas, kreæuæi na zadatak s umuknulim
Erikom.
„Dajte se požurite,“ dobacila je Stevie Rae obama muškim parovima.
„Sunce uskoro izlazi. Dajte da se naðemo ispred Marijine špilje za
otprilike pola sata. Viknite glasno ako štagod naðete, pa æemo svi
dotrèat.“
Stevie Rae je ispratila pogledom svu èetvoricu da se uvjeri kako stvarno
odlaze kamo ih je poslala, a onda se okrenula, uzdahnula i pošla obaviti
vlastiti zadatak.
Ti vrapca, kako joj idu na jetra! Voli ona Z više nego bijeli kruhac, ali kad
god se mora baktati s deèkima svoje najbolje frendice, osjeæa se kao žaba
u tornadu! A svojedobno joj je Erik bio najseksi frajer na svijetu. Nakon
što je provela par dana s njim, poèela ga je smatrati obiènom živom
tlakom s egom velièine rasplodnog bika. Heath joj je drag, ali samo je
èovjek, i Z ima pravo što se brine za njega. Ljudi svakako pogibaju lakše
od vampova, pa èak i od poèetnika.
Osvrnula se, nastojeæi ugledati Johnnyja B. i Heatha, ali ledeni mrak i
drveæe veæ su je progutali, pa nikoga nije više mogla vidjeti.
Samo, Stevie Rae nije imala ništa protiv toga da za promjenu malo bude
sama. Johnny B. držat æe Heatha na oku. Istini za volju, bilo joj je drago
što se riješila i njega i ljubomornog Erika, bar nakratko. Naspram njih
dvojice, Dallas joj je bio još draži. S njim je sve jednostavno i lako. On
joj, hajde recimo, doðe kao deèko. Izmeðu njih dvoje ima neèega, ali to ne
stvara smetnje za sve ostalo. Dallas zna da Stevie Rae ima pune ruke
posla, pa je pušta da radi svoja posla. I uz nju je kad ona uspije uloviti
predah.
Lako i prelako, glatko i preslatko! Eto, takav joj je Dallas.
Mogla bih ja dat Z pokoju lekciju o baratanju s deèkima, pomislila je dok
se vukla kroz šumarak starog drveæa koji je opasivao Marijinu špilju i
zaklanjao parcelu opatije od gustog prometa na Dvadeset prvoj ulici.
Pa, jedno je svakako bilo sigurno noæ je definitivno komatozna.
Stevie Rae nije prešla ni desetak koraka prije nego što su joj kratke plave
kovrèe postale skroz mokre. Ti vrapca, pa voda joj sad veæ i s nosa kaplje!
Otrla je lice nadlanicom, brišuæi s njega hladnu, vlažnu mješavinu vode i
leda. Sve je bilo tako neobièno tamno i tiho. Bilo joj je baš jezivo što niti
jedna jedina svjetiljka uliène rasvjete na Dvadeset prvoj ne gori. Na ulici
MIN@
9
nije bilo nijednog automobila èak ni vozila Policijske uprave Tulsa u
obilasku. Spustila se niz nagib, skližuæi se i proklizavajuæi. Stopala su joj
dotaknula kolnik i uspjela se orijentirati samo zahvaljujuæi svom
superdobrom noænom vidu crvene vampyrice. Kao da je Kalona pri bijegu
odnio sa sobom i sve zvukove i sva svjetla.
Pomalo usplahirena, opet je nadlanicom odmaknula slijepljenu mokru
kosu s lica i pribrala se.
“Ponašaš se ko kukavica, a znaš kako su kukavice glupe ptice!“
Izgovorila je to naglas, a onda se dvostruko jaèe prepala kad su joj rijeèi
zazvuèale bizarno pojaèano od leda i mraka.
Za ime svega, zašto je tako tankih živaca?
„Moglo bi bit da je to zato što tajiš neke stvari od svoje najbolje frendice,“
promrsila je Stevie Rae, pa brzo zaèepila usta. Glas joj je bio naprosto
preglasan u ovoj mraènoj, ledenoj noæi.
Ali namjeravala je povjeriti Z i te ostale stvari. Stvarno je! Samo što nikad
još nije našla vremena. A Z ima veæ dovoljno svojih briga da joj ona sad
još stvara nove. I... i... bilo bi teško prièati o tome, èak i sa Zoey.
Stevie Rae odalamila je nogom po jednoj slomljenoj, ledom prekrivenoj
grani. Znala je da nema veze što je to teško. Razgovarat æe o tome sa
Zoey. Kad bude morala.
Ali kasnije. Možda puno kasnije.
Bilo bi joj bolje da se usredotoèi na sadašnjicu, barem u ovom trenutku.
Škiljeæi i svijajuæi dlan nad oèima da ih bar donekle zakloni od bockanja
ledene susnježice, Stevie Rae je zaškiljila uvis, prema golim krošnjama.
Èak i u mraku i oluji vid joj je bio dobar, i laknulo joj je kad nije
primijetila da ijedno krupno tamno tijelo vreba iznad nje.
Buduæi da joj je bilo lakše hodati uz kolnik, krenula je niz Dvadeset prvu
ulicu u smjeru suprotnom od opatije, cijelo vrijeme gledajuæi uvis.
Tek kada je stigla gotovo do same ograde koja dijeli posjed èasnih sestara
od otmjenog naselja urbanih vila s druge strane, Stevie Rae je to
nanjušila.
Krv.
Nekakvu pogrešnu krv.
Zastala je. Gotovo zvjerskom gestom, Stevie Rae je onjušila zrak. Bio je
pun vlažnog, mošusnog mirisa leda koji prekriva zemlju, britke, cimetu
sliène arome zimskog drveæa, te umjetnog vonja asfalta pod njenim
nogama. Zanemarila je sve te mirise i radije se posvetila krvi. Nije to bila
ljudska krv, èak ni poèetnièka krv, tako da nije mirisala po suncu i
proljeæu medu i èokoladi ljubavi i životu i svemu o èemu je u životu
MIN@
10
sanjala. Ne, ova je krv mirisala premraèno. Pregusto. U njoj je bilo
previše neèega posve neljudskog. Ali to je svejedno bila krv, i privlaèila
ju je, premda je u dubini duše znala da s njom nešto nije kako treba.
Taj miris neèega èudnog, neèega s drugog svijeta, doveo ju je do prvih
kapi razlivenog grimiza. U olujnome mraku tmice pred zoru èak ih je i
njezin pojaèani vid razaznao samo kao mokre mrlje spram leda skorenog
po cijelom kolniku i skrutnutog po travi oko njega. Ali Stevie Rae je znala
da je to krv. Obilna krv.
Ali tu nije ležala i krvarila nikakva životinja ili ljudska osoba.
Umjesto toga, trag tekuæeg mraka bio je sve gušæi na ledenoj plohi.
Odmicao se od ulice i zalazio u najgušæi dio šumarka iza opatije.
Smjesta su joj proradili nagoni grabežljivca. Stevie Rae je krenula dalje
krišom, jedva dišuæi, jedva stvarajuæi šumove, prateæi trag krvi.
Pronašla ga je upravo ispod jednog od najveæih stabala, sklupèanog pod
golemom, nedavno odlomljenom granom, kao da se odvukao onamo da se
sakrije i umre.
Stevie Rae osjetila je kako drhtaj straha prolazi kroz nju. To je bio jedan
nazovigavran.
Stvorenje je bilo golemo. Veæe nego što su joj se èinili dok ih je gledala
izdaleka. Ležalo je na boku, glave privijene uz tlo, tako da mu nije mogla
dobro vidjeti lice. Divovsko krilo koje se vidjelo djelovalo joj je nekako
pogrešno, oèito slomljeno, dok je ljudska ruka ispod njega ležala pod
èudnim kutom, sva krvava. Noge su takoðer bile ljudske, i podvijene kao
daje umro u položaju fetusa.
Prisjetila se da je èula kako je Darius ispalio hitac dok su on i Z i ekipa
jahali glavom bez obzira niz Dvadeset prvu prema opatiji. Znaèi, metkom
ga je oborio s neba.
„Ti vrapca,“ rekla je sebi u bradu. „Mora da si se žestoko strovalio.“
Stevie Rae prinijela je dlanove oko usta i krenula viknuti Dallasu da on i
ostali deèki doðu i pomognu joj da odvuèe nekamo to truplo, kad se
nazovigavran trgnuo i otvorio oèi.
Skamenila se.
Njih dvoje su ostali samo gledati jedno u drugoga. Stvorenje je raširilo
crvene oèi, iznenaðene i nemoguæe ljudske na tom ptièjem licu. Trzale su
se, gledajuæi oko nje i iza nje, provjeravajuæi je li sama.
Stevie Rae automatski se spustila u èuèanj, podigla šake u obrambeni stav
i usredotoèila se, spremna prizvati zemlju da je doðe osnažiti.
A onda je on progovorio.
„Ubij me. Okonèaj ovo,“ propentao je, dašæuæi od boli.
MIN@
11
Glas mu je bio tako ljudski, tako potpuno neoèekivan, da je Stevie Rae
naglo spustila ruke i zateturala korak unatraške.
„Pa ti govoriš!“ naprasno je rekla.
A nato je nazovigavran uèinio nešto èime je potpuno zgranuo Stevie Rae i
neopozivo promijenio smjer njezina života.
Nasmijao se.
Zvuk je bio opor, pun sarkazma, i okonèao se bolnim stenjanjem. Ali to je
bio smijeh, i dao je njegovim rijeèima okvir ljudskosti.
„Da,“ rekao je izmeðu bolnih udisaja. „Govorim. Krvarim. Umirem. Ubij
me, pa da to riješimo.“
Tada se pokušao uspraviti u sjedeæi položaj, kao da nestrpljivo išèekuje
smrt, i od te je kretnje kriknuo u agoniji. Preljudske oèi prevrnule su se i
strovalio se na sleðeno tlo, izgubivši svijest.
Stevie Rae se pokrenula prije nego što je uopæe bila svjesna da je donijela
odluku. Kad je stigla do njega, oklijevala je tek na trenutak. Onesvijestio
se potrbuške, tako da mu je s lakoæom mogla odmaknuti krila u stranu i
poduhvatiti ga ispod ruku. Bio je krupan, stvarno krupan ono, krupan kao
pravi odrasli èovjek, pa se pripremila na to da æe biti i težak, samo što nije
bio. Zapravo, bio je tako lagan da ga je mogla povuæi bez pol muke, te se
zatekla kako to i radi, dok se u glavi derala na samu sebe:
Koji ti je vrag? Koji ti je vrag? Koji ti je vrag?
Koji joj je vrag došao da ovo ide èiniti?
Stevie Rae nije znala.
Znala je samo što ne misli uèiniti.
Ne misli ubiti nazovigavrana.

Treæe poglavlje
ZOEY
„Hoæe li mu biti dobro?“ Nastojala sam šaptati tako da ne probudim
Starka, što mi oèito nije uspjelo, jer su mu sklopljene trepavice zatitrale, a
usne se blago podigle u bolnu utvaru onog frajerskog poluosmijeha.
„Nisam još mrtav,“ rekao je.
„A ja se ne obraæam tebi,“ rekla sam daleko razdražljivijim tonom nego
što sam namjeravala.
„Mir, uwetsiageya,“ blago me prekorila baka Redbird, kojoj je sestra
Marija Anðela, nadstojnica samostana sestara benediktinki, pomagala da
uðe u malu ambulantu.
„Bako! Tu si!“ Pritrèala sam joj i pomogla sestri Mariji Anðeli da je
polagano prebaci na stolicu.
„Samo se brine za mene.“ Stark je opet imao sklopljene oèi, ali na usnama
mu je još bila natruha osmijeha.
„Znam ja to, tsitagaashaya. Ali Zoey je vježbenica za Nadsveæenicu i
mora nauèiti obuzdavati emocije.“
Tsitagaashaya! To bi me natjeralo da tako prasnem u smijeh, da baka nije
izgledala tako blijedo i krhko, a i da nisam bila, je li, opæenito prepuna
briga.
„Oprosti, bako. Trebala bih paziti na živèane ispade, ali to baš nije lako
kad mi oni koje najviše volim stalno zamalo umiru!“ Dovršila sam u hipu
i morala duboko udahnuti da se smirim. „A zar ne bi ti trebala biti u
krevetu?“
„Uskoro, uwetsiageya, uskoro.“
„Što znaèi to tafagaaštajaznam?“ Starkov je glas bio težak od boli dok
mu je Darius mazao opekline gustim slojem kreme, ali usprkos ozljedi
zvuèao je podsmješljivo i znatiželjno.
„Tsitagaashaya,“ ispravila mu je baka izgovor, „znaèi kokot.“
Oèi su mu se veselo zakrijesile.
„Svi kažu da ste mudra žena.“
„Što je manje zanimljivo od onoga što svi govore o tebi, Tsitagaashaya,“
rekla je baka.
Stark je prasnuo u kratak smijeh, a onda bolno usisao zrak.
„Miruj!“ naredio mu je Darius.
MIN@
13
„Sestro, mislila sam da ovdje imate lijeènika.“ Trudila sam se da mi se
panika ne èuje u glasu.
„Od ljudskog mu doktora ne bi bilo pomoæi,“ rekao je Darius prije nego
što mi je sestra Marija Anðela stigla odgovoriti.
„Trebaju mu mir i tišina i ….“
„Mir i tišina su dosta,“ upao mu je Stark u rijeè. „Kao što kažem: nisam
još mrtav.“ Pogledao je Dariusa u oèi, i vidjela sam da je Erebov sin
slegnuo ramenima i kratko kimnuo, kao da nešto priznaje mlaðem
vampyru.
Trebala sam samo zanemariti tu njihovu malu neverbalnu komunikaciju,
ali veæ su sati prošli otkako sam izgubila strpljenje za takve stvari.
„Okej, što mi to ne govorite?“
Èasna koja je pomagala Dariusu ošinula me dugim, hladnim pogledom i
rekla:
„Možda bi ozlijeðeni djeèak trebao znati da se nije žrtvovao uzalud.“
Na stroge rijeèi èasne sestre oštro sam se trgnula od grižnje savjesti, iko
da mi se grlo stisnulo i ni je mi dalo da odgovorim toj ženi britkih oèiju.
Stark je bio spreman žrtvovati svoj život za moj. Progutala sam slinu da
probijem suhoæu u grlu. Koliko moj život vrijedi? Još sam klinka jedva
sedamnaestogodišnjakinja. Toliko puta sam sve zabrljala. U meni je
reinkarnirala djevojka stvorena da u zamku namami palog anðela, što je
pak znaèilo da ga duboko u duši nisam mogla ne voljeti, pa makar sam
znala da ne smijem... ne mogu...
Ne. Nisam bila vrijedna žrtvovanja Starkova života.
„Veæ to znam.“ Starkov glas nije drhtao; odjednom je zvuèao snažno i
sigurno. Zatreptala sam da rastjeram suze iz vidnog polja i pogledala ga u
oèi. „Uèinio sam samo svoju dužnost, rekao je. Ja sam Ratnik. Život jm
zavjetovao u službu Zoey Redbird, Nadsveæenice i Voljene od Nyx, i
znaèi da radim za našu Božicu, a to što sam pao na zemlju i malo se pekao
èista je friška figa ako sam pomogao Zoey da sredi zlikovce.“
„Lijepo reèeno, tsitagaashaya,“ kazala mu je baka.
„Sestro Emilija, smjenjujem vas za noæas s ambulantne dužnosti. Molim
pošaljite sestru Bjanku ovamo da vas odmijeni. Držim da biste mogli
možda neko vrijeme provesti u tihom kontempliranju Luke 6.37,“ rekla je
sestra Marija Anðela.
„Kako želite, sestro,“ rekla joj je èasna i brzo otišla iz sobe.
„Luka 6.37? Što je to?“ upitala sam.
MIN@
14
'Ne osuðujte i neæete biti suðeni. Ne osuðujte i neæete biti osuðeni.
Praštajte i oprostit æe vam se', rekla je moja baka. Dijelila je smiješak sa
sestrom Marijom Anðelom kad je Damien kucnuo na poluotvorena vrata.
„Možemo uæi? Netko bi stvarno htio vidjeti Starka.“ Damien se osvrnuo i
rukom nekome iza sebe pokazao da se smiri. Tihi lavež koji je dobio u
odgovor kazao mi je da je taj netko zapravo pas.
„Ne daj joj da uðe.“ Stark je složio bolnu grimasu kad je naglo odmaknuo
glavu da ne vidi ni Damiena ni vrata. „Reci onom malom Jacku da je ona
sada njegova.“
„Ne,“ zaustavila sam Damiena kad je poèeo uzmicati. „Reci Jacku da
uvede Vojvotkinju.“
„Zoey, ne, ma…“ zapoèeo je Stark, ali smirio se kad sam podigla ruku.
„Samo nek je uvede,“ rekla sam. Zatim sam pogledala Starka u oèi. „Imaš
li povjerenja u mene?“
Èinilo mi se da me jako dugo gledao. Jasno sam mu vidjela ranjivost i
bol, ali napokon je kratko kimnuo i rekao:
„Imam povjerenja.“
„Samo uðite, Damien,“ rekla sam.
Damien se okrenuo, šapnuo nešto iza sebe, te stao u stranu. Jack,
Damienov deèko, prvi je ušao u sobu. Bio je zajapuren, a oèi su mu se
sumnjivo caklile. Zastao je nakon par koraka i okrenuo se prema vratima.
„Uði. Sve okej. On ti je unutra,“ primamio ju je Jack.
Žuta labradorica ušetala je u sobu, a ja sam se iznenadila što se tako velik
pas tako tiho kreæe. Naèas je zastala pokraj Jacka i pogledala uvis u njega,
mašuæi repom.
„Sve okej,“ ponovio je Jack. Osmjehnuo se Vojvotkinji, pa obrisao suze
koje su mu pobjegle iz oèiju i poèele curiti niz obraze. „Sada mu je bolje.“
Jack je mahnuo prema krevetu. Vojvotkinja je okrenula glavu u smjeru
koji joj je pokazao, i pogledala ravno u Starka.
Ranjeni deèko i pas samo su gledali jedno u drugoga, dok smo svi mi
ostali, kunem se, zadržavali dah.
„Bok, ljepotice.“ Stark je nevoljko progovorio, grla zagušenog suzama.
Vojvotkinja je naæulila uši i nakrivila glavu.
Stark je ispružio ruku i mahnuo joj da priðe.
„Doði, Votka.“
Kao da su njegove rijeèi u njoj srušile branu, Vojvotkinja je jurnula prema
njemu, cvileæi i cupkajuæi i lajuæi u biti, zvuèeæi i ponašajuæi se više kao
štene nego što je njenih pedeset i više kila kazivalo da je moguæe.
„Ne!“ naredio joj je Darius. „Ne na krevet!“
MIN@
15
Vojvotkinja je poslušala ratnika i zadovoljila se smještanjem glave Starku
uz bok i guranjem svoje nosine pod njegovu mišicu dok je mahala cijelim
tijelom, a Stark ju je, lica ozarena od sreæe, milovao i samo joj ponavljao i
ponavljao koliko mu je falila i kako je ona dragi, dobri pas.
Nisam shvatila da i sama cmoljim sve dok mi Damien nije pružio rupèiæ.
„Hvala,“ promrmljala sam i obrisala lice.
Kratko mi se osmjehnuo, otišao do Jacka, obgrlio svog deèka oko struka i
potapšao ga po ramenu (te i njemu pružio rupèiæ). Èula sam kako mu
Damien kaže:
„Doði, idemo naæi sobu koju su èasne priredile za nas. Trebaš se
odmoriti.“ Jack je šmrcavo, štucavo zajecao, kimnuo, i pustio da ga
Damien izvede iz sobe.
„Èekaj, Jack,“ doviknuo je Stark za njima.
Jack je pogledao prema krevetu gdje je Vojvotkinja i dalje gurala glavu uz
Starka, koji ju je obgrlio oko vrata.
„Jako si se lijepo brinuo za Votku dok ja nisam mogao.“
„Nije mi bilo teško. Nikad prije nisam imao psa, pa nisam znao kako su
psi stvarno super.“ Jacku je glas pritom tek malo pukao. Nakašljao se i
nastavio. „Ma ma drago mi je da više nisi, eh, zao i grozan i sve to, tako
da ona opet može biti s tobom.“
„Da, kad smo kod toga.“ Stark je zastao s grimasom kad je osjetio koliko
ga svaki pokret boli. „Nisam još baš sto posto svoj, a èak i kad budem bio,
nisam baš siguran koliko æu biti zauzet. Zato mislim da bi mi uèinio
veliku uslugu kad bi pristao da, možda, nas dvojica dijelimo
Vojvotkinju.“
„Stvarno?“ Jacku je cijelo lice zasjalo.
Stark je umorno kimnuo.
„Stvarno. Možete li ti i Damien odvesti Votku natrag u svoju sobu, i
možda mi je kasnije opet dovesti u posjet?“
„Apsolutno!“ rekao je Jack, pa se nakašljao i nastavio. „Da, kao što
kažem, nije mi uopæe pravila probleme.“
„Dobro,“ rekao je Stark. Podigao je Vojvotkinjinu njušku u ruku i
pogledao joj u oèi. „Nije mi više ništa, ljepoto moja. Samo ti idi s Jackom
Ja se mogu skroz oporaviti.“
Znala sam da ga to sigurno baca na muke, ali Stark je zatim uspravno sjeo
i sagnuo se da poljubi Vojvotkinju i pusti da mu ona poliže lice.
„Dobra moja... ma tko je moja ljepotica...“ prošaptao je, opet je poljubio i
rekao: „Idi onda sad s Jackom! Samo idi!“ i mahnuo prema Jacku.
MIN@
16
Nakon što je još jedanput oproštajno liznula Starku lice i tek jednom
nevoljko zacviljela, okrenula se od kreveta i trknula do Jacka, mašuæi mu
repom i milujuæi ga njuškom u znak pozdrava, dok je on jednom rukom
otirao suze, a drugom je milovao.
„Stvarno æu je dobro paziti i dovesti je natrag tebi u posjet èim danas zaðe
sunce. Okej?“
Stark se uspio osmjehnuti.
„Okej, hvala, Jack.“ Zatim se svalio natrag na jastuke.
„Treba mu odmor u miru,“ kazao je Darius svima nama, te nastavio
obraðivati Starkove ozljede.
„Zoey, možda bi mi mogla pomoæi da odvedem tvoju baku u njezinu
sobu? I njoj je potreban odmor u miru. Ovo je bila naporna noæ za sve
nas,“ rekla je sestra Marija Anðela.
Preusmjeravajuæi brigu sa Starka na baku, poèela sam prelaziti pogledom
izmeðu te dvije meni tako drage osobe. Stark mi je ulovio pogled.
„Hej, idi, pobrini se za svoju baku. Osjeæam da sunce samo što nije izašlo.
A otprilike tada ugasit æu se kao žarulja.“
„Pa... okej.“ Prišla sam njegovu krevetu i nelagodno tamo stala. Što sam
sad trebala? Poljubiti ga? Stisnuti mu ruku? Pokazati mu palcem gore uz
krebilni osmijeh? Mislim ono, nije mi službeno bio deèko, ali nas dvoje
smo dijelili sponu koja je nadilazila puko prijateljstvo. Sva zbunjena i
zabrinuta i uglavnom izbaèena iz prostora udobnosti, stavila sam mu ruku
na rame i prišapnula:
„Hvala ti što si mi spasio život.“
Oèi su mu susrele moje, i ostatak prostorije za mene se izgubio.
„Uvijek æu èuvati tvoje srce, pa makar zbog toga moje moralo prestati
kucati,“ nježno mi je rekao.
Sagnula sam se i poljubila ga u èelo, prišapnuvši mu:
„Nastojmo da se to ne dogodi, može?“
„Okej,“ uzvratio mi je šaptom.
„Vidimo se kad sunce opet zaðe,“ kazala sam Starku, te se napokon
požurila do bake. Sestra Marija Anðela i ja pomogle smo joj da ustane i
praktièki je iznijele iz Starkove sobe, pa odvele niz kratak hodnik do još
jedne sobice sliène bolnièkoj. Baka mi je bila sitna i krhka pod rukom
kojom sam je pridržavala, i želudac mi se iznova stisnuo od brige za nju.
„Dosta uzrujavanja, uwetsiageya,“ rekla je dok je sestra Marija Anðela
smještala jastuke oko nje da joj bude udobno.
„Idem vam po sedative,“ kazala je sestra Marija Anðela baki. „Idem i
provjeriti da su rolete u Starkovoj sobi spuštene i zavjese èvrsto navuèene,
MIN@
17
tako da imate nekoliko minuta da poprièate, ali kad se vratim, morat æu
tražiti od vas da uzmete sedativ i zaspite.“
„Stroga ste vi naredbodavka, Marija Anðela,“ rekla je baka.
„Tko æe koga, ako ne svoj svoga, Sylvia,“ rekla je èasna sestra. I brzo
izašla iz prostorije.
Baka mi se osmjehnula i potapšala krevet pokraj sebe.
„Doði, sjedni uz mene, uwetsiageya.“
Sjela sam pokraj bake i podvinula noge poda se, pazeæi da pritom ne
ljuljam krevet previše. Lice joj je bilo puno modrica i opeklina od zraènog
štuka koji joj je spasio život. Dio gornje usne i obraza bio joj je zatamnjen
od šavova. Glava joj je bila umotana u zavoj, a desna ruka obavijena
strašno velikim gipsom.
„Ironièno je, zar ne, što moje rane izgledaju tako grozno, dok su daleko
nanje bolne i dalekosežne od nevidljivih rana u tvojoj nutrini,“ rekla je.
Krenula sam kazati baki da mi stvarno nije ništa, ali sljedeæim je rijeèima
resjekla moju preostalu sposobnost poricanja.
„Kako dugo veæ znaš da si reinkarnacija djeve Aye?“

Èetvrto poglavlje
ZOEY
„Osjeæala sam da me Kalona privlaèi od prve sekunde kad sam ga
ugledala,“ rekla sam polagano. Nisam htjela lagati baki, ali to nije znaèilo
da æe mi biti lako reæi joj istinu. „Ali privlaèio je i gotovo sve ostale
poèetnike, pa èak i vampyre zapravo, bilo je kao da su potpali pod
nekakve èini koje je uspio baciti.“
Baka je kimnula.
„Kao što sam veæ èula od Stevie Rae. Samo, je li kod tebe to bilo nešto
drugo? Nešto više od te puke èarobne privlaènosti kojom on odiše?“
„Aha. Kod mene nije toliko bila stvar u tome da sam potpala pod njegove
èini.“ Progutala sam suhu knedlu u grlu.
„Nije me obmanuo da je on Ereb koji je došao na svijet, a znala sam i da
kuje zle planove s Neferet. Vidjela sam njegov mrak. Ali u isti mah sam
htjela biti s njim ne samo zbog uvjerenja da bi on još uvijek mogao
izabrati da bude dobar, nego i zato što sam ga željela, premda sam znala
da to nije u redu.“
„Ali oduprla si se toj želji, uwetsiageya. Izabrala si vlastiti put, put ljubavi
i dobrote i svoje Božice, i time je to stvorenje prognano. Izabrala si
ljubav,“ polako je ponovila. „Nek ti to bude melem na ranu koju je
rastrgao u tvojoj duši.“
Uspanièeno stiskanje u prsima poèelo mi se opuštati.
„Mogu iæi vlastitim putem,“ rekla sam s više sigurnosti nego što sam
osjeæala otkako sam shvatila da sam reinkarnirana Aya.
Zatim sam se namrštila. Nije se moglo poreæi da smo ona i ja povezane.
Nazovite to kako hoæete, esencijom, dušom ili duhom to me vezivalo uz
jedno besmrtno biæe jednako èvrsto kao što je zemlja njega vjekovima
držala u zatoèeništvu.
„Ja nisam Aya, sporije sam ponovila, ali nisam ni sve riješila s Kalonom.
Što da radim, bako?“
Baka me primila za ruku i stisnula je.
„Kao što kažeš, idi vlastitim putem,U ovom trenutku taj te put vodi prema
mekom, toplom krevetu i celom danu sna.“
„Još po jednu krizu?“
„Još po jednu stvar,“ rekla je.
„I vrjeme je da poslušate vlastiti savjet, Sylvia,“ rekla je sestra Marija
užurbano ulazeæi u sobu s papirnatom èašom vode u jednoj ruci pilulama
u drugoj.
MIN@
19
Baka se umorno osmjehnula èasnoj sestri i uzela lijekove od nje.
Primijetila sam da joj ruke podrhtavaju kad je stavila tablete na jezik i
otpila vodu.
„Bako, pustit æu te da se sada odmoriš.“
„Volim te, uwetsiageya. Danas si se zaista iskazala.“
„Ne bih to mogla da nije bilo tebe. Volim i ja tebe, bako.“ Prignula sam se
i poljubila je u èelo, a kad je sklopila oèi i zavalila se na svoje jastuke sa
susdržanim smiješkom na licu, otišla sam za sestrom Marijom Anðelom iz
sobe i poèela je obasipati pitanjima èim smo se našle u hodniku.
„Jeste li našli sobe za sve? Je li crvenim poèetnicima dobro? Imate možda
vijest je li Stevie Rae okupila Erika i Heatha i koga veæ god da pregledaju
podruèje opatije? Je li vani sve sigurno?“
Sestra Marija Anðela podigla je ruku da sprijeèi moju bujicu rijeèi,
„Dijete, diši i pusti me da govorim.“
Suspregnula sam uzdah, ali uspjela sam ostati tiho dok sam išla za njom u
hodnik, a ona mi je objašnjavala da je s ostalim èasnim sestrama priredila
poseban prostor, poput spavaonice, za crvene poèetnike u podrumu,
nakon joj je Stevie Rae kazala da bi im tamo dolje bilo najudobnije. Moja
je družina bila na katu, u gostinskim sobama, i, da, klinci su rekli da je
vani èisto što se nazovigavranova tièe.
„Znate, stvarno ste nevjerojatni.“ Osmjehnula sam joj se kad smo zastali
red zatvorenim vratima na kraju dugog hodnika. „Hvala vam.“
„Sluškinja sam svoje Gospe, i zaista nema na èemu,“ jednostavno je rekla
i otvorila mi vrata. „Ovo stubište vodi dolje do podruma. Reèeno mi je da
su se djeca uglavnom sva veæ spustila onamo.“
„Zoey! Tu li si. Moraš doæi da vidiš ovo. Neæeš vjerovati što je Stevie Rae
uèinila,“ kazao je Damien dok se užurbano penjao stubama prema nama.
Osjetila sam kako mi se utroba stišæe.
„Što?“ Smjesta sam mu krenula ilaziti u susret. „Što je sad bilo?“
Široko mi se osmjehnuo.
„Ništa ružno. Nego nešto nevjerojatno.“ Damien me primio za ruku i
poèeo povlaèiti za sobom.
„Damien ima pravo,“ rekla je sestra Marija Anðela, silazeæi za nama.
„Samo što mislim da nevjerojatno nije prava rijeè.“
„Je li prava rijeè prije nešto tipa stravièno ili užasno“ upitala sam.
Stisnuo mi je ruku.
„Što si tako isprepadana. Noæas si porazila Kalonu i Neferet; sve æe biti
kako treba.“
MIN@
20
Stisnula sam i ja njemu ruku i prisilila se da se osmjehnem i izgledam
manje isprepadano, premda sam duboko u srcu, duboko u duši, znala da
ono što se noæas dogodilo nije bio svršetak, pa èak ni pobjeda. Ne, to je
bio stravièan, užasan poèetak.
„Opa.“ Zgranuto sam zurila oko sebe u nevjerici.
„Opa na kvadrat, toènije reèeno,“ rekao je Damien.
„Ovo je stvarno izvela Stevie Rae?“
„Tako mi je Jack rekao,“ kazao je Damien. Nas dvoje smo stajali jedno do
drugoga i škiljili u tamu netom izdubljene zemlje.
„Okej jezivo.“ Izgovorila sam ono što mi je bilo na umu.
Damien me èudno pogledao.
„Kako to misliš?“
„Pa,“ zastala sam, ni sama baš ne znajuæi kako sam to mislila, premda me
tunel svakako ispunjavao nelagodom. „Ovaj, kad je, eh... stvarno tamno.“
Damien se nasmijao.
„Pa jasno da je tamno. I treba biti tamno. To je rupa u zemlji.“
„Meni djeluje prirodnije od rupe u zemlji,“ rekla je sestra Marija Anðela
kad nam se pridružila na ulazu u tunel i zavirila s nama u njegovu mraènu
utrobu. „Ne znam zašto, ali smiruje me. Možda zbog mirisa.“
Sve troje smo onjušili zrak. Osjetila sam, pa, miris zemlje. Ali Damien je
rekao:
„Miriše izdašno i zdravo.“
„Poput netom izorana polja,“ složila se èasna sestra.
„Vidiš, Z, nije jezivo. Ja bih se drage volje sakrio tu dolje dok puše
tornado,“ rekao je Damien.
Osjeæajuæi se preosjetljivo i pomalo blesavo, polagano sam izdahnula i
zaškiljila u tunel, nastojeæi ga sagledati s nove strane i osjetiti ga
preciznijim instinktom.
„Mogu li se malo poslužiti vašom baterijskom svjetiljkom, sestro?“
„Naravno.“
Sestra Marija Anðela pružila mi je veliku, èetvrtastu, profesionalnu
svjetiljku koju je ponijela iz glavnog podruma u ovaj mali odvojak koji je
nazvala njihovom podzemnom smoènicom.
Ledena oluja koja je veæ nekoliko dana okivala Tulsu ostavila je opatiju
bez struje kao i veæinu grada. Tu su imali benzinske agregate, tako da je
u glavnom dijelu opatije gorjela pokoja elektrièna svjetiljka, uz bezbrojne
svijeæe koje su èasnim sestrama bile tako drage, ali na smoènicu nisu
htjele tratiti struju, tako da je ovdje jedina svjetlost dopirala od baterijske
svjetiljke èasne sestre. Njome sam obasjala tu rupu u zemlji.
MIN@
21
Tunel nije bio naroèito velik. Da sam raširila ruke, lako sam mu mogla
dotaknuti obje strane. Pogledala sam uvis. Nadvisivao mi je glavu za
jedva dva pedlja. Opet sam onjušila, nastojeæi osjetiti tu smirenost koju je
oèito stvorio u èasnoj sestri i Damienu. Nos mi se naborao. Tu dolje je
bazdilo po mraku i vlazi, gomoljima i uzvrvjelim podzemnim
stvorenjima. Slutila sam da ta stvorenja pužu i gmižu, od èega sam se
automatski sva stresla : naježila.
Zatim sam samu sebe mentalno prodrmala.
Zašto bi mi jedan tunel u zemlji izgledao tako gadno? Pa imala sam
afinitet za zemlju. Mogla sam je prizivati. Nisam je se trebala bojati.
Zaškrgutala sam zubima i napravila korak u tunel. Pa još jedan. I još
jedan.
„Hej, eh, Z, ne idi predaleko. Kod tebe je jedina svjetiljka, a ne bih volio
da sestra Marija Anðela ostane tu otraga u mraku. Moglo bi je biti strah.“
Odmahnula sam glavom i okrenula se sa smiješkom, okrenuvši baterijsku
prema ulazu i obasjavši pritom Damienovo zabrinuto, kao i posve
spokojno lice sestre Marije Anðele.
„Ti ne bi htio da èasnu sestru bude strah mraka?“
Damien se promeškoljio s nelagodom.
Sestra Marija Anðela na trenutak mu je položila ruku na rame.
„Lijepo je od tebe što misliš na mene, Damien, ali ja se mraka ne bojim.“
Upravo sam gledala Damiena u stilu daj ne budi takavplaèljivac kad me
lupio taj osjeæaj. Zrak iza mene se promijenio.
Znala sam da više nisam sama u tom tunelu. Prsti straha uspuzali su mi uz
kralježnicu i odjednom sam dobila potrebu da klisnem da pobjegnem
koliko me noge nose i da se nikad, baš nikad ne vratim.
Zamalo i jesam klisnula. A tad sam iznenadila samu sebe, jer sam se
razljutila. Upravo sam se suoèila s palim besmrtnikom stvorenjem s
kojim am bila povezana duboko u duši a da pritom nisam pobjegla.
Nisam ni sada imala namjeru bježati.
„Zoey? Što je bilo?“ Damienov glas zvuèao mi je daleko kad sam se
naglo okrenula da se suoèim s tamom.
Odjednom je zasjalo treperavo svjetlo, poput blistava oka nekog
podzemnog èudovišta. Svjetlo nije bilo baš veliko, ali bilo je sjajno, i
naèas mi je stvorilo mrlje u vidnom polju i djelomièno me zaslijepilo,
tako da mi se uèinilo kako to èudovište ima tri glave, uz raskuštranu,
valovitu grivetinu i nerazmjerna, groteskna ramena.
I tada sam postupila onako kako bi svaka pametna djevojka postupila.
Udahnula sam punim pluæima i iz sebe ispustila najtemeljitiji ženski
MIN@
22
vrisak, koji su istog trenutka, vrlo jezovito, ponovila i sva troja usta
jednookog èudovišta.
Èula sam kako Damien cièi iza mene, a kunem se daje èak i sestra Marija
Anðela uzdahnula u šoku. Pošla sam izvesti upravo ono što sam obeæala
samoj sebi da neæu klisnuti u bijeg glavom bez obzira, kadli je jedna
glava prestala vrištati i iskoraèila u snop baterijske svjetlosti.
“Sranje, Zoey! Šta ti je došlo? To smo samo Blizanke i ja. Usrale smo se
od straha od tebe,“ rekla je Afrodita.
„Afrodita?“ Èvrsto sam se primila za prsa iznad srca, da mi ne izleti iz
tijela, kolikom je jaèinom tuklo.
„A tko bi drugi bio“, rekla je i zgaðeno promarširala pokraj mene.
„Božice ti! Daj se zbroji.“
Blizanke su još uvijek stajale u tunelu. Erin je držala debelu, stupastu
svijeæu tako èvrsto da su joj zglobovi na šakama sasvim pobijeljeli.
Shaunee je stajala tako blizu nje da su im se ramena pribijala jedno uz
drugo.
Izgledale su sleðeno i razrogaèeno.
„Eh, bok,“ rekla sam. „Nisam znala da ste i vi tu dolje, cure.“
Shaunee se prva uspjela odlediti.
„Ma je li?“ Drhtavom je rukom oprezno otrla èelo i okrenula se prema
Erin. „Blizanko, je li me ova tako prepala da sam postala bjelkinja?“
Erin je trepnula prema najboljoj frendici.
„Mislim da to baš i nije moguæe.“ Zaškiljila je prema Shaunee. „Ali, ne,
nisi. Još uvijek imaš prekrasnu nijansu cappuccina.“
Onom rukom u kojoj nije držala svijeæu Erin je naglo posegnula prema
svojoj gustoj zlatnoj kosi i poèela je mahnito opipavati.
„Je li ova mene tako prepala da sam poèela gubit kosu ili dobivat
neprivlaène, prijevremene sijede?“
Mrko sam pogledala Blizanke.
„Erin, nisi poèela gubit kosu, niti dobivat sijede, a ti, Shaunee, ne možeš
postat bjelkinja od straha. Pobogu, vi ste mene prve prepale,“ rekla sam.
„Èuj, iduæi put kad trebaš otjerat Neferet i Kalonu, samo tako zavrišti,“
rekla je Erin.
„Aha, od toga zvuèiš ko da si skroz-naskroz sišla s uma,“ rekla je Shaunee
dok su prolazile pokraj mene.
Otišla sam za njima u smoènicu, gdje se Damien hladio mahanjem i
delovao još više gej nego inaèe, a sestra Marija Anðela se upravo prestala
da se krsti. Odložila sam baterijsku svjetiljku tako da sija uvis na stol
MIN@
23
prepun staklenki punih stvari koje su u polumraku jezovito podsjeæale na
fetuse irmalinu.
„Onda, ozbiljno, otkud vi ovdje, cure?“ rekla sam.
„Onaj mali Dallas kazao nam je da su iz depoa došli ovim putem,“ rekla
je Shaunee.
„Rekao je da je tu dolje baš cool i da je Stevie Rae stvorila prolaz,“ rekla
je Erin.
„Pa smo se odluèile spustit ovamo da to same vidimo,“ rekla je Shaunee.
„A zašto si ti tu dolje s Blizankama?“ upitala sam Afroditu.
„Dinamièni Duo nije mogao bez osiguranja. Pa su se, naravno, obratile
meni.“
„Stvarno, cure, kako to da ste se iznenada onako pojavile?“ upitao je
Damien prije nego što je stigla poèeti nova runda blizanaèkog
prepucavanja.
„Lako i prelako.“ Erin je brzo otišla natrag niz tunel, ponijevši svoju
odjeæu. Okrenula se prema nama kad je došla samo nekoliko koraka dalje
od mjesta dokle sam ja stigla. „Tunel tu naglo skreæe nalijevo.“ Stala je u
stranu i svjetlo joj je nestalo, a kad je stala natrag, opet je zasjalo. Zato je
u zadnje sekunde nismo vidjele.
„Stvarno je èudesno što je Stevie Rae nekako uspjela ovo izvesti,“ rekao
Damien. Primijetila sam da nije prišao ni koraka bliže tunelu, nego je uz
baterijsku svjetiljku, sestra Marija Anðela prišla je ulazu. Sa
strahopoštovanjem je dotaknula stranu netom izdubljene rupe i kazala:
„Stevie Rae je ovo izvela, ali izvela je s božanskom pomoæi.“
„Da vi to pod 'božanskom pomoæi' ne mislite opet na ono vaše o tome
Djevica Marija samo drugi oblik Nyx?“
Svi smo poskoèili kad se zvonki glas Stevie Rae zaèuo s druge strane
smoènice.
„Da, dijete. Mislim upravo na to.“
„Ne bih vas uvrijedila, al to je baš ono najèudnija stvar koju sam èula,“
rekla je Stevie Rae. Prišla nam je, i djelovala mi je nekako blijedo. Kad
mi se približila, osjetila sam nekakav èudan miris, ali osmijeh joj je vratio
onaj slatki, poznati izraz na lice. „Z, jesi se ti to onako pošteno ženski
proderala iz petnih žila?“
„Eh, jesam.“ Nisam se mogla suzdržati da joj se i sama široko ne
osmjehnem. „Bila sam u tunelu i nisam oèekivala da æu naletjeti na
Blizanke i Afroditu.“
„Pa, to se dade shvatit. Afrodita ti ga zbilja doðe ko babaroga,“ rekla je
Stevie Rae.
MIN@
24
Nasmijala sam se, a onda iskoristila priliku da promijenim temu i rekla:
„Nego, kad smo veæ kod babaroga, jesi tamo gore pronašla ijednog
nazovigavrana?“
Stevie Rae je pogledala u stranu.
„Sve ti je tamo sigurno. Nemaš razloga za brigu,“ brzo je rekla.
„Tako mi je drago, kazala je sestra Marija Anðela. Ta su stvorenja bila
tako svetogrdna mješavine èovjeka i zvijeri.“ Sva se stresla. „Sva sreæa
da smo ih se riješili.“
„Ali nisu oni za to bili krivi,“ naprasno je rekla Stevie Rae.
„Kako, molim?“ Èasna je djelovala nemalo zbunjeno zbog defenzivnog
tona Stevie Rae.
„Nisu oni tražili da se rode takvi svi sprèkani zbog silovanja i zla. Oni su
u stvari bili žrtve.“
„Ja ih ne žalim,“ rekla sam, pitajuæi se zašto Stevie Rae zvuèi kao da staje
na stranu gadnih nazovigavranova.
Damien je zadrhtao.
„Moramo baš prièati o njima?“
„Ma kakvi, jasno da ne moramo!“ brzo je rekla Stevie Rae.
„Dobro, a uostalom, doveo sam Zoey ovamo dolje upravo zato da joj
pokažem tunel koji si ti napravila, Stevie Rae. Moram ti reæi mene je
istinski zaprepastio.“
„Hvala, Damien! Stvarno mi je bilo cool kad sam skužila da to mogu.“
Stevie Rae je otišla nekoliko koraka dalje od mene i zašla u poèetak
tunela, gdje ju je smjesta okružila potpuna tama koja se prostirala iza nje
poput utrobe goleme zmije od ebanovine. Podigla je ruke tako da su joj se
dlanovi pritisnuli o zemljane stijenke tunela.
Odjednom me podsjetila na jedan prizor iz Samsona i Dalile, starog filma
koji sam gledala s Damienom prije otprilike mjesec dana. Scena koja mi
je sijevnula u sjeæanju bila je ona gdje Dalila odvede slijepoga Samsona
da stane izmeðu masivnih stupova koje pridržavaju gledalište puno
groznih ljudi koji mu se izruguju. Njemu se vrati èarobna snaga, tako da
uspije razmaknuti stupove i uništiti i sebe i...
„Jesam toèno rekla, Zoey?“
„A?“ Zatreptala sam, pogoðena žalosnim, razornim prizorom koji sam
opet proživljavala u glavi.
„Velim, nije mi Marija razmaknula zemlju dok sam pravila tunel, nego
snaga koju mi je dala Nyx. Pobogu, ti stvarno uopæe ne slušaš šta ti
govorim,“ rekla je Stevie Rae. Odmaknula je ruke od stijenki tunela i sada
me promatrala u stilu dobro, šta ti se sada mota po glavi.
MIN@
25
„Oprosti, što si to rekla o Nyx?“
„Samo to da zbilja mislim da Nyx i nesretna Djevica Marija nemaju baš
nikakve veze jedna s drugom; Isusova mama mi definitivno nije pomogla
Ja razmaknem zemlju i napravim ovaj tunel.“ Slegnula je jednim
ramenom. „Nije da bih vas htjela povrijedit i ništa takvo, sestro, ali
stvarno tako mislim.“
„Imaš pravo na vlastito mišljenje, Stevie Rae,“ rekla je èasna sestra,
djelujuæi smireno kao i obièno. „Ali valja ti znati da time što kažeš da u
nešto ne vjeruješ nimalo ne umanjuješ moguænost da to postoji.“
„Pa, ja veæ neko vrijeme razmišljam o tome, i osobno ne smatram da je to
naroèito neobièna hipoteza,“ rekao je Damien. „Valja nam imati na umu
da se u našoj Poèetnièkoj poèetnici nalazi ilustracija Marije kao jednog od
likova Nyx.“
„Ha,“ rekla sam. „Stvarno?“
Damien mi je uputio strog pogled koji je jasno govorio stvarno bi trebala
više uèiti, a zatim kimnuo i nastavio savršeno uèiteljskim tonom:
„Da. Postoji obilje dokumenata koji navode da su prilikom dotoka
hrišæanstva u Europu svetišta koja su bila posveæena Geji, kao i Nyx, bila
preobraæena u svetišta Marije puno prije nego što se sam narod reobratio
na novu...“
Damien ga je pametovao i pametovao, pružajuæi mi smirujuæu tonsku
podlogu kad sam zavirila u tunel.
Tama je bila duboka i gusta. Veæ se na pedalj iza Stevie Rae više nije
vidjelo ništa. Apsolutno ništa. Buljila sam u mrak, zamišljajuæi oblièja
koja se u njemu kriju.
Netko ili nešto moglo vrebati na svega nekoliko koraka od nas a da mi
pojma nemamo, da taj stvor ne želi da bude viðen. I od toga me bilo strah.
Okej, daj, to stvarno nema smisla!opomenula sam se. Pa to je samo tunel.
Svejedno, iracionalni me strah nastavio svladavati. Što me, nažalost,
ljutilo i razvilo u meni potrebu da i ja njega svladam. I tako sam, kao
svaka krebilna plavuša u sporednoj ulozi u hororcu, ušla korak dublje u
tamu.
Pa još korak dublje.
I tama me progutala.
Bila sam racionalno svjesna èinjenice da se nalazim samo metar-dva od
smoènice i svojih prijatelja. Èula sam kako Damien naklapa o religiji i
Božici. Ali nije moja racionalna svijest užasnuto lupala s unutarnje strane
mog prsnog koša.
MIN@
26
Moje srce, moj duh, moja duša kako god hoæete nijemim su mi
vrištanjem govorili:
Bježi! Trèi odavde! Smjesta!
Osjeæala sam tlak zemlje kao da se ne nalazim u rupi u tlu, veæ kao da se
ona urušava, kao da me prekriva... kao da me guši... kao da me zarobljava.
Dah mi je nailazio u sve kraæim mahovima. Znala sam da sigurno unosim
previše kisika u organizam, ali nisam se mogla suzdržati.
Htjela sam ustuknuti od te rupe koja je vijugala od mojih nogu u mrak, ali
uspjela sam se samo teturavo odmaknuti za pola koraka. Nisam mogla
natjerati stopala da me poslušaju!
Toèkice svjetlosti zaiskrile su mi pred oèima, i zaslijepile me, dok je sve
ostalo poèelo postajati sivo.
A zatim sam poèela propadati... propadati...

Peto poglavlje
ZOEY
Mrak je bio potpun. Osljepljivao je više od moga vida, dokidao mi sva
osjetila. Mislila sam da groznièavo hvatam dah i mlataram rukama ne bih
li pronašla nešto bilo što što se dade dotaknuti, èuti ili namirisati bilo što
što bi mi moglo pružiti neko uporište u stvarnosti. Ali nisam osjeæala baš
nikakav osjetilni podražaj. Bila sam svjesna samo èahure tame i treperava
kucanja svoga groznièavog srca.
Zar sam bila mrtva?
Ne, nisam imala taj dojam.
Sjetila sam se da sam bila u tunelu podno Benediktinske opatije, samo
nekoliko koraka udaljena od svojih prijatelja. Pošizila sam od mraka,
samo što nisam baš mogla umrijeti od toga.
Ali bojala sam se. Sjeæala sam se da sam se jako bojala.
A onda nije više bilo nièega osim ovog mraka.
Što se to sa mnom zbiva?
Nyx! vrisnula je moja svijest. Pomozi mi, Božice! Molim te, pokaži mi
nekakvu svjetlost! Osluhni dušom...
Uèinilo mi se da sam glasno vrisnula kad sam u svijesti èula mili,
smirujuæi zvuk glasa Božice, ali kad su njene rijeèi minule, za njima su
ostale samo nesmiljena tišina i tmina.
Ma kvragu, kako da ja to sad osluhnem dušom?
Pokušala sam se smiriti i nešto èuti, ali postojala je samo tišina, nesnosno
mukla, crna, prazna, krajnja tišina kakvu nikada dotad nisam doživjela.
Nisam imala nikakvih smjernica koje bi me provele kroz nju, znala sam
samo….
Shvaæanje me naglo spopalo i svijest mi se ošamutila od razumijevanja.
Jesam, imala sam smjernica koje bi me vodile. Dio mene veæ je jedanput
doživio ovakvu tamu.
Ništa nisam vidjela. Ništa nisam osjeæala. Ništa nisam mogla, doli
okrenuti se samoj sebi, potražiti onaj dio vlastite nutrine koji bi mogao
shvatiti sve ovo, koji bi me mogao izvesti odavde.
Sjeæanje mi se opet pobudilo, vodeæi me ovaj put u prošlost, davno prije
od noæi u tunelu podno opatije. Godine su se razmotavale kako je moj
otpor kopnio, sve dok mi se napokon, napokon, osjeæaji nisu vratili.
Osjetila su mi se polako poèela buditi. Sluh mije poèeo razabirati više od
vlastitih misli. Oko mene je postojano nabijao takt bubnjeva, kroz koji su
se isprepletati daleki ženski glasovi. Vratilo mi se osjetilo njuha, i
MIN@
28
prepoznala sam onaj vlažni vonj koji me podsjetio na tunel ispod opatije.
Napokon sam osjetila i zemlju na svojim golim leðima. Raspolagala sam
samo trenutkom za prosijavanje cijele te plime vraæenih osjetilnih
podražaja prije nego što mi se u hipu probudio ostatak svijesti. Nisam bila
sama! Leðima sam ležala na zemlji, ali netko me èvrsto grlio.
Zatim je progovorio.
„O, Božice, ne! Ne daj da bude ovako!“
Glas je pripadao Kaloni, a moja je trenutna reakcija bila da kriknem i
poènem se naslijepo koprcati iz njegova stiska, ali nisam upravljala
vlastitim tijelom, a rijeèi koje su mi izašle iz usta nisu bile moje.
„Psst, ne oèajavaj. S tobom sam, ljubavi moja.“
„Zarobila si me u stupicu!“ Još dok je izvikivao tu optužbu, èvršæe me
obujmio rukama, i ja sam prepoznala hladnu strast njegova besmrtnog
zagrljaja.
„Spasila sam te,“ odgovorio mu je moj èudni glas, dok mi se tijelo
intimnije privijalo uz njegovo. „Nije ti bilo suðeno da kroèiš ovim
svijetom. Zbog toga si bio tako nesretan, tako nezasitan.“
„Nisam imao izbora! Smrtnicima to nije jasno.“
Ruke su mi obujmile njegov vrat. Prsti su mi se isprepleli kroz njegovu
meku, tešku kosu.
„Meni je to jasno. Poèivaj u miru, tu sa mnom. Položi svoj tužni nespokoj.
Ja æu te tješiti.“
Osjetila sam kako mi se predaje prije nego što je izgovorio te rijeèi.
„Da,“ šapnuo je Kalona. „Sahranit æu svoju tugu unutar tebe i napokon
istrošiti svoju oèajnièku èežnju.“
„Da, ljubavi moja, priležnièe moj, Ratnièe moj... da...“
I u tom sam trenu izgubila sebe unutar Aye.
Nisam više znala granicu izmeðu kraja njene želje i poèetka svoje duše.
Ako sam još imala izbora, nisam ga htjela. Znala sam samo da sam tamo
gdje mi je suðeno u Kaloninu zagrljaju.
A onda sam se, iznenada, poèela rastakati.
„Ne!“ Vrisak mi se oteo iz grla i iz duše. Nisam htjela otiæi! Htjela sam
ostati s njim. Mjesto mi je bilo s njim!
Ali, ponovno, ja tu ništa nisam mogla uèiniti, i osjetila sam kako kopnim,
kako se opet sjedinjujem sa zemljom, dok je Aya jecala i slomljenim
glasom izgovarala jednu rijeè koja mi je odzvanjala u svijesti: UPAMTI...
Šamar me opekao na obrazu, i usisala sam dug dah koji je rastjerao
prestalu tamu iz mene. Otvorila sam oèi i zaškiljila i zatreptala od snopa
baterijske svjetiljke.
MIN@
29
„Pamtim.“ Glas mi je zvuèao hrapavo poput svijesti.
„Pamtiš tko si, ili te opet treba flisnut?“ rekla je Afrodita.
Svijest mi je sporo funkcionirala, jer je još vrištala ne zbog tako naglog
stupanja iz tame. Opet sam zatreptala i odmahnula glavom, ne bih li se
razbistrila.
“Ne!“ Kriknula sam tu rijeè tako usrdno da se Afrodita automatski
odmaknula od mene.
„A dobro,“ rekla je. „Možeš mi i naknadno zahvalit.“
Na njeno je mjesto došla sestra Marija Anðela. Prignula se nad mene i
odmaknula mi vlasi kose s lica, koje je cijelo bilo znojno i hladno.
„Zoey, jesi li s nama?“
„Jesam,“ rekla sam slomljenim glasom.
„Zoey, što je bilo? Zbog èega si tako ubrzano disala?“ upitala me èasna.
„Nisi se valjda razboljela, je li?“ Erin je zvuèala pomalo drhtavo.
„Nisi valjda dobila potrebu da iskašlješ pluæno krilo il nešto tako?“ .pitala
me Shaunee, djelujuæi uzdrmano kao što je njena blizanka zvuèala.
Stevie Rae je odgurnula Blizanke u stranu da mi može priæi.
„Reci meni, Z. Jesi stvarno okej?“
„Dobro sam. Ne umirem, ni ništa takvo.“
Misli su mi se napokon izbistrile, iako se nikako nisam uspijevala otresti
posljednjih traèaka onog oèaja koji sam upoznala uz Ayu. Shvatila sam da
se moji prijatelji brinu zato što misle da mi je tijelo poèelo odbijati
Promjenu. Silom sam se usredotoèila na sada i ovdje, te pružila ruku da je
Stevie Rae primi.
„Daj, pomozi mi da ustanem. Sada mi je bolje.“
Stevie Rae me podigla na noge, pažljivo me pridržavajuæi ispod lakta dok
sam blago glavinjala prije nego što sam uspjela pronaæi ravnotežu.
„Što ti se dogodilo, Z?“ upitao me Damien, prouèavajuæi me pogledom.
Što sam mu trebala reæi? Zar sam trebala priznati prijateljima da me našla
nevjerojatno živa uspomena na prošli život u kom sam se predala našem
današnjem neprijatelju? Nisam se sama uspijevala probiti ni kroz labirint
novih emocija koje je ta uspomena pobudila u meni. A kako da ih onda
objasnim svojim prijateljima?
„Samo ti nama reci, dijete. Izgovorena istina uvijek je manje strašna od
nagaðanja,“ rekla mije sestra Marija Anðela.
Uzdahnula sam i blebnula:
„Prestrašio me tunel!“
„Prestrašio te? Ono, u smislu neèega što je u njemu?“ Damien je napokon
prestao buljiti u mene, jer je poèeo plaho viriti prema tamnom otvoru.
MIN@
30
Blizanke su se odmaknule od tunela za nekoliko koraka dublje u
smoènicu.
„Ne, nema nièega u njemu.“ Malo sam oklijevala. Bar mislim da nema.
„Uostalom, nije me to prestrašilo.“
„Sad bi mi kao trebali povjerovat da si se onesvijestila jer si se prestrašila
mraka?“ rekla je Afrodita.
Svi su se zagledali u mene.
Nakašljala sam se.
„Hej, narode. Možda Zoey naprosto ne želi prièat o nekim stvarima,“
rekla je Stevie Rae.
Pogledala sam svoju najbolju prijateljicu i shvatila da se, ako ne kažem
nešto o onome što mi se upravo dogodilo, neæu moæi suoèiti s onim što
moram napraviti s njom.
„Imaš pravo,“ kazala sam Stevie Rae. „Ne bih prièala o tome, ali vi
zaslužujete èuti istinu.“ Pustila sam da mi pogled obuhvati sve ostale.
„Tunel me tako isprepadao zato što ga je moja duša prepoznala.“ Opet
sam se nakašljala i nastavila. „Sjetila sam se kako sam bila zarobljena u
zemlji s Kalonom.“
„Hoæeš reæi, zato što u tebi zaista postoji nešto od Aye?“ obzirno me
upitao Damien.
Kimnula sam.
„Ja sam ja, ali takoðer sam, nekako, i dalje dio nje.“
„Zanimljivo...“ Damien je polako izdahnuo.
„Dobro, dovraga, što to onda znaèi za tebe i Kalonu danas?“ upitala me
Afrodita.
„Ne znam! Ne znam! Ne znam!“ prasnula sam kad je iz mene prekipjela
sva nagomilana muka i najiskrenija zbunjenost oko onoga što se upravo
dogodilo. „Ne znam nijedan odgovor, kvragu. Imam samo to sjeæanje o
kom nisam ni sekunde stigla razmisliti. A da mi date malo mira da si
mogu srediti cijelu tu zbrku u glavi?“
Svi su se poèeli razmicati i mrmljati:
„Okej,“ pogledavajuæi me u stilu da je sišla s uma.
Zanemarila sam zjakave prijatelje i neriješena pitanja o Kaloni koja su se
praktièki dala vidjeti u zraku oko mene, obratila sam se Stevie Rae.
„Objasni mi toèno kako si napravila tunel.“
Upitnik u njenim plavim oèima dao mi je do znanja da ju je zabrinuo moj
ton. Nisam zvuèala u stilu: Sranje! Upravo sam se onesvijestila, pa sad
moram promijeniti temu, jer mi je neugodno što sam nekakva
reinkarnirana ženska.
MIN@
31
Ne, zvuèala sam kao Nadsveæenica.
„Pa, nije to stvarno bilo ništa naroèito.“
Stevie Rae mi se èinila nekako sva plaha i puna nelagode, kao da se
pretjerano trudi držati nonšalantno, jer se osjeæa upravo suprotno.
„Hej, jesi sigurna da ti je okej? Da se raðe popnemo gore i uzmemo ti
neku kolu ili nešto takvo? Ma znaš, ako te ne pucaju nekakva sjeæanja,
onda bi možda bilo pametno da odemo prièat negdje drugdje.“
„Okej mi je. Sad bih samo htjela saznati to o tunelu.“ Èvrsto sam joj
uzvratila pogled. „Zato mi isprièaj kako si ovo izvela.“
Osjeæala sam da nas ostali, kao i sestra Marija Anðela, promatraju s
radoznalošæu uz primjesu vlastite zbunjenosti, ali nastavila sam pozorno
posmatrati Stevie Rae.
„'Kej, dobro, znaš da su prohibicijski tuneli praktièki posvuda ispod grada
u centru, je li tako?“ Kimnula sam.
„Tako je.“
„A sjeæaš se i da sam ti rekla da sam malo išla izviðat da vidim kamo to
oni vode?“
„Da, sjeæam se.“
„Okej, dakle, otkrila sam taj jedan poluzatvoreni ulaz u tunel o kom nam
je Ant prièao neki dan, onaj koji se grana od ostalih koji odlaze pod
zgradu Philtovver i di sve ne.“ Opet sam joj nestrpljivo kimnula. „Pa, taj
je sav pun zemlje, al’ kad sam malo ispipala po tijesnoj rupi šta mu je
ostala sredini, razgrnula sam hrpetinu zemlje, probila ruku tuda i osjetila
da sa druge strane ima sva sila svježeg zraka. Zbog toga sam zakljuèila da
se sa druge strane kobog proteže još tunela. I tako sam poèela gurati, i
umom i rukama i svojim elementom. A zemlja je na to reagirala.“
„Reagirala? U smislu da se zatresla, tako nekako?“ upitala sam je.
„Prije bi se reklo da se odmaknula. Kako sam poželjela. U glavi.“ Zastala
je. „Znaš da to nije lako objasnit. Al, uglavnom, ta zemlja koja je
prekrivala ulaz u tunel nekako se sva raspala, pa sam kroz novi, veæi otvor
ušla u jedan stvarno, stvarno stari tunel.“
„A taj stari tunel je bio sav zemljan, bez betonskih stijenki kakve imaju
oni tuneli ispod depoa i gradskog središta, zar ne?“ priupitao ju je
Damien.
Stevie Rae se osmjehnula i kimnula mu tako da su joj se plavi uvojci
zanjihali oko ramena.
„Pa da! A umjesto da ide prema centru grada, išao je prema srednjem
dijelu.“
„Vodio je skroz dovde?“
MIN@
32
Pokušala sam procijeniti u glavi koliko bi to kilometara iznosilo, ali nije
bilo šanse da obavim cijeli proraèun. Naravno, hendikepirana sam za
matematiku, ali svejedno, bilo je podaleko.
„Ma kakvi. Ispalo je tako da kad sam tako pronašla zemljani tunel i
nekako ga uspjela proširit, otišla sam vidit šta u njemu ima. Okej, u
poèetku je jedan od ogranaka za zgradu Philtower. Bilo mi je èudno i
pomalo fora što ide u smjeru suprotnom od centra.“
“Kako si to mogla odrediti?“ upao joj je Damien u rijeè. „Kako si uopæe
imala ikakvog pojma kamo ideš?“
„Meni je to lako i prelako! Ja ti uvijek mogu naæ sjever, znaš ono, smjer
mog elementa zemlje. A kad njega naðem sve mogu naæ.“
„Hmm,“ rekao je.
„Nastavi,“ rekla sam joj. „Što je onda bilo?“
„Onda ga je nestalo. Samo je, je li, prestao. Prije nego što si mi doturila
poruku o tome da se naðemo tu kod èasnih sestara, tu sam i ja prestala
istraživat. Hoæu reæi, jasno, ma namjeravala sam se vratiti i naknadno još
malo vidit èega tu sve ima, al’ nije da mi je to bio ne znam kakav
prioritet. Kad si mi kazala da æu možda morat preselit svoju škvadru amo,
nisam mogla prestat razmišljat o tom zemljanom tunelu. Sjetila sam se da
je išao baš u ovom smjeru prije nego što je prestao. Zato sam se vratila
tamo. Pomislila sam kamo bih htjela otiæi i kako bi mi bilo drago da tunel
vodi do tamo. I onda sam ga opet gurnula, ko što sam onomad gurala da
proširim otvor, samo jaèe. I onda, je li, æiribu-æiriba, zemlja je izvela
toèno to što sam tražila od nje, i evo nas! Tada!“
Završila je sa širokim osmijehom i gizdavom kretnjom.
U tišini koja je zavladala nakon objašnjenja Stevie Rae, glas sestre Marije
Anðele zvuèao je krajnje normalno i razložno, od èega sam je još više
prigrlila u srcu.
„Izuzetno, zar ne? Stevie Rae, nas dvije se možda ne slažemo oko izvora
tvoga dara, ali to me ne prijeèi da se divim njegovim razmjerima.“
„Hvala vam, sestro! I vi ste meni baš ono super, pogotovo za jednu
èasnu.“
„Kako si išta vidjela tamo dolje?“ upitala sam je.
„A èuj, meni stvarno nije neki problem vidjeti u mraku, al ostatku ekipe i
ne ide tako dobro kao meni, pa sam donijela malo rasvjete iz tunela ispod
depoa.“ Stevie Rae je pokazala na nekoliko petrolejki koje dotad nisam
zapazila u tamnim kutovima podrumske smoènice.
„Svejedno, bio je to dug put,“ kazala je Shaunee.
„Stvarno. Sigurno ti je bilo mraèno i jezovito,“ rekla je Erin.
MIN@
33
„Ma kakvi, zemlja meni stvarno nije jezovita, a nije ni crvenim
poèetnicima.“ Slegnula je ramenima. „Ko što kažem, nije to bilo ništa
naroèito. Dapaèe, bilo je superlako.“
„I uspjela si ovamo na sigurno dovesti sve crvene poèetnike?“ rekao je
Damien.
„Nego! Koje to sve?“
„Kako to misliš, koje to sve? To što kažeš baš nema smisla, Z,“ rekla je.
„Dovela sam sve one crvene poèetnike s kojima ste se prije upoznali, plus
Erika i Heatha. A koga bih drugoga?“
Rijeèi su joj zvuèale normalno, ali završila ih je èudnim, nervoznim
smijehom, i nije me htjela pogledati u oèi. Želudac mi se stisnuo. Stevie
Rae mi je još uvijek lagala. A ja nisam znala kako da se postavim prema
tome.
„Mislim da je Zoey možda malo zbunjena zato što je iscrpljena, je li
logièno nakon onoga što je noæas doživjela.“ Topla ruka sestre Marije
Anðele na mom ramenu smirivala koliko i njen glas. „Svi umorni,“ dodala
je. Smiješkom je obuhvatila Stevie Rae, Blizanke, Afroditu i Damiena.
„Nije dugo preostalo do zore. Hajde da se smjestite s ostatkom prijatelja.
Naspavajte se. Sve æe vam biti jasnije nakon što se pošteno odmorite.“
Umorno sam kimnula i pustila da nas sestra Marija Anðela izvede iz dna
podrumske smoènice uz stubište kojim smo se nedavno spustili, umjesto
da se nastavimo uspinjati do predvorja opatije, èasna je sestra otvorila
vrata na jednom odmorištu koja nisam ni primijetila dok sam se požurila
za Damienom.
Jedno je kraæe stubište vodilo u glavni podrumski prostor, u krupan, ali
uobièajen betonski podrum koji su èasne preuredile u goleme prostorije za
pranje i sušenje rublja u privremenu spavaonicu. Uz dva nasuprotna zida
bila je razmještena hrpa poljskih kreveta, namještena posteljinom i
jastucima, sasvim udobnih. U jednom je krevetu veæ bila hrpica velièine
klinca, a busen crvene kose koja je virila ispod deke koju je navukao
preko skoro cijele glave, davala mi je do znanja da Elliott spava. Ostatak
crvenih poèetnika okupio se u prostoru s perilicama i sušilicama, sjedeæi
na onim sklopivim metalnim stolicama od kojih se meni uvijek smrzne
guzica i gledajuæi veliki televizor s ravnim ekranom postavljen na jednu
perilicu. Meðu njima se naveliko zijevalo, što je znaèilo da zora oèito
samo što nije svanula, ali djelovali su opèinjeno onim što je veæ bilo na
televiziji. Bacila sam pogled prema ekranu i osjetila kako mi se umorno
lice rasteže u širok osmijeh.
MIN@
34
''Moje pjesme, moji snovi? Oni gledaju film Moje pjesme, moji snovi?“
Nasmijala sam se. Sestra Marija Anðela pogledala me s podignutom
obrvom.
„To nam je jedan od najdražih DVDa. Mislila sam da æe se možda svidjeti
i poèetnicima.“
„To je klasik,“ rekao je Damien.
„Meni je nekad onaj mali nacist bio zgodan,“ rekla je Shaunee.
„Osim što ocinka Von Trappove,“ rekla je Erin.
„Nakon èega mi više nije bio tako zgodan,“ nastavila je Shaunee kad su
Blizanke dohvatile sklopive stolice i pridružile se ostalim poèetnicima
pred televizorom.
„Ali svi vole Julie Andrews,“ rekla je Stevie Rae.
„Trebala je išamarat tu vražju razmaženu djeèurliju,“ rekla je Kramisha sa
svog mjesta pred televizorom. Pogledala je preko ramena i uputila umoran
smiješak sestri Mariji Anðeli. „Oprostite na onom 'vražja', èasna, ali kad
su baš derišta.“
„Samo im treba ljubavi, pažnje i razumijevanja, kao i svoj djeci,“ rekla je
sestra.
„Okej, biju. Stvarno,“ rekla je Afrodita, „dok još netko od vas nije poèeo
pjevat refren pjesme 'Kako li riješit problem ko Maria?', pa me primora da
si zubima poènem trgat vene na vitkim zapešæima, idem potražit Dariusa i
svoju sobu.“ Mignula je obrvama i krenula iz podruma, miješajuæi
bokovima.
„Afrodita,“ pozvala ju je sestra Marija Anðela. Kad je Afrodita zastala i
osvrnula se prema njoj, èasna je nastavila. „Sve mi se èini da je Darius još
uvijek uz Starka. Bilo bi sasvim u redu da mu kažeš laku noæ, ali svoju
æeš sobu pronaæi na treæem katu spavat æeš u njoj sa Zoey, a ne s
ratnikom.“
„Uf,“ rekla sam ispod glasa. Afrodita je zakolutala oèima.
„Zašto me to ne iznenaðuje?“ I, gunðajuæi sebi u bradu, odmiješala je
dalje.
„Sori, Z,“ rekla je Stevie Rae nakon što je prevrnula oèima za Afroditom.
„Bila bih ja tebi opet cimerica, ali mislim da bih trebala ostat tu dolje.
Stvarno mi je ugodnije kad sam pod zemljom nakon što sunce izaðe, a i
trebam se držat blizu crvenih poèetnika.“
„Ma sve pet,“ rekla sam malèice prebrzo. Znaèi, sada èak više i ne želim
biti nasamo s najboljom prijateljicom?
„Jesu li svi ostali još gore?“ upitao je Damien. Vidjela sam kako baca
poglede oko sebe, i bila sam prilièno sigurna da traži Jacka.
MIN@
35
Ja, s druge strane, nisam tražila nijednog svog deèka.
Zapravo, nakon one glupe, testosteronske scene koju su mi vani priuštili,
sve mi se više sviðala ideja da budem bez ijednog deèka.
A tu je onda bio i Kalona, i ta uspomena koju radije nikad ne bih imala.
„Aha, svi ostali su gore u kantini, ili su veæ legli. Hej, Zemlja zove Kuži
ovo. Èasne imaju preogroman izbor Doritosa, a našao sam ti i kolu i to
punu i kofeina i šeæera,“ rekao je Heath kad je preskoèio posljednje tri
stube i banuo u podrum.

Šesto poglavlje
ZOEY
„Hvala, Heath.“ Suspregnula sam uzdah kad mi je Heath prišao i sa
širokim me osmijehom ponudio Doritosima s naehosima i sirom, te
limenkom kole.
„Z, ako ti je stvarno dobro, volio bih pronaæi Jacka i uvjeriti se da je
Vojvotkinja okej, a onda idem ubiti oko na neodreðeno vrijeme,“ rekao je
Damien.
„Nema problema,“ brzo sam rekla, ne želeæi da Damien išta kaže Heathu
o mojoj uspomeni na Ayu.
„Gdje je Erik?“ upitala je Stevie Rae Heatha dok sam ja cugala kolu iz
limenke.
„Još uvijek je vani, izigrava dvorsko velièanstvo. Jeste pronašli išta nakon
što sam ja otišla?“ Stevie Rae je odjednom zazvuèala tako oštro da je
nekolicina crvenih poèetnika bacila pogled prema nama, prekidajuæi
gledanje pjesme To najdraže je u izvedbi Marije i Von Trappovih.
„Ma ne, samo se ponaša ko seronja i opet pregledava ono što smo Dallas i
ja veæ pregledali.“
Èuvši svoje ime, Dallas je pogledao prema nama iz publike pred
televizorom.
„Vani je sve cool, Stevie Rae.“
Stevie Rae je mahnula Dallasu da doðe do nje, pa nam je hitro prišao.
Spustila je glas i rekla:
„Reci mi šta je bilo.“
„Veæ sam ti isprièao vani, prije nego što si sišla ovamo,“ rekao je Dallas,
dok su mu oèi bježale natrag prema televizijskom ekranu i konjiæima boje
kreme... prhkoj štrudli od jabuke... Stevie Rae ga je pljesnula po ruci.
„Daj pazi malo! Nisam više vani, sad sam tu. Zato mi opet reci šta je
bilo.“
Dallas je uzdahnuo i potpuno se posvetio njoj, uputivši joj sladak,
susretljiv smiješak.
„Okej, okej. Al’ samo zato što si me tako lijepo pitala.“ Stevie Rae ga je
mrko pogledala, pa je bržebolje nastavio. „Erik, Johnny, naš Heath,“
zastao je i kimnuo Heathu, „i ja otišli smo u pretraživanje kao što si nam
rekla, što baš nije bilo veselo jer je led stvarno sklizak, a tamo vani je
superhladno.“ Ušutio je. Stevie Rae je šutke zurila u njega dok nije
nastavio. „Uglavnom, kao što veæ znaš, dok smo mi to radili, ti si
pretraživala dolje po Dvadeset prvoj ulici. Nakon nekog vremena, smo se
MIN@
37
opet našli tu kod špilje. Tada smo ti rekli da smo pronašli one lešine na
križanju Lewisa i Dvadeset prve ulice. Kazala si nam da se pobrinemo za
njih. Onda si otišla. Pa smo postupili kako si nam rekla, a onda smo ja i
Heath i Johnny B. ušli ovamo da se osušimo, nešto pojedemo gledamo
televiziju. Erik je valjda još uvijek vani i provjerava.“
„Zašto?“ strogo ga je upitala Stevie Rae. Dallas je slegnuo ramenima.
„Možda zbog onoga što je Heath rekao. I tip je seronja.“
„Lešine?“ rekla je sestra Marija Anðela.
Dallas je kimnuo.
„Aha, pronašli smo tri mrtva nazovigavrana. Darius je oborio u letu, što
znamo zato što su u sebi imali rupe od metaka.“
Sestra Marija Anðela je spustila glas
„A što ste uèinili s mrtvim stvorenjima?“
„Strpali smo ih u kontejnere za smeæe iza opatije, ko što nam je Stevie
Rae rekla. Vani je led ledeni. Neæe se usmrditi. A nema šanse da ih u
dogledno vrijeme pokupi smetlarski kamion, s obzirom na led i sve ostalo.
Utvrdili smo da mogu ostati tamo dok vi svi ne odluèite što æete s njima.“
„Jao! Jao meni!“ Èasna je sestra sva problijedjela.
„Strpali ste ih u kontejnere? Pa nisam vam rekla da ih strpate u
kontejnere!“ praktièki je zaurlala Stevie Rae.
„Sššš!“ opomenula ju je Kramisha; dok nas je ostatak televizijske publike
mrsko pogledao.
„Sestra Marija Anðela pokazala nam je da krenemo za njom, pa smo nas
petero brzo izašli iz podruma i popeli se stubištem do predvorja opatije.“
„Dallas, ne mogu vjerovat da ste ih strpali u kontejnere!“ okomila se
Stevie Rae na njega èim smo se odmakli dovoljno daleko da nas ostali ne
mogu èuti.
„A šta si oèekivala da napravimo s njima, da im iskopamo grob i
odslužimo misu?“ rekao je Dallas, a onda bacio pogled prema sestri
Mariji Anðeli. „Oprostite, nisam mislio bogohuliti, sestro. Ja sam vam iz
katolièke obitelji.“
„Sigurna sam da nisi imao uvredljive namjere, sine,“ rekla je sestra
pomalo uzdrmano. „Tijela... nisu mi.. tijela mi nisu ni pala na pamet.“
„Bez brige, sestro.“ Heath ju je nespretno potapšao po ramenu. „Neæete se
vi morati muèiti s njima. Kužim ja kako je vama. Sve ovo skupa: onaj
krilati tip, pa Neferet, pa nazovigavranovi, je li, sve je to teško…“
„Ne mogu ostati u vražjim kontejnerima za smeæe,“ upala je Stevie Rae
Heathu u rijeè kao da ga nije ni èula. „To nije u redu.“
MIN@
38
„Zašto ne bi bilo?“ smireno sam je upitala. Šutjela sam sve dotad jer sam
prouèavala Stevie Rae, pažljivo promatrajuæi kako postaje sve
uznemirenija.
Stevie Rae mi je odjednom bez problema pogledala u oèi.
„Zato što nije u redu, eto zašto,“ ponovila je.
„Oni su bili èudovišta, jednim dijelom besmrtnièka, koja bi dala sve od
sebe da nas pobiju za tren oka, samo da im je Kalona jednu rijeè rekao,“
kazala sam joj.
„Jednim dijelom besmrtnièka, a drugim dijelom što?“ upitala me Stevie
Rae.
Mrko sam je pogledala, ali Heath je odgovorio prije nego što sam ja
stigla.
„Drugim dijelom ptièja?“
„Ne.“ Stevie Rae ga nije ni pogledala. Samo je zurila ravno u mene. „Nije
im drugi dio ptièji, to im je taj besmrtnièki. Krv im je jednim dijelom
besmrtnièka, a drugim dijelom ljudska. Ljudska, Zoey. Meni ih je žao
zbog tog ljudskog dijela, i mislim da zaslužuju nešto bolje od bacanja u
smeæe.“
Bilo je neèega u izrazu njenih oèiju u tonu njena glasa što me jako
zasmetalo. Odgovorila sam joj prvo što mi je palo na pamet.
„Potrebno je više od krvne sluèajnosti da bi meni nekoga bilo žao.“
Stevie Rae je bljesnula oèima i trznula se cijelim tijelom, gotovo kao da
sam joj opalila šamar.
„Onda je to oèito jedna stvar u kojoj se nas dvije ne slažemo.“
A ja sam odjednom shvatila zašto je Stevie Rae mogla osjetiti žaljenje
prema nazovigavranovima. Na neki èudan naèin zacijelo je vidjela sebe u
njima. I sama je umrla i zatim, zbog neèega što je valjda trebala nazvati
sluèajnošæu, uskrsnula bez najveæeg dijela svoje ljudskosti. Zatim joj se,
zahvaljujuæi još jednoj sluèajnosti, ljudskost vratila. Kad bi se to tako
uzimalo, onda ih je valjda žalila zato što je znala kako je to kad si dijelom
èudovište, a dijelom èovjek.
„Hej,“ rekla sam joj blago, žaleæi što nas dvije nismo doma, u Kuæi Noæi
pa da možemo razgovarati onako otvoreno kao nekada. „Postoji velika
razlika izmeðu sluèajnosti zbog koje se netko rodi pokvaren, ili neèeg
groznog što se dogodi nakon što se netko rodi. U prvom sluèaju, si takva
kakva si u drugom je nešto pokušalo od tebe napraviti ono što nisi.
„Uh!“ rekao je Heath.
„Samo mi se èini da Zoey zapravo želi reæi da shvaæa zašto bi Stevie Rae
mogla imati suosjeæanja prema mrtvim nazovigavranovima, premda
MIN@
39
zapravo, nema nièega zajednièkog s njima,“ rekla je sestra Marija Anðela.
„I Zoey bi time imala pravo. Ta stvorenja mraèna su biæa, a premda i
mene to duboko pogaða, shvaæam zbog èega ih se moralo ubiti.“
Stevie Rae me prestala gledati u oèi.
„Nijedna od vas nema pravo. Ja tako ne mislim, al neæu više razgovarati o
tome.“ Krenula je niz hodnik, brzim se koracima udaljavajuæi od nas.
„Stevie Rae?“ pozvala sam je.
Nije se ni osvrnula prema meni.
„Idem naæi Erika, uvjerit se da je vani stvarno sve okej, a onda æu ga
poslat unutra. Prièat æemo kasnije.“ Okrenula se i otišla kroz vrata koja su
valjda vodila van i zalupila ih za sobom.
„Ona se obièno ne ponaša tako,“ rekao je Dallas.
„Molit æu se za nju,“ prošaptala je sestra Marija Anðela.
„Bez brige, rekao je Heath. Vratit æe se ona brzo unutra. Sunce samo što
nije izašlo.“
Prešla sam dlanom preko lica. Trebala sam i sama otiæi van za Stevie,
staviti je uza zid i natjerati da mi isprièa o èemu se tu toèno radi. Ali u
ovom trenu nisam imala živaca za rješavanje još jednog problema. Nisam
se stigla ni posvetiti svom sjeæanju na Ayu. Osjeæala sam kako mi sjedi u
dubini misli kao neèista savjest.
„Zo, jesi okej? Izgledaš kao da se trebaš naspavat. Ko i svi mi,“ rekao je
Heath i zijevnuo.
Trepnula sam i uputila mu umoran smiješak.
„Da, istina. Idem ja u krevet. Samo, prvo bih na brzinu skoknula da vidim
kako je Starku.“
„Jako na brzinu,“ rekla je sestra Marija Anðela.
Kimnula sam joj. Ne gledajuæi Heatha, rekla sam:
„Okej, dobro, eh, videæemo se opet za otprilike osam sati.“
„Laku noæ, dijete.“ Sestra Marija Anðela me zagrlila i pritom mi
prišapnula: „I neka te naša Gospa blagoslovi i èuva.“
„Hvala, sestro,“ uzvratila sam joj šaptom i èvrsto je zagrlila.
Kad sam je pustila, Heath me iznenadio kad me primio za ruku. Upitno
sam ga pogledala.
„Otpratit æu te do Starkove sobe,“ rekao je.
Osjeæajuæi se poraženo, slegnula sam ramenima, pa smo nas dvoje pošli
hodnikom, držeæi se za ruke. Ništa nismo govorili; samo smo hodali.
Dodir Heathove ruke bio mi je topao i poznat i lako sam uhvatila korak s
njim. Upravo sam si poèela dopuštati da se opustim kad se Heath
nakašljao.
MIN@
40
„Hej, eh, htio bih ti se isprièati zbog onog sranja ranije vani izmeðu Erika
i mene. Bilo je glupo. Nisam mu trebao pustiti da me ražesti,“ rekao je
Heath.
„Imaš pravo nisi trebao, ali on zbilja zna bit iritantan,“ rekla sam.
Heath se iscerio.
„Prièaj mi o tome. Brzo æeš ti njemu dati nogu, je li tako?“
„Heath, totalno nemam namjeru prièat s tobom o Eriku.“
On se samo još jaèe iscerio. Prevrnula sam oèima.
„Ne možeš ti mene muljat. Predobro te poznam. Ne trpiš deèke koji te
vole muštrat.“
„Samo šuti i hodaj,“ rekla sam, ali èvršæe sam mu stisnula ruku, a i on
moju. Imao je pravo nisu mi se sviðali deèki koji me žele muštrati, a i
poznavao me jako, jako dobro.
Stigli smo do zavoja u hodniku. Tamo se nalazio lijep panoramski prozor,
smješten u niši opremljenoj udobnom klupom koja mi je djelovala
savršeno za èitanje. Na prozorskoj dasci stajao je prekrasan porculanski
kipiæ Marije, oko kojeg je gorjelo nekoliko zavjetnih svijeæa. Heath i ja
usporili smo korak i zastali pred prozorom.
„Stvarno je lijepo,“ tiho sam rekla.
„Aha. Nikad nisam naroèito obraæao pažnju na Mariju. Ali baš su mi cool
svi ovi njeni kipiæi obasjani svjeæicama. Misliš da èasna ima pravo? Je li
moguæe da je Marija Nyx, a Nyx Marija?“
„Pojma nemam.“
„Šta Nyx ne razgovara s tobom?“
„Razgovara, ponekad, ali nismo još nikad naèele temu Isusove mame,“
rekla sam.
„Pa, mislim da bi je iduæi put trebala pitat.“
„Možda i hoæu,“ rekla sam.
I tako smo samo stajali, držali se za ruke i promatrali kako topla svjetlost
žuækastih plamièaka pleše u odbljescima po kipiæu. Mislila sam kako bi
lijepo bilo kad bi me moja Božica posjetila u nekom trenutku koji nije
prepun uzrujavanja oko pitanja života i smrti, kad je Heath blebnuo:
„Onda, èujem da ti se Stark zakleo na službu kao Ratnik.“
Pažljivo sam ga promotrila, tražeæi neku naznaku ljutnje ili ljubomore, i u
njegovim sam plavim oèima vidjela samo znatiželju.
„Da, je.“
„Prièa se da je to žešæe posebna vezanost.“
„Da, je,“ rekla sam.
„To je onaj tip koji ne može fulat sa strijelom, je li tako?“
MIN@
41
„Da, je.“
„Znaèi, kad ga imaš na svojoj strani, to ti je ko da te èuva Terminator?“
To je iz mene izmamilo osmijeh.
„A èuj, nije baš tako krupan kao Arnold, ali rekla bih da ti je usporedba
prilièno na mjestu.“
„A i on te voli?“
Ulovio me nespremnu za ovakvo pitanje, i nisam znala što da mu kažem,
kao što je to bio sluèaj otkako smo išli u osnovnu školu, Heath je s druge
strane znao toèno što treba reæi.
„Samo mi kaži istinu, to je sve.“
„Da, mislim da me voli.“
„A ti njega?“
„Možda,“ nevoljko sam rekla. „Samo što to ne mijenja moje osjeæaje
prema tebi.“
„Ali što to znaèi za tebe i mene danas?“ Njegove su me rijeèi neobièno
podsjetile na Afroditino pitanje o tome što moje sjeæanje na Ayu znaèi za
Kalonu i mene. Osjetila sam nesnosan pritisak jer nisam znala odgovor ni
na jedno; protrljala sam desnu sljepooènicu, gdje mi je poèela nabijati
glavobolja.
„Valjda znaèi da æemo ostati Utisnuti i iziritirani.“
Heath nije ništa rekao na to. Samo me promatrao onim svojim dragim,
prisnim, poznatim pogledom koji mi je jasnije davao do znanja koliku mu
boli nanosim, nego da mi je priredio deset uzastopnih scena s
optuživanjem. Srce mi se slamalo zbog njega.
„Heath, strašno mi je žao. Ma... ma kad...“ Glas mije pukao, pa sam
pokušala ponovno. „Ma kad ne znam što da radim oko hrpe stvari u ovom
èasu.“
„Ja znam.“ Heath je sjeo na klupu i ispružio ruke prema meni. „Zo, doði
ovamo.“ Odmahnula sam glavom.
„Heath, ne mogu…“
„Ne tražim ništa od tebe,“ èvrsto mi je upao u rijeè. „Dajem ti nešto. Doði
ovamo.“
Kad sam ga samo zbunjeno pogledala, uzdahnuo je, pridignuo se, primio
me za ruke i nježno privukao moje ukoèeno, ali ne i nevoljko tijelo u
svoje krilo i svoje naruèje. Zagrlio me i položio obraz na moje tjeme, kao
što je to radio još otkako je narastavši postao viši od mene otprilike
negdje u osmom razredu. Lice mi se prislonilo na pregib njegova vrata i
udahnula sam njegov miris. Bila je to aroma moga djetinjstva dugih
ljetnih noæi provedenih u sjedenju u dvorištu pokraj lampe za tjeranje
MIN@
42
komaraca, dok smo slušali glazbu i prièali tulumarenja nakon utakmica,
kada sam ostajala tijesno pod njegovom rukom dok je hrpetina cura (a,
kad smo veæ kod toga, i frajera) oduševljeno prièala o sjajnim
dodavanjima koja je izveo, dugog ljubljenja za laku noæ i strasti koja je
stigla s otkrivanjem ljubavi.
I odjednom sam shvatila da sam se, dok sam udisala te drage uspomene i
tu sigurnost, usput i odmarala. Uzdahnula sam i sklupèala se uz njega.
„Bolje?“ šapnuo mi je Heath.
„Bolje,“ rekla sam. „Heath, stvarno ne znam…“
„Nemoj!“ Èvršæe me privio uza se, a onda je opet postao nježan.“U ovom
trenutku nemoj se brinuti ni oko mene ni oko Erika ni oko tog novog
deèka. U ovom trenutku, samo se prisjeæaj nas. Prisjeti se kako je to
izmeðu nas godinama bilo. Tu sam ti, Zo. U svim tim stvarima koje
stvarno ne mogu shvatiti, tu sam ti. I mi pripadamo jedno drugome. Krv
mi to govori.“
„Zašto?“ upitala sam ga, smještena i dalje u njegovo udobno naruèje.
„Zašto si ti još uvijek tu, zašto si još uvijek voljan biti sa mnom, makar
znaš za Erika i Starka?“
„Zato što te volim,“ rekao mi je jednostavno. „Volim te otkako znam za
sebe, i voljet æu te dokle god budem bio živ.“
Suze su me zapekle u oèima i èvrsto sam zatreptala, nastojeæi ne
zaplakati.
„Ali, Heath, Stark neæe nikamo otiæi. A ja stvarno ne znam što da radim s
Erikom.“
„Znam.“ Duboko sam udahnula i pri izdisaju rekla:
„A unutar mene postoji nekakva povezanost s Kalonom oko koje ništa ne
mogu.“
„Ali odbila si ga i otjerala.“
„Pa jesam, ali ali imam uspomene koje su mi se usjekle u dušu,
uspomene vezane uz osobu koja sam bila u jednom ranijem životu, a u
prošlom sam životu bila s Kalonom.“
I mjesto da mi krene postavljati bezbroj pitanja, ili da se odmakne od
mene, samo me èvršæe zagrlio.
„Bit æe sve okej,“ rekao je, zvuèeæi kao da tako misli. „Skužit æeš ti sve to
po redu.“
„Ne vidim kako. Ne znam èak ni što da radim s tobom.“
„Nemaš ti šta tu radit sa mnom. Ja sam s tobom. To je sve.“ Nakon
stanke, brzo je dodao, kao da želi što prije prevaliti te rijeèi preko usta,
„Ako te moram dijeliti s vampyrima, i hoæu.“
MIN@
43
Ne izlazeæi iz njegova zagrljaja, odmaknula sam se unatrag da ga
pogledam u oèi.
„Heath, ti si tako totalno ljubomoran da ne mogu vjerovat da bi ti bilo
okej što sam s nekim drugim deèkom.“
„Nisam rekao da bi mi to bilo okej. To mi nipošto ne bi bilo drago, ali šta
da radim biti bez tebe, Zoey.“
„E, to je zbilja preèudno,“ rekla sam.
Primio me pod bradu kad sam pokušala pogledati u stranu.
„Nego što je èudno. Ali istina glasi da dokle god smo nas dvoje Utisnuti,
znam da s tobom imam nešto što nitko drugi nema. Ja ti mogu pružiti
nešto što nijedan od tih velikih šmekerskih nazoviDracula nikad neæe
moæi. Mogu ti pružiti nešto što èak niti jedan besmrtnik ne može pipnuti.“
Zagledala sam se u njega. Heathu su se oèi caklile od suza. Izgledao je
toliko starije od osamnaest godina da me to gotovo prestrašilo.
„Ne treba da budeš tužan zbog mene, rekla sam mu. Ne želim ti stvarati
pomutnju u životu.“
„Onda prekini više s tim pokušajima da me otjeraš od sebe. Mi pripadamo
jedno drugome.“
Okej, shvaæam da to nije bilo okej od mene, ali umjesto da mu odgovorim
argumentom da to što smo jedno uz drugoga nikako neæe iæi i da izmeðu
nas dvoje neèega može biti, opet sam se sklupèala u njegovim rukama i
pustila ga da me grli. Da, bilo je to sebièno od mene, ali pustila sam se
Heathu i dodiru svoje prošlosti. Savršeno me grlio. Nije pokušavao bariti
sa mnom. Nije me šlatao, niti se trljao uz mene,nije me pokušavao
pipkati. Nije èak ni ponudio da se poreže i pusti da mu sišem krv, što bi
automatski meðu nama pobunilo takvu strast da bi oboje poèeli
nekontrolirano izgarati. Heath me samo nježno grlio i govorio mi koliko
me voli. Govorio mi je da æe sve zaista biti u redu.
Osjeæala sam kako mu srce kuca uz mene. Osjeæala sam da u njemu teèe
ta bogata, zamamna krv, tako topla i tako bliska, ali u tom trenutku još
više od njegove Utisnute krvi trebale su mi prisnost naše zajednièke
prošlosti i snaga njegova razumijevanja.
I u tom trenutku je Heath Luck, moj srednjoškolski deèko, istinski postao
moj priležnik.

Sedmo poglavlje
STEVIE RAE
Osećajući se kao totalna guzica, Stevie Rae je zalupila vratima i povukla
se u ledenu noć. Nije zaista bila ljuta na Zoey, pa ni na vrlo dragu,
premda malčice obmanutu časnu sestru. Zapravo, nije bila ljuta ni na koga
osim na sebe.
„Ti vrapca! Kako mrzim što sam sve ovo zasrala!“ viknula je sama na
sebe. Nije imala namjeru kolosalno sve zabrljati, ali sad joj je bilo kao da
se pokušava iskobeljati iz hrpe govana koja samo postaje sve dublja i
dublja, kako brzo je ona otkopavala.
Zoey nije glupača. Skužila je da nešto nije u redu. To je očito, ali kako je
Stevie Rae uopće počela to vjeravati? Bilo je toliko toga za objasniti. On
je imao mnogo za objasniti. A ona ništa od toga nije namjerno izvela,
pogotovo ne to s nazovigavranom. Ti vrapca. Prije nego što ga je otkrila
polumrtvog, ni sama ne bi mislila da je to moguće. Da joj je netko prije
pričao to o njoj i njemu, ona bi se samo nasmijala i rekla:
„Ma kakvi, nema šanse da se to dogodi!“
I bilo je šanse da se to dogodi, jer se dogodilo. On se dogodio. Dok se
smucala u mukloj tišini posjeda opatije, tražeći onu živu tlaku Erika koji
bi sasvim lako mogao otkriti ovu najnoviju, najužasniju stvar i stvarno
zabiti kurblu nesretnom traktoru u motor, Stevie Rae je pokušavala samoj
sebi objasniti kako se, dovraga, uspjela dovesti u ovako situaciju. Zašto ga
je spasila? Zašto se samo nije proderala i pozvala Dallas i sve ostale, pa
da ga oni dokrajče?
Uostalom, čak joj je i on rekao da to želi, prije nego što se onesvijestio.
Ali on je progovorio. Kad je zvučao tako ljudski. I nije ga bila u stanju
ubiti.
„Erik!“ Pobogu, gdje je nestao? „Erik, dolazi ovamo!“
Obustavila je bitku unutar sebe i pozvala u noć.
Noć? Stevie Rae je zaškiljila prema istoku i bila se spremna zakleti da
vidi kako mrak ondje polako poprima boju zrele šljive, nijansu rane zore.
„Erik! Vrijeme ti je da se javiš!“ proderala se Stevie Rae i po treći put.
Zaustavila se i zaškiljila, prelazeći pogledom po muklom posjedu opatije
oko sebe.
Pogled Stevie Rae pao je na staklenik pretvoren u privremenu staju za
konje na kojima su Z i ostatak ekipe dojahali pri bijegu iz Kuće Noći. Ali
nije joj pažnju privukao toliko sam staklenik, koliko naoko nevina šupa za
alat pokraj nje. Nije mogla prestati zuriti u nju. Šupa je djelovala totalno
MIN@
45
normalno obična dogradnja bez prozora. Čak joj ni vrata nisu bila
zaključana. Bar je ona to znala. Nedavno je bila unutra.
„Hej, što je bilo? Da nisi tamo nešto primijetila?“
O, sranje! Stevie Rae je poskočila i okrenula se na peti, dok joj je srce
tako snažno lupalo u prsima da gotovo nije mogla disati.
„Erik! Pa iz kože sam iskočila kolko si me isprepado! Vrag te odnio, je li
ti baš teško šušnut ili štagod, prije nego što tako baneš iznebuha?“
„Oprosti, Stevie Rae, ali ti si zvala mene.“
Stevie Rae je zataknula plavi uvojak za uho i pokušala zanemariti
činjenicu da joj se ruka trese. Ma kad joj baš nimalo ne ide sve ovo
šuljanje ispod žita i prikrivanje koječega od prijatelja. Ali podigla je bradu
i odlučila primorati živce da se smire, a to će najlakše postići tako da
svojski raspali po tlaki od Erika.
Stevie Rae ga je pogledala stisnutih očiju.
„Aha, zvala sam te jer si već trebao bit unutra sa svima ostalima. Kog
vraga uopće još radiš tu vani? Zoey se zabrinjava ko da joj sad još treba
dodatna uzrujancija zbog tebe?“
„Zoey me traži?“
Stevie Rae je uložila krajnji napor da ne zakoluta očima na Erika.
Kaaaaako joj ide na jetra. Dio vremena ponaša se kao gospon Savršeni
Dečko, a onda se iz čista mira promijeni u bahatog kretena. Morat će reći
Z kako s njim stoje stvari dobro, pod uvjetom da je Z još uvijek želi
saslušati. Njih dvije u zadnje vrijeme nisu baš naročito bliske. Previše
tajni... previše problema ustobočilo se između njih...
„Stevie Rae! Slušaj što ti govorim. Jesi li rekla da me Zoey traži?“
Nato je Stevie Rae ipak zakolutala očima.
„Treabo bi bit unutra. Tamo su i Heath i Dallas i svi ostali klinci. Zoey to
zna. Zanimalo ju je kog te vraga nema i gdje si se djenuo kada nisi tamo
gdje bi trebo bit.“
„Ako se toliko brine, mogla je sama izaći ovamo.“
„Nisam rekla da se brine!“ prasnula je Stevie Rae, iznurena od Erikove
opsjednutosti samim sobom. „A Z ima toliko briga na grbači da ne stigne
ići amo i tebe tetošit.“
„Ne treba meni nitko da me tetoši, dovraga.“
„Je li? Što sam onda ja morala ići amo po tebe?“
„Ne znam, zašto si? Upravo sam krenuo unutra. Samo sam htio još
jedanput obići cijeli krug. Mislio sam da bi bilo uputno provjeriti ono što
Heath trebao pregledati. Znaš da su ljudi noću praktički slijepi.“
MIN@
46
„Johnny B. nije čovjek, a on je bio s Heathom.“ Stevie Rae je uzdahnula.
„Ma samo kidaj unutra. Pojedi nešto i presvuci se u suho. Pitaj neku časnu
gdje spavaš. Ja ću još jedanput pregledati cijeli posjed prije nego što
sunce izađe,“ rekla je Stevie Rae.
„Ako sunce izađe,“ rekao je Erik, škiljeći u nebo. Stevie Rae je ispratila
njegov pogled, i osjetila da katkad stvarno može ispasti teška budala kad
je shvatila da opet pada, samo što se temperatura dalje zadržava na toj
granici između smrzavanja i nesmrzavanja, tako da je sa neba ponovno
počeo rominjati led.
„Ne treba nam ovakvo usrano vrijeme,“ promrsila je Stevie Rae.
„Pa, barem će pomoći da se prekrije krv onih nazovigavranova,“ rekao je
Erik.
Stevie Rae je brzo pogledala Erika ravno u lice. Sranje! Pa krv joj nije a
pala na pamet! Zar su otišli tragom krvi do šupe? Toliko o ostavljanju
trajno upadljivog puta koji praktički vrišti: Evo me! Shvatila je da Erik
očekuje od nje da nešto kaže.
„Aha, jelte, imaš pravo. Možda bi bilo dobro da nogama razbucam leda i
slomljenoga granja i svega toga da prikrijem trag tih triju ptičjih,“ rekla je
s usiljenim nehajem.
„Što bi vjerojatno bilo pametno, ako se poneki ljudi ipak usude izaći po
danu. Treba ti pomoć?“
„Ne,“ prebrzo mu je odgovorila, a onda se natjerala da slegne ramenima.
Obzirom na svoje supermoći crvene vampirice i svega toga, ja ću to
zataškati. Nije mi teško.“
„Dobro onda, okej.“ Erik je krenuo dalje, ali zatim je zastao.“ Hej, a da se
samo malo jače posvetiš onim tragovima krvi uz rub šumarka, pokraj
susjednih urbanih vila i ceste. Tamo dolje su bili prilično gadni.“
„Okej, može, znam gdje je to.“ Nego što da je znala.
„I da, a što si rekla, gdje je Zoey?“
„Eh, Erik, mislim da ti baš to nisam rekla.“
Erik se namrštio, pričekao trenutak, a kad ga je Stevie Rae samo nastavila
gledati, napokon je upitao:
„Onda? Gdje je ona?“
„Kad sam je zadnji put vidjela, pričala je s Heathom i sestrom Marijom
Anđelom u predvorju pred podrumom. Ali sve mi se čini da je dosad već
obišla Starka i legla u krevet. Izgledala je mrtva krepana.“
„Stark...“ Erik je promrmljao nešto nerazumljivo nakon imena tog dečka,
i krenuo dalje prema opatiji.
MIN@
47
„Erik!“ pozvala ga je Stevie Rae, dok se u sebi obasipala psovkama, jer je
bila glupa što je išla spominjati i Heatha i Starka. Pričekala je da se osvrne
prema njoj, te mu rekla: „Daj da ti dadnem jedan savjet, pošto mi je Z
najbolja frendica: danas je pregrmila previše toga i ne trebaju joj još muke
s dečkima. Ako je s Heathom, onda je to zato što se hoće uvjerit da je on
okej a ne zato što se ljubaka s njim. Isto ti vrijedi i za Starka.“
„I?“ rekao je Erik, posve bezizražajno.
„Što znači da bi ti trebao nešto pojest, presvući se i odvući guzicu u krevet
bez da je ideš pronalaziti i gnjavit je.“
„Ona i ja smo zajedno, Stevie Rae. Izlazimo. Kako bi se onda to što je
njenu dečku tako stalo do nje da je želi vidjeti moglo prozvati
'gnjavažom'?“
Stevie Rae suspregnula je smiješak. Zoey će ga pojesti za doručak,
ispljunuti i nastaviti s predviđenim dnevnim rasporedom. Slegnula je
ramenima. Šta god.
„Samo ti dajem mali savjet, to je sve.“
„Da, dobro, vidimo se.“ Erik se okrenuo i odmarširao prema opatiji.
„Tako pametan dečko, a tako glupo zna odlučit,“ tiho je rekla Stevie Rae
dok je gledala kako se njegova široka leđa gube. „Jasno, kad ja to njemu
kažem, to je ko ono kad moja mater kaže 'rugala se ševa sjenici'.“
Stevie Rae je uzdahnula i nevoljko se osvrnula prema redu velikih kanti
za smeće, djelomično prikrivenih smještanjem pokraj nadstrešnice za
automobile časnih sestara. Odmaknula je pogled, ne želeći ni pomisliti na
užasne, skvrčene leševe koji su onamo bačeni.
„Zajedno sa smećem.“
Polako je izgovorila te riječi, kao da svaka od njih nosi vlastitu težinu.
Stevie Rae si je priznala da su Zoey i sestra Marija Anđela možda dijelom
bile u pravu kad su joj očitale onu kratku bukvicu, ali to što su joj rekle
nije zato bilo ništa manje iritantno.
Okej, dobro, pretjerano je reagirala, ali stvarno ju je pogodilo kad je čula
da su dečki tijela nazovigavranova strpali u smeće, i to ne samo zbog
njega. Pogledom je prešla na šupu koja je mirno stajala pokraj staklenika.
To što su učinili s tijelima nazovigavranova smetalo ju je zato što nije
vjerovala u obezvređivanje života bilo kakvog života.
Opasno je pomišljati da si poput boga, pa možeš odlučivati o tome tko je
vrijedan života, a tko nije.
Stevie Rae je to znala bolje nego što bi časna sestra ili Zoey ikad znale.
Ne samo da je njen život, dobro, točnije, njenu smrt sasvim emerila jedna
Nadsvećenica koja si je uobrazila da je zapravo božica, go je i sama
MIN@
48
Stevie Rae svojedobno mislila da ona ima pravo oduzimati drugima
živote kad god joj ustreba ili kako joj se već prohtije. Bilo joj je muka već
od samog sjećanja na to kakva je bila kad bi je obuzeo taj bijes to nasilje.
Ostavila je te mračne dane za sobom izabrala je dobro i svetlost i Božicu,
i na tom je putu odlučila ustrajati. I zato je tako smeta ako itko zaključi da
nečiji, bilo čiji život ništa ne vrijedi.
Ili je Stevie Rae barem sebe u to uvjeravala kad je krenula pješačiti preko
posjeda opatije, krećući se totalno u smjeru suprotnom od vrtne šupe.
Samo budi pribrana, curo... samo budi pribrana... ponavljala je i
ponavljala u sebi kad je brzo skrenula u jarak i početak šumarka, ravno i
smjeru krvavih mrlja kojih se i predobro sjećala.
Pronašla je jednu, slomljenu granu s koje je još stršala hrpa krila i s
lakoćom podigla zahvaljujući dodatnoj snazi koju joj je pružao novi status
Promijenjene crvene vampyrice. Služeći se granom kao metlom, pomela
je krv, zastajkujući svako toliko da baci još jednu slomljenu granu, i
jedanput čak i cijeli srušeni komad grma božikovine, na upadljive crvene
lokvice.
Krećući se ranijim putem, skrenula je nalijevo, odmičući se od ulice i
vraćajući se na travnjak časnih sestara, s unutarnje strane ograde. Stevie
Rae je daleko odmaknula kad je, baš kao i prije, pronašla veliku mrlju
krvi.
Samo što ovaj put na njoj nije ležalo tijelo.
Pjevušeći si stvar Kennyja Chesneyja (Baby) You Save Me, na brzinu je
zamela krvave mrlje, a onda pošla za kapljicama koje je znala da će
pronaći, nogom navlačeći led i granje preko tragova dok ju puteljak krvi
vodio ravno prema maloj vrtnoj šupi.
Čvrsto se zagledala u vrata, uzdahnula, a onda se okrenula od njih,
ostavila šupu i otišla do staklenika. Vrata nisu bila zaključana, a kvaka se
lako da otvoriti.
Ušla je u zdanje, pa zastala i duboko udahnula, puštajući da joj mirisi
zemlje i raslinja, pomiješani s novom aromom ondje privremeno
smeštenih triju konja, smire osjetila, dok je toplina unutrašnjosti otapala
ledenu vlagu koja kao da joj je uspjela prodrijeti sasvim u dušu. Ali nije si
dopustila da se tu dugo odmara. Nije ni mogla. Morala se pobrinuti za to,
a do zore joj nije ostalo mnogo vremena. Čak i ako sunce bude prekriveno
oblacima i ledom, jednoj crvenoj vampyrici svejedno nikad nije a dobro
zateći se na otvorenom, izložena i ranjiva, po danu.
Stevie Rae uspjela je brzo pronaći to što joj je trebalo. Časne su sestre
očito voljele raditi poslove na starinski način. Umjesto sustava
MIN@
49
suvremenih poljevača, električnih prekidača i metalnih stvarčica, sestre su
imale vjedra i zaimače, kante za zalijevanje s dugim, rupičastim
raspršivačima za nježno zalijevanje mladica, te hrpe alatki, jednako često
korištenih koliko i dobro čuvanih.
Stevie Rae je svježom vodom iz jedne od mnogih slavina napunila vjedro,
uzela zaimaču, nekoliko krpa s naslagane hrpe čistih koje je pronašla na
polici za pohranu vrtnih rukavica i dodatnih tegli, te na izlazu zastala
pokraj pladnja s mahovinom koja ju je podsjetila na debeli zeleni tepih.
Stajala je i grizla si usnu u nedoumici dok su joj nagoni vodili bitku s
razboritom sviješću, te napokon popustila i otrgnula dugu prugu
mahovine. Zatim je Stevie Rae, gunđajući sebi u bradu da ni sama ne zna
kako zna to što zna, izašla iz staklenika i vratila se u šupu.
Na vratima je zastala i usredotočila pozornost napela sve svoje oštre
sposobnosti, ravne grabežljivoj zvijeri, da osjeti, nanjuši i vidi sve i
svakoga tko bi mogao vrebati u blizini. Ništa. Vani nije bilo nikoga. Zbog
susnježice i kasnog sata svi su bili ušuškani negdje unutra, na sigurnom i
toplom.
„Svi koji imaju imalo mozga u vražjoj glavi,“ tiho je promrsila.
Još jednom se obazrela, premjestila teret da oslobodi jednu ruku, te
dotaknula kvaku.
Okej okej. Samo to obavi i kidaj odavde. Možda je umro, pa nećeš ni
morati smišljati šta da radiš s ovom teškom, usranom novom greškom
koju si uspjela izvesti.
Stevie Rae je stisnula kvaku i otvorila vrata. Nos joj se smjesta naborao.
Nakon one zemljane jednostavnosti staklenika trgnuo ju je smrad ove
male zgrade, smrad benzina i nafte i vlažne krame, sav pomiješan s
pogrešnom aromom njegove krvi.
Kad ga je ostavila tu, bio je na suprotnoj strani šupe, iza kosilice za
vožnju i polica na kojima se nalazio pribor za uređivanje tratine poput
vrtnih škara, gnojiva i rezervnih dijelova za poljevače. Virnula je onamo i
nejasno uspjela razabrati tamnu, ali posve nepokretnu priliku. Naćulila je
uši i nije uspjela čuti ništa osim tvrdog rominjanja leda po krovu.
Strepeći od neizbježnog trenutka kad će se morati suočiti s njim, Stevie
Rae se prisilila da uđe u šupu i čvrsto za sobom zatvori vrata. Otišla je
oko kosilice i polica do stvorenja koje je ležalo na suprotnoj strani šupe.
Nije se činilo da se pomaknuo otkako ga je prije par sati dovela ovamo,
napola ga vukući i napola noseći, i doslovce bacila u taj stražnji kut.
Ostao je ležati prevaljen preko sebe, skvrčen u nezgodnom položaju
fetusa na lijevom boku. Metak koji mu je probio gornju desnu stranu prsa
MIN@
50
pri izlasku tijela proparao mu je i krilo, potpuno ga razorivši. To golemo
crno krilo sad mu je ležalo uz bok, krvavo, rastrgano i beskorisno. Stevie
Rae je mala dojam da mu je i jedan gležanj vjerojatno slomljen, jer je
užasno natekao, a čak i u tmini šupe vidjelo se da je podliven.
Zapravo, cijelo mu je tijelo izgledalo podosta izubijano, što nije bilo
naročito iznenađenje. Bio je hicem oboren s neba, a krupne krošnje starih
hrastova na rubu posjeda opatije u dovoljnoj su mu mjeri ublažile pad da
ne pogine na licu mjesta, ali zapravo nikako nije mogla znati koliko su mu
rane ozbiljne.
Bilo je sasvim moguće da je iznutra nastradao koliko i izvana.
Bilo je sasvim moguće da je mrtav.
Svakako je izgledao mrtvo.
Promatrala mu je grudni koš, i premda nije mogla biti sto posto sigurna,
nije imala dojam da se podiže ili spušta od disanja. Najvjerojatnije je i bio
mrtav. Samo je gledala u njega, i nije mu htjela prići bliže, ali nije se
mogla ni okrenuti i otići od njega.
Zar je pukla ko zrela kruška?
Zašto nije stala i malo razmislila prije nego što ga je dovukla ovamo?
Netremice ga je gledala.
Nije ljudsko biće.
Nije čak ni životinja.
Ne bi izigravala Boga kad bi ga pustila da umre; ikada nije trebao ni biti
rođen.
Stevie Rae se sva stresla. Nastavila je samo stajati kao da je skamenjena
od užasa nad svojim postupkom. Što bi joj prijatelji rekli kad bi otkrili da
je sakrila jednog nazovigavrana? Bi li joj Zoey okrenula leđa? I kakve bi
posljedice postojanje ovog stvorenja imalo na crvene početnike, na sve
crvene početnike? Kao da ionako nemaju već pune ruke posla s mračnim,
stvarima?
Časna je imala pravo. On ne bi smio izazivati samilost u njoj. Odlučila je
odnijeti krpe i ostalo natrag u staklenik, otići u opatiju, pronaći Dariusa
kazati mu da se jedan nazovigavran sklonio u šupu. A onda će prepustiti
ratniku da obavi svoje. Ako već nije mrtav, Darius će se pobrinuti za to.
Dapače, time će samo skratiti muke pticolikom tipu. Od olakšanja zbog
donijete odluke ispustila je dug dah za koji nije ni bila svjesna da ga je
otad zadržavala u sebi, a nato su se njegove crvene oči otvorile i
pogledale . njezine.
„Dokrajči me...“ Glas nazovigavrana bio je slabašan i pun boli, ali bio je
jasno, apsolutno, neporecivo ljudski.
MIN@
51
I tu se sve prelomilo. Stevie Rae je shvatila zašto nije nazvala Dallasa i
ostale kad ga je otkrila. Kada je ranije progovorio i kazao joj da ga ubije,
zvučao je stvarno kao čovjek kao čovjek koji je ranjen i napušten
ustrašen. Nije ga tada bila u stanju ubiti, kao što mu ni sada nije u stanju
okrenuti leda. Sve se promijenilo zbog njegova glasa, jer premda izgleda
kao biće koje ne bi smjelo biti moguće, on zvuči kao običan čovjek koji je
pun takvog očajavanja i takve boli da očekuje da mu se dogodi upravo
ono najgore.
Ne, to nije sasvim točno. Ne samo da očekuje da mu se dogodi ono
najgore, nego to i želi. Ono što je pretrpio bilo je tako stravično da odatle
ne vidi nikakva izlaza, osim kroz vlastitu smrt. Zbog toga je za Stevie
Rae, premda je za to što je pretrpio uvelike bio sam odgovoran, on bio
vrlo, vrlo ljudski. I sama se svojedobno nalazila u takvom položaju.
Shvaćala je takvo potpuno beznađe.

Osmo poglavlje
STEVIE RAE
Stevie Rae obuzdala je automatsku potrebu da ustukne, jer to je, ruku na
srce, bez obzira na taj ljudski glas, i ako se pitanje njegove ljudskosti
privremeno stavi na stranu, ipak bio veliki, pticoliki tip čija krv njoj
istinski pogrešno miriše. A Stevie Rae je tu unutra bila potpuno sama s
njim.
„Čuj, znam da si ranjen i sve to, pa ne moš razmišljat kako treba, ali da
sam te mislila ubiti, definitivno te ne bih dovlačila amo.“
Potrudila se da joj glas zvuči normalno, a umjesto da uzmakne od njega,
kao što je htjela, ostala je u mjestu i izdržala pogled tih hladnih, crvenih
očiju koje izgledaju tako ljudski.
„Zašto me nećeš ubiti?“ Riječi su bile jedva više od izmučenog šapta, ali
noć je bila tako mukla da ga je Stevie Rae čula bez problema.
Mogla se pretvarati da nije čula što je rekao, ili da ga barem nije shvatila,
ali bila su joj već više dojadila izvrdavanja i laži, pa ga je nastavila gledati
u oči i kazala mu istinu:
„Pa, u stvari, to ima daleko više veze sa mnom nego s tobom, tako da je
zbog toga priča onako pomalo duga i komplicirana. Rekla bih da mi u biti
i nije baš jasno zašto te neću ubiti, osim što ti ja volim radit stvari na svoj
način, a svakako ti mogu reći da ubijanje ne obožavam.“
Zurio je u nju dok joj nije došlo da se zgrči od tog čudnog crvenog
pogleda. Napokon je rekao:
„Trebala bi.“
Stevie Rae je naglo digla obrve.
„Trebala bih znati, trebala bih te ubiti, trebala bih raditi stvari na svoj
način? Morat ćeš bit malo konkretniji. E pa, trebao bi razmislit i o tome
da malo manje drugima soliš pamet. Nisi baš u poziciji da mi govoriš što
bih ja trebala raditi.“
Bio je očito na samom izmaku snage, pa su mu se oči počele sklapati, ali
opet ih je otvorio nakon što je to rekla. Vidjela je da mu nekakva emocija
mijenja izraz, ali lice mu je bilo tako strano, tako različito od svega i
svakoga na kog je bila naviknuta, da joj je bilo nečitljivo. Otvorio je crni
kljun kao da nešto namjerava reći. U tom trenutku, drhtaj mu je prostrujao
tijelom. Umjesto da progovori, čvrsto je zažmirio i jauknuo. Taj zvuk je
bio prepun potpuno ljudske agonije.
MIN@
53
Automatski mu je prišla korak bliže. Opet je otvorio oči i, premda su se
caklile od boli, vidjela je da je njihov žarkocrveni pogled uperen u nju.
Stevie Rae je zastala i progovorila polako i razgovijetno.
„Okej, evo kako ti stvari stoje. Donijela sam vodu i sve što treba da te
previjem, ali stvarno mi ne bi bilo ugodno ići do tebe, osim ako mi ne daš
riječ da nećeš pokušavat nikakve kerefeke koje mi se neće svideti.“
Ovaj put je Stevie Rae bila sigurna da je u crvenilu tih ljudskih očiju
ugledala iznenađenje.
„Ne mogu ssse ni pomaknuti.“ Riječi su mu bile isprekidane, i bilo je
očito da svaku izgovara s naporom.
„To znači da imam tvoju riječ da me nećeš ugristi i napraviti ništa drugo
što nije baš lijepo?“
„Jessssst.“
Glas mu je postao sav grlen i riječ se pretvorila u siktaj, što Stevie Rae
nije baš nimalo smirilo. Svejedno, isprsila se i kimnula glavom kao da joj
nije upravo zazvučao kao zmija.
„Je li. Pa dobro. Okej, daj da vidimo mogu li ti kako pomoći da ti bude
lakše.“
I onda je, dok još nije uspjela utuviti malo pameti u vlastitu vražju
glavurdu, otišla ravno do nazovigavrana. Bacila je krpe i mahovinu na tlo
pokraj njega, dok je vjedro vode odložila nešto pažljivije. Stvarno je bio
krupan. To je potpuno smetnula s uma. Dobro, možda bi točnije bilo reći
da je blokirala tu uspomenu u vlastitoj svijesti, jer bilo bi prilično teško
zaboraviti njegovu veličinu. Nije joj bilo baš lako odvući ga, odnosno
odnijeti u šupu prije nego što ga je Erik ili Dallas ili Heath ili bilo tko
stigao vidjeti, makar joj je bio čudnovato lagan s obzirom na to koliko je
teško izgledao.
„Vode.“ Riječ mu je praktički bila graktaj.
„O, da, svakako!“ Stevie Rae je poskočila, a onda se ušeprtljala s drškom
zaimače. Pala joj je na pod, a onda ju je, od postiđenosti koliko i od
zbunjenosti, uspjela opet ispustiti pa ju je morala uzeti, obrisati krpom i
zatim napokon uroniti u vodu. Prišla mu je bliže. Slabašno se pomaknuo,
očito nastojeći podići ruku, ali od tog je pokušaja samo opet jauknuo.
Izgleda da mu je ruka mogla samo visjeti uz bok, beskorisna, kao i
slomljeno krilo. Ne zastajkujući da razmisli o tome što radi, Stevie Rae se
sagnula, nježno mu podigla ramena, zabacila mu glavu i prinijela
zaimaču kljunu. Žedno je počeo piti.
Kad je utažio žeđ, pomogla mu je da opet legne, samo što mu je
prethodno stavila jednu krpu pod glavu.
MIN@
54
„Okej, nemam te čime drugim očistiti nego vodom, al potrudit ću se kako
mogu. E da, donijela sam ti i malo mahovine u prugama. Ako ti je stavim
preko rana, pomoći će.“
Nije mu se trudila objasniti da zaista nema pojma odakle iz čista mira zna
da bi mu mahovina mogla izliječiti rane, to je samo bio jedan od onih
podataka koje bi upamtila s vremena na vrijeme. Trenutak potom, bila bi
sigurna da zna kako treba, eto, začepiti ranu, na primjer.
Htjela je vjerovati da joj to Nyx šapće, onako kako Božica šapće Zoey,
ali, ruku na srce, Stevie Rae nije mogla biti sigurna u to.
Samo i dalje biraj dobro radije nego zlo... mrmljala je sebi u bradu kad je
počela trgati jednu krpu na trake.
Nazovigavran je otvorio oči i upitno je pogledao.
„Ma, pusti ti mene. Ja ti pričam sama sa sobom. Čak i kad nisam sama, to
ti dođe kao moja verzija psihoterapije.“ Zastala je i pogledala ga u oči.
„Ovo će te boljeti. Hoću reći, trudit ću se ja da pazim i sve to, ali da znaš
da si poprilično slomljen.“
„Samo daj,“ rekao je onim bolnim, šaputavim glasom koji joj je zvučao
previše ljudski da bi mogao potjecati od stvorenja tako neljudskog
izgleda.
„U redu, onda, evo ga.“
Stevie Rae je prionula na posao što je brže i nežnije mogla. Rupa u
prsima bila mu je grozna. Isplahnula ju je vodom i isčeprkala što je više
mogla grančica i prljavštine oko nje. Dok je to radila, bilo joj je prečudno
zbog njegova perja. Pod njim je imao prsa i kožu, ali stvarno su bili baš
prokleto bizarni! Raslo mu je perje, pod kojim je pronašla paperjaste, crne
pufice, meke poput šećerne vune sa stočnog sajma.
Načas ga je pogledala u lice. Glava mu je opet ležala na jastuku od
peškira. Čvrsto je žmirio i disao kratkim, plitkim dahtajima.
„Oprosti, znam da ovo boli,“ rekla je. Odgovorio joj je samo nemuštim
stenjanjem, od čega joj je, ironično, samo još više djelovao kao čovjek.
Ozbiljno, dobro je znala da je muškarcima nemušto stenjanje jedan od
običnih načina komuniciranja.
„Okej, mislim da je rana spremna za mahovinu.“ Kazala je to više da
smiri vlastite živce, nego njegove. Otrgnula je komad mahovine i pažljivo
ga natrpala na ranu. „Ne djeluje više tako sad kad se krvarenje smanjilo.“
Nastavila je brbljati, premda joj je jedva i odgovarao. „Daj, moram te
malo pomaknuti.“
MIN@
55
Stevie Rae ga je okrenula dalje na trbuh, da može doprijeti do ostatka
rane. Zario je lice u krpu i suspregnuo novi jauk. Stevie Rae je brzo
progovorila da ne sluša taj grozni zvuk patnje.
„Rupa gdje ti je izašao iz leđa je veća, ali nije tako prljava, tako da ti tu
otraga neću morati toliko čistit.“
Trebao joj je veći komad mahovine da prekrije izlaznu ranu, ali brzo je to
obavila.
Zatim se posvetila njegovim krilima. Ono s lijeve strane bilo mu je tijesno
sklopljeno uz leđa. Izgledalo joj je kao da nije pretrpjelo nikakve ozljede.
Ali njegovo je desno krilo bilo sasvim druga priča. Bilo je totalno
upropašteno razbijeno i krvavo, beživotno mu je visjelo uz bok.
„Pa, mislim da je vrijeme da ti priznam da mi ovo otraga baš nimalo nije
ugodno. Hoću reći, rana od metka je bila gadna, ali barem sam znala što
da radim s njom recimo. Tvoje krilo je skroz nešto drugo. Nemam blage
veze kako da mu pomognem.“
„Priveži ga za mene. Komadima tkanine.“
Glas mu je bio hrapav. Nije ju pogledao, i dalje je čvrsto žmirio.
„Jesi siguran? Možda bi bilo bolje da ga samo ostavim na miru.“
„Manje boli ako je privezano,“ kazao je isprekidano.
„Pa, sranje. Okej.“ Stevie Rae počela je trgati još jednu krpu na duge
trake, te ih vezivati jednu za drugu. „U redu. Složit ću ti krilo uz leđa
otprilike u isti položaj u kakvom ti je drugo krilo. Može tako?“
Kratko je kimnuo.
Zadržala je dah i podigla mu krilo. Trgnuo se i bezglasno jauknuo.
Ispustila ga je i odskočila.
„Sranje! Oprosti! Sranje!“
Oči su mu se blago rastvorile i pogledale u nju. Između bolnih dahtaja,
rekao je:
„Sssamo. Ti. Daj.“
Stisnula je zube, prignula se i, nastojeći ne čuti njegove prigušene bolne
jauke, preuredila smrskano krilo u položaj donekle sličan položaju
zdravoga. Zatim mu je, gotovo u jednom dahu, rekla:
„Morat ćeš se malo pridignuti da ti mogu ovo vezat oko tijela.“
Stevie Rae je osjetila kako mu se tijelo napinje, a onda se pridigao,
oslanjajući se uglavnom na lijevu ruku, tako da se našao u nakošenom,
polusjedećem položaju a trup mu se u dovoljnoj mjeri odmaknuo od poda
šupe da bi ga ona uspjela na brzinu omotati krpenim trakama i
imobilizirati krilo.
„Okej, jesam.“
MIN@
56
Svalio se na pod. Cijelo mu je tijelo podrhtavalo.
„Sada ti omatam gležanj. Mislim da si i njega slomio.“
Kimnuo je. Rastrgala je još jednu krpu na trake i onda mu čvrsto omotala
gležanj, iznenađujuće sličan ljudskome, baš kao što se sjećala da je njen
rukometni trener previo gležanj jedne suigračice iz njene srednje škole,
dok je išla u Gimnaziju Henrietta, dom Borbenih kokoši.
Borbenih kokoši? Okej, maskota njena rodnog grada oduvijek je bila
blentava, ali u tom trenutku je za Stevie Rae bila supersmiješna, pa se
norala ugristi za usnu da iz nje ne poteče histeričan hihot. Na svu sreću,
obuzdala se za samo par udisaja, te ga uspjela upitati:
„Imaš još negdje neku ozbiljnu ranu?“ Odmahnuo je glavom kratkim,
trzavim pokretom. „Okej, onda ću prestat prčkat po tebi, jer mislim da
sam ti se pobrinula m ono najgore.“
Kad joj je kratko, potvrdno kimnuo, sjela je na pod pokraj njega i počela
brisati drhtave ruke jednom od preostalih krpa. Zatim je samo ostala
sjediti i gledati ga, pitajući se koga vraga sada da radi.
„Reći ću jednu stvar,“ rekla je naglas. „Nadam se da nikad više u svom
nesretnom životu neću morat povezat još neko slomljeno krilo.“ Otvorio
je oči, ali nije progovorio.
„Pa, bilo je totalno užasno. To te krilo boli gore nego običan lom ruke ili
noge, šta ne?“
Govorila je zbog vlastite nervoze, i nije očekivala da joj odgovori, pa se
iznenadila kad je rekao:
„Tako je.“
„Pa da, to sam si i mislila,“ nastavila je kao da su njih dvoje obični ljudi u
običnom razgovoru. Glas mu je i dalje bio slab, ali činilo se da sad lakše
govori, pa je pretpostavila da mu je imobiliziranjem krila stvarno pomogla
smanjiti bolove koje trpi.
„Još bih vode,“ rekao je.
„O, svakako.“
Dohvatila je zaimaču, sretna što su joj ruke prestale drhtati. On se ovaj put
uspio zadržati u uspravnom položaju i samostalno podići glavu. Morala
mu je samo uliti vodu u usta, ili kljun, ili kako li se to točno zove.
Kad je već ustala, Stevie Rae je zaključila da bi onda baš mogla i pokupiti
krvave krpice oko sebe, u namjeri da ih odnese podalje od šupe. Crveni
početnici nemaju tako osjetljiv njuh kao ona, ali nije im ni tako razvijen
kao kod običnih početnika. Nije se htjela izložiti riziku da itko od njih
dobije razlog da krene ovuda njuškati. Nakon kratke potrage po šupi
pronašla je posebno velike vreće za otpad s travnjaka i povrtnjaka,gde je
MIN@
57
natrpala krpe. Tri su joj ostale neiskorištene, pa ih je bez naročitog
razmišljanja rastvorila i rasprostrla, prekrivajući njima nazovigavrana
koliko je to bilo moguće.
„Jesi li ti Crvena?“
Poskočila je kad mu je čula glas. Dok je čistila, žmirio je i bio tako tih da
je pretpostavila da je zaspao, ili se možda onesvijestio. Sada su se te
ljudske oči opet otvorile i uprle u nju.
„Ne znam kako da na to odgovorim. Ja sam crvena vampyrica, ako na to
misliš. Prva crvena vampyrica.“ Načas se prisjetila Starka i upotpunjenih
crvenih tetovaža koje su njega učinile drugim crvenim vampyrom, i
upitala se kako će se on uklopiti u njihov svijet, ali nije bilo šanse da
njega spomene nazovigavranu.
„Ti si Crvena.“
„Dobro, okej, onda valjda jesam.“
„Moj otac je rekao da je Crvena moćna.“
„Ja sam moćna,“ rekla je Stevie Rae bez oklijevanja. Zatim ga je čvrsto
pogledala u oči i dodala: „Tvoj otac? Misliš, Kalona?“
„Da.“
„Njega više nema, znaš.“
„Znam.“ Tada je odmaknuo pogled od nje. „Trebao bih biti s njim.“
„Bez uvrede, al kolko ja poznam tvog tatu, mislim da je najbolje da si ti
tu, a on ne. On ti nije baš dobričina. Da i ne spomenem da je Neferet
skroznaskroz sišla s uma, pa si njih dvoje pašu ko ruka i rukavica.“
„Puno pričaš,“ rekao je, a onda mu se na licu pojavila bolna grimasa.
„Aha, to mi je navika.“ Nervozna navika, ali to nije dodala. „Čuj, moraš
se odmorit. Ja ti idem. Plus, sunce je prije pet minuta počelo izlaziti, što
znači da se moram skloniti u zatvoren prostor. Mogu hodati po vani samo
zato što je nebo tako puno oblaka.“ Zavezala je vreću za smeće i gurnula
mu vjedro vode i zaimaču nadohvat ruke ako bude u stanju ispružiti je.
„Dakle, ’đenja. Ono, je li, vidimo se.“
Krenula se pokupiti odande, ali njegov ju je glas zaustavio.
„Što ćeš učiniti sa mnom?“
„Nisam još došla do tog dijela.“ Uzdahnula je i uzvrpoljila se, nervozno
čupkajući nokte. „Čuj, mislim da ćeš tu bit siguran najmanje jedan dan.
Oluja ne popušta, pa se časne neće motat ovuda. A svi početnici
najvjerojatnije će ostat u zatvorenom dok sunce ne zađe. A dotad bih
morala više smislit šta ću s tobom.“
„Još uvijek mi nije jasno zašto ne želiš ostalima reći za mene.“
MIN@
58
„Aha. Čuj, u tome smo si slični. Nastoj se odmorit. Vratit ću se.“ Stavila
je ruku na kvaku kad je on opet progovorio.
„Zovem se Rephaim.“
Stevie Rae osvrnula se sa smiješkom prema njemu.
„Bok. Ja sam Stevie Rae. Drago mi je, Rephaim.“
Rephaim je gledao kako Crvena izlazi iz zgrade. Izbrojio je stotinu
udisaja nakon što su vrata škljocnula i zatvorila se, a onda počeo
premještati tijelom dok se silom nije doveo u sjedeći položaj. Sad kad je
posve došao k svesti, htio je temeljito prebrojiti sve svoje ozljede.
Gležanj mu nije slomljen. Boli ga, ali može ga pokretati. Rebra su mu
utučena, ali čini se da ni među njima nema lomova. Rana od metka mu je
ozbiljna, ali Crvena ju je očistila i prekrila mahovinom. Ne dođe li do
gnojenja i truljenja, zarast će mu. Može se služiti desnom rukom, mada
mu to nije lako, a ne samo da mu je slaba, već je i neprirodno crvena.
Napokon se posvetio svome krilu. Rephaim je sklopio oči i počeo
pretraživati umom, pratiti tetive i ligamente, mišiće i kosti, niz leđa i
cijelom dužinom smrskanog pernatog uda. Zinuo je i gotovo izgubio moć
disanja kad je posve shvatio pune razmjere štete koju su mu nanijeli
metak i onaj pad, prepun trganja.
Nikad više neće moći letjeti.
Stvarnost sadržana u toj pomisli bila je tako užasna da mu je svijest
pobjegla od nje. Radije će razmisliti o Crvenoj i pokušati se prisjetiti šta
što mu je otac ispričao o njenim moćima. Možda u sjećanju pronađe trag
koji bi mogao objasniti njeno neobično ponašanje.
Zašto ga nije ubila?
Možda još uvijek to namjerava ili bi u najmanju ruku mogla svojim
prijateljima odati gdje je.
Ako tako i bude, neka. Život kakav je poznavao za njega je gotov. Rado
će prihvatiti priliku da pogine u borbi s bilo kime tko ga pokuša zadržati u
zarobljeništvu.
Samo, ne čini se da ga je ona zarobila. Posvetio se razmišljanju, sileći
svest da radi usprkos boli, iscrpljenosti i očajavanju.
Stevie Rae.
Tako mu rekla da da se zove. Kakvog bi motiva imala da ga spasi, ako ne
da ga zarobi i iskoristi? Da ga baci na muke. Imalo bi smisla da ga
održava na životu i da bi ga ona i njeni saveznici mogli primorati da im
ispriča sve što zna
Tortura.
MIN@
59
Kakav bi drugi razloga imala za to što ga nije ubila? On bi jednako
postupio, da mu se posrećilo naći na njezinu mjestu.
Otkrit će oni da se sina jednog besmrtnika ne može lako slomiti, pomislio
je.
Izmožden preko granica čak i svoje zamašne snage, Rephaim se srušio.
Pokušao se postaviti u položaj koji će mu pružiti barem malo olakšanja od
agonije koja mu je sa svakim otkucajem srca razdirala tijelo, ali nikako to
nije mogao. Samo će mu vrijeme donijeti olakšanje od tjelesne boli.
A ništa mu neće olakšati bol u dubini duše, bol zbog toga što nikad više
neće moći letjeti što nikad više neće biti potpun.
Trebala me ubiti, pomislio je. Možda je uspijem namamiti da to učini ako
se vrati sama. A ako se vrati sa saveznicima i pokuša mučenjem izvući
očeve tajne iz mene, neću biti jedini koji će vrištati od boli.
Oče? Gdje si? Zašto si me napustio?
Ta mu je misao dominirala umom kad je nesvijest napokon ponovno
ovladala Rephaimom i on je, konačno, utonuo u san.

Deveto poglavlje
ZOEY
„Hej, sjećaš se da si obećala časnoj da ćeš otići u krevet. A prilično sam
siguran da se to nije odnosilo na njegov krevet.“
Heath je mahnuo bradom prema vratima Starkove sobe.
Pogledala sam podignutih obrva u Heatha. Uzdahnuo je.
„Rekao sam da ću te dijeliti s glupim vampovima ako budem morao, ali
nisam rekao da će mi se to sviđati.“ Odmahnula sam glavom.
„Nećeš ti mene ni s kim noćas dijeliti. Samo ću provjeriti je li Starku
dobro, a onda idem u svoj krevet. Sama. Jasno?“
„Jasno.“ Široko se osmjehnuo, a onda me nježno poljubio. „Vidimo se
uskoro, Zoey.“
„Brzo se vidimo, Heath.“
Gedala sam za njim dok je išao niz hodnik. Bio je visok i mišićav, od
glave do pete slika i prilika popularnog vođe napada. Sve mu je bilo
sređeno za odlazak na Sveučilište Oklahoma s punom sportskom
stipendijom sledeće godine, a nakon studija namjeravao je biti ili
policajac ili vatrogasac. Za što god da se odluči, jedno je bilo sigurno
Heath će pripasti pozitivcima.
Ali, bi li on sve to mogao, bi li on sve to htio, i povrh toga još bio
priležnik vampyrske Nadsvećenice?
Da. Kvragu, da.
Odlučila sam se pobrinuti za to da Heath svakako ima onu budućnost o
kojoj je sanjao i koju je planirao otkako smo bili deca. Jasno, u nekim će
dijelovima biti drugačija. Nijedno od nas dvoje nije računalo na sve ove
vampovske stvari. U pojedinim će vidovima biti razlike recimo, je li, u
vampovskim stvarima. Ali, istini za volju, bilo mi je više stalo do Heatha
da bih ga istjerala iz svog života, a i bilo mi je previše stalo do njega da
bih mu pokvarila život. I zato nam nije bilo druge nego da se pobrinemo
za to da nam to uspije.
I točka. Kraj.
„Ideš više unutra, ili ćeš samo tu stajat i uzrujavat se?“
„Idi u guzicu, Afrodita! Daj mi se prestani tako prikradat i prepadat me!“
„Nitko ti se nije prikradao, a 'idi u guzicu', da to nije psovka? Jer ako je,
mislim da ću nažalost morat probudit policiju za neodgojenu djecu, da te
strpaju u zatvor.“
Darius je ušao u hodnik za Afroditom i pogledao je u stilu budi pristojna,
našto je ona uzdahnula i rekla:
MIN@
61
„Dakle. Stark još nije mrtav.“
„Jao, hvala ti na obavijesti. Upravo si mi strahovito olakšala život,“ rekla
sam sarkastično.
„Nemoj mi vadit mast dok se trudim bit pristojna.“
Posvetila sam se jedinoj odgovornoj odrasloj osobi u blizini i upitala
Dariusa:
„Treba li mu štogod?“
Ratnik je oklijevao samo na trenutak, ali taj sam trenutak primijetila.
Zatim je rekao:
„Ne. Dobro mu je. Uvjeren sam da će se u cijelosti oporaviti.“
„Dobro...“ Otegnula sam tu riječ, pitajući se koji se tu vrag zapravo
događa. Da Stark nije ozlijeđen gore nego što je Darius spreman priznati?
„Idem samo na brzinu vidjeti kako mu je, a onda ću u krevet.“
Podigla sam obrvu i pogledala Afroditu.
„Nas dvije smo cimerice. Darius je smješten u sobi s Damienom i
Jackom. Eh, to znači da nećeš spavati s njim, jer bi časne pošizile od toga.
To si skužila, je li tako?“
„O. Ne. Znaš da mi fakat nisi morala očitati tu bukvicu u stilu ’Anne iz
Zelenih zabata.’ Kao da se ja ne znam dolično ponašat? Šta se ti ne sjećaš
da su moji starci otkupili prava na pristojno ponašanje u Tulsi? Moj Tata
Je Gradonačelnik. Ne mogu vjerovat da se moram maltretirat s ovakim
sranjima.“
Darius i ja nijemo smo zurili u Afroditu, dok je ona u sebi raspirivala
zaista izuzetan živčani ispad.
„Čula sam ja šta je rekla vražja časna. Plus, nije baš da je ova opatija ne
znam kako romantična. Misliš da bi se meni tu dalo truditi oko vrućeg
raspamećenog seksa dok se pingvinke križaju i mole? Uf. Ne bi išlo.
Božice! Ma rastopit ću se ako predugo tu ostanem.“
Kad je zastala da dođe do daha, ubacila sam se.
„Nisam htjela reći da mislim da ne znaš kako se treba ponašati. Samo sam
te, ono, malo podsjetila, to je sve.“
„Je li? Sereš. Zbilja ne znaš lagati, Z.“ Prišla je Dariusu i čvrsto ga
poljubila u usta. „Vidimo se, fukić. Falit ćeš mi u krevetu.“ Zgađeno je
gledala u mene. „Daj samo reci laku noć dečku broj tri i odvuci guzicu
našu sobu. Ne volim kad me se budi nakon što se povučem u budoar.“
Afrodita je zabacila svoju dugu, prekrasnu plavu kosu i otišla, miješajući
kukovima.
„Zaista je fenomenalna,“ rekao je Darius, gledajući za njom pun ljubavi.
„Ako riječ fenomenalna za tebe znači da je totalna tlaka, onda se slažem
MIN@
62
tobom.“ Podigla sam ruku da prekinem njegov komentar u stilu nije ona
loša prije nego što ga izgovori. „Ne bih sad o tvojoj djevojci. Samo me
zanima kako je Starku zaista.“
„Stark se oporavlja.“
Praktički sam vidjela veliku prazninu koju je ostavio u ostatku rečenice,
gledala sam ratnika s obje podignute obrve.
„Ali... Nema tu ali. Stark se oporavlja. Zašto onda imam dojam da to nije
sve?“
Darius je pričekao trenutak, a onda se pomalo stidljivo osmjehnuo.
„Možda zato što imaš dovoljno intuicije da osjetiš kako to nije sve.“
„U redu, o čemu se radi?“
„Radi se o energiji i duhu i krvi. Ili, točnije rečeno, o tome da sve to
Starku treba, a nedostaje mu.“
Trepnula sam par puta, nastojeći shvatiti što to točno Darius želi reći, i
onda oštro udahnula kad mi se žaruljica upalila nad glavom, pa sam se
osetila kao totalni kreten jer to već prije nisam shvatila.
„Ozlijeđen je kao što sam i ja bila i treba mu krv da ozdravi, kao što je i
meni trebala. Dobro, zašto prije nisi nešto rekao? Sranje!“ Nastavila sam
brbljati dok su mi misli sustizale jedna drugu. „Nije baš da bi mi bilo ne
znam kako drago da on ugrize Afroditu, ali…“
„Ne!“ upao mi je Darius u riječ, djelujući nemalo pogođeno samom
mišlju da bi Stark išao piti iz njegove djevojke. „Zbog Utiskivanja sa
Stevie Rae, Afroditina je krv drugim vampyrima odbojna.“
„Ma, kvragu! Daj da mu onda nabavimo vrećicu krvi ili šta god, a valjda
bi se moglo naći nekakvog čovjeka kog bi mogao ugristi...“
Nisam završila rečenicu. Bila mi je mrska, mrska, mrska pomisao na to da
bi Stark mogao piti iz bilo koga drugoga. Mislim ono, već sam morala
trpjeti to njegovo grickavo šaranje po drugima prije nego što mi se
zavjetovao kao ratnik i prošao Promjenu. Tada sam se nadala da su dani
kada je grizao druge djevojke za njega prošli. Još uvijek sam se tome
nadala! Ali nisam namjeravala biti tako sebična da mu zbog svojih
osjećaja prema njemu uskratim ono što mu treba da ozdravi.
„Već sam mu dao krvi koju su časne sestre čuvale u zamrzivaču u
ambulanti. Ne prijeti mu opasnost od umiranja. Oporavit će se.“
„Ali?“ Bilo mi je više dosta toga što Darius očito na kraju svake rečenice
želi ostaviti te velike, neispunjene praznine.
„Ali kad se jedan Ratnik zavjetuje na služenje jednoj Nadsvećenici,
između njih nastane posebna spona.“
„Da, to već znam.“
MIN@
63
„Ta spona je više od obične prisege. Nyx od davnina blagoslivlja svoje
Nadsvećenice i Ratnike koji im služe. Vas dvoje spojeni ste putem
blagoslova Božice. Putem njega on stječe intuitivna saznanja o tebi, tako
da te lakše može štititi.“
„Intuitivna saznanja? Misliš ono, nešto poput Utiskivanja? Božice! Zar mi
ovo dođe kao da sam se Utisnula s dva dečka?“
„Postoje sličnosti između Utiskivanja i Ratničke spone. I jedno i drugo
stvara veze između dvoje ljudi. Ali Utiskivanje je grublji oblik
povezanosti.“
„Grublji? Kako to misliš?“
„Želim reći da premda do Utiskivanja često dolazi između vampyrice i
čovjeka do kojeg je njoj istinski stalo, riječ je o povezanosti koja ima
podrijetlo u krvi i kojom upravljaju naše najsirovije emocije: strast,
požuda, potreba, glad, bol.“ Zastao je, oklijevajući, i očito nastojeći
pažljivo izabrati riječi. „Doživjela si nešto od toga sa svojim priležnikom,
zar ne?“
Ukočeno sam kimnula glavom, dok su mi se obrazi žarili.
„Suprotstavi to Sponi prisege koju imaš sa Starkom.“
„Pa, nemam je ne znam kako dugo. Stvarno ne znam baš puno o njoj.“
Ali, dok sam izgovarala te riječi, shvatila sam da doista već znam da veza
koju imam sa Starkom nadilazi moju potrebu da pijem iz njega. U stvari,
nisam zapravo uopće razmišljala o tome da pijem iz njega ili da on pije iz
mene.
„Što te tvoj Ratnik dulje bude služio, to ćeš bolje upoznavati prirodu svoje
spone s njim. Veza koju dijeliš sa svojim Ratnikom znači da bi se u njemu
mogla razviti sposobnost osjećanja niza tvojih emocija. Na primjer, nađe
li se neka Nadsvećenica u nenadanoj opasnosti, Ratnik koji joj se
zavjetovao može osjetiti njen strah, te tragom tih emocija otići do svoje
Svećenice kako bi je mogao zaštititi od moguće prijetnje.“
„Ni..nisam to znala,“ zamucala sam od nervoze.
Darius se oporo osmjehnuo.
„Grozno mi je što zvučim kao Damien, ali stvarno bi trebala pronaći
vremena da pročitaš svoju Početničku početnicu.“
„Ma da, ta mi je na vrhu popisa lektire, samo da se svijet oko mene
napokon prestane urušavati. Okej, dakle, Stark bi mogao imati sposobnost
da osjeti kada sam u strahu. Kakve to veze ima s njegovim ozljedama?“
„Vaša povezanost ne sastoji se tek od mogućnosti da on osjeti tvoj strah.
Tu se također radi o energiji i duhu. Tvoj Ratnik s vremenom bi mogao
MIN@
64
imati sposobnost osjećanja niza tvojih snažnih emocija, pogotovo kako je
provodio sve više vremena u tvojoj službi.“
Želudac mi se stiskao dok je Darius to objašnjavao zbog sjećanja na
emotivno iskustvo koje sam dijelila s Ayom dok je ona zarobljavala
Kalonu.
„Nastavi,“ rekla sam.
„Ratnik može upiti emocije svoje Svećenice. Također iz nje može upiti i
duh, pogotovo ako njegova Svećenica ima snažan afinitet za njega. Ratnik
se često može okoristiti tim afinitetom.“
„Kvragu, što ti sad to znači, Darius?“
„Znači da on doslovce može apsorbirati energiju iz tvoje krvi.“
„Ti to hoćeš reći da Stark mora ugristi mene?“
Okej, priznat ću da mi srce počelo brže kucati od te pomisli. Ozbiljno
Stark mi je ionako bio privlačan, i znala sam da bi mi bilo izuzetno seksi
iskustvo podijeliti s njim.
U isti mah, to bi Heathu slomilo srce, ako Stark, dok bude pio iz mene,
dobije uvid u moju svijest i skuži što se zbiva s mojim uspomenama na
Ayu? Kvragu! Kvragu! Kvragu! Kvragu! Kvragu! Kvragu!
A onda mi na pamet pala nova pomisao.
„Hej, čekaj. Rekao si da Stark ne može ugristi Afroditu zato što se ona
Utisnula s drugom osobom, tako da ostali tipovi ne žele njenu krv. Ja sam
se Utisnula s Heathom. Šta to ne znači da je Starku zato i moja krv
pokvarena?“
Darius je odmahnuo glavom.
„Ne, Utiskivanje mijenja krv samo ljudima.“
„Znači, moja će odgovarati Starku?“
„Da, tvoja će mu krv svakako pomoći da se oporavi, što on i zna, pa sam
zbog toga i uzeo vremena da ti objasnim sve ovo.“ Darius je nastavio .
„Da upravo nisi proživljavala minijaturni slom živaca njemu naočigled,
također bi trebala znati da on odbija piti iz tebe.“
„Šta? On odbija piti iz mene? Okej, jasno, trenutak prije zabrinjavala sam
se oko svega što bi se moglo dogoditi ako me Stark ugrize, ali to nije
značilo da želim da me on odbaci!“
„On zna da si se tek nedavno izliječila od napada nazovigavrana. To
stvorenje te zamalo ubilo, Zoey. Stark ne želi od tebe uzimati ništa što bi
te moglo oslabiti. Ako bi pio iz tebe, time ne bi samo uzimao tvoju krv,
uzimao bi i energiju i duh iz tebe. Pridodaj tome činjenicu da nitko od nas
ne zna kamo su otišli Kalona i Neferet, što znači da nemamo pojma kad bi
MIN@
65
se opet mogla naći u situaciji da se ponovno suočiš s njima. Slažem se s
njegovom odlukom da odbije piti. Neophodno je da budeš u punoj snazi.“
„Isto vrijedi za mog Ratnika,“ otpovrnula sam mu.
Darius je uzdahnuo i polagano kimnuo glavom.
„Slažem se, ali on se može zamijeniti. A ti ne možeš.“
„On se ne može zamijeniti!“ blebnula sam.
„Ne želim zvučati bezosjećajno, ali moraš biti mudra u svim svojim
odlukama.“
„Stark se ne može zamijeniti,“ tvrdoglavo sam ponovila.
„Kako ti je volja, Svećenice.“ Blago mi se naklonio glavom, a onda
iznenada promijenio temu. „Sad kad shvaćaš posljedice Ratničkog zavjeta
koji si primila, htio bih zatražiti tvoje dopuštenje da i sam dadem
formalnu prisegu.“
Teško sam progutala slinu.
„Pa, Darius, stvarno si mi drag i žešće si se dobro brinuo za mene, ali
mislim da bi mi bilo malčice neugodno da mi dvojica prisegnu na
vjernost. Kao da ionako nemam dovoljno problema s dečkima?“
Dariusu se osmijeh brzo stvorio na licu. Odmahnuo je glavom i stekla sam
izrazit dojam da se trudi ne prasnuti u smijeh.
„Nisi me dobro shvatila. Ostat ću uz tebe i predvoditi one koji te čuvaju,
ali želio bih svoj Ratnički zavjet dati Afroditi, eto za što tražim tvoje
dopuštenje.“
„Želiš se zavjetovati Afroditi?“
„Želim. Znam da nije uobičajeno da se jedan vampyrski Ratnik zavjetuje
ljudskoj ženi, ali Afrodita nije normalna ljudska žena.“
„Meni govoriš,“ promrmljala sam. Nastavio je kao da nisam ništa rekla.
„Istinska je proročica, što je dovodi u istu kategoriju sa svakom
Nadsvećenicom Nyx.“
„Neće ti Ratnička spona biti poremećena zbog njenog Utiskivanja sa
Stevie Rae?“
Darius je slegnuo ramenima.
„Vidjet ćemo. Spreman sam se izložiti tom riziku.“
„Voliš je, zar ne?“
Čvrsto me pogledao u oči, a osmijeh mu je postao topliji.
„Volim je.“
„Ozbiljno ti kažem, ona je živa tlaka.“
„Ona je jedinstvena,“ otpovrnuo mi je. „I treba joj moja zaštita, naročito
danima koji nas čekaju.“
MIN@
66
„Pa, i to što kažeš.“ Slegnula sam ramenima. „Okej, imaš moje
dopuštenje. Samo nemoj poslije reći da te nisam upozorila na to da je na
živa tlaka.“
„Ne bi mi bilo ni nakraj pameti. Hvala, Svećenice. Molim te, nemoj to
spominjati Afroditi. Volio bih joj nasamo iskazati svoju ponudu.“
„Iz mojih usta neće ni riječi čuti.“ Kratkom pantomimom sam zaključala
me i bacila ključ.
„Onda ti želim laku noć.“ Stisnuo je šaku preko srca, naklonio se, otišao.

Deseto poglavlje
ZOEY
Ostala sam vani u hodniku, nastojeći malo pribrati zbrku misli u glavi.
Opa! Darius je odlučio zamoliti Afroditu da prihvati njegov Ratnički
zavjet. Pobogu. Vampyrski ratnik i ljudska proročica Božice. Ha. Tko bi
rekao?
Kad smo kod opičenih novosti: Stark može osjetiti moje emocije ako su
dovoljno snažne. Pa, imala sam snažan predosjećaj da će to biti nezgodno.
A onda sam shvatila da imam snažan osjećaj o snažnom osjećanju, pa sam
pokušala suzbiti sve to u sebi, što me samo iznerviralo, a on je to
vjerojatno mogao osjetiti. Bez sumnje, ovako ću samu sebe otjerati u
ludilo.
Suspregnula sam uzdah i tiho otvorila vrata. Jedino je svjetlo dopiralo od
jedne od onih visokih molitvenih svijeća onih s jako čudnim religioznim
sličicama, kakve se prodaju u običnim trgovinama. Samo, ova nije bila
tako čudna. Bila je ružičasta, s lijepom slikom Marije na sebi, i mirisala je
po ružama.
Na prstima sam prišla Starkovu krevetu.
Nije izgledao dobro, ali nije bio ni onako blijed i smožden kao još
nedavno. Djelovao mi je kao da spava barem su mu oči bile sklopljene
disao je ravnomjerno i izgledao opušteno. Nije imao majicu na sebi, a
bolnička mu je plahta bila navučena do kraja ispod ruku, tako da sam
vidjela samo vrh sigurno golemog zavoja koji mu je prekrivao prsa.
Prisjetila sam se kako mu je opeklina bila užasna i upitala se bih li, čak i
ako uzmem moguće posljedice u obzir, trebala napraviti posjeklinu na
svojoj ruci, kao što je to Heath radio za mene, i onda mu je prisloniti na
usta. Vjerojatno bi se automatski priljubio uz nju i bez razmišljenja popio
koliko mu treba da ozdravi. Samo, bi li se razljutio kad bi shvatio što sam
učinila? Vjerojatno. Znala sam da se Heath i Erik svakako bi.
Sranje. Erik. Nisam još ni počela rješavati situaciju s njim.
„Prestani se uzrujavati.“
Poskočila sam i pogled mi je smjesta pao na Starkovo lice. Oči mu više u
bile sklopljene. Gledao me s napola sarkastičnim smiješkom.
„Prestani ti mene telepatski prisluškivati.“
„Nisam. Tako si žvakala donju usnu da mi je bilo sasvim očito da se
uzrujavaš. Znači da je Darius valjda razgovarao s tobom.“
MIN@
68
„Da, je. Jesi znao što sve podrazumijeva davanje Ratničkog zavjeta prije
nego što si mi ga dao?“
„Jesam, uglavnom. Hoću reći, čitao sam o njemu u školi, a i ove godine
smo razgovarali o njemu na nastavi Vamp socke. Makar nije isto kad ga
zaista doživiš.“
„Stvarno možeš osjećati ono što ja osjećam?“ upitala sam ga nevoljko, jer
me gotovo u istoj mjeri bilo strah saznati, kao i ne saznati istinu.
„Polako počinjem, samo što to nije kao da ti mogu čuti misli, ni ništa ako
suludo. Samo ponekad osjetim ponešto, a znam da to ne potječe od mene.
Uglavnom nisam mario za to kad se počelo događati, ali onda sam shvatio
što se zbiva, pa sam počeo jače paziti na takve stvari.“ Na licu mu se
počeo stvarati smiješak.
„Stark, moram ti reći da se od toga pomalo osjećam kao da me
špijuniraš.“
Izraz mu se potpuno uozbiljio.
„Ne špijuniram te. Nije to kao da te uhodim u mislima. Ne namjeravam
remetiti tvoju intimu; samo se želim brinuti za tvoju sigurnost. Mislio sam
da ti…“ Prekinuo se usred rečenice i pogledao u stranu. „Nema veze. Nije
bitno. Samo trebaš znati da ne namjeravam iskoristiti ovo što sada postoji
između nas da budem kao nekakav manijak i mentalno te uhodim.“
„Što si mislio da ja? Dovrši ono što si krenuo reći.“
Polagano je, iznureno izdahnuo i opet me pogledao u oči.
„Krenuo sam reći da sam mislio da ti imaš ipak malo više povjerenja u
mene. Upravo je to bio jedan od razloga zašto sam ti se odlučio
zavjetovati, to što si ti imala povjerenja u mene kad nitko drugi nije.“
„Pa imam povjerenja u tebe,“ brzo sam rekla.
„Ali misliš da bih te špijunirao? Povjerenje i špijuniranje ne idu zajedno.“
Kad je to tako rekao, shvatila sam na što misli, pa je moja početna šiza
pomalo jenjala.
„Ne kažem da bi ti to namjerno išao raditi, ali ako ti moje emocije cijelo
vrijeme brbljaju, ili šta god već rade, onda će ti biti lako, je li...“ Nisam
dovršila, samo sam se promeškoljila, jer mi cijeli razgovor nije bio
ugodan.
„Špijunirati?“ dovršio je umjesto mene. „Ne. Neću. Može ovako: ja ću
paziti na stvari koje mentalno primam od tebe samo ako se radi o strahu.
Izuzev toga, ignorirat ću tvoje osjećaje.“ Pogledao me i vidjela sam mu u
očima da ga to boli.
Sranje! Nisam ga mislila povrijediti.
„Zanemarit ćeš sve moje osjećaje?“ tiho sam priupitala.
MIN@
69
Kimnuo je, i od te kretnje složio bolnu grimasu, ali glas mu je bio čvrst
kad mi je odgovorio.
„Sve osim onih koje moram znati da bih te zaštitio.“
Šutke sam polako ispružila ruku i primila njegovu.
Nije ju izmaknuo iz moje, ali nije ništa ni rekao.
„Čuj, nisam dobro započela cijeli ovaj razgovor. Da, imam povjerenja u
tebe. Samo sam se iznenadila kad mi je Darius rekao za tu telepatsku
stvar.“
„Iznenadila?“ Kutovi Starkovih usana malo su se podigli.
„Okej, možda bi se točnije reklo da sam sasvim friknula. Ma kad imam
hrpu briga, pa se valjda uzrujavam.“
„Uzrujavaš se, nego što,“ rekao je. „A da pod hrpom briga ne misliš na
ona dva dečka, Heatha i Erika?“ Uzdahnula sam.
„Nažalost, mislim.“
Prepleo je prste kroz moje.
„Ti drugi dečki ništa ne mijenjaju. Moj nas Zavjet vezuje.“
Na trenutak mi je zvučao prokleto preslično Heathu, pa sam se morala
prisiliti da se opet ne promeškoljim.
„Stvarno mi sada nije do razgovora o njima s tobom.“ Kao ni ikada,
pomislila sam, ali nisam to rekla.
„Kužim,“ rekao je. „Ne da se ni meni sada pričati o tim luzerima.“
Povukao me za ruku. „Dođi, sjedni malo pokraj mene.“
Oprezno sam sjela na rub kreveta, jer ga nisam htjela previše zaljuljati, da
ga ne zaboli.
„Neću se slomiti,“ rekao mi je s onim svojim frajerskim osmijehom.
„Zamalo si se slomio,“ rekla sam.
„Ma ne, spasila si me. I bit će sve u redu sa mnom.“
„Onda, stvarno te jako boli?“
„Znao sam i za bolje dane,“ rekao je. „Ali pomaže mi ta krema za
opekline koju su časne dale Dariusu. Osim što me prsa jako stežu, sada mi
je uglavnom sve otupjelo.“ Ali nemirno se premjestio još dok je to
govorio, kao da ne može pronaći udoban položaj. „Kako je vani?“
Naprasno je promijenio temu prije nego što sam ga stigla išta više upitati
o tome kako mu je. „Jesu li svi nazovigavranovi otišli s Kalonom?“
„Mislim da jesu. Stevie Rae i dečki pronašli su tri mrtva.“ Zastala sam, jer
sam se prisjetila kako je čudno Stevie Rae reagirala kad joj je Dallas
rekao da su bacili lešine u smeće.
„Što je bilo?“ upitao me Stark.
MIN@
70
„Ne znam točno,“ iskreno sam mu odgovorila. „Sa Stevie Rae se zbivaju
neke stvari koje me brinu.“
„Tipa?“ potpitao me.
Pogledala sam u naše spojene ruke. Koliko bih mu mogla reći? Mogu mu
se zaista otvoriti?
„Ja sam tvoj Ratnik. Možeš mi vjerovati životom. To znači da mi možeš
povjeriti svoje tajne.“ Pogledala sam ga u oči, a on je nastavio, milo mi se
osmjehnuvši. „Vezuje nas Zavjet. To je čvršća spona od one koja se
stvara pri Utiskivanju, pa čak i između partnera. Nikada te neću izdati,
Zoey. Nikada. Računaj na mene.“
Na trenutak mi je došlo da mu ispričam svoju uspomenu na Ayu, ali
namjesto toga sam blebnula:
„Mislim da Stevie Rae skriva crvene početnike. One loše.“
Opušten smiješak nestao mu je s lica i krenuo je ustati, a onda je oštro
udahnuo i sasvim poblijedio.
„Ne! Ne smiješ ustajati!“ Nježno sam mu gurnula ramena natrag.
„Moraš to reći Dariusu,“ kazao je Stark kroza stisnute zube.
„Moram najprije razgovarati sa Stevie Rae.“
„Mislim da to ne bi bilo baš…“
„Ozbiljno ti kažem! Moram prvo razgovarati sa Stevie Rae.“ Opet sam ga
primila za ruku, ne bih li ga dodirom natjerala da shvati. „Ona mi je
najbolja prijateljica.“
„Imaš povjerenja u nju?“
„Želim imati povjerenja u nju. Već sam imala povjerenja u nju.“ Poraženo
sam objesila ramena. „Ali ako mi otvoreno ne kaže istinu dok budemo
razgovarale,“ reći ću Dariusu.
„Moram se dići iz ovog prokletog kreveta da budem siguran da te ne
okružuju neprijatelji!“
„Ne okružuju me neprijatelji! Stevie Rae mi nije neprijatelj.“ U sebi sam
usrdno zamolila Nyx da ne ispadne da se varam oko toga. „Čuj, već sam
zatajila neke stvari svojim prijateljima ružne stvari.“ Podigla sam obrvu i
uputila mu jedan onakav pogled. „Zatajila sam tebe prijateljima.“
Široko se osmjehnuo.
„Pa, to je bilo nešto drugo.“
Nisam mu dala da mi zezanjem poremeti ozbiljnost.
„Ne, stvarno nije.“
„Dobro, kužim što mi hoćeš reći, ali svejedno mi to još nije okej. Ne bih
te mogao nagovoriti da dovedeš Stevie Rae ovamo kad porazgovaraš s
njom, zar ne?“
MIN@
71
Naborala sam čelo i pogledala ga.
„Ne, baš i ne bi.“
„Onda mi obećaj da ćeš biti oprezna i da nećeš odlaziti nekamo nasamo s
njom na razgovor.“
„Ne bi ona nikad meni ništa učinila!“
„Zapravo, pretpostavljam da ti ne može ništa, kad ti imaš kontrolu nad pet
elemenata naspram njenog jednog. Ali ne znaš kakve moći imaju ti
odmetnuti početnici koje ona skriva, niti znaš koliko ih je. A ja znam
ponešto o tome kako je biti pokvareni crveni početnik. Zato, obećaj mi da
ćeš biti na oprezu.“
„Da, okej. Obećavam ti.“
„Dobro.“ Malo se opuštenije zavalio u krevet.
„Hej, ne bih da se sada zabrinjavaš oko mene. Samo se moraš potpuno
posvetiti svom oporavku.“ Duboko sam udahnula da se osnažim, te
dodala: „Mislim da bi bilo pametno da popiješ iz mene.“
„Ne.“
„Čuj, rekao si da želiš biti u stanju da me štitiš, je li tako?“
„Tako je,“ rekao je i čvrsto kimnuo.
„Onda to znači da se moraš brzo oporaviti, pa da budeš u stanju. Je li
tako?“
„Je.“
„A brže ćeš se oporaviti ako popiješ iz mene, pa je potpuno logično da to i
napraviš.“
„Jesi se ti u zadnje vrijeme pogledala u ogledalo?“ naprasno me upitao.
„A?“
„Imaš ti blage veze o tome kako umorno izgledaš?“
Osjetila sam kako mi se obrazi žare.
„Stvarno u zadnje vrijeme nisam imala vremena za brigu oko sitnica
poput šminke i frizure,“ rekla sam, braneći se.
„Ne mislim na šminku i frizuru. Hoću ti reći da izgledaš stvarno blijedo.
Imaš tamne podočnjake.“ Pogled mu je pao prema mjestu gdje mi je
majica prekrivala dugi ožiljak koji mi se protezao od ramena do ramena.
„Kako tvoja posjeklina?“
„Dobro.“ Slobodnom sam rukom zadigla majicu, makar sam znala da se
ožiljak nimalo ne vidi.
„Hej,“ blago je rekao. „Već sam ga vidio, sjećaš se?“
Uzvratila sam mu pogled. Da, sjećala sam se. Zapravo, ne samo da mi je
vidio ožiljak, vidio me cijelu. Golu. Okej, sad mi se cijelo lice žarilo.
MIN@
72
„Ne spominjem to da bi ti bilo neugodno. Samo bih te htio podsjetiti da si
i ti nedavno gotovo umrla. Trebaš nam jaka i zdrava, Zoey. Trebaš meni
jaka i zdrava. I zato nemam namjeru u ovom trenutku uzimati krv od
tebe.“
„Ali i ti meni trebaš jak i zdrav.“
„I bit ću. Hej, bez brige za mene. Mene je očito praktički nemoguće
ubiti.“ Uputio mi je onaj svoj zgodni, frajerski osmijeh.
„Samo pazi da me ne uzrujavaš previše. Praktički nemoguće nije isto li
nemoguće.“
„Trudit ću se da to ne zaboravim.“ Povukao mije ruku. „Lezi malo uz
mene. Lijepo mi je kad si mi blizu.“
„Siguran si da te to neće boljeti?“
„Gotovo sam uvjeren da će me boljeti.“ Osmjehnuo se, pretvarajući moje
riječi u šalu. „Ali svejedno bih htio da si uz mene. Dođi mi.“
Pustila sam ga da me povuče do sebe na krevet. Legla sam okrenuta
prema njemu, sklupčala se na bok i opremio položila glavu na njegovo
rame. Posegnuo je suprotnom rukom preko tijela i povukao me čvršće na
se.
„Rekao sam ti da se neću slomiti. Daj, opusti se.“
Uzdahnula sam i prisilila se da se opustim. Obgrlila sam ga oko struka,
pazeći da ga ne zaljuljam prejako i da mu ne dotaknem prsa. Stark je
sklopio oči i vidjela sam kako mu izraz prelazi iz stisnutog i blijedog u
opušten i bled, kad je počeo dublje disati. Kunem se da je u roku od jedne
minute čvrsto zaspao.
Upravo sam htjela to postići, kako bih mogla izvesti ono što sam odlučila.
Triput sam duboko udahnula da se opustim, usredotočila se te prošaptala:
Duše, dođi mi.
Smjesta sam u sebi osjetila ono poznato komešanje, kao da sam upravo
shvatila nešto nevjerojatno magično, kad mi je duša reagirala na bogat
dotok petog elementa, duha.
A sad mirno, brižno, nježno otiđi Starku. Pomozi mu. Ispuni ga. Osnaži
ga, ali ne budi ga. Kazala sam to tiho, stišćući u sebi fige da ga to ne
probudi. Kada je duh izašao iz mene, na trenutak sam osjetila kako se
Starku tijelo ukočilo, zatim je zadrhtao, a onda sporo, sneno uzdahnuo
dok ga je duh smirivao i, nadam se, ojačavao. Gledala sam ga još malo;
zatim sam se polako ispetljala od Starka, završnim šaptom zamolila duh
da ostane uz njega dok spava, te se na prstima iskrala iz sobe i tiho
zatvorila vrata za sobom.
MIN@
73
Prešla sam samo par koraka kad sam shvatila da nemam blage veze o
tome kamo idem. Zastala sam i osjetila kako su mi ramena klonula. Naišla
je jedna časna sestra, brzo hodajući i gledajući u pod. Dok je prolazila
pokraj mene, podigla je glavu i pogledala me, a ja sam se trznula.
„Sestro Bjanka?“ Učinilo mi se da sam je prepoznala.
„O, Zoey, da, to sam ja. U hodniku je tako mračno da te zamalo nisam
vidjela.“
„Sestro, čini mi se da sam se izgubila. Možete li mi pokazati kako se ide
do moje sobe?“
Ljubazno mi se osmjehnula, podsjetivši me na sestru Mariju Anđelu,
premda je bila daleko mlađa od nje.
„Samo nastavi ovim hodnikom sve do stubišta. Popni se njime do zadnjeg
kata, a sve mi se čini da soba koju dijeliš s Afroditom nosi broj trinaest.“
„Sretna trinaestica,“ uzdahnula sam. Mogla sam i misliti.
„Zar ne vjeruješ da sami kujemo vlastitu sreću?“
Slegnula sam ramenima.
„Zapravo, sestro, sada sam tako umorna da više i ne znam u što
vjerujem.“
Potapšala me po nadlaktici.
„Pa, onda samo idi u krevet. Pomolit ću se Našoj Gospi za tebe. Njezin je
utjecaj uvijek bolji od sreće.“
„Hvala.“
Krenula sam prema stubištu. Kad sam se popela na zadnji kat, hripavo
sam disala kao baba, a posjeklina koja mi se protezala preko prsa pekla
me i nabijala u taktu brzih otkucaja srca. Otvorila sam vrata, izašla u
hodnik i teško se naslonila na zid, nastojeći nekako doći do daha.
Automatski sam si protrljala prsa i lecnula se, jer su mi i dalje bila stvarno
bolna. Spustila sam si ovratnik majice, nadajući se da mi se glupa rana
nije opet rastvorila. Dah mi je zastao kad sam spazila nove tetovaže koje
su mi resile obje strane nabrekle crvene crte.
„Sasvim sam zaboravila na njih,“ šapnula sam sebi u bradu.
„Kako su fantastične!“
S tihim sam ciktajem pustila majicu i odskočila tako naglo da sam se
kresnula zatiljkom o zid.
„Erik!“

Jedanaesto poglavlje
ZOEY
Mislio sam da znaš da sam ovdje, nije da sam se trudio sakriti.“
Erik je zgrbljeno stajao na samo nekoliko koraka od mene, pokraj vrata na
kojima je mjedenim brojkama pisalo trinaest. Uspravio se i prišao mi
punim korakom, s tipičnim smiješkom zgodne filmske zvijezde na licu.
„Dovraga, Z, ima sto godina da te ovdje čekam.“ Prignuo se i, prije nego
sam išta stigla reći, žestoko me poljubio ravno u usta.
Odgurnula sam mu prsa i izmaknula se u stranu iz zagrljaja u koji me
počeo privijati.
„Erik, stvarno nisam baš raspoložena za ljubljenje.“
Podigao je jednu tamnu obrvu.
„Stvarno? To si i Heathu rekla, je li?“
„Totalno ne namjeravam sada pričati o tome.“
„A kada onda misliš? Kad te idući put budem morao gledati kako piješ
tvog ljudskog dečka?“
„Znaš što? Imaš pravo. Hajde, idemo sad porazgovarati o tome.“
Osjećala sam da postajem sve više ljuta, i to ne samo zbog toga što sam
bila umorna i uzrujana, a Erik se ponašao potpuno neobzirno prema meni.
Bilo mi je dosta Erikove posesivnosti. I točka.
„Heath i ja smo se Utisnuli. Možeš to shvatiti, a i ne moraš. I ovo je
jedini razgovor koji ćemo ikada voditi o tome.“
Gledala sam kako mu izraz lica naglo postaje potpuno ljutit, ali onda im
se iznenadila kad je suspregnuo provalu bijesa. Ramena su mu se obesila i
polako je uzdahnuo, na kraju se nekako napola nasmijavši.
„Zvučiš baš kao prava Nadsvećenica.“
„Pa, baš se ne osjećam tako.“
„Hej, oprosti.“ Ispružio je ruku i odmaknuo mi pramen tamne kose sa
vrata. „Nyx ti je dala nove tetovaže, a?“
„Aha.“ Gotovo automatski primila sam se za ovratnik majice i naslonila
na zid, tako da sam mu se našla taman izvan dohvata ruke. „To se
dogodilo kad je Kalona prognan.“
„Smijem li ih vidjeti?“
Zvučao je duboko i zavodljivo postigao je savršen ton dečka s kojim si u
vezi. Ali prije nego što mi je stigao prići i pomisliti da se slobodno može
posvetiti gledanju niz moju majicu, podigla sam ruku kao prometnik
„Ne sada. Samo bih se malo naspavala, Erik.“
Zaustavio se i stisnuo oči.
MIN@
75
„Onda, kako je Stark?“
„Ranjen je. Ozbiljno. Ali Darius kaže da će mu biti dobro.“ Glas mi je
ostao suzdržan. Od njegova sam držanja dobivala ozbiljnu potrebu da se
branim.
„A ti upravo dolaziš iz njegove sobe, zar ne?“
„Da.“
Očito frustriran, prošao je rukom kroz gustu tamnu kosu.
„Ma to je stvarno previše.“
„A?“
Izbacio je ruke u stranu dramatskom gestom koja mi je djelovala vrlo
uvježbano.
„Svi ti drugi dečki! Moram podnositi Heatha jer ti je on priležnik, a baš
kad se nastojim naviknuti na to, pojavi se i taj drugi tip Stark.“
Erik je podrugljivo izgovorio njegovo ime.
„Erik, ma…“
Ponašajući se kao da nisam pokušala nešto reći, preglasao me.
„Ma da. zarekao se da će biti tvoj Ratnik. Znam ja što to znači! Uvijek će
taj biti s tobom.“
„Erik…“
Opet sam se pokušala ubaciti, ali nastavio je grmjeti preko mene.
„Pa sad moram podnositi i njega. A kao da to nije već dovoljno grozno,
očito je da ima nečega i između tebe i Kalone! Ma daj! Svi su vidjeli kako
te gleda.“ Podsmjehnuo mi se. „Kao da me to ne podsjeća na Blakea?“
„Prekini.“ Tiho sam to izgovorila, ali bijes i ozlojeđenost koji su se
skupljali u meni prasnuli su kad je tako sarkastično spomenuo Kalonu. i
duh, kojeg sam tako nedavno prizvala, ispunio je moju riječ snagom od
koje je Erik razrogačenih očiju ustuknuo. „Daj da mi ovo završimo,
nastavila sam. Ne moraš podnositi nijednog drugog tipa, jer od ovog
trenutka ti i ja nismo više skupa.“
„Hej, nisam…“
„Ne! Na meni je red da kažem svoje. S nama je gotovo, Erik. Previše si
posesivan, a čak i da nisam iscrpljena i uzrujana tako da mi mozak puca
makar te dvije stvari očito tebi baš ništa ne znače, svejedno ne bi imala
živaca da podnosim tvoja sranja.“
„Nakon svega što sam pretrpio zbog tebe, misliš da mi možeš samo tako
dati nogu?“
„Ne.“ U svoje sam riječi unijela duh koji sam osjećala u vrtlogu oko mene
i zakoračila prema njemu, tako da je uzmaknuo niz hodnik. „Ništa i ne
mislim. Ja znam da će tako biti. S nama je gotovo. A sada trebaš otići dok
MIN@
76
još nisam učinila nešto zbog čega bi mi, ono, za pedeset godina, možda
moglo biti žao.“ Namjerno sam ga gurnula snagom elementa koji je
protjecao kroz mene, od čega je zateturao.
Problijedio je kao krpa.
„Dovraga, što se dogodilo s tobom? Nekad si bila draga. Sada si munjena!
A dosta mi je više toga što me varaš sa svakim tko ima pimpek. I trebaš
biti sa Starkom i Heathom i Kalonom. Upravo njih i zaslužuješ!“
Bijesno je odmarširao pokraj mene i zalupio vrata stubišta za sobom.
Jednako ljutitim koracima otišla sam do sobe broj trinaest i naglo otvorila
vrata.
A Afrodita je kroz njih gotovo ispala na nos.
„Upsić,“ rekla je i prstima prošla kroz svoju uvijek savršenu frizuru. Čuj,
ja sam ti, je li…“
„Prisluškivala scenu mog velikog prekida s Erikom?“ dovršila sam
mjesto nje.
„A da, to bi bilo to što sam radila. I smijem li samo reći da te ne krivim,
koji govnoguzac. Plus, totalno ga ne varaš sa svakim tko ima pimpek. Ti i
Darius ste samo prijatelji. A tu su i Damien i Jack... dobro, nije da se oni
računaju, budući da su obojica također ljubitelji pimpeka. Svejedno je
apsurdno pretjerao.“
„Stvarno mi nimalo ne olakšavaš situaciju.“ Svalila sam se na onaj krevet
koji nije bio sav raskupusan, očito zato što se na njemu do maloprije
ležalo. „Oprosti. Znaš da mi olakšavanje situacije drugima baš ne ide od
ruke. Znači, čula si sve ono?“
„Aha.“
„Čak i onaj dio o Kaloni?“
„Da, i ponavljam da je on govnoguzac.“
„Afrodita, kvragu, što ti znači to 'govnoguzac'?“
Napadno je prevrnula očima prema meni.
„Erik je govnoguzac, bleso. Uglavnom, kao što sam htjela reći prije nego
šta si mi upala u riječ, žešće nije u redu od njega što je išao spominjat
Kalonu. Plus, već je ionako imao dovoljno dokaza za svoju glupu
ljubomornu nesigurnost od Heatha i Starka. Totalno nije bilo nužno da ide
spominjati krilatoga.“
„Ja ga ne volim.“
„Jasna stvar da ga ne voliš. Prerasla si Erika. A sad bih ti savjetovala da se
malo naspavaš. Sama Božica zna da mi je to mrsko spominjati, ali
izgledaš usrano.“
MIN@
77
„Baš ti hvala, Afrodita. Stvarno mi pomaže u ovom trenutku što čujem da
izgledam jednako grozno ko što se osjećam,“ rekla sam sarkastično,
potpuno izbjegavajući spomenuti da sam mislila na Kalonu, a ne na Erika,
kad sam rekla da ga ne volim.
„Hej, kad god ti zatreba. Tu sam da ti pomažem.“
Pokušavala sam smisliti kako bih joj sarkastično otpovrnula, kad sam
primijetila što to ona ima na sebi, pa mi se oteo mjehurić neočekivanog
smijeha. Afrodita, Kraljica Mode, nosila je bijelu pamučnu spavaćicu,
dugu do poda, koja ju je prekrivala od gležnjeva do vrata. Kao da je prešla
u Amiše.
„Eh, kakvu si to krasnu opravicu obukla?“
„Da nisi počinjala o tome. Pingvinke misle da se ovako treba oblačiti za
spavanje. Dobro, zamalo ih shvaćam. Hoću reći, daju te glupe zavjete
čednosti, a ako ovakve idu u krevet, zavjet im je fakat praktički
nepotreban. Ozbiljno. U ovome čak i ja zamalo izgledam neprivlačno.“
„Zamalo?“ zasmijuljila sam se.
„Da, pametnjakovićko, zamalo. A da mi ne bi postala previše zlurada,
baci pogled onamo. Ono presavijeno na dnu tvog kreveta nije dodatna
plahta. Nego tvoja vlastita dizajnerska opatička spavaćica.“
„A čuj, barem izgleda udobno.“
„Udobnost je za šmizle i neprivlačne.“
Dok se Afrodita uobraženo smještala natrag u svoj krevet, otišla sam do
malog umivaonika u kutu sobe, gdje sam se umila i onda počela iz omota
vaditi jednu od njihovih novih četkica za goste, da njome operem zube.
Trudila sam se zvučati što nonšalantnije kad sam rekla:
„Hej, eh, mogu te nešto pitati?“
„Samo ti pitaj,“ rekla je dok si je šušurila jastuke.
„Pitanje je ozbiljno.“
„Pa?“
„Pa mi treba i ozbiljan odgovor.“
„Da, dobro, šta god. Pitaj,“ rekla je nehajno.
„Maloprije si rekla da znaš da Erik pretjeruje s posesivnošću.“
„To ti baš nije pitanje,“ rekla je. Podigla sam obrve prema njoj u zrcalu.
Uzdahnula je. „Okej, da, Erik je bio prikrpa pete kategorije.“
„A?“ Uzdahnula je.
„Prikrpa. Pete kategorije. Što fakat jebeno nije bilo cool.“
„Afrodita, kakvim ti to jezikom govoriš?“
„Tinejdžerskim američkim. Skroz iz najviše klase. Mogla bi i ti tako
govoriti, uz malo mašte i pokoju sočniju psovku.“
MIN@
78
„Božice oslobodi,“ promrmljala sam prema svom odrazu prije nego što
nastaviti. „Okej, dakle. Erik je i prema tebi bio pretjerano posesivan.“
„To sam upravo rekla.“
„I to te ljutilo?“
„Je, definitivno. U biti, zbog toga smo prekinuli.“
Istisnula sam Crest na četkicu za zube.
„Znači, to te razljutilo. Ti i Erik ste prekinuli, ali ste se i dalje, je li, ono,
pa...“ Ugrizla sam si načas usnu, pokušala opet. „Vidjela sam te s njim i ti
si mu, ono, ovaj…“
„O, daj ne kenjaj! Možeš ti to izgovorit a da se sva ne rastopiš. Vidjela si
me dok sam mu pušila.“
„Ovaj, da,“ rekla sam s nelagodom.
„Ni to ti nije pitanje.“
„E pa dobro! Evo ti pitanja: prekinula si s njim zbog toga što je bio
posesivni kreten, ali svejedno si se trudila biti s njim, i to do te mjere da si
mu pristala raditi čak i to. Ne ide mi u glavu zašto,“ blebnula sam i zabila
četkicu u usta.
Promatrala sam joj odraz u ogledalu i primijetila da su joj se obrazi žarko
zarumenjeli. Afrodita je zabacila kosu. Nakašljala se. Zatim me pogledala
u oči kroz odraz.
„Nije bila stvar u tome da sam željela Erika. Nego u tome da sam željela
steći kontrolu.“
„A?“ rekla sam kroz zapjenjenu pastu.
„Meni su se neke stvari u školi počele mijenjati i prije nego što si se ti
pojavila.“
Ispljunula sam i isplahnula usta.
„Kakve stvari?“
„Znala sam da nešto nije u redu s Neferet. To me tištalo, i to je to što mi
je bilo čudno.“
Obrisala sam usta i otišla do kreveta, gdje sam izuvanje cipela, skidanje
odjeće, oblačenje meke i tople pamučne spavaćice te uvlačenje pod
posteljinu iskoristila kao izgovor da nastavim šutjeti dok sam nastojala
smisliti kako da pretočim u riječi sve ono što mi je brbljalo po glavi. Ali
premda nisam ništa rekla, Afrodita je nastavila:
„Znaš da sam nekada tajila svoje vizije od Neferet, je li tako?“
Kimnula sam.
„I ljudi su pogibali zbog toga.“
„Da, imaš pravo. Pogibali su. A Neferet nije bilo briga. Jasno sam to
vidjela. Tada sam se počela osjećati čudno. A tada mi se i život počeo
MIN@
79
raspadati. Nisam htjela da bude tako. Htjela sam ostati glavna kučka, koja
će jednog dana postati Nadsvećenica i, po mogućnosti, vladati svijetom.
Onda bih mogla kazati svojoj staroj da se goni ravno u pakao i možda čak
postati tako moćna da je prestrašim ko što zaslužuje da je se prestraši.“
Afrodita je dugo izdahnula. „Samo što nije tako ispalo.“
„Umjesto toga, poslušala si Nyx,“ rekla sam tiho.
„Pa, ispočetka sam se pakleno trudila ostati kraljica svoje luckaste
kraljevine, a to je značilo i da trebam biti s najseksi tipom u školi, pa
makar on bio posesivni govnoguzac.“
„Ima to smisla,“ valjda, rekla sam.
Afrodita je malo oklijevala, pa dodala:
„Muka mi je kad se tog sjetim.“
„Misliš, tog što si radila s Erikom?“
Iskrivila je gornju usnu i odmahnula glavom, malo se nasmijavši.
„Božice, koja si ti konzerva! Ne, da ti pravo kažem, uopće mi nije bilo
loše raditi to s Erikom. Muka mi je samo kad se sjetim kako sam šutjela o
svojim vizijama i u biti se trudila zasrat put koji mi je dala Nyx.“
„Pa, u zadnje vrijeme si prilično raščistila svu kakicu koju si ostavila na
putu koji ti je dala Nyx. A ja nisam konzerva.“
Afrodita se podsmjehnula.
„Stvarno si neprivlačna kad to napraviš,“ rekla sam.
„Nikad nisam stvarno neprivlačna,“ rekla je. „Jesi završila s tim ozbiljnim
pitanjem koje uopće nije pitanje?“
„Jesam, valjda.“
„Dobro. Sad sam ja na redu.Jesi uspjela popričat sa Stevie Rae?Nasamo?“
„Aa, nisam još.“
„Ali hoćeš?“
„Aha. Uskoro? Što ti to znaš?“
Afrodita je rekla:
„Ona definitivno taji neke stvari od tebe. Stvari poput crvenih početnika?
Kao što si mi prije rekla?“ Afrodita mi je odgovorila, od čega mi se
želudac potpuno stisnuo. „Onda?“ potpitala im je.
„Šta?“
„Sve mi se čini da kod Stevie Rae nije samo stvar u tome da ona skriva
nekakve nevažne crvene početnike od tebe.“
Nisam htjela povjerovati Afroditi, ali utroba mi je, zajedno sa zdravim
razumom, kazivala da govori istinu.
Afroditi je Utiskivanje sa Stevie Rae pružalo povezanost s mojom
najboljom prijateljicom kakvu nitko drugi nije imao. Zato je Afrodita
MIN@
80
znala ponešto o njoj. K tome, ma koliko da sam željela da nije tako,
shvaćala sam da sa Stevie Rae nije sve kako treba.
„Ne možeš mi reći ništa konkretnije?“
Afrodita je odmahnula glavom.
„Ne. Stvarno se zaključala.“
„Zaključala? Što ti to znači?“
„Pa, znaš i sama kakva je inače tvoja najbolja frendica poljoprivrednica,
ko vlastita napadno vesela verzija poseljačenog ambasadora dobre volje u
stilu: 'Slušaj vamo, ekipa! Dođite vidit kako sam sva draga slatka, ma baš
ko bijeli kruhac! Ihaj! Ihaj!“
Afroditin pretjerani oklahomski govor pomalo je predobro oponašao glas
Stevie Rae, pa sam se strogo namrštila na nju kad sam joj rekla:
„Da, nam da je inače iskrena i otvorena, ako si na to mislila.“
„Da, čuj, ona ti više nije iskrena i otvorena. Prihvati kad ti kažem a
Božica zna da bih stvarno voljela da možeš prihvatit i ovo moje prokleto
Utiskivanje da ona krije nešto jako veliko što mi djeluje daleko važnije
od nekoliko početnika.“
„Sranje, rekla sam.“
„Nego šta,“ rekla je. „Ali, hej, ništa ti tu sad ne možeš, pa se radije
ispavaj. Naš svijet će i sutra trebati spašavati.“
„Super,“ rekla sam.
„Nego, kad smo kod toga kako tvoj dečko?“
„Koji?“ smrknuto sam je upitala.
„Onaj naporni Lukica Streličica.“ Slegnula sam ramenima.
„Bolje mu je, mislim.“
„Nisi mu pustila da te hrda, je li?“
Uzdahnula sam.
„Nisam.“
„Darius je imao pravo kad je to rekao, znaš? Makar kolko to išlo na jetra
nekima od nas, i makar kolko ti očito bila nekvalificirana, ti sad stvarno
jesi naša Nadsvećenica.“
„Zbog toga mi je stvarno daleko bolje.“
„Hej, nemaš frke. Čuj, samo ti hoću reći da moraš bit u stopostotnoj snazi,
a ne sva iscijeđena kao ekstrasuhi martini na jutarnjem domjenku u
gospodskom klubu moje stare.“
„Tvoja mama stvarno ujutro pije martini?“
„Nego šta da pije.“ Afrodita je odmahnula glavom s izrazom potpunog
gađenja na licu. „Trudi se ne biti tolko naivna. Uglavnom, samo nemoj
MIN@
81
izvest neku glupost zato što ti je došlo da se zaljubiš u Starka ko da si
glavna glumica u udarnoj telenoveli sezone.“
„Daj više dosta s tim, dobro? Neću napravit nikakvu glupost!“
Nagnula sam se prema debeloj, stupastoj svijeći na stoliću uza zid između
naša dva kreveta i puhnula u nju.
Godio mi je mrak koji je nastao u sobi, a kad nijedna od nas neko vrijeme
ništa nije rekla, osjetila sam kako polako počinjem tonuti u san, sve dok
me Afroditin glas trzajem nije potpuno vratio na javu.
„Vraćamo se sutra u Kuću Noći?“
„Mislim da moramo,“ polagano sam rekla. „Bez obzira na sve, Kuća Noći
je naš dom, a početnici i vampyri u njoj naši su bližnji. Moramo im se
vratiti.“
„Pa, onda bi ti fakat bilo bolje da se naspavaš. Sutra ćeš se naći usred
onoga što bi jedan od bivših vojnih pomoćnika moje stare nazvao teškom
masovnom jebadom,“ kazala je Afrodita svojim najsrdačnije sarkastičnim
tonom.
Kao i obično, Afrodita je bila u pravu u istoj mjeri u kojoj je bila iritantna.

Dvanaesto poglavlje
ZOEY
Nakon Afroditina sumornog, ali vjerojatno točnog predviđanja mislila
sam da neću moći zaspati, ali sustigla me iscrpljenost. Sklopila sam oči i
onda nakratko utonula u blaženo ništavilo. Nažalost, izgleda da ni
blaženost nikako nije mogla potrajati neko značajnije vrijeme u životu.
U snu mi je otok bio tako plav i prekrasan da me zabljesnuo. Stajala sam
.... i osvrtala se po... krovu dvorca! Jednog od onih baš starinskih dvoraca,
sagrađenih od krupnih, grubih kamenih blokova. Krov je bio žestoko fora.
Okruživale su ga one kamene izbočine koje izgledaju kao zubi diva. Svud
po krovu rasle su biljke. Primijetila sam čak i stabla limuna i naranče,
svijenih grana punih mirisnog voća. Usred svega stajala je fontana oblika
lijepe gole žene s rukama podignutim iznad glave. Iz spojenih joj je
dlanova istjecala kristalno čista voda. Ta kamena žena odnekud mi je
delovala poznato, ali oči su mi od prekrasnog vrta na krovu stalno bježale
prema još fenomenalnijem pogledu koji se prostirao oko dvorca.
Zadržavši dah, prišla sam rubu krova i pogledala duboko, duboko, duboko
u daljinu, prema blistavoplavoj pučini. More je bilo više nego predivno.
Bilo je boje snova i smijeha i savršenog ljetnog neba. Sam je otok bio pun
krševitih brda, obraslih neobičnim borovima koji su me podsjećali na
divovske suncobrane.
Dvorac je stajao na vrhu najvišeg brda na otoku, a dolje, u daljini,
primjećivala sam elegantne vile i lijepo mjestašce. Plavetnilo mora
oplakivalo je cijeli prizor, dajući mu magičan dojam, dahnula sam
povjetarac i namirisala u njemu sol i naranče. Nebo je bilo vedro, bez
ijednog oblačka ali sjaj mi u snu nimalo nije smetao očima, oduševila
sam se! Bilo je pomalo svježe, i nemalo vjetrovito, ali nije me bilo briga.
Oštrina vjetra godila mi je na koži.
Otok je tog trenutka imao boju akvamarina, ali mogla sam zamisliti kako
bi izgledao predvečer, kad sunce prestane vladati nebom. Plavetnilo će
postati intenzivnije i zagasitije, i poprimiti safirnu nijansu.
Osmjehnula sam se u snu. Safir... Otok će dobiti upravo boju mojih
tetovaža. Zabacila sam glavu i raširila ruke, grleći divotu ovog mjesta
stvorenog u mojoj usnuloj mašti.
„Dakle, čini se da ti ne mogu pobjeći čak i kad uteknem od tebe,“ rekao je
Kalona.
MIN@
83
Bio je iza mene. Njegov je glas uspuzao uz kožu mojih leđa, prešao mi
ramena i omotao se oko mog tijela. Polako sam pustila da mi ruke padnu
uz bokove. Nisam se okrenula.
„Ti si taj koji se šulja po tuđim snovima, a ne ja.“ Bilo mi je drago što
zvučim smireno i savršeno pribrano.
„Znači, još uvijek nisi voljna priznati da te privlačim?“ Glas mu je bio
dubok i zavodljiv.
„Čuj, nisam te išla tražiti. Kad sam sklopila oči, htjela sam samo spavati.“
Rekla sam to gotovo automatski, izbjegavajući mu odgovoriti i sileći se
da se ne prisjetim prethodne uspomene na njegov glas i ruke oko sebe.
„Očito spavaš sama. Da si s nekim drugim, daleko bi teže mogla osjetiti
moj dodir.“
Potisnula sam zbunjenu čežnju koju sam osjetila zbog njegova glasa i
upamtila taj podatak, zaista mu je teže dosegnuti me ako spavam s nekim,
baš kao što mi je Stark sinoć rekao.
„To se tebe ne tiče,“ rekla sam.
„U pravu si. Svi ti čovječji sinovi koji se roje oko tebe, željni naslade
tvoje blizine, nimalo me ne zanimaju.“
Nisam si dala truda prozvati ga zbog izvrtanja mojih riječi. Previše sam
bila obuzeta nastojanjem da ostanem mirna i prisilim se da se probudim.
„Otjeraš me od sebe, no pronađeš me u svojim snovima. Što li to govori o
tebi, Aya?“
„Ne zovem se tako! Ne u ovom životu!“
„'Ne u ovom životu', kažeš. Znači da si prihvatila istinu. Znaš da ti je duša
reinkarnacija djeve koju su Ani Yunwiya sazdale da me voli. Možda mi se
zato stalno vraćaš u snovima, jer premda to tvoj svjesni um odbija, tvoja
duša, tvoj duh, sama tvoja suština žudi biti sa mnom.“
Starom je riječju nazvao narod Cherokeeja narod moje bake i mene.
Znala sam tu legendu. Prekrasni krilati besmrtnik došao je živjeti s
Cherokeejima, ali umjesto da bude dobrohotan prizemljeni bog, bio je
okrutan. Zlostavljao je žene i iskrorištavao muškarce. Napokon su se
skupile Mudre Žene plemena, zvane Ghigue, i od zemlje stvorile djevu.
Ayi su dale život, kao i posebne darove. Cilj joj je bio da izazove požudu
Kalone prema sebi i namami ga u podzemlje, kako bi ga se zarobilo pod
zemljom. Njihov plan je uspio. Kalona nije mogao odoljeti Ayi i ostao je
zarobljen pod zemljom barem sve dok ga Neferet nije oslobodila.
A sad kad sam podijelila jednu Ayinu uspomenu, i predobro sam znala
kako je ta legenda istinita.
Istinom, podsjetila me moja svijest. Odupri mu se snagom istine.
MIN@
84
„Da, priznala sam. Znam da sam reinkarnacija Aye.“ Duboko sam
uzdahnula da se usredotočim, te se okrenula prema Kaloni i pogledala ga
u oči. „Ali njena sam današnja reinkarnacija, što znači da sama donosim
svoje odluke, a neću odlučiti da budem s tobom.“
„No svejedno mi i dalje dolaziš u snovima.“
Htjela sam poreći da sam mu došla reći nešto pametno, kao prava
Nadsvećenica, ali mogla sam samo buljiti u njega. Kad je bio tako lijep!
kao i obično, bio je nedovoljno odjeven. Možda bi točnije bilo reći da je
bio razodjeven. Nosio je traperice, i ništa drugo. Koža mu je bila
brončana, savršena. Tako mu je glatko prekrivala mišiće da sam ga htjela
dotaknuti, Kalonine jantarne oči su sjale. Gledale su u mene tako toplo i
milo da mi je zastajao dah. Djelovao je kao da mu je oko osamnaest
godina, ali uz smijeh mi se činio još mlađi, dječačkiji, pristupačniji. Sve
na njemu glasno je govorilo: superseksi dečko za kojim bih trebala
poludjeti!
Ali to je bila laž.
Kalona je zapravo bio superstrašan i superopasan, što nikad nisam mogla
zaboraviti bez obzira na njegov izgled bez obzira na to što bi uspomene
usađene u dubini moje duše žudjele da on bude.
„Ah, dakle, napokon si me se udostojila pogledati.“
„Pa, kad ne želiš otići i pustiti me na miru, odlučila sam biti pristojna,“
rekla sam s usiljenim nehajem.
Kalona je zabacio glavu i nasmijao se. Zvuk je bio zarazan i topao i vrlo
zavodljiv. Stvorio je u meni bolnu potrebu da mu priđem i pridružim mu
se u nesputanom smijehu. Toliko sam to poželjela da sam gotovo
zakoraknula prema njemu, kad su mu se krila upravo tada pomaknula.
Zadrhtala su i zatim se djelomično raširila, pa je sunce ljesnulo u njihovoj
crnoj dubini, obasjavši indigo i purpur obično skriven u tome mraku.
Kad sam ih ugledala, kao da sam udarila u nevidljivi zid. Opet sam se
setila što je on, opasni, pali besmrtnik koji bi htio ukrasti moju slobodnu
volju a, s vremenom, i moju dušu.
„Ne shvaćam zašto se smiješ,“ brzo sam rekla. „Govorim ti istinu.
Gledam te zato što sam pristojna, premda bi mi zaista draže bilo da odletiš
i pustiš me da sanjam na miru.“
„O, Aya moja.“ Izraz mu se uozbiljio. „Nikad ja tebe ne bih mogao
ostaviti na miru. Nas dvoje smo vezani. Jedno ćemo drugome donijeti
spasenje, ili pak propast.“ Primaknuo mi se za korak, a ja sam u isti mah
uzmaknula za korak od njega. „Kako će onda biti? Spasenje ili propast?“
MIN@
85
„Mogu govoriti samo u svoje ime.“ Prisilila sam svoj glas da zvuči mirno,
i čak uspjela u njega unijeti dašak sarkazma, iako sam osjećala kako mi
hladni kamen balustrade balkona pritišće leđa kao zid zatvorske ćelije.
„Ali oboje zvuči dosta loše. Spasenje? Joj, podsjećaš me na Narod
vjernih, a budući da bi te oni prozvali palim anđelom, to znači da nisi
naročit stručnjak za spasenje. Propast? Pa, ozbiljno, i dalje me podsjećaš
na Narod vjernih. Otkad si ti to postao tako dosadno religiozan?“
U dva je koraka prešao razmak između nas. Ruke su mu se pretvorile u
rešetke zatvora između kamene balustrade i njega. Krila su mu zadrhtala i
otvorila se oko njega, zamračivši sunce njegovim tamnim sjajem. Osjetila
sam užasnu, predivnu jezu kojom je uvijek zračio. Trebala me odbiti, ali
nije. Ta grozna studen privlačila me u dubini duše. Htjela sam se priviti uz
njega, pa da me odnese slatka bol koju mi on obećava.
„Dosadan? Mala Aya, izgubljena ljubavi moja, smrtnici mi već vjekovima
govore da sam kojekakav, ali nikad mi još nisu rekli da sam dosadan.“
Kalona se nadvijao nad mene. Koliki je samo bio! I još sva ta gola koža
na njemu... Prisilila sam se da mu ne promatram prsa i pogledala uvis, u
njegove oči. Smješkao mi se odozgo, savršeno opušten i potpuno
priseban. Bio je tako prokleto seksi da sam jedva disala.
Jasno, Stark, Heath i, da, Erik bili su zgodni dečki izuzetno zgodni dečki,
zapravo. Ali bili su potpuno ništavni u usporedbi s Kaloninom besmrtnom
ljepotom. Bio je remekdjelo, kip boga koji utjelovljuje tjelesno
savršenstvo, samo što je bio još i ljepši zato što je bio živ zato što je bio
tu zato što je bio tu, za mene.
„Htjela bih da se odmakneš.“ Neuspješno sam pokušala spriječiti drhtaj u
svom glasu.
„Zaista to želiš, Zoey?“
Sva sam se stresla kad me oslovio pravim imenom, pogodivši me daleko
jače nego kad me zvao Aya. Prsti su mi se čvrsto uprli o kamen dvorca,
dok sam se trudila uzemljiti, da ne potpadnem pod njegove čini. Duboko
sam udahnula i pripremila se reći mu da, kvragu, svakako želim da se
odmakne od mene.
Posluži se snagom istine. Riječi su mi šaptom prošle kroz svijest.
Što je bila istina? Da sam se jedva suzdržavala da mu ne skočim u
zagrljaj? Da nisam mogla izbiti iz glave Ayinu predaju o njemu? Ili ona
druga istina da sam žarko željela biti samo obična djevojka koju najviše
uzrujavaju problemi oko zadaće i zlobnih cura?
Reci istinu.
Trepnula sam. Mogla bih reći istinu.
MIN@
86
„U ovom trenutku zaista želim spavati. Želim biti normalna. Želim se
brinuti o školi i plaćanju autoosiguranja i o blesavo visokoj cijeni benzina
ovih dana. I stvarno bih ti bila zahvalna kad bi mi mogao ikako pomoći
oko tih stvari.“ Čvrsto sam ga gledala u oči, puštajući da mi taj tračak
istine posudi snagu.
Osmijeh mu je bio mladenački i zločest.
„Zašto mi ne dođeš. Zoey?“
„Pa, vidiš, to mi zapravo ne bi dalo niti jednu od tih stvari koje sam
upravo spomenula.“
„Mogao bih ja tebi dati daleko više toga od tih svakodnevnih stvari.“
„Da, sigurna sam da bi mogao, ali ništa od toga ne bi bilo normalno, u
ovom trenutku bih istinski više od svega željela jednu jako veliku porciju
normalnoga.“
Trpio je moj pogled, i bilo mi je jasno da čeka da posrnem, da počnem
zamuckivati ili, što je još gore, paničariti. Ali kazala sam mu istinu, i ta
mi je mala, blistava pobjeda podarila moć. Ali je Kalona napokon
odmaknuo pogled, Kaloni je glas odjednom počeo nesigurno zastajati.
„Ne moram biti ovakav. Za tebe bih mogao biti više.“ Opet me pogledao
u oči. „Da si uz mene, mogao bih poći drugačijim putem.“
Pokušala sam prikriti plimu emocija koju su te riječi izazvale u meni, jer
je njima dodirnuo onaj dio mene koji je Aya probudila.
Pronađi istinu, usrdno mi je ponovila svijest; a ja sam je opet pronašla i
govorila.
„Voljela bih ti vjerovati, ali ne vjerujem ti. Prekrasan si i čaroban, ali
ujedno si i lažljivac. Nemam povjerenja u tebe.“
„Ali mogla bi ga steći, rekao je.“
„Ne,“ rekla sam mu iskreno. „Mislim da ne bih.“
„Pokušaj. Daj mi priliku. Dođi mi i dopusti da ti se dokažem. Uistinu,
ljubavi, reci jednu malu riječ: da.“ Sagnuo se i gracioznom, snažnom i
avodljivom kretnjom taj pali besmrtnik šapnuo mije u uho, puštajući da iu
usne dotaknu moju kožu tek toliko da mi žmarci prođu cijelim tijelom.
„Predaj mi se i obećavam ti da ću ispuniti tvoje najdublje snove.“
Dah mi se ubrzao i čvršće sam stisnula dlanove straga uz kamen. U tom
trenu htjela sam reći samo jednu riječ: da. Znala sam što bi se tada
dogodilo. Takvu sam predaju već jedanput doživjela, kroz Ayu.
Tiho se nasmijao, duboko i sigurno u sebe.
„Hajde, izgubljena ljubavi. Jedna riječ, da, zauvijek će ti promijeniti
život.“
MIN@
87
Usne mu nisu više bile uz moje uho. Umjesto toga, pogledom je opet
zarobio moje oči. Smiješio mi se u njih. Bio je mlad i savršen, moćan i
drag.
A ja sam tako žarko željela reći da, da sam se bojala progovoriti.
„Voli me,“ prišapnuo mi je. „Voli samo mene.“
Usprkos svojoj žudnji prema njemu, svijest mi je shvatila što je rekao, i
napokon sam pronašla neku riječ koja nije da.
„Neferet,“ rekla sam.
Namrgodio se.
„Što s njom?“
„Kažeš da bih trebala voljeti samo tebe, ali ti nisi čak ni slobodan. Ti si s
Neferet.“
Nestao je dio njegova opuštenog samopouzdanja.
„Neferet te se ne tiče.“
Kad sam čula te riječi, srce mi se stisnulo i shvatila sam da sam se u
velikoj mjeri nadala kako će poreći da je s njom da će mi reći da je to
gotovo. Razočaranje me ojačalo, pa sam rekla:
„Mislim da me se tiče. Pokušala me ubiti kad smo se zadnji put vidjele, a
tom prilikom sam te odbila. Ako te sada prihvatim, ona će potpuno sići s
uma, s ono malo uma što joj je preostalo. I okomiti se na mene. Opet.“
„Zašto pričamo o Neferet? Ona nije tu. Gledaj ljepotu oko nas. Razmisli
kako bi bilo vladati ovim mjestom uz mene pomagati mi da vratim
drevne navade ovome svijetu koji je postao isuviše moderan.“
Spustio je jednu ruku i pomilovao mi nadlakticu. Zanemarila sam osjećaje
koji su mi ježili kožu i zvona na uzbunu koja su mi ječala u glavi zbog
opaske o vraćanju drevnih navada, te progovorila kao prava cendrava
tinejdžerica.
„Zbilja, Kalona, stvarno mi ne treba dodatno dramljenje oko Neferet.
Mislim da to ne bih podnijela.“
Razočarano je digao ruke.
„Zašto još spominješ Tsi Sgili? Naređujem ti, zaboravi je! Ona nam ništa
ne znači.“
Čim su me njegove ruke prestale držati u zarobljeništvu uz kamen,
izvukla sam se postrance, odlučna da se malo odmaknem od njega.
Morala sam razmisliti, a to nisam mogla s njegovim rukama oko sebe.
Kalona je pošao za mnom i ovaj put me pritijesnio uz niži dio zida oko
krova uz procjep u kamenitim zubima. Zid mi je sezao tek do stražnje
strane koljena. Odatle naviše osjećala sam kako mi hladni vjetar piri uz
MIN@
88
leđa i vijori kosu. Nisam se morala osvrnuti. Znala sam da je provalija
vrtoglava i da daleko, daleko u dubini čeka morsko plavetnilo.
''Ne možeš mi pobjeći.“
Kalona je stisnuo jantarne oči. Primijetila na tren kako mu podno
zavodljive vanjštine polagano počinje kiptjeti bijes.
„I moraš shvatiti da ću vrlo skoro zavladati ovim svijetom. Vratit ću
drevne navade, i pritom ću razdvojiti ove moderne, razdijeliti žito od
kukolja. Oni koji su žito ostat će uz mene, rasti i bujati dok me bude
hranilo. One koji j kukolj ću spaliti, da od njih ništa ne preostane.“
Osjetila sam grozno propadanje u sebi. Služio se starim, pjesničkim
riječima, ali ni najmanje nisam sumnjala da opisuje kraj meni poznatog
svijeta, uz uništenje nebrojenih osoba vampyra, početnika i ljudi.
Ispunjena mučninom, zabacila sam glavu i uputila mu pogled krajnjeg
nerazumijevanja.
„Žito? Kukolj? Oprosti, ali nisam to skužila. Morat ćeš to prevesti na neke
riječi koje razumijem.“
Jedan dugi trenutak ništa nije rekao. Samo me šutke proučavao. Zatim mu
je smiješak izvio pune usne, a onda je ispružio ruku i pomilovao me to
obrazu.
„Opasnu ti igru igraš, mala moja izgubljena ljubavi.“
Tijelo mi se skamenilo. Polako je spustio ruku s ruba mog lica niz vrat,
pržeći mi kožom trag studene vreline.
„Poigravaš se sa mnom. Misliš da možeš izigravati učenicu koja ne zna
više od toga koju opravu namjerava obući, ili kojeg momka namjerava
poljubiti. Podcijenila si me. Poznajem te, Aya. Predobro te poznajem.“
Kalonina se ruka nastavila spuštati i zgranuto sam usisala dah kad mi je
obujmio dojku. Protrljao je palcem po najosjetljivijem dijelu, a mene je
protresao ubod studene požude.
Uza sav svoj napor, nisam mogla ne drhtati od njegova milovanja. Tamo,
na krovu u svom snu, s morem iza sebe i Kalonom ispred sebe, zarobio
me njegov hipnotički dodir i tada sam sa strahovitom sigurnošću shvatila
da me to njemu ne privlače samo Ayine opomene.
On je privlačio mene, moje srce, moju dušu, moje žudnje.
„Ne, prekini, molim te.“ Htjela sam da mi riječi zazvuče glasno i snažno,
da budu zapovijed koju on neće moći prečuti, ali umjesto toga samo sam
slabašno dahnula.
„Da prekinem?“ Opet se tiho nasmijao. „Čini se da si izgubila dodir sa
svojom istinom. Ne želiš ti da prekinem. Tvoje tijelo žudi za mojim
MIN@
89
dodirom. Ne možeš to poreći. Zato odbaci taj glupi otpor. Prihvati me i
svoje mjesto uz mene. Pridruži mi se i zajedno ćemo stvoriti novi svijet.“
Zanijela sam se prema njemu, ali uspjela sam prošaptati:
„Ne mogu.“
„Ako mi se ne pridružiš, bit ćeš moj neprijatelj, i spalit ću te s ostatkom
kukolja.“
Dok je to govorio, pogled mu je pao s mog lica na moje grudi. Sad ih je
obje poduhvatio rukama. Jantarne su mu oči postale potpuno meke i
zamućene dok me milovao, stvarajući ledene valove neželjene požude u
mojem tijelu, kao i mučninu u mojem srcu, mojoj svijesti i mojoj duši.
Tako sam jako drhtala da su mi riječi zvučale nesigurno.
„Ovo je san... samo san. Ovo nije stvarno.“
Kazala sam to kao da želim sama sebe uvjeriti.
Od požude prema meni bio mi je još zavodljiviji.
Intimno mi se osmjehnuo, milujući mi i dalje grudi.
„Da, ti sanjaš. Premda ovdje ima istine i stvarnosti, kao i tvojih
najdubljih, najtajnijih želja. Zoey, u ovome snu imaš slobodu učiniti što
god želiš mi možemo učiniti što god želiš.“
Ovo je samo san, ponovila sam te riječi u sebi. Molim te, Nyx, daj da me
probudi snaga ove istine koja slijedi.
„Točno, želim biti s tobom,“ rekla sam.
Kalona se žestoko osmjehnuo od likovanja, ali prije nego što me stigao
primiti u svoj besmrtni, previše poznati zagrljaj, dodala sam:
„Ali istina glasi da bez obzira na to koliko te želim, ja sam i dalje Zoey
Redbird a ne Aya, a to znači da sam u ovom životu izabrala slijediti Nyx.
Kalona, neću ti se predati i time izdati svoju Božicu!“
Kad sam izviknula ove zadnje riječi, bacila sam se unatrag, pala s krova
dvorca i počela propadati prema kamenitoj morskoj obali daleko, daleko u
dubini.
Kroz vlastito sam vrištanje čula kako Kalona krikom izgovara moje ime.

Trinaesto poglavlje
ZOEY
Naglo sam se pridigla u sjedeći položaj u krevetu, kao da me netko pravo
bacio u jamu punu paukova. U ušima mi je odzvanjalo, a tijelo mi se tako
jako treslo da sam mislila da će mi pozliti, ali negdje usred paničarenja
shvatila sam da ne čujem samo vrištanje svoga glasa. Zaškiljila sam po
mraku, natjerala se da ušutim i onda se pokušala snaći u prostoru.
Kvragu, gdje sam se to našla? Na dnu mora? Razbijena na otočnim
stijenama?
Ne... ne... Bila sam u Benediktinskoj opatiji... u gostinskoj sobi koju
dodijelile meni i Afroditi... koja je upravo na krevetu prekoputa mojega
vrištala kao luđakinja.
„Afrodita!“ proderala sam se preko njena kretanja. „Prekini! Ja sam u
redu.“
Prestala je vrištati, ali disala u kratkim, plitkim, uspaničenim dahtajima.
„Svjetlo! Svjetlo!“ rekla je, zvučeći kao da se preselila u Zemlju Napadaja
Panike. „Treba mi svjetlo! Trebam vidjeti!“
„Okej okej! Samo malo.“ Sjetila sam se stupaste svijeće na stoliću
između naših kreveta, pa sam nespretno počela napipavati po njemu dok
nisam osjetila upaljač. Morala sam si lijevom rukom primiti zapešće da je
smirim i upalim svijeću, i svejedno mi je trebalo pet pokušaja da se pripali
i topla svjetlost svijeće obasja Afroditino utvarno bijelo lice i oči potpuno
ispunjene krvlju.
„O moj bože! Kakve su ti oči!“
„Znam! Znam! Sranje! Sranje! Sranje! Još uvijek ništa ne vidim,“ jecala
je.
„Bez brige bez brige ovako je bilo i prošli put. Donijet ću ti mokru krpu i
vode da popiješ, baš kao i prošli put, i…“
Ušutjela sam kad sam shvatila što točno znači to jarko crvenilo
Afroditinih očiju, i ukipila sam se na pola puta između kreveta i
umivaonika.
„Opet si imala viziju, zar ne?“
Nije mi odgovorila. Samo je stavila lice u ruke i kimnula, jecajući.
„U redu je. Bit će u redu,“ samo sam ponavljala i ponavljala dok sam
hitala do umivaonika, uzimala ručnik, natapala ga hladnom vodom i
punila jednu od dvije čaše pri ruci. Zatim sam se brzo vratila do Afrodite.
Još uvijek je sjedila na rubu kreveta s licem u rukama. Jecaji su joj iz
MIN@
91
histeričnog, slindravog plača prešli u sitne, bijedne jecaje. Ispružila sam
ruku iza nje i našušurila joj jastuke.
„Evo, popij ovo. A onda bih htjela da legneš, pa da ti mogu staviti ovaj
mokri ručnik preko očiju.“
Maknula je ruke s lica i naslijepo posegnula za čašom. Stavila sam joj je u
ruku i onda gledala kako je iskapljuje do kraja.
„Donijet ću ti odmah još. Samo prvo lezi i stavi si ovo preko očiju.“
Afrodita se naslonila na podignuti jastuk. Slijepo je zatreptala prema
meni. Izgledala je strahovito užasno. Oči su joj bile potpuno krvave i
izgledale su bizarno i utvarno usred njena preblijedog lica.
„Vidim ti siluetu, jedva jedvice,“ slabašno je rekla. „Ali sva si mi crvena,
kao da krvariš,“ dovršila je Afrodita, štucnuvši od jecanja.
„Ne krvarim; dobro mi je. Ovo se već dogodilo, sjećaš se? I bilo ti je
sasvim u redu nakon što si sklopila oči i malo se odmorila.“
„Sjećam se. Samo se ne sjećam da mi je bilo ovako gadno.“
Sklopila je oči. Presavinula sam ručnik i nježno ga položila preko njih.
Zatim sam slagala:
„I prošli put ti je bilo ovako gadno.“
Njene su ruke načas treperile uz ručnik, a onda su joj pale uz bok. Vratila
sam se do umivaonika i opet napunila čašu. Pogledala sam joj odraz u
zrcalu i rekla:
„Je li vizija bila užasna?“
Vidjela sam da su joj usne zadrhtale. Dugo je, drhtavo udahnula.
„Da.“
Vratila sam se do kreveta.
„Hoćeš još vode?“ Kimnula je glavom.
„Osjećam se ko da sam istrčala maraton kroz vrelu pustinju makar nikad
ne bih. Sve to preznojavanje je strašno neprivlačno.“
Sretna što zvuči sličnije sebi, sa smiješkom sam joj pomogla da opet primi
čašu vode. Zatim sam sjela na svoj krevet okrenuta prema njoj i pričekala.
„Osjećam da me gledaš,“ rekla mi je.
„Oprosti. Šutjela sam da ti pokažem da se mogu strpjeti.“ Zastala sam.
„Da ti dovedem Dariusa? Ili možda Damiena? Ili obojicu?“
„Ne!“ brzo je rekla Afrodita. Vidjela sam da je par puta progutala, onda je
nastavila smirenijim tonom. „Daj samo neko vrijeme ne idi ikamo, okej?
Ne bih htjela sada ostati sama ne dok ništa ne vidim.“
„Okej. Ne idem ja nikamo. Hoćeš mi ispričati svoju viziju?“
„Nemam baš neke želje, ali valjda moram. Vidjela sam sedam vampyrica,
izgledale su važno, moćno, očito sve same Nadsvećenice. Bile su u ful
MIN@
92
prekrasnom prostoru. Definitivno odavno bogataškom, nikako jednom od
onih skorojevićkih sranja punih kičastih ukrasa. Prevrnula sam očima
prema njoj, što ona, nažalost, nije mogla vidjeti. Ispočetka nisam ni znala
da je to vizija. Mislila sam da sanjam. Gledala sam kako te vampice sjede
na stolicama koje izgledaju kao prijestolja i čekala da se dogodi nešto
suludo, tipa da se sve pretvore u Justina Timberlakea, skoče i počnu mi
izvoditi striptiz i pjevat da će mi vratit sve što je seksi.“
„Ha, rekla sam. Zanimljiv neki san. On je totalno štreberski seksi, iako je
već malo postariji.“
„Joj, daj ne pili. Već ionako imaš totalno previše tipova da i u snu
pomisliš na još jednoga. Pusti Justina meni. Uostalom, ionako se nisu
pretvorile u Justina, niti počele izvodit striptiz. Upravo sam se upitala što
se to zbiva kad je postalo očito da imam viziju, jer je u prostor ušla
„Neferet.“
„Neferet!“
„Aha. Kalona je bio s njom. Jedino je ona govorila, ali vampice nisu
gledale u nju. Nikako nisu mogle prestat buljiti u Kalonu.“
Nisam to rekla, ali znala sam kako im je bilo.
„Neferet je govorila nešto o tome da treba prihvatiti promjene koje su
donijeli ona i Ereb, sve preseliti, vratiti stare navade... bla... bla...“
„Ereb!“ upala sam joj u riječ dok je samo ponavljala blabla. „Ona još
ivijek tvrdi da je Kalona Ereb?“
„Aha, a sebe je k tome prozivala Inkarnacijom Nyx, što je skratila samo
Nyx, ali nisam uspjela pohvatat sve što je govorila, jer otprilike tada sam
počela izgarati.“
„Izgarati? Kao da si se zapalila?“
„Dobro, nisam se baš ja. Nego nekoliko vampica. Bilo mi je čudno bila
mi je to jedna od najčudnijih vizija koje sam u životu imala, da ti pravo
kažem. Dio mene gledao je kako se Neferet obraća tim vampicama, a u
isti mah drugi dio mene izlazio je iz prostorije s njih sedam, jednom po
jednom. Osjećala sam da ne vjeruju sve u to što im Neferet govori, i
ostala sam s tim vampicama. Sve dok nisu počele izgarati.“
„Hoćeš reći da su samo tako planule?“
„Aha, ali bilo je baš čudno. U jednom trenutku bilo mi je jasno da
negativno razmišljaju o Neferet, a već u idućem su planule, ali dok su
gorjele, bile su nasred nekog polja. I nisu gorjele samo one.“ Afrodita je
zastala i iskapila ostatak vode iz čaše. „Uz njih su gorjeli još mnogi drugi
ljudi, vampovi i početnici. Svi su gorjeli na jednom te istom polju, koje
kao da se proširilo i obuhvatilo cijeli prokleti svijet.“
MIN@
93
„Što?“
„Ma da, bilo je žešće gadno. Nikad još nisam imala viziju o umiranju
vampova. Dobro, osim one dvije koje sam imala o tebi, a ti si samo
početnica, tako da ih ne računam.“
Nepotrebno sam utrošila energiju na mrštenje na nju, koje nije mogla
vidjeti.
„Jesi li prepoznala ikoga osim tih zapaljenih vampica? Jesu li tamo
također bili Neferet i Kalona?“
Afrodita načas ništa nije rekla. Zatim je primila smočeni ručnik i maknula
ga s očiju. Zatreptala je. Primijetila sam da joj se crvenilo već pomalo
gubi. Zaškiljila je prema meni.
„Tako je već bolje. Sada te uglavnom vidim. Dakle, evo kako je vizija
završila: Kalona je bio tamo. Neferet nije. Umjesto nje, tamo si bila ti. S
njim. I to fakat mislim da si bila s njim. Nije te puštao iz ruku, a tebi se to
sviđalo. Eh, smijem samo reći kako mi je fuj bilo gledat kako se barite,
pogotovo zato što sam to gledala iz perspektive onih koji su izgarali dok
ste se vi trošili. U biti, bilo je više nego jasno da je to što si ti s Kalonom
izazvalo smak cijelog nama poznatog svijeta.“
Prešla sam drhtavom rukom preko lica, kao da bih time mogla obrisati
memoriju sebe kao Aye u Kaloninu zagrljaju.
„Nikad ja neću biti s Kalonom.“
„Okej, ovo što ti sada namjeravam reći nije zato što želim ispast kuja,
barem ne ovaj put.“
„Hajde, samo to reci.“
„Ti si reinkarnirana Aya.“
„To smo već utvrdili,“ rekla sam glasom koji je zazvučao oštrije nego što
sam namjeravala.
Afrodita je podigla ruku.
„Samo malo. Ni za što te ne optužujem. Stvar je samo u tome da su tu
curu čiju dušu si više-manje pokupila Cherokeeji u davnini stvorili da voli
Kalonu. Je li tako?“
„Tako je, ali moraš shvatiti da Ja Nisam Ona.“ Polako i razgovijetno sam
naglasila svaku pojedinu riječ.
„Čuj, Zoey, znam ja to. Ali znam i to da te Kalona privlači daleko više
nego što si spremna priznati bilo kome, što vjerojatno uključuje i tebe
samu. Već si jedanput imala tako jaku uspomenu na sebe kao Ayu da si se
od nje nesvijestila. Što ako nisi potpuno sposobna kontrolirati ono što
osjećaš prema njemu zbog toga što ti je ta privlačnost organski usađena u
dušu?“
MIN@
94
„Misliš da mi to već nije palo na pamet? Kvragu, Afrodita, ne mislim se
približavat Kaloni!“ viknula sam od jada. „Ne mislim mu prići ni blizu.
ako da neće biti nikakve mogućnosti da ikad više budem s njim, a tvoja se
vizija neće ostvariti.“
„Nije to tako jednostavno. Nisam samo imala tu viziju u kojoj si s njim.
Zapravo, kad malo bolje razmislim, bilo je pomalo ko u onim mojim
glupim vizijama tvoje smrti, kad sam prvo vidjela kako te kolju i u biti ti
odrubljuju glavu, a onda sam se u istoj prokletoj viziji još stigla i utopit
tobom. Toliko o stresu.“
„Da, sjećam se. To si vidjela moju smrt.“
„Da, ali zasad sam ja jedina koja je imala priliku doživjet tvoje smrti,
ponavljam, nije bilo ugodno.“
„Hoćeš li mi više ispričati svoje vizije do kraja, molim te?“
Napaćeno me pogledala, ali nastavila je.
„Dakle, vizija se razdvojila, kod one dvije različite smrti koje sam kod
tebe vidjela. U jednom trenu si se žvalavila i drpala s Kalonom. E da, a
osjećala sam i tu agoniju.“
„Pa, da, to ima smisla. Gorjela si,“ rekla sam, ozlojeđena jer mi nikako ne
počinje pričati prokletu viziju.
„Ne, hoću reći da sam osjećala tu drugu agoniju. Prilično sam sigurna da
nije potjecala od zapaljenih. Tamo je bio još netko, i to definitivno na
mukama.“
„Na mukama? To zvuči stvarno gadno.“ Trbuh me opet počeo boljeti.
„Aha. Žešće neugodno. U jednom trenu su ljudi gorjeli, osjećala sam
tešku agoniju, bla, bla, a ti si se trošila sa zlim anđelom. Onda se sve
promijenilo. Očito je to bio neki drugi dan na nekom drugom mjestu,
ljudi su i dalje gorjeli, i dalje sam osjećala tu čudnu agoniju, ali umjesto
da se fuksaš s Kalonom, izmaknula si mu se iz zagrljaja. Makar ne
predaleko, nešto si mu rekla. To što si već rekla promijenilo je sve.“
„Kako?“
„Ubila si ga, pa su prestale sve te vatre i ostalo.“
„Ja sam ubila Kalonu!“
„Aha. Bar je meni to tako izgledalo.“
„Dobro, što sam mu to rekla da je imalo toliku snagu?“
Slegnula je ramenima.
„Ne znam. Nisam te mogla čuti. Viziju sam proživljavala iz perspektive
zapaljenih, dok sam osjećala tu glupu agoniju, ni sama ne znam odakle;
bila sam samo malčice previše obuzeta nesnosnim bolovima da bih još
išla pažljivo slušati svako slovce koje izgovoriš.“
MIN@
95
„Jesi li sigurna da je umro? On navodno ne može umrijeti; besmrtan je.“
„Meni je to tako izgledalo. Od toga što si mu već rekla, sav se raspao.“
„Nestao je?“
„Da znaš, prije bi se reklo da je eksplodirao. Recimo. Teško mi je to
opisati jer sam, je li, gorjela, a i on je postao jako, jako sjajan, pa mi je
teško bilo točno vidjeti što se dogodilo s njim. Ali mogu ti reći da je on
višemanje nestao, a kad se to dogodilo, sve vatre su prestale i znala sam
da će sve biti kako treba.“
„To je sve što se dogodilo?“
„Ne. Ti si plakala.“
„A?“
„Aha, nakon što si ubila Kalonu, ti si se rasplakala. Totalno si počela
balaviti i sve to. A onda mi je vizija završila i probudila sam se s
grozomornom glavoboljom, dok su me oči sumanuto boljele. E da, a ti si
vrištala ko da si sasvim pošandrcala.“ Promotrila me dugim, pažljivim
pogledom. „Kad smo već kod toga, zašto si vrištala?“
„Ružno sam sanjala.“
„Kalonu?“
„Stvarno radije ne bih o tome.“
„Jebi ga, baš mi je žao. Moraš mi to reći. Zoey, vidjela sam kako svijet
gori dok ti i Kalona partijate. To nipošto nije dobro.“
„To se neće dogoditi,“ rekla sam. „Sjeti se, vidjela si i mene kako ga
ubijam.“
„Što se dogodilo u tvom snu?“ uporno je ponovila pitanje.
„Ponudio mi je cijeli svijet. Rekao je da će promijeniti sve i vratiti stare
navade, i da želi da ja vladam s njim, ili nekakvu takvu tešku kakicu. Ne
da sam ga odbila, nego sam ga totalno odbila. A on je rekao da će
spaliti… O, Božice moja! Čekaj, rekla si da su svi oni gorjeli u polju? Da
to nije možda bilo žitno polje?“
Afrodita je slegnula ramenima.
„Može biti. Meni ti sva polja uglavnom izgledaju jednako.“
Osjetila sam stezanje u prsima i bol u želucu.
„Kazao je da namjerava izdvojiti žito od kukolja, i da će onda spaliti
kukolj.“
„Dovraga, što je to kukolj?“
„Ne znam ni ja baš točno, ali prilično sam sigurna da ima nekakve veze i
žitom. Okej, pokušaj se prisjetiti. To polje u kom su gorjeli je li bilo puno
nečeg visokog, zlaćanog i travnatog, ili je bilo zeleno, poput raži ili
kukuruza ili nečega, je li, što nije žito?“
MIN@
96
„Bilo je žuto. I visoko. I travnato. Valjda je moglo biti žito.“
„Znači, ono čime je Kalona meni zaprijetio u snu, u biti se ostvarilo u
tvojoj viziji.“
„Samo što mu ti u svojoj viziji nisi popustila i krenula izvodit točku
žešćeg barenja s njim. Ili možda jesi?“
„Ne, nisam! Bacila sam se s vrha litice, zbog čega i jesam vrištala iz
petnih žila.“
Raširila je podlivene oči.
„Ozbiljno? Stvarno si skočila s litice?“
„Dobro, skočila sam s vrha dvorca, a dvorac je stajao navrh litice.“
„To zvuči fakat gadno.“
„To mi je bilo nešto najstrašnije što sam ikada učinila, ali nije bilo tako
strašno kao da ostanem tamo s njim. Sva sam zadrhtala kad sam se
prisjetila njegova dodira i užasne čežnje u dubini duše koju sam osjetila
kod njega. Morala sam se nekako maknuti od njega.“
„Da, čuj, morat ćeš ubuduće malo bolje razmisliti o tome.“
„A?“
„Možeš bar pokušat pazit što ti govorim? Vidjela sam kako Kalona
vladava svijetom. Ubijao je ljude vatrom, a kad kažem ljude, mislim i na
vampove i na ljude. A ti si ga spriječila. Iskreno, mislim da: nam moja
vizija govori da si ti jedina osoba na svijetu koja ga može spriječiti. Tako
da ne smiješ bježati od njega. Zoey, morat ćeš skužiti što si mu to rekla
da si ga uspjela ubiti, a onda ćeš ti morati otići k njemu.“
„Ne! Ne idem ja k njemu!“
Afrodita mi je uputila pogled pun sažaljenja.
„Morat ćeš se oduprijeti svojoj reinkarniranosti i uništiti Kalonu jednom
zauvijek.“
Ma, kvragu, upravo sam pomislila kad je nečija šaka počela lupati po
vratima.

Èetrnaesto poglavlje
ZOEY
„Zoey! Jesi unutra? Daj da uðem!“
Za manje od jednog daha sišla sam s kreveta i stigla do vrata. Trzajem
sam ih otvorila i ugledala Starka kako stoji svaljen uz dovratak.
„Stark? Zašto si ustao iz kreveta?“
Na sebi je imao bolnièke hlaèe za pacijente i ništa drugo iznad pojasa.
Prsa mu je prekrivao golem bijeli flaster od gaze koji mu je obavijao cijeli
torzo. Lice mu je bilo boje kosti, a veo znoja orosio mu je èelo. Disao je u
kratkim, isprekidanim dahtajima i izgledao kao da bi se svakog trena
mogao srušiti.
Ali desnom je rukom èvrsto stiskao svoj luk, u koji je bila zataknuta
strijela.
„Sranje! Dovedi ga ovamo dok se nije onesvijestio. Ako padne, nikad ga
neæemo natjerati da se opet digne, a pretežak je da ga idemo same nositi.“
Pokušala sam poduhvatiti Starka, ali iznenadio me svojom snagom kad
me otresao.
„Ne, dobro mi je,“ rekao je, pa glavinjajuæi ušao u sobu i poèeo
pogledavati oko nas kao da oèekuje da æe netko iskoèiti iz ormara. „Neæu
se onesvijestiti,“ procijedio je kad je uspio obuzdati disanje.
Stala sam pred njega da me opet poène doživljavati.
„Stark, tu nema nikoga. Zašto si ti došao ovamo? Ne bi uopæe smio
ustajati iz kreveta, a kamoli se penjati po stubištu.“
„Osjetio sam te. Bila si sva prestravljena. Pa sam ti došao.“
„Ružno sam sanjala, to je sve. Nije mi prijetila nikakva opasnost.“
„Kalona? Je li ti on opet došao u san?“
„Opet? Pa koliko ti to veæ dugo njega sanjaš?“ upitala me Afrodita.
„Ako ne spavaš s nekim, a pritom ne mislim samo s cimericom, Kalona ti
se može uvuæi u snove, ako želi,“ rekao je Stark.
„To ne zvuèi dobro.“
„To su samo snovi,“ rekla sam.
„Jesmo li sigurni u to?“ priupitala je Afrodita Starka, ali ja sam joj
odgovorila.
„Pa, nisam mrtva, to je samo san.“
„Nisi mrtva? Moraš mi to pojasniti,“ rekao je Stark.
Disanje mu se smirilo. premda je i dalje bio sav blijed, zvuèao je u
potpunosti kao Ratnik koji je spreman ispuniti dani zavjet i zaštititi svoju
Sveæenicu.
MIN@
98
„U svom snu Zoey se bacila s litice da bi pobjegla od Kalone,“ rekla je
Afrodita.
„Što ti je on to uèinio?“ Starkov je glas bio dubok, pun bijesa.
„Ništa,“ rekla sam totalno prebrzo.
„Zato što si skoèila s litice prije nego što ti je stigao išta uèiniti,“ rekla je
Afrodita.
„Što ti je to pokušavao uèiniti?“ opet me upitao Stark. Uzdahnula sam.
„Isto što i uvijek. Želi me kontrolirati. Ne kaže on to reèima, ali to je ono
što želi, a ja mu nikada neæu dati to što želi.
Starkova se èeljust stisnula.
„Trebao sam znati da æe pokušati kroz snove do tebe. Znam ja njegove
smicalice! Trebao sam se pobrinuti za spavaš s Heathom ili Erikom.“
Afrodita je frknula.
„E, ovo još nisam èula. Deèko broj tri želi da spavaš s jedan ili dva.“
„Nisam joj ja deèko!“ praktièki je zaurlao Stark. „Ja sam njen Ratnik,
zavetovao sam se da æu je štititi. To znaèi daleko više od nekakve usrane
zaljubljenosti ili glupe ljubomore.“
Afrodita je samo buljila u njega; bar jedanput oèito nije znala što bi rekla.
„Stark, to je bio samo san,“ rekla sam s daleko više sigurnosti nego što
sam osjeæala. „Nema veze koliko æe mi se puta Kalona uvaliti u snove,
rezultat æe uvijek biti isti. Neæu mu popustiti.“
„Bolje bi ti bilo da je tako, jer u suprotnom æemo se mi ostali naæi u
ozbiljnim govnima,“ rekla je Afrodita.
„Što ona time želi reæi?“
„Opet je imala viziju, to je sve.“
„To je sve? Toliko o tome da me se nedovoljno cijeni.“ Odmjerila je
Starka dugim pogledom. „Onda, Strelièaru, ako æeš ti spavat sa Zoey,
hoæe li joj to istjerat Kalonu iz snova?“
„Trebalo bi,“ rekao je Stark.
„Onda mislim da bi trebao spavati sa Zoey, a buduæi da u ovakvim
situacijama za treæu definitivno nema mjesta, idem ja odavde.“
„Kamo æeš?“ upitala sam je.
„Tamo gdje je Darius, gdje god to bilo, i ne, boli me briga ako æe se
pingvinke zato naljutit. Ozbiljno, fakat me pere gadna glavobolja. Tako da
mislim samo spavat, ali idem biti uz svoga vampa. I to je sve èega æe tu
biti.“
Pokupila je svoju odjeæu i torbicu. Pretpostavila sam da æe svratiti negdje
u kupaonicu i presvuæi se iz svoje bapske spavaæice prije nego što ode
potražiti Dariusa, što me pak podsjetilo da i sama tu stojim u vlastitoj
MIN@
99
bapskoj spavaæici. Sjela sam na svoj krevet i uzdahnula. O, da. veæ me on
vidio golu golcatu, što mi je bilo daleko sramotnije nego što me sada
gledao u bijeloj pamuènoj spavaæici za bake. Ramena su mi se objesila. O,
Božice, kao djevojka koja ima više od jednog deèka, stvarno sam imala
ozbiljnih hendikepa u pogledu doživljavanja sebe same kao nekakve
kuleðerice.
Prije nego što je Afrodita stigla proæi kroz vrata, dobacila sam joj:
„Nemoj spominjati svoju viziju dok nisam stigla malo razmisliti o njoj.“
„Mislim ono,“ dodala sam bržebolje, „možeš reæi Dariusu, ali to je sve,
okej?“
„Kužim. Htjela bi da se izbjegne histerija. Šta god. Ne bi ni mene naroèito
oduševljavalo da moram slušat kako društvo debila i ostale mase cièe.
Samo se ti naspavaj, Z. Vidimo se kada sunce zaðe.“ Kratko je mahnula
Starku, te èvrsto zatvorila vrata za sobom.
Stark je prišao krevetu i punom težinom sjeo pokraj mene. Malo se trznuo
kad je, oèito, napokon osjetio bol u prsima. Odložio je luk i strijelu na
stoliæ pokraj uzglavlja i žalosno mi se osmjehnuo.
„Dakle, ovo mi neæe trebati?“
„Ma je li?“
„A to znaèi da su mi sada ruke slobodne. Baš zgodno.“ Raširio ih je i
drsko me pogledao. „A da ti meni malo doðeš, Z?“
„Samo trenutak.“ Požurila sam se prema prozoru, nastojeæi dobiti na
vremenu dok sam se pitala kako bih mogla prijeæi iz zagrljaja jednog
muškarca u zagrljaj drugog. „Definitivno se ne mogu odmoriti dok nisam
sasvim sigurna da neæeš izgorjeti,“ brbljala sam.
Dok sam navlaèila rolete, nisam mogla odoljeti iskušenju da ne provirim
van, i nagradio me pogled na dan s izuzetno slabim svjetlom. Svijet je
vani tih i siv, prepun leda i tmine. Nigdje se ništa nije kretalo. Bilo je kao
da se život izvan opatije zamrznuo zajedno s drveæem i travom i oborenim
dalekovodima.
„Pa, rekla bih da ovo objašnjava kako si uspio doæi ovamo gore a da nisi
završio reš peèen. Vani uopæe nema sunca.“ Nastavila sam buljiti kroz
prozor, opèinjena prizorom svijeta pretvorenog u led.
Znao sam da mi ne prijeti nikakva opasnost, rekao je Stark s kreveta.
„Osjeæao sam da je sunce svanulo, ali da ne uspijeva prodrijeti kroz sav
led i oblake. Mogao sam doæi do tebe bez ikakve opasnosti.“ Zatim je
dodao: „Z, daj više doði ovamo! Svjesno znam da ti nije ništa, ali utroba
je i dalje pomalo potresena.“
MIN@
100
Okrenula sam se, iznenaðena zato što mu se u glasu više nije èuo onaj
koki ton. Otišla sam od prozora i sjela na rub kreveta, stavljajuæi ruku u
njegovu.
„Dobro je meni, daleko bolje nego što bi tebi sada bilo da si dotrèao
ovamo gore usred sunèanog jutra.“
„Kad sam osjetio tvoj strah, morao sam doæi. Pa makar to znaèilo da
vlastiti život stavljam na kocku. To je dio zavjeta koji sam ti dao.“
„Stvarno?“
Kimnuo je glavom, nasmiješio se i prinio moju ruku svojim usnama.
„Stvarno. Ti si moja gospa i moja Nadsveæenica. Uvijek æu te štititi.“
Obujmila sam mu lice dlanom i nisam mogla prestati gledati u njega dok
su mi, ne znam zašto, odjednom navrle suze na oèi.
„Hej, nemoj, ne plaèi.“ Obrisao mi je suze s obraza. „Doði ti meni.“
Šutke sam se zavukla pokraj njega, pazeæi da ga ne udarim u prsa. Zagrlio
me, a ja sam se privila uz njega, nadajuæi se da mi toplina njegova dodira
može izbrisati uspomenu na Kaloninu hladnu strast.
„On to namjerno radi, znaš?“
Nisam ga ni morala pitati. Znala sam da misli na Kalonu. Stark je samo
nastavio.
„To nije stvarno svi ti osjeæaji koje izaziva u tebi. To je to što on radi.
Pronaðe neèiju slabost i poène je iskorištavati.“
Stark je zastao, i bilo mi je jasno da želi reæi više od toga. Nisam to htjela
slušati. Htjela sam se samo sklupèati u sigurnost zagrljaja svoga Ratnika,
zaspati i zaboraviti. Ali nisam mogla.
Ne nakon Ayine uspomene. Ne nakon Afroditinih vizija.
„Nastavi,“ rekla sam. „Što još?“
Njegova me ruka èvršæe stisnula.
„Kalona zna da tvoja slabost leži u povezanosti koju imaš s tom
djevojkom iz plemena Cherokee koja ga je namamila u zamku.“
„S Ayom,“ rekla sam.
„Da, s Ayom. Upotrijebit æe je protiv tebe.“
„Znam.“
Osjeæala sam kako oklijeva, ali Stark je napokon rekao:
„Ti ga želiš,, Kalonu, hoæu reæi. On te tjera da ga želiš. Odupireš se tome,
ali uspijeva ti prodrijeti pod kožu.“
Utroba mi se stisnula i poželjela sam da mi pozli, ali iskreno sam
odgovorila Starku.
„Znam, i to me straši.“
MIN@
101
„Zoey, uvjeren sam da æeš ga nastaviti odbijati, ali ako mu ikada popustiš,
slobodno raèunaj na to da æu ja biti uz tebe. Stat æu izmeðu tebe i Kalone,
pa makar mi to bilo posljednje u životu.“
Položila sam glavu na njegovo rame, i prejasno se sjeæajuæi toga da
Afrodita uopæe nije spomenula to da je u bilo kojoj od svojih vizija
primijetila Starka.
Okrenuo je glavu i nježno me poljubio u èelo.
„E da, usput, krasna ti je spavaæica.“
S usana mi se oteo mjehuriæ neoèekivanog smijeha.
„Da nisi ranjen, sad bih te šupila.
Frajerski mi se osmjehnuo.
„Hej, meni se sviða. Doðe mi da pomislim da sam u krevetu sa zloèestom
malom katolièkom uèenicom iz jednog od onih perverznih djevojaèkih
internata. Hoæeš mi prièati malo o tome kako ste se ti i tvoje cimerice
nekada voljele gole tuæi jastucima?“
Prevrnula sam oèima prema njemu.
„Eh, možda neki drugi put, kad se ne budeš oporavljao od bliske smrti.“
„Okej, može. Ionako sam preumoran da se idem ne znam kako
dokazivati.“
„Stark, zašto ne bi popio iz mene? Samo malo,“ brzo sam dodala kad mi
je krenuo prigovoriti. „Èuj, Kalona nije ovdje. Zapravo, iz mog sna je
prilièno jasno da je daleko odavde, buduæi da nigdje blizu Oklahome
nema nijednog otoka.“
„Ne znaš gdje se on nalazi. Mogao te natjerati da ga u snu vidiš bilo
gdje.“
„Ne, on je na otoku.“ Kad sam to izgovorila, osjetila sam kako je moja
pretpostavka toèna. „Morao je otiæi na neki otok da povrati snagu. Imaš li
ikakva pojma gdje bi to moglo biti? Jesi li ga ikada èuo kako razgovara
nekakvom otoku s Neferet?“
Stark je odmahnuo glavom.
„Nisam. Nikad ništa takvo nije spomenuo dok sam ja bio u blizini, ali
èinjenica da se radi o otoku daje nam do znanja da si ga ozlijedila. Jako.“
„Što znaèi da sam u ovom trenutku na sigurnom, što takoðer znaèi da je
sasvim u redu da piješ iz mene.“
„Ne,“ èvrsto je rekao.
„Ne želiš?“
„Ne budi luda! Želim, ali ne mogu. Mi ne možemo. Ne u ovom trenutku.“
MIN@
102
„Slušaj, tebi trebaju i moja krv i moja energija, ili duh, ili šta veæ god, da
ozdraviš.“ Podigla sam bradu, da mu pružim jasan pogled na svoju žilu
kucavicu. „Zato, samo izvoli. Hajde, ugrizi me.“
Zažmirila sam i zadržala dah.
Stark je prasnuo u smijeh, našto sam naglo otvorila oèi i ugledala ga kako
se cereka i pritom se bolno prima za prsa, sopæe, a onda se nastavlja malo
smijati.
Mrko sam ga pogledala.
„Što je tako smiješno?“
Stark se uspio obuzdati u dovoljnoj mjeri da kaže:
„Ma samo to da gledaš kao da si ispala iz nekog starog filma o Draculi.
Trebala bi me i pitati: Du ju vant tu sak maj blad?“ Složio je jezovitu facu
i pokazao mi zube.
Osjetila sam kako mi se obrazi žare i odmaknula se od njega.
„Onda visi. Zaboravi da sam to uopæe spomenula. Idemo samo spavati,
može?“ Htjela sam se okrenuti na drugu stranu, ali on me primio za rame i
okrenuo natrag prema sebi.
„Èekaj malo, èekaj malo zabrljao sam stvar.“ Odjednom se uozbiljio.
„Zoey.“ Stark mije dodirnuo obraz. „Neæu piti iz tebe zato što to ne mogu,
ne zato što ne bih htio.“
„Ma da, èula sam kad si to rekao.“ Još uvijek mi je bilo neugodno i htela
sam okrenuti glavu, ali prisilio me da ga pogledam u oèi.
„Hej, oprosti mi.“ Glas mu je postao dubok i seksi. „Nisam ti se trebao
pravdati. Samo sam ti trebao reæi istinu, ali ratnik sam tek odnedavno.
Trebat mi neko vrijeme da se kako treba uživim u to.“ Palcem mi je
milovao jagodiènu kost, prelazeæi po obrisu mojih tetovaža. „Trebao sam
ti kazati da postoji samo jedno što želim više od okusa tvoje krvi, a to je
saznanje da si sigurna i snažna.“ Poljubio me. „K tome, nema potrebe da
pijem iz tebe, jer znam da æe sa mnom biti sve u redu.“ Svojim je usnama
dotaknuo moje. „Hoæeš da ti kažem odakle to znam?“
„Aha,“ promrmljala sam.
„Znam to zato što je tvoja sigurnost moja snaga, Zoey. Hajde, samo ti
spavaj. Ja sam tu.“ Legao je natrag i privio me uz sebe.
Trenutak prije nego što su mi se oèi sklopile s treptajem, prošaptala sam:
„Ako me netko pokuša probuditi, molim te lijepo, ubij ga na mjestu.“
Stark se tiho nasmijao.
„Sve za tebe, gospo moja.“
„Dobro.“ Sklopila sam oèi i zaspala dok me moj Ratnik èvrsto držao i
èuvao od snova i utvara iz davnine.

Petnaesto poglavlje
AFRODITA
„Ozbiljno vam kažem, gejiæi, samo vi lijepo idite natrag u krevet skupa.
Meni moj vamp treba ostatak noæi.“
Afrodita je stajala prekriženih ruku tik unutar ulaza u sobu koju su dijelili
Darius, Damien, Jack i Vojvotkinja. S traèkom ozlojeðenosti primijetila je
da su se Damien, Jack i Vojvotkinja svi zajedno sklupèali na jednom
krevetu. Jasno, podsjeæali su je na psiæe, ali nije baš bilo fer da
pingvinkama ne smeta što oni spavaju skupa, dok su u isti mah nju
prognale da dijeli sobu sa Zoey. Ili su barem pokušale.
„Što je, Afrodita? Što se dogodilo?“ Darius joj je pritrèao, jednom rukom
navlaèeæi majicu kratkih rukava preko svojih potpuno predivnih ramena, a
drugom se obuvajuæi.
Kao i obièno, Darius je sve skužio prije nego što je itko drugi sasvim
došao sebi, što je bio samo još jedan razlog zašto joj se tako svidio.
„Sve je u redu. Samo što Zoey spava sa Starkom. U našoj sobi. A meni
nije okej da se idem tome prikrpavat. Pa æemo se zato i mi malo cimerski
zamijenit.“
„Sve je u redu sa Zoey?“ upitao je Damien.
„Meni se èini da je otprilike u ovom trenutku s njom sve i više nego u
redu,“ rekla je Afrodita.
„Nisam mislio da je Stark u stanju raditi, je li, takve stvari,“ oprezno je
rekao Jack. Izgledao je pospano, razbarušene kose i podbuhlih oèiju.
Afroditu je još više nego inaèe podsjetio na psiæa, i stvarno joj je bio
sladak. Naravna stvar, prije bi si iskopala oèi nego da to naglas prizna.
„Uspio se popeti stubištem do naše sobe na zadnjem katu, pa bih rekla da
se oporavlja.“
„Eriku se to neæe svidjeti,“ veselo je rekao Jack. „Sutra æe biti ozbiljnog
dramljenja s deèkom.“
„Gotovo je s dramljenjem u toj ulozi. Z je ranije noæas dala Eriku nogu.“
„Je li!“ rekao je Damien.
„Je, i da znate da je bilo i vrijeme. Morala se riješit njegovih posesivnih
sranja,“ rekla je Afrodita.
„I stvarno joj je dobro?“ upitao ju je Damien.
Afroditi se nije svidio Damienov tipièno preoštar pogled. Apsolutno nije
namjeravala spominjati èinjenicu da je Kalona ušao u Zoeyn san, pa Stark
zato spava s njom. Nije namjeravala ni govoriti o svojoj viziji za koju bi
drage volje okrivila Zoey, što æe svakako uèiniti u buduænosti, kada se
MIN@
104
Damien razljuti zbog toga što ju je prešutjela. I tako je, da zbuni dotiènu
znatiželjnicu, podigla savršeno oblikovanu obrvu i uputila mu svoj
standardni, neèitljivi podsmijeh.
„Šta si joj ti, gej mama?“
Kao što je Afrodita i znala, Damien se smjesta sav nakostriješio.
„Ne. Ja sam joj prijatelj!“
„Daj, ono. Zijev. Ko da mi svi to ne znamo. Zoey je dobro. Božice ti, daj
joj malo prostora da diše.“
Damien se namrštio.
„Dajem ja njoj da diše. Samo se brinem zbog nje. to je sve.“
„Gdje je Heath? Zna li on da je prekinula s Erikom i da, eto, spava sa
Starkom?“ Jack je dovršio reèenicu scenskim šaptom.
Afrodita je prevrnula oèima.
„Boli me briga gdje je Heath, a osim ako Z ne treba užinu, mislim da ni
nju baš naroèito ne zanima gdje je. Zauzeta je,“ razgovijetno je izgovorila.
Afroditi stvarno nije bilo drago povrijediti osjeæaje Damienu i njegovoj
curi/deèku Jacku, ali mogla je sprijeèiti Damiena da gura nos u njezine
stvari samo tako da im dobro odbrusi, a èak ni u tome uspjeh nije bio
stopostotan. Obratila se Dariusu koji je stajao blizu nje i pažljivo je
promatrao s izrazom lica u kojem su se miješali smješkanje i zabrinutost.
„Spreman si za pokret, ljepotane?“
„Naravno.“ Osvrnuo se prema Damienu i Jacku prije nego što je zatvorio
vrata. „Vidimo se kad zaðe sunce.“
„Može!“ zacvrkutao je Jack, dok je Damien samo nastavio dugo i èvrsto
gledati u nju.
Vani u hodniku Afrodita je stigla prijeæi samo par koraka prije nego što ju
je Darius primio za zapešæe i natjerao da stane. Prije nego što je išta stigla
reæi, stavio je ruke na njezina ramena i pogledao je u oèi.
„Imala si viziju,“ jednostavno je rekao.
Afrodita je osjetila kako joj suze naviru na oèi. Bila je totalno, apsolutno
luda za ovom gromadom od deèka koji je tako dobro poznaje, i kojem
je,iz nekog razloga tako stalo do nje.
„Jesam.“
„Jesi li dobro? Izgledaš blijedo, a oèi su ti još podlivene.“
„Okej mi je,“ rekla mu je, premda joj to èak ni u vlastitim ušima nije
zvuèalo uvjerljivo.
Obujmio ju je rukama, a ona ga je pustila da je grli, nalazeæi neopisivu
utjehu u njegovoj snazi.
„Je li bilo onako grozno kao prošli put?“ upitao ju je.
MIN@
105
„Bilo je još gore.“ Lica priljubljena uz njegova prsa, rekla je to tako
nježnim i milim glasom da bi se gotovo svatko tko ju je poznavao
zgranuo, da ju je èuo.
„Još jedna vizija smrti Zoey?“
„Ne. Ovaj put je bilo nešto o smaku cijelog svijeta, makar je Zoey imala
ulogu u tome.“
„Idemo natrag do nje?“
„Ne, stvarno spava uz Starka. Izgleda da joj Kalona ulazi u snove, a to ne
može dokle god je deèko uz nju.“
„To je dobro,“ rekao je Darius. Nešto se zaèulo s kraja hodnika, pa ju je
Darius odvukao iza ugla u dublju sjenu, Pokraj njih je prošla jedna èasna
sestra, ne primijetivši ih.
„Hej, kad smo kod sna znam da je Z velika Nadsveæenica, ali nije ona
jedina kojoj treba odmor da bi lijepo izgledala,“ prošaptala je Afrodita
kad su opet ostali sami u hodniku.
Darius ju je odmjerio pogledom.
„Imaš pravo. Sigurno si iscrpljena, pogotovo nakon što si imala viziju.“
„Nisam mislila samo na sebe, gospon Maèo. Dok sam silazila ovamo,
izmišljala sam kamo bismo mogli otiæi i nešto mi je palo na pamet jedna
briljantna ideja, ako se usudim to sama reæi.“
Darius se osmjehnuo.
„A siguran sam da se usudiš.“
„Naravno. Uglavnom, sjetila sam se da si rekao sestrama pingvinkama da
se Starka ne bi smjelo ometati najmanje punih osam sati. Dakle, on nije u
svojoj vrlo privatnoj, vrlo mraènoj, vrlo udobnoj sobi. Umjesto toga, ona
je tragièno prazna.“ Afrodita mu je dala pusu u vrat, podigla se na prste i
gricnula mu ušnu resicu.
Nasmijao se i podvukao ruku ispod nje.
„Briljantna si.“
Dok su išli u Starkovu ispražnjenu sobu, Afrodita mu je opisala svoju
viziju i preprièala san koji je sanjala Zoey. Slušao ju je tiho i pozorno, što
je bila druga osobina kojom ju je privukao.
Prva je bila to što je totalno seksi, jasno.
Starkova je soba bila udobna i tamna, obasjana tek jednom svijeæom
Darius je privukao stolicu vratima i podboèio je ispod kvake, tako da im
sad praktièki nitko nije mogao banuti. Zatim je poèeo prekopavati po
ormaru u kutu sobe i iz njega izvukao èiste plahte i deke, te njima ponovo
napravio krevet, spomenuvši nešto o tome kako ne bi volio da ona spava
na posteljini ranjenog vampyra.
MIN@
106
Afrodita ga je gledala dok je izuvala èizme i svlaèila traperice, te skidala
grudnjak ispod majice. Pomislila je kako je to èudan osjeæaj kad se netko
brine za tebe netko kome si, prema svemu sudeæi, draga ti kao ti, što ju je
totalno iznenaðivalo. Deèkima se inaèe sviðala zato što je seksi, ili zato
što je bogata i popularna i predstavlja im izazov, ili, najèešæe, naprosto
zato što je kuja. Uvijek bi je zaprepastilo koliko tipova jednostavno voli
kuje. Deèkima se nikad nije sviðala zato što je Afrodita. Zapravo, deèki
obièno nisu htjeli pronaæi vremena da otkriju tko je ona podno sve te
dobre kose, dugih nogu i drskog držanja.
Ali u vezi s Dariusom, a to je definitivno postajala veza, najviše ju je
šokiralo to što izmeðu njih još nije bilo seksa. Zasad. Jasno, svi su
vjerovali da se praše kao zeèevi, a ona ih je puštala da u to vjeruju èak je
poticala da u to vjeruju. Samo, seksa još nije bilo. I to joj nekako nije bilo
èudno. Spavali su zajedno, èak su se nekoliko puta i istinski žestoko
barili, ali nikad nisu otišli dalje od toga.
Afrodita se trgnula kad je zgranuto shvatila što se to zbiva izmeðu nje i
Dariusa, krenuli su polako, da se upoznaju. Da se stvarno, istinski
upoznaju, a ona je poèela otkrivati da joj se sviða to što idu polako gotovo
u istoj mjeri koliko joj se sviða to što upoznaje Dariusa.
Pa oni se zaljubljuju!
Od te strahovite misli Afroditi su koljena tako nenadano klecnula da je
ustuknula do stolice smještene u kutu sobe i, osjeæajuæi kako joj se
zavrtjelo u glavi, sjela na nju.
Darius je dovršio krevet i sa smiješkom pogledao prema njoj.
„Što radiš skroz na suprotnom kraju sobe?2
„Samo sjedim,“ brzo je rekla.
Nakrivio je glavu.
„Stvarno ti je dobro? Kazala si da si izgarala zajedno s vampyrima u
svojoj viziji. Da ne osjeæaš možda još uvijek posljedice toga? Sva si
blijeda.“
„Malo sam žedna, a oèi me i dalje peku, ali inaèe mi je dobro.“ Kad je
nastavila sjediti na drugom kraju sobe i ne davati ni znaka da bi krenula
prema krevetu, zbunjeno joj se osmjehnuo i rekao:
„Zar nisi umorna?“
„Da, da, jesam.“
„Da ti donesem vode?“
„O, ne! Sama æu. Nema frke.“
Afrodita je skoèila na noge kao da je marioneta i otišla do umivaonika u
suprotnom kutu. Punila je papirnatu èašu vodom kad se Darius odjednom
MIN@
107
stvorio uz nju. Opet je položio snažne ruke na njezina ramena. Ovaj put
joj je palcima nježno poèeo mijesiti ultrastisnute mišiæe vrata.
„Svu napetost nosiš ovdje,“ rekao je, prelazeæi joj s vrata na ramena.
Afrodita je iskapila èašu vode, a onda se više nije mogla natjerati da se
pomakne. Darius joj je šutke masirao ramena, dodirom joj kazivajuæi
koliko mu je stalo do nje. Napokon je pustila da joj èaša isklizne kroz
prste. Glava joj je pala prema naprijed i Afrodita je duboko, zadovoljno
odahnula.
„Ruke su ti totalno èarobne.“
„Sve za tebe, moja gospo.“
Afrodita se osmjehnula i naslonila na njegove dlanove, dopuštajuæi si da
se sve više opušta. Voljela je što se Darius odnosi prema njoj kao prema
svojoj Nadsveæenici, iako ona nema Biljeg i nikad neæe biti vampyrica.
Voljela je što on nimalo ne sumnja da Nyx nju smatra posebnom da je na
izabranica Božice. Tako ga oèito nije briga ide li uz to i Biljeg ili ne.
Božice moja mila! Pa zaista ga voli! Vrag te neæe!
Afrodita je naglo podigla glavu i okrenula se tako brzo da je Darius
zapanjeno ustuknuo, automatski joj dajuæi prostora.
„Što je?“ upitao ju je.
„Volim te!“ blebnula je, pa èvrsto pritisnula dlan na usta kao da,želi
sprijeèiti da rijeèi izlete iz njih.
Ratnik joj je uputio dug, polagan osmijeh.
„Drago mi je èuti to od tebe. I ja sam zaljubljen u tebe.“
Afroditi su se suze poèele skupljati u oèima, i žmirkala je da ih zaustavi
kad ga je odgurnula i otišla prema krevetu.
Božice! Koja koma!
Umjesto da reagira na njezin ispad, Darius ju je samo ispratio pogledom,
Afrodita je osjeæala njegove mirne oèi na sebi dok je razmišljala bi li sjela
na krevet, ili legla u njega. Napokon nije uèinila ni jedno ni drugo, jer je
zakljuèila da joj se ne sviða prizor koji bi stvorila u krevetu. Ionako se veæ
osjeæala sasvim dovoljno ranjivo i izloženo dok je tako stajala samo u
majici, gaæicama i nièem drugom. Okrenula se prema Dariusu.
„Šta?“ obrecnula se.
Nakrivio je glavu. Žalostan osmijeh podigao mu je same kutove usana.
Njegove su joj oèi djelovale desecima godina starije od ostatka njegova
lica.
„Tvoji se roditelji ne vole, Afrodita. Iz onoga što si mi povjerila o njima,
moguæe je da nisu u stanju osjetiti tu emociju prema bilo kome, što
ukljuèuje i tebe.“
MIN@
108
Podigla je bradu i èvrsto mu uzvratila pogled.
„Pa? Reci mi nešto što ne znam.“
„Ti nisi tvoja majka.“
Kazao je te rijeèi nježno, ali bilo joj je kao da ih je bacio na nju poput
noževa koji su joj se zarili ravno u srce.
„Znam ja to!“
Usne kojima je to izgovorila odjednom su joj postale ledene.
Darius je polagano krenuo prema njoj. Afrodita je pomislila kako je
graciozan kako moæno uvijek izgleda. On voli nju? Kako? Zašto? Zar ne
shvaæa kakva je ona grozna kuèketina?
„Znaš li ti to zaista? Ti jesi u stanju voljeti, pa makar tvoja majka nije.“
kazao joj je.
Ali jesam li u stanju biti voljena?
Došlo joj je da vrisne to pitanje, ali nije mogla. Sprijeèio ju je ponos, koji
joj se obraæao jasnije od shvaæanja u Dariusovim oèima. Radije je, da se
osjeti sigurnije, krenula u protunapad.
„Jasna stvar da to znam. Ali sve ovo izmeðu nas dvoje svejedno je koma.
Istina glasi da si ti vampyr. A ja sam ljudska. Nikad ti neæu moæi biti više
od priležnice, a èak ti ni to ne mogu biti jer sam se veæ jebeno Utisnula s
glupaèom Stevie Seljanèurom Rae i tog se Utiskivanja nikako ne mogu
riješiti, makar si me i ti ugrizao.“
Afrodita je zastala, trudeæi se ne prisjetiti se s kakvom je nježnošæu Darius
pio iz nje, premda je njemu njezina Utisnuta krv imala okaljan okus.
Pokušala se, bezuspješno, ne prisjetiti kakvu je ugodnost i mir pronašla u
njegovu zagrljaju, i sve to a da izmeðu njih nije došlo do seksa.
„Mislim da nemaš pravo u svemu tome. Nisi ti samo èovjek, a tvoje
Utiskivanje sa Stevie Rae na nas ne utjeèe. U njemu vidim daljnji dokaz
tvoje važnosti za Nyx. Ona zna da te Stevie Rae treba.“
„Ali ti me ne trebaš,“ gorko je rekla Afrodita.
„Trebam te, nego što,“ èvrsto ju je ispravio.
„Za što? Pa ni ne ševimo se!“
„Afrodita, zašto to radiš? Znaš da te želim, ali ti i ja smo više od pukih
tijela i požude. Dublje smo vezani.“
„Ne shvaæam kako!“ Afrodita se opet našla opasno na rubu suza, zbog
èega se još jaèe razljutila.
„Ja shvaæam.“ Prešao je preostali razmak izmeðu njih, primio je za ruku i
kleknuo jednim koljenom pred nju. „Htio bih te nešto zamoliti.“
O, Božice! Što? Zar æe sada uèiniti nešto apsurdno, poput prošnje za
brak?
MIN@
109
Stisnuo je desnu šaku preko srca i zagledao joj se u oèi.
„Afrodita, i ljubiljena Proroèice Nyx, molim te da prihvatiš moj Ratnièki
zavjet. Na današnji ti dan prisežem da æu te štititi svojim srcem, svojim
umom, svojim jelom i svojom dušom. Zavjetujem se da æu pripadati tebi
iznad svih stalih, i da æu biti tvoj Ratnik do svojega posljednjeg daha na
ovome svijetu, a i nakon toga, voljom naše Božice. Prihvaæaš li moj
zavjet?“
Afroditu je oblila plima vrtoglave radosti. Darius želi biti njezin Ratnik!
Mi ta je radost bila kratka vijeka, kad je pomislila kakve sve posljedice
njegov zavjet nosi.
„Ne možeš ti biti moj Ratnik. Zoey je tvoja Nadsveæenica. Ako æeš se
zavjetovati nekoj, to mora biti ona.“
Afroditi je bilo grozno to izgovoriti a bilo joj je još groznije predoèiti si
Dariusa kako kleèi pred Zoey.
„Zoey je moja Nadsveæenica, baš kao i tvoja, ali ona veæ ima svoga
zaštitnika. Posvjedoèio sam gorljivosti koju mladi Stark osjeæa prema
položaju a koji se zavjetovao. Neæe joj trebati drugi Ratnik koji bi je
pratio. K tome, Zoey mi je veæ dala blagoslov da se zavjetujem tebi.“
„Što ti je dala?“
Ratnik je sveèano kimnuo glavom.
„Bilo je posve primjereno da svoje mjere objasnim Zoey.“
„Znaèi, ovo ti nije došlo tek tako? Zaista si razmislio o ovome?“
„Naravno. Osmjehnuo joj se. „Želim te štititi zasvagda.“
Afrodita je poèela snažno odmahivati glavom.
„Ne možeš.“
Dariusov je osmijeh jenjao.
„Svoj zavjet smijem dati kome želim, tako da to nije prepreka. Mlad sam,
ali moje su vještine pozamašne. Uvjeravam te, ja te mogu štititi.“
„Nisam na to mislila! Znam da si dobar predobar si, pobogu! To i je
problem.“ Afrodita je šutke zaplakala.
„Afrodita, nije mi jasno.“
„Zašto bi se ti htio zavjetovati meni? Pa ja sam totalna kuèka!“
Osmijeh mu se vratio.
„Ti si jedinstvena.“
Afrodita je odmahnula glavom.
„Povrijedit æu te. Uvijek povrijedim svakoga tko mi se približi.“
„Onda je sva sreæa što sam snažan ratnik. Nyx je bila mudra kad me je
dala tebi, a ja sam više nego zadovoljan onom koju mi je izabrala naša
Božica.“
MIN@
110
„Zašto?“ Suze su sada slobodno tekle niz Afroditine obraze, kapale joj s
brade i natapale majicu.
„Zato što ti zaslužuješ nekoga kome æeš vrijediti više od svoje imovine i
ljepote i statusa. Zaslužuješ nekoga kome æeš ti vrijediti kao ti. A sad.
pitam te ponovno, prihvaæaš li moj zavjet?“
Afrodita je promatrala njegovo snažno, prekrasno lice pod sobom, i nešto
se u njoj probilo na slobodu kad je ugledala vlastitu buduænost u njegovu
iskrenom, netremiènom pogledu.
„Da, prihvaæam tvoj zavjet,“ rekla je.
S radosnim uzvikom, Darius je ustao i podigao svoju Proroèicu u naruèje.
Zatim ju je nježno nastavio držati sve do zalaska sunca, dok je ona
suzama rastakala èvor tuge i osamljenosti i bijesa koji joj je tako dugo
sputavao srce.

Šesnaesto poglavlje
STEVIE RAE
Stevie Rae inaèe nije imala problema sa spavanjem. Okej, bio je to grozan
klišej, ali danju je spavala kao da je, je li, mrtva. Ali ne i danas. Danas
nije nikako uspijevala iskljuèiti svoju svijest ili bi možda istinitije bilo
reæi da nije nikako uspijevala iskljuèiti svoju grižnju savjesti.
Što da radi s Rephaimom?
Trebala bi reæi Zoey za njega eto što bi trebala. Nije bilo apsolutno
nikakve sumnje u to.
„Jasno, a onda bi Z šiznula ko dugorepa maèketina u sobi punoj stolica za
ljuljanje,“ promrsila je sebi u bradu i nastavila koraèati amo-tamo pred
ulazom u tunel u smoènici. Stevie Rae je bila sama, ali neprestano je
krišom pogledavala oko sebe, kao da oèekuje da joj se netko prikrade.
A što ako netko siðe ovamo da je potraži? Pa ne radi ništa pogrešno!
Samo ne može zaspati, to je sve.
Barem je poželjela da to bude sve.
Stevie Rae je prestala koraèati i zagledala se u smirujuæu tamu tunela gdje
je nedavno prosjekla kroz živu zemlju. Koga vraga da radi s Rephaimom?
Ne može reæi Zoey za njega. Zoey to ne bi shvatila. Nitko ne bi.
Ti vrapca, pa ni sama Stevie Rae nije zapravo to shvaæala! Samo je znala
da ga ne može ocinkati da ga ne može odati svima ostalima. Ali dok je
bila u njegovoj blizini, dok nije mogla èuti njegov glas i vidjeti isuviše
ljudsku bol u njegovim oèima, Stevie Rae je uglavnom bila na rubu
panike i brige da skrivanjem nazovigavrana samo dokazuje kako je poèela
gubiti posljednji djeliæ svog zdravog razuma.
On ti je neprijatelj! Ta joj je misao stalno kolala umom, lepeæuæi i
nesputano se zalijeæuæi kao ranjena ptica.
„Ne, u ovom trenutku mi on nije neprijatelj. U ovom trenutku je samo
ranjen.“ Stevie Rae je to kazala u tunel, zemlji koja joj je pružala
utemeljenje i snagu.
Stevie Rae je razrogaèila oèi kad joj je nešto palo na pamet. Sva ova
nevolja i nastala je zbog toga što je on ranjen! Da je zdrav i èitav i da je
napao nju, ili bilo koga od njih, ni èaska ne bi oklijevala da zaštiti sebe ili
ikoga iz svoga društva.
Što ako ga onda odvedeni negdje gdje može ozdraviti? Da! To je rješenje!
Nije ga dužna štititi. Samo ga ne želi isporuèiti na pogubljenje. Kad bi ga
dovela na sigurno, negdje gdje mu neæe smetati, Rephaim bi mogao
prizdraviti i onda izabrati vlastitu buduænost. Kao što je i ona! Možda se
MIN@
112
on odluèi pridružiti pozitivcima u borbi protiv Kalone i Neferet. Možda i
ne. Kako god bilo, to više neæe biti njena briga.
Ali kamo bi ga mogla odvesti?
I tada, dok je gledala u tunel, shvatila je savršen odgovor. Znaèilo bi da æe
morati priznati dio svojih tajni, a Stevie Rae se upitala hoæe li pritom
Zoey ikako moæi shvatiti zašto joj je ona to zatajila. Mora shvatiti. Pa i
ona je morala donijeti neke prilièno nepopularne odluke. A, uostalom,
Stevie Rae je potajice slutila da se Zoey i neæe naroèito iznenaditi kad
bude èula to što æe joj reæi; vjerojatno veæ neko vrijeme sumnja u nju.
Dakle, reæi æe Z za to, što æe u najmanju ruku zajamèiti da mjesto na koje
æe poslati Rephaima ne postane poèetnièki glavni kolodvor u doglednoj
buduænosti. Neæe tamo baš biti sasvim na miru i totalno na sigurnom, ali
skinut æe si ga s vrata i on više neæe biti njena odgovornost niti njen
kamen oko vrata.
Sva uzbuðena i nemalo razdragana zbog toga što je smislila rješenje za
svoj žešæe užasan problem, Stevie Rae se usredotoèila i provjerila svoj
uvijek toèan unutarnji sat. Imala je tek nešto više od sat vremena do
zalaska sunca. Po normalnom danu nikako joj ne bi uspjelo to što planira,
ali danas je osjeæala slabost sunca koje se pokušavalo, ali nije i uspijevalo,
probiti kroz gusti sloj sivih oblaka, teških od leda koji kao da se zastalno
doselio nad Tulsu. Bila je prilièno sigurna da neæe izgorjeti ako izaðe na
otvoreno. Takoðer je bila prilièno sigurna da nijedna znatiželjna èasna
neæe njuškati ovuda dok led i dalje pada, a sve izvan opatije je zamrznuto
i sleðeno. Isto vrijedi za obiène poèetnike. Crveni su joj poèetnici
najmanji problem, barem od zore do sumraka. Svi su i dalje ležali u
svojim podrumskim krevetima. Naravno, svi æe poustajati u iduæih sat
vremena i ako poznaje Zoey, a poznaje ju, doæi æe do velike rasprave o
tome koji bi im trebao biti sljedeæi potez, što znaèi da æe Zoey oèekivati
da i ona bude s njima.
Stevie Rae je živèano poèela èupkati nokte. Upravo æe za vrijeme tog
velikog sastanka na temu ’Što da sada radimo?’ morati otkriti svoje tajne
Zoey, a i svima ostalima. Èovjeèe, baš se nimalo ne raduje tom sastanku.
Imala je još jedan razlog da mu se ne raduje: èinjenicu da je Afrodita
upravo imala još jednu viziju. Stevie Rae nije znala što je u njoj vidjela,
ali, kroz svoje Utiskivanje osjetila je previranje koje je ta vizija izazvala u
Afroditi, previranje koje je nabujalo i zatim jenjalo, što vjerojatno znaèi
da Afrodita u ovom trenutku èvrsto spava. Što je baš dobro, jer ne bi bilo
dobro da tjelesno bude pri svijesti u dovoljnoj mjeri da i najmanje nasluti
MIN@
113
što to Stevie Rae sprema. Može se samo nadati da Afrodita dosad nije
uspjela saznati previše.
Dakle, sad ili nikad. Po kaubojski, šapnula je Stevie Rae sebi u bradu. Ne
dajuæi si priliku da se prepadne i odustane, brzo i tiho se popela stubištem
iz smoènice u glavni dio podruma opatije. Nego što, svi crveni poèetnici i
dalje su ležali i spavali èvrsto ko top. Dallasovo prepoznatljivo hrkanje
dopiralo je kroz tamnu prostoriju, što joj je gotovo izmamilo smješak na
usta.
Otišla je do svog praznog kreveta i uzela deku s njega. Zatim se istim
putem vratila u smoènicu i otišla s vrhunaravnim samopouzdanjem u
mrkli mrak grotla tunela. Bez trunke oklijevanja zakoraèila je unutra,
uživajuæi mirisu i osjeæaju zemlje koja je okružuje. Premda je znala da bi
joj to što sprema uèiniti mogla biti najveæa greška u životu, zemlja ju je
svejedno uspijevala dotaknuti i primiriti, uspokojiti njene raskidane živce
poput znatog roditeljskog zagrljaja.
Stevie Rae prešla je kratku udaljenost kroz tunel do prvog blagog zavoja.
Tu je stala i odložila deku. Triput je duboko udahnula da se usredotoèi,
kad je progovorila, glas joj je bio jedva èujniji od šapta, ali u sebi je nosio
Osetilajeda je zrak oko nje doslovce zatitrao, poput valova žege iznad
asfaltne ceste usred ljeta.
Zemljo, ti si moja, baš kao što sam ja tvoja. Prizivam te.
Tunel oko Stvie Rae smjesta se ispunio mirisima pokošenog polja i
zvukovima vjetra kroz krošnje. Pod nogama je osjetila travu koje nije
bilo, nije bilo sve što je Stevie Rae osjetila. Svuda oko sebe osjeæala je
zemlju, i upravo je iz tog poimanja svog elementa priznavanja zemlje i
svjesnog entiteta, obdarenog dušom Stevie Rae poèela crpsti snagu.
Podigla je ruke i uprla prstima u niski zemljani svod tunela.
„Htjela bih da mi se otvoriš. Molim te.“
Svod je zadrhtao i grumenovi zemlje poèeli su padati s njega, ispoèetka
polako, a onda, sa šumom sliènim uzdahu neke ti starice, zemlja se
rascijepila iznad Stevie Rae.
Nagonski je odskoèila u zaštitnièke sjene tunela, ali nije se prevarila oko
sunca; definitivno ga se nigdje nije moglo ni vidjeti ni osjetiti. Pada li to
kiša? Ne, zakljuèila je kad je virnula uvis prema tmurnom nebu, pa joj je
nekoliko kapljica pronašlo lice: ne pada kiša, nego susnježica, i to dosta
gusto; to bolje za posao koji je èeka.
Stevie Rae se ogrnula dekom i krenula u kratki uspon uz srušenu stijenku
tunela prema nadzemnom svijetu. Izašla je nedaleko od Marijine špilje,
izmeðu nje i šumarka koji se protezao zapadnim rubom posjeda opatije.
MIN@
114
Bilo je dovoljno mraèno da se èini kao da je sunce veæ zašlo, ali Stevie
Rae je svejedno nelagodno škiljila, jer joj nije godila ranjivost koju je
osjeæala pri dnevnom svjetlu, pa makar to svjetlo bilo tako raspršeno da
ga praktièki nije ni bilo.
Otresla se te nelagode i brzo orijentirala, opazivši šupu u kojoj je ostavila
Rephaima nedaleko od nje, slijeva. Pognula se da se zaštiti od iglenih
uboda sleðene kiše i trknula do šupe. Baš kao i sinoæ, kad je dotaknula
kvaku nije mogla ne pomisliti: Molim te, daj da bude mrtav... Bilo bi
lakše da je mrtav...
U šupi je bilo toplije nego što je zamišljala, a i èudno je mirisalo. Uz
mirise kosilice za travu i ostale vrtne opreme pune ulja i benzina, kao i
raznih pesticida i gnojiva pohranjenih na policama šupe, mogla je
nanjušiti i nešto drugo. Nešto od èega se sva naježila. Stevie Rae je
upravo uspjela proæi kroz poligon s preprekama od vrtnog pribora i
polako krenuti prema stražnjem dijelu šupe, kad je shvatila na što je taj
miris podsjeæa, a od te spoznaje koraci su joj posustali, a onda se
zaustavila u mjestu.
Šupa, puna arome Rephaima i njegove krvi, mirisala je po mraku koji ju
je okruživao nakon što je neumrla i kad je ljudskost u njoj zamalo bila
potpuno uništena. Miris ju je podsjetio na to mraèno razdoblje i na one
dane i noæi u kojima nije bilo nièega osim bijesa i potrebe, nasilja i straha.
Suspregnula je tihi krik shvaæanja kad joj je postalo jasno na što je još
podsjeæa taj miris. Crveni poèetnici, oni drugi crveni poèetnici oni koje
se tako skanjivala otkriti Zoey odišu istim ovakvim mirisom. Nije se
savršeno poklapao, i sumnjala je bi li njuh mrvicu manje oštar od njenog
uopæe uspio otkriti tu sliènost, ali ona je to mogla. Ona ju je i otkrila. A
kad je shvatila tu povezanost, vlastita joj se krv sledila od zle slutnje.
„Ponovno mi dolaziš sama,“ rekao je Rephaim.

Sedamnaesto poglavlje
STEVIE RAE
Rephaimove su rijeèi doprle do nje iz tame. Dok nije vidjela njegovu
èudovišnost, glas mu se odlikovao osobinom od koje je zvuèao nesnosno,
jadno ljudski. Zbog toga ga je, napokon, juèer i spasila. Njegova je
ljudskost doprla do Stevie Rae, i ona ga nije bila u stanju ubiti.
Ali danas je zvuèao drugaèije, snažnije nego prije. Zbog toga joj je
laknulo, ali to ju je u isti mah i zabrinulo.
Zatim je otresla tu brigu. Nije ona nekakva bespomoæna klinka koja bježi
u brda na prvi znak opasnosti. Nema sumnje da bi mogla razvaliti guzicu
nekakvoj ptièurini. Stevie Rae se isprsila. Donijela je odluku da æe mu
pomoæi da umakne i, vrapca mu, to æe i uèiniti, nego što.
„A kog si oèekivo? Johna Waynea i konjicu?“ Držeæi se kao mama kad bi
joj neki sin bio bolestan i iritantno cendrao, Stevie Rae je èvrstim
korakom krenula prema njemu. Lik koji nije bio više od tamne mase
sklupèane u dnu šupe postao joj je razgovjetniji, i dala je sve od sebe da
mu pogledom dade do znanja da neæe trpjeti prenemaganja. „Pa, nisi
mrtav i uspravno sjediš. Što oèito znaèi da ti je bolje.“
Blago je nakrivio glavu.
„Tko su John Wayne i njegova konjica?“
„Vojna konjica. To samo znaèi da pozitivci pristižu u pomoæ. Samo,
nemoj mi se sad tu uzbuðivat. Nikakva vojska ne dolazi. Stižem samo ja.“
„Zar ti sebe ne ubrajaš meðu pozitivce?“
Iznenadila se što je on u stanju voditi pravi razgovor s njom, i pomislila je
da kad bi mogla sklopiti oèi ili pogledati u stranu, zamalo bi mogla sebe
uvjeriti da je on obièan èovjek. Jasno, znala je da to tako ne bi išlo. Niti bi
ikada uz njega mogla sklopiti oèi ili pogledati u stranu, niti je on u bilo
kojem pogledu išta normalno.
„A da, èuj, dobra sam ja, ali nisam baš vojska.“
Stevie Rae ga je napadno pogledala od glave do pete. I zaista, i dalje joj je
izgledao usrano definitivno smoždeno i krvavo i slomljeno ali bar više
nije sav skvrèen ležao na boku. Sad je sjedio uspravno i naslonio se,
uglavnom neozlijeðenom lijevom stranom, o zid šupe. Složio je krpe koje
mu je ostavila preko svoga tijela, kao deku u komadiæima. Oèi su mu
pozorno sjale i ni trenutka se nisu odmaknule od njezina lica.
„Znaèi, tebi je zbilja bolje?“
„Kao što kažeš, nisam mrtav. Gdje su ostali?“
MIN@
116
„Veæ sam ti rekla, ostali nazovigavranovi su ti otišli s Kalonom i
Neferet.“
„Ne, pitam za ostale èovjeèje sinove i kæeri.“
„A, za moje prijatelje. Oni ti uglavnom spavaju. Tako da nemamo previše
vremena. Ovo neæe biti lako, ali mislim da sam smislila kako da te èitavog
sklonim odavde.“ Zastala je i prisilila samu sebe da prestane cupkati
nokte. „U stanju si hodat, je 1 tako?“
„Uèinit æu sve što budem morao.“
„Kog ti vrapca sad to znaèi? Daj mi samo reci jesi li u stanju ili nisi. Stvar
je dosta važna.“
„Jessssam.“
Stevie Rae progutala je knedlu kad je èula tu prosiktanu rijeè i zakljuèila
da se jako prevarila kad je mislila da æe joj on djelovati normalno ako ga
ne bude gledala.
„Pa dobro, je li, idemo onda.“
„Kamo me to vodiš?“
„Uspjela sam smislit samo to da te trebam odvest nekamo gdje se možeš
oporavit na sigurnom. Tu ne možeš ostat. Sigurno æe te pronaæi. Hej, tebi
ne smeta bit pod zemljom, ko tvom æaæi, je li tako?“
„Nebo mi je draže od zzzzemlje.“ Zvuèao je ogorèeno, praktièki
odsijecajuæi rijeèi i siktanjem posebno naglašavajuæi zemlju.
Stevie Rae je stavila ruke na bokove.
„To onda znaèi da ne možeš pod zemlju?“
„Radije ne bih.“
„Dobro, bi li ti radije ostao živ i skriven pod zemljom, ili tu gore, gdje æe
te za otprilike minutu pronaæi i ubiti?“ Ili štagod još gore, pomislila je, ali
nije naglas izgovorila.
Dosta dugo ništa nije rekao i Stevie Rae je poèela sumnjati da Rephaim
možda zaista ne želi ostati živ, što joj dotada uopæe nije palo na pamet.
Makar je pretpostavljala da bi to moglo imati smisla. Vlastiti su ga
ostavili da umre, a suvremeni je svijet bio nemjerljivo drugaèiji nego u
doba dok je on prošli put bio živ i tjelesan i dok je harao po poljima
Cherokeeja. Koliko je teško zabrljala stvar time što ga nije samo pustila
da umre?
„Radije bih ostao živ.“
Sudeæi prema izrazu njegova lica, Stevie Rae je pomislila da je ta izjava
njega možda iznenadila koliko i nju.
MIN@
117
„Okej. Dobro. Onda te moram odvesti odavde.“ Zakoraknula je prema
njemu, ali onda se zaustavila. „Je li te opet moram tjerat da mi obeæavaš
da æeš bit dobar?“
„Preslab sam da bih ti predstavljao opasnost,“ jednostavno je rekao.
„Pa dobro, onda æu te samo i dalje držati za rijeè koju si mi ranije dao.
Mmo nemoj izvodit nikakve gluposti, pa se možda i izvuèemo iz ovoga.“
Stevie Rae mu je prišla i èuènula. „Bolje da ti pogledam zavoje. Možda æe
i prije odlaska trebat promijeniti ili stisnuti.“ Pedantno ga je pregledala,
cijelo vrijeme naglas opisujuæi što radi. „Pa, izgleda da mahovina djeluje.
ne vidim puno krvi. Gležanj ti je prilièno nateèen, ali ne bih rekla da je
slomljen. Bar ne osjeæam nikakav prijelom.“
Opet mu je previla gležanj stisnula ostale zavoje, ostavljajuæi smrskano
krilo za kraj. Stevie Rae je posegnula iza njegovih leða i poèela
popravljati zavoje koji su mu olabavili, a Rephaim, koji je dotad potpuno
mirno šutio dok ga je pregledavala, lecnuo se i bolno prostenjao.
„Joj, ti vrapca! Oprosti. Znam da te krilo boli.“
„Omotaj me s još krpa. Èvršæe mi ga stegni uz tijelo. Neæu moæi hodati
ako ga sasvim ne imobiliziraš.“
Stevie Rae je kimnula.
„Potrudit æu se.“
Natrgala je još traka od jedne krpe, a onda se on nagnuo prema naprijed
da mu može dosegnuti leða. Èvrsto je stisnula zube i prionula na posao
što je brže i pažljivije mogla. Bilo joj je grozno kako on dršæe i stalno
suspreže bolne jauke.
Kad je završila s krilom, zaimaèom je zagrabila malo vode i pomogla mu
da je popije. Nakon što je prestao drhtati, ustala je i pružila mu ruke.
„Okej, idemo, po kaubojski.“
Zagledao se u nju, i èak i na njegovu èudnom licu mogla je razabrati
zbunjenost. Osmjehnula se.
„To samo znaèi da treba prihvatit izazov i upravit što se mora, èak i ako je
vraški teško.“
Kimnuo je, a onda polagano ispružio ruke i primio se za njezine, oduprla
se nogama i povukla ga, dajuæi mu vremena da premjesti težište i pribere
se. S bolnim uzdahom uspio se osoviti na noge, premda je s malo težine
oslonio na ozlijeðeni gležanj i nije joj djelovao naroèito stabilno.
Stevie Rae ga je nastavila držati za ruke, dajuæi mu priliku da se navikne
na stajanje u uspravnom položaju, i premda ju je brinulo da bi se mogao
onesvijestiti, bilo joj je i èudno što su mu šake tako tople, tako ljudske.
Ptice je uvijek smatrala hladnima i lepršavima. Zapravo, ptice joj nisu bile
MIN@
118
baš drage nikada. Mamine su joj kokoši èesto znale tjerati strah u kosti
histeriènim lepetanjem i glupim kokodakanjem. Naèas se prisjetila kako
ju je jedanput, dok je skupljala jaja, jedna debela kokoš kljucnula i zamalo
pogodila ravno u oko.
Stevie Rae je zadrhtala, a Rephaim joj je ispustio ruke.
„Jesi li dobro?“ upitala ga je da prikrije nelagodnu tišinu koja se skupila
izmeðu njih.
Kimnuo je glavom, promrmljavši. I ona je kimnula.
„Drž se. Prije nego što kreneš u velike šetnje, da vidimo može li ti štogod
odavde pomoæ.“ Stevie Rae pregledala je vrtni pribor i napokon se
odluèila za dobru, èvrstu lopatu s drvenim drškom. Vratila se do
Rephaima, odmjerila je prema njemu, pa hitrom kretnjom otrgnula držak s
lopate i pružila mu ga. „Poštapaj se ovime. Znaš veæ, da ti ne pada sva
težina na ranjeni gležanj. Možeš se ispoèetka oslanjati na mene, ali nakon
što uðemo u tunel morat æeš nastaviti sam, tako da æe ti ovo trebati.“
Rephaim je uzeo drveni držak od nje.
„Snaga ti je dojmljiva.“ Stevie Rae je slegnula ramenima.
„Dobro mi doðe.“
Rephaim je oprezno zakoraknuo, oslanjajuæi dobar dio svoje težine na
držak, i ustanovio da zaista može hodati, premda je Stevie Rae uviðala da
pritom trpi povelike bolove. Ipak, uspio je samostalno došepati do vrata
šupe. Na njima je zastao i pogledao s išèekivanjem u nju.
„Daj da te najprije umotam u ovo. Raèunam s tim da nas nitko neæe
primijetiti, ali za svaki sluèaj, ako neka znatiželjna èasna zjaka kroz
prozor, vidjet æe samo kako pomažem nekome umotanom u deku. Ili se
barem nadam da æe to tako izgledati.“
Rephaim je kimnuo glavom, pa je Stevie Rae omotala deku oko njega,
prekrivajuæi mu glavu. Zataknula ju je sa strane u zavoj koji mu je
obavijao prsa, da se èvrsto drži.
„Znaèi, evo kako sam to smislila: znaš za te tunele ispod depoa u centru,
gdje smo dosad živjeli, je li tako?“
„Da.“
„Pa, malèice sam ih proširila.“
„Nije mi jasno.“
„Imam afinitet prema elementu zemlji. Mogu je kontrolirati, više-manje.
Barem je mogu kontrolirati u odreðenim pogledima. Nedavno sam otkrila
da je mogu natjerati da se mièe u smislu da se kroz nju napravi tunel. Pa
sam na taj naèin spojila depo s opatijom.“
„Upravo je takvu vrstu moæi spominjao moj otac kad je prièao o tebi.“
MIN@
119
Stevie Rae nipošto nije htjela raspravljati s Rephaimom o njegovu
groznom tati, a nije èak htjela ni pomisliti na to zbog èega je on uopæe
morao prièati o njoj i njenim moæima.
„A da, dobro, uglavnom otvorila sam dio tog tunela koji sam napravila da
se mogu popeti iz njega i doæi amo. Nije daleko od ove šupe. Pomoæi æu ti
da stigneš do tamo. Kad jednom uðeš u tunel, samo produži njime natrag
do depoa. Tamo se imaš gdje smjestiti, a naæi æeš i hrane. Da ti pravo
kažem, dosta je zgodno. Tamo možeš prizdraviti.“
„A kako to da me ostatak tvojih saveznika neæe pronaæi u tim tunelima?“
„Prije svega, zatvorit æu onaj tunel koji spaja depo s opatijom. Onda æu
prijateljima reæ nešto zbog èega se nikako neæe usudit da zalaze u tunele
prema depou u dogledno vrijeme. A nadam se da æe ti to 'dogledno
vrijeme' dati dovoljno vremena da se oporaviš i pokupiš odavde prije nego
o poènu njuškat onuda.“
„Što æeš im to kazati da sprijeèiš njihovo zalaženje u tunele?“
Stevie Rae je uzdahnula i dlanom prešla pteko lica.
„Kazat æu im istinu. Da postoje i drugi crveni poèetnici da se skrivaju u
tunelima ispod depoa i da su oni opasni zbog toga što se još nisu odluèili
za dobro, umjesto zla.“
Rephaim je nekoliko otkucaja srca samo šutio. Napokon je rekao:
„N'eferet je imala pravo.“
„Neferet! Kako to misliš?“
„Stalno je govorila mojemu ocu da ima saveznike meðu crvenim
poèetnicima da bi oni mogli biti vojnici u njezinoj borbi. Dotièni crveni
poèetnici su ti na koje je pritom mislila.“
„Sigurno jesu,“ ojaðeno je prošaptala Stevie Rae. „Nisam htjela vjerovati
u to. Htjela sam vjerovati da æe oni napokon postupiti kako treba, odluèiti
se za ljudskost, a ne za mrak. Da im samo treba malo vremena da si
poslože stvari u glavi, i da je to sve. Mislim da sam se prevarila.“
„I upravo zbog tih poèetnika tvoji prijatelji neæe htjeti zalaziti u tunele?“
„Recimo. Pravo da ti kažem, prije neæe zalaziti zbog mene. Kupit æu
vremena za tebe i za njih.“ Pogledala ga je u oèi. „Èak i ako se varam.“
Ne kazavši ništa više, otvorila je vrata, prišla njemu uz bok, podigla mu
ruku i prebacila je preko svojih ramena, te su njih dvoje iskoraèili u ledeni
polumrak.
Stevie Rae je znala da Rephaim sigurno trpi strahovite bolove dok su s
èestim zastajkivanjima hodali od šupe prema otvoru tunela koji je stvorila
u zemlji. Ali jedini zvuk koji je ispuštao bilo je dahtavo disanje. Oslanjao
se punom težinom na nju, i Stevie Rae se opet iznenadila zbog njegove
MIN@
120
topline i poznatog osjeæaja èovjeèje ruke oko svog ramena, pomiješanog s
pernatim tijelom koje je pridržavala. Neprestano se osvrtala oko njih,
gotovo zadržavajuæi dah od straha da je netko, poput iritantnog Erika koji
stalno mora dokazivati kolika je frajerèina, izašao na otvoreno. Zakriveno
je sunce zalazilo. Stevie Rae je osjeæala kako pod velom leda nestaje s
neba. Bilo je samo pitanje vremena kad æe se poèetnici, vampovi i èasne
sestre poèeti buditi.
„Hajde, dobro ti ide. Uspjet æeš stiæi. Moramo se požuriti.“
Stalno je tiho šaptala, da obodri Rephaima i da nekako smiri vlastita
strahovanja stvorena neèistom savješæu.
Ali nitko nije viknuo za njima. Nitko nije dotrèao do njih, i puno prije
nego što je to Stevie Rae oèekivala, pod njihovim se nogama razjapio
otvor tunela.
„Kreni silaziti unatraške, i pridržavaj se i rukama i nogama. Nije jako
duboko. Pridržavat æu te dobar dio puta da ne izgubiš ravnotežu.“
Rephaim nije tratio ni vrijeme ni snagu na rijeèi. Kimnuo joj je, okrenuo
se, zbacio deku sa sebe i onda se, dok ga je Stevie Rae pridržavala za
zdraviju ruku sretna zbog toga što, premda je krupan i èini se sav jak i
èvrst, zapravo teži manje od nje uz njenu pomoæ polako i bolno poèeo
spuštati. Kad je sišao pod zemlju, Stevie Rae je pošla za njim.
U tunelu se Rephaim oslonio na zemljanu stijenku, nastojeæi doæi do daha.
Stevie Rae je poželjela da ga može pustiti da se tu odmara, ali zatiljak joj
se opet onako ježio, neumoljivo joj dajuæi do znanja da æe se ostali svaki
èas probuditi i krenuti u potragu za njom, i onda je pronaæi zajedno s
njenim nazovigavranom!
„Moraš krenuti dalje. Smjesta. Makni se odavde. Idi onamo.“ Pokazala
mu je u tamu prema njima. „Bit æe ti jako mraèno. Oprosti zbog toga, ali
ne stignem ti sada nabavljati lampu. Jel’ se možeš snaæ u mraku?“
Kimnuo je.
„Noæ mi je odavno draža.“
„Dobro. Idi ovim tunelom sve dok ne doðeš do mjesta gdje se zemljane
stijenke pretvaraju u betonske. Onda skreni nadesno. Malo æeš se zbuniti,
jer što bliže budeš prilazio depou, to æe ti više tunela biti. A1i samo se ti
drži glavnoga. Bit æe rasvijetljen ili se bar nadam da je još uvijek
rasvijetljen. Kako bilo da bilo, ako samo nastaviš, pronaæi æeš petrolejke i
hranu i sobe s krevetima i svime.“
„I tamo ima mraènih poèetnika.“
Nije to sroèio kao pitanje, ali Stevie Rae mu je odgovorila.
MIN@
121
„Da, ima ih. Dok smo ostali crveni poèetnici i ja tamo živjeli, oni nisu
zalazili u glavne tunele i naše sobe i takva mjesta. Ne znam što rade sada
kada nas tamo više nema, i pravo da ti kažem pojma nemam što æe uèiniti
s tobom. Ne ih rekla da æe te htjet pojest ne mirišeš kako treba. Makar ne
mogu bit sigurna u to. Oni su...“ Zastala je, pokušavajuæi naæi prave rijeèi.
„Oni su drukèiji od mene od nas ostalih.“
„Oni pripadaju mraku. Kao što kažem, njega vrlo dobro poznajem.“
„U redu. Dobro, onda æu ti vjerovat na rijeè da se možeš snaæi.“ Stevie
Rae je opet zastala, ne znajuæi što da kaže. Napokon, blebnula je: „Dakle,
vidimo se onda tu i tamo, valjda.“
Samo je šutke gledao u nju.
Stevie Rae se promeškoljila.
„Rephaim. Moraš krenuti. Sada. Tu ti nije sigurno. Èim malo odmakneš
niz tunel, ja æu urušiti ovaj dio tako da nitko odavde ne može otiæi za
tobom, ali svejedno se moraš požuriti.“
„Nije mi jasno zašto si voljna izdati svoje kako bi spasila mene,“ rekao je.
„Ne izdajem ja nikoga; samo te ne želim ubiti!“ proderala se, a onda je
spustila glas i nastavila. „Zašto bi to što sam te pustila moralo znaèiti da
izdajem prijatelje? Šta to ne može samo znaèiti da izabirem život umjesto
smrti? Gledaj, izabrala sam dobro umjesto zla. Po èemu je to razlièito od
toga što tebe puštam da živiš?“
„Zar ti nije palo na pamet da odlukom da me spasiš izabireš ono što si
sama nazvala zlom?“
Stevie Rae ga je dugo promatrala prije nego što mu je odgovorila,
„Onda neka to tebi bude na savjesti. Tvoj život je ono što ti želiš da bude.
Tvog oca više nema. Nema ni ostalih nazovigavranova. Dok sam bila
mala, mama mi je pjevala jednu blentavu pjesmicu kad bih nešto zabrljala
ili nastradala. Pjevala mi je da samo trebam ustati, obrisat prašinu sa sebe
i poèeti ispoèetka. A tako sada i ti trebaš. Ja ti samo pružam priliku da to
uradiš.“ Stevie Rae je ispružila ruku. „Znaèi, evo, nadam se da se iduæi
put neæemo susresti kao neprijatelji.“
Rephaimove su oèi prešle s njene ispružene ruke na njeno lice, a onda
vratile na njenu ruku. Zatim ju je primio, polagano, gotovo nevoljko.
Nije se rukovao s njom na suvremen naèin, veæ tradicionalnim
vampyrskin: pozdravom, držeæi se za podlaktice.
„Dugujem ti život, Sveæenice.“
Stevie Rae je osjetila kako joj se obrazi žare.
„Samo me zovi Stevie Rae. Ne osjeæam ti se ja baš sada ko neka naroèita
Sveæenica.“
MIN@
122
Naklonio je glavu.
„Onda svoj život dugujem Stevie Rae.“
„Postupi kako treba sa svojim i smatrat æu da si mi vratio dug,“ rekla je.
„Sretan susret, sretan rastanak, i sretan ponovan susret, Rephaim.“
Pokušala mu je pustiti ruku, ali nije ju pustio.
„Jesu li oni svi poput tebe? Svi tvoji saveznici?“ upitao ju je.
Osmjehnula se.
„Ma kakvi, ja sam ti èudnija od veæine njih. Prva sam crvena vampica, pa
ponekad mislim da mu ga time doðem ko nekakav eksperiment.“
Držeæi je i dalje za podlakticu, rekao je:
„Ja sam bio prvo dijete svojega oca.“
Premda ju je èvrsto gledao u oèi, nije mogla protumaèiti njegov izraz. U
tmini tunela uspijevala je razaznati samo ljudski oblik njegovih oèiju i
njihov nezemaljski crveni sjaj isti onaj crveni sjaj koji ju je progonio u
snovima i katkad joj obuzimao i vlastito vidno polje, cijeloga ga prljajuæi
jarkim crvenilom, bijesom i mrakom. Odmahnula je glavom i više sebi
nego njemu rekla:
„Nije uvijek lako biti prvi.“
Kimnuo je i napokon joj pustio ruku. Bez i jedne rijeèi više, okrenuo se i
odšepao u tamu.
Stevie Rae je polako nabrojila u sebi do sto, a onda podigla ruke. Zemljo,
opet mi trebaš. Njen je element smjesta reagirao, i tunel se ispunio
miomirisima proljetne livade. Duboko je udahnula prije nego što æe
nastaviti. Uruši svod. Ispuni ovaj dio tunela. Zatvori rupu koju si
napravila za mene; zaèepi je, da opet bude cijela i puna, da nitko ovuda
više ne može proæi.
Odmaknula se kad se zemlja ispred i iznad nje poèela pomicati, a onda su
se grumenovi poèeli obrušavati, premještajuæi se i sliježuæi sve dok pred
njom nije ostalo ništa više od cjelovite zemljane zidine.
„Stevie Rae, koga vraga sad to radiš?“
Stevie Rae se naglo okrenula na peti i pritisnula dlan na srce.
„Dallas! Ma prepao si me na mrtvo ime! Ti vrapca, mislim da me baš
stvarno stresao herc zbog tebe.“
„Oprosti. Tebi se tako teško može prišuljati da sam mislio da znaš da tu
stojim.“
Dok joj je srce još jaèe tuklo, Stevie Rae je prouèavala Dallasovo lice,
nastojeæi pronaæi neku naznaku da on makar i sluti da ona dotad nije bila
sama, ali nije opažala ni sumnjièavost ni ljutnju ni iznevjerenost samo joj
je izgledao radoznalo i pomalo tužno. Svojim je sljedeæim rijeèima
MIN@
123
potvrdio njeno uvjerenje da nije tu bio dovoljno dugo ni da naèas opazi
Rephaima.
„Pregradila si da oni ostali ne bi mogli doæi do opatije, zar ne?“
Stevie Rae mu je kimnula i pokušala sprijeèiti da joj se u glasu osjeti val
olakšanja koji ju je oblio.
„Aha. Mislila sam da ne bi bilo pametno pružit m tako lagan pristup
èasnim sestrama.“
„Njima bi to došlo ko švedski stol pun starih baba.“ Dallasove su se oèi
zloèesto zakrijesile.
„Ne prièaj gadarije.“
Ali morala se osmjehnuti na to. Dallas joj je stvarno bio presladak. Ne
samo kao njen neslužbeni deèko, nego i kao genij za sve vezano uz
elektriène instalacije, vodoinstalaterske radove ili, u biti, sve što se može
kupiti u Home Depotu. I on se njoj osmjehnuo, pa prišao bliže i povukao
jednu njenu plavu kovrèu.
„Ne prièam gadarije. Prièam istinu. A ti mi ne možeš reæi da ti je makar
palo na pamet kako bi lako bilo omastiti brk tim èasnima.“
„Dallas!“ Pogledala ga je stisnutih oèiju, istinski zgrožena onim što je
rekao. „Vrag te neæe, jasno da mi nije palo na pamet pojest èasnu sestru!
To èak i ne zvuèi kako treba. I ko što sam ti veæ rekla, nije pametno stalno
imati jedenje ljudi na pameti. Nije ti to dobro.“
„Hej, opusti se, slatkice. Samo te zafrkavam.“ Bacio je pogled prema
zemljanoj zidini iza nje. „Onda, kako æeš ovo objasniti Zoey i njima
ostalima?“
„Napravit æu ono što sam po svoj prilici trebala veæ odavno. Isprièati im
istinu.“
„Mislio sam da im želiš prešutjeti ostale poèetnike zbog toga što se nadaš
da bi se oni mogli predomisliti i postati slièniji nama.“
„A èuj, sve sam sigurnija da sam prilièno zabrljala neke svoje odluke.“
„U redu, to je tvoja stvar. Ti si naša Nadsveæenica. Reci Zoey i ostalima
kad god hoæeš. Zapravo, imaš odmah priliku za to. Zoey je upravo sazvala
sastanak u kantini. Došao sam te potražiti da ti to javim.“
„Kako si znao gdje æeš me naæi?“
Opet joj se osmjehnuo i obgrlio je oko ramena.
„Poznajem ja tebe, slatkice. Nije bilo naroèito teško skužiti gdje æeš biti.“
Krenuli su zajedno prema izlazu iz tunela. Stevie Rae je obgrlila Dallasa
oko struka. Dopustila si je da se nasloni na njega, sretna što joj on djeluje
potpuno normalno, kao pravi deèko. Laknulo joj je što joj je svijet
ponovno postao onakav kakav bi trebao biti. Smetnula je Rephaima s
MIN@
124
uma. Napokon, samo je pomogla nekome tko je bio povrijeðen, ništa više.
I sada ga se riješila. Ozbiljno, pa to je samo jedan teško ranjeni
nazovigavran. Koliko bi nevolja on mogao izazvati?
„Poznaješ ti mene, a?“ Trknula ga je kukom.
Smjesta ju je na isti naèin odgurnuo.
„Makar ne onako dobro kako bih volio, slatkice.“
Stevie Rae se zasmijuljila, prelazeæi preko èinjenice da zvuèi pomalo
histerièno u nastojanju da ispadne normalna.
Prešla je i preko èinjenice da i dalje osjeæa Rephaimov mraèni miris na
svojoj koži.

Osamnaesto poglavlje
ZOEY
Bila sam u onom èarobnom, maglovitom prostoru izmeðu jave i sna kad
me privio uz svoje tijelo. Bio je tako krupan i snažan i tvrd da sam sva
zadrhtala od kontrasta izmeðu njegove tjelesne blizine i mekog, slatkog
daha koji mi je škakljao vrat sa strane, zajedno s nježnim poljupcima koje
je ondje polagao.
Najveæim sam dijelom još spavala i nisam se htjela sasvim razbuditi, ali
sretno sam uzdahnula i protegnula se, da mi može doseæi veæi dio vrata.
Tako mi je godilo što me grli. Obožavala sam njegovu blizinu i upravo
mislila kako mi je drago što je Stark moj Ratnik kad sam sneno
promrmljala:
„Oèito ti je stvarno bolje.“
Dodir mu je postao seksualniji, manje nježan.
Opet sam zadrhtala.
Zatim je moja bunovna svijest u isti mah razaznala dvije èinjenice, prvo:
nisam drhtala samo zato što mi se sviðalo to što mi on radi, premda mi se
to svakako sviðalo. Ne, drhtala sam zato što mu je dodir bio hladan.
Drugo: tijelo koje se pritiskalo uz mene bilo je preveliko da bi bilo
Starkovo.
A on je u tom trenutku prošaptao:
„Vidiš li kako tvoja duša žudi za mnom? Doæi æeš ti meni. Suðeno ti je da
mi doðeš, kao što je i meni suðeno da te èekam.“
Naglo sam udahnula, potpuno se razbudila i uspravila u krevetu.
Bila sam potpuno sama.
Smiri se... smiri se... smiri se... Kalona nije tu... sve je kako treba... to je
bio samo san.
Ne misleæi o tome, automatski sam poèela obuzdavati disanje i smirivati
emocije, koje su mi svakako radile punom parom. Stark nije bio u sobi, i
najmanje mi je još trebalo da on sada dotrèi natrag do mene jer je osjetio
koliko sam se uspanièila, kad mi zapravo nije zaprijetila nikakva stvarna
opasnost. Možda mi hrpa toga nije bila jasna, ali u jednu sam stvar bila
sasvim sigurna: nisam htjela da Stark poène misliti kako me ni trenutka ne
može ostaviti samu.
Da, bila sam luda za njim, i sretna što dijelimo tu sponu, ali to nije znaèilo
da želim da povjeruje kako ne bih mogla funkcionirati bez njega. Bio mi
je Ratnik, a ne bejbisiter ili manijak, a kad bi poèeo misliti da me cijelo
vrijeme mora držati na oku... buljiti u mene dok spavam...
MIN@
126
Jedva sam se sprijeèila da ne prostenjem od užasa.
Otvorila su se vrata koja su vodila u malu kupaonicu koju je moja soba
dijelila sa susjednom gostinskom i kroz njih je ušetao Stark, i smjesta
pogledao u mene. Na sebi je imao traperice i crnu majicu kratkih rukava s
natpisom katolièke dobrotvorne udruge Street Cats, i ruènikom je sušio
još uvijek mokru kosu. Valjda sam se uspjela dovoljno primiriti i dovesti
u red uspanièeni izraz lica, jer èim me vidio kako sjedim u krevetu, sama i
izvan svake opasnosti, zabrinutost mu se pretvorila u smiješak.
„Hej, budna si. To sam i mislio. Jesi dobro?“
„Ma nego što. Skroz dobro,“ brzo sam rekla. „Upravo sam se probudila
zato što sam se zamalo skotrljala s kreveta. Sva sam malo šiznula zbog
toga.“
Osmijeh mu je postao frajerski.
„Vjerojatno si poèela lamatati rukama da bi napipala mene i moje seksi
tijelo, pa si se zbog toga poèela kotrljati s kreveta.“
Pogledala sam ga podignute obrve.
„Sasvim sam sigurna da to nije bio razlog.“ Kad je spomenuo svoje tijelo
(da, seksi je, ali nisam još htjela da pomisli kako slinim nad njim) poèela
sam ga prouèavati, i shvatila da zaista izgleda dobro i to ne samo zato što
je zgodan i seksi. Bio je daleko manje blijed nego kao kad smo išli leæi, i
daleko je èvršæe stajao na nogama. „Izgledaš mi bolje.“
„Kad mi je bolje. Darius je imao pravo brzo se oporavljam. Od punih
osam sati sna, uz tri vreæice krvi koje sam maknuo dok si ti još hrkala,
sada se osjeæam dosta dobro.“ Prišao je krevetu, prignuo se i nježno me
poljubio. „Kad se tome pridoda to što sada znam da te mogu zaštititi od
Kaloninih mora, rekao bih da sam sada spreman za suoèavanje s praktièki
bilo èime.“
„Ja ne hrèem,“ èvrsto sam mu rekla, a onda uzdahnula, rukama ga
obujmila oko struka i naslonila se na njega, puštajuæi da snaga njegove
tjelesne bliskosti otjera sve preostatke Kalonine prisutnosti u mojoj
noænoj mori. „Drago mi je što ti je bolje.“
Jesam li trebala reæi Starku da mi se Kalona i dalje uvlaèi u snove, èak i
dok je on tako blizu i tako posveæen mojoj zaštiti? Vjerojatno. Da sam mu
rekla, možda bi se ono poslije odvilo drugaèije. Tada sam samo mislila na
to da ne upropastim pozitivnu energiju koju mi on pruža, pa sam se
odmarala u njegovu naruèju sve dok se nisam sjetila da se još nisam ni
poèešljala ni obavila išta drugo. Prošla sam prstima kroz grozomorni
džumbus od spavanja na svojoj glavi i okrenula lice od Starka da ga ne
MIN@
127
zapahnem jutarnjim zadahom, te se izvukla iz njegova zagrljaja i požurila
se prema kupaonici. Preko ramena sam mu dobacila:
„Hej, možeš mi uèiniti jednu uslugu dok se tuširam?“
„Svakako.“ Dobacio mi je frajerski smiješak, dajuæi mi do znanja kako se
dobro zaista osjeæa. „Hoæeš da ti operem leða?“
„Eh, ne. Ali hvala. Valjda.“ Pobogu, deèkima je baš samo jedna stvar na
pameti! „Htjela bih da okupiš poèetnike, crvene i plave, i da pronaðeš
Afroditu, Dariusa, sestru Mariju Anðelu, moju baku i sve ostale koji ti
padnu na pamet, a koji bi trebali sudjelovati u raspravi o tome kada æemo
se i kako vratiti u školu.“
„Radije bih ti oprao leða, ali nema problema. Moja gospo, tvoja je želja
meni zapovijed.“ Naklonio mi se glavom i salutirao šakom preko srca.
„Hvala.“ Nježno sam to izgovorila. Od njegova izraza poštovanja i
povjerenja odjednom sam se našla na samom rubu suza.
„Hej. Smiješak mu je jenjao. Nekako si mi tužna. Je li sve kako treba?“
„Ma samo mi je drago što si ti moj Ratnik.“ Kazala sam mu istinu,
premda možda ne cijelu.
Opet se osmjehnuo.
„Koja si ti sretnica od Nadsveæenice.“
Odmahnula sam glavom na njegovo beskrajno frajersko ponašanje i
treptanjem istjerala apsurdne suze iz oèiju.
„Daj mi ih samo sve okupi, može?“
„Može. Hoæeš da se sastanemo u podrumu?“ Složila sam grimasu.
„Definitivno ne. A da radije pitaš sestru Mariju Anðelu možemo li se
okupiti u njihovoj blagovaonici? Tako da možemo jesti i prièati.“
„Dogovoreno.“
„Hvala.“
„Vidimo se uskoro, moja gospo.“ Blistavih oèiju, opet mi je formalno
salutirao i onda brzo izašao iz sobe.
Sporijim sam korakom otišla u kupaonicu. Mehanièki sam oprala zube,
ušla pod tuš. Dugo sam tamo stajala i samo puštala da me zalijeva vruæa
voda. A onda, kad sam znala da mogu zadržati smirenost svojih emocija,
pomislila sam na Kalonu.
Opustila sam se u njegovu zagrljaju. Nisam proživljavala neku uspomenu
Aye, èak nisam ni bila pod njenim utjecajem, ali prepustila sam mu se kad
me dodirnuo, i time otkrila nešto strašno o sebi samoj. Odgovaralo mi je
biti s njim do te mjere da sam ga pobrkala sa svojim zavjetovanim
Ratnikom! I to mi nije djelovalo poput sna. Bila sam previše budna,
preblizu javi. Kalonin me najnoviji posjet potresao do srži.
MIN@
128
Koliko god mu se ja pokušavala oduprijeti, moja ga duša prepoznaje,
šapnula sam sebi u bradu. A onda sam, kao da su mi oèi pozavidjele vodi
koja mi je veæ tekla niz lice, poèela plakati.
Pronašla sam blagovaonicu uz pomoæ ušiju i nosa. Cijelim se hodnikom
do nje èuo smijeh poznatih glasova, popraæen zveckanjem tanjura i
pribora za jelo, i naèas sam se upitala je li èasnim sestrama stvarno po
volji nešto što je ipak ravno invaziji tinejdžerskih buduæih vampyra.
Zastala sam pred širokim, otvorenim lukom ulaza u veliku salu, da vidim
kako se èasne snalaze s klincima. Dugi su stolovi stajali u tri reda.
Oèekivala sam da èasne sestre budu na okupu i tako se prirodno odvoje od
nas, ali nisu. Jasno, uglavnom su sjedile po dvije ili tri, ali okruživali su ih
poèetnici i crveni i plavi i svi su prièali jedni s drugima, što je posve
rušilo moju stereotipnu predodžbu opatijske blagovaonice kao mjesta za
molitvu i tiho (dosadno) promišljanje.
„Onda, misliš se samo motati ovuda, ili æeš ipak uæi unutra?“
Okrenula sam se i ugledala Afroditu i Dariusa kako stoje iza mene. Držali
su se za ruke, izgledali potpuno blistavo i, kao što bi to Blizanke rekle,
radosno-smradosno.
„Sretan susret, Zoey.“
Darius mi je formalno salutirao, ali smiješkom je toj gesti poštovanja
podario topao, opušten ton. Uputila sam Afroditi pogled u stilu vidiš, bar
je netko pristojan, a onda se osmjehnula ratniku.
„Sretan susret, Darius. Vas dvoje izgledate baš puni sebe. Sigurno ste
sinoæ uspjeli naæi neko mjesto za spavanje.“ Zastala sam, opet bacila
pogled prema Afroditi, i dodala: „Za spavanje, ili što veæ god.“
„Uvjeravaju me da su spavali.“ Sestra Marija Anðela naglasila je tu rijeè
kad nam se pridružila na ulazu.
Afrodita je prevrnula oèima prema èasnoj sestri, ali ništa nije rekla.
„Darius mi je objasnio da te pali anðeo posjeæuje u snovima, u èemu ga
Stark oèito može sprijeèiti,“ rekla je èasna, po obièaju prelazeæi ravno na
stvar.
„Šta je sad Stark napravio?“ Heath se zaustavio proklizavanjem i obujmio
me divovskim zagrljajem, dajuæi mi poljubac ravno posred usta. „Je li ga
treba rasturiti?“
„Teško da bi ti to mogao,“ rekao je Stark, prilazeæi nam iz blagovaonice.
Za razliku od Heatha, on me nije zgrabio, ali pogledao me tako toplo i
intimno da mi je bilo kao da me ispipao temeljito kao Heath svojim
zagrljajem.
MIN@
129
I odjednom me obuzela jaka klaustrofobija od svih tih muških. Mislim
ono, pladanj frajera zvuèi kao dobra ideja u teoriji, ali brzo sam otkrivala
da je, kao dizajnerske traperice s ravnim nogavicama, ta ideja dobra samo
u teoriji. A kao da mi želi potvrditi taj zakljuèak, Erik nam se upravo tada
odluèio pridružiti. Venera, crvena poèetnica i nekadašnja Afroditina
cimerica, bila mu je praktièki zalijepljena za bok. Uf. Baš ono uf.
„Bok svima. Èovjeèe, kako sam gladan!“ rekao je Erik. Lice mu se
raširilo u onaj topli osmijeh filmske zvijezde koji mi je nekada bio tako
drag.
Krajièkom oka vidjela sam kako Heath i Stark zjakaju u Erika i priljepak
od Venere, koja se doslovce primila za njega kao remora za morskog psa,
i tada sam se sjetila da nijedan od dvojice mojih preostalih frajera ne zna
da sam dala Eriku nogu. Suspregnula sam uzdah èiste iziritiranosti i
umjesto da ga ledeno zanemarim, kao što mi je došlo, raširila sam i ja
svoje lice u lažan osmijeh i vedro ih pogledala.
„Bok, Erik, Venera. Pa, svakako ste stigli na pravo mjesto ako ste gladni.
Sve baš superdobro miriše.“
Erikov je osmijeh jenjao samo na trenutak, ali glumaèke su mu vještine i
više nego dorasle zadatku da izgleda kao da je okrenuo novi list, ono,
petnaest sekundi nakon što smo prekinuli.
„Bok, Zoey. Nisam te ni primijetio tamo. Kao i obièno, okružena si
deèkima. Dovraga, pa oko tebe je uvijek gužva.“ Tiho se, sarkastièno
nasmijao i progurao pokraj mene, bubnuvši usput Starka ramenom.
„Da ispalim strijelu i pomislim na guzicu, bi li se iznenadila kad bi
pogodila Erika?“ upitao me Stark ugodnim, nehajnim tonom.
„Ja se ne bih iznenadio,“ rekao je Heath.
„Ja vam mogu reæi, deèki, iz osobnog iskustva, da Erik ima fakat dobru
guzicu,“ rekla je Venera i krenula za Erikom u blagovaonicu.
„Hej, Venera, imam dvije rijeèi za tebe,“ rekla je Afrodita.
Venera je zastala i osvrnula se prema bivšoj cimerici. Afrodita joj je
uputila svoj vrhunski podsmijeh zle kuje i rekla: „Odbi. Granica.“
Kuèkasto se, namršteno iscerila, pa rekla: „Sretno ti bilo s tim.“
Otprilike u tom trenutku primijetila sam da su se sve oèi u blagovaonie
okrenule prema nama i da su se svi razgovori naglo prekinuli.
Erik je kratko, posjednièki mahnuo prema Veneri, a ona je praktièki
dotrèala do njega. Provukla je ruku kroz njegovu i pribila se sisom uz
njegov lakat. A onda je sašaptavanje poèelo kao da ga je netko pripalio
šibicom
„Erik i Zoey su prekinuli!“
MIN@
130
„Erik je s Venerom!“
„Zoey i Erik nisu skupa!“
„Ma, kvragu.“

Devetnaesto poglavlje
ZOEY
„Da znaš da mi nikad nije bio simpatièan.“ Heath me poljubio u tjeme
zatim mi razbarušio kosu kao da imam dvije godine.
„Znaš da mrzim kad mi to radiš!“ rekla sam mu, nastojeæi zagladiti kosu
koja mi je ionako veæ bila previše našušurena jer èasne sestre oèito nisu
vjerovale u pegle za kosu.
„Ni meni nikad nije bio simpatièan.“ Stark mi je primio ruku i poljubio je.
Zatim je pogledao Heatha u oèi. „Nije mi naroèito simpatièno ni to što te
se ti i Zoey Utisnuli, ali protiv tebe kao tebe nemam ništa.“
„I ti si meni skroz u redu, stari,“ rekao je Heath. „Makar mi nije naroèito
simpatièno što si spavao sa Zo.“
„Hej, to mi je samo u opisu posla kao njenom Ratniku, briga za njezinu
gurnost i sve to.“
„Okej, povraæam,“ rekla je Afrodita. Usput, testosteronski tukci, bolje da
znate da je Z dala Eriku nogu kakvu god vam spiku on pokušao prodati.
Ne zaboravite da bi ona to mogla napraviti i bilo kome od vas ako joj
postanete prenaporni.“ Izvukla se iz zagrljaja s Dariusom, domarširala do
mene i pogledala me u oèi. „Spremna za ulazak i suoèavanje s masom „
„Samo èas.“ Obratila sam se sestri Mariji Anðeli. „Kako mi je jutros
baka?“
„Iscrpljena je. Bojim se da je juèer zaista dala previše od sebe.“
„Je li joj dobro?“
„Bit æe joj.“
„Možda bi bilo bolje da odem do nje i…“
Krenula sam prema izlazu iz blagovaonice, ali Afrodita me primila za
zapešæe.
„S bakom æe ti bit sve u redu. Mogu ti obeæati da bi joj u ovog trenutku
bilo draže da se posvetiš onome što sad trebamo napraviti, nego
uzrujavanju oko nje.“
„Uzrujavanje? Je li netko reko da se uzrujavamo?“ Stevie Rae se laganim
trkom pojavila iza ugla hodnika, s Dallasom uz bok. „Di si mi, Z!“ Èvrsto
me zagrlila. „Oprosti što sam ti ono prije glavu odgrizla. Valjda se obje u
zadnje vrijeme malo previše uzrujavamo. Opraštaš mi?“ prošaptala je.
„Pa jasno,“ odgovorila sam joj šaptom i pokušala ne naborati nos dok sam
je grlila. Smrdjela je po podrumu i zemlji i još neèem gadnom što nisam
mogla odrediti.
MIN@
132
„Hej,“ brzo sam joj kazala ispod glasa. „Dala sam nogu Eriku, a on se
spetljao s Venerom pred svima.“
„Pa, to je koma ko kad ti mater roðendan zaboravi,“ rekla je naglas.
nimalo ne hajuæi za našu publiku.
„Aha,“ rekla sam. „Definitivno je koma.“
„Ideš unutra stati pred njega, ili misliš podviti rep i pobjeæi?“ rekla je sa
zloèesto slatkim smiješkom.
„A šta ti misliš,Ado Annie?“ rekla joj je Afrodita. „Z ne bježi od sukoba.“
„Tko je Ado Annie?“ upitao je Heath.
„Nemam pojma,“ rekao je Stark.
„Ona je lik iz mjuzikla Oklahoma!“ rekla je sestra Marija Anðela i
nakašljala se, pokušavajuæi tako prikriti hihotanje. „Idemo na doruèak?“
Sa smiješkom na licu, èasna je sestra krenula u kantinu.Uzdahnula sam i
dobila potrebu da vrišteæi otrèim niz hodnik u suprotnom smjeru.
„Doði ovamo, Z. Idemo mi unutra malo prezalogajit. Plus, imam takve
vijesti za sve vas da æe naspram njih tvoje muke s deèkima izgledat ko
maèji kašalj.“
Stevie Rae me primila za ruku i, njišuæi je, otišla sa mnom u
blagovaonicu. U pratnji Starka, Heatha, Dariusa, Afrodite i Dallasa,
pronašle smo mjesta uz sestru Mariju Anðelu za istim stolom gdje su veæ
sjedili Damien, Jack i Blizanke.
„Hej, Z! Napokon si ustala! Daj vidi kako su nam izuzetno fine palaèinke
napravile kuharice èasnih sestara,“ prpošno mi je kazao Jack.
„Palaèinke?“ Svijet mi je smjesta postao ljepši.
„Aha! Napekle su ih pune tanjure, a uz njih i ispržile slaninu i krumpire.
Bolje je nego u IHOPu!“ Pogledao je niz stol i doviknuo: „Hej! Dodajte
palaèinke!“
Tanjuri su zveckavo krenuli prema nama, a meni je slina krenula na usta.
„Baš obožavam palaèinke.“
„Nama je draži pohani kruh,“ rekla je Shaunee.
„Aha, nije tako gnjecav,“ rekla je Erin.
„Palaèinke nisu gnjecave,“ rekao je Jack.
„Sretan susret, Z,“ oglasio se Damien u oèitoj namjeri da dokine raspravu
o palaèinkama.
„Sretan susret,“ rekla sam mu sa smiješkom.
„Hej, ako se izuzme tvoja pufasta kosa, izgledaš daleko bolje nego prije,“
rekao je Jack.
„Hvala. Valjda.“ Rekla sam to žvaèuæi veliki zalogaj palaèinke.
MIN@
133
„Meni ona izgleda fenomenalno,“ kazao je Stark sa svoga mjesta, nešto
niže niz stol.
„I meni. Sviða mi se kad je Zo sva razbarušena od spavanja.“ Heath mi se
široko osmjehnuo.
Kolutala sam oèima prema njima obojici kad je Erikov glas dopro do
mene s druge strane sale.
„Stvarno je, stvarno je gužva oko nje. Bio nam je okrenut leðima, ali i ga
nije sprijeèilo da antipatièno projicira glas sve do nas.
Zašto prekidi ne mogu biti laki? Zašto se Erik jednostavno ponaša kao
govno? Zato što si ga zaista povrijedila, prostrujalo mi je glavom, ali bilo
li je više dosta brige oko Erikovih osjeæaja. Pa ponio se kao posesivni
kreten! I kao prokleti licemjer. Meni je rekao da sam drolja, a njemu je
trebalo manje od jednog dana da si naðe drugu. Pobogu.
„Èekaj, Erik je s Venerom?“ Jackov mi je glas privukao pažnju.
„Nas dvoje smo sinoæ prekinuli,“ rekla sam, nonšalantno prebacujuæi
palaèinke vilicom na svoj tanjur i mašuæi Erin da mi doda pladanj pržene
slanine.
„Aha, to nam je Afrodita rekla. Ali on je sada s Venerom? Samo tako?“
ponovio je Jack, buljeæi u Erika i gorespomenutu Veneru, koja se hvatala
njega kao malo majmunèe, do te mjere da me šokiralo što on uopæe može
jesti. „A ja sam mislio da je on dobar.“ Jack je zvuèao totalno djetinje
razoèarano, kao da mu je Erik upravo razbio iluzije o sebi kao savršenom
momku.
Slegnula sam ramenima.
„Bez brige, Jack. Erik nije zapravo loš. Nas dvoje smo samo loš par,“
rekla sam, jer mi je bilo grozno kako pogoðeni Jack izgleda. Da
promijenim temu, dala sam svima do znanja: „Afrodita je imala još jednu
viziju.“
„Što si vidjela?“ upitao ju je Damien.
Afrodita je pogledala prema meni, a ja sam joj gotovo neprimjetno
kimnula glavom.
„Kalonu kako spaljuje vampove i ljude.“
„Kako ih spaljuje?“ smjesta se oglasila Shaunee. „Zvuèi kao nešto što bih
vjerojatno mogla sprijeèiti. Ipak sam ja gospodièna Vatrena.“
„I to što kažeš, Blizanko,“ rekla je Erin.
„Dvojnomoždane, vas nije bilo u viziji.“ Afrodita je pokazala na
Blizanke vilicom punom sirupa. „Bilo je vatre i krvi i užasa i èega sve ne.
Vas dvije ste kobog za to vrijeme otišle u shopping.“
Shaunee i Erin pogledale su Afroditu stisnutih oèiju.
MIN@
134
„A gdje je bila Zoey?“ upitao je Damien.
Afroditine su se oèi susrele s mojima kad mi je odgovorila.
„Zoey je bila tamo. U jednoj od mojih vizija, to je bilo dobro. U drugoj,
baš i ne.“
„Što bi sad to trebalo znaèiti?“ upitao je Jack.
„Vizija je bila nejasna. Imala sam dojam da je to što gledam dvosjekli
maè.“
Meni je bilo oèito da ona time samo odugovlaèi, pa sam upravo zaustila
da joj kažem da im samo isprièa sve po redu bez ustezanja, kad je
Kramisha, koja je sjedila meni zdesna niže niz stol, podigla komadiæ
papira u zrak i mahnula njime da privuèe pažnju.
„Znam ja šta to znaèi,“ rekla je. „Ili bar znam šta dijelom znaèi. Ovo sam
zapisala sinoæ prije nego što sam legla u krevet.“ Osmjehnula se sestri
Mariji Anðeli. „Kad smo pogledali do kraja onaj film o èasnama.“
„Drago mi je što ti se svidio, dušo,“ rekla joj je sestra Marija Anðela.
„Pa je, al svejedno mislim da su oni klinci bili loši.“
„Èime si se to razmahala?“ upitala ju je Afrodita.
„Možeš se ti malo i strpit,“ rekla je Kramisha. „I bit pristojnija. Ionako je
ovo za Zoey. Evo, dajte joj dodajte.“
Komadiæ papira poèeo je prelaziti iz ruke u ruku sve dok nije stigao do
mene. Kao što su svi vjerojatno i pretpostavljali, radilo se o jednoj
Kramishinoj pjesmi. Suspregnula sam uzdah.
Kao da mi èita misli, Afrodita je rekla:
„Nemoj mi samo reæi da je opet napisala neku svoju proroèansku pjesmu.
Božice, kako me glava boli od njih.“
„Bolje si onda nabavi zalihu aspirina,“ rekla sam joj. Proèitala sam prvi
stih u sebi, trepnula, pa pogledala u Afroditu. „Što si ti ono rekla sad
maloprije? Nešto o nekakvom maèu?“
„Rekla je da je to što te videla tamo s Kalonom bio dvosjekli maè. Zbog
toga sam ti odluèila dati pjesmu sada, umjesto da èekam neku privatniju
priliku.“ Kramishin je oštri pogled pronašao Erika, a onda je dodala:
„Imam više mozga u glavi od nekih kad je u pitanju stavljanje mojih
stvari svima pod nos.“
„To je prvi stih ove pjesme: 'Dvosjekli maè',“ rekla sam.
„Baš jezovito,“ rekla je Stevie Rae.
„Baš,“ rekla sam, buljeæi u pjesmu. „Dobro kažeš, jezovito.“
„Što bi htjela uèiniti oko toga?“ upitao me Damien.
„Htjela bih uzeti pjesmu i rastumaèiti joj znaèenje, uz pomoæ prijatelja.
Ali htjela bih to obaviti kod nas doma,“ rekla sam jednostavno.
MIN@
135
Damien mi se osmjehnuo i kimnuo.
„Doma. To mi lijepo zvuèi.“
Pogledala sam Afroditu.
„Što ti kažeš?“
„Kažem da mi nedostaje Vichyjev tuš u mojoj sobi,“ rekla je.
„Darius?“ upitala sam ga.
„Moramo se vratiti na staro prije nego što se možemo posvetiti
napredovanju prema novom.“
„Shaunee i Erin?“
Razmijenile su poglede, a onda je Erin rekla:
„Doma. Definitivno.“
„Stevie Rae?“
„Pa, prije nego šta krenete donositi velike odluke, imala bih svima vama
prvo nešto za reæi.“
„Okej, samo izvoli,“ rekla sam joj.
Gledala sam kako Stevie Rae natenane udiše zrak punim pluæima i onda
ga ispuhuje kroz naškubljene usne, kao da je na pretragama za astmu.
Rijeèi su joj krenule za dahom, i progovorila je brzo i jasno, puštajuæi da
se ono što govori proèuje kroz cijelu salu.
„Ovi crveni poèetnici koji su tu sa mnom nisu jedini. Ti drugi se nisu
promijenili zajedno sa mnom, kao ovi. Ti su i dalje loši. Mislim , mislim
da su možda i dalje povezani s Neferet.“ Okrenula se prema meni, moleæi
me pogledom da shvatim. „Nisam ti ništa htjela govoriti, jer sam im
željelapružiti priliku. Mislila sam da æe opet naæi svoju ljudskost ako ih se
samo pusti na miru da samostalno razmisle o svemu, ili ako im možda ja
budem mogla pomoæi. Oprosti mi, Z. Nisam htjela stvoriti nikakve
probleme nikada ti nisam željela lagati.“
Nisam se mogla naljutiti na Stevie Rae. Samo mije moglo laknuti zbog
toga što mi je napokon rekla istinu.
„Ima situacija kad ne možeš prijateljima reæi sve što bi im voljela reæi,“
rekla sam joj.
Stevie Rae je s jecajem odahnula.
„O, Z! Ne mrziš me?“
„Naravno da ne,“ rekla sam joj. „I ja sam svojedobno morala èuvati dosta
gadne tajne, pa te shvaæam.“
„Gdje su oni?“ Damienovo bi pitanje zvuèalo grubo da mu glas nije bio
blag, a tople smeðe oèi pune razumijevanja.
MIN@
136
„U tunelima ispod depoa. Zato sam upravo zatvorila zemljani tunel, koji
sam stvorila da sve dovedem ovamo. „Nisam htjela da netko od ovih
ostalih doðe za nama i poène èasnim sestrama stvarati probleme.“
„Trebala si nas svejedno sinoæ upozoriti,“ rekao joj je Darius. „Da smo
znali, postavili bismo straže dok ostali spavaju.“
„Bilo je odmetnutih crvenih poèetnika na suprotnom kraju tvojeg tunela?“
Ruka sestre Marije Anðele pronašla je krunicu koja joj je visjela oko
vrata.
„O, sestro, pa nije vam prijetila nikakva opasnost. Darius, nismo morali
postavljat stražu, vjeruj mi na rijeè!“ brzo je pojasnila. „Dnevna svjetlost
strahovito smeta te druge klince. Dok je sunce na nebu, nikada nikamo ne
idu, èak ni po tunelima.“
Darius je mrštenjem davao do znanja da bi mu ipak bilo draže da je
postavio stražu. Sestra Marija Anðela ništa nije rekla, ali primijetila sam
da prstima prebire po kuglicama krunice. I tada sam shvatila da nitko od
crvenih poèetnika ništa ne govori. Bacila sam pogled prema jedinom
crvenom vampyru na svijetu, po strani od njih.
„Jesi li ti znao za te druge poèetnike?“
„Ja? Ma kakvi. Odmah bih ti ja to rekao,“ kazao je Stark.
„Trebala sam ti i ja to odmah reæi. Stvarno mije žao što nisam,“ kazala je
Stevie Rae.
„Istina ponekad bude tako zakopana da je teško smisliti kako da je se
otkopa,“ kazala sam joj, a onda pogledala crvene poèetnike u sali oko
sebe. „Vi ste svi znali za to, je li tako?“
Oglasila se Kramisha.
„Znali smo. Nama ti drugi klinci nisu dragi. Ništa nam se dobro ne piše
od njih.“
„A i smrde,“ rekla je mala Shannoncompton sa svog mjesta podalje iza
stol.
„Oni su koma,“ rekao je Dallas. „I podsjeæaju nas na to kako nam je
nekada bilo.“
„A toga se baš ne volimo prisjeæati,“ rekao je mišiæavi Johnny B.
Opet sam se posvetila Stevie Rae.
„Ima li još nešto što bi mi htjela reæi?“
„Pa, mislim da ne bi bilo pametno da se sada idemo vraæati u tunele ispod
depoa, tako da i meni odgovara da se vratimo doma u Kuæu Noæi.“
Onda smo se dogovorili.
„Idemo doma,“ rekla sam.

Dvadeseto poglavlje
ZOEY
„Skroz se slažem da se mi vratimo tamo gdje spadamo, ali tvoja baka bi
trebala ostati tu,“ odjednom je rekla Afrodita. „Ne znamo što æe nas sve
doèekati u Kuæi Noæi.“
„Jesi li u vizijama vidjela još nešto?“ upitala sam je, primijetivši da ne
gleda u mene, nego u Stevie Rae.
Afrodita je lagano odmahnula glavom.
„Ne, isprièala sam ti sve što sam vidjela u vizijama. Samo se tako
osjeæam, ništa više.“
Stevie Rae se nervozno nasmijala.
„Ma hajde, Afrodita, pa svi se mi osjeæamo živèano i napeto, što sasvim
ima smisla. Upravo smo otjerali prilièno gadne babaroge, ali ne moraš
zato prepadat Zoey.“
„Ne prepadam je, seljanko,“ rekla je Afrodita. „Samo kažem da trebamo
biti oprezni.“
„Mudro je uzimati opasnosti u obzir,“ zamišljeno je rekao Darius.
„Buduæi da nije bilo nièeg lošeg u uzimanju opasnosti u obzir,“ zaustila
sam da se složim s njih oboje, kad se Stevie Rae okrenula prema Dariusu i
hladnim, suhim glasom rekla:
„Samo zato što si joj dao Ratnièki zavjet ne znaèi da se moraš složit sa
svim što ona kaže.“
„Što?“ rekao je Stark. „Dao si Afroditi svoj Zavjet?“
„Stvarno?“ rekao je Damien.
„Vau, presavršeno,“ rekao je Jack.
Erik je podsmješljivo frknuo za stolom iza nas.
„Ne mogu vjerovati da ti je Zoey to dopustila, umjesto da te samo pridoda
svojoj zbirci trofeja.“
A tad mi je stvarno prekipjelo. Viknula sam prema njemu:
„Joj, Erik. goni se kvragu!“
„Zoey!“ zgranuto je rekla sestra Marija Anðela.
„Pardon,“ promrsila sam.
„Ne trebaš se isprièavat,“ rekla je Afrodita, strijeljajuæi Stevie Rae
pogledom. „Nije nepristojno reæi nekome da se goni kvragu. Nekima je
stvarno tamo mjesto.“
„Što?“ rekla je Stevie Rae kao nevinašce. „Nisi htjela da svi saznaju za
tebe i Dariusa?“
„Moje stvari su moje stvari,“ rekla je Afrodita.
MIN@
138
„Ko što sam maloprije rekla,“ mudro je kimnula Kramisha glavom.
„Nikako nije pametno stavljati svoje stvari svima pod nos.“ Uprla je
tamne oèi u Stevie Rae. Znam da si ti naša Nadsveæenica i sve to, tako da
te ne bih htjela uvrijediti, ali mislim da te mater nije tako odgojila.“
Stevie Rae je smjesta poprimila pokajnièko držanje.
„Imaš pravo, Kramisha. Valjda sam mislila da to nije ništa naroèito. Hoæu
reæi, svi i za to saznali prije ili poslije.“ Osmjehnula mi se i slegnula
ramenima. „Nije baš da se može prikrit jedan Ratnièki zavjet.“ Obratila se
Afroditi. „Oprosti, nisam htjela ispast zlobna.“
„Ne zanima me tvoja isprika. Nisam ti ja Zoey. Neæu automatski
povjerovati u sve što kažeš.“
„Okej, dosta!“ viknula sam. Ljutnja i iziritiranost dodatno su mi pojaèale
rijeèi, i vidjela sam kako se nekoliko klinaca lecnulo. „Svi vi morate èuti
shvatiti jednu stvar. Ne možemo se odupirati velikom zlu koje bi htjelo
uništiti svijet ako se meðusobno prepucavamo! Stevie Rae i Afrodita
prijeðite preko toga što ste se Utisnule i nauèite ne sramotiti jedna drugu.“
Rod Afrodite sam u oèima vidjela bol, a kod Stevie Rae šok, ali samo sam
nastavila.
„Stevie Rae, ne taji mi važne stvari, èak i ako misliš da imaš dobrog
povoda za to.“ Pogledala sam ravno u Erika, koji se okrenuo u stolici da
me gleda. „A mi, Erik, imamo daleko veæih problema od tvoje ljutnje zato
što sam te ostavila.“ Èula sam Starkovo cerekanje i okomila na njega. „A
nemoj ni ti misliti da se možeš samo tako izvuæi.“
Stark je podigao ruke u znak predaje.
„Samo se smijem jer si Eriku Velikom pokazala gdje mu je mjesto. Što je
baš govnarski od tebe, jer osjeæaš koliko mi bolno pada sve ovo tobom i
Erikom i Heathom.“
Frajerski osmijeh nestao je sa Starkova lica.
„Darius, vani je gadno i ledeno, ali misliš da možeš odvesti Hummer
natrag u Kuæu Noæi?“ upitala sam ga.
„Mislim da mogu,“ rekao je ratnik.
„Kome ide jahanje?“ Nekoliko ruku smjesta se diglo u zrak, kao da sam ja
zla uèiteljica, a oni se svi boje da ne upadnu u frku. „Shaunee, ti i Erin
možete jahati konja na kom ste došle ovamo.“ Prešla sam pogledom po
klincima koji su još držali ruke u zraku. „Johnny B., možete ti i Kramisha
zajedno na drugoj kobili?“
„Aha, možemo,“ rekao je. Kramisha je odsjeèno kimnula glavom, pa su
oboje spustili ruke.
MIN@
139
„Stark, ti možeš jahati iza mene na Perzefoni,“ rekla sam mu, i ne
pogledavši ga. „Damien, Jack, Afrodita, Shannoncompton, Venera i...“
Blenula sam u tamnokosu crvenu poèetnicu èije mi ime nikako nije
uspijevalo pasti na pamet.
„Sophie,“ rekla je Stevie Rae s oklijevanjem, kao da se boji da joj ne
otrgnem glavu.
„I Sophie. Vi svi idete s Dariusom u Hummeru.“ Pogledala sam u Stevie
Rae. „Možeš se pobrinuti za to da ostatak crvenih poèetnika i Erik sigurno
stignu u Kuæu Noæi?“
„Ako to tražiš od mene, onda æu to i napraviti,“ rekla je.
„Dobro onda. Privedite doruèak kraju, a onda idemo doma.“ Ustala sam i
obuhvatila sve èasne sestre jednim dugim pogledom. „Nikad vam neæu
moæi iskazati svu svoju zahvalnost na tome što ste nam pomogle. Dokle
god sam živa, sestre benediktinke imat æe Nadsveæenicu za prijateljicu.“
Zatim sam se okrenula da odem. Dok sam prolazila pokraj Starka,
primijetila sam da kreæe ustati, ali ulovila sam mu pogled i odmahnula
glavom. „Idem se oprostiti s bakom sama.“
Vidjela sam da ga je to povrijedilo, ali samo mi je salutirao s poštovanjem
i rekao:
„Kako želiš, moja gospo.“
Zanemarila sam šutnju koju sam ostavila za sobom, i izašla iz
blagovaonice, sama.
„Znaèi, uwetsiageya, uspjela si ih sve razljutiti?“ rekla mi je baka nakon
što je odslušala tiradu koju sam održala, koraèajuæi amotamo uz njen
krevet.
„Pa, ne baš sve. Pojedine sam samo uspjela povrijediti, a ne razljutiti.“
Baka me dugo prouèavala pogledom. Kad je napokon progovorila, rijeèi
su joj bile tipièno jednostavne, ali i nimalo uvijene.
„To nije slièno tebi, pa slutim da si sigurno imala dobar razlog za tako
atipièno ponašanje.“
„Pa, bojim se i zbunjena sam. Juèer sam se osjeæala kao Nadsveæenica.
Danas sam opet samo klinka. Imam problema s deèkima i najbolju
prijateljicu koja mi koješta taji.“
„To samo znaèi da ni ti ni Stevie Rae niste savršene,“ rekla je baka.
„Ali odakle da znam da to ne znaèi ništa više? Što ako sam ja samo plitka
fuksa, a Stevie Rae je postala zla?“
„Samo æe vrijeme pokazati jesi li pogriješila time što si imala povjerenja u
Stevie Rae. I mislim da bi trebala prestati toliko predbacivati sebi to što te
privlaèi veæi broj momaka. Donosiš valjane odluke o odnosima u svome
MIN@
140
životu. Iz onoga što si rekla može se zakljuèiti da se Erik ponašao
posjednièki i neotesano. Mnogo bi mladih žena sve to zanemarilo zbog
toga što je on, kako ti to kažeš, tako seksi!“ Baka je izvela lošu imitaciju
tinejdžerice. „Nauèit æeš kako da držiš Heatha i Starka u ravnoteži, kako
to mnoge Nadsveæenice izvode. Ili pak neæeš, nego æeš zakljuèiti da je
predavanje sebe jednom muškarcu pravi put za tebe. Ali, dušo, imaš još
vrlo, vrlo mnogo godina da doneseš odluku o tome.“
„U pravu si, valjda,“ rekla sam.
„Naravno da sam u pravu. Stara sam. A to znaèi da mogu razabrati da
momci ili Stevie Rae nisu jedino što te tišti. Što je, Zoeybird?“
„Imala sam uspomenu na Ayu, bako.“
Bakin oštri udisaj bio je jedini izvanjski znak njena unutarnjeg šoka.
„Je li Kalona sudjelovao u toj uspomeni?“
„Da.“
„Je li ti bila ugodna ili neugodna?“
„I jedno i drugo! Ispoèetka mi je bila stravièna, ali što sam se više
približavala Ayi, to se više mijenjala. Ona ga je voljela, bako. A ja sam to
osjeæala.“
Baka je kimnula i polagano progovorila.
„Da, uwetsiageya, to ima smisla. Aya je bila stvorena da ga voli.“
„To mi je strašno! Osjeæam kao da ja tu ništa ne mogu,“ jauknula sam.
„Ššš, kæeri, smirila me baka. Na sve nas utjeèe naša vlastita prošlost, ali
dana nam je moæ da onome što smo uèinili uskratimo pravo da upravlja
onime što æemo tek uèiniti.“
„Èak i u dubini duše?“
„Pogotovo u dubini duše. Upitaj sebe odakle to tvoji najveæi darovi vuku
podrijetlo.“
„Pa, od Nyx,“ rekla sam.
„A je li božica obdarila tvoje tijelo ili tvoju dušu?“
„Moju dušu,“ naravno. „Tijelo mi je samo ljuštura duše.“ Iznenadila me
sigurnost vlastitoga glasa. Iznenaðeno sam trepnula. „Moram imati na
umu da je to sada moja duša, i ponašati se prema Ayi kao prema bilo
kojoj uspomeni iz prošlosti.“
Baka se osmjehnula.
„Eto vidiš, znala sam da æeš ponovno pronaæi svoje središte. Kada nešto
pogriješiš, bilo da je to iz ovog života ili nekog drugog, izvuci odatle
pouku tako pogreške prerastu u prilike.“
Neæe to baš biti tako ako moje pogreške omoguæe Kaloni da spali svijet.
pomislila sam, i zamalo izgovorila naglas, ali upravo tada je baka sklopila
MIN@
141
oèi. Izgledala je tako umorno i ranjeno i staro da mi se želudac stisnuo i
oblila me nemala muènina.
„Oprosti što sam sve ovo svalila na tebe, bako,“ rekla sam joj.
Otvorila je oèi i potapšala me po nadlanici.
„Nemoj mi se nikada isprièavati zato što si mi rekla što ti je na umu,
uwetsiageya.“
Lagano sam poljubila baku u èelo, dobro pazeæi da joj ne dodirnem
nijednu posjekotinu ili modricu.
„Volim te, bako.“
„A volim i ja tebe, uwetsiageya. Božica te pratila, kao i blagoslovi naših
predaka.“
Ruka tek što mi je dotaknula kvaku kad se njen glas zvonko zaèuo izmeðu
nas, snažniji i sigurniji i mudriji nego ikad.
„Drži se istine, uwetsiageya. Nikad ne zaboravi, kao što naš narod to
oduvijek zna, da duboka moæ poèiva u rijeèima što istinu zbore.“
„Dat æu sve od sebe, bako.“
„I to je sve što æu ja ikada tražiti od tebe, Ptièice moja.“

Dvadeset prvo poglavlje
ZOEY
Povratak u Kuæu Noæi bio nam je spor i èudan i nelagodan.
Bio je spor zato što èak i dok smo Shaunee i ja usmjeravale vatru da
zagrije potkove konja, tako da se kasom možemo spustiti niz Dvadeset
prvu ulicu i skrenuti nalijevo kod stupa uliène rasvjete na križanju s Utica
Streetom (gdje je bio mrkli mrak), putovanje nam je i dalje bilo sklisko,
studeno i naporno.
Bio je èudan zato što je svugdje bilo tako prokleto tamno. Evo što se
dogodi kad vaš grad ostane bez rasvjete: ne izgleda više kako treba. Znam
da to zvuèi prejednostavno, pogotovo kad to kaže klinka koja bi trebala
pripadati djeci noæi ili èemu veæ ne, ali svijet ne izgleda kako treba kad se
rasvjeta ugasi.
I bio je nelagodan zato što su Shaunee i Erin stalno pogledavale prema
meni kao da misle da sam bomba koja bi mogla eksplodirati. Johnny B.
Kramisha jedva da su mi se obraæali, a Stark, koji je sjedio iza mene na
Perzefoni, mojoj fenomenalnoj kobili, nije htio èak ni položiti ruke na moj
struk.
A ja? Ja sam se samo htjela vratiti doma.
Darius je za nama vozio Hummer tempom koji mu je sigurno djelovao
puzeæi, premda su tri konja uspijevala postizati ravnomjeran kas. Crveni
poèetnici, sa Stevie Rae i Erikom na èelu, išli su za Hummerom. Izuzev
atomobilskog motora i topota konjskih kopita, noæ je bila tiha koliko i
mraèna, premda bi svako toliko, jezovito, poneka grana popustila pod
ledenim teretom i odlomila se s krošnje s užasnim praskom.
Skrenuli smo ulijevo na Uticu prije nego što sam išta rekla.
„Onda, ti to uopæe više nikad ne misliš razgovarati sa mnom?“ upitala
sam Starka.
„Razgovarat æu s tobom,“ rekao je.
„Zašto mi ta reèenica zvuèi kao da bi joj na kraju trebalo stajati 'ali'?“
Oklijevao je, a ja sam praktièki osjeæala napetost kojom je odisao.
Napokon je polako izdahnuo i rekao:
„Ne znam bih li se trebao ljutiti na tebe, ili ti se isprièati zbog onog
neugodnog sranja koje se dogodilo u kantini.“
„Pa, za ono u kantini nisi ti bio kriv. Ili barem nisi za najveæi dio.“
„A da, shvaæaš, znam ja to, ali znam i da te jako povrijedilo sve ono što ti
se dogodilo s Erikom..“
MIN@
143
Nisam znala što da kažem na to, tako da smo neko vrijeme samo šutke
jahali sve dok se Stark nije nakašljao i rekao:
„Bila si prilièno stroga prema svima dok smo bili unutra.“
„Morala sam ih natjerati da se prestanu prepucavati, a èinilo mi se da je
tako najbrže.“
„Iduæi put možda pokušaj reæi nešto u stilu: 'Ekipa, prestanite se
prepucavati!' Ne znam, možda se to samo meni tako èini, ali to bi imalo
više smisla nego da isprepadaš svoje prijatelje.“
Suspregnula sam potrebu da se obrecnem na njega i kažem mu da bih
voljela vidjeti bi li se on bolje snašao. Umjesto toga, razmislila sam o
tome što je rekao. Možda je imao pravo. Nije mi bila ugodna èinjenica da
sam se izderala na sve njih pogotovo zato što su mnogi meðu svima
njima bili moji prijatelji.
„Iduæi put æu se pokušati bolje snaæi,“ rekla sam napokon.
Stark nije likovao. Nije se ni postavio svisoka prema meni, kao veliki
frajer. Samo je položio ruke na moja ramena, stisnuo ih i rekao:
„Meni je jedna od tvojih najdražih osobina to što zaista slušaš druge.“
Osjetila sam kako mi se obrazi žare od ovog neoèekivanog komplimenta.
„Hvala,“ rekla sam tiho. Prošla sam prstima kroz Perzefoninu hladnu,
mokru grivu, i svidjelo mi se kako je u odgovor strignula ušima. „Baš si ti
jedna krasna djevojka, mazno sam joj rekla.“
“Mislio sam da si dosad veæ primijetila da nisam djevojka,“ rekao je Stark
s frajerskim smiješkom u glasu.
„Primijetila sam.“ Nasmijala sam se i napetost izmeðu nas je isparila.
Blizanke, Johnny B. i Kramisha pogledali su prema nama s opreznim
osmijesima.
„Onda, je li, izmeðu nas dvoje je sve okej?“ upitala sam ga.
„Izmeðu nas dvoje æe uvijek biti sve okej. Ja sam tvoj Ratnik, tvoj
zaštitnik. Što god da se drugo zbivalo s nama, uvijek æu ti èuvati leða.“
Kad mi se grlo dovoljno otpustilo, rekla sam mu:
„Možda ti neæe uvijek biti lako u ulozi mog Ratnika.“
Nasmijao se, grleno i glasno i dugo. Zatim je provukao ruke oko mog
struka i rekao:
„Zoey, bit æe situacija kad æe uloga tvog Ratnika biti apsolutno
komatozna.“
Došlo mi je da spomenem da je, lako moguæe, njegova mater apsolutno
komatozna, ali ruke su mu bile tople oko mene, i njegov me dodir
smirivao. Zato sam samo nešto progunðala o tome kako on baš samo
kaka, i dopustila si da se opušteno naslonim na njega.
MIN@
144
„Znaš,“ rekao je. „Kad bi mogla zaboraviti sve te ludosti koje je oluja
izazvala, kao i cijelu tu frku s Kalonom i Neferet, led stvarno izgleda
cool. Gotovo kao da nas je izvukao iz stvarnog svijeta i prenio u neki
èudnovati zimski svijet. Recimo, negdje gdje bi Bijeloj Vještici bilo baš
ugodno.“
„Uuu, Lav, vještica i ormari To je bio sjajan film.“
Nakašljao se.
„Nisam ga gledao.“
„Nisi ga gledao?“ Razrogaèila sam oèi i osvrnula se prema njemu. „A
knjigu si proèitao?“
„Knjige,“ rekao je, posebno naglasivši množinu. „C. S. Lewis je napisao
mnogo više knjiga o Narniji od te jedne.“
„Ti èitaš?“
„Èitam,“ rekao je.
„Ha,“ rekla sam, sva smetena (kako bi to baka kazala).
„Što sad nije u redu s tim? Èitanje je u redu,“ rekao je, braneæi se.
„Ma znam! Super je što èitaš. Zapravo, baš je seksi što èitaš.“ I stvarno mi
je bilo. Obožavala sam kad bi se pokazalo da zgodni deèki imaju i mozga.
„Stvarno? Pa, onda æe te svakako zanimati èinjenica da sam upravo
proèitao Ubiti pticu rugalicu.“
Osmjehnula sam se i bubnula ga laktom.
„Svi su to èitali.“
„Ja sam je proèitao pet puta.“
„Ma nemoj.“
„Ma moj. Znam cijele citate napamet.“
„Daj ne kakaj.“
A onda je Stark, mrga od mog maèo Ratnika, podignutim glasom,
oponašajuæi južnjaèko otezanje male djevojèice, rekao:
„'Striko Jack? Šta je to kurveštija?'“
„Ne bih rekla da je to najvažniji citat iz te knjige,“ rekla sam, ali svejedno
sam se nasmijala.
„Okej, može onda ovaj: 'Neæe meni nikaka od majke roðena baraba od
uèitelja nikad nareðivat šta da radim!' Taj mije stvarno najdraži.“
„Koji si ti perverznjak, James Stark.“
Smješkala sam se i osjeæala toplo i sretno kada smo skrenuli na dugi
prilazni put prema zgradama Kuæe Noæi. Upravo sam razmišljala o tome
kako èarobno izgleda, rasvijetljeno i gostoljubivo, kad sam primijetila da
iz prièuvnih agregata i starinskih petrolejki škole dopire više svjetlosti
nego obièno.
MIN@
145
A onda sam shvatila da ta svjetlost ne dopire ni iz jedne školske zgrade.
Zapravo je treperila s prostora izmeðu Hrama Nyx i same škole.
Osjetila sam kako se Stark smjesta napeo.
„Što je ono?“ upitala sam ga.
„Zaustavi konje,“ rekao je.
„Hoo.“ Zaustavila sam Perzefononu u mjestu i doviknula Shaunee i
Johnnyju B. da takoðer zaustave konje.
„Što se zbiva?“
„Dobro otvorite oèi. Budite spremni odjahati natrag u opatiju. Krenite, i to
brzo, ako vam to kažem. I mene ne èekajte!“
Stark nije rekao ništa više dok je silazio s Perzefone i trèao natrag prema
Hummeru.
Okrenula sam se i opazila da Darius veæ izlazi iz Hummera, a Heath sjeda
na njegovo mjesto za upravljaèem. Dva su ratnika kratko porazgovarala, a
onda je Darius pozvao Erika i sve muške crvene poèetnike k sebi, kao i
Stevie Rae. Upravo sam se spremala otiæi do Hummera na Perzefoni, kad
je Stark dotrèao natrag do mene.
„Što je bilo?“ upitala sam ga.
„Nešto gori unutar školskog kruga.“
„Možeš li ti odrediti što bi to bilo?“ upitala sam Shaunee.
„Ne znam,“ rekla je Shaunee, dok joj se èelo boralo od usredotoèenosti.
„Ali djeluje mi kao nešto sveto.“
„Sveto? Koji je sad to vrag?“
Stark je primio Perzefonine uzde da mi privuèe pažnju.
„Pogledaj pod krošnje.“
Pogledala sam udesno, prema drvoredu bradfordskih krušaka oko puta
prema Kuæi Noæi. Pod stablima je bilo neèega, skvrèenih prilika,
sjenovitih unutar sjena. Želudac mi se okrenuo kad sam shvatila što to
vidim.
„Nazovigavranovi,“ rekla sam.
„I to mrtvi,“ rekla je Kramisha.
„Moramo to provjeriti. Moramo biti sigurni,“ rekla je Stevie Rae.
Iskoraèila je zajedno s crvenim poèetnicima i Erikom.
„Tako æe i biti,“ rekao je Darius. Zatim je iz kožne jakne isukao dva noža,
svaki jednom rukom, i kazao Starku: „Ostani uz Zoey.“ Kimnuvši Stevie
Rae i Eriku da poðu s njim, krenuo je prema drvoredu.
„Nije im dugo trebalo.“
„Mrtav,“ dovikivao je nakon što bi zastao kod svakog pojedinaènog.
MIN@
146
Kad se njih troje vratilo do nas, nisam mogla ne primijetiti kako je Stevie
Rae sva blijeda u licu.
„Jesi dobro?“ upitala sam je.
Oèi su joj se podigle prema meni, nemalo prepadnute.
„Ma da,“ brzo je rekla. „Sve u redu. Ma samo...“
Nije dovršila reèenicu, a pogled joj se vratio prema odbojnim hrpicama
pod krošnjama.
„To je zato šta smrde,“ rekla je Kramisha. Svi smo pogledali u nju. „Šta
sad, to je istina. Ti nazovigavranovi imaju baš nešto gadno u krvi.“
„Istina, krv im ima pogrešan miris. Znam to jer sam je morala poèistiti
nakon što je Darius pištoljem oborio nekoliko njih s neba dok smo bili u
opatiji,“ brzo je rekla Stevie Rae, kao da joj je neugodno to spominjati.
„To je taj miris koji sam osjetila na tebi!“
Laknulo mi je što napokon shvaæam što mi je na njoj bilo neobièno.
„Svi se moramo usredotoèiti na sada i ovdje,“ rekao je Darius. „Ne znamo
što se tamo unutra zbiva.“ Pokazao je prema školskom krugu i treperavim
plamenovima koji su obasjavali srce tog prostora.
„Šta je to? Šta škola stvarno gori?“ Stevie Rae je naglas rekla ono što je
svima nama bilo na umu.
„Mogu vam ja reæi što je to.“
Glas je zapanjio sve nas, izuzev tri konja na kojima smo jahali, što mi je
smjesta trebalo dati do znanja tko to stoji u sjenama na strani puta prema
poljskom domu. To je pogrebna lomaèa, rekla je Lenobia, profesorica
Konjaništva i jedna od rijetkih odraslih vampova koji su ostali uz nas
nakon što su Kalona i Neferet preuzeli vlast nad školom.
Prišla je ravno konjima, pozdravljajuæi ih, pregledavajuæi ih i opæenito ne
hajuæi za nas sve dok nije bila posve sigurna da su u redu. Napokon je
pogledala prema meni dok je milovala Perzefonu po njušci i rekla:
„Sretan susret, Zoey.“
„Sretan susret,“ automatski sam joj odvratila.
„Jeste li ga ubili?“
Odmahnula sam glavom.
„Otjerali smo ga. Kramishina je pjesma bila toèna. Kad se nas petero
ujedinilo, uspjeli smo ga prognati ljubavlju. Ali èija…“
„Je li Neferet mrtva, ili samo prognana s njim?“ prekinula me u pitanju.
„Prognana. Èija je to pogrebna lomaèa?“
Nisam mogla više èekati s pitanjem.
Lenobijine prekrasne sivoplave oèi pogledale su ravno u moje.
MIN@
147
„Anastazija Lankford smrtno je stradala. Netom prije nego što je pozvao
subraæu da krenu s njim prema opatiji u potjeru za vama, Kalonin najdraži
sin Rephaim ju je preklao.“

Dvadeset drugo poglavlje
ZOEY
Zaèula sam zgranute uzdahe, prvo od Stevie Rae, a zatim i od svih oko
nas, ali Darius nije gubio vrijeme.
„Ima li ovdje još koji živi nazovigavran?“
„Nijedan. Trunule im duše za vijeke vjekova u najdubljim ponorima Onog
Svijeta,“ gorko je rekla Lenobia.
„Je li još tkogod poginuo?“ upitala sam je.
„Ne, premda imamo nekoliko ranjenih. Pun ih je stacionar. Neferet nam je
bila jedina prava iscjeliteljica, a sad kad je više...“ Lenobia nije dovršila
reèenicu.
„Onda se Zoey mora pobrinuti za ranjene,“ rekao je Stark.
Lenobia i ja pogledale smo u njega upitano naboranih èela.
„Ja? Ali ja sam…“
„Ti si nam nešto najbliže Nadsveæenici u ovom trenutku. Ako u Kuæi
Noæi ima ranjenih poèetnika i vampyra, treba im njihova Nadsveæenica,“
jednostavno je rekao Stark.
„Pogotovo ako ona ima afinitet za duh. Svakako bi mogla ranjenicima
ublažiti bolove,“ dodao je Darius.
„U pravu ste, naravno,“ rekla je Lenobia, odmièuæi dugu, platinastoplavu
kosu s lica. „Isprièavam se. Duboko me pogodila Anastazijina smrt. Misli
su mi zbrkane.“ Osmjehnula mi se, premda je to prije bila grimasa s
kutovima usana izvijenim naviše, nego pravi osmijeh. „Tvoja je pomoæ
dobrodošla : potrebna, Zoey.“
„Uèinit æu sve što mogu.“ Nastojala sam zvuèati kao da sam sigurna u
sebe, ali, ruku na srce, želudac me bolio veæ i od same pomisli na
ranjenike.
„Svi æemo ti pomoæi, oglasila se Stevie Rae. Ako jedan afinitet može
pomoæi, možda ih pet može pomoæi petput više.“
„Možda,“ rekla je Lenobia, djelujuæi i dalje poraženo i žalosno.
„To æe im vratiti nadu.“
Spustila sam pogled i iznenadila se, vidjevši kako Afrodita prilaz Dariusu
i prima ga pod ruku. Lenobia ju je sumnjièavo pogledala.
„Mislim da æeš otkriti da se situacija u Kuæi Noæi promijenila, Afrodita.“
„Nema frke. Ide nam sve bolje s promjenama,“ rekla joj je Afrodita.
„Aha, promjene su nam praktièki u krvi,“ rekla je Kramisha. Još nekoliko
klinaca potvrdno je promrmljalo.
Bila sam tako ponosna na njih da sam zamalo briznula u plaè.
MIN@
149
„Mislim da smo svi spremni za povratak doma,“ rekla sam.
„Doma.“ Lenobia je ponovila tu rijeè tužnim, tihim glasom. „Poðite onda
za mnom u ono u što nam se dom pretvorio.“ Okrenula se i coknula
jezikom, a tri su je konja poèela slijediti kao jedan, bez ikakvih naredbi s
naše strane
Od glavnog ulaza u školu prošli smo kroz parkiralište, gdje je Darius
pokazao Heathu da parkira Hummer, te svi zastali da sjašemo i okupimo
se. Rub profesorske zgrade i stacionara prijeèio nam je pogled prema
sredini školskog kruga, tako da smo vidjeli samo jezovit ples sjena koje su
stvarali tamošnji plamenovi.
Izuzev pucketanja vatre koja je proždirala lomaèu, u školi je vladao
potpuni muk.
„Loše je,“ tiho je rekla Shaunee.
„Kako to misliš?“ upitala sam je.
„Osjeæam tugu kroz tu vatru. Loše je,“ ponovila je.
„Shaunee ima pravo,“ rekla je Lenobia. „Odvest æu konje u staju. Biste li
pošli sa mnom, ili æete radije...“ Glas joj je utihnuo kad su joj pogled
privukle titrave sjene koje je svjetlost lomaèe bacala po krošnjama
prastarih hrastova koji su rasli po cijelom središnjem dijelu školskog
kruga.
„Idemo mi onamo,“ rekla sam, pokazavši prema srcu škole. „Moramo se s
tim suoèiti.“
„Doæi æu za vama èim se pobrinem za konje,“ rekla je Lenobia. Izgubila
se u mraku, dok su je konji pratili u stopu.
Stark mi je položio toplu, èvrstu ruku na rame.
„Upamti, Kalone više nema, kao ni Neferet. To znaèi da se ti trebaš sada
brinuti za poèetnike i vampove, što bi ti trebalo biti jednostavno nakon
svega kroz što si prošla,“ rekao mi je.
Heath je došao do mene i stao mi uz drugi bok.
„Ima pravo. Èak i briga za ranjene poèetnike i vampove nije tako strašna
kao Neferet i Kalona.“
„To je naš dom, bez obzira na sve što se dogodilo,“ rekao je Darius.
„Aha, dom. I vrijeme bi bilo da opet postane naš,“ rekla je Afrodita.
„Da vidimo kakav nam je nered Neferet ostavila,“ naglo sam rekla.
Odmaknula sam se od Starka i Heatha i povela sve zajedno prema
ploèniku koji je zaobilazio lijepu fontanu s vrtnim prostorom ispred
profesorskog ulaza i okruglih drvenih vrata, sliènih onima na nekom
dvorcu, pokraj tornjiæa koji je zapravo bio medijski centar. Napokon nam
je središnji prostor škole izašao na vidjelo.
MIN@
150
„O, Božice!“ zgranula se Afrodita.
Noge su mi se zaustavile bez mog svjesnog naloga. Prizor je bio naprosto
tako grozan da se nisam mogla prisiliti da nastavim dalje. Pogrebna
lomaèa bila je golema hrpa drva za potpalu postavljena ispod drvenog
stoliæa za užinu i oko njega. Znala sam da je to stoliæ za užinu, premda je
gorio, jer mu je struktura još uvijek bila potpuno razaznatljiva, kao i tijelo
koje je na njemu ležalo. Profesorica Anastazija, prekrasna supruga našeg
majstora maèevanja Dragona Lankforda, bila je odjevena u neku dugu i
raspuštenu opravu, i prekrivena bijelim lanenim pokrovom. Na moj užas,
tijelo joj se svejedno vidjelo kroz to. Ruke su joj bile prekrižene na
prsima, a duga joj je kosa padala prema zemlji, nadižuæi se i pucketajuæi u
vatri.
Noæ je proparao užasan zvuk, slièan jauku djeteta kojemu se slomilo srce,
a meni je pogled, dotad uperen u strašnu lomaèu, prešao na mjesto pri
vrhu stoliæa. Tamo je kleèao Dragon Lakford, pognute glave. Duga mu je
kosa padala preko lica, premda se i dalje jasno vidjelo da plaèe. Golemi
maèak kojeg sam prepoznala kao Shadowfaxa, rase Maine Coon, stajao
mu je prislonjen uz bok i gledao ga u lice. Dragon je u rukama držao
nježnu bjelu maèku koja je jaukala i otimala se, oèito u želji da se baci na
lomaèu za svojom vampyricom.
„Guinevere,“ prošaptala sam. „To je Anastazijina maèka.“ Pritisnula sam
dlan na usta, ne bih li zadržala jecaj koji je navirao iz mene.
Shaunee se brzo odmaknula od nas i otišla do lomaèe. Stala je daleko
hliže nego što bi to itko od nas mogao. U isti mah, Erin je prišla Dragoni
uz bok. Kad je Shaunee podigla ruke i glasno pozvala:
„Vatro! Doði mi!“ zaèula sam kako Erin tišim tonom poziva vodu da joj
se pridruži. Dok su lomaèu i tijelo odjednom potpuno zastrli plamenovi,
Dragona je okružila hladna izmaglica koja me podsjetila na suze.
Damien je prišao Erin.
„Vjetre, doði mi,“ rekao je. Gledala sam kako usmjerava blagi lahor da
otpuše grozni smrad goruæeg ljudskog tijela.
Stevie Rae se pridružila Damienu.
„Zemljo, doði mi,“ rekla je. Tog trenutka, lahor koji je otpuhao smrad
smrti ispunio se istanèanim mirisima livade, prizivajuæi u spomen
dojmove proljeæa, raslinja i zelenila naše Božice.
Znala sam da sam sada ja na redu. Puna tuge, prišla sam Dragonu, nježno
stavila jednu ruku na njegovo rame, koje je podrhtavalo od jecaja i
podigla sam drugu ruku i rekla:
MIN@
151
„Duše, doði mi.“ Kad sam osjetila nalet kojim je element odgovorio na
poziv, dodala sam: „Dotakni Dragonu duše. Smiri i njega i Guinevere i
Shadowfaxa. Pomozi im da podnesu tugu.“ Zatim sam se usredotoèila na
usmjeravanje duha kroz sebe prema Dragonu i dvjema shrvanim
maèkama. Guinevere je prestala jaukati. Osjetila sam kako se Dragonovo
tijelo trznulo, i on je polagano podigao glavu i pogledao me u oèi. Lice
mu je bilo strahovito izgrebano, s dubokom brazgotinom iznad lijevog
oka. Sjetila sam se da je, kad sam ga posljdnji put vidjela, vodio borbu s
tri nazovigavrana. „Blagoslovljen bio, Drag“ tiho sam mu rekla.
“Kako da to ikada bude podnošljivo, Sveæenice?“ Glas mu je bio hrapav.
Zvuèao je potpuno slomljeno.
Osjetila sam trenutak panike, na trenutak pomislih:
Pa sedamnaest mi je godina! Kako da mu ja pomognem! Zatim je, kao u
savršenu kružer duh spiralno izašao iz Dragona, prošao kroza me i vratio
se u majstora maèevanja, i ja sam izvukla snagu iz svog elementa.
„Vidjet æeš je opet, sada je uz Nyx. Prièekat æe te na livadama Božice, ili
æe se iznova roditi, da te njena duša ponovno naðe još u ovome životu.
Možeš to podnijet znaš da duh nikada zaista ne okonèa, da mi nikada
zaista ne okonèamo.“
Oèi su mu pretražile moje dok sam ga èvrsto gledala.
„Jesi li ih porazila? Jesi li otjerala ta stvorenja?“
„Kalona i Neferet su otišli. Kao i nazovigavranovi,“ potvrdila sam
„Dobro... dobro...“
Dragon je pognuo glavu i zaèula sam kako se moli Nyx, tražeæi od
Božice da èuva njegovu voljenu do njihova ponovi susreta.
Kratko sam mu stisnula rame i zatim, osjeæajuæi se kao uljez, stala u
stranu da mu dadem malo prostora za tugovanje u miru.
„Blagoslovljena bila, Sveæenice,“ rekao je, ne dižuæi glavu.
Vjerojatno sam mu trebala u odgovor reæi nešto zrelo i mudro, ali u tom
sam trenutku bila tako preplavljena emocijama da nisam mogla
progovoriti. Stevie Rae se odjednom našla pokraj mene, s Damienom uza
se. Erin se odmaknula od Dragona i stala s moje druge strane, a Shaunee
se postavila pokraj nje. Tako smo ostali stajati, šutke, s poštovanjem, kao
neizreèen li prisutan krug, dok je vatra koju je Shaunee pojaèala svojom
magikom gutala ostatak Anastazijine tjelesne ljušture.
Tišinu oko nas prekidali su samo šumovi izgaranja i šapat Dragonovih
molitvi. Uto mi je nova misao pala na pamet. Bacila sam pogled na
lomaèu. Dragon ju je smjestio nasred asfaltiranog prilaza koji je kružio
izmeðu Hrama Nyx i glavnih zgrada škole. Dobro je izabrao mjesto,
MIN@
152
ostavljalo je mnogo prostora za vatru. Takoðer je bilo mnogo prostora za
druge profesore i poèetnike koji su trebali biti nazoèni, stajati pokraj
Dragona i dati Nyx molitve za Anastaziju, kao i za njezina partnera, i time
ne remetiti njegovo žalovanje, veæ šutke svjedoèiti tome da ga vole i
podržavaju.
„Nitko nije tu uz njega,“ rekla sam tiho, jer nisam htjela da Dragon èuje
gaðenje u mom glasu. „Kvragu, pa gdje su svi ostali?“
„On ne bi smio tu biti sam,“ rekla je Stevie Rae, brišuæi suze s lica. „To
baš nikako nije u redu.“
„Ja sam bila uz njega dok nisam osjetila da stižu konji,“ rekla je Lenobia,
pridruživši nam se laganim trkom.
„A što je sa svima ostalima?“ upitala sam je.
Odmahnula je glavom, a lice joj je odražavalo gaðenje koje sam ja
osjeæala.
„Poèetnici su u svojim domovima. Profesori su u svojim sobama, svi
ostali su u stacionaru toènije reèeno, svi ostali kojima bi bilo stalo do
toga da sada stoje uz njega.“
„To uopæe nema smisla. Nikako mi to nije išlo u glavu. Kako njegovim
uèenicima i kolegama profesorima ne bi bilo stalo do toga da stoje uz
njega?“
„Kalone i Neferet možda više nema, ali njihov otrov ostaje,“ zagonetno je
rekla Lenobia.
„Trebala bi doæi u stacionar,“ rekla je Afrodita, prilazeæi nam otraga,
primijetila sam da se trudi ne pogledati ni u lomaèu ni u Dragona.
„Idi,“ rekla je Lenobia. „Ostat æu ja ovdje uz njega.“
„Kao i mi,“ rekao je Johnny B. „Prije mi je on bio najdraži profesor,znaš.“
Znala sam to. Johnny B. mislio je na vrijeme prije nego što je umro, zatim
neumro.
„Svi æemo mi ostat uz njega,“ rekla je Kramisha. „Nije u redu da bude
sam, a ti i tvoj krug imate svog posla tamo unutra.“ Pogledala je prema
stacionarskom dijelu školske zgrade. „Doðite,“ pozvala je, pa su ostali
crveni poèetnici iskoraèili iz sjena i zauzeli svoja mjesta oko Dragona.
stvarajuæi krug oko lomaèe.
„Ostat æu i ja,“ rekao je Jack.
Suze su mu nesputano tekle niz lice. ali bez oklijevanja je zauzeo mjesto u
krugu koji su stvarali crveni poèetnici. Vojvotkinja je ostala blizu njega,
spuštena repa i obješenih ušiju, kao da je zaista shvaæala. Ne rekavši
ništa, Erik je stao pokraj Jacka. Zatim me Heath iznenadio kad je ispunio
prostor pokraj Erika. Ozbiljno mi je kimnuo, a zatim spustio glavu.
MIN@
153
Nisam se mogla pouzdati u svoj glas, pa sam se jednostavno okrenula, i,
praæena svojim krugom, kao i Afroditom, Starkom i Dariusom, ponovno
ušla u Kuæu Noæi.

Dvadeset treæe poglavlje
ZOEY
Školski stacionar nije bio naroèito velik. Zapravo, radilo se o samo tri
bolnièke sobice na jednom katu zgrade za profesore. Zato me nije èudilo
što nisu svi ranjeni uèenici stali u sobe. Niti me naroèito šokiralo kad sam
na hodniku vidjela još tri razbacana pomoæna kreveta, svaki s po jednim
ozlijeðenim poèetnikom. Ranjeni su klinci poèeli iznenaðeno treptati kad
smo se moji prijatelji i ja zaustavili na ulazu.
„Zoey?“
Nisam htjela buljiti u ozlijeðene ni njušiti miris krvi koji je prožimao zrak
oko nas tako da sam držala pognutu glavu, ali sad sam je podigla i
primijetila da mi brzo prilaze dvije vampyrice. Prepoznala sam ih kao
Neferetine pomoænice, svojevrsne bolnièarke, i morala dobro muænuti
glavom da se sjetim kako se visoka plavuša zove Safira, a niska Azijka
Margareta.
„Takoðer si ranjena?“ upitala me Safira, brzo me odmjerivši pogledom.
„Ne, dobro mi je. Svima nama je dobro,“ smirila sam je. „Zapravo, došli
smo pomoæi.“
„Uèinile smo sve što se za njih može, s obzirom na to da nemamo
iscjeliteljice,“ neuvijeno je rekla Margareta. „Nijedan poèetnik nije u
izravnoj smrtnoj opasnosti, premda se nikad ne zna kako æe ozljeda
utjecati na Promjenu, tako da uvijek ostaje moguænost da nekolicina
njih…“
„Okej, da, dobro, shvaæamo.“ Prekinula sam je prije nego što je stigla reæi
’umre’, onako jasno i glasno pred skupinom klinaca koji bi vrlo lako
mogli umrijeti. Pobogu, toliko o neprimjerenom ponašanju u prisutnosti
bolesnika.
„Nismo došli ovamo zbog svojeg medicinskog umijeæa,“ pojasnio je
Damien. Došli smo zato što je naš krug moæan, pa bismo unutar njega
mogli pomoæi ozlijeðenima.“
„Tu nema drugih neozlijeðenih poèetnika,“ rekla je Safira, kao da je to
razlog da i nas tu ne bude.
„Meðu drugim poèetnicima nema nijednog s afinitetom za elemente,“
rekla sam joj.
„Stvarno, uèinili smo sve što se može,“ hladno je ponovila Margareta.
Bez naše Nadsveæenice…“
Ovaj put joj je Stark upao u rijeè.
MIN@
155
„S nama je naša Nadsveæenica, tako da je vrijeme da se vas dvije maknete
i pustite njoj i njenu krugu da pomogne ovim uèenicima.“
„Aha, idemo, makac,“ rekla je Afrodita, doslovce se unoseæi vampovima
u lice.
Obje vampvrice malo su uzmaknule, premda sam osjeæala kako nas
ledeno gledaju s negodovanjem.
„Ma koji je njima vrag?“ upitala me Afrodita ispod glasa kad smo zašle u
hodnik.
„Nemam pojma,“ rekla sam. „Stvarno, uopæe ih ne poznajem.“
„Ja ih poznajem,“ tiho je rekao Damien. „Dok sam bio na treæoj klasi,
volontirao sam u stacionaru. Uvijek su bile osorne. Mislio sam da je zato
što se moraju nositi s umiranjem poèetnika.“
„Osorne?“ priupitala je Shaunee.
„Prevedi ga, ako ti nije teško, Stevie Rae,“ rekla je Erin.
„Osorne znaèi 'stroge i pomalo krute'. Znate, vas dvije bi stvarno trebalw.
više èitat.“
„Upravo sam to mislio reæi,“ javio se Stark.
Damien je uzdahnuo.
Nevjerojatno, morala sam suspregnuti osmijeh. Okolnosti su bile ružne,
ali od uobièajenog ponašanja mojih prijatelja sve mi je djelovalo barem
malèice bolje.
„Društvo debila, ajmo, treba se koncentrirat. Došli ste ovamo pomoli
poèetnicima. Osorna Jedan i Osorna Dva nisu bitne,“ rekla je Afrodita.
„Parafraza doktora Seussa. Sviða mi se,“ rekao je Stark i frajerski mi se
iscerio u stilu gledaj mene, ja oduvijek èitam.
Afrodita ga je mrko pogledala.
„Rekla sam da se treba koncentrirati, a ne uvaljivati.“
„Stevie Rae?“ pozvao je neki muški glas s pomoænog kreveta na polovini
hodnika, prekinuvši sve nas.
„Drew?“ rekla je Stevie Rae, a onda mu pritrèala. „Drew, jesi dobro? Šta
ti se dogodilo? Šta si slomio ruku?“
Deèku je ruka bila u udlazi. Imao je veliku, nateèenu šljivu na jednom
oku, a usna mu je bila rascijepljena, ali uspio se osmjehnuti Stevie Rae.
„Stvarno mi je drago što nisi više mrtva.“
Široko mu se osmjehnula.
„Hej, i meni je. I mogu ti reæi da ne preporuèam baš sve to umiranje pa
neumiranje, tako da se moraš odmoriti da prizdraviš“. Zatim se otrijeznila
kad joj se pogled vratio na njegove rane, brzo je pridodala: „Ali bit æeš ti
dobro. Ne trebaš se zabrinjavati zbog toga.“
MIN@
156
„Ništa strašno. Nisam slomio ruku. Samo mi se išèašila dok sam se rvao s
jednim nazovigavranom.“
„Pokušao je spasiti Anastaziju.“ Pogled mi je otišao za djevojaèkim
glasom u bolnièku sobu pokraj mjesta gdje je ležao Drew. Vrata su bila
otvorena i kroz njih sam vidjela jednu poèetnicu kako poluuspravljeno
leži na bolnièkom krevetu, jedne ruke postavljene na aluminijski držaè
prièvršæen na okvir kreveta. Cijela joj je podlaktica bila debelo umotana
gazom. Duboka joj je brazgotina sezala niz vrat sa strane, gubila joj se u
bolnièkom haljetku. „I zamalo mu je uspjelo. Drew ju je zamalo spasio.“
„Zamalo nije dovoljno dobro,“ suho je rekao Drew.
„Zamalo je bolje od onoga što je veæina uèenika napravila,“ rekla je
djevojka. „Ti si barem pokušao.“
„Dovraga, pa što se dogodilo, Deina?“ upitala je Afrodita, prolazeæi
pokraj mene u njenu sobu.
Odjednom sam shvatila tko je ta djevojka. Zajedno sa svoje dvije
frendice, Enijom i Pemfredom (sve tri su nosile imena sestara Gorgone i
Scile), pripadala je najužem krugu gadura oko Afrodite prije nego što sam
došla u Kuæu Noæi, kada se Afroditi, kao što je to sama rekla, život
urušio. Pripremila sam se da Deina poèasti Afroditu nekakvim kuèkastim
komentarom, buduæi da joj nijedna prijateljica nije ostala prijateljica
nakon što je Afrodita pala u nemilost kod Neferet, ja sam je zamijenila na
èelu Kæeri Mraka. Na svu sreæu, djevojka nije reagirala nimalo mrsko,
premda je zvuèala frustrirano i nemalo ljutito.
„Ništa se nije dogodilo. Dobro, osim onima koji su se suprotstavili
prokletim ptièketinama. Njih su napadali. Mi smo im se suprotstavili.“
Obuhvatila je stacionar pokretom zdrave ruke. „Kao i Dragon i
Anastazija.“
„Napali su profesoricu Anastaziju dok se Dragon borio protiv hrpetine
onih dolje na prilazu. Nije bio dovoljno blizu da joj pomogne. Nije èak ni
vidio što se dogaða,“ rekao je Drew. „Ja sam zgrabio jednog od njih i
trgnuo ga s nje, ali drugi mi je prišao s leða.“
„Ja sam zgrabila tog drugog, rekla je Deina.“ Pokazala je na drugu stranu
hodnika. Ian mije pokušao pomoæi kad se stvor okomio na mene
Nazovigavran mu je slomio nogu kao granèicu.“
„Ian Bowser?“ upitala sam, provirivši kroz otvorena vrata sobe koju je
Deina pokazala.
„Aha, ja sam,“ rekao je žgoljavi, ali zgoðušni deèkiæ kome je jedna noga
bila podignuta i umotana skroz do bedra u gips. Djelovao je sasvim
pretjerano blijedo naspram izbijeljene posteljine.
MIN@
157
„To ti izgleda bolno,“ rekla sam. Poznavala sam ga s nastave drame. Bio
je strahovito zaljubljen u našu uèiteljicu, profesoricu Nolan prije nego što
je ona bila ubijena pred otprilike mjesec dana.
„Pamtim i bolje dane,“ rekao je, pokušavajuæi se osmjehnuti.
„A da, svi mi pamtimo i bolje dane,“ rekla je djevojka na pomoænom
krevetu niže niz hodnik.
„Hanna Honeyyeager! Nisam te tamo ni vidio,“ rekao je Damien obilazeæi
me da joj priðe. Shvaæala sam zašto je nije primijetio prije nego što se
oglasila. Prekrivao ju je veliki bijeli poplun naspram kojeg se potpuni
gubila, jer je bila najbjeloputija cura koju sam u životu vidjela, bez ikakve
sumnje. Znate, jedna od onih plavuša èija je koža tako svijetla da nikad ne
pocrni, i uvijek je djelovala pomalo zajapureno, kao da se srami, ili kao da
je iznenaðena. Poznavala sam je samo preko Damiena. Znao je prièati s
njom o cvijeæu izgleda da je djevojka bila genijalna sa svim što cvate.
Prisjetila sam se toga o njoj, kao i èinjenice da su je svi uvijek zvali i
imenom i prezimenom, pomalo slièno Shannoncompton, samo što ih nisu
spajali u cjelinu.
„Što ti se dogodilo, srce?“ Damien je èuènuo pokraj nje i primio je za
ruku. Plavokosa joj je glavica bila umotana u zavoj od gaze na kojem je
blizu èela bila krvava mrlja.
„Kad su napali profesoricu Anastaziju, vrištala sam na nazovigavranove.
Jako,“ rekla je.
„Glas joj je stvarno prodoran,“ rekao je neki uèenik iz zadnje bolnièke
sobe, koji se nije ni vidio.
„Pa, izgleda da nazovigavranovi ne vole prodorne glasove,“ rekla je
Hanna Honeyyeager. „Jedan me udario tako da sam pala u nesvijest.“
„Samo malo.“ Erin je odmarširala hodnikom prema sobi s uèenikom koji
se nije vidio. „Jesi to ti, T. J.?“
„Erin!“
„Božice moja!“ ciknula je Erin i jurnula u njegovu sobu.A Shaunee je
viknula:
„A Cole? Gdje je Cole?“
„Nije im se suprotstavio,“ odgovorio je T. J. bolnim glasom. Shaunee je
stala na otvorenim vratima njegove sobe kao da je dobila šamar.
„Nije se suprotstavio? Ali...“ Shaunee je ostala bez glasa, kao da je
potpuno smetena.
„Joj, sranje, deèko! Pa gledaj kakve su ti šake!“ uzviknula je Erin iz T.
J.ove sobe.
„Šake?“ ponovila sam.
MIN@
158
„T. J. je boksaè. Èak se kvalificirao na prošlim Ljetnim igrama, protiv
vampyra,“ objasnio je Drew. „Pokušao je nokautirati Rephaima. To nije
baš prošlo kako je oèekivao, i pticoliki mu je rastrgao šake.“
„O, Božice, ne,“ èula sam kako je tiho kazala Stevie Rae, glasom
prepunim užasa.
Gledala sam kako Shaunee stoji pred ulazom u T. J.ovu sobu i izgleda kao
da ne zna što bi sa sobom, što mi je stvaralo jako loš predosjeæaj. Cole i
T. J. bili su najbolji prijatelji, a izlazili su s Blizankama. T. J. je hodao s
Erin, dok je Cole hodao sa Shaunee. Njihova su se dva para intenzivno
družila. A meni je na pamet padalo samo jedno pitanje:
„Kako se to jedan od njih mogao suprotstaviti nazovigavranovima, a drugi
ne?“
„To bih i ja volio da mi se objasni.“
Nisam shvatila da sam to izgovorila naglas sve do Dariusova komentara.
Odgovorila mu je zadnja uèenica u hodniku.
„To se samo tako zbilo. Konjušnica se zapalila, našto su Neferet i Kalona
pošizili. Nazovigavranovi su poludjeli. Ostavili su na miru one koji im
nisu stajali na putu, a mi smo bili meðu njima sve dok jedan nazovigavran
nije zgrabio profesoricu Anastaziju. Onda joj je nekolicina nas pokušala
pomoæi, ali veæina poèetnika samo se istrèala prema domovima.“
Pogledala sam tu uèenicu. Imala je vrlo lijepu riðu kosu i bistre, prekrasne
plave oèi. Obje su joj mišice bile umotane gazom, a jedan obraz podliven
i nateèen. Kunem se da je nikada dotad u životu nisam vidjela.
„Tko si ti, pobogu?“ upitala sam je.
„Ja sam Crvenokosa.“ Stidljivo se nasmijala i slegnula ramenima. Pa da,
nadimak mi je malo oèit, ali takva sam. Ovaj, ne poznate me zato što sam
baš nedavno bila Obilježena. Netom prije nego što je lupila ledena oluja.
Mentorica mi je bila profesorica Anastazija.“ Progutala je knedlu i
treptanjem rastjerala suze.
„Jako mi je žao, rekla sam,“ misleæi kako joj je sigurno grozno što je bila
netom Obilježena, netom otrgnuta od svoje obitelji i svega što je dosad
poznavala, a onda se našla ravno usred cijele ove nevolje.
„I ja sam joj pokušala pomoæi,“ rekla je Crvenokosa. Pobjegla joj je jedna
suza i kapnula niz lice. Otrla ju je, lecnuvši se kad ju je ruka zaboljela
zbog te kretnje. „Ali onaj golemi nazovigavran ogrebao mi je nadlaktice i
onda me bacio o stablo. Mogla sam samo gledati kako ju…“ Glas joj je
prepukao od jecaja.
„Zar nijedan profesor nije stao uz vas?“ upitao ju je Darius, grubim
tonom, premda je bilo oèito da se ne ljuti na Crvenokosu.
MIN@
159
„Profesori su znali da su se nazovigavranovi jednostavno pretjerano
uzbudili zato što su se Neferet i njen priležnik jako uzrujali. Znali smo da
ih nije pametno dodatno izazivati,“ rekla je Safira odsjeènim tonom s
ulaza u hodnik stacionara, gdje je još uvijek stajala s Margaretom.
Okrenula sam se prema njoj u nevjerici.
„Jednostavno su se pretjerano uzbudili? Ti to mene zezaš? Ta stvorenja su
napadala poèetnike Kuæe Noæi a nitko od vas nije ništa poduzeo oko toga
jer ih niste htjeli izazivati?“
„Neoprostivo!“ Darius je praktièki ispljunuo tu rijeè.
„A Dragon i profesorica Anastazija? Oni oèito nisu prihvaæali vašu teoriju
o tome da ih ne treba izazivati,“ rekao im je Stark.
„Zar ti ne znaš bolje od ikoga što se zaista dogodilo, James Stark Sjeæam
se da si bio vrlo blizak s Neferet i Kalonom. Èak se sjeæam da si otišao s
njima iz škole,“ glatko mu je otpovrnula Margareta.
Stark je zakoraknuo prema njoj, a oèi su mu se poèele opasno rumenilom
krijesiti. Šèepala sam ga za zapešæe.
„Ne! Nema pobjede u borbi protiv naših,“ rekla sam mu, a onda se
okomila na dvije vampyrice. „Stark otišao s Neferet i Kalonom jer je znao
da oni idu napasti mene i Afroditu i Damiena i Shaunee i Erin i cijelu
opatiju punu èasnih sestara.“
Sa svakom reèi sam i prišla korak bliže Safiri i Margareti. Osjeæala sam
kako se oko mene opasno vrtloži elementalna sila duha, koju sam tako
nedavno pozvala da pomogne Dragonu. Osjetile su je i vampyrice, jer
obje su se teturajuæi odmaknule od mene za nekoliko koraka. Zaustavila
sam se i uspjela smiriti svoj bijes, spuštajuæi i glas i tlak u žilama.
„On je stao uz nas u borbi protiv njih. Neferet i Kalona nisu ono što vi
mislite. Oni su opasnost za sve. Ali sada vas stvarno ne stignem uvjeravati
u nešto što vam je trebalo biti oèito kad je krilati izletio iz zemlje u kiši
krvi. Sada sam došla ovamo da pomognem ovim uèenicima, a buduæi da
vas dvije oèito imate nešto protiv toga, mislim da bi vam bilo
najpametnije da šmugnete u svoje sobe ka ostatak Kuæe Noæi.“
Zgranute i uvrijeðene, dvije vampyrice ustuknule su s ulaza i odjurile
stubištem prema profesorskim sobama na katu. Uzdahnula sam. Kazala
sam Starku da nema pobjede u borbi protiv naših, a onda im zaprijetila.
Ali kad sam se okrenula natrag prema našoj grupici u stacionaru, doèekali
su me osmijesi, poklici i pljesak.
„Otkako smo stigli ovamo hoæu odbrusit tim kravama,“ dobacila je Deina
iz svoje sobe, osmjehujuæi mi se.
MIN@
160
„A nju zovu Strašna,“ rekla je Afrodita, oèito misleæi na to da ime Deina
na grèkom znaèi strašna.
„Samo uspijevam skužiti što drugi osjeæaju. Ne mogu ih opatrnut s
elementom, a ni s pet,“ rekla je Deina. Zamišljeno je protrljala ranjenu
ruku, a onda se od mene okrenula prema Afroditi. „Hej, nisam smjela biti
takva kuèketina prema tebi u ovih zadnjih par mjeseci. Oprosti zbog
toga.“
Oèekivala sam da æe se Afrodita sva napuhati i kazati joj što je ide.
Mislim ono, Deina je bila grozna prema njoj kao i sve ostale Afroditine
navodne prijateljice.
„A šta sad, svi mi tu i tamo zajebemo stvar. Nema veze,“ rekla je
Afrodita, potpuno me iznenadivši.
„Zvuèiš jako zrelo,“ rekla sam joj.
„Šta ti ne moraš izreæi krug?“ otpovrnula mi je.
Iscerila sam joj se jer su joj se, kunem se, obrazi zajapurili.
„Da znaš da moram.“
Obuhvatila sam pogledom Stevie Rae, Damiena i Shaunee, te pozvala:
„Erin, možeš ga malo prestat bedinat da nam se ukljuèiš u krug?“
Iskoèila je iz T. J.ove sobe kao starinski pajac iz kutije.
„Nego šta, lako i prelako.“
Primijetila sam da se ona i Shaunee nisu pogledale, ali nikako sad nisam
imala ni vremena ni snage da se još idem baviti problemima Blizanki.
„Okej, zemljana, u kojem smjeru je onda sjever?“ upitala sam Stevie Rae.
Odmarširala je do mjesta prekoputa ulaza u hodnik i tamo stala.
„Sjever je ovdje, definitivno.“
„U redu. Vi ostali znate što treba,“ rekla sam.
Zauzeli su mjesta kao profesionalci: Damien je stao na istok za zrak,
Shaunee na jug za vatru, Erin na zapad za vodu, dok je Stevie Rae èvrsto
ostala na sjeveru za zemlju. Kad su se priredili, stala sam na svoje mjesto
u sredini kruga. Poèev od Damiena na istoku, krenula sam prizivati svaki
pojedini element u naš krug, kreæuæi se deosil, odnosno u smjeru kazaljke
na satu, sve dok nisam završila prizivanjem duha.
Žmirila sam za vrijeme izricanja, a kad se krug dovršio, otvorila sam oèi i
ugledala svjetlucavu srebrnu nit koja je spajala nas petero. Zabacila sam
glavu, podigla ruke i viknula od radosti što me dotièe svih pet elemenata:
„Kako je lijepo opet biti doma!“
Moji prijatelji su se nasmijali, sretni i potpuni, ispunjeni svojim
elementima tako da su, pa makar i samo na trenutak, mogli zaboraviti
kaos i nevolje svuda oko nas.
MIN@
161
Ali ne i bol. Nisam htjela zaboraviti razlog izricanja ovog kruga, ma
koliko da mi je lako bilo prepustiti se ushitu elemenata. Usredotoèila sam
se i smirila. Progovorila sam jakim, sigurnim glasom.
„Zraku, vatro, vodo, zemljo i duše pozvala sam vas tu, u naš krug, s
izrièitim razlogom. Naši prijatelji, poèetnici iz Kuæe Noæi, ozlijeðeni su.
Ja nisam iscjeliteljica. Formalno, nisam èak ni Nadsveæenica.“ Zastala
sam i bacila pogled izvan kruga prema Starku. Namignuo mi je.
Osmjehnula sam se i nastavila. „Ali nakana mi je jasna. Molim vas da
dotaknete ove ozlijeðene uèenike. Ja ih ne mogu izlijeèiti, ali mogu
zamoliti vas da im olakšate boli i ojaèate ih, pa da izlijeèe sami sebe.
Zapravo, mislim da svi mi to želimo priliku da sredimo sami sebe. U ime
Nyx, i snagom svojih elemenata, ispunite ove poèetnike“!
Usredotoèena umom, tijelom i dušom, široko sam izbacila ruke.
zamišljajuæi da tim pokretom bacam elemente kroza se prema ranjenim
uèenicima.
Zaèula sam usklike iznenaðenja i ugode, èak i pokoji bolan uzdah kad se
pet elemenata zakovitlalo stacionarom, ispunjavajuæi poèetnike. Ostala
sam na svome mjestu kao živi provodnik za elemente, sve dok me ruke
nisu poèele boljeti, a znoj mi se poèeo slijevati niz tijelo.
„Zoey! Kažem ti, dosta! Pomogla si im. Zatvori krug.“
Èula sam Starka, i shvatila da on to meni veæ neko vrijeme govori, samo
što sam bila usredotoèena tako èvrsto i tako dugo da je doslovce morao
viknuti kako bi mi napokon dopro do svijesti.
Umorno sam spustila ruke i šaptom se iskreno zahvalila i oprostila od pet
elemenata, a onda sam nekako izgubila snagu u nogama i stropoštala se na
pod, ravno na guzicu.a

Dvadeset èetvrto poglavlje
ZOEY
„Ne, ne treba mi krevet u stacionaru,“ treæi sam put ponovila Starku, koji
se stalno motao oko mene, djelujuæi stvarno pretjerano zabrinuto. „A tu
ionako nema više slobodnih kreveta.“
„Hej, meni je daleko bolje,“dobacila mi je Deina.„Možeš u moj krevet,Z.“
„Hvala, ali radije ne, hvala,“ rekla sam joj. A onda sam ispružila ruku
prema Starku. „Daj mi samo pomozi da se dignem, može?“
Sumnjièavo mi se namrštio, ali pomogao mi je da ustanem. Stala sam vrlo
mirno, tako da nitko nije bio svjestan da mi se u glavi sve vrti poput
suludog mini tornada.
„Rekao bih da ona izgleda gore nego što se ja osjeæam,“ rekao je Drew s
pomoænog kreveta na podu.
„Ona te dobro èuje,“ rekla sam. „I dobro mi je.“
Pustila sam da mi pomalo mutan pogled poène lutati od jednog do drugog
ranjenog uèenika. Svi su izgledali bolje, od èega mi je silno laknulo.
Prekrižila sam stavku pobrini se za to da se ranjeni klinci ne koprcaju u
bolovima i ne umiru u mukama s mentalnog popisa dužnosti koje me
èekaju. Došlo je vrijeme za iduæu stavku.
Suspregnula sam uzdah, jer nisam htjela tratiti kisik.
„Okej, situacija se ovdje popravila. Dakle, Stevie Rae, moramo smisliti
gdje æe crveni poèetnici biti smješteni nakon izlaska sunca prije izlaska
sunca.“
„Dobro si se sjetila, Z,“ rekla je Stevie Rae, koja je sjedila na podu uz
Drewa. Tada sam se sjetila da joj se taj deèko pomalo sviðao prije nego
što je umrla pa neumrla, i priznala sam sebi da mi je prizor njezina
oèijukanja s njim, dok mi se u isti mah èinilo da se ona pali na onog
malog crvenog poèetnika Dallasa, pružio trenutak sebiènog likovanja.
Možda sam time došla do granice zlobnog ponašanja, ali stvarno bi mi
bilo lijepo kad bih sa svojom najboljom prijateljicom mogla razgovarati o
izlaženju nakraj s problemom višestrukih frajera.
„Z? Je li ti misliš da bi to bilo pametno?“
„O, pardon, šta?“
Shvatila sam da mi je Stevie Rae nešto prièala dok sam se ja sva obuzela
nadanjima da æe ona uspjeti skupiti bezbroj (ili bar dvojicu) frajera.
„Kažem da bi crveni poèetnici mogli uzeti prazne sobe u domu. Trebalo
bi im biti dovoljno, èak i ako budu morali spavat po troje u sobi. Možemo
srediti da su im prozori prekriveni. To nije tako dobro ko kad su pod
MIN@
163
zemljom, ali poslužit æe, bar dok ne proðe ova glupa ledena oluja, a onda
možemo smisliti nešta drugo.“
„Okej, idemo onda to organizirati. A dok sreðujemo stvar sa sobama, mi“
pažljivo sam naglasila tu rijeè, obuhvaæajuæi njome moj krug te Afroditu,
Dariusa i Starka „moramo porazgovarati s Lenobijom.“
Moja škvadra je kimnula glavom. Svi su oèito shvaæali da moramo što
prije saznati sve ono bitno što se dogodilo u Kuæi Noæi dok nas nije bilo.
„Bit æe svima vama dobro,“ kazala sam ranjenim uèenicima kad su se
moji oprostili s njima, pa smo se malopomalo poèeli odmicati prema
izlazu.
„Hej, hvala ti, Zoey,“ dobacio mi je Drew.
„Ti si stvarno dobra Nadsveæenica èak i ako to još zapravo nisi,“
doviknuo je Ian iz svoje sobe.
Nisam bila sigurna trebam li mu zahvaliti na tom naopakom
komplimentu, i samo sam stajala na ulazu u stacionar i gledala prema
uèenicima i razmišljala o tome da, izuzev èinjenice da su upravo prošli
kroz borbu s nazovigavranovima i posvjedoèili umorstvu jedne
profesorice, svi izgledaju stvarno normalno.
A onda me to lupilo. Svi su izgledali normalno. Samo dan prije praktièki
svi u školi, s izuzetkom moje grupice, te Lenobije, Dragona i Anastazije,
bili su potpuno opèinjeni karizmom Kalone i Neferet, i ponašanje im nije
bilo ni blizu normalnog.
Vratila sam se u hodnik stacionara.
„Imam jedno pitanje za sve vas. Možda æe vam zvuèati èudno, ali stvarno
bih htjela da mi iskreno odgovorite, makar vam to možda bilo neugodno.“
Drew se široko osmjehnuo preko mog ramena, sigurno u smjeru moje
najbolje prijateljice.
„Pitaj ti mene što god hoæeš, Z. Menije svaka frendica Stevie Rae okej.“
„Eh, baš ti hvala, Drew.“ Nekako sam uspjela ne prevrnuti oèima prema
njemu. „Samo, ovo pitanje je za sve vas. Evo o èemu se radi: jeste li vi
imali dojam da bilo što nije u redu s nazovigavranovima, ili èak s
Kalonom i Neferet, prije nego što su napali profesoricu Anastaziju?“
Nisam se iznenadila kad mi je Drew prvi odgovorio.
„Ja nisam imao povjerenja u krilatoga, makar nisam znao zašto.“ Slegnuo
je ramenima. „Nemam pojma, možda zato što je bio krilat. To mi je
preèudno.“
„Meni je on bio seksi, ali oni njegovi pticoljudski sinovi bili su
superodvratni,“ rekla je Hanna Honeyyeager.
MIN@
164
„Ma da, nazovigavranovi su bili odurni, ali Kalona je još bio i star, pa mi
nije išlo u glavu kako to da se tako puno poèetnica pali na njega,“ rekla je
Crvenokosa. „Hoæu reæi, George Clooney je seksi i sve to, ali prestar je,
pa se ne bih, ono, htjela bariti s njim. Tako da nisam skužila zašto su se
praktièki sve ostale cure htjele bariti s Kalonom.“
„A vi ostali?“ upitala sam preostatak tog društva.
„Kao što si veæ rekla, Kalona je izletio iz zemlje. E to je stvarno bizarno.“
Deina je zastala, pogledala Afroditu, pa nastavila. „Plus, neke od nas veæ
su neko vrijeme znale da Neferet nije baš potpuno onakva kakvom se
èini.“
„A da, vi ste to znale, samo što ništa oko toga niste poduzimale.“
Afrodita to nije rekla ni mrskim ni ljutitim tonom. Samo je dala izjavu,
groznu, ali istinitu izjavu.
Deina je podigla bradu.
„Jesam, poduzela sam nešto oko toga.“ Pokazala je na svoju zamotanu
ruku. „Samo što je to došlo prekasno.“
„Meni ništa nije djelovalo kako treba otkako je poginula profesorica
Nolan,“ rekao je Ian iz svoje sobe. „Sve ovo s Kalonom i
nazovigavranovima samo mi je dodatno pojaèavalo taj dojam.“
„Ja sam vidio što je napravio mojim prijateljima,“ dobacio je T. J. iz
zadnje sobe u hodniku. „Poèeli su se ponašati kao da su zombiji i
vjerovati u sve što im govori. Kad sam pokušao razgovarati s njima o bilo
èemu, recimo o tome kako možemo biti sigurni da je on zaista Ereb koji
se spustio na zemlju, naljutili bi se, ili bi me poèeli ismijavati. Od samog
poèetka mi nije bio simpatièan. A oni prokleti pticoliki stvorovi bili su
totalno zli. Nemam pojma kako to nije bilo oèito i svima ostalima.“
„Nemam ni ja pojma, ali to æemo morati nekako otkriti,“ rekla sam.
„Zasad, ništa se vi ne brinite oko svega toga. Kalone više nema, a nema ni
Neferet ni nazovigavranova. Samo ozdravite. Okej?“
„Okej!“ uzvratili su mi povikom, zvuèeæi daleko zdravije nego kad smo
došli ovamo.
S druge strane, od kanaliziranja svih pet elemenata osjeæala sam se kao
kakica, pa mi je bilo drago što me Stark zgrabio za lakat i omoguæio mi da
se poslužim njegovom snagom dok smo izlazili iz zgrade. Nisam mogla
vjerovati kad sam vidjela da su led i kiša prestali. U oblacima koji su
danima zastirali nebo sada je doslovce bilo procjepa kroz koje su se
nazirali dijelovi zvjezdane noæi. Pogled mi je odlutao prema srednjem
dijelu školskog kruga. Vatra koja je potpuno proždrla Anastazijinu
lomaèu polako je zamirala, premda je Dragon i dalje kleèao pred njom;
MIN@
165
Lenobia je stajala pokraj njega, s jednom rukom na njegovu ramenu. Krug
crvenih poèetnika, uz Erika, Heatha i Jacka, protezao se cijelim obodom
tinjajuæe pogrebne lomaèe. Stajali su mirno, šutke odajuæi poštovanje
Dragonu i njegovoj ljubljenoj.
Mahnula sam svojim prijateljima da odu za mnom malo dublje u sjene i
okupe se.
„Moramo razgovarati, ali nije nužno da pritom imamo publiku. Stevie
Rae, možeš li nekome povjeriti posao oko prireðivanja domskih soba za
svoje klince?“
„Jasna stvar. Kramisha je praktièki opsesivnokompulzivno pedantna. K
tome, bila je u šestoj klasi kad je umrla i neumrla. Ona koješta zna o
cijeloj školi.“
„Dobro. Onda joj daj taj zadatak.“ Obratila sam se Dariusu. „Moramo se
riješiti leševa nazovigavranova smjesta. Ako budemo imali sreæe, ova æe
oluja napokon prestati, što znaèi da æe ljudi poèeti izlaziti iz kuæa èim se
razdani. Ne smiju pronaæi ta stvorenja.“
„Pobrinut æu se za to,“ rekao je Darius. „Reæi æu muškim crvenim
poèetnicima da mi pomognu.“
„Šta æete uèiniti s tijelima?“ upitala je Stevie Rae.
„Spalit æemo ih,“ odgovorila joj je Shaunee, a onda pogledala mene. „Ako
se ti slažeš s tim.“
„To bi bilo savršeno,“ rekla sam. „Samo ih nemojte spaliti nigdje blizu
Anastazijine lomaèe. Dragon to nikako ne bi mogao podnijeti.“
„Spalite ih kraj istoènog zida. Toèno tamo gdje je njihov odurni otac
izletio iz zemlje.“ Afroditin je pogled pao na Shaunee. „Znaš onaj stari
hrast koji se raspao kad je Kalona pobjegao? Možeš njega zapaliti?“
„Ja mogu zapaliti šta god treba,“ rekla je Shaunee.
„Onda se pridruži Dariusu i deèkima, i pobrinite se za to da se svako pero
tih stvorenja spali tako da ga nitko više ne može prepoznati. Zatim oboje
doðite do nas ostalih u moju sobu. Slažete se?“
„Slažemo se,“ zajedno su rekli Darius i Shaunee.
Bilo mi je èudno što Erin ništa nije rekla svojoj Blizanki, ali kad je
Shaunee krenula za Dariusom prema krugu crvenih poèetnika, Erin joj je
dobacila:
„Isprièat æu ti sve što si propustila, Blizanko.“
„Jasna stvar da hoæeš, Blizanko,“ rekla je Shaunee, osvrnuvši se sa
smiješkom prema Erin.
MIN@
166
„Okej, sad bi nam stvarno trebala Lenobia.“ Pogledala sam prema
profesorici Konjaništva, koja je stajala pokraj Dragona. „Ali ne znam
kako da je odvuèem odande.“
„Samo mu kaži,“ rekao mi je Damien.
Upitno sam ga pogledala.
„Dragonu je jasno kolika nam opasnost prijeti od Kalone i Neferet.
Shvatit æe da nam Lenobia treba.“ Damien je pogledao prema vampyru,
koji je i dalje kleèao. „On æe ostati tamo i žalovati sve dok ne osjeti da bi
bilo u redu da ode. To ne možemo promijeniti, niti ga možemo natjerati
da se požuri. Zato mu samo reci da nam Lenobia treba.“
„Pametan si ti deèko, znaš?“ rekla sam.
„Itekako,“ rekao mi je sa smiješkom.
„U redu.“ Duboko sam, umorno udahnula. „Stevie Rae objasni Kramishi
koja joj je dužnost. Vi ostali možete se okupiti u mojoj sobi. Doæi æu
onamo èim dobijem Lenobiju.“
„Z, idem reæi Jacku da pomogne Kramishi,“ rekao je Damien.
Pogledala sam ga podignutih obrva.
„Soba ti nije naroèito prostrana. K tome, mogu mu i naknadno objasniti
što je bilo. U ovom trenutku, nama prioriteti moraju biti jasni.“
Kimnula sam mu glavom i poèela se vuæi prema Lenobiji i Dragonu. Oko
sebe sam vidjela kako Darius i Stevie Rae odvlaèe klince u stranu i tiho
im nešto govore. Damien je tapšao Vojvotkinju po glavi dok je
razgovarao sa svojim deèkom.
Cijelo to vrijeme Stark je ostao uz mene. Nisam ga morala potražiti
pogledom. Osjeæala sam. Znala sam da æe se on pobrinuti za to da ne
padnem ako se spotaknem. Znala sam i to da on bolje od ikoga shvaæa do
koje mjere me iscrpilo kanaliziranje elemenata u stacionaru.
Kao da mi èita misli, prošaptao je:
„Moæi æeš uskoro sjesti. A ja æu ti pronaæi nešto za jelo i piæe.“
„Hvala ti,“ uzvratila sam mu šaptom.
Primio me za ruku i zajedno smo otišli do Lenobije i Dragona. Maèke su
sad mirne, premda su se obje privijale uz Dragonovo tijelo. Njegovo
izudarano lice, puno modrica, bilo je mokro od suza, ali nije više plakao.
„Dragon, trebala bih Lenobiju na neko vrijeme. Ne želim te ostaviti ovdje
samoga, ali stvarno moram porazgovarati s njom.“
Pogledao je uvis prema meni. Pomislila sam da nikad nisam vidjela
nikoga tako tužnog.
MIN@
167
„Neæu biti sam. Sa mnom æe biti Shadowfax i Guinevere, a bit æe i naša
Božica,“ rekao je. Pogled mu se vratio na lomaèu. „Nisam još spreman
ostaviti Anastaziju.“
Lenobia mu je stisnula rame.
„Uskoro æu se vratiti, prijatelju,“ rekla je.
„Bit æu tu,“ rekao joj je Dragon.
„Prièekat æu uz Dragona. Nije baš da me Kramisha treba. Ionako veæ ima
sasvim dovoljno poèetnika za muštranje,“ rekao mi je Jack, prišavši mi s
Damienom. Vojvotkinja je zastala nekoliko koraka dalje i sad je ležala na
travi, nosa položena na šape. Maèke nisu hajale za nju. „Volio bih ostati s
vama, to jest, ako nemate ništa protiv, dovršio je,“ plaho se obrativši
Dragonu.
„Hvala ti, Jack,“ rekao je Dragon, a glas mu je zapeo od jecaja.
Jack je kimnuo glavom, obrisao oèi i ne rekavši ništa više sjeo pokraj
Dragona i poèeo nježno milovati Shadowfaxa.
„Svaka ti èast,“ tiho sam kazala Jacku.
„Ponosim se tobom,“ šapnuo je Damien Jacku i dao mu nježan poljubac u
obraz, našto mu se Jack osmjehnuo kroz suze.
„Okej,“ rekla sam. „Sastajemo se u mojoj sobi.“
„Lenobia, Zoey mora usput svratiti u kuhinju,“ odjednom je rekao Stark.
„Nas dvoje æemo ti se pridružiti u domu što prije bude moguæe.“
Lenobia je odsutno kimnula glavom, veæ odlazeæi prema domskoj zgradi s
Damienom, Erin i Afroditom.
„Zašto si…“ zapoèela sam, al Stark me prekinuo.
„Vjeruj mi na rijeè. To ti treba.“
Primio me za lakat i poveo prema srednjem dijelu školske zgrade odakle
se ulaznim predvorjem išlo do kantine. Stigli smo gotovo do pred sama
vrata kad je rekao:
„Samo ti produži do kantine. Moram skoknuti po nešto, a onda æu ti se
odmah vratiti.“
Bila sam preumorna da ga ispitujem, pa sam samo ušla. Èudo jedno kako
je sve unutra bilo pusto. Predvorje je osvjetljavala samo polovina plinskih
svjetiljaka koje su obièno buktile u ovo doba noæi. Pogledala sam na zidni
sat. Bilo je nekoliko minuta poslije ponoæi. Trebala je trajati nastava.
Posvuda je trebalo biti poèetnika i vampovskih profesora.
Žarko sam željela da je posvuda vladala gužva.
Žarko sam željela da sam mogla vratiti vrijeme i natjerati prethodna dva
mjeseca da nestanu, pa da se opet mogu vratiti uzrujavanju zbog toga što
je Afrodita zlobna prema meni, a Erik tako nedodirljivo seksi.
MIN@
168
Žarko sam se željela vratiti u vrijeme kada pojma nisam imala o Kaloni i
o Ayi i o smrti i razaranju.
Žarko sam željela normalnost.
Tako sam to žarko željela da mi je bilo muka.
Polako sam ušla u kantinu, koja je takoðer bila potpuno prazna, a i još
mraènija nego predvorje. Tu nije bilo mirisa slasne hrane, ni grupica
uèenika koji ogovaraju druge uèenike, ni profesora koji mrko pogledavaju
klince koji pokušavaju krišom jesti Doritose.
Oteturala sam do separea sliènog izletnièkom stoliæu za kojim sam obièno
sjedila s prijateljima i pustila da me koljena izdaju, te se svom težinom
svalila na ulašteno drvo.
Zašto mi je Stark rekao da svratim ovamo?
Zar æe mi pokušati nešto skuhati? Na trenutak mi je predodžba njega s
pregaèom zavezanom oko struka bila gotovo smiješna. Zatim sam shvatila
zašto me nagovarao da doðem ovamo. Jedan hladnjak u masivnoj školskoj
kuhinji uvijek je bio potpuno pun vreæica ljudske krvi. U tom trenutku,
Stark je vjerojatno uzimao nekoliko tih vreæica u namjeri da mi ih donese,
pa da ih iskapim kao debele tetrapake crvenog soka.
Okej, znam da je to fujtastièno, ali od same pomisli potekla mi je slina na
usta.
Stark je imao pravo. Morala sam napunili baterije, a vreæica (ili dvije)
krvi baš bi mi pomogla u tome.
„Zo! Tu li si! Stark je rekao da æeš bit tu unutra.“
Iznenaðeno sam trepnula, okrenula se i ugledala Heatha kako ulazi u
kantinu sam.
I odjednom sam shvatila da sam tek djelomièno bila u pravu. Stark mi je
otišao po krv, ali umjesto da je nabavi iz naporednih kuhinjskih hladnjaka
od nehrðajuæeg èelika, nabavio mi je krv iz zgodnog nogometaša Heatha.
Ma, kvragu.