49.

NORAH JE JOŠ uvijek kleèala na ledu kada je izbezumljeni Tolland istrgnuo ispis iz njenih drhtavih ruku. Potresen slikom Mingova tijela, pokušao se usredotoèiti i dešifrirati sliku ispred sebe.
Vidio je presjek jame koja je išla od površine do dubine od šezdeset metara. Vidio je Mingovo tijelo kako pluta u jami. Usmjerio je oèi prema dnu slike, osjeæajuæi da nešto nije u redu. Toèno ispod jame, taman stup leda od morske soli se protezao do oceana. Vertikalni stup leda je bio masivan – istog promjera kao i otvor jame.
»Moj Bože!« povikala je Rachel, gledajuæi preko njegovog ramena. »Izgleda kao da se jama nastavlja kroz ledenjak sve do oceana!«
Tolland je bio u transu, njegov mozak nije mogao prihvatiti jedino logièno objašnjenje. Corky je bio jednako uzbuðen.
Norah je vikala: »Netko je bušio ispod ledenjaka!« Oèi su joj bile pune bijesa. »Netko je namjerno podmetnuo taj kamen ispod leda!«
Iako je idealist u Tollandu htio odbaciti njene rijeèi, znanstvenik u njemu je znao da je ona najvjerojatnije u pravu. Ledenjak Milne je plutao iznad oceana s puno mjesta za manevriranje podmornicom. Buduæi da je sve puno lakše ispod vode, èak bi i mala podmornica za istraživanje ne veæa od Tollandovog jednoèlanog Tritona, mogla prenijeti meteorit u svojim mehanièkim rukama. Podmornica se mogla približiti iz oceana, zaroniti ispod ledenjaka i bušiti rupu prema površini. Onda bi mogla, koristeæi rastezljivu mehanièku ruku ili napuhane balone, ugurati meteorit u nastali otvor. Nakon što bi se meteorit smjestio, voda iz oceana bi se podigla iza meteorita i poèela smrzavati. Èim bi se otvor dovoljno zatvorio da drži meteorit, podmornica bi mogla uvuæi ruku i nestati, ostavljajuæi majku prirodu da zapeèati ostatak tunela i izbriše sve tragove obmane.
»Ali zašto?« pitala je Rachel, uzimajuæi ispis od Tollanda i prouèavajuæi ga. »Zašto bi netko to uèinio? Jeste li sigurni da RIZ radi ispravno?«
»Naravno da sam sigurna! I ispis savršeno objašnjava prisustvo svijetleæih bakterija u vodi!«
Tolland je morao priznati, Norahina logika bila je ispravna. Planktoni bi slijedeæi instinkte uplivali u otvor, postajuæi zarobljeni malo ispod meteorita i smrznuli se. Kasnije, kada bi Norah zagrijavala meteorit, led neposredno ispod bi se otopio, oslobaðajuæi planktone. Oni bi plivali prema površini, i na kraju umrli zbog nedostatka morske vode.
»Ovo je ludost!« povikao je Corky. »NASA ima meteorit s izvanzemaljskim fosilima u njemu. Zašto bi im bilo bitno gdje je naðen? Zašto bi se muèili da ga zakopaju ispod ledenjaka?«
»Tko to, dovraga, zna«, odbrusila je Norah, »ali RIZ-ov ispis ne laže. Mi smo prevareni. Taj meteorit nije dio Jungersola. On je nedavno zakopan. Tijekom protekle godine, inaèe bi planktoni umrli!« veæ je poèela pakirati RIZ-ovu opremu na saonice. »Moramo se vratiti i reæi nekome! Predsjednik æe izaæi u javnost s pogrešnim podacima! NASA ga je prevarila!
»Samo malo!« povikala je Rachel. »Morali bismo napraviti još jedno skeniranje da budemo sigurni. Ništa od ovoga nema smisla. Tko æe vjerovati u ovo?«
»Svi«, rekla je Norah, pripremajuæi svoje saonice. »Kada se vratim u zdanje i izbušim još jedan uzorak s dna jame i u njemu bude morske vode, jamèim vam da æe svi vjerovati!«
Norah je otpustila koènice na saonicama, usmjerila ih prema zdanju i krenula uz uzbrdicu, vukuæi saonice iza sebe s nevjerojatnom lakoæom. Bila je žena na zadatku.
»Idemo!« povikala je, vukuæi povezanu grupicu dok se kretala prema rubu osvijetljenog podruèja. »Ne znam što NASA ovdje smjera, ali sigurno neæu dopustiti da budem pijun u njihovoj...«
Norahin vrat je krenuo i savinuo se unatrag, kao da je pogoðena nekom nevidljivom silom posred èela. Ispustila je krkljavi zvuk pun boli, zamahala rukama i pala leðima na led. Gotovo istog trena, Corky je vrisnuo i okrenuo se kao da ga je nešto pogodilo u rame. Pao je na led, bolno se koprcajuæi.
Rachel je odmah zaboravila na ispis u svojim rukama, Minga i bizarni tunel ispod leda. Osjetila je kako je maleni projektil okrznuo uho, zamalo promašivši sljepooènicu. Pala je instinktivno na koljena, vukuæi Tollanda sa sobom.
»Što se dogaða?« povikao je.
Rachel je mogla zamisliti samo nekakvu paklenu oluju – kuglice leda koje su bile otpuhivane niz ledenjak – a opet, zbog sile kojom su Corky i Norah bili pogoðeni, znala je da bi se ta oluja morala kretati brzinom od sto pedeset kilometara na sat. Jezivo, iznenadna paljba kuglica okrenula se prema njima, zabijajuæi se posvuda oko njih, led je prštao na sve strane. Rachel se okrenula na trbuh, zabila šiljke na vrhovima prstiju u led i krenula prema jedinom moguæem zaklonu. Saonicama. Tolland je stigao trenutak kasnije, dopuzavši pokraj nje.
Tolland je pogledao prema nezaštiæenima Corkyu i Norah. »Dovucimo ih pomoæu užadi koja nas povezuje!« povikao je, primajuæi uže i pokušavajuæi vuæi.
Ali uže je bilo omotano oko saonica.
Rachel je ugurala ispis u džep svog odijela i dopuzala na sve èetiri do saonica, pokušavajuæi otpetljati uže. Tolland je bio odmah iza nje.
Kamenèiæi su poèeli udarati u saonice, kao da je majka priroda napustila Corkyja i Norah i uzela na nišan njih dvoje. Jedan od projektila zabio se u pokrov saonica, djelomièno se zakopao i onda odskoèio, te sletio na Rachelin rukav.
Kada ga je ugledala, sledila se. U trenutku se uzbuðenje koje je osjeæala pretvorilo u strah. Ove malene »paklene kamenèiæe« je napravila ljudska ruka. Kuglica od leda bila je besprijekorno napravljena kugla velièine velike trešnje. Površina je bila polirana i glatka, s vidljivim spojem, poput staromodnog zrna za muškete, napravljenog u preši. Ove male kuglice sigurno su napravljene ljudskom rukom.
Ledeni meci...
Kao netko s vojnim ovlastima, Rachel je bila dobro upoznata s novim eksperimentalnim »IM« naoružanjem – improvizirana municija – snježne puške koje su komprimirale snijeg u ledene kuglice, pustinjske puške koje bi rastopile pijesak u staklene projektile, puške bazirane na vodi koje su mogle istiskivati vodu s takvom silom da su lomile kosti. IM naoružanje je imalo veliku prednost pred konvencionalnim naoružanjem jer je IM oružje koristilo dostupne resurse i doslovce proizvodilo municiju na licu mjesta, osiguravajuæi vojnicima neogranièene kolièine a da nisu morali tegliti teške metke. Ledene kuglice kojima se sada pucalo na njih, znala je, bile su izraðivane »na zahtjev« od snijega koji se trpao u kundak puške.
Kao što je obièno bio sluèaj u obavještajnom svijetu, što je netko više znao, scenarij je postajao sve više zastrašujuæi. Ovaj trenutak nije bio iznimka. Bilo bi joj draže da je u blaženom neznanju, ali njeno znanje o IM naoružanju dovelo je do zastrašujuæeg zakljuèka: napala ih je nekakva vrsta amerièkih specijalaca, jedina sila u zemlji koja je smjela koristiti eksperimentalno IM naoružanje u borbi.
Tajna vojna operacija dovela je do drugog još više zastrašujuæeg zakljuèka: vjerojatnost da prežive ovaj napad bila je bliska nuli.
Morbidna misao bila je prekinuta kada je jedna od ledenih kuglica pronašla prolaz kroz zid od opreme na saonicama i pogodila je u trbuh. Èak i u njenom ojaèanom odijelu, osjetila je kao da ju je pogodila nevidljiva igla. Zvjezdice su poèele plesati na rubu njenog vidnog polja, posrnula je unatrag, hvatajuæi se za opremu na saonicama radi ravnoteže. Tolland je ispustio Norahino uže i skoèio da pomogne Rachel, ali je prekasno stigao. Padala je na leda, povlaèeæi hrpu opreme za sobom. Ona i Tolland su posrnuli na pod zajedno s elektronièkim aparatima.
»To su... meci...«, prošaptala je, iznenada izgubivši zrak. »Bježi!«

50.

VAŠINGTONSKI PODZEMNI vlak, napuštajuæi stanicu Federal Triangle, nije se mogao dovoljno brzo udaljiti od Bijele kuæe za Gabrielleu Ashe. Sjedila je ukoèeno u pustom dijelu vlaka dok su tamne, mutne sjenke izvan vlaka prolazile pokraj nje. Velika crvena omotnica Marjorie Tench ležala je u njenom krilu, pritišæuæi je poput utega od deset tona.
Moram razgovarati sa Sextonom! Pomislila je dok je vlak ubrzavao prema Sextonovom uredu. Odmah!
Pod svjetlosti prigušenih svjetala pokraj kojih je vlak jurio, osjeæala se kao da je pod utjecajem nekakve halucinogene droge. Prigušena svjetla slièila su na usporeni stroboskopski prizor diskoteke. Masivni tunel dizao se sa svih strana poput dubokog kanjona.
Ne mogu vjerovati da se ovo dogaða.
Buljila je u omotnicu u krilu. Otvarajuæi je, posegnula je za jednom fotografijom. Unutrašnje osvjetljenje vlaka je na trenutak zatitralo, bljeskovi su osvjetljavali šokantnu sliku – Sedgewick Sexton leži gol u svom uredu, njegovo zadovoljno lice okrenuto toèno prema kameri dok njezin tamni obris leži gol pokraj njega.
Stresla se, gurnula fotografiju natrag u omotnicu i nespretno je pokušala zatvoriti.
Gotovo je.
Èim je vlak izišao iz tunela i popeo se na nadzemne traènice blizu L’Elefant Plaze, uzela je mobilni telefon i nazvala senatora preko privatne linije. Odgovorila joj je telefonska sekretarica. Zbunjena, nazvala je njegov ured. Javila se tajnica.
»Gabrielle je. Je li on tu?«
Tajnica je zvuèala iznervirano. »Gdje ste bili? Tražio vas je.«
»Imala sam sastanak koji se odužio. Moram odmah razgovarati s njim.«
»Morat æete prièekati do jutra. On je u Westbrookeu.«
Luksuzni apartmani na Westbrookeu bila je zgrada gdje je Sexton imao svoju vašingtonsku rezidenciju. »Ne javlja se na privatnu liniju«, rekla je.
»Rezervirao je veèer kao O.V.«, podsjetila je tajnica. »Rano je otišao.«
Gabrielle se namrgodila. »O.V.«. Od svog uzbuðenja, zaboravila je na Sextonovu veèer samo za sebe. Bio je posebno jasan da ga se ne uznemirava u vrijeme takvih veèeri. Lupaj na moja vrata samo ako negdje gori, znao bi reæi. Osim toga, može èekati do jutra. Sextonova zgrada definitivno je sada gorjela. »Molim te, spoji me s njim.«
»Nemoguće.«
»Ovo je ozbiljno, uistinu...«
»Ne, mislim doslovce nemoguće. Ostavio je dojavljivač na stolu kada je odlazio i rekao da ga se ne uznemirava cijelu noć. Bio je odlučan.« Zastala je. »Više nego obično«
Sranje. »Dobro, hvala.« Prekinula je vezu.
»L’Enfant Plaža«, najavio je snimljeni glas. »Sjecište svih linija.«
Zatvorivši oči, pokušala je razbistriti um, ali razarajuće slike su nadolazile... lascivne fotografije nje i senatora... hrpa dokumenata koji su optuživali Sextona za mito. Još je uvijek čula Tenchine grube zahtjeve. Napravi pravu stvar. Potpiši izjavu. Priznaj aferu.
Dok je vlak sa škripom kočnica ulazio u postaju, pokušala se prisiliti da zamisli što bi senator napravio da slike budu objavljene u novinama. Prva pomisao koja joj je pala na pamet, šokirala ju je i posramila.
Sexton bi lagao.
Je li ovo prvi dojam o njenom kandidatu?
Da. Lagao bi... briljantno.
Ako bi ove fotografije došle u medije, a da ona ne prizna aferu, senator bi jednostavno tvrdio da su one okrutna krivotvorina. Ovo je bilo doba digitalne obrade fotografija; svatko tko je ikad bio na internetu mogao je vidjeti besprijekorno retuširane fotografije poznatih stavljene na tijela drugih ljudi, često porno glumaca u lascivnom činu. Već je svjedočila senatorovom daru da gleda u televizijske kamere i uvjerljivo laže o svojoj aferi; nije sumnjala da bi mogao uvjeriti svijet da su ove fotografije traljav pokušaj da ga se diskreditira. Sexton bi izišao sa zgražanjem i bijesom, možda bi i insinuirao da je predsjednik naručio ovu krivotvorinu.
Nije čudno što Bijela kuća nije izišla u javnost. Fotografije bi im se, shvatila je, mogle obiti o glavu. Koliko god su vjerodostojno izgledale, bile su potpuno neuvjerljive.
Osjetila je iznenadni nalet nade.
Bijela kuća ne može dokazati da je išta od ovoga točno!
Tenchin pritisak na nju bio je nemilosrdno jednostavan: priznaj aferu ili gledaj Sextona kako ide u zatvor. Odjedanput je sve postalo savršeno jasno. Bijela kuća je trebala priznanje afere inače su fotografije bezvrijedne. Iznenadni tračak samopouzdanja rasvijetlio joj je raspoloženje.
Dok je vlak mirovao i vrata se otvarala, jedna druga vrata su se izgleda otvorila u njenoj svijesti, otvarajući jednu nenadanu i pozitivnu mogućnost.
Možda je laž sve što je Tench rekla o mitu.
Nakon svega, što je zapravo vidjela? Ništa konkretno. Nekakve bankovne dokumente, zrnasta i mutna slika Sextona u garaži. Sve je to bila potencijalna krivotvorina. Tench joj je mogla na lukav način pokazati izmišljene financijske zapise skupa s autentičnim fotografijama seksa, nadajući se da će Gabrielle prihvatiti cijeli paket kao istinit. To se zove »prodavanje magle u paketu s istinom« i političari su to stalno koristili kako bi prodali dvojbene koncepte.
Sexton je nevin, rekla si je. Bijela kuæa bila je oèajna pa su se odluèili kockati tako što æe je preplašiti da izaðe u javnost s prièom o aferi. Ona je trebala javno napustiti Sextona – skandalozno. Spasi se dok možeš, rekla joj je Tench. Imaš vremena do osam naveèer. Ultimativni marketinški pritisak. Sve se uklapa, pomislila je.
Osim jedne stvari...
Jedina zbunjujuæa stvar je Tenchino slanje anti-NASA elektronskih poruka. To je sigurno sugeriralo da NASA želi da Sexton uèvrsti svoj stav protiv NASA-e kako bi to iskoristili protiv njega. Jesu li? Shvatila je da èak elektronske poruke imaju savršeno logièko objašnjenje.
Što ako elektronske poruke nisu od Tench?
Tench je mogla uhvatiti izdajicu iz svojih redova kako joj šalje podatke, otpustiti tu osobu i onda se ubaciti i poslati zadnju elektronsku poruku, pozivajuæi je na sastanak. Mogla se pretvarati da je namjerno odala sve podatke o NASA-i – da bi namjestila Gabrielli.
Hidraulièni sustav podzemne željeznice je zapištao, pripremajuæi se da zatvori vrata na L’Enfant Plazi.
Gabrielle je buljila u postaju, dok su joj se misli kovitlale. Nije imala pojma jesu li njene sumnje smislene ili jednostavno samo predstavljaju ono što bi ona željela da bude, ali što god se dogaðalo, znala je da mora odmah razgovarati sa senatorom – bila ovo O.V. noæ ili ne.
Stiskajuæi omotnicu s fotografijama, istrèala je iz vlaka baš kada su se vrata poèela zatvarati. Imala je novi cilj.
Apartmani na Westbrookeu.

51.

BORI SE ILI bježi.
Tolland je, kao biolog, znao da se razne fiziološke promjene događaju kada organizam osjeća opasnost. Adrenalin preplavljuje mozak, povećavajući broj otkucaja srca i zapovijedajući mozgu da odluči o najstarijoj i najintuitivnijoj biološkoj odluci – bježati ili boriti se.
Njegovi instinkti govorili su mu da bježi, a svijest ga je podsjetila da je još uvijek vezan za Norah. I tako nije bilo mjesta kamo pobjeći. Jedini zaklon u krugu nekoliko kilometara je bilo NASA-ino zdanje, a napadači su se, tko god dovraga oni bili, postavili visoko na ledenjaku i spriječili im tu mogućnost. Iza njega, velika otvorena ravnica protezala se sljedeća tri kilometra do iznenadnog pada do ledenog mora. Bijeg u tom smjeru značio je smrt jer bi bio bez zaklona. Ono što ga je sprečavalo da bježi prema sjeveru, bilo je to što nikako nije mogao napustiti ostale. Norah i Corky su još uvijek bili na otvorenome, privezani za Rachel i njega.
Ostao je ležati pokraj Rachel dok su se ledene kuglice nastavljale zabijati u saonice s opremom. Prekapao je po razbacanim stvarima, tražeći oružje, signalne rakete, radio... bilo što.
»Trči!« viknula je Rachel, teško dišući.
Onda je, začudo, kiša ledenih metaka naprasno prestala. Čak i pokraj jakog vjetra, noć se odjedanput učinila mirnom... kao da je oluja iznenada nestala.
U tom trenutku, dok je virio sa strane saonica, svjedočio je najstrašnijem prizoru u svom životu.
Klizeći polako i tiho iz tame u osvijetljeni krug, pojavila su se tri sablasna lika na skijama. Bili su u bijelim odijelima od glave do pete. Nisu nosili skijaške štapove nego velike puške koje nisu sličile ni na što što je do sada vidio. Njihove skije bile su također čudne, futurističke i krakate, više poput produženih rola nego skija.
Smireno, kao da su već dobili bitku, likovi su se zaustavili pokraj najbliže žrtve – onesviještene Norah. Drhtao je dok se dizao na koljena da proviri preko saonica u napadače. Posjetitelji su pogledali u njega kroz čudnovate elektroničke naočale. Izgleda da nisu bili zainteresirani za njega. Barem ne za sada.
Delta-1 nije osjećao sažaljenje dok je gledao onesviještenu ženu koja je ležala na ledu ispred njega. Bio je istreniran da sluša zapovijedi, a ne da ispituje motive.
Žena je nosila debelo, crno, termièko odijelo i imala je posjekotinu na jednoj strani lica. Disanje joj je bilo sporo i stabilno. Jedna od IM pušaka pronašla je metu i onesvijestila je.
Sada je bilo vrijeme da se dovrši posao.
Dok je Delta-1 kleknuo pokraj onesviještene žene, njegovi kolege su usmjerili puške na druge mete – jedan na onesviještenog èovjeèuljka koji je ležao u blizini, a drugi na prevrnute saonice iza kojih su se skrivale druge dvije žrtve. Iako su njegovi ljudi s lakoæom mogli dovršiti posao, preostale tri žrtve bile su nenaoružane i nisu imale kamo pobjeæi. Bilo bi nesmotreno da se njih ide na vrat na nos dovršiti. Nikad nemoj izgubiti fokus ako nije potrebno. Bori se s jednim po jednim. Kako su i bili istrenirani, Delta Force æe ubiti ove ljude jednog po jednog. Magièno je bilo to što neæe ostaviti nikakve tragove po kojima bi se moglo zakljuèiti kako su umrli.
Pognut pokraj onesviještene žene, Delta-1 je skinuo rukavice i zagrabio šaku snijega. Napravivši grudu, otvorio joj je usta i poèeo ih trpati sa snijegom. Napunio joj je cijela usta, gurajuæi snijeg niz grlo što je dublje mogao. Bit æe mrtva u roku od tri minute.
Ova tehnika, koju je smislila ruska mafija, nazvana je bjelaja smjert – bijela smrt. Žrtva se uguši puno prije nego što se snijeg rastopi. Meðutim, kada umre, tijelo æe ostati toplo dovoljno dugo da se tragovi otope. Èak i kada bi se posumnjalo na umorstvo, ne bi odmah bili vidljivi ni oružje ni dokazi nasilja. Poslije bi netko mogao posumnjati, ali to bi im osiguralo dosta vremena. Ledene metke æe progutati okoliš, prekriti ih snijeg, a posjekotina na ženinom licu izgledat æe kao da se poskliznula na ledu i nezgodno pala – što ne bi bilo zaèuðujuæe kod ovako jakih vjetrova.
Ostalo troje bit æe onesposobljeno i ubijeno na isti naèin. Delta-1 æe ih sve staviti na saonice, odvuæi nekoliko stotina metara s pravca kretanja, ponovno ih povezati uzetom i namjestiti tijela. Satima kasnije, bit æe pronaðeni smrznuti u snijegu, oèite žrtve prevelikog izlaganja hladnim uvjetima i hipotermiji. Oni koji bi ih našli bili bi zbunjeni zašto su skrenuli, ali nitko ne bi bio zaèuðen što su mrtvi. Nakon svega, njihove baklje æe izgorjeti, vrijeme je smrtno opasno, a ako se zaluta na ledenjaku Milne, to donosi brzu smrt.
Delta-1 je završio s naguravanjem snijega u ženino grlo. Prije nego što se posvetio ostalima, otkvaèio je uže kojim je bila povezana. Može ga kasnije ponovno spojiti, ali trenutno nije htio da oni ostali dobiju ideju o povlaèenju žrtve na sigurno.
Tolland je upravo svjedoèio èinu ubojstva, puno bizarnijeg nego što je ikada mogao zamisliti. Kada su otkvaèili Norah, tri napadaèa su usmjerila svoju pozornost prema Corkyju.
Moram nešto poduzeti!
Corky je došao k svijesti i poèeo jaukati, pokušavajuæi ustati, ali jedan od vojnika ga je gurnuo natrag na leda, sjeo na njega i prikliještio mu ruke s koljenima. Corky je ispustio bolan vrisak koji je odmah progutao urlièuæi vjetar.
U nekoj vrsti ludog straha, Tolland je prekapao po razbacanim stvarima iz prevrnutih saonica. Mora nešto postojati! Oružje! Nešto! Vidio je jedino opremu za ispitivanje leda, veæina koje je bila potpuno uništena od snježnih metaka. Pokraj njega, Rachel, sva buntovna, pokušavala je ustati, koristeæi sjekiricu kao oslonac. »Bježi... Mike...«
Rachel je pogledao njenu sjekiricu. Mogla bi poslužiti kao oružje. Na neki naèin. Pitao se kakvi bi mu izgledi bili da sjekiricom napadne tri naoružana èovjeka.
Samoubojstvo.
Kada se Rachel uspravila, primijetio je nešto iza nje. Plastiènu vreæicu punu neèega. Moleæi se da sadrži signalni pištolj ili radio, došao je do nje i uzeo vreæicu. Unutra je našao veliku, uredno smotanu tkaninu. Bezvrijedno. Imao je nešto slièno na svom istraživaèkom brodu. To je bio mali meteorološki balon, napravljen da nosi malene kolièine opreme za promatranje vremena koja nije bila teža od osobnog raèunala. Norahin balon ovdje ne bi pomogao, posebno ne bez spremnika s helijem.
Èuvši Corkyja, koji se borio blizu njega, osjeæao se nemoæno. Potpuni oèaj. Potpuni gubitak. Poput klišeja da cijeli život prolazi ispred oèiju prije nego što umrete, njegova svijest je prikazivala davno zaboravljene slike iz djetinjstva. Na trenutak je jedrio kod San Pedra, uèeæi stari zanat mornara na jedrenjacima – visjeti na užetu, iznad oceana, padati do površine vode, ponovno se dizati, pa padati kao u nekoj djeèjoj igri, a njegova sudbina je bila odreðena s podivljalim jedrom i oceanskim vjetrom.
Njegove oèi odmah su se prikovale za meteorološki balon, shvativši da mu se mozak ne predaje, nego da se pokušava sjetiti rješenja! Letenje na jedru.
Corky se još borio protiv svojih napadaèa dok je Tolland raspakiravao balon. Nije se posebno nadao, ali je znao da ako ostanu ovdje, to æe biti smrtna presuda za sve njih. Zgrabio je tkaninu. Na prišivenoj etiketi je pisalo: OPREZ: NIJE ZA UPORABU PRI VIŠE OD 10 ÈVOROVA.
Dovraga i s tim! Èvrsto ga stežuæi da se ne odmota, dopuzao je do Rachel, koja je bila nagnuta na jednu stranu. Vidio je zbunjenost u njenim oèima kada joj je prišao vièuæi: »Drži ovo!«
Dao joj je smotuljak tkanine i prikvaèio sigurnosne kukice balona za rupe na svom remenu. Onda je, otkotrljavši se na drugu stranu, isto napravio i kod Rachel.
Sada su bili kao jedno.
Spojeni bedrima.
Uže izmeðu njih po snijegu je vodilo do Corkyja... deset metara dalje do slobodnog kraja koji je ranije bio privezan za Norah.
Norah je veæ gotova, rekao si je. Ne možeš više ništa napraviti. Napadaèi su èuèali pokraj izmuèenog Corkyja, praveæi grudu od snijega, spremni da je naguraju u Corkyjevo grlo. Znao je da nema puno vremena.
Zgrabio je smotani balon od Rachel. Tkanina je bila lagana kao maramica – i praktièno neuništiva. Okušajmo sreæu. »Drži se!«
»Mike?« rekla je. »Što...«
Bacio je smotanu tkaninu iznad njihovih glava. Zavijajuæi vjetar ju je uhvatio i raširio poput padobrana u oluji. Platno se odmah napuhnulo, rastvarajuæi se uz jaki prasak.
Osjetio je nagli trzaj preko remena i odmah je znao da je podcijenio snagu razornog vjetra. U djeliæu sekunde, on i Rachel su se na pola vinuli u zrak i klizili niz ledenjak. Trenutak kasnije, osjetio je kada se uže napelo zbog Corkyja. Dvadesetak metara dalje, njegov preplašeni prijatelj bio je odvuèen ispod napadaèa, srušivši jednog na leda. Corky je ispustio vrisak od kojeg se ledila krv u žilama kada je i on poèeo ubrzavati niz ledenjak, zamalo promašivši prevrnute saonice, jureæi naglavaèke. Drugo uže se vuklo pokraj Corkyja... ono koje je bilo spojeno s Norah Mangor.
Nisi ništa mogao, podsjetio se Tolland.
Poput tri divovske marionete, tri tijela su jurila niz ledenjak. Ledene kuglice su zazujale pokraj njih, ali je znao da su napadaèi propustili svoju priliku. Iza njega, u bijelo odjeveni vojnici nestajali su s vidika, pretvarajuæi se u siæušne toèkice uz svjetlost baklji.
Osjeæao je kako struže po ledu pri stalnom ubrzanju i olakšanje što su pobjegli brzo je nestajalo. Manje od tri kilometra ispred njih, ledenjak Milne naprasno je završavao sa strmom liticom – a iza nje... tridesetmetarski smrtonosni pad do površine Arktièkog oceana.

52.

MARJORIE TENCH smiješila se dok je hodala hodnikom prema Uredu za komunikacije Bijele kuæe, kompjuteriziranom središtu iz kojeg su se odašiljale objave za tisak složene u pripremnoj sobi za komunikaciju. Sastanak s Gabriellom Ashe dobro je prošao. Iako nije bilo sigurno da æe predati izjavu u kojoj priznaje aferu, svakako je vrijedilo pokušati.
Bilo bi joj pametno da ga napusti, pomislila je. Jadnoj djevojci uopæe nije bilo jasno kako æe Sexton teško pasti.
U roku od nekoliko sati predsjednikova konferencija o meteoritu potuæi æe ga do koljena. To je bilo sigurno. Ako Gabrielle bude suraðivala, to æe mu zadati smrtonosni udarac koji æe ga prisiliti da odgmiže potpuno posramljen. Ujutro bi mogla objaviti novinama Gabriellinu izjavu zajedno sa Sextonovim poricanjem.
Jednim udarcem dvije muhe.
Nakon svega, bit politike nije bila samo u pobjedi na izborima, nego u potpunoj dominaciji – trebalo je imati odluènost da se ostvari vizija. Povijesno gledano, svi predsjednici koji su se provukli kroz ušicu igle su puno manje postigli; bili su preslabi i Kongres to ne bi nikada zaboravio.
Idealan je ishod da uništenje senatora Sextona bude opsežno – dvostruki udarac koji æe sasjeæi i njegovu politiku i njegovu etiku. Ova strategija, poznata u Washingtonu kao »visoko-niski udarac«, bila je preuzeta iz umijeæa ratovanja. Prisili neprijatelja da se bori na dvije fronte. Kada je netko posjedovao dio negativne informacije o protivniku, prièekao bi da dobije i drugi dio i onda bi izišao u javnost s obje odjedanput. Dvostruki napad je uvijek bio uèinkovitiji nego usamljeni udarac, pogotovo kada je obuhvaæao razlièite vidove kampanje – prvi protiv njegove politike, drugi protiv njegovog karaktera. Za politièki napad bila je potrebna logika, a za napad na karakter bila je potrebna strast; dvostruki napad bilo je nemoguæe obraniti.
Veèeras æe se senator Sexton boriti za izlaz iz politièke noæne more u koju æe ga baciti NASA-in trijumf, a njegova potresna situacija bit æe produbljena ako ga kao lažljivca razotkrije ugledna žena zaposlena u njegovoj kampanji.
Stigavši do vrata sobe za komunikaciju, osjeæala se potpuno živo i spremno za borbu. Politika je bila ratovanje. Duboko je udahnula i pogledala na sat. 18:15 uskoro æe biti upuæen prvi udarac.
Ušla je.
Soba za komunikacije bila je malena, ne zbog nedostatka prostora nego zbog nužnosti da bude takva. Bila je jedna od najefikasnijih stanica za masovne medije u svijetu i u njoj je radilo samo petero ljudi. Trenutno je svih pet zaposlenika bilo nagnuto iznad svoje elektroničke opreme poput plivača koji su čekali početak utrke.
Spremni su, vidjela im je to u oèima.
Uvijek je èudilo što ovaj maleni ured, sa samo dva sata prednosti, može doseæi više od treæine svjetske populacije. Elektronièki povezan s desecima tisuæa globalnih izvora vijesti – od najveæih televizijskih mreža do lokalnih novina – Ured za komunikacije Bijele kuæe mogao je s nekoliko pritisaka na gumbe posegnuti i dotaknuti svijet.
Mreža raèunala koja su odašiljala faks poruke prema radiju, televiziji, tisku i Internetu protezala se od Mainea do Moskve. Hrpa elektronskih poruka zasipavala je on-line portale s vijestima. Telefonsko automatsko biranje zvalo je tisuæe medijskih kuæa i puštalo ranije snimljene objave. Internet stranica s izvanrednim vijestima pružala je uvijek svježe novosti u veæ pripremljenom obliku za objavu. Novinski izvori koji su mogli emitirati uživo – CNN, NBC, ABC, CBS, veleposlanstva – napadani su sa svih strana uz obeæanje o besplatnim televizijskim isjeècima. Što god se trenutno emitiralo na televizijskim programima, odmah bi se prekidalo zbog predsjednikova obraæanja.
Potpuni prodor u medije.
Poput generala koji obilazi svoje postrojbe, Tench je u tišini otišla do stola i uzela ispis »izvanredne objave« koja se sada nalazila spremna za odašiljanje u svim smjerovima.
Kada ga je proèitala, morala se potiho nasmijati. Po uobièajenim standardima, objava bi bila složena u grubo – više poput reklame nego poput objave – ali predsjednik je naredio da se ovo lijepo uèini. I uèinili su. Tekst je bio savršen – lijepo sroèen i ne predug. Ubojita kombinacija. Èak i oni mediji koji su koristili automatske presretaèe elektronskih poruka, bili bi zaintrigirani ovim tekstom:
Od: Ureda za komunikaciju Bijele kuæe
Tema: Hitno predsjednikovo obraæanje
Predsjednik Sjedinjenih Amerièkih Država održat æe hitnu konferenciju za novinare iz Bijele kuæe veèeras u 8 sati po istoènom standardnom vremenu. Tema njegovog obraæanja trenutno je tajna. Video prijenos uživo æe biti dostupan preko uobièajenih kanala.
Vraæajuæi papir natrag na stol, Marjorie Tench je pogledala po sobi i oduševljeno kimnula. Zaposlenici su to željno išèekivali.
Upalivši cigaretu, otpuhnula je nekoliko dimova, puštajuæi da išèekivanje doðe do vrhunca. Konaèno, nacerila se. »Dame i gospodo. Upalite svoje motore.«

53.

LOGIKA JE napustila Rachelinu svijest. Nije uopće razmišljala o meteoritu, zagonetnom RIZ-ovom ispisu, Mingu, strašnom napadu na ledenjaku. Samo jedna stvar bila je bitna.
Preživjeti.
Led je promicao poput beskonačne, brze autoceste. Nije osjećala nikakvu bol ili zbog toga što joj se tijelo umrtvilo od straha ili se jednostavno začahurila u obrambenu ljusku. Nije ništa osjećala.
Još ne.
Ležeći postrance, zakvačena pojasom za Tollanda, ležala je licem u lice u nezgodnom zagrljaju. Balon se negdje ispred njih bacakao, gonjen vjetrom, poput kočionog padobrana pri slijetanju zrakoplova. Corky se vukao iza njih, zanoseći se u stranu kao prikolica koja je izgubila kontrolu. Baklja pokraj mjesta na kojem su napadnuti gotovo je potpuno nestala u daljini.
Šištanje njihovih odijela pojačavalo se sve više i više dok su nastavljali ubrzavati. Nije ni znala koliko brzo sada idu, ali vjetar je bio sigurno šezdeset čvorova. Činilo se da podloga koja nije pružala otpor sve brže prolazi ispod njih. Neprobojni balon nije izgledao kao da će se otrgnuti.
Moramo se otpustiti, pomislila je. Bježali su od jedne smrtne opasnosti – direktno u drugu. Ocean je udaljen otprilike kilometar! Pomisao na ledenu vodu potaknula joj je neugodna sjećanja.
Vjetar je jače udarao i njihova brzina se povećavala. Negdje iza njih Corky je preplašeno vrisnuo. Znala je da s ovom brzinom imaju samo nekoliko minuta dok ne slete s litice i sunovrate se u ledeni ocean.
Tolland je očito razmišljao na isti način jer se borio s kopčama na svom odijelu.
»Ne mogu nas otkopčati!« povikao je. »Uže je previše napeto!«
Nadala se da će kratka pauza u udarima vjetra podariti Tollandu mogućnost da se oslobodi, ali vjetar je neumorno nastavljao. Pokušavajući mu pomoći, okrenula se i zabila šiljke s vrhova čizama u led, stvarajući iza sebe veliku snježnu krijestu. Usporili su samo malo.
»Sada!« povikala je, podižući nogu.
Na trenutak je napetost užeta smanjena. Tolland je povukao, pokušavajući iskoristiti olabavljeno uže da se otkvače. Ni približno dovoljno.
»Ponovno!« povikao je.
Ovaj put su se oboje napregnuli i zabili vrhove čizmama u led, stvarajući dvostruku krijestu. To je vidno utjecalo na napetost užeta.
»Sada!«
Na Tollandov znak, oboje su pokušali smanjiti napetost. Kada je balon ponovno jurnuo naprijed, Tolland je zabio palac u karabin i svinuo oprugu, pokušavajući osloboditi sigurnosni prsten. Zamalo je uspio, ali je trebalo još malo olabaviti uže. Karabini su bili, kako je to Norah isticala, prvoklasni, s osiguračem, specijalno napravljeni s dodatnom željeznom omčom koja je osiguravala da se ne otkvače ako postoji i najmanja napetost.
Ubit će ih sigurnosne kopče, pomislila je Rachel, s ironijom koja je uopće nije veselila.
»Još jedanput!« povikao je Tolland.
Izvukavši zadnji atom snage, Rachel se ispružila što je više mogla i zabila oba vrha čizama u led. Napinjući se, pokušala je prebaciti što više težine prema vrhovima prstiju. Tolland ju je pokušao pratiti, sve dok nisu gotovo trbusima dodirivali led, pod velikim pritiskom sigurnosnog pojasa. Tolland je zabio svoje čizme u led, a Rachel se napela još više. Vibracije su joj bolno prostrujale kroz noge. Osjećala je da će joj puknuti zglobovi.
»Drži se...drži...« Tolland se iskrivio kako bi oslobodio sigurnosne kopče dok su usporavali. »Skoro...«
Rachelini šiljci na čizmama su puknuli. Željezne potplate otkvačile su se od čizama i počele se kotrljati, preskočivši Corkyja. Balon je istog trena poletio prema naprijed i uzrokovao Rachelin i Tollandov pad na nos. Tolland je otpustio stisak na kopče.
»Sranje!«
Meteorološki balon je, kao razljućeni bik, jurnuo prema naprijed, povlačeći čak i snažnije nego prije, niz ledenjak prema moru. Rachel je znala da se ubrzano približavaju litici, no opasnost im je prijetila i prije tridesetmetarskog pada u Arktički ocean. Tri ogromna snježna nanosa bila su na njihovoj putanji kretanja. Čak i sa zaštitnim odijelima, pomisao na preskakivanje snježnih nanosa pri ovako velikoj brzini ispunila ju je strahom.
Očajnički su se borili s užadi, a Rachel je pokušavala osloboditi balon. Tada je začula, ritmičko udaranje po ledu – staccato poput rafalne paljbe po površini leda.
Sjekirica.
U strahu je potpuno zaboravila na sjekiricu za led koja joj je bila privezana za pojas. Lagana alatka od aluminija poskakivala je odbijajući se od njenu nogu. Pogledala je prema užetu koje ih je spajalo s balonom. Debeli, ojačani najlon. Ispruživši ruku nespretno je pokušala dohvatiti sjekiricu koja je poskakivala. Zgrabila je dršku i povukla je prema sebi, rastežući elastičnu vrpcu kojom je bila privezana. Još uvijek na boku, borila se da podigne ruke iznad glave, postavljajući tako oštricu sjekirice na debelo uže. Počela je na nezgrapan način rezati napeto uže.
»To!« povikao je Tolland, pokušavajući dohvatiti svoju sjekiricu.
Vukući se postrance, Rachel je bila ispružena, s rukama iznad glave, režući napeto uže. Uže je bilo čvrsto, a pojedinačne niti su sporo popuštale. Tolland je zgrabio svoju sjekiricu, okrenuo se, ispružio ruke iznad glave ipokušao rezati na istom mjestu s donje strane. Oštrice njihovih sjekira su se sudarale dok su radili poput drvosječa. Uže je počelo popuštati s obje strane.
Uspjet ćemo, pomislila je Rachel. Ovo će puknuti!
Odjedanput, srebrni balon ispred njih jurnuo je prema gore kao da je udario u nekakvu prepreku. Preplašeno je shvatila da jednostavno prati konfiguraciju tla.
Stigli su.
Snježni nanosi.
Bijeli zid se nazreo samo na trenutak prije nego što su stigli do njega. Bočni udarac od sudara s preprekom izbacio joj je sav zrak iz pluća i iščupao sjekiricu iz ruke. Poput zapetljanog skijaša na vodi koji se vukao preko prepreke, osjetila je kako struže tijelom po površini nanosa i leti u zrak. Ona i Tolland su odjedanput bili katapultirani u vis. Jarak između dva nanosa bio je daleko ispod njih, a oštećeno uže je čvrsto držalo, podižući njihova tijela prema gore, noseći ih bez problema preko prvog jarka. Na trenutak je pogledala ono što ih čeka ispred. Još dva nanosa – kratka zaravan – i onda pad prema moru.
Vrisak Corkyja Marlinsona zaparao je zrak kao da daje glas njenom ušutkanom strahu. Zaplovio je preko prvog nanosa. Svi troje su bili u zraku, balon je grabio prema gore poput divlje životinje koja se želi osloboditi lanaca.
Iznenada se, poput pucnja u noći, začuo prasak iznad njihovih glava. Oštećeno uže je popustilo i prekinuti kraj pogodio je Rachel u lice. Istog trena su počeli padati. Iznad njih meteorološki balon se otrgnuo kontroli... i pojurio prema moru.
Zapetljani u sigurnosne kopče i opremu, Rachel i Tolland su počeli padati. Dok im se približavalo bijelo brdašce drugog nanosa, Rachel se pripremila na udarac. Jedva su prešli preko vrha drugog nanosa i udarili u drugu stranu, udarac je bio djelomično ublažen odijelima i nizbrdicom. Svijet oko Rachel se pretvorio u nejasnu mješavinu ruku, nogu i leda, a zatim je poletjela prema središnjem ledenom jarku. Instinktivno je ispružila ruke i noge, pokušavajući usporiti prije nego što pogode sljedeći nanos. Osjetila je kako ih usporava, ali samo malo, prošao je trenutak prije nego što su se ona i Tolland počeli kotrljati po uzbrdici. Na vrhu su se opet našli u bestežinskom stanju. Onda, ispunjena užasom, osjetila je kako započinju smrtonosni spust po drugoj strani nanosa prema posljednjoj zaravni... po posljednjih dvadeset i pet metara ledenjaka Milne.
Dok su klizili prema litici, osjetila je po napetosti užeta, kako se Corky vuče za njima i znala je da usporavaju. Bilo je ipak malo prekasno. Kraj ledenjaka je jurio prema njima i Rachel je bespomoćno vrisnula.
Onda se dogodilo.
Rub ledenjaka nestao je ispod njih. Zadnje čega se sjećala bio je pad.

54.

APARTMANI NA Westbrookeu nalaze se u sjeverozapadnom dijelu ulice N na broju 2201 i slove kao jedna od rijetkih neupitno korektnih adresa u Washingtonu. Gabrielle je požurila kroz okretna vrata u mramorno predvorje gdje je zaglušio umjetni vodopad.
Vratar za stolom ju je iznenađeno pogledao. »Gospođice Ashe? Nisam znao da ćete svratiti večeras.«
»Kasnim.« Upisala se na brzaka. Sat na zidu pokazivao je 18:22.
Vratar se počešao po glavi. »Senator mi je dao popis, ali vi niste...«
»Uvijek zaborave na ljude koji im najviše pomažu.« Uputila mu je osmijeh i prošla pokraj njega prema liftu.
Vratar je izgledao nelagodno. »Bolje da ga nazovem.«
»Hvala«, rekla je, dok je ulazila u lift. »Senatorov telefon je isključen.«
Išla je liftom do devetog kata, izišla i krenula elegantnim hodnikom. Na kraju hodnika ispred Sextonovih vrata ugledala je jednog od njegovih mišićavih tjelohranitelja koji je sjedio. Izgledalo je kao da se dosađuje. Iznenadila se što vidi osiguranje na dužnosti, ali ne kao što se čuvar iznenadio što vidi nju. Skočio je na noge kada se približila.
»Znam«, rekla je, još uvijek na polovici hodnika. »Ovo je »O.V.« noć. Ne želi biti uznemiravan.«
Čuvar je kimnuo glavom. »Dao mi je striktne naredbe da niti jedan posjetitelj...«
»Hitno je.«
Čuvar je tijelom zaklonio vrata. »Na privatnom je sastanku.«
»Stvarno?« izvadila je crvenu omotnicu ispod ruke. Zamahala je pečatom Bijele kuće ispred njegovog nosa. »Upravo sam bila u Ovalnom uredu. Moram ovu informaciju proslijediti senatoru. Tko god da je od njegovih starih prijatelja s njim, morat će se strpjeti na nekoliko minuta. Sada, pusti me unutra.«
Čuvar se malo povukao kada je vidio pečat Bijele kuće na omotnici.
Nemoj da moram ovo otvoriti, pomislila je.
»Ostavite omotnicu«, rekao je. »Odnijet ću mu je.«
»Hoćeš vraga. Imam naređenje Bijele kuće da mu osobno ovo predam. Ako odmah ne porazgovaram s njim, svi mi možemo sutra ujutro početi tražiti novi posao. Razumiješ li?«
Bilo je vidljivo da se čuvar bori u sebi i osjetila je da je senator večeras bio neobično ozbiljan kada je rekao da ne želi posjetitelje. Približila mu se smrtno ozbiljna. Držeæi omotnicu Bijele kuæe ispred njegovog nosa, spustila je glas do razine šapata i prozborila èetiri rijeèi kojih se svi u osiguranju najviše boje.
»Ti ne razumiješ situaciju.«
Osoblje iz osiguranja politièara nikada nije razumjelo situaciju i mrzili su tu èinjenicu. Bili su plaæenici, držani u mraku, nikada nisu bili sigurni trebaju li odluèno izvršavati naredbe ili riskirati gubitak posla s tupavim ignoriranjem oèitih kriza.
Èuvar je nelagodno progutao slinu, pogledavajuæi omotnicu iz Bijele kuæe. »Dobro, ali reæi æu senatoru da ste vi zahtijevali da uðete unutra.«
Otkljuèao je vrata i ona se progurala pokraj njega dok se nije predomislio. Ušla je u apartman i tiho zatvorila vrata, ponovo ih zakljuèavši.
Nalazila se u predsoblju i èula je prigušene glasove u Sextonovoj radnoj sobi – muške glasove. Veèerašnji »O.V.« oèito nije bio sastanak u èetiri oka, kako se moglo zakljuèiti iz ranijeg razgovora sa Sextonom.
Dok je išla hodnikom prema radnoj sobi, prošla je pokraj otvorenog ormara gdje je visjelo pola tuceta skupih muških kaputa – posebna vuna i tvid. Nekoliko torbi za spise ležalo je na podu. Posao je veèeras oèito ostao po strani. Prošla bi pokraj njih da joj jedna nije privukla pozornost. Kartica s imenom jasno je isticala logo tvrtke. Jasna, crvena raketa.
Zastala je i kleknula da proèita.:
SVEMIR AMERIKA.
Zbunjena, pregledala je ostale torbe za spise.
ZRAKOPLOVSTVO BEAL. MIKROCOSM. ROTARY RAKETE. ZRAKOPLOVSTVO KISTLER.
Marjorien hrapavi glas odzvanjao joj je u glavi. Jeste li svjesni da Sexton prima mito od privatnih zrakoplovnih tvrtki?
Ubrzao joj se puls dok je gledala niz zamraèeni hodnik prema nadsvoðenom prolazu koji je vodio u senatorovu radnu sobu. Znala je da bi trebala nešto reæi i najaviti se, ali je potiho krenula prema naprijed. Prišla je otprilike na metar od radne sobe i sakrila se u sjenu... slušala je razgovor koji se odvijao s druge strane.

55.

DOK JE DELTA-3 ostao pokupiti tijelo Norah Mangor i saonice, druga dva vojnika požurila su se niz ledenjak za plijenom.
Na nogama su imali ElektroTread skije pokretane strujom. Napravljene prema uzoru na motorizirane skije za javnost, ova tajna inaèica imala je prikvaèene minijaturne tenkovske gusjenice – kao male motorizirane saonice na nogama. Brzina se kontrolirala stiskanjem kažiprsta i palca, kojima su se pri-tiskale malene ploèice u desnoj rukavici. Snažna gel-baterija nalazila se oko nogu, služeæi kao izolacija i omoguæavajuæi skijašima da se bešumno kreæu. Genijalno, kinetièka energija koja se stvarala zbog gravitacije i ubrzanja nizbrdo koristila se za automatsko napajanje baterija za sljedeæi uspon.
S vjetrom u leða, Delta-1 je èuènuo, prouèavajuæi ledenjak ispred sebe. Njegove naoèale za noæno gledanje bile su posljednji novitet tehnologije raketa, daleko moænije od modela Patriot koje su koristili marinci. Delta-1 je gledao kroz naoèale koje su bez pomoæi ruku stajale na licu, s leæama od šest dijelova 40×90 mm, trodijelnim dvostrukim poveæanjem i infracrvenim skenerom velikog dometa. Svijet oko njega imao je plavièasti odsjaj, za razliku od uobièajene zelenkaste boje – ova boja se koristila posebno u visoko reflektivnom podruèjima poput Arktika.
Kada se približio prvom nanosu, njegove naoèale su pokazivale nekoliko pruga svježe izbrazdanog snijega, koje su se dizale preko brdašca poput neonskih svjetala u noæi. Troje bjegunaca oèito se nije sjetilo da se odspoji od svog jedra ili nisu imali priliku za to. Ako se nisu otkvaèili prije posljednjeg nanosa, sada su bili negdje u oceanu. Delta-1 je znao da æe odijela koja su nosili produžiti njihovo preživljavanje u vodi, ali neumorne struje æe ih odvuæi na otvoreno more. Utapanje je neizbježno.
Usprkos samopouzdanju, Delta-1 je bio uvježban da nikad ne pretpostavlja. Morao je vidjeti tijela. Nisko èuènuvši, stisnuo je prste i ubrzao uz prvi nanos.
***
Michael Tolland nepomièno je ležao, sav u modricama. Bio je isprebijan, ali nije osjeæao da je nešto slomio. Nije sumnjao da su ga punjena zaštitna odijela spasila od težih posljedica. Kada je otvorio oèi, dugo mu je trebalo da izoštri pogled. Ovdje se sve èinilo mekšim... tišim. Vjetar je i dalje zavijao, ali s manje žestine.
Pali smo preko ruba – zar ne?
Pribravši se, shvatio je da leži na ledu, prebačen preko Rachel, gotovo pod pravim kutom, s iskrivljenim karabinima. Osjećao je kako ona diše ispod njega, ali nije joj mogao vidjeti lice. Otkotrljao se s nje, mišići su ga jedva slušali.
»Rachel...?« nije bio siguran proizvodi li neke zvukove ili ne.
Prisjetio se nekoliko posljednjih sekundi zastrašujuće vožnje – trenutka kada ih je balon povukao prema gore, pucanja užeta, pada na drugu stranu nanosa, kotrljanja uz i preko zadnjeg nanosa, klizanja prema rubu – ledenjak je nestajao ispod njih. On i Rachel su pali, ali pad je bio čudno kratak. Nisu pali u more, nego su padali oko tri metra i udarili u još jednu ledenu površinu, otkotrljali su se dok ih nije zaustavila Corkyjeva težina.
Podignuo je glavu i pogledao prema moru. Ne tako daleko, ledenjak je završavao strmom liticom, iza koje je čuo zvukove oceana. Gledajući u ledenjak iznad sebe, napregnuo se da vidi kroz mrak. Na udaljenosti od dvadeset metara primijetio je visoki zid od leda koji se dizao iznad njih. Tada je shvatio što se dogodilo. Nekako su skliznuli s glavnog ledenjaka na nižu razinu. Ovaj dio bio je ravan, veličine hokejaškog igrališta i djelomično se urušio – spreman da se odlomi i padne u ocean.
Otkidanje leda od ledenjaka, pomislio je, pogledavajući po nesigurnoj ledenoj površini na kojoj su sada ležali. Bila je poput ravne isturene ploče kao kolosalni balkon, okružen s tri strane oceanom. Ovaj komad leda bio je spojen s ledenjakom samo sa stražnjim dijelom i znao je da spoj nije vječan. Granica gdje su se spajali bila je obilježena velikim puknućem širokim otprilike jedan metar. Gravitacija je bila na dobrom putu da pobijedi u ovoj borbi.
Gotovo strasnije od puknuća bio je pogled na Corkyjevo nepomično tijelo koje je bilo sklupčano na ledu. Ležao je desetak metara dalje na kraju napetog užeta koje ih je povezivalo.
Tolland je pokušao ustati, ali je još uvijek bio privezana za Rachel. Po-maknuvši se, počeo je otkopčavati karabine koji su ih držali spojene.
Izgledala je slabašno dok je pokušavala ustati. »Nismo... pali?« Glas joj je bio zbunjen.
»Pali smo na niži dio ledenjaka«, rekao je, napokon se odspojivši od nje. »Moram pomoći Corkyju.«
Pokušao je ustati s bolnim izrazom na licu, ali su mu noge bile slabe. Uzeo je uže i počeo vući. Corky je klizio prema njima. Nakon desetak povlačenja užeta, Corky je ležao metar od njih.
Corky Marlinson je izgledao isprebijano. Izgubio je svoje naočale, zaradio veliku posjekotinu na obrazu i nos mu je krvario. Tollandova zabrinutost da je možda mrtav ubrzo je nestala kada se Corky okrenuo i ljutito ga pogledao.
»Isuse«, zamucao je. »Što je, dovraga, bila ta malena predstava!«
Tolland je osjetio val olakšanja.
Rachel se uspravila u sjedeći položaj i zatreptala očima. Pogledala je oko sebe. »Moramo... otići odavde. Ovaj komad leda izgleda kao da će otpasti.«
Tolland se složio. Jedino pitanje bilo je kako.
Nisu imali vremena za razmišljanje. Zaèuli su prepoznatljivo zujanje koje je dolazilo s ledenjaka iznad njih. Pogledao je prema gore i ugledao dva lika u bijelim odijelima kako se zaustavljaju na rubu. Stajali su tamo trenutak, zureæi u svoj izubijani plijen poput šahovskih velemajstora koji su uživali u šah matu prije nego što æe zadati konaèni udarac.
Delta-1 bio je iznenaðen što je vidio da su tri bjegunca preživjela. Znao je, meðutim, da je to privremeno stanje. Pali su na dio ledenjaka koji je veæ poèeo nepovratno padati prema moru. Ovaj plijen mogao je biti ubijen na isti naèin kao i ona žena, ali puno èišæe rješenje samo se nametnulo. Naèin koji æe osigurati da tijela nikad ne budu naðena.
Zureæi prema dolje, Delta-1 se usredotoèio na raspuklinu koja je izgledala poput klina zabijenog izmeðu ledenjaka i donjeg dijela. Dio ledenjaka na kojem su bila tri bjegunca bio je opasno nakrivljen... spreman da se uskoro otrgne i padne u ocean.
Zašto ne danas...
Na ledenjaku je tišina bila prekidana svakih nekoliko sati zaglušujuæim praskovima – zvukom otpadanja dijela ledenjaka u more. Tko æe išta primijetiti?
Osjetivši dobro poznato strujanje adrenalina koje se pojavljivalo prije ubijanja, Delta-1 je posegnuo u torbicu i izvukao predmet u obliku limuna. Standardna vojna oprema koja je kombinirala prasak koji bi zaglušio i zaslijepio protivnika jarkom svjetlošæu. Veèeras æe, meðutim, biti smrtonosna.
Stao je blizu ruba i zapitao se koliko je pukotina duboka. Pet metara? Petnaest metara? Znao je da to nema veze. Njegov plan bit æe uèinkovit bez obzira na to.
Sa smirenošæu koju je izvježbao u nebrojenim situacijama, namjestio je deset sekundi do eksplozije, izvukao osiguraè i bacio granatu u rascjep. Pala je u tamu i nestala.
On i drugi vojnik malo su se povukli i èekali. Ovo æe biti prizor za pamæenje.
Èak i u deliriju, Rachel je pretpostavljala što su napadaèi ubacili u ras-puklinu. Nije znala je li Tolland zakljuèio isto ili je vidio strah u njenim oèima, pa je i on problijedio i užasnuto pogledao po velikom dijelu leda na kojeg su se nasukali, oèito shvaæajuæi ono što je bilo neizbježno.
Poput olujnog oblaka osvijetljenog munjom, led ispod nje je zasvijetlio. Jeziva bijela svjetlost proširila se na sve strane. U krugu od sto metara, ledenjak je zasvijetlio. Podrhtavanje je uslijedilo nakon toga. Ne buka kao kod potresa, nego zaglušujuæi zvuk razorne sile. Osjeæala je kako udarac struji kroz njezino tijelo.
Istog trena, kao da je zabijen klin izmeðu ledenjaka i ploèe na kojoj su se nalazili, litica se poèela tresti od zastrašujuæe lomljave. Njen i Tollandov pogled spojili su se u potpunom užasu. Corky je pokraj njih vrisnuo.
Tlo se izmaklo ispod njih.
Osjetila je bestežinsko stanje na trenutak, lebdeći iznad masivne ledene ploče. A onda su počeli kliziti po ledenom brijegu – ravno prema ledenom moru.

56.

RACHEL JE ZAGLUŠILA buka koja je nastajala struganjem leda o led dok je masivna ledena ploèa klizila niz ledenjak Milne, uzrokovavši prštanje leda na sve strane. Kad je ploèa udarila o površinu oceana, onda je usporila, pa je Rachelino tijelo u bestežinskom stanju naglo udarilo o površinu leda. Tolland i Corky sletjeli su pokraj nje.
Dok je moment sile gurao ploèu dublje u more, vidjela je kako se površina oceana zapjenila oko njih i poletjela u vis. Sve više.... i više... i onda je to bilo to. Njena noæna mora iz djetinjstva se vratila. Led... voda... tama. Strah je bio gotovo životinjski.
Vrh ledene ploèe potonuo je i ledeni Arktièki ocean se poèeo prelijevati preko rubova. Dok se ocean prelijevao posvuda oko nje, Rachel se osjeæala kao da tone. Gola koža na njenom licu zategla se i zapekla je kada je dotakla morsku vodu. Površina leda je nestala ispod nje i Rachel se iskoprcala na površinu. U tome joj je pomoglo gelom napunjeno odijelo. Progutala je malo morske vode, dok se koprcala prema površini. Vidjela je kako se i ostali koprcaju zapetljani u sigurnosnu opremu. Upravo kada se pribrala, Tolland je povikao.
»Vraæa se!«
Dok su njegove rijeèi odzvanjale, Rachel je osjetila jezivi pritisak odozdo. Poput masivne lokomotive koja se bori s promjenom smjera, ledena ploèa se zaustavila ispod vode i podizala se ravno prema njima. Metrima ispod, zaèula se zastrašujuæa niskofrekventna tutnjava kada se ogromna potopljena ledena ploèa poèela dizati i strugati uz površinu ledenjaka.
Ploèa se ubrzano dizala, sve više ubrzavajuæi, nadiruæi iz tame. Rachel je to osjeæala. Ocean se uskovitlao posvuda oko nje kada je udarila o površinu leda. Oèajnièki se borila, pokušavajuæi naæi ravnotežu dok ju je led nosio prema gore zajedno s milijunima litara morske vode. Ogromna ledena santa je izronila, propinjuæi se dok je tražila središte ravnoteže. Rachel se koprcala u vodi do pojasa koja je prekrivala veliku ploèu. Kada je voda poèela otjecati s površine, bujica ju je zahvatila i poèela vuæi prema rubu. Kližuæi se, ispružena potrbuške, nazirala je rub koji se brzo primicao.
Drži se! Glas njezine mame vikao je isto kao i kada je bila dijete i kada je pala u zaleðeno jezero. Drži se! Nemoj potonuti!
Jaki trzaj zbog sigurnosne opreme izbacio je ono malo zraka što je imala u pluæima. Zaustavila se na mjestu samo nekoliko metara od ruba. Deset metara dalje vidjela je Corkyjevo tromo tijelo, još uvijek povezano s njom, kako se takoðer zaustavilo. Klizili su u suprotnim smjerovima i njegov moment sile je zaustavio njezin. Kako je voda otjecala i postajala sve pliæa, još jedan tamni obris pojavio se pokraj Corkyja. Bio je na rukama i koljenima, čvrsto držeći Corkyja i bljujući morsku vodu.
Michael Tolland.
Dok je posljednja kap vode nestajala s površine ledene sante, Rachel je užasnuto ležala u tišini, osluškujući zvukove oceana. Onda se, osjetivši smrtonosnu hladnoću, sklupčala. Ledena santa se i dalje ljuljala na jednu, pa na drugu stranu, poput velike kocke leda. Isprebijana i u deliriju, dopuzala je do ostalih.
Visoko na ledenjaku iznad njih, Delta-1 je zurio kroz naočale za noćno promatranje u novonastalu arktičku ledenu santu. Iako nije vidio tijela u vodi, nije bio iznenađen. Ocean je bio taman, a odijela i kape njihovog plijena bili su crni.
Dok je prelazio pogledom preko površine velike plutajuće ledene ploče, teško se usredotočio. Brzo se udaljavala, idući prema otvorenom moru zbog jakih struja. Baš se namjeravao okrenuti kada je ugledao nešto neočekivano. Tri crne mrlje na površini. Jesu li to tijela? Delta-1 je pokušao usredotočiti pogled na njih.
»Vidiš li nešto?« upitao je Delta-2.
Delta-1 nije ništa rekao, pokušavajući izoštriti sliku. Na blijedoj površini ledene sante, ugledao je, potpuno skamenjena, tri ljudska obrisa koja su nepomično ležala na ledenom otoku. Nije znao jesu li živi ili mrtvi. Nije ni bilo bitno. Ako su živi, čak i u posebnim odijelima, bit će mrtvi u roku od sat vremena; bili su mokri, oluja se približavala, a oni su plutali prema otvorenom moru na jednom od najsmrtonosnijih oceana na planeti. Njihova tijela neće nikad biti nađena.
»Samo sjenke«, rekao je, okrećući se. »Idemo natrag do baze.«

57.

SENATOR SEDGEWICK Sexton u svom je apartmanu stavio èašu s Courvoisierom na kamin i nekoliko trenutaka razgrtao vatru, skupljajuæi misli. Šest muškaraca sjedilo je u tišini radne sobe... èekajuæi. Prijazni razgovor bio je gotov. Bilo je vrijeme da senator Sexton otvori karte. Oni su to znali. On je to znao.
Politika je bila kao trgovina.
Ostvari povjerenje. Daj im do znanja da shvaæaš njihove probleme.
»Kao što možda znate«, rekao je Sexton, okreæuæi se prema njima, »proteklih nekoliko mjeseci, sastao sam se s puno ljudi na položajima sliènim vašim.« Nasmiješio se i sjeo, izjednaèivši se s njima. »Vi ste jedini koje sam doveo u svoj dom. Vi ste posebni ljudi i ja sam poèašæen što sam vas upoznao.«
Sexton je skupio ruke i pogledao po sobi, ostvarujuæi osobni kontakt sa svakim gostom. Onda se usredotoèio na svoju glavnu metu – najtežeg èovjeka pod kaubojskim šeširom.
»Svemirska industrija iz Houstona«, rekao je. »Drago mi je što ste došli.«
Teksašanin je zagunðao. »Mrzim ovaj grad.«
»Ne krivim vas. Washington je bio nepravedan prema vama.«
Teksašanin je zurio tik ispod oboda svog šešira, ali nije ništa rekao.
»Prije dvanaest godina«, zapoèeo je Sexton, »imali ste ponudu za amerièku vladu. Ponudili ste im izgradnju svemirske postaje za sitnih pet milijardi dolara.«
»Da, jesmo. Još uvijek imam nacrte.«
»A NASA je uvjerila vladu da bi projekt svemirske postaje trebao pripasti njoj.«
»Toèno. NASA je poèela s gradnjom gotovo desetljeæe prije.«
»Desetljeæe. I ne samo da NASA-ina svemirska postaja nije još u potpunoj funkciji, nego je koštala dvadeset puta više od vaše ponude. Kao amerièki porezni obveznik, ja sam zaèuðen.«
Gunðanje s odobravanjem ispunilo je sobu. Sexton je kružio pogledom, ostvarujuæi kontakt s grupom ljudi.
»Zaista sam svjestan«, rekao je senator, obraæajuæi se svima, »da je nekoliko vaših tvrtki ponudilo lansiranje privatnih raketoplana za bijednih pedeset milijuna dolara po letu.«
Glave su se zaklimale.
»A opet vas je NASA prešišala naplaćujući samo trideset i osam milijuna dolara po letu... iako je njihov stvarni trošak preko sto pedeset milijuna dolara!«
»Tako nas drže izvan svemira«, rekao je jedan čovjek. »Privatni sektor ne može se natjecati s tvrtkom koja si dopušta poslovanje s četiristo-postotnim gubitkom, a još uvijek ostaje u poslu.«
»Niti biste to trebali«, rekao je Sexton.
I glavoklimanje se nastavilo.
Okrenuo se prema strogom poduzetniku pokraj sebe, čovjeku čiji je dosje proučio s velikim zanimanjem. Poput većine poduzetnika koji su financirali njegovu kampanju, ovaj čovjek bio je bivši vojni inženjer koji je postao nezadovoljan niskom plaćom i vladinom birokracijom te napustio vojni položaj kako bi potražio sreću u zrakoplovstvu.
»Zrakoplovstvo Kistler«, rekao je Sexton, tresući glavom u očaju. »Vaša tvrtka je napravila raketu koja može lansirati teret za samo dvije tisuće dolara po kilogramu u usporedbi s NASA-inom cijenom od deset tisuća dolara.« Sexton je zastao kako bi to naglasio. »A vi nemate klijenata.«
»Zašto bih imao klijente?« odgovorio je čovjek. »Prošli tjedan nas je NASA srezala ponudivši Motoroli samo osam stotina i dvanaest dolara po kilogramu za lansiranje telekomunikacijskog satelita. Vlada je lansirala taj satelit s devetsto-postotnim gubitkom!«
Sexton je kimnuo. Porezni obveznici su protiv svoje volje podržavali agenciju koja je bila deset puta manje efikasna nego njezina konkurencija. »Postalo je bolno jasno«, rekao je dubokim glasom, »da NASA naporno radi kako bi osujetila bilo kakvu konkurenciju u svemiru. Nahrupili su u poslovanje privatnih zrakoplovnih tvrtki naplaćujući usluge ispod tržišne vrijednosti.«
»To je veliki Wal-Mart u svemiru«, rekao je Teksašanin.
Jako dobra usporedba, pomislio je Sexton. Moram to zapamtiti. Wal-Mart je bio poznat po probijanju u nova područja, prodavanju proizvoda ispod tržišne cijene i uništavanju lokalne konkurencije.
»Prokleto sam zasićen i umoran«, rekao je Teksašanin, »zbog plaćanja milijuna poreza kako bi ujak Sam mogao tim novcem meni oduzimati klijente!«
»Čuo sam«, rekao je Sexton, »razumijem vas.«
»Manjak sponzora ubija rakete Rotary«, rekao je uredno odjeven čovjek. »Zakon protiv sponzoriranja je kriminalan!«
»U potpunosti se slažem.« Sexton je bio šokiran saznavši za još jedan način na koji NASA učvršćuje monopol u svemiru zakonski onemogućavajući reklamiranje na svemirskim vozilima. Umjesto da je dopušteno financiranje privatnih kompanija preko sponzora i reklami – način na koji se sponzorira u Formuli 1 – svemirska vozila mogla su jedino istaknuti riječi SAD i ime tvrtke. U državi koja godišnje troši 185 milijuna dolara na reklame, niti jedan dolar nije pronašao put do blagajni privatnih tvrtki iz sektora svemira.
»To je pljaèka«, povikao je jedan èovjek. »Moja se tvrtka nada da æe ostati dovoljno dugo u poslu kako bi sljedeæeg svibnja lansirala prvi prototip turistièkog raketoplana. Oèekujemo veliku pozornost medija. Tvrtka Nike nam je ponudila sedam milijuna dolara da nacrtamo njihov logo i ‘Just do it!’ na jednu stranu raketoplana. Pepsi je ponudila dvostruko za »Pepsi: izbor nove generacije«. Ali prema saveznom zakonu, ako naš raketoplan bude nešto reklamirao, zabranit æe nam lansiranje!«
»To je toèno«, rekao je senator Sexton. »A ako budem izabran, potrudit æu se da ukinem taj antisponzorski zakon. To je obeæanje. Svemir bi trebao biti otvoren za reklamiranje kao što je i zemlja otvorena za reklamiranje.«
Sexton je prešao pogledom po auditoriju, glasom koji je postajao sve ozbiljniji. »Svi mi moramo biti svjesni da najveæa prepreka privatizaciji NASA-e nije zakon, nego njezina slika u javnosti. Veæina Amerikanaca još romantièno gleda na amerièki svemirski program. Još uvijek vjeruju kako je NASA vladina neophodna agencija.«
»To je zbog prokletih holivudskih filmova!« rekao je jedan èovjek. »Koliko se filmova u kojima NASA spašava svijet od ubojitog asteroida može još snimiti? To je propaganda!«
Cijeli niz filmova o NASA-i je izlazio iz Hollywooda, znao je Sexton, a to je bilo pitanje ekonomije. Poslije jako popularnog filma ‘Top Gun’ – dvo-satnog hita s Tomom Cruiseom koji je bio snimljen kao reklama za amerièku mornaricu – NASA je shvatila pravi potencijal Hollywooda kao izvrsne propagande za javnost. NASA je poèela pomalo nuditi filmskim kompanijama slobodni pristup svim svojim postrojenjima – lansirnim rampama, kontrolama leta, centrima za obuku. Producenti koji su bili naviknuti na plaæanje velike sume novca za snimanja na pojedinim lokacijama, skoèili su od oduševljenja kada su shvatili da mogu uštedjeti milijune snimanjem trilera o NASA-i na »besplatnim« lokacijama. Naravno, Hollywood je dobio pristup samo ako je NASA odobrila scenarij.
»Ispiranje mozga javnosti«, progunðao je netko. »Filmovi nisu ni upola toliko loši kao ta reklama. Slanje ostarjelih graðana u svemir? I NASA sada planira žensku posadu? Sve zbog publiciteta!«
Sexton je uzdahnuo i tragiènim tonom nastavio. »Toèno, i znam da vas ne moram podsjeæati što se dogodilo osamdesetih kada je Odbor za edukaciju bankrotirao i prozvao NASA-u za trošenje milijuna koji su se mogli uložiti u edukaciju. NASA je izvela trik za javnost kojim je pokazala da NASA ima veze s edukacijom. Poslali su uèiteljicu u svemir.« Zastao je. »Svi se dobro sjeæate Christe McAuliffe.«
Soba je utonula u tišinu.
»Gospodo«, rekao je Sexton, zaustavivši se ispred vatre. »Mislim da je za dobrobit buduænosti došlo vrijeme da Amerikanci saznaju istinu. Vrijeme je da Amerikanci shvate da nas NASA ne vodi u svemir, nego zapravo koèi istraživanje svemira. Svemir nije razlièit od ostalih industrija, a onemoguæavanje prisustva privatnog sektora je kriminalna radnja. Razmotrite industriju raèunala, u kojoj vidimo eksplozivni napredak koji jedva možemo pratiti iz tjedna u tjedan! Zašto? Zato jer je industrija raèunala slobodno tržište: nagraðuje uèinkovitost i viziju s dobiti. Zamislite da raèunalnu industriju vodi vlada? Još bismo uvijek bili u kamenom dobu. Mi stagniramo u svemiru. Trebali bismo staviti istraživanje svemira tamo gdje i pripada, u ruke ljudi iz privatnog sektora. Amerikanci bi bili zapanjeni napretkom, moguænošæu zaposlenja i ostvarenim snovima. Vjerujem da trebamo dopustiti slobodnom tržištu da nas dovede do novih visina u svemiru. Ako budem izabran, moj osobni zadatak biti æe otkljuèavanje vrata svemirskog prostranstva koja æe ostati širom otvorena.«
Podigao je èašu s konjakom.
»Prijatelji moji, došli ste ovamo veèeras da odluèite jesam li vrijedan vašeg povjerenja. Nadam se da sam na putu da ga zaradim. Kao što su ulagaèi potrebni za izgradnju tvrtke, isto tako trebaju i za izgradnju predsjednièke pozicije. Kao što dionièari oèekuju povrat ulaganja, vi kao politièki ulagaèi takoðer oèekujete povrat ulaganja. Moja poruka za vas veèeras je: Uložite u mene i ja nikada neæu zaboraviti na vas. Nikada. Naši ciljevi su isti.«
Sexton je ispružio ruku s èašom kako bi nazdravio.
»S vašom pomoæi, moji prijatelji, uskoro æu biti u Bijeloj kuæi... a vi svi æete ostvariti svoje snove.«
Samo pet metara dalje, Gabrielle Ashe bila je skrivena u sjeni, ukoèena. Iz radne sobe dopirao je zvuk kuckanja èaša i pucketanja vatre.

58.

MLADI NASA-IN tehničar u panici je trčao kroz zdanje. Nešto strašno se dogodilo! Našao je Ekstroma kod područja za tiskovnu konferenciju.
»Gospodine«, rekao je tehničar dotrčavajući. »Dogodila se nesreća!«
Ekstrom se okrenuo, zaokupljen vlastitim mislima koje su ga mučile. »Što si rekao? Nesreća? Gdje?«
»U jami. Tijelo je upravo isplivalo. Dr. Wailee Ming.«
Ekstrom je problijedio. »Dr. Ming? Ali...«
»Izvukli smo ga van, ali bilo je prekasno. Mrtav je.«
»Za ime Božje. Koliko dugo je bio tamo dolje?«
»Otprilike jedan sat. Izgleda da je pao unutra, potonuo na dno, a kada mu se tijelo napuhnulo, isplivao je na površinu.«
Ekstromova crvenkasta boja kože postala je još crvenija. »Dovraga! Tko još zna za to?«
»Nitko, gospodine. Samo nas dvojica. Mi smo ga izvadili, ali smo mislili da je bolje da vama kažemo prije...«
»Napravili ste ispravnu stvar.« Ekstrom je duboko uzdahnuo. »Sklonite tijelo dr. Minga. Nemojte nikome ništa govoriti.«
Tehničar je bio zbunjen. »Ali, gospodine, ja...«
Ekstrom je stavio svoju veliku ruku na čovjekovo rame. »Pažljivo me slušaj. Ovo je tragičan slučaj zbog kojeg najdublje žalim. Naravno da ću se pozabaviti time kada dođe pravo vrijeme. Sada, međutim, nije pravo vrijeme.«
»Želite da sakrijem tijelo?«
Ekstrom je spustio svoj hladni nordijski pogled. »Razmisli malo o tome. Možemo svima reći, ali što će nam to donijeti? Dijeli nas sat vremena od konferencije za novinare. Objava o teškoj nesreći zasjenit će otkriće i imat će razorni utjecaj na moral ljudi. Dr. Ming je napravio nesmotrenu pogrešku; neću dopustiti da zbog toga NASA plaća. Civilni znanstvenici su privukli i previše pozornosti na sebe, neću dopustiti da njihova nespretnost zasjeni naš trenutak slave. Nesreća dr. Minga ostaje tajna dok ne završi konferencija za novinare. Razumiješ li?«
Čovjek je kimnuo s blijedim izrazom lica. »Sakrit ću tijelo.«

59.

MICHAEL TOLLAND bio je dovoljno puta na moru kako bi znao da ocean uzima žrtve bez imalo sažaljenja ili oklijevanja. Dok je iscrpljen ležao na ledenoj santi, nazirao je mutni obris ledenjaka Milne koji je nestajao u daljini. Znao je da jaka arktièka struja ide od Elizabetinih otoka spiralno u velikim lukovima oko polarnih kapa i na kraju udara negdje u Rusiji. To nije bilo bitno. To æe se dogoditi tek za nekoliko mjeseci.
Imamo možda trideset minuta... najviše èetrdeset i pet.
Da nemaju zaštitno punjenje odijela, znao je, veæ bi bili mrtvi. Zbog odijela su sreæom ostali suhi – najkritiènija stvar u preživljavanju polarnog vremena. Termalni gel oko njihovih tijela nije samo ublažio pad, nego je i pomagao da zadrže ono malo topline što im je preostalo.
Uskoro æe ih zahvatiti hipotermija. Poèet æe s laganim otkazivanjem udova jer æe se krv povuæi prema vitalnim organima. Halucinacije i delirij dolaze poslije toga, puls i disanje se usporavaju, zavaravajuæi mozak s razinom kisika u krvi. Onda tijelo u posljednjem pokušaju oèuvanja topline iskljuèuje sve operacije osim pumpanja srca i disanja. Nakon toga dolazi nesvjestica. Na kraju disanje i rad srca jednostavno prestanu.
Pogledao je prema Rachel, želeæi napraviti nešto da je spasi.
Obamrlost tijela manje je boljela nego što je Rachel zamišljala. Zapravo joj je dobrodošao anestetik. Prirodni morfij. Izgubila je naoèale pri padu i jedva je mogla otvoriti oèi zbog hladnoæe.
Vidjela je Tollanda i Corkyja blizu sebe. Tolland je gledao prema njoj, pun sažaljenja. Corky se pomicao, ali oèito s bolovima. Njegov desni obraz bio je nagnjeèen i krvav.
Stresla se dok je pokušavala naæi odgovore. Tko? Zašto? Misli su joj bile zamršene zbog težine koju je osjeæala. Ništa nije imalo smisla. Osjeæala se kao da joj se tijelo polagano gasi, zavedeno nekakvom nevidljivom silom koja je mamila u san. Borila se protiv toga. Bijes je buktio u njoj i pokušavala je rasplamsati vatru.
Pokušali su nas ubiti! Zaškiljila je prema otvorenom moru i zakljuèila da su napadaèi uspjeli. Mi smo veæ mrtvi. Iako je sumnjala da æe poživjeti dovoljno dugo da sazna istinu o smrtonosnoj igri koja se odvijala na ovom ledenjaku, pretpostavljala je tko je kriv.
Ekstrom je najviše dobivao. On nas je poslao van. Ima veze u Pentagonu i specijalnim postrojbama. Ali što je dobivao stavljanjem meteorita u led? Što je itko dobivao?
Rachel se sjetila Zacha Herneyja, pitajuæi se je li predsjednik urotnik ili jednostavno pijun koji ništa nije znao? Herney nije ništa znao. Nevin je. Predsjednik je oèito bio prevaren od strane NASA-e. Sada ga je dijelilo samo sat vremena od objave NASA-inog otkriæa. A on æe to napraviti koristeæi se snimkom u kojoj se nalaze potvrde èetiri civilna znanstvenika.
Èetiri mrtva civilna znanstvenika.
Nije mogla ništa uèiniti u spreèavanju konferencije za novinare, ali se zaklela da æe platiti onaj koji je odgovoran za ovo.
Skupljajuæi snagu, pokušala se uspraviti. Osjeæala je kao da su joj udovi od granita, svi zglobovi su patili kada je pomicala ruke i noge. Polako, klek-nula je, hvatajuæi ravnotežu na ledu. Glava joj je pala. Posvuda oko nje buæ-kao se ocean. Tolland je ležao u blizini, gledajuæi je upitnim pogledom. Pretpostavila je da on misli da se moli. Naravno, nije se molila, iako je molitva imala isto toliko šanse da ih spasi kao i ono što æe sad pokušati.
Posegnula je za pojasom i pronašla sjekiricu koja je još uvijek bila privezana. Ukoèenim prstima zgrabila je dršku. Okrenula je sjekiricu, postavivši je kao obrnuto slovo T. Onda je, sa svom energijom, zabila vrh sjekirice u led. Tupi udarac. Ponovno. Udarac. Krv joj se ledila u venama. Udarac. Tolland je gledao oèito zbunjen. Rachel je ponovno zabila sjekiricu. Tupi udarac.
Tolland se pokušao pridiæi na laktove. »Ra...chel?«
Nije odgovorila. Trebala je svu energiju. Tupi udarac. Tupi udarac.
»Mislim da ne...«, rekao je, »ovako daleko na sjeveru... da OAM... može èuti...«
Rachel se okrenula, iznenaðena. Zaboravila je da je Tolland oceanolog i da ima možda ideju zašto ona to radi. Ideja je dobra... ali ne zovem OAM.
Nastavila je udarati.
OAM je bila skraæenica za Oceansku akustiènu mrežu, ostavštinu Hladnog rata, koju su koristili oceanolozi širom svijeta za osluškivanje kitova. Zvuk se ispod vode prenosi stotinama kilometara, a OAM je bila mreža od pedeset i devet podvodnih mikrofona po cijelom svijetu kojima se mogao osluškivati veliki postotak oceana na planeti. Na nesreæu, ovaj udaljeni dio Arktika nije spadao u taj postotak, ali je znala da postoje drugi koji osluškuju – drugi za koje je malo ljudi znalo da uopæe postoje. Nastavila je udarati. Njena poruka bila je jednostavna i jasna.
UDARAC. UDARAC. UDARAC.
UDARAC... UDARAC... UDARAC...
UDARAC. UDARAC. UDARAC.
Rachel se nije zavaravala mišlju da æe im ovo spasiti život; veæ je osjeæala kako joj se tijelo ledi. Sumnjala je da ima više od pola sata života. Spašavanje je sada bilo nemoguæe. Ali ovdje se nije radilo o spašavanju.
UDARAC. UDARAC. UDARAC.
UDARAC... UDARAC... UDARAC...
UDARAC. UDARAC. UDARAC.
»Nemamo... vremena...«, rekao je Tolland.
Ovo nije... zbog nas, pomislila je. To je zbog informacije u mom džepu. Rachel je pomislila na inkriminirajuæi RIZ-ov ispis u džepu svog odijela. Moram dostaviti to u NUN... i to brzo.
Èak je i u deliriju bila sigurna da æe primiti poruku. Sredinom osamdesetih, NUN je zamijenio OAM s trideset puta jaèom mrežom. Potpuna pokrivenost planete; Èarobnjak, NUN uho na oceanu vrijedno 12 milijuna dolara. U sljedeæih nekoliko sati Craveva superraèunala u NUN-ovoj postaji na Menwith Hillu, u Engleskoj, zabilježit æe anomaliju iz arktièkih podvodnih mikrofona, dešifrirat æe poruku kao SOS, odrediti koordinate i poslati spasilaèki tim iz zraène baze u Thuli na Grenlandu. Zrakoplov æe pronaæi tri tijela na ledenoj santi. Smrznuta. Mrtva. Jedan od njih bit æe NUN-ov zaposlenik... i nosit æe èudni papir u svom džepu.
RIZ-ov ispis.
Ostavština Norah Mangor.
Kada spasioci prouèe ispis, biti æe otkriven misteriozni tunel ispod meteorita. Dalje nije imala pojma što æe se dogoditi, ali barem istina neæe umrijeti s njima.

60.

SVAKI NOVI predsjednik prilikom stupanja na dužnost u Bijelu kuæu mora proæi kroz tri jako èuvana skladišta koja sadrže neprocjenjive kolekcije prijašnjih namještaja; stolovi, srebrnina, kreveti i ostale stvari koje su koristili prijašnji predsjednici poèevši od Georgea Washingtona. Tijekom tog obilaska novi predsjednik može izabrati ostavštinu koju želi i iskoristiti je za opremanje Bijele kuæe tijekom njegovog mandata. Samo se krevet u Lincolnovoj spavaæoj sobi ne može micati. Ironièno, Lincoln nije nikada spavao u njemu.
Stol za kojim je Zach Herney trenutno sjedio, pripadao je njegovom idolu, Harryju Trumanu. Stol je, iako po modernim standardima malen, služio kao svakodnevni podsjetnik da je on štedljiv, te da je odgovoran za bilo kakve nedostatke svoje vlade. Herney je prihvatio odgovornost èasno i potrudio se da u svoje ljude ugradi motivaciju za radom.
»Gospodine predsjednièe?« pozvala ga je tajnica, ulazeæi u ured. »Upravo su vas spojili.«
Mahnuo joj je. »Hvala.«
Posegnuo je za telefonom. Radije bi imao malo privatnosti za ovaj razgovor, ali je znao da to neæe moæi u ovom sluèaju. Dva stilista su se nadvija-la iznad njega, uredujuæi mu kosu i lice. Toèno ispred stola pripremala se televizijska ekipa, a neprestana bujica savjetnika i ljudi za odnose s javnošæu pretjecala je kroz ured, uzbuðeno komentirajuæi strategiju.
Još jedan sat.
Herney je pritisnuo svjetleæu tipku na telefonu. »Lawrence? Jesi li tamo?«
»Ovdje sam.« Rekao je NASA-in upravitelj s pomalo istrošenim i dalekim glasom.
»Je li sve u redu tamo gore?«
»Oluja se još uvijek približava, ali moji mi ljudi govore da to neæe utjecati na satelitsku vezu. Spremni smo. Još jedan sat.
»Odlièno. Nadam se da je moral na visini.«
»Jako je visok. Moji ljudi su uzbuðeni. Zapravo, upravo smo popili pivo.«
Herney se nasmijao. »Drago mi je što to èujem. Gledaj, želio sam te nazvati i zahvaliti prije nego što poènemo. Ovo æe biti paklena noæ.«
Ekstrom je zastao, zvuèeæi neuobièajeno nesigurno. »Sigurno hoæe, gospodine. Dugo smo èekali na ovo.«
Herney je oklijevao. »Zvuèiš iscrpljeno.«
»Potrebna mi je sunèeva svjetlost i pravi krevet.«
»Još jedan sat. Nasmiješi se kamerama, uživaj i poslat æemo zrakoplov da te vrati u Washington.«
»Veselim se tome.« Ponovno je utihnuo.
Kao iskusni pregovaraè, Herney je bio izvježban da sluša, da èuje i ono što je bilo prikriveno. Nešto je u Ekstromovom glasu bilo èudno. »Jesi li siguran da je sve u redu?«
»Apsolutno. Sve je spremno.« Èinilo se da jedva èeka promjenu teme. »Jeste li vidjeli zadnju verziju Tollandovog dokumentarca?«
»Upravo sam pogledao«, rekao je. »Fantastièno je to napravio.«
»Da. Njegov angažman bio je dobar potez.«
»Jesi još uvijek ljutit na mene zbog civilnih znanstvenika?«
»Da, dovraga.« Zagunðao je sa simpatiènim prizvukom.
Herney se odmah bolje osjeæao. Ekstrom je dobar, pomislio je. Samo što je malo umoran. »Dobro, vidimo se za sat vremena preko satelita. Dat æemo im nešto o èemu æe prièati.«
»Toèno.«
»Ej, Lawrence?« Herneyjev glas postao je tiši i ozbiljan. »Napravio si vraški posao gore. Nikada ti to neæu zaboraviti.«
Izvan zdanja, izudaran vjetrom, Delta-3 se borio da uspravi i posloži saonice s opremom. Kada je sva oprema bila ponovo na njima, privezao je preko zaštitni pokrov i mrtvo tijelo Norah Mangor. Dok se spremao odgurati saonice s puta, njegovi suborci su mu se približavali uz padinu ledenjaka.
»Promjena plana«, zavikao je Delta-1 kroz vjetar. »Ostalo troje palo je preko ruba ledenjaka.«
Delta-3 nije bio iznenaðen. Takoðer, znao je što to znaèi. Njihov plan da insceniraju nesreæu sa saonicama više nije bio ostvariv. Kada bi ostavili samo jedno tijelo, to bi donijelo više pitanja nego odgovora. »Èistka?« upitao je.
Delta-1 je kimnuo. »Pokupit æu baklje, a vas dvojica se riješite saonica.«
Dok je Delta-1 pažljivo brisao tragove i prikupljao sve dokaze koji su bili uokolo, ostala dvojica krenuli su niz ledenjak sa saonicama. Nakon što su prešli preko snježnih nanosa, došli su do ruba ledenjaka. Gurnuli su saonice s Norah Mangor koje su poletjele prema Arktièkom oceanu.
Poèišæeno je.
Dok su se vraæali prema bazi, bilo mu je drago što je vjetar prikrio njihove tragove.

61.

NUKLEARNA PODMORNICA Charlotte bila je smještena u Arktièkom oceanu veæ pet dana. Njezina je prisutnost bila stroga tajna.
Charlotte, podmornica klase Los Angeles, bila je napravljena da »sluša i ne bude primijeæena«. Njene turbine od èetrdeset i dvije tone nalazile su se na oprugama koje su prigušivale sve vibracije koje su se mogle pojaviti. Usprkos zahtjevu da budu neèujne, podmornice klase Los Angeles ostavljale su najveæe tragove od svih izviðaèkih podmornica. Trup, s preko 110 metara dužine od pramca do krme, kada bi bio postavljen na igralište za ragbi, zdrobio bi oba gola i još malo iza njih. Sedam puta duža od mornarièke prve podmornice klase Nizozemska, Charlotte je, potpuno pod vodom, istiskivala 6.927 tona vode i mogla ploviti brzinom od nevjerojatnih trideset i pet èvorova.
Uobièajena dubina na kojoj je plovila bila je malo ispod termoklina, prirodnog temperaturnog sloja koji je ometao sonar i time je podmornica postajala nevidljiva. S posadom od 148 ljudi i dubinom zaranjanja od preko pet stotina metara, ovo plovilo bilo je posljednji novitet tehnologije i glavna uzdanica mornarice SAD-a. Njen sistem za punjenje kisikom kroz elektrolizu, dva nuklearna reaktora i spremnici s hranom omoguæavali su joj da dvadeset i jedan put obiðe zemlju a da ne izroni. Ljudski otpad, kao i na veæini brodova, bio je komprimiran u blokove od trideset kilograma i izbaèen u ocean – veliki blokovi izmeta koji su se u šali nazivali »hrana za kitove«.
Tehnièar koji je sjedio ispred ekrana s oscilatorom u sobi u kojoj je bio sonar, jedan je od najboljih u svijetu. Njegov je um bio enciklopedija zvukova i valnih oblika. Mogao je uoèiti razliku izmeðu propelera nekoliko desetaka ruskih podmornica, stotina životinja, pa èak i odrediti lokaciju podvodnih vulkana kod japanske obale.
U ovom je trenutku slušao prigušenu jeku koja se ponavljala. Zvuk, koji se lako prepoznavao, bio je neoèekivan.
»Neæete vjerovati što sam uhvatio«, rekao je svom kolegi, pružajuæi mu slušalice.
Ovaj je uzeo slušalice i izraz iznenaðenja prešao je njegovim licem. »Moj Bože. Ovo je jasno kao dan. Što æemo napraviti?«
Èovjek za sonarom veæ je razgovarao s kapetanom.
Kada je kapetan došao u sobu sa sonarom, tehnièar je spojio zvuk na zvuènike.
Kapetan je bezizražajno slušao.
BUM. BUM. BUM.
BUM... BUM... BUM...
BUM. BUM. BUM.
Sporije. Sporije. Gubio se trag zvuka. Bio je sve tiši.
»Koje su koordinate?« pitao je kapetan.
Tehnièar je proèistio grlo. »Zapravo, gospodine, zvuk dolazi s površine, otprilike pet kilometara od nas.«

62.

U MRAČNOM hodniku ispred radne sobe senatora Sextona, Gabrielle se počela tresti. Ne toliko zbog dugog stajanja, nego zbog toga što je čula. Sastanak u susjednoj sobi još je trajao, ali nije više morala čuti niti riječ. Istina je bila bolno očita.
Senator Sexton primao je mito od privatnih tvrtki. Marjorie Tench govorila je istinu.
Gabrielle se osjećala izdano. Vjerovala je u Sextona. Borila se za njega. Kako može to činiti? Vidjela je kako povremeno laže u javnosti da zaštiti svoj privatni život, ali to je bila politika. Ovo je bilo protuzakonito.
Još nije ni izabran, a već prodaje Bijelu kuću!
Znala je da ga više ne može podržavati. Obećanje da će potvrditi Akt o privatizaciji NASA-e pokazivalo je nemar za zakon i demokratski sistem. Čak ako je i vjerovao da je to u najboljem interesu za sve, prodaja unaprijed poljuljat će vladu, ignorirati uvjerljive argumente iz Kongresa, savjetnike, birače i lobije. Najvažnije, obećavajući privatizaciju NASA-e, Sexton je popločao put za neumjereno iskorištavanje te činjenice – čovjek iznutra koji bi to prodavao – tupo favorizirajući bogate, na uštrb poštenih javnih investitora.
Osjećajući mučninu u želucu, pitala se što da napravi.
Telefon je oštro zazvonio iza nje, razbijajući tišinu u hodniku. Iznenađena, Gabrielle se okrenula. Zvuk je dolazio iz ormara u hodniku – mobitel u kaputu jednog od posjetitelja.
»Ispričajte me, prijatelji«, rekao je Teksašanin u radnoj sobi. »To je moj mobitel.«
Gabrielle je čula kako čovjek ustaje. Ide ovamo! Okrenula se i potrčala natrag niz hodnik. Na pola puta skrenula je lijevo i ušla u zamračenu kuhinju baš kada je Teksašanin izišao iz sobe i krenuo hodnikom. Ukipila se, nepokretno stojeći u sjeni.
Teksašanin je prošao pokraj nje, a da je nije primijetio.
Uz udaranje svojeg srca, čula je zvonjavu iz ormara. Na kraju se javio.
»Da?... Kada?... Stvarno? Uključit ćemo. Hvala.« Čovjek je prekinuo vezu i krenuo natrag prema sobi, vičući dok je hodao. »Ej! Upalite televiziju. Izgleda da Zach Herney večeras ima hitnu konferenciju za novinare. U osam sati. Na svim kanalima. Ili objavljujemo rat Kini ili se Međunarodna svemirska stanica srušila u ocean.«
»Zar to ne bi bio razlog za slavlje?« povikao je netko.
Svi su se nasmijali.
Gabrielli se zavrtjelo u glavi. Konferencija za novinare u osam sati naveèer? Tench, èini se, nije blefirala. Dala joj je vremena do osam naveèer da preda svoju izjavu u kojoj priznaje aferu. Distancirajte se od senatora dok nije prekasno, rekla joj je Tench. Pretpostavljala je da je to rok za davanje informacija za sutrašnje izdanje novina, ali izgleda da je Bijela kuæa odluèila sama iziæi u javnost s tim optužbama.
Hitna konferencija za novinare? Što je više o tome razmišljala, sve joj se više to èinilo èudno. Herney izlazi u javnost s ovom zbrkom? Osobno?
U radnoj sobi upalila se televizija. Brbljanje. Glas voditelja vijesti pucao je od uzbuðenja. »Bijela kuæa nije pružila nikakvu naznaku o èemu æe biti rijeèi u ovom predsjednièkom obraæanju, a nagaðanja se gomilaju. Neki politièki analitièari smatraju da zbog predsjednikove nedavne odsutnosti u kampanji, Zach Herney namjerava obznaniti povlaèenje iz utrke za drugi mandat.«
Povici odobravanja ispunili su radnu sobu.
Apsurdno, pomislila je. Sa svom prljavštinom koju je Bijela kuæa trenutno imala o Sextonu, nije postojala ni najmanja moguænost da æe se predsjednik predati. Ova je konferencija o neèemu drugom. Imala je uznemirujuæi osjeæaj da je bila upozorena.
Shvativši da nema puno vremena, pogledala je na sat. Manje od jednog sata. Morala je donijeti odluku, a toèno je znala kome se mora obratiti. Èvrsto stežuæi omotnicu ispod ruke, potiho je izišla iz apartmana.
Tjelohranitelju u hodniku je laknulo. »Èuo sam nekakve vesele povike maloprije. Izgleda da ste vi bili zvijezda veèeri.«
Pristojno se nasmiješila i krenula prema liftu.
Na ulici je noæ djelovala neuobièajeno gorko. Pozvala je taksi, ušla u njega i nastojala se uvjeriti da zna što radi.
»Televizijski studio ABG-a«, rekla je vozaèu. »I požurite.«

63.

TOLLAND JE LEŽAO na svojoj strani ledene sante, glave položene na ispruženu ruku, koju više nije osjeæao. Iako su mu vjeðe bile teške, borio se da ih zadrži otvorene. Od ovog èudnog trenutka, pamtio je zadnje slike svog svijeta – trenutno samo more i led – u neobièan album sjeæanja. Èinilo se prikladno za dan u kojem ništa nije bilo normalno.
Nekakva jezovita mirnoæa spuštala se na ovu splav od leda. Rachel i Corky bili su tihi i udaranje je prestalo. Što su se više udaljavali od ledenjaka, vjetar je bio sve slabiji. Èuo je kako i njegovo tijelo postaje sve tiše. S èvrsto priljubljenom kapom, slušao je vlastito disanje pojaèano u njegovoj svijesti. Postajalo je sporije... pliæe. Njegovo tijelo nije se moglo boriti sa sve jaèim osjeæajem koji je pratio povlaèenje krvi iz udova, poput povlaèenja posade s broda, koja je tekla u posljednjem oèajnièkom naporu prema vitalnim organima kako bi ga održala pri svijesti.
Izgubljena bitka, znao je to.
Neobièno, nije više bilo boli. Prošao je kroz to stanje. Sada kao da se is-puhao. Omamljenost. Plutanje. Kada su se prvi od njegovih refleksa – treptanje – poèeli gasiti, pogled mu se zamutio. Pogledao je prema ledenjaku Milne koji je bio samo mala bijela toèka u mutnoj noæi obasjanoj mjeseèinom.
Osjeæao je da njegov duh gubi bitku. Boreæi se na rubu života i smrti, zurio je u udaljene valove na oceanu. Vjetar je zavijao oko njih.
Tada je poèeo halucinirati. Zaèuðujuæe, u posljednjim sekundama prije nesvijesti, nije halucinirao o spašavanju. Nije imao tople i umirujuæe misli. Njegova posljednja zabluda bila je zastrašujuæa.
Levijatan je izronio pokraj sante leda, izlazeæi iz vode uz jako šištanje. Poput nekog mitskog èudovišta iz mora, došao je – opak, crn i ubojit, voda se pjenila oko njega. Prisilio se da trepne. Vid mu se malo izoštrio. Zvijer je bila blizu, udarajuæi o led kao veliki morski pas koji je napadao maleni èamac. Masivan, nadvijao se nad njega, a mokra koža mu je svjetlucala.
Dok je mutna slika postajala sve tamnija, jedino su zvukovi ostali. Željezo o željezo. Zubi koji su se zabijali u led. Sve bliže i bliže. Vukli su tijela. Rachel...
Osjetio je kako su ga grubo uhvatili. I onda je sve nestalo.

64.

GABRIELLE ASHE ušla je u punom trku u produkcijsku sobu ABC-a na treæem katu. Cak i trèeæi, kretala se sporije od svih u njoj. Napetost je ovdje bila prisutna dvadeset i èetiri sata na dan, ali trenutno je soba izgledala kao da su se svi nadrogirali. Urednici divljih oèiju vikali su jedni na druge sa svojih radnih mjesta, novinari s faksovima trèali su po cijeloj sobi usporeðujuæi bilješke, a oni potpuno izbezumljeni odmarali su se uz Snickers i osvježavajuæi napitak.
Ona je došla ovamo vidjeti Yolandu Cole.
Yolanda se obièno mogla naæi u produkciji – staklom ograðenom prostoru za ljude koji su donosili odluke i kojima je trebalo malo tišine za razmišljanje. Meðutim, veèeras je Yolanda bila u gužvi, u samom središtu. Kada je ugledala Gabrielle, ispustila je uobièajeni krik uzbuðenja.
»Gabs!« Nosila je modernu, izblijedjelu haljinu i velike, starinske naoèale. Kao i uvijek, nekoliko kila raznobojnog nakita visjelo je na njoj. Prišla joj je mašuæi. »Zagrljaj!«
Yolanda Cole bila je urednica vijesti na ABC-u u Washingtonu veæ šesnaest godina. Pjegavog lica, zdepasta, proæelava, bila je žena koju su svi zvali »Majka«. Njena majèinska blagost i dobar smisao za humor skrivali su nemilosrdnost u dobivanju prièe. Upoznala je Yolandu na seminaru o ženama u politici na koji se upisala nedugo po dolasku u Washington. Brbljale su o Gabriellinoj prošlosti, o izazovima za ženu u Washingtonu i na kraju o Elvisu Presleyju – strast koju su zaèuðeno otkrile da dijele. Yolanda ju je uzela u zaštitu i pomogla joj da doðe do nekih veza. Još je uvijek svraæala ovamo svakog mjeseca da pozdravi Yolandu.
Toplo su se zagrlile, Yolandin entuzijazam veæ joj je podigao raspoloženje.
Yolanda se odmaknula i pogledala je. »Izgledaš kao da si ostarjela sto godina! Što ti se dogodilo?«
Snizila je glas. »U nevolji sam, Yolanda.«
»To nisam èula. Izgleda da je tvoj èovjek u usponu.«
»Postoji li neko mjesto na kojem možemo u miru razgovarati?«
»Loše tempiranje, dušo. Predsjednik drži konferenciju za pola sata, a mi još nemamo pojma o èemu se radi. Moram složiti struèni komentar, a ciljam zavezanih oèiju.«
»Znam o èemu æe biti konferencija.«
Yolanda je spustila naoèale i pogledala je skeptiènim pogledom. »Naš dopisnik u Bijeloj kuæi tapka u mraku. Ti kažeš da Sextonov stožer zna više?«
»Ne, kažem da ja znam više. Daj mi pet minuta. Sve æu ti reæi.«
Yolanda je pogledala prema crvenoj omotnici s peèatom Bijele kuæe u Gabriellinoj ruci. »To je interna omotnica Bijele kuæe. Gdje si je dobila?«
»Na privatnom sastanku danas popodne s Marjorie Tench.«
Yolanda je dugo buljila u nju. »Doði sa mnom.«
U privatnosti Yolandine sobice, Gabrielle se povjerila prijateljici, priznavši noænu aferu sa Sextonom i èinjenicu da Tench ima fotografije kao dokaz.
Yolanda je zatresla glavom dok se smijala. Bila je dugo u ovom poslu tako da je ništa nije moglo šokirati. »O Gabs, imala sam osjeæaj da ste se ti i Sexton spetljali. Ništa èudno. On je ugledan, a ti si zgodna djevojka. Šteta zbog fotografija. Iako, ja se ne bih brinula zbog toga.«
Ne bi se brinula zbog toga?
Gabrielle joj je otkrila da je Tench optužila Sextona za primanje mita i da je maloprije prisluškivala tajni sastanak koji je to potvrðivao! Yolandin izraz lica opet nije pokazivao iznenaðenje ili zabrinutost – sve dok joj nije rekla što namjerava uèiniti.
Yolanda je izgledala zabrinuto. »Gabrielle, ako želiš predati dokument u kojem priznaješ da si spavala s amerièkim senatorom i bila uz njega dok je lagao o tome, to je tvoja stvar. Ali kažem ti, to je jako loš potez. Moraš dobro promisliti što bi to moglo znaèiti za tebe.«
»Ne slušaš me. Nemam toliko vremena.«
»Slušam te i, dušo, otkucavao sat ili ne, postoje neke stvari koje se jednostavno ne rade. Ne razotkriva se seksualni skandal amerièkog senatora. To je samoubojstvo. Kažem ti, djevojko, ako se obrušiš na predsjednièkog kandidata, bolje ti je da sjedneš u automobil i odvezeš se što dalje od Washingtona. Bit æeš oznaèena. Mnogo ljudi je potrošilo puno novca ulažuæi u svoje kandidate. Puno je novca i moæi ovdje na kocki – moæi za koju su ljudi spremni ubiti.«
Gabrielle je zašutjela.
»Osobno«, rekla je Yolanda, »mislim da te Tench htjela pritisnuti nadajuæi se da æeš se uspanièariti i napraviti nešto glupo – kao na primjer priznati aferu.« Pokazala je na crvenu omotnicu u njezinoj ruci. »Te slike ne vrijede ni pišljivog boba ako ti ili Sexton ne priznate da su istinite. Bijela kuæa zna da ako objave te fotografije, Sexton æe jednostavno reæi da su lažne i vratiti ih natrag.«
»Pomislila sam na to, ali stvar oko mita za kampanju je...«
»Dušo, razmisli o tome. Ako Bijela kuæa nije izišla u javnost s tim optužbama, vjerojatno i ne namjerava. Predsjednik je uistinu ozbiljan oko negativne kampanje. Mislim da je odluèio spasiti zrakoplovnu industriju i poslati ti Tench s blefom koji bi te trebao uplašiti i potaknuti da iziðeš s prièom o seksualnom skandalu. I zabiješ nož u leda svom kandidatu.«
Razmislila je o tome. Yolanda je bila u pravu, a opet nešto je bilo jako čudno. Pokazala je na gužvu u velikoj sobi. »Yolanda, vi se pripremate za veliku predsjednikovu konferenciju za novinare. Ako predsjednik neće objaviti informacije o mitu ili seksu, o čemu će onda?«
Yolanda je bila zbunjena. »Čekaj. Ti misliš da je ova konferencija o tebi i Sextonu?«
»Ili mitu. Ili oboje. Tench je rekla da imam vremena do osam sati za potpisivanje priznanja ili će predsjednik objaviti...«
Yolandin smijeh potresao je cijelu sobicu. »Ma molim te! Stani! Ubijaš me!«
Gabrielli se nije šalilo. »Što?!«
»Gabs, slušaj«, uspjela je istisnuti između naleta smijeha, »vjeruj mi. Šesnaest godina bavim se Bijelom kućom i Zach Herney sigurno nije sazvao sve medije da bi im objavio kako sumnja da je senator Sexton u mutnim financijskim poslovima ili da je spavao s tobom. To je vrsta informacije kakvu ti možeš dati. Predsjednici ne dobivaju na popularnosti prekidanjem regularnog programa i ne hvale se da su otkrili navodne nepravilnosti u financiranju protivničke kampanje ili seksualni skandal.«
»Nepravilnosti?« planula je Gabrielle. »Prodavanje odluke o donošenju tog akta za milijunski iznos sigurno nije samo nepravilnost!«
»Jesi li sigurna da on to radi?« Yolanda je postala ozbiljna. »Jesi li sigurna da ćeš skinuti gaćice na nacionalnoj televiziji? Razmisli o tome. Potrebno je puno veza da se bilo što napravi ovih dana, a financiranje kampanje komplicirana je stvar. Možda je Sextonov sastanak bio savršeno legalan.«
»On krši zakon«, rekla je. »Zar ne?«
»Ili Marjorie Tench želi da to misliš. Kandidati stalno primaju novac od velikih tvrtki sa strane. Možda to nije najljepša stvar, ali ne mora značiti da je nelegalna. Zapravo, većina zakonskih pitanja nije otkuda dolazi novac, nego na koji način se troši.«
Gabrielle je oklijevala, osjećajući se nesigurno.
»Gabs, Bijela kuća te prešla danas. Pokušali su te okrenuti protiv tvog kandidata i za sada si nasjela na njihov blef. Kada bih ja trebala nekome vjerovati, držala bih se Sextona, radije nego nekoga poput Marjorie Tench.«
Yolandin telefon je zazvonio. Javila se, kimnula, nešto promrmljala i zabilježila nekoliko bilješki. »Zanimljivo«, rekla je na kraju. »Odmah ću doći. Hvala.«
Poklopila je i okrenula se s podignutom obrvom. »Gabs, čini se da ti nisi na tapeti. Baš kako sam i predvidjela.«
»Što se događa?«
»Ne znam još točno, ali mogu ti reći da – predsjednikova konferencija za novinare nema nikakve veze sa seksualnim skandalom niti s financiranjem kampanje.«
Gabrielle je osjetila tračak nade i očajnički joj je htjela vjerovati. »Kako to znaš?«
»Netko iznutra upravo je dojavio da je tema konferencije za novinare NASA.«
Gabrille je iznenada ustala. »NASA?«
Yolanda joj je namignula »Ovo je možda tvoja sretna veèer. Kladim se da predsjednik Herney osjeæa veliki pritisak senatora Sextona i da je odluèio prekinuti s programom Meðunarodne svemirske stanice. To objašnjava toliku prisutnost medija.«
Konferencija za novinare kojom se ubija svemirska stanica? To nije mogla zamisliti.
Yolanda je ustala. »Tenchin popodnevni napad? To je vjerojatno bio posljednji pokušaj da se stekne prednost ispred Sextona prije nego što predsjednik iziðe u javnost s lošim vijestima. Ništa nije tako dobro za odvraæanje pozornosti s predsjednièke pogreške kao seksualni skandal. Kako bilo, Gabs, imam posla. Moj ti je savjet – uzmi šalicu kave, sjedni, upali televizor i uživaj u ovome poput nas ostalih. Dvadeset minuta je do poèetka programa i kažem ti, predsjednik neæe veèeras izletjeti s nekom sitnicom. Cijeli svijet ga gleda. Što god imao za reæi, nosi odreðenu težinu.« Namignula joj je. »Daj mi sada omotnicu.«
»Što?«
Yolanda je ispružila ruku. »Zakljuèat æu slike u svoju ladicu dok sve ovo ne završi. Želim biti sigurna da neæeš uèiniti kakvu glupost.«
Nevoljko joj je predala omotnicu.
Yolanda je zakljuèala fotografije u ladicu stola i spremila kljuèeve. »Bit æeš mi zahvalna, Gabs. Kunem ti se.« S veselim osmijehom promrsila joj je kosu. »Sjedni i ne mièi se. Mislim da stižu dobre vijesti.«
Gabrielle je sjedila u sobici i pokušavala se prisiliti da Yolandino dobro raspoloženje prijeðe i na nju. Nažalost, jedino o èemu je mogla razmišljati bio je samozadovoljni smiješak Marjorie Tench. Nije mogla zamisliti što æe predsjednik objaviti svijetu, ali to sigurno neæe biti dobre vijesti za senatora Sextona.

65.

RACHEL SE OSJEĆALA kao da će izgorjeti.
Vatrena kiša pada po meni.
Pokušala je otvoriti oči, ali jedino što je mogla razabrati bili su mutni obrisi i zasljepljujuća svjetlost. Kišilo je posvuda oko nje. Vruća kiša je pekla. Udarala je po njezinoj goloj koži. Jače se sklupčala u položaj fetusa, pokušavajući se zaštititi od kiše koja je pekla. Osjećala je miris kemikalija. Možda klor. Pokušala je otpuzati, ali nije mogla. Jake ruke držale su je za ramena.
Pustite me! Gorim!
Instinktivno se pokušala boriti, ali opet je bila svladana, moćne ruke su je pritisnule. »Ostanite gdje jeste«, rekao je muški glas. Imao je američki naglasak. Profesionalac. »Uskoro će biti gotovo.«
Što će biti gotovo? Upitala se. Bol? Moj život? Pokušala je izoštriti vid. Svjetlo je bilo oštro. Osjetila je da se nalazi u maloj sobi. Pretrpanoj niskim stropovima.
»Gorim!« Njen vrisak bio je poput šapata.
Shvatila je da uglavnom nema odjeće na sebi, nosila je samo natopljeno donje rublje. Nije uopće osjećala sram; mozak joj je bio ispunjen s previše drugih pitanja.
Sjećanja su joj neprestano navirala. Ledenjak. RIZ. Napad. Tko? Gdje sam? Pokušala je sastaviti dijelove slagalice, ali mozak joj je bio trom, poput nekog zahrđalog mehanizma. Iz vihora raznih misli izdvojila se jedna: Michael i Corky... gdje su oni?
Pokušala je izoštriti svoj mutni vid kako bi vidjela ljude koji su stajali iznad nje. Svi su bili odjeveni u iste plave uniforme. Htjela je nešto reći, ali su joj usta otkazala poslušnost. Osjećaj da gori zamijenio je val svrbeža koji se širio kroz mišiće poput potresa.
»Neka djeluje«, rekao je čovjek iznad nje. »Krv se mora vratiti u mišiće.« Govorio je kao liječnik. »Pokušajte micati udovima što više možete.«
Osjećala se kao da joj je netko s čekićem izudarao svaki mišić. Ležala je na pločicama, jedva dišući.
»Mičite rukama i nogama«, inzistirao je čovjek. »Bez obzira kako to osjećali.«
Pokušala je. Kod svakog pokreta osjećala je kao da joj netko zabija nož u zglobove. Mlazovi vode postajali su sve topliji. Vratio se i svrbež. Strašna bol se nastavila. U trenutku kada je pomislila da neće više moći izdržati, osjetila je da joj netko daje injekciju. Osjetila je kako se bol brzo povlači, sve slabija i slabija, odlazi. Drhturenje se smanjilo. Ponovno je normalno disala.
Novi osjećaj širio joj se tijelom, poput jezivih uboda igala. Svugdje -ubadaju – sve oštriji i oštriji. Zabadanje milijuna sićušnih iglica, koje se pojačavalo svakim njenim pokretom. Pokušala se ne micati, ali mlazovi vode su je nastavljali tući. Čovjek iznad nje držao joj je ruke i micao ih.
Bože, kako to boli! Bila je preslaba da se bori. Suze zbog iscrpljenosti i boli tekle su joj niz obraze. Stisnula je očne kapke, blokirajući svijet oko sebe.
Konačno, bol i igle su nestajale. Kiša je prestala. Kada je otvorila oči, pogled joj je bio jasniji.
Onda ih je ugledala.
Corky i Tolland ležali su pokraj nje, tresli se, polugoli i mokri. Po izgledu njihovih lica, vidjela je da su prošli kroz istu stvar. Tollandove smeđe oči bile su krvave i mutne. Kada ju je ugledao, uputio joj je smiješak s plavim usnama koje su se tresle.
Rachel je pokušala ustati da promotri njihovu čudnu okolinu. Njih troje je polugolo ležalo na podu sobičice za tuširanje.

66.

JAKE RUKE SU je podigle.
Osjetila je kako je nepoznati ljudi brišu i zagræu dekom. Postavili su je na medicinski ležaj i snažno joj masirali ruke, noge i stopala. Još jedna injekcija u ruku.
»Adrenalin«, netko je rekao.
Osjetila je kako joj lijek prolazi kroz vene i oživljava mišiæe. Iako je još uvijek osjeæala ledeno stezanje u grlu, primijetila je da joj se krv pomalo vraæa u udove.
Ustala je iz mrtvih.
Pokušala je izoštriti vid. Tolland i Corky ležali su pokraj nje, tresuæi se pod dekama dok su ih masirali i davali im injekcije. Nije sumnjala da im je ova misteriozna grupa ljudi spasila život. Puno njih bilo je mokro, uskoèivši odjeveno pod tuševe. Tko su oni i kako su došli do njih, bilo je nešto što nije mogla shvatiti. To uopæe i nije bilo važno. Živi smo.
»Gdje... smo?« uspjela je procijediti, ali joj je i to malo rijeèi priuštilo glavobolju.
Èovjek koji ju je masirao odgovorio je: »Vi ste na medicinskom stolu u Los Angelesu...«
»Na palubu!« netko je povikao.
Osjetila je iznenadnu pomutnju oko sebe i pokušala je ustati. Jedan od ljudi u plavom pokušao joj je pomoæi, pridržavajuæi je, dok ju je zagrtao dekom. Protrljala je oèi i ugledala osobu koja je upravo ulazila u sobu.
Pridošlica je bio moæni Afroamerikanac. Zgodan i autoritativan. Nosio je uniformu kaki boje. »Voljno«, rekao je, krenuvši prema Rachel, zaustavivši se pokraj nje i pogledavši je velikim crnim oèima. »Harold Broyra«, rekao je dubokim i zapovjednim glasom. »Kapetan podmornice Charlotte. A vi ste?«
Podmornica Charlotte, pomislila je. Ime joj se èinilo jako poznato. »Sexton...«, odgovorila je. »Ja sam Rachel Sexton.«
Èovjek je bio zbunjen. Prišao joj je bliže, prouèavajuæi je pažljivije. »Neka sam proklet. Stvarno ste vi.«
Bila je izgubljena. On me poznaje? Bila je sigurna da ne prepoznaje èovjeka, iako kada je spustila pogled s njegovog lica na oznaku na njegovim prsima, vidjela je poznati grb s orlom koji u pandžama drži sidro i oko njega rijeèi: AMERIÈKA MORNARICA.
Sada joj je sinulo zašto zna ime Charlotte.
»Dobro došli, gospoðice Sexton«, rekao je kapetan. »Vi ste proanalizirali desetke obavještajnih izvještaja s ovog broda. Znam tko ste.«
»Ali, što vi radite u ovim vodama?« zamucala je.
Njegovo lice malo se uozbiljilo. »Iskreno, gospoðice Sexton, baš sam to htio vas pitati.«
Tolland se polako pridigao, otvorivši usta da nešto kaže. Rachel ga je ušutkala pokretom ruke. Ne ovdje. Ne sada. Bila je sigurna da je prva stvar koju Tolland i Corky žele reæi bila o meteoritu i napadu, ali to sigurno nije bila tema za raspravljanje ispred posade podmornice. U obavještajnom svijetu, bez obzira na krizu, OVLAST je bila zakon; meteorit je ostao i dalje stroga tajna.
»Moram razgovarati s direktorom NUN-a Williamom Pickeringom«, rekla je kapetanu, »na samo i to odmah.«
Kapetan je podigao obrve, oèito nenaviknut na primanje naredbi na vlastitom brodu.
»Imam povjerljive informacije koje mu moram proslijediti.«
Kapetan je neko vrijeme prouèavao. »Idemo vam prvo vratiti tjelesnu temperaturu, pa æu vas onda spojiti s NUN-ovim direktorom.«
»Ovo je hitno, gospodine. Ja... » zaustavila se. Ugledala je sat na ormariæu.
19:51.
Zatreptala je. »Je li... taj sat toèan?«
»Vi ste na mornarièkom plovilu, gospodo. Naši satovi su precizni.«
»A je li to... istoèno vrijeme?«
»19:51 istoèno standardno vrijeme. Mi smo pokraj Norfolka.«
Moj Bože! Pomislila je skamenjena. Tek je 19:51? Imala je osjeæaj da su prošli sati otkada se onesvijestila. Nije prošlo ni osam sati? Predsjednik još uvijek nije izišao u javnost s viješæu o meteoritu! Još uvijek imam vremena da ga zaustavim! Odmah je skliznula s kreveta, zaogrnuvši se dekom. Noge su joj klecale. »Moram odmah razgovarati s predsjednikom.«
Kapetan je bio zbunjen. »Predsjednikom èega?«
»Sjedinjenih Amerièkih Država!«
»Mislio sam da hoæete Williama Pickeringa.«
»Nemam vremena. Trebam predsjednika.«
Kapetan se nije pomaknuo, blokirao je prolaz svojim velikim tijelom. »Koliko ja znam, predsjednik se sprema objaviti jako važnu vijest na konferenciji za novinare. Sumnjam da prima privatne pozive.«
Rachel se ispravila koliko je mogla na svojim klimavim nogama i pogledala ga ravno u oèi. »Gospodine, nemate ovlasti tražiti objašnjenje od mene, ali predsjednik æe napraviti veliku pogrešku. Imam informaciju koju on obavezno mora èuti. Odmah. Morate mi vjerovati.«
Dugo je buljio u nju. Namrgodio se i pogledao na sat. »Devet minuta? Ne mogu vam osigurati sigurnu vezu s Bijelom kuæom u tako kratkom vremenu. Jedino vam mogu ponuditi radio. Nesiguran. I moramo doæi do dubine odašiljanja, što æe potrajati nekoliko...«
»Napravite to! Odmah!«

67.

CENTRALA BIJELE kuće bila je u prizemlju istočnog krila. Tri operatera uvijek su bila na dužnosti. Trenutno ih je samo dvoje sjedilo za kontrolama. Treća je svom brzinom trčala prema sobi za sastanke. U njezinoj ruci bio je bežični telefon. Pokušala je prespojiti u Ovalni ured, ali predsjednik je već krenuo na konferenciju za novinare. Pokušala je dobiti njegove pomoćnike na mobilne uređaje, ali prije ovakvih događaja, svi mobilni uređaji u blizini bili su isključeni kako ne bi došlo do smetnji.
Uručivanje bežičnog telefona predsjedniku u ovakvom trenutku bilo je upitno, ali NUN-ova veza s Bijelom kućom je nazvala i rekla da ima važne informacije koje predsjednik mora dobiti prije konferencije. Jedino je pitanje bilo hoće li stići na vrijeme.
U maloj sobici na podmornici Charlotte, Rachel je stiskala slušalicu čekajući razgovor s predsjednikom. Tolland i Corky sjedili su u blizini, još uvijek potreseni. Corky je imao pet šavova i masnice na obrazu. Svi troje su bili odjeveni u posebno toplu odjeću, teška mornarička odijela, prevelike vunene čarape i vojničke čizme. Sa šalicom vruće kave u ruci, počinjala se ponovno osjećati kao čovjek.
»Što je zadržava?« pitao je Tolland. »Sada je sedam i pedeset i šest!«
Nije imala pojma. Dobila je operaterku Bijele kuće, objasnila joj je tko je i naglasila da je hitno. Operaterka je bila susretljiva, stavila ju je na čekanje i sada je, navodno, pokušava žurno prespojiti s predsjednikom.
Četiri minute, pomislila je. Požuri!
Zatvorila je oči i pokušala skupiti misli. Ovo je bio pakleni dan. Nalazim se na nuklearnoj podmornici, pomislila je, sretna što se uopće negdje nalazi. Kapetan je rekao da je Charlotte već dva dana bila u rutinskoj patroli po Beringovom moru i da je uhvatila podvodne anomalije koje su dopirale iz pravca ledenjaka Milne – bušenje, buka motora, puno šifriranog radioprometa. Bili su preusmjereni i rečeno im je da se primire i slušaju. Prije otprilike sat vremena, začuli su eksploziju kod ledenjaka Milne i uputili su se prema tamo da to ispitaju. Tada su začuli Rachelin SOS poziv.
»Još tri minute!« Tolland je bio napet dok je pogledavao na sat.
Rachel je bila nervozna. Zašto joj treba toliko vremena? Zašto predsjednik nije preuzeo njezin poziv? Ako Zach Herney izađe u javnost s podacima koje ima -
Odbacila je tu misao i protresla slušalicu. Javi se!
Dok je operaterka išla prema sporednom ulazu sobe za sastanke, susrela je veliku skupinu zaposlenika. Svi su bili uzbuðeni, vršeæi posljednje pripreme. Vidjela je predsjednika dvadeset metara dalje pokraj ulaza. Šminkeri su još obavljali svoj posao.
»Mjesta!« rekla je operaterka, pokušavajuæi se probiti kroz gužvu. »Poziv za predsjednika. Oprostite. Mjesta!«
»Idemo uživo za dvije minute!« povikao je koordinator.
Stiskajuæi telefon, operaterka je grabila prema predsjedniku. »Poziv za predsjednika!« bila je zapuhana. »Mjesta!«
Netko joj se preprijeèio na putu. Marjorie Tench. Iskusna savjetnica gledala ju je s neodobravanjem. »Što se dogaða?«
»Imam hitan poziv!« Bila je bez daha. »... poziv za predsjednika.«
Tench je bila iziritirana. »Ne sada, nikako!«
»Rachel Sexton je na vezi. Kaže da je hitno.«
Mrgodan pogled koji je Tench imala bio je više zbog zbunjenosti, nego zbog ljutnje. Pogledala je bežièni telefon. »To je obièna linija. Nije sigurna.«
»Ne, gospodo. Ali dolazni poziv je ionako otvoren. Ona je na radiju. Mora odmah razgovarati s predsjednikom.«
»Idemo uživo za devedeset sekundi!«
Tenchine hladne oèi buljile su u nju, ispružila je mršavu ruku. »Daj mi telefon.«
Operaterkino srce poèelo je jaèe tuæi. »Gospoðica Sexton želi razgovarati izravno s predsjednikom Herneyjem. Rekla mi je da odgodim konferenciju dok ona ne razgovara s njim. Sigurna sam...«
Tench joj se primakla i propiskutala. »Reæi æu ti kako ovo ide. Ne primaš naredbe od kæerke predsjednikovog protivnika, nego od mene. Uvjeravam te da je ovo najbliže što možeš doæi do predsjednika a da ja ne znam o èemu se radi.«
Operaterka je pogledala prema predsjedniku, koji je bio okružen snimateljima, stilistima i drugim zaposlenicima koji su s njim prolazili kroz govor.
»Šezdeset sekundi!« uzviknuo je voditelj konferencije.
Na Charlotti, Rachel Sexton je ubrzano koraèala sve dok nije zaèula zvuk s druge strane žice.
Javio se grubi glas. »Halo?«
»Predsjednièe Herney?« pitala je.
»Marjorie Tench«, ispravio je glas. »Predsjednikov sam viši savjetnik. Tko god da ste, moram vas upozoriti da su šale kažnjive...«
Za ime Božje! »Ovo nije šala! Ja sam Rachel Sexton. Vaša sam veza s NUN-om i...«
»Dobro znam tko je Rachel Sexton, gospodo. I èisto sumnjam da ste ona. Nazvali ste Bijelu kuæu preko nesigurne linije i želite prekinuti veliku konferenciju. To sigurno nije ponašanje osobe koja...«
»Slušajte«, Rachel se pušila od bijesa, »prije nekoliko sati izvijestila sam sve zaposlenike o meteoritu. Sjedili ste u prvom redu. Slušali ste moj izvještaj preko televizora na predsjednikovom stolu! Imate li još pitanja?«
Tench je na trenutak zašutjela. »Gospoðice Sexton, što se to dogaða?«
»Morate zaustaviti predsjednika! Njegovi podaci o meteoritu su netoèni! Upravo smo saznali da je meteorit umetnut ispod ledenjaka. Ne znam tko je to napravio i ne znam zašto! Ali ovdje nije sve kako se èini! Predsjednik æe predstaviti neke ozbiljne podatke i stvarno savjetujem...«
»Èekajte, dovraga!« Tench je snizila glas. »Znate li što govorite?«
»Da! Mislim da je upravitelj NASA-e smislio prijevaru velikih razmjera, a predsjednik Herney æe se naæi usred toga. Morate odgoditi konferenciju barem na deset minuta kako bih mu mogla objasniti što se ovdje dogaðalo. Netko me je pokušao ubiti, za ime Božje!«
Tenchin glas bio je hladan. »Gospoðice Sexton, upozorit æu vas. Ako želite pomagati Bijeloj kuæi u ovoj kampanji, trebali ste misliti na to puno ranije nego što ste osobno potvrdili podatke za predsjednika.«
»Što?!« Sluša li ona uopæe?
»Revoltirana sam vašim nastupom. Koristite se nesigurnom linijom. Govorite da su podaci o meteoritu krivotvoreni? Kakav to obavještajni struènjak koristi radio da nazove Bijelu kuæu i govori o tajnim stvarima? Oèito se nadate da æe netko presresti ovu poruku.«
»Norah Mangor je ubijena zbog ovoga! Ming je takoðer mrtav. Morate upozoriti...«
»Stanite malo! Ne znam što izvodite, ali podsjetit æu vas – i svakoga tko je presreo ovaj poziv – da Bijela kuæa posjeduje snimljeni videomaterijal s NASA-inim vrhunskim struènjacima, nekoliko uglednih civilnih znanstvenika i vama, gospoðice Sexton, i svi potvrðujete vjerodostojnost podataka. Zašto iznenada mijenjate prièu, ne znam. Koji god razlog bio, smatrajte se otpuštenom s vašeg položaja u Bijeloj kuæi, a ako pokušate ocrniti ovo otkriæe s apsurdnim prièama, uvjeravam vas da æe Bijela kuæa i NASA podiæi optužnicu za klevetu prije nego što se stignete snaæi.«
Rachel je zaustila da nešto kaže, ali nije mogla.
»Zach Herney je bio milostiv s vama«, viknula je Tench, »a iskreno, ovo smrdi na jeftini Sextonov trik. Prekinite s tim odmah ili æu vas tužiti. Kunem se.«
Prekinula je vezu.
Rachelina su usta još uvijek bila širom otvorena kada je kapetan pokucao na vrata.
»Gospoðice Sexton?« upitao je kapetan, provirujuæi unutra. »Hvatamo slab signal s kanadskog nacionalnog radija. Predsjednik Zach Herney upravo je poèeo s konferencijom za novinare.«

68.

DOK JE STAJAO NA podiju sobe za sastanke Bijele kuće, Zach Herney je osjećao vrućinu reflektora i znao je da cijeli svijet gleda. Ova konferencija privukla je zarazno puno medijskih svjetala. Oni koji nisu čuli o obraćanju preko televizije, radija ili interneta, sigurno su čuli od susjeda, kolega ili obitelji. Do 20:00, svi osim onih koji su živjeli u špilji, spekulirali su o temi predsjednikova obraćanja. U kafićima i dnevnim sobama širom svijeta milijuni su se nagnuli prema televizoru puni iščekivanja.
U ovakvim trenucima – ispred cijelog svijeta – Zach Herney je osjećao svu težinu svog položaja. Svatko tko kaže da moć ne stvara ovisnost, nikad je nije ni okusio. Međutim, kada je počinjao s obraćanjem, imao je osjećaj da nešto ne valja. Nije bio sklon tremi pred govor pa ga je prestrašeno titranje živaca koje je osjetio u dubini tijela iznenadilo.
To je zbog veličine auditorija, rekao je sam sebi. A opet, znao je nešto drugo. Instinkt. Nešto što je vidio.
Nešto što je bilo toliko sitno, a ipak...
Pokušao je zaboraviti. Nije to ništa. Ali misao nije odlazila.
Tench.
Maloprije, dok se pripremao za podij, vidio je Marjorie Tench u žutom hodniku, kako razgovara na bežični telefon. To je bilo čudno, a još više zbog operaterke pokraj nje i njenog preplašenog lica. Nije mogao čuti razgovor preko telefona, ali je primijetio svadljiv ton. Tench se svađala žestoko i s ljutnjom kakvu je rijetko viđao – čak i kod Tench. Zastao je na trenutak i pogledao je ispitivački.
Tench je samo podigla palce u znak potpore. Nikada nije vidio tu gestu od nje. To je bila posljednja slika koju je uhvatio prije govora.
Na plavom tepihu prostora za novinare unutar NASA-inog zdanja na otoku Ellesmere, Lawrence Ekstrom bio je posjednut na sredinu dugačkog konferencijskog stola, okružen NASA-inim dužnosnicima i znanstvenicima. Na velikom monitoru prenosio se predsjednikov govor. Ostatak NASA-inih ljudi rasporedio se oko ostalih ekrana, uzbuđeni kada se njihov upravitelj uključivao u konferenciju.
»Dobra večer«, rekao je Herney, zvučeći neuobičajeno ukočeno. »Moji dragi Amerikanci i naši prijatelji po cijelom svijetu...«
Ekstrom je zurio u veliku crnu masu kamena koja je bila postavljena ispred njega. Skrenuo je pogled prema ekranu na kojem je mogao vidjeti sebe okruženog s najodanijim kolegama i u pozadini američku zastavu i NASA-in logo. Ambijentalno osvjetljenje je doprinijelo ugođaju kao s nekakve neo-modernističke slike – dvanaest apostola za posljednjom večerom. Zach Herney sve je ovo pretvorio u političko pitanje. Herney nije imao izbora. Ekstrom se osjećao poput televizijskog propovjednika, pakirajući Boga za široke mase.
Za pet minuta predsjednik će predstaviti Ekstroma i njegove ljude. Onda će, preko satelitske veze, NASA zajedno s predsjednikom podijeliti vijest sa svijetom. Nakon kratkog osvrta o tome kako je pronađen meteorit, što znači za znanost i nekih međusobnih pohvala, NASA i predsjednik će predati riječ proslavljenom znanstveniku Michaelu Tollandu, čiji će se dokumentarac emitirati nešto manje od petnaest minuta. Poslije toga, s kredibilitetom i entuzijazmom na vrhuncu, Ekstrom i predsjednik će se oprostiti, obećavajući više informacija na brojnim NASA-inim konferencijama za novinare u danima koji slijede.
Dok je Ekstrom čekao na svoj red, osjetio se duboko posramljenim. Znao je da će to biti tako. Očekivao je to.
Lagao je.... podržavao je neistinu.
Nekako, laži se sada nisu činile tako strašnima. Imao je puno važnijih stvari na umu.
U kaosu ABC-ove sobe za produkciju, Gabrielle je stajala rame uz rame s desecima nepoznatih ljudi, svi s istegnutim vratovima prema ekranima koji su visjeli sa stropa. Zavladala je tišina kada je došao trenutak. Zatvorila je oči, moleći se da kada ih otvori ne ugleda slike svoga golog tijela.
Ozračje u radnoj sobi senatora Sextona bilo je puno uzbuđenja. Svi posjetitelji su bili na nogama, očiju prikovanih na veliki televizor.
Zach Herney stajao je pred svijetom i začudo, njegov pozdrav je bio nespretan. Izgledao je nesigurno.
Potresen je, pomislio je Sexton. Nikad nije tako izgledao.
»Pogledajte ga«, netko je prošaptao. »Izgleda da su loše vijesti.«
Svemirska postaja? Pitao se Sexton.
Herney je pogledao izravno u kameru i duboko udahnuo. »Prijatelji, proteklih dana dvojio sam na koji način ovo objaviti...«
Dvije riječi, pomislio je Sexton. Usrali smo.
Herney je nekoliko trenutaka govorio o tome kako je nesretno to što NASA predstavlja tako veliko pitanje u ovim izborima i s obzirom na to, smatra da mora napraviti kratki uvod u kojem će se ispričati.
»Draži bi mi bio bilo koji drugi trenutak da ovo objavim«, rekao je. »Politički naboj u zraku pretvara sanjare u one koji sumnjaju, a opet kao vaš predsjednik, nemam izbora nego da podijelim s vama ono što sam nedavno saznao.« Nasmiješio se. »Izgleda da magija svemira ne poštuje nikakav ljudski raspored... čak ni onaj predsjednikov.«
Svi su se u Sextonovoj sobi iznenada prenuli. »Što?«
»Prije dva tjedna«, rekao je Herney, »NASA-in novi OOGP prolazio je preko ledenjaka Milne na otoku Ellesmere, udaljenom masivu koji se nalazi iznad osamdesete paralele daleko u Arktičkom oceanu.«
Sexton i ostali su se zbunjeno pogledavali.
»Taj NASA-in satelit«, nastavio je, »otkrio je ogromni kamen velike gustoće zakopan šezdeset metara ispod leda. Čim je NASA dobila podatke, posumnjala je da je to meteorit.«
»Meteorit?« ispljunuo je Sexton. »To je vijest?«
»NASA je poslala na ledenjak tim koji je prikupio uzorke. Tada je NASA otkrila...« Zastao je.
»Iskreno, to je bilo znanstveno otkriće stoljeća.«
Sexton je sumnjičavo koraknuo prema televiziji. Ne... njegovi su se gosti promeškoljili.
»Dame i gospodo«, najavio je, »prije nekoliko sati, NASA je izvukla iz arktičkog leda, meteorit od osam tona, koji sadrži...« ponovno je zastao, dajući vremena cijelom svijetu da se nagne naprijed. »Meteorit koji sadrži fosilizirane oblike života. Desetke njih. Neoboriv dokaz za postojanje izvanzemaljskog života.«
Istog trenutka pojavila se jasna slika na ekranu iza predsjednika – savršeno ocrtani fosili velikih kukcolikih stvorenja u tamnom kamenu.
U Sextonovoj sobi šestero poduzetnika skočilo je s užasom u očima. Sexton se na mjestu sledio.
»Prijatelji moji«, rekao je, »fosili iza mene stari su 190 milijuna godina. Nađeni su u komadu meteorita zvanog Jungersolov pad koji je pao u Arktički ocean prije gotovo tri stoljeća. NASA-in nevjerojatni, novi OOGP satelit otkrio je ovaj komad meteorita zakopanog u ledenjak. NASA i njezin upravitelj poduzeli su sve mjere u protekla dva tjedna kako bi potvrdili svaki dio ovog veličanstvenog otkrića prije nego što iziđu u javnost. U sljedećih pola sata slušat ćete nekoliko NASA-inih i civilnih znanstvenika, također ćete vidjeti i kratki dokumentarac s dobro poznatim televizijskim licem koje ćete svi prepoznati. Prije nego što nastavimo, moram posebno pozdraviti, uživo preko satelita, čovjeka čije je vodstvo, vizija i predani rad doveo do ovog povijesnog događaja. S velikim ponosom vam predstavljam upravitelja NASA-e, Lawrencea Ekstroma.«
Herney se okrenuo prema ekranu.
Slika meteorita prešla je u sliku uredno poslaganih NASA-inih znanstvenika za dugačkim stolom, zajedno s Lawrenceom Ekstromom.
»Hvala vam, gospodine predsjedniče.« Ekstrom je bio ozbiljan i ponosan dok je ustajao i gledao ravno u kameru. »Velika mi je čast podijeliti sa svima vama ovaj NASA-in najveći trenutak.«
Govorio je sa zanosom o NASA-i i otkriću. Uz fanfare domoljublja i trijumf, lagano je prešao na dokumentarac koji je vodio civilni znanstvenik, velika zvijezda – Michael Tolland.
Dok je to gledao, senator Sexton pao je na koljena ispred televizije, grčevito se držeći za sijedu kosu. Ne! Bože, ne!

69.

MARJORIE TENCH bila je mrtvački blijeda dok se izvlačila iz kaosa razdraganih ljudi ispred sobe za sastanke i hodajući prema svojoj sobi u Zapadnom krilu. Nije joj bilo do slavlja. Telefonski poziv Rachel Sexton svakako je bio neočekivan.
Potpuno je razočarao.
Zalupila je vratima svoje sobe, prišla stolu i nazvala operatere Bijele kuće. »William Pickering. NUN.«
Zapalila je cigaretu i koračala po sobi dok je čekala da operater pronađe Pickeringa. Normalno, možda je otišao kući, ali s obzirom na ovako važan događaj u Bijeloj kući, pretpostavljala je da je ostao u uredu cijelu večer, zalijepljen za televiziju, pitajući se što se to događa u svijetu, a da direktor NUN-a to ne zna.
Bila je ljutita na sebe što nije poslušala svoj instinkt kada joj je predsjednik rekao da će poslati Rachel Sexton na ledenjak. Bila je oprezna, sluteći da je to nepotrebni rizik. Ali predsjednik je bio nepokolebljiv, govoreći joj da su zaposlenici Bijele kuće postali cinični i posumnjali bi u vijest iz usta nekoga od njihovih kolega. Kako je Herney i obećao, Rachelina potvrda pobila je svaku sumnju, spriječila skepticizam i prisilila zaposlenike da budu složni. Neprocjenjivo, morala je priznati. A sada je Rachel promijenila melodiju.
Kučka me nazvala preko nesigurne linije.
Očito je namjeravala uništiti vjerodostojnost ovog otkrića i jedina joj je utjeha što postoji snimljeni videomaterijal s Rachelinim izvještajem. Hvala Bogu. Herney se barem potrudio da pribavi to malo osiguranje. Pobojala se da će ga morati iskoristiti.
Međutim, trenutno je pokušavala okrenuti vodu na svoj mlin. Rachel Sexton je bila pametna žena i ako uistinu želi ići protiv Bijele kuće i NASA-e, morala je imati moćne saveznike. Njen prvi logični izbor je William Pickering. Znala je što on osjeća prema NASA-i. Morala je doći do njega prije Rachel.
»Gospođice Tench?« upitao je glas s druge strane. »William Pickering ovdje. Čemu dugujem ovakvu čast?«
Mogla je čuti uključen televizor u pozadini – NASA-in komentar. Mogla je po njegovu glasu osjetiti da se još uvijek oporavlja od ove vijesti. »Imate li nekoliko minuta, direktore?«
»Očekivao sam da ćete biti zauzeti slavljem. Ovo je zaista velika noć za vas. Izgleda da su se NASA i predsjednik vratili u bitku.«
Primijetila je određeno čuđenje u njegovom glasu, s laganim prizvukom zajedljivosti – nesumnjivo zbog njegove poznate naravi kada čuje vijest u istom trenutku kada i ostali.
»Ispričavam vam se«, rekla je, pokušavajući biti ljubazna, »što su vas NASA i Bijela kuća morale držati u mraku.«
»Svjesni ste«, rekao je Pickering, »da je NUN primijetio NASA-u tamo gore prije nekoliko tjedana i da je pokrenuo istragu.«
Frknula je. Ljutit je. »Da, znam. A opet...«
»NASA nam je rekla da to nije ništa. Rekli su da je to nekakva vrsta ekstremnog treninga. Testiranje opreme, tako nešto.« Zastao je. »Progutali smo laž.«
»Nemojmo to nazivati laž«, rekla je. »To je više nužno prikrivanje. S obzirom na značaj otkrića, pretpostavljam da shvaćate NASA-in oprez.«
»Možda prema javnosti.«
Suzdržanost nije bila na repertoaru Williama Pickeringa i slutila je da je ovo najbliže što mu se može približiti. »Imam malo vremena«, rekla je, pokušavajući zadržati svoju nadmoćnu poziciju. »Ali pomislila sam da vas moram upozoriti.«
»Upozoriti mene?« postao je odmah oprezan. »Je li Zach Herney odlučio postaviti novog direktora NUN-a koji je prijateljski nastrojen prema NASA-i?«
»Naravno da nije. Predsjednik shvaća vaše kritiziranje NASA-e jednostavno kao sigurnosno pitanje i on radi na tome da začepi te rupe. U biti zovem zbog jedne vaše zaposlenice.« Zastala je. »Rachel Sexton. Jeste li se čuli s njom večeras?«
»Ne. Poslao sam je jutros u Bijelu kuću na predsjednikov zahtjev. Očito ste je zaokupili poslom. Još se nije javila.«
Laknulo joj je što je došla prva do Pickeringa. Povukla je dim i rekla što je mogla smirenije. »Vjerujem da ćete uskoro primiti poziv od gospođice Sexton.«
»Dobro. Očekivao sam to. Moram vam reći, kada je počela konferencija za novinare, bio sam zabrinut da je Zach Herney možda nagovorio gospođicu Sexton da javno nastupi. Drago mi je da nije to učinio.«
»Zach Herney je pristojna osoba«, rekla je, »što ne mogu reći za Rachel Sexton.«
Nastala je duga stanka. »Nadam se da nisam dobro čuo.«
Duboko je uzdahnula. »Ne, gospodine, nažalost niste. Draže mi je kada ne moram govoriti o pojedinostima preko telefona, ali čini se da je Rachel Sexton odlučila potkopati vjerodostojnost ove NASA-ine objave. Ne znam zašto, ali nakon što je popodne pregledala i potvrdila NASA-ine podatke, odjedanput je promijenila mišljenje i uputila nevjerojatne optužbe o NASA-i i prijevari.«
Pickering je sada bio napet. »Molim?«
»Da, strašno. Žao mi je što vam to ja moram reći, ali gospođica Sexton me kontaktirala dvije minute prije konferencije i rekla mi da sve otkažem.«
»Na temelju čega?«
»Iskreno, apsurdnih stvari. Rekla je da je pronašla ozbiljne pogreške u podacima.«
Pickeringova duga šutnja bila je nesimpatično oprezna. »Pogreške?« konačno je upitao.
»Zapravo, smiješne stvari, nakon dva puna tjedna NASA-inih ispitivanja i...«
»Teško mi je za povjerovati da bi netko poput Rachel Sexton tražio odgađanje konferencije za novinare osim ako nije imala vraški dobar razlog.« Bio je zabrinut. »Možda ste je trebali poslušati.«
»Ma, molim vas!« ispalila je Tench, nakašljavajući se. »Vidjeli ste konferenciju za novinare. Podaci o meteoritu su potvrđeni dvaput od strane nebrojenih stručnjaka. Uključujući i civile. Ne čini li vam se sumnjivim da Rachel Sexton – kći jedinog čovjeka kojemu ova objava smeta – iznenada mijenja mišljenje?«
»Sumnjivo je, gospođice Tench, jedino zato što znam da su Rachel i njezin otac u izrazito lošim odnosima. Ne mogu zamisliti zašto bi Rachel Sex-ton nakon godina provedenih u predsjednikovoj službi odjedanput odlučila promijeniti strane i podržati oca.«
»Možda zbog ambicije? Zaista ne znam. Možda zbog prilike da bude kćerka predsjednika...« Ostavila je to visjeti u zraku.
Pickeringov je ton odmah postao grublji. »Jako teško, gospođice Tench. Jako teško.«
Tench se namrgodila. Što je dovraga očekivala? Optužila je cijenjenu Pic-keringovu zaposlenicu za izdaju predsjednika. Normalno da će stati u zaštitu.
»Dajte je meni«, zahtijevao je. »Htio bih osobno razgovarati s gospođicom Sexton.«
»Bojim se da je to nemoguće«, odgovorila je. »Nije u Bijeloj kući.«
»Gdje je onda?«
»Predsjednik ju je poslao na ledenjak Milne da ispita podatke iz prve ruke. Još se nije vratila.«
Pickering je sada bio bijesan. »Nisam obaviješten...«
»Nemam vremena za povrijeđeni ponos, direktore. Nazvala sam iz pristojnosti. Htjela sam vas upozoriti da Rachel Sexton vodi neku svoju osobnu bitku s obzirom na večerašnju objavu. Tražit će saveznike. Ako vas kontaktira, morate znati da Bijela kuća posjeduje snimku na kojoj ona potvrđuje podatke o meteoritu ispred predsjednika, njegovog kabineta i svih zaposlenika. Ako sada, iz bilo kojih motiva, pokuša ocrniti dobar ugled Zacha Herneyja ili NASA-e, obećajem da će strašno pasti.« Pričekala je trenutak kako bi bila sigurna da je sve sjelo na pravo mjesto. »Očekujem da se odužite za ovaj poziv i obavijestite me odmah čim vam se Rachel Sexton javi. Izravno napada predsjednika i Bijela kuća je planira privesti na ispitivanje prije nego što prouzroči bilo kakvu štetu. Čekat ću vaš poziv, direktore. To je sve. Laku noć.«
Marjorie Tench prekinula je vezu, sigurna da nitko nikad nije tako razgovarao s Williamom Pickeringom. Barem je sada znao da je ozbiljna.
***
Na najvišem katu NUN-a, William Pickering je stajao pokraj prozora i zurio u virginijsku noæ. Telefonski poziv Marjorie Tench jako ga je pogodio. Grizao si je usnice dok je pokušavao složiti misli.
»Direktore?« rekla je njegova tajnica, tiho pokucavši. »Imate drugi poziv.«
»Ne sada«, rekao je odsutno.
»Rachel Sexton je na liniji.«
Pickering se okrenuo. Tench je oèito bila proroèica. »Dobro. Spojite je odmah.«
»Zapravo, gospodine, to je šifrirani AV signal. Hoæete li preuzeti u sobi za konferencije?«
AV signal? »Odakle zove?«
Tajnica mu je rekla.
Pickering je buljio. Izbezumljen, požurio je hodnikom prema sobi za konferencije. Ovo je morao vidjeti.

70.

MRTVA SOBA Charlottee – dizajnirana poput sliènih graðevina u Bell Laboratorijima – bila je ono što se obièno zove izolirana komora. Akustièki èista soba u kojoj nije bilo nijedne paralelne ili reflektirajuæe površine, zvuk je apsorbirala s efikasnošæu od 99,4 posto. Zbog akustièki provodljive prirode metala i vode, razgovori u podmornicama uvijek su bili podložni presretanju obližnjih prisluškivaèa ili parazitskih mikrofona-sisaljki zakvaèenih na vanjsku oplatu. Mrtva soba je u biti bila mala komora unutar podmornice iz koje nije mogao pobjeæi nikakav zvuk. Razgovor unutar ove izolirane kutije bio je u potpunosti siguran.
Komora je izgledala kao ugradbeni ormar èiji su strop, zidovi i pod potpuno prekriveni spužvastim šiljcima koji su iz svih smjerova stršili prema unutra. Komora je Rachel podsjeæala na skuèenu podvodnu špilju u kojoj su stalagmiti poludjeli, rastuæi sa svake površine. Ono što je najviše uznemirivalo bio je oèigledan nedostatak poda. Pod je bio napeta, mrežasta žica vodoravno razapeta preko sobe poput ribarske mreže, dajuæi posjetiteljima osjeæaj lebdenja usred prostorije. Mreža pod nogama bila je gumirana i stabilna. Dok je Rachel gledala kroz mrežasti pod, osjeæala se kao da hoda po viseæem mostu razapetom preko nestvarnog pejzaža ispunjenog šiljcima. Metar niže, šuma spužvastih igala prijeteæi je stremila prema gore.
Odmah nakon ulaska u prostoriju, Rachel je osjetila dezorijentiranu beživotnost u zraku, kao da je svaki djeliæ energije isisan iz nje. Osjeæala se kao da su joj uši ispunjene vatom. Jedino što je èula bio je šum svog disanja u glavi. Progovorila je, a uèinak je bio kao govor u jastuk. Zidovi su apsorbirali svaki odjek, èineæi jedinim osjetnim vibracijama one u njezinoj glavi.
Kapetan je izišao, zatvarajuæi tapecirana vrata iza sebe. Rachel, Corky i Tolland sjedili su nasred sobe za malim stolom u obliku slova U koji je stajao na dugim metalnim šiljcima koji su se spuštali kroz mrežu. Na stolu je bilo nekoliko ugraðenih dugovratih mikrofona, slušalica i video konzola s okruglom kamerom na vrhu. Prizor je izgledao kao minijaturni skup Ujedinjenih naroda.
Kao netko tko je radio u obavještajnoj zajednici SAD-a, najveæeg svjetskog proizvoðaèa tvrdih laserskih mikrofona, podvodnih paraboliènih ureðaja za prisluškivanje i drugih jako osjetljivih ureðaja za prisluškivanje – Rachel je bila svjesna kako ima vrlo malo mjesta na svijetu gdje se može voditi uistinu tajni razgovor. Mrtva soba oèigledno je bila jedno od tih mjesta. Mikrofoni i slušalica na stolu omoguæavali su »konferencijski poziv« licem u lice, u kojem osobe mogu slobodno govoriti, znajuæi da vibracije njihovih rijeèi ne mogu iziæi iz sobe. Zvuk njihovih glasova, nakon ulaska u mikrofon, bio bi šifriran prije dugog putovanja kroz atmosferu.
»Provjera glasnoæe.« Odjedanput se zaèuo glas unutar slušalica koji je uzrokovao da se Rachel, Tolland i Corky prenu. »Èujete li me, gospoðice Sexton?«
Rachel se nagnula prema mikrofonu. »Da. Hvala.« Tko god da jesi.
»Direktor Pickering je na liniji. Ukljuèuje se slikom i zvukom. Ja se odjavljujem. Prijenos podataka poèet æe za trenutak.«
Rachel je zaèula kako se veza gasi. Èuo se udaljeni šum statike, a zatim piskutanje i klikanje u slušalicama. Uz iznenaðujuæu jasnoæu, video zaslon ispred njih odjednom je zaživio, a Rachel je ugledala direktora Pickeringa u konferencijskoj sobi NUN-a. Bio je sam.
Naglo je podigao glavu i pogledao Rachel u oèi.
Osjeæala je neobièno olakšanje što ga vidi.
»Gospoðice Sexton«, rekao je, zbunjenog i uznemirenog izraza lica. »Što se to dogaða?«
»Meteorit, gospodine«, odgovorila je Rachel. »Mislim da imamo ozbiljan problem.«

71.

UNUTAR CHARLOTTINE ‘Mrtve sobe’ Rachel Sexton je Pickeringu predstavila Michaela Tollanda i Corkyja Marlinsona. Zatim je preuzela rijeè i ukratko isprièala nevjerojatan slijed dogaðanja tijekom današnjeg dana.
Direktor NUN-a nepomièno je sjedio i slušao. Rachel mu je rekla o bio-luminescentnom planktonu u jami iskopa, njihovom putovanju na ledenu zaravan i otkriæu tajnog okna ispod meteori ta, sve do konaènog iznenadnog napada vojne ekipe za koju je smatrala da su èlanovi specijalne postrojbe.
William Pickering bio je poznat po sposobnosti da sluša uznemiravajuæe informacije bez pokazivanja osjeæaja, no ipak je njegov pogled izgledao uznemireniji sa svakim novim dijelom Racheline prièe. Osjetila je nevjericu, a zatim i bijes kad je prièala o ubojstvu Norah Mangor, a zatim i o njihovom bliskom susretu sa smræu i bijegu.
Iako je Rachel htjela izraziti svoje sumnje u upletenost upravitelja NASA-e, dovoljno je poznavala Pickeringa da ne upire prstom ni u koga bez dokaza. Isprièala je Pickeringu prièu s hladnim, konkretnim èinjenicama. Kad je završila, Pickering nije odgovorio nekoliko sekundi.
»Gospoðice Sexton«, konaèno je rekao. »Svi vi...« Uputio je pogled svakome od njih. »Ukoliko je ovo što govorite istina, a ne mogu zamisliti zašto biste vas troje lagali o tome, imate nevjerojatnu sreæu što ste živi.«
Svi su u tišini potvrdno kimnuli. Predsjednik je pozvao èetiri civilna znanstvenika. .. a dvoje od njih sada je mrtvo.
Pickering je nezadovoljno uzdahnuo, kao da ne zna što bi rekao. Bilo je oèigledno da dogaðaji nisu imali nekog smisla. »Postoji li moguænost«, pitao je Pickering, »da je okno koje ste vidjeli na RIZ ispisu prirodni fenomen?«
Rachel je odmahnula glavom. »Previše je savršenog oblika.« Razmotala je mokar RIZ ispis i podigla ga ispred kamere. »Potpuno savršen.«
Pickering je prouèio ispis i mršteæi se složio. »Ne ispuštajte to iz ruku.«
»Nazvala sam Marjorie Tench da je upozorim da zaustavi predsjednika«, rekla je Rachel. »No, ona me ignorirala.«
»Znam. Rekla mi je.«
Rachel je zaprepaštena podigla pogled. »Marjorie Tench je nazvala vas?« To je bilo brzo.
»Prije par trenutaka. Bila je vrlo zabrinuta. Smatra da pokušavate izvesti nekakvu smicalicu kako biste bacili ljagu na predsjednika i NASA-u. Kako biste možda pomogli svom ocu.«
Rachel je ustala. Zamahnula je RIZ ispisom i pokazala prema svojim kolegama. »Skoro su nas ubili! Izgleda li vam ovo kao neka smicalica? Uz to, zašto bih ja...«
Pickering je podigao ruke. »Polako. Gospoðica Tench nije rekla da vas je troje.«
Rachel se nije mogla sjetiti je li joj Tench dala dovoljno vremena da spomene Corkyja i Tollanda.
»I nije mi rekla da imate èvrste dokaze«, rekao je Pickering. »Bio sam skeptièan prema njezinim tvrdnjama i prije nego što sam vas nazvao, a sada sam siguran da je pogriješila. Ne sumnjam u vaše tvrdnje. Pitanje koje se sada postavlja je što sve to znaèi.«
Nastala je duga tišina.
William Pickering rijetko je izgledao zbunjeno, odmahivao je glavom, naizgled potpuno izgubljen. »Pretpostavimo na trenutak da je netko umetnuo taj meteorit ispod leda. To odmah postavlja pitanje – zašto? Ako NASA ima meteorit s fosilima, zašto bi oni, ili bilo tko drugi, marili gdje je pronaðen?«
»Èini se«, odgovorila je Rachel, »da je umetanje obavljeno tako da ga PODS nade, a meteorit bi izgledao kao krhotina znanog udara.«
»Jungersol udara«, dodao je Corky.
»Ali kakvu vrijednost ima povezivanje meteorita s poznatim udarom?« pitao je Pickering, zvuèeæi gotovo bijesno. »Nisu li ti fosili nevjerojatno otkriæe bez obzira gdje i kada su otkriveni? Bez obzira kojem meteoritskom dogaðaju pripadaju?«
Svi troje su potvrdno kimnuli.
Pickering je oklijevao, oèigledno nezadovoljan. »Osim ako... naravno...«
Rachel je mogla vidjeti kako se pokreæu kotaèiæi iza direktorovih oèiju. Pronašao je najjednostavnije objašnjenje za povezivanje meteorita s Jungersolovim slojem, ali to objašnjenje je ono koje najviše zabrinjava.
»Osim ako«, nastavio je Pickering, »pažljivo smještanje je pokušaj davanja vjerodostojnosti potpuno lažnim podacima.« Uzdahnuo je, okreæuæi se prema Corkyju. »Dr. Marlinson, kolika je moguænost da je ovaj meteorit lažan?«
»Lažan, gospodine?«
»Da. Krivotvorina. Proizveden.«
»Krivotvoreni meteorit?« Corky se èudno nasmijao. »Potpuno nemoguæe! Taj meteorit su ispitali profesionalci. Ukljuèujuæi i mene. Kemijske analize, spektrogrami, rubidij-stroncijevo datiranje. Drukèiji je od bilo kojeg kamena kojeg sam vidio na Zemlji. Meteorit je autentièan. Svaki geolog bi se s time složio.«
Pickering je dugo razmišljao o tome, nježno gladeæi kravatu. »No, ipak, uzimajuæi u obzir koliko NASA može dobiti ovim otkriæem u ovom trenutku, oèigledni znakovi manipulacije dokazima, napad na vas... prvi i jedini logièni zakljuèak koji mogu iz toga izvuæi je da je ovaj meteorit dobro izvedena varka.«
»Nemoguæe!« Corky je sad veæ zvuèao bijesno. »Uz dužno poštovanje, gospodine, meteoriti nisu neki holivudski filmski efekt koji se može napraviti u laboratoriju kako bi zavarao grupu naivnih astrofizièara. Oni su kemijski kompleksni predmeti s jedinstvenim strukturama kristala i omjera elemenata!«
»Ne proturjeèim vam, dr. Marlinson. Jednostavno pratim logièni slijed analize. Ako uzmemo u obzir da vas je netko pokušao ubiti kako bi vas sprijeèio da objavite da je meteor umetnut ispod leda, razmatram razne lude scenarije. Što vas toèno èini toliko sigurnim da je kamen uistinu meteorit?«
»Toèno?« Corkyjev glas pucketao je u slušalicama. »Besprijekorna taljena kora, prisutnost okruglih granula, omjer nikla kakvog nema nigdje na zemlji. Ukoliko pretpostavljate da nas je netko prevario time što je proizveo taj kamen u laboratoriju, onda vam samo mogu reæi da je taj laboratorij star oko 190 milijuna godina.« Corky je posegnuo u džep i izvukao kamen oblikovan poput CD-a. Kemijski smo datirali ovakve uzorke brojnim metodama. Rubidij-stroncijevo datiranje nije nešto što možete lažirati!«
Pickering je izgledao iznenaðeno. »Imate uzorak?«
Corky je slegnuo ramenima. »NASA ima desetke uzoraka koji se povlaèe uokolo.«
»Želite mi reæi«, rekao je Pickering, sad gledajuæi u Rachel, »da je NASA pronašla meteorit za koji smatra da sadrži život i da dopušta ljudima da sa sobom uzmu uzorke?«
»Poanta je«, rekao je Corky, »da je uzorak u mojim rukama autentièan.« Držao je kamen blizu kamere. »Možete ovo dati bilo kojem petrologu ili geologu ili astronomu na svijetu, oni bi napravili testove i rekli vam dvije stvari: prvo, da je 190 milijuna godina staro; i drugo, da je kemijski razlièito od bilo koje vrste stijene koju imamo ovdje na Zemlji.«
Pickering se nagnuo unaprijed, prouèavajuæi fosil usaðen u kamen. Na trenutak je bio nepomièan. Konaèno je uzdahnuo. »Nisam znanstvenik.
Samo kažem, ako je meteorit autentièan, a izgleda da jest, volio bih znati zašto ga NASA nije predstavila svijetu onakvog kakav jest? Zašto ga je netko pažljivo smjestio ispod leda, kao da nas želi uvjeriti u njegovu autentiènost?«
Istodobno u Bijeloj kuæi zaštitar je birao broj Marjorie Tench.
Glavni savjetnik odgovorio je na prvo zvono. »Da?«
»Gospoðice Tench«, rekao je zaštitar, »imam informaciju koju ste tražili. Poziv preko radiofona koji je Rachel Sexton obavila veèeras. Pronašli smo izvor.«
»Reci.«
»Operativci iz tajne službe kažu da je signal došao s podmornice amerièke mornarice U.S.S. Charlotte.«
»Molim?!«
»Nemaju njezine koordinate, gospodo, ali sigurni su u kodnu šifru broda.«
»Za ime Boga!« Uz tresak je spustila slušalicu bez ijedne rijeèi.

72.

PRIGUŠENA AKUSTIKA Charlottine ‘Mrtve sobe’ poèela je kod Rachel izazivati laganu muèninu. Zabrinuti pogled Williama Pickeringa na zaslonu sad se prebacio na Michaela Tollanda. »Vi ste vrlo tihi, gospodine Tolland.«
Tolland je podigao pogled kao uèenik koji je nenadano prozvan. »Gospodine?«
»Upravo ste napravili vrlo uvjerljiv dokumentarac za televiziju«, rekao je Pickering. »Što sada kažete na taj meteorit?«
»Pa, gospodine«, rekao je Tolland, s oèiglednom nelagodom, »moram se složiti s dr. Marlinsonom. Vjerujem da su fosili i meteorit autentièni. Prilièno sam dobro upuæen u tehnike datiranja, a starost tog kamena potvrðena je s više raznih testova. Sadržaj nikla takoðer. Ti podaci ne mogu biti krivotvoreni. Ne postoji nikakva sumnja da kamen, formiran prije 190 milijuna godina, posjeduje omjere nikla koji sugeriraju da je izvan ovog svijeta, te da sadrži desetke potvrðenih fosila èije nastajanje je takoðer datirano na prije 190 milijuna godina. Ne mogu zamisliti bilo koje drugo objašnjenje osim da je NASA pronašla autentièan meteorit.«
Pickering je utihnuo. Njegov izraz odražavao je nezgodan položaj, imao je pogled kakav Rachel do sada nikad nije vidjela na Williamu Pickeringu.
»Što da uèinimo, gospodine?« upitala je Rachel. »Oèigledno moramo upozoriti predsjednika na probleme s podacima.«
Pickering se namrštio. »Nadajmo se da predsjednik to veæ ne zna.«
Rachel je osjetila kako joj raste knedla u grlu. Pickeringova prešutna izjava bila je jasna. Predsjednik Herney možda je upleten. Rachel je u to istinski sumnjala, ali i predsjednik i NASA mogli bi time puno dobiti.
»Nažalost«, rekao je Pickering, »izuzevši ovaj RIZ ispis koji otkriva tunel kroz koji je meteorit umetnut, svi znanstveni podaci ukazuju na vjerodostojnost NASA-inog otkriæa.« Zastao je, preplašen. »A po pitanju ovog napada na vas...« Pogledao je u Rachel. »Spomenula si specijalne jedinice.«
»Da, gospodine.« Ponovno mu je isprièala o improviziranom streljivu i taktikama.
Pickering je iz trenutka u trenutak bio sve nezadovoljniji. Rachel je pretpostavila da njezin upravitelj razmišlja o broju osoba koje bi mogle imati pristup maloj vojnoj jedinici ubojica. Predsjednik je to zasigurno znao. Vjerojatno i Marjorie Tench, kao glavna savjetnica. Vrlo vjerojatno i upravitelj NASA-e Lawrence Ekstrom sa svojim vezama u Pentagonu. Nažalost, dok je Rachel razmatrala mnoštvo moguænosti, shvatila je da bi kontrolirajuæa snaga napada mogla biti gotovo svaka osoba koja ima veze u visokoj politici i koja ima prave veze.
»Mogao bih odmah nazvati predsjednika«, rekao je Pickering, »ali mislim da to ne bi bilo mudro, barem dok ne saznamo tko je sve upleten. Moja sposobnost da vas zaštitim je ogranièena kada je Bijela kuæa ukljuèena. Uz to, nisam siguran što bih mu rekao. Ukoliko je meteorit autentièan, što kažete da jest, tada vaša tvrdnja o tunelu za umetanje i napad nemaju nikakvog smisla; predsjednik bi imao pravo sumnjati u vjerodostojnost moje tvrdnje.« Zastao je, razmatrajuæi moguænosti. »Kako god bilo... kakva god bila istina i tko god su igraèi, neki vrlo moæni ljudi primit æe udarce ukoliko ova informacija iziðe u javnost. Predlažem da vas za sada sklonimo na sigurno mjesto, prije nego što poènemo uzburkavati vodu.«
Skloniti na sigurno mjesto? Komentar je iznenadio Rachel. »Mislim da smo prilièno sigurni na nuklearnoj podmornici, gospodine.«
Pickering je izgledao skeptièno. »Vaša prisutnost na toj podmornici neæe dugo ostati tajna. Izvlaèim vas odmah. Da budem iskren, osjeæat æu se sigurnije kad vas troje budete sjedili u mom uredu.«

73.

SENATOR SEXTON sjedio je sam na kauču, osjećajući se kao izbjeglica. Njegov stan na Westbrooke Placeu koji je prije samo sat vremena bio ispunjen novim prijateljima i onima koji su ga podržavali, sad je izgledao potpuno zaboravljen, ispunjen ostacima konfeta i poslovnih kartica, ostavljenih od muškaraca koji su doslovno istrčali iz stana.
Sexton je sad sjedio sam ispred televizora. Više od svega želio ga je isključiti, no ipak se nije mogao otrgnuti beskonačnim medijskim analizama. Ovo je Washington i nije trebalo puno vremena da analitičari projure kroz svoje pseudoznanstvene i filozofske hiperbole i usredotoče se na ono najružnije – politiku. Kao stručnjaci za mučenje koji utrljavaju solnu kiselinu u Sextonove rane, analitičari su stalno iznova ponavljali ono što je bilo očigledno.
»Prije nekoliko sati, Sextonova kampanja bila je u visinama«, rekao je jedan analitičar. »Sada, s NASA-inim otkrićem, senatorova kampanja pala je na zemlju.«
Sexton je zadrhtao, posežući za Courvoisierom i otpijajući gutljaj ravno iz boce. Noćas će, znao je, biti najduža i najusamljenija noć u njegovom životu. Mrzio je Marjorie Tench što mu je ovako smjestila. Mrzio je Gabrielle Ashe što je ikad uopće spomenula NASA-u. Mrzio je predsjednika što je bio takav prokleti srećković. I mrzio je svijet što mu se smije.
»Ovo je očigledno vrlo poražavajuće za senatora«, govorio je analitičar. »Predsjednik i NASA osvojili su nemjerljiv uspjeh ovim otkrićem. Ovakve vijesti bi ponovno oživjele predsjednikovu kampanju bez obzira na Sextonov stav o NASA-i, ali uz Sextonovo današnje priznanje da bi išao toliko daleko da potpuno ukine NASA-ina sredstva financiranja ukoliko se za tim ukaže potreba... recimo da je ovaj predsjednički govor nokaut udarac od kojeg se senator neće oporaviti.«
Prevarili su me, rekao je Sexton. Bijela kuća mi je smjestila.
Analitičar se sada nasmiješio. »Sva vjerodostojnost koju je NASA nedavno izgubila kod američkog naroda upravo je stostruko vraćena. Na ulicama se osjeća pravi nacionalni ponos.«
»Tako bi i trebalo biti. Oni vole Zacha Herneyja, a gubili su vjeru. Moraš priznati, predsjednik je bio na zemlji i u posljednje vrijeme primio nekoliko snažnih udaraca, ali izišao je iz toga svjež poput ruže.«
Sexton je pomislio na debatu na CNN-u tog popodneva i pognuo glavu, osjećajući snažnu mučninu. Sva ta inercija koju je skupljao na račun NASA-e posljednjih mjeseci ne samo da se ukopala u mjestu, nego je postala sidro oko njegovog vrata. Izgledao je kao budala. Bijela kuća drsko ga je izigrala.
Veæ se pribojavao svih karikatura u sutrašnjim novinama. Njegovo ime bit æe poanta svakog vica u zemlji. Bilo je oèigledno da više neæe biti tihog financiranja kampanje od strane SFF-a. Sve se promijenilo. Svi muškarci koji su bili u njegovom stanu upravo su vidjeli kako njegovi snovi odlaze u nepovrat. Privatizacija svemira upravo je naišla na betonski zid.
Otpijajuæi još jedan gutljaj konjaka, senator je ustao i doteturao do stola. Buljio je u telefonsku slušalicu skinutu s postolja. Znajuæi da je to èin mazohistièkog samobièevanja, polako je vratio telefonsku slušalicu na postolje i poèeo brojati sekunde.
Jedan.. .dva... telefon je zazvonio. Pustio je da se javi automatska sekretarica.
»Senatore Sexton, ovdje Judy Oliver sa CNN-a. Htjela bih vam dati priliku da veèeras javno reagirate na NASA-ino otkriæe. Molim vas da me nazovete.« Prekinula je vezu.
Sexton je ponovno poèeo brojati. Jedan... Telefon je poèeo zvoniti. Ponovno ga je ignorirao, puštajuæi da se javi automatska sekretarica. Još jedan reporter.
Držeæi bocu Courvoisiera, Sexton je doteturao do kliznih balkonskih vrata. Povukao ih je u stranu i izišao na prohladan zrak. Naslonjen na ogradu, buljio je preko grada u osvijetljenu fasadu Bijele kuæe u daljini. Izgledao je kao da svjetla radosno trepere na vjetru.
Kurvini sinovi, pomislio je. Veæ stoljeæima tražimo dokaze života u svemiru. A sad ih pronaðemo u istoj jebenoj godini u kojoj su moji izbori? Ovo nije bilo pogodno, ovo je bilo prokleto vidovito. Kroz prozor svakog stana, dokle god je sezao Sextonov pogled, vidio se ukljuèen televizor. Sexton se pitao gdje je noæas Gabrielle Ashe. Ona je kriva za sve ovo. Ona ga je hranila NASA-inim neuspjesima.
Podignuo je bocu i potegnuo još jedan gutljaj.
Prokleta Gabrielle... ona je razlog što sam u ovakvim govnima.
Na drugoj strani grada, stojeæi usred kaosa produkcijske sobe televizijske postaje ABC, Gabrielle Ashe osjeæala se oduzeto. Predsjednikova izjava stigla je niotkuda, ostavljajuæi je u polukatatoniènoj maglici. Ustala je, nesigurnih koljena u središtu produkcijske prostorije, buljeæi u jedan od televizijskih zaslona, dok je oko nje bjesnio kaos.
Poèetne sekunde objave uzrokovale su mrtvu tišinu u novinarskoj sobi. Tišina je trajala samo nekoliko trenutaka, prije nego što se mjesto pretvorilo u zaglušujuæi karneval pomahnitalih reportera. Ovi ljudi bili su profesionalci. Nisu imali vremena za osobne osvrte. Za to æe biti vremena nakon što obave posao. U tom trenutku svijet je htio znati više, a ABC im je to trebao pružiti. Ova prièa imala je sve – znanost, povijest, politièku dramu – osjeæajni glavni dobitak. Nitko u svijetu medija noæas neæe spavati.
»Gabs?« Yolandin glas bio je suosjeæajan. »Doði u moj ured prije nego što netko shvati tko si i poène te ispitivati o tome što ovo znaèi za Sextonovu kampanju.«
Gabrielle je osjećala kako je, kao kroz maglu, netko vodi u Yolandin ured staklenih zidova. Pokušala se prisiliti na osmijeh. »Gledaj na svjetliju stranu, Gabs. Kampanja tvog kandidata je sjebana, ali barem ti nisi.«
»Hvala. Odlično.«
Yolandin glas postao je ozbiljan. »Gabrielle, znam da se osjećaš odvratno. Tvog kandidata je upravo pogodio šleper i, ako mene pitaš, više se neće dignuti. Barem ne na vrijeme da promijeni ishod. Ali barem nitko ne povlači tvoju sliku po televiziji. Ozbiljno. To je dobra vijest. Herneyju sad neće trebati seksualni skandal. Trenutno izgleda previše predsjednički da bi se bavio seksom.«
Za Gabrielle je to bila slaba utjeha.
»A što se tiče Tenchinih optužbi o ilegalnom financiranju Sextonove kampanje...«
Yolanda je odmahnula glavom. »Imam svoje sumnje. Istina je, Herney je vrlo ozbiljan u pogledu negativnih kampanja. I naravno, istraga o mitu bila bi loša za ovu zemlju. Ali je li Herney zbilja toliki domoljub da bi propustio priliku da zdrobi opoziciju, samo zato da bi zaštitio nacionalni moral? Mislim da je Tench malo rastegnula istinu o Sextonovim financijama u cilju zastrašivanja. Kockala se, nadajući se da ćeš ti skočiti s broda i predsjedniku sama dati seksualni skandal. I moraš priznati, Gabs, danas bi bila prava noć za postavljanje pitanja o Sextonovim moralnim vrijednostima!«
Gabrielle je jedva primjetno kimnula. Seksualni skandal bio bi nokaut od kojeg se Sextonova karijera nikad više ne bi oporavila... nikad.
»Nadjačala si je, Gabs. Marjorie Tench krenula je u ribolov, ali ti nisi zagrizla. Slobodna si. Bit će još izbora.«
Gabrielle je jedva primjetno kimnula, nesigurna u što vjerovati.
»Moraš priznati«, rekla je Yolanda, »Bijela kuća briljantno je izigrala Sextona – navlačeći ga na pitanje NASA-e, postižući njegovo potpuno posvećenje, huškajući ga da stavi sva svoja jaja u NASA-inu košaricu.«
To je u potpunosti moja krivnja, pomislila je Gabrielle.
»A ova objava koju smo upravo vidjeli, Bože, kako genijalno! Na stranu važnost samog pronalaska, produkcijske vrijednosti bile su izuzetne. Kamere uživo s Arktika? Dokumentarac Michaela Tollanda? Dragi Bože, kako se možeš natjecati s time? Zach Herney noćas je zakucao. Postoji razlog zašto je taj tip predsjednik.«
I bit će iduće četiri godine...
»Moram se vratiti na posao, Gabs«, rekla je Yolanda. »Ti ostani ovdje koliko god želiš, pokušaj se oporaviti.« Yolanda je krenula prema vratima. »Dušo, provjerit ću kako si za nekoliko minuta.«
Gabrielle je sama pijuckala vodu, ali voda nije imala dobar okus. Ništa nije imalo dobar okus. Za sve sam ja kriva, pomislila je, pokušavajući olakšati savjest prisjećajući se svih sumornih konferencija za novinare NASA-e u protekloj godini – kašnjenja na svemirskoj postaji, odgode projekta X-33, propale sonde poslane na Mars, uèestalih premašivanja budžeta. Gabrielle se pitala što je mogla uèiniti drukèije.
Ništa, rekla je sama sebi. Uèinila si sve kako treba.
Jednostavno ti je to eksplodiralo u lice.