24.

Michael Tolland uzbudljivo je promatrao Rachelinu zapanjenost kada je vidjela meteorit s fosilom u svojoj ruci. Profinjena ljepota njenog lica raspadala se u izraz nevinog čuđenja – mlada djevojčica koja je upravo po prvi put vidjela Djeda Božićnjaka.
Znam točno kako se osjećaš, pomislio je.
Tolland se prije četrdeset i osam sati isto tako iznenadio. Također je umuknuo od iznenađenja. Čak i sada, znanstvene i filozofske implikacije meteorita su ga oduševljavale, prisiljavajući ga da razmisli o svemu što je dosad vjerovao o prirodi.
Njegova oceanografska otkrića uključivala su nekoliko prije nepoznatih dubokomorskih vrsta, ali ipak »svemirska buba« bila je nešto sasvim drugo. Usprkos tome što je Hollywood prikazivao izvanzemaljce kao male zelene ljude, astrobiolozi i znanstvenici su se slagali, uzimajući u obzir veliki broj i prilagodivost zemaljskih insekata, da bi izvanzemaljski život, kada bi se otkrio, vjerojatno sličio insektima.
Insekti su bili iz roda phylum arthropoda – bića koja imaju čvrsti vanjski oklop i noge sa zglobovima. S preko 1,25 milijuna poznatih vrsta i procjenom od petsto tisuća koje još treba klasificirati, zemaljske »bube« su brojčano nadmašivale sve ostale životinje zajedno. Činile su 95 posto svih vrsta na planetu i nevjerojatnih 40 posto biomase planete.
Brojčanost buba nije toliko impresivna kao njihova otpornost. Od antarktičke ledene bube do sunčanog škorpiona iz Doline smrti, bube su veselo nastanjivale područja smrtonosnih temperatura, sušna područja, pa čak i područja velikog pritiska. Također su izvrsno podnosile i najsmrtonosniju poznatu silu u svemiru – radijaciju. Poslije nuklearnih testiranja 1945., časnici zračnih snaga obukli su antiradijacijska odijela i krenuli u ispitivanje centra eksplozije, otkrivši da žohari i mravi veselo nastavljaju dalje kao da se ništa nije dogodilo. Astronomi su shvatili da ih zaštitna vanjska ljuska čini prikladnim kandidatom za nastanjivanje bezbrojnih planeta zasićenih radijacijom gdje ništa drugo ne bi moglo živjeti.
Izgleda da su astrobiolozi bili u pravu, pomislio je. E.T.-izvanzemaljac je buba.
Rachel je jedva stajala na nogama. »Ne mogu... vjerovati«, rekla je, okrećući fosil u ruci. »Nisam nikad pomislila...«
»Pusti da se novost malo slegne«, rekao je Tolland, smješkajuæi se. »Meni je trebalo dvadeset i èetiri sata da doðem k sebi.«
»Izgleda da imamo pridošlicu«, rekao je Azijac, nekarakteristièno visok, koraèajuæi prema njima.
Corky i Tolland su se odmah snuždili kada je èovjek prišao. Izgleda da je trenutak èarolije nestao.
»Dr. Wailee Ming«, rekao je èovjek, predstavljajuæi se.
»Predsjedavajuæi paleontološkog odjela na UCLA.«
Držao se pompozno poput renesansne aristokracije, neprestano dodirujuæi leptir mašnu koju je nosio ispod dugaèkog kaputa od devine dlake. Wailee Ming oèito nije dopuštao da mu udaljenost ove lokacije zasmeta u besprijekornom izgledu.
»Ja sam Rachel Sexton.« Ruka joj se još uvijek tresla dok se rukovala s Mingom. Oèito još jedan predsjednikov civilni regrut.
»Bit æe mi zadovoljstvo, gospoðice Sexton«, rekao je paleontolog, »da Vam kažem sve što želite znati o ovim fosilima.«
»I puno više nego što želite znati«, zagunðao je Corky.
Ming je petljao po svojoj leptir mašni. »Moja paleontološka specijalnost su artropodi i migalomorfi. Oèigledno najimpresivnija karakteristika ovog organizma je...«
»...je to što je s druge proklete planete!« ubacio se Corky.
Ming se zakašljao i proèistio grlo. »Najimpresivnija karakteristika ovog organizma je da se savršeno uklapa u Darvinov sistem klasifikacije.«
Rachel ga je pogledala. Oni mogu klasificirati ovu stvar? »Mislite na porodicu, vrstu i takve stvari?«
»Upravo tako«, rekao je Ming. »Ova vrsta, da je pronaðena na Zemlji, bila bi klasificirana kao red izopoda i spadala bi u skupinu od dvije tisuæe vrsta uši.«
»Uši?« rekla je. »Ali, ogromna je.«
»Dio klasifikacije nije vezan uz velièinu. Kuæne maèke i tigrovi su iz iste porodice. Klasifikacija je vezana uz fiziologiju. Ova vrsta je oèito uš: ima spljošteno tijelo, sedam para nogu i reproduktivnu vreæicu istu kao kod drvne uši, mnogoljušturaša, skakavaca i nekih drugih insekata. Drugi fosili jasno otkrivaju detaljnije...«
»Drugi fosili?«
Ming je pogledao Corkyja i Tollanda. »Ona ne zna?«
Tolland je odmahnuo glavom.
Mingovo lice se odmah razvedrilo. »Gospoðice Sexton, niste još sve èuli.«
»Ima još fosila«, Corky se ubacio, oèito pokušavajuæi poremetiti Mingov nastup. »Još puno.« Corky je požurio do velike omotnice i izvukao presavijeni papir. Raširio ga je na stolu ispred Rachel. »Nakon što smo probušili jezgru, spustili smo rentgensku kameru. Ovo je grafièki prikaz presjeka.«
Rachel je pogledala rentgenski prikaz i odmah je morala sjesti. Trodimenzionalni presjek meteorita je sadržavao nekoliko desetaka ovih buba.
»Paleolitski zapisi se«, rekao je Ming, »obično nalaze u visokim koncentracijama. Blato često djeluje kao zamka, prekrivajući cijela gnijezda.«
Corky se nacerio. »Mislimo da ovaj skup u meteoritu predstavlja gnijezdo.« Pokazao je na jednu od buba na ispisu. »A ovdje je mamica.«
Rachel je pogledala uzorak i razjapila usta. Činilo se da je buba dugačka šezdeset centimetara.
»Ogromna uš, ha?« pitao je Corky.
Rachel je kimnula, potpuno zanesena, pokušavajući zamisliti uš veličine štruce kruha koja luta površinom nekog dalekog planeta.
»Na Zemlji«, rekao je Ming, »naše bube ostaju relativno male zbog gravitacije. Ne mogu izrasti veće od onog što može izdržati njihova grada. Međutim, na planetu s izrazito malom gravitacijom, insekti bi mogli višestruko narasti.«
»Zamislite da pokušavate novinama udariti komarca veličine orla«, našalio se Corky, uzimajući uzorak od Rachel i vraćajući ga u svoj džep.
Ming se namrgodio. »Bolje bi ti bilo da ne kradeš to!«
»Opusti se«, rekao je Corky. »Imamo još osam tona na mjestu odakle je ovo došlo.«
Rachelin analitički um je prekapao po podacima ispred nje. »Ali kako može život iz svemira biti sličan onom na Zemlji? Mislim, kažete da se ova buba može klasificirati po Darvinovoj metodi?«
»Savršeno«, rekao je Corky. »I vjerovali ili ne, puno astronoma je predvidjelo da bi izvanzemaljski život bio sličan onome na Zemlji.«
»Ali zašto?« pitala je. »Ovaj uzorak je došao iz potpuno drukčije okoline.«
»Panspermij.« Corky se široko osmjehnuo.
»Molim?«
»Panspermij je teorija da je ovdašnji život začet na nekoj drugoj planeti.«
Rachel je ustala. »Izgubila sam se.«
Corky se okrenuo prema Tollandu. »Mike, ti si zadužen za mora.«
Tolland je bio sretan što može preuzeti. »Rachel, Zemlja je nekad bila planeta bez života. Onda je odjedanput, gotovo preko noći, život eksplodirao. Mnogi biolozi vjeruju da je eksplozija života bila magični rezultat idealne mješavine elemenata u prvotnom moru. Ali mi nikada nismo uspjeli to ponoviti u laboratoriju pa su religiozni učenjaci taj neuspjeh uzeli kao dokaz postojanja Boga, što znači da život nije mogao postojati dok Bog nije dodirnuo prvotna mora i napunio ih životom.«
»Ali mi astronomi«, obznanio je Corky, »došli smo do drugog objašnjenja za iznenadnu eksploziju života.«
»Panspermij«, rekla je Rachel, shvaæajuæi o èemu su govorili. Èula je o teoriji panspermija, ali nije znala njeno ime. »Teorija da je meteorit udario u prvotno more, donoseæi na Zemlju prvo sjeme mikrobskog života.«
»Bingo«, rekao je Corky. »Tamo su oni oživjeli.«
»A ako je to toèno«, rekla je Rachel, »onda bi rodoslovno stablo zemaljskog života i izvanzemaljskog života bilo identièno.«
»Dvostruki bingo.«
Panspermij, pomislila je Rachel, još uvijek jedva shvaæajuæi posljedice. »Dakle, ne samo da ovaj fosil potvrðuje postojanje života negdje drugdje, nego praktièki potvrðuje panspermij... život na Zemlji je zaèet negdje drugdje u svemiru.«
»Trostruki bingo.« Corky joj je s oduševljenjem kimnuo. »Tehnièki, svi bismo mi mogli biti izvanzemaljci.« Postavio je prste iznad glave poput dviju antena, pogledao u križ i isplazio jezik tako da je slièio na insekta.
Tolland je pogledao Rachel i patetièno se nacerio. »A ovaj tip je vrhunac naše evolucije.«

25.

RACHEL SEXTON osjeæala se kao u snu dok je hodala kroz polusferu, u pratnji Michaela Tollanda. Corky i Ming bili su odmah iza njih.
»Jesi dobro?« upitao je pažljivo Tolland.
Rachel ga je letimièno pogledala i uputila mu slabašan osmijeh. »Hvala. Samo što je ovo... tako veliko.«
U mislima se vratila na èuveno NASA-ino otkriæe iz 1996. – ALH84001 – meteorit s Marsa za kojeg je NASA tvrdila da sadrži fosilizirane tragove bakterija. Žalosno, samo nekoliko tjedana poslije NASA-ine trijumfalne konferencije za novinare, nekoliko civilnih znanstvenika izašlo je u javnost s dokazom da »znakovi života« nisu ništa drugo nego kerogen nastao oneèišæenjem na Zemlji. NASA-in je kredibilitet pretrpio veliki udarac zbog tog propusta. New York Times je iskoristio priliku da na sarkastièan naèin redefinira kraticu agencije: NASA – NOT ALWAYS SCIENTIFICALLY ACCURATE (NE UVIJEK ZNANSTVENO TOÈNA)
U istom izdanju paleobiolog Stephen Jay Gould zbrojio je sve probleme s ALH84001 istièuæi da je dokaz bio kemijski i nesiguran, a ne »èvrst« poput nedvojbenog pronalaska neke kosti ili ljuske.
Sada, meðutim, Rachel je shvatila, NASA je pronašla nepobitan dokaz. Niti jedan skeptièan znanstvenik ne bi mogao osporiti otkriæe ovih fosila. NASA više nije pucala u prazno, uveæane fotografije navodnih mikroskopskih bakterija – sada su mogli pokazati prave uzorke meteorita u kojima su se golim okom mogli vidjeti bioorganizmi zarobljeni u kamenu. Trideset centimetara dugaèka uš!
Rachel se morala nasmijati kada se sjetila da je kao dijete bila veliki ljubitelj pjesme Davida Bowiea o ‘paukovima s Marsa’. Malo njih bi pogodilo koliko je blizu britanska pop zvijezda bila proricanju najveæeg astrobiološkog trenutka u povijesti.
Dok su se pojedini dijelovi pjesme vrtjeli u njenoj glavi, Corky ju je dostigao. »Je li se Mike veæ hvalio o svom dokumentarcu?«
Rachel je odgovorila, »Ne, ali bih voljela èuti o tome.«
Corky je potapšao Tollanda po leðima. »Samo naprijed, momèe. Reci joj zašto je predsjednik odluèio najvažniji trenutak u povijesti znanosti dodijeliti TV zvijezdi s disalicom u ustima.«
Tolland je zagunðao. »Corky, zašto ne objasniš ti?«
»Dobro, objasnit æu«, rekao je Corky, proguravši se izmeðu njih. »Kako veæ možda znate, gospoðice Sexton, predsjednik æe veèeras održati tiskovnu konferenciju i obznaniti svijetu vijest o meteoritu. Buduæi da je veliki dio
svijeta ispunjen maloumnicima, predsjednik je zamolio Mikea da doðe ovamo i sve uèini glupljim za njih.«
»Hvala, Corky«, rekao je Tolland. »Jako lijepo.« Pogledao je Rachel. »Ono što Corky pokušava reæi je da je zbog velike kolièine znanstvenih podataka koje treba obraditi, predsjednik mislio kako bi kratki dokumentarac o meteoritu pomogao da informacije postanu dostupnije veæini Amerikanaca, od kojih mnogi, zaèudo, nemaju poslijediplomski iz astrofizike.«
»Jeste li znali«, rekao joj je Corky, »da sam upravo èuo kako je naš predsjednik veliki obožavatelj ‘Èudesnih mora?« Zatresao je glavom s gaðenjem. »Zach Herney – vladar slobodnog svijeta – tajnica mu snima Mikeov program kako bi se mogao opustiti nakon teškog dana.«
Tolland je slegnuo ramenima. »Što mogu reæi, èovjek ima ukusa?«
Rachel je sada shvaæala kako je predsjednik napravio majstorski plan. Politika je bila medijska igra, a Rachel je veæ mogla zamisliti oduševljenje i znanstveni kredibilitet koje æe pojavljivanje Michaela Tollanda na televiziji donijeti tiskovnoj konferenciji. Zach Herney je regrutirao idealnog èovjeka za objavljivanje dokumentarca o NASA-inom otkriæu. Skeptici bi bili jako pritisnuti da napadnu predsjednikove podatke, ako bi ih izgovorila vrhunska televizijski poznata znanstvena osoba, uz nekoliko uglednih civilnih znanstvenika.
Corky je rekao, »Mike je sve nas civile veæ snimio za svoj dokumentarac, kao i veæinu vrhunskih NASA-inih struènjaka. I kladim se u svoje državno odlièje da ste vi sljedeæi na njegovoj listi.«
Okrenula se prema njemu. »Ja? O èemu to govorite? Ja nemam nikakav kredibilitet. Ja sam osoba iz obavještajnog svijeta.«
»A zašto vas je onda predsjednik poslao ovamo?«
»Još mi nije rekao.«
Corky se nacerio. »Vi ste obavještajac koji radi za Bijelu kuæu i koji radi na proèišæavanju i vjerodostojnosti podataka, toèno?«
»Da, ali ne znanstvenih.«
»I vi ste kæi èovjeka koji je izgradio kampanju na kritiziranju NASA-inog bacanja novca u svemir?«
Rachel je nasluæivala.
»Morate priznati, gospoðice Sexton«, ubacio se Ming, »vaša potvrda dala bi dokumentarcu jednu potpuno novu dimenziju kredibiliteta. Ako vas je predsjednik poslao ovamo, sigurno je htio da sudjelujete na neki naèin.«
Ponovno se prisjetila zabrinutosti Williama Pickeringa da æe je iskoristiti.
Tolland je pogledao na sat. »Trebali bismo se požuriti«, rekao je, pokazujuæi prema sredini polusfere. »Vjerojatno su se veæ približili.«
»Približili èemu?« upitala je.
»Trenutku vaðenja. NASA vadi meteorit na površinu. Trebao bi se uskoro pojaviti.«

Rachel se ukoèila. »Vi æete stvarno izvaditi osam tona težak kamen ispod šezdeset metara èvrstog leda?«
Corky je blistao. »Niste valjda mislili da æe NASA ostaviti tako veliko otkriæe pod ledom?«
»Ne, ali...«, unutar polusfere nije vidjela nikakvu tešku mašineriju za vaðenje. »Kako NASA planira izvaditi meteorit?«
Corky je otpuhnuo. »Bez problema. U sobi ste s vrhunskim znanstvenicima!«
»Glupost«, zadirkivao je Ming, gledajuæi u Rachel. »Dr. Marlinson se voli hvaliti tuðim mišiæima. Istina je da su se svi ovdje pitali kako izvaditi meteorit. Dr. Mangor je na kraju predložio rješenje.«
»Nisam upoznala dr. Mangora.«
»Struènjak za ledenjake sa sveuèilišta u New Hampshireu«, rekao je Tolland. »Èetvrti i posljednji civilni znanstvenik kojeg je predsjednik regrutirao. Ming je u pravu, rješenje je od dr. Mangor.«
»Dobro«, rekla je, »a što je on predložio?«
»Ona«, ispravio je Ming. »Dr. Mangor je žena.«
»Dalo bi se o tome raspravljati«, zagunðao je Corky. Pogledao je Rachel. »I usput, dr. Mangor æe vas mrziti.«
Tolland ga je ljutito pogledao.
»Pa hoæe!« branio se. »Mrzit æe konkurenciju.«
Rachel se izgubila. »Oprostite, konkurenciju?«
»Ignorirajte ga«, rekao je Tolland. »Nažalost, èinjenica da je Corky potpuni idiot nekako je izmakla èlanovima Nacionalnog žirija za znanost. Vi i dr. Mangor æete se lijepo slagati. Ona je profesionalka. Slovi za jednog od najuspješnijih struènjaka za ledenjake. Zapravo se i preselila na Antarktik na nekoliko godina kako bi prouèavala kretanja ledenjaka.«
»Èudno«, rekao je Corky, »èuo sam da je njeno sveuèilište prikupljalo donaciju i poslalo je tamo kako bi imali malo mira.«
»Jeste li svjesni«, obrecnuo se Ming, kao da je osobno shvatio komentar, »da je dr. Mangor zamalo umrla tamo! Izgubila se u oluji i živjela je od tuljanove masnoæe cijelih pet tjedana dok je nisu pronašli.«
»Èuo sam da je nitko nije tražio.« Corky je prošaptao Rachel.

26.

GABRIELLI ASHE se vožnja od CNN-ovog studija do Sextonovog ureda èinila strašno dugaèkom. Senator je sjedio preko puta nje, zureæi kroz prozor, oèito vrlo zadovoljan zbog debate.
»Poslali su Tench u poslijepodnevnu televizijsku emisiju«, rekao je, okreæuæi se sa smiješkom. »Bijela kuæa postaje sve luða.«
Gabrielle je kimnula, bez komentara. Opazila je zadovoljan izraz na licu Marjorie Tench dok se udaljavala u automobilu. Izraz ju je uèinio nervoznom.
Sextonov osobni mobitel je zazvonio, posegnuo je u džep i izvadio ga. Senator je, poput veæine politièara, imao hijerarhiju brojeva telefona na koje ga se moglo dobiti, ovisno o tome koliko su važni. Tko god ga je sad zvao bio je na vrhu liste; poziv je bio upuæen na Sextonovu privatnu liniju, broj koji je i Gabrielli bio nedostupan.
»Senator Sedgewick Sexton«, javio se, naglašavajuæi melodioznost svog imena.
Gabrielle nije mogla èuti pozivatelja zbog prometne buke, ali je Sexton napeto slušao, odgovarajuæi s ushitom. »Fantastièno. Tako mi je drago što ste nazvali. Može li u osamnaest sati? Odlièno. Imam apartman ovdje u Washingtonu. Privatni. Udoban. Imate adresu, zar ne? Dobro. Veselim se susretu. Vidimo se veèeras.«
Sexton je poklopio, oèito zadovoljan samim sobom.
»Novi Sextonov obožavatelj?« upitala je Gabrielle.
»Množe se«, rekao je. »Ovaj je tip opaki igraè.«
»Mora biti. Sastat æete se u privatnom apartmanu?« Sexton je obièno poput ranjenog lava branio svetu privatnost svog apartmana.
Sexton je slegnuo ramenima. »Da. Mislio sam napraviti laganu obiteljsku atmosferu. Ovaj tip bi mogao imati neke važne veze. Znaš, treba ostvarivati kontakte na malo prisnijoj razini. Sve je stvar povjerenja.«
Gabrielle je kimnula, izvlaèeæi njegov planer. »Želite da ga stavim u vaš kalendar?«
»Nema potrebe. I tako sam planirao provesti noæ kod kuæe.«
Gabrielle je pronašla današnji datum i primijetila da je Sexton veæ zabilježio veèerašnji sastanak velikim tiskanim slovima »O.V.« – kratica za osobno vrijeme, privatnu veèeru ili neka svi idu k vragu; nitko nije bio siguran što. S vremena na vrijeme senator bi ubacio jednu »O.V.« veèer kako bi se mogao zavuæi u svoju sobu, iskljuèiti telefone i raditi ono što najviše voli – pijuckati brandy sa starim prijateljima i pretvarati se da je na jednu večer zaboravio na politiku.
Gabrielle ga je zaèuðeno pogledala. »Dakle, stvarno æete dozvoliti da posao utjeèe na vaše vrijeme za »O.V.«? Impresionirana sam.«
»Tip me uhvatio u trenutku kada imam vremena. Malo æu poprièati s njim. Vidjet æu što ima reæi.«
Gabrielle je poželjela upitati tko je tajanstveni pozivatelj, ali je Sexton oèito bio namjerno maglovit. Nauèila je kada ne treba biti uporna.
Kada su se spustili s obilaznice i krenuli prema Sextonovom uredu, Gabrielle je pogledala rezervirani termin za »O.V.« u Sextonovom planeru i pomislila kako je Sexton oèekivao taj poziv.

27.

SREDIŠTEM NASA-INE polusfere dominirao je tronožac od masivnih željeznih šipki, koji je izgledao kao križanac izmeðu naftne bušotine i èudnovatog modela Eiffelovog tornja. Rachel je prouèavala ureðaj, ne shvaæajuæi kako æe biti iskorišten za vaðenje ogromnog meteorita.
Ispod tornja, nekoliko kolotura bilo je masivnim vijcima prièvršæeno za led. Kroz koloture su prolazili èelièni kablovi koji su sezali do vitla na vrhu tornja i onda se spuštali u usku rupu izbušenu u ledu. Nekoliko snažnih NASA-inih ljudi izmjenjivalo se u pritezanju kolotura. Svakim novim zatezanjem, kablovi su se kroz izbušenu rupu pomicali malo prema gore, kao da se podiže sidro.
Oèito nešto ne shvaæam, pomislila je Rachel, dok se s ostalima približavala mjestu iskapanja. Èinilo se da ljudi izvlaèe meteorit ravno kroz led.
»JEDNAKO OPTEREÆENJE! DOVRAGA!« zaderao se ženski glas u blizini, milozvuèan poput motorne pile.
Rachel je pogledala u tom smjeru i ugledala nisku ženu u jarko žutom snježnom odijelu zaprljanom mašæu. Bila joj je okrenuta leðima, ali Rachel je mogla zakljuèiti kako ona vodi operaciju. Bilježeæi nešto na ploèu, žena je stalno skakala naprijed-natrag.
»Nemojte mi reæi da ste umorne, moje dame!«
Corky je pozvao: »Hej, Norah, prestani šefovati tim jadnima NASA-inim deèkima i doði oèijukati sa mnom.«
Nije se ni okrenula. »Jesi li to ti, Marlinsone? Uvijek bih prepoznala taj slabašni glasiæ. Vrati se kad uðeš u pubertet.«
Corky se okrenuo prema Rachel. »Norah nas grije svojim šarmom.«
»Èula sam to, svemirski klinjo«, uzvratila je dr. Mangor, još uvijek zapisujuæi bilješke. »A ako mi odmjeravaš stražnjicu, ove hlaèe za snijeg dodaju petnaest kila.«
»Bez brige«, rekao je Corky. »ne privlaèi me tvoje dupe dlakavog mamuta, nego tvoja privlaèna osobnost.«
»Zaboli me.«
Corky se ponovno nasmijao. »Imam dobre vijesti, Norah. Izgleda da nisi jedina žena koju je predsjednik regrutirao.«
»Nemoj srat’. Pa regrutirao je i tebe.«
Tolland se ubacio. »Norah? Imaš li trenutak da upoznaš nekoga?«
Kada je začula Tollandov glas, Norah je odmah prestala raditi i okrenula se. Njeno grubo držanje odmah je nestalo. »Mike!« Brzo im je prišla, sva sretna. »Nisam te vidjela nekoliko sati.«
»Uređivao sam dokumentarac.«
»Kakav je moj dio?«
»Izgledaš briljantno i ljupko.«
»Koristio je specijalne efekte«, rekao je Corky.
Norah je zanemarila primjedbu, pogledavajući prema Rachel ljubaznim, ali opreznim osmijehom. Pogledala je opet prema Tollandu. »Nadam se da me ne varaš, Mike.«
Tollandovo ozbiljno lice se zacrvenilo dok ih je upoznavao. »Norah, upoznaj Rachel Sexton. Gospođica Sexton radi u obavještajnoj zajednici i ovdje je na zahtjev predsjednika. Njen otac je senator Sedgewick Sexton.«
Upoznavanje je zbunilo Norah. »Neću se ni pretvarati da to razumijem.« Nije skinula rukavice dok se mlako rukovala s Rachel. »Dobrodošli na vrh svijeta.«
Rachel se nasmiješila. »Hvala.« Začudila se kada je vidjela da Norah Man-gor, usprkos grubom glasu, ima ugodno i vragolasto držanje. Njezina kratko ošišana kosa bila je smeđa s pokojom sijedom, a oči oštre poput dva kristala. Imala je snažno samopouzdanje koje se sviđalo Rachel.
»Norah«, rekao je Tolland. »Možeš li upoznati Rachel s onim što radiš?«
Norah je podignula obrve. »Vas dvoje ste već na ti? Baš lijepo.«
Corky je zagunđao. »Rekao sam ti, Mike.«
Norah Mangor je provela Rachel oko baze tornja dok su Tolland i ostali išli za njima međusobno razgovarajući.
»Vidite li rupe u ledu ispod tronošca?« upitala je Norah pokazujući prema rupama, glasom potpuno različitim od onog prije upoznavanja.
Rachel je kimnula, gledajući prema rupama u ledu. Svaka je bila promjera trideset centimetara s čeličnim kabelom u sredini.
»Te rupe su ostale od prijašnjih bušenja, vađenja uzoraka i rentgenskog snimanja meteorita. Sada ih koristimo kao ulazne točke za spuštanje masivnih vijaka koje smo pričvrstili za meteorit. Poslije toga smo spustili stotinjak metara posebno izdržljivog kabla kroz svaku rupu, pričvrstili ga za vijke građevinskim kukama i sad ih jednostavno izvlačimo pomoću kolo tura. Ovim damama potrebno je nekoliko sati da ga izvuku, ali napreduju.«
»Nisam sigurna da vas pratim«, rekla je. »Meteorit je ispod nekoliko tisuća tona leda. Kako ga podižete?«
Norah je pokazala na vrh tronošca odakle je uski snop crvenog svjetla padao ravno prema dolje. Rachel je to već prije vidjela i zaključila da je to samo neka vrsta vizualnog indikatora – pokazivač gdje se nalazi zakopani objekt.
»To je galij-arsen poluvodički laser«, rekla je Norah.
Rachel je pobliže pogledala laser i primijetila da je otopio siæušnu rupicu u ledu.
»Jako vruæa zraka«, rekla je Norah. »Grijemo meteorit dok ga dižemo.«
Kada je Rachel shvatila jednostavnost i briljantnost ženinog plana, bila je zadivljena. Norah je jednostavno uperila laser prema dolje, sve dok se nije probio kroz led do meteorita. Kamen, koji je bio previše gust da bi se otopio, poèeo je apsorbirati toplinu, dovoljno se zagrijavši da otopi led oko sebe. Kako su NASA-ini ljudi izvlaèili meteorit, ugrijani kamen, u kombinaciji sa silom povlaèenja, topio je okolni led èisteæi put za podizanje na površinu. Voda nastala zbog topljenja leda jednostavno se slijevala ispod meteorita, puneæi nastalu rupu.
Kao vruæi nož kroz zamrznuti maslac.
Norah je pokazala prema ljudima koji su podizali meteorit. »Generatori ne mogu podnijeti takav napor pa koristim ljudsku snagu.«
»To je laž!« požalio se jedan od radnika. »Koristi ljudsku snagu samo da bi vidjela kako se znojimo!«
»Opusti se«, obrecnula se Norah. »Vi curice ste dva dana plakale da vam je hladno. Sada sam to ispravila. Nastavite vuæi.«
Radnici su se nasmijali.
»Èemu služe oni stupovi?« upitala je Rachel, pokazujuæi na nekoliko naranèastih stožaca postavljenih oko tornja na mjestima koja su se èinila sluèajno odabrana. Vidjela je sliène stošce razmještene po zdanju.
»Posebna oprema za ledenjake«, rekla je Norah. »Zovemo ih SOISZ. To je skraæeno za ‘stani ovdje i slomi zglob.« Podigla je jedan od stožaca i otkrila rupu koja se protezala u dubinu ledenjaka. »Loše mjesto za nagaziti.« Vratila je stožac na mjesto. »Izbušili smo rupe po cijelom ledenjaku kako bismo provjerili strukturu. Kao i kod normalne arheologije, razdoblje koliko je neki objekt bio zakopan može se odrediti po dubini na kojoj je naðen. Što ga dublje naðemo, dulje je bio dolje. Dakle, za objekt naðen ispod leda, možemo odrediti koliko dugo je bio dolje po ledu koji se stvorio iznad njega. Kako bismo se uvjerili da je mjerenje bilo precizno, provjeravamo razlièite dijelove ledenjaka da utvrdimo njegovu èvrstoæu i da nije bio pogoðen potresima i lavinama.«
»Dakle, kako izgleda ovaj ledenjak?«
»Besprijekoran«, rekla je. »Savršen, èvrsti komad. Nema puknuæa. Ovaj meteorit je ono što zovemo ‘statièni pad’. Bio je nedirnut u ledu otkad je 1716. sletio.«
Rachel se zaèudila. »Znate toènu godinu kada je pao?«
Norah je izgledala iznenaðena pitanjem. »Da, dovraga. Zato su me i zvali. Mogu èitati led.« Pokazala je na obližnju hrpu ledenih cilindara. Svaka je izgledala poput prozirnog telefonskog stupa i bila obilježena naranèastom naljepnicom. »Ti ledeni cilindri su zaleðeni geološki zapisi.« Povela je Rachel prema cilindrima. »Ako pažljivo pogledate, možete vidjeti pojedine slojeve leda.«
Rachel je čučnula i zaista vidjela različite slojeve leda koji su se razlikovali po nijansama svijetlih tonova. Slojevi su se protezali od debljine papira do pola centimetra.
»Svaka zima donosi snježnu mećavu na ledenjak«, rekla je, »a svakog proljeća to se lagano topi. Dakle, vidimo slojeve koji nastaju svake godine. Jednostavno počnemo brojati od vrha – najmlađa zima – i brojimo unatrag.«
»Poput godova na drvetu.«
»Nije tako jednostavno, gospođice Sexton. Zapamtite, mjerimo stotinjak metara raznih slojeva. Moramo čitati klimatološke oznake da bismo označili naš rad – zapisi o padalinama u atmosferi, zagađenjima u zraku, takve stvari.«
Tolland i ostali su im se pridružili. Tolland se nasmiješio Rachel. »Ona zna puno o ledu, zar ne?«
Rachel se osjećala čudno sretna što ga vidi. »Da, nevjerojatna je.«
»I samo da se zna«, Tolland je kimnuo, »1716., godina koju je odredila dr. Mangor, je točna. NASA je izračunala točnu godinu pada puno prije nego što smo mi došli ovamo. Dr. Mangor je sama izbušila koru, napravila svoje testove i potvrdila NASA-ine tvrdnje.«
Rachel je bila impresionirana.
»A slučajno«, rekla je Norah, »1716., je upravo ona godina u kojoj su rani istraživači vidjeli svijetlu vatrenu loptu na nebu iznad sjeverne Kanade. Meteorit je postao poznat pod imenom »Jungersolov pad«, po vodi ekspedicije.«
»Dakle«, dodao je Corky, »činjenica da se poklapaju starost kore i povijesni zapisi dokazuje da gledamo dio istog meteorita kojeg je Jungersol zabilježio 1716.«
»Dr. Mangor!« povikao je jedan od NASA-inih radnika. »Počinje se nazirati posljednji dio kabla!«
»Obilazak je gotov, društvo«, rekla je Norah. »Trenutak istine.« Zgrabila je stolicu na sklapanje, popela se na nju i zavikala iz petnih žila. »Izbijanje na površinu za pet minuta!«
Svugdje oko zdanja, poput pasa koji odgovaraju na poziv za večeru, znanstvenici su prestali raditi i požurili do mjesta iskopa.
Norah Mangor je stavila ruke na kukove i pogledala uokolo. »U redu, po-dignimo Titanik!«

28.

»ODMAKNITE SE!« povikala je Norah, probijajuæi se kroz okupljeno mnoštvo. Radnici su se razbježali. Norah je preuzela kontrolu, praveæi predstavu od provjeravanja napetosti užadi.
»Dižite!« jedan od NASA-inih ljudi je povikao. Ljudi su pritegnuli kolo-ture i kablovi su se podignuli još petnaestak centimetara iz rupe.
Dok su se kablovi podizali, Rachel je primijetila kako se ljudi znatiželjno naginju prema naprijed. Corky i Tolland bili su u blizini i izgledali su poput djeèice na Božiæ. S druge strane rupe približio se veliki NASA-in upravitelj Lawrence Ekstrom, zauzimajuæi položaj za promatranje izvlaèenja.
»Još malo!« povikao je netko od NASA-inih ljudi. »Naziru se spojnice!«
Boja èeliènih kablova koji su se dizali iz rupa promijenila se iz srebrne u žutu koja je oznaèavala zadnji dio kabla.
»Još dva metra! Èvrsto držite!«
Grupa ljudi oko tronošca je zašutjela, poput promatraèa koji su oèekivali pojavljivanje nekakvog božanstva – svi su bili napeti.
Onda ga je Rachel ugledala.
Probijajuæi se kroz tanki sloj leda, poèeli su se nazirati mutni obrisi meteorita. Sjenka je bila iskrivljena i tamna, isprva mutna, ali je postajala sve jasnija dok se probijala kroz led.
»Jaèe!« povikao je tehnièar. Ljudi su pritegnuli koloture, a tronožac je zaškripao. »Još metar i pol! Ne popuštajte!«
Rachel je mogla vidjeti kako se napinje led iznad kamena poput kože neke trudne životinje pred porodom. Na vrhu izboèine, okružujuæi mjesto prema kojem je bio uperen laser, poèeo je popuštati maleni krug površinskog leda, topeæi se, praveæi sve širu rupu.
»Rodnica je otvorena!« povikao je netko. »Devet stotina centimetara!«
Nervozni smijeh je prekinuo tišinu.
»Dobro, ugasite laser!«
Netko je pritisnuo prekidaè i zraka je nestala.
I tada se dogodilo.
Poput vatrenog dolaska nekog paleolitskog boga, veliki je kamen probio površinu uz šištanje pare. Kroz uskovitlanu maglicu, veliki obris se pojavio kroz led. Ljudi koji su radili na koloturima povukli su jaèe dok se cijeli kamen nije oslobodio ledenog stiska i zanjihao, vruæ i mokar, iznad otvora ki-puæe vode.
Rachel je bila zapanjena.
Njišuæi se na kablovima, mokra, gruba površina meteorita presijavala se pod fluorescentnim svjetlima, pougljenjena i izbrazdana, kao ogromna okamenjena suha šljiva. Kamen je bio gladak i zaobljen na jednom kraju, vjerojatno se taj kraj otopio pri trenju prolazeæi kroz atmosferu.
Gledajuæi u pougljenjenu fuzijsku koru, Rachel je mogla zamisliti kako meteorit juri prema Zemlji poput poludjele vatrene lopte. Èudesno, to se dogodilo prije nekoliko stoljeæa. Sada je ranjena zvijer ležala na kablovima, a voda se cijedila s njenog tijela.
Lov je bio gotov.
Sve do ovog trenutka napetost ovog dogaðaja nije pogodila Rachel. Predmet koji je visio pred njom bio je s drugog planeta, udaljenog milijune kilometara. A zarobljen u njemu bio je dokaz – èovjek nije sam u svemiru.
Izgledalo je da euforija ovog momenta svakoga obuzima u isti tren i gomila je spontano zavikala i zapljeskala. Èak je i upravitelj bio zahvaæen veseljem. Tapšao je svoje ljude po leðima, èestitajuæi im. Gledajuæi to, Rachel je bila stvarno sretna zbog NASA-e. U prošlosti nisu imali sreæe. Konaèno je krenulo na bolje. Zaslužili su ovaj trenutak.
Zjapeæa rupa u ledu izgledala je poput malenog bazena u sredini polus-fere. Površina šezdeset metara dubokog bazena s otopljenim ledom neko se vrijeme mreškala, a onda potpuno smirila. Voda je bila dobrih metar i pol ispod ruba otvora, razlika uzrokovana vaðenjem mase meteorita i karakteristikom leda da se skuplja prilikom topljenja.
Norah Mangor odmah je postavila SOISZ stošce oko rupe. Iako je rupa bila jasno vidljiva, svaki znatiželjnik koji bi preblizu prišao i poskliznuo se, našao bi se u smrtnoj opasnosti. Stijenke ove rupe bile su od èistog leda, bez uporišta, a penjanje bez pomagala bi bilo nemoguæe.
Lawrence Ekstrom polako se približavao. Krenuo je direktno prema Norah Mangor i èvrsto joj stisnuo ruku. »Dobro napravljeno, dr. Mangor.«
»Oèekujem puno pohvala u novinama«, odgovorila je.
»Dobite æete ih.« Okrenuo se sada prema Rachel. Izgledao je sretniji i nekako manje zabrinut. »Dakle, gospoðice Sexton, je li profesionalni skeptik zadovoljen?«
Rachel nije mogla da se ne nasmije. »Prije bih rekla zaprepašten.«
»Dobro onda. Poðite za mnom.«
Rachel je pratila Ekstroma kroz polusferu do velike metalne kutije koja je izgledala poput transportnog kontejnera. Kutija je bila oslikana vojnim bojama, a na strani je pisalo P-S-K.
»Nazvat æete predsjednika odavde«, rekao je.
Prijenosna sigurna komunikacija, pomislila je. Ove mobilne, komunikacijske govornice bile su standardna oprema na bojištu pa se Rachel nije nadala da æe ih vidjeti u mirnodopskoj misiji NASA-e. S druge strane, iza Ekstroma je stajao Pentagon, dakle, on je sigurno imao pristup ovakvim igraèkama. Zbog ozbiljnih lica dvojice naoružanih stražara, Rachel je stekla dojam da je jedina komunikacija s vanjskim svijetom bila uz odobrenje upravitelja Ekstroma.
Izgleda da nisam jedino ja nedostupna.
Ekstrom je kratko porazgovarao sa stražarom i onda se okrenuo prema Rachel. »Sretno«, rekao je i otišao.
Čuvar je pokucao na vrata koja su se otvorila iznutra. Pojavio se tehničar i pokazao joj da ude. Ušla je za njim.
Unutrašnjost PSK-a bila je mračna. Pod plavičastim svjetlom jedinog monitora, raspoznala je telefonsku opremu, primopredajnike i satelitske komunikacijske uređaje. Osjećala se klaustrofobično. Zrak je bio težak, poput podruma zimi.
»Sjednite ovdje, molim vas.« Tehničar je izvukao uredsku stolicu i postavio je ispred monitora. Primakao je mikrofon i masivne slušalice. Provjeravajući knjigu šifri, utipkao je dugački niz na obližnjem uređaju. Brojčanik se prikazao ispred Rachel.
00:60 SEKUNDI.
Tehničar je zadovoljno kimnuo kad je brojčanik počeo odbrojavati. »Jedna minuta do uspostavljanja veze.« Okrenuo se i otišao, zalupivši vratima. Čula je kako se vrata zaključavaju.
Super.
Dok je čekala u mraku, gledajući u brojčanik koji je sporo odbrojavao, imala je prvi trenutak privatnosti od ranog jutra. Probudila se jutros ne znajući što je danas čeka. Izvanzemaljski život. Od danas najpopularniji moderni mit više nije mit.
Upravo je shvatila kako će ovaj meteorit biti poguban po očevu kampanju. Iako NASA-ino financiranje nije imalo veze s pravom na pobačaj, gospodarstvom i medicinskom zaštitom, njezin je otac to tako dobro iskoristio. Sada će se okrenuti protiv njega.
U roku od nekoliko sati Amerikanci će ponovno osjetiti uzbuđenje zbog NASA-inog trijumfa. Bit će ljudi sa suzama u očima. Ponosnih znanstvenika. Dječje mašte koja je postala stvarnost. Financijski problemi past će u zaborav, zasjenjeni ovim povijesnom trenutkom. Predsjednik će uskrsnuti poput feniksa, pretvarajući se u heroja, dok će senator usred slavlja ispasti budala, zajedljivo gunđalo bez američkog smisla za avanturom.
Računalo je zapiskutalo i Rachel je podigla pogled.
00:05 SEKUNDI
Ekran je odjedanput zatreperio i pojavila se mutna slika pečata Bijele kuće. Za trenutak slika se pretvorila u lice predsjednika Herneyja.
»Zdravo, Rachel«, rekao je, vragolasto gledajući u nju. »Vjerujem da si provela zanimljivo popodne?«

29.

URED SENATORA Sedgewicka Sextona bio je u uredskoj zgradi Philipa A. Harta u Ulici C sjeveroistoèno od Capitol Hilla. Zgrada je bila neomodernistièka mreža kvadrata za koju su kritièari tvrdili da više slièi na zatvor nego na uredsku zgradu. Mnogi koji su tamo radili baš su se tako i osjeæali.
Na treæem katu Gabrielle Ashe se ubrzanim korakom šetala ispred raèunala. Na ekranu je bila nova e-mail poruka. Nije bila sigurna kako da je shvati.
Prve dvije linije su bile:
SEDGEWICK JE BIO IMPRESIVAN NA CNN-u.
IMAM JOŠ INFORMACIJA ZA TEBE.
Gabrielle je dobivala ovakve poruke posljednjih nekoliko tjedana. Povratna adresa bila je lažna, iako je mogla pratiti trag do domene »whitehouse.gov«. Izgleda da je njen tajni informator bio netko iz Bijele kuæe, a tko god bio postao je Gabriellin izvor raznih vrijednih politièkih informacija, ukljuèujuæi vijest o tajnom sastanku izmeðu upravitelja NASA-e i predsjednika.
Gabrielle je u poèetku bila suzdržana glede poruka, ali kada je provjerila dojave, zaèudila se kada je shvatila kako su informacije konzistentno toène i dragocjene – tajne informacije o NASA-inim financijskim gubicima, skupim misijama, podaci koji su pokazivali da NASA previše ulaže u potragu za izvanzemaljskim životom i to još patetièno neuspješno, èak i interna ispitivanja mišljenja su upozoravala da pitanje NASA-e odvraæa glasaèe od predsjednika.
Kako bi poveæala vrijednost dobivenih poruka za senatora, Gabrielle ga nije obavijestila da dobiva e-mail poruke iz Bijele kuæe. Umjesto toga jednostavno mu je servirala informacije kao »od jednog od njenih izvora.« Sexton je uvijek bio zahvalan i nije pitao tko je bio njen izvor. Zakljuèila je kako on sumnja da ona zauzvrat pruža seksualne usluge. Što je najviše zabrinjavalo, to mu uopæe nije smetalo.
Gabrielle je prestala koraèati i opet pogledala novopristiglu poruku. Namjera svih poruka bila je vrlo jasna: netko iz Bijele kuæe je htio da senator Sexton pobijedi na izborima i pomagao mu tako što je dostavljao vrijedne informacije za napad na NASA-u.
Ali tko? I zašto?
Štakor koji napušta brod, zakljuèila je. U Washingtonu nije bilo neobièno da zaposlenici Bijele kuæe, kada se boje da æe njihov predsjednik biti izbaèen iz ureda, ponude sitne usluge moguæem nasljedniku s nadom da æe tako osigurati privilegije ili položaj nakon promjena. Izgleda da je netko namirisao Sextonovu pobjedu i pokušavao se rano osigurati.
Poruka na njenom ekranu trenutno je jako živcirala. Nije bila poput prijašnjih koje je dobila. Nisu je muèile prve dvije linije. Nego zadnje dvije:
ISTOÈNA VRATA ZA SASTANKE, 16:30.
DOÐI SAMA.
Njen informator nije nikad prije zatražio sastanak u živo. Oèekivala je malo diskretniju lokaciju za susret licem u lice. Istoèna vrata za sastanke? Samo su jedna postojala u Washingtonu, koliko je znala. Pokraj Bijele kuæe? Je li ovo neka šala?
Znala je da ne može odgovoriti preko e-maila; njene poruke uvijek su bile odbijene. Osoba s kojom se dopisivala bila je anonimna. To uopæe nije èudilo.
Trebam li se posavjetovati sa Sextonom? Brzo je odluèila da ne. Bio je na sastanku. Uz to, ako mu kaže za e-mail, morat æe mu reæi i za ostale. Zakljuèila je da je ponuda njenog izvora za sastanak usred bijela dana zato da bi se osjeæala sigurno. Nakon svega ova osoba joj je samo pomagala protekla dva tjedna. On ili ona oèito je prijateljski raspoložena osoba.
Èitajuæi poruku posljednji put, pogledala je na sat. Imala je sat vremena.

30.

UPRAVITELJ NASA-E osjeæao se manje nervoznim kada je meteorit uspješno izvaðen iz leda. Sve se savršeno poklapalo, rekao je sam sebi dok je koraèao kroz zdanje do radionice Michaela Tollanda. Ništa nas više ne može zaustaviti.
»Kako ide?« upitao je, prišavši televizijskom znanstveniku s leda.
Tolland je digao pogled s raèunala, umoran ali pun entuzijazma. »Ureðivanje priloga je uskoro gotovo. Samo ubacujem neke fotografije iskapanja koje su slikali Vaši ljudi. Odmah æe biti gotovo.«
»Dobro.« Predsjednik je zamolio Ekstroma da pošalje Tollandov dokumentarac èim bude gotov.
Iako je Ekstrom bio cinièan zbog predsjednikove želje da uzme Michaela Tollanda za ovaj projekt, pogledavši nezavršenu verziju Tollandovog dokumentarca, promijenio je mišljenje. Nadahnuta prièa televizijske zvijezde kombinirana s njegovim intervjuima kao civilnog znanstvenika, briljantno se uklapala u uzbudljivi i razumljiv petnaestominutni znanstveni program. Tolland je bez napora postigao ono što NASA èesto nije uspijevala – opisati znanstveno otkriæe na nivou prosjeènog Amerikanca bez posebnih pretenzija.
»Kad budete gotovi s ureðivanjem«, rekao je, »donesite gotov proizvod do prostora za konferenciju. Netko æe poslati digitalnu kopiju u Bijelu kuæu.«
»Da, gospodine.« Tolland se vratio poslu.
Ekstrom je krenuo dalje. Došavši do sjevernog zida, ohrabrio se kada je vidio da »prostor za konferenciju« pristojno izgleda. Veliki plavi tepih bio je prostrt preko leda, na sredini tepiha se nalazio konferencijski stol s nekoliko mikrofona, zastavom NASA-e i ogromnom amerièkom zastavom u pozadini. Kako bi se postigla posebna vizualna dramaturgija, meteorit je prebaèen na poèasno mjesto ispred stola.
Ekstromu je bilo drago što je atmosfera u prostoru za konferenciju bila slavljenièka. Veæina njegovih ljudi okupila se oko meteorita, držeæi ispružene ruke iznad njegove površine poput kampera oko logorske vatre.
Ekstrom je odluèio da je ovo pravi trenutak. Otišao je do obližnjih kartonskih kutija. Naruèio je jutros da ih dostave s Grenlanda.
»Èastim piæem!« viknuo je, dodajuæi limenke piva svojim razdraganim zaposlenicima.
»Hej, šefe!« netko je povikao. »Hvala! Èak je i ohlaðeno!«
Ekstrom se nasmiješio. »Držao sam ga na ledu.«
Svi su se nasmijali.
»Samo trenutak!« netko drugi je povikao, dobro otpivši gutljaj iz svoje limenke. »Ovo je kanadsko pivo! Gdje vam je patriotizam?«
»Ljudi, imamo ograničen proračun. To je najjeftinije što sam našao.«
Čulo se još smijeha.
»Pažnja, pažnja«, povikao je na megafon jedan NASA-in čovjek iz televizijske ekipe. »Uključit ćemo reflektore. Možda ćete oslijepiti na trenutak.«
»I bez ljubljenja u mraku«, netko je povikao. »Ovo je obiteljski program!«
Ekstrom se zahihotao, zabavljajući se dok je njegova vesela ekipa završavala s postavljanjem reflektora.
»Prelazimo na televizijsko osvjetljenje za pet, četiri, tri, dva...«
Unutrašnjost zdanja brzo je utonula u tamu dok su se halogene lampe gasile. U roku od nekoliko sekundi, sva su svjetla bila ugašena. Neprobojna tama obavila je zdanje.
Netko je teatralno vrisnuo.
»Tko me je štipnuo za guzicu?« netko je povikao, smijući se.
Tama je trajala samo nekoliko trenutaka prije nego što je probijena intenzivnom svjetlošću reflektora. Svi su zažmirili. Preobražaj je bio potpun; sjeverni kvadrant zdanja postao je televizijski studio. Ostatak je izgledao poput puste staje usred noći. Jedina svjetlost u drugim dijelovima bila je od prigušenog odraza reflektora, koja je sada bacala dugačke sjenke po pustim radionicama.
Ekstrom se povukao u sjenu, sretan što vidi radosne ljude oko meteorita. Osjećao se poput oca koji gleda djecu kako se vesele oko bora na Božić.
Bog zna da su zaslužili, pomislio je, ne sluteći kakva im velika katastrofa prijeti.

31.

VRIJEME SE mijenjalo.
Poput tugaljivog glasnika nadolazeæe borbe, zloslutni vjetar je zavijao i udarao u sklonište Delta Force-a. Delta-1 je završio s uèvršæivanjem šatora protiv oluje i vratio se natrag svojim kolegama. Veæ su prolazili kroz sve ovo. Uskoro æe proæi.
Delta-2 je buljio u video zapis koji je u realnom vremenu odašiljao mikrorobot. »Doði vidjeti nešto«, rekao je.
Delta-1 je prišao. Unutrašnjost polusfere bila je u potpunom mraku osim jarkog svjetla pokraj pozornice na sjevernom dijelu zdanja. Ostatak polusfere se jedva nazirao. »Nije to ništa«, rekao je. »Samo testiraju rasvjetljenje za veèerašnji televizijski prijenos.«
»Nije problem u osvjetljenju.« Delta-2 je pokazao na tamni obris na sredini leda – vodom ispunjena rupa iz koje je izvaðen meteorit. »To je problem.«
Delta-1 je pogledao rupu. Još je bila okružena stošcima i površina vode je izgledala mirna. »Ništa ne vidim.«
»Pogledajte ponovno.« Manevrirao je upravljaèkom palicom, navodeæi mikrorobota prema površini rupe.
Dok je Delta-1 pobliže prouèavao tamni bazenèiæ otopljenog leda, vidio je nešto što ga je šokiralo. »Što...?«
Delta-3 im je prišao i pogledao sliku. Takoðer je izgledao skamenjen. »Moj Bože. Je li to mjesto iskopa? Treba li se voda tako ponašati?«
»Ne«, rekao je Delta-1. »Sigurno ne.«

32.

IAKO JE RACHEL Sexton sada sjedila unutar velike metalne kutije postavljene èetiri tisuæe osamsto kilometara od Washingtona, osjeæala je isti pritisak kao da je pozvana u Bijelu kuæu. Ekran videofona ispred nje prikazivao je kristalno jasnu sliku predsjednika Zacha Herneyja koji je sjedio ispred predsjednièkog peèata u sobi za komunikacije Bijele kuæe. Digitalna zvuèna veza bila je besprijekorna, s iznimkom prihvatljivog kašnjenja zvuka, kao da je bio u pokrajnjoj sobi.
Konverzacija je bila živa i otvorena. Predsjednik se èinio zadovoljan, iako ne previše iznenaðen, Rachelinim objeruèkim prihvaæanjem NASA-inog pronalaska i njegovim izborom šarmantnog Michaela Tollanda za glasnogovornika. Predsjednik je bio veseo i šaljivo raspoložen.
»Siguran sam da æeš se složiti«, rekao je, postajuæi ozbiljniji, »u savršenom svijetu, posljedice ovog otkriæa bile bi èisto znanstvene prirode.« Zastao je, naginjuæi se naprijed, ispunivši cijeli ekran. »Nažalost, ne živimo u savršenom svijetu i ovaj NASA-in trijumf postat æe politièko natjecanje èim ga objavim.«
»Uzimajuæi u obzir nepobitne dokaze i ljude koje ste regrutirali za potvrðivanje, ne mogu zamisliti da æe javnost ili bilo tko od protivnika moæi bilo što drugo napraviti do prihvatiti ovo otkriæe kao èinjenicu.«
Herney se gotovo tužno nasmijao. »Moji politièki protivnici æe vjerovati onome što vide, Rachel. Zabrinut sam jer im se to vjerojatno neæe svidjeti.«
Rachel je primijetila koliko je oprezan da ne spomene njenog oca. Upotrebljavao je samo fraze »protivnik« ili »politièki protivnici«. »A vi mislite da æe vaši protivnici skovati zavjeru èisto iz politièkih razloga?« upitala je.
»Takva su pravila igre. Sve što netko treba napraviti je da malo posumnja, govoreæi da je ovo neka vrsta politièke prijevare zakuhane od strane NASA-e i Bijele kuæe i odjednom æu se naæi pod istragom. Novine zaborave da je NASA našla dokaz izvanzemaljskog života, a mediji se usredotoèe na pronalazak dokaza o zavjeri. Žalosno, insinuacije o zavjeri povezane s ovim otkriæem bile bi loše za znanost, loše za Bijelu kuæu, loše za NASA-u i iskreno, loše za državu.«
»Zbog toga ste odgodili objavu otkriæa dok cijenjeni civilni znanstvenici u potpunosti ne potvrde vjerodostojnost.«
»Moj je cilj predstaviti podatke kao potpuno nedvojbene tako da je svaki pokušaj cinizma srezan u korijenu. Želim da se otkriæe slavi s neospornim poštovanjem koje zaslužuje. NASA nije ništa manje zaslužila od toga.«
Proradila je Rachelina intuicija. Što želi od mene?
»Oèito«, nastavio je, »ti si u jedinstvenom položaju da mi pomogneš. Tvoje iskustvo u analiziranju i oèita povezanost s mojim protivnikom daju ti veliki kredibilitet vezan uz ovo otkriæe.«
Rachel je postala opreznija. Želi me iskoristiti... baš kako je Pickering i rekao!
»S obzirom na to«, nastavio je, »želio bih te zamoliti da osobno podržiš ovo otkriæe, kao obavještajni struènjak Bijele kuæe... i kao kæi mog protivnika.«
To je to. Direktno u glavu.
Herney želi da ga podržim.
Rachel je stvarno mislila da je on iznad ovakvih prljavih politièkih igara. Njezina javna podrška bi direktno i osobno pogaðala njenog oca, onemoguæavajuæi senatora da napadne kredibilitet otkriæa bez da napadne kredibilitet vlastite kæeri. Smrtna kazna za kandidata koji istièe da mu je ‘obitelj na prvom mjestu’.
»Iskreno, gospodine«, rekla je, gledajuæi u ekran, »preneražena sam što to tražite od mene.«
Predsjednik je izgledao zateèen. »Mislio sam da æeš oduševljeno prihvatiti.«
»Oduševljeno? Gospodine, stavljajuæi na stranu moje razmirice s ocem, ovaj zahtjev me stavlja u neugodan položaj. Imam previše problema s ocem èak i ako ga izravno ne napadnem u nekakvom javnom natjecanju. Usprkos mom oèitom neslaganju s njim, on je moj otac i huškati me protiv njega u javnom izlaganju èini mi se ispod vaše razine.«
»Èekaj malo!« Mahnuo je rukama u znak predaje. »Tko je išta rekao o javnom izlaganju?«
Rachel je zastala. »Pretpostavljam da oèekujete da se veèeras na konferenciji za novinare u osam sati pridružim upravitelju NASA-e na podiju.«
Herneyjev smijeh zatutnjao je kroz zvuènike. »Rachel, za kakvog me to èovjeka smatraš? Zar zaista misliš da bih od nekoga tražio da zabije nož u leda vlastitom ocu i to još na nacionalnoj televiziji?«
»Ali, rekli ste...«
»I zar zaista misliš da bih želio da upravitelj NASA-e dijeli zasluge s kæerkom zakletog neprijatelja? Ne bih te htio razoèarati, ali ova konferencija je znanstvena prezentacija. Nisam siguran da bi tvoje znanje o meteoritima, fosilima ili zaleðenim strukturama doprinijelo kredibilitetu ovog dogaðaja.«
Rachel se zacrvenila. »Ali onda... na kakvu ste podršku mislili?«
»Jednu puno bliže tvojem položaju.«
»Gospodine?«
»Ti si povjerenica Bijele kuæe za obavještajna pitanja. Ti izvještavaš moje ljude o stvarima od nacionalne važnosti.«
»Želite da ovo podržim zbog vaših ljudi?«
Herney je još uvijek zabavljao nesporazumom. »Da, želim. Skepticizam s kojim æu se suoèiti izvan Bijele kuæe nije ništa u usporedbi s onim mojih ljudi upravo sada. Ovdje smo usred velike pobune. Moj ugled unutar kuæe je poljuljan. Moji ljudi su me preklinjali da srežem financiranje NASA-e. Ignorirao sam ih i to je bilo politièko samoubojstvo.«
»Sve do sada.«
»Toèno. Kako smo raspravljali ovog jutra, ovo otkriæe æe dobro doæi politièkim cinicima, a nitko nije cinièan kao moji ljudi trenutno. Zato, kada èuju za ovu informaciju prvi put, želim da doðe od...«
»Niste rekli svojim ljudima o meteoritu?«
»Samo nekolicini najviših savjetnika. Držanje otkriæa u tajnosti bio je najveæi prioritet.«
Rachel je bila skamenjena. Nije èudno što je usred pobune. »Ali ovo nije moje uobièajeno podruèje. Meteorit bi se teško mogao povezati s obavještajnim analizama.«
»Ne u uobièajenom smislu, ali sigurno ima sve elemente tvojeg posla – složeni podaci koji se trebaju proèistiti, znaèajni politièki utjecaj.«
»Nisam struènjak za meteorite, gospodine. Ne bi li bilo bolje da vaše ljude izvijesti upravitelj NASA-e?«
»Šališ se? Svi ga ovdje mrze. Što se tièe mojih ljudi, Ekstrom je ljigava zmija koji me stalno iznova uspijeva uvuæi u loše poslove.«
Rachel je shvaæala. »A što je s Corkyjem Marlinsonom? Nacionalna medalja iz astrofozike? Ima puno više ugleda nego ja.«
»Moji ljudi su u duši politièari, ne znanstvenici. Upoznala si dr. Marlinsona. On je divan, ali ako dopustim astrofizièaru da objašnjava mojim intelektualcima koji razmišljaju poput robota, obit æe mi se o glavu. Potreban mi je netko pristupaèan. Ti si prava osoba, Rachel. Moji ljudi poznaju tvoj rad i s obzirom na tvoje prezime, ti si objektivni glasnogovornik kakvog oèekuju.«
Rachel je osjetila kako je privlaèi predsjednikov pristupaèan stil. »Barem priznajte da to što sam kæi vašeg protivnika ima nekakve veze.«
Predsjednik se zvonko nasmijao. »Naravno da ima. Ali, kako znaš, moji æe ljudi biti izviješteni ovako ili onako, bez obzira što odluèiš. Ti nisi glavna zvijezda programa, Rachel, jednostavno si struènjak. Najkvalificiraniji pojedinac za izvještaj i usput si bliski roðak èovjeka koji želi izbaciti moje ljude na sljedeæim izborima za Bijelu kuæu. Imaš dvostruku prednost.«
»Trebali biste se baviti prodajom.«
»U biti se i bavim. Kao i tvoj otac. I da budem iskren, htio bih sklopiti neki posao veæ jedanput.« Skinuo je naoèale i pogledao Rachel ravno u oèi. Osjetila je moæ sliènu onoj njenog oca. »Tražim te uslugu, Rachel, i zato što vjerujem da je ovo dio tvog posla. Dakle, koji je tvoj odgovor? Da ili ne? Hoæeš li izvijestiti moje ljude o ovome?«
Osjetila se zarobljena u kontejneru PSK-a. Poput prodavaèa koji zakljuèuje jako vrijedan posao. Èak i èetiri tisuæe osamsto kilometara udaljena, osjeæala je snagu njegove volje kroz ekran. Shvaæala je da je ovo savršeno razuman zahtjev, sviðalo se to njoj ili ne.
»Imam uvjete«, rekla je.
Herney je podigao obrve. »A to su?«
»Sastat æu se s vašim ljudima nasamo. Bez novinara. Ovo je privatni izvještaj, a ne javna podrška.«
»Imaš moju rijeè. Sastanak je veæ zakazan na vrlo privatnoj lokaciji.«
Rachel je uzdahnula. »Onda dobro.«
Predsjedniku je zablistao. »Odlièno.«
Provjerila je sat, iznenadivši se da je veæ prošlo èetiri sata. »Èekajte«, rekla je zbunjeno, »ako æete izvještavati uživo u dvadeset sati, nemamo vremena. Èak i u onoj divljoj letjelici kojom ste me poslali ovamo, trebalo bi mi nekoliko sati da se vratim u Bijelu kuæu. Trebala bih pripremiti zakljuèke i...«
Predsjednik je odmahnuo glavom. »Mislim da nisam bio dovoljno jasan. Izvijestit æeš ih preko video konferencije s mjesta gdje se nalaziš.«
»Oh.« Rachel je ustuknula. »U koliko sati ste mislili da to uèinim?«
»Zapravo«, rekao je cereæi se. »Kako bi bilo da to odmah napraviš? Svi su se veæ skupili i bulje u veliki prazan televizor. Èekaju tebe.«
Bila je napeta. »Gospodine, potpuno sam nepripremljena. Ne mogu nikako...«
»Samo im reci istinu. Koliko teško to može biti?«
»Ali...«
»Rachel«, rekao je, naginjuæi se prema ekranu. »Zapamti, tvoj posao je skupljanje i obrada podataka. To je ono što radiš. Samo prièaj o onom što se dogaða tamo gore.« Posegnuo je za prekidaèem kako bi prekinuo vezu, ali je zastao. »I mislim da æe ti biti drago što sam te postavio na visoku poziciju.«
Nije razumjela na što je mislio, ali je bilo prekasno za pitanja. Prekinuo je vezu.
Ekran ispred Rachel na trenutak se zacrnio. Kada se ponovno upalio, gledala je u ono što ju je èinilo najnervoznijom. Ravno ispred nje bio je Ovalni ured Bijele kuæe. Bio je pun. Svi su bili na nogama. Izgleda da su tamo bili svi zaposlenici. I svi do jednoga su buljili u nju. Rachel je shvatila da ona ima pogled s predsjednikova stola.
Govor s visoke pozicije. Veæ se poèela znojiti.
Iz izraza njihovih lica moglo se vidjeti da su oni jednako iznenaðeni što je vide kao i ona što vidi njih.
»Gospoðice Sexton?« pozvao je hrapav glas.
Rachel je preletjela pogledom preko mora lica i našla osobu koja je to rekla. Bila je to mršava žena koja je upravo zauzimala mjesto u prvom redu. Marjorie Tench. Osebujna pojava te žene mogla se uvijek prepoznati, èak i u gužvi.
»Hvala što ste nam se pridružili, gospoðice Sexton«, rekla je Marjorie Tench, zvuèeæi zadovoljno. »Predsjednik nam je rekao da imate novosti?«

33.

UŽIVAJUÆI U TAMI, paleontolog Wailee Ming sjedio je sam u svom privatnom kutku. S velikim išèekivanjem veselio se veèerašnjem dogaðaju. Uskoro æu biti najslavniji paleontolog na svijetu. Nadao se da je Michael Tolland bio darežljiv i ubacio njegove komentare u dokumentarac.
Dok je uživao u nadolazeæoj slavi, lagane vibracije potresle su led ispod njegovih nogu, prouzrokujuæi poskakivanje s mjesta na kojem je sjedio. Njegov instinkt za potrese kojeg je stekao živeæi u Los Angelesu, uèinio ga je hiperosjetljivim i na najmanje podrhtavanje tla. Sada se osjetio malo posramljen jer su vibracije bile potpuno normalne. To se samo odvaja dio leda, prisjetio se. Još se nije naviknuo na to. Svakih nekoliko sati, udaljena eksplozija bi zagrmjela kroz noæ kao da se negdje uz rub ledenjaka odlomio dio leda i pao u more. Norah Mangor je to lijepo opisala. Nova ledena santa se rada...
Ustavši, protegnuo je ruke. Pogledao je po polusferi i u daljini, ispod svjetla televizijskih reflektora, vidio je da proslava poèinje. Ming nije baš bio za zabave tako da je otišao u suprotnom smjeru.
Labirint napuštenih radionica sada je bio poput grada duhova, a cijelo zdanje je djelovalo sablasno. Ledeni trnci prošli su mu tijelom i on je zakopèao dugaèki kaput od devine dlake.
U daljini je vidio mjesto iskopa. Toèku na kojoj su izvaðeni najvelièanstveniji primjerci fosila u cijeloj ljudskoj povijesti. Ogromni metalni tronožac bio je složen, jezerce okruženo stošcima bilo je napušteno. Ming je krenuo prema rupi, ostajuæi na sigurnoj udaljenosti, zureæi u šezdeset metara duboku jamu s ledenom vodom. Ponovno æe se zamrznuti, izbrisavši sve tragove da je netko bio ovdje.
Jezerce puno vode bio je prekrasan prizor, pomislio je. Èak i u mraku.
Posebno u mraku.
Zastao je na trenutak. A onda mu je sinulo.
Nešto nije u redu.
Dok se koncentrirao na vodu, osjetio je kako ga napušta prijašnja suzdržanost i obuzima strašan nemir. Zatreptao je oèima, ponovno pogledao, a onda brzo pogledao kroz zdanje... prema pedesetak metara udaljenoj masi ljudi koja je slavila u podruèju za tiskovnu konferenciju. Znao je da ga ne mogu vidjeti ovdje u mraku.
Trebao bih nekome reæi za ovo, zar ne?
Ponovno je pogledao u vodu, pitajuæi se što da im kaže. Je li vidio optièku iluziju? Nekakvu èudnu vrstu odraza?
Nesiguran, zakoraèio je pokraj stožaca prema rubu jame. Linija vode bila je otprilike metar i pol ispod razine leda i on se nagnuo kako bi bolje vidio. Da, sigurno je nešto èudno. Bilo je teško promašiti, a opet nije se vidjelo sve dok se svjetla nisu ugasila.
Uspravio se. Netko je sigurno trebao èuti za ovo. Krenuo je brzim korakom prema podruèju za tiskovnu konferenciju. Napravivši samo nekoliko koraka, naglo se zaustavio. Dobri Bože! Skoèio je natrag prema jami, razrogaèivši oèi. Sad mu je sinulo.
»Nemoguæe!« promrmljao je.
A opet, znao je da je to jedino objašnjenje. Pažljivo razmisli, rekao je sam sebi. Mora postojati racionalno objašnjenje. Ali što je više razmišljao, sve je više bio uvjeren u ono što vidi. Nema drugog objašnjenja! Nije mogao vjerovati da NASA i Corky Marlinson nisu primijetili nešto tako nevjerojatno, ali Ming se nije bunio.
Ovo je sada otkriæe Waileea Minga!
Tresuæi se od uzbuðenja, Ming je požurio do obližnje radionice po epruvetu. Trebao mu je samo mali uzorak vode. Nitko neæe moæi povjerovati!

34.

»JA SAM OBAVJEŠTAJNI povjerenik Bijele kuæe«, govorila je Rachel, obuzdavajuæi podrhtavanje glasa dok se obraæala ljudima na ekranu, »moje dužnosti obuhvaæaju putovanja na politièki aktualna mjesta, analizu potencijalno opasnih situacija i izvještavanje predsjednika i zaposlenika Bijele kuæe.«
Poèela se preznojavati i lagano je obrisala nastali znoj s èela, tiho psujuæi predsjednika što ju je uvalio u ovo izvještavanje bez upozorenja.
»Nikad me prije nisu moja putovanja odvela na ovako egzotièno mjesto.« Ukoèeno je pokazala na skuèenu prikolicu oko nje. »Vjerovali ili ne, obraæam vam se s arktièkog ledenjaka koji je debeo više od devedeset metara.«
Vidjela je veliko išèekivanje na licima ljudi. Oèito su znali da su skupljeni u Ovalnom uredu s razlogom, ali sigurno nitko od njih nije pomišljao da to ima veze s Arktikom.
Znoj se ponovno pojavio. Saberi se, Rachel. Ovo je ono što ti radiš. »Sjedim ispred vas s velikom èašæu, ponosom i... iznad svega, s velikim uzbuðenjem.«
Vidjela je tupe poglede.
K vragu, pomislila je, gnjevno brišuæi znoj s lica. Nisam ovo željela u životu. Znala je što bi njezina majka rekla da je sada ovdje: Kada sumnjaš što reæi, jednostavno ispljuni to! Stara jenkijevska poslovica koja je bila utkana u mamina temeljna uvjerenja – da se sve prepreke mogu preskoèiti jednostavno govoreæi istinu, bez obzira kako to rekla.
Duboko udahnuvši pogledala je direktno u kameru. »Oprostite, ako se pitate kako se mogu ovako puno znojiti na Arktiku... malo sam nervozna.«
Neki su se trgnuli i nesigurno nasmijali.
»Uz to«, rekla je, »vaš šef mi je dao otprilike deset sekundi vremena prije nego što sam vam se obratila. Ovo vatreno krštenje nije ono što sam oèekivala kod prvog posjeta Ovalnom uredu.«
Ovog puta se zaèulo više smijeha.
»I«, rekla je, gledajuæi u dno ekrana, »sigurno nisam zamišljala da æu sjediti za predsjednikovim stolom... a pogotovo ne na njemu!«
Ovo je izmamilo salvu smijeha i široke osmijehe. Osjetila je kako se opušta. Jednostavno im reci.
»Situacija je ovakva.« Zvuèala je smireno. Lagano i jasno. »Predsjednik Herney bio je odsutan s medijske pozornice ne zbog pomanjkanja zanimanja za kampanju nego zbog toga što je bio zaokupljen nečim drugim. Nečim što je smatrao puno važnijim.«
Rachel je zastala, gledajući ravno u publiku.
»Došlo je do znanstvenog otkrića na lokaciji koja se zove ledenjak Milne na dalekom Arktiku. Predsjednik će obavijestiti svijet o tome u večerašnjoj tiskovnoj konferenciji u dvadeset sati. Za otkriće je zaslužna grupa radišnih Amerikanaca koji nisu imali sreće u zadnje vrijeme i zaslužuju bolje. Govorim o NASA-i. Možete biti ponosni što je vaš predsjednik, s očitim uvjerenjem, bio uz NASA-u u dobru i zlu. Sada će se, izgleda, njegova vjernost nagraditi.«
Sve do tada nije bila svjesna kako je ovo veliki povijesni trenutak. Stegnulo joj se grlo, ali je dalje nastavila.
»Kao obavještajni djelatnik koji se usavršio u analizi i potvrđivanju vjerodostojnosti podataka, jedna sam od nekolicine ljudi koje je predsjednik pozvao da prouče NASA-ine podatke. Osobno sam ih pregledala konzultirajući se s nekoliko stručnjaka – i vladinim i civilnim – muškarcima i ženama čiji ugled je neupitan i koji su potpuno politički neutralni. Moje profesionalno mišljenje jest da su podaci koje ću vam predstaviti nepatvoreni i objektivni. Štoviše, moje osobno mišljenje jest da je predsjednik, s povjerenjem u svoje zaposlenike i američki narod, pokazao divljenja vrijednu pažnju i suzdržavanje da ne objavi otkriće još prošli tjedan.«
Rachel je gledala ljude kako su zbunjeno gledali. Svi su uprli oči u nju i znala je da ima njihovu potpunu pozornost.
»Dame i gospodo, uskoro ćete čuti dio informacije koja je, složit ćete se, jedna od najuzbudljivijih informacija ikad objavljenih u ovom uredu.«

35.

POGLED IZ ZRAKA kojeg je prenosio mikrorobot kružeći po polusferi izgledao je kao nešto što bi pobijedilo na natjecanju iz avangardnog filma – prigušeno osvjetljenje, mjesto iskopa koje svjetluca i pristojno obučeni Azijat koji leži na ledu s kaputom od devine dlake raširenim oko njega poput ogromnih krila. Očito želi uzeti uzorak vode.
»Moramo ga zaustaviti«, rekao je Delta-3.
Delta-1 se složio. Ledenjak Milne je imao tajne za koje je njegov tim imao ovlaštenja da ih štiti po svaku cijenu.
»Kako ćemo ga zaustaviti?« upitao je Delta-2, još držeći upravljačku palicu. »Mikroroboti nisu opremljeni za to.«
Delta-1 se namrgodio. Mikrorobot koji je sada lebdio po polusferi bio je model za izviđanje, opremljen samo za duge letove. Ništa smrtonosniji od obične mušice.
»Trebamo nazvati nadzornika«, izjavio je Delta-3.
Delta-1 je buljio u sliku usamljenog Waileea Minga, raskrečenog na rubu iskopa. Nitko nije bio blizu njega – a ledeno hladna voda je prigušivala moguće pokušaje da bilo tko zavrišti. »Dajte mi kontrole.«
»Što to radite?« pitao je vojnik koji je upravljao.
»Ono za što smo trenirani«, odbrusio je Delta-1 preuzimajući. »Improviziram.«

36.

WAILEE MING je potrbuške ležao pokraj jame, ispružene desne ruke preko ruba, pokušavajuæi uzeti uzorak vode. Oèi ga sigurno nisu varale; njegovo lice, sada samo na otprilike metar od vode, moglo je sve jasno vidjeti.
Ovo je nevjerojatno!
Napinjuæi se jaèe, Ming je pokušavao s epruvetom u ruci doæi do površine vode. Nedostajalo mu je samo nekoliko centimetara.
Kako nije mogao više istegnuti ruku, Ming se približio rupi. Vrhovima cipela i nožnim prstima pokušao se ukopati u led i èvrsto se uhvatio lijevom rukom za rub. Ponovno je protegnuo desnu ruku što je više mogao. Još malo. Pomaknuo se malo bliže. Da! Rub epruvete je dotaknuo površinu vode. Dok se tekuæina ulijevala, Ming je buljio s nevjericom.
Tada se, bez upozorenja, dogodilo nešto potpuno neobjašnjivo. Iz tame je, poput metka iz pištolja, doletio maleni komadiæ metala. Ming ga je vidio tek trenutak prije nego što se zabio u njegovo desno oko.
Ljudski instinkt zaštite oèiju je duboko usaðen, i usprkos Mingovom razumu koji mu je govorio da ne radi nikakve nagle pokrete, trgnuo se. Bila je to nagla reakcija više od iznenaðenja nego od boli. Mingova lijeva ruka, najbliža licu, refleksno se podigla da zaštiti napadnute oèi. Dok se njegova ruka kretala, znao je da je napravio pogrešku. Cijelom težinom naginjuæi se prema naprijed, izgubivši jedini oslonac, Wailee Ming se zaljuljao. Prekasno je vratio ruku. Ispuštajuæi epruvetu i pokušavajuæi se uhvatiti za skliski led, poskliznuo se – padajuæi u mraènu rupu.
Pao je samo nešto više od metra, a ipak, kada mu je glava dotaknula ledenu vodu osjeæao se kao da je licem udario u beton brzinom od osamdeset kilometara na sat. Tekuæina koja mu je obavila lice bila je tako ledena da ga je pekla poput kiseline. Odmah ga je obuzela panika.
Okrenut naglavaèke u mraku, dezorijentiran, nije znao u kojem se smjeru mora okrenuti prema površini. Njegov teški kaput od devine dlake zadržao je ledeni udar – ali tek za trenutak. Konaèno došavši k sebi, uspio se okrenu ti i doæi do zraka, baš kada se voda probila do leda i prsa, zarobivši njegovo tijelo u ledenom stisku.
»Pomm... oæ«, zastenjao je, ali jedva je mogao uvuæi dovoljno zraka u pluæa da ispusti slabašni vrisak. Osjeæao se kao da mu je sav zrak isisan iz pluæa.
»Pooom...oæ!« Njegovi krikovi i njemu su bili neèujni. Ming se dokopao ruba jame i pokušao se izvuæi. Ispred njega bio je vertikalni zid leda. Nije se imao za što uhvatiti. Ispod površine vode udarao je èizmama u zid, tražeæi uporište. Ništa. Propinjao se, pokušavajuæi dohvatiti rub. Bio je tek tridesetak centimetara izvan dosega.
Mingovi mišiæi veæ su poèeli otkazivati poslušnost. Jaèe je udarao nogama, pokušavajuæi se izbaciti iz vode dovoljno visoko da dohvati rub. Osjeæao je kako mu je tijelo poput olova, a pluæa se stisnula do ništavila, kao da ih drobi nekakav piton. Njegov vodom natopljeni kaput postajao je sve teži, povlaèeæi ga prema dolje. Ming ga je pokušao skinuti, ali se teška tkanina zalijepila za njega.
»Pom... oæ!«
Strah ga je obavio u potpunosti.
Utapanje, Ming je jednom proèitao, najstrašnija je moguæa smrt. Nikad nije ni sanjao da æe se naæi u situaciji da to iskusi. Mišiæi su odbijali poslušnost i veæ se borio da održi glavu iznad vode. Natopljena odjeæa vukla ga je prema dolje dok je ukoèenim prstima grebao po stijenkama jame.
Njegovi uzvici sada su bili samo u njegovom umu.
I tada se dogodilo.
Ming je potonuo. Pravi strah da æe biti pri svijesti kod nadolazeæe smrti nije uopæe mogao zamisliti. A ipak, bio je ovdje... polako tonuæi niz glatki ledeni zid šezdeset metara duboke rupe u ledu. Cijeli niz misli prošao je kroz njegovu glavu. Slike iz djetinjstva. Iz njegove karijere. Pitao se hoæe li ga netko naæi ovdje. Ili æe jednostavno potonuti na dno i smrznuti se... zarobljen u ledenjaku za cijelu vjeènost.
Mingova pluæa su vrištala za zrakom. Zadržao je zrak u pluæima, pokušavajuæi se doèepati površine. Diši! Borio se s refleksima, neèujno mièuæi usnama. Diši! Oèajnièki je pokušavao plivati prema gore. Diši! U tom trenutku, u oèajnièkoj borbi ljudskih refleksa protiv razuma, Mingov nagon za disanjem je prevladao nad nagonom da drži zatvorena usta.
Wailee Ming je udahnuo.
Voda koja mu je ušla u pluæa zapekla je njegovo osjetljivo pluæno tkivo poput kipuæeg ulja. Osjeæao se kao da izgara iznutra. Okrutno, voda ne ubija odmah. Udisao je vodu sedam užasnih sekundi, svaki udisaj je bio bolniji nego prošli, a niti jedan nije pružao ono što je bilo potrebno njegovom tijelu, ono što je tako oèajnièki trebalo.
Konaèno, dok je tonuo u ledenu tamu, shvatio je kako gubi svijest. Prihvatio je bijeg s olakšanjem. U vodi svuda oko sebe vidio je siæušne toèkice svjetla. Bio je to najljepši prizor koji je ikada vidio.

37.

ISTOÈNA VRATA za sastanke Bijele kuæe nalazila su se na Istoènoj aveniji izmeðu Državne riznice i Istoène ravnice. Ojaèana ograda i cementni stupici postavljeni nakon napada na bazu marinaca u Bejrutu, odavali su negostoljubiv dojam.
Gabrielle Ashe je ispred vrata pogledala sat, postajuæi sve nervoznija. Bilo je 16:45 i još je nitko nije kontaktirao.
ISTOÈNA VRATA ZA SASTANKE, 16:30. DOÐI SAMA.
Ovdje sam, pomislila je. Gdje si ti?
Prouèavala je lica turista koja su milila uokolo, oèekujuæi da je netko pogleda. Nekoliko muškaraca pogledalo ju je i nastavilo dalje. Pitala se je li ovo bila dobra ideja. Uèinilo joj se da je netko promatra iz stražarske kuæice. Pomislila je da se njen informator uplašio. Zureæi kroz teška vrata prema Bijeloj kuæi, uzdahnula je i krenula natrag.
»Gabrielle Ashe?« viknuo je èovjek iz tajne službe.
Gabrielle se okrenula, dok joj je srce palo u pete. »Da?«
Èovjek u stražarskoj kuæici joj je mahnuo da priðe. Imao je ozbiljno, bezizražajno lice. »Vaša veza je spremna primiti vas.« Otkljuèao je glavna vrata i pokazao joj da uðe.
Gabrielline noge su odbile poslušnost. »Ulazim unutra?«
Èuvar je kimnuo. »Zamoljen sam da se isprièam što ste èekali.«
Pogledala je prema otvorenim vratima i još uvijek se nije mogla pomaknuti. Što se dogaða!? Ovo sigurno nije oèekivala.
»Vi ste Gabrielle Ashe, zar ne?« pitao je èuvar nervozno.
»Da, gospodine, ali...«
»Onda vam iskreno savjetujem da me pratite.«
Gabrielline noge su se pomaknule. Kada je nesigurno zakoraèila preko praga, vrata su se s treskom zatvorila.

38.

DVA SU DANA bez sunèevog svjetla u potpunosti poremetila biološki sat Michaela Tollanda. Iako je njegov sat govorio da je kasno poslijepodne, njegovo tijelo je tvrdilo da je sredina noæi. Završavajuæi svoj dokumentarac, skinuo je cijeli film na digitalni disk i krenuo kroz mraèno zdanje. Stigavši do osvijetljenog podruèja za tiskovnu konferenciju, predao je disk NASA-inom tehnièaru nadležnom za ovu prezentaciju.
»Hvala, Mike«, rekao je tehnièar primajuæi disk i usput namignuvši. »Ovo sigurno redefinira pojam vrhunske televizije, zar ne?«
Tolland se umorno nasmiješio. »Nadam se da æe se i predsjedniku svidjeti.«
»Nema sumnje. Kako bilo, tvoj posao je gotov. Sjedni i uživaj u programu.«
»Hvala.« Stajao je u jarko osvijetljenom podruèju prouèavajuæi vesele NASA-ine ljude koji su nazdravljali meteoritu limenkama kanadskog piva. Iako je htio proslaviti, osjeæao se preumorno, emocionalno iscrpljeno. Letimiènim pogledom potražio je Rachel Sexton, no ona je vjerojatno još uvijek prièala s predsjednikom.
Želi je staviti u program, pomislio je. Nije ga krivio; Rachel bi bila savršeni dodatak ekipi glasnogovornika. Uz dobar izgled, Rachel je posjedovala pristupaèno držanje i samopouzdanje koje je èesto viðao kod žena. Ali opet, veæina žena koje je upoznavao bile su s televizije – ili bezobzirne moæne žene ili filmske ljepotice kojima je nedostajala osobnost.
Iskradajuæi se tiho iz gomile NASA-inih zaposlenika, krenuo je kroz zdanje, pitajuæi se gdje su nestali ostali civilni znanstvenici. Ako su se osjeæali upola onako izmoždeno kao i on, trebali bi biti u spavaonicama i odspavati malo prije velikog dogaðaja. Ispred sebe u daljini, vidio je krug stožaca oko napuštenog mjesta iskopa. Gotovo prazno zdanje izgledalo je kao da odzvanja slabašnim glasovima iz njegove prošlosti. Pokušao ih je blokirati.
Zaboravi duhove, rekao si je. Cesto su ga proganjali u ovakvim vremenima, kada je bio umoran ili sam – u vremenima osobnog trijumfa ili slave. Trebala bih sada biti s tobom, prošaptao je glas. Sam u tami, osjeæao je kako potpuno uranja u sjeæanja.
Celia Birch bila je njegova simpatija s faksa. Za jedno Valentinovo, odveo je u omiljeni restoran. Kada joj je konobar donio desert, donio joj je ružu i dijamantni prsten. Celia je odmah shvatila. Sa suzama u oèima, izgovorila je rijeè koja ga je uèinila sretnim kao nikad do tad.
»Da.«
Puni išèekivanja, kupili su malu kuæu pokraj Pasadene, gdje je Celia dobila posao kao znanstveni uèitelj. Iako je plaæa bila skromna, bilo je dobro za poèetak, a bilo je i blizu Instituta Scripp za oceanografiju u San Diegu gdje je dobio posao iz snova na geološkom istraživaèkom brodu. Njegov posao je zahtijevao izbivanja po tri do èetiri dana, a njegovi ponovni susreti sa Æelijom su uvijek bili strastveni i uzbudljivi.
Dok je bio na moru, poèeo je za Æeliju snimati neke svoje avanture, radeæi mini-dokumentarce o svom poslu na brodu. Nakon jednog putovanja, vratio se sa snimkom mutne slike koji je snimio kroz prozorèiæ malene podmornice – prve snimke ikad snimljene kemotropske sipe za koju nitko nije ni znao da postoji. Na snimci je dok je govorio uz sliku, pucao od entuzijazma.
Doslovce tisuæe neotkrivenih vrsta žive u ovim dubinama! A tek smo poèeli otkrivati! Dolje postoje misterije koje nitko od nas ne može ni zamisliti!
Celia je bila oduševljena muževljevim entuzijazmom i kratkim, razumljivim znanstvenim objašnjenjem. Pokazala je snimku svom znanstvenom razredu i odmah je postala hit. Drugi uèitelji su ga htjeli posuditi. Roditelji su željeli napraviti kopije. Èinilo se kao da svi jedva èekaju njegovo sljedeæe djelo. Celia je dobila ideju. Nazvala je prijateljicu s faksa koja je radila za NBC i poslala joj snimku.
Dva mjeseca kasnije poveo je Æeliju u šetnju plažom zvanom Kingman. Bilo je to njihovo posebno mjesto, gdje su uvijek išli podijeliti svoje nade i snove.
»Postoji nešto što ti želim reæi«, rekao je.
Celia se zaustavila, primivši muževljevu ruku dok su im valovi lagano udarali u noge. »Što je bilo?«
Nije mogao više izdržati. »Prošli tjedan zvali su me s NBC-a. Žele da vodim seriju dokumentaraca o oceanima. To je savršeno. Žele napraviti probnu epizodu sljedeæe godine! Možeš li to zamisliti?«
Celia ga je poljubila sva sretna. »Vjerujem. Bit æeš sjajan.«
Šest mjeseci kasnije plovili su zajedno pokraj Cataline kada se Celia poèela žaliti na bol koju je osjeæala. Ignorirali su to nekoliko tjedana, ali na kraju je bol bila prejaka. Otišla je vidjeti što nije u redu.
U jednom trenutku njegov životni san pretvorio se u paklenu noænu moru. Celia je bila bolesna. Jako bolesna.
»Napredni stadij limfoma«, objasnili su doktori. »Rijedak kod ljudi njene dobi, ali inaèe nije nepoznat.«
Celia i Tolland su posjetili nebrojene klinike i bolnice, savjetujuæi se sa struènjacima. Odgovor je uvijek bio isti. Neizljeèivo.
Neæu to prihvatiti! Odmah je dao otkaz na Institutu, potpuno zaboravio na NBC-ev dokumentarac i usmjerio je svu svoju energiju i ljubav na pomoæ pri Celijinom ozdravljenju. Vodila je tešku bitku, podnoseæi bol s ljupkošæu koja je uèinila da je još više zavoli. Vodio ju je na duge šetnje plažom Kingman, pravio joj zdrave obroke i prièao joj o tome što æe sve raditi kada joj bude bolje.
Ali nije bilo suðeno.
Prošlo je samo sedam mjeseci kada se našao pokraj umiruæe žene u tmurnom bolnièkom krilu. Više nije prepoznavao njeno lice. Podmuklost raka mogla se usporediti jedino s brutalnošæu kemoterapije. Izgledala je poput izmrcvarenog kostura. Zadnji sati su bili najteži.
»Michael«, rekla je, hrapavim glasom. »Vrijeme je da me pustiš.«
»Ne mogu.« Oèi su mu se napunile suzama.
»Ti si borac«, rekla je. »Moraš biti. Obeæaj mi da æeš naæi drugu ljubav.«
»Nikad neæu htjeti drugu.« I mislio je to.
»Morat æeš nauèiti.«
Celia je umrla jedne kristalno jasne nedjelje u lipnju. Osjeæao se poput broda koji je otrgnut s privezišta i baèen u olujno more, potpuno bez orijentacije. Tjednima je bio bez kontrole. Prijatelji su mu pokušali pomoæi, ali njegov ponos nije mogao podnijeti njihovo sažaljenje.
Moraš odluèiti, konaèno je shvatio. Radi ili umri.
Oèvrsnuvši u svojim uvjerenjima, bacio se natrag na ‘Èudesna mora. Taj dokumentarac mu je doslovce spasio život. U èetiri godine koje su slijedile, njegov zabavni program se probio. Usprkos posebnim naporima njegovih prijatelja, izdržao je samo nekoliko spojeva. Svi su bili promašaji ili obostrana razoèaranja pa se na kraju predao i okrivio svoj popunjeni raspored za pomanjkanje društvenog života. Njegovi najbolji prijatelji znali su što je. Michael Tolland jednostavno nije bio spreman.
Mjesto iskopa meteorita bilo je ispred njega, izvlaèeæi ga iz bolnih sjeæanja. Odbacio je teška sjeæanja i prišao otvoru. U mraènom zdanju, ledena voda u jami imala je nekakvu abnormalnu i magiènu ljepotu. Površina jezerca presijavala se kao da je obasjana mjeseèinom. Njegov pogled su privukli siæušni izvori svjetla pri vrhu, kao da je netko posipao plavo-zelene šljokice po površini. Dugo je buljio u svjetlucanje.
Nešto povezano s tim bilo mu je poznato.
Na prvi pogled je pomislio da svjetlucava voda jednostavno odražava svjetlost reflektora iz zdanja. Sada je vidio da to nije sluèaj. Svjetlucanja su imala zelenkastu nijansu i ritmièki su pulsirala, kao da je površina vode živa, osvjetljavajuæi se iz dubine.
Uznemiren, prišao je bliže stošcima da bolje vidi.
Na drugom kraju zdanja Rachel Sexton je izašla iz PSK prikolice u tamu. Zastala je na trenutak dezorijentirana u tamnoj okolini. Izgledalo je kao da se nalazi u velikoj špilji, osvijetljenoj samo s medijskim reflektorima na sjevernoj strani. Iživcirana tamom oko sebe, krenula je instinktivno prema osvijetljenom prostoru za tiskovnu konferenciju.
Bila je zadovoljna ishodom svojeg izvještavanja zaposlenika Bijele kuæe. Kada se oporavila od predsjednikove male podvale, sve je glatko isprièala što je znala o meteoritu. Dok je govorila, promatrala je lica predsjednikovih ljudi koja su odražavala osjeæaje od potpunog šoka, preko iskrene nade, do objeruèkog prihvaæanja.
»Izvanzemaljski život?« èula je kako je netko upitao. »Znate li što to znaèi?«
»Da«, netko je odgovorio. »Znaèi da æemo pobijediti na ovim izborima.«
Dok se približavala podruèju za tiskovnu konferenciju, zamišljala je skoru objavu i nije se mogla sprijeèiti da se ne upita je li njezin otac stvarno zaslužio takav zasljepljujuæi udarac koji æe rasturiti njegovu kampanju jednim udarcem.
Odgovor je, naravno, bio ‘da’.
Kad god je Rachel osjeæala sažaljenje za oca, sve što je trebala napraviti jest sjetiti se svoje majke. Katherine Sexton. Bol i sramota koju joj je Sedgewick Sexton nanio bila je neoprostiva... dolazeæi kasno kuæi svake veèeri, izgledajuæi samozadovoljno i mirišuæi na parfeme. Njen otac se krio iza glumljenog religijskog zanosa – a cijelo vrijeme je lagao i varao, znajuæi da ga Katherine nikad neæe ostaviti.
Da, odluèila je, senator Sexton æe dobiti baš ono što zaslužuje.
Grupa ljudi kojoj se približila, bila je vesela. Svi su držali pivo. Probijala se izmeðu njih osjeæajuæi da joj tu nije mjesto. Pitala se gdje je Michael Tolland.
Corky Marlinson stvorio se pokraj nje. »Tražite Mikea?«
Rachel se zbunila. »Pa... ne... zapravo da.«
Corky je s gaðenjem zatresao glavom. »Znao sam. Mike je maloprije otišao. Mislim da je krenuo uhvatiti malo sna.« Corky je škiljio dok je gledao po zdanju. »Ali, izgleda da ga još uvijek možete uhvatiti.« Nasmiješio joj se i pokazao. »Mike se skameni svaki put kada vidi vodu.«
Pratila je njegov ispruženi prst prema središtu zdanja, gdje se nalazila silueta Michaela Tollanda koji je zurio u vodu u jami. »Što to radi?« upitala je. »To je malo opasno.« Corky se nacerio. »Vjerojatno piša. Idemo ga gurnuti.« Rachel i Corky su krenuli prema mjestu iskopa. Kada su mu se približili, Corky ga je pozvao.
»Hej, vodeni èovjeèe! Jesi li zaboravio svoje ronilaèko odijelo?« Tolland se okrenuo. Èak i na prigušenom osvjetljenju, vidjela je da je njegov izraz lica smrtno ozbiljan. Njegovo lice je izgledalo èudnovato osvijetljeno, kao da je osvijetljen odozdo. »Je li sve u redu, Mike?« upitala je. »Ne baš.« Pokazao je u vodu.
Corky je zakoraèio preko stožaca i stao pokraj Tollanda na rub otvora. Èim je pogledao u vodu, odmah se ohladio. Pridružila im se Rachel, prolazeæi pokraj stožaca do ruba jame. Kada je pogledala u rupu, zaèuðena je ugledala plavo-zeleno svjetlucanje po površini vode. Èinilo se da pulsira zelenim sjajem. Efekt je bio divan.
Tolland je zagrabio kristale leda s poda i bacio ih u vodu. Voda je zasvijetlila na mjestu udarca, svijetleæi zelenom bojom.
»Mike«, rekao je nelagodno Corky, »molim te, reci mi da znaš što je to.« Tolland je frknuo.«Toèno znam što je ovo. Muèi me jedino što to radi ovdje.«

39.

»IMAMO BIÈAŠE«, rekao je Tolland, zureæi u osvijetljenu vodu.
»Imamo bi... što?« Corky se namrgodio. »Govori razumljivo.«
Rachel je osjeæala da se Mike ne šali.
»Ne znam kako se ovo dogodilo«, rekao je Tolland, »ali ova voda sadrži bioluminescentne bièaše.«
»Bioluminescentne što?« rekla je. Ništa ne razumijem.
»Jednostaniène planktone s moguænošæu oksidacije luminescentnih katalizatora koji se nazivaju luciferini.«
To je bilo razumljivo?
Tolland je uzdahnuo i okrenuo se prema svom prijatelju. »Corky, postoji li moguænost da je na meteoritu kojeg smo izvukli iz te rupe bilo živih organizama?«
Corky je puknuo od smijeha. »Budi ozbiljan, Mike!«
»I jesam ozbiljan.«
»Nema šanse, Mike! Vjeruj mi, ako je NASA imala i najmanju naznaku da ima živih organizama na tom kamenu, možeš biti siguran da ga nikad ne bi izvadili na svježi zrak.«
Tolland je bio samo napola utješen, njegovo je olakšanje bilo zasjenjeno dubljim misterijem. »Ne mogu biti siguran bez mikroskopa«, rekao je, »ali izgleda da je ovo bioluminescentni plankton iz razreda Pyrrophyta. To znaèi vatrena biljka. Arktièki ocean je pun toga.«
Corky je slegnuo ramenima. »Zašto si pitao jesu li iz svemira?«
»Zato«, rekao je Tolland, »meteorit je bio zakopan u ledenjaku – svježa voda iz snježnih oborina. Voda u toj rupi je nastala topljenjem, a bila je zamrznuta tri stoljeæa. Kako su se oceanska biæa našla tamo?«
Tollandov argument je donio dugu tišinu.
Rachel je stajala pokraj ruba jame i pokušavala shvatiti što to gleda. Bioluminescentni plankton na mjestu iskopa. Što to znaèi?
»Mora postojati nekakva raspuklina dolje«, rekao je Tolland. »To je jedino objašnjenje. Plankton je ušao kroz nastalu rupu koja je omoguæila da voda iz oceana prodre unutra.«
Rachel nije shvaæala. »Prodre unutra? Odakle?« Prisjetila se dugaèke vožnje ovamo. »Obala oceana je tri kilometra odavde.«
I Corky i Tolland su je zaèuðeno pogledali. »Zapravo«, Corky je rekao, »ocean je toèno ispod nas. Ovaj komad leda pluta.«
Rachel je buljila u njih dvojicu, potpuno zbunjena. »Pluta? Ali... mi smo na ledenjaku.«
»Da, mi smo na ledenjaku«, rekao je Tolland, »ali nismo iznad kopna. Ledenjaci se nekad odvoje od kopna i poènu plutati. Zato što je led lakši od vode, ledenjak jednostavno nastavlja plutati preko oceana, poput ogromne ledene splavi. To je definicija ledene police, plutajuæi dio ledenjaka.« Zastao je. »Zapravo smo trenutno oko kilometar i pol od kopna.«
Šokirana, Rachel je odmah postala oprezna. Kada joj se sve razbistrilo u glavi, pomisao da stoje iznad Arktièkog oceana preplašila ju je.
Èini se da je Tolland osjetio njezinu uznemirenost. Lupio je samopouzdano nogom o pod. »Nemoj se brinuti. Led je debeo sto metara, s tim da je od toga šezdeset metara ispod površine vode, poput kockice leda u èaši. Jako je stabilno. Ovdje se može izgraditi neboder.«
Rachel je nesigurno kimnula, ne baš sasvim uvjerena. Na stranu sumnje, sada je razumjela Tollandovu teoriju o podrijetlu planktona. On misli da postoji pukotina koja ide skroz do oceana, a koja omoguæava planktonima da se probiju do jame. Moglo je proæi objašnjenje, zakljuèivala je, a opet, sadržavalo je muèni paradoks. Norah Mangor bila je vrlo jasna kada je govorila o integritetu ledenjaka, jer je ispitala nekoliko desetaka uzoraka da bi potvrdila njegovu kompaktnost.
Rachel je pogledala Tollanda. »Mislila sam da je savršenost ovog ledenjaka temeljena na prikupljenim podacima. Nije li dr. Mangor rekla da ledenjak nema nikakvih pukotina ili rascjepa?«
Corky je frknuo. »Izgleda da je ledena kraljica nešto zabrljala.«
Nemoj to preglasno kazati, pomislila je, ili bi mogao dobiti sjekiricu u leða.
Tolland se èešao po bradi dok je promatrao ta mala biæa. »Doslovce ne postoji bilo koje drugo objašnjenje. Mora postojati pukotina. Težina ledenjaka na oceanu vjerojatno pumpa vodu bogatu planktonom u rupu.«
Jako velika pukotina, pomislila je. Ako je led ovdje bio debeo stotinjak metara, a jama je bila duboka šezdesetak metara, tada bi ova hipotetska pukotina morala prolaziti kroz nekih èetrdeset metara èvrstog leda. Testovi koje je napravila Norah Mangor nisu pokazivali nikakve pukotine.
»Uèini mi uslugu«, rekao je Tolland Corkyju. »Naði Norah. Nadajmo se da zna nešto o ovome ledenjaku što nam nije rekla. I naði Minga takoðer, možda nam on može reæi što su ove male svjetlucave životinjice.«
Corky se udaljio.
»Bolje požuri«, viknuo je za njim, vrativši pogled prema rupi. »Mogu se zakleti da se smanjuje intenzitet svjetala.«
Rachel je pogledala prema rupi. Svakako, zelena boja više nije bila tako jaka.
Tolland je skinuo svoju jaknu i položio je na led pokraj rupe.
Rachel ga je zbunjeno gledala. »Mike?«
»Želim saznati ima li unutra slane vode.«
»Tako što æeš ležati na ledu bez jakne?«
»Aha.« Legao je potrbuške blizu ruba. Držeæi jedan rukav jakne preko ruba, pustio je da drugi rukav padne i dodirne površinu vode. »Ovo je visoko profesionalni test kojeg koriste vrhunski oceanografi. Zove se ‘lizanje mokre jakne’.«
Vani na ledenjaku, Delta-1 se borio s kontrolama, pokušavajući zadržati oštećenog mikrorobota u zraku iznad grupice koja se skupila oko mjesta iskopa. Iz zvukova koji su dopirali odozdo, znao je da se stvari ubrzano odvijaju.
»Zovi vođu«, rekao je. »Imamo ozbiljan problem.«

40.

GABRIELLE ASHE je mnogo puta u svom djetinjstvu obilazila Bijelu kuæu, potajno sanjareæi da æe jednog dana raditi u predsjednièkoj palaèi i postati dio elitnog tima koji je krojio sudbinu države. Meðutim, u ovom trenutku, bilo bi joj draže da se nalazi bilo gdje drugdje na svijetu.
Dok ju je èovjek iz tajne službe vodio od Istoènih vrata do ukrašenog predvorja, pitala se što dovraga njen tajanstveni informator želi dokazati. Poziv za Bijelu kuæu bio je potpuno sulud. Što ako me vide? Bila je èesto prisutna u posljednje vrijeme u medijima kao senatorova desna ruka. Sigurno æe je netko prepoznati.
»Gospoðice Ashe?«
Podigla je pogled. Stražar dobroæudnog lica uputio joj je osmijeh dobrodošlice. »Pogledajte tamo, molim vas.« Pokazao je prstom.
Gabrielle je pogledala u smjeru njegova prsta i istog trena je bila zaslijepljena bljeskalicom.
»Hvala vam, gospodo.« Stražar je poveo prema stolu i pružio joj olovku. »Molim vas da se upišete.« Stavio je veliku, kožom uvezanu bilježnicu ispred nje.
Pogledala je u nju. Stranica prije bila je prazna. Sjetila se kako je èula da se posjetitelji Bijele kuæe upisuju svaki na svoju stranicu da bi se oèuvala njihova privatnost. Upisala je svoje ime.
Toliko o tajnom sastanku.
Prošla je kroz detektor za metal, nakon èega je stražar uputio niz hodnik.
Nasmiješio se. »Uživajte u posjeti, gospoðice Ashe.«
Pratila je èovjeka iz tajne službe sto pedeset metara preko poploèanog poda prema drugom kontrolnom pultu. Tu je drugi stražar sastavljao propusnicu koja je upravo izlazila iz plastifikatora. Probušio je rupu u propusnici, privezao konopac oko vrata i prebacio joj preko glave. Plastika je još uvijek bila vruæa. Fotografija na kartici bila je ona koju su napravili prije petnaestak sekundi.
Bila je zadivljena. Tko kaže da vlada nije efikasna?
Nastavili su dalje, dublje u kompleks Bijele kuæe. Sa svakim korakom se sve nelagodnije osjeæala. Tko god joj je poslao pozivnicu, sigurno se nije brinuo da zadrži ovaj sastanak u tajnosti. Dobila je službenu propusnicu, upisala se u knjigu gostiju, a sada je išla po prvom katu Bijele kuæe gdje su prolazili javni obilasci.
»Ovo je Kineska soba«, govorio je vodič skupini turista, »tu je smještena skupocjena kolekcija kineskog porculana Nancy Reagan koja je 1981. potaknula raspravu oko pretjerane potrošnje.«
Čovjek iz tajne službe proveo ju je pokraj grupe turista i odveo do velikog mramornog stubišta, gdje se skupila druga grupa. »Ući ćete u Istočnu sobu površine tristo kvadratnih metara«, objašnjavao je vodič, »gdje je Abigail Adams nekad vješala rublje Johna Adamsa. Poslije toga idemo u Crvenu sobu, gdje je Dolley Madison opijala državne poglavare prije nego što bi James Madison pregovarao s njima.«
Turisti su se nasmijali.
Gabrielle je prošla pokraj stubišta i ušla u ograđeni, privatniji dio zgrade. Zatim su ušli u sobu koju je vidjela samo u knjigama i na televiziji. Ostala je bez daha.
Moj Bože, ovo je soba s kartama.
Ni u jednom obilasku nije se ovuda prolazilo. Pretinci na zidovima bili su prepuni karata svih krajeva svijeta. Ovo je bilo mjesto na kojem je Roosevelt krojio tijek Drugog svjetskog rata. Nažalost, ovo je bila i soba u kojoj je Clinton imao aferu s Monicom Lewinsky. Gabrielle je izbacila tu misao iz glave. Najvažnije, soba s kartama bila je prolaz u Zapadno krilo, područje u kojem su radili pravi moćnici Bijele kuće. Ovo je zadnje mjesto na koje je očekivala da će doći. Zamišljala je da e-mail poruka dolazi od nekog nadobudnog mladog zaposlenika ili tajnice koja je radila u nekom od običnijih ureda. Očito nije.
Idem u Zapadno krilo...
Čovjek iz tajne službe odveo ju je do kraja hodnika i zaustavio se kod neobilježenih vrata. Pokucao je. Gabriellino srce je lupalo.
»Otvoreno je«, netko je pozvao iznutra.
Čovjek joj je otvorio vrata i pokazao joj da ude.
Zakoračila je unutra. Rolete su bile spuštene i soba je bila mračna. Nije mogla raspoznati mutni obris osobe koja je sjedila za stolom u mraku.
»Gospođice Ashe?« upitao je glas koji je dolazio iza oblaka dima od cigarete. »Dobrodošli.«
Kada su se Gabrielline oči privikle na tamu, počela je nazirati uznemirujuće poznato lice i njeni mišići su se potpuno ukočili. OVO je osoba koja mi je slala e-mailove?
»Hvala što si došla«, rekla je Marjorie Tench, hladnim glasom.
»Gospođice... Tench?« zamucala je i odjedanput se počela gušiti.
»Zovi me Marjorie.« Čudovišna žena je ustala, ispuštajući oblak dima iz nosa poput zmaja. »Ti i ja ćemo uskoro postati najbolje prijateljice.«

41.

NORAH MANGOR je stajala kod mjesta iskopa, pokraj Tollanda, Rachel i Corkya i buljila u potpuno crnu rupu. »Mike«, rekla je, »sladak si, ali nisi normalan. Ovdje nema bioluminescencije.«
Tolland je požalio što maloprije nije imao kameru da to zabilježi; kada je Corky otišao pronaæi Norah i Minga, svjetlost je ubrzano poèela blijedjeti. Za nekoliko minuta, svjetlucanje je jednostavno prestalo.
Tolland je bacio komadiæ leda u vodu, ali ništa se nije dogodilo. Nije bilo zelene svjetlosti.
»Kamo su otišli?« upitao je Corky.
Tolland je imao dobru ideju. Bioluminescencija – jedan od najgenijalnijih obrambenih mehanizama prirode – bio je normalni odgovor kada se planktoni uznemire. Plankton koji je osjeæao da æe biti progutan od strane veæeg organizma, poèeo bi svjetlucati s nadom da æe privuæi veæeg predatora koji æe uplašiti prvobitnog napadaèa. U ovom sluèaju, planktoni koji su kroz pukotinu ušli u otvor, odjedanput su se našli u svježoj vodi i poèeli su svjetlucati dok su polagano ugibali. »Mislim da su umrli.«
»Ubijeni su«, našalila se Norah. »Uskršnji zeko je došao i pojeo ih.«
Corky je ljutito pogledao Norah. »Norah, vidio sam i ja svjetlost.«
»Je li to bilo prije ili poslije nego što si uzeo LSD?«
»Zašto bismo lagali o tome?« upitao je Corky.
»Muškarci lažu.«
»Da, o aferama s drugim ženama, ali nikad o bioluminescentnim planktonima.«
Tolland je uzdahnuo. »Norah, vjerojatno si svjesna da planktoni žive u oceanu ispod leda.«
»Mike«, odgovorila je s ljutitim pogledom, »nemoj mi govoriti o mom poslu. Samo da znaš, postoji preko dvije stotine vrsta jednostaniènih algi koje žive ispod arktièkih ledenjaka. Èetrnaest vrsta autohtonih tropskih nanobièaša, dvadeset heterotropskih bièaša, èetrdeset heterotropskih velikih bièaša i nekoliko metazoana, ukljuèujuæi poliokete, amfipode, kopeopode, eufauside i ribe. Imaš li kakvih pitanja?«
Tolland je frknuo. »Oèito znaš o životinjskom svijetu Arktika više od mene i slažeš se da je ispod nas puno života. Zašto si onda tako skeptièna kada ti kažemo da smo vidjeli bioluminescentne planktone?«
»Zato, Mike, jer ova jama nema pukotina. Zatvorena je i puna svježe vode. Oceanski plankton nije mogao dospjeti unutra!«
»Okusio sam sol u vodi«, inzistirao je Tolland. »Jako slabo, ali bila je prisutna. Slana voda nekako ulazi unutra.«
»Da, sigurno«, rekla je skeptièna. »Okusio si sol. Polizao si rukav stare, znojne jakne i zakljuèio da moja istraživanja na brojnim uzorcima nisu toèna.«
Tolland je pružio mokri rukav kao dokaz.
»Mike, neæu lizati tvoju prokletu jaknu.« Pogledala je u rupu. »Mogu li pitati zašto su svi navodni planktoni uplivali baš kroz ovu navodnu pukotinu?«
»Zbog topline?« objasnio je Tolland. »Puno morskih životinja privlaèi toplina. Kada smo izvlaèili meteorit, zagrijavali smo ga. Plankton je vjerojatno bio instinktivno privuèen toplom vodom u otvoru.«
Corky je kimnuo. »Zvuèi logièno.«
»Logièno?« zakolutala je oèima. »Znate, za nagraðivanog fizièara i svjetski poznatog oceanografa, vi ste stvarno glupavi primjerci. Je li vam palo na pamet da èak ako i postoji pukotina – a mogu vas uvjeriti da ne postoji – fizièki je nemoguæe za bilo kakvu slanu vodu da prodre u ovu jamu.« Gledala je obojicu sa sažaljenjem.
»Ali Norah...«, zapoèeo je Corky.
»Gospodo! Stojimo iznad razine mora.« Lupila je nogom o pod. »Ovaj ledenjak se diže tridesetak metara iznad mora. Možda ste zapazili klisuru na kraju ledenjaka? Iznad oceana smo. Kada bi postojala pukotina, voda bi istjecala, a ne ulazila u ovu jamu. To se zove gravitacija.«
Tolland i Corky su se pogledali.
»Sranje«, rekao je Corky. »Nisam mislio na to.«
Norah je pokazala na vodom napunjenu jamu. »Možda ste takoðer primijetili da se razina vode ne mijenja?«
Tolland se osjeæao poput idiota. Bila je u pravu. Kada bi postojala pukotina, voda bi istjecala, a ne utjecala. Stajao je u tišini nekoliko trenutaka, pitajuæi se što uèiniti.
»Dobro.« Uzdahnuo je. »Izgleda da teorija o pukotini nema smisla. Ali vidjeli smo svjetlucanje u vodi. Jedini zakljuèak je da ovo nije zatvoreni okoliš. Shvaæam da veæina tvojih podataka o ledu proizlazi iz pretpostavke da je ovaj ledenjak èvrsti komad leda, ali...«
»Pretpostavka?« Norah je oèito postajala ljuta. »Sjetite se, to nisu bili samo moji podaci, Mike. NASA je otkrila iste stvari. Svi smo potvrdili da je ovo èvrsti komad leda. Bez pukotina.«
Tolland je bacio pogled prema ljudima koji su se skupili oko prostora za tiskovnu konferenciju. »Što god se dogaðalo, mislim u dobroj namjeri, trebali bismo obavijestiti upravitelja i ...«
»Sranje!« zasiktala je Norah. »Kažem vam da je struktura ledenjaka potpuno èvrsta. Neæu dovoditi u pitanje moje podatke zbog lizanja soli i nekih apsurdnih halucinacija.« Otrèala je do obližnjeg prostora gdje se nalazio alat. »Uzet æu valjani uzorak vode i pokazati vam da ne sadrži nikakve slanovodne planktone – žive ili mrtve!«
Rachel i ostali su promatrali Norah dok je sterilnom pipetom na konopčiću skupljala uzorak vode. Stavila je nekoliko kapi u napravicu sličnu minijaturnom teleskopu. Onda je gledala kroz okular, uperivši uređaj prema svjetlu koje je dolazilo s drugog kraja zdanja. Nakon nekoliko sekundi počela je psovati.
»Isuse Kriste!« Norah je protresla uređaj i ponovno pogledala. »K vragu! Mora da je nešto s ovim refraktometrom!«
»Slana voda?« Corky se naslađivao.
Norah je frknula. »Djelomično. Pokazuje mi tri posto saliniteta – što je potpuno nemoguće. Ledenjak je nastao od snijega. Čista, obična voda. Ne bi smjelo biti soli.« Odnijela je uzorak do obližnjeg mikroskopa i proučila ga. Zagunđala je.
»Plankton?« upitao je Tolland.
»Da«, odgovorila je, potpuno smirenim glasom. »Ovo je jedan od planktona koje mi glaciolozi često viđamo u oceanima ispod ledenjaka.« Pogledala je Tollanda. »Sada su mrtvi. Očito nisu dugo poživjeli u tri-postotnoj slanoj okolini.«
Njih četvero stajalo je trenutak u tišini pokraj duboke jame.
Rachel se pitala koje su posljedice ovog paradoksa na cjelokupno otkriće. Trenutna dvojba činila se nevažnom u odnosu na cjelokupno otkriće meteorita, a opet, kao obavještajni analitičar, Rachel je svjedočila propasti cijelih teorija koje su se temeljile na pogreškama manjim od ove.
»Što se ovdje događa?« glas je zvučao poput tihe grmljavine.
Svi su pogledali prema izvoru glasa. Medvjedi obris upravitelja NASA-e izronio je iz mraka.
»Manja neslaganja oko vode iz jame«, rekao je Tolland. »Pokušavamo donijeti neke zaključke.«
Corky je zvučao gotovo veseo. »Norahini podaci o ledu su usrani.«
»Popuši mi dvaput«, prošaptala je Norah.
Upravitelj se približio i namrgodio. »Što nije u redu s podacima o ledu?«
Tolland je uzdahnuo pun nesigurnosti. »Dobivamo tropostotnu mješavinu slane vode iz jame, što je kontradiktorno glaciološkim izvještajima da je meteorit bio zarobljen u čvrstom ledu koji je nastao iz obične vode.« Zastao je. »Pojavio se i plankton.«
Ekstrom je izgledao skoro ljut. »To je očito nemoguće. Ne postoje pukotine. OOGP skener to je potvrdio. Ovaj meteorit je bio zapečaćen u ledu.«
Rachel je znala da je Ekstrom u pravu. Prema NASA-inim ispitivanjima gustoće, ledenjak je bio čvrst poput stijene. Stotinjak metara leda prostiralo se sa svih strana meteorita. Nije bilo pukotina. A opet kada se sjetila kako su napravljena skeniranja gustoće, na um joj je pala čudna pomisao...
»Dodatno«, rekao je Ekstrom, »uzorci dr. Mangor su to potvrdili.«
»Točno!« rekla je Norah, bacivši refraktometar na stol. »Dvostruka potvrda. Nema pukotina u ledu. Što nam ne objašnjava sol i planktone.«
»Zapravo«, rekla je Rachel, zapanjivši i sebi svojom odluènošæu. »Postoji druga moguænost.« Ideja joj je došla iz najnevjerojatnijih sjeæanja.
Svi su gledali prema njoj s oèitim skepticizmom.
Nasmijala se. »Postoji potpuno logièno objašnjenje za sol i planktone.« Uputila je Tollandu smiješak. »I iskreno, Mike, nije mi jasno kako se nisi toga sjetio.«

42.

»PLANKTON KOJI je bio smrznut u ledenjaku?« Corky Marlinson nije bio uvjeren Rachelinim objašnjenjem. »Ne bih htio pokvariti zabavu, ali obično kada se nešto zamrzne, to i umre. Ovi malecki su svjetlucali, sjećaš li se?«
»Zapravo«, rekao je Tolland, uputivši Rachel pogled pun divljenja, »možda je u pravu. Postoji doista vrsta koja ude u stanje hibernacije kada okolina to od nje zahtijeva. Napravio sam jedanput emisiju o tom fenomenu.«
Rachel je kimnula. »Pokazao si neku ribu iz sjevernih jezera koja se zamrznula i trebala je čekati dok se led ne otopi da može otplivati. Također si govorio o mikro-organizmima zvanim vodeni medvjedi koji potpuno dehidriraju u pustinji, ostanu tako desetljećima, a onda se ponovno napune vodom kada dođe kišno razdoblje.«
Tolland se nasmiješio. »Dakle, ti zaista gledaš moje emisije?«
Rachel je nekako posramljeno slegnula ramenima.
»Što ste time mislili, gospođice Sexton?« pitala je Norah.
»Ona je shvatila«, rekao je Tolland, »ono što je meni trebalo prije sinuti. Ta vrsta koju sam spomenuo u toj emisiji, nekakav je plankton koji se svake zime zamrzne na Sjevernom polu u ledu i otpliva kada se ljeti stanji polarna kapa.« Zastao je. »Dobro, vrsta o kojoj sam govorio u emisiji nije bila vrsta koju smo vidjeli ovdje, ali možda se dogodila ista stvar.«
»Zaleđeni plankton«, nastavila je Rachel, uzbuđena što je Tolland bio oduševljen njezinom idejom, »mogao bi objasniti sve što vidimo ovdje. Nekad u prošlosti mogle su nastati pukotine u ledenjaku koje su se napunile vodom bogatom planktonima i onda se voda zaledila. Što ako postoje zaleđeni spremnici morske vode u ovom ledenjaku? Morska voda koja sadrži planktone? Zamislite da je dok ste vadili ugrijani meteorit kroz led, prošao kroz takav spremnik s morskom vodom. Spremnik s vodom bi se otopio, oslobađajući planktone iz hibernacije i dajući nam maleni postotak soli u običnoj vodi.«
»O, za ime Božje!« Norah je povikala neprijateljskim tonom. »Odjedanput su svi stručnjaci za ledenjake!«
Corky je također bio skeptičan. »Zar ne bi OOGP uočio bilo kakve spremnike kada su se obavljala skeniranja? Nakon svega, led nastao od morske vode i onaj slatkovodni imaju različite gustoće.«
»Malo su različite«, rekla je Rachel.
»Četiri posto je uočljiva razlika«, uzvratila je Norah.
»Da, u laboratoriju«, odgovorila je Rachel. »Ali OOGP skenira s visine od 200 kilometara. Njegova raèunala su dizajnirana da raspoznaju oèito – led i djelomièno rastopljen snijeg, granit i vapnenaèke stijene.« Okrenula se prema Ekstromu. »Jesam li u pravu kada tvrdim da OOGP dobro mjeri gustoæe iz svemira, ali ne može razlikovati jednu vrstu leda od druge?«
Kimnuo je glavom. »Toèno. Èetiri-postotno odstupanje je iznad OOGP-ovog praga tolerancije. Satelit ne može razlikovati dvije vrste leda.«
Tolland je izgledao zaokupljen objašnjenjem. »To bi takoðer objasnilo statiènu površinu vode u ovom otvoru.« Pogledao je Norah. »Rekla si da se vrsta planktona koju si ovdje vidjela èesto...«
»Èesto viða u oceanima ispod ledenjaka«, odgovorila je. »I sada se pitate mogu li oni hibernirati u ledu? Bit æe vam drago èuti da mogu. Apsolutno. Mogu se naæi u jatima oko ledenjaka, svjetlucaju i mogu hibernirati u ledu. Neko drugo pitanje?«
Razmijenili su poglede. Iz Norahinog tona, moglo se zakljuèiti da postoji neki »ali« – a opet, èinilo se da je potvrdila Rachelinu teoriju.
»Dakle«, ubacio se Tolland, »kažeš da je moguæe, je li tako? Ova teorija ima smisla?«
»Svakako«, rekla je Norah, »ako si potpuno retardiran.«
Rachel je ljutito pogledala. »Molim?«
Norah ju je pogledala ravno u oèi. »Pretpostavljam da je u tvom poslu premalo znanja opasna stvar? Vjeruj mi, isto je u glaciologiji.« Norah je okrenula glavu, prouèavajuæi svakog od njih èetvero oko sebe. »Dopustite mi da jednom za svagda razjasnim ovo. Spremnici sa zaleðenom morskom vodom koju je gospoðica Sexton spominjala zaista postoje. Oni su ono što mi zovemo maleni intervali. Meðutim, oni ne nastaju kao spremnici morske vode, nego kao visokorazgranata mreža žila slane vode debelih kao vlas ljudske kose. Meteorit bi morao proæi kroz jako puno takvih intervala da bi se stvorila, u ovako dubokoj jami, voda s tri-postotnom otopinom soli.«
Ekstrom se namrgodio. »Dakle, je li moguæe ili nije?
»Ni za živu glavu«, rekla je ravnodušno Norah. »Potpuno nemoguæe. Naišla bih na takve spremnike u mojim uzorcima.«
»Uzorci se obièno vade na sluèajno odabranim mjestima?« upitala je Rachel. »Je li moguæe da su ispitivanja zbog loše sreæe promašila mjesta sa spremnicima morske vode?«
»Bušila sam gotovo do površine meteorita. Takoðer sam uzimala uzorke sa strane meteorita udaljene nekoliko metara. Nije moglo bliže.«
»Samo pitam.«
»Stvar je u pretpostavci«, rekla je Norah. »Led od morske vode se pojavljuje samo u sezonskom ledu – led koji nastaje i topi se svake sezone. Ledenjak Milne je èvrsti led – formira se u planinama i èvrsto se drži dok se ne poène topiti i padne u more. Jednako uvjerljivo kao i zaleðeni plankton koji bi misteriozno rasvijetlio ovaj fenomen, mogu vas uvjeriti da ne postoji skrivena mreža zaleðenih planktona u ovom ledenjaku.«
Ponovno su svi utonuli u tišinu.
Usprkos oštrom odbijanju teorije o zaleðenom planktonu, Rachelina sistematièna analiza nije se mogla prijeæi. Rachel je instinktivno znala da prisustvo zaleðenog planktona u ledenjaku najjednostavnije rješava zagonetku. Njeni instruktori iz NUN-a su joj to usadili u glavu. Kada postoji nekoliko objašnjenja, najjednostavnije je obièno toèno.
Norah je mogla puno izgubiti ako su njeni uzorci leda davali pogrešne podatke i Rachel se pitala je li možda ona vidjela planktone, shvatila da je pogriješila kada je tvrdila da je led potpuno èvrst i sada pokušava prikriti tragove.
»Sve što ja znam«, rekla je Rachel, »jest da sam upravo izvijestila zaposlenike Bijele kuæe i rekla im da je meteorit otkriven zapeèaæen u èvrstom ledu, nedirnut od 1716., kada se odlomio od èuvenog meteorita zvanog Jungersol. To je sada upitno.«
Ekstrom je šutio mrko gledajuæi.
Tolland je proèistio grlo. »Moram se složiti s Rachel. U jami je bilo slane vode i planktona. Bez obzira na objašnjenje, jama nije zatvoreni okoliš. Ne možemo reæi da jest.«
Corkyju je bilo nelagodno. »Um, ljudi, ne bih htio zvuèati kao astrofizièar, ali kada mi napravimo pogreške, velièine su nekoliko milijardi. Je li ova mala zabuna s planktonima i slanom vodom zaista važna? Mislim, savršenost leda oko meteorita ni na kakav naèin ne utjeèe na njega, zar ne? Još uvijek imamo fosile. Nitko ne sumnja u njihovu vjerodostojnost. Ako se ispostavi da smo pogriješili s podacima o ledu, nikoga neæe biti briga. Jedino što æe biti bitno jest da smo našli dokaz za postojanje života na drugoj planeti.«
»Žao mi je dr. Marlinson«, rekla je Rachel, »kao netko tko analizom podataka zaraðuje za život, moram se suprotstaviti. Svaka i najmanja pogreška u podacima koje NASA veèeras objavi, može baciti sumnju na cijelo otkriæe. Ukljuèujuæi vjerodostojnost fosila.«
Corky je širom otvorio usta. »O èemu to govorite? Fosili su bez pogreške!«
»Ja to znam. Vi to znate. Ali ako javnost shvati da je NASA svjesno predstavila pogrešne podatke o ledu, vjerujte mi, poèet æe se pitati što je još NASA lagala.«
Norah je istupila s bijesom u oèima. »Moji podaci su neupitni.« Okrenula se prema Ekstremu. »Mogu vam dokazati, kategorièki, da ne postoji nikakav led od morske vode na ovom ledenjaku!«
Dugo je promatrao. »Kako?«
Norah je iznijela plan. Kada je završila, Rachel je morala priznati da ideja zvuèi potpuno razumno.
Ekstrom nije bio baš uvjeren. »I podaci æe biti konaèni?«
»Stopostotna potvrda«, uvjeravala ga je Norah. »Ako postoji samo nekoliko prokletih decilitara slane vode bilo gdje blizu ove jame, vidjet æete ih. Èak i nekoliko kapljica æe zasvijetliti na mojoj opremi poput Times Squarea.«
Ekstrom je podigao obrvu ispod vojnièki ošišane kose. »Nemamo puno vremena. Tiskovna konferencija je za nekoliko sati.«
»Mogu se vratiti za dvadeset minuta.«
»Koliko daleko trebate iæi po ledenjaku?«
»Ne daleko. Otprilike dvjesto metara.«
Ekstrom je kimnuo. »Uvjereni ste da je sigurno?«
»Uzet æu baklje«, odgovorila je. »I Mike æe iæi sa mnom.«
Tolland je energièno okrenuo glavu. »Ja æu iæi?«
»Svakako, Mike! Bit’ æemo spojeni. Dobro æe mi doæi snažan par ruku ako vjetar ojaèa.«
»Ali...«
»U pravu je«, rekao je Ekstrom, okrenuvši se prema Tollandu. »Ako ona ide, ne može iæi sama. Poslao bih nekoga od mojih ljudi, ali iskreno, radije bih zadržao ovo za sebe dok ne vidimo postoje li problemi ili ne.«
Tolland je odsutno kimnuo.
»I ja bih išla«, rekla je Rachel.
Norah je skoèila poput zmije. »Vraga æeš iæi.«
»Zapravo«, rekao je Ekstrom, kao da mu je nešto palo na pamet, »mislim da bih se sigurnije osjeæao kada biste koristili formaciju od èetiri povezana èovjeka. Ako idete samo vas dvoje i Mike se posklizne, neæeš ga moæi zadržati. Èetvero ljudi daje puno veæu sigurnost nego dvoje.« Zastao je i pogledao Corkyja. »To bi znaèilo ili vi ili dr. Ming.« Pogledom je prešao po polusferi. »Gdje je dr. Ming?«
»Nisam ga vidio veæ neko vrijeme«, rekao je Tolland. »Možda je otišao malo odrijemati.«
Ekstrom se okrenuo prema Corkyu. »Dr. Marlinson, ne mogu zahtijevati da idete s njima, a opet...«
»Ma neka ide k vragu!« rekao je. »Kad vidim da se svi lijepo slažu.«
»Ne!« uzviknula je Norah. »Èetiri èovjeka æe nas usporavati. Mike i ja idemo sami.«
»Neæete iæi sami.« Bio je odluèan. »Postoje razlozi zašto se ide u èetvero i mi æemo ovo provesti na najsigurniji moguæi naèin. Zadnje što mi treba je nesreæa nekoliko sati prije NASA-ine najvažnije tiskovne konferencije u povijesti.«
126

43.

GABRIELLE ASHE je osjećala veliku neizvjesnost dok je sjedila u zagušljivoj sobi Marjorie Tench. Što ova žena želi od mene? Iza jedinog stola u sobi, Tench se zavalila u stolici, kao da je svojim izgledom odavala zadovoljstvo zbog Gabrielline nelagode.
»Smeta li vam dim?« upitala je, vadeći novu cigaretu.
»Ne«, lagala je Gabrielle.
Već je i onako zapalila. »Vi i vaš kandidat ste se zaista zainteresirali za NASA-u tijekom kampanje.«
»Istina«, odbrusila je, ne trudeći se prikriti svoj bijes, »zahvaljujući posebnom ohrabrenju. Voljela bih nekakvo objašnjenje.«
Nevino je pogledala. »Zanima vas zašto sam slala elektronske poruke s poticajima za napad na NASA-u?«
»Informacije koje ste mi slali su naštetile vašem predsjedniku.«
»Kratkoročno, da.«
Smirenost u njezinom glasu činila ju je još više nelagodnom. »Što bi to trebalo značiti?«
»Opustite se, Gabrielle. Moje elektronske poruke nisu puno toga promijenile. Senator Sexton je napadao NASA-u mnogo ranije nego što sam ja uskočila. Samo sam mu pomogla da izjasni svoj stav. Učvrsti svoju poziciju.«
»Učvrsti svoju poziciju?«
»Točno.« Nasmijala se, otkrivajući požutjele zube. »Što je, moram reći, jako dobro napravio poslijepodne na CNN-u.«
Gabrielle se prisjetila senatorove reakcije na Tenchino pitanje. Da, ukinuo bih NASA-u. Sexton je bio stjeran u kut, ali je uzvratio jakim udarcem. Bio je to pravi potez. Nije li? Zbog Tenchinog suzdržanog pogleda, osjećala je da nešto nedostaje.
Tench je odjedanput ustala, dominirajući svojom figurom. S cigaretom koja se klatarila na usnicama, otišla je do sefa u zidu, izvadila debelu omotnicu, vratila se do stola i sjela.
Gabrielle je uznemireno gledala omotnicu.
Tench se nasmijala, držeći omotnicu u krilu poput pokeraša koji ima kraljevski fleš. Njezini požutjeli prsti su lupkali po rubu, praveći iritantne zvukove, kao da uživa u situaciji.
Gabrielle je znala da je to samo grize savjest, ali prvih nekoliko trenutaka se bojala da omotnica sadrži nekakve dokaze o njenom seksualnom odnosu sa senatorom. Smiješno, pomislila je. To se dogodilo izvan radnog vremena u senatorovom zaključanom uredu. Nije morala ni spominjati, ako Bijela kuća ima bilo kakve dokaze, već bi izišli s tim u javnost.
Možda su sumnjièavi, pomislila je, ali nemaju dokaz.
Tench je ugasila cigaretu. »Gospoðice Ashe, svjesni vi ili ne, uhvaæeni ste u rat koji se odvija iza scene u Washingtonu od 1996.«
Ovo otvaranje nije uopæe bilo ono što je oèekivala. »Molim?«
Tench je zapalila još jednu cigaretu. Vrtjela je cigaretu u usnama, vrh je sjajio crvenim plamenom. »Što znate o Aktu komercijalizacije i promocije svemira?«
Gabrielle nije nikad èula za to. Slegnula je ramenima.
»Zaista?« rekla je Tench. »To me iznenaðuje. S obzirom na vašeg kandidata. To je akt kojeg je donio senator Walker 1996. On u biti citira neuspjehe NASA-e da napravi bilo što vrijedno poslije slanja èovjeka na Mjesec. Poziva na trenutnu privatizaciju NASA-e prodavanjem njenih dobara privatnim tvrtkama i dopuštajuæi slobodnom tržištu da istražuje svemir puno efikasnije, omoguæavajuæi tako da se NASA riješi tereta kojeg stavlja na porezne obveznike.«
Gabrielle je èula kako oni koji kritiziraju NASA-u predlažu privatizaciju kao rješenje problema, ali nije bila svjesna da je to doguralo do službenog akta.
»Ovaj Akt o komercijalizaciji«, rekla je Tench, »bio je èetiri puta predstavljen Kongresu. Akt je bio slièan onima koji su govorili o privatizaciji vladine industrije poput proizvodnje urana. Kongres je odbacio taj akt èetiri puta. Hvala Bogu, Bijela kuæa je svaki put stavila veto. Zachary Herney je morao dvaput staviti veto.«
»Dobro, i?«
»Stvar je u tome da æe taj akt senator Sexton sigurno podržati ako postane predsjednik. Uopæe ne sumnjam da se neæe ustezati prodati NASA-ina dobra èim mu se ukaže prilika. Ukratko, vaš kandidat bi podržao privatizaciju radije nego da Amerikanci financiraju istraživanje svemira.«
»Koliko ja znam, senator se nikada nije javno izjasnio o tom aktu.«
»Toèno. A opet poznavajuæi njegovu politiku, pretpostavljam da ne biste bili iznenaðeni kada bi to podržao.«
»Slobodno tržište teži efikasnosti.«
»Uzet æu to kao da.« Zurila je u prazno. »Nažalost, privatizacija NASA-e je strašna ideja i postoje nebrojeni razlozi zašto je svaka administracija Bijele kuæe odbila prihvatiti taj akt.«
»Èula sam argumente protiv privatizacije svemira«, rekla je Gabrielle, »i shvaæam vašu zabrinutost.«
»Shvaæate li?« Nagnula se prema njoj. »Koje argumente ste èuli?«
Gabrielle se promeškoljila. »Pa, uobièajene akademske strahove – najèešæi je bio da ako privatiziramo NASA-u, naša trenutna istraživanja svemira ustupila bi mjesto novèano isplativijim izletima.«
»Toèno. Znanost o svemiru bi umrla u sekundi. Umjesto da trošimo novac na prouèavanje svemira, privatne tvrtke bi gradile hotele u svemiru, nudile privatna lansiranja satelita. Zašto bi privatne tvrtke potrošile milijarde za prouèavanje postanka svemira kada im to ne bi donijelo nikakvu financijsku korist?«
»Ne bi«, parirala je Gabrielle. »Ali bi se sigurno moglo utemeljiti nacionalno vijeæe za znanost o svemiru koje bi financiralo znanstvene misije.«
»Veæ imate taj sistem. Zove se NASA.«
Gabrielle je zašutjela.
»Napuštanje znanosti zbog dobiti je sporedna stvar«, rekla je Tench. »Jedva usporediva s potpunim kaosom koji bi nastao kada bi se dopustilo da privatni sektor slobodno tumara svemirom. Vratili bismo se ponovno u doba Divljeg zapada. Imali bismo ljude koji bi polagali prava na Mjesec i asteroide i štitili ta prava silom. Èula sam za peticije tvrtki koje bi htjele postaviti neonske reklame na noæno nebo. Vidjela sam peticije za gradnju hotela u svemiru i turistièke atrakcije koje su ukljuèivale i ideje o izbacivanju njihovog smeæa u svemir i stvaranju hrpa smeæa koje bi kružile po orbiti. Zapravo, juèer sam proèitala prijedlog jedne tvrtke da svemir postane veliko groblje u koje bi se lansirala tijela preminulih. Možete li zamisliti kako se naši telekomunikacijski sateliti sudaraju s leševima? Prošli tjedan imala sam sastanak s direktorom koji je pokrenuo peticiju za lansiranje misije do obližnjeg asteroida koji bi se privukao bliže Zemlji i iskoristio kao rudnik dragocjenih minerala. Èak sam ga morala podsjetiti da bi dovoðenje asteroida u blizinu Zemljine orbite bilo potencijalno opasan rizik s katastrofalnim posljedicama! Gospoðice Ashe, mogu vas uvjeriti, ako ovaj akt proðe, rojevi ljudi koji bi hitali u svemir ne bi se sastojali od znanstvenika. Sastojali bi se od poslovnih ljudi s dubokim džepovima i plitkim umovima.«
»Uvjerljivi argumenti«, rekla je Gabrielle, »i sigurna sam da bi senator odvagnuo ta pitanja ako bi ikada došao u poziciju da glasuje za taj akt. Mogu li pitati što išta od ovoga ima veze sa mnom?«
Tenchin pogled se suzio preko vrha cigarete. »Puno ljudi nastoji zaraditi hrpu novca u svemiru, a politièki lobi nastoji ukloniti sve zabrane i dopustiti katastrofu. Moæ predsjednikova veta je jedina stvar koja stoji izmeðu privatizacije... i potpune anarhije u svemiru.«
»Onda odajem priznanje Zachu Herneyju za veto na taj akt.«
»Bojim se da vaš kandidat neæe biti tako obazriv ako ga izaberu.«
»Opet, pretpostavljam da bi senator pažljivo odvagnuo sva pitanja ako bi ikada bio u poziciji za to.«
Tench nije izgledala potpuno uvjerena. »Znate li koliko senator Sexton potroši na oglašavanje u medijima?«
Pitanje je palo iz vedra neba. »Ti iznosi su javna stvar.«
»Više od tri milijuna na mjesec.«
Gabrielle je slegnula ramenima. »Ako tako kažete.« Iznos je bio približno toèan.
»To je puno novca.«
»Da, to je dobro isplanirao. Ili bolje reèeno, dobro se oženio.« Tench je zastala kako bi otpuhnula kolut dima. »Žalosno je to što mu je umrla žena, Katherine. Njena smrt ga je pogodila.« Slijedio je tragièni uzdah, oèito glumljen. »Nije tako davno umrla, zar ne?«
»Recite što hoæete ili odlazim.«
Tench se strašno zakašljala i posegnula za omotnicom. Izvukla je nekoliko spojenih listova papira i predala ih Gabrielle. »Sextonovi financijski podaci.«
Gabrielle je sa èuðenjem prouèila dokumente. Zapisi su sezali nekoliko godina u prošlost. Iako nije bila upuæena u Sextonove financije, osjetila je da su ovi podaci autentièni – bankovni raèuni, raèuni kreditnih kartica, zajmovi, dionice, nekretnine, dugovi, kapitalni dobici i gubici. »Ovo su privatni podaci. Gdje ste ih dobili?«
»Moj izvor nije vaša briga. Ali ako provedete neko vrijeme prouèavajuæi ove brojke, jasno æete vidjeti da senator Sexton nema toliko novca koliko trenutno troši. Nakon što je Katherine umrla, spiskao je veæinu njenog blaga na loše poslove, osobne užitke i kupovao je ono što se èinilo kao sigurna pobjeda. Prije šest mjeseci vaš kandidat je ostao bez ièega.«
Gabrielle je pomislila da je ovo blef. Ako je Sexton ostao bez novca, nije se tako ponašao. Svaki tjedan sve je više i više ulagao u reklame.
»Vaš kandidat«, nastavila je, »trenutno troši èetiri puta više od predsjednika. A nema nikakvih osobnih dobara.«
»Dobivamo puno donacija.«
»Da, neke od njih su èak i legalne.«
Gabrielle je iznenaðeno pogledala. »Molim?«
Tench se nagnula preko stola i Gabrielle je osjetila njen nikotinski dah. »Gabrielle Ashe, upitat æu vas nešto i predlažem da dobro razmislite prije nego što odgovorite. Moglo bi utjecati na to hoæete li provesti sljedeæih nekoliko godina u zatvoru ili ne. Jeste li svjesni da senator Sexton prima ogromna mita od tvrtki iz zrakoplovnog sektora koje bi mogle puno dobiti privatizacijom NASA-e?«
Gabrielle se zabuljila u ženu. »To je apsurdna optužba!«
»Kažete da niste svjesni tih aktivnosti?«
»Mislim da bih znala da senator prima tako veliki mito.«
Tench se hladno nasmijala. »Gabrielle, shvaæam da je senator Sexton podijelio dio sebe s vama, ali uvjeravam vas da ne znate puno toga o njemu.«
Gabrielle je ustala. »Ovaj sastanak je gotov.«
»Naprotiv«, rekla je Tench, izvadivši ostatak iz omotnice i rasprostrvši ga po stolu. »Ovaj sastanak je tek poèeo.«

44.

UNUTAR »PRIPREMNE SOBE«, Rachel se osjećala poput astronauta dok se uvlačila u NASA-ino Mark IX odijelo za preživljavanje. Crno, iz jednog dijela, punjeno pjenom s kanalima kroz koje je prolazio gusti gel koji je pomagao da se održi tjelesna temperatura u vrućim i hladnim okolinama.
Dok je navlačila usku kapuljaču preko glave, pogledala je upravitelja NASA-e. Izgledao je kao tihi stražar na vratima, očito nezadovoljan zbog potrebe za ovim malim zadatkom.
Norah je psovala kao kočijaš dok je svakog pripremala. »Ovdje je jedno posebno veliko«, rekla je dobacujući Corkyju njegovo odijelo.
Tolland je već napola obukao svoje.
Kada je Rachel bila potpuno zakopčana, Norah je pronašla cjevčicu koju je spojila na cijev koja je izlazila iz srebrnih spremnika nalik na one kakve nose ronioci.
»Udahni«, rekla je Norah, otvarajući ventil.
Rachel je čula šištanje i osjetila kako se gel ubrizgava u odijelo. Pjena se napuhnula, a odijelo se stisnulo oko nje, pritiskujući njen unutrašnji sloj odjeće. Osjećaj ju je podsjetio na uranjanje ruke s gumenom rukavicom u vodu. Dok se kapuljača napuhivala oko njene glave, pritiskala joj je uši, čineći sve zvukove prigušenim. U čahuri sam.
»Najbolja stvar kod Mark IX«, rekla je Norah, »njegovo je punjenje. Možete pasti na guzicu i nećete ništa osjetiti.«
Rachel je vjerovala u to. Osjećala se kao da je zarobljena u madracu.
Norah je dodala Rachel nekoliko alata – sjekiru za led, opremu za pričvršćivanje i karabin, koje je zakvačila na pojas.
»Sve ovo?« upitala je Rachel, gledajući opremu. »Za put od dvjesto metara?«
Norahine oči su se suzile. »Hoćete li ići s nama ili ne?«
Tolland ju je utješno pogledao. »Norah je samo oprezna.«
Corky se spojio na spremnik s gelom i napuhnuo svoje odijelo, pritom se zabavljajući. »Osjećam se kao da nosim ogromni prezervativ.«
Norah se nacerila s gađenjem. »Kao da znaš što je to, nevinašce moje.«
Tolland je sjeo pokraj Rachel. Nesigurno se nasmiješio dok je navlačila teške čizme sa šiljcima. »Sigurna si da želiš ići?« Njegove oči su odražavale zabrinutost, što ju je privlačilo.
Rachel se nadala da još ima samopouzdanja. Dvije stotine metara... uopće nije puno. »A mislila sam da se uzbuđenje može naći samo na otvorenom moru.«
Tolland se nasmiješio, govoreći dok je privezivao šiljke na svoje čizme. »Više mi se sviđa voda, nego ova smrznuta stvar.«
»Ni ja nikad nisam bila veliki ljubitelj«, rekla je. »Propala sam kroz led kao mala. Voda me otad čini nervoznom.«
Tolland ju je letimično pogledao sa simpatičnim osmijehom. »Žao mi je zbog toga. Kada ovo završi, morat ćeš me doći posjetiti na Goyi. Promijenit ću tvoje mišljenje o vodi. Obećavam.«
Poziv je iznenadio. Goya je bio Tollandov brod za istraživanja – dobro poznat iz ‘Čudesnih mora i kao jedan od najneobičnijih brodova na oceanu. Iako posjet Goyi ne bi bio stresan za nju, teško da bi pristala na to.
»Trenutno je usidrena dvadeset kilometara od obale New Jerseyja«, rekao je, mučeći se s navlačenjem svoje opreme.
»Zvuči kao neobično mjesto.«
»Uopće ne. Atlantik je nevjerojatno mjesto. Baš smo se zagrijavali za snimanje dokumentarca kada me je grubo prekinuo predsjednikov poziv.«
Rachel se nasmijala. »O čemu ste snimali dokumentarac?«
»O Sphyrni mokarran i megastošcima.«
Rachel je frknula. »Drago mi je da sam pitala.«
Tolland je završio s oblačenjem i pogledao je. »Ozbiljno, snimat ću tamo nekoliko tjedana. Washington nije tako udaljen od obale New Jersevja. Navrati kada se vratiš. Nema potrebe da provedeš život u strahu od vode. Moja posada će te dočekati s crvenim tepihom.«
Norah se grubo ubacila. »Idemo li van ili hoćete da vam donesem nekoliko svijeća i šampanjac?«

45.

GABRIELLE ASHE nije imala pojma što da misli o dokumentima koji su bili rasprostrti na stolu ispred nje. Hrpa je uključivala fotokopirana pisma, faksove, transkripte telefonskih razgovora i sve je to izgleda podržavalo optužbu da je senator Sexton potajno razgovarao s privatnim tvrtkama.
Tench je gurnula nekoliko zrnastih crno-bijelih slika prema Gabrielle. »Pretpostavljam da je ovo novost za vas?«
Gabrielle je pogledala fotografije. Prvi kadar je pokazivao kako Sexton izlazi iz taksija u podzemnoj garaži. On nikada nije išao taksijem. Pogledala je drugu sliku – prikazivala je kako Sexton ulazi u parkirani bijeli kombi. Izgleda da ga je unutra čekao neki starac.
»Tko je to?« upitala je Gabrielle, posumnjavši na autentičnost slika.
»Velika zvjerka iz FSP-a.«
Gabrielle je bila sumnjičava. »Fondacija za svemirska prostranstva?«
FSP je bila poput sindikata za privatne tvrtke iz tog sektora. Predstavljala je ljude povezane sa zrakoplovstvom, iz velikih tvrtki, tajkune – bilo koga iz privatnog sektora tko je htio ići u svemir. Trudili su se biti kritični prema NASA-i, predbacujući da je američki svemirski program nepošten prema privatnim tvrtkama kojima onemogućava lansiranja u svemir.
»FSP«, rekla je Tench, »sada predstavlja više od stotinu velikih korporacija, neke jako bogate koje jedva čekaju da Akt o privatizaciji bude prihvaćen.«
Gabrielle je razmislila o tome. FSP je iz očitih razloga podržavao Sextonovu kampanju, iako je on bio oprezan da im se ne približi zbog njihovog kontroverznog lobiranja. Nedavno je FSP objavio bombastičnu izjavu optužujući NASA-u da je »ilegalni monopolist« čija mogućnost da posluje s gubicima predstavlja nepoštenu konkurenciju privatnim tvrtkama. Prema FSP-u, kad god je AT&T trebao lansirati telekomunikacijski satelit, nekoliko privatnih tvrtki je ponudilo to napraviti za razumnih 50 milijuna dolara. Na nesreću, NASA je uvijek uskakala i ponudila lansiranje za dvadeset i pet milijuna, iako je NASA-u to lansiranje pet puta više koštalo! Poslovanje s gubitkom ostavljalo je NASA-u u utrci za svemir, optuživali su FSP-ovi odvjetnici. A poreznici su to prihvaćali.
»Fotografije otkrivaju«, rekla je Tench, »da se vaš kandidat potajno sastaje s organizacijom koja predstavlja privatne tvrtke za poslovanje u svemiru.« Pokazala je na druge dokumente na stolu. »Posjedujemo također interne FSP-ove dokumente koji opisuju skupljanje velikih količina novca od tvrtki iz fondacije – u količinama koje su približne njihovim tržišnim vrijednostima – i prebacivanje na raèune koje kontrolira senator Sexton. Efektivno, privatne tvrtke daju sve od sebe da podrže Sextonovu kandidaturu. Pretpostavljam da je obeæao kako æe prihvatiti Akt o privatizaciji NASA-e ako bude izabran.«
Gabrielle je pogledala hrpu papira, ne baš uvjerena. »Očekujete li da povjerujem kako Bijela kuća ima dokaze o protivnikovim nelegalnim financijskim poslovanjima – a opet, iz nekog razloga, to tajite?«
»Što vi vjerujete?«
Gabrielle je ljutito pogledala. »Iskreno, s obzirom na vaše manipulatorske vještine, čini mi se da me pokušavate obraditi s lažnim dokumentima i fotografijama koje je stvorio neki zaposlenik Bijele kuće na svom stolnom računalu.«
»Moguće, moram priznati. Ali neistinito.«
»Ne? Kako ste onda dobili te interne dokumente iz tvrtki? Resursi za kradu tolike količine dokaza iz tako puno tvrtki sigurno prelaze mogućnosti Bijele kuće.«
»U pravu ste. Ove informacije su ovamo stigle kao poklon.«
Gabrielle se izgubila.
»O da«, rekla je Tench, »dobivamo puno toga. Predsjednik ima puno politički jakih saveznika koji bi htjeli da on ostane u uredu. Zapamtite, Vaš kandidat predlaže rezanje proračuna na više mjesta – od kojih je puno ovdje u Washingtonu. Senator Sexton se sigurno ne zabrinjava kritizirajući FBI-ev preveliki proračun kao primjer pretjeranih vladinih troškova. Također je napao i poreznu upravu. Možda je netko od njih malo iznerviran.«
Gabrielle je shvaćala. Ljudi iz FBI-a i porezne uprave sigurno imaju načina da dođu do ovakvih informacija. Nakon toga mogli su ih poslati u Bijelu kuću kao poklon koji pomaže predsjedniku da dobije izbore. Ali ono što nije mogla shvatiti je da bi senator Sexton ikad bio upleten u ilegalno financiranje kampanje. »Ako su ovi podaci točni«, rekla je, »u što iskreno sumnjam, zašto ih niste objavili?«
»Što vi mislite?«
»Zato što su dobiveni na nelegalni način.«
»Kako smo ih dobili nije važno.«
»Naravno da je važno. To bi bilo nedopustivo na sudu.«
»Kakvom sudu? Mi bismo jednostavno pustili ove informacije u novine, a oni bi to objavili kao priču iz ‘pouzdanog izvora’ s fotografijama i dokumentima. Sexton bi bio kriv dok se ne bi dokazalo suprotno. Njegov gorljiv stav protiv NASA-e bio bi krunski dokaz za primanje mita.«
Gabrielle je znala da je to točno. »Dobro«, rekla je, »zašto onda niste pustili te informacije?«
»Zato što imaju negativan kontekst. Predsjednik je obećao da neće igrati prljavo u kampanji i želi se toga držati koliko god bude mogao.«
Možeš si mislit! »Govorite mi da je predsjednik tako plemenit i da ne želi to objaviti jer bi javnost shvatila to kao nešto negativno?«
»To je loše za državu. Otkriva da su upleteni deseci privatnih tvrtki, od kojih mnoge zapošljavaju poštene ljude. Ukaljalo bi ugled amerièkog Senata i loše je za moral države. Nepošteni politièari štete svim politièarima. Amerikanci trebaju vjerovati svojim vodama. Ovo bi bila jedna ružna istraga koja bi poslala amerièke senatore i brojne ugledne ljude iz zrakoplovnih tvrtki u zatvor.«
Iako je njena logika imala smisla, Gabrielle je još uvijek sumnjala u optužbe. »Kakve veze bilo što od ovoga ima sa mnom?«
»Jednostavno reèeno, gospoðice Ashe, ako objavimo ove dokumente, vaš kandidat æe biti optužen za nelegalno financiranje kampanje, izgubit æe mjesto u Senatu i najvjerojatnije æe odležati nekoliko godina u zatvoru.« Zastala je. »Osim ako...«
Gabrielle je primijetila zmijski pogled u njezinim oèima. »Osim ako što?«
Tench je povukla dugi dim. »Osim ako nam ne odluèite pomoæi kako biste izbjegli sve to.«
Neugodna tišina ispunila je sobu.
Tench se grubo nakašljala. »Gabrielle, slušajte, odluèila sam podijeliti ove informacije s vama iz tri razloga. Prvi, kako bih vam pokazala da je Zach Herney pristojan èovjek koji stavlja dobrobit vlade ispred osobnog probitka. Drugo, kako bih vam pokazala da vaš kandidat i nije tako pošten kako ste možda mislili. I treæe, kako bih vas uvjerila da prihvatite sljedeæu ponudu.«
»A to je?«
»Ponudila bih vam priliku da napravite ispravnu stvar. Domoljubnu stvar. Znali vi to ili ne, u jedinstvenoj ste poziciji da spasite Washington od svih vrsta neugodnih skandala. Ako napravite ono što æu tražiti od vas, možda biste mogli zaraditi i mjesto u predsjednikovom timu.«
Mjesto u predsjednikovom timu? Nije mogla vjerovati što je èula. »Gospoðice Tench, što god vam bilo na pameti, ne sviða mi se ucjenjivanje ili nagovaranje. Radim na senatorovoj kampanji zato što vjerujem u njegovu politiku. A ako je ovo naznaka naèina kako Zach Herney utjeèe na politiku, nisam uopæe zainteresirana da budem povezana s njim! Ako imate nešto o senatoru Sextonu, predlažem da to objavite u novinama. Iskreno, mislim daje cijela ova stvar velika prijevara.«
Tench je umorno uzdahnula. »Gabrielle, nelegalno financiranje vašeg kandidata je èinjenica. Žao mi je. Znam da mu vjerujete.« Snizila je glas. »Gledajte, ovako stoje stvari. Predsjednik i ja æemo izaæi s ovim u javnost ako budemo morali, ali bit æe ružno u širokim razmjerima. Skandal obuhvaæa nekoliko velikih amerièkih korporacija koje ne poštuju zakon. Puno nedužnih ljudi æe platiti cijenu.« Duboko je udahnula. »Ono èemu se predsjednik i ja nadamo ovdje je... da æemo na neki drugi naèin naškoditi senatorovom ugledu. Naèin koji je puno mirniji... onaj koji neæe naškoditi nedužnim ljudima.« Ugasila je cigaretu i preklopila ruke. »Jednostavno reèeno, željeli bismo da vi javno obznanite da ste imali aferu sa senatorom.«
Gabriellino cijelo tijelo se ukoèilo. Tench je zvuèala smrtno ozbiljna. Nemoguæe, pomislila je. Ne postoje dokazi. Seks se dogodio samo jedanput, iza zakljuèanih vrata Sextonova ureda. Tench nema ništa. Lovi u mutnom. Borila se da zadrži smireni ton. »Puno toga pretpostavljate, gospoðice Tench.«
»Što? Da ste imali aferu? Ili da æete napustiti svog kandidate?«
»Oboje.«
Tench se pristojno nasmijala i ustala. »Dakle, hajdemo posložiti èinjenice, hoæemo li?« otišla je opet do sefa u zidu i izvadila crvenu omotnicu. Imala je peèat Bijele kuæe. Otpeèatila je, okrenula je naopaèke i istresla sadržaj na stol.
Dok je desetak fotografija u boji ispadalo na stol, Gabrielle je vidjela kako joj se ruši cijela karijera.

46.

IZVAN POLUSFERE urlao je strašan vjetar koji nije bio poput oceanskih vjetrova na koje se Tolland naviknuo. Na oceanu, vjetar je nastajao zbog plime i tlaka i dolazio je u jakim naletima. Meðutim, ovaj ovdje bio je rob jednostavne fizike – teški hladni zrak koji se spušta niz ledenjak poput plimnog vala. To je bila najjaèa prirodna sila koju je Tolland ikad iskusio. Kada bi puhao jaèinom od dvadeset èvorova, bio bi san svakog moreplovca, ali sa sadašnjih osamdeset èvorova postaje noæna mora èak i onima na kopnu. Tolland je otkrio da æe ga, ako se zaustavi i nagne unatrag, jaki vjetar lagano zadržati uspravno.
Od jake navale vjetra, još iritantniji je bio lagani nagib ledenjaka, tri kilometra prema oceanu. Usprkos oštrim šiljcima koje je imao na èizmama, Tollandu se èinilo da bi ga samo jedan krivi korak mogao baciti u vrtlog vjetra koji bi ga otpuhao niz ledenjak. Norahin dvominutni teèaj o sigurnosti na ledenjaku sada se èinio nedostatnim.
Sjekira za led, rekla je Norah, prièvršæujuæi lagani alat u obliku slova T na pojaseve dok su još bili unutra. Standardna oštrica, polukružna oštrica i èekiæ. Sve što morate zapamtiti jest da, ako se bilo tko posklizne i uhvati ga nalet vjetra, uhvatite sjekiru s jednom rukom na dršci, a drugom na glavi, zarinite oštricu u led i legnite.
S tim utješnim rijeèima, Norah je svakome privezala štitnike za trbuh. Svi su navukli zaštitne naoèale i izišli u popodnevnu tamu.
Sada su njih èetvero krenuli niz ledenjak u ravnoj formaciji povezani konopom na deset metara razmaka. Norah je bila na èelu, pratio ju je Corky, onda Rachel i Tolland na zaèelju.
Kako su se odmicali, Tolland je osjeæao rastuæu nelagodu. U svom napuhanom odijelu, iako toplom, osjeæao se poput izgubljenog svemirskog turista koji luta po udaljenoj planeti. Mjesec je nestao iza gustih olujnih oblaka, ostavljajuæi ledenjak u neprobojnoj tami. Strašni vjetar koji je svake minute postajao sve jaèi, stalno je pritiskao Tollandova leða. Dok se napinjao da kroz naoèale raspozna okoliš, poèinjao je shvaæati pravu opasnost ovoga mjesta. Bez obzira na NASA-ine mjere opreza, bio je zaèuðen što je Ekstrom htio riskirati èetiri života umjesto dva. Posebno kada su ta dva dodatna èovjeka bili senatorova kæi i èuveni astrofizièar. Nije se zaèudio što se zaštitnièki ponaša prema Rachel i Corkyju. Kao netko tko je upravljao brodom, bio je naviknut da se brine za ljude oko sebe.
»Ostani iza mene«, vikala je Norah, glasom prigušenim od vjetra. »Neka saonice vode.«
Na velikim aluminijskim saonicama Norah je prevozila opremu za ispitivanje. Saonice su bile prepune dijagnostičke opreme i sigurnosnih dodataka koje je koristila proteklih dana. Sva oprema – uključujući pakiranje baterija, sigurnosne baklje i moćni reflektor koji se montirao sprijeda – bila je vezana ispod čvrstog, plastičnog pokrova. Usprkos teškom teretu, saonice su ih bez poteškoća vodile. Čak i na neshvatljivo velikom nagibu, saonice su išle prema dolje bez opiranja, a Norah ih je samo lagano usporavala, kao da dopušta saonicama da vode.
Osjetivši kako raste udaljenost između njih i zdanja, Tolland je pogledao preko ramena. Samo pedeset metara udaljen, obris zdanja je gotovo nestao u velikoj tami.
»Jeste li uopće pomišljali na povratak?« povikao je. »Zdanje je skoro nevid...« glas mu je bio ušutkan jakim šištanjem baklje koju je Norah upalila. Iznenadni crveno-bijeli bljesak je osvijetlio ledenjak u krugu od desetak metara. Norah je petom iskopala malenu rupu u površinskom snijegu, stvarajući zaštitnu branu od vjetra. Onda je zabila baklju u udubinu.
»Visokotehnološke mrvice«, povikala je.
»Mrvice?« upitala je Rachel, zaklanjajući oči od iznenadne svjetlosti.
»Ivica i Marica«, zavikala je Norah. »Ove baklje će potrajati sat vremena – dovoljno dugo da se vratimo.«
Norah je ponovno povela, vodeći ih niz ledenjak – prema tami.

47.

GABRIELLE ASHE je izjurila iz ureda Marjorie Tench, zamalo srušivši tajnicu. Prestravljena, jedino što je mogla vidjeti bile su fotografije – slike – noge i ruke isprepletene. Lica u ekstazi.
Nije imala pojma kako su nastale te fotografije, ali je zasigurno znala da su autentiène. Nastale su u Sextonovom uredu i izgledale su kao da su bile slikane iz kamere skrivene na stropu. Bože, pomozi mi. Jedna od fotografija je prikazivala Gabrielle i Sextona usred seksa na njegovom stolu kada su svojim tijelima prekrili nekoliko službenih dokumenata.
Marjorie Tench ju je dostigla ispred sobe s kartama. Nosila je crvenu omotnicu s fotografijama. »Pretpostavljam po vašoj reakciji da su ove fotografije autentiène?« Izgledala je kao da se dobro zabavlja. »Nadam se da vas je ovo uvjerilo kako su i ostali podaci toèni. Dolaze iz istog izvora.«
Gabrielle je osjeæala kako se crveni dok je išla hodnikom. Gdje je dovraga izlaz?
Tench ju je bez problema pratila na svojim klimavim nogama. »Senator Sexton se zakleo svijetu da ste vas dvoje povezani na platonski naèin. Njegova izjava na televiziji je bila zapravo jako uvjerljiva.« Mahnula je nehajno rukom preko ramena. »Zapravo, imam to snimljeno na vrpci u mom uredu, ako želite osvježiti sjeæanje.«
Nije se morala podsjeæati. Predobro se sjeæala tiskovne konferencije. Sextonovo poricanje bilo je èisto kao suza.
»Nesreæa je«, rekla je Tench, uopæe ne zvuèeæi razoèarano, »ali senator Sexton je gledao Amerikance u oèi i rekao im èistu laž. Javnost ima pravo znati. I znat æe. Osobno æu se pobrinuti za to. Jedino pitanje koje ostaje jest na koji naèin æe to saznati. Mislimo da je najbolje da saznaju od vas.«
Bila je skamenjena. »Zaista mislite da æu vam pomoæi u linèovanju svoga kandidata?«
Tench se uozbiljila. »Pokušavam sve izvesti na najbolji naèin. Dajem vam priliku da sve poštedite puno sramote, podignete glas i kažete istinu. Sve što mi je potrebno je vaša potpisana izjava kojom priznajete aferu.«
Gabrielle se ukopala na mjestu. »Što?!«
»Naravno. Potpisana izjava nam daje prednost da se potiho obraèunamo sa senatorom, pošteðujuæi ovu državu ružnog nereda. Moja ponuda je jednostavna: potpišite izjavu i ove fotografije nikad neæe ugledati svjetlo dana.«
»Hoæete izjavu?«
»Tehnički, treba mi potpisana izjava pred svjedocima, ali imamo ovdje javnog bilježnika koji bi mogao...«
»Vi ste ludi.« Ponovno se pokrenula.
Tench je išla uz nju, ljuća nego prije. »Senator Sexton će propasti na jedan ili drugi način, Gabrielle, a ja vam nudim priliku da se izvučete iz ovoga a da ne ugledate svoju golu guzicu u jutarnjim novinama! Predsjednik je pristojan čovjek i ne želi da ove fotografije dođu u javnost. Kad biste mi samo dali izjavu i priznali svojim riječima aferu, onda bismo svi mi mogli zadržati malo dostojanstva.«
»Nisam na prodaju.«
»Pa, vaš kandidat očito jest. On je opasan čovjek i krši zakon.«
»On krši zakon? Vi ste ti koji provaljujete u urede i slikate nelegalne fotografije! Jeste li ikad čuli za Watergate?«
»Mi nismo imali ništa sa skupljanjem ove prljavštine. Ove fotografije su došle iz istog izvora iz kojeg su došle i informacije o financiranju kampanje od strane FSP. Netko je vas dvoje pomno promatrao.«
Gabrielle se probila pokraj osiguranja od kojeg je dobila propusnicu. Otrgnula je značku i bacila je čuvaru razrogačenih očiju. Tench ju je još uvijek pratila.
»Morat ćete brzo odlučiti, gospođice Ashe«, rekla je dok su se približavale izlazu. »Ili mi donesite izjavu u kojoj priznajete da ste spavali sa senatorom ili će predsjednik večeras u osam sati biti prisiljen sve dati u javnost – Sextonove financije, vaše fotografije, sve. I vjerujte mi, kada javnost vidi da ste mirno stajali i dopustili Sextonu da laže o vašoj vezi, propast ćete zajedno s njim.«
Gabrielle je ugledala vrata i krenula prema njima.
»Na mom stolu večeras do osam sati, Gabrielle. Budite pametni.« Dobacila joj je omotnicu s fotografijama. »Zadržite ih, draga. Imamo ih još puno.

48.

RACHEL SEXTON smrzavala se kreæuæi se niz ledenjak prema sve gušæoj tami. Vrtlog slika prolazio joj je kroz glavu – meteorit, planktoni koji su svjetlucali, pitanje je li Norah Mangor pogriješila u svojih ispitivanjima leda.
Èvrsti led od svježe vode, isticala je Norah, podsjeæajuæi ih sve da je bušila svugdje okolo i toèno iznad meteorita. Kada bi ledenjak sadržavao nakupine slane vode s planktonima, ona bi to primijetila. Ne bi li? Bez obzira na to, Rachelina se intuicija vraæala na najjednostavnije rješenje.
Postoje smrznuti planktoni u ovom ledenjaku.
Deset minuta i èetiri baklje kasnije, Rachel i ostali bili su približno dvjestotinjak metara od zdanja. Bez upozorenja, Norah se zaustavila. »Ovo je to mjesto«, rekla je, zvuèeæi poput rašljara koji je pronašao savršeno mjesto za kopanje bunara.
Rachel se okrenula i bacila pogled uz strminu. Zdanje je odavno utonulo u gustu, mjeseèinom obasjanu noæ, ali je niz baklji jasno bio vidljiv, najdalja je sjala poput blijede zvijezde. Baklje su tvorile savršenu liniju, poput pažljivo izraðene sletne piste. Bila je impresionirana Norahinim umijeæem.
»Drugi razlog zbog kojeg puštamo saonice da idu prve«, rekla je Norah kad je vidjela kako se Rachel divi liniji baklji. »Mi se kreæemo u liniji. Ako dopustimo da gravitacija vodi saonice i mi se ne miješamo, sigurno æemo iæi po liniji.«
»Zgodan trik«, povikao je Tolland. »Volio bih kada bi postojalo nešto takvo za otvoreno more.«
OVO je otvoreno more, pomislila je Rachel, zamišljajuæi ocean ispod njih, na trenutak joj je najdalja baklja privukla pozornost. Nestala je kao da ju je netko zaklonio. Trenutak kasnije svjetlo se ponovno pojavilo. Rachel je osjetila nelagodu. »Norah«, zavikala je kroz vjetar, »jesi li rekla da ovdje ima polarnih medvjeda?«
Norah je pripremala posljednju baklju pa je nije èula ili ju je ignorirala.
»Polarni medvjedi«, povikao je Tolland, »jedu tuljane. Napadaju ljude samo ako im uðemo u teritorij.«
»Ali, ovo je zemlja polarnih medvjeda, zar ne?« Rachel nije nikad mogla zapamtiti koji pol ima medvjede, a koji pingvine.
»Da«, doviknuo je Tolland. »Polarni medvjedi su zapravo dali ime Arktiku. Arktos je medvjed na grèkom.«
Divno. Nervozno je pogledavala u mrak.
»Antarktik nema polarnih medvjeda«, rekao je. »Zato se zove antiarktos.«
»Hvala, Mike«, povikala je. »Dosta prièe o polarnim medvjedima.«
Nasmijao se. »Dobro. Oprosti.«
Norah je utisnula posljednju baklju u snijeg. Kao i prije, bili su zahvaæeni crvenkastim sjajem, izgledajuæi groteskno u svojim crnim odijelima. Izvan kruga kojeg je obasjavala svjetlost, svijet je postao potpuno nevidljiv, obuhvaæala ih je tama.
Dok su Rachel i ostali gledali, Norah se zakopala u snijeg i pažljivim pokretima povukla saonice uz padinu. Onda je, zadržavajuæi uže napetim, èuè-nula i ruèno aktivirala koènice na saonicama – èetiri šiljka koji su se zabili u led kako bi održali saonice na mjestu. Nakon toga je ustala i odmotala uže oko sebe, koje je palo na pod.
»Dobro«, povikala je. »Vrijeme je za posao.«
Obišla je saonice i poèela otkopèavati zaštitne kukice koje su pridržavale platno preko opreme. Rachel koja se osjeæala kao da je bila malo pregruba prema Norah, krenula je da joj pomogne oko odvezivanja.
»Isuse, NE!« povikala je Norah, naglo podigavši glavu. »Nemoj nikad to raditi!«
Rachel se zbunjeno stresla.
»Nemoj nikad odvezivati stranu uz vjetar!« rekla je Norah. »Stvorit æeš zraèni džep! Saonice bi odjurile poput jedrenjaka uhvaæenog u oluji!«
Rachel je ustuknula. »Žao mi je. Ja...«
Ljutito ju je pogledala. »Ti i deèko iz svemira ne biste trebali biti ovdje.«
Nitko od nas ne bi, pomislila je.
Amateri, prosiktala je Norah, psujuæi Ekstromovo inzistiranje da idu Corky i Rachel. Ovi komedijaši æe ubiti nekoga ovdje. Posljednja stvar koju je htjela bila je izigravati dadilju.
»Mike«, rekla je, »trebam pomoæ da dignem RIZ sa saonica.« Pomogao joj je da raspakira radar za ispitivanje Zemlje i postavi ga na ledu.
Instrument je izgledao kao minijaturne oštrice postavljene paralelno i prièvršæene za aluminijski okvir. Cijeli ureðaj bio je kraæi od jednog metra i spojen preko kablova na akumulator i bateriju na saonicama.
»To je radar?« upitao je Corky, nadglasavajuæi vjetar.
Norah je kimnula. RIZ je bio puno bolji za traženje leda od morske vode, nego što je to bio OOGP. RIZ je odašiljao impulse elektromagnetske energije kroz led koji su se na razlièite naèine odbijali od raznih kristalnih struktura. Cista svježa voda se zaleðivala u tankim, plosnatim laticama. Meðutim, morska voda se zaleðivala više kao mješavina razgranatih latica zbog natrija u sebi, uzrokujuæi da se RIZ-ovi impulsi kaotièno odbijaju, jako umanjujuæi broj refleksija.
Norah je upalila ureðaj. »Napravit æu neku vrstu slike presjeka koristeæi jeku za lociranje pojedinih struktura oko mjesta iskopa«, povikala je. »Interni programi ovog ureðaja prikazat æe sliku presjeka i ispisati je. Bilo kakva pojava leda od morske vode æe se registrirati kao sjena.«
»Ispis?« Tolland je bio iznenađen. »Možeš ispisivati ovdje?«
Norah je pokazala na žicu koja je išla od RIZ-a do uređaja pod pokrovom. »Nemam izbora nego ispisati. Ekrani računala koriste previše energije pa glaciolozi na terenu koriste posebne pisače. Boje nisu idealne, ali laserski pisači se smrzavaju na minus dvadeset. Naučila sam to na teži način na Aljaski.«
Norah ih je zamolila da stanu niz padinu pokraj RIZ-a dok je pripremala odašiljač da skenira područje oko rupe iz koje su izvadili meteorit, udaljen gotovo kao tri nogometna igrališta postavljena jedan do drugog. Ali dok je Norah pogledavala prema natrag kroz noć otprilike u smjeru iz kojeg su došli, nije mogla ništa razaznati. »Mike, moram kalibrirati RIZ-ov odašiljač prema mjestu iskopa, ali ova me baklja zasljepljuje. Idem uz padinu dovoljno daleko da iziđem iz osvijetljenog kruga. Držat ću ruke poravnate s linijom baklji, a ti namjesti RIZ.«
Kimnuo je, kleknuvši pokraj radara.
Norah je zabola šiljke na čizmama u led i nagnula se prema naprijed protiv vjetra pomičući se uz uspon prema zdanju. Vjetar je danas bio mnogo jači nego što je ranije mislila i osjećala je nadolazeću oluju. Nema veze. U roku od nekoliko minuta će završiti s ovim. Vidjet će da sam u pravu. Norah se probila dvadesetak metara natrag prema zdanju. Dosegla je rub tame baš kada se uže oko njenog struka zategnulo.
Norah je pogledala uz ledenjak. Kada su joj se oči priviknule na tamu, linija baklji polagano se pojavila pred njenim očima s odstupanjem od nekoliko stupnjeva u lijevo. Pomaknula se dok nije bila potpuno poravnata s njima. Onda je ispružila ruke kao kompas, okrećući tijelo, ističući pravi put. »Poravnata sam s njima!« zavikala je.
Tolland je namjestio RIZ i mahnuo. »Sve je namješteno!«
Norah je pogledala još jedanput uz uspon, zahvalna za osvijetljeni put kući. Dok je gledala, dogodilo se nešto čudno. Na trenutak najbliža baklja potpuno je nestala iz vidokruga. Prije nego što se mogla zabrinuti da se ugasila, plamen se opet pojavio. Da nije znala bolje, pretpostavila bi da je nešto prošlo između nje i baklje. Sigurno nitko drugi nije bio ovdje... osim ako se Eks-trom nije osjećao krivim i poslao NASA-in tim za njima. Nekako je sumnjala u to. Vjerojatno to nije ništa, zaključila je. Nalet vjetra je na trenutak zaklonio plamen.
Norah se vratila do RIZ-a. »Sve poravnato?«
Tolland je slegnuo ramenima. »Mislim da jest.«
Norah je otišla do kontrolnog uređaja na saonicama i pritisnula gumb. RIZ je odaslao oštri zvuk i onda utihnuo. »Dobro«, rekla je. »Gotovo je.«
»To je to?« upitao je Corky.
»Cijeli posao je oko pripreme. Snimanje traje samo sekundu.
Pisač na saonicama je već počeo zujati. Pisač je bio unutar plastičnog pokrova i počeo je ispisivati teški, savijeni papir. Norah je čekala dok nije završio i onda je posegnula ispod plastike i uzela papir. Vidjet će, pomislila je, noseæi ispis prema baklji da bi svi mogli gledati. Neæe biti nikakve morske vode.
Svi su se okupili dok je Norah stajala iznad baklje, èvrsto stežuæi ispis u rukavicama. Duboko je udahnula i odmotala papir da prouèi podatke. Slika na papiru je uèinila da se strese od strave.
»O Bože!« zurila je Norah, ne vjerujuæi u ono što gleda. Kao što je bilo i oèekivano, ispis je prikazivao èisti presjek vodom ispunjenog otvora iz kojeg su iskopali meteorit. Ali ono što nikada ne bi oèekivala je mutni obris ljudskog tijela koji je plutao na pola puta do dna jame. Krv joj se sledila. »O Bože... u jami je tijelo.«
Svi su skamenjeno zurili.
Tijelo je lebdjelo poput duha okrenuto naglavaèke u uskoj jami. Oko tijela je poput ogrtaèa lelujala nekakva jeziva aura. Norah je shvatila što je ta aura. RIZ je uhvatio obris žrtvinog kaputa, a to je mogao biti samo dobro poznati, dugaèki kaput od devine dlake.
»To je... Ming«, prošaptala je. »Mora da se poskliznuo...
Nije mogla zamisliti da æe slika Mingova tijela biti manje šokantno otkriæe, ali kako su se njene oèi spuštale niz sliku jame, vidjela je nešto drugo.
Led ispod jame...
Norah se zabuljila. Prva misao joj je bila da je nešto pošlo po zlu sa skeniranjem. Onda, kada je pobliže prouèila sliku, poèela se raðati uznemirujuæa misao, poput oluje koja se razvijala oko njih. Rubovi papira su zaplesali na vjetru dok se okretala i bolje prouèavala ispis.
Ali... to je nemoguæe!
Odjedanput, istina ju je snažno pogodila. Shvaæanje situacije ju je skoro pokopalo. Potpuno je zaboravila na Minga.
Sada je shvaæala. Morska voda u jami! Pala je na koljena pokraj baklje. Jedva je mogla disati. Još uvijek èvrsto stežuæi papir u rukama, poèela se tresti.
Moj Bože... nije mi nikad palo na pamet.
Onda u erupciji bijesa, okrenula je glavu prema NASA-inom zdanju. »Kopilad!« zavrištala je, a vjetar je progutao njene rijeèi. »Prokleta kopilad!«
U tami, pedesetak metara dalje, Delta-1 je prinio komunikacijski ureðaj ustima i izgovorio samo dvije rijeèi svom vodi. »Oni znaju.«