Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : Prethodni  1, 2

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 2 od 2]

1 Lovljena - P.C. Cast (Kuća Noći - V knjiga) taj Sre Feb 22, 2012 8:11 pm

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
First topic message reminder :

Ova je za Johna Maslina bivšeg uèenika, pomoænika u
istraživanju, nenadmašivog u mozganju. Sjajnog momka u
svakom pogledu, zapanjujuæe sliènog našem Damienu... hmm...
ZAHVALE
Šaljemo velike XXXOOO našem divnom britanskom timu iz edicije
Atom u nakladnièkoj kuæi Little, Brown, uz posebno HVALA
Samanthi Smith, koja me spasila kad sam se otrovala hranom u Londonu.
Ajoj!
Kao i uvijek, zadužila nas je naša agentica i prijateljica Meredith
Bernstein.
Zahvalile bismo mnogim fanovima koji podržavaju ovaj serijal i zbog
kojih je Kristin i meni tako drago odlaziti na tribine. Posebno hvala prvim
razredima u srednjoj školi Will Rogers iz Tulse u Oklahomi, koji su
napravili adaptaciju Obilježene na nastavi engleskog A zbog kojih nam je
bilo tako divno posjetiti njihovu cool školu!
A kad smo veæ kod cool škola, moramo zahvaliti i skupini dugogodišnjih
fanova uèiteljima iz školskog sustava u Jenksu u Oklahomi. Uèitelji iz
Jenksa su nam u srcu! (Narode, vidimo se na iduæem potpisivanju!)
MIN@
3
K U Æ A N O Æ I
5. LOVLJENA


born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset peto poglavlje
Starka više nije bilo kad sam se probudila. Temeljito odmorena, te gladna
kao pas, protegnula sam se i zijevnula, te pritom pronašla strijelu
položenu na jastuk pokraj mene. Prelomio ju je napola, što mi je smjesta
privuklo pažnju. Mislim ono, ime mog mjesta, Broken Arrow, znaèi
Slomljena Strijela. Znala sam i koja je simbolika strijele prelomljene
napola mir, kraj neprijateljstva. Ispod polovica strijele ležala je poruka na
kojoj je velikim slovima pisalo moje ime. Otvorila sam je i proèitala:
Gledao sam te neko vrijeme dok si spavala i izgledah si mi potpuno
spokojno. Kad bih ja to bar mogao osjetiti. Kad bih bar mogao sklopiti
oèi i osjetiti spokoj. Ali ne mogu. Ne mogu osjetiti ništa ako nisam s
tobom, a èak i tada samo mogu željeti nešto što mislim da nikada ne mogu
dobiti, barem ne sada. Zato sam ostavio ovo, sa svojim spokojem, kod
tebe. Stark.
Što mu to znaèi, kvragu? upitala sam Nalu.
Moja maca je kihnula, mrzovoljno mi rekla miafau, skoèila s mog kreveta
i otišla do zdjelice s hranom. Osvrnula se prema meni, preduæi kao luda.
Okej, da, znam. I ja sam gladna. Nahranila sam maèku i razmišljala o
Starku dok sam se oblaèila za dan nastave za koji sam bila uvjerena da æe
mi biti vrlo èudan. Danas odlazimo odavde, strogo sam rekla svom odrazu
u zrcalu nakon što sam glaèalom za kosu napola ukrotila frizuru.
Požurila sam se u prizemlje i stigla u kuhinju taman na vrijeme da
zgrabim svoje omiljene pahuljice Count Chocula i pridružim se
Blizankama, koje su se sašaptavale glavom uz glavu i djelovale
ozlojeðeno.
„Hej, cure,“ rekla sam, sjela do njih i nasula si golemu zdjelu èokoladne
poslastice. „Šta ima?“
Govoreæi ispod glasa, da je samo ja èujem, Erin je rekla:
„Vidjet æeš šta ima kad prosjediš tu koju minutu.“
„Aha, samo promatraj tjeloukradene,“ šapnula mi je Shaunee.
„Okejjjjj...“ polagano sam kazala, dolijevala mlijeko u zdjelu i promatrala
uèenike oko nas na, nadala sam se, krajnje nehajan naèin.
Ispoèetka nisam baš ništa naroèito primijetila. Djevojke su se bavile
uzimanjem proteinskih štapiæa ili pahuljica ili neke druge omiljene hrane
za doruèak. A onda sam shvatila da nije èudno to što vidim nego ono što
ne vidim. Nije bilo ni traèka od one uobièajene zafrkancije, kad se neka
nekoj naruga zbog frizure, a onda joj neka druga kaže da poruèi svojoj
mami da šuti. Nijedna nije prièala o deèkima. Uopæe. Nijedna se nije
MIN@
206
žalila da nije stigla napisati zadaæu. Zapravo, nijedna nije naroèito prièala
ni o èemu. Samo su žvakale i disale i smješkale se. Jako.
Pogledala sam Blizanke u stilu koji K.
„Tjeloukradeni,“ bezglasno mi je kazala Erin, dok je Shaunee kimala
glavom.
„Idu mi na živce gotovo koliko i onaj gad od Starka,“ došapnula mi je
Erin.
Pokušala sam ne zvuèati kao apsolutni krivac kad sam rekla:
„Stark? Što s njim?“
„Guzoglavac je prošao ovuda dok si ti još bila gore. Sav se pravio važan,
ko da je tu glavni gazda i baš ga briga tko zna za to da je silovao i isisavao
neku sirotu bespomoænu tjeloukradenu curu,“ rekla je Shaunee, i dalje ne
dižuæi glas.
„Ma da, trebala si vidjeti Beccu. Dahtala je za njim ko terijer,“ rekla je
Erin.
„A što je on uèinio?“ upitala sam ih, zadržavajuæi dah.
„Zbilja je bio jadan. Jedva da ju je i pogledao,“ rekla je Shaunee.
„Toliko o tome da ih iskoristi i onda zgužva i odbaci ko šmrkljavu
maramicu,“ rekla je Erin.
Pokušavala sam smisliti kako da sroèim pitanje kojim bih doznala više o
tome što Stark je ili nije napravio, a da pritom ne dam Blizankama do
znanja da mi je do njega stalo onoliko koliko mi je stalo, a uz to sam
pomislila da bih možda trebala pokušati reæi neku sitnicu koja bi nekako
malèice išla Starku u prilog, kad se Erin zagledala iza mene i skroz
razrogaèila i iskolaèila oèi.
„Pa, mi o prokletom vuku,“ rekla je Shaunee, oponašajuæi razrednu kuju.
„A on doslovce na vrata,“ dodala je Erin.
„Fulao si stol,“ rekla je Shaunee. „Podanice su ti sve tamo i tamo.“
Mahnula je rukom po prostoriji prema ostalim djevojkama koje su
prestale jesti i sada i same buljile iza mene. „Ovdje ih nema.“
Okrenula sam se na stolici da pogledam u Starka. Pogledi su nam se sreli.
Sigurna sam da su moje oèi bile raširene i zaprepaštene. Njegove su bile
duboke i tople, i gotovo da sam èula koje mi pitanje njima postavlja.
Ne hajuæi za sve ostale nazoène, rekla sam:
„Bok, Stark.“ Dobro sam pazila da ne zvuèim ni preljubazno ni
prehladno. Samo sam ga pozdravila kao što bih i bilo kojeg drugog
uèenika.
„Izgledaš bolje nego kad sam te prošli put vidio,“ rekao je.
MIN@
207
Osjetila sam kako mi se obrazi žare. Kad me prošli put vidio, bili smo
zajedno u krevetu. Dok sam ja još zurila u njegove oèi i pokušavala
smisliti koga vraga mu uopæe mogu reæi pred svima, oglasila se Erin.
„A je ti iznenaðenje što izgleda bolje nego dok si sinoæ žvakao Beccu.“
„Ma da, od pogleda na to, svatko bi izgledao mrvicu zgaženo.“
Stark je silom odvojio pogled od mene. Vidjela sam da su mu oèi
bljesnule opasnim rumenilom kad se okomio na Blizanke.
„Razgovaram sa Zoey, a ne s vama dvjema. Zato se gonite u guzicu.“
Nešto me u njegovu glasu duboko preplašilo. Nije viknuo. Jedva da je
promijenio izraz lica. Umjesto toga, zraèiaje užasnim dojmom napete
zveèarke, bijesne i smrtonosne i na rubu napada. Pažljivije sam ga
pogledala i opazila podrhtavanje u zraku oko njega, poput valova vreline
što se ljeti odižu s limenog krova. Ne znam jesu li to i Blizanke vidjele, ali
svakako su nešto osjetile. Obje su problijedjele, ali jedva da sam ih i naèas
pogledala. Bila sam sva uživljena u Starka, jer sam znala da sada zapažam
ono èudovište koje je spominjao, a pogled na promjenu koja ga je u hipu
obuzela podsjetio me na Stevie Rae prije nego što je opet pronašla svoju
ljudskost.
Je li mi zato bilo toliko stalo do Starka? Zato što sam vidjela kako se
Stevie Rae bori s istim mraènim porivima i odnosi pobjedu nad njima a
htjela sam vjerovati da bi ih i on mogao pobijediti?
Pa, iz baktanja sa Stevie Rae svakako sam nauèila jednu stvar, a to je da
poèetnik u ovakvom položaju može biti izuzetno opasno stvorenje.
Pazeæi da mi glas bude potpuno smiren, rekla sam:
„Što si mi to htio reæi, Stark?“
Vidjela sam previranje na njegovu licu, dok se onaj meni poznati deèko
borio s èudovištem koje je oèito htjelo skoèiti preko stola i proždrijeti
Blizanke. Napokon je opet pogledao u mene. Oèi su mu još crvenkasto
sjale kad je rekao:
„Nisam zapravo htio ništa reæi, samo sam našao ovo. Tvoja je, zar ne?“
Podigao je ruku, u kojoj je držao moju torbicu.
Pogledala sam u njega, pa opet u torbicu. Prisjetila sam se kako mi je
rekao da se boji torbica onoliko koliko se ja bojim paukova. Kad sam ga
opet pogledala u oèi, smiješila sam se.
„Hvala, moja je.“ Uzela sam je od njega, a kad su nam se ruke dotaknule,
rekla sam: „Jedan mi je deèko jednom rekao da ga ženske torbice
podsjeæaju na paukove.“
Crvenilo mu je nestalo iz oèiju kao daje iskljuèio prekidaè. One grozne
aure oko njega je nestalo. Stavio je jedan prst preko mojega i zadržao ga,
tek na trenutak. Zatim je pustio i torbicu i moju ruku.
MIN@
208
„Paukove? Jesi sigurna da si ga dobro èula?“
„Sigurna sam. Još jednom hvala što si ovo našao.“
Slegnuo je ramenima, okrenuo se i pognuto izašao iz sobe. Èim je otišao,
sve poèetnice izuzev Blizanki i mene poèele su se uzbuðeno sašaptavati o
tome koliko im je Stark zgodan. Ja sam samo šutke jela pahuljice.
„Okej, ne da je jeziv, nego je žešæe jeziv,“ rekla je Shaunee.
„Je li Stevie Rae bila takva prije nego što se Promijenila?“ upitala me
Erin. Kimnula sam.
„Je, otprilike.“ Spustila sam glas i dodala: „Jeste vas dvije išta primijetile
u zraku oko njega? Tipa èudnog podrhtavanja ili posebno tamne sjene?“
„Ne, tako sam zabrijala na to da æe me pojest da nisam stigla gledat oko
njega,“ rekla je Erin.
„Takoðer,“ rekla je Shaunee. „Znaèi, zato ti ne šiziš od njega, jer te
podsjeæa na Stevie Rae prije nego što se Promijenila?“ rekla je Shaunee.
Slegnula sam jednim ramenom i poslužila se punim ustima Count
Chocule kao izlikom da ne kažem mnogo.
„Hej, ozbiljno, znam što je pisalo u Kramishinoj pjesmi i sve to,“ rekla je
Erin. „Ali moraš biti oprezna s njim. Uz njega ti se totalno crno piše.“
„Plus, pjesma se možda i ne odnosi na njega,“ rekla je Shaunee.
„Cure, je 1’ zbilja moramo sada o tome?“ rekla sam nakon što sam
progutala.
„Nikako, on nama nimalo nije važan,“ brzo je rekla Shaunee.
„Takoðer,“ rekla je Erin, pa dodala: „Oš provjerit da ti nije ukrao stvari?“
„Da, šta god.“ Otkopèala sam torbicu i pogledala u nju. kopajuæi malo po
unutrašnjosti i naglas nabrajajuæi što je sve unutra. „Mobitel... sjajilo za
usne... cool sunèane... novèanik u kom je. nego šta, sva moja lova i moja
vozaèka... i…“ Naglo sam ušutjela kad sam pronašla malu poruku na
kojoj je bila nacrtana strijela slomljena napola. Ispod strijele pisale su
rijeèi: Hvala ti za sinoæ.
„Šta? Jesi skužila da ti je nešto maknuo?“ upitala me Erin. pokušavajuæi
preko stola zaviriti u moju torbicu.
Zaklopila sam je.
„Ne, samo gadnu rabljenu maramicu. Da je bar nju maknuo.“
„Pa, ja svejedno tvrdim da je govno,“ progundala je Erin.
Kimnula sam i samo tiho potvrdno mrmljala dok sam privodila zdjelu
pahuljica kraju i nastojala ne misliti na to kako mi je Starkova topla ruka
milovala kosu.
Nastava je bila, kako bi to rekla moja uèiteljica španjolskog, profesorica
Garmy, da se nije pretvorila u dobru malu tjeloukradenu profesoricu, no
bueno para me. A najgore od svega bilo je to što kad bi se izuzelo odurne
MIN@
209
nazovigavranove, kojih je izgleda bilo posvuda, èak bih se nekako možda
i uspjela zamalo uvjeriti da je sve normalno. Ali zamalo može biti jako
važna rijeè.
Nije pomagalo ni to što mi se na polugodišta raspored skroz promijenio,
tako da sam sad išla na nastavu s potpuno drugim uèenicima, meðu
kojima nijedanput nisu bili ni Damien ni Blizanke. Afroditu se nigdje nije
dalo vidjeti, tako da sam se svako toliko znala zabrinuto upitati jesu li
nazovigavranovi pojeli nju i Dariusa. Doduše, poznavajuæi Afroditu, njih
dvoje su se još uvijek igrali doktora u njenoj sobi.
I s tom odvratnom predodžbom u glavi sjela sam u klupu za prvi sat, koji
mi je sada bio Književnost 205. E da, kad mi je Shekinah preuredila cijeli
raspored kako bih se mogla uvrstiti u naprednu razinu Vampirske
sociologije, propustila mi je spomenuti da sam zbog tog prerazmještaja
stavljena i na višu razinu nastave iz književnosti i španjolskoga. Zato mi
se želudac okretao dok sam èekala da profesorica Pentezileja, poznatija
kao Profa P, zada lektiru s popratnim groznim sastavkom koji tako
nadilazi moje sposobnosti da mi može sviti gnijezdo na glavi.
Nisam se trebala zabrinjavati. Profa P je došla. Izgledala je kao i inaèe,
prelijepo i umjetnièki. Ali ponašala se kao potpuno drugaèija vampirica.
Profa P, koja je bila takav zakon da nisam oèekivala da æu ikad upoznati
bolju profesoricu književnosti, zapoèela je sat dijeljenjem školske zadaæe
iz gramatike. Ozbiljno. Zurila sam u pet-šest listova papira s
isfotokopiranim testovima na dopunjavanje s obje strane. Zadaci su bili u
rasponu od uvrštavanja zareza do odreðivanja sintakse složenih reèenica
(ne šalim se).
Okej, neki uèenici dobro, valjda veæina uèenika, ako su dobili pristojno
obrazovanje u sustavu javnog školstva ne bi bili nimalo zgranuti nad tom
zadaæom. Ali ovo je bila Profa P iz Kuæe Noæi! O Paklenoj Gimnaziji
(kako su je zvali ljudski uèenici) moglo se sa sigurnošæu reæi barem to da
nastava u njoj nije dosadna. A Pentezileja se isticala èak i meðu totalno
nedosadnim profesorima. Oduševila me u prvih šezdeset sekundi prvi put
kad sam sjela kod nje na sat kad je rekla da æemo èitati Noæ za pamæenje
Waltera Lorda, roman o potonuæu Titanica. To je veæ bilo jako cool, ali
kad se tome pridoda èinjenica da je Profa P doslovce živjela u Chicagu u
vrijeme potonuæa tog broda, te se sjeæala hrpetine fenomenalnih
pojedinosti ne samo o likovima iz knjige, nego i o životu poèetkom 20.
stoljeæa opæenito, dobili smo izvrstan predmet.
Podigla sam pogled sa svoje totalno dosadne školske zadaæe prema njoj.
Sjedila je otromboljeno za katedrom i kamena lica zurila u ekran svog
kompa. Njena današnja nastavna karizma definitivno bi na ljestvici koma
MIN@
210
profesora iz Južne srednje došla otprilike na razinu gospode Fosster, kojoj
je pokal Najgore uèiteljice engleskog svih vremena prešao u trajno
vlasništvo, i koju se zvalo Kraljica Školskih Zadaæa ili Umpa Lumpa,
ovisno o tome je li taj dan nosila svoju plavu havajsku haljinu iz M&Ma,
ili nije.
Profesorica Pentezileja definitivno je postala tjeloukradena.
Sljedeæi na redu bio mi je sat španjolskoga. Ne samo da mi je Španjolski
II bio suludo pretežak (kvragu, meni je i Španjolski I bio pretežak!), nego
se profa Garmy pretvorila u neuèiteljicu. Dok je prethodno nastava bila
imerzivna, što u biti znaèi da smo sve razgovore vodili na španjolskom, a
ne engleskom, ona je sada sva usplahirena trèkarala po uèionici, pomagala
uèenicima da napišu opis slike koju je stavila na pametnu ploèu, slike
hrpe maèaka, eh, gatosa, koje su se zaplele u vunu, eh, hilo ili šta veæ
god. (Stvarno sam antitalent za španjolski). Vampovske tetovaže imale su
joj oblik perja, a i prije me pomalo podsjeæala na španjolsku ptièicu. Sada
je izgledala i ponašala se kao neurotièni vrabac koji leprša od uèenika do
uèenika i samo èeka kada æe dobiti slom živaca.
Tjeloukradena profesorica broj dva.
Ali drage bih volje pristala cijeli dan ostati na zbunjola nastavi profesorice
Garmy da me to moglo poštedjeti predmeta koji sam imala treæi sat,
Napredne vampirske sociologije, koju mi je predavala kao što ste veæ
pogodili Neferet.
Od prvoga dana u Kuæi Noæi odbijala sam da me smjeste na naprednu
razinu Vamporske sociologije. Ispoèetka je to bilo zato što sam se htjela
uklopiti. Nisam htjela biti kao ona èudna cura s treæe klase (odnosno prve
godine) koju su tutnuli na predmet za šestu klasu (odnosno èetvrtu
godinu) zato što je ona tako posebna. Mislim ono, biju.
Pa, nije mi trebalo naroèito dugo da skužim da nema šanse da ostanem
inkognito. Otada sam uèila kako da se nosim sa svojom posebnošæu, kao i
odgovornostima (i neugodnostima) koje uz nju idu. Ali koliko god da sam
uvjeravala samu sebe u to daje Vamp socka samo još jedan predmet, živci
su me svejedno žešæe prali dok sam išla do te uèionice.
Naravno, to što sam znala da æe Neferet držati sat nimalo mi nije
pomagalo.
Ušla sam, pronašla klupu pri dnu uèionice i skroz se zavalila u stolici,
nastojeæi oponašati one tipiène lijene klince koji prospavaju cijeli život i
bude se samo da prijeðu iz uèionice u uèionicu s rumenim flekama na
èelu, ostavljajuæi za sobom trag zijevanja kao puževi golaæi.
Moje oponašanje ljenivca možda bi i uspjelo da se i Neferet pretvorila u
tjeloukradenu profesoricu. Nažalost, nije. Neferet je blistala od moæi i
MIN@
211
onoga što je slabije upuæenima sigurno djelovalo kao sreæa. Prepoznala
sam da se radi o likovanju. Neferet je bila pretili pauk koji zraèi
pobjedonosnim sjajem zbog svih onih glava koje je odgrizao i s
oduševljenjem smišlja nove pokolje.
Usput budi reèeno: Damien bi stvarno bio ponosan na to koliko sam
zapamtila rijeèi iz vokabulara kojim se služio u mojoj blizini.
Uz èinjenicu da mi je djelovala poput pauka, primijetila sam da Neferet ni
sad nema amblem Nyx, srebrom izvezenu božicu s podignutim rukama u
kojima je obujmljen polumjesec. Umjesto toga, nosila je zlatni lanac s kog
su visjela krila isklesana iz potpuno crnog kamena. Upitala sam se, ne
prvi put, zašto nitko nikako da primijeti da je ona do krajnosti izopaèena.
Takoðer sam se upitala zašto nitko ne primjeæuje kako ona zraèi
svojevrsnom tamnom energijom od koje je prostor oko nje bio nabijen
poput zraka tik prije udara munje.
„Današnja lekcija bit æe posveæena jednom vidu sposobnosti kojima se
može poslužiti samo vampir, ili katkad pojedini napredni poèetnik. Zato
vam zasad neæe trebati Poèetnièka poèetnica, osim ako ne želite unijeti
dodatne bilješke u odjeljak iz fiziologije. Molim da otvorite udžbenike na
stranici 426, gdje je poglavlje o prikrivanju.“ Neferet je s lakoæom
zadržavala pozornost cijelog malog razreda. Hodala je amo-tamo po
prednjem dijelu uèionice, djelujuæi kraljevski i tipièno prekrasno u dugoj
crnoj haljini s porubima od zlatnog konca koja je izgledala kao tekuæi
metal. Kestenjasta kosa bila joj je zadignuta u rep iz kojeg su joj bježale
ljupke vitice vlasi i stvarale joj okvir licu. Bilo je ugodno slušati njen
profinjeni glas.
Apsolutno sam premirala od straha od nje.
„Dakle, htjela bih da samostalno proèitate ovo poglavlje. Zadatak vam je
voditi dnevnik u koji æete zapisivati sve svoje snove u sljedeæih pet dana.
U snovima nam èesto na površinu izlaze tajne želje, kao i sposobnosti.
Prije nego što zaspite, želim da dobro razmislite o štivu i promislite što
prikrivanje znaèi vama. Kakve to mraène tajne krijete od svijeta? Kamo
biste otišli kad vas nitko pritom ne bi mogao pronaæi? Što biste uèinili kad
vas nitko ne bi mogao vidjeti?“ Zastajala je i pogledavala svakog uèenika
dok je govorila. Neki su joj se stidljivo smješkali. Drugi su odvraæali
pogled, gotovo kao da ih je stid. Sve u svemu, na ovom je satu bilo življe
nego na ijednom drugom na kojem sam danas bila.
„Brittney, dušo, bi li nam proèitala naglas ulomak o zakrivanju sa stranice
432?“
Brittney,sitna brineta, kimnula je glavom, okrenula stranicu i poèela èitati:
MIN@
212
ZAKRIVANJE
Veæini poèetnika poznata je njihova priroðena sposobnost zakrivanja
svoje nazoènosti od ostalih, tj. ljudskih biæa. Uvježbava se tradicionalnim
iskradanjem poèetnika s kampusa poradi izvoðenja obreda doslovce pod
nosom ljudske zajednice. Ali to pruža tek prvi dojam o sposobnosti koja
stoji na raspolaganju zrelom vampiru. Èak i oni koji nemaju afiniteta
mogu prizvati noæ i prikriti svoja kretanja od nedovoljno istanèanih
osjetila tipiènog ljudskog biæa.
Neferet ju je tu prekinula.
„Iz ovog æete poglavlja, izmeðu ostalog, saznati i to da se svaki vampir
može kradomice kretati meðu ljudima. Ta vještina dobro doðe, jer ljudi
rado prestrogo sude naše aktivnosti.“
Mrštila sam se u knjigu, misleæi kako nisam ja valjda jedina poèetnica
koja primjeæuje kakve predrasude Neferet gaji prema ljudima, kad me
njen glas ošinuo iz neposredne blizine moje klupe.
„Zoey. Kako lijepo od tebe što si se pridružila predmetu koji bolje
odgovara tvojim sposobnostima.“
Polako sam podigla pogled prema njenim studenim zelenim oèima i
pokušala zvuèati kao bilo koja druga poèetnica.
„Hvala vam. Oduvijek volim nastavu Vamp socke.“
Osmjehnula se, i odjednom me podsjetila na stvorenje iz Aliena, onog
totalno straviènog starog filma sa Sigourney Weaver i jako strašnim
izvanzemaljcem koji jede ljude.
„Izvrsno. Hoæeš li nam proèitati naglas završni ulomak na toj stranici?“
Sretna što imam izgovor da opet sakrijem lice, pogledala sam u udžbenik,
pronašla ulomak i proèitala:
Poèetnicima valja imati na umu da zakrivanje može uvelike iscrpiti
njihovu snagu. Valja imati veliku moæ usredotoèivanja kako bi se noæ
prizvala i zadržala u iole duljem razdoblju. Takoðer je važno shvatiti da
zakrivanje ima izvjesna ogranièenja. Meðu njima su sljedeæa:
1. To je zamoran postupak koji može dovesti do krajnje iscrpljenosti.
2. Zakrivanje može djelovati samo na organske tvari, zbog èega je
lakše ostati zakriven ako je osoba u nebeskom ruhu (odnosno naga).
3. Svaki pokušaj zakrivanja predmeta poput automobila, motocikala ili
èak bicikala posve je uzaludan.
4. Kao i sve naše sposobnosti, zakrivanje ima i danak. Za neke æe taj
danak biti blaga iscrpljenost i glavobolja. Za druge bi mogao biti mnogo
gori. ,
Došla sam do kraja stranice i pogledala uvis u nju.
MIN@
213
„To bi bilo sasvim dovoljno, Zoey. Dakle, reci mi, što si upravo nauèila?“
Oèi su joj zasvrdlale u moje.
Pa, zapravo, upravo sam nauèila da moji prijatelji i ja neæemo moæi
pobjeæi iz Kuæe Noæi vožnjom u Hummeru, osim ako nekako ne uspijemo
dobiti dopuštenje za odlazak s kampusa. Samo, nisam to rekla. Umjesto
toga, pokušala sam složiti izraz dobre uèenice te rekla:
„Da se automobili i kuæe i takve stvari ne mogu zakriti od ljudskih biæa.“
„Kao ni od vampira,“ dodala je èvrstim glasom koji je neobaviještenima
(ili tjeloukradenima) mogao zvuèati brižno i uèiteljski. „Nikad nemoj
zaboraviti da æe drugi vampiri takoðer prozreti zakrivanje neorganskih
materijala.“
„Imat æu to na umu,“ ozbiljno sam rekla. A to sam i mislila.

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset šesto poglavlje
Imala sam sat maèevanja prije ruèka i nisam mogla biti sretnija. Okej,
dobro, tu sad malo pretjerujem. Mogla sam biti sretnija da smo moji
prijatelji i ja bili oko bezbroj kilometara daleko od Kuæe Noæi, Neferet i
Kalone. Buduæi da to nije djelovalo naroèito izvedivo, naroèito nakon
Vamp socke i Neferetine frikovske lekcije o nemoguænostima zakrivanja,
zadovoljila sam se time što se, na moju sreæu, Dragon složio da izgledam
preumorno, pa nisam morala raditi ništa više nego sjediti i promatrati
nastavu.
Zapravo, nisam se uopæe loše osjeæala, a kad sam iskopala ogledalo iz
torbice da stavim sjajilo koje, sreæom, nisam izgubila, nisam sama sebi ni
izgledala naroèito loše. I tako, to što mi je Dragon dopustio da prosjedim
sat, zajedno s èinjenicom da je njegova maèka bila meðu onima koje su se
pojavile u mojoj sobi kao krznata naznaka, natjeralo me da dobro držim
našeg profesora maèevanja na oku.
Na prvi pogled Dragon je djelovao kao još jedna bakina kontradikcija.
Prvo i prvo, bio je nizak. Drugo, bio je zgodan. Jako zgodan. U smislu
tipa za kojeg bi voljela da ti bude tatakuæanica, koji peèe kolaèe i èak
svojoj kæeri zna porubiti suknju, ako je stiska. U svijetu gdje su muški
vampiri bili ratnici i zaštitnici, nizak, zgodan tip inaèe ne bi naroèito
privlaèio pažnju. Ali cijela mu se liènost mijenjala kad bi se latio maèa,
ili, kao što bi me ispravio, floreta. Tada je postajao smrtonosan. Lice bi
mu otvrdnulo. Ne bi narastao, jer bi bilo blesavo (kao i nerealno) to
oèekivati, ali nije ni morao biti viši. Doslovce je bio tako brz da mu je
floret proklizavao i presijavao se kao od vlastite volje.
Gledala sam kako Dragon drila razred u maèevanju. Poèetnici mi nisu
djelovali tako tjeloukradeno dok su izvodili vježbe. Ali to je vjerojatno
bilo zato što su se bavili tjelesnom, a ne mentalnom aktivnošæu. Bolje sam
pripazila i primijetila da, premda uèenici izvode sve zadane kretnje, ne
èavrljaju jedni s drugima, niti se bezopasno prepucavaju. Svi su bili skroz
poslušni, što mi je bilo dozlaboga èudno. Mislim ono, priznajmo si.
Održati punu poslušnost u dvorani punoj tinejdžera s oštrim predmetima u
rukama praktièki je nemoguæe.
Upravo sam mrko gledala na grupu tipova koji bi inaèe primili barem par
opomena od Dragona, uz napomenu da prate nastavu i ne ponašaju se kao
idioti (u Kuæi Noæi profesori mogu uèenicima reæi da su idioti kada se
ponašaju kao idioti, jer ta idiotska djeca ne mogu otrèati kuæi i potužiti se
mamici odatle èinjenica da u Kuæi Noæi ima daleko manje idiotskog
ponašanja nego u glavnini naših javnih škola), kad mi se Dragon
MIN@
215
isprijeèio toèno u smjeru u kom sam gledala. Zatreptala sam i izoštrila
pogled na njega.
Polagano i upadljivo namignuo mi je, a onda se opet posvetio razredu.
Otprilike tada prišao mi je njegov golemi Maine Coon, sjeo do mene i
poèeo si lizati divovsku šapetinu.
„Di si, Shadowfax.“ Poèeškala sam ga po glavi s više nade u sebi nego u
ijednom trenutku otkako me onaj nazovigavran zamalo ubio.
Premda se škola pretvorila u noænu moru i Opasnosti je bilo svuda oko
nas, ruèak je djelovao kao oaza onog poznatog. Natrpala sam si omiljene
hrane, špageta i kole, te sjela uz Damiena i Blizanke u naš separe.
„Onda, što ste uspjeli otkrit?“ došapnula sam im izmeðu velikih zalogaja
tjestenine s marinadom i sirom.
„Izgledaš daleko bolje,“ rekao je Damien glasom koji nipošto nije bio
šapat.
„Osjeæam se bolje,“ rekla sam mu, uz pogled u stilu koji K.
„Mislim da bi stvarno trebalo proæi kroz novi vokabular za test iz
književnosti, koji je iduæi tjedan,“ rekao je Damien glasno, otvorio svoju
uvijek spremnu bilježnicu i izvadio HB olovku.
Blizanke su prostenjale. Ja sam ga mrko pogledala. Šta nam je i on sada
tjeloukraden?
„Pa da, to što su ovdje na djelu promjene ne znaèi da vam ocjene smiju
popustiti,“ rekao je.
„Damien, koja si ti naporna guzica,“ rekla je Shaunee.
„Još gore. Ti si tako prokleta naporna guzica s tim pizdarijama iz
vokabulara da æu ti…“
Damien nam je gurnuo bilježnicu preko stola, da vidimo što je napisao
ispod popisa rijeèi za vokabular.
NG na svim prozorima. Sluh im je izvrstan.
Blizanke i ja naèas smo se pogledale, a onda sam uzdahnula i rekla.
„Dobro, Damien. Šta god. Uèit æemo glupi vokabular s tobom. Ali slažem
se s Blizankama da si naporan.“
„U redu. Zapoènimo s rijeèju 'elokvencija'.“ Pokazao je olovkom na nju.
Shaunee je slegnula ramenima.
„Šta to nije nešto iz Zvjezdanih staza!“
„Tako nekako bih i ja rekla,“ kazala je Erin.
Damien im je uputio zgaðen pogled za koji sam znala da ga ne mora
odglumiti. Ne. priproste, evo što to znaèi. Napisao je:
Dragon je uz nas. „Onda. Erin. da pokušaš uzeti sljedeæu rijeè,
'sladostrašæe'?“
MIN@
216
„Uuuu. znam ja šta ta znaèi,“ rekla je Shaunee i doèepala se Damienove
olovke prije nego što ju je stigao dati Erin. Uz rijeè 'sladostrašæe' brzo je
dopisala: ja! Zatim je niže na stranici dopisala: Anastazia je isto.
„Znaš da služenje internetskim kraæenjem smatram neotesanim,“ rekao je
Damien.
„Briga nas,“ rekla je Shaunee.
„Èak i da znamo što 'neotesanim' znaèi,“ rekla je Erin.
„Uzet æu ja iduæu rijeè, rekla sam.“ Zanemarivši sljedeæu rijeè iz
vokabulara, napisala sam: Moramo noæas odavde, ali ne možemo
Hummerom. Ne mogu ga zakriti. Zastala sam, grizuæi usnu, pa dopisala:
Moramo biti na oprezu. N zna da æemo pokušati otiæi. „Oèito ipak ne
znam što ta iduæa znaèi. Možeš li mi ti pomoæi, Damien?“
„Svakako.“ Damien je napisao: Moramo što prije odavde. Dok nas ne
stignu sprijeèiti.
„Okej, samo malo. Probat æu iduæu. Samo da malo razmislim o njoj.“ Svi
smo šutke jeli dok sam razmišljala, ali ne o rijeèi iz vokabulara, 'ekliptika'
(ozbiljno, mogla sam do smrti misliti i ne smisliti što bi znaèila).
Morali smo otiæi s kampusa, pod mojim zakrivanjem, što prije. Ali
Neferet je oèekivala da æemo pokušati klisnuti; jasno mi je to dala do
znanja. Što je znaèilo da æe nas prisluškivati, ne samo putem
nazovigavranova pri razgovorima u kantini, veæ i kroz misli u glavama
Damiena i Blizanki èim se naðe fizièki dovoljno blizu njih da joj proradi
moæ parapsihološkog osluškivanja. Opet sam pomislila koje je olakšanje
što nitko osim Stevie Rae i mene ne zna da æu zapravo bježati u
Benediktinsku opatiju, a ne u tunele ispod depoa. I to zahvaljujuæi mojoj
vještini podmetanja poruka i…
„Skužila sam!“ Blizanke i Damien blenuli su u mene. Iscerila sam im se.
„Sjetila sam se što znaèi 'ekliptika'!“ slagala sam. „I pao mi je na pamet
naèin uèenja. Zapisat æu definicije pojedinih rijeèi na papiriæe. Svakome
od vas dat æu po jedan, a vi æete ih trebati dobro prouèiti i nauèiti. Nakon
što nauèite pojedinu rijeè, vratite mi je, pa æu vam dati iduæu. Bit æe
otprilike kao s karticama za memoriranje.“
„Jesi ti skroz pukla, bog te?“ rekla je Shaunee.
„Ne,“ prpošno je rekao Damien. „Dobro se sjetila. Bit æe zabavno.“
Trgala sam papir iz bilježnice na trake i groznièavo pisala na njih: Doðite
u konjušnicu. Nakon što sam svaki pažljivo presavinula, rekla sam:
„Samo imajte na umu definicije koje smo obradili. Nemojte proèitati ni
rijeè koju sam vam dala dok ne zvoni za kraj šestog sata. Ozbiljno.“
Svakom sam pružila njegovu rijeè.
MIN@
217
„Okej, okej, kužimo,“ rekla je Erin i tutnula svoju poruku u džep
dizajnerskih traperica.
„Da, šta god. Vas dvoje se pretvarate u profaæe. A to vam nije
kompliment,“ rekla je Shaunee, uzimajuæi svoj komadiæ papira.
„Samo upamtite, nema virenja dok ne zvoni,“ rekla sam.
„Neæemo,“ rekao je Damien. „A kad virnemo da za svaki sluèaj svatko
prizove svoj element, ne bi li nam pomogao da se usredotoèimo?“
„Da!“ rekla sam, zahvalno se osmjehnuvši Damienu.
„Kad smo kod toga.“ Shaunee je uzela list papira na kom smo dotad
pisali. „Nosim ovaj u ženski WC da ga izuèim na vlastiti naèin, svojim
elementom.“ Pogledala je dugo i èvrsto u mene. a ja sam joj kimnula
glavom, shvativši da namjerava prizvati vatru i uništiti dokaze našeg
zaplotništva, što je bila jedna teška rijeè èiju sam definiciju dapaèe znala.
„Idem ja s tobom, Blizanko. Možda ti zatreba moja, je li, pomoæ.“ Erin se
požurila za njom.
„Barem nema brige oko toga da æe Shaunee potpaliti požar u školi iz
toaleta,“ došapnuo mi je Damien.
„Vrag ti mater, crkavam od gladi!“ Afrodita je prhnula do mene i svalila
se u separe. Tanjur joj je bio krcat špagetima. Izgledala je prelijepo, kao i
inaèe, ali pomalo razbarušeno. Kosu, koju je obièno puštala da joj pada
punom dužinom oko ramena, povukla je u nešto što je svojedobno mogao
biti šminkerski konjski rep s našušurenim vrhom, ali sada je doslovce
izgledao neuredno.
„Jesi okej?“ došapnula sam joj, te bacila pogled prema prozoru i uputila
Afroditi pogled koji je, ponadala sam se, znaèio, šuti, èuju nas.
Afrodita je ispratila moj pogled, kratko kimnula i uzvratila mi šaptom:
„Dobro sam. Darius je brz!“
Iz toga sam shvatila da ju je ratnik vjerojatno poveo u jedan od onih
svojih superbrzih trkova. Naèas sam požalila zbog toga što nas on ne
može sve odnijeti odavde, jednog po jednog, ali onda sam upamtila
dodatak toj pomisli: možda bi mogao ponijeti jednog, pa èak i dvoje
poèetnika, u hitnom sluèaju.
„Vani ih je posvuda,“ kazala je Afrodita tako tiho da je zamalo nisam ni
èula.
„Po ogradi?“ šapnuo je Damien.
Afrodita je kimnula, trpajuæi špagete u usta.
„Vrebaju i po kampusu,“ rekla je izmeðu zalogaja, pazeæi da joj glas
ostane tih, „ali oèito paze uglavnom na to da nitko ne dolazi i odlazi bez
njihova dopuštenja.“
MIN@
218
„Pa, mi definitivno odlazimo bez njihova dopuštenja,“ rekla sam.
Pogledala sam u Damiena. „Moraš otiæi, da mogu porazgovarati s
Afroditom. Shvaæaš zašto?“
Na tren je poprimio povrijeðen izgled, a onda sam mu opazila shvaæanje u
oèima kad se sjetio da slobodno mogu razgovarati s Afroditom, bez brige
oko toga da æe joj Neferet provaliti u svijest i iskopati što sam rekla.
„Shvaæam,“ rekao je. „Dakle, znaèi da se vidimo...“ Reèenica mu je
završila pitanjem.
„Samo skuži bilješku o vokabularu koju sam ti dala, okej?“
Osmjehnuo se.
„Okej.“
„Bilješku o vokabularu?“ rekla je Afrodita nakon što je otišao.
„To je naèin na koji ih obavještavam da se naðemo u konjušnici odmah
nakon nastave, a da to unaprijed ne znaju. Ako to njih iznenadi, možda æe
i Neferet trebati neko vrijeme da skuži što namjeravamo.“
„A dotad æemo se veæ pokupit odavde?“
„Nadam se,“ prošaptala sam. Prignula sam se bliže Afroditi, ne hajuæi za
to hoæe li nazovigavranovi postati sumnjièavi zbog toga što približavamo
glave. Barem nam nisu mogli prodrijeti u te glave. „Doði u konjušnicu s
Dariusom èim završi nastava. Dragon i Anastazija su s nama. Zato se
nadam da su nas maèke navele na pravi trag, pa je i Lenobia na našoj
strani.“
„Što znaèi da bi nam mogla pomoæ da izaðemo odavde kroz slabi dio zida
pokraj konjušnice?“
„Aha. Okej, ovo što æu ti sada isprièat nemoj reæ nikom drugom, èak ni
Dariusu. Kuneš se?“
„Da, da, šta god. Majke mi preko…“
„Dovoljno mi je da samo kažeš da neæeš reæ,“ kazala sam joj, jer nisam
htjela da prevali preko usta išta vezano uz grobove.
„Neæu reæi. Onda, o èemu se radi?“
„Kad odemo odavde, ne vraæamo se u tunele ispod depoa. Nego idemo u
Benediktinsku opatiju.“
Uprla je u mene oštar pogled u kom je bilo daleko više inteligencije nego
što joj je veæina bila voljna priznati.
„Stvarno misliš da ti je to pametno?“
„Imam povjerenja u sestru Mariju Anðelu, a imam i ružan predosjeæaj o
tunelima.“
„A, sranje. Mrzim kada to kažeš.“
„Kvragu, ni meni to nije drago! Ali tamo dolje sam osjetila nekakav mrak
koji i preèesto viðam.“
MIN@
219
„Neferet,“ šapnula je Afrodita.
„Bojim se da je.“ Progovorila sam polako, razmišljajuæi naglas. „I mislim
da bi je utjecaj èasnih sestara mogao odbiti. K tome, sestra Marija Anðela
kazala mi je da tamo u opatiji postoji jedno mjesto moæi, nešto zbog èega
je moja sposobnost kontroliranja elemenata nije baš iznenadila. Mislim da
je rekla da se zove Marijina špilja.“ Kad sam to rekla, u sebi sam osjetila
sigurnost da je Nyx zadovoljna odlukama koje donosim. „Možda nekako
možemo iskoristiti moæ koja tamo postoji, ko što smo veæ iskoristili moæ
tamo pokraj istoènog zida. U najmanju ruku, moglo bi mi pomoæi da nas
zakrivam.“
„Marijina špilja? Zvuèi kao nešto što bi trebalo biti u moru, a ne u Tulsi.
Èuj, samo imaj na umu da se ono mjesto moæi pokraj istoènog zida
zloupotrebljavalo otprilike u istoj mjeri koliko se koristilo u dobre svrhe,“
rekla je. „A što je sa Stevie Rae i njenim frikovima? Tvoje deèke da i ne
spominjem.“
„Svi æe doæi. Ili se bar nadam da hoæe. Nazovigavranovi drže depo pod
nadzorom. Ako Stevie Rae ne smisli neki naèin da se provuèe pokraj njih,
strah me je da æe je uloviti.“
„Pa, nakon što sam provela ona dva dana uz nju. mogu ti reæi da je
izuzetno sposobna, a i da pojedine njene sposobnosti nisu naroèito
simpatiène.“ Zastala je i nekako se nelagodno promeškoljila.
„O èemu se radi?“ priupitala sam je.
„Èuj, ako ti kažem, hoæu da mi obeæaš da æeš mi vjerovati.“
„Dobro. Obeæavam. Dakle, o èemu se radi?“
„Pa, sad kad smo prièale o tvojoj poljoprivrednoj najboljoj frendici i
njenu asortimanu trikova, nekako sam se sjetila neèega. Neèega što sam
otkrila nakon što smo se ona i ja, je li, razumiješ.“
„Utisnule?“ rekla sam, trudeæi se (bezuspješno) da se ne osmjehnem.
„E, jesi pametna, nije to smiješno,“ poklopila me. „Nego iritantno.
Uglavnom, sjeæaš se kad si prièala sa Stevie Rae o tome dokle se tuneli
protežu i šta ti ga ja znam?“ Razmislila sam.
„Da. sjeæam se.“ A onda mi se želudac stisnuo kad mi se cijeli prizor
odvrtio u glavi, pa sam se stvarno sjetila kako je Stevie Rae odisala
teškom nelagodom kada sam je pitala za ostale crvene poèetnike, i
priredila se da èujem to što mi Afrodita ima reæi.
„Lagala ti je.“
Slutila sam da Afrodita namjerava to reæi, ali od te slutnje nije mi bilo
ništa lakše to i èuti.
„A o èemu mi je to toèno lagala?“
„Znaèi, vjeruješ mi?“ Uzdahnula sam.
MIN@
220
„Nažalost, da. Utisnula si se s njom. To znaèi da si s njom bliska onako
kako nitko drugi nije. To sam nauèila iz svog Utiskivanja s Heathom.“
„Okej, slušaj me. Nemam se nikakvu namjeru trošit sa Stevie Rae.“
Prevrnula sam oèima.
„Nisam na to mislila, debso. Postoje razne vrste Utiskivanja. Moja spona
s Heathom je vrlo tjelesna, ali on me veæ godinama privlaèi. A, eh,
smijem valjda pretpostaviti da sam u pravu kad kažem da tebe Stevie Rae
nikad nije privlaèila?“
“Nego šta da to možeš pretpostaviti,“ suho je rekla Afrodita.
„Obje imate parapsihološke sposobnosti. Logièno je onda pretpostaviti da
æe vaša spona biti mentalna, umjesto tjelesna,“ rekla sam.
„Aha, dobro. Drago mi je da to kužiš. Zato i znam da ti je lagala kad ti je
rekla da su crveni poèetnici s kojima nas je upoznala jedini kojih tamo
ima. Ima ih još. Ona to zna, i ona održava vezu s njima.“
„I apsolutno si sigurna u to?“
„Totalno i apsolutno,“ rekla je.
„Pa, ne mogu se sada brinuti još i oko toga, ali to bi definitivno objasnilo
dio onog mraka koji sam tamo dolje osjetila. To je ista ona aura koja je
nekada okruživala Stevie Rae, ali morat æe prièekati da odemo odavde,“
rekla sam, sva jadna i uzrujana zbog toga što mi je najbolja prijateljica
imala potrebu lagati.
„Mrzim što te ja moram obavijestit o tome, al Stevie Rae ima više tajni
nego Pariš Hilton torbica. S vedrije strane, kladim se da æe tvoja lažljiva
seoska frendica, frikovi i tvoji deèki uspjet izmaknut ptièkiæima.“
„Nadam se.“ Uzdahnula sam i poèela prèkati po salveti.
„Hej,“ tiho mi je rekla. „Samo probaj ne šizit zbog ovoga sa Stevie Rae.
Ima ona tajni pred tobom, ali mogu ti reæi i da joj je stalo do tebe jako.
Znam i to da se odluèila za dobro, koliko god da joj to zna teško padati.“
„Znam ja to. Vjerujem da Stevie Rae sigurno ima razloga zašto mi ne
govori sve. Mislim ono, nije da ja nikad nisam èuvala tajne od prijatelja.
Pa da, šutke sam dodala u sebi, zbog toga si teško zabrljala stvar, ne
zaboravi.
„Okej, znaèi da nije samo Stevie Rae razlog što izgledaš kao da ti treba
malo farmakološke pomoæi da živneš.“ Zatim je podigla obrve kad me
nastavila prouèavati. „A da, kužim. Imaš problema s deèkom. Ili, toènije
reèeno, problema s deèkima.“
„Nažalost, èini mi se da je primjerenije upotrijebiti množinu,“ promrsila
sam.
„Erik i ja smo nekada brijali, al znaš da je to totalno gotova stvar. Možeš
razgovarat sa mnom, ako imaš potrebe.“
MIN@
221
Pogledala sam je i opet pomislila kako je ironièno to što je u pravu.
Stvarno sam mogla razgovarati s njom.
„Nisam sigurna da želim biti s Erikom,“ blebnula sam.
Mrvicu je jaèe raširila oèi, ali glas joj je ostao nehajan.
„Prisiljava te da se poševite?“
Slegnula sam ramenima.
„Da, ne. Recimo. Al nije samo stvar u tome.“ Prignula sam se i spustila
glas. „Afrodita, je li ikada bio posesivan i hiperljubomoran prema tebi?“
Iskrivila je gornju usnu u sarkastièan podsmijeh.
„Pokušao je. Ja ti baš ne toleriram ljubomorna sranja.“ Zatim je zastala i
ozbiljnijim tonom dodala: „A ni ti ne bi smjela, Z.“
„Znam, i ne toleriram ih.“ Uzdahnula sam. „Imat æu pune ruke posla kada
ova gungula proðe.“
„Zbilja. Kad ova gungula proðe, èeka te još jedna cijela gungula.“ Strpala
je još jedan zalogaj špageta u usta.
„Pa, daj da probamo prvo riješiti ovu konkretnu gungulu, da se onda
mogu posvetiti svojim smiješnim privatnim dramama. Reci Dariusu da
noæas bude spreman za gadne situacije. Kao što je rekao, Kaloni neæe biti
drago kada odemo odavde.“
„Ne, rekao je da Kaloni neæe biti drago kada ti odeš odavde. Njemu si baš
ti fakat bitna.“
„Ma znam, i bilo bi mi drago da više prekine s tim,“ rekla sam.
„Hej, jesi li razmišljala još štogod o onoj prvoj pjesmi koju ti je Kramisha
dala prije nego što smo otišli iz tunela? Zvuèala je kao formula za otjerat
Kalonu.“
„Pa, ako je to formula, nisam je skužila.“ Nisam htjela priznati Afroditi da
nisam ni pomislila na Kramishinu pjesmu barem ne na onu o Kaloni.
Pažnju mi je potpuno odvukla druga pjesma, s moguænošæu da se Starku
vrati ljudskost. A kad sam to shvatila, utroba mi se stisnula. Što ako mi je
Stark namjerno odvraæao pozornost? Što ako se samo pretvarao dok smo
nas dvoje bili nasamo, kako bih se previše obuzela njime i zaboravila
skužiti tu drugu pjesmu ili išta povrh toga recimo, naèin da odemo iz
Kuæe Noæi.
„Okej, problemi te oèito tište. A mislim da se tvoji problemi daju sažeti u
jednu rijeè,“ rekla je Afrodita.
Pogledala sam je u oèi i zajednièki smo rekle tu jednu rijeè.
„Deèki.“
Ona je frknula od smijeha, a ja sam se pomalo histerièno tiho zacerekala.
„Nadajmo se samo da æe jednog dana sve ovo proæi, pa æe ti najveæi
MIN@
222
problemi biti dramljenje s deèkima.“ Nakon kraæeg oklijevanja, dodala je:
„Nadam se da ne misliš još uvijek na Starka.“
Slegnula sam ramenima i stavila golem zalogaj špageta u usta.
„Èuj, malo sam se raspitala, i deèko nije u redu. Toèka, gotova stvar.
Samo zaboravi na njega.“
Progutala sam, žvakala još malo, pa opet progutala. Afrodita me i dalje
prouèavala pogledom.
„Ta pjesma možda i nije bila o njemu,“ rekla je.
„Ma znam,“ rekla sam.
„Je li? I, slušaj, moraš se posvetiti tome da smisliš kako æeš nas izvuæi
odavde i riješiti se Kalone ili ga bar otjerati odavde. Smisli to sada.
Ostavi brige o Starku i o Eriku i o Heathu, i èak o Stevie Rae za kasnije.“
„Da, znam,“ rekla sam. „O svima njima æu misliti kasnije.“
„Da, baš. Još se sjeæam kakva si bila one noæi kad je Stark umro. Ušao ti
je pod kožu. Ali moraš imat na umu da taj Stark koji se ovdje pravi važan,
izigrava teškog frajera i uglavnom iskorištava cure i odbacuje ih nakon što
ih sjebe u glavu još i više nego u tijelo taj Stark nije onaj deèko koji ti je
umro na rukama.“
„A što ako on je taj deèko, samo se prvo mora Promijeniti onako kao
Stevie Rae?“
„Pa, obeæavam ti da se ne mislim odricat još jednog dijela svoje ljudskosti
da spasim njegovu guzicu. Jebo ga pas, Zoey, Erik ti je bolja partija od
Starka! Èuješ što ti velim?“
„Èujem ja tebe.“ Duboko sam udahnula. „Okej, sada æu smetnut sve
deèke s uma i posvetit se našem rješavanju našeg bijega odavde, a onda i
rješavanju Kalone.“
„E, dobro. A probleme s deèkima možeš rješavat naknadno.“
„Okej,“ rekla sam.
„I probleme s najboljom frendicom možeš rješavat naknadno.“
„Okej,“ rekla sam.
„Okej,“ rekla je.
Opet smo prionule na jelo. Ozbiljno sam mislila to što sam joj rekla.
Namjeravala sam riješiti sve svoje osobne probleme. Naknadno. Zaista. Ili
sam barem sama sebi to rekla...

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset sedmo poglavlje
Bila sam uvjerena da sat drame nece biti narocito težak. Neki
tjeloukradeni profesor najvjerojatnije ce zamijeniti Erika, koji je pak
privremeno preuzeo taj položaj od profesorice Nolan, nakon što je ona
stradala. Sjela sam za klupu iza Becce, osjecajuci cudan déjà vu i napola
ocekujuci da ugledam Erikovo ljutito lice kako me poziva da stanem pred
cijeli razred, pa da me tamo može pokušavati zavoditi ili ponižavati.
„Joj! Bože! Mili! Nije bio sa mnom! Makar bih taaaaako htjela daje bio!“
Beccini iritantni usklicnici prenuli su me iz mrzovolje prema Eriku.
Pricala je u kratkim, zadihanim prekidima s djevojkom na suprotnoj strani
prolaza izmedu klupa, koju sam prepoznala kao ucenicu pete klase po
imenu Cassie. Donekle sam znala za nju jer je zauzela dvadeset peto
mjesto na Medunarodnom natjecanju iz Shakespeareovih monologa na
kom je pobijedio Erik, a vecina ucenika s drame medusobno se družila.
Samo, danas se ona nije ponašala kao Shakespeareova heroina. Ponašala
se kao nepodnošljiva tlaka od cerekave klinke.
„Pa nije bio ni sa mnom. A1 mogu ti rec da otkako me ugrizo, umirem od
želje da i ja malo njega grickam i sisuckam,“ rekla je Cassie, pa se raspala
od cerekanja. „Opet.“
„O cemu to vas dvije pricate?“ upitala sam ih, makar sam bila prilicno
sigurna da vec to znam.
„O Starku, jasno. On je samo najseksi tip u Kuci Noci. Dobro, ako se ne
racuna Kalona,“ rekla je Becca.
„SRZ obojica,“ rekla je Cassie.
„SRZ?“ priupitala sam.
„Skroz Radikalno Zgodni,“ rekla je Becca.
Naknadno sam shvatila da sam trebala držati jezik za zubima mislim ono,
pokušavala sam razgovarati s, priznajmo si, tjeloukradenim curama
kojima je ispran mozak, ali nisam se mogla ne umiješati, i da, znala sam
da dio moje ljutnje potjece od potpuno neprimjerenog osjecaja ljubomore.
„Eh, ispricavam se, Becca,“ kazala sam jako sarkasticnim tonom. „A1 šta
ti nismo Darius i ja nedavno spasili guzicu da je ne siluje i ne izgrize taj
uu u u! najseksi tip iz Kuce Noci? A nakon toga si cmoljila i balavila.“
Zgranuta mojom upadicom, Becca je otvorila, zatvorila, pa opet otvorila
usta, što me podsjetilo na ribu.
„Ti si samo ljubomorna.“ Cassie nije ni izgledala ni zvucala zgranuto
izgledala je kao mrska kucka. „Erik je otišao. Loren Blake je mrtav. Tako
da sad ne možeš držat dva najseksi tipa u školi na svojoj kratkoj uzdi.“
MIN@
224
Osjetila sam kako mi se lice žari od rumenila. Zar je Neferet svima kazala
za Lorena i mene? Pojma nisam imala što da im kažem, ali Becca mi
ionako nije dala da dodem do rijeci.
„Ma da, samo zato što si skroz velika faca s elementima ne znaci da
možeš dobit koga god tipa hoceš.“ Becca me gledala s istom onom
mržnjom u ocima kao i Damiena i Blizanke kad su joj sinoc pokušali
utuviti pamet u glavu. „Da znaš da i mi ostale možemo tu i tamo dobit
svoju priliku.“
Progutala sam potrebu da se izderem na nju i pokušala je ipak razložno
uvjeriti.
„Becca, tebi se sve pobrkalo. Kad smo sinoc Darius i ja razdvojili tebe i
Starka, on te silom tjerao da ga pustiš da ti siše krv, a i samo što te nije
poceo silovat.“ Bilo mi je grozno to izgovoriti. Pogotovo mi je bilo
grozno znati da je to istina.
„To ja tako ne pamtim,“ rekla je Becca. „Sjecam se da mi se sisanje
svidalo, a svidalo bi mi se i sve ostalo što dode kad Stark curi siše krv.
Prekinuli ste nešto dobro što vas se uopce nije ticalo.“
„Ti to tako pamtiš jer ti je Stark petljao po glavi.“
Becca i Cassie prasnule su u smijeh, na što su se mnoge glave okrenule
prema nama.
„Sad ceš još rec da nam i Kalona petlja po glavi, pa nam je samo zato tako
prokleto seksi,“ rekla je Cassie.
„Vas dvije to stvarno hocete reci da niste primijetile da se situacija u našoj
školi totalno promijenila otkako se Kalona probio iz zemlje?“
„Je, pa šta? On je priležnik Utjelovljene Nyx. Moraš ocekivat da ce sve uz
njega bit drukcije,“ rekla je Cassie.
„I naravno da je izašo iz zemlje. Zemlja je jedan od elemenata Nyx. Nije
valjda da to ne znaš?“ rekla mi je Becca i pogledala Cassie, prevrcuci
ocima.
Upravo sam zaustila da im pokušam objasniti da je on pobjegao iz zemlje,
a ne da je bio roden putem nje, kad su se vrata ucionice otvorila i kroz
njih je ušetao Kalona.
Sva ženska stvorenja u razredu zajednicki su uzdahnula, izuzev mene. I,
da budem potpuno iskrena, i meni je došlo da uzdahnem, pa sam morala
silom sklopiti vilice da se suzdržim. Kad je bio tako totalno predivan.
Danas je na sebi nosio crne sportske hlace i košulju kratkih rukava,
nezataknutu i raskopcanu, razmaknutu taman toliko da mu pri svakom
pokretu ugledam besprijekorno broncanu kožu i slasne plocice na trbuhu.
Netko mu je presjekao košulju na plecima, jer kroz nju su mu virila ona
velicanstvena crna krila, uredno složena uz njegova široka leda. Duga
MIN@
225
tamna kosa padala mu je na ramena, od cega je, usprkos modernoj odjeci,
izgledao kao bog iz davnine.
Došlo mi je da upitam Beccu ili Cassie koliko staro njima izgleda, jer
meni je opet djelovao kao da mu je tek osamnaest ili devetnaest godina,
da je u naponu mladosti i snage, nipošto tako drevan i zagonetan da bi mi
bio nepristupacan.
Ne! Pa slušaj samu sebe! Neceš se ni snaci, a pocet ceš zvucati jednako
praznoglavo kao Becca i Cassie i sve one ostale. Razmisli malo! On ti je
neprijatelj. Ne zaboravi to. Prisilila sam se da ne vidim samo tjelesnu
ljepotu i hipnoticku privlacnost kojom je zracio, te shvatila da je on poceo
govoriti dok sam ja u sebi vikala na sebe.
„Prema tome, predložio sam priskociti u pomoc pri vodenju ovog
predmeta, jer ocito da pogubno djelujete na svoje nastavnike.“
Zahvalni smijeh razreda bio je topao i pun dobrodošlice.
Podigla sam ruku. Jantarne su mu se oci iznenadeno raširile, a onda se
osmjehnuo i rekao:
„Baš prekrasno što mi prvo pitanje dolazi od najposebnije medu
pocetnicama. Da, Zoey, kakav ti odgovor mogu dati?“
„Buduci da ste vi sad preuzeli Dramu, samo me zanima znaci li to da
ocekujete da Erika Nighta nece biti u jednom duljem razdoblju?“ Okej,
nisam mu htjela postaviti pitanje, ali nagoni su me natjerali da podignem
ruku, baš kao što su mi nagoni kazali što da ga pitam. Znala sam da je
opasno izazivati ga cinjenicom da je Erik pobjegao, ali to sam izvela na
nacin koji mu, nadala sam se, nece dati povoda da se otvoreno razbjesni.
Samo nisam bila sigurna zašto mi je došlo da podbadam ionako ljutnji
sklonog besmrtnika.
Kalona je djelovao kao da ga moje pitanje nimalo nije smelo.
„Uvjeren sam da bi se Erik Night mogao vratiti u Kucu Noci prije nego
što neki možda misle. Ali, nažalost, cujem da tada možda nece biti u
stanju ponovno preuzeti svoje profesorske dužnosti, a ni bilo koje druge,
na podulje vrijeme.“ Osmijeh mu je postao topliji i prisniji, i osjetila sam
kako me Becca i Cassie i ostale ucenice u razredu strijeljaju pogledima
punim ljubomore. S užasnim strahom i nevjericom shvatila sam da
djevojke zapravo uopce nisu shvatile ništa od onoga što je Kalona upravo
rekao. Nije im išlo u glavu da je upravo zaprijetio Eriku kad je rekao da se
on vraca, po svoj prilici tek u mrvicu boljem stanju od dovoženja u
mrtvackoj vreci. Cule su samo zvuk njegova prekrasnog glasa. Znale su
samo da je odlucio pažnju posvetiti upravo meni.
„A sada, mila Zoey, ili, kako te radije zovem, Aya, pružam ti cast da
odabereš koje cemo djelo izucavati prvo. Samo, budi na oprezu! Cijeli se
MIN@
226
razred mora složiti s tvojim odabirom. A ja znam da cu igrati glavnu
ulogu u bilo kojem tekstu za koji se odluciš.“ Dugim je koracima došao
do moje strane ucionice. Sjedila sam u klupi smještenoj u drugom redu,
odmah iza Becce, i kunem se da sam osjetila kako je ona zadrhtala od
njegove blizine. „Možda cu ja tebi dati ulogu u našoj maloj drami.“
Zurila sam u njega dok mi je srce tako silovite tuklo u prsima da sam bila
sigurna da ga cuje. Nije mi bilo lako što mi je on tako blizu. To me
podsjetilo na moje snove, u kojima mi je dolazio i primao me u zagrljaj.
Osjecala sam vitice hladnoce što mu palucaju iz tijela... obavijaju se oko
mene... tjeraju me da ceznem da me prekrije pokrivac tih krila boje
ebanovine...
On namjerava nauditi Eriku! Primila sam se za tu pomisao i osjetila kako
slasna jeza klizi s mene. Ma što da se zbivalo izmedu Erika i mene, nisam
namjeravala prešutno pristati na to da mu se išta dogodi.
„Znam jedan savršen kazališni komad za nas.“ Ponosila sam se
smirenošcu i snagom u svom glasu.
Osmijeh mu je bio sušta senzualna radost.
„Sad me baš zanima! Koji je tvoj odabir?“
„Medeja,“ rekla sam bez oklijevanja. „Starogrcka tragedija smještena u
vrijeme dok su bogovi još krocili svijetom. Opisuje što se dogodi kad
covjek u sebi ima previše hibrisa.“
„Ah, da, hibris. Covjekovo iskazivanje bogolike oholosti.“ Glas mu je i
dalje bio dubok i zavodljiv, ali uvidala sam ljutnju koja mu se pocinje
krijesiti u ocima. „Mislim da ceš otkriti kako se pojam hibrisa odnosi
samo na držanje smrtnika, ne i samih bogova.“
„Znaci, necete da radimo taj komad?“ kazala sam napadnim tonom
nevinašca.
„Naprotiv! Držim da ce komad biti zabavno raditi. Možda ti dodijelim
dramsko tumacenje same Medeje.“ Prestao me gledati u oci i opet
usmjerio svoju karizmu na cijeli razred. „Nocas izucite ovaj komad. Sutra
ga pocinjemo glumiti. Dobro se odmorite, djeco moja. Radujem se svojem
ponovnom susretu sa svima vama.“ Okrenuo se i napustio ucionicu
jednako naglo kao što je u nju ušao.
Cinilo mi se da je za njim dugo ostala vladati mrtva tišina. Napokon sam
rekla, nikom i svakom:
„Dobro, da ja onda vidim ima li tu primjeraka Medeje.“ Ustala sam i
otišla u dno ucionice. Ali cak ni zvuk otvaranja i zatvaranja ormarica i
prekopavanja po hrpama starih dramskih tekstova i gomiletinama skripata
nije mogao prikriti sašaptavanje koje je zavladalo oko mene.
„Zašto bi on nju išo primjecivat?“
MIN@
227
„To nije fer!“
„Ako su to ti zagonetni putovi Nyx, onda mi fakat idu na jetra.“
„Ma da, koje sranje. Ako nisi Zoey Redbird, onda Nyx boli ona stvar za
tebe.“
„Nyx joj da svakoga koga poželi. Božica ne ostavlja ništa za nas ostale.“
I tako su one rogoborile i rogoborile, pizdeci sve više i više. Cak su i
decki pocinjali dodavati svoje. Ocito sam im bila dobrodošao žrtveni jarac
za svakako vec golemu kolicinu bijesa i zavisti koje su osjecali prema
Kaloni, samo što ih nisu smjeli iskaliti na njemu jer im je on petljao po
glavama.
Bilo je više nego upadljivo da je Kalona krenuo metodicno raskidati
ljubav pocetnika prema Nyx, i da sam mu ja služila u tu svrhu. Oni više
nisu uvidali ljubav i cast i snagu svoje Božice jer im je fizicka nazocnost
Kalone zaklanjala pogled, kao što sunce zasjeni sjaj mjeseca za vrijeme
pomrcine.
Pronašla sam kutiju s tekstovima Medeje, odnijela ih do Beccine klupe i
svalila pred nju. Kad me mrsko pogledala, rekla sam joj:
„Evo. Razdijeli ih.“ Zatim sam, bez i jedne rijeci više, otišla iz razreda.
Kad sam izašla iz zgrade, sišla sam s plocnika u sjenu škole i naslonila se
na stijenku od miješanog kamena i cigle, glatku od leda, od koje su bile
sagradene zgrade Kuci Noci i zid oko kampusa. Sva sam se tresla. Jedno
kratko pojavljivanje bilo je dovoljno da Kalona okrene pun razred ucenika
protiv mene. Nije bilo bitno što ja ocito nisam slinila nad njim kao svi
ostali. Nije cak bilo bitno ni to što sam ga razljutila. Sve što su te klinke
skužile bila je njegova hipnoticka ljepota i cinjenica da se odlucio
posebno angažirati samo oko mene daleko više nego oko bilo koje od
njih.
I zbog toga su me mrzile.
Ali još lako za to što su mene mrzile. Najstrašnije, najnevjerojatnije bilo
je to što su pocele mrziti Nyx.
„Moram ga izbaciti odavde.“ Izgovorila sam te rijeci naglas, pretvarajuci
ih u zavjet. Bez obzira na cijenu, Kalona ce otici iz ove Kuce Noci.
Polako sam se uputila prema konjušnici, i to ne samo zato što sam otišla s
prethodnog sata prije kraja, tako da sam mogla malo ubijati vrijeme prije
šestog sata i pocetka Konjaništva. Hodala sam polako zato što bih se, da
nisam bila krajnje oprezna, poskliznula i ljosnula na guzicu. Kakve sam
srece, slomila bih nešto i još se morala baktati s gipsom ili dva povrh
svega ostalog.
Netko je posuo plocnik mješavinom pijeska i soli, ali bilo je slabe vajde
od toga uz oluju koja je neprestano nadirala. Padao je val za valom
MIN@
228
smrznute kiše, od koje je svijet izgledao kao golema torta s kristalnom
glazurom. I dalje je bio lijep, ali na jezovit, snolik nacin. Dok sam
proklizavala i spoticala se i mucila prijeci svega nekoliko metara od
dramske ucionice do štala, shvatila sam da nema šanse da nas šestero
uspijemo izaci odavde, a da i ne spominjem onih otprilike kilometar i pol
koliko nas dijeli od Benediktinske opatije na križanju Lewisa i Dvadeset
prve.
Došlo mi je da sjednem nasred te hladne, vlažne, skliske kaljuže i briznem
u plac. Kako cu nas izvuci odavde? Trebao mi je Hummer, ali nisam ga
mogla zakriti. Tako da nam je preostajao samo bijeg pješice, što ne bi bilo
dovoljno brzo ni pod normalnim okolnostima. Za vrijeme ledene oluje
koja obavija ulice i plocnike središta Tulse ledom i mrakom, to ne da bi
bilo sporo, nego nemoguce.
Stigla sam gotovo do ulaza u konjušnicu kad sam zacula podrugljiv graak
iz krošnje golemog starog hrasta koji je stražario pred zgradom. Prva mi
je reakcija bila da ubrzam proklizavajuci hod, stignem do vrata i udem.
Cak sam se i požurila, a onda sam shvatila koliko sam bijesna. Stala sam,
duboko udahnula da se usredotocim, i zanemarila osjecaj da me
promatraju užasno ljudske oci pticolikog stvora od kojih su mi se ježile
dlacice na zatiljku.
Vatro, trebaš mi, prošaptala sam, šaljuci misli prema jugu, u smjeru kojim
vladaju plamenovi tog elementa. Gotovo smjesta osjetila sam kako mi
vrelina dotice kožu, dok je zrak oko mene poceo odisati cekanjem i
osluškivanjem. Okrenula sam se i pogledala u ledom okovane grane
ponosnog starog hrasta.
Umjesto nazovigavrana, utvarno oblicje Neferet držalo se za sredinu
stabla, gdje su se masivne prve grane pocinjale racvati. Zracila je mrakom
i zlom. Nije bilo ni daška vjetra, ali duga se kosa kovitlala oko njene
glave kao da joj vlasi imaju vlastiti život. Oci su joj se krijesile gadnom,
zagasitorumenom nijansom, slicnijom hrdi nego crvenilu. Tijelo joj je bilo
poluprozirno; koža joj je treperila nezemaljskom svjetlošcu.
Usredotocila sam se na ono jedino što je dopuštalo da strava u meni jenja
u dovoljnoj mjeri da progovorim: ako joj je tijelo izgledalo prozirno, onda
zapravo nije bila tu.
„Zar nemaš pametnijeg posla nego da me uhodiš?“ Bilo mije drago što mi
glas nije zadrhtao. Cak sam podigla bradu i prostrijelila je pogledom.
„Nas dvije imamo nepodmirenih racuna.“ Usta joj se nisu pomaknula, ali
cula sam kako njen glas sablasno odjekuje oko nas.
Nasmijala sam se bahato i podrugljivo, onako kao Afrodita.
MIN@
229
„Okej, onda valjda i nemaš pametnijeg posla nego da me uhodiš. Ja sam s
druge strane tako jako zauzeta da mi se ne da gnjaviti tobom.“
„Ponovno ti treba lekcija o poštovanju starijih.“ Vidjela sam kako se
pocinje smiješiti, i široka, lijepa usta nastavila su joj se širiti i širiti i širiti
sve dok, s groznim, grgljavim šumom paukovi nisu pokuljali iz tog
razjapljenog ždrijela i cijeli joj se lik raspao u stotine i stotine uzvrvjelih,
mnogonogih Stvorenja.
Udahnula sam do petnih žila da vrisnem i vec pocela bježati unatraške
kad sam zacula sušanj krila i jedan je nazovigavran sletio u rašlje stabla.
Trepnula sam, ocekujuci da ga paukovi cijelog prekriju, ali oni su
zatreperili, a onda kao da su se upili u noc i išceznuli. Preostali su samo
drvo, nazovigavran i moj nesmanjeni strah.
„Zzzzzoey,“ stvorenje je prosiktalo moje ime. Ocito se radilo o jednom od
jadnijih nazovigavranova, cije umijece govora nije bilo ni blizu
Rephaimovoj profinjenosti. „Miriššššešššš po ljetu.“ Otvorio je tamni
kljun i ugledala sam mu racvasti jezik, koji je gladno zapalucao, kao da
kuša moj miris.
Okej. Što je dosta, dosta je. Neferet me isprepadala na mrtvo ime. A sad
me još i ovaj... ovaj...ptickic misli maltretirati? E. Neceš. Majci.
„Pa dobro, više mi je stvarno pun kufer vas nakaza i toga kako vi i vaš
tata i gadna Neferet mislite da možete svima nama izigravati vladare.“
„Otacccc kažžžžže nadi Zzzzzoey i ja nade Zzzzzoey. Otaccccc kažžžže
motri Zzzzzoey. Ja motri Zzzzzoey.“
„Ne. Ne. Ne! Da hocu da me neki žešce naporni tata posvuda prati i gleda
što radim, nazvala bih Poocaja. Zato tebi, tvome tati, ostaloj tvojoj
ptickicastoj braci, pa cak i Neferet, kažem: Skinite Mi Se S Vrata!“
Podigla sam ruke i opalila ga vatrom. Zakriještao je i uzletio, mahnito
mašuci krilima i sumanuto odlijecuci iz krošnje i od mene što je dalje
mogao, ostavljajuci za sobom smrad oprljenog perja i tišinu.
„Znaš, nije pametno tjerati ih da te zamrze. Ionako su iritantni. Kad im
jednom raskuštraš perje, stvarno je teško izaci nakraj s njima.“
Okrenula sam se prema zgradi konjušnice i na otvorenim vratima ugledala
Starka.

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset osmo poglavlje
„Vidiš, to ti je jedna od razlika izmeðu tebe i mene. Ti bi se slagao s
njima. Ja se ne bih. Tako da me nije briga hoæu li ih razljutiti,“ rekla sam
Starku. Sav preostali strah u sebi pretvorila sam u bijes. „I znaš što? U
ovom trenutku stvarno ne želim više slušat o tome.“ Zvuèeæi i dalje
ljutito, dodala sam: „Jesi ti to vidio?“
„To? Misliš nazovigavrana?“
„Mislim na one odurne paukove.“ Djelovao je iznenaðeno.
„Bilo je paukova na drvetu? Ozbiljno?“
Ispustila sam dug, ozlojeðen dah. U zadnje vrijeme nisam sasvim sigurna
da znam što je u ovoj školi više stvarno, a što izmišljeno.
„A vidio sam da si bila prilièno ljuta i da si se nabacivala vatrom kao
loptom za plažu.“
Primijetila sam da spušta pogled prema mojim rukama i shvatila da ne
samo da mi se tresu, nego se i dalje žare od aure plamena. Duboko sam
udahnula da se smirim i prisilila drhtavicu da prestane. Zatim sam daleko
smirenijim tonom rekla:
„Hvala ti, vatro. Možeš sada otiæi. Ne, èekaj. Bi li mi prije toga mogla
maknuti malo ovog leda?“ Plamenosjajnim sam rukama pokazala na dio
ploènika izmeðu mjesta gdje sam stajala i konjušnice, a vatra je radosno
briznula iz vrhova mojih prstiju kao iz krasnog minijaturnog bacaèa
plamena, te veselo oblizala debeli sloj leda, pretvarajuæi ga u hladnu
bljuzgu. Ali ta bljuzga barem nije bila skliska. „Hvala ti, vatro!“
doviknula sam kad su mi plamenovi utrnuli na prstima i odjurili prema
jugu. Progacala sam kroz kaljužu od vode i leda i odmarširala pokraj
Starka, koji je buljio u mene. „Šta?“ rekla sam mu. „Veæ mi je dojadilo
stalno se posklizavat i zamalo padat na guzicu.“
„Stvarno si nešto posebno, znaš.“ Uputio mi je onaj frajerski, zgodni
osmijeh zloèestog deèka, i prije nego što sam stigla trepnuti, privukao me
uza se i poljubio. Nije to bio onakav nasrtljiv poljubac, pun šlatanja i
posesivnosti, kakve sam doživljavala uz Erika. Starkov je poljubac prije
bio slatki upitnik, na koji sam odgovorila posve potvrdnim uskliènikom.
Jasno, trebala sam se razljutiti. Trebala sam ga odgurnuti od sebe i oèitati
mu bukvicu, umjesto da mu (oduševljeno) uzvratim. Voljela bih da mogu
reæi kako sam tako polufuksoidno reagirala na njega samo zato što mi je u
zadnje vrijeme život bio tako pun stresa i straha da sam morala pobjeæi, a
njegov mi je zagrljaj pružio najlakšu moguænost bijega, što bi
podrazumijevalo da nisam zapravo bila potpuno odgovorna za èinjenicu
da totalno brijem sa Starkom ravno na ulazu u konjušnicu.
MIN@
231
Istina je manje laskava, a opet je svejedno istina. Nisam ga poljubila ni
zbog stresa, ni zbog straha, ni zbog bijega, ni zbog ièega izuzev èinjenice
da sam ga htjela poljubiti. Sviðao mi se. Jako. jako mi se sviðao. Pojma
nisam imala što æu s njim. Pojma nisam imala gdje bi mi se mogao
uklopiti u život pa èak ni kako bi mi se mogao uklopiti u život, pogotovo
ako me sram javno priznati što osjeæam prema njemu. Mogla sam samo
zamisliti kako bi moji prijatelji šiznuli zbog toga. A kamoli bezbroj
bijesnih tjeloukradenih cura koje bi...
A pomisao na tih bezbroj tjeloukradenih cura koje je Stark dosad grizao i
što veæ ne napokon me polila hladnom vodom i uspjela sam ga prestati
ljubiti. Odgurnula sam ga od sebe, tako da je iskoraèio s vrata, i brzo ušla
u poljski dom, gledajuæi oko sebe puna krivnje, a onda odahnuvši zato što
smo se ipak jedino mi motali ovuda i markirali s nastave.
Uz kompleks glavnog poljskog doma stajala je jedna pokrajnja sobica,
slièna stajskoj sobi za pribor. U njoj su bili spremljeni lukovi, strijele i
ostala takva oprema za poljski dom i sportove. Šmugnula sam unutra dok
me Stark pratio ukorak, zatvorila vrata i odmaknula se od njega za
nekoliko koraka. Kad mi je uputio onaj pogled, onaj svoj seksi osmijeh, i
krenuo prema meni, podigla sam ruku kao stražar na graniènom prijelazu.
„Ne. Ti ostani tamo, a ja æu ostati tu. Moramo ozbiljno razgovarati, a
nema šanse da se to dogodi ako mi budeš bio blizu,“ rekla sam mu.
„Zato što se neæeš moæi suzdržati?“
„Daj, molim te. Uspijevam se ja jako dobro suzdržavati. Nisam ti ja jedna
od onih tvojih tjeloukradenih.“
„Tjeloukradenih?“
„Ma znaš, iz Invazije tjelokradica. Tako ja doživljavam te cure koje grizeš
i petljaš im po glavi tako da samo poènu brijat u stilu 'Uuuu, taj Stark,
kako mije on seeeksi! Božemoj božemoj božemoj!' Stvarno mi to ide na
jetra. I, još da ti kažem, ako ikada pokušaš izvest neko od tih sranja na
meni, obeæavam ti da æu prizvat svih pet elemenata, pa æemo te zajedno
razvalit ko vola u kupusu. Raèunaj s tim.“
„Ne bih ja to pokušao izvest na tebi, ali time ne mislim reæi da te ne bih
volio okusiti. Jer totalno bih.“ Glas mu je opet postao skroz seksi, i poèeo
mi se približavati.
„Ne! Ozbiljno ti kažem, ostani tamo gdje si.“
„Okej! Okej! Što si se sad odjednom sva nafunjila?“
Pogledala sam ga stisnutih oèiju.
„Nisam se nafunjila. Ako nisi primijetio, oko nas su se otvorila vrata
pakla. Kuæa Noæi pala je pod kontrolu tipa koji je najvjerojatnije demon.
Neferet se pak pretvorila u nešto što je po svoj prilici daleko gore od
MIN@
232
demona. Moji prijatelji i ja nismo sigurni. Nemam pojma kako da
izvedem ono što moram izvesti da popravim cijeli ovaj kaos, a povrh
svega još poèinjem padati na tipa koji je bio s hrpetinom cura na kampusu
zato što im je kontrolirao misli.“
„Poèinješ padati na mene?“
„Aha, šta to nije baš super? Veæ imam deèka vampira i ljudskog frajera s
kojim sam se Utisnula. Kako bi moja baka rekla, plesna kartica ne da mi
je puna, nego je prepuna.“
„Mogu ti se ja pobrinuti za vampovskog deèka.“ Stark je automatski
podigao ruku i dotaknuo luk koji je nosio privezan uz leda.
„Kvragu, ne, neæeš se ti pobrinuti za njega!“ proderala sam se. „Utuvi si
ovo u glavu: taj luk nije spremno rješenje za sve tvoje probleme. Trebao
bi za njim posegnuti tek u krajnjem sluèaju i nikad, baš nikad ne strijeljati
u drugu osobu, bio to èovjek ili vampir. To si nekada znao.“
Lice mu se stvrdnulo.
„Znaš što mi se dogodilo. Ne mislim se isprièavati zbog svoje nove
prirode.“
„Tvoje prirode? Misliš na svoju prirodu razmaženog klinca, ili na svoju
prirodu muške drolje?“
„Mislim na sebe!“ Udario se šakom u prsa. „Na ono što sam ja sada.“
„Okej, sad me moraš saslušat jednom zasvagda, jer ti ne mislim ovo
ponavljat. Daj shvati više, kvragu! Svi mi imamo nešto loše u sebi, i svi
mi možemo odluèiti ili da popustimo tom lošem, ili da mu se odupremo.
To nije ista stvar kao…“
„Daj zaèepi i slušaj me!“ Moj bijes je buknuo oko nas. „Nije to ista stvar
za bilo koga od nas. Nekima je jedina stvar s kojom se moraju boriti to
hoæe li ostati spavati i propustiti prvi sat, ili diæi guzicu iz kreveta i otiæi u
školu. Drugima su u pitanju teže stvari tipa hoæe li otiæ na odvikavanje i
ostati èisti, ili samo diæi ruke od sebe i nastavit se droksat. Tebi je možda
stvar još teža tipa hoæeš li se boriti za svoju ljudskost, ili popustit mraku i
biti èudovište. Ali i dalje je u pitanju izbor. Tvoj izbor.“
Ostali smo tako stajati i buljiti jedno u drugo. Nisam znala što bih mu više
rekla. Nisam mogla umjesto njega donijeti odluku da æu postupiti kako
treba, i odjednom sam shvatila da se više nemam namjeru potajice nalaziti
s njim. Ako on nije u stanju biti deèko s kakvim bih bila ponosna da me
vide u javnosti, ova furka koju mi prodaje dok smo nasamo ništa mi neæe
znaèiti. I to mu je moralo biti jasno.
„Ono što se sinoæ dogodilo više se neæe ponoviti. Ne na taj naèin.“ Ljutnja
je istekla iz mene i glas mi se smirio. Zvuèala sam tiho i tužno u muku te
tijesne prostorije.
MIN@
233
„Kako možeš to reæi kad si mi upravo kazala da poèinješ padati na
mene?“
„Stark, govorim ti da neæu biti s tobom ako budem morala skrivati
èinjenicu da smo zajedno.“
„Zbog onog tvog deèka vampa?“
„Zbog tebe. Erik je tu bitan do izvjesni mjere. Drag mi je i najmanje ga na
svijetu želim povrijediti, ali bilo bi glupo od mene da ostanem s njim a da
pritom žudim biti s tobom, ili bilo kim drugim, ukljuèujuæi ljudskog deèka
s kojim sam se Utisnula. Zato ti mora biti jasno da me Erik ne bi mogao
sprijeèiti da budem s tobom.“
„Stvarno nešto osjeæaš prema meni, je 1i tako?“
„Tako je, ali mogu ti obeæati da neæu biti tvoja djevojka ako me bude
sram biti s tobom pred mojim prijateljima. Ne možeš biti kakav ne treba
uza sve ostale, a kakav treba uz mene. Tvoja prava priroda je naèin na
koji se ponašaš glavninu vremena. Ja vidim da u tebi još ima dobra, ali to
dobro æe postupno biti dokinuto onim mraènim, kojeg takoðer ima, a ja ne
mislim ostajati uz tebe i èekati da to doživim.“
Odvratio je pogled od mene.
„Znao sam i prije da tako gledaš na to, samo što nisam mislio da æe me
tako jako pogoditi kad èujem kako mi to govoriš. Ne znam jesam li u
stanju donijeti pravu odluku. Kad sam uz tebe, èini mi se da jesam. Kad si
tako jaka i kad si dobra.“
Ispustila sam težak uzdah.
„Nisam ti ja ne znam kako dobra. Svašta sam veæ znala zabrljati.
Nažalost, po svoj prilici æu i dalje znati zabrljati. Svašta. A ti si taj koji je
sinoæ bio jak, a ne ja.“
Opet me pogledao u oèi.
„Dobra si. Osjeæam da jesi. Dobra si u dubini duše, tamo gdje je
najhitnije.“
„Nadam se da jesam. Trudim se.“
„Onda uèini ovo za mene, molim te.“ Prešao je tih nekoliko koraka
izmeðu nas prije nego što sam ga stigla opet sprijeèiti. Isprva me nije
dotaknuo. Samo me netremice gledao u oèi.
„Još nisi dovršila Promjenu, ali èak te i Erebovi Sinovi zovu
Sveæenicom.“ Zatim je kleknuo na jedno koljeno, pogledao uvis u mene i
skupio desnicu u šaku preko srca.
„Što sad to radiš?“
„Zavjetujem se tebi. Ratnici to odvajkada èine tijelom se, srcem i dušom
zavjetuju da æe štititi svoju Nadsveæenicu. Znam da sam još puki
poèetnik, ali smatram da sam veæ dostojan zvanja Ratnika.“
MIN@
234
„Pa, i ja sam još puka poèetnica, pa si pašemo.“ Glas mi je zadrhtao i
morala sam brzo zatreptati da rastjeram suze koje su mi se skupile u
oèima.
„Prihvaæaš li moj zavjet, gospo moja?“
„Stark, shvaæaš li ti što uopæe radiš?“ Znala sam za zavjet Ratnika
Nadsveæenici. Radilo se o prisezi koja ga je èesto znala doživotno
obvezati da joj služi, a èesto ju je bilo teže prekinuti nego Utiskivanje.
„Shvaæam. Donosim odluku. Pravu odluku. Odluèujem se za dobro
umjesto zla za svjetlo umjesto za mrak. Odluèujem se za svoju ljudskost.
Prihvaæaš li moj zavjet, gospo moja?“ ponovio je.
„Da, Stark, prihvaæam. I imenom te Nyx obvezujem na službu Božici, kao
i meni, jer služiti meni znaèi služiti njoj.“
Zrak oko nas zatreperio je, a onda je došlo do zasljepljujuæeg bljeska
svjetlosti. Stark je kriknuo i kao da se sav urušio u sebe. Pao mi je pod
noge, stenjuæi.
Kleknula sam do njega i poèela mu povlaèiti ramena, ne bih li vidjela što
mu se dogodilo.
„Stark! Što je bilo? Jesi li…“
Uz èudesno radostan krik pogledao je u moje lice. Suze su mu sustizale
jedna drugu niz obraze, ali osmijeh mu je doslovce blistao. Onda sam
trepnula i shvatila što to vidim. Polumjesec mu se ispunio i proširio. Dvije
su strijele bile okrenute prema polumjesecu. Ukrašavali su ih istanèani
simboli koji kao da su sjali svojom novom jarkocrvenom bojom spram
bjeline njegove kože.
„O, Stark!“ Ispružila sam ruku i blago prstima prešla preko tetovaže koja
ga je zauvijek Obilježila kao odraslog vampira drugog odraslog crvenog
vampira koji je ikada postojao. „Prekrasno je.“
„Doživio sam Promjenu, zar ne?“
Kimnula sam, a suze su mi se prelile iz oèiju i spuznule niz obraze. A
onda sam se našla u njegovu zagrljaju, i ljubila sam ga, i suze su nam se
miješale dok smo se smijali i plakali i grlili.
Trgnuli smo se od zvona koje je oznaèilo kraj petog sata. Pomogao mi je
da ustanem i, smiješeæi se, obrisao suze s mojih i svojih obraza. Zatim mi
se stvarnost probila kroz sreæu, i shvatila sam što sve mora popratiti ovu
novu i èudesnu Promjenu.
„Stark, kad se poèetnik Promijeni, postoji svojevrstan obred koji on mora
proæi.“
„Znaš li taj obred?“
„Ne, samo ga vampovi znaju.“ Zatim sam se neèeg sjetila. „Moraš se
obratiti Dragonu Lankfordu.“
MIN@
235
„Instruktoru maèevanja?“
„Aha. On je na našoj strani. Reci mu da sam mu te ja poslala. Reci mu da
si mi se zavjetovao kao Ratnik u mojoj službi. Znat æe što treba uèiniti za
tebe.“
„Okej, bit æe kako si rekla.“
„Ali ne daj da itko vidi da si se Promijenio.“ Nisam znala zašto mi je to
važno, ali znala sam da on mora ostati skriven sve dok ne doðe do
Dragona. Tražila sam pogledom po spremištu oko sebe dok nisam spazila
kapicu Sveuèilišta Tulsa, koju sam nabila Starku na glavu. Nakon još
malo potrage pronašla sam ruènik, koji sam smotala i obavila mu ga oko
vrata. „Zadigni si ovo“ pridigla sam ruènik „i nabij si kapu. Neæeš
izgledati preèudno. Mislim ono, vani ipak bjesni ledena oluja. Samo stigni
neopaženo do Dragona.“
Kimnuo je.
„A što æeš ti raditi?“
„Smišljat æu kako da pobjegnemo odavde. Darius i njegova supruga su uz
nas, a mislim da je i uèiteljica Konjaništva, Lenobia. Zato se vrati ovamo
što prije možeš.“
„Zoey, nemoj me èekati. Bježi odavde. Bježi daleko, što dalje.“
„A što æeš ti?“
Ja smijem dolaziti i odlaziti kad god mi se prohtije. Naæi æu te, bez brige.
Moje tijelo neæe biti cijelo vrijeme uz tebe, ali moje æeš srce uvijek imati.
Ja sam tvoj Ratnik, sjeæaš se?“
Osmjehnula sam se i dotaknula mu obraz.
„Nikada to neæu zaboraviti. Obeæavam ti. Ja sam tvoja Nadsveæenica, a ti
si mi se zavjetovao. To znaèi da i ti imaš moje srce.“
„Onda bi najbolje bilo da se oboje dobro èuvamo. Teško je kad se mora
živjeti bez srca. Valjda ja to znam. Ja sam to pokušao,“ rekao je.
„Ali ne više,“ rekla sam.
„Ne više,“ složio se.
Stark me poljubio tako nježno da sam ostala bez daha. Zatim se
odmaknuo za korak, stisnuo šaku iznad srca i formalno mi se naklonio.
„Uskoro æemo se vidjeti, gospo moja.“
„Budi oprezan,“ rekla sam mu.
„A ako ne budem mogao biti oprezan, bit æu brz.“ Uputio mi je svoj
frajerski osmijeh i šmugnuo kroz vrata.
Kad je otišao, sklopila sam oèi, stisnula šaku preko srca i pognula glavu.
Nyx, prošaptala sam, kazala sam mu istinu. On ima moje srce. Ne znam
što æe biti od toga, ali molim te da èuvaš mog Ratnika i zahvaljujem ti što
si mu dala hrabrost da izabere dobro.
MIN@
236
Nyx se nije iznenada pojavila preda mnom, a nisam to od nje ni oèekivala.
Ali ipak sam osjetila kratak, osluškujuæi tajac u zraku oko mene, što mi je
bilo dovoljno. Znala sam da je Božica položila ruku na Starka. Štiti ga...
ulijevaj mu snagu... i, je li, pomozi mi ako je ikako moguæe da shvatim što
æu s njim... molila sam se u sebi sve dok nije zvonilo za poèetak šestog
sata.
Okej, Zoey, kazala sam sama sebi. Idemo pobjeæ odavde.

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset deveto poglavlje
Kad sam sa zakašnjenjem dojurila u konjušnicu, Lenobia mi je uputila
studen pogled i kazala:
„Zoey. moraš oèistiti jednu pregradu.“ Dobacila mi je vile i uputila me
prema Perzefoninoj pregradi.
Promrmljala sam ispriku, uz:
„Da, gospoðo smjesta, gospoðo,“ te se požurila u pregradu kobile koju
sam smatrala svojom dokle god budem išla u školu u Kuæi Noæi.
Perzefona me pozdravila tihim frktajem, a ja sam prišla ravno njenoj
glavi, milujuæi je po licu i ljubeæi je po baršunastoj njušci, govoreæi joj
uglavnom to daje ona najlepši, najpametniji, najbolji konj u poznatom
svemiru. Ona mi je dotaknula obraz usnama i ispuhnula dah u lice, oèito
se slažuæi s mojim mišljenjem.
„Ona te voli, znaš. Kobila mi je to rekla.“
Okrenula sam se i ugledala Lenobiju kako stoji odmah unutar ulaza u
pregradu, oslonjena o zid. Znala sam katkad zaboraviti njenu iznimnu
ljepotu, pa bi me u ovakvim prilikama, kad bih je zaista ugledala, iznova
iznenadila njena jedinstvenost. Bila je nježno utjelovljenje snage. Na njoj
su najupadljiviji bili srebrnobijela kosa i oèi sive boje škriljevca, dobro,
izuzev nevjerojatnih tetovaža propetih konja, njena vampirskog Biljega.
Kao i obièno, nosila je èistu bijelu košulju i svijetlosmeðe jahaæe hlaèe,
zataknute u engleske jahaæe èizme. Ako zanemarimo tetovaže i srebrom
izvezene božice na srcu, izgledala je kao da je izašla iz šik reklame
Calvina Kleina.
„Stvarno možeš razgovarati s njima?“ To sam i slutila, ali Lenobia nikada
dosad nije tako otvoreno spominjala svoje sposobnosti.
„Ne rijeèima. Konji komuniciraju osjeæajima. Strasna su, odana biæa u
èija velika srca stane cijeli svijet.“
„To i ja oduvijek mislim,“ rekla sam nježno i poljubila Perzefonu u èelo.
„Zoey, Kalonu se mora ubiti.“
Zgranula me do srži tom neoèekivano naglom izjavom, i brzo sam
pogledala oko sebe od brige da neki nazovigavran ne vreba u blizini, kao
što je to bilo na cijeloj mojoj dosadašnjoj nastavi.
Lenobia je odmahnula glavom i odbacila moja strahovanja.
„Konji preziru nazovigavranove u jednakoj mjeri kao i maèke, samo što je
daleko opasnije zaraditi mržnju konja nego mržnju maèke. Nijedno od tih
gnusnih pticolikih stvorenja ne usuðuje se uæi u moju konjušnicu.“
„Gdje su ostali poèetnici?“ tiho sam je upitala.
MIN@
238
„Imaju pune ruke posla oko vježbi s konjima koji danima nisu mogli van
zbog ove oluje, tako da nas ne mogu prisluškivati. Zato, ponavljam,
Kalonu se mora ubiti.“
„Ne može ga se ubiti. Besmrtan je.“ U glasu mi se jasno èula ojaðenost
zbog te nezgodne èinjenice.
Lenobia je zabacila dugu, gustu kostu i poèela koraèati od jedne do druge
strane pregrade.
„Ali moramo ga poraziti. On mami naše da okrenu leða Nyx.“
„Znam. Nije prošao ni jedan puni dan otkako sam se vratila, a veæ vidim
kako loše stvari stoje. I Neferet je umiješana u sve to.“ Zadržala sam dah,
èekajuæi da vidim hoæe li Lenobia ostati slijepo odana svojoj
Nadsveæenici, ili æe uvidjeti istinu.
„Neferet je najgora meðu njima,“ ogorèeno je rekla. „Ona koja bi trebala
biti najodanija Nyx u cijelosti ju je izdala.“
„Nije ono što je nekad bila,“ rekla sam. „Pretvorila se u nešto èemu je zlo
iznad svega.“
Lenobia je kimnula glavom.
„Da, nekoliko nas toga se i boji. Sram me priznati da smo odvratili
pogled, umjesto da se postavimo pred Neferet kad se tek poèela èudno
ponašati. Više ne smatram da ona služi Nyx. Namjera mi je prisegnuti na
vjernost novoj Nadsveæenici,“ dovršila je, znaèajno me pogledavši.
„Ne valjda meni!“ praktièki sam ciknula. „Pa ja se još nisam ni
Promijenila.“
„Obilježena si i Izabrana od naše Božice. Meni je to dovoljno. Dovoljno
je i Dragonu i Anastaziji.“
„Što je s ostalim profesorima? Je li itko drugi od njih s nama?“
Licem joj je prešla strahovita tuga.
„Ne. Kalona je zaslijepio sve ostale.“
„Zašto nije i tebe?“
Nije mi odmah odgovorila.
„Nisam sigurna zašto mene nije zaslijepio, kao što je veæinu ostalih.
Dragon, Anastazija i ja razgovarali smo o tome, makar tek nakratko.
Osjeæamo i mi da nas on mami, ali dio nas uspio je ostati pošteðen
njegova utjecaja u dovoljnoj mjeri da ga vidimo zaista vidimo i
prepoznamo da je rijeè o destruktivnom stvorenju. Za nas nema nikakve
sumnje da moraš naæi naèina da ga poraziš, Zoey.“
Osjetila sam se užasno i bespomoæno i smoždeno i daleko, daleko
premlado. Došlo mi je da poènem mahati rukama i vrištati: Sedamnaest
mi je godina! Ne mogu spasiti svijet pa ne znam ni boèno parkirati!
MIN@
239
A onda mi je lice pomilovao sladak lahor, pun miomirisa livade. Bio je
topao od ljetnog sunca i mokar poput rose u zoru, i osjetila sam kako se
od njega u meni stvara polet.
„Nisi ti tek poèetnica. Osluhni u sebi. dijete, i spoznaj kamo te vodi taj
mirni, tihi glas, a mi æemo te slijediti,“ rekla je Lenobia glasom koji me
podsjetio na moju Božicu.
U sprezi s elementima, njene su me rijeèi smirile, i odjednom sam raširila
oèi. Kako sam mogla zaboraviti?
„Pjesma!“ blebnula sam i otrèala do svoje torbice, koju sam objesila na
vješalicu pokraj vrata Perzefonine pregrade. „Jedna crvena poèetnica piše
proroèansku poeziju. Neposredno prije nego što sam se vratila ovamo,
dala mi je jednu svoju pjesmu koja govori o Kaloni.“
Lenobia me znatiželjno promatrala dok sam kopala po torbici.
„Evo je!“ Bila je zgužvana s onom koja se sigurno bavila Starkom. Uzela
sam prvu pjesmu i posvetila joj se.
„Okej... okej... evo ga. Ovo mi govori kako da natjeram Kalonu u bijeg.
Samo... samo što je, ne znam, napisana nekakvim pjesnièkim šiframa.“
„Daj da je i ja proèitam. Možda ti mogu pomoæi da rasvijetliš njeno
znaèenje.“
Stavila sam pjesmu tako da je ona vidi, pa ju je poèela èitati naglas dok
sam ja slijedila rijeèi.
Prijašnji æe okov
Nagnat ga u bijeg
Mjesto moæi spojenih pet
Noæ, Duh, Krv,
Ljudskost, Zemlja,
Spojeni ne osvajaju
Veæ nadvladavaju
Noæ vodi do Duha
Krv veže Ljudskost
A Zemlja upotpunjuje.
„Kad se Kalona uzdigao iz zemlje, to nije bilo njegovo ponovno roðenje,
u što nas je Neferet pokušala uvjeriti, zar ne? rekla je Lenobia,
prouèavajuæi i dalje pjesmu.“
„Ne. Više od tisuæu godina bio je zarobljen pod njom,“ rekla sam.
„Tko ga je zarobio?“
„Pramajke moje bake iz naroda Cherokee.“
„Èini se da ovo naznaèuje da postupak kojim ga je narod tvoje bake
okovao ne bi ponovno uspio. Ovaj æe ga put natjerati u bijeg. A meni je to
dovoljno. Moramo ga se riješiti dok nije uspio posve razoriti spone koje
MIN@
240
nas vezuju uz Nyx.“ Prešla je pogledom s pjesme na mene. „Kako ga je
narod Cherokeeja zarobio u zemlji?“
Ispuhnula sam dubok uzdah, želeæi iz dna duše da je baka tu i da mi može
govoriti što da radim.
„Ma kad ma kad ne znam o tome onoliko koliko bih trebala!“ jauknula
sam.
„Sššš,“ smirila me Lenobia, dotaknuvši mi rame kao usplahirenom
ždrijebetu. „Èekaj, sjetila sam se neèeg.“
Brzo je izašla iz pregrade i ubrzo se vratila s debelom, mekom èetkom za
timarenje, koju mi je pružila. Zatim je opet izašla iz pregrade i donijela
balu slame. Odložila ju je uz unutarnju stijenku i sjela na nju. Udobno se
naslonila, izvadila dugu, zlatnu slamku i utaknula je u usta.
„A sad timari svoju kobilu i razmišljaj naglas. Nas tri zajedno naæi æemo
odgovor.“
Pa, zapoèela sam, prelazeæi èetkom niz crvenkastosmeði Perzefonin vrat.
„Baka mi je rekla da su se okupile Ghigue, eh, to su Mudre Žene, iz
nekoliko plemena i stvorile djevu od zemlje, posebno izraðenu za to da
namami Kalonu u peæinu, gdje su ga ulovile u zamku.“
„Èekaj, kažeš da su se žene okupile da stvore djevu?“
„Da, znam da zvuèi pomalo ludo, ali dajem ti rijeè da je to bilo upravo
tako.“
„Ne, ne sumnjam u istinitost prièe koju ti je prenijela baka. Samo se pitam
koliko se žena pritom okupilo.“
„Ne znam. Baka mi je samo rekla da im je Aya u biti bila oruðe, i da joj je
svaka od njih dala poseban dar.“
„Aya? Tako se ta djeva zvala?“
Kimnula sam, pa pogledala u Lenobiju preko ramena kobile.
„Kalona me zove Aya.“
Lenobia je oštro, zgranuto udahnula.
„Onda si ti sredstvo njegova ponovnog poraza.“
„Da, ali ne baš poraza, samo tjeranja,“ automatski sam rekla, a onda su mi
nagoni sustigli jezik i shvatila sam da je to što sam rekla istinito. „To
jesam ja. Ovaj put ga se neæe moæi namamiti u zamku, jer to oèekuje. Ali
mogu ga natjerati u bijeg.“ To sam kazala više Perzefoni nego Lenobiji,
ili èak sebi.
„Ali ti ovaj put nisi samo oruðe. Naša ti je Božica podarila slobodnu
volju. Izabrala si dobro, i dobro je to što æe natjerati Kalonu da pobjegne.“
Lenobia je to kazala s upravo zaraznim samopouzdanjem.
„Èekaj, što je ono pisalo o 'pet'?“
MIN@
241
Lenobia je podigla pjesmu s poda staje, kamo sam je odložila. Piše
'mjesto moæi spojenih pet'. A onda nabraja tih pet: Noæ, Duh, Krv,
Ljudskost, Zemlja.
„Pa to jesu osobe, rekla sam s naletom uzbuðenja. Kao što je Damien
rekao, zato su napisani velikim slovom, jer pjesma govori o osobama koje
simboliziraju tih pet stvari. A... a kladim se da bi mi baka, da je tu, rekla
da je postojalo pet žena Ghigua koje su se okupile da stvore Ayu.“
„Imaš li dojam da je to toèno, u dubini duše? Obraæa li ti se Božica?“
Osmjehnula sam se, a srce mi je uzletjelo.
„Tako je! Imam dojam da je toèno.“
„Najoèitije mjesto moæi je ovdje, u Kuæi Noæi,“ rekla je.
„Ne!“ kazala sam usrdnije nego što sam namjeravala, tako da je Perzefona
plaho frknula. Pomilovala sam je da je smirim, te razložnijim tonom
rekla: „Ne, mjesto moæi unutar škole okaljano je njime. Oslobodila ga je
njegova moæ kad se udružila s Neferetinom, te pomiješala s krvi Stevie
Rae i…“ Zgranula sam se kad sam shvatila puno znaèenje toga što sam
upravo rekla. „Stevie Rae! A mislila bih da æe ona predstavljati zemlju.
Mislim ono, to je njen afinitet i sve, ali ona nije zemlja ona je krv!“
Lenobia se osmjehnula i kimnula.
„Vrlo dobro. Jednu imamo sad još samo moraš navesti preostale èetiri.“
„Kao i mjesto,“ promrmljala sam.
„Da, mjesto,“ složila se. „Pa, mjesta moæi povezana su i s duhom. Kao što
je Avalon, pradavni otok Božice, u duhu povezan s Glastonburyjem. Èak
su i kršæani osjetili zov moæi tog mjesta i svojedobno na njemu sagradili
opatiju.“
„Što?“ Obišla sam Perzefonu i uzbuðeno stala pred Lenobiju. „Što si to
rekla o nekoj opatiji i Božici?“
„Pa, Avalon nije doslovce od ovoga svijeta, premda je to veliko mjesto
moæi. Kršæani su osjetili tu moæ i ondje podigli opatiju posveæenu Mariji.“
„O, Lenobia, pa to je to!“ Morala sam zažmirkati da istjeram suze
olakšanja iz oèiju. Zatim sam se nasmijala. „I savršeno je! Mjesto moæi je
na križanju Dvadeset prve i Lewisa u opatiji sestara benediktinki.“
Lenobia je razrogaèila oèi, a onda se nasmiješila.
„Mudra je naša Božica. Sad još samo trebaš utvrditi tko su preostale èetiri
osobe, te sve njih dovesti tamo. Ostatak pjesme kazuje nam kako se one
spajaju...“ Zastala je. Spustila je pogled na papir i proèitala:
Noæ vodi do Duha Krv veže Ljudskost A Zemlja upotpunjuje.
„Krv je veæ tamo, ili se barem nadam da je, rekla sam. Kazala sam Stevie
Rae da s crvehim poèetnicima doðe u opatiju kad sam otkrila da je Kalona
namjerava oteti.“
MIN@
242
„Zašto si je odluèila poslati upravo onamo?“
Iscerila sam se od uha do uha, tako široko da se kunem da mi se usnica
zamalo podrapala.
„Zato što se tamo nalazi Duh! Duh je glavna èasna, sestra Marija Anðela.
Ona je spasila moju baku od nazovigavranova i ona tamo skrbi za nju.“
„Èasna sestra? Da predstavlja Duh i da porazi pradavnog palog anðela?
Jesi li sasvim sigurna, Zoey?“
„Ne da ga porazi samo da ga progna i pruži nam dovoljno vremena da se
priberemo i smislimo kako da ga se zauvijek riješimo. I, da, sigurna sam.“
Lenobia je oklijevala samo trenutak, a onda je kimnula.
„Dakle, odredila si tko su Krv i Duh. Razmisli. Tko u sebi krije Zemlju,
Noæ i Ljudskost?“
Opet sam poèela timariti Perzefonu, a onda se nasmijala i dobila potrebu
da se opalim po glavi.
„Afrodita. Ona je sigurno Ljudskost premda veæinu vremena ne želi imati
nikakve veze s njom.“
„Vjerovat æu ti na rijeè,“ jetko je rekla Lenobia.
„Okej, dakle, preostaju samo Noæ i Zemlja.“ Brzo sam nastavila. „Kao što
sam rekla, prvo bih pomislila da je Zemlja Stevie Rae, zbog afiniteta. Ali
u srcu znam da je ona Krv. Zemlja... Zemlja...“ Opet sam uzdahnula.
„Nije li možda Anastazija? Njen dar za èini i obrede èesto se temelji u
zemlji.“
Razmislila sam o njoj, ali, nažalost, nisam osjetila žacanje koje bi mi
reklo da je to pravi odgovor.
„Ne, nije ona.“
„Možda smo se usredotoèile na pogrešne osobe. Duh je došao izvan Kuæe
Noæi, što ne bih oèekivala. Možda isto vrijedi i za Zemlju.“
„Pa, to bi vrijedilo uzeti u obzir, kad tako na to pogledaš.“
„Koja bi osoba a da nije poèetnik ili vampir mogla simbolizirati Zemlju?
Od onih meni poznatih, najbliži zemlji je narod moje bake. Cherokeeji su
oduvijek poštovali zemlju, za razliku od onih koji je iskorištavaju i
posjeduju i zlostavljaju. Svjetonazor tradicije naroda Cherokee uvelike se
razlikuje od svjetonazora današnjice.“ A onda sam odjednom zatvorila
usta i oslonila èelo na Perzefonino meko rame šaptom tiho zahvaljujuæi
Nyx.
„Znaš tko je to, zar ne?“
Podigla sam glavu s osmijehom.
„To je moja baka. Ona je Zemlja.“
„Savršeno!“ složila se Lenobia. „Znaèi da ih imaš sve!“
MIN@
243
„Ne i Noæ. Još uvijek nisam skužila tko…“ Naglo sam ušutjela kad sam
opazila Lenobijin znaèajni pogled.
„Pogledaj dublje, Zoey Redbird, i držim da æeš svakako otkriti koga je
Nyx Izabrala da utjelovi Noæ.“
„Ne valjda mene,“ prošaptala sam.
„Naravno da tebe,“ rekla je Lenobia. Pjesma to savršepo kaže: 'Noæ vodi
do Duha'. Nikome od nas ne bi bilo ni nakraj pameti da u Benediktinskoj
opatiji ili njenoj nadstojnici potraži djeliæe poetske slagalice koji nam
nedostaju, ali ti si nas odvela ravno do nje. „
„Ako sam u pravu, rekla sam pomalo nesigurno.“
„Osluhni svoje srce. Jesi li u pravu?“
Duboko sam udahnula i potražila odgovor u sebi. Da, imala sam to
osjeæaj za koji sam znala da potjeèe od moje Božice osjeæaj koji mi je
kazao da sam pogodila. Pogledala sam u Lenobijine mudre sive oèi.
„U pravu sam,“ rekla sam èvrsto.
„Onda moramo tebe i Afroditu dopremiti u Benediktinsku opatiju.“
„Sve nas,“ automatski sam rekla. „Moraju doæi Darius, Blizanke, Damien
i Afrodita. Ako nešto poðe po krivu, moj krug mora biti na okupu. K tome
nisu me baš super primili ovdje, a ako se poèetnici i nastavnici ne prenu iz
te svoje èudne opsjednutosti kad ih riješimo Kalone, mislim da se neæu u
skorije vrijeme vraæati u školu. I, naravno, još æemo morati izaæi nakraj i s
Neferet; za sve to æe mi trebati jako puno pomoæi.“
Lenobia se blago namrštila, ali kimnula je.
„Shvaæam, i premda mi je to bolno, slažem se s tobom.“
„Trebali bi poæi s nama ti i Dragon i Anastazija. Kuæa Noæi više nije
pravo mjesto za vas.“
„Kuæa Noæi je naš dom,“ rekla je.
Ulovila sam joj pogled.
„Katkad te izdaju upravo oni koji su ti najbliži, i dom ti prestane biti
mjesto gdje i dalje možeš biti sretna. Teško je to, ali toèno.“
„Zvuèiš vrlo mudro za svoje godine, Sveæenice.“
„A èuj, ja sam ti plod razvoda i usranog oèuhova odgoja. Tko bi rekao da
æe mi i to dobro doæi?“ Zajedno smo se smijale kad se zaèulo zvono za
kraj nastave. Lenobia se za tren oka našla na nogama.
„Idemo dostaviti poruke tvojim prijateljima. Mogu se okupiti ovdje. Tu
smo, ako ništa drugo, sigurni od ušiju i oèiju nazovigavranova.“
„Veæ sam to obavila,“ rekla sam. „Svi æe uskoro stiæi ovamo.“
„Ako Neferet shvati da se sastajete ovdje,“ loše nam se piše.
Rekla sam:
„Znam.“ Pomislila sam: A, kvragu.

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trideseto poglavlje
Usprkos èinjenici da je opet poèela padati susnježica, Damien, Blizanke,
Afrodita i Darius stigli su veæ nekoliko minuta nakon što je zvonilo.
„Fora poruka,“ rekla je Erin.
„Stvarno si se bistro sjetila kako æeš nas dovest ovamo, a da unaprijed ne
mislimo o tome,“ rekla je Shaunee.
„Svaka ti èast!“ rekao je Damien.
„Ali sada mislite o tome, tako da moramo biti sigurni da su misli
zaštiæene, te brzo izvesti to što se veæ spremamo izvesti,“ rekao je Darius.
„Slažem se,“ rekla sam. „Prizovite svatko svoj element i njime oblikujte
zaštitni zid oko svojih misli.“
„Nema problema,“ rekla je Erin.
„Aha, uvježbavale smo to,“ rekla je Shaunee.
„Hoæete da na brzinu izreknem krug?“ upitala sam ih.
„Ne, Z, samo nam budi tiho na trenutak,“ rekao je Damien. „Elementi su
nam veæ prireðeni i èekaju.“
„Djelomièno društvo debila, idemo više!“ rekla je Afrodita.
„Daj zaèepi!“ proderale su se Blizanke na nju.
Afrodita je frknula na njih i otišla do Dariusa, koji je automatski obgrlio.
Primijetila sam da mu je rana na licu gotovo posve zarasla, i na mjestu
gadne posjekotine sad se vidjela tek crtica rumenila. To me podsjetilo na
moj ožiljak, pa dok su se Blizanke i Damien bavili prizivanjem elemenata,
a Afrodita grljenjem Dariusa, okrenula sam im se leðima i neupadljivo
virnula pod svoju košulju. I zgrozila se nad viðenim. Okej, moj ožiljak
nije bio nešto duža crta rumenila. Bio je naboran i neravan, još uvijek
crven i upaljen. Pomaknula sam ramena. Ne, nije me baš bolio. Samo je
bio osjetljiv, pogotovo na dodir. I ružan. Jako, jako ružan.
Pri svakoj pomisli na to da æe itko vidjeti moj gadni ožiljak (pri èemu je
taj itko Stark, ili Erik, ili èak Heath. istini za volju) došlo bi mi da
briznem u plaè. Možda bi mi najpametnije bilo da naprosto nikad više ne
budem s nekim tipom. Život bi mi svakako bio manje kompliciran...
„Ožiljci iz bitaka u ratu dobra i zla odlikuju se jedinstvenom, posve
osobitom ljepotom,“ rekla je Lenobia.
Poskoèila sam. Stajala je sasvim do mene, a nisam uopæe èula kako
prilazi. Èvrsto sam je pogledala. Bila je krajnje savršena, bez i jednog
ožiljka, ljepotica. To zvuèi dobro u teoriji, ali kada ožiljak nosiš na sebi,
stvarnost bude pomalo drukèija od teorije.
„Znam o èemu govorim, Sveæenice.“ Prebacila je zavjesu srebrne kose
preko jednog ramena, okrenula se tako da joj vidim zatiljak i drugom
MIN@
245
rukom odmaknula ovratnik bijele bluze, otkrivajuæi grozan ožiljak, debeo
i naboran, koji joj je sezao duž vrata skroz od poèetka kose i gubio joj se
niz leða.
„Okej! Mi smo ti se tu skroz elementirali.“ doviknula je Erin.
„Aha, spremni smo prionut na posao,“ rekla je Shaunee.
„Onda, koje su novosti?“ rekao je Damien.
Lenobia i ja naèas smo se pogledale.
„Ta æe prièa prièekati drugu priliku,“ tiho je rekla. Otišla sam za njom do
svojih prijatelja, pitajuæi se s kakvim se to zlom morala boriti da je
zadobila tako grozne ožiljke.
„Zoey je imenovala osobe spomenute u pjesmi,“ rekla je Lenobia bez i
rijeèi uvoda. „Kao i mjesto moæi gdje se one moraju sastati.“
Svi su me pogledali.
„To je Benediktinska opatija. Sjetila sam se da se sestra Marija Anðela
nije skroz šokirala kad sam joj pokazala da mogu prizvati elemente i zato
što je i sama veæ osjetila snagu elemenata. Rekla je da je njena opatija
podignuta na mjestu duhovne snage. Tad mi to nije baš bilo bitno.“
Zastala sam i kratko se nasmijala. „U stvari, nisam je ozbiljno shvatila,
nego sam mislila da je obièna luda, ekscentrièna opatica.“
„Pa, u tvoju obranu, ta èasna je pomalo drukèija,“ rekla je Afrodita.
Darius je kimnuo.
„Barem što se èasnih sestara tièe.“
„Uz to ona je Duh spomenut u pjesmi,“ rekla sam.
„Opa, stvarno si je prokužila!“ Damien mi se široko osmjehnuo. „Tko su
ostala utjelovljenja?“
„Krv je Stevie Rae.“
„Da joj se krv sviða, sviða joj se,“ rekla je Afrodita sebi u bradu.
„Ti si Ljudskost, strogo sam joj kazala,“ poprativši vijest osmijehom od
uha do uha.
„Super. Ma super. Samo da se zna, jednom zauvijek: Ne Želim Da Me
Itko Ikad Više Opet Siše.“ Zatim je pogledala u Dariusa i izraz joj se
promijenio, pa je dodala: „S izuzetkom tebe, komad.2
Blizanke su ispustile zvukove riganja.
„Zemlja je moja baka,“ nastavila sam, ignorirajuæi ih sve skupa.
„Sva sreæa da je tvoja baka veæ u opatiji,“ rekao je Damien.
„A tko je Noæ?“ upitala je Shaunee.
„To je Zoey,“ rekla je Afrodita.
Pogledala sam je podignutih obrva. Prevrnula je oèima.
MIN@
246
„Vrag te neæe, a tko bi drugi bio? Svatko tko nije mentalno zaostao ili
istomoždan“ napadno je pogledala u Blizanke i Damiena „mogao je
samostalno to skužit.“
„Okej, da, ja sam Noæ,“ rekla sam.
„Znaèi, moramo doæi do Benediktinske opatije,“ rekao je Darius, „kao i
obièno prelazeæi ravno na suštinu naše operacije. Kažem operacije jer
obièno imam dojam da se koprcam u nadi da æu dovoljno toga izvesti
kako treba da ne zabrljam sve po redu, što se baš ne može nazvati
Operacijom.“
„Da, i morate tamo stiæi brzo, dok Kalona i Neferet nisu još više naškodili
našima,“ rekla je Lenobia.
„Ili zapoèeli rat s ljudima,“ rekla je Afrodita.
Svi osim Dariusa blenuli su u nju. A ja sam pri blejanju kroz vanjštinu
njene ljepote i njene vjeène pribranosti uspjela opaziti tamne kolobare
podoènjaka i slabu crvenkastu nijansu koja joj još nije nestala iz
bjelooènica.
„Imala si opet viziju,“ rekla sam.
Kimnula je.
„A, sranje. Opet poginem u njoj?“
Èula sam kako je Lenobia zgranuto udahnula i rekla:
„Eh, duga prièa.“
„Ne, kozo. Ne pogineš. Opet,“ rekla je Afrodita. Ali opazila sam rat isti
rat koji sam prije vidjela, samo što sam ovaj put prepoznala
nazovigavranove. Zastala je i zadrhtala. „Jesi znala da mogu silovati
žene?“
„To baš nije ugodna vizija. Uglavnom, Neferet se skompala s Kalonom da
ostvari svoj suludi plan rata s ljudima.“
„Ali kad si prošli put imala viziju rata, sprijeèilo ga je spašavanje Zoey,“
rekao je Damien.
„Znam ja to ja sam Vizionarka, sjeæaš se? Ne znam samo zašto je ovaj
bio drukèiji, osim zato što je u njega sad pridodan Kalona. I, eto, grozno
mi je što vam to moram dat do znanja, jer je zbilja frkovito, ali Neferet je
skroz prešla na Tamnu stranu. Pretvara se u nešto što nije slièno nijednom
nama poznatom vampiru.“
„Nešto mi je sinulo u glavi, i kad su se djeliæi slagalice složili u meni,
shvatila sam što se zbiva. Ona postaje kraljica Tsi Sgili prva vampyrska
Tsi Sgili, a nešto poput toga nikad nismo upoznali,“ rekla sam glasom
koji je zvuèao jednako hladno kao što sam se osjeæala.
„Aha. To sam vidjela,“ rekla je Afrodita, sva blijeda. „Znam i to da rat
poène toèno tu, u Tulsi.“
MIN@
247
„Znaèi, to Vijeæe koje žele pridobiti sigurno je Vijeæe u ovoj Kuæi Noæi,“
rekla sam.
„Vijeæe?“ rekla je Lenobia.
„Ne stignem sada sve to objasniti. Recimo samo da je dobro što misle
regionalno, a ne globalno,“ rekla sam.
„Nameæe se zakljuèak da ako natjeramo Kalonu i s njim, nadajmo se,
Neferet na bijeg iz Tulse, onda možda rat neæe zapoèeti,“ rekao je Darius.
„Ili bar neæe zapoèeti ovdje,“ rekla sam. „A to bi nam moglo dati vremena
da smislimo kako da ga se trajno riješimo, buduæi da je po svemu sudeæi
on glavni igraè u tom ratu.“
„Stvar je u Neferet,“ rekla je Lenobia tako mirno da je zvuèala gotovo
mrtvo. „Ona je glavni pokretaè Kalone. Veæ godinama priželjkuje rat
protiv ljudi.“ Pogledala me u oèi. „Možda æeš je morati ubiti.“
Problijedjela sam.
„Ubiti Neferet! Nema šanse. Neæu to uèiniti!“
„Možda æeš morati,“ rekao je Darius.
„Ne!“ opet sam kriknula. „Da trebam ubiti Neferet, ne bi me veæ od same
pomisli na to ovako užasno zabolio želudac. Nyx bi mi dala do znanja
daje to njena volja, ali ne mogu vjerovati da bi ubijanje jedne njene
Nadsveæenice ikad mogla biti volja Božice.“
„Bivše Nadsveæenice,“ rekao je Damien.
„Je li opæe moguæe izgubit posao Nadsveæenice?“ upitala je Shaunee.
„Aha, šta to nije jedna od onih doživotnih stvari?“ rekla je Erin.
„Plus, je li ona stvarno Nadsveæenica ako postaje nešto drugo, recimo
kraljica Tsi Sgili?“ dodala je Afrodita.
„Je! Nije!“ zablebetala sam. „Ne znam. Samo prijeðimo s teme ubijanja
Neferet. Totalno ne mogu o tome.“
Vidjela sam kako su Darius, Lenobia i Afrodita razmijenili dug pogled,
koji sam odluèila sasvim zanemariti. Zatim je Lenobia rekla:
„Vratimo se odlasku svih vas odavde. Mislim da to moramo obaviti
smjesta.“
„Baš smjesta?“ rekla je Shaunee.
„Tipa, ove sekunde?“ dometnula je Erin.
„Što prije to bolje,“ rekla sam. „Mislim ono, osjeæam vaše elemente i
znam da vam štite misli, ali istina glasi da ako vam Neferet nastoji
prodrijeti u glave, onda æe znati da se nešto zbiva kad naiðe na
elementalnu barijeru u vama. Samo neæe toèno znati o èemu se radi.“
Obazrela sam se, praktièki oèekujuæi da æu je spaziti kako lebdi kao
pretili, utvarni pauk u nekoj sjeni. „Meni se k tome dvaput javila kao
MIN@
248
odvratan duh, pa što se mene tièe, moramo se pokupit odavde glavom bez
obzira. Smjesta.“
„Ne sviða mi se kako to zvuèi,“ rekla je Erin.
„Prièaj mi o tome,“ rekla sam. „Ali bit æe problem izaæi odavde.
Vremenske prilike nikako nam ne idu na ruku. Nisam mogla ni prijeæi put
od glavne zgrade do konjušnice, a da si zamalo ne slomim guzicu. Morala
sam vatrom otopit malo tog glupog leda.“ Bacila sam pogled prema
Shaunee i stidljivo joj se osmjehnula.
„Èekaj, što si to rekla o tome da si uz pomoæ elementa vatre otopila led?“
umiješala se Lenobia.
Slegnula sam ramenima.
„Dojadilo mi je stalno se posklizavati i zamalo padati. Pa sam uzela malo
plamena i ošurila ploènik. Bez problema je otopio led.“
„Zapravo, lako i prelako,“ rekla je Shaunee. „I ja to znam izvesti.“
Lenobia je djelovala sve uzbuðenije.
„Misliš li da bi mogla usmjeravati plamen dovoljno precizno da otapa led
pod nogama svih vas zajedno dok se kreæete?“
„Da, mislim da bih. Samo ako uspijemo smisliti neki naèin da nam ne
oprži i noge. Makar ne znam baš koliko bih dugo to mogla održavati.“
Upitno sam se osvrnula prema Shaunee. Kimnula mi je.
„Jasno, mogu i ja pomoæ, a meni i ne bi opržilo noge. Ako se nas dvije
udružimo, mogla bi nam potrajati dulje nego da to pokušamo izvodit
svaka za sebe“
„Povrh toga, Blizanko,“ rekla je Erin. „Križanje Dvadeset prve i Lewisa
nije ni kilometar odavde niz ulicu. Zoey danas izgleda daleko bolje, pa bi
vas dvije trebale moæ toliko dugo održavat vatru.“
„Ali èak i s riješenim problemom leda nikako se ne možemo kretati
dovoljno brzo pješice, a ja ne mogu zakriti Hummer zato što to nije
organska tvar,“ rekla sam.
„Mislim da imam rješenje za tebe,“ rekla je Lenobia. „Doði sa mnom.“
Otišle smo za njom u Perzefoninu pregradu. Kobila je smireno žvakala i
jednostavno strignula ušima prema nama kad ju je Lenobia pozdravila,
prišla joj do stražnje noge, prignula se i rekla: „Daj. dobra moja.“
Perzefona je poslušno podigla nogu. Lenobia je oèistila slamke koje su joj
ostale na kopitu, pa pogledala u Shaunee. držeæi i dalje nogu kobile u
zraku. „Možeš li poslati plamen da joj zagrije potkovu?“
Shaunee se iznenadila na neobiènu molbu, ali rekla je:
„Lako i prelako.“ Zatim je duboko udahnula, šaptom rekla nešto što nisam
baš razumjela i uprla užareni prst u Perzefonino kopito. „Gori. malena,
gori!“ rekla je. Žar joj je huknuo iz prsta u srebrnu potkovu pripijenu uz
MIN@
249
Perzefonino kopito. Ona se takoðer za tili èas zažarila. Perzefona je
prestala jesti, iskrivila vrat, sumnjièavo promotrila svoje kopito, frknula.
te se vratila žvakanju.
Lenobia je kucnula po kopitu, kao da provjerava je li glaèalo vruæe, te
brzo odmaknula prst od užarene površine.
„Nema sumnje, uspjelo je. Možeš je sada povuæi,“ Shaunee.
„Hvala, vatro! Sada mi se vrati!“ Žar se uskovitlao oko kobile, na što je
ona opet frknula, a onda se vratio Shaunee, kojoj se tijelo poèelo žariti sve
dok se nije namrštila i rekla: „Daj se smiri.“
Lenobia je spustila kopito, nagradila Perzefonu tapšanjem po sapima i
rekla:
„Tako æete otiæi odavde i brzo stiæi do opatije. Na konjima, što je, ako se
mene pita, ionako najbolji naèin putovanja.“
„Prijedlog ima smisla,“ rekao je Darius. „Ali kako æemo pobjeæi?
Nazovigavranovi nam sigurno neæe dopustiti da izjašemo kroz glavni
ulaz.“
Lenobia se osmjehnula.
„Možda i hoæe.“

32 Re: Lovljena - P.C. Cast (Kuća Noći - V knjiga) taj Sre Feb 22, 2012 10:03 pm

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trideset prvo poglavlje
„To je totalno lud plan,“ rekla je Afrodita.
„No èak bi mogao i upaliti,“ rekao je Darius.
„Meni se sviða. Pomalo je romantièan, s konjima i svim tim. Osim toga,
to nam je najbolji plan,“ rekao je Damien.
„To nam je jedini plan,“ rekla sam. Kad je Lenobia podigla obrve,
bržebolje sam dodala: „Ali i sviða mi se.“
„Što manje konja uzmete, to æete se lakše neopaženo izvuæi. Predlažem da
jašete po dvoje,“ rekla je Lenobia.
„Tri se konja definitivno lakše provuku nego šest,“ rekla je Erin.
„Ali kako æemo javiti Dragonu i Anastaziji za to?“ rekla sam. „Pa ne
možemo valjda svi pješice otiæi do dvorane za maèevanje, ili do
Anastazijine uèionice. A ja nas ne želim razdvajati.“
Lenobia je opet podigla obrve.
„Ne znam jesi li èula za to, ali postoji naprava kojom se mnogo nas služi,
a zove se mobilni telefon. Vjerovala ili ne, Dragon i Anastazija imaju
svaki po jedan.“
„O,“ rekla sam, osjeæajuæi se kao totalna glupaèa.
Afrodita je zakolutala oèima prema meni.
„Nazvat æu ih i objasniti im koji je njihov dio plana. One meðu vama koje
nose suknje morate se presvuæi. Zoey vam može pokazati gdje u ostavi
ima još spremljenih jahaæih hlaèa. Uzmite odande sve što bi vam moglo
zatrebati,“ rekla je Lenobia dok se žurila prema svom kabinetu.
„Reæi æu Dragonu da kreæemo s diverzijom za trideset minuta.“
„Trideset minuta!“ Želudac mi se stisnuo.
„To bi vam trebalo dati sasvim dovoljno vremena za presvlaèenje i
stavljanje uzda na tri konja. Neæete im moæi staviti sedla. To bi bilo
odviše upadljivo.“ Lenobia se izgubila u kabinetu baš kad je Damien
rekao:
„Neæemo imati sedla? Mislim da æe mi pozliti.“
„Pridruži se istomišljenicima,“ rekla sam mu. „Doðite,“ kazala sam
Afroditi i Blizankama, „morate se presvuæi iz tih miniæa. I, k vragu, tko
još nosi stiletice po ledenoj oluji?“
„To su èizme,“ rekla je Afrodita. „A èizme su primjerena zimska obuæa.“
„Èizme sa stileticama od devet centimetara nisu suvisla obuæa za zimu,“
rekla sam dok sam ih vodila u ostavu, prema jahaæoj odjeæi koja je tamo
uredno visjela meðu drugim priborom.
„Modno neosviještena štrepso,“ promrsila je Afrodita.
„Slažemo se,“ rekla je Shaunee.
MIN@
251
„Za promjenu,“ dodala je Erin.
Izvadila sam tri orme s uzdama i odmahnula glavom prema prijateljicama.
„Samo se presvucite. U onom ormaru imate jahaæih èizama. Slobodno
raspolažite njima.“
„Raspolažite?“ èula sam kako kaže Shaunee dok sam èvrstim korakom
odlazila iz ostave.
„Cura nam oèito previše vremena provodi uz milostivu Damiena,“ rekla je
Erin.
Zalupila sam vratima. Nisam bila sigurna koja æe još dva konja Lenobia
izabrati da idu s nama, ali znala sam da æe Perzefona nositi mene. pa sam
se požurila prema njenoj pregradi. Darius je stajao uz jedan od visokih
stajskih prozora i marljivo slagao bale slame jednu na drugu. Oèito je
namjeravao provjeriti stanje s vremenom i nazovigavranovima.
„Eh, Z, mogu li malo porazgovarati s tobom?“ rekao je Damien.
„Svakako, samo uði.“ Ušla sam natrag u Perzefonin pregradak, uzela
èetku za timarenje i poèela na brzinu otirati kobili kožu.
Damien je ostao na vratima.
„Evo u èemu je stvar ne znam zapravo jahati.“
„Pa, to nije problem. Ja æu obaviti sve što je teško. Ti samo sjedi iza mene
i drži se.“
„Što ako padnem? Siguran sam da je ona savršeno draga životinja.2
Kratkim je mahanjem pozdravio Perzefonu, koja je i dalje veselo žvakala
sijeno i nije ga šljivila ni pet posto. „Ali takoðer je velika. Stvarno vrlo
velika. Preogromna, da ti pravo kažem.“
„Damien, upravo namjeravamo pobjeæi iz škole da spasimo goli život i
onda pokušamo prognati pradavnog besmrtnika i pokvarenu vampovsku
Nadsveæenicu, a tebe uzrujava što æeš jahat iza mene na konju?“
„Bez sedla. Jahat æu bez sedla iza tebe na konju,“ rekao je. Zatim je
kimnuo. „Da, da, uzrujava me to.“
Obuzelo me hihotanje i morala sam se nasloniti na Perzefonu, koliko me
boljelo. Okej, evo životne lekcije koju sam zapravo uèila: ako imaš dobre
prijatelje, oni æe te nasmijati koliko god ti koma život inaèe bio.
Za to me vrijeme Damien mrko gledao.
„Èisto da znaš, reæi æu Jacku da si me ismijavala, i on æe se naljutiti na
tebe. Što znaèi da æe iz protesta odbiti suradnju kad ti iduæi put kupim
poklon i neæe se pobrinuti da bude ukusno umotan.“
„Pobogu, stvarno okrutno,“ rekla sam, a onda opet prasnula u smijeh.
„Hoæete se vi više uozbiljiti Moramo iæi dobiti rat i spasiti svijet.“
Afrodita je stajala s rukama na bokovima tik izvan ulaza u Perzefoninu
pregradu. Nosila je onu svoju podrezanu crnu dizajnersku majicu (sa
MIN@
252
zlatnim natpisom SOÈNO preko sisa) i posuðene svijetlosmeðe jahaæe
hlaèe utaknute u engleske jahaæe èizme s ravnim potplatima. Bez ikakvih
potpetica. Ikakvih.
Bacila sam pogled na nju i opet se poèela cerekati. Zatim sam opazila i
Blizanke, koje su stajale iza nje. Obje su na sebi imale tunike s uzorkom
životinjske kože marke Dolce & Gabbana (vjerojatno kupljene u robnoj
kuæi Saks Fifth Avenue, ili Miss Jackson's, jooj). Guzice su im èvrsto
obavijale elastiène bež engleske jahaæe nogavice (hee hee), utaknute u
tamnosmeðe i svijetlosmeðe engleske jahaæe èizme.
Bile su beskrajno smiješne. Ovaj put mi se i Damien pridružio u provali
histeriènog smijanja.
„Mrzim ih oboje,“ rekla je Afrodita.
„Curo, otkrivamo da imamo sve više i više zajednièkog s tobom,“ kazala
je Erin Afroditi.
„Takoðer,“ rekla je Shaunee, mrko gledajuæi Damiena i mene.
Nažalost, Lenobijine su rijeèi hladnom vodom zalile moje hihotavo dobro
raspoloženje.
„Èula sam se s Anastazijom. Sve je spremno za pokret, premda je Dragon
privremeno nedostupan. Bavi se neobiènim sluèajem vampirske
Promjene. Poruèio mi je da javim Zoey da je Stark stigao i da je zbrinut.“
„Je li ona to rekla Stark?“ upitao je Damien.
„A?“ rekle su Blizanke.
„O, sranje,“ rekla je Afrodita.
„Izgleda da je vrijeme još uvijek loše, a vidim da se po krošnjama nešto
komeša. Mislim da nas namjeravaju šèepati kad budemo izlazili iz
konjušnice. Bolje da krenemo,“ rekao je Darius kad se vratio do nas.
Zatim je zastao kad je opazio da svi bulje u mene. „Oèito mi je nešto
promaknulo.“
„Da, i Zoey nam upravo namjerava reæi o èemu se radi,“ rekao je Damien.
Žvakala sam usnu i prelazila pogledom s prijatelja na prijatelja. Ma,
kvragu.
„Okej, evo kako stvari stoje. Stark se Promijenio. On je drugi crveni
vampyr u povijesti.“
„Blago si ga nama,“ rekla je Erin. „Svejedno je pokvarena guzica.“
„Pa da, a kako to da ti opæe išta znaš o njegovoj Promjeni?“ rekla je
Shaunee.
„Moraš ga prestati doživljavati kao Stevie Rae. Oni su nebo i zemlja,“
rekao je Damien, obzirnije nego ostali.
„Ona ga voli,“ blebnula je Afrodita.
„Afrodita!“ proderala sam se.
MIN@
253
„Pa, netko je morao debilima dat do znanja kako si se bijedno zatreskala u
njega,“ rekla je Afrodita.
„Ne pomažeš mi,“ rekla sam.
„Samo malo. Premotavanje. Zoey se zaljubila u Starka? Ništa gluplje u
životu nisam èula,“ rekla je Erin.
„Dobro, ako se izuzme cijeli onaj zakon o polaganju za vozaèku dozvolu
u Oklahomi, Blizanko. Budimo ozbiljni. Ništa gluplje od toga nismo u
životu èule,“ rekla je Shaunee.
„Istina. Dobro, s izuzetkom toga. I, Afrodita, mi joj kažemo: Pobogu.
Sišla Si S Uma,“ rekla je Erin.
„Ponovno,“ dovršila je Shaunee.
Svi su me pogledali.
„I ja mislim da je glup taj zakon o polaganju za vozaèku,“ rekla sam
kilavo.
„Eto vidite! Šta sam vam rekla!“ kazala je Afrodita. „Stvarno se pali na
Starka.“
„Stvarno je u banani,“ rekla je Erin.
„Ne bi mi to bilo ni nakraj pameti,“ rekla je Shaunee.
„Pustite je da objasni!“ proderao se Damien.
Svi su umuknuli.
Nakašljala sam se.
„Okej. Dobro. Sjeæate se pjesme?“ Svi su me prijatelji pogledali stisnutih
oèiju, što nisam smatrala daje baš fer od njih. Ali svejedno sam nastavila.
„Kako je u njoj pisalo da bih trebala spasiti njegovu ljudskost? To sam i
uèinila. Mislim da jesam. Nadam se.“
„Sveæenice, ulovili smo ga kako zlostavlja jednu poèetnicu. Kako možeš
to odobravati?“ rekao je Darius.
„Ne odobravam to. Muka mi je od toga. Ali sjeæam se kako je bilo Stevie
Rae dok se borila da zadrži svoju ljudskost, i bilo joj je grozno.“
Pogledala sam Afroditu. „Ti znaš o èemu govorim.“
„Da, i nisam sto posto sigurna ni da danas možeš imat povjerenja u nju. A
to kažem kao ljudsko biæe s kojim se ona Utisnula.“
Oèekivala sam da Blizanke i Damien prasnu na nju, ali to su potpuno
odšutjeli. Napokon sam se obratila Dariusu.
„Stark mi je dao svoj Ratnièki zavjet.“
„Svoj Ratnièki zavjet! I ti si ga prihvatila?“ rekao je Darius.
„Jesam. Bilo je to neposredno nakon što se Promijenio.“
Darius je duboko uzdahnuo.
„Onda je Stark vezan uz tebe sve dok mu ne daš otpust od Zavjeta.“
MIN@
254
„Mislim da je to i dovelo do njegove Promjene,“ rekla sam. „Mislim da
kod crvenih poèetnika Promjena ima neke veze s izborom izmeðu dobra i
zla.“
„Zavjetujuæi se tebi, Stark je izabrao dobro,“ rekao je Darius.
Osmjehnula sam se.
„Voljela bih da je tako.“
„Onda to znaèi da on više nije smrdljiva guzica?“ rekla je Erin.
„Šta nisi rekla da je pokvarena guzica?“ rekla je Shaunee.
„To ti doðe na isto, Blizanko,“ rekla je Erin.
„To znaèi da imam povjerenja u njega,“ rekla sam. „I voljela bih da mu i
vi pružite priliku.“
„Pružanje prilike pogrešnoj osobi u ovom trenutku moglo bi nas doæi
glave,“ rekao je Darius. Duboko sam uzdahnula.
„Znam.“
„Neposredno nakon Promjene, vampir se mora izolirati u hramu Nyx.
Dragon mi je potvrdio da je Starka sigurno onamo smjestio.“ Lenobia je
pogledala na sat. „Imamo toèno deset minuta. Možemo li se posvetiti
važnijim stvarima i ostaviti pitanje o tome koliko je Stark vrijedan
povjerenja za neko bolje vrijeme?“
„Svakako,“ rekla sam. Što je još preostalo? Mogla sam se samo nadati
daje Dragon smjestio nedavno Promijenjenog Starka na sigurno u hramu
Nyx, te da æemo uspjeti odande istjerati Kalonu, a time se riješiti i
Neferet, i tako dobiti priliku da se bavimo pitanjem o tome koliko je
vrijedan povjerenja u neko bolje vrijeme.
Brzo smo stavili uzde na druga dva konja, primjereno nazvanih Nada i
Sudbina. Zatim smo prešli na ostvarivanje onog težeg dijela našeg plana.
„Još uvijek tvrdim da nije sigurno,“ rekao je Darius, smrknut poput
olujnog oblaka.
„Moram to uèiniti. Stevie Rae nije tu, a od mene nemamo nikog bližeg
èistom afinitetu za zemlju,“ rekla sam.
„Stvarno ne zvuèi pretjerano teško,“ rekla je Afrodita, ne bi li uvjerila
srditog ratnika. „Zoey se samo mora odšuljati do zida, kazati drvetu koje
ga veæ pritišæe da ga gurne jaèe, a onda se došuljati natrag ovamo.“
„Ja æu je odvesti onamo,“ tvrdoglavo je rekao Darius.
„To bi bilo savršeno, s tvojom megabrzinom,“ rekla sam. „Usput, ja sam
spremna.“
„Kako æemo znati da si uspjela i da je na meni red da zapoènem iduæi dio
plana?“ upitala me Lenobia.
MIN@
255
„Poslat æu ti duha. Ako osjetiš trzaj neèeg dobrog, znat æeš da smo nas
dvoje u redu i da je došlo vrijeme da kažeš Shaunee da se pripremi na
ispaljivanje vatre.“
„Ali nek upamti da konjima treba zapaliti samo potkove,“ rekla je
Lenobia, strogo pogledavši Shaunee.
„Ma znam! Nije to nimalo teško. Samo vi obavite svoje. Sudbina i ja se
upoznajemo.“ Shaunee se okrenula natrag prema krupnoj riðastoj kobili
koja æe nositi nju i Erin, te joj nastavila prièati dok ju je Erin timarila i
govorila joj o kockama šeæera i neèemu zvanom Jazzy Jabuka.
„Samo je èuvaj, a onda mi se vrati,“ rekla je Afrodita. Poljubila je Dariusa
u usta, a onda otišla prema Nadi da pomogne Lenobiji da prikopèa
preostale remenèiæe na uzdi kobile.
„Onda, Sveæenice, hoæemo li?“ rekao je Darius.
Kimnula sam glavom i pustila ga da me podigne u naruèje. Darius je
iskoraèio u studenu, olujnu noæ, a onda se oko nas sve zamutilo kad je
pohitao nekako ukoso preko stražnjeg prostora školskog kruga prema
dijelu velikog zida oko škole preko kojeg je ležao još veæi hrast. U jednoj
od skorijih zimskih nepogoda koje su poharale Tulsu, stablo je nekako
popustilo i srušilo se. Donekle. Kolale su glasine (od Afrodite) da je pri
uobièajenim okolnostima to bilo izvrsno mjesto za neopaženo iskradanje s
kampusa, a iz osobnog sam iskustva znala da je to što govori toèno.
Danas nismo imali posla s uobièajenim okolnostima.
Darius se daleko prebrzo zaustavio pokraj oborenog drveta, tutnuo me
pod njega i prišapnuo mi:
„Ostani tu dok se ne uvjerim da je sigurno.“ I zatim je otišao.
I tako sam èuèala pod stablom i razmišljala o tome kako je vlažno i
hladno i kako frajeri znaju iæi na živce. A onda sam zaèula gadan šum
lepetanja i odluèila se podiæi iz èuènja što prije.
Izašla sam ispod debla taman na vrijeme da vidim kako Darius hvata
jednog nazovigavrana za krilo, trzajem ga obara na zemlju i zatim mu
presijeca grkljan. Brzo sam pogledala u stranu.
„Zoey, doði. Nemamo vremena.“
Nastojeæi ignorirati lešinu nazovigavrana, brzo sam se okrenula prema
napola svaljenom stablu. Stavila sam ruku na njega i sklopila oèi.
Usredotoèila sam se i potražila u sebi položaj sjevera lokacije zemlje a
onda poèela prizivati: Zemljo, trebaš mi. Molim te, doði mi. Usred ledene
oluje, u mrtvo doba zime, odjednom su me èudom okružili mirisi
proljetne livade... zrelog sijena... stabla mimoze u punom cvatu. Zahvalno
sam naklonila glavu i nastavila. Htjela bih da uèiniš nešto teško, i ne bih
to tražila od tebe da sluèaj nije hitan. Duboko sam udahnula i
MIN@
256
usredotoèila se na koru pod svojim dlanom, glatku od leda. Padni,
zapovjedila sam. Oprosti mi, ali moram te zamoliti da padneš. Površina
stabla zatresla se pod mojom rukom s takvom silinom da sam pala
nauznak, odjeknuo je prasak u kojem sam, kunem se, èula krik umiranja, i
stari je hrast pao, rušeæi se na otprije oslabljen zid, obarajuæi kamene
blokove i cigle, i stvarajuæi procjep u pregradi koja je okruživala školu
procjep koji je djelovao kao logièno mjesto našeg pokušaja bijega.
Teško sam disala i osjeæala se nemalo uzdrmano, ali automatski sam
poslala duha Lenobiji, da zna da sam uspjela. Zatim sam se podigla na
noge, oteturala do srušenog stabla i stavila obje ruke na njegovu koru.
Hvala ti, zemljo. Zatim sam se odjednom sjetila neèega i dodala: Idi do
Stevie Rae. Kaži joj da stižemo. Kaži joj da bude spremna. Osjetila sam
uobièajen dojam osluškivanja, kao i uvijek kad bih nekom elementu
naložila da nešto uèini. Idi sad, zemljo. Hvala ti još jednom na pomoæi, i
istinski mi je žao što sam morala nauditi drvetu.
„Moramo se vratiti u konjušnicu.“ Darius je dugim koracima došao do
mene i podigao me u naruèje. „Dobro si to izvela, Sveæenice,“ rekao je.
Stavila sam ruku na njegovo prijateljsko rame i shvatila da plaèem tek kad
sam ugledala vlažne mrlje na njegovoj jakni.
„Idemo odavde.“

33 Re: Lovljena - P.C. Cast (Kuća Noći - V knjiga) taj Sre Feb 22, 2012 10:04 pm

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trideset drugo poglavlje
Ona tri zauzdana konja èekala su na nas. Erin i Shaunee veæ su jahale
Sudbinu. Shaunee je vozila. Pohaðala je nastavu iz engleskog lova i
skakanja u svom privatnom internatu prije nego što je bila Obilježena,
tako da se usudila proglasiti gotovo prosjeènom jahaèicom. Afrodita i
Damien stajali su pokraj Perzefone i Nade. Damien je izgledao kao da bi
mu svaki èas moglo pozliti.
„Osjetila sam dodir duha i pretpostavljam da je sve dobro prošlo,“ kazala
je Lenobia u prolazu dok je išla još jednom provjeriti uzde na konjima.
„Zid je probijen, ali bio sam primoran ubiti jednog nazovigavrana.
Prilièno sam siguran da æe ga uskoro otkriti,“ rekao je Darius.
„Zapravo, to je dobro. Samo æe dati dodatnu uvjerljivost poimanju da æete
pokušati pobjeæi upravo kroz probijeni zid,“ rekla je Lenobia. Pogledala
je na sat. „Vrijeme da uzjašete. Shaunee. jesi li spremna?“
„Roðena sam spremna,“ rekla je Shaunee.
„U redu, a ti, Erin?“ Erin je kimnula.
„Takoðer. Spremna sam.“
„Damien?“
Odgovorio je Lenobiji, ali obrativši se meni:
„Strah me je.“
Pritrèala sam mu i primila ga za ruku.
„I mene je strah. Ali daleko se manje bojim ako samo imam na umu da
smo zajedno.“
„Usprkos tome što smo zajedno na konju?“
Osmjehnula sam se.
„Usprkos tome. K tome Perzefona je savršena dama.“ Primila sam
Damiena za ruku i pritisnula je o elegantnu krivulju vrata svoje kobile.
„Uuuu, meka je i topla,“ rekao je.
„Evo, da ti pridržim koljeno,“ rekla je Lenobia, prignula se i spojila šake,
nudeæi ih Damienu kao oslonac.
S napaæenim se uzdahom oslonio koljenom na njene ruke i pokušao
(bezuspješno) suspregnuti vrlo gej ciktaj kad ga je uzdigla na široka
Perzefonina leða. Prije nego što je meni pomogla da se popnem, stavila
mi je ruke na ramena i pogledala me u oèi.
„Slušaj svoje srce i svoje nagone pa neæeš pogriješiti. Natjeraj ga u bijeg,
Sveæenice.“
„Dat æu sve od sebe,“ rekla sam.
„Zato i imam toliko vjere u tebe,“ rekla je.
MIN@
258
Kad smo svi uzjahali, Lenobia nas je odvela do kliznih vrata na
kotaèiæima koja su vodila do korala za vježbanje. Prethodno je Lenobia
potajice izašla i otvorila vanjska vrata korala. Sada ništa više nije stajalo
izmeðu nas i svijeta izuzev gomila leda, ulaznih vrata školskog kruga,
hrpetine nazovigavranova, njihova tate i jedne potpuno sluðene bivše
Nadsveæenice.
Kao što si možete i misliti, prilièno me zabrinjavalo da bih mogla dobiti
neukrotivi proljev od živaca. Na svu sreæu, nisam imala dovoljno
slobodnog vremena za svoje tijelo da naroèito marim za to.
Lenobia je odgurnula vrata. Veæ je pogasila svjetla u ovom dijelu
konjušnice, da ne stvaramo siluetu i onima vani budemo kao na pladnju.
Zaškiljili smo u ledeni mrak s druge strane, zamišljajuæi oluju koja slijedi.
„Dat æu vam samo nekoliko minuta da prizovete elemente,“ rekla je
Lenobia. „Iznenadno pojaèanje intenziteta oluje dat æe znak Anastaziji da
zapoène izvoðenje èini zbunjivanja na suprotnoj strani kampusa, a ne
zaboravite da se Dragon postavio na glavnom ulazu u školu. Sasjeæi æe
nazovigavrana koji tamo stražari èim zaèuje približavanje kopita.
Shaunee, kad budeš spremna, zapali staju. Kad ugledam požar, oslobodit
æu ostale konje. Veæ znaju da trebaju krenuti u stampedo po školskom
krugu i stvarati što veæe pustošenje.“
Shaunee je kimnula.
„Jasno.“
„Zatim preusmjeri plamen na kopita ovih konja.“ Lenobia je zastala i
ponovila: „Hoæu reæi, na potkove na njihovim kopitima. Ja æu reæi
Perzefoni kada da krene. Vi ostali samo nemojte pasti i slijedite je.“ S
ljubavlju je potapšala moju crvenkastosmeðu kobilu. Zatim je pogledala u
mene: „Sretan susret i sretan rastanak, i sretan ponovni susret,
Nadsveæenice,“ rekla je. Stisnula je šaku preko srca i naklonila mi se.
„Blistavo blagoslovljena bila, Lenobia,“ rekla sam joj. Kad je brzim
korakom krenula dalje, doviknula sam joj: „Lenobia, molim te, razmisli
još jednom da ipak otiðeš odavde. Ako se ne riješimo Kalone, ti, Dragon i
Anastazija morat æete se skloniti pod zemlju u tunele ispod depoa, u
opatiju, ili èak u podrum neke zgrade u centru. To vam je stvarno baš
jedina moguænost da budete na sigurnom.“
Lenobia je zastala i osvrnula se prema meni. Osmijeh joj je bio spokojan i
mudar.
„Ali, Sveæenice, uspjet æete.“ I žurno je otišla dalje.
„Pobogu, kako je tvrdoglava,“ rekla je Shaunee.
„Daj da mi njoj dokažemo da je u pravu,“ rekla sam. „Okej, jeste
spremni?“
MIN@
259
Prijatelji su mi kimnuli. Duboko sam udahnula i usredotoèila se. Bili smo
okrenuti na sjever, pa sam podbola Perzefonu desnim koljenom, da se
usmjerimo na istok. Nije bilo vremena za kiæene rijeèi ili poletnu glazbu,
veæ samo za akciju. Brzo sam prizvala svaki element, osjeæajuæi kako mi
se živci smiruju dok su ispunjavali zrak i stvarali svjetlucav krug koji nas
je opasao. Kad je duh navro u meni, nisam se mogla suzdržati od glasnog
smijeha. I dalje zvuèeæi razdragano, rekla sam:
„Damien, Erin, poslužite se svojim elementima!“
Osjetila sam kako Damien podiže ruke iza mene, i vidjela da Erin postupa
jednako. Èula sam kako Damien šapæe rijeèi zraku i moli da ledeni vjetar
uzdigne i uskovitla, uskomeša i uneredi sve oko nas. Znala sam da Erin
traži od vode nešto slièno zapovijeda joj da pojaèa susnježicu i natopi
njome svijet oko nas.
Napela sam se da im pomognema kanalizirati i kontrolirati elemente, kako
bismo se (u teoriji) kretali unutar male ovojnice mira kroz inaèe orkanski
kovitlac elemenata.
Oba su elementa smjesta odgovorila. Pogledali smo van i vidjeli kako je u
noæi pred nama buknula oluja od koje je meteorološki radar vjerojatno
pao na dupe.
„Okej,“ viknula sam kroz vjetar. „Red je na plamenu.“
Shaunee je podigla ruke, zabacila glavu i, kao da baca košarkašku loptu,
bacila plamen koji joj je zasjao meðu dlanovima na praznu staju punu
slame koju joj je Lenobia rekla da zapali. U staji je buknuo požar.
„Sada konjska kopita,“ kriknula sam.
Kimnula je glavom.
„Pomozi da je održavam.“
„Hoæu, bez brige.“
Shaunee je uprla prst u kopita naših konja.
„Zažari im potkove!“ proderala se.
Perzefona je frknula. Pognula je glavu, a kad joj se piljevina stajskog
dvorišta poèela dimiti pod nogama, strignula je ušima prema svojim
kopitima.
„Jao meni... Moramo odavde dok im potkove nisu sve spalile,“ rekao je
Damien. Držao se za mene tako èvrsto da mi je bilo pomalo teško disati,
ali nisam htjela reæi ništa od èega bi se još svalio s konja.
Upravo sam pomislila da bismo možda stvarno mogli potpaliti piljevinu,
kad sam iza nas zaèula golemu strku. Znala sam da je to sigurno Lenobia
oslobodila konje da jurcaju po glavnom krugu kampusa, kao da su posve
sluðeni od požara u staji. Perzefona je zabacila glavu i frknula. Osjetila
MIN@
260
sam kako joj se mišiæi napinju, i imala tek toliko vremena da je èvrsto
stisnem bedrima i doviknem otraga Damienu:
„Drž se, kreæemo!“
A onda je kobila jurnula iz konjušnice u razjarenu noæ.
Tri su konja, bok uz bok, galopom pretrèala koral i izbila kroz vrata koja
im je Lenobia ostavila otvorena. Naglo su skrenuli ulijevo, obišli glavnu
školsku zgradu sa stražnje strane i, prije nego što sam mislila da je to
moguæe, para je poèela siktati, a magla se uzdizati u valovima oko nas,
kad su zažarene potkove izbile na led koji je prekrivao asfaltiranu
površinu parkirališta. Iza nas sam èula njištanje uspanièenih konja i
užasne krikove nazovigavranova. Stisnula sam zube u nadi da Lenobijine
kobile uspijevaju srediti cijelu hrpu tih pticolikih.
Perzefonina kopita oštro su odzvanjala po sleðenom prilazu prema cesti
koja je vodila do škole.
„O, Božice! Gledaj!“ viknuo je Damien. Pokazao je prstom preko moga
ramena naprijed i nalijevo, prema drvoredu oko prilaza. Tamo se Dragon
borio s tri nazovigavrana. Oštrica mu je bila kovitlac srebra dok je ubadao
i parirao i obrtao se. Kad smo im izbili na vidjelo, pticoliki su se pokušali
usmjeriti na nas, ali Dragon je pojaèao napad i smjesta probo jednog od
njih, na što su se ostala dvojica sikæuæi opet okomila na njega.
„Idite!“ doviknuo nam je kad smo galopom prošli pokraj njega. „I pratili
vas blagoslovi Nyx!“
Glavna su vrata bila otvorena, sigurno Dragonovom zaslugom. Projurili
smo kroz njih, skrenuli nadesno i galopom se stuštili niz opustjelu,
zaleðenu Ulicu Utica. Na semaforu za Dvadeset prvu ulicu, koji nije
radio, okrenuli smo konje udesno, postavili ih nasred kolnika i pustili im
uzde.
Gradsko središte Tulse pretvorilo se u ledenu utvaru samog sebe. Da
nisam bila usredotoèena i apsolutno sigurna da su nam konji èvrstim
galopom prošli Dvadeset prvu ulicu, pomislila bih da smo se posve
izgubili u nekom èudnom, postapokaliptiènom ledenom svijetu. Oko
mene nije bilo nièega ni najmanje poznatog. Ni rasvjete. Ni automobila u
pokretu. Ni ljudi. Svuda su vladale hladnoæa i mrak i led. Prekrasna stara
stabla gradskog centra okovalo je toliko leda da su se mnoga od njih
doslovce raspukla popola. Strujni su vodovi popadali i svijeno ležali
preko ulice poput lijenih zmija. Konji nisu marili za njih. Preskakivali su
oborene grane i kabele, prosijecajuæi led vatrom usijanim potkovama i
nenadano krešuæi iskre na kolniku.
MIN@
261
A onda sam, kroz buku topota kopita i siktanje plamena na ledu, zaèula
užasno lepetanje krila i krik prvo jednog, a zatim i još jednog i još jednog
nazovigavrana.
„Darius,“ kriknula sam. „Nazovigavranovi!“
Pogledao je iza nas i uvis i smrknuto kimnuo glavom. Zatim je izveo
nešto što me sasvim prenerazilo. Iz jakne je izvadio crni pištolj. Nikad
nisam vidjela da ijedan Erebov Sin nosi suvremeno oružje, i djelovalo mi
je potpuno neprimjereno u njegovoj ruci. Rekao je nešto Afroditi, koja mu
je bila priljubljena uz leda. Malo se odmaknula u stranu, dajuæi mu
prostor da se okrene. Podigao je ruku, naciljao i ispalio tri hica. Zaglušno
su odjeknuli u sleðenoj noæi, ali ni upola tako jezovito kao ono što ih je
popratilo vrisak ranjenog nazovigavrana i tup tresak njegova tijela koje se
svalilo s neba.
„Eno!“ viknula je Shaunee, pokazujuæi naprijed i nadesno od nas. „Vidim
plamenove!“
Ja isprva ništa nisam vidjela, a onda sam kroz šumarak ledom okovanih
stabala uoèila prvo jednu, a za njom i drugu i treæu svijeæu kako trepere
plamenovima dobrodošlice. Jesmo li stigli? Je li to bila Benediktinska
opatija? Vidljivost je bila grozna i sve je bilo tako zbunjujuæe i mraèno da
nisam mogla procijeniti je li to opatija, ili tek jedna od onih kuæa
pretvorenih u ordinacije plastiènih kirurga kojih je ovaj dio ulice bio pun.
Usredotoèi se! Ako je to mjesto moæi, trebala bi moæi to osjetiti.
Duboko sam udahnula i nagonom posegnula onamo, i osjetila to to
jedinstveno privlaèenje što je potjecalo iz ujedinjene snage duha i zemlje.
„Stigli smo!“ viknula sam. „To je opatija!“
Trzajem smo okrenuli glave naših konja nadesno i sjurili se s kolnika,
prešli jarak i popeli se nasipom naèièkanim stablima. Konji su morali
usporiti da zaobiðu porušene grane i oborene elektriène vodove koji su
sada bili bez struje, a onda smo izbili iz šumarka na èistinu. Toèno pred
nama stajao je golem stari hrast. Niži dio krošnje bio mu je pun malih
staklenih fenjera u kojima su veselo plamsale svijeæe. Dalje iza stabla
nalazila se nadstrešnica za automobile, iza koje sam jedva razabirala
masivnu siluetu ciglene zgrade Benediktinske opatije, ili bar uspijevala
opaziti njezine prozore, jer na svakom od njih gorjela je svijeæa.
„Okej, možete sada otpustiti elemente i pustiti da se sve smiri.“
Blizanke i Damien šapnuli su nešto svojim elementima, i mahnitost oluje
poèela se stišavati u hladnu, oblaènu noæ.
„Stoj!“ doviknula sam, i naše poslušne, odane kobile proklizujuæi su se
zaustavile tik ispred zadivljujuæe prilike odjevene u tamnu halju, s
koprenom na glavi.
MIN@
262
„Dobro došla, dijete. Èula sam da stižeš,“ rekla je, smješkajuæi mi se sa
zemlje.
Spuznula sam s Perzefoninih leda i bacila joj se u zagrljaj.
„Sestro Marija Anðela! Tako mi je drago što vas vidim!“
„Kao što je i meni drago da vidim tebe,“ rekla je. „Ali, dijete, možda bi
bilo bolje da odgodimo pozdrave dok se ne riješimo mraènih stvorenja
kojima vrvi šuma iza tebe.“
Okrenula sam se na peti taman na vrijeme da vidim kako deseci
nazovigavranova slijeæu u krošnje. Izuzev šumova njihovih krila, meðu
njima je vladao potpun tajac, a crvene su im se oèi žarile kao u pozornih
demona.
„Ma, kvragu!“ rekla sam.

34 Re: Lovljena - P.C. Cast (Kuća Noći - V knjiga) taj Sre Feb 22, 2012 10:04 pm

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trideset treæe poglavlje
„Pazi na rjeènik,“ spokojno je rekla sestra Marija Anðela.
Darius je veæ sjahao i sad je pomagao Afroditi i Blizankama da siðu s
konja. Damien nije èekao da mu se pomogne, veæ je sjahao gotovo
jednako brzo kao i ja, te sada stajao pokraj mene.
„Sveæenice,“ obratio se Darius sestri Mariji Anðeli, „postoji li moguænost
da držite, kojim sluèajem, vatreno oružje u opatiji, je li?“
Smijeh joj je zvuèao posve neprimjereno ovome mjestu, no i posve
utješno.
„O, Ratnice, naravno da ne.“
„Nema nas dovoljno da im se odupremo, ali imamo krug,“ rekao je Darius
dok je pogledom prouèavao krošnje pune pticolikih. „Ako ostanete unutar
njega, bit æete sigurni.“
Darius je, jasno, imao pravo. Krug nam je bio netaknut. Premda èudno
izoblièena, srebrna nit koja nas je opasavala još uvijek je sjala meðu
nama.
„Otrèat æu natrag do Kuæe Noæi po pomoæ,“ rekao je Darius.
U glasu mu se èula ojaðenost. Kakvu bi to pomoæ mogao dovesti? Nisam
vidjela nijednog njegova subrata ratnika otkako smo ušli u školski krug.
Darius je bio majstor s maèem, ali èak ni on ne bi bio ravan svim ovim
nazovigavranovima. Šumarak uz opatiju na strani Dvadeset prve ulice bio
je prepun tamnih prilika. Mnoge su grane veæ stenjale pod teretom leda, a
dodatna težina nazovigavranova bila je veæa nego što su mnoge od njih
mogle podnijeti. Krckanje i pucketanje grana bilo je užasno poput
njihovih podrugljivih ptièjih krikova.
„Hej, narode, èujem da vam treba pomoæ.“
U životu nisam bila tako sretna što èujem neèiji glas kao u tom trenutku,
kad sam zaèula oklahomsko otezanje Stevie Rae. Èvrsto sam je zagrlila,
od silne radosti što je vidim zdravu i èitavu, ne hajuæi za sve ono što mi je
zatajila. Odahnula sam i zatim ugledala kako crveni poèetnici izlaze iz
tame iza nje.
„E, jesu odvratni!“ rekla je Kramisha, zgaðeno gledajuæi u
nazovigavranove.
„Idemo ih razvalit,“ rekao je Johnny B., djelujuæi skroz testosteronski i
mišiæavo.
„Odvratni su, dakako, ali ne poduzimaju ništa, osim što nas promatraju,“
rekao je još jedan poznati glas.
„Erik!“ kriknula sam. Stevie Rae me pustila s osmijehom, a Erik me
privukao u svoj snažni zagrljaj.
MIN@
264
Nešto je sijevnulo s moje desne strane: to se Jack bacio na Damiena.
Pogledala sam u Erika i, èak i usred ove naše nevolje, poželjela da izmeðu
nas dvoje sve može biti jednostavno i lako. U tom sam trenu zaista htjela
da imam samo Erika, a ne i Erika i Starka i Kalonu i Heatha...
„Heath?“ upitala sam ga, odmièuæi mu se iz zagrljaja.
Erik je uzdahnuo i mahnuo bradom prema zgradi opatije.
„Tamo je unutra. Dobro je.“
Osmjehnula sam se pomalo stidljivo, ne znajuæi što da kažem.
„Zoey, Kalona samo što nije stigao. Nazovigavranovi su nas prestali
napadati jedino zato što više ne bježimo. Samo paze na nas dok on ne
doðe. Ne zaboravi što moraš uèiniti,“ prodro je Dariusov glas kroz
novostvorenu nelagodu izmeðu Erika i mene.
Kimnula sam i obratila se sestri Mariji Anðeli.
„Kalona stiže za nama. Sjeæate se da sam vam kazala da je besmrtan?“
„Pali anðeo,“ rekla je, kimajuæi glavom.
„A sjeæate se i što sam rekla o našoj Nadsveæenici? Pa, sad više nema
sumnje da se pokvarila, i sigurna sam da æe doæi s njim. Oboje su jednako
opasni.“
„Shvaæam.“
„Dakle, njega se ne može ubiti, ali ipak mislim da znam kako bi ga se
moglo otjerati odavde, a nadam se da æe s njim otiæi i Neferet. Ali trebat
æe mi vaša pomoæ.“
„Sve što imam tvoje je,“ rekla je sestra Marija Anðela.
„Dobro. Trebate mi vi,“ kazala sam joj, a onda se okrenula prema Stevie
Rae.“Kao i ti.“
Afrodita je stala pokraj mene.
„Kao i ja,“ rekla je.
„I treba mi baka. Znam da æe joj biti teško, ali treba mi tu, ili barem u
centru te moæi koju osjeæam oko nas.“
„Kramisha, dijete, bi li otišla po baku naše Zoey?“
„Svakako, èasna,“ rekla je Kramisha i brzo otišla.
„Marijina špilja sjedište je naše moæi.“ Sestra Marija Anðela pokazala je
prstom iza mene, malo u stranu od mjesta gdje smo stajali prema mjestu
izmeðu nas, u najsjeverozapadnijem kutu uredno pošišanog travnjaka, i
šumarka prepunog èudovišta.
Okrenula sam se da vidim što to pokazuje i zgranula se od iznenaðenja,
pitajuæi se kako to dosad nisam uspjela primijetiti. Radilo se o najveæem
svetištu koje sam u životu vidjela. Bilo je sagraðeno od gromada
oklahomskog pješèenjaka. Svaki je kamen bio pažljivo izabran tako da
tijesno prianja jedan uz drugi. Imalo je oblik zdjele, što me podsjeæalo na
MIN@
265
slike znamenitih kazališta na otvorenom. Pod njegovom se zaštitom
smjestila klupa, uz nekoliko prirodnih izboja stijene koji su se na raznim
mjestima protezali uz zaobljenu unutrašnjost a svaku su dostupnu
površinu prekrivale svijeæe, tako da je cijelo svetište bilo pocakljeno
svjetlošæu svijeæa i ledom. Dok sam išla onamo, uoèila sam njegov
elegantno nadsvoðeni vrh, protegnut na više od metar iznad moje glave, i
oštro udahnula. Tamo, smješten pri vrhu graðevine, stajao je najljepši
Marijin kip koji sam ikada vidjela. Lice joj je bilo spokojno u molitvi,
gotovo nasmiješeno dok je gledala uvis. Pod nogama joj se isprepletao
bokor prekrasnih ruža, koje kao da su joj podarile život. Pomnije sam
pogledala Marijino lice i osjetila kako mi je srce pri jednom otkucaju
kratko poskoèilo. Prepoznala sam ovu Mariju. Kako i ne bih? Prije svega
nekoliko dana ukazala mi se u liku moje Božice.
„Osjeæam moæ ovog mjesta,“ rekla je Afrodita.
„Opa, onaj kip Marije je jako, jako lijep,“ rekao je Jack. On i Damien
držali su se za ruke i gledali uvis.
„Skužite ploènik savršen je,“ rekla je Stevie Rae.
Pogledala sam poda se. Ploènik koji je vodio od mjesta gdje smo ostavili
konje promijenio se kad je stigao pred samo svetište. Tu se podosta
proširio i oblikovao krug. Široko sam se osmjehnula Stevie Rae.
„Da je savršen, savršen je.“
„Što bi htjela da uèinimo, Zoey?“ upitala me sestra Marija Anðela, ali
prije nego što sam joj stigla odgovoriti, rika motora odvukla je svima
pažnju natrag prema potezu drveæa prepunom ljudiptica i cesti iza njega.
Sa sve jaèim strahom gledala sam kako veliki crni Hummer, upravo onaj
koji me vratio u školu, silazi s ceste. Dodavajuæi gas, vozilo se zanijelo
niz jarak, pa popelo po suprotnoj strani i s gromkim režanjem prošlo kroz
šumarak, na što su nazovigavranovi poèeli lepetati krilima i graktati od
mahnitog odobravanja.
„Sestro, samo ostanite uz mene,“ rekla sam. „Afrodita, Stevie Rae, hoæu
da i vi budete uz mene.“
„Tu smo,“ rekla je Afrodita kad su se Erik i Darius maknuli s puta i
zauzeli položaje oko mene.
„Treba mi baka,“ rekla sam.
„Stiže. Ne boj se,“ rekla je sestra Marija Anðela.
Hummer je napokon usporio i zaustavio se, tako blizu konjima da su oni
poèeli frktati na njega i uzmicati sve dok se nisu našli pod nadstrešnicom
za automobile. Vrata vozila otvorila su se, i Kalona i Neferet izašli su
zajedno iz njega. Ona je cijela bila u crnom u svilenoj haljini dugoj do
poda, s dekolteom koji je otkrivao krilati privjesak od oniksa smješten u
MIN@
266
njen dekolte. Oko nje je pulsirala tamna aura od koje joj se gusta kosa
uzdizala i nadimala oko ramena.
„Majke ti,“ prošaptala je Afrodita.
„Aha, znam,“ rekla sam smrknuto.
Kalona je koraèao njoj uz bok. Na sebi je imao crne hlaèe i ništa više. Kad
se odmaknuo od Hummera uz Neferet, krila su mu se zašušurila i malo
rastvorila, otkrivajuæi tek traèak svoje velebnosti.
„O, blažena Marijo!“ zgranuto je rekla sestra Marija Anðela pokraj mene.
„Ne gledajte ga u oèi!“ prišapnula sam joj. „Zna hipnotièki djelovati na
druge. Ne dajte mu da vas opèini.“
Oklijevala je, prouèavajuæi krilatoga pogledom, a onda rekla:
„Mene ne privlaèi, ali osjeæam istinsko žaljenje za njega. Uistinu, pao je.“
„Koliko staro on vama izgleda?“ Nisam si mogla pomoæi da je to ne
upitam.
„Prastaro. Starije od svijeta.“
Nisam joj stigla reæi da on meni izgleda kao da mu je otprilike osamnaest
godina, jer upravo je tada vozaè izašao iz Hummera i pridružio se Kaloni i
Neferet. Taj vozaè je bio Stark. Pogled mu je smjesta pronašao moj i on
mi je uputio blag, jedva uoèljiv naklon.
Zaèula sam nagli, iznenaðeni udisaj Stevie Rae i meškoljenje meðu
crvenim poèetnicima iza nas.
„To je onaj uèenik koji me nastrijelio, šta ne?“ rekla je.
„Da,“ rekla sam.
„On se Promijenio,“ rekla je Stevie Rae. „On je crveni vampir.“
„On je povrh toga i jebeno govno,“ promrsila je Afrodita, pa bržebolje
dodala: „Isprièavam se, èasna.“
„Ne vjeruj mu, Zoey,“ zaèuo se Dariusov glas ravno iza mene. „Vidiš
kome je prisegnuo na odanost.“
„Darius,“ rekla sam strogo, ne okrenuvši se prema njemu. „Moraš imati
povjerenja u mene, a to znaèi i u moju prosudbu.“
„Kojiput ti prosudba zna bit loša,“ rekla je Erin.
„Ne i kad slušam Nyx,“ rekla sam.
„A sada je slušaš?“ rekla je Shaunee.
Zurila sam u Starka, nastojeæi razabrati bilo kakav traèak mraka oko
njega. Nije bilo nièega samo Stark i njegov smireni pogled u moje oèi.
„Apsolutno slušam Nyx. A sad, stanite ukrug oko nas.“
Blizanke i Damien smjesta su izašli iz skupine iza mene. Damien je otišao
do istoènog ruba betonskog kruga. Nisam je vidjela, ali osjetila sam da
Shaunee zauzima mjesto iza mene, dok se Erin smjestila s naše lijeve
strane. Na trenutak sam se zabrinula da æu se morati odmaknuti od
MIN@
267
Afrodite, Stevie Rae i sestre Marije Anðele kako bih zauzela mjesto
zemlje, ali onda sam shvatila da se Marijina špilja oèito nalazi na sjeveru,
te da prekrasna srebrna nit koja nam opasuje krug sada ukljuèuje i njeno
svetište.
„Neæeš moæi dovijeka održavati taj krug,“ rekao je Kalona, polagano
prilazeæi našoj maloj grupi. „Ja te s druge strane mogu neumorno
progoniti zasve vijeke vjekova.“
„Poèetnici moji,“ rekla je Neferet, hodajuæi pokraj Kalone i djelujuæi,
izuzev mraka koji je pulsirao oko nje, prekrasno i spokojno i uvelike
poput prave Nadsveæenice. „Dopustili ste da vas Zoey svojom
zabludjelom potrebom za stjecanjem moæi dovede u pogibeljnu situaciju,
ali za vas još nije prekasno. Morate se jednostavno odreæi nje i zatvoriti
krug, i vaša æe vas Nadsveæenica ponovno priviti uz svoje grudi.“
„Da èasna nije s nama, rekla bih ti šta da si priviješ uz te gadne grudi,“
rekla je Afrodita.
„Nije Zoey ta koja je okrenula leða Nyx,“ rekla je Erin.
„Da, svi mi znamo da si to ti. Samo što je Zoey bila prva koja je to
shvatila,“ rekla je Shaunee.
„Vidite li kako je svojim zlim rijeèima okaljala vašu moæ rasuðivanja?“
Neferet je zvuèala žalosno i vrlo razložno.
„A što je okaljalo moju moæ rasuðivanja?“ oglasila se sestra Marija
Anðela pokraj mene. „Jedva da poznajem ovo dijete. Svojim me rijeèima
nije mogla okaljati, niti me mogla natjerati da izmislim taj mrak kojim
osjeæam kako zraèiš.“
Smirena vanjština Neferet nato je pukla, i ona se podrugnula èasnoj sestri.
„Ljudska ženo, kako si ti glupa! Pa jasno da osjeæaš mrak iz mene moja
Božica je utjelovljenje Noæi!“
Spokoj sestre Marije Anðele nije bio puka vanjština, tako da se njeno
držanje nije promijenilo. Jednostavno je rekla:
„Ne, upoznata sam s Nyx, i premda je ona utjelovljenje Noæi, ona s
mrakom ne šuruje. Budi iskrena, Sveæenice, i priznaj da si se odrekla
svoje Božice zbog onog stvorenja.“ Èasna je sestra zamahnula prema
Kaloni, stvarajuæi elegantno nadimanje tamnih pregiba svoje odore.
„Nephiliume, prepoznajem te. U ime naše Gospe izgovaram rijeèi koje su
ti veæ poznate: valja ti otiæi s ovog mjesta i vratiti se u predio iz kojega si
pao. Pokaj se, i možda ti ipak bude dopušteno da u raju vjeènost
upoznaš.“
„Ne obraæaj mu se, ženo!“ graknula je Neferet, potpuno napuštajuæi svako
izigravanje spokoja. „On je bog koji je sišao na zemlju. Trebala bi mu
nièice pasti pod noge!“
MIN@
268
Kalonin je smijeh bio užasan, i natjerao je nazovigavranove da poènu
siktati dok su se nespokojno vrpoljili svuda oko nas.
„Moje dame, nemojte vojevati oko mene. Ta ja sam bog! Dovoljno sam
velik da svaka od vas može dobiti svoj dio mene.“ Kazao je to u odgovor
na rijeèi Neferet i sestre Marije Anðele, ali njegove su jantarne oèi
netremice gledale ravno u mene.
„Ja nikada neæu biti s tobom,“ kazala sam mu, zanemarivši sve oko nas.
„Moj æe izbor zauvijek biti moja Božica, a ti si suprotnost svemu što ona
predstavlja.“
„Nemoj si uobražavati da…“ zapoèela je Neferet, ali Kalona je podigao
jednu ruku i ušutkao je.
„Aya, pogrešno si me procijenila. Pogledaj duboko u sebe i pronaði onu
djevu stvorenu da me voli.“
Nešto pokraj mene uskomešalo je okupljene i osjetila sam mali trzaj koji
mi je dao do znanja da nam je netko prošao kroz krug, što se moglo
dogoditi jedino ako je sama Božica dopustila dotiènoj osobi da proðe.
Dobila sam potrebu da se okrenem i vidim tko nam se to pridružio, ali
nisam mogla otrgnuti oèi od Kalonina hipnotiènog pogleda.
Zatim se njena ruka našla u mojoj i ljubav je prekinula Kalonine èini. S
radosnim sam poklièem spustila pogled i ugledala baku kako sjedi u
kolicima koja je Heath dogurao do mene. Izgledala je kao da je prošla
kroz rat. Ruka joj je bila u gipsu, a glava umotana u zavoje. Lice joj je još
bilo nateèeno i sivkasto od modrica, ali smiješak je bio isti onaj njen, kao
i mili zvuk njena glasa.
„Jesam li ja to èula da ti trebam, moja u-we-tsi-a-ge-ya?“
Stisnula sam joj ruku.
„Bako, ti æeš mi uvijek trebati!“
Osvrnula sam se prema Heathu, koji mi se osmjehnuo.
„Razvali ga i otjeraj ga odavde, Zo,“ rekao je, a onda se odmaknuo i
prikljuèio Eriku i Dariusu.
Baka se, za to vrijeme, nekako uspjela podiæi na noge. Polako je prešla
dva koraka, pogledom prelazeæi po šumarku i roju nazovigavranova u
njemu.
„O, sinovi majki mojih majki!“ kriknula je, a glas joj je pronio
melodiozan takt plemenskog bubnja kroz noæ. „Pa u što ste to dopustili da
vas on pretvori? Zar ne osjeæate u sebi krv vlastitih majki? Zar ne
shvaæate kako se njihova srca slamaju zbog vas?“
Zaprepašteno sam gledala kako nekoliko nazovigavranova odmièe glave,
kao da se nisu u stanju suoèiti s mojom bakom. U oèima nekoliko drugih
MIN@
269
poèeo je jenjavati crveni sjaj, i prepoznala sam žalost i zbunjenost u
njihovim ljudskim dubinama.
„Ti šuti, Ani Yunwiya!“ grmnuo je Kalonin glas oko nas.
Znala sam da je baka prepoznala davnašnje ime naroda Cherokee. Polako
se okrenula i obratila krilatome biæu.
„Vidim te, Drevnièe. Zar nikad neæeš nauèiti? Moraju li se žene još
jedanput okupiti da te poraze?“
„Ovaj put neæe, Ghigua. Otkrit æeš da me ovaj put nije tako lako dovesti u
zamku.“
„Možda æemo ovaj put jednostavno prièekati da samoga sebe dovedeš u
stupicu. Mi smo vrlo strpljiv narod, a ti si to veæ jedanput uèinio,“ rekla je
baka.
„Ali ova Aya je drugaèija,“ rekao je Kalona. „Njena me duša zaziva dok
ona spava. Neæe proæi dugo, a poèet æe me zazivati i njeno tijelo na javi, a
onda æu je zaposjesti.“
„Neæeš,“ èvrsto sam rekla. „Sama pomisao da me možeš zaposjesti, kao
da sam materijalni posjed, tvoja je prva greška. Doista privlaèiš moju
dušu,“ napokon sam priznala naglas, i otkrila iznenaðujuæu snagu u svojoj
iskrenosti. „Ali, kao što kažeš, ja sam drugaèija Aya. Ja imam slobodnu
volju, i volja mi je ne prepustiti se mraku. Zato, evo kako stoje stvari:
odlazi, smjesta. Povedi sa sobom Neferet i nazovigavranove i otiðite
nekamo daleko odavde, gdje možete živjeti u miru i više nikom ne
nanositi zlo.“
„Ili?“ upitao me, djelujuæi kao da su mu moje rijeèi smiješne.
„Ili æu te, kako je to sroèio moj ljudski priležnik, razvaliti i otjerati
odavde,“ èvrsto sam rekla.
Njegov blago podsmješljiv izraz proširio se u oèaravajuæi osmijeh.
„Aya, držim da neæu otiæi odavde. Otkrio sam da mi se Tulsa naroèito
sviða.“
„Samo upamti da si sam za ovo kriv,“ rekla sam mu. Zatim sam se
obratila ženama oko sebe.
„U pjesmi piše: spojeni ne osvajaju, veæ nadvladavaju. Ja sam Noæ. Ja
sam vas dovela do sestre Marije Anðele ona je Duh. Ispružila sam lijevu
ruku, a sestra Marija Anðela èvrsto ju je primila. Stevie Rae, ti si Krv.
Afrodita, ti si Ljudskost.“
Stevie Rae je prišla sestri Mariji Anðeli, te primila èasnu za drugu ruku, a
onda pogledala prema Afroditi, koja je kimnula glavom i uhvatila ruku
koju joj je pružila.
„Što to one rade?“ Neferet je to izgovorila iz veæe blizine nego prije.
Podigla sam glavu i opazila da brzim koracima ide prema nama.
MIN@
270
„Aya! Kakva li je ovo glupost?“ U Kaloninu se glasu više nije èuo
podsmijeh, i on je takoðer krenuo prema našem krugu.
„A Zemlja upotpunjuje.“ Pružila sam ruku baki.
„Ne daj da im se Ghigua pridruži!“ kriknuo je Kalona.
„Stark! Ubij je!“ zapovjedila je Neferet.
„Ne Ayu!“ viknuo je Kalona. „Ubij staricu Ghiguu.“
Zadržala sam dah i pogledala Starka ravno u oèi kad mu je Neferet rekla:
„Ubij Zoey. I da ovaj put nisi pogriješio. Naciljaj joj u srce!“ Kad je to
rekla, mrak je izmigoljio iz sjena oko nje. Gledala sam kako se proteže
prema Starku, obavija mu se oko gležnjeva i poèinje palucati uz njegovo
tijelo. Jasno sam vidjela kakvo se previranje pritom zbivalo u Starku.
Mraèna moæ Neferet i dalje je mogla utjecati na njega. Utroba mi se
stisnula. Hoæe li Ratnièki zavjet koji mi je dao biti dovoljan da nadvlada
tu moæ? Htjela sam imati povjerenja u njega odluèila sam imati
povjerenja u njega. Je li to bila glupa greška?
„Ne!“ zaurlao je Kalona. „Nemoj nju ubiti!“
„Ne mislim te dijeliti!“ kriknula je Neferet. Kosa joj je mahnito fijukala
oko tijela, i dok sam je gledala, èinilo mi se da postaje sve viša. Imala sam
pravo kad sam povjerovala da ona više nije ono što je nekada bila, ni
tijelom, a ni dušom. Naglo se okrenula od Kalone prema Starku. „Onom
moæi kojom sam te probudila zapovijedam ti da pogodiš cilj. Nastrijeli
Zoey ravno posred srca!“
Netremice sam gledala u Starka, nastojeæi u njemu stvoriti volju da
izabere dobro da nastavi izabirati dobro i da okrene leða ljigavome mraku
Neferet. I zato sam zapazila toèan trenutak u kojem je shvatio kojim
putem može izaæi. Kao da se on i ja opet nalazimo u onoj sobici pokraj
poljskog doma, zaèula sam sebe kako mu govorim:
Ti imaš moje srce... I rijeèi kojima mi je odgovorio: Onda bi najbolje bilo
da se oboje dobro èuvamo. Teško je kad se mora živjeti bez srca...
„To je ono što moja strijela neæe promašiti.“ Stark mi se obratio preko
ledene udaljenosti kao da tu nema nikoga osim nas dvoje. „Onaj dio srca
moje gospe koji mi je kao moje vlastito.“ Sjenke koje su mu dotad
obavijale tijelo smjesta su se isprale s njega kad je donio odluku.
A ja sam s naletom panike shvatila što namjerava uèiniti.
Naciljao je luk ravno u mene, napeo tetivu i ispalio.
Kad je strijela poletjela, kriknula sam:
„Zraku, vatro, vodo, zemljo, duše! Èujte me! Ne dajte toj strijeli ni da ga
takne!“ Rukama sam izbacila svoju snagu prema Starku, kanalizirajuæi
svih pet elemenata. Strijela je neobièno zatitrala, i odjednom nije više
letjela prema meni, nego hitala natrag, prema Starkovu srcu. Stigla mu je
MIN@
271
na svega pedalj-dva od prsa kad su je elementi razorili, raspršivši je
takvom silinom da je Stark odletio nauznak i ostao ležati na zemlji,
oboren, ali ne i proboden.
„Kujice jedna bijedna!“ graknula je Neferet. „Neæeš ti tu pobijediti!“
Preèula sam je i ispružila ruku prema baki.
„A Zemlja upotpunjuje,“ ponovila sam.
Primila je moju ruku pa smo se zajednièki suoèile s naletom Kalone i
Neferet.
„Ne proklinjimo ih.“ Glas sestre Marije Anðele bio je tako sladak da je
djelovao kao da nije s ovog svijeta. „On i predobro poznaje mrak i bijes i
kletve.“
„Blagoslovimo ih,“ rekla je Stevie Rae.
„Pa da, ljudi koji su puni mržnje ne znaju što bi s ljubavlju,“ rekla je
Afrodita, naèas me pogledala u oèi i osmjehnula se.
„Blagoslovi ga, bako. Mi æemo ti se pridružiti,“ rekla sam.
Tada je zvonko odjeknuo snažni glas moje bake, pojaèan snagom duha i
krvi, noæi i zemlje, spojenih u jedno kroz ljudskost ljubavi.
„Kalona, u-do moj,“ oslovila ga je rijeèju Cherokeeja za brata. „Ovim te
blagoslivljam.“ Baka je poèela recitirati pradavni blagoslov Cherokeeja,
meni tako dobro poznat da su mi te rijeèi bile poput povratka domu.
„Neka topli vjetrovi nebeski blago puhnu u tvoj dom...“
Nas petero je ponovilo:
„Neka topli vjetrovi nebeski blago puhnu u tvoj dom...“
Baka je nastavila:
„I neka Veliki Duh blagoslovi sve koji u njega uðu...“
Kad smo ovaj put ponovili blagoslov, Damien i Blizanke izrecitirali su ga
s nama.
Bakin je glas ostao snažan i smiren:
„Neka tvoje mokasine u mnogim snjegovima ostave sretne tragove...“
Kad smo podigli glasove da ponovimo bakine rijeèi, pridružili su nam se
svi koji su stajali unutar kruga. Blagoslov je odjeknuo èak i iza nas, i
znala sam da su to èasne sestre benediktinke izašle iz svojeg pribježišta
kako bi svoju molitvu pridodale našoj.
Dok je baka izgovarala posljednji stih pjesme, glas joj je odisao takvom
ljubavlju i toplinom i posvemašnjom radošæu da su mi suze navrle na oèi.
„I neka ti duga uvijek rame dodiruje...“
Zatim sam kroz zvuk naših glasova ujedinjenih u blagoslovu zaèula
Kalonin napaæeni krik. Doteturao je i zastao na samo nekoliko koraka od
mene. Neferet mu je stajala uz bok, a lijepo joj je lice bilo izoblièeno od
mržnje. Ispružio je jednu ruku prema meni.
MIN@
272
„Zašto, Aya?“ rekao je.
Pogledala sam ga duboko u te nevjerojatne jantarne oèi i prognala ga
istinom.
„Zato što izabirem ljubav.“
Zasljepljujuæa svjetlost, saèinjena od svjetleæe srebrne niti koja nam je
opasivala krug, fijuknula je od mene i Obavila se oko Kalone i Neferet.
Promatrala sam kako se oblikuje u omèu i poèinje stezati. Znala sam da se
ta srebrna nit ne sastoji samo od elemenata, veæ i da joj dodatnu snagu
pružaju Noæ i Duh, Krv i Ljudskost, i da èvrsto poèiva u Zemlji.
S grozomornim krikom Kalona je zateturao unatraške. Neferet se
pridržavala za njega. Mrak koji je pulsirao iz nje trzao se i koprcao dok je
ona vriskala u agoniji. Premda me ni na trenutak nije prestao gledati u oèi,
rukama je obujmio Neferet, raširio moæna krila boje noæi i vinuo se u
nebo. Naèas se zadržao u mjestu, zamasima se odupiruæi sila teži, a
srebrna se nit pritom samo sve više rastezala, dobivajuæi sve jaèi zamah,
prije nego što se odapela prema njima poput bièa, odnoseæi krilatog
muškarca i palu Nadsveæenicu sve više i više, sve dok nisu išèezli u
oblacima, popraæeni kricima nazovigavranova koji su išli za njima.
Tog trenutka kad mi je on nestao s vidika osjetila sam kako mi se poznato
peckanje širi prsima, i znala sam da æu, kad iduæi put pogledam sebe u
ogledalu, vidjeti još jedan Biljeg naklonosti moje Božice, premda æe ovaj
biti pomiješan s ožiljcima i dubokom, nesnosnom boli u srcu.

35 Re: Lovljena - P.C. Cast (Kuća Noći - V knjiga) taj Sre Feb 22, 2012 10:05 pm

born_to_adore_lana

avatar
Edward's Lamb
Edward's Lamb
EPILOG
Imala sam dojam da dugo nakon toga nitko ništa nije rekao. Zatim sam,
automatski se kreæuæi, zahvalila elementima i zatvorila naš krug.
Otupjelim sam pokretima pomogla baki da sjedne natrag u kolica. Sestra
Marija Anðela poèela se majèinski brinuti za sve, uzrujavajuæi se oko toga
koliko smo svi sad veæ zacijelo mokri i promrzli i umorni, i tjerajuæi nas
sve zajedno prema opatiji, obeæavajuæi nam da nas tamo èeka vruæa
èokolada i suha odjeæa.
„Konji,“ rekla sam.
„Veæ su zbrinuti.“ Sestra Marija Anðela kimnula je prema dvije èasne
sestre koje sam pri volonterskom radu u Street Catsu upoznala kao sestru
Bjanku i sestru Fatimu. Njih dvije vodile su naša tri konja prema maloj
pomoænoj zgradi u kojoj se sada nalazio staklenik, ali imala je teške
kamene temelje od kojih je izgledala kao da je možda svojedobno bila
konjušnica.
Kimnula sam, osjeæajuæi se potpuno smoždeno, i pozvala Dariusa. Zatim
sam otišla, dok su me on, Erik i Heath pratili u stopu, do Starkova
nepomiènog tijela.
Strovalio se na zemlju pokraj Hummera, gdje su ga farovi velikog vozila
jasno obasjavali. Majica mu je izgorjela na prsima, a preko srca mu je
ostao krvavi žig od slomljene strijele. Rana je izgledala užasno. Ne samo
da je bila otvorena i krvarila, nego su mu se stvorili i podljevi, kao da se
usijani žaraè zabio u njega. Pripremila sam se na najgore. Veæ sam ga
jedanput vidjela kako umire, bila bih u stanju posvjedoèiti i njegovoj
drugoj smrti.
Duboko sam udahnula, kleknula pokraj njega i primila ga za ruku.
Imala sam pravo. Nije disao. Ali èim sam ga dotaknula, iz njega se oteo
dubok hropac, a onda je zakašljao i progledao, lica iskrivljena u bolnu
grimasu.
„Hej,“ nježno sam mu rekla, smiješeæi se kroz suze i zahvaljujuæi u sebi
Nyx na ovome èudu. „Je li ti zaista dobro?“
Pogledao je sebi u prsa.
„Èudno me peèe, ali ako se izuzme to što se osjeæam kao da me pregazilo
svih pet elemenata, mislim da sam u redu.“
„Prepao si me,“ rekla sam mu.
„Prepao sam sebe,“ rekao mi je.
„Ratnièe, kad se zavjetuješ na službu jednoj Nadsveæenici, nije cilj
zastrašiti je na smrt, veæ zaštititi svoju gospu od smrti,“ rekao je Darius,
pružajuæi Starku ruku da se primi.
MIN@
274
Stark ju je prihvatio i uspravio se, polako i bolno.
„Pa,“ rekao je s onim frajerskim osmijehom koji sam tako voljela,
„služenje ovoj gospi moglo bi biti povod za pisanje knjige pune novih
pravila.“
„Nama to kažeš?“ rekao je Erik.
„Ma da, nije to nešto što nam veæ nije poznato,“ rekao je Heath.
„Ma, kvragu,“ rekla sam, odmahujuæi glavom na sve svoje deèke.
„Zoeybird! Pogledaj uvis!“ doviknula mije baka. Podigla sam glavu i
duboko udahnula u èudu.
Oblaci su se u potpunosti raspršili, ostavljajuæi za sobom vedro nebo na
kojem se ukazao blistav polumjesec. Tako je jarko sjao da je zatomio u
meni svu zaostalu zbunjenost i tugu koje mi je Kalona usadio u srce.
Pridružila mi se sestra Marija Anðela. I ona je gledala uvis, ali njeno je
lice bilo okrenuto prema kipu Marije, koju je mjeseèina obasjavala
jednom jedinom, prekrasnom zrakom svjetlosti.
„Nije još gotovo ni s njim ni s njom,“ znaš, kazala je tiho, da je samo ja
mogu èuti.
„Znam,“ rekla sam. „Ali ma što da se dogodi, moja æe Božica biti uz
mene.“
„Kao i tvoji prijatelji,“ dijete. „Kao i tvoji prijatelji.“
K R A J
pete knjige

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 2 od 2]

Idi na stranu : Prethodni  1, 2

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu