Vlasnik trgovine zaposlio mladića preko oglasa. Prvog jutra, vidjevši da ima mušteriju, sakrio se da čuje kako prodaje robu:
- Imate štapove od tri do šest metara, od grafita, bambusa, plastike…
- Dajte mi od bambusa, pet metara dužine – kaže mušterija.
- A da li imate blinker?
- Nemam.
- A, pa ne ide bez blinkera, kupite jedan.
Mušterija kupi blinker.
- A da li imate onu kutiju koja se drži u vodi dok pecate u koju se stavlja ulovljena riba?
- Nemam. Dajte mi jednu.
- A da li imate ranac za nošenje ulovljene ribe?
- Nemam. Dajte mi jedan.
- A što ćete kada upecate sve ribe koje dolaze blizu obale? Morate imati mali čamac da odete do sredine rijeke. Evo, mi dajemo povoljno, na kredit.
- Pa, dobro, dajte mi i čamac.
- Zašto ne kupite i šator, pa kad pođete na pecanje da možete prespavati. Evo, jedan mali, staje u ranac, na 12 rata…
Mušterija kupi i šator, sve to odnese, a trgovac izađe iz skloništa i kaže:
- Svaka čast! Da čojvek uđe u radnju da kupi štap za pecanje, a ti mu prodaš robu za punu prikolicu…
Ma nije on došao po štap zbog pecanja. Poslala ga žena da joj kupi uloške, a ja mu upitah:
- Što ćeš raditi pet dana? Što ne ideš na pecanje?