Deveto poglavlje
Okej, zajednièko tuširanje s djevojkama koje imaju afinitete za vodu i
vatru bilo je ispoèetka pomalo nelagodno, zatim zanimljivo, i na kraju
poprilièno smiješno iskustvo.
Na poèetku je bilo nelagodno jer, eto, makar smo sve mi djevojke, nismo
baš naviknute na zajednièke tuševe. Ovi nisu bili grozno barbarski na
zidu je bilo montirano pet-šest tuševa (i svi su bili sjajni i blistavi i vidno
novi sigurno zahvaljujuæi ili Kramishi ili Dallasu ili njima oboma, uz
potporu Afroditine slavne zlatne kartice). Svaki je imao zaseban odjeljak
za tuširanje, jedan tik do drugoga. Ne, nisu imali vrata, zavjese ili bilo što
slièno. Doduše, na vrhu svakoga stajala je šipka, pa pretpostavljam da je
svojedobno tu bila zavjesa za tuširanje, ali to je bilo davno. E da, bar su
zahodske pregrade imale vrata, makar ih zasuni nisu držali. I tako mi je
isprva bilo nelagodno što sam gola s prijateljicama. Ali sve smo djevojke,
i to hetero djevojke, pa se nismo baš zanimale jedna drugoj za cice i to,
koliko god to bilo teško tipovima shvatiti, tako da nelagoda nije potrajala.
K tome cijela je svlaèionica bila puna tople, guste pare, koja je stvarala
iluziju privatnosti.
Zatim, kad sam odluèila pod koji æu tuš, izabrala sapun i šampon iz krasne
ponude preparata te se krenula sapunati, shvatila sam da stvarno ima puno
pare. Ono, neprirodno puno. I da je ima neprirodno puno zato što iz svih
tuševa, èak i u praznim odjeljcima, štrcaju mlazovi vrele vode. stvarajuæi
uzdizanje i kovitlanje tople pare guste gotovo poput dima.
Hmm...
„Hej!“ Provirila sam preko svoje pregrade, nastojeæi pogledom razabrati
Blizanke u zasebnim odjeljcima za tuširanje. „Šta vas dvije radite nešto s
vodom?“
„Ha?“ rekla je Shaunee, otiruæi si mjehuriæe šampona iz oèiju. „Šta?“
„Ovo,“ zamahnula sam rukama, tako da se gusta maglica sneno nadigla
oko mene. „Sve ovo mi izgleda kao da se ne bi dogaðalo da nema malu
pomoæ izvjesnih osoba koje znaju manipulirati vatrom i vodom.“
„Nas? Gospoðice Vatrene i gospoðice Vodene?“ rekla je Erin. Jedva sam
uspijevala razabrati tjeme njene svijetle plavokose glave kroz paru. „Ma
što to njoj pada na pamet, Blizanko?“
„Da znaš da mi se èini da naša Z želi reæi kako smo mi u stanju
upotrijebiti afinitete kojima nas je obdarila Božica za nešto tako sebièno
kao što je stvaranje guste, tople, miomirisne maglice, ne bi li se sve
opustile nakon što smo proživjele tako užasan dan,“ rekla je Shaunee,
oponašajuæi glas naivne južnjaèke ljepojke.
MIN@
69
„Zar bi mi to mogle, Blizanko?“ upitala ju je Erin.
„Apsolutno bi, Blizanko,“ rekla je Shaunee.
„Sramota, Blizanko. Sramota,“ rekla je Erin, praveæi se stroga. A onda su
zajednièki prasnule u hihot.
Prevrnula sam oèima prema njima, ali shvatila sam da je Shaunee imala
pravo. Maglica je bila miomirisna. Podsjetila me na proljetnu kišu, punu
svježih mirisa cvijeæa i trave, i bila je topla ne, voda je bila vruæa, kao
lijeni ljetni dan na plaži. Istini za volju, iako bi prostoriju povremeno
obasjali bljeskovi munja iz oluje koja je bjesnjela vani i iako je grmljavina
bila nelagodno glasna, Blizanke su stvorile krajnje opuštajuæu atmosferu.
I tu je sad došlo do onog zanimljivog. Zakljuèila sam da nema baš nièeg
lošeg u tome što se Blizanke služe svojim darovima da nam bude toplo i
èisto i udobno. Upravo smo pregrmjele grozno iskustvo iz vlastitog doma
istjerali su nas èudni pticoljudskodemonski stvorovi i sad smo u biti
ostale zarobljene u ovoj staroj zgradi i tunelima ispod nje, usred
neprirodno silovite zimske oluje, bez ikakve veze s izvanjskim svijetom,
ako se izuzme izlazak odavde. Eh, a to nitko nije htio, bez obzira na oluju.
Zašto da onda malo ne guštamo?
„Hej, šaljete li vi malo ovoga i u mušku svlaèionicu?“ upitala sam ih dok
sam šamponirala kosu.
„Nikako,“ veselo je rekla Shaunee.
„Nimalo,“ iscerila se Erin.
Uzvratila sam im smiješkom.
„Dobro je biti djevojka.“
„Aha, èak i ako se moramo skupa tuširat gologuze u neèem što izgleda ko
konjske pregrade,“ rekla je Erin.
Zacerekala sam se.
„Konjske pregrade. Mislim da to znaèi da ste vas dvije kobile.“
„Kobile! Mi?“ rekla je Erin.
„Joj nemoj mi reæ da nam je upravo rekla da smo kobile,“ rekla je
Shaunee.
„Drž je!“ proderala se Erin i naglo uprla rukama prema meni, tako da me
voda zasula sa svih strana.
Naravno da me nije zaista boljelo, pa sam se samo još jaèe nastavila
cerekati.
„Zakipit æe ona meni, Blizanko!“ rekla je Shaunee i trznula prstima prema
meni, a koža mi je odjednom postala jako, jako topla. Toliko da mi se
kolièina pare u pregradi udvostruèila.
Uspjela sam doæi do daha usred cerekanja i prošaptati:
MIN@
70
„Vjetre, doði mi.“ Smjesta sam osjetila dašak moæi oko sebe. Vrteæi
prstima u parnoj maglici oko sebe, rekla sam: „Vjetre, pošalji sve ovo
natrag Blizankama!“ Zatim sam stisnula usne i blago puhnula prema
njima. S moænim hukom, maglica i vruæina i voda obrnule su se oko mene
jedanput, dvaput, te puhnule ravno u Blizanke, koje su ciknule i nasmijale
se i pokušale se oduprijeti. Jasno da me nisu mogle pobijediti. Mislim
ono, daj! Mogu prizvati svih pet elemenata, ali od ove urnebesne verzije
borbe jastucima ili vodom sve smo ostale potpuno smoèene i bez daha od
smijeha.
Napokon smo proglasile primirje. Okej, toènije reèeno, natjerala sam
Blizanke da nekoliko puta viknu: Dosta! Dosta! i onda velikodušno
prihvatila njihovu predaju. Bilo je prekrasno obuæi meke haljetke od
frotira i osjetiti se sasvim èisto i pospano. Povješale smo odjeæu po
pregradama za tuširanje i još jedanput prizvale vodu i maglicu da ih
napare, a onda sam naložila vatri i zraku da ih osuše. Zatim smo se nas tri
vratile dolje u tunele, ne hajuæi za predstavu bljeskanja i tutnjave vani,
sigurne zbog èinjenice da nas okružuje zemlja i da nas štite muški vampiri
koji nipošto ne bi dopustili da nam se itko prikrade.
Rekla bih da je Stevie Rae bila sasvim krepana kad sam joj se vratila u
sobu, ali izraz mi je bio prestrašan. Veæ je previše puta bila mrtva, ili
gotovo mrtva, za moje živce. Priznajem da sam joj prišla na prstima i
zastala, promatrajuæi je, da se uvjerim da diše prije nego što sam otišla na
svoju stranu kreveta i lagano se uvukla pod pokrivaè. N'ala je podigla
glavu i kihnula prema meni, oèito nezadovoljna što je se budi, ali pospano
je zatim došla do mene i sklupèala se na mom jastuku, položivši mi jednu
bijelu šapicu na obraz. Osmjehnula sam joj se i, onako èista i topla i vrlo,
vrlo umorna, smjesta zaspala.
Tada sam sanjala onaj užasni san, koji me vratio u sadašnje vrijeme.
Nadala sam se da æe mi premotavanje svega što se dogodilo u proteklih
nekoliko sati biti poput prebrojavanja ovaca i možda mi pomoæi da opet
utonem u, nadajmo se, spavanje bez snova. Ali nije bilo koristi od toga.
Previše sam šizila zbog Kalone i previše se zabrinjavala oko toga koji bi
mi trebao biti iduæi potez.
Mobitel mi je bio na stoliæu uz uzglavlje, pa sam ga uzela i pogledala
koliko je sati: 2:05 ujutro. Znaèi, super, uspjela sam odspavati puna
puncata tri sata. Nije ni èudo da sam imala dojam da su mi oèi pune
pijeska. Kole. Nasušno mi je trebalo kole.
Opet sam provjerila kako je Stevie Rae prije nego što sam izašla, ovaj put
pazeæi da je ne probudim. Bila je sklupèana na boku, tiho je hrkala i
djelovala kao da joj je otprilike dvanaest godina. Teško mi je uopæe bilo
MIN@
71
zamisliti da je mogla imati krvavocrvene oèi, opasno režati i sisati
Afroditu tako intenzivno da su se njih dvije utisnule. Uzdahnula sam,
osjeæajuæi teret cijelog svijeta na pleæima. Kako da se nosim sa svim tim,
pogotovo kad mi pozitivci ponekad djeluju loše, a negativci su mi tako...
tako... Prizori Starka i Kalone prostrujali mi kroz svijest, od èega sam se
osjetila grozomorno zbunjeno i nervozno.
Ne, strogo sam se opomenula, poljubila si se sa Starkom dok je umirao.
Bio je drugaèiji deèko prije nego što ga je Neferet pokvarila, ali sada ga
je stvarno pokvarila i to nikako ne smiješ smetnuti s uma. S Kalonom si se
našla u zajednièkoj noænoj mori. I toèka. To je sve što se tu dogodilo
Èinjenica da je u mojoj noænoj mori Kalona uporno tvrdio da sam ja Aya
bila je baš suluda. To nije bilo toèno. Dobro, osjetila sam da me on
privlaèi, ali to su osjetili i praktièki svi ostali. K tome, ja sam bila ja, a
Aya je bila, je li, zemlja prije nego što su joj Žene Ghigua udahnule život
i posebno je obdarile. Oèito izgledam poput nje, ma kako to èudno bilo,
objasnila sam si. Ili me on možda zvao Aya samo da me namjerno zbuni.
To mi je djelovalo više nego moguæe, pogotovo ako mu je Neferet prièala
o meni.
Nala se opet smjestila na jastuku uz Stevie Rae i poèela ponovno presti,
sklopljenih oèiju. Oèito u blizini nisu vrebale nikakve nemani iz noænih
mora, jer Nala bi u tom sluèaju bila sva izvan sebe od šize. Zadovoljna
barem zbog toga, i nju i Stevie Rae blago sam potapšala po glavi nijedna
od njih nije otvorila oèi a zatim se provukla ispod deke na vratima u
hodnik.
U tunelima je vladao apsolutan muk. Bilo mi je drago što petrolejke još
gore; mrak i ja nismo baš bili u dobrim odnosima u tom trenutku. Priznat
æu i da me, makar sam sumnjièavo držala na oku sjene izmeðu svjetiljki
zbog šišmiša i èega sve ne, zaista smirivalo što sam se skrasila pod
zemljom, nimalo blizu otvorenih livada pod mjeseèinom, ili drveæa po
kojima sjede utvarne sjenke. Stresla sam se. Ne. Ne misli na to.
Na putu prema kuhinji zastala sam pokraj Kramishina ulaza i tiho
provirila. Jedva sam joj uspjela razaznati glavu nasred kreveta, pod
hrpama purpurnog popluna i ružièastih jastuka. Blizanke su spavale na
vreæama za spavanje sa svojim mrskim maèkom, Belzebubom,
sklupèanim na podu izmeðu njih.
Tiho sam zatvorila zastor od deke, ne želeæi probuditi Blizanke prije nego
što na njih doðe red za stražu. Zapravo, trebala sam samo uzeti svoju kolu
i smijeniti Damiena i Jacka i kazati im da puste Blizanke da se naspavaju.
Meni definitivno nije više bilo do sna na dulje vrijeme tipa godina. Okej,
samo se šalim. Malo.
MIN@
72
U kuhinji nije bilo nikoga. Èulo se samo tiho, poznato zujanje hladnjaka,
kao da sam doma. Kad sam otvorila prvi, zgranuto sam malo ustuknula.
Cijeli je hladnjak bio dupke pun medicinski zatvorenih vreæica krvi.
Ozbiljno. A meni je, naravno, potekla slina na usta.
Zalupila sam vrata hladnjaka.
A onda sam opet razmislila i ponovno ih otvorila. Odluèno sam dohvatila
jednu vreæicu. Jedva da sam oka sklopila. Prala me žestoka nervoza.
Proganjao me nekakav glupi besmrtni pali anðeo od negativca i nazivao
imenom nekakve mrtve ženske od zemlje. Priznajmo si to, trebalo mi je
puno više od kole da izdržim dan.
Pronašla sam škare u gornjoj ladici drvenog stalka za noževe i, prije nego
što su me grižnja savjesti ili gaðenje stigli primorati da odustanem,
odrezala vršak vreæice i potegnula iz nje.
Znam znam. To što sam išla srkati krv kao sok iz tetrapaka zvuèi potpuno
gadno, ali bila mi je preukusna. Nije imala okus krvi, ili bar ne onaj slani
okus kao po bakru kakav mi je krv imala prije nego što sam obilježena.
Bila je slasna i nabijena energijom, kao da pijem skupi gurmanski med
pomiješan s vinom (ako volite vino) i Red Bullom (ali ukusnijim).
Osjeæala sam kako mi se širi tijelom i ispunjava me naletom koji je
rastjerao strahovanja zaostala za mojom noænom morom.
Zgužvala sam praznu vreæicu i bacila je u veliku kantu za smeæe u kutu
prostorije. Zatim sam uzela boèicu kole i vreæicu Doritosa s okusom
nachosa sa sirom. Mislim ono, dah mi je ionako veæ zaudarao od krvi. Baš
sam si i mogla priuštiti Doritos za doruèak.
Tada sam shvatila: prvo, ne znam gdje su Damien i Jack, i drugo, stvarno
bih trebala nazvati sestru Mariju Anðelu da saznam kako mi je baka.
Da, znam da zvuèi èudno što sam išla zvati èasnu sestru. Zvuèi još èudnije
što sam dotiènoj èasnoj povjerila bakin život. Doslovno. Ali razlozi
èuðenju nestali su èim sam upoznala sestru Mariju Anðelu, nadstojnicu
sestara benediktinki u Tulsi. Uza sve što èasne rade (molitve i što sve ne),
sestra Marija Anðela i njene opatice vodile su udrugu Tulsa Street Cats,
gdje sam je i upoznala kad sam odluèila da bi se poèetnici iz Kuæe Noæi
trebali jaèe aktivirati u zajednici. Mislim ono, Kuæa Noæi je bila u Tulsi
veæ više od pet godina, ali kao da smo živjeli na pustom otoèiæu. Svatko s
malo mozga u glavi zna da izoliranost i neukost znaèe predrasude, halo,
pa proèitala sam Pisma iz Birminghamskog zatvora Martina Luthera
Kinga Juniora poèetkom drugog razreda. Uglavnom, nakon što nam je
dvoje profesora ružno ubijeno, Shekinah se složila s mojim prijedlogom
da pomognem ovdašnjoj dobrotvornoj udruzi, pod uvjetom da imam
èuvara. Tako se Darius skompao sa mnom i mojom grupom. A ja sam
MIN@
73
izabrala Street Cats jer mi je to, eto, imalo smisla uza sve maèke u Kuæi
Noæi.
Sestra Marija Anðela i ja skompale smo se taj èas kad smo se upoznale.
Ona je smirena i duhovna, mudra i nesklona osuðivanju. Èak smatra da je
Nyx samo drugi vid Djevice Marije (a sestrama benediktinkama Marija je
izuzetno važna). Zato bi se valjda moglo reæi da smo se sestra Marija
Anðela i ja sprijateljile, pa kad su nazovigavranovi napali baku i ona
završila u komi u Bolnici St. John's, pozvala sam upravo sestru Mariju
Anðelu da sjedi uz nju i èuva je od novog napada nazovigavranova. Kad
su se u Kuæi Noæi otvorila vrata pakla i Neferet ubila Shekinu i naredila
Starku da nastrijeli Stevie Rae, pa se Kalona uzdigao, a nazovigavranovi
postali tjelesni, upravo je sestra Marija Anðela sklonila baku na sigurno
pod zemlju.
Ili je barem teoretski trebala skloniti baku, uz ostatak sestara iz opatije,
pod zemlju. Nisam se èula s njom još od sinoæ, netom prije nego što nam
je nestalo signala na mobitelima.
Zato sam, redom važnosti, trebala nazvati sestru Mariju Anðelu pod
uvjetom da mi mobitel opet radi te onda saznati gdje su Damien i Jack da
ih mogu odmijeniti. Ne bih li ubila dvije muhe jednim udarcem, vratila
sam se istim putem niz tunel prema ulazu u podrum i Dariusu. On æe znati
kako da doðem do njih dvojice, a u podrumu æu vjerojatno imati signal
ako površinski svijet nije postao skroz postapokaliptièan i signala je
nestalo za sva vremena. Na svu sreæu, želudac pun krvi donio mi je blagi
optimizam, pa mi èak ni moguænost odvratnog (i odbojnog) svijeta u stilu
filma Ja sam legenda nije djelovala posve beznadno.
Jedno po jedno. Samo æu sve to rješavati jedno po jedno. Najprije æu
otkriti kako je baka. Zatim æu odmijeniti Damiena i Jacka. I zatim æu
pokušati smisliti kako da se probijem kroz onu groznu noænu moru.
Prisjetila sam se glasa tamnog anðela i toga kako su mi se bol i naslada
nekako stopile u jedno kad me dodirnuo i nazvao svojom ljubavi. Silom
sam istjerala takve misli iz glave. Bol ne može biti isto što i naslada. Ono
što sam osjetila u snu bilo je samo to, san, a po definiciji sna (ili noæne
more) to znaèi da to nije bilo stvarno. A ja definitivno nisam bila
Kalonina ljubav.
Tu sam negdje takoðer shvatila da uzrujani žmarci koji mi struje tijelom
potjeèu dijelom od straha, i da on nema nikakve veze s Kalonom. Dok
sam bila sva obuzeta razmišljanjem o njemu, prilièno sam smetnula s uma
podsvjesno stezanje po cijelom tijelu. Srce mi je opet poèelo jaèe tuæi.
Želudac mi se prevrtao. Imala sam izrazit i potpuno stravièan osjeæaj da
me netko promatra.
MIN@
74
Okrenula sam se na peti. oèekujuæi da æu u najmanju ruku ugledati
šišmiše kako gadno lepeæu. Ali nije bilo nièega osim mrtve tišine
napuštenog, petrolejkama obasjanog tunela koji se protezao iza mene.
„Stvarno si friknula do daske,“ kazala sam naglas samoj sebi.
I kao da su to moje rijeèi izazvale, petrolejka najbliža meni odjednom se
ugasila.
Ispunila me strava, i poèela sam uzmicati niz tunel, dobro pazeæi na sve
što bi moglo biti više od moje mašte. Leðima sam naletjela na metalne
ljestve koje su bile zavarene za zid i vodile uvis u podrum depoa. Izvan
sebe od sreæe zato što sam pronašla kraj tunela, smjestila sam limenku
kole u jednu ruku i šuštavo drugom stisnula uza sebe veliku vreæicu
Doritosa za doruèak. Tek što sam se poèela uspinjati kad se iznad mene
pojavila snažna muška ruka, na što sam premrla od straha.
„Evo, daj mi kolu i èips. Past æeš ravno na dupe ako misliš da se možeš
hvatati za preèke dok ih nosiš.“
Naglo sam podigla glavu i ugledala Erika kako mi se odozgo smiješi.
Brzo sam progutala knedlu i prpošno mu rekla:
„Hvala!“ Pružila sam mu kolu i èips i lakše se popela ljestvama do vrha.
U podrumu je bilo nekoliko stupnjeva hladnije nego u tunelima, što mi je
bilo sasvim ugodno na licu vruæem od straha.
„Drago mi je što te još uvijek mogu natjerati da porumeniš,“ kazao je
Erik, milujuæi me po vruæem obrazu.
Zamalo sam blebnula da sam friknula od sjena i nevidljivih sranja dolje u
tunelima, ali praktièki sam ga èula kako se smije na to i optužuje me da se
opet trzam zbog šišmiša. A što ako sam samo postala preosjetljiva zbog
sna? Zar sam zaista htjela u tom trenutku razgovarati s Erikom, ili s bilo
kim drugim, o Kaloni?
Ne. Umjesto toga, rekla sam mu:
„Hladno je tu gore, a znaš da mrzim kad rumenim.“
„Aha, temperatura je suludo pala u proteklih nekoliko sati. Vani je
sigurno sve zavijeno u snijeg i led. Znaš, meni si preslatka s tim
zajapurenim obrazima.“
„To na cijelom svijetu mislite jedino ti i moja baka,“ rekla sam.
osmjehnuvši mu se preko volje.
„Pa, to me dovodi u dobro društvo,“ zasmijuljio se Erik i uzeo komad
èipsa iz vreæice dok sam ja gledala po podrumu. I tu je gore sve bilo tiho i
mirno, ali ne onako jezovito tiho kao u glupim tunelima. Erik je privukao
stolicu blizu ulaza u podzemlje, a uz nju je stajalo par petrolejki (koje su
jarko gorjele), napola prazna litrena boca Mountain Dewa (fuuj!) i, vidi
MIN@
75
vidi, Dracula Brama Stokera s oznaèenom stranicom otprilike na polovici
knjige. Zamigoljila sam obrvama prema njemu.
„Što? Posudio sam je od Kramishe.“ Smješkao se kao da pomalo zna da je
kriv, od èega je izgledao kao presladak djeèaèiæ. „Dakle, priznajem.
Zanima me ta knjiga još otkako si mi prije nekog vremena rekla da ti je
jedna od najdražih. Stigao sam otprilike tek do polovice, pa mi nemoj reæi
što æe dalje biti.“
Nasmiješila sam mu se, polaskana što èita Draculu samo zbog mene.
„Daj, molim te,“ podrugnula sam mu se veselo. „Znaš kako knjiga
završava. Svi znaju kako knjiga završava.“
Stvarno sam obožavala to što je Erik tako krupan, visok, seksi frajer koji
èita svakojake knjige i gleda stare nastavke Ratova zvijezda. Osmijeh mi
se proširio.
„Daaaaakle. sviða ti se?“
„Da, sviða. Premda to stvarno nisam oèekivao.“ Osmijeh mu je odrazio
moj. „Hoæu reæi, molim te lijepo. Malo je staromodan, kad prikazuje
vampove kao èudovišta i sve to.“
Smjesta mi je na pamet pala Neferet, koju sam smatrala èudovištem
prerušenim u ljepoticu, kao i sva ona pitanja bez odgovora o crvenim
poèetnicima, ali otjerala sam sve to iz svijesti, jer nisam htjela da mi mrak
pokvari ovaj trenutak uz Erika. Ponovno se posvetivši Draculi, rekla sam:
„Pa da, je li, Dracula bi trebao biti èudovište i sve to, ali meni ga uvijek
bude žao.“
„Bude ti ga žao?“ Erik se oèito iznenadio. „Z, on je èisto zlo.“
„Ma znam, ali on voli Minu. Kako nešto što je èisto zlo može poznavati
ljubav?“
„Hej, nisam još dotle stigao! Nemoj mi otkriti kraj.“
Prevrnula sam oèima prema njemu.
„Erik, moraš znati da Dracula želi po svaku cijenu doæi do Mine. Ugrize
je, a ona se poène mijenjati. Upravo putem Mine Grofu uðu u trag i na
koncu ga…“
„Prekini!“ rekao je Erik, smijuæi se kad me zgrabio i stavio mi ruku preko
usta. „Nisam se šalio. Ne želim da mi kažeš kako završava.“
Njegova mi je ruka prekrivala usta, ali znala sam da mu se smiješim
oèima.
„Ako odmaknem ruku, obeæavaš da æeš biti dobra?“
Kimnula sam glavom.
Polako mi je oslobodio usta, ali nije se ni pokušao odmaknuti od mene.
Bilo mi je ugodno što sam tako blizu njega. Gledao me odozgo, a
MIN@
76
smiješak mu je i dalje potezao kutove usana uvis. Pomislila sam na to
kako mi je on zgodan i kako mi je drago što smo opet skupa, i rekla:
„Da ti kažem kako bih voljela da knjiga završava?“
Podigao je obrve.
„Kako bi ti voljela? Što znaèi da mi neæeš zapravo reæi kako završava?“
„Majke mi preko groba.“ Automatski sam si napravila znak križa preko
srca. Stajali smo tako blizu da mi je nadlanica dodirnuta njegova prsa.
„Isprièaj mi.“ Glas mu je postao dubok i prisan.
„Voljela bih da Dracula nije pustio da se svi isprijeèe izmeðu njega i
Mine. Trebao je ugristi Minu. da postane poput njega, i onda je odvesti
nekamo gdje æe zauvijek biti zajedno i živjeti sretno zasvagda.“
„Zato što su isti i pripadaju jedno drugome,“ rekao je.
Podigla sam pogled prema Erikovim èudesnim plavim oèima i vidjela da
je sva šala nestala iz njih.
„Pa da, èak i ako su im se u prošlosti dogodile ružne stvari. Morali bi
jedno drugome oprostiti sve ono ružno, ali mislim da bi to mogli.“
„Znam da bi to mogli. Mislim da si dvoje mogu sve oprostiti, ako im je
dovoljno stalo do onog drugog.“
Erik i ja oèito više nismo govorili o izmišljenim likovima iz jedne stare
knjige. Govorili smo o sebi iskušavali se meðusobno da vidimo bi li
izmeðu nas stvarno opet sve moglo biti kako treba.
Morala sam oprostiti Eriku što je bio tako grozan prema meni nakon što
me ulovio s Lorenom. A i bio je užasan, ali, istini za volju, ja sam Erika
povrijedila daleko više nego on mene i to ne samo s Lorenom. Kad sam
tek poèela izlaziti s Erikom, još sam bila u vezi s Heathom, svojim
ljudskim deèkom. Erik se razljutio što sam se viðala s njim i Heathom u
isti mah, ali smatrao je da æu jednog dana doæi pameti i shvatiti da je
Heath bio dio mog starog svijeta, mog starog života, i da ne može
pristajati u moju buduænost kao što Erik može.
I bilo je neèega u tome. Sad kad mi je Utiskivanje s Heathom puklo, što
sam sa sigurnošæu znala zato što smo nas dvoje doživjeli vrlo ružnu scenu
kad sam prije samo par dana nabasala na njega u Charlie's Chickenu (ni
više ni manje). Moja apsurdna greška spavanja s Lorenom poput domina
mi je porušila još štošta u životu. Jedna od žešæih ruševina bilo je to bolno
slamanje mog Utiskivanja s Heathom, nakon èega mi je jasno dao do
znanja da me više nikad ne želi vidjeti. Jasno, upozorila sam Heatha da su
nazovigavranovi i Kalona sada na slobodi, i kazala mu da sebe i svoje
odvede na sigurno, ali izmeðu Heatha i mene sve je bilo gotovo, baš kao
što je bilo gotovo i izmeðu Lorena i mene (èak i prije nego što je stradao),
a tako je baš i trebalo biti.
MIN@
77
Nastavila sam gledati Erika ravno u oèi.
„Onda, sviða ti se moja verzija Dracule?“
„Sviða mi se tvoj svršetak taj u kojem su njih dvoje vampiri i žive sretno
zasvagda, pogotovo zato što im je dovoljno stalo da mogu prijeæi preko
svojih nekadašnjih pogrešaka.“
Smiješeæi se i dalje, Erik se sagnuo da me poljubi. Usne su mu bile meke i
tople, a imao je okus Doritosa i bezalkoholnog piæa Mountain Dew, što
nije tako ružno kako možda zvuèi. Primio me u zagrljaj i privio uza se,
produbljujuæi poljubac. Bilo mi je lijepo u njegovu zagrljaju. Tako lijepo
da sam isprva uspjela ne èuti tiha zvona na uzbunu koja su mi se oglasila
u racionalnom dijelu svijesti kad mi je Erik spustio ruke niz leða i
obujmio mi guzicu. Ali kad me èvrsto stisnuo uza se i poèeo se trljati
stegnima o moja, ta ljupka topla magla koju je stvorio u meni poèela se
razilaziti. Voljela sam što me dira. Ali nikako nisam voljela osjeæaj da je
njegov dodir odjednom postao preagresivan, preustrajan, previše u stilu
moja je, želim je i sada æu je imati.
Sigurno je osjetio kako sam se ukoèila, jer se odmaknuo, uputio mi
opušten smiješak i rekao:
„Onda, kako to da si došla ovamo gore?“
Zatreptala sam, dezorijentirana trenutnom promjenom u njemu. Malo sam
se odmaknula od njega, uzela svoju kolu sa stolice na koju ju je odložio,
otpila velik gutljaj i pribrala se. Napokon sam uspjela reæi.
„Eh, pa, je li, došla sam poprièati s Dariusom i vidjeti ima li signala za
mobitel.“ Potražila sam ga po džepu i onda ga sveèano pokazala kao
debil. Bacila sam pogled i vidjela da mi pokazuje tri crtice. „To! Izgleda
da ima!“
„Pa, kiša sa susnježicom nedavno je prestala, a veæ neko vrijeme ne èujem
ni da grmi. Ako nas ne spopadne novi val ovog groznog vremena, da znaš
da bi se signal èak mogao zadržati. Nadam se da je to dobar znak.“
„Da, i ja. Evo, odmah æu pokušati dobiti sestru Mariju Anðelu da vidim
kako je baki.“
Rijeèi su sada lakše izlazile iz mene. Prouèavala sam Erika dok smo
razgovarali. Djelovao je tako drago i normalno pozitivac, baš kao i inaèe.
Da nisam pretjerano reagirala na njegov poljubac? Da nisam postala
preosjetljiva nakon onoga što mi se dogodilo s Lorenom? Shvativši da se
izmeðu nas stvorio zid šutnje i da me Erik poèinje upitno gledati, brzo
sam rekla:
„Onda. gdje je Darius?“
MIN@
78
„Došao sam mu ranije na smjenu. Probudio sam se i nisam mogao opet
zaspati, pa sam zakljuèio da æe mu trebati dodatan odmor, jer on je u biti
cijela naša vojska.“
„Je li Afrodita još bila razvaljena?“
„Zaspala je. Darius ju je odnio odavde. Mamurluk æe je razvaljivati nakon
što se probudi.“ Zvuèao je kao da to jedva èeka vidjeti. „Otišao je spavati
kod Dallasa u sobu. Nije dugo prošlo otkako je otišao, pa ga možda neæeš
morati ni buditi.“
„Ma samo sam ga htjela pitati gdje su Damien i Jack. Ni ja nisam mogla
zaspati, pa sam ih mislila odmijeniti i pustiti Blizanke da se naspavaju.“
„O, to je bar lako. Mogu ti ja reæi gdje æeš ih naæi. Nisu daleko od ulaza u
depo odozdo kojim smo ranije išli.“
„Baš dobro, stvarno radije ne bih gnjavila Dariusa ako je veæ legao. Imaš
pravo. Naša se vojska mora naspavati.“ Zastala sam. pa dodala, itekako
napadno nonšalantnim tonom: „Hej, da nisi možda primijetio nešto, eh,
èudno u tunelima dok si išao ovamo gore, a?“
“Èudno? Poput èega?“
Nisam htjela reæi poput mraka jer, eto, to su ipak bili tuneli, pa mrak u
njima ne bi bio nimalo èudan. K tome, jasno sam mogla zamisliti kako bi
me Erik podsjetio na priliku u kojoj sam skroz šiznula zbog šišmiša. Zato
sam blebnula:
„Poput petrolejki koje se odjednom ugase.“
Slegnuo je ramenima i odmahnuo glavom.
„Ne, ali to stvarno nije naroèito èudno. Siguran sam da ih crveni
poèetnici èesto moraju puniti petrolejem, a kladim se da su im nedavni
dogaðaji poremetili raspored za to.“
„Ma da, to ima smisla.“ A i imalo je. Zato sam si samo na taj trenutak
dopustila da osjetim olakšanje, makar sam duboko u sebi znala da nije
stvarno, i osmjehnula sam se Eriku. On mi se nasmiješio, i tako smo se
neko vrijeme samo smijuljili jedno drugome. Podsjetila sam se da mi je
Erik stvarno sjajan deèko. Bilo mi je drago što smo nas dvoje opet skupa.
Pa još uvijek mi je drago što smo opet skupa, zar ne? Zar mi ne može
samo i dalje biti drago, pa da ne dopustim da se sve ono dobro što postoji
izmeðu nas pokvari samo zato što šizim oko toga što æe on od mene htjeti
više nego što sam mu u ovom trenutku sposobna dati?
Otjerala sam još dalje od svjesnih misli uspomenu na poljubac izmeðu
Starka i mene, kao i na Kalonin posjet u noænoj mori i sve one osjeæaje
koje je izazvao u meni, kakve nitko drugi ni izdaleka nikad nije izazvao.
Naglo sam ustala, tako naglo da sam zamalo srušila stolicu.
„Moram nazvati sestru Mariju Anðelu!“
MIN@
79
Erik me pogledao u èudu, ali rekao je samo:
„Okej, otiði malo dalje onamo, ali nemoj se previše približavati vratima.
Ako netko možda vreba vani, ne bih htio da te èuje.“
Kimnula sam i uputila mu smiješak u kojem se, nadala sam se, nije vidjela
grižnja savjesti. Zatim sam otšetala malo dalje kroz podrum koji,
primijetila sam, sada takoðer nije bio onoliko oduran kao prilikom mog
prethodnog posjeta. Stevie Rae i njezini oèito su si dali truda oko èišæenja
i bacanja beskuænièkih stvari kojih je prije tu sve bilo puno. I. divota
jedna, više nije smrdjelo po mokraæi, što je bio definitivan napredak.
Pritisnula sam broj sestre Marije Anðele i u glavi stisnula figu dok je na
ekranu pisalo da zove... zove... a onda je zaista zazvonilo jedanput,
dvaput, triput... Želudac me upravo poèeo boljeti kad se javila. Veza
zaista nimalo nije valjala, ali barem sam mogla razumjeti što mi govori.
„O, Zoey! Tako mi je drago što si se javila,“ rekla je sestra Marija Anðela.
„Sestro, jeste li dobro? Je li baka?“
„Dobro je... smo dobro. Mi smo...“ Sada mi je veza definitivno poèela
pucati.
„Sestro, ne èujem vas baš dobro. Gdje se nalazite? Je li baka pri svijesti?“
„Bak... je pri svijesti. Nalazimo se ispod opatije, ali...“ Zaèuo se statièki
šum, a onda sam je odjednom jasno èula. „Ti to utjeèeš na vremenske
prilike, Zoey?“
„Ja? Ne! Što je s bakom? Jeste li svi vi na sigurnom u podrumu opatije?“
„... dobro. Bez brige, mi...“
I onda se linija prekinula.
„Kvragu! Ova veza je stvarno u banani!“ Frustrirano sam otkoraèala
kratak put dok sam je pokušavala opet dobiti. Ništa. Imala sam signal, ali
na ekranu mi je stalno pisalo da je poziv prekinut. Pokušala sam još par
puta, a onda sam primijetila da ne samo da je neæu opet dobiti, veæ mi se i
mobitel sprema krepati. „Kvragu!“ ponovila sam.
„Što ti je rekla?“ Erik mi je prišao s leða.
„Ne baš puno, jer mi je pukla veza i ne mogu je opet dobiti. Ali ipak sam
uspjela èuti kako mi je rekla da je ona okej i kako je baka okej. Èak mi se
èini da je napokon došla k svijesti.“
„Jako dobra vijest! Bez brige; sve æe biti u redu. Èasne su odvele tvoju
baku na sigurno pod zemlju, zar ne?“
Kimnula sam, osjeæajuæi se glupo što sam na rubu suza, zapravo više od
jada nego od strahovanja za baku. Imala sam potpuno povjerenje u sestru
Mariju Anðelu, pa ako je ona rekla da je baka dobro, onda sam joj
vjerovala. Teško je kad ne znaš što se zbiva. Ne samo s bakom, nego i sa
svime što je tamo vani. Palcem sam pokazala na izvanjski svijet.
MIN@
80
Erik mi je prišao i sklopio svoju toplu šaku oko moje. Okrenuo me prema
sebi, pa nježno palcem poèeo prelaziti preko novih tetovaža koje su mi
prekrivale dlan.
„Hej, preživjet æemo mi ovo. Nyx je tu na djelu, sjeæaš se? Samo si
pogledaj ruke, pa æeš vidjeti dokaz njene naklonosti. Da, naša je skupina
malena, ali jaki smo i znamo da smo na pravoj strani.“
Upravo tada moj telefon je tiho zvecnuo, obavještavajuæi me da sam
dobila SMS. A, super. Možda je ovo od sestre Marije Anðele. Rasklopila
sam mobitel i zagledala se u poruku, ne shvaæajuæi zapravo što znaèi.
Svi poèetnici i vampiri imaju se smjesta vratiti u Kuæu Noæi.
„Šta je sad ovo, kvragu?“ rekla sam, zureæi i dalje u ekran mobitela.
„Daj da vidim, rekao je Erik.“ Otklopila sam mobitel da je može proèitati.
On je kimnuo glavom, kao da poruka potvrðuje nešto o èemu je veæ znao.
„To je od Neferet. A premda zvuèi kao jedna od onih SMS za cijelu
školu, kladim se da se obraæa izravno nama.“
„Siguran si da je od nje?“
„Da, prepoznajem joj broj.“
„Ona ti je dala svoj broj moba?“ Nastojala sam prikriti ozlojeðenost zbog
toga u glasu, ali sumnjam da sam to naroèito uspješno izvela.
Erik je slegnuo ramenima.
„Da, dala mi ga je prije nego što sam krenuo za Europu. Rekla je da je
slobodno nazovem ako mi ikada išta zatreba.“
Frknula sam.
Erik se osmjehnuo.
„Ti si to ljubomorna?“
„Ne!“ slagala sam. „Samo što je ona takva manipulativna kuja da mi doðe
da pošizim.“
„Pa, svakako je ušla u prilièno gadna sranja s Kalonom.“
„O da, to sigurno, a mi se neæemo vraæati u Kuæu Noæi. Barem ne sada
odmah.“
„Mislim da si tu u pravu. Prije svog sljedeæeg poteza moramo saznati više
o svemu što se dogodilo na površini. K tome, ako ti nagoni govore da ne
prilazimo ni blizu školi, onda tako trebamo i postupiti.“
Pogledala sam u njega. Uputio mi je smiješak ohrabrenja i odmaknuo mi
pramen kose s lica. Oèi su mu bile tople i drage a ne posesivne i sluðene
od seksa. Pobogu, stvarno sam se morala pribrati. Uz Erika sam se
osjeæala sigurno. Vjerovao je u ono što mi govori. Vjerovao je u mene.
„Hvala ti,“ rekla sam mu. „Hvala ti što još uvijek vjeruješ u mene.“
„Uvijek æu vjerovati u tebe, Zoey,“ rekao je. „Uvijek...“ Erik me èvrsto
zagrlio i poljubio.
MIN@
81
Ulazna vrata odjednom su se silovito otvorila, puštajuæi unutra mutnu
svjetlost olujnog popodneva i udar studenog zraka. Erik se smjesta
okrenuo i gurnuo me iza sebe. Srce mije gromko zabubnjalo od
iznenadnog naleta straha.
„Bježi dolje! Dovedi Dariusa!“ viknuo je Erik, kreæuæi ususret prilici koja
je tvorila siluetu naspram sivog svijeta na površini.
Potrèala sam natrag prema podrumskim ljestvama kad me zaustavio zvuk
Heathova glasa.
„Hej, jesi to ti, Zo?“