Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se
Poruka [Strana 1 od 1]
2 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:33 pm
Margita
Administrator
Sophie Dempsey želi samo provoditi miran život snimajući tuđa vjenčanja za svoju tvrtku. Kada nju i njezinu sestru Amy poslovni zadatak odvede u Temptation gdje dožive prometnu nesreću i sticajem okolnosti upoznaju gradonačelnika, uznemiravajuće zgodnog i seksi muškar-ca, u njezin se miran život uvlače nevolje, tračevi, ucjene, ubojstvo ali i savršen seks s gradona-čelnikom. Sophie se zaljubljuje i spašava svih tih nevolja.
Jennifer Crusie napisala je ovu zabavnu i seksi knjigu s nizom situacija i likova koje viđamo i u svojoj okolini.
Jennifer Crusie napisala je ovu zabavnu i seksi knjigu s nizom situacija i likova koje viđamo i u svojoj okolini.
3 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:33 pm
Margita
Administrator
Jedan
Sophie Dempsey nije voljela Temptation čak i prije nego što se Garyev zabio u njezinog Ci-vica iz '86, slomio sestrine naočale i potvrdio sve njezine najgore sumnje o ljudima iz malih gradova koji su vozili bež Cadillac.
Pola sata ranije, Sophiena sestra Amy je sretno vozila prebrzo niz autocestu 32, svijetla kosa joj se vijorila na vjetru, a ona je pjevala 'In the Middle of Nowhere' uz Dustyja Springfielda na kaseti. Javori su se radosno njihali na toplom povjetarcu, pamučni oblaci su se poredali preko plavog neba, a kasno kolovosko sunce je pržilo sve što se moglo vidjeti.
A Sophie je osjetila trnce šestog čula koje je generacije Dempseya većinu vremena držalo izvan zatvora.
– Uspori malo, – rekla je ona Amy. – Nema potrebe za tolikom jurnjavom. – Zurila je kroz prozor dok je okretala prstenje na srednjem prstu.
– O, opusti se. – Amy je pogledavala prema Sophie preko gornjeg ruba svojih mačkastih sunčanih naočala. – To je samo još jedno snimanje. Što može poći po zlu?
– Nemoj to govoriti. – Sophie je utonula dublje u svoje sjedište. – Svakog puta kada to izgo-vori netko u filmu, uvijek se dogodi nešto loše.
Zeleni znak na kojem je pisalo – Temptation 400 m – nazirao se ispred njih, a Sophie je po jedanaesti puta toga dana ponovno razmatrala svoju situaciju. Upravo odlazi u mali gradić raditi film bez scenarija i to nekoj bezveznoj glumici kojoj nije vjerovala. Nastat će problemi. Pojavit će se svake minute, opsjest će ih poput šišmiša. Na oči joj je pao pramen i ona je prstima gurnu-la nazad u punđu. – Šišmiši – rekla je glasno, a Amy je rekla: – Što?
Sophie je naslonila glavu nazad na naslon svog sjedišta. – Ne možemo se ovdje zaustaviti. Ovo je zemlja šišmiša.
– Johnny Depp, – rekla je Amy. – Fear and Loathing in Las Vegas. Prestani zanovijetati. Nemaš zbog čega biti nervozna, samo pretjeruješ. – Maknula se s autoceste skrenuvši na malu sporednu cestu, koja je vodila u Temptation. Izlaz je bio označen sjajnom novom benzinskom postajom i malo manje sjajnom, ali još uvijek plastičnom reklamom za motel Larry's.
– Šaroliko, – rekla je Amy.
– Nevolja, – rekla je Sophie.
– O, zaboga, – rekla je Amy. – Pa nije to motel Šišmiša.
– Nemaš pojma koliko mali gradovi mogu biti opasni. – Sophie je gledala van kroz prozor. – Ti si imala samo deset godina kad smo se preselili u grad. Ne možeš se sjećati kako su paklena bila ona mjesta u kojima smo živjeli.
– Sophie.
– A ni sada nemamo plan. – Sophie je jako sumnjičavo zurila van kad su prolazili pored za-činjenog, od balvana izgrađenog bara, koji je iznad sebe imao staru neonsku reklamu: Gostioni-ca Temptation. Pivo. Glazba. – Jako je jednostavno Clei reći: 'Improvizirat ćemo', ali čak i ako je ovo samo snimka za audiciju, potreban mi je bolji scenarij od 'Clea se vraća u svoj jezivi gra-dić i sreće svoju davno izgubljenu ljubav – Freda'.
– Franka. – Amy je klimnula glavom. – Ne mogu vjerovati. Konačno smo počele snimati ne-što drugo osim svadbe, a sve što ti možeš reći za to jest: 'Sprema se nevolja' i 'Zašto ne možemo ostati u Cincinnatiju?' i 'Ne vjerujem Clei'. Suoči se konačno s činjenicom da Cleu zapravo ne voliš samo zato što je napucala Davyja kako bi se udala za televizijskog voditelja. To je jako sestrinski od tebe, ali došlo je vrijeme da konačno prijeđeš preko toga.
– Nije to razlog, – rekla je Sophie. – Ne znam zbog čega je to tako, jednostavno...
– Ma daj, Sophie. Ovo je dobro za tebe. Udaljava te od Brandona.
O, da, sigurno, baš je ovo dobro za mene, pomislila je Sophie, ali Amy si nije mogla pomoći. U krvi joj je bilo pretvoriti sve u prevaru.
– Stvarno nemam pojma zašto izlaziš sa svojim terapeutom, – govorila je Amy. – Ionako zdravstveno osiguranje pokriva njegove račune.
– On je moj bivši terapeut. – Sophie je škiljila u pustu cestu s tri trake ispred njih. Zloslutno. – Tako sam si uštedjela mnogo vremena. Nemaš pojma koje je olakšanje ne morati mu objaš-njavati svoju obitelj.
– Znaš, ponekad mislim da nam je jednostavno sudbina da budemo zločeste. – Amy je mak-nula pogled s ceste kako bi pogledala Sophie. – Što kažeš na ideju da prestanemo snimati svad-be i jednostavno propadnemo kao ostatak Dempseya?
– Ne, – rekla je Sophie. – To bi nas ubilo.
Čekala je još neke komentare, ali Amy je već obratila pozornost na nešto drugo. – O, vau! – Nagnula se naprijed i usporila auto. – Čovjek jednostavno mora obožavati ove znakove na cesti.
Sophie je čitala s trošnih znakova: Temptation Rotary Club, Prva luteranska crkva u Tempta-tionu, Klub žena Temptationa, Noćno kazalište Temptation. Zadnji od tih znakova bio je zele-no-bež znak na kojem je pisalo: Dobrodošli u Temptation. Ispod njega je stajao isti stari zeleni znak na kojem je pisalo: Phineas T. Tucker, gradonačelnik. A ispod toga, noviji, ali isto zahrđa-li znak: Vjerujemo u obiteljske vrijednosti.
– Izbavi me odavde, – rekla je Sophie.
– Možeš li zamisliti koliko je star taj Phineas T. ako je ovaj znak toliko istrošen i zahrđao? – rekla je Amy. – Stariji od Boga. Nije se ševio od dvjestotog rođendana. Misliš li da je crkva Temptationa poput crkve Bejzbola?
– Ne, ako je luteranska, – rekla je Sophie.
Potom su prešle brežuljak i tamo je bio Temptation. – Vedrograd, – rekla je Amy, skidajući sunčane naočale.
– Prijateljograd, – rekla je Sophie.
Gradsko zemljište je bilo s druge strane mutne rijeke, koja je tiho tekla ispod mosta pri sa-mom kraju brežuljka. Iza mosta se izdizala zelena i raskošna zemlja iznad samodopadnih malih kućica od cigle, a kako su se uspinjale po brežuljku, tako su te kuće postajale sve veće, mnogo veće. Sophie je poznavala profil ljudi koji su živjeli u takvim kućama. To nisu bili oni koji su se njoj sviđali. – Mirno je, – rekla je ona Amy dok su se spuštale niz brežuljak. – Čak i previše mirno. – Ali Amy je već zurila u nešto u daljini.
– O, Bože. – Amy se zaustavila pored ceste. – Pogledaj taj vodeni toranj!
– Sto? – Sophie se nagnula naprijed kako bi pogledala. Toranj boje mesa i oblika poput met-ka, izdizao se iznad drveća na samom vrhu brežuljka i bio je tako agresivno falusni da je Sophie zaboravila na igranje s prstenjem, zureći u njega. – Hej. Misliš li da su to namjerno napravili tako? Mislim, nisu ga slučajno mogli tako obojiti da bi na to ličio, zar ne?
– Možda Phineas T. na taj način nadoknađuje neke svoje mane. Baš me briga. Obožavam ovaj grad. – Amy je dodala Sophie svoje sunčane naočale, povukla svoj narančasti top na mjes-to i posegnula rukom između stražnjih sjedala kako bi dohvatila kameru. – Moj Bože, vizualne prilike. Zamijeni se sa mnom za mjesto.
– Zašto? – rekla je Sophie, ali svejedno se preko mjenjača uspjela prebaciti na vozačevo sje-dište, dok je Amy izlazila iz auta. – Okej, mislim daje ovaj vodeni toranj jako zgodan, ali 'kladim se da im je kineska hrana odvratna'. – Kad ju je
Amy nepristojno pogledala, rekla je: – Ma ne žalim se, to je samo rečenica iz filma. Moj ro-đak Vinny. – Sophie je škiljila na cestu. – Kladim se da nemaju normalan stol za bilijar. Vjero-jatno su to zakonski zabranili. Kamo sada idemo?
– Natrag na početak. – Amy se vratila u auto kroz suvozačeva vrata. – Moram snimiti sve ovo. Crkvu u Temptationu, Phineasa T. Tuckera i tu veliku erekciju vodenog tornja. Ovo je naša prilika za bolje dane.
– Možemo li bez ikakve dozvole snimati u javnosti? – Sophie je stavila Amyne sunčane nao-čale i nakratko je pomislila kako će te plastične, ružičaste naočale izgledati uz njezinu bijelu bluzu i kaki hlače. Dvaput je pogledala na cestu, a potom ih okrenula. – Zato što kršenje zakona ne dolazi u obzir i nije u modi.
– Nikada neće saznati, – rekla je Amy, malo pretjerujući poput njihovog oca. Gurnula je ka-meru kroz prozor i dodala: – Ja ću gledati na ovu stranu, a ti samo pazi u retrovizoru da nam nitko ne dođe s leđa. Vozi oko osam kilometara na sat. Želim uhvatiti sve ovo.
Sophie je vozila nazad sve do mjesta na kojem su stajali znakovi, a potom ih opet okrenula, pazeći na retrovizor dok je Amy snimala kroz prozor. Samo im je trebalo da ih udari neki srditi građanin Temptationa.
I zatim, kako su stizale prema vrhu brežuljka, bež Caddy se iznenada pojavio sa sporedne ceste tako da ga Sophie nije čak ni vidjela, zabivši se u njihov prednji branik.
Sophie je stisnula kočnice kad je osjetila sudar, a kroz glavu joj je prošao zvuk škripećeg metala koji se trgao, u isto vrijeme s nosa su joj odletjele Amyne sunčane naočale, koje su uda-rile u kontrolnu ploču. Osjetila je krv kad se ugrizla za usnu, došlo joj je na povraćanje kad joj se pojas urezao u želudac, a tada je sve bilo gotovo, i one su sjedile u krivoj traci s Dustyem koji je pjevao s kasete „I’ll Try Anything kao da se ništa nije desilo.
Iz suprotnok pravca niko nije dolazio i Sophie je duboko udahnula, oblizala svoju krvareću usnu, oslobodila se od volana i odlučila se obračunati sa situacijom.
Amy se nagnula, a glava joj je izgledala smiješno ispod vjetrobranskog stakla.
– Amy!
Amy se ispravila, držeći video kameru. – U redu je. Ispustila sam je, ali sve je u redu. – Mr-ko je pogledala u kontrolnu ploču i zgrabila svoje sunčane naočale, a razbijena stakla su se ra-sula. – Ali moje sunčane naočale su prošlost, proklete bile.
Sophie je progutala svoj strah i pokušala se prestati tresti. – Oh. Dobro je. Dobro je. Kamera je čitava. Dobro je. Žao mi je zbog naočala. – Ugasila je Dustya dok je pjevao 'Playing it safe is justfor fools', i rekla: – Kako si?
– Ja? – Amy se nagnula kroz prozor. – Ljuta sam na šupka koji se zabio u nas.
Sophie je kroz prozor zurila u šupka. Debeli, sjedokosi, pedeset-i-nešto-godišnji Stup zajed-nice je samodopadno koračao oko njihovog prednjeg desnog branika. – O, ne, mrzim takve fra-jere. On pokušava svaliti krivicu na nas. – Pipala je po svojoj torbici tražeći policu osiguranja i zahvaljujući Bogu što nisu bile krive, jer su im zbog Amynog prethodnog nepoštivanja pravila na cestama već oduzeli bodove. – Ti samo šuti. Ja ću nas izvući odavde, a ljudi iz osiguranja će sve srediti.
– Pa, zapravo, i jest naša krivica. – Amy je vratila svoje naočale na kontrolnu ploču. – Prošle smo kroz znak stop.
Sophie se sledila, stišćući svoju policu osiguranja. – Mi smo Stol
– Kao što sam ti rekla, trebala si se zaustaviti, – rekla je Amy uputno. – Ja sam snimala.
– Sjajno. – Sophie je duboko udahnula kad se Stup pojavio iznad njezinog prozora. Izašla je, natjeravši ga da se povuče unatrag.
– Ono je bila izrazito vratolomna vožnja, mlada damo. – Stup se uspravio do svoje pune vi-sine od sto i sedamdeset, koju je Sophie uočila kad se susrela s njim oči u oči. – Prebrzo si vozi-la. Imaš li osiguranje? – Ruke su mu se tresle, primijetila je Sophie, ali prije nego što ga je us-pjela pitati je li mu dobro, Amy je progurala svoju glavu kroz Sophien prozor.
– Nije moguće da smo prebrzo vozile. Nismo išle brže od deset kilometara na sat, nikako. Ti si kriv, djede.
– Začepi, Amy, – rekla je Sophie, pružajući joj policu osiguranja. – Prepiši te podatke i ne-moj više ništa govoriti. – Tada se okrenula prema Stupu, odlučna da pobjegne bez da mu išta da. – Tako mi je žao, – rekla je, dobacivši mu sviđam-ti-se-i-daj-mi-što-poželim osmijeh, svoju uobičajenu foru.
Stup je prestao zuriti u Amy i okrenuo se natrag prema Sophie. Amy je rekla: – Hej... – ali je zašutjela kad joj je Sophie pokazala prst iza svojih leđa. Jedan: Značajno se osmjehni.
– Jednog dana će mozak moje sestre raditi brže od jezika, – rekla je Sophie, – a dotada se ja ispričavam u njezino ime. – Raširila je svoj smiješak i ispod obrva pogledala Stupa.
– O, ne znam, – rekao je Stup, a njegovo mrštenje je polako nestajalo.
Sophie je pokazala dva prsta iza svojih leđa. Dva: Daj znak da imaš isto mišljenje. – Nove smo ovdje, pa ne poznajemo ceste, – nastavila je Sophie. – Znate kako vožnja u novom mjestu zna biti zbunjujuća.
– Pa, da – rekao je Stup. – Ali to ne znači...
Tri: Pokaži mu da ga smatraš superiornijim. – Naravno, vi vjerojatno nikad niste zbunjeni. – Sophie mu se nasmijala, ne misleći ga prevariti dok ne budu bili iste visine. Šire je otvorila svo-je oči. – Kladim se da vi uvijek znate kamo idete.
– O, naravno, – rekao je Stup, polako se opuštajući. – Kakogod...
– A sada smo vas mi usporile usred ove vrućine, – nastavila je Sophie s muklim glasom is-pričavanja. Klimnula je glavom prema Stupovim drhtavim rukama. – I uzrujale vas. – Četiri: Znak bilo čega. – Zbilja bismo vas trebale pustiti da odete. Ovdje stajati i čekati policiju niko-me od nas neće donijeti ništa dobro. – Opet se nasmiješila Stupu, koji se također nasmiješio, izgledajući pomalo zbunjeno.
– Pa, to je istina, – rekao je. – Mogli bi proći sati prije nego naiđu Wes ili Duane.
Sjajno. Policajce je poznavao po imenima. Sophie se nastavila smješkati. Pet: Uzmi što želiš i bježi. – Amy, imaš li podatke osiguranja?
Stup je skrenuo pogled na Amy, a lice mu se smrknulo. – Što je to?
Sophie se okrenula prema Amy, koja je provjeravala kameru.
– To je video kamera, – rekao je Stup srdito. – Što vi radite?
– Očito snimamo film. – Amy ga je podrugljivo pogledala. – Slušajte što vam govorim, bolje vam je da imate osiguranje jer je ovo klasičan primjerak automobila i neće ga biti jeftino popra-viti.
Stup se sav zajapurio od ljutnje, a Sophie je pomislila, O, hvala, Ame. Krenula je spriječiti Amy i skrenuti bilo kakvu raspravu na klasičan primjerak Civica iz '86. – Tako ćemo samo...
– Ovo je bezobrazluk. – Stupov bijes je rastao. – Prošle ste kroz znak zaustavljanja. Moja žena je vrlo uzrujana. Kakav vi to snimate film? Ne možete to ovdje.
– Vaša žena? – Sophie se prepustila osjećajima za nevinu žrtvu i pogledala pokraj njega, ug-ledavši blijedo-plavu ženu kako se naginje prema stražnjem braniku drugog automobila, a nje-zino bucmasto lice je bilo posve blijedo. – Što radite dok vam se žena ne osjeća dobro? – uperi-la svoj prst u Amy. – Nemoj tako razgovarati s ovim čovjekom. Daj mu podatke, podigni taj prozor, makni auto s ceste i čekaj me.
– Krvari ti usna, – rekla je Amy, pruživši joj papirnatu maramicu.
Sophie ju je uzela i prešla s njom preko usne, dok je obilazila, još uvijek protestirajućeg Stu-pa, prešavši na drugu stranu ceste. Jadna žena je bila na putu prema suvozačkim vratima Caddya, a Sophie se sagnula kako bi ju pogledala u oči. – Jeste li ozlijeđeni?
– Oh. – Žena se činila smetenom, treptala je svojim svijetlo plavim očima prema Sophie, ko-ja je stajala na suncu, dok se hvatala za ovratnik svog ružičastog Peptol-Bismol kostima, a zje-nice su joj dobro izgledale. Kosa joj se nije pomaknula s mjesta, premda je to možda bila zaslu-ga laka za kosu.
Sophie ju je ipak uhvatila za ruku. – Bilo bi bolje da sjednete. – Otvorila je suvozačeva vra-ta, a žena je poslušno ušla.
– Stavite glavu između koljena. – Sophie je ponovno obrisala svoju usnu. – Nekoliko puta duboko udahnite.
Žena je stavila čelo na svoja obla koljena, koja je držala skupljena, i zakašljala se.
– Ne tako duboko, – rekla joj je Sophie prije nego ostane bez svijesti. – Ako raširite koljena, možete više spustiti glavu.
– Virginia, što to radiši
Virginia se uspravila naglo se trgnuvši, a Sophie se razdraženo okrenula prema Stupu. – Po-kušava vratiti malo krvi u svoju glavu. – Da sam ja u braku s tobom, i ja bih držala skupljena koljena. – Je li vam moja sestra dala podatke osiguranja?
– pitala je, a potom je vidjela papir u njegovoj drhtavoj ruci. – Dobro. Shvaćam da svoju že-nu želite odvesti doma i što se nas tiče, to je u redu. – On je počeo protestirati, a ona je dodala: – Do nedjelje ćemo biti na farmi Whipple. Nakon toga se
– Vaš agent u osiguranju... – počeo je Stup, ali ovog puta gaje prekinula vlastita žena.
– Jeste li vi prijateljice Clee Whipple? – pitala je Virginia s prednjeg sjedišta, a boja joj se polako počela vraćati u obraze. – Opet se vratila kući? O, Stephen, jesi li ti čuo ovo? Cleu nis-mo vidjeli više od dvadeset godina. Osim u filmovima, naravno.
Filmu, željela je reći Sophie, s obzirom da je Clea snimila samo jedan, ali zadnje što je želje-la bilo je nastaviti razgovor sa Stupovima. Počela se povlačiti. – Došla je kući, ali samo do ned-jelje. A sada, molim vas, nemojte da vas više zadržavamo.
– Pa, to je tako uzbudljivo, – rekla je Virginia oduševljeno. – Je li još uvijek udana za onog zgodnog Zanea Blacka? Svake večeri ga gledamo na vijestima. – Sophie se okrenula kako bi pobjegla, ali Virginia je povisila ton kako bi to nadoknadila. – Recite joj da ju je pozdravila Virginia Garyev.
– One imaju snimateljsku opremu, – urlao je Stephen. – I snimaju na javnom mjestu štoje posve ilegalno.
– Film? – Virginijino lice se razvedrilo, a glas joj se podigao do vike. – O, čekajte, recite mi...
Sophie je otišla na drugu stranu ceste, praveći se da ne čuje. Na drvetu ispred nje je stajao plakat političke kampanje, sav istrgan i izblijedio: Tucker za gradonačelnika: Uglavnom sve ostaje isto.
– Dragi Bože, nadam se da nije, – rekla je ispod glasa. Ušla je u auto i izvezla ga natrag na cestu dok je Stephen Garyev zurio u nju, a Virginia im je mahala. Prednji branik joj je grebao po gumi dok je tražila put prema farmi, dodirujući usnu maramicom kako bi vidjela je li krva-renje prestalo.
– Kakav je to kreten? – rekla je Amy. – Jesi li ti dobro?
– Nisam. – Sophie je tražila Whippleov poštanski sandučić. – Imam razbijeni auto, prekršaj, sestru koja mi je zajebala bijeg iz situacije i tipa koji će sada cijelom gradu objaviti da snimamo film. – Usporila je kad se ispred njih počeo nazirati most i opsovala iza volana. – I vjerojatno smo promašile skretanje za farmu jer smo skoro stigle u grad.
– Nismo, eno poštanskog sandučića. – Amy je pokazala sa slomljenim naočalama. – Skreni lijevo.
Sophie je skrenula na puteljak koji je vodio prema farmi, za kojega im je Clea rekla da je dug najmanje kilometar. – Ježim se od ovog mjesta... – Prestala je pričati kad je ugledala praš-njavo dvorište farme. – Nije li Clea rekla da se farma nalazi daleko niz ovaj puteljak?
– Možda su pomaknuli cestu, – rekla je Amy kad su stale ispred kuće. – Prošlo je dvadeset godina otkad nije bila doma. – Kroz vjetrobransko staklo je zurila u kuću na farmi. – Posve razumljivo.
Sophie je pokušala biti pravedna kad je ugasila motor. Boja se s dasaka s vanjske strane kuće gulila u otrcanim bijelim prugama, a krovni žlijeb je labavo visio preko prednjeg dijela šiljastog krova, ali kuća nije bila potpuna propast. Kuća je imala i ogromni prednji trijem s ljuljačkom. I tamo je bilo...
Sophie je pogledala preko prašnjavog i oskudnog dvorišta. Ne, trijem je bio otprilike sve sto-je tamo bilo. – Odlično mjesto za snimanje. Daa, možemo vjerovati Clei. Njušim nevolju.
Amy je pronjuškala po zraku. – Ovo je miris crknute ribe. Sigurno se širi iz rijeke.
Otvorila je vrata automobila u trenutku kada su se otvorila škripava vrata kuće i Clea se po-javila na trijemu, istaknutog raskošnog tijela u svijetlo plavoj ljetnoj haljini, dok joj je bijela kosa bila gotovo nevidljiva na suncu. S rukom je prekrila svoje savršeno lice kako bi se zaštitila od sunca i povikala: – Kasnite.
– I tebi dobar dan, – rekla je Sophie i izašla iz auta kako bi izvadila stvari. Počela je sa hla-dionikom. Bio je pun za život potrebnih stvari Dempseyevih – limunade i Dove sladoleda – a ona je trenutno osjetila jaku potrebu za tim stvarima.
Amy je s kamerom prilazila kući. – Neće li ovo biti fantastično?
Sophie je pogledala Cleu, ženu koja je najviše na svijetu zaokupljena sobom, tupo zureći u nju dok je stajala na prednjem trijemu. – O, da – rekla je dok je izvlačila hladnjak iz prtljažnika.
Predstoji im pravi provod.
Trinaest kilometara niže niz cestu, u sudnici Temptationa izgrađenoj od mramora i pješčanog kamena, gradonačelnik Phineas T. Tucker pitao se, i to ne po prvi puta, zašto je uklet s vijećem sastavljenim od nesreće, mulcem od čovjeka, profesorom engleskog jezika, gradskim mrtvo-zornikom, glumcem amaterom i vlastitom majkom. Ta kombinacija je bila deprimirajuća, čak i kad njegova majka ne bi došla, i dok je Hildy Mallow pjesnički pričala o dobrobiti ponovnog postavljanja lijepih vintage uličnih svjetiljki, Phin se odmaknuo od hrastovog stola kako bi se izluđivao nogama tajnice vijeća.
Rachel Garyey je imala savršene noge. Naravno, sa samo dvadeset godina na njima, bile su premlade za njega, bez obzira što govorila njegova majka i njezini roditelji, ali bile su dobre za gledanje.
– ...as obzirom da će njihova ljepota obeshrabriti vandalizam, dodatni trošak će se s vreme-nom sam isplatiti, – završila je Hildy, zbunjujući Phina sve dok se on nije sjetio da ona priča o uličnim svjetiljkama, a ne o Rachelinim nogama.
– To je možda malo optimistično. – Glas Liz Tucker je bio hladan poput njezine kose ofar-bane u boju šampanjca. – Naravno, naša alternativa su one užasne svjetiljke koje se neće uskla-diti s arhitekturom devetnaestog stoljeća.
Phin se trgnuo. U Temptationu arhitekture devetnaestog stoljeća ima samo u bogatom dijelu grada. Zahvalan što je u prednjem redu sjedilo samo nekoliko građana, slušajući njegovu majku koja je opet zaboravila male ljude, Phin se uspravio na stolcu kako bi je zaustavio u nastavku priče.
– Da, ali dobre ulične svjetiljke će se svagdje postaviti, zar ne? – rekao je Frank Lutz prije nego što se Phin uspio uplesti.
– Točno, – rekao je Phin.
– Okej. – Frank se naslonio na naslon stolca provukavši ruku kroz svoju idol-šiparica kosu, očito osjećajući olakšanje što će i gradski tereni, koje je sagradio na zapadnoj strani grada, imati otmjenu rasvjetu. – Ja sam za. Hajde, glasajmo.
– Možemo li to učiniti bez Stephena i Virginije? – pitala je Liz, a Hildy je ispravila svoju kragnu s veste na kopčanje i rekla: – Naravno. Ako se svi složimo, imat ćemo većinu, bez obzi-ra kako oni glasovali. A mi smo svi za, točno?
Oštro je zurila u četvrtog člana vijeća. To je bio dr. Ed Yamell, i on je zurio u nju, pri tome nimalo zbunjen, jer je bio naoružan tridesetogodišnjim iskustvom vijećanja. Ako bi Phin puno razmišljao o Edu, to bi ga deprimiralo, znajući da bi on za trideset godina mogao postati Ed: ćelav, šezdeset i nešto godina, a još uvijek zuriti u iste ljude i znakove. Nije tako želio provesti svoje šezdesete. Kvragu, nije tako želio provesti ni svoje tridesete. Pogledao je s osjećajem krivnje u crno bijele fotografije tri od četiri prijašnja gradonačelnika – Phineas T. Tucker, nje-gov otac; Phineas T. Tucker, njegov djed; i Phineas T. Tucker, njegov pradjed – svi su imali visoko uzdignute nosove i hladne oči.
– Onda ćemo glasovati, – rekla je Hildy.
– Napravi prozivku, Rachel, – rekao je Phin i Rachel je prozvala Lutza, Mallowa, Tuckera i Yarnella i odmah dobila četiri pristanka. – Prijedlog je prošao. Stoje sljedeće?
– Vodeni toranj, – rekla je Liz, a Hildy je rekla: – Ne vidim zašto bismo... – a onda su se du-pla vrata otvorila i kroz njih je ušao bračni par Garyey.
– Dogodila se nesreća. – Virginia se obrušila dolje na svoj stolac, izgledajući poput kuglice sažvakane gume s puno kose. – Bok, srce, – rekla je ona Rachel, posežući rukom kako bi potap-šala kćerkinu ruku. – Taj auto je izletio niotkuda i nije se zaustavio. Dvije žene, brbljava crve-nokosa, kako kaže Stephen, i ugodna brineta koja se prema meni lijepo ophodila. Kovrčava kosa. Niži sloj. Odsjele se na farmi Whipple. I snimaju film...
Phin je promatrao Liz koja se povukla unatrag, vjerojatno zbog toga što je 'niži sloj' za izgo-voriti predstavljao zaista niži sloj onoga tko to kaže. – Nikada neću shvatiti zašto je Stephen oženio jednu od svojih pomoćnica, – čuo je da je jednom rekla njegovom ocu. – Majka mu se sigurno okreće u grobu.
– Dosta, – rekao je sada Stephen. – Ionako smo našim kašnjenjem produžili ovaj sastanak, prestanimo sada s tračanjem.
– Jeste li dobro? – pitala je Liz, a Virginia je potvrdno klimnula glavom.
– Čekaj malo, oni snimaju film? – rekla je Hildy, a Virginia je zatim i prema njoj klimnula glavom.
– Sada je na red došao vodeni toranj, – rekao je Phin, duboko potkopavajući vlastiti interes za vijest samo kako bi što prije završili s ovim sastankom. Ako netko zaista snima film, ionako će do ponoći čitav grad biti upućen i u najsitnije detalje. – Stephen, ti si na tome inzistirao.
– Definitivno jesam. – Stephen se sabrao. – Taj vodeni toranj je sramota.
– Pa, bijela boja je otpala, ali nakon što ga ponovno obojimo... – počelaje Hildy.
– Ja imam sastanak u šesnaest i trideset na farmi Whinnle i nrobu u osamnaest. – rekao ie Frank Phinu ispod glasa.
dok je Hildy držala predavanje o istrošenoj boji na tornju. – Vrtuljak. Ja imam glavnu ulogu. – Phin je samo klimao glavom dok je ovaj pričao, pokušavajući ne zamišljati četrdeset-dvogodišnjeg Franka kako kroz oluju hoda visoko uzdignute glave.
– ... tako sam pomislila da bi boja breskve bolje pristajala, – završila je Hildy.
Stephen je rekao: – Kvragu, Hildy, pa nije to tvoje donje rublje. To je vodeni toranj i trebao bi biti bijel... svi vodeni tornjevi su bijeli.
Hildy se namrštila. – Vodeni toranj u Groveportu je plav.
– Pa, Bože moj, Groveport. – Držeći pogled na četiri birača u prvom redu, Stephen se po-novno vratio Phinu. – Ovdje će sada svoju građansku dužnost izvršiti sposoban i zabrinut gra-donačelnik. Ovdje moramo štititi obiteljske vrijednosti.
Evo nas opet na toj temi, pomislio je Phin. Bilo je doba kad bi ga Stephenovo napadno ble-betanje razbjesnilo, ali nakon devetogodišnjeg staža na poslu gradonačelnika, više ga ništa nije moglo navesti za izgubi živce. Pustio je Stephena da se ispuše, a potom je rekao: – Hildy, sla-žem se s tobom da će samo ljudi s prljavim mislima vjerovati kako liči na nešto drugo više nego na vodeni toranj, ali čini se daje ovdje puno ljudi s prljavim mislima. Uskoro bi nam se mogle početi događati nesreće, s obzirom na broj ljudi koji će vidjeti toranj i bez razmišljanja stati da ga fotografiraju. To je pitanje sigurnosti. – Phin se pokušao suosjećajno zagledati u Hildvne oči.
Hildy gaje pogledala kao daje republikanac.
– Ovo je sramota, – rekao je Stephen, opet se obraćajući prvom redu. – Vi ovo nazivate vod-stvom?
– Ja imam sastanak, a onda i probu, – izjavio je Frank. – Igram Billyja Bigelowa. Vrtuljak. Ne smijem zakasniti.
Za ovo sam ja proveo šest godina na koledžu, pomislio je Phin. – Glasajmo.
– Morate imati prijedlog, – rekla je Rachel, još uvijek nagnuta nad svojim notesom.
– Ja želim da se vodeni toranj ponovno oboji u crvenu i bijelu boju, baš kakav je bio nekada, – rekao je Stephen. – Školske boje. Tako treba biti sve...
Phin je uzdahnuo. – Samo se drži teme da želimo obojiti vodeni toranj, Stephen.
– Ja želim da se vodeni toranj oboji u crveno i bijelo, – rekao je Stephen.
– Ja se slažem s njim, – rekla je Virginia, koja je sjedila pored njega, posve zadovoljna so-bom.
Glasovanje je prošlo s tri naprama tri, jer su Stephen, Virginia i Liz glasali za novo bojanje vodenog tornja, a Hildy, Ed i Frank... – Postavit ću tamo znak za kazalište, to je dobra rekla-ma...– su glasali za ostanak iste boje.
– Jesi li ikada pomislila da budeš nešto drugo osim žene koja se uvijek slaže, – planula je Hildy na Virginiju, koja se odmah uspravila dohvativši svoju jaknu.
– Virginia glasa onako kako misli da je ispravno, Hildy, – rekao je Stephen.
– Imamo izjednačenje, – rekla je Rachel preko Hildynog dobacivanja. – Odlučuje glas gra-donačelnika Tuckera.
– Da, – rekao je Phin. – Zao mi je, Hildy.
– Prijedlog je prošao sa četiri naprama tri, – rekla je Rachel, a Hildy je svojim notesom lupi-la po stolu i rekla: – Znači, sada moram sve ispočetka.
– Samo reci Coreyevima da kupe novu boju kod Stephena, – rekao je joj Phin. – Znat će oni što treba.
– Čudno kako Garyeveva trgovina zbog ovoga ima više prometa. – Hildy se naslonila nazad i prekrižila ruke. – Očiti sukob interesa, ako se mene pita. On ne bi trebao glasati.
– To je točno, – rekao je Frank, vidljivo pogođen ovim argumentom. Kad god bi Frank imao neku ideju, bila bi vidljiva. – Zašto joj nisi odbio prodati ovu boju? – pitao je Stephena.
– Ja sam joj prodala tu boju, – rekla je Rachel kad joj je otac počeo iznervirano zamuckivati. – Bila je to samo moja pogreška.
Pet članova vijeća su dali sve od sebe kako bi uvjerili Rachel da ona za ništa nije kriva, dok je Ed šuteći sjedio i smiješio joj se, a Phin je razmišljao kako krupne plave oči i plava kosa boje karamele mogu zavarati ljude.
– Pa, to sada ionako više nije važno, – rekla je Rachel. – Već sam zabilježila rezultate glaso-vanja.
– Pa, ako nema ničeg drugog... – počeo je Phin, ali Stephen je rekao: – Čekaj. Moramo raz-govarati o onom filmu.
– Pa, Stephen, pokušala sam razgovarati o tome... – počela je Virginia, ali Stephen ju je nad-glasao.
– To nije trač. Moramo razmotriti učinak toga na grad. O zamkama. – Krajičkom okaje pog-ledao Phina koji je pomislio, Što si sad naumio? – O opasnostima, – Stephen je nastavljao. – Mi smo grad koji vjeruje u obiteljske vrijednosti, a na koncu, svi se dobro sjećate tko je Clea.
Phin se definitivno sjećao Clee. Zadnji puta kad ju je uživo vidio, imao je dvanaest godina, a ona se nagnula prema njemu kako bi mu dala novac. Pogledao je u njezinu bluzu i pao s bicikla, te zbog toga završio s devet šavova na bradi, ali vrijedilo je toga. Bio je uvjeren da mu je ona pomogla s ulaskom u pubertet.
– Ne vidim nikakvu opasnost. – Frank se ustao kako bi pošao. – A ja sada moram ići. Kas-nim.
– Sjedni, – rekao je Stephen. – Neki od nas misle i na druge stvari osim na glumu. – Uputio je Phinu značajan pogled. – Ili na igranje bilijara.
– Da, kao i na bojenje vodenog tornja dva puta zaredom kako bi ti udvostručio profit, – re-kao je Frank.
– To je to, – rekla je Hildy.
– Možete li to sada zaboraviti kako bismo se mogli koncentrirati na važne nrohlemel – rekao ie Stephen.
– Mislim tla je ostvarivanje duplog profita na teret poreznih obveznika važan problem, – re-kao je Frank.
– O, zaboga, dat ću vam prokletu boju! – rekao je Stephen, a Phin je rekao: – Hvala ti, Step-hen, prihvaćamo ponudu. A sada ako nemamo više...
– Taj film. – Stephen je položio ruke na stol. – Clea je snimila onaj jedan film, sjećate se? Ne želimo da se takva vrsta filmova snima ovdje.
– Always Tomorrow. – Virginia je klimnula glavom. – Ali ja stvarno mislim da se u tome filmu golotinja pojavila iz umjetničkih razloga, a i nije je bilo puno. A na kraju filma je umrla i tako je kažnjena za svoju postupke.
Phin je nakratko pomislio kako je to morao izgledati život u braku s Virginijom, koja je sma-trala da se golotinja kažnjava smrću, ali Stephen mu je odmah zarobio pozornost.
– Ne, ne mislim na taj film, – govorio je Stephen, a Frank je rekao: – O, – i ponovno sjeo na svoj stolac.
Virginia je djelovala smeteno; Rachel je djelovala zaintrigirano; Hildy i Liz su gledale u strop; a Phin se sjetio filma Corning Clean, koji je bio bez radnje, cijeli set je bio postavljen u autopraonici i u tom filmu je Clea nedvojbeno zaradila svoj nadimak 'Slatka sapuničarka'. Nije znao gdje se Stephen dočepao tog filma, jer ga je on vidio samo zato što ga je Ed imao u svojoj opširnoj pornografskoj kolekciji.
– Stephen, sumnjam da ona ovdje snima pornić, – rekao je Phin, a Rachel je rekla: – Clea Whipple je snimila pornografski film? Prekrasno.
Stephen je klimnuo glavom. – Eto. Vidiš? O tome ja pričam. Obiteljske vrijednosti. Ako do-pustimo Clei da snimi ovdje takav film, naša djeca će misliti daje to u redu, jer smo mi to dopu-stili. A one žene s kamerom su izgledale previše opušteno.
Savršeno, pomislio je Phin. Konačno dobre vijesti. Majka gaje prostrijelila oštrim pogledom.
– Trebali bismo napraviti pravilo u vezi ovoga, – nastavljao je Stephen. – Nikome nećemo dati dopuštenje za snimanje, osim ako ne potpišu ugovor o suzdržavanju od golotinje.
– Što misliš, koliko će se filmova snimati u Temptationu? – pitao je Phin, a Frank je rekao: – Hej, to bi se moglo dogoditi. Iako s ugovorom o izbjegavanju golotinje... – Klimnuo je glavom. – To je prestrogo, Stephen. Mi ovdje ne želimo zagušiti filmsku industriju.
Stephen se okomio na Phina. – Odgovorno vodstvo zahtijeva odgovorno provođenje zakona. Naša građanska dužnost je...
Problem, pomislio je Phin – i to ne po prvi puta, dok je Stephen nabrajao – nije bio taj da je Stephen glupan, a Virginia tračerica, već je problem bio u tome što je Stephen bio pomahnitali glupan izrazito konzervativnog razmišljanja, a Virginia je sa svima razgovarala. Phin ju je sada mogao čuti kako ga nakon ovoga ogovara: 'Pa, naravno daje Phin draže-stan dečko, ali on je zapravo bio za pornografiju, možeš li zamisliti?' Da, to bi mu skupilo glasove u studenome.
S druge strane, postojale su neke stvari za koje je Phin bio voljan boriti se. – Ja sam protiv cenzure, Stephen, – rekao je, prekidajući starijeg muškarca u njegovom pametovanju. – To je kao posjedovanje knjižare. Nema zabranjenih knjiga.
– Što kažete na zabranu samo pornografije? – rekla je Virginia. – Tu ne spada golotinja, a ni-je ni cenzura, jer je pornografija loša stvar. Moramo zaštiti svoju djecu. – Nasmiješila se Rachel svojim uobičajenim ljupkim osmijehom, uključujući i Phina u to, jer gaje gledala kao svojeg budućeg zeta. Kakav lijep par, rekao je njezin osmijeh. Kakvu će mi njih dvoje predivnu unu-čad podariti. I živjet će u kući pored naše.
Phinov osmijeh je rekao, 'Nema nikakve šanse', dok je Rachel gledala u Pravednost i Milost, praveći se kako nikada prije nije čula za pornografiju ili seks, ili Phina, zapravo.
– Svatko zna što je pornografija kad ju vidi, – rekao je Stephen.
– Na tom području postoji raskol mišljenja, – rekao je Phin. – Mislim da ne bismo trebali donijeti zakon na temelju 'Svi znaju'.
– Stephen možda ima pravo, – rekla je Liz, a Phin je pomislio, O, kvragu, mama, začepi. – Imamo obavezu prema građanima Temptationa. – Dobacila je proračunati pogled prema četiri građana u publici, nedvojbeno odmjeravajući situaciju kako bi njezin sin bio izabran i u stude-nome. – Mogli bismo donijeti uredbu o zabrani pornografije i odrediti da će 'pornografija' biti definirana od strane članova vijeća.
– Mislim da je to protuustavno, – rekao je Phin. – Ne mogu se donositi zakoni koji će se «kasnije definirati. Ljudi moraju znati što točno krše.
– Nije to zakon, – rekao je Stephen. – To je uredba. Ja sam za to da Temptation usvoji ured-bu o antipornografiji.
– Ne, – rekao je Phin. – Neću vam dopustiti da idete prevrtati po knjižari i izbacujete Lady Chatterley.
– Ja sam za to da Temptation usvoji uredbu o antipornografskim filmovima, – rekla je Virgi-nia, a Stephen se ubacio: – Podržavam to.
Phin je pogledao u svoje vijeće i pomislio, Zašto ja trpim sve ovo? Bila je to glupa uredba i vjerojatno protuustavna, a definitivno gubitak vremena. S druge strane, pokušavanje odgovara-nja vijeća od te glupe zamisli uzelo bi mu još najmanje sat vremena, zbog čega bi vjerojatno zakasnio na kasnopopodnevno igranje bilijara, koje je imao dogovoreno sa šefom policije. A budući da je malo vjerojatno kako bi netko drugi osim Clee Whipple poželio snimiti film u Temptationu, a zapravo, malo je vjerojatno da i Clea Whipple želi snimiti film u Temptationu, borio bi se za načela koja se nikada neće provjeriti u praksi. – Napravi prozivku, Rachel.
Glasovanje je prošlo s četiri glasa za donošenje uredbe, dva su bila protiv, jer je Frank gla-sovao protiv kako bi obranio začetak filmske industrije u Temptationu, a Ed nije želio komenti-rati svoj razlog. Hildy je trebala glasovati protiv, budući da je učiteljica koja se protivi cenzuri, ali pogled kojim je pogodila Phina dok je glasovala, rekao je kako je došlo vrijeme za osvetu.
Stephen je rekao: – Ja ću večeras napraviti zakonski nacrt i sazvat ćemo poseban sastanak kako bi donijeli uredbu.
– Ne, nećemo, – rekao je Phin. – Glasovat ćemo sljedeće srijede, na istom mjestu, u isto vri-jeme. A sada, ako nema nikakvih primjedbi, preporučam da završimo ovaj sastanak.
– Slažem se s time. – Frank se ustao kako bi krenuo. – A usput da ti kažem, Stephen, dok te nije bilo mi smo izglasali kupnju otmjenih vintage uličnih svjetiljki.
– Što se učinili? – Stephenov glas je bio pun bijesa.
– Kasniš na svoj sastanak, Frank. – Phin se ustao. – Ovaj sastanak je završen. – Kad je Step-hen udahnuo zrak kako bi protestirao, Phin je dodao: – Svi odlazite.
Rachel se smijuljila i zatvorila svoj notes.
– Ne bismo trebali čekati s uredbom, – rekao je Stephen dok su drugi odlazili, a Phin je re-kao: – Naravno da trebamo. Naglo donošenje zakona uzrokuje kajanje u njegovom provođenju. Sljedeći tjedan je sasvim u redu.
– Pa, sljedećeg tjedna ćemo još razmotriti stanje s onim uličnim svjetiljkama. – Stephen je klimnuo glavom, očito mu se gadilo stanje politike u Temptationu.
Phin se nasmiješio Rachel, hodajući prema vratima. – Rachel, hvala ti što si na sebe preuzela krivnju zbog boje. To je bilo vrlo plemenito od tebe.
Rachel mu se nacerila, a Phin je ugledao svoju majku koja gaje čekala pored vrata, opuštaju-ći se sa svojim poluos-mijehom, promatrala buduću snahu po vlastitom izboru. Teško,
želio joj je reći, ali to je bila još jedna od onih rasprava koje trenutno nije želio voditi. Već je rekao svojoj majci da to ne dolazi u obzir – Rachel je imala poštapalice koje su ga smetale, nije čitala i užasno je loše igrala bilijar – ali Liz Tucker nije uzimala u obzir ne kao odgovor.
– Čekaj trenutak, – rekla je svojem sinu kad je prošao pored nje, a on je klimnuo glavom.
– Ne mogu ostati. Razgovarat ćemo za večerom. – Pobjegao je u mramorni hodnik samo ka-ko bi ga u zasjedi dočekao Ed Yarnell, koji gaje gledao s izrazitim prijezirom.
– Upravo si propustio zanimljiv sastanak vijeća, Phineas,
– rekao je Ed. – Samo si sjedio tamo s palcem u guzici dok je Stephen marširao po cenzura-ma.
– Hvala, Ed, – rekao je Phin, pokušavajući se odmaknuti.
– Ne mogu ostati...
– Počinješ sličiti na svog starog, mijenjaš mišljenje zbog Stephena.
Phin je osjetio navalu bijesa, ali uspio ju je potisnuti zbog dugogodišnje prakse. – Tata nika-da nije mijenjao mišljenje, samo je bio oprezan. To ti se zove politika, Ed.
– To je sranje, – rekao je Ed. – Mislio sam kako je dobro što si tijekom godina malo olabavio svoje stajalište, uzimajući u obzir da si bio bezobziran glupan, ali sada više ne znam. Prošlo je puno vremena otkad si se potrudio oko ičega.
Phin ga je potapšao po ramenu. – Pa, hvala na savjetu, Ed. Uživaj.
Ed je klimnuo glavom kad je Phin opet pobjegao, ovog puta kroz vrata s visokim lukom ma-le sudnice. Dragulj arhitekture, rekao mu je jednom jedan turist. – Pa, nama se sviđaju, – rekao je Phin, ali bilo je teško biti nepristran, budući da je ovdje odrastao. Generacije Tuckera su vo-dile ovu sudnicu i Temptation, osim one dvije mračne godine Garyeva kada je
Stephenov otac preuzeo ured od Phinovog oca zbog kontroverze New Bridge.
To je bilo ono što je sada tražio Stephen, Phin je to znao dok se spuštao mramornim stubiš-tem do staromodnih izloga trgovina u Temptationu. Neku kontroverzu koju bi mogao iskoristiti protiv njega, baš kao što je njegov otac iskoristio New Bridge. Vodeni toranj nije bio važna stvar, a Stephen nije nikamo stizao sa svojim protivljenjem za uličnu rasvjetu, ali kako je samo skočio na priču o pornićima, i za to bi mogao pomisliti da mu je prilika za uspjeh. Sto opet sa-mo pokazuje koliko je Stephen očajan.
Naravno, čovjeka može razbjesniti da ti Cadillac udari raspuštena žena niže klase.
Phin je stigao do svijetlo zelene građevine viktorijanskog stila u kojoj se nalazila knjižara Tucker Books, uspeo se drvenim stubama na trijem i preokrenuo znak na kojem je pisalo, Vra-ćam se u 16:30. Potom je sjeo na jedan stolac obložen jastučićem na trijemu i počeo razmišljati o nadolazećim izborima. Nije mario ako pobjedi; njega je izluđivao poraz. Tuckeri nisu gubili. Pogotovo kada bi poraz značio dodatni teret gledanja Stephena Garyeva koji bi potkopao Tem-ptation sa svojim luđačkim obiteljskim vrijednostima. Bože sačuvaj da još Garyev još jedanput dođe na vlast. Phin je i nakon pola sata još uvijek sjedio na istom mjestu, izgubljen u razmišlja-nju o uličnoj rasvjeti, vodenim tornjevima i pornografskim dopuštenjima, kada se ispred njega parkirao šef policije.
– Stephen je došao u postaju, – rekao je Wes Mazur, izašavši iz patrolnog automobila.
– Nemoj mi reći, pusti da pogodim, – rekao je Phin. – Želi da se mene uhiti zbog strašnog prekršaja zakona. Zanemarivanje građanske dužnosti.
– Blizu si. – Wes se uspeo stubištem, djelujući nezabri-nuto kao i uvijek, sa svojim tamnim naočalama. – Želi da odem do farme Whipple i istražim neke žene na koje je naletio.
Phin je klimnuo glavom. – Spomenuo ih je. One su raspuštenice. Vjerojatno imaju veze s pornografijom.
– Stvarno? – Wes se ohrabrio i sjeo. – A kako to znamo? Ne, čekaj, shvatio sam. Farma Whipple. Clea Whipple. Corning Clean.
– Eto vidiš. – Phin je ispružio noge na ogradu trijema i naslonio se na naslon svog stolca.
– Znači, Clea dolazi ovamo snimati film? – Wes je izgledao gotovo entuzijastično. A onda se vratila stvarnost. – Zašto?
– Savršeno pitanje. Kada bi ga barem Stephen ponekad postavio.
– Ne može. To bi mu skratilo skokove do cilja. – Wes se namrštio. – Znaš, razmišljao sam o prepuštanju te nesreće agentima osiguranja, ali sada mislim da je bolje da osobno odem tamo i uvjerim se daje sve u redu.
– Uživo provjeri Cleu.
– To mi je građanska dužnost.
– Da ni ne spominjem raspuštenice.
– I to također. – Wes se ustao, pogledavajući na ručni sat. – Sedamnaest sati je. Želiš li zat-voriti i poći sa mnom?
– O, da, – rekao je Phin. – To je i moja građanska dužnost. Kasnije možemo na bilijar.
– Živimo kako bismo služili, – rekao je Wes.
– Ja samo još jednom želim vidjeti Cleu.
Sophie je raspakirala njihove namirnice i organizirala otrcanu kuhinju, ignorirajući uistinu ružne tapete s uzorkom trešnje na jednom zidu, a Clea joj je cijelo vrijeme pričala, nimalo ne pomažući. – Frank će stići svake minute, – stalno je govorila, zvučeći gotovo uzbuđeno, što joj uopće nije sličilo; bila je savršeno dosadna punih pet godina koliko ju je Sophie poznavala.
Nakon pola sata, Sophie je čula dovoljno o Franku, nogometnoj zvijezdi; Franku, najboljem glumcu u kazalištu srednje škole; Franku, bogatom velepoduzetniku; Franku, sjajnom u svemu. – Zanimljive tapete, – rekla je pokušavajući promijeniti temu razgovora.
Clea je pogledala u zid slegnuvši ramenima. – Moja mama ih je nalijepila. Kad je prekrila jedan zid, otac je to ugledao i natjerao je da vrati ostatak tapeta. Bio je strogi stari gad.
Sophie je pogledala u ogromne ružne trešnje. – Možda je samo imao dobar ukus.
– Ne. – Clea je okrenula leđa tapeti. – Bio je samo gad. Bio je užasno loš u vođenju brige za nas, ali odličan u određivanju zabrana. – Čini se da joj je promjena teme dosadila i samo je izle-tjela iz kuhinje, ostavljajući Sophie da oriba sudoper.
Kad je Sophie završila s kuhinjom, odnijela je svoj kovčeg u nepodnošljivo vruću i zagušlji-vu spavaću sobu, koja uključuje ružnu plavu lampu u obliku delfina, a potom je očistila kupao-nicu, iako nije mogla odčepiti tuš niti naći zamjenu za zastor nad kadom iscrtan plavo ružičas-tim ribicama, koji je bio napola prekriven plijesni. Konačno se nakon toga vratila u kuhinju, stavila CD Dusty in Memphis i napravila sendviče od šunke i sira na taktove pjesme 'Just a Lit-tle Lovin.'
– Odvod radi, na neki način, – rekla je Sophie Amy kad je ova ušla. Oprala je čaše u sudope-ru i potom se zagledala u sporo otjecanje vode. – Iako će problem biti tuširanje. Nisam provjeri-la struju; podrum izgleda kao dio pakla; ali hladnjak je uključen, a mi odlazimo u nedjelju. Na pet dana možemo podnijeti bilo što.
– Nisi upoznala našeg glavnog glumca. – Amy je uzela sendvič od šunke i zagrizla ga. – Člana osnivača Anonimnih glupana.
– To bi bio Frank?
– To bi bio Frank. Došao je prije pola sata, a ja ga već želim vidjeti mrtvog. – Amy se spusti-la na jedan od prljavih, bijelih, drvenih kuhinjskih stolaca ispred strašne tapete. – Izgleda poput Kurta Russella u Used Cars, mislim, na sebi ima zeleno odijelo, zaboga, i slini u razdjeljak iz-među Cleinih grudi.
– Stigli su gradonačelnik i policajac, – rekla je Clea sa svojeg mjesta pod svodom, zbog čega se Amy umalo ugušila svojim sendvičem. – Frank kaže da će se on za sve pobrinuti.
– O, ne, neće – rekla je Sophie.
Kad je izašla na trijem, spremna za borbu, muškarac u zelenom odijelu je razgovarao s poli-cajcem u uniformi, ali djelovali su savladivo. Ipak, njezine strasti je uzburkao treći muškarac, naslonjen na suvozačevu stranu automobila, dosađujući se.
Imao je široka ramena, zrcalne sunčane naočale i bio je bez osmijeha na licu, a Sophie je mogla čuti zloslutnu glazbu svojeg uma i srce joj je počelo ubrzano tuči. Kosa mu se presijavala na poslijepodnevnom suncu, profil mu je bio klasičan i prekrasan, rukavi njegove bijele košulje su bili precizno savijeni i povučeni do laktova, a kaki hlače savršeno čiste i izglačane. Izgledao je poput svakog sjajnog, ulaštenog dečka iz bratstva, poput svakog popularnog gradskog dečka koji su u srednjoj školi uspijevali gledati kroz nju, poput svakog užasnog bogatog klinca koji je zauvijek pripadao tamo gdje ona nije.
Mama me upozorila na dečke poput tebe.
Okrenuo se prema njoj kao da joj čuje misli, skinuvši svoje sunčane naočale, a ona je sišla stubištem kako bi se srela s njim, brišući svoje znojne dlanove u prašnjave kaki kratke hlačice. – Bok, ja sam Sophie Dempsey, – rekla je, dobacujući mu Dempseyev moraš-me-voljeti smije-šak, pružajući mu svoju vruću ruku, a nakon jednog trenutka on ju je primio.
Njegova ruka je bila čista i suha, a srce joj je još jače tuklo kad je pogledala u njegove dale-ke, sive oči.
– Dobar dan, Sophie Dempsey, – rekla je njezina najgora noćna mora. – Dobrodošla u Tem-ptation.
Sophie Dempsey nije voljela Temptation čak i prije nego što se Garyev zabio u njezinog Ci-vica iz '86, slomio sestrine naočale i potvrdio sve njezine najgore sumnje o ljudima iz malih gradova koji su vozili bež Cadillac.
Pola sata ranije, Sophiena sestra Amy je sretno vozila prebrzo niz autocestu 32, svijetla kosa joj se vijorila na vjetru, a ona je pjevala 'In the Middle of Nowhere' uz Dustyja Springfielda na kaseti. Javori su se radosno njihali na toplom povjetarcu, pamučni oblaci su se poredali preko plavog neba, a kasno kolovosko sunce je pržilo sve što se moglo vidjeti.
A Sophie je osjetila trnce šestog čula koje je generacije Dempseya većinu vremena držalo izvan zatvora.
– Uspori malo, – rekla je ona Amy. – Nema potrebe za tolikom jurnjavom. – Zurila je kroz prozor dok je okretala prstenje na srednjem prstu.
– O, opusti se. – Amy je pogledavala prema Sophie preko gornjeg ruba svojih mačkastih sunčanih naočala. – To je samo još jedno snimanje. Što može poći po zlu?
– Nemoj to govoriti. – Sophie je utonula dublje u svoje sjedište. – Svakog puta kada to izgo-vori netko u filmu, uvijek se dogodi nešto loše.
Zeleni znak na kojem je pisalo – Temptation 400 m – nazirao se ispred njih, a Sophie je po jedanaesti puta toga dana ponovno razmatrala svoju situaciju. Upravo odlazi u mali gradić raditi film bez scenarija i to nekoj bezveznoj glumici kojoj nije vjerovala. Nastat će problemi. Pojavit će se svake minute, opsjest će ih poput šišmiša. Na oči joj je pao pramen i ona je prstima gurnu-la nazad u punđu. – Šišmiši – rekla je glasno, a Amy je rekla: – Što?
Sophie je naslonila glavu nazad na naslon svog sjedišta. – Ne možemo se ovdje zaustaviti. Ovo je zemlja šišmiša.
– Johnny Depp, – rekla je Amy. – Fear and Loathing in Las Vegas. Prestani zanovijetati. Nemaš zbog čega biti nervozna, samo pretjeruješ. – Maknula se s autoceste skrenuvši na malu sporednu cestu, koja je vodila u Temptation. Izlaz je bio označen sjajnom novom benzinskom postajom i malo manje sjajnom, ali još uvijek plastičnom reklamom za motel Larry's.
– Šaroliko, – rekla je Amy.
– Nevolja, – rekla je Sophie.
– O, zaboga, – rekla je Amy. – Pa nije to motel Šišmiša.
– Nemaš pojma koliko mali gradovi mogu biti opasni. – Sophie je gledala van kroz prozor. – Ti si imala samo deset godina kad smo se preselili u grad. Ne možeš se sjećati kako su paklena bila ona mjesta u kojima smo živjeli.
– Sophie.
– A ni sada nemamo plan. – Sophie je jako sumnjičavo zurila van kad su prolazili pored za-činjenog, od balvana izgrađenog bara, koji je iznad sebe imao staru neonsku reklamu: Gostioni-ca Temptation. Pivo. Glazba. – Jako je jednostavno Clei reći: 'Improvizirat ćemo', ali čak i ako je ovo samo snimka za audiciju, potreban mi je bolji scenarij od 'Clea se vraća u svoj jezivi gra-dić i sreće svoju davno izgubljenu ljubav – Freda'.
– Franka. – Amy je klimnula glavom. – Ne mogu vjerovati. Konačno smo počele snimati ne-što drugo osim svadbe, a sve što ti možeš reći za to jest: 'Sprema se nevolja' i 'Zašto ne možemo ostati u Cincinnatiju?' i 'Ne vjerujem Clei'. Suoči se konačno s činjenicom da Cleu zapravo ne voliš samo zato što je napucala Davyja kako bi se udala za televizijskog voditelja. To je jako sestrinski od tebe, ali došlo je vrijeme da konačno prijeđeš preko toga.
– Nije to razlog, – rekla je Sophie. – Ne znam zbog čega je to tako, jednostavno...
– Ma daj, Sophie. Ovo je dobro za tebe. Udaljava te od Brandona.
O, da, sigurno, baš je ovo dobro za mene, pomislila je Sophie, ali Amy si nije mogla pomoći. U krvi joj je bilo pretvoriti sve u prevaru.
– Stvarno nemam pojma zašto izlaziš sa svojim terapeutom, – govorila je Amy. – Ionako zdravstveno osiguranje pokriva njegove račune.
– On je moj bivši terapeut. – Sophie je škiljila u pustu cestu s tri trake ispred njih. Zloslutno. – Tako sam si uštedjela mnogo vremena. Nemaš pojma koje je olakšanje ne morati mu objaš-njavati svoju obitelj.
– Znaš, ponekad mislim da nam je jednostavno sudbina da budemo zločeste. – Amy je mak-nula pogled s ceste kako bi pogledala Sophie. – Što kažeš na ideju da prestanemo snimati svad-be i jednostavno propadnemo kao ostatak Dempseya?
– Ne, – rekla je Sophie. – To bi nas ubilo.
Čekala je još neke komentare, ali Amy je već obratila pozornost na nešto drugo. – O, vau! – Nagnula se naprijed i usporila auto. – Čovjek jednostavno mora obožavati ove znakove na cesti.
Sophie je čitala s trošnih znakova: Temptation Rotary Club, Prva luteranska crkva u Tempta-tionu, Klub žena Temptationa, Noćno kazalište Temptation. Zadnji od tih znakova bio je zele-no-bež znak na kojem je pisalo: Dobrodošli u Temptation. Ispod njega je stajao isti stari zeleni znak na kojem je pisalo: Phineas T. Tucker, gradonačelnik. A ispod toga, noviji, ali isto zahrđa-li znak: Vjerujemo u obiteljske vrijednosti.
– Izbavi me odavde, – rekla je Sophie.
– Možeš li zamisliti koliko je star taj Phineas T. ako je ovaj znak toliko istrošen i zahrđao? – rekla je Amy. – Stariji od Boga. Nije se ševio od dvjestotog rođendana. Misliš li da je crkva Temptationa poput crkve Bejzbola?
– Ne, ako je luteranska, – rekla je Sophie.
Potom su prešle brežuljak i tamo je bio Temptation. – Vedrograd, – rekla je Amy, skidajući sunčane naočale.
– Prijateljograd, – rekla je Sophie.
Gradsko zemljište je bilo s druge strane mutne rijeke, koja je tiho tekla ispod mosta pri sa-mom kraju brežuljka. Iza mosta se izdizala zelena i raskošna zemlja iznad samodopadnih malih kućica od cigle, a kako su se uspinjale po brežuljku, tako su te kuće postajale sve veće, mnogo veće. Sophie je poznavala profil ljudi koji su živjeli u takvim kućama. To nisu bili oni koji su se njoj sviđali. – Mirno je, – rekla je ona Amy dok su se spuštale niz brežuljak. – Čak i previše mirno. – Ali Amy je već zurila u nešto u daljini.
– O, Bože. – Amy se zaustavila pored ceste. – Pogledaj taj vodeni toranj!
– Sto? – Sophie se nagnula naprijed kako bi pogledala. Toranj boje mesa i oblika poput met-ka, izdizao se iznad drveća na samom vrhu brežuljka i bio je tako agresivno falusni da je Sophie zaboravila na igranje s prstenjem, zureći u njega. – Hej. Misliš li da su to namjerno napravili tako? Mislim, nisu ga slučajno mogli tako obojiti da bi na to ličio, zar ne?
– Možda Phineas T. na taj način nadoknađuje neke svoje mane. Baš me briga. Obožavam ovaj grad. – Amy je dodala Sophie svoje sunčane naočale, povukla svoj narančasti top na mjes-to i posegnula rukom između stražnjih sjedala kako bi dohvatila kameru. – Moj Bože, vizualne prilike. Zamijeni se sa mnom za mjesto.
– Zašto? – rekla je Sophie, ali svejedno se preko mjenjača uspjela prebaciti na vozačevo sje-dište, dok je Amy izlazila iz auta. – Okej, mislim daje ovaj vodeni toranj jako zgodan, ali 'kladim se da im je kineska hrana odvratna'. – Kad ju je
Amy nepristojno pogledala, rekla je: – Ma ne žalim se, to je samo rečenica iz filma. Moj ro-đak Vinny. – Sophie je škiljila na cestu. – Kladim se da nemaju normalan stol za bilijar. Vjero-jatno su to zakonski zabranili. Kamo sada idemo?
– Natrag na početak. – Amy se vratila u auto kroz suvozačeva vrata. – Moram snimiti sve ovo. Crkvu u Temptationu, Phineasa T. Tuckera i tu veliku erekciju vodenog tornja. Ovo je naša prilika za bolje dane.
– Možemo li bez ikakve dozvole snimati u javnosti? – Sophie je stavila Amyne sunčane nao-čale i nakratko je pomislila kako će te plastične, ružičaste naočale izgledati uz njezinu bijelu bluzu i kaki hlače. Dvaput je pogledala na cestu, a potom ih okrenula. – Zato što kršenje zakona ne dolazi u obzir i nije u modi.
– Nikada neće saznati, – rekla je Amy, malo pretjerujući poput njihovog oca. Gurnula je ka-meru kroz prozor i dodala: – Ja ću gledati na ovu stranu, a ti samo pazi u retrovizoru da nam nitko ne dođe s leđa. Vozi oko osam kilometara na sat. Želim uhvatiti sve ovo.
Sophie je vozila nazad sve do mjesta na kojem su stajali znakovi, a potom ih opet okrenula, pazeći na retrovizor dok je Amy snimala kroz prozor. Samo im je trebalo da ih udari neki srditi građanin Temptationa.
I zatim, kako su stizale prema vrhu brežuljka, bež Caddy se iznenada pojavio sa sporedne ceste tako da ga Sophie nije čak ni vidjela, zabivši se u njihov prednji branik.
Sophie je stisnula kočnice kad je osjetila sudar, a kroz glavu joj je prošao zvuk škripećeg metala koji se trgao, u isto vrijeme s nosa su joj odletjele Amyne sunčane naočale, koje su uda-rile u kontrolnu ploču. Osjetila je krv kad se ugrizla za usnu, došlo joj je na povraćanje kad joj se pojas urezao u želudac, a tada je sve bilo gotovo, i one su sjedile u krivoj traci s Dustyem koji je pjevao s kasete „I’ll Try Anything kao da se ništa nije desilo.
Iz suprotnok pravca niko nije dolazio i Sophie je duboko udahnula, oblizala svoju krvareću usnu, oslobodila se od volana i odlučila se obračunati sa situacijom.
Amy se nagnula, a glava joj je izgledala smiješno ispod vjetrobranskog stakla.
– Amy!
Amy se ispravila, držeći video kameru. – U redu je. Ispustila sam je, ali sve je u redu. – Mr-ko je pogledala u kontrolnu ploču i zgrabila svoje sunčane naočale, a razbijena stakla su se ra-sula. – Ali moje sunčane naočale su prošlost, proklete bile.
Sophie je progutala svoj strah i pokušala se prestati tresti. – Oh. Dobro je. Dobro je. Kamera je čitava. Dobro je. Žao mi je zbog naočala. – Ugasila je Dustya dok je pjevao 'Playing it safe is justfor fools', i rekla: – Kako si?
– Ja? – Amy se nagnula kroz prozor. – Ljuta sam na šupka koji se zabio u nas.
Sophie je kroz prozor zurila u šupka. Debeli, sjedokosi, pedeset-i-nešto-godišnji Stup zajed-nice je samodopadno koračao oko njihovog prednjeg desnog branika. – O, ne, mrzim takve fra-jere. On pokušava svaliti krivicu na nas. – Pipala je po svojoj torbici tražeći policu osiguranja i zahvaljujući Bogu što nisu bile krive, jer su im zbog Amynog prethodnog nepoštivanja pravila na cestama već oduzeli bodove. – Ti samo šuti. Ja ću nas izvući odavde, a ljudi iz osiguranja će sve srediti.
– Pa, zapravo, i jest naša krivica. – Amy je vratila svoje naočale na kontrolnu ploču. – Prošle smo kroz znak stop.
Sophie se sledila, stišćući svoju policu osiguranja. – Mi smo Stol
– Kao što sam ti rekla, trebala si se zaustaviti, – rekla je Amy uputno. – Ja sam snimala.
– Sjajno. – Sophie je duboko udahnula kad se Stup pojavio iznad njezinog prozora. Izašla je, natjeravši ga da se povuče unatrag.
– Ono je bila izrazito vratolomna vožnja, mlada damo. – Stup se uspravio do svoje pune vi-sine od sto i sedamdeset, koju je Sophie uočila kad se susrela s njim oči u oči. – Prebrzo si vozi-la. Imaš li osiguranje? – Ruke su mu se tresle, primijetila je Sophie, ali prije nego što ga je us-pjela pitati je li mu dobro, Amy je progurala svoju glavu kroz Sophien prozor.
– Nije moguće da smo prebrzo vozile. Nismo išle brže od deset kilometara na sat, nikako. Ti si kriv, djede.
– Začepi, Amy, – rekla je Sophie, pružajući joj policu osiguranja. – Prepiši te podatke i ne-moj više ništa govoriti. – Tada se okrenula prema Stupu, odlučna da pobjegne bez da mu išta da. – Tako mi je žao, – rekla je, dobacivši mu sviđam-ti-se-i-daj-mi-što-poželim osmijeh, svoju uobičajenu foru.
Stup je prestao zuriti u Amy i okrenuo se natrag prema Sophie. Amy je rekla: – Hej... – ali je zašutjela kad joj je Sophie pokazala prst iza svojih leđa. Jedan: Značajno se osmjehni.
– Jednog dana će mozak moje sestre raditi brže od jezika, – rekla je Sophie, – a dotada se ja ispričavam u njezino ime. – Raširila je svoj smiješak i ispod obrva pogledala Stupa.
– O, ne znam, – rekao je Stup, a njegovo mrštenje je polako nestajalo.
Sophie je pokazala dva prsta iza svojih leđa. Dva: Daj znak da imaš isto mišljenje. – Nove smo ovdje, pa ne poznajemo ceste, – nastavila je Sophie. – Znate kako vožnja u novom mjestu zna biti zbunjujuća.
– Pa, da – rekao je Stup. – Ali to ne znači...
Tri: Pokaži mu da ga smatraš superiornijim. – Naravno, vi vjerojatno nikad niste zbunjeni. – Sophie mu se nasmijala, ne misleći ga prevariti dok ne budu bili iste visine. Šire je otvorila svo-je oči. – Kladim se da vi uvijek znate kamo idete.
– O, naravno, – rekao je Stup, polako se opuštajući. – Kakogod...
– A sada smo vas mi usporile usred ove vrućine, – nastavila je Sophie s muklim glasom is-pričavanja. Klimnula je glavom prema Stupovim drhtavim rukama. – I uzrujale vas. – Četiri: Znak bilo čega. – Zbilja bismo vas trebale pustiti da odete. Ovdje stajati i čekati policiju niko-me od nas neće donijeti ništa dobro. – Opet se nasmiješila Stupu, koji se također nasmiješio, izgledajući pomalo zbunjeno.
– Pa, to je istina, – rekao je. – Mogli bi proći sati prije nego naiđu Wes ili Duane.
Sjajno. Policajce je poznavao po imenima. Sophie se nastavila smješkati. Pet: Uzmi što želiš i bježi. – Amy, imaš li podatke osiguranja?
Stup je skrenuo pogled na Amy, a lice mu se smrknulo. – Što je to?
Sophie se okrenula prema Amy, koja je provjeravala kameru.
– To je video kamera, – rekao je Stup srdito. – Što vi radite?
– Očito snimamo film. – Amy ga je podrugljivo pogledala. – Slušajte što vam govorim, bolje vam je da imate osiguranje jer je ovo klasičan primjerak automobila i neće ga biti jeftino popra-viti.
Stup se sav zajapurio od ljutnje, a Sophie je pomislila, O, hvala, Ame. Krenula je spriječiti Amy i skrenuti bilo kakvu raspravu na klasičan primjerak Civica iz '86. – Tako ćemo samo...
– Ovo je bezobrazluk. – Stupov bijes je rastao. – Prošle ste kroz znak zaustavljanja. Moja žena je vrlo uzrujana. Kakav vi to snimate film? Ne možete to ovdje.
– Vaša žena? – Sophie se prepustila osjećajima za nevinu žrtvu i pogledala pokraj njega, ug-ledavši blijedo-plavu ženu kako se naginje prema stražnjem braniku drugog automobila, a nje-zino bucmasto lice je bilo posve blijedo. – Što radite dok vam se žena ne osjeća dobro? – uperi-la svoj prst u Amy. – Nemoj tako razgovarati s ovim čovjekom. Daj mu podatke, podigni taj prozor, makni auto s ceste i čekaj me.
– Krvari ti usna, – rekla je Amy, pruživši joj papirnatu maramicu.
Sophie ju je uzela i prešla s njom preko usne, dok je obilazila, još uvijek protestirajućeg Stu-pa, prešavši na drugu stranu ceste. Jadna žena je bila na putu prema suvozačkim vratima Caddya, a Sophie se sagnula kako bi ju pogledala u oči. – Jeste li ozlijeđeni?
– Oh. – Žena se činila smetenom, treptala je svojim svijetlo plavim očima prema Sophie, ko-ja je stajala na suncu, dok se hvatala za ovratnik svog ružičastog Peptol-Bismol kostima, a zje-nice su joj dobro izgledale. Kosa joj se nije pomaknula s mjesta, premda je to možda bila zaslu-ga laka za kosu.
Sophie ju je ipak uhvatila za ruku. – Bilo bi bolje da sjednete. – Otvorila je suvozačeva vra-ta, a žena je poslušno ušla.
– Stavite glavu između koljena. – Sophie je ponovno obrisala svoju usnu. – Nekoliko puta duboko udahnite.
Žena je stavila čelo na svoja obla koljena, koja je držala skupljena, i zakašljala se.
– Ne tako duboko, – rekla joj je Sophie prije nego ostane bez svijesti. – Ako raširite koljena, možete više spustiti glavu.
– Virginia, što to radiši
Virginia se uspravila naglo se trgnuvši, a Sophie se razdraženo okrenula prema Stupu. – Po-kušava vratiti malo krvi u svoju glavu. – Da sam ja u braku s tobom, i ja bih držala skupljena koljena. – Je li vam moja sestra dala podatke osiguranja?
– pitala je, a potom je vidjela papir u njegovoj drhtavoj ruci. – Dobro. Shvaćam da svoju že-nu želite odvesti doma i što se nas tiče, to je u redu. – On je počeo protestirati, a ona je dodala: – Do nedjelje ćemo biti na farmi Whipple. Nakon toga se
– Vaš agent u osiguranju... – počeo je Stup, ali ovog puta gaje prekinula vlastita žena.
– Jeste li vi prijateljice Clee Whipple? – pitala je Virginia s prednjeg sjedišta, a boja joj se polako počela vraćati u obraze. – Opet se vratila kući? O, Stephen, jesi li ti čuo ovo? Cleu nis-mo vidjeli više od dvadeset godina. Osim u filmovima, naravno.
Filmu, željela je reći Sophie, s obzirom da je Clea snimila samo jedan, ali zadnje što je želje-la bilo je nastaviti razgovor sa Stupovima. Počela se povlačiti. – Došla je kući, ali samo do ned-jelje. A sada, molim vas, nemojte da vas više zadržavamo.
– Pa, to je tako uzbudljivo, – rekla je Virginia oduševljeno. – Je li još uvijek udana za onog zgodnog Zanea Blacka? Svake večeri ga gledamo na vijestima. – Sophie se okrenula kako bi pobjegla, ali Virginia je povisila ton kako bi to nadoknadila. – Recite joj da ju je pozdravila Virginia Garyev.
– One imaju snimateljsku opremu, – urlao je Stephen. – I snimaju na javnom mjestu štoje posve ilegalno.
– Film? – Virginijino lice se razvedrilo, a glas joj se podigao do vike. – O, čekajte, recite mi...
Sophie je otišla na drugu stranu ceste, praveći se da ne čuje. Na drvetu ispred nje je stajao plakat političke kampanje, sav istrgan i izblijedio: Tucker za gradonačelnika: Uglavnom sve ostaje isto.
– Dragi Bože, nadam se da nije, – rekla je ispod glasa. Ušla je u auto i izvezla ga natrag na cestu dok je Stephen Garyev zurio u nju, a Virginia im je mahala. Prednji branik joj je grebao po gumi dok je tražila put prema farmi, dodirujući usnu maramicom kako bi vidjela je li krva-renje prestalo.
– Kakav je to kreten? – rekla je Amy. – Jesi li ti dobro?
– Nisam. – Sophie je tražila Whippleov poštanski sandučić. – Imam razbijeni auto, prekršaj, sestru koja mi je zajebala bijeg iz situacije i tipa koji će sada cijelom gradu objaviti da snimamo film. – Usporila je kad se ispred njih počeo nazirati most i opsovala iza volana. – I vjerojatno smo promašile skretanje za farmu jer smo skoro stigle u grad.
– Nismo, eno poštanskog sandučića. – Amy je pokazala sa slomljenim naočalama. – Skreni lijevo.
Sophie je skrenula na puteljak koji je vodio prema farmi, za kojega im je Clea rekla da je dug najmanje kilometar. – Ježim se od ovog mjesta... – Prestala je pričati kad je ugledala praš-njavo dvorište farme. – Nije li Clea rekla da se farma nalazi daleko niz ovaj puteljak?
– Možda su pomaknuli cestu, – rekla je Amy kad su stale ispred kuće. – Prošlo je dvadeset godina otkad nije bila doma. – Kroz vjetrobransko staklo je zurila u kuću na farmi. – Posve razumljivo.
Sophie je pokušala biti pravedna kad je ugasila motor. Boja se s dasaka s vanjske strane kuće gulila u otrcanim bijelim prugama, a krovni žlijeb je labavo visio preko prednjeg dijela šiljastog krova, ali kuća nije bila potpuna propast. Kuća je imala i ogromni prednji trijem s ljuljačkom. I tamo je bilo...
Sophie je pogledala preko prašnjavog i oskudnog dvorišta. Ne, trijem je bio otprilike sve sto-je tamo bilo. – Odlično mjesto za snimanje. Daa, možemo vjerovati Clei. Njušim nevolju.
Amy je pronjuškala po zraku. – Ovo je miris crknute ribe. Sigurno se širi iz rijeke.
Otvorila je vrata automobila u trenutku kada su se otvorila škripava vrata kuće i Clea se po-javila na trijemu, istaknutog raskošnog tijela u svijetlo plavoj ljetnoj haljini, dok joj je bijela kosa bila gotovo nevidljiva na suncu. S rukom je prekrila svoje savršeno lice kako bi se zaštitila od sunca i povikala: – Kasnite.
– I tebi dobar dan, – rekla je Sophie i izašla iz auta kako bi izvadila stvari. Počela je sa hla-dionikom. Bio je pun za život potrebnih stvari Dempseyevih – limunade i Dove sladoleda – a ona je trenutno osjetila jaku potrebu za tim stvarima.
Amy je s kamerom prilazila kući. – Neće li ovo biti fantastično?
Sophie je pogledala Cleu, ženu koja je najviše na svijetu zaokupljena sobom, tupo zureći u nju dok je stajala na prednjem trijemu. – O, da – rekla je dok je izvlačila hladnjak iz prtljažnika.
Predstoji im pravi provod.
Trinaest kilometara niže niz cestu, u sudnici Temptationa izgrađenoj od mramora i pješčanog kamena, gradonačelnik Phineas T. Tucker pitao se, i to ne po prvi puta, zašto je uklet s vijećem sastavljenim od nesreće, mulcem od čovjeka, profesorom engleskog jezika, gradskim mrtvo-zornikom, glumcem amaterom i vlastitom majkom. Ta kombinacija je bila deprimirajuća, čak i kad njegova majka ne bi došla, i dok je Hildy Mallow pjesnički pričala o dobrobiti ponovnog postavljanja lijepih vintage uličnih svjetiljki, Phin se odmaknuo od hrastovog stola kako bi se izluđivao nogama tajnice vijeća.
Rachel Garyey je imala savršene noge. Naravno, sa samo dvadeset godina na njima, bile su premlade za njega, bez obzira što govorila njegova majka i njezini roditelji, ali bile su dobre za gledanje.
– ...as obzirom da će njihova ljepota obeshrabriti vandalizam, dodatni trošak će se s vreme-nom sam isplatiti, – završila je Hildy, zbunjujući Phina sve dok se on nije sjetio da ona priča o uličnim svjetiljkama, a ne o Rachelinim nogama.
– To je možda malo optimistično. – Glas Liz Tucker je bio hladan poput njezine kose ofar-bane u boju šampanjca. – Naravno, naša alternativa su one užasne svjetiljke koje se neće uskla-diti s arhitekturom devetnaestog stoljeća.
Phin se trgnuo. U Temptationu arhitekture devetnaestog stoljeća ima samo u bogatom dijelu grada. Zahvalan što je u prednjem redu sjedilo samo nekoliko građana, slušajući njegovu majku koja je opet zaboravila male ljude, Phin se uspravio na stolcu kako bi je zaustavio u nastavku priče.
– Da, ali dobre ulične svjetiljke će se svagdje postaviti, zar ne? – rekao je Frank Lutz prije nego što se Phin uspio uplesti.
– Točno, – rekao je Phin.
– Okej. – Frank se naslonio na naslon stolca provukavši ruku kroz svoju idol-šiparica kosu, očito osjećajući olakšanje što će i gradski tereni, koje je sagradio na zapadnoj strani grada, imati otmjenu rasvjetu. – Ja sam za. Hajde, glasajmo.
– Možemo li to učiniti bez Stephena i Virginije? – pitala je Liz, a Hildy je ispravila svoju kragnu s veste na kopčanje i rekla: – Naravno. Ako se svi složimo, imat ćemo većinu, bez obzi-ra kako oni glasovali. A mi smo svi za, točno?
Oštro je zurila u četvrtog člana vijeća. To je bio dr. Ed Yamell, i on je zurio u nju, pri tome nimalo zbunjen, jer je bio naoružan tridesetogodišnjim iskustvom vijećanja. Ako bi Phin puno razmišljao o Edu, to bi ga deprimiralo, znajući da bi on za trideset godina mogao postati Ed: ćelav, šezdeset i nešto godina, a još uvijek zuriti u iste ljude i znakove. Nije tako želio provesti svoje šezdesete. Kvragu, nije tako želio provesti ni svoje tridesete. Pogledao je s osjećajem krivnje u crno bijele fotografije tri od četiri prijašnja gradonačelnika – Phineas T. Tucker, nje-gov otac; Phineas T. Tucker, njegov djed; i Phineas T. Tucker, njegov pradjed – svi su imali visoko uzdignute nosove i hladne oči.
– Onda ćemo glasovati, – rekla je Hildy.
– Napravi prozivku, Rachel, – rekao je Phin i Rachel je prozvala Lutza, Mallowa, Tuckera i Yarnella i odmah dobila četiri pristanka. – Prijedlog je prošao. Stoje sljedeće?
– Vodeni toranj, – rekla je Liz, a Hildy je rekla: – Ne vidim zašto bismo... – a onda su se du-pla vrata otvorila i kroz njih je ušao bračni par Garyey.
– Dogodila se nesreća. – Virginia se obrušila dolje na svoj stolac, izgledajući poput kuglice sažvakane gume s puno kose. – Bok, srce, – rekla je ona Rachel, posežući rukom kako bi potap-šala kćerkinu ruku. – Taj auto je izletio niotkuda i nije se zaustavio. Dvije žene, brbljava crve-nokosa, kako kaže Stephen, i ugodna brineta koja se prema meni lijepo ophodila. Kovrčava kosa. Niži sloj. Odsjele se na farmi Whipple. I snimaju film...
Phin je promatrao Liz koja se povukla unatrag, vjerojatno zbog toga što je 'niži sloj' za izgo-voriti predstavljao zaista niži sloj onoga tko to kaže. – Nikada neću shvatiti zašto je Stephen oženio jednu od svojih pomoćnica, – čuo je da je jednom rekla njegovom ocu. – Majka mu se sigurno okreće u grobu.
– Dosta, – rekao je sada Stephen. – Ionako smo našim kašnjenjem produžili ovaj sastanak, prestanimo sada s tračanjem.
– Jeste li dobro? – pitala je Liz, a Virginia je potvrdno klimnula glavom.
– Čekaj malo, oni snimaju film? – rekla je Hildy, a Virginia je zatim i prema njoj klimnula glavom.
– Sada je na red došao vodeni toranj, – rekao je Phin, duboko potkopavajući vlastiti interes za vijest samo kako bi što prije završili s ovim sastankom. Ako netko zaista snima film, ionako će do ponoći čitav grad biti upućen i u najsitnije detalje. – Stephen, ti si na tome inzistirao.
– Definitivno jesam. – Stephen se sabrao. – Taj vodeni toranj je sramota.
– Pa, bijela boja je otpala, ali nakon što ga ponovno obojimo... – počelaje Hildy.
– Ja imam sastanak u šesnaest i trideset na farmi Whinnle i nrobu u osamnaest. – rekao ie Frank Phinu ispod glasa.
dok je Hildy držala predavanje o istrošenoj boji na tornju. – Vrtuljak. Ja imam glavnu ulogu. – Phin je samo klimao glavom dok je ovaj pričao, pokušavajući ne zamišljati četrdeset-dvogodišnjeg Franka kako kroz oluju hoda visoko uzdignute glave.
– ... tako sam pomislila da bi boja breskve bolje pristajala, – završila je Hildy.
Stephen je rekao: – Kvragu, Hildy, pa nije to tvoje donje rublje. To je vodeni toranj i trebao bi biti bijel... svi vodeni tornjevi su bijeli.
Hildy se namrštila. – Vodeni toranj u Groveportu je plav.
– Pa, Bože moj, Groveport. – Držeći pogled na četiri birača u prvom redu, Stephen se po-novno vratio Phinu. – Ovdje će sada svoju građansku dužnost izvršiti sposoban i zabrinut gra-donačelnik. Ovdje moramo štititi obiteljske vrijednosti.
Evo nas opet na toj temi, pomislio je Phin. Bilo je doba kad bi ga Stephenovo napadno ble-betanje razbjesnilo, ali nakon devetogodišnjeg staža na poslu gradonačelnika, više ga ništa nije moglo navesti za izgubi živce. Pustio je Stephena da se ispuše, a potom je rekao: – Hildy, sla-žem se s tobom da će samo ljudi s prljavim mislima vjerovati kako liči na nešto drugo više nego na vodeni toranj, ali čini se daje ovdje puno ljudi s prljavim mislima. Uskoro bi nam se mogle početi događati nesreće, s obzirom na broj ljudi koji će vidjeti toranj i bez razmišljanja stati da ga fotografiraju. To je pitanje sigurnosti. – Phin se pokušao suosjećajno zagledati u Hildvne oči.
Hildy gaje pogledala kao daje republikanac.
– Ovo je sramota, – rekao je Stephen, opet se obraćajući prvom redu. – Vi ovo nazivate vod-stvom?
– Ja imam sastanak, a onda i probu, – izjavio je Frank. – Igram Billyja Bigelowa. Vrtuljak. Ne smijem zakasniti.
Za ovo sam ja proveo šest godina na koledžu, pomislio je Phin. – Glasajmo.
– Morate imati prijedlog, – rekla je Rachel, još uvijek nagnuta nad svojim notesom.
– Ja želim da se vodeni toranj ponovno oboji u crvenu i bijelu boju, baš kakav je bio nekada, – rekao je Stephen. – Školske boje. Tako treba biti sve...
Phin je uzdahnuo. – Samo se drži teme da želimo obojiti vodeni toranj, Stephen.
– Ja želim da se vodeni toranj oboji u crveno i bijelo, – rekao je Stephen.
– Ja se slažem s njim, – rekla je Virginia, koja je sjedila pored njega, posve zadovoljna so-bom.
Glasovanje je prošlo s tri naprama tri, jer su Stephen, Virginia i Liz glasali za novo bojanje vodenog tornja, a Hildy, Ed i Frank... – Postavit ću tamo znak za kazalište, to je dobra rekla-ma...– su glasali za ostanak iste boje.
– Jesi li ikada pomislila da budeš nešto drugo osim žene koja se uvijek slaže, – planula je Hildy na Virginiju, koja se odmah uspravila dohvativši svoju jaknu.
– Virginia glasa onako kako misli da je ispravno, Hildy, – rekao je Stephen.
– Imamo izjednačenje, – rekla je Rachel preko Hildynog dobacivanja. – Odlučuje glas gra-donačelnika Tuckera.
– Da, – rekao je Phin. – Zao mi je, Hildy.
– Prijedlog je prošao sa četiri naprama tri, – rekla je Rachel, a Hildy je svojim notesom lupi-la po stolu i rekla: – Znači, sada moram sve ispočetka.
– Samo reci Coreyevima da kupe novu boju kod Stephena, – rekao je joj Phin. – Znat će oni što treba.
– Čudno kako Garyeveva trgovina zbog ovoga ima više prometa. – Hildy se naslonila nazad i prekrižila ruke. – Očiti sukob interesa, ako se mene pita. On ne bi trebao glasati.
– To je točno, – rekao je Frank, vidljivo pogođen ovim argumentom. Kad god bi Frank imao neku ideju, bila bi vidljiva. – Zašto joj nisi odbio prodati ovu boju? – pitao je Stephena.
– Ja sam joj prodala tu boju, – rekla je Rachel kad joj je otac počeo iznervirano zamuckivati. – Bila je to samo moja pogreška.
Pet članova vijeća su dali sve od sebe kako bi uvjerili Rachel da ona za ništa nije kriva, dok je Ed šuteći sjedio i smiješio joj se, a Phin je razmišljao kako krupne plave oči i plava kosa boje karamele mogu zavarati ljude.
– Pa, to sada ionako više nije važno, – rekla je Rachel. – Već sam zabilježila rezultate glaso-vanja.
– Pa, ako nema ničeg drugog... – počeo je Phin, ali Stephen je rekao: – Čekaj. Moramo raz-govarati o onom filmu.
– Pa, Stephen, pokušala sam razgovarati o tome... – počela je Virginia, ali Stephen ju je nad-glasao.
– To nije trač. Moramo razmotriti učinak toga na grad. O zamkama. – Krajičkom okaje pog-ledao Phina koji je pomislio, Što si sad naumio? – O opasnostima, – Stephen je nastavljao. – Mi smo grad koji vjeruje u obiteljske vrijednosti, a na koncu, svi se dobro sjećate tko je Clea.
Phin se definitivno sjećao Clee. Zadnji puta kad ju je uživo vidio, imao je dvanaest godina, a ona se nagnula prema njemu kako bi mu dala novac. Pogledao je u njezinu bluzu i pao s bicikla, te zbog toga završio s devet šavova na bradi, ali vrijedilo je toga. Bio je uvjeren da mu je ona pomogla s ulaskom u pubertet.
– Ne vidim nikakvu opasnost. – Frank se ustao kako bi pošao. – A ja sada moram ići. Kas-nim.
– Sjedni, – rekao je Stephen. – Neki od nas misle i na druge stvari osim na glumu. – Uputio je Phinu značajan pogled. – Ili na igranje bilijara.
– Da, kao i na bojenje vodenog tornja dva puta zaredom kako bi ti udvostručio profit, – re-kao je Frank.
– To je to, – rekla je Hildy.
– Možete li to sada zaboraviti kako bismo se mogli koncentrirati na važne nrohlemel – rekao ie Stephen.
– Mislim tla je ostvarivanje duplog profita na teret poreznih obveznika važan problem, – re-kao je Frank.
– O, zaboga, dat ću vam prokletu boju! – rekao je Stephen, a Phin je rekao: – Hvala ti, Step-hen, prihvaćamo ponudu. A sada ako nemamo više...
– Taj film. – Stephen je položio ruke na stol. – Clea je snimila onaj jedan film, sjećate se? Ne želimo da se takva vrsta filmova snima ovdje.
– Always Tomorrow. – Virginia je klimnula glavom. – Ali ja stvarno mislim da se u tome filmu golotinja pojavila iz umjetničkih razloga, a i nije je bilo puno. A na kraju filma je umrla i tako je kažnjena za svoju postupke.
Phin je nakratko pomislio kako je to morao izgledati život u braku s Virginijom, koja je sma-trala da se golotinja kažnjava smrću, ali Stephen mu je odmah zarobio pozornost.
– Ne, ne mislim na taj film, – govorio je Stephen, a Frank je rekao: – O, – i ponovno sjeo na svoj stolac.
Virginia je djelovala smeteno; Rachel je djelovala zaintrigirano; Hildy i Liz su gledale u strop; a Phin se sjetio filma Corning Clean, koji je bio bez radnje, cijeli set je bio postavljen u autopraonici i u tom filmu je Clea nedvojbeno zaradila svoj nadimak 'Slatka sapuničarka'. Nije znao gdje se Stephen dočepao tog filma, jer ga je on vidio samo zato što ga je Ed imao u svojoj opširnoj pornografskoj kolekciji.
– Stephen, sumnjam da ona ovdje snima pornić, – rekao je Phin, a Rachel je rekla: – Clea Whipple je snimila pornografski film? Prekrasno.
Stephen je klimnuo glavom. – Eto. Vidiš? O tome ja pričam. Obiteljske vrijednosti. Ako do-pustimo Clei da snimi ovdje takav film, naša djeca će misliti daje to u redu, jer smo mi to dopu-stili. A one žene s kamerom su izgledale previše opušteno.
Savršeno, pomislio je Phin. Konačno dobre vijesti. Majka gaje prostrijelila oštrim pogledom.
– Trebali bismo napraviti pravilo u vezi ovoga, – nastavljao je Stephen. – Nikome nećemo dati dopuštenje za snimanje, osim ako ne potpišu ugovor o suzdržavanju od golotinje.
– Što misliš, koliko će se filmova snimati u Temptationu? – pitao je Phin, a Frank je rekao: – Hej, to bi se moglo dogoditi. Iako s ugovorom o izbjegavanju golotinje... – Klimnuo je glavom. – To je prestrogo, Stephen. Mi ovdje ne želimo zagušiti filmsku industriju.
Stephen se okomio na Phina. – Odgovorno vodstvo zahtijeva odgovorno provođenje zakona. Naša građanska dužnost je...
Problem, pomislio je Phin – i to ne po prvi puta, dok je Stephen nabrajao – nije bio taj da je Stephen glupan, a Virginia tračerica, već je problem bio u tome što je Stephen bio pomahnitali glupan izrazito konzervativnog razmišljanja, a Virginia je sa svima razgovarala. Phin ju je sada mogao čuti kako ga nakon ovoga ogovara: 'Pa, naravno daje Phin draže-stan dečko, ali on je zapravo bio za pornografiju, možeš li zamisliti?' Da, to bi mu skupilo glasove u studenome.
S druge strane, postojale su neke stvari za koje je Phin bio voljan boriti se. – Ja sam protiv cenzure, Stephen, – rekao je, prekidajući starijeg muškarca u njegovom pametovanju. – To je kao posjedovanje knjižare. Nema zabranjenih knjiga.
– Što kažete na zabranu samo pornografije? – rekla je Virginia. – Tu ne spada golotinja, a ni-je ni cenzura, jer je pornografija loša stvar. Moramo zaštiti svoju djecu. – Nasmiješila se Rachel svojim uobičajenim ljupkim osmijehom, uključujući i Phina u to, jer gaje gledala kao svojeg budućeg zeta. Kakav lijep par, rekao je njezin osmijeh. Kakvu će mi njih dvoje predivnu unu-čad podariti. I živjet će u kući pored naše.
Phinov osmijeh je rekao, 'Nema nikakve šanse', dok je Rachel gledala u Pravednost i Milost, praveći se kako nikada prije nije čula za pornografiju ili seks, ili Phina, zapravo.
– Svatko zna što je pornografija kad ju vidi, – rekao je Stephen.
– Na tom području postoji raskol mišljenja, – rekao je Phin. – Mislim da ne bismo trebali donijeti zakon na temelju 'Svi znaju'.
– Stephen možda ima pravo, – rekla je Liz, a Phin je pomislio, O, kvragu, mama, začepi. – Imamo obavezu prema građanima Temptationa. – Dobacila je proračunati pogled prema četiri građana u publici, nedvojbeno odmjeravajući situaciju kako bi njezin sin bio izabran i u stude-nome. – Mogli bismo donijeti uredbu o zabrani pornografije i odrediti da će 'pornografija' biti definirana od strane članova vijeća.
– Mislim da je to protuustavno, – rekao je Phin. – Ne mogu se donositi zakoni koji će se «kasnije definirati. Ljudi moraju znati što točno krše.
– Nije to zakon, – rekao je Stephen. – To je uredba. Ja sam za to da Temptation usvoji ured-bu o antipornografiji.
– Ne, – rekao je Phin. – Neću vam dopustiti da idete prevrtati po knjižari i izbacujete Lady Chatterley.
– Ja sam za to da Temptation usvoji uredbu o antipornografskim filmovima, – rekla je Virgi-nia, a Stephen se ubacio: – Podržavam to.
Phin je pogledao u svoje vijeće i pomislio, Zašto ja trpim sve ovo? Bila je to glupa uredba i vjerojatno protuustavna, a definitivno gubitak vremena. S druge strane, pokušavanje odgovara-nja vijeća od te glupe zamisli uzelo bi mu još najmanje sat vremena, zbog čega bi vjerojatno zakasnio na kasnopopodnevno igranje bilijara, koje je imao dogovoreno sa šefom policije. A budući da je malo vjerojatno kako bi netko drugi osim Clee Whipple poželio snimiti film u Temptationu, a zapravo, malo je vjerojatno da i Clea Whipple želi snimiti film u Temptationu, borio bi se za načela koja se nikada neće provjeriti u praksi. – Napravi prozivku, Rachel.
Glasovanje je prošlo s četiri glasa za donošenje uredbe, dva su bila protiv, jer je Frank gla-sovao protiv kako bi obranio začetak filmske industrije u Temptationu, a Ed nije želio komenti-rati svoj razlog. Hildy je trebala glasovati protiv, budući da je učiteljica koja se protivi cenzuri, ali pogled kojim je pogodila Phina dok je glasovala, rekao je kako je došlo vrijeme za osvetu.
Stephen je rekao: – Ja ću večeras napraviti zakonski nacrt i sazvat ćemo poseban sastanak kako bi donijeli uredbu.
– Ne, nećemo, – rekao je Phin. – Glasovat ćemo sljedeće srijede, na istom mjestu, u isto vri-jeme. A sada, ako nema nikakvih primjedbi, preporučam da završimo ovaj sastanak.
– Slažem se s time. – Frank se ustao kako bi krenuo. – A usput da ti kažem, Stephen, dok te nije bilo mi smo izglasali kupnju otmjenih vintage uličnih svjetiljki.
– Što se učinili? – Stephenov glas je bio pun bijesa.
– Kasniš na svoj sastanak, Frank. – Phin se ustao. – Ovaj sastanak je završen. – Kad je Step-hen udahnuo zrak kako bi protestirao, Phin je dodao: – Svi odlazite.
Rachel se smijuljila i zatvorila svoj notes.
– Ne bismo trebali čekati s uredbom, – rekao je Stephen dok su drugi odlazili, a Phin je re-kao: – Naravno da trebamo. Naglo donošenje zakona uzrokuje kajanje u njegovom provođenju. Sljedeći tjedan je sasvim u redu.
– Pa, sljedećeg tjedna ćemo još razmotriti stanje s onim uličnim svjetiljkama. – Stephen je klimnuo glavom, očito mu se gadilo stanje politike u Temptationu.
Phin se nasmiješio Rachel, hodajući prema vratima. – Rachel, hvala ti što si na sebe preuzela krivnju zbog boje. To je bilo vrlo plemenito od tebe.
Rachel mu se nacerila, a Phin je ugledao svoju majku koja gaje čekala pored vrata, opuštaju-ći se sa svojim poluos-mijehom, promatrala buduću snahu po vlastitom izboru. Teško,
želio joj je reći, ali to je bila još jedna od onih rasprava koje trenutno nije želio voditi. Već je rekao svojoj majci da to ne dolazi u obzir – Rachel je imala poštapalice koje su ga smetale, nije čitala i užasno je loše igrala bilijar – ali Liz Tucker nije uzimala u obzir ne kao odgovor.
– Čekaj trenutak, – rekla je svojem sinu kad je prošao pored nje, a on je klimnuo glavom.
– Ne mogu ostati. Razgovarat ćemo za večerom. – Pobjegao je u mramorni hodnik samo ka-ko bi ga u zasjedi dočekao Ed Yarnell, koji gaje gledao s izrazitim prijezirom.
– Upravo si propustio zanimljiv sastanak vijeća, Phineas,
– rekao je Ed. – Samo si sjedio tamo s palcem u guzici dok je Stephen marširao po cenzura-ma.
– Hvala, Ed, – rekao je Phin, pokušavajući se odmaknuti.
– Ne mogu ostati...
– Počinješ sličiti na svog starog, mijenjaš mišljenje zbog Stephena.
Phin je osjetio navalu bijesa, ali uspio ju je potisnuti zbog dugogodišnje prakse. – Tata nika-da nije mijenjao mišljenje, samo je bio oprezan. To ti se zove politika, Ed.
– To je sranje, – rekao je Ed. – Mislio sam kako je dobro što si tijekom godina malo olabavio svoje stajalište, uzimajući u obzir da si bio bezobziran glupan, ali sada više ne znam. Prošlo je puno vremena otkad si se potrudio oko ičega.
Phin ga je potapšao po ramenu. – Pa, hvala na savjetu, Ed. Uživaj.
Ed je klimnuo glavom kad je Phin opet pobjegao, ovog puta kroz vrata s visokim lukom ma-le sudnice. Dragulj arhitekture, rekao mu je jednom jedan turist. – Pa, nama se sviđaju, – rekao je Phin, ali bilo je teško biti nepristran, budući da je ovdje odrastao. Generacije Tuckera su vo-dile ovu sudnicu i Temptation, osim one dvije mračne godine Garyeva kada je
Stephenov otac preuzeo ured od Phinovog oca zbog kontroverze New Bridge.
To je bilo ono što je sada tražio Stephen, Phin je to znao dok se spuštao mramornim stubiš-tem do staromodnih izloga trgovina u Temptationu. Neku kontroverzu koju bi mogao iskoristiti protiv njega, baš kao što je njegov otac iskoristio New Bridge. Vodeni toranj nije bio važna stvar, a Stephen nije nikamo stizao sa svojim protivljenjem za uličnu rasvjetu, ali kako je samo skočio na priču o pornićima, i za to bi mogao pomisliti da mu je prilika za uspjeh. Sto opet sa-mo pokazuje koliko je Stephen očajan.
Naravno, čovjeka može razbjesniti da ti Cadillac udari raspuštena žena niže klase.
Phin je stigao do svijetlo zelene građevine viktorijanskog stila u kojoj se nalazila knjižara Tucker Books, uspeo se drvenim stubama na trijem i preokrenuo znak na kojem je pisalo, Vra-ćam se u 16:30. Potom je sjeo na jedan stolac obložen jastučićem na trijemu i počeo razmišljati o nadolazećim izborima. Nije mario ako pobjedi; njega je izluđivao poraz. Tuckeri nisu gubili. Pogotovo kada bi poraz značio dodatni teret gledanja Stephena Garyeva koji bi potkopao Tem-ptation sa svojim luđačkim obiteljskim vrijednostima. Bože sačuvaj da još Garyev još jedanput dođe na vlast. Phin je i nakon pola sata još uvijek sjedio na istom mjestu, izgubljen u razmišlja-nju o uličnoj rasvjeti, vodenim tornjevima i pornografskim dopuštenjima, kada se ispred njega parkirao šef policije.
– Stephen je došao u postaju, – rekao je Wes Mazur, izašavši iz patrolnog automobila.
– Nemoj mi reći, pusti da pogodim, – rekao je Phin. – Želi da se mene uhiti zbog strašnog prekršaja zakona. Zanemarivanje građanske dužnosti.
– Blizu si. – Wes se uspeo stubištem, djelujući nezabri-nuto kao i uvijek, sa svojim tamnim naočalama. – Želi da odem do farme Whipple i istražim neke žene na koje je naletio.
Phin je klimnuo glavom. – Spomenuo ih je. One su raspuštenice. Vjerojatno imaju veze s pornografijom.
– Stvarno? – Wes se ohrabrio i sjeo. – A kako to znamo? Ne, čekaj, shvatio sam. Farma Whipple. Clea Whipple. Corning Clean.
– Eto vidiš. – Phin je ispružio noge na ogradu trijema i naslonio se na naslon svog stolca.
– Znači, Clea dolazi ovamo snimati film? – Wes je izgledao gotovo entuzijastično. A onda se vratila stvarnost. – Zašto?
– Savršeno pitanje. Kada bi ga barem Stephen ponekad postavio.
– Ne može. To bi mu skratilo skokove do cilja. – Wes se namrštio. – Znaš, razmišljao sam o prepuštanju te nesreće agentima osiguranja, ali sada mislim da je bolje da osobno odem tamo i uvjerim se daje sve u redu.
– Uživo provjeri Cleu.
– To mi je građanska dužnost.
– Da ni ne spominjem raspuštenice.
– I to također. – Wes se ustao, pogledavajući na ručni sat. – Sedamnaest sati je. Želiš li zat-voriti i poći sa mnom?
– O, da, – rekao je Phin. – To je i moja građanska dužnost. Kasnije možemo na bilijar.
– Živimo kako bismo služili, – rekao je Wes.
– Ja samo još jednom želim vidjeti Cleu.
Sophie je raspakirala njihove namirnice i organizirala otrcanu kuhinju, ignorirajući uistinu ružne tapete s uzorkom trešnje na jednom zidu, a Clea joj je cijelo vrijeme pričala, nimalo ne pomažući. – Frank će stići svake minute, – stalno je govorila, zvučeći gotovo uzbuđeno, što joj uopće nije sličilo; bila je savršeno dosadna punih pet godina koliko ju je Sophie poznavala.
Nakon pola sata, Sophie je čula dovoljno o Franku, nogometnoj zvijezdi; Franku, najboljem glumcu u kazalištu srednje škole; Franku, bogatom velepoduzetniku; Franku, sjajnom u svemu. – Zanimljive tapete, – rekla je pokušavajući promijeniti temu razgovora.
Clea je pogledala u zid slegnuvši ramenima. – Moja mama ih je nalijepila. Kad je prekrila jedan zid, otac je to ugledao i natjerao je da vrati ostatak tapeta. Bio je strogi stari gad.
Sophie je pogledala u ogromne ružne trešnje. – Možda je samo imao dobar ukus.
– Ne. – Clea je okrenula leđa tapeti. – Bio je samo gad. Bio je užasno loš u vođenju brige za nas, ali odličan u određivanju zabrana. – Čini se da joj je promjena teme dosadila i samo je izle-tjela iz kuhinje, ostavljajući Sophie da oriba sudoper.
Kad je Sophie završila s kuhinjom, odnijela je svoj kovčeg u nepodnošljivo vruću i zagušlji-vu spavaću sobu, koja uključuje ružnu plavu lampu u obliku delfina, a potom je očistila kupao-nicu, iako nije mogla odčepiti tuš niti naći zamjenu za zastor nad kadom iscrtan plavo ružičas-tim ribicama, koji je bio napola prekriven plijesni. Konačno se nakon toga vratila u kuhinju, stavila CD Dusty in Memphis i napravila sendviče od šunke i sira na taktove pjesme 'Just a Lit-tle Lovin.'
– Odvod radi, na neki način, – rekla je Sophie Amy kad je ova ušla. Oprala je čaše u sudope-ru i potom se zagledala u sporo otjecanje vode. – Iako će problem biti tuširanje. Nisam provjeri-la struju; podrum izgleda kao dio pakla; ali hladnjak je uključen, a mi odlazimo u nedjelju. Na pet dana možemo podnijeti bilo što.
– Nisi upoznala našeg glavnog glumca. – Amy je uzela sendvič od šunke i zagrizla ga. – Člana osnivača Anonimnih glupana.
– To bi bio Frank?
– To bi bio Frank. Došao je prije pola sata, a ja ga već želim vidjeti mrtvog. – Amy se spusti-la na jedan od prljavih, bijelih, drvenih kuhinjskih stolaca ispred strašne tapete. – Izgleda poput Kurta Russella u Used Cars, mislim, na sebi ima zeleno odijelo, zaboga, i slini u razdjeljak iz-među Cleinih grudi.
– Stigli su gradonačelnik i policajac, – rekla je Clea sa svojeg mjesta pod svodom, zbog čega se Amy umalo ugušila svojim sendvičem. – Frank kaže da će se on za sve pobrinuti.
– O, ne, neće – rekla je Sophie.
Kad je izašla na trijem, spremna za borbu, muškarac u zelenom odijelu je razgovarao s poli-cajcem u uniformi, ali djelovali su savladivo. Ipak, njezine strasti je uzburkao treći muškarac, naslonjen na suvozačevu stranu automobila, dosađujući se.
Imao je široka ramena, zrcalne sunčane naočale i bio je bez osmijeha na licu, a Sophie je mogla čuti zloslutnu glazbu svojeg uma i srce joj je počelo ubrzano tuči. Kosa mu se presijavala na poslijepodnevnom suncu, profil mu je bio klasičan i prekrasan, rukavi njegove bijele košulje su bili precizno savijeni i povučeni do laktova, a kaki hlače savršeno čiste i izglačane. Izgledao je poput svakog sjajnog, ulaštenog dečka iz bratstva, poput svakog popularnog gradskog dečka koji su u srednjoj školi uspijevali gledati kroz nju, poput svakog užasnog bogatog klinca koji je zauvijek pripadao tamo gdje ona nije.
Mama me upozorila na dečke poput tebe.
Okrenuo se prema njoj kao da joj čuje misli, skinuvši svoje sunčane naočale, a ona je sišla stubištem kako bi se srela s njim, brišući svoje znojne dlanove u prašnjave kaki kratke hlačice. – Bok, ja sam Sophie Dempsey, – rekla je, dobacujući mu Dempseyev moraš-me-voljeti smije-šak, pružajući mu svoju vruću ruku, a nakon jednog trenutka on ju je primio.
Njegova ruka je bila čista i suha, a srce joj je još jače tuklo kad je pogledala u njegove dale-ke, sive oči.
– Dobar dan, Sophie Dempsey, – rekla je njezina najgora noćna mora. – Dobrodošla u Tem-ptation.
4 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:34 pm
Margita
Administrator
Dva
Sophiena noćna mora je bila viša od nje barem petnaest centimetara i bilo joj je teško nasmi-ješiti se, pogledavajući visoko gore u njegove cool oči, a srce joj je za to vrijeme počelo još jače tuči da joj se učinilo kako će iskočiti iz prsnog koša. – O. Hvala.
Klimnuo je glavom dolje prema njoj, pogled mu se ni u jednom trenutku nije pomaknuo s njezinog lica, a čitavo to vrijeme ju je častio svojim dobro kontroliranim osmijehom političara. – Ja sam Phin Tucker, gradonačelnik, a ovo je Wes Mazur, šef naše policije.
Policajac im se približio i stao pored njih, niži od gradonačelnika i bljedunjav u svojoj bijeloj košulji i crnim hlačama. Ispod njegove vrlo kratko podšišane smeđe kose isticale su se crne naočale.
– Došli smo zbog nesreće... – počeo je policajac, a zatim je njegov glas polako nestao i Sop-hie se okrenula kako bi ugledala Cleu koja je silazila niz stube, izgledajući sjajno kao i uvijek do sada.
– Jesam li dobro čula da si rekao kako si ti Phin Tucker? – Clea je prohujala pored Sophie kako bi se rukovala s gradonačelnikom. – Ne mogu vjerovati. Zadnji puta kad sam te vidjela, pao si s bicikla. – Pogledom je susrela njegov.
– I sada se jednako osjećam. Dobar dan, Clea. Dobrodošla kući. – Gradonačelnik se zagle-dao dolje u Cleine plave oči, ali nije zvučao ni najmanje neuravnoteženo. Vjerojatno nikada nije bio neuravnotežen. Sophie je to kod njega živciralo.
– A tko je ovo? – Clea je pored njega pogledala u šefa policije.
– Šef policije, – rekao je duboki glas koji je dopirao Wesu iza leđa. – Žele čuti o nekoj nes-reći.
Sophie se okrenula. Srednja veličina, mračno i samodopadno, zeleno odijelo je na sebi imalo previše vlasi i lagani trbuščić, a svoju je jaknu nemarno prebacio preko ramena u neuspjelom pokušaju da izgleda cool. Košulja mu je imala zelene i bijele pruge, a kravata je bila svijetlo žute boje.
– Ti si sigurno Frank, – rekla je Sophie.
– Tako je. A sada se nemoj zabrinjavati. – Frank je namignuo Sophie. – Ja ću se pobrinuti za ovo. Ipak sam ja u gradskom vijeću.
– Nemaš se za što pobrinuti, – rekao je policajac obzirno, a Sophie je dobacila Clei pogled koji je govorio, 'Učini nešto u vezi ovog tipa'.
Clea je primila Frankovu ruku. – Zašto ne bismo otišli na trijem i razgovarali o tvojim sce-nama za sutra?
Frank je izgledao zaprepašteno, kao da nije mogao vjerovati da ga ona dira.
Jedan potvrđeni glupan manje na putu. Dva moguća se uskoro miču.
– Pa, to je automobil, – rekla je policajcu, a gradonačelnik ju je po posljednji put pogledao, a nakon toga ih je ostavio i odšetao do auta, očito vidjevši sve što gaje zanimalo. – Registriran je na sestru i mene. – Ponovno se okrenula prema rasklimanom trijemu na kojem se Amy nasloni-la na stup, žvačući svoj sendvič od šunke i izgledajući egzotično u svom narančastom topu i ljubičastim kapri hlačama, dok joj se crvena kosa presijavala na suncu. – To je moja sestra.
– O, – rekao je policajac, pogledavajući prema Amy.
Gradonačelnik je pozvao policajca i on je otišao do njega, a Amy je odložila svoj slasni sen-dvič na ogradu trijema i sišla do njih.
– Rekla sam ti, – šapnula je Sophie prema Amy. – Stupovi su nas prijavili nekoj nacističkoj zakonskoj agenciji iz
– Opet Fear and Loathing. Postaješ dosadna. – Proučavala je dvojicu muškaraca. – Znači, to je Phineas T. Tucker. Bile smo u krivu. On se ipak seksa. A slobodno može i sa mnom.
– Koncentriraj se, – rekla je Sophie. – Policajac se zove Wes Mazur. Odlazi tamo i daj mu što god želi kako bi otišao, a mi se konačno bacile na posao.
– Radije bih dala gradonačelniku. – Amy je uzdahnula. – Nažalost, čini se da bi on radije primio od tebe.
– Što? – rekla je Sophie. – Amy, koncentriraj se.
– Stajala sam u okviru vrata kad je pozdravio, – rekla je Amy. – A prema izrazu njegovog li-ca, ono što on ima za tebe sigurno nije ključ grada.
– Nije bilo nikakvog izraza na licu, – rekla je Sophie. Gradonačelnik je sada gledao u auto s istim nedostatkom izraza koji se primijetio još otkada je došao. Očita posljedica života u uskom zatvorenom krugu. – Mislim da on za nikoga nema ništa. Idi ih se otarasi.
Petnaest minuta kasnije, nakon što se policajac vratio u patrolni automobil, uzeo željeznu po-lugu i ispravio odbojnik auta, Amy se vratila na trijem s dva muškarca iza sebe. – Wes ima par pitanja.
Wes? – Pitanja? – Sophie je spojila dlanove kako bi se suzdržala od mahanja, a potom se po-čela poigravati sa svojim prstenjem.
Policajac joj je rukom pokazao da sjedne, što je ona i učinila. Kad je naumio sjesti na ogradu trijema, Sophie je glasno rekla, – Ne! – posegnuvši rukama prema ogradi i grabeći Amyn sen-dvič, prije nego stoje uspio sjesti na njega.
– Hvala. – Sjeo je na ogradu dok je gradonačelnik ostao ležerno stajati naslonjen na stup iza njega, djelujući kao da se zabavlja, što nimalo nije pomoglo da Sophie postane manje drag. Glumio je u The Philadelphia Story; ona je izgledala kao daje izašla iz filma The Grapes of Wrath. Život je bio tako neravnopravan.
– Samo mi recite što se dogodilo, – rekao je policajac. Sophie je gradonačelniku okrenula le-đa i sve ispričala ljubaznom policajcu, a kada je došla do kraja, rekla je: – Jednostavno nisam gledala i previdjela sam znak. Nismo namjerno prekršile zakon.
Gradonačelnik se malo zagledao. – Zapravo jeste. – Zvučao je kao da mu nije bilo stalo. – Napustile ste mjesto nesreće.
– Potpuno razumljivo pod danim okolnostima, – rekao je policajac prije nego što je Sophie uspjela odgovoriti. – Amy kaže da možemo dobiti snimku nesreće ako ju vratimo sutra, pa će-mo vam onda donijeti i izvještaj o nesreći koji ćete potpisati.
– Amy vam je rekla da opet dođete. – Sophie se ugrizla za usnu, pitajući se zbog čega je nje-zina majka inzistirala na troje djece.
– Također je spomenula nešto o struji i odvodu, – rekao je policajac, smješkajući se prema Amy.
– To je dobar razlog za pozivanje električara i vodoinstalatera, – rekla je Sophie vedro. A ne policije i članove gradske vlasti, Amy. – Zaista, nema potrebe...
– Nema nikakvih problema, – rekao je policajac. – Bit će mi zadovoljstvo.
– ... da obojica dolazite... – opet je počela Sophie, nadajući se da će barem uspjeti izbjeći gradonačelnika. Ali kada ga je pogledala, zurio je u njezina usta, a ona se zarumenila i tada se uzrujala.
– Jeste li ozlijeđeni u nesreći? – pitao je, a Sophie je trepnula. – Tvoja usna. Krvari.
– O. – Sophie je polizala donju usnu osjetivši bol. – Ugrizla sam se kad nas je udario. Sve će biti u redu.
Pogled mu je još nekoliko trenutaka šetao njezinim usnama, a onda je klimnuo glavom.
Jedan. – Ali hvala na pitanju, – rekla je Sophie, dobacujući mu Dempsey osmijeh.
Gradonačelnik je na trenutak izgledao zatečeno, a onda mu je zatitrala usna.
Dva. – Ali mislim da će mi se usne oporaviti, zar ne? – rekla je Sophie, lagano flertujući.
– O, da, hoće – rekao je, susrećući njezin pogled.
Tri. – I zaboravila sam na to, – rekla je Sophie iskreno. – Sigurno vrlo dobro zapažate stvari.
– Nastojim, – rekao je gradonačelnik, sada ju otvoreno odmjeravajući.
Četiri. Sophie se ustala, uključujući i policajca u svoj osmijeh. – Uistinu ste ljubazni i stvar-no ne možemo od vas tražiti ništa više; zasigurno ne još jedan put do ovdje. Pa ću ja zbog toga sutra doći u postaju i potpisati izvješće o nesreći i...
– Ja ih mogu zamoliti za uslugu, – rekla je Amy stojeći iza nje. – Želim funkcionalan odvod i struju koja me neće ubiti.
Sophie je pokušala sakriti nervozu s lica, ali gradonačelnik je to vjerojatno vidio jer joj se nasmijao, ovoga puta pravim osmijehom i ona je pomislila, Naravno da si prekrasan.
– Vratit ćemo se sutra, – rekao je odmičući se od stupa trijema, a sve što je Sophie mogla re-ći bilo je: – Hvala vam.
Kada su otišli, Sophie se okrenula prema Amy. – Hajdemo još jednom proći kroz plan. Bit ćemo samo nas troje i nećemo ničime izazivati pozornost.
– Znaš da postoji stvar kao što je previše opreznosti, – rekla je Amy. – Popravit će nam od-vode i struju, besplatno.
– Vraga hoće, – rekla je Sophie, razmišljajući o gradonačelniku. – Platit ćemo na ovaj ili onaj način.
– Ne zanima me što pričaš, – Amy je nastavljala. – Nisam rekla da nije seksi. – Sophie se us-tala i pri tome se ljuljačka zanjihala. – Rekla sam da ćemo ga se kloniti. On znači nevolju, vidi mu se u očima. On je teška meta.
– Kladim se daje, – rekla je Amy.
– Hoćeš li se koncentrirati? Klonimo se gradonačelnika.
– Da, ali hoće li se gradonačelnik kloniti nas? – pitala je Amy.
– Bože, nadam se, – rekla je Sophie polizavši svoju usnu, koja je opet počela krvariti.
Phin je sjedio na suvozačevom sjedištu patrolnog vozila, razmišljajući kako bi iz grada otje-rao sestre Dempsey. Za to nije imao legalnih temelja, naravno, ali njegov posao je bio osigurati mir, a imao je osjećao da bi se rješavanjem sestara napravio početni korak u održavanju mira, čak iako se to odnosilo samo na njegov mir. Nešto tamo nije štimalo.
Osim brinetine slasne, crvene, nateknute usne.
Klimnuo je glavom kako bi otjerao prizor s očiju, a Wes je rekao: – Što je?
– Brineta. Muči me. Zastoje toliko napeta?
– Ne muči te ona zbog toga.
Phin gaje ignorirao. – Način na koji je okretala prstenje, mislio sam da će joj otpasti prsti. A onda je uključila svoj šarm. Zavarala bi i mene, samo da to nije učinila tako naglo.
– I ovako te zavarala, – rekao je Wes. – Zove se Sophie. Sviđa mi se, ali teško je povjerovati daje ona Amyna sestra.
– Amy je vrući komad. – Sophie nije bila vruća, pomislio je, koncentrirajući se na nedostat-ke starije sestre samo kako bi zaboravio njezine usne. Imala je potencijala da postane privlačna poput Amy – sa svom tom svojom tamnom kosom skupljenom na vrhu glave i dovoljno lijepim svijetlim licem na kojem su bile krupne smeđe oči – ali napetost je toliko isijavala iz nje daje bilo vrlo iscrpljujuće stajati u njezinoj blizini. – Sophiena rana je prilično duboka, – rekao je Wesu. – Ta ju je posjekotina na usni sigurno vraški boljela, a ona ju nikada nije spomenula, niti je dotaknula. – Klimnuo je glavom. – Previše se trudi kako bi predstavila daje sve u redu. Što znači daje nešto naumila, a sigurno se radi o onom filmu. – Nije volio žene koje su nešto smiš-ljale. Znao je da to neke vole raditi. – Što me podsjetilo da ćeš od sljedećeg tjedna imati novi zakon za provođenje. Zabrana pornografije. Pa ako budu snimale seks, morati ćeš uhititi Amy i njezin kratki topić. Wes je zažmirio. – O, sranje, zašto to ne odbaciš?
– Zato što je željela većina članova vijeća, a kod nas ionako ne dolaze snimati filmove, pa... – Phin je slegnuo ramenima.
– Mislim da ne bismo trebali Clei Whipple uskratiti snimanje pornića, – rekao je Wes. – To jednostavno nije u redu.
– Da, pa ti se kandidiraj za gradonačelnika i bori se za to. – Djelomični nemir koji je Phin osjetio zbog zabrane pornografije ponovno se vratio, zbog čega je postao mušičav. – Ja sam mislio da sam to riješio prilično dobro, s obzirom na okolnosti.
– Pa nitko nije umro. – Wes se provezao preko New Bridgea, s očitim zadovoljstvom proma-trajući grad koji se nazirao ispred njih. – To je uglavnom moj životni moto. Nema krvi, nema smrti, nema brige.
Wes je neko vrijeme šutio, a onda je rekao: – Ta Amy je stvarno nešto posebno.
– Baci se onda na nju, – rekao je Phin. – Imaš vremena do nedjelje. – Bila je to vedra pomi-sao, činjenica da će sestre Dempsey otići tako rano. – Možda će Stephen popustiti kad one odu iz grada.
– Ja ga ne bih podcjenjivao, – rekao je Wes. – Uskoro su izbori. – Usporio je i polukružno se okrenuo kako bi parkirao ispred knjižare.
– Za dva mjeseca, – rekao je Phin, dosađujući se. – Kao što pričam mami. Ima još dosta vremena.
Wes je klimnuo glavom. – Stephen je odlučan u namjeri da ovog puta ne izgubi. Prošlo je dvadeset godina od pobjede njegovog oca i cijele te zbrke koju je napravio. Ljudi zaboravljaju. Mogao bi pobijediti ako budeš samo sjedio na trijemu i promatrao svijet oko sebe, a ne želim ni razmišljati što bi se onda moglo dogoditi.
Phin je osjetio istinsku uzbunu. – Zar mi govoriš da bih trebao napraviti kampanju? Okej, ranije ćemo polijepiti plakate.
– Ja ti govorim, – rekao je Wes oprezno, – Stephen podnosi teret dugogodišnjeg poraza Garyevevih. Stalni porazi ostavljaju duboke ožiljke na duši. On je opsjednut, Phin. Mislim da će učiniti sve kako bi ovog puta pobijedio, a ako uspije u tome, naredne dvije godine će potroši-ti u nastojanju da nas vrati u kameno doba.
Phin je izašao iz automobila. – Čuj sad ovu ironiju. Dosta mi je za čitav život biti gradona-čelnik, a Stephen to jako želi postati, tako da smo obojica zaglavili.
– To samo još pogoršava stvari, – rekao je Wes. – Ti čak ni ne želiš ono za čim on žudi. A nećeš mu to ni dati. Barem se nadam da nećeš.
Phin je pogledao niz ulicu prema sudnici od kamena i mramora. Tuckeri nikada nisu gubili. – Okej, onda ćemo promatrati to snimanje filma, budući da se Stephen na to namjerio svojim novim glupim predloškom zakona. Pogotovo ćemo pozorno promatrati onu kako-se-ono-zove. Sophie. Žena koja je tako napeta i neiskrena može biti opasna za svakoga tko s njom stupi u kontakt. – Phin je opet pomislio na njezine usne i na onaj osmijeh koji mu je uputila kad gaje odlučila zavesti. Da se ikada odluči opustiti, postala bi onaj tip žene na koji ga je otac upozorio, vražji bombon, žena koja vas može uništiti samim pogledom. Phina je ta ideja zabavljala sve dok se sam nije suočio s jednom takvom.
– Onda si siguran, – rekao je Wes dok su se uspinjali.
Phin je klimnuo glavom dok je otključavao vrata. – Da, ali sutra se vraćam s tobom tamo da vidim što je naumila s tim filmom.
– Zbog toga se vraćaš, ha?
– Zbog toga i zato da vidim hoće li Georgia Lutz zadaviti Cleu Whipple kad sazna što radi njezin Frank. – Phin je podržao otvorena vrata za Wesa.
– Nemoj se čak ni šaliti s time, – rekao je Wes. – Ovdje nismo imali ubojstvo četrdeset godi-na, a ne želim da se jedno dogodi za vrijeme trajanja moje službe. – Pogledao je niz ulicu, koja je bila prazna kao i inače u vrijeme večere. – Moraš li se vratiti kući Dillie ili imaš vremena za jednu partiju?
– Uvijek imam vremena za igru. – Phin mu je rukom pokazao da uđe. – To je razlog zbog kojeg živim.
– Mislio sam daje to politika, – rekao je Wes ulazeći.
– Ne, to je razlog moje majke za život. Ja živim za bilijar.
– Raspuštenice bi također bile dobar razlog.
Phin je pomislio na Sophie. – Da, pa, ako pronađeš neku, javi mi. U međuvremenu, zaigraj-mo bilijar.
Te večeri prije objeda, kad je sunce zašlo i malo rashladilo zrak, Amy ih je natjerala da izađu na trijem i razgovaraju. Skupila je, činilo se, tisuću svijeća koje je poredala uzduž ograde trije-ma kao i na prozorsku dasku u blizini ljuljačke, a Clea se odmarala na jednom kraju obasjanom svijećama, što je Sophie posve odgovaralo. Sjedila je u relativnoj tami na drugom kraju, sluša-jući zrikavce i blago protjecanje rijeke, smirujući se u sutonu dok ih je obje odguravala vršcima nožnih prstiju. Čak joj je godio i škripavi zvuk ljuljačke. Možda su svi njezini predosjećaji zap-ravo pogrešni, na koncu, ispostavilo se da je šef policije ipak samo ljudsko biće. Pokušavala je uopće ne razmišljati o gradonačelniku. Čula je Only Want to Be with You, što je značilo da je Amy pustila The Dusty kompilaciju. I to je bilo prijatno.
– Zar vi djevojke nikada ništa drugo ne slušate? – pitala je Clea.
Sophie je klimnula glavom. – Dusty ima utješnu glazbu, – odgovorila je Clei. – Moja mama je svaku večer znala pjevati s Dustyjem. – Pustila je glavu da padne natrag na naslon ljuljačke, lagano pjevušeći i razmišljajući o Davyu i Amy kad su bili zajedno i zatim je i posljednji tračak napetosti ispario iz njezinog tijela.
– Oprosti, – rekla je Clea. – Ne želim zvučati grubo. Za-ne je zvao dok ste bile u dvorištu. A to ne znači da se trebam iskaliti na vama.
Sophie se prestala ljuljati. – Nešto nije u redu?
– Ostavila sam ga. A on sada želi doći ovamo i razgovarati sa mnom o tome. – Clea je zako-lutala očima, a Sophie je pomislila, Ovo nije dobro.
Amy je izašla na trijem s vrčem soka od jabuke i tri visoke čaše, nakon čega im se nasmiješi-la. – Sok od jabuke i konjak od breskve.
– Ooo, – rekla je Clea nakon prvog gutljaja.
– Znači Zane dolazi? – rekla je Sophie, držeći svoju čašu. – Pitam jer nam ovdje nitko više nije potreban. – Pogotovo ne netko ljut i samodopadan. Virginia Garyey bi poludjela od sreće kad bi vidjela svog omiljenog voditelja vijesti.
– Tko? – pitala je Amy i Sophie ju je uputila.
– Rekla sam mu da ne dolazi, – rekla je Clea. – Već sam predala papire za razvod. On je io-nako uzrujan samo zbog novca.
Sophie je sada ponovno osjetila napetost. – Zbog novca?
– Prodajem farmu, – rekla je Clea. – Na onoj strani ceste postoji veliko zemljište koje proda-jem zajedno s ovom kućom. – Namrštila se kad je pogledala uokolo. – Ne izgleda puno niti nešto posebno, ali Frank kaže da bi mogli postići cijenu blizu tri četvrtine milijuna.
Sophie ie uspravila. – Za ovu kuću?
– Ne, nego za zemlju. – Clea je odgurnula ljuljačku, a Sophie se odmah vratila u prvobitni položaj kako ne bi pala s nje. – Moj otac je prije pet godina prodao najveći dio farme odmah nakon mog vjenčanja sa Zaneom. Naslijedila sam gotovo dva milijuna od oca i sada više ne-mam ništa. – Clea je duboko udahnula i dodala: – Zane je učinio nešto s tim novcem u proteklih šest mjeseci, potrošio ih, nemam pojma. Tada smo se jako posvađali i onda sam podnijela zah-tjev za razvod braka. Odvjetnik mi je rekao da će morati na sudu objasniti nimalo dobro. – Čvrsto je stisnula čeljust. – Želim natrag taj novac.
– Pa, Amy je uvijek govorila... – Sophie je pogledala okolo tražeći sestru. – Amy?
Amy je nestala u tami dvorišta, a Sophie ju je ugledala kako se miče u grmlju pored trijema. – Sto radiš?
– Samo provjeravam jesmo li spremili opremu. – Amy se vratila na trijem, uzela svoje piće i ona i Člea su počele razgovarati o filmu.
– Želim da se kaseta pošalje u L. A. – rekla je Clea. – Jednom producentu kojega poznajem, Leu Kingsleyu.
– To mi zvuči poznato, – rekla je Amy pogledavši Sophie.
Sophie je potvrdno klimnula glavom. Davy je radio za njega. Tako je i upoznao Cleu. A on-da ju je doveo doma na upoznavanje s obitelji, a ona ga je nakon toga napucala zbog Zanea. Sophie je otpila još jedan gutljaj soka od jabuke i konjaka. Trebala bi konačno prijeći preko toga, budući da je Zane sam po sebi dovoljna kazna. Opet je naslonila glavu na naslon ljuljačke, slušajući laganu Dustyjevu pjesmu i pogledavajući prema raskošnoj zelenoj tami drveća, koje je odvajalo kuću od rijeke.
– A stoje s ovim Frankom? – pitala je Amy.
– Frank. – Clea nije zvučala ni približno uzbuđeno zbog toga. – Nazvao kamo me prije mje-sec dana i zbog toga sam osjetila... nostalgiju. Rekao je: 'Zašto se na vratiš kući, onda ćemo razgovarati i bit će kao u dobra stara vremena', a ja sam pomislila da je to odlična ideja za sni-manje materijala za daljnje audicije – povratak kući, susretanje starih srednjoškolskih ljubavi, na neki način ljubavni film/dokumentarac, znate?
Amy je klimnula glavom. – Koliko ste dugo ti i Frank bili zajedno?
– Jednu noć. – Clea je ispraznila svoju čašu i posegnula za drugom kako bi je ponovno na-punila. – Ja sam, naravno, vjerovala da će to biti zauvijek.
– Jednu noć? – Sophie je zamislila Franka: punašan, loše odjeven i vraški dosadan. Jedna noć je i previše.
– Bila sam zaljubljena. I on se ponašao kao da je. A tako je dobro izgledao...
– Frank je dobro izgledao? – pitala je Sophie.
– Bilo je to prije dvadeset četiri godine, – rekla je Amy.
– Začepi i pusti ju da priča.
– ... i radili smo jednu predstavu, – govorila je Clea. – A znate kako to ide kad vježbate da ste zaljubljeni. Samo što sam ja stvarno i bila. Tada mi je on bio sve.
Ako je Temptation bio mjesto gdje je Frank predstavljao sve, Sophie odmah odlazi odavde. Netko pametan, zgodan i uspješan, netko poput vražjeg gradonačelnika, to je već imalo smisla. Ali Frank?
– Jako dugo je hodao s Georgiom Funk, – rekla je Clea.
– Ali jedne subotnje večeri, nakon zabave za glumce predstave, Frank me odveo u gostioni-cu na sok, što je onda bilo, govorim vam, puno. I parkirao je auto odostraga, što je bilo rezervi-rano samo za ljubavnike Temptationa, i učinio je prvi korak, a ja sam tada izgubila nevinost. – Clea je iskapila i drugu čašu.
– Obećao mije daje priča s Georgiom završena, – rekla je Clea. – Ali kada sam u ponedjeljak došla u školu, na ruci je imala sićušan zaručnički prsten.
– Možda bismo mogli snimiti nešto s ubojstvom, – rekla je Amy.
– Rekao mi je da je trudna, – nastavila je Clea, – i ubrzo su se vjenčali. A onda je nakon je-danaest mjeseci, konačno, rodila. – Clea je opet posegnula za vrčem, a Sophie je pružila svoju čašu.
– Znači da su ona ili on lagali, – rekla je Amy.
– Ona je lagala, – rekla je Clea ulijevajući sok od jabuke u Sophienu čašu. – U novinama im je izašla fotografija s vjenčanja. Još nitko nikada nije vidio jadnijeg mladoženju. – Otpila je gutljaj iz svoje Čaše, a onda je još nadolila iz vrča. – I tako sam ja izgubila nevinost i otišla u Hollywood postati filmska zvijezda. – Smijala se, ali izgledala je turobno, čak i pod slabim svi-jetlom svijeća.
– Ima li uopće itko dobru priču o izgubljenoj nevinosti? – pitala je Amy. – Ja sam izgubila nevinost s Darrinom Sunderlandom nakon utakmice zadnje školske godine i bilo je loše. – Otpi-la je gutljaj pića i razvedrila se. – Nasreću, seks je postao bolji.
– Menije s Frankom bilo prilično dobro, – rekla je Clea.
– Mislim, seks nije bio odličan, ali on je bio dobar prema meni. I uistinu zahvalan.
– Darrin je bio previše pijan da bi mogao biti zahvalan,
– rekla je Amy. – Što me naučilo prvoj lekciji o seksu: Moraju biti trijezni. To je jedna od 'Klasičnih pogrešaka', a odmah pored stoji, 'Nikada se nemoj upustiti u rat za zemlju u Aziji'.
– Moja prva lekcija je bila da se ne treba vjerovati muškarcu kada želi onu stvar, – rekla je Clea. – Najbolji muškarac s kojim sam ikada bila je bio prevarant, a to vam govori sve o
– Nisi znala daje Zane prevarant, – rekla je Sophie.
– Ne, Zane je pogreška, – rekla je Clea. – Davy je prevarant. – Kad se Sophie ispravila i za-ljuljala ljuljačku, dodala je: – A vi to znate, pa ga nemojte pokušavati braniti. Znam da ga voli-te, ali on je pokvaren kao i svatko drugi u vašem obiteljskom stablu.
– Molim? – rekla je Sophie ledenim glasom.
– Osim tebe i Amy, – rekla je Clea. – A ponekad sumnjam u Amy.
– Kao i svi ostali, – rekla je Amy radosno.
– Ali u tebe ne sumnjam, Sophie, – nastavila je Clea. – Ti nikada ništa pogrešno ne napraviš. Nikada nisam upoznala nekoga tko je iskreniji od tebe. Kladim se da si i ti dobro izgubila nevi-nost. Elegantno, bez traume. – Nazdravila je Sophie svojom čašom. – Kladim se da nisi čak ni odjeću zgužvala.
– Izgubila sam je s Chadom Benvickom u Iowi, mjesec dana prije završetka škole, – rekla je Sophie, pokušavajući zadržati ujednačen ton glasa kako ne bi pljunula Cleu. – Pomislila sam da bih ga mogla prevariti kako bi me odveo na maturalnu zabavu ako jednom pristanem, a tada nitko nije bio popularniji od Chada. Osim što je bilo užasno, kada sam se u ponedjeljak vratila u školu, svi su znali. A kad sam za vrijeme ručka otišla u kantinu, prišao mi je njegov najbolji prijatelj koji je zabio svoj prst u moju pitu i rekao mi: 'Čuo sam da si nešto izgubila, Sophie'. A onda su se svi smijali. – Sophie je držala ujednačen glas, ali čim su se te uspomene vratile, osje-tila je mučninu; mogla je namirisati ustajao zrak u kantini, vidjeti sivi pod prekriven linoleu-mom i čuti podrugljivi smijeh.
Nakon minute, Amy je rekla: – Isuse.
– Znala sam ja i bolje od toga, – rekla je Sophie, pokušavajući zvučati opušteno. – Mama me upozorila na gradske dečke. Morali su biti dobri prema djevojkama koje su poznavali, pa su se bacali na autsajdere poput mene. A onda sam ja pomislila kako ću biti dovoljno pametna i us-pjeti prevariti tog gradskog dečka da me odvede na maturalnu zabavu. – Klimnula je glavom. – Očito je da nisam na oca. Ne mogu nikoga za ništa prevariti.
– Nisam to znala, – rekla je Amy, zvučeći očajno zbog nje.
– Imala si deset godina, – rekla je Sophie. – Nisam željela nikome reći. Ali natjerala sam tatu da nas ostavi u sljedećem gradu u koji smo došli kako biste ti i Davy mogli odrasti na jednom mjestu. Do vremena kad ste postali maturanti, pripadali ste. – Nasmiješila se Amy kako bi ju razuvjerila. – Onoj pogrešnoj bagri, naravno, jer ste Dempsey, ali svejedno.
– A onda sam ja završila s Darrinom Sunderlandom, – rekla je Amy.
– Ne mogu ja sve učiniti, – rekla je Sophie. – Moraš si sama birati dečke.
– Pa, to objašnjava zašto si bila tako hladna prema Phinu Tuckeru, – rekla je Clea.
Sophie ju je pogledala i namrštila se. – Što?
– Gradski dečko. – Clea je mahala čašom. – Želiš da on plati za Cheta.
– Zvao se Chad, – rekla je Sophie, razmišljajući o Phinu Tuckeru i njegovom predivnom licu i prekrasnom tijelu. – Chad je bio visok i plav, ali to je bilo sve. Gradonačelnik mu po ničemu drugom ne sliči.
– Nema to veze, – rekla je Clea. – Frank je još uvijek tip kojeg sam izgubila, a svaki gradski dečko će uvijek bio onaj koji te uspio preveslati. To je prošlost. I stalno ti se ponavlja.
– Znači da ti snimaš ovaj film kako bi vratila Franka? – rekla je Sophie, pokušavajući skre-nuti razgovor s gradskih dečki i Phina Tuckera.
– Ne, – Clea je zadrhtala. – Jesi li ga vidjela danas? Kako je mogao postati takav klaun?
– Primijetile smo. – Amy je zvučala mnogo zabrinutije nego što je situacija zahtijevala. – Još uvijek želiš snimati, zar ne?
Clea je potvrdno klimnula glavom. – Meni je samo potrebna snimka koja pokazuje da sam još uvijek isplativa. Kad sam razgovarala s Leom, zvučao je zainteresirano jer ima onaj nasta-vak koji želi snimiti, ali ja to više ne želim raditi.
– Želi napraviti nastavak Always Tomorrowl – pitala je Amy sumnjičavo.
– Ja sam mislila da si ti na kraju tog filma mrtva, – rekla je Sophie.
– Ne nastavak tog filma, – rekla je Clea. – Gledajte, vi me samo trebate učiniti lijepom na snimci.
– To nije teško, – rekla je Amy. – Dokle god budemo imale dobro svjetlo, ti ćeš izgledati od-lično.
– Hvala, – rekla je Clea, kao da nije posve sigurna da je to kompliment.
– A ja sam još uvijek za ubojstvo, – rekla je Amy. – Iako mislim da Chet iz Iowe zaslužuje gore od toga. Možda bismo se mogle baciti na ludiranje. Nokautiramo Franka, a onda na putu prema Iowi ubijemo Cheta, pronađemo Darrina i polomimo mu koljena. – Zastala je, zatečena mišlju. – Znate, to bi ispao odličan film.
– Chad, a ne Chet, – rekla je Sophie. – A to je bilo prije petnaest godina. Preboljela sam to.
– Ti zapravo to nisi nikada preboljela. – Clea se zagledala u tamu ispred sebe. – Samo si na-učila živjeti s tim. – Uzdahnula je. – Zar ne poželiš da si onda znala ono što danas znaš? Zar ne poželiš da se možeš vratiti i ispraviti to?
– Nisam sigurna da znam što bih rekla, čak ni sada, – rekla je Sophie. – 'Makni prste iz moje pite' mi se ne čini dovoljnim.
– Što kažeš na: 'Da. i bilo je užasno loše?' – rekla je Amy. – Mogla si se barem potruditi da Chet više ne dobije od nijedne druge.
– Chad, – rekla je Sophie. – U redu je. Stvarno. Prošlo me je to.
– A što bi ti učinila da se Chad pojavi na putu ispred tvog jurećeg automobila? – pitala je Clea.
– Pregazila bih ga kao psa, jer se tada tako i ponio prema meni, – rekla je Sophie. – Kao i njegovog malog najboljeg prijatelja.
– Pa, ne daj se zbuniti i onda umjesto njih navaliti na gradonačelnika, – rekla je Amy. – Ba-rem nemoj dok ne obavimo posao.
– Ništa ja neću učiniti gradonačelniku. – Sophie je odmah pomislila na njega čim je to izgo-vorila, tako nepromišljeno uvjerena da je on jedva svjestan toga. Uhvatila se kako škripi zubi-ma, pa je opustila čeljust, duboko udahnula i dodala: – Bez obzira koliko to privlačno moglo biti.
Dok je Sophie ispijala punč, Phin je otišao doma do zidane kuće svoje majke na Hillu i pro-našao je svoju malu plavokosu kćerku kako ga čeka na prostranom i praznom trijemu, s rukama položenim na nepostojećim bokovima.
– Puno kasniš, – rekla mu je Dillie svojim pedantnim, Tuckerovskim glasom dok se on uspi-njao bijelim kamenim stubama. – Večera čeka.
– Ispričavam se, – rekao je. – Jesi li popila danas svoje vitamine?
Dillie je uzdahnula s nestrpljenjem prave devetogodišnja-kinje. – Jesam. Jamie Barclay ne mora piti vitamine.
– Jednog dana će Jamie Barclay požaliti zbog toga. – Poljubio ju je na vrh glave i naslonio se obrazom, koji je ostao priklonjen na njezinu glavu nekoliko trenutaka prije nego što je rekao: – Tko je Jamie Barcley?
– Jamie Barcley se u ponedjeljak doselila dvije kuće dalje od nas. Jamie Barcley smije ići na razna mjesta posve sama. I ja sam dovoljno stara da smijem isto to. Mogla bih sama prošetati odavde pa sve do knjižare. – Dill je isturila bradu, a njezina duga svijetla kosa se odmaknula od sićušnog šiljastog lica.
– Nemoj ni pomišljati na to.
– Pa, kad ću moći sama u šetnju?
– Kad dobiješ vozačku dozvolu.
– Uvijek, ali baš uvijek to kažeš. – Dillie je povikala na njega. – Onda će se sve dogoditi.
– Bit će to strašno naporan dan, – složio se Phin. Budući da joj nije namjeravao dati da ide polagati vozački do dvadeset prve godine, nije bio zabrinut.
– Pa, sve već znam o bebama pa to nećemo morati, – rekla je Dillie. – Baka mi je rekla neke stvari već odavno, ali onda mi je danas Jamie Barcley ispričala puno više.
Phin se sagnuo i pogledao je. – Jamie Barcley je curica?
– Da. – Glas joj je bio pun divljenja. – Ona zna puno stvari.
– Prekrasno. – Phin se ponovno uspravio. – Ja sam mislio da sam ti rekao kako ne smiješ ra-zgovarati s neznancima. Ali ne moraš se zabrinjavati jer ona vjerojatno nije u pravu.
– Okej. Imam ideju, – rekla je Dillie, mijenjajući brzine. – Dobru ideju.
– Okej, – rekao je Phin oprezno. Tuckeri na trijemu nisu imali nijedan stolac, jer Hill nije bio mjesto na kojem bi ljudi sjedili na svojim trjemovima i čavrljali, tako daje sjeo na gornju stubu, a Dillie je sjela pored njega i bila je laka poput pera u svojoj bijeloj majici i kratkim žućkastos-međim hlačicama.
– Razmišljala sam, – rekla je Dillie, – da bismo ti i ja mogli otići živjeti iznad knjižare. Gdje si prije živio.
– Dill, tamo imamo na raspolaganju samo jednu prostoriju. Ostalo je skladište. Tamo ne bi mogle stati sve tvoje stvari, a kamoli još i moje.
– Mogla bih se riješiti nekih svojih stvari. – Dillie je plemenito isturila bradu.
– To bi bila tragedija.
Dillie se ustala. – Mogli bismo otići samo mi. Mogli... – Zurila je u prostor, tražeći pravu ri-ječ, pri tome naboravši svoje sive oči i napučivši požudne usne, koje je naslijedila od svoje majke, a Phin je osjetio instinktivnu roditeljsku bol, koja ga je još uvijek znala uhvatiti nes-premnog, čak i nakon devet godina: Kako sam uspio biti tako sretan da dobijem ovo dijete i kako je mogu zauvijek držati zaštićenom? Nije se želio oženiti, ali vraški sigurno nije želio biti samohrani otac. A sada svoj život jednostavno nije mogao zamisliti bez nje.
– Mogli bismo imati svoju slobodu, – konačno je izgovorila Dillie.
– Nismo ni ovdje skučeni, – istaknuo je Phin. – Ovdje ima četrnaest soba. Pravo je čudo što unutra ne gubimo jedno drugo.
– Cijelo vrijeme moramo biti s bakom Liz, – rekla je Dillie. – Stvarno volim baku Liz, ali voljela bih da smo samo nas dvoje obitelj. Da smo sami, mogli bismo jesti hot-dog. I imati pa-pirnate ubruse. I desert kad nije vikend. – Položila je dlan na njegovu ruku i rekla: – Molim te? – pogledavši ga svojim napetim sivim očima, a on je pogledao dolje i na rukavu od košulje vi-dio ljubičastu mrlju.
– Kupina? – pitao je.
Dillie je odmaknula ruku. – Grožđe. Pojela sam tost jer si ti kasnio. – Okrenula je dlan kako bi pogledala mrlju od džema. – Sve je bilo ljepljivo.
– Da, bilo je. – Phin joj je dao maramicu. – Papirnati ubrusi, ha? Ovo nije bio jedan od Phi-novih prioriteta, ali ako je došlo do toga da postaje jako bitno u životu njegove kćerke, morat će se pozabaviti s time.
– To je samo primjer. – Dillie je polizala dlan kako bi okusila džem s ruke, a potom je obri-sala ruku u Phinovu maramicu.
Phin je sjedio i razmišljao o situaciji. Imalo je smisla doseliti se kod majke kad se Dillie ro-dila, jer se netko trebao brinuti za bebu. Ali Dillie nije više beba. A njegovoj nadnaravno ljuba-znoj kćerki je sigurno puno trebalo da kaže: 'Želim otići odavde'.
Mogli bi iznajmiti kuću, pretpostavio je, ali budući daje imao kuću pored rijeke u kojoj je živjela njegova punica, i kuću u kojoj je knjižara, a Liz je imala ovo veliko imanje na Hillu, činilo mu se to poput bacanja novca. A ako se on i Dillie presele, tko će se tijekom dana brinuti za nju dok on radi u knjižari? Ionako će opet završiti ovdje na Hillu s Liz, a to je upravo onako kako je željela njegova majka. 'Ona će biti Tucker', rekla je Phinu kad je donio bebu iz bolnice. 'Prepusti sve meni.'
Razmišljajući sada o tome, mogao je shvatiti Dillie. Biti Tucker je često znalo predstavljati gnjavažu.
– Hajdemo pronaći kompromis, – rekao je, a Dillie je uzdahnula. – Što kažeš na to da jednu noć na tjedan ostanemo u knjižari? Onako kao da prespavamo. Jest ćemo hot-dog i imat ćemo desert i to bez papirnatih ubrusa. I mogli bismo pokušati isprazniti jednu od tri sobe, zgurati knjige u dvije i tebi napraviti tvoju sobu.
Dillie je podigla glavu, razmišljajući o ponudi, pri tome djelujući zamišljeno i osjetljivo pod večernjim svjetlom. Phin je znao da je ona naporno malo dijete, vidio ju je na terenu softballa, ali njezina tankoća ga je ipak šokirala. 'Isto tako si izgledao kad si bio njezinih godina', rekla mu je jednom Liz. 'Bio si 180 cm u četrnaestoj godini i ni onda nisi prestao rasti.
Sve će doći na svoje mejesto.
– Što kažeš na to da, – rekla je Dillie svojim odmjerenim, strpljivim glasom, – pokušavamo jedno kratko razdoblje, pa ako budem dobra da tamo i ostanemo?
– Što kažeš na to da prihvatiš ono što možeš dobiti? Dillie je otpuhnula. – Ti i ja moramo biti sami.
– Zašto?
– Zato što trebam mamu.
Phin je ostao vrlo miran. – Mamu.
– Jamie Barcley ima mamu. Jamie Barcley je rekla daje njezina mama rekla da i meni treba mama.
– Njezina mama nije u pravu, – rekao je Phin tmurno.
– Ja ne mislim tako, – Dillien glas je bio zamišljen. – Mislim da mi je potrebna jedna. Mis-lim da bih to voljela. Ali mislim da ne želim da mi Rachel bude mama.
– Rachel? – Phin se naglo uzrujao. – Tko...
– Baka Liz kaže da Rachel izgleda poput prave mame kad me čuva, – rekla je Dillie. – A Rachelina mama stalno govori kako će mi ona možda postati baka i da bi to bilo lijepo. Ali ja mislim da Rachel nije dovoljno slobodna da bude moja mama. A stvarno ne želim da mi njezina mama bude baka jer je njena mama zla prema baki Junie. – Upala je u razvlačenje riječi poput svoje bake iz južnog Ohia i dodala: – Ona je looša.
– Rachel ti neće biti mama, – rekao je Phin. – Možeš se prestati brinuti.
– Pa, ne znam. – Dillie je uzdahnula i ispravila se. – To želi baka Liz, a ako ostanemo ovdje, to će se i dogoditi jer na kraju uvijek ispadne onako kako ona želi.
– Vjeruj mi, Dill, – rekao je Phin. – Nema nikakve šanse da će ti Rachel biti mama. – Začuo je zov svoje majke, 'Dillie?', te je i sam povikao: – Ispred kuće smo.
Liz je došla ispred kuće iz stražnjeg vrta, a u rukama s rukavicama je čvrsto držala ruže, dok joj se svijetla kosa odbijala pomaknuti na ljetnom povjetarcu. Tuckeri nisu dozvoljavali prirodi da ih ometa. – Zašto sjedite ovdje vani?
– Zato što nam je lijepo, – rekao je Phin. – O čemu si htjela razgovarati sa mnom?
Liz je stala na početku stuba. – Želim da više vremena provodiš sa Stephenom Garyevem, umjesto što mu onako okrećeš leđa i bježiš od njega. Nikada nećeš pridobiti glasove većine ako se budeš ponašao tako hladno.
– Ja to niti ne želim, samo hoću voditi knjižaru, – rekao je Phin. Dillie ga je bocnula prstom i on je dodao: – I želim jesti hot-dog s mojim djetetom. Sutra navečer ćemo Dillie i ja prespavati u knjižari.
– Što? – Liz se namrštila jer su oboje bili dva smiješna djeteta. – Ona ne može. Satovi klavi-ra joj počinju u osamnaest, nakon čega je večera, a u krevetu mora biti u 20:30. Nema svrhe da ona spava tamo.
– Onda u petak, – rekao je Phin.
– Petkom ima satove baleta, – rekla je Liz. – Ja ovo uopće ništa ne razumijem.
– Koje večeri nemaš nikakve poduke? – pitao je Phin Dillie.
– Ponedjeljkom, – rekla je Dillie razočarano.
– Samo jednu večer? – Phin se okrenuo prema Liz. – Kada se to dogodilo?
– Zadnjih šest mjeseci si ostajao u knjižari, – istaknula je Liz. – Ne nedostaje joj kvalitetno provedeno vrijeme. Želimo da bude zaokupljena obavezama.
Phin je pogledao dolje u svoju koščatu malu djevojčicu. – Ona je dovoljno zaokupljena. U ponedjeljak ostajemo u knjižari.
– To je prvi dan škole, pa bi to bilo nepraktično... Dillie ga je napeto pogledala tako da se on umiješao: Mi volimo nepraktičnost. Dillie i ja živimo na rubu.
Dillie ga je zadivljeno gledala, radost je izbijala iz svake stanice njezinog tijela, a on je po-mislio, Moram više vremena provoditi s ovim djetetom. Najbolja je.
Stojeći iza Dillie, Liz je otvorila usta kako bi nešto rekla, a Phin joj je susreo pogled. – U ponedjeljak ćemo ostati tamo.
– Dobro, – rekla je Liz, očito misleći drugačije. – Ali samo što se tiče ovog ponedjeljka. Mo-ramo biti razboriti kad se radi o danima kojima se ide u školu. Hajde, Dillie, idemo se presvući prije večere.
Dillie mu je dobacila jedan čeznutljiv pogled koji bi mu slomio srce da nije znao kakva je dobra glumica. – Dobro, – rekla je tugaljivo i primila baku za ruku, vukući noge dok se uspinja-la kamenim stubama.
– Zaboga, Dillie, – rekla je Liz, a Phin se nasmijao. Dillie je brzo podigla glavu i nasmiješila mu se, opet se ponašajući potpuno djetinjasto, a potom je ušla unutra sa svojom bakom i složila se s činjenicom da nema deserta jer nije bio vikend.
Diane bi joj za doručak dala desert, pomislio je, a potom zastao, iznenađen da je uopće po-mislio na Diane. Tako su kratko bili zajedno da uopće nije bio siguran kako je izgledala. Ok-ruglo, prisjetio se, jer ga je to i dovelo u nevolje. To i činjenica da je bila tako topla. Toplina je bila malo izražena kod Tuckera, pogotovo kad se vratio doma kako bi pomogao majci u borbi s očevim drugim srčanim infarktom i njegovom borbom s vlastitom smrtnosti.
Zatim je jedne večeri otišao u gostionicu kako bi pobjegao od umjetnog optimizma kod ku-će, a Diane je sjela pored njega. – Znači, ti si Phin Tucker, – rekla mu je. – Čula sam nešto o tebi. – Zažmirio je i pokušao se prisjetiti njezinog lica, osjećajući krivnju jer je tako malo mario za nju daje se sada nije mogao lako sjetiti. Tople smeđe oči, prisjetio se, i tamna raskuštrana kosa i onaj požudan i drag osmijeh. Trudio se kako bi pred očima stvorio cijeli njezin lik, ali umjesto Diane je vidio Sophie Dempsey, koja uopće nije nalikovala na Diane, jer su njezine smeđe oči bile napete, a tamna kosa čvrsto skupljena u punđu na vrhu glave. A usne su joj bile pune i primamljive, ne poput Dianeinih...
Osjetio je navalu vrućine od pomisli na njezine usne i ustao se, pitajući se što to dovraga nije bilo u redu s njim daje mogao zaboraviti ženu s kojom ima dijete, a zapaliti se za ženu koju nije poznavao, niti mu se svidjela.
– Tata, večera, – rekla je Dillie s okvira vrata i on je ušao unutra, spuštajući još jedan polju-bac na vrh njezine glave kad je stigao do nje.
– Ti si moja najomiljenija žena na čitavom svijetu, – rekao joj je, a ona je njemu rekla: – Znam, – i odvela ga u ugodnu kuhinju s ugrađenom klimom i bez deserta.
Sophiena noćna mora je bila viša od nje barem petnaest centimetara i bilo joj je teško nasmi-ješiti se, pogledavajući visoko gore u njegove cool oči, a srce joj je za to vrijeme počelo još jače tuči da joj se učinilo kako će iskočiti iz prsnog koša. – O. Hvala.
Klimnuo je glavom dolje prema njoj, pogled mu se ni u jednom trenutku nije pomaknuo s njezinog lica, a čitavo to vrijeme ju je častio svojim dobro kontroliranim osmijehom političara. – Ja sam Phin Tucker, gradonačelnik, a ovo je Wes Mazur, šef naše policije.
Policajac im se približio i stao pored njih, niži od gradonačelnika i bljedunjav u svojoj bijeloj košulji i crnim hlačama. Ispod njegove vrlo kratko podšišane smeđe kose isticale su se crne naočale.
– Došli smo zbog nesreće... – počeo je policajac, a zatim je njegov glas polako nestao i Sop-hie se okrenula kako bi ugledala Cleu koja je silazila niz stube, izgledajući sjajno kao i uvijek do sada.
– Jesam li dobro čula da si rekao kako si ti Phin Tucker? – Clea je prohujala pored Sophie kako bi se rukovala s gradonačelnikom. – Ne mogu vjerovati. Zadnji puta kad sam te vidjela, pao si s bicikla. – Pogledom je susrela njegov.
– I sada se jednako osjećam. Dobar dan, Clea. Dobrodošla kući. – Gradonačelnik se zagle-dao dolje u Cleine plave oči, ali nije zvučao ni najmanje neuravnoteženo. Vjerojatno nikada nije bio neuravnotežen. Sophie je to kod njega živciralo.
– A tko je ovo? – Clea je pored njega pogledala u šefa policije.
– Šef policije, – rekao je duboki glas koji je dopirao Wesu iza leđa. – Žele čuti o nekoj nes-reći.
Sophie se okrenula. Srednja veličina, mračno i samodopadno, zeleno odijelo je na sebi imalo previše vlasi i lagani trbuščić, a svoju je jaknu nemarno prebacio preko ramena u neuspjelom pokušaju da izgleda cool. Košulja mu je imala zelene i bijele pruge, a kravata je bila svijetlo žute boje.
– Ti si sigurno Frank, – rekla je Sophie.
– Tako je. A sada se nemoj zabrinjavati. – Frank je namignuo Sophie. – Ja ću se pobrinuti za ovo. Ipak sam ja u gradskom vijeću.
– Nemaš se za što pobrinuti, – rekao je policajac obzirno, a Sophie je dobacila Clei pogled koji je govorio, 'Učini nešto u vezi ovog tipa'.
Clea je primila Frankovu ruku. – Zašto ne bismo otišli na trijem i razgovarali o tvojim sce-nama za sutra?
Frank je izgledao zaprepašteno, kao da nije mogao vjerovati da ga ona dira.
Jedan potvrđeni glupan manje na putu. Dva moguća se uskoro miču.
– Pa, to je automobil, – rekla je policajcu, a gradonačelnik ju je po posljednji put pogledao, a nakon toga ih je ostavio i odšetao do auta, očito vidjevši sve što gaje zanimalo. – Registriran je na sestru i mene. – Ponovno se okrenula prema rasklimanom trijemu na kojem se Amy nasloni-la na stup, žvačući svoj sendvič od šunke i izgledajući egzotično u svom narančastom topu i ljubičastim kapri hlačama, dok joj se crvena kosa presijavala na suncu. – To je moja sestra.
– O, – rekao je policajac, pogledavajući prema Amy.
Gradonačelnik je pozvao policajca i on je otišao do njega, a Amy je odložila svoj slasni sen-dvič na ogradu trijema i sišla do njih.
– Rekla sam ti, – šapnula je Sophie prema Amy. – Stupovi su nas prijavili nekoj nacističkoj zakonskoj agenciji iz
– Opet Fear and Loathing. Postaješ dosadna. – Proučavala je dvojicu muškaraca. – Znači, to je Phineas T. Tucker. Bile smo u krivu. On se ipak seksa. A slobodno može i sa mnom.
– Koncentriraj se, – rekla je Sophie. – Policajac se zove Wes Mazur. Odlazi tamo i daj mu što god želi kako bi otišao, a mi se konačno bacile na posao.
– Radije bih dala gradonačelniku. – Amy je uzdahnula. – Nažalost, čini se da bi on radije primio od tebe.
– Što? – rekla je Sophie. – Amy, koncentriraj se.
– Stajala sam u okviru vrata kad je pozdravio, – rekla je Amy. – A prema izrazu njegovog li-ca, ono što on ima za tebe sigurno nije ključ grada.
– Nije bilo nikakvog izraza na licu, – rekla je Sophie. Gradonačelnik je sada gledao u auto s istim nedostatkom izraza koji se primijetio još otkada je došao. Očita posljedica života u uskom zatvorenom krugu. – Mislim da on za nikoga nema ništa. Idi ih se otarasi.
Petnaest minuta kasnije, nakon što se policajac vratio u patrolni automobil, uzeo željeznu po-lugu i ispravio odbojnik auta, Amy se vratila na trijem s dva muškarca iza sebe. – Wes ima par pitanja.
Wes? – Pitanja? – Sophie je spojila dlanove kako bi se suzdržala od mahanja, a potom se po-čela poigravati sa svojim prstenjem.
Policajac joj je rukom pokazao da sjedne, što je ona i učinila. Kad je naumio sjesti na ogradu trijema, Sophie je glasno rekla, – Ne! – posegnuvši rukama prema ogradi i grabeći Amyn sen-dvič, prije nego stoje uspio sjesti na njega.
– Hvala. – Sjeo je na ogradu dok je gradonačelnik ostao ležerno stajati naslonjen na stup iza njega, djelujući kao da se zabavlja, što nimalo nije pomoglo da Sophie postane manje drag. Glumio je u The Philadelphia Story; ona je izgledala kao daje izašla iz filma The Grapes of Wrath. Život je bio tako neravnopravan.
– Samo mi recite što se dogodilo, – rekao je policajac. Sophie je gradonačelniku okrenula le-đa i sve ispričala ljubaznom policajcu, a kada je došla do kraja, rekla je: – Jednostavno nisam gledala i previdjela sam znak. Nismo namjerno prekršile zakon.
Gradonačelnik se malo zagledao. – Zapravo jeste. – Zvučao je kao da mu nije bilo stalo. – Napustile ste mjesto nesreće.
– Potpuno razumljivo pod danim okolnostima, – rekao je policajac prije nego što je Sophie uspjela odgovoriti. – Amy kaže da možemo dobiti snimku nesreće ako ju vratimo sutra, pa će-mo vam onda donijeti i izvještaj o nesreći koji ćete potpisati.
– Amy vam je rekla da opet dođete. – Sophie se ugrizla za usnu, pitajući se zbog čega je nje-zina majka inzistirala na troje djece.
– Također je spomenula nešto o struji i odvodu, – rekao je policajac, smješkajući se prema Amy.
– To je dobar razlog za pozivanje električara i vodoinstalatera, – rekla je Sophie vedro. A ne policije i članove gradske vlasti, Amy. – Zaista, nema potrebe...
– Nema nikakvih problema, – rekao je policajac. – Bit će mi zadovoljstvo.
– ... da obojica dolazite... – opet je počela Sophie, nadajući se da će barem uspjeti izbjeći gradonačelnika. Ali kada ga je pogledala, zurio je u njezina usta, a ona se zarumenila i tada se uzrujala.
– Jeste li ozlijeđeni u nesreći? – pitao je, a Sophie je trepnula. – Tvoja usna. Krvari.
– O. – Sophie je polizala donju usnu osjetivši bol. – Ugrizla sam se kad nas je udario. Sve će biti u redu.
Pogled mu je još nekoliko trenutaka šetao njezinim usnama, a onda je klimnuo glavom.
Jedan. – Ali hvala na pitanju, – rekla je Sophie, dobacujući mu Dempsey osmijeh.
Gradonačelnik je na trenutak izgledao zatečeno, a onda mu je zatitrala usna.
Dva. – Ali mislim da će mi se usne oporaviti, zar ne? – rekla je Sophie, lagano flertujući.
– O, da, hoće – rekao je, susrećući njezin pogled.
Tri. – I zaboravila sam na to, – rekla je Sophie iskreno. – Sigurno vrlo dobro zapažate stvari.
– Nastojim, – rekao je gradonačelnik, sada ju otvoreno odmjeravajući.
Četiri. Sophie se ustala, uključujući i policajca u svoj osmijeh. – Uistinu ste ljubazni i stvar-no ne možemo od vas tražiti ništa više; zasigurno ne još jedan put do ovdje. Pa ću ja zbog toga sutra doći u postaju i potpisati izvješće o nesreći i...
– Ja ih mogu zamoliti za uslugu, – rekla je Amy stojeći iza nje. – Želim funkcionalan odvod i struju koja me neće ubiti.
Sophie je pokušala sakriti nervozu s lica, ali gradonačelnik je to vjerojatno vidio jer joj se nasmijao, ovoga puta pravim osmijehom i ona je pomislila, Naravno da si prekrasan.
– Vratit ćemo se sutra, – rekao je odmičući se od stupa trijema, a sve što je Sophie mogla re-ći bilo je: – Hvala vam.
Kada su otišli, Sophie se okrenula prema Amy. – Hajdemo još jednom proći kroz plan. Bit ćemo samo nas troje i nećemo ničime izazivati pozornost.
– Znaš da postoji stvar kao što je previše opreznosti, – rekla je Amy. – Popravit će nam od-vode i struju, besplatno.
– Vraga hoće, – rekla je Sophie, razmišljajući o gradonačelniku. – Platit ćemo na ovaj ili onaj način.
– Ne zanima me što pričaš, – Amy je nastavljala. – Nisam rekla da nije seksi. – Sophie se us-tala i pri tome se ljuljačka zanjihala. – Rekla sam da ćemo ga se kloniti. On znači nevolju, vidi mu se u očima. On je teška meta.
– Kladim se daje, – rekla je Amy.
– Hoćeš li se koncentrirati? Klonimo se gradonačelnika.
– Da, ali hoće li se gradonačelnik kloniti nas? – pitala je Amy.
– Bože, nadam se, – rekla je Sophie polizavši svoju usnu, koja je opet počela krvariti.
Phin je sjedio na suvozačevom sjedištu patrolnog vozila, razmišljajući kako bi iz grada otje-rao sestre Dempsey. Za to nije imao legalnih temelja, naravno, ali njegov posao je bio osigurati mir, a imao je osjećao da bi se rješavanjem sestara napravio početni korak u održavanju mira, čak iako se to odnosilo samo na njegov mir. Nešto tamo nije štimalo.
Osim brinetine slasne, crvene, nateknute usne.
Klimnuo je glavom kako bi otjerao prizor s očiju, a Wes je rekao: – Što je?
– Brineta. Muči me. Zastoje toliko napeta?
– Ne muči te ona zbog toga.
Phin gaje ignorirao. – Način na koji je okretala prstenje, mislio sam da će joj otpasti prsti. A onda je uključila svoj šarm. Zavarala bi i mene, samo da to nije učinila tako naglo.
– I ovako te zavarala, – rekao je Wes. – Zove se Sophie. Sviđa mi se, ali teško je povjerovati daje ona Amyna sestra.
– Amy je vrući komad. – Sophie nije bila vruća, pomislio je, koncentrirajući se na nedostat-ke starije sestre samo kako bi zaboravio njezine usne. Imala je potencijala da postane privlačna poput Amy – sa svom tom svojom tamnom kosom skupljenom na vrhu glave i dovoljno lijepim svijetlim licem na kojem su bile krupne smeđe oči – ali napetost je toliko isijavala iz nje daje bilo vrlo iscrpljujuće stajati u njezinoj blizini. – Sophiena rana je prilično duboka, – rekao je Wesu. – Ta ju je posjekotina na usni sigurno vraški boljela, a ona ju nikada nije spomenula, niti je dotaknula. – Klimnuo je glavom. – Previše se trudi kako bi predstavila daje sve u redu. Što znači daje nešto naumila, a sigurno se radi o onom filmu. – Nije volio žene koje su nešto smiš-ljale. Znao je da to neke vole raditi. – Što me podsjetilo da ćeš od sljedećeg tjedna imati novi zakon za provođenje. Zabrana pornografije. Pa ako budu snimale seks, morati ćeš uhititi Amy i njezin kratki topić. Wes je zažmirio. – O, sranje, zašto to ne odbaciš?
– Zato što je željela većina članova vijeća, a kod nas ionako ne dolaze snimati filmove, pa... – Phin je slegnuo ramenima.
– Mislim da ne bismo trebali Clei Whipple uskratiti snimanje pornića, – rekao je Wes. – To jednostavno nije u redu.
– Da, pa ti se kandidiraj za gradonačelnika i bori se za to. – Djelomični nemir koji je Phin osjetio zbog zabrane pornografije ponovno se vratio, zbog čega je postao mušičav. – Ja sam mislio da sam to riješio prilično dobro, s obzirom na okolnosti.
– Pa nitko nije umro. – Wes se provezao preko New Bridgea, s očitim zadovoljstvom proma-trajući grad koji se nazirao ispred njih. – To je uglavnom moj životni moto. Nema krvi, nema smrti, nema brige.
Wes je neko vrijeme šutio, a onda je rekao: – Ta Amy je stvarno nešto posebno.
– Baci se onda na nju, – rekao je Phin. – Imaš vremena do nedjelje. – Bila je to vedra pomi-sao, činjenica da će sestre Dempsey otići tako rano. – Možda će Stephen popustiti kad one odu iz grada.
– Ja ga ne bih podcjenjivao, – rekao je Wes. – Uskoro su izbori. – Usporio je i polukružno se okrenuo kako bi parkirao ispred knjižare.
– Za dva mjeseca, – rekao je Phin, dosađujući se. – Kao što pričam mami. Ima još dosta vremena.
Wes je klimnuo glavom. – Stephen je odlučan u namjeri da ovog puta ne izgubi. Prošlo je dvadeset godina od pobjede njegovog oca i cijele te zbrke koju je napravio. Ljudi zaboravljaju. Mogao bi pobijediti ako budeš samo sjedio na trijemu i promatrao svijet oko sebe, a ne želim ni razmišljati što bi se onda moglo dogoditi.
Phin je osjetio istinsku uzbunu. – Zar mi govoriš da bih trebao napraviti kampanju? Okej, ranije ćemo polijepiti plakate.
– Ja ti govorim, – rekao je Wes oprezno, – Stephen podnosi teret dugogodišnjeg poraza Garyevevih. Stalni porazi ostavljaju duboke ožiljke na duši. On je opsjednut, Phin. Mislim da će učiniti sve kako bi ovog puta pobijedio, a ako uspije u tome, naredne dvije godine će potroši-ti u nastojanju da nas vrati u kameno doba.
Phin je izašao iz automobila. – Čuj sad ovu ironiju. Dosta mi je za čitav život biti gradona-čelnik, a Stephen to jako želi postati, tako da smo obojica zaglavili.
– To samo još pogoršava stvari, – rekao je Wes. – Ti čak ni ne želiš ono za čim on žudi. A nećeš mu to ni dati. Barem se nadam da nećeš.
Phin je pogledao niz ulicu prema sudnici od kamena i mramora. Tuckeri nikada nisu gubili. – Okej, onda ćemo promatrati to snimanje filma, budući da se Stephen na to namjerio svojim novim glupim predloškom zakona. Pogotovo ćemo pozorno promatrati onu kako-se-ono-zove. Sophie. Žena koja je tako napeta i neiskrena može biti opasna za svakoga tko s njom stupi u kontakt. – Phin je opet pomislio na njezine usne i na onaj osmijeh koji mu je uputila kad gaje odlučila zavesti. Da se ikada odluči opustiti, postala bi onaj tip žene na koji ga je otac upozorio, vražji bombon, žena koja vas može uništiti samim pogledom. Phina je ta ideja zabavljala sve dok se sam nije suočio s jednom takvom.
– Onda si siguran, – rekao je Wes dok su se uspinjali.
Phin je klimnuo glavom dok je otključavao vrata. – Da, ali sutra se vraćam s tobom tamo da vidim što je naumila s tim filmom.
– Zbog toga se vraćaš, ha?
– Zbog toga i zato da vidim hoće li Georgia Lutz zadaviti Cleu Whipple kad sazna što radi njezin Frank. – Phin je podržao otvorena vrata za Wesa.
– Nemoj se čak ni šaliti s time, – rekao je Wes. – Ovdje nismo imali ubojstvo četrdeset godi-na, a ne želim da se jedno dogodi za vrijeme trajanja moje službe. – Pogledao je niz ulicu, koja je bila prazna kao i inače u vrijeme večere. – Moraš li se vratiti kući Dillie ili imaš vremena za jednu partiju?
– Uvijek imam vremena za igru. – Phin mu je rukom pokazao da uđe. – To je razlog zbog kojeg živim.
– Mislio sam daje to politika, – rekao je Wes ulazeći.
– Ne, to je razlog moje majke za život. Ja živim za bilijar.
– Raspuštenice bi također bile dobar razlog.
Phin je pomislio na Sophie. – Da, pa, ako pronađeš neku, javi mi. U međuvremenu, zaigraj-mo bilijar.
Te večeri prije objeda, kad je sunce zašlo i malo rashladilo zrak, Amy ih je natjerala da izađu na trijem i razgovaraju. Skupila je, činilo se, tisuću svijeća koje je poredala uzduž ograde trije-ma kao i na prozorsku dasku u blizini ljuljačke, a Clea se odmarala na jednom kraju obasjanom svijećama, što je Sophie posve odgovaralo. Sjedila je u relativnoj tami na drugom kraju, sluša-jući zrikavce i blago protjecanje rijeke, smirujući se u sutonu dok ih je obje odguravala vršcima nožnih prstiju. Čak joj je godio i škripavi zvuk ljuljačke. Možda su svi njezini predosjećaji zap-ravo pogrešni, na koncu, ispostavilo se da je šef policije ipak samo ljudsko biće. Pokušavala je uopće ne razmišljati o gradonačelniku. Čula je Only Want to Be with You, što je značilo da je Amy pustila The Dusty kompilaciju. I to je bilo prijatno.
– Zar vi djevojke nikada ništa drugo ne slušate? – pitala je Clea.
Sophie je klimnula glavom. – Dusty ima utješnu glazbu, – odgovorila je Clei. – Moja mama je svaku večer znala pjevati s Dustyjem. – Pustila je glavu da padne natrag na naslon ljuljačke, lagano pjevušeći i razmišljajući o Davyu i Amy kad su bili zajedno i zatim je i posljednji tračak napetosti ispario iz njezinog tijela.
– Oprosti, – rekla je Clea. – Ne želim zvučati grubo. Za-ne je zvao dok ste bile u dvorištu. A to ne znači da se trebam iskaliti na vama.
Sophie se prestala ljuljati. – Nešto nije u redu?
– Ostavila sam ga. A on sada želi doći ovamo i razgovarati sa mnom o tome. – Clea je zako-lutala očima, a Sophie je pomislila, Ovo nije dobro.
Amy je izašla na trijem s vrčem soka od jabuke i tri visoke čaše, nakon čega im se nasmiješi-la. – Sok od jabuke i konjak od breskve.
– Ooo, – rekla je Clea nakon prvog gutljaja.
– Znači Zane dolazi? – rekla je Sophie, držeći svoju čašu. – Pitam jer nam ovdje nitko više nije potreban. – Pogotovo ne netko ljut i samodopadan. Virginia Garyey bi poludjela od sreće kad bi vidjela svog omiljenog voditelja vijesti.
– Tko? – pitala je Amy i Sophie ju je uputila.
– Rekla sam mu da ne dolazi, – rekla je Clea. – Već sam predala papire za razvod. On je io-nako uzrujan samo zbog novca.
Sophie je sada ponovno osjetila napetost. – Zbog novca?
– Prodajem farmu, – rekla je Clea. – Na onoj strani ceste postoji veliko zemljište koje proda-jem zajedno s ovom kućom. – Namrštila se kad je pogledala uokolo. – Ne izgleda puno niti nešto posebno, ali Frank kaže da bi mogli postići cijenu blizu tri četvrtine milijuna.
Sophie ie uspravila. – Za ovu kuću?
– Ne, nego za zemlju. – Clea je odgurnula ljuljačku, a Sophie se odmah vratila u prvobitni položaj kako ne bi pala s nje. – Moj otac je prije pet godina prodao najveći dio farme odmah nakon mog vjenčanja sa Zaneom. Naslijedila sam gotovo dva milijuna od oca i sada više ne-mam ništa. – Clea je duboko udahnula i dodala: – Zane je učinio nešto s tim novcem u proteklih šest mjeseci, potrošio ih, nemam pojma. Tada smo se jako posvađali i onda sam podnijela zah-tjev za razvod braka. Odvjetnik mi je rekao da će morati na sudu objasniti nimalo dobro. – Čvrsto je stisnula čeljust. – Želim natrag taj novac.
– Pa, Amy je uvijek govorila... – Sophie je pogledala okolo tražeći sestru. – Amy?
Amy je nestala u tami dvorišta, a Sophie ju je ugledala kako se miče u grmlju pored trijema. – Sto radiš?
– Samo provjeravam jesmo li spremili opremu. – Amy se vratila na trijem, uzela svoje piće i ona i Člea su počele razgovarati o filmu.
– Želim da se kaseta pošalje u L. A. – rekla je Clea. – Jednom producentu kojega poznajem, Leu Kingsleyu.
– To mi zvuči poznato, – rekla je Amy pogledavši Sophie.
Sophie je potvrdno klimnula glavom. Davy je radio za njega. Tako je i upoznao Cleu. A on-da ju je doveo doma na upoznavanje s obitelji, a ona ga je nakon toga napucala zbog Zanea. Sophie je otpila još jedan gutljaj soka od jabuke i konjaka. Trebala bi konačno prijeći preko toga, budući da je Zane sam po sebi dovoljna kazna. Opet je naslonila glavu na naslon ljuljačke, slušajući laganu Dustyjevu pjesmu i pogledavajući prema raskošnoj zelenoj tami drveća, koje je odvajalo kuću od rijeke.
– A stoje s ovim Frankom? – pitala je Amy.
– Frank. – Clea nije zvučala ni približno uzbuđeno zbog toga. – Nazvao kamo me prije mje-sec dana i zbog toga sam osjetila... nostalgiju. Rekao je: 'Zašto se na vratiš kući, onda ćemo razgovarati i bit će kao u dobra stara vremena', a ja sam pomislila da je to odlična ideja za sni-manje materijala za daljnje audicije – povratak kući, susretanje starih srednjoškolskih ljubavi, na neki način ljubavni film/dokumentarac, znate?
Amy je klimnula glavom. – Koliko ste dugo ti i Frank bili zajedno?
– Jednu noć. – Clea je ispraznila svoju čašu i posegnula za drugom kako bi je ponovno na-punila. – Ja sam, naravno, vjerovala da će to biti zauvijek.
– Jednu noć? – Sophie je zamislila Franka: punašan, loše odjeven i vraški dosadan. Jedna noć je i previše.
– Bila sam zaljubljena. I on se ponašao kao da je. A tako je dobro izgledao...
– Frank je dobro izgledao? – pitala je Sophie.
– Bilo je to prije dvadeset četiri godine, – rekla je Amy.
– Začepi i pusti ju da priča.
– ... i radili smo jednu predstavu, – govorila je Clea. – A znate kako to ide kad vježbate da ste zaljubljeni. Samo što sam ja stvarno i bila. Tada mi je on bio sve.
Ako je Temptation bio mjesto gdje je Frank predstavljao sve, Sophie odmah odlazi odavde. Netko pametan, zgodan i uspješan, netko poput vražjeg gradonačelnika, to je već imalo smisla. Ali Frank?
– Jako dugo je hodao s Georgiom Funk, – rekla je Clea.
– Ali jedne subotnje večeri, nakon zabave za glumce predstave, Frank me odveo u gostioni-cu na sok, što je onda bilo, govorim vam, puno. I parkirao je auto odostraga, što je bilo rezervi-rano samo za ljubavnike Temptationa, i učinio je prvi korak, a ja sam tada izgubila nevinost. – Clea je iskapila i drugu čašu.
– Obećao mije daje priča s Georgiom završena, – rekla je Clea. – Ali kada sam u ponedjeljak došla u školu, na ruci je imala sićušan zaručnički prsten.
– Možda bismo mogli snimiti nešto s ubojstvom, – rekla je Amy.
– Rekao mi je da je trudna, – nastavila je Clea, – i ubrzo su se vjenčali. A onda je nakon je-danaest mjeseci, konačno, rodila. – Clea je opet posegnula za vrčem, a Sophie je pružila svoju čašu.
– Znači da su ona ili on lagali, – rekla je Amy.
– Ona je lagala, – rekla je Clea ulijevajući sok od jabuke u Sophienu čašu. – U novinama im je izašla fotografija s vjenčanja. Još nitko nikada nije vidio jadnijeg mladoženju. – Otpila je gutljaj iz svoje Čaše, a onda je još nadolila iz vrča. – I tako sam ja izgubila nevinost i otišla u Hollywood postati filmska zvijezda. – Smijala se, ali izgledala je turobno, čak i pod slabim svi-jetlom svijeća.
– Ima li uopće itko dobru priču o izgubljenoj nevinosti? – pitala je Amy. – Ja sam izgubila nevinost s Darrinom Sunderlandom nakon utakmice zadnje školske godine i bilo je loše. – Otpi-la je gutljaj pića i razvedrila se. – Nasreću, seks je postao bolji.
– Menije s Frankom bilo prilično dobro, – rekla je Clea.
– Mislim, seks nije bio odličan, ali on je bio dobar prema meni. I uistinu zahvalan.
– Darrin je bio previše pijan da bi mogao biti zahvalan,
– rekla je Amy. – Što me naučilo prvoj lekciji o seksu: Moraju biti trijezni. To je jedna od 'Klasičnih pogrešaka', a odmah pored stoji, 'Nikada se nemoj upustiti u rat za zemlju u Aziji'.
– Moja prva lekcija je bila da se ne treba vjerovati muškarcu kada želi onu stvar, – rekla je Clea. – Najbolji muškarac s kojim sam ikada bila je bio prevarant, a to vam govori sve o
– Nisi znala daje Zane prevarant, – rekla je Sophie.
– Ne, Zane je pogreška, – rekla je Clea. – Davy je prevarant. – Kad se Sophie ispravila i za-ljuljala ljuljačku, dodala je: – A vi to znate, pa ga nemojte pokušavati braniti. Znam da ga voli-te, ali on je pokvaren kao i svatko drugi u vašem obiteljskom stablu.
– Molim? – rekla je Sophie ledenim glasom.
– Osim tebe i Amy, – rekla je Clea. – A ponekad sumnjam u Amy.
– Kao i svi ostali, – rekla je Amy radosno.
– Ali u tebe ne sumnjam, Sophie, – nastavila je Clea. – Ti nikada ništa pogrešno ne napraviš. Nikada nisam upoznala nekoga tko je iskreniji od tebe. Kladim se da si i ti dobro izgubila nevi-nost. Elegantno, bez traume. – Nazdravila je Sophie svojom čašom. – Kladim se da nisi čak ni odjeću zgužvala.
– Izgubila sam je s Chadom Benvickom u Iowi, mjesec dana prije završetka škole, – rekla je Sophie, pokušavajući zadržati ujednačen ton glasa kako ne bi pljunula Cleu. – Pomislila sam da bih ga mogla prevariti kako bi me odveo na maturalnu zabavu ako jednom pristanem, a tada nitko nije bio popularniji od Chada. Osim što je bilo užasno, kada sam se u ponedjeljak vratila u školu, svi su znali. A kad sam za vrijeme ručka otišla u kantinu, prišao mi je njegov najbolji prijatelj koji je zabio svoj prst u moju pitu i rekao mi: 'Čuo sam da si nešto izgubila, Sophie'. A onda su se svi smijali. – Sophie je držala ujednačen glas, ali čim su se te uspomene vratile, osje-tila je mučninu; mogla je namirisati ustajao zrak u kantini, vidjeti sivi pod prekriven linoleu-mom i čuti podrugljivi smijeh.
Nakon minute, Amy je rekla: – Isuse.
– Znala sam ja i bolje od toga, – rekla je Sophie, pokušavajući zvučati opušteno. – Mama me upozorila na gradske dečke. Morali su biti dobri prema djevojkama koje su poznavali, pa su se bacali na autsajdere poput mene. A onda sam ja pomislila kako ću biti dovoljno pametna i us-pjeti prevariti tog gradskog dečka da me odvede na maturalnu zabavu. – Klimnula je glavom. – Očito je da nisam na oca. Ne mogu nikoga za ništa prevariti.
– Nisam to znala, – rekla je Amy, zvučeći očajno zbog nje.
– Imala si deset godina, – rekla je Sophie. – Nisam željela nikome reći. Ali natjerala sam tatu da nas ostavi u sljedećem gradu u koji smo došli kako biste ti i Davy mogli odrasti na jednom mjestu. Do vremena kad ste postali maturanti, pripadali ste. – Nasmiješila se Amy kako bi ju razuvjerila. – Onoj pogrešnoj bagri, naravno, jer ste Dempsey, ali svejedno.
– A onda sam ja završila s Darrinom Sunderlandom, – rekla je Amy.
– Ne mogu ja sve učiniti, – rekla je Sophie. – Moraš si sama birati dečke.
– Pa, to objašnjava zašto si bila tako hladna prema Phinu Tuckeru, – rekla je Clea.
Sophie ju je pogledala i namrštila se. – Što?
– Gradski dečko. – Clea je mahala čašom. – Želiš da on plati za Cheta.
– Zvao se Chad, – rekla je Sophie, razmišljajući o Phinu Tuckeru i njegovom predivnom licu i prekrasnom tijelu. – Chad je bio visok i plav, ali to je bilo sve. Gradonačelnik mu po ničemu drugom ne sliči.
– Nema to veze, – rekla je Clea. – Frank je još uvijek tip kojeg sam izgubila, a svaki gradski dečko će uvijek bio onaj koji te uspio preveslati. To je prošlost. I stalno ti se ponavlja.
– Znači da ti snimaš ovaj film kako bi vratila Franka? – rekla je Sophie, pokušavajući skre-nuti razgovor s gradskih dečki i Phina Tuckera.
– Ne, – Clea je zadrhtala. – Jesi li ga vidjela danas? Kako je mogao postati takav klaun?
– Primijetile smo. – Amy je zvučala mnogo zabrinutije nego što je situacija zahtijevala. – Još uvijek želiš snimati, zar ne?
Clea je potvrdno klimnula glavom. – Meni je samo potrebna snimka koja pokazuje da sam još uvijek isplativa. Kad sam razgovarala s Leom, zvučao je zainteresirano jer ima onaj nasta-vak koji želi snimiti, ali ja to više ne želim raditi.
– Želi napraviti nastavak Always Tomorrowl – pitala je Amy sumnjičavo.
– Ja sam mislila da si ti na kraju tog filma mrtva, – rekla je Sophie.
– Ne nastavak tog filma, – rekla je Clea. – Gledajte, vi me samo trebate učiniti lijepom na snimci.
– To nije teško, – rekla je Amy. – Dokle god budemo imale dobro svjetlo, ti ćeš izgledati od-lično.
– Hvala, – rekla je Clea, kao da nije posve sigurna da je to kompliment.
– A ja sam još uvijek za ubojstvo, – rekla je Amy. – Iako mislim da Chet iz Iowe zaslužuje gore od toga. Možda bismo se mogle baciti na ludiranje. Nokautiramo Franka, a onda na putu prema Iowi ubijemo Cheta, pronađemo Darrina i polomimo mu koljena. – Zastala je, zatečena mišlju. – Znate, to bi ispao odličan film.
– Chad, a ne Chet, – rekla je Sophie. – A to je bilo prije petnaest godina. Preboljela sam to.
– Ti zapravo to nisi nikada preboljela. – Clea se zagledala u tamu ispred sebe. – Samo si na-učila živjeti s tim. – Uzdahnula je. – Zar ne poželiš da si onda znala ono što danas znaš? Zar ne poželiš da se možeš vratiti i ispraviti to?
– Nisam sigurna da znam što bih rekla, čak ni sada, – rekla je Sophie. – 'Makni prste iz moje pite' mi se ne čini dovoljnim.
– Što kažeš na: 'Da. i bilo je užasno loše?' – rekla je Amy. – Mogla si se barem potruditi da Chet više ne dobije od nijedne druge.
– Chad, – rekla je Sophie. – U redu je. Stvarno. Prošlo me je to.
– A što bi ti učinila da se Chad pojavi na putu ispred tvog jurećeg automobila? – pitala je Clea.
– Pregazila bih ga kao psa, jer se tada tako i ponio prema meni, – rekla je Sophie. – Kao i njegovog malog najboljeg prijatelja.
– Pa, ne daj se zbuniti i onda umjesto njih navaliti na gradonačelnika, – rekla je Amy. – Ba-rem nemoj dok ne obavimo posao.
– Ništa ja neću učiniti gradonačelniku. – Sophie je odmah pomislila na njega čim je to izgo-vorila, tako nepromišljeno uvjerena da je on jedva svjestan toga. Uhvatila se kako škripi zubi-ma, pa je opustila čeljust, duboko udahnula i dodala: – Bez obzira koliko to privlačno moglo biti.
Dok je Sophie ispijala punč, Phin je otišao doma do zidane kuće svoje majke na Hillu i pro-našao je svoju malu plavokosu kćerku kako ga čeka na prostranom i praznom trijemu, s rukama položenim na nepostojećim bokovima.
– Puno kasniš, – rekla mu je Dillie svojim pedantnim, Tuckerovskim glasom dok se on uspi-njao bijelim kamenim stubama. – Večera čeka.
– Ispričavam se, – rekao je. – Jesi li popila danas svoje vitamine?
Dillie je uzdahnula s nestrpljenjem prave devetogodišnja-kinje. – Jesam. Jamie Barclay ne mora piti vitamine.
– Jednog dana će Jamie Barclay požaliti zbog toga. – Poljubio ju je na vrh glave i naslonio se obrazom, koji je ostao priklonjen na njezinu glavu nekoliko trenutaka prije nego što je rekao: – Tko je Jamie Barcley?
– Jamie Barcley se u ponedjeljak doselila dvije kuće dalje od nas. Jamie Barcley smije ići na razna mjesta posve sama. I ja sam dovoljno stara da smijem isto to. Mogla bih sama prošetati odavde pa sve do knjižare. – Dill je isturila bradu, a njezina duga svijetla kosa se odmaknula od sićušnog šiljastog lica.
– Nemoj ni pomišljati na to.
– Pa, kad ću moći sama u šetnju?
– Kad dobiješ vozačku dozvolu.
– Uvijek, ali baš uvijek to kažeš. – Dillie je povikala na njega. – Onda će se sve dogoditi.
– Bit će to strašno naporan dan, – složio se Phin. Budući da joj nije namjeravao dati da ide polagati vozački do dvadeset prve godine, nije bio zabrinut.
– Pa, sve već znam o bebama pa to nećemo morati, – rekla je Dillie. – Baka mi je rekla neke stvari već odavno, ali onda mi je danas Jamie Barcley ispričala puno više.
Phin se sagnuo i pogledao je. – Jamie Barcley je curica?
– Da. – Glas joj je bio pun divljenja. – Ona zna puno stvari.
– Prekrasno. – Phin se ponovno uspravio. – Ja sam mislio da sam ti rekao kako ne smiješ ra-zgovarati s neznancima. Ali ne moraš se zabrinjavati jer ona vjerojatno nije u pravu.
– Okej. Imam ideju, – rekla je Dillie, mijenjajući brzine. – Dobru ideju.
– Okej, – rekao je Phin oprezno. Tuckeri na trijemu nisu imali nijedan stolac, jer Hill nije bio mjesto na kojem bi ljudi sjedili na svojim trjemovima i čavrljali, tako daje sjeo na gornju stubu, a Dillie je sjela pored njega i bila je laka poput pera u svojoj bijeloj majici i kratkim žućkastos-međim hlačicama.
– Razmišljala sam, – rekla je Dillie, – da bismo ti i ja mogli otići živjeti iznad knjižare. Gdje si prije živio.
– Dill, tamo imamo na raspolaganju samo jednu prostoriju. Ostalo je skladište. Tamo ne bi mogle stati sve tvoje stvari, a kamoli još i moje.
– Mogla bih se riješiti nekih svojih stvari. – Dillie je plemenito isturila bradu.
– To bi bila tragedija.
Dillie se ustala. – Mogli bismo otići samo mi. Mogli... – Zurila je u prostor, tražeći pravu ri-ječ, pri tome naboravši svoje sive oči i napučivši požudne usne, koje je naslijedila od svoje majke, a Phin je osjetio instinktivnu roditeljsku bol, koja ga je još uvijek znala uhvatiti nes-premnog, čak i nakon devet godina: Kako sam uspio biti tako sretan da dobijem ovo dijete i kako je mogu zauvijek držati zaštićenom? Nije se želio oženiti, ali vraški sigurno nije želio biti samohrani otac. A sada svoj život jednostavno nije mogao zamisliti bez nje.
– Mogli bismo imati svoju slobodu, – konačno je izgovorila Dillie.
– Nismo ni ovdje skučeni, – istaknuo je Phin. – Ovdje ima četrnaest soba. Pravo je čudo što unutra ne gubimo jedno drugo.
– Cijelo vrijeme moramo biti s bakom Liz, – rekla je Dillie. – Stvarno volim baku Liz, ali voljela bih da smo samo nas dvoje obitelj. Da smo sami, mogli bismo jesti hot-dog. I imati pa-pirnate ubruse. I desert kad nije vikend. – Položila je dlan na njegovu ruku i rekla: – Molim te? – pogledavši ga svojim napetim sivim očima, a on je pogledao dolje i na rukavu od košulje vi-dio ljubičastu mrlju.
– Kupina? – pitao je.
Dillie je odmaknula ruku. – Grožđe. Pojela sam tost jer si ti kasnio. – Okrenula je dlan kako bi pogledala mrlju od džema. – Sve je bilo ljepljivo.
– Da, bilo je. – Phin joj je dao maramicu. – Papirnati ubrusi, ha? Ovo nije bio jedan od Phi-novih prioriteta, ali ako je došlo do toga da postaje jako bitno u životu njegove kćerke, morat će se pozabaviti s time.
– To je samo primjer. – Dillie je polizala dlan kako bi okusila džem s ruke, a potom je obri-sala ruku u Phinovu maramicu.
Phin je sjedio i razmišljao o situaciji. Imalo je smisla doseliti se kod majke kad se Dillie ro-dila, jer se netko trebao brinuti za bebu. Ali Dillie nije više beba. A njegovoj nadnaravno ljuba-znoj kćerki je sigurno puno trebalo da kaže: 'Želim otići odavde'.
Mogli bi iznajmiti kuću, pretpostavio je, ali budući daje imao kuću pored rijeke u kojoj je živjela njegova punica, i kuću u kojoj je knjižara, a Liz je imala ovo veliko imanje na Hillu, činilo mu se to poput bacanja novca. A ako se on i Dillie presele, tko će se tijekom dana brinuti za nju dok on radi u knjižari? Ionako će opet završiti ovdje na Hillu s Liz, a to je upravo onako kako je željela njegova majka. 'Ona će biti Tucker', rekla je Phinu kad je donio bebu iz bolnice. 'Prepusti sve meni.'
Razmišljajući sada o tome, mogao je shvatiti Dillie. Biti Tucker je često znalo predstavljati gnjavažu.
– Hajdemo pronaći kompromis, – rekao je, a Dillie je uzdahnula. – Što kažeš na to da jednu noć na tjedan ostanemo u knjižari? Onako kao da prespavamo. Jest ćemo hot-dog i imat ćemo desert i to bez papirnatih ubrusa. I mogli bismo pokušati isprazniti jednu od tri sobe, zgurati knjige u dvije i tebi napraviti tvoju sobu.
Dillie je podigla glavu, razmišljajući o ponudi, pri tome djelujući zamišljeno i osjetljivo pod večernjim svjetlom. Phin je znao da je ona naporno malo dijete, vidio ju je na terenu softballa, ali njezina tankoća ga je ipak šokirala. 'Isto tako si izgledao kad si bio njezinih godina', rekla mu je jednom Liz. 'Bio si 180 cm u četrnaestoj godini i ni onda nisi prestao rasti.
Sve će doći na svoje mejesto.
– Što kažeš na to da, – rekla je Dillie svojim odmjerenim, strpljivim glasom, – pokušavamo jedno kratko razdoblje, pa ako budem dobra da tamo i ostanemo?
– Što kažeš na to da prihvatiš ono što možeš dobiti? Dillie je otpuhnula. – Ti i ja moramo biti sami.
– Zašto?
– Zato što trebam mamu.
Phin je ostao vrlo miran. – Mamu.
– Jamie Barcley ima mamu. Jamie Barcley je rekla daje njezina mama rekla da i meni treba mama.
– Njezina mama nije u pravu, – rekao je Phin tmurno.
– Ja ne mislim tako, – Dillien glas je bio zamišljen. – Mislim da mi je potrebna jedna. Mis-lim da bih to voljela. Ali mislim da ne želim da mi Rachel bude mama.
– Rachel? – Phin se naglo uzrujao. – Tko...
– Baka Liz kaže da Rachel izgleda poput prave mame kad me čuva, – rekla je Dillie. – A Rachelina mama stalno govori kako će mi ona možda postati baka i da bi to bilo lijepo. Ali ja mislim da Rachel nije dovoljno slobodna da bude moja mama. A stvarno ne želim da mi njezina mama bude baka jer je njena mama zla prema baki Junie. – Upala je u razvlačenje riječi poput svoje bake iz južnog Ohia i dodala: – Ona je looša.
– Rachel ti neće biti mama, – rekao je Phin. – Možeš se prestati brinuti.
– Pa, ne znam. – Dillie je uzdahnula i ispravila se. – To želi baka Liz, a ako ostanemo ovdje, to će se i dogoditi jer na kraju uvijek ispadne onako kako ona želi.
– Vjeruj mi, Dill, – rekao je Phin. – Nema nikakve šanse da će ti Rachel biti mama. – Začuo je zov svoje majke, 'Dillie?', te je i sam povikao: – Ispred kuće smo.
Liz je došla ispred kuće iz stražnjeg vrta, a u rukama s rukavicama je čvrsto držala ruže, dok joj se svijetla kosa odbijala pomaknuti na ljetnom povjetarcu. Tuckeri nisu dozvoljavali prirodi da ih ometa. – Zašto sjedite ovdje vani?
– Zato što nam je lijepo, – rekao je Phin. – O čemu si htjela razgovarati sa mnom?
Liz je stala na početku stuba. – Želim da više vremena provodiš sa Stephenom Garyevem, umjesto što mu onako okrećeš leđa i bježiš od njega. Nikada nećeš pridobiti glasove većine ako se budeš ponašao tako hladno.
– Ja to niti ne želim, samo hoću voditi knjižaru, – rekao je Phin. Dillie ga je bocnula prstom i on je dodao: – I želim jesti hot-dog s mojim djetetom. Sutra navečer ćemo Dillie i ja prespavati u knjižari.
– Što? – Liz se namrštila jer su oboje bili dva smiješna djeteta. – Ona ne može. Satovi klavi-ra joj počinju u osamnaest, nakon čega je večera, a u krevetu mora biti u 20:30. Nema svrhe da ona spava tamo.
– Onda u petak, – rekao je Phin.
– Petkom ima satove baleta, – rekla je Liz. – Ja ovo uopće ništa ne razumijem.
– Koje večeri nemaš nikakve poduke? – pitao je Phin Dillie.
– Ponedjeljkom, – rekla je Dillie razočarano.
– Samo jednu večer? – Phin se okrenuo prema Liz. – Kada se to dogodilo?
– Zadnjih šest mjeseci si ostajao u knjižari, – istaknula je Liz. – Ne nedostaje joj kvalitetno provedeno vrijeme. Želimo da bude zaokupljena obavezama.
Phin je pogledao dolje u svoju koščatu malu djevojčicu. – Ona je dovoljno zaokupljena. U ponedjeljak ostajemo u knjižari.
– To je prvi dan škole, pa bi to bilo nepraktično... Dillie ga je napeto pogledala tako da se on umiješao: Mi volimo nepraktičnost. Dillie i ja živimo na rubu.
Dillie ga je zadivljeno gledala, radost je izbijala iz svake stanice njezinog tijela, a on je po-mislio, Moram više vremena provoditi s ovim djetetom. Najbolja je.
Stojeći iza Dillie, Liz je otvorila usta kako bi nešto rekla, a Phin joj je susreo pogled. – U ponedjeljak ćemo ostati tamo.
– Dobro, – rekla je Liz, očito misleći drugačije. – Ali samo što se tiče ovog ponedjeljka. Mo-ramo biti razboriti kad se radi o danima kojima se ide u školu. Hajde, Dillie, idemo se presvući prije večere.
Dillie mu je dobacila jedan čeznutljiv pogled koji bi mu slomio srce da nije znao kakva je dobra glumica. – Dobro, – rekla je tugaljivo i primila baku za ruku, vukući noge dok se uspinja-la kamenim stubama.
– Zaboga, Dillie, – rekla je Liz, a Phin se nasmijao. Dillie je brzo podigla glavu i nasmiješila mu se, opet se ponašajući potpuno djetinjasto, a potom je ušla unutra sa svojom bakom i složila se s činjenicom da nema deserta jer nije bio vikend.
Diane bi joj za doručak dala desert, pomislio je, a potom zastao, iznenađen da je uopće po-mislio na Diane. Tako su kratko bili zajedno da uopće nije bio siguran kako je izgledala. Ok-ruglo, prisjetio se, jer ga je to i dovelo u nevolje. To i činjenica da je bila tako topla. Toplina je bila malo izražena kod Tuckera, pogotovo kad se vratio doma kako bi pomogao majci u borbi s očevim drugim srčanim infarktom i njegovom borbom s vlastitom smrtnosti.
Zatim je jedne večeri otišao u gostionicu kako bi pobjegao od umjetnog optimizma kod ku-će, a Diane je sjela pored njega. – Znači, ti si Phin Tucker, – rekla mu je. – Čula sam nešto o tebi. – Zažmirio je i pokušao se prisjetiti njezinog lica, osjećajući krivnju jer je tako malo mario za nju daje se sada nije mogao lako sjetiti. Tople smeđe oči, prisjetio se, i tamna raskuštrana kosa i onaj požudan i drag osmijeh. Trudio se kako bi pred očima stvorio cijeli njezin lik, ali umjesto Diane je vidio Sophie Dempsey, koja uopće nije nalikovala na Diane, jer su njezine smeđe oči bile napete, a tamna kosa čvrsto skupljena u punđu na vrhu glave. A usne su joj bile pune i primamljive, ne poput Dianeinih...
Osjetio je navalu vrućine od pomisli na njezine usne i ustao se, pitajući se što to dovraga nije bilo u redu s njim daje mogao zaboraviti ženu s kojom ima dijete, a zapaliti se za ženu koju nije poznavao, niti mu se svidjela.
– Tata, večera, – rekla je Dillie s okvira vrata i on je ušao unutra, spuštajući još jedan polju-bac na vrh njezine glave kad je stigao do nje.
– Ti si moja najomiljenija žena na čitavom svijetu, – rekao joj je, a ona je njemu rekla: – Znam, – i odvela ga u ugodnu kuhinju s ugrađenom klimom i bez deserta.
5 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:35 pm
Margita
Administrator
Tri
U četvrtak ujutro je Rachel Garyey otišla na farmu Whipple, poput prave žene na zadatku: Morala je otići iz Temptationa prije nego poludi i postane poput svoje majke.
Plan joj je bio jednostavan; ponudit će Clei Whipple svoje usluge na snimanju filma, a onda će od sebe učiniti nekoga tko će biti prijeko potreban, pa će tako Clea na odlasku željeti povesti Rachel sa sobom. Majka joj je oduvijek govorila kakvo je ona blago, pa će sada postati Cleino blago. Rachel ni najmanje nije osjećala grižnju savjesti što će napustiti svoju majku. Njezine dvije starije sestre su još uvijek bile u gradu i može od njih napraviti svoje blago nakon njezi-nog odlaska. Ionako je već odavno došlo vrijeme za njihov red.
Kad se zaustavila ispred trijema, Clea je sjedila na najvišoj stubi, izgledajući prekrasno pod jutarnjim suncem. I više nego prekrasno. Predivno za umrijeti, s očima boje neba i kožom poput magnolije. Tako da, kad je Clea rekla: – Bok? – glasom koji je zvučao poput glazbe, Rachel je rekla: – Bože, nikada nisam vidjela nikoga tako božanstvenog poput vas.
Clea se nasmijala i postala još božanstveni)a.
Dobar početak, pomislila je Rachel, krenuvši prema njoj. – Ja sam Rachel Garyey, – počela je, ispruživši ruku prema njoj. – I razmišljala sam, možda bih vam dobro došla...
– Garyey? – Clei je nestao osmijeh s lica. – Jesi li u nekom rodu sa Stephenom Garyevem?
– Ja sam njegova kćerka, – rekla je Rachel. – Ovaj, došla sam vidjeti trebate li neku pomoć.
Clea je klimnula glavom, ali prije nego je uspjela nešto reći, začulo se lupanje okvira s mre-žicom, a Rachel je podigla
pogled i ugledala crvenokosu djevojku u uskim trapericama i ružičastoj majici svezanoj na čvor iznad pupka.
– Bok. – Crvenokosa je pogledala u Rachel s neskrivenom znatiželjom. – Ja sam Amy.
– Ja sam Rachel. Došla sam vam pomoći. – Rachel je ispružila ruku, a potom je primijetila da su ruke crvenokose bile pune strugalica za zid. – Bojite? – rekla je, a nada joj je porasla.
Amy je odmahnula glavom na desnu stranu trijema. – Samo zid od trijema u bijelo, za dobru pozadinu. – Predala je jednu strugalicu Clei, koja ju je pogledala kao da to vidi prvi puta u živo-tu.
– Ne, – rekla je Rachel. – Kao prvo, na tom zidu gotovo da uopće nema stare boje, pa će vam trebati najmanje šest slojeva bijele jer će drvo sve upiti. Zbog toga vam je potrebna temelj-na boja.
– Oh. – Amy je škiljeći gledala u nju. – Slušaj, ne želimo mi ovo savršeno obojiti, samo že-limo lijepu pozadinu.
– Onda također ne želite ni bijelu boju. Bijela nije posebno zahvalna. – Rachel se slatko na-smiješila Clei. – Želite nešto toplo što će na vas bacati svoju boju.
– U pravu je. – Clea je još jednom promotrila Rachel od glave do pete, a Rachel je samo sta-jala s osmijehom na licu, razmišljajući, Ne sviđaš mi se, ali ako ćeš me odvesti u Hollywood, naučit ću te podnositi.
– Pa što onda predlažeš? – Amy je zvučala oprezno, a Rachel se ponovno okrenula prema njoj, shvaćajući da će nju još lakše šarmirati.
– Mogu vam nabaviti puno boje u boji breskve, – rekla je ona Amy. – Previše smo je naručili za projekt koji se na kraju izjalovio. Nabavit ću vam je po niskoj cijeni, a pomoći vam besplat-no. Samo želim naučiti raditi ono što vi radite. – Rachel se ponovno nasmiješila Amy, zahvalna što je Amy stajala na gornjoj stubi tako da je Rachel bilo lakše izgledati maleno, nevino i nedu-žno.
– Zaposlena si, – rekla je Amy i pružila joj drugu stru-galicu.
Rachel ju je sada vratila, potpuno sigurna u sebe. – Vi stružite, a ja idem po boju. – Okrenula se kako bi pošla prije nego što Amy uspije proturječiti, ali Amy je povikala za njom:
– Čekaj, trebaš li novaca?
– O, ne, – rekla je Rachel. – Otvorit ću vam račun u trgovini.
– Fantastično, – rekla je Amy.
– To bi bilo u Garyevevoj trgovini, zar ne? – namjerno je pitala Clea.
– Što? – rekla je Amy, a Rachel im je samo mahnula i otišla, odlučna u namjeri da bude tak-vo blago kakvo Amy neće pasti na pamet napustiti.
Ispostavilo se da je boja breskve previše tamna za trijem, ali pomiješana s pola bijele, koju je Rachel donijela sa sobom, bila je savršena, tako blijeda da je bila rumena, a ne boje breskve. Rachel je prvo nanijela temeljnu boju na zid, a dok su Amy i Clea u dvorištu razgovarale o ra-svjeti i uglovima kadrova, ona je slušala i učila, počevši sa nanošenjem boje na ogradu trijema. Boja breskve za stupove i ogradu, nježno rumena nijansa za osovine i vretena, a bijela za deta-lje.
– Opa, – rekla je Amy kad se vratila u podne na trijem. – To izgleda dobro. Čak je i lijepo.
– Hvala, – rekla je Rachel, ali pomnije je promatrala Cleu jer se Clea mrgodila.
– Trebali bismo to napraviti po cijeloj kući, – rekla je Clea konačno, a Amy je rekla: – Ne, ne bismo trebali. Jesi li poludjela?
– Ovaj film je poslovni trošak, – rekla joj je Clea. – Odbija se od poreza. Zbog toga ova boja postaje dio poslovnog troška. A ja ovu kuću želim prodati. – Klimnula je glavom prema Rachel. – Uredi cijelu kuću.
– Ne, – rekla je Rachel. – Možemo urediti cijelu prednju stranu kuće ako želite snimati s ob-je strane, to neće dugo trajati. Ali ja ne uređujem cijele kuće. Iako mogu pozvati Coreyeve da to učine. Oni rade sve što treba.
– Jesu li skupi? – pitala je Clea.
– To je odbitak od poreza, – rekla je Rachel.
– Pusti me da razmislim o tome. – Clea je otišla do kraja dvorišta kako bi iz daljine pogleda-la trijem.
Rachel se okrenula i ugledala Amy koja se cerila. – Sviđaš mi se, mala, – rekla je Amy. – Podsjećaš me na mene.
Ponovno se začuo okvir s mrežom i iz kuće je izašla brineta, govoreći: – Ako želite ručak... – Zastala je kad je ugledala Rachel, a Amy je požurila prekriti tišinu, govoreći Rachel: – Ovo je moja sestra, Sophie, – objašnjavajući Sophie Racheline ideje i boju, i sve to bez spominjanja prezimena Garyey.
Sophie se ljubazno nasmiješila prema Rachel. – Pa, lijepo od tebe što si ponudila pomoć, Rachel, ali...
Rachel je odjednom osjetila napetost, ali Amy je rekla: – Čekaj samo minutu. Dođi ovamo.
Amy je pogurala sestru s vrata prema dvorištu, a Rachel je pomislila kako u životu nije vid-jela dvije različitije osobe, Amy u pripijenom i ružičastom, a Sophie u širokom i bež. Potom je Amy okrenula Sophie i rekla joj: – Pogledaj ovaj trijem.
Sophie je prekrižila ruke, zagledavši se u trijem i Amy je učinila isto stojeći pored nje, baš poput starije sestre, i tada je Rachel vidjela koliko su zapravo slične. Iste krupne smeđe oči, ista kovrčava kosa, iste pune usne, ista nevjerojatna koncentracija, čak i iste tenisice, samo što je Amy imala ružičaste vezice i njezine su bile ukrašene zlatnim šnalama. Stajale su blizu, pomalo se naginjući jedna na drugu, a Rachel se iznenadila koliko su bliske. Ona nikada nije stajala tako blizu svojim sestrama, nikada, ali Sophie i Amy su bile tim.
– Misliš? – pitala je Sophie.
– Mislim, – odgovorila je Amy.
– Ti odlučuješ, – rekla je Sophie. – Boja je prekrasna.
– Ima samo jedna stvar, – rekla je Amy. – Njezino prezime je Garyey.
Sophie se zaprepastila i Rachel je pomislila, To je to.
– Daj joj priliku, – rekla je Amy. – Zašto bi ona trebala plaćati za djela svojeg oca?
– Hej. – Sophie se povukla korak unatrag. – Nemoj mi sada to iskorištavati.
– Jako ću se truditi, – povikala je Rachel s trijema. Sophie joj je prišla. – Znam da hoćeš, du-šo. – Pogledala je u obojenu ogradu trijema, koja je isijavala toplinu pod dnevnom suncem, a potom je klimnula glavom. – Dođi ručati s nama. Onda danas poslijepodne možeš obojiti zid trijema i pomoći Amy što god joj bude trebalo. Ali ako ti se ovdje pojavi otac, otpuštena si.
Rachel se opustila i kroz tijelo joj je prošlo olakšanje. – Nikada neće saznati. A ja ću vam puno pomoći, čekajte pa ćete vidjeti. Olakšat ću vam ovdje puno toga.
Ali nakon ručka, usprkos Rachelinim najboljim namjerama, stvari su postale komplicirane jer se kod njih pojavio Rob Lutz s njezinim roditeljima. Clea je umalo doživjela srčani udar kad je ugledala Roba, a Rachel je mogla shvatiti razlog, budući da mu se na licu lako moglo vidjeti koliki je kreten. Tako je Rob uspio odgovoriti Rachel od gubljenja nevinosti, ne s pričom, već samo s običnim pogledom u to lice. Tada je naučila lekciju, bez sumnje.
Clea je rekla Robovom ocu, Franku: – Ovo je tvoj sini – a Frank joj se nacerio poput bezve-znjaka, stojeći vrlo, vrlo blizu nje. To je razbjesnilo Robovu mamu, Georgiju, što je udana za Franka, tražila bi nekoga da ga odvede. Tada je Clea zagrlila Georgiju i povikala: – Sophie, upoznaj se sa Georgijom.
Georgia je zaškiljila i pogledala na trijem na kojem su stajale Rachel, Sophie i Amy, izgleda-jući otprilike dvadesetak godina starije od Clee, vjerojatno zato što je cijelog svog života pržila kosu kako bi mogla biti Coppertone plavuša. To je govorila Rachel svakog ljeta otkad je ona počela izlaziti s Robom: 'Dođi i lezi pored mene, dušo, i postat ćemo Coppertone plavuše. Ljudi će misliti da smo sestre.' Da, baš.
Tada je Clea rekla: – Georgia i ja smo zajedno maturirale, Sophie! Nije li to nešto?, a Sophie je rekla: – I nijedna od vas ne izgleda ni dana starije, – i zurila je u Cleu kako bi joj dala do znanja da se pristojno ponaša, a Rachel se zbog toga još više svidjela.
Clea se samo nasmijala i pozvala Roba: – Zašto se ne popneš na trijem? – i to je sigurno bio prvi puta da ga je Sophie vidjela, jer je rekla: – O, Bože.
– Što? – pitala je Amy.
– Pogledaj kako promatra Cleu, – rekla je Sophie. Amy je potvrdno klimnula glavom. – Kao da je ona šlag, a on ima žlicu.
Pa, to vam je narode bio Rob. Uvijek u potrazi za seksom. Rachel nije znala je li seks opće-nito loš ili je samo loš s Robom, ali što se nje ticalo, Clea gaje slobodno mogla imati.
Sophie se pomaknula do stuba i rekla: – Dođite gore na trijem, popit ćemo limunadu, – i kad je na desnoj strani trijema imala poredane Cleu, Franka i Georgiju, uz upozorenje da se klone ružičastog zida, Amy je počela snimati.
Rachel je predala Robu strugalicu i rekla: – Moramo ostrugati drugu stranu trijema, – a Rob je rekao: – Cool. – Dok je radio, stalno je držao pogled na Clei, koja je sjedila na ogradi naslo-njena na bok, izgledajući neodoljivo. Clea je krajičkom oka promatrala Roba, dok je Frank sje-dio nasuprot nje, smješkajući se i flertujući, a Georgia je sjedila na ljuljački između njih, izgle-dajući poput žabe krastače
Sophie je sišla u dvorište kako bi popričala s Amy, djelujući zabrinuto. Čak i nakon par krat-kih sati, Rachel je znala da Sophie voli kada su stvari smirene i organizirane. Tako da je, kad je Phin Tucker naišao iza nje i nešto joj rekao, poskočila dva kilometra u visinu, a Rachel mu je mogla reći kako mu je to loš potez. On i Wes su parkirali auto iza Lutzovog kombija, a Wes je rekao nešto Amy i ušao u kuću, ali Phin je otišao do Sophie i ostao pored nje. Znači da je nešto želio – pravo na tri pokušaja – ali radio je sve pogrešno. Pa, shvatit će to on i sam. Phin bi prije ili kasnije uvijek dobio što želi.
– Hej, – rekao je Rob stojeći iza nje. – Radi.
– Da, evo idem, – rekla je Rachel, stisnuvši fige da Phin učini najbolje što može.
Njezina budućnost je ovisila o tome.
– Malo sam zabrinut za Cleu, – rekao je gradonačelnik Sophie dok su stajali vani na dvoriš-tu. – Imao sam devet šavova zbog nje. Franka bi mogla strpati u bolnicu.
Sophie je promatrala Franka kako pravi budalu od sebe na trijemu pred svojom ženom, koja je djelovala kao da bi mogla postati ubojica. – Clea nije jedina koja bi mogla ozlijediti Franka. – Okrenula se prema gradonačelniku. – Kako vam je zadala devet šavova?
– Gledao sam joj u bluzu i pao s bicikla.
Sophie ga je pogledala s omalovažavanjem, a on je rekao: – Hej, imao sam dvanaest godina. Nagnula se. Nisam ja bio kriv.
Bio je savršeno zgodan pod sunčevim zrakama, a to ju je još više živciralo sada kada je saz-nala da je s dvanaest godina bio perverznjak. Počela mu je to govoriti i na kraju je odlučila kako se ne želi zbližiti s njim, samo ga se željela riješiti. – Jeste li rekli da želite provjeriti instalacije?
– Nisam, – rekao je. – Rekao sam da me Amy zamolila da pogledam.
– Ovim putem, – rekla je Sophie, ostavljajući Amy da sredi gužvu na trijemu. Pet minuta ka-snije, nalazila se u tamnom podrumu kuće na farmi, poželjevši se vratiti gore na trijem. Na da-njem svjetlu je barem mogla vidjeti što gradonačelnik smjera. – Ah, što to radimo, gospodine Tucker?
– Phin, – rekao je. – A ovo je vaša kutija s osiguračima. Pregledavamo je kako bismo vidjeli hoće li vam zapaliti kuću.
– Gdje su mali prekidači? – Sophie je škiljeći pogledavala okolo preko njegovog ramena. Očekivala je da će osjetiti dašak neke skupe kolonjske vode kad mu se približi, ali umjesto toga je osjetila sapun i sunce, progutala je knedlu, koncentrirala se i vratila pozornost na osigurače.
Nije bilo nikakvih prekidača, samo male okrugle stvari koje su djelovale sablasno.
– Ovdje nema prekidača, – rekao je Phin. – Ovo je starinski sistem.
– Je li to bolje?
– Nije. Ali je uzbudljivije.
– Ne želim da bude uzbudljivije. – Sophie se odmaknula korak unatrag. – Želim funkcional-ne, nešokantne, slatke male prekidače. Oduvijek sam ovisila o ljubaznosti stranaca.
– U tome je problem kod vas gradskih ljudi. Nemate smisla za pustolovinu. Pusti mene da ti objasnim kako to funkcionira.
– Ne, – rekla je Sophie odlučno. – Ne želim znati. Ja samo želim prekidače. Znam kako oni rade.
– Ne možeš imati prekidače. Preboli to.
Sophie je klimnula glavom. – Čula sam za ove stvari. Znaju biti vrlo opasne.
– S ovime se treba oprezno rukovati. – Zvučao je kao da se trudi kako se ne bi nasmijao. – Ako neoprezno prčkaš po tome onda zaslužuješ da te strese struja. Da i ne spominjem požar u kući.
– To nije nikakav problem. Neću se ja ni približiti toj stvari. – Sophie se počela uspinjati stubama. – Puno ti hvala, ali ne hvala. – Kad je shvatila daju ne slijedi, zastala je. – Sada se možeš popeti. Sat predavanja o struji je završio.
Nacerio joj se pod svjetlom koje se pomalo probijalo kroz podrumska vrata. – Lako se pre-daješ, – rekao je, a njezin puls je malo poskočio zbog izazivanja u njegovom glasu.
– Samo kad se tiče stvari zbog kojih mogu poginuti, – rekla mu je. – Najprije vjerujem u si-gurnost. – Pobjegla je uspevši se stubištem i počela si je smirivati živce pustivši si Dusty in Memphis.
Phin je došao za njom nekoliko minuta kasnije.
– Svi rade, – rekao joj je, perući ruke u sudoperu. – Ako budete imali problema, vičite, pa ćemo Wes ili ja doći i riješiti problem.
Sophie je zatreptala. – To je jako lijepo od tebe.
– Mi smo jako ljubazni ljudi. – Phin joj se nasmiješio, a Sophie je nakratko pomislila kako bi on, na kraju krajeva, zapravo mogao biti dobar muškarac, prije nego što je rekao: – Pa, reci mi nešto o tom filmu, – a ona se povukla korak unatrag.
– Rekla sam ti, to je samo snimka za audiciju, – rekla je. – Bila je to Cleina ideja i ona nas je angažirala, jer smo savršeno snimili njezino vjenčanje. Amy snima na trijemu jer je zbog svjetla puno lakše. – Dok je to izgovarala, svjetla u kuhinji su se pogasila i začula je Amy, koja je sto-jeći na trijemu vikala: – O, prokletstvo.
– Da je sada tamo prekidač, – rekla je Sophie, – i sama bih to uspjela popraviti.
– Ali nije, – rekao je Phin upirući prstom u podrumska vrata. – Može se to popraviti. To je nešto poput pustolovnog pothvata.
– Ne u ovom životu, – rekla je Sophie, a Phin je uzdahnuo i sišao dolje i ubrzo su se nakon toga upalila svjetla na trijemu i Amy je povikala: – Hvala!
– Jako si dobro obavio posao, – rekla mu je kad se vratio gore, pokušavajući biti ljubazna, budući da on nije Chad. – Za to ćeš dobiti limunadu.
– Znaš, ne bi te ubilo malo pustolovine u životu, – rekao je i sjeo za stol. – Pogotovo ako se radi o tako banalnoj stvari.
– Doživjela sam dovoljno pustolovina kad sam bila dijete, – rekla je Sophie odlučno dok je točila. – Odlučila sam voditi ozbiljan život odrasle osobe.
– To je gubitak, – rekao je Phin. – Snimaš li ozbiljne filmove?
Sophie je naglo spustila čašu limunade na stol ispred njega tako da se nešto tekućine izlilo na stol. – Što je to s tobom i tim filmom?
– A što je s tobom i ovim tvojim neprijateljstvom? – Ustao se i otkinuo papirnati ubrus s role pored sudopera, obrisavši prolivenu limunadu. – Napeta si od prve minute kad sam te pozdravi-o.
– To je zbog načina na koji si pozdravio, – rekla je Sophie. – A rekla sam ti. Film je kratka, improvizirana verzija snimke za Cleu, a Clea nas je zamolila da radimo na tome jer joj se sviđa Amyn rad.
– A ne tvoj? – Phin je sjeo na stolac i otpio svoju limunadu. – Ovo je vrlo dobro. Hvala ti.
– Nemoj mi laskati, samo popij, – rekla je Sophie. – Clea želi Amy jer ja ne improviziram. Ja snimam sve potrebne dijelove vjenčanja i vodim posao, a Amy pronalazi čudne dijelove iz raznih kutova koje ubacuje u završnu snimku. Ona je umjetnica.
– 'Čudne dijelove?' – ponovio je Phin.
Sophie je prekrižila ruke, oslonivši se na sudoper. – Ljudi mogu dobiti snimljene materijale od bilo kojeg drugog snimatelja, ali ne mogu one dijelove koje Amy uspije zabilježiti. Ali bili bi bijesni da dobiju samo ono što Amy snima, jer ipak na snimkama svojih vjenčanja žele vidje-ti svoje zavjetovanje i tako to. Zato radimo zajedno.
– A zašto Clea snima ovo?
Sophie ga je pogledala. – Zašto te toliko zanima ovaj film?
– Ako odete odavde prije srijede, ne zanima me.
– Pa, mi odavde odlazimo u nedjelju.
– Dobro, – rekao je Phin. – I nisam ti laskao, limunada je zaista dobra.
– Hvala ti, – rekla je Sophie, osjećajući se pomalo čudno.
– I ispričavam ti se za sve što sam ti, i ako sam ti, učinio u prošlom životu. – Phin joj se na-smiješio, očito naviknut na šarmiranje svih oko sebe. – A hoćeš li, molim te, sada prestati plju-vati po meni?
– S obzirom na onaj prošli život, isprika nije ni približno dovoljna. 'Moje ime je Inigo Montoya' u ovom životu.
– Tko? – rekao je Phin.
Sophie je uzela vrč i rekla: – Limunade? – zvučeći opasnije nego što je mislila.
Phin je povukao svoju čašu natrag. – Ne, dosta mi je, hvala ti.
Ustao se i izašao na trijem, a Sophie je osjećala male žalce krivnje jer je na njemu iskalila svoje frustracije. Odložila je njegovu čašu u sudoper i izašla na niski, široki, otvoreni stražnji trijem kako bi smirila živce. Kada bi se samo mogla riješiti tog užasnog osjećaja da će joj se nešto loše...
Nešto dlakavo joj se očešalo o nogu, a ona je pogledala dolje i vrisnula.
Tamo je bila neka životinja – velika – dosezala joj je skoro do koljena – i imala je crvenkas-to smeđe krzno na svom duguljastom tijelu i kratkim bijelim nogama sa sitnim crnim pegama.
Sophie nikad a životu nije videla tako nešto. Vrisnula je i bila je uvjerena da je 'to' u pozi spremnoj za napad, a kad se životinja odmaknula, brzo se sklonila uza zid kuće i ponovno vris-nula.
Phin je bučno zalupio vratima kad je istrčao na stražnji trijem. – Što je? – pitao je, a Sophie je uperila prstom prema dolje. Ramena su mu se opustila. – Šališ se. Tako vrištiš zbog psa?
To je pas? – I oni grizu, – rekla je Sophie u svoju obranu. Činilo joj se uvjerljivim.
– Neki od njih da, – rekao je Phin. – Onaj, čini se, ne.
Sophie je slijedila njegov pogled prema dolje pogledavši psa, koji se sada preokrenuo na le-đa, podignuvši sve četiri zdepaste bijele noge u zrak. – Čudno izgleda.
– Građen je poput jazavčara. – Phin je naherio svoju glavu kako bi mogao bolje promotriti ležeću životinju. – I ima nekoliko drukčijih stvari samo da bi izgledao još zanimljivije. – Zaški-ljio je. – Bog zna odakle mu crne točkice. To je sigurno pas lutalica.
– Pas lutalica. – Sophie je pogledala dolje u psa, koji ih je sada oboje promatrao s leđa. Bio je prljav od blata i drhtao je, bila je to vjerojatno najružnija životinja koju je Sophie vidjela. Njegove ogromne, smeđe oči obrubljene crnim krugovima, bijedno su zurile u nju, a ona se odmah osjećala loše jer je pomislila kako je ružan.
Ali dragi Bože, kad je bio.
– Ljudi pored ceste ostavljaju pse koje više ne žele, – rekao je Phin, s tragom ljutnje u glasu, lijepo potisnutim poput svega ostaloga u vezi njega. – Misle kako će psi biti slobodni i divlji, ali većinu njih odmah udare auti, dok su u potrazi za svojim vlasnicima.
– To je strašno. – Sophie je sva izvan sebe zurila u psa, a pas je zurio natrag u nju, pomičući gore-dolje te svoje ogromne smeđe oči pune nade. – Je li gladan?
– Vjerojatno, ali ako ga nahraniš, sigurno ga se više nikada nećeš moći riješiti.
Ali tu su bile te oči. Sophie je cijelu minutu promatrala psa koji je gledao u nju, a potom je otišla u kuhinju po malo šunke.
Pet minuta kasnije, Sophie je sjedila na gornjoj stubi stražnjeg trijema, oprezno dodavajući komade šunke zahvalnom psu. – Nikada nisam imala psa, – rekla je Phinu.
– Mi smo ga uvijek imali. – Phin se oslonio na stup trijema. – Moj tata nikada nije odbio psa lutalicu. Ako bismo ih imali previše, pronalazio bi domove onima koje nismo mogli zadržati.
Sophie je ispružila još jedan komad šunke, a pas ga je nježno uzeo. Pogledao je gore u nju sa šunkom, koja mu je visjela iz usta poput još jednog jezika, a ona se nasmijala jer je izgledao tako smiješno i slatko sa svojom smeđom njuškom i crnim krugovima oko očiju. – Stavio si previše maškare, – rekla je životinji, a pas je otvorio usta i zalajao na nju, ispuštajući šunku na tlo. – Šašavac, – rekla je i dala mu još šunke, a pas ju je s obožavanjem promatrao, potpuno ignorirajući Phina. Sophie je ispružila još jedan komad šunke.
– Taj pas je pravi političar, – rekao je Phin.
– Možda bih ga mogla zadržati na par dana, dok ne odemo.
– Naravno, – rekao je. – Samo mu nemoj dati ime. To je uvijek fatalna pogreška.
– Okej, – rekla je Sophie. – Evo, psiću, uzmi još malo šunke.
Phinov glas je bio ležeran kad je ponovno progovorio. – Brineš li se tako za cijeli svijet ili samo za psiće i Amy?
– Samo za Amy i mog brata. – Sophie je opet nahranila psa.
– A tko se brine za tebe? – pitao je Phin, a Sophie je zapanjeno podigla pogled. – Ovdje si zato što Clea i Amy žele snimiti film i hraniš psa za kojega uopće nisi sigurna sviđa li ti se. Tko se brine za tebe? Kad dobiješ ono što želiš?
– Sama se brinem za sebe, – rekla je, mrko ga pogledavši. – Jako se dobro brinem za sebe i uvijek dobijem što želim. – Odbij, čovječe.
– Naravno. – Phin se uspravio. – Želim ti puno sreće sa psom.
Vratio se na prednji trijem, a Sophie se osjećala krivom jer ga je opet otjerala od sebe, ali onda joj je pas svojom njuškom pogurao ruku i ona se vratila na njegovo hranjenje. Kad je nes-tao i posljednji komad šunke, Sophie je oprezno podragala psa po glavi, a pas ju je pogledao kao da govori: 'Ti si nova u ovome, zar ne?' – Nikada nisam imala psa, – rekla mu je Sophie, a pas je uzdahnuo i smjestio se pored nje, s blatom joj uprljavši kaki hlačice. Opet ga je podragala i vratila se u kuhinju, gdje je otvorila svoj laptop kako bi skicirala plan za film, a upravo su sada na prednjem trijemu Lutzovi stvarali neku vrstu konflikta. Pas je sjedio vani ispred vrata i gle-dao je, a ona je sjedila za svojom laptopom promatrajući njega.
Nije se mogla sjetiti čak ni daje ikada željela psa. Ionako bi to s čestim seljenjem bilo nemo-guće; zadnje stoje trebalo njoj i njezinoj majci bio je još netko za koga bi se trebale brinuti. A onda je sa sedamnaest godina zaglavila u onom malom stanu, pokušavajući odgojiti Davya i Amy, a pasje uistinu bio zadnja stvar koju je trebala.
Ali postojalo je nešto u tom strpljivom načinu na koji ju je pas gledao, nije pokušavao ući unutra, samo ju je promatrao. Izvana.
Vani ispred vrata se preokrenuo na leđa i jedino što je mogla vidjeti su bile četiri bijele, zde-paste noge ispružene prema nebu. – Okej, – rekla je Sophie i pustila ga unutra. – Ali sav si bla-tan, pa se nemoj slučajno popeti na namještaj ili tako nešto. – Pas je samo legao pored njezinih nogu, a kad ju je Amy pozvala i kada je ona izašla na prednji trijem, pas ju je slijedio.
Amy je stajala iza kamere, razgovarajući s Phinom, ali prestala je kad je ugledala Sophie ko-ja im je prilazila. – Imamo problem, – rekla je kad im je Sophie prišla, a potom je ugledala psa. – Cool. Pas. – Pomnije ga je promotrila. – Barem mislim da je.
Okvir s mrežom je zalupio kad je Wes izašao van. – Sada imate novi tuš, – rekao je gledajući prema Amy dok je silazio niz stube. – Ali odvod još nije gotov. Vratit ću se sutra.
– Oh, pa... – počela je Sophie, ali Amy je rekla: – Fantastično.
– I vašim gostima je nešto potrebno, – rekao je Phin, a Sophie se okrenula kako bi pogledala na trijem, gdje su Lutzovi vodili jedan od onih napetih i šaputajućih razgovora, koji su bili uo-bičajeni za ljude u braku prije nego što se međusobno poubijaju.
– Da, to je problem zbog kojega sam te pozvala van, – rekla je Amy gledajući Sophie. – Mo-žda smo ipak malo pretjerale.
– Za ovo ste vi krive, – rekao je Phin. – Prije nego što ste stigle ovamo, radili su to samo kad bi previše popili.
– Dobro, – rekla je Sophie. – Sada su konačno jedno drugome rekli što ih ide. Tjeramo li-cemjerstvo iz Temptationa.
– Malo licemjerstva nikome nije naškodilo, – rekao je Phin.
– Jesi li ti rođeni političar? – Sophie je počela odlaziti prema trijemu. – Ili si morao vježbati kako bi dostigao tu razinu nemoralnosti?
– O, rođen sam s time, – rekao je Phin, zvučeći pomalo neraspoloženo.
Sophie se popela na trijem kod Lutzovih, sa psom za petama. – Toliko smo vam zahvalni na pomoći u vezi ovog snimanja da smo vas zaboravili nahraniti. Mogu li vam složiti sendviče?
– Oh. – Georgia se malo uspravila. – Oh, ne, ionako moramo krenuti. Ali lijepo od tebe na ponudi.
– Pa, mi i trebamo brinuti o hranjenju talenata. – Sophie joj se nasmiješila, a Georgia je isi-javala zadovoljstvom, uz-vrativši joj osmijeh.
– Ta ti je dobra. – Frank je omalovažavajuće pogledao svoju ženu.
– Amy kaže da oboje izgledate odlično pred kamerama, – lagala je Sophie. – Možda biste mogli i sutra navratiti.
– Možeš se kladiti u to. – Frank je živnuo, a čak je i Georgia izgledala opuštenije.
– Učinit ćemo sve što je u našoj moći kako bismo vam pomogli. – Georgia je pogledala Sophie nedefiniranim odobravanjem. – A možda bi i Rob mogao dobro doći.
Sophie je pogledala u dvorište prema malom kombiju, gdje se Clea smijala smetenom Robu. – Uvjerena sam da će nam trebati, – rekla je Sophie glatko.
– To je bilo ljubazno od tebe, – rekao je Phin kad su Lutzovi otišli, a Sophie je sjedila na stubama trijema sa psom uz sebe, koji je promatrao dvorište kao daje pripadao ovdje.
– Ja sam ljubazna osoba, – rekla je Sophie, visoko uzdignuvši bradu.
– Znaš, iako su svi dokazi proturječni, i ja mislim da jesi.
– Nagnuo se kako bi podragao psa, lice mu je bilo blizu njezinoga, a Sophie se ubrzao puls. – Jedino ne mogu shvatiti zbog čega si tako prokleto nervozna.
– Pod velikim sam stresom. – Sophie se popela više jednu stubu, a pas je učinio isto kako bi joj opet bio blizu. – I dolazim iz vrlo napete obitelji. – Pomislila je na svog oca, Davyja i Amy i svi su oni bili apsolutno bez živaca, a iskrenost ju je nagovorila da doda: – Pa, neke od Dempsey žena su stvarno prenapete.
– Za to bi se trebao pobrinuti vikend u prirodi, – rekao je Phin, još uvijek je promatrajući dok je češkala psa iza uha. – U Temptationu nema ničeg stresnog.
Samo ti, pomislila je Sophie, a on joj se nacerio kao da joj je mogao čitati misli.
– Drago mi je što sam te upoznao, Sophie Dempsey, – rekao je, ispravio se i krenuo prema autu u kojem ga je Wes već čekao.
– Također, – rekla je Sophie, a puls joj se polako smirivao. – A ako te više ne vidim, hvala ti za svu pomoć.
– O, vidjet ćeš ti mene još, – rekao je Phin ni ne okrenuvši se.
– Predivno. – Sophie ga je promatrala dok je odlazio, zahvalna na toj činjenici dok se divila koliko je zgodan odostraga.
Amy joj je pridružila u uživanju u pogledu. – Vraški dan, ha?
– Ponovno mi objasni, – rekla je Sophie, – što se dogodilo sa 'samo nas troje'?
Amy je slegnula ramenima. – Ti si ta koja je pozvala psa.
Sophie je spustila pogled na psa, koji joj je uzvratio pogled svojim Kleopatra očima, jednos-tavno ju obožavajući.
– Pas ostaje neko vrijeme, – rekla je Sophie. – Gradonačelnik odlazi.
Dok se Sophie te večeri tuširala, čitavo vrijeme blagoslivljajući Wesa zato što je stavio novi tuš, pas je položio šape na rub kade i zacvilio. Bile su prekrivene blatom i izgledale su tako jad-no daje Sophie rekla: – Oh, okej, – i uzela ga, stavila u kadu i držala dolje dok je on cvilio od zadovoljstva pod vodom, a potom ga je našamponirala svojim šamponom od eukaliptusa i la-vande. Pola sata kasnije, oboje su sjedili u
t-iil-iini; nciičprii fpnnm liživninći u nrohlaHnom noćnom zraku.
koji je dopirao kroz vrata s mrežom, a pas je jedno oko držao na Dove sladoledu kojega je Sophie jela. Sophie je polizala sladoled i opet se zabrinula zbog nesreće, filma i gradonačelnika.
Još uvijek je bila opsjednuta kada je Amy sišla niz stube, odjevena samo u kratku pidžamu, nalikujući na nju kada je bila u dobi od deset godina. Sjela je na stolac nasuprot Sophie, podig-nuvši koljena do brade.
– Potrebna nam je ljubavna scena, – rekla je Amy. – Clea želi jednu.
– Ljubavna scena. – Trebala je misliti na to, bilo je to tako nalik Clei. – Sophie je pakosno pogledala tapetu umjesto Clee. – Ne mogu napisati ljubavnu scenu. Pogotovo dok te vražje voćke zure u mene.
– Spisateljsku blokadu ne možeš pripisati ogromnim trešnjama, – počela je Amy. Potom je zastala i rekla: – O. Trešnje.
– Što? – rekla je Sophie, a Amy je odgovorila: – Ma znam. Trešnje. I Chet.
– Chad, – rekla je Sophie, ali se naslonila nazad, pomalo uzdrmana. – Uvjerena sam da to ni-je to. – Trebala bih pitati Brandona. On je znao sve o njezinoj podsvijesti. Pogledala je prema telefonu na zidu. Trebala je Brandona nazvati prije, ali uporno je zaboravljala.
Amy se s neugodom podigla. – Clea je odlučila da je Rob u središtu ljubavnog zbivanja. Re-kla je da je ovo još i bolje od onoga što je ona imala na umu.
– Kladim se da jest. – Sophie je pomislila na to i klimnula glavom. – Znači, ona se vraća ka-ko bi se našla sa svojim starim dečkom, a zaljubi se u njegovog sina. Bit će prave borbe. – Ra-zmislila je o tome. – O, kvragu, mnogo borbe. Frank će poludjeti.
– Ako ovo učinimo kako treba, nikada neće saznati, – rekla je Amy. – Samo napiši lijepu scenu zavođenja, pa da možemo to završiti.
Sophie je uspravno sjela i primila se svog laptopa. – Tko je koga zaveo?
– Šališ se? Clea je staromodna djevojka. On je zaveo nju.
– Znači ipak ne snimamo dokumentarac? – Sophie je počela tipkati upravo smišljenu scenu, a Amy se ustala i odmaknula. – Hej, – rekla je Sophie. – Stoje?
– Ništa – rekla je Amy.
Sophie je pokazala prstom na stolac. – Sjedni.
Amy je sjela, ali ovog puta su joj noge ostale na podu.
– Bila sam jako strpljiva, – rekla joj je Sophie, – ali postoji nešto što mi ne govoriš, a to je glupo jer znaš da ću uvijek stajati iza tebe, bez obzira što ti željela. Što radiš?
– Snimam dokumentarac? – rekla je Amy.
Sophie se naslonila na naslon stolca. – Snimaš dokumentarac o Cleinom povratku kući u Temptation?
– Ne, snimam film o tome. Snimam dokumentarac o snimanju filma. – Amy se nagnula prema naprijed. – Ovo je tako cool, Soph. Nisam ti željela reći jer sam htjela da izgledaš priro-dno na snimljenom materijalu... Snimljeni materijal? – Čekaj malo.
– ... ali ne bi mogla vjerovati koliko je ovo već odlično. Ono o nevinosti što smo sinoć priča-le je ispalo odlično; pa, pomalo mračno, ali vrlo zlovoljno s Cleom pod svijetlom svijeća, a mo-gu iskoristiti ono što je rekla kao glas nevidljivog komentatora...
– Amy!
Amy je zašutjela, a Sophie se podsjetila da bi joj trebala pružati više potpore. – Sinoć si me na trijemu snimala?
– Sve nas, – rekla je Amy. – Postavila sam kameru u grmlju. Dobre su to stvari, Soph. A da-nas sam intervjuirala
Franka i nagovorila ga da priča pred kamerom i stvarno je ispao poput glupana, kakav uisti-nu i jeste.
– Je li to pošteno? Je li shvatio...
– Znao je da ga snimam. Potpisao mi je pristanak. A imat ćemo toliko toga za montiranje da će biti odlično.
Sophie se nagnula naprijed. – Amy, ti varaš ove ljude. Potpisuju ti pristanke samo zato što misle da će odlično ispasti, a ti...
– Ne varam ja njih, – rekla je Amy gnjevno. – A čak i da ih varam, ne uzimam ničiji novac. Samo snimam ono što sami kažu. Ne mijenjam njihove riječi. Samo uzimam ono što želim.
– Moraš misliti i na druge ljude, – rekla je Sophie, a Amy je rekla: – Ne, ti i mama ste uvijek bile te koje ste željele svakoga spasiti. Davy, tata i ja znamo da nikoga ne možete spasiti i da vam je zato bolje da se brinete za sebe. A ja ovdje nikoga ne povrjeđujem. Svi oni žele biti u ovom filmu.
Bila je toliko nalik njihovom ocu – sa svom tom crvenokosom nevinošću, usisavajući ljude sa svojim Dempsey osmijehom – ostajući pri svome do samoga kraja kako nije njegova krivica što su mu vjerovali, i da on nikada, baš nikada nije lagao.
Ali svatko tko gaje upoznao je nešto izgubio, ista stvar.
– Sophie, ovo je stvarno snimanje filma, – rekla je Amy, naginjući se bliže i pri tome isijava-jući iskrenošću. – Snimanje vjenčanja je odličan posao, ali to radimo već sedam godina i nauči-la sam sve što se moglo. Sada želim ovo raditi. Ovo je moja prilika za izlaz. Možda i jedina šansa koja će mi se pružiti.
Amyno srce se zrcalilo u očima, a Sophie je duboko udahnula i pomislila, 'Znala sam da će se jednog dana zasititi tih glupih vjenčanja.' Pomisao na Amyn odlazak je bila bolna, život bez nje gotovo nezamisliv, ali pomisao da ostane tamo gdje ne želi je bila još gora.
– Želim napraviti dokumentarac, s njim otići u L.A. i iskoristiti ga kako bih tamo dobila po-sao, – pričala je Amy. Izgledala je kao da zadržava dah i čeka Sophie koja bi trebala nešto reći.
Jesi li ti potpuno skrenula s uma? ne bi se činilo poput podrške. – L. A. je težak grad.
– Znam. – Amy je klimala glavom gore-dolje, potpuno se složivši s njom. – Ali Davy je ta-mo. On mi može pomoći. Ionako je sada došao red na njega. – Osmijeh joj je izblijedio.
– A što će biti s tobom, sada kada odlazim?
Sophie je slegnula ramenima. – Ne znam. Valjda ću za promjenu morati razmisliti o tome što želim. – Kada se prestanem brinuti za tebe.
– Zar nemaš nikakvih snova? – pitala je Amy. – Ne postoji li nešto...
– Ne, – rekla je Sophie. Kada bi razmišljala o tome, strašno se znala rastužiti. Trideset dvije godine stara, a nije imala pojma što želi od života. Pomislila je na Phina na stražnjem trijemu. Možda njegovo pitanje, na kraju krajeva, i nije bilo takvo pametovanje.
– Hoćeš li prodati tvrtku? – rekla je Amy.
– Vjerojatno, – rekla je Sophie.
– Mogu li dobiti polovicu?
Sophie je trepnula. – Naravno. A što si drugo mislila?
– Mislila sam daje tebi novac potrebniji, – rekla je Amy.
– Ja ću imati karijeru. Ti si na, neki način, zapela.
Joj. – Uzmi polovicu novca, – rekla je Sophie. – Mogu ja sebe opet pokrenuti.
– Hvala ti, – rekla je Amy. – Zaista to mislim. Hvala ti.
– Nema na čemu, – rekla je Sophie. – A sada na spavanje.
Amy se ustala, oklijevajući kao daje postojalo još nešto.
– Jako puno te volim, Soph – prošaptala je.
– I ja tebe, Ame, – rekla je Sophie, tapšajući je po ruci dok je pokušavala disati. To je jedini razlog zbog kojeg te puštam da odeš.
Kad je Amy otišla gore, Sophie je ostala sjediti, razmišljajući o svojoj budućnosti. Nije bila zabrinuta; pametni i organizirani ljudi koji su naporno radili, uvijek bi pronalazili poslove. Ali ona nije željela posao, željela je ono što je Amy imala, karijeru koja ju je ispunjavala.
Palo joj je na pamet kako nikada nije shvatila što zapravo želi biti zbog toga što se koncentri-rala na ono što ne želi biti; a to je biti Dempsey. Pustila se da razmisli bi li mogla raditi ono što je Davy činio, varao bogate ljude, ali ideja joj se nije svidjela. Pa, to je bilo dobro. Ali možda bih mogla, samo kada bih se opustila i svoje Dempsey gene usmjerila nečemu produktivnom i zabavnom, kao što je Amy učinila, hvatajući kamerom slabe ljudske točke.
Kada bi se jednostavno otvorila životu, možda bi se mogla zabaviti. Moralo je postojati neš-to u njezinom životu što je bilo slobodno za zabavu. Pomislila je na gradonačelnika, koji joj se lijeno nasmiješio i puls joj se odmah ubrzao. On bi bio zabavan.
Bila je to opasna misao, tako da se zabavljala njome samo jednu buntovnu minutu prije nego što se uspravila, ustala i krenula prema stubištu, koje je vodilo njezinom krevetu, sa psom za petama.
Gradonačelnik je bio zadnja stvar koja joj je trebala.
U petak je Phinova prepirka rano počela.
Prvo ga je za doručkom gnjavila majka jer je već dvaput otišao na farmu Whipple.
– Povezivanje s tim ljudima koji snimaju film ne donosi ti ništa dobro, – rekla mu je Liz pre-ko bijelog lanenog stolnjaka na njezinom stolu u blagovaonici. – Stenhen mi ie to snomenuo već nekoliko puta. Nemoj mu davati nepotrebne razloge, Phin.
– Kakvo povezivanje? – pitala je Dillie s ustima punim mliječnog peciva.
– Druženje, – rekao joj je Phin.
– Ne pričaj s punim ustima, – rekla joj je Liz. – To je nepristojno i ružno. – Prebacila je svo-ju pozornost opet na Phina. – Nemoj opet otići na tu farmu. – Nije dodala: 'To je nepristojno i ružno', ali bilo je sasvim očito ono što je mislila.
– Nisam se povezao s njima, – rekao je Phin dok je maslacem mazao Dillie još jedno pecivo. – U srijedu sam otišao tamo s Wesom u vezi nesreće, a jučer sam opet otišao jer je Wes obećao da ću doći provjeriti struju. – Liz je otvorila usta u namjeri da nešto kaže, a on je dodao: – I također bih želio istaknuti da sam prešao dvadeset jednu, tako da me možeš prestati gnjaviti s tim kamo odlazim. Razgovaraj s Dillie o onoj Jamie Barcley. Imam neke sumnje u vezi te Ja-mie Barelay.
– Jamie Barcley je izvrsna osoba, – rekla je Dillie. – Ja bih se trebala s njom povezati.
– Jamien očuh je potpredsjednik banke, – rekla je Liz. – Majka joj se učlanila u Klub žena i vrlo je ljubazna. Dillie se smije povezati s njom. – Nasmiješila se Dillie i nagnula se naprijed kako bi obrisala maslac s unukine brade. – Promašila si usta, – rekla joj je, a Dillie joj se naceri-la. Tada se Liz ponovno okrenula prema Phinu. – A što se tiče tih filmaša...
– Moram odmah otići do knjižare. – Phin se odmaknuo od stola. Poljubio je Dillie na vrh glave i rekao: – Lijepo se ponašaj, – ali Liz je pošla za njim do prostranog prednjeg trijema pri-je nego što je uspio pobjeći.
– Ne želim pred Dillie razgovarati o tome, – rekla je, – ali poznajem te u vezi sa ženama. Je-dna je stvar da učiniš ljubavni snošaj s jednom ženom odavde, ali posve je druga stvar ako to učiniš ovdje sa ženom o kojoj ništa ne znamo...
– 'Ljubavni snošaj'? – Phin se okrenuo, ne mogavši vjerovati onome što čuje. – Zaboga, sa-mo sam popravio struju. – Okej, poželio je neprijateljsku ženu također, ali nije učinio ništa u vezi toga.
– Nemoj izgledati tako bijesno, – rekla je Liz. – Poznajem te i jako sam zabrinuta za tebe. Već je krajnje vrijeme da se smiriš. Dillie je potrebna majka, a ja te ovoga puta želim vidjeti oženjenog za pristojnu ženu. Skoro ti je četrdeset godina, Phin.
– Imam trideset šest, – rekao je Phin. – I nemam se namjere ponovno ženiti, a da i imam, to zasigurno ne bi bilo za Rachel Garyev, za koju znam da navijaš. A sada sam se sjetio, želim ti reći da pred Dillie više ne pričaš o Rachel. Uzrujavaš je– Nikada ništa nisam rekla Dillie, – rek-la je Liz.
– Pa, ona sada ima velike uši i nije glupa. Samo zaboravi na sve u vezi Rachel. – Klimnuo je glavom prema njoj. – Što se s tobom događa u posljednje vrijeme? Nikada nisi bila ovakva.
– Mislim da bi se trebao oženiti prije izbora, – rekla je Liz. – Vjenčanja su popularna. I...
– Jesi li se ti možda napila?
Liz je prestala pričati, a na obrazima su joj se pojavila dva rumena kruga. – Phineas Tucker, tako se ne razgovara s majkom.
– Pa, ni ovako se ne razgovara sa sinom. – Phin joj je susreo pogled, a ona se sva zarumeni-la. – Čuješ li ti sebe? Želiš da se oženim ženom koju ne volim kako bi pobijedila na sljedećim izborima i dobila unuka koji bi pobijedio na onim izborima koji će doći za trideset godina.
Liz se još jače zarumenila. – Ako ćeš sam pronaći neku prihvatljivu, ja se neću miješati. Ali ne vidim u čemu je problem. Sviđa ti se Rachel, ona je draga djevojka, jako je inteligentna i odlično se ponaša prema Dillie.
– Dillie ne misli tako, a Rachel se ne želi udati za mene, baš kao niti ja za nju, pa zato odbij.
– Rachelina majka kaže da želi. – Liz je sada stvarno navalila. – Kaže daje Rachel stidljiva, ali da joj je stalo do tebe.
– Rachel je stidljiva? – Phin se nasmijao. – Rachel je grabežljivica. I ne želi se udati za me-ne. Ako dobro poznajem Rachel, ona samo želi pobjeći od Virginije i Stephena.
– Glupost, – rekla je Liz. – Rachel je vrlo bliska sa svojim roditeljima.
– Zbog toga i želi pobjeći. – Phin se okrenuo kako bi pošao dolje. – Sada odlazim na posao. Pokušaj vratiti razum prije nego se vratim.
– Želim ti samo najbolje, – povikala je Liz za njim.
– Riječi koje mrzi čuti svaki sin, – povikao joj je nazad. Bilo je dobro što je volio svoju maj-ku, pomislio je silazeći niz Hill do svoje knjižare. Da je bilo suprotno, već bi je odavno smjestio u dom za bolesne ljude skrenule od politike. Problem je bio u tome što se previše zanijela u činjenicu da su Tuckeri na vlasti. Njegov otac je bio očaran time, ali to je u najmanju ruku bilo razumljivo jer je odrastao uz neprestano gledanje plakata Tucker za gradonačelnika. Ali Liz je bila Yarnell. Potomak ljudi s Hilla. Trebala je imati osjećaj za pravilno odmjeravanje politike.
Osim stoje obožavala njegovog oca. Phin je malo usporio kad se prisjetio njih dvoje dok su bili zajedno, tako pripijeni jedno uz drugo i politiku, da su skoro zaboravili da imaju sina. Mo-gao se prisjetiti tih nekoliko puta kada je znao dobiti punu roditeljsku pozornost – kao onog dana kada je svojoj grupi u vrtiću rekao da želi postati vatrogasac; toga su poslije-podneva s njim proveli sate i sate – ali većinom su bili samo njih dvoje, zajedno protiv cijelog svijeta.
A sada je bila sama. Okrenuo se kako bi je još jednom pogledao, ali omeo gaje vodeni to-ranj, koji se probijao kroz krošnje iza kuća.
Bio je svijetlo crven.
– O, Isuse, – rekao je, požurivši prema knjižari kako bi što prije saznao što je ovoga puta po-šlo po krivom.
U četvrtak ujutro je Rachel Garyey otišla na farmu Whipple, poput prave žene na zadatku: Morala je otići iz Temptationa prije nego poludi i postane poput svoje majke.
Plan joj je bio jednostavan; ponudit će Clei Whipple svoje usluge na snimanju filma, a onda će od sebe učiniti nekoga tko će biti prijeko potreban, pa će tako Clea na odlasku željeti povesti Rachel sa sobom. Majka joj je oduvijek govorila kakvo je ona blago, pa će sada postati Cleino blago. Rachel ni najmanje nije osjećala grižnju savjesti što će napustiti svoju majku. Njezine dvije starije sestre su još uvijek bile u gradu i može od njih napraviti svoje blago nakon njezi-nog odlaska. Ionako je već odavno došlo vrijeme za njihov red.
Kad se zaustavila ispred trijema, Clea je sjedila na najvišoj stubi, izgledajući prekrasno pod jutarnjim suncem. I više nego prekrasno. Predivno za umrijeti, s očima boje neba i kožom poput magnolije. Tako da, kad je Clea rekla: – Bok? – glasom koji je zvučao poput glazbe, Rachel je rekla: – Bože, nikada nisam vidjela nikoga tako božanstvenog poput vas.
Clea se nasmijala i postala još božanstveni)a.
Dobar početak, pomislila je Rachel, krenuvši prema njoj. – Ja sam Rachel Garyey, – počela je, ispruživši ruku prema njoj. – I razmišljala sam, možda bih vam dobro došla...
– Garyey? – Clei je nestao osmijeh s lica. – Jesi li u nekom rodu sa Stephenom Garyevem?
– Ja sam njegova kćerka, – rekla je Rachel. – Ovaj, došla sam vidjeti trebate li neku pomoć.
Clea je klimnula glavom, ali prije nego je uspjela nešto reći, začulo se lupanje okvira s mre-žicom, a Rachel je podigla
pogled i ugledala crvenokosu djevojku u uskim trapericama i ružičastoj majici svezanoj na čvor iznad pupka.
– Bok. – Crvenokosa je pogledala u Rachel s neskrivenom znatiželjom. – Ja sam Amy.
– Ja sam Rachel. Došla sam vam pomoći. – Rachel je ispružila ruku, a potom je primijetila da su ruke crvenokose bile pune strugalica za zid. – Bojite? – rekla je, a nada joj je porasla.
Amy je odmahnula glavom na desnu stranu trijema. – Samo zid od trijema u bijelo, za dobru pozadinu. – Predala je jednu strugalicu Clei, koja ju je pogledala kao da to vidi prvi puta u živo-tu.
– Ne, – rekla je Rachel. – Kao prvo, na tom zidu gotovo da uopće nema stare boje, pa će vam trebati najmanje šest slojeva bijele jer će drvo sve upiti. Zbog toga vam je potrebna temelj-na boja.
– Oh. – Amy je škiljeći gledala u nju. – Slušaj, ne želimo mi ovo savršeno obojiti, samo že-limo lijepu pozadinu.
– Onda također ne želite ni bijelu boju. Bijela nije posebno zahvalna. – Rachel se slatko na-smiješila Clei. – Želite nešto toplo što će na vas bacati svoju boju.
– U pravu je. – Clea je još jednom promotrila Rachel od glave do pete, a Rachel je samo sta-jala s osmijehom na licu, razmišljajući, Ne sviđaš mi se, ali ako ćeš me odvesti u Hollywood, naučit ću te podnositi.
– Pa što onda predlažeš? – Amy je zvučala oprezno, a Rachel se ponovno okrenula prema njoj, shvaćajući da će nju još lakše šarmirati.
– Mogu vam nabaviti puno boje u boji breskve, – rekla je ona Amy. – Previše smo je naručili za projekt koji se na kraju izjalovio. Nabavit ću vam je po niskoj cijeni, a pomoći vam besplat-no. Samo želim naučiti raditi ono što vi radite. – Rachel se ponovno nasmiješila Amy, zahvalna što je Amy stajala na gornjoj stubi tako da je Rachel bilo lakše izgledati maleno, nevino i nedu-žno.
– Zaposlena si, – rekla je Amy i pružila joj drugu stru-galicu.
Rachel ju je sada vratila, potpuno sigurna u sebe. – Vi stružite, a ja idem po boju. – Okrenula se kako bi pošla prije nego što Amy uspije proturječiti, ali Amy je povikala za njom:
– Čekaj, trebaš li novaca?
– O, ne, – rekla je Rachel. – Otvorit ću vam račun u trgovini.
– Fantastično, – rekla je Amy.
– To bi bilo u Garyevevoj trgovini, zar ne? – namjerno je pitala Clea.
– Što? – rekla je Amy, a Rachel im je samo mahnula i otišla, odlučna u namjeri da bude tak-vo blago kakvo Amy neće pasti na pamet napustiti.
Ispostavilo se da je boja breskve previše tamna za trijem, ali pomiješana s pola bijele, koju je Rachel donijela sa sobom, bila je savršena, tako blijeda da je bila rumena, a ne boje breskve. Rachel je prvo nanijela temeljnu boju na zid, a dok su Amy i Clea u dvorištu razgovarale o ra-svjeti i uglovima kadrova, ona je slušala i učila, počevši sa nanošenjem boje na ogradu trijema. Boja breskve za stupove i ogradu, nježno rumena nijansa za osovine i vretena, a bijela za deta-lje.
– Opa, – rekla je Amy kad se vratila u podne na trijem. – To izgleda dobro. Čak je i lijepo.
– Hvala, – rekla je Rachel, ali pomnije je promatrala Cleu jer se Clea mrgodila.
– Trebali bismo to napraviti po cijeloj kući, – rekla je Clea konačno, a Amy je rekla: – Ne, ne bismo trebali. Jesi li poludjela?
– Ovaj film je poslovni trošak, – rekla joj je Clea. – Odbija se od poreza. Zbog toga ova boja postaje dio poslovnog troška. A ja ovu kuću želim prodati. – Klimnula je glavom prema Rachel. – Uredi cijelu kuću.
– Ne, – rekla je Rachel. – Možemo urediti cijelu prednju stranu kuće ako želite snimati s ob-je strane, to neće dugo trajati. Ali ja ne uređujem cijele kuće. Iako mogu pozvati Coreyeve da to učine. Oni rade sve što treba.
– Jesu li skupi? – pitala je Clea.
– To je odbitak od poreza, – rekla je Rachel.
– Pusti me da razmislim o tome. – Clea je otišla do kraja dvorišta kako bi iz daljine pogleda-la trijem.
Rachel se okrenula i ugledala Amy koja se cerila. – Sviđaš mi se, mala, – rekla je Amy. – Podsjećaš me na mene.
Ponovno se začuo okvir s mrežom i iz kuće je izašla brineta, govoreći: – Ako želite ručak... – Zastala je kad je ugledala Rachel, a Amy je požurila prekriti tišinu, govoreći Rachel: – Ovo je moja sestra, Sophie, – objašnjavajući Sophie Racheline ideje i boju, i sve to bez spominjanja prezimena Garyey.
Sophie se ljubazno nasmiješila prema Rachel. – Pa, lijepo od tebe što si ponudila pomoć, Rachel, ali...
Rachel je odjednom osjetila napetost, ali Amy je rekla: – Čekaj samo minutu. Dođi ovamo.
Amy je pogurala sestru s vrata prema dvorištu, a Rachel je pomislila kako u životu nije vid-jela dvije različitije osobe, Amy u pripijenom i ružičastom, a Sophie u širokom i bež. Potom je Amy okrenula Sophie i rekla joj: – Pogledaj ovaj trijem.
Sophie je prekrižila ruke, zagledavši se u trijem i Amy je učinila isto stojeći pored nje, baš poput starije sestre, i tada je Rachel vidjela koliko su zapravo slične. Iste krupne smeđe oči, ista kovrčava kosa, iste pune usne, ista nevjerojatna koncentracija, čak i iste tenisice, samo što je Amy imala ružičaste vezice i njezine su bile ukrašene zlatnim šnalama. Stajale su blizu, pomalo se naginjući jedna na drugu, a Rachel se iznenadila koliko su bliske. Ona nikada nije stajala tako blizu svojim sestrama, nikada, ali Sophie i Amy su bile tim.
– Misliš? – pitala je Sophie.
– Mislim, – odgovorila je Amy.
– Ti odlučuješ, – rekla je Sophie. – Boja je prekrasna.
– Ima samo jedna stvar, – rekla je Amy. – Njezino prezime je Garyey.
Sophie se zaprepastila i Rachel je pomislila, To je to.
– Daj joj priliku, – rekla je Amy. – Zašto bi ona trebala plaćati za djela svojeg oca?
– Hej. – Sophie se povukla korak unatrag. – Nemoj mi sada to iskorištavati.
– Jako ću se truditi, – povikala je Rachel s trijema. Sophie joj je prišla. – Znam da hoćeš, du-šo. – Pogledala je u obojenu ogradu trijema, koja je isijavala toplinu pod dnevnom suncem, a potom je klimnula glavom. – Dođi ručati s nama. Onda danas poslijepodne možeš obojiti zid trijema i pomoći Amy što god joj bude trebalo. Ali ako ti se ovdje pojavi otac, otpuštena si.
Rachel se opustila i kroz tijelo joj je prošlo olakšanje. – Nikada neće saznati. A ja ću vam puno pomoći, čekajte pa ćete vidjeti. Olakšat ću vam ovdje puno toga.
Ali nakon ručka, usprkos Rachelinim najboljim namjerama, stvari su postale komplicirane jer se kod njih pojavio Rob Lutz s njezinim roditeljima. Clea je umalo doživjela srčani udar kad je ugledala Roba, a Rachel je mogla shvatiti razlog, budući da mu se na licu lako moglo vidjeti koliki je kreten. Tako je Rob uspio odgovoriti Rachel od gubljenja nevinosti, ne s pričom, već samo s običnim pogledom u to lice. Tada je naučila lekciju, bez sumnje.
Clea je rekla Robovom ocu, Franku: – Ovo je tvoj sini – a Frank joj se nacerio poput bezve-znjaka, stojeći vrlo, vrlo blizu nje. To je razbjesnilo Robovu mamu, Georgiju, što je udana za Franka, tražila bi nekoga da ga odvede. Tada je Clea zagrlila Georgiju i povikala: – Sophie, upoznaj se sa Georgijom.
Georgia je zaškiljila i pogledala na trijem na kojem su stajale Rachel, Sophie i Amy, izgleda-jući otprilike dvadesetak godina starije od Clee, vjerojatno zato što je cijelog svog života pržila kosu kako bi mogla biti Coppertone plavuša. To je govorila Rachel svakog ljeta otkad je ona počela izlaziti s Robom: 'Dođi i lezi pored mene, dušo, i postat ćemo Coppertone plavuše. Ljudi će misliti da smo sestre.' Da, baš.
Tada je Clea rekla: – Georgia i ja smo zajedno maturirale, Sophie! Nije li to nešto?, a Sophie je rekla: – I nijedna od vas ne izgleda ni dana starije, – i zurila je u Cleu kako bi joj dala do znanja da se pristojno ponaša, a Rachel se zbog toga još više svidjela.
Clea se samo nasmijala i pozvala Roba: – Zašto se ne popneš na trijem? – i to je sigurno bio prvi puta da ga je Sophie vidjela, jer je rekla: – O, Bože.
– Što? – pitala je Amy.
– Pogledaj kako promatra Cleu, – rekla je Sophie. Amy je potvrdno klimnula glavom. – Kao da je ona šlag, a on ima žlicu.
Pa, to vam je narode bio Rob. Uvijek u potrazi za seksom. Rachel nije znala je li seks opće-nito loš ili je samo loš s Robom, ali što se nje ticalo, Clea gaje slobodno mogla imati.
Sophie se pomaknula do stuba i rekla: – Dođite gore na trijem, popit ćemo limunadu, – i kad je na desnoj strani trijema imala poredane Cleu, Franka i Georgiju, uz upozorenje da se klone ružičastog zida, Amy je počela snimati.
Rachel je predala Robu strugalicu i rekla: – Moramo ostrugati drugu stranu trijema, – a Rob je rekao: – Cool. – Dok je radio, stalno je držao pogled na Clei, koja je sjedila na ogradi naslo-njena na bok, izgledajući neodoljivo. Clea je krajičkom oka promatrala Roba, dok je Frank sje-dio nasuprot nje, smješkajući se i flertujući, a Georgia je sjedila na ljuljački između njih, izgle-dajući poput žabe krastače
Sophie je sišla u dvorište kako bi popričala s Amy, djelujući zabrinuto. Čak i nakon par krat-kih sati, Rachel je znala da Sophie voli kada su stvari smirene i organizirane. Tako da je, kad je Phin Tucker naišao iza nje i nešto joj rekao, poskočila dva kilometra u visinu, a Rachel mu je mogla reći kako mu je to loš potez. On i Wes su parkirali auto iza Lutzovog kombija, a Wes je rekao nešto Amy i ušao u kuću, ali Phin je otišao do Sophie i ostao pored nje. Znači da je nešto želio – pravo na tri pokušaja – ali radio je sve pogrešno. Pa, shvatit će to on i sam. Phin bi prije ili kasnije uvijek dobio što želi.
– Hej, – rekao je Rob stojeći iza nje. – Radi.
– Da, evo idem, – rekla je Rachel, stisnuvši fige da Phin učini najbolje što može.
Njezina budućnost je ovisila o tome.
– Malo sam zabrinut za Cleu, – rekao je gradonačelnik Sophie dok su stajali vani na dvoriš-tu. – Imao sam devet šavova zbog nje. Franka bi mogla strpati u bolnicu.
Sophie je promatrala Franka kako pravi budalu od sebe na trijemu pred svojom ženom, koja je djelovala kao da bi mogla postati ubojica. – Clea nije jedina koja bi mogla ozlijediti Franka. – Okrenula se prema gradonačelniku. – Kako vam je zadala devet šavova?
– Gledao sam joj u bluzu i pao s bicikla.
Sophie ga je pogledala s omalovažavanjem, a on je rekao: – Hej, imao sam dvanaest godina. Nagnula se. Nisam ja bio kriv.
Bio je savršeno zgodan pod sunčevim zrakama, a to ju je još više živciralo sada kada je saz-nala da je s dvanaest godina bio perverznjak. Počela mu je to govoriti i na kraju je odlučila kako se ne želi zbližiti s njim, samo ga se željela riješiti. – Jeste li rekli da želite provjeriti instalacije?
– Nisam, – rekao je. – Rekao sam da me Amy zamolila da pogledam.
– Ovim putem, – rekla je Sophie, ostavljajući Amy da sredi gužvu na trijemu. Pet minuta ka-snije, nalazila se u tamnom podrumu kuće na farmi, poželjevši se vratiti gore na trijem. Na da-njem svjetlu je barem mogla vidjeti što gradonačelnik smjera. – Ah, što to radimo, gospodine Tucker?
– Phin, – rekao je. – A ovo je vaša kutija s osiguračima. Pregledavamo je kako bismo vidjeli hoće li vam zapaliti kuću.
– Gdje su mali prekidači? – Sophie je škiljeći pogledavala okolo preko njegovog ramena. Očekivala je da će osjetiti dašak neke skupe kolonjske vode kad mu se približi, ali umjesto toga je osjetila sapun i sunce, progutala je knedlu, koncentrirala se i vratila pozornost na osigurače.
Nije bilo nikakvih prekidača, samo male okrugle stvari koje su djelovale sablasno.
– Ovdje nema prekidača, – rekao je Phin. – Ovo je starinski sistem.
– Je li to bolje?
– Nije. Ali je uzbudljivije.
– Ne želim da bude uzbudljivije. – Sophie se odmaknula korak unatrag. – Želim funkcional-ne, nešokantne, slatke male prekidače. Oduvijek sam ovisila o ljubaznosti stranaca.
– U tome je problem kod vas gradskih ljudi. Nemate smisla za pustolovinu. Pusti mene da ti objasnim kako to funkcionira.
– Ne, – rekla je Sophie odlučno. – Ne želim znati. Ja samo želim prekidače. Znam kako oni rade.
– Ne možeš imati prekidače. Preboli to.
Sophie je klimnula glavom. – Čula sam za ove stvari. Znaju biti vrlo opasne.
– S ovime se treba oprezno rukovati. – Zvučao je kao da se trudi kako se ne bi nasmijao. – Ako neoprezno prčkaš po tome onda zaslužuješ da te strese struja. Da i ne spominjem požar u kući.
– To nije nikakav problem. Neću se ja ni približiti toj stvari. – Sophie se počela uspinjati stubama. – Puno ti hvala, ali ne hvala. – Kad je shvatila daju ne slijedi, zastala je. – Sada se možeš popeti. Sat predavanja o struji je završio.
Nacerio joj se pod svjetlom koje se pomalo probijalo kroz podrumska vrata. – Lako se pre-daješ, – rekao je, a njezin puls je malo poskočio zbog izazivanja u njegovom glasu.
– Samo kad se tiče stvari zbog kojih mogu poginuti, – rekla mu je. – Najprije vjerujem u si-gurnost. – Pobjegla je uspevši se stubištem i počela si je smirivati živce pustivši si Dusty in Memphis.
Phin je došao za njom nekoliko minuta kasnije.
– Svi rade, – rekao joj je, perući ruke u sudoperu. – Ako budete imali problema, vičite, pa ćemo Wes ili ja doći i riješiti problem.
Sophie je zatreptala. – To je jako lijepo od tebe.
– Mi smo jako ljubazni ljudi. – Phin joj se nasmiješio, a Sophie je nakratko pomislila kako bi on, na kraju krajeva, zapravo mogao biti dobar muškarac, prije nego što je rekao: – Pa, reci mi nešto o tom filmu, – a ona se povukla korak unatrag.
– Rekla sam ti, to je samo snimka za audiciju, – rekla je. – Bila je to Cleina ideja i ona nas je angažirala, jer smo savršeno snimili njezino vjenčanje. Amy snima na trijemu jer je zbog svjetla puno lakše. – Dok je to izgovarala, svjetla u kuhinji su se pogasila i začula je Amy, koja je sto-jeći na trijemu vikala: – O, prokletstvo.
– Da je sada tamo prekidač, – rekla je Sophie, – i sama bih to uspjela popraviti.
– Ali nije, – rekao je Phin upirući prstom u podrumska vrata. – Može se to popraviti. To je nešto poput pustolovnog pothvata.
– Ne u ovom životu, – rekla je Sophie, a Phin je uzdahnuo i sišao dolje i ubrzo su se nakon toga upalila svjetla na trijemu i Amy je povikala: – Hvala!
– Jako si dobro obavio posao, – rekla mu je kad se vratio gore, pokušavajući biti ljubazna, budući da on nije Chad. – Za to ćeš dobiti limunadu.
– Znaš, ne bi te ubilo malo pustolovine u životu, – rekao je i sjeo za stol. – Pogotovo ako se radi o tako banalnoj stvari.
– Doživjela sam dovoljno pustolovina kad sam bila dijete, – rekla je Sophie odlučno dok je točila. – Odlučila sam voditi ozbiljan život odrasle osobe.
– To je gubitak, – rekao je Phin. – Snimaš li ozbiljne filmove?
Sophie je naglo spustila čašu limunade na stol ispred njega tako da se nešto tekućine izlilo na stol. – Što je to s tobom i tim filmom?
– A što je s tobom i ovim tvojim neprijateljstvom? – Ustao se i otkinuo papirnati ubrus s role pored sudopera, obrisavši prolivenu limunadu. – Napeta si od prve minute kad sam te pozdravi-o.
– To je zbog načina na koji si pozdravio, – rekla je Sophie. – A rekla sam ti. Film je kratka, improvizirana verzija snimke za Cleu, a Clea nas je zamolila da radimo na tome jer joj se sviđa Amyn rad.
– A ne tvoj? – Phin je sjeo na stolac i otpio svoju limunadu. – Ovo je vrlo dobro. Hvala ti.
– Nemoj mi laskati, samo popij, – rekla je Sophie. – Clea želi Amy jer ja ne improviziram. Ja snimam sve potrebne dijelove vjenčanja i vodim posao, a Amy pronalazi čudne dijelove iz raznih kutova koje ubacuje u završnu snimku. Ona je umjetnica.
– 'Čudne dijelove?' – ponovio je Phin.
Sophie je prekrižila ruke, oslonivši se na sudoper. – Ljudi mogu dobiti snimljene materijale od bilo kojeg drugog snimatelja, ali ne mogu one dijelove koje Amy uspije zabilježiti. Ali bili bi bijesni da dobiju samo ono što Amy snima, jer ipak na snimkama svojih vjenčanja žele vidje-ti svoje zavjetovanje i tako to. Zato radimo zajedno.
– A zašto Clea snima ovo?
Sophie ga je pogledala. – Zašto te toliko zanima ovaj film?
– Ako odete odavde prije srijede, ne zanima me.
– Pa, mi odavde odlazimo u nedjelju.
– Dobro, – rekao je Phin. – I nisam ti laskao, limunada je zaista dobra.
– Hvala ti, – rekla je Sophie, osjećajući se pomalo čudno.
– I ispričavam ti se za sve što sam ti, i ako sam ti, učinio u prošlom životu. – Phin joj se na-smiješio, očito naviknut na šarmiranje svih oko sebe. – A hoćeš li, molim te, sada prestati plju-vati po meni?
– S obzirom na onaj prošli život, isprika nije ni približno dovoljna. 'Moje ime je Inigo Montoya' u ovom životu.
– Tko? – rekao je Phin.
Sophie je uzela vrč i rekla: – Limunade? – zvučeći opasnije nego što je mislila.
Phin je povukao svoju čašu natrag. – Ne, dosta mi je, hvala ti.
Ustao se i izašao na trijem, a Sophie je osjećala male žalce krivnje jer je na njemu iskalila svoje frustracije. Odložila je njegovu čašu u sudoper i izašla na niski, široki, otvoreni stražnji trijem kako bi smirila živce. Kada bi se samo mogla riješiti tog užasnog osjećaja da će joj se nešto loše...
Nešto dlakavo joj se očešalo o nogu, a ona je pogledala dolje i vrisnula.
Tamo je bila neka životinja – velika – dosezala joj je skoro do koljena – i imala je crvenkas-to smeđe krzno na svom duguljastom tijelu i kratkim bijelim nogama sa sitnim crnim pegama.
Sophie nikad a životu nije videla tako nešto. Vrisnula je i bila je uvjerena da je 'to' u pozi spremnoj za napad, a kad se životinja odmaknula, brzo se sklonila uza zid kuće i ponovno vris-nula.
Phin je bučno zalupio vratima kad je istrčao na stražnji trijem. – Što je? – pitao je, a Sophie je uperila prstom prema dolje. Ramena su mu se opustila. – Šališ se. Tako vrištiš zbog psa?
To je pas? – I oni grizu, – rekla je Sophie u svoju obranu. Činilo joj se uvjerljivim.
– Neki od njih da, – rekao je Phin. – Onaj, čini se, ne.
Sophie je slijedila njegov pogled prema dolje pogledavši psa, koji se sada preokrenuo na le-đa, podignuvši sve četiri zdepaste bijele noge u zrak. – Čudno izgleda.
– Građen je poput jazavčara. – Phin je naherio svoju glavu kako bi mogao bolje promotriti ležeću životinju. – I ima nekoliko drukčijih stvari samo da bi izgledao još zanimljivije. – Zaški-ljio je. – Bog zna odakle mu crne točkice. To je sigurno pas lutalica.
– Pas lutalica. – Sophie je pogledala dolje u psa, koji ih je sada oboje promatrao s leđa. Bio je prljav od blata i drhtao je, bila je to vjerojatno najružnija životinja koju je Sophie vidjela. Njegove ogromne, smeđe oči obrubljene crnim krugovima, bijedno su zurile u nju, a ona se odmah osjećala loše jer je pomislila kako je ružan.
Ali dragi Bože, kad je bio.
– Ljudi pored ceste ostavljaju pse koje više ne žele, – rekao je Phin, s tragom ljutnje u glasu, lijepo potisnutim poput svega ostaloga u vezi njega. – Misle kako će psi biti slobodni i divlji, ali većinu njih odmah udare auti, dok su u potrazi za svojim vlasnicima.
– To je strašno. – Sophie je sva izvan sebe zurila u psa, a pas je zurio natrag u nju, pomičući gore-dolje te svoje ogromne smeđe oči pune nade. – Je li gladan?
– Vjerojatno, ali ako ga nahraniš, sigurno ga se više nikada nećeš moći riješiti.
Ali tu su bile te oči. Sophie je cijelu minutu promatrala psa koji je gledao u nju, a potom je otišla u kuhinju po malo šunke.
Pet minuta kasnije, Sophie je sjedila na gornjoj stubi stražnjeg trijema, oprezno dodavajući komade šunke zahvalnom psu. – Nikada nisam imala psa, – rekla je Phinu.
– Mi smo ga uvijek imali. – Phin se oslonio na stup trijema. – Moj tata nikada nije odbio psa lutalicu. Ako bismo ih imali previše, pronalazio bi domove onima koje nismo mogli zadržati.
Sophie je ispružila još jedan komad šunke, a pas ga je nježno uzeo. Pogledao je gore u nju sa šunkom, koja mu je visjela iz usta poput još jednog jezika, a ona se nasmijala jer je izgledao tako smiješno i slatko sa svojom smeđom njuškom i crnim krugovima oko očiju. – Stavio si previše maškare, – rekla je životinji, a pas je otvorio usta i zalajao na nju, ispuštajući šunku na tlo. – Šašavac, – rekla je i dala mu još šunke, a pas ju je s obožavanjem promatrao, potpuno ignorirajući Phina. Sophie je ispružila još jedan komad šunke.
– Taj pas je pravi političar, – rekao je Phin.
– Možda bih ga mogla zadržati na par dana, dok ne odemo.
– Naravno, – rekao je. – Samo mu nemoj dati ime. To je uvijek fatalna pogreška.
– Okej, – rekla je Sophie. – Evo, psiću, uzmi još malo šunke.
Phinov glas je bio ležeran kad je ponovno progovorio. – Brineš li se tako za cijeli svijet ili samo za psiće i Amy?
– Samo za Amy i mog brata. – Sophie je opet nahranila psa.
– A tko se brine za tebe? – pitao je Phin, a Sophie je zapanjeno podigla pogled. – Ovdje si zato što Clea i Amy žele snimiti film i hraniš psa za kojega uopće nisi sigurna sviđa li ti se. Tko se brine za tebe? Kad dobiješ ono što želiš?
– Sama se brinem za sebe, – rekla je, mrko ga pogledavši. – Jako se dobro brinem za sebe i uvijek dobijem što želim. – Odbij, čovječe.
– Naravno. – Phin se uspravio. – Želim ti puno sreće sa psom.
Vratio se na prednji trijem, a Sophie se osjećala krivom jer ga je opet otjerala od sebe, ali onda joj je pas svojom njuškom pogurao ruku i ona se vratila na njegovo hranjenje. Kad je nes-tao i posljednji komad šunke, Sophie je oprezno podragala psa po glavi, a pas ju je pogledao kao da govori: 'Ti si nova u ovome, zar ne?' – Nikada nisam imala psa, – rekla mu je Sophie, a pas je uzdahnuo i smjestio se pored nje, s blatom joj uprljavši kaki hlačice. Opet ga je podragala i vratila se u kuhinju, gdje je otvorila svoj laptop kako bi skicirala plan za film, a upravo su sada na prednjem trijemu Lutzovi stvarali neku vrstu konflikta. Pas je sjedio vani ispred vrata i gle-dao je, a ona je sjedila za svojom laptopom promatrajući njega.
Nije se mogla sjetiti čak ni daje ikada željela psa. Ionako bi to s čestim seljenjem bilo nemo-guće; zadnje stoje trebalo njoj i njezinoj majci bio je još netko za koga bi se trebale brinuti. A onda je sa sedamnaest godina zaglavila u onom malom stanu, pokušavajući odgojiti Davya i Amy, a pasje uistinu bio zadnja stvar koju je trebala.
Ali postojalo je nešto u tom strpljivom načinu na koji ju je pas gledao, nije pokušavao ući unutra, samo ju je promatrao. Izvana.
Vani ispred vrata se preokrenuo na leđa i jedino što je mogla vidjeti su bile četiri bijele, zde-paste noge ispružene prema nebu. – Okej, – rekla je Sophie i pustila ga unutra. – Ali sav si bla-tan, pa se nemoj slučajno popeti na namještaj ili tako nešto. – Pas je samo legao pored njezinih nogu, a kad ju je Amy pozvala i kada je ona izašla na prednji trijem, pas ju je slijedio.
Amy je stajala iza kamere, razgovarajući s Phinom, ali prestala je kad je ugledala Sophie ko-ja im je prilazila. – Imamo problem, – rekla je kad im je Sophie prišla, a potom je ugledala psa. – Cool. Pas. – Pomnije ga je promotrila. – Barem mislim da je.
Okvir s mrežom je zalupio kad je Wes izašao van. – Sada imate novi tuš, – rekao je gledajući prema Amy dok je silazio niz stube. – Ali odvod još nije gotov. Vratit ću se sutra.
– Oh, pa... – počela je Sophie, ali Amy je rekla: – Fantastično.
– I vašim gostima je nešto potrebno, – rekao je Phin, a Sophie se okrenula kako bi pogledala na trijem, gdje su Lutzovi vodili jedan od onih napetih i šaputajućih razgovora, koji su bili uo-bičajeni za ljude u braku prije nego što se međusobno poubijaju.
– Da, to je problem zbog kojega sam te pozvala van, – rekla je Amy gledajući Sophie. – Mo-žda smo ipak malo pretjerale.
– Za ovo ste vi krive, – rekao je Phin. – Prije nego što ste stigle ovamo, radili su to samo kad bi previše popili.
– Dobro, – rekla je Sophie. – Sada su konačno jedno drugome rekli što ih ide. Tjeramo li-cemjerstvo iz Temptationa.
– Malo licemjerstva nikome nije naškodilo, – rekao je Phin.
– Jesi li ti rođeni političar? – Sophie je počela odlaziti prema trijemu. – Ili si morao vježbati kako bi dostigao tu razinu nemoralnosti?
– O, rođen sam s time, – rekao je Phin, zvučeći pomalo neraspoloženo.
Sophie se popela na trijem kod Lutzovih, sa psom za petama. – Toliko smo vam zahvalni na pomoći u vezi ovog snimanja da smo vas zaboravili nahraniti. Mogu li vam složiti sendviče?
– Oh. – Georgia se malo uspravila. – Oh, ne, ionako moramo krenuti. Ali lijepo od tebe na ponudi.
– Pa, mi i trebamo brinuti o hranjenju talenata. – Sophie joj se nasmiješila, a Georgia je isi-javala zadovoljstvom, uz-vrativši joj osmijeh.
– Ta ti je dobra. – Frank je omalovažavajuće pogledao svoju ženu.
– Amy kaže da oboje izgledate odlično pred kamerama, – lagala je Sophie. – Možda biste mogli i sutra navratiti.
– Možeš se kladiti u to. – Frank je živnuo, a čak je i Georgia izgledala opuštenije.
– Učinit ćemo sve što je u našoj moći kako bismo vam pomogli. – Georgia je pogledala Sophie nedefiniranim odobravanjem. – A možda bi i Rob mogao dobro doći.
Sophie je pogledala u dvorište prema malom kombiju, gdje se Clea smijala smetenom Robu. – Uvjerena sam da će nam trebati, – rekla je Sophie glatko.
– To je bilo ljubazno od tebe, – rekao je Phin kad su Lutzovi otišli, a Sophie je sjedila na stubama trijema sa psom uz sebe, koji je promatrao dvorište kao daje pripadao ovdje.
– Ja sam ljubazna osoba, – rekla je Sophie, visoko uzdignuvši bradu.
– Znaš, iako su svi dokazi proturječni, i ja mislim da jesi.
– Nagnuo se kako bi podragao psa, lice mu je bilo blizu njezinoga, a Sophie se ubrzao puls. – Jedino ne mogu shvatiti zbog čega si tako prokleto nervozna.
– Pod velikim sam stresom. – Sophie se popela više jednu stubu, a pas je učinio isto kako bi joj opet bio blizu. – I dolazim iz vrlo napete obitelji. – Pomislila je na svog oca, Davyja i Amy i svi su oni bili apsolutno bez živaca, a iskrenost ju je nagovorila da doda: – Pa, neke od Dempsey žena su stvarno prenapete.
– Za to bi se trebao pobrinuti vikend u prirodi, – rekao je Phin, još uvijek je promatrajući dok je češkala psa iza uha. – U Temptationu nema ničeg stresnog.
Samo ti, pomislila je Sophie, a on joj se nacerio kao da joj je mogao čitati misli.
– Drago mi je što sam te upoznao, Sophie Dempsey, – rekao je, ispravio se i krenuo prema autu u kojem ga je Wes već čekao.
– Također, – rekla je Sophie, a puls joj se polako smirivao. – A ako te više ne vidim, hvala ti za svu pomoć.
– O, vidjet ćeš ti mene još, – rekao je Phin ni ne okrenuvši se.
– Predivno. – Sophie ga je promatrala dok je odlazio, zahvalna na toj činjenici dok se divila koliko je zgodan odostraga.
Amy joj je pridružila u uživanju u pogledu. – Vraški dan, ha?
– Ponovno mi objasni, – rekla je Sophie, – što se dogodilo sa 'samo nas troje'?
Amy je slegnula ramenima. – Ti si ta koja je pozvala psa.
Sophie je spustila pogled na psa, koji joj je uzvratio pogled svojim Kleopatra očima, jednos-tavno ju obožavajući.
– Pas ostaje neko vrijeme, – rekla je Sophie. – Gradonačelnik odlazi.
Dok se Sophie te večeri tuširala, čitavo vrijeme blagoslivljajući Wesa zato što je stavio novi tuš, pas je položio šape na rub kade i zacvilio. Bile su prekrivene blatom i izgledale su tako jad-no daje Sophie rekla: – Oh, okej, – i uzela ga, stavila u kadu i držala dolje dok je on cvilio od zadovoljstva pod vodom, a potom ga je našamponirala svojim šamponom od eukaliptusa i la-vande. Pola sata kasnije, oboje su sjedili u
t-iil-iini; nciičprii fpnnm liživninći u nrohlaHnom noćnom zraku.
koji je dopirao kroz vrata s mrežom, a pas je jedno oko držao na Dove sladoledu kojega je Sophie jela. Sophie je polizala sladoled i opet se zabrinula zbog nesreće, filma i gradonačelnika.
Još uvijek je bila opsjednuta kada je Amy sišla niz stube, odjevena samo u kratku pidžamu, nalikujući na nju kada je bila u dobi od deset godina. Sjela je na stolac nasuprot Sophie, podig-nuvši koljena do brade.
– Potrebna nam je ljubavna scena, – rekla je Amy. – Clea želi jednu.
– Ljubavna scena. – Trebala je misliti na to, bilo je to tako nalik Clei. – Sophie je pakosno pogledala tapetu umjesto Clee. – Ne mogu napisati ljubavnu scenu. Pogotovo dok te vražje voćke zure u mene.
– Spisateljsku blokadu ne možeš pripisati ogromnim trešnjama, – počela je Amy. Potom je zastala i rekla: – O. Trešnje.
– Što? – rekla je Sophie, a Amy je odgovorila: – Ma znam. Trešnje. I Chet.
– Chad, – rekla je Sophie, ali se naslonila nazad, pomalo uzdrmana. – Uvjerena sam da to ni-je to. – Trebala bih pitati Brandona. On je znao sve o njezinoj podsvijesti. Pogledala je prema telefonu na zidu. Trebala je Brandona nazvati prije, ali uporno je zaboravljala.
Amy se s neugodom podigla. – Clea je odlučila da je Rob u središtu ljubavnog zbivanja. Re-kla je da je ovo još i bolje od onoga što je ona imala na umu.
– Kladim se da jest. – Sophie je pomislila na to i klimnula glavom. – Znači, ona se vraća ka-ko bi se našla sa svojim starim dečkom, a zaljubi se u njegovog sina. Bit će prave borbe. – Ra-zmislila je o tome. – O, kvragu, mnogo borbe. Frank će poludjeti.
– Ako ovo učinimo kako treba, nikada neće saznati, – rekla je Amy. – Samo napiši lijepu scenu zavođenja, pa da možemo to završiti.
Sophie je uspravno sjela i primila se svog laptopa. – Tko je koga zaveo?
– Šališ se? Clea je staromodna djevojka. On je zaveo nju.
– Znači ipak ne snimamo dokumentarac? – Sophie je počela tipkati upravo smišljenu scenu, a Amy se ustala i odmaknula. – Hej, – rekla je Sophie. – Stoje?
– Ništa – rekla je Amy.
Sophie je pokazala prstom na stolac. – Sjedni.
Amy je sjela, ali ovog puta su joj noge ostale na podu.
– Bila sam jako strpljiva, – rekla joj je Sophie, – ali postoji nešto što mi ne govoriš, a to je glupo jer znaš da ću uvijek stajati iza tebe, bez obzira što ti željela. Što radiš?
– Snimam dokumentarac? – rekla je Amy.
Sophie se naslonila na naslon stolca. – Snimaš dokumentarac o Cleinom povratku kući u Temptation?
– Ne, snimam film o tome. Snimam dokumentarac o snimanju filma. – Amy se nagnula prema naprijed. – Ovo je tako cool, Soph. Nisam ti željela reći jer sam htjela da izgledaš priro-dno na snimljenom materijalu... Snimljeni materijal? – Čekaj malo.
– ... ali ne bi mogla vjerovati koliko je ovo već odlično. Ono o nevinosti što smo sinoć priča-le je ispalo odlično; pa, pomalo mračno, ali vrlo zlovoljno s Cleom pod svijetlom svijeća, a mo-gu iskoristiti ono što je rekla kao glas nevidljivog komentatora...
– Amy!
Amy je zašutjela, a Sophie se podsjetila da bi joj trebala pružati više potpore. – Sinoć si me na trijemu snimala?
– Sve nas, – rekla je Amy. – Postavila sam kameru u grmlju. Dobre su to stvari, Soph. A da-nas sam intervjuirala
Franka i nagovorila ga da priča pred kamerom i stvarno je ispao poput glupana, kakav uisti-nu i jeste.
– Je li to pošteno? Je li shvatio...
– Znao je da ga snimam. Potpisao mi je pristanak. A imat ćemo toliko toga za montiranje da će biti odlično.
Sophie se nagnula naprijed. – Amy, ti varaš ove ljude. Potpisuju ti pristanke samo zato što misle da će odlično ispasti, a ti...
– Ne varam ja njih, – rekla je Amy gnjevno. – A čak i da ih varam, ne uzimam ničiji novac. Samo snimam ono što sami kažu. Ne mijenjam njihove riječi. Samo uzimam ono što želim.
– Moraš misliti i na druge ljude, – rekla je Sophie, a Amy je rekla: – Ne, ti i mama ste uvijek bile te koje ste željele svakoga spasiti. Davy, tata i ja znamo da nikoga ne možete spasiti i da vam je zato bolje da se brinete za sebe. A ja ovdje nikoga ne povrjeđujem. Svi oni žele biti u ovom filmu.
Bila je toliko nalik njihovom ocu – sa svom tom crvenokosom nevinošću, usisavajući ljude sa svojim Dempsey osmijehom – ostajući pri svome do samoga kraja kako nije njegova krivica što su mu vjerovali, i da on nikada, baš nikada nije lagao.
Ali svatko tko gaje upoznao je nešto izgubio, ista stvar.
– Sophie, ovo je stvarno snimanje filma, – rekla je Amy, naginjući se bliže i pri tome isijava-jući iskrenošću. – Snimanje vjenčanja je odličan posao, ali to radimo već sedam godina i nauči-la sam sve što se moglo. Sada želim ovo raditi. Ovo je moja prilika za izlaz. Možda i jedina šansa koja će mi se pružiti.
Amyno srce se zrcalilo u očima, a Sophie je duboko udahnula i pomislila, 'Znala sam da će se jednog dana zasititi tih glupih vjenčanja.' Pomisao na Amyn odlazak je bila bolna, život bez nje gotovo nezamisliv, ali pomisao da ostane tamo gdje ne želi je bila još gora.
– Želim napraviti dokumentarac, s njim otići u L.A. i iskoristiti ga kako bih tamo dobila po-sao, – pričala je Amy. Izgledala je kao da zadržava dah i čeka Sophie koja bi trebala nešto reći.
Jesi li ti potpuno skrenula s uma? ne bi se činilo poput podrške. – L. A. je težak grad.
– Znam. – Amy je klimala glavom gore-dolje, potpuno se složivši s njom. – Ali Davy je ta-mo. On mi može pomoći. Ionako je sada došao red na njega. – Osmijeh joj je izblijedio.
– A što će biti s tobom, sada kada odlazim?
Sophie je slegnula ramenima. – Ne znam. Valjda ću za promjenu morati razmisliti o tome što želim. – Kada se prestanem brinuti za tebe.
– Zar nemaš nikakvih snova? – pitala je Amy. – Ne postoji li nešto...
– Ne, – rekla je Sophie. Kada bi razmišljala o tome, strašno se znala rastužiti. Trideset dvije godine stara, a nije imala pojma što želi od života. Pomislila je na Phina na stražnjem trijemu. Možda njegovo pitanje, na kraju krajeva, i nije bilo takvo pametovanje.
– Hoćeš li prodati tvrtku? – rekla je Amy.
– Vjerojatno, – rekla je Sophie.
– Mogu li dobiti polovicu?
Sophie je trepnula. – Naravno. A što si drugo mislila?
– Mislila sam daje tebi novac potrebniji, – rekla je Amy.
– Ja ću imati karijeru. Ti si na, neki način, zapela.
Joj. – Uzmi polovicu novca, – rekla je Sophie. – Mogu ja sebe opet pokrenuti.
– Hvala ti, – rekla je Amy. – Zaista to mislim. Hvala ti.
– Nema na čemu, – rekla je Sophie. – A sada na spavanje.
Amy se ustala, oklijevajući kao daje postojalo još nešto.
– Jako puno te volim, Soph – prošaptala je.
– I ja tebe, Ame, – rekla je Sophie, tapšajući je po ruci dok je pokušavala disati. To je jedini razlog zbog kojeg te puštam da odeš.
Kad je Amy otišla gore, Sophie je ostala sjediti, razmišljajući o svojoj budućnosti. Nije bila zabrinuta; pametni i organizirani ljudi koji su naporno radili, uvijek bi pronalazili poslove. Ali ona nije željela posao, željela je ono što je Amy imala, karijeru koja ju je ispunjavala.
Palo joj je na pamet kako nikada nije shvatila što zapravo želi biti zbog toga što se koncentri-rala na ono što ne želi biti; a to je biti Dempsey. Pustila se da razmisli bi li mogla raditi ono što je Davy činio, varao bogate ljude, ali ideja joj se nije svidjela. Pa, to je bilo dobro. Ali možda bih mogla, samo kada bih se opustila i svoje Dempsey gene usmjerila nečemu produktivnom i zabavnom, kao što je Amy učinila, hvatajući kamerom slabe ljudske točke.
Kada bi se jednostavno otvorila životu, možda bi se mogla zabaviti. Moralo je postojati neš-to u njezinom životu što je bilo slobodno za zabavu. Pomislila je na gradonačelnika, koji joj se lijeno nasmiješio i puls joj se odmah ubrzao. On bi bio zabavan.
Bila je to opasna misao, tako da se zabavljala njome samo jednu buntovnu minutu prije nego što se uspravila, ustala i krenula prema stubištu, koje je vodilo njezinom krevetu, sa psom za petama.
Gradonačelnik je bio zadnja stvar koja joj je trebala.
U petak je Phinova prepirka rano počela.
Prvo ga je za doručkom gnjavila majka jer je već dvaput otišao na farmu Whipple.
– Povezivanje s tim ljudima koji snimaju film ne donosi ti ništa dobro, – rekla mu je Liz pre-ko bijelog lanenog stolnjaka na njezinom stolu u blagovaonici. – Stenhen mi ie to snomenuo već nekoliko puta. Nemoj mu davati nepotrebne razloge, Phin.
– Kakvo povezivanje? – pitala je Dillie s ustima punim mliječnog peciva.
– Druženje, – rekao joj je Phin.
– Ne pričaj s punim ustima, – rekla joj je Liz. – To je nepristojno i ružno. – Prebacila je svo-ju pozornost opet na Phina. – Nemoj opet otići na tu farmu. – Nije dodala: 'To je nepristojno i ružno', ali bilo je sasvim očito ono što je mislila.
– Nisam se povezao s njima, – rekao je Phin dok je maslacem mazao Dillie još jedno pecivo. – U srijedu sam otišao tamo s Wesom u vezi nesreće, a jučer sam opet otišao jer je Wes obećao da ću doći provjeriti struju. – Liz je otvorila usta u namjeri da nešto kaže, a on je dodao: – I također bih želio istaknuti da sam prešao dvadeset jednu, tako da me možeš prestati gnjaviti s tim kamo odlazim. Razgovaraj s Dillie o onoj Jamie Barcley. Imam neke sumnje u vezi te Ja-mie Barelay.
– Jamie Barcley je izvrsna osoba, – rekla je Dillie. – Ja bih se trebala s njom povezati.
– Jamien očuh je potpredsjednik banke, – rekla je Liz. – Majka joj se učlanila u Klub žena i vrlo je ljubazna. Dillie se smije povezati s njom. – Nasmiješila se Dillie i nagnula se naprijed kako bi obrisala maslac s unukine brade. – Promašila si usta, – rekla joj je, a Dillie joj se naceri-la. Tada se Liz ponovno okrenula prema Phinu. – A što se tiče tih filmaša...
– Moram odmah otići do knjižare. – Phin se odmaknuo od stola. Poljubio je Dillie na vrh glave i rekao: – Lijepo se ponašaj, – ali Liz je pošla za njim do prostranog prednjeg trijema pri-je nego što je uspio pobjeći.
– Ne želim pred Dillie razgovarati o tome, – rekla je, – ali poznajem te u vezi sa ženama. Je-dna je stvar da učiniš ljubavni snošaj s jednom ženom odavde, ali posve je druga stvar ako to učiniš ovdje sa ženom o kojoj ništa ne znamo...
– 'Ljubavni snošaj'? – Phin se okrenuo, ne mogavši vjerovati onome što čuje. – Zaboga, sa-mo sam popravio struju. – Okej, poželio je neprijateljsku ženu također, ali nije učinio ništa u vezi toga.
– Nemoj izgledati tako bijesno, – rekla je Liz. – Poznajem te i jako sam zabrinuta za tebe. Već je krajnje vrijeme da se smiriš. Dillie je potrebna majka, a ja te ovoga puta želim vidjeti oženjenog za pristojnu ženu. Skoro ti je četrdeset godina, Phin.
– Imam trideset šest, – rekao je Phin. – I nemam se namjere ponovno ženiti, a da i imam, to zasigurno ne bi bilo za Rachel Garyev, za koju znam da navijaš. A sada sam se sjetio, želim ti reći da pred Dillie više ne pričaš o Rachel. Uzrujavaš je– Nikada ništa nisam rekla Dillie, – rek-la je Liz.
– Pa, ona sada ima velike uši i nije glupa. Samo zaboravi na sve u vezi Rachel. – Klimnuo je glavom prema njoj. – Što se s tobom događa u posljednje vrijeme? Nikada nisi bila ovakva.
– Mislim da bi se trebao oženiti prije izbora, – rekla je Liz. – Vjenčanja su popularna. I...
– Jesi li se ti možda napila?
Liz je prestala pričati, a na obrazima su joj se pojavila dva rumena kruga. – Phineas Tucker, tako se ne razgovara s majkom.
– Pa, ni ovako se ne razgovara sa sinom. – Phin joj je susreo pogled, a ona se sva zarumeni-la. – Čuješ li ti sebe? Želiš da se oženim ženom koju ne volim kako bi pobijedila na sljedećim izborima i dobila unuka koji bi pobijedio na onim izborima koji će doći za trideset godina.
Liz se još jače zarumenila. – Ako ćeš sam pronaći neku prihvatljivu, ja se neću miješati. Ali ne vidim u čemu je problem. Sviđa ti se Rachel, ona je draga djevojka, jako je inteligentna i odlično se ponaša prema Dillie.
– Dillie ne misli tako, a Rachel se ne želi udati za mene, baš kao niti ja za nju, pa zato odbij.
– Rachelina majka kaže da želi. – Liz je sada stvarno navalila. – Kaže daje Rachel stidljiva, ali da joj je stalo do tebe.
– Rachel je stidljiva? – Phin se nasmijao. – Rachel je grabežljivica. I ne želi se udati za me-ne. Ako dobro poznajem Rachel, ona samo želi pobjeći od Virginije i Stephena.
– Glupost, – rekla je Liz. – Rachel je vrlo bliska sa svojim roditeljima.
– Zbog toga i želi pobjeći. – Phin se okrenuo kako bi pošao dolje. – Sada odlazim na posao. Pokušaj vratiti razum prije nego se vratim.
– Želim ti samo najbolje, – povikala je Liz za njim.
– Riječi koje mrzi čuti svaki sin, – povikao joj je nazad. Bilo je dobro što je volio svoju maj-ku, pomislio je silazeći niz Hill do svoje knjižare. Da je bilo suprotno, već bi je odavno smjestio u dom za bolesne ljude skrenule od politike. Problem je bio u tome što se previše zanijela u činjenicu da su Tuckeri na vlasti. Njegov otac je bio očaran time, ali to je u najmanju ruku bilo razumljivo jer je odrastao uz neprestano gledanje plakata Tucker za gradonačelnika. Ali Liz je bila Yarnell. Potomak ljudi s Hilla. Trebala je imati osjećaj za pravilno odmjeravanje politike.
Osim stoje obožavala njegovog oca. Phin je malo usporio kad se prisjetio njih dvoje dok su bili zajedno, tako pripijeni jedno uz drugo i politiku, da su skoro zaboravili da imaju sina. Mo-gao se prisjetiti tih nekoliko puta kada je znao dobiti punu roditeljsku pozornost – kao onog dana kada je svojoj grupi u vrtiću rekao da želi postati vatrogasac; toga su poslije-podneva s njim proveli sate i sate – ali većinom su bili samo njih dvoje, zajedno protiv cijelog svijeta.
A sada je bila sama. Okrenuo se kako bi je još jednom pogledao, ali omeo gaje vodeni to-ranj, koji se probijao kroz krošnje iza kuća.
Bio je svijetlo crven.
– O, Isuse, – rekao je, požurivši prema knjižari kako bi što prije saznao što je ovoga puta po-šlo po krivom.
6 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:37 pm
Margita
Administrator
Četiri
– Izgleda kao babilonska kurva, – rekao je Phin Wesu kad su kasnije tog istog poslijepodne-va sjedili na trijemu ispred knjižare.
Wes je rekao: – Trebao bi čuti Stephena. Došao je u postaju i rekao mi da se Hildy udružila s Coreyevima kako bi ga osramotili.
– Da, mogu zamisliti Hildy kako se u mračnoj uličici sastaje s dvoje srednjoškolaca samo kako bi Stephen dobio srčani infarkt. – Phin je uzdahnuo. – Samo što ga on, nažalost, nije doži-vio.
– Hej, – rekao je Wes. – Rekao sam ti, bez smrti.
– Ne želim da umre, – rekao je Phin. – Samo želim da se razboli kako bi u gradskom vijeću morao dati ostavku i povesti svoju ženu sa sobom. Još uvijek pokušava spriječiti postavljanje nove ulične rasvjete jer mu se čini preskupim.
– On će dati ostavku samo kada umre, – rekao je Wes. – A sada će mu na plakatima kampa-nje pisati: Obojiti vodeni toranj u bijelu boju i kupiti jeftinije ulične svjetiljke.
– Zaboravi kampanju, – rekao je Phin. – Reci mi nešto novo.
– Pogledao sam Amynu kasetu, – rekao je Wes, a način na koji je to izgovorio je pobudio Phinovu pozornost. – Na njoj je bilo nekoliko zanimljivih stvari.
– U životu mi nije potrebno više napetosti, – rekao je Phin.
– I Garyevevi su promašili svoj znak za zaustavljanje, – rekao je Wes. – Na kaseti je sve kri-stalno jasno; nisu čak ni usporili, samo su prošli.
– I udarili su Dempseyice, znači da je Sophie na neki način imala pravo, – rekao je Phin. – Budući da su oboje prošli na znak zaustavljanja, kazni ih oboje, to ti je moj savjet.
– Pa, postoji još jedna stvar, – rekao je Wes. – Stephen nije vozio, Virginia jest.
Phin se namrštio. – Zašto bi lagali u vezi takve stvari?
– Ne znam, – rekao je Wes. – Upravo to istražujem. Ali jako je zanimljivo, zar ne?
– Ne želim 'zanimljivo', – rekao je Phin. – Želim dosadno i smireno. – Odmaknuo je pogled s Wesa i opet pogledao vodeni toranj, koji se presijavao na suncu poput krvavog metka. – Uosta-lom, zbog čega su Coreyevi obojili toranj u crveno? Nisam ih mogao pronaći da ih pitam.
– Upravo su na terenu, uređuju kuću Whipple, – rekao je Wes. – A obojili su ga u crveno jer im je Stephen dao neku jeftinu bijelu boju koju inače kupuje škola za dvoranu, a ta nije mogla prekriti prijašnju boju.
Phin se naslonio nazad na stolac i podigao noge na ogradu trijema. – Znaš, mislim da mi se sviđa crvena. Ovo mjesto je sada nekako živnulo. I živcira Stephena. Odavde ne vidim donji dio.
– Amy i Sophie također oživljavaju ovo mjesto, – rekao je Wes, a Phin je zadržao bezizra-žajno lice.
– Da, moja mama misli isto tako. Jesi li uspio izvući nešto iz Amy?
– Čekam svoje vrijeme, – rekao je Wes.
– Mislio sam na film, – rekao je Phin. – Tvoj seksualni život je tvoja stvar.
– Čini se da je to ljubavna priča, – rekao je Wes. – Izgleda da Frank misli kako ima glavnu ulogu.
– A nema?
– Sudeći prema onome što je Amy danas snimila, čini se daje Rob glavna uloga.
Phin se trenuo. – Frank će biti iako nesretan zbog toga.
– Da, – rekao je Wes. – Savršen početak sredovječne krize: sin ti spava sa ženom koju si oduvijek želio i uzima ti ulogu u filmu koju si čitavog života iščekivao.
– Ali snimaju li pornić?
– Ne znam, – rekao je Wes. – Ako snimaju, nadam se da će mi dopustiti da gledam.
– To bi mi bila velika utjeha, ako Stephen to bude iskoristio kako bi me izbacio iz ureda gra-donačelnika, – gunđao je Phin. – 'Barem je Wes imao priliku gledati', sigurno bih to rekao.
– Ponašaš se iracionalno, – rekao je Wes. – Ta zabrana još nije ni izglasana. A i sam si rekao da Sophie nimalo ne izgleda tako.
– Predomislio sam se, – rekao je Phin. – Sophie je sposobna za sve osim za popravljanje struje i čitanje. Opsjednuta je filmom. Mislim da nikada u životu nije pročitala knjigu.
– Citira rečenice iz filmova? Amy kaže da to čini kad je nervozna. To je bila igra koju su ig-rale dok su bile male djevojčice. – Wes se nagnuo nazad. – Imam neki osjećaj da nisu imale lijepo djetinjstvo.
– Mogu ti reći da je za vrijeme njihovog djetinjstva sigurno netko poput mene učinio Sophie nešto nažao, – rekao je Phin. – Pljuje svakog puta kad me vidi.
– Možda te samo ne voli, – rekao je Wes, a Phin je rekao: – Hvala ti. Uvjeren sam daje tako.
Wes se ustao. – Razljutio sam te, je li tako? Dobro. Zaigrajmo bilijar. Možda te uspijem po-bijediti, budući da si dekoncentriran.
– Nemoj na to računati. – Phin se ustao. – Provjerit ćeš onu situaciju sa Stephenom?
– Moram, – rekao je Wes. – Osiguravajuće kuće žele znati čitavu priču. Baš kao i ja. Ja sam temeljit. Što me podsjetilo, večeras idemo u gostionicu.
– Petkom? – Phin je pomislio na hrpu ljudi koji su tamo zalazili petkom. On je volio mirne i tihe barove. – Mislim da ću ovog puta preskočiti.
– Ti voziš, – rekao je Wes. – Možeš me ostaviti tamo i otići, a ja ću se povesti s Amy.
Phin je zažmirio. – Moram proći kroz taj pakao kako bi se ti mogao poševiti?
– Ne, – rekao je Wes. – Samo joj se želim približiti.
– Ona odlazi u nedjelju, – rekao je Phin.
– Samo se vraća u Cincinnati, – rekao je Wes. – Mogu ja voziti sat vremena kako bi napra-vio prvi korak. U dvadeset jedan. Ti možeš staviti Dill na spavanje, a onda se zaigrati sa Sophi-e.
Sophie. – A ja bih se želio igrati sa Sophie jer je ona tako topla i mazna? Ne.
– Samo se igraj s njom dok se ne spetljam s Amy, – rekao je Wes. – Mi smo kompe. Trebao bi biti uz mene.
Sophie. I te usne. – Doći ću po tebe, – rekao je Phin. – Nimalo ranije od dogovorenog.
Kad se Rachel vratila doma, majka joj je sjedila za njihovim kuhinjskim stolom prekrivenim crvenim plastičnim stolnjakom, čisteći grašak i očekujući ju kao uvijek.
– Bok, dušo, – rekla je Virginia, – danas sam naletjela na Georgiju Lutz, – a Rachel je pomi-slila, Opa. – Rekla mi je kako si krasno uredila kuću na farmi Whipple. Nisam sigurna da je dobro da budeš tamo. – Rachel je počela protestirati, a Virginia je dodala: – Ali tvoj otac misli kako je to dobra ideja, pa je valjda onda sve u redu.
– Tata tako misli? – To nije moglo značiti ništa dobro.
– Nazvala sam ga nakon razgovora s Georgijom, a on mi je rekao da bismo te trebali pustiti da ideš tamo. Doimao se zadovoljnim.
To definitivno nije moglo značiti ništa dobro.
– A ona ljubazna Sophie je kaže da odlaze u nedjelju, – rekla je Virginia. – Pa nećeš još du-go odlaziti tamo.
Rachel je pomno promotrila majku, a potom povukla riskantan potez. – Sophie se vraća na-zad u Cincinnati, ali Amy ne. Pomalo se nadam da bi mi Sophie mogla ponuditi posao, da na neki način budem zamjena za Amy.
Virginijine ruke su i dalje mirno prebirale grašak, a Rachel je požurila: – Ne bi li to bilo div-no za mene da dobijem posao tako blizu kuće? – Nije imala namjere ikada se više vratiti u Temptation, ali njezina majka to nije morala znati.
– Ne mislim baš tako, draga. – Majka joj se nasmiješila kad je ponovno počela kidati krajeve ljuske graška. – Otac te ne bi pustio tako daleko.
Imam dvadeset godina, Rachel je željela reći. Mogu ići kamo god želim.
– A osim toga, potrebna si mu u trgovini. – Virginia je prestala s poslom kako bi joj se ljup-ko nasmiješila. – A ja jednostavno ne znam što bih učinila bez mog djetešca. Jako bih se brinula kada bi otišla. Ne želiš da se ja brinem, zar ne?
Rachel je osjetila potrebu za iskazivanjem zamjerki. – Što ako me ostanak ovdje čini nesret-nom? Ne želim da budem nesretna, zar ne?
– Tvoj otac i ja znamo što je najbolje za tebe, Rachel. Oduvijek si željela stvari koje nisu bile dobre za tebe. Sjećaš se kad si na sajmu tražila dvije šećerne vate? A mi ti nikada nismo htjeli kupiti dvije jer smo znali da bi ti pozlilo.
– Ovdje se ne radi o šećernoj vati, – rekla je Rachel, pokušavajući odagnati očaj iz glasa. – Ovo je moj život.
– Zašto ne pronađeš nešto ovdje u Temptationu? – Virginia je zadnja zrna graška stavila u zdjelu i ustala se. – Pogledajmo, što bi mogla raditi? Ne nešto previše zahtjevno jer ćeš ubrzo odgajati svoju djecu. – Uzela je zdjelu, a Rachel je preispitivala njezin plan.
– Pretpostavljam kako je moguće da će Sophie ostati ovdje i nastaviti raditi, – rekla je Rac-hel, krajičkom oka promatrajući svoju majku. – Phin je jako zainteresiran za nju, to se može vidjeti, a ako se odluči za nju, morat će ostati.
– To je smiješno, – rekla je Virginia, pritišćući zdjelu na prsa. – Vas dvoje ste praktički za-ručeni.
– Majko. – Rachel je duboko udahnula. Sad ili nikad. – Gledaj, Phin i ja nikada nismo bili zaručeni, nikada nismo željeli biti zaručeni i nikada nećemo biti zaručeni. – Majka joj je nabo-rala obrve, a Rachel se brzo povukla. – A uostalom, uvjerena sam da ga trenutno zanima Sophi-e. Kad god je ona u blizini, dobije poseban sjaj u očima. Zbog mene tako nikada ne gleda. – Hvala Bogu.
– To je samo na fizičkoj razini, – rekla je Virginia ukočeno. – Napravio je tu pogrešku s Di-ane, ali ju više neće ponoviti. Liz će se pobrinuti za to. Nazvat ću ju i ispričati joj sve o ovome sa Sophie i ona će tome stati na kraj. – Klimnula je glavom prema Rachel. – Ti si ona prava za njega i Liz to zna. Vas dvoje se oduvijek poznajete. To su pravi temelji za brak. A sada dođi oguliti krumpire, a onda možeš početi čupati korov.
– Prekrasno, – rekla je Rachel, sada odlučnija nego ikada prije da ode iz grada.
Do 21:00 sat gostionica je bila krcata ljudima, baš kao što je Phin i pretpostavljao: bilo je previše ljudi koji su se došli zabaviti pod cijenu života, a Billy Ray Cyrus je bio kod džuboksa. On i Wes su odnijeli svoja piva do inicijalima išaranog separea, koji je stajao uzduž stražnjeg zida; pola sata kasnije, ispijao je drugo pivo i jako ga je boljela glava i stvarno je namjeravao ostaviti Wesa i otići kući.
– Prošlo je dvadeset jedan, – rekao je Wesu. – One ne dolaze. Vratimo se u knjižaru i zaig-rajmo bilijar.
Zatim se Wes nasmiješio gledajući pored njega, a on se okrenuo i ugledao Amy u njezinom plavom kratkom topiću. A iza nje je bila Sophie.
Sophie je imala raspuštenu kosu, tamne vitice kose su joj bile na ramenima, obrazi rumeni, a na sebi je imala kratku ružičastu haljinu koja joj je stajala pripijeno na grudima i kada ju je Phin dobro promotrio, shvatio je da nema pojma što je imala na sebi ovih nekoliko dana. Nešto sme-đe, pomislio je. Ništa poput ovoga.
Dosad čak nije ni primijetio da uopće ima grudi. Baš mu je sada trebalo da počne razmišljati o još nečemu osim o njezinim usnama.
– Što sada? – rekla je, oprezno ga promatrajući dok je on pokušavao zadržati svoj pogled na njezinom licu.
– Slatka haljina. – Pomaknuo se kako bi napravio mjesta za nju, budući daje Amy već sjela na drugu stranu stola, pored Wesa.
– Nije slatka. – Sophie je sjela pored njega i odložila svoje piće na stol pun rupa. – Ja nikada nisam slatka. Ali svejedno ti zahvaljujem na komplimentu. Posudila sam je od Clee. Nosila ju je u srednjoj školi. – Sophie je sumnjičavo zurila dolje u svoju haljinu. – Mislim daje onda bila u modi.
– Ako ne voliš da ti drugi govore kako si slatka, onda nemoj odijevati ružičasto. – Phin je pogledao u izrez njezine haljine. Ugledao je savršenu crtu među dojkama koju je izrazila dekol-teom.
Sophie ju je podigla prema vratu. – Nije ružičasta već grimizno-ljubičasta. Ili možda boja lubenice.
– Ružičasta je, – rekao je Phin. – Kao i tvoj grudnjak.
– Tih devet šavova te ničemu nije naučilo, je li tako? – Sophie je spustila dekolte i uzela svo-je piće.
– Što je to? – rekao je Phin, bojeći se najgorega.
– Rum i dijetalna coca-cola, – rekla je Sophie. – I nemoj mi sad početi o tome kako je to ku-kavičko piće. Meni se sviđa.
Sjedio je pored žene s tako lošim ukusom za alkohol da je pomiješala dobar rum sa smećem. Preko stola je pogledao u Wesa, koji je samo slegnuo ramenima i napravio jedva primjetan pok-ret glavom koji je pak govorio, Sada možeš ići. Amy se već raspričala o rasvjeti i uglovima kadrova, a Wes je upijao sve što je pričala s rukom ispruženom iza nje na naslonu separea. Bio je to sretan policijski šef.
Sophie je pogledavala okolo po baru kao da se nalazi u zoološkom vrtu. – 'Nema svrhe spo-minjati te šišmiše', – rekla je ona Amy, a Phin se namrštio. Potom je dodala: – 'Jadni gad će ih i sam uskoro vidjeti', – a on je rekao: – Oh. Hunter S. Thomson.
Sophie ga je namrgođeno pogledala. – To je Johnny Depp. Tko je Hunter S. Thomson?
– Pisac, – rekao je Phin. – Fear and Loathing in Las Vegas. Odlična knjiga. Tko je Johnny Depp?
– Glumac, – rekla je Sophie. – Fear and Loathing u Las Vegasu. Dobar film.
– Znači, ti si sada nervozna, – rekao je Phin, pokušavajući se suzdržati da ju ne pogleda dok jezikom vlazi svoje usne.
– Ja? Zbog čega bih ja bila nervozna? – pitala je Sophie i prosula malo svojeg pića.
Phin je uzeo nekoliko papirnatih ubrusa iz držača na stolu i stavio ih na proliveno piće, upra-vo u trenutku kad je Wes potapšao svoj džep od košulje i rekao Amy: – Imam nešto za tebe. – Izvukao je futrolu za naočale i dao joj je.
Otvorila ju je i rekla: – Moje sunčane naočale, – na način na koji bi manje zanimljiva žena rekla: 'Moji dijamanti.'
– Pronašao sam ih na ploči s instrumentima, – rekao je Wes. – Činilo mi se da je to najmanje što možemo učiniti kako bismo se iskupili za onako loš doček u grad.
– Šališ se, – rekla je Sophie, sa stola brišući i zadnje kapi svojeg pića.
Amy je stavila naočale. Bile su bizarne: debela ružičasta plastika, mačkastog oblika s cirko-nima na krajevima. Čak su i stakla bila ružičasta.
– Stavio si ružičasta stakla! – Amy je bila tako oduševljena daje umalo skočila Wesu u krilo.
I on je također izgledao prilično oduševljeno. – Nisam mogao znati koje su boje bila stara stakla, – rekao joj je. – Ali optičarka Mindy mi je rekla da bi ružičaste najbolje odgovarale.
– Mindy je genijalna, – rekla je Amy, gledajući ga kroz naočale. – Ova stakla su puno bolja od starih.
– Vratile su ti se prilično brzo, zar ne? – rekao je Phin potiho Wesu kad se Sophie nagnula bliže kako bi bolje vidjela naočale.
– Poslao sam Duanea u Cincinnati na jedno od onih mjesta gdje je sve gotovo za sat vreme-na, – rekao je Wes, ne skidajući pogled s Amy.
– Poslao si svog zamjenika u Cincinnati kako bi mogao... joj! – Phin je protrljao bradu, a Sophie se naslonila na naslon separea i nasmiješila se Wesu.
– Ti si očito jedan od onih dobrih, – rekla mu je. – Jako smo impresionirane.
– Zasigurno jesmo, – rekla je Amy. – Ove naočale su odlične.
Phinov posao najboljeg prijatelja je završio. Pametan muškarac bi otišao. Okrenuo se, želeći zamoliti Sophie da se pomakne kako bi mogao proći i ponovno je pogledao u njezinu haljinu.
S druge strane gledano, ako ode prerano, cijela situacija bi mogla djelovati namješteno, baš kao što je i bila. Ne bi ga ubilo da ostane nekoliko minuta duže. – I kako napreduje film? – pi-tao je Sophie, a ona mu je dobacila sumnjičav pogled.
– Dobro, hvala na pitanju, – rekla je i otpila gutljaj svojeg pića.
– Nikada mi nisi rekla kako se zove.
– Povratak u Temptation.
– Zanimljiv naslov. Pretpostavljam da te ne mogu nagovoriti da izostaviš iz naslova ime gra-da.
Sophie je klimnula glavom dok je pogledavala prema ljudima, a on je gledao kako joj kovrče poskakuju po ramenima. – Mislim da ne možeš. Tko su svi ovi ljudi?
– Ljudi koji žive u Temptationu, – rekao je Phin. – Što si ti mislila, da ih petkom pozivamo u svoj grad?
– Nisam mislila da u Temptationu ima ovoliko ljudi.
– Preko dvije tisuće, – rekao je Phin. – A svatko od njih je posebna i tvrdoglava osoba poput magarca.
– A ti ih sve poznaješ, – rekla je Sophie. – Tko je onaj slatki tip u zelenoj vjetrovki koji priča sa Georgijom?
Phin se nagnuo bliže prema njoj kako bi vidio na koga pokazuje, pokušavajući ignorirati mi-ris njezine kose koja je mirisala na lavandu. – Pete Alcott. On je član kazališne skupine. Prem-ješta im razne rekvizite i namještaj.
– Mogu to razumjeti. Izgleda prilično snažno.
– Ne baš tako posebno snažno.
– Jako je lijepo građen.
– Uopće nema pojma o igranju bilijara. Ne zna čak ni držati štap ispravno. Usredotočuje se na bilo koju kuglu koja se nađe pred njim. – Phin je pogledao dolje i vidio je kako se mršti na njega. – Oprosti, naravno da ne znaš igrati bilijar. Amateri samo udaraju kugle, jednu po jednu. Profesionalci razmišljaju o položaju, što znači da uvijek znaju, ne samo kako će udariti kuglu ispred sebe, već i kako će odigrati sljedeće dvije ili tri. Na taj način stvaraju odlične pozicije za sljedeće udarce.
– A Pete Kakogod zabija jednu po jednu. – Sophie je klimnula glavom, a oči su joj bile širo-ko raširene. – To je jako
Nasmiješila mu se, punom snagom, a svaki njegov politički instinkt je došao u stanje uzbu-ne. Pogledao je dolje u njezine krupne smeđe oči i rekao: – Sto si sada naumila?
– Ništa. – Klimnula je glavom prema mjestu na kojem je Frank stajao za šankom s leđima okrenutim prema svojoj ženi, a prednjom stranom tijela prema Clei. – Kako Frank igra?
– On voli štosne udarce, – rekao je Phin, još uvijek oprezan. – Udarce se strane, kombinaciju udaraca. Frank igra onako kako se tog trenutka osjeća. Misli da je igranje bilijara neka izvedba. A često gubi.
– A Rob?
Sophie je pokazala prema plavom neonskom džuboksu u blizini kojega se Rob svađao s Rachel.
– Rob pokušava razmišljati unaprijed, ali nikada ne prakticira osnovne udarce. On unaprijed planira četiri kugle, a promaši drugu, što ga toliko unazadi da se strašno iživcira i odjedanput počne udarati kugle bez veze po stolu.
– Igrao si sa Stephenom Garyevem? – pitala je Sophie.
– Zašto si tako zainteresirana? – rekao je Phin.
– Zato što još nikada nisam na ovaj način razmišljala o bilijaru. – Zvučala je iskreno. – To je tako pametno od tebe što si to shvatio. Mislim na to da možeš reći kakva je tko osoba prema načinu na koji igra bilijar. Nikada nisam razmišljala o tome.
– To je zato što ne možeš, – rekao je Phin. – Neki ljudi su vrlo oštroumni, ali nikada nisu na-učili pravilno igrati bilijar. Pa tako zaribaju, ali to nije mjerilo osobnosti.
– Ali Rob i Frank su ga naučili pravilno igrati?
Phin je klimnuo glavom. – Moj otac nas je sve naučio. I Ed Yarnell nas je izigrao. Bio je to dobar trening.
– I kako onda igra Stephen Garyev? – pitala je Sophie smiješeći mu se, požudna, topla i ok-rugla pod slabašnim svjetlom, a Phin je odustao od pokušaja da sazna štoje naumila.
– On sve dobro napravi, ali onda prejako udari kuglu. Misli da je mačo ako žestoko udari kuglu koja poskoči, ali zato često gubi.
– Ali ne uvijek, – rekla je Sophie zamišljeno.
Phin je slegnuo ramenima. – Ponekad moraš jako udariti kuglu. U tim slučajevima, pobjeđu-je.
– Sophie! – Georgia se uvukla pored nje i sjela, gurajući je na Phina.
– Oprosti, – rekla mu je Sophie. – Polako, Georgia, malo smo zgurani ovdje.
Pomaknula se kako bi napravila malo više mjesta, a Phin je osjetio toplinu njezinog bedra uzduž svojega. Hvala ti, Georgia. Nije kao daje on namjeravao učiniti nešto u vezi toga, to bi bilo glupo, ali bilo je pravo zadovoljstvo imati Sophie ovako stisnutu pored sebe, makar samo nakratko. Pustio je da mu ruka padne na naslon separea.
– Amy mi je danas pokazala neke snimke, – pričala je Georgia dok je preko stola pogledava-la Amy. – Bila sam tako impresionirana. Ja sam bila baš tamo, na televiziji. Odsada morate do-laziti iz Cincinattija snimati naše kazališne predstave.
– Ja se ne vraćam u Cincinatti, – rekla je Amy, a Phin se trgnuo zbog izraza na Wesovom li-cu. – Čim namontiram snimljeni materijal, odlazim u L. A. – Nagnula se preko stola prema Sophie. – Zaboravila sam te pitati. Mogu li uzeti auto? Mislim, za L. A.?
– Oh. – Sophie je izgledala zatečeno. – Naravno.
A što ćeš ti koristiti za prijevoz? Želio je reći Phin, ali zadnji puta kada joj je predložio da počne misliti na sebe, postala je neprijateljski raspoložena.
– Pa, ti se moraš vratiti ovamo, makar u posjet, – govorila je Georgia Sophie. – Jako nam se sviđaš.
– To je jako slatko od tebe, Georgia. I ti se meni jako sviđaš. – Sophie je pogledala gore u Phina, ovoga puta umiljatim pogledom umjesto neprijateljskim: Vodi me odavde. Potom je iskapila rum i coca-colu.
Phin je razmišljao o tome treba li joj ponuditi vožnju do kuće, ali je na kraju odlučio da će ju još malo ostaviti zarobljenu ovdje. Kao prvo, dobro se osjećao kad je ona bila tako stisnuta uz njega, što je bilo posve sebično, ali nasreću, on inače nije imao problem sa sebičnošću. Kao drugo, ako se napije, možda ju uspije ohrabriti da mu otkrije nešto više o filmu. Ponovno joj je pogledao u haljinu. Bila je prava šteta što nije bio u položaju daju ohrabri za nešto drugo. U tome je bio problem s opasnim ženama: gotovo su uvijek bile privlačne. – Vražji bombon, – podsjetio se. – Žene koje će te uništiti već samim pogledom.
Sophie ga je žalostivo pogledala, ali prije nego je išta uspio izgovoriti, Georgia je povikala: – Frank! – i Frank se okrenuo od Clee, pogledavši ljutito u nju. – Sophie treba piće, dušo.
– Ne, zaista – rekla je Sophie, ali Frank je klimnuo glavom i minutu kasnije je došao do njih, u ruci noseći rum i coca-colu.
– Clea kaže da ovo piješ, – rekao joj je, oduševljen što može pokazati da je razgovarao s Cleom, a Phin je pomislio: Frank, ti si kreten, a žena će te ubiti.
– Hvala, – rekla je Sophie. – Ali stvarno, nisi trebao.
– Pa, svima nam je jako drago što ste ovdje. – Frank se nasmiješio Sophie i Amy.
– Da, oduševljeni smo. – Georgia je nazdravila sa Sophie usput prolivši nešto tekućine po stolu.
– I zato što ste nam vratili Cleu, – završio je Frank.
Georgia je odložila svoju čašu na stol.
Frank je pogledao Cleu i Roba. – Taj moj sin, – rekao je Frank. – Tako je opčinjen zvijez-dama.
Phin je pogledao pored Franka i ugledao Roba za šankom opčinjenog Cleom, koja je djelo-vala zadovoljno u njegovom društvu.
– Ako ne bude oprezan Rachel će postati ljubomorna, – rekao je Frank. – Idem mu reći da se bolje brine za ono što već ima.
– Dobar savjet, – rekla je Georgia, ali Frank je već bio na putu prema šanku. Okrenula se prema Sophie. – Oprosti, ali Clea Whipple je prokleta kučka iz pakla.
Phin se trgnuo, ali Sophie je samo rekla: – Uzdravlje, – i otpila još ruma i coca-cole.
– Ta kučka ga još uvijek pokušava pridobiti, – rekla je Georgia. – Nikada neće naučiti. Po-kušala ga je dobiti u srednjoj školi, kladim se da ti to nije rekla, je li tako?
– Ovaj, da, rekla mi je, – rekla je Sophie u svoje piće, ali Georgia nije slušala, što je bilo svojstveno za nju, pomislio je Phin. Georgia je mislila daje centar svijeta.
– Mislila je da će ga dobiti, ali nije. Ja sam se za to pobrinula. Jako dobro sam se pobrinula za to. – Georgia je ponovno otpila dobar gutljaj. – Muškarce moraš držati na uzdama ili će te jednostavno pregaziti.
Phin je jedan trenutak suosjećao s Frankom sve dok nije pogledao odostraga i vidio ga za šankom kako se naginje iznad Cleinog dekoltea. Saberi se, Frank, pomislio je, a potom je pog-ledao dolje u Sophienu haljinu i pomislio, Nije važno, Frank.
– Ali ja sam dobila ono što sam željela, – rekla je Georgia. – I ti možeš dobiti ono što želiš. – Suzila je oči i pogledala Sophie. – Što ti želiš?
– Mir u svijetu, – rekla je Sophie, pokušavši se malo odmaknuti od Georgije.
Budući da ju je to još jače stisnulo uz Phina, pokušao je ljepše razmišljati o Georgiji, ali to mu je bilo uistinu teško.
– Ja sam dobila sve što sam željela, – rekla je Georgia. – Osim male djevojčice. Nikada ni-sam dobila svoju malu djevojčicu. Dečki nisu isti.
– To je istina, – rekla je Sophie i još se malo pomaknula u separeu.
Prava istina, pomislio je Phin zahvalno kad je ponovno osjetio miris lavande sa Sophiene ko-se. Naravno, da je rođen kao žensko, sada bi u mozgu imao krvi, ali mala vrtoglavica mu se doimala vrlo niskom cijenom za uzbuđenje koje je osjetio svakog puta kada bi se Sophie poma-knula. Pokušao je ne razmišljati o tome, ali i to mu je bilo teško. Uzbudio se.
– Stvarno sam željela malu djevojčicu, – rekla je Georgia. – Stvarno jesam. Ali nikada ju ni-smo dobili. Kad se ta kučka probila u Hollywoodu, Frank je rekao da bismo mogli pokušati i neprestano smo pokušavali, ali nikada nisam dobila malu djevojčicu. A već sam joj kupila slat-ku malu odjeću.
– O, Bože, – rekla je Sophie u svoje piće. Kad je Georgia ušla i u najmanje detalje o sitnim slatkim haljinicama – 'posutim sićušnim ružicama' – Sophie je pustila da joj glava padne na Phinovu ruku, a on je u sebi počeo brojati kako ne bi došao u napast i posegnuo za njezinim usnama.
– Još uvijek je ljut jer smo se morali vjenčati, – rekla je Georgia, pogledavajući prema šanku. – Zbog toga ovo radi. To je razlog.
– Niste se morali vjenčati, – rekla je Sophie. Georgia se uspravila. – Ne, zasigurno nismo.
Kad je umro Dianein zec, Phin je čuo sve o Georgijinoj jedanaestomjesečnoj trudnoći. – La-že kao ona Georgia Lutz, – rekla je njegova majka, ali kada je Ed to potvrdio, čak je i Liz priz-nala poraz. Šteta što Frank nije imao Liz na svojoj strani.
– Nismo se morali vjenčati, – ponovila je Georgia, zureći sada u Franka i Cleu. Kada se opet okrenula prema Sophie, izraz lica joj je bio tragičan. – Učini ono što moraš, – rekla je potiho Sophie. – Bori se za ono što je tvoje, za svoju obitelj, za obitelj koja ti je suđena. A oni ti nikada to neće oprostiti, nikada ne opraštaju. Stalno moraš plaćati za to.
Sophie je odložila svoje piće. – Jesi li dobro, Georgia? Georgia je opet pogledala prema šan-ku. – Dobro sam. Imam sve što želim. T nitko mi to neće oduzeti Ja sam Frankova glavna dama i on me treba. – Uspravila se. – Je li ti rekao da radimo Vrtuljak! Naravno, ja imam glavnu ulo-gu i...
Dva naredna sata, Georgia je pričala, a Phin je gledao Sophie koja je iskapila i treće piće i sada je pila četvrto. Stalno je bila stisnuta uz njega, osjećao je njezinu toplinu, a njezine kovrče su se lagano doticale njegove ruke i on je odavno prestao mariti za film, a sada je ozbiljno raz-mišljao o svojem stavu o opasnim ženama. Nije se radilo samo o Sophienom dekolteu i usna-ma; kada je nagnula glavu kako bi razgovarala preko stola, vrat joj se tako ženstveno svinuo prema ramenima da mu se zavrtjelo u glavi. Iskušenje da se nagne i ugrize ju za tu krivulju je bilo tako snažno, da joj poliže kožu sve do vrata i poljubi ju u usta, a onda je Wes nešto rekao, a ona se nasmijala i okrenula lice prema njemu kako bi s njim podijelila tu šalu, a on je upao u te krupne, tople, smeđe oči i više ništa nije znao.
– Jesi li dobro? – pitala je.
– Nisam. – Zadržao je dah i iskapio svoje pivo. – Vruće je ovdje.
U ponoć, kada je Sophie došla do dna svojeg četvrtog pića, odložila je čašu i rekla: – Ovo mi nije trebalo.
Bila je pijana, shvatio je; ne posve pijana poput Georgije, ali još uvijek previše pijana za njega da napravi prvi korak. Nije imao ništa protiv zavođenja žena koje je piće samo razveseli-lo, ali povukao je crtu za one koje je piće učinilo glupima.
Amy se nagnula naprijed. – Ti stvarno ne možeš puno popiti, Soph. Spremna za polazak?
– Mogu ja i pješice. – Sophie je bokom odgurnula Georgiju. – Nije tako daleko.
– Dušo, tamo ti je potpuni mrak, – protestirala je Georgia, ali svejedno se maknula iz separe-a.
– Imam sprej za omamljivanje, – rekla joj je Sophie, izvlačeći se iz separea. – I ne bojim ga se upotrijebiti.
– Evo kako ćemo. – Phin se ustao odmah poslije nje, loveći njezinu toplinu. – Ja ću te odves-ti kući.
– Siguran si? – pitala je Amy. – I ja ću uskoro krenuti. Phin se nasmiješio prema Amy. – Nema problema. Ako ćeš ti odvesti Wesa, ja mogu odbaciti Sophie.
Amy je klimnula glavom, a Phin je išao za Sophie do vrata. – Daj mi taj sprej, – rekao je. – Ne želim nikakve nevolje.
– Tetkica. – Odmaknula se od njega hodajući prema vratima, a odostraga je izgledala požud-no kao i odnaprijed.
Ja sam civiliziran muškarac, rekao si je dok ju je slijedio prema vratima. Neću dotaknuti tu opijenu ženu. Barem ne večeras.
Zbog ruma su Sophiena koljena počela klecati, a kad je sjela u tamu Phinovog auta – imao je Volvo, naravno, skupocjen automobil izabran dobrim ukusom – prestravila se da bi se njezin problem mogao proširiti i na usne i da će zbog toga izgovoriti nešto glupo. Nešto poput, Uzmi me.
Ukrala mu je pogled dok je vozio niz glavnu cestu u potpunoj tami, ruka mu je počivala na volanu, nesvjestan nje pored sebe, a ona je osjetila malo podrhtavanje zbog mraka oko njih, njegove blizine i činjenice daje izgledao strašno seksi.
To nije bila dobra pomisao i pokušala ju je odagnati, ali stvarnost je bila da se ona nalazila u tami s moćnim muškarcem, gradskim dečkom, a on je bio prekrasan i nimalo njezin tip i stvar-no ju je uzbuđivao. Malo se vrpoljila zbog osjećaja krivnje i zadovoljstva, a Phin je rekao: – Dobro si?
– Naravno, – rekla je. – Zašto ne bih bila?
– Zbog onolikog ruma i coca-cole, – rekao je. – Ako moraš povraćati, reci mi i zaustavit će-mo se. Nedavno sam očistio unutrašnjost auta.
– O, to je tako romantično, – rekla je, a on joj je dobacio zapanjeni pogled.
Točno. Oni i ne bi trebali biti romantični. Vidiš? Ovo su ti napravila pijana usta. – Nisam ta-ko mislila. Mislila sam kako to nije ljubazno ili tako nešto. Koju ja ono riječ tražim?
– Nemam pojma, – rekao je Phin usporavajući kako bi skrenuo na put prema farmi. – Uopće ne razumijem tijek tvojih misli.
– O, stvarno? – Sophie je znala daje to bezveze, ali svoje verbalno umijeće je ostavila u pos-ljednjem piću. – Uopće ne vidim kakve to veze ima s tobom. – Eto. To je bilo prilično dobro.
– I nema nikakve veze sve dok se ne umiješa u moj grad, – rekao je Phin dok se Volvo kre-tao po grbavom putu. – Ovaj tvoj film uzburkava ovdje mnoge stvari.
– Hej, to nije naša ideja, – rekla je Sophie. – Nismo mi tražili dobrovoljce među građanima. Sami su se... – razmahala se rukama, umalo udarivši Phina u oko – ... pojavili kod nas.
Phin se odmaknuo kako bi izbjegao njezinu ruku. – Točno. – Zaustavio je automobil ispred trijema i ugasio motor, a Sophie je mogla čuti glasanje zrikavaca u tami. Ljupko.
– Dobro si? – pitao je Phin, prekidajući zrikavce.
– Hoćeš li prestati to govoriti? Nisam pijana. – Sophie je naglo otvorila vrata i skoro ispala iz automobila. – Samo nisam naviknuta na alkohol. Isparit će za minutu.
– Ne, neće. – Phin je izašao, zaobišao automobil i došao do njezinih vrata, dok se ona poku-šavala sabrati. – Daj mi ruku.
– Zašto? – pitala je Sophie ratoborno.
– Zato da ne padneš na guzicu, – rekao je Phin.
– Krasno izražavanje jednog gradonačelnika. – Sophie mu je uhvatila ruku. Bila je topla, čvrsta i jaka – gotovo ju je uz pomoć samo jedne ruke podigao iz auta – a kad je bila na noga-ma, shvatila je da se nalazi samo par centimetara od njegovih širokih prsa, koja su blokirala mjesečinu. – Ti si poput
– Da, stalno mi to govore. – Pustio ju je, a ona je počela hodati prema kući, bježeći prije ne-go učini nešto uistinu glupo.
– Hvala na vožnji, Phineas, – povikala je preko svojeg ramena. – Sada možeš ići.
Vjetar je šuškao kroz drveće i ona je zadrhtala jer gaje na svojoj koži osjećala tako toplog i živog. Kad je prestala osjećati povjetarac, čula je protjecanje rijeke i pomislila kako bi bilo dob-ro ohladiti se i doći k sebi, osluškujući rijeku na povjetarcu i mjesečini. Okrenula se i pošla prema stazi sa sporedne strane kuće.
– Malo više na lijevu stranu, – povikao je Phin za njom. – Promašit ćeš.
– Sve je to dio mog plana, – povikala mu je nazad. – Laku noć.
– O, odlično. – Čula je kako se iza nje zatvaraju vrata automobila. – Kamo ideš?
– To se tebe ne tiče, – rekla je. – Nikoga ne ometam. Sada možeš otići kući.
Zašla je za kut kuće gdje je bio potpuni mrak, drveća su blokirala put mjesečini baš poput Phina, a ona je zadrhtala jer je bila sama u velikoj tami.
– Što to radiš? – pitao je Phin iza nje. Uplašila se i zapela nogom za korijen drveta, ali nje-gove ruke su se ovile oko nje prije nego je uspjela pasti.
– Već sam ti milijun puta rekla, prestani mi se tako prikradati. Idem vidjeti rijeku na mjese-čini. – Oslobodila se i opet krenula utabanim putem.
– O, dobro. Rijeka. Odlično mjesto za ženu koja ne može stajati na nogama.
Sophie je došla do stražnje strane kuće ušetavši u srebrno plavu okolinu, koja se bljeskala na vodi kao da se nalazi na nekom filmskom setu. – Oh, – rekla je i zastala, a Phin je opet naletio na nju. Raširila je ruke kako bi ovom Drizoru dodala dramatičnosti, a prstenje joj se caklilo na mjesečini. – Ovo je predivno.
– Da, – rekao je Phin. – Stvarno jest. – Po prvi puta nije zvučao razdraženo ili kao da se do-sađuje, a ona gaje pogledala preko svog ramena i vidjela daju promatra.
– Ti to imaš cijelo vrijeme, – rekla je. – Živiš u gradu koji je poput filmskog seta i potpuno pripadaš ovdje i svi te vole, a kladim se da to uopće ne cijeniš jer si prezaposlen time da budeš hladnokrvan i moćan.
– Imaš li ti uopće pojma o čemu pričaš? – rekao je Phin.
– Imam. – Sophie se počela spuštati puteljkom prema rijeci. – Pričam o tome što ti imaš, a ja nemam. Ti samo vidiš politiku i probleme. Kladim se da sad razmišljaš o tome koliko će ti ljudi vjerovati ako se ja sada utopim.
– Pa, nisam dok to sada ti nisi spomenula, – rekao je Phin. – Pokušaj ne upasti.
– Možda hoću. – Sophie se okrenula i počela hodati natraške kako bi ga mogla gledati dok se prepire s njim. – Možda samo ušetam u vodu da provjerim kakav je to osjećaj.
– Osjetit ćeš vlažnost i hladnoću, – rekao je Phin. – Poput tvoje kade, samo s mirisom ribe. – Posegnuo je rukom i zgrabio ju za haljinu u predjelu trbuha.
– Hej! – rekla je, ali on ju je uspio spriječiti u naumu.
– Da si napravila još samo dva koraka sada bi smrdjela po ribi, – rekao joj je Phin. – Već ne-ko vrijeme nije padala kiša i rijeka je prilično plitka. Blatna je. – Povukao ju je bliže k sebi, ali istovremeno se povukao jedan korak unatrag, poput poludžentlmena. – Ostani na travi.
– Nisi romantičan, – rekla je Sophie dok je odguravala njegove prste sa svoje haljine.
– Definitivno jesam, – rekao je Phin. – Kada to prilike zahtijevaju. Ova prilika zahtijeva eki-pu za spašavanje.
– Dokaži. – Sophie je pogledala okolo u potrazi za suhim mjestom gdje bi mogla sjesti, kre-nuvši prema doku. Tamo nema blata.
– Upadni u rijeku, – povikao je Phin za njom. – Ja ću te izvući.
– Ne, dokaži romantičnu stranu. Ispričaj mi jednu misao otkad si došao ovamo koja nije ima-la veze sa sudskim tužbama, ribljim smradom ili riječnom opasnošću. – Sophie je zakoračila na dok, zbacila cipele s nogu i sjela na sami rub.
– Julie Ann, – rekao je Phin. – I šalio sam se. Nemoj upasti.
Sophie je spustila noge u hladnu, ledenu vodu i uzdahnula prije nego je vratila svoju pozor-nost na Phina. – Julie Ann je, pretpostavljam, netko s kime si se ovdje seksao. To se ne računa. Romantično nije uznojeno.
Phin je sjeo na dok pored nje. – Jest ako to učiniš kako treba. Julie Ann je iz pjesme. Baka mi ju je znala često pjevati prije spavanja.
– Naša mama bi nas uspavljivala sa 'Only Want to Be with You'. Lijepa je to pjesma kad se lagano pjevuši. – Sophie se nagnula nazad, oslonivši se na svoje ruke i pogledavši u zvijezde. – Je li 'Julie Ann' bila lijepa pjesma?
– Jest, – rekao je Phin iza nje. – Jedan dio je o Julie Ann na mjesečini, koja je na prstima imala srebrno prstenje. Kada si ti podigla svoje ruke, tvoje prstenje je pokupilo mjesečinu.
– To je romantično, – rekla je Sophie. – Priznajem. Otpjevaj tu pjesmu.
– Neću, – rekao je Phin.
– Toliko o romantičnosti. – Nebo iznad njih je bilo tamno poput baršuna, a mjesečina prozir-no plava. – Zašto je bila vani na mjesečini?
– Ljubavnik ju je izdao i ona je odlutala u planine.
To je zvučalo ljupko, odlutati u tamu u potrazi za opasnim i senzualnim ljubavnikom koji bi zamijenio starog i dosadnog. – Je li pronašla nekoga u planinama? – Još više se istegnula prema nazad samo kako bi se ugodnije osjećala.
– Medvjeda.
Sophie je naglo okrenula glavu prema njemu i pogledala ga. I on je bio ispružen na doku s rukama ispod glave, gledajući u zvijezde i pri tome je prilično ignorirajući.
– Zaljubila se u medvjeda?
– Ne, medvjed ju je pojeo. – Phin je nakrenuo glavu kako bi je pogledao. – Appalacihia ni-kada nije voljela smiješne ljubavne pjesme.
– Medvjed ju je pojeo. – Sophie je klimnula glavom. – Tebi ostavljam da misliš kako je to romantično.
– Pjesma je predivna. – Phin je vratio pogled na zvijezde. – Završava s pojavljivanjem njezi-nog duha. Vrlo romantično.
– Mrtve žene nisu romantične, – rekla je Sophie kratko.
– Okej, nije mrtva, – rekao je Phin. – Medvjed ju je oralno zadovoljio, a ona je svršavala do iznemoglosti.
Sophie je osjetila navalu smijeha i nije se mogla zaustaviti. – O, vrlo lijepo. Ni to nije ro-mantično.
– Jest ako se to ispravno napravi.
Sophie je razmišljala o tome. – Ja to sigurno ne činim ispravno.
– Ne bi ti bila ta koja bi činila nešto pogrešno, – rekao je Phin. – Radilo bi se o medvjedu.
– Ne pričam sad o medvjedu, – rekla je. – Emancipirane žene se mogu brinuti same za sebe. 'Čitala sam Drugi seks. Čitala sam Kompleks Pepeljuge. Sama sam odgovorna za vlastite orga-zme.'
– Zašto?
– Kako to misliš,'zašto'? To je rečenica iz filma. Tootsie. Vrlo poznata rečenica. Ne mogu vjerovati da je nisi prepoznao.
– Ne gledam filmove, – rekao je Phin. – Ja čitam. I ponavljam, zašto bi za vrijeme oralnog seksa tvoj orgazam bio tvoja odgovornost?
Sophie se malo uspravila. Glas mu je bio prikladan, ali tema razgovora nije. – Mislim da ne želim razgovarati o tome.
– Okej, – rekao je Phin.
Sophie je spustila noge u rijeku i pokušala razmišljati o nečemu drugom. Razgovor o oral-nom seksu s Phineasom T. Tuckerom nije bio nešto što bi pametna žena učinila. Ako s muškar-cem razgovaraš o seksu, često taj razgovor shvate kao znak kako ga zapravo želiš. A gdje bi onda ona bila? Ubrzo je prestala razmišljati o tome i ponovno se vratila na Phinovo pitanje.
Naravno da je željela biti odgovorna za svoje orgazme. Ipak je ona bila neovisna i samostal-na žena koja je svoj život imala pod kontrolom. Neće se valjda baciti na jednog muškarca i se-bično od njega zahtijevati da ju zadovolji dok će ona samo ležati i uživati...
Ne, ni to nije bilo u redu.
– To je zbog toga što bih u suprotnome morala ovisiti o nekom drugome koji bi mi morao dati ono što želim, – rekla je, a Phin je nakrenuo glavu kako bi je mogao pogledati. – Tada bih bila poput onih priljepaka od žena kao što su Virginia Garyev ili Georgia Lutz, koje samo čeka-ju muškarce da se pobrinu za njih, a onda ostanu razočarane kad se to ne dogodi. Ako sama preuzmem odgovornost, onda ne mogu biti razočarana u nikog drugog osim u sebe. Tada imam kontrolu.
– A na to gledaš kao na napredak.
– To daje osjećaj samopouzdanja, – rekla je Sophie nesigurno. Rum i coca-cola su otjecali, baš kao i sama rijeka. Još uvijek je zvučala i izgledala prekrasno, ali tamo je bio i taj smrad ribe. Stvarnost se pojavljivala upravo kada je stizala nekamo.
– 'Samopouzdanje.' – Phin nije zvučao impresionirano.
– Pa, bolje je i to nego samo ležati i nadati se najboljemu. – Sophie se ritnula.
– Jesi li to ikada pokušala? – pitao je Phin.
Sophie je opet ritnula nogom po vodi. – Ne želim razgovarati o ovome.
– Okej, – rekao je Phin i vratio se promatranju zvijezda.
Količina vode koju je prskala okolo uništavala je smireno protjecanje rijeke i zato je prestala to raditi i pustila ju je da joj mirno teče pored članaka. Među njima se protezala tišina, a ona je mogla misliti samo na Phina koji je ležao pored nje. Nije bio baš toliko atraktivan. Bio je ne-moguć. Vjerojatno je mislio kako je ona ukočena jer je samostalna. Nije čak ni znao o čemu priča. Srce joj je sve ubrzanije tuklo kad je sve više razmišljala o njemu.
– Uostalom, nije seks jedino što je važno, – rekla je. – Važni su odnosi, a za njih se treba do-bro pomučiti. – Ništa nije rekao, pa je ona nastavila prekidati tišinu. – Mislim, naravno, zvuči dobro nekome drugome predati da se o svemu brine, ali to ne funkcionira tako u stvarnom živo-tu. – Osjetila je bijes zbog toga, što je bilo potpuno neprimjereno, a bila je prilično uvjerena da ju to izdaju rum i coca-cola, ali možda je to samo njezin život.
– Ovisi u koju definiciju stvarnog života vjeruješ, – rekao je Phin.
– Pa, po mojoj definiciji, čovjek čitavo vrijeme mora biti oprezan i ništa se ne dobiva zaba-dava, – rekla je Sophie zajedljivo. – Pogotovo orgazmi.
– Onda ti je potrebna druga definicija.
Sophie je izgubila dah kad se nad njih ponovno nadvila tišina. Pa, ako bude učinio prvi ko-rak, ona će ga odbiti. Samo će se okrenuti i pogledati u to odlično lice i još bolje tijelo i reći će ne. Što je on mislio, pa tko je on? Ona je definitivno znala tko je ona, a nije bila tip žene koja...
– Dođi ovamo, – rekao je Phin, a Sophie je osjetila njegov glas u svojem želudcu.
Klimnula je glavom.
– Nemaš što izgubiti, – rekao joj je. – Prekosutra odlaziš i više se nikada nećemo vidjeti. Ovo ti je jedina prilika da budeš sebična. Dopusti da se za promjenu netko brine za tebe. – Pro-gutala je knedlu pokušavajući doći do zraka, a on je rekao: – Dođi ovamo i dopusti mi da ti pružim orgazam za kojega nećeš morati ništa odrađivati.
Vrućina joj se proširila tijelom i Sophie se ugrizla za usnu, pokušavajući ni o čemu ne razmi-šljati. Nemoj biti glupa, rekla si je. Ti nisi takva žena, ovo nije ono što ti želiš, ali počela je ubr-zano disati, a ovo je bilo to što je željela, on je bio ono što je željela. Otvorila je usta kako bi izgovorila ne, ali iz njih je izašlo: – Zašto bi ti to želio učiniti?
– Da te smijem dodirivati, – rekao je. – Želim to od onog trenutka kada sam te ugledao na trijemu.
Pored rijeke definitivno nije bilo dovoljno zraka. Vrućina ga je tjerala. Ako se okrene i pog-leda ga, vjerojatno će se ugušiti. – Kad sam bila na trijemu nisi me ni poznavao. A ni sada me ne poznaješ.
– To je ljepota svega ovoga, – rekao je Phin. – Nema krivnje. Nema odgovornosti. Samo uži-tak.
Tada se okrenula kako bi ga pogledala, a on je susreo njezin pogled posve hladnokrvno. Pri-digao se, oslonivši se na jedan lakat, ali nigdje u njegovom tijelu nije bilo napetosti – zatvorila je oči jer je on imao tako predivno tijelo – uopće nije stavljao pritisak na nju. Mogao joj je po-nuditi večeru i glas bi mu jednako zvučao.
– Ne bi mario da ti kažem ne, je li tako? – rekla je Sophie, a on je djelovao iznenađeno.
– To mi ne bi uništilo večer. – Polako se uspravio i sjeo.
– Okej, ovo nije bila dobra zamisao. Ispričavam se. Dopusti mi da te otpratim nazad do kuće i zaboravit ćemo...
– Morala bih biti pokvarena da pristanem na tako nešto,
– rekla je Sophie, a glas joj je zvučao grublje. – Morala bih biti...
Zastala je s pričom jer više nije mogla izgovarati riječi, a on ju je jedan trenutak samo pro-matrao i potom joj se približio. – Divlja, – rekao je nježno. – Lakoumna. – Bio joj je tako blizu da su mu usne umalo doticale njezine, a ona je znala da će ju uskoro poljubiti. Ali onda je pro-šaptao: – Zadovoljena, – i ugrizao ju za donju usnu, a ona je zbog te slatke boli ispustila slaba-šan uzdah i nakon toga ju je poljubio, oblizujući joj usne kao da su od šećera, jedući je na doku kad mu je raskopčala košulju i privila se uz njega.
– Izgleda kao babilonska kurva, – rekao je Phin Wesu kad su kasnije tog istog poslijepodne-va sjedili na trijemu ispred knjižare.
Wes je rekao: – Trebao bi čuti Stephena. Došao je u postaju i rekao mi da se Hildy udružila s Coreyevima kako bi ga osramotili.
– Da, mogu zamisliti Hildy kako se u mračnoj uličici sastaje s dvoje srednjoškolaca samo kako bi Stephen dobio srčani infarkt. – Phin je uzdahnuo. – Samo što ga on, nažalost, nije doži-vio.
– Hej, – rekao je Wes. – Rekao sam ti, bez smrti.
– Ne želim da umre, – rekao je Phin. – Samo želim da se razboli kako bi u gradskom vijeću morao dati ostavku i povesti svoju ženu sa sobom. Još uvijek pokušava spriječiti postavljanje nove ulične rasvjete jer mu se čini preskupim.
– On će dati ostavku samo kada umre, – rekao je Wes. – A sada će mu na plakatima kampa-nje pisati: Obojiti vodeni toranj u bijelu boju i kupiti jeftinije ulične svjetiljke.
– Zaboravi kampanju, – rekao je Phin. – Reci mi nešto novo.
– Pogledao sam Amynu kasetu, – rekao je Wes, a način na koji je to izgovorio je pobudio Phinovu pozornost. – Na njoj je bilo nekoliko zanimljivih stvari.
– U životu mi nije potrebno više napetosti, – rekao je Phin.
– I Garyevevi su promašili svoj znak za zaustavljanje, – rekao je Wes. – Na kaseti je sve kri-stalno jasno; nisu čak ni usporili, samo su prošli.
– I udarili su Dempseyice, znači da je Sophie na neki način imala pravo, – rekao je Phin. – Budući da su oboje prošli na znak zaustavljanja, kazni ih oboje, to ti je moj savjet.
– Pa, postoji još jedna stvar, – rekao je Wes. – Stephen nije vozio, Virginia jest.
Phin se namrštio. – Zašto bi lagali u vezi takve stvari?
– Ne znam, – rekao je Wes. – Upravo to istražujem. Ali jako je zanimljivo, zar ne?
– Ne želim 'zanimljivo', – rekao je Phin. – Želim dosadno i smireno. – Odmaknuo je pogled s Wesa i opet pogledao vodeni toranj, koji se presijavao na suncu poput krvavog metka. – Uosta-lom, zbog čega su Coreyevi obojili toranj u crveno? Nisam ih mogao pronaći da ih pitam.
– Upravo su na terenu, uređuju kuću Whipple, – rekao je Wes. – A obojili su ga u crveno jer im je Stephen dao neku jeftinu bijelu boju koju inače kupuje škola za dvoranu, a ta nije mogla prekriti prijašnju boju.
Phin se naslonio nazad na stolac i podigao noge na ogradu trijema. – Znaš, mislim da mi se sviđa crvena. Ovo mjesto je sada nekako živnulo. I živcira Stephena. Odavde ne vidim donji dio.
– Amy i Sophie također oživljavaju ovo mjesto, – rekao je Wes, a Phin je zadržao bezizra-žajno lice.
– Da, moja mama misli isto tako. Jesi li uspio izvući nešto iz Amy?
– Čekam svoje vrijeme, – rekao je Wes.
– Mislio sam na film, – rekao je Phin. – Tvoj seksualni život je tvoja stvar.
– Čini se da je to ljubavna priča, – rekao je Wes. – Izgleda da Frank misli kako ima glavnu ulogu.
– A nema?
– Sudeći prema onome što je Amy danas snimila, čini se daje Rob glavna uloga.
Phin se trenuo. – Frank će biti iako nesretan zbog toga.
– Da, – rekao je Wes. – Savršen početak sredovječne krize: sin ti spava sa ženom koju si oduvijek želio i uzima ti ulogu u filmu koju si čitavog života iščekivao.
– Ali snimaju li pornić?
– Ne znam, – rekao je Wes. – Ako snimaju, nadam se da će mi dopustiti da gledam.
– To bi mi bila velika utjeha, ako Stephen to bude iskoristio kako bi me izbacio iz ureda gra-donačelnika, – gunđao je Phin. – 'Barem je Wes imao priliku gledati', sigurno bih to rekao.
– Ponašaš se iracionalno, – rekao je Wes. – Ta zabrana još nije ni izglasana. A i sam si rekao da Sophie nimalo ne izgleda tako.
– Predomislio sam se, – rekao je Phin. – Sophie je sposobna za sve osim za popravljanje struje i čitanje. Opsjednuta je filmom. Mislim da nikada u životu nije pročitala knjigu.
– Citira rečenice iz filmova? Amy kaže da to čini kad je nervozna. To je bila igra koju su ig-rale dok su bile male djevojčice. – Wes se nagnuo nazad. – Imam neki osjećaj da nisu imale lijepo djetinjstvo.
– Mogu ti reći da je za vrijeme njihovog djetinjstva sigurno netko poput mene učinio Sophie nešto nažao, – rekao je Phin. – Pljuje svakog puta kad me vidi.
– Možda te samo ne voli, – rekao je Wes, a Phin je rekao: – Hvala ti. Uvjeren sam daje tako.
Wes se ustao. – Razljutio sam te, je li tako? Dobro. Zaigrajmo bilijar. Možda te uspijem po-bijediti, budući da si dekoncentriran.
– Nemoj na to računati. – Phin se ustao. – Provjerit ćeš onu situaciju sa Stephenom?
– Moram, – rekao je Wes. – Osiguravajuće kuće žele znati čitavu priču. Baš kao i ja. Ja sam temeljit. Što me podsjetilo, večeras idemo u gostionicu.
– Petkom? – Phin je pomislio na hrpu ljudi koji su tamo zalazili petkom. On je volio mirne i tihe barove. – Mislim da ću ovog puta preskočiti.
– Ti voziš, – rekao je Wes. – Možeš me ostaviti tamo i otići, a ja ću se povesti s Amy.
Phin je zažmirio. – Moram proći kroz taj pakao kako bi se ti mogao poševiti?
– Ne, – rekao je Wes. – Samo joj se želim približiti.
– Ona odlazi u nedjelju, – rekao je Phin.
– Samo se vraća u Cincinnati, – rekao je Wes. – Mogu ja voziti sat vremena kako bi napra-vio prvi korak. U dvadeset jedan. Ti možeš staviti Dill na spavanje, a onda se zaigrati sa Sophi-e.
Sophie. – A ja bih se želio igrati sa Sophie jer je ona tako topla i mazna? Ne.
– Samo se igraj s njom dok se ne spetljam s Amy, – rekao je Wes. – Mi smo kompe. Trebao bi biti uz mene.
Sophie. I te usne. – Doći ću po tebe, – rekao je Phin. – Nimalo ranije od dogovorenog.
Kad se Rachel vratila doma, majka joj je sjedila za njihovim kuhinjskim stolom prekrivenim crvenim plastičnim stolnjakom, čisteći grašak i očekujući ju kao uvijek.
– Bok, dušo, – rekla je Virginia, – danas sam naletjela na Georgiju Lutz, – a Rachel je pomi-slila, Opa. – Rekla mi je kako si krasno uredila kuću na farmi Whipple. Nisam sigurna da je dobro da budeš tamo. – Rachel je počela protestirati, a Virginia je dodala: – Ali tvoj otac misli kako je to dobra ideja, pa je valjda onda sve u redu.
– Tata tako misli? – To nije moglo značiti ništa dobro.
– Nazvala sam ga nakon razgovora s Georgijom, a on mi je rekao da bismo te trebali pustiti da ideš tamo. Doimao se zadovoljnim.
To definitivno nije moglo značiti ništa dobro.
– A ona ljubazna Sophie je kaže da odlaze u nedjelju, – rekla je Virginia. – Pa nećeš još du-go odlaziti tamo.
Rachel je pomno promotrila majku, a potom povukla riskantan potez. – Sophie se vraća na-zad u Cincinnati, ali Amy ne. Pomalo se nadam da bi mi Sophie mogla ponuditi posao, da na neki način budem zamjena za Amy.
Virginijine ruke su i dalje mirno prebirale grašak, a Rachel je požurila: – Ne bi li to bilo div-no za mene da dobijem posao tako blizu kuće? – Nije imala namjere ikada se više vratiti u Temptation, ali njezina majka to nije morala znati.
– Ne mislim baš tako, draga. – Majka joj se nasmiješila kad je ponovno počela kidati krajeve ljuske graška. – Otac te ne bi pustio tako daleko.
Imam dvadeset godina, Rachel je željela reći. Mogu ići kamo god želim.
– A osim toga, potrebna si mu u trgovini. – Virginia je prestala s poslom kako bi joj se ljup-ko nasmiješila. – A ja jednostavno ne znam što bih učinila bez mog djetešca. Jako bih se brinula kada bi otišla. Ne želiš da se ja brinem, zar ne?
Rachel je osjetila potrebu za iskazivanjem zamjerki. – Što ako me ostanak ovdje čini nesret-nom? Ne želim da budem nesretna, zar ne?
– Tvoj otac i ja znamo što je najbolje za tebe, Rachel. Oduvijek si željela stvari koje nisu bile dobre za tebe. Sjećaš se kad si na sajmu tražila dvije šećerne vate? A mi ti nikada nismo htjeli kupiti dvije jer smo znali da bi ti pozlilo.
– Ovdje se ne radi o šećernoj vati, – rekla je Rachel, pokušavajući odagnati očaj iz glasa. – Ovo je moj život.
– Zašto ne pronađeš nešto ovdje u Temptationu? – Virginia je zadnja zrna graška stavila u zdjelu i ustala se. – Pogledajmo, što bi mogla raditi? Ne nešto previše zahtjevno jer ćeš ubrzo odgajati svoju djecu. – Uzela je zdjelu, a Rachel je preispitivala njezin plan.
– Pretpostavljam kako je moguće da će Sophie ostati ovdje i nastaviti raditi, – rekla je Rac-hel, krajičkom oka promatrajući svoju majku. – Phin je jako zainteresiran za nju, to se može vidjeti, a ako se odluči za nju, morat će ostati.
– To je smiješno, – rekla je Virginia, pritišćući zdjelu na prsa. – Vas dvoje ste praktički za-ručeni.
– Majko. – Rachel je duboko udahnula. Sad ili nikad. – Gledaj, Phin i ja nikada nismo bili zaručeni, nikada nismo željeli biti zaručeni i nikada nećemo biti zaručeni. – Majka joj je nabo-rala obrve, a Rachel se brzo povukla. – A uostalom, uvjerena sam da ga trenutno zanima Sophi-e. Kad god je ona u blizini, dobije poseban sjaj u očima. Zbog mene tako nikada ne gleda. – Hvala Bogu.
– To je samo na fizičkoj razini, – rekla je Virginia ukočeno. – Napravio je tu pogrešku s Di-ane, ali ju više neće ponoviti. Liz će se pobrinuti za to. Nazvat ću ju i ispričati joj sve o ovome sa Sophie i ona će tome stati na kraj. – Klimnula je glavom prema Rachel. – Ti si ona prava za njega i Liz to zna. Vas dvoje se oduvijek poznajete. To su pravi temelji za brak. A sada dođi oguliti krumpire, a onda možeš početi čupati korov.
– Prekrasno, – rekla je Rachel, sada odlučnija nego ikada prije da ode iz grada.
Do 21:00 sat gostionica je bila krcata ljudima, baš kao što je Phin i pretpostavljao: bilo je previše ljudi koji su se došli zabaviti pod cijenu života, a Billy Ray Cyrus je bio kod džuboksa. On i Wes su odnijeli svoja piva do inicijalima išaranog separea, koji je stajao uzduž stražnjeg zida; pola sata kasnije, ispijao je drugo pivo i jako ga je boljela glava i stvarno je namjeravao ostaviti Wesa i otići kući.
– Prošlo je dvadeset jedan, – rekao je Wesu. – One ne dolaze. Vratimo se u knjižaru i zaig-rajmo bilijar.
Zatim se Wes nasmiješio gledajući pored njega, a on se okrenuo i ugledao Amy u njezinom plavom kratkom topiću. A iza nje je bila Sophie.
Sophie je imala raspuštenu kosu, tamne vitice kose su joj bile na ramenima, obrazi rumeni, a na sebi je imala kratku ružičastu haljinu koja joj je stajala pripijeno na grudima i kada ju je Phin dobro promotrio, shvatio je da nema pojma što je imala na sebi ovih nekoliko dana. Nešto sme-đe, pomislio je. Ništa poput ovoga.
Dosad čak nije ni primijetio da uopće ima grudi. Baš mu je sada trebalo da počne razmišljati o još nečemu osim o njezinim usnama.
– Što sada? – rekla je, oprezno ga promatrajući dok je on pokušavao zadržati svoj pogled na njezinom licu.
– Slatka haljina. – Pomaknuo se kako bi napravio mjesta za nju, budući daje Amy već sjela na drugu stranu stola, pored Wesa.
– Nije slatka. – Sophie je sjela pored njega i odložila svoje piće na stol pun rupa. – Ja nikada nisam slatka. Ali svejedno ti zahvaljujem na komplimentu. Posudila sam je od Clee. Nosila ju je u srednjoj školi. – Sophie je sumnjičavo zurila dolje u svoju haljinu. – Mislim daje onda bila u modi.
– Ako ne voliš da ti drugi govore kako si slatka, onda nemoj odijevati ružičasto. – Phin je pogledao u izrez njezine haljine. Ugledao je savršenu crtu među dojkama koju je izrazila dekol-teom.
Sophie ju je podigla prema vratu. – Nije ružičasta već grimizno-ljubičasta. Ili možda boja lubenice.
– Ružičasta je, – rekao je Phin. – Kao i tvoj grudnjak.
– Tih devet šavova te ničemu nije naučilo, je li tako? – Sophie je spustila dekolte i uzela svo-je piće.
– Što je to? – rekao je Phin, bojeći se najgorega.
– Rum i dijetalna coca-cola, – rekla je Sophie. – I nemoj mi sad početi o tome kako je to ku-kavičko piće. Meni se sviđa.
Sjedio je pored žene s tako lošim ukusom za alkohol da je pomiješala dobar rum sa smećem. Preko stola je pogledao u Wesa, koji je samo slegnuo ramenima i napravio jedva primjetan pok-ret glavom koji je pak govorio, Sada možeš ići. Amy se već raspričala o rasvjeti i uglovima kadrova, a Wes je upijao sve što je pričala s rukom ispruženom iza nje na naslonu separea. Bio je to sretan policijski šef.
Sophie je pogledavala okolo po baru kao da se nalazi u zoološkom vrtu. – 'Nema svrhe spo-minjati te šišmiše', – rekla je ona Amy, a Phin se namrštio. Potom je dodala: – 'Jadni gad će ih i sam uskoro vidjeti', – a on je rekao: – Oh. Hunter S. Thomson.
Sophie ga je namrgođeno pogledala. – To je Johnny Depp. Tko je Hunter S. Thomson?
– Pisac, – rekao je Phin. – Fear and Loathing in Las Vegas. Odlična knjiga. Tko je Johnny Depp?
– Glumac, – rekla je Sophie. – Fear and Loathing u Las Vegasu. Dobar film.
– Znači, ti si sada nervozna, – rekao je Phin, pokušavajući se suzdržati da ju ne pogleda dok jezikom vlazi svoje usne.
– Ja? Zbog čega bih ja bila nervozna? – pitala je Sophie i prosula malo svojeg pića.
Phin je uzeo nekoliko papirnatih ubrusa iz držača na stolu i stavio ih na proliveno piće, upra-vo u trenutku kad je Wes potapšao svoj džep od košulje i rekao Amy: – Imam nešto za tebe. – Izvukao je futrolu za naočale i dao joj je.
Otvorila ju je i rekla: – Moje sunčane naočale, – na način na koji bi manje zanimljiva žena rekla: 'Moji dijamanti.'
– Pronašao sam ih na ploči s instrumentima, – rekao je Wes. – Činilo mi se da je to najmanje što možemo učiniti kako bismo se iskupili za onako loš doček u grad.
– Šališ se, – rekla je Sophie, sa stola brišući i zadnje kapi svojeg pića.
Amy je stavila naočale. Bile su bizarne: debela ružičasta plastika, mačkastog oblika s cirko-nima na krajevima. Čak su i stakla bila ružičasta.
– Stavio si ružičasta stakla! – Amy je bila tako oduševljena daje umalo skočila Wesu u krilo.
I on je također izgledao prilično oduševljeno. – Nisam mogao znati koje su boje bila stara stakla, – rekao joj je. – Ali optičarka Mindy mi je rekla da bi ružičaste najbolje odgovarale.
– Mindy je genijalna, – rekla je Amy, gledajući ga kroz naočale. – Ova stakla su puno bolja od starih.
– Vratile su ti se prilično brzo, zar ne? – rekao je Phin potiho Wesu kad se Sophie nagnula bliže kako bi bolje vidjela naočale.
– Poslao sam Duanea u Cincinnati na jedno od onih mjesta gdje je sve gotovo za sat vreme-na, – rekao je Wes, ne skidajući pogled s Amy.
– Poslao si svog zamjenika u Cincinnati kako bi mogao... joj! – Phin je protrljao bradu, a Sophie se naslonila na naslon separea i nasmiješila se Wesu.
– Ti si očito jedan od onih dobrih, – rekla mu je. – Jako smo impresionirane.
– Zasigurno jesmo, – rekla je Amy. – Ove naočale su odlične.
Phinov posao najboljeg prijatelja je završio. Pametan muškarac bi otišao. Okrenuo se, želeći zamoliti Sophie da se pomakne kako bi mogao proći i ponovno je pogledao u njezinu haljinu.
S druge strane gledano, ako ode prerano, cijela situacija bi mogla djelovati namješteno, baš kao što je i bila. Ne bi ga ubilo da ostane nekoliko minuta duže. – I kako napreduje film? – pi-tao je Sophie, a ona mu je dobacila sumnjičav pogled.
– Dobro, hvala na pitanju, – rekla je i otpila gutljaj svojeg pića.
– Nikada mi nisi rekla kako se zove.
– Povratak u Temptation.
– Zanimljiv naslov. Pretpostavljam da te ne mogu nagovoriti da izostaviš iz naslova ime gra-da.
Sophie je klimnula glavom dok je pogledavala prema ljudima, a on je gledao kako joj kovrče poskakuju po ramenima. – Mislim da ne možeš. Tko su svi ovi ljudi?
– Ljudi koji žive u Temptationu, – rekao je Phin. – Što si ti mislila, da ih petkom pozivamo u svoj grad?
– Nisam mislila da u Temptationu ima ovoliko ljudi.
– Preko dvije tisuće, – rekao je Phin. – A svatko od njih je posebna i tvrdoglava osoba poput magarca.
– A ti ih sve poznaješ, – rekla je Sophie. – Tko je onaj slatki tip u zelenoj vjetrovki koji priča sa Georgijom?
Phin se nagnuo bliže prema njoj kako bi vidio na koga pokazuje, pokušavajući ignorirati mi-ris njezine kose koja je mirisala na lavandu. – Pete Alcott. On je član kazališne skupine. Prem-ješta im razne rekvizite i namještaj.
– Mogu to razumjeti. Izgleda prilično snažno.
– Ne baš tako posebno snažno.
– Jako je lijepo građen.
– Uopće nema pojma o igranju bilijara. Ne zna čak ni držati štap ispravno. Usredotočuje se na bilo koju kuglu koja se nađe pred njim. – Phin je pogledao dolje i vidio je kako se mršti na njega. – Oprosti, naravno da ne znaš igrati bilijar. Amateri samo udaraju kugle, jednu po jednu. Profesionalci razmišljaju o položaju, što znači da uvijek znaju, ne samo kako će udariti kuglu ispred sebe, već i kako će odigrati sljedeće dvije ili tri. Na taj način stvaraju odlične pozicije za sljedeće udarce.
– A Pete Kakogod zabija jednu po jednu. – Sophie je klimnula glavom, a oči su joj bile širo-ko raširene. – To je jako
Nasmiješila mu se, punom snagom, a svaki njegov politički instinkt je došao u stanje uzbu-ne. Pogledao je dolje u njezine krupne smeđe oči i rekao: – Sto si sada naumila?
– Ništa. – Klimnula je glavom prema mjestu na kojem je Frank stajao za šankom s leđima okrenutim prema svojoj ženi, a prednjom stranom tijela prema Clei. – Kako Frank igra?
– On voli štosne udarce, – rekao je Phin, još uvijek oprezan. – Udarce se strane, kombinaciju udaraca. Frank igra onako kako se tog trenutka osjeća. Misli da je igranje bilijara neka izvedba. A često gubi.
– A Rob?
Sophie je pokazala prema plavom neonskom džuboksu u blizini kojega se Rob svađao s Rachel.
– Rob pokušava razmišljati unaprijed, ali nikada ne prakticira osnovne udarce. On unaprijed planira četiri kugle, a promaši drugu, što ga toliko unazadi da se strašno iživcira i odjedanput počne udarati kugle bez veze po stolu.
– Igrao si sa Stephenom Garyevem? – pitala je Sophie.
– Zašto si tako zainteresirana? – rekao je Phin.
– Zato što još nikada nisam na ovaj način razmišljala o bilijaru. – Zvučala je iskreno. – To je tako pametno od tebe što si to shvatio. Mislim na to da možeš reći kakva je tko osoba prema načinu na koji igra bilijar. Nikada nisam razmišljala o tome.
– To je zato što ne možeš, – rekao je Phin. – Neki ljudi su vrlo oštroumni, ali nikada nisu na-učili pravilno igrati bilijar. Pa tako zaribaju, ali to nije mjerilo osobnosti.
– Ali Rob i Frank su ga naučili pravilno igrati?
Phin je klimnuo glavom. – Moj otac nas je sve naučio. I Ed Yarnell nas je izigrao. Bio je to dobar trening.
– I kako onda igra Stephen Garyev? – pitala je Sophie smiješeći mu se, požudna, topla i ok-rugla pod slabašnim svjetlom, a Phin je odustao od pokušaja da sazna štoje naumila.
– On sve dobro napravi, ali onda prejako udari kuglu. Misli da je mačo ako žestoko udari kuglu koja poskoči, ali zato često gubi.
– Ali ne uvijek, – rekla je Sophie zamišljeno.
Phin je slegnuo ramenima. – Ponekad moraš jako udariti kuglu. U tim slučajevima, pobjeđu-je.
– Sophie! – Georgia se uvukla pored nje i sjela, gurajući je na Phina.
– Oprosti, – rekla mu je Sophie. – Polako, Georgia, malo smo zgurani ovdje.
Pomaknula se kako bi napravila malo više mjesta, a Phin je osjetio toplinu njezinog bedra uzduž svojega. Hvala ti, Georgia. Nije kao daje on namjeravao učiniti nešto u vezi toga, to bi bilo glupo, ali bilo je pravo zadovoljstvo imati Sophie ovako stisnutu pored sebe, makar samo nakratko. Pustio je da mu ruka padne na naslon separea.
– Amy mi je danas pokazala neke snimke, – pričala je Georgia dok je preko stola pogledava-la Amy. – Bila sam tako impresionirana. Ja sam bila baš tamo, na televiziji. Odsada morate do-laziti iz Cincinattija snimati naše kazališne predstave.
– Ja se ne vraćam u Cincinatti, – rekla je Amy, a Phin se trgnuo zbog izraza na Wesovom li-cu. – Čim namontiram snimljeni materijal, odlazim u L. A. – Nagnula se preko stola prema Sophie. – Zaboravila sam te pitati. Mogu li uzeti auto? Mislim, za L. A.?
– Oh. – Sophie je izgledala zatečeno. – Naravno.
A što ćeš ti koristiti za prijevoz? Želio je reći Phin, ali zadnji puta kada joj je predložio da počne misliti na sebe, postala je neprijateljski raspoložena.
– Pa, ti se moraš vratiti ovamo, makar u posjet, – govorila je Georgia Sophie. – Jako nam se sviđaš.
– To je jako slatko od tebe, Georgia. I ti se meni jako sviđaš. – Sophie je pogledala gore u Phina, ovoga puta umiljatim pogledom umjesto neprijateljskim: Vodi me odavde. Potom je iskapila rum i coca-colu.
Phin je razmišljao o tome treba li joj ponuditi vožnju do kuće, ali je na kraju odlučio da će ju još malo ostaviti zarobljenu ovdje. Kao prvo, dobro se osjećao kad je ona bila tako stisnuta uz njega, što je bilo posve sebično, ali nasreću, on inače nije imao problem sa sebičnošću. Kao drugo, ako se napije, možda ju uspije ohrabriti da mu otkrije nešto više o filmu. Ponovno joj je pogledao u haljinu. Bila je prava šteta što nije bio u položaju daju ohrabri za nešto drugo. U tome je bio problem s opasnim ženama: gotovo su uvijek bile privlačne. – Vražji bombon, – podsjetio se. – Žene koje će te uništiti već samim pogledom.
Sophie ga je žalostivo pogledala, ali prije nego je išta uspio izgovoriti, Georgia je povikala: – Frank! – i Frank se okrenuo od Clee, pogledavši ljutito u nju. – Sophie treba piće, dušo.
– Ne, zaista – rekla je Sophie, ali Frank je klimnuo glavom i minutu kasnije je došao do njih, u ruci noseći rum i coca-colu.
– Clea kaže da ovo piješ, – rekao joj je, oduševljen što može pokazati da je razgovarao s Cleom, a Phin je pomislio: Frank, ti si kreten, a žena će te ubiti.
– Hvala, – rekla je Sophie. – Ali stvarno, nisi trebao.
– Pa, svima nam je jako drago što ste ovdje. – Frank se nasmiješio Sophie i Amy.
– Da, oduševljeni smo. – Georgia je nazdravila sa Sophie usput prolivši nešto tekućine po stolu.
– I zato što ste nam vratili Cleu, – završio je Frank.
Georgia je odložila svoju čašu na stol.
Frank je pogledao Cleu i Roba. – Taj moj sin, – rekao je Frank. – Tako je opčinjen zvijez-dama.
Phin je pogledao pored Franka i ugledao Roba za šankom opčinjenog Cleom, koja je djelo-vala zadovoljno u njegovom društvu.
– Ako ne bude oprezan Rachel će postati ljubomorna, – rekao je Frank. – Idem mu reći da se bolje brine za ono što već ima.
– Dobar savjet, – rekla je Georgia, ali Frank je već bio na putu prema šanku. Okrenula se prema Sophie. – Oprosti, ali Clea Whipple je prokleta kučka iz pakla.
Phin se trgnuo, ali Sophie je samo rekla: – Uzdravlje, – i otpila još ruma i coca-cole.
– Ta kučka ga još uvijek pokušava pridobiti, – rekla je Georgia. – Nikada neće naučiti. Po-kušala ga je dobiti u srednjoj školi, kladim se da ti to nije rekla, je li tako?
– Ovaj, da, rekla mi je, – rekla je Sophie u svoje piće, ali Georgia nije slušala, što je bilo svojstveno za nju, pomislio je Phin. Georgia je mislila daje centar svijeta.
– Mislila je da će ga dobiti, ali nije. Ja sam se za to pobrinula. Jako dobro sam se pobrinula za to. – Georgia je ponovno otpila dobar gutljaj. – Muškarce moraš držati na uzdama ili će te jednostavno pregaziti.
Phin je jedan trenutak suosjećao s Frankom sve dok nije pogledao odostraga i vidio ga za šankom kako se naginje iznad Cleinog dekoltea. Saberi se, Frank, pomislio je, a potom je pog-ledao dolje u Sophienu haljinu i pomislio, Nije važno, Frank.
– Ali ja sam dobila ono što sam željela, – rekla je Georgia. – I ti možeš dobiti ono što želiš. – Suzila je oči i pogledala Sophie. – Što ti želiš?
– Mir u svijetu, – rekla je Sophie, pokušavši se malo odmaknuti od Georgije.
Budući da ju je to još jače stisnulo uz Phina, pokušao je ljepše razmišljati o Georgiji, ali to mu je bilo uistinu teško.
– Ja sam dobila sve što sam željela, – rekla je Georgia. – Osim male djevojčice. Nikada ni-sam dobila svoju malu djevojčicu. Dečki nisu isti.
– To je istina, – rekla je Sophie i još se malo pomaknula u separeu.
Prava istina, pomislio je Phin zahvalno kad je ponovno osjetio miris lavande sa Sophiene ko-se. Naravno, da je rođen kao žensko, sada bi u mozgu imao krvi, ali mala vrtoglavica mu se doimala vrlo niskom cijenom za uzbuđenje koje je osjetio svakog puta kada bi se Sophie poma-knula. Pokušao je ne razmišljati o tome, ali i to mu je bilo teško. Uzbudio se.
– Stvarno sam željela malu djevojčicu, – rekla je Georgia. – Stvarno jesam. Ali nikada ju ni-smo dobili. Kad se ta kučka probila u Hollywoodu, Frank je rekao da bismo mogli pokušati i neprestano smo pokušavali, ali nikada nisam dobila malu djevojčicu. A već sam joj kupila slat-ku malu odjeću.
– O, Bože, – rekla je Sophie u svoje piće. Kad je Georgia ušla i u najmanje detalje o sitnim slatkim haljinicama – 'posutim sićušnim ružicama' – Sophie je pustila da joj glava padne na Phinovu ruku, a on je u sebi počeo brojati kako ne bi došao u napast i posegnuo za njezinim usnama.
– Još uvijek je ljut jer smo se morali vjenčati, – rekla je Georgia, pogledavajući prema šanku. – Zbog toga ovo radi. To je razlog.
– Niste se morali vjenčati, – rekla je Sophie. Georgia se uspravila. – Ne, zasigurno nismo.
Kad je umro Dianein zec, Phin je čuo sve o Georgijinoj jedanaestomjesečnoj trudnoći. – La-že kao ona Georgia Lutz, – rekla je njegova majka, ali kada je Ed to potvrdio, čak je i Liz priz-nala poraz. Šteta što Frank nije imao Liz na svojoj strani.
– Nismo se morali vjenčati, – ponovila je Georgia, zureći sada u Franka i Cleu. Kada se opet okrenula prema Sophie, izraz lica joj je bio tragičan. – Učini ono što moraš, – rekla je potiho Sophie. – Bori se za ono što je tvoje, za svoju obitelj, za obitelj koja ti je suđena. A oni ti nikada to neće oprostiti, nikada ne opraštaju. Stalno moraš plaćati za to.
Sophie je odložila svoje piće. – Jesi li dobro, Georgia? Georgia je opet pogledala prema šan-ku. – Dobro sam. Imam sve što želim. T nitko mi to neće oduzeti Ja sam Frankova glavna dama i on me treba. – Uspravila se. – Je li ti rekao da radimo Vrtuljak! Naravno, ja imam glavnu ulo-gu i...
Dva naredna sata, Georgia je pričala, a Phin je gledao Sophie koja je iskapila i treće piće i sada je pila četvrto. Stalno je bila stisnuta uz njega, osjećao je njezinu toplinu, a njezine kovrče su se lagano doticale njegove ruke i on je odavno prestao mariti za film, a sada je ozbiljno raz-mišljao o svojem stavu o opasnim ženama. Nije se radilo samo o Sophienom dekolteu i usna-ma; kada je nagnula glavu kako bi razgovarala preko stola, vrat joj se tako ženstveno svinuo prema ramenima da mu se zavrtjelo u glavi. Iskušenje da se nagne i ugrize ju za tu krivulju je bilo tako snažno, da joj poliže kožu sve do vrata i poljubi ju u usta, a onda je Wes nešto rekao, a ona se nasmijala i okrenula lice prema njemu kako bi s njim podijelila tu šalu, a on je upao u te krupne, tople, smeđe oči i više ništa nije znao.
– Jesi li dobro? – pitala je.
– Nisam. – Zadržao je dah i iskapio svoje pivo. – Vruće je ovdje.
U ponoć, kada je Sophie došla do dna svojeg četvrtog pića, odložila je čašu i rekla: – Ovo mi nije trebalo.
Bila je pijana, shvatio je; ne posve pijana poput Georgije, ali još uvijek previše pijana za njega da napravi prvi korak. Nije imao ništa protiv zavođenja žena koje je piće samo razveseli-lo, ali povukao je crtu za one koje je piće učinilo glupima.
Amy se nagnula naprijed. – Ti stvarno ne možeš puno popiti, Soph. Spremna za polazak?
– Mogu ja i pješice. – Sophie je bokom odgurnula Georgiju. – Nije tako daleko.
– Dušo, tamo ti je potpuni mrak, – protestirala je Georgia, ali svejedno se maknula iz separe-a.
– Imam sprej za omamljivanje, – rekla joj je Sophie, izvlačeći se iz separea. – I ne bojim ga se upotrijebiti.
– Evo kako ćemo. – Phin se ustao odmah poslije nje, loveći njezinu toplinu. – Ja ću te odves-ti kući.
– Siguran si? – pitala je Amy. – I ja ću uskoro krenuti. Phin se nasmiješio prema Amy. – Nema problema. Ako ćeš ti odvesti Wesa, ja mogu odbaciti Sophie.
Amy je klimnula glavom, a Phin je išao za Sophie do vrata. – Daj mi taj sprej, – rekao je. – Ne želim nikakve nevolje.
– Tetkica. – Odmaknula se od njega hodajući prema vratima, a odostraga je izgledala požud-no kao i odnaprijed.
Ja sam civiliziran muškarac, rekao si je dok ju je slijedio prema vratima. Neću dotaknuti tu opijenu ženu. Barem ne večeras.
Zbog ruma su Sophiena koljena počela klecati, a kad je sjela u tamu Phinovog auta – imao je Volvo, naravno, skupocjen automobil izabran dobrim ukusom – prestravila se da bi se njezin problem mogao proširiti i na usne i da će zbog toga izgovoriti nešto glupo. Nešto poput, Uzmi me.
Ukrala mu je pogled dok je vozio niz glavnu cestu u potpunoj tami, ruka mu je počivala na volanu, nesvjestan nje pored sebe, a ona je osjetila malo podrhtavanje zbog mraka oko njih, njegove blizine i činjenice daje izgledao strašno seksi.
To nije bila dobra pomisao i pokušala ju je odagnati, ali stvarnost je bila da se ona nalazila u tami s moćnim muškarcem, gradskim dečkom, a on je bio prekrasan i nimalo njezin tip i stvar-no ju je uzbuđivao. Malo se vrpoljila zbog osjećaja krivnje i zadovoljstva, a Phin je rekao: – Dobro si?
– Naravno, – rekla je. – Zašto ne bih bila?
– Zbog onolikog ruma i coca-cole, – rekao je. – Ako moraš povraćati, reci mi i zaustavit će-mo se. Nedavno sam očistio unutrašnjost auta.
– O, to je tako romantično, – rekla je, a on joj je dobacio zapanjeni pogled.
Točno. Oni i ne bi trebali biti romantični. Vidiš? Ovo su ti napravila pijana usta. – Nisam ta-ko mislila. Mislila sam kako to nije ljubazno ili tako nešto. Koju ja ono riječ tražim?
– Nemam pojma, – rekao je Phin usporavajući kako bi skrenuo na put prema farmi. – Uopće ne razumijem tijek tvojih misli.
– O, stvarno? – Sophie je znala daje to bezveze, ali svoje verbalno umijeće je ostavila u pos-ljednjem piću. – Uopće ne vidim kakve to veze ima s tobom. – Eto. To je bilo prilično dobro.
– I nema nikakve veze sve dok se ne umiješa u moj grad, – rekao je Phin dok se Volvo kre-tao po grbavom putu. – Ovaj tvoj film uzburkava ovdje mnoge stvari.
– Hej, to nije naša ideja, – rekla je Sophie. – Nismo mi tražili dobrovoljce među građanima. Sami su se... – razmahala se rukama, umalo udarivši Phina u oko – ... pojavili kod nas.
Phin se odmaknuo kako bi izbjegao njezinu ruku. – Točno. – Zaustavio je automobil ispred trijema i ugasio motor, a Sophie je mogla čuti glasanje zrikavaca u tami. Ljupko.
– Dobro si? – pitao je Phin, prekidajući zrikavce.
– Hoćeš li prestati to govoriti? Nisam pijana. – Sophie je naglo otvorila vrata i skoro ispala iz automobila. – Samo nisam naviknuta na alkohol. Isparit će za minutu.
– Ne, neće. – Phin je izašao, zaobišao automobil i došao do njezinih vrata, dok se ona poku-šavala sabrati. – Daj mi ruku.
– Zašto? – pitala je Sophie ratoborno.
– Zato da ne padneš na guzicu, – rekao je Phin.
– Krasno izražavanje jednog gradonačelnika. – Sophie mu je uhvatila ruku. Bila je topla, čvrsta i jaka – gotovo ju je uz pomoć samo jedne ruke podigao iz auta – a kad je bila na noga-ma, shvatila je da se nalazi samo par centimetara od njegovih širokih prsa, koja su blokirala mjesečinu. – Ti si poput
– Da, stalno mi to govore. – Pustio ju je, a ona je počela hodati prema kući, bježeći prije ne-go učini nešto uistinu glupo.
– Hvala na vožnji, Phineas, – povikala je preko svojeg ramena. – Sada možeš ići.
Vjetar je šuškao kroz drveće i ona je zadrhtala jer gaje na svojoj koži osjećala tako toplog i živog. Kad je prestala osjećati povjetarac, čula je protjecanje rijeke i pomislila kako bi bilo dob-ro ohladiti se i doći k sebi, osluškujući rijeku na povjetarcu i mjesečini. Okrenula se i pošla prema stazi sa sporedne strane kuće.
– Malo više na lijevu stranu, – povikao je Phin za njom. – Promašit ćeš.
– Sve je to dio mog plana, – povikala mu je nazad. – Laku noć.
– O, odlično. – Čula je kako se iza nje zatvaraju vrata automobila. – Kamo ideš?
– To se tebe ne tiče, – rekla je. – Nikoga ne ometam. Sada možeš otići kući.
Zašla je za kut kuće gdje je bio potpuni mrak, drveća su blokirala put mjesečini baš poput Phina, a ona je zadrhtala jer je bila sama u velikoj tami.
– Što to radiš? – pitao je Phin iza nje. Uplašila se i zapela nogom za korijen drveta, ali nje-gove ruke su se ovile oko nje prije nego je uspjela pasti.
– Već sam ti milijun puta rekla, prestani mi se tako prikradati. Idem vidjeti rijeku na mjese-čini. – Oslobodila se i opet krenula utabanim putem.
– O, dobro. Rijeka. Odlično mjesto za ženu koja ne može stajati na nogama.
Sophie je došla do stražnje strane kuće ušetavši u srebrno plavu okolinu, koja se bljeskala na vodi kao da se nalazi na nekom filmskom setu. – Oh, – rekla je i zastala, a Phin je opet naletio na nju. Raširila je ruke kako bi ovom Drizoru dodala dramatičnosti, a prstenje joj se caklilo na mjesečini. – Ovo je predivno.
– Da, – rekao je Phin. – Stvarno jest. – Po prvi puta nije zvučao razdraženo ili kao da se do-sađuje, a ona gaje pogledala preko svog ramena i vidjela daju promatra.
– Ti to imaš cijelo vrijeme, – rekla je. – Živiš u gradu koji je poput filmskog seta i potpuno pripadaš ovdje i svi te vole, a kladim se da to uopće ne cijeniš jer si prezaposlen time da budeš hladnokrvan i moćan.
– Imaš li ti uopće pojma o čemu pričaš? – rekao je Phin.
– Imam. – Sophie se počela spuštati puteljkom prema rijeci. – Pričam o tome što ti imaš, a ja nemam. Ti samo vidiš politiku i probleme. Kladim se da sad razmišljaš o tome koliko će ti ljudi vjerovati ako se ja sada utopim.
– Pa, nisam dok to sada ti nisi spomenula, – rekao je Phin. – Pokušaj ne upasti.
– Možda hoću. – Sophie se okrenula i počela hodati natraške kako bi ga mogla gledati dok se prepire s njim. – Možda samo ušetam u vodu da provjerim kakav je to osjećaj.
– Osjetit ćeš vlažnost i hladnoću, – rekao je Phin. – Poput tvoje kade, samo s mirisom ribe. – Posegnuo je rukom i zgrabio ju za haljinu u predjelu trbuha.
– Hej! – rekla je, ali on ju je uspio spriječiti u naumu.
– Da si napravila još samo dva koraka sada bi smrdjela po ribi, – rekao joj je Phin. – Već ne-ko vrijeme nije padala kiša i rijeka je prilično plitka. Blatna je. – Povukao ju je bliže k sebi, ali istovremeno se povukao jedan korak unatrag, poput poludžentlmena. – Ostani na travi.
– Nisi romantičan, – rekla je Sophie dok je odguravala njegove prste sa svoje haljine.
– Definitivno jesam, – rekao je Phin. – Kada to prilike zahtijevaju. Ova prilika zahtijeva eki-pu za spašavanje.
– Dokaži. – Sophie je pogledala okolo u potrazi za suhim mjestom gdje bi mogla sjesti, kre-nuvši prema doku. Tamo nema blata.
– Upadni u rijeku, – povikao je Phin za njom. – Ja ću te izvući.
– Ne, dokaži romantičnu stranu. Ispričaj mi jednu misao otkad si došao ovamo koja nije ima-la veze sa sudskim tužbama, ribljim smradom ili riječnom opasnošću. – Sophie je zakoračila na dok, zbacila cipele s nogu i sjela na sami rub.
– Julie Ann, – rekao je Phin. – I šalio sam se. Nemoj upasti.
Sophie je spustila noge u hladnu, ledenu vodu i uzdahnula prije nego je vratila svoju pozor-nost na Phina. – Julie Ann je, pretpostavljam, netko s kime si se ovdje seksao. To se ne računa. Romantično nije uznojeno.
Phin je sjeo na dok pored nje. – Jest ako to učiniš kako treba. Julie Ann je iz pjesme. Baka mi ju je znala često pjevati prije spavanja.
– Naša mama bi nas uspavljivala sa 'Only Want to Be with You'. Lijepa je to pjesma kad se lagano pjevuši. – Sophie se nagnula nazad, oslonivši se na svoje ruke i pogledavši u zvijezde. – Je li 'Julie Ann' bila lijepa pjesma?
– Jest, – rekao je Phin iza nje. – Jedan dio je o Julie Ann na mjesečini, koja je na prstima imala srebrno prstenje. Kada si ti podigla svoje ruke, tvoje prstenje je pokupilo mjesečinu.
– To je romantično, – rekla je Sophie. – Priznajem. Otpjevaj tu pjesmu.
– Neću, – rekao je Phin.
– Toliko o romantičnosti. – Nebo iznad njih je bilo tamno poput baršuna, a mjesečina prozir-no plava. – Zašto je bila vani na mjesečini?
– Ljubavnik ju je izdao i ona je odlutala u planine.
To je zvučalo ljupko, odlutati u tamu u potrazi za opasnim i senzualnim ljubavnikom koji bi zamijenio starog i dosadnog. – Je li pronašla nekoga u planinama? – Još više se istegnula prema nazad samo kako bi se ugodnije osjećala.
– Medvjeda.
Sophie je naglo okrenula glavu prema njemu i pogledala ga. I on je bio ispružen na doku s rukama ispod glave, gledajući u zvijezde i pri tome je prilično ignorirajući.
– Zaljubila se u medvjeda?
– Ne, medvjed ju je pojeo. – Phin je nakrenuo glavu kako bi je pogledao. – Appalacihia ni-kada nije voljela smiješne ljubavne pjesme.
– Medvjed ju je pojeo. – Sophie je klimnula glavom. – Tebi ostavljam da misliš kako je to romantično.
– Pjesma je predivna. – Phin je vratio pogled na zvijezde. – Završava s pojavljivanjem njezi-nog duha. Vrlo romantično.
– Mrtve žene nisu romantične, – rekla je Sophie kratko.
– Okej, nije mrtva, – rekao je Phin. – Medvjed ju je oralno zadovoljio, a ona je svršavala do iznemoglosti.
Sophie je osjetila navalu smijeha i nije se mogla zaustaviti. – O, vrlo lijepo. Ni to nije ro-mantično.
– Jest ako se to ispravno napravi.
Sophie je razmišljala o tome. – Ja to sigurno ne činim ispravno.
– Ne bi ti bila ta koja bi činila nešto pogrešno, – rekao je Phin. – Radilo bi se o medvjedu.
– Ne pričam sad o medvjedu, – rekla je. – Emancipirane žene se mogu brinuti same za sebe. 'Čitala sam Drugi seks. Čitala sam Kompleks Pepeljuge. Sama sam odgovorna za vlastite orga-zme.'
– Zašto?
– Kako to misliš,'zašto'? To je rečenica iz filma. Tootsie. Vrlo poznata rečenica. Ne mogu vjerovati da je nisi prepoznao.
– Ne gledam filmove, – rekao je Phin. – Ja čitam. I ponavljam, zašto bi za vrijeme oralnog seksa tvoj orgazam bio tvoja odgovornost?
Sophie se malo uspravila. Glas mu je bio prikladan, ali tema razgovora nije. – Mislim da ne želim razgovarati o tome.
– Okej, – rekao je Phin.
Sophie je spustila noge u rijeku i pokušala razmišljati o nečemu drugom. Razgovor o oral-nom seksu s Phineasom T. Tuckerom nije bio nešto što bi pametna žena učinila. Ako s muškar-cem razgovaraš o seksu, često taj razgovor shvate kao znak kako ga zapravo želiš. A gdje bi onda ona bila? Ubrzo je prestala razmišljati o tome i ponovno se vratila na Phinovo pitanje.
Naravno da je željela biti odgovorna za svoje orgazme. Ipak je ona bila neovisna i samostal-na žena koja je svoj život imala pod kontrolom. Neće se valjda baciti na jednog muškarca i se-bično od njega zahtijevati da ju zadovolji dok će ona samo ležati i uživati...
Ne, ni to nije bilo u redu.
– To je zbog toga što bih u suprotnome morala ovisiti o nekom drugome koji bi mi morao dati ono što želim, – rekla je, a Phin je nakrenuo glavu kako bi je mogao pogledati. – Tada bih bila poput onih priljepaka od žena kao što su Virginia Garyev ili Georgia Lutz, koje samo čeka-ju muškarce da se pobrinu za njih, a onda ostanu razočarane kad se to ne dogodi. Ako sama preuzmem odgovornost, onda ne mogu biti razočarana u nikog drugog osim u sebe. Tada imam kontrolu.
– A na to gledaš kao na napredak.
– To daje osjećaj samopouzdanja, – rekla je Sophie nesigurno. Rum i coca-cola su otjecali, baš kao i sama rijeka. Još uvijek je zvučala i izgledala prekrasno, ali tamo je bio i taj smrad ribe. Stvarnost se pojavljivala upravo kada je stizala nekamo.
– 'Samopouzdanje.' – Phin nije zvučao impresionirano.
– Pa, bolje je i to nego samo ležati i nadati se najboljemu. – Sophie se ritnula.
– Jesi li to ikada pokušala? – pitao je Phin.
Sophie je opet ritnula nogom po vodi. – Ne želim razgovarati o ovome.
– Okej, – rekao je Phin i vratio se promatranju zvijezda.
Količina vode koju je prskala okolo uništavala je smireno protjecanje rijeke i zato je prestala to raditi i pustila ju je da joj mirno teče pored članaka. Među njima se protezala tišina, a ona je mogla misliti samo na Phina koji je ležao pored nje. Nije bio baš toliko atraktivan. Bio je ne-moguć. Vjerojatno je mislio kako je ona ukočena jer je samostalna. Nije čak ni znao o čemu priča. Srce joj je sve ubrzanije tuklo kad je sve više razmišljala o njemu.
– Uostalom, nije seks jedino što je važno, – rekla je. – Važni su odnosi, a za njih se treba do-bro pomučiti. – Ništa nije rekao, pa je ona nastavila prekidati tišinu. – Mislim, naravno, zvuči dobro nekome drugome predati da se o svemu brine, ali to ne funkcionira tako u stvarnom živo-tu. – Osjetila je bijes zbog toga, što je bilo potpuno neprimjereno, a bila je prilično uvjerena da ju to izdaju rum i coca-cola, ali možda je to samo njezin život.
– Ovisi u koju definiciju stvarnog života vjeruješ, – rekao je Phin.
– Pa, po mojoj definiciji, čovjek čitavo vrijeme mora biti oprezan i ništa se ne dobiva zaba-dava, – rekla je Sophie zajedljivo. – Pogotovo orgazmi.
– Onda ti je potrebna druga definicija.
Sophie je izgubila dah kad se nad njih ponovno nadvila tišina. Pa, ako bude učinio prvi ko-rak, ona će ga odbiti. Samo će se okrenuti i pogledati u to odlično lice i još bolje tijelo i reći će ne. Što je on mislio, pa tko je on? Ona je definitivno znala tko je ona, a nije bila tip žene koja...
– Dođi ovamo, – rekao je Phin, a Sophie je osjetila njegov glas u svojem želudcu.
Klimnula je glavom.
– Nemaš što izgubiti, – rekao joj je. – Prekosutra odlaziš i više se nikada nećemo vidjeti. Ovo ti je jedina prilika da budeš sebična. Dopusti da se za promjenu netko brine za tebe. – Pro-gutala je knedlu pokušavajući doći do zraka, a on je rekao: – Dođi ovamo i dopusti mi da ti pružim orgazam za kojega nećeš morati ništa odrađivati.
Vrućina joj se proširila tijelom i Sophie se ugrizla za usnu, pokušavajući ni o čemu ne razmi-šljati. Nemoj biti glupa, rekla si je. Ti nisi takva žena, ovo nije ono što ti želiš, ali počela je ubr-zano disati, a ovo je bilo to što je željela, on je bio ono što je željela. Otvorila je usta kako bi izgovorila ne, ali iz njih je izašlo: – Zašto bi ti to želio učiniti?
– Da te smijem dodirivati, – rekao je. – Želim to od onog trenutka kada sam te ugledao na trijemu.
Pored rijeke definitivno nije bilo dovoljno zraka. Vrućina ga je tjerala. Ako se okrene i pog-leda ga, vjerojatno će se ugušiti. – Kad sam bila na trijemu nisi me ni poznavao. A ni sada me ne poznaješ.
– To je ljepota svega ovoga, – rekao je Phin. – Nema krivnje. Nema odgovornosti. Samo uži-tak.
Tada se okrenula kako bi ga pogledala, a on je susreo njezin pogled posve hladnokrvno. Pri-digao se, oslonivši se na jedan lakat, ali nigdje u njegovom tijelu nije bilo napetosti – zatvorila je oči jer je on imao tako predivno tijelo – uopće nije stavljao pritisak na nju. Mogao joj je po-nuditi večeru i glas bi mu jednako zvučao.
– Ne bi mario da ti kažem ne, je li tako? – rekla je Sophie, a on je djelovao iznenađeno.
– To mi ne bi uništilo večer. – Polako se uspravio i sjeo.
– Okej, ovo nije bila dobra zamisao. Ispričavam se. Dopusti mi da te otpratim nazad do kuće i zaboravit ćemo...
– Morala bih biti pokvarena da pristanem na tako nešto,
– rekla je Sophie, a glas joj je zvučao grublje. – Morala bih biti...
Zastala je s pričom jer više nije mogla izgovarati riječi, a on ju je jedan trenutak samo pro-matrao i potom joj se približio. – Divlja, – rekao je nježno. – Lakoumna. – Bio joj je tako blizu da su mu usne umalo doticale njezine, a ona je znala da će ju uskoro poljubiti. Ali onda je pro-šaptao: – Zadovoljena, – i ugrizao ju za donju usnu, a ona je zbog te slatke boli ispustila slaba-šan uzdah i nakon toga ju je poljubio, oblizujući joj usne kao da su od šećera, jedući je na doku kad mu je raskopčala košulju i privila se uz njega.
7 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:39 pm
Margita
Administrator
Pet
Phinove usne su na njezinima bile vrele tamo gdje je ona mislila da će biti hladne, a ona je osjetila pivo koje je ranije pio i još nešto za stoje pomislila da bi moglo biti očaravajuće obeća-nje seksa bez odgovornosti, ili je to jednostavno bio samo Phin. Potom joj je maknuo ruku sa svoje košulje i stavio svoju ruku na njezinu dojku i tada se zavrtio cijeli svijet.
Prekinula je poljubac, pokušavajući doći do daha, još uvijek pripijena uz njega. Rijeka je žu-borila ispod drvenih dasaka doka, povjetarac je bilo topao, a njegova ruka je bila vrela i na njoj i kada ju je opet poljubio, ovog puta joj draškajući usne svojim jezikom, otvorila je usta i glasno uzdahnula te mu se cijela prepustila.
Ovo je pogrešno, pomislila je, ali nije se mogla sjetiti zbog čega bi nešto ovako dobro moglo biti pogrešno, osim ako razlog nije bio jedino taj što je bilo tako dobro. Ljubio ju je, spuštajući se niz njezin vrat, potom joj je prešao preko ramena i tamo je pronašao živac za kojega nije ni znala da posjeduje i oživio ga kad ju je čvrsto pritisnuo svojim tijelom na daske doka, a kada je zadrhtala pod njim, čula gaje kako s naporom udiše zrak i od toga je postala još više uspaljena.
Potom mu je ruka skliznula na njezino bedro, a ona je osjetila kako lagano rukom podiže njezinu haljinu prema gore i zadrhtala je zbog nježnog materijala haljine i zbog težine njegove ruke. Opet ju je poljubio, a usta su mu bila vrela kao i ranije, jezik izazivački, ali prsti su se sada pomicali uzduž njezinog bedra, išli su ispod haljine i više se nije mogla koncentrirati na njegove usne. Spustio joj je gaćice, a potom je prstima dodirnuo između njenih nogu.
Zatvorila je oči i rekla: – Oh... – bilo je prevruće da bi osjećala neugodu – a on ju je ponovno poljubio i opet gladio rukom. Zatim je zavukao prst u nju, a njezino tijelo se trgnulo zbog velike navale užitka. – Reci mi kad se budeš dobro osjećala, – prošaptao joj je na uho, a ona je rekla: – O, moj Bože – a on se nasmijao – prvi puta ga je čula kako se smije – i potom je rekao: – Ne, kad se budeš osjećala stvarno dobro – i pomaknuo je svoj prst kako bi ga okrenuo u njoj. – Ov-dje? – rekao je, a ona je klimnula glavom, poželjevši mu reći da klitoris nije unutra, da je pro-šao iznad njega dok je ulazio u nju, ali on joj je rekao: – Čekaj, – i stavio je u nju još jedan prst. – Pomicao je prste sve brže i dublje dok nije udario u nešto tako dobro daje Sophie zastenjala i rekla: – Oh, Bože, tu.
– Vratit ću se, – rekao je i podigao se s nje, istovremeno joj podižući haljinu prema gore tako da joj je povjetarac rashladio trbuh. A potom se sagnuo i počeo ju lizati, bez imalo problema joj pronašavši klitoris, dok su ju njegovi prsti iznutra izluđivali.
Letimično se uspaničila, a onda je rukama prekrila oči i pustila svoje tijelo da ode tamo ka-mo ju je i želio odvesti, živeći u vrelini njegovih usana i ritmu koji je držao u njoj, a što je on više ubrzavao, to je ona više uzdisala i intenzivnije drhtala pod njim. Pritisnuo ju je dolje, drže-ći je na doku dok se ona bezglavo pomicala zbog njegovih usana i ruke, dopuštajući mu da sve sam učini, a užitak je rastao i rastao i rastao dok nije osjetila prvo burkanje krvi. Vrisnula je u tami, drhteći pod njegovim usnama, a on ju je opet iznova dovodio do orgazma sve dok više nije ništa činila, a osjećaj je bio neopisivo božanstven.
Kada je konačno stao, ona je ostala mirno ležati dolje, puštajući razumu da joj se polako vra-ti, osjećajući slavlje svakog mišića i živca u svom tijelu. Povukao joj je gaćice prema gore i poljubio u trbuh.
Njegova težina je bila prekrasna, i unatoč svemu, ona je samo tako ležala dolje, razmišljajući treba li osjećati krivnju, treba li osjećati zahvalnost, ali umjesto toga se osjećala prokleto dobro da bi se bila u stanju pomaknuti s mjesta.
Phin je legao pored nje, a ona je nakrenula glavu kako bi ga pogledala, gotovo iznenađena što je njega ugledala. Bio je to gradonačelnik, nitko drugi nego on osobno. – Znači, ti si, – rekla je zadovoljnim glasom.
– Da, – rekao je. – Ja sam. Kako se to brzo zaboravlja. Bilo je čudno ne osjećati potrebu da se brine za njega
nakon seksa. Nema veze koja bi se trebala njegovati. Nema ega za hranjenje. Podigla je pog-led prema zvijezdama, u namjeri da odluta u postorgazmsku bezglavost. – Pa, danima te nije bilo.
– Imao sam posla, – rekao je. – Je li ovdje gore sve okej?
– Bilo je nevjerojatno, – rekla je ljubazno.
– Znam, – rekao je, a ona je pomislila kako je lijepo što nisu u vezi i zato ga sada nije morala ubiti zbog njegove arogancije što je uvijek bio u pravu.
– Mislim daje ovo dio u kojem trebaš reći nešto lijepo o meni, – rekla je Sophie, ne mareći previše.
– Zašto? – rekao je Phin. – Ti nisi ništa učinila. Sophie se sanjarski nasmiješila prema zvije-zdama. Svejedno mi se sviđaš. Uporan si. I dobar. Znaš, ovakvih zvijezda nema u Cincinnatiju.
– Ovdje ima puno stvari kojih nema u Cincinnatiju, – rekao je Phin. – Zapravo, upravo si je-dnu iskusila.
– Mogla bih reći Br... – počela je Sophie. – Oh, ne. – Sjela je, rashlađena krivnjom dok joj se stvarnost vraćala.
Phin je uzdahnuo. – Stoje sada?
– Upravo sam prevarila svoju važnu drugu polovicu, – rekla je Sophie. – Nisam čak ni pomi-slila na njega, samo sam ti se prepustila i prevarila ga. Ja sam šljam.
– Nisi ga prevarila, – rekao je Phin. – Iako si ga mogla ranije spomenuti.
Sophie ga je pogledala sa svim onim prijezirom kojega je osjećala prema sebi. – Kao da ti je važno.
– I nije, – rekao je Phin. – Samo volim znati sve informacije do kojih sam u mogućnosti do-ći. – Okrenuo je glavu kako bi joj susreo pogled. – A najprokletija stvar je da sam oduvijek imao osjećaj da mi nešto tajiš.
– Očito večeras ništa nisam tajila niti ti uskratila, – rekla je Sophie, a nije joj se sviđao nje-gov pogled kao ni smjer u kojem se razgovor kretao. – Ne mogu vjerovati da sam prevarila Brandona. Ja nisam varalica, ali čovječe, definitivno sam se tebi predala.
– Kao i mnoge žene prije tebe, – rekao je Phin. – I nikoga nisi prevarila i zato se prestani gristi. Osim ako ne uživaš u tome.
– Kako ovo nije bilo varanje? – Sophie je zahtijevala odgovor. – Seksali smo se. Upravo ov-dje na doku. Bila sam ovdje. Sjećam se.
– Nismo se seksali, – rekao je Phin. – Ja sam bio ovdje i nisam se seksao. Ti si prepijana da bi se seksala. Tada bih te samo iskoristio.
– Što? Ovo je najgluplja stvar koju sam ikada čula. – Sophie se ustala i zatvorila oči dok joj se tijelo prisjećalo onog užitka kojega je nedavno proživjela. Zbog čega je bila prezira vrijedna, podsjetila se, ali onda se još malo protegnula kako bi joj se mišići još malo prisjećali. – Seksali smo se, – rekla je, a tijelo joj je govorilo nazad, Naravno da jesmo. Pogledala je dolje u Phina, koji je još uvijek ležao na doku, a pomisao na ono što joj je njegovo tijelo moglo učiniti donije-la joj je želju da ga šutne. A onda da ga zaskoči. Odmaknula je pogled od njega. – A sada ću nazvati svog ljubavnika i reći mu kakav sam šljam ispala i molit ću ga za oprost. Puno ti hvala za ugodnu večer. Hajdemo to više nikada ne ponoviti.
Otišla je s doka osjećajući hladnu travu pod nogama kad joj je Phin rekao: – Čekaj, Julie Ann. Lijep odlazak, ali zaboravila si cipele.
Okrenula se, promatrajući ga dok se ustajao i uzimao joj cipele. Koračao je prema njoj i is-pružio ih, a ona mu je srela pogled i u očima prepoznala uzbuđenje i opet gaje poželjela.
Sophie je uzela svoje cipele. – Ja nisam Julie Ann. Još uvijek sam živa i takva ću i ostati. – Po posljednji puta ga je pogledala u oči, a potom se okrenula prema kući, pošavši prema sigur-nosti i bježeći od iskušenja.
– Možda, – povikao je Phin za njom kad se udaljila od njega. – Ali medvjed ti je učinio istu stvar.
Sophie je zažmirila i nastavila hodati. Na kraju krajeva, vrag nije bio u njoj. Bio je tamo iza na doku, izluđujući je.
Kad je ušla unutra, pas ju je ushićeno pozdravio, zbog čega se ona osjećala još gore jer gaje ostavila samog i zatvorenog u kući, dok se ona seksala na doku. Bila je užasna majka. Izvela ga je van i rekla mu da je on predivan pas, a potom je otišla gore u kupaonicu na jedno dugo tuši-ranje kako bi isprala krivnju. Nije djelovalo; još uvijek je posvuda mogla osjetiti Phina. I hura za to, tijelo joj je govorilo, učinimo to opet. Zatim je pustila Dustyjev CD kako bi se utješila, nakon čega se zavukla u krevet kako bi nazvala Brandona i riješila se užasnog osjećaja krivnje. Djelovalo je prilično dobro sve dok se on nije javio: – Halo? – a ona je pomislila da će povraća-ti.
– Ja sam, – progutala je knedlu.
– Sophie? – Brandon je zvučao kao drogiran.
– Brandon, ja sam užasna osoba, – rekla je Sophie. – Pas je skočio na krevet, a ona mu je podragala sitno malo tjelešce.
– Ne, nisi, – zijevajući je izgovorio. – Što se dogodilo?
– Seksala sam se, – rekla je Sophie. – Naravno, on kaže da se nismo seksali, ali jesmo, a sa-da sam te nazvala usred
noći i zbog toga se ti osjećaš strašno loše, samo kako seja ne bih osjećala krivom, a to je on-da još gore.
– Kako to misliš, 'on kaže da se nismo seksali'? – pitao je Brandon, prestavši zijevati. – Tko je to bio?
– Muškarac kojega sam ovdje upoznala. Gradonačelnik. Pričali smo i onda me poljubio, a onda su stvari... izmakle kontroli.
– Ako te samo poljubio, onda je bio u pravu. Niste se seksali. – Brandon je zvučao pomalo mrzovoljno, što je bila reakcija koju je i očekivala. – Gledaj, znam da misliš kako ti ne obraćam previše pozornosti i trebao sam te ranije nazvati, ali...
– Puno si pozornosti obraćao na mene, – rekla je Sophie. – A ne radi se samo o jednom po-ljupcu. Bilo je...
– Samo si umorna od neprestane brige da sve što učiniš bude ispravno. – Zvučao je iscrplje-no. – Pa si krenula po malo uzbuđenja, spetljavši se s likom koji predstavlja zakon.
– Molim? – rekla je Sophie.
– Tom muškarcu nisi čak dala ni ime. Rekla si da se radi o gradonačelniku. To ti je očito va-žnije od onoga kakav je kao osoba.
– On se zove Phineas Tucker, – rekla je Sophie. – A mislim da si ovdje totalno promašio ključnu stvar.
– Ništa ja nisam promašio, – rekao je Brandon. – Ti se opireš ugnjetavačkoj društvenoj strukturi koja je tvoju obitelj izbacila iz društva, tako što si zavela njezinog najmoćnijeg i naj-popularnijeg pristašu. A sada me budiš usred noći i govoriš mi kako ne obraćam dovoljno po-zornosti na tebe.
– Mislim da se ovdje ne radi o tebi, – rekla je Sophie. – Brandone, svršila sam tamo na onom doku. Osjećala sam krivnju i sve ostalo, ali ipak sam svršila.
– Krivnja može biti afrodizijak, – rekao je Brandon automatski.
– Brandon, obrati sada pozornost. Spustio mi se dolje i ja sam istinski uživala. Željela sam... – Sophie je tražila riječi zbog kojih će on obratiti veću pozornost, a onda je posudila Phinove. – Željela sam ga poševiti do iznemoglosti. – Glas joj se povisio dok je razmišljala o tome, a ljut-nja ju je učinila iskrenom. – Ustvari, još uvijek ga želim poševiti do iznemoglosti. Stvarno že-lim. I nazovi me luđakinjom, ali uistinu mislim daje ovo loš znak za našu vezu.
– Ne moraš me šokirati svojim izražavanjem kako bih obratio pozornost, – rekao je Brandon, a Sophie gaje poželjela ubiti. – Kad se vratiš doma, puno ćemo razgovarati da se dovedeš u red.
Sophie je zaškripila zubima. Možda se ona nije željela dovesti u red. Možda je voljela biti ovakva. Možda će otići potražiti Phina i pozvati ga na još jednu rundu. – I jesmo se seksali. Svršila sam, a to spada pod seks.
– Svršavala si i s vibratorom, – rekao je Brandon. – Prestani dramatizirati.
Sophie je čvrsto držala slušalicu sve dok joj prsti nisu pobijelili. – Govorim ti, seksala sam se!
– Dobro za tebe, – rekla je Amy, stojeći u okviru vrata. – Kome se hvališ?
– Brandonu, – rekla je Sophie.
– To! – Amy se bacila na pod pored kreveta, ljuljajući se od zadovoljstva, a pas se primak-nuo bliže Sophie. – Oprosti, psiću. Radi se o Phineasu, točno?
Sophie je potvrdno klimnula glavom.
– A sada ti Brandon objašnjava zbog čega si to učinila, a nijednom riječju ne spominje požu-du i zadovoljstvo.
Sophie je opet potvrdno klimnula glavom.
– Tko ti to priča? – rekao je Brandon.
– Amy, – rekla je Sophie. – Upravo mi je rekapitulirala cijeli tvoj razgovor.
– O, da, tvoja sestra, pravi genij. – Brandon je po prvi puta zvučao iživcirano. – Definitivno ju poslušaj.
– Dopusti da ovo razjasnim. Nije te briga što me Phin oralno zadovoljio, ali si ljubomoran što slušam svoju sestru umjesto tebe? – Sophie se predala. – Brandon, mislim da je ovo signal koji nam govori da naša veza jednostavno ne vodi nikamo.
– To, – rekla je Amy.
– Ma s našom vezom je sve u redu. – Brandon je sada zvučao uistinu iznervirano. – Samo se ponašaš malo...
– 'Malo'. – Sophie je klimnula glavom. – Ne ponašam se ja malo. – Muškarac pored rijeke kojega jedva poznajem, doveo me do ludila.
– Sviđa mi se ovo, – rekla je Amy.
– Zvuči mi kao da glumiš, – rekao je Brandon. – Idi se naspavaj i otrijezni. Ujutro ćeš opet biti posve normalna.
– Čekaj malo...
– Laku noć, Sophie, – rekao je Brandon i poklopio slušalicu.
– Ne mogu vjerovati. – Sophie je zurila u telefonsku slušalicu.
– Koga je briga za njega? – rekla je Amy. – Ti si se odlično poševila.
– Nisam sudeći prema Phinu i Brandonu. – Sophie je odložila slušalicu na postolje. – To uo-pće nije bio seks, sudeći prema tim bezveznjacima.
– Čekaj, shvatila sam. Imala si samo oralni seks. – Amy je zakolutala očima. – Kako Clin-tonski od njih.
– Pa, to je za mene seks, – rekla je Sophie. – Na koncu, ipak nisam varalica. A Brandon kaže da će me dovesti u red kad se vratim doma.
– Stvarno? – rekla je Amy hladnim glasom, a Sophie je rekla: – Da.
– Ne sviđa mi se Brandon, – rekla je Amy. – Ali što se tiče gradonačelnika, možda bih ga mogla i prihvatiti. Samo kratkoročno, naravno.
– Ja ne, – rekla je Sophie i pomislila na Phina u tami, na njegove ruke i usne, i sva se naježi-la. – Samo ga opet želim. Samo ovog puta želim sve, potpunu falusnu varijaciju.
– Falusnu varijaciju, – Amy se nacerila. – Zvuči poput techno trilera. Tom Clancy u Falusnoj varijaciji. Mislim da bi trebala krenuti za tim.
– Ne mogu. – Sophie se spustila dolje na jastuke, pokušavajući ne razmišljati da bi željela krenuti za tim, ali svejedno je mislila na to. – Ne mogu opet prevariti. Ali Amy, oh Bože, bilo je odlično.
– Znaš, dosad te nikada nakon Brandona nisam čula da kažeš 'Bože, bilo je odlično' – rekla je Amy. – A evo ovdje je sada gradonačelnik, koji se izgleda odlično snalazi s klitorisom.
Sophie je osjetila kako joj usna podrhtava usprkos sebi. – Oh, da. Otišao je na mjesta na koja nijedan muškarac nije kročio.
– Budućnost ti je jasna. – Amy joj se nacerila. – Nogiraj Brandona i preseli se u Falusnu va-rijaciju. Naravno da bih naglasila da je to varijacija, a prvo se mora spustiti niz tvoj trbuh da bi došao do svoje.
Sophie se prestala smijati. – Ne mogu. Phin je bio neka vrsta perverzne fantazije, seks s ti-pom kojega ne poznajem, nošeni rijekom u tami i sve te stvari... – Osjetila je malu vrtoglavicu od same pomisli na to. – Ali čak nisam ni sigurna sviđa li mi se on... – Iako mi se sviđa što mi čini, dragi Bože, stvarno mi se sviđa. Sophie se dublje zavukla u krevet i odgurnula od sebe sve misli o Phinu. – Vjerojatno se više neće vratiti. Mislim da se on nije fenomenalno proveo. Ug-lavnom smo se prepirali.
– Još toliko puno moraš naučiti o muškarcima, – rekla je Amy. – Ako ti je skinuo gaćice, li-jepo se proveo. A ako ujutro budeš dobro, opet ćeš ga poželjeti negdje u tami. Zbog toga i pos-toji mrak. Zbog želje za muškarcima poput Phina.
– Laku noć, – rekla je Sophie, a Amy se nasmijala i napustila sobu.
Muškarci poput Phina. Sophie je opet razmišljala o njemu, tako opuštenog pored sebe, bez-brižnog i hladnokrvnog, a onda je pomislila na njegove usne koje su se kretale po njezinom tijelu i zbog toga je zadrhtala, mislila je na njegove vrele ruke po sebi, na njegove prste u njoj, razmišljala je o tome kako bi se osjećala kada bi zapravo ušao u nju...
Sophie je preko glave stavila jastuk.
Bio je tako zagrijan. Ona je bila tako zagrijana. To je s njezine strane bilo tako pogrešno. Ali, Bože, osjećaj je bio tako dobar. Nakon sat vremena se predala i ponovno proživjela cijelu tu situaciju, dugo se zadržavajući na trenutcima koji su bili posebno perverzni i potpuno neuo-bičajeni za nju, popravljajući čudne dijelove. Kad je sve to nekoliko puta pregledala u svojoj glavi, bilo je tako sjajno da se takva scena mogla umetnuti u film.
Hej.
To bi bilo pogrešno, rekla je samoj sebi, ali njezin um nije odustajao nego je počeo stvarati zabilješke o toj noći, a nakon par minuta se predala i sišla dolje, otvorivši svoj laptop, a pas ju je slijedio i sklupčao se na pod pored njezinih nogu.
– Oprosti, – rekla mu je Sophie. A onda je počela tipkati.
– Predivno jutro, – rekao je Phin kad je sišao dolje za stol na doručak. Poljubio je Dillie u vrh glave. – Danas ćeš ih pobijediti, mala?
Dillie je poravnala majicu svog kluba softballa. – Da. Spremna sam.
– Tuckeri su uvijek spremni. – Sjeo je, uzeo svoju čašu narančinog soka i susreo se s majči-nim naboranim pogledom. – Stoje?
– Sinoć si se lijepo proveo? – rekla je. Odložio je čašu s narančinim sokom. – Molim?
– Rekla sam, jesi li se sinoć u gostionici lijepo proveo s onim ljudima koji snimaju film? – rekla je Liz.
Dillie se namrštila. – Nisi rekla sve to.
Liz je pružila Dillie pecivo premazano s maslacem. – Jedi, molim te. – Ponovno se okrenula prema Phinu i uputila mu svoj kobra osmijeh.
– Jesam, – rekao je Phin, vraćajući joj osmijeh s jednakim nedostatkom topline. – Savršeno sam se proveo. Što ti je još Virginia rekla? – Zagrizao je svoje pecivo s maslacem dok je preba-civao misli iz skrivenog zadovoljstva u osjećaj uzbune.
– Predložila je da odvedeš Rachel u kino.
– Ja ne idem u kino, – rekao je Phin. – Posebice s Rachel. Jutros imam vrlo važnu utakmicu softballa koja zaslužuje moju nepodijeljenu pozornost.
– To su samo Blue Birds, – rekla je Dillie. – Možemo ih pobijediti bez problema.
– Nikada nemoj prestati biti oprezna, Dill, – rekao je Phin, držeći jedno oko na svojoj majci. – Oni koji izgledaju bezopasno te jednostavno mogu pobijediti zbog faktora iznenađenja.
– Stvarno si mislio da nitko neće progovoriti? – pitala je Liz.
– Barem ne prije doručka, – rekao je Phin. – Subota je, zaboga.
– Ti si gradonačelnik, – rekla je Liz. – Ti imaš ugled. Ljude zanima što radiš. Imaš odgovor-nost prema ovom gradu.
– Blago meni. Mogu dobiti jaja? – Pružio je Liz svoj tanjur, a ona gaje napunila dok je priča-la.
– Kao što sam rekla, nije dobro družiti se s ljudima iz filmske industrije. Virginia je dosada već svima ispričala...
– Što je svima ispričala? Da sam u gostionici popio par piva? To je za tebe izvanredna vijest. – Hvala Bogu, Virginia nije bila na doku Whipple. – Što to ona... – počeo je, a onda se zaledio na iznenadno sjećanje položaja Whipple doka.
Preko puta rijeke od Garyevevih. Ne baš direktno preko puta. Malo više uzvodno. Ali sveje-dno preblizu.
– Što je još rekla Virginia? – pitao je svoju majku.
– Samo to. – Pružila mu je njegov tanjur. – Pretpostavljam daje nešto propustila?
Phin se nagnuo na naslon svojeg stolca, zureći u strop i razmišljajući. On je sigurno bio je-beno lud. Tri ili četiri piva i Sophiene riječi: 'Morala bih biti pokvarena' s tim svojim usnama, i on je odmah zaboravio gdje se nalazi, tko je uopće i jednostavno je posegnuo za njom.
Naravno, ona je zaboravila da ima dečka, tako da nije bio sam. Požuda se uistinu mogla lije-po našaliti s čovjekovom memorijom. I moralom. I zdravim razumom.
– Što si učinio? – pitala je Liz.
Phin se uspravio i u usta natrpao jaja. – Odličan doručak. Hvala ti.
Liz je zažmirila. – Hoću li čuti nešto užasno?
– Ne, – rekao je Phin. – Već bi čula do sada.
– Što je užasno? – pitala je Dillie.
– Ništa, – rekao je Phin. – Sve je odlično. Ali još uvijek mislim da ti je bolje da se pripaziš onih Blue Birdsa.
– Stephen će ovime profitirati, – rekla je Liz.
– Stephen spava s Virginijom, – rekao je Phin. – Mora pronaći nešto za uzbuđenje.
– Nemoj pametovati, – rekla je Liz. – Nemoj mu davati prednost. I drži se što dalje od tih filmaša.
Telefon je zazvonio i Phin je pobjegao kako bi se javio. Kada se vratio, Liz je pitala: – Tko je to bio?
– Filmaši, – rekao je Phin. – Treba im promijeniti osigurače. Odnijet ću im ih danas poslije-podne.
– Nemoj to raditi, – rekla je Liz s napetosti u glasu.
– Nemoj me izazivati, – rekao je Phin jednako oštro.
– Mogu li dobiti još jedno pecivo? – pitala je Dillie, a kad ju je pogledao, oči su joj bile zna-tiželjne.
– Ako dobiješ još jedno pecivo, hoćeš li dobaciti do treće baze? – rekao je.
– Neću. – Dillie je maknula pogled s Phina, usmjerivši ga prema Liz i potom se opet vratila na oca. – Je 1' se vi svađate? Vi se nikada ne svađate, ali ovo zvuči poput svađe i ne sviđa mi se.
– U redu je, Dillie, – rekla je Liz. – Tvoj otac se ponaša glupo, ali nismo ljuti.
– Baka ne gleda svoja posla, – rekao je Phin – Ali nismo ljuti. Mi se nikada ne ljutimo. Mi smo Tuckeri.
– Okej, – rekla je Dillie. – A zvučali ste kao ljuti.
– Što se tiče Blue Birdsa, – rekao je Phin i odvukao je svojoj kćerki misli strategijom soft-balla.
Preko puta stola, majka ga je hladno gledala.
Kad je Sophie ponovno sišla dolje, bilo je skoro podne. Odgurala je misli o protekloj noći dalje od sebe, pokušavši nazvati Brandona, ali javila joj se njegova automatska sekretarica, po-tom je zakopala ružičastu haljinu u sami stražnji kut ormara i odlučila je biti bolja osoba sada kad je sunce ponovno granulo.
– Sinoć si kasno legla, ha? – pitala je Amy kad je Sophie ušla u kuhinju. Ona je jela tost premazan maslacem, sjedeći za istrošenim drvenim stolom, za kojim je Clea čitala scenarij. U pozadini je Dusty pjevao 'Mama's Little Girl', sunce je sjalo kroz kuhinjske prozore, a kad je pas ugledao Sophie, dašćući je podigao glavu i počeo mahati svojim zdepastim repom.
Bilo je vruće kao u paklu, ali Sophie se počela bolje osjećati. – Bok, srce, – rekla je Sophie psu, a zatim se sagnula kako bi ga podragala. Potom je otišla do hladnjaka uzeti čašu soka. – Bila sam budna do... otprilike četiri sata... – Zastala je, shvativši što Clea čita. – O, što se toga tiče...
– Ovo je fenomenalno, – rekla je Clea. – Bože moj, nisam imala pojma da uopće možeš ra-zmišljati na ovaj način.
– U pravu je. – Amy je široko otvorila oči. – Očito si bila inspirirana.
– Nemoj započinjati, – rekla je Sophie.
– Naravno, možemo ovo snimiti... – rekla je Amy, a Clea je rekla: – Pa, možda...
– ... ali Clea i ja smo upravo razgovarale, – nastavila je Amy, – i mislimo da bi trebala napi-sati još jedan, ali ovog puta čitavu ljubavnu scenu. – Amy je odgrizla ogroman komad tosta i potom s punim ustima rekla: – Nešto poput Phallic Variation.
– Nemamo dovoljno vremena za snimanje Phallic Variationa, – rekla je Sophie prigušenim glasom. – Sutra odlazimo kući. Imamo posla...
– Pa i ne baš, – rekla je Amy, a Sophie je zastala s čašom soka u ruci na pola puta do usta. – Ja sam nam sve otkazala prije nego što smo krenule na put, – rekla je Amy. – Ali sve je u redu, sve sam ih rasporedila kod drugih snimatelja, samo...
Sophie se srušila na stolac. – Kod drugih snimatelja. – Sav taj posao. Sav taj prihod. Otišlo u nepovrat.
– Željela sam skupiti dovoljno vremena do obavim ovo kako treba, – rekla je Amy, sada sve brže izgovarajući riječi. – A sada imamo dosta vremena i mogli bismo snimiti Phallic Variation. Scenarij možeš, ovaj, večeras napisati.
– Ne, – rekla je Sophie.
– Amy je u pravu, – rekla je Clea. – Treba nam pravi završetak. – Podigla je scenarij. – Ovo je dobro, ali nije završeno, razumiješ?
– Razumijem, – rekla je Sophie. – Vjeruj mi, razumijem.
– Promatrala je Amy koja se koncentrirala na svoj tost, drsko raspoložena jer je otkazala sav njihov posao. – Ali ovo je kratki, ne pornografski film. Nije mu potrebna scena seksa. – Poku-šala je uzeti scenarij od Clee, koja gaje sakrila iza leđa.
– Nemoj biti stidljiva, Sophie, – rekla je. – Seks u filmu neće ga okarakterizirati kao pornić.
Amy je rekla: – Da, nemoj biti stidljiva, Sophie. Možda je to jedna od stvari koju bi Brandon i ti mogli riješiti kad se vratiš u Cincinnati.
Potom su se na prilazu glasno zatvorila vrata automobila i Clea je rekla: – Rob – i istrčala je van.
– Znači, zatvorila si naš posao, – rekla je Sophie.
– Oslobodila sam te, – rekla je Amy. – Da nisam tako napravila, ti bi se sama vratila nazad i pokušala raditi samostalno. Sada si slobodna i možeš razmisliti o onome što zaista želiš...
– Hvala ti, – rekla je Sophie. – Želim biti zaposlena. Nemoj mi više raditi nikakve usluge.
– Bok! – U prostoriju je upala Rachel zbog koje je Sophie ispao njezin tost. – Pogodite što sam pronašla! – Na stol je bacila papirnu vreću iz koje je ispala rola tapeta, rušeći Sophien sok. – Ostatak tapeta! – A tada je, na Sophien užas, izvukla iz nje još osam rola prastarih tapeta. – Kad ste rekli da ih je Cleina mama vratila natrag, pomislila sam da bi morale biti u našoj trgo-vini, tako da sam otišla pogledati u staro skladište i pronašla ih. Nije li to sjajno?
Rachel je izgledala tako zadovoljno da je Sophie rekla:
– Apsolutno – i pokušala se nasmiješiti. Upravo ono što je trebala. Čitava kuhinja oblijeplje-na ogromnim, ružnim trešnjama.
– Čekaj malo, – rekla je Amy, uzimajući jednu rolu. – Ovo nisu trešnje.
– Znam, – rekla je Rachel. – Na etiketama piše 'Jabuke'. Ali pisalo je na njima i Whipple, a koliko je rola tapeta mogla kupiti Cleina mama?
– Jabuke? – Sophie je promatrala zid. – To su jabuke? Ne, to su trešnje.
– Ne, nisu, – rekla je Amy oprezno pogledavajući rolu, a potom zid. – To su jabuke. Ovo su iste tapete. Samo je ona na zidu izblijedjela. Nestalo je žute boje, iz nekog razloga, tako da se čini kao da su plavo-ružičaste. Zato si mislila da su to trešnje.
– Nisu trešnje? – Sophie je razmotala jednu rolu tapeta proučavajući je. Na ovom tapetama su definitivno jabuke. Ružne, narančasto-crvene jabuke, ali svejedno su jabuke.
– Kakogod, – rekla je Rachel. – Možeš preurediti cijelu kuhinju, a potom početi pisati.
Izgledala je tako zadovoljna sobom da Sophie nije imala srca razočarati je. – Hvala ti, ovo je bilo tako dražesno od tebe, Rachel.
– Bilo mi je zadovoljstvo, – rekla je Rachel. – Oh, još je netko došao ovamo.
– Coreyevi, – rekla je Amy. – Clea ih je jučer unajmila da oboje kuću. Moraš ih vidjeti. Iz-gledaju kao Stanio i Olio u srednjoj školi.
– Ne, – rekla je Rachel. – Coreyevi su već došli ranije. Ovo je neki novi frajer koji je parki-rao svog crnog Porschea baš kada sam ja dolazila. Nisam ga vidjela...
Sophie se slomilo srce. – Zane.
– O, ne, – rekla je Amy.
– Zane Black, onaj voditelj? – pitala je Rachel. – Cool.
– Moraš puno učiti, Rachel, – rekla je Sophie krenuvši prema ulaznim vratima.
Sophie je mislila da je vidjela sve što se trebalo vidjeti o Zaneu Blacku, kad je snimila nje-govo vjenčanje s Cleom, ali sada, dok je prilazio trijemu hodajući preko suncem okupanog dvo-rišta, osmijeh mu se zalijepio za usta i bez obzira što je Clea sjala iza njega, bila je zapanjena koliko je voditelj sličio Franku. Bio je zgodniji i nije bio toliko ulagivački, ali sličnost je još uvijek bila vrlo očita. – Zurim u njega i ne vjerujem, – promrmljala je ona prema Amy, koja je rekla: – Da, dodaj pored njih Davya i Roba i dobiješ pakovanje od četiri komada tamnokosih frajera kojima ne možeš vjerovati.
– Stephanie! – rekao je Zane.
– Sophie, – rekla je Sophie.
– Točno, točno, Sophie. – Uspeo se stubištem i duboko udahnuo. – Nema ničega do svježeg seoskog zraka.
– Sada možeš pomirisati smrad crknute ribe, – rekla je Amy. – Rijeka je opala jer u zadnje vrijeme nije padala kiša. – ali Zane je već izgubio interes, zureći pored nje, a osmijeh mu se raširio.
– A koga mi to imamo ovdje?
Sophie se okrenula. Rachel je stajala s unutrašnje strane okvira s mrežom, izgledajući poput plavog kolačića. – Oh. Ovo je Rachel, naša asistentica produkcije.
Rachelin nesiguran osmijeh prema Zaneu proširio joj se cijelim licem kada ga je čula kako ju je nazvao. – Dobar dan, gospodine Black, – rekla je, ali zapravo se nasmiješila prema Sophie.
– Zovi me Zane, svi me tako zovu, – rekao je Zane.
– Ne svi, – rekla je Amy sebi u bradu. – Neki od nas te zovemo 'bezveznjak'.
Slijedili su Zanea i Cleu unutra, a Clea je kazala: – Rekla sam ti da ne dolaziš.
– Nemoj biti smiješna, – rekao je Zane. – Ti si moja žena.
– O tome si trebao razmišljati prije nego što si mi uzeo novac i spavao s meteorologinjom, – rekla je Clea ušavši u kuhinju.
– Meteorologinja? – rekla je Amy.
Zane je išao za Cleom s ukočenim osmijehom prilijepljenim za usta.
– Okej, sada bismo trebali izaći van na prednji trijem i ostaviti ih da nasamo završe svoju svađu, – rekla je Sophie obraćajući se Amy i Rachel.
U kuhinji je Clea počela govoriti Zaneu što misli o njemu. Lijepo je raspolagala s frazama i naglašavala je pojedine riječi poput dražbovatelja.
– Ili ne, – rekla je Sophie i njih tri su se smjestile na kauču slušajući ih, a i pas je bio pored njihovih nogu, visoko uzdignute glave.
Nakon deset minuta Cleinog nabrajanja Zaneovih prekršaja koji su uključivali krađu, pre-ljub, njegov dolazak iako je Clea rekla da ne dolazi, sprječavanje da Clea ponovno podigne svoju karijeru, ne pružanje topline i ugodnog okruženja, Amy je rekla: – Ovo bi bilo puno bolje da imamo kokice.
Pet minuta kasnije, dok je Zane objašnjavao kako je Clea kriva zato što ju je varao jer je prema njemu bila hladna i suzdržana, a ne ono što je on očekivao od svoje žene, a Sophie je komentirala: – Ovo bi bilo bolje kad bismo imale alkohola.
I ubrzo nakon toga, na samom vrhuncu svađe, kada joj je Zane rekao da više nikada neće vi-djeti svoj novac ako ga ostavi, Amy je rekla: – K vragu i kokice. Uzmimo Sophien sprej za omamljivanje i otjerajmo gada van.
– Moja mama misli da je najbolji, – rekla je Rachel. – Samo dok joj ovo ispričam.
Zane je u kuhinji opravdano bjesnio. – Ne mogu vjerovati da si mislila da sam potrošio onaj novac. K vragu, nisam ja onaj prokleti Dempsey s kojim si prije bila, ja sam pošten.
Sophie se uspravila na kauču, a Amy je rekla: – Polako, curo.
– Da, pa, trebala sam ostati s njim, – rekla je Clea. – On mi nikada ništa nije uzeo, a brinuo se za mene. Samo što si ti rekao da bi to mogao bolje od njega, sjećaš se? A ja sam ispala takva budala što sam tome povjerovala.
Amy je rekla: – Vidiš? Žao joj je, – a Sophie se opustila.
– Brinuo sam se ja za tebe, – rekao je Zane. – Zaboga, Clea, pa živiš u jednoj od najvećih kuća u Cincinnatiju.
– Kako me čuvaš s time što mi kradeš novac? – Clea je vrištala na njega.
– Da se meteorologinja i ne spominje, – rekla je Amy.
– Nisam ga ukrao, – rekao je Zane. – Rekao sam ti, stavio sam ga na račun u inozemstvu i ostat će tamo dokle ga god ne budem premjestio, pa ako ga želiš, moraš ostati moja žena.
– O tome se radi, je li tako? Znao si da sam sita tvojih sranja, pa si sakrio novac kako te ne bih mogla ostaviti.
– Ti si moja žena...
– Pa, neće to moći tako funkcionirati, – rekla je Clea. – Zato što će te moj odvjetnik prisiliti da mi ga vratiš. I prodajem ovu farmu, a Frank kaže...
– O, Bože, ne opet o Franku, – rekao je Zane. – Veliki Frank. Prekrasni Frank. Preboli više tu srednju školu, Clea, on nije...
– On ovdje ima poduzeće koje uređuje građevinske terene, – rekla je Clea. – Prije je kupio zemlju od mog oca i rekao je da će mi za ostatak zemlje oko farme dati sedamsto pedeset tisuća dolara. Kada dobijem natrag ono što si mi ukrao, imat ću skoro tri milijuna, a kad ovu snimku pošaljem Leu...
– Leu? Moja žene neće raditi za Lea Kingsleya.
– Čini se da on ovdje nešto ne shvaća, – rekla je Sophie, a Clea je dodala: – Zane, nisam više tvoja žena. S nama je gotovo.
– Nije, osim ako mi ne želiš dati polovicu od onih tri milijuna, – rekao je Zane, a ovog puta se iz kuhinje čula dugotrajna tišina.
– Ne bi se usudio, – rekla je Clea.
– Vraga se ne bih usudio, – rekao je Zane. – Da si me ostavila prije nego što si dobila taj no-vac, definitivno bi uzela pola moje imovine. Pa, sad ću ja uzeti pola tvoje imovine, srce. – Kako Clea ništa nije komentirala, on je nastavio. – Sada se nemaš zbog čega uzrujavati, sav novac je na sigurnom na offshore računu. Ako nam ikada zatreba, dobijemo ga samo jednim telefonskim pozivom.
– Dokaži, – rekla je Clea. – Želim vidjeti bankovnu knjižnicu ili nešto. Želim...
– Koje dobro će ti to donijeti? – pitao je Zane. – Bože, ti ne znaš ništa o financijama. Vjeruj mi.
– O, molim te, – rekla je Amy.
– Trebaš me, Clea, – nastavio je Zane. – Misliš da se sama možeš brinuti za sebe? Nikada ni-si. Pored tebe je uvijek bio netko tko ti je glumio taticu. A ja sam u tome najbolji. Misliš da će se Leo brinuti za tebe? Jedini razlog zbog kojega još razgovara s tobom jest taj što želi snimiti Corning Clean 2. Želiš li ti to?
Sophie se namrštila pogledavši Amy i rekla: – Corning Clean 2?
Amy je slegnula ramenima.
– Ne, ne želim to, – odgovorila je Clea. – Ali postoje drugi projekti koje mogu odraditi s Le-om. Sophie je napisala odličan scenarij i još će pisati. Ona...
– Sophie ne bi mogla pisati za Ulicu Sezam, a kamoli za Lea Kingsleya, – rekao je Zane omalovažavajući je. – K vragu, pa pogledaj ju. Ona je najmanje uzbudljiva osoba od svih koje poznajemo. Tako je stisnuta, tako besolna.
Sophie je osjetila navalu vrućine. – Definitivno sprej za omamljivanje.
– Osim toga, već sam ti rekao, moja žena ne snima filmove s Leom Kingsleyem, – govorio je Zane Clei. – A sada se pođi pakirati. Čekat ću te na trijemu, a onda ćemo zajedno poći doma.
Čule su kako Clea trči kuhinjskim stubama, a potom snažno lupanje vratima spavaće sobe.
Zane je došao u dnevnu sobu djelujući vraški bijesno, ali ipak trijumfirajući. – Jeste li sve čule? – pitao ih je Zane, a Amy je rekla: – Skoro, ali imamo par pitanja za tebe. Nešto o meteo-rologinji, je li...
– Možeš početi pakirati svoju glupu opremu, – rekao joj je. – Moja žena neće snimati ovaj prokleti film, odlazi kući sa mnom.
– O, ne, – komentirala je Rachel, a Sophie je dodala: – Sačekat ćemo da nam ona objavi tu radosnu vijest.
Zane je zatresao glavom. – Moja žena radi ono što joj ja kažem. Jednog dana ćete to razum-jeti.
– 'A jednog dana ćeš ti crknuti, a ja ću ti doći na pogreb u crvenoj haljini' – rekla je Sophie.
Zane se namrštio i izašao na trijem. Čule su kako automobil prilazi sve bliže kući, a Rachel se ustala kako bi pogledala tko dolazi. – Stižu Lutzeovi.
– Savršen trenutak, – rekla je Amy plješćući rukama. Sjedile su na kauču, slušajući Franka i Georgiju kako se ulaguju Zaneu na trijemu... 'Prava zvijezda ovdje u Temptationu', govorila je neprestano Georgia; sve dok sa prednjeg trijema nije došao Rob, sav iživciran. – Taj tip, – re-kao je, a Rachel je klimnula glavom.
– Znamo. – Na kauču je napravila mjesta za njega.
– Koji luzer, – rekao je Rob dok je sjedao.
Sophie je čekala da iznese svoje gledište, ali on je, čini se, mislio daje rekao sve što je imao za reći.
– Znaš, Clea se možda sada pakira, – rekla je Amy, ali onda je Clea sišla dolje u svojoj crve-no-bijeloj haljini, spremna za snimanje i nasmiješila se Robu kad gaje ugledala.
– Pa, bok, – pozdravila je, a on je poskočio s kauča, usput udarivši Rachel laktom.
– Odlično izgledaš, – rekao je.
– Znači, još uvijek snimamo film? – pitala je Amy.
– Pa, naravno, – odgovorila je Clea i izašla s Robom na trijem kako bi prkosila svom mužu.
A sada ima još veću moć, pomislila je Sophie, prezirući Zanea još više nego prije.
Sat vremena kasnije, Sophie je bila iscrpljena od promatranja pobješnjelih ega na prašnja-vom dvorištu. Georgia je potpuno neprihvatljivo zavodila Zanea (krajičkom oka promatrajući Franka), dok je Zane isto tako zavodio Rachel (krajičkom oka promatrajući Cleu), dok mu Rac-hel zbog ljubaznosti nije željela reći da je bezveznjak. Unatoč svemu tome, nesvjestan Frank je nastavio sliniti nad Cleom, koja je flertovala s Robom, pri tome krajičkom oka pogledavajući sve oko sebe kako bi se uvjerila da je ona središte pozornosti. Sophie je od svega toga zaboljela glava, ali Amy je sve oduševljeno snimala, uključujući i pogled na sada svijetlo crveni vodeni toranj. – Izgleda kao ruž s bradavicom – rekla je ona Sophie. – Vrlo ženski. – Sophie je pogle-dala u Cleu i rekla: – Meni je dosta ženski, – i vratila se u kuću.
Sjela je za kuhinjski stol sa psom pored svojih nogu, pokušavajući raditi na Phallic Variatio-nu, ali Zaneov glas je uporno prekidao njezine misli.
– Tako je bespolna, – opet je čula Zanea i pomislila, Ti kučkin sine, nisam ja bespolna. Okej, možda i nije bila uzbudljiva, ali nije bila bespolna. Zane bi trebao razgovarati s Phinom, da, to bi trebao učiniti.
Ali što bi to dokazalo? Kao što je sinoć istaknuo Phin, on je sve sam napravio. Nije kao da je ona bila uzbudljiva. Ona je samo doživjela uzbuđenje.
Što opet nije značilo da ona to ne može učiniti, nije značilo da ona ne može biti seksi i uzbu-dljiva. Kad je malo bolje razmislila o tome, Temptation je bio savršeno mjesto za igru s vra-gom.
Razmišljajući o vragu sjetila se Phina, a razmišljanje o Phinu ju je potaklo na osjećaj sigur-nosti. To će ona učiniti. Kvragu i Zane, jednostavno će otići potražiti Phina. I biti uzbudljiva.
Ustala se kako bi nazvala Brandona i rekla mu da je između njih stvarno gotovo, ali ponovno joj se javila njegova automatska sekretarica. Pa, sada će jednostavno nastaviti raditi na svojoj uzbudljivoj sceni seksa i poslije će ga ponovno nazvati.
Dva sata kasnije, pokušala je kontaktirati Brandona četiri puta i po šesti puta je obrisala rije-či na svojem monitoru jer su bile glupe, što je dokazivalo da je Zane bio u pravu, neka ide k vragu. Osim toga, temperatura je porasla za najmanje deset stupnjeva, a ona se utapala u vlasti-tom znoju. Čak se i pas preokrenuo na leđa, teško dašćući. Sophie je pogledala u svoje riječi na monitoru i pomislila, to je jedino dahtanje koje će ovo smeće ikada čuti, i sve je to opet izbrisa-la.
Problem je bio u nastojanju pisanja ljubavne scene, a istovremeno bi trebala ostati dama. To nije bilo moguće. One minute kad se počne misliti daje opisivanje seksa jeftino i odvratno, um se sledi i onda čovjek počne pisati dosadna sranja. To je nešto poput samog seksanja. Ili daš sve što imaš ili nije vrijedno truda.
Što je vjerojatno razlog zbog kojega njezin seksualni život do sada nije bio vrijedan truda.
Naslonila se na naslon stolca, zureći u zid dok je probavljala ovu najnoviju misao, a trešnje su je opet dekoncentrirale. Očito je kako nisu dobro primile vijest da su ipak jabuke.
– Nazvala me Amy i rekla da će ti ovo trebati, – rekao je Phin stojeći iza nje, a Sophie je po-skočila sa stolca.
– Mrzim kada to radiš, – rekla je, pokušavajući izvući srce iz peta.
Phin je ispustio kutiju osiguračima na stol i izvukao si stolac. – Zašto si tako nervozna?
– Nisam nervozna. – Sophie mu nije željela susresti pogled. – Iživcirana sam. Mrzim ove proklete trešnje, a sada se na kraju ispostavilo da su jabuke. Ako mi zaista želiš donijeti nešto što mi je potrebno, onda mi donesi tonu bijele boje.
– Ako ti se ne sviđaju, nemoj gledati u njih, – rekao je Phin. – Gledaj mene.
– Trešnje mi počinju ugodnije izgledati, – rekla je Sophie, zureći i dalje u zid.
– Hoćeš li mi objasniti zbog čega si ljuta na mene?
– Nisam ljuta na tebe, – rekla je i učinila pogrešku, pogledavši ga.
Izgledao je predivno čak i dok je sjedio u ružnoj i sparnoj kuhinji: cool i savršeno čist u još jednoj svojoj prokleto savršenoj bijeloj košulji.
– Dobro, – rekao je Phin. – Amy kaže da ćeš večeras doći u gostionicu. Naravno, ovog puta ćeš piti dijetalnu coca-colu bez ruma.
Sophie je zaboravila koliko je prekrasan. – Pit ću što god poželim. I daj mi jedan dobar raz-log zbog kojega bih ponovno željela otići u tu rupu.
Phin joj se nacerio, a Sophie je izdalo njezino srce i ubrzalo svoj ritam. – Lijepo si se provela sinoć, je li tako? – rekao je.
– Zašto mi sada pričaš o tome? – Okrenula se natrag prema svojem laptopu, pokušavajući ignorirati cvrkutanje od kojeg je osjećala vrtoglavicu. – Samo me preklinješ da ti kažem nešto porazno.
– Nećeš. – Phin se naslonio na naslon svojeg stolca. – Previše si iskrena.
Željela mu je obrisati smiješak s lica, reći mu da joj je bilo loše, da ga je bilo potpuno lako zaboraviti, kazati mu da nije bila iskrena, da dolazi iz porodice varalica, lažljivaca i prijestupni-ka, da gaje samo iskoristila... Ali kad je susrela njegov pogled, nije to mogla učiniti. – Okej. Bilo je fenomenalno.
– Znam, – rekao je Phin.
Sophiena iritacija je opet naglo porasla. – Znaš, ženama arogancija nije nimalo privlačna.
– Prigovaraš mojoj taktici?
– Trebalo bi je urediti.
– Ali ona te sinoć prevrnula na leđa.
Sophie je podigla bradu. – 'Kad si prvi puta došao na doručak i kada sam te prvi puta ugleda-la, mislila sam da si zgodan. A onda si, naravno, progovorio.'
– Znači, ja te činim nervoznom, – rekao je Phin.
– Nimalo.
– Zato što je to rečenica iz filma, točno? Znaš, ako to radiš s citatima iz knjiga, ljudi misle da si inteligentan.
Sophie je spustila bradu. – Ako je ovo tvoj patetičan pokušaj da me zavedeš, moram ti reći da ti definitivno ne uspijeva.
– Ja ne zavodim žene. – Phin je odgurnuo svoj stolac i ustao se. – One jednostavno padaju u moje otvoreno naručje.
– Nespretno od njih, – rekla je Sophie, osjećajući olakšanje i razočarenje zato što je odlazio. Okrenula se prema svojem praznom monitoru, mrzeći činjenicu daje Zane bio u
pravu. – Upravo me jedan tip nazvao bespolnom, – jednostavno je ispalila.
– U krivu je, – rekao je Phin. – I, vidimo se večeras u gostionici?
Evo ga, jednostavno stoji tamo, visok, plavokos i sposoban dati joj, ne samo Phallic Variati-on i sve ono napeto zadovoljstvo koje ide u to, već također i njezinu ljubavnu scenu. A ona gaje željela. Nije ona bespolna. Gotovo je zračila željom samo zato stoje stajao pored nje. Bila je uspaljena.
– Da. – Sophie je progutala knedlu. – Doći ćemo tamo. – Krenuo je, samozadovoljan kao i uvijek, a ona je rekla: – Usput, obožavam onaj vodeni toranj. Izgleda kao ogroman ruž s brada-vicom.
Okrenuo se. – Što?
Nasmiješila mu se. – Vodeni toranj. Sada izgleda kao ruž za usne. Samo što na vrhu ima tu kvrgu.
– Nogostup, – rekao je Phin. – Teže ga je bilo vidjeti kad je bio boje breskve.
– Sada to više nije teško, – rekla je Sophie. – Mora ti se sviđati.
– Drago mi je što se tebi sviđa, – rekao je Phin i otišao, ni približno onako samozadovoljno.
Sophie se vratila svojem laptopu. Trebala bih svu tu vrućinu dobro iskoristiti. Koncentriraj se, rekla si je i ponovno je pokušala napisati scenu seksa.
U devetnaest sati je potpuno očajna naslonila glavu na kuhinjski stol i takvu ju je Amy za-tekla par minuta kasnije.
– Ne ide ti baš nešto, ha? – rekla je Amy. – Nemoj se brinuti. Pitala sam Phina hoće li veče-ras nakon povratka iz gostionice popraviti začepljeni odvod u kuhinji. A kad ga jednom dobiješ u kuhinji, koliko teško može biti namamiti ga gore u sobu?
– Koncentriraj se, Sophie, – rekla je Amy. – Tvoja nevažna druga polovica će se večeras vra-titi ovamo. I što ćeš ti poduzeti u vezi toga?
– Nemam pojma. – Sophie je razmišljala o Phinu i odmah se zarumenila od navale vrućine. – Možda će on sam preuzeti inicijativu, baš poput sinoć. I zemlja će se pomaknuti, a onda ćemo oboje izgledati prekrasno vlažno, ali ne i previše raščupano.
– Ti se ne želiš seksati, – rekla je Amy.
Sophie je razmislila o tome. – Ne, ja se želim seksati. Čitav dan pokušavam nazvati Brando-na i konačno prekinuti s njim sve veze kako bih se večeras mogla bez osjećaja krivnje predati gradonačelniku, ali on se jednostavno ne želi javiti na telefon.
– Predobro te poznaje, – rekla je Amy. – Zna da ga nećeš varati i ako ti ne pruži šansu da ga nogiraš, morat ćeš mu ostati vjerna.
– Ne moram biti vjerna. – Sophie je ponovno pomislila na noć koja je ispred njih i počela je sumnjati. Na koncu, to bi zahtijevalo skidanje odjeće pred polustrancem. – Ali vjerojatno ću biti. Nemam nikakvu taktiku, a ne vidim ni da gradonačelnik nešto pokušava. Nije on agresivan tip. Sinoć je napravio prvi korak samo zato što smo, na neki način, pričali prostote.
– Pa onda to opet napravi, – rekla je Amy.
– Mislim da ne mogu, – rekla je Sophie, promatrajući nered na monitoru. – Ne mogu to čak ni napisati.
– Jednostavno je. Samo reci, 'Ševi me'. A on će odatle preuzeti.
– 'Ševi me.' – Sophie je pokušala zamisliti kako bi to izgledalo kad bi rekla Phinu. Zvučalo je tako neobično za nju. – Smislit ću ja nešto drugo.
– Jednostavni načini su i najbolji, – rekla je Amy. O, da, pomislila je Sophie. A onda se sjeti-la Zanea. Najmanje uzbudljiva žena koju poznaje, ha? A onda je pomislila na dok. I Phina. I opet je osjetila vrućinu. Ševi me. – Ševi me, – pokušala je glasno izgovoriti.
– Tako je, – rekla je Amy.
– Ševi me, – rekla je Sophie opet i otišla gore vježbati, odijevajući Cleinu ružičastu haljinu.
Phinove usne su na njezinima bile vrele tamo gdje je ona mislila da će biti hladne, a ona je osjetila pivo koje je ranije pio i još nešto za stoje pomislila da bi moglo biti očaravajuće obeća-nje seksa bez odgovornosti, ili je to jednostavno bio samo Phin. Potom joj je maknuo ruku sa svoje košulje i stavio svoju ruku na njezinu dojku i tada se zavrtio cijeli svijet.
Prekinula je poljubac, pokušavajući doći do daha, još uvijek pripijena uz njega. Rijeka je žu-borila ispod drvenih dasaka doka, povjetarac je bilo topao, a njegova ruka je bila vrela i na njoj i kada ju je opet poljubio, ovog puta joj draškajući usne svojim jezikom, otvorila je usta i glasno uzdahnula te mu se cijela prepustila.
Ovo je pogrešno, pomislila je, ali nije se mogla sjetiti zbog čega bi nešto ovako dobro moglo biti pogrešno, osim ako razlog nije bio jedino taj što je bilo tako dobro. Ljubio ju je, spuštajući se niz njezin vrat, potom joj je prešao preko ramena i tamo je pronašao živac za kojega nije ni znala da posjeduje i oživio ga kad ju je čvrsto pritisnuo svojim tijelom na daske doka, a kada je zadrhtala pod njim, čula gaje kako s naporom udiše zrak i od toga je postala još više uspaljena.
Potom mu je ruka skliznula na njezino bedro, a ona je osjetila kako lagano rukom podiže njezinu haljinu prema gore i zadrhtala je zbog nježnog materijala haljine i zbog težine njegove ruke. Opet ju je poljubio, a usta su mu bila vrela kao i ranije, jezik izazivački, ali prsti su se sada pomicali uzduž njezinog bedra, išli su ispod haljine i više se nije mogla koncentrirati na njegove usne. Spustio joj je gaćice, a potom je prstima dodirnuo između njenih nogu.
Zatvorila je oči i rekla: – Oh... – bilo je prevruće da bi osjećala neugodu – a on ju je ponovno poljubio i opet gladio rukom. Zatim je zavukao prst u nju, a njezino tijelo se trgnulo zbog velike navale užitka. – Reci mi kad se budeš dobro osjećala, – prošaptao joj je na uho, a ona je rekla: – O, moj Bože – a on se nasmijao – prvi puta ga je čula kako se smije – i potom je rekao: – Ne, kad se budeš osjećala stvarno dobro – i pomaknuo je svoj prst kako bi ga okrenuo u njoj. – Ov-dje? – rekao je, a ona je klimnula glavom, poželjevši mu reći da klitoris nije unutra, da je pro-šao iznad njega dok je ulazio u nju, ali on joj je rekao: – Čekaj, – i stavio je u nju još jedan prst. – Pomicao je prste sve brže i dublje dok nije udario u nešto tako dobro daje Sophie zastenjala i rekla: – Oh, Bože, tu.
– Vratit ću se, – rekao je i podigao se s nje, istovremeno joj podižući haljinu prema gore tako da joj je povjetarac rashladio trbuh. A potom se sagnuo i počeo ju lizati, bez imalo problema joj pronašavši klitoris, dok su ju njegovi prsti iznutra izluđivali.
Letimično se uspaničila, a onda je rukama prekrila oči i pustila svoje tijelo da ode tamo ka-mo ju je i želio odvesti, živeći u vrelini njegovih usana i ritmu koji je držao u njoj, a što je on više ubrzavao, to je ona više uzdisala i intenzivnije drhtala pod njim. Pritisnuo ju je dolje, drže-ći je na doku dok se ona bezglavo pomicala zbog njegovih usana i ruke, dopuštajući mu da sve sam učini, a užitak je rastao i rastao i rastao dok nije osjetila prvo burkanje krvi. Vrisnula je u tami, drhteći pod njegovim usnama, a on ju je opet iznova dovodio do orgazma sve dok više nije ništa činila, a osjećaj je bio neopisivo božanstven.
Kada je konačno stao, ona je ostala mirno ležati dolje, puštajući razumu da joj se polako vra-ti, osjećajući slavlje svakog mišića i živca u svom tijelu. Povukao joj je gaćice prema gore i poljubio u trbuh.
Njegova težina je bila prekrasna, i unatoč svemu, ona je samo tako ležala dolje, razmišljajući treba li osjećati krivnju, treba li osjećati zahvalnost, ali umjesto toga se osjećala prokleto dobro da bi se bila u stanju pomaknuti s mjesta.
Phin je legao pored nje, a ona je nakrenula glavu kako bi ga pogledala, gotovo iznenađena što je njega ugledala. Bio je to gradonačelnik, nitko drugi nego on osobno. – Znači, ti si, – rekla je zadovoljnim glasom.
– Da, – rekao je. – Ja sam. Kako se to brzo zaboravlja. Bilo je čudno ne osjećati potrebu da se brine za njega
nakon seksa. Nema veze koja bi se trebala njegovati. Nema ega za hranjenje. Podigla je pog-led prema zvijezdama, u namjeri da odluta u postorgazmsku bezglavost. – Pa, danima te nije bilo.
– Imao sam posla, – rekao je. – Je li ovdje gore sve okej?
– Bilo je nevjerojatno, – rekla je ljubazno.
– Znam, – rekao je, a ona je pomislila kako je lijepo što nisu u vezi i zato ga sada nije morala ubiti zbog njegove arogancije što je uvijek bio u pravu.
– Mislim daje ovo dio u kojem trebaš reći nešto lijepo o meni, – rekla je Sophie, ne mareći previše.
– Zašto? – rekao je Phin. – Ti nisi ništa učinila. Sophie se sanjarski nasmiješila prema zvije-zdama. Svejedno mi se sviđaš. Uporan si. I dobar. Znaš, ovakvih zvijezda nema u Cincinnatiju.
– Ovdje ima puno stvari kojih nema u Cincinnatiju, – rekao je Phin. – Zapravo, upravo si je-dnu iskusila.
– Mogla bih reći Br... – počela je Sophie. – Oh, ne. – Sjela je, rashlađena krivnjom dok joj se stvarnost vraćala.
Phin je uzdahnuo. – Stoje sada?
– Upravo sam prevarila svoju važnu drugu polovicu, – rekla je Sophie. – Nisam čak ni pomi-slila na njega, samo sam ti se prepustila i prevarila ga. Ja sam šljam.
– Nisi ga prevarila, – rekao je Phin. – Iako si ga mogla ranije spomenuti.
Sophie ga je pogledala sa svim onim prijezirom kojega je osjećala prema sebi. – Kao da ti je važno.
– I nije, – rekao je Phin. – Samo volim znati sve informacije do kojih sam u mogućnosti do-ći. – Okrenuo je glavu kako bi joj susreo pogled. – A najprokletija stvar je da sam oduvijek imao osjećaj da mi nešto tajiš.
– Očito večeras ništa nisam tajila niti ti uskratila, – rekla je Sophie, a nije joj se sviđao nje-gov pogled kao ni smjer u kojem se razgovor kretao. – Ne mogu vjerovati da sam prevarila Brandona. Ja nisam varalica, ali čovječe, definitivno sam se tebi predala.
– Kao i mnoge žene prije tebe, – rekao je Phin. – I nikoga nisi prevarila i zato se prestani gristi. Osim ako ne uživaš u tome.
– Kako ovo nije bilo varanje? – Sophie je zahtijevala odgovor. – Seksali smo se. Upravo ov-dje na doku. Bila sam ovdje. Sjećam se.
– Nismo se seksali, – rekao je Phin. – Ja sam bio ovdje i nisam se seksao. Ti si prepijana da bi se seksala. Tada bih te samo iskoristio.
– Što? Ovo je najgluplja stvar koju sam ikada čula. – Sophie se ustala i zatvorila oči dok joj se tijelo prisjećalo onog užitka kojega je nedavno proživjela. Zbog čega je bila prezira vrijedna, podsjetila se, ali onda se još malo protegnula kako bi joj se mišići još malo prisjećali. – Seksali smo se, – rekla je, a tijelo joj je govorilo nazad, Naravno da jesmo. Pogledala je dolje u Phina, koji je još uvijek ležao na doku, a pomisao na ono što joj je njegovo tijelo moglo učiniti donije-la joj je želju da ga šutne. A onda da ga zaskoči. Odmaknula je pogled od njega. – A sada ću nazvati svog ljubavnika i reći mu kakav sam šljam ispala i molit ću ga za oprost. Puno ti hvala za ugodnu večer. Hajdemo to više nikada ne ponoviti.
Otišla je s doka osjećajući hladnu travu pod nogama kad joj je Phin rekao: – Čekaj, Julie Ann. Lijep odlazak, ali zaboravila si cipele.
Okrenula se, promatrajući ga dok se ustajao i uzimao joj cipele. Koračao je prema njoj i is-pružio ih, a ona mu je srela pogled i u očima prepoznala uzbuđenje i opet gaje poželjela.
Sophie je uzela svoje cipele. – Ja nisam Julie Ann. Još uvijek sam živa i takva ću i ostati. – Po posljednji puta ga je pogledala u oči, a potom se okrenula prema kući, pošavši prema sigur-nosti i bježeći od iskušenja.
– Možda, – povikao je Phin za njom kad se udaljila od njega. – Ali medvjed ti je učinio istu stvar.
Sophie je zažmirila i nastavila hodati. Na kraju krajeva, vrag nije bio u njoj. Bio je tamo iza na doku, izluđujući je.
Kad je ušla unutra, pas ju je ushićeno pozdravio, zbog čega se ona osjećala još gore jer gaje ostavila samog i zatvorenog u kući, dok se ona seksala na doku. Bila je užasna majka. Izvela ga je van i rekla mu da je on predivan pas, a potom je otišla gore u kupaonicu na jedno dugo tuši-ranje kako bi isprala krivnju. Nije djelovalo; još uvijek je posvuda mogla osjetiti Phina. I hura za to, tijelo joj je govorilo, učinimo to opet. Zatim je pustila Dustyjev CD kako bi se utješila, nakon čega se zavukla u krevet kako bi nazvala Brandona i riješila se užasnog osjećaja krivnje. Djelovalo je prilično dobro sve dok se on nije javio: – Halo? – a ona je pomislila da će povraća-ti.
– Ja sam, – progutala je knedlu.
– Sophie? – Brandon je zvučao kao drogiran.
– Brandon, ja sam užasna osoba, – rekla je Sophie. – Pas je skočio na krevet, a ona mu je podragala sitno malo tjelešce.
– Ne, nisi, – zijevajući je izgovorio. – Što se dogodilo?
– Seksala sam se, – rekla je Sophie. – Naravno, on kaže da se nismo seksali, ali jesmo, a sa-da sam te nazvala usred
noći i zbog toga se ti osjećaš strašno loše, samo kako seja ne bih osjećala krivom, a to je on-da još gore.
– Kako to misliš, 'on kaže da se nismo seksali'? – pitao je Brandon, prestavši zijevati. – Tko je to bio?
– Muškarac kojega sam ovdje upoznala. Gradonačelnik. Pričali smo i onda me poljubio, a onda su stvari... izmakle kontroli.
– Ako te samo poljubio, onda je bio u pravu. Niste se seksali. – Brandon je zvučao pomalo mrzovoljno, što je bila reakcija koju je i očekivala. – Gledaj, znam da misliš kako ti ne obraćam previše pozornosti i trebao sam te ranije nazvati, ali...
– Puno si pozornosti obraćao na mene, – rekla je Sophie. – A ne radi se samo o jednom po-ljupcu. Bilo je...
– Samo si umorna od neprestane brige da sve što učiniš bude ispravno. – Zvučao je iscrplje-no. – Pa si krenula po malo uzbuđenja, spetljavši se s likom koji predstavlja zakon.
– Molim? – rekla je Sophie.
– Tom muškarcu nisi čak dala ni ime. Rekla si da se radi o gradonačelniku. To ti je očito va-žnije od onoga kakav je kao osoba.
– On se zove Phineas Tucker, – rekla je Sophie. – A mislim da si ovdje totalno promašio ključnu stvar.
– Ništa ja nisam promašio, – rekao je Brandon. – Ti se opireš ugnjetavačkoj društvenoj strukturi koja je tvoju obitelj izbacila iz društva, tako što si zavela njezinog najmoćnijeg i naj-popularnijeg pristašu. A sada me budiš usred noći i govoriš mi kako ne obraćam dovoljno po-zornosti na tebe.
– Mislim da se ovdje ne radi o tebi, – rekla je Sophie. – Brandone, svršila sam tamo na onom doku. Osjećala sam krivnju i sve ostalo, ali ipak sam svršila.
– Krivnja može biti afrodizijak, – rekao je Brandon automatski.
– Brandon, obrati sada pozornost. Spustio mi se dolje i ja sam istinski uživala. Željela sam... – Sophie je tražila riječi zbog kojih će on obratiti veću pozornost, a onda je posudila Phinove. – Željela sam ga poševiti do iznemoglosti. – Glas joj se povisio dok je razmišljala o tome, a ljut-nja ju je učinila iskrenom. – Ustvari, još uvijek ga želim poševiti do iznemoglosti. Stvarno že-lim. I nazovi me luđakinjom, ali uistinu mislim daje ovo loš znak za našu vezu.
– Ne moraš me šokirati svojim izražavanjem kako bih obratio pozornost, – rekao je Brandon, a Sophie gaje poželjela ubiti. – Kad se vratiš doma, puno ćemo razgovarati da se dovedeš u red.
Sophie je zaškripila zubima. Možda se ona nije željela dovesti u red. Možda je voljela biti ovakva. Možda će otići potražiti Phina i pozvati ga na još jednu rundu. – I jesmo se seksali. Svršila sam, a to spada pod seks.
– Svršavala si i s vibratorom, – rekao je Brandon. – Prestani dramatizirati.
Sophie je čvrsto držala slušalicu sve dok joj prsti nisu pobijelili. – Govorim ti, seksala sam se!
– Dobro za tebe, – rekla je Amy, stojeći u okviru vrata. – Kome se hvališ?
– Brandonu, – rekla je Sophie.
– To! – Amy se bacila na pod pored kreveta, ljuljajući se od zadovoljstva, a pas se primak-nuo bliže Sophie. – Oprosti, psiću. Radi se o Phineasu, točno?
Sophie je potvrdno klimnula glavom.
– A sada ti Brandon objašnjava zbog čega si to učinila, a nijednom riječju ne spominje požu-du i zadovoljstvo.
Sophie je opet potvrdno klimnula glavom.
– Tko ti to priča? – rekao je Brandon.
– Amy, – rekla je Sophie. – Upravo mi je rekapitulirala cijeli tvoj razgovor.
– O, da, tvoja sestra, pravi genij. – Brandon je po prvi puta zvučao iživcirano. – Definitivno ju poslušaj.
– Dopusti da ovo razjasnim. Nije te briga što me Phin oralno zadovoljio, ali si ljubomoran što slušam svoju sestru umjesto tebe? – Sophie se predala. – Brandon, mislim da je ovo signal koji nam govori da naša veza jednostavno ne vodi nikamo.
– To, – rekla je Amy.
– Ma s našom vezom je sve u redu. – Brandon je sada zvučao uistinu iznervirano. – Samo se ponašaš malo...
– 'Malo'. – Sophie je klimnula glavom. – Ne ponašam se ja malo. – Muškarac pored rijeke kojega jedva poznajem, doveo me do ludila.
– Sviđa mi se ovo, – rekla je Amy.
– Zvuči mi kao da glumiš, – rekao je Brandon. – Idi se naspavaj i otrijezni. Ujutro ćeš opet biti posve normalna.
– Čekaj malo...
– Laku noć, Sophie, – rekao je Brandon i poklopio slušalicu.
– Ne mogu vjerovati. – Sophie je zurila u telefonsku slušalicu.
– Koga je briga za njega? – rekla je Amy. – Ti si se odlično poševila.
– Nisam sudeći prema Phinu i Brandonu. – Sophie je odložila slušalicu na postolje. – To uo-pće nije bio seks, sudeći prema tim bezveznjacima.
– Čekaj, shvatila sam. Imala si samo oralni seks. – Amy je zakolutala očima. – Kako Clin-tonski od njih.
– Pa, to je za mene seks, – rekla je Sophie. – Na koncu, ipak nisam varalica. A Brandon kaže da će me dovesti u red kad se vratim doma.
– Stvarno? – rekla je Amy hladnim glasom, a Sophie je rekla: – Da.
– Ne sviđa mi se Brandon, – rekla je Amy. – Ali što se tiče gradonačelnika, možda bih ga mogla i prihvatiti. Samo kratkoročno, naravno.
– Ja ne, – rekla je Sophie i pomislila na Phina u tami, na njegove ruke i usne, i sva se naježi-la. – Samo ga opet želim. Samo ovog puta želim sve, potpunu falusnu varijaciju.
– Falusnu varijaciju, – Amy se nacerila. – Zvuči poput techno trilera. Tom Clancy u Falusnoj varijaciji. Mislim da bi trebala krenuti za tim.
– Ne mogu. – Sophie se spustila dolje na jastuke, pokušavajući ne razmišljati da bi željela krenuti za tim, ali svejedno je mislila na to. – Ne mogu opet prevariti. Ali Amy, oh Bože, bilo je odlično.
– Znaš, dosad te nikada nakon Brandona nisam čula da kažeš 'Bože, bilo je odlično' – rekla je Amy. – A evo ovdje je sada gradonačelnik, koji se izgleda odlično snalazi s klitorisom.
Sophie je osjetila kako joj usna podrhtava usprkos sebi. – Oh, da. Otišao je na mjesta na koja nijedan muškarac nije kročio.
– Budućnost ti je jasna. – Amy joj se nacerila. – Nogiraj Brandona i preseli se u Falusnu va-rijaciju. Naravno da bih naglasila da je to varijacija, a prvo se mora spustiti niz tvoj trbuh da bi došao do svoje.
Sophie se prestala smijati. – Ne mogu. Phin je bio neka vrsta perverzne fantazije, seks s ti-pom kojega ne poznajem, nošeni rijekom u tami i sve te stvari... – Osjetila je malu vrtoglavicu od same pomisli na to. – Ali čak nisam ni sigurna sviđa li mi se on... – Iako mi se sviđa što mi čini, dragi Bože, stvarno mi se sviđa. Sophie se dublje zavukla u krevet i odgurnula od sebe sve misli o Phinu. – Vjerojatno se više neće vratiti. Mislim da se on nije fenomenalno proveo. Ug-lavnom smo se prepirali.
– Još toliko puno moraš naučiti o muškarcima, – rekla je Amy. – Ako ti je skinuo gaćice, li-jepo se proveo. A ako ujutro budeš dobro, opet ćeš ga poželjeti negdje u tami. Zbog toga i pos-toji mrak. Zbog želje za muškarcima poput Phina.
– Laku noć, – rekla je Sophie, a Amy se nasmijala i napustila sobu.
Muškarci poput Phina. Sophie je opet razmišljala o njemu, tako opuštenog pored sebe, bez-brižnog i hladnokrvnog, a onda je pomislila na njegove usne koje su se kretale po njezinom tijelu i zbog toga je zadrhtala, mislila je na njegove vrele ruke po sebi, na njegove prste u njoj, razmišljala je o tome kako bi se osjećala kada bi zapravo ušao u nju...
Sophie je preko glave stavila jastuk.
Bio je tako zagrijan. Ona je bila tako zagrijana. To je s njezine strane bilo tako pogrešno. Ali, Bože, osjećaj je bio tako dobar. Nakon sat vremena se predala i ponovno proživjela cijelu tu situaciju, dugo se zadržavajući na trenutcima koji su bili posebno perverzni i potpuno neuo-bičajeni za nju, popravljajući čudne dijelove. Kad je sve to nekoliko puta pregledala u svojoj glavi, bilo je tako sjajno da se takva scena mogla umetnuti u film.
Hej.
To bi bilo pogrešno, rekla je samoj sebi, ali njezin um nije odustajao nego je počeo stvarati zabilješke o toj noći, a nakon par minuta se predala i sišla dolje, otvorivši svoj laptop, a pas ju je slijedio i sklupčao se na pod pored njezinih nogu.
– Oprosti, – rekla mu je Sophie. A onda je počela tipkati.
– Predivno jutro, – rekao je Phin kad je sišao dolje za stol na doručak. Poljubio je Dillie u vrh glave. – Danas ćeš ih pobijediti, mala?
Dillie je poravnala majicu svog kluba softballa. – Da. Spremna sam.
– Tuckeri su uvijek spremni. – Sjeo je, uzeo svoju čašu narančinog soka i susreo se s majči-nim naboranim pogledom. – Stoje?
– Sinoć si se lijepo proveo? – rekla je. Odložio je čašu s narančinim sokom. – Molim?
– Rekla sam, jesi li se sinoć u gostionici lijepo proveo s onim ljudima koji snimaju film? – rekla je Liz.
Dillie se namrštila. – Nisi rekla sve to.
Liz je pružila Dillie pecivo premazano s maslacem. – Jedi, molim te. – Ponovno se okrenula prema Phinu i uputila mu svoj kobra osmijeh.
– Jesam, – rekao je Phin, vraćajući joj osmijeh s jednakim nedostatkom topline. – Savršeno sam se proveo. Što ti je još Virginia rekla? – Zagrizao je svoje pecivo s maslacem dok je preba-civao misli iz skrivenog zadovoljstva u osjećaj uzbune.
– Predložila je da odvedeš Rachel u kino.
– Ja ne idem u kino, – rekao je Phin. – Posebice s Rachel. Jutros imam vrlo važnu utakmicu softballa koja zaslužuje moju nepodijeljenu pozornost.
– To su samo Blue Birds, – rekla je Dillie. – Možemo ih pobijediti bez problema.
– Nikada nemoj prestati biti oprezna, Dill, – rekao je Phin, držeći jedno oko na svojoj majci. – Oni koji izgledaju bezopasno te jednostavno mogu pobijediti zbog faktora iznenađenja.
– Stvarno si mislio da nitko neće progovoriti? – pitala je Liz.
– Barem ne prije doručka, – rekao je Phin. – Subota je, zaboga.
– Ti si gradonačelnik, – rekla je Liz. – Ti imaš ugled. Ljude zanima što radiš. Imaš odgovor-nost prema ovom gradu.
– Blago meni. Mogu dobiti jaja? – Pružio je Liz svoj tanjur, a ona gaje napunila dok je priča-la.
– Kao što sam rekla, nije dobro družiti se s ljudima iz filmske industrije. Virginia je dosada već svima ispričala...
– Što je svima ispričala? Da sam u gostionici popio par piva? To je za tebe izvanredna vijest. – Hvala Bogu, Virginia nije bila na doku Whipple. – Što to ona... – počeo je, a onda se zaledio na iznenadno sjećanje položaja Whipple doka.
Preko puta rijeke od Garyevevih. Ne baš direktno preko puta. Malo više uzvodno. Ali sveje-dno preblizu.
– Što je još rekla Virginia? – pitao je svoju majku.
– Samo to. – Pružila mu je njegov tanjur. – Pretpostavljam daje nešto propustila?
Phin se nagnuo na naslon svojeg stolca, zureći u strop i razmišljajući. On je sigurno bio je-beno lud. Tri ili četiri piva i Sophiene riječi: 'Morala bih biti pokvarena' s tim svojim usnama, i on je odmah zaboravio gdje se nalazi, tko je uopće i jednostavno je posegnuo za njom.
Naravno, ona je zaboravila da ima dečka, tako da nije bio sam. Požuda se uistinu mogla lije-po našaliti s čovjekovom memorijom. I moralom. I zdravim razumom.
– Što si učinio? – pitala je Liz.
Phin se uspravio i u usta natrpao jaja. – Odličan doručak. Hvala ti.
Liz je zažmirila. – Hoću li čuti nešto užasno?
– Ne, – rekao je Phin. – Već bi čula do sada.
– Što je užasno? – pitala je Dillie.
– Ništa, – rekao je Phin. – Sve je odlično. Ali još uvijek mislim da ti je bolje da se pripaziš onih Blue Birdsa.
– Stephen će ovime profitirati, – rekla je Liz.
– Stephen spava s Virginijom, – rekao je Phin. – Mora pronaći nešto za uzbuđenje.
– Nemoj pametovati, – rekla je Liz. – Nemoj mu davati prednost. I drži se što dalje od tih filmaša.
Telefon je zazvonio i Phin je pobjegao kako bi se javio. Kada se vratio, Liz je pitala: – Tko je to bio?
– Filmaši, – rekao je Phin. – Treba im promijeniti osigurače. Odnijet ću im ih danas poslije-podne.
– Nemoj to raditi, – rekla je Liz s napetosti u glasu.
– Nemoj me izazivati, – rekao je Phin jednako oštro.
– Mogu li dobiti još jedno pecivo? – pitala je Dillie, a kad ju je pogledao, oči su joj bile zna-tiželjne.
– Ako dobiješ još jedno pecivo, hoćeš li dobaciti do treće baze? – rekao je.
– Neću. – Dillie je maknula pogled s Phina, usmjerivši ga prema Liz i potom se opet vratila na oca. – Je 1' se vi svađate? Vi se nikada ne svađate, ali ovo zvuči poput svađe i ne sviđa mi se.
– U redu je, Dillie, – rekla je Liz. – Tvoj otac se ponaša glupo, ali nismo ljuti.
– Baka ne gleda svoja posla, – rekao je Phin – Ali nismo ljuti. Mi se nikada ne ljutimo. Mi smo Tuckeri.
– Okej, – rekla je Dillie. – A zvučali ste kao ljuti.
– Što se tiče Blue Birdsa, – rekao je Phin i odvukao je svojoj kćerki misli strategijom soft-balla.
Preko puta stola, majka ga je hladno gledala.
Kad je Sophie ponovno sišla dolje, bilo je skoro podne. Odgurala je misli o protekloj noći dalje od sebe, pokušavši nazvati Brandona, ali javila joj se njegova automatska sekretarica, po-tom je zakopala ružičastu haljinu u sami stražnji kut ormara i odlučila je biti bolja osoba sada kad je sunce ponovno granulo.
– Sinoć si kasno legla, ha? – pitala je Amy kad je Sophie ušla u kuhinju. Ona je jela tost premazan maslacem, sjedeći za istrošenim drvenim stolom, za kojim je Clea čitala scenarij. U pozadini je Dusty pjevao 'Mama's Little Girl', sunce je sjalo kroz kuhinjske prozore, a kad je pas ugledao Sophie, dašćući je podigao glavu i počeo mahati svojim zdepastim repom.
Bilo je vruće kao u paklu, ali Sophie se počela bolje osjećati. – Bok, srce, – rekla je Sophie psu, a zatim se sagnula kako bi ga podragala. Potom je otišla do hladnjaka uzeti čašu soka. – Bila sam budna do... otprilike četiri sata... – Zastala je, shvativši što Clea čita. – O, što se toga tiče...
– Ovo je fenomenalno, – rekla je Clea. – Bože moj, nisam imala pojma da uopće možeš ra-zmišljati na ovaj način.
– U pravu je. – Amy je široko otvorila oči. – Očito si bila inspirirana.
– Nemoj započinjati, – rekla je Sophie.
– Naravno, možemo ovo snimiti... – rekla je Amy, a Clea je rekla: – Pa, možda...
– ... ali Clea i ja smo upravo razgovarale, – nastavila je Amy, – i mislimo da bi trebala napi-sati još jedan, ali ovog puta čitavu ljubavnu scenu. – Amy je odgrizla ogroman komad tosta i potom s punim ustima rekla: – Nešto poput Phallic Variation.
– Nemamo dovoljno vremena za snimanje Phallic Variationa, – rekla je Sophie prigušenim glasom. – Sutra odlazimo kući. Imamo posla...
– Pa i ne baš, – rekla je Amy, a Sophie je zastala s čašom soka u ruci na pola puta do usta. – Ja sam nam sve otkazala prije nego što smo krenule na put, – rekla je Amy. – Ali sve je u redu, sve sam ih rasporedila kod drugih snimatelja, samo...
Sophie se srušila na stolac. – Kod drugih snimatelja. – Sav taj posao. Sav taj prihod. Otišlo u nepovrat.
– Željela sam skupiti dovoljno vremena do obavim ovo kako treba, – rekla je Amy, sada sve brže izgovarajući riječi. – A sada imamo dosta vremena i mogli bismo snimiti Phallic Variation. Scenarij možeš, ovaj, večeras napisati.
– Ne, – rekla je Sophie.
– Amy je u pravu, – rekla je Clea. – Treba nam pravi završetak. – Podigla je scenarij. – Ovo je dobro, ali nije završeno, razumiješ?
– Razumijem, – rekla je Sophie. – Vjeruj mi, razumijem.
– Promatrala je Amy koja se koncentrirala na svoj tost, drsko raspoložena jer je otkazala sav njihov posao. – Ali ovo je kratki, ne pornografski film. Nije mu potrebna scena seksa. – Poku-šala je uzeti scenarij od Clee, koja gaje sakrila iza leđa.
– Nemoj biti stidljiva, Sophie, – rekla je. – Seks u filmu neće ga okarakterizirati kao pornić.
Amy je rekla: – Da, nemoj biti stidljiva, Sophie. Možda je to jedna od stvari koju bi Brandon i ti mogli riješiti kad se vratiš u Cincinnati.
Potom su se na prilazu glasno zatvorila vrata automobila i Clea je rekla: – Rob – i istrčala je van.
– Znači, zatvorila si naš posao, – rekla je Sophie.
– Oslobodila sam te, – rekla je Amy. – Da nisam tako napravila, ti bi se sama vratila nazad i pokušala raditi samostalno. Sada si slobodna i možeš razmisliti o onome što zaista želiš...
– Hvala ti, – rekla je Sophie. – Želim biti zaposlena. Nemoj mi više raditi nikakve usluge.
– Bok! – U prostoriju je upala Rachel zbog koje je Sophie ispao njezin tost. – Pogodite što sam pronašla! – Na stol je bacila papirnu vreću iz koje je ispala rola tapeta, rušeći Sophien sok. – Ostatak tapeta! – A tada je, na Sophien užas, izvukla iz nje još osam rola prastarih tapeta. – Kad ste rekli da ih je Cleina mama vratila natrag, pomislila sam da bi morale biti u našoj trgo-vini, tako da sam otišla pogledati u staro skladište i pronašla ih. Nije li to sjajno?
Rachel je izgledala tako zadovoljno da je Sophie rekla:
– Apsolutno – i pokušala se nasmiješiti. Upravo ono što je trebala. Čitava kuhinja oblijeplje-na ogromnim, ružnim trešnjama.
– Čekaj malo, – rekla je Amy, uzimajući jednu rolu. – Ovo nisu trešnje.
– Znam, – rekla je Rachel. – Na etiketama piše 'Jabuke'. Ali pisalo je na njima i Whipple, a koliko je rola tapeta mogla kupiti Cleina mama?
– Jabuke? – Sophie je promatrala zid. – To su jabuke? Ne, to su trešnje.
– Ne, nisu, – rekla je Amy oprezno pogledavajući rolu, a potom zid. – To su jabuke. Ovo su iste tapete. Samo je ona na zidu izblijedjela. Nestalo je žute boje, iz nekog razloga, tako da se čini kao da su plavo-ružičaste. Zato si mislila da su to trešnje.
– Nisu trešnje? – Sophie je razmotala jednu rolu tapeta proučavajući je. Na ovom tapetama su definitivno jabuke. Ružne, narančasto-crvene jabuke, ali svejedno su jabuke.
– Kakogod, – rekla je Rachel. – Možeš preurediti cijelu kuhinju, a potom početi pisati.
Izgledala je tako zadovoljna sobom da Sophie nije imala srca razočarati je. – Hvala ti, ovo je bilo tako dražesno od tebe, Rachel.
– Bilo mi je zadovoljstvo, – rekla je Rachel. – Oh, još je netko došao ovamo.
– Coreyevi, – rekla je Amy. – Clea ih je jučer unajmila da oboje kuću. Moraš ih vidjeti. Iz-gledaju kao Stanio i Olio u srednjoj školi.
– Ne, – rekla je Rachel. – Coreyevi su već došli ranije. Ovo je neki novi frajer koji je parki-rao svog crnog Porschea baš kada sam ja dolazila. Nisam ga vidjela...
Sophie se slomilo srce. – Zane.
– O, ne, – rekla je Amy.
– Zane Black, onaj voditelj? – pitala je Rachel. – Cool.
– Moraš puno učiti, Rachel, – rekla je Sophie krenuvši prema ulaznim vratima.
Sophie je mislila da je vidjela sve što se trebalo vidjeti o Zaneu Blacku, kad je snimila nje-govo vjenčanje s Cleom, ali sada, dok je prilazio trijemu hodajući preko suncem okupanog dvo-rišta, osmijeh mu se zalijepio za usta i bez obzira što je Clea sjala iza njega, bila je zapanjena koliko je voditelj sličio Franku. Bio je zgodniji i nije bio toliko ulagivački, ali sličnost je još uvijek bila vrlo očita. – Zurim u njega i ne vjerujem, – promrmljala je ona prema Amy, koja je rekla: – Da, dodaj pored njih Davya i Roba i dobiješ pakovanje od četiri komada tamnokosih frajera kojima ne možeš vjerovati.
– Stephanie! – rekao je Zane.
– Sophie, – rekla je Sophie.
– Točno, točno, Sophie. – Uspeo se stubištem i duboko udahnuo. – Nema ničega do svježeg seoskog zraka.
– Sada možeš pomirisati smrad crknute ribe, – rekla je Amy. – Rijeka je opala jer u zadnje vrijeme nije padala kiša. – ali Zane je već izgubio interes, zureći pored nje, a osmijeh mu se raširio.
– A koga mi to imamo ovdje?
Sophie se okrenula. Rachel je stajala s unutrašnje strane okvira s mrežom, izgledajući poput plavog kolačića. – Oh. Ovo je Rachel, naša asistentica produkcije.
Rachelin nesiguran osmijeh prema Zaneu proširio joj se cijelim licem kada ga je čula kako ju je nazvao. – Dobar dan, gospodine Black, – rekla je, ali zapravo se nasmiješila prema Sophie.
– Zovi me Zane, svi me tako zovu, – rekao je Zane.
– Ne svi, – rekla je Amy sebi u bradu. – Neki od nas te zovemo 'bezveznjak'.
Slijedili su Zanea i Cleu unutra, a Clea je kazala: – Rekla sam ti da ne dolaziš.
– Nemoj biti smiješna, – rekao je Zane. – Ti si moja žena.
– O tome si trebao razmišljati prije nego što si mi uzeo novac i spavao s meteorologinjom, – rekla je Clea ušavši u kuhinju.
– Meteorologinja? – rekla je Amy.
Zane je išao za Cleom s ukočenim osmijehom prilijepljenim za usta.
– Okej, sada bismo trebali izaći van na prednji trijem i ostaviti ih da nasamo završe svoju svađu, – rekla je Sophie obraćajući se Amy i Rachel.
U kuhinji je Clea počela govoriti Zaneu što misli o njemu. Lijepo je raspolagala s frazama i naglašavala je pojedine riječi poput dražbovatelja.
– Ili ne, – rekla je Sophie i njih tri su se smjestile na kauču slušajući ih, a i pas je bio pored njihovih nogu, visoko uzdignute glave.
Nakon deset minuta Cleinog nabrajanja Zaneovih prekršaja koji su uključivali krađu, pre-ljub, njegov dolazak iako je Clea rekla da ne dolazi, sprječavanje da Clea ponovno podigne svoju karijeru, ne pružanje topline i ugodnog okruženja, Amy je rekla: – Ovo bi bilo puno bolje da imamo kokice.
Pet minuta kasnije, dok je Zane objašnjavao kako je Clea kriva zato što ju je varao jer je prema njemu bila hladna i suzdržana, a ne ono što je on očekivao od svoje žene, a Sophie je komentirala: – Ovo bi bilo bolje kad bismo imale alkohola.
I ubrzo nakon toga, na samom vrhuncu svađe, kada joj je Zane rekao da više nikada neće vi-djeti svoj novac ako ga ostavi, Amy je rekla: – K vragu i kokice. Uzmimo Sophien sprej za omamljivanje i otjerajmo gada van.
– Moja mama misli da je najbolji, – rekla je Rachel. – Samo dok joj ovo ispričam.
Zane je u kuhinji opravdano bjesnio. – Ne mogu vjerovati da si mislila da sam potrošio onaj novac. K vragu, nisam ja onaj prokleti Dempsey s kojim si prije bila, ja sam pošten.
Sophie se uspravila na kauču, a Amy je rekla: – Polako, curo.
– Da, pa, trebala sam ostati s njim, – rekla je Clea. – On mi nikada ništa nije uzeo, a brinuo se za mene. Samo što si ti rekao da bi to mogao bolje od njega, sjećaš se? A ja sam ispala takva budala što sam tome povjerovala.
Amy je rekla: – Vidiš? Žao joj je, – a Sophie se opustila.
– Brinuo sam se ja za tebe, – rekao je Zane. – Zaboga, Clea, pa živiš u jednoj od najvećih kuća u Cincinnatiju.
– Kako me čuvaš s time što mi kradeš novac? – Clea je vrištala na njega.
– Da se meteorologinja i ne spominje, – rekla je Amy.
– Nisam ga ukrao, – rekao je Zane. – Rekao sam ti, stavio sam ga na račun u inozemstvu i ostat će tamo dokle ga god ne budem premjestio, pa ako ga želiš, moraš ostati moja žena.
– O tome se radi, je li tako? Znao si da sam sita tvojih sranja, pa si sakrio novac kako te ne bih mogla ostaviti.
– Ti si moja žena...
– Pa, neće to moći tako funkcionirati, – rekla je Clea. – Zato što će te moj odvjetnik prisiliti da mi ga vratiš. I prodajem ovu farmu, a Frank kaže...
– O, Bože, ne opet o Franku, – rekao je Zane. – Veliki Frank. Prekrasni Frank. Preboli više tu srednju školu, Clea, on nije...
– On ovdje ima poduzeće koje uređuje građevinske terene, – rekla je Clea. – Prije je kupio zemlju od mog oca i rekao je da će mi za ostatak zemlje oko farme dati sedamsto pedeset tisuća dolara. Kada dobijem natrag ono što si mi ukrao, imat ću skoro tri milijuna, a kad ovu snimku pošaljem Leu...
– Leu? Moja žene neće raditi za Lea Kingsleya.
– Čini se da on ovdje nešto ne shvaća, – rekla je Sophie, a Clea je dodala: – Zane, nisam više tvoja žena. S nama je gotovo.
– Nije, osim ako mi ne želiš dati polovicu od onih tri milijuna, – rekao je Zane, a ovog puta se iz kuhinje čula dugotrajna tišina.
– Ne bi se usudio, – rekla je Clea.
– Vraga se ne bih usudio, – rekao je Zane. – Da si me ostavila prije nego što si dobila taj no-vac, definitivno bi uzela pola moje imovine. Pa, sad ću ja uzeti pola tvoje imovine, srce. – Kako Clea ništa nije komentirala, on je nastavio. – Sada se nemaš zbog čega uzrujavati, sav novac je na sigurnom na offshore računu. Ako nam ikada zatreba, dobijemo ga samo jednim telefonskim pozivom.
– Dokaži, – rekla je Clea. – Želim vidjeti bankovnu knjižnicu ili nešto. Želim...
– Koje dobro će ti to donijeti? – pitao je Zane. – Bože, ti ne znaš ništa o financijama. Vjeruj mi.
– O, molim te, – rekla je Amy.
– Trebaš me, Clea, – nastavio je Zane. – Misliš da se sama možeš brinuti za sebe? Nikada ni-si. Pored tebe je uvijek bio netko tko ti je glumio taticu. A ja sam u tome najbolji. Misliš da će se Leo brinuti za tebe? Jedini razlog zbog kojega još razgovara s tobom jest taj što želi snimiti Corning Clean 2. Želiš li ti to?
Sophie se namrštila pogledavši Amy i rekla: – Corning Clean 2?
Amy je slegnula ramenima.
– Ne, ne želim to, – odgovorila je Clea. – Ali postoje drugi projekti koje mogu odraditi s Le-om. Sophie je napisala odličan scenarij i još će pisati. Ona...
– Sophie ne bi mogla pisati za Ulicu Sezam, a kamoli za Lea Kingsleya, – rekao je Zane omalovažavajući je. – K vragu, pa pogledaj ju. Ona je najmanje uzbudljiva osoba od svih koje poznajemo. Tako je stisnuta, tako besolna.
Sophie je osjetila navalu vrućine. – Definitivno sprej za omamljivanje.
– Osim toga, već sam ti rekao, moja žena ne snima filmove s Leom Kingsleyem, – govorio je Zane Clei. – A sada se pođi pakirati. Čekat ću te na trijemu, a onda ćemo zajedno poći doma.
Čule su kako Clea trči kuhinjskim stubama, a potom snažno lupanje vratima spavaće sobe.
Zane je došao u dnevnu sobu djelujući vraški bijesno, ali ipak trijumfirajući. – Jeste li sve čule? – pitao ih je Zane, a Amy je rekla: – Skoro, ali imamo par pitanja za tebe. Nešto o meteo-rologinji, je li...
– Možeš početi pakirati svoju glupu opremu, – rekao joj je. – Moja žena neće snimati ovaj prokleti film, odlazi kući sa mnom.
– O, ne, – komentirala je Rachel, a Sophie je dodala: – Sačekat ćemo da nam ona objavi tu radosnu vijest.
Zane je zatresao glavom. – Moja žena radi ono što joj ja kažem. Jednog dana ćete to razum-jeti.
– 'A jednog dana ćeš ti crknuti, a ja ću ti doći na pogreb u crvenoj haljini' – rekla je Sophie.
Zane se namrštio i izašao na trijem. Čule su kako automobil prilazi sve bliže kući, a Rachel se ustala kako bi pogledala tko dolazi. – Stižu Lutzeovi.
– Savršen trenutak, – rekla je Amy plješćući rukama. Sjedile su na kauču, slušajući Franka i Georgiju kako se ulaguju Zaneu na trijemu... 'Prava zvijezda ovdje u Temptationu', govorila je neprestano Georgia; sve dok sa prednjeg trijema nije došao Rob, sav iživciran. – Taj tip, – re-kao je, a Rachel je klimnula glavom.
– Znamo. – Na kauču je napravila mjesta za njega.
– Koji luzer, – rekao je Rob dok je sjedao.
Sophie je čekala da iznese svoje gledište, ali on je, čini se, mislio daje rekao sve što je imao za reći.
– Znaš, Clea se možda sada pakira, – rekla je Amy, ali onda je Clea sišla dolje u svojoj crve-no-bijeloj haljini, spremna za snimanje i nasmiješila se Robu kad gaje ugledala.
– Pa, bok, – pozdravila je, a on je poskočio s kauča, usput udarivši Rachel laktom.
– Odlično izgledaš, – rekao je.
– Znači, još uvijek snimamo film? – pitala je Amy.
– Pa, naravno, – odgovorila je Clea i izašla s Robom na trijem kako bi prkosila svom mužu.
A sada ima još veću moć, pomislila je Sophie, prezirući Zanea još više nego prije.
Sat vremena kasnije, Sophie je bila iscrpljena od promatranja pobješnjelih ega na prašnja-vom dvorištu. Georgia je potpuno neprihvatljivo zavodila Zanea (krajičkom oka promatrajući Franka), dok je Zane isto tako zavodio Rachel (krajičkom oka promatrajući Cleu), dok mu Rac-hel zbog ljubaznosti nije željela reći da je bezveznjak. Unatoč svemu tome, nesvjestan Frank je nastavio sliniti nad Cleom, koja je flertovala s Robom, pri tome krajičkom oka pogledavajući sve oko sebe kako bi se uvjerila da je ona središte pozornosti. Sophie je od svega toga zaboljela glava, ali Amy je sve oduševljeno snimala, uključujući i pogled na sada svijetlo crveni vodeni toranj. – Izgleda kao ruž s bradavicom – rekla je ona Sophie. – Vrlo ženski. – Sophie je pogle-dala u Cleu i rekla: – Meni je dosta ženski, – i vratila se u kuću.
Sjela je za kuhinjski stol sa psom pored svojih nogu, pokušavajući raditi na Phallic Variatio-nu, ali Zaneov glas je uporno prekidao njezine misli.
– Tako je bespolna, – opet je čula Zanea i pomislila, Ti kučkin sine, nisam ja bespolna. Okej, možda i nije bila uzbudljiva, ali nije bila bespolna. Zane bi trebao razgovarati s Phinom, da, to bi trebao učiniti.
Ali što bi to dokazalo? Kao što je sinoć istaknuo Phin, on je sve sam napravio. Nije kao da je ona bila uzbudljiva. Ona je samo doživjela uzbuđenje.
Što opet nije značilo da ona to ne može učiniti, nije značilo da ona ne može biti seksi i uzbu-dljiva. Kad je malo bolje razmislila o tome, Temptation je bio savršeno mjesto za igru s vra-gom.
Razmišljajući o vragu sjetila se Phina, a razmišljanje o Phinu ju je potaklo na osjećaj sigur-nosti. To će ona učiniti. Kvragu i Zane, jednostavno će otići potražiti Phina. I biti uzbudljiva.
Ustala se kako bi nazvala Brandona i rekla mu da je između njih stvarno gotovo, ali ponovno joj se javila njegova automatska sekretarica. Pa, sada će jednostavno nastaviti raditi na svojoj uzbudljivoj sceni seksa i poslije će ga ponovno nazvati.
Dva sata kasnije, pokušala je kontaktirati Brandona četiri puta i po šesti puta je obrisala rije-či na svojem monitoru jer su bile glupe, što je dokazivalo da je Zane bio u pravu, neka ide k vragu. Osim toga, temperatura je porasla za najmanje deset stupnjeva, a ona se utapala u vlasti-tom znoju. Čak se i pas preokrenuo na leđa, teško dašćući. Sophie je pogledala u svoje riječi na monitoru i pomislila, to je jedino dahtanje koje će ovo smeće ikada čuti, i sve je to opet izbrisa-la.
Problem je bio u nastojanju pisanja ljubavne scene, a istovremeno bi trebala ostati dama. To nije bilo moguće. One minute kad se počne misliti daje opisivanje seksa jeftino i odvratno, um se sledi i onda čovjek počne pisati dosadna sranja. To je nešto poput samog seksanja. Ili daš sve što imaš ili nije vrijedno truda.
Što je vjerojatno razlog zbog kojega njezin seksualni život do sada nije bio vrijedan truda.
Naslonila se na naslon stolca, zureći u zid dok je probavljala ovu najnoviju misao, a trešnje su je opet dekoncentrirale. Očito je kako nisu dobro primile vijest da su ipak jabuke.
– Nazvala me Amy i rekla da će ti ovo trebati, – rekao je Phin stojeći iza nje, a Sophie je po-skočila sa stolca.
– Mrzim kada to radiš, – rekla je, pokušavajući izvući srce iz peta.
Phin je ispustio kutiju osiguračima na stol i izvukao si stolac. – Zašto si tako nervozna?
– Nisam nervozna. – Sophie mu nije željela susresti pogled. – Iživcirana sam. Mrzim ove proklete trešnje, a sada se na kraju ispostavilo da su jabuke. Ako mi zaista želiš donijeti nešto što mi je potrebno, onda mi donesi tonu bijele boje.
– Ako ti se ne sviđaju, nemoj gledati u njih, – rekao je Phin. – Gledaj mene.
– Trešnje mi počinju ugodnije izgledati, – rekla je Sophie, zureći i dalje u zid.
– Hoćeš li mi objasniti zbog čega si ljuta na mene?
– Nisam ljuta na tebe, – rekla je i učinila pogrešku, pogledavši ga.
Izgledao je predivno čak i dok je sjedio u ružnoj i sparnoj kuhinji: cool i savršeno čist u još jednoj svojoj prokleto savršenoj bijeloj košulji.
– Dobro, – rekao je Phin. – Amy kaže da ćeš večeras doći u gostionicu. Naravno, ovog puta ćeš piti dijetalnu coca-colu bez ruma.
Sophie je zaboravila koliko je prekrasan. – Pit ću što god poželim. I daj mi jedan dobar raz-log zbog kojega bih ponovno željela otići u tu rupu.
Phin joj se nacerio, a Sophie je izdalo njezino srce i ubrzalo svoj ritam. – Lijepo si se provela sinoć, je li tako? – rekao je.
– Zašto mi sada pričaš o tome? – Okrenula se natrag prema svojem laptopu, pokušavajući ignorirati cvrkutanje od kojeg je osjećala vrtoglavicu. – Samo me preklinješ da ti kažem nešto porazno.
– Nećeš. – Phin se naslonio na naslon svojeg stolca. – Previše si iskrena.
Željela mu je obrisati smiješak s lica, reći mu da joj je bilo loše, da ga je bilo potpuno lako zaboraviti, kazati mu da nije bila iskrena, da dolazi iz porodice varalica, lažljivaca i prijestupni-ka, da gaje samo iskoristila... Ali kad je susrela njegov pogled, nije to mogla učiniti. – Okej. Bilo je fenomenalno.
– Znam, – rekao je Phin.
Sophiena iritacija je opet naglo porasla. – Znaš, ženama arogancija nije nimalo privlačna.
– Prigovaraš mojoj taktici?
– Trebalo bi je urediti.
– Ali ona te sinoć prevrnula na leđa.
Sophie je podigla bradu. – 'Kad si prvi puta došao na doručak i kada sam te prvi puta ugleda-la, mislila sam da si zgodan. A onda si, naravno, progovorio.'
– Znači, ja te činim nervoznom, – rekao je Phin.
– Nimalo.
– Zato što je to rečenica iz filma, točno? Znaš, ako to radiš s citatima iz knjiga, ljudi misle da si inteligentan.
Sophie je spustila bradu. – Ako je ovo tvoj patetičan pokušaj da me zavedeš, moram ti reći da ti definitivno ne uspijeva.
– Ja ne zavodim žene. – Phin je odgurnuo svoj stolac i ustao se. – One jednostavno padaju u moje otvoreno naručje.
– Nespretno od njih, – rekla je Sophie, osjećajući olakšanje i razočarenje zato što je odlazio. Okrenula se prema svojem praznom monitoru, mrzeći činjenicu daje Zane bio u
pravu. – Upravo me jedan tip nazvao bespolnom, – jednostavno je ispalila.
– U krivu je, – rekao je Phin. – I, vidimo se večeras u gostionici?
Evo ga, jednostavno stoji tamo, visok, plavokos i sposoban dati joj, ne samo Phallic Variati-on i sve ono napeto zadovoljstvo koje ide u to, već također i njezinu ljubavnu scenu. A ona gaje željela. Nije ona bespolna. Gotovo je zračila željom samo zato stoje stajao pored nje. Bila je uspaljena.
– Da. – Sophie je progutala knedlu. – Doći ćemo tamo. – Krenuo je, samozadovoljan kao i uvijek, a ona je rekla: – Usput, obožavam onaj vodeni toranj. Izgleda kao ogroman ruž s brada-vicom.
Okrenuo se. – Što?
Nasmiješila mu se. – Vodeni toranj. Sada izgleda kao ruž za usne. Samo što na vrhu ima tu kvrgu.
– Nogostup, – rekao je Phin. – Teže ga je bilo vidjeti kad je bio boje breskve.
– Sada to više nije teško, – rekla je Sophie. – Mora ti se sviđati.
– Drago mi je što se tebi sviđa, – rekao je Phin i otišao, ni približno onako samozadovoljno.
Sophie se vratila svojem laptopu. Trebala bih svu tu vrućinu dobro iskoristiti. Koncentriraj se, rekla si je i ponovno je pokušala napisati scenu seksa.
U devetnaest sati je potpuno očajna naslonila glavu na kuhinjski stol i takvu ju je Amy za-tekla par minuta kasnije.
– Ne ide ti baš nešto, ha? – rekla je Amy. – Nemoj se brinuti. Pitala sam Phina hoće li veče-ras nakon povratka iz gostionice popraviti začepljeni odvod u kuhinji. A kad ga jednom dobiješ u kuhinji, koliko teško može biti namamiti ga gore u sobu?
– Koncentriraj se, Sophie, – rekla je Amy. – Tvoja nevažna druga polovica će se večeras vra-titi ovamo. I što ćeš ti poduzeti u vezi toga?
– Nemam pojma. – Sophie je razmišljala o Phinu i odmah se zarumenila od navale vrućine. – Možda će on sam preuzeti inicijativu, baš poput sinoć. I zemlja će se pomaknuti, a onda ćemo oboje izgledati prekrasno vlažno, ali ne i previše raščupano.
– Ti se ne želiš seksati, – rekla je Amy.
Sophie je razmislila o tome. – Ne, ja se želim seksati. Čitav dan pokušavam nazvati Brando-na i konačno prekinuti s njim sve veze kako bih se večeras mogla bez osjećaja krivnje predati gradonačelniku, ali on se jednostavno ne želi javiti na telefon.
– Predobro te poznaje, – rekla je Amy. – Zna da ga nećeš varati i ako ti ne pruži šansu da ga nogiraš, morat ćeš mu ostati vjerna.
– Ne moram biti vjerna. – Sophie je ponovno pomislila na noć koja je ispred njih i počela je sumnjati. Na koncu, to bi zahtijevalo skidanje odjeće pred polustrancem. – Ali vjerojatno ću biti. Nemam nikakvu taktiku, a ne vidim ni da gradonačelnik nešto pokušava. Nije on agresivan tip. Sinoć je napravio prvi korak samo zato što smo, na neki način, pričali prostote.
– Pa onda to opet napravi, – rekla je Amy.
– Mislim da ne mogu, – rekla je Sophie, promatrajući nered na monitoru. – Ne mogu to čak ni napisati.
– Jednostavno je. Samo reci, 'Ševi me'. A on će odatle preuzeti.
– 'Ševi me.' – Sophie je pokušala zamisliti kako bi to izgledalo kad bi rekla Phinu. Zvučalo je tako neobično za nju. – Smislit ću ja nešto drugo.
– Jednostavni načini su i najbolji, – rekla je Amy. O, da, pomislila je Sophie. A onda se sjeti-la Zanea. Najmanje uzbudljiva žena koju poznaje, ha? A onda je pomislila na dok. I Phina. I opet je osjetila vrućinu. Ševi me. – Ševi me, – pokušala je glasno izgovoriti.
– Tako je, – rekla je Amy.
– Ševi me, – rekla je Sophie opet i otišla gore vježbati, odijevajući Cleinu ružičastu haljinu.
8 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:41 pm
Margita
Administrator
Šest
Phin je te večeri u osamnaest sati sjedio u separeu nasuprot Wesa, promatrajući Sophie, koja je zapela za stolom s ostatkom ekipe s farme. Izgledala je jebežljivo.
– Amy je tamo, – rekao je Wes. – Trebali bismo...
– Ne, – rekao je Phin, još uvijek promatrajući Sophie. – Čim Amy shvati da si joj potreban, doći će ovamo i mi nećemo morati trpjeti Georgiju i Franka. A budući da si joj popravio onaj tuš, možda to i ne shvati uskoro. Ženi nikada nemoj dati nešto što te može zamijeniti. Iskoristit će to protiv tebe.
– Ona je vraški pametna, – rekao je Wes, ignorirajući ga. – I duhovita je i oštroumna. Sviđa mi se.
– Pokušaj misliti na nešto drugo, – rekao je Phin.
– Danas poslijepodne sam otišao do Stephena Garyeya, – rekao je Wes poslušno. – Rekao je da će se pobrinuti za auto Dempseyica kako bi prije izbora izbjegao negativni publicitet. Čini se da misli kako sam došao zato što si me ti poslao.
– Ja? – Phin se namrštio. – Zašto bih ja...
– Rekao je kako zna da bi ti, kad bi se on okomio na Dempseyice, postao osvetoljubiv i isko-ristio bi to protiv njega jer si ti, navodno, vrlo blizak s tim filmašima.
– 'Vrlo blizak'? – začudio se Phin, dok mu je um odlutao na Sophie i njezinu haljinu.
– To su njegove riječi, ne moje. Smjera on nešto i to definitivno ima nekakve veze s filmom.
Na drugoj strani prostorije, Sophie se rastegnula, a Phin je izgubio interes za Stephena. – Možda bi mi Sophie ispričala sve o filmu kada bih je ljubazno pitao.
Wes je zakolutao očima. – To je dobro. Koncentriraj se na korisne stvari. Što joj se dogodilo daje postala opasna žena za vezu?
Phin je promatrao Sophie koja je klimala glavom prema Franku. Zaboravi njega, dođi ovamo kod mene. – Ne pričam ja da ću ući u vezu s njom. Pričam o tome daje vidim golu.
– Ja se protivim tome da iskoristiš Sophie zbog seksa, – rekao je Wes. – Sviđa mi se. Tako-đer, mislim da je opasna sve dok Stephen smišlja nešto u vezi tog filma. Osim toga, ona ima dečka u Cincyju. Amy kaže da je on velika zvjerka od terapeuta.
Phin je maknuo pogled sa Sophie kako bi se mogao na-mrštiti na Wesa. – Bio je to vrlo vruć razgovor koji si vodio s Amy. Takva vrsta razgovora će te totalno diskvalificirati.
– Amy je rekla, temeljeno na onome što joj je rekla Sophie, daje frajer ekstremno dosadan u krevetu. Tako da ćeš ju možda uspjeti nagovoriti na onaj dio o golotinji, ali to bi bilo uistinu glupo jer sutra odlazi odavde.
– A otkad si ti postao sveznalica?
– Sviđa mi se Sophie, – rekao je Wes. – Nemoj je zavesti i napustiti ili ću te ja morati uhititi za nešto.
– To je policijska brutalnost, – rekao je Phin. – Što me sad podsjetilo, ako mi se posreći sa Sophie, hoćeš li mi posuditi svoje lisice?
– Nisi mi vratio ni one koje sam ti zadnji puta posudio. Phin, ne šalim se. Sophie zaslužuje puno više od onoga što joj ti namjeravaš dati, a Stephen je prezadovoljan što si već dvaput bio tamo. Samo je se kloni.
– Hej, – rekla je Amy, sjedajući u separe pored Wesa. – Što ima novoga u kriminalu i vladi?
Phin je promatrao Wesa koji se okrenuo prema njoj i svijet mu je postao puno ljepši. Odlič-no, pomislio je. Ona će otići i slomiti mu jebeno srce.
Preko puta bara je stajala Rachel, a Sophie je djelovala nesretno.
– Vidimo se kasnije, – rekao im je Phin i otišao do Sophie vidjeti što joj treba.
Pola sata ranije, Frank je sjeo nasuprot Sophie, pripit i prijateljski raspoložen i rekao joj: – I kako si?
– Odlično, – rekla mu je Sophie, praveći se da ne primjećuje Georgiju i njezino puzanje u Zaneovo krilo pored njih. Bilo joj je to vrlo teško jer se također pretvarala kako na drugoj strani prostorije ne primjećuje Phina. Planirala se pretvarati kao da je teško osvojiva, ali zbog Franko-vog razgovora, Georgijinog ponašanja i glazbe koja je svirala, činilo joj se da će vrlo brzo pos-tati puno lakše osvojiva.
Georgia je glasno rekla: – Ti si zaista pravi muškarac, Zane Black, stvarno jesi, – a Frank je slegnuo ramenima prema Sophie i lagano se nasmiješio.
Još ću pet minuta biti ljubazna, a onda odlazim u onaj separe. – A kako ti živiš? – pitala je Sophie, pokušavajući uspostaviti razgovor, prekasno shvaćajući daje to glupo pitanje s obzirom na trenutne okolnosti.
Frank je otpio malo piva. – O, prilično dobro. – Počeo je guliti etiketu sa svoje boce. – Iona-ko sam samo to i želio. Prilično dobro. – Pogled mu je odlutao na Cleu, koja se za barom smija-la s njegovim sinom.
– 'Prilično dobro' nije loše, – složila se Sophie, poželjevši da postoji neko drugo mjesto na gdje može pogledati, na kojem nije postojao dokaz daje Frankova žena užasna.
– Znaš, oduvijek sam znao što želim, – rekao je Frank, pretvarajući se u prodavača rabljenih automobila. – Dobar posao, lijepa kuća, zgodna žena, sin, dva auta, džip i veliki luksuzni auto u kojem bih vodio ženu na razna mjesta. Sve sam to isplanirao kad sam imao samo osamnaest.
– Pa, dobio si to, – rekla je Sophie. – Naravno, za aute samo pretpostavljam.
– Sve sam dobio, – rekao je Frank. – I nije to loš život, nimalo. Osim... – Opet je pogledao prema šanku i otpio još jedan gutljaj piva. Tada se nagnuo naprijed, a i Sophie se malo pomakla prema njemu, samo kako bi iz vidika maknula Georgiju. – Jesi li ikada pogledala gore i shvatila da si cijelo vrijeme zurila u zemlju, a iznad tebe postoji ogromno nebo? Samo tako, jednog da-na shvatiš da u životu postoji puno više od onoga što možeš zamisliti?
– Nisam, – rekla je Sophie. Ona je oduvijek znala da postoji puno više nego što je mogla zamisliti i baš je zbog toga uvijek bila tako oprezna kako ne bi pogledala prema gore.
– Kad sam postao maturant, – rekao je Frank, – sve sam već isplanirao. Čak i posao s budu-ćim puncem. – Zastao je, zureći u šank. – A onda se jednog dana pojavila Clea. – Zaklimao je glavom. – Naravno, i sada je prekrasna, ali trebala si ju vidjeti sa osamnaest, Sophie. – Naslonio se na naslon. – Znaš, zajedno smo glumili u školskoj predstavi.
Sophie je ljubazno klimala glavom i kradomice pogledala Phina. Razgovarao je s Wesom, djelujući odsutnije nego ikada prije. Pitala je sama sebe je li se ikada zbog nečega preznojavao, a onda je pomislila, Ja bih mogla. Bez obzira što Zane mislio.
Frank je još uvijek pričao. – I nakon zadnje predstave, rekla je: 'Hajdemo u gostionicu, Frank' i sjeli smo tamo straga s tisuću zvijezda iznad nas i ona je rekla: 'Mi bismo mogli biti takvi, mogli bismo biti zvijezde. Mogli bismo otići u Hollywood.' – Frank se nasmijao, pomalo posramljen. – Daa, znam da zvuči naivno.
– Ne onoliko koliko ti misliš, – rekla je Sophie. – Svakome su potrebni snovi.
– Da, ali Hollywood? – Frank se nagnuo prema naprijed, opet posve ozbiljan. – Stvar je u tome što sam joj vjerovao,
Mislim, vraški sam dobar glumac i imam odličan glas. Mogao sam... – Opet je pogledao u Cleu. – Ne, nisam mogao. Ni ona zapravo nije uspjela. Ali čovječe, bila je to strašno dobra noć. Htjeli smo uzeti sve od života.
– Ja sam čula da si ti uzeo sve od života, – rekla je Sophie.
Frank je pogledao dolje u svoje pivo. – To ti je rekla? – Klimnuo je glavom. – Najljepši tre-nutak mog života je bio kad mi je rekla: 'Želim da to budeš ti, Frank.'
Sophie se namrštila. Ovo nije bila ona priča koju im je Clea ispričala. Pogled joj je lagano odlutao u stražnji separe u kojem je ugledala Phina dok ju je promatrao i srce joj je odmah ubr-zalo svoj ritam.
– Znaš... – Frank je opet pogledao u smjeru šanka i Clee. – Ne bi to bilo tako loše da ja te je-dne noći nisam pomislio kako postoji puno više. Znaš? Samo nisam vidio što... Kao da gubiš nešto što nikada nisi ni imao. Zapravo ne možeš žaliti, ali također ni zaboraviti. Čak i kada do-biješ sve za što si oduvijek i znao da bi mogao. Ponekad se još uvijek vrati.
– U ovom slučaju je to doslovno, – rekla je Sophie, pogledavajući u Cleu, koja je flertovala s Robom, nesvjesna pokolja za stolom pored sebe.
– Da, – rekao je Frank. – Spremao sam se otići u Cincy kako bih se dogovorio za zemlju, ali ona je rekla da bi se voljela vratiti ovamo. A ja sam pomislio... – Uzdahnuo je. – O, prokletstvo, znaš što sam pomislio. – Iskapio je svoje pivo.
– Da, – rekla je Sophie. – Znam što si pomislio.
– Glup sam, – rekao je Frank. – O Isuse, ja sam glup.
– Pa, to je ljudski, – rekla je Sophie.
– Ne, glup sam. – Frank je konačno pogledao u drugom smjeru, maknuo je pogled od Clee i usredotočio se na Georgiju, koja je sad visjela po Zaneu.
Sophie je otvorila usta kako bi rekla nešto utješno, ali nije se mogla ničega sjetiti. Čovjekova davno izgubljena ljubav sada je bila za šankom i flertovala s njegovim sinom, žena mu je mal-tretirala TV voditelja, a on je zaglavio ispijajući toplo pivo u ružnom baru, u jezivom malom gradiću. Najbolja stvar koja bi se sada mogla Franku dogoditi je bio izravan udarac jednog aste-roida.
– Za tjedan dana odlazimo, – rekla je Sophie konačno, a Frank je odgovorio: – To je razlog za još jedno pivo, – i ustao se.
Sophie je sjela na njegovo mjesto, djelujući očajno.
– Jesi li dobro? – pitala je Sophie.
Rachel je zakolutala očima. – O, da, odlično sam. U Temptationu sam, koliko loše može bi-ti? – Pokušavala je ispasti cool, ali zvučala je lagano potreseno.
– Da, čuo sam da žarko želiš otići iz ovog grada, Rachel, – rekao je Zane kad se nagnuo prema njoj preko praznog stolca između njih. – Rekao sam ti, ako postoji nešto što ja mogu učiniti...
Rachel se nagnula nazad.
– Želiš li zamijeniti mjesta sa mnom, Rachel? – pitala je Sophie. – Ja imam sprej za omam-ljivanje.
– Neće ti trebati, – rekao je Zane.
– O čemu ti pričaš? – Georgia je trknula ramenom Zanea i zagledala se u njega. – Hajde, na-stavi. Pričao si mi o tome kako je biti voditelj vijesti. Mislim daje to strašno seksi.
Zane se nagnuo natrag i počeo pričati o radostima koje doživljava kao slavna osoba, a Rac-hel je izgledala još očajnije, tako da se Sophie nagnula prema njoj i rekla: – Okej, što je bilo?
– Želim otići iz ovog grada, – konačno je izgovorila. – Bila sam strašno loša na koledžu, a u ničemu nisam posebno dobra, ali mama i tata navaljuju na mene da se udam i da zauvijek živim u kući pored njih, a ako ne odem iz Temptationa, jednostavno ću poludjeti i nimalo se ne šalim.
Sophie je klimnula glavom. S obzirom na Racheline roditelje, nije nimalo pretjerivala.
– A ja sam pomislila da će mi možda ovo s filmom pomoći da odem odavde, ali ti se vraćaš u Cincinnati, Amy je odbila, a Clea me mrzi. – Bacila je pogled pun gnušanja prema Zaneu. – I razgovarala sam s njim o tome, otprilike dvije sekunde, a on mi se jako približio i stavio svoju ruku na moju stražnjicu i rekao mi da bismo o tome mogli nasamo razgovarati.
– Kloni ga se, – rekla je Sophie. – On je totalni minus za čovječanstvo.
– Znam, – rekla je Rachel. – Ali uporno govori ljudima o tome koliko očajnički želim otići odavde, baš kako sam mu i rekla, samo što on to priča tako da ispada kao da sam mu ja ponudi-la nešto za to, što definitivno nisam.
Sophie je uzela svoju torbicu i iz nje izvadila sprej za omamljivanje. – Samo za slučaj da po-stane gluh kada mu budeš rekla ne, – rekla je i predala Rachel aparatić veličine ruža za usne.
Rachel se malo oraspoložila dok je prevrtala sprej u rukama. – Nikada to nisam imala.
– Pa, sada si naoružana i opasna, – rekla je Sophie. – I bila bih oduševljena kada bi ga upot-rijebila protiv Zanea. Zaista. Sve potroši.
Rachel joj se nacerila, sada skoro normalnog izgleda. Sophie je pustila pogled da odluta do Phina. Gledao ju je s polusmijehom. Na licu.
Sophie se ubrzao puls zbog požude i panike.
Okej, nije bilo razloga za paniku samo zato stoje gledao u nju kao da je želi. I ona je njega željela, odmah sada, bez čekanja. To je zvučalo droljasto, tako da si je rekla kako je to smislila za scenarij. Uistinu se nije radilo o seksu – maknula je pogled s Phina kako bi mogla normalnije razmišljati – ne o seksu, to bi bilo pokvareno, radilo se o poslu. Večeras je imala važnog posla. Najvažnijeg posla. A on je samo sjedio tamo, čekajući je...
– Sophie? – rekla je Rachel.
– Smislit ćemo nešto za tebe, – rekla joj je Sophie, lagano tepajući. – Imamo još tjedan dana, isplanirat ćemo nešto.
– Stvarno?
Sophie je opet pogledala Phina. – Apsolutno.
Frank se vratio za stol i pred Sophie stavio još jednu coca-colu s rumom, a Georgia je Zaneu glasno rekla: – Pričaj mi još o tome kako je biti velika TV zvijezda. – Stisnula je dojku na Za-neovu ruku, a Sophie je pomislila da će joj reći nešto bezobrazno. Ali on samo nasmijao i pitao: – Što te zanima? – a ona je shvatila što on radi.
– Georgia, hoćeš li mi pokazati gdje je toalet? – pitala je Sophie, a Georgia joj je preko ra-mena pokazala uzdignuti palac.
– Iza šanka, draga.
Zane joj se približio. – Sophie želi da ideš s njom kako bi ti mogla reći koliko sam ja loš mu-škarac.
Georgia je razrogačila oči i nacerila se. – Obožavam loše muškarce.
– Georgia, – rekao je Frank tiho. – Pijana si.
Georgia ga je posprdno pogledala. – O, ti si večeras prava sveznalica.
– Mislim da ću poći kući, – rekla je Rachel i ustala se.
– Čekaj. – Sophie je klimnula glavom prema šanku za kojim se Rob naginjao prema Clei, očito ne želeći uskoro otići. – Rob te doveo, je li tako? Kako ćeš otići kući?
– Mogu hodati, – rekla je Rachel, a Sophie se ustala i rekla: – Ne, ne možeš. Ja ću uzeti klju-čeve od Amy.
– Ja ću je odvesti, – javio se Phin. – I tebi treba prijevoz do kuće?
Sophie se okrenula i zastala s disanjem. – O. Da. Naravno. Ako ti je usput. – Naravno da mu je usput. Isuse, Sophie.
– I meni je za večeras dosta gostionice, – rekao je Phin. – Mogli bismo zajedno odvesti Rac-hel i onda ti popraviti kuhinju.
– Zvuči dobro. – Sophie je pogledom potražila Amy, koja joj je samo mahnula i odmah se okrenula natrag prema Wesu. Clea i Rob su praktički jedno drugome bili u krilu. Georgia je Zaneu šaputala nešto na uho. Frank je izgledao zbunjeno i tužno.
– Vidi me odavde, – komentirala je Sophie, a Phin je rekao: – I mislio sam, – nježno ju po-guravši prema vratima.
Pola sata kasnije, Sophie se naslonila na sudoper s čašom vina u ruci, pokušavajući smiriti nemirno srce, dok je Phin radio na odvodu. S glavom pod sudoperom, mogla je promatrati nje-govo tijelo bez da se mora suočiti s njegovim pogledom, te se ponovno upoznavala s činjeni-com kako je lijepo građen i osjećala se mnogo bolje što je bila sinoć s njim, a planirala je po-novno i večeras. Kad bih ga samo mogla natjerati da ušuti, bio bi savršen.
– Evo ga, – rekao je, izvlačeći glavu ispod sudopera. – Pusti vodu.
Otišla je do slavine i pustila vodu. – Vrlo brzo, – rekla je dok je voda nestajala u odvodu. – Dobro obavljen posao, gradonačelnice.
– Da, pa, mi sve obavljamo kako treba. – Ustao se. – A sada bih mogao popiti malo tog vina.
Dok je on prao ruke, ona mu je natočila čašu vina, a potom je s njim sjela za stol uz ugodnu tišinu, dok je on ispijao prvi gutljaj. – Zanimljivo, – rekao je, gledajući u čašu. – Jesi li to nap-ravila u podrumu?
– Kupili smo ga u dućanu, – rekla je Sophie.
– Ovdje u Temptationu? – rekao je Phin preneraženo.
– To je bila jedina vrsta, – rekla je Sophie. – Naravno, dućan je ovdje.
Počeo se smijati. – Što, nisi si mogla priuštiti Ripple?
– Dobro, onda nemoj piti. – Sophie je posegnula rukom za njegovom čašom, ali Phin je nije želio dati.
– Siguran sam da će mi prijati kad se malo naviknem. – Otpio je još jedan gutljaj i zadrhtao. – Nema veze, – rekao je i predao joj čašu. – Pričaj mi o filmu.
– Neću. – Sophie ga je pogledala s očitom razdražljivošću. – To je jedino što me pitaš, a već sam ti sve rekla. Što je s tobom?
Phin je slegnuo ramenima. – Okej, pričaj mi o svom životu. Kako je terapeut sinoć primio vijest?
Sophie je podigla obrve. – Znaš daje terapeut?
– Ovo je Temptation, – rekao je Phin. – Ostani još samo malo i sve ću saznati o tebi. Narav-no, budući da sutra odlaziš, uspjet ćeš sačuvati većinu svojih tajni.
– Ne odlazimo sutra, – rekla je Sophie. – Ostat ćemo snimiti nekoliko dodatnih kadrova za film, tako da ostajemo do sljedeće nedjelje.
– Stvarno? – Phinovo lice je bilo jednolično. – A kako je to primio terapeut?
– Nisam mu rekla. – Sophie je popila svoje vino, skupljajući svu hrabrost koju je posjedova-la. – Rekla sam mu da te želim ševiti, a on mi je odgovorio kako ga prostotama pokušavam šo-kirati. – Eto, to ti je bila ulazna karta, samo izgovori vrlo brzo, poput gutanja tablete.
Phin se namrštio u nevjerici. – Rekla si mu da ga želiš ševiti, a on je vikao na tebe zbog prostota? – Klimnuo je glavom. – Taj frajer je oduzet od struka naniže.
– Ne. – Sophie je uzela njegovu čašu i otišla do sudopera isprazniti je. Tada je progutala knedlu i oprezno rekla: – Rekla sam mu da želim ševiti tebe, a on je rekao... – Zastala je, jer je on ovoga puta shvatio. – Ovo nije bilo uletavanje, rekla je.
– Vraga nije bilo. – Phin se ustao, a Sophie je pomislila, O, Isuse, djeluje, a što sada trebam raditi?
– Pa, ne zapravo. – Opet je ustuknula i udarila u zid. – Bilo je to više kao...
Išao je za njom do zida, pognuvši glavu kako bi joj pogledao u oči. – Sophie.
– Što je?
– To je bilo uletavanje.
Slegnula je ramenima. – Možda, podsvjesno, ali samo malo.
– Sophie.
Zažmirila je. – Okej, bilo je uletavanje, ali...
Poljubio ju je, a ona nije morala završiti rečenicu, što je bilo vraški dobro, jer nije imala pojma što bi dalje rekla. Uzvratila mu je poljubac, prstima mu čvrsto uhvativši košulju, a on je prekinuo poljubac kako bi rekao: – Nemoj gužvati pamuk, – i maknuo joj prste s košulje. Ona je pomislila, Ma, idi kvragu. A onda ju je opet povukao bliže k sebi, a ona se privila uz te lijepe mišiće i kosti, te pomislila, Sve dok bude šutio, ovo će biti odlično, a onda su mu usne ponovno bile na njezinima i ona je prestala razmišljati.
Deset minuta kasnije, kad je njezina haljina bila otkopčana, baš kao i njegova košulja, osje-ćala je vrtoglavicu od velike požude, a čak je i on izgledao lagano omamljeno i pitao je: – Gdje ti je spavaća soba?
– Što? – Sophie je zatreptala, vraćajući se iz one predobre požude.
– Krevet. Soba, – rekao je Phin jasno, uvlačeći svoje prste u njezinu haljinu. – To možemo napraviti na kuhinjskom stolu, ali prilično sam uvjeren da sam čuo parkiranje auta ispred kuće. Nemam ništa protiv ako će nas Wes i Amy gledati, ali stvarno bih poludio kada bi ovdje bio i Zane.
– O, ne. – Sophie se odmaknula jedan korak od njega, a on je išao za njom, s rukama polo-ženim na njezinom struku. To bi bilo loše pred ljudima... – Letimično je gledala oko sebe. Ug-ledala je telefon i rekla: – O, prokletstvo, moram nazvati Brandona.
Phin ju je gledao u nevjerici, izvadivši svoju ruku iz njezine haljine. – Sada?
– Moram prekinuti s njim prije nego to napravim s tobom, – rekla je Sophie. – To je jedino ispravno.
– Malo si zakasnila. – Rukom je pokazao prema njezinoj otvorenoj haljini. – Zamalo smo to već i učinili. Dođi ovamo. – Opet je posegnuo za njom, a ona se odmaknula kako bi zgrabila telefon. – Ne mogu vjerovati, – rekao je, u nevjerici sjedajući na rub stola i izgledajući božan-stveno, promatrao ju je kao daje bila poremećena, dok je ona tipkala brojeve i čekala da joj se Brandon javi.
– Brandon? – rekla je kad je konačno uspostavila vezu, ali opet joj se javila njegova auto-matska sekretarica. – Slušaj, Brandon, nisam ti željela ostaviti ovakvu poruku, ali s obzirom da me izbjegavaš... – Preko svog ramena je opet pogledala u Phina, koji je klimao glavom i gledao u strop. – ... mislim da bismo trebali prekinuti. I viđati druge ljude. To ja radim. Viđam se s drugim ljudima.
Phin je stavio glavu u ruke.
– Naravno, nisu to osjetljivi ljudi i puni razumijevanja poput tebe, – istaknula je Sophie.
– Ako želiš osjetljive i pune razumijevanja, onda ostani s terapeutom, – rekao je Phin. – Ti želiš odličan i strastven seks, zato se ostavi tog telefona i dođi ovamo.
– Moram ići, – rekla je Sophie bez daha u telefonsku slušalicu. – Žao mi je ako sam te s ovim povrijedila, ali mislim da nisam. Ti si se ionako oduvijek doimao suzdržanim.
– O, da, to će ublažiti udarac, – rekao je Phin. – Kasnije me podsjeti da se nikada ne spetljam s tobom.
– Ovaj, želim ti ugodan život, – rekla je Sophie kratko i poklopila slušalicu. Došetala je do njega i popela se na stol, želeći ostati mirna i ponovno je posegnula za svojom čašom vina. – Znači, nećeš se spetljati sa mnom?
Uzeo joj je čašu. – Neću. Samo ću se poševiti s tobom i onda pobjeći kao od vraga.
– Kukavica, – rekla je.
Ustao se i odložio njezinu čašu u sudoper, a onda je stao ispred nje, svojim tijelom joj raz-dvajajući koljena. Rekao je: – Možeš se kladiti u to, – a ona je opet ostala bez daha.
Poljubio ju je, uvlačeći ruke u njezinu haljinu kako bi joj obuhvatio grudi, a ona je pomislila, Mene hvata polustranac, i nasmiješila mu se.
– Što je? – rekao je kad se ona predala vragu i ovila svoje noge oko njegovog struka.
– Ovo je dobar osjećaj, – rekla je.: – Pa, zato to i radim, – i opet ju je poljubio, povlačeći ru-ke niz njezina leđa kako bi je podigao sa stola.
– Gdje je spavaća soba? – pitao je, a ona je odgovorila:
– Gore, druga vrata s lijeve strane.
– Gore? – Vratio ju je natrag na stol. – Onda hodaj sama. I učini to brzo, prije nego terapeut uzvrati poziv.
Željela se prepirati u vezi toga, ali na trijemu je čula Amy i Wesa, tako da je poskočila dolje sa stola, požurivši prema stubištu i prema onom strastvenom seksu koji joj je obećan.
Dvadeset minuta kasnije, gušila se na njemu od vrućine u spavaćoj sobi bez klime, prastari krevet je škripio pod njima poput užasne glazbe, a glava ju je strašno boljela jer je seks bio loš.
Nije Phin kriv za to. Sinoć je bio posve sposoban za Phallic Variation kad ju je oralno zado-voljavao. Znači da sam ja kriva, pomislila je dok se on pomicao ispod nje, ne radeći apsolutno ništa umjesto nje. Osjećala je neugodu zbog cijele situacije. Zane je bio u pravu. Ona jednos-tavno nije tip osobe za strastveni seks. Previše je suzdržana. Bila je prefina za film, a nije bila sigurna ni želi li to uopće učiniti. Bilo joj je vruće i osjećala se ljepljivo, a mogla je osjetiti svo-ju kosu koja se kovrčala kad je Phin disao ispod nje i znala je da izgleda užasno. Nije bila uz-buđena. Uopće nije bio važan razlog, ali u ovakvom stanju nije mogla nikamo stići.
Nakratko je razmišljala o tome da odglumi, ali ubrzo je odbacila tu pomisao, jer je smatrala da bi Phin shvatio njezinu prijevaru i izrugivao se njezinoj izvedbi. Zbog toga nije imala drugog izbora nego ga jednostavno potapšati po ramenu i reći mu da dogura sam do kraja, jer je ona ispala iz igre. Oprosti, morat će mu reći. Nisam čak ni blizu. Ili ga može pustiti da sam shvati, samo što muškarci to nikada nisu mogli. Oni samo...
– Nisi čak ni blizu, je li tako? – rekao je Phin, bez daha ležeći pod njom i ona se usredotočila na njega.
– Što?
– Bok, ja sam Phin Tucker i u tebi sam. Znam kako ti ove stvari skrenu s uma. – Nije zvučao iživcirano, ali ona se svejedno osjećala loše.
– Žao mi je, – rekla je, a on je spustio ruku niz njezina leđa, okrenuvši je nastranu i sada su se nalazili licem u lice pod zgužvanim plahtama, a pod njima su federi škripali.
– Nemoj se ispričavati. – Nježno joj je odgurnuo kovrču koja joj je stajala na čelu. – Misliš na terapeuta? – Pomaknuo se prema njoj kako bi joj bio bliže, a njezini živci su ubacili u petu brzinu.
– Tko? – rekla je, pokušavajući shvatiti o čemu on priča.
– Pa, barem si nas oboje uspjela zaboraviti, – rekao je Phin. – To je bilo vrlo demokratski od tebe. – Upotrijebio je rub plahte kako bi joj s čela obrisao kapljice znoja. – Podsjeti me da ti nabavim klima uređaj prije nego ovo ponovimo. Umirem ovdje.
Željela je reći, O čemu ti pričaš, PONOVIMO? Ovo je bila katastrofa, ali nije joj se činilo dovoljno ljubaznim. – Možda bismo za danas trebali prestati, – rekla je odmaknuvši se od nje-ga, a on je išao za njom kako bi i dalje ostao u njoj i ona se zbog toga naježila u njegovom na-ručju.
– Možda bismo trebali još jednom pokušati, – rekao je dok je ona drhtala. – To je znak da ti barem još jedan živac u tijelu funkcionira. – Poljubio ju je u udubinu između vrata i ramena, a ona je duboko uzdahnula i bez razmišljala mu se primakla. – A ovo uvijek pali. To sam sinoć primijetio.
– Sinoć je bilo drukčije, – rekla je.
– Da, svršila si, – rekao je Phin, a ona se nasmijala usprkos sebi.
– Ne to. Večeras sam odsutna. Nisi ti kriv.
– Učini mi uslugu. – Phin je opet lagano prešao rukom preko njezinih uznojenih leđa. – Ne-moj biti puna razumijevanja. Za muškarčev ego nema ničeg goreg od toga.
– Tvoj ego je u odličnoj kondiciji, – rekla je Sophie prigušeno. – Baš kao i ostatak tebe. Uis-tinu, ovo neće funkcionirati. Možemo li sada gledati TV ili nešto?
– Ne. – Phin ju je opet poljubio u tu osjetljivu udubinu kod vrata, a ona je zadrhtala i rekla: – Prestani to raditi.
– Vidiš? – rekao joj je na uho zbog čega je opet zadrhtala. – Napredak. A sada mi reci o če-mu maštaš.
– Što? – Pokušala se izmigoljiti, a on se opet okrenuo, zarobivši je ispod sebe. Bio je težak i znojan, što je trebalo predstavljati splašnjavanje želje za daljnjim seksom, ali tijelo joj se pomi-calo u ritmu s njegovim, posve odvojeno od njezinog uma, a ona je zatvorila oči kad je on dub-lje ušao u nju.
– Mislim da je došao trenutak kada bismo se trebali bolje upoznati, – rekao je Phin sa smije-hom u glasu. – O čemu razmišljaš kad masturbiraš?
– Okej, ja odlazim odavde. – Sophie se pokušala otkotrljati ispod njega, ali on ju je pritisnuo dolje svojim usnama i ona je ostala kako bi ga osjetila u sebi.
– O čemu razmišljaš, Sophie? – prošaptao joj je u uho.
– Tako si loša lažljivica. – Opet se okrenuo, ovog puta je ona bila na njemu, a njegovo tijelo se lagano gibalo ispod njezinoga i Sophie je osjetila da se zarumenila.
– Vezanje? – pitao je promuklim glasom, dok mu se tijelo njihalo uz njezino, s rukama na njezinim usnama, a ona je uhvatila dah i rekla: – Ako mi se samo približiš s uzetom, ja odlazim.
– Okej, imamo kasnije vremena za to, – rekao je. – Maštanje o silovanju?
– Neukusno, – rekla je, a on je rekao: – Nije ako to učiniš kako treba. Želiš li dominirati?
– O, da. Kao da bi mi ti to dopustio. – Počela se smijati, ali je zastala kad je čula ljude u ku-hinji – Sšš.
– Zašto? – Phin se prestao gibati. – To su samo Wes i Amy.
– Da. – Sophie je preko svog ramena pogledala prema vratima.
– Jesi li ih zaključala? – rekao joj je Phin na uho, zvučeći kao da se zabavlja.
– Zaboravila sam. – Pokušala se odmaknuti od njega, ali on se okrenuo i opet je zarobio, još dublje prodirući u nju, zbog čega je ona zajecala. – Prestani, – rekla je bez daha. – Nisam čak sigurna ni da su posve zatvorena. Pusti me da ih idem zaključati i odmah se vraćam k tebi.
– Smeta ti, ha? – Phin ju je opet počeo ljubiti po vratu, spuštajući se dolje dok je pulsirao u njoj, a Sophie je osjetila širenje topline ispod, dok joj je krv užurbano strujala tijelom.
– Ne, – lagala je.
– Svakog trena bi mogli ući. – Grickao joj je rame, a ona se uvijala pod njim osjećajući da ostaje bez daha. – Jednostavno ući unutra i vidjeti nas gole. – Rukom je lagano došao do njezi-ne, od znoja, vlažne dojke i toplina joj se razlila tijelom dok se kretala u njegovom ritmu. – Vidjeti te golu. Dok sam u tebi. I ti ne možeš ništa učiniti.
Uhvatila je zrak i rekla: – Prestani, – a on je rekao: – Neću, mislim da stižemo nekamo.
Stisnula se ispod njega želeći pobjeći, ali tijela su im bila skroz prilijepljena. Rekao je: – O, Bože, da, radi to, – a ona gaje udarila u rame jer je bio tako nemoguć, istovremeno žudeći za njim zato što je bio tako krut u njoj i osjećaj je bio odličan.
– Možda bih mogao... nekoga drugog... da otvori ta vrata, – rekao joj je na uho, a ona je rek-la: – Ne! – mnogo glasnije nego što je namjeravala, jer je to djelomično bio uzdah. Čula je Amy u prizemlju kako govori: – Sophie? – i odmah se napela. Phin joj se nasmijao, s vlažnim licem poput njezinoga.
Predivno vlažna, pomislila je Sophie. Budi oprezan sa željama.
Amy ju je opet pozvala, a Phin je rekao: – Savršeno. – Još snažnije je prodro u nju, a ona se ugrizla za usnu kako bi zatomila uzdisanje, ali nije uspjela u naumu. – Glasnije, – rekao je, a ona je klimnula glavom dok ju je ritam preuzimao, počevši gubiti razum.
– Znači da je sve palo na mene. – Zvučao je kao da je ostao bez daha. – Muškarac uvijek mora napraviti sve sam.
Nagnuo se nad nju, protežući se do noćnog ormarića, a ona mu je zagrizla rame od čistog užitka što ga osjeća uz sebe. Onda je on zastao, a ona je pogledala gore i vidjela da je u ruke uzeo budilicu.
– Kupit ću ti novu, – rekao je i bacio je u zid.
– Što to radiš? – vrisnula je kad je budilica udarila u zid. Amy je povikala: – Sophie? – a Phin se opet pomaknuo, sve jače prodirući u nju, a ona je drhtala pod njim i procijedila: – Pres-tani.
– Kad smo ovako blizu? Nema šanse. – Sada se kretao brže, a ona se privila uz njega i kako je tlak rastao počela je sve ubrzanije disati. Rekla je: – Ne... ne... nismo... blizu, – a on se po-novno okrenuo, zbog čega se ona trzala ispod njega. Vrisnula je kad je shvatila što namjerava učiniti. – Ne! – upravo u trenutku kad ju je bacio u zid.
Razbila se i pala na već ranije razbijenu budilicu.
– Sophie? – povikala je Amy i počela se uspinjati stubištem, a Phin je rekao: – To je to, – i žestoko je ušao u nju, grabeći ju za zapešća i čvrsto ih držeći iznad njezine glave, jako se zabi-jajući u nju, šapćući joj u uho kako će ih sad Amy uloviti, svake minute, svakog trena, upravo sada, ovog trenutka, a Sophie se izvijala pod njim, uhvaćena u strasti i panici, a onda je Amy rekla: – Sophie? i naglo otvorila vrata, a Sophie je povikala: – O, Bože! – i svršila je tako snaž-no da se umalo onesvijestila.
– O, – rekla je Amy i zatvorila vrata za sobom. Sophie je s malim djelićem svoje pozornosti čula Amy kako se spušta stubištem. Ostatak je bio zaokupljen činjenicom koliko se dobro osje-ćala kad se trzala od zadovoljstva, koliko joj je sada potreban zrak i kako će udaviti Phina kad joj pusti zapešća i kad se ona prestane osjećati ovako nevjerojatno. Dok je razmišljala o tome, on je zadrhtao na njoj i pustio je, srušivši se s licem na jastuke.
– Perverznjak, – rekla je minuta kasnije, kad je uopće mogla pričati.
– Svršila si, – rekao je prigušenim glasom zbog jastuka.
– Ne mogu vjerovati da si to učinio.
– Ja ne mogu vjerovati da ti nisi zahvalna.
– Zahvalna? – Sophie se borila kako bi sjela i po prvi puta ju je pustio da se izmigolji ispod njega, okrećući se kako bi se riješio kondoma, dok se ona odmicala od njega. – Pogledaj ovo. – Budilica je stajala razbijena na podu pored kreveta, a lampa u obliku delfina je bila rastavljana na milijun komadića i bio je to jednostavno nered, ali bez obzira koliko se trudila, zapravo nije mogla osjetiti nikakav gnjev. To je zbog potpunog zadovoljstva, pretpostavljala je, jer je ona sve ostalo učinila nebitnim. Ali ipak, ponio se nemoguće, tako da se sada usredotočila na borbu dok je s plahtom brisala svoje sretno, ali uznojeno tijelo. – Mislim, samo pogledaj u to!
Phin je položio ruku preko njezinih ramena i povukao je nazad u krevet, a lice mu je još uvi-jek bilo zaronjeno u jastuk.
– Jesi li svršila?
Sophie je prekrižila ruke preko svojih grudi i zurila u strop, ignorirajući toplu težinu njegove ruke preko sebe i sve ono veselje koje joj je tijelo osjećalo. – Jesam.
– Je li ti se svidjelo? – rekao je, s glasom još uvijek zatomljenim zbog jastuka.
Počela se ceriti usprkos sebi. – Da. – Reci: 'Hvala ti, Phin'
– O, molim te.
– Reci: 'Puno ti hvala, Phin.'
– Mislim da ipak neću.
– Reci. 'Ti si odličan ljubavnik, Phin.'
– Odlazim odavde. – Okrenula se kako bi sišla s kreveta, a njegova ruka joj je obuhvatila struk i opet ju povukla nazad u krevet.
On se osjećao dobro, čvrsto iza njezinih leđa, a ona se morala koncentrirati kako bi zapamti-la da ju je smetalo što ju je natjerao na svršavanje.
To nije moglo biti dobro.
Odmaknuo je lice od jastuka i okrenuo se kako bi je mogao maziti odozada, ljubeći joj vlaž-nu kosu i držeći je blizu sebe. – Discovery fantasy, – rekao je, a ona se naslonila na njegovo vrelo tijelo.
– Što?
– Imaš discovery fantasy. Vrlo uobičajeno među ženama.
– Zijevnuo joj je u uho. – Muškarci ih nemaju. Mi volimo promatrati.
– Nemam ja discovery fantasys, – rekla je Sophie. – To je nastrano.
– Ti si nastrana.
Sophie se pokušala odmaknuti od njega, ljuteći se. – Ja nisam nastrana.
Uzdahnuo je. – Sophie, tvoja duša je posebna. – Zadržao ju je blizu sebe i opet joj poljubio vrat, a ona se predala kako bi ostala u njegovoj toplini, polaskana uz osjećaj krivnje jer je on mislio da je ona nastrana. Nimalo bespolna. Zapravo...
– Znači... ja sam uzbudljiva?
– Neopisivo, – rekao joj je Phin u vrat. – I definitivno imaš discovery fantasys. Očekujem od nas puno seksa na javnim mjestima. – Opet je zijevnuo i pridigao se s kreveta. – Bilo koje mjes-to bi bilo udobnije od ovog kreveta. Da ne spominje i tiše.
– Ja ne očekujem od nas puno seksa na nikakvom mjestu, – rekla je Sophie, pokušavajući vratiti kontrolu. Ali ja sam uzbudljiva.
– To je zato što se suzdržavaš, – rekao je Phin. – Zbog čega je Bog poslao mene da te spa-sim.
– Nije tebe Bog poslao, – rekla je Sophie. – Tebe je vrag poslao. I mi se nećemo seksati u javnosti.
– Naravno da hoćemo, – rekao je Phin. – Želiš li znati zašto?
Opet joj je poljubio vrat i puls joj se ponovno ubrzao. Ne.
– Zato što ti se to sviđa, – prošaptao joj je u uho, a ona je zadrhtala.
– Ja ne mislim tako, – rekla je ispruživši ruku do ruba kreveta kako bi izašla iz njegovog na-ručja prije nego ju nagovori na seks na kuhinjskom stolu.
Primio ju je za desnu ruku kako bi je spriječio u naumu, a potom ju je primaknuo do njihovih lica kako bi je promatrao. – Tvoj prsten ima nešto ugravirano. – Zvučao je pospano, a ona je prestala pokušavati pobjeći, uživajući u zvuku njego– Oba imaju, – rekla je Sophie. – Najed-nom piše nesputanost, a na drugom sudbina. To je prstenje moje majke. – Pogledala je u prsten pod mjesečinom i Phinovi prsti su se isprepleli s njezinima, a ona je pomislila, To je lijepo.
Phin je zijevnuo i okrenuo prsten tako da joj je sudbina bila na sredini prsta. – Nesputanost i sudbina?
Nije zvučao kao da mu je bilo stalo, a Sophie se okrenula kako bi ga mogla pogledati. Sneno se nasmiješio kad se okrenula prema njemu, lijenim osmijehom samo za nju, koji u sebi nije imao ništa s politikom ili šarmom, a ona je pomislila, Opa. Skoro mu se još više približila i po-ljubila ga, ali to bi dodatno zakompliciralo stvari, tako da se koncentrirala na njegovo pitanje.
– Postoje stvari koje možeš promijeniti... – Sophie je podigla svoju lijevu ruku s prstenom na kojem je pisalo nesputanost i zagledala se u njega dok je sjajio na mjesečini. – I stvari koje ne možeš promijeniti. – Oslobodila je ruku na kojoj je bio prsten sa sudbinom.
Phin joj je opet uhvatio ruku sa sudbinom. – Ja ne vjerujem u sudbinu, – rekao je povlačeći joj ruku dolje. Poljubio joj je prste, a Sophie je zadrhtala od topline iz njegovih usta.
– Mama je govorila da je obitelj naša sudbina, – rekla je, pokušavajući se oduprijeti, – zato što ona oblikuje naš život.
Phin je slegnuo ramenima. – Možda ispočetka...
Sophie je klimnula glavom dok su joj kovrče doticale njegova prsa, promatrajući ga dok je hvatao dah. Bila je to takva sitnica, ali ona je pomislila, To sam ja uzrokovala. – Pogled na svi-jet je oblikovan do šeste godine, – rekla je, gledajući ga. – Tada nemaš nikakvog izbora. Jedno-stavno ga takvoga dobiješ. – Mislim da ga je opet želim.
– A onda odrasteš i odseliš se. Nesputan si. – Phin joj je susreo pogled i sada više nije izgle-dao tako pospano. – Možeš izabrati što god želiš. Ja izabirem ovo. – Ponovno se počeo spuštati niz njezin vrat s vrelim usnama, koje su joj doticale nadraženu kožu.
Sophie se opet uzbudila. – Pa, tako ja mama mislila, – rekla je malo glasnije nego ranije. – Obitelj ti je sudbina, a onda svatko od toga učini ono što zna i može. – Jednu minutu je razmiš-ljala o svojoj majci, o svim onim izgubljenim snovima zbog njezinih loših izbora i odmaknula se. – A ponekad ti se sudbina opet primakne i svejedno te udari.
Phin je zastao. – Što se dogodilo?
– Bila je prometna nesreća, – rekla je Sophie, prisjećajući se zvuka gnječenja metala, sada pomiješanim sa zvukom iz nesreće s Garyevevima, tako da joj se sve to opet doimalo stvarnim. – Umrla je. Sve te godine je provela slijedeći tatu preko čitave zemlje, mašući svojim prstenjem i govoreći: 'Sve će biti dobro', a tata je govorio: 'Pred nama su samo dobra vremena', i tada... – Na trenutak je zastala, a Phin ju je primakao bliže k sebi. – Jednog dana se dogodila nesreća i tata je prestao pričati o dobrim vremenima i ostali smo samo nas troje i Dusty Springfield.
– To objašnjava mnogo toga, – rekao je Phin.
Podigla je bradu i bljeskala majčinim prstenjem na mjesečini. – Tada je Amy rekla: 'Sve će biti dobro', a Davy bi joj odgovorio: 'Pred nama su samo dobra vremena', a tata bi nam rekao da zašutimo i mi bismo opet samo šutjeli.
– Tata ti je bio trgovac? – pitao je Phin.
– Na neki način, – rekla je Sophie, okrenuvši se.
Povukao ju je prema sebi. – Ali sada je sve u redu, – rekao joj je na uho. – Davy i Amy su odrasli i svi ste sigurni i sretni. To si im ti omogućila.
Sophie je klimnula glavom. Samo nisam za sebe.
– Zato mi noćas dopusti da ja tebi to omogućim, – rekao je, a kada se ona zapanjeno okrenu-la prema njemu, poljubio ju je tako nježno da mu se cijela predala, ovog puta bez imalo sumnje. – Pred nama su samo dobra vremena, – rekao joj je na usta i opet je počeo ljubiti po tijelu, spuš-tajući se sve niže, istmniavaiući svoje obećanje svakim slijedećim pokretom.
Sljedećeg jutra je telefon zazvonio upravo u trenutku kada je Sophie završavala svoju scenu s lampom. Sačuvala je dokument i javila se na telefon samo kako bi čula Brandona koji je reka-o: – Uzvraćam ti poziv.
Sophie se trgnula. – O. Jako mi je žao zbog toga. Ali definitivno ti je bolje bez mene. Znam da je bolno...
– Ali je li tebi definitivno bolje bez mene? – pitao je Brandon.
Sophie je u nevjerici pogledala u slušalicu. – Što?
– Mislim da nisi dovoljno razmislila o tome. Danas poslijepodne ćeš stići doma i možemo...
– Zapravo, ostajemo još tjedan dana, – rekla je Sophie.
– ... razgovarati o tvojim osjećajima i ja ću ti pomoći da se nosiš sa svojim poricanjem.
– Moje poricanje? – rekla je Sophie.
– Još tjedan dana? – pitao je Brandon.
– Brandon, ovdje si samo ti taj koji poričeš, – rekla je Sophie. – Zaista, mislim da smo se samo navikli jedno na drugo. Mislim da je došlo vrijeme kada bismo trebali upoznati druge ljude koji će znati zadovoljiti naše potrebe. – Zažmirila je, pomislivši na neke svoje potrebe koje je Phin zadovoljio, mogao zadovoljiti i hoće zadovoljiti u sljedećem tjednu.
– Mi si međusobno možemo zadovoljiti potrebe, – rekao je Brandon. – Uvijek smo ih i za-dovoljavali.
– Mislim da sam otkrila nove potrebe, – rekla je Sophie.
– Ako se ovdje radi o seksu, nemoj biti djetinjasta. Reci mi što želiš i ja ću ti to dati.
– Svoju slobodu, – rekla je Sophie. – Pokušavam ovo učiniti na civiliziran način, ali uistinu želim izaći iz ove veze. Zapravo, izašla sam.
– Opet ću te nazvati na kraju tjedna, – rekao je Brandon. – Siguran sam da će dotad odušev-ljenje splasnuti, pa ćemo razgovarati
– Oduševljenje će možda i splasnuti, ali mene više nema. Stvarno, Brandon... – Sophie je počela, ali on je već spustio slušalicu.
– Je li nova scena gotova? – pitala je Amy ulazeći u dnevnu sobu.
– Da. – Sophie je spustila slušalicu i okrenula laptop prema njoj. – To je bio Brandon. On misli...
– Zašuti da mogu pročitati, – rekla je Amy, a Sophie je naglo podigla glavu zbog tona u nje-zinom glasu. Promatrala je Amy koja je čitala s njezinog monitora, izgledajući napetije nego je scena zasluživala.
– Ovo je odlično, – rekla je Amy kad je završila s čitanjem, ali nije djelovala sretno. – A ovo objašnjava puno toga. Nisam mogla shvatiti zbog čega onoliko razbijanje.
– Vrlo je inventivan. – Sophie se namrgodila. – Što je bilo?
– Ništa, – rekla je Amy. – Moram ovo pokazati Clei...
– Ne, – rekla je Sophie zatvorivši svoj laptop. – Što se dogodilo?
Amy se ugrizla za usnicu. – Taj idiot Zane, – konačno je rekla. – Upravo mi je rekao da će, ukoliko ne prestanem raditi ovo snimanje i Clea ne ode s njim kući, ispričati Wesu sve o mojem rekordu s dečkima. – Progutala je knedlu. – A ja sam mu rekla neka slobodno kaže. Rekla sam mu da Wes ionako zna za to i da ga nije briga.
– Da?
– Ne, – rekla je Amy. – I mislim da će se on usuditi... on je policajac, zar ne? Ali nije mi va-žno. Napravit ću ovaj snimak i prirediti dokumentarac, bez obzira na sve, i nije me briga što će taj kreten učiniti, ali...
– Ali Zane mora umrijeti, – rekla je Sophie klimajući glavom. – Razumijem. Smislit ćemo nešto strašno što ćemo mu napraviti.
– To bi pomoglo, – rekla je Amy, malo se oraspoloživši.
– Šteta što Davy nije ovdje, – rekla je Sophie. – On se uvijek najbolje osvećivao.
– Nazovimo ga, – rekla je Amy. – Zato što želim da se Zaneu dogodi nešto jako loše. Što me podsjetilo, Clea želi još jednu ljubavnu scenu. A to će Zanea zasigurno razljutiti, tako da...
– Trebamo se složiti s time. – Sophie je pokušala izgledati zapanjeno. – Tražiš od mene da se opet žrtvujem gradonačelniku.
– Prema onome što sam sinoć vidjela, to nije bilo žrtvovanje. – Amy se uspjela slabašno na-smiješiti. – I vidi ima li za posuditi neki srednjoškolski džemper. Izgleda mi kao tip muškarca koji gaje nekad nosio.
Sophie se namrštila, pogledavši je. – Srednjoškolski džemper?
Amy je potvrdno klimnula glavom, ne djelujući previše sretno. – Clea želi snimiti scenu ka-ko se vozi cestom na putu prema kući i prisjeća se Franka u srednjoj školi, tako da svi shvate njezino šokiranje kad ugleda stvarnog Franka. A onda, kada se pojavi Rob kao njegov sin, imat će smisla da se ona zaljubi u njega.
– Još uvijek ne shvaćam srednjo...
– Želi da Rob glumi Franka u njezinim sjećanjima iz srednje škole. – Amy je zavrnula no-som. – Jeftino sentimentalno, ali ipak je ona ta koja odlučuje.
– Točno, – rekla je Sophie. – Pitat ću gradonačelnika za srednjoškolski džemper. – I odličan seks' Na trenutak je prestala disati zbog same pomisli na njega.
– Uskoro, – rekla je Amy.
Sophie je pokušala izgledati plemenito. – Pretpostavljam kako sada mogu otići posjetiti knji-žaru. Rekao je da će danas raditi tamo. I možda će on imati neku zamisao ako ne uspijemo pro-naći ništa u knjigama. – Ja imam nekoliko zamisli.
Amy je pogledala u scenu s lampom. – Ja bih računala na to. – Još uvijek se doimala potište-nom. – Ti se samo poigravaš s gradonačelnikom, je li tako? Nikako se ne petljaš u vezu?
– Ne, – rekla je Sophie. – To je prilično obostrano poigravanje.
– Zato što mi nije potrebna još jedna scena ako će se ovo pretvoriti u onu Chad situaciju, – rekla je Amy. – Stvarno mrzim što ti se to dogodilo. A gradonačelniku po cijelom tijelu piše Chad.
– Nije istina, – rekla je Sophie. – Sinoć je bio vrlo sladak.
– I ja mrzim Zanea, – rekla je Amy, nimalo je ne slušajući.
– Pobrinut ćemo se mi za Zanea, – rekla je Sophie, ustajući se kako bi pošla. – Zaista, pred nama su samo dobra vremena.
Po prvi puta, ako ništa drugo, onda barem za ostatak poslijepodneva, bila je prilično uvjerena daje to točno.
Phin je te večeri u osamnaest sati sjedio u separeu nasuprot Wesa, promatrajući Sophie, koja je zapela za stolom s ostatkom ekipe s farme. Izgledala je jebežljivo.
– Amy je tamo, – rekao je Wes. – Trebali bismo...
– Ne, – rekao je Phin, još uvijek promatrajući Sophie. – Čim Amy shvati da si joj potreban, doći će ovamo i mi nećemo morati trpjeti Georgiju i Franka. A budući da si joj popravio onaj tuš, možda to i ne shvati uskoro. Ženi nikada nemoj dati nešto što te može zamijeniti. Iskoristit će to protiv tebe.
– Ona je vraški pametna, – rekao je Wes, ignorirajući ga. – I duhovita je i oštroumna. Sviđa mi se.
– Pokušaj misliti na nešto drugo, – rekao je Phin.
– Danas poslijepodne sam otišao do Stephena Garyeya, – rekao je Wes poslušno. – Rekao je da će se pobrinuti za auto Dempseyica kako bi prije izbora izbjegao negativni publicitet. Čini se da misli kako sam došao zato što si me ti poslao.
– Ja? – Phin se namrštio. – Zašto bih ja...
– Rekao je kako zna da bi ti, kad bi se on okomio na Dempseyice, postao osvetoljubiv i isko-ristio bi to protiv njega jer si ti, navodno, vrlo blizak s tim filmašima.
– 'Vrlo blizak'? – začudio se Phin, dok mu je um odlutao na Sophie i njezinu haljinu.
– To su njegove riječi, ne moje. Smjera on nešto i to definitivno ima nekakve veze s filmom.
Na drugoj strani prostorije, Sophie se rastegnula, a Phin je izgubio interes za Stephena. – Možda bi mi Sophie ispričala sve o filmu kada bih je ljubazno pitao.
Wes je zakolutao očima. – To je dobro. Koncentriraj se na korisne stvari. Što joj se dogodilo daje postala opasna žena za vezu?
Phin je promatrao Sophie koja je klimala glavom prema Franku. Zaboravi njega, dođi ovamo kod mene. – Ne pričam ja da ću ući u vezu s njom. Pričam o tome daje vidim golu.
– Ja se protivim tome da iskoristiš Sophie zbog seksa, – rekao je Wes. – Sviđa mi se. Tako-đer, mislim da je opasna sve dok Stephen smišlja nešto u vezi tog filma. Osim toga, ona ima dečka u Cincyju. Amy kaže da je on velika zvjerka od terapeuta.
Phin je maknuo pogled sa Sophie kako bi se mogao na-mrštiti na Wesa. – Bio je to vrlo vruć razgovor koji si vodio s Amy. Takva vrsta razgovora će te totalno diskvalificirati.
– Amy je rekla, temeljeno na onome što joj je rekla Sophie, daje frajer ekstremno dosadan u krevetu. Tako da ćeš ju možda uspjeti nagovoriti na onaj dio o golotinji, ali to bi bilo uistinu glupo jer sutra odlazi odavde.
– A otkad si ti postao sveznalica?
– Sviđa mi se Sophie, – rekao je Wes. – Nemoj je zavesti i napustiti ili ću te ja morati uhititi za nešto.
– To je policijska brutalnost, – rekao je Phin. – Što me sad podsjetilo, ako mi se posreći sa Sophie, hoćeš li mi posuditi svoje lisice?
– Nisi mi vratio ni one koje sam ti zadnji puta posudio. Phin, ne šalim se. Sophie zaslužuje puno više od onoga što joj ti namjeravaš dati, a Stephen je prezadovoljan što si već dvaput bio tamo. Samo je se kloni.
– Hej, – rekla je Amy, sjedajući u separe pored Wesa. – Što ima novoga u kriminalu i vladi?
Phin je promatrao Wesa koji se okrenuo prema njoj i svijet mu je postao puno ljepši. Odlič-no, pomislio je. Ona će otići i slomiti mu jebeno srce.
Preko puta bara je stajala Rachel, a Sophie je djelovala nesretno.
– Vidimo se kasnije, – rekao im je Phin i otišao do Sophie vidjeti što joj treba.
Pola sata ranije, Frank je sjeo nasuprot Sophie, pripit i prijateljski raspoložen i rekao joj: – I kako si?
– Odlično, – rekla mu je Sophie, praveći se da ne primjećuje Georgiju i njezino puzanje u Zaneovo krilo pored njih. Bilo joj je to vrlo teško jer se također pretvarala kako na drugoj strani prostorije ne primjećuje Phina. Planirala se pretvarati kao da je teško osvojiva, ali zbog Franko-vog razgovora, Georgijinog ponašanja i glazbe koja je svirala, činilo joj se da će vrlo brzo pos-tati puno lakše osvojiva.
Georgia je glasno rekla: – Ti si zaista pravi muškarac, Zane Black, stvarno jesi, – a Frank je slegnuo ramenima prema Sophie i lagano se nasmiješio.
Još ću pet minuta biti ljubazna, a onda odlazim u onaj separe. – A kako ti živiš? – pitala je Sophie, pokušavajući uspostaviti razgovor, prekasno shvaćajući daje to glupo pitanje s obzirom na trenutne okolnosti.
Frank je otpio malo piva. – O, prilično dobro. – Počeo je guliti etiketu sa svoje boce. – Iona-ko sam samo to i želio. Prilično dobro. – Pogled mu je odlutao na Cleu, koja se za barom smija-la s njegovim sinom.
– 'Prilično dobro' nije loše, – složila se Sophie, poželjevši da postoji neko drugo mjesto na gdje može pogledati, na kojem nije postojao dokaz daje Frankova žena užasna.
– Znaš, oduvijek sam znao što želim, – rekao je Frank, pretvarajući se u prodavača rabljenih automobila. – Dobar posao, lijepa kuća, zgodna žena, sin, dva auta, džip i veliki luksuzni auto u kojem bih vodio ženu na razna mjesta. Sve sam to isplanirao kad sam imao samo osamnaest.
– Pa, dobio si to, – rekla je Sophie. – Naravno, za aute samo pretpostavljam.
– Sve sam dobio, – rekao je Frank. – I nije to loš život, nimalo. Osim... – Opet je pogledao prema šanku i otpio još jedan gutljaj piva. Tada se nagnuo naprijed, a i Sophie se malo pomakla prema njemu, samo kako bi iz vidika maknula Georgiju. – Jesi li ikada pogledala gore i shvatila da si cijelo vrijeme zurila u zemlju, a iznad tebe postoji ogromno nebo? Samo tako, jednog da-na shvatiš da u životu postoji puno više od onoga što možeš zamisliti?
– Nisam, – rekla je Sophie. Ona je oduvijek znala da postoji puno više nego što je mogla zamisliti i baš je zbog toga uvijek bila tako oprezna kako ne bi pogledala prema gore.
– Kad sam postao maturant, – rekao je Frank, – sve sam već isplanirao. Čak i posao s budu-ćim puncem. – Zastao je, zureći u šank. – A onda se jednog dana pojavila Clea. – Zaklimao je glavom. – Naravno, i sada je prekrasna, ali trebala si ju vidjeti sa osamnaest, Sophie. – Naslonio se na naslon. – Znaš, zajedno smo glumili u školskoj predstavi.
Sophie je ljubazno klimala glavom i kradomice pogledala Phina. Razgovarao je s Wesom, djelujući odsutnije nego ikada prije. Pitala je sama sebe je li se ikada zbog nečega preznojavao, a onda je pomislila, Ja bih mogla. Bez obzira što Zane mislio.
Frank je još uvijek pričao. – I nakon zadnje predstave, rekla je: 'Hajdemo u gostionicu, Frank' i sjeli smo tamo straga s tisuću zvijezda iznad nas i ona je rekla: 'Mi bismo mogli biti takvi, mogli bismo biti zvijezde. Mogli bismo otići u Hollywood.' – Frank se nasmijao, pomalo posramljen. – Daa, znam da zvuči naivno.
– Ne onoliko koliko ti misliš, – rekla je Sophie. – Svakome su potrebni snovi.
– Da, ali Hollywood? – Frank se nagnuo prema naprijed, opet posve ozbiljan. – Stvar je u tome što sam joj vjerovao,
Mislim, vraški sam dobar glumac i imam odličan glas. Mogao sam... – Opet je pogledao u Cleu. – Ne, nisam mogao. Ni ona zapravo nije uspjela. Ali čovječe, bila je to strašno dobra noć. Htjeli smo uzeti sve od života.
– Ja sam čula da si ti uzeo sve od života, – rekla je Sophie.
Frank je pogledao dolje u svoje pivo. – To ti je rekla? – Klimnuo je glavom. – Najljepši tre-nutak mog života je bio kad mi je rekla: 'Želim da to budeš ti, Frank.'
Sophie se namrštila. Ovo nije bila ona priča koju im je Clea ispričala. Pogled joj je lagano odlutao u stražnji separe u kojem je ugledala Phina dok ju je promatrao i srce joj je odmah ubr-zalo svoj ritam.
– Znaš... – Frank je opet pogledao u smjeru šanka i Clee. – Ne bi to bilo tako loše da ja te je-dne noći nisam pomislio kako postoji puno više. Znaš? Samo nisam vidio što... Kao da gubiš nešto što nikada nisi ni imao. Zapravo ne možeš žaliti, ali također ni zaboraviti. Čak i kada do-biješ sve za što si oduvijek i znao da bi mogao. Ponekad se još uvijek vrati.
– U ovom slučaju je to doslovno, – rekla je Sophie, pogledavajući u Cleu, koja je flertovala s Robom, nesvjesna pokolja za stolom pored sebe.
– Da, – rekao je Frank. – Spremao sam se otići u Cincy kako bih se dogovorio za zemlju, ali ona je rekla da bi se voljela vratiti ovamo. A ja sam pomislio... – Uzdahnuo je. – O, prokletstvo, znaš što sam pomislio. – Iskapio je svoje pivo.
– Da, – rekla je Sophie. – Znam što si pomislio.
– Glup sam, – rekao je Frank. – O Isuse, ja sam glup.
– Pa, to je ljudski, – rekla je Sophie.
– Ne, glup sam. – Frank je konačno pogledao u drugom smjeru, maknuo je pogled od Clee i usredotočio se na Georgiju, koja je sad visjela po Zaneu.
Sophie je otvorila usta kako bi rekla nešto utješno, ali nije se mogla ničega sjetiti. Čovjekova davno izgubljena ljubav sada je bila za šankom i flertovala s njegovim sinom, žena mu je mal-tretirala TV voditelja, a on je zaglavio ispijajući toplo pivo u ružnom baru, u jezivom malom gradiću. Najbolja stvar koja bi se sada mogla Franku dogoditi je bio izravan udarac jednog aste-roida.
– Za tjedan dana odlazimo, – rekla je Sophie konačno, a Frank je odgovorio: – To je razlog za još jedno pivo, – i ustao se.
Sophie je sjela na njegovo mjesto, djelujući očajno.
– Jesi li dobro? – pitala je Sophie.
Rachel je zakolutala očima. – O, da, odlično sam. U Temptationu sam, koliko loše može bi-ti? – Pokušavala je ispasti cool, ali zvučala je lagano potreseno.
– Da, čuo sam da žarko želiš otići iz ovog grada, Rachel, – rekao je Zane kad se nagnuo prema njoj preko praznog stolca između njih. – Rekao sam ti, ako postoji nešto što ja mogu učiniti...
Rachel se nagnula nazad.
– Želiš li zamijeniti mjesta sa mnom, Rachel? – pitala je Sophie. – Ja imam sprej za omam-ljivanje.
– Neće ti trebati, – rekao je Zane.
– O čemu ti pričaš? – Georgia je trknula ramenom Zanea i zagledala se u njega. – Hajde, na-stavi. Pričao si mi o tome kako je biti voditelj vijesti. Mislim daje to strašno seksi.
Zane se nagnuo natrag i počeo pričati o radostima koje doživljava kao slavna osoba, a Rac-hel je izgledala još očajnije, tako da se Sophie nagnula prema njoj i rekla: – Okej, što je bilo?
– Želim otići iz ovog grada, – konačno je izgovorila. – Bila sam strašno loša na koledžu, a u ničemu nisam posebno dobra, ali mama i tata navaljuju na mene da se udam i da zauvijek živim u kući pored njih, a ako ne odem iz Temptationa, jednostavno ću poludjeti i nimalo se ne šalim.
Sophie je klimnula glavom. S obzirom na Racheline roditelje, nije nimalo pretjerivala.
– A ja sam pomislila da će mi možda ovo s filmom pomoći da odem odavde, ali ti se vraćaš u Cincinnati, Amy je odbila, a Clea me mrzi. – Bacila je pogled pun gnušanja prema Zaneu. – I razgovarala sam s njim o tome, otprilike dvije sekunde, a on mi se jako približio i stavio svoju ruku na moju stražnjicu i rekao mi da bismo o tome mogli nasamo razgovarati.
– Kloni ga se, – rekla je Sophie. – On je totalni minus za čovječanstvo.
– Znam, – rekla je Rachel. – Ali uporno govori ljudima o tome koliko očajnički želim otići odavde, baš kako sam mu i rekla, samo što on to priča tako da ispada kao da sam mu ja ponudi-la nešto za to, što definitivno nisam.
Sophie je uzela svoju torbicu i iz nje izvadila sprej za omamljivanje. – Samo za slučaj da po-stane gluh kada mu budeš rekla ne, – rekla je i predala Rachel aparatić veličine ruža za usne.
Rachel se malo oraspoložila dok je prevrtala sprej u rukama. – Nikada to nisam imala.
– Pa, sada si naoružana i opasna, – rekla je Sophie. – I bila bih oduševljena kada bi ga upot-rijebila protiv Zanea. Zaista. Sve potroši.
Rachel joj se nacerila, sada skoro normalnog izgleda. Sophie je pustila pogled da odluta do Phina. Gledao ju je s polusmijehom. Na licu.
Sophie se ubrzao puls zbog požude i panike.
Okej, nije bilo razloga za paniku samo zato stoje gledao u nju kao da je želi. I ona je njega željela, odmah sada, bez čekanja. To je zvučalo droljasto, tako da si je rekla kako je to smislila za scenarij. Uistinu se nije radilo o seksu – maknula je pogled s Phina kako bi mogla normalnije razmišljati – ne o seksu, to bi bilo pokvareno, radilo se o poslu. Večeras je imala važnog posla. Najvažnijeg posla. A on je samo sjedio tamo, čekajući je...
– Sophie? – rekla je Rachel.
– Smislit ćemo nešto za tebe, – rekla joj je Sophie, lagano tepajući. – Imamo još tjedan dana, isplanirat ćemo nešto.
– Stvarno?
Sophie je opet pogledala Phina. – Apsolutno.
Frank se vratio za stol i pred Sophie stavio još jednu coca-colu s rumom, a Georgia je Zaneu glasno rekla: – Pričaj mi još o tome kako je biti velika TV zvijezda. – Stisnula je dojku na Za-neovu ruku, a Sophie je pomislila da će joj reći nešto bezobrazno. Ali on samo nasmijao i pitao: – Što te zanima? – a ona je shvatila što on radi.
– Georgia, hoćeš li mi pokazati gdje je toalet? – pitala je Sophie, a Georgia joj je preko ra-mena pokazala uzdignuti palac.
– Iza šanka, draga.
Zane joj se približio. – Sophie želi da ideš s njom kako bi ti mogla reći koliko sam ja loš mu-škarac.
Georgia je razrogačila oči i nacerila se. – Obožavam loše muškarce.
– Georgia, – rekao je Frank tiho. – Pijana si.
Georgia ga je posprdno pogledala. – O, ti si večeras prava sveznalica.
– Mislim da ću poći kući, – rekla je Rachel i ustala se.
– Čekaj. – Sophie je klimnula glavom prema šanku za kojim se Rob naginjao prema Clei, očito ne želeći uskoro otići. – Rob te doveo, je li tako? Kako ćeš otići kući?
– Mogu hodati, – rekla je Rachel, a Sophie se ustala i rekla: – Ne, ne možeš. Ja ću uzeti klju-čeve od Amy.
– Ja ću je odvesti, – javio se Phin. – I tebi treba prijevoz do kuće?
Sophie se okrenula i zastala s disanjem. – O. Da. Naravno. Ako ti je usput. – Naravno da mu je usput. Isuse, Sophie.
– I meni je za večeras dosta gostionice, – rekao je Phin. – Mogli bismo zajedno odvesti Rac-hel i onda ti popraviti kuhinju.
– Zvuči dobro. – Sophie je pogledom potražila Amy, koja joj je samo mahnula i odmah se okrenula natrag prema Wesu. Clea i Rob su praktički jedno drugome bili u krilu. Georgia je Zaneu šaputala nešto na uho. Frank je izgledao zbunjeno i tužno.
– Vidi me odavde, – komentirala je Sophie, a Phin je rekao: – I mislio sam, – nježno ju po-guravši prema vratima.
Pola sata kasnije, Sophie se naslonila na sudoper s čašom vina u ruci, pokušavajući smiriti nemirno srce, dok je Phin radio na odvodu. S glavom pod sudoperom, mogla je promatrati nje-govo tijelo bez da se mora suočiti s njegovim pogledom, te se ponovno upoznavala s činjeni-com kako je lijepo građen i osjećala se mnogo bolje što je bila sinoć s njim, a planirala je po-novno i večeras. Kad bih ga samo mogla natjerati da ušuti, bio bi savršen.
– Evo ga, – rekao je, izvlačeći glavu ispod sudopera. – Pusti vodu.
Otišla je do slavine i pustila vodu. – Vrlo brzo, – rekla je dok je voda nestajala u odvodu. – Dobro obavljen posao, gradonačelnice.
– Da, pa, mi sve obavljamo kako treba. – Ustao se. – A sada bih mogao popiti malo tog vina.
Dok je on prao ruke, ona mu je natočila čašu vina, a potom je s njim sjela za stol uz ugodnu tišinu, dok je on ispijao prvi gutljaj. – Zanimljivo, – rekao je, gledajući u čašu. – Jesi li to nap-ravila u podrumu?
– Kupili smo ga u dućanu, – rekla je Sophie.
– Ovdje u Temptationu? – rekao je Phin preneraženo.
– To je bila jedina vrsta, – rekla je Sophie. – Naravno, dućan je ovdje.
Počeo se smijati. – Što, nisi si mogla priuštiti Ripple?
– Dobro, onda nemoj piti. – Sophie je posegnula rukom za njegovom čašom, ali Phin je nije želio dati.
– Siguran sam da će mi prijati kad se malo naviknem. – Otpio je još jedan gutljaj i zadrhtao. – Nema veze, – rekao je i predao joj čašu. – Pričaj mi o filmu.
– Neću. – Sophie ga je pogledala s očitom razdražljivošću. – To je jedino što me pitaš, a već sam ti sve rekla. Što je s tobom?
Phin je slegnuo ramenima. – Okej, pričaj mi o svom životu. Kako je terapeut sinoć primio vijest?
Sophie je podigla obrve. – Znaš daje terapeut?
– Ovo je Temptation, – rekao je Phin. – Ostani još samo malo i sve ću saznati o tebi. Narav-no, budući da sutra odlaziš, uspjet ćeš sačuvati većinu svojih tajni.
– Ne odlazimo sutra, – rekla je Sophie. – Ostat ćemo snimiti nekoliko dodatnih kadrova za film, tako da ostajemo do sljedeće nedjelje.
– Stvarno? – Phinovo lice je bilo jednolično. – A kako je to primio terapeut?
– Nisam mu rekla. – Sophie je popila svoje vino, skupljajući svu hrabrost koju je posjedova-la. – Rekla sam mu da te želim ševiti, a on mi je odgovorio kako ga prostotama pokušavam šo-kirati. – Eto, to ti je bila ulazna karta, samo izgovori vrlo brzo, poput gutanja tablete.
Phin se namrštio u nevjerici. – Rekla si mu da ga želiš ševiti, a on je vikao na tebe zbog prostota? – Klimnuo je glavom. – Taj frajer je oduzet od struka naniže.
– Ne. – Sophie je uzela njegovu čašu i otišla do sudopera isprazniti je. Tada je progutala knedlu i oprezno rekla: – Rekla sam mu da želim ševiti tebe, a on je rekao... – Zastala je, jer je on ovoga puta shvatio. – Ovo nije bilo uletavanje, rekla je.
– Vraga nije bilo. – Phin se ustao, a Sophie je pomislila, O, Isuse, djeluje, a što sada trebam raditi?
– Pa, ne zapravo. – Opet je ustuknula i udarila u zid. – Bilo je to više kao...
Išao je za njom do zida, pognuvši glavu kako bi joj pogledao u oči. – Sophie.
– Što je?
– To je bilo uletavanje.
Slegnula je ramenima. – Možda, podsvjesno, ali samo malo.
– Sophie.
Zažmirila je. – Okej, bilo je uletavanje, ali...
Poljubio ju je, a ona nije morala završiti rečenicu, što je bilo vraški dobro, jer nije imala pojma što bi dalje rekla. Uzvratila mu je poljubac, prstima mu čvrsto uhvativši košulju, a on je prekinuo poljubac kako bi rekao: – Nemoj gužvati pamuk, – i maknuo joj prste s košulje. Ona je pomislila, Ma, idi kvragu. A onda ju je opet povukao bliže k sebi, a ona se privila uz te lijepe mišiće i kosti, te pomislila, Sve dok bude šutio, ovo će biti odlično, a onda su mu usne ponovno bile na njezinima i ona je prestala razmišljati.
Deset minuta kasnije, kad je njezina haljina bila otkopčana, baš kao i njegova košulja, osje-ćala je vrtoglavicu od velike požude, a čak je i on izgledao lagano omamljeno i pitao je: – Gdje ti je spavaća soba?
– Što? – Sophie je zatreptala, vraćajući se iz one predobre požude.
– Krevet. Soba, – rekao je Phin jasno, uvlačeći svoje prste u njezinu haljinu. – To možemo napraviti na kuhinjskom stolu, ali prilično sam uvjeren da sam čuo parkiranje auta ispred kuće. Nemam ništa protiv ako će nas Wes i Amy gledati, ali stvarno bih poludio kada bi ovdje bio i Zane.
– O, ne. – Sophie se odmaknula jedan korak od njega, a on je išao za njom, s rukama polo-ženim na njezinom struku. To bi bilo loše pred ljudima... – Letimično je gledala oko sebe. Ug-ledala je telefon i rekla: – O, prokletstvo, moram nazvati Brandona.
Phin ju je gledao u nevjerici, izvadivši svoju ruku iz njezine haljine. – Sada?
– Moram prekinuti s njim prije nego to napravim s tobom, – rekla je Sophie. – To je jedino ispravno.
– Malo si zakasnila. – Rukom je pokazao prema njezinoj otvorenoj haljini. – Zamalo smo to već i učinili. Dođi ovamo. – Opet je posegnuo za njom, a ona se odmaknula kako bi zgrabila telefon. – Ne mogu vjerovati, – rekao je, u nevjerici sjedajući na rub stola i izgledajući božan-stveno, promatrao ju je kao daje bila poremećena, dok je ona tipkala brojeve i čekala da joj se Brandon javi.
– Brandon? – rekla je kad je konačno uspostavila vezu, ali opet joj se javila njegova auto-matska sekretarica. – Slušaj, Brandon, nisam ti željela ostaviti ovakvu poruku, ali s obzirom da me izbjegavaš... – Preko svog ramena je opet pogledala u Phina, koji je klimao glavom i gledao u strop. – ... mislim da bismo trebali prekinuti. I viđati druge ljude. To ja radim. Viđam se s drugim ljudima.
Phin je stavio glavu u ruke.
– Naravno, nisu to osjetljivi ljudi i puni razumijevanja poput tebe, – istaknula je Sophie.
– Ako želiš osjetljive i pune razumijevanja, onda ostani s terapeutom, – rekao je Phin. – Ti želiš odličan i strastven seks, zato se ostavi tog telefona i dođi ovamo.
– Moram ići, – rekla je Sophie bez daha u telefonsku slušalicu. – Žao mi je ako sam te s ovim povrijedila, ali mislim da nisam. Ti si se ionako oduvijek doimao suzdržanim.
– O, da, to će ublažiti udarac, – rekao je Phin. – Kasnije me podsjeti da se nikada ne spetljam s tobom.
– Ovaj, želim ti ugodan život, – rekla je Sophie kratko i poklopila slušalicu. Došetala je do njega i popela se na stol, želeći ostati mirna i ponovno je posegnula za svojom čašom vina. – Znači, nećeš se spetljati sa mnom?
Uzeo joj je čašu. – Neću. Samo ću se poševiti s tobom i onda pobjeći kao od vraga.
– Kukavica, – rekla je.
Ustao se i odložio njezinu čašu u sudoper, a onda je stao ispred nje, svojim tijelom joj raz-dvajajući koljena. Rekao je: – Možeš se kladiti u to, – a ona je opet ostala bez daha.
Poljubio ju je, uvlačeći ruke u njezinu haljinu kako bi joj obuhvatio grudi, a ona je pomislila, Mene hvata polustranac, i nasmiješila mu se.
– Što je? – rekao je kad se ona predala vragu i ovila svoje noge oko njegovog struka.
– Ovo je dobar osjećaj, – rekla je.: – Pa, zato to i radim, – i opet ju je poljubio, povlačeći ru-ke niz njezina leđa kako bi je podigao sa stola.
– Gdje je spavaća soba? – pitao je, a ona je odgovorila:
– Gore, druga vrata s lijeve strane.
– Gore? – Vratio ju je natrag na stol. – Onda hodaj sama. I učini to brzo, prije nego terapeut uzvrati poziv.
Željela se prepirati u vezi toga, ali na trijemu je čula Amy i Wesa, tako da je poskočila dolje sa stola, požurivši prema stubištu i prema onom strastvenom seksu koji joj je obećan.
Dvadeset minuta kasnije, gušila se na njemu od vrućine u spavaćoj sobi bez klime, prastari krevet je škripio pod njima poput užasne glazbe, a glava ju je strašno boljela jer je seks bio loš.
Nije Phin kriv za to. Sinoć je bio posve sposoban za Phallic Variation kad ju je oralno zado-voljavao. Znači da sam ja kriva, pomislila je dok se on pomicao ispod nje, ne radeći apsolutno ništa umjesto nje. Osjećala je neugodu zbog cijele situacije. Zane je bio u pravu. Ona jednos-tavno nije tip osobe za strastveni seks. Previše je suzdržana. Bila je prefina za film, a nije bila sigurna ni želi li to uopće učiniti. Bilo joj je vruće i osjećala se ljepljivo, a mogla je osjetiti svo-ju kosu koja se kovrčala kad je Phin disao ispod nje i znala je da izgleda užasno. Nije bila uz-buđena. Uopće nije bio važan razlog, ali u ovakvom stanju nije mogla nikamo stići.
Nakratko je razmišljala o tome da odglumi, ali ubrzo je odbacila tu pomisao, jer je smatrala da bi Phin shvatio njezinu prijevaru i izrugivao se njezinoj izvedbi. Zbog toga nije imala drugog izbora nego ga jednostavno potapšati po ramenu i reći mu da dogura sam do kraja, jer je ona ispala iz igre. Oprosti, morat će mu reći. Nisam čak ni blizu. Ili ga može pustiti da sam shvati, samo što muškarci to nikada nisu mogli. Oni samo...
– Nisi čak ni blizu, je li tako? – rekao je Phin, bez daha ležeći pod njom i ona se usredotočila na njega.
– Što?
– Bok, ja sam Phin Tucker i u tebi sam. Znam kako ti ove stvari skrenu s uma. – Nije zvučao iživcirano, ali ona se svejedno osjećala loše.
– Žao mi je, – rekla je, a on je spustio ruku niz njezina leđa, okrenuvši je nastranu i sada su se nalazili licem u lice pod zgužvanim plahtama, a pod njima su federi škripali.
– Nemoj se ispričavati. – Nježno joj je odgurnuo kovrču koja joj je stajala na čelu. – Misliš na terapeuta? – Pomaknuo se prema njoj kako bi joj bio bliže, a njezini živci su ubacili u petu brzinu.
– Tko? – rekla je, pokušavajući shvatiti o čemu on priča.
– Pa, barem si nas oboje uspjela zaboraviti, – rekao je Phin. – To je bilo vrlo demokratski od tebe. – Upotrijebio je rub plahte kako bi joj s čela obrisao kapljice znoja. – Podsjeti me da ti nabavim klima uređaj prije nego ovo ponovimo. Umirem ovdje.
Željela je reći, O čemu ti pričaš, PONOVIMO? Ovo je bila katastrofa, ali nije joj se činilo dovoljno ljubaznim. – Možda bismo za danas trebali prestati, – rekla je odmaknuvši se od nje-ga, a on je išao za njom kako bi i dalje ostao u njoj i ona se zbog toga naježila u njegovom na-ručju.
– Možda bismo trebali još jednom pokušati, – rekao je dok je ona drhtala. – To je znak da ti barem još jedan živac u tijelu funkcionira. – Poljubio ju je u udubinu između vrata i ramena, a ona je duboko uzdahnula i bez razmišljala mu se primakla. – A ovo uvijek pali. To sam sinoć primijetio.
– Sinoć je bilo drukčije, – rekla je.
– Da, svršila si, – rekao je Phin, a ona se nasmijala usprkos sebi.
– Ne to. Večeras sam odsutna. Nisi ti kriv.
– Učini mi uslugu. – Phin je opet lagano prešao rukom preko njezinih uznojenih leđa. – Ne-moj biti puna razumijevanja. Za muškarčev ego nema ničeg goreg od toga.
– Tvoj ego je u odličnoj kondiciji, – rekla je Sophie prigušeno. – Baš kao i ostatak tebe. Uis-tinu, ovo neće funkcionirati. Možemo li sada gledati TV ili nešto?
– Ne. – Phin ju je opet poljubio u tu osjetljivu udubinu kod vrata, a ona je zadrhtala i rekla: – Prestani to raditi.
– Vidiš? – rekao joj je na uho zbog čega je opet zadrhtala. – Napredak. A sada mi reci o če-mu maštaš.
– Što? – Pokušala se izmigoljiti, a on se opet okrenuo, zarobivši je ispod sebe. Bio je težak i znojan, što je trebalo predstavljati splašnjavanje želje za daljnjim seksom, ali tijelo joj se pomi-calo u ritmu s njegovim, posve odvojeno od njezinog uma, a ona je zatvorila oči kad je on dub-lje ušao u nju.
– Mislim da je došao trenutak kada bismo se trebali bolje upoznati, – rekao je Phin sa smije-hom u glasu. – O čemu razmišljaš kad masturbiraš?
– Okej, ja odlazim odavde. – Sophie se pokušala otkotrljati ispod njega, ali on ju je pritisnuo dolje svojim usnama i ona je ostala kako bi ga osjetila u sebi.
– O čemu razmišljaš, Sophie? – prošaptao joj je u uho.
– Tako si loša lažljivica. – Opet se okrenuo, ovog puta je ona bila na njemu, a njegovo tijelo se lagano gibalo ispod njezinoga i Sophie je osjetila da se zarumenila.
– Vezanje? – pitao je promuklim glasom, dok mu se tijelo njihalo uz njezino, s rukama na njezinim usnama, a ona je uhvatila dah i rekla: – Ako mi se samo približiš s uzetom, ja odlazim.
– Okej, imamo kasnije vremena za to, – rekao je. – Maštanje o silovanju?
– Neukusno, – rekla je, a on je rekao: – Nije ako to učiniš kako treba. Želiš li dominirati?
– O, da. Kao da bi mi ti to dopustio. – Počela se smijati, ali je zastala kad je čula ljude u ku-hinji – Sšš.
– Zašto? – Phin se prestao gibati. – To su samo Wes i Amy.
– Da. – Sophie je preko svog ramena pogledala prema vratima.
– Jesi li ih zaključala? – rekao joj je Phin na uho, zvučeći kao da se zabavlja.
– Zaboravila sam. – Pokušala se odmaknuti od njega, ali on se okrenuo i opet je zarobio, još dublje prodirući u nju, zbog čega je ona zajecala. – Prestani, – rekla je bez daha. – Nisam čak sigurna ni da su posve zatvorena. Pusti me da ih idem zaključati i odmah se vraćam k tebi.
– Smeta ti, ha? – Phin ju je opet počeo ljubiti po vratu, spuštajući se dolje dok je pulsirao u njoj, a Sophie je osjetila širenje topline ispod, dok joj je krv užurbano strujala tijelom.
– Ne, – lagala je.
– Svakog trena bi mogli ući. – Grickao joj je rame, a ona se uvijala pod njim osjećajući da ostaje bez daha. – Jednostavno ući unutra i vidjeti nas gole. – Rukom je lagano došao do njezi-ne, od znoja, vlažne dojke i toplina joj se razlila tijelom dok se kretala u njegovom ritmu. – Vidjeti te golu. Dok sam u tebi. I ti ne možeš ništa učiniti.
Uhvatila je zrak i rekla: – Prestani, – a on je rekao: – Neću, mislim da stižemo nekamo.
Stisnula se ispod njega želeći pobjeći, ali tijela su im bila skroz prilijepljena. Rekao je: – O, Bože, da, radi to, – a ona gaje udarila u rame jer je bio tako nemoguć, istovremeno žudeći za njim zato što je bio tako krut u njoj i osjećaj je bio odličan.
– Možda bih mogao... nekoga drugog... da otvori ta vrata, – rekao joj je na uho, a ona je rek-la: – Ne! – mnogo glasnije nego što je namjeravala, jer je to djelomično bio uzdah. Čula je Amy u prizemlju kako govori: – Sophie? – i odmah se napela. Phin joj se nasmijao, s vlažnim licem poput njezinoga.
Predivno vlažna, pomislila je Sophie. Budi oprezan sa željama.
Amy ju je opet pozvala, a Phin je rekao: – Savršeno. – Još snažnije je prodro u nju, a ona se ugrizla za usnu kako bi zatomila uzdisanje, ali nije uspjela u naumu. – Glasnije, – rekao je, a ona je klimnula glavom dok ju je ritam preuzimao, počevši gubiti razum.
– Znači da je sve palo na mene. – Zvučao je kao da je ostao bez daha. – Muškarac uvijek mora napraviti sve sam.
Nagnuo se nad nju, protežući se do noćnog ormarića, a ona mu je zagrizla rame od čistog užitka što ga osjeća uz sebe. Onda je on zastao, a ona je pogledala gore i vidjela da je u ruke uzeo budilicu.
– Kupit ću ti novu, – rekao je i bacio je u zid.
– Što to radiš? – vrisnula je kad je budilica udarila u zid. Amy je povikala: – Sophie? – a Phin se opet pomaknuo, sve jače prodirući u nju, a ona je drhtala pod njim i procijedila: – Pres-tani.
– Kad smo ovako blizu? Nema šanse. – Sada se kretao brže, a ona se privila uz njega i kako je tlak rastao počela je sve ubrzanije disati. Rekla je: – Ne... ne... nismo... blizu, – a on se po-novno okrenuo, zbog čega se ona trzala ispod njega. Vrisnula je kad je shvatila što namjerava učiniti. – Ne! – upravo u trenutku kad ju je bacio u zid.
Razbila se i pala na već ranije razbijenu budilicu.
– Sophie? – povikala je Amy i počela se uspinjati stubištem, a Phin je rekao: – To je to, – i žestoko je ušao u nju, grabeći ju za zapešća i čvrsto ih držeći iznad njezine glave, jako se zabi-jajući u nju, šapćući joj u uho kako će ih sad Amy uloviti, svake minute, svakog trena, upravo sada, ovog trenutka, a Sophie se izvijala pod njim, uhvaćena u strasti i panici, a onda je Amy rekla: – Sophie? i naglo otvorila vrata, a Sophie je povikala: – O, Bože! – i svršila je tako snaž-no da se umalo onesvijestila.
– O, – rekla je Amy i zatvorila vrata za sobom. Sophie je s malim djelićem svoje pozornosti čula Amy kako se spušta stubištem. Ostatak je bio zaokupljen činjenicom koliko se dobro osje-ćala kad se trzala od zadovoljstva, koliko joj je sada potreban zrak i kako će udaviti Phina kad joj pusti zapešća i kad se ona prestane osjećati ovako nevjerojatno. Dok je razmišljala o tome, on je zadrhtao na njoj i pustio je, srušivši se s licem na jastuke.
– Perverznjak, – rekla je minuta kasnije, kad je uopće mogla pričati.
– Svršila si, – rekao je prigušenim glasom zbog jastuka.
– Ne mogu vjerovati da si to učinio.
– Ja ne mogu vjerovati da ti nisi zahvalna.
– Zahvalna? – Sophie se borila kako bi sjela i po prvi puta ju je pustio da se izmigolji ispod njega, okrećući se kako bi se riješio kondoma, dok se ona odmicala od njega. – Pogledaj ovo. – Budilica je stajala razbijena na podu pored kreveta, a lampa u obliku delfina je bila rastavljana na milijun komadića i bio je to jednostavno nered, ali bez obzira koliko se trudila, zapravo nije mogla osjetiti nikakav gnjev. To je zbog potpunog zadovoljstva, pretpostavljala je, jer je ona sve ostalo učinila nebitnim. Ali ipak, ponio se nemoguće, tako da se sada usredotočila na borbu dok je s plahtom brisala svoje sretno, ali uznojeno tijelo. – Mislim, samo pogledaj u to!
Phin je položio ruku preko njezinih ramena i povukao je nazad u krevet, a lice mu je još uvi-jek bilo zaronjeno u jastuk.
– Jesi li svršila?
Sophie je prekrižila ruke preko svojih grudi i zurila u strop, ignorirajući toplu težinu njegove ruke preko sebe i sve ono veselje koje joj je tijelo osjećalo. – Jesam.
– Je li ti se svidjelo? – rekao je, s glasom još uvijek zatomljenim zbog jastuka.
Počela se ceriti usprkos sebi. – Da. – Reci: 'Hvala ti, Phin'
– O, molim te.
– Reci: 'Puno ti hvala, Phin.'
– Mislim da ipak neću.
– Reci. 'Ti si odličan ljubavnik, Phin.'
– Odlazim odavde. – Okrenula se kako bi sišla s kreveta, a njegova ruka joj je obuhvatila struk i opet ju povukla nazad u krevet.
On se osjećao dobro, čvrsto iza njezinih leđa, a ona se morala koncentrirati kako bi zapamti-la da ju je smetalo što ju je natjerao na svršavanje.
To nije moglo biti dobro.
Odmaknuo je lice od jastuka i okrenuo se kako bi je mogao maziti odozada, ljubeći joj vlaž-nu kosu i držeći je blizu sebe. – Discovery fantasy, – rekao je, a ona se naslonila na njegovo vrelo tijelo.
– Što?
– Imaš discovery fantasy. Vrlo uobičajeno među ženama.
– Zijevnuo joj je u uho. – Muškarci ih nemaju. Mi volimo promatrati.
– Nemam ja discovery fantasys, – rekla je Sophie. – To je nastrano.
– Ti si nastrana.
Sophie se pokušala odmaknuti od njega, ljuteći se. – Ja nisam nastrana.
Uzdahnuo je. – Sophie, tvoja duša je posebna. – Zadržao ju je blizu sebe i opet joj poljubio vrat, a ona se predala kako bi ostala u njegovoj toplini, polaskana uz osjećaj krivnje jer je on mislio da je ona nastrana. Nimalo bespolna. Zapravo...
– Znači... ja sam uzbudljiva?
– Neopisivo, – rekao joj je Phin u vrat. – I definitivno imaš discovery fantasys. Očekujem od nas puno seksa na javnim mjestima. – Opet je zijevnuo i pridigao se s kreveta. – Bilo koje mjes-to bi bilo udobnije od ovog kreveta. Da ne spominje i tiše.
– Ja ne očekujem od nas puno seksa na nikakvom mjestu, – rekla je Sophie, pokušavajući vratiti kontrolu. Ali ja sam uzbudljiva.
– To je zato što se suzdržavaš, – rekao je Phin. – Zbog čega je Bog poslao mene da te spa-sim.
– Nije tebe Bog poslao, – rekla je Sophie. – Tebe je vrag poslao. I mi se nećemo seksati u javnosti.
– Naravno da hoćemo, – rekao je Phin. – Želiš li znati zašto?
Opet joj je poljubio vrat i puls joj se ponovno ubrzao. Ne.
– Zato što ti se to sviđa, – prošaptao joj je u uho, a ona je zadrhtala.
– Ja ne mislim tako, – rekla je ispruživši ruku do ruba kreveta kako bi izašla iz njegovog na-ručja prije nego ju nagovori na seks na kuhinjskom stolu.
Primio ju je za desnu ruku kako bi je spriječio u naumu, a potom ju je primaknuo do njihovih lica kako bi je promatrao. – Tvoj prsten ima nešto ugravirano. – Zvučao je pospano, a ona je prestala pokušavati pobjeći, uživajući u zvuku njego– Oba imaju, – rekla je Sophie. – Najed-nom piše nesputanost, a na drugom sudbina. To je prstenje moje majke. – Pogledala je u prsten pod mjesečinom i Phinovi prsti su se isprepleli s njezinima, a ona je pomislila, To je lijepo.
Phin je zijevnuo i okrenuo prsten tako da joj je sudbina bila na sredini prsta. – Nesputanost i sudbina?
Nije zvučao kao da mu je bilo stalo, a Sophie se okrenula kako bi ga mogla pogledati. Sneno se nasmiješio kad se okrenula prema njemu, lijenim osmijehom samo za nju, koji u sebi nije imao ništa s politikom ili šarmom, a ona je pomislila, Opa. Skoro mu se još više približila i po-ljubila ga, ali to bi dodatno zakompliciralo stvari, tako da se koncentrirala na njegovo pitanje.
– Postoje stvari koje možeš promijeniti... – Sophie je podigla svoju lijevu ruku s prstenom na kojem je pisalo nesputanost i zagledala se u njega dok je sjajio na mjesečini. – I stvari koje ne možeš promijeniti. – Oslobodila je ruku na kojoj je bio prsten sa sudbinom.
Phin joj je opet uhvatio ruku sa sudbinom. – Ja ne vjerujem u sudbinu, – rekao je povlačeći joj ruku dolje. Poljubio joj je prste, a Sophie je zadrhtala od topline iz njegovih usta.
– Mama je govorila da je obitelj naša sudbina, – rekla je, pokušavajući se oduprijeti, – zato što ona oblikuje naš život.
Phin je slegnuo ramenima. – Možda ispočetka...
Sophie je klimnula glavom dok su joj kovrče doticale njegova prsa, promatrajući ga dok je hvatao dah. Bila je to takva sitnica, ali ona je pomislila, To sam ja uzrokovala. – Pogled na svi-jet je oblikovan do šeste godine, – rekla je, gledajući ga. – Tada nemaš nikakvog izbora. Jedno-stavno ga takvoga dobiješ. – Mislim da ga je opet želim.
– A onda odrasteš i odseliš se. Nesputan si. – Phin joj je susreo pogled i sada više nije izgle-dao tako pospano. – Možeš izabrati što god želiš. Ja izabirem ovo. – Ponovno se počeo spuštati niz njezin vrat s vrelim usnama, koje su joj doticale nadraženu kožu.
Sophie se opet uzbudila. – Pa, tako ja mama mislila, – rekla je malo glasnije nego ranije. – Obitelj ti je sudbina, a onda svatko od toga učini ono što zna i može. – Jednu minutu je razmiš-ljala o svojoj majci, o svim onim izgubljenim snovima zbog njezinih loših izbora i odmaknula se. – A ponekad ti se sudbina opet primakne i svejedno te udari.
Phin je zastao. – Što se dogodilo?
– Bila je prometna nesreća, – rekla je Sophie, prisjećajući se zvuka gnječenja metala, sada pomiješanim sa zvukom iz nesreće s Garyevevima, tako da joj se sve to opet doimalo stvarnim. – Umrla je. Sve te godine je provela slijedeći tatu preko čitave zemlje, mašući svojim prstenjem i govoreći: 'Sve će biti dobro', a tata je govorio: 'Pred nama su samo dobra vremena', i tada... – Na trenutak je zastala, a Phin ju je primakao bliže k sebi. – Jednog dana se dogodila nesreća i tata je prestao pričati o dobrim vremenima i ostali smo samo nas troje i Dusty Springfield.
– To objašnjava mnogo toga, – rekao je Phin.
Podigla je bradu i bljeskala majčinim prstenjem na mjesečini. – Tada je Amy rekla: 'Sve će biti dobro', a Davy bi joj odgovorio: 'Pred nama su samo dobra vremena', a tata bi nam rekao da zašutimo i mi bismo opet samo šutjeli.
– Tata ti je bio trgovac? – pitao je Phin.
– Na neki način, – rekla je Sophie, okrenuvši se.
Povukao ju je prema sebi. – Ali sada je sve u redu, – rekao joj je na uho. – Davy i Amy su odrasli i svi ste sigurni i sretni. To si im ti omogućila.
Sophie je klimnula glavom. Samo nisam za sebe.
– Zato mi noćas dopusti da ja tebi to omogućim, – rekao je, a kada se ona zapanjeno okrenu-la prema njemu, poljubio ju je tako nježno da mu se cijela predala, ovog puta bez imalo sumnje. – Pred nama su samo dobra vremena, – rekao joj je na usta i opet je počeo ljubiti po tijelu, spuš-tajući se sve niže, istmniavaiući svoje obećanje svakim slijedećim pokretom.
Sljedećeg jutra je telefon zazvonio upravo u trenutku kada je Sophie završavala svoju scenu s lampom. Sačuvala je dokument i javila se na telefon samo kako bi čula Brandona koji je reka-o: – Uzvraćam ti poziv.
Sophie se trgnula. – O. Jako mi je žao zbog toga. Ali definitivno ti je bolje bez mene. Znam da je bolno...
– Ali je li tebi definitivno bolje bez mene? – pitao je Brandon.
Sophie je u nevjerici pogledala u slušalicu. – Što?
– Mislim da nisi dovoljno razmislila o tome. Danas poslijepodne ćeš stići doma i možemo...
– Zapravo, ostajemo još tjedan dana, – rekla je Sophie.
– ... razgovarati o tvojim osjećajima i ja ću ti pomoći da se nosiš sa svojim poricanjem.
– Moje poricanje? – rekla je Sophie.
– Još tjedan dana? – pitao je Brandon.
– Brandon, ovdje si samo ti taj koji poričeš, – rekla je Sophie. – Zaista, mislim da smo se samo navikli jedno na drugo. Mislim da je došlo vrijeme kada bismo trebali upoznati druge ljude koji će znati zadovoljiti naše potrebe. – Zažmirila je, pomislivši na neke svoje potrebe koje je Phin zadovoljio, mogao zadovoljiti i hoće zadovoljiti u sljedećem tjednu.
– Mi si međusobno možemo zadovoljiti potrebe, – rekao je Brandon. – Uvijek smo ih i za-dovoljavali.
– Mislim da sam otkrila nove potrebe, – rekla je Sophie.
– Ako se ovdje radi o seksu, nemoj biti djetinjasta. Reci mi što želiš i ja ću ti to dati.
– Svoju slobodu, – rekla je Sophie. – Pokušavam ovo učiniti na civiliziran način, ali uistinu želim izaći iz ove veze. Zapravo, izašla sam.
– Opet ću te nazvati na kraju tjedna, – rekao je Brandon. – Siguran sam da će dotad odušev-ljenje splasnuti, pa ćemo razgovarati
– Oduševljenje će možda i splasnuti, ali mene više nema. Stvarno, Brandon... – Sophie je počela, ali on je već spustio slušalicu.
– Je li nova scena gotova? – pitala je Amy ulazeći u dnevnu sobu.
– Da. – Sophie je spustila slušalicu i okrenula laptop prema njoj. – To je bio Brandon. On misli...
– Zašuti da mogu pročitati, – rekla je Amy, a Sophie je naglo podigla glavu zbog tona u nje-zinom glasu. Promatrala je Amy koja je čitala s njezinog monitora, izgledajući napetije nego je scena zasluživala.
– Ovo je odlično, – rekla je Amy kad je završila s čitanjem, ali nije djelovala sretno. – A ovo objašnjava puno toga. Nisam mogla shvatiti zbog čega onoliko razbijanje.
– Vrlo je inventivan. – Sophie se namrgodila. – Što je bilo?
– Ništa, – rekla je Amy. – Moram ovo pokazati Clei...
– Ne, – rekla je Sophie zatvorivši svoj laptop. – Što se dogodilo?
Amy se ugrizla za usnicu. – Taj idiot Zane, – konačno je rekla. – Upravo mi je rekao da će, ukoliko ne prestanem raditi ovo snimanje i Clea ne ode s njim kući, ispričati Wesu sve o mojem rekordu s dečkima. – Progutala je knedlu. – A ja sam mu rekla neka slobodno kaže. Rekla sam mu da Wes ionako zna za to i da ga nije briga.
– Da?
– Ne, – rekla je Amy. – I mislim da će se on usuditi... on je policajac, zar ne? Ali nije mi va-žno. Napravit ću ovaj snimak i prirediti dokumentarac, bez obzira na sve, i nije me briga što će taj kreten učiniti, ali...
– Ali Zane mora umrijeti, – rekla je Sophie klimajući glavom. – Razumijem. Smislit ćemo nešto strašno što ćemo mu napraviti.
– To bi pomoglo, – rekla je Amy, malo se oraspoloživši.
– Šteta što Davy nije ovdje, – rekla je Sophie. – On se uvijek najbolje osvećivao.
– Nazovimo ga, – rekla je Amy. – Zato što želim da se Zaneu dogodi nešto jako loše. Što me podsjetilo, Clea želi još jednu ljubavnu scenu. A to će Zanea zasigurno razljutiti, tako da...
– Trebamo se složiti s time. – Sophie je pokušala izgledati zapanjeno. – Tražiš od mene da se opet žrtvujem gradonačelniku.
– Prema onome što sam sinoć vidjela, to nije bilo žrtvovanje. – Amy se uspjela slabašno na-smiješiti. – I vidi ima li za posuditi neki srednjoškolski džemper. Izgleda mi kao tip muškarca koji gaje nekad nosio.
Sophie se namrštila, pogledavši je. – Srednjoškolski džemper?
Amy je potvrdno klimnula glavom, ne djelujući previše sretno. – Clea želi snimiti scenu ka-ko se vozi cestom na putu prema kući i prisjeća se Franka u srednjoj školi, tako da svi shvate njezino šokiranje kad ugleda stvarnog Franka. A onda, kada se pojavi Rob kao njegov sin, imat će smisla da se ona zaljubi u njega.
– Još uvijek ne shvaćam srednjo...
– Želi da Rob glumi Franka u njezinim sjećanjima iz srednje škole. – Amy je zavrnula no-som. – Jeftino sentimentalno, ali ipak je ona ta koja odlučuje.
– Točno, – rekla je Sophie. – Pitat ću gradonačelnika za srednjoškolski džemper. – I odličan seks' Na trenutak je prestala disati zbog same pomisli na njega.
– Uskoro, – rekla je Amy.
Sophie je pokušala izgledati plemenito. – Pretpostavljam kako sada mogu otići posjetiti knji-žaru. Rekao je da će danas raditi tamo. I možda će on imati neku zamisao ako ne uspijemo pro-naći ništa u knjigama. – Ja imam nekoliko zamisli.
Amy je pogledala u scenu s lampom. – Ja bih računala na to. – Još uvijek se doimala potište-nom. – Ti se samo poigravaš s gradonačelnikom, je li tako? Nikako se ne petljaš u vezu?
– Ne, – rekla je Sophie. – To je prilično obostrano poigravanje.
– Zato što mi nije potrebna još jedna scena ako će se ovo pretvoriti u onu Chad situaciju, – rekla je Amy. – Stvarno mrzim što ti se to dogodilo. A gradonačelniku po cijelom tijelu piše Chad.
– Nije istina, – rekla je Sophie. – Sinoć je bio vrlo sladak.
– I ja mrzim Zanea, – rekla je Amy, nimalo je ne slušajući.
– Pobrinut ćemo se mi za Zanea, – rekla je Sophie, ustajući se kako bi pošla. – Zaista, pred nama su samo dobra vremena.
Po prvi puta, ako ništa drugo, onda barem za ostatak poslijepodneva, bila je prilično uvjerena daje to točno.
9 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:42 pm
Margita
Administrator
Sedam
Tog istog poslijepodneva, Rachelin otac ju je pozvao da dođe na betonirano i nenatkriveno dvorište iza kuće. Oprezno je sjedila pored njega na čeličnom vrtnom stolcu, s rukavicama za čupanje trave još uvijek na rukama, nervozna zbog vrućeg stolca od sunca i očeve teme za raz-govor.
– Čujem da radiš na tom filmu, – rekao je. – Što oni to rade?
– Samo snimaju ljude koji razgovaraju na trijemu, – rekla je Rachel.
– Oh. – Otac joj se doimao razočaranim. Potom je rekao: – Javi mi što rade. To je jako važno za ovaj grad.
– Zašto?
– Moja građanska dužnost jest znati što se događa u ovom gradu, – rekao joj je otac, lagano se zapuhavši. – Ti došljaci mogu vrlo loše utjecati na ostale ljude. Tako da ćeš mi ti sve reći, jesi li razumjela?
– Jesam, tata, – rekla je Rachel, u nijednom djeliću sekunde ne imajući namjeru ikada učiniti nešto takvo. – Coreyevi ovog vikenda uređuju kuću. To ti je već neka vijest.
Otac joj nije djelovao zainteresirano. – Možda bih trebao svratiti i sam pogledati što se do-gađa. Phin Tucker tamo provodi dosta vremena, je li tako?
– Pokazivao je Sophie kako ovdje funkcionira struja, – rekla je Rachel, iako je bila prilično sigurna da to nije jedina stvar koju je Phin pokazivao Sophie. Sinoć je sjedeći na stražnjem sje-dištu Phinovog automobila mogla osjetiti seksualnu napetost na prednjim sjedištima. Kad ju je majka srela na ulaznim vratima i veselo rekla: 'Je li to tebe dovezao Phin Tucker?', ona je odgo-vorila: 'Mama, nije me čak ni primijetio.'
– Znači, spetljao se s filmašima? – govorio je njezin otac, a ona je bez razmišljanja odgovo-rila: – O, da.
– Smeta li ti to? Smeta li ti što se na izborima kandidiram protiv njega?
– Zbog čega bi mi to smetalo? Radiš to svake dvije godine. – Rachel je zurila u vrt, u isti onaj koji će opet uskoro morati čistiti od trave, vrt koji je održavala svakog ljeta čitavog svog života.
Željela je otići odavde, nekamo gdje je netko drugi čupao travu.
– Ne želim da budeš povrijeđena ako on provodi dosta vremena s drugom ženom, – rekao joj je otac. – I ne želim da misliš kako moraš birati između svog oca i muža.
– Muža? – rekla je Rachel. – Ne ni za milijun godina. Mama si je utuvila u glavu da ćemo mi biti zajedno, ali uopće nije u pravu.
– Uvjeren sam da ona... – počeo je Stephen, ali Rachel gaje prekinula.
– Gledaj, tata, radi se o Phinu, zaboga. On me učio voziti bicikl i stavljao mi je flastere kad bih pala i ozlijedila se. Učio me kako se igra softball i vikao je na mene kad sam na jednom turniru pala preko treće baze. Nakon toga, poprilično je teško gledati ga požudnim očima.
– Oh. – Stephen je djelovao kao da mu je neugodno, a Rachel je dodala: – Oprosti, tata. Rek-la sam malo više nego što si morao znati.
– Ne, ne, ti dobro znaš da mi sve možeš reći, – rekao je Stephen, ali njegov izraz lica je do-dao, Samo ne to. – Bio bi to sjajan spoj. Mogla bi svojem prezimenu dodati njegovo. Garyev-Tucker. – Pogledao je u daljinu. – I tvoj sin bi se mogao tako preživati.
– Sin? – rekla je Rachel.
– Phinu je potreban sin, a ti bi trebala prestati lutati okolo i konačno se smiriti.
– Lutati okolo? – Ovo je bilo kriminalno nepošteno. – A gdje ja lutam?
– Ne sviđa mi se što odlaziš u gostionicu, – rekao je Stephen. – Ti si maloljetna. Naravno, znam da tamo ideš s Robom, a on je pravi džentlmen. Šteta što mu je otac idiot. Ne razmišljaš valjda o udaji za Roba, zar ne?
Rachel je pomislila na ostatak života proveden u Temptationu i na sve one noći uz Roba. – Ne.
– Pa, za nekoga se moraš udati, – rekao je Stephen. – Razmisli malo o Phinu. Zgodan je on muškarac. Imala bi zgodne sinove.
Dosta ovog razgovora o sinovima. Zadnja stvar koja joj je sada potrebna jest beba, zaboga. Pa tek joj je dvadeset. Otac joj je još uvijek pričao, klimajući glavom prema kući s njihove des-ne strane. – I živjela bi odmah u kući pored nas i mi bismo ti mogli pomoći kad god bi nešto trebala.
– Phin iz te kuće ne bi izbacio Junie Miller, – rekla je Rachel. – To bi bilo zlobno.
– On nema nikakvog razloga bivšoj punici pružati krov nad glavom, – rekao je Stephen, a Rachel je u smjeru kuhinje dobacila nervozan pogled, u slučaju da ih majka sluša. Njezina maj-ka je satima mogla razglabati o tome kako je Diane Miller nagovorila Phina da kupi kuću pored Garyevevih, samo kako bi njihovim brakom mogla prkositi Virginiji.
– Samo nemoj predugo čekati s odlukom, – rekao je Stephen. – Ili ćeš završiti poput Clee Whipple, nećeš se udati dok ne prijeđeš tridesetu, nećeš imati djecu, živjet ćeš svagdje i nećeš se vratiti doma sve dok ne ostariš... – On je nastavio, a Rachel je pomislila, Bože, to zvuči odli-čno.
Otac joj je nastavio pričati o obiteljskim vrijednostima, o njezinom životu odmah pored njih, o tome kako bi se viđali svakog dana i kako bi njezin sin kada naraste također mogao biti gra-donačelnik, a Rachel je odlučila da će definitivno otići u L. A.
Učinit će štogod bude trebalo kako bi se to ostvarilo.
Na vrućini kasnog poslijepodneva, Sophie je provirila kroz staklena vrata knjižare i ugledala je Phina kako se mršti, gledajući u hrpu papira na pultu. Onda je i on nju ugledao, lice mu se odmah razvedrilo i pustio ju je unutra. – Bok, Sophie Dempsey. Sto tebe dovodi ovamo?
– Amy treba posuditi srednjoškolski džemper. A ja bih možda mogla kupiti neke knjige. – Sophie se okrenula kako se ne bi morala susresti s njegovim pogledom i ubrzo je otkrila da se nalazi u vrlo lijepoj knjižari. Nalazila se u prizemlju kuće viktorijanskog stila, samo što su sada četiri sobe pretvorene u jednu ogromnu. Unutra su bila dva udobna stolca i četiri kamina, ali prostorija je uglavnom bila ispunjena policama za knjige od orahovine, uredno posložene po žanrovima. – Predivno je, – rekla je. – Uistinu predivno.
– Hvala ti, – rekao je Phin bez imalo cinizma u glasu. – Moj djed je sve sam izradio.
Prema stražnjem dijelu je bio otvoren prolaz i ona je upitala: – Sto se nalazi iza tog prolaza?
– Moj bilijar, – odgovorio je Phin i ona je otišla pogledati.
Kuhinja i blagovaonica su također pretvorene u jednu veliku prostoriju, a bilijarski stol je stajao u sredini.
– Lijep je, – rekla je Sophie kad ga je vidjela, znajući kako je to podcjenjujući opis. Bio je to prekrasan, ručno izrađeni, masivni stol od hrastovine, s ogradama od palisandrovine u koje su umetnuti biseri sa zlatnim svilenim resicama na rupama. Phin se trgnuo na riječ 'lijep', ali je rekao: – Hvala ti, – baš poput džentlmena kakav je i bio.
Otišla je do stalka sa štapovima za bilijar, ali je stavila ruke iza leđa kako ništa ne bi dirala. Kušnja je bila užasna.
Stalak je bio star i prekrasan, Eastlake dizajn, preko kojeg je zlatnim slovima pisalo New England Pool Cue Company. – I ovo je jako lijepo. – Uzmakla je korak i umalo pala preko hrpe kutija koje su stajale iza nje.
– Pazi, – rekao je Phin. – Plakati za kampanju.
Duž čitavog zida su stajale poredane kutije pretrpane s tim plakatima. – Planiraš jaku kam-panju? – pitala je Sophie, a Phin je rekao: – Ne, moja baka je napravila pogrešku.
– Djed je želio te plakate za svoju drugu kampanju, davne 1942. Rekao joj je da ih naruči stotinu. I tako je i učinila, samo što nije primijetila da se oni naručuju u paketima od po nekoli-ko stotina i tako je djed završio s deset tisuća plakata. I otada ih koristimo.
– Nisi promijenio plakate od 1942?
– Samo jednom. Nakon što je Gil Garyev pobijedio mog oca jer je sagradio New Bridge. – Sophie se namrštila i on je nastavio. – Gil je napravio pravu dramu oko toga koliko je to uzalu-dno bacanje novca, jer smo morali kupiti desnu stranu posjeda Sama Whipplea kako bismo sag-radili cestu, ali dok su na red stigli drugi izbori, ljudi su primijetili da je sve manje prometnih nesreća i daje promet olakšan. Tako daje moj otac dao izraditi naljepnice na kojima je pisalo, On je izgradio most i tako smo jedne večeri moja mama, tata i ja otišli i zalijepili ih preko pla-kata na kojima je pisalo More ofthe Same.
– I on je pobijedio, – rekla je Sophie.
– S velikom većinom glasova. – Phin je zavukao ruke u džepove, očiti izdajnički znak, kako bi Brandon rekao, da potiskuje svoje emocije.
– I kakav je ostatak priče?
Phin je slegnuo ramenima. – Odslužio je svoj mandat, doživio srčani udar i umro godinu da-na poslije od trećeg srčanog udara. Ponovno je postao gradonačelnik, ali nikada više nije bio isti.
Sophie se namrštila. – Ne mogu zamisliti da bih mogla.
– Mislim da se nije radilo o želji, – rekao je Phin. – Mislim da se radilo o godinama tradicije za koje je on smatrao da je prekinuo svojom krivnjom. A onda je mislio kako mora igrati na sigurno kako ne bi ponovno izgubio. To gaje dokrajčilo.
– Samo činjenica da je izgubio na jednim izborima. – Sophie je klimnula glavom.
– Tuckeri ne gube, – rekao je Phin. – I zbog toga bih volio znati snimate li tamo pornić.
Sophie je trepnula. – Pornić? Zaboga, ne. Ja to ne bih radila. – Pogledala je dolje u plakate i pomislila, Ne želim biti njegov Novi most. – Iako snimamo scenu seksa. – Možda i dvije, ako ovo poslijepodne dobro ispadne. – Kunem se, ne radi se o porniću, iako bi neki ljudi mogli mis-liti drugačije.
Phin se malo opustio. – Ako se radi o nečemu što se može prikazati na TV-u onda sigurno nije pornić. Ako je to tako onda nemamo problema. – Nasmiješio joj se, a Sophie je osjetila užurbano kucanje srce jer joj je bio tako blizu.
– Tako da ja... – počela je, a on joj je primaknuo još bliže i susrela mu je pogled i od silne navale vrućine je počela osjećati laganu vrtoglavicu.
– Reci mi što želiš i imaš to, – rekao je.
– Ne znam o čemu ti pričaš, – rekla je Sophie, pokušavajući mu se oduprijeti.
– Pričam o tvom pogledu. Do sada sam ga vidio tri puta i jako me veseli.
Sophie je pogledala u strop.
– Zaboravi, Soph, – rekao je. – Ne želiš to učiniti, dobro, ali nemoj mi pokušavati reći da nemaš želju.
Pogledi su im se susreli. – Oh, želim ja to, – rekla je, a on ju je poljubio, povlačeći ruku prema gore sve do njezinih grudi.
Petnaest minuta kasnije je bila ispružena pored bilijarskog stola s rastvorenom bluzom, ot-kopčanim patentom i spremnim tijelom. Phin je zastao kako bi uhvatio zrak i rekao:
– Znaš da na katu imam krevet, – a tada su se otvorila ulazna vrata i ona se privila uz njega.
– Zaključao sam ih, – rekao je. – Jebem ti, to je moja majka.
Sophie je brzo skopčala svoju bluzu, a Phin se ustao i uguravao košulju u hlače.
– Hej, mama, – rekao je hodajući prema prednjem dijelu knjižare, a Sophie je čula hladan glas koji je pitao: – Sto si ti tamo radio? Ostavio si papire po cijelom pultu. Ljudi s ulice mogu vidjeti koliki je ovdje nered.
– Nedjelja je, – rekao je Phin. – Nema ljudi na ulici. Ti si zbog toga došla ovamo?
– Krenula sam pokupiti Dillie, ali prvo sam željela nasamo razgovarati s tobom.
Ne bih trebala ovo slušati, pomislila je Sophie. Poravnala je svoju bluzu, a potom se, upravo u trenutku kada je Phinova majka rekla: – Navratila je Virginia Garyev, – ustala i pošla prema prednjem dijelu knjižare, govoreći stoje nonšalantnije mogla: – Pa, hvala na pomoći. – Pustila je da joj pogled odluta do Phinove majke, ležeran, po ničemu poseban, ali kada ju je dobro pog-ledala, sledila se na mjestu.
Liz Tucker je bila visoka i elegantna plavuša, ali uglavnom je djelovala zastrašujuće. A s ob-zirom na hladnoću kojom je trenutno zračila, kada bi je stavili da sjedne u dnevnu sobu kuće na farmi, ne bi im bio potreban klima uređaj. Ikada. Sophie je uzmaknula jedan korak.
– Ovo je moja majka, Liz Tucker i upravo je na odlasku, – rekao joj je Phin. – Mama, ovo je Sophie Dempsey. Sviđa mi se i zato budi dobra prema njoj.
– Drago mi je, gospođice Dempsey. – Liz Tucker je ispružila svoju savršeno manikiranu ru-ku s dijamantom na prstu, dovoljno velikim da bi mogao otplatiti školovanje mladog liječnika. Sophie je pogledala njezinu lijevu ruku. Na toj ruci je imala još veći.
– I meni također, – rekla je Sophie slabašno, prihvativši njezinu ruku. Bila je hladna i suha, a rukovanje s njom je sličilo na otpuhnuti poljubac, jer je Liz povukla ruku gotovo prije samog kontakta.
– Ti si jedna od onih ljudi koji snimaju film, – rekla je Liz. – Virginia kaže da naporno radi-te. – Liz je pogled usmjerila na Phina. – I družite se s mještanima.
– Ja bih zaista trebala krenuti, – rekla je Sophie. – Imam puno posla.
– Nikamo ti ne ideš. – Phin je otvorio ulazna vrata. – Doviđenja, mama. Pozdravi mi Virgi-niju i reci joj da si konačno nađe život.
Liz je djelovala kao da se želi prepirati, ali Phin je šire otvorio vrata i pokazao prema trije-mu, strpljivo zureći u svoju majku sve dok nije popustila i krenula prema vratima, dobacujući Sophie hladan pogled prije nego je izašla.
– Čovječe, – rekla je Sophie kad je otišla.
– Nije uvijek bila takva, – rekao je Phin. – Jako ju je pogodila tatina smrt. Ipak ona ima dob-ro srce.
Sophie je željela reći, Kako to znaš? Ali ipak mu je to bila majka. – Sigurna sam da ima.
– Ne, nisi. – Phin joj je prišao bliže. – Ali nije mi važno. Skoro sam bio u tebi. Izaberi mjes-to, bilo koje i lezi dolje.
Sophie je zaustavila dah i povukla se korak unatrag. Bilo koje mjesto. Nešto što bi bilo dob-ro u filmu. – Bilijarski stol.
Phin je začuđeno zastao. – Jesi luda? Znaš li što bi to učinilo filcu?
Sophie je zapravo znala, ali se iznenadila da je on sada razmišljao o tome. – Toliko o pusto-lovini, – rekla mu je, a on je rekao: – Spreman sam na bilo kakvu pustolovinu, samo ne na onu koja mi može uništiti bilijarski stol. Hajde da ti pokažem kat. Možeš izabrati srednjoškolski džemper i skinuti odjeću.
Spavaća soba na katu je bila nemarno ugodna, a krevet je bio širok i zgužvan. – Ovdje živiš? – rekla je Sophie, pogledavajući uokolo, a Phin je rekao: – Više ne, – i poljubio je, odnoseći je u vrelinu.
– Želim nešto uzbudljivo, – rekla je bez daha. – Želim nešto uzbudljivo, drukčije i izopače-no.
Smijao se dok joj je rukama gladio leđa. – Razgovor je jeftin. Daj mi detalje.
Poljubio joj je vrat, pronašavši ono dobro mjesto, a ona je osjetila vrtoglavicu. Koncentriraj se. – Ničega se ne mogu sjetiti, – rekla je Sophie, stoje bila istina.
– Lisice.
– Ne bih rekla.
– Onda dobro jer ih ionako ne mogu pronaći. – Phin ju je povukao prema krevetu i prevrnuo ju na poplun. – Kockice leda. Perje. Tučeno vrhnje.
– Što? – Sophie ga je s kreveta promatrala i srce joj je ubrzano kucalo dok ga je gledala kako skida košulju. – Nije važno. Ne.
– Mogao bih pozvati Wesa na seks utroje. – Svukao je svoje hlače i legao na krevet pored nje.
– Ne, ne bi mogao, – rekla je Sophie zadrhtavši kad je položio svoje ruke na nju.
– On to ionako ne bi želio napraviti, – rekao joj je Phin u kosu, dok su mu se prsti spuštali niz njezinu bluzu. – On je povučen tip. Wes je jednostavno takav. Zašto si ti još uvijek odjeve-na?
– Što? – rekla je Sophie. – Oh. – Sjela je na krevet i shvatila daje opet otkopčana. – Mislila sam na nešto više... – Naježila se kad joj je povukao bluzu s ramena i kada ju je udario svjež zrak klima uređaja.
– Što više? – rekao je, lagano joj otkopčavajući patentni zatvarač, a ona je pokušavala raspo-rediti svoje misli.
Zastao je na te riječi. – Čekaj da nešto razjasnimo. Želiš nešto uzbudljivo, ali ne čudno, dru-gačije, ali ne perverzno i izopačeno, ali ne sramotno.
– Da, – rekla je Sophie, pokušavajući ne primijetiti daje on posve gol. Bože, kako je samo predivan.
Uzdahnuo je. – Možemo li se samo seksati? Nije kao da se dugo poznajemo pa nam je već dosadno.
– Ne, – rekla je Sophie. – Od tebe mnogo učim. Ovo je kao koledž. – Diraj me.
– Koledž, – rekao je Phin.
– Nikada nisam uspjela otići, – rekla je Sophie. – A oduvijek sam željela diplomu. I tako ću je dobiti od tebe. – Daj mije.
– Iz seksa, – rekao je Phin.
– Pa, ti si stručnjak u tome, zar ne? – rekla je Sophie, treptajući svojim očima dok joj je svla-čio hlače. Uzmi me.
– Nemoj me pokušavati šarmirati, – rekao je Phin, ali zvučao je odsutno.
Sophie je ovila ruke oko njega i primakla ga bliže k sebi. – Nauči me nešto novo, – rekla je i on ju je nagnuo nazad na krevet, a ona je zadrhtala kad se njegovo tijelo spustilo na njezino.
– Okej, – rekao je Phin. – Ali obrati pozornost, Julie Ann, bit će ispitivanja.
Sophie se probudila sama. Protegnula se preko plahti natopljenih bademovim uljem, što je bilo užasno, ali ona se osjećala odlično, pa onda k vragu sve ostalo. Škiljeći je pogledala sat pored Phinovog kreveta i shvatila je da spava više od sat vremena. Ovo je ženu strašno iscrplji-valo.
Omotala se gornjom plahtom i na prstima je hodala niz hodnik sve dok nije pronašla kupao-nicu, a potom se tuširala sve dok s tijela nije oprala i najmanji trag ulja.
Zatim se vratila u Phinovu spavaću sobu, odjenuvši se i budući da nije podnosila nered, ski-nula je donju plahtu zamazanu uljem, baš kao što je učinila i s madracem. Nešto se začulo dok ih je skidala i zastala je kako bi vidjela što je lupilo ispod kreveta.
Lisice.
Podigla ih je i zagledala se u njih, a činilo se kao da su i one gledale u nju, a onda je tužno pomislila što li je Phin sve radio s njima i s kime je bio kad ih je koristio.
Nisam ljubomorna, govorila si je.
Radilo se samo o tome da je on perverznjak.
– Jesu li ovo tvoje lisice? – pitala je Phina kad je sišla dolje.
Okrenuo se od blagajne, izgledajući predivno i sneno na kasnom poslijepodnevnom svjetlu i rekao joj: – O, dobro. Baš sam ih tražio.
Sophie je podigla lisice u zrak, u nadi da će mu barem malo biti neugodno. Ali jedan pogled na njega joj je bio dovoljan da ga opet poželi. – Pronašla sam ih u krevetu.
– To ima smisla, – rekao je Phin. – Tamo sam ih i izgubio.
– Pitala bih te što si radio s njima, – rekla je Sophie, pokušavajući ne zvučati poput kučke, – ali vjerojatno ne želim znati, zar ne?
– Naravno da želiš. Bilo je uzbudljivo, drugačije i izopačeno. – Phin je klimnuo glavom prema stubištu. – Idi ih spremi negdje gdje ćemo ih lako pronaći i kasnije ću ti pokazati. Kako se osjećaš?
– Nesigurno, – rekla je Sophie, gledajući u lisice s rastućom znatiželjom.
– Ne mislim na njih, slatkice, – rekao je Phin. – Ovo je dio u kojem postaneš hladna i okre-neš se protiv mene.
– Koji dio? – pitala je Sophie nerazumno.
– Dio koji slijedi nakon seksa, – rekao je Phin. – Kad se sjetiš da sam perverznjak, a ti nisi takva žena i za sve sam ja kriv. – Zvučao je prilično veselo.
Sophie je opet pogledala u lisice, sada definitivno zaintrigirana usprkos sebi. Nema nikakvog smisla da joj se on gadi; voljela je sve ono što joj je radio. A ako će biti posve iskrena, bila je otvorena za raspravu o lisicama. – Mislim da od sada možemo preskočiti onaj dio o hladnoći. A što ti točno...
Ulazna vrata su se otvorila i Sophie je pokušala sakriti lisice, ali bilo je prekasno.
Wes je djelovao zapanjenije od nje same. Kad se oporavio, rekao je: – Ovo je moje, hvala ti. – Uzeo joj je lisice i stavio ih u stražnji džep. – Zašto se ovdje osjeti salata?
– Imao sam planove s njima, – rekao je Phin, a istovremeno je Sophie rekla: – Pa, moram ići.
Pokušala se provući do vrata, ali Phin ih je blokirao. – Wes je upravo išao prema bilijaru, – rekao je, a Wes je odgovorio: – Točno. Idem ja do bilijara.
Kada je otišao, Phin je rekao: – Znači taj dio od sada možemo preskočiti.
– Koji dio? – pitala je Sophie i on se nagnuo kako bi je poljubio, ovog puta nježno, a ona mu se prepustila i ponestalo joj je zraka zato što joj je bio tako blizu, tako nježan i tako na-paljen.
– Možemo preskočiti dio s hladnoćom, – promrmljao joj je na usne. – I odmah se baciti na dobre stvari.
– Točno, – dahtala je. – Apsolutno. – Rukama mu je ovila struk i povukla ga bliže, opet pa-dajući u njegov poljubac, a kada je trebao zraka, rekao je: – Znaš, ne moram sada igrati bilijar.
– Oh. Naravno da moraš. – Sophie se odmaknula od njega. – Moram se vratiti nazad. Imam... posla.
– Posao. – Izdahnuo je. – Okej. Znači vidimo se sutra.
– Da, – rekla je Sophie, hodajući prema vratima. – Sutra je sasvim u redu. – Zatvorila je vra-ta iza sebe i stala na trijem, s vrtoglavicom pogledavajući na glavnu ulicu Temptationa.
Drag gradić, pomislila je. Lijep.
Iza nje se začula škripa vrata i pojavio se Phin, držeći u ruci bijeli džemper. – Zaboravio sam ti dati ovo. – Predao joj gaje u trenutku kada je pored njih prošao automobil.
Usporio je, a Phin je mahnuo.
– Netko koga poznajemo? – rekla je Sophie, promatrajući džemper. Na samoj sredini je sta-jalo veliko slovo T s crveno-bijelom bejzbolskom loptom.
– Ja ih poznajem. Ti ne, – rekao je Phin, a Sophie je pomislila, Priča mog života.
– Bit ćemo jako oprezni s džemperom, – rekla mu je: – Ne moraš se gnjaviti, imam ih ja još dosta.
– Naravno da imaš, – rekla je Sophie krenuvši niz stube.
– Hladna, – uzvratio je Phin i vratio se unutra.
– Zadovoljna, – rekla je Sophie i vratila se nazad na farmu.
– Pretpostavljam da si morao, – rekao je Wes Phinu kad se vratio kako bi mu se pridružio kod bilijarskog stola.
– Poprilično. Zavela me.
– Da, baš – rekao je Wes. – Rekla je: 'Molim te, popravi kuhinjski odvod', a ti si to protuma-čio kao da...
– Rekla je: 'Ševi me'. – Phin je stavio dvije kugle na stol i uzeo svoj štap. – A ja sam to pro-tumačio kao da želi seks.
– Oh. – Wes je primio svoj štap. – I ja bih isto tako shvatio. – Škiljeći je pogledavao stol. – Zašto bi ona to rekla?
– Želiš da pogađam? Zato što je željela seks. – Phin se nagnuo kako bi gađao, a Wes je uči-nio isto. Udarili su kugle u suprotne kutove stola i potom ih promatrali kako se vraćaju.
Obje kugle su udarile isti rub, ali Wesova je ostala malo iza Phinove.
Phin mu je poslagao kugle i odmaknuo se od stola. – Ona nije ukočena onako kako se čini. Želi biti totalno ispravna, ali je strašno dobra.
Wes je udario štapom u posložene kugle koje su se razletjele i dvije su pogodile rupe. – Zna-či ti joj pomažeš da pronađe pravu Sophie.
– Uglavnom radim što god ona zatraži od mene, – rekao je Phin. – I to mi odgovara. Sinoć je nazvala terapeuta i prekinula s njim, tako da me možeš poštedjeti komentara na taj račun.
Wes je utjerao u rupu i drugu kuglu, te je zaobišao stol i došao na drugu stranu. – Znači, za-hvaljujući tebi, njezina veza je propala.
– Hoće li ovo biti dugačak razgovor? – pitao je Phin.
– Samo želim znati zašto se odrekla stabilne veze za još sedam dana seksa s tobom. – Wes je zastao kako bi kredom premazao štap.
– Nemam pojma, – rekao je Phin. – Samo sam zahvalan.
– Rekao si da je od prvog dana nešto smjerala. – Wes je utjerao u rupu i drugu kuglu. – Mis-lim da si bio u pravu. A Stephen je jako zagrijan da sazna što ona namjerava, u želji da tebe poveže s tim, a Zane Black misli da zna.
Wes je opet protrljao kredom po štapu, a Phin je rekao: – Zane Black?
Wes je potvrdno klimnuo glavom. – Danas je došao. U nedjelju me pronašao kako bi mi re-kao da bih trebao istražiti Amynu prošlost. Rekao je da bih trebao zabraniti snimanje filma jer je uvjeren da se radi o nečemu što se nama ne bi svidjelo, a kada istražim Amynu prošlost, znat ću to i sam.
Phin je osjetio dobro poznatu nelagodu zbog filma. – Jesi provjerio?
Wes je ponovno klimnuo glavom. – Čista je. Ali još uvijek sam zabrinut zbog Stephena. – Nagnuo se kako bi gađao kuglu i dodao: – Posebice otkad se doimaš kao da gubiš razum sva-kog puta kada se nađeš pored Sophie.
– A stižeš li ti nekamo s Amy? – pitao je Phin, a Wes je promašio.
– Želiš li igrati bilijar ili pričati? – rekao je Wes.
– Želim igrati bilijar, – odgovori je Phin i počeo kružiti oko stola, pokušavajući ne razmišlja-ti o tome u kakvu se nevolju Sophie možda upustila, snimajući onaj prokleti film na farmi. Mo-rat ću je opreznije promatrati, odlučio je.
To mu je građanska dužnost.
Sljedećeg jutra, Sophie je predala Amy napisanu scenu seksa koja je uključivala bademovo ulje.
– Ovo je dobro, – rekla je Amy kad je završila s čitanjem. – Bademovo ulje, ha?
– Nije bila tolika stvar u ulju, – rekla je Sophie, – kao ono što je on radio s njim. Mislim da puno čita. – Zastala je i potom dodala: – Upoznala sam mu majku.
– Tako loše?
– Angela Lansbury u The Manchurian Candidate. Samo sam čekala da izgovori, 'Zašto ne trošiš vrijeme igrajući pasijans?', a zadnja stvar koju bih vidjela nakon toga bio bi Phinov luta-jući pogled.
– To bi objasnilo mnogo toga u vezi Phina, – rekla je Amy. – Tu se krije razumljivi faktor hladnoće.
– To bi moglo biti jer mu je i majka takva, – rekla je Sophie.
– Te obitelji sa starim korijenima stvarno znaju kako odbiti autsajdere.
– Da, – rekla je Sophie, osjećajući se pomalo potišteno. – Definitivno znaju.
Začule su dolazak automobila niz cestu i Amy je otišla pogledati. – Koga znamo da vozi plavi BMW? – pitala je, a Sophie je rekla: – Mi? Nikoga, – ali kad se automobil zaustavio, a iz njega izašla plavuša, rekla je: – O, ne.
Amy je škiljila van preko dvorišta. – Tko je to?
– Phinova majka, – rekla je Sophie, prošavši pored nje kako bi izašla na trijem.
– Moj sin je važan čovjek u ovom gradu, – rekla je Liz oprezno kada su same sjedile na lju-ljački, jer su Amy i pas bacili samo jedan pogled na nju i vratili se u kuću. Sophie se topila na vrućini; mogla je osjetiti klizanje kapljica znoja između svojih grudi; ali Liz se nije čak niti za-rumenila, iako je bila u svilenom kostimu. Tuckeri su ovdje oduvijek bili važni.
Sophie je klimnula glavom. Ova žena sigurno nije sa Zemlje.
– Uvjerena sam da ova situacija tebe zabavlja, samo tako doći ovamo iz grada...
– Ne, – rekla je Sophie. – Uopće mi nije zabavno. Ispričao mi je za New Bridge. Shvaćam koliko je to važno.
Liz je klimnula glavom. – Hvala ti. To mi značajno olakšava ono što to sada želim reći. – Stisnula je usne. – Shvatila sam da ste ti i moj sin u nekakvoj vezi i to se mene ne tiče. Ali tiče me se politička dobrobit ovog grada, uvijek se i ticalo nas Tuckera i moja je dužnost pobrinuti se da je ništa na ugrožava. Tvoja veza s njim je štetna za političku perspektivu. Kad odlaziš iz Temptationa?
Sophie se povukla unatrag, pecnuta unatoč sebi. Pa, što je ona i očekivala? Dobrodošlicu u obitelj? – Sljedeće nedjelje, – rekla je Sophie, suzdržavajući se.
– Hoćeš li ga viđati u Cincinnatiju?
Sophie je duboko udahnula. – Nismo razgovarali o tome.
– Tako dakle. – Liz je s kamenim licem počela zurili po praznom dvorištu. – Ali ako on pre-dloži nastavak vaše veze nakon tvog povratka u Cincinnati, ti ćeš pristati.
– Nemam pojma, – rekla je Sophie. – Ali do sljedećeg tjedna ga možda budem prestala vo-ljeti. – Pomislila je na Phina i zbog osjećaja poštenja je dodala: – Ili ipak ne.
– On ti uopće nema novaca, znaš.
Sophie se okrenula kako bi je pogledala i sada joj je iz pogleda na površinu izbijao sav onaj bijes koji je potiskivala. – Sto?
– On nema novaca. – Liz je zurila u dvorište. – Tuckeri nikada nisu imali novca. Novac do-lazi iz moje obitelji.
Mene ne zanima njegov novac, ti santo leda. Sophie je klimnula glavom, nagovarajući sama sebe da ostane smirena i pribrana. – Niste baš dobro razmislili o ovome.
– Stvarno, gospođice Dempsey...
– Shvaćam da vam je pogled zamagljen jer ste mu majka, ali on je predivan, pametan, duho-vit, ljubazan i vješt. U ovoj kući je popravio pola stvari. Znate li koliko je to privlačno?
– I otac mu je bio takav, – rekla je Liz, ostavši malo zatečena.
– Onda znate koliko je to privlačno. Ali najviše od svega, prokleto je seksi. – Liz se trgnula, a Sophie je pomislila, Dobro. – Vjerujte mi, da Phin uradi ne znam što, žene bi mu opet ležale pod nogama. – Sophie je zastala, zatečena zamišljenim prizorom. – Okej, mislim da ste shvatili što sam željela reći. Njemu nije potreban novac da bude privlačan. Zapravo, meni je mnogo privlačniji bez njega. Bogati ljudi su uglavnom loša bića.
Liz je podigla jednu obrvu.
– Pa, zasad me niste posebno impresionirali, – rekla joj je Sophie. – Još uvijek ne znam zašto ste ovdje. Da sam željela samo njegov novac, što biste učinili? Potkupili me? Upozoravam vas, ja sam skupa.
Liz se nasmiješila prema Sophie, a Sophie je poželjela da nije. – Mogu ti ponuditi...
– Zaboravite, – rekla je Sophie, s užitkom je prekidajući. – Vi zadržite svoj novac, ja ću nje-ga. Kao investiciju.
Lizine oči su postale još hladnije, ako je to uopće bilo moguće. – Nemoj me podcjenjivati.
– Ni vi mene nemojte podcjenjivati, – rekla je Sophie jednako oštro. – Uvjerena sam da ste došli ovamo kako bi zaštitili svog sina i suosjećam s vama. I meni je moja obitelj važna. Ali umorna sam od kojekakvih uvreda. Zato prijeđimo na stvar; znam da on nema novaca, što meni nimalo ne smeta, jer ja uopće ni ne želim njegov novac. Mi žene niže klase smo jednostavno takve. Samo tražimo jeftino uzbuđenje. I zato je jedino što vi imate, a ja želim, vaš sin. Žao mije.
– Očito sam pogriješila što sam došla ovamo. – Liz se ustala. – Nadala sam se da ću ti moći objasniti razloge.
– Ne, niste – rekla je Sophie. – Pokušali ste me zastrašiti kako ne bih ušla u vaš svijet. Pa, možete se opustiti. Ne bih željela vaš svijet ni na poklon.
– Ni ne bi ga dobila na poklon, – rekla joj je Liz, glasom presijecajući Sophieno razmetanje. – Zaradila si privilegiju da uđeš u njega, zato ne pretjeruj.
– Sad je dosta, – rekla je Sophie. – Dosta mi vas je. Idite nekamo dalje širiti svoju paranoju. Mi smo svi ovdje već siti svega.
– Dobro jutro, gospođice Dempsey. – Liz se još više uspravila, ako je to uopće bilo moguće. – Želim vam ugodnu vožnju do Cincinnatija. I nemoj ni pomišljati na zarobljavanje mog sina. Prije ćemo se vidjeti u paklu.
Kad je otišla, Amy je izašla na trijem i rekla: – Opa.
Sophie je klimnula glavom, pokušavajući se suzdržati od drhtanja. – Da. 'Vidjet će oni, znat će i reći će: "Zašto, pa ni mrava ne bi zgazila." '
Amy je zajedno s njom klimala glavom. – 'Svi mi ponekad poludimo.'
– Samo što Phin nije Norman.
– Ako ga je ta žena rodila, onda ni on nije normalan, – rekla je Amy. – Kloni ih se.
– Ne, zaista, mislim da bi mi se ona mogla svidjeti, – rekla je Sophie. – Kad bih imala malo vremena da ju bolje upoznam, da se povezem s njom.
– Ni za tisuću godina, – rekla je Amy.
– Možda ne tako brzo. – Sophie se pokušala opustiti. – Bože, napravila je sve samo nije spomenula moju dobru torbu i jeftine cipele.
– Nije te ni pozvala sebi doma na fini Chianti.
– Nikada me ne bi pustila u svoju kuću. – Sophie se naježila. – Na prednjih stubama bi od mene napravila odreske.
– Dobro je što odlazimo u nedjelju.
Sophie je pomislila na Liz Tucker i potvrdno klimnula glavom, a onda je pomislila na Phina koji joj se smiješi s toplinom u očima, popravljajući sve što je imala pokidano, a potom ju nas-mijava ližući s nje bademovo ulje na krevetu.
– Da, dobro je to, – rekla je.
Nakon ručka se gnjevni Zane vratio u Cincinnati, a Amy je odvezla Rachel i Cleu kako bi snimile ulazak u Temptation, a Sophie se vratila u kuhinju sa psom za petama, nastavljajući raditi. Ali kad je ostala sama, mogla je misliti samo na Phina. Bila je patetična. On definitivno nije plazio za njom. Kad mu je one noći u kuhinji rekla da će ostati još jedan tjedan, nije joj čak ni rekao 'dobro'. Čovjek bi bar pomislio da će reći 'dobro'.
Pa, takvi su ti muškarci. Zurila je u trešnje nasuprot sebe. Uzimali su što su htjeli i onda...
Dosjetila se da ju ova misao nikamo ne vodi. Bila je to misao koja ju je pratila već petnaest godina i koja ju je na dvije godine odvela u sigurno naručje Brandona, misao koja ju je
na neki način nagovorila da napusti seks, koji pak sada ima s Phinom. Ukratko, bila je nep-roduktivna. Još gora od toga, bila je dosadna.
– Završila sam s tobom, – rekla je trešnjama s tapeta. – Sada je potpuno novi dan.
Kad se Phin pojavio u sedamnaest i trideset, pronašao ju je dok se klimala na starim ljestva-ma, umotana u tapetu s motivom jabuka, ljepljiva i znojna zbog vrućine, i frustrirana jer su se tapete uporno kidale.
– Nikada nisi bolje izgledala, – rekao je dok joj je s oka pomicao kovrču umazanu ljepilom. – Što to radiš?
– Lijepim tapete, – rekla je Sophie poput ose. Podigao je ruku i odlijepio joj tanku traku po-kidane tapete s rukava. – Pretpostavljam da ovo treba ići na zid.
– Znaš li nešto o onom tvom 'hladnom' dijelu o kojem smo jučer pričali?
– Siđi s ljestava, Julie Ann, – rekao je Phin. – I ja sam dobar u tome.
– Naravno da jesi, ti si u svemu dobar, – rekla je Sophie, osjećajući se mrzovoljno dok se spuštala dolje.
– Moja mama ima kuću s četrnaest soba, – rekao je Phin. – I jednog je ljeta odlučila u njih dvanaest promijeniti tapete. Tata je to ljeto prozvao Ljeto strave. Znaš, ne namjeravam kritizira-ti...
– Onda nemoj.
– ... ali ovo su ružne tapete.
– Sada možeš ići.
Nasmiješio joj se, a njezin puls se ubrzao iako ona to nije željela.
– Ne mogu otići. – Podigao je tapetu. – Ako želiš lijepiti tapete, onda ćemo lijepiti tapete. A onda ćemo raditi ono što ja želim.
Sophie je pokušala ignorirati vrelinu u njegovom glasu koju je prenosio na nju. – Sigurno se šališ. Vruće mi je, ljepljiva sam, znojna i užasno izgledam...
– Znam, – rekao je Phin. – Nije mi važno. Makni mi se s puta da mogu zalijepiti ovaj komad.
Sophie je položila ruke na kukove. – Slušaj, ako misliš da ću ja...
Zastala je zato što je odložio komad tapete i rukama ju zarobio prislonivši je uza zid, polo-živši svaku ruku s jedne strane njezine glave, a licem mu je bilo vrlo blizu njezinome. Htio je nešto reći, ali je zažmirio i počeo se smijati.
– Što je tako smiješno? – pitala je Sophie, ali već je znala odgovor. Užasno je izgledala i on joj se smijao, a njoj to nije trebalo od njega, zapravo, to joj nije bilo potrebno od nikoga, a po-najmanje od...
– Ja, – rekao je. – Kriste. Upoznao sam te prije šest dana i već si me tako izludjela da sam pristao lijepiti tapete samo kako bih te mogao dirati.
Sophie je trepnula. – Što?
– Što želiš, Sophie? – pitao je, smijući joj se. – Struju, knjige, tapete, cvijeće, slatkiše. Dija-mante; što god, dobit ćeš to, sve što treba samo da ja dobijem tebe.
Bila je prilično uvjerena kako se šali, ali ne potpuno, ne s tim pogledom u očima i tom vreli-nom u glasu.
– Šest dana, – rekao je i klimnuo glavom. – Prokletstvo, jedan dan. Jedna minuta. Jedan pog-led na te usne. Vražji bombon. – Nagnuo je glavu kako bi je poljubio, a ona se naglo izmaknula kad je počela shvaćati da on misli ozbiljno.
– Dopusti da ovdje nešto razjasnimo, – rekla je kad je između njih stajao rub stola. – Želiš me.
– Na svaki mogući način, – rekao je Phin, krećući se oko stola kako bi došao do nje, a ona se pomicala koliko god i on, počevši se smijati kad ju je krenuo loviti.
– Otkad sam ugledao te usne, – rekao je Phin, slijedeći ju. – Dođi ovamo.
– Dobila sam te na 'dobar dan', – rekla je Sophie, još uvijek se krećući, a Phin je zastao i re-kao: – Što?
– Obožavam ovo, – rekla je Sophie, zureći u njega. – Užasno izgledam, a ti me loviš po ku-hinji. Ovo je odlično.
– Ne lovim te, – rekao je Phin.
Sophie je otkopčala gornje dugme svoje bluze.
– Lovim te, – rekao je Phin krenuvši brže nego što se ona nadala. Pobjegla je uz stubište, ali on je poletio za njom, grabeći ju oko struka i podižući je gore, kako bi je privukao bliže. Izgubi-la je dah jer ga je on istisnuo iz nje, a tada se okrenuo i zarobio ju uz stol, te ju svojim bokovi-ma gurnuo na njega i ona je točno znala koliko ju on želi. – Poslije ćemo lijepiti tapete, – rekao joj je na uho, dok je rukama išao prema njezinim grudima. Pokušala se izmigoljiti, a on je reka-o: – O, Kriste, Sophie – uvukavši ruke ispod njezine košulje, odostraga se trljajući uz nju, a ona je zažmirila jer je osjećaj bio pređi van.
– Trebali bismo otići gore, – rekla je bez daha kad je svojim licem zaronio u njezin vrat, a time ju je izluđivao.
– Ovdje, – rekao je, a ona je osjetila kako mu ruka lagano klizi prema njezinom trbuhu, pa sve do patenta. – Upravo ovdje, dok smo ovako naslonjeni na stol, ševit ću te do besvijesti.
Naježila se i rekla: – Nemoj pričati prostote, – a on se potiho nasmijao: – Osjećam da se više uzbudiš dok tako pričam. Ti si jako sklona tomu, Sophie.
Otkopčao joj je patentni zatvarač, a ona je rekla: – Ne, nisam – i podigla svoje bokove u nje-gove ruke, a onda je, kad su njegove ruke ušle u njezine kratke hlačice i došle između nogu, ona svoje ruke položila na stol, leđima okrenuta prema njemu, i duboko uzdisala.
Zatim je podigla glavu kako bi mu rekla koliko joj je dobro i taman se kroz staklo na ulaz-nim vratima zagledala direktno u oči Stephena Garyeva.
– Ne! – rekla je, pokušavajući se odmaknuti od Phina, ali on je rekao: – Da, – njoj u vrat i nagnuo je prema dolje, klizeći prstima niže, a kad se ona okrenula kako bi pobjegla, on ju je čvršće primio, što bi bilo vraški erotično da joj maloprije Stephen nije u vene ulio ledenu vodu. – Stephen! – rekla je, a Phin je rekao: – Što? – i zastao na dovoljno dugo razdoblje daje Sophie mogla procijediti: – Stražnja vrata, – kad se pokušavala okrenuti i povući dolje svoju bluzu.
Cijelo to vrijeme, Stephen je širom otvorenih usta samo stajao tamo.
Phin je nije pustio, iako je izvadio ruku iz njezinih hlačica i okrenuo ih kako bi sada bila zaš-tićena iza njega. – Stephen, mi ovdje imamo posla, – rekao je preko ramena. – Što dovraga že-liš?
Stephen se uspravio, još uvijek djelujući zbunjeno. – Došao sam vidjeti Rachel i zasigurno nisam očekivao...
– Pa, ni mi tebe nismo očekivali, – rekao je Phin. Sophie se ponovno pokušala odmaknuti, a on ju je čvršće obuhvatio. – Rachel nije ovdje. I zato odlazi.
– Pogriješio sam. Upravo sam ovo i mogao očekivati od tebe, – rekao je Stephen, okrenuvši se dok je odlazio.
– Mislim da je ovo bila uvreda. – Phin je opet uvukao svoje ruke u njezine hlačice. – Iako bih ovo i sam očekivao od sebe.
– O, ne, – rekla je Sophie uvrćući se, a Phin je rekao: – O, da, – i opet ju je uhvatio.
– Vjeruj mi, Stephen je upravo sada ubio svako zanimanje za otkrivanje maštarija, – rekla je Sophie. – Na katu je tuš kabina. S tušem za koji Amy tvrdi daje ilegalan u većini južnih država. – Phin se prestao boriti s njom i ona ga je povukla prema stubama. – Zamisli mogućnosti.
– Otkad sam ugledao te usne, – rekao je Phin, slijedeći ju. – Dođi ovamo.
– Dobila sam te na 'dobar dan', – rekla je Sophie, još uvijek se krećući, a Phin je zastao i re-kao: – Što?
– Obožavam ovo, – rekla je Sophie, zureći u njega. – Užasno izgledam, a ti me loviš po ku-hinji. Ovo je odlično.
– Ne lovim te, – rekao je Phin.
Sophie je otkopčala gornje dugme svoje bluze.
– Lovim te, – rekao je Phin krenuvši brže nego što se ona nadala. Pobjegla je uz stubište, ali on je poletio za njom, grabeći ju oko struka i podižući je gore, kako bi je privukao bliže. Izgubi-la je dah jer ga je on istisnuo iz nje, a tada se okrenuo i zarobio ju uz stol, te ju svojim bokovi-ma gurnuo na njega i ona je točno znala koliko ju on želi. – Poslije ćemo lijepiti tapete, – rekao joj je na uho, dok je rukama išao prema njezinim grudima. Pokušala se izmigoljiti, a on je reka-o: – O, Kriste, Sophie – uvukavši ruke ispod njezine košulje, odostraga se trljajući uz nju, a ona je zažmirila jer je osjećaj bio pređi van.
– Trebali bismo otići gore, – rekla je bez daha kad je svojim licem zaronio u njezin vrat, a time ju je izluđivao.
– Ovdje, – rekao je, a ona je osjetila kako mu ruka lagano klizi prema njezinom trbuhu, pa sve do patenta. – Upravo ovdje, dok smo ovako naslonjeni na stol, ševit ću te do besvijesti.
Naježila se i rekla: – Nemoj pričati prostote, – a on se potiho nasmijao: – Osjećam da se više uzbudiš dok tako pričam. Ti si jako sklona tomu, Sophie.
Otkopčao joj je patentni zatvarač, a ona je rekla: – Ne, nisam – i podigla svoje bokove u nje-gove ruke, a onda je, kad su njegove ruke ušle u njezine kratke hlačice i došle između nogu, ona svoje ruke položila na stol, leđima okrenuta prema njemu, i duboko uzdisala.
Zatim je podigla glavu kako bi mu rekla koliko joj je dobro i taman se kroz staklo na ulaz-nim vratima zagledala direktno u oči Stephena Garyeva.
– Ne! – rekla je, pokušavajući se odmaknuti od Phina, ali on je rekao: – Da, – njoj u vrat i nagnuo je prema dolje, klizeći prstima niže, a kad se ona okrenula kako bi pobjegla, on ju je čvršće primio, što bi bilo vraški erotično da joj maloprije Stephen nije u vene ulio ledenu vodu. – Stephen! – rekla je, a Phin je rekao: – Što? – i zastao na dovoljno dugo razdoblje daje Sophie mogla procijediti: – Stražnja vrata, – kad se pokušavala okrenuti i povući dolje svoju bluzu.
Cijelo to vrijeme, Stephen je širom otvorenih usta samo stajao tamo.
Phin je nije pustio, iako je izvadio ruku iz njezinih hlačica i okrenuo ih kako bi sada bila zaš-tićena iza njega. – Stephen, mi ovdje imamo posla, – rekao je preko ramena. – Što dovraga že-liš?
Stephen se uspravio, još uvijek djelujući zbunjeno. – Došao sam vidjeti Rachel i zasigurno nisam očekivao...
– Pa, ni mi tebe nismo očekivali, – rekao je Phin. Sophie se ponovno pokušala odmaknuti, a on ju je čvršće obuhvatio. – Rachel nije ovdje. I zato odlazi.
– Pogriješio sam. Upravo sam ovo i mogao očekivati od tebe, – rekao je Stephen, okrenuvši se dok je odlazio.
– Mislim da je ovo bila uvreda. – Phin je opet uvukao svoje ruke u njezine hlačice. – Iako bih ovo i sam očekivao od sebe.
– O, ne, – rekla je Sophie uvrćući se, a Phin je rekao: – O, da, – i opet ju je uhvatio.
– Vjeruj mi, Stephen je upravo sada ubio svako zanimanje za otkrivanje maštarija, – rekla je Sophie. – Na katu je tuš kabina. S tušem za koji Amy tvrdi daje ilegalan u većini južnih država. – Phin se prestao boriti s njom i ona ga je povukla prema stubama. – Zamisli mogućnosti.
– Želim da znaš, – rekao je slijedeći je, – da ću ponovno imati kontrolu nad sobom kad ko-načno poševim.
– Misliš? – Sophie se okrenula i poljubila ga, ližući mu usne zbog čega je on lagano zadrhta-o.
– Najmanje petnaest minuta, – rekao joj je prislonjen na njezine usne. – A onda ću te opet morati poševiti.
Naježila se, on se nasmijao i rekao: – Tako si laka.
– Kao i ti, – rekla je: – I u tome je naš problem. Oboje smo ludi dok nas ovo ne popusti.
Sophie se uspravila. – 'Popusti'?
– To nikada ne potraje. – Phin ju je pogurao prema stubama. – Jednog dana ćemo opet biti normalni, pa hajdemo onda uživati u ovome dok traje.
– Već si to doživio, zar ne? – rekla je Sophie, osjećajući se loše jer ona nije.
– Zapravo, nisam, – rekao je Phin. – Ništa poput ovoga. Hajde, pokreni se, hoćeš li?
– Morao si to reći, – rekla je Sophie, počevši se penjati. – 'Ne, Sophie, nitko nije bio poput tebe.' – Ubrzala je zato što je bila ljuta i jer ga je još uvijek željela, a on se zakvačio prstima za njezine hlačice, povukavši ju niže za jednu stubu kako bi bila pored njega.
– Nitko nije bio poput tebe, – rekao joj je na uho. – Zbog čega si me i uplašila. Ali svejedno sam išao za tobom.
Leđima se naslonila na njega i rekla: – Voljela bih da me pamtiš, ako je to moguće.
– Pokušaj s nezaboravljiva' – rekao je Phin. – I ne, nisam to morao reći. A sada, mogu li te konačno imati?
– Da, – rekla je Sophie. – Možeš imati što god želiš.
Dva sata kasnije je Phin poljubio Sophie za rastanak pred Amy, koja se mrgodila gledajući kuhinjski zid oblijepljen novim tapetama s uzorkom jabuka.
– Moram ići, – rekao je obraćajući se Sophie. – Kasnim
– To je šala, je li tako? – pitala je, a on je odgovorio: Nije.
– 'Vi muškarci ste svi isti' – rekla mu je, odlučivši vjerovati kako je to bila šala. – 'Sedam ili osam na brzaka i odlazite s dečkima.'
– O čemu ti pričaš? – pitao je, a Amy je rekla: – Citat iz filma. Taj ti mora biti poznat.
– Ne gledam filmove, – rekao je Phin. – Ja sam intelektualac. – Opet je poljubio Sophie i re-kao: – Smiri se. Prestani citirati. – A onda je otišao prije nego se mogla sjetiti bilo čega što bi mogla reći, nečega poput, Podsjećaš me na svoju majku.
– A što ste vi točno radili u kupaonici? – pitala je Amy.
– Točno ono na što si i pomislila da radimo, – rekla je Sophie, još uvijek se pokušavajući uv-jeriti kako je ono o drugoj ženi samo šala. – Podsjeti me da zahvalim Wesu na onom tušu. O, i Phin misli kako bismo trebali promijeniti zastor nad kadom jer je uvjeren da nas ona plijesan promatra.
– Jesi mu spomenula da te njegova majka pokušala otjerati iz grada?
– Nisam. – Sophie je sjela za stol i ponovno otvorila svoj laptop. – Iako će sutra htjeti posta-viti veću ogradu. Stephen Garyey nas je uhvatio u kuhinji.
– U lošem stanju? – pitala je Amy.
– Jako lošem, – rekla je Sophie i potom se nasmiješila, iako nije željela. – I uistinu jako, jako dobrom.
– Sophie, ne misliš valjda ozbiljno s gradonačelnikom, zar ne? – pitala je Amy. – Zato što bi to bilo loše. On te neće voljeti na način koji ti zaslužuješ...
– Ne, – rekla je Sophie, ali osjetila je jezu čak i dok je to izgovarala. – Uopće ne mislim na ništa ozbiljno. Mislim da će to uskoro popustiti.
– Okej, – rekla je Amy. – Ah, pa, onda... A što se tiče
Sophie se napela. – Što?
– Sutra ćemo dobiti društvo, – rekla je Amy. – Čini se da je Zane zapalio vatru ispod Clee jer je nazvala L. A. i onaj frajer Leo dolazi sutra ovamo kako bi vidio što radimo ovdje.
– Leo Kingsley, – rekla je Sophie, a instinkti su joj se jedva probijali kroz osjećaj zadovolj-stva. U tome je bio problem s odličnim seksom. Otupljuje potrebne alate za preživljavanje. – On je Davyev bivši šef, producent.
– Točno.
Sophie je razmišljala o toj činjenici. – Ne vidim kako to može značiti nevolju. – Ali sigurno će biti.
– Ni ja, – rekla je Amy i s dozom sumnje su se međusobno pogledale.
– Pretpostavimo da se neće dogoditi ništa loše dok se stvarno ne dogodi, – rekla je Sophie.
– Dobro. – Amy je okrenula leđa zidu, nimalo ne djelujući veselo. – A sada mi objasni zašto su ružne jabuke bolje od ružnih trešanja i sva moja pitanja će dobiti svoje odgovore.
Tog istog poslijepodneva, Rachelin otac ju je pozvao da dođe na betonirano i nenatkriveno dvorište iza kuće. Oprezno je sjedila pored njega na čeličnom vrtnom stolcu, s rukavicama za čupanje trave još uvijek na rukama, nervozna zbog vrućeg stolca od sunca i očeve teme za raz-govor.
– Čujem da radiš na tom filmu, – rekao je. – Što oni to rade?
– Samo snimaju ljude koji razgovaraju na trijemu, – rekla je Rachel.
– Oh. – Otac joj se doimao razočaranim. Potom je rekao: – Javi mi što rade. To je jako važno za ovaj grad.
– Zašto?
– Moja građanska dužnost jest znati što se događa u ovom gradu, – rekao joj je otac, lagano se zapuhavši. – Ti došljaci mogu vrlo loše utjecati na ostale ljude. Tako da ćeš mi ti sve reći, jesi li razumjela?
– Jesam, tata, – rekla je Rachel, u nijednom djeliću sekunde ne imajući namjeru ikada učiniti nešto takvo. – Coreyevi ovog vikenda uređuju kuću. To ti je već neka vijest.
Otac joj nije djelovao zainteresirano. – Možda bih trebao svratiti i sam pogledati što se do-gađa. Phin Tucker tamo provodi dosta vremena, je li tako?
– Pokazivao je Sophie kako ovdje funkcionira struja, – rekla je Rachel, iako je bila prilično sigurna da to nije jedina stvar koju je Phin pokazivao Sophie. Sinoć je sjedeći na stražnjem sje-dištu Phinovog automobila mogla osjetiti seksualnu napetost na prednjim sjedištima. Kad ju je majka srela na ulaznim vratima i veselo rekla: 'Je li to tebe dovezao Phin Tucker?', ona je odgo-vorila: 'Mama, nije me čak ni primijetio.'
– Znači, spetljao se s filmašima? – govorio je njezin otac, a ona je bez razmišljanja odgovo-rila: – O, da.
– Smeta li ti to? Smeta li ti što se na izborima kandidiram protiv njega?
– Zbog čega bi mi to smetalo? Radiš to svake dvije godine. – Rachel je zurila u vrt, u isti onaj koji će opet uskoro morati čistiti od trave, vrt koji je održavala svakog ljeta čitavog svog života.
Željela je otići odavde, nekamo gdje je netko drugi čupao travu.
– Ne želim da budeš povrijeđena ako on provodi dosta vremena s drugom ženom, – rekao joj je otac. – I ne želim da misliš kako moraš birati između svog oca i muža.
– Muža? – rekla je Rachel. – Ne ni za milijun godina. Mama si je utuvila u glavu da ćemo mi biti zajedno, ali uopće nije u pravu.
– Uvjeren sam da ona... – počeo je Stephen, ali Rachel gaje prekinula.
– Gledaj, tata, radi se o Phinu, zaboga. On me učio voziti bicikl i stavljao mi je flastere kad bih pala i ozlijedila se. Učio me kako se igra softball i vikao je na mene kad sam na jednom turniru pala preko treće baze. Nakon toga, poprilično je teško gledati ga požudnim očima.
– Oh. – Stephen je djelovao kao da mu je neugodno, a Rachel je dodala: – Oprosti, tata. Rek-la sam malo više nego što si morao znati.
– Ne, ne, ti dobro znaš da mi sve možeš reći, – rekao je Stephen, ali njegov izraz lica je do-dao, Samo ne to. – Bio bi to sjajan spoj. Mogla bi svojem prezimenu dodati njegovo. Garyev-Tucker. – Pogledao je u daljinu. – I tvoj sin bi se mogao tako preživati.
– Sin? – rekla je Rachel.
– Phinu je potreban sin, a ti bi trebala prestati lutati okolo i konačno se smiriti.
– Lutati okolo? – Ovo je bilo kriminalno nepošteno. – A gdje ja lutam?
– Ne sviđa mi se što odlaziš u gostionicu, – rekao je Stephen. – Ti si maloljetna. Naravno, znam da tamo ideš s Robom, a on je pravi džentlmen. Šteta što mu je otac idiot. Ne razmišljaš valjda o udaji za Roba, zar ne?
Rachel je pomislila na ostatak života proveden u Temptationu i na sve one noći uz Roba. – Ne.
– Pa, za nekoga se moraš udati, – rekao je Stephen. – Razmisli malo o Phinu. Zgodan je on muškarac. Imala bi zgodne sinove.
Dosta ovog razgovora o sinovima. Zadnja stvar koja joj je sada potrebna jest beba, zaboga. Pa tek joj je dvadeset. Otac joj je još uvijek pričao, klimajući glavom prema kući s njihove des-ne strane. – I živjela bi odmah u kući pored nas i mi bismo ti mogli pomoći kad god bi nešto trebala.
– Phin iz te kuće ne bi izbacio Junie Miller, – rekla je Rachel. – To bi bilo zlobno.
– On nema nikakvog razloga bivšoj punici pružati krov nad glavom, – rekao je Stephen, a Rachel je u smjeru kuhinje dobacila nervozan pogled, u slučaju da ih majka sluša. Njezina maj-ka je satima mogla razglabati o tome kako je Diane Miller nagovorila Phina da kupi kuću pored Garyevevih, samo kako bi njihovim brakom mogla prkositi Virginiji.
– Samo nemoj predugo čekati s odlukom, – rekao je Stephen. – Ili ćeš završiti poput Clee Whipple, nećeš se udati dok ne prijeđeš tridesetu, nećeš imati djecu, živjet ćeš svagdje i nećeš se vratiti doma sve dok ne ostariš... – On je nastavio, a Rachel je pomislila, Bože, to zvuči odli-čno.
Otac joj je nastavio pričati o obiteljskim vrijednostima, o njezinom životu odmah pored njih, o tome kako bi se viđali svakog dana i kako bi njezin sin kada naraste također mogao biti gra-donačelnik, a Rachel je odlučila da će definitivno otići u L. A.
Učinit će štogod bude trebalo kako bi se to ostvarilo.
Na vrućini kasnog poslijepodneva, Sophie je provirila kroz staklena vrata knjižare i ugledala je Phina kako se mršti, gledajući u hrpu papira na pultu. Onda je i on nju ugledao, lice mu se odmah razvedrilo i pustio ju je unutra. – Bok, Sophie Dempsey. Sto tebe dovodi ovamo?
– Amy treba posuditi srednjoškolski džemper. A ja bih možda mogla kupiti neke knjige. – Sophie se okrenula kako se ne bi morala susresti s njegovim pogledom i ubrzo je otkrila da se nalazi u vrlo lijepoj knjižari. Nalazila se u prizemlju kuće viktorijanskog stila, samo što su sada četiri sobe pretvorene u jednu ogromnu. Unutra su bila dva udobna stolca i četiri kamina, ali prostorija je uglavnom bila ispunjena policama za knjige od orahovine, uredno posložene po žanrovima. – Predivno je, – rekla je. – Uistinu predivno.
– Hvala ti, – rekao je Phin bez imalo cinizma u glasu. – Moj djed je sve sam izradio.
Prema stražnjem dijelu je bio otvoren prolaz i ona je upitala: – Sto se nalazi iza tog prolaza?
– Moj bilijar, – odgovorio je Phin i ona je otišla pogledati.
Kuhinja i blagovaonica su također pretvorene u jednu veliku prostoriju, a bilijarski stol je stajao u sredini.
– Lijep je, – rekla je Sophie kad ga je vidjela, znajući kako je to podcjenjujući opis. Bio je to prekrasan, ručno izrađeni, masivni stol od hrastovine, s ogradama od palisandrovine u koje su umetnuti biseri sa zlatnim svilenim resicama na rupama. Phin se trgnuo na riječ 'lijep', ali je rekao: – Hvala ti, – baš poput džentlmena kakav je i bio.
Otišla je do stalka sa štapovima za bilijar, ali je stavila ruke iza leđa kako ništa ne bi dirala. Kušnja je bila užasna.
Stalak je bio star i prekrasan, Eastlake dizajn, preko kojeg je zlatnim slovima pisalo New England Pool Cue Company. – I ovo je jako lijepo. – Uzmakla je korak i umalo pala preko hrpe kutija koje su stajale iza nje.
– Pazi, – rekao je Phin. – Plakati za kampanju.
Duž čitavog zida su stajale poredane kutije pretrpane s tim plakatima. – Planiraš jaku kam-panju? – pitala je Sophie, a Phin je rekao: – Ne, moja baka je napravila pogrešku.
– Djed je želio te plakate za svoju drugu kampanju, davne 1942. Rekao joj je da ih naruči stotinu. I tako je i učinila, samo što nije primijetila da se oni naručuju u paketima od po nekoli-ko stotina i tako je djed završio s deset tisuća plakata. I otada ih koristimo.
– Nisi promijenio plakate od 1942?
– Samo jednom. Nakon što je Gil Garyev pobijedio mog oca jer je sagradio New Bridge. – Sophie se namrštila i on je nastavio. – Gil je napravio pravu dramu oko toga koliko je to uzalu-dno bacanje novca, jer smo morali kupiti desnu stranu posjeda Sama Whipplea kako bismo sag-radili cestu, ali dok su na red stigli drugi izbori, ljudi su primijetili da je sve manje prometnih nesreća i daje promet olakšan. Tako daje moj otac dao izraditi naljepnice na kojima je pisalo, On je izgradio most i tako smo jedne večeri moja mama, tata i ja otišli i zalijepili ih preko pla-kata na kojima je pisalo More ofthe Same.
– I on je pobijedio, – rekla je Sophie.
– S velikom većinom glasova. – Phin je zavukao ruke u džepove, očiti izdajnički znak, kako bi Brandon rekao, da potiskuje svoje emocije.
– I kakav je ostatak priče?
Phin je slegnuo ramenima. – Odslužio je svoj mandat, doživio srčani udar i umro godinu da-na poslije od trećeg srčanog udara. Ponovno je postao gradonačelnik, ali nikada više nije bio isti.
Sophie se namrštila. – Ne mogu zamisliti da bih mogla.
– Mislim da se nije radilo o želji, – rekao je Phin. – Mislim da se radilo o godinama tradicije za koje je on smatrao da je prekinuo svojom krivnjom. A onda je mislio kako mora igrati na sigurno kako ne bi ponovno izgubio. To gaje dokrajčilo.
– Samo činjenica da je izgubio na jednim izborima. – Sophie je klimnula glavom.
– Tuckeri ne gube, – rekao je Phin. – I zbog toga bih volio znati snimate li tamo pornić.
Sophie je trepnula. – Pornić? Zaboga, ne. Ja to ne bih radila. – Pogledala je dolje u plakate i pomislila, Ne želim biti njegov Novi most. – Iako snimamo scenu seksa. – Možda i dvije, ako ovo poslijepodne dobro ispadne. – Kunem se, ne radi se o porniću, iako bi neki ljudi mogli mis-liti drugačije.
Phin se malo opustio. – Ako se radi o nečemu što se može prikazati na TV-u onda sigurno nije pornić. Ako je to tako onda nemamo problema. – Nasmiješio joj se, a Sophie je osjetila užurbano kucanje srce jer joj je bio tako blizu.
– Tako da ja... – počela je, a on joj je primaknuo još bliže i susrela mu je pogled i od silne navale vrućine je počela osjećati laganu vrtoglavicu.
– Reci mi što želiš i imaš to, – rekao je.
– Ne znam o čemu ti pričaš, – rekla je Sophie, pokušavajući mu se oduprijeti.
– Pričam o tvom pogledu. Do sada sam ga vidio tri puta i jako me veseli.
Sophie je pogledala u strop.
– Zaboravi, Soph, – rekao je. – Ne želiš to učiniti, dobro, ali nemoj mi pokušavati reći da nemaš želju.
Pogledi su im se susreli. – Oh, želim ja to, – rekla je, a on ju je poljubio, povlačeći ruku prema gore sve do njezinih grudi.
Petnaest minuta kasnije je bila ispružena pored bilijarskog stola s rastvorenom bluzom, ot-kopčanim patentom i spremnim tijelom. Phin je zastao kako bi uhvatio zrak i rekao:
– Znaš da na katu imam krevet, – a tada su se otvorila ulazna vrata i ona se privila uz njega.
– Zaključao sam ih, – rekao je. – Jebem ti, to je moja majka.
Sophie je brzo skopčala svoju bluzu, a Phin se ustao i uguravao košulju u hlače.
– Hej, mama, – rekao je hodajući prema prednjem dijelu knjižare, a Sophie je čula hladan glas koji je pitao: – Sto si ti tamo radio? Ostavio si papire po cijelom pultu. Ljudi s ulice mogu vidjeti koliki je ovdje nered.
– Nedjelja je, – rekao je Phin. – Nema ljudi na ulici. Ti si zbog toga došla ovamo?
– Krenula sam pokupiti Dillie, ali prvo sam željela nasamo razgovarati s tobom.
Ne bih trebala ovo slušati, pomislila je Sophie. Poravnala je svoju bluzu, a potom se, upravo u trenutku kada je Phinova majka rekla: – Navratila je Virginia Garyev, – ustala i pošla prema prednjem dijelu knjižare, govoreći stoje nonšalantnije mogla: – Pa, hvala na pomoći. – Pustila je da joj pogled odluta do Phinove majke, ležeran, po ničemu poseban, ali kada ju je dobro pog-ledala, sledila se na mjestu.
Liz Tucker je bila visoka i elegantna plavuša, ali uglavnom je djelovala zastrašujuće. A s ob-zirom na hladnoću kojom je trenutno zračila, kada bi je stavili da sjedne u dnevnu sobu kuće na farmi, ne bi im bio potreban klima uređaj. Ikada. Sophie je uzmaknula jedan korak.
– Ovo je moja majka, Liz Tucker i upravo je na odlasku, – rekao joj je Phin. – Mama, ovo je Sophie Dempsey. Sviđa mi se i zato budi dobra prema njoj.
– Drago mi je, gospođice Dempsey. – Liz Tucker je ispružila svoju savršeno manikiranu ru-ku s dijamantom na prstu, dovoljno velikim da bi mogao otplatiti školovanje mladog liječnika. Sophie je pogledala njezinu lijevu ruku. Na toj ruci je imala još veći.
– I meni također, – rekla je Sophie slabašno, prihvativši njezinu ruku. Bila je hladna i suha, a rukovanje s njom je sličilo na otpuhnuti poljubac, jer je Liz povukla ruku gotovo prije samog kontakta.
– Ti si jedna od onih ljudi koji snimaju film, – rekla je Liz. – Virginia kaže da naporno radi-te. – Liz je pogled usmjerila na Phina. – I družite se s mještanima.
– Ja bih zaista trebala krenuti, – rekla je Sophie. – Imam puno posla.
– Nikamo ti ne ideš. – Phin je otvorio ulazna vrata. – Doviđenja, mama. Pozdravi mi Virgi-niju i reci joj da si konačno nađe život.
Liz je djelovala kao da se želi prepirati, ali Phin je šire otvorio vrata i pokazao prema trije-mu, strpljivo zureći u svoju majku sve dok nije popustila i krenula prema vratima, dobacujući Sophie hladan pogled prije nego je izašla.
– Čovječe, – rekla je Sophie kad je otišla.
– Nije uvijek bila takva, – rekao je Phin. – Jako ju je pogodila tatina smrt. Ipak ona ima dob-ro srce.
Sophie je željela reći, Kako to znaš? Ali ipak mu je to bila majka. – Sigurna sam da ima.
– Ne, nisi. – Phin joj je prišao bliže. – Ali nije mi važno. Skoro sam bio u tebi. Izaberi mjes-to, bilo koje i lezi dolje.
Sophie je zaustavila dah i povukla se korak unatrag. Bilo koje mjesto. Nešto što bi bilo dob-ro u filmu. – Bilijarski stol.
Phin je začuđeno zastao. – Jesi luda? Znaš li što bi to učinilo filcu?
Sophie je zapravo znala, ali se iznenadila da je on sada razmišljao o tome. – Toliko o pusto-lovini, – rekla mu je, a on je rekao: – Spreman sam na bilo kakvu pustolovinu, samo ne na onu koja mi može uništiti bilijarski stol. Hajde da ti pokažem kat. Možeš izabrati srednjoškolski džemper i skinuti odjeću.
Spavaća soba na katu je bila nemarno ugodna, a krevet je bio širok i zgužvan. – Ovdje živiš? – rekla je Sophie, pogledavajući uokolo, a Phin je rekao: – Više ne, – i poljubio je, odnoseći je u vrelinu.
– Želim nešto uzbudljivo, – rekla je bez daha. – Želim nešto uzbudljivo, drukčije i izopače-no.
Smijao se dok joj je rukama gladio leđa. – Razgovor je jeftin. Daj mi detalje.
Poljubio joj je vrat, pronašavši ono dobro mjesto, a ona je osjetila vrtoglavicu. Koncentriraj se. – Ničega se ne mogu sjetiti, – rekla je Sophie, stoje bila istina.
– Lisice.
– Ne bih rekla.
– Onda dobro jer ih ionako ne mogu pronaći. – Phin ju je povukao prema krevetu i prevrnuo ju na poplun. – Kockice leda. Perje. Tučeno vrhnje.
– Što? – Sophie ga je s kreveta promatrala i srce joj je ubrzano kucalo dok ga je gledala kako skida košulju. – Nije važno. Ne.
– Mogao bih pozvati Wesa na seks utroje. – Svukao je svoje hlače i legao na krevet pored nje.
– Ne, ne bi mogao, – rekla je Sophie zadrhtavši kad je položio svoje ruke na nju.
– On to ionako ne bi želio napraviti, – rekao joj je Phin u kosu, dok su mu se prsti spuštali niz njezinu bluzu. – On je povučen tip. Wes je jednostavno takav. Zašto si ti još uvijek odjeve-na?
– Što? – rekla je Sophie. – Oh. – Sjela je na krevet i shvatila daje opet otkopčana. – Mislila sam na nešto više... – Naježila se kad joj je povukao bluzu s ramena i kada ju je udario svjež zrak klima uređaja.
– Što više? – rekao je, lagano joj otkopčavajući patentni zatvarač, a ona je pokušavala raspo-rediti svoje misli.
Zastao je na te riječi. – Čekaj da nešto razjasnimo. Želiš nešto uzbudljivo, ali ne čudno, dru-gačije, ali ne perverzno i izopačeno, ali ne sramotno.
– Da, – rekla je Sophie, pokušavajući ne primijetiti daje on posve gol. Bože, kako je samo predivan.
Uzdahnuo je. – Možemo li se samo seksati? Nije kao da se dugo poznajemo pa nam je već dosadno.
– Ne, – rekla je Sophie. – Od tebe mnogo učim. Ovo je kao koledž. – Diraj me.
– Koledž, – rekao je Phin.
– Nikada nisam uspjela otići, – rekla je Sophie. – A oduvijek sam željela diplomu. I tako ću je dobiti od tebe. – Daj mije.
– Iz seksa, – rekao je Phin.
– Pa, ti si stručnjak u tome, zar ne? – rekla je Sophie, treptajući svojim očima dok joj je svla-čio hlače. Uzmi me.
– Nemoj me pokušavati šarmirati, – rekao je Phin, ali zvučao je odsutno.
Sophie je ovila ruke oko njega i primakla ga bliže k sebi. – Nauči me nešto novo, – rekla je i on ju je nagnuo nazad na krevet, a ona je zadrhtala kad se njegovo tijelo spustilo na njezino.
– Okej, – rekao je Phin. – Ali obrati pozornost, Julie Ann, bit će ispitivanja.
Sophie se probudila sama. Protegnula se preko plahti natopljenih bademovim uljem, što je bilo užasno, ali ona se osjećala odlično, pa onda k vragu sve ostalo. Škiljeći je pogledala sat pored Phinovog kreveta i shvatila je da spava više od sat vremena. Ovo je ženu strašno iscrplji-valo.
Omotala se gornjom plahtom i na prstima je hodala niz hodnik sve dok nije pronašla kupao-nicu, a potom se tuširala sve dok s tijela nije oprala i najmanji trag ulja.
Zatim se vratila u Phinovu spavaću sobu, odjenuvši se i budući da nije podnosila nered, ski-nula je donju plahtu zamazanu uljem, baš kao što je učinila i s madracem. Nešto se začulo dok ih je skidala i zastala je kako bi vidjela što je lupilo ispod kreveta.
Lisice.
Podigla ih je i zagledala se u njih, a činilo se kao da su i one gledale u nju, a onda je tužno pomislila što li je Phin sve radio s njima i s kime je bio kad ih je koristio.
Nisam ljubomorna, govorila si je.
Radilo se samo o tome da je on perverznjak.
– Jesu li ovo tvoje lisice? – pitala je Phina kad je sišla dolje.
Okrenuo se od blagajne, izgledajući predivno i sneno na kasnom poslijepodnevnom svjetlu i rekao joj: – O, dobro. Baš sam ih tražio.
Sophie je podigla lisice u zrak, u nadi da će mu barem malo biti neugodno. Ali jedan pogled na njega joj je bio dovoljan da ga opet poželi. – Pronašla sam ih u krevetu.
– To ima smisla, – rekao je Phin. – Tamo sam ih i izgubio.
– Pitala bih te što si radio s njima, – rekla je Sophie, pokušavajući ne zvučati poput kučke, – ali vjerojatno ne želim znati, zar ne?
– Naravno da želiš. Bilo je uzbudljivo, drugačije i izopačeno. – Phin je klimnuo glavom prema stubištu. – Idi ih spremi negdje gdje ćemo ih lako pronaći i kasnije ću ti pokazati. Kako se osjećaš?
– Nesigurno, – rekla je Sophie, gledajući u lisice s rastućom znatiželjom.
– Ne mislim na njih, slatkice, – rekao je Phin. – Ovo je dio u kojem postaneš hladna i okre-neš se protiv mene.
– Koji dio? – pitala je Sophie nerazumno.
– Dio koji slijedi nakon seksa, – rekao je Phin. – Kad se sjetiš da sam perverznjak, a ti nisi takva žena i za sve sam ja kriv. – Zvučao je prilično veselo.
Sophie je opet pogledala u lisice, sada definitivno zaintrigirana usprkos sebi. Nema nikakvog smisla da joj se on gadi; voljela je sve ono što joj je radio. A ako će biti posve iskrena, bila je otvorena za raspravu o lisicama. – Mislim da od sada možemo preskočiti onaj dio o hladnoći. A što ti točno...
Ulazna vrata su se otvorila i Sophie je pokušala sakriti lisice, ali bilo je prekasno.
Wes je djelovao zapanjenije od nje same. Kad se oporavio, rekao je: – Ovo je moje, hvala ti. – Uzeo joj je lisice i stavio ih u stražnji džep. – Zašto se ovdje osjeti salata?
– Imao sam planove s njima, – rekao je Phin, a istovremeno je Sophie rekla: – Pa, moram ići.
Pokušala se provući do vrata, ali Phin ih je blokirao. – Wes je upravo išao prema bilijaru, – rekao je, a Wes je odgovorio: – Točno. Idem ja do bilijara.
Kada je otišao, Phin je rekao: – Znači taj dio od sada možemo preskočiti.
– Koji dio? – pitala je Sophie i on se nagnuo kako bi je poljubio, ovog puta nježno, a ona mu se prepustila i ponestalo joj je zraka zato što joj je bio tako blizu, tako nježan i tako na-paljen.
– Možemo preskočiti dio s hladnoćom, – promrmljao joj je na usne. – I odmah se baciti na dobre stvari.
– Točno, – dahtala je. – Apsolutno. – Rukama mu je ovila struk i povukla ga bliže, opet pa-dajući u njegov poljubac, a kada je trebao zraka, rekao je: – Znaš, ne moram sada igrati bilijar.
– Oh. Naravno da moraš. – Sophie se odmaknula od njega. – Moram se vratiti nazad. Imam... posla.
– Posao. – Izdahnuo je. – Okej. Znači vidimo se sutra.
– Da, – rekla je Sophie, hodajući prema vratima. – Sutra je sasvim u redu. – Zatvorila je vra-ta iza sebe i stala na trijem, s vrtoglavicom pogledavajući na glavnu ulicu Temptationa.
Drag gradić, pomislila je. Lijep.
Iza nje se začula škripa vrata i pojavio se Phin, držeći u ruci bijeli džemper. – Zaboravio sam ti dati ovo. – Predao joj gaje u trenutku kada je pored njih prošao automobil.
Usporio je, a Phin je mahnuo.
– Netko koga poznajemo? – rekla je Sophie, promatrajući džemper. Na samoj sredini je sta-jalo veliko slovo T s crveno-bijelom bejzbolskom loptom.
– Ja ih poznajem. Ti ne, – rekao je Phin, a Sophie je pomislila, Priča mog života.
– Bit ćemo jako oprezni s džemperom, – rekla mu je: – Ne moraš se gnjaviti, imam ih ja još dosta.
– Naravno da imaš, – rekla je Sophie krenuvši niz stube.
– Hladna, – uzvratio je Phin i vratio se unutra.
– Zadovoljna, – rekla je Sophie i vratila se nazad na farmu.
– Pretpostavljam da si morao, – rekao je Wes Phinu kad se vratio kako bi mu se pridružio kod bilijarskog stola.
– Poprilično. Zavela me.
– Da, baš – rekao je Wes. – Rekla je: 'Molim te, popravi kuhinjski odvod', a ti si to protuma-čio kao da...
– Rekla je: 'Ševi me'. – Phin je stavio dvije kugle na stol i uzeo svoj štap. – A ja sam to pro-tumačio kao da želi seks.
– Oh. – Wes je primio svoj štap. – I ja bih isto tako shvatio. – Škiljeći je pogledavao stol. – Zašto bi ona to rekla?
– Želiš da pogađam? Zato što je željela seks. – Phin se nagnuo kako bi gađao, a Wes je uči-nio isto. Udarili su kugle u suprotne kutove stola i potom ih promatrali kako se vraćaju.
Obje kugle su udarile isti rub, ali Wesova je ostala malo iza Phinove.
Phin mu je poslagao kugle i odmaknuo se od stola. – Ona nije ukočena onako kako se čini. Želi biti totalno ispravna, ali je strašno dobra.
Wes je udario štapom u posložene kugle koje su se razletjele i dvije su pogodile rupe. – Zna-či ti joj pomažeš da pronađe pravu Sophie.
– Uglavnom radim što god ona zatraži od mene, – rekao je Phin. – I to mi odgovara. Sinoć je nazvala terapeuta i prekinula s njim, tako da me možeš poštedjeti komentara na taj račun.
Wes je utjerao u rupu i drugu kuglu, te je zaobišao stol i došao na drugu stranu. – Znači, za-hvaljujući tebi, njezina veza je propala.
– Hoće li ovo biti dugačak razgovor? – pitao je Phin.
– Samo želim znati zašto se odrekla stabilne veze za još sedam dana seksa s tobom. – Wes je zastao kako bi kredom premazao štap.
– Nemam pojma, – rekao je Phin. – Samo sam zahvalan.
– Rekao si da je od prvog dana nešto smjerala. – Wes je utjerao u rupu i drugu kuglu. – Mis-lim da si bio u pravu. A Stephen je jako zagrijan da sazna što ona namjerava, u želji da tebe poveže s tim, a Zane Black misli da zna.
Wes je opet protrljao kredom po štapu, a Phin je rekao: – Zane Black?
Wes je potvrdno klimnuo glavom. – Danas je došao. U nedjelju me pronašao kako bi mi re-kao da bih trebao istražiti Amynu prošlost. Rekao je da bih trebao zabraniti snimanje filma jer je uvjeren da se radi o nečemu što se nama ne bi svidjelo, a kada istražim Amynu prošlost, znat ću to i sam.
Phin je osjetio dobro poznatu nelagodu zbog filma. – Jesi provjerio?
Wes je ponovno klimnuo glavom. – Čista je. Ali još uvijek sam zabrinut zbog Stephena. – Nagnuo se kako bi gađao kuglu i dodao: – Posebice otkad se doimaš kao da gubiš razum sva-kog puta kada se nađeš pored Sophie.
– A stižeš li ti nekamo s Amy? – pitao je Phin, a Wes je promašio.
– Želiš li igrati bilijar ili pričati? – rekao je Wes.
– Želim igrati bilijar, – odgovori je Phin i počeo kružiti oko stola, pokušavajući ne razmišlja-ti o tome u kakvu se nevolju Sophie možda upustila, snimajući onaj prokleti film na farmi. Mo-rat ću je opreznije promatrati, odlučio je.
To mu je građanska dužnost.
Sljedećeg jutra, Sophie je predala Amy napisanu scenu seksa koja je uključivala bademovo ulje.
– Ovo je dobro, – rekla je Amy kad je završila s čitanjem. – Bademovo ulje, ha?
– Nije bila tolika stvar u ulju, – rekla je Sophie, – kao ono što je on radio s njim. Mislim da puno čita. – Zastala je i potom dodala: – Upoznala sam mu majku.
– Tako loše?
– Angela Lansbury u The Manchurian Candidate. Samo sam čekala da izgovori, 'Zašto ne trošiš vrijeme igrajući pasijans?', a zadnja stvar koju bih vidjela nakon toga bio bi Phinov luta-jući pogled.
– To bi objasnilo mnogo toga u vezi Phina, – rekla je Amy. – Tu se krije razumljivi faktor hladnoće.
– To bi moglo biti jer mu je i majka takva, – rekla je Sophie.
– Te obitelji sa starim korijenima stvarno znaju kako odbiti autsajdere.
– Da, – rekla je Sophie, osjećajući se pomalo potišteno. – Definitivno znaju.
Začule su dolazak automobila niz cestu i Amy je otišla pogledati. – Koga znamo da vozi plavi BMW? – pitala je, a Sophie je rekla: – Mi? Nikoga, – ali kad se automobil zaustavio, a iz njega izašla plavuša, rekla je: – O, ne.
Amy je škiljila van preko dvorišta. – Tko je to?
– Phinova majka, – rekla je Sophie, prošavši pored nje kako bi izašla na trijem.
– Moj sin je važan čovjek u ovom gradu, – rekla je Liz oprezno kada su same sjedile na lju-ljački, jer su Amy i pas bacili samo jedan pogled na nju i vratili se u kuću. Sophie se topila na vrućini; mogla je osjetiti klizanje kapljica znoja između svojih grudi; ali Liz se nije čak niti za-rumenila, iako je bila u svilenom kostimu. Tuckeri su ovdje oduvijek bili važni.
Sophie je klimnula glavom. Ova žena sigurno nije sa Zemlje.
– Uvjerena sam da ova situacija tebe zabavlja, samo tako doći ovamo iz grada...
– Ne, – rekla je Sophie. – Uopće mi nije zabavno. Ispričao mi je za New Bridge. Shvaćam koliko je to važno.
Liz je klimnula glavom. – Hvala ti. To mi značajno olakšava ono što to sada želim reći. – Stisnula je usne. – Shvatila sam da ste ti i moj sin u nekakvoj vezi i to se mene ne tiče. Ali tiče me se politička dobrobit ovog grada, uvijek se i ticalo nas Tuckera i moja je dužnost pobrinuti se da je ništa na ugrožava. Tvoja veza s njim je štetna za političku perspektivu. Kad odlaziš iz Temptationa?
Sophie se povukla unatrag, pecnuta unatoč sebi. Pa, što je ona i očekivala? Dobrodošlicu u obitelj? – Sljedeće nedjelje, – rekla je Sophie, suzdržavajući se.
– Hoćeš li ga viđati u Cincinnatiju?
Sophie je duboko udahnula. – Nismo razgovarali o tome.
– Tako dakle. – Liz je s kamenim licem počela zurili po praznom dvorištu. – Ali ako on pre-dloži nastavak vaše veze nakon tvog povratka u Cincinnati, ti ćeš pristati.
– Nemam pojma, – rekla je Sophie. – Ali do sljedećeg tjedna ga možda budem prestala vo-ljeti. – Pomislila je na Phina i zbog osjećaja poštenja je dodala: – Ili ipak ne.
– On ti uopće nema novaca, znaš.
Sophie se okrenula kako bi je pogledala i sada joj je iz pogleda na površinu izbijao sav onaj bijes koji je potiskivala. – Sto?
– On nema novaca. – Liz je zurila u dvorište. – Tuckeri nikada nisu imali novca. Novac do-lazi iz moje obitelji.
Mene ne zanima njegov novac, ti santo leda. Sophie je klimnula glavom, nagovarajući sama sebe da ostane smirena i pribrana. – Niste baš dobro razmislili o ovome.
– Stvarno, gospođice Dempsey...
– Shvaćam da vam je pogled zamagljen jer ste mu majka, ali on je predivan, pametan, duho-vit, ljubazan i vješt. U ovoj kući je popravio pola stvari. Znate li koliko je to privlačno?
– I otac mu je bio takav, – rekla je Liz, ostavši malo zatečena.
– Onda znate koliko je to privlačno. Ali najviše od svega, prokleto je seksi. – Liz se trgnula, a Sophie je pomislila, Dobro. – Vjerujte mi, da Phin uradi ne znam što, žene bi mu opet ležale pod nogama. – Sophie je zastala, zatečena zamišljenim prizorom. – Okej, mislim da ste shvatili što sam željela reći. Njemu nije potreban novac da bude privlačan. Zapravo, meni je mnogo privlačniji bez njega. Bogati ljudi su uglavnom loša bića.
Liz je podigla jednu obrvu.
– Pa, zasad me niste posebno impresionirali, – rekla joj je Sophie. – Još uvijek ne znam zašto ste ovdje. Da sam željela samo njegov novac, što biste učinili? Potkupili me? Upozoravam vas, ja sam skupa.
Liz se nasmiješila prema Sophie, a Sophie je poželjela da nije. – Mogu ti ponuditi...
– Zaboravite, – rekla je Sophie, s užitkom je prekidajući. – Vi zadržite svoj novac, ja ću nje-ga. Kao investiciju.
Lizine oči su postale još hladnije, ako je to uopće bilo moguće. – Nemoj me podcjenjivati.
– Ni vi mene nemojte podcjenjivati, – rekla je Sophie jednako oštro. – Uvjerena sam da ste došli ovamo kako bi zaštitili svog sina i suosjećam s vama. I meni je moja obitelj važna. Ali umorna sam od kojekakvih uvreda. Zato prijeđimo na stvar; znam da on nema novaca, što meni nimalo ne smeta, jer ja uopće ni ne želim njegov novac. Mi žene niže klase smo jednostavno takve. Samo tražimo jeftino uzbuđenje. I zato je jedino što vi imate, a ja želim, vaš sin. Žao mije.
– Očito sam pogriješila što sam došla ovamo. – Liz se ustala. – Nadala sam se da ću ti moći objasniti razloge.
– Ne, niste – rekla je Sophie. – Pokušali ste me zastrašiti kako ne bih ušla u vaš svijet. Pa, možete se opustiti. Ne bih željela vaš svijet ni na poklon.
– Ni ne bi ga dobila na poklon, – rekla joj je Liz, glasom presijecajući Sophieno razmetanje. – Zaradila si privilegiju da uđeš u njega, zato ne pretjeruj.
– Sad je dosta, – rekla je Sophie. – Dosta mi vas je. Idite nekamo dalje širiti svoju paranoju. Mi smo svi ovdje već siti svega.
– Dobro jutro, gospođice Dempsey. – Liz se još više uspravila, ako je to uopće bilo moguće. – Želim vam ugodnu vožnju do Cincinnatija. I nemoj ni pomišljati na zarobljavanje mog sina. Prije ćemo se vidjeti u paklu.
Kad je otišla, Amy je izašla na trijem i rekla: – Opa.
Sophie je klimnula glavom, pokušavajući se suzdržati od drhtanja. – Da. 'Vidjet će oni, znat će i reći će: "Zašto, pa ni mrava ne bi zgazila." '
Amy je zajedno s njom klimala glavom. – 'Svi mi ponekad poludimo.'
– Samo što Phin nije Norman.
– Ako ga je ta žena rodila, onda ni on nije normalan, – rekla je Amy. – Kloni ih se.
– Ne, zaista, mislim da bi mi se ona mogla svidjeti, – rekla je Sophie. – Kad bih imala malo vremena da ju bolje upoznam, da se povezem s njom.
– Ni za tisuću godina, – rekla je Amy.
– Možda ne tako brzo. – Sophie se pokušala opustiti. – Bože, napravila je sve samo nije spomenula moju dobru torbu i jeftine cipele.
– Nije te ni pozvala sebi doma na fini Chianti.
– Nikada me ne bi pustila u svoju kuću. – Sophie se naježila. – Na prednjih stubama bi od mene napravila odreske.
– Dobro je što odlazimo u nedjelju.
Sophie je pomislila na Liz Tucker i potvrdno klimnula glavom, a onda je pomislila na Phina koji joj se smiješi s toplinom u očima, popravljajući sve što je imala pokidano, a potom ju nas-mijava ližući s nje bademovo ulje na krevetu.
– Da, dobro je to, – rekla je.
Nakon ručka se gnjevni Zane vratio u Cincinnati, a Amy je odvezla Rachel i Cleu kako bi snimile ulazak u Temptation, a Sophie se vratila u kuhinju sa psom za petama, nastavljajući raditi. Ali kad je ostala sama, mogla je misliti samo na Phina. Bila je patetična. On definitivno nije plazio za njom. Kad mu je one noći u kuhinji rekla da će ostati još jedan tjedan, nije joj čak ni rekao 'dobro'. Čovjek bi bar pomislio da će reći 'dobro'.
Pa, takvi su ti muškarci. Zurila je u trešnje nasuprot sebe. Uzimali su što su htjeli i onda...
Dosjetila se da ju ova misao nikamo ne vodi. Bila je to misao koja ju je pratila već petnaest godina i koja ju je na dvije godine odvela u sigurno naručje Brandona, misao koja ju je
na neki način nagovorila da napusti seks, koji pak sada ima s Phinom. Ukratko, bila je nep-roduktivna. Još gora od toga, bila je dosadna.
– Završila sam s tobom, – rekla je trešnjama s tapeta. – Sada je potpuno novi dan.
Kad se Phin pojavio u sedamnaest i trideset, pronašao ju je dok se klimala na starim ljestva-ma, umotana u tapetu s motivom jabuka, ljepljiva i znojna zbog vrućine, i frustrirana jer su se tapete uporno kidale.
– Nikada nisi bolje izgledala, – rekao je dok joj je s oka pomicao kovrču umazanu ljepilom. – Što to radiš?
– Lijepim tapete, – rekla je Sophie poput ose. Podigao je ruku i odlijepio joj tanku traku po-kidane tapete s rukava. – Pretpostavljam da ovo treba ići na zid.
– Znaš li nešto o onom tvom 'hladnom' dijelu o kojem smo jučer pričali?
– Siđi s ljestava, Julie Ann, – rekao je Phin. – I ja sam dobar u tome.
– Naravno da jesi, ti si u svemu dobar, – rekla je Sophie, osjećajući se mrzovoljno dok se spuštala dolje.
– Moja mama ima kuću s četrnaest soba, – rekao je Phin. – I jednog je ljeta odlučila u njih dvanaest promijeniti tapete. Tata je to ljeto prozvao Ljeto strave. Znaš, ne namjeravam kritizira-ti...
– Onda nemoj.
– ... ali ovo su ružne tapete.
– Sada možeš ići.
Nasmiješio joj se, a njezin puls se ubrzao iako ona to nije željela.
– Ne mogu otići. – Podigao je tapetu. – Ako želiš lijepiti tapete, onda ćemo lijepiti tapete. A onda ćemo raditi ono što ja želim.
Sophie je pokušala ignorirati vrelinu u njegovom glasu koju je prenosio na nju. – Sigurno se šališ. Vruće mi je, ljepljiva sam, znojna i užasno izgledam...
– Znam, – rekao je Phin. – Nije mi važno. Makni mi se s puta da mogu zalijepiti ovaj komad.
Sophie je položila ruke na kukove. – Slušaj, ako misliš da ću ja...
Zastala je zato što je odložio komad tapete i rukama ju zarobio prislonivši je uza zid, polo-živši svaku ruku s jedne strane njezine glave, a licem mu je bilo vrlo blizu njezinome. Htio je nešto reći, ali je zažmirio i počeo se smijati.
– Što je tako smiješno? – pitala je Sophie, ali već je znala odgovor. Užasno je izgledala i on joj se smijao, a njoj to nije trebalo od njega, zapravo, to joj nije bilo potrebno od nikoga, a po-najmanje od...
– Ja, – rekao je. – Kriste. Upoznao sam te prije šest dana i već si me tako izludjela da sam pristao lijepiti tapete samo kako bih te mogao dirati.
Sophie je trepnula. – Što?
– Što želiš, Sophie? – pitao je, smijući joj se. – Struju, knjige, tapete, cvijeće, slatkiše. Dija-mante; što god, dobit ćeš to, sve što treba samo da ja dobijem tebe.
Bila je prilično uvjerena kako se šali, ali ne potpuno, ne s tim pogledom u očima i tom vreli-nom u glasu.
– Šest dana, – rekao je i klimnuo glavom. – Prokletstvo, jedan dan. Jedna minuta. Jedan pog-led na te usne. Vražji bombon. – Nagnuo je glavu kako bi je poljubio, a ona se naglo izmaknula kad je počela shvaćati da on misli ozbiljno.
– Dopusti da ovdje nešto razjasnimo, – rekla je kad je između njih stajao rub stola. – Želiš me.
– Na svaki mogući način, – rekao je Phin, krećući se oko stola kako bi došao do nje, a ona se pomicala koliko god i on, počevši se smijati kad ju je krenuo loviti.
– Otkad sam ugledao te usne, – rekao je Phin, slijedeći ju. – Dođi ovamo.
– Dobila sam te na 'dobar dan', – rekla je Sophie, još uvijek se krećući, a Phin je zastao i re-kao: – Što?
– Obožavam ovo, – rekla je Sophie, zureći u njega. – Užasno izgledam, a ti me loviš po ku-hinji. Ovo je odlično.
– Ne lovim te, – rekao je Phin.
Sophie je otkopčala gornje dugme svoje bluze.
– Lovim te, – rekao je Phin krenuvši brže nego što se ona nadala. Pobjegla je uz stubište, ali on je poletio za njom, grabeći ju oko struka i podižući je gore, kako bi je privukao bliže. Izgubi-la je dah jer ga je on istisnuo iz nje, a tada se okrenuo i zarobio ju uz stol, te ju svojim bokovi-ma gurnuo na njega i ona je točno znala koliko ju on želi. – Poslije ćemo lijepiti tapete, – rekao joj je na uho, dok je rukama išao prema njezinim grudima. Pokušala se izmigoljiti, a on je reka-o: – O, Kriste, Sophie – uvukavši ruke ispod njezine košulje, odostraga se trljajući uz nju, a ona je zažmirila jer je osjećaj bio pređi van.
– Trebali bismo otići gore, – rekla je bez daha kad je svojim licem zaronio u njezin vrat, a time ju je izluđivao.
– Ovdje, – rekao je, a ona je osjetila kako mu ruka lagano klizi prema njezinom trbuhu, pa sve do patenta. – Upravo ovdje, dok smo ovako naslonjeni na stol, ševit ću te do besvijesti.
Naježila se i rekla: – Nemoj pričati prostote, – a on se potiho nasmijao: – Osjećam da se više uzbudiš dok tako pričam. Ti si jako sklona tomu, Sophie.
Otkopčao joj je patentni zatvarač, a ona je rekla: – Ne, nisam – i podigla svoje bokove u nje-gove ruke, a onda je, kad su njegove ruke ušle u njezine kratke hlačice i došle između nogu, ona svoje ruke položila na stol, leđima okrenuta prema njemu, i duboko uzdisala.
Zatim je podigla glavu kako bi mu rekla koliko joj je dobro i taman se kroz staklo na ulaz-nim vratima zagledala direktno u oči Stephena Garyeva.
– Ne! – rekla je, pokušavajući se odmaknuti od Phina, ali on je rekao: – Da, – njoj u vrat i nagnuo je prema dolje, klizeći prstima niže, a kad se ona okrenula kako bi pobjegla, on ju je čvršće primio, što bi bilo vraški erotično da joj maloprije Stephen nije u vene ulio ledenu vodu. – Stephen! – rekla je, a Phin je rekao: – Što? – i zastao na dovoljno dugo razdoblje daje Sophie mogla procijediti: – Stražnja vrata, – kad se pokušavala okrenuti i povući dolje svoju bluzu.
Cijelo to vrijeme, Stephen je širom otvorenih usta samo stajao tamo.
Phin je nije pustio, iako je izvadio ruku iz njezinih hlačica i okrenuo ih kako bi sada bila zaš-tićena iza njega. – Stephen, mi ovdje imamo posla, – rekao je preko ramena. – Što dovraga že-liš?
Stephen se uspravio, još uvijek djelujući zbunjeno. – Došao sam vidjeti Rachel i zasigurno nisam očekivao...
– Pa, ni mi tebe nismo očekivali, – rekao je Phin. Sophie se ponovno pokušala odmaknuti, a on ju je čvršće obuhvatio. – Rachel nije ovdje. I zato odlazi.
– Pogriješio sam. Upravo sam ovo i mogao očekivati od tebe, – rekao je Stephen, okrenuvši se dok je odlazio.
– Mislim da je ovo bila uvreda. – Phin je opet uvukao svoje ruke u njezine hlačice. – Iako bih ovo i sam očekivao od sebe.
– O, ne, – rekla je Sophie uvrćući se, a Phin je rekao: – O, da, – i opet ju je uhvatio.
– Vjeruj mi, Stephen je upravo sada ubio svako zanimanje za otkrivanje maštarija, – rekla je Sophie. – Na katu je tuš kabina. S tušem za koji Amy tvrdi daje ilegalan u većini južnih država. – Phin se prestao boriti s njom i ona ga je povukla prema stubama. – Zamisli mogućnosti.
– Otkad sam ugledao te usne, – rekao je Phin, slijedeći ju. – Dođi ovamo.
– Dobila sam te na 'dobar dan', – rekla je Sophie, još uvijek se krećući, a Phin je zastao i re-kao: – Što?
– Obožavam ovo, – rekla je Sophie, zureći u njega. – Užasno izgledam, a ti me loviš po ku-hinji. Ovo je odlično.
– Ne lovim te, – rekao je Phin.
Sophie je otkopčala gornje dugme svoje bluze.
– Lovim te, – rekao je Phin krenuvši brže nego što se ona nadala. Pobjegla je uz stubište, ali on je poletio za njom, grabeći ju oko struka i podižući je gore, kako bi je privukao bliže. Izgubi-la je dah jer ga je on istisnuo iz nje, a tada se okrenuo i zarobio ju uz stol, te ju svojim bokovi-ma gurnuo na njega i ona je točno znala koliko ju on želi. – Poslije ćemo lijepiti tapete, – rekao joj je na uho, dok je rukama išao prema njezinim grudima. Pokušala se izmigoljiti, a on je reka-o: – O, Kriste, Sophie – uvukavši ruke ispod njezine košulje, odostraga se trljajući uz nju, a ona je zažmirila jer je osjećaj bio pređi van.
– Trebali bismo otići gore, – rekla je bez daha kad je svojim licem zaronio u njezin vrat, a time ju je izluđivao.
– Ovdje, – rekao je, a ona je osjetila kako mu ruka lagano klizi prema njezinom trbuhu, pa sve do patenta. – Upravo ovdje, dok smo ovako naslonjeni na stol, ševit ću te do besvijesti.
Naježila se i rekla: – Nemoj pričati prostote, – a on se potiho nasmijao: – Osjećam da se više uzbudiš dok tako pričam. Ti si jako sklona tomu, Sophie.
Otkopčao joj je patentni zatvarač, a ona je rekla: – Ne, nisam – i podigla svoje bokove u nje-gove ruke, a onda je, kad su njegove ruke ušle u njezine kratke hlačice i došle između nogu, ona svoje ruke položila na stol, leđima okrenuta prema njemu, i duboko uzdisala.
Zatim je podigla glavu kako bi mu rekla koliko joj je dobro i taman se kroz staklo na ulaz-nim vratima zagledala direktno u oči Stephena Garyeva.
– Ne! – rekla je, pokušavajući se odmaknuti od Phina, ali on je rekao: – Da, – njoj u vrat i nagnuo je prema dolje, klizeći prstima niže, a kad se ona okrenula kako bi pobjegla, on ju je čvršće primio, što bi bilo vraški erotično da joj maloprije Stephen nije u vene ulio ledenu vodu. – Stephen! – rekla je, a Phin je rekao: – Što? – i zastao na dovoljno dugo razdoblje daje Sophie mogla procijediti: – Stražnja vrata, – kad se pokušavala okrenuti i povući dolje svoju bluzu.
Cijelo to vrijeme, Stephen je širom otvorenih usta samo stajao tamo.
Phin je nije pustio, iako je izvadio ruku iz njezinih hlačica i okrenuo ih kako bi sada bila zaš-tićena iza njega. – Stephen, mi ovdje imamo posla, – rekao je preko ramena. – Što dovraga že-liš?
Stephen se uspravio, još uvijek djelujući zbunjeno. – Došao sam vidjeti Rachel i zasigurno nisam očekivao...
– Pa, ni mi tebe nismo očekivali, – rekao je Phin. Sophie se ponovno pokušala odmaknuti, a on ju je čvršće obuhvatio. – Rachel nije ovdje. I zato odlazi.
– Pogriješio sam. Upravo sam ovo i mogao očekivati od tebe, – rekao je Stephen, okrenuvši se dok je odlazio.
– Mislim da je ovo bila uvreda. – Phin je opet uvukao svoje ruke u njezine hlačice. – Iako bih ovo i sam očekivao od sebe.
– O, ne, – rekla je Sophie uvrćući se, a Phin je rekao: – O, da, – i opet ju je uhvatio.
– Vjeruj mi, Stephen je upravo sada ubio svako zanimanje za otkrivanje maštarija, – rekla je Sophie. – Na katu je tuš kabina. S tušem za koji Amy tvrdi daje ilegalan u većini južnih država. – Phin se prestao boriti s njom i ona ga je povukla prema stubama. – Zamisli mogućnosti.
– Želim da znaš, – rekao je slijedeći je, – da ću ponovno imati kontrolu nad sobom kad ko-načno poševim.
– Misliš? – Sophie se okrenula i poljubila ga, ližući mu usne zbog čega je on lagano zadrhta-o.
– Najmanje petnaest minuta, – rekao joj je prislonjen na njezine usne. – A onda ću te opet morati poševiti.
Naježila se, on se nasmijao i rekao: – Tako si laka.
– Kao i ti, – rekla je: – I u tome je naš problem. Oboje smo ludi dok nas ovo ne popusti.
Sophie se uspravila. – 'Popusti'?
– To nikada ne potraje. – Phin ju je pogurao prema stubama. – Jednog dana ćemo opet biti normalni, pa hajdemo onda uživati u ovome dok traje.
– Već si to doživio, zar ne? – rekla je Sophie, osjećajući se loše jer ona nije.
– Zapravo, nisam, – rekao je Phin. – Ništa poput ovoga. Hajde, pokreni se, hoćeš li?
– Morao si to reći, – rekla je Sophie, počevši se penjati. – 'Ne, Sophie, nitko nije bio poput tebe.' – Ubrzala je zato što je bila ljuta i jer ga je još uvijek željela, a on se zakvačio prstima za njezine hlačice, povukavši ju niže za jednu stubu kako bi bila pored njega.
– Nitko nije bio poput tebe, – rekao joj je na uho. – Zbog čega si me i uplašila. Ali svejedno sam išao za tobom.
Leđima se naslonila na njega i rekla: – Voljela bih da me pamtiš, ako je to moguće.
– Pokušaj s nezaboravljiva' – rekao je Phin. – I ne, nisam to morao reći. A sada, mogu li te konačno imati?
– Da, – rekla je Sophie. – Možeš imati što god želiš.
Dva sata kasnije je Phin poljubio Sophie za rastanak pred Amy, koja se mrgodila gledajući kuhinjski zid oblijepljen novim tapetama s uzorkom jabuka.
– Moram ići, – rekao je obraćajući se Sophie. – Kasnim
– To je šala, je li tako? – pitala je, a on je odgovorio: Nije.
– 'Vi muškarci ste svi isti' – rekla mu je, odlučivši vjerovati kako je to bila šala. – 'Sedam ili osam na brzaka i odlazite s dečkima.'
– O čemu ti pričaš? – pitao je, a Amy je rekla: – Citat iz filma. Taj ti mora biti poznat.
– Ne gledam filmove, – rekao je Phin. – Ja sam intelektualac. – Opet je poljubio Sophie i re-kao: – Smiri se. Prestani citirati. – A onda je otišao prije nego se mogla sjetiti bilo čega što bi mogla reći, nečega poput, Podsjećaš me na svoju majku.
– A što ste vi točno radili u kupaonici? – pitala je Amy.
– Točno ono na što si i pomislila da radimo, – rekla je Sophie, još uvijek se pokušavajući uv-jeriti kako je ono o drugoj ženi samo šala. – Podsjeti me da zahvalim Wesu na onom tušu. O, i Phin misli kako bismo trebali promijeniti zastor nad kadom jer je uvjeren da nas ona plijesan promatra.
– Jesi mu spomenula da te njegova majka pokušala otjerati iz grada?
– Nisam. – Sophie je sjela za stol i ponovno otvorila svoj laptop. – Iako će sutra htjeti posta-viti veću ogradu. Stephen Garyey nas je uhvatio u kuhinji.
– U lošem stanju? – pitala je Amy.
– Jako lošem, – rekla je Sophie i potom se nasmiješila, iako nije željela. – I uistinu jako, jako dobrom.
– Sophie, ne misliš valjda ozbiljno s gradonačelnikom, zar ne? – pitala je Amy. – Zato što bi to bilo loše. On te neće voljeti na način koji ti zaslužuješ...
– Ne, – rekla je Sophie, ali osjetila je jezu čak i dok je to izgovarala. – Uopće ne mislim na ništa ozbiljno. Mislim da će to uskoro popustiti.
– Okej, – rekla je Amy. – Ah, pa, onda... A što se tiče
Sophie se napela. – Što?
– Sutra ćemo dobiti društvo, – rekla je Amy. – Čini se da je Zane zapalio vatru ispod Clee jer je nazvala L. A. i onaj frajer Leo dolazi sutra ovamo kako bi vidio što radimo ovdje.
– Leo Kingsley, – rekla je Sophie, a instinkti su joj se jedva probijali kroz osjećaj zadovolj-stva. U tome je bio problem s odličnim seksom. Otupljuje potrebne alate za preživljavanje. – On je Davyev bivši šef, producent.
– Točno.
Sophie je razmišljala o toj činjenici. – Ne vidim kako to može značiti nevolju. – Ali sigurno će biti.
– Ni ja, – rekla je Amy i s dozom sumnje su se međusobno pogledale.
– Pretpostavimo da se neće dogoditi ništa loše dok se stvarno ne dogodi, – rekla je Sophie.
– Dobro. – Amy je okrenula leđa zidu, nimalo ne djelujući veselo. – A sada mi objasni zašto su ružne jabuke bolje od ružnih trešanja i sva moja pitanja će dobiti svoje odgovore.
10 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:44 pm
Margita
Administrator
Osam
– Ovo je odlično, – rekla je Dillie te večeri u knjižari, dok su ona i Phin postavljali novi ma-drac na krevet. – Osim onoga da si sat vremena kasnio po mene i ja bih sada trebala ostati bud-na sat duže, bez obzira što sutra idem u školu.
– Meni odgovara, – rekao je Phin, znajući da će joj se ionako spavati pet minuta nakon nje-zinog uobičajenog vremena predviđenog za odlazak na spavanje. – Taj dodatni sat ćemo čitati u krevetu. – Prostro je gornju plahtu na krevet i Dillie je uhvatila jedan njezin kraj. – I što ima kod tebe?
– Jamie Barcley je u mom razredu. – Dillie je ispod madraca ugurala jedan kraj plahte, poput pravog profesionalca. – Baka mi je to sredila.
– Baka to ne bi trebala raditi, – rekao je Phin. – Nema posebnih usluga za Tuckere.
– Tata, – rekla je Dillie. – To je moj život.
– Točno. – Preko toga je nabacio još jednu plahtu, koju je ona uspješno uhvatila.
– Osim toga, Jamie Barcley je nova i treba joj prijatelj, tako da je ta usluga zapravo za nju. – Dillie je poravnala svoju stranu plahte. – Imaš li ti nove prijatelje? – To je izgovorila s takvim pozornim nezanimanjem da je Phin zastao.
– U grad su došli neki novi ljudi, – rekao je oprezno.
– Ljudi koji snimaju film? – Dillie je poravnala već savršeno ravnu plahtu s visoko uzdignu-tom bradom kako bi pokazala koliko je nezabrinuta.
Phin je uzeo poplun i protresao ga prije nego ga je prostro na krevet. – Što te zanima, Dill?
Dillie je uhvatila svoj kraj popluna, poravnavši i njega.
– Samo mislim daje lijepo što imaš nove prijatelje.
Zvučala je onako kao što Liz zvuči kad razgovara s njom i Phin se nasmijao. – Hvala ti.
– Jesu li ljubazni?
Povukao je poplun preko kreveta, na isto mjesto na kojem je sipao bademovo ulje na Sophie i odmah je pomislio na nju, vrelu, okruglu i klizavu u svom naručju. A onda ono poslijepodne ispod tuša...
Nije se činilo ispravnim imati takve misli dok je Dillie s njim u istoj prostoriji i odmah je odgurao ta sjećanja. – Vrlo su ljubazni. Okej, ovo je tvoja večer. Imamo hot-dogove, papirnate ubruse, imamo desert a uopće nije vikend. Sto još?
Dillie je bacila pogled na drugu stranu sobe. – TV?
– Što je sad to? – Phin je uzeo jastuk i bacio ga prema njoj, a ona gaje uhvatila.
– Jamie Barcley gleda TV, – rekla je Dillie. – Cijelo vrijeme, a ne samo posebne stvari. – Protresla je jastuk i položila ga na uzglavlje kreveta. – Gleda ga sa svojom mamom. – Krajič-kom okaje pogledala Phina. – Bilo bi lijepo gledati TV s mamom.
– Tako mi je drago što se Jamie Barcley doselila ovamo, – rekao je Phin, uzimajući drugi ja-stuk. – Da, nakon večere možeš gledati TV. S tatom.
– Želiš li upoznati Jamie Barcley? – pitala je Dillie, pretjerano nevino.
– Naravno, – rekao je Phin oprezno.
– A onda ja mogu upoznati one ljude koji snimaju film, – rekla je Dillie.
– Ne možeš, – rekao je Phin.
– Tata. – Dillie je položila ruke na bokove. – Trebala bih poznavati tvoje prijatelje.
– Za tjedan dana odlaze odavde, – rekao je Phin, bacajući prema njoj posljednji jastuk.
– Pa, meni je jako drago što su ti ljudi došli ovamo, – rekla je Dillie kad je uhvatila jastuk. – Prijatelji su važni. I ti misliš tako?
– Što želiš u svom hot-dogu? – pitao je Phin.
Nakon ručka u utorak poslijepodne je do farme stigao taksi. – Društvo, – povikala je Sophie u kući, a potom je izašla pred Lea Kingsleya. Bio je nagnut prema naprijed, razgovarajući s vozačem i ona ga je strpljivo čekala, ali onda su se ponovno otvorila vrata taksija i iz njega je izašao netko visok, taman i Dempsey.
– Davy! – vrisnula je Sophie i sa stubišta se bacila njemu u zagrljaj, a on ju je vrtio čvrsto je stisnuvši uz sebe i ona je skoro ostala bez zraka. – Nisam znala da dolaziš, zašto mi nisi rekao da dolaziš, tako mi je drago što si došao...
Poljubio ju je u obraz s velikom, bratskom pusom koja je glasno odzvanjala rekavši: – Ni ja nisam znao dok me Leo nije nazvao. Što ste dovraga sada naumile?
– Snimamo film, – rekla je Sophie. – Amy želi otići u L. A. Drago mi je što te vidim.
Položio je ruku oko njezinog vrata i rekao: – I meni je drago što tebe vidim, srce. Amy neće otići u L. A. Tamo joj se ne bi sviđalo. A sada mi objasni zbog čega snimate...
– Nemoj se dati smetati, – rekao je glas iza njega. – Samo zato što je ovdje pustinja i što ću uskoro dobiti srčani infarkt, nemoj se ti dati...
– Leo, ovo je moja sestra, Sophie, – rekao je Davy i Sophie je pogledala pored njega, ljubaz-no mu se nasmiješivši.
Leo Kingsley je bio privlačan muškarac, zdrav i u formi u svojim srednjim četrdesetima, predivno odjeven i s velikim stilom. Kosa mu je bila gusta i smeđa, oči ljubazne i lice dobro. Ali očito je kako je Leo Kingsley bio čovjek koji je puno toga vidio.
– Dobrodošli u Temptation, – rekla je Sophie, a on joj je tužno klimnuo glavom i rekao: – Zgodan naslov. Drago mi je. Potreban mi je klima uređaj.
– Žao mije, – rekla je Sophie. – Ovdje je sve primitivno.
– Podrazumijeva se, – rekao je Leo natmureno. – Ipak je ovo Ohio.
– Zašto ne uđete i popijete limunadu? – rekla je Sophie.
– Limunadu? – rekao je Leo. Bio bi oduševljeniji da mu je ponudila otrov.
– Dijetalni sok? – pitala je Sophie. – Konjak od breskve? Ledenu vodu? Pivo? Sendvič od šunke? Sladoled?
– Sladoled? – rekao je Leo, a Sophie se opustila.
– Ovim putem. – Pridržavala mu je vrata i on je ušao, polako prekoračivši psa koji je ležao na ulazu, rekavši mu: – Pazi se, Lassie.
Sophie je rekla: – Nemojte mu davati ime, – ali već je bilo prekasno. Pogledala je dolje u psa i rekla: – Lassie? – a on se trgnuo, ustao i počeo mahati svojim zdepastim repom.
– Imate psa? – pitao je Davy.
– Je li to problem? – pitao je Leo.
– Nije, – rekla je Sophie obojici. Na neki načinje to bilo olakšanje. Imala je čudne sumnje da je pseće ime Pas i to bi bilo mnogo gore.
– Tako, – rekao je Leo. – Je li Clea ovdje?
– Naravno da sam ovdje, Leo dragi, – rekla je Clea, dolazeći upravo na vrijeme da se Sophie mogla zakleti kako je imala osjećaj da je čitav razgovor slušala u kuhinji. Amy je došla iza nje dok je Clea graciozno, ako već ne toplo, grlila Lea govoreći mu: – Tako je lijepo vidjeti te. – Clea je potpuno ignorirala Davyja, a on je nju promatrao bez izraza na svom, inače, promjenji-vom licu.
Leo joj je potapšao ruku i zlovoljno rekao: – I meni je drago vidjeti te, mala.
Tada je Amy ugledala Davya i vrisnula, a Sophie ih je oboje pogurala prema kuhinji kako bi Clea i Leo mogli razgovarati.
– Ne mogu vjerovati, – rekla je Amy zagrlivši ga, dok je Sophie za Lea vadila sladoled iz zamrzivača. – Nisam mislila da ćemo te vidjeti prije Dana zahvalnosti.
– Nisam ni ja mislio sve dok mi Leo nije rekao da snimate pornić, – rekao je Davy, a Sophie je ispustila Leov sladoled.
– Što? – rekla je Amy kad je Lassie dohvatila sladoled.
– Ovamo me dovela vijest da vas dvije snimate takav film. Jeste li poludjele?
– Pornić? – Sophie je sjela na stolac. – Ne snimamo pornić.
– Clea želi da ga Leo distribuira, – rekao je Davy.
– Točno.
– Leo radi samo porniće, – rekao je Davy. – Zbog toga ga zovu Kralj pornića.
– 'Kralj pornića'? – rekla je Amy.
– Ne izgleda kao Kralj pornića, – rekla je Sophie. – Jesi siguran?
– Posve, – rekao je Davy. – I, što se događa?
– Dobro pitanje, – rekla je Sophie, nakon čega je otišla u dnevnu sobu kako bi saznala o če-mu se radi.
– Nije to pravi pornić, – rekla im je Clea kad su se suočile s njom u dnevnoj sobi. – Amy, ti si ga snimala, ti to znaš.
– Okej, dobro – rekao je Leo. – A što ja onda dovraga radim ovdje?
– To je nova vrsta pornića. – Clea je sjela na kauč pored Lea i nasmiješila mu se. Bila je pre-krasna. – Zove se meki pornić i sada je trend, jednostavno nestaje s polica u videoteci i Leo, mislim da bi trebao to učiniti. Uistinu. Imamo odlično priču, radi se o meni koja se vraćam u rodni gradić kako bih se srela sa starim ljubavnikom iz srednje škole i ostanem razočarana, ali onda upoznajem njegovog sina, koji me zavede i oslobodi prošlosti i ja se s njim odvezem pre-ma zalasku sunca, dobivši sve što sam oduvijek željela. To je prava ženska maštarija, Leo, za-radit ćeš mi...
– Mislim da bih trebao raditi Corning Cleaner, – rekao je Leo.
– Što je dovraga Corning Cleaner! – pitala je Amy.
– Ne želim snimati Corning Cleaner, – rekla je Clea. – Želim snimiti Povratak u Temptation. Kunem ti se, Leo, ovo je nešto jako dobro. Nemoj sve uprskati zbog svoje staromodnosti.
Staromodan Kralj pornića, pomislila je Sophie. Njezin život je svake minute postajao sve čudniji.
– Što je Corning Cleaner, – pitala je ponovno Amy, a Davy joj je rekao: – Clein drugi film. Radnja se događa u autopraonici. S mnogo pjene.
– O, fuj, – rekla je Sophie. – Clea, kako si mogla?
– Što misliš kako sam upoznala tvog brata? – rekla je Clea. – Radeći za Disney?
Amy se okrenula prema Davyju. – Radio si na porniću?
– Nisam, – rekao je Davy. – Radio sam za Lea koji je radio na porniću. Zaboravite sada me-ne. Koncentrirajte se. Snimate pornić.
– Ne, – rekla je Sophie.
– Da, – rekla je Clea. – Pornić o ženi koja ostvaruje sve svoje snove. Otmjeni pornić.
– Nešto poput 'vojne inteligencije' – rekao je Davy.
– Začepi, Davy, – rekla je Clea, ni ne pogledavši ga. – Ovo je potpuno drukčije. Nisu ovo odvratne stvari, ovo je prava erotika za žene.
– Ne, – rekla je Sophie.
Clea je izdahnula. – Sophie, koja ti je najdraža scena u filmu The Big Easy!
– 'Sreća će ti se uskoro promijeniti, cher, – rekla je Sophie automatski.
– A koja je jedina stvar da ti se ne sviđa u tome?
– Tako je... – Prestala je pričati kada je shvatila na što Clea smjera.
– Kratak, – završila je Amy umjesto nje. – Ja sam ga gledala. – Malo se raspoložila. – Meni se sviđa.
– Biti će romantičan, a ne sirov, – rekla je Clea. – Razmišljala sam da bismo možda trebali promijeniti naslov, možda nešto poput Cherished, jer se radi o emocijama, a ne o seksu.
– Želiš da snimam film koji se zove Cherished! – Leo je pogledao u Davyja. – Pozovi taksi nazad.
– Taksi je dosad već stigao na pola puta do Cincinnatija, – rekao je Davy. – Pogledaj snimku moje sestre.
Leo je uzdahnuo i pomaknuo se prema monitoru, a Sophie mu je otišla po sladoled, žaleći ga iako je Kralj pornića.
– Treba ga još doraditi, – rekao je kad je zadnja scena završila.
– Ali Clea je imala pravo, dobro ste počele. Naravno, potrebno je puno više seksa.
Amy je pogledala u Sophie i rekla: – Imamo nekoga tko radi na tome.
– Ne, nemamo, – rekla je Sophie.
– A pogodak će mnogo pripomoći, – nastavljao je Leo, a Amy se trgnula.
– Ne znam kako...– počela je, a Leo ju je prekinuo.
– To možemo snimiti u L. A.-u – rekao je. – Nikakav problem. Zajedno s natpisima i prizna-njima. Vi samo snimajte materijal, a nama prepustite detalje.
– Zvuk je detalj? – rekla je Sophie, ali Amy ju je ušutkala.
– Ali uglavnom vam je potrebno puno više seksa, – rekao je Leo. – I mnogo više golotinje.
– Leo, – rekla je Clea. – Nemoj zaboraviti što sam ti rekla. – Ovo je ženski pornić...
– O, ne – rekla je Sophie, a Amy ju je šutnula u članak.
– Nemoj stati Clei na put, – prošaptala je ona Sophie. – Ovo je moja šansa.
– ...tako da neće biti sirovo kao ostali filmovi koje radiš, – završila je Clea.
Leo je uzdahnuo. – Trebam kože. Sophie se trgnula, a Amy je prošaptala: – On je pravi pro-ducent, Sophie, molim te.
– Isuse, – rekao je Davy. – Moral Dempseyevih je opet proradio.
Leo se nasmiješio Clei, što na njemu nije izgledalo prirodno. – A sada što se tiče Corning Cleaner...
– Kasnije, Leo, – rekla je Clea. – Sada snimamo Cherished.
– Cherished, – rekao je Leo izgledajući deprimiranije nego ikada prije.
Rachel je bila u prednjem dvorištu, zalijevajući nisku travu kada je Leo sišao niz stube trije-ma. Nije izgledao poput velikog holivudskog producenta. Bio je samo nekoliko centimetara viši od nje, a iako je bio zgodan na neki holivudski način, izgledao je umorno i deprimirano. Kada je izgovorio: – Jesi li ti ovdje potrkalo? – iscijedila je vodu sa svoje majice i rekla:
– Da, ta sam – ni ne pokušavajući biti posebna.
– Trebam negdje odsjesti, – rekao je.
– Naravno. – Ispustila je crijevo za vodu i krenula prema automobilu. – Ulazi u auto. Odvest ću te u motel Larry's pored gostionice.
– Motel Larry's.
Okrenula se i ugledala njegov bolni izraz lica. – To je sve što imamo. – Rachel mu je otvori-la vrata automobila. Samo budi zahvalan što imaš mene za vozačicu, jer ovdje nemamo ni taksi. Mogao si pješačiti.
– Ne, nisam – rekao je Leo i ušao unutra.
– Poznaješ Cleu iz L. A.-a? – pitala je Rachel kad su se popeli na cestu.
– Da. – Leo je zurio kroz prozor.
– Cool. Želim biti nova Clea.
– Ne, ne želiš – rekao je Leo.
Rachel je prstima podigla ovratnik svoje majice i prodrmala ga, želeći da joj i tamo dođe ma-lo povjetarca. – Zašto ne? Bogata je, uspješna i uspjela se maknuti odavde. Meni to zvuči jako dobro.
Leo nije odgovorio, a ona je pogledala prema njemu upravo na vrijeme da vidi kako se zag-ledao u mjesto gdje joj se majica zalijepila za grudi.
Uhvatio joj je pogled i rekao: – Oprosti, – a ona je slegnula ramenima i rekla: – Hej, ja sam bila ta koja je tresla mokru majicu.
– Svejedno nisam trebao zuriti. To je seksualno uznemiravanje. – Leo je zvučao žalosno. – Život više nije zanimljiv.
– Reći ću ti nešto, – rekla je Rachel. – Možeš me seksualno uznemirivati ako želiš. Ionako mi je ovo ljeto dosadno i sporo prolazi. Želiš mi pogledati u majicu?
Leo je uzdahnuo. – Eto na što se sve svelo, tinejdžerice mi čine usluge. Srednje godine su užasne.
– Nisam ja tinejdžerica, – rekla je Rachel. – Imam dvadeset godina.
– O, sranje. – Leo je spustio glavu u ruke. – Sada me kvači i prekršaj s maloljetnicom.
– Nisam maloljetnica, – rekla je Rachel. – Imam dvadeset godina. Možeš spavati sa mnom i nećeš završiti u zatvoru. Naravno, najprije bi me morao povesti u L. A. U Temptationu sam se ionako nauživala lošeg seksa i sada mi je dosta.
– Ali loš seks u L. A.-u je u redu? – Leo je klimnuo glavom. – Loš seks je svugdje loš, mala. – Zastao je kako bi razmislio. – Mislim da nikad nisam imao loš seks.
– Zato što si muško. – Rachel je skrenula na prilaz motela.
Leo je s gađenjem zurio u motel dok je parkirala ispred vrata predvorja. – Pa tko ovo drži, Norman Bates?
– U redu je, tuševi ionako ne rade. Misli na to kao na avanturu.
– Ne želim nikakvu avanturu, – rekao je Leo. – Avanture su za mlade. Udobnost je za stare.
– U koliko sati želiš da te pokupim, starče? – pitala je Rachel.
– Uskoro, – rekao je Leo kad je izašao. – Vrlo, vrlo uskoro.
– Onda ću te pokupiti u sedamnaest, – rekla je Rachel. – Na vrijeme za večeru.
Leo je izvirio glavom kroz prozor. – Ovdje je večera tako rano?
Rachel je uzdahnula. – A kada je večera u L. A-u?
– Ne, ne – rekao je Leo. – Sedamnaest je sasvim u redu. Ionako sam propustio ručak. – Izraz lica mu se odjednom promijenio iz maglovito zabrinutog u puno razumijevanje. – Imate ovdje restorane, zar ne?
– Naravno, – rekla je Rachel. – U gradu je restoran. Hrana je prilično dobra. Nije otmjena, ali je dobra.
– Okej.
Još uvijek je izgledao sumnjičavo, pa mu se ona nasmiješila i rekla: – A ako mi obećaš da ćeš mi platiti večeru, doći ću odjevena u majicu s otkopčanim gornjim dugmetom i možeš me maltretirati sve do deserta.
– O, da. – Leo je klimnuo glavom dok se odmicao od auta. – To bi odlično izgledalo u resto-ranu Bakina domaća hrana. Lolita, zaboravi. Jedem sam.
Iz nekog razloga ju je to zaboljelo. – Okej. Ubacila je automobil u brzinu, a on je opet stavio glavu pored prozora.
– Hej, – rekao je. – Šalio sam se. Nisam te želio povrijediti.
Oči su mu bile drage, a ona se tako iznenadila da joj se auto ugasio. – Nisi. Zaista. Samo sam željela večerati s tobom. I čuti stvari o Hollywoodu.
Klimnuo je glavom. – Okej. Pokupi me u poslijepodne sa svom otkopčanom dugmadi.
– Ne moraš...
– U sedamnaest, mala. Ispričat ću ti kolika sam velika faca. Ti si ionako jedina koja će pov-jerovati u to.
Rachel je klimnula glavom. – Okej. Hvala.
Leo joj je odmahnuo, a ona ga je promatrala dok se primicao motelskim vratima, tresući gla-vom, pogledavajući tirkizne zastore u blizini ulaza. Nije bio zapravo uzrujan, shvatila je kad se popela natrag na cestu. To je jednostavno bio njegov način. Poput Eeyore. Trebala mu je to reći na večeri. – Ti si Eeyore iz L. A. – reći će mu, a on će se morati nasmijati. Neće biti lako izvući osmijeh iz njega, ali ona će to uspjeti prije deserta. Trebao bi je povesti sa sobom u L. A, barem zbog smijeha...
Usporila je automobil. Imala je ideju. Mogla bi mu biti osobna pomoćnica koja bi ga nasmi-javala, pomagati mu da se opusti, voziti ga na razna mjesta i brinuti se za njega. Naravno, ispr-va će odbiti, ali odbio je i večeru pa gaje uspjela nagovoriti.
Bila je to uistinu odlična ideja. Mogla se brinuti za njega i on se mogao brinuti za nju.
I konačno bi mogla otići iz Temptationa.
Kada je Phin te večeri parkirao ispred trijema, vidio je Sophie smeđe oči i kovrčava tamna kosa podsjećale na nekoga. Terapeut, pomislio je i smetalo ga je mnogo više nego što je trebalo. Na kraju krajeva, sa Sophie nije planirao ništa trajno. Samo ju je morao dodirivati na određenim mjestima ili nije mogao završiti rečenice. Bila je to samo požuda. S vremenom će nestati.
Morat će se on riješiti terapeuta.
Sophie mu je mahnula, a pas je zalajao sa svojeg mjesta ispod ljuljačke kad je izašao iz auta.
– Dođi upoznati mog brata, Davya, – rekla je Sophie, sjajeći od sreće.
– Tvoj brat. – Phin se predomislio, odmjeravajući Davya dok je tapšao malog psića, koji je istrčao prema njemu kako bi ga pozdravio. Sada kad je bio bliže, Davy je izgledao poput Sop-hienog blizanca, ista bijela koža i velikodušne usne, ali imao je jaču čeljust i bio je mnogo viši. I oči su mu bile hladnije nego što bi Sophiene ikada mogle biti. – Drago mi je, Davy. – Phin se popeo na trijem i ispružio ruku.
– Ovo je Phin Tucker, gradonačelnik, – rekla je Sophie, a Davy je povukao svoju ruku ko-jom ju je zagrlio, te se ustao kako bi se rukovao s Phinom.
– Drago mi je, – rekao je Davy. – Što gradonačelnik radi ovako daleko od grada?
Phin je podigao obrve. – Samo sam dobar susjed. Davy je pogledao Sophie, a potom opet Phina. – To je jako lijepo od vas.
– Trudim se, – rekao je Phin.
– Što god vas dvojica radili, prestanite, – rekla je Sophie.
– Ti nikada nećeš naučiti, zar ne? – rekao joj je Davy prije nego se okrenuo i nasmiješio Phi-nu. – Pa, mogu li ti donijeti piće, Phil?
– Phin,– rekla je Sophie. – Prestani.
– Ništa hvala. – mican je. Phin
– Da, sigurno, – rekao je Davy. – Možeš li malo doći ovamo, Sophie?
– Ne mogu, – rekla je Sophie. – Idi maltretiraj Amy. Ona hoda s policajcem. I zapamti, ti si doveo Cleu doma i mi ništa nismo rekle.
– Imaš pravo. – Davy je otvorio vrata kako bi ušao unutra. – Odmah se vraćam, Phil. Nemoj učiniti ništa glupo.
– Dovraga, što je ovo bilo? – rekao je Phin, a Sophie ga je povukla dolje na ljuljačku pored sebe i pas joj je bio uz nogu – Često smo se selili kad smo bili djeca, – rekla je Sophie.
– I zbog toga je još i danas neprijazan? – pitao je Phin.
– Nismo imali puno novaca i bogata djeca nisu bila naši prijatelji, – rekla je Sophie.
– Žao mi je, – rekao je Phin. – Ali još uvijek ne vidim kako se ja uklapam u to.
– Rekla sam ti, puno smo patili zbog bogate djece.
– Ja nisam bogat, – rekao je Phin, a Davy se vratio nazad na trijem s pivom u ruci.
– Nisi siromašan, – rekao je Davy. – Uzmi pivo. – Predao gaje Phinu koji gaje prihvatio, a onda je Davy sjeo dolje na trijem, prekrižio ruke i zagledao se u Phina.
Sophie je gledala u njega, pa u Phina i skroz je tako izmjenjivala poglede. – Okej, prestani.
– Samo kažem, – rekao je Davy, – da sam manje platio cijelo odijelo nego što je on ovu ko-šulju.
– Pa, bila je moderna, – rekao je Phin, ustajući se.
– Armani, točno? – rekao je Davy.
– Točno. – Phin mu je predao pivo. – Bilo mi je drago.
– Davy.
– Okej. – Davy se ustao i okrenuo prema vratima s pivom u ruci. – Ja idem, Harvard. Ti os-tani. Sophie zna sama odabrati. – Nacerio se prema Sonhie koja je ignorirala njegovu ironiju, zureći u njega. – Točno. Čovjek se pokuša ponašati bratski i nitko to ne cijeni.
Kad je otišao, Phin je rekao: – Taj tvoj brat je prilično zanimljiv.
– Da, ti bi to trebao prepoznati, – rekla je Sophie. – Ja dobijem ozebline svakog puta kad se sretnem s tvojom majkom.
– Kako 'svakog puta'? – Phin je ponovno sjeo pored nje. – Srela si je samo jednom. – Zatim se jako umirio. – Je li tako?
– Uglavnom, Davy se samo ponaša zaštitnički, – rekla je Sophie. – Misli da sve frajere za-nima samo jedna stvar.
– U pravu je, – rekao je Phin. – Znači, moja majka je navratila, je li tako?
– Društveni posjet, – rekla je Sophie. – Znači da ti mene želiš samo zbog seksa?
– Ne, lud sam za tvojom igrom golfa. Sto ti je učinila moja majka?
– Možda ću ipak ući unutra. – Sophie se ustala, ali Phin joj je uhvatio ruku i povukao je na-zad na ljuljačku.
– Okej, oprosti za onu primjedbu s golfom. Daj mi ispravan odgovor i ja ću ga izgovoriti. Preumoran sam da bih ga sam smislio.
– 'Ne, Sophie, ne radi se o seksu', – rekla je Sophie. – 'Bitna je tvoja pamet, tvoja ljepota, tvoja toplina, tvoja inteligencija, sladak način na koji ti se nos nabora kad se smiješ, tvoje sun-čano, duhovito lice.'
– Nos ti se ne nabora, – rekao je Phin. – Za ostalo se slažem.
– Ali uglavnom je bitan seks, zar ne? – rekla je Sophie.
– A zbog čega ti mene želiš? – rekao je Phin. – Trećeg dana našeg poznanstva, legla si za mene na doku. Sljedeće večeri sam imao plan da te opet namamim, ali ti si rekla 'Ševi me' prije nego što sam napravio bilo kakav potez. Sljedećeg dana razmišljam o tome da te odem vidjeti, a ti si mi došla u knjižaru prije nego što sam uspio pronaći ključeve od auta.
Neću ni spomenuti što si jučer radila s tušem jer sam ti zahvalan na tome. A sada mi reci, zbog čega ti mene želiš? Sophie je uzdahnula. – Zbog seksa.
– Znači da smo isti.
– Sumnjam, – rekla je Sophie. – Ti nosiš Armanija.
– Stvarno mi se sviđa tvoj brat, – rekao je Phin. – Odlazi li uskoro?
– Nemoj mi spominjati brata. Tvoja mama misli da mene zanima samo tvoj novac. Rekla sam joj da me zanima jeftino uzbuđenje.
– O, sranje, – rekao je Phin. – Zao mi je.
– Da, pa oprostit ću ti tvoju majku ako ti meni oprostiš moga brata. Oni se samo brinu za nas.
– Isuse, pa nije kao da spavamo s gubavcima, – rekao je Phin.
– Pa, na neki način i spavamo, – rekla je Sophie. – Oboje smo s ljudima koji nisu naše vrste. Davy te pogleda i vidi svakog muškarca koji nas je šutirao okolo dok smo bili djeca. Tvoja mama pogleda u mene i vidi svaku kopačicu zlata koja ti se ikada nabacivala zbog tvog imena i košulje. Kako oni mogu znati da se međusobno iskorištavamo samo zbog fizičkog olakšanja i da iza toga nema nikakvog drugog zanimanja, niti privlačnosti? – Prekrižila je ruke i počela zuriti u prašnjavo dvorište.
Phin je uzdahnuo i naslonio se. – 'Idi van i nađi se sa Sophie', rekao sam si. 'Imao si naporan dan, a zbog nje se uvijek odlično osjećaš. Idi van do te žene.'
– Ja sam ljudski valij, – rekla je Sophie.
– Hej, – rekao je Phin, a kad je ona podigla pogled, njezine prekrasne usne su se razdvojile kako bi mu rekle nešto užasno, a on ju je poljubio, dugo, polako i duboko, i ona je njemu uzvra-tila poljubac i on se opet osjećao poput čovjeka, a ne zvijeri, samo zato što ju je držao u svojim rukama, a ona je seksa, – prošaptao joj je, a ona je zažmirila i šapnula njemu: – Znam, znam.
Opet ju je poljubio, a zatim zaljuljao ljuljačku nogom se odgurnuvši od pod, a ona je naslo-nila glavu na njegovo rame i rekla: – Pa, pričaj mi o tom napornom danu, – i on joj je pričao dok su gledali zalazak sunca i sve što je bilo užasno sada se činilo smiješnim. Slušao je njezin smijeh u sutonu i osjetio je kako napetost napušta njegovo tijelo. Kad se posve smračilo, uzda-hnuo je i rekao: – Moram ići, – ali nije to želio.
– A što je sa seksom? – pitala je Sophie. – Obično sam do sada već gola za tebe.
– Davy će ostati ovdje, točno? – pitao je Phin, a kad je ona potvrdno klimnula glavom, rekao je: – Ne bih baš rekao.
– Šališ se, – rekla je, a on je uzvratio: – Slušaj sad ovo. Dođi gore do Hilla i možemo to uči-niti dok mi je mama u drugoj prostoriji.
– O, Bože, – rekla je Sophie, a on se nasmijao, poljubio je i rekao: – Ionako sutra imam pak-leni sastanak vijeća. Nakon toga ću se zaista trebati riješiti velike napetosti.
– Tako si romantičan, – rekla je, a on ju je opet ljubio sve dok se nije nasmijala i zatim se odvezao, osjećajući utjehu jer je po nju i došao.
Možda će joj brat uskoro otići.
– Ti nikada nećeš jebeno naučiti, – rekao je Davy kad je Sophie ušla unutra.
– Što? – Sophie se srušila dolje na sofu, a Lassie se smjestila pored njezinih nogu. – Zahva-ljujući tebi, otišao je ranije tako da ti ovo i nije baš dobro vrijeme da vičeš na mene.
– Pogledala je Davyja koji je gnjevno stajao pored kamina i nasmijala se. – Tako mi je drago što si ovdje, pa čak iako si glupan.
Davy joj je prišao, smjestivši se pored nje. – Dopusti mi da ti opet pričam o gradskim mom-cima.
– Odlazi, Davy. – Sophie je spustila glavu na naslon kauča i nasmiješila se, razmišljajući o svom gradskom dečku. – On nije takav.
– 'Ovo može voditi jedino prema suzama', – rekao je Davy smiješnim glasom, a kad je Sop-hie pomaknula glavu, izgovorio je: – Anastasia. Šišmiš.
– Zemlja šišmiša, – rekla je Sophie. – Zbog čega si ti nervozan?
– Zbog načina na koji si ga gledala, – rekao je Davy. – Zbog načina na koji je on tebe gleda-o. Zaljubljena si. On je zagrijan za tebe. To je stara priča i to prilično loša.
– To joj ja uporno govorim, – rekla je Amy, ulazeći s tri sladoleda u rukama. – Ovo je novi Chad, na njemu se baš vidi daje pravi gradski dečko, ali...
– Chad? – rekao je Davy.
– Stara greška, – rekla je Sophie, uzimajući svoj sladoled od Amy. – A Phin nije Chad. A ja nisam zaljubljena.
– Još uvijek mislim da bismo trebali otići u Iowu i natjerati Chada da plati, – rekla je Amy, pohlepno zagrizavši svoj sladoled.
– To je bio Chad Benvick, točno? – Davy je zaklimao glavom i zagrizao svoj sladoled. – Nepotrebno, – rekao je jedući sladoled.
Sophie ga je pogledala i trepnula. – Kako si znao... Davy ju je s ljubavlju pogledao. – Bio sam brucoš u istoj školi, ludo. Svi su znali.
– O, joj, – rekla je Sophie i pojela još sladoleda za utjehu.
– Da, ali posljednji mjesec Chadove zadnje godine nije bio dobar, – rekao je Davy. – Jadan tip.
Amy se spustila na tepih ispred njih, sjedajući s prekriženim nogama, dok joj se sladoled to-pio i kapao po njoj, pri čemu je izgledala kao desetogodišnjakinja.
– O-ho-ho. Što si napravio? – Polizala je kapljice sladoleda s ruke i s obožavanjem se naceri-la Davyu, mameći svojim sladoledom Lassie koja se došetala do nje.
– Mnogo toga, – rekao je Davy neozbiljno. – Previše toga da bih se sada sjetio.
– Ma daj, Davy – rekla je Amy. – Sophie mora znati.
Dok je razmišljao, Davy se naslonio na naslon kauča, ližući svoj sladoled. – Uglavnom sitni-ce. Podmetnuo sam mu šalabahter i onda ga prijavio profesorici engleskog. Proširio sam trač daje ušljiv i onda mu u ormarić podmetnuo šampon protiv ušiju. U ormarić sam mu natrpao i hrpu Hustlersa i zbog toga je morao razgovarati s ravnateljem.
– To je to? – frknula je Amy jedući svoj sladoled, držeći štapić iznad Lassienog dohvata.
– Pa, da se sjetim, je li bilo još nešto? – Davy se pravio da razmišlja, a Sophie se počela smi-ješiti.
– Volim te, Davy, – rekla je i nagnula se na njega. Davy ju je zagrlio. – I ja tebe volim. O, da, čekaj. Sada mi se sve polako vraća. Radi se o onom autu boje trule višnje kojega je dobio za maturu. Roditelji su mu ga dali ranije kako bi se mogao odvesti na maturalnu zabavu. – Nacerio se i ponovno zagrizao sladoled.
– Vozio je krntiju kad sam... ga ja poznavala, – rekla je Sophie.
– Vozio je isto to i na maturalnu zabavu, – rekao je Davy. – U novi auto sam mu stavio mor-ske rakove.
Amy se namrštila. – Morske rakove?
Davy je potvrdno klimnuo glavom. – Stavio sam ih na sjedišta, iza volana, nekoliko njih sam ugurao ispod tepiha, svagdje gdje bi ih bilo teško pronaći. To su male životinjice, znate. – Po-čeo se smijati, prisjećajući se. – A bio je i kraj svibnja, pa nam je vrijeme bilo prilično toplo. – Klimnuo je glavom. – Chad nikada nije imao prilike voziti taj auto. Čitav tjedan, kad god sam išao do kuće Berwicka, taj auto je stajao na njihovom prilazu sa svim otvorenim vratima. A onda je, konačno... nestao.
Nasmijao se i opet odgrizao svoj sladoled, a Amy je rekla: – O, da. – Sophie je pomislila, Volim svoju obitelj, stvarno je volim. – Sto još? – pitala je Davya.
– Uništio je frajerov novi auto, – rekla je Amy. – Što ti još želiš?
– Osvetu Dempseya, Amy, – rekla je Sophie. – Auto nije dovoljan – Pogledala je Davyja. – Točno?
– Pa, – rekao je Davy. – Bila je maturalna zabava.
– O, ispričaj nam sve o tome, – rekla je Amy.
– Tada je hodao sa stvarno vrućim komadom, Melissom Rose, – rekao je Davy. – Čovječe, bila je dobra. Na sebi je imala onu malu svilenu stvarčicu koja joj je podizala kad god bi se po-maknula...
– Mislila sam da bi me ovo trebalo oraspoložiti, – rekla je Sophie.
– A zato što je Chad bio gad, na maturalnu zabavu je ponio plošku, – rekao je Davy. – Ne-kako sam nabavio tablete za spavanje i oko ponoći sam mu ih stavio u piće.
– I on je zaspao na maturalnoj zabavi i to je to? – rekla je Amy.
– Ne, – rekao je Davy. – Postao je omamljen i Melissi se zgadio jer je mislila da se napio i natjerala ga je da ju odveze kući, samo što je on bio previše nesposoban za to, a ja sam se slu-čajno našao na parkiralištu. I pomogao sam joj. – Davy je klimnuo glavom kad je pojeo cijeli sladoled. – Malo se izudarao dok smo ga pokušavali staviti na stražnje sjedište. Melissa nije bila dobra osoba pa mu je sama nanijela najviše štete.
– Dobro za Melissu, – rekla je Sophie, iskazujući svoju prvu pomisao o Chadu koja nije ima-la nikakve veze s krivnjom.
– To je dobro, – rekla je Amy. – To je dovoljno...
– Onda smo ga odvezli kući i ostavili ga na stubištu prednjeg trijema, s njegovom ploškom u ruci i otkopčanim patentom, – rekao je Davy. – Melissa je predložila kako bi u drugoj ruci tre-bao imati još nešto, a ja sam slučajno uz sebe imao tatin polaroid. Slike su u ponedjeljak u školi postale veliki hit.
Sophie se sada od srca smijala. – Hvala ti, Davy, – rekla je, a on ju je čvršće zagrlio.
– Okej, to je bilo dovoljno, – rekla je Amy. – Učinio si dobro...
– A onda sam odvezao Melissu doma, – rekao je Davy. – A tada smo jedno prema drugome osjećali neku toplinu, na neki način smo bili ujedinjeni zbog Chada, pa sam je pitao postoji li još nešto što bih mogao učiniti za nju.
– I, je li bilo? – pitala je Sophie.
– Nisi bila jedina Dempsey koja je na stražnjem sjedištu te krntije nešto izgubila, – rekao je Davy. – I danas se sjećam te Melisse. Ta djevojka je znala kako se to radi. Pitam se što se s njom dogodilo?
– Nešto predivno, nadam se, – rekla je Sophie.
– Već je imala nešto predivno, – rekao je Davy. – Mene.
– Osim toga, – rekla je Sophie. – Volim žene koje znaju kako se osvetiti.
– Kao i ja, sve dok se ne pokuša meni osvetiti, – rekao je Davy.
Pas im je počeo cviliti pored nogu i Sophie je pogledala dolje u njegove patetične smeđe oči. – Jadničak mali, – rekla je, a onda se pas okrenuo na leđa sa sve četiri noge u zraku i ona se nasmijala i nagnula dolje kako bi mogao polizati ostatak njezinog sladoleda.
– Pas varalica, – rekao je Davy.
– Što? – rekla je Sophie, još uvijek se smiješeći svom malom psiću.
– Pas varalica, – rekao je Davy. – Izgleda patetično, napravi ono što je potrebno kako bi do-bio što želi. Upravo te sada prevario kako bi dobio taj sladoled.
– Moj pas me prevario? – pitala je Sophie.
– Tvoj problem nije u tome što ti je pas učinio, – rekao je Davy. – Mene zabrinjava ono što ti gradonačelnik radi. Što nas dovodi natrag na tu temu. Ako budem morao Volva napuniti mor-skim rakovima, hoću, ali želio bih da se ti ipak sama opametiš.
Sophie se prestala smijati. – Pametna sam ja. On nije Chad. Bit ću sasvim dobro.
– Da, – rekao je Davy. – Točno. Pa, ja ti sada govorim da ću ga prebiti kad te nasamari.
– Volim te, Davy, – rekla je Sophie.
– I ja tebe volim, – rekao je Davy. – Ti ludo.
Sastanak vijeća sljedećeg dana je prošao tako loše da se Phin još uvijek oporavljao od njega kad se njegova majka došla suočiti s njim u praznoj prostoriji vijeća.
– Što se tiče one žene, – rekla je. – Ne možeš se više viđati s njom.
– Učinio sam sve što sam mogao kako bih spriječio ono glasovanje o zabrani, a Stephen je ipak uspio u svojoj namjeri jer si se ti okomila na mene. – Phin je sjeo na veliki stol za vijeća-nje, potpuno bijesan. – Dovraga, o čemu si razmišljala?
– Oni filmaši nam ne mogu donijeti ništa dobro, – rekla je Liz. – Jutros je Zane Black posje-tio svakog člana vijeća, pokušavajući ih nagovoriti da zaustave snimanje i zbog toga su svi pos-tali sumnjičavi. Ne želim da činimo išta što bi nas moglo povezati s njima. Ne možeš više odla-ziti tamo. Ta žena...
– Meni se sviđa ta žena, – rekao je Phin. – Ona mi pruža puno veću potporu od tebe. Ti prok-leto dobro znaš...
Phin se namrštio. – Što sad Dillie ima s ovime?
– Mogao bi pomisliti na njezinu budućnost dok otkopčavaš hlače, – planula je Liz.
– Sigurno se šališ, – rekao je Phin. – Kad bi svaki roditelj prije seksa razmišljao o svom dje-tetu, ljudska vrsta bi izumrla.
– Što će se dogoditi kad sazna za ovo? Što će se dogoditi kad poželi upoznati tu ženu?
– Neće ju upoznati, – rekao je Phin. – A i ja moram imati svoj život, znaš.
– Svoje dijete trebaš staviti na prvo mjesto, – rekla je Liz jednolično.
– Ti nikada nisi, – rekao je Phin s jednakim tonom, a Liz je ustuknula korak unatrag, kao da ju je nešto pogodilo. – I to dobro znaš, – rekao je kad mu ništa nije odgovorila. – Ako je tata bio u prostoriji, za mene nisi ni znala. A kad njega nije bilo, opet bih dobivao samo pola tvoje po-zornosti jer si s drugom napeto iščekivala njegov dolazak.
– Phin, – rekla je Liz.
– Sve je u redu, – Phin je opet sjeo, pokušavajući ne iskaliti svoju frustraciju na majci, bez obzira koliko je ona to zaslužila. – Što sam stariji, to sve više zavidim tebi i tati na onome što ste imali. Promatrao sam ga kad je kasno navečer stizao kući, uspinjući se onim stubama, sav umoran i jadan, ali kada bi ugledao tvoje lice... – Zastao je jer je Liz naborala lice i pomislio je da bi mogla zaplakati. Već je bilo i vrijeme, razmišljao je, a kako ipak nije zaplakala, rekao je: – Vas dvoje ste jedno drugome bili sve na svijetu.
Liz je stisnula čeljust. – Nemoj.
– Mislio sam da ću i ja to imati, – rekao je Phin. – Mislio sam da to jednostavno dolazi s burmom, onaj osjećaj daje svijet dobar samo zato što je dvoje ljudi zajedno. – Kratko se nasmi-jao. – Saznao sam da sam bio u krivu.
Liz je progunđala. – Nisi ti za to kriv. To je...
– Jesam, ja sam kriv za to, – rekao je Phin. – Mislio sam da je lako doći do onoga što ti imaš. Sada znam bolje i neću se oženiti. Dobit ću ono što si ti imala ili se uopće neću ženiti. Što ne znači da se mogu dobro provoditi dok čekam pravu ženu.
– Samo neki ljudi dobiju ono što smo mi imali, – rekla je Liz. – A ti si za to morao platiti. Ti si za to puno plaćao.
Phin je klimnuo glavom. – I ti se samo tako predaješ.
– Ja se nikada ne predajem, – rekla je Liz. – Mi smo još uvijek...
– Ne 'mi', – rekao je Phin. – Ne pričam o jebenoj sudnici. Pričam o tebi. Jednostavno si od-bacila taj dio svog života. U ovom gradu ima odličnih muškaraca, ali ti ih čak nećeš ni pogleda-ti.
– Nemam se namjere ponovno udavati, – rekla je Liz.
– Ni ja, – rekao je Phin. – Ali ti me guraš na Rachel Garyev. – Nagnuo se bliže njoj. – Stvar-no misliš da ću je početi voljeti ako se oženim njome?
Liz je progutala knedlu. – Ljudima se događa da počnu mariti...
– Zar se tebi tako dogodilo? Jeste ti i tata to imali?
Liz je čvrsto zatvorila oči, ali suze su ipak krenule. – Oprosti, Phin. Samo ne podnosim raz-mišljanje o tome. Jednostavno ne mogu. Izgubila sam sve, osim tebe i Dillie...
Zastala je, a on je rekao: – I to nije dovoljno. Mi te dosta ispunjavamo, ali ne dovoljno. Pot-reban ti je vlastiti život.
Liz je šmrcnula i s glasom prepunim boli, rekla: – Samo želim da se vrati.
– Znam. – Phin je zaobišao stol i zagrlio majku, a onda je počela plakati. – Znam da želiš. Znam. – Tapšao ju je po ramenu dok nije prestala plakati, što je trajalo oko trideset sekundi, a onda je rekao: – Slušaj, ne znam što će se dogoditi sa Sophie. Poznajemo se samo nedjelju da-na. Ko zna.
– Odmah sam znala, – rekla je Liz lagano se odmičući od njega i prstima brišući uplakane oči. – Istog trenutka kad sam vidjela tvog oca u srednjoj školi, znala sam. Ako ti ne...
– Pa, to je lakše u srednjoj školi, – rekao je Phin, pružajući joj svoj rupčić. – Onda nitko nije bio razuman.
– Ali ja sam znala, – rekla je Liz. – Baš kao i tvoj otac, i on je znao. A ako ti i ta žena...
– Zove se Sophie, – rekao je Phin dok je sjedao na rub stola. – I postoji nešto jer se ja ne že-lim vezati za nju, ali svejedno se iznova vraćam tamo.
– To je seks, – rekla je Liz, gotovo opet ona stara.
– Nemoj mi ti sada pričati o tome, – rekao je Phin. – Vi ste to radili odmah tamo, sjećam se i zato mi sad nemoj pričati da ste bili iznad toga.
– Ne, – rekla je Liz. – Nismo bili iznad ničega.
– Ne želim nikakve detalje, – rekao je Phin. – Dovoljno mi je što sam slučajno ulazio u sobe u nezgodno vrijeme. Da sam dobio novčić za svaki put kad sam ulovio tatu na tvojoj stražnjici, sada bih imao mnogo novčića.
– Sad je dosta, – rekla mu je Liz, ali se svejedno nasmiješila.
– Imali ste dobar brak, – rekao je Phin. – Poštivanje, strast, dobra vremena i ljubav.
– Da, – rekla je Liz.
– Pa, Sophie meni pruža poštivanje, dobro vrijeme i ljubav.
– Ne, – rekla je Liz. – Slušaj me, ta žena je sasvim pogrešna za tebe. Ona je nižeg statusa, bezobrazna i bezobzirna. Ona je užasna za tebe.
– Odgovarala ti je, zar ne? Ne krivim ju. Vjerojatno si ti započela.
Liz se opet sledila, a Phin je rekao: – Znaš, sada si gotovo cijelu minutu bila ljudsko biće.
– Samo zato što se brinem za ljude koje volim...
– Nemoj. – Phin se ustao. – Budi opsjednuta izborima ako želiš, ali se nikada nemoj pretva-rati da to činiš zbog Dillie ili mene. Iz nekog razloga si sama sebi utuvila u glavu da je to najva-žnija stvar u tvom životu i neka sam proklet ako znam kako te odgovoriti od toga. Zato neću ni pokušavati. Samo odbij od mene i pusti me da živim svoj život.
– Učinit ću bilo što kako bih te zaštitila, – rekla je Liz bez ijedne suze na licu. – Bilo što.
– Znaš, plašiš me kad ovako pričaš, – rekao je Phin. – Prestani s time. Ja idem po Dillie. A ti se saberi.
Tada ju je ostavio da sjedi u mramornoj vijećnici, ispod portreta njegovog pradjeda i njego-vog djeda i njegovog oca, jer nije znao što bi drugo trebao učiniti.
Samo se nadao da nikada neće saznati što joj 'bilo što' znači.
Dok se Phin borio sa svojom majkom, Sophie je na doku češljala Lassie, pokušavajući uspo-staviti red u svojem životu. Negdje na početku je imala plan, a sada je Amy bila vani s Rachel, Cleom i Robom, snimajući film koji će na kraju ispasti pornić, dok ih je Davy promatrao klima-jući glavom. Georgia je sa Zaneom planirala tko-zna-što kad se on vratio te večeri, Leo je plani-rao nagovoriti Cleu na Corning Cleaner, a Coreyevi su bojili kuću u svjetliju nijansu vodenog tornja. Nevjerojatno. – Mnogi se miješaju, – rekla je ona Lassie. – Ali to je to. Više nikoga ne-ćemo pustiti.
– Pričaš sa psom?
Sophie je naglo podigla glavu. Bljedoliko, mršavo dijete s dugom plavom kosom je stajalo na kraju doka, u uredno iz-glačanim plavim kratkim hlačicama i slatkoj bijeloj majici. – Odakle si ti došla? – pitala je Sophie.
Djevojčica je prstom pokazala prema drugoj strani rijeke. – Tamo mi je bakina kuća.
– Nisi valjda Garyev.
– Nisam. – Djevojčica je pregledala kraj doka i očito joj se svidjelo čim je sjela dolje. – Mo-ja baka je Junie.
– O. Zna li ona da si ti ovdje?
– Ona drijema. – Djevojčica je zurila u Sophie, koja je pak osjećala malu neugodu. – Vratit ću se prije nego se probudi. Mislim, ako nemaš ništa protiv što sam došla ovamo.
– O, naravno da nemam. – Sophie je rukom pokazala prema dvorištu. – Samo ti slobodno dođi u posjet.
– Zato što si rekla da više nikoga nećeš pustiti, – istaknula je mala djevojčica. – To si rekla psu.
– Pa, ti si samo došla u posjet, ne ostaješ kod nas. – Sophie je u razgovoru pokušala pronaći njezino mjesto. – Ja sam Sophie.
– Znam, – rekla je djevojčica. – Zato sam i došla.
– Okej, sada se počinjem pitati, – rekla je Sophie. – Tko si ti?
– Dillie Tucker, – rekla je djevojčica, a Sophie je upitala: – Tucker? Jesi li u rodu s Phinom?
– On mi je tata, – rekla je Dillie, a Sophie je izgubila dah.
– Tvoj tata. – Sophie je razmišljala i pokušala zadržati nježan ton glasa. Pa, Amy i Davy su je upozorili. Uvijek slušaj svoju obitelj. – A kako ti je mama?
– Ona je mrtva, – rekla je Dillie, a Sophie se jako trudila kako bi bila suosjećajna, a ne da zbog toga osjeća olakšanje. Zaboga, jadno dijete nije imalo majku. – Davno je umrla, – nastavi-la je Dillie. – Ja sam bila beba. Bilo je to vrlo tužno.
– O, – rekla je Sophie. – Da, uvjerena sam da je bilo. Znači, ovaj, živiš s tatom? – Evo neče-ga što je mogao spomenuti.
– I bakom Liz, – rekla je Dillie. – Ali voljela bih se preseliti. – Okrenula se kako bi pogleda-la kuću, a Sophie je u
jednom čudnom trenutku pomislila da Dillie traži kuću u kojoj bi voljela živjeti. Doimala se dovoljno organiziranom za to.
– Koliko imaš godina? – pitala je Sophie.
– Devet, – odgovorila je Dillie. – A koliko ti imaš godina?
– Trideset dvije, – rekla je Sophie. – Još jednom mi objasni zbog čega si ovdje.
– Ne želiš me? – Dillie je raširila oči koje su izgledale stvarno žalosno i Sophie je rekla: – To je bilo prilično dobro, mala, ali trenutno si izvan svoje lige, ja sam odrasla s profesionalcem u tome. Što si naumila?
– Kakvim profesionalcem? – pitala je Dillie.
– Dillie, – rekla je Sophie, upozorivši je.
– Jamie Barcley je rekla da njena mama kaže daje čula da si ti djevojka moga tate, – rekla je Dillie. – Jesi li?
– Nisam, – rekla je Sophie. – Tko je Jamie Barcley?
– Zato što je okej ako jesi, – rekla je Dillie. – Mogu te podnijeti.
– To je vrlo velikodušno od tebe, – rekla je Sophie. – Ja mu nisam djevojka.
– Zašto ne? – pitala je Dillie.
Sophie je shvatila da ovaj razgovor ne može nikamo krenuti da ne bude potencijalno riskan-tan. – Što kažeš na sladoled prije nego te vratim baki?
– Može, hvala, – rekla je Dillie, a onda se jako umirila kad se Sophie ustala, a Lassie je potr-čao i zijevnuo.
Sophie je promatrala Dillie koja je opet gledala Lassie. – Bojiš se pasa? – nježno je pitala.
– Ne. – Dillie je isturila bradu i na trenutak je jako nalikovala Phinu i Sophie je zbog toga zadržala dah. – Samo nisam naviknuta na njih.
– Ovo je vrlo dobar pas, – rekla je Sophie. – Zove se Lassie Dempsey. Ali ako se ne osjećaš ugodno, mogu ga ostaviti ovdje vani dok ti i ia budemo unutra.
– Ne. – Dillie se doimala nesigurnom. – Koje je on pasmine?
– Pas varalica, – rekla je Sophie. – U redu je, Dillie. Obećavam da te neće ozlijediti.
– U redu, – rekla je Dillie, a onda je Sophie polako sišla s doka, dok joj je Lassie bio za pe-tama, kao i uvijek, zastavši kad se približila ukočenoj maloj djevojčici.
– Želiš li ga podragati?
– Možda. – Dillie je progutala knedlu i oprezno ga podragala. Lassie je pogledao gore u nju sa svojim ti-si-neka-nova pogledom. – Noge su mu kratke.
– Ali srce mu je ogromno. – Sophie je ispružila ruku. – Hajde. Uzet ćemo ti Dove i otpratiti do bakine kuće.
– Što je Dove?
– Jedan urnebesno dobar sladoled.
Dillie ju je dugi trenutak promatrala, a potom je prihvatila njezinu ispruženu ruku. – Nema žurbe, – rekla je i zajedno su ušle u kuću.
Sat vremena kasnije, nakon opširnog razgovora o školi, soft-ballu, Dillienoj vozačkoj dozvo-li, desertu, Lassie, Jamie Barela, baki Junie, baki Liz, Dillienom tati, njezinim nadama, snovi-ma, prošlosti, njezinoj sadašnjosti i planovima za budućnost, Sophie je još više poštivala Phina. Dijete nije prestajalo pričati; očito ju nikada nitko nije prekinuo i rekao da zašuti. Za to su pot-rebne uistinu strpljive roditeljske vještine. Phin je zaista u svemu bio dobar.
I Dillie je voljela konje. Kad su stigle u kuhinju, Dillie je pogledala u vrećicu čipsa koja je stajala na stolu i rekla: – Nisam ručala, znaš. – Sophie joj je složila sendvič od šunke, nakon čega je pojela čips, poslije njega bananu i jabuku, a sve to oprala s limunadom. – Ovo je odlič-no, – rekla je Dillie. – Je li vrijeme za desert?
Pojele su svoje sladolede i po šesti puta pjevale Only Want to Be with You' kako bi Dillie naučila riječi, a Sophie onda više ne bi morala slušati priče o Jamie Barcley, kada je Amy ušla u kuhinju.
– Prokleto je vruće, – rekla je, a Sophie je rekla: – Upoznaj Dillie Tucker i prestani psovati.
Amy je namignula Dillie. – Bok.
– Dillie je Phinova kćerka, – rekla je Sophie.
Da. – Amy je sjela za stol. – Znala sam. Rekla sam ti.
– Ovo je moja sestra Amy, – rekla je Sophie obraćajući se Dillie. – Ignoriraj je.
– Ja nemam sestru, – rekla je Dillie, progutavši zadnji komad sladoleda. – Niti psa. To je ta-ko tužno.
– Tragično, – rekla je Sophie kad je spustila štapić dolje kako bi Lassie mogao polizati osta-tak njezinog sladoleda.
Dillie je svojim krupnim smeđim očima pogledala ravno u Amy. – Nemam ni mamu.
– To je olakšanje, – rekla je Amy naslanjajući se, a Dillie je izgledala šokirano.
– Rekla sam ti, – rekla je Sophie. – Mi smo profesionalci. Nemoj to pokušavati na nama.
– Pa, i jest tužno, – rekla je Dillie svojim uobičajenim glasom. – Volim baku Liz, ali već mi je dosta nje.
– Žalim te, – rekla je Amy.
– Ne shvaćam sad ovo, – rekla je Sophie. – Što ti želiš?
– Želim živjeti samo s tatom, – rekla je Dillie. – Ali on kaže da moramo živjeti s bakom Liz jer se netko mora brinuti za mene.
– Zar ti nije mogao naći dadilju? – pitala je Amy. – To bi bio korak prema toplini.
Dillie se usredotočila na Sophie. – I onda je Jamie Barclay rekla da si ti tatina djevojka.
– Nisam, – rekla je Sophie. – Sljedeće nedjelje odlazimo.
– Ne moraš, – rekla je Dillie. – Mogla bi ostati ovdje. Sviđaš mi se. I mislim da trebam ma-mu. – Promotrila je Sophie, koja se pokušala sjetiti nečega što bi rekla, te dodala: – Možda tebe. Ne znam.
– Nemoj se zbuniti zbog sladoleda i psa, – rekla je Sophie. – Ja stvarno nisam dobar materi-jal za mamu.
– Ne znam, – rekla je Amy. – To bi mogli biti prilično dobri pokazatelji.
– Nimalo mi ne pomažeš, – rekla joj je Sophie.
– Ona je mene othranila, znaš, – rekla je Amy Dillie. – Bila je odlična.
Dillie se namrštila. – Mislila sam da si joj ti sestra.
– Moja mama je umrla kad sam bila mala, – rekla je Amy. – Bilo je to jako tužno.
– Nemoj to pokušavati sa mnom, – rekla je Dillie. – I ja sam profesionalac u tome.
– Sviđaš mi se, mala, – rekla je Amy. – Je li ti mama bila Dempsey?
– Ne, Miller, – rekla je Dillie. – Zvala se Diane. Bila je jako lijepa. Baka Junie ima slike. Iz-gledala je kao Sophie.
– Vrijeme je za polazak kući, – rekla je Sophie, odjednom se osjećajući potišteno.
Na putu prema van, susrele su se s Davyjem. – Ovo je moj brat Davy, – rekla je Sophie.
– Ja nemam brata, – rekla je Dillie, pogledavajući ga. – To je vrlo tužno.
– Ne nužno, – rekla je Sophie. – Ovo je Dillie. Phinova kćerka.
– Da? – Davy se nasmiješio prema Dillie. – Drago mi je, Dillie. Kako ti je mama?
– Ona je mrtva, – rekla je Dillie. – To je tako...
– Gradonačelnik će poživjeti jedan dan duže, – rekao je Davy Sophie. – Opet se nasmiješio Dillie. – Baš sam ovog prokletog psa planirao naučiti kako se hvata frizbi. Želiš mi pomoći?
– Da, – rekla je Dillie, a onda je pogledala u Sophie.
– Deset minuta, – rekla je Sophie. – Lassie ima tako kratke noge, ionako će samo toliko i moći trčati.
– Toliki je otprilike moj domet pozornosti, pa mislim da bi sve trebalo ispasti sasvim dobro, – rekao je Davy. – Hajde, mala. Idemo vidjeti što znaš.
– Davy? – rekla je Sophie, promatrajući svog brata kako kćerku svojeg ljubavnika vodi na igru.
Imala je neki osjećaj da će Davy tijekom čitave večere kritizirati Phinove roditeljske tehnike.
Kad je Phin pokupio Dillie od bake Junie, na majici je imala mrlju od čokolade. – Što se do-godilo? – pitao je, a Junie je rekla: – Sigurno je negdje pronašla čokoladu dok sam drijemala. Ništa ne želi reći.
– Ne želi, ha? – Phin je pogledao svoju kćerku, koja je isturila bradu.
– Reći ću ti sve o tome otprilike onda kad dobijem vozačku dozvolu, – rekla je.
– Uđi u auto, – rekao je Phin. – Sada ćeš mi reći što je bilo.
Ali u autu ga je Dillie stjerala u kut. – Ti meni ne pričaš o mnogim stvarima. Pa sada i ja ta-ko radim.
– Dill, – počeo je Phin upozoravajuće, ali Dillie je počela pjevušiti kako bi ga ignorirala. Ni-je bila nimalo nadarena za to, tako da nije imao pojma što to ona pjevuši. – Znaš, baš tražiš to, – počeo je, ali onda je ona zabacila glavu unazad i jasno otpjevala, 'Sada slušaj, dušo', što ga je zaprepastilo i odmah je skrenuo s ceste.
– Gdje si, – rekao je, – naučila Only Want to Be with You'?
– Ovo je odlično, – rekla je Dillie te večeri u knjižari, dok su ona i Phin postavljali novi ma-drac na krevet. – Osim onoga da si sat vremena kasnio po mene i ja bih sada trebala ostati bud-na sat duže, bez obzira što sutra idem u školu.
– Meni odgovara, – rekao je Phin, znajući da će joj se ionako spavati pet minuta nakon nje-zinog uobičajenog vremena predviđenog za odlazak na spavanje. – Taj dodatni sat ćemo čitati u krevetu. – Prostro je gornju plahtu na krevet i Dillie je uhvatila jedan njezin kraj. – I što ima kod tebe?
– Jamie Barcley je u mom razredu. – Dillie je ispod madraca ugurala jedan kraj plahte, poput pravog profesionalca. – Baka mi je to sredila.
– Baka to ne bi trebala raditi, – rekao je Phin. – Nema posebnih usluga za Tuckere.
– Tata, – rekla je Dillie. – To je moj život.
– Točno. – Preko toga je nabacio još jednu plahtu, koju je ona uspješno uhvatila.
– Osim toga, Jamie Barcley je nova i treba joj prijatelj, tako da je ta usluga zapravo za nju. – Dillie je poravnala svoju stranu plahte. – Imaš li ti nove prijatelje? – To je izgovorila s takvim pozornim nezanimanjem da je Phin zastao.
– U grad su došli neki novi ljudi, – rekao je oprezno.
– Ljudi koji snimaju film? – Dillie je poravnala već savršeno ravnu plahtu s visoko uzdignu-tom bradom kako bi pokazala koliko je nezabrinuta.
Phin je uzeo poplun i protresao ga prije nego ga je prostro na krevet. – Što te zanima, Dill?
Dillie je uhvatila svoj kraj popluna, poravnavši i njega.
– Samo mislim daje lijepo što imaš nove prijatelje.
Zvučala je onako kao što Liz zvuči kad razgovara s njom i Phin se nasmijao. – Hvala ti.
– Jesu li ljubazni?
Povukao je poplun preko kreveta, na isto mjesto na kojem je sipao bademovo ulje na Sophie i odmah je pomislio na nju, vrelu, okruglu i klizavu u svom naručju. A onda ono poslijepodne ispod tuša...
Nije se činilo ispravnim imati takve misli dok je Dillie s njim u istoj prostoriji i odmah je odgurao ta sjećanja. – Vrlo su ljubazni. Okej, ovo je tvoja večer. Imamo hot-dogove, papirnate ubruse, imamo desert a uopće nije vikend. Sto još?
Dillie je bacila pogled na drugu stranu sobe. – TV?
– Što je sad to? – Phin je uzeo jastuk i bacio ga prema njoj, a ona gaje uhvatila.
– Jamie Barcley gleda TV, – rekla je Dillie. – Cijelo vrijeme, a ne samo posebne stvari. – Protresla je jastuk i položila ga na uzglavlje kreveta. – Gleda ga sa svojom mamom. – Krajič-kom okaje pogledala Phina. – Bilo bi lijepo gledati TV s mamom.
– Tako mi je drago što se Jamie Barcley doselila ovamo, – rekao je Phin, uzimajući drugi ja-stuk. – Da, nakon večere možeš gledati TV. S tatom.
– Želiš li upoznati Jamie Barcley? – pitala je Dillie, pretjerano nevino.
– Naravno, – rekao je Phin oprezno.
– A onda ja mogu upoznati one ljude koji snimaju film, – rekla je Dillie.
– Ne možeš, – rekao je Phin.
– Tata. – Dillie je položila ruke na bokove. – Trebala bih poznavati tvoje prijatelje.
– Za tjedan dana odlaze odavde, – rekao je Phin, bacajući prema njoj posljednji jastuk.
– Pa, meni je jako drago što su ti ljudi došli ovamo, – rekla je Dillie kad je uhvatila jastuk. – Prijatelji su važni. I ti misliš tako?
– Što želiš u svom hot-dogu? – pitao je Phin.
Nakon ručka u utorak poslijepodne je do farme stigao taksi. – Društvo, – povikala je Sophie u kući, a potom je izašla pred Lea Kingsleya. Bio je nagnut prema naprijed, razgovarajući s vozačem i ona ga je strpljivo čekala, ali onda su se ponovno otvorila vrata taksija i iz njega je izašao netko visok, taman i Dempsey.
– Davy! – vrisnula je Sophie i sa stubišta se bacila njemu u zagrljaj, a on ju je vrtio čvrsto je stisnuvši uz sebe i ona je skoro ostala bez zraka. – Nisam znala da dolaziš, zašto mi nisi rekao da dolaziš, tako mi je drago što si došao...
Poljubio ju je u obraz s velikom, bratskom pusom koja je glasno odzvanjala rekavši: – Ni ja nisam znao dok me Leo nije nazvao. Što ste dovraga sada naumile?
– Snimamo film, – rekla je Sophie. – Amy želi otići u L. A. Drago mi je što te vidim.
Položio je ruku oko njezinog vrata i rekao: – I meni je drago što tebe vidim, srce. Amy neće otići u L. A. Tamo joj se ne bi sviđalo. A sada mi objasni zbog čega snimate...
– Nemoj se dati smetati, – rekao je glas iza njega. – Samo zato što je ovdje pustinja i što ću uskoro dobiti srčani infarkt, nemoj se ti dati...
– Leo, ovo je moja sestra, Sophie, – rekao je Davy i Sophie je pogledala pored njega, ljubaz-no mu se nasmiješivši.
Leo Kingsley je bio privlačan muškarac, zdrav i u formi u svojim srednjim četrdesetima, predivno odjeven i s velikim stilom. Kosa mu je bila gusta i smeđa, oči ljubazne i lice dobro. Ali očito je kako je Leo Kingsley bio čovjek koji je puno toga vidio.
– Dobrodošli u Temptation, – rekla je Sophie, a on joj je tužno klimnuo glavom i rekao: – Zgodan naslov. Drago mi je. Potreban mi je klima uređaj.
– Žao mije, – rekla je Sophie. – Ovdje je sve primitivno.
– Podrazumijeva se, – rekao je Leo natmureno. – Ipak je ovo Ohio.
– Zašto ne uđete i popijete limunadu? – rekla je Sophie.
– Limunadu? – rekao je Leo. Bio bi oduševljeniji da mu je ponudila otrov.
– Dijetalni sok? – pitala je Sophie. – Konjak od breskve? Ledenu vodu? Pivo? Sendvič od šunke? Sladoled?
– Sladoled? – rekao je Leo, a Sophie se opustila.
– Ovim putem. – Pridržavala mu je vrata i on je ušao, polako prekoračivši psa koji je ležao na ulazu, rekavši mu: – Pazi se, Lassie.
Sophie je rekla: – Nemojte mu davati ime, – ali već je bilo prekasno. Pogledala je dolje u psa i rekla: – Lassie? – a on se trgnuo, ustao i počeo mahati svojim zdepastim repom.
– Imate psa? – pitao je Davy.
– Je li to problem? – pitao je Leo.
– Nije, – rekla je Sophie obojici. Na neki načinje to bilo olakšanje. Imala je čudne sumnje da je pseće ime Pas i to bi bilo mnogo gore.
– Tako, – rekao je Leo. – Je li Clea ovdje?
– Naravno da sam ovdje, Leo dragi, – rekla je Clea, dolazeći upravo na vrijeme da se Sophie mogla zakleti kako je imala osjećaj da je čitav razgovor slušala u kuhinji. Amy je došla iza nje dok je Clea graciozno, ako već ne toplo, grlila Lea govoreći mu: – Tako je lijepo vidjeti te. – Clea je potpuno ignorirala Davyja, a on je nju promatrao bez izraza na svom, inače, promjenji-vom licu.
Leo joj je potapšao ruku i zlovoljno rekao: – I meni je drago vidjeti te, mala.
Tada je Amy ugledala Davya i vrisnula, a Sophie ih je oboje pogurala prema kuhinji kako bi Clea i Leo mogli razgovarati.
– Ne mogu vjerovati, – rekla je Amy zagrlivši ga, dok je Sophie za Lea vadila sladoled iz zamrzivača. – Nisam mislila da ćemo te vidjeti prije Dana zahvalnosti.
– Nisam ni ja mislio sve dok mi Leo nije rekao da snimate pornić, – rekao je Davy, a Sophie je ispustila Leov sladoled.
– Što? – rekla je Amy kad je Lassie dohvatila sladoled.
– Ovamo me dovela vijest da vas dvije snimate takav film. Jeste li poludjele?
– Pornić? – Sophie je sjela na stolac. – Ne snimamo pornić.
– Clea želi da ga Leo distribuira, – rekao je Davy.
– Točno.
– Leo radi samo porniće, – rekao je Davy. – Zbog toga ga zovu Kralj pornića.
– 'Kralj pornića'? – rekla je Amy.
– Ne izgleda kao Kralj pornića, – rekla je Sophie. – Jesi siguran?
– Posve, – rekao je Davy. – I, što se događa?
– Dobro pitanje, – rekla je Sophie, nakon čega je otišla u dnevnu sobu kako bi saznala o če-mu se radi.
– Nije to pravi pornić, – rekla im je Clea kad su se suočile s njom u dnevnoj sobi. – Amy, ti si ga snimala, ti to znaš.
– Okej, dobro – rekao je Leo. – A što ja onda dovraga radim ovdje?
– To je nova vrsta pornića. – Clea je sjela na kauč pored Lea i nasmiješila mu se. Bila je pre-krasna. – Zove se meki pornić i sada je trend, jednostavno nestaje s polica u videoteci i Leo, mislim da bi trebao to učiniti. Uistinu. Imamo odlično priču, radi se o meni koja se vraćam u rodni gradić kako bih se srela sa starim ljubavnikom iz srednje škole i ostanem razočarana, ali onda upoznajem njegovog sina, koji me zavede i oslobodi prošlosti i ja se s njim odvezem pre-ma zalasku sunca, dobivši sve što sam oduvijek željela. To je prava ženska maštarija, Leo, za-radit ćeš mi...
– Mislim da bih trebao raditi Corning Cleaner, – rekao je Leo.
– Što je dovraga Corning Cleaner! – pitala je Amy.
– Ne želim snimati Corning Cleaner, – rekla je Clea. – Želim snimiti Povratak u Temptation. Kunem ti se, Leo, ovo je nešto jako dobro. Nemoj sve uprskati zbog svoje staromodnosti.
Staromodan Kralj pornića, pomislila je Sophie. Njezin život je svake minute postajao sve čudniji.
– Što je Corning Cleaner, – pitala je ponovno Amy, a Davy joj je rekao: – Clein drugi film. Radnja se događa u autopraonici. S mnogo pjene.
– O, fuj, – rekla je Sophie. – Clea, kako si mogla?
– Što misliš kako sam upoznala tvog brata? – rekla je Clea. – Radeći za Disney?
Amy se okrenula prema Davyju. – Radio si na porniću?
– Nisam, – rekao je Davy. – Radio sam za Lea koji je radio na porniću. Zaboravite sada me-ne. Koncentrirajte se. Snimate pornić.
– Ne, – rekla je Sophie.
– Da, – rekla je Clea. – Pornić o ženi koja ostvaruje sve svoje snove. Otmjeni pornić.
– Nešto poput 'vojne inteligencije' – rekao je Davy.
– Začepi, Davy, – rekla je Clea, ni ne pogledavši ga. – Ovo je potpuno drukčije. Nisu ovo odvratne stvari, ovo je prava erotika za žene.
– Ne, – rekla je Sophie.
Clea je izdahnula. – Sophie, koja ti je najdraža scena u filmu The Big Easy!
– 'Sreća će ti se uskoro promijeniti, cher, – rekla je Sophie automatski.
– A koja je jedina stvar da ti se ne sviđa u tome?
– Tako je... – Prestala je pričati kada je shvatila na što Clea smjera.
– Kratak, – završila je Amy umjesto nje. – Ja sam ga gledala. – Malo se raspoložila. – Meni se sviđa.
– Biti će romantičan, a ne sirov, – rekla je Clea. – Razmišljala sam da bismo možda trebali promijeniti naslov, možda nešto poput Cherished, jer se radi o emocijama, a ne o seksu.
– Želiš da snimam film koji se zove Cherished! – Leo je pogledao u Davyja. – Pozovi taksi nazad.
– Taksi je dosad već stigao na pola puta do Cincinnatija, – rekao je Davy. – Pogledaj snimku moje sestre.
Leo je uzdahnuo i pomaknuo se prema monitoru, a Sophie mu je otišla po sladoled, žaleći ga iako je Kralj pornića.
– Treba ga još doraditi, – rekao je kad je zadnja scena završila.
– Ali Clea je imala pravo, dobro ste počele. Naravno, potrebno je puno više seksa.
Amy je pogledala u Sophie i rekla: – Imamo nekoga tko radi na tome.
– Ne, nemamo, – rekla je Sophie.
– A pogodak će mnogo pripomoći, – nastavljao je Leo, a Amy se trgnula.
– Ne znam kako...– počela je, a Leo ju je prekinuo.
– To možemo snimiti u L. A.-u – rekao je. – Nikakav problem. Zajedno s natpisima i prizna-njima. Vi samo snimajte materijal, a nama prepustite detalje.
– Zvuk je detalj? – rekla je Sophie, ali Amy ju je ušutkala.
– Ali uglavnom vam je potrebno puno više seksa, – rekao je Leo. – I mnogo više golotinje.
– Leo, – rekla je Clea. – Nemoj zaboraviti što sam ti rekla. – Ovo je ženski pornić...
– O, ne – rekla je Sophie, a Amy ju je šutnula u članak.
– Nemoj stati Clei na put, – prošaptala je ona Sophie. – Ovo je moja šansa.
– ...tako da neće biti sirovo kao ostali filmovi koje radiš, – završila je Clea.
Leo je uzdahnuo. – Trebam kože. Sophie se trgnula, a Amy je prošaptala: – On je pravi pro-ducent, Sophie, molim te.
– Isuse, – rekao je Davy. – Moral Dempseyevih je opet proradio.
Leo se nasmiješio Clei, što na njemu nije izgledalo prirodno. – A sada što se tiče Corning Cleaner...
– Kasnije, Leo, – rekla je Clea. – Sada snimamo Cherished.
– Cherished, – rekao je Leo izgledajući deprimiranije nego ikada prije.
Rachel je bila u prednjem dvorištu, zalijevajući nisku travu kada je Leo sišao niz stube trije-ma. Nije izgledao poput velikog holivudskog producenta. Bio je samo nekoliko centimetara viši od nje, a iako je bio zgodan na neki holivudski način, izgledao je umorno i deprimirano. Kada je izgovorio: – Jesi li ti ovdje potrkalo? – iscijedila je vodu sa svoje majice i rekla:
– Da, ta sam – ni ne pokušavajući biti posebna.
– Trebam negdje odsjesti, – rekao je.
– Naravno. – Ispustila je crijevo za vodu i krenula prema automobilu. – Ulazi u auto. Odvest ću te u motel Larry's pored gostionice.
– Motel Larry's.
Okrenula se i ugledala njegov bolni izraz lica. – To je sve što imamo. – Rachel mu je otvori-la vrata automobila. Samo budi zahvalan što imaš mene za vozačicu, jer ovdje nemamo ni taksi. Mogao si pješačiti.
– Ne, nisam – rekao je Leo i ušao unutra.
– Poznaješ Cleu iz L. A.-a? – pitala je Rachel kad su se popeli na cestu.
– Da. – Leo je zurio kroz prozor.
– Cool. Želim biti nova Clea.
– Ne, ne želiš – rekao je Leo.
Rachel je prstima podigla ovratnik svoje majice i prodrmala ga, želeći da joj i tamo dođe ma-lo povjetarca. – Zašto ne? Bogata je, uspješna i uspjela se maknuti odavde. Meni to zvuči jako dobro.
Leo nije odgovorio, a ona je pogledala prema njemu upravo na vrijeme da vidi kako se zag-ledao u mjesto gdje joj se majica zalijepila za grudi.
Uhvatio joj je pogled i rekao: – Oprosti, – a ona je slegnula ramenima i rekla: – Hej, ja sam bila ta koja je tresla mokru majicu.
– Svejedno nisam trebao zuriti. To je seksualno uznemiravanje. – Leo je zvučao žalosno. – Život više nije zanimljiv.
– Reći ću ti nešto, – rekla je Rachel. – Možeš me seksualno uznemirivati ako želiš. Ionako mi je ovo ljeto dosadno i sporo prolazi. Želiš mi pogledati u majicu?
Leo je uzdahnuo. – Eto na što se sve svelo, tinejdžerice mi čine usluge. Srednje godine su užasne.
– Nisam ja tinejdžerica, – rekla je Rachel. – Imam dvadeset godina.
– O, sranje. – Leo je spustio glavu u ruke. – Sada me kvači i prekršaj s maloljetnicom.
– Nisam maloljetnica, – rekla je Rachel. – Imam dvadeset godina. Možeš spavati sa mnom i nećeš završiti u zatvoru. Naravno, najprije bi me morao povesti u L. A. U Temptationu sam se ionako nauživala lošeg seksa i sada mi je dosta.
– Ali loš seks u L. A.-u je u redu? – Leo je klimnuo glavom. – Loš seks je svugdje loš, mala. – Zastao je kako bi razmislio. – Mislim da nikad nisam imao loš seks.
– Zato što si muško. – Rachel je skrenula na prilaz motela.
Leo je s gađenjem zurio u motel dok je parkirala ispred vrata predvorja. – Pa tko ovo drži, Norman Bates?
– U redu je, tuševi ionako ne rade. Misli na to kao na avanturu.
– Ne želim nikakvu avanturu, – rekao je Leo. – Avanture su za mlade. Udobnost je za stare.
– U koliko sati želiš da te pokupim, starče? – pitala je Rachel.
– Uskoro, – rekao je Leo kad je izašao. – Vrlo, vrlo uskoro.
– Onda ću te pokupiti u sedamnaest, – rekla je Rachel. – Na vrijeme za večeru.
Leo je izvirio glavom kroz prozor. – Ovdje je večera tako rano?
Rachel je uzdahnula. – A kada je večera u L. A-u?
– Ne, ne – rekao je Leo. – Sedamnaest je sasvim u redu. Ionako sam propustio ručak. – Izraz lica mu se odjednom promijenio iz maglovito zabrinutog u puno razumijevanje. – Imate ovdje restorane, zar ne?
– Naravno, – rekla je Rachel. – U gradu je restoran. Hrana je prilično dobra. Nije otmjena, ali je dobra.
– Okej.
Još uvijek je izgledao sumnjičavo, pa mu se ona nasmiješila i rekla: – A ako mi obećaš da ćeš mi platiti večeru, doći ću odjevena u majicu s otkopčanim gornjim dugmetom i možeš me maltretirati sve do deserta.
– O, da. – Leo je klimnuo glavom dok se odmicao od auta. – To bi odlično izgledalo u resto-ranu Bakina domaća hrana. Lolita, zaboravi. Jedem sam.
Iz nekog razloga ju je to zaboljelo. – Okej. Ubacila je automobil u brzinu, a on je opet stavio glavu pored prozora.
– Hej, – rekao je. – Šalio sam se. Nisam te želio povrijediti.
Oči su mu bile drage, a ona se tako iznenadila da joj se auto ugasio. – Nisi. Zaista. Samo sam željela večerati s tobom. I čuti stvari o Hollywoodu.
Klimnuo je glavom. – Okej. Pokupi me u poslijepodne sa svom otkopčanom dugmadi.
– Ne moraš...
– U sedamnaest, mala. Ispričat ću ti kolika sam velika faca. Ti si ionako jedina koja će pov-jerovati u to.
Rachel je klimnula glavom. – Okej. Hvala.
Leo joj je odmahnuo, a ona ga je promatrala dok se primicao motelskim vratima, tresući gla-vom, pogledavajući tirkizne zastore u blizini ulaza. Nije bio zapravo uzrujan, shvatila je kad se popela natrag na cestu. To je jednostavno bio njegov način. Poput Eeyore. Trebala mu je to reći na večeri. – Ti si Eeyore iz L. A. – reći će mu, a on će se morati nasmijati. Neće biti lako izvući osmijeh iz njega, ali ona će to uspjeti prije deserta. Trebao bi je povesti sa sobom u L. A, barem zbog smijeha...
Usporila je automobil. Imala je ideju. Mogla bi mu biti osobna pomoćnica koja bi ga nasmi-javala, pomagati mu da se opusti, voziti ga na razna mjesta i brinuti se za njega. Naravno, ispr-va će odbiti, ali odbio je i večeru pa gaje uspjela nagovoriti.
Bila je to uistinu odlična ideja. Mogla se brinuti za njega i on se mogao brinuti za nju.
I konačno bi mogla otići iz Temptationa.
Kada je Phin te večeri parkirao ispred trijema, vidio je Sophie smeđe oči i kovrčava tamna kosa podsjećale na nekoga. Terapeut, pomislio je i smetalo ga je mnogo više nego što je trebalo. Na kraju krajeva, sa Sophie nije planirao ništa trajno. Samo ju je morao dodirivati na određenim mjestima ili nije mogao završiti rečenice. Bila je to samo požuda. S vremenom će nestati.
Morat će se on riješiti terapeuta.
Sophie mu je mahnula, a pas je zalajao sa svojeg mjesta ispod ljuljačke kad je izašao iz auta.
– Dođi upoznati mog brata, Davya, – rekla je Sophie, sjajeći od sreće.
– Tvoj brat. – Phin se predomislio, odmjeravajući Davya dok je tapšao malog psića, koji je istrčao prema njemu kako bi ga pozdravio. Sada kad je bio bliže, Davy je izgledao poput Sop-hienog blizanca, ista bijela koža i velikodušne usne, ali imao je jaču čeljust i bio je mnogo viši. I oči su mu bile hladnije nego što bi Sophiene ikada mogle biti. – Drago mi je, Davy. – Phin se popeo na trijem i ispružio ruku.
– Ovo je Phin Tucker, gradonačelnik, – rekla je Sophie, a Davy je povukao svoju ruku ko-jom ju je zagrlio, te se ustao kako bi se rukovao s Phinom.
– Drago mi je, – rekao je Davy. – Što gradonačelnik radi ovako daleko od grada?
Phin je podigao obrve. – Samo sam dobar susjed. Davy je pogledao Sophie, a potom opet Phina. – To je jako lijepo od vas.
– Trudim se, – rekao je Phin.
– Što god vas dvojica radili, prestanite, – rekla je Sophie.
– Ti nikada nećeš naučiti, zar ne? – rekao joj je Davy prije nego se okrenuo i nasmiješio Phi-nu. – Pa, mogu li ti donijeti piće, Phil?
– Phin,– rekla je Sophie. – Prestani.
– Ništa hvala. – mican je. Phin
– Da, sigurno, – rekao je Davy. – Možeš li malo doći ovamo, Sophie?
– Ne mogu, – rekla je Sophie. – Idi maltretiraj Amy. Ona hoda s policajcem. I zapamti, ti si doveo Cleu doma i mi ništa nismo rekle.
– Imaš pravo. – Davy je otvorio vrata kako bi ušao unutra. – Odmah se vraćam, Phil. Nemoj učiniti ništa glupo.
– Dovraga, što je ovo bilo? – rekao je Phin, a Sophie ga je povukla dolje na ljuljačku pored sebe i pas joj je bio uz nogu – Često smo se selili kad smo bili djeca, – rekla je Sophie.
– I zbog toga je još i danas neprijazan? – pitao je Phin.
– Nismo imali puno novaca i bogata djeca nisu bila naši prijatelji, – rekla je Sophie.
– Žao mi je, – rekao je Phin. – Ali još uvijek ne vidim kako se ja uklapam u to.
– Rekla sam ti, puno smo patili zbog bogate djece.
– Ja nisam bogat, – rekao je Phin, a Davy se vratio nazad na trijem s pivom u ruci.
– Nisi siromašan, – rekao je Davy. – Uzmi pivo. – Predao gaje Phinu koji gaje prihvatio, a onda je Davy sjeo dolje na trijem, prekrižio ruke i zagledao se u Phina.
Sophie je gledala u njega, pa u Phina i skroz je tako izmjenjivala poglede. – Okej, prestani.
– Samo kažem, – rekao je Davy, – da sam manje platio cijelo odijelo nego što je on ovu ko-šulju.
– Pa, bila je moderna, – rekao je Phin, ustajući se.
– Armani, točno? – rekao je Davy.
– Točno. – Phin mu je predao pivo. – Bilo mi je drago.
– Davy.
– Okej. – Davy se ustao i okrenuo prema vratima s pivom u ruci. – Ja idem, Harvard. Ti os-tani. Sophie zna sama odabrati. – Nacerio se prema Sonhie koja je ignorirala njegovu ironiju, zureći u njega. – Točno. Čovjek se pokuša ponašati bratski i nitko to ne cijeni.
Kad je otišao, Phin je rekao: – Taj tvoj brat je prilično zanimljiv.
– Da, ti bi to trebao prepoznati, – rekla je Sophie. – Ja dobijem ozebline svakog puta kad se sretnem s tvojom majkom.
– Kako 'svakog puta'? – Phin je ponovno sjeo pored nje. – Srela si je samo jednom. – Zatim se jako umirio. – Je li tako?
– Uglavnom, Davy se samo ponaša zaštitnički, – rekla je Sophie. – Misli da sve frajere za-nima samo jedna stvar.
– U pravu je, – rekao je Phin. – Znači, moja majka je navratila, je li tako?
– Društveni posjet, – rekla je Sophie. – Znači da ti mene želiš samo zbog seksa?
– Ne, lud sam za tvojom igrom golfa. Sto ti je učinila moja majka?
– Možda ću ipak ući unutra. – Sophie se ustala, ali Phin joj je uhvatio ruku i povukao je na-zad na ljuljačku.
– Okej, oprosti za onu primjedbu s golfom. Daj mi ispravan odgovor i ja ću ga izgovoriti. Preumoran sam da bih ga sam smislio.
– 'Ne, Sophie, ne radi se o seksu', – rekla je Sophie. – 'Bitna je tvoja pamet, tvoja ljepota, tvoja toplina, tvoja inteligencija, sladak način na koji ti se nos nabora kad se smiješ, tvoje sun-čano, duhovito lice.'
– Nos ti se ne nabora, – rekao je Phin. – Za ostalo se slažem.
– Ali uglavnom je bitan seks, zar ne? – rekla je Sophie.
– A zbog čega ti mene želiš? – rekao je Phin. – Trećeg dana našeg poznanstva, legla si za mene na doku. Sljedeće večeri sam imao plan da te opet namamim, ali ti si rekla 'Ševi me' prije nego što sam napravio bilo kakav potez. Sljedećeg dana razmišljam o tome da te odem vidjeti, a ti si mi došla u knjižaru prije nego što sam uspio pronaći ključeve od auta.
Neću ni spomenuti što si jučer radila s tušem jer sam ti zahvalan na tome. A sada mi reci, zbog čega ti mene želiš? Sophie je uzdahnula. – Zbog seksa.
– Znači da smo isti.
– Sumnjam, – rekla je Sophie. – Ti nosiš Armanija.
– Stvarno mi se sviđa tvoj brat, – rekao je Phin. – Odlazi li uskoro?
– Nemoj mi spominjati brata. Tvoja mama misli da mene zanima samo tvoj novac. Rekla sam joj da me zanima jeftino uzbuđenje.
– O, sranje, – rekao je Phin. – Zao mi je.
– Da, pa oprostit ću ti tvoju majku ako ti meni oprostiš moga brata. Oni se samo brinu za nas.
– Isuse, pa nije kao da spavamo s gubavcima, – rekao je Phin.
– Pa, na neki način i spavamo, – rekla je Sophie. – Oboje smo s ljudima koji nisu naše vrste. Davy te pogleda i vidi svakog muškarca koji nas je šutirao okolo dok smo bili djeca. Tvoja mama pogleda u mene i vidi svaku kopačicu zlata koja ti se ikada nabacivala zbog tvog imena i košulje. Kako oni mogu znati da se međusobno iskorištavamo samo zbog fizičkog olakšanja i da iza toga nema nikakvog drugog zanimanja, niti privlačnosti? – Prekrižila je ruke i počela zuriti u prašnjavo dvorište.
Phin je uzdahnuo i naslonio se. – 'Idi van i nađi se sa Sophie', rekao sam si. 'Imao si naporan dan, a zbog nje se uvijek odlično osjećaš. Idi van do te žene.'
– Ja sam ljudski valij, – rekla je Sophie.
– Hej, – rekao je Phin, a kad je ona podigla pogled, njezine prekrasne usne su se razdvojile kako bi mu rekle nešto užasno, a on ju je poljubio, dugo, polako i duboko, i ona je njemu uzvra-tila poljubac i on se opet osjećao poput čovjeka, a ne zvijeri, samo zato što ju je držao u svojim rukama, a ona je seksa, – prošaptao joj je, a ona je zažmirila i šapnula njemu: – Znam, znam.
Opet ju je poljubio, a zatim zaljuljao ljuljačku nogom se odgurnuvši od pod, a ona je naslo-nila glavu na njegovo rame i rekla: – Pa, pričaj mi o tom napornom danu, – i on joj je pričao dok su gledali zalazak sunca i sve što je bilo užasno sada se činilo smiješnim. Slušao je njezin smijeh u sutonu i osjetio je kako napetost napušta njegovo tijelo. Kad se posve smračilo, uzda-hnuo je i rekao: – Moram ići, – ali nije to želio.
– A što je sa seksom? – pitala je Sophie. – Obično sam do sada već gola za tebe.
– Davy će ostati ovdje, točno? – pitao je Phin, a kad je ona potvrdno klimnula glavom, rekao je: – Ne bih baš rekao.
– Šališ se, – rekla je, a on je uzvratio: – Slušaj sad ovo. Dođi gore do Hilla i možemo to uči-niti dok mi je mama u drugoj prostoriji.
– O, Bože, – rekla je Sophie, a on se nasmijao, poljubio je i rekao: – Ionako sutra imam pak-leni sastanak vijeća. Nakon toga ću se zaista trebati riješiti velike napetosti.
– Tako si romantičan, – rekla je, a on ju je opet ljubio sve dok se nije nasmijala i zatim se odvezao, osjećajući utjehu jer je po nju i došao.
Možda će joj brat uskoro otići.
– Ti nikada nećeš jebeno naučiti, – rekao je Davy kad je Sophie ušla unutra.
– Što? – Sophie se srušila dolje na sofu, a Lassie se smjestila pored njezinih nogu. – Zahva-ljujući tebi, otišao je ranije tako da ti ovo i nije baš dobro vrijeme da vičeš na mene.
– Pogledala je Davyja koji je gnjevno stajao pored kamina i nasmijala se. – Tako mi je drago što si ovdje, pa čak iako si glupan.
Davy joj je prišao, smjestivši se pored nje. – Dopusti mi da ti opet pričam o gradskim mom-cima.
– Odlazi, Davy. – Sophie je spustila glavu na naslon kauča i nasmiješila se, razmišljajući o svom gradskom dečku. – On nije takav.
– 'Ovo može voditi jedino prema suzama', – rekao je Davy smiješnim glasom, a kad je Sop-hie pomaknula glavu, izgovorio je: – Anastasia. Šišmiš.
– Zemlja šišmiša, – rekla je Sophie. – Zbog čega si ti nervozan?
– Zbog načina na koji si ga gledala, – rekao je Davy. – Zbog načina na koji je on tebe gleda-o. Zaljubljena si. On je zagrijan za tebe. To je stara priča i to prilično loša.
– To joj ja uporno govorim, – rekla je Amy, ulazeći s tri sladoleda u rukama. – Ovo je novi Chad, na njemu se baš vidi daje pravi gradski dečko, ali...
– Chad? – rekao je Davy.
– Stara greška, – rekla je Sophie, uzimajući svoj sladoled od Amy. – A Phin nije Chad. A ja nisam zaljubljena.
– Još uvijek mislim da bismo trebali otići u Iowu i natjerati Chada da plati, – rekla je Amy, pohlepno zagrizavši svoj sladoled.
– To je bio Chad Benvick, točno? – Davy je zaklimao glavom i zagrizao svoj sladoled. – Nepotrebno, – rekao je jedući sladoled.
Sophie ga je pogledala i trepnula. – Kako si znao... Davy ju je s ljubavlju pogledao. – Bio sam brucoš u istoj školi, ludo. Svi su znali.
– O, joj, – rekla je Sophie i pojela još sladoleda za utjehu.
– Da, ali posljednji mjesec Chadove zadnje godine nije bio dobar, – rekao je Davy. – Jadan tip.
Amy se spustila na tepih ispred njih, sjedajući s prekriženim nogama, dok joj se sladoled to-pio i kapao po njoj, pri čemu je izgledala kao desetogodišnjakinja.
– O-ho-ho. Što si napravio? – Polizala je kapljice sladoleda s ruke i s obožavanjem se naceri-la Davyu, mameći svojim sladoledom Lassie koja se došetala do nje.
– Mnogo toga, – rekao je Davy neozbiljno. – Previše toga da bih se sada sjetio.
– Ma daj, Davy – rekla je Amy. – Sophie mora znati.
Dok je razmišljao, Davy se naslonio na naslon kauča, ližući svoj sladoled. – Uglavnom sitni-ce. Podmetnuo sam mu šalabahter i onda ga prijavio profesorici engleskog. Proširio sam trač daje ušljiv i onda mu u ormarić podmetnuo šampon protiv ušiju. U ormarić sam mu natrpao i hrpu Hustlersa i zbog toga je morao razgovarati s ravnateljem.
– To je to? – frknula je Amy jedući svoj sladoled, držeći štapić iznad Lassienog dohvata.
– Pa, da se sjetim, je li bilo još nešto? – Davy se pravio da razmišlja, a Sophie se počela smi-ješiti.
– Volim te, Davy, – rekla je i nagnula se na njega. Davy ju je zagrlio. – I ja tebe volim. O, da, čekaj. Sada mi se sve polako vraća. Radi se o onom autu boje trule višnje kojega je dobio za maturu. Roditelji su mu ga dali ranije kako bi se mogao odvesti na maturalnu zabavu. – Nacerio se i ponovno zagrizao sladoled.
– Vozio je krntiju kad sam... ga ja poznavala, – rekla je Sophie.
– Vozio je isto to i na maturalnu zabavu, – rekao je Davy. – U novi auto sam mu stavio mor-ske rakove.
Amy se namrštila. – Morske rakove?
Davy je potvrdno klimnuo glavom. – Stavio sam ih na sjedišta, iza volana, nekoliko njih sam ugurao ispod tepiha, svagdje gdje bi ih bilo teško pronaći. To su male životinjice, znate. – Po-čeo se smijati, prisjećajući se. – A bio je i kraj svibnja, pa nam je vrijeme bilo prilično toplo. – Klimnuo je glavom. – Chad nikada nije imao prilike voziti taj auto. Čitav tjedan, kad god sam išao do kuće Berwicka, taj auto je stajao na njihovom prilazu sa svim otvorenim vratima. A onda je, konačno... nestao.
Nasmijao se i opet odgrizao svoj sladoled, a Amy je rekla: – O, da. – Sophie je pomislila, Volim svoju obitelj, stvarno je volim. – Sto još? – pitala je Davya.
– Uništio je frajerov novi auto, – rekla je Amy. – Što ti još želiš?
– Osvetu Dempseya, Amy, – rekla je Sophie. – Auto nije dovoljan – Pogledala je Davyja. – Točno?
– Pa, – rekao je Davy. – Bila je maturalna zabava.
– O, ispričaj nam sve o tome, – rekla je Amy.
– Tada je hodao sa stvarno vrućim komadom, Melissom Rose, – rekao je Davy. – Čovječe, bila je dobra. Na sebi je imala onu malu svilenu stvarčicu koja joj je podizala kad god bi se po-maknula...
– Mislila sam da bi me ovo trebalo oraspoložiti, – rekla je Sophie.
– A zato što je Chad bio gad, na maturalnu zabavu je ponio plošku, – rekao je Davy. – Ne-kako sam nabavio tablete za spavanje i oko ponoći sam mu ih stavio u piće.
– I on je zaspao na maturalnoj zabavi i to je to? – rekla je Amy.
– Ne, – rekao je Davy. – Postao je omamljen i Melissi se zgadio jer je mislila da se napio i natjerala ga je da ju odveze kući, samo što je on bio previše nesposoban za to, a ja sam se slu-čajno našao na parkiralištu. I pomogao sam joj. – Davy je klimnuo glavom kad je pojeo cijeli sladoled. – Malo se izudarao dok smo ga pokušavali staviti na stražnje sjedište. Melissa nije bila dobra osoba pa mu je sama nanijela najviše štete.
– Dobro za Melissu, – rekla je Sophie, iskazujući svoju prvu pomisao o Chadu koja nije ima-la nikakve veze s krivnjom.
– To je dobro, – rekla je Amy. – To je dovoljno...
– Onda smo ga odvezli kući i ostavili ga na stubištu prednjeg trijema, s njegovom ploškom u ruci i otkopčanim patentom, – rekao je Davy. – Melissa je predložila kako bi u drugoj ruci tre-bao imati još nešto, a ja sam slučajno uz sebe imao tatin polaroid. Slike su u ponedjeljak u školi postale veliki hit.
Sophie se sada od srca smijala. – Hvala ti, Davy, – rekla je, a on ju je čvršće zagrlio.
– Okej, to je bilo dovoljno, – rekla je Amy. – Učinio si dobro...
– A onda sam odvezao Melissu doma, – rekao je Davy. – A tada smo jedno prema drugome osjećali neku toplinu, na neki način smo bili ujedinjeni zbog Chada, pa sam je pitao postoji li još nešto što bih mogao učiniti za nju.
– I, je li bilo? – pitala je Sophie.
– Nisi bila jedina Dempsey koja je na stražnjem sjedištu te krntije nešto izgubila, – rekao je Davy. – I danas se sjećam te Melisse. Ta djevojka je znala kako se to radi. Pitam se što se s njom dogodilo?
– Nešto predivno, nadam se, – rekla je Sophie.
– Već je imala nešto predivno, – rekao je Davy. – Mene.
– Osim toga, – rekla je Sophie. – Volim žene koje znaju kako se osvetiti.
– Kao i ja, sve dok se ne pokuša meni osvetiti, – rekao je Davy.
Pas im je počeo cviliti pored nogu i Sophie je pogledala dolje u njegove patetične smeđe oči. – Jadničak mali, – rekla je, a onda se pas okrenuo na leđa sa sve četiri noge u zraku i ona se nasmijala i nagnula dolje kako bi mogao polizati ostatak njezinog sladoleda.
– Pas varalica, – rekao je Davy.
– Što? – rekla je Sophie, još uvijek se smiješeći svom malom psiću.
– Pas varalica, – rekao je Davy. – Izgleda patetično, napravi ono što je potrebno kako bi do-bio što želi. Upravo te sada prevario kako bi dobio taj sladoled.
– Moj pas me prevario? – pitala je Sophie.
– Tvoj problem nije u tome što ti je pas učinio, – rekao je Davy. – Mene zabrinjava ono što ti gradonačelnik radi. Što nas dovodi natrag na tu temu. Ako budem morao Volva napuniti mor-skim rakovima, hoću, ali želio bih da se ti ipak sama opametiš.
Sophie se prestala smijati. – Pametna sam ja. On nije Chad. Bit ću sasvim dobro.
– Da, – rekao je Davy. – Točno. Pa, ja ti sada govorim da ću ga prebiti kad te nasamari.
– Volim te, Davy, – rekla je Sophie.
– I ja tebe volim, – rekao je Davy. – Ti ludo.
Sastanak vijeća sljedećeg dana je prošao tako loše da se Phin još uvijek oporavljao od njega kad se njegova majka došla suočiti s njim u praznoj prostoriji vijeća.
– Što se tiče one žene, – rekla je. – Ne možeš se više viđati s njom.
– Učinio sam sve što sam mogao kako bih spriječio ono glasovanje o zabrani, a Stephen je ipak uspio u svojoj namjeri jer si se ti okomila na mene. – Phin je sjeo na veliki stol za vijeća-nje, potpuno bijesan. – Dovraga, o čemu si razmišljala?
– Oni filmaši nam ne mogu donijeti ništa dobro, – rekla je Liz. – Jutros je Zane Black posje-tio svakog člana vijeća, pokušavajući ih nagovoriti da zaustave snimanje i zbog toga su svi pos-tali sumnjičavi. Ne želim da činimo išta što bi nas moglo povezati s njima. Ne možeš više odla-ziti tamo. Ta žena...
– Meni se sviđa ta žena, – rekao je Phin. – Ona mi pruža puno veću potporu od tebe. Ti prok-leto dobro znaš...
Phin se namrštio. – Što sad Dillie ima s ovime?
– Mogao bi pomisliti na njezinu budućnost dok otkopčavaš hlače, – planula je Liz.
– Sigurno se šališ, – rekao je Phin. – Kad bi svaki roditelj prije seksa razmišljao o svom dje-tetu, ljudska vrsta bi izumrla.
– Što će se dogoditi kad sazna za ovo? Što će se dogoditi kad poželi upoznati tu ženu?
– Neće ju upoznati, – rekao je Phin. – A i ja moram imati svoj život, znaš.
– Svoje dijete trebaš staviti na prvo mjesto, – rekla je Liz jednolično.
– Ti nikada nisi, – rekao je Phin s jednakim tonom, a Liz je ustuknula korak unatrag, kao da ju je nešto pogodilo. – I to dobro znaš, – rekao je kad mu ništa nije odgovorila. – Ako je tata bio u prostoriji, za mene nisi ni znala. A kad njega nije bilo, opet bih dobivao samo pola tvoje po-zornosti jer si s drugom napeto iščekivala njegov dolazak.
– Phin, – rekla je Liz.
– Sve je u redu, – Phin je opet sjeo, pokušavajući ne iskaliti svoju frustraciju na majci, bez obzira koliko je ona to zaslužila. – Što sam stariji, to sve više zavidim tebi i tati na onome što ste imali. Promatrao sam ga kad je kasno navečer stizao kući, uspinjući se onim stubama, sav umoran i jadan, ali kada bi ugledao tvoje lice... – Zastao je jer je Liz naborala lice i pomislio je da bi mogla zaplakati. Već je bilo i vrijeme, razmišljao je, a kako ipak nije zaplakala, rekao je: – Vas dvoje ste jedno drugome bili sve na svijetu.
Liz je stisnula čeljust. – Nemoj.
– Mislio sam da ću i ja to imati, – rekao je Phin. – Mislio sam da to jednostavno dolazi s burmom, onaj osjećaj daje svijet dobar samo zato što je dvoje ljudi zajedno. – Kratko se nasmi-jao. – Saznao sam da sam bio u krivu.
Liz je progunđala. – Nisi ti za to kriv. To je...
– Jesam, ja sam kriv za to, – rekao je Phin. – Mislio sam da je lako doći do onoga što ti imaš. Sada znam bolje i neću se oženiti. Dobit ću ono što si ti imala ili se uopće neću ženiti. Što ne znači da se mogu dobro provoditi dok čekam pravu ženu.
– Samo neki ljudi dobiju ono što smo mi imali, – rekla je Liz. – A ti si za to morao platiti. Ti si za to puno plaćao.
Phin je klimnuo glavom. – I ti se samo tako predaješ.
– Ja se nikada ne predajem, – rekla je Liz. – Mi smo još uvijek...
– Ne 'mi', – rekao je Phin. – Ne pričam o jebenoj sudnici. Pričam o tebi. Jednostavno si od-bacila taj dio svog života. U ovom gradu ima odličnih muškaraca, ali ti ih čak nećeš ni pogleda-ti.
– Nemam se namjere ponovno udavati, – rekla je Liz.
– Ni ja, – rekao je Phin. – Ali ti me guraš na Rachel Garyev. – Nagnuo se bliže njoj. – Stvar-no misliš da ću je početi voljeti ako se oženim njome?
Liz je progutala knedlu. – Ljudima se događa da počnu mariti...
– Zar se tebi tako dogodilo? Jeste ti i tata to imali?
Liz je čvrsto zatvorila oči, ali suze su ipak krenule. – Oprosti, Phin. Samo ne podnosim raz-mišljanje o tome. Jednostavno ne mogu. Izgubila sam sve, osim tebe i Dillie...
Zastala je, a on je rekao: – I to nije dovoljno. Mi te dosta ispunjavamo, ali ne dovoljno. Pot-reban ti je vlastiti život.
Liz je šmrcnula i s glasom prepunim boli, rekla: – Samo želim da se vrati.
– Znam. – Phin je zaobišao stol i zagrlio majku, a onda je počela plakati. – Znam da želiš. Znam. – Tapšao ju je po ramenu dok nije prestala plakati, što je trajalo oko trideset sekundi, a onda je rekao: – Slušaj, ne znam što će se dogoditi sa Sophie. Poznajemo se samo nedjelju da-na. Ko zna.
– Odmah sam znala, – rekla je Liz lagano se odmičući od njega i prstima brišući uplakane oči. – Istog trenutka kad sam vidjela tvog oca u srednjoj školi, znala sam. Ako ti ne...
– Pa, to je lakše u srednjoj školi, – rekao je Phin, pružajući joj svoj rupčić. – Onda nitko nije bio razuman.
– Ali ja sam znala, – rekla je Liz. – Baš kao i tvoj otac, i on je znao. A ako ti i ta žena...
– Zove se Sophie, – rekao je Phin dok je sjedao na rub stola. – I postoji nešto jer se ja ne že-lim vezati za nju, ali svejedno se iznova vraćam tamo.
– To je seks, – rekla je Liz, gotovo opet ona stara.
– Nemoj mi ti sada pričati o tome, – rekao je Phin. – Vi ste to radili odmah tamo, sjećam se i zato mi sad nemoj pričati da ste bili iznad toga.
– Ne, – rekla je Liz. – Nismo bili iznad ničega.
– Ne želim nikakve detalje, – rekao je Phin. – Dovoljno mi je što sam slučajno ulazio u sobe u nezgodno vrijeme. Da sam dobio novčić za svaki put kad sam ulovio tatu na tvojoj stražnjici, sada bih imao mnogo novčića.
– Sad je dosta, – rekla mu je Liz, ali se svejedno nasmiješila.
– Imali ste dobar brak, – rekao je Phin. – Poštivanje, strast, dobra vremena i ljubav.
– Da, – rekla je Liz.
– Pa, Sophie meni pruža poštivanje, dobro vrijeme i ljubav.
– Ne, – rekla je Liz. – Slušaj me, ta žena je sasvim pogrešna za tebe. Ona je nižeg statusa, bezobrazna i bezobzirna. Ona je užasna za tebe.
– Odgovarala ti je, zar ne? Ne krivim ju. Vjerojatno si ti započela.
Liz se opet sledila, a Phin je rekao: – Znaš, sada si gotovo cijelu minutu bila ljudsko biće.
– Samo zato što se brinem za ljude koje volim...
– Nemoj. – Phin se ustao. – Budi opsjednuta izborima ako želiš, ali se nikada nemoj pretva-rati da to činiš zbog Dillie ili mene. Iz nekog razloga si sama sebi utuvila u glavu da je to najva-žnija stvar u tvom životu i neka sam proklet ako znam kako te odgovoriti od toga. Zato neću ni pokušavati. Samo odbij od mene i pusti me da živim svoj život.
– Učinit ću bilo što kako bih te zaštitila, – rekla je Liz bez ijedne suze na licu. – Bilo što.
– Znaš, plašiš me kad ovako pričaš, – rekao je Phin. – Prestani s time. Ja idem po Dillie. A ti se saberi.
Tada ju je ostavio da sjedi u mramornoj vijećnici, ispod portreta njegovog pradjeda i njego-vog djeda i njegovog oca, jer nije znao što bi drugo trebao učiniti.
Samo se nadao da nikada neće saznati što joj 'bilo što' znači.
Dok se Phin borio sa svojom majkom, Sophie je na doku češljala Lassie, pokušavajući uspo-staviti red u svojem životu. Negdje na početku je imala plan, a sada je Amy bila vani s Rachel, Cleom i Robom, snimajući film koji će na kraju ispasti pornić, dok ih je Davy promatrao klima-jući glavom. Georgia je sa Zaneom planirala tko-zna-što kad se on vratio te večeri, Leo je plani-rao nagovoriti Cleu na Corning Cleaner, a Coreyevi su bojili kuću u svjetliju nijansu vodenog tornja. Nevjerojatno. – Mnogi se miješaju, – rekla je ona Lassie. – Ali to je to. Više nikoga ne-ćemo pustiti.
– Pričaš sa psom?
Sophie je naglo podigla glavu. Bljedoliko, mršavo dijete s dugom plavom kosom je stajalo na kraju doka, u uredno iz-glačanim plavim kratkim hlačicama i slatkoj bijeloj majici. – Odakle si ti došla? – pitala je Sophie.
Djevojčica je prstom pokazala prema drugoj strani rijeke. – Tamo mi je bakina kuća.
– Nisi valjda Garyev.
– Nisam. – Djevojčica je pregledala kraj doka i očito joj se svidjelo čim je sjela dolje. – Mo-ja baka je Junie.
– O. Zna li ona da si ti ovdje?
– Ona drijema. – Djevojčica je zurila u Sophie, koja je pak osjećala malu neugodu. – Vratit ću se prije nego se probudi. Mislim, ako nemaš ništa protiv što sam došla ovamo.
– O, naravno da nemam. – Sophie je rukom pokazala prema dvorištu. – Samo ti slobodno dođi u posjet.
– Zato što si rekla da više nikoga nećeš pustiti, – istaknula je mala djevojčica. – To si rekla psu.
– Pa, ti si samo došla u posjet, ne ostaješ kod nas. – Sophie je u razgovoru pokušala pronaći njezino mjesto. – Ja sam Sophie.
– Znam, – rekla je djevojčica. – Zato sam i došla.
– Okej, sada se počinjem pitati, – rekla je Sophie. – Tko si ti?
– Dillie Tucker, – rekla je djevojčica, a Sophie je upitala: – Tucker? Jesi li u rodu s Phinom?
– On mi je tata, – rekla je Dillie, a Sophie je izgubila dah.
– Tvoj tata. – Sophie je razmišljala i pokušala zadržati nježan ton glasa. Pa, Amy i Davy su je upozorili. Uvijek slušaj svoju obitelj. – A kako ti je mama?
– Ona je mrtva, – rekla je Dillie, a Sophie se jako trudila kako bi bila suosjećajna, a ne da zbog toga osjeća olakšanje. Zaboga, jadno dijete nije imalo majku. – Davno je umrla, – nastavi-la je Dillie. – Ja sam bila beba. Bilo je to vrlo tužno.
– O, – rekla je Sophie. – Da, uvjerena sam da je bilo. Znači, ovaj, živiš s tatom? – Evo neče-ga što je mogao spomenuti.
– I bakom Liz, – rekla je Dillie. – Ali voljela bih se preseliti. – Okrenula se kako bi pogleda-la kuću, a Sophie je u
jednom čudnom trenutku pomislila da Dillie traži kuću u kojoj bi voljela živjeti. Doimala se dovoljno organiziranom za to.
– Koliko imaš godina? – pitala je Sophie.
– Devet, – odgovorila je Dillie. – A koliko ti imaš godina?
– Trideset dvije, – rekla je Sophie. – Još jednom mi objasni zbog čega si ovdje.
– Ne želiš me? – Dillie je raširila oči koje su izgledale stvarno žalosno i Sophie je rekla: – To je bilo prilično dobro, mala, ali trenutno si izvan svoje lige, ja sam odrasla s profesionalcem u tome. Što si naumila?
– Kakvim profesionalcem? – pitala je Dillie.
– Dillie, – rekla je Sophie, upozorivši je.
– Jamie Barcley je rekla da njena mama kaže daje čula da si ti djevojka moga tate, – rekla je Dillie. – Jesi li?
– Nisam, – rekla je Sophie. – Tko je Jamie Barcley?
– Zato što je okej ako jesi, – rekla je Dillie. – Mogu te podnijeti.
– To je vrlo velikodušno od tebe, – rekla je Sophie. – Ja mu nisam djevojka.
– Zašto ne? – pitala je Dillie.
Sophie je shvatila da ovaj razgovor ne može nikamo krenuti da ne bude potencijalno riskan-tan. – Što kažeš na sladoled prije nego te vratim baki?
– Može, hvala, – rekla je Dillie, a onda se jako umirila kad se Sophie ustala, a Lassie je potr-čao i zijevnuo.
Sophie je promatrala Dillie koja je opet gledala Lassie. – Bojiš se pasa? – nježno je pitala.
– Ne. – Dillie je isturila bradu i na trenutak je jako nalikovala Phinu i Sophie je zbog toga zadržala dah. – Samo nisam naviknuta na njih.
– Ovo je vrlo dobar pas, – rekla je Sophie. – Zove se Lassie Dempsey. Ali ako se ne osjećaš ugodno, mogu ga ostaviti ovdje vani dok ti i ia budemo unutra.
– Ne. – Dillie se doimala nesigurnom. – Koje je on pasmine?
– Pas varalica, – rekla je Sophie. – U redu je, Dillie. Obećavam da te neće ozlijediti.
– U redu, – rekla je Dillie, a onda je Sophie polako sišla s doka, dok joj je Lassie bio za pe-tama, kao i uvijek, zastavši kad se približila ukočenoj maloj djevojčici.
– Želiš li ga podragati?
– Možda. – Dillie je progutala knedlu i oprezno ga podragala. Lassie je pogledao gore u nju sa svojim ti-si-neka-nova pogledom. – Noge su mu kratke.
– Ali srce mu je ogromno. – Sophie je ispružila ruku. – Hajde. Uzet ćemo ti Dove i otpratiti do bakine kuće.
– Što je Dove?
– Jedan urnebesno dobar sladoled.
Dillie ju je dugi trenutak promatrala, a potom je prihvatila njezinu ispruženu ruku. – Nema žurbe, – rekla je i zajedno su ušle u kuću.
Sat vremena kasnije, nakon opširnog razgovora o školi, soft-ballu, Dillienoj vozačkoj dozvo-li, desertu, Lassie, Jamie Barela, baki Junie, baki Liz, Dillienom tati, njezinim nadama, snovi-ma, prošlosti, njezinoj sadašnjosti i planovima za budućnost, Sophie je još više poštivala Phina. Dijete nije prestajalo pričati; očito ju nikada nitko nije prekinuo i rekao da zašuti. Za to su pot-rebne uistinu strpljive roditeljske vještine. Phin je zaista u svemu bio dobar.
I Dillie je voljela konje. Kad su stigle u kuhinju, Dillie je pogledala u vrećicu čipsa koja je stajala na stolu i rekla: – Nisam ručala, znaš. – Sophie joj je složila sendvič od šunke, nakon čega je pojela čips, poslije njega bananu i jabuku, a sve to oprala s limunadom. – Ovo je odlič-no, – rekla je Dillie. – Je li vrijeme za desert?
Pojele su svoje sladolede i po šesti puta pjevale Only Want to Be with You' kako bi Dillie naučila riječi, a Sophie onda više ne bi morala slušati priče o Jamie Barcley, kada je Amy ušla u kuhinju.
– Prokleto je vruće, – rekla je, a Sophie je rekla: – Upoznaj Dillie Tucker i prestani psovati.
Amy je namignula Dillie. – Bok.
– Dillie je Phinova kćerka, – rekla je Sophie.
Da. – Amy je sjela za stol. – Znala sam. Rekla sam ti.
– Ovo je moja sestra Amy, – rekla je Sophie obraćajući se Dillie. – Ignoriraj je.
– Ja nemam sestru, – rekla je Dillie, progutavši zadnji komad sladoleda. – Niti psa. To je ta-ko tužno.
– Tragično, – rekla je Sophie kad je spustila štapić dolje kako bi Lassie mogao polizati osta-tak njezinog sladoleda.
Dillie je svojim krupnim smeđim očima pogledala ravno u Amy. – Nemam ni mamu.
– To je olakšanje, – rekla je Amy naslanjajući se, a Dillie je izgledala šokirano.
– Rekla sam ti, – rekla je Sophie. – Mi smo profesionalci. Nemoj to pokušavati na nama.
– Pa, i jest tužno, – rekla je Dillie svojim uobičajenim glasom. – Volim baku Liz, ali već mi je dosta nje.
– Žalim te, – rekla je Amy.
– Ne shvaćam sad ovo, – rekla je Sophie. – Što ti želiš?
– Želim živjeti samo s tatom, – rekla je Dillie. – Ali on kaže da moramo živjeti s bakom Liz jer se netko mora brinuti za mene.
– Zar ti nije mogao naći dadilju? – pitala je Amy. – To bi bio korak prema toplini.
Dillie se usredotočila na Sophie. – I onda je Jamie Barclay rekla da si ti tatina djevojka.
– Nisam, – rekla je Sophie. – Sljedeće nedjelje odlazimo.
– Ne moraš, – rekla je Dillie. – Mogla bi ostati ovdje. Sviđaš mi se. I mislim da trebam ma-mu. – Promotrila je Sophie, koja se pokušala sjetiti nečega što bi rekla, te dodala: – Možda tebe. Ne znam.
– Nemoj se zbuniti zbog sladoleda i psa, – rekla je Sophie. – Ja stvarno nisam dobar materi-jal za mamu.
– Ne znam, – rekla je Amy. – To bi mogli biti prilično dobri pokazatelji.
– Nimalo mi ne pomažeš, – rekla joj je Sophie.
– Ona je mene othranila, znaš, – rekla je Amy Dillie. – Bila je odlična.
Dillie se namrštila. – Mislila sam da si joj ti sestra.
– Moja mama je umrla kad sam bila mala, – rekla je Amy. – Bilo je to jako tužno.
– Nemoj to pokušavati sa mnom, – rekla je Dillie. – I ja sam profesionalac u tome.
– Sviđaš mi se, mala, – rekla je Amy. – Je li ti mama bila Dempsey?
– Ne, Miller, – rekla je Dillie. – Zvala se Diane. Bila je jako lijepa. Baka Junie ima slike. Iz-gledala je kao Sophie.
– Vrijeme je za polazak kući, – rekla je Sophie, odjednom se osjećajući potišteno.
Na putu prema van, susrele su se s Davyjem. – Ovo je moj brat Davy, – rekla je Sophie.
– Ja nemam brata, – rekla je Dillie, pogledavajući ga. – To je vrlo tužno.
– Ne nužno, – rekla je Sophie. – Ovo je Dillie. Phinova kćerka.
– Da? – Davy se nasmiješio prema Dillie. – Drago mi je, Dillie. Kako ti je mama?
– Ona je mrtva, – rekla je Dillie. – To je tako...
– Gradonačelnik će poživjeti jedan dan duže, – rekao je Davy Sophie. – Opet se nasmiješio Dillie. – Baš sam ovog prokletog psa planirao naučiti kako se hvata frizbi. Želiš mi pomoći?
– Da, – rekla je Dillie, a onda je pogledala u Sophie.
– Deset minuta, – rekla je Sophie. – Lassie ima tako kratke noge, ionako će samo toliko i moći trčati.
– Toliki je otprilike moj domet pozornosti, pa mislim da bi sve trebalo ispasti sasvim dobro, – rekao je Davy. – Hajde, mala. Idemo vidjeti što znaš.
– Davy? – rekla je Sophie, promatrajući svog brata kako kćerku svojeg ljubavnika vodi na igru.
Imala je neki osjećaj da će Davy tijekom čitave večere kritizirati Phinove roditeljske tehnike.
Kad je Phin pokupio Dillie od bake Junie, na majici je imala mrlju od čokolade. – Što se do-godilo? – pitao je, a Junie je rekla: – Sigurno je negdje pronašla čokoladu dok sam drijemala. Ništa ne želi reći.
– Ne želi, ha? – Phin je pogledao svoju kćerku, koja je isturila bradu.
– Reći ću ti sve o tome otprilike onda kad dobijem vozačku dozvolu, – rekla je.
– Uđi u auto, – rekao je Phin. – Sada ćeš mi reći što je bilo.
Ali u autu ga je Dillie stjerala u kut. – Ti meni ne pričaš o mnogim stvarima. Pa sada i ja ta-ko radim.
– Dill, – počeo je Phin upozoravajuće, ali Dillie je počela pjevušiti kako bi ga ignorirala. Ni-je bila nimalo nadarena za to, tako da nije imao pojma što to ona pjevuši. – Znaš, baš tražiš to, – počeo je, ali onda je ona zabacila glavu unazad i jasno otpjevala, 'Sada slušaj, dušo', što ga je zaprepastilo i odmah je skrenuo s ceste.
– Gdje si, – rekao je, – naučila Only Want to Be with You'?
11 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:46 pm
Margita
Administrator
Devet
Te večeri je Sophie srela Phina na vratima, još uvijek ne znajući kako se osjeća zbog ovog poslijepodneva. – Bok, tata.
– Nikada ništa nismo spomenuli, – rekao je Phin. – Inače bih ti rekao.
– Ona je prilično važna da je se nikada ne bi spomenulo, – rekla je Sophie.
Phin je pogledao pored nje u dnevnu sobu. Amy i Davy su sjedili na kauču, slušajući ih s po-sebnim zanimanjem.
– Kako si, Harvard? – viknuo je Davy. – Ili je ovo nezgodno vrijeme za to pitanje?
– Mogu li nasamo razgovarati s tobom? – rekao je Phin obraćajući se Sophie, a ona je rekla: – Svagdje osim u spavaćoj sobi, – pa su tako otišli do doka.
– U redu je, – rekla je Sophie kad su sjeli, promatrajući protjecanje blatne rijeke. – Samo sam se šokirala. Posebno kada je rekla da izgledam kao njezina mama. Mislim, to objašnjava mnogo toga zbog čega si ti...
– Ne izgledaš poput njezine majke, – rekao je Phin. – Diane je imala tamnu kosu, ali puno kraću od tvoje i bila je mlađa od tebe, a lice joj je bilo drukčije. Većina slika koje Dillie ima su jako stare. Ona samo vidi ženu tamne kose.
Sophie se okrenula. – Čak nisam ni znala da si imao ženu. Znam da ste vi Tuckeri takvi, znam da ćete mi zaboraviti ime čim se popnem na autocestu...
– Oženio sam se s Diane zato što je bila trudna, – rekao je Phin jednoličnim glasom. – Ostala je trudna jer je mislila da imam novaca.
Sophie se malo povukla. – Žene ne ostaju trudne zahvaljujući samo sebi. Muškarci pomognu o tome. A od svih muškaraca s kojima sam spavala, ti si najviše brinuo za kondome...
– Rekla mi je da pije kontracepcijske pilule i ja sam joj vjerovao. – I Phin se sada povukao nazad, sve dok nisu sjedili posve udaljeni jedno od drugoga, kao dva stranca. – Nikada dvaput ne radim istu pogrešku.
Sophie se podigao živac. – Ti misliš da ja pokušavam...
– Naravno da ne. – Phin je kratko rekao. – Isuse, Sophie. – Duboko je udahnuo. – Ne mislim puno na nju. Bili smo zajedno samo dva mjeseca, a ona je poginula u nesreći tri mjeseca nakon Dillienog rođenja.
– U nesreći? – rekla je Sophie. – Na Old Bridgeu!
– Ne. – Phin je zurio preko rijeke. – Tamo je umrla. Došla je doma u pola noći, pala niz stu-be trijema i udarila glavom, zbog čega je iskrvarila prije nego joj se majka probudila i pronašla ju.
– To je za Dillie sigurno moralo biti užasno.
– Dillie ju nikada nije upoznala, – rekao je Phin. – Diane je nakon poroda imala komplikaci-je, pa sam ja bebu odnio kući svojoj mami. Diane je nakon povratka iz bolnice nikada nije došla vidjeti.
– Nisi živio s njom?
Phin je zažmirio. – Moj brak je trajao oko dva mjeseca, a to su bila najgora dva mjeseca mog života. Kad mi je tata umro, preselio sam se nazad na Hill kako bih mogao biti s majkom koja je bilo potpuno slomljena. Mislio sam da ću ih oboje izgubiti.
Sophie je pomislila na Lizino ledeno lice. – To bi moglo objasniti neke stvari.
– I više se nikada nisam vratio. Mama je bila klimava, a Diane je bila sretnija bez mene sve dok je mogla zadržati kuću na rijeci. – Klimnuo je glavom. – Nije ona željela mene, samo moju kuću i prezime.
Sophie je rekla: – Žao mi je.
– Sve je u redu, – rekao je Phin. – Ni ja nju nisam želio. Bio sam glup i platio cijenu za to. Ali dobio sam Dillie, tako da bih zbog nje sve ponovio, bez sekunde premišljanja. Dillie je vri-jedna apsolutno svega.
Sophie je klimnula glavom. – Ne mogu vjerovati da Diane nije željela svoje dijete.
– Nije bila tip žene predodređene za majku, – rekao je Phin. – I mislim da je odmah poslije našla drugog muškarca. Trošila je puno novaca, a toliko gotovine nije dobivala od mene.
Sophie se užasno osjećala. Nekog muškarca tako brzo... Uspravila se. To nije moglo biti u redu. Nijedna žena nije željela izlaziti s nekim odmah nakon poroda. – Odmah nakon bolnice? I ti nikada nisi čuo o kojem se to muškarcu radilo?
– Ne. Nije mi bilo važno. Ni sada mi nije važno.
Sophie gaje razdraženo pogledala. – Phin, ovo je Temptation. Svi bi se u gradu poredali ka-ko bi ti rekli o kojem se muškarcu radi.
– Sophie, nisam mario. Imao sam majku napola ludu od boli, bebu za koju se nisam znao brinuti i posve nov posao gradonačelnika, koji sam morao obavljati pod očevim uvjetima. Dia-ne mi je predstavljala najmanji problem u životu.
– Ona ti je postala najmanji problem tek kada se odselila u kuću na rijeci i tebe ostavila na miru.
Namrštio se. – O čemu ti pričaš?
Majka ti je potkupila ženu. – Nije važno. Nije bitno što si učinio prije devet godina. – Sophie se zagledala u rijeku. – Znači, Dillie ti je rekla da mi je bila u posjeti. Jesi uzrujan zbog toga?
Potvrdno je klimnuo glavom, a ona se užasno osjećala.
– Sada se sve još više zakompliciralo. Odlučila je da joj je potrebna majka, a ja ne želim da se sada previše veže za tebe i razmišlja da ćeš to možda biti ti.
– Mislim da sada želim ući unutra, – rekla je Sophie. – Ovaj me razgovor strašno deprimira.
– Znam, – rekao je Phin. – Ni meni nije zabavan. Nijedno se od njih nije pomaknulo s mjes-ta.
– A osim toga, kako si proveo dan? – pitala je Sophie.
– Stephen se uspio izboriti za zabranu snimanja pornića, – rekao je Phin. – To je prvi puta da sam se nečemu protivio, a vijeće je to izglasalo. Također je uspio uvjeriti gotovo sve članove u teoriju da ja imam svoje prste u tom filmu, tako da me vučeš dolje sa sobom ako se išta izjalovi.
– Dobra da znam, – rekla je Sophie.
– A moja majka misli da si nova Diane. Upozorila me da će Dillie saznati. To je tako s mo-jom majkom. Ona je uvijek u pravu.
Dok je to govorio, zvučao je kao da radi nešto ogavno, a Sophie se trgnula. – Znaš, nitko te ne prisiljava da dolaziš ovamo i igraš se s nečistima. Nitko te ne tjera da iskačeš iz kalupa.
– Mislim da ću sada poći kući, – rekao je Phin i ustao se.
– Nazvat ću te.
Sophie je klimnula glavom i nije se okrenula kako bi ga promatrala dok odlazi, jako se tru-deći da ne zaplače. Uopće se nije okrenula sve dok ju Lassie svojom hladnom njuškicom nije bocnuo. – Hej, – rekla je, brzo trepćući i tako otjeravši suze iz očiju, okrenula se i ugledala Davya sa psom i dva zamotana sladoleda.
– Želiš li da ga pretučem? – pitao je, pružajući joj jedan sladoled.
– Ne. – Sophie je jednom šmrcnula i uzela sladoled, s jednom slobodnom rukom lupajući po tlu pored sebe. – Sjedni i prestani brbljati.
Davy je sjeo pored nje, a pas se smjestio s druge strane, čeznutljivo promatrajući njezin sla-doled.
– Bio je ljut jer si upoznala njegovu kćerku, je li tako? Dovoljno si dobra za ševu, ali ne i za upoznavanje s obitelji. – Davy je zagrizao svoj sladoled Dove, a Sophie se trgnula. – Okej, to boli, – rekao je jedući i dalje svoj sladoled. – Ali shvati to dok još ima vremena. On nije pravi za tebe.
– Nitko nije, – Sophie je odgrizla slatku čokoladu koja joj se topila u ustima. Bila je to odli-čna utjeha, ali ipak nedovoljna. Pomislila je na Franka koji je rekao: 'Ne bi bilo tako loše da nisam pomislio, da će barem za jednu noć, biti nečeg više.' Uz tebe sam, Frank.
– Jesi li dobro? – pitao je Davy.
Sophie je klimnula glavom. – Znam da si u pravu. Ako se tako uzrujao što sam upoznala njegovo dijete onda me ne zaslužuje.
– Ne želim biti u pravu. Želim da budeš sretna,– rekao je Davy.
– Mislim da se ova odluka ne može donijeti na brzinu, – rekla je Sophie, pojevši svoj slado-led šutke, naslanjajući se na Davyevo rame i koncentrirajući se na dobre stvari koje može imati, umjesto na odlične koje je upravo izgubila.
U sljedeća tri dana, Sophie je promatrala Rachel koja je davala sve od sebe kako bi uvjerila Lea da ju povede sa sobom, dok je za to vrijeme izbjegavala svoju majku, koja je počela redovi-to dolaziti. Istovremeno, Amy je davala sve od sebe u snimanje filma. Amy je bila najuspješni-ja. U četvrtak, Leo se vratio natrag u L. A. zajedno s grubom verzijom filma Cherished – 'Moram promijeniti taj naslov' – rekao je na putu prema vratima – a Amy se uživjela u pripre-manje svog dokumentarca. – Nazvat ću ga 'Dobrodošli u Temptation', – rekla je ona Sophie. – Baš kao što piše na ulazu u grad.
– Slatko, – rekla je Sophie. A onda joj je prišao Zane i zaprijetio joj kako će Phinu otkriti sve njezine tajne ako ne prekine snimanje filma kako bi se Clea vratila s njim kući. S obzirom da su se najuzbudljivije i najprljavije stvari vezane za nju dogodile upravo s Phinom, nije bila nimalo zabrinuta. Naravno, mogao je Phinu reći da snimaju meki pornić, ali ako to učini, onda će Phin barem morati nazvati. Nije se čula s njim od onog poslijepodneva na doku, pa je očito zaključio kako je dijete mnogo važnije od odličnog seksa, a to je odluka kojoj se Sophie divila dok ju je jednim dijelom prezirala.
Kad su Amy izbili osigurači, Sophie je duboko udahnula i sišla dolje kako bi ih namjestila na način na koji joj je objasnio. Zatim je pospremala kuću kako bi si odvukla misli, iznoseći najru-žnije komade namještaja u štalu i prozračivši sobe. Bilo je to ljupko malo mjesto, ponovno ot-kriveno kad ga je pospremila i raščistila. Sobe su bile prostrane i prozori široki, a ona si nije mogla pomoći da ih ne zamisli obojene i lijepe s novim tapetama. S vanjske strane su već bile lijepe; Coreyevi su završili s uređivanjem, a kuća se na sunčevom svjetlu sjajila u boji breskve. Sophie je i to pogledala i pomislila, ovo ću također izgubiti.
Čak i s tim razmišljanjem, u subotu je zamolila Rachel da joj donese zelene boje, nijansu ko-ja se slaže s lišćem na tapetama. – Želim vidjeti samo jednu sobu posve gotovu prije nego što odem, – rekla je, a u subotu su do pola zalijepili nove tapete na drugim zidovima prema katu i dodali dvije zelene pruge kao granice, a potom su obojili svu stolariju i ormare u zelenu boju.
– Lijepo je, – rekla je Rachel kad su završile. – Nisam mislila da će biti, ali stvarno je. – Po-čela je pakirati prazne limenke i korištene kistove u vreću za smeće.
– Da, stvarno jest, – rekla je Sophie, a onda se koncentrirala. – Jesi se čula s Leom?
– O, da, zove me svakog dana, ali uvijek se radi o poslu i o onome što se događa ovdje. Mis-lim, nikada ne kaže koliko mu nedostajem.
– Rachel, ako te zove svakog dana kako bi razgovarao o poslu, nedostaješ mu. Jer u Tempta-tionu nema posla.
– Pa ni ne govori, 'Rachel, dušo, dođi kod mene u L. A., trebam te.
– Možda tražiš previše, – rekla je Sophie.
– Samo posao. Bila bih odlična osobna pomoćnica.
– O, samo posao, – rekla je Sophie, žaleći Lea.
– Bio bi to odličan posao i ja bih se maknula odavde. – Rachel se srušila na kuhinjski stolac, promatrajući svoje nokte umazane zelenom bojom. – Mama me izluđuje zbog svih onih tračeva o tebi i Phinu. Zbog toga stalno dolazi ovamo. Zbog toga, ali i kako bi vidjela Zanea. – Rachel je zakolutala očima.
– Tračevi, – rekla je Sophie, opet osjetivši jezu.
– Grad zna da vi to radite, – rekla je Rachel i potom nepromišljeno dodala: – Phin se nije hvalio ili tako nešto niti te vodio na večere kako bi te pokazao. Nije on kriv za to, želi te čuvati kao tajnu.
Da, istina, pomislila je Sophie, a potom se ljutila sama na sebe jer je bila povrijeđena. Ionako nije željela s njim na večere.
– Ali moja mama želi da se ja udam za njega i zato te mrzi, – završila je Rachel. – Zbog toga se stalno pojavljuje ovdje.
– O. Pa, reci joj da može ostati doma. Phin je stvar prošlosti. Ne zove, ne piše, pa k vragu s njim.
– To ne može biti dobro, – rekla je Rachel mršteći se. – Phin uopće nije takav. On je džen-tlmen. Ne bi on samo tako odšetao. I uistinu te želi. Zadnji puta kad sam vas vidjela zajedno, izgledao je ozbiljno.
– Pa, majka mu je to priredila, – rekla je Sophie, razljutivši se zbog same pomisli na Liz i os-tale uljeze.
– Trebala bi razgovarati s njim, – rekla je Rachel. – Vjerojatno će večeras biti u gostionici. Trebala bi otići tamo.
– Možda, – rekla je Sophie, želeći ga opet vidjeti, ali to nije željela izgovoriti jer bi zvučalo previše patetično.
– Definitivno bi trebala otići, – rekla je Rachel. U daljini se čula grmljavina.
– Okej, – rekla je Sophie.
U gradu je Phin na vratima knjižare preokrenuo znak ZATVORENO i pomislio na Sophie. Davy mu je dao jasno do znanja kad je nazvao da ga Sophie više nikada ne želi vidjeti, ali kad se sjeti svega onoga što joj je rekao na doku, Phin je to mogao shvatiti. Ali to nije značilo daju ponovno nije mogao zavesti samo kada bi uspio biti nasamo s njom. Možda bi mogao drogirati Davya...
Netko je pokucao na staklena vrata, a Phin se okrenuo i ugledao Zanea. Budući daje bilo nemoguće daje Zane osjetio iznenadnu potrebu za čitanjem, Phin je otvorio vrata potpuno svjestan da će biti suočen sa Zaneovim pokušajem da s glupošću vrati Cleu natrag.
– Čuo sam da imaš bilijar, – rekao je Zane. – To je moja igra.
Ovo bi trebalo biti dobro, pomislio je Phin i rekao: – Stol je iza.
Zane je prošao pored stola došavši do stalka, uzeo štap i promatrajući ga uzdahnuo, a potom ga zamijenio s drugim, zadovoljivši se s onim koji je bio oblijepljen crvenom trakom.
– Svi su dobri, – rekao je Phin. – Ali ovo je slomljeni štap.
Zane je klimnuo glavom. – Dobro. – Trokutom je skupio kugle na jedno mjesto, pomičući ga gore-dolje, sve dok Phin nije pomislio kako bi mu ga trebao uzeti i udariti njime. Kada je podi-gao trokut, prednja kugla je bila malo ispred ostalih, ali Zane ili nije primijetio ili nije mario. Potom je Zane otišao do čela stola, stavio bijelu kuglu dobrih petnaestak centimetara dalje od ostalih i sagnuo se kako bi udario štapom, čvrsto ga stisnuvši sve dok mu zglobovi nisu pobije-lili.
Igram s idiotom koji nema pojma o igri, pomislio je Phin, klimajući glavom kad je Zaneova kugla poskočila i jedva malo dotakla i raspršila ostale kugle. Ništa nije ušlo, a on je udario sa-mo tri kugle, a dvije od njih su završile blizu rupa. A sada ja moram popraviti ovaj nered, pomi-slio je Phin i opet primio svoj štap, ali Zane je rekao: – Čekaj, – i nagnuo se kako bi opet gađao.
Phin je opet sjeo, pitajući se zna li Zane da vara ili jednostavno nije imao pojma o pravilima. Oboje, zaključio je dok je promatrao Zanea kako se pomiče oko stola, pumpajući korake svojim ramenima, pogodivši dvije kugle i pospremivši ih u rupe warp brzinom. Treća kugla je očešala Phinove dvije na putu prema trinaestici, ali čini se da Zane nije primijetio. To je bio faul i sada je sve u mojim rukama, pomislio je Phin u namjeri da izgovori, ali ovakvo promatranje Zaneo-ve igre je bilo puno zanimljivije.
Pri njegovim četvrtom udarcu, Zane je uvukao dvanaesticu u kutnu rupu i ona je iskočila van. – Uske rupe, – rekao je on Phinu.
Ti si kreten. – Moguće, – rekao je Phin, primivši svoj štap. – Promatrao je stol kojega mu je Zane svojim glupostima dobro uredio, trljajući kredom vrh štapa i uskoro je počeo gađati kugle u rupe jednostavno i glatko.
– Mislim da ima nekih stvari u vezi filma koje bi trebao znati, – rekao je Zane dok je Phin igrao.
Phin gaje ignorirao i ugurao šesticu.
– To je pornografija, Phin, – rekao je Zane. – Znam da to ne znaš jer ti je Sophie lagala. Či-tava njezina obitelj je pokvarena. Davy je prevarant iz L. A.-a. Amy je snimila neke stvari od kojih bi mogao posjediti. Policija je upravo sada traži zbog prijevare. Sophie se igra s tobom...
Phin se uspravio, susrevši njegov pogled, nimalo se ne zabavljajući.
– Samo ti govorim, – rekao je Zane, uzmičući korak unatrag, – da bi ti bilo pametno kloniti se Dempseyevih jer ljudi počnu gubiti stvari dok su oni u blizini. Poput novca. Ili izbora.
Phin ga je isključio, kredom natrljao svoj štap i opet se nagnuo nad stol kako bi uspio pogo-diti osmicu, koncentrirajući se samo na to kako ne bi morao Zanea zgrabiti za vrat.
– Ne vjeruješ mi? Pogledaj Lea Kingsleva, onog producenta kojeg su dovukle ovamo. Znaš li čime se bavi njegova produkcijska tvrtka? Leo Films. Snima samo porniće. Provjeri sam. Vidjet ćeš. Laže ti ako ti govori da taj film nije pornić.
Phin ga je ignorirao, utjeravši jednu kuglu u sporednu rupu kratkim udarcem zbog čega je bi-jela kugla došla u poziciju za osmicu u kutnu rupu. Bio je to ljupki, jednostavan zadatak, ali onda, jednostavni pogodci su uvijek bili najljepši i razmislivši o svom psihičkom stanju i svijetu općenito, nešto što mu je odmah trebalo, jer je Zane vjerojatno govorio istinu. Sve što se tako lako moglo provjeriti moralo je biti istinito. Osim onoga da se Sophie poigravala s njim. Ona nije bila takva.
Naravno, to je pomislio i svaki muškarac s kojim se netko poigravao.
Phin je kredom natrljao svoj štap i nagnuo se kako bi utjerao osmicu, a Zane je rekao: – I, zaustavit ćeš snimanje?
Phin je pogodio osmicu. – Neću, – rekao je. Sad možeš otići.
– Razmišljam o tvojoj obitelji, – rekao je Zane. – Shvaćam obitelj i ja svoju ovdje pokuša-vam sačuvati. Moja žena...
– S mojom obitelji je sve u redu, – rekao je Phin, vraćajući svoj štap. – Zbogom.
– Sa ženom nije. Mrtva je. – Zane se nagnuo bliže. – Znaš, policijski izvještaji o njezinoj smrti su jako zanimljivi. Još malo kopanja po stvarima i mogao bih izvući prekrasnu udarnu priču. A ti bi mogao doživjeti pravi skandal.
– A ti bi mogao doživjeti pravu tužbu, – rekao je Phin. – Smrt moje žene je bila nesreća.
– Šef policije je bio rođak tvog oca, a mrtvozornik rođak s majčine strane. – Zane je slomlje-ni štap odložio na stol.
– Ako ja počnem kopati, nećeš se imati kamo sakriti. Zaustavi snimanje tog filma i pošalji Cleu kući ili Dempseyevi neće biti jedina obitelj s policijskim dosjeom.
– Nemoj se zajebavati s mojom obitelji, – rekao je Phin.
– Polomit ću ti koljena.
Zane je zakoračio unazad, rekavši: – Žene uistinu mogu napraviti budale od pametnih muš-karaca, – i potom je otišao, mnogo brže nego li je ušao.
Pola sata kasnije, kad se Wes pojavio, Phin je sjedio na trijemu, razmišljajući o novonastaloj zbrci dok se sijevanje poigravalo na nebu, a munja tutnjila u daljini.
– Izgleda da ćemo konačno dobiti tu kišu, – rekao je Wes kad se spustio na stolac.
– Zane Black me upravo pokušao ucijeniti kako bih zabranio snimanje onog filma. Optužio me da sam ubio Diane.
Wes se namrgodio. – Nije on previše pametan.
– Također mi je rekao kako mi Sophie laže i snima pornić.
– Prokletstvo. Snima li?
– Ne znam. Upozoren sam daje se klonim.
– Njezin brat?
Phin je potvrdno klimnuo glavom. – I ti i moja mama i sada Zane.
Wes je uzdahnuo. – Poznavajući tebe, večeras ideš u gostionicu kako bi je vidio.
Munja je opet protutnjala, ovog puna puno bliže njima.
– O, da, – rekao je Phin. – Moram.
Kad je ušla u gostionicu, Sophie je vidjela Phina, ali kako je pogledavala okolo po zadimlje-noj prostoriji prepoznavši većinu lica, shvatila je da je u deset dana postala redoviti gost, iako nije pripadala tamo. Na neki način se tako osjećala i kad je bila s Phinom. Bila je tamo i sudje-lovala, ali nije bila dio njega, nije bilo netko koga bi on upoznao sa svojom kćerkom ili odveo na večeru.
Krenula je prema džuboksu, na kojem je Garth pjevao 'Baton Rouge', savršeno dobru pjes-mu, ali previše je nalikovala na Temptation prije njezinog dolaska i takav će grad postati nakon njezina odlaska. Počela je tražiti popis Dustyjevih pjesama, a nakon jedne minute je osjetila da je netko stao pored nje.
– Tražio sam te, – rekao je Phin i prije nego se mogla zaustaviti, rekla je: – Nemoj stati preb-lizu. Tvoja mama će saznati.
– Zaboravi moju mamu, – rekao je Phin. – Možeš li me pogledati na minutu? Ustvari, ja sam taj koji bi sada trebao biti ljut. Ubuduće, cijenio bih da me nogiraš osobno umjesto da pošalješ svog brata s porukom. To je bilo nisko...
– Što? – rekla je Sophie, naglo podignuvši glavu. Jedan trenutak su zurili jedno u drugo.
– Davy je rekao da me više ne želiš vidjeti, – rekao je Phin. – A ja sam bio dovoljno glup da mu povjerujem.
– O. – Sophie se ponovno okrenula prema džuboksu. – Pa, definitivno si brzo odustao. – Na-stavila je tražiti omiljene pjesme, a Phin joj je podigao bradu i tako je natjerao da ga pogleda.
– Pričaj sa mnom, – rekao je, gledajući je ravno u oči.
Sophie je progutala knedlu. – Prilično si jasno prokomentirao stvari onda na doku i rekao da nisi želio da upoznam tvoje dijete. A onda sam shvatila da ovdje nisam dio ničega, osim što sam sad postala dio tračeva, zbog čega me ti nikada nisi odveo na večeru, jer si nas skrivao ka-ko Dillie ne bi saznala...
– Nisam nas skrivao, – rekao je Phin. – Samo što nisam stajao na pola ceste i vrištao. 'Imam odličan seks sa Sophie Dempsey.' Nije mi se činilo džentlmenskim.
– U pravu si, u pravu si. – Sophie se okrenula prema džuboksu i opet pretraživala popis.
– Sophie, ako sam zaribao, platit ću za to, čak ću te odvesti na večeru, ali neka sam proklet ako budem plaćao zbog moje mame ili Davya.
Zvučao je uzrujano, što je nju obradovalo. Zašto bi ona bila jedina uzrujana osoba u baru? Opet je gledala popis pjesama.
Uzdahnuo je. – Što tražiš?
– Dustyja, – rekla je Sophie. – Ne mogu vjerovati da ovaj glupi bar nema...
Phin je pritisnuo drugu tipku i ubacio pedeset centi. Onda je ukucao kombinaciju brojeva i rekao: – Možemo li sada sjesti?
Prvi taktovi su bili iz pjesme 'Some of Your Lovin', a Sophie je rekla: – Oh. Hvala ti.
– Nemoj to ni spominjati. – Phin ju je pogurao od džuboksa prema separeima i ona se poma-knula, lagano se njišući u ritmu glazbe, uhvaćena između jada i nade, ali uglavnom joj je bilo drago što je ponovno s njim, a što je opet bilo patetično. Jedan muškarac za šankom joj je uhva-tio pogled i nasmiješio joj se, a ona se prestala njihati. Ionako je bilo i previše uljeza koji su joj remetili planove s Phinom.
Phin joj je prislonio ruku na leđa i rekao: – Tamo, – i ona je ugledala Wesa i Amy u njiho-vom uobičajenom separeu, skroz na kraju bara.
Dusty je pjevao iza nje, nježno i lagano, a ona je pomislila, Bez obzira što ja učinila, Liz i ostali će me mrziti, a ja ću biti autsajder zaglavljen u stražnjem separeu.
– Sophie? – rekao je Phin, a Sophie je rekla: – Umorna sam od ovoga. Učini svoju majku sretnom ženom. Odlazi od mene.
Pomaknula se na središte plesnog podija i počela plesati, gubeći se u nježnom ritmu glazbe sve dok se muškarac za šankom nije ustao. Ne ti, pomislila je i okrenula se od njega kako bi vidjela Phina koji je samo klimao glavom.
– Pleše ti se? – pitao je.
– A sad ćemo početi naš razgovor, – rekla je i odmaknula se od njega.
– Ne, ludice. – Phin ju je obujmio rukom oko struka i povukao nazad. – Ovo je dio u kojem padaš u moje naručje bez ikakve šanse za odbijanje.
Nasmiješio joj se, a Sophie se opustila jer joj je bilo drago što su njegove ruke opet oko nje-zinog tijela i nije joj bilo važno što će sljedeće izgovoriti. Gibala se u ritmu glazbe, a on ju je povukao bliže k sebi.
– Ionako je prekasno za sprječavanje tračeva, – Phin je spustio ruku dolje do samog kraja njezinih leđa i bokovima se njihao uz njezine. Sophie je osjetila iznenadnu navalu vrućine i duboko je uzdahnula. – Svatko tko nas sada gleda zna da smo bili zajedno, – prošaptao joj je Phin na uho, zbog čega je ona zadrhtala. – Tako su tračevi i počeli. Samo nas pogledaju i sve znaju.
– Oh. – Gibala se s njim, obrazom se naslonivši na njegovo rame, a on ju je čvrsto držao i ona je sve brže disala. – Ovo je najseksipilnija pjesma na svijetu, – rekla je par minuta kasnije.
– Sada jeste, – čula ga je kako mrmlja, a kad je podigla lice kako bi mu se nasmiješila, oči su mu bile tamne i vrele. – Prošlo je četiri dana otkad sam te zadnji puta dotaknuo. Izluđuješ me.
– Dobro, – rekla je, opet naslonivši svoje lice na njegovu košulju, a on ju je poljubio na vrh glave.
– Budi oprezan s time, – rekla mu je.
– Hej, – rekao je, a kad je pogledala gore, sagnuo se i poljubio je u usta, brzim poljupcem koji se pretvorio u nešto duži, sladak i opojan poput pjesme uz koju su plesali. Prestao se gibati i nastavio ju je držao blizu sebe, upravo tamo na sredini plesnog podija i ona je sve zaboravila i uzvratila mu poljubac, naslanjajući se na njega dok su joj koljena klecala.
Kad je prekinuo poljubac, glazba je prestala, a izgledao je onoliko šašavo koliko se ona osje-ćala. – Ako prije nisu znali, sada znaju, – rekao je, a potom pogledao preko njezinog ramena i lice mu se promijenilo. – O, Bože.
– Sto je bilo? – rekla je, još uvijek omamljena od poljupca, ali on ju je već vukao prema gu-žvi oko stola za kojim su Frank i Zane izravnavali račune.
– Obiteljske vrijednosti, – Zane se podrugivao. – Ti i tvoje gradsko vijeće se hvalite svojim obiteljskim vrijednostima, a nećete učiniti ništa kako bi spriječili snimanje pornića u svojim dvorištima.
– Ja ne snimam pornić, – vikao je Frank, a Sophie je rekla: – O, ne.
– I nitko ne želi učiniti ništa u vezi toga, – rekao je Zane, sada govoreći ljudima oko sebe. – Svi vi sjedite u svojim kućama, dobro skrivajući svoje tajne, pretvarajući se daje sve u redu.
– Ali ništa nije uredu. Ja znam o svemu, iupozorio sam vas ali nitko me nije slušao i sada ću vam sve reći: zaustavite snimanje tog prokletog filma ili nikome od vas neće ostati nikakva tajna za brižno čuvanje. Posebice tebi, Lutz.
Frank mu se približio. – Rekao sam ti, ja ne bih nikada snimao pornić. Podupirem obiteljske vrijedno...
– Tvoje obiteljske vrijednosti? – Zane se gromoglasno nasmijao. – K vragu, tvoj mali ševi moju ženu, a tvoja žena mene.
Frank je problijedio, a Phin je rekao: – Okej, – i kroz uzbuđenu gužvu se progurao dok Za-nea.
– Ne kažem da je imalo dobra, – rekao je Zane, pogledavajući Georgiju, a kad je htjela pro-testirati, dodao je: – Prokletstvo, Georgia, čak se i žele mrda kad ga jedeš.
– Gotov si, – rekao je Phin Zaneu kad je stigao do njega. – Odlazi kući.
Zane mu je nazdravio podigavši svoju čašu. – A tu vam je i vaš gradonačelnik koji še...
Phin ga je zgrabio za vrat prije nego je ovaj uspio završiti. – Rekao sam, odlazi kući, – a tada se i Wes našao pored njega.
– Pusti ga, – rekao je i Phin ga je poslušao, a Zane je kroz bolno grlo pokušao nešto izgovo-riti. – Ja na tvom mjestu ne bih, – rekao je Wes Zaneu zaštitivši ga, nakon čega ga je izveo do vrata, a Davy ih je obojicu slijedio.
Frank je zurio u Georgiju kao da ju nikada prije nije vidio, a Sophie je otišla do nje. – Zane stalno laže, – rekla je Franku, zagrlivši još uvijek skamenjenu Georgiju. – On...
– On ne laže u vezi tebe, Georgia, zar ne? – rekao je Frank tupo. Okrenuo se kako bi pogle-dao masu fasciniranih lica. – Gdje je Rob? Je li to istina? – Pogledao je u Sophie. – Je li istina ono o Robu i Clei?
– Ne znam, – rekla je Sophie. – Zaista ne znam. Samo znam da ne bih vjerovala u ništa što Zane kaže. On je odvrati – Sve je istina, – rekao je Frank i otišao bez ijednog pogleda upućenog Georgiji.
– Frank! – povikala je, a zvučalo je poput mijauka.
– Mi ćemo je odvesti doma, – rekao je Phin stojeći iza Sophie, a ona je potvrdno klimnula glavom.
– Pa, to je bilo ružno, – rekao je Phin kad su ostavili Georgiju kod kuće i uvjerili se da je pri-lično dobro. Kada su krenuli iz gostionice, počelo je kišiti, a Georgia je plakala zajedno s ki-šom, dok joj je maškara na licu ostavljala crne tragove, kiša je nastavila udarati po vjetrobran-skom staklu, a Sophie je zlobno razmišljala o Zaneu.
– Što nije u redu s tim čovjekom? – rekla je glasno.
– Pokušava zadržati svoju ženu, – rekao je Phin. – Muškarci postanu napeti kad im žene odu.
– Ne Frank, već Zane.
– Pričam o Zaneu. – Phin je usporio kako bi izašao s Frankovog prilaza i popeo se na cestu. – Sophie, snimaš li pornić?
– Ne, – Sophie je lagala i zbog toga se osjećala ružno. Kiša je uporno padala, a brisači su se neumorno pomicali lijevo-desno, dok se ona pokušavala koncentrirati na svoju sreću jer je opet s Phinom, ali na tom putu joj se prepriječio osjećaj krivnje. – Zane samo želi Clein novac, – rekla je kako bi promijenila temu.
– I nju želi. – Phin je škiljio kroz vjetrobransko staklo. – Nikada nisam čuo muškarca koji je toliko često izgovarao 'moja žena'. On je jednostavno pun nje.
– Ona je spektakularna.
– Da, jest, – rekao je Phin. Sophie je podigla glavu, a on je dodao: – Nemoj čak ni pokušati. Znaš daju ne bih poželio.
– Samo sam to željela čuti, – rekla je Sophie. – Nije kao da ja imam pravo pretpostaviti... – Zastala je kad je Phin parkirao pored ceste i ugasio motor. – Što je? Je li kiša...
Phin se okrenuo kako bi se suočio s njom pod slabašnim svjetlom lampice u automobilu. – Okej, znam da te moja mama gnjavila, ali moraš to prebroditi. Želiš li da ti kažem da te volim? – Sophie je otvorila usta, a Phin je rekao: – Zato što te poznajem deset dana. To je prokleto pre-brzo za počinjanje planiranja budućnosti, zar ne misliš tako?
Kiša je udarala po krovu i Sophie se osjećala izgubljenom. – Pa, d...
– I ljuta si jer nisam bio sretan što si upoznala Dill, – rekao je Phin. – Pa, prekosutra se vra-ćaš u Cincinnati. Ne bih bio sretan da vidim svoju malu kako opet gubi nekoga do koga joj je stalo.
– Sa mnom je provela samo sat vremena, – rekla je Sophie.
– Mene si dobila nakon prve minute, – rekao je Phin, a ona se zarumenila. – Tako sam lud za tobom, čak ti ni ne postavljam pitanja o onom prokletom filmu koja bih trebao. Nije me briga. Samo tebe želim. Mogu li te doći posjetiti u Cincinnati?
– Da, – rekla je Sophie, a srce joj je ubrzano tuklo poput kiše.
– Mogu li te vidjeti u ponedjeljak prije nego pođeš? Sophie se nasmijala u mraku. – Možeš.
– Mogu li te vidjeti sutra? – Da.
– Mogu li te večeras vidjeti golu?
– O, Bože, možeš, – rekla je Sophie i sreli su se na pola puta za poljubac.
Nekoliko minuta kasnije, kad su oboje ostali bez daha, a auto se opet vratio na cestu, rekao je: – Slušaj, ono što si mi u srijedu rekla kako prelazim preko nekih stvari samo da bih se tebe dočepao, to je bilo samo kako bi me iživcirala, točno?
– Pa, definitivno si prešao rijeku, – rekla je Sophie.
– Nemoj u to povjerovati, Sophie. To je tako glupo, ne mogu...
– To je zato što si ti taj koji je na Hillu, – rekla je Sophie. – Čula sam od vrlo dobrog izvora da se ili rodiš tamo ili zaslužiš da se popneš tamo.
Phin je dugi trenutak samo šutio. – Možda sutra malo zakasnim, – rekao je konačno. – Naj-prije ću ubiti mamu.
– Da, pa, ako ja malo kasnije otvorim vrata, to će biti zato što ću prvo morati razoružati bra-ta.
– Još uvijek me mrzi, ha?
– Malo sam plakala kad si otišao.
– O, sranje. – Posegnuo je za njezinom rukom. – Žao mi je. Ispreplela je svoje prste s njego-vima i zažmirila, jer je bilo tako lijepo ponovno biti s njim, u mraku, samo razgovarajući. – Nikakav problem. Davy ionako nije posebno spretan s puškom.
– Jebeš Davya. Jesi ti dobro?
– Jesam, – rekla je Sophie. – Zapravo, odlično sam.
– Tako treba. – Skrenuo je na puteljak prema farmi, povlačeći ruku prema sebi kako bi par-kirao u blatnjavoj lokvi koja je bila dvorište. Onda joj je rukom obgrlio vrat i povukao je bliže k sebi i opet ju poljubio, a ona mu se potpuno predala, osjećajući toplinu i sigurnost. Sve ono što je osjećala dok su plesali sada se vratilo i ona se tome potpuno predala, znajući da će biti samo bolje. – Činiš to tako dobro, – prošaptala je, a on je rekao: – Mi to činimo dobro. Zamisli kako bi bilo da vježbamo, – i opet ju je vatreno poljubio.
Sat vremena kasnije su bili u spavaćoj sobi, mokri od kiše koja je ulazila kroz otvoreni pro-zor, ali i jedno od drugoga, umotani u plahte na škripavom madracu, dašćući jedno drugom u naručju. – Postajemo dobri u ovome, – rekao je Phin između uzdaha, a Sophie je klimnula gla-vom.
Pomilovao joj je leđa, a ona se protezala poput mačke, osjećajući svaki svoj mišić jer ih je sve napela. – Mogla bih cijelu noć ovako ostati, – rekla je, a onda je shvatila što je rekla. – Ni-sam mislila... – počela je, a on ju je mazeći privukao bliže i rekao: – Dobra zamisao. Što misliš o jutarnjem seksu? – Rekla je: – S tobom? – a on je rekao: – Ne, s Wesom. Naravno sa mnom, – i ona se nasmijala, ali onda je netko pokucao na vrata i prekinuo predivan trenutak.
– Odlazi, – povikala je, ali Davy je rekao: – Sophie, moram razgovarati s tobom.
– Ako želi biti pravi brat i upozoriti te da ja želim samo jednu stvar od tebe, zakasnio je. Up-ravo sam je dobio. – Phin je povlačio vrhove svojih prstiju preko njezinih leđa i ona se naježila. – Riješi ga se i ja ću to još jednom pokušati dobiti.
– Sophie, odmah.
Nikada u života nije manje željela napustiti krevet. – Čekaj, – viknula je kad se otkotrljala iz Phinovog naručja i s poda zgrabila njegovu košulju.
– To je moja košulja, – rekao je, ali ona se zagrnula u nju, držeći ju rukom kad je otvorila vrata.
– Amy ima problem. – Davyev glas je bio tih, a lice mokro od kiše i smrtno ozbiljno i Sop-hie je osjetila jezu. – Riješi ga se i pođi sa mnom. Brzo.
– Okej, – rekla je Sophie dok joj je srce ubrzano tuklo, zatvorivši vrata za sobom.
– Što se tiče moje košulje, – rekao je Phin. – Skini je i vrati se ovamo. – Sophie ju je skinula i dobacila mu je.
– Evo ti je, – rekla je podigavši svoju haljinu. – Hvala ti na lijepom vremenu... ponovimo to vrlo brzo.
Phin je sjeo na krevet. – Planirao sam to sada ponoviti. Kamo ideš?
Dobacila mu je hlače. – Zaboravila sam, Davy i ja imamo neke planove i ne mogu ga ostaviti na cjedilu samo zato što mi se seksa. To ne bi bilo obiteljski.
– Kakve planove? – pitao je Phin, a ona mu je pogurala cipele bliže krevetu. – Čini se da smo u žurbi, ha?
Sophie se nagnula i poljubila ga, ostajući u poljupcu malo duže nego što je trebala: – Stvarno moram ići, – prošaptala je. – Ali zaista ovo želim ponoviti. Tako si mi nedostajao. Nazvat ću te večeras, kunem se.
– Telefon je tako bezličan, – rekao je i privukao ju k sebi, povlačeći je natrag u krevet i da se sada radilo o bilo kome drugom osim o Davyu i Amy koji su je trebali, pala bi i prepustila se užicima. Ali radilo se o Davyu i Amy, pa je rekla:
– Hvala ti, moram ići, – i skotrljala se s kreveta.
Ostavila ga je da tamo sjedi, izgledajući zbunjeno i dosta mrzovoljno, a kad je stigla do dije-la na kojem se Davy naslonio na zid, bijesno mu je prošaptala: – Bolje ti je da se radi o nečemu važnom.
– Gdje je Harvard? – pitao je Davy. – Mora izaći iz ove kuće.
– Odijeva se, – rekla je Sophie. – I nije dobro raspoložen i zato ga nemoj zvati Harvard. Us-put da ti kažem, drugi puta ću sama nogirati frajera s kojim spavam.
– Kasnije ćemo o tome, sada imamo problem, – rekao je Davy i Sophie je opet osjetila jezu.
Phin je izašao iz spavaće sobe, kopčajući svoju košulju.
– Baš poput Waltonsa, – rekao je dok je prolazio pored njih.
– Ne, mi imamo bolju glazbu od njih, – rekao je Davy, a onda zadržao Sophienu ruku dok nisu čuli zatvaranje ulaznih vrata. – Kasnije mu se možeš iskupiti za ovo, – rekao joj je dok ju je povlačio niz stubište sve do stražnjih vrata.
Sophie gaje slijedila dok su joj se instinkti za katastrofu sve više uzburkali u tijelu. Vodio ju je s jedne strane kuće dok se po njima slijevala kiša sve do tame među drvećem gdje je ugledala Amy koja je stajala tamo, grleći sama sebe.
– Oprosti, Sophie, – rekla je, izgledajući poput natopljene male mačke. – Davy je rekao daje ovo pogreška, ali nisam znala što bih drugo napravila.
– Što? – rekla je Sophie. – Još uvijek ne znam... – A onda se sledila kad je pored Amynih nogu ugledala plavo-ružičasti zastor za tuširanje s ribicama, u kojem je bilo zamotano nešto što je izgledalo poput nečijeg tijela. – Reci mi da to nije...
– To je Zane, – rekao je Davy, podižući svoj ovratnik zbog kiše. – A zahvaljujući Amy, sada je mrtav.
Eto ti sada, instinkti su joj rekli. Rekli smo ti.
Te večeri je Sophie srela Phina na vratima, još uvijek ne znajući kako se osjeća zbog ovog poslijepodneva. – Bok, tata.
– Nikada ništa nismo spomenuli, – rekao je Phin. – Inače bih ti rekao.
– Ona je prilično važna da je se nikada ne bi spomenulo, – rekla je Sophie.
Phin je pogledao pored nje u dnevnu sobu. Amy i Davy su sjedili na kauču, slušajući ih s po-sebnim zanimanjem.
– Kako si, Harvard? – viknuo je Davy. – Ili je ovo nezgodno vrijeme za to pitanje?
– Mogu li nasamo razgovarati s tobom? – rekao je Phin obraćajući se Sophie, a ona je rekla: – Svagdje osim u spavaćoj sobi, – pa su tako otišli do doka.
– U redu je, – rekla je Sophie kad su sjeli, promatrajući protjecanje blatne rijeke. – Samo sam se šokirala. Posebno kada je rekla da izgledam kao njezina mama. Mislim, to objašnjava mnogo toga zbog čega si ti...
– Ne izgledaš poput njezine majke, – rekao je Phin. – Diane je imala tamnu kosu, ali puno kraću od tvoje i bila je mlađa od tebe, a lice joj je bilo drukčije. Većina slika koje Dillie ima su jako stare. Ona samo vidi ženu tamne kose.
Sophie se okrenula. – Čak nisam ni znala da si imao ženu. Znam da ste vi Tuckeri takvi, znam da ćete mi zaboraviti ime čim se popnem na autocestu...
– Oženio sam se s Diane zato što je bila trudna, – rekao je Phin jednoličnim glasom. – Ostala je trudna jer je mislila da imam novaca.
Sophie se malo povukla. – Žene ne ostaju trudne zahvaljujući samo sebi. Muškarci pomognu o tome. A od svih muškaraca s kojima sam spavala, ti si najviše brinuo za kondome...
– Rekla mi je da pije kontracepcijske pilule i ja sam joj vjerovao. – I Phin se sada povukao nazad, sve dok nisu sjedili posve udaljeni jedno od drugoga, kao dva stranca. – Nikada dvaput ne radim istu pogrešku.
Sophie se podigao živac. – Ti misliš da ja pokušavam...
– Naravno da ne. – Phin je kratko rekao. – Isuse, Sophie. – Duboko je udahnuo. – Ne mislim puno na nju. Bili smo zajedno samo dva mjeseca, a ona je poginula u nesreći tri mjeseca nakon Dillienog rođenja.
– U nesreći? – rekla je Sophie. – Na Old Bridgeu!
– Ne. – Phin je zurio preko rijeke. – Tamo je umrla. Došla je doma u pola noći, pala niz stu-be trijema i udarila glavom, zbog čega je iskrvarila prije nego joj se majka probudila i pronašla ju.
– To je za Dillie sigurno moralo biti užasno.
– Dillie ju nikada nije upoznala, – rekao je Phin. – Diane je nakon poroda imala komplikaci-je, pa sam ja bebu odnio kući svojoj mami. Diane je nakon povratka iz bolnice nikada nije došla vidjeti.
– Nisi živio s njom?
Phin je zažmirio. – Moj brak je trajao oko dva mjeseca, a to su bila najgora dva mjeseca mog života. Kad mi je tata umro, preselio sam se nazad na Hill kako bih mogao biti s majkom koja je bilo potpuno slomljena. Mislio sam da ću ih oboje izgubiti.
Sophie je pomislila na Lizino ledeno lice. – To bi moglo objasniti neke stvari.
– I više se nikada nisam vratio. Mama je bila klimava, a Diane je bila sretnija bez mene sve dok je mogla zadržati kuću na rijeci. – Klimnuo je glavom. – Nije ona željela mene, samo moju kuću i prezime.
Sophie je rekla: – Žao mi je.
– Sve je u redu, – rekao je Phin. – Ni ja nju nisam želio. Bio sam glup i platio cijenu za to. Ali dobio sam Dillie, tako da bih zbog nje sve ponovio, bez sekunde premišljanja. Dillie je vri-jedna apsolutno svega.
Sophie je klimnula glavom. – Ne mogu vjerovati da Diane nije željela svoje dijete.
– Nije bila tip žene predodređene za majku, – rekao je Phin. – I mislim da je odmah poslije našla drugog muškarca. Trošila je puno novaca, a toliko gotovine nije dobivala od mene.
Sophie se užasno osjećala. Nekog muškarca tako brzo... Uspravila se. To nije moglo biti u redu. Nijedna žena nije željela izlaziti s nekim odmah nakon poroda. – Odmah nakon bolnice? I ti nikada nisi čuo o kojem se to muškarcu radilo?
– Ne. Nije mi bilo važno. Ni sada mi nije važno.
Sophie gaje razdraženo pogledala. – Phin, ovo je Temptation. Svi bi se u gradu poredali ka-ko bi ti rekli o kojem se muškarcu radi.
– Sophie, nisam mario. Imao sam majku napola ludu od boli, bebu za koju se nisam znao brinuti i posve nov posao gradonačelnika, koji sam morao obavljati pod očevim uvjetima. Dia-ne mi je predstavljala najmanji problem u životu.
– Ona ti je postala najmanji problem tek kada se odselila u kuću na rijeci i tebe ostavila na miru.
Namrštio se. – O čemu ti pričaš?
Majka ti je potkupila ženu. – Nije važno. Nije bitno što si učinio prije devet godina. – Sophie se zagledala u rijeku. – Znači, Dillie ti je rekla da mi je bila u posjeti. Jesi uzrujan zbog toga?
Potvrdno je klimnuo glavom, a ona se užasno osjećala.
– Sada se sve još više zakompliciralo. Odlučila je da joj je potrebna majka, a ja ne želim da se sada previše veže za tebe i razmišlja da ćeš to možda biti ti.
– Mislim da sada želim ući unutra, – rekla je Sophie. – Ovaj me razgovor strašno deprimira.
– Znam, – rekao je Phin. – Ni meni nije zabavan. Nijedno se od njih nije pomaknulo s mjes-ta.
– A osim toga, kako si proveo dan? – pitala je Sophie.
– Stephen se uspio izboriti za zabranu snimanja pornića, – rekao je Phin. – To je prvi puta da sam se nečemu protivio, a vijeće je to izglasalo. Također je uspio uvjeriti gotovo sve članove u teoriju da ja imam svoje prste u tom filmu, tako da me vučeš dolje sa sobom ako se išta izjalovi.
– Dobra da znam, – rekla je Sophie.
– A moja majka misli da si nova Diane. Upozorila me da će Dillie saznati. To je tako s mo-jom majkom. Ona je uvijek u pravu.
Dok je to govorio, zvučao je kao da radi nešto ogavno, a Sophie se trgnula. – Znaš, nitko te ne prisiljava da dolaziš ovamo i igraš se s nečistima. Nitko te ne tjera da iskačeš iz kalupa.
– Mislim da ću sada poći kući, – rekao je Phin i ustao se.
– Nazvat ću te.
Sophie je klimnula glavom i nije se okrenula kako bi ga promatrala dok odlazi, jako se tru-deći da ne zaplače. Uopće se nije okrenula sve dok ju Lassie svojom hladnom njuškicom nije bocnuo. – Hej, – rekla je, brzo trepćući i tako otjeravši suze iz očiju, okrenula se i ugledala Davya sa psom i dva zamotana sladoleda.
– Želiš li da ga pretučem? – pitao je, pružajući joj jedan sladoled.
– Ne. – Sophie je jednom šmrcnula i uzela sladoled, s jednom slobodnom rukom lupajući po tlu pored sebe. – Sjedni i prestani brbljati.
Davy je sjeo pored nje, a pas se smjestio s druge strane, čeznutljivo promatrajući njezin sla-doled.
– Bio je ljut jer si upoznala njegovu kćerku, je li tako? Dovoljno si dobra za ševu, ali ne i za upoznavanje s obitelji. – Davy je zagrizao svoj sladoled Dove, a Sophie se trgnula. – Okej, to boli, – rekao je jedući i dalje svoj sladoled. – Ali shvati to dok još ima vremena. On nije pravi za tebe.
– Nitko nije, – Sophie je odgrizla slatku čokoladu koja joj se topila u ustima. Bila je to odli-čna utjeha, ali ipak nedovoljna. Pomislila je na Franka koji je rekao: 'Ne bi bilo tako loše da nisam pomislio, da će barem za jednu noć, biti nečeg više.' Uz tebe sam, Frank.
– Jesi li dobro? – pitao je Davy.
Sophie je klimnula glavom. – Znam da si u pravu. Ako se tako uzrujao što sam upoznala njegovo dijete onda me ne zaslužuje.
– Ne želim biti u pravu. Želim da budeš sretna,– rekao je Davy.
– Mislim da se ova odluka ne može donijeti na brzinu, – rekla je Sophie, pojevši svoj slado-led šutke, naslanjajući se na Davyevo rame i koncentrirajući se na dobre stvari koje može imati, umjesto na odlične koje je upravo izgubila.
U sljedeća tri dana, Sophie je promatrala Rachel koja je davala sve od sebe kako bi uvjerila Lea da ju povede sa sobom, dok je za to vrijeme izbjegavala svoju majku, koja je počela redovi-to dolaziti. Istovremeno, Amy je davala sve od sebe u snimanje filma. Amy je bila najuspješni-ja. U četvrtak, Leo se vratio natrag u L. A. zajedno s grubom verzijom filma Cherished – 'Moram promijeniti taj naslov' – rekao je na putu prema vratima – a Amy se uživjela u pripre-manje svog dokumentarca. – Nazvat ću ga 'Dobrodošli u Temptation', – rekla je ona Sophie. – Baš kao što piše na ulazu u grad.
– Slatko, – rekla je Sophie. A onda joj je prišao Zane i zaprijetio joj kako će Phinu otkriti sve njezine tajne ako ne prekine snimanje filma kako bi se Clea vratila s njim kući. S obzirom da su se najuzbudljivije i najprljavije stvari vezane za nju dogodile upravo s Phinom, nije bila nimalo zabrinuta. Naravno, mogao je Phinu reći da snimaju meki pornić, ali ako to učini, onda će Phin barem morati nazvati. Nije se čula s njim od onog poslijepodneva na doku, pa je očito zaključio kako je dijete mnogo važnije od odličnog seksa, a to je odluka kojoj se Sophie divila dok ju je jednim dijelom prezirala.
Kad su Amy izbili osigurači, Sophie je duboko udahnula i sišla dolje kako bi ih namjestila na način na koji joj je objasnio. Zatim je pospremala kuću kako bi si odvukla misli, iznoseći najru-žnije komade namještaja u štalu i prozračivši sobe. Bilo je to ljupko malo mjesto, ponovno ot-kriveno kad ga je pospremila i raščistila. Sobe su bile prostrane i prozori široki, a ona si nije mogla pomoći da ih ne zamisli obojene i lijepe s novim tapetama. S vanjske strane su već bile lijepe; Coreyevi su završili s uređivanjem, a kuća se na sunčevom svjetlu sjajila u boji breskve. Sophie je i to pogledala i pomislila, ovo ću također izgubiti.
Čak i s tim razmišljanjem, u subotu je zamolila Rachel da joj donese zelene boje, nijansu ko-ja se slaže s lišćem na tapetama. – Želim vidjeti samo jednu sobu posve gotovu prije nego što odem, – rekla je, a u subotu su do pola zalijepili nove tapete na drugim zidovima prema katu i dodali dvije zelene pruge kao granice, a potom su obojili svu stolariju i ormare u zelenu boju.
– Lijepo je, – rekla je Rachel kad su završile. – Nisam mislila da će biti, ali stvarno je. – Po-čela je pakirati prazne limenke i korištene kistove u vreću za smeće.
– Da, stvarno jest, – rekla je Sophie, a onda se koncentrirala. – Jesi se čula s Leom?
– O, da, zove me svakog dana, ali uvijek se radi o poslu i o onome što se događa ovdje. Mis-lim, nikada ne kaže koliko mu nedostajem.
– Rachel, ako te zove svakog dana kako bi razgovarao o poslu, nedostaješ mu. Jer u Tempta-tionu nema posla.
– Pa ni ne govori, 'Rachel, dušo, dođi kod mene u L. A., trebam te.
– Možda tražiš previše, – rekla je Sophie.
– Samo posao. Bila bih odlična osobna pomoćnica.
– O, samo posao, – rekla je Sophie, žaleći Lea.
– Bio bi to odličan posao i ja bih se maknula odavde. – Rachel se srušila na kuhinjski stolac, promatrajući svoje nokte umazane zelenom bojom. – Mama me izluđuje zbog svih onih tračeva o tebi i Phinu. Zbog toga stalno dolazi ovamo. Zbog toga, ali i kako bi vidjela Zanea. – Rachel je zakolutala očima.
– Tračevi, – rekla je Sophie, opet osjetivši jezu.
– Grad zna da vi to radite, – rekla je Rachel i potom nepromišljeno dodala: – Phin se nije hvalio ili tako nešto niti te vodio na večere kako bi te pokazao. Nije on kriv za to, želi te čuvati kao tajnu.
Da, istina, pomislila je Sophie, a potom se ljutila sama na sebe jer je bila povrijeđena. Ionako nije željela s njim na večere.
– Ali moja mama želi da se ja udam za njega i zato te mrzi, – završila je Rachel. – Zbog toga se stalno pojavljuje ovdje.
– O. Pa, reci joj da može ostati doma. Phin je stvar prošlosti. Ne zove, ne piše, pa k vragu s njim.
– To ne može biti dobro, – rekla je Rachel mršteći se. – Phin uopće nije takav. On je džen-tlmen. Ne bi on samo tako odšetao. I uistinu te želi. Zadnji puta kad sam vas vidjela zajedno, izgledao je ozbiljno.
– Pa, majka mu je to priredila, – rekla je Sophie, razljutivši se zbog same pomisli na Liz i os-tale uljeze.
– Trebala bi razgovarati s njim, – rekla je Rachel. – Vjerojatno će večeras biti u gostionici. Trebala bi otići tamo.
– Možda, – rekla je Sophie, želeći ga opet vidjeti, ali to nije željela izgovoriti jer bi zvučalo previše patetično.
– Definitivno bi trebala otići, – rekla je Rachel. U daljini se čula grmljavina.
– Okej, – rekla je Sophie.
U gradu je Phin na vratima knjižare preokrenuo znak ZATVORENO i pomislio na Sophie. Davy mu je dao jasno do znanja kad je nazvao da ga Sophie više nikada ne želi vidjeti, ali kad se sjeti svega onoga što joj je rekao na doku, Phin je to mogao shvatiti. Ali to nije značilo daju ponovno nije mogao zavesti samo kada bi uspio biti nasamo s njom. Možda bi mogao drogirati Davya...
Netko je pokucao na staklena vrata, a Phin se okrenuo i ugledao Zanea. Budući daje bilo nemoguće daje Zane osjetio iznenadnu potrebu za čitanjem, Phin je otvorio vrata potpuno svjestan da će biti suočen sa Zaneovim pokušajem da s glupošću vrati Cleu natrag.
– Čuo sam da imaš bilijar, – rekao je Zane. – To je moja igra.
Ovo bi trebalo biti dobro, pomislio je Phin i rekao: – Stol je iza.
Zane je prošao pored stola došavši do stalka, uzeo štap i promatrajući ga uzdahnuo, a potom ga zamijenio s drugim, zadovoljivši se s onim koji je bio oblijepljen crvenom trakom.
– Svi su dobri, – rekao je Phin. – Ali ovo je slomljeni štap.
Zane je klimnuo glavom. – Dobro. – Trokutom je skupio kugle na jedno mjesto, pomičući ga gore-dolje, sve dok Phin nije pomislio kako bi mu ga trebao uzeti i udariti njime. Kada je podi-gao trokut, prednja kugla je bila malo ispred ostalih, ali Zane ili nije primijetio ili nije mario. Potom je Zane otišao do čela stola, stavio bijelu kuglu dobrih petnaestak centimetara dalje od ostalih i sagnuo se kako bi udario štapom, čvrsto ga stisnuvši sve dok mu zglobovi nisu pobije-lili.
Igram s idiotom koji nema pojma o igri, pomislio je Phin, klimajući glavom kad je Zaneova kugla poskočila i jedva malo dotakla i raspršila ostale kugle. Ništa nije ušlo, a on je udario sa-mo tri kugle, a dvije od njih su završile blizu rupa. A sada ja moram popraviti ovaj nered, pomi-slio je Phin i opet primio svoj štap, ali Zane je rekao: – Čekaj, – i nagnuo se kako bi opet gađao.
Phin je opet sjeo, pitajući se zna li Zane da vara ili jednostavno nije imao pojma o pravilima. Oboje, zaključio je dok je promatrao Zanea kako se pomiče oko stola, pumpajući korake svojim ramenima, pogodivši dvije kugle i pospremivši ih u rupe warp brzinom. Treća kugla je očešala Phinove dvije na putu prema trinaestici, ali čini se da Zane nije primijetio. To je bio faul i sada je sve u mojim rukama, pomislio je Phin u namjeri da izgovori, ali ovakvo promatranje Zaneo-ve igre je bilo puno zanimljivije.
Pri njegovim četvrtom udarcu, Zane je uvukao dvanaesticu u kutnu rupu i ona je iskočila van. – Uske rupe, – rekao je on Phinu.
Ti si kreten. – Moguće, – rekao je Phin, primivši svoj štap. – Promatrao je stol kojega mu je Zane svojim glupostima dobro uredio, trljajući kredom vrh štapa i uskoro je počeo gađati kugle u rupe jednostavno i glatko.
– Mislim da ima nekih stvari u vezi filma koje bi trebao znati, – rekao je Zane dok je Phin igrao.
Phin gaje ignorirao i ugurao šesticu.
– To je pornografija, Phin, – rekao je Zane. – Znam da to ne znaš jer ti je Sophie lagala. Či-tava njezina obitelj je pokvarena. Davy je prevarant iz L. A.-a. Amy je snimila neke stvari od kojih bi mogao posjediti. Policija je upravo sada traži zbog prijevare. Sophie se igra s tobom...
Phin se uspravio, susrevši njegov pogled, nimalo se ne zabavljajući.
– Samo ti govorim, – rekao je Zane, uzmičući korak unatrag, – da bi ti bilo pametno kloniti se Dempseyevih jer ljudi počnu gubiti stvari dok su oni u blizini. Poput novca. Ili izbora.
Phin ga je isključio, kredom natrljao svoj štap i opet se nagnuo nad stol kako bi uspio pogo-diti osmicu, koncentrirajući se samo na to kako ne bi morao Zanea zgrabiti za vrat.
– Ne vjeruješ mi? Pogledaj Lea Kingsleva, onog producenta kojeg su dovukle ovamo. Znaš li čime se bavi njegova produkcijska tvrtka? Leo Films. Snima samo porniće. Provjeri sam. Vidjet ćeš. Laže ti ako ti govori da taj film nije pornić.
Phin ga je ignorirao, utjeravši jednu kuglu u sporednu rupu kratkim udarcem zbog čega je bi-jela kugla došla u poziciju za osmicu u kutnu rupu. Bio je to ljupki, jednostavan zadatak, ali onda, jednostavni pogodci su uvijek bili najljepši i razmislivši o svom psihičkom stanju i svijetu općenito, nešto što mu je odmah trebalo, jer je Zane vjerojatno govorio istinu. Sve što se tako lako moglo provjeriti moralo je biti istinito. Osim onoga da se Sophie poigravala s njim. Ona nije bila takva.
Naravno, to je pomislio i svaki muškarac s kojim se netko poigravao.
Phin je kredom natrljao svoj štap i nagnuo se kako bi utjerao osmicu, a Zane je rekao: – I, zaustavit ćeš snimanje?
Phin je pogodio osmicu. – Neću, – rekao je. Sad možeš otići.
– Razmišljam o tvojoj obitelji, – rekao je Zane. – Shvaćam obitelj i ja svoju ovdje pokuša-vam sačuvati. Moja žena...
– S mojom obitelji je sve u redu, – rekao je Phin, vraćajući svoj štap. – Zbogom.
– Sa ženom nije. Mrtva je. – Zane se nagnuo bliže. – Znaš, policijski izvještaji o njezinoj smrti su jako zanimljivi. Još malo kopanja po stvarima i mogao bih izvući prekrasnu udarnu priču. A ti bi mogao doživjeti pravi skandal.
– A ti bi mogao doživjeti pravu tužbu, – rekao je Phin. – Smrt moje žene je bila nesreća.
– Šef policije je bio rođak tvog oca, a mrtvozornik rođak s majčine strane. – Zane je slomlje-ni štap odložio na stol.
– Ako ja počnem kopati, nećeš se imati kamo sakriti. Zaustavi snimanje tog filma i pošalji Cleu kući ili Dempseyevi neće biti jedina obitelj s policijskim dosjeom.
– Nemoj se zajebavati s mojom obitelji, – rekao je Phin.
– Polomit ću ti koljena.
Zane je zakoračio unazad, rekavši: – Žene uistinu mogu napraviti budale od pametnih muš-karaca, – i potom je otišao, mnogo brže nego li je ušao.
Pola sata kasnije, kad se Wes pojavio, Phin je sjedio na trijemu, razmišljajući o novonastaloj zbrci dok se sijevanje poigravalo na nebu, a munja tutnjila u daljini.
– Izgleda da ćemo konačno dobiti tu kišu, – rekao je Wes kad se spustio na stolac.
– Zane Black me upravo pokušao ucijeniti kako bih zabranio snimanje onog filma. Optužio me da sam ubio Diane.
Wes se namrgodio. – Nije on previše pametan.
– Također mi je rekao kako mi Sophie laže i snima pornić.
– Prokletstvo. Snima li?
– Ne znam. Upozoren sam daje se klonim.
– Njezin brat?
Phin je potvrdno klimnuo glavom. – I ti i moja mama i sada Zane.
Wes je uzdahnuo. – Poznavajući tebe, večeras ideš u gostionicu kako bi je vidio.
Munja je opet protutnjala, ovog puna puno bliže njima.
– O, da, – rekao je Phin. – Moram.
Kad je ušla u gostionicu, Sophie je vidjela Phina, ali kako je pogledavala okolo po zadimlje-noj prostoriji prepoznavši većinu lica, shvatila je da je u deset dana postala redoviti gost, iako nije pripadala tamo. Na neki način se tako osjećala i kad je bila s Phinom. Bila je tamo i sudje-lovala, ali nije bila dio njega, nije bilo netko koga bi on upoznao sa svojom kćerkom ili odveo na večeru.
Krenula je prema džuboksu, na kojem je Garth pjevao 'Baton Rouge', savršeno dobru pjes-mu, ali previše je nalikovala na Temptation prije njezinog dolaska i takav će grad postati nakon njezina odlaska. Počela je tražiti popis Dustyjevih pjesama, a nakon jedne minute je osjetila da je netko stao pored nje.
– Tražio sam te, – rekao je Phin i prije nego se mogla zaustaviti, rekla je: – Nemoj stati preb-lizu. Tvoja mama će saznati.
– Zaboravi moju mamu, – rekao je Phin. – Možeš li me pogledati na minutu? Ustvari, ja sam taj koji bi sada trebao biti ljut. Ubuduće, cijenio bih da me nogiraš osobno umjesto da pošalješ svog brata s porukom. To je bilo nisko...
– Što? – rekla je Sophie, naglo podignuvši glavu. Jedan trenutak su zurili jedno u drugo.
– Davy je rekao da me više ne želiš vidjeti, – rekao je Phin. – A ja sam bio dovoljno glup da mu povjerujem.
– O. – Sophie se ponovno okrenula prema džuboksu. – Pa, definitivno si brzo odustao. – Na-stavila je tražiti omiljene pjesme, a Phin joj je podigao bradu i tako je natjerao da ga pogleda.
– Pričaj sa mnom, – rekao je, gledajući je ravno u oči.
Sophie je progutala knedlu. – Prilično si jasno prokomentirao stvari onda na doku i rekao da nisi želio da upoznam tvoje dijete. A onda sam shvatila da ovdje nisam dio ničega, osim što sam sad postala dio tračeva, zbog čega me ti nikada nisi odveo na večeru, jer si nas skrivao ka-ko Dillie ne bi saznala...
– Nisam nas skrivao, – rekao je Phin. – Samo što nisam stajao na pola ceste i vrištao. 'Imam odličan seks sa Sophie Dempsey.' Nije mi se činilo džentlmenskim.
– U pravu si, u pravu si. – Sophie se okrenula prema džuboksu i opet pretraživala popis.
– Sophie, ako sam zaribao, platit ću za to, čak ću te odvesti na večeru, ali neka sam proklet ako budem plaćao zbog moje mame ili Davya.
Zvučao je uzrujano, što je nju obradovalo. Zašto bi ona bila jedina uzrujana osoba u baru? Opet je gledala popis pjesama.
Uzdahnuo je. – Što tražiš?
– Dustyja, – rekla je Sophie. – Ne mogu vjerovati da ovaj glupi bar nema...
Phin je pritisnuo drugu tipku i ubacio pedeset centi. Onda je ukucao kombinaciju brojeva i rekao: – Možemo li sada sjesti?
Prvi taktovi su bili iz pjesme 'Some of Your Lovin', a Sophie je rekla: – Oh. Hvala ti.
– Nemoj to ni spominjati. – Phin ju je pogurao od džuboksa prema separeima i ona se poma-knula, lagano se njišući u ritmu glazbe, uhvaćena između jada i nade, ali uglavnom joj je bilo drago što je ponovno s njim, a što je opet bilo patetično. Jedan muškarac za šankom joj je uhva-tio pogled i nasmiješio joj se, a ona se prestala njihati. Ionako je bilo i previše uljeza koji su joj remetili planove s Phinom.
Phin joj je prislonio ruku na leđa i rekao: – Tamo, – i ona je ugledala Wesa i Amy u njiho-vom uobičajenom separeu, skroz na kraju bara.
Dusty je pjevao iza nje, nježno i lagano, a ona je pomislila, Bez obzira što ja učinila, Liz i ostali će me mrziti, a ja ću biti autsajder zaglavljen u stražnjem separeu.
– Sophie? – rekao je Phin, a Sophie je rekla: – Umorna sam od ovoga. Učini svoju majku sretnom ženom. Odlazi od mene.
Pomaknula se na središte plesnog podija i počela plesati, gubeći se u nježnom ritmu glazbe sve dok se muškarac za šankom nije ustao. Ne ti, pomislila je i okrenula se od njega kako bi vidjela Phina koji je samo klimao glavom.
– Pleše ti se? – pitao je.
– A sad ćemo početi naš razgovor, – rekla je i odmaknula se od njega.
– Ne, ludice. – Phin ju je obujmio rukom oko struka i povukao nazad. – Ovo je dio u kojem padaš u moje naručje bez ikakve šanse za odbijanje.
Nasmiješio joj se, a Sophie se opustila jer joj je bilo drago što su njegove ruke opet oko nje-zinog tijela i nije joj bilo važno što će sljedeće izgovoriti. Gibala se u ritmu glazbe, a on ju je povukao bliže k sebi.
– Ionako je prekasno za sprječavanje tračeva, – Phin je spustio ruku dolje do samog kraja njezinih leđa i bokovima se njihao uz njezine. Sophie je osjetila iznenadnu navalu vrućine i duboko je uzdahnula. – Svatko tko nas sada gleda zna da smo bili zajedno, – prošaptao joj je Phin na uho, zbog čega je ona zadrhtala. – Tako su tračevi i počeli. Samo nas pogledaju i sve znaju.
– Oh. – Gibala se s njim, obrazom se naslonivši na njegovo rame, a on ju je čvrsto držao i ona je sve brže disala. – Ovo je najseksipilnija pjesma na svijetu, – rekla je par minuta kasnije.
– Sada jeste, – čula ga je kako mrmlja, a kad je podigla lice kako bi mu se nasmiješila, oči su mu bile tamne i vrele. – Prošlo je četiri dana otkad sam te zadnji puta dotaknuo. Izluđuješ me.
– Dobro, – rekla je, opet naslonivši svoje lice na njegovu košulju, a on ju je poljubio na vrh glave.
– Budi oprezan s time, – rekla mu je.
– Hej, – rekao je, a kad je pogledala gore, sagnuo se i poljubio je u usta, brzim poljupcem koji se pretvorio u nešto duži, sladak i opojan poput pjesme uz koju su plesali. Prestao se gibati i nastavio ju je držao blizu sebe, upravo tamo na sredini plesnog podija i ona je sve zaboravila i uzvratila mu poljubac, naslanjajući se na njega dok su joj koljena klecala.
Kad je prekinuo poljubac, glazba je prestala, a izgledao je onoliko šašavo koliko se ona osje-ćala. – Ako prije nisu znali, sada znaju, – rekao je, a potom pogledao preko njezinog ramena i lice mu se promijenilo. – O, Bože.
– Sto je bilo? – rekla je, još uvijek omamljena od poljupca, ali on ju je već vukao prema gu-žvi oko stola za kojim su Frank i Zane izravnavali račune.
– Obiteljske vrijednosti, – Zane se podrugivao. – Ti i tvoje gradsko vijeće se hvalite svojim obiteljskim vrijednostima, a nećete učiniti ništa kako bi spriječili snimanje pornića u svojim dvorištima.
– Ja ne snimam pornić, – vikao je Frank, a Sophie je rekla: – O, ne.
– I nitko ne želi učiniti ništa u vezi toga, – rekao je Zane, sada govoreći ljudima oko sebe. – Svi vi sjedite u svojim kućama, dobro skrivajući svoje tajne, pretvarajući se daje sve u redu.
– Ali ništa nije uredu. Ja znam o svemu, iupozorio sam vas ali nitko me nije slušao i sada ću vam sve reći: zaustavite snimanje tog prokletog filma ili nikome od vas neće ostati nikakva tajna za brižno čuvanje. Posebice tebi, Lutz.
Frank mu se približio. – Rekao sam ti, ja ne bih nikada snimao pornić. Podupirem obiteljske vrijedno...
– Tvoje obiteljske vrijednosti? – Zane se gromoglasno nasmijao. – K vragu, tvoj mali ševi moju ženu, a tvoja žena mene.
Frank je problijedio, a Phin je rekao: – Okej, – i kroz uzbuđenu gužvu se progurao dok Za-nea.
– Ne kažem da je imalo dobra, – rekao je Zane, pogledavajući Georgiju, a kad je htjela pro-testirati, dodao je: – Prokletstvo, Georgia, čak se i žele mrda kad ga jedeš.
– Gotov si, – rekao je Phin Zaneu kad je stigao do njega. – Odlazi kući.
Zane mu je nazdravio podigavši svoju čašu. – A tu vam je i vaš gradonačelnik koji še...
Phin ga je zgrabio za vrat prije nego je ovaj uspio završiti. – Rekao sam, odlazi kući, – a tada se i Wes našao pored njega.
– Pusti ga, – rekao je i Phin ga je poslušao, a Zane je kroz bolno grlo pokušao nešto izgovo-riti. – Ja na tvom mjestu ne bih, – rekao je Wes Zaneu zaštitivši ga, nakon čega ga je izveo do vrata, a Davy ih je obojicu slijedio.
Frank je zurio u Georgiju kao da ju nikada prije nije vidio, a Sophie je otišla do nje. – Zane stalno laže, – rekla je Franku, zagrlivši još uvijek skamenjenu Georgiju. – On...
– On ne laže u vezi tebe, Georgia, zar ne? – rekao je Frank tupo. Okrenuo se kako bi pogle-dao masu fasciniranih lica. – Gdje je Rob? Je li to istina? – Pogledao je u Sophie. – Je li istina ono o Robu i Clei?
– Ne znam, – rekla je Sophie. – Zaista ne znam. Samo znam da ne bih vjerovala u ništa što Zane kaže. On je odvrati – Sve je istina, – rekao je Frank i otišao bez ijednog pogleda upućenog Georgiji.
– Frank! – povikala je, a zvučalo je poput mijauka.
– Mi ćemo je odvesti doma, – rekao je Phin stojeći iza Sophie, a ona je potvrdno klimnula glavom.
– Pa, to je bilo ružno, – rekao je Phin kad su ostavili Georgiju kod kuće i uvjerili se da je pri-lično dobro. Kada su krenuli iz gostionice, počelo je kišiti, a Georgia je plakala zajedno s ki-šom, dok joj je maškara na licu ostavljala crne tragove, kiša je nastavila udarati po vjetrobran-skom staklu, a Sophie je zlobno razmišljala o Zaneu.
– Što nije u redu s tim čovjekom? – rekla je glasno.
– Pokušava zadržati svoju ženu, – rekao je Phin. – Muškarci postanu napeti kad im žene odu.
– Ne Frank, već Zane.
– Pričam o Zaneu. – Phin je usporio kako bi izašao s Frankovog prilaza i popeo se na cestu. – Sophie, snimaš li pornić?
– Ne, – Sophie je lagala i zbog toga se osjećala ružno. Kiša je uporno padala, a brisači su se neumorno pomicali lijevo-desno, dok se ona pokušavala koncentrirati na svoju sreću jer je opet s Phinom, ali na tom putu joj se prepriječio osjećaj krivnje. – Zane samo želi Clein novac, – rekla je kako bi promijenila temu.
– I nju želi. – Phin je škiljio kroz vjetrobransko staklo. – Nikada nisam čuo muškarca koji je toliko često izgovarao 'moja žena'. On je jednostavno pun nje.
– Ona je spektakularna.
– Da, jest, – rekao je Phin. Sophie je podigla glavu, a on je dodao: – Nemoj čak ni pokušati. Znaš daju ne bih poželio.
– Samo sam to željela čuti, – rekla je Sophie. – Nije kao da ja imam pravo pretpostaviti... – Zastala je kad je Phin parkirao pored ceste i ugasio motor. – Što je? Je li kiša...
Phin se okrenuo kako bi se suočio s njom pod slabašnim svjetlom lampice u automobilu. – Okej, znam da te moja mama gnjavila, ali moraš to prebroditi. Želiš li da ti kažem da te volim? – Sophie je otvorila usta, a Phin je rekao: – Zato što te poznajem deset dana. To je prokleto pre-brzo za počinjanje planiranja budućnosti, zar ne misliš tako?
Kiša je udarala po krovu i Sophie se osjećala izgubljenom. – Pa, d...
– I ljuta si jer nisam bio sretan što si upoznala Dill, – rekao je Phin. – Pa, prekosutra se vra-ćaš u Cincinnati. Ne bih bio sretan da vidim svoju malu kako opet gubi nekoga do koga joj je stalo.
– Sa mnom je provela samo sat vremena, – rekla je Sophie.
– Mene si dobila nakon prve minute, – rekao je Phin, a ona se zarumenila. – Tako sam lud za tobom, čak ti ni ne postavljam pitanja o onom prokletom filmu koja bih trebao. Nije me briga. Samo tebe želim. Mogu li te doći posjetiti u Cincinnati?
– Da, – rekla je Sophie, a srce joj je ubrzano tuklo poput kiše.
– Mogu li te vidjeti u ponedjeljak prije nego pođeš? Sophie se nasmijala u mraku. – Možeš.
– Mogu li te vidjeti sutra? – Da.
– Mogu li te večeras vidjeti golu?
– O, Bože, možeš, – rekla je Sophie i sreli su se na pola puta za poljubac.
Nekoliko minuta kasnije, kad su oboje ostali bez daha, a auto se opet vratio na cestu, rekao je: – Slušaj, ono što si mi u srijedu rekla kako prelazim preko nekih stvari samo da bih se tebe dočepao, to je bilo samo kako bi me iživcirala, točno?
– Pa, definitivno si prešao rijeku, – rekla je Sophie.
– Nemoj u to povjerovati, Sophie. To je tako glupo, ne mogu...
– To je zato što si ti taj koji je na Hillu, – rekla je Sophie. – Čula sam od vrlo dobrog izvora da se ili rodiš tamo ili zaslužiš da se popneš tamo.
Phin je dugi trenutak samo šutio. – Možda sutra malo zakasnim, – rekao je konačno. – Naj-prije ću ubiti mamu.
– Da, pa, ako ja malo kasnije otvorim vrata, to će biti zato što ću prvo morati razoružati bra-ta.
– Još uvijek me mrzi, ha?
– Malo sam plakala kad si otišao.
– O, sranje. – Posegnuo je za njezinom rukom. – Žao mi je. Ispreplela je svoje prste s njego-vima i zažmirila, jer je bilo tako lijepo ponovno biti s njim, u mraku, samo razgovarajući. – Nikakav problem. Davy ionako nije posebno spretan s puškom.
– Jebeš Davya. Jesi ti dobro?
– Jesam, – rekla je Sophie. – Zapravo, odlično sam.
– Tako treba. – Skrenuo je na puteljak prema farmi, povlačeći ruku prema sebi kako bi par-kirao u blatnjavoj lokvi koja je bila dvorište. Onda joj je rukom obgrlio vrat i povukao je bliže k sebi i opet ju poljubio, a ona mu se potpuno predala, osjećajući toplinu i sigurnost. Sve ono što je osjećala dok su plesali sada se vratilo i ona se tome potpuno predala, znajući da će biti samo bolje. – Činiš to tako dobro, – prošaptala je, a on je rekao: – Mi to činimo dobro. Zamisli kako bi bilo da vježbamo, – i opet ju je vatreno poljubio.
Sat vremena kasnije su bili u spavaćoj sobi, mokri od kiše koja je ulazila kroz otvoreni pro-zor, ali i jedno od drugoga, umotani u plahte na škripavom madracu, dašćući jedno drugom u naručju. – Postajemo dobri u ovome, – rekao je Phin između uzdaha, a Sophie je klimnula gla-vom.
Pomilovao joj je leđa, a ona se protezala poput mačke, osjećajući svaki svoj mišić jer ih je sve napela. – Mogla bih cijelu noć ovako ostati, – rekla je, a onda je shvatila što je rekla. – Ni-sam mislila... – počela je, a on ju je mazeći privukao bliže i rekao: – Dobra zamisao. Što misliš o jutarnjem seksu? – Rekla je: – S tobom? – a on je rekao: – Ne, s Wesom. Naravno sa mnom, – i ona se nasmijala, ali onda je netko pokucao na vrata i prekinuo predivan trenutak.
– Odlazi, – povikala je, ali Davy je rekao: – Sophie, moram razgovarati s tobom.
– Ako želi biti pravi brat i upozoriti te da ja želim samo jednu stvar od tebe, zakasnio je. Up-ravo sam je dobio. – Phin je povlačio vrhove svojih prstiju preko njezinih leđa i ona se naježila. – Riješi ga se i ja ću to još jednom pokušati dobiti.
– Sophie, odmah.
Nikada u života nije manje željela napustiti krevet. – Čekaj, – viknula je kad se otkotrljala iz Phinovog naručja i s poda zgrabila njegovu košulju.
– To je moja košulja, – rekao je, ali ona se zagrnula u nju, držeći ju rukom kad je otvorila vrata.
– Amy ima problem. – Davyev glas je bio tih, a lice mokro od kiše i smrtno ozbiljno i Sop-hie je osjetila jezu. – Riješi ga se i pođi sa mnom. Brzo.
– Okej, – rekla je Sophie dok joj je srce ubrzano tuklo, zatvorivši vrata za sobom.
– Što se tiče moje košulje, – rekao je Phin. – Skini je i vrati se ovamo. – Sophie ju je skinula i dobacila mu je.
– Evo ti je, – rekla je podigavši svoju haljinu. – Hvala ti na lijepom vremenu... ponovimo to vrlo brzo.
Phin je sjeo na krevet. – Planirao sam to sada ponoviti. Kamo ideš?
Dobacila mu je hlače. – Zaboravila sam, Davy i ja imamo neke planove i ne mogu ga ostaviti na cjedilu samo zato što mi se seksa. To ne bi bilo obiteljski.
– Kakve planove? – pitao je Phin, a ona mu je pogurala cipele bliže krevetu. – Čini se da smo u žurbi, ha?
Sophie se nagnula i poljubila ga, ostajući u poljupcu malo duže nego što je trebala: – Stvarno moram ići, – prošaptala je. – Ali zaista ovo želim ponoviti. Tako si mi nedostajao. Nazvat ću te večeras, kunem se.
– Telefon je tako bezličan, – rekao je i privukao ju k sebi, povlačeći je natrag u krevet i da se sada radilo o bilo kome drugom osim o Davyu i Amy koji su je trebali, pala bi i prepustila se užicima. Ali radilo se o Davyu i Amy, pa je rekla:
– Hvala ti, moram ići, – i skotrljala se s kreveta.
Ostavila ga je da tamo sjedi, izgledajući zbunjeno i dosta mrzovoljno, a kad je stigla do dije-la na kojem se Davy naslonio na zid, bijesno mu je prošaptala: – Bolje ti je da se radi o nečemu važnom.
– Gdje je Harvard? – pitao je Davy. – Mora izaći iz ove kuće.
– Odijeva se, – rekla je Sophie. – I nije dobro raspoložen i zato ga nemoj zvati Harvard. Us-put da ti kažem, drugi puta ću sama nogirati frajera s kojim spavam.
– Kasnije ćemo o tome, sada imamo problem, – rekao je Davy i Sophie je opet osjetila jezu.
Phin je izašao iz spavaće sobe, kopčajući svoju košulju.
– Baš poput Waltonsa, – rekao je dok je prolazio pored njih.
– Ne, mi imamo bolju glazbu od njih, – rekao je Davy, a onda zadržao Sophienu ruku dok nisu čuli zatvaranje ulaznih vrata. – Kasnije mu se možeš iskupiti za ovo, – rekao joj je dok ju je povlačio niz stubište sve do stražnjih vrata.
Sophie gaje slijedila dok su joj se instinkti za katastrofu sve više uzburkali u tijelu. Vodio ju je s jedne strane kuće dok se po njima slijevala kiša sve do tame među drvećem gdje je ugledala Amy koja je stajala tamo, grleći sama sebe.
– Oprosti, Sophie, – rekla je, izgledajući poput natopljene male mačke. – Davy je rekao daje ovo pogreška, ali nisam znala što bih drugo napravila.
– Što? – rekla je Sophie. – Još uvijek ne znam... – A onda se sledila kad je pored Amynih nogu ugledala plavo-ružičasti zastor za tuširanje s ribicama, u kojem je bilo zamotano nešto što je izgledalo poput nečijeg tijela. – Reci mi da to nije...
– To je Zane, – rekao je Davy, podižući svoj ovratnik zbog kiše. – A zahvaljujući Amy, sada je mrtav.
Eto ti sada, instinkti su joj rekli. Rekli smo ti.
12 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:48 pm
Margita
Administrator
Deset
Sophie je rekla: – Što? – a Amy je rekla: – Ne, nisam ga ubila. Samo sam ga... premjestila.
– Premjestila? – Sophie se ponovno okrenula prema Davyu. – Sto...
– Amy ga je pronašla na doku, – rekao je Davy s jednakim očajem poput sestrinog. – A bu-dući daje Dempsey, prvo je pomislila na vlastiti interes i shvatila da, želi li sutra bez nazočnosti policije snimiti scenu seksa, mora premjestiti tijelo. I tako ga je dovukla dovde, a ja sam ju pro-našao dok ga je umatala u zastor.
– O, Isuse, Amy. – Sophie je pogledala dolje u mokar zastor i ugledala je Lassie koji je njuš-kao okolo. – Lassie, makni se odatle. – Čitava situacija je bila nestvarna. Nije moglo biti istini-to. Nogom je oprezno pogurala zastor. – Jeste sigurni daje mrtav?
– Bože, Sophie, gora si od psa. Nemoj ga udarati. – Davy je koljenom odgurnuo Lassiea od tijela. – Provjerio sam. Mrtav je. – Davy je zvučao bijesno zbog toga.
– Pa, od čega je umro? – Sophie se pokušala sabrati. Ovo je bilo stvarno. Morala je razmisli-ti. Kasnije će joj pozliti, ali najprije je morala razmisliti.
– Ne znam – rekao je Davy strpljivo. – Evo što ja znam: Zane je mrtav, Amy je premjestila tijelo i mi bismo trebali uskoro učiniti nešto u vezi toga, dok ljudi ne primijete i počnu komenti-rati.
– Okej, – rekla je Sophie. – Okej. – Kod mojih nogu se nalazi mrtvac. – Okej. – Sada nije bi-lo vrijeme za paniku.
Kasnije je mogla paničariti. Paničari kasnije, planiraj sada. Kiša je sve više padala, pljušteći po njima kroz guste krošnje okolnog drveća. Pročistila je grlo. – Okej. Tijelo možemo vratiti nazad na dok i pozvati Wesa, možemo ga ostaviti ovdje i pozvati Wesa ili ga možemo odnijeti negdje dalje. Ja glasujem za dok i Wesa.
– Ne, – rekla je Amy, brišući kišu s lica, a Davy je rekao:
– Koliko god mrzio priznati to, ja za to ne dajem svoj glas.
Sophie je pitala: – Zašto? – a on je rekao: – Zato što će znati da je netko pomaknuo tijelo. Oni to mogu otkriti i pitat će se zbog čega. Čim je ona premjestila tijelo, najebali smo.
– Hej, – rekla je Amy oštro. – Ionako smo najebali. To je zbog kretena Zanea. Tko bi ga, osim nas, želio ubiti?
– Pola grada, – rekla je Sophie. – Premještanje tijela je krivično djelo ili tako nešto, zar ne? Ovo je loše.
– Moramo ga premjestiti negdje dalje, – rekla je Amy držeći ruke na bokovima. – Možda u neki jarak.
– Čovječe, ničemu te nisu naučili izlasci s predstavnikom zakona, je li tako? – rekao je Davy razdraženo. – Ne možemo ga baciti u neki jarak. I definitivno ćemo s tijela maknuti ovaj prok-leti zastor. – Okrenuo se prema Sophie. – Pretpostavljam da je Harvard dobro upoznat s vašim zastorom za tuširanje.
– Jako dobro upoznat, – rekla je Sophie. – Razgovarao je s plijesni na njemu. I Wes bi ga prepoznao. On je popravljao tuš. – Opet je pogledala dolje u mrtvo tijelo, pokušavajući učiniti situaciju manje nerealnom, ali ruje bilo mrtvo tijelo umotano u taj ružni zastor za tuširanje, a kiša je udarala po oslikanim ribicama. – Možda je Zane samo doživio srčani udar. Mogli bismo ga odvesti na Hitnu.
– Da, dobra ideja, – rekao je Davy. – Samo što je hladan. Očito je mrtav. Pitat će se zbog če-ga to nismo primijetili.
– Klimnuo je glavom prema svojim sestrama, zureći u ni ih kroz snažan pljusak. – Sigurno se sada generacije Dempseya okreću u grobu, gledajući vas dvije.
– Vjerojatno su prezaposleni prijevozom ugljena u paklu da bi se zabrinjavali zbog nas, – re-kla je Sophie. – Okej, ja se protivim premještanju tijela nekamo drugdje, uistinu se protivim premještanju tijela. I zaista sam protiv laganja... ljudima.
Amy se namrštila, pogledavši je. – Sophie, potrebna mi je tvoja pomoć. Kako mogu...
– Zašuti, Amy, – rekao je Davy. – U pravu si, Soph. Konačno si sređuješ život onako kako želiš i onda ti mi dođemo i upropastimo planove, jer zbog nas moraš lagati gradonačelniku. Vrati se unutra, nismo te uopće trebali uvlačiti u ovo.
– Čekaj malo, – rekla je Amy.
– Ona čak nema ni motiv, – rekla je Sophie Davyu. – Možemo im reći...
– Zane je svima pričao kako želi zaustaviti snimanje filma, – rekla je Amy. – Dok je bio živ, pokušavao je sve kako bi zaustavio ovaj projekt i neće mu to uspjeti sada kad je mrtav. Ja ću završiti ovaj film. I premjestit ću ga.
– Vrati se unutra, Soph, – rekao je Davy. – Ja ću se pobrinuti za ovo.
Točno. – Želiš li glavu ili noge? – pitala je Sophie.
– Sigurna si? – rekao je Davy.
Sophie je klimnula glavom. – Mislim da je ovo pogreška, ali neka budem prokleta ako ću vas ostaviti same. Ovo nije dobro vrijeme za raspad obitelji.
– Ako mene pitaš, ovo je savršeno vrijeme za to, – rekao je Davy. – Amy, idi po auto i dove-zi ga što je moguće bliže drveću. – Kad je otrčala po auto, Davy je rekao: – Ona neće uspjeti u L. A-u.
– Hvala ti što si me obavijestio, – rekla je Sophie. – Možemo li se brinuti za to kad se riješi-mo tijela?
Kad su konačno ugurali Zanea u prtljažnik, Davy je rekao: – Okej, kamo?
– Negdje gdje će ga brzo pronaći, – rekla je Sophie, grleći se zbog jakog pljuska. – Ne želim prikrivati zločin ako je ovdje jedan počinjen.
– Prilično sam uvjeren da jest, – rekao je Davy. – Potrebno nam je mračno mjesto s puno ljudi. Temptation ima neko mjesto za ljubavnike?
– O, ne tamo, – usprotivila se Sophie,a Amy se usprotivila: – To je savršeno. Ja ću voziti.
Bilo koje čeznutljive misli, koje su Rachel možda zabavljale o tome da će ona i Rob ponov-no biti zajedno, iščeznule su nakon sat i pol vremena koje je provela s Robom u autu parkira-nom iza gostionice dok je kiša udarala po krovu.
– Znaš, Rache, – rekao je. – Mi više zapravo nismo zajedno.
– Znam to, – rekla je. – Ne želim te. Ali Zane je bio tako odvratan... – Otpila je još jedan gutljaj viskija kojega joj je Rob kupio i po milijunti puta je poželjela daje Leo u gradu.
Rob se namrgodio pogledavši Rachel. – Još uvijek ne shvaćam što se dogodilo.
– Rekla sam ti, otišla sam iza kuće kako bih se našla s tobom, a on je bio tamo, – rekla je Rachel. – Bio je preneražen i zgrabio me i... – Otpila je još jedan gutljaj i šmrknula. – Hvala Bogu da moja mama nema pojma o tome. Hvala Bogu da moj tata ne zna za to.
– On bi ga ubio, – rekao je Rob.
– Samo trebam priliku da se smirim, – rekla je Rachel. – Samo se trebam smiriti prije nego se vidim s roditeljima zato što...
– Da, – rekao je Rob. – Ali mislim da ti trebala reći tati.
– Zašto? – pitala je Rachel, a onda ga je prijezirno pogledala. – Zato da ubije Zanea kako bi ti mogao biti s Cleom. Uozbilji se. – Ta zamisao je bila tako glupa da se ona prestala tresti i potom je otpila još viskija. – Znaš, moraš ju preboljeti. Živog će te pojesti.
– Već jeste, – rekao je Rob s glasom punim zadovoljstva.
– O, fuj, – rekla je Rachel. A onda je, nakon jednog trenutka, rekla: – Znači, vi to radite.
– Da, – rekao je Rob.
– Prekrasno, – rekla je Rachel. Tako si glup. Začudila se kad je shvatila kolika je Rob buda-la, ali to ju je smirilo prije nego što bi bilo što drugo. – I, hoće li ga ona ostaviti zbog tebe?
– Ako uspije vratiti svoj novac. – Rob je zvučao uistinu uznemireno. – Ako uspije doći do svog novca, možemo otići bilo kamo, ali bez njega, zaglavila je s njim. – Udario je šakom po volanu. – Čovječe, kako mrzim tog frajera.
– A što se dogodilo s onim da ti je potrebna samo prava ljubav?
– Rache, ovdje razgovaramo o milijunima dolara, – rekao je Rob, zvučeći poput svjetskog čovjeka. – Od takvog kapitala čovjek ne može samo tako odustati.
Rachel je bila spremna kladiti se da je to Cleina rečenica, a i sama je morala priznati da je to mnogo novca. Ali da je njoj bilo do nekoga stalo, pošla bi s njim i bez ikakvog novca. Kad bi Leo propao i zamolio ju da pođe s njim u L. A. kako bi se oporavio, učinila bi to bez razmišlja-nja, a uopće nije ni bila zaljubljena u njega. Mogla je konobariti kako bi ga uzdržavala dok se Leo ne bi financijski oporavio.
Rob je rekao: – Jesi li sada okej? Zato što moram obaviti neke stvari, – i Rachel je odustala od svoje spasilačke maštarije i rekla: – Da. Odvezi me kući. I hvala ti. Za ovo.
– Hej, – rekao je Rob. – Dugujem ti barem toliko. Ostavio sam te zbog Clee, a ti si prema meni odlična.
– Oh. – Rachel je razmišljala da mu da do znanja činjenicu daje ona njega nogirala, ali odlu-čila je kako to sada nema smisla. – Pa, ako je voliš, onda je voliš.
– Volim je, – rekao je Rob sa sigurnošću u glasu dok je pokretao automobil.
– Sretno, – rekla je Rachel. I trebat će ti sreća.
Rob se želio maknuti s mjesta iza gostionice kroz veliki pljusak i kad je krenuo, auto je uda-rio u nešto. – Sranje, – rekao je i zaustavio auto. – Mislim da sam udario psa.
– O, ne. – Rachel je pogledala iza, ali bilo je previše mračno. – Nisam ništa čula.
– Ostani ovdje. – Rob je zalupio vratima i ona je vidjela kako se kreće oko auta i saginje. Deset sekundi kasnije, opet je bio na vozačevom sjedištu, mokar do kože i izbezumljen.
– Udario sam Zanea.
– Što? – Rachel se sledila. – Kako to misliš, udario si Zanea? Nikoga nisam vidjela! Nikoga mi nismo udarili!
– Udario sam Zanea. Mrtav je. – Rob se sada preznojavao. – O, Bože. – Mislit će da sam to namjerno učinio samo kako bih mogao biti s Cleom.
– Mrtav je? Miči nas odavde, – rekla je Rachel.
– Samo sam... Ne možemo...
Rachel ga je zgrabila za majicu i povukla bliže k sebi. Miči. Nas. Odavde. Odmah.
Rob je klimnuo glavom i ubacio automobil u brzinu. A kad su se odmaknuli od parkirališta, Rachel je smireno rekla: – Uspori. Ne želimo da nas Wes zaustavi zbog prebrze vožnje.
Rob je klimnuo glavom i usporio. – Što ćemo učiniti?
– Ništa mi nećemo učiniti. – Rachel je osjetila navalu panike i koncentrirala se. U autu je io-nako bio jedan gubitnik; nisu potrebna dva. – Otići ćemo kući i leći u krevet poput dvoje dobre djece. I ujutro ćeš se jako iznenaditi kad saznamo daje mrtav.
– Ja sam ga ubio, – rekao je Rob.
– Clea će ti biti jako zahvalna, – rekla je Rachel.
Pod zelenim svjetlom kontrolne ploče, vidjela je kako se Robov izraz lica iz uspaničenog mi-jenja u uspaničeno-zamišljeni.
– Eto vidiš, – rekla je. – Uvijek gledaj na vedriju stranu života.
U dvadeset tri i trideset, Phin je bio u krevetu i zurio u strop, osluškujući upornu kišu i čeka-jući Sophien poziv, a onda je telefon konačno zazvonio. Podigao je slušalicu i rekao: – Ako je ovo isprika, bolje ti je da si gola.
– Nije isprika, – rekao je Wes. – Ja sam u gostionici. Pete Alcott je upravo naletio na Zanea Blacka.
– O, Isuse, – rekao je Phin. – Pretpostavljam daje Zane bio previše pijan da bi mu se maknuo s puta.
– Previše mrtav, – rekao je Wes. – Čini se da je prvo ubijen. Ed ide napraviti pregled, a sutra će napraviti obdukciju.
– Vidimo se u ambulanti, – rekao je Phin. – Možda Ed shvati daje umro od srčanog udara.
– Ne bih na to računao, – rekao je Wes. – U leđima ima metak.
Zane mrtav nije dobro izgledao. Bio je mokar, ljepljiv, s otvorenim ustima i zgažen dok je ležao na Edovom stolu pod neoprostivim fluorescentnim svjetlima.
– Na sebi je imao tvoj srednjoškolski džemper, – rekao je Wes Phinu kad je ovaj ušao.
– Može ga zadržati, – rekao je Phin.
– Mnogo ljudi nije voljelo ovog tipa, – rekao je Ed stojeći iza stola
– Nitko ga nije volio, – rekao je Phin. – Ali nisam mislio da će ga ubiti zato što je kreten.
– Zapisuješ li ti ovo, Duane? – pitao je Ed, a Wes je potvrdno klimnuo glavom. – Počevši od vrha glave, postoji nagnječenje lijeve sljepoočnice s ostacima drvenih komadića u njoj.
– Netko ga je udario palicom? – pitao je Wes. – A što je s rupom od metka?
– Prelazim na to. – Ed je uperio prst u Zaneove oči. – Netko gaje također pošpricao sred-stvom koje izjeda. Vidite li crvene mrlje oko očiju? Vjerojatno se radi o sredstvu za oma-mljivanje, ali ne nužno.
Sredstvo za omamljivanje. Sophie. – I na vratu ima modrice gdje ga je netko gušio, – nastav-ljao je Ed.
– To je sigurno od mene, – rekao je Phin. – Nakon toga je i dalje bio živ.
Ed ga je pogledao s prijezirom kakvog je i zaslužio. – Mislio sam da si svladao svoju narav do sada.
– Nekoliko puta me uznemirivao, – rekao je Phin.
Ed je klimnuo glavom i nastavio. – A u ramenu ima rupu od metka, kalibar 22. Koji je, čini se, ispaljen iz neposredne blizine straga i ispod.
– Neposredne blizine? Netko ga je ustrijelio u rame s takvim pištoljem? – Phin je u nevjerici klimnuo glavom. – Zašto? Da dobije njegovu pozornost?
– I tu se nalazi nekoliko posjekotina i ogrebotina na rukama i dlanovima, – završio je Ed. – I zglob mu je natečen. Izgleda kao gadno iščašenje.
– To nije smiješno, – rekao je Wes.
– Nije, ali je istinito, – rekao je Ed. – I evo još nečega što ti se neće svidjeti: ništa od toga ga ne bi ubilo. Ali on je definitivno bio mrtav kad su ga Pete i još netko pregazili.
– 'Netko drugi'? – Wess je vikao iživcirano.
– Meni se ovdje čini da postoje dva različita otiska guma. Peteov kamionet i nečiji automo-bil.
– A što ga je onda ubilo? – pitao je Phin. – Kombinacija rana?
– Sutra ću napraviti obdukciju, – rekao je Ed. – Mislim da se najvjerojatnije utopio, barem prema stanju njegove odjeće.
Wes je progunđao. – Jako smiješno.
– Ne. Odjeća mu je natopljena vodom. Neko vrijeme je sigurno proveo u vodi.
– Vani kiša pada k'o luda, – rekao je Phin.– Ne, – rekao je Ed. – Bio je pod vodom, nije sa-mo voda padala po njemu.
– Rijeka ili obična voda? – pitao je Wes, a Ed je rekao:
– Što sam ja? Čarobnjak? Nakon obdukcije, možda; kad se vrate testovi iz laboratorija, si-gurno.
– To će najranije biti u ponedjeljak, – rekao je Wes razočarano. – Vjerojatno i kasnije. Onda je Dan rada.
– Dobro onda, – rekao je Ed. – Nagađam: rijeka. To bi imalo smisla zbog svih ovih ogrebo-tina, čini Se da je upao kroz neko grmlje.
– Da, ali tko bi učinio sve to? – pitao je Phin. – Ako pokušaš ubiti nekoga iz neposredne bli-zine i promašiš, ne bi odložio pištolj i posegnuo za sprejem za omamljivanje. Već bi ga opet gađao. A ako opet ne bi uspio, ne bi valjda uzeo palicu. A vraški sigurno ga ne bi utopio.
– Više od jednog napadača? – Wes je klimnuo glavom.
– Okej, Zane je razljutio sve u gradu, ali teško mi je povjerovati da su se svi odlučiti osvetiti u ista dva sata.
– Možda su to, recimo, isplanirali, – rekao je Duane.
– Urota? – Phin je rekao. – U ovom gradu danas nisi mogao pronaći četvero ljudi koji bi ga udarili u bradu, a kamoli složno ubili.
– Čuo sam da je danas u gostionici izazvao cirkus, – rekao je Ed.
– Da, pravi cirkus, – rekao je Wes. – Ali opet ništa toliko strašno da bi ga netko zbog toga želio ubiti.
Phin je pomislio na Georgiju, blijedu od bijesa i srama. – Možda.
Ed je povukao plahtu preko Zaneovog tijela. – Možete li se vas dvojica otići prepirati negdje dalje? Ujutro moram raditi na ovom tipu.
Phin je pogledao dolje u Zaneovo prekriveno tijelo na stolu, odmah osjetivši mješavinu suos-jećanja, kajanja, nesklonosti i srdžbe. Zane je stvarao samo nevolje otkad je stigao u grad, ali nije zbog toga zaslužio da umre. A evo ga sada ovdje, s ljudima koji ga nisu voljeli i koji su se prepirali preko njegovog tijela i nije bilo nikoga tko ga bi oplakivao. – Clea mu je najbliža. Netko bi joj trebao reći.
– To bih trebao biti ja, – rekao je Wes, uspravljajući se.
– Želiš li društvo? – pitao je Phin.
– O, da – rekao je Wes.
Sophie se istuširala i ispijala svoj drugi konjak od jabuke i breskve kada se ispred kuće zaus-tavio policijski automobil. Bila je dobro sve dok nisu odmotali Zanea i onda on više nije bio samo smotuljak u šarenom zastoru, već je bio Zane, hladan i ukočen sa široko otvorenim očima, odjeven u Phinov srednjoškolski džemper. Ostavili su ga uspravnog iza gostionice, u položaju koji je, što je moguće više, sličio normalnom živućem položaju, ali kad su odlazili, Davy je rekao: – K vragu. Pao je, – a Sophie je opet pozelenila.
Davy je sada pogledao kroz vrata. – Wes je. I Harvard. Stigla je cijele ekipa. Saberi se, Soph. Ti si Dempsey.
– Točno, – rekla je Sophie i popila još jedan konjak. Phin nije izgledao sretno kad ju je vidio, ali je pitao dali može gore u Cleinu sobu. Ali kad je Amy otišla gore u Cleinu sobu, ona je osta-la tamo, potpuno sama. Bilo je tako čudno, nitko nije djelovao sumnjivo, ali Cleina gluma je nakon toga bila toliko odlična da joj je to i Sophie morala priznati. Nije glumila udovicu obavi-jenu tugom, ali izgledala je šokirano i zaprepašteno, uz sve ostale prigodne emocije koje su nastajale pri saznanju da sada netko s kime je redovito spavala, spava zauvijek.
– Ne mogu vjerovati, – rekla je Clea. – Oduvijek je tako znao zamračiti, ali to je bilo samo kako bi privukao pozornost na sebe. – Stavila je ruku preko očiju kao da želi blokirati bol, a Sophie je ugledala Davyevo lice koje se na trenutak iskrivilo. Nije mu valjda još uvijek stalo do nje, pomislila je Sophie, a onda joj je opet Wes odvratio pozornost.
– Ovaj, prilično smo sigurni da to nije bila prirodna smrt, Clea, – govorio je Wes. – Napad-nut je prije smrti.
– Napadnut? – Clea je trepnula dok su joj se lijepo našminkane oči zatvarale i otvarale kao u lutke. – Ali zašto?
– Radimo na tome, – rekao je Wes. – Sada samo pokušavamo dobiti neke informacije. Kad si ga posljednji puta vidjela?
– U gostionici, – šmrknula je Clea. – Bio je tako odvratan i nisam ga više mogla podnositi pa sam Roba zamolila da me odveze doma.
– A nakon toga ga nisi vidjela? – Wes je bio strpljiv, ali ne i glup.
– Ja sam ga vidio, – rekao je Davy. – Oko dvadeset jedan. Slijedio sam ga nakon one zbrke u gostionici, ali bio je pravi kreten, pa sam ga ostavio samog. Uzeo je onaj džemper, izašao na stražnja vrata i krenuo prema doku.
– Prema Old Bridgeu! – pitao je Wes.
Davy je slegnuo ramenima. – Prema nečemu. Nije lutao. Išao je nekamo, iako se doimao pomalo... tromo.
– Tromo. – Wes je klimnuo glavom. – Kao da je udaren?
– Ili je bio pijan. – Davy je klimnuo glavom. – Nisam mu se približavao. Uglavnom je ušao u kuću i ubrzo opet izašao.
Wes se okrenuo prema Sophie i ona je pomislila, U mojim venama teče krv tisuća prevara-nata. Mogu lagati policiji.
– Jesi li ga ti vidjela, Sophie? – pitao je Wes, a Sophie je klimnula glavom i zagrlila Lassie. Nije ga vidjela. Ona stvar s razrogačenim očima nije bio nitko koga je poznavala.
– Vratila sam se s Phinom. – Progutala je knedlu i rekla: – Ne mogu vjerovati da je mrtav. Mrzim ovo.
– Znam, – rekao je Wes, a Phin mu je rekao: – Vratili smo se na farmu oko dvadeset jedan i trideset i bio sam ovdje skoro do dvadeset tri sata. Uopće ga nismo vidjeli.
– Otišao si prije dvadeset tri sata? – pitao je Wes, a Phin se okrenuo pogledavši Davya i re-kao: – Da.
– Došao sam i zvao Sophie, – rekao je Davy. – Ovaj glupi pas je opet skočio u rijeku i sav se zablatio. Onda smo ga stavili u kadu i dobro oprali.
Phin se vrlo brzo umirio, a Sophie je zaboravila na svoju laž koju je rekla Phinu ranije, ono kako je zaboravila nešto što je već isplanirala s Davyem.
Sljedećeg puta kad bude premještala truplo, pobrinut će se da sve priče budu dobro usklađe-ne.
– Znači, zadnji put kad je netko vidio Zanea bio je izlazak na stražnja vrata, – rekao je Wes. – Oko...
– Možda dvadeset jedan i trideset, – rekao je Davy. – Phin i Sophie su došli nakon toga, tako da je on već otišao kad su oni stigli.
Sophie je riskirala i pogledala Phina. Pogledi su im se sreli, a on nije povjerovao u ništa što su oni pričali.
– Ima još jedna stvar. – Wes je pogledao u Sophie. – Ima li itko ovdje sprej za omamljiva-nje?
– Sprej za omamljivanje? – Sophie je trepnula pogledavši ga i još jače stisnula Lassie pored sebe. Rachel. – Sprej za omamljivanje. Ne.
– Okej. – Wes je klimnuo glavom. Počeo je ispitivati Cleu o Zaneovom životu u Cincinnati-ju, a Davy je nestao penjući se stubištem na kat kad je Phin uperio svoje prste u Sophie. – Mogu li te vidjeti na minutu, molim te? – rekao je i ona je izašla van na trijem.
Munja je razdvojila nebo nakon čega je uslijedio grom i veliki pljusak. – Što se dogodilo? – pitao ju je nadglasavajući grmljavinu, a ona je pomislila, Voljela bih kad bih mu sve mogla reći. Ali on bi morao reći Wesu kako bi zaštitio svoj posao i svoju obitelj političara, ali nema šanse da će ona izdati svoju obitelj kriminalaca. Po prvi puta u životu je poželjela da nema toliko rod-bine.
– Ništa. Davy i ja smo oprali psa i to je bilo to.
– Lažeš, – rekao je, ne ljutito, a ona je slegnula ramenima. – Gdje je tvoj sprej za omamlji-vanje?
– Nemam ja to.
– Rekla si one prve večeri u gostionici...
– Bila je to šala, – rekla je Sophie. – Nemam sprej za omamljivanje.
Phin joj se približio i sagnuo. – Vjerovala ili ne, ja sam na tvojoj strani.
Osjetila je naviranje suza. – Znam, – prošaptala je, a on ju je ljubio sve dok nije prestala pla-kati.
– Viči ako me budeš trebao, – rekao je kad je Wes izašao, a onda su otišli.
Kad se Sophie vratila unutra, Clea se vratila gore, ali Davy je ostao tamo.
– Njezino žaljenje je prošlo prilično brzo otkako je Wes otišao, – rekao je Davy. – Što je htio Harvard?
Sophie je rekla: – Rekao mi je da vičem ako zatrebam
Davy se nagnuo na okvir vrata, provirivši glavom u olujnu tamu. – Nije povjerovao ni riječ koju smo rekli Wesu, a ništa nije rekao na to. On ima novaca, točno?
– Ne, – rekla je Sophie. – Zaboravi njega. Netko je ubio Zanea. Koncentriraj se.
– Zaboravi Zanea, on je mrtav. – Davy je sada stao ispred nje. – Ti se koncentriraj. Harvard ima novaca, točno?
Sophie se opet srušila na kauč. – Ne. Vlasnik je knjižare koja u ovom mjestu i ne može baš puno doprinositi. Nemoj čak ni pomisliti da ga pokušaš prevariti.
– Ima Armani košulje, – rekao je Davy. – I vozi Volva.
– To sve mu je vjerojatno kupila majka. Zaboravi.
– O čemu vi pričate? – rekla je Amy. – Zane...
– On bi se mogao pobrinuti za tebe, Sophie, – rekao je Davy, ignorirajući Amy. – Bio bi do-bar u tome. Želi to učiniti. Predomislio sam se. Možeš ga imati.
Sophie je klimnula glavom. – Meni nitko ne treba...
Davy je klimnuo glavom. – Da, treba ti. Umorna si i nisi sretna i još uvijek riskiraš svoju glavu zbog nas. Vrijeme je da te oslobodimo.
– Sophie ne misli tako, – rekla je Amy. – Sophie uvijek kaže: 'Obitelj je na prvom mjestu.'
– On jest obitelj, – rekao je Davy. – On je njezina obitelj...
Da, pomislila je Sophie.
– ... i neće ga izgubiti jer smo ti i ja zajebi. Dovoljno dugo smo ju vukli dolje za sobom. – Davy je klimnuo glavom prema Sophie. – Vrijeme je da se netko brine za tebe, Soph, a to je Harvard. Večeras je bio u pravoj agoniji, pretvarajući se da mu nije stalo, tako štiteći tebe.
– Sophie? – rekla je Amy. – Vara se, je li tako?
– Ne želim pričati o tome. Idem u krevet. – Sophie se ustala i potom rekla: – O, k vragu, ne idem. Moramo učiniti
– Možeš ostaviti Sophie da sama odlučuje o svom životu, – rekla je Amy Davyu. – Bilo nam je sasvim dobro otkako si otišao. Brinule smo se jedna za drugu.
Davy ju je ljutito pogledao. – O, da, brinula si se za nju. Zbog toga je završila snimajući tuđa vjenčanja, spavajući s terapeutom i premještajući truplo.
– Oprostite? – rekla je Sophie. – Zastor za tuširanje.
– Ja ću se pobrinuti za to, – rekla je Amy, ignorirajući Davya. – Ja sam nas uvalila u ovo i sama se mogu riješiti tog zastora.
Kad je otišla, Sophie je rekla: – Nećemo ga vratiti nazad u kupaonicu, točno?
– Ja ću se pobrinuti za njega, – rekao je Davy.
– Ti ćeš se pobrinuti za njega, samo tako. – Sophie je prekrižila ruke. – Znaš, dok sam stajala tamo, pokušavajući ne povratiti, ti si se šalio. To me zabrinjava.
– Pa, netko je morao biti opušten, – rekao je Davy. – Hoćeš li jednostavno zaboraviti to? Sa-da moramo popraviti tvoju budućnost.
– To ti nije bilo prvo truplo, zar ne?
– Nikada nisam nikoga ubio, ako me to pitaš, – rekao je Davy.
– Pustila sam Amy u L. A. samo zato što si ti tamo, – rekla je Sophie. – Ali ako si umiješan u...
– Nikamo ti ne 'puštaš' Amy, – rekao je Davy. – Ona ima dvadeset pet godina i može otići kamo god poželi. – Namrgodio se. – Samo ne u L. A.
– Neću se brinuti ako ti budeš tamo da ju čuvaš, – rekla je Sophie. – Osim ako se ne rješavaš trupala...
– Neću biti tamo, – rekao je Davy. – Što...
– Okej, – rekla je Amy banuvši kroz ulazna vrata sa zastorom smotanim u rukama. – Imam ga. – Pogledala je u Sophie. – Što ćemo učiniti s njim?
– Ja ću se pobrinuti za to. – Davy je uzeo zastor iz njezinih ruku, ponovno pogledavši Sophi-e. – Barem jednom ću se ja pobrinuti za sve. Sve će biti u redu.
Sophie je klimnula glavom, uvjerena kako više nikada ništa neće biti u redu.
– I kakav je plan? – pitao je Phin Wesa dok su se po kiši vraćali natrag u Temptation.
– Traži ćemo pištolj, palicu, sprej za omamljivanje i auto s ostacima Zanea na gumama, – rekao je Wes. – Pokušati shvatiti zbog čega je kut one rane od metka tako čudan. Vidjeti mo-žemo li pronaći nekoga tko će priznati daje vidio Zanea nakon što je otišao s one farme, ali prije nego što ga je Pete pregazio, kako bismo mogli odrediti uže vrijeme smrti. I početi provjeravati alibije svakoga tko bi imao motiv za ubojstvo. – Pogledao je Phina. – Je li se Sophie iskreno izjasnila o spreju za omamljivanje?
– Ma daj, Wes, pa ne sumnjaš valjda u Sophie?
– Možda ga ona ne bi ubila, ali bi upotrijebila sprej za omamljivanje ako bi ju napao, – rekao je Wes. – Prokletstvo, pa zbog toga ga i nosi sa sobom.
– Ali on je ne bi napao, – rekao je Phin. – Njih dvoje se godinama poznaju.
– Žene obično napadaju muškarci koje poznaju, – rekao je Wes. – Kladio bih se u bilo što kako je sprej za omamljivanje bio upotrijebljen u samoobrani. To je tako loše oružje daje jed-nostavno moralo biti upotrijebljeno za samoobranu.
– Da se radilo o samoobrani, ona bi to onda rekla, – rekao je Phin. – Nema razloga za laga-nje. Možda je bio Amyn.
– Pitao sam je. Rekla je da nije.
– Možda Amy laže.
– Ne, – rekao je Wes. – Ne laže. Barem što se tiče spreja za omamljivanje.
– O nečemu drugome?
Wes je slegnuo ramenima. – O, da. Postoji tu još nešto. Samo još nisam shvatio što.
– Moram ovo reći, – rekao je Phin. – Mislim da ti večeras nitko s kime smo razgovarali nije rekao potpunu istinu. – Uključujući i mene, prokletstvo.
– Dobrodošao u predivan svijet provođenja zakona, – rekao je Wes.
Phin je loše spavao, a stvari su se pogoršale kad se probudio u još olujnije nedjeljno jutro. Vijest se brzo proširila i sada su svi u Temptationu željeli pričati, iako je knjižara bila zatvore-na, ali nepoznati ljudi su dolazili do njega. Cincinnati Enquirer, Columbus Dispatch, Dayton Daily News, čak i manje mjesne novine su poslale svoje reportere koji su se probijali kroz svep-risutnu oluju, nadajući se nečemu sočnom o ubojstvu voditelja vijesti. – Ovo je južni Ohio, – rekao je Phin jednome od njih. – Ovdje se ne događa ništa zanimljivo. Odlazite. – Ali oni su ostali iskopavati prljavštinu i skupljati tračeve sve do kraja poslijepodneva, a Phin je bio uvje-ren kako su svi saznali za onu scenu u gostionici kao i za snimanje filma. Ništa od toga nije bilo dobro, ali najgora je bila činjenica: Zane je još uvijek mrtav.
Sve do kasnog poslijepodneva, Wes nije navraćao, stoje značilo da je pretrpan poslom, a dio obveze koju ima kao najbolji prijatelj jest pomoći mu s poslom. Phin se okrenuo kako bi otklju-čao ulazna vrata, ali onda je ugledao Davya kako se uspinje stubištem s jaknom na glavi, koju je držao braneći se od kiše. Ipak je otključao vrata, a Davy je otresao svoj kaput i rekao: – Čuo sam da imaš bilijarski stol.
Phin je rekao: – Zadnji tip koji je to rekao je ubijen.
– Da, čuo sam da si dobar, – rekao je Davy i Phin ga je uveo, pitajući se što želi, ali nije mu bilo previše važno, osim ako se na radi o nečemu što bi pomoglo u rješavanju Zaneove tajne kako bi mogao vratiti život u Temptationu u onu normalu u kakvoj je bio dosada.
Kad je Davy ugledao stol, rekao je: – Bok, predivni drveni komadu. – Glas mu je sadržavao istinsko divljenje dok je hodao oko stola, a Phin je pokušavao zanijekati da mu se sviđa zbog toga. – Kasne godine devetnaestog stoljeća, točno?
– Da. Pripadao je mom pradjedu.
Davy je dotaknuo ogradu od palisandrovine. – Kao da smo u crkvi. I svakog dana igraš na njemu?
– Ali nikada ga nisam olako shvaćao, – rekao je Phin. Davy mu je susreo pogled. – Harvard, na kraju krajeva, možda i nisi totalno izgubljeni slučaj. Što ti igraš? Phin je slegnuo ramenima. – Ti biraj.
– Može uobičajena igra, – rekao je Davy, a Phin je pomislio, O, k vragu, ne želim da mi se svidiš.
Davy je dodao: – Do pedeset?
– Meni odgovora.
Davy je otišao do stalka, uzeo jedan štap, zavrtio ga i provjerio vrh.
– Svi su dobri, – rekao je Phin.
– Vidim, – rekao je Davy. – Trebao sam znati. Ispričavam se. – Zvučao je iskreno.
Phin je izborio početni udarac, a Davy je bez ikakvog komentara skupio kugle za njega, dr-žeći prednju kuglu čvrsto ispred ostalih.
Sat vremena kasnije, rezultat je bio 32-30 s kojim je Phin bio u vodstvu, ali to zapravo i nije značilo ništa. Davyeva pozicija za udarac je bila odlična, a koncentracija potpuna: od prvog udarca mu je sve išlo od ruke. Kad je izveo još jedan majstorski potez, Phin je rekao: – Gdje si naučio igrati?
– Moj otac, – rekao je Davy. – Posjeduje samo nekoliko vještina, ali te su oštre i profitabilne.
Phin je podigao obrve na riječ 'profitabilne'. – Ovdje igramo za novac?
Davy je slegnuo ramenima. – Možemo. Ionako se ništa ne mijenja.
Phin je pogledao u zbrku na stolu. – Što kažeš na dvadeset?
Davy je klimnuo glavom. – Dobro. Dovoljno da te natjeram da mariš, ali nedovoljno da te osiromašim.
Phin je proučavao stol. – Znači, otac ti je bio maher?
– Još uvijek jest, – rekao je Davy. – I ne samo što se tiče bilijara. Trenutno je u bijegu zbog optužbe za prijevaru.
Phin je izveo udarac preko četvrte i odgurao je u hrpu, a Davy je rekao: – K vragu.
– Hvala, – rekao je Phin i odmaknuo se od stola. – Zane Black je spomenuo daje tvoj otac... šarolik.
– Zane? – Davy je izgledao zamišljeno. – A zašto bi on to tebi rekao?
– Samo mi je želio pomoći, – rekao je Phin. – Objašnjavajući mi zašto Sophie loše utječe.
Davyevo lice se smračilo i po prvi puta je Phin shvatio da on nije samo zabušant; Davy Dempsey bi mogao biti opasan. – A ovo mi sada smeta, – rekao je Davy sporo. – Ne bi trebao pričati o mojoj sestri.
– Pa, on je mrtav, a ja sam posve otvoren za loše utjecaje, – rekao je Phin. – Hoćeš li gađati odavde?
Davy se nagnuo nad stol i pogodio svoju kuglu preko kugle broj dva, prekrasan udarac koji je napravio baš ono što je i trebao, a Phin je s divljenjem klimnuo glavom. Onda je Davy uzeo bijelu kuglu i dodao je Phinu.
– Faul, – rekao je. – Rukom sam očešao kuglu broj dva. To dobijem kad dopustim Zaneu da mi uđe u glavu.
Phin je uzeo kuglu i rekao: – Nisam ništa vidio.
– Ja jesam, – rekao je Davy i odmaknuo se kako bi Phin mogao bolje vidjeti.
Phin je klimnuo glavom i počeo promatrati stol. Kada bi mogao ugurati dvojku onda postoji mogućnost da očisti cijeli stol. Spustio je bijelu kuglu u poziciju s koje je može maknuti nakon što pogodi kuglu broj dva.
– To sam ja trebao učiniti, – rekao je Davy, smireno stojeći sa strane kad je dvojka ušla unut-ra. – Znači, misliš da je moja sestra loš utjecaj?
Phin je proučavao stol. – Mislim da je tvoja sestra vraški dobra žena, ali ne želim pričati o njoj.
– Pa, ipak ćemo morati, – rekao je Davy. – Jer sam zbog toga i došao.
– A ja sam se nadao da si došao zbog bilijara. – Phin je gađao, ali kugla mu je promašila ru-pu za nekoliko milimetara. Sve je u koncentraciji, pomislio je i zapitao se nije li Davy spome-nuo ovu temu o Sophie samo kako bi mu je narušio.
– Evo kako stoje stvari, – rekao je Davy kad je preuzeo igru. – Ona je najbolja osoba koju poznajem i trebala bi zbog toga dobiti sve što poželi. A sada, iz nekog razloga, želi onu staru kuću na farmi, onog glupog psa i tebe. – Davy je vrh štapa natrljao kredom. – Ništa od toga joj ne bih sam izabrao za nju, ali opet, Sophie je uvijek išla onim smjerom koji si je zacrtala. – Ut-jerao je kuglu s takvom elegancijom da je Phin na minutu posve zaboravio na Sophie.
– Užitak je promatrati te kad igraš bilijar, – rekao je Phin Davyju, a Davy mu je rekao: – Znam. Jednostavni udarci te natjeraju da zavoliš ovu igru.
– Uistinu ne želim da mi se svidiš, – rekao je Phin. Davy je klimnuo glavom. – Ni ja ne že-lim da se ti meni svidiš, Harvard, ali smo zaglavili skupa jer nas Sophie obojicu voli.
– Išao sam na Michigan, – rekao je Phin. – A Sophie mene ne voli.
– Znaš, – rekao je Davy trljajući još krede na vrh štapa, ako bi posvetio toliko pažnje privat-nom životu koliko igri bilijara, ne bi činio ove glupe greške. Ona je zaljubljena u tebe. A tebi je bolje da i ti nju voliš.
– Je li to prijetnja? – pitao je Phin.
– Najvjerojatnije. – Davy se namrštio prema stolu kad mu je kugla promašila rupu. – I eto što dobijem kad istodobno pokušavam pričati i igrati. Pogledaj taj stol. Nemoj reći da ti nikada nisam ništa dao.
– Davy, stalo mi je do Sophie, ali to je sve, – rekao je Phin. – I nikada joj ništa nisam obećao tako da se sada možeš lagano povući. – Onda je pogledao u raspored kojega mu je Davy ostavi-o. – Isuse, Božić je.
– Da, – rekao je Davy. – Imao sam planove za taj stol. – Sjeo je na stolac i maknuo se iz Phinovog vidokruga. – Bit ću ovdje u slučaju da oslijepiš i nešto promašiš. A sada, što se tiče Sophie.
– Završio sam razgovor o Sophie, – rekao je Phin sagnuvši se kako bi izveo još jedan udarac.
– Ja nisam, – rekao je Davy. – Nikada ti nije ispričala o tome kako smo odrastali, zar ne?
– Da, ispričala mi je. – Phin je izveo udarac i uspravio se kako bi vrh štapa natrljao kredom. – Barem mi je ispričala o smrti vaše majke.
– Znači je. – Davy se doimao impresionirano. – Znači onda znaš da se od tada brinula o na-ma.
Phin je potvrdno klimnuo glavom.
– Pa, vrijeme je da si pronađe muškarca koji bi se brinuo za nju, a ona je izabrala tebe. Ti ni-si moj izbor, Harvard. Ali jesi Sophien i zato ćeš se oženiti njome.
– Ne, neću. – Phin se sagnuo kako bi izveo sljedeći udarac.
– Zašto ne? – pitao je Davy. – Razmisli o tome. Svake večeri bi se mogao vraćati doma kod Sophie.
Phin je pogledao kuglu, pomislio na Sophie i promašio. Samo nekoliko milimetara ali u igri nema praštanja.
– Sranje, – rekao je, a Davy je rekao: – Ja sam kriv za to što sam ovako razgovarao s tobom.
– Ma nemoj, – rekao je Phin i odmaknuo se od stola, iživciran samim sobom što si je to do-pustio.
– Gađaj još jednom, – rekao je Davy.
Phin gaje prodorno pogledao, a Davy je rekao: – Dobro. Ispričavam se što sam to uopće i iz-govorio, – i preuzeo stol nazad.
– Radilo se samo o Sophie nakon napornog dana, zar ne? – rekao je Davy, pripremajući se za udarac. – Oprosti. To je meni najviše nedostajalo u vezi s njom. Ta smirenost i razumijevanje kad smo o svemu razgovarali. – Nacerio se prema Phinu preko vrha svog štapa. – Naravno, tvoje noći s njom su vjerojatno drugačije.
Phin je pomislio na sve one sate koje je proveo razgovarajući sa Sophie. Prije nego je pao s njom u krevet i izgubio razum. – Samo malo drugačije.
Davy je klimnuo glavom i počeo čistiti stol. Kad ga je od pobjede dijelilo samo pet kugli, is-pravio se i natrljao svoj štap. – Evo kako stvari stoje. Rano sam naučio daje život pun varalica i lažljivaca. – Nagnuo se nad stol i rekao: – Ne vjerujem u Djeda Mraza, – i prvu kuglu ubacio u rupu. – Ne vjerujem u Uskršnjeg zeku. – Druga lopta je ušla. – I ne vjerujem u prirođenu dobro-tu ljudskog roda. – Treća kugla je ušla.
– Ali vjerujem u Sophie.
Ugurao je i četvrtu kuglu i ispravio se kako bi kredom natrljao štap, nešto što je već tri puta ranije trebao učiniti, ali bi mu to uništilo efekt. Glup bilijar, ali zanimljiva psihologija.
– I zato ću se pobrinuti da Sophie dobije ono što želi. – Nasmiješio se Phinu. – A ona želi te-be, neka joj Bog pomogne. – Opet se nagnuo nad stol i rekao: – Odlučujuća kugla, – i Phin ga je promatrao dok je on namještao štap za lagani udarac s kojim je trebao zadnju kuglu utjerati u kutnu rupu i s time bi partija bila gotova. Potom je Davy pomaknuo štap nekoliko milimetara udesno i udario. A kugla se otkotrljala i izašla van.
– Nikada ne bih trebao pričati dok igram ovu igru, – rekao je Davy odmičući se od stola.
Phin je uzeo svoj štap, natrljao ga kredom, odmjerio kuglu i utjerao je u rupu. Potom se ok-renuo prema Davyju, koji je već vadio iz novčanika dvadeseticu i rekao: – Iako su šanse vrlo male da ćemo nas dvojica više ikada zaigrati zajedno, mislim da bi ipak trebao znati kako je bilijar meni najbliža stvar uz religiju. Da se više nikada nisi usudio prepuštati mi igru.
Davy se umirio, a potom klimnuo glavom. – Pošteno. Ispričavam se. – Vratio je dvadeseticu u novčanik.
– Stvarno si mislio da će to nešto promijeniti? – pitao je Phin.
– Pa, činilo mi se kao nešto pametno, – rekao je Davy. – Generalno govoreći, ako od nekoga nešto želiš, bolje mu je dati nešto, a ne ga pobijediti u njegovoj igri. Samo nisam znao s kime imam posla. Sada znam. – Klimnuo je glavom prema Phinu. – Bila je ovo vraški dobra igra. Hvala ti.
Phin je opet pogledao u stol. – Da, bila je. Ali svejedno se neću oženiti za tvoju sestru.
– Zašto? – pitao je Davy, a Phin je trepnuo. – Lijepo ti je s njom, seks vam je očito odličan, pametna je, duhovita, ljubazna, prekrasna je majka, tvoja mala je luda za njom i voli te. – Klimnuo je glavom. – Ne shvaćam zašto se boriš protiv toga. Ionako joj ne možeš reći ne ili bi već do sada prestao dolaziti na farmu.
– Sada možeš ići, – rekao je Phin, iživciran.
– To bi bilo najbolje, – rekao je Davy. – Ionako mislim da sam ovdje završio svoj posao.
– A koji je bio tvoj posao ovdje? – pitao je Phin dok je išao za njom da bi zaključao vrata.
– Razbio sam ti koncentraciju, – rekao je Davy. – Sophie je ionako već bila u tvojoj glavi samo što si tek sada obratio pozornost. A sada ćeš stalno misliti na nju.
– Nemoj se vraćati ovamo, – rekao je Phin, a Davy se nasmijao i sišao stubištem na ulicu.
Phin je ugasio svjetla u dućanu, krenuvši prema stubištu do svog stana. Kasnio je na sastanak sa... Sophie. Usporio je korake kad je shvatio kolotečinu u koju je upao. Zatvori knjižaru, idi do farme, poljubi Sophie i završi dan. Nije ni čudo što je Davy pomislio da je on dobar materijal za ženidbu. Praktički se već tako i ponašao.
Pa, k vragu s time. Večeras će ostati doma. Možda bi Wes želio igrati bilijar.
O, da, Wes će se zabavljati s istraživanjem ubojstva.
Uzeo je ključeve automobila i izašao na kišu, vozeći se do policijske postaje, pomalo uzbu-đen što mu ubojstvo nije bilo najvažnija stvar na pameti.
Sophie je rekla: – Što? – a Amy je rekla: – Ne, nisam ga ubila. Samo sam ga... premjestila.
– Premjestila? – Sophie se ponovno okrenula prema Davyu. – Sto...
– Amy ga je pronašla na doku, – rekao je Davy s jednakim očajem poput sestrinog. – A bu-dući daje Dempsey, prvo je pomislila na vlastiti interes i shvatila da, želi li sutra bez nazočnosti policije snimiti scenu seksa, mora premjestiti tijelo. I tako ga je dovukla dovde, a ja sam ju pro-našao dok ga je umatala u zastor.
– O, Isuse, Amy. – Sophie je pogledala dolje u mokar zastor i ugledala je Lassie koji je njuš-kao okolo. – Lassie, makni se odatle. – Čitava situacija je bila nestvarna. Nije moglo biti istini-to. Nogom je oprezno pogurala zastor. – Jeste sigurni daje mrtav?
– Bože, Sophie, gora si od psa. Nemoj ga udarati. – Davy je koljenom odgurnuo Lassiea od tijela. – Provjerio sam. Mrtav je. – Davy je zvučao bijesno zbog toga.
– Pa, od čega je umro? – Sophie se pokušala sabrati. Ovo je bilo stvarno. Morala je razmisli-ti. Kasnije će joj pozliti, ali najprije je morala razmisliti.
– Ne znam – rekao je Davy strpljivo. – Evo što ja znam: Zane je mrtav, Amy je premjestila tijelo i mi bismo trebali uskoro učiniti nešto u vezi toga, dok ljudi ne primijete i počnu komenti-rati.
– Okej, – rekla je Sophie. – Okej. – Kod mojih nogu se nalazi mrtvac. – Okej. – Sada nije bi-lo vrijeme za paniku.
Kasnije je mogla paničariti. Paničari kasnije, planiraj sada. Kiša je sve više padala, pljušteći po njima kroz guste krošnje okolnog drveća. Pročistila je grlo. – Okej. Tijelo možemo vratiti nazad na dok i pozvati Wesa, možemo ga ostaviti ovdje i pozvati Wesa ili ga možemo odnijeti negdje dalje. Ja glasujem za dok i Wesa.
– Ne, – rekla je Amy, brišući kišu s lica, a Davy je rekao:
– Koliko god mrzio priznati to, ja za to ne dajem svoj glas.
Sophie je pitala: – Zašto? – a on je rekao: – Zato što će znati da je netko pomaknuo tijelo. Oni to mogu otkriti i pitat će se zbog čega. Čim je ona premjestila tijelo, najebali smo.
– Hej, – rekla je Amy oštro. – Ionako smo najebali. To je zbog kretena Zanea. Tko bi ga, osim nas, želio ubiti?
– Pola grada, – rekla je Sophie. – Premještanje tijela je krivično djelo ili tako nešto, zar ne? Ovo je loše.
– Moramo ga premjestiti negdje dalje, – rekla je Amy držeći ruke na bokovima. – Možda u neki jarak.
– Čovječe, ničemu te nisu naučili izlasci s predstavnikom zakona, je li tako? – rekao je Davy razdraženo. – Ne možemo ga baciti u neki jarak. I definitivno ćemo s tijela maknuti ovaj prok-leti zastor. – Okrenuo se prema Sophie. – Pretpostavljam da je Harvard dobro upoznat s vašim zastorom za tuširanje.
– Jako dobro upoznat, – rekla je Sophie. – Razgovarao je s plijesni na njemu. I Wes bi ga prepoznao. On je popravljao tuš. – Opet je pogledala dolje u mrtvo tijelo, pokušavajući učiniti situaciju manje nerealnom, ali ruje bilo mrtvo tijelo umotano u taj ružni zastor za tuširanje, a kiša je udarala po oslikanim ribicama. – Možda je Zane samo doživio srčani udar. Mogli bismo ga odvesti na Hitnu.
– Da, dobra ideja, – rekao je Davy. – Samo što je hladan. Očito je mrtav. Pitat će se zbog če-ga to nismo primijetili.
– Klimnuo je glavom prema svojim sestrama, zureći u ni ih kroz snažan pljusak. – Sigurno se sada generacije Dempseya okreću u grobu, gledajući vas dvije.
– Vjerojatno su prezaposleni prijevozom ugljena u paklu da bi se zabrinjavali zbog nas, – re-kla je Sophie. – Okej, ja se protivim premještanju tijela nekamo drugdje, uistinu se protivim premještanju tijela. I zaista sam protiv laganja... ljudima.
Amy se namrštila, pogledavši je. – Sophie, potrebna mi je tvoja pomoć. Kako mogu...
– Zašuti, Amy, – rekao je Davy. – U pravu si, Soph. Konačno si sređuješ život onako kako želiš i onda ti mi dođemo i upropastimo planove, jer zbog nas moraš lagati gradonačelniku. Vrati se unutra, nismo te uopće trebali uvlačiti u ovo.
– Čekaj malo, – rekla je Amy.
– Ona čak nema ni motiv, – rekla je Sophie Davyu. – Možemo im reći...
– Zane je svima pričao kako želi zaustaviti snimanje filma, – rekla je Amy. – Dok je bio živ, pokušavao je sve kako bi zaustavio ovaj projekt i neće mu to uspjeti sada kad je mrtav. Ja ću završiti ovaj film. I premjestit ću ga.
– Vrati se unutra, Soph, – rekao je Davy. – Ja ću se pobrinuti za ovo.
Točno. – Želiš li glavu ili noge? – pitala je Sophie.
– Sigurna si? – rekao je Davy.
Sophie je klimnula glavom. – Mislim da je ovo pogreška, ali neka budem prokleta ako ću vas ostaviti same. Ovo nije dobro vrijeme za raspad obitelji.
– Ako mene pitaš, ovo je savršeno vrijeme za to, – rekao je Davy. – Amy, idi po auto i dove-zi ga što je moguće bliže drveću. – Kad je otrčala po auto, Davy je rekao: – Ona neće uspjeti u L. A-u.
– Hvala ti što si me obavijestio, – rekla je Sophie. – Možemo li se brinuti za to kad se riješi-mo tijela?
Kad su konačno ugurali Zanea u prtljažnik, Davy je rekao: – Okej, kamo?
– Negdje gdje će ga brzo pronaći, – rekla je Sophie, grleći se zbog jakog pljuska. – Ne želim prikrivati zločin ako je ovdje jedan počinjen.
– Prilično sam uvjeren da jest, – rekao je Davy. – Potrebno nam je mračno mjesto s puno ljudi. Temptation ima neko mjesto za ljubavnike?
– O, ne tamo, – usprotivila se Sophie,a Amy se usprotivila: – To je savršeno. Ja ću voziti.
Bilo koje čeznutljive misli, koje su Rachel možda zabavljale o tome da će ona i Rob ponov-no biti zajedno, iščeznule su nakon sat i pol vremena koje je provela s Robom u autu parkira-nom iza gostionice dok je kiša udarala po krovu.
– Znaš, Rache, – rekao je. – Mi više zapravo nismo zajedno.
– Znam to, – rekla je. – Ne želim te. Ali Zane je bio tako odvratan... – Otpila je još jedan gutljaj viskija kojega joj je Rob kupio i po milijunti puta je poželjela daje Leo u gradu.
Rob se namrgodio pogledavši Rachel. – Još uvijek ne shvaćam što se dogodilo.
– Rekla sam ti, otišla sam iza kuće kako bih se našla s tobom, a on je bio tamo, – rekla je Rachel. – Bio je preneražen i zgrabio me i... – Otpila je još jedan gutljaj i šmrknula. – Hvala Bogu da moja mama nema pojma o tome. Hvala Bogu da moj tata ne zna za to.
– On bi ga ubio, – rekao je Rob.
– Samo trebam priliku da se smirim, – rekla je Rachel. – Samo se trebam smiriti prije nego se vidim s roditeljima zato što...
– Da, – rekao je Rob. – Ali mislim da ti trebala reći tati.
– Zašto? – pitala je Rachel, a onda ga je prijezirno pogledala. – Zato da ubije Zanea kako bi ti mogao biti s Cleom. Uozbilji se. – Ta zamisao je bila tako glupa da se ona prestala tresti i potom je otpila još viskija. – Znaš, moraš ju preboljeti. Živog će te pojesti.
– Već jeste, – rekao je Rob s glasom punim zadovoljstva.
– O, fuj, – rekla je Rachel. A onda je, nakon jednog trenutka, rekla: – Znači, vi to radite.
– Da, – rekao je Rob.
– Prekrasno, – rekla je Rachel. Tako si glup. Začudila se kad je shvatila kolika je Rob buda-la, ali to ju je smirilo prije nego što bi bilo što drugo. – I, hoće li ga ona ostaviti zbog tebe?
– Ako uspije vratiti svoj novac. – Rob je zvučao uistinu uznemireno. – Ako uspije doći do svog novca, možemo otići bilo kamo, ali bez njega, zaglavila je s njim. – Udario je šakom po volanu. – Čovječe, kako mrzim tog frajera.
– A što se dogodilo s onim da ti je potrebna samo prava ljubav?
– Rache, ovdje razgovaramo o milijunima dolara, – rekao je Rob, zvučeći poput svjetskog čovjeka. – Od takvog kapitala čovjek ne može samo tako odustati.
Rachel je bila spremna kladiti se da je to Cleina rečenica, a i sama je morala priznati da je to mnogo novca. Ali da je njoj bilo do nekoga stalo, pošla bi s njim i bez ikakvog novca. Kad bi Leo propao i zamolio ju da pođe s njim u L. A. kako bi se oporavio, učinila bi to bez razmišlja-nja, a uopće nije ni bila zaljubljena u njega. Mogla je konobariti kako bi ga uzdržavala dok se Leo ne bi financijski oporavio.
Rob je rekao: – Jesi li sada okej? Zato što moram obaviti neke stvari, – i Rachel je odustala od svoje spasilačke maštarije i rekla: – Da. Odvezi me kući. I hvala ti. Za ovo.
– Hej, – rekao je Rob. – Dugujem ti barem toliko. Ostavio sam te zbog Clee, a ti si prema meni odlična.
– Oh. – Rachel je razmišljala da mu da do znanja činjenicu daje ona njega nogirala, ali odlu-čila je kako to sada nema smisla. – Pa, ako je voliš, onda je voliš.
– Volim je, – rekao je Rob sa sigurnošću u glasu dok je pokretao automobil.
– Sretno, – rekla je Rachel. I trebat će ti sreća.
Rob se želio maknuti s mjesta iza gostionice kroz veliki pljusak i kad je krenuo, auto je uda-rio u nešto. – Sranje, – rekao je i zaustavio auto. – Mislim da sam udario psa.
– O, ne. – Rachel je pogledala iza, ali bilo je previše mračno. – Nisam ništa čula.
– Ostani ovdje. – Rob je zalupio vratima i ona je vidjela kako se kreće oko auta i saginje. Deset sekundi kasnije, opet je bio na vozačevom sjedištu, mokar do kože i izbezumljen.
– Udario sam Zanea.
– Što? – Rachel se sledila. – Kako to misliš, udario si Zanea? Nikoga nisam vidjela! Nikoga mi nismo udarili!
– Udario sam Zanea. Mrtav je. – Rob se sada preznojavao. – O, Bože. – Mislit će da sam to namjerno učinio samo kako bih mogao biti s Cleom.
– Mrtav je? Miči nas odavde, – rekla je Rachel.
– Samo sam... Ne možemo...
Rachel ga je zgrabila za majicu i povukla bliže k sebi. Miči. Nas. Odavde. Odmah.
Rob je klimnuo glavom i ubacio automobil u brzinu. A kad su se odmaknuli od parkirališta, Rachel je smireno rekla: – Uspori. Ne želimo da nas Wes zaustavi zbog prebrze vožnje.
Rob je klimnuo glavom i usporio. – Što ćemo učiniti?
– Ništa mi nećemo učiniti. – Rachel je osjetila navalu panike i koncentrirala se. U autu je io-nako bio jedan gubitnik; nisu potrebna dva. – Otići ćemo kući i leći u krevet poput dvoje dobre djece. I ujutro ćeš se jako iznenaditi kad saznamo daje mrtav.
– Ja sam ga ubio, – rekao je Rob.
– Clea će ti biti jako zahvalna, – rekla je Rachel.
Pod zelenim svjetlom kontrolne ploče, vidjela je kako se Robov izraz lica iz uspaničenog mi-jenja u uspaničeno-zamišljeni.
– Eto vidiš, – rekla je. – Uvijek gledaj na vedriju stranu života.
U dvadeset tri i trideset, Phin je bio u krevetu i zurio u strop, osluškujući upornu kišu i čeka-jući Sophien poziv, a onda je telefon konačno zazvonio. Podigao je slušalicu i rekao: – Ako je ovo isprika, bolje ti je da si gola.
– Nije isprika, – rekao je Wes. – Ja sam u gostionici. Pete Alcott je upravo naletio na Zanea Blacka.
– O, Isuse, – rekao je Phin. – Pretpostavljam daje Zane bio previše pijan da bi mu se maknuo s puta.
– Previše mrtav, – rekao je Wes. – Čini se da je prvo ubijen. Ed ide napraviti pregled, a sutra će napraviti obdukciju.
– Vidimo se u ambulanti, – rekao je Phin. – Možda Ed shvati daje umro od srčanog udara.
– Ne bih na to računao, – rekao je Wes. – U leđima ima metak.
Zane mrtav nije dobro izgledao. Bio je mokar, ljepljiv, s otvorenim ustima i zgažen dok je ležao na Edovom stolu pod neoprostivim fluorescentnim svjetlima.
– Na sebi je imao tvoj srednjoškolski džemper, – rekao je Wes Phinu kad je ovaj ušao.
– Može ga zadržati, – rekao je Phin.
– Mnogo ljudi nije voljelo ovog tipa, – rekao je Ed stojeći iza stola
– Nitko ga nije volio, – rekao je Phin. – Ali nisam mislio da će ga ubiti zato što je kreten.
– Zapisuješ li ti ovo, Duane? – pitao je Ed, a Wes je potvrdno klimnuo glavom. – Počevši od vrha glave, postoji nagnječenje lijeve sljepoočnice s ostacima drvenih komadića u njoj.
– Netko ga je udario palicom? – pitao je Wes. – A što je s rupom od metka?
– Prelazim na to. – Ed je uperio prst u Zaneove oči. – Netko gaje također pošpricao sred-stvom koje izjeda. Vidite li crvene mrlje oko očiju? Vjerojatno se radi o sredstvu za oma-mljivanje, ali ne nužno.
Sredstvo za omamljivanje. Sophie. – I na vratu ima modrice gdje ga je netko gušio, – nastav-ljao je Ed.
– To je sigurno od mene, – rekao je Phin. – Nakon toga je i dalje bio živ.
Ed ga je pogledao s prijezirom kakvog je i zaslužio. – Mislio sam da si svladao svoju narav do sada.
– Nekoliko puta me uznemirivao, – rekao je Phin.
Ed je klimnuo glavom i nastavio. – A u ramenu ima rupu od metka, kalibar 22. Koji je, čini se, ispaljen iz neposredne blizine straga i ispod.
– Neposredne blizine? Netko ga je ustrijelio u rame s takvim pištoljem? – Phin je u nevjerici klimnuo glavom. – Zašto? Da dobije njegovu pozornost?
– I tu se nalazi nekoliko posjekotina i ogrebotina na rukama i dlanovima, – završio je Ed. – I zglob mu je natečen. Izgleda kao gadno iščašenje.
– To nije smiješno, – rekao je Wes.
– Nije, ali je istinito, – rekao je Ed. – I evo još nečega što ti se neće svidjeti: ništa od toga ga ne bi ubilo. Ali on je definitivno bio mrtav kad su ga Pete i još netko pregazili.
– 'Netko drugi'? – Wess je vikao iživcirano.
– Meni se ovdje čini da postoje dva različita otiska guma. Peteov kamionet i nečiji automo-bil.
– A što ga je onda ubilo? – pitao je Phin. – Kombinacija rana?
– Sutra ću napraviti obdukciju, – rekao je Ed. – Mislim da se najvjerojatnije utopio, barem prema stanju njegove odjeće.
Wes je progunđao. – Jako smiješno.
– Ne. Odjeća mu je natopljena vodom. Neko vrijeme je sigurno proveo u vodi.
– Vani kiša pada k'o luda, – rekao je Phin.– Ne, – rekao je Ed. – Bio je pod vodom, nije sa-mo voda padala po njemu.
– Rijeka ili obična voda? – pitao je Wes, a Ed je rekao:
– Što sam ja? Čarobnjak? Nakon obdukcije, možda; kad se vrate testovi iz laboratorija, si-gurno.
– To će najranije biti u ponedjeljak, – rekao je Wes razočarano. – Vjerojatno i kasnije. Onda je Dan rada.
– Dobro onda, – rekao je Ed. – Nagađam: rijeka. To bi imalo smisla zbog svih ovih ogrebo-tina, čini Se da je upao kroz neko grmlje.
– Da, ali tko bi učinio sve to? – pitao je Phin. – Ako pokušaš ubiti nekoga iz neposredne bli-zine i promašiš, ne bi odložio pištolj i posegnuo za sprejem za omamljivanje. Već bi ga opet gađao. A ako opet ne bi uspio, ne bi valjda uzeo palicu. A vraški sigurno ga ne bi utopio.
– Više od jednog napadača? – Wes je klimnuo glavom.
– Okej, Zane je razljutio sve u gradu, ali teško mi je povjerovati da su se svi odlučiti osvetiti u ista dva sata.
– Možda su to, recimo, isplanirali, – rekao je Duane.
– Urota? – Phin je rekao. – U ovom gradu danas nisi mogao pronaći četvero ljudi koji bi ga udarili u bradu, a kamoli složno ubili.
– Čuo sam da je danas u gostionici izazvao cirkus, – rekao je Ed.
– Da, pravi cirkus, – rekao je Wes. – Ali opet ništa toliko strašno da bi ga netko zbog toga želio ubiti.
Phin je pomislio na Georgiju, blijedu od bijesa i srama. – Možda.
Ed je povukao plahtu preko Zaneovog tijela. – Možete li se vas dvojica otići prepirati negdje dalje? Ujutro moram raditi na ovom tipu.
Phin je pogledao dolje u Zaneovo prekriveno tijelo na stolu, odmah osjetivši mješavinu suos-jećanja, kajanja, nesklonosti i srdžbe. Zane je stvarao samo nevolje otkad je stigao u grad, ali nije zbog toga zaslužio da umre. A evo ga sada ovdje, s ljudima koji ga nisu voljeli i koji su se prepirali preko njegovog tijela i nije bilo nikoga tko ga bi oplakivao. – Clea mu je najbliža. Netko bi joj trebao reći.
– To bih trebao biti ja, – rekao je Wes, uspravljajući se.
– Želiš li društvo? – pitao je Phin.
– O, da – rekao je Wes.
Sophie se istuširala i ispijala svoj drugi konjak od jabuke i breskve kada se ispred kuće zaus-tavio policijski automobil. Bila je dobro sve dok nisu odmotali Zanea i onda on više nije bio samo smotuljak u šarenom zastoru, već je bio Zane, hladan i ukočen sa široko otvorenim očima, odjeven u Phinov srednjoškolski džemper. Ostavili su ga uspravnog iza gostionice, u položaju koji je, što je moguće više, sličio normalnom živućem položaju, ali kad su odlazili, Davy je rekao: – K vragu. Pao je, – a Sophie je opet pozelenila.
Davy je sada pogledao kroz vrata. – Wes je. I Harvard. Stigla je cijele ekipa. Saberi se, Soph. Ti si Dempsey.
– Točno, – rekla je Sophie i popila još jedan konjak. Phin nije izgledao sretno kad ju je vidio, ali je pitao dali može gore u Cleinu sobu. Ali kad je Amy otišla gore u Cleinu sobu, ona je osta-la tamo, potpuno sama. Bilo je tako čudno, nitko nije djelovao sumnjivo, ali Cleina gluma je nakon toga bila toliko odlična da joj je to i Sophie morala priznati. Nije glumila udovicu obavi-jenu tugom, ali izgledala je šokirano i zaprepašteno, uz sve ostale prigodne emocije koje su nastajale pri saznanju da sada netko s kime je redovito spavala, spava zauvijek.
– Ne mogu vjerovati, – rekla je Clea. – Oduvijek je tako znao zamračiti, ali to je bilo samo kako bi privukao pozornost na sebe. – Stavila je ruku preko očiju kao da želi blokirati bol, a Sophie je ugledala Davyevo lice koje se na trenutak iskrivilo. Nije mu valjda još uvijek stalo do nje, pomislila je Sophie, a onda joj je opet Wes odvratio pozornost.
– Ovaj, prilično smo sigurni da to nije bila prirodna smrt, Clea, – govorio je Wes. – Napad-nut je prije smrti.
– Napadnut? – Clea je trepnula dok su joj se lijepo našminkane oči zatvarale i otvarale kao u lutke. – Ali zašto?
– Radimo na tome, – rekao je Wes. – Sada samo pokušavamo dobiti neke informacije. Kad si ga posljednji puta vidjela?
– U gostionici, – šmrknula je Clea. – Bio je tako odvratan i nisam ga više mogla podnositi pa sam Roba zamolila da me odveze doma.
– A nakon toga ga nisi vidjela? – Wes je bio strpljiv, ali ne i glup.
– Ja sam ga vidio, – rekao je Davy. – Oko dvadeset jedan. Slijedio sam ga nakon one zbrke u gostionici, ali bio je pravi kreten, pa sam ga ostavio samog. Uzeo je onaj džemper, izašao na stražnja vrata i krenuo prema doku.
– Prema Old Bridgeu! – pitao je Wes.
Davy je slegnuo ramenima. – Prema nečemu. Nije lutao. Išao je nekamo, iako se doimao pomalo... tromo.
– Tromo. – Wes je klimnuo glavom. – Kao da je udaren?
– Ili je bio pijan. – Davy je klimnuo glavom. – Nisam mu se približavao. Uglavnom je ušao u kuću i ubrzo opet izašao.
Wes se okrenuo prema Sophie i ona je pomislila, U mojim venama teče krv tisuća prevara-nata. Mogu lagati policiji.
– Jesi li ga ti vidjela, Sophie? – pitao je Wes, a Sophie je klimnula glavom i zagrlila Lassie. Nije ga vidjela. Ona stvar s razrogačenim očima nije bio nitko koga je poznavala.
– Vratila sam se s Phinom. – Progutala je knedlu i rekla: – Ne mogu vjerovati da je mrtav. Mrzim ovo.
– Znam, – rekao je Wes, a Phin mu je rekao: – Vratili smo se na farmu oko dvadeset jedan i trideset i bio sam ovdje skoro do dvadeset tri sata. Uopće ga nismo vidjeli.
– Otišao si prije dvadeset tri sata? – pitao je Wes, a Phin se okrenuo pogledavši Davya i re-kao: – Da.
– Došao sam i zvao Sophie, – rekao je Davy. – Ovaj glupi pas je opet skočio u rijeku i sav se zablatio. Onda smo ga stavili u kadu i dobro oprali.
Phin se vrlo brzo umirio, a Sophie je zaboravila na svoju laž koju je rekla Phinu ranije, ono kako je zaboravila nešto što je već isplanirala s Davyem.
Sljedećeg puta kad bude premještala truplo, pobrinut će se da sve priče budu dobro usklađe-ne.
– Znači, zadnji put kad je netko vidio Zanea bio je izlazak na stražnja vrata, – rekao je Wes. – Oko...
– Možda dvadeset jedan i trideset, – rekao je Davy. – Phin i Sophie su došli nakon toga, tako da je on već otišao kad su oni stigli.
Sophie je riskirala i pogledala Phina. Pogledi su im se sreli, a on nije povjerovao u ništa što su oni pričali.
– Ima još jedna stvar. – Wes je pogledao u Sophie. – Ima li itko ovdje sprej za omamljiva-nje?
– Sprej za omamljivanje? – Sophie je trepnula pogledavši ga i još jače stisnula Lassie pored sebe. Rachel. – Sprej za omamljivanje. Ne.
– Okej. – Wes je klimnuo glavom. Počeo je ispitivati Cleu o Zaneovom životu u Cincinnati-ju, a Davy je nestao penjući se stubištem na kat kad je Phin uperio svoje prste u Sophie. – Mogu li te vidjeti na minutu, molim te? – rekao je i ona je izašla van na trijem.
Munja je razdvojila nebo nakon čega je uslijedio grom i veliki pljusak. – Što se dogodilo? – pitao ju je nadglasavajući grmljavinu, a ona je pomislila, Voljela bih kad bih mu sve mogla reći. Ali on bi morao reći Wesu kako bi zaštitio svoj posao i svoju obitelj političara, ali nema šanse da će ona izdati svoju obitelj kriminalaca. Po prvi puta u životu je poželjela da nema toliko rod-bine.
– Ništa. Davy i ja smo oprali psa i to je bilo to.
– Lažeš, – rekao je, ne ljutito, a ona je slegnula ramenima. – Gdje je tvoj sprej za omamlji-vanje?
– Nemam ja to.
– Rekla si one prve večeri u gostionici...
– Bila je to šala, – rekla je Sophie. – Nemam sprej za omamljivanje.
Phin joj se približio i sagnuo. – Vjerovala ili ne, ja sam na tvojoj strani.
Osjetila je naviranje suza. – Znam, – prošaptala je, a on ju je ljubio sve dok nije prestala pla-kati.
– Viči ako me budeš trebao, – rekao je kad je Wes izašao, a onda su otišli.
Kad se Sophie vratila unutra, Clea se vratila gore, ali Davy je ostao tamo.
– Njezino žaljenje je prošlo prilično brzo otkako je Wes otišao, – rekao je Davy. – Što je htio Harvard?
Sophie je rekla: – Rekao mi je da vičem ako zatrebam
Davy se nagnuo na okvir vrata, provirivši glavom u olujnu tamu. – Nije povjerovao ni riječ koju smo rekli Wesu, a ništa nije rekao na to. On ima novaca, točno?
– Ne, – rekla je Sophie. – Zaboravi njega. Netko je ubio Zanea. Koncentriraj se.
– Zaboravi Zanea, on je mrtav. – Davy je sada stao ispred nje. – Ti se koncentriraj. Harvard ima novaca, točno?
Sophie se opet srušila na kauč. – Ne. Vlasnik je knjižare koja u ovom mjestu i ne može baš puno doprinositi. Nemoj čak ni pomisliti da ga pokušaš prevariti.
– Ima Armani košulje, – rekao je Davy. – I vozi Volva.
– To sve mu je vjerojatno kupila majka. Zaboravi.
– O čemu vi pričate? – rekla je Amy. – Zane...
– On bi se mogao pobrinuti za tebe, Sophie, – rekao je Davy, ignorirajući Amy. – Bio bi do-bar u tome. Želi to učiniti. Predomislio sam se. Možeš ga imati.
Sophie je klimnula glavom. – Meni nitko ne treba...
Davy je klimnuo glavom. – Da, treba ti. Umorna si i nisi sretna i još uvijek riskiraš svoju glavu zbog nas. Vrijeme je da te oslobodimo.
– Sophie ne misli tako, – rekla je Amy. – Sophie uvijek kaže: 'Obitelj je na prvom mjestu.'
– On jest obitelj, – rekao je Davy. – On je njezina obitelj...
Da, pomislila je Sophie.
– ... i neće ga izgubiti jer smo ti i ja zajebi. Dovoljno dugo smo ju vukli dolje za sobom. – Davy je klimnuo glavom prema Sophie. – Vrijeme je da se netko brine za tebe, Soph, a to je Harvard. Večeras je bio u pravoj agoniji, pretvarajući se da mu nije stalo, tako štiteći tebe.
– Sophie? – rekla je Amy. – Vara se, je li tako?
– Ne želim pričati o tome. Idem u krevet. – Sophie se ustala i potom rekla: – O, k vragu, ne idem. Moramo učiniti
– Možeš ostaviti Sophie da sama odlučuje o svom životu, – rekla je Amy Davyu. – Bilo nam je sasvim dobro otkako si otišao. Brinule smo se jedna za drugu.
Davy ju je ljutito pogledao. – O, da, brinula si se za nju. Zbog toga je završila snimajući tuđa vjenčanja, spavajući s terapeutom i premještajući truplo.
– Oprostite? – rekla je Sophie. – Zastor za tuširanje.
– Ja ću se pobrinuti za to, – rekla je Amy, ignorirajući Davya. – Ja sam nas uvalila u ovo i sama se mogu riješiti tog zastora.
Kad je otišla, Sophie je rekla: – Nećemo ga vratiti nazad u kupaonicu, točno?
– Ja ću se pobrinuti za njega, – rekao je Davy.
– Ti ćeš se pobrinuti za njega, samo tako. – Sophie je prekrižila ruke. – Znaš, dok sam stajala tamo, pokušavajući ne povratiti, ti si se šalio. To me zabrinjava.
– Pa, netko je morao biti opušten, – rekao je Davy. – Hoćeš li jednostavno zaboraviti to? Sa-da moramo popraviti tvoju budućnost.
– To ti nije bilo prvo truplo, zar ne?
– Nikada nisam nikoga ubio, ako me to pitaš, – rekao je Davy.
– Pustila sam Amy u L. A. samo zato što si ti tamo, – rekla je Sophie. – Ali ako si umiješan u...
– Nikamo ti ne 'puštaš' Amy, – rekao je Davy. – Ona ima dvadeset pet godina i može otići kamo god poželi. – Namrgodio se. – Samo ne u L. A.
– Neću se brinuti ako ti budeš tamo da ju čuvaš, – rekla je Sophie. – Osim ako se ne rješavaš trupala...
– Neću biti tamo, – rekao je Davy. – Što...
– Okej, – rekla je Amy banuvši kroz ulazna vrata sa zastorom smotanim u rukama. – Imam ga. – Pogledala je u Sophie. – Što ćemo učiniti s njim?
– Ja ću se pobrinuti za to. – Davy je uzeo zastor iz njezinih ruku, ponovno pogledavši Sophi-e. – Barem jednom ću se ja pobrinuti za sve. Sve će biti u redu.
Sophie je klimnula glavom, uvjerena kako više nikada ništa neće biti u redu.
– I kakav je plan? – pitao je Phin Wesa dok su se po kiši vraćali natrag u Temptation.
– Traži ćemo pištolj, palicu, sprej za omamljivanje i auto s ostacima Zanea na gumama, – rekao je Wes. – Pokušati shvatiti zbog čega je kut one rane od metka tako čudan. Vidjeti mo-žemo li pronaći nekoga tko će priznati daje vidio Zanea nakon što je otišao s one farme, ali prije nego što ga je Pete pregazio, kako bismo mogli odrediti uže vrijeme smrti. I početi provjeravati alibije svakoga tko bi imao motiv za ubojstvo. – Pogledao je Phina. – Je li se Sophie iskreno izjasnila o spreju za omamljivanje?
– Ma daj, Wes, pa ne sumnjaš valjda u Sophie?
– Možda ga ona ne bi ubila, ali bi upotrijebila sprej za omamljivanje ako bi ju napao, – rekao je Wes. – Prokletstvo, pa zbog toga ga i nosi sa sobom.
– Ali on je ne bi napao, – rekao je Phin. – Njih dvoje se godinama poznaju.
– Žene obično napadaju muškarci koje poznaju, – rekao je Wes. – Kladio bih se u bilo što kako je sprej za omamljivanje bio upotrijebljen u samoobrani. To je tako loše oružje daje jed-nostavno moralo biti upotrijebljeno za samoobranu.
– Da se radilo o samoobrani, ona bi to onda rekla, – rekao je Phin. – Nema razloga za laga-nje. Možda je bio Amyn.
– Pitao sam je. Rekla je da nije.
– Možda Amy laže.
– Ne, – rekao je Wes. – Ne laže. Barem što se tiče spreja za omamljivanje.
– O nečemu drugome?
Wes je slegnuo ramenima. – O, da. Postoji tu još nešto. Samo još nisam shvatio što.
– Moram ovo reći, – rekao je Phin. – Mislim da ti večeras nitko s kime smo razgovarali nije rekao potpunu istinu. – Uključujući i mene, prokletstvo.
– Dobrodošao u predivan svijet provođenja zakona, – rekao je Wes.
Phin je loše spavao, a stvari su se pogoršale kad se probudio u još olujnije nedjeljno jutro. Vijest se brzo proširila i sada su svi u Temptationu željeli pričati, iako je knjižara bila zatvore-na, ali nepoznati ljudi su dolazili do njega. Cincinnati Enquirer, Columbus Dispatch, Dayton Daily News, čak i manje mjesne novine su poslale svoje reportere koji su se probijali kroz svep-risutnu oluju, nadajući se nečemu sočnom o ubojstvu voditelja vijesti. – Ovo je južni Ohio, – rekao je Phin jednome od njih. – Ovdje se ne događa ništa zanimljivo. Odlazite. – Ali oni su ostali iskopavati prljavštinu i skupljati tračeve sve do kraja poslijepodneva, a Phin je bio uvje-ren kako su svi saznali za onu scenu u gostionici kao i za snimanje filma. Ništa od toga nije bilo dobro, ali najgora je bila činjenica: Zane je još uvijek mrtav.
Sve do kasnog poslijepodneva, Wes nije navraćao, stoje značilo da je pretrpan poslom, a dio obveze koju ima kao najbolji prijatelj jest pomoći mu s poslom. Phin se okrenuo kako bi otklju-čao ulazna vrata, ali onda je ugledao Davya kako se uspinje stubištem s jaknom na glavi, koju je držao braneći se od kiše. Ipak je otključao vrata, a Davy je otresao svoj kaput i rekao: – Čuo sam da imaš bilijarski stol.
Phin je rekao: – Zadnji tip koji je to rekao je ubijen.
– Da, čuo sam da si dobar, – rekao je Davy i Phin ga je uveo, pitajući se što želi, ali nije mu bilo previše važno, osim ako se na radi o nečemu što bi pomoglo u rješavanju Zaneove tajne kako bi mogao vratiti život u Temptationu u onu normalu u kakvoj je bio dosada.
Kad je Davy ugledao stol, rekao je: – Bok, predivni drveni komadu. – Glas mu je sadržavao istinsko divljenje dok je hodao oko stola, a Phin je pokušavao zanijekati da mu se sviđa zbog toga. – Kasne godine devetnaestog stoljeća, točno?
– Da. Pripadao je mom pradjedu.
Davy je dotaknuo ogradu od palisandrovine. – Kao da smo u crkvi. I svakog dana igraš na njemu?
– Ali nikada ga nisam olako shvaćao, – rekao je Phin. Davy mu je susreo pogled. – Harvard, na kraju krajeva, možda i nisi totalno izgubljeni slučaj. Što ti igraš? Phin je slegnuo ramenima. – Ti biraj.
– Može uobičajena igra, – rekao je Davy, a Phin je pomislio, O, k vragu, ne želim da mi se svidiš.
Davy je dodao: – Do pedeset?
– Meni odgovora.
Davy je otišao do stalka, uzeo jedan štap, zavrtio ga i provjerio vrh.
– Svi su dobri, – rekao je Phin.
– Vidim, – rekao je Davy. – Trebao sam znati. Ispričavam se. – Zvučao je iskreno.
Phin je izborio početni udarac, a Davy je bez ikakvog komentara skupio kugle za njega, dr-žeći prednju kuglu čvrsto ispred ostalih.
Sat vremena kasnije, rezultat je bio 32-30 s kojim je Phin bio u vodstvu, ali to zapravo i nije značilo ništa. Davyeva pozicija za udarac je bila odlična, a koncentracija potpuna: od prvog udarca mu je sve išlo od ruke. Kad je izveo još jedan majstorski potez, Phin je rekao: – Gdje si naučio igrati?
– Moj otac, – rekao je Davy. – Posjeduje samo nekoliko vještina, ali te su oštre i profitabilne.
Phin je podigao obrve na riječ 'profitabilne'. – Ovdje igramo za novac?
Davy je slegnuo ramenima. – Možemo. Ionako se ništa ne mijenja.
Phin je pogledao u zbrku na stolu. – Što kažeš na dvadeset?
Davy je klimnuo glavom. – Dobro. Dovoljno da te natjeram da mariš, ali nedovoljno da te osiromašim.
Phin je proučavao stol. – Znači, otac ti je bio maher?
– Još uvijek jest, – rekao je Davy. – I ne samo što se tiče bilijara. Trenutno je u bijegu zbog optužbe za prijevaru.
Phin je izveo udarac preko četvrte i odgurao je u hrpu, a Davy je rekao: – K vragu.
– Hvala, – rekao je Phin i odmaknuo se od stola. – Zane Black je spomenuo daje tvoj otac... šarolik.
– Zane? – Davy je izgledao zamišljeno. – A zašto bi on to tebi rekao?
– Samo mi je želio pomoći, – rekao je Phin. – Objašnjavajući mi zašto Sophie loše utječe.
Davyevo lice se smračilo i po prvi puta je Phin shvatio da on nije samo zabušant; Davy Dempsey bi mogao biti opasan. – A ovo mi sada smeta, – rekao je Davy sporo. – Ne bi trebao pričati o mojoj sestri.
– Pa, on je mrtav, a ja sam posve otvoren za loše utjecaje, – rekao je Phin. – Hoćeš li gađati odavde?
Davy se nagnuo nad stol i pogodio svoju kuglu preko kugle broj dva, prekrasan udarac koji je napravio baš ono što je i trebao, a Phin je s divljenjem klimnuo glavom. Onda je Davy uzeo bijelu kuglu i dodao je Phinu.
– Faul, – rekao je. – Rukom sam očešao kuglu broj dva. To dobijem kad dopustim Zaneu da mi uđe u glavu.
Phin je uzeo kuglu i rekao: – Nisam ništa vidio.
– Ja jesam, – rekao je Davy i odmaknuo se kako bi Phin mogao bolje vidjeti.
Phin je klimnuo glavom i počeo promatrati stol. Kada bi mogao ugurati dvojku onda postoji mogućnost da očisti cijeli stol. Spustio je bijelu kuglu u poziciju s koje je može maknuti nakon što pogodi kuglu broj dva.
– To sam ja trebao učiniti, – rekao je Davy, smireno stojeći sa strane kad je dvojka ušla unut-ra. – Znači, misliš da je moja sestra loš utjecaj?
Phin je proučavao stol. – Mislim da je tvoja sestra vraški dobra žena, ali ne želim pričati o njoj.
– Pa, ipak ćemo morati, – rekao je Davy. – Jer sam zbog toga i došao.
– A ja sam se nadao da si došao zbog bilijara. – Phin je gađao, ali kugla mu je promašila ru-pu za nekoliko milimetara. Sve je u koncentraciji, pomislio je i zapitao se nije li Davy spome-nuo ovu temu o Sophie samo kako bi mu je narušio.
– Evo kako stoje stvari, – rekao je Davy kad je preuzeo igru. – Ona je najbolja osoba koju poznajem i trebala bi zbog toga dobiti sve što poželi. A sada, iz nekog razloga, želi onu staru kuću na farmi, onog glupog psa i tebe. – Davy je vrh štapa natrljao kredom. – Ništa od toga joj ne bih sam izabrao za nju, ali opet, Sophie je uvijek išla onim smjerom koji si je zacrtala. – Ut-jerao je kuglu s takvom elegancijom da je Phin na minutu posve zaboravio na Sophie.
– Užitak je promatrati te kad igraš bilijar, – rekao je Phin Davyju, a Davy mu je rekao: – Znam. Jednostavni udarci te natjeraju da zavoliš ovu igru.
– Uistinu ne želim da mi se svidiš, – rekao je Phin. Davy je klimnuo glavom. – Ni ja ne že-lim da se ti meni svidiš, Harvard, ali smo zaglavili skupa jer nas Sophie obojicu voli.
– Išao sam na Michigan, – rekao je Phin. – A Sophie mene ne voli.
– Znaš, – rekao je Davy trljajući još krede na vrh štapa, ako bi posvetio toliko pažnje privat-nom životu koliko igri bilijara, ne bi činio ove glupe greške. Ona je zaljubljena u tebe. A tebi je bolje da i ti nju voliš.
– Je li to prijetnja? – pitao je Phin.
– Najvjerojatnije. – Davy se namrštio prema stolu kad mu je kugla promašila rupu. – I eto što dobijem kad istodobno pokušavam pričati i igrati. Pogledaj taj stol. Nemoj reći da ti nikada nisam ništa dao.
– Davy, stalo mi je do Sophie, ali to je sve, – rekao je Phin. – I nikada joj ništa nisam obećao tako da se sada možeš lagano povući. – Onda je pogledao u raspored kojega mu je Davy ostavi-o. – Isuse, Božić je.
– Da, – rekao je Davy. – Imao sam planove za taj stol. – Sjeo je na stolac i maknuo se iz Phinovog vidokruga. – Bit ću ovdje u slučaju da oslijepiš i nešto promašiš. A sada, što se tiče Sophie.
– Završio sam razgovor o Sophie, – rekao je Phin sagnuvši se kako bi izveo još jedan udarac.
– Ja nisam, – rekao je Davy. – Nikada ti nije ispričala o tome kako smo odrastali, zar ne?
– Da, ispričala mi je. – Phin je izveo udarac i uspravio se kako bi vrh štapa natrljao kredom. – Barem mi je ispričala o smrti vaše majke.
– Znači je. – Davy se doimao impresionirano. – Znači onda znaš da se od tada brinula o na-ma.
Phin je potvrdno klimnuo glavom.
– Pa, vrijeme je da si pronađe muškarca koji bi se brinuo za nju, a ona je izabrala tebe. Ti ni-si moj izbor, Harvard. Ali jesi Sophien i zato ćeš se oženiti njome.
– Ne, neću. – Phin se sagnuo kako bi izveo sljedeći udarac.
– Zašto ne? – pitao je Davy. – Razmisli o tome. Svake večeri bi se mogao vraćati doma kod Sophie.
Phin je pogledao kuglu, pomislio na Sophie i promašio. Samo nekoliko milimetara ali u igri nema praštanja.
– Sranje, – rekao je, a Davy je rekao: – Ja sam kriv za to što sam ovako razgovarao s tobom.
– Ma nemoj, – rekao je Phin i odmaknuo se od stola, iživciran samim sobom što si je to do-pustio.
– Gađaj još jednom, – rekao je Davy.
Phin gaje prodorno pogledao, a Davy je rekao: – Dobro. Ispričavam se što sam to uopće i iz-govorio, – i preuzeo stol nazad.
– Radilo se samo o Sophie nakon napornog dana, zar ne? – rekao je Davy, pripremajući se za udarac. – Oprosti. To je meni najviše nedostajalo u vezi s njom. Ta smirenost i razumijevanje kad smo o svemu razgovarali. – Nacerio se prema Phinu preko vrha svog štapa. – Naravno, tvoje noći s njom su vjerojatno drugačije.
Phin je pomislio na sve one sate koje je proveo razgovarajući sa Sophie. Prije nego je pao s njom u krevet i izgubio razum. – Samo malo drugačije.
Davy je klimnuo glavom i počeo čistiti stol. Kad ga je od pobjede dijelilo samo pet kugli, is-pravio se i natrljao svoj štap. – Evo kako stvari stoje. Rano sam naučio daje život pun varalica i lažljivaca. – Nagnuo se nad stol i rekao: – Ne vjerujem u Djeda Mraza, – i prvu kuglu ubacio u rupu. – Ne vjerujem u Uskršnjeg zeku. – Druga lopta je ušla. – I ne vjerujem u prirođenu dobro-tu ljudskog roda. – Treća kugla je ušla.
– Ali vjerujem u Sophie.
Ugurao je i četvrtu kuglu i ispravio se kako bi kredom natrljao štap, nešto što je već tri puta ranije trebao učiniti, ali bi mu to uništilo efekt. Glup bilijar, ali zanimljiva psihologija.
– I zato ću se pobrinuti da Sophie dobije ono što želi. – Nasmiješio se Phinu. – A ona želi te-be, neka joj Bog pomogne. – Opet se nagnuo nad stol i rekao: – Odlučujuća kugla, – i Phin ga je promatrao dok je on namještao štap za lagani udarac s kojim je trebao zadnju kuglu utjerati u kutnu rupu i s time bi partija bila gotova. Potom je Davy pomaknuo štap nekoliko milimetara udesno i udario. A kugla se otkotrljala i izašla van.
– Nikada ne bih trebao pričati dok igram ovu igru, – rekao je Davy odmičući se od stola.
Phin je uzeo svoj štap, natrljao ga kredom, odmjerio kuglu i utjerao je u rupu. Potom se ok-renuo prema Davyju, koji je već vadio iz novčanika dvadeseticu i rekao: – Iako su šanse vrlo male da ćemo nas dvojica više ikada zaigrati zajedno, mislim da bi ipak trebao znati kako je bilijar meni najbliža stvar uz religiju. Da se više nikada nisi usudio prepuštati mi igru.
Davy se umirio, a potom klimnuo glavom. – Pošteno. Ispričavam se. – Vratio je dvadeseticu u novčanik.
– Stvarno si mislio da će to nešto promijeniti? – pitao je Phin.
– Pa, činilo mi se kao nešto pametno, – rekao je Davy. – Generalno govoreći, ako od nekoga nešto želiš, bolje mu je dati nešto, a ne ga pobijediti u njegovoj igri. Samo nisam znao s kime imam posla. Sada znam. – Klimnuo je glavom prema Phinu. – Bila je ovo vraški dobra igra. Hvala ti.
Phin je opet pogledao u stol. – Da, bila je. Ali svejedno se neću oženiti za tvoju sestru.
– Zašto? – pitao je Davy, a Phin je trepnuo. – Lijepo ti je s njom, seks vam je očito odličan, pametna je, duhovita, ljubazna, prekrasna je majka, tvoja mala je luda za njom i voli te. – Klimnuo je glavom. – Ne shvaćam zašto se boriš protiv toga. Ionako joj ne možeš reći ne ili bi već do sada prestao dolaziti na farmu.
– Sada možeš ići, – rekao je Phin, iživciran.
– To bi bilo najbolje, – rekao je Davy. – Ionako mislim da sam ovdje završio svoj posao.
– A koji je bio tvoj posao ovdje? – pitao je Phin dok je išao za njom da bi zaključao vrata.
– Razbio sam ti koncentraciju, – rekao je Davy. – Sophie je ionako već bila u tvojoj glavi samo što si tek sada obratio pozornost. A sada ćeš stalno misliti na nju.
– Nemoj se vraćati ovamo, – rekao je Phin, a Davy se nasmijao i sišao stubištem na ulicu.
Phin je ugasio svjetla u dućanu, krenuvši prema stubištu do svog stana. Kasnio je na sastanak sa... Sophie. Usporio je korake kad je shvatio kolotečinu u koju je upao. Zatvori knjižaru, idi do farme, poljubi Sophie i završi dan. Nije ni čudo što je Davy pomislio da je on dobar materijal za ženidbu. Praktički se već tako i ponašao.
Pa, k vragu s time. Večeras će ostati doma. Možda bi Wes želio igrati bilijar.
O, da, Wes će se zabavljati s istraživanjem ubojstva.
Uzeo je ključeve automobila i izašao na kišu, vozeći se do policijske postaje, pomalo uzbu-đen što mu ubojstvo nije bilo najvažnija stvar na pameti.
13 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:51 pm
Margita
Administrator
Jedanaest
– Ed je završio s obdukcijom, – rekao je Wes sjedeći za svojim stolom kad mu je Phin ušao u ured. Nije zvučao sretno. – U plućima mu je pronađena voda i to riječna voda, ali Zane se nije utopio.
Phin se spustio na stolac nasuprot njega. – Sto ga je onda ubilo?
Wes je bacio izvještaj na stol. – Srčani infarkt. Phin se nagnuo na naslon stolca. – Šališ se?
– Ne. – Wes je prstom uperio u jedan odjeljak. – Sve piše ovdje. Nekroza srčanog mišića. Ed kaže da mu je srce bilo jako bolesno i daje vjerojatno bilo takvo cijelog njegovog života.
– Ponekad je imao kratke nesvjestice, – rekao je Phin. – Clea je pričala o tome. Mislila je da se pretvara kako bi privukao pozornost na sebe.
– Radio je to zbog kisika, – rekao je Wes.
– Znači da se ne radi o ubojstvu? – Phin je klimao glavom. – To nije moguće. Mnogo ljudi je imalo nešto protiv tog frajera prije njegove smrti. Netko od njih mora biti odgovoran.
– Ed je rekao da se do ponedjeljka moraju pričekati forenzički nalazi, ali nijedan od tih na-pada ne bi mogao biti dovoljan da ga ubije, a ne možemo dokazati daje ijedan od njih uzroko-vao zatajivanje srca, tako da bi se vraški pomučili dok ne bismo nekoga osudili za ubojstvo. – Wesova čeljust je bila čvrsto stisnuta i izgledao je bjesnije nego što ga je Phin ikada prije vidio. – Što ne znači da neću ići na tužbu za napad, čak iako nemam jasan motiv, nemam oružja i da, nemam jebenog mjesta zlnr.inn
– Nije ubijen u gostionici.
– Ne, – rekao je Wes. – To je dobra vijest. Suzili smo svoje opcije. Ubijen je negdje u juž-nom Ohiau, ali ne iza gostionice.
– Možda ovo sve previše osobno shvaćaš, – rekao je Phin. – Davy je rekao daje Zane krenuo prema stražnjim vratima. A Ed kaže da je bio u rijeci. Jesi li pogledao dok kod farme?
– Koja odlična zamisao, – rekao je Wes ravnodušno.
– Okej, – rekao je Phin. – Ako ćeš se tako ponašati, onda odlazim.
– Provjerio sam dok kod farme, Garyevev dok, tvoj dok i Hildyn dok i sve je upućivalo na to daje Zane bio pijan. Poslao sam neke uzorke u Cincinnati, ali ne nadam se ničemu.
– Moj dok? – rekao je Phin. – Ja ne... ovaj, Junien dok. Mislim da ga Junie nije ubila, Wes.
– Mislim da je upao s te strane rijeke, – rekao je Wes. – To bi se podudaralo s ogrebotinama i posjekotinama, kao da je pao s višeg mjesta kroz grmlje. Sa strane na kojoj je farma nalazi se samo blato.
– I misliš daje izašao na stražnja vrata i otišao do druge strane rijeke preko Old Bridgea! – Phin je slegnuo ramenima. – Ali zašto?
– To je prema Davyevim riječima, – rekao je Wes. – I mislim da Davy Dempsey istinu ne shvaća svetom.
– Jedina stvar koju Davy Dempsey smatra svetom su njegove sestre, – rekao je Phin.
– Da, – rekao je Wes čekajući.
– Sophie je bila sa mnom u gostionici od dvadeset jedan do otprilike dvadeset dva i četrdeset pet.
– Pete ga je pregazio nešto malo poslije dvadeset tri i trideset, – rekao je Wes. – To joj daje četrdeset pet minuta, ali ne i motiv. Provjerio sam sve koga sam se mogao sjetiti, što je, usput rečeno, riješilo raniju tajnu zbog čega je Stephen lagao o onoj prometnoj nezgodi. Virginia je zbog vratolomija već nekoliko puta bila uhićena u Cincinnatiju. Čini se da ju promet u grado-vima čini nervoznom.
– Mnogo kaznenih bodova?
– Izgubila bi vozačku dozvolu, – rekao je Wes. – Tako da je Stephen prešao preko toga i on-da maltretirao Dempseye.
– Da je samo znao, – rekao je Phin. – Izabrao je krivu obitelj za maltretiranje. Zašto Stephen nije vozio?
– Ne znam, – rekao je Wes. – Imam policijski izvještaj i o Dempseyevima. Davy ima dosje.
– Budući da Zane nije bio izvaran na smrt, čini se da je Davy čist kao suza.
– Znači, ti si znao. – Wes je uzeo kutiju cigareta s hrpe papira na stolu i izvukao jednu iz ku-tije.
– Znao sam da vara ljude, – rekao je Phin. – Ali mi se to nije činilo važnim.
– Sve je važno, – Wes je zapalio cigaretu i uvukao dim. – Kao što vraški dobro znaš. Amy ima maloljetnički dosje koji je, naravno, zapečaćen. Ali dobro je se sjeća policajac s kojim sam razgovarao u Cincyju. A nakon toga sam, čisto iz znatiželje, provjerio i oca. Taj tip ima dosje u koji ne možeš vjerovati.
– Temptation ima zakon u kojem se zabranjuje pušenje u javnim prostorijama, – rekao je Phin. – A ti si se tog poroka riješio prije dvije godine.
– Stvarno si genijalac za očite stvari, – rekao je Wes.
– A što misliš o Amynoj maloljetničkoj karijeri? Wes se namrštio. – Stvarno je napaljujuća.
Phin je klimnuo glavom. – I ja bih to tako primio. Ali ipak, zaljubljivanje u ženu koja je pre-kršila zakon nije dovoljno dobar razlog da si uzrokuješ rak pluća. A s obzirom da Dempseyevi nisu nasilni...
– Kad bi se Dempseyeve ucjenjivalo, mogli bi postati nasilni. – Wes je Dovukao dim cigare-te i u pratni dubokog uzdaha ispustio. – Uvijek sam mislio da su Tuckeri ludi za svoju obitelj, ali vi niste ni do koljena onim trojima na farmi. Mislim daje Zane ucjenjivao ljude, a oni su bili glavni kandidati.
– Pokušao je sa mnom, – rekao je Phin. – Nije bio previše bistar.
– Upravo ono što je potrebno svakom gradu, – rekao je Wes. – Glupi ucjenjivač. Mislim da je navalio i na Franka. Bio je danas ovdje. Ne izgleda dobro.
– Pa, ipak je oženjen Georgijom, koja se ševila sa Zaneom, – rekao je Phin. – Iako, po svemu sudeći, ne baš predobro. Znaš, daje Georgia mogla ubiti Zanea sinoć u gostionici, učinila bi to.
– I naravno, ovdje je i Clea, – rekao je Wes. – Ona je sposobna za gotovo sve, a zasada ni-sam pronašao onu bankovnu knjižicu o kojoj su svi pričali daje strašno želi, za koju je, uvjeren sam, i Davy posve zainteresiran. Sutra odlazim u Cincy pogledati Zaneov stan, razgovarati s ljudima na njegovom poslu, ali ako ta knjižica nije tamo, morat ću zaista čvrsto posumnjati u Cleu Whipple i Davyja Dempseya. – Uvukao je još jedan dim cigarete i dodao: – Zane je raz-govarao i s tvojom mamom. Jučer poslijepodne, odmah nakon vašeg bilijara.
– A to znamo zbog...
– Zato što mi je to Frank došao reći, – rekao je Wes. – Također je rekao kako je Zane razgo-varao s Garyevevima, izvrijeđavši Rachel i imao je nešto o Dempseyevima. Prilično je svugdje bacao sumnje osim na vlastitu obitelj, iako je spomenuo kako je Georgia nestabilna.
– Kao da je to neka novost, – rekao je Phin. – Pretpostavljam da nije spomenuo svojeg klin-ca, koji želi Zaneovu ženu.
– Nije, – rekao je Wes. – To nije spomenuo. Phin je klimnuo glavom. – Isuse, kakva zbrka.
Wes je opet povukao dim cigarete i onda je pogledao. – Mogao bi otići uhititi Coreye, – re-kao je Phin. – Oni su totalno napušeni.
– Opasno po njih, – rekao je Wes. – Vodeni toranj čudno izgleda. Nekako ispucano. Morat će ga ponovno obojiti. Ne bih želio da se tamo dogodi neka nesreća.
– Za njih same bi bilo dobro kad bi im se uzela zaliha, – složio se Phin.
– A što mi ti ne govoriš? – pitao je Wes.
Phin je jedan dugi trenutak samo sjedio tamo, odmjeravajući svoju lojalnost, a potom je re-kao: – Sinoć nisam dobrovoljno otišao. Istjeran sam kad je Davy došao po Sophie.
– Trebao je pomoć, – rekao je Wes.
– Ili je Amy trebala, – rekao je Phin. – Kladim se na Amy. Uvijek je ona ta koju njih dvoje spašavaju.
– Amy nikoga ne bi ubila, – rekao je Wes. – Mislim da ne može. Znači, opet ćemo razgova-rati s Davyjem Dempseyem.
– Ako misliš slomiti Davyja, zaboravi. Posebice ako štiti Amy.
– Ili Sophie, – rekao je Wes.
– Idemo privesti Coreye, – rekao je Phin.
Pola sata ranije, Sophie se na ulaznim vratima suočila s Dillie. – Dillie, tvoj tata stvarno ne želi da budeš ovdje.
– Ali ne želiš li ti da ja budem ovdje? – pitala je Dillie, djelujući odbijeno i slomljenog srca.
– O, dušo, naravno... – počela je Sophie, a potom se namrštila. – Dobar pokušaj, mala. Skoro si me dobila.
Dillie je izgledala ogorčeno. – Pa, znam da ti želiš da budem ovdje. Samo si teška. Pusti me unutra.
– Kako možeš biti tako sigurna da te želim?
– Zato što sam zabavna, – rekla je Dillie.
Sophie je uzdahnula i pustila ju unutra. – Tata ti to govori, pretpostavljam?
– Ne, moj tata mi govori da sam razmažena i da te taktike ne upotrebljavam za njega. – Dil-lie nije zbog toga izgledala povrijeđeno. – Moja baka Liz mi to govori. Kaže: 'Dillie Tucker, ti si najzabavnije dijete na cijelom svijetu.' Ona misli i da sam pametna. Ja sam prava Tuckerica.
– Sreća za tebe. Dill...
– Imam razlog zašto sam ovdje, – rekla je Dillie naglo.
– Važan razlog. – Sjela je za stol i iz stražnjeg džepa izvukla pokidani komad papira. – Jamie Barcley i ja smo napravile test za majku.
– Kako slatko od vas, – rekla je Sophie. – Ne.
– To su samo četiri pitanja, – rekla je Dillie dok su joj se pune usne zbog razočarenja svinule u kutovima prema dolje.
– Četiri mala pitanja. Molim te.
Sophie je uzdahnula. Možda kada bih pala na Dillienom ispitu... – Pucaj.
Dillie se ispravila u svom stolcu. – Okej. Postoji više odgovora kako bi ti bilo lakše.
– Hvala. Mi potencijalne majke cijenimo svu moguću pomoć.
– Jedan. Treba li devetogodišnjakinja ići na spavanje u A – dvadeset i trideset; B – dvadeset jedan i trideset; C – dvadeset dva i trideset; ili D – kad god postane umorna?
Sophie je rekla: – A. Ili čak i ranije. Osamnaest, možda.
Dillie je klimnula glavom i napravila si bilješku na papiru. – Dva. Dijete treba gledati TV – samo kada prikazuju edu-kativne stvari; B – samo vikendima; C – kad god želi.
– Što se dogodilo s odgovorom D? Ne bi li u pitanju trebao postojati odgovor 'nikada'?
– Sophie, – rekla je Dillie, a Sophie je rekla: – A.
Dillie je zabilježila njezin odgovor. – Tri. Cura je dovoljno odrasla za bušenje ušiju kad ima A – deset; B – dvanaest; C – šesnaest; ili D – dvadeset jednu godinu.
– D. Ili kad dobije vozačku dozvolu, što ionako dođe još kasnije.
Dillie je dobacila Sophie pogled ispod obrva i opet nešto napisala na papir. – Četiri. Kada djevojčica naraste trebala bi biti A – balerina; ili B – gradonačelnica.
Sophie se uspravila, više se nije zabavljala. – C – što god ona želi biti.
Dillie se naslonila na naslon stolca. – Savršen rezultat.
– Što?
Dillie je klimnula glavom. – Moj tata je izabrao sve iste odgovore. Čak i drukčiji odgovor na pitanje broj četiri.
– Tati si dala test za majku?
– Ne, dala sam mu test za tatu, – rekla je Dillie. – Jamie Barcley je rekla da moram za njega naći ženu koja se savršeno slaže s njim kako se ne bi razveo od nje. Ona je imala tri tate tako da dobro zna. A s obzirom da se ti sviđaš mom tati, odlučila sam krenuti odavde. – Pogledala je u papir. – Iako moramo porazgovarati o nekim stvarima.
Sophie se ustala. – Sada ćemo otići natrag do tvoje bake.
– Bez sladoleda? – Dillie je zvučala istinski izbezumljeno, tako da je Sophie uzela dva slado-leda i nekoliko vlažnih rupčića i odvela ju dolje niz dok, a Lassie im je bio za petama. Rijeka je nabujala od kiše žurno protjecala pored njih. – Čim ovo nestane i ti ćeš nestati, – rekla je ona Dillie koja je polako počela jesti svoj sladoled, cijelo vrijeme brbljajući.
– Tata kaže da sam mu ja najomiljenija ženska osoba na cijelom svijetu, – rekla je Dillie kad je konačno došla do štapića da ga poliže. – Ali kladim se da si ti druga. – Jednu minutu je šutke razmišljala. – Ili možda treća. Ipak je tu i moja baka Liz.
– Počašćena sam samim postojanjem na tako kratkoj listi, – rekla je Sophie. – Sada se moraš vratiti, Dill.
– Ali tek sam došla, – rekla je Dillie preklinjući. – A bio je to dalek put. Bole me noge. Ja sam samo malo dijete, znaš.
– Čisto sumnjam u to, – rekla je Sophie.
– Nisam trebala ni doći, – rekla je Dillie tužno. – To je zato što nemam dovoljno nadzora. Trebam mamu. Stvarno ju puno trebam.
Sophie se ustala. – Hajde, Meryl Streep. Moramo te vratiti nazad prije nego netko primijeti da te nema. Dillie ju je ignorirala, zureći u Hill. – Dillie?
– Prekasno, – rekla je piskutavo, ovog puta izgledajući uistinu žalosno.
Sophie se okrenula i ugledala Phina koji im je prilazio, izgledajući poput munje. Dillie se primakla Sophie, a Sophie ju je zagrlila.
– Mogao bih se zakleti, – rekao je Phin Dillie kad je stigao do njih, – da sam ti rekao da ne dolaziš ovamo. Želiš li mi objasniti ovo?
– Bio si nerazuman, – rekla je Dillie, isturajući svoju bradu iz okružja Sophiene ruke. – Sop-hie je moja prijateljica. – Položila je ruku na Lassinu glavu. – I ti mi ne dopuštaš da imam psa, a ona ima i s njim se mogu igrati. – Prešla je u raspoloženje siročeta. – Ovo je vjerojatno jedini pas s kojim sam se mogla igrati u cijelom životu. Ikada.
– Odakle njoj sve ovo? – rekla je Sophie. – Ne mogu vjerovati daje to naučila od tebe ili tvo-je majke.
– Majka joj je bila vraški dobra glumica, – rekao je Phin natmureno.
Dillie je podigla pogled, a Sophie je rekla: – Pa, vraški je dobra u tome, a to je korisna vješ-tina, samo kada nauči da je ne upotrebljava prečesto. Budući da si ti ovdje, može li ostati i igrati se malo sa Lassie?– Ti ju želiš nagraditi zato što me nije poslušala? – pitao je Phin.
Sophie se nagnula bliže kako bi spriječila Dillie da čuje i zatim prošaptala: – Samo želim da prestaneš biti tako uštogljen glupan i pustiš djetetu da se malo igra sa psom.
– Da, – rekla je Dillie.
– Nemoj izazivati sreću, mlada damo, – rekao je Phin. – Rekao sam ti da ne dolaziš ovamo, a ti si svejedno došla.
– Tebi je baka rekla da ne dolaziš ovamo, a ti si ipak došao, – rekla je Dillie.
Sophie je pogledala preko rijeke i čvrsto skupila usne.
– Idi se igrati s prokletim psom, – rekao je Phin i Dillie je otišla. – Ako se smiješ, gurnut ću te u rijeku.
– Pa, – rekla je Sophie, a potom se glasno nasmijala. – Oprosti, oprosti. Ali dobro te sredila.
– Uvijek me tako sredi. Razmaženo derište.
Sophie je promatrala Dillie koja je zajedno s Lassie trčala travnjakom. – Znaš, isplatilo bi se ostati ovdje u Temptationu samo kako bih te promatrala kad počne izlaziti s dečkima.
– Ona nikada neće izlaziti s dečkima.
– Čak ni kada bude dobila vozačku dozvolu? – Sophie je sjela na dok i gurnula noge u jureću vodu. – Ona je dobra djevojčica.
Sophie se naginjala nazad sve dok nije dotakla njegovo rame. – Trebala bih te upozoriti, dala mi je test za mame koji sam pokušala pasti. Ali na kraju sam ga prošla.
– Prošla si i sve moje testove, – rekao je Phin, a ona je okrenula glavu upravo kada joj je on utisnuo poljubac u onu slatku udubinu kod vrata.
– Hej, – rekla je posve zbunjena. – Dillie.
– Upravo je otišla iza kuće, – rekao joj je Phin na uho. – Pogledaj me.
Okrenula se prema njemu i on ju je zamišljeno poljubio.
– Večeras ću se vratiti, – rekao joj je na usta. – U provjeru kreveta. A tebi je bolje da budeš ovdje.
– Mislila sam da ti je mama rekla da ne dolaziš ovamo.
– Bila je nerazumna, – rekao je Phin. – Ti si vjerojatno jedina Dempseyica s kojom sam se imao priliku igrati u čitavom životu. Ikada.
– Sreća za tebe, – rekla je Sophie i on ju je opet poljubio, a ona je položila svoj dlan na nje-govu ruku, osjećajući se zaštićeno i dobro. – Hoćemo li večeras raditi ovo? – rekla je, a oči su joj još uvijek bila zatvorene.
– Ne, ulaštiti ćemo moj auto, – rekao je Phin. Sophie je otvorila oči. – Što?
– Onda ću te poševiti na haubi, – rekao je Phin i opet ju poljubio u usta.
– Ovo je uistinu bilo bezobrazno, – rekla je nekoliko trenutaka kasnije, pokušavajući vratiti dah.
– Da, ali svakog puta te uzbudi, – rekao je Phin. – Ja idem s onim što pali.
– Moramo prestati s navlačenjem na ovom doku, – rekla je minutu kasnije. – Stephen Garyev vjerojatno sada već slika.
– Vidi možeš li nabaviti kopije. – Phin se opet nagnuo prema njoj, a onda je Lassie zalajao i oboje su se trgnuli, okrenuli i ugledali Dillie koja se spuštala niz brežuljak, posve nekoncentri-rana na njih dvoje. – Podsjeti me da te se klonim, – rekao je Phin dok se ustajao.
– Što sam ja učinila? – Sophie je izvukla noge iz rijeke i povukla ih ispod sebe.
– Ne radi se o tome što ti činiš, već o tome što ti jesi. – Phin je podigao glas i povikao: – Po-zdravi se sa psom, Dill. Moramo krenuti.
– Opet mogu ići naprijed, – cjenkala se Dillie kad je došla na dok. – Onda ti još malo možeš ljubiti Sophie.
– Imala sam nešto u oku, – rekla je Sophie. – Nismo se...
– Završio sam s ljubljenjem Sophie, – rekao je Phin. – Reci doviđenja.
– Doviđenja, – rekla je Dillie, opet s lišćem siročeta. – Jako lijepo sam se provela, ali tako je prekratko trajalo.
– Tako ti je to s lijepim vremenima, – rekla je Sophie. – Nikada ne traju dugo.
Leo se vratio u ponedjeljak poslijepodne, trčeći kroz prednje dvorište, pričajući o škrinjama i prometu na Dan rada, a Rachel je bilo tako drago što ga vidi da je sve to jedva podnosila. Život joj je bio tako užasan, tako izvan kontrole, ali sada se Leo vratio. Mogla mu je reći za sprej za omamljivanje i on će joj reći što da učini. Sačekat će dok ne završi poslove na farmi, a onda...
Pokazao im je svoj uradak na filmu Cherished.
– Promijenio sam naslov, naravno, – rekao je kad je snimka počinjala. Na ekranu se pojavio lik lava iz crtica u smokingu i riječi Leo Films su se pojavile preko njega, a Rachel je pomislila, Ovo je cool, mora me uzeti za svoju asistenticu, ako prije ne odem u zatvor zato što sam Zaneu uzrokovala srčani udar. Ali onda je počeo film.
Leo je isjekao Amyn pozorno snimljen dolazak u Temptation, koji je obuhvaćao i vodeni to-ranj. Umjesto toga, na ekranu su se pojavile dvije ženske noge koje su ispisivale riječi, Leo Kingsley predstavlja, a ta slova su onda nestala u plamenu i pojavio se natpis Hot Fleshy Thighs.
– Što? – vrisnula je Clea, – Thighs!
Ali promjena naslova je bila najmanja stvar. Leo je zadržao većinu snimljenog materijala, ali dodao je neke paprene scene seksa, kakve Rachel nikada nije vidjela, iako ih nije u životu nije mnogo vidjela.
– Pozlit će mi, – rekla je Amy kad su stigli do druge scene. – Pogledaj taj snimak. Nije čak ni ista kvaliteta filma, – a Rachel i Sophie su se pogledale u nevjerici.
– Kvaliteta filma? – rekla je Sophie dok joj se glas podizao na najvišu moguću razinu. – Ne smeta te činjenica da je ovo pornografija! Ovo ne bi trebao gledati ni moj pas.
– Leo, ovo je odvratno, – rekla je Clea. – Jesi li to umetnuo kroz cijeli film?
– Naravno, – rekao je Leo, nimalo uvrijeđen. – To je ono što ja prodajem. To je ono što za-rađuje novac. To je...
O, Leo, pomislila je Rachel, rastrgana između bijesa i razbijene iluzije. Ovo je tako užasno.
– Ne zanima me novac... – počela je Sophie.
– Upropastio si mi film... – počela je Amy.
– Leo, ti perverznjaku... – počela je Clea.
Nije on bio perverznjak, znala je Rachel, postajući sve smirenija dok su se tijela još uvijek talasala na ekranu. Bio je drag. Samo što nije razmišljao, to je bilo sve. Ponekad Leu moraš istaknuti neke stvari. On je velika slatka luda.
– Gledajte sada, – govorio je Leo. – Znale ste da nisam Disney. I rekao sam daje filmu pot-rebno...
Rachel je isključila televizor i izvadila kasetu iz video rekordera. Uzela je čarobni crveni marker i velikim slovima na kaseti napisala, Prljavo, Prljavo, Prljavo i predala je Leu.
– Rachel, dušo, budi... – rekao je Leo.
– Ovo se neće dogoditi, Leo, – rekla je Rachel odlučno.
– Dogovorili smo se. Trebao si napraviti meki pornić. Ovog puta si trebao biti otmjen.
– Rachel, srce, – rekao je Leo vrlo očinski. – Ne razumiješ...
Rachel je u njega uperila prst. – Nemoj ti meni 'srce'. Dogovor je dogovor. U kvalitetan film ne možeš dodati takvo nešto – Gledao ga je pravo u oči, tjerajući ga da obrati pozornost. – To jednostavno nije u redu, Leo. Trebao bi se sramiti.
Tišina se protezala sve dok Amy nije rekla: – Da.
Leo je uzdahnuo. – Gledajte, vi djevojke ste obavile odličan posao, ali morati biti praktične. Ono što ste vi snimile ne biste mogle prodati ni srednjoškolcima, jer je sve bilo tako nevino.
– Pa, napravit ćemo malo uzbudljivije, – rekla je Rachel, tjerajući ga da je opet pogleda. – To ne predstavlja nikakav problem. Ali mi ćemo ga napraviti uzbudljivijim, a ne ti. Isuse, Leo, na što si mislio? Da ćemo reći: 'O, dobro, Leo je umjesto nas umetnuo scene jeftinog seksa?'
– Mislio sam da ćete biti razumne, – rekao je Leo.
– Krivo si mislio, – rekla je Rachel. – Daj nam tjedan dana.
– Rachel...
– Tjedan dana. Ne tražim puno od tebe, Leo. Posebice ne nakon ovoga što si učinio. – Rac-hel je uporno zurila u njega, posve neumoljiva i Leo je opet uzdahnuo i rekao: – Okej, tjedan dana. Ali trebam kožu i trebam seks. A ako mi vi to ne date, sam ću to ubaciti u film.
– Dogovoreno, – rekla je Rachel, a potom ustuknula korak unatrag kad je shvatila stoje uči-nila. – Ovaj, ako se s time slažu Amy...
– Ja se slažem, – rekla je Amy.
– Možeš pregovarati za sve naše poslove, – rekla je Sophie.
– Pogotovo s Leom, – rekla je Clea procjenjujući ga.
– Ma daj, – rekla je Rachel Leu, osjećajući se predivno sada kada je dobila što je tražila. – Odvest ću te do hotela i možeš ostaviti svoje stvari. A onda ćemo otići nešto pojesti i možeš mi ispričati što je sve potrebno ovom filmu.
– Ne želim ti u restoranu pričati prostote, – rekao je Leo.
Rachel je slegnula ramenima. – Onda ćemo uzeti nešto sa sobom iz Dairy Queena i jesti u autu.
– Predivno, – rekao je Leo, ali kad je ona otvorila vrata, izlazio je za njom van gestikuliraju-ći, baš kao stoje i znala da hoće. Stvarno je bio dobar čovjek. Samo mu je bilo potrebno vođe-nje.
Rachel je sjela na vozačevo sjedalo. – Dairy Queen ili večera? – pitala je, a Leo je uzdahnuo i rekao: – Ti biraš.
– Dairy Queen, – rekla je Rachel, stavljajući auto u brzinu. – Sviđa ti se njihov sladoled. A večeras ćemo ići gledati vatromet za Dan rada i odmah će se bolje osjećati. Ja ću se za sve pob-rinuti.
Sjedeći pored nje, Leo je uzdahnuo i Rachel je pomislila, Sada nije dobro vrijeme da mu ka-žem za sprej za omamljivanje.
Jednostavno će mu reći kasnije.
Kada su otišli, Sophie je rekla: – Dala bih joj povišicu, ali ništa joj ne plaćamo.
– Zaboravi Rachel, – rekla je Clea. – Kupila nam je još tjedan dana, ali na nama je da to is-koristimo. Trebamo scene seksa. I brzo ćemo ih morati snimiti.
Sophie je klimnula glavom. – Potpisali smo onu zabranu o pornografiji...
– Sophie, – rekla je Amy. – Zaboga, pa ovo je moj film. Kad smo to potpisali, nismo snimali pornić. Tada. I ne snimamo na javnim površinama, tako da smo posve nevini.
– Amy, nismo nevini, – rekla je Sophie. – Rekla sam da je ovo mjesto nevolja. Sjećaš se? Onog prvog dana, kada smo snimale na javnim površinama?
Amy ju je pogledala, ne trepćući. – Tebi je žao što smo došle?
Sophie je zastala i pomislila na Phina. – Ne. – A onda je pomislila na Cleu i Zaneove beživo-tne oči, kao i na laganje i na snimanje pornića. – Da. – Onda je opet pomislila na Phina. – Ne. Okej, napravit ćemo to brzo, ali ovo je zadnje. Nema više. – Srela je Amyn pogled. – Neću mu ponovno lagati, čak ni zbog tebe.
– Toliko o obitelji, – rekla je Amy i odšetala u kuhinju.
Te večeri u dvadeset jedan sat, Sophie je s Amy stajala na obali rijeke dok su se Clea i Rob smještali na doku. Od polumjeseca nije dolazilo mnogo svjetlosti, tako da je Amy rasporedila reflektore i sporedne svjetiljke, a dok je zbog toga izgledao poput lunaparka, razmišljala je Sophie. Bez veze.
– Ima previše svjetla, – rekla je Sophie. – Baš previše, netko će vidjeti.
– Prestani cviliti, – rekla joj je Amy. – Svi su na pikniku za Dan rada. Snimit ćemo ovo vrlo brzo i otići odavde prije nego vatromet završi. Je li tako, dečki?
– Pa, meni bi trebalo malo vremena, – rekao je Rob, a Clea je rekla: – Vrlo smiješno. Ne ve-čeras.
Skinula je svoju ljetnu haljinu i ostala stajati gola na doku, izgledajući čak i ljepše na mjese-čini nego što je izgledala na suncu, a Rob je rekao: – Kako god ti kažeš, Clea. – Svukao je svoju košulju i bacio je na travu pored njezine ljetne haljine i potom otkopčao svoje traperice i Sophie se okrenula.
– Ne želim ovo vidjeti, – rekla je, ali je čula kad su mu traperice pale na tlo i Amy je rekla: – O, da, mislim da želiš.
Sophie se okrenula i trepnula. Nije se radilo samo o mladosti koja je Cleu privukla Robu.
Amy ju je pogledala. – Trebat će nam veći dok, – rekla je, a Sophie se opet okrenula, poku-šavajući suspregnuti smijeh. Iza krošanja drveća eksplodirao je vatromet, a ona je zastala kako bi promatrala zlatnu, plavu i crvenu boju na nebu, rijeke, u maglici. Isprva je bljesak uhvatio drvo, ali nije to bio takav obris i ona se sledila kad gaje opet ugledala.
– Netko nas gleda, – rekla je ona Amy potiho, a Amy je samo čvršće stisnula svoju kameru. – Evo, vidiš ovo? Netko ima dalekozor ili kameru ili tako nešto. To je bljesak od stakla koje se reflektira ponovno do nas. Odmah ugasi ta svjetla.
– Ne, ne mogu. – Amyn glas je postao piskutav od navale panike. – Ne možemo stati, mo-ramo ovo snimiti. Vrijeme nam istječe. – Zgrabila je Sophie. – Moraš otići vidjeti tko je to, vje-rojatno nema nikoga.
– Jesi ti luda? – Sophie se odmaknula od nje. – Ugasi ta prokleta svjetla.
– Molim te, – rekla je Amy. – Idi vidjeti. A onda se odmah vrati ako nas netko promatra i prestat ćemo. Kunem se, ali vjerojatno nema nikoga, a ja ne želim stati ako nema nikoga.
– Amy, netko je upravo ovdje ubijen. Neću ići...
– Bio je to Zane, – rekla je Amy. – Njega su svi željeli mrtvoga... tebe nitko ne želi ozlijedi-ti... samo idi pogledati. O, molim te, Sophie. – Sophie je oklijevala i Amy je rekla: – Molim te. Ovo je moja šansa, molim te, pomozi mi.
Sophie je zažmirila. – Ako me netko ubije, proganjat ću te.
– O, hvala ti, – rekla je Amy. – Hvala ti, hvala ti, uvijek si bila tu za mene, Sophie.
I već polako postajem umorna od toga, pomislila je Sophie dok se kretala prema glavnoj ces-ti i drugoj strani rijeke. U ovo doba večeri, Old Bridge je bio stvarno jeziv.
Kada je sišla s ceste i krenula šetati po puteljku prema rijeci, shvatila je daje u ovo doba cije-lo to mjesto bilo jezivo, zaštićeno gustim krošnjama drveća koja su stajala uz nabujalu rijeku. Samo otkrij što je uzrokovalo onaj bljesak i odlazi, rekla je samoj sebi. Kada uskoro sazna što se zaista događa...
Zastala je kad je stigla iza Garyeveve kuće jer se netko kretao na stazi iznad doka. Zakorači-la je u sjenu drveća i ugledala Stephena sa spremnim dalekozorom, koji je zurio preko rijeke.
Gotovi su.
Sagnula se kako bi pogledala sa svog skrovitog mjesta i ugledala je tako žarko osvijetljen dok da su se iz gradske vijećnice jasno mogle vidjeti sve Cleine bore.
Definitivno su gotovi.
Onda joj se javio njezin Dempsey instinkt i shvatila je da nije sama, ali prije nego se uspjela okrenuti, netko ju je snažno gurnuo i Sophie se spotakla i pala među drveće, jako udarivši gla-vom u granu i u polunesvjestici se počela kotrljati niz strmi spust prema rijeci, instinktivno gra-beći rukama grane koje su joj parale kožu na dlanovima, dok je najprije glavom išla prema hla-dnoj rijeci.
Naglo je pala u vodu i potonula, a voda je bila hladna, strašno hladna i to joj je pomoglo da se sabere od udarca glavom. Struja je bila jaka i ona se žestoko borila kako bi došla do zraka, tresući se i stenjući dok ju je rijeka uzimala. Kad je konačno stigla na površinu, prošla je pored doka na farmi. Sa svoje lijeve strane je ugledala Junien dok, zbacivši cipele s nogu i počela je plivati kako bi ga se dokopala, dijagonalno presijecajući strujanje vode, ali voda je bila tako hladna i glava ju je strašno boljela i promašila je dok, dva puta zaronivši pod vodu i tako je sko-ro izgubila svijest.
Neću umrijeti, pomislila je i nastavila se boriti plivajući preko struje, a onda je struja oslabje-la i ona je ugledala još jedan dok i uspjela se dovoljno približiti obali da ju je rijeka sama izba-cila. Uhvatila se za sami kraj doka, osjećajući kako klizi nazad u vodu, a onda je pomislila, Ne, i popela se gore, bolno, kako bi se na kraju srušila na skliskim daskama. Ne možeš ostati ovdje, rekla si je i podigla je ruku do glave i mjesta gdje ju je najviše boljelo. Bilo je mokro, i ona bila mokra, posve je bila mokra, ali kada je spustila ruku, na njoj je ugledala krv. Doći će pomoć, pomislila je. Za minutu će stići pomoć.
I onda više nije bilo ničega.
Phin je sljedećeg jutra otvarao knjižaru kad se Wes uspeo njegovim stubištem. – Dobio sam izvještaj iz laboratorija i upravo odlazim na farmu, – rekao mu je Wes, naglo prekidajući riječi. – Ideš sa mnom?
– Imam ovu knjižaru koju moram voditi, – Phin mu je odgovorio. – Zbog čega si ti tako ljut?
– Zbog izvještaja iz laboratorija. – Wes je zastao na gornjoj stubi. – I Dempseya. Ovog puta će mi reći istinu ili ću ih sve zatvoriti, a to uključuje i tvoju djevojku. Uopće me ne zanima ko-liko je razbijena.
Pošao je silaziti niz stubište, a Phin je rekao: – Što?
– Sophie, – rekao je Wes. – Nije te nazvala? Sinoć ju je netko gurnuo u rijeku. Na čelu je za-dobila istu ranu kao i Zane. Ed je prilično siguran da su oboje udarili glavom u isto drvo.
Phin je odmah okrenuo znak Vraćam se u 16:30, zaključao vrata knjižare i prošao stubištem pored Wesa. – Vozi, – rekao je.
Kad su stigli na farmu, Phin je izašao iz auta i do ulaznih vrata stigao brže nego što se ikada u životu kretao. Nije se potrudio pokucati.
– O, bok, – rekla mu je Sophie s kauča u dnevnoj sobi. Na čelu je imala veliku modricu i plave kolutove oko očiju i izgledala je užasno. Davy i Amy su stajali pored nje, međusobno se prepirući, ali kada su čuli Phina, izrazi lica su im se smekšali.
– Što si to dovraga mislila da radiš? – rekao je Phin. Š ta si tražila? – Tamo je jako opasno.
– Što? – Sophie se namrštila, a potom se naglo trgnula i položila ruku na modricu, a Phin je želio nekoga ubiti. – Tko-god je ubio Zanea ne želi mene, osim ako misliš da imaš posla sa se-rijskim ubojicom, što se ne čini...
– Ako to više ikada učiniš, – planuo je sada Phin, – neće ti trebati serijski ubojica. Sam ću te srediti kako bi izbjegli napetost zbog moguće opasnosti.
– To je samo ogrebotina, – rekla je Sophie. – Ništa posebno.
– Vraga nije, – rekao je Phin. – I bila si u rijeci. Reci mi da te Ed napunio penicilinom.
– Da, – rekla je Sophie. – Dobro sam.
Sjedila je tamo s bradom visoko uzdignutom u zraku i on je rekao: – Ne, nisi. Ti si preglupa za život, – i izašao je van i sjeo na stube trijema, te položio glavu u dlanove i pomislio, Skoro sam je izgubio.
Davy je izašao i sjeo pored njega.
Phin se razljutio. – Ako si izašao van kako bi me razbio zato što sam vikao na tvoju sestru, samo naprijed.
– Ne, mislim da si joj ti prilično jasno objasnio situaciju,
– rekao je Davy. – Ona je jednostavno naviknuta da se brine o svemu. Sophie nije takva da ne poduzima apsolutno ništa ako joj je obitelj u nevolji.
– Wes kaže da mu je rekla kako je samo izašla u šetnju.
– Phin je podigao glavu i pogledao Davyja. – Reci mi da nije tako vraški glupa.
– Nisam bio tamo, – rekao je Davy. – Kako sam ja shvatio, snimali su na doku, a Sophie je pomislila da ih netko promatra i otišla je provjeriti. Amy bi željela da je to bila Sophiena ideja, ali kladim se da ju je Amy nagovorila. Ovaj film izluđuje Amy, ali Sophie je glupa samo zbog svoje obitelji. Trebao bi to moći shvatiti.
Sophie je izašla na trijem. – Još uvijek si ovdje? Mislila sam da si se već do sada vratio u društvo pametnih ljudi. Davy, Wes nas treba.
Phin je pogledao u modricu na njezinom čelu i očaj u njezinim očima i sam se osjećao užas-no. – Nije ti dopušten izlazak iz kuće sve dok ne dobiješ vozačku dozvolu.
– Ja već imam vozačku dozvolu.
– To ti misliš, – rekao je Phin, okrećući se kako bi gledao preko dvorišta. – Nagovorit ću Wesa da ti je oduzme.
Davy se ustao. – Nemoj opet uplašiti gradonačelnika, – rekao je svojoj sestri i ušao unutra.
Nakon jednog trenutka, Sophie je sjela pored Phina. – Oprosti ako sam te uzrujala.
– Nisi me uzrujala, – rekao je Phin. – Uzela si mi deset jebenih godina života. – Malo se na-gnula na njega, a on je osjetio njezinu toplu težinu na svom ramenu. Bila je tako blizu njega i tako važna da ju je zagrlio i poljubio, ali ovoga puta vrlo nježno jer je bila ozlijeđena.
Zatvorila je oči. – Oprosti ako sam te uplašila. I sebe sam također. Čak sam izgubila prste-nje. – Glas joj je lagano zadrhtao i on ju je opet poljubio.
– Nabavit ću ti novo prstenje, – rekao joj je prislonjen na usne, a onda je Wes izašao i rekao: – Želim da Sophie odmah uđe.
Phin je sjeo na rukohvat kauča dok je Sophie bila pored njega, a Amy se naslonila na kamin i pakosno zurila u njega. Dušo, kako ti imaš toplu i srdačnu malu obitelj, pomislio je, a onda se sjetio svoje majke. Nema veze.
– Ima nekoliko stvari, – rekao je Wes. – Netko je Zanea napunio tabletama za spavanje.
Sophie se uspravila uz Phina, a on je pomislio, Odlično, a što su sad oni učinili?
– Dovoljno da ga to ubije? – rekao je Phin, a Wes se namrštio i rekao: – Ne. Ali ima još to-ga. – Okrenuo se opet prema Amy. – U srednjoškolskom džemperu smo pronašli tragove plije-sni. Volio bih vidjeti vaš zastor za tuširanje.
Amy se sledila, a Davy je rekao: – Natjerao sam ih da ga se riješe. Bio je tako odvratan da ga nisam mogao podnijeti.
– Znate, – rekao je Wes, – stvarno me dovodite do ruba živaca. – Pogledao je Amy. – Imaš li mi nešto za reći?
Amy je isturila bradu. – Ne.
Wes je klimnuo glavom. – Prokleto dobro znam da ste vi pomaknuli to tijelo i moram znati gdje ste ga pronašli. – Uopće nije skidao pogled s Amy. – Nemoj mi lagati.
Amy se zarumenjela, a Sophie je izgledala očajno.
Phin joj je primio ruku. – Sophie je bolesna, – rekao je i povukao ju van, dalje od njezine obitelji. – Okej, – rekao je kad su se vratili na stubište trijema. – Meni ne moraš ništa reći, ali nemoj potonuti zbog njih. Postoji granica u onome što se čini za obitelj.
– Ja mislim da ne postoji, – rekla je Sophie posve očajna. – Nismo ga ubili, Phin, kunem se, nismo.
– Okej. – Zagrlio ju je. – Nemoj se uzrujavati. Kako tvoja glava?
– Boli, – rekla je i on je poljubio ogrebotinu. – Premjestili smo tijelo, – izletjela je, a on je pogledao preko svog ramena kako bi vidio je li im Wes dovoljno blizu da je čuje. – Ne mogu podnijeti da ti lažem.
– Zbog toga je Davy došao po tebe, – rekao je, a Sophie je klimnula glavom.
– Amy je željela snimati na doku, ali truplo je bilo tamo i ona ga je samo pomaknula među drveće, a onda smo ga zajedno odvezli iza gostionice.
– Amy se stvarno previše i predugo oslanja na tebe, – rekla je Phin tmurno. – Kada ćeš ju pustiti da sama čisti nered za sobom i svojim pogreškama?
– Kada ćeš ti to dopustiti Dill? – rekla je Sophie. – Kada dobije vozačku dozvolu? Mislim da ne postoji dobna granica kada ljudima koje voliš kažeš: 'Od sada si prepušten sam sebi'.
– Ne, ali postoji dobra granica kada sam sebi čovjek kaže: 'Od sada sam sama' – rekao je Phin. – A ti si došla do tamo. Mogu li reći Wesu?
Sophie je zažmirila. – Ne želim izdati sestru.
– Sve dok ona nije ubila Zanea, nećeš, – rekao je Phin. – Wes je neće uhititi zato što je prem-jestila truplo, on želi pravog krivca.
Zadrhtala je. – Onaj prokleti zastor. Vidim ga u snovima.
– Ne misliš valjda da ga je ona ubila, zar ne? – rekao je Phin, a Sophie je ostala šutjeti malo predugo.
– Ne, – konačno je rekla. – Ali mislim da mu je možda ona dala tablete za spavanje. Davy se jednom osvetio koristeći tablete za spavanje, a mi smo nedavno razgovarali o tome. – Rukuje stavila na bolnu glavu. – Znaš, ovo stvarno boli.
– Potrebna ti je tišina, – rekao je Phin i ustao se. – Vrati se sa mnom. Reći ću Edu da ti da neke jače tablete protiv bolova i možeš prespavati iznad knjižare.
Sophie je zažmirila. – Ne mogu ostaviti Amy.
– Moraš ostaviti Amy, – rekao je Phin. – To je jedini način da preživiš.
Sastanak vijeća sljedećeg dana je bio deprimirajući, čak i više nego govoriti Wesu da su Dempseyevi premjestili tijelo ili ostavljanje Sophie na farmi s njezinom sestrom varalicom. Stephen je zatražio da se glasovanje o uličnoj rasvjeti odgodi za sljedeći tjedan kako bi mogao prikupiti više dokaza o Phinovoj financijskoj nemoralnosti i zanemarivanju građanske dužnosti. Potom je pokušao provući službenu zahvalu Phinu što tako blisko surađuje s ljudima iz svijeta filma i rekao je da će ta zahvala biti odštampana u lokalnim novinama Temptationa, Gazette. Prijedlog je propao, s obzirom da su jedino Garyeyi glasovali za njega. dok su ih ostali članovi vijeća sumnjičavo gledali. Stephen je bjesnio, ruke su mu se tresle, a onda je odigrao svoju pos-ljednju kartu.
– Imam objavu, – rekao je. – Razgovarao sam s ljudima iz lokalne TV postaje i složili su se promijeniti svoj uobičajeni program kako bismo mogli ubaciti i prikazati 'Povratak u Temptation' u četvrtak u dvadeset sati.
– Opa, – rekla je Rachel dok je sjedila iza Phina.
– Jesi li pitao ljude koji su snimili film, Stephen? – rekao je Phin. – I oni imaju svoja prava.
– Uvjeren sam da će biti oduševljeni, – rekao je Stephen podlo. – Zašto ne bi bili? To im je prilika da predstave svoj film domaćoj publici. Osim toga... – glas mu se malo stišao – ... trebali bismo vidjeti što su snimili. Dali smo im zakon o zabrani, na kraju krajeva. Ja samo obavljam svoju građansku dužnost.
Promatrao si ih kad su snimali na doku, pomislio je Phin. Što točno znaš? Ali on je već znao. Snimali su pornić.
Pola sata kasnije, Phin je zastao pored policijske postaje i ispričao Wesu sve o televizijskoj premijeri.
Wes je izvukao cigaretu iz jedne od šalica za kavu koje su mu stajale na rubu stola. – Oni na farmi znaju za to?
– Sumnjam, – rekao je Phin. – Nisam čuo ničije vrištanje. Rachel će ih obavijestiti kad stigne kod njih. Želiš li izaći?
– Ne, – rekao je Wes kiselo. – Amy mi ionako ništa neće reći. Kada budeš tamo, pokušaj sa-znati imaju li pištolj kalibra 22.
– Svatko ima takav pištolj, – rekao je Phin. – K vragu, i ja ga imam ili barem ga je moj otac imao.
– Znam, – rekao je Wes. – Ja obavljam registriranje oružja. Samo u ovom okrugu ih ima skoro četiri stotine.
– Naoružana populacija je sigurna populacija, – rekao je Phin. – Također, ovo je južni Ohio. Što si ti očekivao?
– Ti imaš jednoga, Frank također, Clein tata je imao, što može značiti da je još uvijek na farmi, Ed ima jednog, Stephen isto tako, k vragu, čak ga ima i Junie Miller i Hildy Mallow... – Zastao je, zatečen jednom idejom. – Tvoj čitavo gradsko vijeće je naoružano.
– To baš nisam morao znati, – rekao je Phin, ustajući se.
– Danas sam bio u Cincinnatiju, – rekao je Wes i Phin je opet sjeo. – Nigdje nisam pronašao bankovnu knjižicu, iako ju je Zane u petak pokazao nekolicini.
Phin se trgnuo. Nestao novac, a Dempseyevi nisu bili glupi.
– Također je dao istražiti cijelo vijeće. – Wes mu je na stol bacio debeli fascikl. – Imao je izvrstan istražiteljski tim. Ljudi su imali visoko mišljenje o njemu. Navodno je bio vraški dobar reporter. Bio je istraživački novinar prije nego su mu liječnici otkrili problem sa srcem i smirili ga, ali svakako je podučavao istražiteljski tim. Mislili su daje Bog.
Phin je uzeo debeli fascikl i počeo ga prelistavati. Na gornjem sloju papira je pisalo njegovo ime: popis svih s kojima je spavao u zadnjih deset godina, uz važne detalje. – Jebi se, Zane.
Sljedeća hrpica papira je bio zapisnik o uhićenju Hildy Mallow.
– Također su svi u postaji mrzili Cleu, – govorio je Wes. – Rekli su daje ona prevarantska, manipulativna kučka.
– To mi i nalikuje na nju, – rekao je Phin, još uvijek čitajući. – Hildy je otišla u zatvor zbog protestiranja protiv rata?
– Često, – rekao je Wes. – Rekla je kako ju je Zane pokušao nagovoriti da prekine snimanje filma na osnovi obiteljskih vrijednosti, a kad to nije djelovalo, prijetio joj je da će njezin izvješ-taj o uhićenju objaviti kao dio jedne kolumne od javnog interesa. Ponudila mu je neke svoje fotografije sebe iza rešetaka iz privatnog albuma i zatražila je kopiju.
– Dobro za nju. – Phin je prelistavao po izvještaju, a njegovo poštivanje Hildy je samo raslo. – Čovječe, svagdje je bila uhićivana. Ona... – Zastao je kad je stigao do sljedeće hrpe papira: dosje Virginije Garyey. – Znao je za Virginijine prometne prekršaje.
– Ona kaže da ih nikada nije spomenuo, ali ipak ih je došao posjetiti kući. Rekla je kako je došao zamoliti Stephena da prekine snimanje filma, opet na osnovi obiteljskih vrijednosti, a Stephen mu je obećao da se učiniti sve što može. – Wes je slegnuo ramenima. – Njihove grijehe iz prošlosti nije koristio vjerojatno zato što ih nije ni trebao. Pristali su na njegov zahtjev dob-rovoljno, bez ikakvih prijetnji.
– Je li imao nešto o Stephenu? – pitao je Phin, zastajući kad je stigao do računa primljenog od internetskog distributera pornografskih filmova. – Nije valjda stvarno mislio ucjenjivati Eda zbog pornića, je li tako?
– Pokušao je, – rekao je Wes. – Ed mu je rekao da svi u gradu znaju kako on ima najbolju kolekciju pornića u čitavom južnom Ohiu.
Phin je prelistavao račune i pronašao medicinski karton. – Dovraga, što je sad ovo? Znači Frank Lutz je 1976. napravio sterilizaciju. Koga briga... – Onda je opet čuo Georgiju koja je pričala o maloj djevojčici koju nije dobila. – Frank, ti si kreten.
– Da, – rekao je Wes. – Frankova osveta.
Phin je pogledao u adresu iz Cincinnatija na gornjem dijelu papira. – Georgia bi ga ostavila da je saznala. Gdje je dovraga Zane ovo pronašao?
– Pogledaj sljedeći, – rekao mu je Wes. – Stephen ima Parkinsonovu bolest.
– Zbog toga su mu se ruke tresle, – rekao je Phin, čitajući sljedeći medicinski karton i po pr-vi puta je osjećao žaljenje za Stephena. – Ne tresu mu se ruke uvijek, pa sam mislio da je to od bijesa. – Pogledao je gore u Wesa. – Zbog toga je Virginia vozila. Nije želio doživjeti napad za vrijeme vožnje.
– Radi se o još nečemu, – rekao je Wes. – Nije želio da se sazna zbog izbora.
– Zašto? Ja ne bih...
– Zato što je mislio kako bi ti to iskoristio protiv njega, – rekao je Wes, a kad je Phin podi-gao glavu, posve bijesan, Wes je dodao: – On bi to iskoristio protiv tebe.
Phin se nagnuo na naslon stolca, zureći u papire ispred sebe. – Isuse, koja zbrka.
– Znaš, ovo bi mu najvjerojatnije mogla biti posljednja šansa, – rekao je Wes. – Parkinsono-va bolest napreduje, a on svakog dana postaje sve stariji. Tu bolest mora još samo dva mjeseca čuvati tajnom kako bi ovoga puta uspio. Ali naredne dvije godine, u ovom gradu... – Wes je klimnuo glavom. – Iako ni prije nije Temptationu davao mira.
Phin se trgnuo. Nikada o tome nije razmišljao na taj način, ali po prvi puta je zamislio kako Stephenu Garyevju mora biti u Temptationu. Dok je on bio zarobljen između težine desetaka Tuckerovih pobjeda i jednog gubitka, Stephena su pritiskali desetci gubitaka i jedna pobjeda. Kako mu je moralo biti kad se mora boriti za nešto u čemu je bio loš, kao i njegov otac prije njega? Što ta situacija čini muškarcu?
Što bi muškarac učinio kako bi zaustavio svoju muku?
Phin se susreo s Wesovim pogledom. – I je li mu Zane prijetio otkrivanjem medicinskog kar-tona?
Wes je klimnuo glavu. – Stephen se zaklinje kako se radilo samo o dogovoru i obiteljskim vrijednostima.
Phin je još jednom suosjećajno pomislio na Stephena, a potom je prelistao ostatak papira, prešao preko Davyevog dosjea i stanice koja je pisala o Sophienoj vezi s terapeutom, koju on definitivno nije želio čitati, te podeblju hrpu papira o Michaelu Dempseyu koji je morao biti dobri stari tata. Na dnu hrpe o Dempseyevima nalazio se posljednji dio s papirima, a Phin je zastao kad je ugledao novinski članak. Gradonačelnikova žena umrla u nesreći.
– On se stvarno bacio na to, – rekao je Phin, prelistavajući sada po Edovom izvješću s ob-dukcije i policijskom izvještaju koji je sadržavao fotografije sa mjesta zločina, novinski članak i sliku preminule Diane. Pokušavao je gledati u te fotografije, u njezino blijedo lice. – Što je pro-našao?
– Ne znam, – rekao je Wes. – Ali mislim da Zane nikome nije blefirao. Mislim da je istina sve što je rekao. Imao je dobar nos za tajne, iako ovdje ne postoji ništa što bi bacalo sumnju na Dianeinu smrt i da to nije bila nesreća.
Phin je bacio fascikl natrag na Wesov stol. – I što si zaključio iz ovoga?
– Postoji temeljito izvješće o svima Dempseyevima, – rekao je Wes. – Kao i o tebi i svim članovima vijeća. Osim jednoga.
Phin je osjetio mučninu. – Možda o njoj nije mogao pronaći ništa. Ona je vraški blizu savr-šenstva.
– Nitko nije savršen, – rekao je Wes. – Pa čak ni tvoja mama. Ako je uzeo Dianein izvještaj i pokazao joj ga i rekao da će ići za tobom...
Phin je pomislio na Liz kad je govorila, 'bilo što'. – Što želiš?
– Donesi mi tatin pištolj – rekao je Wes.
– Sranje, – rekao je Wes.
Tamo dolje na farmi, Sophie je očajno gledala u Davya preko puta kuhinjskog stola, dok mu je Lassie njuškao putne kovčege kod vrata, a Amy je zurila u njih oboje. – Stvarno moraš ići?
– Da, – rekao je Davy. – Povest ću se s Leom, ali vraćam se za petak, – izgledate tako jad-no…
– Ja tako ne izgledam, – rekla je Sophie, a Amy je dodala: – Naravno, samo naprijed, napusti nas, – ali onda je zazvonio telefon, a kad se Sophie javila, čula je Brandona.
– Jesi li dobro? – pitao je. – Amy me nazvala i rekla da si pala u rijeku. Mislim da bih trebao doći do tebe.
Sophie se zagledala u Amy, koja je opet zurila u strop. – Ne, ne bi trebao dolaziti ovamo. Dobro sam. Brandone, trebao bi me prestati zvati. Cijenim tvoju...
– Sophie, u zadnje vrijeme sam puno razmišljao i mislim da bi se trebala vratiti doma, – re-kao je Brandon. – Shvaćam da osjećaš potrebu da s tim muškarcem izbaciš iz sebe svoj bijes...
– Brandon, ti si predivan muškarac, – rekla je Sophie. – Zaslužuješ nekoga tko će te istinski i potpuno voljeti, a ne nekoga tko će te voljeti iz utjehe. Ja...
– Utjeha traje, – rekao je Brandon. – Ona vrsta strasti o kojoj ti pričaš ne traje. Godinu dana nakon što se udaš za tog muškarca...
– Nećemo se vjenčati, – rekla je Sophie, pogledavajući u lijepe jabuke na zidu. – On o meni ne razmišlja tako ozbiljno.
– Tom tipu treba razbiti zube, – rekao je Davy, a Amy je rekla: – Kojemu, Phinu ili Brando-nu?
– Obojici, – rekao je Davy. – Vas dvije imate strašan ukus za muškarce.
Kad se tišina s druge strane slušalice produljila, Sophie je rekla: – Brandon? – a on je rekao: – Zaslužuješ puno više od toga, Sophie.
– Znam. – Sophie je progutala knedlu. – Radim na tome. Ali...
– Sophie, mislim daje Amy bila u pravu kad je rekla da bih trebao doći do tebe...
– Moram ići, Brandon, – rekla je Sophie. – Zao mi je.
Spustila je slušalicu i rekla Amy: – Da ga više nisi zvala. Kloni se mog života.
– Barem te on voli, – rekla je Amy. – Dosadan je, ali i odan. Gradonačelnik čak ni...
– Nije istina, – rekao je Davy. – Ja glasam za njega. A hajdemo sada razgovarati o gluposti petljanja Dempseyice s policajcem.
– Ja se nisam spetljala, – rekla je Amy, pokušavajući zvučati odlučno, a zapravo je zvučala samo očajnije. – Nije me čak ni nazvao otkad se izvikao na mene. – Odgurnula je stolac. – Nije ni važno, imam ja prave probleme. Moram završiti režiranje dokumentarca. Nemam vremena razmišljati o nekom tipu.
Kad je otišla, Sophie je uzdahnula. – Stvarno moraš ići?
– Imam nekih stvari za koje se moram pobrinuti, – rekao je Davy. – Ali vratit ću se. Nemoj joj dopustiti da nekoga ubije dok se ne vratim.
Sophie je progutala knedlu. – Ti valjda ne misliš...
– Ne znam, – rekao je Davy. – Volio bih kad bi je policajac preuzeo. Potrebna joj je snažna ruka, a ti si ju dovoljno dugo mazila.
– Požuri se natrag, – rekla je Sophie.
Sljedeća dva Phinova dana su bila loša, ispunjena problemima i frustracijom, olakšana samo vremenom koje je proveo sa Sophie. Phin je promatrao Wesa koji je dostigao dvije kutije ciga-reta na dan i pomislio, Nije pomogao nestanak pištolja mog oca iz ormara. – Bilo tko ga je mo-gao uzeti, – rekao je on Wesu. – Ključevi su na vrhu ormara i Dillie ih ne može dohvatiti, ali nikoga drugoga nismo udaljavali s toga mjesta. Nisam ga potražio već deset godina. Mogao je nestati davno prije i ne bismo primijetili.
– Odlično, – rekao je Wes, odbivši partiju bilijara da zbog nedostatka dokaza , – muči sam sebe.
Premijera je preuzela pozornost građana Temptationa, moguće zato što je Zane bio takav au-tsajder, a video je vjerojatno bio zanimljiviji jer se radilo o njima. Stephen je predložio da ga škole zadaju kao domaće zadaće. – Moram napisati izvješće, – rekla je Dillie u petak, – tako da moram gledati TV. Jamie Barcley je rekla da ga mogu gledati kod njene kuće i da onda zajedno možemo napisati zadaću; nije li to dobra ideja?
– O, da, – rekao je Phin i pomislio, Vraški se nadam da imaju drugu verziju tog filma.
– Idem na farmu, – rekao je on Liz, koja ga je gledala s ledenim neodobravanjem. Otišao je do auta, zahvalan da je konačno prestalo kišiti, a potom je krajičkom oka ugledao vodeni toranj na Hillu iznad njega.
Bio je oljušten.
– Sto se dovraga dogodilo? – pitao je kad je sreo Coreye.
– To je zbog one jeftine i glupe boje, – rekao je onaj stariji. – Kad je pao onaj pljusak, jedno-stavno se oljuštio.
– Baš je cool, – rekao je mlađi. – Izgleda kao da s njega kapa krv. Novinari su bili ovdje i slikali su ga.
Phin je opet pogledao prema Hillu gdje je vodeni toranj zaista izgledao poput ogromnog fa-lusnog simbola. – Možete li maknuti tu crvenu boju i staviti bijelu?
– O, da, kao da ćemo mi sastrugati vodeni toranj, – rekao je stariji Corey. – Samo čekaj još par dana i boja će se sama skinuti. Iako će toranj biti čudne boje. Crvena se ne drži, ali ostaju mrlje.
To bi objasnilo zbog čega je ovog puta toranj izgledao ružičastije, čak je sada više bio u boji mesa nego prije. Prekrasno.
Pustio je Coreye da odu i odvezao se na farmu u potrazi za razumom i utjehom, a dok je za-lupio vratima automobila, Sophie je već bila na trijemu. Pošao je prema njoj, osjećajući
se bolje od samog pogleda na nju, ali ona je klimnula glavom i prošaptala: – Sada nije dobro vrijeme.
– I što sada? – Iritacija mu se sastavila s frustracijom i zapjenio se. – Amy je sagradila bom-bu? Davy je odlučio da me ponovno mrzi? Ili ti samo glumiš teško osvojivu zato što želiš izaći van na večeru? Ma daj, Sophie, imao sam užasan dan. Poševi me.
Sophie se trgnula, a on se namrštio, pitajući se kada se pretvorila u sveticu. Zalupila su se vrata sa zaštitnom mrežom, a on je rekao: – Što je... – a onda mu je na oko sletjela šaka i on se odmah našao na leđima u prljavštini, s bolnom glavom.
– Brandon, – rekla je Sophie i Phin je bolno pogledao prema gore u tipa veličine tenka.
– Ti kučkin sine, – rekao je terapeut.
– Ed je završio s obdukcijom, – rekao je Wes sjedeći za svojim stolom kad mu je Phin ušao u ured. Nije zvučao sretno. – U plućima mu je pronađena voda i to riječna voda, ali Zane se nije utopio.
Phin se spustio na stolac nasuprot njega. – Sto ga je onda ubilo?
Wes je bacio izvještaj na stol. – Srčani infarkt. Phin se nagnuo na naslon stolca. – Šališ se?
– Ne. – Wes je prstom uperio u jedan odjeljak. – Sve piše ovdje. Nekroza srčanog mišića. Ed kaže da mu je srce bilo jako bolesno i daje vjerojatno bilo takvo cijelog njegovog života.
– Ponekad je imao kratke nesvjestice, – rekao je Phin. – Clea je pričala o tome. Mislila je da se pretvara kako bi privukao pozornost na sebe.
– Radio je to zbog kisika, – rekao je Wes.
– Znači da se ne radi o ubojstvu? – Phin je klimao glavom. – To nije moguće. Mnogo ljudi je imalo nešto protiv tog frajera prije njegove smrti. Netko od njih mora biti odgovoran.
– Ed je rekao da se do ponedjeljka moraju pričekati forenzički nalazi, ali nijedan od tih na-pada ne bi mogao biti dovoljan da ga ubije, a ne možemo dokazati daje ijedan od njih uzroko-vao zatajivanje srca, tako da bi se vraški pomučili dok ne bismo nekoga osudili za ubojstvo. – Wesova čeljust je bila čvrsto stisnuta i izgledao je bjesnije nego što ga je Phin ikada prije vidio. – Što ne znači da neću ići na tužbu za napad, čak iako nemam jasan motiv, nemam oružja i da, nemam jebenog mjesta zlnr.inn
– Nije ubijen u gostionici.
– Ne, – rekao je Wes. – To je dobra vijest. Suzili smo svoje opcije. Ubijen je negdje u juž-nom Ohiau, ali ne iza gostionice.
– Možda ovo sve previše osobno shvaćaš, – rekao je Phin. – Davy je rekao daje Zane krenuo prema stražnjim vratima. A Ed kaže da je bio u rijeci. Jesi li pogledao dok kod farme?
– Koja odlična zamisao, – rekao je Wes ravnodušno.
– Okej, – rekao je Phin. – Ako ćeš se tako ponašati, onda odlazim.
– Provjerio sam dok kod farme, Garyevev dok, tvoj dok i Hildyn dok i sve je upućivalo na to daje Zane bio pijan. Poslao sam neke uzorke u Cincinnati, ali ne nadam se ničemu.
– Moj dok? – rekao je Phin. – Ja ne... ovaj, Junien dok. Mislim da ga Junie nije ubila, Wes.
– Mislim da je upao s te strane rijeke, – rekao je Wes. – To bi se podudaralo s ogrebotinama i posjekotinama, kao da je pao s višeg mjesta kroz grmlje. Sa strane na kojoj je farma nalazi se samo blato.
– I misliš daje izašao na stražnja vrata i otišao do druge strane rijeke preko Old Bridgea! – Phin je slegnuo ramenima. – Ali zašto?
– To je prema Davyevim riječima, – rekao je Wes. – I mislim da Davy Dempsey istinu ne shvaća svetom.
– Jedina stvar koju Davy Dempsey smatra svetom su njegove sestre, – rekao je Phin.
– Da, – rekao je Wes čekajući.
– Sophie je bila sa mnom u gostionici od dvadeset jedan do otprilike dvadeset dva i četrdeset pet.
– Pete ga je pregazio nešto malo poslije dvadeset tri i trideset, – rekao je Wes. – To joj daje četrdeset pet minuta, ali ne i motiv. Provjerio sam sve koga sam se mogao sjetiti, što je, usput rečeno, riješilo raniju tajnu zbog čega je Stephen lagao o onoj prometnoj nezgodi. Virginia je zbog vratolomija već nekoliko puta bila uhićena u Cincinnatiju. Čini se da ju promet u grado-vima čini nervoznom.
– Mnogo kaznenih bodova?
– Izgubila bi vozačku dozvolu, – rekao je Wes. – Tako da je Stephen prešao preko toga i on-da maltretirao Dempseye.
– Da je samo znao, – rekao je Phin. – Izabrao je krivu obitelj za maltretiranje. Zašto Stephen nije vozio?
– Ne znam, – rekao je Wes. – Imam policijski izvještaj i o Dempseyevima. Davy ima dosje.
– Budući da Zane nije bio izvaran na smrt, čini se da je Davy čist kao suza.
– Znači, ti si znao. – Wes je uzeo kutiju cigareta s hrpe papira na stolu i izvukao jednu iz ku-tije.
– Znao sam da vara ljude, – rekao je Phin. – Ali mi se to nije činilo važnim.
– Sve je važno, – Wes je zapalio cigaretu i uvukao dim. – Kao što vraški dobro znaš. Amy ima maloljetnički dosje koji je, naravno, zapečaćen. Ali dobro je se sjeća policajac s kojim sam razgovarao u Cincyju. A nakon toga sam, čisto iz znatiželje, provjerio i oca. Taj tip ima dosje u koji ne možeš vjerovati.
– Temptation ima zakon u kojem se zabranjuje pušenje u javnim prostorijama, – rekao je Phin. – A ti si se tog poroka riješio prije dvije godine.
– Stvarno si genijalac za očite stvari, – rekao je Wes.
– A što misliš o Amynoj maloljetničkoj karijeri? Wes se namrštio. – Stvarno je napaljujuća.
Phin je klimnuo glavom. – I ja bih to tako primio. Ali ipak, zaljubljivanje u ženu koja je pre-kršila zakon nije dovoljno dobar razlog da si uzrokuješ rak pluća. A s obzirom da Dempseyevi nisu nasilni...
– Kad bi se Dempseyeve ucjenjivalo, mogli bi postati nasilni. – Wes je Dovukao dim cigare-te i u pratni dubokog uzdaha ispustio. – Uvijek sam mislio da su Tuckeri ludi za svoju obitelj, ali vi niste ni do koljena onim trojima na farmi. Mislim daje Zane ucjenjivao ljude, a oni su bili glavni kandidati.
– Pokušao je sa mnom, – rekao je Phin. – Nije bio previše bistar.
– Upravo ono što je potrebno svakom gradu, – rekao je Wes. – Glupi ucjenjivač. Mislim da je navalio i na Franka. Bio je danas ovdje. Ne izgleda dobro.
– Pa, ipak je oženjen Georgijom, koja se ševila sa Zaneom, – rekao je Phin. – Iako, po svemu sudeći, ne baš predobro. Znaš, daje Georgia mogla ubiti Zanea sinoć u gostionici, učinila bi to.
– I naravno, ovdje je i Clea, – rekao je Wes. – Ona je sposobna za gotovo sve, a zasada ni-sam pronašao onu bankovnu knjižicu o kojoj su svi pričali daje strašno želi, za koju je, uvjeren sam, i Davy posve zainteresiran. Sutra odlazim u Cincy pogledati Zaneov stan, razgovarati s ljudima na njegovom poslu, ali ako ta knjižica nije tamo, morat ću zaista čvrsto posumnjati u Cleu Whipple i Davyja Dempseya. – Uvukao je još jedan dim cigarete i dodao: – Zane je raz-govarao i s tvojom mamom. Jučer poslijepodne, odmah nakon vašeg bilijara.
– A to znamo zbog...
– Zato što mi je to Frank došao reći, – rekao je Wes. – Također je rekao kako je Zane razgo-varao s Garyevevima, izvrijeđavši Rachel i imao je nešto o Dempseyevima. Prilično je svugdje bacao sumnje osim na vlastitu obitelj, iako je spomenuo kako je Georgia nestabilna.
– Kao da je to neka novost, – rekao je Phin. – Pretpostavljam da nije spomenuo svojeg klin-ca, koji želi Zaneovu ženu.
– Nije, – rekao je Wes. – To nije spomenuo. Phin je klimnuo glavom. – Isuse, kakva zbrka.
Wes je opet povukao dim cigarete i onda je pogledao. – Mogao bi otići uhititi Coreye, – re-kao je Phin. – Oni su totalno napušeni.
– Opasno po njih, – rekao je Wes. – Vodeni toranj čudno izgleda. Nekako ispucano. Morat će ga ponovno obojiti. Ne bih želio da se tamo dogodi neka nesreća.
– Za njih same bi bilo dobro kad bi im se uzela zaliha, – složio se Phin.
– A što mi ti ne govoriš? – pitao je Wes.
Phin je jedan dugi trenutak samo sjedio tamo, odmjeravajući svoju lojalnost, a potom je re-kao: – Sinoć nisam dobrovoljno otišao. Istjeran sam kad je Davy došao po Sophie.
– Trebao je pomoć, – rekao je Wes.
– Ili je Amy trebala, – rekao je Phin. – Kladim se na Amy. Uvijek je ona ta koju njih dvoje spašavaju.
– Amy nikoga ne bi ubila, – rekao je Wes. – Mislim da ne može. Znači, opet ćemo razgova-rati s Davyjem Dempseyem.
– Ako misliš slomiti Davyja, zaboravi. Posebice ako štiti Amy.
– Ili Sophie, – rekao je Wes.
– Idemo privesti Coreye, – rekao je Phin.
Pola sata ranije, Sophie se na ulaznim vratima suočila s Dillie. – Dillie, tvoj tata stvarno ne želi da budeš ovdje.
– Ali ne želiš li ti da ja budem ovdje? – pitala je Dillie, djelujući odbijeno i slomljenog srca.
– O, dušo, naravno... – počela je Sophie, a potom se namrštila. – Dobar pokušaj, mala. Skoro si me dobila.
Dillie je izgledala ogorčeno. – Pa, znam da ti želiš da budem ovdje. Samo si teška. Pusti me unutra.
– Kako možeš biti tako sigurna da te želim?
– Zato što sam zabavna, – rekla je Dillie.
Sophie je uzdahnula i pustila ju unutra. – Tata ti to govori, pretpostavljam?
– Ne, moj tata mi govori da sam razmažena i da te taktike ne upotrebljavam za njega. – Dil-lie nije zbog toga izgledala povrijeđeno. – Moja baka Liz mi to govori. Kaže: 'Dillie Tucker, ti si najzabavnije dijete na cijelom svijetu.' Ona misli i da sam pametna. Ja sam prava Tuckerica.
– Sreća za tebe. Dill...
– Imam razlog zašto sam ovdje, – rekla je Dillie naglo.
– Važan razlog. – Sjela je za stol i iz stražnjeg džepa izvukla pokidani komad papira. – Jamie Barcley i ja smo napravile test za majku.
– Kako slatko od vas, – rekla je Sophie. – Ne.
– To su samo četiri pitanja, – rekla je Dillie dok su joj se pune usne zbog razočarenja svinule u kutovima prema dolje.
– Četiri mala pitanja. Molim te.
Sophie je uzdahnula. Možda kada bih pala na Dillienom ispitu... – Pucaj.
Dillie se ispravila u svom stolcu. – Okej. Postoji više odgovora kako bi ti bilo lakše.
– Hvala. Mi potencijalne majke cijenimo svu moguću pomoć.
– Jedan. Treba li devetogodišnjakinja ići na spavanje u A – dvadeset i trideset; B – dvadeset jedan i trideset; C – dvadeset dva i trideset; ili D – kad god postane umorna?
Sophie je rekla: – A. Ili čak i ranije. Osamnaest, možda.
Dillie je klimnula glavom i napravila si bilješku na papiru. – Dva. Dijete treba gledati TV – samo kada prikazuju edu-kativne stvari; B – samo vikendima; C – kad god želi.
– Što se dogodilo s odgovorom D? Ne bi li u pitanju trebao postojati odgovor 'nikada'?
– Sophie, – rekla je Dillie, a Sophie je rekla: – A.
Dillie je zabilježila njezin odgovor. – Tri. Cura je dovoljno odrasla za bušenje ušiju kad ima A – deset; B – dvanaest; C – šesnaest; ili D – dvadeset jednu godinu.
– D. Ili kad dobije vozačku dozvolu, što ionako dođe još kasnije.
Dillie je dobacila Sophie pogled ispod obrva i opet nešto napisala na papir. – Četiri. Kada djevojčica naraste trebala bi biti A – balerina; ili B – gradonačelnica.
Sophie se uspravila, više se nije zabavljala. – C – što god ona želi biti.
Dillie se naslonila na naslon stolca. – Savršen rezultat.
– Što?
Dillie je klimnula glavom. – Moj tata je izabrao sve iste odgovore. Čak i drukčiji odgovor na pitanje broj četiri.
– Tati si dala test za majku?
– Ne, dala sam mu test za tatu, – rekla je Dillie. – Jamie Barcley je rekla da moram za njega naći ženu koja se savršeno slaže s njim kako se ne bi razveo od nje. Ona je imala tri tate tako da dobro zna. A s obzirom da se ti sviđaš mom tati, odlučila sam krenuti odavde. – Pogledala je u papir. – Iako moramo porazgovarati o nekim stvarima.
Sophie se ustala. – Sada ćemo otići natrag do tvoje bake.
– Bez sladoleda? – Dillie je zvučala istinski izbezumljeno, tako da je Sophie uzela dva slado-leda i nekoliko vlažnih rupčića i odvela ju dolje niz dok, a Lassie im je bio za petama. Rijeka je nabujala od kiše žurno protjecala pored njih. – Čim ovo nestane i ti ćeš nestati, – rekla je ona Dillie koja je polako počela jesti svoj sladoled, cijelo vrijeme brbljajući.
– Tata kaže da sam mu ja najomiljenija ženska osoba na cijelom svijetu, – rekla je Dillie kad je konačno došla do štapića da ga poliže. – Ali kladim se da si ti druga. – Jednu minutu je šutke razmišljala. – Ili možda treća. Ipak je tu i moja baka Liz.
– Počašćena sam samim postojanjem na tako kratkoj listi, – rekla je Sophie. – Sada se moraš vratiti, Dill.
– Ali tek sam došla, – rekla je Dillie preklinjući. – A bio je to dalek put. Bole me noge. Ja sam samo malo dijete, znaš.
– Čisto sumnjam u to, – rekla je Sophie.
– Nisam trebala ni doći, – rekla je Dillie tužno. – To je zato što nemam dovoljno nadzora. Trebam mamu. Stvarno ju puno trebam.
Sophie se ustala. – Hajde, Meryl Streep. Moramo te vratiti nazad prije nego netko primijeti da te nema. Dillie ju je ignorirala, zureći u Hill. – Dillie?
– Prekasno, – rekla je piskutavo, ovog puta izgledajući uistinu žalosno.
Sophie se okrenula i ugledala Phina koji im je prilazio, izgledajući poput munje. Dillie se primakla Sophie, a Sophie ju je zagrlila.
– Mogao bih se zakleti, – rekao je Phin Dillie kad je stigao do njih, – da sam ti rekao da ne dolaziš ovamo. Želiš li mi objasniti ovo?
– Bio si nerazuman, – rekla je Dillie, isturajući svoju bradu iz okružja Sophiene ruke. – Sop-hie je moja prijateljica. – Položila je ruku na Lassinu glavu. – I ti mi ne dopuštaš da imam psa, a ona ima i s njim se mogu igrati. – Prešla je u raspoloženje siročeta. – Ovo je vjerojatno jedini pas s kojim sam se mogla igrati u cijelom životu. Ikada.
– Odakle njoj sve ovo? – rekla je Sophie. – Ne mogu vjerovati daje to naučila od tebe ili tvo-je majke.
– Majka joj je bila vraški dobra glumica, – rekao je Phin natmureno.
Dillie je podigla pogled, a Sophie je rekla: – Pa, vraški je dobra u tome, a to je korisna vješ-tina, samo kada nauči da je ne upotrebljava prečesto. Budući da si ti ovdje, može li ostati i igrati se malo sa Lassie?– Ti ju želiš nagraditi zato što me nije poslušala? – pitao je Phin.
Sophie se nagnula bliže kako bi spriječila Dillie da čuje i zatim prošaptala: – Samo želim da prestaneš biti tako uštogljen glupan i pustiš djetetu da se malo igra sa psom.
– Da, – rekla je Dillie.
– Nemoj izazivati sreću, mlada damo, – rekao je Phin. – Rekao sam ti da ne dolaziš ovamo, a ti si svejedno došla.
– Tebi je baka rekla da ne dolaziš ovamo, a ti si ipak došao, – rekla je Dillie.
Sophie je pogledala preko rijeke i čvrsto skupila usne.
– Idi se igrati s prokletim psom, – rekao je Phin i Dillie je otišla. – Ako se smiješ, gurnut ću te u rijeku.
– Pa, – rekla je Sophie, a potom se glasno nasmijala. – Oprosti, oprosti. Ali dobro te sredila.
– Uvijek me tako sredi. Razmaženo derište.
Sophie je promatrala Dillie koja je zajedno s Lassie trčala travnjakom. – Znaš, isplatilo bi se ostati ovdje u Temptationu samo kako bih te promatrala kad počne izlaziti s dečkima.
– Ona nikada neće izlaziti s dečkima.
– Čak ni kada bude dobila vozačku dozvolu? – Sophie je sjela na dok i gurnula noge u jureću vodu. – Ona je dobra djevojčica.
Sophie se naginjala nazad sve dok nije dotakla njegovo rame. – Trebala bih te upozoriti, dala mi je test za mame koji sam pokušala pasti. Ali na kraju sam ga prošla.
– Prošla si i sve moje testove, – rekao je Phin, a ona je okrenula glavu upravo kada joj je on utisnuo poljubac u onu slatku udubinu kod vrata.
– Hej, – rekla je posve zbunjena. – Dillie.
– Upravo je otišla iza kuće, – rekao joj je Phin na uho. – Pogledaj me.
Okrenula se prema njemu i on ju je zamišljeno poljubio.
– Večeras ću se vratiti, – rekao joj je na usta. – U provjeru kreveta. A tebi je bolje da budeš ovdje.
– Mislila sam da ti je mama rekla da ne dolaziš ovamo.
– Bila je nerazumna, – rekao je Phin. – Ti si vjerojatno jedina Dempseyica s kojom sam se imao priliku igrati u čitavom životu. Ikada.
– Sreća za tebe, – rekla je Sophie i on ju je opet poljubio, a ona je položila svoj dlan na nje-govu ruku, osjećajući se zaštićeno i dobro. – Hoćemo li večeras raditi ovo? – rekla je, a oči su joj još uvijek bila zatvorene.
– Ne, ulaštiti ćemo moj auto, – rekao je Phin. Sophie je otvorila oči. – Što?
– Onda ću te poševiti na haubi, – rekao je Phin i opet ju poljubio u usta.
– Ovo je uistinu bilo bezobrazno, – rekla je nekoliko trenutaka kasnije, pokušavajući vratiti dah.
– Da, ali svakog puta te uzbudi, – rekao je Phin. – Ja idem s onim što pali.
– Moramo prestati s navlačenjem na ovom doku, – rekla je minutu kasnije. – Stephen Garyev vjerojatno sada već slika.
– Vidi možeš li nabaviti kopije. – Phin se opet nagnuo prema njoj, a onda je Lassie zalajao i oboje su se trgnuli, okrenuli i ugledali Dillie koja se spuštala niz brežuljak, posve nekoncentri-rana na njih dvoje. – Podsjeti me da te se klonim, – rekao je Phin dok se ustajao.
– Što sam ja učinila? – Sophie je izvukla noge iz rijeke i povukla ih ispod sebe.
– Ne radi se o tome što ti činiš, već o tome što ti jesi. – Phin je podigao glas i povikao: – Po-zdravi se sa psom, Dill. Moramo krenuti.
– Opet mogu ići naprijed, – cjenkala se Dillie kad je došla na dok. – Onda ti još malo možeš ljubiti Sophie.
– Imala sam nešto u oku, – rekla je Sophie. – Nismo se...
– Završio sam s ljubljenjem Sophie, – rekao je Phin. – Reci doviđenja.
– Doviđenja, – rekla je Dillie, opet s lišćem siročeta. – Jako lijepo sam se provela, ali tako je prekratko trajalo.
– Tako ti je to s lijepim vremenima, – rekla je Sophie. – Nikada ne traju dugo.
Leo se vratio u ponedjeljak poslijepodne, trčeći kroz prednje dvorište, pričajući o škrinjama i prometu na Dan rada, a Rachel je bilo tako drago što ga vidi da je sve to jedva podnosila. Život joj je bio tako užasan, tako izvan kontrole, ali sada se Leo vratio. Mogla mu je reći za sprej za omamljivanje i on će joj reći što da učini. Sačekat će dok ne završi poslove na farmi, a onda...
Pokazao im je svoj uradak na filmu Cherished.
– Promijenio sam naslov, naravno, – rekao je kad je snimka počinjala. Na ekranu se pojavio lik lava iz crtica u smokingu i riječi Leo Films su se pojavile preko njega, a Rachel je pomislila, Ovo je cool, mora me uzeti za svoju asistenticu, ako prije ne odem u zatvor zato što sam Zaneu uzrokovala srčani udar. Ali onda je počeo film.
Leo je isjekao Amyn pozorno snimljen dolazak u Temptation, koji je obuhvaćao i vodeni to-ranj. Umjesto toga, na ekranu su se pojavile dvije ženske noge koje su ispisivale riječi, Leo Kingsley predstavlja, a ta slova su onda nestala u plamenu i pojavio se natpis Hot Fleshy Thighs.
– Što? – vrisnula je Clea, – Thighs!
Ali promjena naslova je bila najmanja stvar. Leo je zadržao većinu snimljenog materijala, ali dodao je neke paprene scene seksa, kakve Rachel nikada nije vidjela, iako ih nije u životu nije mnogo vidjela.
– Pozlit će mi, – rekla je Amy kad su stigli do druge scene. – Pogledaj taj snimak. Nije čak ni ista kvaliteta filma, – a Rachel i Sophie su se pogledale u nevjerici.
– Kvaliteta filma? – rekla je Sophie dok joj se glas podizao na najvišu moguću razinu. – Ne smeta te činjenica da je ovo pornografija! Ovo ne bi trebao gledati ni moj pas.
– Leo, ovo je odvratno, – rekla je Clea. – Jesi li to umetnuo kroz cijeli film?
– Naravno, – rekao je Leo, nimalo uvrijeđen. – To je ono što ja prodajem. To je ono što za-rađuje novac. To je...
O, Leo, pomislila je Rachel, rastrgana između bijesa i razbijene iluzije. Ovo je tako užasno.
– Ne zanima me novac... – počela je Sophie.
– Upropastio si mi film... – počela je Amy.
– Leo, ti perverznjaku... – počela je Clea.
Nije on bio perverznjak, znala je Rachel, postajući sve smirenija dok su se tijela još uvijek talasala na ekranu. Bio je drag. Samo što nije razmišljao, to je bilo sve. Ponekad Leu moraš istaknuti neke stvari. On je velika slatka luda.
– Gledajte sada, – govorio je Leo. – Znale ste da nisam Disney. I rekao sam daje filmu pot-rebno...
Rachel je isključila televizor i izvadila kasetu iz video rekordera. Uzela je čarobni crveni marker i velikim slovima na kaseti napisala, Prljavo, Prljavo, Prljavo i predala je Leu.
– Rachel, dušo, budi... – rekao je Leo.
– Ovo se neće dogoditi, Leo, – rekla je Rachel odlučno.
– Dogovorili smo se. Trebao si napraviti meki pornić. Ovog puta si trebao biti otmjen.
– Rachel, srce, – rekao je Leo vrlo očinski. – Ne razumiješ...
Rachel je u njega uperila prst. – Nemoj ti meni 'srce'. Dogovor je dogovor. U kvalitetan film ne možeš dodati takvo nešto – Gledao ga je pravo u oči, tjerajući ga da obrati pozornost. – To jednostavno nije u redu, Leo. Trebao bi se sramiti.
Tišina se protezala sve dok Amy nije rekla: – Da.
Leo je uzdahnuo. – Gledajte, vi djevojke ste obavile odličan posao, ali morati biti praktične. Ono što ste vi snimile ne biste mogle prodati ni srednjoškolcima, jer je sve bilo tako nevino.
– Pa, napravit ćemo malo uzbudljivije, – rekla je Rachel, tjerajući ga da je opet pogleda. – To ne predstavlja nikakav problem. Ali mi ćemo ga napraviti uzbudljivijim, a ne ti. Isuse, Leo, na što si mislio? Da ćemo reći: 'O, dobro, Leo je umjesto nas umetnuo scene jeftinog seksa?'
– Mislio sam da ćete biti razumne, – rekao je Leo.
– Krivo si mislio, – rekla je Rachel. – Daj nam tjedan dana.
– Rachel...
– Tjedan dana. Ne tražim puno od tebe, Leo. Posebice ne nakon ovoga što si učinio. – Rac-hel je uporno zurila u njega, posve neumoljiva i Leo je opet uzdahnuo i rekao: – Okej, tjedan dana. Ali trebam kožu i trebam seks. A ako mi vi to ne date, sam ću to ubaciti u film.
– Dogovoreno, – rekla je Rachel, a potom ustuknula korak unatrag kad je shvatila stoje uči-nila. – Ovaj, ako se s time slažu Amy...
– Ja se slažem, – rekla je Amy.
– Možeš pregovarati za sve naše poslove, – rekla je Sophie.
– Pogotovo s Leom, – rekla je Clea procjenjujući ga.
– Ma daj, – rekla je Rachel Leu, osjećajući se predivno sada kada je dobila što je tražila. – Odvest ću te do hotela i možeš ostaviti svoje stvari. A onda ćemo otići nešto pojesti i možeš mi ispričati što je sve potrebno ovom filmu.
– Ne želim ti u restoranu pričati prostote, – rekao je Leo.
Rachel je slegnula ramenima. – Onda ćemo uzeti nešto sa sobom iz Dairy Queena i jesti u autu.
– Predivno, – rekao je Leo, ali kad je ona otvorila vrata, izlazio je za njom van gestikuliraju-ći, baš kao stoje i znala da hoće. Stvarno je bio dobar čovjek. Samo mu je bilo potrebno vođe-nje.
Rachel je sjela na vozačevo sjedalo. – Dairy Queen ili večera? – pitala je, a Leo je uzdahnuo i rekao: – Ti biraš.
– Dairy Queen, – rekla je Rachel, stavljajući auto u brzinu. – Sviđa ti se njihov sladoled. A večeras ćemo ići gledati vatromet za Dan rada i odmah će se bolje osjećati. Ja ću se za sve pob-rinuti.
Sjedeći pored nje, Leo je uzdahnuo i Rachel je pomislila, Sada nije dobro vrijeme da mu ka-žem za sprej za omamljivanje.
Jednostavno će mu reći kasnije.
Kada su otišli, Sophie je rekla: – Dala bih joj povišicu, ali ništa joj ne plaćamo.
– Zaboravi Rachel, – rekla je Clea. – Kupila nam je još tjedan dana, ali na nama je da to is-koristimo. Trebamo scene seksa. I brzo ćemo ih morati snimiti.
Sophie je klimnula glavom. – Potpisali smo onu zabranu o pornografiji...
– Sophie, – rekla je Amy. – Zaboga, pa ovo je moj film. Kad smo to potpisali, nismo snimali pornić. Tada. I ne snimamo na javnim površinama, tako da smo posve nevini.
– Amy, nismo nevini, – rekla je Sophie. – Rekla sam da je ovo mjesto nevolja. Sjećaš se? Onog prvog dana, kada smo snimale na javnim površinama?
Amy ju je pogledala, ne trepćući. – Tebi je žao što smo došle?
Sophie je zastala i pomislila na Phina. – Ne. – A onda je pomislila na Cleu i Zaneove beživo-tne oči, kao i na laganje i na snimanje pornića. – Da. – Onda je opet pomislila na Phina. – Ne. Okej, napravit ćemo to brzo, ali ovo je zadnje. Nema više. – Srela je Amyn pogled. – Neću mu ponovno lagati, čak ni zbog tebe.
– Toliko o obitelji, – rekla je Amy i odšetala u kuhinju.
Te večeri u dvadeset jedan sat, Sophie je s Amy stajala na obali rijeke dok su se Clea i Rob smještali na doku. Od polumjeseca nije dolazilo mnogo svjetlosti, tako da je Amy rasporedila reflektore i sporedne svjetiljke, a dok je zbog toga izgledao poput lunaparka, razmišljala je Sophie. Bez veze.
– Ima previše svjetla, – rekla je Sophie. – Baš previše, netko će vidjeti.
– Prestani cviliti, – rekla joj je Amy. – Svi su na pikniku za Dan rada. Snimit ćemo ovo vrlo brzo i otići odavde prije nego vatromet završi. Je li tako, dečki?
– Pa, meni bi trebalo malo vremena, – rekao je Rob, a Clea je rekla: – Vrlo smiješno. Ne ve-čeras.
Skinula je svoju ljetnu haljinu i ostala stajati gola na doku, izgledajući čak i ljepše na mjese-čini nego što je izgledala na suncu, a Rob je rekao: – Kako god ti kažeš, Clea. – Svukao je svoju košulju i bacio je na travu pored njezine ljetne haljine i potom otkopčao svoje traperice i Sophie se okrenula.
– Ne želim ovo vidjeti, – rekla je, ali je čula kad su mu traperice pale na tlo i Amy je rekla: – O, da, mislim da želiš.
Sophie se okrenula i trepnula. Nije se radilo samo o mladosti koja je Cleu privukla Robu.
Amy ju je pogledala. – Trebat će nam veći dok, – rekla je, a Sophie se opet okrenula, poku-šavajući suspregnuti smijeh. Iza krošanja drveća eksplodirao je vatromet, a ona je zastala kako bi promatrala zlatnu, plavu i crvenu boju na nebu, rijeke, u maglici. Isprva je bljesak uhvatio drvo, ali nije to bio takav obris i ona se sledila kad gaje opet ugledala.
– Netko nas gleda, – rekla je ona Amy potiho, a Amy je samo čvršće stisnula svoju kameru. – Evo, vidiš ovo? Netko ima dalekozor ili kameru ili tako nešto. To je bljesak od stakla koje se reflektira ponovno do nas. Odmah ugasi ta svjetla.
– Ne, ne mogu. – Amyn glas je postao piskutav od navale panike. – Ne možemo stati, mo-ramo ovo snimiti. Vrijeme nam istječe. – Zgrabila je Sophie. – Moraš otići vidjeti tko je to, vje-rojatno nema nikoga.
– Jesi ti luda? – Sophie se odmaknula od nje. – Ugasi ta prokleta svjetla.
– Molim te, – rekla je Amy. – Idi vidjeti. A onda se odmah vrati ako nas netko promatra i prestat ćemo. Kunem se, ali vjerojatno nema nikoga, a ja ne želim stati ako nema nikoga.
– Amy, netko je upravo ovdje ubijen. Neću ići...
– Bio je to Zane, – rekla je Amy. – Njega su svi željeli mrtvoga... tebe nitko ne želi ozlijedi-ti... samo idi pogledati. O, molim te, Sophie. – Sophie je oklijevala i Amy je rekla: – Molim te. Ovo je moja šansa, molim te, pomozi mi.
Sophie je zažmirila. – Ako me netko ubije, proganjat ću te.
– O, hvala ti, – rekla je Amy. – Hvala ti, hvala ti, uvijek si bila tu za mene, Sophie.
I već polako postajem umorna od toga, pomislila je Sophie dok se kretala prema glavnoj ces-ti i drugoj strani rijeke. U ovo doba večeri, Old Bridge je bio stvarno jeziv.
Kada je sišla s ceste i krenula šetati po puteljku prema rijeci, shvatila je daje u ovo doba cije-lo to mjesto bilo jezivo, zaštićeno gustim krošnjama drveća koja su stajala uz nabujalu rijeku. Samo otkrij što je uzrokovalo onaj bljesak i odlazi, rekla je samoj sebi. Kada uskoro sazna što se zaista događa...
Zastala je kad je stigla iza Garyeveve kuće jer se netko kretao na stazi iznad doka. Zakorači-la je u sjenu drveća i ugledala Stephena sa spremnim dalekozorom, koji je zurio preko rijeke.
Gotovi su.
Sagnula se kako bi pogledala sa svog skrovitog mjesta i ugledala je tako žarko osvijetljen dok da su se iz gradske vijećnice jasno mogle vidjeti sve Cleine bore.
Definitivno su gotovi.
Onda joj se javio njezin Dempsey instinkt i shvatila je da nije sama, ali prije nego se uspjela okrenuti, netko ju je snažno gurnuo i Sophie se spotakla i pala među drveće, jako udarivši gla-vom u granu i u polunesvjestici se počela kotrljati niz strmi spust prema rijeci, instinktivno gra-beći rukama grane koje su joj parale kožu na dlanovima, dok je najprije glavom išla prema hla-dnoj rijeci.
Naglo je pala u vodu i potonula, a voda je bila hladna, strašno hladna i to joj je pomoglo da se sabere od udarca glavom. Struja je bila jaka i ona se žestoko borila kako bi došla do zraka, tresući se i stenjući dok ju je rijeka uzimala. Kad je konačno stigla na površinu, prošla je pored doka na farmi. Sa svoje lijeve strane je ugledala Junien dok, zbacivši cipele s nogu i počela je plivati kako bi ga se dokopala, dijagonalno presijecajući strujanje vode, ali voda je bila tako hladna i glava ju je strašno boljela i promašila je dok, dva puta zaronivši pod vodu i tako je sko-ro izgubila svijest.
Neću umrijeti, pomislila je i nastavila se boriti plivajući preko struje, a onda je struja oslabje-la i ona je ugledala još jedan dok i uspjela se dovoljno približiti obali da ju je rijeka sama izba-cila. Uhvatila se za sami kraj doka, osjećajući kako klizi nazad u vodu, a onda je pomislila, Ne, i popela se gore, bolno, kako bi se na kraju srušila na skliskim daskama. Ne možeš ostati ovdje, rekla si je i podigla je ruku do glave i mjesta gdje ju je najviše boljelo. Bilo je mokro, i ona bila mokra, posve je bila mokra, ali kada je spustila ruku, na njoj je ugledala krv. Doći će pomoć, pomislila je. Za minutu će stići pomoć.
I onda više nije bilo ničega.
Phin je sljedećeg jutra otvarao knjižaru kad se Wes uspeo njegovim stubištem. – Dobio sam izvještaj iz laboratorija i upravo odlazim na farmu, – rekao mu je Wes, naglo prekidajući riječi. – Ideš sa mnom?
– Imam ovu knjižaru koju moram voditi, – Phin mu je odgovorio. – Zbog čega si ti tako ljut?
– Zbog izvještaja iz laboratorija. – Wes je zastao na gornjoj stubi. – I Dempseya. Ovog puta će mi reći istinu ili ću ih sve zatvoriti, a to uključuje i tvoju djevojku. Uopće me ne zanima ko-liko je razbijena.
Pošao je silaziti niz stubište, a Phin je rekao: – Što?
– Sophie, – rekao je Wes. – Nije te nazvala? Sinoć ju je netko gurnuo u rijeku. Na čelu je za-dobila istu ranu kao i Zane. Ed je prilično siguran da su oboje udarili glavom u isto drvo.
Phin je odmah okrenuo znak Vraćam se u 16:30, zaključao vrata knjižare i prošao stubištem pored Wesa. – Vozi, – rekao je.
Kad su stigli na farmu, Phin je izašao iz auta i do ulaznih vrata stigao brže nego što se ikada u životu kretao. Nije se potrudio pokucati.
– O, bok, – rekla mu je Sophie s kauča u dnevnoj sobi. Na čelu je imala veliku modricu i plave kolutove oko očiju i izgledala je užasno. Davy i Amy su stajali pored nje, međusobno se prepirući, ali kada su čuli Phina, izrazi lica su im se smekšali.
– Što si to dovraga mislila da radiš? – rekao je Phin. Š ta si tražila? – Tamo je jako opasno.
– Što? – Sophie se namrštila, a potom se naglo trgnula i položila ruku na modricu, a Phin je želio nekoga ubiti. – Tko-god je ubio Zanea ne želi mene, osim ako misliš da imaš posla sa se-rijskim ubojicom, što se ne čini...
– Ako to više ikada učiniš, – planuo je sada Phin, – neće ti trebati serijski ubojica. Sam ću te srediti kako bi izbjegli napetost zbog moguće opasnosti.
– To je samo ogrebotina, – rekla je Sophie. – Ništa posebno.
– Vraga nije, – rekao je Phin. – I bila si u rijeci. Reci mi da te Ed napunio penicilinom.
– Da, – rekla je Sophie. – Dobro sam.
Sjedila je tamo s bradom visoko uzdignutom u zraku i on je rekao: – Ne, nisi. Ti si preglupa za život, – i izašao je van i sjeo na stube trijema, te položio glavu u dlanove i pomislio, Skoro sam je izgubio.
Davy je izašao i sjeo pored njega.
Phin se razljutio. – Ako si izašao van kako bi me razbio zato što sam vikao na tvoju sestru, samo naprijed.
– Ne, mislim da si joj ti prilično jasno objasnio situaciju,
– rekao je Davy. – Ona je jednostavno naviknuta da se brine o svemu. Sophie nije takva da ne poduzima apsolutno ništa ako joj je obitelj u nevolji.
– Wes kaže da mu je rekla kako je samo izašla u šetnju.
– Phin je podigao glavu i pogledao Davyja. – Reci mi da nije tako vraški glupa.
– Nisam bio tamo, – rekao je Davy. – Kako sam ja shvatio, snimali su na doku, a Sophie je pomislila da ih netko promatra i otišla je provjeriti. Amy bi željela da je to bila Sophiena ideja, ali kladim se da ju je Amy nagovorila. Ovaj film izluđuje Amy, ali Sophie je glupa samo zbog svoje obitelji. Trebao bi to moći shvatiti.
Sophie je izašla na trijem. – Još uvijek si ovdje? Mislila sam da si se već do sada vratio u društvo pametnih ljudi. Davy, Wes nas treba.
Phin je pogledao u modricu na njezinom čelu i očaj u njezinim očima i sam se osjećao užas-no. – Nije ti dopušten izlazak iz kuće sve dok ne dobiješ vozačku dozvolu.
– Ja već imam vozačku dozvolu.
– To ti misliš, – rekao je Phin, okrećući se kako bi gledao preko dvorišta. – Nagovorit ću Wesa da ti je oduzme.
Davy se ustao. – Nemoj opet uplašiti gradonačelnika, – rekao je svojoj sestri i ušao unutra.
Nakon jednog trenutka, Sophie je sjela pored Phina. – Oprosti ako sam te uzrujala.
– Nisi me uzrujala, – rekao je Phin. – Uzela si mi deset jebenih godina života. – Malo se na-gnula na njega, a on je osjetio njezinu toplu težinu na svom ramenu. Bila je tako blizu njega i tako važna da ju je zagrlio i poljubio, ali ovoga puta vrlo nježno jer je bila ozlijeđena.
Zatvorila je oči. – Oprosti ako sam te uplašila. I sebe sam također. Čak sam izgubila prste-nje. – Glas joj je lagano zadrhtao i on ju je opet poljubio.
– Nabavit ću ti novo prstenje, – rekao joj je prislonjen na usne, a onda je Wes izašao i rekao: – Želim da Sophie odmah uđe.
Phin je sjeo na rukohvat kauča dok je Sophie bila pored njega, a Amy se naslonila na kamin i pakosno zurila u njega. Dušo, kako ti imaš toplu i srdačnu malu obitelj, pomislio je, a onda se sjetio svoje majke. Nema veze.
– Ima nekoliko stvari, – rekao je Wes. – Netko je Zanea napunio tabletama za spavanje.
Sophie se uspravila uz Phina, a on je pomislio, Odlično, a što su sad oni učinili?
– Dovoljno da ga to ubije? – rekao je Phin, a Wes se namrštio i rekao: – Ne. Ali ima još to-ga. – Okrenuo se opet prema Amy. – U srednjoškolskom džemperu smo pronašli tragove plije-sni. Volio bih vidjeti vaš zastor za tuširanje.
Amy se sledila, a Davy je rekao: – Natjerao sam ih da ga se riješe. Bio je tako odvratan da ga nisam mogao podnijeti.
– Znate, – rekao je Wes, – stvarno me dovodite do ruba živaca. – Pogledao je Amy. – Imaš li mi nešto za reći?
Amy je isturila bradu. – Ne.
Wes je klimnuo glavom. – Prokleto dobro znam da ste vi pomaknuli to tijelo i moram znati gdje ste ga pronašli. – Uopće nije skidao pogled s Amy. – Nemoj mi lagati.
Amy se zarumenjela, a Sophie je izgledala očajno.
Phin joj je primio ruku. – Sophie je bolesna, – rekao je i povukao ju van, dalje od njezine obitelji. – Okej, – rekao je kad su se vratili na stubište trijema. – Meni ne moraš ništa reći, ali nemoj potonuti zbog njih. Postoji granica u onome što se čini za obitelj.
– Ja mislim da ne postoji, – rekla je Sophie posve očajna. – Nismo ga ubili, Phin, kunem se, nismo.
– Okej. – Zagrlio ju je. – Nemoj se uzrujavati. Kako tvoja glava?
– Boli, – rekla je i on je poljubio ogrebotinu. – Premjestili smo tijelo, – izletjela je, a on je pogledao preko svog ramena kako bi vidio je li im Wes dovoljno blizu da je čuje. – Ne mogu podnijeti da ti lažem.
– Zbog toga je Davy došao po tebe, – rekao je, a Sophie je klimnula glavom.
– Amy je željela snimati na doku, ali truplo je bilo tamo i ona ga je samo pomaknula među drveće, a onda smo ga zajedno odvezli iza gostionice.
– Amy se stvarno previše i predugo oslanja na tebe, – rekla je Phin tmurno. – Kada ćeš ju pustiti da sama čisti nered za sobom i svojim pogreškama?
– Kada ćeš ti to dopustiti Dill? – rekla je Sophie. – Kada dobije vozačku dozvolu? Mislim da ne postoji dobna granica kada ljudima koje voliš kažeš: 'Od sada si prepušten sam sebi'.
– Ne, ali postoji dobra granica kada sam sebi čovjek kaže: 'Od sada sam sama' – rekao je Phin. – A ti si došla do tamo. Mogu li reći Wesu?
Sophie je zažmirila. – Ne želim izdati sestru.
– Sve dok ona nije ubila Zanea, nećeš, – rekao je Phin. – Wes je neće uhititi zato što je prem-jestila truplo, on želi pravog krivca.
Zadrhtala je. – Onaj prokleti zastor. Vidim ga u snovima.
– Ne misliš valjda da ga je ona ubila, zar ne? – rekao je Phin, a Sophie je ostala šutjeti malo predugo.
– Ne, – konačno je rekla. – Ali mislim da mu je možda ona dala tablete za spavanje. Davy se jednom osvetio koristeći tablete za spavanje, a mi smo nedavno razgovarali o tome. – Rukuje stavila na bolnu glavu. – Znaš, ovo stvarno boli.
– Potrebna ti je tišina, – rekao je Phin i ustao se. – Vrati se sa mnom. Reći ću Edu da ti da neke jače tablete protiv bolova i možeš prespavati iznad knjižare.
Sophie je zažmirila. – Ne mogu ostaviti Amy.
– Moraš ostaviti Amy, – rekao je Phin. – To je jedini način da preživiš.
Sastanak vijeća sljedećeg dana je bio deprimirajući, čak i više nego govoriti Wesu da su Dempseyevi premjestili tijelo ili ostavljanje Sophie na farmi s njezinom sestrom varalicom. Stephen je zatražio da se glasovanje o uličnoj rasvjeti odgodi za sljedeći tjedan kako bi mogao prikupiti više dokaza o Phinovoj financijskoj nemoralnosti i zanemarivanju građanske dužnosti. Potom je pokušao provući službenu zahvalu Phinu što tako blisko surađuje s ljudima iz svijeta filma i rekao je da će ta zahvala biti odštampana u lokalnim novinama Temptationa, Gazette. Prijedlog je propao, s obzirom da su jedino Garyeyi glasovali za njega. dok su ih ostali članovi vijeća sumnjičavo gledali. Stephen je bjesnio, ruke su mu se tresle, a onda je odigrao svoju pos-ljednju kartu.
– Imam objavu, – rekao je. – Razgovarao sam s ljudima iz lokalne TV postaje i složili su se promijeniti svoj uobičajeni program kako bismo mogli ubaciti i prikazati 'Povratak u Temptation' u četvrtak u dvadeset sati.
– Opa, – rekla je Rachel dok je sjedila iza Phina.
– Jesi li pitao ljude koji su snimili film, Stephen? – rekao je Phin. – I oni imaju svoja prava.
– Uvjeren sam da će biti oduševljeni, – rekao je Stephen podlo. – Zašto ne bi bili? To im je prilika da predstave svoj film domaćoj publici. Osim toga... – glas mu se malo stišao – ... trebali bismo vidjeti što su snimili. Dali smo im zakon o zabrani, na kraju krajeva. Ja samo obavljam svoju građansku dužnost.
Promatrao si ih kad su snimali na doku, pomislio je Phin. Što točno znaš? Ali on je već znao. Snimali su pornić.
Pola sata kasnije, Phin je zastao pored policijske postaje i ispričao Wesu sve o televizijskoj premijeri.
Wes je izvukao cigaretu iz jedne od šalica za kavu koje su mu stajale na rubu stola. – Oni na farmi znaju za to?
– Sumnjam, – rekao je Phin. – Nisam čuo ničije vrištanje. Rachel će ih obavijestiti kad stigne kod njih. Želiš li izaći?
– Ne, – rekao je Wes kiselo. – Amy mi ionako ništa neće reći. Kada budeš tamo, pokušaj sa-znati imaju li pištolj kalibra 22.
– Svatko ima takav pištolj, – rekao je Phin. – K vragu, i ja ga imam ili barem ga je moj otac imao.
– Znam, – rekao je Wes. – Ja obavljam registriranje oružja. Samo u ovom okrugu ih ima skoro četiri stotine.
– Naoružana populacija je sigurna populacija, – rekao je Phin. – Također, ovo je južni Ohio. Što si ti očekivao?
– Ti imaš jednoga, Frank također, Clein tata je imao, što može značiti da je još uvijek na farmi, Ed ima jednog, Stephen isto tako, k vragu, čak ga ima i Junie Miller i Hildy Mallow... – Zastao je, zatečen jednom idejom. – Tvoj čitavo gradsko vijeće je naoružano.
– To baš nisam morao znati, – rekao je Phin, ustajući se.
– Danas sam bio u Cincinnatiju, – rekao je Wes i Phin je opet sjeo. – Nigdje nisam pronašao bankovnu knjižicu, iako ju je Zane u petak pokazao nekolicini.
Phin se trgnuo. Nestao novac, a Dempseyevi nisu bili glupi.
– Također je dao istražiti cijelo vijeće. – Wes mu je na stol bacio debeli fascikl. – Imao je izvrstan istražiteljski tim. Ljudi su imali visoko mišljenje o njemu. Navodno je bio vraški dobar reporter. Bio je istraživački novinar prije nego su mu liječnici otkrili problem sa srcem i smirili ga, ali svakako je podučavao istražiteljski tim. Mislili su daje Bog.
Phin je uzeo debeli fascikl i počeo ga prelistavati. Na gornjem sloju papira je pisalo njegovo ime: popis svih s kojima je spavao u zadnjih deset godina, uz važne detalje. – Jebi se, Zane.
Sljedeća hrpica papira je bio zapisnik o uhićenju Hildy Mallow.
– Također su svi u postaji mrzili Cleu, – govorio je Wes. – Rekli su daje ona prevarantska, manipulativna kučka.
– To mi i nalikuje na nju, – rekao je Phin, još uvijek čitajući. – Hildy je otišla u zatvor zbog protestiranja protiv rata?
– Često, – rekao je Wes. – Rekla je kako ju je Zane pokušao nagovoriti da prekine snimanje filma na osnovi obiteljskih vrijednosti, a kad to nije djelovalo, prijetio joj je da će njezin izvješ-taj o uhićenju objaviti kao dio jedne kolumne od javnog interesa. Ponudila mu je neke svoje fotografije sebe iza rešetaka iz privatnog albuma i zatražila je kopiju.
– Dobro za nju. – Phin je prelistavao po izvještaju, a njegovo poštivanje Hildy je samo raslo. – Čovječe, svagdje je bila uhićivana. Ona... – Zastao je kad je stigao do sljedeće hrpe papira: dosje Virginije Garyey. – Znao je za Virginijine prometne prekršaje.
– Ona kaže da ih nikada nije spomenuo, ali ipak ih je došao posjetiti kući. Rekla je kako je došao zamoliti Stephena da prekine snimanje filma, opet na osnovi obiteljskih vrijednosti, a Stephen mu je obećao da se učiniti sve što može. – Wes je slegnuo ramenima. – Njihove grijehe iz prošlosti nije koristio vjerojatno zato što ih nije ni trebao. Pristali su na njegov zahtjev dob-rovoljno, bez ikakvih prijetnji.
– Je li imao nešto o Stephenu? – pitao je Phin, zastajući kad je stigao do računa primljenog od internetskog distributera pornografskih filmova. – Nije valjda stvarno mislio ucjenjivati Eda zbog pornića, je li tako?
– Pokušao je, – rekao je Wes. – Ed mu je rekao da svi u gradu znaju kako on ima najbolju kolekciju pornića u čitavom južnom Ohiu.
Phin je prelistavao račune i pronašao medicinski karton. – Dovraga, što je sad ovo? Znači Frank Lutz je 1976. napravio sterilizaciju. Koga briga... – Onda je opet čuo Georgiju koja je pričala o maloj djevojčici koju nije dobila. – Frank, ti si kreten.
– Da, – rekao je Wes. – Frankova osveta.
Phin je pogledao u adresu iz Cincinnatija na gornjem dijelu papira. – Georgia bi ga ostavila da je saznala. Gdje je dovraga Zane ovo pronašao?
– Pogledaj sljedeći, – rekao mu je Wes. – Stephen ima Parkinsonovu bolest.
– Zbog toga su mu se ruke tresle, – rekao je Phin, čitajući sljedeći medicinski karton i po pr-vi puta je osjećao žaljenje za Stephena. – Ne tresu mu se ruke uvijek, pa sam mislio da je to od bijesa. – Pogledao je gore u Wesa. – Zbog toga je Virginia vozila. Nije želio doživjeti napad za vrijeme vožnje.
– Radi se o još nečemu, – rekao je Wes. – Nije želio da se sazna zbog izbora.
– Zašto? Ja ne bih...
– Zato što je mislio kako bi ti to iskoristio protiv njega, – rekao je Wes, a kad je Phin podi-gao glavu, posve bijesan, Wes je dodao: – On bi to iskoristio protiv tebe.
Phin se nagnuo na naslon stolca, zureći u papire ispred sebe. – Isuse, koja zbrka.
– Znaš, ovo bi mu najvjerojatnije mogla biti posljednja šansa, – rekao je Wes. – Parkinsono-va bolest napreduje, a on svakog dana postaje sve stariji. Tu bolest mora još samo dva mjeseca čuvati tajnom kako bi ovoga puta uspio. Ali naredne dvije godine, u ovom gradu... – Wes je klimnuo glavom. – Iako ni prije nije Temptationu davao mira.
Phin se trgnuo. Nikada o tome nije razmišljao na taj način, ali po prvi puta je zamislio kako Stephenu Garyevju mora biti u Temptationu. Dok je on bio zarobljen između težine desetaka Tuckerovih pobjeda i jednog gubitka, Stephena su pritiskali desetci gubitaka i jedna pobjeda. Kako mu je moralo biti kad se mora boriti za nešto u čemu je bio loš, kao i njegov otac prije njega? Što ta situacija čini muškarcu?
Što bi muškarac učinio kako bi zaustavio svoju muku?
Phin se susreo s Wesovim pogledom. – I je li mu Zane prijetio otkrivanjem medicinskog kar-tona?
Wes je klimnuo glavu. – Stephen se zaklinje kako se radilo samo o dogovoru i obiteljskim vrijednostima.
Phin je još jednom suosjećajno pomislio na Stephena, a potom je prelistao ostatak papira, prešao preko Davyevog dosjea i stanice koja je pisala o Sophienoj vezi s terapeutom, koju on definitivno nije želio čitati, te podeblju hrpu papira o Michaelu Dempseyu koji je morao biti dobri stari tata. Na dnu hrpe o Dempseyevima nalazio se posljednji dio s papirima, a Phin je zastao kad je ugledao novinski članak. Gradonačelnikova žena umrla u nesreći.
– On se stvarno bacio na to, – rekao je Phin, prelistavajući sada po Edovom izvješću s ob-dukcije i policijskom izvještaju koji je sadržavao fotografije sa mjesta zločina, novinski članak i sliku preminule Diane. Pokušavao je gledati u te fotografije, u njezino blijedo lice. – Što je pro-našao?
– Ne znam, – rekao je Wes. – Ali mislim da Zane nikome nije blefirao. Mislim da je istina sve što je rekao. Imao je dobar nos za tajne, iako ovdje ne postoji ništa što bi bacalo sumnju na Dianeinu smrt i da to nije bila nesreća.
Phin je bacio fascikl natrag na Wesov stol. – I što si zaključio iz ovoga?
– Postoji temeljito izvješće o svima Dempseyevima, – rekao je Wes. – Kao i o tebi i svim članovima vijeća. Osim jednoga.
Phin je osjetio mučninu. – Možda o njoj nije mogao pronaći ništa. Ona je vraški blizu savr-šenstva.
– Nitko nije savršen, – rekao je Wes. – Pa čak ni tvoja mama. Ako je uzeo Dianein izvještaj i pokazao joj ga i rekao da će ići za tobom...
Phin je pomislio na Liz kad je govorila, 'bilo što'. – Što želiš?
– Donesi mi tatin pištolj – rekao je Wes.
– Sranje, – rekao je Wes.
Tamo dolje na farmi, Sophie je očajno gledala u Davya preko puta kuhinjskog stola, dok mu je Lassie njuškao putne kovčege kod vrata, a Amy je zurila u njih oboje. – Stvarno moraš ići?
– Da, – rekao je Davy. – Povest ću se s Leom, ali vraćam se za petak, – izgledate tako jad-no…
– Ja tako ne izgledam, – rekla je Sophie, a Amy je dodala: – Naravno, samo naprijed, napusti nas, – ali onda je zazvonio telefon, a kad se Sophie javila, čula je Brandona.
– Jesi li dobro? – pitao je. – Amy me nazvala i rekla da si pala u rijeku. Mislim da bih trebao doći do tebe.
Sophie se zagledala u Amy, koja je opet zurila u strop. – Ne, ne bi trebao dolaziti ovamo. Dobro sam. Brandone, trebao bi me prestati zvati. Cijenim tvoju...
– Sophie, u zadnje vrijeme sam puno razmišljao i mislim da bi se trebala vratiti doma, – re-kao je Brandon. – Shvaćam da osjećaš potrebu da s tim muškarcem izbaciš iz sebe svoj bijes...
– Brandon, ti si predivan muškarac, – rekla je Sophie. – Zaslužuješ nekoga tko će te istinski i potpuno voljeti, a ne nekoga tko će te voljeti iz utjehe. Ja...
– Utjeha traje, – rekao je Brandon. – Ona vrsta strasti o kojoj ti pričaš ne traje. Godinu dana nakon što se udaš za tog muškarca...
– Nećemo se vjenčati, – rekla je Sophie, pogledavajući u lijepe jabuke na zidu. – On o meni ne razmišlja tako ozbiljno.
– Tom tipu treba razbiti zube, – rekao je Davy, a Amy je rekla: – Kojemu, Phinu ili Brando-nu?
– Obojici, – rekao je Davy. – Vas dvije imate strašan ukus za muškarce.
Kad se tišina s druge strane slušalice produljila, Sophie je rekla: – Brandon? – a on je rekao: – Zaslužuješ puno više od toga, Sophie.
– Znam. – Sophie je progutala knedlu. – Radim na tome. Ali...
– Sophie, mislim daje Amy bila u pravu kad je rekla da bih trebao doći do tebe...
– Moram ići, Brandon, – rekla je Sophie. – Zao mi je.
Spustila je slušalicu i rekla Amy: – Da ga više nisi zvala. Kloni se mog života.
– Barem te on voli, – rekla je Amy. – Dosadan je, ali i odan. Gradonačelnik čak ni...
– Nije istina, – rekao je Davy. – Ja glasam za njega. A hajdemo sada razgovarati o gluposti petljanja Dempseyice s policajcem.
– Ja se nisam spetljala, – rekla je Amy, pokušavajući zvučati odlučno, a zapravo je zvučala samo očajnije. – Nije me čak ni nazvao otkad se izvikao na mene. – Odgurnula je stolac. – Nije ni važno, imam ja prave probleme. Moram završiti režiranje dokumentarca. Nemam vremena razmišljati o nekom tipu.
Kad je otišla, Sophie je uzdahnula. – Stvarno moraš ići?
– Imam nekih stvari za koje se moram pobrinuti, – rekao je Davy. – Ali vratit ću se. Nemoj joj dopustiti da nekoga ubije dok se ne vratim.
Sophie je progutala knedlu. – Ti valjda ne misliš...
– Ne znam, – rekao je Davy. – Volio bih kad bi je policajac preuzeo. Potrebna joj je snažna ruka, a ti si ju dovoljno dugo mazila.
– Požuri se natrag, – rekla je Sophie.
Sljedeća dva Phinova dana su bila loša, ispunjena problemima i frustracijom, olakšana samo vremenom koje je proveo sa Sophie. Phin je promatrao Wesa koji je dostigao dvije kutije ciga-reta na dan i pomislio, Nije pomogao nestanak pištolja mog oca iz ormara. – Bilo tko ga je mo-gao uzeti, – rekao je on Wesu. – Ključevi su na vrhu ormara i Dillie ih ne može dohvatiti, ali nikoga drugoga nismo udaljavali s toga mjesta. Nisam ga potražio već deset godina. Mogao je nestati davno prije i ne bismo primijetili.
– Odlično, – rekao je Wes, odbivši partiju bilijara da zbog nedostatka dokaza , – muči sam sebe.
Premijera je preuzela pozornost građana Temptationa, moguće zato što je Zane bio takav au-tsajder, a video je vjerojatno bio zanimljiviji jer se radilo o njima. Stephen je predložio da ga škole zadaju kao domaće zadaće. – Moram napisati izvješće, – rekla je Dillie u petak, – tako da moram gledati TV. Jamie Barcley je rekla da ga mogu gledati kod njene kuće i da onda zajedno možemo napisati zadaću; nije li to dobra ideja?
– O, da, – rekao je Phin i pomislio, Vraški se nadam da imaju drugu verziju tog filma.
– Idem na farmu, – rekao je on Liz, koja ga je gledala s ledenim neodobravanjem. Otišao je do auta, zahvalan da je konačno prestalo kišiti, a potom je krajičkom oka ugledao vodeni toranj na Hillu iznad njega.
Bio je oljušten.
– Sto se dovraga dogodilo? – pitao je kad je sreo Coreye.
– To je zbog one jeftine i glupe boje, – rekao je onaj stariji. – Kad je pao onaj pljusak, jedno-stavno se oljuštio.
– Baš je cool, – rekao je mlađi. – Izgleda kao da s njega kapa krv. Novinari su bili ovdje i slikali su ga.
Phin je opet pogledao prema Hillu gdje je vodeni toranj zaista izgledao poput ogromnog fa-lusnog simbola. – Možete li maknuti tu crvenu boju i staviti bijelu?
– O, da, kao da ćemo mi sastrugati vodeni toranj, – rekao je stariji Corey. – Samo čekaj još par dana i boja će se sama skinuti. Iako će toranj biti čudne boje. Crvena se ne drži, ali ostaju mrlje.
To bi objasnilo zbog čega je ovog puta toranj izgledao ružičastije, čak je sada više bio u boji mesa nego prije. Prekrasno.
Pustio je Coreye da odu i odvezao se na farmu u potrazi za razumom i utjehom, a dok je za-lupio vratima automobila, Sophie je već bila na trijemu. Pošao je prema njoj, osjećajući
se bolje od samog pogleda na nju, ali ona je klimnula glavom i prošaptala: – Sada nije dobro vrijeme.
– I što sada? – Iritacija mu se sastavila s frustracijom i zapjenio se. – Amy je sagradila bom-bu? Davy je odlučio da me ponovno mrzi? Ili ti samo glumiš teško osvojivu zato što želiš izaći van na večeru? Ma daj, Sophie, imao sam užasan dan. Poševi me.
Sophie se trgnula, a on se namrštio, pitajući se kada se pretvorila u sveticu. Zalupila su se vrata sa zaštitnom mrežom, a on je rekao: – Što je... – a onda mu je na oko sletjela šaka i on se odmah našao na leđima u prljavštini, s bolnom glavom.
– Brandon, – rekla je Sophie i Phin je bolno pogledao prema gore u tipa veličine tenka.
– Ti kučkin sine, – rekao je terapeut.
14 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:54 pm
Margita
Administrator
Dvanaest
Sophie se postavila ispred tipa, blokirajući tako Phinov pogled, iako mu je bio zamagljen. – U redu, prestani, Brandon. Nije mislio onako kako je zvučalo...
– Nitko s tobom tako ne razgovara, – rekao je Brandon, a Phin je sjeo, pokušavajući shvatiti kako je on završio kao negativac.
– To je njegova zamisao predigre, – rekla je Sophie nesigurno, a Phin se odvratno osjećao.
– To je njegova ideja kako te omalovažavati da ti pokaže da mu nisi važna, – rekao je Bran-don. – On je prostak i ti mu to odobravaš.
Čekaj malo. Phin se pokušao ustati, ali sve se oko njega okretalo, pa je ponovno sjeo natrag u prašinu.
– Nije prostak, – rekla je Sophie. – Samo je lošeg raspoloženja. – Zna biti savršeno ljubak samo kada to želi.
– Joj, – rekao je Phin.
– A što ti moraš učiniti kako bi on postao ljubak? – pitao je Brandon. – Sophie, znam da ti je s njim bilo uzbudljivo, ali ako je ovo način na koji se ponaša prema tebi...
– Sasvim se dobro ponaša prema meni, – rekla je Sophie, a Brandon je pogledao dolje u Phi-na koji je sjedio u prašini i rekao: – Ponaša se prema tebi kao prema kurvi.
– Brandon! – rekla je Sophie, a Phin se uspio ustati sa zemlje, grabeći rukama ogradu trijema dok nije uspostavio ravnotežu.
– Nikada neću shvatiti zašto žene ostaju uz takve muškarce, – govorio je Brandon. – Posebi-ce netko poput tebe. Ti si osjetljiva žena, Sophie. Uvjeren sam...
– O, i nisam zapravo, – rekla je Sophie, zabrinuto promatrajući Phina. – Brandon, mislim da je bolje da odeš odavde.
– Sophie, ne možeš...
– Da, mogu, – rekla je ona Brandonu. Potom je pogledala u Phina, mršteći se. – Nemoj se micati dok se ne vratim. – Pogurala je Brandona do njegovog auta i on je pošao, još uvijek joj objašnjavajući koliko Phin nije dobar za nju. Phin je škiljeći gledao u auto. Zadnji model Tovo-te. Vrlo praktično. Zatim se Sophie istegnula kako bi za pozdrav poljubila ogromnog terapeuta, a Phin se namrštio, što je bilo bolno i nagnuo se na trijem, što je također boljelo sve dok nepri-jatelj nije otišao.
– Hajdemo staviti malo leda na to oko, – rekla je Sophie kad se vratila do njega i primila ga za ruku.
– Ne sviđa mi se on, – rekao je Phin, još uvijek osjećajući vrtoglavicu.
– Znam, medvjede, – rekla je. – Ni ti se njemu ne sviđaš.
Petnaest minuta kasnije, Phin je bio ispružen na doku pored rijeke s glavom u Sophienom krilu, s ledom na oku i Lassie koji mu je njuškao uho.
– Za sve sam ja kriva. – Sophie se nagnula dolje i pomaknula led kako bi ga poljubila u mo-dricu, a on je odmah osjetio lagani odlazak napetosti. – Nikada nisam Brandonu trebala reći za tebe.
– Da, trebala si. – Phin joj je promatrao lice iznad njegovoga dok joj je zabrinutost borala če-lo. Ona je moja, želio je reći Brandonu, ali ipak bolje preko telefona. – Ali mogla si mi reći daje velik poput kamiona.
Sophie mu je vratila led na oko. – Bio je rezervni igrač ragbija za državu Ohio. Govorio je kako bi trebao ući u prvu postavu, ali nastavio je odlaziti na treninge.
– Nemoj mu reći da sam igrao golf za Michigen. Iako bi ovo završilo drugačije da sam danas imao svoju palicu.
Sophie se od srca nasmijala i on je njoj uzvratio osmijeh jer je volio njezino lice kada se smi-ješilo. – Dovraga, zašto je on mene uopće udario? Mislio sam da si mu rekla kako je između vas dvoje gotovo.
Sophien osmijeh je izblijedio. – Radilo se o onome što si rekao za večeru i o... tvom načinu razgovora.
Phin se namrštio, a potom trgnuo dok mu je lice protestiralo. – Ne želi da te odvedem na ve-čeru? – pitao je kad je maknuo led s oka. – Jako mi je žao, ali to nije dovoljno dobar razlog za udariti nekoga. A tebi prije nikada nije smetao način mog izražavanja.
– Ne želi da se ja zbog tebe osjećam jeftino, – rekla je Sophie. – Imam nešto od toga u svojoj prošlosti.
Namrgodio se i rekao joj: – Sto? – a onda ju je slušao s rastućim osjećajem krivnje dok mu je pričala o lošem događaju kada je izgubila nevinost.
Kada je završila s pričom, rekao je: – Ovo je stvar gradskog dečka.
Klimnula je glavom.
– Sranje. I mene bi to pogodilo. Možda ga još uvijek stignem uloviti i možemo zajedno otići u Iowu. Oboje bismo se bolje osjećali kada bismo pretukli biznismena srednjih godina.
– Hvala ti, ali ne, – rekla je Sophie. – Davy se davno pobrinuo za Chada.
– Dobro za Davya, – rekao je Phin. – Žao mije, Sophie.
– Ništa nisi mislio kada si to rekao, – rekla je Sophie, smiješeći mu se.
Idiot', rekao joj je Brandon. – Tako me nazovi kada se prema tebi budem ružno ponašao, – rekao je. – Nemoj ta sranja trpjeti od mene samo zato što sam umoran, a ja mogu biti ljubazan kada to želim.
– Sam se tako nazovi, – rekla mu je Sophie, a on je rekao: – Sranje – i ponovno je paketićem leda prekrio oko.
– Žao mi je zbog Chada, – rekao joj je. – Žao mi je zbog svakog frajera koji te u životu za-frknuo. Sam Bog zna, vjerojatno sam i ja to učinio nekoj djevojci. – 'Vjerojatno', k vragu. Defi-nitivno.
– Ne, ti nisi, – rekla je Sophie. – Ti si se oženio s Diane.
– Iskoristio sam Diane da dobijem ono što želim, a onda sam i platio za to, – rekao je Phin. – Mislim da u tom slučaju ne zaslužujem nikakve nagrade za senzibilnost.
– Ja ne želim senzibilnog muškarca, – rekla je Sophie. – Želim tebe.
– Hvala ti, – rekao je Phin. – Prokleto dobra stvar što imaš užasan ukus za muškarce ili bi ja ispao iz igre.
– O, razvedri se. – Poljubila ga je u čelo, a on se namrštio i opet se trgnuo.
– Žao mi je i zbog onog 'poševi me' – rekao je. – Terapeut nije bio u pravu. Ti si mi važna. To znaš.
Sophie je zurila u njega, iznenađena.
– Pa, znaš, zar ne? – Škiljeći ju je pogledao.
– Naravno. Da. – Sophie je duboko udahnula. – Zaboravi Brandona. Hajde da te oraspoloži-mo kako bi se bolje osjećao.
– Jedina stvar koja bi mi sada pomogla da se bolje osjećam je luđački seks, – rekao joj je dok se zbog osjećaja krivnje osjećao rasklimano. – Ali budući da mi je Brandon prilično uzdrmao glavu, mislim da seks otpada. – Vjerojatno mu je to bio dio plana, kučkin sin.
– Pa, onda mi pričaj prostote, – nastavila je Sophie, sada vidno raspoložena. – Ti voliš to. A stoje s tvojim maštarijama? Nikada ne razgovaramo o tebi.
Phin se zagledao u nebo. Zadnja stvar koja mu je sada trebala jest da Sophie postane cvrku-tava. Pod uobičajenim okolnostima bi joj rekao da se obuzda, ali u tome pa je zaustavilo ono iz njezine prošlosti. – Moje maštarije, – rekao je. – Većina njih počinje s tobom golom.
Sophie je klimnula glavom. – Okej, i što onda?
– Lisice, bičevi, lanci, maslac, uobičajene stvari.
– U kocki ili tubi? – pitala je Sophie. – Što?
– Maslac.
Phin je zažmirio i prestao biti senzibilan. – Sophie, znam da pokušavaš biti slatka, ali zašuti. Imam glavobolju. – Popipao je oko, trgnuo se i pokušao sjesti.
– Ne, ozbiljna sam. – Položila je ruku na njegov trbuh kako bi ga zaustavila i on se prestao pomicati jer mu je godilo. – Ispričaj mi svoju maštariju.
Pogledao joj je dolje u ruku. – O visokom ljubavniku. Maštariju.
Uzdahnuo je, a njezina ruka se pomaknula s njegovog trbuha da bi ubrzo opet pala na njega. – Okej. Hajde da vidimo. – Zatvorio je oči i opet dopustio da mu se glava sruši u njezino krilo. Smjerala je nešto s time, tako daje krenuo s nečim laganijim. – Sjedim u baru i uobičajeno sam cool i sofisticiran...
– To je to, – rekla je Sophie. – Maštarija.
– ... kad pored mene sjeda prekrasna žena.
– Mora se raditi o nečemu što ja mogu napraviti, – rekla je Sophie.
– Prestani tražiti komplimente. I kaže mi: 'Želim te, trebam te, moram te imati, i usput da ti kažem, ne nosim gaćice.' I onda odemo nekamo i poševi me do ludila. – Ustvari, to je zvučalo prilično dobro, sada kad je malo razmislio o tome. Bol se malo smirila.
– Ti uopće nemaš mašte, – govorila je Sophie. – To mi je poput najstarijeg klišeja.
– Nemoj govoriti 'poput', – rekao je Phin. – Zvučiš kao Rachel.
– Ovo je par puta bilo u filmovima, – rekla je Sophie. – Zar nemaš ništa...
– Hej. – Phin je otvorio oči i zagledao se u nju. – Pitala si, odgovorio sam. Imam ja još neke maštarije koje uključuju alate i razne preparate, ali rugala bi mi se.
– Ne shvaćaš ovo ozbiljno.
Phin je opet zažmirio. – Isuse, ne. Seks nikada ne bi trebala shvaćati ozbiljno. Užasna zami-sao. Imaš li koju tabletu?
Sophie je uzdahnula. – Okej. Naći ćemo se večeras u gostionici.
Phin je otvorio oči. – Šališ se.
Amy je izašla na trijem i pozvala ju, a Sophie je zaškripila zubima.
– Reci joj da prošeće, – rekao je Phin.
– Sada joj je jako teško. – Sophie mu je podigla glavu kako bi se izmaknula. – Wes ju nije nazvao od onog dana kada se izvikao na nju da mu je lagala. A tu je i ona televizijska premije-ra. Trenutno je pod velikim stresom.
– Dovraga, tko nije? – rekao je Phin.
– Ti, večeras. – Sophie se sagnula i poljubila ga dok se ustajala. – Večeras u gostionici, me-dvjede.
Phin je pustio da mu glava padne na dok i odmah mu je počela nedostajati njezina toplina. – Cool.
– Sada ti zvučiš kao Rachel, – rekla je krenuvši prema kući i svojoj sestri, problematičnom djetetu.
– Leo, moram razgovarati s tobom, – rekla je Rachel one večeri nakon što ga je pokupila na aerodromu i kad su ostavili Davya na farmi. – Ovo je jako, jako, jako važno.
– Neću te voditi u L. A. – rekao je automatski.
– Moram otići iz Temptationa, – počela je, a on je rekao:
– Znam, znam, – a ona je rekla: – Zato što mislim da sam možda ubila Zanea.
– Zaustavi se, – rekao je Leo i Rachel ga je poslušala. – Ispričaj mi.
– Otišla sam se naći s Robom sa stražnje strane kuće, – rekla je Rachel. – I Zane je bio tamo, nekako je posrtao, zgrabio me i nije me htio pustiti, a ja sam kod sebe imala Sophien sprej za omamljivanje i pošpricala sam ga s njime i onda sam ga odgurnula i on je upao u rijeku i doži-vio srčani udar i umro i ja mislim da sam ja kriva za to. – Zastala je, ostavši potpuno bez daha.
– Zašto si se išla naći s Robom? – pitao je Leo, zvučeći zagrižljivo.
– On je mene nazvao, – rekla je Rachel. – Želio je prekinuti sa mnom jer sada spava s Cle-om. Nisi shvatio bit priče, Leo. Sto je sa Zaneom?
Leo je klimnuo glavom. – Sve je dobro, mala. Bila je to samoobrana. Nitko te neće uhititi.
Rachel je klimnula glavom i nagnula se prema njemu. – Rekao je ljudima da ga ja pokuša-vam uloviti. Rekao je ljudima da sam se ponudila da spavam s njim samo kako bi me poveo u L. A., a to nije istina. Znam daje to teško povjerovati, ali s njim ne bih prešla ni cestu...
Leo je ovio ruku oko nje kad se počela tresti. – Znam, znam.
– ... ali nitko u to neće vjerovati, – plakala mu je Rachel na ramenu, – jer sam ja pokušala svakoga uloviti, pokušavajući otići odavde i oni će misliti da me on odbio i da sam ga ja ubila zato što sam bila ljuta...
– Neće. – Leo ju je potapšao po ramenu. – Ovo je smiješno.
– ... i onda smo ga pregazili... Leo ju je prestao tapšati. – Što ste?
– Rob i ja smo prešli autom preko njega kod gostionice. Nismo znali da je tamo. Ne znam ni kako je stigao tamo...
– Zašuti na minutu, – rekao je Leo, a Rachel je bila tako iznenađena da je zašutjela. On je još čvršće držao i to joj se svidjelo. Kao i to kako joj je rekao da zašuti i to je također bio dobar osjećaj, jer ju je čvrsto držao pored sebe i ona se osjećala zaštićenom, i po prvi puta otkad ju je Zane zgrabio, osjećala se sigurnom. Kada bi ostatak života mogla provesti s Leovom rukom ovijenom oko sebe, bila bi okej.
– L. A. nije tvoj odgovor, – rekao je. – Jednostavno ćemo otići do Wesa i sve mu ispričati, a ti ćeš dobiti pozitivne bodove zbog svoje iskrenosti.
Odlazak Wesu zvučalo je kao loša ideja, osim onoga što je rekao 'ćemo otići', a to je zvučalo odlično.
– Ali trebali bismo tamo prvi stići. Tko još zna za to?
– Samo ti, – rekla je Rachel, osjećajući se gotovo veselo.
– Rob zna za ono kod gostionice jer je on vozio i zna da me Zane zgrabio, ali ne zna da sam ga pošpricala sprejem niti da sam ga gurnula u rijeku.
– Rekla si samo meni? – Leo je zvučao zaprepašteno.
– Ti si jedini čovjek kojemu vjerujem, – rekla je Rachel.
– Osim toga, ti znaš što treba učiniti. Ti sve znaš. – Zvučalo je glupavo kad je to izgovorila, ali bila je to istina.
– O, odlično.
Leo ju je čvršće uhvatio, tako da se ona malo više naslonila na njega, a to joj je bilo tako do-bro da ga je zagrlila objema rukama i privila se uz njega.
– Znam da sam davež, – rekla je naslonjena na njegova prsa. – Znam da te izluđujem, ali ti si jedini kojemu ja...
– Rachel, nemoj... – Odmaknuo se od nje, ali ona se nastavila držati za njega.
– Trebam te, – rekla je. – Trebam te, vjerujem ti i volim te. – Nije namjeravala dodati taj za-dnji dio, ali eto, izgovorila gaje i bila je to istina i ona se odlično osjećala čim je to izbacila iz sebe. – Znam da misliš da sam samo zaluđena mala, ali ja te stvarno volim. Samo što to nisam shvatila dok se ovo nije dogodilo i ti si bio jedini. – Progutala je knedlu i potom podigla glavu kako bi ga mogla pogledati u oči. – Želim biti s tobom. U redu je ako ti ne želiš,..
– Nisam ono što ti misliš, – rekao je. – Nitko ne može biti ono što ti misliš da sam ja.
Klimnula je glavom. – Možeš biti. I jesi. Ti si najbolji. Zažmirio je, a ona se stisnula uz nje-ga, bojeći se da će ga izgubiti.
– Trebao bih te sada pustiti, – rekao je Leo. I onda gaje ona poljubila.
Phin je sjedio u baru – bio je jedini frajer koji je na sebi imao jaknu od grubog platna – pita-jući se hoće li Sophie ispuniti svoje obećanje. Prislonio je hladno pivo na svoje modro oko, razmišljajući o Sophie i svojoj maštariji, o tome kako bi bilo lijepo od nje da ušeta u gostionicu dok ju pola grada promatra i govori mu da ga želi, dok se on cereka i gleda u te njezine krupne smeđe oči...
Pogledao je na svoj ručni sat.
Dvadeset i petnaest. Sophie još nikada nije kasnila. Uplašila se. Bacio je desetku na šank ka-ko bi platio račun i potom se okrenuo, krenuvši van i tada je ona sjela na stolac pored njega. – Točnost je krepost... – počeo je, ali ostatak rečenice mu je zastao u grlu kad ju je dobro odmje-rio.
Na sebi je imala svijetlo crvenu haljinu, čiji se dekolte spuštao nisko između njezinih grudi, i završavala je na pola puta do koljena, a držala ju je tanka crvena vrpca zavezana oko vrata. Ko-sa joj je bila raspuštena, padajući joj niz ramena, obrazi rumeni i stavila je puno ruža na usne tako da su joj sada njezine uobičajeno ružičaste usne bile u skladu s crvenom haljinom. Jedina stvar koja je odudarala je bila modrica na čelu, a uglavnom ju je dobro prekrila šminkom. Opet je pogledao dolje u njezine grudi, a crvena haljina se protezala u opasnu zonu i njega su dlanovi svrbjeli od želje da makne s nje tu tkaninu i daje oslobodi. – Vrlo vruća haljina.
– Doslovno. – Sophie ju je povukla prema gore i zbog toga se sve lijepo diglo. – Cleina je. Ovaj materijal ne diše i svrbi me svugdje…
– Mislim da to nije rečenica koju trebaš izgovoriti, – rekao je Phin. – Sigurna si da će se to i dalje držati?
– Nisam, – rekla je Sophie. – Zbog toga sam napeta i zaboravljam što trebam reći. Čekaj sa-mo minutu. – Namrštila se dok se koncentrirala i on joj se nacerio i ona je potom rekla: – Pres-tani. Ne trebaš mi pomagati, majmune. – Duboko je udahnula, što se njemu posebno svidjelo, a onda se nagnula prema njemu i on je skoro ostao bez svijesti.
– Vidjela sam te s druge strane bara, – rekla mu je mazno. – Želim te, trebam te, moram te imati i na sebi nemam...
– Phin, moram razgovarati s tobom, – rekao je netko iza njega, a Phin je rekao: – Ne, ne mo-raš, – ali Sophie je pogledala preko njegovog ramena i već je polako počela silaziti sa stolca, odnoseći svoje grudi sa sobom.
– Jesi li dobro, Georgia? – rekla je svojim normalnim glasom, a Phin je zaklimao glavom kako bi mu se misli vratile tamo gdje bi i trebale biti.
– Samo trebam razgovarati s Phinom, – rekla je Georgia dok je gledala u Sophienu haljinu, a onda je poskočila na Sophien stolac, nasmiješivši se Phinu.
– Oh. – Sophie je djelovala pomalo zatečeno. – Ovaj, idem ja tamo... – Rukom je pokazala iza sebe, a Phin je pogledao pored nje do mjesta na kojem je bila nekolicina muškaraca koji su je gladno promatrali.
– Ni s kim ne razgovaraj, – rekao joj je.
Klimnula je glavom i otišla na sami kraj bara, a Phin je iskrenuo vrat kako bi je promatrao dok hoda.
– Phin? – rekla je Georgia, naginjući se prema naprijed i osmjehnuvši mu se, nakon čega je zatreptala. – Što se dogodilo s tvojim okom?
Sophien dio bara se počeo puniti ljudima, jer je nakon njenog odlaska počela opća migracija. – Požuri se, Georgia, – rekao je Phin. – Trenutno sam usred nečega.
– Oh, – rekla je. – Okej. Radi se o Franku. Uistinu sam zabrinuta...
– Georgia, nisam ja bračni savjetnik. – Pokušao je vidjeti Sophie na drugom kraju bara, ali tamo je bilo previše ljudi. Muškaraca.
– Mislim da je on možda ubio Zanea, – rekla je Georgia drhtavim glasom. – Te večeri nije bio kod kuće, uopće nije dolazio doma, a bio je tako bijesan kad je saznao... – Spustila je pog-led. – Pa znaš.
– Znam, – rekao je Phin. – Pokušaj ne ševiti druge muškarce i on se onda neće ljutiti.
– Pa, on je to radio s onom kučkom Cleom, – rekla je Georgia povrijeđeno. – Što sam ja tre-bala učiniti?
– Sigurno se ne ševiti sa Zaneom, – rekao je Phin, pokušavajući gledati iza nje. – Georgia, idi kući. Odmori se, razgovaraj s Frankom, ispričaj se, vjerojatno će ti reći da je noć proveo u motelu i ujutro će sve biti u redu.
– Misliš? – Georgia je štucnula. – O, Phin. Tako sam zabrinuta. – Ton glasa joj se snizio. – I mrzim tu kučku Cleu.
– Dobro. – Počela se naslanjati na njega, a on ju je primio za ruku i počeo je micati sa Sop-hienog stolca. – Laku noć, Georgia. Budi oprezna na putu do kuće. Nemoj voziti.
Georgia je klimnula glavom i oteturala, a Phin je uhvatio Sophien pogled. Izmigoljila se iz grupe s kraja bara i vratila se natrag do njega, klimajući se na smiješno visokim, crvenim šiljas-tim salonkama, kakve je Phin vidio prvi puta u životu.
Noge su joj bile savršene. I sezale su sve do gore, do mjesta na kojem nije nosila gaćice, ako je pričala istinu. S obzirom koliko je ta haljina bila kratka, Phin se ne bi iznenadio da je taj dio prekršila.
– Bok, ljepotane, – rekla mu je dok se penjala na stolac. – Vidjela sam te preko puta bara... – Srela je njegov pogled i nasmiješila se, što nimalo nije trebalo biti seksi, ali je ipak bilo i on se njoj nasmiješio i pomislio, Ona je savršena žena, moja Sophie.
– ... i želim te... – Oblizala je svoje usne i nagnula se… i potreban si mi.
– Phin, moram razgovarati s tobom, – rekao je Frank stojeći iza njega, a Phin je bez okreta-nja rekao: – Odlazi odavde ili ću te ozlijediti.
– Radi se o Georgiji, – rekao je Frank, a Sophie je rekla svojim normalnim glasom: – Bit ću na drugoj strani bara.
– Ne, nećeš, – rekao je Phin.
– Bit ću kod džuboksa. – Sophie je skliznula sa stolca, a Phin je pogledao u njezinu okruglu stražnjicu, stisnutu u uskoj haljini, i nije vidio rubove gaćica. U toj haljini bi joj vidio i madež i zato je znao da sigurno ne nosi gaćice. A odlazila je od njega.
– Frank, bolje daje nešto važno, – rekao je. Frank je sjeo na njezino mjesto i Phin je uzdah-nuo.
– Vidio sam te kad si razgovarao s Georgjjom, – rekao je Frank. – I... – Namrgodio se prema Phinu. – Što se dogodilo tvom oku?
– Frank, što želiš?
– Što ti je rekla Georgia?
– Boji se da si ti ubio Zanea, – rekao je Phin. – Zašto ne odeš s njom razgovarati o tome?
– Mislim daje ona to učinila, Phin. – Frank je pod slabim svjetlom izgledao blijedo i nezdra-vo. – Mislim da je krenula za njim nakon onih njegovih riječi. Kad smo se tek vjenčali, na mene je nasrnula nožem i vjeruj mi, nije se šalila.
Phin je promatrao Sophie kod džuboksa. – Ne želim ovo znati, Frank. Reci to Wesu. Ljudska interakcija ga fascinira.
– A bilo je to i u vrijeme onih dana u mjesecu. – Frank je klimnuo glavom. – Georgia i PMS su loša kombinacija. Osim toga bila je i pijana. A ona je zlobna pijanica.
– Frank.
– Samo ti govorim da budeš oprezan u vjerovanju onoga što ti ona kaže. Ona je luda. A i Za-ne je bio lud. Ne bi mogao vjerovati kakve je on laži pričao. Vjerojatno je nešto lagao i o meni. – Frank se nasmijao.
– To bi se znači trebalo odnositi na tvoju sterilizaciju. Frank je zažmirio. – O, sranje, nemoj reći Georgiji.
– Ne namjeravam, – rekao je Phin. Ti glupi kučkin sine.
– Isuse, da je saznala, – rekao je Frank naslanjajući se na šank, – ubila bi me. Ona je stvarno luda, Phin.
– Pa, dobra vijest jest da bi ubila tebe, a ne Zanea, – istaknuo je Phin.
Frank se namrštio, ne mogavši shvatiti zbog čega je to bila dobra vijest.
– Zane je jedini koji je umro, Frank. Da si ti mrtav, bila bi dobar kandidat, ali budući da si ti još uvijek s nama...
Frank je malo živnuo. – Točno.
– ... očito je da ne zna za sterilizaciju.
Frank je počeo dobivati malo boje u obrazima. – Točno, točno.
U pozadini je džuboks počeo svirati 'Some of Your Lovin' i Phin je izgubio i ono malo za-nimanja za Franka. – Pa, imam posla. Idi razgovaraj sa ženom. Spasi brak. Štogod. – Primio je Franka za ruku i pomogao mu da siđe s barskog stolca.
Frank je klimnuo glavom i otišao, nešto sretniji nego je bio kad je došao do njega, a onda se Sophie vratila i popela se opet na barski stolac, zbog čega je sve poskočilo, pa čak i njegov libi-do. Potom se nagnula naprijed, zaustavljajući mu srce s pruženim pogledom, položila je svoju seksi malu ručicu na njegovo bedro (Više, pomislio je), i rekla: – Vidjela sam te s druge strane bara...
Onda je zastala, zatečena zbog nečega iza njega.
Okrenuo se i ugledao Rachel koja ga je uz Lea pretraživala po gužvi. Ne, pomislio je, a onda ga je Sophie zgrabila za kravatu i on se morao okrenuti natrag prema njoj kako se ne bi ugušio.
– Ne nosim gaćice, – rekla je kad mu je bila nos-o-nos. – Želiš me ševiti?
Prostorija se zavrtjela kako je krv napuštala mozak. – Bože, da, – rekao je, povukavši se do-lje sa stolca kako bi je odgurao do vrata.
– Žao mi je, to nije bila tvoja maštarija, – rekla je, hodajući iza njega.
– Nema problema, – rekao je, odguravajući ljude poput poremećenog lika. – Tvoja je bolja.
Iza njega, Rachel je zazvala: – Phin! – ali on nije zastao sve dok Sophie nije bila kod auta i onda je otvorio vrata od stražnjeg sjedišta.
– Stražnje sjedište? – rekla je Sophie, a on je rekao: – Kasnije ću ti to nadoknaditi. Ulazi unutra i skidaj se.
Skliznula je preko sjedišta, a on je bio odmah iza nje, posežući za njom prije nego što su se vrata zatvorila za njima. Pomaknuo je ruke više na njezina bedra, gurajući vezicu njezine halji-ne prema gore, a kad su mu ruke stigle na njezinu golu stražnjicu, rekao je: – Izdržat ću samo oko pet sekundi. – Sophie se migoljila kako bi došla ispod njega, a on je dodao: – Možda čak ni toliko.
– Tvoja maštarija, medvjede – rekla je Sophie, ovijajući svoje ruke oko njegovog vrata. – Radi sa mnom što god želiš.
Povukao joj je haljinu, a ona ga je pustila kako bi rukama posegnula iza svoga vrata i odve-zala vrpce kako bi ih mogla svući dolje. Grudi su joj iskočile kao da im je bilo drago što su se oslobodile, kao što je on bio kad ih je ugledao, i kada ih je dotaknuo rukama ona je posegnula za njegovim usnama i on je rekao: – Kunem se, kasnije ću ti ovo nadoknaditi, – i otkopčao je svoj patent krenuvši prema najboljoj ševi svog života.
A onda je Sophie uzdahnula: – Ah! – i izmaknula se ispod njega, odjednom vukući svoju ha-ljinu gore-dolje.
– Što? – rekao je, pokušavajući je povući natrag, a ona je rekla: – Prozor, – i laktom pokaza-la prema njemu.
Kad se okrenuo, Rachel je zurila u njih.
Otvorio je prozor i procijedio kroz zube: – Odlazi odavde, Rachel, nije zgodno vrijeme – a ona je rekla: – Molim te, Phin.
– Ne, – rekao je i počeo zatvarati prozor, a ona je rekla: – Mislim da sam ubila Zanea.
Sledio se, tisuću misli mu se petljalo po glavi, a polovica njih je imala veze sa željom kako ući u vruću Sophie, dok je druga polovica imala veze s činjenicom daje Rachel u velikoj nevolji i neizbježnome ispred njega.
– Pokušali smo pronaći Wesa, ali nema ga, a nemamo broj njegovog dojavljivača i znamo da ti...
– Oh... – Phin je tražio riječi koje bi bile dovoljno ogavne, a onda je udario glavom u sjedalo ispred sebe i rekao ono klasično: – Sranje!
Rachel je ustuknula korak, a Phin je duboko udahnuo. Potom joj je, normalnim glasom, re-kao: – Ja ću nazvati Wesa. Slijedite nas do postaje. – Do kraja je zatvorio prozor i još jednom duboku udahnuo i onda se okrenuo prema Sophie, koja je bezuspješno pokušavala vratiti sve na svoje mjesto. – Znaš, prije nego što si ti došla ovamo, nikada nisam ovako vrištao.
Sophie je visoko uzdignula bradu, pokušavajući izgledati superiorno, što je bilo prilično teš-ko, budući da su joj šake bile pune grudi. – Prije si potiskivao svoje osjećaje. Zbog čega me Bog ovamo poslao kako bih te spasila.
– Nije to bio Bog, – rekao je, promatrajući je kako pokušava rastegnuti tkaninu koja se više nikada neće vratiti tamo gdje je bila. – Bio je to vrag. – Pomislio je kako bi jednostavno sada strgao tu haljinu s nje, ali onda nikada neće stići do postaje, a tamo je bio potreban.
– Moram otići u policijsku postaju, – rekao je.
– Shvatila sam to. Uh, mogu li posuditi tvoju jaknu? Mislim da ovo nikako nećemo uspjeti.
Skinuo je sa sebe jaknu i predao joj je, promatrajući je kako odustaje od borbe i pred njim su se opet pojavile njezine gole grudi, koje su se trenutak kasnije sakrile ispod njegove jakne. Po-mislio je na glatku postavu svoje jakne koja je nježno doticala svu njezinu glatkoću i toplo me-so i opet je poludio za njom. – Imamo minutu vremena, – rekao je posegnuvši za njom, ali ona mu je blokirala ruku.
– Rachel, – rekla je i on je odustao, te se premjestio na prednje sjedište kako bi nazvao Wesa s telefona iz auta i rekao mu sve o najnovijoj katastrofi. – Žao mi je što ovo nije moglo funkci-onirati, – rekla mu je Sophie, još uvijek sjedeći na stražnjem sjedalu.
– Noć je još mlada, – rekao je, pokušavajući je vidjeti u retrovizoru, ali onda se Wes javio, a on se koncentrirao na problem pred sobom, umjesto na zadovoljstvo na stražnjem sjedalu.
Jedini dio Rachelinog priznanja koji je Phin smatrao djelomično zanimljivim bila je činjeni-ca da ju je Rob pozvao da se nađu na isto mjesto na kojem se Zane pojavio. Prema izrazu Wesovog lica, to je bio jedini dio koji je i njemu bio zanimljiv. Kad je poslao Rachel da ode s Leom, uz čvrsto upozorenje kako od sada sve mora govoriti policiji, Wes se okrenuo opet pre-ma Phinu, rekavši mu: – Želim razgovarati s onim kretenom Robom.
– I ja, – rekao je Phin. – Ali ne sada. Imam nekog nedovršenog posla sa Sophie.
– Kako je Amy?
– Očajno. Nazovi je. K vragu, znao si daje imala dosje.
– Lagala mi je, – rekao je Wes.
– Ona svima laže, – rekao je Phin. – To je dio svakog Dempseya. Ako želiš uzbuđenje i kratke topiće, onda moraš prihvatiti i laži.
– Ne želim ih tako loše, – rekao je Wes očajno, a Phin je rekao: – Naravno da želiš, – i iza-šao van potražiti Sophie.
Kad je stigao do farme, sve je bilo mračno i vrata su bila zaključana. S obzirom na porast kriminala koji se dogodio u Temptationu, to je bilo pametno, ali nije mu pomagalo do dođe do Sophie. Stajao je vani u dvorištu, razmišljajući da se preko prednjeg trijema popne do prozora, ali ubrzo je odbacio tu ideju. Nema smisla ubiti se zbog seksa, osim ako to nije mogao izbjeći.
Umjesto toga, uzeo je kamen sa tla i bacio ga u njezin prozor. Nažalost, bio je otvoren, ali sljedećim bačenim kamenom mu se posrećilo i uspio je pogoditi Sophie, koja je došla na pro-zor.
– Joj, – rekla je kad je izvirila glavom van. Ramena su joj na mjesečini bila blijeda i gola i on je shvatio da je umotana u plahtu.
– Jesi gola? – pitao je.
– Bacio si kamen na mene, – rekla je Sophie.
– Misli na to kao na predigru, – rekao je Phin. – Siđi dolje da se igramo.
– Ponoć je, – rekla je Sophie i uvukla glavu natrag u kuću.
Pa, pokušao je. Sjeo je na haubu Volva i odlučio joj dati pet minuta, u slučaju da se predomi-sli, ali ona gaje iznenadila pojavivši se gotovo odmah, na sebi noseći njegovu jaknu i ništa više, dok je Lassie pospano tapkao pored nje.
– Ti si žena za koju se treba boriti, – rekao je kad je poskočila na haubu pored njega, a pas se protegnuo u prašini i slatko zaspao.
– Obično se plaća ako učinim sve što mi kažeš, – rekla je Sophie. – Također, večeras mi je čudno što se ne svađam s tobom dok ležim na leđima, tako daje ovo nešto kao za kraj.
– Kraj? – Ona odlazi, pomislio je, vraća se terapeutu, i panika mu je ubrzala puls, iako je znao daje to glupo.
– Nismo uspjeli tvoju maštariju dovesti do kraja? – rekla mu je. – Skoro smo došli do vrhun-ca, a onda si otišao. Kako je Rachel?
– Bila je to samoobrana, – rekao je Phin. – Kako si ti? Sophie mu se nasmiješila. – Imam maštariju.
– Ako zahtijeva puno energije, mogla bi i ostati samo maštarija, – rekao je Phin i pomislio, Što god želiš.
Sophie je pustila da se njegova jakna potpuno rastvori, tako da je na haubi ostala prilično go-la. – 'Ovdje' – rekla je bruklinskim naglaskom, tapšajući haubu automobila. – Na Orientalu.'
– To je Volvo, – rekao je Phin, pokušavajući biti cool. – Švedski je. – Onda je pogledao u nju onako izazovnu i okruglu i predao se. – Gola žena na skupom autu. Mislim daje ovo moja maštarija. Bez citata iz filmova, naravno.
Sophie se nagnula bliže i rekla: – Reci mi odakle je ovaj citat i sići ću dolje.
– Hajdemo se maknuti odavde, – rekao je Phin. – Sada imam energije samo za nježnost.
– Također nemaš pojma odakle je citat, – rekla je Sophie.
– Nemoj me gnjaviti večeras, – rekao je Phin. – Zar ćeš mi zaista dopustiti da te uzmem ov-dje na haubi, nasred dvorišta?
– Nema mjesečine, – rekla je Sophie. – Ne može se puno vidjeti.
– Osim ako tvoj brat ne promatra kroz prozor, – rekao je Phin. – Onda sam ja mrtvac. Što kažeš na stražnje sjedište?
Sophie je razdvojila koljena i nagnula se nazad, oslonivši se na ruke.
Phin je uzdahnuo. – Ili točno ovdje.
Nagnula se prema njemu i poljubila ga, a on se osjećao mnogo bolje. – Kad bi barem mogla izbrisati ovaj dan, – prošaptao ie. – Bio bih ti iako zahvalan
– Pomislila sam da bi se moglo raditi o tome, – rekla je i popela mu se u krilo, zajahavši ga i on ju je čvrsto stisnuo uz sebe, provukavši svoje ruke ispod jakne i prešavši preko njezine glat-ke kože zaronio je lice u udubinu ispod njezinog vrata.
– Ovdje smo sada samo nas dvoje, medvjede, – prošaptala mu je u uho. – Nema nikoga dru-gog.
A onda je natjerala da sve nestane i ode.
Tri sata kasnije, Phin je spavao pored nje poput mrtvaca, a Sophie je pokušavala pronaći udobno mjesto na madracu. Postojala je jedna stvar u svemu ovome koja ju je mučila, a to su bili federi. Pokušala se preokrenuti, ali Phin je zauzeo većinu mjesta na duplom krevetu i ti su je federi mučili čak i više kad gaje pokušala odgurnuti.
Phin je promrmljao nešto u snu i ona se pokušala popeti na njega. Ako je tako čvrsto spavao, mogao je isto to činiti i na prokletim federima. Ali kad se popela na njega, on ju je obgrlio ru-kama, a ona mu je rekla: – Ne, vrati se spavanju – a on ju je preokrenuo na jednu stranu – na dobru stranu madraca – i poljubio je, još uvijek u polusnu, a ona je pomislila, Što je sad to dov-raga i uzvratila mu poljubac.
Pola sata kasnije, uz škripanje madraca pod njima, Sophie je osjetila kako joj krv vrije i zari-la je svoje prste u njega, te mu rekla: – O, Bože, da, sada, – i okrenuo se kako bi sada on bio na njoj i opruga ili feder su se opet zabili u nju i odmah joj ohladili krv. – Joj!
Pokušala se izmigoljiti kako bi maknula kralježnicu od federa, ali Phin, koji je bio na njoj, nije bio svjestan njezinog problema, zabijajući se jače u nju i tako joj je krevet bio neudobniji. Pokušala je izdignuti kukove kad se on odmaknuo, ali bio je prebrz tako da su samo ovog puta još jače udarili u madrac. Rekla je: – Joj – uistinu glasno ovog puta – pokušavši ga uistinu od-gurnuti od sebe dok joj je kralježnica čitava, a Phin se trgnuo, konačno ju čuvši, a istodobno je ona čula oštru lomljavu iza njih.
Oboje ih je skotrljao s kreveta na pod i ona je sletjela na njega.
– Joj, – opet je rekla, pokušavajući sjesti, a on joj je povukao glavu dolje i preokrenuo se, došavši na nju.
– Ostani dolje, – rekao joj je bez daha, ali s razumijevanjem.
– Što to radiš? – pitala je Sophie. – Silazi s mene... – a potom je Davy širom otvorio vrata i rekao: – Sophie?
– Ona je dobro, – rekao mu je Phin s poda. – Da sam na tvom mjestu, klonio bih se prozora.
Davy se povukao nazad u hodnik. – Sophie?
– Dobro sam, – rekla mu je Sophie ležeći ispod Phina kad je on ispružio ruku kako bi prona-šao svoje bokserice. – Što sam propustila?
– Meni je zvučalo poput hitca, – rekao je Davy iz hodnika. – Pomislio sam da si možda do-sadila gradonačelniku. – Pokušavao je zadržati uobičajen ton glasa, ali nije uspio.
Phin je navukao na sebe svoje bokserice, ustao se i odmaknuo od prozora. Sophie je povukla plahtu s kreveta i omotala se njome.
– Što radiš? – rekla je kad se oslonila na jedan lakat i pridigla, još uvijek krajičkom oka promatrajući prozor. – Ako je netko pucao u nas...
– U tebe... i zato ostani dolje, – rekao joj je Phin dok je navlačio hlače. – Sjećaš se rijeke? Netko te možda pokušava ubiti. Jedina osoba koja mene želi mrtvu jest Davy.
– Odlučio sam te pustiti da živiš, – rekao je Davy, još uvijek stojeći u okviru vrata. – Odakle je došao zvuk?
– Još uvijek nisam siguran je li to bio hitac, – rekao je Phin. – Bio sam koncentriran na druge stvari. – Pogledao je po sobi. – Ali definitivno je tako zvučalo i baš u ovoj sobi. – Opet je pog-ledao Sophie. – Ti ostani dolje.
– Kroz prozor? – pitao je Davy ulazeći unutra i gledajući u zid nasuprot prozoru. – Ne vidim rupu od metka.
– Možda je pogođen madrac. – Sophie je otpuzala od prozora s plahtom oko tijela kako bi dohvatila svoju odjeću, pokušavajući odvratiti misli od prekinutog seksa, boreći se sa činjeni-com da ju je netko sada pokušao ubiti. – A možda je čula buka samo od nečijeg automobila, – rekla je, vraćajući se u normalu.
– Ne, – istovremeno su rekli Davy i Phin.
Otpuzala je gotovo do vrata kad je ugledala rupu, sićušnu, oko dva centimetra iznad poda. – Ovdje, – rekla je, još uvijek na koljenima, a Phin i Davy su se sagnuli kako bi pogledali.
Phin je rekao: – Sačekaj, – i otišao do noćnog ormarića, pretraživši ladice. – Evo, – rekao je, vraćajući se kod Davya i predajući mu olovku.
Davy je stavio olovku u rupu koliko god je mogla ući i ostala je viriti prema van.
– Ne shvaćam ovo, – rekla je Sophie s mjesta na kojem je sjedila pored vrata, ali obojica su je ignorirala kako bi slijedili trag olovke.
– Šališ se, – rekao je Davy i obojica su se pomaknula do kreveta.
Phin je povukao prekrivač i rekao: – Ne. Sophie je škiljeći gledala prema krevetu. Rupa se nalazila u opruzi sa strane madraca.
– Idi u hodnik, – rekao joj je Phin i njih su obojica otišla s druge strane kreveta, dok je Sop-hie odlazila u hodnik.
– Na ovoj strani nema rupe, – rekao je Davy, naginjući se.
Istodobno su zgrabili madrac i povukli ga s kreveta.
– Nije ni čudo što su me leđa tako ubijala, – rekao je Phin, a Sophie je kroz okvir vrata izvila vrat kako bi vidjela što se događa.
Davy je pogledao u zid, a potom je vratio pogled na rupu u krevetu i rekao: – Otprilike ov-dje. – Počeo je kidati pokidano platno s madraca linijom prema rupi na zidu i nakon jednog trenutka je zastao: – Nevjerojatno.
– Da, – rekao je Phin.
Sophie je stala i polako se progurala do kreveta, pokušavajući se ne spotaknuti preko plahte. Maleni pištolj je stajao u kutiji pored madraca, uperen prema zidu. Bilo je to tako nestvarno, na trenutak se osjećala izgubljenom, kao daje upravo gledala film. – Netko mi je napravio zamku u krevetu?
– Ne, – rekao je Phin.
– Netko je gurnuo pištolj pod tvoj madrac, – rekao je Davy. – A onda ste ga ti i Harvard gur-nuli u opruge i on je sam opalio.
– Prekrasno rečeno, – rekao je Phin, gledajući ga s neodobravanjem.
– Netko ti pokušava podmetnuti, Soph, – rekao je Davy. Sophie je opet pogledala u pištolj. – Pa, taj netko i nije pretjerano bistar. Prošla su desetljeća otkad je netko pogledao ispod tog mad-raca.
– Znači da netko još uvijek čeka da se ovo pronađe. – Phin je pogledao Davyja.
– I postaje nestrpljiv, – rekao je Davy, klimajući glavom prema njemu. – I što sada?
– Kako to misliš? – rekla je Sophie koja je zbog straha postala mušičava. – Nazvat ćemo Wesa.
– Tiho, – rekao je Phin. – Zato što ne želimo da itko sazna za ovo.
– Zaista misliš da će netko povjerovati da sam ubila Zanea? – pitala je Sophie.
– Ne, on misli da će netko poludjeti čekajući da se taj pištolj pronađe, – rekao je Davy. – A što taj netko postane luđi, to će lakše upasti u vlastitu zamku.
Sophie je ponovno pogledala pištolj. – Ne mogu vjerovati da sam spavala na tome.
Phin je opet pogledao u madrac. – Ne mogu vjerovati da sam se seksao na tome. Odsad pa nadalje, radimo to samo na mom krevetu.
– Ne želim znati ništa o tome, – rekao je Davy. – Ona je moja sestra. – Izašao je iz sobe bez pogleda unatrag, a Sophie je opet pogledala pištolj.
– Netko me stvarno mrzi. – Od te pomisli se sledila i duboko i drhtavo udahnula.
– Ne nužno, – rekao je Phin, pokupivši svoju košulju. – Netko te možda jednostavno želi maknuti s puta.
Da, tvoja majka, pomislila je Sophie, ali čak ni ona nije mogla zamisliti Liz kako se šulja u kuću i podmeće joj pištolj u krevet. – Kako je netko ušao unutra?
– Svatko ovamo može ući. – Phin je zakopčao košulju i ugurao je u hlače. – Ovo vražje mjesto je uvijek krcato ljudima i mnogi odlaze gore u kupaonicu. Idi spavati s Amy. – Opet je pogledao u madrac. – Pretpostavljam da više nisi raspoložena.
– Možda zauvijek, – rekla je Sophie, uzimajući svoje kratke hlačice.
– Samo do sutra, – rekao je Phin i otišao sve ispričati Wesu.
– Što se tebi dogodilo? – pitala je Phinova majka kad je sišao dolje na doručak, nakon samo tri sata sna.
– Što? O, misliš na oko? – Pogledao je Dillie. – Naletio sam na vrata.
– Stvarno? – rekla je Dillie, povlačeći nazad svoju bejzbolsku kapu.
– Na Sophiena bivša vrata, – rekao je majci ispod glasa.
– Bez kape za stolom, Dill.
– Naletio si na terapeuta? – rekla je Liz, a Dillie je odložila svoju kapu pored tanjura.
– Da, i mene je to iznenadilo, – rekao je Phin. – Sljedeća tema.
– Što je terapeut? – pitala je Dillie.
– Nešto poput školskog psihologa, – rekao je Phin.
– Sophie je imala školskog psihologa? – pitala je Dillie.
– Nije, – počeo je Phin, a onda je stao kad se lice njegova majke smračilo.
– Poznaješ li ti Sophie, Dill? – pitala je.
– O, d... – počela je Dillie, a potom zastala, baš poput svog oca. – Malo.
– Odveo si svoju kćerku da upozna tvoju... prijateljicu?
– rekla je Liz, s glasom napetim poput žice klavira.
– Nisam, – rekao je Phin. – Moja kćerka je sama otišla upoznati moju prijateljicu nakon raz-govora s Jamie Barcley. Rekao sam ti da ta mala ne donosi ništa dobro.
– Jamie Barcley je rekla da je Sophie tatina djevojka pa sam ju otišla upoznati, – rekla je Dil-lie. – Sophie je rekla da nije. Sve je savršeno u redu.
– Ti si je otišla vidjeti. – Lizine oči su se malo ublažile kad se okrenula prema svojoj unuci, ali još uvijek nije bila sretna. – Posve sama?
– Dok je baka Junie drijemala. – Dillie je pogledavala malo tatu pa malo baku. – Sve je u re-du. Savršeno sam dobro. Učinila sam to puno puta.
– Što?
– Nisi to učinila puno puta, – rekao je Phin. – Dvaput si bila tamo. – Kako je neko vrijeme Dillie ostala šutjeti, dodao je: – Barem koliko ja znam.
– Ovo mora odmah prestati, – rekla je Liz. – Dillie, da se više nikada nisi tamo vratila. Ikada.
– Ali...
– Nikada, – rekla je Liz. – Razumiješ li?
– Ne, – rekla je Dillie, a Phin i Liz su se zagledali u nju.
– Nemoj baki govoriti ne, – rekao je Phin.
– Pa kad ne razumijem. – Dillie je izgledala uplašeno, ali odlučno. – Sophie je moja prijate-ljica. Sviđam joj se. Ona me očekuje. Idem kod nje nedjeljama i srijedama kad sam kod bake Junie i Sophie to voli. Igram se sa psom. Pričamo. I pjevamo. Ona me očekuje.
– Život je pun razočarenja, – rekla je Liz. – Ne vraćaš se više tamo.
Dillie je tužno pogledala Phina i on je pitao: – Želiš li se pozdraviti?
Dillie je potvrdno klimnula glavom dok su joj iz očiju kapale suze.
– Odvest ću te sutra k njoj kad te pokupim od bake Junie, – rekao je, a Liz je rekla: – Ne, ne-ćeš.
– Molim? – rekao je Phin svojoj majci. – Razgovaram sa svojom kćerkom. I ona će se poz-draviti sa svojom prijateljicom jer je to pristojno. Tuckeri su uvijek pristojni.
Liz je čvrsto skupila usne.
– Hvala ti, tatice, – rekla je Dillie, treptanjem se rješavajući suza. Tuckeri nikada nisu plaka-li.
– Nema na čemu. – Phin je susreo Lizin pogled s druge strane stola. – Ima li još nešto što že-liš reći o ovome?
Telefon je opet zazvonio i Liz je rekla: – Ja ću se javiti. – Kada je otišla, Dillie se nagnula naprijed i rekla: – Tatice? – polušapatom.
– Štoje?
– Sjećaš se kad si rekao da svakog ponedjeljka možemo prespavati u gradu, a onda ipak ni-sam mogla?
Phin se trgnuo – Da, izvini.
– To je u redu, – rekla je Dillie. – Mogu li dobiti nešto drugo? Samo jedno jutro? Ne radi se o spavanju? Samo jednom?
– Vjerojatno, – rekao je Phin. – Što?
Dillie je dugo oklijevala, ali kada je čula da Liz spušta slušalicu telefona u hodniku, nagnula se naprijed i brzo izgovorila: – Želim da danas Sophie dođe na moju utakmicu. To mi je zadnja, a nisi mi ispunio obećanje o spavanju s tobom u gradu, a ja samo želim da ti i Sophie dođete na moju utakmicu. Molim te.
Liz se vratila i sjela. – Zvala je Virginia Garyev.
– Kakvo iznenađenje. – Phin je namazao maslacem Dillino pecivo i predao joj ga, a Dillie ga je uzela, ne skidajući pogled s njegovog lica.
– Stephen je zabrinut da nešto smišljaš s tim filmašima, – nastavila je Liz.
– Ne, nije istina, – rekao je Phin. – On se nada da ja nešto smišljam s tim ljudima.
– Pa, od sada ćeš se kloniti tih ljudi, – rekla je Liz.
– Majko. – Phin je sačekao dok im se pogledi nisu susreli. – Samo mi još jednom reci što mogu, a što ne mogu raditi i Dillie i ja se odmah selimo u knjižaru.
– Phineas...
– Pusti me na miru ili ćeš nas izgubiti. – Phin ju je promatrao dok je grizla svoju usnu, a on-da se ustala od stola i otišla na kat.
Dillie je ukočeno sjedila pored njega, dok je u ruci čvrsto držala svoje pecivo.
– Dobro si? – rekao joj je.
Potvrdno je klimnula glavom. – Hoćemo se seliti?
– Vjerojatno nećemo. Baka zna kada treba prestati. Dillie je duboko udahnula. – Može li Sophie doći danas
na moju utakmicu?
– Može, – rekao je Phin. – Barem ćemo je nazvati i pitati.
Dillie je zadovoljno klimnula glavom i zagrizla svoje pecivo, a Phin se naslonio na naslon svog stolca.
– Bit će zanimljivo kad Sophie dođe na moju utakmicu, – rekla je Dillie punim ustima.
– Nemaš pojma koliko, – rekao je Phin.
Sophie se postavila ispred tipa, blokirajući tako Phinov pogled, iako mu je bio zamagljen. – U redu, prestani, Brandon. Nije mislio onako kako je zvučalo...
– Nitko s tobom tako ne razgovara, – rekao je Brandon, a Phin je sjeo, pokušavajući shvatiti kako je on završio kao negativac.
– To je njegova zamisao predigre, – rekla je Sophie nesigurno, a Phin se odvratno osjećao.
– To je njegova ideja kako te omalovažavati da ti pokaže da mu nisi važna, – rekao je Bran-don. – On je prostak i ti mu to odobravaš.
Čekaj malo. Phin se pokušao ustati, ali sve se oko njega okretalo, pa je ponovno sjeo natrag u prašinu.
– Nije prostak, – rekla je Sophie. – Samo je lošeg raspoloženja. – Zna biti savršeno ljubak samo kada to želi.
– Joj, – rekao je Phin.
– A što ti moraš učiniti kako bi on postao ljubak? – pitao je Brandon. – Sophie, znam da ti je s njim bilo uzbudljivo, ali ako je ovo način na koji se ponaša prema tebi...
– Sasvim se dobro ponaša prema meni, – rekla je Sophie, a Brandon je pogledao dolje u Phi-na koji je sjedio u prašini i rekao: – Ponaša se prema tebi kao prema kurvi.
– Brandon! – rekla je Sophie, a Phin se uspio ustati sa zemlje, grabeći rukama ogradu trijema dok nije uspostavio ravnotežu.
– Nikada neću shvatiti zašto žene ostaju uz takve muškarce, – govorio je Brandon. – Posebi-ce netko poput tebe. Ti si osjetljiva žena, Sophie. Uvjeren sam...
– O, i nisam zapravo, – rekla je Sophie, zabrinuto promatrajući Phina. – Brandon, mislim da je bolje da odeš odavde.
– Sophie, ne možeš...
– Da, mogu, – rekla je ona Brandonu. Potom je pogledala u Phina, mršteći se. – Nemoj se micati dok se ne vratim. – Pogurala je Brandona do njegovog auta i on je pošao, još uvijek joj objašnjavajući koliko Phin nije dobar za nju. Phin je škiljeći gledao u auto. Zadnji model Tovo-te. Vrlo praktično. Zatim se Sophie istegnula kako bi za pozdrav poljubila ogromnog terapeuta, a Phin se namrštio, što je bilo bolno i nagnuo se na trijem, što je također boljelo sve dok nepri-jatelj nije otišao.
– Hajdemo staviti malo leda na to oko, – rekla je Sophie kad se vratila do njega i primila ga za ruku.
– Ne sviđa mi se on, – rekao je Phin, još uvijek osjećajući vrtoglavicu.
– Znam, medvjede, – rekla je. – Ni ti se njemu ne sviđaš.
Petnaest minuta kasnije, Phin je bio ispružen na doku pored rijeke s glavom u Sophienom krilu, s ledom na oku i Lassie koji mu je njuškao uho.
– Za sve sam ja kriva. – Sophie se nagnula dolje i pomaknula led kako bi ga poljubila u mo-dricu, a on je odmah osjetio lagani odlazak napetosti. – Nikada nisam Brandonu trebala reći za tebe.
– Da, trebala si. – Phin joj je promatrao lice iznad njegovoga dok joj je zabrinutost borala če-lo. Ona je moja, želio je reći Brandonu, ali ipak bolje preko telefona. – Ali mogla si mi reći daje velik poput kamiona.
Sophie mu je vratila led na oko. – Bio je rezervni igrač ragbija za državu Ohio. Govorio je kako bi trebao ući u prvu postavu, ali nastavio je odlaziti na treninge.
– Nemoj mu reći da sam igrao golf za Michigen. Iako bi ovo završilo drugačije da sam danas imao svoju palicu.
Sophie se od srca nasmijala i on je njoj uzvratio osmijeh jer je volio njezino lice kada se smi-ješilo. – Dovraga, zašto je on mene uopće udario? Mislio sam da si mu rekla kako je između vas dvoje gotovo.
Sophien osmijeh je izblijedio. – Radilo se o onome što si rekao za večeru i o... tvom načinu razgovora.
Phin se namrštio, a potom trgnuo dok mu je lice protestiralo. – Ne želi da te odvedem na ve-čeru? – pitao je kad je maknuo led s oka. – Jako mi je žao, ali to nije dovoljno dobar razlog za udariti nekoga. A tebi prije nikada nije smetao način mog izražavanja.
– Ne želi da se ja zbog tebe osjećam jeftino, – rekla je Sophie. – Imam nešto od toga u svojoj prošlosti.
Namrgodio se i rekao joj: – Sto? – a onda ju je slušao s rastućim osjećajem krivnje dok mu je pričala o lošem događaju kada je izgubila nevinost.
Kada je završila s pričom, rekao je: – Ovo je stvar gradskog dečka.
Klimnula je glavom.
– Sranje. I mene bi to pogodilo. Možda ga još uvijek stignem uloviti i možemo zajedno otići u Iowu. Oboje bismo se bolje osjećali kada bismo pretukli biznismena srednjih godina.
– Hvala ti, ali ne, – rekla je Sophie. – Davy se davno pobrinuo za Chada.
– Dobro za Davya, – rekao je Phin. – Žao mije, Sophie.
– Ništa nisi mislio kada si to rekao, – rekla je Sophie, smiješeći mu se.
Idiot', rekao joj je Brandon. – Tako me nazovi kada se prema tebi budem ružno ponašao, – rekao je. – Nemoj ta sranja trpjeti od mene samo zato što sam umoran, a ja mogu biti ljubazan kada to želim.
– Sam se tako nazovi, – rekla mu je Sophie, a on je rekao: – Sranje – i ponovno je paketićem leda prekrio oko.
– Žao mi je zbog Chada, – rekao joj je. – Žao mi je zbog svakog frajera koji te u životu za-frknuo. Sam Bog zna, vjerojatno sam i ja to učinio nekoj djevojci. – 'Vjerojatno', k vragu. Defi-nitivno.
– Ne, ti nisi, – rekla je Sophie. – Ti si se oženio s Diane.
– Iskoristio sam Diane da dobijem ono što želim, a onda sam i platio za to, – rekao je Phin. – Mislim da u tom slučaju ne zaslužujem nikakve nagrade za senzibilnost.
– Ja ne želim senzibilnog muškarca, – rekla je Sophie. – Želim tebe.
– Hvala ti, – rekao je Phin. – Prokleto dobra stvar što imaš užasan ukus za muškarce ili bi ja ispao iz igre.
– O, razvedri se. – Poljubila ga je u čelo, a on se namrštio i opet se trgnuo.
– Žao mi je i zbog onog 'poševi me' – rekao je. – Terapeut nije bio u pravu. Ti si mi važna. To znaš.
Sophie je zurila u njega, iznenađena.
– Pa, znaš, zar ne? – Škiljeći ju je pogledao.
– Naravno. Da. – Sophie je duboko udahnula. – Zaboravi Brandona. Hajde da te oraspoloži-mo kako bi se bolje osjećao.
– Jedina stvar koja bi mi sada pomogla da se bolje osjećam je luđački seks, – rekao joj je dok se zbog osjećaja krivnje osjećao rasklimano. – Ali budući da mi je Brandon prilično uzdrmao glavu, mislim da seks otpada. – Vjerojatno mu je to bio dio plana, kučkin sin.
– Pa, onda mi pričaj prostote, – nastavila je Sophie, sada vidno raspoložena. – Ti voliš to. A stoje s tvojim maštarijama? Nikada ne razgovaramo o tebi.
Phin se zagledao u nebo. Zadnja stvar koja mu je sada trebala jest da Sophie postane cvrku-tava. Pod uobičajenim okolnostima bi joj rekao da se obuzda, ali u tome pa je zaustavilo ono iz njezine prošlosti. – Moje maštarije, – rekao je. – Većina njih počinje s tobom golom.
Sophie je klimnula glavom. – Okej, i što onda?
– Lisice, bičevi, lanci, maslac, uobičajene stvari.
– U kocki ili tubi? – pitala je Sophie. – Što?
– Maslac.
Phin je zažmirio i prestao biti senzibilan. – Sophie, znam da pokušavaš biti slatka, ali zašuti. Imam glavobolju. – Popipao je oko, trgnuo se i pokušao sjesti.
– Ne, ozbiljna sam. – Položila je ruku na njegov trbuh kako bi ga zaustavila i on se prestao pomicati jer mu je godilo. – Ispričaj mi svoju maštariju.
Pogledao joj je dolje u ruku. – O visokom ljubavniku. Maštariju.
Uzdahnuo je, a njezina ruka se pomaknula s njegovog trbuha da bi ubrzo opet pala na njega. – Okej. Hajde da vidimo. – Zatvorio je oči i opet dopustio da mu se glava sruši u njezino krilo. Smjerala je nešto s time, tako daje krenuo s nečim laganijim. – Sjedim u baru i uobičajeno sam cool i sofisticiran...
– To je to, – rekla je Sophie. – Maštarija.
– ... kad pored mene sjeda prekrasna žena.
– Mora se raditi o nečemu što ja mogu napraviti, – rekla je Sophie.
– Prestani tražiti komplimente. I kaže mi: 'Želim te, trebam te, moram te imati, i usput da ti kažem, ne nosim gaćice.' I onda odemo nekamo i poševi me do ludila. – Ustvari, to je zvučalo prilično dobro, sada kad je malo razmislio o tome. Bol se malo smirila.
– Ti uopće nemaš mašte, – govorila je Sophie. – To mi je poput najstarijeg klišeja.
– Nemoj govoriti 'poput', – rekao je Phin. – Zvučiš kao Rachel.
– Ovo je par puta bilo u filmovima, – rekla je Sophie. – Zar nemaš ništa...
– Hej. – Phin je otvorio oči i zagledao se u nju. – Pitala si, odgovorio sam. Imam ja još neke maštarije koje uključuju alate i razne preparate, ali rugala bi mi se.
– Ne shvaćaš ovo ozbiljno.
Phin je opet zažmirio. – Isuse, ne. Seks nikada ne bi trebala shvaćati ozbiljno. Užasna zami-sao. Imaš li koju tabletu?
Sophie je uzdahnula. – Okej. Naći ćemo se večeras u gostionici.
Phin je otvorio oči. – Šališ se.
Amy je izašla na trijem i pozvala ju, a Sophie je zaškripila zubima.
– Reci joj da prošeće, – rekao je Phin.
– Sada joj je jako teško. – Sophie mu je podigla glavu kako bi se izmaknula. – Wes ju nije nazvao od onog dana kada se izvikao na nju da mu je lagala. A tu je i ona televizijska premije-ra. Trenutno je pod velikim stresom.
– Dovraga, tko nije? – rekao je Phin.
– Ti, večeras. – Sophie se sagnula i poljubila ga dok se ustajala. – Večeras u gostionici, me-dvjede.
Phin je pustio da mu glava padne na dok i odmah mu je počela nedostajati njezina toplina. – Cool.
– Sada ti zvučiš kao Rachel, – rekla je krenuvši prema kući i svojoj sestri, problematičnom djetetu.
– Leo, moram razgovarati s tobom, – rekla je Rachel one večeri nakon što ga je pokupila na aerodromu i kad su ostavili Davya na farmi. – Ovo je jako, jako, jako važno.
– Neću te voditi u L. A. – rekao je automatski.
– Moram otići iz Temptationa, – počela je, a on je rekao:
– Znam, znam, – a ona je rekla: – Zato što mislim da sam možda ubila Zanea.
– Zaustavi se, – rekao je Leo i Rachel ga je poslušala. – Ispričaj mi.
– Otišla sam se naći s Robom sa stražnje strane kuće, – rekla je Rachel. – I Zane je bio tamo, nekako je posrtao, zgrabio me i nije me htio pustiti, a ja sam kod sebe imala Sophien sprej za omamljivanje i pošpricala sam ga s njime i onda sam ga odgurnula i on je upao u rijeku i doži-vio srčani udar i umro i ja mislim da sam ja kriva za to. – Zastala je, ostavši potpuno bez daha.
– Zašto si se išla naći s Robom? – pitao je Leo, zvučeći zagrižljivo.
– On je mene nazvao, – rekla je Rachel. – Želio je prekinuti sa mnom jer sada spava s Cle-om. Nisi shvatio bit priče, Leo. Sto je sa Zaneom?
Leo je klimnuo glavom. – Sve je dobro, mala. Bila je to samoobrana. Nitko te neće uhititi.
Rachel je klimnula glavom i nagnula se prema njemu. – Rekao je ljudima da ga ja pokuša-vam uloviti. Rekao je ljudima da sam se ponudila da spavam s njim samo kako bi me poveo u L. A., a to nije istina. Znam daje to teško povjerovati, ali s njim ne bih prešla ni cestu...
Leo je ovio ruku oko nje kad se počela tresti. – Znam, znam.
– ... ali nitko u to neće vjerovati, – plakala mu je Rachel na ramenu, – jer sam ja pokušala svakoga uloviti, pokušavajući otići odavde i oni će misliti da me on odbio i da sam ga ja ubila zato što sam bila ljuta...
– Neće. – Leo ju je potapšao po ramenu. – Ovo je smiješno.
– ... i onda smo ga pregazili... Leo ju je prestao tapšati. – Što ste?
– Rob i ja smo prešli autom preko njega kod gostionice. Nismo znali da je tamo. Ne znam ni kako je stigao tamo...
– Zašuti na minutu, – rekao je Leo, a Rachel je bila tako iznenađena da je zašutjela. On je još čvršće držao i to joj se svidjelo. Kao i to kako joj je rekao da zašuti i to je također bio dobar osjećaj, jer ju je čvrsto držao pored sebe i ona se osjećala zaštićenom, i po prvi puta otkad ju je Zane zgrabio, osjećala se sigurnom. Kada bi ostatak života mogla provesti s Leovom rukom ovijenom oko sebe, bila bi okej.
– L. A. nije tvoj odgovor, – rekao je. – Jednostavno ćemo otići do Wesa i sve mu ispričati, a ti ćeš dobiti pozitivne bodove zbog svoje iskrenosti.
Odlazak Wesu zvučalo je kao loša ideja, osim onoga što je rekao 'ćemo otići', a to je zvučalo odlično.
– Ali trebali bismo tamo prvi stići. Tko još zna za to?
– Samo ti, – rekla je Rachel, osjećajući se gotovo veselo.
– Rob zna za ono kod gostionice jer je on vozio i zna da me Zane zgrabio, ali ne zna da sam ga pošpricala sprejem niti da sam ga gurnula u rijeku.
– Rekla si samo meni? – Leo je zvučao zaprepašteno.
– Ti si jedini čovjek kojemu vjerujem, – rekla je Rachel.
– Osim toga, ti znaš što treba učiniti. Ti sve znaš. – Zvučalo je glupavo kad je to izgovorila, ali bila je to istina.
– O, odlično.
Leo ju je čvršće uhvatio, tako da se ona malo više naslonila na njega, a to joj je bilo tako do-bro da ga je zagrlila objema rukama i privila se uz njega.
– Znam da sam davež, – rekla je naslonjena na njegova prsa. – Znam da te izluđujem, ali ti si jedini kojemu ja...
– Rachel, nemoj... – Odmaknuo se od nje, ali ona se nastavila držati za njega.
– Trebam te, – rekla je. – Trebam te, vjerujem ti i volim te. – Nije namjeravala dodati taj za-dnji dio, ali eto, izgovorila gaje i bila je to istina i ona se odlično osjećala čim je to izbacila iz sebe. – Znam da misliš da sam samo zaluđena mala, ali ja te stvarno volim. Samo što to nisam shvatila dok se ovo nije dogodilo i ti si bio jedini. – Progutala je knedlu i potom podigla glavu kako bi ga mogla pogledati u oči. – Želim biti s tobom. U redu je ako ti ne želiš,..
– Nisam ono što ti misliš, – rekao je. – Nitko ne može biti ono što ti misliš da sam ja.
Klimnula je glavom. – Možeš biti. I jesi. Ti si najbolji. Zažmirio je, a ona se stisnula uz nje-ga, bojeći se da će ga izgubiti.
– Trebao bih te sada pustiti, – rekao je Leo. I onda gaje ona poljubila.
Phin je sjedio u baru – bio je jedini frajer koji je na sebi imao jaknu od grubog platna – pita-jući se hoće li Sophie ispuniti svoje obećanje. Prislonio je hladno pivo na svoje modro oko, razmišljajući o Sophie i svojoj maštariji, o tome kako bi bilo lijepo od nje da ušeta u gostionicu dok ju pola grada promatra i govori mu da ga želi, dok se on cereka i gleda u te njezine krupne smeđe oči...
Pogledao je na svoj ručni sat.
Dvadeset i petnaest. Sophie još nikada nije kasnila. Uplašila se. Bacio je desetku na šank ka-ko bi platio račun i potom se okrenuo, krenuvši van i tada je ona sjela na stolac pored njega. – Točnost je krepost... – počeo je, ali ostatak rečenice mu je zastao u grlu kad ju je dobro odmje-rio.
Na sebi je imala svijetlo crvenu haljinu, čiji se dekolte spuštao nisko između njezinih grudi, i završavala je na pola puta do koljena, a držala ju je tanka crvena vrpca zavezana oko vrata. Ko-sa joj je bila raspuštena, padajući joj niz ramena, obrazi rumeni i stavila je puno ruža na usne tako da su joj sada njezine uobičajeno ružičaste usne bile u skladu s crvenom haljinom. Jedina stvar koja je odudarala je bila modrica na čelu, a uglavnom ju je dobro prekrila šminkom. Opet je pogledao dolje u njezine grudi, a crvena haljina se protezala u opasnu zonu i njega su dlanovi svrbjeli od želje da makne s nje tu tkaninu i daje oslobodi. – Vrlo vruća haljina.
– Doslovno. – Sophie ju je povukla prema gore i zbog toga se sve lijepo diglo. – Cleina je. Ovaj materijal ne diše i svrbi me svugdje…
– Mislim da to nije rečenica koju trebaš izgovoriti, – rekao je Phin. – Sigurna si da će se to i dalje držati?
– Nisam, – rekla je Sophie. – Zbog toga sam napeta i zaboravljam što trebam reći. Čekaj sa-mo minutu. – Namrštila se dok se koncentrirala i on joj se nacerio i ona je potom rekla: – Pres-tani. Ne trebaš mi pomagati, majmune. – Duboko je udahnula, što se njemu posebno svidjelo, a onda se nagnula prema njemu i on je skoro ostao bez svijesti.
– Vidjela sam te s druge strane bara, – rekla mu je mazno. – Želim te, trebam te, moram te imati i na sebi nemam...
– Phin, moram razgovarati s tobom, – rekao je netko iza njega, a Phin je rekao: – Ne, ne mo-raš, – ali Sophie je pogledala preko njegovog ramena i već je polako počela silaziti sa stolca, odnoseći svoje grudi sa sobom.
– Jesi li dobro, Georgia? – rekla je svojim normalnim glasom, a Phin je zaklimao glavom kako bi mu se misli vratile tamo gdje bi i trebale biti.
– Samo trebam razgovarati s Phinom, – rekla je Georgia dok je gledala u Sophienu haljinu, a onda je poskočila na Sophien stolac, nasmiješivši se Phinu.
– Oh. – Sophie je djelovala pomalo zatečeno. – Ovaj, idem ja tamo... – Rukom je pokazala iza sebe, a Phin je pogledao pored nje do mjesta na kojem je bila nekolicina muškaraca koji su je gladno promatrali.
– Ni s kim ne razgovaraj, – rekao joj je.
Klimnula je glavom i otišla na sami kraj bara, a Phin je iskrenuo vrat kako bi je promatrao dok hoda.
– Phin? – rekla je Georgia, naginjući se prema naprijed i osmjehnuvši mu se, nakon čega je zatreptala. – Što se dogodilo s tvojim okom?
Sophien dio bara se počeo puniti ljudima, jer je nakon njenog odlaska počela opća migracija. – Požuri se, Georgia, – rekao je Phin. – Trenutno sam usred nečega.
– Oh, – rekla je. – Okej. Radi se o Franku. Uistinu sam zabrinuta...
– Georgia, nisam ja bračni savjetnik. – Pokušao je vidjeti Sophie na drugom kraju bara, ali tamo je bilo previše ljudi. Muškaraca.
– Mislim da je on možda ubio Zanea, – rekla je Georgia drhtavim glasom. – Te večeri nije bio kod kuće, uopće nije dolazio doma, a bio je tako bijesan kad je saznao... – Spustila je pog-led. – Pa znaš.
– Znam, – rekao je Phin. – Pokušaj ne ševiti druge muškarce i on se onda neće ljutiti.
– Pa, on je to radio s onom kučkom Cleom, – rekla je Georgia povrijeđeno. – Što sam ja tre-bala učiniti?
– Sigurno se ne ševiti sa Zaneom, – rekao je Phin, pokušavajući gledati iza nje. – Georgia, idi kući. Odmori se, razgovaraj s Frankom, ispričaj se, vjerojatno će ti reći da je noć proveo u motelu i ujutro će sve biti u redu.
– Misliš? – Georgia je štucnula. – O, Phin. Tako sam zabrinuta. – Ton glasa joj se snizio. – I mrzim tu kučku Cleu.
– Dobro. – Počela se naslanjati na njega, a on ju je primio za ruku i počeo je micati sa Sop-hienog stolca. – Laku noć, Georgia. Budi oprezna na putu do kuće. Nemoj voziti.
Georgia je klimnula glavom i oteturala, a Phin je uhvatio Sophien pogled. Izmigoljila se iz grupe s kraja bara i vratila se natrag do njega, klimajući se na smiješno visokim, crvenim šiljas-tim salonkama, kakve je Phin vidio prvi puta u životu.
Noge su joj bile savršene. I sezale su sve do gore, do mjesta na kojem nije nosila gaćice, ako je pričala istinu. S obzirom koliko je ta haljina bila kratka, Phin se ne bi iznenadio da je taj dio prekršila.
– Bok, ljepotane, – rekla mu je dok se penjala na stolac. – Vidjela sam te preko puta bara... – Srela je njegov pogled i nasmiješila se, što nimalo nije trebalo biti seksi, ali je ipak bilo i on se njoj nasmiješio i pomislio, Ona je savršena žena, moja Sophie.
– ... i želim te... – Oblizala je svoje usne i nagnula se… i potreban si mi.
– Phin, moram razgovarati s tobom, – rekao je Frank stojeći iza njega, a Phin je bez okreta-nja rekao: – Odlazi odavde ili ću te ozlijediti.
– Radi se o Georgiji, – rekao je Frank, a Sophie je rekla svojim normalnim glasom: – Bit ću na drugoj strani bara.
– Ne, nećeš, – rekao je Phin.
– Bit ću kod džuboksa. – Sophie je skliznula sa stolca, a Phin je pogledao u njezinu okruglu stražnjicu, stisnutu u uskoj haljini, i nije vidio rubove gaćica. U toj haljini bi joj vidio i madež i zato je znao da sigurno ne nosi gaćice. A odlazila je od njega.
– Frank, bolje daje nešto važno, – rekao je. Frank je sjeo na njezino mjesto i Phin je uzdah-nuo.
– Vidio sam te kad si razgovarao s Georgjjom, – rekao je Frank. – I... – Namrgodio se prema Phinu. – Što se dogodilo tvom oku?
– Frank, što želiš?
– Što ti je rekla Georgia?
– Boji se da si ti ubio Zanea, – rekao je Phin. – Zašto ne odeš s njom razgovarati o tome?
– Mislim daje ona to učinila, Phin. – Frank je pod slabim svjetlom izgledao blijedo i nezdra-vo. – Mislim da je krenula za njim nakon onih njegovih riječi. Kad smo se tek vjenčali, na mene je nasrnula nožem i vjeruj mi, nije se šalila.
Phin je promatrao Sophie kod džuboksa. – Ne želim ovo znati, Frank. Reci to Wesu. Ljudska interakcija ga fascinira.
– A bilo je to i u vrijeme onih dana u mjesecu. – Frank je klimnuo glavom. – Georgia i PMS su loša kombinacija. Osim toga bila je i pijana. A ona je zlobna pijanica.
– Frank.
– Samo ti govorim da budeš oprezan u vjerovanju onoga što ti ona kaže. Ona je luda. A i Za-ne je bio lud. Ne bi mogao vjerovati kakve je on laži pričao. Vjerojatno je nešto lagao i o meni. – Frank se nasmijao.
– To bi se znači trebalo odnositi na tvoju sterilizaciju. Frank je zažmirio. – O, sranje, nemoj reći Georgiji.
– Ne namjeravam, – rekao je Phin. Ti glupi kučkin sine.
– Isuse, da je saznala, – rekao je Frank naslanjajući se na šank, – ubila bi me. Ona je stvarno luda, Phin.
– Pa, dobra vijest jest da bi ubila tebe, a ne Zanea, – istaknuo je Phin.
Frank se namrštio, ne mogavši shvatiti zbog čega je to bila dobra vijest.
– Zane je jedini koji je umro, Frank. Da si ti mrtav, bila bi dobar kandidat, ali budući da si ti još uvijek s nama...
Frank je malo živnuo. – Točno.
– ... očito je da ne zna za sterilizaciju.
Frank je počeo dobivati malo boje u obrazima. – Točno, točno.
U pozadini je džuboks počeo svirati 'Some of Your Lovin' i Phin je izgubio i ono malo za-nimanja za Franka. – Pa, imam posla. Idi razgovaraj sa ženom. Spasi brak. Štogod. – Primio je Franka za ruku i pomogao mu da siđe s barskog stolca.
Frank je klimnuo glavom i otišao, nešto sretniji nego je bio kad je došao do njega, a onda se Sophie vratila i popela se opet na barski stolac, zbog čega je sve poskočilo, pa čak i njegov libi-do. Potom se nagnula naprijed, zaustavljajući mu srce s pruženim pogledom, položila je svoju seksi malu ručicu na njegovo bedro (Više, pomislio je), i rekla: – Vidjela sam te s druge strane bara...
Onda je zastala, zatečena zbog nečega iza njega.
Okrenuo se i ugledao Rachel koja ga je uz Lea pretraživala po gužvi. Ne, pomislio je, a onda ga je Sophie zgrabila za kravatu i on se morao okrenuti natrag prema njoj kako se ne bi ugušio.
– Ne nosim gaćice, – rekla je kad mu je bila nos-o-nos. – Želiš me ševiti?
Prostorija se zavrtjela kako je krv napuštala mozak. – Bože, da, – rekao je, povukavši se do-lje sa stolca kako bi je odgurao do vrata.
– Žao mi je, to nije bila tvoja maštarija, – rekla je, hodajući iza njega.
– Nema problema, – rekao je, odguravajući ljude poput poremećenog lika. – Tvoja je bolja.
Iza njega, Rachel je zazvala: – Phin! – ali on nije zastao sve dok Sophie nije bila kod auta i onda je otvorio vrata od stražnjeg sjedišta.
– Stražnje sjedište? – rekla je Sophie, a on je rekao: – Kasnije ću ti to nadoknaditi. Ulazi unutra i skidaj se.
Skliznula je preko sjedišta, a on je bio odmah iza nje, posežući za njom prije nego što su se vrata zatvorila za njima. Pomaknuo je ruke više na njezina bedra, gurajući vezicu njezine halji-ne prema gore, a kad su mu ruke stigle na njezinu golu stražnjicu, rekao je: – Izdržat ću samo oko pet sekundi. – Sophie se migoljila kako bi došla ispod njega, a on je dodao: – Možda čak ni toliko.
– Tvoja maštarija, medvjede – rekla je Sophie, ovijajući svoje ruke oko njegovog vrata. – Radi sa mnom što god želiš.
Povukao joj je haljinu, a ona ga je pustila kako bi rukama posegnula iza svoga vrata i odve-zala vrpce kako bi ih mogla svući dolje. Grudi su joj iskočile kao da im je bilo drago što su se oslobodile, kao što je on bio kad ih je ugledao, i kada ih je dotaknuo rukama ona je posegnula za njegovim usnama i on je rekao: – Kunem se, kasnije ću ti ovo nadoknaditi, – i otkopčao je svoj patent krenuvši prema najboljoj ševi svog života.
A onda je Sophie uzdahnula: – Ah! – i izmaknula se ispod njega, odjednom vukući svoju ha-ljinu gore-dolje.
– Što? – rekao je, pokušavajući je povući natrag, a ona je rekla: – Prozor, – i laktom pokaza-la prema njemu.
Kad se okrenuo, Rachel je zurila u njih.
Otvorio je prozor i procijedio kroz zube: – Odlazi odavde, Rachel, nije zgodno vrijeme – a ona je rekla: – Molim te, Phin.
– Ne, – rekao je i počeo zatvarati prozor, a ona je rekla: – Mislim da sam ubila Zanea.
Sledio se, tisuću misli mu se petljalo po glavi, a polovica njih je imala veze sa željom kako ući u vruću Sophie, dok je druga polovica imala veze s činjenicom daje Rachel u velikoj nevolji i neizbježnome ispred njega.
– Pokušali smo pronaći Wesa, ali nema ga, a nemamo broj njegovog dojavljivača i znamo da ti...
– Oh... – Phin je tražio riječi koje bi bile dovoljno ogavne, a onda je udario glavom u sjedalo ispred sebe i rekao ono klasično: – Sranje!
Rachel je ustuknula korak, a Phin je duboko udahnuo. Potom joj je, normalnim glasom, re-kao: – Ja ću nazvati Wesa. Slijedite nas do postaje. – Do kraja je zatvorio prozor i još jednom duboku udahnuo i onda se okrenuo prema Sophie, koja je bezuspješno pokušavala vratiti sve na svoje mjesto. – Znaš, prije nego što si ti došla ovamo, nikada nisam ovako vrištao.
Sophie je visoko uzdignula bradu, pokušavajući izgledati superiorno, što je bilo prilično teš-ko, budući da su joj šake bile pune grudi. – Prije si potiskivao svoje osjećaje. Zbog čega me Bog ovamo poslao kako bih te spasila.
– Nije to bio Bog, – rekao je, promatrajući je kako pokušava rastegnuti tkaninu koja se više nikada neće vratiti tamo gdje je bila. – Bio je to vrag. – Pomislio je kako bi jednostavno sada strgao tu haljinu s nje, ali onda nikada neće stići do postaje, a tamo je bio potreban.
– Moram otići u policijsku postaju, – rekao je.
– Shvatila sam to. Uh, mogu li posuditi tvoju jaknu? Mislim da ovo nikako nećemo uspjeti.
Skinuo je sa sebe jaknu i predao joj je, promatrajući je kako odustaje od borbe i pred njim su se opet pojavile njezine gole grudi, koje su se trenutak kasnije sakrile ispod njegove jakne. Po-mislio je na glatku postavu svoje jakne koja je nježno doticala svu njezinu glatkoću i toplo me-so i opet je poludio za njom. – Imamo minutu vremena, – rekao je posegnuvši za njom, ali ona mu je blokirala ruku.
– Rachel, – rekla je i on je odustao, te se premjestio na prednje sjedište kako bi nazvao Wesa s telefona iz auta i rekao mu sve o najnovijoj katastrofi. – Žao mi je što ovo nije moglo funkci-onirati, – rekla mu je Sophie, još uvijek sjedeći na stražnjem sjedalu.
– Noć je još mlada, – rekao je, pokušavajući je vidjeti u retrovizoru, ali onda se Wes javio, a on se koncentrirao na problem pred sobom, umjesto na zadovoljstvo na stražnjem sjedalu.
Jedini dio Rachelinog priznanja koji je Phin smatrao djelomično zanimljivim bila je činjeni-ca da ju je Rob pozvao da se nađu na isto mjesto na kojem se Zane pojavio. Prema izrazu Wesovog lica, to je bio jedini dio koji je i njemu bio zanimljiv. Kad je poslao Rachel da ode s Leom, uz čvrsto upozorenje kako od sada sve mora govoriti policiji, Wes se okrenuo opet pre-ma Phinu, rekavši mu: – Želim razgovarati s onim kretenom Robom.
– I ja, – rekao je Phin. – Ali ne sada. Imam nekog nedovršenog posla sa Sophie.
– Kako je Amy?
– Očajno. Nazovi je. K vragu, znao si daje imala dosje.
– Lagala mi je, – rekao je Wes.
– Ona svima laže, – rekao je Phin. – To je dio svakog Dempseya. Ako želiš uzbuđenje i kratke topiće, onda moraš prihvatiti i laži.
– Ne želim ih tako loše, – rekao je Wes očajno, a Phin je rekao: – Naravno da želiš, – i iza-šao van potražiti Sophie.
Kad je stigao do farme, sve je bilo mračno i vrata su bila zaključana. S obzirom na porast kriminala koji se dogodio u Temptationu, to je bilo pametno, ali nije mu pomagalo do dođe do Sophie. Stajao je vani u dvorištu, razmišljajući da se preko prednjeg trijema popne do prozora, ali ubrzo je odbacio tu ideju. Nema smisla ubiti se zbog seksa, osim ako to nije mogao izbjeći.
Umjesto toga, uzeo je kamen sa tla i bacio ga u njezin prozor. Nažalost, bio je otvoren, ali sljedećim bačenim kamenom mu se posrećilo i uspio je pogoditi Sophie, koja je došla na pro-zor.
– Joj, – rekla je kad je izvirila glavom van. Ramena su joj na mjesečini bila blijeda i gola i on je shvatio da je umotana u plahtu.
– Jesi gola? – pitao je.
– Bacio si kamen na mene, – rekla je Sophie.
– Misli na to kao na predigru, – rekao je Phin. – Siđi dolje da se igramo.
– Ponoć je, – rekla je Sophie i uvukla glavu natrag u kuću.
Pa, pokušao je. Sjeo je na haubu Volva i odlučio joj dati pet minuta, u slučaju da se predomi-sli, ali ona gaje iznenadila pojavivši se gotovo odmah, na sebi noseći njegovu jaknu i ništa više, dok je Lassie pospano tapkao pored nje.
– Ti si žena za koju se treba boriti, – rekao je kad je poskočila na haubu pored njega, a pas se protegnuo u prašini i slatko zaspao.
– Obično se plaća ako učinim sve što mi kažeš, – rekla je Sophie. – Također, večeras mi je čudno što se ne svađam s tobom dok ležim na leđima, tako daje ovo nešto kao za kraj.
– Kraj? – Ona odlazi, pomislio je, vraća se terapeutu, i panika mu je ubrzala puls, iako je znao daje to glupo.
– Nismo uspjeli tvoju maštariju dovesti do kraja? – rekla mu je. – Skoro smo došli do vrhun-ca, a onda si otišao. Kako je Rachel?
– Bila je to samoobrana, – rekao je Phin. – Kako si ti? Sophie mu se nasmiješila. – Imam maštariju.
– Ako zahtijeva puno energije, mogla bi i ostati samo maštarija, – rekao je Phin i pomislio, Što god želiš.
Sophie je pustila da se njegova jakna potpuno rastvori, tako da je na haubi ostala prilično go-la. – 'Ovdje' – rekla je bruklinskim naglaskom, tapšajući haubu automobila. – Na Orientalu.'
– To je Volvo, – rekao je Phin, pokušavajući biti cool. – Švedski je. – Onda je pogledao u nju onako izazovnu i okruglu i predao se. – Gola žena na skupom autu. Mislim daje ovo moja maštarija. Bez citata iz filmova, naravno.
Sophie se nagnula bliže i rekla: – Reci mi odakle je ovaj citat i sići ću dolje.
– Hajdemo se maknuti odavde, – rekao je Phin. – Sada imam energije samo za nježnost.
– Također nemaš pojma odakle je citat, – rekla je Sophie.
– Nemoj me gnjaviti večeras, – rekao je Phin. – Zar ćeš mi zaista dopustiti da te uzmem ov-dje na haubi, nasred dvorišta?
– Nema mjesečine, – rekla je Sophie. – Ne može se puno vidjeti.
– Osim ako tvoj brat ne promatra kroz prozor, – rekao je Phin. – Onda sam ja mrtvac. Što kažeš na stražnje sjedište?
Sophie je razdvojila koljena i nagnula se nazad, oslonivši se na ruke.
Phin je uzdahnuo. – Ili točno ovdje.
Nagnula se prema njemu i poljubila ga, a on se osjećao mnogo bolje. – Kad bi barem mogla izbrisati ovaj dan, – prošaptao ie. – Bio bih ti iako zahvalan
– Pomislila sam da bi se moglo raditi o tome, – rekla je i popela mu se u krilo, zajahavši ga i on ju je čvrsto stisnuo uz sebe, provukavši svoje ruke ispod jakne i prešavši preko njezine glat-ke kože zaronio je lice u udubinu ispod njezinog vrata.
– Ovdje smo sada samo nas dvoje, medvjede, – prošaptala mu je u uho. – Nema nikoga dru-gog.
A onda je natjerala da sve nestane i ode.
Tri sata kasnije, Phin je spavao pored nje poput mrtvaca, a Sophie je pokušavala pronaći udobno mjesto na madracu. Postojala je jedna stvar u svemu ovome koja ju je mučila, a to su bili federi. Pokušala se preokrenuti, ali Phin je zauzeo većinu mjesta na duplom krevetu i ti su je federi mučili čak i više kad gaje pokušala odgurnuti.
Phin je promrmljao nešto u snu i ona se pokušala popeti na njega. Ako je tako čvrsto spavao, mogao je isto to činiti i na prokletim federima. Ali kad se popela na njega, on ju je obgrlio ru-kama, a ona mu je rekla: – Ne, vrati se spavanju – a on ju je preokrenuo na jednu stranu – na dobru stranu madraca – i poljubio je, još uvijek u polusnu, a ona je pomislila, Što je sad to dov-raga i uzvratila mu poljubac.
Pola sata kasnije, uz škripanje madraca pod njima, Sophie je osjetila kako joj krv vrije i zari-la je svoje prste u njega, te mu rekla: – O, Bože, da, sada, – i okrenuo se kako bi sada on bio na njoj i opruga ili feder su se opet zabili u nju i odmah joj ohladili krv. – Joj!
Pokušala se izmigoljiti kako bi maknula kralježnicu od federa, ali Phin, koji je bio na njoj, nije bio svjestan njezinog problema, zabijajući se jače u nju i tako joj je krevet bio neudobniji. Pokušala je izdignuti kukove kad se on odmaknuo, ali bio je prebrz tako da su samo ovog puta još jače udarili u madrac. Rekla je: – Joj – uistinu glasno ovog puta – pokušavši ga uistinu od-gurnuti od sebe dok joj je kralježnica čitava, a Phin se trgnuo, konačno ju čuvši, a istodobno je ona čula oštru lomljavu iza njih.
Oboje ih je skotrljao s kreveta na pod i ona je sletjela na njega.
– Joj, – opet je rekla, pokušavajući sjesti, a on joj je povukao glavu dolje i preokrenuo se, došavši na nju.
– Ostani dolje, – rekao joj je bez daha, ali s razumijevanjem.
– Što to radiš? – pitala je Sophie. – Silazi s mene... – a potom je Davy širom otvorio vrata i rekao: – Sophie?
– Ona je dobro, – rekao mu je Phin s poda. – Da sam na tvom mjestu, klonio bih se prozora.
Davy se povukao nazad u hodnik. – Sophie?
– Dobro sam, – rekla mu je Sophie ležeći ispod Phina kad je on ispružio ruku kako bi prona-šao svoje bokserice. – Što sam propustila?
– Meni je zvučalo poput hitca, – rekao je Davy iz hodnika. – Pomislio sam da si možda do-sadila gradonačelniku. – Pokušavao je zadržati uobičajen ton glasa, ali nije uspio.
Phin je navukao na sebe svoje bokserice, ustao se i odmaknuo od prozora. Sophie je povukla plahtu s kreveta i omotala se njome.
– Što radiš? – rekla je kad se oslonila na jedan lakat i pridigla, još uvijek krajičkom oka promatrajući prozor. – Ako je netko pucao u nas...
– U tebe... i zato ostani dolje, – rekao joj je Phin dok je navlačio hlače. – Sjećaš se rijeke? Netko te možda pokušava ubiti. Jedina osoba koja mene želi mrtvu jest Davy.
– Odlučio sam te pustiti da živiš, – rekao je Davy, još uvijek stojeći u okviru vrata. – Odakle je došao zvuk?
– Još uvijek nisam siguran je li to bio hitac, – rekao je Phin. – Bio sam koncentriran na druge stvari. – Pogledao je po sobi. – Ali definitivno je tako zvučalo i baš u ovoj sobi. – Opet je pog-ledao Sophie. – Ti ostani dolje.
– Kroz prozor? – pitao je Davy ulazeći unutra i gledajući u zid nasuprot prozoru. – Ne vidim rupu od metka.
– Možda je pogođen madrac. – Sophie je otpuzala od prozora s plahtom oko tijela kako bi dohvatila svoju odjeću, pokušavajući odvratiti misli od prekinutog seksa, boreći se sa činjeni-com da ju je netko sada pokušao ubiti. – A možda je čula buka samo od nečijeg automobila, – rekla je, vraćajući se u normalu.
– Ne, – istovremeno su rekli Davy i Phin.
Otpuzala je gotovo do vrata kad je ugledala rupu, sićušnu, oko dva centimetra iznad poda. – Ovdje, – rekla je, još uvijek na koljenima, a Phin i Davy su se sagnuli kako bi pogledali.
Phin je rekao: – Sačekaj, – i otišao do noćnog ormarića, pretraživši ladice. – Evo, – rekao je, vraćajući se kod Davya i predajući mu olovku.
Davy je stavio olovku u rupu koliko god je mogla ući i ostala je viriti prema van.
– Ne shvaćam ovo, – rekla je Sophie s mjesta na kojem je sjedila pored vrata, ali obojica su je ignorirala kako bi slijedili trag olovke.
– Šališ se, – rekao je Davy i obojica su se pomaknula do kreveta.
Phin je povukao prekrivač i rekao: – Ne. Sophie je škiljeći gledala prema krevetu. Rupa se nalazila u opruzi sa strane madraca.
– Idi u hodnik, – rekao joj je Phin i njih su obojica otišla s druge strane kreveta, dok je Sop-hie odlazila u hodnik.
– Na ovoj strani nema rupe, – rekao je Davy, naginjući se.
Istodobno su zgrabili madrac i povukli ga s kreveta.
– Nije ni čudo što su me leđa tako ubijala, – rekao je Phin, a Sophie je kroz okvir vrata izvila vrat kako bi vidjela što se događa.
Davy je pogledao u zid, a potom je vratio pogled na rupu u krevetu i rekao: – Otprilike ov-dje. – Počeo je kidati pokidano platno s madraca linijom prema rupi na zidu i nakon jednog trenutka je zastao: – Nevjerojatno.
– Da, – rekao je Phin.
Sophie je stala i polako se progurala do kreveta, pokušavajući se ne spotaknuti preko plahte. Maleni pištolj je stajao u kutiji pored madraca, uperen prema zidu. Bilo je to tako nestvarno, na trenutak se osjećala izgubljenom, kao daje upravo gledala film. – Netko mi je napravio zamku u krevetu?
– Ne, – rekao je Phin.
– Netko je gurnuo pištolj pod tvoj madrac, – rekao je Davy. – A onda ste ga ti i Harvard gur-nuli u opruge i on je sam opalio.
– Prekrasno rečeno, – rekao je Phin, gledajući ga s neodobravanjem.
– Netko ti pokušava podmetnuti, Soph, – rekao je Davy. Sophie je opet pogledala u pištolj. – Pa, taj netko i nije pretjerano bistar. Prošla su desetljeća otkad je netko pogledao ispod tog mad-raca.
– Znači da netko još uvijek čeka da se ovo pronađe. – Phin je pogledao Davyja.
– I postaje nestrpljiv, – rekao je Davy, klimajući glavom prema njemu. – I što sada?
– Kako to misliš? – rekla je Sophie koja je zbog straha postala mušičava. – Nazvat ćemo Wesa.
– Tiho, – rekao je Phin. – Zato što ne želimo da itko sazna za ovo.
– Zaista misliš da će netko povjerovati da sam ubila Zanea? – pitala je Sophie.
– Ne, on misli da će netko poludjeti čekajući da se taj pištolj pronađe, – rekao je Davy. – A što taj netko postane luđi, to će lakše upasti u vlastitu zamku.
Sophie je ponovno pogledala pištolj. – Ne mogu vjerovati da sam spavala na tome.
Phin je opet pogledao u madrac. – Ne mogu vjerovati da sam se seksao na tome. Odsad pa nadalje, radimo to samo na mom krevetu.
– Ne želim znati ništa o tome, – rekao je Davy. – Ona je moja sestra. – Izašao je iz sobe bez pogleda unatrag, a Sophie je opet pogledala pištolj.
– Netko me stvarno mrzi. – Od te pomisli se sledila i duboko i drhtavo udahnula.
– Ne nužno, – rekao je Phin, pokupivši svoju košulju. – Netko te možda jednostavno želi maknuti s puta.
Da, tvoja majka, pomislila je Sophie, ali čak ni ona nije mogla zamisliti Liz kako se šulja u kuću i podmeće joj pištolj u krevet. – Kako je netko ušao unutra?
– Svatko ovamo može ući. – Phin je zakopčao košulju i ugurao je u hlače. – Ovo vražje mjesto je uvijek krcato ljudima i mnogi odlaze gore u kupaonicu. Idi spavati s Amy. – Opet je pogledao u madrac. – Pretpostavljam da više nisi raspoložena.
– Možda zauvijek, – rekla je Sophie, uzimajući svoje kratke hlačice.
– Samo do sutra, – rekao je Phin i otišao sve ispričati Wesu.
– Što se tebi dogodilo? – pitala je Phinova majka kad je sišao dolje na doručak, nakon samo tri sata sna.
– Što? O, misliš na oko? – Pogledao je Dillie. – Naletio sam na vrata.
– Stvarno? – rekla je Dillie, povlačeći nazad svoju bejzbolsku kapu.
– Na Sophiena bivša vrata, – rekao je majci ispod glasa.
– Bez kape za stolom, Dill.
– Naletio si na terapeuta? – rekla je Liz, a Dillie je odložila svoju kapu pored tanjura.
– Da, i mene je to iznenadilo, – rekao je Phin. – Sljedeća tema.
– Što je terapeut? – pitala je Dillie.
– Nešto poput školskog psihologa, – rekao je Phin.
– Sophie je imala školskog psihologa? – pitala je Dillie.
– Nije, – počeo je Phin, a onda je stao kad se lice njegova majke smračilo.
– Poznaješ li ti Sophie, Dill? – pitala je.
– O, d... – počela je Dillie, a potom zastala, baš poput svog oca. – Malo.
– Odveo si svoju kćerku da upozna tvoju... prijateljicu?
– rekla je Liz, s glasom napetim poput žice klavira.
– Nisam, – rekao je Phin. – Moja kćerka je sama otišla upoznati moju prijateljicu nakon raz-govora s Jamie Barcley. Rekao sam ti da ta mala ne donosi ništa dobro.
– Jamie Barcley je rekla da je Sophie tatina djevojka pa sam ju otišla upoznati, – rekla je Dil-lie. – Sophie je rekla da nije. Sve je savršeno u redu.
– Ti si je otišla vidjeti. – Lizine oči su se malo ublažile kad se okrenula prema svojoj unuci, ali još uvijek nije bila sretna. – Posve sama?
– Dok je baka Junie drijemala. – Dillie je pogledavala malo tatu pa malo baku. – Sve je u re-du. Savršeno sam dobro. Učinila sam to puno puta.
– Što?
– Nisi to učinila puno puta, – rekao je Phin. – Dvaput si bila tamo. – Kako je neko vrijeme Dillie ostala šutjeti, dodao je: – Barem koliko ja znam.
– Ovo mora odmah prestati, – rekla je Liz. – Dillie, da se više nikada nisi tamo vratila. Ikada.
– Ali...
– Nikada, – rekla je Liz. – Razumiješ li?
– Ne, – rekla je Dillie, a Phin i Liz su se zagledali u nju.
– Nemoj baki govoriti ne, – rekao je Phin.
– Pa kad ne razumijem. – Dillie je izgledala uplašeno, ali odlučno. – Sophie je moja prijate-ljica. Sviđam joj se. Ona me očekuje. Idem kod nje nedjeljama i srijedama kad sam kod bake Junie i Sophie to voli. Igram se sa psom. Pričamo. I pjevamo. Ona me očekuje.
– Život je pun razočarenja, – rekla je Liz. – Ne vraćaš se više tamo.
Dillie je tužno pogledala Phina i on je pitao: – Želiš li se pozdraviti?
Dillie je potvrdno klimnula glavom dok su joj iz očiju kapale suze.
– Odvest ću te sutra k njoj kad te pokupim od bake Junie, – rekao je, a Liz je rekla: – Ne, ne-ćeš.
– Molim? – rekao je Phin svojoj majci. – Razgovaram sa svojom kćerkom. I ona će se poz-draviti sa svojom prijateljicom jer je to pristojno. Tuckeri su uvijek pristojni.
Liz je čvrsto skupila usne.
– Hvala ti, tatice, – rekla je Dillie, treptanjem se rješavajući suza. Tuckeri nikada nisu plaka-li.
– Nema na čemu. – Phin je susreo Lizin pogled s druge strane stola. – Ima li još nešto što že-liš reći o ovome?
Telefon je opet zazvonio i Liz je rekla: – Ja ću se javiti. – Kada je otišla, Dillie se nagnula naprijed i rekla: – Tatice? – polušapatom.
– Štoje?
– Sjećaš se kad si rekao da svakog ponedjeljka možemo prespavati u gradu, a onda ipak ni-sam mogla?
Phin se trgnuo – Da, izvini.
– To je u redu, – rekla je Dillie. – Mogu li dobiti nešto drugo? Samo jedno jutro? Ne radi se o spavanju? Samo jednom?
– Vjerojatno, – rekao je Phin. – Što?
Dillie je dugo oklijevala, ali kada je čula da Liz spušta slušalicu telefona u hodniku, nagnula se naprijed i brzo izgovorila: – Želim da danas Sophie dođe na moju utakmicu. To mi je zadnja, a nisi mi ispunio obećanje o spavanju s tobom u gradu, a ja samo želim da ti i Sophie dođete na moju utakmicu. Molim te.
Liz se vratila i sjela. – Zvala je Virginia Garyev.
– Kakvo iznenađenje. – Phin je namazao maslacem Dillino pecivo i predao joj ga, a Dillie ga je uzela, ne skidajući pogled s njegovog lica.
– Stephen je zabrinut da nešto smišljaš s tim filmašima, – nastavila je Liz.
– Ne, nije istina, – rekao je Phin. – On se nada da ja nešto smišljam s tim ljudima.
– Pa, od sada ćeš se kloniti tih ljudi, – rekla je Liz.
– Majko. – Phin je sačekao dok im se pogledi nisu susreli. – Samo mi još jednom reci što mogu, a što ne mogu raditi i Dillie i ja se odmah selimo u knjižaru.
– Phineas...
– Pusti me na miru ili ćeš nas izgubiti. – Phin ju je promatrao dok je grizla svoju usnu, a on-da se ustala od stola i otišla na kat.
Dillie je ukočeno sjedila pored njega, dok je u ruci čvrsto držala svoje pecivo.
– Dobro si? – rekao joj je.
Potvrdno je klimnula glavom. – Hoćemo se seliti?
– Vjerojatno nećemo. Baka zna kada treba prestati. Dillie je duboko udahnula. – Može li Sophie doći danas
na moju utakmicu?
– Može, – rekao je Phin. – Barem ćemo je nazvati i pitati.
Dillie je zadovoljno klimnula glavom i zagrizla svoje pecivo, a Phin se naslonio na naslon svog stolca.
– Bit će zanimljivo kad Sophie dođe na moju utakmicu, – rekla je Dillie punim ustima.
– Nemaš pojma koliko, – rekao je Phin.
15 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:55 pm
Margita
Administrator
Trinaest
Odjeljak soft bala Temptationa imao je četiri lijepa, natkrivena igrališta, svaki sa svojim sje-dalicama, a svi su bili ispunjeni roditeljima, sestrama, braćom, bakama i djedovima, prijateljima i ostalim članovima obitelji. Izgledalo je to poput četiri Božića bez purice, ako se ne broje neko-liko trenera.
– Zemlja šišmiša, – rekla je Sophie. – U pravom smislu riječi.
– Da, – rekao je Phin. – Sportaši Temptationa u pravom svjetlu.
Dillie je gurnula Sophienu ruku. – Molim te, poželi mi sreću.
Izgledala je tako odlučna u svojem crveno-bijelom dresu, crvena kapa joj je isticala malo ši-ljasto lice, da je Sophie jedva odoljela da joj ne kaže, Strašno si slatka, mala, ali je rekla: – Na-ravno. Slomi nogu.
– Što? – rekla je Dillie.
– To se samo tako kaže, – rekao je Phin. – Izraz koji se nikada ne upotrebljava u sportu. Idi i budi dobra.
– Okej. – Dillie se istegnula i Phin se sagnuo kako bi je poljubio. Potom se istegnula prema Sophie, koja se također sagnula. Dillien obraz je bio mek i gladak poput svile i Sophie ju je u njega poljubila, a ona je rukama zagrlila Sophien vrat i na trenutak ju privukla k sebi.
– Hvala ti što si došla na moju utakmicu, – prošaptala je, a Sophie je njoj prošaptala: – Hvala tebi što si me pozvala.
Kada je Dillie otrčala kako bi se priključila svojem timu, Sophie se okrenula prema otvore-nim tribinama i suočila se s od njih su izgledala neodobravajuće, i barem jedno od njih, ono Virginije Garyey, bilo je neprijateljsko. – Zašto je Virginia ovdje?
– Nećakinja joj igra u drugom timu. – Phin je položio ruku na Sophiena leđa, a Virginia se zarumenjela. Vjerojatno zbog pokušaja da telepatijom stigne do Liz.
– Znači ovo je kao večera, samo još nešto malo više, – rekla je Sophie Phinu.
– Da, ovo je vraška večera.
– Ovo je maturalna večera, – rekla je Sophie. – Konačno sam uspjela.
Phin je klimnuo glavom. – Pričat će o ovome narednih deset godina.
– Trebali bi si stvoriti vlastite živote.
– I jesu, – rekao je Phin. – Živote koji se vrte oko nas. Idi sve do vrha. Odatle bi trebali bolje vidjeti.
S obzirom da je vrh značio samo desetak redova od poda, bio je to kratak put. Također je bi-lo vruće kao u paklu i do kraja prvog poluvremena, Sophie je bila posve mokra od znoja.
Phin je sjedio pored nje, posve usredotočen na igru, očito nesvjestan vrućine.
– Znači tako, Tuckeri su otporni na vrućinu i ne znoje se? – rekla je dok je gledala Dillie ko-ja je trebala udariti palicom.
Dillie je promašila loptu, a Phin se trgnuo i ispod glasa rekao: – Gledaj loptu, Dill, – i se-kundu kasnije, trener se ustao i povikao: – Gledaj loptu, Dillie!
– Uh, to ti nije tako važno, zar ne? – rekla je Sophie. Dillie je pogodila iz drugog pokušaja, a Phin je sam sebi
rekao: – Okej, to nije loše. To uopće nije loše. – A onda se konačno okrenuo prema njoj kad je shvatio da mu se ona obraća. – Što?
– O, Isuse, ti si očito jedan od onih roditelja… – rekla je Sophie – Nije samo igra za vas ne-go to vam je u krvi, tebe i svih onih u tvojem srodništvu koji su ikada uhvatili palicu u ruke. To je...
– Mi volimo pobjeđivati, – rekao je Phin. – Tako je to kod Amerikanaca.
– Točno, – rekla je Sophie. – 'Mi smo deset i jedan.' – Što?
– Citat iz jednog filma, – rekla je Sophie. – 'Mi smo Amerikanci, mi smo deset i jedan'. 'Jedan' je Vijetnam. Nije važno.
Namrštio se pogledavši je. – Prestani citirati. Zbog čega si sada nervozna?
Sophie je pogledala oko sebe u sva ta različita i neprijateljska lica. – Recimo samo da trenut-no oko sebe ne osjećam ljubav. – Počela je trljati prste na kojima joj je nekad stajalo prstenje, a Phin je položio svoje ruke na njezine.
– Dobro si. – Jednu ruku joj je stavio u svoju i primakao je svojem koljenu i ona je ostala sjediti tamo na suncu, držeći se za ruke s gradonačelnikom, dok su ih svi roditelji iz Tem-ptationa krajičkom oka gledali i šaptali.
Bila je to vjerojatno ugodna promjena, jer sada nisu više razgovarali o ubojstvu i video pre-mijeri.
Sljedeći branič policom je zauzeo svoje mjesto i Dillie je otišla odigrati treću bazu.
Pucač se uspaničio i zatvorenim očima bacio loptu koja je odletjela preko glave braniča i za-bila se u tablu iza njih.
– O, Isuse, – rekao je Phin sebi u bradu. Kad je Sophie podigla jednu obrvu, nagnuo joj se bliže i rekao: – Dijete ne može pucati, ali ima nisko samopouzdanje i majka inzistira na igri.
– Šališ se, – rekla je Sophie. – Zašto šapćemo?
Phin je pokazao u smjeru napete žene u kratkim hlačicama, koja je sjedila dva reda ispred njih. – To je mama. Predsjednica PTA. Nitko se s njom ne petlja.
Pucač se opet uplašio i sada je loptu poslao ravno u zrak. – Brittany, koncentriraj se! – vik-nula je žena dva reda ispred njih, a kad je Brittany uspjela ponovno dobiti loptu, nabrala je lice pokušavajući tako doći do potpune koncentracije i udarila je koliko je god mogla. Otišla je na zapad i pogodila Dillie ravno u sljepoočnicu.
– Joj, – rekao je Phin ispod glasa.
Dillie se ustala, protrljavši glavu rukom, a trener je otišao do nje. Dillie je klimnula glavom i onda je trener mahnuo nekome s klupe, nakon čega je Dillie maknuta s terena, došavši do tribi-na.
– Stvarno sam dobro, – rekla je ona Phinu, treptajima tjerajući suze iz očiju. – Trener je sa-mo mislio da bih trebala malo sjesti.
– Pusti me da vidim, dušo. – Phin joj se zagledao u oči i ispred nje stavio dva prsta. – Koliko prstiju vidiš?
– Dva, – rekla je Dillie, usredotočivši se na ruku. – Mogu se vratiti u igru.
Jednom je šmrknula, a Sophie je rekla: – O, odmori se malo. Dođi ovamo. – Raširila je ruke i Dillie joj se sklupčala u krilu, naslonivši glavu na Sophieno rame. – Tata, dobro bi nam došlo malo leda, – rekla je Sophie Phinu dok je skidala Dillienu kapu. – Ako ga ne možeš nigdje na-baviti, onda nam donesi hladnu limenku soka.
– Ustvari bi se ona trebala vratiti... – počeo je Phin, ali susreo je Sophien pogled zbog kojega je zastao.
– Led, – rekla je, – ili ćemo napraviti scenu.
– Okej, – rekao je Phin i otišao.
– Malo me boli, – rekla je Dillie.
– Mogu misliti. – Sophie je poljubila Dillieno čelo i modrica se počela nazirati. – Sada si ista kao tvoj tata. I on ima jednu.
– I ti imaš isto. – Dillie ju je pogledala, kao da ju na trenutak odmerava i rekla – Cela poro-dica se slaže.
Sophie je zadržala dah.
– Zar se ne slažemo? – rekla je Dillie, primičući joj se sve bliže, a Sophie je pomislila s više sigurnosti nego li je ikada sanjala da će imati, Ovo je sve što želim.
– Da, – rekla je, a Dillie je rekla: – Odlično, – i privila joj se još bliže.
Phin se vratio s ledom u plastičnoj vrećici. – Hajde da vidimo, Dill. – Dillie se malo uspravi-la i potom se trgnula kad joj je Phin prislonio led na kvrgu. – Samo drži to tako jednu minutu i onda se možeš vratiti nazad u igru.
– Mislim da neće, – rekla je Sophie, držeći Dillie blizu sebe i promatrajući teren. Brittany je upravo zavitlala jednu loptu pored igračice treće baze, koja je izgledala uplašeno i napeto.
– Prestani, – rekao je Phin obraćajući se Sophie. – Ovo je moje dijete. Ona je borac. Je li ta-ko, Dill?
Dillie se uspravila i klimnula glavom. – Ja sam Tucker, a Tuckeri su hrabri. Mi ne odustaje-mo.
– Da? – rekla je Sophie. – Pa, ja sam Dempsey, a Dempseyevi su pametni. Mi ne izlazimo natrag na teren dok trener ne smjeni pucača koji se ljuti na igrače treće baze.
– Molim, – rekla je Brittanyna majka sa svog mjesta, dva reda ispred njih.
– Oprosti, Catherine, – rekao je Phin u isto vrijeme kada je Sophie rekla: – Nauči svoje dijete pucanju prije nego je pustiš na teren. – Kad se Phin okrenuo kako bi ju pogledao svojim jedin-stvenim Začepi, dovraga pogledom, Sophie je dodala: – Pa, nikako ne mislim da će ozljeđivanje prijatelja pomoći Brittany pronaći samopouzdanje. Pogledaj je.
Dolje na terenu, Brittany je tjerala suze iz očiju. To ju nije zaustavilo da opet puca, naravno, i uz sve moguće napore, opet je pogodila igrača treće baze.
– Želim biti Dempsey. – rekla je Dillie.
– Što? – rekao je Phin, a Sophie je rekla: – Ne, ne, dušo, ti si Tucker. Ti si ista tvoj tata. Mo-raš svakog dana nekoga pobjeđivati ili ti neće biti dobro. Samo pričekaj da trener razoruža Brittany i onda se vrati u igru.
Brittanyna majka se ustala, uputila im značajan pogled i sišla s tribina.
– Slušaj, – počeo je Phin, ali gledajući i dalje na teren, trener je još uvijek bio na koljenima pričajući s Brittany, koja je jecala i klimala glavom.
– Da, sport je odličan za djecu, – rekla je Sophie, a kada je u igru ušao novi pucač, rekla je: – Ne znam. I ovaj mi izgleda nekako divlje.
Phin je zaklimao glavom. – Tara Crumb. Njezina majka je svoju školu odvela do četvrtfina-la, a njezin otac je sa mnom igrao bejzbol u srednjoj školi.
– Da, ali jesu li radili s njom?
– Stalno, – rekao je Phin. – Ovaj pucač zna što treba. Hoćeš li mi pustiti dijete?
Sophie je raširila ruke, a Dillie je rekla: – Isuse, jesmo li sigurne?
– O, zaboga, – rekao je Phin, a Sophie je rekla: – Jesmo. Detaljno smo ispitali njezino obi-teljsko stablo i prošla je testiranje. Možeš ići. – Dodala je Dillie njezinu kapu i rekla: – Ali sva-kako stavi kapu na glavu, jako je vruće.
Dillie je klimnula glavom i potrčala niz stubište.
– Očito je da ne razumiješ sportaše, – rekao je Phin.
– Očito je da razumijem, – rekla je Sophie. – Davy i Amy su se bavili ovim sportom. A vje-ruj mi, svaki pucač koji ih je pogodio i preživio, jako je zažalio zbog svoje pogreške. Dempseyevi se osvećuju.
– To je igra, a ne rat, – rekao je Phin zadržavši pogled na svojoj kćerki koja se vraćala na te-ren.
– A zašto je onda tvoja kćerka povrijeđena? – pitala je Sophie i notom zastala.
Dolje na samom početku tribina, Brittanyna majka je razgovarala s Liz Tucker. Dok je Sop-hie promatrala, Liz je podigla pogled sve do vrha tribina i zagledala se, ne trepćući, u svog sina i noćnu moru koju je poveo na utakmicu.
– Majka ti je ovdje, – rekla je Sophie Phinu, koji je još uvijek gledao Dillie.
– Znam.
– Čovječe, sada si u pravoj nevolji.
Nagnuo se nazad i pustio je da mu ruka padne uzduž ograde, iza njezinih leđa. – U nevolji sam otkad sam te upoznao. Tako da ovo ništa ne mijenja. – Škiljeći je gledao u teren dok je Tara udarala loptu. – Ti si strašna gnjavaža, ali isplatiš se svega.
– O. To je lijepo znati. – Sophie je pokušavala ne gledati Liz.
Kada je Tara udarila drugu loptu i Dillie je uhvatila u rukavicu, stojeći na trećoj bazi, Phin je tiho rekao, tako da ga nitko udaljen nije mogao čuti: – Hvala ti što se brineš za moje dijete.
– Bilo mi je zadovoljstvo, – rekla je Sophie.
– Ali pokušaj izbjegavati moju majku.
– Apsolutno, – rekla je Sophie, držeći pogled podalje od Liz.
– I kasnije me poševi do ludila, – rekao je Phin, još uvijek zureći u teren.
Sophie se okrenula da vidi je li ga itko čuo. Očito nije; inače bi ju već napali vilama. – Želiš li da me ubije mafija ili mame softball ekipe?
– Nitko nije čuo, – rekao je Phin. – I nisi ti kriva za to. Ti samo sjediš ovdje i izluđuješ me.
Sophie je pogledala dolje u mokru majicu i užarene ruke. – Potpuno sam mokra od znoja.
– Nema veze. – Phin ju je tada pogledao, a osmijeh koji joj je uputio svima prisutnima oko njih je rekao točno ono što je maloprije njoj izgovorio. – Ti samo trebaš disati i ja padam na tebe.
Sophie je osjetila kako se rumeni. – O. – Progutala je knedlu. – Kasnije će ti se definitivno posrećiti. – Potom se okrenula od njega prije nego mu odmah završi u krilu.
Dolje na terenu, Tara je podigla svoju palicu, a Dillie je veselo skakutala gore-dolje.
A na samom početku tribina, Liz je zurila gore u Sophie, nimalo vesela.
Phin se nakon završetka utakmice zaustavio točno ispred kuće na farmi, rekavši: – Moram raditi do 17:00, a onda će mi u 19:00 doći Wes. Večeras ću doći kasnije.
– Ili bih ja u međuvremenu mogla doći kupiti knjigu, – rekla je Sophie i pogledi su im se sre-li i ona je pomislila, O, Bože, uzmi me sad.
– Cijenio bih to, – rekao je Phin. – Ali ti zaslužuješ više vremena za sebe, tako da ćemo se vidjeti kasnije, ali svakako ćeš izaći kad se riješim Wesa. – Phin se nagnuo kako bi je poljubio, ali je zastao kad je ona odmaknula glavu i pokazala prema stražnjem sjedištu i Dillie.
– Mogu ja gledati kroz stražnji prozor da ti možeš poljubiti Sophie, – rekla je Dillie.
Sophie se nasmiješila prema Dillie. – O, dušo, nije on planirao...
– Gledaj kroz stražnji prozor, Dill, – rekao je Phin, a kad se Dillie okrenula, požudno je po-ljubio Sophie. – Vidimo se u 17:00, – rekao joj je na uho i opet ju poljubio, a kad su se odvezli, ona je pomislila, Ali to je tek za šest sati.
Nije mogla dočekati i stvorila se tamo u 16:30, na sebi je imala svoju ružičastu haljinu, a Phin je rekao: – Gdje si toliko dugo?
– Bit ću na katu, – rekla je Sophie. – 'Odvedi me u krevet ili me zauvijek izgubi.' – Krenula je prema stubama i čula ga je kako obilazi pult, a potom je začula udaranje znaka ZATVORE-NO u staklo od vrata. – Mogu čekati do 17:00, – povikala je, a on se počeo uspinjati stubištem, rekavši joj: – Ja ne mogu.
Ali kad su stigli na kat, izvadio je bocu vina iz hladnjaka... – Možemo ovo piti, – rekao joj je. – Nisam ga kupio u ovom gradu... – a kad je uzela svoju čašu, on je uključio glazbu i Dusty je počeo pjevati Only Want to Be with You.'
Sophie se uspravila sjedeći na krevetu, potpuno oduševljena. – Zašto, gosp. Robinson, poku-šavate me zavesti?
– Zato što je to tako teško? Ne. Samo sam razvio ljubav prema Dustyju. I tebi. – Nasmiješila mu se, a on se zagledao u nju jednu dugu minutu i rekao: – Mom tati bi se strašno svidjela.
– Oh – rekla je Sophie.
– Pomakni se malo, – rekao je i ona je to učinila. Sjeo je na krevet i izuo cipele. – Kakav ti je bio dan? – pitao je i naslonio se na jastuke pored nje.
Sophie se sklupčala pored njega, polako ispijajući svoje vino. Bilo je jako fino. – Najdraži dio mi je bio onaj kada je trener izbacio Brittanynu majku iz igre.
– To je bilo dobro, – Phin je klimnuo glavom. – Vjerojatno si propustila dio kada je Brittanyna majka uložila žalbu glavnom predsjedniku svih sportaša Temptationa u želji da smjeni trenera.
– O, – rekla je Sophie. – Je li taj predsjednik normalan?
– On je Stephen Garyey.
– Trener ostaje, – rekao je Phin. – Pij svoje vino.
– Sredio si to, zar ne? – rekla je Sophie nakon čega je popila svoje vino.
– Da.
– Imaš li ti uopće pojma koliko je seksi korištenje moći za nešto dobro? – rekla je Sophie, gledajući ga u oči preko ruba svoje čaše.
– Zaista? – Dublje se namjestio u jastuke. – Jesam li ti ikada ispričao kako sam pobijedio Stephena da postavi novu uličnu rasvjetu?
Sophie je odložila svoju čašu. – Uzmi me.
Nacerio joj se, a onda je i on odložio svoju čašu dolje i nagnuo se prema njoj i poljubio je, polako, a kad su oboje bili goli pod prekrivačem, on se još uvijek polako kretao, iako mu je ona rekla: – Bolje nam je da požurimo ako će Wes navratiti.
– K vragu i Wes, – rekao je Phin. – Ostani malo ovdje. – Potom ju je dirao svagdje gdje je voljela biti dirana, a kad joj se disanje usporilo kako bi bilo u ritmu s njegovim, i ona je njega počela dodirivati, a poslijepodne je nestalo u nježnom smijehu, vrućini i nevjerojatnom užitku. A kad ju je konačno uzeo, pomicao se tako sporo daje minute rastegnuo u vječnost i ona je osta-la s njim, gledajući u njegove oči i klizeći niz njegovo tijelo i živjela je u njegovom poljupcu sve dok ju vrućina nije toliko preplavila da je jednostavno sjala. A onda je, nakon cijele vječ-nosti, prošaptao: – Sada, – u njezino uho i okrenuo se kako bi bio na njoj, a onda je vrućina dosegla vrhunac i ona se grčila pod njim, doživljavajući vrhunac.
Kada se prestala tresti, on je još uvijek bio na njoj, također drhteći i uzdišući. Zarila je lice u njegovo rame i pomislila na dan koji je provela s njim, na sav onaj smijeh i užitak i osjećala se tako sigurnom i zaštićenom kad ju je držao čvrsto uz sebe, a kad su se oboje opustili, rekla mu je istinu: Od iznenađenja je nekako čujno izdahnuo. Nakon dugo vremena se odmaknuo od nje, a kad joj se nasmiješio, izgledao je kao da joj pokušava prodati polovni automobil.
– Ovaj, hvala ti, – rekao je.
Hvala ti? – Nema na čemu, – rekla je Sophie dok su joj se razočaranje i iživciranost probijali kroz zadovoljstvo. – Sto je s tobom?
– Zašto se tebi toliko žuri? Tri tjedna i ti se već želiš vezati.
– Ovdje se uopće nije radilo o vezi ili obvezi, samo o emociji, – rekla je jednolično.
– To je bila veza, – rekao je Phin, jednako jednolično. – Znaš da sam lud za tobom, zašto...
– Reci mi riječ koja počinje sa V i onda ću znati.
– Što se dogodilo s 'You Don't Have to Say You Love Me'?
– Nisam obožavateljica Dustyjevog perioda mazohizma, – rekla je Sophie. – Moraš mi to re-ći.
Phin se ustao iz kreveta. – Znaš, bila si u pravu, Wes će uskoro doći. Vjerojatno bismo se trebali odjenuti. – Zgrabio je svoje bokserice i krenuo prema hodniku do kupaonice.
– Zar sam nešto pogrešno rekla? – povikala je Sophie za njim, ali on je već bio u hodniku, a njoj je trebala sva samo-kontrola kako bi se suzdržala da u zid ne baci njegovu budilicu.
Okej, bila je glupa. Ali stvarno gaje voljela. Vjerojatno joj tajming u pola odličnog seksa nije bio dobar za to izjavu, s obzirom da je odličan seks uvijek mutio ženski razum, ali sada kad je to shvatila, također je znala da ga voli već neko vrijeme.
Ustala se iz kreveta i uzela svoj grudnjak, odlučna u namjeri da smisli način kako ga natjerati da prizna da i on nju voli jer ju je, naravno, i volio, u to nije nimalo sumnjala. Pošteni način bi bio da se suoči s njim i da pa natjera da razgovaraju o tome, ali ona je to upravo pokušala i ka-mo ju je to dovelo?
Znači, vrijeme je da se ponaša kao Dempsey. Vrijeme je da odbaci svu svoju savjest i ponos. Vrijeme je da vara i laže i tako dobije ono što joj je potrebno. Sjela je na rub kreveta i počela razmišljati o Phinovim slabim točkama. Imao ih je samo nekoliko. Seks. Košulje. Bilijar.
Bilijar.
Čula je kako se tušira u kupaonici i pomislila, Ovaj dečko je gotov. Potom se odjenula, samo nakratko svratila u kupaonicu, dok se on još uvijek tuširao i sišla je dolje kako bi mu pokazala točno s kime ima posla.
Kad je Phin izašao iz kupaonice, Sophie nije bilo, zbog čega je osjetio olakšanje i krivnju, sve dok nije čuo udaranje kugli na bilijarskom stolu. Odjenuo je hlače i košulju i pošao dolje s bojazni u srcu.
Zadnje što je želio činiti jest objašnjavati joj zbog čega on nju ne voli, iako mu je stalo do nje, naravno, više nego što mu je ikada bilo stalo za neku ženu, ali ne 'Volim te', ne nakon samo tri tjedna – je li ona poludjela? Imali su stvarno nešto posebno i to bi samo dovelo do veze na-kon nekoliko godina, možda kad Dillie ne bi više bila tako ranjiva i kada bi se njegova majka navikla na nju, a do tada su mogli pustiti da se stvari odvijaju između njih samo su morali biti oprezni, a to nije bilo značilo da je puno tražio od nje, ali ne, ona je to morala reći. Isuse, žene.
Potom je stigao do kraja stubišta i ugledao Sophie.
Bila je nagnuta nad stol, razbijajući kugle i pjevušeći 'Some of Your Lovin', izgledajući ve-oma seksi u toj svojoj ružičastoj haljini, a sjećanje na ono gdje su upravo bili i što su upravo radili, poprilično mu je umanjilo iznerviranost.
– Hej, ti – rekla mu je i obišla stol kako bi ga poljubila, bez svađe i prigovaranja, a kad je prekinula poljubac i lijeno
– Što kažeš na jednu partiju? – rekla je. – Imamo još vremena za devetu kuglu.
– Ti znaš za devetu kuglu? – pitao je, a ona je rekla: – Pa svatko za to zna, iako ja nisam tvo-ja liga. Želiš li igrati?
– Da, – rekao je.
– Davy je rekao da si bio jako dobar, – rekla je Sophie. – Pokušaj se suzdržati da me ne po-bijediš s jako velikom razlikom.
– Bit ću nježan, – rekao je, namjeravajući namjerno upropastiti par udaraca. Uistinu nije poš-teno igrati s njom onako kako on zna, jer je toliko lošija od njega u toj igri.
Opet mu se nasmiješila. – Ovo je prekrasan stol, – rekla je i posljednji tračak napetosti je ne-stao dok ju je gledao kako odmiče ogradice. – Ali opet, sve u vezi tebe je prekrasno.
Osjetio je lagani ubod panike, ali onda je ona došla do kraja stola sa štapom u ruci. Zauzela je stav iz kojeg je ni dinamit ne bi mogao pomaknuti, čvrsto je zgrabila štap s palcem i dva prs-ta i sagnula se kako bi zauzela najbolji položaj. Phin je nagnuo glavu kako bi je mogao bolje vidjeti. Savršen položaj i najbolja guza na svijetu u kratkoj ružičastoj haljini.
Pogledala je gore u njega, još uvijek se smiješeći. – Igraš li?
– Da. – Uzeo je svoj štap i sagnuo se kako bi naciljao kuglu za prednost početnog udarca, ali ona je bila blizu njega u toj svojoj ružičastoj haljini i srušila mu je koncentraciju, te tako preu-zela prednost.
– Neka sam proklet, – rekao je. – Vrlo dobro.
– Razbij ih. – Vrh svog štapa je premazala kredom, dok je on gledao, osmijeh joj je nestao i utjerala je sedmicu u rupu sa tako snažnim udarcem da se on zaprepastio.
– Nisam ti ovo nikada prije rekla, – rekla je nakon što je ponovno natrljala vrh štapa kredom i naciljala jedinicu. – Ali potječem od niza kriminalaca.
– Stvarno. – Phin je promatrao kuglu koja je išla ravno prema drugoj rupi.
Sophie se uspravila i natrljala štap. – Otac mi je trenutno u bijegu zbog optužbe za prijevaru. – Nagnula se i opet je bila u savršenoj poziciji, a Phin je podigao pogled. – On je kriminalac koji se uvijek vraća kriminalu. I to veliki. – Utjerala je dvojku s preciznim udarcem i tako joj je sljedeća kugla ostala upravo tamo gdje joj je najviše odgovarala i potom se uspravila kako bi opet natrljala kredom vrh štapa. – A tu i moj brat.
– Davy. – Phin ju je promatrao dok se ponovno saginjala.
– On zarađuje za život varajući ljude koji su zaradili varajući druge ljude. – Sophie je ugura-la i tricu. – Tako da nisu baš u poziciji da ga tuže i on se zbog toga lako izvuče, iako postoji popriličan broj ljudi kojima se ne sviđa.
– Ne mogu ni zamisliti zašto, – rekao je Phin, a Sophie je opet uzela kredu.
– Amy je imala nekoliko manjih problema sa zakonom, ali sada je uglavnom čista.
– To je dobro.
– A tu sam i ja, – rekla je Sophie.
Lijepo je utjerala i četvorku, a Phin je rekao: – Ti.
– Da. – Sophie je klimnula glavom i opet natrljala štap. – Potiskivala sam svoju sudbinu, po-kušavajući biti dobra i ispravna. Ali znaš...
Sagnula se kako bi izvela udarac, oprezno je naciljala i tako se savršeno namjestila da je Phin na trenutak osjetio vrtoglavicu.
– ... to nisam zapravo prava ja, – rekla je kad se uspravila. – Rođena sam da budem loša. – Nasmiješila mu se. – To sam naučila od tebe. Puno ti hvala.
Phin je progutao knedlu. – Nema na čemu.
Onda je Sophie maknula šesticu i on je pomislio, Prokletstvo, ona bi i mene mogla pobijedi-ti. Bila je to čudnovato uzbuđujuća misao.
Ali postojala je granica.
– Zapravo, već sam saznao sve o tvojoj obitelji, – rekao je. – Zane mi je rekao.
Opet je natrljala vrh štapa i sagnula se kako bi naciljala kuglu, ali sada je pomalo oklijevala. – Rekao ti je?
Phin je potvrdno klimnuo glavom. – Doimao se pomalo iživcirano jer nisam previše mario.
– O, – rekla je Sophie i spustila štap do osmice. Kad je promašila, i to za samo nekoliko mi-limetara, jer je previše žestoko udarila kuglu, on je osjetio sažaljenje.
Ali ne dovoljno sažaljenja da ne bi uklonio osmicu i devetku. Na kraju krajeva, ovo je ipak bilijar. Natrljao je kredom vrh svog štapa i pogledao u osmicu. Ostavila mu je dražestan udarac, nimalo lak, ali dovoljno jednostavan da ga može srediti. Nagnuo se kako bi naciljao, a ona je rekla: – Postoji još nešto što bi trebao znati.
– Što? – rekao je, bez da je podigao glavu.
– Na sebi nemam gaćice. – Sjela je i tako mu se maknula iz vidokruga, a kad je on okrenuo glavu kako bi je pogledao, nevino mu se nasmiješila prekriženih nogu. – Ovo je nešto poput tvoje maštarije.
Štap mu se zaljuljao i on se uspravio. – Stvarno misliš da ću pasti na to?
Sophie je slegnula ramenima. – Provjeri stražnji džep.
Iako nije želio, učinio je to i pod prstima osjetio skliski komad odjeće od najlona i čipke. Iz-vukao ih je iz džepa i stavio pred sebe. Ovo je bilo fenomenalno. Slegnuo je ramenima. – Važ-na stvar. – Ugurao ih je nazad u džep i nagnuo se kako bi naciljao, a onda je pomislio na nju kako se naginje nad stol, ciljajući i pogađajući kugle s takvom elegancijom da mu se od samog gledanja u nju zavrtjelo u glavi. I sve to bez gaćica.
Smiri se, rekao si je.
Onda je pomislio na sve one nevjerojatne stvari koje mu je radila u krevetu i po prvi puta u svojem životu, ozbiljno je razmišljao o seksanju na svom bilijarskom stolu. K vragu sa svime. Pradjed bi to sigurno razumio.
– Hoćeš li uskoro gađati? – pitala je Sophie i on se pripremio, ali je pomislio na Sophienu golu guzu i promašio je, samo za nekoliko sitnim milimetara, ali svejedno je promašio.
– Bio si tako blizu, – rekla je Sophie i ustala se. – Ali s druge strane gledano, bilijar je, baš poput ljubavi, sport koji ne prašta. – Otišla je do stola i on ju je promatrao dok je izvodila savr-šen udarac s takvom lakoćom utjeravši devetku da mu je srce poskočilo.
– Svemogući Bože, – rekao je Wes s okvira vrata, a Phin je pogledao gore i rekao: – Znam. To je nešto predivno.
– Hvala ti. – Sophie je oprezno odložila svoj štap na stalak, a dok je to činila Phin je pogle-dom slijedio liniju njezinih leđa, usredotočujući se na tu njezinu golu guzu ispod haljine.
Morao je učiniti nešto kako bi mu se krv vratila u mozak. – Trebam te nešto, dođi gore.
– Mislim da ne mogu. – Posegnula je rukom prema njegovom stražnjem džepu i iz njega iz-vukla svoje gaćice. – Okreni se, Wes.
Wes je podigao obrve kad je pogledao te gaćice i potom se okrenuo, a Sophie je ušla u svoje ružičaste gaćice i povukla ih preko svoje čvrste okrugle guze.
Phin je rekao: – Ma stvarno, trebam te gore.
– Ne, stvarno, ne mogu. Ako odem gore, samo ću izgubiti razum i tražiti vezu. Vidimo se kasnije. – Sophie je proletjela pored Wesa, poput vizije vještine i seksa, a Phin je glasno izdah-nuo kad je otišla.
– Propustio sam nešto, zar ne? – rekao je Wes kad je otišla.
Phin se oslonio o svoj štap, zureći u vrata gdje ju je vidio zadnji put dok joj se ružičasta ha-ljina pripijala za kožu. – Znao sam. Znao sam one minute kad sam je ugledao. Ona je vražji bombon. – Što?
– Upravo me pošteno poševila.
– Pobijedila te i u bilijaru, – rekao je Wes, gledajući u stol.
– To i mislim, – rekao je Phin. – Trebat će mi godine da se oporavim od ovoga.
– Pa to je samo bilijar, – rekao je Wes. – Odlazi u utorak nakon premijere. Saberi se. Trebam pričati s tobom.
Phin ga je ignorirao kako bi u mislima i dalje gledao Sophien savršen potez. Potom se prisje-tio njezinog tijela u svom krevetu. Onda se prisjetio kako je svake večeri trebao razgovarati s njom i načina na koji se na utakmici zauzela za Dillie, i načina na koji se smijala i zbog čega bi njegovo srce počelo ubrzano kucati kada bi im se pogledi sreli, i on je znao da se tu nije radilo samo o seksu.
Nije čak ni o bilijaru.
– Phin? – rekao je Wes.
– Mislim da ću se morati oženiti s njom, – rekao je Phin.
– Dillie se ona sviđa. Mogao bih je naučiti da čita. Ovo bi moglo funkcionirati.
Wes je klimao glavom. – Mozak ti je rastresen zbog bilijara. Poznaješ ju samo tri tjedna. Če-kaj da te puste dojmovi ove igre i onda ponovno razmisli o svemu tome.
– Okej, – rekao je Phin i opet pomislio na Sophien savršeno izvedeni udarac.
Samo zbog toga bi ju morao voljeti.
– Clea je otišla kod Roba, – rekao je Wes Phinu dok su sjedili na trijemu knjižare. – Rekla mu je da jedino Zane stoji na putu njihove sreće. Uvjerila gaje daje zaljubljena u njega.
– Baš poput oca, – rekao je Phin. – Vraška tradicija, ti
– One noći mu je dala svoj mobitel i poslala ga za Zaneom s uputama da ju nazove ako Zane upadne u neke nevolje. Rekla je Robu da je pijan i da će se utopiti ako upadne u rijeku.
– A Rob nije shvatio što mu ona pokušava reći.
– Nije, hvala Bogu. Slijedio gaje do Garyevevih, a onda je Zane zastao i čekao, tako daje Rob nazvao Rachel na mobitel da se dođe naći s njim.
Phin se namrštio u nevjerici. – Zašto...
– Mislio je da će Zane nešto pokušati s njom i da će Rachel vrištati i onda bi Stephen izašao van i sve bi bilo gotovo. To je Rob, sjećaš se. Nema pogubljenja. Zbog čega bismo svi trebali biti zahvalni. Tako da gaje Rachel pošpricala sprejem za omamljivanje i gurnula ga u rijeku, a onda ju je Rob odvezao u gostionicu, a Zane se popeo na stazu i sreo nekoga s pištoljem. – Wes je uzdahnuo. – S obzirom na ono što sam izvukao od Amy o tijelu, dobio sam bolje vrijeme smrti. Zane je otišao živ u vodu i bio je ustrijeljen oko dvadeset jedan i četrdeset pet. Amy se vratila iz gostionice i otišla na kat malo poslije dvadeset dva sata, ali ti i Sophie ste bili... glasni, tako daje otišla samog do kraja doka malo se rashladiti, ali onda je pronašla Zanea. Misli da je to moglo biti oko dvadeset tri i trideset.
– Četrdeset pet minuta, – rekao je Phin. – Ima li netko alibi?
– Ti i Sophie, – rekao je Wes. – Rob i Rachel u gostionici. Leo u L. A.-u. Hildy i Ed.
Phin je podigao obrvu. – Hildy i Ed?
– Gledali su pornić kod njega, – rekao je Wes. – Policijski posao otkrije mnoge stvari za koje uopće ne želiš znati.
– Tako da nam ostaje...
– Frank koji nije otišao doma. Georgia, koja je ostala sama kod kuće nakon što si je ti osta-vio. Tvoja mama, koja je bila s Dillie kod kuće u krevetu. Stephen, koji je bio doma, ali
– Isuse, taj tip je nevjerojatan, – rekao je Phin, ali onda se prisjetio Virginije. – Ili možda ni-je.
– I Clea, Amy i Davy, – rekao je Wes. – Nitko od tih ljudi ne može naći pištolje koji bi tre-bali biti u njihovim cijenjenim kućama. Svi su oni imali pristup Sophienoj spavaćoj sobi kako bi podmjestili pištolj koji smo pronašli tamo, a koji je, usput rečeno, poslan u Cinncinati na balističko testiranje.
– Davy i Amy ne bi stavili pištolj pod Sophien madrac, – rekao je Phin.
– Amy možda, – rekao je Wes. – Navikla je da Sophie brine za sve umjesto nje. A postojala je i velika šansa da se taj pištolj nikada ne pronađe. Ali ja sam zapravo jako zainteresiran za Davyja.
– Ne mislim daje Davy Dempsey ubojica.
– Zaboravljaš Cleu. Bili su ljubavnici pet godina dok ga nije ostavila zbog Zanea, a ja i sada između njih osjetim neku napetost. Clei bi bilo svojstveno da je dvojicu tipova poslala za Zane-om. Što ako je rekla Davyju da je napravila grešku i da bi mu se vratila samo da Zane nestane?
– Davy Dempsey nije ubojica, – rekao je Phin. – A da je i odlučio postati ubojica, sigurno svoju žrtvu ne bi pogodio u rame.
– Osim ako nije znao da njegova žrtva ima problema sa srcem, – rekao je Wes. – Onda to postaje pametno. Ne možeš biti osuđen za ubojstvo, ali možeš prouzročiti čovjekovu smrt, a to je jednaka stvar. To bi Davy mogao učiniti. Počinjem misliti daje to jedino Davy mogao učiniti.
– Što ćeš učiniti? – pitao je Phin.
– Nastaviti kopati, – rekao je Wes. – Sačekat ću balistički nalaz pištolja iz Sophienog kreve-ta. Promatrat ću Davyja Dempseya. I moliti se za čudo.
– Ti s ovime imaš strašno puno posla, – rekao mu je Phin.
– Postoji još jedna stvar, – rekao je Wes, a Phin se napeo zbog tona u njegovom glasu. – Piš-tolj u Sophienom krevetu je pripadao tvom ocu.
Najgore od svega, pomislio je Phin, jest da nijedan nije bio iznenađen. – Ne želim to znati.
– Ne znači daje to pištolj kojim je Zane ubijen, – rekao je Wes.
– Ne, ali je pištolj koji je podmješten Sophie, – rekao je Phin. – Moram razgovarati s ma-mom.
Kad je Phin stigao doma, Liz gaje čekala u hodniku.
– Što je sada? – pitao je, a ona je rekla: – Odveo si ju na Dillienu utakmicu.
– Jesam, – rekao je, pogledom tražeći svoju kćerku, a Liz je rekla: – Nije ovdje. Odvela sam je kod Junie kako bismo ti i ja mogli razgovarati.
– Dobro, – rekao je Phin. – Ti si stavila tatin pištolj pod Sophien madrac. Napunjen pištolj, pod Sophien madrac. Mogla si je ubiti.
– Pretpostavljam da ti je ona to rekla, – Liz je s kamenim izrazom lica stajala na velikim ula-znim vratima. – Ona laže. Pokušava uništiti ovu obitelj i to joj dopuštaš. Morat ćeš izabrati. Ako ćeš se nastaviti viđati s njom, ne možeš živjeti pod mojim krovom. Neću ti dopustiti da zbog seksa uništiš ovu obitelj.
– Ne radi se o seksu, – rekao je Phin. – I ja ne uništavam ovu obitelj, ali ti da.
– Izaberi, – rekla je Liz, a Phin je rekao: – U pravu si. Ionako je već vrijeme.
Lice joj se opustilo i ona se nasmiješila. – Znala sam da ćeš vidjeti...
– Još večeras ću spakirati svoje stvari i prespavati u kniižari...
– Ne, – rekla je Liz s bolnim grčem na licu.
– Što si očekivala? Sutra ću isprazniti jednu od spavaćih soba i onda ću pokupiti Dillie i nje-zine stvari.
– NE, – rekla je Liz, a Phin je rekao: – Možeš prestati vrištati 'ne'. Ovo je bila tvoja zamisao.
– Ako se moraš odseliti kako bi bio sa tom...
– Budi oprezna.
Liz je duboko udahnula. – ... ženom, to je tvoja pogreška, ali nećeš odvesti Dillie. Nisi spo-soban...
Phin je napravio još jedan korak prema svojoj majci. – Nemaš pojma za što sam sve sposo-ban kad se radi o mojoj kćerki, – rekao joj je potiho. – Nemoj ni pokušavati saznati.
– Ponašaš se poput budale, – rekla je Liz.
– A ti poput kučke, – rekao je Phin i Liz se povukla unatrag kao da ju je upravo udario. – Prestani maltretirati Sophie. Sutra dolazim po Dillie. – Potom se okrenuo i otišao na kat po svo-je stvari, niti jednom ne pogledavši iza sebe.
Phinu i Sophie je trebala cijela nedjelja da premjeste knjige iz jedne od spavaćih soba – one koja je imala sjedalo kod prozora u kutu, zato što je Sophie inzistirala jer će se Dillie oduševiti – a kada su bili gotovi, oboje su bili prekriveni prašinom i znojem unatoč klimatizaciji.
– Dillie će poludjeti od sreće kad vidi ovu sobu, – rekla je Sophie, brišući znoj sa čela i tako ostavljajući prljavi trag. Oprezno ga je pogledala. – Kad smo već kod ludila, kako je tvoja ma-ma prihvatila ovo?
– Otprilike onako kako smo mogli i očekivati, – rekao je Phin, pokušavajući ne razmišljati o svojoj majci. – A to nije nimalo dobro. Mogu li te ponuditi tuširanjem?
– Pretpostavljam da nudiš i društvo, – rekla je Sophie.
– Samo razgovor pod vodom, – Phin je posegnuo za njom, točno znajući kako se će ona os-jećati priljubljena uz njega i zbog toga je još više želeći. – Također i seks. Dođi ovamo.
– Kojih sam se sve stvari odrekla zbog tebe. – Sophie mu je prišla. – Privatnih tuševa, veli-kih madraca, novca, svoje reputacije...
– Znači ne gubiš ništa što ti je uistinu potrebno. – Nasmiješio joj se dok se ona skupila u nje-govom naručju, a onda je registrirao ono stoje izgovorila. – Kakav novac?
Zastala je kako bi se zagledala u njega sa široko otvorenim očima. – Novac?
Pomaknuo je svoje ruke na njezina ramena, razdražen zbog toga što je rekla, ali ipak ju je volio. – Sophie, slušaj me, ako znaš gdje je Zaneov novac...
– O, ne znam, – rekla je Sophie, susrećući se s njegovim pogledom bez oklijevanja, očito govoreći istinu. Položila je ruke oko njegovog struka i povukla ga bliže k sebi, odlično se osje-ćajući stojeći tako pored njega, ali ne dovoljno odlično da bi mu dovukla misli. – Što se tiče onog tuša...
– Onog novca, – rekao je. – Čijeg novca i gdje je? Sophie je uzdahnula. – Radi se o novcu tvoje majke i on
je na njezinom bankovnom računu. Onog dana kada je došla na farmu, pokušala me potkupi-ti. Ali to je bilo prije dva tjedna tako da...
– Potkupiti te? – Phin ju je pogledao u nevjerici. – Dovraga, što ona misli, pa tko je ona?
– Liz Tucker, – rekla je Sophie. – Samo te pokušavala zaštititi. A sada, mogu li se konačno tuširati?
Postojalo je nečega u njezinom glasu; prebrzo je pričala. – Ne. – Phin ju je odveo do sjedala kraj prozora i povukao je u svoje krilo. – Postoji još nešto. Briga me što, sve ću ti oprostiti, sa-mo želim sve znati.
Sophie se odmaknula od njega. – Ja ništa nisam učinila, blesane. Nekome drugome možeš ići praštati.
Phin se trgnuo. – Oprosti. Ali nisi mi sve rekla. Što je još učinila moja majka?
– Ne znam, – rekla je Sophie, stojeći. – Kunem se, nisam ju vidjela od toga dana. A sada se idem tuširati. Ako mi se želiš pridružiti, dobro, ali bit ću gola i mokra s tobom ili bez tebe.
Slijedio ju je u kupaonicu, još uvijek sumnjičav, ali kada je skinula odjeću sa sebe, odlučio je daju kasnije može nastaviti ispitivati, kad oboje budu čisti i zadovoljni.
Sat vremena kasnije, kopčajući košulju dok je sjedio na rubu svog kreveta, pokušavajući se dosjetiti što je propustio u vezi svoje majke, Phin je zastao na drugom dugmetu i pomislio, Dia-ne. – Ona je potkupila Diane, zar ne? – rekao je on Sophie, a ona je zakopčala svoje hlačice i rekla: – Kako bih to ja znala?
– Ali to misliš.
– Ali ja sam često u krivu, – rekla je Sophie. Pomislio je na Diane i Dillie i na svu tu jadnu zbrku. Isuse.
– Gotovo je, – rekla je Sophie, prilazeći mu. – Što god da se zaista dogodilo, sada nije važno. Gotovo je.
Zagrlio ju je i pomislio, Nije gotovo. Dvije žene su se ispriječile između njega i njegove obi-telji, a prva od njih je mrtva.
Obiteljske vrijednosti ne bi trebale biti smrtonosne.
– Što? – rekla je Sophie.
– Moram te odvesti doma, – rekao joj je, ustajući se. – Vrijeme je za mali sastanak Tuckera.
Phin je pronašao svoju majku kako sjedi za radnim stolom u svom klimatiziranom uredu na Hillu. Klimnula mu je glavom kad je ušao, a potom se okrenula nazad prema stolu, kažnjavaju-ći ga tišinom.
– Potkupila si Diane, – rekao je i ona se ukočila, ali ništa nije rekla. Došao je do nje, zgrabio stolac za naslon i okrenuo ga tako snažno da se ona uhvatila za rukohvat.
– Phin!
– Koliko? – pitao je naginjući se nad nju.
Ona je stisnula usne, kamenog lica, a on je čekao, koliko se njemu činilo, satima. – Pedeset tisuća, – konačno je izgovorila.
Phin se uspravio. – Nije loše. A zbog čega je to bilo, za prvu godinu?
Majka mu je klimnula glavom.
– Sve dok se kloni mene i Dillie. Majka mu je opet klimnula glavom.
– Ali ona je kupila auto, – rekao je Phin. – Novu odjeću, namještaj za kući na rijeci. Koliko joj je trebalo da to prihvati?
– Bila je glupa, – rekla je njegova majka ogorčeno. – Hvala Bogu, Dillie je pametna na nas.
– Trenutno se pitam jesi li ti uopće pametna, – rekao je Phin. – Stvarno si mislila da će nas ostaviti na miru zbog pedeset tisuća na godinu? I da ostane živjeti u Temptationu? Nije bila jedina glupača.
Liz se trgnula. – Trebala se odseliti. Čim se oporavi od poroda, trebala se odseliti odavde.
– A kako si je ti mislila natjerati na to? – pitao je Phin. – Što misliš, pa tko si ti?
– Ja sam tvoja majka, – planula je Liz. – Brinula sam se za tebe. Ta ženska bi te samo uništi-la. Kad je bila s tobom, stalno si bio očajan. – Prijekorno ga je pogledala. – Nemoguć si kad se radi o ženama. Diane je bila pohlepna mala kučka, a sada ova...
– Oprezno. – Phinov glas se probio kroz prostor između njih. – Mislim da me zaista ne želiš ponovno natjerati da biram.
– Čitav grad priča, – rekla je Liz drhtavim glasom. – Ta žena je ubila Zanea. Pronašli su piš-tolj pod njezinim krevetom...
– Što? – rekao je Phin. Kako su dovraga glasine došle do toga?
Liz je klimnula glavom. – Ti je ne poznaješ. Ona ga je ubila...
– Bila je u krevetu sa mnom, – rekao je Phin. – Wes je odredio približno vrijeme smrti i do-šao je na četrdeset pet minuta, a ona je čitavo to vrijeme bila gola sa mnom. Odakle ti samo to sranje?
– Od Virginije, – rekla je Liz. – Ali svi znaju. A sada je ti štitiš...
– Možeš li barem jednom čuti što ti pričam? – rekao je Phin. – Umjesto što me obasipaš pa-ranojom?
Liz je čvrsto stisnula čeljust. – Ja nisam paranoična. Ti me trebaš. Oslobodila sam te od Dia-ne. Spasila sam te.
– Baš se pitam koliko se me oslobodila, – rekao je Phin, gledajući u tvrdoglavost u majčinim očima. – Umrla je kad je Dillie imala samo tri mjeseca. To je otprilike bilo onda kada je ostala bez novca. Je li se vratila tebi po još?
– Da, – rekla je Liz, a osjećaj gađenja je sve više rastao u njoj, a onda je vjerojatno shvatila na što je implicirao jer je široko otvorila oči i rekla: – Ne.
– Jesi li je ti gurnula niz one stube? – pitao je Phin osjećajući bol u srcu. – Jesi ju gledala ka-ko krvari do smrti? Je li Zane saznao za to? Jesi li ga ti ustrijelila?
Liz se ustala. – Dala sam ti čitav svoj život i ti meni ovako govoriš.
– Nisam želio tvoj život, – rekao joj je Phin ogorčeno. – Želio sam svoj. A Diane i Zane su vjerojatno željeli svoje.
– Nisam ih ubila, – rekla je Liz.
– To je prilično vraška slučajnost, mama. – Okrenuo se za odlazak. – Ja ne bih želio to obja-šnjavati.
– Ideš do Wesa? – pitala je Liz iza njega, bez ikakvih emocija u glasu.
– Ne, – rekao je Phin, odbijajući je pogledati. – Još uvijek si mi majka. Samo se kloni Sophi-e.
– Nisam ubila Diane, Phin, – rekla je Liz. – Bila je to zaista slučajnost.
Ovog puta joj je glas malo zadrhtao i on se okrenuo prema njoj. – Sjećaš se onog dana u su-dnici kad si rekla da ćeš sve učiniti za mene?
Klimnula je glavom.
– Nemoj.
Okrenuo se i izašao iz majčine kuće i otišao do knjižare, ne zaustavljajući se nigdje sve dok nije stao ispred bilijarskog stola.
Bila je to prekrasna stvar, masivna u svoj svojoj eleganciji, impresivna u svojoj tradiciji. Baš poput njegove obitelji.
On zapravo nije vjerovao da je njegova majka ubila te ljude. Majka mu je možda zbunjena i čudna od očeve smrti, ali nikako nije ubojica. Duboko u njoj, negdje dobro sakriveno, još uvi-jek je bilo ljudsko biće, hladno, pomahnitalo ljudsko biće, ali ipak ljudsko biće. Nije postala čudovište dok nije gledao.
– O, Isuse, – rekao je i sjeo na rub stola. Stvarno nije. Ne njegova majka.
A sada je Zaneovu smrt pokušala prišiti Sophie.
Ustao je, otišao do telefona i otipkao broj Hildy Mallow. – Hildy? – rekao je kad se javila. – Imam trač za tebe da ga proširiš okolo.
– Ja ne širim tračeve, – rekla je Hildy uvrijeđeno.
– Ali hoćeš ovaj trač, – rekao je Phin. – Netko širi trač daje Sophie ubila Zanea.
– Čula sam to, – rekla je Hildy. – Nije mi se činilo mogućim, ali ljudi su čudni.
– Bila je u krevetu sa mnom, – rekao je Phin. – Čitavo vrijeme. Svima reci.
– Oh, – rekla je Hildy. – U redu. Tvojoj majci se ovo neće svidjeti.
– Dobro, – rekao je Phin. – Reci prvo njoj.
Kad je Sophie stigla doma, Amy ju je već čekala. – Gdje si bila? – pitala je. – Trebam...
– Sama si donesi, – rekla joj je Sophie i otišla na kat. Amy ju je slijedila gore. – Što je tebi? Samo sam htjela tvoje mišljenje o montiranju snimaka.
– Izbaci sav seks iz njega i izaći će i sav prljav dijalog, – rekla je Sophie. – Nakon toga me ne zanima. Zabrinuta sam za Phina i Dillie. Oni...
– O, naravno, – rekla je Amy. – Phin i Dillie.
Sophie je pogledala gore u nju zbog tona njezinog glasa.
– Ljubomorna si.
Amy je slegnula remenima. – Samo mislim da obitelj...
– Zbog toga si zvala Brandona, – rekla je Sophie. – Ne sviđa ti se, ali ti bi radije da ja budem s njim zato što ni meni nije stalo do njega, bolje nego s Phinom...
– Ne zanima me što radiš s gradonačelnikom, – rekla je Amy. – Ševi se s njim do mile volje.
– Ustvari se radi o Dillie, zar ne? – rekla je Sophie. – U životu mogu imati samo jedno dije-te, a to si ti?
Amyne oči su se ispunile suzama.
– Amy, uvijek ću biti ovdje za tebe, ali više ti ne mogu posvećivati svoj život.
– Ne, sada ćeš ga njima posvećivati. – Amy je šmrknula.
– Pa, nema problema. Mogu se sama brinuti za sebe.
– Ustvari, ne možeš. – Sophie se pokušala nasmiješiti kako bi ublažila svoje riječi. – Voljela bih kada bi se ti ispričala Wesu i opet bila s njim. To je muškarac koji nije samo da ti je popra-vio sunčana naočale nego dao ti je i odličan tuš kojega ti koristiš u nemoralne svrhe otkad smo stigle ovamo. On je možda jedini čovjek na svijetu koji te razumije i daje ti ono što trebaš, čak i prije nego što shvatiš da ti je to potrebno. A ti si se njega odrekla zbog pornića? Ma daj, Ame.
– Ovo je moja karijera, Sophie, – rekla je Amy ukočeno.
– Ovo je kućni film, Amy, – rekla je Sophie. – Amaterski pornić. Nisi ti Robert Rodriguez. Odrasti i shvati koje su bitne stvari u životu.
Amy se okrenula i odšetala.
Kad je Davy nekoliko minuta kasnije stigao na kat, pitao je: – Što se dogodilo s Amy?
– Izabrala sam Phina i Dillie, – rekla je Sophie. – Nije li to bilo ružno od mene?
– Nije, – rekao je Davy. – Već je i bilo vrijeme da napraviš neki drugi plan od onoga, 'Žrtvovat ću cijeli svoj život za moju odraslu sestru i brata.' Čak i prošlo.
– Štoje s tobom? – pitala je Sophie.
– Ja imam svoj plan, – rekao je Davy, cereći se. – Sve će biti u redu.
– Neće za Amy, – rekla je Sophie i Davyev je osmijeh izblijedio.
– Ona će biti dobro, – rekao je, ali nije zvučao uvjereno. Svjetlo je zatreptalo i on je rekao: – O, odlično, opet je uključila sve aparate. Nisi li joj rekla...
– Ne znam već koliko puta, – rekla je Sophie i ustala se kako bi povikala niz stube. – Amy? Uzrokovat ćeš nestanak...
Svjetla u prizemlju su nestala.
– ... struje.
– Ja ću to srediti, – rekla je Amy hladno s početka stubišta. – Koliko uopće može biti teško ako ti to znaš popraviti?
Čuli su je kako lupa vratima od podruma i spušta se stubištem.
– Znaš, njoj treba pljuska, – rekao je Davy. – Razmaženo derište.
– Samo je povrijeđena, – rekla je Sophie. – Ona... Svjetla su se upalila za par sekundi i onda su začuli čudne zvukove i pojurili dolje.
Amy? – rekla je Sophie.
– Amy? – trčao je Davy niz stube, a Sophie je jurila za njim.
– Netko je izvukao žicu u kutiji, – rekao je Wes kad se Phin vratio iz bolnice. – I izlio vodu na pod i tako joj napravio zamku.
– Ne njoj, – rekao je Phin s mrzovoljom u glasu. – Amy to inače nikada ne radi. Ništa ne po-pravlja po kući. Ona je umjetnica. – Osjećao se užasno čak i dok je to izgovarao, prisjećajući se Amynog blijedog lišća u bolnici, zamotanih prstiju od opeklina, njezine obrijane glave kako bi joj zašili ranu koju je zadobila kad ju je strujni udar odbacio na metalni stol.
– Za Sophie, – složio se Wes. – Danas sam primio anonimni telefonski poziv. Čini se da net-ko misli kako ispod Sophienog kreveta postoji pištolj.
– Jesi ga uhvatio?
– Poziv je upućen iz sudnice, – rekao je Wes. – Mogao je zvati bilo tko sa ovog svijeta. A sada ovo. Netko prilično jako želi maknuti Sophie sa svog puta.
Phin je zažmirio. – Ne mogu zamisliti moju majku kako se šulja u podrum i izvlači žicu. Ili stavlja pištolj pod krevet za kojega je znala da spavam na njemu.
– Tvoja mama je... uzrujana jer si se odselio, – rekao je Wes. – Jako.
– Preboljet će ona to, – rekao je Phin. – Znači ideš u bolnicu vidjeti Amy? – Wes se okrenuo, a on je dodao: – Pitala je za tebe. Rekao sam joj da istražuješ nesreću i da ćeš kasnije doći raz-govarati s njom.
– Želi me vidjeti?
– Zvučala je tako, – rekao je Phin. – Prilično se ozlijedila tako da će prenoćiti u bolnici. Do-bro vrijeme da popričaš s njom.
Wes se okomio na njega. – Misliš da ću je sada pitati nešto o Zaneu?
– Mislio sam da razgovarate o vama, – rekao je Phin. – Odlazi sutra nakon premijere.
– Tako brzo izlazi?
– Promatrat će ju samo preko noći. Idi do nje.
– Možda, – rekao je Wes. – Je li Sophie...
– Sophie će večeras biti sa mnom.
– Mislio sam da Dillie...
– Ostat će sa mnom i Dillie, – rekao je Phin. Wes je podigao obrve. – Tvoja majka...
– Idi posjetiti Amy, – rekao je Phin. – Ja ću se pobrinuti za moju majku.
Kad je Wes sljedećeg dana dovezao Amy kući iz bolnice, Sophie je već očistila čitavu kuću, spakirala njihove stvari i auto napunila benzinom. – Ako ti se ne ide večeras poslije premijere, možemo ostati, – rekla je Sophie, a Amy je rekla: – Kako god ti želiš, – i otišla gore u krevet.
– Vratit ću se kasnije večeras, – rekao je Wes Sophie. – Ona je dobro, samo je nervozna zbog premijere.
Ali kada je Sophie otišla gore da je vidi, umjesto nje je pronašla Davyja koji je pakirao svoje torbe.
– Odlaziš?
– Moram negdje otići i završiti neke stvari s jednom osobom. – Zatvorio je poklopac kovče-ga i zaključao ga. – Harvard tebe ovdje pazi, vjerojatno i bolje nešto što to ja mogu. Na kraju krajeva, ovo je njegov teren.
– Mislim da ne...
– Amy je dobro, Clea je otišla, a rekao bih da tvoji problemi...
– Clea je otišla?
– Otprilike prije pola sata, – rekao je Davy. Glas mu je bio smiren, ali lice neraspoloženo.
– Zbog toga odlaziš? – Sophie je osjetila mučninu. – Ne odlaziš s njom, zar ne? Ne želiš ju natrag?
– Postavljaš previše pitanja. – Davy je sjeo pored nje i zagrlio je. – Slušaj me: Udaj se za gradonačelnika, zadrži psa i nakon toga živi sretno u ovoj kući. To je ono što sama želiš. Zabo-ravi na mene i Amy i kreni za tim.
– Samo tako, – rekla je Sophie.
– Jesi li pokušala? – pitao je Davy.
Sophie se blago nasmiješila. – Pa, zapravo, jesam. Razbila sam gradonačelnika u bilijaru.
– Dobra djevojka, – rekao je Davy.
– Tako što nisam nosila gaćice, – rekla je Sophie.
– Još bolje, – rekao je Davy.
– Samo ne mislim da će to funkcionirati, – rekla je Sophie. – A znam da mi to neće dati ovu kuću.
– Imam jedan prijedlog za tebe, – rekao je Davy, a Sophie je rekla: – Ovo bi trebalo biti dob-ro. Varanje vlastite sestre.
– Ne, – rekao je Davy. – Ovo je obećanje. – Ti ostani ovdje i udaj se za gradonačelnika, a ja ću ti dati ovu kuću.
Sophie je zatreptala. – Imaš tri četvrtine milijuna dolara?
– Nikada ljude ne pitaj za novac, – rekao je Davy. – Nepristojno je.
Zaneova bankovna knjižica. Sophie se sledila. – Odakle tebi tri četvrtine milijuna dolara?
– Sophie... – Davy je sjedio i nasmiješio joj se onim Dempsey osmijehom.
Sophie je uzdahnula. – Nazovi me da ti uplatim jamčevinu kada te ulove.
– Imaš problem s ponašanjem, – rekao je Davy i poljubio je u obraz. – Nemoj se vraćati u Cincy, ostani ovdje. Do ponedjeljka ću ti srediti ono.
Uzeo je svoj kovčeg, a ona je rekla: – Čekaj, – i bacila mu se u naručje, a on ju je privukao k sebi. – Budi vrlo, vrlo oprezan, – prošaptala mu je u uho, ne dodavši osobito s Cleom, a on ju je čvrsto držao u naručju i rekao: – Samo zbog tebe uvijek i jesam. – Potom joj je poljubio obraz i otišao.
Te večeri, Phin je upravo zgrabio ključeve svog automobila kada je Sophie pokucala na stra-žnja vrata knjižare.
– Mislio sam da ja trebam doći kod tebe, – rekao je i pustivši ju unutra.
– Amy me izluđuje, – rekla je Sophie. – Ostavila sam Wesa da se zamara s njom. Ionako joj se on više sviđa od mene. – Ovila je ruke oko njegovog struka i on ju je privukao k sebi i polju-bio je u vrh glave. – I za razliku od Amy, ti si smiren, – rekla mu je Sophie, naslonjena na nje-govu košulju. – Sviđa mi se to kod muškarca.
– U posljednje vrijeme mi je to sve teže, – rekao je. – Dillie je kod Jamie Barclay. Želiš li doći gore i gledati TV iz mog kreveta?
– Nisam ni znala da imaš TV, – rekla je Sophie.
Ona je na hrpu poslagala njegove jastuke pored uzglavlja kreveta, dok je on otvarao ormar u kojem mu je stajao TV i okrenuo ga na lokalni program Temptationa, a kada se okrenuo, ona je bila izvaljena na krevetu čekajući ga, izgledajući kao da joj je potpuno ugodno i vrlo dobro, iako je opet bila u hlačicama.
– Hoću li dobiti kokice? – pitala je, a Phin je pogledao na kuhinjski sat i odgovorio: – Imam pet minuta do početka. Možeš dobiti nešto drugo.
– O, super, čitavih pet minuta. – Sophie je zakolutala očima – To ie ono što trebam, frajera s velikom izdržljivosti.
Ispružio se na krevetu pored nje. – Prije nego što zaboravim, Prizzi's Honor. – Potapšao je krevet. – 'Upravo ovdje u Orientalu.'
– Kako si to nabavio?
– Amy, – rekao je. – Pitao sam je kad je bila u bolnici. Naravno, nije znala što ću učiniti s time.
Sophie se nasmijala i poljubila ga, a on je upao u tu mekoću i vrelinu njezinih usana.
– Smiješno što si to sada spomenuo, – rekla je Sophie dok mu se primicala. – Danas sam oti-šla kod Hildy i odnijela joj sladoled, jer me spasila sa svog doka i ona je imala tu knjigu s bala-dama.
– Dobro, – rekao je Phin i nagnuo se kako bi je opet poljubio, stavljajući ruke iza njezine glave.
– A 'Julie Ann' je u njoj, – rekla je Sophie, gurkajući ga polagano kako bi prestao. – I mislim da si je posve krivo shvatio.
Podigao je glavu. – Pogrešno? Baka mi je godinama pjevala tu pjesmu. Govoriš mi daje mo-ja baka bila u krivu?
– Zadnja strofa, – rekla je Sophie nepokolebljivo, – kaže da nikada nisu pronašli Julie i nika-da nisu pronašli ljubavnika.
– Točno, – rekao je Phin.
– Znači da su oboje nestali, – rekla je Sophie.
– Točno, – rekao je Phin.
– Znači daje to prilično patrijarhalna pretpostavka da se medvjed dočepao Julie. – Sophie se lagano okrenula od njega i stavila glavu pod jastuke. – Mislim da se Julie dočepala medvjeda.
– Da, baš – rekao je Phin, a onda je osjetio nešto hladno kako mu se ornata oko zapešća i kad se ustao, Sophie ga je lisicama zavezala za krevet.
– Wes mi ih je posudio, – rekla je. – Iako ih kasnije ipak moram vratiti
Phin je jednom snažno trgnuo rukom dok je osjećao nešto poput panike. – Ovo nije smiješ-no. Daj mi ključ.
Sophie je prekriženih nogu sjela na krevet i klimnula glavom. – Neću. Ovog puta je defini-tivno došao red na Julie Ann.
Phin je zatvorio oči. – Barem mi reci da imaš ključ.
– Naravno da imam ključ. – Mogao je osjetiti da mu se Sophie primiče, a onda je shvatio da mu otkopčava košulju.
– Sophie, mislim da... – počeo je Phin, ali onda mu je prstima prešla preko trbuha i svakog mišića kojega je stegnuo i konačno je zašutio.
Rastvorila mu je hlače i tiho rekla: – Dopusti mi da ti pružim orgazam za kojega nećeš mora-ti ništa raditi, – i on je pogledao u njezine sjajne smeđe oči i rekao: – Samo nemoj izgubiti ključ. – Nasmijala se i poljubila mu trbuh, a on je onda zaboravio na ključ, na ubojstvo i opće-nito na Temptation i potpuno se predao Sophienim hladnim, znatiželjnim prstima i vrelim, gla-dnim ustima.
Petnaest minuta kasnije, on je zadovoljno zurio u strop, razmišljajući o svojoj sreći koja je sada bila velika, kad je čuo nečije kucanje na vratima u prizemlju. Sophie je sjela pored njega i on je pokušao učiniti isto, ali je shvatio da je još uvijek privezan lisicama za krevet. – Ključ... – počeo je, a onda je vidio da ona gleda pored njega u televizor, posve zaprepaštena. – Što? – rekao je, a ona je rekla: – To je pogrešan film. To je Cherished.
Okrenuo se i ugledao Roba na ekranu, golog, posezao je za Cleom, koja je također bila gola i rekao joj je: 'Ti definitivno imaš istraživačke maštarije.'
Phin se sledio kad je čuo dijalog filma.
– 'Još ćemo se mnogo seksati na javnim mjestima' – rekao je Rob. – 'Želiš li znati zašto?'
– 'Zato što ti se sviđa' – rekao je Rob i posegnuo za njom, a onda je film prešao na zrnastiju snimku igre tijela i Sophie je rekla: – O, moj Bože, to je film Hot Fleshy Tights.
U prizemlju je lupanje postajalo sve glasnije i Phin se okrenuo prema njoj, rekavši: – Daj mi taj ključ.
Sophie ga je brzo potražila na noćnom ormariću i otključala mu lisice drhtavim prstima, dok je on gledao film koji je išao u tako krupan plan da je bilo nemoguće vidjeti koji se dijelovi tijela uopće snimaju.
Skoro.
Phin se otkotrljao s kreveta i zgrabio svoje hlače. – Nazovi Wesa i reci mu da se nađe sa mnom u televizijskoj postaji.
– To nije naš film, – rekla je Sophie dok je grabila telefon i utipkavala broj telefona, – to je Leov film, kunem ti se Bogom.
– Stvarno me nimalo ne zanima, Sophie, – rekao je Phin. – Moje dijete to gleda.
Kadar se vratio opet na golog Roba koji je rekao goloj Clei: – Tvoja duša je nešto posebno.'
– Phin... – Sophien glas se slomio, a onda je slika bljesnula i sve se zamračilo, a ona je zašut-jela. Ili se njegov televizor pokvario ili je netko odjurio do televizijske postaje i prekinuo ovo. Okrenuo je program i na ekranu se pojavio plavi tinejdžer koji je tukao nekog vampira. Televi-zor mu je bio u redu.
Ali njegov život je bio slomljen.
– Žao mije, – prošaptala je Sophie.
– Da, i meni isto, – rekao je i otišao u prizemlje razgovarati s iritantnim građaninom koji mu nije prestao lupati na vrata.
Odjeljak soft bala Temptationa imao je četiri lijepa, natkrivena igrališta, svaki sa svojim sje-dalicama, a svi su bili ispunjeni roditeljima, sestrama, braćom, bakama i djedovima, prijateljima i ostalim članovima obitelji. Izgledalo je to poput četiri Božića bez purice, ako se ne broje neko-liko trenera.
– Zemlja šišmiša, – rekla je Sophie. – U pravom smislu riječi.
– Da, – rekao je Phin. – Sportaši Temptationa u pravom svjetlu.
Dillie je gurnula Sophienu ruku. – Molim te, poželi mi sreću.
Izgledala je tako odlučna u svojem crveno-bijelom dresu, crvena kapa joj je isticala malo ši-ljasto lice, da je Sophie jedva odoljela da joj ne kaže, Strašno si slatka, mala, ali je rekla: – Na-ravno. Slomi nogu.
– Što? – rekla je Dillie.
– To se samo tako kaže, – rekao je Phin. – Izraz koji se nikada ne upotrebljava u sportu. Idi i budi dobra.
– Okej. – Dillie se istegnula i Phin se sagnuo kako bi je poljubio. Potom se istegnula prema Sophie, koja se također sagnula. Dillien obraz je bio mek i gladak poput svile i Sophie ju je u njega poljubila, a ona je rukama zagrlila Sophien vrat i na trenutak ju privukla k sebi.
– Hvala ti što si došla na moju utakmicu, – prošaptala je, a Sophie je njoj prošaptala: – Hvala tebi što si me pozvala.
Kada je Dillie otrčala kako bi se priključila svojem timu, Sophie se okrenula prema otvore-nim tribinama i suočila se s od njih su izgledala neodobravajuće, i barem jedno od njih, ono Virginije Garyey, bilo je neprijateljsko. – Zašto je Virginia ovdje?
– Nećakinja joj igra u drugom timu. – Phin je položio ruku na Sophiena leđa, a Virginia se zarumenjela. Vjerojatno zbog pokušaja da telepatijom stigne do Liz.
– Znači ovo je kao večera, samo još nešto malo više, – rekla je Sophie Phinu.
– Da, ovo je vraška večera.
– Ovo je maturalna večera, – rekla je Sophie. – Konačno sam uspjela.
Phin je klimnuo glavom. – Pričat će o ovome narednih deset godina.
– Trebali bi si stvoriti vlastite živote.
– I jesu, – rekao je Phin. – Živote koji se vrte oko nas. Idi sve do vrha. Odatle bi trebali bolje vidjeti.
S obzirom da je vrh značio samo desetak redova od poda, bio je to kratak put. Također je bi-lo vruće kao u paklu i do kraja prvog poluvremena, Sophie je bila posve mokra od znoja.
Phin je sjedio pored nje, posve usredotočen na igru, očito nesvjestan vrućine.
– Znači tako, Tuckeri su otporni na vrućinu i ne znoje se? – rekla je dok je gledala Dillie ko-ja je trebala udariti palicom.
Dillie je promašila loptu, a Phin se trgnuo i ispod glasa rekao: – Gledaj loptu, Dill, – i se-kundu kasnije, trener se ustao i povikao: – Gledaj loptu, Dillie!
– Uh, to ti nije tako važno, zar ne? – rekla je Sophie. Dillie je pogodila iz drugog pokušaja, a Phin je sam sebi
rekao: – Okej, to nije loše. To uopće nije loše. – A onda se konačno okrenuo prema njoj kad je shvatio da mu se ona obraća. – Što?
– O, Isuse, ti si očito jedan od onih roditelja… – rekla je Sophie – Nije samo igra za vas ne-go to vam je u krvi, tebe i svih onih u tvojem srodništvu koji su ikada uhvatili palicu u ruke. To je...
– Mi volimo pobjeđivati, – rekao je Phin. – Tako je to kod Amerikanaca.
– Točno, – rekla je Sophie. – 'Mi smo deset i jedan.' – Što?
– Citat iz jednog filma, – rekla je Sophie. – 'Mi smo Amerikanci, mi smo deset i jedan'. 'Jedan' je Vijetnam. Nije važno.
Namrštio se pogledavši je. – Prestani citirati. Zbog čega si sada nervozna?
Sophie je pogledala oko sebe u sva ta različita i neprijateljska lica. – Recimo samo da trenut-no oko sebe ne osjećam ljubav. – Počela je trljati prste na kojima joj je nekad stajalo prstenje, a Phin je položio svoje ruke na njezine.
– Dobro si. – Jednu ruku joj je stavio u svoju i primakao je svojem koljenu i ona je ostala sjediti tamo na suncu, držeći se za ruke s gradonačelnikom, dok su ih svi roditelji iz Tem-ptationa krajičkom oka gledali i šaptali.
Bila je to vjerojatno ugodna promjena, jer sada nisu više razgovarali o ubojstvu i video pre-mijeri.
Sljedeći branič policom je zauzeo svoje mjesto i Dillie je otišla odigrati treću bazu.
Pucač se uspaničio i zatvorenim očima bacio loptu koja je odletjela preko glave braniča i za-bila se u tablu iza njih.
– O, Isuse, – rekao je Phin sebi u bradu. Kad je Sophie podigla jednu obrvu, nagnuo joj se bliže i rekao: – Dijete ne može pucati, ali ima nisko samopouzdanje i majka inzistira na igri.
– Šališ se, – rekla je Sophie. – Zašto šapćemo?
Phin je pokazao u smjeru napete žene u kratkim hlačicama, koja je sjedila dva reda ispred njih. – To je mama. Predsjednica PTA. Nitko se s njom ne petlja.
Pucač se opet uplašio i sada je loptu poslao ravno u zrak. – Brittany, koncentriraj se! – vik-nula je žena dva reda ispred njih, a kad je Brittany uspjela ponovno dobiti loptu, nabrala je lice pokušavajući tako doći do potpune koncentracije i udarila je koliko je god mogla. Otišla je na zapad i pogodila Dillie ravno u sljepoočnicu.
– Joj, – rekao je Phin ispod glasa.
Dillie se ustala, protrljavši glavu rukom, a trener je otišao do nje. Dillie je klimnula glavom i onda je trener mahnuo nekome s klupe, nakon čega je Dillie maknuta s terena, došavši do tribi-na.
– Stvarno sam dobro, – rekla je ona Phinu, treptajima tjerajući suze iz očiju. – Trener je sa-mo mislio da bih trebala malo sjesti.
– Pusti me da vidim, dušo. – Phin joj se zagledao u oči i ispred nje stavio dva prsta. – Koliko prstiju vidiš?
– Dva, – rekla je Dillie, usredotočivši se na ruku. – Mogu se vratiti u igru.
Jednom je šmrknula, a Sophie je rekla: – O, odmori se malo. Dođi ovamo. – Raširila je ruke i Dillie joj se sklupčala u krilu, naslonivši glavu na Sophieno rame. – Tata, dobro bi nam došlo malo leda, – rekla je Sophie Phinu dok je skidala Dillienu kapu. – Ako ga ne možeš nigdje na-baviti, onda nam donesi hladnu limenku soka.
– Ustvari bi se ona trebala vratiti... – počeo je Phin, ali susreo je Sophien pogled zbog kojega je zastao.
– Led, – rekla je, – ili ćemo napraviti scenu.
– Okej, – rekao je Phin i otišao.
– Malo me boli, – rekla je Dillie.
– Mogu misliti. – Sophie je poljubila Dillieno čelo i modrica se počela nazirati. – Sada si ista kao tvoj tata. I on ima jednu.
– I ti imaš isto. – Dillie ju je pogledala, kao da ju na trenutak odmerava i rekla – Cela poro-dica se slaže.
Sophie je zadržala dah.
– Zar se ne slažemo? – rekla je Dillie, primičući joj se sve bliže, a Sophie je pomislila s više sigurnosti nego li je ikada sanjala da će imati, Ovo je sve što želim.
– Da, – rekla je, a Dillie je rekla: – Odlično, – i privila joj se još bliže.
Phin se vratio s ledom u plastičnoj vrećici. – Hajde da vidimo, Dill. – Dillie se malo uspravi-la i potom se trgnula kad joj je Phin prislonio led na kvrgu. – Samo drži to tako jednu minutu i onda se možeš vratiti nazad u igru.
– Mislim da neće, – rekla je Sophie, držeći Dillie blizu sebe i promatrajući teren. Brittany je upravo zavitlala jednu loptu pored igračice treće baze, koja je izgledala uplašeno i napeto.
– Prestani, – rekao je Phin obraćajući se Sophie. – Ovo je moje dijete. Ona je borac. Je li ta-ko, Dill?
Dillie se uspravila i klimnula glavom. – Ja sam Tucker, a Tuckeri su hrabri. Mi ne odustaje-mo.
– Da? – rekla je Sophie. – Pa, ja sam Dempsey, a Dempseyevi su pametni. Mi ne izlazimo natrag na teren dok trener ne smjeni pucača koji se ljuti na igrače treće baze.
– Molim, – rekla je Brittanyna majka sa svog mjesta, dva reda ispred njih.
– Oprosti, Catherine, – rekao je Phin u isto vrijeme kada je Sophie rekla: – Nauči svoje dijete pucanju prije nego je pustiš na teren. – Kad se Phin okrenuo kako bi ju pogledao svojim jedin-stvenim Začepi, dovraga pogledom, Sophie je dodala: – Pa, nikako ne mislim da će ozljeđivanje prijatelja pomoći Brittany pronaći samopouzdanje. Pogledaj je.
Dolje na terenu, Brittany je tjerala suze iz očiju. To ju nije zaustavilo da opet puca, naravno, i uz sve moguće napore, opet je pogodila igrača treće baze.
– Želim biti Dempsey. – rekla je Dillie.
– Što? – rekao je Phin, a Sophie je rekla: – Ne, ne, dušo, ti si Tucker. Ti si ista tvoj tata. Mo-raš svakog dana nekoga pobjeđivati ili ti neće biti dobro. Samo pričekaj da trener razoruža Brittany i onda se vrati u igru.
Brittanyna majka se ustala, uputila im značajan pogled i sišla s tribina.
– Slušaj, – počeo je Phin, ali gledajući i dalje na teren, trener je još uvijek bio na koljenima pričajući s Brittany, koja je jecala i klimala glavom.
– Da, sport je odličan za djecu, – rekla je Sophie, a kada je u igru ušao novi pucač, rekla je: – Ne znam. I ovaj mi izgleda nekako divlje.
Phin je zaklimao glavom. – Tara Crumb. Njezina majka je svoju školu odvela do četvrtfina-la, a njezin otac je sa mnom igrao bejzbol u srednjoj školi.
– Da, ali jesu li radili s njom?
– Stalno, – rekao je Phin. – Ovaj pucač zna što treba. Hoćeš li mi pustiti dijete?
Sophie je raširila ruke, a Dillie je rekla: – Isuse, jesmo li sigurne?
– O, zaboga, – rekao je Phin, a Sophie je rekla: – Jesmo. Detaljno smo ispitali njezino obi-teljsko stablo i prošla je testiranje. Možeš ići. – Dodala je Dillie njezinu kapu i rekla: – Ali sva-kako stavi kapu na glavu, jako je vruće.
Dillie je klimnula glavom i potrčala niz stubište.
– Očito je da ne razumiješ sportaše, – rekao je Phin.
– Očito je da razumijem, – rekla je Sophie. – Davy i Amy su se bavili ovim sportom. A vje-ruj mi, svaki pucač koji ih je pogodio i preživio, jako je zažalio zbog svoje pogreške. Dempseyevi se osvećuju.
– To je igra, a ne rat, – rekao je Phin zadržavši pogled na svojoj kćerki koja se vraćala na te-ren.
– A zašto je onda tvoja kćerka povrijeđena? – pitala je Sophie i notom zastala.
Dolje na samom početku tribina, Brittanyna majka je razgovarala s Liz Tucker. Dok je Sop-hie promatrala, Liz je podigla pogled sve do vrha tribina i zagledala se, ne trepćući, u svog sina i noćnu moru koju je poveo na utakmicu.
– Majka ti je ovdje, – rekla je Sophie Phinu, koji je još uvijek gledao Dillie.
– Znam.
– Čovječe, sada si u pravoj nevolji.
Nagnuo se nazad i pustio je da mu ruka padne uzduž ograde, iza njezinih leđa. – U nevolji sam otkad sam te upoznao. Tako da ovo ništa ne mijenja. – Škiljeći je gledao u teren dok je Tara udarala loptu. – Ti si strašna gnjavaža, ali isplatiš se svega.
– O. To je lijepo znati. – Sophie je pokušavala ne gledati Liz.
Kada je Tara udarila drugu loptu i Dillie je uhvatila u rukavicu, stojeći na trećoj bazi, Phin je tiho rekao, tako da ga nitko udaljen nije mogao čuti: – Hvala ti što se brineš za moje dijete.
– Bilo mi je zadovoljstvo, – rekla je Sophie.
– Ali pokušaj izbjegavati moju majku.
– Apsolutno, – rekla je Sophie, držeći pogled podalje od Liz.
– I kasnije me poševi do ludila, – rekao je Phin, još uvijek zureći u teren.
Sophie se okrenula da vidi je li ga itko čuo. Očito nije; inače bi ju već napali vilama. – Želiš li da me ubije mafija ili mame softball ekipe?
– Nitko nije čuo, – rekao je Phin. – I nisi ti kriva za to. Ti samo sjediš ovdje i izluđuješ me.
Sophie je pogledala dolje u mokru majicu i užarene ruke. – Potpuno sam mokra od znoja.
– Nema veze. – Phin ju je tada pogledao, a osmijeh koji joj je uputio svima prisutnima oko njih je rekao točno ono što je maloprije njoj izgovorio. – Ti samo trebaš disati i ja padam na tebe.
Sophie je osjetila kako se rumeni. – O. – Progutala je knedlu. – Kasnije će ti se definitivno posrećiti. – Potom se okrenula od njega prije nego mu odmah završi u krilu.
Dolje na terenu, Tara je podigla svoju palicu, a Dillie je veselo skakutala gore-dolje.
A na samom početku tribina, Liz je zurila gore u Sophie, nimalo vesela.
Phin se nakon završetka utakmice zaustavio točno ispred kuće na farmi, rekavši: – Moram raditi do 17:00, a onda će mi u 19:00 doći Wes. Večeras ću doći kasnije.
– Ili bih ja u međuvremenu mogla doći kupiti knjigu, – rekla je Sophie i pogledi su im se sre-li i ona je pomislila, O, Bože, uzmi me sad.
– Cijenio bih to, – rekao je Phin. – Ali ti zaslužuješ više vremena za sebe, tako da ćemo se vidjeti kasnije, ali svakako ćeš izaći kad se riješim Wesa. – Phin se nagnuo kako bi je poljubio, ali je zastao kad je ona odmaknula glavu i pokazala prema stražnjem sjedištu i Dillie.
– Mogu ja gledati kroz stražnji prozor da ti možeš poljubiti Sophie, – rekla je Dillie.
Sophie se nasmiješila prema Dillie. – O, dušo, nije on planirao...
– Gledaj kroz stražnji prozor, Dill, – rekao je Phin, a kad se Dillie okrenula, požudno je po-ljubio Sophie. – Vidimo se u 17:00, – rekao joj je na uho i opet ju poljubio, a kad su se odvezli, ona je pomislila, Ali to je tek za šest sati.
Nije mogla dočekati i stvorila se tamo u 16:30, na sebi je imala svoju ružičastu haljinu, a Phin je rekao: – Gdje si toliko dugo?
– Bit ću na katu, – rekla je Sophie. – 'Odvedi me u krevet ili me zauvijek izgubi.' – Krenula je prema stubama i čula ga je kako obilazi pult, a potom je začula udaranje znaka ZATVORE-NO u staklo od vrata. – Mogu čekati do 17:00, – povikala je, a on se počeo uspinjati stubištem, rekavši joj: – Ja ne mogu.
Ali kad su stigli na kat, izvadio je bocu vina iz hladnjaka... – Možemo ovo piti, – rekao joj je. – Nisam ga kupio u ovom gradu... – a kad je uzela svoju čašu, on je uključio glazbu i Dusty je počeo pjevati Only Want to Be with You.'
Sophie se uspravila sjedeći na krevetu, potpuno oduševljena. – Zašto, gosp. Robinson, poku-šavate me zavesti?
– Zato što je to tako teško? Ne. Samo sam razvio ljubav prema Dustyju. I tebi. – Nasmiješila mu se, a on se zagledao u nju jednu dugu minutu i rekao: – Mom tati bi se strašno svidjela.
– Oh – rekla je Sophie.
– Pomakni se malo, – rekao je i ona je to učinila. Sjeo je na krevet i izuo cipele. – Kakav ti je bio dan? – pitao je i naslonio se na jastuke pored nje.
Sophie se sklupčala pored njega, polako ispijajući svoje vino. Bilo je jako fino. – Najdraži dio mi je bio onaj kada je trener izbacio Brittanynu majku iz igre.
– To je bilo dobro, – Phin je klimnuo glavom. – Vjerojatno si propustila dio kada je Brittanyna majka uložila žalbu glavnom predsjedniku svih sportaša Temptationa u želji da smjeni trenera.
– O, – rekla je Sophie. – Je li taj predsjednik normalan?
– On je Stephen Garyey.
– Trener ostaje, – rekao je Phin. – Pij svoje vino.
– Sredio si to, zar ne? – rekla je Sophie nakon čega je popila svoje vino.
– Da.
– Imaš li ti uopće pojma koliko je seksi korištenje moći za nešto dobro? – rekla je Sophie, gledajući ga u oči preko ruba svoje čaše.
– Zaista? – Dublje se namjestio u jastuke. – Jesam li ti ikada ispričao kako sam pobijedio Stephena da postavi novu uličnu rasvjetu?
Sophie je odložila svoju čašu. – Uzmi me.
Nacerio joj se, a onda je i on odložio svoju čašu dolje i nagnuo se prema njoj i poljubio je, polako, a kad su oboje bili goli pod prekrivačem, on se još uvijek polako kretao, iako mu je ona rekla: – Bolje nam je da požurimo ako će Wes navratiti.
– K vragu i Wes, – rekao je Phin. – Ostani malo ovdje. – Potom ju je dirao svagdje gdje je voljela biti dirana, a kad joj se disanje usporilo kako bi bilo u ritmu s njegovim, i ona je njega počela dodirivati, a poslijepodne je nestalo u nježnom smijehu, vrućini i nevjerojatnom užitku. A kad ju je konačno uzeo, pomicao se tako sporo daje minute rastegnuo u vječnost i ona je osta-la s njim, gledajući u njegove oči i klizeći niz njegovo tijelo i živjela je u njegovom poljupcu sve dok ju vrućina nije toliko preplavila da je jednostavno sjala. A onda je, nakon cijele vječ-nosti, prošaptao: – Sada, – u njezino uho i okrenuo se kako bi bio na njoj, a onda je vrućina dosegla vrhunac i ona se grčila pod njim, doživljavajući vrhunac.
Kada se prestala tresti, on je još uvijek bio na njoj, također drhteći i uzdišući. Zarila je lice u njegovo rame i pomislila na dan koji je provela s njim, na sav onaj smijeh i užitak i osjećala se tako sigurnom i zaštićenom kad ju je držao čvrsto uz sebe, a kad su se oboje opustili, rekla mu je istinu: Od iznenađenja je nekako čujno izdahnuo. Nakon dugo vremena se odmaknuo od nje, a kad joj se nasmiješio, izgledao je kao da joj pokušava prodati polovni automobil.
– Ovaj, hvala ti, – rekao je.
Hvala ti? – Nema na čemu, – rekla je Sophie dok su joj se razočaranje i iživciranost probijali kroz zadovoljstvo. – Sto je s tobom?
– Zašto se tebi toliko žuri? Tri tjedna i ti se već želiš vezati.
– Ovdje se uopće nije radilo o vezi ili obvezi, samo o emociji, – rekla je jednolično.
– To je bila veza, – rekao je Phin, jednako jednolično. – Znaš da sam lud za tobom, zašto...
– Reci mi riječ koja počinje sa V i onda ću znati.
– Što se dogodilo s 'You Don't Have to Say You Love Me'?
– Nisam obožavateljica Dustyjevog perioda mazohizma, – rekla je Sophie. – Moraš mi to re-ći.
Phin se ustao iz kreveta. – Znaš, bila si u pravu, Wes će uskoro doći. Vjerojatno bismo se trebali odjenuti. – Zgrabio je svoje bokserice i krenuo prema hodniku do kupaonice.
– Zar sam nešto pogrešno rekla? – povikala je Sophie za njim, ali on je već bio u hodniku, a njoj je trebala sva samo-kontrola kako bi se suzdržala da u zid ne baci njegovu budilicu.
Okej, bila je glupa. Ali stvarno gaje voljela. Vjerojatno joj tajming u pola odličnog seksa nije bio dobar za to izjavu, s obzirom da je odličan seks uvijek mutio ženski razum, ali sada kad je to shvatila, također je znala da ga voli već neko vrijeme.
Ustala se iz kreveta i uzela svoj grudnjak, odlučna u namjeri da smisli način kako ga natjerati da prizna da i on nju voli jer ju je, naravno, i volio, u to nije nimalo sumnjala. Pošteni način bi bio da se suoči s njim i da pa natjera da razgovaraju o tome, ali ona je to upravo pokušala i ka-mo ju je to dovelo?
Znači, vrijeme je da se ponaša kao Dempsey. Vrijeme je da odbaci svu svoju savjest i ponos. Vrijeme je da vara i laže i tako dobije ono što joj je potrebno. Sjela je na rub kreveta i počela razmišljati o Phinovim slabim točkama. Imao ih je samo nekoliko. Seks. Košulje. Bilijar.
Bilijar.
Čula je kako se tušira u kupaonici i pomislila, Ovaj dečko je gotov. Potom se odjenula, samo nakratko svratila u kupaonicu, dok se on još uvijek tuširao i sišla je dolje kako bi mu pokazala točno s kime ima posla.
Kad je Phin izašao iz kupaonice, Sophie nije bilo, zbog čega je osjetio olakšanje i krivnju, sve dok nije čuo udaranje kugli na bilijarskom stolu. Odjenuo je hlače i košulju i pošao dolje s bojazni u srcu.
Zadnje što je želio činiti jest objašnjavati joj zbog čega on nju ne voli, iako mu je stalo do nje, naravno, više nego što mu je ikada bilo stalo za neku ženu, ali ne 'Volim te', ne nakon samo tri tjedna – je li ona poludjela? Imali su stvarno nešto posebno i to bi samo dovelo do veze na-kon nekoliko godina, možda kad Dillie ne bi više bila tako ranjiva i kada bi se njegova majka navikla na nju, a do tada su mogli pustiti da se stvari odvijaju između njih samo su morali biti oprezni, a to nije bilo značilo da je puno tražio od nje, ali ne, ona je to morala reći. Isuse, žene.
Potom je stigao do kraja stubišta i ugledao Sophie.
Bila je nagnuta nad stol, razbijajući kugle i pjevušeći 'Some of Your Lovin', izgledajući ve-oma seksi u toj svojoj ružičastoj haljini, a sjećanje na ono gdje su upravo bili i što su upravo radili, poprilično mu je umanjilo iznerviranost.
– Hej, ti – rekla mu je i obišla stol kako bi ga poljubila, bez svađe i prigovaranja, a kad je prekinula poljubac i lijeno
– Što kažeš na jednu partiju? – rekla je. – Imamo još vremena za devetu kuglu.
– Ti znaš za devetu kuglu? – pitao je, a ona je rekla: – Pa svatko za to zna, iako ja nisam tvo-ja liga. Želiš li igrati?
– Da, – rekao je.
– Davy je rekao da si bio jako dobar, – rekla je Sophie. – Pokušaj se suzdržati da me ne po-bijediš s jako velikom razlikom.
– Bit ću nježan, – rekao je, namjeravajući namjerno upropastiti par udaraca. Uistinu nije poš-teno igrati s njom onako kako on zna, jer je toliko lošija od njega u toj igri.
Opet mu se nasmiješila. – Ovo je prekrasan stol, – rekla je i posljednji tračak napetosti je ne-stao dok ju je gledao kako odmiče ogradice. – Ali opet, sve u vezi tebe je prekrasno.
Osjetio je lagani ubod panike, ali onda je ona došla do kraja stola sa štapom u ruci. Zauzela je stav iz kojeg je ni dinamit ne bi mogao pomaknuti, čvrsto je zgrabila štap s palcem i dva prs-ta i sagnula se kako bi zauzela najbolji položaj. Phin je nagnuo glavu kako bi je mogao bolje vidjeti. Savršen položaj i najbolja guza na svijetu u kratkoj ružičastoj haljini.
Pogledala je gore u njega, još uvijek se smiješeći. – Igraš li?
– Da. – Uzeo je svoj štap i sagnuo se kako bi naciljao kuglu za prednost početnog udarca, ali ona je bila blizu njega u toj svojoj ružičastoj haljini i srušila mu je koncentraciju, te tako preu-zela prednost.
– Neka sam proklet, – rekao je. – Vrlo dobro.
– Razbij ih. – Vrh svog štapa je premazala kredom, dok je on gledao, osmijeh joj je nestao i utjerala je sedmicu u rupu sa tako snažnim udarcem da se on zaprepastio.
– Nisam ti ovo nikada prije rekla, – rekla je nakon što je ponovno natrljala vrh štapa kredom i naciljala jedinicu. – Ali potječem od niza kriminalaca.
– Stvarno. – Phin je promatrao kuglu koja je išla ravno prema drugoj rupi.
Sophie se uspravila i natrljala štap. – Otac mi je trenutno u bijegu zbog optužbe za prijevaru. – Nagnula se i opet je bila u savršenoj poziciji, a Phin je podigao pogled. – On je kriminalac koji se uvijek vraća kriminalu. I to veliki. – Utjerala je dvojku s preciznim udarcem i tako joj je sljedeća kugla ostala upravo tamo gdje joj je najviše odgovarala i potom se uspravila kako bi opet natrljala kredom vrh štapa. – A tu i moj brat.
– Davy. – Phin ju je promatrao dok se ponovno saginjala.
– On zarađuje za život varajući ljude koji su zaradili varajući druge ljude. – Sophie je ugura-la i tricu. – Tako da nisu baš u poziciji da ga tuže i on se zbog toga lako izvuče, iako postoji popriličan broj ljudi kojima se ne sviđa.
– Ne mogu ni zamisliti zašto, – rekao je Phin, a Sophie je opet uzela kredu.
– Amy je imala nekoliko manjih problema sa zakonom, ali sada je uglavnom čista.
– To je dobro.
– A tu sam i ja, – rekla je Sophie.
Lijepo je utjerala i četvorku, a Phin je rekao: – Ti.
– Da. – Sophie je klimnula glavom i opet natrljala štap. – Potiskivala sam svoju sudbinu, po-kušavajući biti dobra i ispravna. Ali znaš...
Sagnula se kako bi izvela udarac, oprezno je naciljala i tako se savršeno namjestila da je Phin na trenutak osjetio vrtoglavicu.
– ... to nisam zapravo prava ja, – rekla je kad se uspravila. – Rođena sam da budem loša. – Nasmiješila mu se. – To sam naučila od tebe. Puno ti hvala.
Phin je progutao knedlu. – Nema na čemu.
Onda je Sophie maknula šesticu i on je pomislio, Prokletstvo, ona bi i mene mogla pobijedi-ti. Bila je to čudnovato uzbuđujuća misao.
Ali postojala je granica.
– Zapravo, već sam saznao sve o tvojoj obitelji, – rekao je. – Zane mi je rekao.
Opet je natrljala vrh štapa i sagnula se kako bi naciljala kuglu, ali sada je pomalo oklijevala. – Rekao ti je?
Phin je potvrdno klimnuo glavom. – Doimao se pomalo iživcirano jer nisam previše mario.
– O, – rekla je Sophie i spustila štap do osmice. Kad je promašila, i to za samo nekoliko mi-limetara, jer je previše žestoko udarila kuglu, on je osjetio sažaljenje.
Ali ne dovoljno sažaljenja da ne bi uklonio osmicu i devetku. Na kraju krajeva, ovo je ipak bilijar. Natrljao je kredom vrh svog štapa i pogledao u osmicu. Ostavila mu je dražestan udarac, nimalo lak, ali dovoljno jednostavan da ga može srediti. Nagnuo se kako bi naciljao, a ona je rekla: – Postoji još nešto što bi trebao znati.
– Što? – rekao je, bez da je podigao glavu.
– Na sebi nemam gaćice. – Sjela je i tako mu se maknula iz vidokruga, a kad je on okrenuo glavu kako bi je pogledao, nevino mu se nasmiješila prekriženih nogu. – Ovo je nešto poput tvoje maštarije.
Štap mu se zaljuljao i on se uspravio. – Stvarno misliš da ću pasti na to?
Sophie je slegnula ramenima. – Provjeri stražnji džep.
Iako nije želio, učinio je to i pod prstima osjetio skliski komad odjeće od najlona i čipke. Iz-vukao ih je iz džepa i stavio pred sebe. Ovo je bilo fenomenalno. Slegnuo je ramenima. – Važ-na stvar. – Ugurao ih je nazad u džep i nagnuo se kako bi naciljao, a onda je pomislio na nju kako se naginje nad stol, ciljajući i pogađajući kugle s takvom elegancijom da mu se od samog gledanja u nju zavrtjelo u glavi. I sve to bez gaćica.
Smiri se, rekao si je.
Onda je pomislio na sve one nevjerojatne stvari koje mu je radila u krevetu i po prvi puta u svojem životu, ozbiljno je razmišljao o seksanju na svom bilijarskom stolu. K vragu sa svime. Pradjed bi to sigurno razumio.
– Hoćeš li uskoro gađati? – pitala je Sophie i on se pripremio, ali je pomislio na Sophienu golu guzu i promašio je, samo za nekoliko sitnim milimetara, ali svejedno je promašio.
– Bio si tako blizu, – rekla je Sophie i ustala se. – Ali s druge strane gledano, bilijar je, baš poput ljubavi, sport koji ne prašta. – Otišla je do stola i on ju je promatrao dok je izvodila savr-šen udarac s takvom lakoćom utjeravši devetku da mu je srce poskočilo.
– Svemogući Bože, – rekao je Wes s okvira vrata, a Phin je pogledao gore i rekao: – Znam. To je nešto predivno.
– Hvala ti. – Sophie je oprezno odložila svoj štap na stalak, a dok je to činila Phin je pogle-dom slijedio liniju njezinih leđa, usredotočujući se na tu njezinu golu guzu ispod haljine.
Morao je učiniti nešto kako bi mu se krv vratila u mozak. – Trebam te nešto, dođi gore.
– Mislim da ne mogu. – Posegnula je rukom prema njegovom stražnjem džepu i iz njega iz-vukla svoje gaćice. – Okreni se, Wes.
Wes je podigao obrve kad je pogledao te gaćice i potom se okrenuo, a Sophie je ušla u svoje ružičaste gaćice i povukla ih preko svoje čvrste okrugle guze.
Phin je rekao: – Ma stvarno, trebam te gore.
– Ne, stvarno, ne mogu. Ako odem gore, samo ću izgubiti razum i tražiti vezu. Vidimo se kasnije. – Sophie je proletjela pored Wesa, poput vizije vještine i seksa, a Phin je glasno izdah-nuo kad je otišla.
– Propustio sam nešto, zar ne? – rekao je Wes kad je otišla.
Phin se oslonio o svoj štap, zureći u vrata gdje ju je vidio zadnji put dok joj se ružičasta ha-ljina pripijala za kožu. – Znao sam. Znao sam one minute kad sam je ugledao. Ona je vražji bombon. – Što?
– Upravo me pošteno poševila.
– Pobijedila te i u bilijaru, – rekao je Wes, gledajući u stol.
– To i mislim, – rekao je Phin. – Trebat će mi godine da se oporavim od ovoga.
– Pa to je samo bilijar, – rekao je Wes. – Odlazi u utorak nakon premijere. Saberi se. Trebam pričati s tobom.
Phin ga je ignorirao kako bi u mislima i dalje gledao Sophien savršen potez. Potom se prisje-tio njezinog tijela u svom krevetu. Onda se prisjetio kako je svake večeri trebao razgovarati s njom i načina na koji se na utakmici zauzela za Dillie, i načina na koji se smijala i zbog čega bi njegovo srce počelo ubrzano kucati kada bi im se pogledi sreli, i on je znao da se tu nije radilo samo o seksu.
Nije čak ni o bilijaru.
– Phin? – rekao je Wes.
– Mislim da ću se morati oženiti s njom, – rekao je Phin.
– Dillie se ona sviđa. Mogao bih je naučiti da čita. Ovo bi moglo funkcionirati.
Wes je klimao glavom. – Mozak ti je rastresen zbog bilijara. Poznaješ ju samo tri tjedna. Če-kaj da te puste dojmovi ove igre i onda ponovno razmisli o svemu tome.
– Okej, – rekao je Phin i opet pomislio na Sophien savršeno izvedeni udarac.
Samo zbog toga bi ju morao voljeti.
– Clea je otišla kod Roba, – rekao je Wes Phinu dok su sjedili na trijemu knjižare. – Rekla mu je da jedino Zane stoji na putu njihove sreće. Uvjerila gaje daje zaljubljena u njega.
– Baš poput oca, – rekao je Phin. – Vraška tradicija, ti
– One noći mu je dala svoj mobitel i poslala ga za Zaneom s uputama da ju nazove ako Zane upadne u neke nevolje. Rekla je Robu da je pijan i da će se utopiti ako upadne u rijeku.
– A Rob nije shvatio što mu ona pokušava reći.
– Nije, hvala Bogu. Slijedio gaje do Garyevevih, a onda je Zane zastao i čekao, tako daje Rob nazvao Rachel na mobitel da se dođe naći s njim.
Phin se namrštio u nevjerici. – Zašto...
– Mislio je da će Zane nešto pokušati s njom i da će Rachel vrištati i onda bi Stephen izašao van i sve bi bilo gotovo. To je Rob, sjećaš se. Nema pogubljenja. Zbog čega bismo svi trebali biti zahvalni. Tako da gaje Rachel pošpricala sprejem za omamljivanje i gurnula ga u rijeku, a onda ju je Rob odvezao u gostionicu, a Zane se popeo na stazu i sreo nekoga s pištoljem. – Wes je uzdahnuo. – S obzirom na ono što sam izvukao od Amy o tijelu, dobio sam bolje vrijeme smrti. Zane je otišao živ u vodu i bio je ustrijeljen oko dvadeset jedan i četrdeset pet. Amy se vratila iz gostionice i otišla na kat malo poslije dvadeset dva sata, ali ti i Sophie ste bili... glasni, tako daje otišla samog do kraja doka malo se rashladiti, ali onda je pronašla Zanea. Misli da je to moglo biti oko dvadeset tri i trideset.
– Četrdeset pet minuta, – rekao je Phin. – Ima li netko alibi?
– Ti i Sophie, – rekao je Wes. – Rob i Rachel u gostionici. Leo u L. A.-u. Hildy i Ed.
Phin je podigao obrvu. – Hildy i Ed?
– Gledali su pornić kod njega, – rekao je Wes. – Policijski posao otkrije mnoge stvari za koje uopće ne želiš znati.
– Tako da nam ostaje...
– Frank koji nije otišao doma. Georgia, koja je ostala sama kod kuće nakon što si je ti osta-vio. Tvoja mama, koja je bila s Dillie kod kuće u krevetu. Stephen, koji je bio doma, ali
– Isuse, taj tip je nevjerojatan, – rekao je Phin, ali onda se prisjetio Virginije. – Ili možda ni-je.
– I Clea, Amy i Davy, – rekao je Wes. – Nitko od tih ljudi ne može naći pištolje koji bi tre-bali biti u njihovim cijenjenim kućama. Svi su oni imali pristup Sophienoj spavaćoj sobi kako bi podmjestili pištolj koji smo pronašli tamo, a koji je, usput rečeno, poslan u Cinncinati na balističko testiranje.
– Davy i Amy ne bi stavili pištolj pod Sophien madrac, – rekao je Phin.
– Amy možda, – rekao je Wes. – Navikla je da Sophie brine za sve umjesto nje. A postojala je i velika šansa da se taj pištolj nikada ne pronađe. Ali ja sam zapravo jako zainteresiran za Davyja.
– Ne mislim daje Davy Dempsey ubojica.
– Zaboravljaš Cleu. Bili su ljubavnici pet godina dok ga nije ostavila zbog Zanea, a ja i sada između njih osjetim neku napetost. Clei bi bilo svojstveno da je dvojicu tipova poslala za Zane-om. Što ako je rekla Davyju da je napravila grešku i da bi mu se vratila samo da Zane nestane?
– Davy Dempsey nije ubojica, – rekao je Phin. – A da je i odlučio postati ubojica, sigurno svoju žrtvu ne bi pogodio u rame.
– Osim ako nije znao da njegova žrtva ima problema sa srcem, – rekao je Wes. – Onda to postaje pametno. Ne možeš biti osuđen za ubojstvo, ali možeš prouzročiti čovjekovu smrt, a to je jednaka stvar. To bi Davy mogao učiniti. Počinjem misliti daje to jedino Davy mogao učiniti.
– Što ćeš učiniti? – pitao je Phin.
– Nastaviti kopati, – rekao je Wes. – Sačekat ću balistički nalaz pištolja iz Sophienog kreve-ta. Promatrat ću Davyja Dempseya. I moliti se za čudo.
– Ti s ovime imaš strašno puno posla, – rekao mu je Phin.
– Postoji još jedna stvar, – rekao je Wes, a Phin se napeo zbog tona u njegovom glasu. – Piš-tolj u Sophienom krevetu je pripadao tvom ocu.
Najgore od svega, pomislio je Phin, jest da nijedan nije bio iznenađen. – Ne želim to znati.
– Ne znači daje to pištolj kojim je Zane ubijen, – rekao je Wes.
– Ne, ali je pištolj koji je podmješten Sophie, – rekao je Phin. – Moram razgovarati s ma-mom.
Kad je Phin stigao doma, Liz gaje čekala u hodniku.
– Što je sada? – pitao je, a ona je rekla: – Odveo si ju na Dillienu utakmicu.
– Jesam, – rekao je, pogledom tražeći svoju kćerku, a Liz je rekla: – Nije ovdje. Odvela sam je kod Junie kako bismo ti i ja mogli razgovarati.
– Dobro, – rekao je Phin. – Ti si stavila tatin pištolj pod Sophien madrac. Napunjen pištolj, pod Sophien madrac. Mogla si je ubiti.
– Pretpostavljam da ti je ona to rekla, – Liz je s kamenim izrazom lica stajala na velikim ula-znim vratima. – Ona laže. Pokušava uništiti ovu obitelj i to joj dopuštaš. Morat ćeš izabrati. Ako ćeš se nastaviti viđati s njom, ne možeš živjeti pod mojim krovom. Neću ti dopustiti da zbog seksa uništiš ovu obitelj.
– Ne radi se o seksu, – rekao je Phin. – I ja ne uništavam ovu obitelj, ali ti da.
– Izaberi, – rekla je Liz, a Phin je rekao: – U pravu si. Ionako je već vrijeme.
Lice joj se opustilo i ona se nasmiješila. – Znala sam da ćeš vidjeti...
– Još večeras ću spakirati svoje stvari i prespavati u kniižari...
– Ne, – rekla je Liz s bolnim grčem na licu.
– Što si očekivala? Sutra ću isprazniti jednu od spavaćih soba i onda ću pokupiti Dillie i nje-zine stvari.
– NE, – rekla je Liz, a Phin je rekao: – Možeš prestati vrištati 'ne'. Ovo je bila tvoja zamisao.
– Ako se moraš odseliti kako bi bio sa tom...
– Budi oprezna.
Liz je duboko udahnula. – ... ženom, to je tvoja pogreška, ali nećeš odvesti Dillie. Nisi spo-soban...
Phin je napravio još jedan korak prema svojoj majci. – Nemaš pojma za što sam sve sposo-ban kad se radi o mojoj kćerki, – rekao joj je potiho. – Nemoj ni pokušavati saznati.
– Ponašaš se poput budale, – rekla je Liz.
– A ti poput kučke, – rekao je Phin i Liz se povukla unatrag kao da ju je upravo udario. – Prestani maltretirati Sophie. Sutra dolazim po Dillie. – Potom se okrenuo i otišao na kat po svo-je stvari, niti jednom ne pogledavši iza sebe.
Phinu i Sophie je trebala cijela nedjelja da premjeste knjige iz jedne od spavaćih soba – one koja je imala sjedalo kod prozora u kutu, zato što je Sophie inzistirala jer će se Dillie oduševiti – a kada su bili gotovi, oboje su bili prekriveni prašinom i znojem unatoč klimatizaciji.
– Dillie će poludjeti od sreće kad vidi ovu sobu, – rekla je Sophie, brišući znoj sa čela i tako ostavljajući prljavi trag. Oprezno ga je pogledala. – Kad smo već kod ludila, kako je tvoja ma-ma prihvatila ovo?
– Otprilike onako kako smo mogli i očekivati, – rekao je Phin, pokušavajući ne razmišljati o svojoj majci. – A to nije nimalo dobro. Mogu li te ponuditi tuširanjem?
– Pretpostavljam da nudiš i društvo, – rekla je Sophie.
– Samo razgovor pod vodom, – Phin je posegnuo za njom, točno znajući kako se će ona os-jećati priljubljena uz njega i zbog toga je još više želeći. – Također i seks. Dođi ovamo.
– Kojih sam se sve stvari odrekla zbog tebe. – Sophie mu je prišla. – Privatnih tuševa, veli-kih madraca, novca, svoje reputacije...
– Znači ne gubiš ništa što ti je uistinu potrebno. – Nasmiješio joj se dok se ona skupila u nje-govom naručju, a onda je registrirao ono stoje izgovorila. – Kakav novac?
Zastala je kako bi se zagledala u njega sa široko otvorenim očima. – Novac?
Pomaknuo je svoje ruke na njezina ramena, razdražen zbog toga što je rekla, ali ipak ju je volio. – Sophie, slušaj me, ako znaš gdje je Zaneov novac...
– O, ne znam, – rekla je Sophie, susrećući se s njegovim pogledom bez oklijevanja, očito govoreći istinu. Položila je ruke oko njegovog struka i povukla ga bliže k sebi, odlično se osje-ćajući stojeći tako pored njega, ali ne dovoljno odlično da bi mu dovukla misli. – Što se tiče onog tuša...
– Onog novca, – rekao je. – Čijeg novca i gdje je? Sophie je uzdahnula. – Radi se o novcu tvoje majke i on
je na njezinom bankovnom računu. Onog dana kada je došla na farmu, pokušala me potkupi-ti. Ali to je bilo prije dva tjedna tako da...
– Potkupiti te? – Phin ju je pogledao u nevjerici. – Dovraga, što ona misli, pa tko je ona?
– Liz Tucker, – rekla je Sophie. – Samo te pokušavala zaštititi. A sada, mogu li se konačno tuširati?
Postojalo je nečega u njezinom glasu; prebrzo je pričala. – Ne. – Phin ju je odveo do sjedala kraj prozora i povukao je u svoje krilo. – Postoji još nešto. Briga me što, sve ću ti oprostiti, sa-mo želim sve znati.
Sophie se odmaknula od njega. – Ja ništa nisam učinila, blesane. Nekome drugome možeš ići praštati.
Phin se trgnuo. – Oprosti. Ali nisi mi sve rekla. Što je još učinila moja majka?
– Ne znam, – rekla je Sophie, stojeći. – Kunem se, nisam ju vidjela od toga dana. A sada se idem tuširati. Ako mi se želiš pridružiti, dobro, ali bit ću gola i mokra s tobom ili bez tebe.
Slijedio ju je u kupaonicu, još uvijek sumnjičav, ali kada je skinula odjeću sa sebe, odlučio je daju kasnije može nastaviti ispitivati, kad oboje budu čisti i zadovoljni.
Sat vremena kasnije, kopčajući košulju dok je sjedio na rubu svog kreveta, pokušavajući se dosjetiti što je propustio u vezi svoje majke, Phin je zastao na drugom dugmetu i pomislio, Dia-ne. – Ona je potkupila Diane, zar ne? – rekao je on Sophie, a ona je zakopčala svoje hlačice i rekla: – Kako bih to ja znala?
– Ali to misliš.
– Ali ja sam često u krivu, – rekla je Sophie. Pomislio je na Diane i Dillie i na svu tu jadnu zbrku. Isuse.
– Gotovo je, – rekla je Sophie, prilazeći mu. – Što god da se zaista dogodilo, sada nije važno. Gotovo je.
Zagrlio ju je i pomislio, Nije gotovo. Dvije žene su se ispriječile između njega i njegove obi-telji, a prva od njih je mrtva.
Obiteljske vrijednosti ne bi trebale biti smrtonosne.
– Što? – rekla je Sophie.
– Moram te odvesti doma, – rekao joj je, ustajući se. – Vrijeme je za mali sastanak Tuckera.
Phin je pronašao svoju majku kako sjedi za radnim stolom u svom klimatiziranom uredu na Hillu. Klimnula mu je glavom kad je ušao, a potom se okrenula nazad prema stolu, kažnjavaju-ći ga tišinom.
– Potkupila si Diane, – rekao je i ona se ukočila, ali ništa nije rekla. Došao je do nje, zgrabio stolac za naslon i okrenuo ga tako snažno da se ona uhvatila za rukohvat.
– Phin!
– Koliko? – pitao je naginjući se nad nju.
Ona je stisnula usne, kamenog lica, a on je čekao, koliko se njemu činilo, satima. – Pedeset tisuća, – konačno je izgovorila.
Phin se uspravio. – Nije loše. A zbog čega je to bilo, za prvu godinu?
Majka mu je klimnula glavom.
– Sve dok se kloni mene i Dillie. Majka mu je opet klimnula glavom.
– Ali ona je kupila auto, – rekao je Phin. – Novu odjeću, namještaj za kući na rijeci. Koliko joj je trebalo da to prihvati?
– Bila je glupa, – rekla je njegova majka ogorčeno. – Hvala Bogu, Dillie je pametna na nas.
– Trenutno se pitam jesi li ti uopće pametna, – rekao je Phin. – Stvarno si mislila da će nas ostaviti na miru zbog pedeset tisuća na godinu? I da ostane živjeti u Temptationu? Nije bila jedina glupača.
Liz se trgnula. – Trebala se odseliti. Čim se oporavi od poroda, trebala se odseliti odavde.
– A kako si je ti mislila natjerati na to? – pitao je Phin. – Što misliš, pa tko si ti?
– Ja sam tvoja majka, – planula je Liz. – Brinula sam se za tebe. Ta ženska bi te samo uništi-la. Kad je bila s tobom, stalno si bio očajan. – Prijekorno ga je pogledala. – Nemoguć si kad se radi o ženama. Diane je bila pohlepna mala kučka, a sada ova...
– Oprezno. – Phinov glas se probio kroz prostor između njih. – Mislim da me zaista ne želiš ponovno natjerati da biram.
– Čitav grad priča, – rekla je Liz drhtavim glasom. – Ta žena je ubila Zanea. Pronašli su piš-tolj pod njezinim krevetom...
– Što? – rekao je Phin. Kako su dovraga glasine došle do toga?
Liz je klimnula glavom. – Ti je ne poznaješ. Ona ga je ubila...
– Bila je u krevetu sa mnom, – rekao je Phin. – Wes je odredio približno vrijeme smrti i do-šao je na četrdeset pet minuta, a ona je čitavo to vrijeme bila gola sa mnom. Odakle ti samo to sranje?
– Od Virginije, – rekla je Liz. – Ali svi znaju. A sada je ti štitiš...
– Možeš li barem jednom čuti što ti pričam? – rekao je Phin. – Umjesto što me obasipaš pa-ranojom?
Liz je čvrsto stisnula čeljust. – Ja nisam paranoična. Ti me trebaš. Oslobodila sam te od Dia-ne. Spasila sam te.
– Baš se pitam koliko se me oslobodila, – rekao je Phin, gledajući u tvrdoglavost u majčinim očima. – Umrla je kad je Dillie imala samo tri mjeseca. To je otprilike bilo onda kada je ostala bez novca. Je li se vratila tebi po još?
– Da, – rekla je Liz, a osjećaj gađenja je sve više rastao u njoj, a onda je vjerojatno shvatila na što je implicirao jer je široko otvorila oči i rekla: – Ne.
– Jesi li je ti gurnula niz one stube? – pitao je Phin osjećajući bol u srcu. – Jesi ju gledala ka-ko krvari do smrti? Je li Zane saznao za to? Jesi li ga ti ustrijelila?
Liz se ustala. – Dala sam ti čitav svoj život i ti meni ovako govoriš.
– Nisam želio tvoj život, – rekao joj je Phin ogorčeno. – Želio sam svoj. A Diane i Zane su vjerojatno željeli svoje.
– Nisam ih ubila, – rekla je Liz.
– To je prilično vraška slučajnost, mama. – Okrenuo se za odlazak. – Ja ne bih želio to obja-šnjavati.
– Ideš do Wesa? – pitala je Liz iza njega, bez ikakvih emocija u glasu.
– Ne, – rekao je Phin, odbijajući je pogledati. – Još uvijek si mi majka. Samo se kloni Sophi-e.
– Nisam ubila Diane, Phin, – rekla je Liz. – Bila je to zaista slučajnost.
Ovog puta joj je glas malo zadrhtao i on se okrenuo prema njoj. – Sjećaš se onog dana u su-dnici kad si rekla da ćeš sve učiniti za mene?
Klimnula je glavom.
– Nemoj.
Okrenuo se i izašao iz majčine kuće i otišao do knjižare, ne zaustavljajući se nigdje sve dok nije stao ispred bilijarskog stola.
Bila je to prekrasna stvar, masivna u svoj svojoj eleganciji, impresivna u svojoj tradiciji. Baš poput njegove obitelji.
On zapravo nije vjerovao da je njegova majka ubila te ljude. Majka mu je možda zbunjena i čudna od očeve smrti, ali nikako nije ubojica. Duboko u njoj, negdje dobro sakriveno, još uvi-jek je bilo ljudsko biće, hladno, pomahnitalo ljudsko biće, ali ipak ljudsko biće. Nije postala čudovište dok nije gledao.
– O, Isuse, – rekao je i sjeo na rub stola. Stvarno nije. Ne njegova majka.
A sada je Zaneovu smrt pokušala prišiti Sophie.
Ustao je, otišao do telefona i otipkao broj Hildy Mallow. – Hildy? – rekao je kad se javila. – Imam trač za tebe da ga proširiš okolo.
– Ja ne širim tračeve, – rekla je Hildy uvrijeđeno.
– Ali hoćeš ovaj trač, – rekao je Phin. – Netko širi trač daje Sophie ubila Zanea.
– Čula sam to, – rekla je Hildy. – Nije mi se činilo mogućim, ali ljudi su čudni.
– Bila je u krevetu sa mnom, – rekao je Phin. – Čitavo vrijeme. Svima reci.
– Oh, – rekla je Hildy. – U redu. Tvojoj majci se ovo neće svidjeti.
– Dobro, – rekao je Phin. – Reci prvo njoj.
Kad je Sophie stigla doma, Amy ju je već čekala. – Gdje si bila? – pitala je. – Trebam...
– Sama si donesi, – rekla joj je Sophie i otišla na kat. Amy ju je slijedila gore. – Što je tebi? Samo sam htjela tvoje mišljenje o montiranju snimaka.
– Izbaci sav seks iz njega i izaći će i sav prljav dijalog, – rekla je Sophie. – Nakon toga me ne zanima. Zabrinuta sam za Phina i Dillie. Oni...
– O, naravno, – rekla je Amy. – Phin i Dillie.
Sophie je pogledala gore u nju zbog tona njezinog glasa.
– Ljubomorna si.
Amy je slegnula remenima. – Samo mislim da obitelj...
– Zbog toga si zvala Brandona, – rekla je Sophie. – Ne sviđa ti se, ali ti bi radije da ja budem s njim zato što ni meni nije stalo do njega, bolje nego s Phinom...
– Ne zanima me što radiš s gradonačelnikom, – rekla je Amy. – Ševi se s njim do mile volje.
– Ustvari se radi o Dillie, zar ne? – rekla je Sophie. – U životu mogu imati samo jedno dije-te, a to si ti?
Amyne oči su se ispunile suzama.
– Amy, uvijek ću biti ovdje za tebe, ali više ti ne mogu posvećivati svoj život.
– Ne, sada ćeš ga njima posvećivati. – Amy je šmrknula.
– Pa, nema problema. Mogu se sama brinuti za sebe.
– Ustvari, ne možeš. – Sophie se pokušala nasmiješiti kako bi ublažila svoje riječi. – Voljela bih kada bi se ti ispričala Wesu i opet bila s njim. To je muškarac koji nije samo da ti je popra-vio sunčana naočale nego dao ti je i odličan tuš kojega ti koristiš u nemoralne svrhe otkad smo stigle ovamo. On je možda jedini čovjek na svijetu koji te razumije i daje ti ono što trebaš, čak i prije nego što shvatiš da ti je to potrebno. A ti si se njega odrekla zbog pornića? Ma daj, Ame.
– Ovo je moja karijera, Sophie, – rekla je Amy ukočeno.
– Ovo je kućni film, Amy, – rekla je Sophie. – Amaterski pornić. Nisi ti Robert Rodriguez. Odrasti i shvati koje su bitne stvari u životu.
Amy se okrenula i odšetala.
Kad je Davy nekoliko minuta kasnije stigao na kat, pitao je: – Što se dogodilo s Amy?
– Izabrala sam Phina i Dillie, – rekla je Sophie. – Nije li to bilo ružno od mene?
– Nije, – rekao je Davy. – Već je i bilo vrijeme da napraviš neki drugi plan od onoga, 'Žrtvovat ću cijeli svoj život za moju odraslu sestru i brata.' Čak i prošlo.
– Štoje s tobom? – pitala je Sophie.
– Ja imam svoj plan, – rekao je Davy, cereći se. – Sve će biti u redu.
– Neće za Amy, – rekla je Sophie i Davyev je osmijeh izblijedio.
– Ona će biti dobro, – rekao je, ali nije zvučao uvjereno. Svjetlo je zatreptalo i on je rekao: – O, odlično, opet je uključila sve aparate. Nisi li joj rekla...
– Ne znam već koliko puta, – rekla je Sophie i ustala se kako bi povikala niz stube. – Amy? Uzrokovat ćeš nestanak...
Svjetla u prizemlju su nestala.
– ... struje.
– Ja ću to srediti, – rekla je Amy hladno s početka stubišta. – Koliko uopće može biti teško ako ti to znaš popraviti?
Čuli su je kako lupa vratima od podruma i spušta se stubištem.
– Znaš, njoj treba pljuska, – rekao je Davy. – Razmaženo derište.
– Samo je povrijeđena, – rekla je Sophie. – Ona... Svjetla su se upalila za par sekundi i onda su začuli čudne zvukove i pojurili dolje.
Amy? – rekla je Sophie.
– Amy? – trčao je Davy niz stube, a Sophie je jurila za njim.
– Netko je izvukao žicu u kutiji, – rekao je Wes kad se Phin vratio iz bolnice. – I izlio vodu na pod i tako joj napravio zamku.
– Ne njoj, – rekao je Phin s mrzovoljom u glasu. – Amy to inače nikada ne radi. Ništa ne po-pravlja po kući. Ona je umjetnica. – Osjećao se užasno čak i dok je to izgovarao, prisjećajući se Amynog blijedog lišća u bolnici, zamotanih prstiju od opeklina, njezine obrijane glave kako bi joj zašili ranu koju je zadobila kad ju je strujni udar odbacio na metalni stol.
– Za Sophie, – složio se Wes. – Danas sam primio anonimni telefonski poziv. Čini se da net-ko misli kako ispod Sophienog kreveta postoji pištolj.
– Jesi ga uhvatio?
– Poziv je upućen iz sudnice, – rekao je Wes. – Mogao je zvati bilo tko sa ovog svijeta. A sada ovo. Netko prilično jako želi maknuti Sophie sa svog puta.
Phin je zažmirio. – Ne mogu zamisliti moju majku kako se šulja u podrum i izvlači žicu. Ili stavlja pištolj pod krevet za kojega je znala da spavam na njemu.
– Tvoja mama je... uzrujana jer si se odselio, – rekao je Wes. – Jako.
– Preboljet će ona to, – rekao je Phin. – Znači ideš u bolnicu vidjeti Amy? – Wes se okrenuo, a on je dodao: – Pitala je za tebe. Rekao sam joj da istražuješ nesreću i da ćeš kasnije doći raz-govarati s njom.
– Želi me vidjeti?
– Zvučala je tako, – rekao je Phin. – Prilično se ozlijedila tako da će prenoćiti u bolnici. Do-bro vrijeme da popričaš s njom.
Wes se okomio na njega. – Misliš da ću je sada pitati nešto o Zaneu?
– Mislio sam da razgovarate o vama, – rekao je Phin. – Odlazi sutra nakon premijere.
– Tako brzo izlazi?
– Promatrat će ju samo preko noći. Idi do nje.
– Možda, – rekao je Wes. – Je li Sophie...
– Sophie će večeras biti sa mnom.
– Mislio sam da Dillie...
– Ostat će sa mnom i Dillie, – rekao je Phin. Wes je podigao obrve. – Tvoja majka...
– Idi posjetiti Amy, – rekao je Phin. – Ja ću se pobrinuti za moju majku.
Kad je Wes sljedećeg dana dovezao Amy kući iz bolnice, Sophie je već očistila čitavu kuću, spakirala njihove stvari i auto napunila benzinom. – Ako ti se ne ide večeras poslije premijere, možemo ostati, – rekla je Sophie, a Amy je rekla: – Kako god ti želiš, – i otišla gore u krevet.
– Vratit ću se kasnije večeras, – rekao je Wes Sophie. – Ona je dobro, samo je nervozna zbog premijere.
Ali kada je Sophie otišla gore da je vidi, umjesto nje je pronašla Davyja koji je pakirao svoje torbe.
– Odlaziš?
– Moram negdje otići i završiti neke stvari s jednom osobom. – Zatvorio je poklopac kovče-ga i zaključao ga. – Harvard tebe ovdje pazi, vjerojatno i bolje nešto što to ja mogu. Na kraju krajeva, ovo je njegov teren.
– Mislim da ne...
– Amy je dobro, Clea je otišla, a rekao bih da tvoji problemi...
– Clea je otišla?
– Otprilike prije pola sata, – rekao je Davy. Glas mu je bio smiren, ali lice neraspoloženo.
– Zbog toga odlaziš? – Sophie je osjetila mučninu. – Ne odlaziš s njom, zar ne? Ne želiš ju natrag?
– Postavljaš previše pitanja. – Davy je sjeo pored nje i zagrlio je. – Slušaj me: Udaj se za gradonačelnika, zadrži psa i nakon toga živi sretno u ovoj kući. To je ono što sama želiš. Zabo-ravi na mene i Amy i kreni za tim.
– Samo tako, – rekla je Sophie.
– Jesi li pokušala? – pitao je Davy.
Sophie se blago nasmiješila. – Pa, zapravo, jesam. Razbila sam gradonačelnika u bilijaru.
– Dobra djevojka, – rekao je Davy.
– Tako što nisam nosila gaćice, – rekla je Sophie.
– Još bolje, – rekao je Davy.
– Samo ne mislim da će to funkcionirati, – rekla je Sophie. – A znam da mi to neće dati ovu kuću.
– Imam jedan prijedlog za tebe, – rekao je Davy, a Sophie je rekla: – Ovo bi trebalo biti dob-ro. Varanje vlastite sestre.
– Ne, – rekao je Davy. – Ovo je obećanje. – Ti ostani ovdje i udaj se za gradonačelnika, a ja ću ti dati ovu kuću.
Sophie je zatreptala. – Imaš tri četvrtine milijuna dolara?
– Nikada ljude ne pitaj za novac, – rekao je Davy. – Nepristojno je.
Zaneova bankovna knjižica. Sophie se sledila. – Odakle tebi tri četvrtine milijuna dolara?
– Sophie... – Davy je sjedio i nasmiješio joj se onim Dempsey osmijehom.
Sophie je uzdahnula. – Nazovi me da ti uplatim jamčevinu kada te ulove.
– Imaš problem s ponašanjem, – rekao je Davy i poljubio je u obraz. – Nemoj se vraćati u Cincy, ostani ovdje. Do ponedjeljka ću ti srediti ono.
Uzeo je svoj kovčeg, a ona je rekla: – Čekaj, – i bacila mu se u naručje, a on ju je privukao k sebi. – Budi vrlo, vrlo oprezan, – prošaptala mu je u uho, ne dodavši osobito s Cleom, a on ju je čvrsto držao u naručju i rekao: – Samo zbog tebe uvijek i jesam. – Potom joj je poljubio obraz i otišao.
Te večeri, Phin je upravo zgrabio ključeve svog automobila kada je Sophie pokucala na stra-žnja vrata knjižare.
– Mislio sam da ja trebam doći kod tebe, – rekao je i pustivši ju unutra.
– Amy me izluđuje, – rekla je Sophie. – Ostavila sam Wesa da se zamara s njom. Ionako joj se on više sviđa od mene. – Ovila je ruke oko njegovog struka i on ju je privukao k sebi i polju-bio je u vrh glave. – I za razliku od Amy, ti si smiren, – rekla mu je Sophie, naslonjena na nje-govu košulju. – Sviđa mi se to kod muškarca.
– U posljednje vrijeme mi je to sve teže, – rekao je. – Dillie je kod Jamie Barclay. Želiš li doći gore i gledati TV iz mog kreveta?
– Nisam ni znala da imaš TV, – rekla je Sophie.
Ona je na hrpu poslagala njegove jastuke pored uzglavlja kreveta, dok je on otvarao ormar u kojem mu je stajao TV i okrenuo ga na lokalni program Temptationa, a kada se okrenuo, ona je bila izvaljena na krevetu čekajući ga, izgledajući kao da joj je potpuno ugodno i vrlo dobro, iako je opet bila u hlačicama.
– Hoću li dobiti kokice? – pitala je, a Phin je pogledao na kuhinjski sat i odgovorio: – Imam pet minuta do početka. Možeš dobiti nešto drugo.
– O, super, čitavih pet minuta. – Sophie je zakolutala očima – To ie ono što trebam, frajera s velikom izdržljivosti.
Ispružio se na krevetu pored nje. – Prije nego što zaboravim, Prizzi's Honor. – Potapšao je krevet. – 'Upravo ovdje u Orientalu.'
– Kako si to nabavio?
– Amy, – rekao je. – Pitao sam je kad je bila u bolnici. Naravno, nije znala što ću učiniti s time.
Sophie se nasmijala i poljubila ga, a on je upao u tu mekoću i vrelinu njezinih usana.
– Smiješno što si to sada spomenuo, – rekla je Sophie dok mu se primicala. – Danas sam oti-šla kod Hildy i odnijela joj sladoled, jer me spasila sa svog doka i ona je imala tu knjigu s bala-dama.
– Dobro, – rekao je Phin i nagnuo se kako bi je opet poljubio, stavljajući ruke iza njezine glave.
– A 'Julie Ann' je u njoj, – rekla je Sophie, gurkajući ga polagano kako bi prestao. – I mislim da si je posve krivo shvatio.
Podigao je glavu. – Pogrešno? Baka mi je godinama pjevala tu pjesmu. Govoriš mi daje mo-ja baka bila u krivu?
– Zadnja strofa, – rekla je Sophie nepokolebljivo, – kaže da nikada nisu pronašli Julie i nika-da nisu pronašli ljubavnika.
– Točno, – rekao je Phin.
– Znači da su oboje nestali, – rekla je Sophie.
– Točno, – rekao je Phin.
– Znači daje to prilično patrijarhalna pretpostavka da se medvjed dočepao Julie. – Sophie se lagano okrenula od njega i stavila glavu pod jastuke. – Mislim da se Julie dočepala medvjeda.
– Da, baš – rekao je Phin, a onda je osjetio nešto hladno kako mu se ornata oko zapešća i kad se ustao, Sophie ga je lisicama zavezala za krevet.
– Wes mi ih je posudio, – rekla je. – Iako ih kasnije ipak moram vratiti
Phin je jednom snažno trgnuo rukom dok je osjećao nešto poput panike. – Ovo nije smiješ-no. Daj mi ključ.
Sophie je prekriženih nogu sjela na krevet i klimnula glavom. – Neću. Ovog puta je defini-tivno došao red na Julie Ann.
Phin je zatvorio oči. – Barem mi reci da imaš ključ.
– Naravno da imam ključ. – Mogao je osjetiti da mu se Sophie primiče, a onda je shvatio da mu otkopčava košulju.
– Sophie, mislim da... – počeo je Phin, ali onda mu je prstima prešla preko trbuha i svakog mišića kojega je stegnuo i konačno je zašutio.
Rastvorila mu je hlače i tiho rekla: – Dopusti mi da ti pružim orgazam za kojega nećeš mora-ti ništa raditi, – i on je pogledao u njezine sjajne smeđe oči i rekao: – Samo nemoj izgubiti ključ. – Nasmijala se i poljubila mu trbuh, a on je onda zaboravio na ključ, na ubojstvo i opće-nito na Temptation i potpuno se predao Sophienim hladnim, znatiželjnim prstima i vrelim, gla-dnim ustima.
Petnaest minuta kasnije, on je zadovoljno zurio u strop, razmišljajući o svojoj sreći koja je sada bila velika, kad je čuo nečije kucanje na vratima u prizemlju. Sophie je sjela pored njega i on je pokušao učiniti isto, ali je shvatio da je još uvijek privezan lisicama za krevet. – Ključ... – počeo je, a onda je vidio da ona gleda pored njega u televizor, posve zaprepaštena. – Što? – rekao je, a ona je rekla: – To je pogrešan film. To je Cherished.
Okrenuo se i ugledao Roba na ekranu, golog, posezao je za Cleom, koja je također bila gola i rekao joj je: 'Ti definitivno imaš istraživačke maštarije.'
Phin se sledio kad je čuo dijalog filma.
– 'Još ćemo se mnogo seksati na javnim mjestima' – rekao je Rob. – 'Želiš li znati zašto?'
– 'Zato što ti se sviđa' – rekao je Rob i posegnuo za njom, a onda je film prešao na zrnastiju snimku igre tijela i Sophie je rekla: – O, moj Bože, to je film Hot Fleshy Tights.
U prizemlju je lupanje postajalo sve glasnije i Phin se okrenuo prema njoj, rekavši: – Daj mi taj ključ.
Sophie ga je brzo potražila na noćnom ormariću i otključala mu lisice drhtavim prstima, dok je on gledao film koji je išao u tako krupan plan da je bilo nemoguće vidjeti koji se dijelovi tijela uopće snimaju.
Skoro.
Phin se otkotrljao s kreveta i zgrabio svoje hlače. – Nazovi Wesa i reci mu da se nađe sa mnom u televizijskoj postaji.
– To nije naš film, – rekla je Sophie dok je grabila telefon i utipkavala broj telefona, – to je Leov film, kunem ti se Bogom.
– Stvarno me nimalo ne zanima, Sophie, – rekao je Phin. – Moje dijete to gleda.
Kadar se vratio opet na golog Roba koji je rekao goloj Clei: – Tvoja duša je nešto posebno.'
– Phin... – Sophien glas se slomio, a onda je slika bljesnula i sve se zamračilo, a ona je zašut-jela. Ili se njegov televizor pokvario ili je netko odjurio do televizijske postaje i prekinuo ovo. Okrenuo je program i na ekranu se pojavio plavi tinejdžer koji je tukao nekog vampira. Televi-zor mu je bio u redu.
Ali njegov život je bio slomljen.
– Žao mije, – prošaptala je Sophie.
– Da, i meni isto, – rekao je i otišao u prizemlje razgovarati s iritantnim građaninom koji mu nije prestao lupati na vrata.
16 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:56 pm
Margita
Administrator
Četrnaest
Rachel je posve očajna sjedila za stolom nasuprot Leu u jedinom restoranu Temptationa, dok je Leo stavljao naočale i čitao račun koji mu je upravo predala konobarica, zajedno s njegovom Visa karticom.
Odlazio je. Vraćao se u L. A. i ostavljao nju ovdje u Temptationu. A ona gaje voljela, dovra-ga. To je bilo ono najgore. Nije se radilo samo o tome što ju ostavlja ovdje u Temptationu, iako je i samo to bilo dovoljno loše.
Radilo se o tome da ostavlja nju. Nije ju volio. Ona to nikako nije mogla shvatiti. Poljubio ju je jednom i brinuo se za nju onda kada je otišla kod Wesa, ali to je bilo sve i sada odlazi, a ona je potpuno očajna.
Leo je pogledao na ručni sat. – Film je počeo prije petnaest minuta, – rekao joj je. – Koliko traje?
– Čista verzija? Oko pola sata. – Rachel se nagnula naprijed. – Leo, prestani me ignorirati.
Leo je uzdahnuo. – Znam da želiš doći u L. A., mala.
– Nisam ja mala, – rekla je Rachel. – Ja sam dobra radnica. Brzo učim. Ti si glup što me ne-ćeš povesti.
– Bio bih glup kada bih te poveo. – Leo je potpisao račun i spremio u džep svoju Visu. – Čak i da pretpostavimo da tvoj otac nije krenuo na mene s puškom, cijelo vrijeme bih se morao bri-nuti za tebe. Bolje ti ostani ovdje i vodi normalan život.
– Ja ne želim normalan život, – rekla je Rachel. – Da sam željela normalan život, učinila bih što je moja mama željela i udala bih se za Phina.
– Z Phina? – Phin nije. za tebe.
– Znam ja to... – počela je Rachel, a onda je zastala kad je shvatila da netko stoji pored nji-hovog stola.
– Ti si tip koji je napravio film? – rekao je muškarac posve crven u licu.
– Nisam, – rekao je Leo. – Zašto?
– Zato što je onaj tko je snimio taj film jebeni perverznjak, eto zato, – rekao je muškarac.
– Što? – rekla je Rachel.
– Djeca gledaju te prljavštine, – rekao je muškarac bijesno zureći u Lea. – Jesi siguran da ti nisi taj tip?
– Posve siguran, – rekao je Leo oprezno.
– Pa, trebalo bi ti biti drago što si večeras izveo svoju kćerku na večeru umjesto da gleda ono smeće...
– Moramo ići, – rekla je Rachel, ustajući se.
– Moja kćerka? – rekao je Leo, a Rachel se nagnula prema njemu i rekla: – Odmah, Leo.
Leo je promatrao muškarca koji je odlazio. – Ona nije moja kćerka, ti majmune. – Leo.
– Prikazali su pogrešan film, zar ne? – rekao je Leo, a Rachel je rekla: – Mislim da su svi vi-djeli stari snimak Cherished umjesto one pročišćene verzije koju je Amy napravila i moram odmah razgovarati sa Sophie.
Leo je bacio svoj ubrus na stol. – Okej. Ali još uvijek bih volio čuti...
– Odmah, – rekla je Rachel i izvukla ga iz restorana.
– Uzeo sam kasetu i poslao je u Cincinnati, – rekao je Wes dva sata kasnije kad su on i Phin konačno ostali sami u knjižari. – Možda ćemo dobiti neke otiske.
Phin je klimnuo glavom, osjećajući više umora nego što je mogao zamisliti. Gradonačelnik se potpuno iscrpio kad se morao nositi s hrpom vrištećih građana.
– Phin, – rekao je Wes. – Obrati pozornost. Moramo otkriti tko je uzeo kasetu. Uhvatit ćemo mi njega.
– Ne mogu čak ni razmišljati, – rekao je Phin. – Cijelu večer pokušavam objasniti neobjaš-njivo. Odakle je uopće došla ta kaseta?
– S farme, – rekao je Wes. – Sudeći prema onome što je Amy rekla, bila je to Leova prerada njihovog filma. Pretpostavljam da su snimili nekoliko verzija.
– Znači da je osoba koja je uzela tu kasetu točno znala koja će verzija napraviti najviše štete. – Phin je osjetio navalu bijesa. – Netko na farmi...
– Ne nužno, – rekao je Wes. – Amy je rekla da je Rachel, kad je vidjela što je Leo napravio s filmom, na kasetu crvenim markerom napisala, Prljavo, prljavo, prljavo. Tko god je želio sabo-tirati taj film izabrao bi upravo taj.
– Znači da je netko otišao tamo i prekopavao po kasetama...
– Ne, – rekao je Wes. – Netko je otišao tamo i uzeo sve kasete. Čim je film počeo, Amy je trčeći otišla pogledati. Sve kasete su nestale, čak i dokumentarac na kojem je radila. Netko je jednostavno jutros došao automobilom dok smo svi bili u bolnici i sve ih odnio.
– Tko? – rekao je Phin, ali čak i dok je to izgovarao, znao je.
– Stephen se potrudio povezati taj film s tobom, – rekao je Wes. – Ovo mu je velika šansa. Do izbora ima još samo šest tjedana. Šest dana bi vjerojatno bilo bolje, ali ni šest tjedana nije loše. A on je jedini koga se ja mogu sjetiti da od ovoga nešto dobiva.
Phin je pomislio na Sophie. Ona je dobila nešto iz toga. Čuo je vlastite glupe riječi iz Robo-vih usta i osjećao se poput budale.
Wes je pitao: – Želiš li ići sa mnom do Stephena?
Phin se prisjetio Stephenovog podlog, crvenog lica i bol je nestala, a bijes se fokusirao. – Da. – I mislio sam si, – rekao je Wes.
Stephen je otvorio vrata, pokušavajući izgledati nevino, a zbog toga je izgledao samo podli-je. – Vidio sam premijeru na televiziji, – rekao je Wesu. – Bilo je to stvarno šokantno. Zaista se nadam...
– Zaboravi, Stephen, – rekao je Phin dok ga je gurao prema dnevnoj sobi u kojoj je Rachel sjedila na kauču, izgledajući posve očajno. – Ti si znao sve o tome.
Preko puta sobe, Virginia je podigla pogled s telefona na kojem je brbljala, snizivši ton gla-sa. Šireći dobru vijest kao i obično.
U međuvremenu, Stephen je srdito stajao.
– Kako to misliš da sam znao za to? Misliš da bih dopustio da se ovakva prljava pornografija prikaže ljudima ovoga grada...
– Zaboravi, Stephen, – rekao je Wes. – Jedini glasači ovdje prisutni su ljudi koji znaju što se točno dogodilo.
Rachel je naglo podigla glavu. – Što se dogodilo? Nisam mogla pronaći Sophie daje pitam. To nije bio naš film...
– Mlada damo, ti ništa nisi imala s tim filmom, – rekla je Virginia još uvijek držeći telefon.
– Ja sam radila na tom filmu, – rekla je Rachel. – I ponosna sam na taj film, ali ovo nije moj film.
Virginia je rekla: – Moram ići, – u telefonsku slušalicu i spustila je. – Ti nisi imala apsolutno ništa s tim odvratnim filmom, tako da se možeš prestati pretvarati da si imala.
– Ne pretvaram se, stvarno sam puno radila na njemu, – rekla je Rachel, a Virginia je uperila prst u nju i rekla: – Dosta. Već si svojom glumom stvorila previše problema, a od sada pa nada-lje ćeš biti kćerka kakvu sam odgojila. Udat ćeš se, smiriti najednom mjestu i postati dobra že-na. – Virginia je prebacila pogled na Phina.
– Ona se neće udati za mene, – rekao je Phin.
– Definitivno neće, – rekao je Stephen. – Ti si odgovoran što je taj pornografski film prika-zan čitavom Temptationu, korumpirajući...
– Stephen, – rekao je Wes. – Rekao sam ti. Možeš se prestati pretvarati. Svi ovdje prisutni znamo da si ti zamijenio te kasete...
– Tata? – rekla je Rachel.
– To je najsmješnija stvar koju sam ikada čuo... – počeo je Stephen.
– ... i mi smo je poslali u Cincinnati na forenzičko testiranje. Ako zbog ničeg drugog, onda ćemo te otkriti zbog otisaka prstiju.
– Onda samo moramo sačekati i vidjeti ćemo, zar ne? – rekao je Stephen, samodopadno kao i uvijek, a Phin je rekao: – Sranje. Obrisao si je prije nego što si pustio film, je li tako?
– Phin! – rekla je Virginia, a kada je Stephen rekao: – Pa, takvo sam izražavanje i očekivao od nekoga tko se zadovoljava s kurvama koje su snimile to smeće, – i Phin je zgrabio Stephena za vrat i gurnuo ga na zid.
– Što se Sophie tiče, – rekao je Phin, a glas mu je podrhtavao zbog bijesa. – Zamalo si ju ubio, gade, a ja se nikada nisam okomio na tebe nakon toga...
– Ne znam o čemu ti pričaš, – Stephen se gušio, široko otvorenih očiju.
– Gurnuo si je u rijeku i skoro se utopila, – rekao je Phin, grabeći ga još čvršće, a Rachel je rekla: – Tata! – u isto vrijeme kada je Wes rekao: – Pusti ga, Phin.
– Ozlijedio si je. – Phin mu je jače stisnuo vrat. – Od sada pa nadalje, okomi se na mene, kučkin sine, a ne na nju i ne na ljude ovoga grada, ne pokazuj porniće djeci kako bi mene pobi-jedio, razumiješ li? Ovo je između nas dvojice.
Stephen nije ništa rekao, ali je poplavio, a Phin je iza sebe čuo Wesa koji je smireno govorio: – On je bolesniji i manji od tebe, stariji od tebe i nije toga vrijedan. Pusti ga ili ću ti slomiti ru-ku.
Phin je pogledao u Stephenovo podmuklo, glupo, plavo lice i pomislio na sve one smicalice iz kojih se Stephen izvukao, jer mu se nitko nije suprotstavio... zato što se nisam borio protiv njega, zato što sam igrao na sigurno, zato što sam bio previše lijen...
Wes je naglo povukao Phinovu lijevu ruku prema gore i bol gaje sasjekla u ramenu i tada je pustio Stephena.
– Hvala ti, – rekao mu je Wes, puštajući mu raku dok se Stephen spuštao niz zid, u zanimlji-voj nijansi ljubičaste boje.
– Joj, – rekao je Phin i povukao si rame.
– Bilo bi loše da si ga ubio, – rekao je Wes. – Posve razumljivo, ali loše. – Pogledao je u Stephena na podu, koji je jedva dolazio do zraka. – Ona primjedba o 'kurvi' je bila glup potez, Stephen. Nemoj to više ponoviti.
Phin si je protrljao ruku, promatrajući Stephena koji je opet počeo normalno disati. – Pa, ba-rem je kratkotrajno zadovoljstvo bilo odlično. – Nagnuo se i potiho Stephenu rekao: – Ako još samo jednom pokušaš ozlijediti Sophie, Wesu ću dopustiti da mi polomi sve kosti u tijelu prije negoli te pustim.
– Nisam ja ozlijedio tu ženu, – procijedio je Stephen. – Ja ne napadam žene. Jesi ti poludio? Uhiti ga zbog napada, Wes. On je lud. Skoro me ubio.
– Ja nisam vidio nikakav napad, – rekao je Wes. – Vidio sam dva muškarca u žučnom raz-govoru, ali...
– Pa, moja obitelj je vidjela. – Stephen je stao na noge. – Rachel... – Zastao je kad je vidio da je Rachel nestala. – Bolje ti je da nađeš odvjetnika, – rekao je Phinu. – U velikoj si nevolji.
Virginia je s druge strane prostorije prestravljeno zurila u njih. – Ti si užasan čovjek, – rekla je Phinu. – Sada ti više nikada neću dopustiti da se oženiš za moju kćerku.
– Pa, barem je nešto krenulo onako kako sam htio. – Phin se opet pošao prema Stephenu. – Ti si gurnuo Sophie u rijeku, ti si ukrao onu kasetu i ti si pustio pornografiju na javnoj televiziji. Nađi ti sebi odvjetnika, kučkin sine.
– Ništa od toga ne možeš dokazati, – rekao je Stephen. – Ne bih ja nikamo gurnuo ženu. – Izgledao je prilično uvrijeđeno kad mu je Phin to rekao, a Phin se namrštio. Onda je Stepheno-vo lice opet postalo samodopadno. – A definitivno ne bih pustio pornografiju dobrim ljudima Te...
– Evo nas opet, – rekao je Wes. – Stephen, potrebne su nam ostale kasete. Mislim da te žene neće tužiti ako im vratiš ostale kasete, ali...
– Nitko mene zbog ničega neće tužiti, – rekao je Stephen. – Nemaš dokaza. A zadnji puta kad sam te vidio, tražio si dokaz kako bi mogao uhititi nekoga, tako da...
– Stephen, – rekao je Phin potiho. – Sophie je jedne večeri došla ovamo kada si ih promatrao dok su snimali na doku i netko ju je gurnuo u rijeku. Upravo ovdje, na kraju tvog posjeda. – Stephen je zašutio, a Phin ga je pomno promatrao. – Rijeka je bila visoka i ona se skoro utopila. Da inače nije takav borac u životu, umrla bi.
– Ne znam ništa o tome, – rekao je Stephen oprezno. – Ali znam da su ljudi s kojima se ti družiš snimili pornografski film koji se očito protivi novodonesenom zakonu o zabrani...
Phin ga više nije slušao, a Wes je rekao: – Okej, Stephen, uvježbaj svoj govor, pa ćemo sutra razgovarati s tobom.
– Želim da se njega uhiti, – rekao je Stephen, a Wes je rekao: – Ne, ne bi to želio, jer ako njega uhitim, morat će objasniti zbog čega te napao i onda bi ljudi možda počeli misliti da si ti namjerno njihovoj djeci pustio pornić samo kako bi te izabrali za gradočelnika.
Stephen se namrštio. – To je smiješno.
– Nije, – rekao je Wes. – To je istina i najgora stvar koju znam o tebi. Koliko je djece sjedilo pred televizorima kako bi gledali film snimljen u Temptationu? Ti si to sve namjestio. Sve kako bi bio izabran. Ti i tvoje obiteljske vrijednosti.
– Nisam to učinio, – rekao je Stephen tvrdoglavo, ali pogled mu je odlutao i Phin je odustao.
Kad su se vratili u auto, Wes je rekao: – Ako još jednom napadneš nekog građanina pred mojim nosom, slomit ću ti jebenu ruku, a onda prijeći na vrat.
– Pošteno, – rekao je Phin. – Ionako se ne mogu sjetiti nikoga drugog koga bih želio napasti, pa to ne bi trebao biti problem.
– Zato što si mi oduzeo većinu utjecaja koju sam nekada imao, – nastavljao je Wes. – On može tužiti za napad, a ta tužba se ima na čemu temeljiti. Tako da više nisam u poziciji napadati ga za one kasete.
– Žao mi je, – rekao je Phin. – Ali ipak se nešto izvuklo iz toga.
– Da, – rekao je Wes. – Nije on gurnuo Sophie.
– Pa tko je onda? – Phin je pomislio na Sophie i film i tu misao je odgurnuo na stranu jer mu je trenutno bila previše bolna. Počeo je razmišljati o svemu što mu je Sophie ispričala o rijeci. Netko ju je žestoko gurnuo, rekla mu je. – Tko bi drugi to učinio?
– Nemam pojma, – rekao je Wes i upalio auto. – Stavit ću to na popis stvari kojima se mo-ram pozabaviti pored onoga, 'Saznaj tko je ubio Zanea i tko je pokušao smaknuti Sophie' i 'Pokušaj uloviti Stephena zbog podmetanja pornića.' Isuse, užasan sam na ovom poslu.
– Ne, nisi, – rekao je Phin. – Samo si trenutno preopterećen.
Wes je izašao na glavnu cestu i krenuo prema policijskoj stanici. – Mrzim što ovo moram is-taknuti, ali i ti si također.
– Da, mislim da mi je ovo najteži dio u obavljanju dužnosti gradonačelnika. – Phin se naslo-nio i protrljao si rame, razmišljajući o tome kako se divno osjećao kad je zgrabio Stephena. – Hvala ti što si toliko čekao prije nego što si mi skoro slomio ruku.
– Bilo mi je zadovoljstvo. Znaš, za to nije kriva Sophie, Leo je to režirao. Sigurno je uzruja-na zbog svega. Prilično je naporno radila na tom filmu.
Phin je opet čuo vlastite riječi koje su odzvanjale s ekrana. – Nemaš pojma koliko je naporno radila.
– Propuštam li ja nešto ovdje?
– Da, – rekao je Phin.
– Hoću li nastaviti propuštati?
– Hoćeš.
Wes je uzdahnuo. – Dobro, neka bude tako. – Parkirao je ispred knjižare. – Izlazi. Imam pos-la.
– Kakvog posla? Prošlo je 23:00. Idi kući.
– Nisam jedini ovdje koji nešto propušta, – rekao je Wes. – Ti se idi duriti. Ja imam posla.
– Čekaj malo, – rekao je Phin, ali Wes mu je pokazao prema vratima tako da je Phin izašao iz auta i pustio ga da se odveze.
Dobro. Kakogod. Nije se on durio nego mu je cijela budućnost oduzeta samo jednim pote-zom, a pored njega nije bilo nikoga na kome bi se iskalio. Wes je otišao, majka mu je bila tko zna gdje, Garyevevi su sigurno slavili pobjedu s većinom glasova, a Ed je vjerojatno pokušavao dobiti kopiju tog pornića za svoju privatnu kolekciju.
A tu je bila i Sophie.
– Jebeš to, – rekao je i otišao iza kuće do svog automobila. Wes je bio u pravu. Imao je pos-la. Poput traženja objašnjenja. Poput pitanja što je dovraga mislila da radi. Morao ju je natjerati da osjeća krivnju zbog ovog nereda koji će ostaviti za sobom.
Ako je mislila da će samo tako napustiti grad, onda ga uopće nije poznavala.
Rachel je pronašla Lea u njegovoj motelskoj sobi, pakirao se.
– Hvala Bogu, – rekao je. – Došao mi je prijevoz do aerodroma i konačno odlazim odavde. Onaj tip u restoranu je bio samo početak. Jesi li čula one ljude u predvorju? Mislim da nikada prije nisam vidio toliko ljutitih ljudi zbog jednog mekog pornića. Zamisli što bi učinili kada bi znali kakve ja sve stvari snimam.
– Znaju, – rekla je Rachel. – Propustio si taj dio. Moj tata je zamijenio kasete i ljudi su gle-dali Hot Fleshy Tights.
– O, – rekao je Leo. – Pa bez obzira, ipak je to samo film. Pretjerano reagiraju.
– Zaboravi njih, – rekla je Rachel. – Oni su prošlost. Razmišljaj o budućnosti.
Leo ju je oprezno promotrio. – Doimaš se prilično smirenom u vezi ovoga.
Rachel se naslonila na zid i slegnula ramenima. – Bit ću ja dobro. Sada su svi ljuti, što je do-bro za njih, jer u Temptationu nema baš neke velike sreće i ovo im je sada dobra vježba. Nisu oni loši ljudi i neće se okomiti na Sophie ili nekoga drugog, a čak i da netko stvarno poludi i pokuša nešto, Phin i Wes bi se već pobrinuli za to.
– Sumnjam da će se Phin pobrinuti za to, – rekao je Leo. – Prema onome o čemu ljudi u pre-dvorju pričaju, već je izgubio nadolazeće izbore.
Rachel je slegnula ramenima. – Uspjet će on. Voli Sophie i zadržat će je pored sebe bez ob-zira na sve. Phin je jako odlučan u takvim stvarima. Ljubav to Čini ljudima. – Susrela je Leov pogled i on se trgnuo.
– Točno. – Leo je zatvorio svoj kovčeg. – Pa, spreman sam. Želiš li da pozovem taksi tako da ne moraš...
– Ne, – rekla je i povukla svoju haljinu preko glave. Leo je napravio korak unatrag. – Rac-hel, prestani.
– Znam da misliš kako me napuštaš. – Rachel je podigla bradu kako ne bi zadrhtala jer bi to uništilo ono za što je bila prilično sigurna da je bio veličanstven prizor nje u crvenom čipkas-tom rublju Victoria's Secret. – Ali ne napuštaš me. Ja sam najbolje što ti se ikada dogodilo, Leo. I mislim i na profesionalnom planu, također. Navratila sam kod Sophie kad sam išla prema tebi i sve smo riješile. Možeš me naučiti da vodim onaj dio o mekim pornićima. – Duboko je udah-nula. – Mislim da bi ga trebao nazvati Rachel Films i za logotip koristiti mačku, jer za Leo kompaniju već imaš lava. I mogu učiniti mnogo za promoviranje, puno bolje od tebe jer sam žena. Sophie misli daje to odlična ideja.
– Rachel...
– I pametna sam, Leo, – rekla je Rachel. – I brzo učim. Sophie tako kaže. Učinit ću mnogo za tebe, vidjet ćeš.
Leo je pogledao u strop. – Možemo li razgovarati o tome dok si odjevena?
– Ne, – rekla je Rachel. – Zato što ću i spavati s tobom. Znam da to ne želiš učiniti, ali čak je i onaj mali poljubac s tobom bio bolji od seksa s bilo kime, a sada želim i ostatak. A onda ćemo otići u L. A. i živjeti sretno zauvijek. – Naborala je oči. – Ako misliš da ću se zadovoljiti nečim manjim, uopće me ne poznaješ.
Leo je zažmirio.
– A ti me poznaješ, Leo. – Hodala je prema njemu dok je on imao zatvorene oči. – Iako ni približno koliko ćeš me tek upoznati.
Sophie je sjedila na ljuljački na trijemu kad se Phin zaustavio ispred kuće. Što god učinio, koliko god vikao, ona će to jednostavno prihvatiti. Zaslužila je to.
Kad se popeo na trijem i sjeo pored nje, prestala se ljuljati, samo je podvukla noge ispod se-be i ostala sjediti tamo, s napetosti u zraku, ne znajući na čemu je s njim niti uopće gdje želi biti.
– Je li ga Dillie vidjela? – pitala ga je, a on je rekao: – Nije. Majka Jamie Barcley je veoma vješta s daljinskim upravljačem.
– To nije bio naš film. To je bio Leov film. Uzeo je naš i u njega dodao pornografske scene.
– Ali ti si snimila neke scene seksa, zar ne? – rekao je Phin, zureći preko dvorišta.
Sophie je pomislila da mu objasni pojam mekog pornića, ali je shvatila da je beznadno. – Da. Ne poput onih koje si vidio, naša nije bila hard-core, ali da.
– I iskoristila si riječi koje sam rekao u krevetu, – rekao je Phin.
– Da, – rekla je Sophie.
– Pitao sam se zašto si bila tako laka, – rekao je. – Zbog istraživanja.
– Ne, – rekla je. – Bila sam tako laka jer si ti bio tako dobar.
– Nemoj čak ni pokušavati, – rekao je.
– Zaboravljaš, – rekla je. – Nismo počeli kao što je to sada. Bila je to igra, sjećaš se? Julie Ann i medvjed na doku? Mislio si da sam provod samo za jednu noć. – Progutala je knedlu. – A ja sam mislila da si ti sigurna prilika za kršenje dok nisi otišao. I nisam mislila da ćeš ikada sa-znati. Nisam mislila da ćeš mi ikada postati važan.
Zažmirio je. – Ti si to nastavila iskorištavati. Čak i kad si saznala da nismo samo za jednu noć.
– Davno sam prestala, – rekla je Sophie. – Čak i prije nego što nas je Stephen ulovio u kuhi-nji. Prije nego što je postalo nešto više od onoga da samo vježbaš sa mnom.
– Sophie, nikada nije bila samo vježba.
– Pa, nikada mi to nisi rekao. – Sophie je osjetila da se počinje uzrujavati. – Šališ se, ostaješ cool i nimalo ništa ne pokazuješ, a ja bih trebala osjećati krivnju jer nisam prepoznala tvoju duboku emocionalnu povezanost?
– Ne bi trebala izdavati ljude s kojima spavaš, – rekao je Phin.
– Dok sam ja shvatila da bi ovdje moglo biti nečega za izdaju, bilo je prekasno, – rekla je Sophie. – Dužna sam i Amy, također. I nismo mislile da će netko ikada saznati. I nitko i ne zna, osim tebe i Amy. A sada su nestale sve kasete. Ništa nije ostalo od cijelog onog posla. – Podig-la je bradu. – Tako da si se izvukao.
– A zašto se onda još uvijek osjećam loše zbog tog tereta? – rekao je Phin.
Nijednom se nije okrenuo da je pogleda, a nju je to izludjelo i tako snažno ga je udarila u rame da se on odmah okrenuo. – Što želiš od mene? – rekla je. – Ispriku? Oprosti, zaista mi je žao. Želiš li da uništim kasete? Nestale su. Želiš da osjećam krivnju, da patim? Osjećam krivnju i da, patim. Ali znaš, i ti si dio ovoga svega. Nikada nisi rekao, 'Sophie, ovo mi je važno.' Nika-da čak nisi ni rekao, 'Volim te.' Sjećaš se što si rekao kad sam ja to rekla tebi u subotu? Rekao si, 'Hvala ti'.
Phin se okrenuo od nje, a ona je rekla: – 'Hvala ti.' Da, to je bila očita potvrda da ti je očaj-nički stalo do čistoće naše
– Čekaj malo, – rekao je Phin. – Zašto ti vičeš na mene? Sophie se ustala, a Phin je zgrabio lanac kad je ljuljačka odskočila. Rekla je: – Zato što si ti mene izdao deset puta više nego što sam ja tebe. Znao si da ti je stalo, a nisi mi rekao i sada mi dolaziš ovamo sav ranjen, govoreći mi da je to bilo nešto više od samog zafrkavanja i da sam ja to trebala znati?
– Samo govorim, – rekao je Phin potiho, – da je to prilično osnovno pravilo da ne iznosiš u javnost riječi koje ti ljubavnik govori privatno.
– Kakvo 'privatno'? – Sophie je mahnula rukom prema dvorištu. – Nismo bili privatni. Spus-tio si se na mene na doku. Bacio si lampu u zid kako ne bi morao biti sam sa mnom. Poševio si me na autu. Sve je to bila igra. I sada si promijenio pravila i želiš da osjećam krivnju? Pa, neću. Predomislila sam se. Ti si kriv za sve.
– Ja sam kriv. – Phin se ustao. – Ja sam kriv. To je smiješno.
– O, onda dobro. – Sophie je klimnula glavom. – E pa sada možeš biti ogorčen i vratiti se u grad i sutra staviti to pred svoje gradsko vijeće i ulizivati se svima, razmišljajući koliko imaš sreće što se nisi spetljao s nekim iracionalnim poput mene, jer si ti očito cool i imaš kontrolu...
– Sophie, začepi. – Phin se naslonio na stup trijema, djelujući umornije nego što ga je ikada prije vidjela. – Tako sam daleko od kontrole, mislim da mi od života više ništa nije ostalo.
– Pa, onda učini nešto kako bi to popravio umjesto što ovakav stojiš ovdje, – rekla je Sophie. – Toliko se poigravaš u životu da uopće niti ne shvaćaš da je to sve samo igra.
– Znaš, znao sam da si ti vražji bombon, – rekao je Phin kao daju uopće nije slušao. – Čim sam te pogledao, znao sam da ću potonuti zbog tebe. Ti i te tvoje usne.
Sophie je isturila bradu. – A ja sam znala da si ti gradski momak koji će samo da me pokvari i da ću plakati zbog njega. – Čekala je da on nešto komentira, ali on je samo klimnuo glavom.
– Trebali smo slušati vlastite instinkte, – rekao je, krenuvši niz stubište trijema.
Sophie je zurila u njega. – Pa po čega si uopće došao ovamo? – povikala je za njim. – Zado-voljštinu? Potvrđivanje? Osvetu? Što?
– Ne znam, – rekao je dok je naglo otvarao vrata svog automobila. – Ali definitivno nisam ništa dobio.
– Pa, to je prvi puta da si došao ovamo i nisi dobio ono što si želio, – vikala je Sophie. – I zaslužio si ići kući praznih ruku, barem što se mene tiče.
Stajao je jednu minutu pored otvorenih vrata automobila, a onda je rekao: – Znaš li tko te gurnuo u rijeku?
– Što? – Sophie je u nevjerici gledala u njega. – O čemu ti pričaš? Trenutno smo u pola sva-đe. – Kad je ostao stajati tamo, čekajući, rekla je: – Ne, rekla sam ti milijun puta, ne znam.
– Zato što to nije bio Stephen, – rekao je. – Što znači da te netko drugi pokušava maknuti s puta.
– Mogao bi to biti bilo tko, – rekla je Sophie. – Cijeli ovaj prokleti grad me mrzi.
Phin je klimnuo glavom. – Ne, ne mrze te. Većina njih te uopće ni ne poznaje, a oni koji te poznaju, ne mrze te. Njima se sviđaš. Nitko te od njih ne želi ubiti.
– Nakon onoga večeras me svi žele ubiti, – rekla je Sophie.
– O, mislim da su se uglavnom koncentrirali na mene, zahvaljujući Stephenu. – Phin je iz-gledao namrgođeno na mjesečini. – A ti ionako odlaziš. Ja sam taj koji se mora suočiti s njima. A to lutko neće biti nimalo lako. Zato ti želim lijep život. – Ušao je u auto, pokrenuo motor i zatvorio vrata, odbacujući tako ono što je mogla reći, nešto poput, Dolazi nvnmn i hori se sa mnom oko ovoga, ti sade.
Kada je otišao, Amy je izašla na trijem i dala joj sladoled. Sophie gaje uzela i slijedila je do ljuljačke, ispod koje je ispuzala Lassie jer je galama prestala.
– To nije gotovo, znaš, – rekla je Amy.
– Moglo bi biti, – rekla je Sophie, pokušavajući se suzdržati od plakanja. – On je takav uko-čeni glupan, moglo bi biti.
– Ma ne, – rekla je Amy. – Samo pokušava saznati što gaje to pogodilo. I što će sada učiniti. Vratit će se on. Oni nas vole takve.
Nekoliko minuta su se ljuljale u tišini, a onda je Sophie rekla: – Slažeš li se ti s time? S Phi-nom i sa mnom?
– Da. – Amy je klimnula glavom. – Davy je bio u pravu. I Wes ga voli, pa onda mora biti dobar.
– Što je Wes rekao za snimku?
– Ne puno toga. – Amy je zagrizla svoj sladoled. – Nimalo nije mario za onu zabranu. Samo želi znati tko je zamijenio kasete i cijelom Temptationu prikazao pornić i želi uloviti onoga tko je ubio Zanea, po mogućnosti da su to Clea ili Davy. Ne znam zašto se toliko usredotočio na njih dvoje, ali čini se uvjerenim da oni nešto znaju o tome.
– Znaš, oni su otišli odavde, – rekla je Sophie. – Ona je otišla prije njega. Mislim da se s Ro-bom nije čak ni pozdravila. Tako da ostajemo samo mi.
Amy je klimnula glavom. – Sutra ću biti uz tebe na sastanku gradskog vijeća. A onda odla-zim u L. A. Mislim, ako nas ne uhite zbog kršenja novodonesene zabrane.
Sophie je zaustavila ljuljačku. – Što?
– Wes je rekao da neće biti ništa strašno i da ćemo se moći vratiti na farmu. Rekao je da će se on i Phin pobrinuti za to jer je cijela ta zabrana vjerojatno protuustavna. Ali također je rekao da moramo ostati ovdje dok oni to ne srede. Do četvrtka, rekao je.
– Phin za mene neće ništa srediti, – rekla je Sophie. – A ja sam jedina živuća Dempseyica koja još nikada nije bila u zatvoru.
– Tata će biti jako ponosan, – rekla je Amy.
– I to mi je neka utjeha, – rekla je Sophie i zaljuljala se na minutu. – Phin mi je još nešto re-kao. Rekao je me Stephen nije gurnuo.
– A kako je dobio tu informaciju?
Sophie je klimnula glavom. – Ne znam, ali bio je siguran. I on mrzi Stephena i da mu je to mogao prišiti, sigurno bi to učinio. Ali tko me onda gurnuo?
– Ovo nema smisla, – rekla je Amy. – Kladim se u što želiš daje Stephen zamijenio kasete. Ako je bio vani da te se dočepa...
– Zašto bi on bio vani da se mene dočepa? – pitala je Sophie. – Phin je taj koji mu smeta.
Amy se prestala ljuljati. – Znači stvarno je to bio netko drugi?
– Tko god je to bio, snažno me gurnuo, – rekla je Sophie polako. – I potom je gledao kako padam u onu rijeku koja me ubrzo odnijela. Netko me uistinu morao mrziti da mi to učini. Pa tko je to onda bio?
– 'Svi mi ponekad malo poludimo', – rekla je Amy. Sophie je pomislila na Liz, Phina i Dillie kako se razdiru. – To mora prestati, – rekla je. – Barem to moram popraviti prije nego što odem.
– Nećeš valjda otići do nje? – pitala je Amy.
– Moram, – rekla je Sophie. – Pokušala me ubiti.
Rachel je posve očajna sjedila za stolom nasuprot Leu u jedinom restoranu Temptationa, dok je Leo stavljao naočale i čitao račun koji mu je upravo predala konobarica, zajedno s njegovom Visa karticom.
Odlazio je. Vraćao se u L. A. i ostavljao nju ovdje u Temptationu. A ona gaje voljela, dovra-ga. To je bilo ono najgore. Nije se radilo samo o tome što ju ostavlja ovdje u Temptationu, iako je i samo to bilo dovoljno loše.
Radilo se o tome da ostavlja nju. Nije ju volio. Ona to nikako nije mogla shvatiti. Poljubio ju je jednom i brinuo se za nju onda kada je otišla kod Wesa, ali to je bilo sve i sada odlazi, a ona je potpuno očajna.
Leo je pogledao na ručni sat. – Film je počeo prije petnaest minuta, – rekao joj je. – Koliko traje?
– Čista verzija? Oko pola sata. – Rachel se nagnula naprijed. – Leo, prestani me ignorirati.
Leo je uzdahnuo. – Znam da želiš doći u L. A., mala.
– Nisam ja mala, – rekla je Rachel. – Ja sam dobra radnica. Brzo učim. Ti si glup što me ne-ćeš povesti.
– Bio bih glup kada bih te poveo. – Leo je potpisao račun i spremio u džep svoju Visu. – Čak i da pretpostavimo da tvoj otac nije krenuo na mene s puškom, cijelo vrijeme bih se morao bri-nuti za tebe. Bolje ti ostani ovdje i vodi normalan život.
– Ja ne želim normalan život, – rekla je Rachel. – Da sam željela normalan život, učinila bih što je moja mama željela i udala bih se za Phina.
– Z Phina? – Phin nije. za tebe.
– Znam ja to... – počela je Rachel, a onda je zastala kad je shvatila da netko stoji pored nji-hovog stola.
– Ti si tip koji je napravio film? – rekao je muškarac posve crven u licu.
– Nisam, – rekao je Leo. – Zašto?
– Zato što je onaj tko je snimio taj film jebeni perverznjak, eto zato, – rekao je muškarac.
– Što? – rekla je Rachel.
– Djeca gledaju te prljavštine, – rekao je muškarac bijesno zureći u Lea. – Jesi siguran da ti nisi taj tip?
– Posve siguran, – rekao je Leo oprezno.
– Pa, trebalo bi ti biti drago što si večeras izveo svoju kćerku na večeru umjesto da gleda ono smeće...
– Moramo ići, – rekla je Rachel, ustajući se.
– Moja kćerka? – rekao je Leo, a Rachel se nagnula prema njemu i rekla: – Odmah, Leo.
Leo je promatrao muškarca koji je odlazio. – Ona nije moja kćerka, ti majmune. – Leo.
– Prikazali su pogrešan film, zar ne? – rekao je Leo, a Rachel je rekla: – Mislim da su svi vi-djeli stari snimak Cherished umjesto one pročišćene verzije koju je Amy napravila i moram odmah razgovarati sa Sophie.
Leo je bacio svoj ubrus na stol. – Okej. Ali još uvijek bih volio čuti...
– Odmah, – rekla je Rachel i izvukla ga iz restorana.
– Uzeo sam kasetu i poslao je u Cincinnati, – rekao je Wes dva sata kasnije kad su on i Phin konačno ostali sami u knjižari. – Možda ćemo dobiti neke otiske.
Phin je klimnuo glavom, osjećajući više umora nego što je mogao zamisliti. Gradonačelnik se potpuno iscrpio kad se morao nositi s hrpom vrištećih građana.
– Phin, – rekao je Wes. – Obrati pozornost. Moramo otkriti tko je uzeo kasetu. Uhvatit ćemo mi njega.
– Ne mogu čak ni razmišljati, – rekao je Phin. – Cijelu večer pokušavam objasniti neobjaš-njivo. Odakle je uopće došla ta kaseta?
– S farme, – rekao je Wes. – Sudeći prema onome što je Amy rekla, bila je to Leova prerada njihovog filma. Pretpostavljam da su snimili nekoliko verzija.
– Znači da je osoba koja je uzela tu kasetu točno znala koja će verzija napraviti najviše štete. – Phin je osjetio navalu bijesa. – Netko na farmi...
– Ne nužno, – rekao je Wes. – Amy je rekla da je Rachel, kad je vidjela što je Leo napravio s filmom, na kasetu crvenim markerom napisala, Prljavo, prljavo, prljavo. Tko god je želio sabo-tirati taj film izabrao bi upravo taj.
– Znači da je netko otišao tamo i prekopavao po kasetama...
– Ne, – rekao je Wes. – Netko je otišao tamo i uzeo sve kasete. Čim je film počeo, Amy je trčeći otišla pogledati. Sve kasete su nestale, čak i dokumentarac na kojem je radila. Netko je jednostavno jutros došao automobilom dok smo svi bili u bolnici i sve ih odnio.
– Tko? – rekao je Phin, ali čak i dok je to izgovarao, znao je.
– Stephen se potrudio povezati taj film s tobom, – rekao je Wes. – Ovo mu je velika šansa. Do izbora ima još samo šest tjedana. Šest dana bi vjerojatno bilo bolje, ali ni šest tjedana nije loše. A on je jedini koga se ja mogu sjetiti da od ovoga nešto dobiva.
Phin je pomislio na Sophie. Ona je dobila nešto iz toga. Čuo je vlastite glupe riječi iz Robo-vih usta i osjećao se poput budale.
Wes je pitao: – Želiš li ići sa mnom do Stephena?
Phin se prisjetio Stephenovog podlog, crvenog lica i bol je nestala, a bijes se fokusirao. – Da. – I mislio sam si, – rekao je Wes.
Stephen je otvorio vrata, pokušavajući izgledati nevino, a zbog toga je izgledao samo podli-je. – Vidio sam premijeru na televiziji, – rekao je Wesu. – Bilo je to stvarno šokantno. Zaista se nadam...
– Zaboravi, Stephen, – rekao je Phin dok ga je gurao prema dnevnoj sobi u kojoj je Rachel sjedila na kauču, izgledajući posve očajno. – Ti si znao sve o tome.
Preko puta sobe, Virginia je podigla pogled s telefona na kojem je brbljala, snizivši ton gla-sa. Šireći dobru vijest kao i obično.
U međuvremenu, Stephen je srdito stajao.
– Kako to misliš da sam znao za to? Misliš da bih dopustio da se ovakva prljava pornografija prikaže ljudima ovoga grada...
– Zaboravi, Stephen, – rekao je Wes. – Jedini glasači ovdje prisutni su ljudi koji znaju što se točno dogodilo.
Rachel je naglo podigla glavu. – Što se dogodilo? Nisam mogla pronaći Sophie daje pitam. To nije bio naš film...
– Mlada damo, ti ništa nisi imala s tim filmom, – rekla je Virginia još uvijek držeći telefon.
– Ja sam radila na tom filmu, – rekla je Rachel. – I ponosna sam na taj film, ali ovo nije moj film.
Virginia je rekla: – Moram ići, – u telefonsku slušalicu i spustila je. – Ti nisi imala apsolutno ništa s tim odvratnim filmom, tako da se možeš prestati pretvarati da si imala.
– Ne pretvaram se, stvarno sam puno radila na njemu, – rekla je Rachel, a Virginia je uperila prst u nju i rekla: – Dosta. Već si svojom glumom stvorila previše problema, a od sada pa nada-lje ćeš biti kćerka kakvu sam odgojila. Udat ćeš se, smiriti najednom mjestu i postati dobra že-na. – Virginia je prebacila pogled na Phina.
– Ona se neće udati za mene, – rekao je Phin.
– Definitivno neće, – rekao je Stephen. – Ti si odgovoran što je taj pornografski film prika-zan čitavom Temptationu, korumpirajući...
– Stephen, – rekao je Wes. – Rekao sam ti. Možeš se prestati pretvarati. Svi ovdje prisutni znamo da si ti zamijenio te kasete...
– Tata? – rekla je Rachel.
– To je najsmješnija stvar koju sam ikada čuo... – počeo je Stephen.
– ... i mi smo je poslali u Cincinnati na forenzičko testiranje. Ako zbog ničeg drugog, onda ćemo te otkriti zbog otisaka prstiju.
– Onda samo moramo sačekati i vidjeti ćemo, zar ne? – rekao je Stephen, samodopadno kao i uvijek, a Phin je rekao: – Sranje. Obrisao si je prije nego što si pustio film, je li tako?
– Phin! – rekla je Virginia, a kada je Stephen rekao: – Pa, takvo sam izražavanje i očekivao od nekoga tko se zadovoljava s kurvama koje su snimile to smeće, – i Phin je zgrabio Stephena za vrat i gurnuo ga na zid.
– Što se Sophie tiče, – rekao je Phin, a glas mu je podrhtavao zbog bijesa. – Zamalo si ju ubio, gade, a ja se nikada nisam okomio na tebe nakon toga...
– Ne znam o čemu ti pričaš, – Stephen se gušio, široko otvorenih očiju.
– Gurnuo si je u rijeku i skoro se utopila, – rekao je Phin, grabeći ga još čvršće, a Rachel je rekla: – Tata! – u isto vrijeme kada je Wes rekao: – Pusti ga, Phin.
– Ozlijedio si je. – Phin mu je jače stisnuo vrat. – Od sada pa nadalje, okomi se na mene, kučkin sine, a ne na nju i ne na ljude ovoga grada, ne pokazuj porniće djeci kako bi mene pobi-jedio, razumiješ li? Ovo je između nas dvojice.
Stephen nije ništa rekao, ali je poplavio, a Phin je iza sebe čuo Wesa koji je smireno govorio: – On je bolesniji i manji od tebe, stariji od tebe i nije toga vrijedan. Pusti ga ili ću ti slomiti ru-ku.
Phin je pogledao u Stephenovo podmuklo, glupo, plavo lice i pomislio na sve one smicalice iz kojih se Stephen izvukao, jer mu se nitko nije suprotstavio... zato što se nisam borio protiv njega, zato što sam igrao na sigurno, zato što sam bio previše lijen...
Wes je naglo povukao Phinovu lijevu ruku prema gore i bol gaje sasjekla u ramenu i tada je pustio Stephena.
– Hvala ti, – rekao mu je Wes, puštajući mu raku dok se Stephen spuštao niz zid, u zanimlji-voj nijansi ljubičaste boje.
– Joj, – rekao je Phin i povukao si rame.
– Bilo bi loše da si ga ubio, – rekao je Wes. – Posve razumljivo, ali loše. – Pogledao je u Stephena na podu, koji je jedva dolazio do zraka. – Ona primjedba o 'kurvi' je bila glup potez, Stephen. Nemoj to više ponoviti.
Phin si je protrljao ruku, promatrajući Stephena koji je opet počeo normalno disati. – Pa, ba-rem je kratkotrajno zadovoljstvo bilo odlično. – Nagnuo se i potiho Stephenu rekao: – Ako još samo jednom pokušaš ozlijediti Sophie, Wesu ću dopustiti da mi polomi sve kosti u tijelu prije negoli te pustim.
– Nisam ja ozlijedio tu ženu, – procijedio je Stephen. – Ja ne napadam žene. Jesi ti poludio? Uhiti ga zbog napada, Wes. On je lud. Skoro me ubio.
– Ja nisam vidio nikakav napad, – rekao je Wes. – Vidio sam dva muškarca u žučnom raz-govoru, ali...
– Pa, moja obitelj je vidjela. – Stephen je stao na noge. – Rachel... – Zastao je kad je vidio da je Rachel nestala. – Bolje ti je da nađeš odvjetnika, – rekao je Phinu. – U velikoj si nevolji.
Virginia je s druge strane prostorije prestravljeno zurila u njih. – Ti si užasan čovjek, – rekla je Phinu. – Sada ti više nikada neću dopustiti da se oženiš za moju kćerku.
– Pa, barem je nešto krenulo onako kako sam htio. – Phin se opet pošao prema Stephenu. – Ti si gurnuo Sophie u rijeku, ti si ukrao onu kasetu i ti si pustio pornografiju na javnoj televiziji. Nađi ti sebi odvjetnika, kučkin sine.
– Ništa od toga ne možeš dokazati, – rekao je Stephen. – Ne bih ja nikamo gurnuo ženu. – Izgledao je prilično uvrijeđeno kad mu je Phin to rekao, a Phin se namrštio. Onda je Stepheno-vo lice opet postalo samodopadno. – A definitivno ne bih pustio pornografiju dobrim ljudima Te...
– Evo nas opet, – rekao je Wes. – Stephen, potrebne su nam ostale kasete. Mislim da te žene neće tužiti ako im vratiš ostale kasete, ali...
– Nitko mene zbog ničega neće tužiti, – rekao je Stephen. – Nemaš dokaza. A zadnji puta kad sam te vidio, tražio si dokaz kako bi mogao uhititi nekoga, tako da...
– Stephen, – rekao je Phin potiho. – Sophie je jedne večeri došla ovamo kada si ih promatrao dok su snimali na doku i netko ju je gurnuo u rijeku. Upravo ovdje, na kraju tvog posjeda. – Stephen je zašutio, a Phin ga je pomno promatrao. – Rijeka je bila visoka i ona se skoro utopila. Da inače nije takav borac u životu, umrla bi.
– Ne znam ništa o tome, – rekao je Stephen oprezno. – Ali znam da su ljudi s kojima se ti družiš snimili pornografski film koji se očito protivi novodonesenom zakonu o zabrani...
Phin ga više nije slušao, a Wes je rekao: – Okej, Stephen, uvježbaj svoj govor, pa ćemo sutra razgovarati s tobom.
– Želim da se njega uhiti, – rekao je Stephen, a Wes je rekao: – Ne, ne bi to želio, jer ako njega uhitim, morat će objasniti zbog čega te napao i onda bi ljudi možda počeli misliti da si ti namjerno njihovoj djeci pustio pornić samo kako bi te izabrali za gradočelnika.
Stephen se namrštio. – To je smiješno.
– Nije, – rekao je Wes. – To je istina i najgora stvar koju znam o tebi. Koliko je djece sjedilo pred televizorima kako bi gledali film snimljen u Temptationu? Ti si to sve namjestio. Sve kako bi bio izabran. Ti i tvoje obiteljske vrijednosti.
– Nisam to učinio, – rekao je Stephen tvrdoglavo, ali pogled mu je odlutao i Phin je odustao.
Kad su se vratili u auto, Wes je rekao: – Ako još jednom napadneš nekog građanina pred mojim nosom, slomit ću ti jebenu ruku, a onda prijeći na vrat.
– Pošteno, – rekao je Phin. – Ionako se ne mogu sjetiti nikoga drugog koga bih želio napasti, pa to ne bi trebao biti problem.
– Zato što si mi oduzeo većinu utjecaja koju sam nekada imao, – nastavljao je Wes. – On može tužiti za napad, a ta tužba se ima na čemu temeljiti. Tako da više nisam u poziciji napadati ga za one kasete.
– Žao mi je, – rekao je Phin. – Ali ipak se nešto izvuklo iz toga.
– Da, – rekao je Wes. – Nije on gurnuo Sophie.
– Pa tko je onda? – Phin je pomislio na Sophie i film i tu misao je odgurnuo na stranu jer mu je trenutno bila previše bolna. Počeo je razmišljati o svemu što mu je Sophie ispričala o rijeci. Netko ju je žestoko gurnuo, rekla mu je. – Tko bi drugi to učinio?
– Nemam pojma, – rekao je Wes i upalio auto. – Stavit ću to na popis stvari kojima se mo-ram pozabaviti pored onoga, 'Saznaj tko je ubio Zanea i tko je pokušao smaknuti Sophie' i 'Pokušaj uloviti Stephena zbog podmetanja pornića.' Isuse, užasan sam na ovom poslu.
– Ne, nisi, – rekao je Phin. – Samo si trenutno preopterećen.
Wes je izašao na glavnu cestu i krenuo prema policijskoj stanici. – Mrzim što ovo moram is-taknuti, ali i ti si također.
– Da, mislim da mi je ovo najteži dio u obavljanju dužnosti gradonačelnika. – Phin se naslo-nio i protrljao si rame, razmišljajući o tome kako se divno osjećao kad je zgrabio Stephena. – Hvala ti što si toliko čekao prije nego što si mi skoro slomio ruku.
– Bilo mi je zadovoljstvo. Znaš, za to nije kriva Sophie, Leo je to režirao. Sigurno je uzruja-na zbog svega. Prilično je naporno radila na tom filmu.
Phin je opet čuo vlastite riječi koje su odzvanjale s ekrana. – Nemaš pojma koliko je naporno radila.
– Propuštam li ja nešto ovdje?
– Da, – rekao je Phin.
– Hoću li nastaviti propuštati?
– Hoćeš.
Wes je uzdahnuo. – Dobro, neka bude tako. – Parkirao je ispred knjižare. – Izlazi. Imam pos-la.
– Kakvog posla? Prošlo je 23:00. Idi kući.
– Nisam jedini ovdje koji nešto propušta, – rekao je Wes. – Ti se idi duriti. Ja imam posla.
– Čekaj malo, – rekao je Phin, ali Wes mu je pokazao prema vratima tako da je Phin izašao iz auta i pustio ga da se odveze.
Dobro. Kakogod. Nije se on durio nego mu je cijela budućnost oduzeta samo jednim pote-zom, a pored njega nije bilo nikoga na kome bi se iskalio. Wes je otišao, majka mu je bila tko zna gdje, Garyevevi su sigurno slavili pobjedu s većinom glasova, a Ed je vjerojatno pokušavao dobiti kopiju tog pornića za svoju privatnu kolekciju.
A tu je bila i Sophie.
– Jebeš to, – rekao je i otišao iza kuće do svog automobila. Wes je bio u pravu. Imao je pos-la. Poput traženja objašnjenja. Poput pitanja što je dovraga mislila da radi. Morao ju je natjerati da osjeća krivnju zbog ovog nereda koji će ostaviti za sobom.
Ako je mislila da će samo tako napustiti grad, onda ga uopće nije poznavala.
Rachel je pronašla Lea u njegovoj motelskoj sobi, pakirao se.
– Hvala Bogu, – rekao je. – Došao mi je prijevoz do aerodroma i konačno odlazim odavde. Onaj tip u restoranu je bio samo početak. Jesi li čula one ljude u predvorju? Mislim da nikada prije nisam vidio toliko ljutitih ljudi zbog jednog mekog pornića. Zamisli što bi učinili kada bi znali kakve ja sve stvari snimam.
– Znaju, – rekla je Rachel. – Propustio si taj dio. Moj tata je zamijenio kasete i ljudi su gle-dali Hot Fleshy Tights.
– O, – rekao je Leo. – Pa bez obzira, ipak je to samo film. Pretjerano reagiraju.
– Zaboravi njih, – rekla je Rachel. – Oni su prošlost. Razmišljaj o budućnosti.
Leo ju je oprezno promotrio. – Doimaš se prilično smirenom u vezi ovoga.
Rachel se naslonila na zid i slegnula ramenima. – Bit ću ja dobro. Sada su svi ljuti, što je do-bro za njih, jer u Temptationu nema baš neke velike sreće i ovo im je sada dobra vježba. Nisu oni loši ljudi i neće se okomiti na Sophie ili nekoga drugog, a čak i da netko stvarno poludi i pokuša nešto, Phin i Wes bi se već pobrinuli za to.
– Sumnjam da će se Phin pobrinuti za to, – rekao je Leo. – Prema onome o čemu ljudi u pre-dvorju pričaju, već je izgubio nadolazeće izbore.
Rachel je slegnula ramenima. – Uspjet će on. Voli Sophie i zadržat će je pored sebe bez ob-zira na sve. Phin je jako odlučan u takvim stvarima. Ljubav to Čini ljudima. – Susrela je Leov pogled i on se trgnuo.
– Točno. – Leo je zatvorio svoj kovčeg. – Pa, spreman sam. Želiš li da pozovem taksi tako da ne moraš...
– Ne, – rekla je i povukla svoju haljinu preko glave. Leo je napravio korak unatrag. – Rac-hel, prestani.
– Znam da misliš kako me napuštaš. – Rachel je podigla bradu kako ne bi zadrhtala jer bi to uništilo ono za što je bila prilično sigurna da je bio veličanstven prizor nje u crvenom čipkas-tom rublju Victoria's Secret. – Ali ne napuštaš me. Ja sam najbolje što ti se ikada dogodilo, Leo. I mislim i na profesionalnom planu, također. Navratila sam kod Sophie kad sam išla prema tebi i sve smo riješile. Možeš me naučiti da vodim onaj dio o mekim pornićima. – Duboko je udah-nula. – Mislim da bi ga trebao nazvati Rachel Films i za logotip koristiti mačku, jer za Leo kompaniju već imaš lava. I mogu učiniti mnogo za promoviranje, puno bolje od tebe jer sam žena. Sophie misli daje to odlična ideja.
– Rachel...
– I pametna sam, Leo, – rekla je Rachel. – I brzo učim. Sophie tako kaže. Učinit ću mnogo za tebe, vidjet ćeš.
Leo je pogledao u strop. – Možemo li razgovarati o tome dok si odjevena?
– Ne, – rekla je Rachel. – Zato što ću i spavati s tobom. Znam da to ne želiš učiniti, ali čak je i onaj mali poljubac s tobom bio bolji od seksa s bilo kime, a sada želim i ostatak. A onda ćemo otići u L. A. i živjeti sretno zauvijek. – Naborala je oči. – Ako misliš da ću se zadovoljiti nečim manjim, uopće me ne poznaješ.
Leo je zažmirio.
– A ti me poznaješ, Leo. – Hodala je prema njemu dok je on imao zatvorene oči. – Iako ni približno koliko ćeš me tek upoznati.
Sophie je sjedila na ljuljački na trijemu kad se Phin zaustavio ispred kuće. Što god učinio, koliko god vikao, ona će to jednostavno prihvatiti. Zaslužila je to.
Kad se popeo na trijem i sjeo pored nje, prestala se ljuljati, samo je podvukla noge ispod se-be i ostala sjediti tamo, s napetosti u zraku, ne znajući na čemu je s njim niti uopće gdje želi biti.
– Je li ga Dillie vidjela? – pitala ga je, a on je rekao: – Nije. Majka Jamie Barcley je veoma vješta s daljinskim upravljačem.
– To nije bio naš film. To je bio Leov film. Uzeo je naš i u njega dodao pornografske scene.
– Ali ti si snimila neke scene seksa, zar ne? – rekao je Phin, zureći preko dvorišta.
Sophie je pomislila da mu objasni pojam mekog pornića, ali je shvatila da je beznadno. – Da. Ne poput onih koje si vidio, naša nije bila hard-core, ali da.
– I iskoristila si riječi koje sam rekao u krevetu, – rekao je Phin.
– Da, – rekla je Sophie.
– Pitao sam se zašto si bila tako laka, – rekao je. – Zbog istraživanja.
– Ne, – rekla je. – Bila sam tako laka jer si ti bio tako dobar.
– Nemoj čak ni pokušavati, – rekao je.
– Zaboravljaš, – rekla je. – Nismo počeli kao što je to sada. Bila je to igra, sjećaš se? Julie Ann i medvjed na doku? Mislio si da sam provod samo za jednu noć. – Progutala je knedlu. – A ja sam mislila da si ti sigurna prilika za kršenje dok nisi otišao. I nisam mislila da ćeš ikada sa-znati. Nisam mislila da ćeš mi ikada postati važan.
Zažmirio je. – Ti si to nastavila iskorištavati. Čak i kad si saznala da nismo samo za jednu noć.
– Davno sam prestala, – rekla je Sophie. – Čak i prije nego što nas je Stephen ulovio u kuhi-nji. Prije nego što je postalo nešto više od onoga da samo vježbaš sa mnom.
– Sophie, nikada nije bila samo vježba.
– Pa, nikada mi to nisi rekao. – Sophie je osjetila da se počinje uzrujavati. – Šališ se, ostaješ cool i nimalo ništa ne pokazuješ, a ja bih trebala osjećati krivnju jer nisam prepoznala tvoju duboku emocionalnu povezanost?
– Ne bi trebala izdavati ljude s kojima spavaš, – rekao je Phin.
– Dok sam ja shvatila da bi ovdje moglo biti nečega za izdaju, bilo je prekasno, – rekla je Sophie. – Dužna sam i Amy, također. I nismo mislile da će netko ikada saznati. I nitko i ne zna, osim tebe i Amy. A sada su nestale sve kasete. Ništa nije ostalo od cijelog onog posla. – Podig-la je bradu. – Tako da si se izvukao.
– A zašto se onda još uvijek osjećam loše zbog tog tereta? – rekao je Phin.
Nijednom se nije okrenuo da je pogleda, a nju je to izludjelo i tako snažno ga je udarila u rame da se on odmah okrenuo. – Što želiš od mene? – rekla je. – Ispriku? Oprosti, zaista mi je žao. Želiš li da uništim kasete? Nestale su. Želiš da osjećam krivnju, da patim? Osjećam krivnju i da, patim. Ali znaš, i ti si dio ovoga svega. Nikada nisi rekao, 'Sophie, ovo mi je važno.' Nika-da čak nisi ni rekao, 'Volim te.' Sjećaš se što si rekao kad sam ja to rekla tebi u subotu? Rekao si, 'Hvala ti'.
Phin se okrenuo od nje, a ona je rekla: – 'Hvala ti.' Da, to je bila očita potvrda da ti je očaj-nički stalo do čistoće naše
– Čekaj malo, – rekao je Phin. – Zašto ti vičeš na mene? Sophie se ustala, a Phin je zgrabio lanac kad je ljuljačka odskočila. Rekla je: – Zato što si ti mene izdao deset puta više nego što sam ja tebe. Znao si da ti je stalo, a nisi mi rekao i sada mi dolaziš ovamo sav ranjen, govoreći mi da je to bilo nešto više od samog zafrkavanja i da sam ja to trebala znati?
– Samo govorim, – rekao je Phin potiho, – da je to prilično osnovno pravilo da ne iznosiš u javnost riječi koje ti ljubavnik govori privatno.
– Kakvo 'privatno'? – Sophie je mahnula rukom prema dvorištu. – Nismo bili privatni. Spus-tio si se na mene na doku. Bacio si lampu u zid kako ne bi morao biti sam sa mnom. Poševio si me na autu. Sve je to bila igra. I sada si promijenio pravila i želiš da osjećam krivnju? Pa, neću. Predomislila sam se. Ti si kriv za sve.
– Ja sam kriv. – Phin se ustao. – Ja sam kriv. To je smiješno.
– O, onda dobro. – Sophie je klimnula glavom. – E pa sada možeš biti ogorčen i vratiti se u grad i sutra staviti to pred svoje gradsko vijeće i ulizivati se svima, razmišljajući koliko imaš sreće što se nisi spetljao s nekim iracionalnim poput mene, jer si ti očito cool i imaš kontrolu...
– Sophie, začepi. – Phin se naslonio na stup trijema, djelujući umornije nego što ga je ikada prije vidjela. – Tako sam daleko od kontrole, mislim da mi od života više ništa nije ostalo.
– Pa, onda učini nešto kako bi to popravio umjesto što ovakav stojiš ovdje, – rekla je Sophie. – Toliko se poigravaš u životu da uopće niti ne shvaćaš da je to sve samo igra.
– Znaš, znao sam da si ti vražji bombon, – rekao je Phin kao daju uopće nije slušao. – Čim sam te pogledao, znao sam da ću potonuti zbog tebe. Ti i te tvoje usne.
Sophie je isturila bradu. – A ja sam znala da si ti gradski momak koji će samo da me pokvari i da ću plakati zbog njega. – Čekala je da on nešto komentira, ali on je samo klimnuo glavom.
– Trebali smo slušati vlastite instinkte, – rekao je, krenuvši niz stubište trijema.
Sophie je zurila u njega. – Pa po čega si uopće došao ovamo? – povikala je za njim. – Zado-voljštinu? Potvrđivanje? Osvetu? Što?
– Ne znam, – rekao je dok je naglo otvarao vrata svog automobila. – Ali definitivno nisam ništa dobio.
– Pa, to je prvi puta da si došao ovamo i nisi dobio ono što si želio, – vikala je Sophie. – I zaslužio si ići kući praznih ruku, barem što se mene tiče.
Stajao je jednu minutu pored otvorenih vrata automobila, a onda je rekao: – Znaš li tko te gurnuo u rijeku?
– Što? – Sophie je u nevjerici gledala u njega. – O čemu ti pričaš? Trenutno smo u pola sva-đe. – Kad je ostao stajati tamo, čekajući, rekla je: – Ne, rekla sam ti milijun puta, ne znam.
– Zato što to nije bio Stephen, – rekao je. – Što znači da te netko drugi pokušava maknuti s puta.
– Mogao bi to biti bilo tko, – rekla je Sophie. – Cijeli ovaj prokleti grad me mrzi.
Phin je klimnuo glavom. – Ne, ne mrze te. Većina njih te uopće ni ne poznaje, a oni koji te poznaju, ne mrze te. Njima se sviđaš. Nitko te od njih ne želi ubiti.
– Nakon onoga večeras me svi žele ubiti, – rekla je Sophie.
– O, mislim da su se uglavnom koncentrirali na mene, zahvaljujući Stephenu. – Phin je iz-gledao namrgođeno na mjesečini. – A ti ionako odlaziš. Ja sam taj koji se mora suočiti s njima. A to lutko neće biti nimalo lako. Zato ti želim lijep život. – Ušao je u auto, pokrenuo motor i zatvorio vrata, odbacujući tako ono što je mogla reći, nešto poput, Dolazi nvnmn i hori se sa mnom oko ovoga, ti sade.
Kada je otišao, Amy je izašla na trijem i dala joj sladoled. Sophie gaje uzela i slijedila je do ljuljačke, ispod koje je ispuzala Lassie jer je galama prestala.
– To nije gotovo, znaš, – rekla je Amy.
– Moglo bi biti, – rekla je Sophie, pokušavajući se suzdržati od plakanja. – On je takav uko-čeni glupan, moglo bi biti.
– Ma ne, – rekla je Amy. – Samo pokušava saznati što gaje to pogodilo. I što će sada učiniti. Vratit će se on. Oni nas vole takve.
Nekoliko minuta su se ljuljale u tišini, a onda je Sophie rekla: – Slažeš li se ti s time? S Phi-nom i sa mnom?
– Da. – Amy je klimnula glavom. – Davy je bio u pravu. I Wes ga voli, pa onda mora biti dobar.
– Što je Wes rekao za snimku?
– Ne puno toga. – Amy je zagrizla svoj sladoled. – Nimalo nije mario za onu zabranu. Samo želi znati tko je zamijenio kasete i cijelom Temptationu prikazao pornić i želi uloviti onoga tko je ubio Zanea, po mogućnosti da su to Clea ili Davy. Ne znam zašto se toliko usredotočio na njih dvoje, ali čini se uvjerenim da oni nešto znaju o tome.
– Znaš, oni su otišli odavde, – rekla je Sophie. – Ona je otišla prije njega. Mislim da se s Ro-bom nije čak ni pozdravila. Tako da ostajemo samo mi.
Amy je klimnula glavom. – Sutra ću biti uz tebe na sastanku gradskog vijeća. A onda odla-zim u L. A. Mislim, ako nas ne uhite zbog kršenja novodonesene zabrane.
Sophie je zaustavila ljuljačku. – Što?
– Wes je rekao da neće biti ništa strašno i da ćemo se moći vratiti na farmu. Rekao je da će se on i Phin pobrinuti za to jer je cijela ta zabrana vjerojatno protuustavna. Ali također je rekao da moramo ostati ovdje dok oni to ne srede. Do četvrtka, rekao je.
– Phin za mene neće ništa srediti, – rekla je Sophie. – A ja sam jedina živuća Dempseyica koja još nikada nije bila u zatvoru.
– Tata će biti jako ponosan, – rekla je Amy.
– I to mi je neka utjeha, – rekla je Sophie i zaljuljala se na minutu. – Phin mi je još nešto re-kao. Rekao je me Stephen nije gurnuo.
– A kako je dobio tu informaciju?
Sophie je klimnula glavom. – Ne znam, ali bio je siguran. I on mrzi Stephena i da mu je to mogao prišiti, sigurno bi to učinio. Ali tko me onda gurnuo?
– Ovo nema smisla, – rekla je Amy. – Kladim se u što želiš daje Stephen zamijenio kasete. Ako je bio vani da te se dočepa...
– Zašto bi on bio vani da se mene dočepa? – pitala je Sophie. – Phin je taj koji mu smeta.
Amy se prestala ljuljati. – Znači stvarno je to bio netko drugi?
– Tko god je to bio, snažno me gurnuo, – rekla je Sophie polako. – I potom je gledao kako padam u onu rijeku koja me ubrzo odnijela. Netko me uistinu morao mrziti da mi to učini. Pa tko je to onda bio?
– 'Svi mi ponekad malo poludimo', – rekla je Amy. Sophie je pomislila na Liz, Phina i Dillie kako se razdiru. – To mora prestati, – rekla je. – Barem to moram popraviti prije nego što odem.
– Nećeš valjda otići do nje? – pitala je Amy.
– Moram, – rekla je Sophie. – Pokušala me ubiti.
17 Re: Jennifer Crusie - Dobrodošli u Temptation Sre Feb 15, 2012 6:57 pm
Margita
Administrator
Petnaest
U podne sljedećeg dana, Phin je gledao Wesa koji se penjao stubama prema knjižari. – Dob-ro je, ti si. Ne bih sada mogao ponijeti još jednu osobu koja mi govori koliko se razočarala u mene, koliki sam gubitnik od gradonačelnika kad sam dopustio da se to dogodi ili koliko će oduševljeni biti što na izborima neće glasati za mene. Ovdje je bio pravi stampedo. – Pro-trljao je vrat. – A nitko nije kupio knjigu.
Wes je sjeo na svoj stolac i digao noge na ogradu. – Znači, sve je gotovo, ha?
– Gledaj to tako, – rekao je Phin. – Imam još šest tjedana do izbora, ali dogodilo se nešto što se ipak dugo zadržava u ljudskim glavama.
– Da. – Wes je tužno klimnuo glavom. – I, kako je Sophie?
– Bijesna, – rekao je Phin, pokušavajući djelovati nepogođeno zbog toga. – Odlučila je da sam ja kriv. – Slegnuo je ramenima. – Bolje je ovako. Da sam je nekako uspio odobrovoljiti, do kraja života bih morao slušati Dustyja Springfielda.
– Da, a imao bi priliku za sav onaj seks, – rekao je Wes. – To bi ti dosadilo.
– Mogao bi malo prestati pričati, – rekao je Phin.
– A mogla bi te pobjeđivati i u bilijaru, također, – rekao je Wes.
– Znači, Amy svakako odlazi u L. A.?
– K vragu, začepi, – rekao je Wes.
– Baš smo odlično napredovali, zar ne? – rekao je Phin, odbacujući glumu o nepogođenosti. – Isuse, nisam vidio ovakvo uništenje još od... – Klimnuo je glavom i pogledao u nebo. – Nika-da nisam vidio ovakvo uništenje. Stvarno smo dobri.
– Najbolji. – Wes se ustao, spuštajući noge s ograde koje su snažno udarile u pod trijema. – Ali bez obzira, za razliku od tebe, ja ne odustajem. Još nemam nikakav plan, ali ne odustajem.
– Ja isto ne odustajem, – rekao je Phin. – Jednostavno nemam volje ići tamo i pustiti da mi Sophie zalupi vratima pred nosom, a da me nakon toga Davy želi pretući.
– On je otišao, – rekao je Wes. – Sinoć je otišao na aerodrom i odletio na Bahame.
Phin se malo uspravio. – Da?
– Da. – Wes se spustio niz stube. – Kao i Clea.
– A ti si ih pustio da odu?
– Mogu doći do njih ako poželim. Mislim da su oboje krivi, ali još ne mogu dokučiti što su točno napravili. Tako da nisam siguran da ih želim.
– Ali želiš Amy, – rekao je Phin.
– Dobit ću ja Amy. – Wes je krenuo prema cesti, ali je zastao, okrenuo se i vratio nekoliko stuba prema Phinu. – Skoro sam zaboravio. Vratio se nalaz balističara. Zaneov metak nije ispa-ljen iz pištolja tvog oca.
Phin je glasno izdahnuo. – Konačno, nešto ide meni u prilog. – Potom se namrštio. – Znači daje moja majka iskoristila pištolj kako bi namjestila Sophie, ne mareći da će ju balističko testi-ranje otkriti? To nema smisla. Luda jest, ali ne i glupa.
– Mislim da je pravi pištolj u rijeci, – rekao je Wes. – Do sada je sve u vezi ovog glupana ot-krilo da je impulzivan. Imalo bi smisla da je tada, nakon ubojstva Zanea, bacio pištolj u rijeku. A s obzirom koliko je prošlo, mislim da ga više ne možemo pronaći. Ako je to istina, a netko je nakon toga pokušao namjestiti Sophie, onda je morao nabaviti drugi pištolj. A ako je samo želio pokrenuti glasine o Sophie, onda nije niti mario za balistički nalaz.
– Ili ona.
Wes je slegnuo ramenima. – Sam Bog zna jer su naše žene lude kao i naši muškarci. Što me sada podsjetilo, jesi li u zadnje vrijeme pogledao vodeni toranj?
– Vodeni toranj? – Phin se spustio niz stube kako bi pogledao na Hill. – Oh. Lijepo.
Kiša je učinila svoje, napravila je krvave pruge Stephenove jeftine boje, ali baš kako su mu Coreyevi i rekli, ostale su crvene mrlje. Opet je bio u boji mesa, ali nekako ružičast. Samo je nogostup na vrhu ostao crven. – Ruž za usne s bradavicom, – rekla je Sophie, ali sada više nije tako izgledao.
– Sada mi se čak više sviđa, – rekao je Wes.
– Stephenu se to uistinu neće svidjeti, – rekao je Phin.
– Da, – rekao je Wes kad se nastavio spuštati stubištem. – Organizirat će sastanak vijeća. Vidimo se tamo.
Phin je pomislio na sastanak i vrat mu se još više zgrčio. Stephen će navaliti na njega, njego-va majka će ga još žešće napasti zbog uništenog ugleda Tuckera, cijelo građanstvo će biti protiv njega za dopuštanje nemorala da se prikazuje njihovim maloljetnicima, a Hildy će to sve ignori-rati kako bi zaštitila svoj novi vodeni toranj.
A nakon svega toga, Sophie mu neće pružiti savršeni užitak, jer je ispao idiotski gradski dečko.
Ona je prokleta luda, rekao si je i koncentrirao se na stvari koje su mu bitne u životu.
Za šest tjedana će izgubiti izbore od onoga kretena Stephena. Njegov otac je barem izgubio zbog New Bridgea. A on će izgubiti zbog nekog pornografskog videa. A da nije u početku po-pustio, sada se ne bi nalazio u ovoj zbrci. Vražji bombon i on je zagrizao. Zatvorio je oči, pris-jećajući se. A nakon prisjećanja se vratio natrag u knjižaru.
– Čekaj malo, – povikala mu je majka s ulice i on se okrenuo taman kad je ona stigla do prve stube. – Krenula sam do Hildy, ali najprije želim s tobom razgovarati.
– O, dobro, – rekao je Phin i sjeo.
– Shvaćam da smo imali problema, – rekla je Liz dok se uspinjala stubištem. – Ali sve je to sada iza nas, budući da se više nećeš viđati s tom ženom. Stvari su trenutno loše, ali imamo još šest tjedana i ako se budeš klonio te...
– Mama, izgubit ćemo.
– Nećemo izgubiti, – rekla je Liz. – Tuckeri ne gube, mi nećemo izgubiti, ja neću izgubiti te-be, mi ćemo...
– O čemu ti pričaš? – rekao je Phin. – Ti... – Zastao je kad je registrirao ono što mu je rekla. – Sranje. Znači o tome se radi?
– Pazi kako se izražavaš, – rekla je Liz. – Sve je...
– Mama, ti me nećeš izgubiti, – rekao je Phin. – Neću umrijeti ako ne pobijedim. Moje srce je dobro, a što je još važnije, nimalo me ne zanima mjesto gradonačelnika. Stalo mi je do pob-jede, a ne do toga da budem gradonačelnik. Neću umrijeti ako izgubim.
– Pa, naravno da nećeš umrijeti, – rekla je Liz, ali glas joj je malo podrhtavao. – Naravno da nećeš. A sada ćemo sve vratiti u normalu. Dillie će zaboraviti i ti ćeš biti ponovno izabran i stvari će biti iste onakve kakve su i bile prije. Mislim da si bio u pravu kad si rekao da se nećeš ponovno ženiti i neću ti to više spominjati, samo ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. – Nasmi-ješila mu se, bojažljivo veselo. – Bit ćemo opet samo nas troje.
Samo njih troje. Zatočeni i sleđeni u kući na Hillu.
– Ne, – rekao je Phin, a Lizin osmijeh je nestao i kobra se vratila.
– Slušaj ti mene. Znam da si slijep zbog svojih hormona, ali hoćeš li barem pogledati što ti je ta žena ostavila za sobom?
Phin je klimnuo glavom. – Nemam ništa. Uništila mi je život.
– Točno tako. – Liz je prekinula svoje riječi. – Ali možemo ga vratiti. Mi možemo...
– Dovraga, zašto bih ja to želio? – Phin je klimnuo glavom prema njenom zapanjenom licu. – Moj život je jebeni zgubidan; Sophie je samo u njega donijela nešto uzbudljivo.
– O čemu ti pričaš? – rekla je Liz.
– Ne želim biti gradonačelnik, – rekao je Phin. – Nikada to i nisam želio biti. Zadnji puta ću se boriti za to mjesto, ali nemoj od mene više očekivati da se bilo čega odreknem zbog našeg imena. Već sam se ionako previše toga odrekao.
– Ovo je sve zbog one žene. – Liz je izgledala kao da će se svakog trena onesvijestiti.
– Da. – Nema više gradonačelnika, pomislio je i osjećao se predivno. Nema više sastanaka vijeća, nema više pogrešnog vođenja građanstva, nema više prepiranja oko gradske rasvjete i mostova, samo knjige, Dillie i bilijar. Sophie. Napetost je polako iščezla iz njegovih mišića i on se opustio. Hvala Bogu na Sophie i njezinom glupom, jebenom filmu.
– Ona te pokvarila, – rekla je Liz, gotovo pljujući od frustracije. – Ona je...
– Pa, takva joj je obitelj, – rekao je Phin. – Ostala tvoja unučad će biti napola degenerici.
Liz se sledila.
Phin je suosjećajno klimnuo glavom prema njoj. – Da, moram se oženiti za nju. Žao mi je, mama. Znam da nisi to planirala. Imaš li posljednje riječi za mene prije nego što me se odrek-neš?
Liz je progutala knedlu i na lice navukla onaj svoj prepoznatljivi budimo-razumni-ili-ću-te-ubiti izraz. – Nikako ne možeš misliti ozbiljno daje oženiš. Ona je poznata po pornografiji.
Phin je klimnuo glavom. – Pobijedila me i u bilijaru, također.
– O, dragi Bože, – rekla je Liz i sjela dolje na stubu.
Sophie je čekala ispred sudnice dok nije ugledala Liz. Onda je izašla iz auta i rekla: – Mo-ram razgovarati s vama. Liz je nastavila hodati. – Nemam ti ništa za reći.
– Onda odlazim do Wesa, – rekla je Sophie. – On će to zadržati za sebe, ali mislim da bi bilo bolje kada bismo sada nas dvije razgovarale o tome. Znate sami kako ovaj grad sve sazna.
Liz je stajala vrlo mirno jednu dugu minutu s čvrsto stisnutom čeljusti, dok je zurila u Sophi-e. – U autu, – konačno je rekla. – Radije bih da nas ljudi ne vide zajedno.
Sophie je klimnula glavom i vratila se u auto.
– Pričaj, – rekla je Liz kad je ušla u auto.
– Želim da me prestanete pokušavati ubiti, – rekla je Sophie i Liz je s lica izgubila svoj lede-ni izraz.
– Što?
– Netko me pokušava ubiti. A vi ste jedini u ovom gradu tko me dovoljno mrzi da bi to uči-nio.
Liz je posegnula za vratima. – To je smiješ...
– Razumijem. I ja bih učinila gotovo sve kako bih zaštitila svoju obitelj. Za Phina i Dillie že-lite sve najbolje, a to nisam ja i to je u redu, jer ja odlazim. – Sophie se nagnula prema naprijed, djelujući iskreno i razumno. – Ali vi morate prestati napadati ljude, gospođo Tucker. Mislim da biste trebali potražiti pomoć. Znam jednog odličnog terapeuta u Cincinnatiju koji je strogo dis-kretan. – Liz je zinula, ali Sophie je rekla: – Gledajte, ja odlazim, ali prije ili kasnije će vam netko drugi stati na put, a ovo vam nije dobra metoda za uklanjanje problema.
Liz se konačno vratio glas. – Ti stvarno misliš da sam te ja pokušala ubiti?
– Mislim da biste učinili sve kako bi zaštitili Phina i dobili izbore, – rekla je Sophie. – Nisam sigurna što od toga smatrate važnijim i taj mi se dio uopće ne sviđa, ali mogu razumjeti vašu želju da zaštitite Phina. Samo ne na takav način.
Liz se nagnula na naslon sjedala. – Što se tebi točno dogodilo?
– Gospođo Tucker...
– Nisam te pokušala ubiti. – Lizin glas je bio tako suh i odrješit daje Sophie sada počela sumnjati. – Da sam te željela povrijediti, pronašla bih druge načine. Nikada ne izlažem svoju obitelj riziku kršenjem zakona.
– Oh, – rekla je Sophie.
– Što se dogodilo? – ponovila je Liz i Sophie je isprva oklijevala, ali onda joj je ispričala za rijeku i pištolj pod krevetom i za glasine koje kruže, kao i za nestanak struje. – I mislila si da bih ja bila tako glupa? – rekla je Liz kad je Sophie završila. – Da te tako šlampavo pokušam ubiti?
– Znala sam da me toliko mrzite, – rekla je Sophie nesigurno. – Nisam mislila da ste glupi.
– Tko god ti ovo radi, ne razmišlja dovoljno o tome, – rekla je Liz. – Glup je i impulzivan.
– Stephen Garyev, – rekla je Sophie. – Ali on nema razlog.
– Stephen te ne bi pokušao ubiti strujom. – Liz je zurila u daljinu, mršteći se. – Mogao bi te možda gurnuti u bijesu, ali nikako ne bi mogao planirati tvoje ubojstvo. Nije on lud.
– Pa, nitko me drugi ne mrzi osim vas i njega, – rekla je Sophie. – Uglavnom se svima svi-đam. Zaista.
Tišina se oduljila i onda je Liz rekla: – Ne, postoji još netko tko te mrzi.
Sophie je progutala knedlu. – Oh?
– Znaš li gdje živi Hildy Mallows? – pitala ju je Liz. – Vozi tamo.
– Garyeyevi će stići svakog trena, – rekla im je Hildy dok su sjedile na njezinom kauču. – Svejedno još uvijek mislim da biste s ovime trebali sačekati da prođe sastanak vijeća. Jeste li vidjele vodeni toranj? Tamo je toliko...
Oglasilo se zvono na vratima i Liz je rekla: – Otvori im. Mi preuzimamo odavde. – Zvučala je poput Phina i Sophie se nije nimalo iznenadila kad je Hildy zašutjela i otišla otvoriti vrata.
Ušla je Virginia Garyey, a Sophie je mogla vidjeti iza nje sve do Hildynog trijema, gdje je Stephen pogledavao na svoj ručni sat, lagano poskakujući zbog iščekivanja najboljeg sastanka vijeća za njega. Virginia je rekla: – Jesi spremna, Hildy? Malo kasnim... – i zastala je kao smrz-nuta kad je ugledala Sophie. – Što ona radi ovdje?
– Zatvori vrata, Hildy, – rekla je Liz i Hildy je to učinila, ostavši leđima okrenuta prema njima. – Virginia, jesi li ti gurnula Sophie u rijeku?
– Liz! – Virginia je izgledala preneraženo od bijesa. – Kako to uopće...
– Neka sam prokleta, – rekla je Hildy. – Naravno da jesi. To bi tebi baš sličilo. Impulzivna si i glupa kao stup. Što je napravila, nosila bijele cipele nakon Dana rada?
Sophie je pogledala dolje u bijele Kedsice i lagano privukla noge k sebi.
– Hildy! – Virginia se od jedne žene okretala prema drugoj. – Ovo je smiješno. Ne moram ja stajati ovdje...
– Zapravo, moraš, – rekla je Liz. – Pokušala si ubiti Sophie. Dvaput. – Gađenje u njezinom glasu je bilo veliko, a Virginia je počela žestoko zamahivati glavom, kao daje poludjela.
– Da je ti nisi samo branila, – rekla je. – Ti si na mojoj strani. Ti znaš što je ona. Da nije bilo nje, Rachel bi bila udana za Phina...
– Phin nikada neće oženiti Rachel, – rekla je Liz.
– Rachel se trebala udati za njega dok se ona nije pojavila, – rekla je Virginia. – Ona ju je upoznala s onim čovjekom koji joj je obećao naći posao u Los Angelesu. – Virginia je doslovno pljuvala riječi iz usta. – Ona je ta koja je zavela Phina i odvukla ga od Rachel.
– Kunem se Bogom, on je mene zaveo, – rekla je Sophie.
– Ti misliš da je to smiješno. – Virginia je zakoračila naprijed, a Sophie je lagano utonula u ukrasne jastučiće na kauču. – Ti si uništila život mojoj djevojčici. Ja sam se pobrinula da ju Phin trenira softball, ja sam se pobrinula da čuva njegovu malu, ja sam se pobrinula da dobije posao u vijeću, ja sam se pobrinula da se oženi njome.
– O, Isuse, – rekla je Liz. – Virginia.
– A onda si ti došla, uzela Phina i rekla Rachel da bi trebala otići, što je ona i napravila. – Virginia se tresla od bijesa. – Nazvala me. U Kaliforniji je. Ti za sve si ti kriva.
Virginia je sada teško disala i Sophie se napela kako bi se mogla obraniti ako ju ova odluči napasti, sada više nimalo ne sumnjajući da ju je Virginia gurnula u rijeku. Virginia bi je gurnula u pakao kada bi samo mogla.
Potom se Virginia sabrala. – Ali nisam je ja pokušala ubiti, – rekla je obraćajući Liz uz siću-šan napeti smiješak. – To bi bilo... nenormalno.
– Točno, – rekla je Liz.
Virginia se opet nasmijala. – Liz, naša vrsta ljudi ne radi
– Nema takve vrste ljudi kao što smo ti i ja, – rekla je Liz. – Uvijek sam govorila da se Step-hen oženio ženom nižeg ranga.
Virginia je pobijelila, samo je na obrazima imala dvije crvene mrlje.
– Jesi li ti gurnula Diane? – pitala je Liz.
Virginia se sabrala. – I da jesam, bilo bi to ono što je i zaslužila, kako je samo tako zgrabila tvog sina, uništavajući mu život. Da jesam, trebala bi mi sada zahvaljivati. Ali nisam. Nitko ju nije gurnuo. Ona je bila droljasta pijanica koja je sama pala.
– Evo što ja znam, – rekla je Liz. – Znam da si ti uzela pištolj moga muža iz moje kuće, jer si me ti jedina tamo posjećivala. Znam da si ga ti podmjestila pod Sophien krevet jer si ti počela s glasinama kako je pronađen. Znam da dobro poznaješ onu farmu i da si bez imalo problema mogla učiniti ono sa strujom.
– To nije dokaz, – rekla je Virginia. – Nemaš nikakav dokaz zato što ništa nisam ni učinila.
– Znam da si one noći bila vani sa Stephenom i promatrala Sophie i ostale, – rekla je Liz. – Ti takvo što nikada ne bi propustila. Sophie je ugledala Stephena u trenutku prije nego je gurnu-ta... tako da si je ti gurnula u rijeku, a kada ti to nije uspjelo, ukrala si moj pištolj i stavila ga u njezin krevet, a kad ni to nije uspjelo, pokušala sije ubiti strujom. Užasno si glupa, Virginia, ali samo još uvijek ne znam jesi li ti ubila onog čovjeka.
– Sreo je nekoga na puteljku kod rijeke, – rekla je Sophie. – Wes je toliko uspio saznati: daje Zane imao dogovoren sastanak s nekim iza Garyeveve kuće.
– Pokušavao je nas sve ucjenjivati, – rekla je Hildy, pomažući. – Sigurno je imao nešto i o Virginiji.
– Imao je dosjeo u Dianeinoj smrti, – rekla je Liz. – Doda će, ako ne zaustavimo snimanje, napisati članak za širu javnost, koja će se zainteresirati i istražiti to, riješiti tajnu i uzrokovati skandal. Samo što nisam ja gurnula Diane, kao niti moj sin i zato sam ga otjerala.
– Bože moj, – rekla je Sophie, promatrajući Virginijino lice. – Ti si gurnula Diane.
– Ti samo začepi, – rekla je Virginia. – Ista si kao ona, ali ja ju nisam gurnula.
– Našla si se s njim na puteljku jer te pokušao ucjenjivati i ubila si ga, – rekla je Liz. – Kako si ga dovukla do doka na farmi? Sigurno je bio težak. Osim ako... – Liz se namrštila na samu pomisao. – Osim ako ga nisi uvjerila da ga odvezeš kući. – Klimnula je glavom. – Tako je bilo, zar ne? Rekla si mu da ćeš se pobrinuti za njega i prevezla si ga u čamcu preko rijeke i kad je izašao na dok na svojoj strani, ustrijelila si ga. To je tebi jako slično. I nagovorila si Stephena da sakrije tvoje automobilske nesreće i mene da gnjavim svog sina u vezi Sophie, tako da si zasigurno uspjela nagovoriti i tog glupana da ode u vlastitu smrt.
– Ustrijelila si ga iz čamca? – Hildy je s gađenjem gledala Virginiju. – Zato si promašila iz takve blizine. Pucala si u njega dok si stajala u svom čamcu. Kakva si ti zapravo idiotkinja?
– Nemam pojma o čemu vi pričate, – rekla je Virginia. – Ali želim da znate kako ste me jako povrijedile s ovim. I sada odlazim.
Izgledala je potpuno preneraženo.
– Naravno, ništa od ovoga ne možemo dokazati, – rekla je Hildy glumatajući prema Liz, dok je Virginia prolazila pored nje hodajući prema vratima.
Izvući će se s ovime, pomislila je Sophie, a onda je vidjela da se Liz osmjehuje svojim kob-rinim osmijehom.
– Ne moramo mi to dokazivati, – rekla je Liz. – Samo ćemo pričati
– Što? – Hildy se namrštila, a potom razvedrila. – O. Da. Hoćemo. Puno ćemo pričati, Virgi-nia.
O, savršeno, pomislila je Sophie. Virginia je zastala otvarajući vrata.
– O tome koliko mrziš Sophie. – Hildy je sretno nastavila. – O tome kako nemaš alibi za vri-jeme ubojstva. – Hildy je spustila pogled na Virginiju. – O tome kako je Rachel pobjegla u L. A. zbog tebe.
Virginia se zacrvenila. – Nije. Rachel i ja smo vrlo bliske. I...
– Svima ćemo reći kako si loša majka, – rekla je Hildy. – Ne moramo te odvesti Wesu. Same ćemo se pobrinuti za ovo.
– Osim ako... – rekla je Liz.
Virginia se okrenula prema njoj, kipteći od bijesa.
– ... se danas ne pokažeš na sastanku vijeća, – rekla je Liz. – Pomno ćemo promatrati tvoje glasovanje.
– Ne možete... – počela j e opet Virginia.
– Da, možemo. – Hildy je sada gotovo poskakivala na prstima. – Jedan krivi glas i odlazimo na telefone. I ljudi će slušati. Uvijek slušaju, zar ne, Virginia?
Virginijin pogled je lutao od Hildy do Liz. Izgledala je poput životinje uhvaćene u zamku i Sophie bi je žalila samo da nije tako odvratno i podlo ljudsko biće.
– Još jednom me prijeđi i uništit ću te, – rekla je Liz Virginiji. – Da se više nikada nisi oko-mila na moju obitelj.
– Nisam... – rekla je Virginia.
– A to uključuje i Sophie, – rekla je Liz. Sophie je osjetila trzaj u vratu.
– Točno, postoji i drugi dio dogovora, – govorila je Hildy. – Moraš prestati pokušavati ubiti Sophie. Neka joj nestane dlaka s glave i odmah se hvatamo telefona.
Virginia je duboko udahnula kroz zube i pogledala Sophie. – Da više nikada nisi ni pomislila na to, – rekla joj je Liz Tucker. – Samo je dotakni, uputi joj ružnu riječ i ja ću te povući na dno da ti ni Junie Martin neće pomoći.
– Isuse, – rekla je Sophie.
Liz je pogledala u Sophie po prvi puta otkad su stigle. – Nikada nemoj prevariti Tuckera.
– Neću, gospođo, – rekla je Sophie.
Dvorana vijeća je bila puna kad je Phin stigao i ljudi očito nisu bili veseli, ali samo su Frank i Ed sjedili za stolom vijeća.
Ušle su Amy i Sophie te sjele u prvi red.
Sophie je opet citirala jedan lik iz filma s čime se Amy složila i klimnula glavom, pogleda-vajući oko sebe sav taj mramor i hrastovinu.
Nervozne su, pomislio je Phin i nije ih mogao kriviti za to.
Sophie se okrenula i ugledala ga. Isturila je bradu i on je pomislio, O, Bože, još uvijek je le-dena. Potom su ušli Stephen i Virginia, a za njima Hildy i Liz, a on je počeo ignorirati Sophie kako bi se koncentrirao na trenutni problem.
Stephen je izgledao pun zadovoljstva dok je zastajao i rukovao se s ljudima, ali Virginia je izgledala napeto i vraški ljutito. Hildy ih je zaobišla i sjela na stolac nasuprot Phinu. – 'Zavežite svoje pojaseve jer će ovo biti kvrgava vožnja.' – rekla je, ali nije izgledala nervozno.
– Što si sada smislila? – pitao je, a ona je rekla: – O, kako ću uživati u ovome.
Phin se namrštio na nju, ali onda je sjela njegova majka i razbila mu koncentraciju. Imala je taj pogled u očima, onaj kojega je imala onda kada bi nekoga dokrajčila; neumoljiva volja po-miješana sa sigurnošću trijumfa.
– Mama? – rekao je, a ona je klimnula glavom i rekla: – Sve je u redu, Phin – i on je nervoz-no sjeo na stolac.
– U redu, – rekao je Phin. – Sada nam još samo treba Rachel i možemo početi. Gdje...
– Otišla je, – rekla je Virginia kroz zube, a Stephen ju je zapanjeno pogledao. – Ta žena... – Zastala je kad se Hildy nagnula prema naprijed i pogledala ju. – Ona nije ovdje.
– Okej. – Phin je klimnuo glavom prema Hildy. – Požuri se, molim te.
– Naravno, – rekla je Hildy. – Iako ću zapisivati samo inteligentne stvari, pa ako će netko ovdje pričati neke gluposti, može zaboraviti da će se to unijeti u zapisnik.
– Hildy, – rekao je Phin, a Stephen je rekao: – Meni ne treba zapisnik. Cijeli grad je ovdje, ili barem većina građana. A oni koji nisu, kasnije će čuti sve o ovome.
– Nemoj računati na to, – rekla je Hildy, a Phin se pitao što se dovraga događa njemu ispred nosa. Osim političkog uništenja.
– Prva stavka, – rekao je Phin kad su se svi smjestili i kada se gomila utišala u iščekivanju 'hoće li glas o uličnoj rasvjeti biti opozvan onako kako Stephen Garyey želi.' Kroz gužvu se začulo mrmljanje razočarenja i Phin je sada znao kako su se lavovi osjećali u arenama. – Prijed-log na razmatranju je podnijela Hildy Mallow, koja želi kupiti nove ulične svjetiljke za Tempta-tion. Hildy, želiš li i dalje ustrajati u tome?
– Baš kao što sam i prije rekla, – rekla je Hildy. – Ljudi se drukčije osjećaju kad su okruženi ljepotom. Dugujemo to Temptationu.
– Još netko...
– Ali Temptationu dugujemo i to da budemo financijski razumni, – rekao je Stephen i počeo je pet minuta pričati o svojoj zamisli dobrog raspolaganja novcem.
Phin ga je prekinuo, osjećajući nemir. Ljudi su bili nemirni, ali njegova mama i Hildy su po-sve mirne sjedile. – To nije značilo ništa dobro. – Još neko? – pitao je Phin, kad se Stephen ko-načno predao i sjeo dolje. – Ne? Hildy, glasajmo.
– Garyey.
– Definitivno ne, – rekao je Stephen.
– Garyey, – Hildy je prela i Virginia se okrenula kako bi je pogledala.
S druge strane stola od Phina, njegova majka je zavrtjela glavom, a Hildy je klimnula.
Virginia se nasmiješila. – Ne.
Hildy se okrenula kako bi se zagledala u Liz, koja je izgledala zatečeno. – Potrebna nam je većina, – bjesnila je Hildy tiho prema Liz, koja joj je prošaptala nazad: – Pa, Stephen je uvjerio ljude da su te svjetiljke preskupe.
Glasovanje je bilo izjednačeno, tri naprama tri – Frank je glasovao kao Hildy i Ed jer bi otmjenije svjetiljke uljepšale njegovu okolinu – a Phin je prekinuo tišinu, rekavši: – Da. Haj-demo misliti na buduće naraštaje.
– O, naravno, – povikao je netko iz gomile. – Ti mariš za našu djecu.
– To je potomstvo, – rekao je Phin. – Budući naraštaji su djeca vaše djece.
– Phin, – rekla mu je majka, a on je samo slegnuo ramenima.
– Nova stavka, – rekao je Phin.
– Vodeni toranj, – rekao je Stephen, iznenadivši ga. – Morat ćemo ga opet obojiti. Izgleda... pa, jednostavno ćemo ga morati ponovno obojiti.
– Meni se sviđa ovakav, – rekla je Hildy. – Nije više onako lijep kao kada je na njemu bila originalna boja, naravno, ali da ga netko prije nije dirao, sada ne bismo imali taj problem. Još uvijek je lijep. Neka samo takav ostane.
– Želiš da ta stvar...
– Mogu li ja nešto predložiti? – rekao je Phin.
– Ja sam za to da obojimo taj vodeni toranj u bijelo, – rekao je Stephen, a Virginia je krenula reći: – Slažem se, – ali je zastala.
– Trebamo sekundu, – rekao je Phin kako bi je bocnuo.
– Ja se slažem, – rekao je Frank. – Što se događa ovdje?
– Glasujmo, Hildy, – rekao je Phin, prije nego je Stephen uspio početi priču o vodenom tor-nju kao štetnom za gradsku djecu.
– Garyey, – rekla je Hildy, a Stephen je rekao: – Da! Hildy se okrenula prema Liz i rekla joj čujno: – Neće se obojiti.
– Užasno izgleda, – rekla joj je Liz.
– Hildy? – rekao je Phin. – Glasovanje.
– Garyey, – rekla je Hildy, a Virginia je pogledala dolje u stol.
Liz i Hildy su klimnule glavom.
– O, zaboga, – rekla je Sophie sjedeći iza njih, a Liz i Hildy su se trgnule.
Glasovanje je opet bilo izjednačeno, a Phin je rekao: – Ne, nećemo više trošiti ni vrijeme ni novac na taj vodeni toranj – Upravo ono što smo očekivali od pornografskog gradonačelnika, – povikao je netko od ljudi, a Phin je rekao Hildy: – Kako to da si ga ti obojila i sada ja primam uvrede?
– Zato što sam ja draga starica, – rekla je Hildy. – Nastavimo, hoćemo li?
– O, naravno, – rekao je Phin. – Ako nema više nikakvih problema...
Stephen je otvorio usta.
– ... ja ih imam nekoliko. Primijetio sam kako je ovo vijeće donijelo uredbu koja se ne prim-jenjuje zbog propusta u samom tekstu.
Hildy je samo treptala a njegova majka je djelovala uzrujano.
Phin je rekao: – Predlažem da vijeće povuče tu uredbu protiv pornografije koju je donio prije dva tjedna, prije nego nas netko tuži za kršenje ustavom zajamčenih prava.
Mrmljanje ljudi se doimalo ljutitim sve dok Ed nije povikao: – Slažem se.
Bio je to prvi prijedlog za kojega je Ed predložio glasovanje u posljednjih trideset godina, a Phin ga je iznenađeno pogledao.
– Dobre je vidjeti te da si izvukao palac iz stražnjice, dečko, – rekao mu je Ed.
– Hvala ti, Ed, – rekao je Phin. – Rasprava?
– Ja imam nešto za reći, – planuo je Stephen. – Netko je očito prekršio tu uredbu...
– Ne možeš o tome razgovarati, Stephen – rekla je Hildy odrješito. – Možemo razgovarati samo o temama o kojima se trenutno odlučuje.
– Uredba ništa nije prekršila, – rekao je Stephen.
– Da, prekršila je, – rekao je Phin. – Ne možeš donijeti zakon za nešto što ne znaš definirati. A mi nismo definirali pornografiju. I zbog toga je uredba nezakonita. Mogli bi nas tužiti. Zbog zaštite gradskog budžeta, moramo je povući.
– To je najveća...
– Počinje glasovanje, – rekla je Hildy. – Garyey.
– Ne, – rekao je Stephen. – Ovo je...
– Garyey, – rekla je Hildy dok je on još pričao, oštro pogledavši Virginiju.
Virginia je pogledala dolje u stol i podigla obrve samodopadno poput svog muža.
I Liz je klimnula glavom poput Hildy.
– Garyey, – ponovila je Hildy ljutito. Virginia je progutala knedlu. – Da.
– Što? – Stephen se okrenuo prema svojoj ženi, sav bijel od srdžbe. – Jesi li ti poludjela?
– Virginia glasuje prema svojoj savjesti, Stephen, – rekla mu je Hildy. – A sada prestani s pokušavanjem zastrašivanja člana vijeća. Lutz.
– Ne, – rekao je Frank. – Uništili su mi život i želim da plate.
– To je jako zrelo od tebe, Frank, – rekla je Hildy. – Mallow – da, Tucker.
– Da, – rekla je Liz i Phin je pomislio, Nemam pojma što se ovdje događa, ali mi se sviđa.
– Yarnell, – rekla je Hildy i prije nego što je Ed završio sa svojim 'da', ona je rekla: – Prijed-log prolazi.
– To bi otprilike bilo to, – rekao je Phin, a Stephen je rekao: – O, ne, nije. Netko je pokazao pornografiju našim građanima i za to treba platiti.
– A čim saznamo tko je zamijenio kasete, narednik Mazur će ga uhititi, – rekao je Phin. – Ali do tada...
– Što je s ljudima koji su snimili pornografiju? – pitao je Stephen. – Što je s...
– Okej, sad mi je dosta, – rekla je Sophie, a Phin se okrenuo i ugledao je da stoji u prvom re-du, odjevena u ružičastu haljinu.
Nemoj to raditi, pomislio je, postavši napet sjedeći i dalje u svom stolcu.
– Ja mogu pričati, je li tako? – rekla je ona obraćajući se Hildy. – Sve dok se držim zadane teme?
– Ne, ne možeš, – rekao je Stephen, naginjući se prema naprijed, u isto vrijeme kada je Hildy rekla: – Naravno, samo naprijed. – Hildy se okrenula natrag prema Virginiji, rekavši: – Natjeraj muža da začepi prije nego prekrši njezino pravo slobodnog govora.
Virginia se ukočila i onda ispod glasa zlobno rekla: – Začepi, Stephen. Ionako si ti kriv za sve ovo.
Stephen se povukao, potpuno zapanjen i Phin gaje žalio. Ni on nije znan što se dovraga do-gađa ovdje.
Sophie je pročistila grlo, a Phin je pomislio, Neka bude kratko. Spašavao bi je od mafije da mora, ali bilo bi puno lakše kada bi se jednostavno ispričala i sjela na svoje mjesto.
– Ja sam Sophie Dempsey i odgovorna sam za film koji ste sinoć gledali. – Ljudi su počeli s mrmljanjem, a Sophie je podigla glas. – Odgovorna sam zato što sam znala da je netko u pre-divnu ljubavnu priču umetnuo one opscene dijelove i nisam uništila tu odvratnu kasetu. I zato što je nisam uništila, netko nam je provalio u kuću na farmi, ukrao je i pustio vam sinoć da gle-date. To je bila užasna stvar, neoprostiva, ali vjerujem da će vaš šef policije zasigurno naći pra-vog krivca za to. Imate zaista predivnu policiju. – Većina ljudi je samo zurila u nju, neprijatelj-ski raspoložena, ali nekoliko ljudi je s odobravanjem klimalo glavama prema njoj i Amy je pre-križila ruke, podigavši dva prsta i smješkajući se sama sebi.
– I zato se ispričavam za svoje pogreške, – nastavila je Sophie glatko. – Vidite, toliko volim Temptation i ovdje se osjećam sigurno da nisam ni zaključala vrata i onda je bilo lako od mene ukrasti. To je bilo glupo i nikada više neću tako pogriješiti.
Još nekoliko ljudi je klimnulo glavama, govoreći joj kako je bila glupa, ali djelovali su i po-malo suosjećajno i Amy je ispružila tri prsta.
– Kada bih mogla, pokazala bih vam pravu kasetu na kojoj Temptation izgleda prekrasno, ali nažalost, tko god je ukrao užasnu kasetu kako bi sabotirao našu premijeru, uzeo je sve što smo snimili. Cherised je nestao zauvijek.
Hvala Bogu, pomislio je Phin i zadržao je oprezan pogled na ljudima.
– Uglavnom, kako bismo vam se odužile, moja sestra i ja bi bile sretne kad bismo za vas snimile vašu sljedeću predstavu u kazalištu, koju biste onda mogli prikazati na svojoj televiziji.
Frank je odmah sjeo, izgledajući djelomično veselo po prvi puta u nekoliko tjedana, a Amy je djelovala iznenađeno. Pogledala je dolje u svoje ruke i ispružila četvrti prst.
– Sada je najvažnija stvar, – rekla je Sophie, – pomoći policiji da pronađe perverznjaka koji je mislio da je dobra ideja pokazati pornografiju djeci školskog uzrasta. – Sophie je zvučala bijesno i Phin se pitao je li to istinito ili prijevara. Bio je prilično siguran daje sve ostalo prije-vara, ali barem je građani nisu namjeravali linčovati.
– I zbog toga vas sada sve ovdje pitam, što mislite tko je imao najviše koristi od tog podme-tanja? – rekla je Sophie najiskrenije i jedno od dvoje ljudi je izgledalo zainteresirano.
– Gradonačelnik, – rekao je netko iz pozadine, a Sophie je pitala: – Zašto? To bi bilo politič-ko ubojstvo, čak sam i čula neke ljude, koji gledaju samo ravno ispred sebe, da neće glasovati za njega, ali ne mogu to učiniti. On bi morao biti lud da pusti tu kasetu.
– I jest, – dobacio je muškarac iz pozadine, a Sophie je rekla: – Ne, nije i vi biste se trebali sramiti što tako dobacujete grube riječi, umjesto da se založite za ono u što vjerujete, onako kako radi vaš gradonačelnik. Ljudi iz ovoga grada ne vole kukavice i prevarante, zbog čega neće slušati vas nego će saznati tko je uistinu to učinio. Ljudi iz Temptationa su previše pamet-ni da bi pali na tu foru. Sada ste svi uzrujani, ali prilično uskoro ćete se svi zapitati pametno pitanje: Tko je imao najviše koristi od toga? To je vaša građanska dužnost da se to pitate, svi vi.
Pustila je da se tišina oduži, a Phin je pomislio, Nemoj gledati Stephena, neka ljudi sami gle-daju u njega.
Sophie je klimnula glavom. – Svi vi puno bolje poznajete ovaj grad od mene i zbog toga znam da ćete krivca kazniti. Hvala vam. – Naglo je sjela na stolac, a Phin je mogao vidjeti kako joj se tresu ruke.
Amy je ispružila pet prstiju i rekla: – Dobila si sve osim osmijeha.
– Ne mogu stvarati čuda, – rekla je Sophie, a Phin je pomislio, Vraga ne možeš.
Snimila je pornić i sada će se izvući. Stephen ju nije mogao uništiti zbog toga jer je on ukrao kasete, a ako bi ih iskoristio kako bi nju uništio, građani bi saznali da je on odgovoran za sinoć-nji debakl.
Ta njegova Sophie je stvarno vraška žena.
Phin se nagnuo. – Nije loše, – rekao joj je, a ona je podigla svoju bradu, još uvijek drhteći i rekla mu: – Bila sam fenomenalna.
– Želim znati na što je ona ciljala, – ispalio je Stephen glasno, a Phin se naslonio natrag, re-kavši: – Ne, ne želiš, to je zadnje što želiš znati. Proglašavam ovaj sastanak završenim.
Hildy je rekla: – Meni odgovara, – i ustala se. – Sada svi možete otići svojim kućama, – rek-la je ljudima. – Predstava je gotova.
– Čekajte malo, – rekao je Stephen, a Virginia se s gnušanjem okrenula prema njemu.
– Za sve ovo si ti kriv, za sve, – rekla mu je, ustala se i otišla, ostavljajući svog zaprepašte-nog muža iza sebe.
– Jednostavno ima i takvih dana, Stephen, – rekao mu je Phin, koji se potom ustao kako bi pošao van.
– Sjedni dolje, želim razgovarati s tobom, – rekla je Liz, a Phin je klimnuo glavom dok je promatrao odlazak građana. Većina njih mu je još uvijek dobacivala prljave poglede, ali jedna ili dvije osobe su sa zanimanjem promatrale Stephena.
Sophie je izašla van s Amy i Hildy i njoj nitko ništa nije rekao, ni ružno niti lijepo, tako da će ona biti sasvim dobro. Bolje nego dobro, ako je on imao išta s time.
Potom je Wes stao u okvir vrata i susreo mu pogled, pokazujući mu da požuri, dok su ljudi prolazili pored njega.
– Požuri se, – rekao je Phin svojoj majci dok je klimnuo glavom prema Wesu. – Imam posla.
Rachel je sjedila u vrtu Leove kuće, diveći se gdje je završila. Izgledalo je kao raj. Leov ba-zen je sjajio plavom bojom na sunčevom svjetlu, a tu su bile i prave palme, rascvjetani hibiskus, a pored jacuzzija je raslo pravo stablo limuna, koji je zapravo donosio limune.
Nije mogla dočekati da Sophie to vidi. Mogla ih je ubrati sa stabla i napraviti limunadu.
Leo je sjeo pored nje, još uvijek izgledajući lagano zapanjeno, i predao joj čašu nečega što je izgledalo poput soka od naranče.
– Štoje to? – pitala je Rachel, sumnjičavo pogledavajući u čašu.
– Vitaminski napitak, – rekao je Leo. – Popij ga. Dobar je za zdravlje.
Rachel ga je iskapila. Nije bio loš. – Odličan je. – Pogledala je u Lea preko ruba čaše. – Hva-la ti.
– Završit ću u paklu zbog ovoga, – rekao je Leo, a Rachel je znala da ne priča o napitku. – Tvoj otac će me doći tražiti s puškom.
– On nema pušku, – rekla je Rachel. – Iako ima nekakvo oružje. – Koje bi zasigurno upotri-jebio kad bi znao što joj je sve Leo radio u krevetu. Zaprepašćujuće što su sve stariji muškarci znali.
Da se ni ne spominje koliko su bili izdržljiviji.
Opet se nacerila onim svojim luckastim i zadovoljnim smiješkom kojega nije mogla skinuti s lica, iako je zbog njega izgledala pomalo glupavo. Sada je bila u L. A.-u. Trebala bi biti sofisti-cirana. Producentova ljubavnica se ne bi trebala cerekati poput nekoga tko je upravo doživio najbolji seks u životu.
– Dvadeset godina. – Leo je klimnuo glavom.
– Nisam ja prva dvadesetogodišnjakinja s kojom si spavao, – rekla je Rachel. – Daj se malo opusti. Što misliš koliko sam glupa?
– Nisi, ali si prva dvadesetogodišnjakinja s kojom ću se oženiti, – rekao je Leo. – Koliko sam sada ja glup zbog toga?
Rachel se uspravila. – Oženiti? Leo je uzdahnuo. – Da.
– Ti ćeš mene oženiti?
– Mislim da je tako najbolje za djecu. Posebice ako će jedno od njih jednog dana biti grado-načelnik Temptationa. Znaš kakvi su oni ljudi.
– Leo. – Rachel je osjetila kako joj naviru suze na oči, što je zapravo bilo smiješno, jer nije ni znala da bi se željela udati. Ali jest. Majka bi joj bila tako sretna.
Leovo lice se smekšalo. – Ja ću se pobrinuti za tebe, Rachel. Nikada nećeš požaliti.
Rachel je sa suzama u očima klimnula glavom. – I ja ću se pobrinuti za tebe. Misliš da ti to nije potrebno, ali jest.
– Uvjeren sam da mi je potrebno, – rekao je Leo, tapšajući je po ruci.
– Ne, stvarno. – Rachel je odložila čašu i otišla u kuću po svoju torbu. Kad se vratila van, re-kla je: – Željela sam ovo iskoristiti kako bih te uvjerila da trebam dobiti taj posao u produkciji, ali to sada može biti vjenčani poklon. Iako još uvijek želim taj posao.
– Imaš ga, imaš ga. – Leo se zagledao u torbu. – Što to imaš u njoj?
Rachel je izvadila kasetu, predala mu je i promatrala njegovo iznenađeno lice. – Nemoj mi reći...
– Da. – Sada je ona njega potapšala po ruci. – To je Cherised, posljednja verzija. Pronašla sam je u tatinom autu, kada sam ubacila tašnu sa ostalim kasetama. Odmah sam zvala Wesa i rekla mu gdje smo ostavili auto da može doći po ostale, ali znala sam da bi ti ovo želio.
Leo ju je s čuđenjem gledao. – Ti si savršena.
Rachel je klimnula glavom i sjela pored njega. – To počinjem shvaćati. A to je bilo samo u Temptationu. Zamisli što sve mogu sada kad smo stigli u L. A.
– Zamisli, – rekao je Leo, ovijajući ruku oko nje.
Rachel je pogledala preko stabla limuna i svih onih palmi, pomislivši, Ovo je sve moje. Bit ću Rachel Kingsley. Producentica.
Potom se namrštila, rekavši: – Leo, tko sve ovo održava?
– Vrtlar, – rekao je Leo.
– Odlično, – rekla je Rachel i opustila se u svoj novi život.
Približno u isto vrijeme, Davy je promatrao Cleu kako izlazi iz Suisselnvest Limiteda na Ba-hamima, prelazi ulicu i spušta se na jednu od svijetlo obojenih klupa koje su okruživale plažu. Trebalo joj je dovoljno dugo da čuje loše vijesti. Daje on mislio da negdje u banci ima dva mili-juna, ne bi toliko odugovlačio.
Sada je bila u šoku. On je suosjećao s njom. Kao što su bili i mnogobrojni muškarci koji su usporavali dok su prolazili pred nje. Vrijeme je za pokret. Prešao je ulicu i sjeo pored nje. – Hej, Clea, – rekao je. – Čuo sam da si bankrotirala.
Naglo je podigla glavu i skupila obrve. – Što ti radiš ovdje?
– Spašavam ti život, što je više nego što zaslužuješ, – rekao je Davy. – Zapravo, da nemaš nešto što moja sestra želi, pustio bih te da istruneš. Ti si stvarno jadna, znaš.
– Što ti radiš ovdje? – ponovila je Clea.
– To je dobro. Usredotoči se. – Stavio je ruke u džepove i ispružio nose ispred sebe. – Hajde da vidimo. Upravo si bila u banci i saznala da je bankovna knjižica, koju si uzela od skoro mrt-vog Zanea, zapravo knjižica za prazan račun.
Clea je pogledala uokolo da vidi sluša li ih možda netko. – Ne znam o čemu ti pričaš.
– Kad je Zane umirao na doku, – govorio je Davy polako, – prekopala si mu po džepovima i pronašla bankovnu knjižicu. A onda si samo sjedila tamo i gledala ga kako umire. A ja sam stajao na stražnjem trijemu i promatrao te, jer sam mislio da je jadni kučkin sin pijan. – Opet je osjetio navalu bijesa što je mogao biti tako glup. – Zbog toga možeš završiti u zatvoru, Clea. I mogla bi zaglibiti na dugo, dugo vremena.
– Ne možeš to dokazati, – rekla je Clea.
– Mogu ti puno naštetiti, – rekao je Davy. – Temptation je jedino mjesto na svijetu gdje će me poslušati šef policije i gradonačelnik. – Pogledala gaje s gađenjem i slegnula ramenima. – Učini ono što ti kažem i nijedno od nas se više nikada neće morati vraćati tamo.
Clea se snuždila sjedeći na klupi. – Odlično. Sada moram spavati s tobom.
– Nećeš morati, – rekao je Davy, a Clea je zaprepašteno zurila u njega. – Okej, to je vjeroja-tno zbog toga što sam te već imao, ali volim vjerovati daje to također zbog toga što si tako hla-dna i prevarantska kučka. Obrati pozornost. Prepisat ćeš Sophie svoje imanje na farmi.
– Ne, neću, – rekla je Clea. – Prodajem je Franku za tri četvrtine milijuna dolara.
– Naravno, – rekao je Davy. – Vrati se nazad u Temptation, objasni im zašto si pustila Zanea da umre, bavi se policijom i odvjetnicima, a kada završiš, koliko će ti zapravo ostati od tog novca?
– Više nego što će mi ostati ako sve jednostavno dam Sophie, – rekla je Clea.
– Ne, imat ćeš tri četvrtine milijuna dolara ako imanje prepišeš Sophie, – rekao je Davy. – Toliko ću ti novca prebaciti na račun ako to prodaš Sophie.
– A gdje ćeš ti nabaviti... – počela je Clea, a onda gaje napala. – Ti imaš moj novac!
– Moj novac, – rekao je Davy. – Moj je otkad je Zane umro i iskopirao sam broj i zaporku iz knjižice koja je bila u tvojoj sobi, dok si ti razgovarala s policijom. Jedan transfer i novac je postao moj.
– Kako si to mogao učiniti? – rekla je Clea. – Ja sam imala bankovnu knjižicu.
– Da, ali za podizanje novca ti nije ona potrebna, samo ključni brojevi, – rekao je Davy.
Clea ga je pogledala s takvim prijezirom da se on malo odmaknuo. – Ti kučkin sine.
– Ovo je prilično jednostavno, Clea, – rekao je Davy. – Daj Sophie farmu, ja ću tebi dati se-damsto pedeset tisuća dolara, ti taj novac iskoristi da pronađeš nekog novog bogataša i svi će-mo sretno živjeti do kraja života. K vragu, vjerojatno si još više naslijedila od Zanea.
– Imala sam puno više nešto što je bilo na tom računu, – rekla je Clea.
– Naravno.
– Mogla sam imati sve to i još novac od prodaje farme,
– rekla je bijesno.
– Najvažnije riječi su 'mogla sam imati' – rekao je Davy.
– To je bilo tada, ovo je sada i već mi je dosadio ovaj razgovor. Imaš sat vremena da mi do-neseš papire o prijepisu i broj računa na koji da ti uplatim novac. Nakon toga, cijena pada.
Cleino lice se smekšalo i opet je postalo ljupko. – Znaš... – rekla je, naginjući se naprijed.
– Ne, – rekao je Davy oprezno. – Rekao sam ti, nisam zainteresiran.
– Da si stvarno mislio da sam ubojica, ne bi me pustio da odem, – rekla je Clea, primičući mu se bliže, a ovog puta se Davy povukao. – Poznam te ja. Znam što si učinila Chetu u Iowi.
– Chad.
– Želiš me kazniti, – rekla je Clea umiljato dok mu se primicala. – Želiš me kazniti, Davy?
– Već jesam, – rekao je Davy ravnodušno. – Uzeo sam ti novac. – Pogledao je na ručni sat. – Pedeset devet minuta.
– Mogli smo sve imati, – rekla je Clea, stavljajući svoj dlan na njegovu ruku. – Ti i ja. – Iz-gledala je očaravajući na suncu.
– Ne, nismo mogli, – rekao je Davy, pokušavajući ignorirati svoje tjelesne potrebe. – Sophie želi tu kuću na farmi.
– Sophie? – Clea se lagano nasmiješila. – Sophie ti je samo sestra. Ja...
– Nikada nećeš shvatiti, zar ne? – rekao je Davy. Clea se povukla. – Što?
– Obitelj, – rekao je Davy. – Najjača sila na svijetu. Pobjeđuje čak i požudu. Idi i potpiši pa-pire.
Clea ga je pogledala s neskrivenom pakošću. – Još nije gotovo, gade.
– O, jest, – rekao je Davy. – Jer sam ja definitivno završio s time. Idi i napravi što trebaš.
Clea je duboko udahnula i ustala se s klupe, a Davy ju je promatrao dok je koračala prema hotelu, veličanstvena u potpunom bijesu.
– Zapravo, ne pobjeđuje požudu, – rekao je Davy kad je već otišla predaleko da ga može ču-ti. – Pobjeđuje samo tebe.
– Sigurna si da te ne mogu odgovoriti od ovoga, – rekla je Sophie dok je Amy bacala svoje kovčege na stražnje sjedište s ostatkom snimateljske opreme.
– Sto posto. – Amy se vratila na stube trijema na kojima je stajala Sophie. – Stvarno moram otići. A možda ću se nakon par mjeseci željeti vratiti. Ovo mjesto ima i svojih dobrih strana.
Sophie je pokušala zvučati skeptično. – Misliš da će te dobre stvari čekati dok se ne vratiš?
– Ako on spada u tu grupu, onda hoće, – rekla je Amy. – Ali ne računam na to. Nikada nije napravio prvi korak. Tri tjedna, a on još ništa nije pokušao.
– Nisi mu dala ni priliku za to.
– Nisam željela. – Amy je zakoračila unazad. – Ali on je svejedno mogao pokušati. I nije danas razgovarao sa mnom prije sastanka vijeća, samo je otišao pokupiti nešto na aerodrom.
– Uvjerena sam da se radilo o nečemu važnom, – rekla je Sophie. – Stvari su se ovih dana pomalo zahuktale u Temptationu.
Amy je uzdahnula. – Da, ali znao je da odlazim, a svejedno je otišao na aerodrom. – Ispravi-la je ramena. – A ja zaista želim vidjeti L. A. Čak iako Davy kaže da mi se neće sviđati, svaka-ko ga želim vidjeti. – Slabašno se nasmiješila prema Sophie. – Vratit ću se za Dan zahvalnosti. Doći ćemo ti ja i Davy, baš kao i uvijek do sada.
– Dobro, – rekla je Sophie, pokušavajući se suzdržati da ne zaplače. Zagrlila je Amy za ras-tanak, držeći je čvrsto u naručju jednu dugu minutu, a onda se Amy odmaknula i otišla do auta, bez gledanja unatrag.
– Pazi se, – povikala je Sophie za njom i Amy joj je mahnula bez upućenog pogleda i Sophie je po njezinim pokretima kod volana shvatila da Amy plače. – Sve je u redu, – povikala je pre-ma Amy, – činiš ispravnu stvar. Kloni se Zemlje šišmiša. Sve će biti u redu. Pred nama su samo dobra vremena
Amy je klimnula glavom. Pokrenula je svoj automobil i polukružno se okrenula kako bi izaš-la iz Temptationa i onda je nestala.
Ovo je dobro, rekla si je Sophie. Potrebni su nam vlastiti životi. Ovo je dobro.
Jednom je duboko uzdahnula, ušla u kuću, prošla kroz nju i izašla kroz stražnja vrata, pušta-jući Lassie van. – Ostali smo samo nas dvoje, – rekla je Sophie dok su hodale niz brežuljak. – Djevojka i njezin pas. – Lassie je zalajala i potrčala prema doku i Sophie je potrčala za njom, zbacujući s nogu svoje cipele kako bi sjela na rub i umočila noge u vodu. Rijeka je još uvijek bila visoka zbog kiše, i brza i snažno je pretjecala dotičući joj noge.
– Evo kako stvari stoje, psiću, – rekla je Sophie. – Ostali smo bez posla, živimo u kući iz ko-je ćemo svakog trenutka biti izbačeni, brat i sestra su nas napustili, odbačeni smo od uskogrud-nog ljubavnika i nemam se s čime hvalisati, jer nam je idiotski političar ukrao sav posao. – Las-sie je ležao pored nje, mirno je slušajući. – Ja tražim samo svjetliju stranu ovoga svega, Lassie, tražim dugu, ali je trenutno ne vidim. – Lassie je podigla uši. – Okej, zaboravi dugu. Nama je potreban plan.
Lassie je počela lajati i otrčala je s doka, a kad se Sophie okrenula, ugledala je Dillie na tri-jemu koja se sagnula kako bi se pozdravila s njezinim psom, a Phin je hodao niz stazu prema njoj, izgledajući božanstveno u svojoj bijeloj košulji i hlačama. – Bok, – rekla je i potom se okrenula nazad prema rijeci kako bi se sabrala. Nemoj se baciti na njega, rekla je sama sebi, mahnito tražeći plan. Barem ne u prvih pet sekundi.
Phin je sjeo iza nje na dok, a Sophie je sama sebe obgrlila kako bi se spriječila da posegne za njim. Mogla je namirisati sunce s njegove košulje i osjetiti vrućinu njegove ruke na mjestu na kojem ju je skoro dotaknuo.
– Došao bih ovamo ranije, ali čekali smo Amy, – rekao
Sophie je zaboravila na glumu i brzo se okrenula prema njemu. – S Amy?
Phin je potvrdno klimnuo glavom, zureći dolje u rijeku.
– Ima toliko puno neiskorištenog godišnjeg odmora i može ga iskoristiti kad god poželi. I ta-ko sam mu predložio da uzme šest tjedana i otputuje s njom. On je pomislio da je to dobra ide-ja, a ni ona nije imala ništa protiv toga. – Još uvijek je zurio u rijeku. – Izgleda mi kao početak prekrasnog prijateljstva.
Njegov rukav je okrznuo njezinu golu ruku, a ona se ukočila i rekla sama sebi, Polako. – Ia-ko je šest tjedana puno vremena, – rekla je kako bi održala razgovor, a onda se namrštila kad je razmislila o tome. – To je stvarno jako puno vremena. Može li Duane izdržati toliko dugo?
– Ne, – rekao je Phin. – Wes je našao nekoga drugog da ga zamjenjuje. – Pogledi su im se sreli, a njegov nije bio hladnokrvan kakav bi trebao biti. – Možemo li sada prestati razgovarati o Wesu?
Sophie je progutala knedlu i odrekla se hladnog držanja.
– Slušaj, stvarno mi je jako, jako, jako žao zbog one premijere i izbora, jer smo stvarno sni-mili pornić, iako to nije bio naš film...
– Znam, – rekao je Phin. – Ti si također pomogla Rachel da pobjegne s Leom, nisi nam rekla da su Davy i Clea pobjegli i učinila si nešto zaista zlobno Virginiji Garyey. Volio bih znati što je to bilo.
Nije se doimao ljutitim kad je išla redom govoreći mu o svojim grijesima, a sjedio joj je uža-sno blizu samo kako bi joj sve otežao. Na kraju krajeva, možda joj plan uopće nije ni trebao. – Točno. Pa tuži me.
– Za što? – rekao je Phin. – Nemamo novaca.
Sophie je isturila bradu. – Uskoro ću posjedovati ovu farmu.
– Stvarno? – Phin se doimao zainteresiran. – A kako ćeš postignuti?
Sophie je spustila bradu. – Ne znam točno. Davy će se pobrinuti za to.
– Naravno da hoće.
– Davy mi nikada ništa nije obećao, a da nije ispunio, – rekla je Sophie. – Vjerujem Davyju.
– Kao i on tebi. – Phin je klimnuo glavom. – Ali on nema... – Zastao je, a ona mu je ukrala pogled kad je osjetila da se uspravlja. Izgledao je zaprepašteno. – Kučkin sin. Uzeo je Zaneov novac.
Sophie je trepnula. – Ja ne mislim tako. Ništa mi nije rekao o tome.
Phin je klimnuo glavom. – Ima ga.
Sophie je razmislila o tome i shvatila da je u pravu. To bi sličilo na Davya da pronađe novac i odvoji ga od onih koji ga ne zaslužuju. – Pa, ako ga ima, drago mi je. Barem je netko izvukao nešto dobro iz ove zbrke. Iako bih bila sretna da još uvijek postoji film na kojem smo radile. – I da ti radiš nešto više osim što samo sjediš ovdje. – Još uvijek ne mogu vjerovati da je onaj kre-ten Stephen ukrao kasete. A sada su sve nestale i on će postati gradonačelnik.
– O, nikada se ne zna, – rekao je Phin. – Te kasete mogu biti negdje sakrivene, samo čekaju da ih se pronađe. Svašta se može dogoditi.
Sophie ga je pogledala. – Znaš, samo jednom bih te voljela vidjeti kako se znojiš zbog neče-ga.
Phin se namrštio. – Ženo, u zadnja tri tjedna vidjela si me kako se znojim više puta od ikoga na ovom planetu.
Sophie je odmahnula rukom. – Mislila sam...
– Sinoć sam čak i vikao na tebe, – popuštao je Phin. – Zbog čega se sada ispričavam.
– Bilo je lijepo na neki način, – rekla je Sophie. – Barem si znao da sam tamo.
– O, k vragu, Sophie, uvijek znam kad si prisutna. – Phin se okrenuo prema njoj na jednom boku i Sophie je osjetila da je nešto izvadio iz džepa – Evo. – Izvukao je prsten s dijamantom veličine njezine glave. – Udaj se za mene, Julie Ann. Uništi mi ostatak života.
– Molim? – Sophie je zurila u prsten. – Isuse, ova stvar je ogromna. Odakle ti?
– Mama mi ga je dala, – rekao je Phin, zvučeći zadovoljno.
Opet je postavila pitanje. – Da se udam za tebe? – rekla je Sophie i sunce je izašlo, ptice su počele pjevati i rijeka je veselo zapljuskivala. Brak vjerojatno nije dolazio u obzir – Liz kao svekrvu je bilo zastrašujuće i zamisliti, a Phin nikada više ne bi bio izabran za gradonačelnika da se oženi za snimateljicu pornografije – ali odjednom je sve ostalo izgledalo prilično dobro.
Phin je još uvijek pričao. – Nakon sastanka vijeća, rekla je: 'Ako ćeš oženiti tu ženu...'
– 'Tu ženu?' – rekla je Sophie. – O, Bože, praznici bi nam bili savršeni.
– ... 'učini to kako treba.' I skinula je to sa svog prsta i predala ga meni. – Phin je klimnuo glavom. – Vraški me iznenadila. Nimalo mi se nije doimala uzrujano.
– Mislila sam da nikada više nećeš razgovarati sa mnom, – rekla je Sophie.
– Onda nisi obratila pozornost, – rekao je Phin. – A praznici će biti u redu. Ako ja moram pretrpjeti Davya, ti ćeš onda moju majku. Već sam joj rekao kako ćemo upotrijebiti 7 Only Want to Be with You' umjesto klasične glazbe za vjenčanje i ona je i to primila prilično dobro. Koncentriraj se. Želiš li ovaj prsten ili ne?
Bio je tako prekrasan. Iako to nije namjeravala, Sophie ga je podigla i gledala kako se presi-java na suncu. Amy bi s njime mogla osvijetlili cijelu kuću. – Mislim da nisam dorasla ovom prstenu.
– Nemaš izbora, – rekao je Phin. – Dobiju ga sve Tuckerove mladenke. Mislio sam da ću se s mamom morati žestoko boriti kako bih ti ga dao, ali ona je ipak popustila. A tu stoji i jedno pitanje. Hoćeš li se udati za mene?
Sophie je opet pogledala prsten i uzdahnula. – Ne, – rekla je i vratila mu prsten nazad. – Ali zauvijek ću te voljeti i možeš doći spavati sa mnom kad god poželiš. – Rastegnula se da ga po-ljubi, tako sretna daje htjela poskakivati.
Phin se odmaknuo od nje. – Zašto ne?
– Zato što bih ti ja uništila reputaciju, – rekla mu je Sophie. – I zato što ne želim živjeti u onoj ogromnoj kući na Hillu, želim živjeti ovdje. I zato što se poznajemo samo tri tjedna i sve je to prebrzo. Ali sviđa mi se sve ostalo u vezi tebe, tako da ovdje uopće ne vidim nikakav problem. – Opet se nagnula prema njemu. – Budalo, poljubi me.
Phin je klimnuo glavom. – Moja reputacija će se oporaviti, možemo živjeti ovdje, a tri tjedna su dovoljno duga ako su ovakva poput ovih naših. Sumnjam da ćemo do kraja života doživjeti ovakav stres.
– Propuštaš neke dobre stvari ovdje, – rekla je Sophie, iznervirana jer ju još nije poljubio.
Phin je opet klimnuo glavom. – Nećeš me dobiti ako se ne udaš za mene. Imam ja neke svoje standarde. Ja sam gradonačelnik.
– Još samo šest tjedana, – rekla je Sophie, povukavši se unatrag i namrštivši se.
– Ako pobijedim izbore, – rekao je Phin strpljivo, – ne mogu živjeti u divljem braku s pozna-tom pornografskom snimateljicom. Vjenčanja su popularna. Veliki plus za kandidate na izbo-rima.
– Kakav plus? – Sophie je pokazala rukom prema dvorištu. – Mi smo u Temptationu. A ako ćeš zaista pokušati pobijediti Stephena na izborima...
– Neću ja pokušati pobijediti Stephena, – rekao je Phin, – ja ću uništiti Stephena. – Vratio joj prsten nazad. – Stavi ga na prst i prestani izigravati teško osvojivu. Bog zna da prije nisi to bila.
– Hej, – rekla mu je Sophie, ali prsten se veličanstveno caklio, tako da gaje držala samo kako bi ga mogla promatrati.
– Svidjet će ti se biti gradonačelnikova žena, – rekao je Phin. – Cijelo vrijeme ćeš morati no-siti prsten. I možeš se kandidirati za člana gradskog vijeća i tamo uništiti Stephena.
– Mmm. – Sophie je podigla prsten prema suncu i gledala ga kako se sjaji. Bio je ogroman. A politika bi mogla biti zanimljiva. – Stephen se vjerojatno neće kandidirati za člana vijeća; on će biti gradonačelnik, sjećaš se? – Sophie je maknula prsten u sjenu između njihovih tijela i on se još uvijek sjajio.
– Wes je natjerao Stephena da se igra policajca dok se on ne vrati.
Sophie je odmaknula pogled s prstena. – Što? Je li on poludio? Stephen će s neograničenom vlašću natjerati sve u gradu da totalno polu...
Zastala je kad je vidjela ljepotu toga.
– Dragi Bože. Podcijenila sam Wesa.
– Mnogi to čine, – rekao je Phin. – Hoćeš li molim te reći da, kako bi po posljednji put kao slobodni gradonačelnik mogao uživati u savršenom seksu? Mislim da ne tražim puno. Ispričao sam se što sam neku večer vikao na tebe i dao sam ti ovaj predivni prsten.
– Nisam čula riječ koja počinje sa V tako da pretpostavljam kako je ovo neki politički potez, – rekla je Sophie, a Phin je rekao: – O, zaboga, – i poljubio ju je i zbog toga se osjećao tako dobro, s vrelim usnama na njezinima, zato što je i ona njemu čeznutljivo uzvratila poljubac, grabeći njegovu košulju kao da joj život ovisi o njoj, a Dillie je povikala: – To! – s trijema.
Phin se povukao nazad i namrgodio se. – Hoćeš li staviti taj prsten? Moraš to sada učiniti. Dillie misli da dobiva majku.
Sophie je zastavila dah. – Zaista želiš ostatak života provesti s kćerkom višestrukog varali-ce?
– Ne, – rekao je Phin. – Samo ne želim ostatak života provesti bez tebe. Kasnije ću se poza-baviti s varalicama. Stavi ga na prst.
– Čekaj malo, – rekla je Sophie. – Voliš li me?
Phin joj je sreo pogled i oduzeo dah. – Više nego što ćeš ikada znati.
– Izgovori to, – rekla je, a on je rekao: – Volim te. Uvijek ću te voljeti. Zauvijek. To mi je životna kazna. A sada stavi na ruku taj prokleti prsten.
Sophie se naslonila na njega i zažmirila, jer je on bio tako divan. Nemoj me nikada pustiti, pomislila je, a onda je otvorila oči i opet pogledala prsten. – Odlično. – Stavila ga je na prst, malo se pomučivši jer je bio uži od prstenja njezine majke, a Phin je rekao: – Malo ćemo ti ga proširiti.
Zbog prstena joj je ruka djelovala važnije; teže, zrelije. – Ovo je dobar prsten.
– Pokušaj ga ne izgubiti, – rekao je Phin s obrazom naslonjenim na njezinu kosu. – Mislim da je to većina obiteljskog bogatstva. To i četiri tisuće plakata za gradonačelnika, koji će uskoro postati beskorisni. Rekao sam majci da ću se nakon ovih izbora prestati kandidirati za mjesto gradonačelnika. To moram tebi zahvaliti. – Sagnuo se kako bi je opet poljubio, a Sophie se na-gnula prema njemu, razmišljajući što bi njih dvoje mogli učiniti s tim plakatima kada više nema nijednog Tuckera koji bi se kandidirao – možda bi mogli oblijepiti njima svoju spavaću sobu.
Ili...
Uspravila se i glavom udarila Phina u nos. – Što je? – rekao je.
Imali su četiri tisuće plakata Tucker za gradonačelnika.
A Phin je imao još samo dvije godine ispred sebe prije nego što se povuče iz politike i pos-veti se svojoj knjižari i bilijaru, što je značilo da bi tada gradonačelnik bio Stephen, osim ako se netko s prezimenom Tucker ne zainteresira za to mjesto.
Imat će dvije godine vremena da upozna sve u gradu. To je značilo oko dvije tisuće ljudi; mogla je ona to. I mogla je nešto promijeniti, bila je dobra u nagovaranju ljudi da čine ono što želi. Rođena je da nagovara ljude da čine ono što ona želi.
– Bože moj, – rekla je kad je shvatila pravo značenje svog obiteljskog naslijeđa za laganje, varanje i muljažu.
Rođena je da bude političarka.
– Sophie?
Opet se naslonila na Phina. – Mislim da ću uzeti tvoje prezime, – rekla je, dražesno mu se smješkajući. – Sophie Dempsey Tucker. Zvuči... – Opet je pogledala u prsten. – ...moćno.
– Zašto imam loš predosjećaj u vezi ovoga? – rekao je Phin, a ona je rekla: – Zato što ti se život upravo promijenio, ali to je okej. Možeš mi vjerovati.
Povukla ga je bliže k sebi i preko njegovog ramena ugledala Dillie na rubu trijema, koja je u ruci držala sladoled na štapiću i davala ga Lassie. Iza njih, hrastovi su se lagano njihali na pov-jetarcu, bijeli oblaci poput pamuka su se sudarali na plavom nebu, a prodorno sunce je obasja-valo sve stoje postojalo oko njih.
– Pred nama su samo dobra vremena, – rekla mu je Sophie i poljubila ga.
U podne sljedećeg dana, Phin je gledao Wesa koji se penjao stubama prema knjižari. – Dob-ro je, ti si. Ne bih sada mogao ponijeti još jednu osobu koja mi govori koliko se razočarala u mene, koliki sam gubitnik od gradonačelnika kad sam dopustio da se to dogodi ili koliko će oduševljeni biti što na izborima neće glasati za mene. Ovdje je bio pravi stampedo. – Pro-trljao je vrat. – A nitko nije kupio knjigu.
Wes je sjeo na svoj stolac i digao noge na ogradu. – Znači, sve je gotovo, ha?
– Gledaj to tako, – rekao je Phin. – Imam još šest tjedana do izbora, ali dogodilo se nešto što se ipak dugo zadržava u ljudskim glavama.
– Da. – Wes je tužno klimnuo glavom. – I, kako je Sophie?
– Bijesna, – rekao je Phin, pokušavajući djelovati nepogođeno zbog toga. – Odlučila je da sam ja kriv. – Slegnuo je ramenima. – Bolje je ovako. Da sam je nekako uspio odobrovoljiti, do kraja života bih morao slušati Dustyja Springfielda.
– Da, a imao bi priliku za sav onaj seks, – rekao je Wes. – To bi ti dosadilo.
– Mogao bi malo prestati pričati, – rekao je Phin.
– A mogla bi te pobjeđivati i u bilijaru, također, – rekao je Wes.
– Znači, Amy svakako odlazi u L. A.?
– K vragu, začepi, – rekao je Wes.
– Baš smo odlično napredovali, zar ne? – rekao je Phin, odbacujući glumu o nepogođenosti. – Isuse, nisam vidio ovakvo uništenje još od... – Klimnuo je glavom i pogledao u nebo. – Nika-da nisam vidio ovakvo uništenje. Stvarno smo dobri.
– Najbolji. – Wes se ustao, spuštajući noge s ograde koje su snažno udarile u pod trijema. – Ali bez obzira, za razliku od tebe, ja ne odustajem. Još nemam nikakav plan, ali ne odustajem.
– Ja isto ne odustajem, – rekao je Phin. – Jednostavno nemam volje ići tamo i pustiti da mi Sophie zalupi vratima pred nosom, a da me nakon toga Davy želi pretući.
– On je otišao, – rekao je Wes. – Sinoć je otišao na aerodrom i odletio na Bahame.
Phin se malo uspravio. – Da?
– Da. – Wes se spustio niz stube. – Kao i Clea.
– A ti si ih pustio da odu?
– Mogu doći do njih ako poželim. Mislim da su oboje krivi, ali još ne mogu dokučiti što su točno napravili. Tako da nisam siguran da ih želim.
– Ali želiš Amy, – rekao je Phin.
– Dobit ću ja Amy. – Wes je krenuo prema cesti, ali je zastao, okrenuo se i vratio nekoliko stuba prema Phinu. – Skoro sam zaboravio. Vratio se nalaz balističara. Zaneov metak nije ispa-ljen iz pištolja tvog oca.
Phin je glasno izdahnuo. – Konačno, nešto ide meni u prilog. – Potom se namrštio. – Znači daje moja majka iskoristila pištolj kako bi namjestila Sophie, ne mareći da će ju balističko testi-ranje otkriti? To nema smisla. Luda jest, ali ne i glupa.
– Mislim da je pravi pištolj u rijeci, – rekao je Wes. – Do sada je sve u vezi ovog glupana ot-krilo da je impulzivan. Imalo bi smisla da je tada, nakon ubojstva Zanea, bacio pištolj u rijeku. A s obzirom koliko je prošlo, mislim da ga više ne možemo pronaći. Ako je to istina, a netko je nakon toga pokušao namjestiti Sophie, onda je morao nabaviti drugi pištolj. A ako je samo želio pokrenuti glasine o Sophie, onda nije niti mario za balistički nalaz.
– Ili ona.
Wes je slegnuo ramenima. – Sam Bog zna jer su naše žene lude kao i naši muškarci. Što me sada podsjetilo, jesi li u zadnje vrijeme pogledao vodeni toranj?
– Vodeni toranj? – Phin se spustio niz stube kako bi pogledao na Hill. – Oh. Lijepo.
Kiša je učinila svoje, napravila je krvave pruge Stephenove jeftine boje, ali baš kako su mu Coreyevi i rekli, ostale su crvene mrlje. Opet je bio u boji mesa, ali nekako ružičast. Samo je nogostup na vrhu ostao crven. – Ruž za usne s bradavicom, – rekla je Sophie, ali sada više nije tako izgledao.
– Sada mi se čak više sviđa, – rekao je Wes.
– Stephenu se to uistinu neće svidjeti, – rekao je Phin.
– Da, – rekao je Wes kad se nastavio spuštati stubištem. – Organizirat će sastanak vijeća. Vidimo se tamo.
Phin je pomislio na sastanak i vrat mu se još više zgrčio. Stephen će navaliti na njega, njego-va majka će ga još žešće napasti zbog uništenog ugleda Tuckera, cijelo građanstvo će biti protiv njega za dopuštanje nemorala da se prikazuje njihovim maloljetnicima, a Hildy će to sve ignori-rati kako bi zaštitila svoj novi vodeni toranj.
A nakon svega toga, Sophie mu neće pružiti savršeni užitak, jer je ispao idiotski gradski dečko.
Ona je prokleta luda, rekao si je i koncentrirao se na stvari koje su mu bitne u životu.
Za šest tjedana će izgubiti izbore od onoga kretena Stephena. Njegov otac je barem izgubio zbog New Bridgea. A on će izgubiti zbog nekog pornografskog videa. A da nije u početku po-pustio, sada se ne bi nalazio u ovoj zbrci. Vražji bombon i on je zagrizao. Zatvorio je oči, pris-jećajući se. A nakon prisjećanja se vratio natrag u knjižaru.
– Čekaj malo, – povikala mu je majka s ulice i on se okrenuo taman kad je ona stigla do prve stube. – Krenula sam do Hildy, ali najprije želim s tobom razgovarati.
– O, dobro, – rekao je Phin i sjeo.
– Shvaćam da smo imali problema, – rekla je Liz dok se uspinjala stubištem. – Ali sve je to sada iza nas, budući da se više nećeš viđati s tom ženom. Stvari su trenutno loše, ali imamo još šest tjedana i ako se budeš klonio te...
– Mama, izgubit ćemo.
– Nećemo izgubiti, – rekla je Liz. – Tuckeri ne gube, mi nećemo izgubiti, ja neću izgubiti te-be, mi ćemo...
– O čemu ti pričaš? – rekao je Phin. – Ti... – Zastao je kad je registrirao ono što mu je rekla. – Sranje. Znači o tome se radi?
– Pazi kako se izražavaš, – rekla je Liz. – Sve je...
– Mama, ti me nećeš izgubiti, – rekao je Phin. – Neću umrijeti ako ne pobijedim. Moje srce je dobro, a što je još važnije, nimalo me ne zanima mjesto gradonačelnika. Stalo mi je do pob-jede, a ne do toga da budem gradonačelnik. Neću umrijeti ako izgubim.
– Pa, naravno da nećeš umrijeti, – rekla je Liz, ali glas joj je malo podrhtavao. – Naravno da nećeš. A sada ćemo sve vratiti u normalu. Dillie će zaboraviti i ti ćeš biti ponovno izabran i stvari će biti iste onakve kakve su i bile prije. Mislim da si bio u pravu kad si rekao da se nećeš ponovno ženiti i neću ti to više spominjati, samo ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. – Nasmi-ješila mu se, bojažljivo veselo. – Bit ćemo opet samo nas troje.
Samo njih troje. Zatočeni i sleđeni u kući na Hillu.
– Ne, – rekao je Phin, a Lizin osmijeh je nestao i kobra se vratila.
– Slušaj ti mene. Znam da si slijep zbog svojih hormona, ali hoćeš li barem pogledati što ti je ta žena ostavila za sobom?
Phin je klimnuo glavom. – Nemam ništa. Uništila mi je život.
– Točno tako. – Liz je prekinula svoje riječi. – Ali možemo ga vratiti. Mi možemo...
– Dovraga, zašto bih ja to želio? – Phin je klimnuo glavom prema njenom zapanjenom licu. – Moj život je jebeni zgubidan; Sophie je samo u njega donijela nešto uzbudljivo.
– O čemu ti pričaš? – rekla je Liz.
– Ne želim biti gradonačelnik, – rekao je Phin. – Nikada to i nisam želio biti. Zadnji puta ću se boriti za to mjesto, ali nemoj od mene više očekivati da se bilo čega odreknem zbog našeg imena. Već sam se ionako previše toga odrekao.
– Ovo je sve zbog one žene. – Liz je izgledala kao da će se svakog trena onesvijestiti.
– Da. – Nema više gradonačelnika, pomislio je i osjećao se predivno. Nema više sastanaka vijeća, nema više pogrešnog vođenja građanstva, nema više prepiranja oko gradske rasvjete i mostova, samo knjige, Dillie i bilijar. Sophie. Napetost je polako iščezla iz njegovih mišića i on se opustio. Hvala Bogu na Sophie i njezinom glupom, jebenom filmu.
– Ona te pokvarila, – rekla je Liz, gotovo pljujući od frustracije. – Ona je...
– Pa, takva joj je obitelj, – rekao je Phin. – Ostala tvoja unučad će biti napola degenerici.
Liz se sledila.
Phin je suosjećajno klimnuo glavom prema njoj. – Da, moram se oženiti za nju. Žao mi je, mama. Znam da nisi to planirala. Imaš li posljednje riječi za mene prije nego što me se odrek-neš?
Liz je progutala knedlu i na lice navukla onaj svoj prepoznatljivi budimo-razumni-ili-ću-te-ubiti izraz. – Nikako ne možeš misliti ozbiljno daje oženiš. Ona je poznata po pornografiji.
Phin je klimnuo glavom. – Pobijedila me i u bilijaru, također.
– O, dragi Bože, – rekla je Liz i sjela dolje na stubu.
Sophie je čekala ispred sudnice dok nije ugledala Liz. Onda je izašla iz auta i rekla: – Mo-ram razgovarati s vama. Liz je nastavila hodati. – Nemam ti ništa za reći.
– Onda odlazim do Wesa, – rekla je Sophie. – On će to zadržati za sebe, ali mislim da bi bilo bolje kada bismo sada nas dvije razgovarale o tome. Znate sami kako ovaj grad sve sazna.
Liz je stajala vrlo mirno jednu dugu minutu s čvrsto stisnutom čeljusti, dok je zurila u Sophi-e. – U autu, – konačno je rekla. – Radije bih da nas ljudi ne vide zajedno.
Sophie je klimnula glavom i vratila se u auto.
– Pričaj, – rekla je Liz kad je ušla u auto.
– Želim da me prestanete pokušavati ubiti, – rekla je Sophie i Liz je s lica izgubila svoj lede-ni izraz.
– Što?
– Netko me pokušava ubiti. A vi ste jedini u ovom gradu tko me dovoljno mrzi da bi to uči-nio.
Liz je posegnula za vratima. – To je smiješ...
– Razumijem. I ja bih učinila gotovo sve kako bih zaštitila svoju obitelj. Za Phina i Dillie že-lite sve najbolje, a to nisam ja i to je u redu, jer ja odlazim. – Sophie se nagnula prema naprijed, djelujući iskreno i razumno. – Ali vi morate prestati napadati ljude, gospođo Tucker. Mislim da biste trebali potražiti pomoć. Znam jednog odličnog terapeuta u Cincinnatiju koji je strogo dis-kretan. – Liz je zinula, ali Sophie je rekla: – Gledajte, ja odlazim, ali prije ili kasnije će vam netko drugi stati na put, a ovo vam nije dobra metoda za uklanjanje problema.
Liz se konačno vratio glas. – Ti stvarno misliš da sam te ja pokušala ubiti?
– Mislim da biste učinili sve kako bi zaštitili Phina i dobili izbore, – rekla je Sophie. – Nisam sigurna što od toga smatrate važnijim i taj mi se dio uopće ne sviđa, ali mogu razumjeti vašu želju da zaštitite Phina. Samo ne na takav način.
Liz se nagnula na naslon sjedala. – Što se tebi točno dogodilo?
– Gospođo Tucker...
– Nisam te pokušala ubiti. – Lizin glas je bio tako suh i odrješit daje Sophie sada počela sumnjati. – Da sam te željela povrijediti, pronašla bih druge načine. Nikada ne izlažem svoju obitelj riziku kršenjem zakona.
– Oh, – rekla je Sophie.
– Što se dogodilo? – ponovila je Liz i Sophie je isprva oklijevala, ali onda joj je ispričala za rijeku i pištolj pod krevetom i za glasine koje kruže, kao i za nestanak struje. – I mislila si da bih ja bila tako glupa? – rekla je Liz kad je Sophie završila. – Da te tako šlampavo pokušam ubiti?
– Znala sam da me toliko mrzite, – rekla je Sophie nesigurno. – Nisam mislila da ste glupi.
– Tko god ti ovo radi, ne razmišlja dovoljno o tome, – rekla je Liz. – Glup je i impulzivan.
– Stephen Garyev, – rekla je Sophie. – Ali on nema razlog.
– Stephen te ne bi pokušao ubiti strujom. – Liz je zurila u daljinu, mršteći se. – Mogao bi te možda gurnuti u bijesu, ali nikako ne bi mogao planirati tvoje ubojstvo. Nije on lud.
– Pa, nitko me drugi ne mrzi osim vas i njega, – rekla je Sophie. – Uglavnom se svima svi-đam. Zaista.
Tišina se oduljila i onda je Liz rekla: – Ne, postoji još netko tko te mrzi.
Sophie je progutala knedlu. – Oh?
– Znaš li gdje živi Hildy Mallows? – pitala ju je Liz. – Vozi tamo.
– Garyeyevi će stići svakog trena, – rekla im je Hildy dok su sjedile na njezinom kauču. – Svejedno još uvijek mislim da biste s ovime trebali sačekati da prođe sastanak vijeća. Jeste li vidjele vodeni toranj? Tamo je toliko...
Oglasilo se zvono na vratima i Liz je rekla: – Otvori im. Mi preuzimamo odavde. – Zvučala je poput Phina i Sophie se nije nimalo iznenadila kad je Hildy zašutjela i otišla otvoriti vrata.
Ušla je Virginia Garyey, a Sophie je mogla vidjeti iza nje sve do Hildynog trijema, gdje je Stephen pogledavao na svoj ručni sat, lagano poskakujući zbog iščekivanja najboljeg sastanka vijeća za njega. Virginia je rekla: – Jesi spremna, Hildy? Malo kasnim... – i zastala je kao smrz-nuta kad je ugledala Sophie. – Što ona radi ovdje?
– Zatvori vrata, Hildy, – rekla je Liz i Hildy je to učinila, ostavši leđima okrenuta prema njima. – Virginia, jesi li ti gurnula Sophie u rijeku?
– Liz! – Virginia je izgledala preneraženo od bijesa. – Kako to uopće...
– Neka sam prokleta, – rekla je Hildy. – Naravno da jesi. To bi tebi baš sličilo. Impulzivna si i glupa kao stup. Što je napravila, nosila bijele cipele nakon Dana rada?
Sophie je pogledala dolje u bijele Kedsice i lagano privukla noge k sebi.
– Hildy! – Virginia se od jedne žene okretala prema drugoj. – Ovo je smiješno. Ne moram ja stajati ovdje...
– Zapravo, moraš, – rekla je Liz. – Pokušala si ubiti Sophie. Dvaput. – Gađenje u njezinom glasu je bilo veliko, a Virginia je počela žestoko zamahivati glavom, kao daje poludjela.
– Da je ti nisi samo branila, – rekla je. – Ti si na mojoj strani. Ti znaš što je ona. Da nije bilo nje, Rachel bi bila udana za Phina...
– Phin nikada neće oženiti Rachel, – rekla je Liz.
– Rachel se trebala udati za njega dok se ona nije pojavila, – rekla je Virginia. – Ona ju je upoznala s onim čovjekom koji joj je obećao naći posao u Los Angelesu. – Virginia je doslovno pljuvala riječi iz usta. – Ona je ta koja je zavela Phina i odvukla ga od Rachel.
– Kunem se Bogom, on je mene zaveo, – rekla je Sophie.
– Ti misliš da je to smiješno. – Virginia je zakoračila naprijed, a Sophie je lagano utonula u ukrasne jastučiće na kauču. – Ti si uništila život mojoj djevojčici. Ja sam se pobrinula da ju Phin trenira softball, ja sam se pobrinula da čuva njegovu malu, ja sam se pobrinula da dobije posao u vijeću, ja sam se pobrinula da se oženi njome.
– O, Isuse, – rekla je Liz. – Virginia.
– A onda si ti došla, uzela Phina i rekla Rachel da bi trebala otići, što je ona i napravila. – Virginia se tresla od bijesa. – Nazvala me. U Kaliforniji je. Ti za sve si ti kriva.
Virginia je sada teško disala i Sophie se napela kako bi se mogla obraniti ako ju ova odluči napasti, sada više nimalo ne sumnjajući da ju je Virginia gurnula u rijeku. Virginia bi je gurnula u pakao kada bi samo mogla.
Potom se Virginia sabrala. – Ali nisam je ja pokušala ubiti, – rekla je obraćajući Liz uz siću-šan napeti smiješak. – To bi bilo... nenormalno.
– Točno, – rekla je Liz.
Virginia se opet nasmijala. – Liz, naša vrsta ljudi ne radi
– Nema takve vrste ljudi kao što smo ti i ja, – rekla je Liz. – Uvijek sam govorila da se Step-hen oženio ženom nižeg ranga.
Virginia je pobijelila, samo je na obrazima imala dvije crvene mrlje.
– Jesi li ti gurnula Diane? – pitala je Liz.
Virginia se sabrala. – I da jesam, bilo bi to ono što je i zaslužila, kako je samo tako zgrabila tvog sina, uništavajući mu život. Da jesam, trebala bi mi sada zahvaljivati. Ali nisam. Nitko ju nije gurnuo. Ona je bila droljasta pijanica koja je sama pala.
– Evo što ja znam, – rekla je Liz. – Znam da si ti uzela pištolj moga muža iz moje kuće, jer si me ti jedina tamo posjećivala. Znam da si ga ti podmjestila pod Sophien krevet jer si ti počela s glasinama kako je pronađen. Znam da dobro poznaješ onu farmu i da si bez imalo problema mogla učiniti ono sa strujom.
– To nije dokaz, – rekla je Virginia. – Nemaš nikakav dokaz zato što ništa nisam ni učinila.
– Znam da si one noći bila vani sa Stephenom i promatrala Sophie i ostale, – rekla je Liz. – Ti takvo što nikada ne bi propustila. Sophie je ugledala Stephena u trenutku prije nego je gurnu-ta... tako da si je ti gurnula u rijeku, a kada ti to nije uspjelo, ukrala si moj pištolj i stavila ga u njezin krevet, a kad ni to nije uspjelo, pokušala sije ubiti strujom. Užasno si glupa, Virginia, ali samo još uvijek ne znam jesi li ti ubila onog čovjeka.
– Sreo je nekoga na puteljku kod rijeke, – rekla je Sophie. – Wes je toliko uspio saznati: daje Zane imao dogovoren sastanak s nekim iza Garyeveve kuće.
– Pokušavao je nas sve ucjenjivati, – rekla je Hildy, pomažući. – Sigurno je imao nešto i o Virginiji.
– Imao je dosjeo u Dianeinoj smrti, – rekla je Liz. – Doda će, ako ne zaustavimo snimanje, napisati članak za širu javnost, koja će se zainteresirati i istražiti to, riješiti tajnu i uzrokovati skandal. Samo što nisam ja gurnula Diane, kao niti moj sin i zato sam ga otjerala.
– Bože moj, – rekla je Sophie, promatrajući Virginijino lice. – Ti si gurnula Diane.
– Ti samo začepi, – rekla je Virginia. – Ista si kao ona, ali ja ju nisam gurnula.
– Našla si se s njim na puteljku jer te pokušao ucjenjivati i ubila si ga, – rekla je Liz. – Kako si ga dovukla do doka na farmi? Sigurno je bio težak. Osim ako... – Liz se namrštila na samu pomisao. – Osim ako ga nisi uvjerila da ga odvezeš kući. – Klimnula je glavom. – Tako je bilo, zar ne? Rekla si mu da ćeš se pobrinuti za njega i prevezla si ga u čamcu preko rijeke i kad je izašao na dok na svojoj strani, ustrijelila si ga. To je tebi jako slično. I nagovorila si Stephena da sakrije tvoje automobilske nesreće i mene da gnjavim svog sina u vezi Sophie, tako da si zasigurno uspjela nagovoriti i tog glupana da ode u vlastitu smrt.
– Ustrijelila si ga iz čamca? – Hildy je s gađenjem gledala Virginiju. – Zato si promašila iz takve blizine. Pucala si u njega dok si stajala u svom čamcu. Kakva si ti zapravo idiotkinja?
– Nemam pojma o čemu vi pričate, – rekla je Virginia. – Ali želim da znate kako ste me jako povrijedile s ovim. I sada odlazim.
Izgledala je potpuno preneraženo.
– Naravno, ništa od ovoga ne možemo dokazati, – rekla je Hildy glumatajući prema Liz, dok je Virginia prolazila pored nje hodajući prema vratima.
Izvući će se s ovime, pomislila je Sophie, a onda je vidjela da se Liz osmjehuje svojim kob-rinim osmijehom.
– Ne moramo mi to dokazivati, – rekla je Liz. – Samo ćemo pričati
– Što? – Hildy se namrštila, a potom razvedrila. – O. Da. Hoćemo. Puno ćemo pričati, Virgi-nia.
O, savršeno, pomislila je Sophie. Virginia je zastala otvarajući vrata.
– O tome koliko mrziš Sophie. – Hildy je sretno nastavila. – O tome kako nemaš alibi za vri-jeme ubojstva. – Hildy je spustila pogled na Virginiju. – O tome kako je Rachel pobjegla u L. A. zbog tebe.
Virginia se zacrvenila. – Nije. Rachel i ja smo vrlo bliske. I...
– Svima ćemo reći kako si loša majka, – rekla je Hildy. – Ne moramo te odvesti Wesu. Same ćemo se pobrinuti za ovo.
– Osim ako... – rekla je Liz.
Virginia se okrenula prema njoj, kipteći od bijesa.
– ... se danas ne pokažeš na sastanku vijeća, – rekla je Liz. – Pomno ćemo promatrati tvoje glasovanje.
– Ne možete... – počela j e opet Virginia.
– Da, možemo. – Hildy je sada gotovo poskakivala na prstima. – Jedan krivi glas i odlazimo na telefone. I ljudi će slušati. Uvijek slušaju, zar ne, Virginia?
Virginijin pogled je lutao od Hildy do Liz. Izgledala je poput životinje uhvaćene u zamku i Sophie bi je žalila samo da nije tako odvratno i podlo ljudsko biće.
– Još jednom me prijeđi i uništit ću te, – rekla je Liz Virginiji. – Da se više nikada nisi oko-mila na moju obitelj.
– Nisam... – rekla je Virginia.
– A to uključuje i Sophie, – rekla je Liz. Sophie je osjetila trzaj u vratu.
– Točno, postoji i drugi dio dogovora, – govorila je Hildy. – Moraš prestati pokušavati ubiti Sophie. Neka joj nestane dlaka s glave i odmah se hvatamo telefona.
Virginia je duboko udahnula kroz zube i pogledala Sophie. – Da više nikada nisi ni pomislila na to, – rekla joj je Liz Tucker. – Samo je dotakni, uputi joj ružnu riječ i ja ću te povući na dno da ti ni Junie Martin neće pomoći.
– Isuse, – rekla je Sophie.
Liz je pogledala u Sophie po prvi puta otkad su stigle. – Nikada nemoj prevariti Tuckera.
– Neću, gospođo, – rekla je Sophie.
Dvorana vijeća je bila puna kad je Phin stigao i ljudi očito nisu bili veseli, ali samo su Frank i Ed sjedili za stolom vijeća.
Ušle su Amy i Sophie te sjele u prvi red.
Sophie je opet citirala jedan lik iz filma s čime se Amy složila i klimnula glavom, pogleda-vajući oko sebe sav taj mramor i hrastovinu.
Nervozne su, pomislio je Phin i nije ih mogao kriviti za to.
Sophie se okrenula i ugledala ga. Isturila je bradu i on je pomislio, O, Bože, još uvijek je le-dena. Potom su ušli Stephen i Virginia, a za njima Hildy i Liz, a on je počeo ignorirati Sophie kako bi se koncentrirao na trenutni problem.
Stephen je izgledao pun zadovoljstva dok je zastajao i rukovao se s ljudima, ali Virginia je izgledala napeto i vraški ljutito. Hildy ih je zaobišla i sjela na stolac nasuprot Phinu. – 'Zavežite svoje pojaseve jer će ovo biti kvrgava vožnja.' – rekla je, ali nije izgledala nervozno.
– Što si sada smislila? – pitao je, a ona je rekla: – O, kako ću uživati u ovome.
Phin se namrštio na nju, ali onda je sjela njegova majka i razbila mu koncentraciju. Imala je taj pogled u očima, onaj kojega je imala onda kada bi nekoga dokrajčila; neumoljiva volja po-miješana sa sigurnošću trijumfa.
– Mama? – rekao je, a ona je klimnula glavom i rekla: – Sve je u redu, Phin – i on je nervoz-no sjeo na stolac.
– U redu, – rekao je Phin. – Sada nam još samo treba Rachel i možemo početi. Gdje...
– Otišla je, – rekla je Virginia kroz zube, a Stephen ju je zapanjeno pogledao. – Ta žena... – Zastala je kad se Hildy nagnula prema naprijed i pogledala ju. – Ona nije ovdje.
– Okej. – Phin je klimnuo glavom prema Hildy. – Požuri se, molim te.
– Naravno, – rekla je Hildy. – Iako ću zapisivati samo inteligentne stvari, pa ako će netko ovdje pričati neke gluposti, može zaboraviti da će se to unijeti u zapisnik.
– Hildy, – rekao je Phin, a Stephen je rekao: – Meni ne treba zapisnik. Cijeli grad je ovdje, ili barem većina građana. A oni koji nisu, kasnije će čuti sve o ovome.
– Nemoj računati na to, – rekla je Hildy, a Phin se pitao što se dovraga događa njemu ispred nosa. Osim političkog uništenja.
– Prva stavka, – rekao je Phin kad su se svi smjestili i kada se gomila utišala u iščekivanju 'hoće li glas o uličnoj rasvjeti biti opozvan onako kako Stephen Garyey želi.' Kroz gužvu se začulo mrmljanje razočarenja i Phin je sada znao kako su se lavovi osjećali u arenama. – Prijed-log na razmatranju je podnijela Hildy Mallow, koja želi kupiti nove ulične svjetiljke za Tempta-tion. Hildy, želiš li i dalje ustrajati u tome?
– Baš kao što sam i prije rekla, – rekla je Hildy. – Ljudi se drukčije osjećaju kad su okruženi ljepotom. Dugujemo to Temptationu.
– Još netko...
– Ali Temptationu dugujemo i to da budemo financijski razumni, – rekao je Stephen i počeo je pet minuta pričati o svojoj zamisli dobrog raspolaganja novcem.
Phin ga je prekinuo, osjećajući nemir. Ljudi su bili nemirni, ali njegova mama i Hildy su po-sve mirne sjedile. – To nije značilo ništa dobro. – Još neko? – pitao je Phin, kad se Stephen ko-načno predao i sjeo dolje. – Ne? Hildy, glasajmo.
– Garyey.
– Definitivno ne, – rekao je Stephen.
– Garyey, – Hildy je prela i Virginia se okrenula kako bi je pogledala.
S druge strane stola od Phina, njegova majka je zavrtjela glavom, a Hildy je klimnula.
Virginia se nasmiješila. – Ne.
Hildy se okrenula kako bi se zagledala u Liz, koja je izgledala zatečeno. – Potrebna nam je većina, – bjesnila je Hildy tiho prema Liz, koja joj je prošaptala nazad: – Pa, Stephen je uvjerio ljude da su te svjetiljke preskupe.
Glasovanje je bilo izjednačeno, tri naprama tri – Frank je glasovao kao Hildy i Ed jer bi otmjenije svjetiljke uljepšale njegovu okolinu – a Phin je prekinuo tišinu, rekavši: – Da. Haj-demo misliti na buduće naraštaje.
– O, naravno, – povikao je netko iz gomile. – Ti mariš za našu djecu.
– To je potomstvo, – rekao je Phin. – Budući naraštaji su djeca vaše djece.
– Phin, – rekla mu je majka, a on je samo slegnuo ramenima.
– Nova stavka, – rekao je Phin.
– Vodeni toranj, – rekao je Stephen, iznenadivši ga. – Morat ćemo ga opet obojiti. Izgleda... pa, jednostavno ćemo ga morati ponovno obojiti.
– Meni se sviđa ovakav, – rekla je Hildy. – Nije više onako lijep kao kada je na njemu bila originalna boja, naravno, ali da ga netko prije nije dirao, sada ne bismo imali taj problem. Još uvijek je lijep. Neka samo takav ostane.
– Želiš da ta stvar...
– Mogu li ja nešto predložiti? – rekao je Phin.
– Ja sam za to da obojimo taj vodeni toranj u bijelo, – rekao je Stephen, a Virginia je krenula reći: – Slažem se, – ali je zastala.
– Trebamo sekundu, – rekao je Phin kako bi je bocnuo.
– Ja se slažem, – rekao je Frank. – Što se događa ovdje?
– Glasujmo, Hildy, – rekao je Phin, prije nego je Stephen uspio početi priču o vodenom tor-nju kao štetnom za gradsku djecu.
– Garyey, – rekla je Hildy, a Stephen je rekao: – Da! Hildy se okrenula prema Liz i rekla joj čujno: – Neće se obojiti.
– Užasno izgleda, – rekla joj je Liz.
– Hildy? – rekao je Phin. – Glasovanje.
– Garyey, – rekla je Hildy, a Virginia je pogledala dolje u stol.
Liz i Hildy su klimnule glavom.
– O, zaboga, – rekla je Sophie sjedeći iza njih, a Liz i Hildy su se trgnule.
Glasovanje je opet bilo izjednačeno, a Phin je rekao: – Ne, nećemo više trošiti ni vrijeme ni novac na taj vodeni toranj – Upravo ono što smo očekivali od pornografskog gradonačelnika, – povikao je netko od ljudi, a Phin je rekao Hildy: – Kako to da si ga ti obojila i sada ja primam uvrede?
– Zato što sam ja draga starica, – rekla je Hildy. – Nastavimo, hoćemo li?
– O, naravno, – rekao je Phin. – Ako nema više nikakvih problema...
Stephen je otvorio usta.
– ... ja ih imam nekoliko. Primijetio sam kako je ovo vijeće donijelo uredbu koja se ne prim-jenjuje zbog propusta u samom tekstu.
Hildy je samo treptala a njegova majka je djelovala uzrujano.
Phin je rekao: – Predlažem da vijeće povuče tu uredbu protiv pornografije koju je donio prije dva tjedna, prije nego nas netko tuži za kršenje ustavom zajamčenih prava.
Mrmljanje ljudi se doimalo ljutitim sve dok Ed nije povikao: – Slažem se.
Bio je to prvi prijedlog za kojega je Ed predložio glasovanje u posljednjih trideset godina, a Phin ga je iznenađeno pogledao.
– Dobre je vidjeti te da si izvukao palac iz stražnjice, dečko, – rekao mu je Ed.
– Hvala ti, Ed, – rekao je Phin. – Rasprava?
– Ja imam nešto za reći, – planuo je Stephen. – Netko je očito prekršio tu uredbu...
– Ne možeš o tome razgovarati, Stephen – rekla je Hildy odrješito. – Možemo razgovarati samo o temama o kojima se trenutno odlučuje.
– Uredba ništa nije prekršila, – rekao je Stephen.
– Da, prekršila je, – rekao je Phin. – Ne možeš donijeti zakon za nešto što ne znaš definirati. A mi nismo definirali pornografiju. I zbog toga je uredba nezakonita. Mogli bi nas tužiti. Zbog zaštite gradskog budžeta, moramo je povući.
– To je najveća...
– Počinje glasovanje, – rekla je Hildy. – Garyey.
– Ne, – rekao je Stephen. – Ovo je...
– Garyey, – rekla je Hildy dok je on još pričao, oštro pogledavši Virginiju.
Virginia je pogledala dolje u stol i podigla obrve samodopadno poput svog muža.
I Liz je klimnula glavom poput Hildy.
– Garyey, – ponovila je Hildy ljutito. Virginia je progutala knedlu. – Da.
– Što? – Stephen se okrenuo prema svojoj ženi, sav bijel od srdžbe. – Jesi li ti poludjela?
– Virginia glasuje prema svojoj savjesti, Stephen, – rekla mu je Hildy. – A sada prestani s pokušavanjem zastrašivanja člana vijeća. Lutz.
– Ne, – rekao je Frank. – Uništili su mi život i želim da plate.
– To je jako zrelo od tebe, Frank, – rekla je Hildy. – Mallow – da, Tucker.
– Da, – rekla je Liz i Phin je pomislio, Nemam pojma što se ovdje događa, ali mi se sviđa.
– Yarnell, – rekla je Hildy i prije nego što je Ed završio sa svojim 'da', ona je rekla: – Prijed-log prolazi.
– To bi otprilike bilo to, – rekao je Phin, a Stephen je rekao: – O, ne, nije. Netko je pokazao pornografiju našim građanima i za to treba platiti.
– A čim saznamo tko je zamijenio kasete, narednik Mazur će ga uhititi, – rekao je Phin. – Ali do tada...
– Što je s ljudima koji su snimili pornografiju? – pitao je Stephen. – Što je s...
– Okej, sad mi je dosta, – rekla je Sophie, a Phin se okrenuo i ugledao je da stoji u prvom re-du, odjevena u ružičastu haljinu.
Nemoj to raditi, pomislio je, postavši napet sjedeći i dalje u svom stolcu.
– Ja mogu pričati, je li tako? – rekla je ona obraćajući se Hildy. – Sve dok se držim zadane teme?
– Ne, ne možeš, – rekao je Stephen, naginjući se prema naprijed, u isto vrijeme kada je Hildy rekla: – Naravno, samo naprijed. – Hildy se okrenula natrag prema Virginiji, rekavši: – Natjeraj muža da začepi prije nego prekrši njezino pravo slobodnog govora.
Virginia se ukočila i onda ispod glasa zlobno rekla: – Začepi, Stephen. Ionako si ti kriv za sve ovo.
Stephen se povukao, potpuno zapanjen i Phin gaje žalio. Ni on nije znan što se dovraga do-gađa ovdje.
Sophie je pročistila grlo, a Phin je pomislio, Neka bude kratko. Spašavao bi je od mafije da mora, ali bilo bi puno lakše kada bi se jednostavno ispričala i sjela na svoje mjesto.
– Ja sam Sophie Dempsey i odgovorna sam za film koji ste sinoć gledali. – Ljudi su počeli s mrmljanjem, a Sophie je podigla glas. – Odgovorna sam zato što sam znala da je netko u pre-divnu ljubavnu priču umetnuo one opscene dijelove i nisam uništila tu odvratnu kasetu. I zato što je nisam uništila, netko nam je provalio u kuću na farmi, ukrao je i pustio vam sinoć da gle-date. To je bila užasna stvar, neoprostiva, ali vjerujem da će vaš šef policije zasigurno naći pra-vog krivca za to. Imate zaista predivnu policiju. – Većina ljudi je samo zurila u nju, neprijatelj-ski raspoložena, ali nekoliko ljudi je s odobravanjem klimalo glavama prema njoj i Amy je pre-križila ruke, podigavši dva prsta i smješkajući se sama sebi.
– I zato se ispričavam za svoje pogreške, – nastavila je Sophie glatko. – Vidite, toliko volim Temptation i ovdje se osjećam sigurno da nisam ni zaključala vrata i onda je bilo lako od mene ukrasti. To je bilo glupo i nikada više neću tako pogriješiti.
Još nekoliko ljudi je klimnulo glavama, govoreći joj kako je bila glupa, ali djelovali su i po-malo suosjećajno i Amy je ispružila tri prsta.
– Kada bih mogla, pokazala bih vam pravu kasetu na kojoj Temptation izgleda prekrasno, ali nažalost, tko god je ukrao užasnu kasetu kako bi sabotirao našu premijeru, uzeo je sve što smo snimili. Cherised je nestao zauvijek.
Hvala Bogu, pomislio je Phin i zadržao je oprezan pogled na ljudima.
– Uglavnom, kako bismo vam se odužile, moja sestra i ja bi bile sretne kad bismo za vas snimile vašu sljedeću predstavu u kazalištu, koju biste onda mogli prikazati na svojoj televiziji.
Frank je odmah sjeo, izgledajući djelomično veselo po prvi puta u nekoliko tjedana, a Amy je djelovala iznenađeno. Pogledala je dolje u svoje ruke i ispružila četvrti prst.
– Sada je najvažnija stvar, – rekla je Sophie, – pomoći policiji da pronađe perverznjaka koji je mislio da je dobra ideja pokazati pornografiju djeci školskog uzrasta. – Sophie je zvučala bijesno i Phin se pitao je li to istinito ili prijevara. Bio je prilično siguran daje sve ostalo prije-vara, ali barem je građani nisu namjeravali linčovati.
– I zbog toga vas sada sve ovdje pitam, što mislite tko je imao najviše koristi od tog podme-tanja? – rekla je Sophie najiskrenije i jedno od dvoje ljudi je izgledalo zainteresirano.
– Gradonačelnik, – rekao je netko iz pozadine, a Sophie je pitala: – Zašto? To bi bilo politič-ko ubojstvo, čak sam i čula neke ljude, koji gledaju samo ravno ispred sebe, da neće glasovati za njega, ali ne mogu to učiniti. On bi morao biti lud da pusti tu kasetu.
– I jest, – dobacio je muškarac iz pozadine, a Sophie je rekla: – Ne, nije i vi biste se trebali sramiti što tako dobacujete grube riječi, umjesto da se založite za ono u što vjerujete, onako kako radi vaš gradonačelnik. Ljudi iz ovoga grada ne vole kukavice i prevarante, zbog čega neće slušati vas nego će saznati tko je uistinu to učinio. Ljudi iz Temptationa su previše pamet-ni da bi pali na tu foru. Sada ste svi uzrujani, ali prilično uskoro ćete se svi zapitati pametno pitanje: Tko je imao najviše koristi od toga? To je vaša građanska dužnost da se to pitate, svi vi.
Pustila je da se tišina oduži, a Phin je pomislio, Nemoj gledati Stephena, neka ljudi sami gle-daju u njega.
Sophie je klimnula glavom. – Svi vi puno bolje poznajete ovaj grad od mene i zbog toga znam da ćete krivca kazniti. Hvala vam. – Naglo je sjela na stolac, a Phin je mogao vidjeti kako joj se tresu ruke.
Amy je ispružila pet prstiju i rekla: – Dobila si sve osim osmijeha.
– Ne mogu stvarati čuda, – rekla je Sophie, a Phin je pomislio, Vraga ne možeš.
Snimila je pornić i sada će se izvući. Stephen ju nije mogao uništiti zbog toga jer je on ukrao kasete, a ako bi ih iskoristio kako bi nju uništio, građani bi saznali da je on odgovoran za sinoć-nji debakl.
Ta njegova Sophie je stvarno vraška žena.
Phin se nagnuo. – Nije loše, – rekao joj je, a ona je podigla svoju bradu, još uvijek drhteći i rekla mu: – Bila sam fenomenalna.
– Želim znati na što je ona ciljala, – ispalio je Stephen glasno, a Phin se naslonio natrag, re-kavši: – Ne, ne želiš, to je zadnje što želiš znati. Proglašavam ovaj sastanak završenim.
Hildy je rekla: – Meni odgovara, – i ustala se. – Sada svi možete otići svojim kućama, – rek-la je ljudima. – Predstava je gotova.
– Čekajte malo, – rekao je Stephen, a Virginia se s gnušanjem okrenula prema njemu.
– Za sve ovo si ti kriv, za sve, – rekla mu je, ustala se i otišla, ostavljajući svog zaprepašte-nog muža iza sebe.
– Jednostavno ima i takvih dana, Stephen, – rekao mu je Phin, koji se potom ustao kako bi pošao van.
– Sjedni dolje, želim razgovarati s tobom, – rekla je Liz, a Phin je klimnuo glavom dok je promatrao odlazak građana. Većina njih mu je još uvijek dobacivala prljave poglede, ali jedna ili dvije osobe su sa zanimanjem promatrale Stephena.
Sophie je izašla van s Amy i Hildy i njoj nitko ništa nije rekao, ni ružno niti lijepo, tako da će ona biti sasvim dobro. Bolje nego dobro, ako je on imao išta s time.
Potom je Wes stao u okvir vrata i susreo mu pogled, pokazujući mu da požuri, dok su ljudi prolazili pored njega.
– Požuri se, – rekao je Phin svojoj majci dok je klimnuo glavom prema Wesu. – Imam posla.
Rachel je sjedila u vrtu Leove kuće, diveći se gdje je završila. Izgledalo je kao raj. Leov ba-zen je sjajio plavom bojom na sunčevom svjetlu, a tu su bile i prave palme, rascvjetani hibiskus, a pored jacuzzija je raslo pravo stablo limuna, koji je zapravo donosio limune.
Nije mogla dočekati da Sophie to vidi. Mogla ih je ubrati sa stabla i napraviti limunadu.
Leo je sjeo pored nje, još uvijek izgledajući lagano zapanjeno, i predao joj čašu nečega što je izgledalo poput soka od naranče.
– Štoje to? – pitala je Rachel, sumnjičavo pogledavajući u čašu.
– Vitaminski napitak, – rekao je Leo. – Popij ga. Dobar je za zdravlje.
Rachel ga je iskapila. Nije bio loš. – Odličan je. – Pogledala je u Lea preko ruba čaše. – Hva-la ti.
– Završit ću u paklu zbog ovoga, – rekao je Leo, a Rachel je znala da ne priča o napitku. – Tvoj otac će me doći tražiti s puškom.
– On nema pušku, – rekla je Rachel. – Iako ima nekakvo oružje. – Koje bi zasigurno upotri-jebio kad bi znao što joj je sve Leo radio u krevetu. Zaprepašćujuće što su sve stariji muškarci znali.
Da se ni ne spominje koliko su bili izdržljiviji.
Opet se nacerila onim svojim luckastim i zadovoljnim smiješkom kojega nije mogla skinuti s lica, iako je zbog njega izgledala pomalo glupavo. Sada je bila u L. A.-u. Trebala bi biti sofisti-cirana. Producentova ljubavnica se ne bi trebala cerekati poput nekoga tko je upravo doživio najbolji seks u životu.
– Dvadeset godina. – Leo je klimnuo glavom.
– Nisam ja prva dvadesetogodišnjakinja s kojom si spavao, – rekla je Rachel. – Daj se malo opusti. Što misliš koliko sam glupa?
– Nisi, ali si prva dvadesetogodišnjakinja s kojom ću se oženiti, – rekao je Leo. – Koliko sam sada ja glup zbog toga?
Rachel se uspravila. – Oženiti? Leo je uzdahnuo. – Da.
– Ti ćeš mene oženiti?
– Mislim da je tako najbolje za djecu. Posebice ako će jedno od njih jednog dana biti grado-načelnik Temptationa. Znaš kakvi su oni ljudi.
– Leo. – Rachel je osjetila kako joj naviru suze na oči, što je zapravo bilo smiješno, jer nije ni znala da bi se željela udati. Ali jest. Majka bi joj bila tako sretna.
Leovo lice se smekšalo. – Ja ću se pobrinuti za tebe, Rachel. Nikada nećeš požaliti.
Rachel je sa suzama u očima klimnula glavom. – I ja ću se pobrinuti za tebe. Misliš da ti to nije potrebno, ali jest.
– Uvjeren sam da mi je potrebno, – rekao je Leo, tapšajući je po ruci.
– Ne, stvarno. – Rachel je odložila čašu i otišla u kuću po svoju torbu. Kad se vratila van, re-kla je: – Željela sam ovo iskoristiti kako bih te uvjerila da trebam dobiti taj posao u produkciji, ali to sada može biti vjenčani poklon. Iako još uvijek želim taj posao.
– Imaš ga, imaš ga. – Leo se zagledao u torbu. – Što to imaš u njoj?
Rachel je izvadila kasetu, predala mu je i promatrala njegovo iznenađeno lice. – Nemoj mi reći...
– Da. – Sada je ona njega potapšala po ruci. – To je Cherised, posljednja verzija. Pronašla sam je u tatinom autu, kada sam ubacila tašnu sa ostalim kasetama. Odmah sam zvala Wesa i rekla mu gdje smo ostavili auto da može doći po ostale, ali znala sam da bi ti ovo želio.
Leo ju je s čuđenjem gledao. – Ti si savršena.
Rachel je klimnula glavom i sjela pored njega. – To počinjem shvaćati. A to je bilo samo u Temptationu. Zamisli što sve mogu sada kad smo stigli u L. A.
– Zamisli, – rekao je Leo, ovijajući ruku oko nje.
Rachel je pogledala preko stabla limuna i svih onih palmi, pomislivši, Ovo je sve moje. Bit ću Rachel Kingsley. Producentica.
Potom se namrštila, rekavši: – Leo, tko sve ovo održava?
– Vrtlar, – rekao je Leo.
– Odlično, – rekla je Rachel i opustila se u svoj novi život.
Približno u isto vrijeme, Davy je promatrao Cleu kako izlazi iz Suisselnvest Limiteda na Ba-hamima, prelazi ulicu i spušta se na jednu od svijetlo obojenih klupa koje su okruživale plažu. Trebalo joj je dovoljno dugo da čuje loše vijesti. Daje on mislio da negdje u banci ima dva mili-juna, ne bi toliko odugovlačio.
Sada je bila u šoku. On je suosjećao s njom. Kao što su bili i mnogobrojni muškarci koji su usporavali dok su prolazili pred nje. Vrijeme je za pokret. Prešao je ulicu i sjeo pored nje. – Hej, Clea, – rekao je. – Čuo sam da si bankrotirala.
Naglo je podigla glavu i skupila obrve. – Što ti radiš ovdje?
– Spašavam ti život, što je više nego što zaslužuješ, – rekao je Davy. – Zapravo, da nemaš nešto što moja sestra želi, pustio bih te da istruneš. Ti si stvarno jadna, znaš.
– Što ti radiš ovdje? – ponovila je Clea.
– To je dobro. Usredotoči se. – Stavio je ruke u džepove i ispružio nose ispred sebe. – Hajde da vidimo. Upravo si bila u banci i saznala da je bankovna knjižica, koju si uzela od skoro mrt-vog Zanea, zapravo knjižica za prazan račun.
Clea je pogledala uokolo da vidi sluša li ih možda netko. – Ne znam o čemu ti pričaš.
– Kad je Zane umirao na doku, – govorio je Davy polako, – prekopala si mu po džepovima i pronašla bankovnu knjižicu. A onda si samo sjedila tamo i gledala ga kako umire. A ja sam stajao na stražnjem trijemu i promatrao te, jer sam mislio da je jadni kučkin sin pijan. – Opet je osjetio navalu bijesa što je mogao biti tako glup. – Zbog toga možeš završiti u zatvoru, Clea. I mogla bi zaglibiti na dugo, dugo vremena.
– Ne možeš to dokazati, – rekla je Clea.
– Mogu ti puno naštetiti, – rekao je Davy. – Temptation je jedino mjesto na svijetu gdje će me poslušati šef policije i gradonačelnik. – Pogledala gaje s gađenjem i slegnula ramenima. – Učini ono što ti kažem i nijedno od nas se više nikada neće morati vraćati tamo.
Clea se snuždila sjedeći na klupi. – Odlično. Sada moram spavati s tobom.
– Nećeš morati, – rekao je Davy, a Clea je zaprepašteno zurila u njega. – Okej, to je vjeroja-tno zbog toga što sam te već imao, ali volim vjerovati daje to također zbog toga što si tako hla-dna i prevarantska kučka. Obrati pozornost. Prepisat ćeš Sophie svoje imanje na farmi.
– Ne, neću, – rekla je Clea. – Prodajem je Franku za tri četvrtine milijuna dolara.
– Naravno, – rekao je Davy. – Vrati se nazad u Temptation, objasni im zašto si pustila Zanea da umre, bavi se policijom i odvjetnicima, a kada završiš, koliko će ti zapravo ostati od tog novca?
– Više nego što će mi ostati ako sve jednostavno dam Sophie, – rekla je Clea.
– Ne, imat ćeš tri četvrtine milijuna dolara ako imanje prepišeš Sophie, – rekao je Davy. – Toliko ću ti novca prebaciti na račun ako to prodaš Sophie.
– A gdje ćeš ti nabaviti... – počela je Clea, a onda gaje napala. – Ti imaš moj novac!
– Moj novac, – rekao je Davy. – Moj je otkad je Zane umro i iskopirao sam broj i zaporku iz knjižice koja je bila u tvojoj sobi, dok si ti razgovarala s policijom. Jedan transfer i novac je postao moj.
– Kako si to mogao učiniti? – rekla je Clea. – Ja sam imala bankovnu knjižicu.
– Da, ali za podizanje novca ti nije ona potrebna, samo ključni brojevi, – rekao je Davy.
Clea ga je pogledala s takvim prijezirom da se on malo odmaknuo. – Ti kučkin sine.
– Ovo je prilično jednostavno, Clea, – rekao je Davy. – Daj Sophie farmu, ja ću tebi dati se-damsto pedeset tisuća dolara, ti taj novac iskoristi da pronađeš nekog novog bogataša i svi će-mo sretno živjeti do kraja života. K vragu, vjerojatno si još više naslijedila od Zanea.
– Imala sam puno više nešto što je bilo na tom računu, – rekla je Clea.
– Naravno.
– Mogla sam imati sve to i još novac od prodaje farme,
– rekla je bijesno.
– Najvažnije riječi su 'mogla sam imati' – rekao je Davy.
– To je bilo tada, ovo je sada i već mi je dosadio ovaj razgovor. Imaš sat vremena da mi do-neseš papire o prijepisu i broj računa na koji da ti uplatim novac. Nakon toga, cijena pada.
Cleino lice se smekšalo i opet je postalo ljupko. – Znaš... – rekla je, naginjući se naprijed.
– Ne, – rekao je Davy oprezno. – Rekao sam ti, nisam zainteresiran.
– Da si stvarno mislio da sam ubojica, ne bi me pustio da odem, – rekla je Clea, primičući mu se bliže, a ovog puta se Davy povukao. – Poznam te ja. Znam što si učinila Chetu u Iowi.
– Chad.
– Želiš me kazniti, – rekla je Clea umiljato dok mu se primicala. – Želiš me kazniti, Davy?
– Već jesam, – rekao je Davy ravnodušno. – Uzeo sam ti novac. – Pogledao je na ručni sat. – Pedeset devet minuta.
– Mogli smo sve imati, – rekla je Clea, stavljajući svoj dlan na njegovu ruku. – Ti i ja. – Iz-gledala je očaravajući na suncu.
– Ne, nismo mogli, – rekao je Davy, pokušavajući ignorirati svoje tjelesne potrebe. – Sophie želi tu kuću na farmi.
– Sophie? – Clea se lagano nasmiješila. – Sophie ti je samo sestra. Ja...
– Nikada nećeš shvatiti, zar ne? – rekao je Davy. Clea se povukla. – Što?
– Obitelj, – rekao je Davy. – Najjača sila na svijetu. Pobjeđuje čak i požudu. Idi i potpiši pa-pire.
Clea ga je pogledala s neskrivenom pakošću. – Još nije gotovo, gade.
– O, jest, – rekao je Davy. – Jer sam ja definitivno završio s time. Idi i napravi što trebaš.
Clea je duboko udahnula i ustala se s klupe, a Davy ju je promatrao dok je koračala prema hotelu, veličanstvena u potpunom bijesu.
– Zapravo, ne pobjeđuje požudu, – rekao je Davy kad je već otišla predaleko da ga može ču-ti. – Pobjeđuje samo tebe.
– Sigurna si da te ne mogu odgovoriti od ovoga, – rekla je Sophie dok je Amy bacala svoje kovčege na stražnje sjedište s ostatkom snimateljske opreme.
– Sto posto. – Amy se vratila na stube trijema na kojima je stajala Sophie. – Stvarno moram otići. A možda ću se nakon par mjeseci željeti vratiti. Ovo mjesto ima i svojih dobrih strana.
Sophie je pokušala zvučati skeptično. – Misliš da će te dobre stvari čekati dok se ne vratiš?
– Ako on spada u tu grupu, onda hoće, – rekla je Amy. – Ali ne računam na to. Nikada nije napravio prvi korak. Tri tjedna, a on još ništa nije pokušao.
– Nisi mu dala ni priliku za to.
– Nisam željela. – Amy je zakoračila unazad. – Ali on je svejedno mogao pokušati. I nije danas razgovarao sa mnom prije sastanka vijeća, samo je otišao pokupiti nešto na aerodrom.
– Uvjerena sam da se radilo o nečemu važnom, – rekla je Sophie. – Stvari su se ovih dana pomalo zahuktale u Temptationu.
Amy je uzdahnula. – Da, ali znao je da odlazim, a svejedno je otišao na aerodrom. – Ispravi-la je ramena. – A ja zaista želim vidjeti L. A. Čak iako Davy kaže da mi se neće sviđati, svaka-ko ga želim vidjeti. – Slabašno se nasmiješila prema Sophie. – Vratit ću se za Dan zahvalnosti. Doći ćemo ti ja i Davy, baš kao i uvijek do sada.
– Dobro, – rekla je Sophie, pokušavajući se suzdržati da ne zaplače. Zagrlila je Amy za ras-tanak, držeći je čvrsto u naručju jednu dugu minutu, a onda se Amy odmaknula i otišla do auta, bez gledanja unatrag.
– Pazi se, – povikala je Sophie za njom i Amy joj je mahnula bez upućenog pogleda i Sophie je po njezinim pokretima kod volana shvatila da Amy plače. – Sve je u redu, – povikala je pre-ma Amy, – činiš ispravnu stvar. Kloni se Zemlje šišmiša. Sve će biti u redu. Pred nama su samo dobra vremena
Amy je klimnula glavom. Pokrenula je svoj automobil i polukružno se okrenula kako bi izaš-la iz Temptationa i onda je nestala.
Ovo je dobro, rekla si je Sophie. Potrebni su nam vlastiti životi. Ovo je dobro.
Jednom je duboko uzdahnula, ušla u kuću, prošla kroz nju i izašla kroz stražnja vrata, pušta-jući Lassie van. – Ostali smo samo nas dvoje, – rekla je Sophie dok su hodale niz brežuljak. – Djevojka i njezin pas. – Lassie je zalajala i potrčala prema doku i Sophie je potrčala za njom, zbacujući s nogu svoje cipele kako bi sjela na rub i umočila noge u vodu. Rijeka je još uvijek bila visoka zbog kiše, i brza i snažno je pretjecala dotičući joj noge.
– Evo kako stvari stoje, psiću, – rekla je Sophie. – Ostali smo bez posla, živimo u kući iz ko-je ćemo svakog trenutka biti izbačeni, brat i sestra su nas napustili, odbačeni smo od uskogrud-nog ljubavnika i nemam se s čime hvalisati, jer nam je idiotski političar ukrao sav posao. – Las-sie je ležao pored nje, mirno je slušajući. – Ja tražim samo svjetliju stranu ovoga svega, Lassie, tražim dugu, ali je trenutno ne vidim. – Lassie je podigla uši. – Okej, zaboravi dugu. Nama je potreban plan.
Lassie je počela lajati i otrčala je s doka, a kad se Sophie okrenula, ugledala je Dillie na tri-jemu koja se sagnula kako bi se pozdravila s njezinim psom, a Phin je hodao niz stazu prema njoj, izgledajući božanstveno u svojoj bijeloj košulji i hlačama. – Bok, – rekla je i potom se okrenula nazad prema rijeci kako bi se sabrala. Nemoj se baciti na njega, rekla je sama sebi, mahnito tražeći plan. Barem ne u prvih pet sekundi.
Phin je sjeo iza nje na dok, a Sophie je sama sebe obgrlila kako bi se spriječila da posegne za njim. Mogla je namirisati sunce s njegove košulje i osjetiti vrućinu njegove ruke na mjestu na kojem ju je skoro dotaknuo.
– Došao bih ovamo ranije, ali čekali smo Amy, – rekao
Sophie je zaboravila na glumu i brzo se okrenula prema njemu. – S Amy?
Phin je potvrdno klimnuo glavom, zureći dolje u rijeku.
– Ima toliko puno neiskorištenog godišnjeg odmora i može ga iskoristiti kad god poželi. I ta-ko sam mu predložio da uzme šest tjedana i otputuje s njom. On je pomislio da je to dobra ide-ja, a ni ona nije imala ništa protiv toga. – Još uvijek je zurio u rijeku. – Izgleda mi kao početak prekrasnog prijateljstva.
Njegov rukav je okrznuo njezinu golu ruku, a ona se ukočila i rekla sama sebi, Polako. – Ia-ko je šest tjedana puno vremena, – rekla je kako bi održala razgovor, a onda se namrštila kad je razmislila o tome. – To je stvarno jako puno vremena. Može li Duane izdržati toliko dugo?
– Ne, – rekao je Phin. – Wes je našao nekoga drugog da ga zamjenjuje. – Pogledi su im se sreli, a njegov nije bio hladnokrvan kakav bi trebao biti. – Možemo li sada prestati razgovarati o Wesu?
Sophie je progutala knedlu i odrekla se hladnog držanja.
– Slušaj, stvarno mi je jako, jako, jako žao zbog one premijere i izbora, jer smo stvarno sni-mili pornić, iako to nije bio naš film...
– Znam, – rekao je Phin. – Ti si također pomogla Rachel da pobjegne s Leom, nisi nam rekla da su Davy i Clea pobjegli i učinila si nešto zaista zlobno Virginiji Garyey. Volio bih znati što je to bilo.
Nije se doimao ljutitim kad je išla redom govoreći mu o svojim grijesima, a sjedio joj je uža-sno blizu samo kako bi joj sve otežao. Na kraju krajeva, možda joj plan uopće nije ni trebao. – Točno. Pa tuži me.
– Za što? – rekao je Phin. – Nemamo novaca.
Sophie je isturila bradu. – Uskoro ću posjedovati ovu farmu.
– Stvarno? – Phin se doimao zainteresiran. – A kako ćeš postignuti?
Sophie je spustila bradu. – Ne znam točno. Davy će se pobrinuti za to.
– Naravno da hoće.
– Davy mi nikada ništa nije obećao, a da nije ispunio, – rekla je Sophie. – Vjerujem Davyju.
– Kao i on tebi. – Phin je klimnuo glavom. – Ali on nema... – Zastao je, a ona mu je ukrala pogled kad je osjetila da se uspravlja. Izgledao je zaprepašteno. – Kučkin sin. Uzeo je Zaneov novac.
Sophie je trepnula. – Ja ne mislim tako. Ništa mi nije rekao o tome.
Phin je klimnuo glavom. – Ima ga.
Sophie je razmislila o tome i shvatila da je u pravu. To bi sličilo na Davya da pronađe novac i odvoji ga od onih koji ga ne zaslužuju. – Pa, ako ga ima, drago mi je. Barem je netko izvukao nešto dobro iz ove zbrke. Iako bih bila sretna da još uvijek postoji film na kojem smo radile. – I da ti radiš nešto više osim što samo sjediš ovdje. – Još uvijek ne mogu vjerovati da je onaj kre-ten Stephen ukrao kasete. A sada su sve nestale i on će postati gradonačelnik.
– O, nikada se ne zna, – rekao je Phin. – Te kasete mogu biti negdje sakrivene, samo čekaju da ih se pronađe. Svašta se može dogoditi.
Sophie ga je pogledala. – Znaš, samo jednom bih te voljela vidjeti kako se znojiš zbog neče-ga.
Phin se namrštio. – Ženo, u zadnja tri tjedna vidjela si me kako se znojim više puta od ikoga na ovom planetu.
Sophie je odmahnula rukom. – Mislila sam...
– Sinoć sam čak i vikao na tebe, – popuštao je Phin. – Zbog čega se sada ispričavam.
– Bilo je lijepo na neki način, – rekla je Sophie. – Barem si znao da sam tamo.
– O, k vragu, Sophie, uvijek znam kad si prisutna. – Phin se okrenuo prema njoj na jednom boku i Sophie je osjetila da je nešto izvadio iz džepa – Evo. – Izvukao je prsten s dijamantom veličine njezine glave. – Udaj se za mene, Julie Ann. Uništi mi ostatak života.
– Molim? – Sophie je zurila u prsten. – Isuse, ova stvar je ogromna. Odakle ti?
– Mama mi ga je dala, – rekao je Phin, zvučeći zadovoljno.
Opet je postavila pitanje. – Da se udam za tebe? – rekla je Sophie i sunce je izašlo, ptice su počele pjevati i rijeka je veselo zapljuskivala. Brak vjerojatno nije dolazio u obzir – Liz kao svekrvu je bilo zastrašujuće i zamisliti, a Phin nikada više ne bi bio izabran za gradonačelnika da se oženi za snimateljicu pornografije – ali odjednom je sve ostalo izgledalo prilično dobro.
Phin je još uvijek pričao. – Nakon sastanka vijeća, rekla je: 'Ako ćeš oženiti tu ženu...'
– 'Tu ženu?' – rekla je Sophie. – O, Bože, praznici bi nam bili savršeni.
– ... 'učini to kako treba.' I skinula je to sa svog prsta i predala ga meni. – Phin je klimnuo glavom. – Vraški me iznenadila. Nimalo mi se nije doimala uzrujano.
– Mislila sam da nikada više nećeš razgovarati sa mnom, – rekla je Sophie.
– Onda nisi obratila pozornost, – rekao je Phin. – A praznici će biti u redu. Ako ja moram pretrpjeti Davya, ti ćeš onda moju majku. Već sam joj rekao kako ćemo upotrijebiti 7 Only Want to Be with You' umjesto klasične glazbe za vjenčanje i ona je i to primila prilično dobro. Koncentriraj se. Želiš li ovaj prsten ili ne?
Bio je tako prekrasan. Iako to nije namjeravala, Sophie ga je podigla i gledala kako se presi-java na suncu. Amy bi s njime mogla osvijetlili cijelu kuću. – Mislim da nisam dorasla ovom prstenu.
– Nemaš izbora, – rekao je Phin. – Dobiju ga sve Tuckerove mladenke. Mislio sam da ću se s mamom morati žestoko boriti kako bih ti ga dao, ali ona je ipak popustila. A tu stoji i jedno pitanje. Hoćeš li se udati za mene?
Sophie je opet pogledala prsten i uzdahnula. – Ne, – rekla je i vratila mu prsten nazad. – Ali zauvijek ću te voljeti i možeš doći spavati sa mnom kad god poželiš. – Rastegnula se da ga po-ljubi, tako sretna daje htjela poskakivati.
Phin se odmaknuo od nje. – Zašto ne?
– Zato što bih ti ja uništila reputaciju, – rekla mu je Sophie. – I zato što ne želim živjeti u onoj ogromnoj kući na Hillu, želim živjeti ovdje. I zato što se poznajemo samo tri tjedna i sve je to prebrzo. Ali sviđa mi se sve ostalo u vezi tebe, tako da ovdje uopće ne vidim nikakav problem. – Opet se nagnula prema njemu. – Budalo, poljubi me.
Phin je klimnuo glavom. – Moja reputacija će se oporaviti, možemo živjeti ovdje, a tri tjedna su dovoljno duga ako su ovakva poput ovih naših. Sumnjam da ćemo do kraja života doživjeti ovakav stres.
– Propuštaš neke dobre stvari ovdje, – rekla je Sophie, iznervirana jer ju još nije poljubio.
Phin je opet klimnuo glavom. – Nećeš me dobiti ako se ne udaš za mene. Imam ja neke svoje standarde. Ja sam gradonačelnik.
– Još samo šest tjedana, – rekla je Sophie, povukavši se unatrag i namrštivši se.
– Ako pobijedim izbore, – rekao je Phin strpljivo, – ne mogu živjeti u divljem braku s pozna-tom pornografskom snimateljicom. Vjenčanja su popularna. Veliki plus za kandidate na izbo-rima.
– Kakav plus? – Sophie je pokazala rukom prema dvorištu. – Mi smo u Temptationu. A ako ćeš zaista pokušati pobijediti Stephena na izborima...
– Neću ja pokušati pobijediti Stephena, – rekao je Phin, – ja ću uništiti Stephena. – Vratio joj prsten nazad. – Stavi ga na prst i prestani izigravati teško osvojivu. Bog zna da prije nisi to bila.
– Hej, – rekla mu je Sophie, ali prsten se veličanstveno caklio, tako da gaje držala samo kako bi ga mogla promatrati.
– Svidjet će ti se biti gradonačelnikova žena, – rekao je Phin. – Cijelo vrijeme ćeš morati no-siti prsten. I možeš se kandidirati za člana gradskog vijeća i tamo uništiti Stephena.
– Mmm. – Sophie je podigla prsten prema suncu i gledala ga kako se sjaji. Bio je ogroman. A politika bi mogla biti zanimljiva. – Stephen se vjerojatno neće kandidirati za člana vijeća; on će biti gradonačelnik, sjećaš se? – Sophie je maknula prsten u sjenu između njihovih tijela i on se još uvijek sjajio.
– Wes je natjerao Stephena da se igra policajca dok se on ne vrati.
Sophie je odmaknula pogled s prstena. – Što? Je li on poludio? Stephen će s neograničenom vlašću natjerati sve u gradu da totalno polu...
Zastala je kad je vidjela ljepotu toga.
– Dragi Bože. Podcijenila sam Wesa.
– Mnogi to čine, – rekao je Phin. – Hoćeš li molim te reći da, kako bi po posljednji put kao slobodni gradonačelnik mogao uživati u savršenom seksu? Mislim da ne tražim puno. Ispričao sam se što sam neku večer vikao na tebe i dao sam ti ovaj predivni prsten.
– Nisam čula riječ koja počinje sa V tako da pretpostavljam kako je ovo neki politički potez, – rekla je Sophie, a Phin je rekao: – O, zaboga, – i poljubio ju je i zbog toga se osjećao tako dobro, s vrelim usnama na njezinima, zato što je i ona njemu čeznutljivo uzvratila poljubac, grabeći njegovu košulju kao da joj život ovisi o njoj, a Dillie je povikala: – To! – s trijema.
Phin se povukao nazad i namrgodio se. – Hoćeš li staviti taj prsten? Moraš to sada učiniti. Dillie misli da dobiva majku.
Sophie je zastavila dah. – Zaista želiš ostatak života provesti s kćerkom višestrukog varali-ce?
– Ne, – rekao je Phin. – Samo ne želim ostatak života provesti bez tebe. Kasnije ću se poza-baviti s varalicama. Stavi ga na prst.
– Čekaj malo, – rekla je Sophie. – Voliš li me?
Phin joj je sreo pogled i oduzeo dah. – Više nego što ćeš ikada znati.
– Izgovori to, – rekla je, a on je rekao: – Volim te. Uvijek ću te voljeti. Zauvijek. To mi je životna kazna. A sada stavi na ruku taj prokleti prsten.
Sophie se naslonila na njega i zažmirila, jer je on bio tako divan. Nemoj me nikada pustiti, pomislila je, a onda je otvorila oči i opet pogledala prsten. – Odlično. – Stavila ga je na prst, malo se pomučivši jer je bio uži od prstenja njezine majke, a Phin je rekao: – Malo ćemo ti ga proširiti.
Zbog prstena joj je ruka djelovala važnije; teže, zrelije. – Ovo je dobar prsten.
– Pokušaj ga ne izgubiti, – rekao je Phin s obrazom naslonjenim na njezinu kosu. – Mislim da je to većina obiteljskog bogatstva. To i četiri tisuće plakata za gradonačelnika, koji će uskoro postati beskorisni. Rekao sam majci da ću se nakon ovih izbora prestati kandidirati za mjesto gradonačelnika. To moram tebi zahvaliti. – Sagnuo se kako bi je opet poljubio, a Sophie se na-gnula prema njemu, razmišljajući što bi njih dvoje mogli učiniti s tim plakatima kada više nema nijednog Tuckera koji bi se kandidirao – možda bi mogli oblijepiti njima svoju spavaću sobu.
Ili...
Uspravila se i glavom udarila Phina u nos. – Što je? – rekao je.
Imali su četiri tisuće plakata Tucker za gradonačelnika.
A Phin je imao još samo dvije godine ispred sebe prije nego što se povuče iz politike i pos-veti se svojoj knjižari i bilijaru, što je značilo da bi tada gradonačelnik bio Stephen, osim ako se netko s prezimenom Tucker ne zainteresira za to mjesto.
Imat će dvije godine vremena da upozna sve u gradu. To je značilo oko dvije tisuće ljudi; mogla je ona to. I mogla je nešto promijeniti, bila je dobra u nagovaranju ljudi da čine ono što želi. Rođena je da nagovara ljude da čine ono što ona želi.
– Bože moj, – rekla je kad je shvatila pravo značenje svog obiteljskog naslijeđa za laganje, varanje i muljažu.
Rođena je da bude političarka.
– Sophie?
Opet se naslonila na Phina. – Mislim da ću uzeti tvoje prezime, – rekla je, dražesno mu se smješkajući. – Sophie Dempsey Tucker. Zvuči... – Opet je pogledala u prsten. – ...moćno.
– Zašto imam loš predosjećaj u vezi ovoga? – rekao je Phin, a ona je rekla: – Zato što ti se život upravo promijenio, ali to je okej. Možeš mi vjerovati.
Povukla ga je bliže k sebi i preko njegovog ramena ugledala Dillie na rubu trijema, koja je u ruci držala sladoled na štapiću i davala ga Lassie. Iza njih, hrastovi su se lagano njihali na pov-jetarcu, bijeli oblaci poput pamuka su se sudarali na plavom nebu, a prodorno sunce je obasja-valo sve stoje postojalo oko njih.
– Pred nama su samo dobra vremena, – rekla mu je Sophie i poljubila ga.
Poruka [Strana 1 od 1]
Similar topics
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
|
