Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se
Poruka [Strana 1 od 1]
2 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Uto Feb 14, 2012 11:51 pm
Margita
Administrator
Za Grega,
jer je svaki dan s tobom savršen
Zauvijek tvoja,
L. K.
jer je svaki dan s tobom savršen
Zauvijek tvoja,
L. K.
3 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Uto Feb 14, 2012 11:51 pm
Margita
Administrator
Prvo poglavlje
Ne kužim - rekla sam kada sam čula da nam zvoni te¬lefon u stanu. Nazovite to predosjećajem, paranojom, no taj je zvuk uništio svaki osjećaj ugode u koji sam se uspjela umotati.
- Pozivni je 281 - rekao je moj dečko Dane, dok je pir¬jao tofu u tavi i sipao limenku organskog umaka od rajčice. Dane je bio vegan, što bi značilo da smo u chiliju umjesto mljevene govedine koristili bjelančevine soje. Od toga bi se svaki rođeni Teksašanin rasplakao, no zbog Danea sam se pokušala naviknuti na to. - Vidim na zaslonu.
281. Houston. Te tri brojke bile su dovoljne da se uzbu¬dim. - Zove ili mama ili sestra - očajno sam rekla. - Neka se javi sekretarica. - Nisam razgovarala ni s jednom naj¬manje dvije godine.
Zvrrr.
U stanci od dodavanja šake zamrznutih mrvica u umak, Dane je rekao: - Ne možeš pobjeći od svojih strahova. Zar to ne govoriš uvijek svojim čitateljicama?
Pisala sam kolumnu sa savjetima za Vibe, časopis o ve¬zama i seksu i urbanoj kulturi. Moja kolumna, po imenu Pitajte gospođicu Neovisnu, objavljivala se u studentskom časopisu, te je ubrzo stekla sljedbenike. Nakon što sam diplomirala, predstavila sam Gospođicu Neovisnu Vibeu, a oni su mi ponudili da članke objavljuju jednom tjedno. Većina mojih savjeta bila je objavljena javno, no odgovore sam slala i privatno, onima koji su to zatražili. Kako bih dodatno zaradila, povremeno sam surađivala s časopisi¬ma za žene.
- Ne bježim od svojih strahova - rekla sam Daneu. -Bježim od svoje rodbine.
Zvrrr.
- Daj podigni slušalicu, Ella. Uvijek govoriš ljudima da se suoče sa svojim problemima.
- Da, ali svoje zanemarujem i puštam da se zagnoje. - Približila sam se telefonu i prepoznala broj. - O, Bože. Mama je.
Zvrrr.
- Hajde - rekao je Dane. - Što je najgore što se može dogoditi?
Preplašeno i prezrivo sam buljila u telefon. - U roku od trideset sekundi može reći nešto što će me zauvijek vrati¬ti na terapiju.
Zvrrr.
- Ako ne saznaš što želi - rekao je Dane - brinut će te to cijelu noć.
Naglo sam izdahnula i zgrabila telefon. - Halo?
- Ella. Ovo je hitan slučaj!
Mojoj majci, Candy Varner, sve je bio hitan slučaj. Ona je bila eksplozivan roditelj, a teatralnost je dovela do savr¬šenstva. No tako je to vješto skrivala da gotovo nitko ni¬je mogao posumnjati što se događa iza zatvorenih vrata. Zahtijevala je našu suradnju u stvaranju slike o sretnom obiteljskom životu, a Tara i ja smo ju pokorno slušale.
Ponekad je mama htjela interakciju s mladom sestrom i sa mnom, no ubrzo bi postala nestrpljiva i mrzovoljna. Naučile smo promatrati svaki znak koji bi ukazivao na pro¬mjenu njezinog raspoloženja. Hvatale smo oluju, pokuša¬vajući biti blizu tornada, a da nas ne odnese.
Krenula sam prema dnevnoj sobi, da se maknem od Danea i zveketa lonaca. - Kako si, mama? Sto se događa?
- Upravo sam ti rekla. Hitan slučaj! Tara je danas došla u posjet. Pojavila se kao grom iz vedra neba. Ima dijete.
- Svoje dijete?
- A što bi radila s tuđim djetetom? Da, njezino je. Nisi znala da je bila trudna?
- Ne - nekako sam izustila, hvatajući se za naslon sofe. Oslonila sam se na nju u polusjedećem, polustajaćem polo¬žaju. Bilo mi je muka. - Nisam znala. Nismo se čule.
- Kada si zadnji put uzela telefon u ruke da ju nazo-veš? Jesi li mislila na ijednu od nas, Ella? Na svoju jedi¬nu obitelj? Imamo li mi uopće svoje mjesto na tvojoj listi prioriteta?
Zanijemila sam, a srce mi je udaralo kao sušilica puna mokrih tenisica dok me preplavljivao strašan, poznat osje¬ćaj iz djetinjstva. No više nisam bila dijete. Podsjetivši se da sam žena s fakultetskom diplomom, karijerom, stabil¬nom vezom i krugom dobrih prijatelja, uspjela sam smire¬no reći: - Slala sam čestitke.
- Nisu bile iskrene. U posljednjoj čestici za Majčin dan nije bilo ni riječi o svemu što sam napravila za tebe dok si odrastala. O sretnim trenucima.
Lupila sam se rukom po čelu nadajući se da će to spriječiti mozak da ne eksplodira. - Mama, je li Tara sada ondje?
- Zar bih te zvala da je? Ona... - Majku je prekinuo lju¬ti plač djeteta u pozadini. - Čuješ li s čime imam posla? Ostavila ga je ovdje, Ella! Otišla je! Što da radim?
-Je li rekla kada će se vratiti?
- Nije.
-I s njom nije bio nikakav muškarac? Je li rekla tko je otac?
- Mislim da ne zna tko je. Uništila si je život, Ella. Ni jedan je muškarac više neće htjeti nakon ovoga.
- Možda se iznenadiš - rekla sam. - Mnogo neudanih žena danas ima djecu.
-Još uvijek je to stigmatizirano. Znaš kroz što sam ja pro¬lazila kako bih spriječila da se to ne dogodi tebi i Tari.
- Nakon tvojeg zadnjeg muža - rekla sam - mislim da bi nam stigmatiziranje bilo draže.
Ton joj je postao hladan. - Roger je bio dobar čovjek. Brak bi potrajao da ste se ti i Tara naučile slagati s njim. Nisam ja bila kriva što su ga moja djeca otjerala. Volio vas je, a vi mu niste pružile priliku.
Zakolutala sam očima. - Mama, Roger nas je malo pre¬više volio.
- Kako to misliš?
- Morale smo spavati iza vrata uglavljenih stolicom ka¬ko po noći ne bi ulazio u našu sobu. A mislim da nas ne bi došao pokriti.
- To si ti sve izmislila. Nitko ti ne vjeruje kada to go¬voriš, Ella.
- Tara mi vjeruje.
- Ona se ne sjeća ničega u vezi s Rogerom - majka mi je pobjedonosno priopćila. - Baš ničega.
- Zar ti je to normalno, mama? Da se uopće ne sjeća ve¬likog dijela djetinjstva? Zar ne misliš da bi se barem nečega trebala sjećati u vezi s Rogerom?
- Mislim da je to znak da se drogira ili da pije. To vam je na oca.
- To je također znak traume iz djetinjstva ili zlostavljanja. Mama, jesi sigurna da Tara nije samo otišla u trgovinu?
- Da, sigurna sam. Ostavila je oproštajnu poruku.
- Jesi li ju probala nazvati na mobitel?
- Naravno da jesam! Ne javlja se. - Majka mi se gotovo ugušila od nestrpljivosti. - Odrekla sam se najboljih godina života kako bi se brinula o vama. Neću ponovno prolaziti kroz to. Premlada sam za unuče. Ne želim da itko sazna za to. Dođi po njega prije nego što ga netko vidi, Ella! Učini nešto s tim djetetom ili ću ga dati socijalnoj službi.
Problijedila sam kad sam čula razdražljivost u njezinu glasu, znajući da se ne radi o praznoj prijetnji. - Nemoj ni¬šta napraviti - rekla sam. - Nemoj nikome dati dijete. Doći ću za nekoliko sati.
- Morat ću otkazati večerašnji spoj - neraspoloženo je rekla.
- Zao mi je, mama. Stižem. Sad krećem. Samo drži stra¬žu. Čekaj, dobro?
Spustila je slušalicu. Bila sam nervozna i tresla sam se, klima-uredaj puhao mi je za vrat te su me prošli trnci.
Dijete - očajno sam pomislila. Tarino dijete.
Odvukla sam se u kuhinju. - Do ovog trenutka - rekla sam - mislila sam da je tvoje kuhanje najgore što se veče¬ras može dogoditi.
Dane je maknuo tavu s vatre. Točio je nešto svijetlonaran-často u čašu za martini. Okrećući se, dao mi ju je, a njegove zelene oči bile su pune prijateljskog suosjećanja. - Uzmi.
Otpila sam gutljaj slatkaste kaše i napravila grimasu. -Hvala. Baš sam mislila kako mi treba dobar gutljaj soka od mrkve. - Odložila sam čašu. - Ali bolje polako. Moram voziti večeras.
Dok sam gledala u Daneovo zabrinuto lice, njegova smi¬renost, njegova razboritost, na mene je djelovala kao da sam zamotana u mekanu deku. Bio je zgodan i opušten, plav i mršav, s neprestanim ležernim neurednim izgledom nekoga tko je upravo došao s plaže. Dane je većinom nosio traper i konoplju i eko sandale, kao da u svakom trenu mora biti spreman za spontano putovanje u neki ekvatorski kraj. Da pitate Danea da vam opiše savršeni odmor, to bi bilo nešto u stilu preživljavanja u egzotičnoj džungli, samo s najlon¬skom vrećicom za vodu i džepnim nožićem.
Iako Dane nikada nije upoznao moju majku i sestru, mnogo sam mu pričala o njima, iskopavajući sjećanja po¬put krhkih rukotvorina. Nije bilo lako govoriti o mojoj prošlosti, ni o jednom dijelu. Uspjela sam Daneu povjeriti osnove: roditelji su mi se razveli i otac nas je ostavio kada sam imala pet godina. Sve što sam o ocu čula nakon toga je da se ponovno oženio, da je dobio djecu i da za Taru i mene nije bilo mjesta u njegovom novom životu.
Bez obzira na to što nije uspio kao otac, nisam ga baš mogla kriviti zato što je htio pobjeći. Međutim, mučilo me to što je otac znao s kakvim nas roditeljem ostavlja. Možda je mislio da je kćerima bolje biti s majkom. Možda se na¬dao da će se majka s vremenom popraviti. A možda se bo¬jao da će jedna ili obje kćeri ispasti baš kao ona, a on se s time nije mogao nositi.
U mojem životu nije bilo značajnog muškarca sve dok nisam upoznala Danea na Teksaškom sveučilištu. Uvijek je bio nježan, uvijek je čitao moje znakove, nikada nije previše tražio. Uz njega sam se po prvi put osjećala si¬gurnom.
No uza sve to, nešto je nedostajalo, nešto što mi je sme¬talo poput kamenčića u cipeli. Što god to bilo, onemoguća¬valo je Danea i mene da postignemo potpunu bliskost.
Dok smo stajali u kuhinji, Dane mi je stavio toplu ruku na rame. Drhtavi osjećaj hladnoće počeo je iščezavati. -Koliko sam ja čuo - rekao je Dane - Tara je neočekivano dijete ostavila tvojoj majci, koja ga sada namjerava proda¬ti putem eBaya.
- Misli ga dati socijalnoj službi - rekla sam. - Još se ni¬je sjetila eBaya.
- Što očekuje od tebe?
- Očekuje da ju ja riješim brige o djetetu - rekla sam, obujmivši se rukama. - Mislim da više ni o čemu nije raz¬mišljala.
- Nitko ne zna gdje je Tara? Odmahnula sam glavom.
- Želiš da idem s tobom? - nježno je upitao.
- Ne - rekla sam, gotovo prije nego što je završio pita¬nje. - Imaš previše obveza ovdje. - Dane je osnovao tvrtku za opremu koja se koristi u zaštiti okoliša, te mu se posao širio toliko brzo da gotovo nije mogao izaći na kraj s njim. Bilo bi mu teško uzeti slobodne dane. - Osim toga - rekla sam - ne znam koliko će mi trebati da pronađem Taru niti u kakvom će stanju biti kada ju pronađem.
- Što ako zaglaviš s tim djetetom? Ne, da parafraziram - što ćeš učiniti da ne zaglaviš s tim djetetom?
- Možda da ga dovedem tu na nekoliko dana? Tek to¬liko da...
Dane je odlučno odmahivao glavom. - Ne dovodi ga ovamo, Ella. Nema djece.
Mrzovoljno sam ga pogledala. - A što da se radi o mla-dunčetu polarnog medvjeda ili o malom galapagoškom pingvinu? Onda bi sigurno pristao.
- Napravio bih iznimku da se radi o ugroženoj vrsti -rekao je.
- Ova je beba ugrožena. S mojom majkom je.
- Idi u Houston i riješi to. Čekat ću te kada se vratiš. -Dane je zastao te je odlučno dodao: - Sama. - Okrenuo se prema štednjaku, uzeo tavu s veganskim umakom i istre¬sao ga u lonac s integralnom tjesteninom. Posuo ju je na¬ribanim sirom od soje. - Pojedi nešto prije nego što kreneš - to će ti dati pričuvnu energiju.
- Ne, hvala - rekla sam. - Nemam više teka.
Podrugljivo se nasmiješio. - Možeš misliti. Deset minu¬ta nakon što kreneš stat ćeš kod najbližeg Whataburgera i kupiti nešto iz automobila.
- Misliš da bih te prevarila? - pitala sam s najnevinijim bijesom koji sam mogla skupiti.
- S drugim tipom, ne. S cheeseburgerom... dok kažeš keks.
Drugo poglavlje
Oduvijek sam mrzila trosatnu vožnju između Austina i Houstona. No ta velika količina mira i tišine omogu¬ćila mi je da se pažljivo prisjetim sjećanja iz djetinjstva i pokušam shvatiti što je dovelo do toga da Tara rodi dijete o kojemu se nije spremna brinuti.
Prilično sam rano shvatila da nije dobro imati previše nečega, uključujući i ljepotu. Ja sam imala sreću što sam se rodila relativno lijepa, plavih očiju i plave kose, mliječne puti koja bi pod okrutnom jačinom teksaškog sunca od¬mah postala jarkocrvena. - Nemaš melatonina - Dane se jednom prilikom čudio. - Kao da si predodređena da živiš u knjižnici.) Sa 163 centimetra bila sam prosječne visine, pristojnih mjera i imala sam dobre noge.
Tara je, međutim, pripadala svijetu božica. Kao da je priroda, nakon što je eksperimentirala sa mnom, odlučila napraviti remek-djelo. Tara je osvojila genetski jackpot s lijepim crtama lica, bujnom platinastom kosom i punašnim usnama koje nikakva količina kolagena nije mogla opona¬šati. Sa 178 centimetara, bila je mršava, dugonoga, nosila je broj 36 i često su ju zamijenili za manekenku. Jedini razlog zašto Tara nije krenula tim predodređenim putem bio je taj da i najmanja količina discipline i ambicije koja se zahtije¬va od manekenke, nije bila u Tarinom dometu.
Zbog tih i još nekih razloga, nikada nisam zavidjela Tari. Njezina ljepota, raskoš njezine ljepote, istovremeno je uda¬ljavala ljude od nje i pozivala ih da ju iskoriste. Zbog nje¬zine ljepote ljudi su pretpostavljali da je glupa, a iskreno rečeno, to nije baš ponukalo Taru da pokaže svoje inte¬lektualne vrline. Od prekrasne žene nikad se nije očekiva¬lo da bude pametna, a ako je i bila, većini ljudi to je bilo odbojno. Obična je osoba samo jednu vrlinu mogla opro¬stiti drugoj. Dakle, pretjerana ljepota mojoj je sestri samo zadavala nevolje. Kada sam zadnji put vidjela Taru, već je imala previše muškaraca u životu.
Baš kao i naša majka.
Neki mamini dečki bili su dobri. Prvo su u njoj vidjeli lijepu i vedru ženu, samohranu majku koja je bila potpuno posvećena kćerima. Međutim, s vremenom su uvidjeli što je zapravo bila: žena koja je očajno tražila ljubav, a nije ju bila sposobna uzvratiti... žena koja se borila da ima kontrolu i da dominira nad ljudima koji su joj se pokušali približiti. Sve bi ih otjerala te bi dovukla nove, bila je to neprestana i iscrpljujuća parada ljubavnika i prijatelja.
Njezin drugi muž, Steve, izdržao je samo četiri mjeseca, a onda je zatražio razvod. Bio je drag te je predstavljao ra¬zum u našem kućanstvu, te je čak i to kratko vrijeme ko¬je je živio s nama bilo dovoljno da shvatim kako nisu svi odrasli kao mama. Kada se opraštao od Tare i mene, žalo¬sno nam je rekao da smo dobre curice, i da bi htio da nas može povesti sa sobom. No kasnije nam je mama rekla da je Steve otišao zbog Tare i mene. Nikada nećemo imati obi¬telj, dodala je, ako se ne budemo bolje ponašale.
Kada sam imala devet godina, mama se udala za Rogera, zadnjeg muža, ne rekavši Tari i meni ništa prije udaje. Bio je karizmatičan i zgodan, i tako se jako počeo zanimati za svoje pokćerke da smo ga u početku obožavale. No muška¬rac koji nam je čitao priče za laku noć ubrzo nam je počeo pokazivati stranice iz pornografskih časopisa. Volio se igrati škakljanja, što je predugo trajalo i što uopće nije bilo pri¬mjereno da jedan odrasli muškarac radi s djevojčicama.
Roger se osobito zanimao za Taru. Vodio ju je na obitelj¬ske izlete i kupovao joj je posebne darove. Tara je počela imati noćne more i tikove od nervoze, te je samo probirala hranu, nije ju mogla jesti. Zamolila me da ju ne ostavljam samu s Rogerom.
Mama je pobješnjela kada smo joj Tara i ja to pokuša¬le reći. Čak nas je i kaznila misleći da lažemo. Bojale smo se reći nekome izvan obitelji, uvjerene da nam nitko dru¬gi neće povjerovati ako nam vlastita majka nije vjerovala. Jedino što sam mogla bilo je zaštititi Taru. Kada smo bile kod kuće, svakog sam trena bila uz nju. Noću je spavala pokraj mene, a ja sam stolicom zaglavila vrata.
Jedne je noći Roger kucao na vrata gotovo deset minuta.
- Hajde, Tara. Pusti me unutra, ili ti više neću kupova¬ti darove. Samo želim razgovarati s tobom. Tara... - Jače je pritisnuo kvaku, a stolica je zaškripala. - Bio sam do¬bar prema tebi ono neki dan, zar ne? Rekao sam ti da te volim. Ali neću više biti dobar prema tebi ako ne makneš tu stolicu. Otvori, Tara, ili ću reći mami da si zločesta. Kaznit će te.
Moja sestrica sklupčala se uz mene, drhteći. Rukama je pokrila uši. - Nemoj ga pustiti, Ella - šapnula je. – Molim.
I ja sam se uplašila. Zamotala sam Taru u pokrivač i izašla iz kreveta. - Ona spava - rekla sam, dovoljno glasno da me čudovište na vratima čuje.
- Otvori, ti kujo mala! - šarke su škripale dok je gurao sve jače. Gdje mi je bila majka? Zašto nije ništa učinila?
Pod slabim svjetlom Rainbow Brite svjetiljke, mahnito sam ispod kreveta tražila kutiju u kojoj smo držale školski i likovni pribor. Moji su prsti uhvatili hladne drške metal¬nih škara. Njima smo izrezivale lutke od papira, slike iz časopisa i gornji dio kutija od pahuljica.
Čula sam snažan udarac kada je Roger ramenom udarao po vratima, tako jako da je stolica počela pucati. Između udaraca, čula sam kako mi sestra plače. Adrenalin je pro-strujao kroz mene, zbog čega mi je srce mahnito počelo tući. Dahtajući, pošla sam prema vratima držeći škare. Još jedan udarac, pa još jedan, popraćen vibracijama i lomljenjem drva. Svjetlo iz hodnika upalo je u sobu kada je Roger od¬gurnuo vrata dovoljno da mu prođe ruka. No dok je gurao stolicu s vrata, ja sam jurnula naprijed i škarama ga ubo¬la u ruku. Osjetila sam odvratnu elastičnost kada je metal probio nešto mekano. Cuo se prigušeni krik boli i bijesa, i onda... ništa... osim zvuka koraka koji odlaze.
I dalje držeći škare, vratila sam se u krevet Tari. - Bojim se - moja je sestrica plakala, natapajući suzama moju spa-vaćicu na ramenu. - Ne daj da me uhvati, Ella.
- Neće - rekla sam, ukočena i drhtava. - Ako se vrati, izbost ću ga kao prase. A ti spavaj sada.
Cijelu je noć spavala sklupčana uz mene, dok sam ja bi¬la budna, a srce mi je poskočilo svaki put kada bih čula neki zvuk.
Ujutro je Roger zauvijek napustio našu kuću.
Mama nikada ni jednu od nas nije pitala što se dogodilo te noći, niti što mislimo o Rogerovom naglom odlasku iz naših života. Jedino što je rekla u vezi toga bilo je: - Nikada nećete imati novog oca. Ne zaslužujete ga.
Imala je muškarce i nakon toga, neki su bili loši, no ni¬kada toliko loši kao Roger.
A najučudnije od svega bilo je što se Tara uopće nije sjećala Rogera, ni noći kada sam ga ubola škarama. Bila je zbunje¬na kada sam joj nekoliko godina poslije to ispričala. - Jesi sigurna? - pitala je zbunjeno se mršteći. - Možda si sanjala.
- Morala sam oprati škare sljedeće jutro - rekla sam joj. Užasnulo me to što je izgledala tako prazno. - Bilo je krvi na njima. A stolica se slomila na dva dijela. Ne sjećaš se?
Tara je zbunjeno odmahnula glavom.
Nakon tog iskustva, nakon parade muškaraca koji ni¬kada ne bi ostali, bila sam oprezna i nepovjerljiva, bojala sam se vjerovati muškarcima. No kako je Tara odrastala, krenula je drugim putem. Imala je bezbroj partnera i bu¬ran seksualni život. A ja sam se pitala koliko je ona uistinu uživala u tome, ako uopće i je uživala.
Potreba da štitim Taru i da se brinem o njoj nikada me nije napustila. Kada smo bile tinejdžerice, po noći sam vo¬zila na čudna mjesta da ju pokupim tamo gdje ju je deč¬ko ostavio... dala sam joj novac od konobarenja da si kupi haljinu za maturalnu zabavu... vodila sam je doktoru da joj propiše kontracepcijske pilule. Tada je imala petnaest godina.
- Mama kaže da sam kurva - Tara mi je šapnula u če¬kaonici. - Ljuta je jer više nisam djevica.
- To je tvoje tijelo - ja sam njoj šapnula, držeći je za le¬denu ruku. - Možeš raditi s njim što god hoćeš. Ali nemoj ostati trudna. I... mislim da ne bi trebala dopustiti da ti dečko to radi ako nisi sigurna da te voli.
- Uvijek mi govore da me vole - Tara mi je rekla s gorkim smiješkom. - Kako znaš kada netko to zaista misli?
Bespomoćno sam odmahnula glavom. -Jesi ti još uvijek djevica, Ella? - Tara je upitala nakon toga. -Aha.
- Je li Brian zato prekinuo s tobom prošli tjedan? Jer nisi to htjela napraviti s njim?
Odmahnula sam glavom. - Ja sam prekinula s njim. -Pogledavši u njezine nježne plave oči, pokušala sam se snuž¬deno nasmiješiti, no ispalo je da sam napravila grimasu. -Došla sam kući iz škole i našla sam ga s mamom.
- Što su radili?
Oklijevala sam malo prije nego što sam odgovorila. - Pili su - bilo je sve što sam rekla. Mislila sam da sam isplakala sve suze ovoga svijeta, no oči su mi ponovno zasuzile kada sam kimnula. I iako je Tara bila mlada od mene, stavila mi je ruku na glavu i spustila ju na svoje tanašno rame, nude¬ći mi utjehu. Tako smo sjedile dok nije izašla medicinska sestra i prozvala Taru.
Mislila sam da ne bih preživjela djetinjstvo bez sestre, kao ni ona bez mene. Bile smo si jedina poveznica s prošlo¬sti... to je bila snaga naše povezanosti, ali i naša slabost.
Da budem poštena prema Houstonu, moram reći da bih ga voljela puno više da ga nisam promatrala kroz prizmu sjećanja. Houston je bio ravan, vlažan i iznenađujuće zelen u nekim dijelovima, budući da je smješten na kraju velikog šumskog pojasa koji se protezao s istočne strane. U svakom kutku tlocrta u obliku paukove mreže grad se silovito ra¬zvijao - gradile su se stambene i poslovne zgrade, trgovi¬ne. To je bio strašno živ grad, svjetlucav i spektakularan i prljav i s puno gužve.
Ljetni pašnjaci postepeno su se počeli pretvarati u ocea¬ne užarenog asfalta s otocima trgovačkih centara i super-marketa. Tu i tamo izniknuo bi neki usamljeni neboder kao cijep biljke, odcijepljen od glavnog razvoja u središtu Houstona.
Mama je živjela u jugozapadnom dijelu, u četvrti srednje klase koja je izgrađena oko gradskog trga na kojem su se nekad nalazili restorani i trgovine. Sada se na cijelom trgu prostirala trgovina za uređenje i opremanje doma. Majčina kuća bila je prizemnica s dvije spavaće sobe, građena u ko¬lonijalnom stilu s tankim bijelim stupovima sprijeda. Vozila sam po ulici, užasavajući se trenutka kada budem morala stati na prilazu.
Nakon što sam zaustavila auto ispred garaže, iskočila sam iz Priusa i požurila prema ulaznim vratima. Prije ne¬go što sam uopće uspjela pozvoniti, mama je otvorila vra¬ta. Razgovarala je s nekim na telefon, dubokim i zavodlji¬vim glasom.
- ... obećajem da ću ti se iskupiti - tepala je. - Sljedeći put. - Malo se nasmijala. - Oh, mislim da znaš kako... -Zatvorila sam vrata i nesigurno čekala dok je ona nasta¬vila s razgovorom.
Mama je izgledala isto kao uvijek: vitka, u formi, odje¬vena kao tinejdžerska pop zvijezda, bez obzira na to što se približavala pedesetoj. Nosila je uski crni topić, džins mi-nicu s pojasom ukrašenim kamenjem, i sandale na visoku petu. Čelo joj je bilo utegnuto poput kožice grožđa. Kosa joj je bila izblajhana u stilu Hiltonica i valovito je padala s pedantno nanesenim lakom za kosu. Kada me pogledala, točno sam znala što misli o mojoj običnoj bijeloj pamuč¬noj košulji, praktičnom odjevnom predmetu koji se kop¬ča sprijeda.
Dok je slušala osobu s druge strane žice, mama mi je pokazala prema hodniku koji je vodio do spavaćih soba. Kimnula sam i pošla potražiti dijete. Kuća je mirisala na klima-uređaj i stare tepihe i osvježivač s tropskim mirisi¬ma, a sobe su bile mračne i tihe.
Mala svjetiljka na toaletnom stoliću gorjela je u velikoj spavaćoj sobi. Počela sam brže disati kada sam se pribli¬žavala krevetu u nestrpljivom iščekivanju. Beba se nalazila nasred kreveta, bila je to izbočina ne veća od štruce kru¬ha. Dečko. Bio je odjeven u plavo, ruke su mu bile rašire¬ne, a usta čvrsto zatvorena u snu, poput malog ogledala za šminku. Uvukla sam se u krevet pokraj njega i zurila u to bespomoćno biće s majušnim licem i nježnom ružičastom kožom. Kapci su mu bili tako krhki da su bili plavi dok su pokrivali njegove uspavane oči. Mala lubanja bila je pokri¬vena mekanom crnom kosom, a na vrhovima prstiju bili su nokti, mali i oštri kao ptičje kandže.
Zbog potpune nemoći tog djeteta počela sam biti straš¬no nervozna. Kada se probudi, plakat će. Piškit će. Trebat će mu nešto, nešto tajanstveno o čemu ja nisam znala ništa i nisam imala želju naučiti.
Gotovo sam mogla suosjećati s Tarom jer je natovarila ovaj ogroman problem nekom drugom. Gotovo. Ali uglav¬nom sam ju htjela ubiti. Jer moja je sestra znala da je osta¬viti malog s mamom glupa ideja. Znala je da ga mama neće zadržati. I bila je svjesna toga da će navjerojatnije uposliti mene da nešto učinim po tom pitanju. Ja sam uvijek bila zadužena za rješavanje obiteljskih problema, dok se nisam maknula od toga u potrazi za samopreživljavanjem. Još uvijek mi nisu to oprostili.
Otada sam se često pitala kako i kada ću se ponovno na¬ći s majkom i sestrom, hoćemo li se do tada dovoljno pro¬mijeniti da možemo imati neki podnošljiv odnos. Mislila sam da će biti kao na filmu, s puno grljenja i smijanja dok sjedimo na ljuljački na trijemu.
To bi bilo lijepo. No to nije bila moja obitelj.
Dok je dijete spavalo, osluškivala sam njegovo nježno di¬sanje. Njegova majušnost, njegova usamljenost strašno me opteretila, preplavio me osjećaj tuge pomiješan s bijesom. Neću dopustiti da Tara pobjegne od ovoga, nemilosrdno sam se zaklela. Naći ću ju, i napokon će se morati suočiti s posljedicama svojih djela. Ako mi to ne uspije, pronaći ću bebinog oca i ustrajati u tome da preuzme odgovornost.
- Nemoj ga buditi - rekla je majka s praga. - Trebalo mi je dva sata da ga uspavam.
- Bok, mama - rekla sam. - Odlično izgledaš.
- Vježbam s osobnim trenerom. Jedva se suzdržava da me ne dotakne. Udebljala si se, Ella. Bolje malo pripazi... tu vučeš na tatinu stranu, njegovi su se uvijek debljali.
- Vježbam - uzvratila sam, uzrujano. Uopće nisam bi¬la debela. Imala sam obline i bila sam malo jača, a triput tjedno vježbala sam jogu. - A ni Dane se ne žali - dodala sam u samoobrani, prije nego što sam se mogla spriječi¬ti da to kažem. Istog trena sam se htjela zviznuti u glavu. - Ali nije bitno što netko misli o mojem tijelu, ako sam ja zadovoljna s njim.
Mama mi je uputila prezriv pogled. -Još si s njim?
- Da. I htjela bih mu se vratiti što prije, što znači da mo¬ramo pronaći Taru. Možeš li mi opet ispričati što se dogo¬dilo kada si ju vidjela?
- Dođi u kuhinju.
Polagano sam sišla s kreveta, izašla iz sobe i pošla za njom.
- Tara se pojavila, a da me prije nije obavijestila - mama je objašnjavala kada smo došle u kuhinju - i rekla: »Ovo ti je unuk.« Samo tako. Pustila sam je unutra, natočila čaj i počele smo razgovarati. Tara je rekla da živi s rođakinjom Lizom i da radi u agenciji za zapošljavanje. Ostala je trud¬na s nekim svojim dečkom, i kaže da joj nije u mogućno¬sti pomoći. Znaš što to znači. Ili nema prebijene pare ili je već oženjen. Rekla sam Tari da da dijete na posvajanje, no rekla je da ne želi. Pa sam joj rekla: »Život ti više nikada neće biti isti. Sve se mijenja nakon što rodiš.« Onda mu je napravila mliječnu formulu, nahranila ga, a ja sam otišla u sobu odspavati. Kada sam ustala, Tare nije bilo, a dijete je još uvijek bilo ovdje. Moraš ga maknuti odavde do sutra. Moj dečko ga ne smije vidjeti.
- Zašto ne?
- Ne želim da gleda na mene kao na baku.
- I druge žene tvojih godina imaju unuke - rekla sam ravnodušno.
- Ja nemam svoje godine, Ella. Svi misle da sam pu¬no mlada. - Kao da je bila uvrijeđena mojom izjavom. -Trebala bi biti sretna zbog toga. Da znaš što te čeka u bu¬dućnosti.
- Mislim da u budućnosti neću izgledati kao ti - rekla sam ravnodušno. - Ni sada ne izgledam kao ti.
- Mogla bi da se potrudiš. Zašto ti je kosa tako kratka? Frizura ti ne pristaje uz lice.
Podigla sam ruku prema svojoj bob frizuri do brade, koja je bila jedina praktična frizura za moju ravnu, tanku kosu.
- Mogu li vidjeti poruku koju je Tara ostavila?
Mama je na kuhinjski stol stavila smeđi fascikl. - Tu je zajedno s papirima iz bolnice.
Otvorila sam fascikl i na vrhu ugledala komadić papira istrgnutog iz bilježnice. Pogled na sestrin rukopis, onako nepravilan i neravan, bio je bolno poznat. Riječi su bile ja¬ko utisnute kemijskom olovkom koja je gotovo probušila papir svojom nevjerojatnom silinom.
Draga mama,
moram otići nekamo i razmisliti o svemu. Ne znam kada ću se vratiti. Ovim putem ovlašćujem tebe ili sestru Ellu da se brinete o mojem djetetu i da mu budete skrbnik dok ja ne budem spremna doći po njega.
Tvoja
Tara Sue Varner
- Ovlašćujem - promrmljala sam jadno se nasmiješivši i naslonila glavu na ruku. Sestra je vjerojatno mislila da će zbog neke pravne riječi sve zvučati službenije. - Mislim da moramo stupiti u kontakt sa Službom za zaštitu djece i re¬ći im što se dogodilo. U protivnom bi netko mogao reći da je dijete napušteno.
Slažući papire u fasciklu, pronašla sam rodni list. Otac nije bio imenovan. Dijete je bilo staro točno tjedan dana, a zvao se Luke Varner. - Luke? - pitala sam. - Zašto ga je tako nazvala? Znamo li nekoga po imenu Luke?
Mama je otišla do hladnjaka i izvadila limenku dijetnog Big Reda. - Tvog rođaka Porkyja - mislim da mu je pravo ime Luke. Ali Tara ga ne pozna.
- Imam rođaka Porkyja?
- Drugo koljeno. On je jedan od Big Boyevih sinova. Dio proširene obitelji s kojom nikada ništa nismo imali.
Previše eksplozivnih ličnosti i poremećaja da bi mogli biti zajedno u istoj sobi - mi smo bili živući primjeri iz doktor¬skog dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje. Vrativši pozornost na rodni list, rekla sam: -Rodila ga je u Ženskoj bolnici. Znaš li tko je bio s njom? Je li rekla nešto u vezi s tim?
- Tvoja rođakinja Liza je bila s njom - majka je mrzo¬voljno odgovorila.
- Morat ćeš ju nazvati da saznaš detalje. Meni neće ni¬šta reći.
- Hoću. Ja... - Zbunjeno sam odmahnula glavom. - Sto se događa s Tarom? Je li ti se činila potišteno? Je li se čini¬la uplašeno? Je li izgledala bolesno?
- Mama je natočila Big Red u čašu s ledom te je gledala kako se ružičasta pjena uzdiže do ruba čaše. - Bila je ne-raspoložena. I izgledala je umorno. To je sve što sam pri¬mijetila.
- Možda je riječ o nekom postporodajnom problemu. Možda će joj trebati antidepresivi.
- Mama si je natočila votku u Big Red. - Nije bitno ko¬je joj tablete daš. Nikada neće htjeti to dijete. - Nakon što je popila gutljaj gazirane svijetle tekućine, rekla je: - Nije stvorena da ima djecu, baš kao ni ja.
- Zašto si imala djecu, mama? - nježno sam upitala.
- To je bilo uobičajeno za žene kada se udaju. A ja sam se jako trudila. Žrtvovala sam se kako bih vam omogućila najbolje djetinjstvo. A ni ti ni ona toga se ne sjećate. Sramota je kako su djeca nezahvalna. Pogotovo kćeri.
Nisam bila u stanju odgovoriti. Nisam mogla opisati ka¬ko sam se mučila prisjetiti se nečeg lijepog. Kako je svaki trenutak majčine pažnje - zagrljaj, priča za laku noć - bio dar s neba. No većinom sam se prisjećala toga kako nam je u mojem djetinjstvu, i Tarinom, izmicalo tlo pod nogama. I kako je njezin potpuni nedostatak majčinskog instinkta -čak i osnovnog nagona da zaštititi svoje potomke - onemo¬gućio Tari i meni da imamo normalne odnose s ljudima.
- Žao mi je, mama - uspjela sam reći, a moj je glas bio obojen žaljenjem. No bila sam prilično sigurna da mama nije shvatila zbog čega mi je bilo žao.
Iz spavaće sobe začuo se prodoran plač. Prošli su me trnci. Trebao je nešto.
- Vrijeme je za mliječnu formulu - rekla je majka dok je išla prema hladnjaku. - Zagrijat ću ju. Idi po njega, Ella.
Opet plač, ovaj put još prodorniji. Zaboljeli su me um¬njaci, kao da sam zagrizla limenu foliju. Pojurila sam pre¬ma spavaćoj sobi i ugledala malenu izbočinu na krevetu, kako migolji poput malog tuljana. Srce mi je tako brzo tu¬klo, da nisam osjetila razmak između otkucaja.
Sagnula sam se i oprezno posegnula za njim, nesigurna kako da ga uhvatim. Nisam znala s djecom. Nikada nisam htjela držati djecu svojih prijatelja - nikada mi se nisu svi¬đala. Stavila sam ruke pod malo, mlohavo tijelo. I pod gla¬vu. Znala sam da se treba držati vrat i glava. Nekako sam ga privila uza se, dok je njegovo tijelo istovremeno bilo i krhko i čvrsto, i plač je prestao, a mali me žmirkavo pogle¬dao u stilu Clinta Eastwooda te je ponovno počeo plaka¬ti. Bio je tako nezaštićen. Bespomoćan. Samo mi je jedna smislena misao prošla kroz glavu kada sam išla u kuhinju, a to je bila da nikome u obitelji, uključujući i meni, ne bi trebalo povjeriti dijete.
Sjela sam i nespretno namjestila Lukea, a mama mi je da¬la bočicu. Oprezno sam na majušna usta stavila silikonsku dudu, koja uopće nije bila u obliku bradavice. Uhvatio ju je i umirio se, usredotočen na hranu. Nisam bila svjesna da sam držala dah dok ga nisam s olakšanjem ispustila.
- Ovu noć možeš ostati ovdje - mama je rekla. - Ali su¬tra moraš otići i uzeti ga sa sobom. Ja sam previše zapo¬slena da bih se baktala s ovime.
Stisnula sam zube da ne počnem prigovarati - to nije pošteno... to nije moja krivnja... i ja sam zaposlena... i ja imam život kojemu se želim vratiti. No ono zbog čega sam šutjela, osim svjesnosti da majku nije briga, bila je činjeni¬ca da osoba koja je uistinu izvukla deblji kraj nije mogla govoriti za sebe. Luke je bio vrući krumpir osuđen na pre¬bacivanje iz jedne ruke u drugu sve dok ga netko ne bude morao zadržati.
A onda mi je palo na pamet: što ako je otac narkić ili kriminalac? S koliko tipova je spavala Tara i hoću li ih sve morati pronaći i natjerati ih da se testiraju? Što ako netko odbije? Hoću li morati unajmiti odvjetnika?
Uh, ovo će biti jako zabavno.
Mama mi je pokazala kako da ga podrignem i kako da mu promijenim pelenu. Iznenadilo me kako je bila vješta u to¬me, osobito zato što nije voljela djecu, i nedvojbeno je prošlo mnogo vremena otkako je zadnji put to radila. Pokušavala sam ju zamisliti kao mladu majku, kako strpljivo obavlja beskrajne poslove vezane uz brigu oko djeteta. Nisam mo¬gla zamisliti da je u bilo čemu uživala. Majka, u društvu samo s djetetom, koje nešto treba, koje pravi buku, s tim bićem koje proizvodi neartikulirane glasove... ne, nisam to mogla zamisliti.
Donijela sam torbe iz auta, presvukla se u pidžamu i od¬nijela bebu u sobu za goste.
- Gdje će spavati? - upitala sam, razmišljajući što raditi kada nema krevetića.
- Stavi ga pokraj sebe na krevet - mama je predložila.
- Ali mogla bih ga pritisnuti ili ga slučajno odgurnuti.
- Onda napravi ležaj na podu. -Ali...
- Ja idem u krevet - majka je rekla, odlazeći iz sobe. -Iscrpljena sam. Cijeli dan sam morala paziti na to dijete.
Dok je Luke čekao u plastičnoj nosiljci, napravila sam ležaj na podu za oboje. Smotala sam prekrivač koji je slu¬žio kao podupirač između nas dvoje. Nakon što sam Lukea položila na leda s jedne strane ležaja, ja sam sjela na drugu stranu, otvorila mobitel i nazvala rođakinju Lizu.
-Jesi li s Tarom? - Liza je pitala čim sam rekla »halo«.
- Nadala sam se da je ona s tobom.
- Nije. Pokušala sam ju nazvati tisuću puta i nije se htje¬la javiti.
Iako je Liza bila mojih godina i iako sam ju oduvijek vo-ljela, nikada se nismo pretjerano družile. Kao i većina že¬na s majčine strane, Liza je bila plavuša dugačkih nogu, te je imala neprestanu potrebu za muškom pažnjom. S izdu¬ženim licem i pomalo konjskim osmijehom, nije bila tako lijepa kao moja sestra Tara, ali imala je ono nešto, neizo¬stavnu vrlinu kojoj muškarci nisu mogli odoljeti. Kada bi¬ste s njom prošetali kroz restoran, muškarci bi se doslovno okretali za njom.
Tijekom godina Liza je uspjela ući u visoke krugove. Izlazila je s bogatim tipovima iz Houstona i njihovim prija¬teljima i postala nešto kao groupie djevojka, ili malo oštrije rečeno, lokalna ženska koja se seksala s bogatima. Uopće nisam sumnjala da je moja sestra rado primala Lizine ostat¬ke ako je živjela s njom.
Razgovarale smo nekoliko minuta, i Liza je rekla da joj pada na pamet kamo je Tara mogla otići. Nazvat će neke ljude, rekla je. Bila je sigurna da je Tara dobro. Nije se či¬nila ni potišteno ni ludo. Samo neodlučno.
- Tara je stalno govorila o bebi - rekla je Liza. - Nije bila sigurna da je želi zadržati. Toliko je puta promijenila mišljenje u zadnjih nekoliko mjeseci da sam odustala od pokušaja da shvatim što će učiniti.
- Je li bila na nekom savjetovanju?
- Mislim da nije.
- A otac? - upitala sam. - Tko je otac?
Dugo je oklijevala. - Mislim da Tara baš i nije sigurna.
- Pa mora sumnjati na nekoga.
- Pa, mislila je da zna, ali... znaš Taru. Nije baš orga¬nizirana.
- Koliko moraš biti organiziran da znaš s kime spavaš?
- Pa, znaš, neko vrijeme puno smo partijale... i nije lako pogoditi kada se to točno dogodilo, znaš? Mislim da bih mogla sastaviti popis tipova s kojima je izlazila.
- Hvala. Koga ćemo staviti na vrh popisa? Za koga je Tara rekla da je najvjerojatnije otac?
Poprilično je odugovlačila. - Rekla je da misli da je to Jack Travis.
- Tko je to?
Liza se nasmijala puna nevjerice. - Zar ti to ime nije poznato, Ella?
Oči su mi se razrogačile. - Misliš Travis Travis?
- Srednji sin.
Glava poznate obitelji iz Houstona bio je Churchill Travis, milijarderski ulagač i financijski analitičar. Njegove posjet¬nice nalazile su se u albumima za vizitke medijski eksponi¬ranih ljudi, političara i slavnih. Dosta sam ga puta vidjela na CNN-u, kao i u svim teksaškim časopisima i novinama. On i njegova djeca nastanjivali su maleni svijet moćnih ljudi koji su se rijetko suočavali s posljedicama svojih djela. Bili su iznad gospodarstva, iznad svih prijetnji ljudi ili vlade, iznad odgovornosti. Oni su bili posebna vrsta.
Svaki sin Churchilla Travisa morao je biti povlašten, razmaženi kreten.
- Super - promrmljala sam. - Pretpostavljam da je to bio seks za jednu noć?
- Ne moraš zvučati tako kritično, Ella.
- Liza, ne mogu postaviti takvo pitanje da ne zvučim kritično.
- Bio je to seks za jednu noć - moja je rođakinja krat¬ko rekla.
- Znači ovo će biti kao grom iz vedra neba za Travisa -naglas sam razmišljala. - Ili neće. Možda mu se to stalno događa. Neočekivana djeca niču kao gljive poslije kiše.
- Jack izlazi s mnogo žena - priznala je Liza. -Jesi li ti ikada izašla s njim?
- Kretali smo se u istim krugovima. Prijateljica mi je Heidi Donovan, koja ponekad izlazi s njim.
- Što on radi, osim što čeka da tatica otegne papke?
- Oh, Jack nije takav - pobunila se Liza. - Ima svoju tvrtku... nešto s upravljanjem nekretnina... nalazi se na adresi 1800 Main. Znaš onu staklenu zgradu u centru, s onim smiješnim vrhom?
- Da, znam gdje je. - Obožavala sam tu građevinu, sva u staklu i art deco ukrasima i segmentiranom piramidom na vrhu. - Možeš li mi nabaviti njegov broj?
- Mogu pokušati.
- A do tada ćeš raditi na popisu?
- Valjda. Mislim da Tara ne bi baš bila presretna zbog toga.
- Mislim da Tara ni zbog čega nije pretjerano sretna ovih dana - rekla sam. - Pomozi mi da ju pronađem, Liza. Moram vidjeti je li dobro i smisliti što da napravim za nju. Također želim saznati tko je otac i napraviti neki plan za ovo jadno napušteno dijete.
- Nije napušten - pobunila se moja rođakinja. - Dijete nije napušteno ako znaš gdje si ga ostavio.
Razmišljala sam da joj ukažem na nedostatke u njezinoj izjavi, no to bi očito bio gubitak vremena. - Molim te poradi na popisu, Liza. Ako se ispostavi da Jack Travis nije otac, morat ću prisiliti svakog muškarca s kojim je Tara spavala prošle godine da napravi test za utvrđivanje očinstva.
- Zašto izazivati nevolju, Ella? Zar se ne možeš jedno¬stavno pobrinuti o djetetu neko vrijeme, kako je ona tra¬žila?
- Ja... - Na tren sam ostala bez riječi. - Ja imam život, Liza. Imam posao. Imam dečka koji ne želi imati posla s malom djecom. Ne, ne mogu se predbilježiti za Tarinu be¬splatnu dadilju.
- Samo sam pitala - rekla je Liza braneći se. - Neki muš¬karci vole bebe, znaš. I mislila sam da tvoj posao neće biti problem... uglavnom se radi o tipkanju, zar ne?
Morala sam prigušiti smijeh. - Svakako uključuje tipka¬nje, Liza. Ali moram malo i razmišljati.
Još smo nekoliko minuta razgovarale, uglavnom o Jacku Travisu. Naime, bio je pravi muškarac koji je išao u lov i ribolov, koji je malo prebrzo vozio, koji je živio malo ener¬gičnijim životom. Žene su čekale u redu od Houstona do Amarilla nadajući se da će mu biti sljedeća djevojka. A iz onoga što je Heidi povjerila Lizi, moglo se zaključiti da će Jack Travis učiniti baš sve u krevetu i da je imao nevjero¬jatnu dozu izdržljivosti. Ustvari...
- Previše informacija - u tom sam trenutku rekla Lizi.
- U redu. Ali samo još ovo: Heidi je rekla da je jedne no¬ći skinuo kravatu i upotrijebio ju za...
- Previše informacija, Liza - ustrajala sam.
- Zar nisi znatiželjna?
- Nisam. Za kolumnu dobivam svakakva pisma i e-mai-love o tome što se događa u krevetu. Više me ništa ne može šokirati. Ali ne želim znati ništa o Travisovom seksualnom životu ako se već budem morala suočiti s njim i zamoliti ga da napravi test za utvrđivanje očinstva.
- Ako je Jack otac - rekla je Liza - pomoći će. On je odgovoran tip.
Nisam vjerovala u to. - Odgovorni tipovi se ne seksaju za jednu noć i ne napumpavaju žene.
- Svidjet će ti se - rekla je. - Svim ženama se sviđa.
- Liza, meni se nikada ne sviđa tip koji se sviđa svim drugim ženama.
Nakon što sam završila razgovor s rođakinjom, počela sam zuriti u bebu. Oči su mu bile dva okrugla plava du¬gmeta, a lice naborano u razoružavajući izraz zabrinuto¬sti. Pitala sam se kakvi su mu dojmovi života nakon prvog tjedna na ovome svijetu. Puno dolazaka i odlazaka, vožnje u autu, različitih lica, drukčijih glasova. Sigurno je želio vidjeti majčino lice, čuti majčin glas. U njegovoj dobi, nije puno tražiti malo dosljednosti. Lagano sam ga dragala po vrhu lubanje, gladeći crno paperje. - Još jedan poziv - re¬kla sam mu i ponovno otvorila telefon.
Dane se javio nakon što je dvaput odzvonilo. - Kako na¬preduje Operacija spašavanja bebe?
- Spasila sam bebu. A sada bih voljela da netko spasi mene.
- Gospođici Neovisnoj nikada nije potrebno spašava¬nje.
Osjetila sam kako mi se na licu pojavljuje tračak iskre¬nog osmijeha, kao pukotina na ledu po zimi. - Ah, da. Zaboravila sam. - Ispričala sam mu sve što se do sada do¬godilo, i o mogućnosti da je Jack Travis otac.
- Toj bih izjavi pristupio s dozom zdrave sumnjičavosti - Dane je rekao. - Ako je Travis donirao spermu, misliš da Tara već ne bi otišla k njemu? Iz onoga što znam o tvojoj sestri, mislim da bi joj životno postignuće bilo da ju na¬pumpa sin milijardera.
- Moja sestra oduvijek živi po svojoj logici koja je pot¬puno drukčija od naše. Ne znam zašto se ovako ponaša. A kada ju pronađem, uopće nisam sigurna da će se moći brinuti za Lukea. Kada smo bile mlade, nije se mogla bri¬nuti ni o ribici.
- Imam veze - rekao je Dane tiho. - Znam neke ljude koji bi mogli pomoći da ga se smjesti u dobru obitelj.
- Ne znam. - Pogledala sam u dijete, koje je žmirilo. Nisam bila sigurna da ću moći živjeti s pomisli da sam ga dala nekim neznancima. - Moram vidjeti što je najbolje za njega. Netko mora staviti njegove potrebe na prvo mjesto. Nije tražio da bude rođen.
- Dobro se naspavaj. Smislit ćeš pravo rješenje, Ella. Uvijek smisliš.
Ne kužim - rekla sam kada sam čula da nam zvoni te¬lefon u stanu. Nazovite to predosjećajem, paranojom, no taj je zvuk uništio svaki osjećaj ugode u koji sam se uspjela umotati.
- Pozivni je 281 - rekao je moj dečko Dane, dok je pir¬jao tofu u tavi i sipao limenku organskog umaka od rajčice. Dane je bio vegan, što bi značilo da smo u chiliju umjesto mljevene govedine koristili bjelančevine soje. Od toga bi se svaki rođeni Teksašanin rasplakao, no zbog Danea sam se pokušala naviknuti na to. - Vidim na zaslonu.
281. Houston. Te tri brojke bile su dovoljne da se uzbu¬dim. - Zove ili mama ili sestra - očajno sam rekla. - Neka se javi sekretarica. - Nisam razgovarala ni s jednom naj¬manje dvije godine.
Zvrrr.
U stanci od dodavanja šake zamrznutih mrvica u umak, Dane je rekao: - Ne možeš pobjeći od svojih strahova. Zar to ne govoriš uvijek svojim čitateljicama?
Pisala sam kolumnu sa savjetima za Vibe, časopis o ve¬zama i seksu i urbanoj kulturi. Moja kolumna, po imenu Pitajte gospođicu Neovisnu, objavljivala se u studentskom časopisu, te je ubrzo stekla sljedbenike. Nakon što sam diplomirala, predstavila sam Gospođicu Neovisnu Vibeu, a oni su mi ponudili da članke objavljuju jednom tjedno. Većina mojih savjeta bila je objavljena javno, no odgovore sam slala i privatno, onima koji su to zatražili. Kako bih dodatno zaradila, povremeno sam surađivala s časopisi¬ma za žene.
- Ne bježim od svojih strahova - rekla sam Daneu. -Bježim od svoje rodbine.
Zvrrr.
- Daj podigni slušalicu, Ella. Uvijek govoriš ljudima da se suoče sa svojim problemima.
- Da, ali svoje zanemarujem i puštam da se zagnoje. - Približila sam se telefonu i prepoznala broj. - O, Bože. Mama je.
Zvrrr.
- Hajde - rekao je Dane. - Što je najgore što se može dogoditi?
Preplašeno i prezrivo sam buljila u telefon. - U roku od trideset sekundi može reći nešto što će me zauvijek vrati¬ti na terapiju.
Zvrrr.
- Ako ne saznaš što želi - rekao je Dane - brinut će te to cijelu noć.
Naglo sam izdahnula i zgrabila telefon. - Halo?
- Ella. Ovo je hitan slučaj!
Mojoj majci, Candy Varner, sve je bio hitan slučaj. Ona je bila eksplozivan roditelj, a teatralnost je dovela do savr¬šenstva. No tako je to vješto skrivala da gotovo nitko ni¬je mogao posumnjati što se događa iza zatvorenih vrata. Zahtijevala je našu suradnju u stvaranju slike o sretnom obiteljskom životu, a Tara i ja smo ju pokorno slušale.
Ponekad je mama htjela interakciju s mladom sestrom i sa mnom, no ubrzo bi postala nestrpljiva i mrzovoljna. Naučile smo promatrati svaki znak koji bi ukazivao na pro¬mjenu njezinog raspoloženja. Hvatale smo oluju, pokuša¬vajući biti blizu tornada, a da nas ne odnese.
Krenula sam prema dnevnoj sobi, da se maknem od Danea i zveketa lonaca. - Kako si, mama? Sto se događa?
- Upravo sam ti rekla. Hitan slučaj! Tara je danas došla u posjet. Pojavila se kao grom iz vedra neba. Ima dijete.
- Svoje dijete?
- A što bi radila s tuđim djetetom? Da, njezino je. Nisi znala da je bila trudna?
- Ne - nekako sam izustila, hvatajući se za naslon sofe. Oslonila sam se na nju u polusjedećem, polustajaćem polo¬žaju. Bilo mi je muka. - Nisam znala. Nismo se čule.
- Kada si zadnji put uzela telefon u ruke da ju nazo-veš? Jesi li mislila na ijednu od nas, Ella? Na svoju jedi¬nu obitelj? Imamo li mi uopće svoje mjesto na tvojoj listi prioriteta?
Zanijemila sam, a srce mi je udaralo kao sušilica puna mokrih tenisica dok me preplavljivao strašan, poznat osje¬ćaj iz djetinjstva. No više nisam bila dijete. Podsjetivši se da sam žena s fakultetskom diplomom, karijerom, stabil¬nom vezom i krugom dobrih prijatelja, uspjela sam smire¬no reći: - Slala sam čestitke.
- Nisu bile iskrene. U posljednjoj čestici za Majčin dan nije bilo ni riječi o svemu što sam napravila za tebe dok si odrastala. O sretnim trenucima.
Lupila sam se rukom po čelu nadajući se da će to spriječiti mozak da ne eksplodira. - Mama, je li Tara sada ondje?
- Zar bih te zvala da je? Ona... - Majku je prekinuo lju¬ti plač djeteta u pozadini. - Čuješ li s čime imam posla? Ostavila ga je ovdje, Ella! Otišla je! Što da radim?
-Je li rekla kada će se vratiti?
- Nije.
-I s njom nije bio nikakav muškarac? Je li rekla tko je otac?
- Mislim da ne zna tko je. Uništila si je život, Ella. Ni jedan je muškarac više neće htjeti nakon ovoga.
- Možda se iznenadiš - rekla sam. - Mnogo neudanih žena danas ima djecu.
-Još uvijek je to stigmatizirano. Znaš kroz što sam ja pro¬lazila kako bih spriječila da se to ne dogodi tebi i Tari.
- Nakon tvojeg zadnjeg muža - rekla sam - mislim da bi nam stigmatiziranje bilo draže.
Ton joj je postao hladan. - Roger je bio dobar čovjek. Brak bi potrajao da ste se ti i Tara naučile slagati s njim. Nisam ja bila kriva što su ga moja djeca otjerala. Volio vas je, a vi mu niste pružile priliku.
Zakolutala sam očima. - Mama, Roger nas je malo pre¬više volio.
- Kako to misliš?
- Morale smo spavati iza vrata uglavljenih stolicom ka¬ko po noći ne bi ulazio u našu sobu. A mislim da nas ne bi došao pokriti.
- To si ti sve izmislila. Nitko ti ne vjeruje kada to go¬voriš, Ella.
- Tara mi vjeruje.
- Ona se ne sjeća ničega u vezi s Rogerom - majka mi je pobjedonosno priopćila. - Baš ničega.
- Zar ti je to normalno, mama? Da se uopće ne sjeća ve¬likog dijela djetinjstva? Zar ne misliš da bi se barem nečega trebala sjećati u vezi s Rogerom?
- Mislim da je to znak da se drogira ili da pije. To vam je na oca.
- To je također znak traume iz djetinjstva ili zlostavljanja. Mama, jesi sigurna da Tara nije samo otišla u trgovinu?
- Da, sigurna sam. Ostavila je oproštajnu poruku.
- Jesi li ju probala nazvati na mobitel?
- Naravno da jesam! Ne javlja se. - Majka mi se gotovo ugušila od nestrpljivosti. - Odrekla sam se najboljih godina života kako bi se brinula o vama. Neću ponovno prolaziti kroz to. Premlada sam za unuče. Ne želim da itko sazna za to. Dođi po njega prije nego što ga netko vidi, Ella! Učini nešto s tim djetetom ili ću ga dati socijalnoj službi.
Problijedila sam kad sam čula razdražljivost u njezinu glasu, znajući da se ne radi o praznoj prijetnji. - Nemoj ni¬šta napraviti - rekla sam. - Nemoj nikome dati dijete. Doći ću za nekoliko sati.
- Morat ću otkazati večerašnji spoj - neraspoloženo je rekla.
- Zao mi je, mama. Stižem. Sad krećem. Samo drži stra¬žu. Čekaj, dobro?
Spustila je slušalicu. Bila sam nervozna i tresla sam se, klima-uredaj puhao mi je za vrat te su me prošli trnci.
Dijete - očajno sam pomislila. Tarino dijete.
Odvukla sam se u kuhinju. - Do ovog trenutka - rekla sam - mislila sam da je tvoje kuhanje najgore što se veče¬ras može dogoditi.
Dane je maknuo tavu s vatre. Točio je nešto svijetlonaran-často u čašu za martini. Okrećući se, dao mi ju je, a njegove zelene oči bile su pune prijateljskog suosjećanja. - Uzmi.
Otpila sam gutljaj slatkaste kaše i napravila grimasu. -Hvala. Baš sam mislila kako mi treba dobar gutljaj soka od mrkve. - Odložila sam čašu. - Ali bolje polako. Moram voziti večeras.
Dok sam gledala u Daneovo zabrinuto lice, njegova smi¬renost, njegova razboritost, na mene je djelovala kao da sam zamotana u mekanu deku. Bio je zgodan i opušten, plav i mršav, s neprestanim ležernim neurednim izgledom nekoga tko je upravo došao s plaže. Dane je većinom nosio traper i konoplju i eko sandale, kao da u svakom trenu mora biti spreman za spontano putovanje u neki ekvatorski kraj. Da pitate Danea da vam opiše savršeni odmor, to bi bilo nešto u stilu preživljavanja u egzotičnoj džungli, samo s najlon¬skom vrećicom za vodu i džepnim nožićem.
Iako Dane nikada nije upoznao moju majku i sestru, mnogo sam mu pričala o njima, iskopavajući sjećanja po¬put krhkih rukotvorina. Nije bilo lako govoriti o mojoj prošlosti, ni o jednom dijelu. Uspjela sam Daneu povjeriti osnove: roditelji su mi se razveli i otac nas je ostavio kada sam imala pet godina. Sve što sam o ocu čula nakon toga je da se ponovno oženio, da je dobio djecu i da za Taru i mene nije bilo mjesta u njegovom novom životu.
Bez obzira na to što nije uspio kao otac, nisam ga baš mogla kriviti zato što je htio pobjeći. Međutim, mučilo me to što je otac znao s kakvim nas roditeljem ostavlja. Možda je mislio da je kćerima bolje biti s majkom. Možda se na¬dao da će se majka s vremenom popraviti. A možda se bo¬jao da će jedna ili obje kćeri ispasti baš kao ona, a on se s time nije mogao nositi.
U mojem životu nije bilo značajnog muškarca sve dok nisam upoznala Danea na Teksaškom sveučilištu. Uvijek je bio nježan, uvijek je čitao moje znakove, nikada nije previše tražio. Uz njega sam se po prvi put osjećala si¬gurnom.
No uza sve to, nešto je nedostajalo, nešto što mi je sme¬talo poput kamenčića u cipeli. Što god to bilo, onemoguća¬valo je Danea i mene da postignemo potpunu bliskost.
Dok smo stajali u kuhinji, Dane mi je stavio toplu ruku na rame. Drhtavi osjećaj hladnoće počeo je iščezavati. -Koliko sam ja čuo - rekao je Dane - Tara je neočekivano dijete ostavila tvojoj majci, koja ga sada namjerava proda¬ti putem eBaya.
- Misli ga dati socijalnoj službi - rekla sam. - Još se ni¬je sjetila eBaya.
- Što očekuje od tebe?
- Očekuje da ju ja riješim brige o djetetu - rekla sam, obujmivši se rukama. - Mislim da više ni o čemu nije raz¬mišljala.
- Nitko ne zna gdje je Tara? Odmahnula sam glavom.
- Želiš da idem s tobom? - nježno je upitao.
- Ne - rekla sam, gotovo prije nego što je završio pita¬nje. - Imaš previše obveza ovdje. - Dane je osnovao tvrtku za opremu koja se koristi u zaštiti okoliša, te mu se posao širio toliko brzo da gotovo nije mogao izaći na kraj s njim. Bilo bi mu teško uzeti slobodne dane. - Osim toga - rekla sam - ne znam koliko će mi trebati da pronađem Taru niti u kakvom će stanju biti kada ju pronađem.
- Što ako zaglaviš s tim djetetom? Ne, da parafraziram - što ćeš učiniti da ne zaglaviš s tim djetetom?
- Možda da ga dovedem tu na nekoliko dana? Tek to¬liko da...
Dane je odlučno odmahivao glavom. - Ne dovodi ga ovamo, Ella. Nema djece.
Mrzovoljno sam ga pogledala. - A što da se radi o mla-dunčetu polarnog medvjeda ili o malom galapagoškom pingvinu? Onda bi sigurno pristao.
- Napravio bih iznimku da se radi o ugroženoj vrsti -rekao je.
- Ova je beba ugrožena. S mojom majkom je.
- Idi u Houston i riješi to. Čekat ću te kada se vratiš. -Dane je zastao te je odlučno dodao: - Sama. - Okrenuo se prema štednjaku, uzeo tavu s veganskim umakom i istre¬sao ga u lonac s integralnom tjesteninom. Posuo ju je na¬ribanim sirom od soje. - Pojedi nešto prije nego što kreneš - to će ti dati pričuvnu energiju.
- Ne, hvala - rekla sam. - Nemam više teka.
Podrugljivo se nasmiješio. - Možeš misliti. Deset minu¬ta nakon što kreneš stat ćeš kod najbližeg Whataburgera i kupiti nešto iz automobila.
- Misliš da bih te prevarila? - pitala sam s najnevinijim bijesom koji sam mogla skupiti.
- S drugim tipom, ne. S cheeseburgerom... dok kažeš keks.
Drugo poglavlje
Oduvijek sam mrzila trosatnu vožnju između Austina i Houstona. No ta velika količina mira i tišine omogu¬ćila mi je da se pažljivo prisjetim sjećanja iz djetinjstva i pokušam shvatiti što je dovelo do toga da Tara rodi dijete o kojemu se nije spremna brinuti.
Prilično sam rano shvatila da nije dobro imati previše nečega, uključujući i ljepotu. Ja sam imala sreću što sam se rodila relativno lijepa, plavih očiju i plave kose, mliječne puti koja bi pod okrutnom jačinom teksaškog sunca od¬mah postala jarkocrvena. - Nemaš melatonina - Dane se jednom prilikom čudio. - Kao da si predodređena da živiš u knjižnici.) Sa 163 centimetra bila sam prosječne visine, pristojnih mjera i imala sam dobre noge.
Tara je, međutim, pripadala svijetu božica. Kao da je priroda, nakon što je eksperimentirala sa mnom, odlučila napraviti remek-djelo. Tara je osvojila genetski jackpot s lijepim crtama lica, bujnom platinastom kosom i punašnim usnama koje nikakva količina kolagena nije mogla opona¬šati. Sa 178 centimetara, bila je mršava, dugonoga, nosila je broj 36 i često su ju zamijenili za manekenku. Jedini razlog zašto Tara nije krenula tim predodređenim putem bio je taj da i najmanja količina discipline i ambicije koja se zahtije¬va od manekenke, nije bila u Tarinom dometu.
Zbog tih i još nekih razloga, nikada nisam zavidjela Tari. Njezina ljepota, raskoš njezine ljepote, istovremeno je uda¬ljavala ljude od nje i pozivala ih da ju iskoriste. Zbog nje¬zine ljepote ljudi su pretpostavljali da je glupa, a iskreno rečeno, to nije baš ponukalo Taru da pokaže svoje inte¬lektualne vrline. Od prekrasne žene nikad se nije očekiva¬lo da bude pametna, a ako je i bila, većini ljudi to je bilo odbojno. Obična je osoba samo jednu vrlinu mogla opro¬stiti drugoj. Dakle, pretjerana ljepota mojoj je sestri samo zadavala nevolje. Kada sam zadnji put vidjela Taru, već je imala previše muškaraca u životu.
Baš kao i naša majka.
Neki mamini dečki bili su dobri. Prvo su u njoj vidjeli lijepu i vedru ženu, samohranu majku koja je bila potpuno posvećena kćerima. Međutim, s vremenom su uvidjeli što je zapravo bila: žena koja je očajno tražila ljubav, a nije ju bila sposobna uzvratiti... žena koja se borila da ima kontrolu i da dominira nad ljudima koji su joj se pokušali približiti. Sve bi ih otjerala te bi dovukla nove, bila je to neprestana i iscrpljujuća parada ljubavnika i prijatelja.
Njezin drugi muž, Steve, izdržao je samo četiri mjeseca, a onda je zatražio razvod. Bio je drag te je predstavljao ra¬zum u našem kućanstvu, te je čak i to kratko vrijeme ko¬je je živio s nama bilo dovoljno da shvatim kako nisu svi odrasli kao mama. Kada se opraštao od Tare i mene, žalo¬sno nam je rekao da smo dobre curice, i da bi htio da nas može povesti sa sobom. No kasnije nam je mama rekla da je Steve otišao zbog Tare i mene. Nikada nećemo imati obi¬telj, dodala je, ako se ne budemo bolje ponašale.
Kada sam imala devet godina, mama se udala za Rogera, zadnjeg muža, ne rekavši Tari i meni ništa prije udaje. Bio je karizmatičan i zgodan, i tako se jako počeo zanimati za svoje pokćerke da smo ga u početku obožavale. No muška¬rac koji nam je čitao priče za laku noć ubrzo nam je počeo pokazivati stranice iz pornografskih časopisa. Volio se igrati škakljanja, što je predugo trajalo i što uopće nije bilo pri¬mjereno da jedan odrasli muškarac radi s djevojčicama.
Roger se osobito zanimao za Taru. Vodio ju je na obitelj¬ske izlete i kupovao joj je posebne darove. Tara je počela imati noćne more i tikove od nervoze, te je samo probirala hranu, nije ju mogla jesti. Zamolila me da ju ne ostavljam samu s Rogerom.
Mama je pobješnjela kada smo joj Tara i ja to pokuša¬le reći. Čak nas je i kaznila misleći da lažemo. Bojale smo se reći nekome izvan obitelji, uvjerene da nam nitko dru¬gi neće povjerovati ako nam vlastita majka nije vjerovala. Jedino što sam mogla bilo je zaštititi Taru. Kada smo bile kod kuće, svakog sam trena bila uz nju. Noću je spavala pokraj mene, a ja sam stolicom zaglavila vrata.
Jedne je noći Roger kucao na vrata gotovo deset minuta.
- Hajde, Tara. Pusti me unutra, ili ti više neću kupova¬ti darove. Samo želim razgovarati s tobom. Tara... - Jače je pritisnuo kvaku, a stolica je zaškripala. - Bio sam do¬bar prema tebi ono neki dan, zar ne? Rekao sam ti da te volim. Ali neću više biti dobar prema tebi ako ne makneš tu stolicu. Otvori, Tara, ili ću reći mami da si zločesta. Kaznit će te.
Moja sestrica sklupčala se uz mene, drhteći. Rukama je pokrila uši. - Nemoj ga pustiti, Ella - šapnula je. – Molim.
I ja sam se uplašila. Zamotala sam Taru u pokrivač i izašla iz kreveta. - Ona spava - rekla sam, dovoljno glasno da me čudovište na vratima čuje.
- Otvori, ti kujo mala! - šarke su škripale dok je gurao sve jače. Gdje mi je bila majka? Zašto nije ništa učinila?
Pod slabim svjetlom Rainbow Brite svjetiljke, mahnito sam ispod kreveta tražila kutiju u kojoj smo držale školski i likovni pribor. Moji su prsti uhvatili hladne drške metal¬nih škara. Njima smo izrezivale lutke od papira, slike iz časopisa i gornji dio kutija od pahuljica.
Čula sam snažan udarac kada je Roger ramenom udarao po vratima, tako jako da je stolica počela pucati. Između udaraca, čula sam kako mi sestra plače. Adrenalin je pro-strujao kroz mene, zbog čega mi je srce mahnito počelo tući. Dahtajući, pošla sam prema vratima držeći škare. Još jedan udarac, pa još jedan, popraćen vibracijama i lomljenjem drva. Svjetlo iz hodnika upalo je u sobu kada je Roger od¬gurnuo vrata dovoljno da mu prođe ruka. No dok je gurao stolicu s vrata, ja sam jurnula naprijed i škarama ga ubo¬la u ruku. Osjetila sam odvratnu elastičnost kada je metal probio nešto mekano. Cuo se prigušeni krik boli i bijesa, i onda... ništa... osim zvuka koraka koji odlaze.
I dalje držeći škare, vratila sam se u krevet Tari. - Bojim se - moja je sestrica plakala, natapajući suzama moju spa-vaćicu na ramenu. - Ne daj da me uhvati, Ella.
- Neće - rekla sam, ukočena i drhtava. - Ako se vrati, izbost ću ga kao prase. A ti spavaj sada.
Cijelu je noć spavala sklupčana uz mene, dok sam ja bi¬la budna, a srce mi je poskočilo svaki put kada bih čula neki zvuk.
Ujutro je Roger zauvijek napustio našu kuću.
Mama nikada ni jednu od nas nije pitala što se dogodilo te noći, niti što mislimo o Rogerovom naglom odlasku iz naših života. Jedino što je rekla u vezi toga bilo je: - Nikada nećete imati novog oca. Ne zaslužujete ga.
Imala je muškarce i nakon toga, neki su bili loši, no ni¬kada toliko loši kao Roger.
A najučudnije od svega bilo je što se Tara uopće nije sjećala Rogera, ni noći kada sam ga ubola škarama. Bila je zbunje¬na kada sam joj nekoliko godina poslije to ispričala. - Jesi sigurna? - pitala je zbunjeno se mršteći. - Možda si sanjala.
- Morala sam oprati škare sljedeće jutro - rekla sam joj. Užasnulo me to što je izgledala tako prazno. - Bilo je krvi na njima. A stolica se slomila na dva dijela. Ne sjećaš se?
Tara je zbunjeno odmahnula glavom.
Nakon tog iskustva, nakon parade muškaraca koji ni¬kada ne bi ostali, bila sam oprezna i nepovjerljiva, bojala sam se vjerovati muškarcima. No kako je Tara odrastala, krenula je drugim putem. Imala je bezbroj partnera i bu¬ran seksualni život. A ja sam se pitala koliko je ona uistinu uživala u tome, ako uopće i je uživala.
Potreba da štitim Taru i da se brinem o njoj nikada me nije napustila. Kada smo bile tinejdžerice, po noći sam vo¬zila na čudna mjesta da ju pokupim tamo gdje ju je deč¬ko ostavio... dala sam joj novac od konobarenja da si kupi haljinu za maturalnu zabavu... vodila sam je doktoru da joj propiše kontracepcijske pilule. Tada je imala petnaest godina.
- Mama kaže da sam kurva - Tara mi je šapnula u če¬kaonici. - Ljuta je jer više nisam djevica.
- To je tvoje tijelo - ja sam njoj šapnula, držeći je za le¬denu ruku. - Možeš raditi s njim što god hoćeš. Ali nemoj ostati trudna. I... mislim da ne bi trebala dopustiti da ti dečko to radi ako nisi sigurna da te voli.
- Uvijek mi govore da me vole - Tara mi je rekla s gorkim smiješkom. - Kako znaš kada netko to zaista misli?
Bespomoćno sam odmahnula glavom. -Jesi ti još uvijek djevica, Ella? - Tara je upitala nakon toga. -Aha.
- Je li Brian zato prekinuo s tobom prošli tjedan? Jer nisi to htjela napraviti s njim?
Odmahnula sam glavom. - Ja sam prekinula s njim. -Pogledavši u njezine nježne plave oči, pokušala sam se snuž¬deno nasmiješiti, no ispalo je da sam napravila grimasu. -Došla sam kući iz škole i našla sam ga s mamom.
- Što su radili?
Oklijevala sam malo prije nego što sam odgovorila. - Pili su - bilo je sve što sam rekla. Mislila sam da sam isplakala sve suze ovoga svijeta, no oči su mi ponovno zasuzile kada sam kimnula. I iako je Tara bila mlada od mene, stavila mi je ruku na glavu i spustila ju na svoje tanašno rame, nude¬ći mi utjehu. Tako smo sjedile dok nije izašla medicinska sestra i prozvala Taru.
Mislila sam da ne bih preživjela djetinjstvo bez sestre, kao ni ona bez mene. Bile smo si jedina poveznica s prošlo¬sti... to je bila snaga naše povezanosti, ali i naša slabost.
Da budem poštena prema Houstonu, moram reći da bih ga voljela puno više da ga nisam promatrala kroz prizmu sjećanja. Houston je bio ravan, vlažan i iznenađujuće zelen u nekim dijelovima, budući da je smješten na kraju velikog šumskog pojasa koji se protezao s istočne strane. U svakom kutku tlocrta u obliku paukove mreže grad se silovito ra¬zvijao - gradile su se stambene i poslovne zgrade, trgovi¬ne. To je bio strašno živ grad, svjetlucav i spektakularan i prljav i s puno gužve.
Ljetni pašnjaci postepeno su se počeli pretvarati u ocea¬ne užarenog asfalta s otocima trgovačkih centara i super-marketa. Tu i tamo izniknuo bi neki usamljeni neboder kao cijep biljke, odcijepljen od glavnog razvoja u središtu Houstona.
Mama je živjela u jugozapadnom dijelu, u četvrti srednje klase koja je izgrađena oko gradskog trga na kojem su se nekad nalazili restorani i trgovine. Sada se na cijelom trgu prostirala trgovina za uređenje i opremanje doma. Majčina kuća bila je prizemnica s dvije spavaće sobe, građena u ko¬lonijalnom stilu s tankim bijelim stupovima sprijeda. Vozila sam po ulici, užasavajući se trenutka kada budem morala stati na prilazu.
Nakon što sam zaustavila auto ispred garaže, iskočila sam iz Priusa i požurila prema ulaznim vratima. Prije ne¬go što sam uopće uspjela pozvoniti, mama je otvorila vra¬ta. Razgovarala je s nekim na telefon, dubokim i zavodlji¬vim glasom.
- ... obećajem da ću ti se iskupiti - tepala je. - Sljedeći put. - Malo se nasmijala. - Oh, mislim da znaš kako... -Zatvorila sam vrata i nesigurno čekala dok je ona nasta¬vila s razgovorom.
Mama je izgledala isto kao uvijek: vitka, u formi, odje¬vena kao tinejdžerska pop zvijezda, bez obzira na to što se približavala pedesetoj. Nosila je uski crni topić, džins mi-nicu s pojasom ukrašenim kamenjem, i sandale na visoku petu. Čelo joj je bilo utegnuto poput kožice grožđa. Kosa joj je bila izblajhana u stilu Hiltonica i valovito je padala s pedantno nanesenim lakom za kosu. Kada me pogledala, točno sam znala što misli o mojoj običnoj bijeloj pamuč¬noj košulji, praktičnom odjevnom predmetu koji se kop¬ča sprijeda.
Dok je slušala osobu s druge strane žice, mama mi je pokazala prema hodniku koji je vodio do spavaćih soba. Kimnula sam i pošla potražiti dijete. Kuća je mirisala na klima-uređaj i stare tepihe i osvježivač s tropskim mirisi¬ma, a sobe su bile mračne i tihe.
Mala svjetiljka na toaletnom stoliću gorjela je u velikoj spavaćoj sobi. Počela sam brže disati kada sam se pribli¬žavala krevetu u nestrpljivom iščekivanju. Beba se nalazila nasred kreveta, bila je to izbočina ne veća od štruce kru¬ha. Dečko. Bio je odjeven u plavo, ruke su mu bile rašire¬ne, a usta čvrsto zatvorena u snu, poput malog ogledala za šminku. Uvukla sam se u krevet pokraj njega i zurila u to bespomoćno biće s majušnim licem i nježnom ružičastom kožom. Kapci su mu bili tako krhki da su bili plavi dok su pokrivali njegove uspavane oči. Mala lubanja bila je pokri¬vena mekanom crnom kosom, a na vrhovima prstiju bili su nokti, mali i oštri kao ptičje kandže.
Zbog potpune nemoći tog djeteta počela sam biti straš¬no nervozna. Kada se probudi, plakat će. Piškit će. Trebat će mu nešto, nešto tajanstveno o čemu ja nisam znala ništa i nisam imala želju naučiti.
Gotovo sam mogla suosjećati s Tarom jer je natovarila ovaj ogroman problem nekom drugom. Gotovo. Ali uglav¬nom sam ju htjela ubiti. Jer moja je sestra znala da je osta¬viti malog s mamom glupa ideja. Znala je da ga mama neće zadržati. I bila je svjesna toga da će navjerojatnije uposliti mene da nešto učinim po tom pitanju. Ja sam uvijek bila zadužena za rješavanje obiteljskih problema, dok se nisam maknula od toga u potrazi za samopreživljavanjem. Još uvijek mi nisu to oprostili.
Otada sam se često pitala kako i kada ću se ponovno na¬ći s majkom i sestrom, hoćemo li se do tada dovoljno pro¬mijeniti da možemo imati neki podnošljiv odnos. Mislila sam da će biti kao na filmu, s puno grljenja i smijanja dok sjedimo na ljuljački na trijemu.
To bi bilo lijepo. No to nije bila moja obitelj.
Dok je dijete spavalo, osluškivala sam njegovo nježno di¬sanje. Njegova majušnost, njegova usamljenost strašno me opteretila, preplavio me osjećaj tuge pomiješan s bijesom. Neću dopustiti da Tara pobjegne od ovoga, nemilosrdno sam se zaklela. Naći ću ju, i napokon će se morati suočiti s posljedicama svojih djela. Ako mi to ne uspije, pronaći ću bebinog oca i ustrajati u tome da preuzme odgovornost.
- Nemoj ga buditi - rekla je majka s praga. - Trebalo mi je dva sata da ga uspavam.
- Bok, mama - rekla sam. - Odlično izgledaš.
- Vježbam s osobnim trenerom. Jedva se suzdržava da me ne dotakne. Udebljala si se, Ella. Bolje malo pripazi... tu vučeš na tatinu stranu, njegovi su se uvijek debljali.
- Vježbam - uzvratila sam, uzrujano. Uopće nisam bi¬la debela. Imala sam obline i bila sam malo jača, a triput tjedno vježbala sam jogu. - A ni Dane se ne žali - dodala sam u samoobrani, prije nego što sam se mogla spriječi¬ti da to kažem. Istog trena sam se htjela zviznuti u glavu. - Ali nije bitno što netko misli o mojem tijelu, ako sam ja zadovoljna s njim.
Mama mi je uputila prezriv pogled. -Još si s njim?
- Da. I htjela bih mu se vratiti što prije, što znači da mo¬ramo pronaći Taru. Možeš li mi opet ispričati što se dogo¬dilo kada si ju vidjela?
- Dođi u kuhinju.
Polagano sam sišla s kreveta, izašla iz sobe i pošla za njom.
- Tara se pojavila, a da me prije nije obavijestila - mama je objašnjavala kada smo došle u kuhinju - i rekla: »Ovo ti je unuk.« Samo tako. Pustila sam je unutra, natočila čaj i počele smo razgovarati. Tara je rekla da živi s rođakinjom Lizom i da radi u agenciji za zapošljavanje. Ostala je trud¬na s nekim svojim dečkom, i kaže da joj nije u mogućno¬sti pomoći. Znaš što to znači. Ili nema prebijene pare ili je već oženjen. Rekla sam Tari da da dijete na posvajanje, no rekla je da ne želi. Pa sam joj rekla: »Život ti više nikada neće biti isti. Sve se mijenja nakon što rodiš.« Onda mu je napravila mliječnu formulu, nahranila ga, a ja sam otišla u sobu odspavati. Kada sam ustala, Tare nije bilo, a dijete je još uvijek bilo ovdje. Moraš ga maknuti odavde do sutra. Moj dečko ga ne smije vidjeti.
- Zašto ne?
- Ne želim da gleda na mene kao na baku.
- I druge žene tvojih godina imaju unuke - rekla sam ravnodušno.
- Ja nemam svoje godine, Ella. Svi misle da sam pu¬no mlada. - Kao da je bila uvrijeđena mojom izjavom. -Trebala bi biti sretna zbog toga. Da znaš što te čeka u bu¬dućnosti.
- Mislim da u budućnosti neću izgledati kao ti - rekla sam ravnodušno. - Ni sada ne izgledam kao ti.
- Mogla bi da se potrudiš. Zašto ti je kosa tako kratka? Frizura ti ne pristaje uz lice.
Podigla sam ruku prema svojoj bob frizuri do brade, koja je bila jedina praktična frizura za moju ravnu, tanku kosu.
- Mogu li vidjeti poruku koju je Tara ostavila?
Mama je na kuhinjski stol stavila smeđi fascikl. - Tu je zajedno s papirima iz bolnice.
Otvorila sam fascikl i na vrhu ugledala komadić papira istrgnutog iz bilježnice. Pogled na sestrin rukopis, onako nepravilan i neravan, bio je bolno poznat. Riječi su bile ja¬ko utisnute kemijskom olovkom koja je gotovo probušila papir svojom nevjerojatnom silinom.
Draga mama,
moram otići nekamo i razmisliti o svemu. Ne znam kada ću se vratiti. Ovim putem ovlašćujem tebe ili sestru Ellu da se brinete o mojem djetetu i da mu budete skrbnik dok ja ne budem spremna doći po njega.
Tvoja
Tara Sue Varner
- Ovlašćujem - promrmljala sam jadno se nasmiješivši i naslonila glavu na ruku. Sestra je vjerojatno mislila da će zbog neke pravne riječi sve zvučati službenije. - Mislim da moramo stupiti u kontakt sa Službom za zaštitu djece i re¬ći im što se dogodilo. U protivnom bi netko mogao reći da je dijete napušteno.
Slažući papire u fasciklu, pronašla sam rodni list. Otac nije bio imenovan. Dijete je bilo staro točno tjedan dana, a zvao se Luke Varner. - Luke? - pitala sam. - Zašto ga je tako nazvala? Znamo li nekoga po imenu Luke?
Mama je otišla do hladnjaka i izvadila limenku dijetnog Big Reda. - Tvog rođaka Porkyja - mislim da mu je pravo ime Luke. Ali Tara ga ne pozna.
- Imam rođaka Porkyja?
- Drugo koljeno. On je jedan od Big Boyevih sinova. Dio proširene obitelji s kojom nikada ništa nismo imali.
Previše eksplozivnih ličnosti i poremećaja da bi mogli biti zajedno u istoj sobi - mi smo bili živući primjeri iz doktor¬skog dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje. Vrativši pozornost na rodni list, rekla sam: -Rodila ga je u Ženskoj bolnici. Znaš li tko je bio s njom? Je li rekla nešto u vezi s tim?
- Tvoja rođakinja Liza je bila s njom - majka je mrzo¬voljno odgovorila.
- Morat ćeš ju nazvati da saznaš detalje. Meni neće ni¬šta reći.
- Hoću. Ja... - Zbunjeno sam odmahnula glavom. - Sto se događa s Tarom? Je li ti se činila potišteno? Je li se čini¬la uplašeno? Je li izgledala bolesno?
- Mama je natočila Big Red u čašu s ledom te je gledala kako se ružičasta pjena uzdiže do ruba čaše. - Bila je ne-raspoložena. I izgledala je umorno. To je sve što sam pri¬mijetila.
- Možda je riječ o nekom postporodajnom problemu. Možda će joj trebati antidepresivi.
- Mama si je natočila votku u Big Red. - Nije bitno ko¬je joj tablete daš. Nikada neće htjeti to dijete. - Nakon što je popila gutljaj gazirane svijetle tekućine, rekla je: - Nije stvorena da ima djecu, baš kao ni ja.
- Zašto si imala djecu, mama? - nježno sam upitala.
- To je bilo uobičajeno za žene kada se udaju. A ja sam se jako trudila. Žrtvovala sam se kako bih vam omogućila najbolje djetinjstvo. A ni ti ni ona toga se ne sjećate. Sramota je kako su djeca nezahvalna. Pogotovo kćeri.
Nisam bila u stanju odgovoriti. Nisam mogla opisati ka¬ko sam se mučila prisjetiti se nečeg lijepog. Kako je svaki trenutak majčine pažnje - zagrljaj, priča za laku noć - bio dar s neba. No većinom sam se prisjećala toga kako nam je u mojem djetinjstvu, i Tarinom, izmicalo tlo pod nogama. I kako je njezin potpuni nedostatak majčinskog instinkta -čak i osnovnog nagona da zaštititi svoje potomke - onemo¬gućio Tari i meni da imamo normalne odnose s ljudima.
- Žao mi je, mama - uspjela sam reći, a moj je glas bio obojen žaljenjem. No bila sam prilično sigurna da mama nije shvatila zbog čega mi je bilo žao.
Iz spavaće sobe začuo se prodoran plač. Prošli su me trnci. Trebao je nešto.
- Vrijeme je za mliječnu formulu - rekla je majka dok je išla prema hladnjaku. - Zagrijat ću ju. Idi po njega, Ella.
Opet plač, ovaj put još prodorniji. Zaboljeli su me um¬njaci, kao da sam zagrizla limenu foliju. Pojurila sam pre¬ma spavaćoj sobi i ugledala malenu izbočinu na krevetu, kako migolji poput malog tuljana. Srce mi je tako brzo tu¬klo, da nisam osjetila razmak između otkucaja.
Sagnula sam se i oprezno posegnula za njim, nesigurna kako da ga uhvatim. Nisam znala s djecom. Nikada nisam htjela držati djecu svojih prijatelja - nikada mi se nisu svi¬đala. Stavila sam ruke pod malo, mlohavo tijelo. I pod gla¬vu. Znala sam da se treba držati vrat i glava. Nekako sam ga privila uza se, dok je njegovo tijelo istovremeno bilo i krhko i čvrsto, i plač je prestao, a mali me žmirkavo pogle¬dao u stilu Clinta Eastwooda te je ponovno počeo plaka¬ti. Bio je tako nezaštićen. Bespomoćan. Samo mi je jedna smislena misao prošla kroz glavu kada sam išla u kuhinju, a to je bila da nikome u obitelji, uključujući i meni, ne bi trebalo povjeriti dijete.
Sjela sam i nespretno namjestila Lukea, a mama mi je da¬la bočicu. Oprezno sam na majušna usta stavila silikonsku dudu, koja uopće nije bila u obliku bradavice. Uhvatio ju je i umirio se, usredotočen na hranu. Nisam bila svjesna da sam držala dah dok ga nisam s olakšanjem ispustila.
- Ovu noć možeš ostati ovdje - mama je rekla. - Ali su¬tra moraš otići i uzeti ga sa sobom. Ja sam previše zapo¬slena da bih se baktala s ovime.
Stisnula sam zube da ne počnem prigovarati - to nije pošteno... to nije moja krivnja... i ja sam zaposlena... i ja imam život kojemu se želim vratiti. No ono zbog čega sam šutjela, osim svjesnosti da majku nije briga, bila je činjeni¬ca da osoba koja je uistinu izvukla deblji kraj nije mogla govoriti za sebe. Luke je bio vrući krumpir osuđen na pre¬bacivanje iz jedne ruke u drugu sve dok ga netko ne bude morao zadržati.
A onda mi je palo na pamet: što ako je otac narkić ili kriminalac? S koliko tipova je spavala Tara i hoću li ih sve morati pronaći i natjerati ih da se testiraju? Što ako netko odbije? Hoću li morati unajmiti odvjetnika?
Uh, ovo će biti jako zabavno.
Mama mi je pokazala kako da ga podrignem i kako da mu promijenim pelenu. Iznenadilo me kako je bila vješta u to¬me, osobito zato što nije voljela djecu, i nedvojbeno je prošlo mnogo vremena otkako je zadnji put to radila. Pokušavala sam ju zamisliti kao mladu majku, kako strpljivo obavlja beskrajne poslove vezane uz brigu oko djeteta. Nisam mo¬gla zamisliti da je u bilo čemu uživala. Majka, u društvu samo s djetetom, koje nešto treba, koje pravi buku, s tim bićem koje proizvodi neartikulirane glasove... ne, nisam to mogla zamisliti.
Donijela sam torbe iz auta, presvukla se u pidžamu i od¬nijela bebu u sobu za goste.
- Gdje će spavati? - upitala sam, razmišljajući što raditi kada nema krevetića.
- Stavi ga pokraj sebe na krevet - mama je predložila.
- Ali mogla bih ga pritisnuti ili ga slučajno odgurnuti.
- Onda napravi ležaj na podu. -Ali...
- Ja idem u krevet - majka je rekla, odlazeći iz sobe. -Iscrpljena sam. Cijeli dan sam morala paziti na to dijete.
Dok je Luke čekao u plastičnoj nosiljci, napravila sam ležaj na podu za oboje. Smotala sam prekrivač koji je slu¬žio kao podupirač između nas dvoje. Nakon što sam Lukea položila na leda s jedne strane ležaja, ja sam sjela na drugu stranu, otvorila mobitel i nazvala rođakinju Lizu.
-Jesi li s Tarom? - Liza je pitala čim sam rekla »halo«.
- Nadala sam se da je ona s tobom.
- Nije. Pokušala sam ju nazvati tisuću puta i nije se htje¬la javiti.
Iako je Liza bila mojih godina i iako sam ju oduvijek vo-ljela, nikada se nismo pretjerano družile. Kao i većina že¬na s majčine strane, Liza je bila plavuša dugačkih nogu, te je imala neprestanu potrebu za muškom pažnjom. S izdu¬ženim licem i pomalo konjskim osmijehom, nije bila tako lijepa kao moja sestra Tara, ali imala je ono nešto, neizo¬stavnu vrlinu kojoj muškarci nisu mogli odoljeti. Kada bi¬ste s njom prošetali kroz restoran, muškarci bi se doslovno okretali za njom.
Tijekom godina Liza je uspjela ući u visoke krugove. Izlazila je s bogatim tipovima iz Houstona i njihovim prija¬teljima i postala nešto kao groupie djevojka, ili malo oštrije rečeno, lokalna ženska koja se seksala s bogatima. Uopće nisam sumnjala da je moja sestra rado primala Lizine ostat¬ke ako je živjela s njom.
Razgovarale smo nekoliko minuta, i Liza je rekla da joj pada na pamet kamo je Tara mogla otići. Nazvat će neke ljude, rekla je. Bila je sigurna da je Tara dobro. Nije se či¬nila ni potišteno ni ludo. Samo neodlučno.
- Tara je stalno govorila o bebi - rekla je Liza. - Nije bila sigurna da je želi zadržati. Toliko je puta promijenila mišljenje u zadnjih nekoliko mjeseci da sam odustala od pokušaja da shvatim što će učiniti.
- Je li bila na nekom savjetovanju?
- Mislim da nije.
- A otac? - upitala sam. - Tko je otac?
Dugo je oklijevala. - Mislim da Tara baš i nije sigurna.
- Pa mora sumnjati na nekoga.
- Pa, mislila je da zna, ali... znaš Taru. Nije baš orga¬nizirana.
- Koliko moraš biti organiziran da znaš s kime spavaš?
- Pa, znaš, neko vrijeme puno smo partijale... i nije lako pogoditi kada se to točno dogodilo, znaš? Mislim da bih mogla sastaviti popis tipova s kojima je izlazila.
- Hvala. Koga ćemo staviti na vrh popisa? Za koga je Tara rekla da je najvjerojatnije otac?
Poprilično je odugovlačila. - Rekla je da misli da je to Jack Travis.
- Tko je to?
Liza se nasmijala puna nevjerice. - Zar ti to ime nije poznato, Ella?
Oči su mi se razrogačile. - Misliš Travis Travis?
- Srednji sin.
Glava poznate obitelji iz Houstona bio je Churchill Travis, milijarderski ulagač i financijski analitičar. Njegove posjet¬nice nalazile su se u albumima za vizitke medijski eksponi¬ranih ljudi, političara i slavnih. Dosta sam ga puta vidjela na CNN-u, kao i u svim teksaškim časopisima i novinama. On i njegova djeca nastanjivali su maleni svijet moćnih ljudi koji su se rijetko suočavali s posljedicama svojih djela. Bili su iznad gospodarstva, iznad svih prijetnji ljudi ili vlade, iznad odgovornosti. Oni su bili posebna vrsta.
Svaki sin Churchilla Travisa morao je biti povlašten, razmaženi kreten.
- Super - promrmljala sam. - Pretpostavljam da je to bio seks za jednu noć?
- Ne moraš zvučati tako kritično, Ella.
- Liza, ne mogu postaviti takvo pitanje da ne zvučim kritično.
- Bio je to seks za jednu noć - moja je rođakinja krat¬ko rekla.
- Znači ovo će biti kao grom iz vedra neba za Travisa -naglas sam razmišljala. - Ili neće. Možda mu se to stalno događa. Neočekivana djeca niču kao gljive poslije kiše.
- Jack izlazi s mnogo žena - priznala je Liza. -Jesi li ti ikada izašla s njim?
- Kretali smo se u istim krugovima. Prijateljica mi je Heidi Donovan, koja ponekad izlazi s njim.
- Što on radi, osim što čeka da tatica otegne papke?
- Oh, Jack nije takav - pobunila se Liza. - Ima svoju tvrtku... nešto s upravljanjem nekretnina... nalazi se na adresi 1800 Main. Znaš onu staklenu zgradu u centru, s onim smiješnim vrhom?
- Da, znam gdje je. - Obožavala sam tu građevinu, sva u staklu i art deco ukrasima i segmentiranom piramidom na vrhu. - Možeš li mi nabaviti njegov broj?
- Mogu pokušati.
- A do tada ćeš raditi na popisu?
- Valjda. Mislim da Tara ne bi baš bila presretna zbog toga.
- Mislim da Tara ni zbog čega nije pretjerano sretna ovih dana - rekla sam. - Pomozi mi da ju pronađem, Liza. Moram vidjeti je li dobro i smisliti što da napravim za nju. Također želim saznati tko je otac i napraviti neki plan za ovo jadno napušteno dijete.
- Nije napušten - pobunila se moja rođakinja. - Dijete nije napušteno ako znaš gdje si ga ostavio.
Razmišljala sam da joj ukažem na nedostatke u njezinoj izjavi, no to bi očito bio gubitak vremena. - Molim te poradi na popisu, Liza. Ako se ispostavi da Jack Travis nije otac, morat ću prisiliti svakog muškarca s kojim je Tara spavala prošle godine da napravi test za utvrđivanje očinstva.
- Zašto izazivati nevolju, Ella? Zar se ne možeš jedno¬stavno pobrinuti o djetetu neko vrijeme, kako je ona tra¬žila?
- Ja... - Na tren sam ostala bez riječi. - Ja imam život, Liza. Imam posao. Imam dečka koji ne želi imati posla s malom djecom. Ne, ne mogu se predbilježiti za Tarinu be¬splatnu dadilju.
- Samo sam pitala - rekla je Liza braneći se. - Neki muš¬karci vole bebe, znaš. I mislila sam da tvoj posao neće biti problem... uglavnom se radi o tipkanju, zar ne?
Morala sam prigušiti smijeh. - Svakako uključuje tipka¬nje, Liza. Ali moram malo i razmišljati.
Još smo nekoliko minuta razgovarale, uglavnom o Jacku Travisu. Naime, bio je pravi muškarac koji je išao u lov i ribolov, koji je malo prebrzo vozio, koji je živio malo ener¬gičnijim životom. Žene su čekale u redu od Houstona do Amarilla nadajući se da će mu biti sljedeća djevojka. A iz onoga što je Heidi povjerila Lizi, moglo se zaključiti da će Jack Travis učiniti baš sve u krevetu i da je imao nevjero¬jatnu dozu izdržljivosti. Ustvari...
- Previše informacija - u tom sam trenutku rekla Lizi.
- U redu. Ali samo još ovo: Heidi je rekla da je jedne no¬ći skinuo kravatu i upotrijebio ju za...
- Previše informacija, Liza - ustrajala sam.
- Zar nisi znatiželjna?
- Nisam. Za kolumnu dobivam svakakva pisma i e-mai-love o tome što se događa u krevetu. Više me ništa ne može šokirati. Ali ne želim znati ništa o Travisovom seksualnom životu ako se već budem morala suočiti s njim i zamoliti ga da napravi test za utvrđivanje očinstva.
- Ako je Jack otac - rekla je Liza - pomoći će. On je odgovoran tip.
Nisam vjerovala u to. - Odgovorni tipovi se ne seksaju za jednu noć i ne napumpavaju žene.
- Svidjet će ti se - rekla je. - Svim ženama se sviđa.
- Liza, meni se nikada ne sviđa tip koji se sviđa svim drugim ženama.
Nakon što sam završila razgovor s rođakinjom, počela sam zuriti u bebu. Oči su mu bile dva okrugla plava du¬gmeta, a lice naborano u razoružavajući izraz zabrinuto¬sti. Pitala sam se kakvi su mu dojmovi života nakon prvog tjedna na ovome svijetu. Puno dolazaka i odlazaka, vožnje u autu, različitih lica, drukčijih glasova. Sigurno je želio vidjeti majčino lice, čuti majčin glas. U njegovoj dobi, nije puno tražiti malo dosljednosti. Lagano sam ga dragala po vrhu lubanje, gladeći crno paperje. - Još jedan poziv - re¬kla sam mu i ponovno otvorila telefon.
Dane se javio nakon što je dvaput odzvonilo. - Kako na¬preduje Operacija spašavanja bebe?
- Spasila sam bebu. A sada bih voljela da netko spasi mene.
- Gospođici Neovisnoj nikada nije potrebno spašava¬nje.
Osjetila sam kako mi se na licu pojavljuje tračak iskre¬nog osmijeha, kao pukotina na ledu po zimi. - Ah, da. Zaboravila sam. - Ispričala sam mu sve što se do sada do¬godilo, i o mogućnosti da je Jack Travis otac.
- Toj bih izjavi pristupio s dozom zdrave sumnjičavosti - Dane je rekao. - Ako je Travis donirao spermu, misliš da Tara već ne bi otišla k njemu? Iz onoga što znam o tvojoj sestri, mislim da bi joj životno postignuće bilo da ju na¬pumpa sin milijardera.
- Moja sestra oduvijek živi po svojoj logici koja je pot¬puno drukčija od naše. Ne znam zašto se ovako ponaša. A kada ju pronađem, uopće nisam sigurna da će se moći brinuti za Lukea. Kada smo bile mlade, nije se mogla bri¬nuti ni o ribici.
- Imam veze - rekao je Dane tiho. - Znam neke ljude koji bi mogli pomoći da ga se smjesti u dobru obitelj.
- Ne znam. - Pogledala sam u dijete, koje je žmirilo. Nisam bila sigurna da ću moći živjeti s pomisli da sam ga dala nekim neznancima. - Moram vidjeti što je najbolje za njega. Netko mora staviti njegove potrebe na prvo mjesto. Nije tražio da bude rođen.
- Dobro se naspavaj. Smislit ćeš pravo rješenje, Ella. Uvijek smisliš.
4 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Uto Feb 14, 2012 11:52 pm
Margita
Administrator
Treće poglavlje
To što mi je Dane bez ironije predložio da se dobro nas¬pavam bio je samo znak njegovog neiskustva s djecom. Moj je nećak imao pravi poremećaj spavanja. Bila mi je to bez iznimke najgora noć u životu, koja se sastojala od niza naglih buđenja i plača i pripremanja mliječne hrane i hranjenja i podrigivanja i mijenjanja pelena i onda nakon otprilike pet minuta odmora sve je išlo ispočetka. Nije mi bilo jasno kako netko može preživjeti nekoliko mjeseci ovo¬ga. Nakon jedne noći bila sam potpuno uništena.
Ujutro sam se otuširala, namjestivši vodu na gotovo kipu-ću, nadajući se da će mi olakšati bol u mišićima. Poželjevši da sam ponijela malo dojmljiviju odjeću, obukla sam jedi¬no čisto što sam imala: traperice, bijelu pamučnu košulju i kožne balerinke. Češljala sam kosu dok nije postala uredna i glatka i pogledala sam u oronulo lice bijelo kao snijeg. Oči su mi bile toliko nadražene i suhe da nisam htjela staviti leće. Odlučila sam se za naočale, za praktične pravokutne naočale sa žicanim okvirom.
Raspoloženje mi se nije poboljšalo kada sam došla u ku¬hinju, noseći Lukea u nosiljci, i ugledala majku kako sjedi za stolom. Prsti su joj bili okovani prstenjem, kosa nakovrčana i pošpricana lakom. Nosila je kratke hlačice, noge su joj bile glatke i osunčane, a na jednom od pedikiranih nožnih prstiju koji se vidio kroz otvorene sandale sjajio se mali kristalni nožni prsten.
Lukeovu sam nosiljku stavila na pod pokraj druge stra¬ne stola, dalje od nje.
- Ima li dijete drugu odjeću? - pitala sam. - Jednodijelno odjeke mu je prljavo.
Mama je odmahnula glavom. - U ulici ima diskont. Ondje mu možeš kupiti neke stvari. Trebat će ti veliko pa¬kiranje pelena - u ovoj dobi ih puno troše.
- Ma nemoj me zezati - rekla sam iscrpljeno, uputivši se prema posudi za kavu.
- Jesi sinoć razgovarala s Lizom? -Aha.
- Sto je rekla?
- Misli da je Tara dobro. Danas će nazvati neke ljude i pokušati je pronaći.
- Što je s djetetovim ocem?
Već sam odlučila da joj neću spominjati moguću umije¬šanost Jacka Travisa. Jer ako sam htjela pobuditi majčino zanimanje i osigurati neželjeno uplitanje, samo sam treba¬la spomenuti ime bogataša.
- Još se ne zna - rekla sam opušteno.
- Kamo ćeš danas?
- Čini se da ću potražiti hotelsku sobu. - Nisam to rekla optužujućim tonom. Nisam morala.
Njezino se vitko tijelo ukočilo u stolici. - Muškarac s kojim se viđam ne smije saznati za ovo.
- Zato što si baka? - Naslađivala sam se gledajući ka¬ko se grči pri spomenu te riječi. - Ili zato što Tara nije bila udana kada je rodila?
- I jedno i drugo. Mladi je od mene. I konzervativan. Ne bi razumio da se ne može puno toga učini s buntov¬nom djecom.
- Mama, Tara i ja već neko vrijeme nismo djeca. - Popila sam gutljaj crne kave, a gorki je napitak prouzrokovao osje¬ćaj odvratnosti. Živeći s Daneom, nevoljko sam se privi-kla na ublažavanje napitka sa sojinim mlijekom. Kvragu, pomislila sam i posegnula za vrhnjem koje je stajalo na kuhinjskom elementu. Natočila sam si pristojnu količinu u kavu.
Mamina našminkana usta pretvorila su se u tanke, su¬he crte. - Oduvijek si bila sveznalica. E pa sada ćeš naučiti koliko toga ne znaš.
- Vjeruj mi - promrmljala sam - ja ću prva priznati da nemam pojma o ovim stvarima. Nikad se nisam bavila ti¬me. Ovo nije moje dijete.
- Onda ga daj socijalnoj službi. - Postajala je razdražlji¬va. - Što god se dogodi s njim, ti ćeš biti kriva, ne ja. Riješi ga se ako se ne možeš nositi s odgovornošću.
- Mogu se nositi - rekla sam tihim glasom. - U redu je, mama. Pobrinut ću se za njega. Ne moraš se ništa bri¬nuti.
Povukla se kao dijete koje su umirili lizalicom. - Morat ćeš naučiti istim načinom kao i je - rekla je nakon nekoli¬ko trenutaka, namještajući nožni prsten. U glasu joj se čuo tračak zadovoljstva kada je dodala: - Težim načinom.
Već je bilo strašno vruće. Povela sam Lukea u diskont, gdje se neprestano derao i ljutito vrpoljio u ofucanoj spužvom obloženoj sjedalici za dijete koja je bila pričvršćena za ruč¬ke kolica. Napokon se smirio kada smo otišli - umirilo ga je podrhtavanje kolica dok su kotačići zveckali po grubom asfaltu na parkiralištu.
Vani je zrak bio strašno vruć, dok su unutarnje prostorije bile polarno rashlađene klima-uredajem. Kako smo ulazili i izlazili, naizmjence se znojeći i sušeći, na kraju smo bili prekriveni slojem ljepljive soli. Luke i ja bili smo ružičaste boje kao kuhani škampi.
I u tom ću stanju upoznati Jacka Travisa.
Nazvala sam Ližu, nadajući se da je uspjela nabaviti nje¬gov telefonski broj.
- Heidi mi ga nije htjela dati - rekla je Liza nezadovolj¬nim tonom. - Kako je nesigurna - mislim da se boji da ću pokušati nešto s njim! Morala sam se ugristi za jezik da joj ne kažem koliko sam prilika imala da ga zavedem ali nisam zbog našeg prijateljstva. Osim toga, jako dobro zna da Jacka Travisa ima dovoljno za sve.
- Čudo da čovjek uopće ima vremena za spavanje.
- Jack otvoreno kaže da se ne može vezati samo za jed¬nu ženu, pa nitko to od njega ni ne očekuje. No Heidi jako dugo izlazi s njim. Mislim da se uvjerila da ga može natje¬rati da ispljune zaručnički prsten.
- Kao kuglicu dlake - rekla sam, zabavljajući se. - E pa, ne¬ka joj je sa srećom. Ali kako ću ja stupiti u kontakt s njim?
- Ne znam, Ella. Osim da mu upadneš u tvrtku i zatra¬žiš da ga vidiš, ništa mi drugo ne pada na pamet.
- Srećom, imam razvijene vještine upadanja.
- Budi oprezna - rođakinja je pažljivo rekla. - Jack je dobar, ali ne da se maltretirati.
- Nisam ni mislila - složila sam se, a želudac mi se gr-čio od nervoze.
Promet u Houstonu imao je svoje tajanstvene posebnosti. Samo uz nevjerojatno poznavanje i ogromno iskustvo mo¬gli biste proći kroz njih. Naravno, Luke i ja zapeli smo u stani-kreni prometu zbog kojeg se vožnja koja inače traje petnaest minuta pretvorila u onu od četrdeset pet.
Kada smo došli do umjetničkog, blistavog zdanja na 1800 Main, Luke je zavijao, a smrad je ispunio auto, po¬kazujući da će dijete neizbježno imati prljave pelene u naj¬gorem mogućem trenutku na najgorem mogućem mjestu.
Odvezla sam nas u podzemnu garažu, no sve je bilo zau¬zeto, pa sam morala izaći van. Vozeći dalje niz ulicu, našla sam javno parkiralište. Nakon što sam se parkirala na jed¬no mjesto u razini ulice, uspjela sam promijeniti Lukeovu pelenu na stražnjem sjedalu Priusa.
Nosiljka kao da je imala petsto kilograma dok sam ju vukla ulicom do zgrade. Opalio me ledeni zrak kada sam ušla u luksuzno predvorje, koje je bilo u mramoru i bruše-nom čeliku i sjajnom drvu. Nakon što sam bacila pogled na ostakljeni popis ureda, živahno sam prišla recepciji. Znala sam da nema šanse da će pustiti nepoznatu žensku da sa¬mo tako odleprša do dizala bez zakazanog sastanka i bez neke veze.
- Gospođice - jedan od muškaraca na recepciji pokazao mi je da dođem.
- Netko će doći po nas - veselo sam rekla. Posežući u torbu koja mi je visjela na ramenu, izvadila sam vrećicu s prljavom pelenom. - Imali smo nezgodu, je li toalet u bli¬zini?
Problijedivši pri pogledu na kvrgavu vrećicu, muškarac me užurbano uputio prema toaletu koji se nalazio pokraj dizala.
Nakon što smo prošli recepciju, odvukla sam Lukea do dva reda dizala. Čim su se vrata otvorila, ušli smo unutra zajedno s još četvero ljudi.
- Koliko je stara? - pitala je žena u elegantnom crnom kostimu, smiješeći se.
- Star - rekla sam. - Tjedan dana.
- Jako dobro se držite, s obzirom na to da ste tek ro¬dili.
Na trenutak sam pomislila da objasnim kako ja nisam majka, no to bi moglo dovesti do drugog pitanja, a nisam htjela objašnjavati ni jedan dio okolnosti u kojima smo se Luke i ja našli. Pa sam se samo nasmiješila i promrmljala: - Da, hvala, odlično se osjećamo. - Sljedećih nekoliko se¬kundi razmišljala sam o tome kako je Tara, je li zacijelje-la nakon poroda. Došli smo do jedanaestog kata, a ja sam iznijela Lukea iz dizala i prošla s njim pokraj vrata tvrtke Travis Management Solutions.
Ušli smo u miran prostor uređen prirodnim bojama, s tapeciranim namještajem. Odložila sam Lukeovu nosilj¬ku, protrljala bolnu ruku i prišla recepcionarki. Lice joj je bilo pristojna maska. Linija crne olovke za oči na kap¬cima protezala se u kutovima očiju tako da je imala kva¬čice, koje kao da su bile dio popisa kroz koji je prolazila svako jutro. Desno oko?... kvačica. Lijevo oko?... kvačica. Nasmiješila sam joj se u nadi da je moj osmijeh govorio da sam moderna žena.
- Znam da je ovo neočekivano - rekla sam, vraćajući na¬očale koje su mi počele kliziti po nosu - ali moram vidjeti gospodina Travisa, hitno je. Nemam zakazani sastanak. Samo mi treba pet minuta. Ja sam Ella Varner.
- Poznajete li gospodina Travisa?
- Ne poznam. Uputila me prijateljica prijateljice.
Lice joj je i dalje bilo bezizražajno. Napola sam očekiva¬la da će posegnuti rukom ispod stola i stisnuti sigurnosno dugme. Svaki tren bi kroz vrata mogli upasti muškarci u smeđim uniformama i odvući me.
- Zašto trebate gospodina Travisa? - pitala je recepci¬onarka.
- Sigurna sam da ne bi htio da vam kažem prije nego što on to čuje.
- Gospodin Travis je na sastanku.
- Pričekat ću ga.
- Na dugačkom sastanku - rekla je.
- Nema veze. Uhvatit ću ga u pauzi.
- Morat ćete zakazati sastanak i vratiti se drugi put.
- Kada je sljedeći put slobodan?
- Raspored mu je popunjen za sljedeća tri tjedna. Možda će biti nešto krajem mjeseca...
- Ovo ne može čekati do kraja dana - ustrajala sam. -Gledajte, treba mi samo pet minuta. Došla sam iz Austina. Bavim se nečim hitnim, nečim što gospodin Travis mora saznati... - prekinula sam kada sam vidjela njezino bezi¬zražajno lice.
Mislila je da sam luda.
I ja sam to počela misliti.
Iza mene beba je počela plakati.
- Morate ga smiriti - rekla je recepcionarka s krajnjom hitnosti.
Otišla sam do Lukea, podigla ga i iz torbe za pelene uzela bočicu. Nisam ju mogla ugrijati, pa sam mu gurnu¬la dudu u usta.
No mom se nećaku to nije dopalo. Izbacivši plastičnu dudu iz usta, počeo je cmizdriti.
- Gospođice Varner - rekla je recepcionarka uznemi¬reno.
- Bočica mu je hladna. - Ponizno sam se nasmiješila. - Prije nego što nas otjerate, možete li je molim vas ugri-jati? Samo je na minutu stavite u šalicu s toplom vodom? Molim vas?
Kratko je, oštro uzdahnula. - Dajte mi je. Odnijet ću je u čajnu kuhinju.
- Hvala. - Smireno sam joj se nasmiješila, no ona je to zanemarila i otišla.
Šetala sam po recepciji, nježno ljuljala Lukea, pjevušila mu, radila sve čega sam se mogla sjetiti da ga umirim. -Luke, nikamo te ne mogu voditi. Uvijek napraviš scenu. I nikada me ne slušaš. Mislim da bi se trebali početi viđati s drugim ljudima.
Svjesna da netko dolazi iz jednog od hodnika koji su se granali s recepcije, zahvalno sam se okrenula. Pretpostavila sam da je recepcionarka i da se vraća s bočicom. Umjesto nje, ugledala sam tri muškarca, obučena u tamna, skupo¬cjena odijela. Jedan je bio svijetle puti i mršav, drugi nizak i debeljuškast, a treći je bio najdomljiviji muškarac kojeg sam ikad vidjela.
Bio je visok i krupan, utegnutih mišića, ležerno muževan, tamnih očiju i guste, uredno ošišane, crne kose. Njegovo držanje - samouvjereni hod, opuštena ramena - pokazivalo jeda je bio naviknut da bude glavni. Zastao je usred razgo-vora i pozorno me pogledao, a meni je stao dah. Pocrvenjela sam, a žila na vratu mahnito je počela pulsirati.
Samo jedan pogled bio mi je dovoljan da zaključim tko i što je. Tipični alfa mužjak, onakav kakav je prije približ¬no pet milijuna godina ubrzavao evoluciju povalivši sva¬ku žensku na vidiku. Oni su šarmirali, zavodili i ponašali se kao gadovi, nd žene su svejedno bile biološki nemoćne odoljeti njihovim čarobnim genima.
I dalje zureći u mene, muškarac je progovorio dubokim glasom od kojeg sam se naježila. - Mislio sam da čujem bebu ovdje negdje.
- Gospodine Travis? - jasno sam pitala, natežući plač¬ljivog nećaka.
Kratko je kimnuo.
- Nadala sam se da ću vas uhvatiti između dva sastan¬ka. Ja sam Ella. Iz Austina. Ella Varner. Moram nakratko razgovarati s vama.
Recepcionarka je dolazila iz drugog hodnika s plastič¬nom bočicom u ruci. - O, Bože - promrmljala je, žureći se. - Gospodine Travis, žao mi je...
- U redu je - rekao je Travis, pokazujući joj da mi da bočicu.
Uzela sam ju i na zglob nakapala nekoliko mlakih kapi, kako mi je mama rekla, te gurnula dudu u bebina usta. Luke je zadovoljno roktao i upao u tišinu zauzet sisanjem.
Ponovno pogledavši u Travisove oči, koje su bile tamne i bogate poput crnog meda, upitala sam: - Mogu li razgo¬varati s vama nekoliko minuta?
Travis me je pomno proučavao. Zapanjile su me njegove proturječnosti: skupa odjeća i odvažan, dobar izgled, kao da mu nedostaje profinjenosti. Bio je nemilosrdno muževan na način koji kao da je govorio da ili se trebaš vraški potru¬diti da mu budeš u milosti ili da mu se makneš s očiju.
Morala sam ga usporediti s Daneom, kod kojega su opu¬štena privlačnost i mekana bradica uvijek djelovali umiru-juće i pristupačno. Kod Jacka Travisa ništa nije djelovalo umirujuče. Osim možda dubokog raskošnog baritona.
- Ovisi - rekao je Travis opušteno. - Mislite mi nešto prodati? - Govorio je teškim teksaškim naglaskom - slova su mu ispadala iz riječi kao jabuke sa stabla.
- Neću. Ovo je osobno.
Tračak bezbrižnog smiješka nazirao mu se na usnama. - Osobne stvari obično rješavam poslije pet.
- Ne mogu čekati toliko dugo. - Duboko sam udahnula prije nego što sam hrabro dodala: - I trebala bih vas upo¬zoriti da ako me se riješite sada, imat ćete poslije posla sa mnom. Vrlo sam uporna.
Na usnama mu se zadržao tračak osmijeha dok se okre¬tao prema drugim muškarcima. - Hoćete me molim vas pričekati u kafiću na sedmom katu?
- Nema problema - jedan je rekao energičnim britan¬skim naglaskom. - Nikada nam ne smeta dangubljenje u kafiću. Da naručim za tebe, Travis?
- Da, mislim da ovo neće dugo trajati. Dos Equis, kriš¬ka limete, čaša ne treba.
Kada su muškarci otišli, Travis je svu svoju pozornost usmjerio na mene. Iako sam bila srednje visine, teško bi se moglo reći niska, bio je puno viši od mene. - Moj ured.
- Pokazao mi je da krenem prije njega. - Zadnja vrata na desnoj strani.
Noseći Lukea, otišla sam u ured u kutu zgrade. Široka lepeza prozora otkrivala je pogled na grad, a od staklene izrade odbijale su se zrake neumornog sunca. Za razliku od sterilne recepcije, ured je bio lijepo namješten, s udobnim kožnim stolicama, hrpom knjiga i fascikala i obitelj¬skim slikama u crnim okvirima.
Nakon što mi je namjestio stolicu, Travis je napola sjeo na stol, ispred mene. Crte lica bile su mu naglašene, nos je bio ravan i prilično velik, a vilica gotovo bolno pravilna.
- Obavimo to na brzinu, Ella iz Austina - rekao je. -Moram sklopiti važan posao i ne želim da me oni dečki čekaju.
- Upravljat ćete nekretninama za njih?
- Lancem hotela. - Pogled mu je zastao na Lukeu. -Možda biste trebali namjestiti bočicu, ulazi joj zrak.
Namrštila sam se i namjestila bočicu. - To je dečko. Zašto svi misle da je curica?
- Zato što nosi Hello Kitty čarapice. - U glasu mu se čulo neodobravanje.
- To su bile jedine njegove veličine - rekla sam.
- Ne možete dečku odjenuti ružičaste čarapice.
- Star je samo tjedan dana. Zar se već moram brinuti o spolnoj diskriminaciji?
- Zaista si iz Austina, zar ne? - pitao je ironično. - Kako ti mogu pomoći, Ella?
Objašnjavanje je bio težak i ogroman zadatak, da sam jedva znala gdje da počnem. - Samo da se pripremite - re¬kla sam službenim tonom - priča koju ću vam ispričati za¬vršava bolnim udarcem.
- Naviknuo sam se na to. Nastavi.
- Moja sestra je Tara Varner. Izašli ste s njom prošle godine. - Vidjevši da mu to ime nije bilo poznato, doda¬la sam: - Znate Lizu Purcell?... Ona mi je rođakinja. Ona vam je namjestila s Tarom.
Travis je razmislio na trenutak. - Sjećam se Tare - na¬pokon je rekao. - Visoka, plavuša, duge noge.
- Točno. - Vidjevši da je Luke popio sve, praznu boči¬cu stavila sam u torbu za pelene i stavila dijete na rame da podrigne. - Ovo je Tarin sin. Luke. Rodila ga je, ostavila ga mojoj majci i nekamo otišla. Pokušavamo ju pronaći. Za to vrijeme pokušavam djetetu stvoriti normalne uvje¬te za život.
Travis je bio vrlo miran. Ozračje u uredu poprimilo je neprijateljski ton. Vidjela sam da me doživio kao prijetnju, ili možda samo kao gnjavažu. Bilo kako bilo, na ustima mu se sada nazirao prezir.
- Mislim da shvaćam koji bolni udarac mi misliš zadati - rekao je. - Nije moj, Ella.
Prislila sam da zadržim pogled na tim uznemirujućim crnim očima. - Tara kaže da je.
- Prezime Travis nadahnjuje mnoge žene da primijete sličnost između mene i njihove djece koja nemaju oca. Ali nije moguće iz dva razloga. Kao prvo, nikada se ne seksam da ne opašem pucaljku.
Unatoč ozbiljnosti razgovora, htjela sam se nasmijati na taj izraz. - Mislite na kondom? Ta metoda zaštite nije posve sigurna: prosječna neuspješnost iznosi petnaest posto.
- Hvala, profesorice. Ali ja svejedno nisam otac.
- Kako možete biti sigurni?
- Zato što nikad nisam spavao s Tarom. Tu noć kada sam ju izveo previše je popila. A ja ne spavam sa ženama u takvom stanju.
- Stvarno - rekla sam sumnjičavo.
- Stvarno - tiho je odgovorio.
Luke je podrignuo i smjestio se uz moj vrat kao vreća krumpira.
Pomislila sam na ono što mi je Liza rekla o hiperaktiv-nom ljubavnom životu Jacka Travisa, o njegovom goto¬vo mitološkom osvajanju i nisam mogla spriječiti ciničan osmijeh. - Zato što imate visoka načela? - zajedljivo sam upitala.
- Ne, gospodo. Samo volim da žena sudjeluje.
Na trenutak sam ga morala zamisliti s nekom ženom, kakvo sudjelovanje on to očekuje i bila sam nezadovoljna kada sam osjetila da mi crvena boja preplavljuje lice. Samo se pogoršalo kada me pogledao sa zanimanjem, kao da sam nespretan kriminalac kojeg je upravo uhvatio na djelu.
Zbog toga sam postala još odlučnija da ustrajem. -Jeste li što pili te noći kada ste izašli s Tarom?
- Vjerojatno.
- Onda vam je rasuđivanje bilo oslabljeno. Vjerojatno i sjećanje. Nema šanse da možete biti potpuno sigurni da se ništa nije dogodilo. I nema pravog razloga da vam vje¬rujem.
Travis je šutio, i dalje zureći u mene. Shvatila sam da mu nije promaknuo ni jedan detalj - podočnjaci, stvrdnuta pljuvačka djeteta na ramenu, nesvjestan način kojim sam stavila ruku na Lukeovu glavu.
- Ella - tiho je rekao - sigurno nisam jedini muškarac kojem ovo govorite.
- Niste - priznala sam. - Ako se ispostavi da vi niste otac, onda ću to ispričati ostalim sretnim kandidatima i natjerati ih da naprave test utvrđivanja očinstva. Ali dajem vam pri¬liku da to napravite odmah, bez ikakve gužve i publiciteta. Testirajte se, i ako bude po vašem, vi niste u igri.
Travis me gledao kao da sam onaj majušni zeleni gušter koji trči po pragovima teksaških kuća. - Moji odvjetnici vas mjesecima mogu vrtjeti u krug, dušo.
Podrugljivo sam mu se nasmiješila. - Hajde, Jack. Nemoj mi uskratiti užitak gledanja kako daješ uzorak za DNK analizu. Još ću i platiti za to.
- Ta bi me ponuda mogla zanimati - rekao je - ako uklju¬čuje nešto zanimljivije od obrisa sluznice obraza.
- Žao mi je. Da barem mogu povjerovati da nisi spa¬vao s Tarom. Ali ako jesi, nisi baš motiviran da to priznaš, zar ne?
Zurio je u mene očima boje pržene kave. Vruć, nepoznat osjećaj prostrujao mi je kralješnicom.
Jack Travis bio je velik, seksi pastuh i nema sumnje da bi mu moja sestra dala sve što je tražio. I nije me bilo briga što je Travis opasao svoju pucaljku, mogao ju je i dvaput opasati ili svezati u čvor. Žena bi vjerojatno mogla zatrud-njeti samo da joj namigne.
- Ella, dopusti mi... - Zapanjila sam se kada je posegnuo prema mojim naočalama i nježno ih skinuo s mojega lica. Pogledala sam ga kroz zbunjenu mutnoću i shvatila da ma¬ramicom čisti umrljana stakla. - Tako - promrmljao je i pažljivo ih vratio na moje lice.
- Hvala - uspjela sam prošaputati, imajući novi, nevje- rojatan pogled na njega.
- U kojem ste hotelu? - čula sam kako pita, i pokušala sam se pribrati.
- Još ne znam. Naći ću nešto nakon što odem odavde.
- Nećeš. U Houstonu se održavaju dvije konvencije. Ako nemaš vezu, morat ćeš voziti do Pearlanda da nadeš sobu.
- Nemam vezu - priznala sam.
- Onda trebaš pomoć.
- Hvala, ali...
- Ella - prekinuo me nepopustljivim tonom. - Nemam vremena raspravljati se s tobom. Žali se kasnije koliko god želiš, ali sada, šuti i pođi za mnom. - Ustao je i posegnuo za djetetom.
Blago zbunjena, još sam čvršće uhvatila Lukea.
- U redu je - Travis je promrmljao. - Držim ga. Njegove velike ruke kliznule su između mene i djeteta,
vješto uhvatile Lukeovo mlohavo tijelo i stavile ga u no¬siljku na podu. Iznenadila me lakoća kojom je Travis ru¬kovao s djetetom, kao i moja jaka svjesnost njegove poja¬ve. Njegov miris, svjež poput cedra i čiste zemlje, poslao je signal užitka mom mozgu. Vidjela sam izdanke brade ko¬ju ni najbolji brijaći aparat ne bi mogao ukloniti, i vidjela sam kako su mu gusti pramenovi crne kose ošišani u krat¬ke, uredne slojeve.
- Očito imaš iskustva s djecom - rekla sam, dok sam hvatala torbu za pelene, pobrinuvši se da je zaporak pot¬puno zatvoren.
- Imam nećaka. - Travis je čvrsto opasao Lukea i s la¬koćom podigao tešku nosiljku. Ne pitavši za dopuštenje, izašao je iz ureda i zastao pred jednim vratima u hodni¬ku. - Helen - obratio se jednoj ženi kestenjaste kose koja je sjedila za stolom na kojoj je bila hrpa fascikala - ovo je gospođica Ella Varner. Nadi joj hotelsku sobu za sljedećih nekoliko dana. Nešto blizu.
- Da, gospodine. - Helen mi se ravnodušno nasmiješila i uzela telefon.
- Ja plaćam - ubacila sam se. - Treba li vam broj moje kreditne kartice, ili...
- Pojedinosti ćemo srediti kasnije - rekao je Travis. Odveo me do recepcije, stavio Lukea pokraj stolice i po¬kazao mi da sjednem. - Čekaj tu kao dobra curica - pro¬mrmljao je - dok Helen sve sredi.
Dobra curica? Usta su mi se otvorila od njegovog na¬mjernog šovinizma. Prostrijelila sam ga pogledom, no moj ozlojeđen odgovor preduhitren je kada sam vidjela da je točno znao kako ću reagirati. Također je znao da nisam u poziciji da se vrijeđam.
Posegnuvši za novčanikom, Travis je izvukao posjetnicu i dao mi je. - Moj broj mobitela. Čujemo se navečer.
- Znači pristaješ na test očinstva? - upitala sam. Travis me pogledao, a oči su mu bile ispunjene izazo¬vom.
- Nisam znao da imam izbora - rekao je, i otišao dugim, laganim korakom.
Četvrto poglavlje
Hotelska soba koju mi je rezervirala Helen bila je luksu¬zan apartman s odvojenim dnevnim boravkom i čaj¬nom kuhinjom opremljenom sudoperom i mikrovalnom. Jedan pogled na hotel - odmaralište građeno u europskom stilu, smješteno u kompleksu Galleria - bio je dovoljan da shvatim da će moj maksimum na kartici biti dosegnut za nekoliko sati. A možda i minuta.
Ali apartman je bio veličanstven, podovi raskošno oblo¬ženi tepisima, kupaonica mramornim pločicama i opremlje¬na preparatima za kupku.
- Vrijeme za zabavu - rekla sam Lukeu. - Idemo opu¬stošiti minibar. - Otvorila sam limenke dječje hrane koje sam donijela iz auta, napravila nekoliko bočica i stavila ih u mali hladnjak. Nakon što sam umivaonik obložila bije¬lim ručnikom, napunila sam ga toplom vodom i okupala Lukea.
Kada je bio čist i sit i pospan, stavila sam ga nasred ogro¬mnog kreveta. Navukavši zastore, poslijepodnevno sunce bilo je prigušeno sjajnim, teškim brokatom. Uživajući u hladnoći i tišini hotelske sobe, pošla sam prema kupaonici otuširati se. No zastala sam kada sam ponovno pogleda¬la dijete. Luke je bio tako usamljen i tako mali, treptao je gledajući u strop, tiho trpeći. Nisam ga mogla ostaviti dok je bio budan. Dok je tako strpljivo čekao što će mu se slje¬deće dogoditi. Uvukla sam se u krevet i legla pokraj njega milujući crno paperje na njegovoj glavici.
Živeći s Daneom, slušala sam i raspravljala i razmišlja¬la o mnogobrojnim primjerima nepravde na svijetu. Ali činilo mi se da ništa nije moglo biti gore od neželjenog djeteta. Spuštajući glavu, pritisnula sam obraz na njegovu blijedu nježnu kožu i poljubila krhki dio lubanje. Gledala sam kako mu se trepavice spuštaju i kako mu se usta sku¬pljaju kao kod gundavog starca. Ruke su mu počivale na prsima kao majušne ružičaste morske zvijezde. Jednu sam dodirnula prstom, a njegova ga je ruka iznenađujuće čvr¬sto uhvatila.
Zaspao je držeći mi prst. Takvu bliskost nikada prije nisam osjetila. A nepoznata, slatka bol širila mi se u gru¬dima, kao da mi se srce otvara.
Nakratko sam zadrijemala. Nakon toga dugo sam se tu¬širala, te sam obukla preveliku sivu majicu i odrezane tra¬perice. Vrativši se u krevet, otvorila sam laptop i provjerila e-mail. Dobila sam jedan od Lize:
draga ella, evo popisa tipova za koje sam sigurna da je tara viđala, poslat ću ti još imena kada se sje¬tim, osjećam se grozno što to radim iza tarinih leda. znaš, ona ima pravo na privatnost...
Možeš mislit - naglas sam promrmljala, misleći kako se sestra odrekla prava na privatnost onog trena kada je osta¬vila dijete u majčinoj kući.
... mislim da znam gdje bi tara mogla biti, ali čekam da me netko nazove da se uvjerim, javit ću ti sutra.
- Liza - sažaljivo sam rekla - zar ti nitko nikada nije po¬kazao kako se piše veliko slovo?
Otvorila sam privitak s popisom imena i s uzdahom sam odmahnula glavom, pitajući se kako to da dokument zbog svoje veličine nije blokirao poštu.
Zatvorila sam ga i snimila.
Prije nego što sam pogledala ostale e-mailove, kliknu-la sam na Google i potražila Jacka Travisa, znatiželjna što će se pojaviti.
Izbacio se dugačak popis s rezultatima, zajedno s upu¬ćivanjima na oca, Churchilla Travisa i najstarijeg brata, Gagea.
Ali bilo je nekoliko zanimljivih linkova za Jacka, jedan od njih za članak u nacionalnom poslovnom časopisu. Naslov je bio »Sin se ponovo rađa«.
Do nedavno, Jack Travis, srednji sin milijardera Churchilla Travisa, bio je poznatiji na houstonskoj klupskoj sceni i po noćnom životu nego u poslovnim krugovima. No to se sve mijenja kada Jack Travis pokreće brojne projekte i javno-privatne pothvate koji bi ga mogli lansirati medu najpozna¬tije teksaške poduzetnike.
Iako se bavi drukčijim poslom nego otac, Jack Travis dokazao je da jabuka ne pada daleko od stabla. No kada ga pitate za ambicije, Travis se predstavlja kao slučajni po¬slovni čovjek. Činjenice pobijaju njegovo opušteno držanje i ono što neki nazivaju lažnom skromnosti.
Dokaz A: Travis Capital, nedavno utemeljena kći tvrtka Travis Management Solutionsa upravo je preuzela Alligator Creek, golf teren u južnoj Floridi, veličine 120 hektara, za nepoznati iznos nakon nekoliko mjeseci pregovora. Terenom će upravljati partner tvrtka iz Miamija.
Dokaz B: TMS trenutno razvija dio u centru Houstona, koji je jednak deset blokova na Manhattanu, i pretvara ga u poslovne i stambene zgrade, trgovački centar, kompleks kina, čime će upravljati novo utemeljeni odjel TMS-a...
U članku su se opisivali i ostali projekti. Vratila sam se na rezultate pretrage i vidjela niz sličica te sam kliknula na ne¬ke. Oči su mi se razrogačile kada sam ugledala sliku Jacka bez majice kako skija na vodi, tijelo mu je bilo vitko i moć¬no, trbuh sav u mišićima. Još jedna fotografija Jacka kako ljenčari na plaži na Havajima s poznatom glumicom iz hu¬moristične serije. Jack s televizijskom voditeljicom, pleše na lokalnoj priredbi organiziranoj u dobrotvorne svrhe.
- Zaposlen si dečko, Jack - promrmljala sam.
Prije nego što sam otvorila još slika, prekinula me zvo¬njava mobitela. Brzo sam zgrabila torbicu i izvadila mobi¬tel, nadajući se da buka neće probuditi dijete.
- Halo?
- Kako je? - pitao je Dane.
Opustila sam se kada sam čula poznat glas. - Imam afe¬ru s mladim muškarcem - rekla sam mu. - Malo je nizak za mene i imamo problema s inkontinencijom... ali trudi¬mo se da to prebrodimo.
Dane je zahihotao. - Jesi kod mame?
- Ha. Izbacila me odmah ujutro. Ali Luke i ja odsjedamo u šik hotelu. Tajnica gospodina Travisa nam ga je pronašla. Mislim da bi cijena noćenja bila dovoljna da mi pokrije mjesečne troškove kredita za auto. - Dok sam opisivala što se sve dogodilo danas, natočila sam si šalicu kave. Morala sam se nasmijati u sebi kada sam ispraznila nekoliko ma¬lih posudica s vrhnjem natočivši ih u kavu.
-I onda je Travis pristao na test očinstva - završila sam, pijući kavu. -I Liza još uvijek pokušava pronaći Taru. I ka¬snim s kolumnom, pa ću je morati završiti večeras.
- Misliš da je Travis lagao kada je rekao da nije spavao s Tarom?
- Možda nije namjerno lagao. Ali mislim da postoji mo¬gućnost da se vara. A očito i on to misli, inače ne bi pristao na test utvrđivanja očinstva.
- E pa, ako je dijete njegovo, bit će to kao dobitak na lotu za Taru, zar ne?
- Ona će to vjerojatno tako doživjeti. - Osjetila sam kako mi se stvara bora između obrva. - Nadam se da neće po¬kušati iskoristiti Lukea da dobije novac od Travisovih kada joj se prohtije. On zaslužuje više nego da se prema njemu postupa kao prema kartici za bankomat. - Pogledala sam u malu, spavajuću kvrgu na krevetu. Luke se trzao dok je spavao i sanjao. Pitala sam se što sanjaš kada si star samo tjedan dana.
Pažljivo sam se nagnula i namjestila mu dekicu, da mu prekriva prsa. - Dane - nježno sam rekla - sjećaš se onoga što si mi ispričao o patki i teniskoj loptici? Ono kako se pa-čići vežu za prvu stvar koju vide nakon što se izlegnu?
- Urezivanje.
- Kako se to ono dogodi?
- Nakon što se pačić izlegne, postoji određeno vrijeme tijekom kojeg se drugo biće ili čak neki predmet urezuje u njegov živčani sustav i onda se poveže s tim. U istraživanju koje sam čitao, pačić se povezao s teniskom lopticom.
- Koliko vremena je potrebno?
Dane je odgovorio napola opreznim tonom, a napola ve¬selim. - Zašto? Bojiš se da si ti teniska loptica?
- Ne znam. Moguće je da je Luke teniska loptica. Ćula sam kako blago psuje. - Nemoj se vezati uz nje¬ga, Ella.
- Neću - brzo sam rekla. - Vraćam se u Austin čim bude moguće. Sigurno neću... - Prekinulo me kucanje na vrati¬ma. - Samo malo - rekla sam Daneu.
Hodajući bosonoga kroz apartman, otključala sam vra¬ta i otvorila ih.
Pred njima je stajao Jack Travis, čvor kravate bio mu je labav, a kosa razbarušena u valovitim pramenovima koji su mu djelomično pokrivali čelo. Pogledao me, primijetivši moje očišćeno lice, gole noge i bosa stopala. Polako mu se pogled vraćao na moje oči. Osjećala sam kako me užare-nost probada u želucu.
Prsti su mi stisnuli mobitel. - Došla je posluga u sobu -rekla sam Daneu. - Nazvat ću te poslije.
- Nema problema, draga. Zatvorivši telefon, nespretno sam zakoračila unatrag
i pokazala Jacku da ude u apartman. - Bok - rekla sam. - Kada si rekao da se čujemo, nekako sam očekivala tek¬tonski poziv.
- Bit ću brz. Upravo sam završio sa strankama. I oni su ovdje odsjeli. Oboje su umorni nakon leta i gotovi su za danas. Soba ti je u redu?
- Je. Hvala.
Stajali smo gledajući se u neugodnoj tišini. Gole, nenala-kirane nožne prste zabila sam u baršunasti tepih. Osjećala sam neugodu zato što sam bila u kratkim hlačicama i maji¬ci, a on je bio u poslovnom odijelu.
- Moj doktor će nas primiti sutra da napravimo test očin¬stva - rekao je Jack. - Pokupit ću te u predvorju u devet.
- Znaš li možda koliko će trajati dok ne budu gotovi nalazi?
- Obično traje tri do pet dana. Ali doktor će malo ubr¬zati proces, tako da bi nalazi mogli biti gotovi već sutra navečer. Jesi saznala što o sestri?
- Mislim da ću uskoro saznati.
- Ako bude bilo problema, znam ja jednog tipa koji br¬zo pronalazi ljude.
- Privatnog detektiva? - sumnjičavo sam ga gledala. -Ne znam bi li mogao što učiniti - trenutno se baš i nema¬mo za što uhvatiti.
- Ako ti sestra ima mobitel uza sebe, trebat će otprilike petnaest minuta da se odredi gdje se nalazi.
- Što ako je mobitel isključen?
- Ako je noviji model, svejedno se može pronaći. Postoje i drugi načini kako da nekog pronađeš... transakcije na bankomatu, broj socijalnog osiguranja, korištenje kredit¬nih kartica...
Bilo mi je nelagodno zbog nečeg u njegovom hladnom, racionalnom tonu. Imao je mentalni sklop lovca, pomisli¬la sam.
Misleći na Taru, brineći se zbog nje, masirala sam si sljepoočnice koje su me boljele te sam na nekoliko sekundi zažmirila. - Ako ju ne pronađem do sutra - počet ću raz¬mišljati u tom smjeru.
- Jesi li već jela? - čula sam kako Jack pita.
- Ništa osim grickalica iz minibara.
- Želiš li izaći na večeru?
- S tobom? - Uhvatio me nespremnu tim pitanjem te sam ga iznenađeno pogledala. - Sigurno ti je dosadno večeras. Zar nemaš harem u koji trebaš otići ili nešto slično?
Jack me promatrao izoštrenog pogleda.
Istog trena mi je bilo žao. Nisam htjela zvučati bezobra¬zno. Ali u stanju fizičke i psihičke iscrpljenosti, više nisam imala takta.
Prije nego što sam se uspjela ispričati, Jack je tiho re¬kao: - Jesam li ti učinio nešto loše, Ella? Osim što sam ti pomogao da pronađeš hotelsku sobu i što sam pristao na bezrazložan test utvrđivanja očinstva?
- Ja ću platiti sobu. I test očinstva. I da je baš tako be¬zrazložan, sigurno ne bi pristao da ga napraviš.
- Možda sada odustanem. Ne mislim podnositi ovakve stvari, čak ni za besplatni obris sluznice obraza.
Ponizno sam se nasmiješila. - Zao mi je - rekla sam. -Gladna sam i neispavana. Uopće se nisam imala vremena pripremiti za ovo. Ne mogu pronaći sestru, majka mi je luda, a dečko mi je u Austinu. Bojim se da ti ispaštaš zbog mojih nagomilanih frustracija. I mislim da podsvjesno u tebi vidim sve one tipove koji su mi mogli napumpati sestru.
Jack me pogledao pun sarkazma. - Puno je lakše napum¬pati nekoga kada se ustvari seksaš s tom osobom.
- Već smo zaključili da nisi sto posto siguran jesi li spa-vao s Tarom ili ne.
- Ja jesam sto posto siguran. Jedino što smo zaključili je da mi ne vjeruješ.
Ponovno sam morala potisnuti osmijeh. - Hvala na ponu¬di za večeru. Ali kao što vidiš, nisam prikladno odjevena za izlazak. I ne samo da mi je dosta vući okolo ovo teško dijete, nego me nikamo ne bi mogao odvesti jer sam veganka, a u Houstonu nitko ne zna kuhati bez životinjskih sastojaka.
Na spomen večere, apetit mi se sigurno još povećao jer mi je želudac baš u tom trenutku odlučio ispustiti glasan, neugodan zvuk. Osramoćena, stisnula sam ošit. U istom trenu iz kreveta se začuo plač, i ja sam pogledala u smjeru odakle je dolazio. Luke se probudio i mahao ručicama.
Pojurila sam prema hladnjaku, uzela bočicu i stavila je u posudu s vrućom vodom. Dok se mliječna formula grija¬la, Jack je otišao do kreveta i uzeo Lukea. Držeći ga sigur¬no i spretno, Jack je nježno šaptao djetetu. Nije pomoglo. Luke je počeo vrištati, usta su mu bila širom otvorena, a oči čvrsto zatvorene.
- Nema smisla da ga pokušavaš umiriti. - Kopala sam po torbi za pelene tražeći podbradnik. - Samo vrišti sve glasnije i glasnije dok ne dobije ono što želi.
- Kod mene to uvijek pali - rekao je Jack.
Nakon nekoliko minuta, uzela sam bočicu iz posude, provjerila je li sadržaj vruć i sjela na tapeciranu stolicu. Jack mi je donio Lukea i stavio mi ga u ispružene ruke. Beba je desnima obuhvatila silikonsku dudu i počela jesti.
Jack je stajao pokraj mene i pronicljivo me gledao. -Zašto si veganka?
Iz iskustva sam znala da se razgovor koji je započeo tim pitanjem nikada nije odvijao u dobrom smjeru.
- Radije ne bih o tome.
- Nije se lako pridržavati te prehrane - rekao je Jack. -Pogotovo ne u Teksasu.
- Varam - priznala sam. - Ali samo malo. Malo masla¬ca ovdje, malo pomfrita ondje.
- Ne smiješ jesti pomfrit?
Odmahnula sam glavom. - Nikada ne možeš biti siguran jesu li prženi u istom ulju kao i riba ili meso. - Pogledala sam u Lukea, milujući vršcima prstiju majušne ruke koje su pridržavale bočicu. Trbuh mi se ponovno oglasio, sada još glasnije nego prvi put. Pocrvenjela sam od srama.
Jackove obrve su se podigle. - Zvuči kao da danima ni¬si jela, Ella.
- Umirem od gladi. Uvijek sam gladna. - Uzdahnula sam. - Razlog zašto sam veganka je taj što mi je dečko Dane vegan. Nikada se ne osjećam sita više od dvadeset minuta i teško mi je održavati energiju.
- Zašto onda to radiš?
- Volim zdravstvene prednosti koje ima ta prehrana. Kolesterol i krvni tlak su mi stvarno niski. A i savjest mi je mirnija kada ne jedem životinjske proizvode.
- Znam jako dobre pripravke za mirnu savjest - rekao je.
- Sigurna sam da znaš.
- Čini mi se da bi jela meso da ti nema dečka.
- Vjerojatno bih - priznala sam. - Ali slažem se s Daneovim obrazloženjima u vezi toga, i većinu vremena to mi nije problem. Nažalost, podložna sam iskušenju.
- To mi se sviđa kod žene. Gotovo da ti nadoknađuje ono u vezi savjesti.
Na to sam se morala nasmijati. Kakva hulja, pomislila sam. Prvi put to mi je bilo privlačno kod muškarca. Kada su nam se pogledi susreli, podario mi je takav prekrasan osmijeh da ga se moglo smatrati metodom prvi povećanju plodnosti. Čak mi je i trbuh prestao zavijati.
Čaroban DNK, žalosno sam se podsjetila.
- Jack, sada bi trebao ići.
- Neću ostaviti izgladnjelu ženu bez jela, samo s usta¬jalim grickalicama iz minibara. A u ovom hotelu sigurno nećeš naći ništa za vegane.
- Dolje je restoran.
- Da, u kojem poslužuju samo odreske.
- Sigurno imaju zelenu salatu. A možda i voćnu salatu.
- Ella - prijekorno me pogledao. - Sigurno možeš poje¬sti više od toga.
- Da. Ali imam određena načela. I pokušavam ih se pri¬državati. Osim toga, naučila sam da svaki put kada skre¬nem s puta, jako mi se teško vratiti na pravi put.
Jack me gledao dok mu se na usnama zadržavao osmijeh. Polagano je posegnuo za kravatom, otpustio čvor i skinuo je. Zacrvenjela sam se po cijelom licu dok sam ga gledala. Opušteno je složio kravatu i stavio ju u džep odijela.
- Što radiš? - uspjela sam pitati.
Jack je skinuo jaknu i stavio ju na stolicu. Imao je gra¬du entuzijastičnog pustolova, tijelo mu je bilo vitko i čvr¬sto. Nedvojbeno se ispod konzervativnog poslovnog odi¬jela nalazio mišić do mišića. Dok sam buljila u mišićavog mužjaka ispred sebe, osjetila sam kako me protiv moje vo¬lje obuzima osjećaj privlačnosti, evolucijski rudiment star milijune godina.
- Pokušavam saznati koliko si uistinu podložna isku¬šenju.
Nervozno sam se nasmijala. - Slušaj, Jack, ja ne... Stavio je prst na usta da me ušutka te je uzeo telefon. Nazvao je, pričekao trenutak, a onda otvorio kožnu knjigu s hotelskim uslugama. - Posluga u sobu za dvoje - re¬kao je na telefon.
Nisam mogla vjerovati. - Ne sviđa mi se baš ta zamisao.
- Zašto ne?
- Zbog tvoje zavodničke reputacije.
- Protratio sam mladost - priznao je. - No to me čini zanimljivim društvom za večeru. - Ponovno je obratio po¬zornost na telefon. - Da, na trošak sobe.
- Ni ta mi se zamisao baš ne sviđa - rekla sam.
Jack me pogledao. - Šteta. To je uvjet za moj odlazak doktoru sutra. Ako želiš uzorak mojih stanica s unutarnje strane obraza, morat ćeš me počastiti večerom.
Razmišljala sam o tome na trenutak. Večera s Jackom Travisom... sami u hotelskoj sobi.
Pogledala sam Lukea, koji je revno mljackao pijući iz bočice. Držala sam bebu, bila sam umorna i loše volje i ni¬sam se mogla sjetiti kada sam se zadnji put počešljala. Bilo je jasno da neću pobuditi seksualno zanimanje kod Jacka Travisa. I on je imao naporan dan i bio je gladan. Vjerojatno je bio tip osobe koja ne voli jesti sama.
- U redu - nevoljko sam rekla. - Ali bez mesa, ribe ili
mliječnih proizvoda. I bez maslaca i jaja. I bez meda. - Zašto? Pčele nisu životinje. - Ali su artropodi. Baš kao jastozi i rakovi. - Bože dragi... - pozornost mu je odvratila osoba na te¬lefonu. - Da. Uzet ćemo bocu Hobbsovog caberneta.
Pitala sam se koliko će me to koštati. - Možeš li pitati sadrži li tragove životinjskih proizvoda koji se koriste za razbistrivanje?
Jack je ignorirao to pitanje i nastavio s narudžbom. -Počet ćemo s meko kuhanim pačjim jajima i chorizo kobasicom. I dva odreska s kosti od govedine uzgajane na paš¬njaku. Srednje pečene.
- Što? - Oči su mi se razrogačile. - Što to radiš?
- Naručujem nekoliko odrezaka najbolje govedine u SAD-u - objasnio mi je. - To se zove bjelančevine.
- Ti okrutni gade - uspjela sam reći, dok mi se u usti¬ma stvarala slina. Nisam se mogla sjetiti kada sam zadnji put jela odrezak.
Pročitavši moj izraz lica, Jack se nasmiješio i vratio po¬zornost na telefon. - Pečeni krumpir - rekao je. - Punjeni. Vrhnjem, slaninom...
- I sirom - čula sam kako omamljeno govorim. Pravim sirom koji se topi. Progutala sam slinu.
- I sirom - ponovio je Jack. Pogledao me sa zločestim sjajem u očima. - A za desert?
Nestala je svaka pomisao na otpor. Ako sam već misli¬la prekršiti svako vegansko pravilo i prehrambena načela i izdati Danea u tom procesu, onda sam to trebala napra¬viti kako treba.
- Nešto čokoladno - čula sam kako govorim bez daha. Jack je pogledao jelovnik. - Dva komada čokoladne tor-
te. Hvala. - Odloživši telefon, uputio mi je pobjedonosni pogled.
Još nije bilo kasno. Mogla sam inzistirati da otkaže moju polovicu narudžbe i zamijeni je zelenom salatom, običnim krumpirom i kuhanim povrćem. No poklenula sam pri po¬misli na goveđi odrezak.
- Koliko će im trebati da mi donesu odrezak? - pita¬la sam.
- Trideset pet minuta.
- Trebala sam te poslati kvragu - promrmljala sam.
Samozadovoljno se nasmiješio. - Znao sam da nećeš.
- Kako si znao?
- Jer se žene koje su spremne malo varati uvijek mogu nagovarati da puno varaju. - Jack se nasmijao kada sam se namrštila. - Opusti se, Ella. Dane to nikada ne mora saznati.
To što mi je Dane bez ironije predložio da se dobro nas¬pavam bio je samo znak njegovog neiskustva s djecom. Moj je nećak imao pravi poremećaj spavanja. Bila mi je to bez iznimke najgora noć u životu, koja se sastojala od niza naglih buđenja i plača i pripremanja mliječne hrane i hranjenja i podrigivanja i mijenjanja pelena i onda nakon otprilike pet minuta odmora sve je išlo ispočetka. Nije mi bilo jasno kako netko može preživjeti nekoliko mjeseci ovo¬ga. Nakon jedne noći bila sam potpuno uništena.
Ujutro sam se otuširala, namjestivši vodu na gotovo kipu-ću, nadajući se da će mi olakšati bol u mišićima. Poželjevši da sam ponijela malo dojmljiviju odjeću, obukla sam jedi¬no čisto što sam imala: traperice, bijelu pamučnu košulju i kožne balerinke. Češljala sam kosu dok nije postala uredna i glatka i pogledala sam u oronulo lice bijelo kao snijeg. Oči su mi bile toliko nadražene i suhe da nisam htjela staviti leće. Odlučila sam se za naočale, za praktične pravokutne naočale sa žicanim okvirom.
Raspoloženje mi se nije poboljšalo kada sam došla u ku¬hinju, noseći Lukea u nosiljci, i ugledala majku kako sjedi za stolom. Prsti su joj bili okovani prstenjem, kosa nakovrčana i pošpricana lakom. Nosila je kratke hlačice, noge su joj bile glatke i osunčane, a na jednom od pedikiranih nožnih prstiju koji se vidio kroz otvorene sandale sjajio se mali kristalni nožni prsten.
Lukeovu sam nosiljku stavila na pod pokraj druge stra¬ne stola, dalje od nje.
- Ima li dijete drugu odjeću? - pitala sam. - Jednodijelno odjeke mu je prljavo.
Mama je odmahnula glavom. - U ulici ima diskont. Ondje mu možeš kupiti neke stvari. Trebat će ti veliko pa¬kiranje pelena - u ovoj dobi ih puno troše.
- Ma nemoj me zezati - rekla sam iscrpljeno, uputivši se prema posudi za kavu.
- Jesi sinoć razgovarala s Lizom? -Aha.
- Sto je rekla?
- Misli da je Tara dobro. Danas će nazvati neke ljude i pokušati je pronaći.
- Što je s djetetovim ocem?
Već sam odlučila da joj neću spominjati moguću umije¬šanost Jacka Travisa. Jer ako sam htjela pobuditi majčino zanimanje i osigurati neželjeno uplitanje, samo sam treba¬la spomenuti ime bogataša.
- Još se ne zna - rekla sam opušteno.
- Kamo ćeš danas?
- Čini se da ću potražiti hotelsku sobu. - Nisam to rekla optužujućim tonom. Nisam morala.
Njezino se vitko tijelo ukočilo u stolici. - Muškarac s kojim se viđam ne smije saznati za ovo.
- Zato što si baka? - Naslađivala sam se gledajući ka¬ko se grči pri spomenu te riječi. - Ili zato što Tara nije bila udana kada je rodila?
- I jedno i drugo. Mladi je od mene. I konzervativan. Ne bi razumio da se ne može puno toga učini s buntov¬nom djecom.
- Mama, Tara i ja već neko vrijeme nismo djeca. - Popila sam gutljaj crne kave, a gorki je napitak prouzrokovao osje¬ćaj odvratnosti. Živeći s Daneom, nevoljko sam se privi-kla na ublažavanje napitka sa sojinim mlijekom. Kvragu, pomislila sam i posegnula za vrhnjem koje je stajalo na kuhinjskom elementu. Natočila sam si pristojnu količinu u kavu.
Mamina našminkana usta pretvorila su se u tanke, su¬he crte. - Oduvijek si bila sveznalica. E pa sada ćeš naučiti koliko toga ne znaš.
- Vjeruj mi - promrmljala sam - ja ću prva priznati da nemam pojma o ovim stvarima. Nikad se nisam bavila ti¬me. Ovo nije moje dijete.
- Onda ga daj socijalnoj službi. - Postajala je razdražlji¬va. - Što god se dogodi s njim, ti ćeš biti kriva, ne ja. Riješi ga se ako se ne možeš nositi s odgovornošću.
- Mogu se nositi - rekla sam tihim glasom. - U redu je, mama. Pobrinut ću se za njega. Ne moraš se ništa bri¬nuti.
Povukla se kao dijete koje su umirili lizalicom. - Morat ćeš naučiti istim načinom kao i je - rekla je nakon nekoli¬ko trenutaka, namještajući nožni prsten. U glasu joj se čuo tračak zadovoljstva kada je dodala: - Težim načinom.
Već je bilo strašno vruće. Povela sam Lukea u diskont, gdje se neprestano derao i ljutito vrpoljio u ofucanoj spužvom obloženoj sjedalici za dijete koja je bila pričvršćena za ruč¬ke kolica. Napokon se smirio kada smo otišli - umirilo ga je podrhtavanje kolica dok su kotačići zveckali po grubom asfaltu na parkiralištu.
Vani je zrak bio strašno vruć, dok su unutarnje prostorije bile polarno rashlađene klima-uredajem. Kako smo ulazili i izlazili, naizmjence se znojeći i sušeći, na kraju smo bili prekriveni slojem ljepljive soli. Luke i ja bili smo ružičaste boje kao kuhani škampi.
I u tom ću stanju upoznati Jacka Travisa.
Nazvala sam Ližu, nadajući se da je uspjela nabaviti nje¬gov telefonski broj.
- Heidi mi ga nije htjela dati - rekla je Liza nezadovolj¬nim tonom. - Kako je nesigurna - mislim da se boji da ću pokušati nešto s njim! Morala sam se ugristi za jezik da joj ne kažem koliko sam prilika imala da ga zavedem ali nisam zbog našeg prijateljstva. Osim toga, jako dobro zna da Jacka Travisa ima dovoljno za sve.
- Čudo da čovjek uopće ima vremena za spavanje.
- Jack otvoreno kaže da se ne može vezati samo za jed¬nu ženu, pa nitko to od njega ni ne očekuje. No Heidi jako dugo izlazi s njim. Mislim da se uvjerila da ga može natje¬rati da ispljune zaručnički prsten.
- Kao kuglicu dlake - rekla sam, zabavljajući se. - E pa, ne¬ka joj je sa srećom. Ali kako ću ja stupiti u kontakt s njim?
- Ne znam, Ella. Osim da mu upadneš u tvrtku i zatra¬žiš da ga vidiš, ništa mi drugo ne pada na pamet.
- Srećom, imam razvijene vještine upadanja.
- Budi oprezna - rođakinja je pažljivo rekla. - Jack je dobar, ali ne da se maltretirati.
- Nisam ni mislila - složila sam se, a želudac mi se gr-čio od nervoze.
Promet u Houstonu imao je svoje tajanstvene posebnosti. Samo uz nevjerojatno poznavanje i ogromno iskustvo mo¬gli biste proći kroz njih. Naravno, Luke i ja zapeli smo u stani-kreni prometu zbog kojeg se vožnja koja inače traje petnaest minuta pretvorila u onu od četrdeset pet.
Kada smo došli do umjetničkog, blistavog zdanja na 1800 Main, Luke je zavijao, a smrad je ispunio auto, po¬kazujući da će dijete neizbježno imati prljave pelene u naj¬gorem mogućem trenutku na najgorem mogućem mjestu.
Odvezla sam nas u podzemnu garažu, no sve je bilo zau¬zeto, pa sam morala izaći van. Vozeći dalje niz ulicu, našla sam javno parkiralište. Nakon što sam se parkirala na jed¬no mjesto u razini ulice, uspjela sam promijeniti Lukeovu pelenu na stražnjem sjedalu Priusa.
Nosiljka kao da je imala petsto kilograma dok sam ju vukla ulicom do zgrade. Opalio me ledeni zrak kada sam ušla u luksuzno predvorje, koje je bilo u mramoru i bruše-nom čeliku i sjajnom drvu. Nakon što sam bacila pogled na ostakljeni popis ureda, živahno sam prišla recepciji. Znala sam da nema šanse da će pustiti nepoznatu žensku da sa¬mo tako odleprša do dizala bez zakazanog sastanka i bez neke veze.
- Gospođice - jedan od muškaraca na recepciji pokazao mi je da dođem.
- Netko će doći po nas - veselo sam rekla. Posežući u torbu koja mi je visjela na ramenu, izvadila sam vrećicu s prljavom pelenom. - Imali smo nezgodu, je li toalet u bli¬zini?
Problijedivši pri pogledu na kvrgavu vrećicu, muškarac me užurbano uputio prema toaletu koji se nalazio pokraj dizala.
Nakon što smo prošli recepciju, odvukla sam Lukea do dva reda dizala. Čim su se vrata otvorila, ušli smo unutra zajedno s još četvero ljudi.
- Koliko je stara? - pitala je žena u elegantnom crnom kostimu, smiješeći se.
- Star - rekla sam. - Tjedan dana.
- Jako dobro se držite, s obzirom na to da ste tek ro¬dili.
Na trenutak sam pomislila da objasnim kako ja nisam majka, no to bi moglo dovesti do drugog pitanja, a nisam htjela objašnjavati ni jedan dio okolnosti u kojima smo se Luke i ja našli. Pa sam se samo nasmiješila i promrmljala: - Da, hvala, odlično se osjećamo. - Sljedećih nekoliko se¬kundi razmišljala sam o tome kako je Tara, je li zacijelje-la nakon poroda. Došli smo do jedanaestog kata, a ja sam iznijela Lukea iz dizala i prošla s njim pokraj vrata tvrtke Travis Management Solutions.
Ušli smo u miran prostor uređen prirodnim bojama, s tapeciranim namještajem. Odložila sam Lukeovu nosilj¬ku, protrljala bolnu ruku i prišla recepcionarki. Lice joj je bilo pristojna maska. Linija crne olovke za oči na kap¬cima protezala se u kutovima očiju tako da je imala kva¬čice, koje kao da su bile dio popisa kroz koji je prolazila svako jutro. Desno oko?... kvačica. Lijevo oko?... kvačica. Nasmiješila sam joj se u nadi da je moj osmijeh govorio da sam moderna žena.
- Znam da je ovo neočekivano - rekla sam, vraćajući na¬očale koje su mi počele kliziti po nosu - ali moram vidjeti gospodina Travisa, hitno je. Nemam zakazani sastanak. Samo mi treba pet minuta. Ja sam Ella Varner.
- Poznajete li gospodina Travisa?
- Ne poznam. Uputila me prijateljica prijateljice.
Lice joj je i dalje bilo bezizražajno. Napola sam očekiva¬la da će posegnuti rukom ispod stola i stisnuti sigurnosno dugme. Svaki tren bi kroz vrata mogli upasti muškarci u smeđim uniformama i odvući me.
- Zašto trebate gospodina Travisa? - pitala je recepci¬onarka.
- Sigurna sam da ne bi htio da vam kažem prije nego što on to čuje.
- Gospodin Travis je na sastanku.
- Pričekat ću ga.
- Na dugačkom sastanku - rekla je.
- Nema veze. Uhvatit ću ga u pauzi.
- Morat ćete zakazati sastanak i vratiti se drugi put.
- Kada je sljedeći put slobodan?
- Raspored mu je popunjen za sljedeća tri tjedna. Možda će biti nešto krajem mjeseca...
- Ovo ne može čekati do kraja dana - ustrajala sam. -Gledajte, treba mi samo pet minuta. Došla sam iz Austina. Bavim se nečim hitnim, nečim što gospodin Travis mora saznati... - prekinula sam kada sam vidjela njezino bezi¬zražajno lice.
Mislila je da sam luda.
I ja sam to počela misliti.
Iza mene beba je počela plakati.
- Morate ga smiriti - rekla je recepcionarka s krajnjom hitnosti.
Otišla sam do Lukea, podigla ga i iz torbe za pelene uzela bočicu. Nisam ju mogla ugrijati, pa sam mu gurnu¬la dudu u usta.
No mom se nećaku to nije dopalo. Izbacivši plastičnu dudu iz usta, počeo je cmizdriti.
- Gospođice Varner - rekla je recepcionarka uznemi¬reno.
- Bočica mu je hladna. - Ponizno sam se nasmiješila. - Prije nego što nas otjerate, možete li je molim vas ugri-jati? Samo je na minutu stavite u šalicu s toplom vodom? Molim vas?
Kratko je, oštro uzdahnula. - Dajte mi je. Odnijet ću je u čajnu kuhinju.
- Hvala. - Smireno sam joj se nasmiješila, no ona je to zanemarila i otišla.
Šetala sam po recepciji, nježno ljuljala Lukea, pjevušila mu, radila sve čega sam se mogla sjetiti da ga umirim. -Luke, nikamo te ne mogu voditi. Uvijek napraviš scenu. I nikada me ne slušaš. Mislim da bi se trebali početi viđati s drugim ljudima.
Svjesna da netko dolazi iz jednog od hodnika koji su se granali s recepcije, zahvalno sam se okrenula. Pretpostavila sam da je recepcionarka i da se vraća s bočicom. Umjesto nje, ugledala sam tri muškarca, obučena u tamna, skupo¬cjena odijela. Jedan je bio svijetle puti i mršav, drugi nizak i debeljuškast, a treći je bio najdomljiviji muškarac kojeg sam ikad vidjela.
Bio je visok i krupan, utegnutih mišića, ležerno muževan, tamnih očiju i guste, uredno ošišane, crne kose. Njegovo držanje - samouvjereni hod, opuštena ramena - pokazivalo jeda je bio naviknut da bude glavni. Zastao je usred razgo-vora i pozorno me pogledao, a meni je stao dah. Pocrvenjela sam, a žila na vratu mahnito je počela pulsirati.
Samo jedan pogled bio mi je dovoljan da zaključim tko i što je. Tipični alfa mužjak, onakav kakav je prije približ¬no pet milijuna godina ubrzavao evoluciju povalivši sva¬ku žensku na vidiku. Oni su šarmirali, zavodili i ponašali se kao gadovi, nd žene su svejedno bile biološki nemoćne odoljeti njihovim čarobnim genima.
I dalje zureći u mene, muškarac je progovorio dubokim glasom od kojeg sam se naježila. - Mislio sam da čujem bebu ovdje negdje.
- Gospodine Travis? - jasno sam pitala, natežući plač¬ljivog nećaka.
Kratko je kimnuo.
- Nadala sam se da ću vas uhvatiti između dva sastan¬ka. Ja sam Ella. Iz Austina. Ella Varner. Moram nakratko razgovarati s vama.
Recepcionarka je dolazila iz drugog hodnika s plastič¬nom bočicom u ruci. - O, Bože - promrmljala je, žureći se. - Gospodine Travis, žao mi je...
- U redu je - rekao je Travis, pokazujući joj da mi da bočicu.
Uzela sam ju i na zglob nakapala nekoliko mlakih kapi, kako mi je mama rekla, te gurnula dudu u bebina usta. Luke je zadovoljno roktao i upao u tišinu zauzet sisanjem.
Ponovno pogledavši u Travisove oči, koje su bile tamne i bogate poput crnog meda, upitala sam: - Mogu li razgo¬varati s vama nekoliko minuta?
Travis me je pomno proučavao. Zapanjile su me njegove proturječnosti: skupa odjeća i odvažan, dobar izgled, kao da mu nedostaje profinjenosti. Bio je nemilosrdno muževan na način koji kao da je govorio da ili se trebaš vraški potru¬diti da mu budeš u milosti ili da mu se makneš s očiju.
Morala sam ga usporediti s Daneom, kod kojega su opu¬štena privlačnost i mekana bradica uvijek djelovali umiru-juće i pristupačno. Kod Jacka Travisa ništa nije djelovalo umirujuče. Osim možda dubokog raskošnog baritona.
- Ovisi - rekao je Travis opušteno. - Mislite mi nešto prodati? - Govorio je teškim teksaškim naglaskom - slova su mu ispadala iz riječi kao jabuke sa stabla.
- Neću. Ovo je osobno.
Tračak bezbrižnog smiješka nazirao mu se na usnama. - Osobne stvari obično rješavam poslije pet.
- Ne mogu čekati toliko dugo. - Duboko sam udahnula prije nego što sam hrabro dodala: - I trebala bih vas upo¬zoriti da ako me se riješite sada, imat ćete poslije posla sa mnom. Vrlo sam uporna.
Na usnama mu se zadržao tračak osmijeha dok se okre¬tao prema drugim muškarcima. - Hoćete me molim vas pričekati u kafiću na sedmom katu?
- Nema problema - jedan je rekao energičnim britan¬skim naglaskom. - Nikada nam ne smeta dangubljenje u kafiću. Da naručim za tebe, Travis?
- Da, mislim da ovo neće dugo trajati. Dos Equis, kriš¬ka limete, čaša ne treba.
Kada su muškarci otišli, Travis je svu svoju pozornost usmjerio na mene. Iako sam bila srednje visine, teško bi se moglo reći niska, bio je puno viši od mene. - Moj ured.
- Pokazao mi je da krenem prije njega. - Zadnja vrata na desnoj strani.
Noseći Lukea, otišla sam u ured u kutu zgrade. Široka lepeza prozora otkrivala je pogled na grad, a od staklene izrade odbijale su se zrake neumornog sunca. Za razliku od sterilne recepcije, ured je bio lijepo namješten, s udobnim kožnim stolicama, hrpom knjiga i fascikala i obitelj¬skim slikama u crnim okvirima.
Nakon što mi je namjestio stolicu, Travis je napola sjeo na stol, ispred mene. Crte lica bile su mu naglašene, nos je bio ravan i prilično velik, a vilica gotovo bolno pravilna.
- Obavimo to na brzinu, Ella iz Austina - rekao je. -Moram sklopiti važan posao i ne želim da me oni dečki čekaju.
- Upravljat ćete nekretninama za njih?
- Lancem hotela. - Pogled mu je zastao na Lukeu. -Možda biste trebali namjestiti bočicu, ulazi joj zrak.
Namrštila sam se i namjestila bočicu. - To je dečko. Zašto svi misle da je curica?
- Zato što nosi Hello Kitty čarapice. - U glasu mu se čulo neodobravanje.
- To su bile jedine njegove veličine - rekla sam.
- Ne možete dečku odjenuti ružičaste čarapice.
- Star je samo tjedan dana. Zar se već moram brinuti o spolnoj diskriminaciji?
- Zaista si iz Austina, zar ne? - pitao je ironično. - Kako ti mogu pomoći, Ella?
Objašnjavanje je bio težak i ogroman zadatak, da sam jedva znala gdje da počnem. - Samo da se pripremite - re¬kla sam službenim tonom - priča koju ću vam ispričati za¬vršava bolnim udarcem.
- Naviknuo sam se na to. Nastavi.
- Moja sestra je Tara Varner. Izašli ste s njom prošle godine. - Vidjevši da mu to ime nije bilo poznato, doda¬la sam: - Znate Lizu Purcell?... Ona mi je rođakinja. Ona vam je namjestila s Tarom.
Travis je razmislio na trenutak. - Sjećam se Tare - na¬pokon je rekao. - Visoka, plavuša, duge noge.
- Točno. - Vidjevši da je Luke popio sve, praznu boči¬cu stavila sam u torbu za pelene i stavila dijete na rame da podrigne. - Ovo je Tarin sin. Luke. Rodila ga je, ostavila ga mojoj majci i nekamo otišla. Pokušavamo ju pronaći. Za to vrijeme pokušavam djetetu stvoriti normalne uvje¬te za život.
Travis je bio vrlo miran. Ozračje u uredu poprimilo je neprijateljski ton. Vidjela sam da me doživio kao prijetnju, ili možda samo kao gnjavažu. Bilo kako bilo, na ustima mu se sada nazirao prezir.
- Mislim da shvaćam koji bolni udarac mi misliš zadati - rekao je. - Nije moj, Ella.
Prislila sam da zadržim pogled na tim uznemirujućim crnim očima. - Tara kaže da je.
- Prezime Travis nadahnjuje mnoge žene da primijete sličnost između mene i njihove djece koja nemaju oca. Ali nije moguće iz dva razloga. Kao prvo, nikada se ne seksam da ne opašem pucaljku.
Unatoč ozbiljnosti razgovora, htjela sam se nasmijati na taj izraz. - Mislite na kondom? Ta metoda zaštite nije posve sigurna: prosječna neuspješnost iznosi petnaest posto.
- Hvala, profesorice. Ali ja svejedno nisam otac.
- Kako možete biti sigurni?
- Zato što nikad nisam spavao s Tarom. Tu noć kada sam ju izveo previše je popila. A ja ne spavam sa ženama u takvom stanju.
- Stvarno - rekla sam sumnjičavo.
- Stvarno - tiho je odgovorio.
Luke je podrignuo i smjestio se uz moj vrat kao vreća krumpira.
Pomislila sam na ono što mi je Liza rekla o hiperaktiv-nom ljubavnom životu Jacka Travisa, o njegovom goto¬vo mitološkom osvajanju i nisam mogla spriječiti ciničan osmijeh. - Zato što imate visoka načela? - zajedljivo sam upitala.
- Ne, gospodo. Samo volim da žena sudjeluje.
Na trenutak sam ga morala zamisliti s nekom ženom, kakvo sudjelovanje on to očekuje i bila sam nezadovoljna kada sam osjetila da mi crvena boja preplavljuje lice. Samo se pogoršalo kada me pogledao sa zanimanjem, kao da sam nespretan kriminalac kojeg je upravo uhvatio na djelu.
Zbog toga sam postala još odlučnija da ustrajem. -Jeste li što pili te noći kada ste izašli s Tarom?
- Vjerojatno.
- Onda vam je rasuđivanje bilo oslabljeno. Vjerojatno i sjećanje. Nema šanse da možete biti potpuno sigurni da se ništa nije dogodilo. I nema pravog razloga da vam vje¬rujem.
Travis je šutio, i dalje zureći u mene. Shvatila sam da mu nije promaknuo ni jedan detalj - podočnjaci, stvrdnuta pljuvačka djeteta na ramenu, nesvjestan način kojim sam stavila ruku na Lukeovu glavu.
- Ella - tiho je rekao - sigurno nisam jedini muškarac kojem ovo govorite.
- Niste - priznala sam. - Ako se ispostavi da vi niste otac, onda ću to ispričati ostalim sretnim kandidatima i natjerati ih da naprave test utvrđivanja očinstva. Ali dajem vam pri¬liku da to napravite odmah, bez ikakve gužve i publiciteta. Testirajte se, i ako bude po vašem, vi niste u igri.
Travis me gledao kao da sam onaj majušni zeleni gušter koji trči po pragovima teksaških kuća. - Moji odvjetnici vas mjesecima mogu vrtjeti u krug, dušo.
Podrugljivo sam mu se nasmiješila. - Hajde, Jack. Nemoj mi uskratiti užitak gledanja kako daješ uzorak za DNK analizu. Još ću i platiti za to.
- Ta bi me ponuda mogla zanimati - rekao je - ako uklju¬čuje nešto zanimljivije od obrisa sluznice obraza.
- Žao mi je. Da barem mogu povjerovati da nisi spa¬vao s Tarom. Ali ako jesi, nisi baš motiviran da to priznaš, zar ne?
Zurio je u mene očima boje pržene kave. Vruć, nepoznat osjećaj prostrujao mi je kralješnicom.
Jack Travis bio je velik, seksi pastuh i nema sumnje da bi mu moja sestra dala sve što je tražio. I nije me bilo briga što je Travis opasao svoju pucaljku, mogao ju je i dvaput opasati ili svezati u čvor. Žena bi vjerojatno mogla zatrud-njeti samo da joj namigne.
- Ella, dopusti mi... - Zapanjila sam se kada je posegnuo prema mojim naočalama i nježno ih skinuo s mojega lica. Pogledala sam ga kroz zbunjenu mutnoću i shvatila da ma¬ramicom čisti umrljana stakla. - Tako - promrmljao je i pažljivo ih vratio na moje lice.
- Hvala - uspjela sam prošaputati, imajući novi, nevje- rojatan pogled na njega.
- U kojem ste hotelu? - čula sam kako pita, i pokušala sam se pribrati.
- Još ne znam. Naći ću nešto nakon što odem odavde.
- Nećeš. U Houstonu se održavaju dvije konvencije. Ako nemaš vezu, morat ćeš voziti do Pearlanda da nadeš sobu.
- Nemam vezu - priznala sam.
- Onda trebaš pomoć.
- Hvala, ali...
- Ella - prekinuo me nepopustljivim tonom. - Nemam vremena raspravljati se s tobom. Žali se kasnije koliko god želiš, ali sada, šuti i pođi za mnom. - Ustao je i posegnuo za djetetom.
Blago zbunjena, još sam čvršće uhvatila Lukea.
- U redu je - Travis je promrmljao. - Držim ga. Njegove velike ruke kliznule su između mene i djeteta,
vješto uhvatile Lukeovo mlohavo tijelo i stavile ga u no¬siljku na podu. Iznenadila me lakoća kojom je Travis ru¬kovao s djetetom, kao i moja jaka svjesnost njegove poja¬ve. Njegov miris, svjež poput cedra i čiste zemlje, poslao je signal užitka mom mozgu. Vidjela sam izdanke brade ko¬ju ni najbolji brijaći aparat ne bi mogao ukloniti, i vidjela sam kako su mu gusti pramenovi crne kose ošišani u krat¬ke, uredne slojeve.
- Očito imaš iskustva s djecom - rekla sam, dok sam hvatala torbu za pelene, pobrinuvši se da je zaporak pot¬puno zatvoren.
- Imam nećaka. - Travis je čvrsto opasao Lukea i s la¬koćom podigao tešku nosiljku. Ne pitavši za dopuštenje, izašao je iz ureda i zastao pred jednim vratima u hodni¬ku. - Helen - obratio se jednoj ženi kestenjaste kose koja je sjedila za stolom na kojoj je bila hrpa fascikala - ovo je gospođica Ella Varner. Nadi joj hotelsku sobu za sljedećih nekoliko dana. Nešto blizu.
- Da, gospodine. - Helen mi se ravnodušno nasmiješila i uzela telefon.
- Ja plaćam - ubacila sam se. - Treba li vam broj moje kreditne kartice, ili...
- Pojedinosti ćemo srediti kasnije - rekao je Travis. Odveo me do recepcije, stavio Lukea pokraj stolice i po¬kazao mi da sjednem. - Čekaj tu kao dobra curica - pro¬mrmljao je - dok Helen sve sredi.
Dobra curica? Usta su mi se otvorila od njegovog na¬mjernog šovinizma. Prostrijelila sam ga pogledom, no moj ozlojeđen odgovor preduhitren je kada sam vidjela da je točno znao kako ću reagirati. Također je znao da nisam u poziciji da se vrijeđam.
Posegnuvši za novčanikom, Travis je izvukao posjetnicu i dao mi je. - Moj broj mobitela. Čujemo se navečer.
- Znači pristaješ na test očinstva? - upitala sam. Travis me pogledao, a oči su mu bile ispunjene izazo¬vom.
- Nisam znao da imam izbora - rekao je, i otišao dugim, laganim korakom.
Četvrto poglavlje
Hotelska soba koju mi je rezervirala Helen bila je luksu¬zan apartman s odvojenim dnevnim boravkom i čaj¬nom kuhinjom opremljenom sudoperom i mikrovalnom. Jedan pogled na hotel - odmaralište građeno u europskom stilu, smješteno u kompleksu Galleria - bio je dovoljan da shvatim da će moj maksimum na kartici biti dosegnut za nekoliko sati. A možda i minuta.
Ali apartman je bio veličanstven, podovi raskošno oblo¬ženi tepisima, kupaonica mramornim pločicama i opremlje¬na preparatima za kupku.
- Vrijeme za zabavu - rekla sam Lukeu. - Idemo opu¬stošiti minibar. - Otvorila sam limenke dječje hrane koje sam donijela iz auta, napravila nekoliko bočica i stavila ih u mali hladnjak. Nakon što sam umivaonik obložila bije¬lim ručnikom, napunila sam ga toplom vodom i okupala Lukea.
Kada je bio čist i sit i pospan, stavila sam ga nasred ogro¬mnog kreveta. Navukavši zastore, poslijepodnevno sunce bilo je prigušeno sjajnim, teškim brokatom. Uživajući u hladnoći i tišini hotelske sobe, pošla sam prema kupaonici otuširati se. No zastala sam kada sam ponovno pogleda¬la dijete. Luke je bio tako usamljen i tako mali, treptao je gledajući u strop, tiho trpeći. Nisam ga mogla ostaviti dok je bio budan. Dok je tako strpljivo čekao što će mu se slje¬deće dogoditi. Uvukla sam se u krevet i legla pokraj njega milujući crno paperje na njegovoj glavici.
Živeći s Daneom, slušala sam i raspravljala i razmišlja¬la o mnogobrojnim primjerima nepravde na svijetu. Ali činilo mi se da ništa nije moglo biti gore od neželjenog djeteta. Spuštajući glavu, pritisnula sam obraz na njegovu blijedu nježnu kožu i poljubila krhki dio lubanje. Gledala sam kako mu se trepavice spuštaju i kako mu se usta sku¬pljaju kao kod gundavog starca. Ruke su mu počivale na prsima kao majušne ružičaste morske zvijezde. Jednu sam dodirnula prstom, a njegova ga je ruka iznenađujuće čvr¬sto uhvatila.
Zaspao je držeći mi prst. Takvu bliskost nikada prije nisam osjetila. A nepoznata, slatka bol širila mi se u gru¬dima, kao da mi se srce otvara.
Nakratko sam zadrijemala. Nakon toga dugo sam se tu¬širala, te sam obukla preveliku sivu majicu i odrezane tra¬perice. Vrativši se u krevet, otvorila sam laptop i provjerila e-mail. Dobila sam jedan od Lize:
draga ella, evo popisa tipova za koje sam sigurna da je tara viđala, poslat ću ti još imena kada se sje¬tim, osjećam se grozno što to radim iza tarinih leda. znaš, ona ima pravo na privatnost...
Možeš mislit - naglas sam promrmljala, misleći kako se sestra odrekla prava na privatnost onog trena kada je osta¬vila dijete u majčinoj kući.
... mislim da znam gdje bi tara mogla biti, ali čekam da me netko nazove da se uvjerim, javit ću ti sutra.
- Liza - sažaljivo sam rekla - zar ti nitko nikada nije po¬kazao kako se piše veliko slovo?
Otvorila sam privitak s popisom imena i s uzdahom sam odmahnula glavom, pitajući se kako to da dokument zbog svoje veličine nije blokirao poštu.
Zatvorila sam ga i snimila.
Prije nego što sam pogledala ostale e-mailove, kliknu-la sam na Google i potražila Jacka Travisa, znatiželjna što će se pojaviti.
Izbacio se dugačak popis s rezultatima, zajedno s upu¬ćivanjima na oca, Churchilla Travisa i najstarijeg brata, Gagea.
Ali bilo je nekoliko zanimljivih linkova za Jacka, jedan od njih za članak u nacionalnom poslovnom časopisu. Naslov je bio »Sin se ponovo rađa«.
Do nedavno, Jack Travis, srednji sin milijardera Churchilla Travisa, bio je poznatiji na houstonskoj klupskoj sceni i po noćnom životu nego u poslovnim krugovima. No to se sve mijenja kada Jack Travis pokreće brojne projekte i javno-privatne pothvate koji bi ga mogli lansirati medu najpozna¬tije teksaške poduzetnike.
Iako se bavi drukčijim poslom nego otac, Jack Travis dokazao je da jabuka ne pada daleko od stabla. No kada ga pitate za ambicije, Travis se predstavlja kao slučajni po¬slovni čovjek. Činjenice pobijaju njegovo opušteno držanje i ono što neki nazivaju lažnom skromnosti.
Dokaz A: Travis Capital, nedavno utemeljena kći tvrtka Travis Management Solutionsa upravo je preuzela Alligator Creek, golf teren u južnoj Floridi, veličine 120 hektara, za nepoznati iznos nakon nekoliko mjeseci pregovora. Terenom će upravljati partner tvrtka iz Miamija.
Dokaz B: TMS trenutno razvija dio u centru Houstona, koji je jednak deset blokova na Manhattanu, i pretvara ga u poslovne i stambene zgrade, trgovački centar, kompleks kina, čime će upravljati novo utemeljeni odjel TMS-a...
U članku su se opisivali i ostali projekti. Vratila sam se na rezultate pretrage i vidjela niz sličica te sam kliknula na ne¬ke. Oči su mi se razrogačile kada sam ugledala sliku Jacka bez majice kako skija na vodi, tijelo mu je bilo vitko i moć¬no, trbuh sav u mišićima. Još jedna fotografija Jacka kako ljenčari na plaži na Havajima s poznatom glumicom iz hu¬moristične serije. Jack s televizijskom voditeljicom, pleše na lokalnoj priredbi organiziranoj u dobrotvorne svrhe.
- Zaposlen si dečko, Jack - promrmljala sam.
Prije nego što sam otvorila još slika, prekinula me zvo¬njava mobitela. Brzo sam zgrabila torbicu i izvadila mobi¬tel, nadajući se da buka neće probuditi dijete.
- Halo?
- Kako je? - pitao je Dane.
Opustila sam se kada sam čula poznat glas. - Imam afe¬ru s mladim muškarcem - rekla sam mu. - Malo je nizak za mene i imamo problema s inkontinencijom... ali trudi¬mo se da to prebrodimo.
Dane je zahihotao. - Jesi kod mame?
- Ha. Izbacila me odmah ujutro. Ali Luke i ja odsjedamo u šik hotelu. Tajnica gospodina Travisa nam ga je pronašla. Mislim da bi cijena noćenja bila dovoljna da mi pokrije mjesečne troškove kredita za auto. - Dok sam opisivala što se sve dogodilo danas, natočila sam si šalicu kave. Morala sam se nasmijati u sebi kada sam ispraznila nekoliko ma¬lih posudica s vrhnjem natočivši ih u kavu.
-I onda je Travis pristao na test očinstva - završila sam, pijući kavu. -I Liza još uvijek pokušava pronaći Taru. I ka¬snim s kolumnom, pa ću je morati završiti večeras.
- Misliš da je Travis lagao kada je rekao da nije spavao s Tarom?
- Možda nije namjerno lagao. Ali mislim da postoji mo¬gućnost da se vara. A očito i on to misli, inače ne bi pristao na test utvrđivanja očinstva.
- E pa, ako je dijete njegovo, bit će to kao dobitak na lotu za Taru, zar ne?
- Ona će to vjerojatno tako doživjeti. - Osjetila sam kako mi se stvara bora između obrva. - Nadam se da neće po¬kušati iskoristiti Lukea da dobije novac od Travisovih kada joj se prohtije. On zaslužuje više nego da se prema njemu postupa kao prema kartici za bankomat. - Pogledala sam u malu, spavajuću kvrgu na krevetu. Luke se trzao dok je spavao i sanjao. Pitala sam se što sanjaš kada si star samo tjedan dana.
Pažljivo sam se nagnula i namjestila mu dekicu, da mu prekriva prsa. - Dane - nježno sam rekla - sjećaš se onoga što si mi ispričao o patki i teniskoj loptici? Ono kako se pa-čići vežu za prvu stvar koju vide nakon što se izlegnu?
- Urezivanje.
- Kako se to ono dogodi?
- Nakon što se pačić izlegne, postoji određeno vrijeme tijekom kojeg se drugo biće ili čak neki predmet urezuje u njegov živčani sustav i onda se poveže s tim. U istraživanju koje sam čitao, pačić se povezao s teniskom lopticom.
- Koliko vremena je potrebno?
Dane je odgovorio napola opreznim tonom, a napola ve¬selim. - Zašto? Bojiš se da si ti teniska loptica?
- Ne znam. Moguće je da je Luke teniska loptica. Ćula sam kako blago psuje. - Nemoj se vezati uz nje¬ga, Ella.
- Neću - brzo sam rekla. - Vraćam se u Austin čim bude moguće. Sigurno neću... - Prekinulo me kucanje na vrati¬ma. - Samo malo - rekla sam Daneu.
Hodajući bosonoga kroz apartman, otključala sam vra¬ta i otvorila ih.
Pred njima je stajao Jack Travis, čvor kravate bio mu je labav, a kosa razbarušena u valovitim pramenovima koji su mu djelomično pokrivali čelo. Pogledao me, primijetivši moje očišćeno lice, gole noge i bosa stopala. Polako mu se pogled vraćao na moje oči. Osjećala sam kako me užare-nost probada u želucu.
Prsti su mi stisnuli mobitel. - Došla je posluga u sobu -rekla sam Daneu. - Nazvat ću te poslije.
- Nema problema, draga. Zatvorivši telefon, nespretno sam zakoračila unatrag
i pokazala Jacku da ude u apartman. - Bok - rekla sam. - Kada si rekao da se čujemo, nekako sam očekivala tek¬tonski poziv.
- Bit ću brz. Upravo sam završio sa strankama. I oni su ovdje odsjeli. Oboje su umorni nakon leta i gotovi su za danas. Soba ti je u redu?
- Je. Hvala.
Stajali smo gledajući se u neugodnoj tišini. Gole, nenala-kirane nožne prste zabila sam u baršunasti tepih. Osjećala sam neugodu zato što sam bila u kratkim hlačicama i maji¬ci, a on je bio u poslovnom odijelu.
- Moj doktor će nas primiti sutra da napravimo test očin¬stva - rekao je Jack. - Pokupit ću te u predvorju u devet.
- Znaš li možda koliko će trajati dok ne budu gotovi nalazi?
- Obično traje tri do pet dana. Ali doktor će malo ubr¬zati proces, tako da bi nalazi mogli biti gotovi već sutra navečer. Jesi saznala što o sestri?
- Mislim da ću uskoro saznati.
- Ako bude bilo problema, znam ja jednog tipa koji br¬zo pronalazi ljude.
- Privatnog detektiva? - sumnjičavo sam ga gledala. -Ne znam bi li mogao što učiniti - trenutno se baš i nema¬mo za što uhvatiti.
- Ako ti sestra ima mobitel uza sebe, trebat će otprilike petnaest minuta da se odredi gdje se nalazi.
- Što ako je mobitel isključen?
- Ako je noviji model, svejedno se može pronaći. Postoje i drugi načini kako da nekog pronađeš... transakcije na bankomatu, broj socijalnog osiguranja, korištenje kredit¬nih kartica...
Bilo mi je nelagodno zbog nečeg u njegovom hladnom, racionalnom tonu. Imao je mentalni sklop lovca, pomisli¬la sam.
Misleći na Taru, brineći se zbog nje, masirala sam si sljepoočnice koje su me boljele te sam na nekoliko sekundi zažmirila. - Ako ju ne pronađem do sutra - počet ću raz¬mišljati u tom smjeru.
- Jesi li već jela? - čula sam kako Jack pita.
- Ništa osim grickalica iz minibara.
- Želiš li izaći na večeru?
- S tobom? - Uhvatio me nespremnu tim pitanjem te sam ga iznenađeno pogledala. - Sigurno ti je dosadno večeras. Zar nemaš harem u koji trebaš otići ili nešto slično?
Jack me promatrao izoštrenog pogleda.
Istog trena mi je bilo žao. Nisam htjela zvučati bezobra¬zno. Ali u stanju fizičke i psihičke iscrpljenosti, više nisam imala takta.
Prije nego što sam se uspjela ispričati, Jack je tiho re¬kao: - Jesam li ti učinio nešto loše, Ella? Osim što sam ti pomogao da pronađeš hotelsku sobu i što sam pristao na bezrazložan test utvrđivanja očinstva?
- Ja ću platiti sobu. I test očinstva. I da je baš tako be¬zrazložan, sigurno ne bi pristao da ga napraviš.
- Možda sada odustanem. Ne mislim podnositi ovakve stvari, čak ni za besplatni obris sluznice obraza.
Ponizno sam se nasmiješila. - Zao mi je - rekla sam. -Gladna sam i neispavana. Uopće se nisam imala vremena pripremiti za ovo. Ne mogu pronaći sestru, majka mi je luda, a dečko mi je u Austinu. Bojim se da ti ispaštaš zbog mojih nagomilanih frustracija. I mislim da podsvjesno u tebi vidim sve one tipove koji su mi mogli napumpati sestru.
Jack me pogledao pun sarkazma. - Puno je lakše napum¬pati nekoga kada se ustvari seksaš s tom osobom.
- Već smo zaključili da nisi sto posto siguran jesi li spa-vao s Tarom ili ne.
- Ja jesam sto posto siguran. Jedino što smo zaključili je da mi ne vjeruješ.
Ponovno sam morala potisnuti osmijeh. - Hvala na ponu¬di za večeru. Ali kao što vidiš, nisam prikladno odjevena za izlazak. I ne samo da mi je dosta vući okolo ovo teško dijete, nego me nikamo ne bi mogao odvesti jer sam veganka, a u Houstonu nitko ne zna kuhati bez životinjskih sastojaka.
Na spomen večere, apetit mi se sigurno još povećao jer mi je želudac baš u tom trenutku odlučio ispustiti glasan, neugodan zvuk. Osramoćena, stisnula sam ošit. U istom trenu iz kreveta se začuo plač, i ja sam pogledala u smjeru odakle je dolazio. Luke se probudio i mahao ručicama.
Pojurila sam prema hladnjaku, uzela bočicu i stavila je u posudu s vrućom vodom. Dok se mliječna formula grija¬la, Jack je otišao do kreveta i uzeo Lukea. Držeći ga sigur¬no i spretno, Jack je nježno šaptao djetetu. Nije pomoglo. Luke je počeo vrištati, usta su mu bila širom otvorena, a oči čvrsto zatvorene.
- Nema smisla da ga pokušavaš umiriti. - Kopala sam po torbi za pelene tražeći podbradnik. - Samo vrišti sve glasnije i glasnije dok ne dobije ono što želi.
- Kod mene to uvijek pali - rekao je Jack.
Nakon nekoliko minuta, uzela sam bočicu iz posude, provjerila je li sadržaj vruć i sjela na tapeciranu stolicu. Jack mi je donio Lukea i stavio mi ga u ispružene ruke. Beba je desnima obuhvatila silikonsku dudu i počela jesti.
Jack je stajao pokraj mene i pronicljivo me gledao. -Zašto si veganka?
Iz iskustva sam znala da se razgovor koji je započeo tim pitanjem nikada nije odvijao u dobrom smjeru.
- Radije ne bih o tome.
- Nije se lako pridržavati te prehrane - rekao je Jack. -Pogotovo ne u Teksasu.
- Varam - priznala sam. - Ali samo malo. Malo masla¬ca ovdje, malo pomfrita ondje.
- Ne smiješ jesti pomfrit?
Odmahnula sam glavom. - Nikada ne možeš biti siguran jesu li prženi u istom ulju kao i riba ili meso. - Pogledala sam u Lukea, milujući vršcima prstiju majušne ruke koje su pridržavale bočicu. Trbuh mi se ponovno oglasio, sada još glasnije nego prvi put. Pocrvenjela sam od srama.
Jackove obrve su se podigle. - Zvuči kao da danima ni¬si jela, Ella.
- Umirem od gladi. Uvijek sam gladna. - Uzdahnula sam. - Razlog zašto sam veganka je taj što mi je dečko Dane vegan. Nikada se ne osjećam sita više od dvadeset minuta i teško mi je održavati energiju.
- Zašto onda to radiš?
- Volim zdravstvene prednosti koje ima ta prehrana. Kolesterol i krvni tlak su mi stvarno niski. A i savjest mi je mirnija kada ne jedem životinjske proizvode.
- Znam jako dobre pripravke za mirnu savjest - rekao je.
- Sigurna sam da znaš.
- Čini mi se da bi jela meso da ti nema dečka.
- Vjerojatno bih - priznala sam. - Ali slažem se s Daneovim obrazloženjima u vezi toga, i većinu vremena to mi nije problem. Nažalost, podložna sam iskušenju.
- To mi se sviđa kod žene. Gotovo da ti nadoknađuje ono u vezi savjesti.
Na to sam se morala nasmijati. Kakva hulja, pomislila sam. Prvi put to mi je bilo privlačno kod muškarca. Kada su nam se pogledi susreli, podario mi je takav prekrasan osmijeh da ga se moglo smatrati metodom prvi povećanju plodnosti. Čak mi je i trbuh prestao zavijati.
Čaroban DNK, žalosno sam se podsjetila.
- Jack, sada bi trebao ići.
- Neću ostaviti izgladnjelu ženu bez jela, samo s usta¬jalim grickalicama iz minibara. A u ovom hotelu sigurno nećeš naći ništa za vegane.
- Dolje je restoran.
- Da, u kojem poslužuju samo odreske.
- Sigurno imaju zelenu salatu. A možda i voćnu salatu.
- Ella - prijekorno me pogledao. - Sigurno možeš poje¬sti više od toga.
- Da. Ali imam određena načela. I pokušavam ih se pri¬državati. Osim toga, naučila sam da svaki put kada skre¬nem s puta, jako mi se teško vratiti na pravi put.
Jack me gledao dok mu se na usnama zadržavao osmijeh. Polagano je posegnuo za kravatom, otpustio čvor i skinuo je. Zacrvenjela sam se po cijelom licu dok sam ga gledala. Opušteno je složio kravatu i stavio ju u džep odijela.
- Što radiš? - uspjela sam pitati.
Jack je skinuo jaknu i stavio ju na stolicu. Imao je gra¬du entuzijastičnog pustolova, tijelo mu je bilo vitko i čvr¬sto. Nedvojbeno se ispod konzervativnog poslovnog odi¬jela nalazio mišić do mišića. Dok sam buljila u mišićavog mužjaka ispred sebe, osjetila sam kako me protiv moje vo¬lje obuzima osjećaj privlačnosti, evolucijski rudiment star milijune godina.
- Pokušavam saznati koliko si uistinu podložna isku¬šenju.
Nervozno sam se nasmijala. - Slušaj, Jack, ja ne... Stavio je prst na usta da me ušutka te je uzeo telefon. Nazvao je, pričekao trenutak, a onda otvorio kožnu knjigu s hotelskim uslugama. - Posluga u sobu za dvoje - re¬kao je na telefon.
Nisam mogla vjerovati. - Ne sviđa mi se baš ta zamisao.
- Zašto ne?
- Zbog tvoje zavodničke reputacije.
- Protratio sam mladost - priznao je. - No to me čini zanimljivim društvom za večeru. - Ponovno je obratio po¬zornost na telefon. - Da, na trošak sobe.
- Ni ta mi se zamisao baš ne sviđa - rekla sam.
Jack me pogledao. - Šteta. To je uvjet za moj odlazak doktoru sutra. Ako želiš uzorak mojih stanica s unutarnje strane obraza, morat ćeš me počastiti večerom.
Razmišljala sam o tome na trenutak. Večera s Jackom Travisom... sami u hotelskoj sobi.
Pogledala sam Lukea, koji je revno mljackao pijući iz bočice. Držala sam bebu, bila sam umorna i loše volje i ni¬sam se mogla sjetiti kada sam se zadnji put počešljala. Bilo je jasno da neću pobuditi seksualno zanimanje kod Jacka Travisa. I on je imao naporan dan i bio je gladan. Vjerojatno je bio tip osobe koja ne voli jesti sama.
- U redu - nevoljko sam rekla. - Ali bez mesa, ribe ili
mliječnih proizvoda. I bez maslaca i jaja. I bez meda. - Zašto? Pčele nisu životinje. - Ali su artropodi. Baš kao jastozi i rakovi. - Bože dragi... - pozornost mu je odvratila osoba na te¬lefonu. - Da. Uzet ćemo bocu Hobbsovog caberneta.
Pitala sam se koliko će me to koštati. - Možeš li pitati sadrži li tragove životinjskih proizvoda koji se koriste za razbistrivanje?
Jack je ignorirao to pitanje i nastavio s narudžbom. -Počet ćemo s meko kuhanim pačjim jajima i chorizo kobasicom. I dva odreska s kosti od govedine uzgajane na paš¬njaku. Srednje pečene.
- Što? - Oči su mi se razrogačile. - Što to radiš?
- Naručujem nekoliko odrezaka najbolje govedine u SAD-u - objasnio mi je. - To se zove bjelančevine.
- Ti okrutni gade - uspjela sam reći, dok mi se u usti¬ma stvarala slina. Nisam se mogla sjetiti kada sam zadnji put jela odrezak.
Pročitavši moj izraz lica, Jack se nasmiješio i vratio po¬zornost na telefon. - Pečeni krumpir - rekao je. - Punjeni. Vrhnjem, slaninom...
- I sirom - čula sam kako omamljeno govorim. Pravim sirom koji se topi. Progutala sam slinu.
- I sirom - ponovio je Jack. Pogledao me sa zločestim sjajem u očima. - A za desert?
Nestala je svaka pomisao na otpor. Ako sam već misli¬la prekršiti svako vegansko pravilo i prehrambena načela i izdati Danea u tom procesu, onda sam to trebala napra¬viti kako treba.
- Nešto čokoladno - čula sam kako govorim bez daha. Jack je pogledao jelovnik. - Dva komada čokoladne tor-
te. Hvala. - Odloživši telefon, uputio mi je pobjedonosni pogled.
Još nije bilo kasno. Mogla sam inzistirati da otkaže moju polovicu narudžbe i zamijeni je zelenom salatom, običnim krumpirom i kuhanim povrćem. No poklenula sam pri po¬misli na goveđi odrezak.
- Koliko će im trebati da mi donesu odrezak? - pita¬la sam.
- Trideset pet minuta.
- Trebala sam te poslati kvragu - promrmljala sam.
Samozadovoljno se nasmiješio. - Znao sam da nećeš.
- Kako si znao?
- Jer se žene koje su spremne malo varati uvijek mogu nagovarati da puno varaju. - Jack se nasmijao kada sam se namrštila. - Opusti se, Ella. Dane to nikada ne mora saznati.
5 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Uto Feb 14, 2012 11:53 pm
Margita
Administrator
Peto poglavlje
Dva konobara donijela su gozbu u hotelsku sobu i po¬stavili je u dnevnom boravku. Od kolica su napravili stol, postavili bijeli stolnjak i izvadili tanjure prekrivene srebrnim poklopcima. Kada su natočili vino i otkrili sve posude, ja sam već drhtala od gladi.
Luke je, međutim, postao nemiran nakon što sam mu promijenila pelenu te je zavijao svaki put kada sam ga poku¬šala staviti na krevet. Držeći ga na jednom ramenu, razmi¬šljala sam o toplom odresku s roštilja koji se nalazio ispred mene i pitala se kako ću ga izrezati s jednom rukom.
- Dopusti meni - promrmljao je Jack i došao do moje strane stola. Tako je spretno narezao odrezak u male, ured¬ne zalogaje da sam ga zaprepašteno pogledala.
- Bome znaš rukovati nožem.
- Lovim gdje god stignem. - Nakon što je završio, Jack je odložio pribor i zatakao mi salvetu za ovratnik. Prsti su mu okrznuli moju kožu i uzrokovali drthanje. - Mogu oči-stiti jelena za petnaest minuta - rekao mi je.
- To je dojmljivo. Odvratno, ali dojmljivo. Nepokajnički se nasmiješio dok se vraćao na svoju stranu stola. - Ako će ti biti bolje, jedem sve što uhvatim ili ubijem.
- Hvala, ali od toga mi uopće nije bolje. Ma, svjesna sam ja da se meso u trgovini ne pojavljuje nekim čudom u lije¬po zapakiranoj foliji ili celofanu. Ali moram biti nekoliko koraka dalje od samog procesa. Mislim da ne bih mogla jesti meso kada bih morala uloviti životinju i...
- Oguliti je i izvaditi joj iznutrice?
- Da. Ne bih sada o tome. - Stavila sam zalogaj mesa u usta. Ili sam bila jako gladna ili je to bilo zbog kvalitete govedine ili umijeća kuhara, ali taj sočan, lagano dimljeni vrući odrezak bilo je nešto najbolje što sam ikada kušala. Na trenutak sam zažmirila, grlo mi je drhtalo.
Tiho se nasmijao zbog mog izraza lica. - Priznaj, Ella. Nije tako loše biti mesojed.
Dohvatila sam komad kruha i umočila ga u mekani žu¬ti maslac. - Nisam mesojed, ja sam oportunistički svejed. - Zagrizla sam gusti kruh i uživala u slatkoj raskoši svje-žeg maslaca. Zaboravila sam kako fina hrana može biti.
Uzdišući, prisilila sam se da jedem polako i da uživam. Nije micao pogled s mojega lica. - Ti si pametna žena, Ella. - Plaše te žene s bogatim rječnikom? - Itekako. Kad naletim na ženu koja ima veći kvocijent inteligencije od sobne temperature, ja brišem. Osim ako me časti večerom.
- Mogu se pretvarati da sam glupa pa da ti platiš veče¬ru - predložila sam.
- Prekasno. Već si upotrijebila riječ s više od pet slogova. Osjetivši kako je Luke postao težak, shvatila sam da
je zaspao. Vrijeme da ga stavim na krevet. - Oprosti... -Pokušala sam ustati od stola. Jack je istog trena došao do mene i odmaknuo stolicu.
Otišla sam do kreveta i nježno sam položila dijete na nje¬ga i pokrila ga ispletenom dekicom. Vratila sam se za stol, za kojim je Jack još uvijek stajao te sam sjela, a Jack mi je namjestio stolicu. - Ovo iskustvo s Lukeom - rekla sam -mi je potvrdilo sve što sam mislila o majčinstvu. Da je to uglavnom nešto za što nikada neću biti spremna.
- Znači, ako se udaš za Danea, malo ćete pričekati prije nego što dobijete jednog ovakvog? - Kimnuo je u Lukeovom smjeru.
Zabila sam vilicu u krumpir i zagrabila mekani škrob natopljeni maslacem i prekriveni topljenim zrelim cheddar sirom. - Ah, Dane i ja se nikada nećemo vjenčati.
Jack me iznenađeno pogledao. - Zašto?
- Ni ja ni on ne vjerujemo u to. To je samo list papira. Činilo se da razmišlja o tome. - Nikada nisam shvaćao
zašto ljudi govore da je nešto samo list papira. Neki listovi papira vrijede jako puno. Diplome. Ugovori. Ustavi.
- U tim slučajevima se slažem da papir nešto vrijedi. Ali bračni ugovor i sve što ide s tim, prsten, pufasta vjenčani¬ca ništa ne znače. Mogu Daneu pred zakonom obećati da ću ga uvijek voljeti, ali kako mogu biti sigurna da će to bi¬ti tako? Osjećaji se ne mogu ozakoniti. Ne možeš nekoga posjedovati. Tako da je ta unija ustvari ugovor o vlasniš¬tvu nekretnina. I onda, ako su tu još i djeca, morate riješiti pitanja oko skrbništva... no sve se to može srediti bez bra¬ka. Ta institucija nadživjela je svoju svrhu. - Stavila sam u usta zalogaj krumpira s maslacem i sirom, koji je bio tako bogat i ukusan da mi se činilo da bih ga trebala jesti sama navučenih zastora.
- Prirodno je željeti da nekome pripadaš - rekao je Jack.
-Jedna osoba ne može pripadati drugoj. U najboljem slučaju, to je iluzija. U najgorem, to je ropstvo.
- Nije - rekao je. - To je samo potreba za vezivanjem.
- Pa... - zastala sam da uzmem još jedan zalogaj krum¬pira. - Mogu itekako biti vezana uz nekoga bez potrebe da to pretočim u ugovor. Ustvari, mislim da je moje raz¬mišljanje romantičnije. Jedino što treba dvoje ljudi držati zajedno je ljubav. Ne zakon.
Jack je popio još vina te se naslonio i zamišljeno me promatrao. I dalje je držao čašu, njegovi dugi prsti laga¬no su obujmili kristalnu posudu. Nikada ne bih očekivala da ruka bogataša izgleda tako - tako smeđa i istrošena, a nokti su mu bili odrezani jako blizu živca. To i nije bila profinjena ruka, a opet je bila privlačna u toj svojoj gru-boj snazi... tako je nježno držala čašu... Nisam mogla da ju ne gledam.
I na trenutak sam zamislila kako me diraju ti tupi prsti i istog trena sam se, sramotno, uzbudila.
- Što radiš u Austinu, Ella?
Pitanje me istrgnulo iz opasnih misli. - Pišem kolumnu sa savjetima. Pišem o vezama.
Jack se zaprepastio. - Pišeš o vezama, a ne vjeruješ u brak?
- Ne vjerujem u brak u svom slučaju. Ali to ne znači da ga ne odobravam u drugim slučajevima. Ako se ljudi odluče na to, nemam ništa protiv. - Nasmiješila sam se. - Gospođica
Neovisna daje odlične savjete vjenčanima. - Gospođica Neovisna. : -Da. -Je li to neka kolumna u kojoj se pljuje po muškarcima?
- Ma ne. Ja volim muškarce. Obožavam tvoj spol. No, s druge strane, često podsjećam žene da im nije potreban muškarac da bi se osjećale potpuno.
- Sranje. - Mahao je glavom i obeshrabreno se smije¬šio.
- Ne voliš emancipirane žene?
- Volim. Ali zahtijevaju puno više truda.
Nisam bila sigurna o kakvom točno trudu govori. I ni¬kako ga nisam htjela pitati.
- Pretpostavljam da onda znaš sve odgovore. - Jack me jasno pogledao.
Napravila sam grimasu jer mi se nije sviđala bahatost u toj izjavi. - Nikada ne bih tvrdila da znam sve odgovore. Samo želim pomoći drugim ljudima da pronađu odgovore ako je to moguće.
Razgovorali smo o mojoj kolumni, a zatim smo saznali da smo oboje diplomirali na Sveučilištu u Teksasu, iako je Jackova generacija završila šest godina prije moje. Također smo otkrili da oboje volimo austinski jazz.
- Odlazio bih slušati Crying Monkeyse svaki put ka¬da su svirali u Elephant Roomu - rekao je Jack, misleći na poznati klub u podrumu u Congress Streetu, gdje su nastupali neki od najboljih svjetskih glazbenika. - Satima bih sjedio ondje s prijateljima i slušao taj lagani jazz i pio čisti Jim Beam...
- I pokupio žensku gdje god si stigao. Usta su mu se uozbiljila. - Izlazim s puno žena. Ali se ne seksam sa svakom s kojom izađem.
- Kakvo olakšanje - rekla sam. - U protivnom ne bi mo¬rao davati samo uzorak sluznice obraza kod doktora.
- Imam i druge interese osim hvatanja ženskih.
- Da, znam. Hvataš i prestravljene jelene.
- I još jednom, tako da znaš, nisam spavao s tvojom se¬strom.
Sumnjičavo sam ga pogledala. - Ona je rekla da jesi. Tvoja riječ protiv njezine. I ne bi bio prvi muškarac koji bježi od ovakve situacije.
- A ona ne bi bila prva žena koja laže o tome tko ju je napumpao.
- Izašli ste na spoj. Ne možeš poreći da nisi bio zainte¬resiran za nju.
- Naravno da sam bio zainteresiran. Na početku. Ali nakon pet minuta sam znao da neću spavati s njom. Vidio sam znakove upozorenja.
-Kao?
U pogledu mu se vidjela zamišljenost. - Kao da se pre¬više trudila. Preglasno se smijala. Stalno je bila nervozna. Pitanja i odgovori nisu bili povezani.
Razumjela sam što pokušava reći. - Pojačana pozor-
Inost - rekla sam. - Maničnost. Kao da bi poludjela i zbog najmanje sitnice. Kao da u svakom trenutku misli dva ko¬raka unaprijed. - Točno. Kimnula sam dok sam prolazila kroz sjećanja koja ni-kada nisu bila duboko zakopana. - To je zbog našeg od-goja. Roditelji su mi se razveli kada sam imala pet godina, a Tara tri, i nakon toga tatu više nismo viđali. Ostale smo same s majkom, koja izluđuje sve oko sebe. Od svega napravi kaos. Dramu. Normalan dan nije postojao. Život s njom sve te godine naučio je Taru i mene da očekujemo da će se svakog trena dogoditi katastrofa. Obje smo razvile obrambene mehanizme, uključujući i pojačanu pozornost. Teško je riješiti se te navike.
Jack me pozorno gledao. - Ti si je se riješila.
- Tijekom studija išla sam na savjetovanja. Ali dobro sam uglavnom zbog Danea. On me naučio da život s drugom osobom ne mora svaki dan značiti kaos i dramu. Mislim da Tara u životu nikada nije imala nekog stabilnog poput Danea. - Gurnula sam čašu za vino prema njemu, a on ju je poslušno napunio. Neraspoloženo zureći u tamne dubine caberneta, nastavila sam. - Osjećam se krivom što nisam bila u kontaktu s njom zadnjih nekoliko godina. Ali umo¬rila sam se pokušavajući je spasiti. To je bilo sve što sam mogla napraviti da spasim sebe.
- Nitko te ne može kriviti zbog toga, Ella - promrmljao je. - Ti nisi čuvarica svoje sestre. Zaboravi to, Ella.
Bila sam zatečena tim osjećajem povezanosti, razumije¬vanja, što mi uopće nije imalo smisla. On je bio neznanac. A ja sam mu govorila daleko previše. Zaključila sam da sam umornija nego što sam mislila. Pokušala sam se opu¬šteno nasmiješiti. - Moram ispuniti dnevnu kvotu krivnje zbog nečega. Danas je to zbog Tare. - Podigavši čašu vina, otpila sam gutljaj. - Dakle - rekla sam - što član iz obitelji financijskih gurua radi u upravljanju nekretninama? Jesi li ti crna ovca?
- Nisam, ja sam srednja ovca. Ne podnosim razgovore o strategijama ulaganja, financijskoj poluzi, maržama... To me ne zanima. Volim graditi. Popravljati. Ja volim prak¬tične stvari.
Dok sam slušala Jacka, shvatila sam da on i Dane ima¬ju zajedničku jednu rijetku vrlinu: obojica su znala tko su i bili su zadovoljni time.
- Po završetku studija počeo sam raditi u jednoj uprav¬ljačkoj tvrtki - Jack je nastavio - i nakon nekog vremena dobio sam kredit i kupio tvrtku.
- Je li ti tata pomogao?
- Bogme ne. - Žalosno se nasmiješio. - Napravio sam neke greške koje bi on vjerojatno spriječio. Ali nisam htio da bilo tko kaže da je on nešto učinio za mene. Preuzeo sam odgovornost za sav rizik. I puno toga sam morao dokazati, tako da nikako nisam htio doživjeti neuspjeh.
- Očito nisi. - Proučavala sam ga. - Zanimljivo. Doimaš se kao alfa mužjak, ali ti si srednji sin. Obično su djeca ro¬đena u sredini opuštenija.
- Za jednog Travisa, ja sam opušten.
- Zamisli! - Nasmiješila sam se i počela jesti čokolad¬nu tortu. - Izbacujem te nakon deserta, Jack. Čeka me du¬ga noć.
- Koliko često se beba budi?
- Svaka tri sata.
Pojeli smo desert i popili vino. Jack je otišao do telefona, nazvao poslugu u sobu da dođu po stol i uzeo sako. Zastavši na vratima, pogledao me. - Hvala na večeri.
- Nema na čemu. I upozoravam te, ako nakon ovoga odu-staneš od odlaska doktoru, unajmit ću nekoga da te ubije.
- Doći ću po tebe u devet. - Jack se nije micao. Stajali smo blizu jedno drugog, a ja sam se zbunila kada sam shvatila da mi se disanje ubrzava. Iako mu je držanje bilo opušteno i ležerno, bio je toliko viši od mene da sam osje¬ćala nad sobom fizičku dominaciju. Iznenadilo me da mi taj osjećaj nije bio posve neugodan.
- Je li Dane alfa tip? - pitao je.
- Nije. Skroz je beta mužjak. Ne podnosim alfa muž¬jake.
- Zašto? Čine te nervoznom?
- Uopće ne. - Uputila sam mu poluprijeteći pogled. -Alfa mužjake jedem za doručak.
Tamne su mu oči zločesto zaiskrile. - Onda ću doći rano. -I otišao je prije nego što sam uspjela odgovoriti.
Šesto poglavlje
Ne bih vjerovala da je to moguće, no druga noć s Lukeom bila je još gora od prve. Zadovoljstvo uzroko¬vano nevjerojatnim odreskom za večeru, odličnim vinom i živahnim razgovorom potpuno je iščeznulo do drugog puta kada sam ga hranila. - Luke, stvarno znaš pokvariti raspoloženje - rekla sam bebi, no čini se da ga uopće nije bilo briga. Prestala sam brojati koliko puta se probudio i koliko pelena sam promijenila, ali činilo se da nisam spa¬vala više od dvadeset minuta u komadu. Kada me probu¬dio poziv s recepcije u pola osam, bolno sam izmigoljila iz kreveta i oteturala u kupaonicu da operem zube i da se otuširam.
Petnaestominutno tuširanje i dvije šalice kave ustajalog okusa koju sam napravila u malom aparatu za kavu, po¬nešto su me oživjeli. Obukla sam kaki hlače i svjetloplavu košulju s rukavima do lakta te ravne sandale od pletene konoplje. Razmišljala sam da sušim kosu ili ne, bojeći se da će buka probuditi bebu, a onda sam nepopustljivo od¬lučila da će morati plakati.
Nakon što sam osušila kosu i napravila bob frizuru, is¬ključila sam sušilo.
Tišina.
Je li se nešto dogodilo Lukeu? Zašto je tako tih? Pojurila sam u spavaću sobu da vidim što je. Mirno je ležao na le¬đima, prsa su mu se dizala i spuštala, a obrazi su mu bili ružičasti. Dodirnula sam ga samo da se uvjerim da je do¬bro. Zijevnuo je i još jače zatvorio oči.
- Sada želiš spavati - promrmljala sam. Sjela sam pokraj njega i gledala u nevjerojatno glatku kožu, male trepavice, sićušne pospane crte lica. Obrve su mu bile tako rijetke i tanke, gotovo da su bile nevidljive. Izgledao je kao Tara. Mogla sam uočiti sličnost po obliku nosa i usta - iako je kosa bila crna. Kao od Jacka Travisa, pomislila sam, mi¬lujući mekane vlasi.
Otišavši s kreveta, pošla sam isključiti punjač s mobite¬la. Nazvala sam rođakinju Lizu. Odmah se javila. - Halo?
- Ella je.
- Kako je beba?
- Dobro je. Jesi li uspjela naći Taru? Jer ako nisi...
- Našla sam ju - pobjedonosno je rekla Liza.
Oči su mi se razrogačile. - Što? Gdje je? Jesi li razgova¬rala s njom?
- Ne izravno. Ali ima jedan tip kod kojeg ponekad ide
kada joj je teško...
- Ide? - oprezno sam ponovila. - Misliš, hodaju?
- Ne hodaju zapravo. Oženjen je. Uglavnom, pomisli¬la sam da je Tara otišla k njemu. Pa sam pronašla njegov broj i ostavila mu poruku i napokon me nazvao. Kaže da je dobro i s njim je zadnjih nekoliko dana.
- Tko je taj tip?
- Ne mogu ti reći. Ne želi da mu se spominje ime.
- Sigurno da ne želi. Liza, želim točno znati što mi se događa sa sestrom i gdje je i...
- Ona je u klinici u New Mexicu.
Srce mi je počelo kucati tako brzo da mi se zavrtjelo u glavi. - U kakvoj klinici? Na odvikavanju? Drogira li se?
- Ne, ne, ne drogira se. Mislim da je doživjela živčani slom ili nešto.
Riječi »živčani slom« su me uplašile, pa sam promuklim glasom rekla: - Kako se zove to mjesto?
- Mountain Valley Wellness.
-Je li ju taj tip kojeg si spomenula prijavio? Je li se sama prijavila? U kakvom je stanju?
- Ne znam. Morat ćeš ju sama pitati.
Oči su mi se zatvorile dok sam se prisiljavala pitati: -Liza... ona... nije si pokušala nauditi, zar ne?
- Ma ne. Po mojem mišljenju, rođenje bebe bilo je pre¬više za nju. Možda joj je potreban odmor.
To mi je izmamilo neveseo osmijeh na usnama; Tari je bilo potrebno mnogo više od odmora.
- Uglavnom - moja je rođakinja rekla - evo ti broj tog mjesta. I mislim da ju sada možeš dobiti na mobitel.
Zapisala sam broj, završila razgovor i pošla ravno pre-i ma laptopu.
Potražila sam kliniku na Googleu te sam otkrila da je riječ o stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi s kraćim progra¬mom boravka, smještenoj u gradiću pokraj Santa Fea. Na slikama na internetu činilo se kao da se radi o toplicama ili odmaralištu, a ne o klinici za duševno zdravlje. Ustvari, spomenuto je nekoliko holističkih terapija i predavanja o nutricionizmu. No klinika je također imala i ovlašteno i stručno osoblje i intenzivnu psihijatrijsku njegu. Stranica
o liječenju naglašavala je važnost oporavka duha i tijela, s ciljem uzimanja što manje lijekova.
Klinika Mountain Valley Wellness činila se preblaga za osobu koja je možda doživjela živčani slom. Jesu li imali stručne ljude koji će joj pomoći? Jesu li davali psihološke savjete zajedno s čišćenjem lica i pedikurom?
Iako sam strašno htjela nazvati ured za prijem pacije¬nata, znala sam da sigurno neće narušiti privatnost svo¬jeg pacijenta.
Sjedeći za stolom u kutu sobe, uhvatila sam se za glavu. Pitala sam se u kakvom je kaosu uistinu moja sestra. U meni su se pomiješali osjećaji straha, sažaljenja, boli, ljutnje, dok sam razmišljala o tome kako bi većini ljudi bilo gotovo ne¬moguće funkcionirati normalno da su odgajani kao mi.
Razmišljala sam o majčinim histeričnim napadima, o uvrnutoj logici, o naglim promjenama raspoloženja koja nas je sve zbunjivala i zastrašivala. Svi ti muškarci koji su dolazili i odlazili, svi dio mamine očajne potrage za vlasti¬tom srećom. Ali nitko i ništa ju nikada nije usrećilo. Naši životi nisu bili normalni, a naš trud da se pretvaramo da nije tako donio je Tari i meni gorku izoliranost. Odrasle smo znajući da smo drukčije od ostalih.
Ni ona ni ja nismo se mogle zbližiti s nekim. Čak ni jed¬na s drugom. Bliskost je značila da će te onaj koga najviše voliš najviše i povrijediti. Kako da se odvikneš toga kada ti je bilo usađeno u svakom vlaknu, u svakoj žili. Nisi to
mogao odstraniti.
Polagano sam podigla telefon i ukucala Tarin broj mo¬bitela. Za razliku od prijašnjih slučajeva, ovaj put se javi¬la. - Halo?
- Tara, ja sam.
- Ella.
- Jesi dobro?
- Jesam, dobro sam. - Sestrin glas bio je visok i nestabi¬lan. Kao glas djeteta. Taj zvuk probudio mi je mnoga sje¬ćanja. Sjetila sam se kakva je bila kao dijete. Sjetila sam se kako sam joj čitala onih dana i noći kada smo predugo bile same, kada nismo imale što jesti i kada nismo imale pojma gdje nam je mama. Čitala sam knjige o nestvarnim bićima, o neustrašivoj djeci, pustolovnim zečevima. A Tara je slušala i slušala, čvrsto se sklupčavši uz mene, a ja se ni¬sam bunila iako nam je objema bilo vruće i iako smo bile znojne jer nije bilo klima-uređaja.
- Hej - nježno sam rekla. - Što ima novoga?
- Ah... ništa bitno.
Obje smo zahihotale. Laknulo mi je što mi sestra ima smisao za humor, iako je možda sišla s uma.
- Tara Sue... - Otišla sam do kreveta baciti pogled na Lukea. - Ti si jedina osoba koju znam, a da jednako mr¬zi iznenađenja kao i ja. Je li previše tražiti neko upozore¬nje? Mogla si me nazvati. Poslati e-mail. Poslati mi sastav »što sam radila preko ljeta«. Umjesto toga, preksinoć me nazove mama.
Dugo je šutjela. -Je li ljuta na mene?
- Uvijek je ljuta - razumno sam rekla. - Ako te zanima kako je reagirala na Lukea... pa, da joj je ikada palo na pa¬met da bi ijedna od nas mogla počiniti taj neoprostiv grijeh i učiniti ju bakom, mislim da bi nas obje sterilizirala prije pu¬berteta. Srećom po Lukea, mama baš i ne misli dugoročno.
Sada se Tara rastužila. - Je li s njim sve u redu?
- S njim je sve super - odmah sam rekla. - Zdrav je i dobro jede.
- Pretpostavljam... pretpostavljam da se pitaš zašto sam ga ostavila s mamom.
- Da. Ali prije nego što mi kažeš, reci mi gdje si? U kli¬nici za koju mi je Liza rekla?
- Da, sinoć sam stigla. To je lijepo mjesto, Ella. Imam svoju sobu. Mogu doći i otići kada želim. Kažu da bih tre¬bala ostati najmanje tri mjeseca.
Zanijemila sam. Zašto tri mjeseca? Kako su znali da je za rješavanje Tarinih problema potrebno toliko vremena? Jesu je od oka procijenili i zaključili da njezina ludost mo¬že proći za tri mjeseca? Ako je suicidalna ili psihotična, sigurno će ju htjeti još zadržati. Ili možda nisu Tari htjeli reći istinu, da su ju upisali u produženi program? Htjela sam pitati desetak pitanja odjednom i sva su pitanja bila tako hitna da se stvorilo usko grlo i nisam mogla izustiti ni riječ. Nakašljala sam se, pokušavajući očistiti grlo od nakupljenih riječi koje su imale slan okus.
Tara kao da je osjetila moju nemoć, te je rekla: - Prijatelj Mark kupio mi je kartu za avion i osigurao smještaj.
Mark. Oženjeni muškarac.
- Želiš li biti ondje? - nježno sam upitala. Šaputanje. - Ne želim biti nigdje, Ella.
- Jesi li već razgovarala s nekim?
- Da, s jednom ženom. Doktoricom Jaslow.
- Sviđa ti se?
- Simpatična je.
- Misliš li da ti može pomoći?
- Mislim da može. Ne znam.
- O čemu ste razgovarale?
- Ispričala sam joj kako sam ostavila Lukea kod mame Nisam mislila to učiniti, samo tako ostaviti bebu.
- Možeš li mi reći zašto si to učinila, dušo? Je li se ne¬što dogodilo?
- Nakon što sam s Lukeom napustila bolnicu, otišla sam kući u stan s Lizom na nekoliko dana. Ali sve mi je bilo čudno. Dijete kao da nije bilo moje. Nisam znala kako da se ponašam kao roditelj.
- Naravno da nisi. Naši se roditelji nisu ponašali kao ro¬ditelji. Nisi imala primjer na koji bi se mogla ugledati.
- Kao da više ni trenutak nisam mogla podnijeti biti u svojoj koži. Svaki put kada sam pogledala Lukea, nisam znala osjećam li ono što bih trebala. I onda sam imala osje¬ćaj kao da lebdim izvan svojega tijela i iščezavam. Čak i nakon što sam se ponovno vratila u svoje tijelo, kao da sam bila u magli. Mislim da sam još uvijek u njoj. Mrzim to. - Dugačka stanka, a onda je Tara oprezno upitala: -Ludim li, Ella?
- Ne - istog sam trena rekla. - I ja sam nekoliko pu¬ta imala isti problem. Terapeut kod kojeg sam odlazila u Austinu mi je rekao da je ta odsutnost ustvari način bijega koji si stvaramo. Način da prebrodimo traumu.
-Javlja li ti se još uvijek to ponekad?
- Taj osjećaj odsustva iz vlastitog tijela?... Već mi se du¬go to nije dogodilo. Terapeut ti može pomoći da dođeš do točke kada ti se to prestane događati.
- Znaš što me izluđuje, Ella?
Da. Znala sam. No pitala sam: - Što?
- Pokušavam se sjetiti kako nam je bilo dok smo živje¬le s mamom i njezinim ispadima, sa svim tim muškarcima koje je dovodila... i jedino čega se jasno sjećam su trenu¬ci koje sam provela s tobom... kada si mi pravila večeru u maloj pećnici, i kada si mi čitala priče. Takvih stvari. Ali ostalo je velika nepoznanica. I kada se pokušam prisjetiti, počinjem se osjećati uplašeno i ošamućeno.
Glas mi je, kada sam mogla odgovoriti, bio promukao i isprekidan, kao gusta glazura kojom sam pokušala nama¬zati krhku tortu. - Jesi li rekla doktorici Jaslow nešto od onoga što sam ti ispričala o Rogeru?
- Nešto sam joj ispričala - rekla je.
- Dobro. Možda ti može pomoći da se sjetiš još nečega. Čula sam nesiguran uzdah. - Teško je.
- Znam, Tara.
Uslijedila je duga stanka. - Kad sam bila mala, osjeća¬la sam se kao pas koji živi ograđen električnom ogradom. Samo što je mama stalno pomicala ogradu. Nikada nisam bila sigurna kamo otići da me ne udari struja. Bila je lu¬da, Ella.
- Bila?- ravnodušno sam rekla.
- No nitko nije htio čuti za to. Ljudi nisu vjerovali da jedna majka može biti takva.
- Ja vjerujem. Bila sam prisutna.
- Ali nisi bila uz mene kada sam te trebala za razgovor. Otišla si u Austin. Ostavila si me.
Do tog trenutka nikada se nisam osjećala toliko krivom da mi je svaka stanica u tijelu vrištala od boli. Bila sam to¬liko očajna da pobjegnem od tog zagušljivog života da sam ostavila sestru kako bih spasila sebe. - Žao mi je - uspjela sam reći. -Ja...
Začulo se kucanje na vratima.
Bilo je devet i petnaest. Već sam trebala biti u predvorju s Lukeom, trebali smo čekati Jacka Travisa.
- Sranje - promrmljala sam. - Samo malo, Tara - soba rice su. Nemoj poklopiti.
- U redu.
Otišla sam do vrata, otvorila ih i oštrim pokretom ruke pokazala Jacku Travisu da ude. Bila sam zbunjena, imala sam osjećaj da ću se raspasti.
Jack je ušao u sobu. Bilo je nešto u njemu što mi je utišalo bubnjanje u ušima. Oči su mu bile crne i duboke. Pozorno me pogledao, procjenjujući situaciju. Kratkim kimanjem glave rekao je Sve je u redu, te je otišao do kreveta i pogle¬dao uspavano dijete.
Nosio je blago vrećaste hlače i zelenu polo majicu s pro¬rezima sa strane, odjeću koju je muškarac mogao nositi sa¬mo ako je dobro građen i ako ga nije briga što ga čini višim, mišićavijim, vitkijim, jer su ga već krasile te odlike.
Osjetila mi je preplavio primitivan nagon kada sam vi¬djela snažno građenog muškarca kako stoji iznad djeteta, koje je bilo toliko bespomoćno da se nije moglo ni prevr¬nuti svojom voljom. U djeliću sekunde bila sam zapanjena vlastitim obrambenim nagonima prema djetetu koje ni ni¬je bilo moje. Bila sam tigrica, spremna na napad. Ali opu¬stila sam se kada sam vidjela kako Jack namješta dekicu i prekriva Lukeova sićušna prsa.
Sjela sam na otoman koji se nalazio pokraj bogato ta¬pecirane stolice. - Tara - oprezno sam rekla - malo sam zbunjena ulogom tvojeg prijatelja Marka. Plaća li ti on za boravak u klinici?
-Da.
-Ja želim platiti. Ne želim da mu išta duguješ.
- Mark me nikada ne bi tražio da mu vratim dug.
- Mislila sam da mu ništa ne duguješ u emocionalnom smislu. Teško je odbiti nekoga nakon što potroši toliko nov-
ca na tebe. Ja sam ti sestra. Ja ću se pobrinuti za to.
- U redu je, Ella. - U glasu joj se čula uzrujanost i iscr¬pljenost. - Zaboravi. Ne tražim to od tebe.
Ispipavala sam najopreznije što sam mogla. Kao kada pokušavaš otkinuti latice s cvijeta jednu po jednu, a da se sve ne raspadne. - Je li on otac djeteta?
- Dijete nema oca. On je samo moj. Molim te ne ispituj više o tome. Uz sve ostalo sranje kroz koje sada prolazim...
- Dobro - užurbano sam rekla. - Dobro. Samo... Ako ne utvrdiš tko je Lukeov otac, Luke neće imati nikakva pra¬va na alimentaciju. A ako ikada budeš tražila bilo kakvu financijsku potporu od države, oni će inzistirati da sazna¬ju tko je otac.
- To mi neće trebati. Lukeov tata će pomoći kada god bu¬dem trebala. No ne želi skrbništvo ni posjete ni išta slično.
- Sigurna si? On je to rekao? -Da.
- Tara... Liza je rekla da si joj ti rekla da je otac Jack Travis.
Vidjela sam kako se Jackova leda napinju, kako se ute¬gnuti mišići miču pod finim zelenim materijalom majice.
- Nije - uvjerljivo je rekla. - To sam joj rekla samo zato što je stalno ispitivala i znala sam da će ju to ušutkati.
- Jesi li sigurna? Pristao je napraviti test za utvrđivanje očinstva.
- O, Bože. Ella, nemoj s time gnjaviti Jacka Travisa. On nije otac. Nisam nikada ni spavala s njim.
- Zašto si rekla Lizi da jesi?
- Ne znam. Valjda me bilo sramota što nije htio spavati sa mnom, a nisam to htjela priznati Lizi.
- Mislim da uopće nije bilo razloga da te bude sram -nježno sam rekla. - Mislim da je on samo bio pristojan. -
Krajičkom oka vidjela sam Jacka kako sjedi na rubu kre¬veta. Osjetila sam da me gleda.
- Kako god. - Sestra je zvučala iscrpljeno i povrijeđe¬no. - Moram ići.
- Ne idi. Čekaj. Još nekoliko pitanja. Tara, slažeš li se da porazgovaram s doktoricom Jaslow?
- Može. Iznenadila sam se kako je to spremno prihvatila. - Hvala.
Reci joj da se slažeš da razgovaramo. Tražit će te pismeno odobrenje. I još nešto... Tara... što želiš da bude s Lukeom dok si ti u klinici?
Nastupila je duga i potpuna tišina, da sam se pitala je li telefonska veza prekinuta.
- Mislila sam da ćeš se ti pobrinuti za njega - Tara je napokon odgovorila.
Kao da mi je netko čavlima pribijao čelo u lubanju. Trljala sam ga, mičući nategnutu kožu i snažno pritišćući mjesto gdje mi se nos spaja s očnom šupljinom. Bila sam u zamci. Stjerana u kut. - Mislim da neću moći nagovori¬ti Danea na to.
- Useli se kod Lize. Možeš plaćati moj dio stanarine. Bezglavo sam zurila u vrata hotelske sobe i mislila kako
je dobro da mi Tara ne može vidjeti izraz lica. Već sam di¬jelila stanarinu s Daneom. A pomisao da se uselim roda-k inji, koja će u bilo koje doba dana i noći u stan dovoditi muškarce... a da ne spominjem Lizinu reakciju na život s vrištavim novorođenčetom... ne, to ne bi upalilo.
Tara je ponovno progovorila, naglasivši svaku riječ. -Smisli nešto. Ja ne mogu razmišljati o tome. Ne znam što da ti kažem. Zaposli nekoga. Pitat ću Marka da plati.
- Mogu li razgovarati s Markom?
- Ne - silovito je rekla. - Samo smisli što želiš. Ali jedi¬no što trebam je da se pobrineš za dijete sljedeća tri mjese¬ca. Tri mjeseca tvog cijelog života, Ella! Zar ne možeš to učiniti za mene? To je jedino što sam te ikada tražila! Zar mi ne možeš pomoći, Ella? Zar ne možeš?
Glas joj je bio prožet panikom i bijesom. Čula sam ma¬min ton dok je Tara govorila i to me uplašilo.
- Dobro - nježno sam rekla. Ponavljala sam to dok se nije smirila. -Dobro... dobro.
I onda smo obje ostale bez riječi, čulo se samo disanje
u slušalicu.
Tri mjeseca, očajno sam pomislila, tri mjeseca da se Tara suoči s čitavim uprskanim djetinjstvom i njegovim zaosta¬lim utjecajem. Hoće li uspjeti? 1 hoću li ja izdržati da se .
moj svijet ne uruši?
- Tara... - rekla sam nakon nekoliko trenutaka - ako sam ja dio ovoga, onda ćemo se tako ponašati. Dopustit ćeš mi da razgovaram s doktoricom Jaslow. I dopustit ćeš da razgovaram s tobom. Neću te često zvati, no kada te ! nazovem, nemoj me izbjegavati. Zanimat će te kako je be¬ba, zar ne?
- Dobro. Može.
-1 samo tako da znaš - nisam mogla odoljeti da ne ka¬žem - ovo nije jedino što si me ikada tražila. U uhu mi je zašuštao njezin krhki smijeh. Prije nego što je Tara prekinula, rekla mi je broj sobe i broj fiksnog telefona na koji ju mogu dobiti u klinici. Iako sam još htjela razgovarati s njom, naglo je završila razgovor. Sklopila sam mobitel i znojnu površinu obrisala o hlače te sam ga brižno odložila. Ošamućena, pokušavala sam po¬hvatati sve što se događalo. Kao da trčim za autom.
- Tko je pobogu Mark? - naglas sam se upitala.
Bila sam oduzeta. Nisam se pomaknula ni pogledala čak ni kada su se cipele Jacka Travisa pojavile u mojem vidnom polju. Imao je glomazne kožne natikače s jakim šavovima. Držao je nešto... presavinuti list papira. Dao mi ga je bez riječi.
Otvorivši papir, vidjela sam adresu klinike u New Mexicu, a ispod nje ime Mark Gottier, zajedno s telefon¬skim brojem i adresom Družbe vječne istine.
Zapanjena, odmahnula sam glavom. - Tko je on? Kakve veze crkva ima s ovime?
- Gottler je pomoćni pastor. -Jack se spustio tako da su nam lica bila u istoj ravnini. - Tara se prijavila u kliniku s njegovom kreditnom karticom.
- O, Bože. Kako si... - prekinula sam, rukom prelazeći preko znojnog čela. - Ajme - rekla sam drhtavim glasom. - Tvoj istražitelj je stvarno dobar. Kako je uspio dobiti in¬formacije tako brzo?
- Nazvao sam ga jučer odmah nakon što sam otišao od tebe.
Naravno. S nevjerojatnim izvorima na raspolaganju, Jack je u mogućnosti sve provjeriti. Nema sumnje da je i mene provjerio.
Ponovno sam pogledala u papir. - Kako to da mi se sestra spetljala s oženjenim crkvenim pastorom?
- Čini se da ju agencija u kojoj radi s vremena na vrije-me tamo šalje.
- Zašto? - ogorčeno sam pitala. - Da skuplja milodare?
- Toje ogromna crkva. Veliko poduzeće. Za njih rade menadžeri, nude savjetovanje o ulaganju, imaju svoj restoran. Nalikuje na Disneyland. Trideset pet tisuća članova i broj stalno raste. Gottler je na televiziji kad god glavni pa¬stor treba zamjenu. - Gledao je dok sam petljala prste, a adrese i brojevi telefona odlepršali su na pod. - Moja tvrt¬ka ima nekoliko ugovora o održavanju s Vječnom istinom. Nekoliko puta sam sreo Gottlera.
Oštro sam ga pogledala. - Stvarno? Kakav je?
- Miran. Ljubazan. Obiteljski čovjek. Ne čini se kao tip koji bi varao ženu.
- Nikada se ne čine takvima - promrmljala sam. Nesvjesno sam se igrala prstima oblikujući crkvu i toranj. Rastavila sam prste i stisnula ih u šaku. - Tara neće priznati da je on otac. Ali ako nije, zašto bi to radio za nju?
- Samo je jedan način da budemo sigurni. Ali sumnjam da će pristati na test utvrđivanja očinstva.
- Neće - složila sam se, pokušavajući sve shvatiti Izvanbračna djeca nisu baš dobri za karijeru propovjed-nika koji se pojavljuju na TV-u. - Klima-uređaj kao da je rashladio sobu ispod nule. Tresla sam se. - Moram se sa¬stati s njim. Kako da to napravim?
- Ne bih ti savjetovao da samo uletiš bez dogovora. Moj ured je dosta opušten u vezi toga. Ali na taj način nikada ne bi prošla ulazna vrata Vječne istine.
Odlučila sam biti izravnija. - Možeš li mi pomoći da za-kažem sastanak kod Gottlera?
- Razmislit ću o tome.
To je značilo ne, pomislila sam. Zanijemila sam. Pogledala sam pokraj Jackovog ramena, u krevet, pitajući se je li djetetu hladno.
- On je dobro - rekao je Jack nježno, kao da mi čita mi¬sli. - Sve će biti u redu, Ella.
Blago sam poskočila osjetivši njegovu ruku na svojoj ruci. Pogledala sam ga razrogačenih očiju, pitajući se što želi. No u njegovom dodiru i pogledu nije bilo ničeg određenog.
Ruka mu je bila nevjerojatno jaka i topla. Nešto u tom energičnom dodiru ispunilo me životom, kao lijek ubriz¬gan izravno u krvotok. Tako intiman trenutak, dodir ruku. Ugoda i užitak koje sam osjetila pri tome bili su neopisivo nevjerni prema Daneu. Ali prije nego što sam mogla prigovo¬riti ili čak potpuno upiti taj osjećaj, topli dodir je nestao.
Čitav život morala sam se boriti s potrebama uzrokova¬nima nedostatkom oca. Rezultat je ukorijenjena privlačnost prema snažnim muškarcima, muškarcima koji su dominan¬tni, a to me užasavalo. Tako da sam uvijek išla u drugom smjeru, prema muškarcima poput Danea, pokraj kojih sama moraš mijenjati žarulje i nositi si kovčege. Upravo sam to željela. A opet, netko poput Jacka Travisa, netko tako bes-pogovorno muževan, tako siguran u sebe, bio je zagonetan, a ta zagonetnost me uzbuđivala poput kakvog fetiša.
Morala sam polizati suhe usne prije nego što sam pro¬govorila. - Nisi spavao s Tarom.
Jack je odmahnuo glavom gledajući me ravno u oči.
- Zao mi je - ponizno sam rekla. - Bila sam sigurna da jesi.
- Znam.
- Ne znam zašto sam bila tako tvrdoglava u vezi toga.
- Ne znaš? - promrmljao je.
Trepnula sam. Još uvijek sam osjećala dio ruke koji je uhvatio. Savijala sam prste kako bih zadržala taj osjećaj. -Pa - rekla sam, odjednom bez daha - možeš ići. Otkaži termin kod doktora, slobodan si. Obećajem da te više ni¬kada neću gnjaviti.
Stajala sam, baš kao i Jack, i njegovo tijelo bilo je toli¬ko blizu mojemu da sam gotovo mogla osjetiti njegovu to¬plinu. Bio je preblizu. Odmaknula bih se, no iza mene se nalazio otoman.
- Brinut ćeš se o djetetu dok ti sestra ne stane na noge -to je više bio zaključak nego pitanje.
Kimnula sam.
- Koliko dugo?
- Rekla je tri mjeseca. - Pokušala sam zvučati pribrano. - Bit ću optimistična i pretpostaviti da neće trajati duže.
- Odvest ćeš ga u Austin?
Bespomoćno sam slegnula ramenima. - Nazvat ću Danea. Ja... ne znam kako će to funkcionirati.
Neće funkcionirati. Poznavala sam Danea dovoljno do¬bro da budem sigurna da nas čekaju ozbiljni problemi.
Palo mi je na pamet da bih ga mogla izgubiti zbog ovoga.
Još prekjučer život mi je bio divan. Sada se raspadao. Kako ću napraviti mjesto za dijete u svojem životu? Kako ću obavljati svoj posao? Kako ću zadržati Danea?
Iz kreveta se začuo plač. Nekako je taj zvuk sve doveo na svoje mjesto. Dane nije bio bitan. Logistika, novac, ka- rijera - ništa nije bilo bitno. Sada je jedino važno bila glad nemoćnog novorođenčeta.
- Nazovi me kada odlučiš što ćeš napraviti - rekao je Jack.
Otišla sam do minibara i potražila bocu ohlađene formu¬le. - Neću te više gnjaviti. Stvarno. Zao mi je što sam...
- Ella. - Došetao je do mene opuštenim korakom i uhva¬tio me za laktove kada sam se ispravila. Napela sam se zbog tog laganog dodira toplih grubih prstiju. Čekao je dok sam smogla snage da ga pogledam.
- Ti nemaš veze s ovime - rekla sam pokušavajući da zvučim zahvalno, ali ravnodušno. Kao da ga oslobađam.
Jack nije dopustio da skrenem pogled. - Nazovi me ka¬da odlučiš.
- Dobro. - Nisam imala namjeru više ga ikada vidjeti i oboje smo toga bili svjesni.
Usta su mu se trznula.
Ja sam se ukočila. Nisam voljela da me netko smatra zabavnom.
- Vidimo se, Ella. I otišao je.
Luke je vrištao iz kreveta.
- Stižem - rekla sam mu i požurila pripremiti mu obrok.
Dva konobara donijela su gozbu u hotelsku sobu i po¬stavili je u dnevnom boravku. Od kolica su napravili stol, postavili bijeli stolnjak i izvadili tanjure prekrivene srebrnim poklopcima. Kada su natočili vino i otkrili sve posude, ja sam već drhtala od gladi.
Luke je, međutim, postao nemiran nakon što sam mu promijenila pelenu te je zavijao svaki put kada sam ga poku¬šala staviti na krevet. Držeći ga na jednom ramenu, razmi¬šljala sam o toplom odresku s roštilja koji se nalazio ispred mene i pitala se kako ću ga izrezati s jednom rukom.
- Dopusti meni - promrmljao je Jack i došao do moje strane stola. Tako je spretno narezao odrezak u male, ured¬ne zalogaje da sam ga zaprepašteno pogledala.
- Bome znaš rukovati nožem.
- Lovim gdje god stignem. - Nakon što je završio, Jack je odložio pribor i zatakao mi salvetu za ovratnik. Prsti su mu okrznuli moju kožu i uzrokovali drthanje. - Mogu oči-stiti jelena za petnaest minuta - rekao mi je.
- To je dojmljivo. Odvratno, ali dojmljivo. Nepokajnički se nasmiješio dok se vraćao na svoju stranu stola. - Ako će ti biti bolje, jedem sve što uhvatim ili ubijem.
- Hvala, ali od toga mi uopće nije bolje. Ma, svjesna sam ja da se meso u trgovini ne pojavljuje nekim čudom u lije¬po zapakiranoj foliji ili celofanu. Ali moram biti nekoliko koraka dalje od samog procesa. Mislim da ne bih mogla jesti meso kada bih morala uloviti životinju i...
- Oguliti je i izvaditi joj iznutrice?
- Da. Ne bih sada o tome. - Stavila sam zalogaj mesa u usta. Ili sam bila jako gladna ili je to bilo zbog kvalitete govedine ili umijeća kuhara, ali taj sočan, lagano dimljeni vrući odrezak bilo je nešto najbolje što sam ikada kušala. Na trenutak sam zažmirila, grlo mi je drhtalo.
Tiho se nasmijao zbog mog izraza lica. - Priznaj, Ella. Nije tako loše biti mesojed.
Dohvatila sam komad kruha i umočila ga u mekani žu¬ti maslac. - Nisam mesojed, ja sam oportunistički svejed. - Zagrizla sam gusti kruh i uživala u slatkoj raskoši svje-žeg maslaca. Zaboravila sam kako fina hrana može biti.
Uzdišući, prisilila sam se da jedem polako i da uživam. Nije micao pogled s mojega lica. - Ti si pametna žena, Ella. - Plaše te žene s bogatim rječnikom? - Itekako. Kad naletim na ženu koja ima veći kvocijent inteligencije od sobne temperature, ja brišem. Osim ako me časti večerom.
- Mogu se pretvarati da sam glupa pa da ti platiš veče¬ru - predložila sam.
- Prekasno. Već si upotrijebila riječ s više od pet slogova. Osjetivši kako je Luke postao težak, shvatila sam da
je zaspao. Vrijeme da ga stavim na krevet. - Oprosti... -Pokušala sam ustati od stola. Jack je istog trena došao do mene i odmaknuo stolicu.
Otišla sam do kreveta i nježno sam položila dijete na nje¬ga i pokrila ga ispletenom dekicom. Vratila sam se za stol, za kojim je Jack još uvijek stajao te sam sjela, a Jack mi je namjestio stolicu. - Ovo iskustvo s Lukeom - rekla sam -mi je potvrdilo sve što sam mislila o majčinstvu. Da je to uglavnom nešto za što nikada neću biti spremna.
- Znači, ako se udaš za Danea, malo ćete pričekati prije nego što dobijete jednog ovakvog? - Kimnuo je u Lukeovom smjeru.
Zabila sam vilicu u krumpir i zagrabila mekani škrob natopljeni maslacem i prekriveni topljenim zrelim cheddar sirom. - Ah, Dane i ja se nikada nećemo vjenčati.
Jack me iznenađeno pogledao. - Zašto?
- Ni ja ni on ne vjerujemo u to. To je samo list papira. Činilo se da razmišlja o tome. - Nikada nisam shvaćao
zašto ljudi govore da je nešto samo list papira. Neki listovi papira vrijede jako puno. Diplome. Ugovori. Ustavi.
- U tim slučajevima se slažem da papir nešto vrijedi. Ali bračni ugovor i sve što ide s tim, prsten, pufasta vjenčani¬ca ništa ne znače. Mogu Daneu pred zakonom obećati da ću ga uvijek voljeti, ali kako mogu biti sigurna da će to bi¬ti tako? Osjećaji se ne mogu ozakoniti. Ne možeš nekoga posjedovati. Tako da je ta unija ustvari ugovor o vlasniš¬tvu nekretnina. I onda, ako su tu još i djeca, morate riješiti pitanja oko skrbništva... no sve se to može srediti bez bra¬ka. Ta institucija nadživjela je svoju svrhu. - Stavila sam u usta zalogaj krumpira s maslacem i sirom, koji je bio tako bogat i ukusan da mi se činilo da bih ga trebala jesti sama navučenih zastora.
- Prirodno je željeti da nekome pripadaš - rekao je Jack.
-Jedna osoba ne može pripadati drugoj. U najboljem slučaju, to je iluzija. U najgorem, to je ropstvo.
- Nije - rekao je. - To je samo potreba za vezivanjem.
- Pa... - zastala sam da uzmem još jedan zalogaj krum¬pira. - Mogu itekako biti vezana uz nekoga bez potrebe da to pretočim u ugovor. Ustvari, mislim da je moje raz¬mišljanje romantičnije. Jedino što treba dvoje ljudi držati zajedno je ljubav. Ne zakon.
Jack je popio još vina te se naslonio i zamišljeno me promatrao. I dalje je držao čašu, njegovi dugi prsti laga¬no su obujmili kristalnu posudu. Nikada ne bih očekivala da ruka bogataša izgleda tako - tako smeđa i istrošena, a nokti su mu bili odrezani jako blizu živca. To i nije bila profinjena ruka, a opet je bila privlačna u toj svojoj gru-boj snazi... tako je nježno držala čašu... Nisam mogla da ju ne gledam.
I na trenutak sam zamislila kako me diraju ti tupi prsti i istog trena sam se, sramotno, uzbudila.
- Što radiš u Austinu, Ella?
Pitanje me istrgnulo iz opasnih misli. - Pišem kolumnu sa savjetima. Pišem o vezama.
Jack se zaprepastio. - Pišeš o vezama, a ne vjeruješ u brak?
- Ne vjerujem u brak u svom slučaju. Ali to ne znači da ga ne odobravam u drugim slučajevima. Ako se ljudi odluče na to, nemam ništa protiv. - Nasmiješila sam se. - Gospođica
Neovisna daje odlične savjete vjenčanima. - Gospođica Neovisna. : -Da. -Je li to neka kolumna u kojoj se pljuje po muškarcima?
- Ma ne. Ja volim muškarce. Obožavam tvoj spol. No, s druge strane, često podsjećam žene da im nije potreban muškarac da bi se osjećale potpuno.
- Sranje. - Mahao je glavom i obeshrabreno se smije¬šio.
- Ne voliš emancipirane žene?
- Volim. Ali zahtijevaju puno više truda.
Nisam bila sigurna o kakvom točno trudu govori. I ni¬kako ga nisam htjela pitati.
- Pretpostavljam da onda znaš sve odgovore. - Jack me jasno pogledao.
Napravila sam grimasu jer mi se nije sviđala bahatost u toj izjavi. - Nikada ne bih tvrdila da znam sve odgovore. Samo želim pomoći drugim ljudima da pronađu odgovore ako je to moguće.
Razgovorali smo o mojoj kolumni, a zatim smo saznali da smo oboje diplomirali na Sveučilištu u Teksasu, iako je Jackova generacija završila šest godina prije moje. Također smo otkrili da oboje volimo austinski jazz.
- Odlazio bih slušati Crying Monkeyse svaki put ka¬da su svirali u Elephant Roomu - rekao je Jack, misleći na poznati klub u podrumu u Congress Streetu, gdje su nastupali neki od najboljih svjetskih glazbenika. - Satima bih sjedio ondje s prijateljima i slušao taj lagani jazz i pio čisti Jim Beam...
- I pokupio žensku gdje god si stigao. Usta su mu se uozbiljila. - Izlazim s puno žena. Ali se ne seksam sa svakom s kojom izađem.
- Kakvo olakšanje - rekla sam. - U protivnom ne bi mo¬rao davati samo uzorak sluznice obraza kod doktora.
- Imam i druge interese osim hvatanja ženskih.
- Da, znam. Hvataš i prestravljene jelene.
- I još jednom, tako da znaš, nisam spavao s tvojom se¬strom.
Sumnjičavo sam ga pogledala. - Ona je rekla da jesi. Tvoja riječ protiv njezine. I ne bi bio prvi muškarac koji bježi od ovakve situacije.
- A ona ne bi bila prva žena koja laže o tome tko ju je napumpao.
- Izašli ste na spoj. Ne možeš poreći da nisi bio zainte¬resiran za nju.
- Naravno da sam bio zainteresiran. Na početku. Ali nakon pet minuta sam znao da neću spavati s njom. Vidio sam znakove upozorenja.
-Kao?
U pogledu mu se vidjela zamišljenost. - Kao da se pre¬više trudila. Preglasno se smijala. Stalno je bila nervozna. Pitanja i odgovori nisu bili povezani.
Razumjela sam što pokušava reći. - Pojačana pozor-
Inost - rekla sam. - Maničnost. Kao da bi poludjela i zbog najmanje sitnice. Kao da u svakom trenutku misli dva ko¬raka unaprijed. - Točno. Kimnula sam dok sam prolazila kroz sjećanja koja ni-kada nisu bila duboko zakopana. - To je zbog našeg od-goja. Roditelji su mi se razveli kada sam imala pet godina, a Tara tri, i nakon toga tatu više nismo viđali. Ostale smo same s majkom, koja izluđuje sve oko sebe. Od svega napravi kaos. Dramu. Normalan dan nije postojao. Život s njom sve te godine naučio je Taru i mene da očekujemo da će se svakog trena dogoditi katastrofa. Obje smo razvile obrambene mehanizme, uključujući i pojačanu pozornost. Teško je riješiti se te navike.
Jack me pozorno gledao. - Ti si je se riješila.
- Tijekom studija išla sam na savjetovanja. Ali dobro sam uglavnom zbog Danea. On me naučio da život s drugom osobom ne mora svaki dan značiti kaos i dramu. Mislim da Tara u životu nikada nije imala nekog stabilnog poput Danea. - Gurnula sam čašu za vino prema njemu, a on ju je poslušno napunio. Neraspoloženo zureći u tamne dubine caberneta, nastavila sam. - Osjećam se krivom što nisam bila u kontaktu s njom zadnjih nekoliko godina. Ali umo¬rila sam se pokušavajući je spasiti. To je bilo sve što sam mogla napraviti da spasim sebe.
- Nitko te ne može kriviti zbog toga, Ella - promrmljao je. - Ti nisi čuvarica svoje sestre. Zaboravi to, Ella.
Bila sam zatečena tim osjećajem povezanosti, razumije¬vanja, što mi uopće nije imalo smisla. On je bio neznanac. A ja sam mu govorila daleko previše. Zaključila sam da sam umornija nego što sam mislila. Pokušala sam se opu¬šteno nasmiješiti. - Moram ispuniti dnevnu kvotu krivnje zbog nečega. Danas je to zbog Tare. - Podigavši čašu vina, otpila sam gutljaj. - Dakle - rekla sam - što član iz obitelji financijskih gurua radi u upravljanju nekretninama? Jesi li ti crna ovca?
- Nisam, ja sam srednja ovca. Ne podnosim razgovore o strategijama ulaganja, financijskoj poluzi, maržama... To me ne zanima. Volim graditi. Popravljati. Ja volim prak¬tične stvari.
Dok sam slušala Jacka, shvatila sam da on i Dane ima¬ju zajedničku jednu rijetku vrlinu: obojica su znala tko su i bili su zadovoljni time.
- Po završetku studija počeo sam raditi u jednoj uprav¬ljačkoj tvrtki - Jack je nastavio - i nakon nekog vremena dobio sam kredit i kupio tvrtku.
- Je li ti tata pomogao?
- Bogme ne. - Žalosno se nasmiješio. - Napravio sam neke greške koje bi on vjerojatno spriječio. Ali nisam htio da bilo tko kaže da je on nešto učinio za mene. Preuzeo sam odgovornost za sav rizik. I puno toga sam morao dokazati, tako da nikako nisam htio doživjeti neuspjeh.
- Očito nisi. - Proučavala sam ga. - Zanimljivo. Doimaš se kao alfa mužjak, ali ti si srednji sin. Obično su djeca ro¬đena u sredini opuštenija.
- Za jednog Travisa, ja sam opušten.
- Zamisli! - Nasmiješila sam se i počela jesti čokolad¬nu tortu. - Izbacujem te nakon deserta, Jack. Čeka me du¬ga noć.
- Koliko često se beba budi?
- Svaka tri sata.
Pojeli smo desert i popili vino. Jack je otišao do telefona, nazvao poslugu u sobu da dođu po stol i uzeo sako. Zastavši na vratima, pogledao me. - Hvala na večeri.
- Nema na čemu. I upozoravam te, ako nakon ovoga odu-staneš od odlaska doktoru, unajmit ću nekoga da te ubije.
- Doći ću po tebe u devet. - Jack se nije micao. Stajali smo blizu jedno drugog, a ja sam se zbunila kada sam shvatila da mi se disanje ubrzava. Iako mu je držanje bilo opušteno i ležerno, bio je toliko viši od mene da sam osje¬ćala nad sobom fizičku dominaciju. Iznenadilo me da mi taj osjećaj nije bio posve neugodan.
- Je li Dane alfa tip? - pitao je.
- Nije. Skroz je beta mužjak. Ne podnosim alfa muž¬jake.
- Zašto? Čine te nervoznom?
- Uopće ne. - Uputila sam mu poluprijeteći pogled. -Alfa mužjake jedem za doručak.
Tamne su mu oči zločesto zaiskrile. - Onda ću doći rano. -I otišao je prije nego što sam uspjela odgovoriti.
Šesto poglavlje
Ne bih vjerovala da je to moguće, no druga noć s Lukeom bila je još gora od prve. Zadovoljstvo uzroko¬vano nevjerojatnim odreskom za večeru, odličnim vinom i živahnim razgovorom potpuno je iščeznulo do drugog puta kada sam ga hranila. - Luke, stvarno znaš pokvariti raspoloženje - rekla sam bebi, no čini se da ga uopće nije bilo briga. Prestala sam brojati koliko puta se probudio i koliko pelena sam promijenila, ali činilo se da nisam spa¬vala više od dvadeset minuta u komadu. Kada me probu¬dio poziv s recepcije u pola osam, bolno sam izmigoljila iz kreveta i oteturala u kupaonicu da operem zube i da se otuširam.
Petnaestominutno tuširanje i dvije šalice kave ustajalog okusa koju sam napravila u malom aparatu za kavu, po¬nešto su me oživjeli. Obukla sam kaki hlače i svjetloplavu košulju s rukavima do lakta te ravne sandale od pletene konoplje. Razmišljala sam da sušim kosu ili ne, bojeći se da će buka probuditi bebu, a onda sam nepopustljivo od¬lučila da će morati plakati.
Nakon što sam osušila kosu i napravila bob frizuru, is¬ključila sam sušilo.
Tišina.
Je li se nešto dogodilo Lukeu? Zašto je tako tih? Pojurila sam u spavaću sobu da vidim što je. Mirno je ležao na le¬đima, prsa su mu se dizala i spuštala, a obrazi su mu bili ružičasti. Dodirnula sam ga samo da se uvjerim da je do¬bro. Zijevnuo je i još jače zatvorio oči.
- Sada želiš spavati - promrmljala sam. Sjela sam pokraj njega i gledala u nevjerojatno glatku kožu, male trepavice, sićušne pospane crte lica. Obrve su mu bile tako rijetke i tanke, gotovo da su bile nevidljive. Izgledao je kao Tara. Mogla sam uočiti sličnost po obliku nosa i usta - iako je kosa bila crna. Kao od Jacka Travisa, pomislila sam, mi¬lujući mekane vlasi.
Otišavši s kreveta, pošla sam isključiti punjač s mobite¬la. Nazvala sam rođakinju Lizu. Odmah se javila. - Halo?
- Ella je.
- Kako je beba?
- Dobro je. Jesi li uspjela naći Taru? Jer ako nisi...
- Našla sam ju - pobjedonosno je rekla Liza.
Oči su mi se razrogačile. - Što? Gdje je? Jesi li razgova¬rala s njom?
- Ne izravno. Ali ima jedan tip kod kojeg ponekad ide
kada joj je teško...
- Ide? - oprezno sam ponovila. - Misliš, hodaju?
- Ne hodaju zapravo. Oženjen je. Uglavnom, pomisli¬la sam da je Tara otišla k njemu. Pa sam pronašla njegov broj i ostavila mu poruku i napokon me nazvao. Kaže da je dobro i s njim je zadnjih nekoliko dana.
- Tko je taj tip?
- Ne mogu ti reći. Ne želi da mu se spominje ime.
- Sigurno da ne želi. Liza, želim točno znati što mi se događa sa sestrom i gdje je i...
- Ona je u klinici u New Mexicu.
Srce mi je počelo kucati tako brzo da mi se zavrtjelo u glavi. - U kakvoj klinici? Na odvikavanju? Drogira li se?
- Ne, ne, ne drogira se. Mislim da je doživjela živčani slom ili nešto.
Riječi »živčani slom« su me uplašile, pa sam promuklim glasom rekla: - Kako se zove to mjesto?
- Mountain Valley Wellness.
-Je li ju taj tip kojeg si spomenula prijavio? Je li se sama prijavila? U kakvom je stanju?
- Ne znam. Morat ćeš ju sama pitati.
Oči su mi se zatvorile dok sam se prisiljavala pitati: -Liza... ona... nije si pokušala nauditi, zar ne?
- Ma ne. Po mojem mišljenju, rođenje bebe bilo je pre¬više za nju. Možda joj je potreban odmor.
To mi je izmamilo neveseo osmijeh na usnama; Tari je bilo potrebno mnogo više od odmora.
- Uglavnom - moja je rođakinja rekla - evo ti broj tog mjesta. I mislim da ju sada možeš dobiti na mobitel.
Zapisala sam broj, završila razgovor i pošla ravno pre-i ma laptopu.
Potražila sam kliniku na Googleu te sam otkrila da je riječ o stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi s kraćim progra¬mom boravka, smještenoj u gradiću pokraj Santa Fea. Na slikama na internetu činilo se kao da se radi o toplicama ili odmaralištu, a ne o klinici za duševno zdravlje. Ustvari, spomenuto je nekoliko holističkih terapija i predavanja o nutricionizmu. No klinika je također imala i ovlašteno i stručno osoblje i intenzivnu psihijatrijsku njegu. Stranica
o liječenju naglašavala je važnost oporavka duha i tijela, s ciljem uzimanja što manje lijekova.
Klinika Mountain Valley Wellness činila se preblaga za osobu koja je možda doživjela živčani slom. Jesu li imali stručne ljude koji će joj pomoći? Jesu li davali psihološke savjete zajedno s čišćenjem lica i pedikurom?
Iako sam strašno htjela nazvati ured za prijem pacije¬nata, znala sam da sigurno neće narušiti privatnost svo¬jeg pacijenta.
Sjedeći za stolom u kutu sobe, uhvatila sam se za glavu. Pitala sam se u kakvom je kaosu uistinu moja sestra. U meni su se pomiješali osjećaji straha, sažaljenja, boli, ljutnje, dok sam razmišljala o tome kako bi većini ljudi bilo gotovo ne¬moguće funkcionirati normalno da su odgajani kao mi.
Razmišljala sam o majčinim histeričnim napadima, o uvrnutoj logici, o naglim promjenama raspoloženja koja nas je sve zbunjivala i zastrašivala. Svi ti muškarci koji su dolazili i odlazili, svi dio mamine očajne potrage za vlasti¬tom srećom. Ali nitko i ništa ju nikada nije usrećilo. Naši životi nisu bili normalni, a naš trud da se pretvaramo da nije tako donio je Tari i meni gorku izoliranost. Odrasle smo znajući da smo drukčije od ostalih.
Ni ona ni ja nismo se mogle zbližiti s nekim. Čak ni jed¬na s drugom. Bliskost je značila da će te onaj koga najviše voliš najviše i povrijediti. Kako da se odvikneš toga kada ti je bilo usađeno u svakom vlaknu, u svakoj žili. Nisi to
mogao odstraniti.
Polagano sam podigla telefon i ukucala Tarin broj mo¬bitela. Za razliku od prijašnjih slučajeva, ovaj put se javi¬la. - Halo?
- Tara, ja sam.
- Ella.
- Jesi dobro?
- Jesam, dobro sam. - Sestrin glas bio je visok i nestabi¬lan. Kao glas djeteta. Taj zvuk probudio mi je mnoga sje¬ćanja. Sjetila sam se kakva je bila kao dijete. Sjetila sam se kako sam joj čitala onih dana i noći kada smo predugo bile same, kada nismo imale što jesti i kada nismo imale pojma gdje nam je mama. Čitala sam knjige o nestvarnim bićima, o neustrašivoj djeci, pustolovnim zečevima. A Tara je slušala i slušala, čvrsto se sklupčavši uz mene, a ja se ni¬sam bunila iako nam je objema bilo vruće i iako smo bile znojne jer nije bilo klima-uređaja.
- Hej - nježno sam rekla. - Što ima novoga?
- Ah... ništa bitno.
Obje smo zahihotale. Laknulo mi je što mi sestra ima smisao za humor, iako je možda sišla s uma.
- Tara Sue... - Otišla sam do kreveta baciti pogled na Lukea. - Ti si jedina osoba koju znam, a da jednako mr¬zi iznenađenja kao i ja. Je li previše tražiti neko upozore¬nje? Mogla si me nazvati. Poslati e-mail. Poslati mi sastav »što sam radila preko ljeta«. Umjesto toga, preksinoć me nazove mama.
Dugo je šutjela. -Je li ljuta na mene?
- Uvijek je ljuta - razumno sam rekla. - Ako te zanima kako je reagirala na Lukea... pa, da joj je ikada palo na pa¬met da bi ijedna od nas mogla počiniti taj neoprostiv grijeh i učiniti ju bakom, mislim da bi nas obje sterilizirala prije pu¬berteta. Srećom po Lukea, mama baš i ne misli dugoročno.
Sada se Tara rastužila. - Je li s njim sve u redu?
- S njim je sve super - odmah sam rekla. - Zdrav je i dobro jede.
- Pretpostavljam... pretpostavljam da se pitaš zašto sam ga ostavila s mamom.
- Da. Ali prije nego što mi kažeš, reci mi gdje si? U kli¬nici za koju mi je Liza rekla?
- Da, sinoć sam stigla. To je lijepo mjesto, Ella. Imam svoju sobu. Mogu doći i otići kada želim. Kažu da bih tre¬bala ostati najmanje tri mjeseca.
Zanijemila sam. Zašto tri mjeseca? Kako su znali da je za rješavanje Tarinih problema potrebno toliko vremena? Jesu je od oka procijenili i zaključili da njezina ludost mo¬že proći za tri mjeseca? Ako je suicidalna ili psihotična, sigurno će ju htjeti još zadržati. Ili možda nisu Tari htjeli reći istinu, da su ju upisali u produženi program? Htjela sam pitati desetak pitanja odjednom i sva su pitanja bila tako hitna da se stvorilo usko grlo i nisam mogla izustiti ni riječ. Nakašljala sam se, pokušavajući očistiti grlo od nakupljenih riječi koje su imale slan okus.
Tara kao da je osjetila moju nemoć, te je rekla: - Prijatelj Mark kupio mi je kartu za avion i osigurao smještaj.
Mark. Oženjeni muškarac.
- Želiš li biti ondje? - nježno sam upitala. Šaputanje. - Ne želim biti nigdje, Ella.
- Jesi li već razgovarala s nekim?
- Da, s jednom ženom. Doktoricom Jaslow.
- Sviđa ti se?
- Simpatična je.
- Misliš li da ti može pomoći?
- Mislim da može. Ne znam.
- O čemu ste razgovarale?
- Ispričala sam joj kako sam ostavila Lukea kod mame Nisam mislila to učiniti, samo tako ostaviti bebu.
- Možeš li mi reći zašto si to učinila, dušo? Je li se ne¬što dogodilo?
- Nakon što sam s Lukeom napustila bolnicu, otišla sam kući u stan s Lizom na nekoliko dana. Ali sve mi je bilo čudno. Dijete kao da nije bilo moje. Nisam znala kako da se ponašam kao roditelj.
- Naravno da nisi. Naši se roditelji nisu ponašali kao ro¬ditelji. Nisi imala primjer na koji bi se mogla ugledati.
- Kao da više ni trenutak nisam mogla podnijeti biti u svojoj koži. Svaki put kada sam pogledala Lukea, nisam znala osjećam li ono što bih trebala. I onda sam imala osje¬ćaj kao da lebdim izvan svojega tijela i iščezavam. Čak i nakon što sam se ponovno vratila u svoje tijelo, kao da sam bila u magli. Mislim da sam još uvijek u njoj. Mrzim to. - Dugačka stanka, a onda je Tara oprezno upitala: -Ludim li, Ella?
- Ne - istog sam trena rekla. - I ja sam nekoliko pu¬ta imala isti problem. Terapeut kod kojeg sam odlazila u Austinu mi je rekao da je ta odsutnost ustvari način bijega koji si stvaramo. Način da prebrodimo traumu.
-Javlja li ti se još uvijek to ponekad?
- Taj osjećaj odsustva iz vlastitog tijela?... Već mi se du¬go to nije dogodilo. Terapeut ti može pomoći da dođeš do točke kada ti se to prestane događati.
- Znaš što me izluđuje, Ella?
Da. Znala sam. No pitala sam: - Što?
- Pokušavam se sjetiti kako nam je bilo dok smo živje¬le s mamom i njezinim ispadima, sa svim tim muškarcima koje je dovodila... i jedino čega se jasno sjećam su trenu¬ci koje sam provela s tobom... kada si mi pravila večeru u maloj pećnici, i kada si mi čitala priče. Takvih stvari. Ali ostalo je velika nepoznanica. I kada se pokušam prisjetiti, počinjem se osjećati uplašeno i ošamućeno.
Glas mi je, kada sam mogla odgovoriti, bio promukao i isprekidan, kao gusta glazura kojom sam pokušala nama¬zati krhku tortu. - Jesi li rekla doktorici Jaslow nešto od onoga što sam ti ispričala o Rogeru?
- Nešto sam joj ispričala - rekla je.
- Dobro. Možda ti može pomoći da se sjetiš još nečega. Čula sam nesiguran uzdah. - Teško je.
- Znam, Tara.
Uslijedila je duga stanka. - Kad sam bila mala, osjeća¬la sam se kao pas koji živi ograđen električnom ogradom. Samo što je mama stalno pomicala ogradu. Nikada nisam bila sigurna kamo otići da me ne udari struja. Bila je lu¬da, Ella.
- Bila?- ravnodušno sam rekla.
- No nitko nije htio čuti za to. Ljudi nisu vjerovali da jedna majka može biti takva.
- Ja vjerujem. Bila sam prisutna.
- Ali nisi bila uz mene kada sam te trebala za razgovor. Otišla si u Austin. Ostavila si me.
Do tog trenutka nikada se nisam osjećala toliko krivom da mi je svaka stanica u tijelu vrištala od boli. Bila sam to¬liko očajna da pobjegnem od tog zagušljivog života da sam ostavila sestru kako bih spasila sebe. - Žao mi je - uspjela sam reći. -Ja...
Začulo se kucanje na vratima.
Bilo je devet i petnaest. Već sam trebala biti u predvorju s Lukeom, trebali smo čekati Jacka Travisa.
- Sranje - promrmljala sam. - Samo malo, Tara - soba rice su. Nemoj poklopiti.
- U redu.
Otišla sam do vrata, otvorila ih i oštrim pokretom ruke pokazala Jacku Travisu da ude. Bila sam zbunjena, imala sam osjećaj da ću se raspasti.
Jack je ušao u sobu. Bilo je nešto u njemu što mi je utišalo bubnjanje u ušima. Oči su mu bile crne i duboke. Pozorno me pogledao, procjenjujući situaciju. Kratkim kimanjem glave rekao je Sve je u redu, te je otišao do kreveta i pogle¬dao uspavano dijete.
Nosio je blago vrećaste hlače i zelenu polo majicu s pro¬rezima sa strane, odjeću koju je muškarac mogao nositi sa¬mo ako je dobro građen i ako ga nije briga što ga čini višim, mišićavijim, vitkijim, jer su ga već krasile te odlike.
Osjetila mi je preplavio primitivan nagon kada sam vi¬djela snažno građenog muškarca kako stoji iznad djeteta, koje je bilo toliko bespomoćno da se nije moglo ni prevr¬nuti svojom voljom. U djeliću sekunde bila sam zapanjena vlastitim obrambenim nagonima prema djetetu koje ni ni¬je bilo moje. Bila sam tigrica, spremna na napad. Ali opu¬stila sam se kada sam vidjela kako Jack namješta dekicu i prekriva Lukeova sićušna prsa.
Sjela sam na otoman koji se nalazio pokraj bogato ta¬pecirane stolice. - Tara - oprezno sam rekla - malo sam zbunjena ulogom tvojeg prijatelja Marka. Plaća li ti on za boravak u klinici?
-Da.
-Ja želim platiti. Ne želim da mu išta duguješ.
- Mark me nikada ne bi tražio da mu vratim dug.
- Mislila sam da mu ništa ne duguješ u emocionalnom smislu. Teško je odbiti nekoga nakon što potroši toliko nov-
ca na tebe. Ja sam ti sestra. Ja ću se pobrinuti za to.
- U redu je, Ella. - U glasu joj se čula uzrujanost i iscr¬pljenost. - Zaboravi. Ne tražim to od tebe.
Ispipavala sam najopreznije što sam mogla. Kao kada pokušavaš otkinuti latice s cvijeta jednu po jednu, a da se sve ne raspadne. - Je li on otac djeteta?
- Dijete nema oca. On je samo moj. Molim te ne ispituj više o tome. Uz sve ostalo sranje kroz koje sada prolazim...
- Dobro - užurbano sam rekla. - Dobro. Samo... Ako ne utvrdiš tko je Lukeov otac, Luke neće imati nikakva pra¬va na alimentaciju. A ako ikada budeš tražila bilo kakvu financijsku potporu od države, oni će inzistirati da sazna¬ju tko je otac.
- To mi neće trebati. Lukeov tata će pomoći kada god bu¬dem trebala. No ne želi skrbništvo ni posjete ni išta slično.
- Sigurna si? On je to rekao? -Da.
- Tara... Liza je rekla da si joj ti rekla da je otac Jack Travis.
Vidjela sam kako se Jackova leda napinju, kako se ute¬gnuti mišići miču pod finim zelenim materijalom majice.
- Nije - uvjerljivo je rekla. - To sam joj rekla samo zato što je stalno ispitivala i znala sam da će ju to ušutkati.
- Jesi li sigurna? Pristao je napraviti test za utvrđivanje očinstva.
- O, Bože. Ella, nemoj s time gnjaviti Jacka Travisa. On nije otac. Nisam nikada ni spavala s njim.
- Zašto si rekla Lizi da jesi?
- Ne znam. Valjda me bilo sramota što nije htio spavati sa mnom, a nisam to htjela priznati Lizi.
- Mislim da uopće nije bilo razloga da te bude sram -nježno sam rekla. - Mislim da je on samo bio pristojan. -
Krajičkom oka vidjela sam Jacka kako sjedi na rubu kre¬veta. Osjetila sam da me gleda.
- Kako god. - Sestra je zvučala iscrpljeno i povrijeđe¬no. - Moram ići.
- Ne idi. Čekaj. Još nekoliko pitanja. Tara, slažeš li se da porazgovaram s doktoricom Jaslow?
- Može. Iznenadila sam se kako je to spremno prihvatila. - Hvala.
Reci joj da se slažeš da razgovaramo. Tražit će te pismeno odobrenje. I još nešto... Tara... što želiš da bude s Lukeom dok si ti u klinici?
Nastupila je duga i potpuna tišina, da sam se pitala je li telefonska veza prekinuta.
- Mislila sam da ćeš se ti pobrinuti za njega - Tara je napokon odgovorila.
Kao da mi je netko čavlima pribijao čelo u lubanju. Trljala sam ga, mičući nategnutu kožu i snažno pritišćući mjesto gdje mi se nos spaja s očnom šupljinom. Bila sam u zamci. Stjerana u kut. - Mislim da neću moći nagovori¬ti Danea na to.
- Useli se kod Lize. Možeš plaćati moj dio stanarine. Bezglavo sam zurila u vrata hotelske sobe i mislila kako
je dobro da mi Tara ne može vidjeti izraz lica. Već sam di¬jelila stanarinu s Daneom. A pomisao da se uselim roda-k inji, koja će u bilo koje doba dana i noći u stan dovoditi muškarce... a da ne spominjem Lizinu reakciju na život s vrištavim novorođenčetom... ne, to ne bi upalilo.
Tara je ponovno progovorila, naglasivši svaku riječ. -Smisli nešto. Ja ne mogu razmišljati o tome. Ne znam što da ti kažem. Zaposli nekoga. Pitat ću Marka da plati.
- Mogu li razgovarati s Markom?
- Ne - silovito je rekla. - Samo smisli što želiš. Ali jedi¬no što trebam je da se pobrineš za dijete sljedeća tri mjese¬ca. Tri mjeseca tvog cijelog života, Ella! Zar ne možeš to učiniti za mene? To je jedino što sam te ikada tražila! Zar mi ne možeš pomoći, Ella? Zar ne možeš?
Glas joj je bio prožet panikom i bijesom. Čula sam ma¬min ton dok je Tara govorila i to me uplašilo.
- Dobro - nježno sam rekla. Ponavljala sam to dok se nije smirila. -Dobro... dobro.
I onda smo obje ostale bez riječi, čulo se samo disanje
u slušalicu.
Tri mjeseca, očajno sam pomislila, tri mjeseca da se Tara suoči s čitavim uprskanim djetinjstvom i njegovim zaosta¬lim utjecajem. Hoće li uspjeti? 1 hoću li ja izdržati da se .
moj svijet ne uruši?
- Tara... - rekla sam nakon nekoliko trenutaka - ako sam ja dio ovoga, onda ćemo se tako ponašati. Dopustit ćeš mi da razgovaram s doktoricom Jaslow. I dopustit ćeš da razgovaram s tobom. Neću te često zvati, no kada te ! nazovem, nemoj me izbjegavati. Zanimat će te kako je be¬ba, zar ne?
- Dobro. Može.
-1 samo tako da znaš - nisam mogla odoljeti da ne ka¬žem - ovo nije jedino što si me ikada tražila. U uhu mi je zašuštao njezin krhki smijeh. Prije nego što je Tara prekinula, rekla mi je broj sobe i broj fiksnog telefona na koji ju mogu dobiti u klinici. Iako sam još htjela razgovarati s njom, naglo je završila razgovor. Sklopila sam mobitel i znojnu površinu obrisala o hlače te sam ga brižno odložila. Ošamućena, pokušavala sam po¬hvatati sve što se događalo. Kao da trčim za autom.
- Tko je pobogu Mark? - naglas sam se upitala.
Bila sam oduzeta. Nisam se pomaknula ni pogledala čak ni kada su se cipele Jacka Travisa pojavile u mojem vidnom polju. Imao je glomazne kožne natikače s jakim šavovima. Držao je nešto... presavinuti list papira. Dao mi ga je bez riječi.
Otvorivši papir, vidjela sam adresu klinike u New Mexicu, a ispod nje ime Mark Gottier, zajedno s telefon¬skim brojem i adresom Družbe vječne istine.
Zapanjena, odmahnula sam glavom. - Tko je on? Kakve veze crkva ima s ovime?
- Gottler je pomoćni pastor. -Jack se spustio tako da su nam lica bila u istoj ravnini. - Tara se prijavila u kliniku s njegovom kreditnom karticom.
- O, Bože. Kako si... - prekinula sam, rukom prelazeći preko znojnog čela. - Ajme - rekla sam drhtavim glasom. - Tvoj istražitelj je stvarno dobar. Kako je uspio dobiti in¬formacije tako brzo?
- Nazvao sam ga jučer odmah nakon što sam otišao od tebe.
Naravno. S nevjerojatnim izvorima na raspolaganju, Jack je u mogućnosti sve provjeriti. Nema sumnje da je i mene provjerio.
Ponovno sam pogledala u papir. - Kako to da mi se sestra spetljala s oženjenim crkvenim pastorom?
- Čini se da ju agencija u kojoj radi s vremena na vrije-me tamo šalje.
- Zašto? - ogorčeno sam pitala. - Da skuplja milodare?
- Toje ogromna crkva. Veliko poduzeće. Za njih rade menadžeri, nude savjetovanje o ulaganju, imaju svoj restoran. Nalikuje na Disneyland. Trideset pet tisuća članova i broj stalno raste. Gottler je na televiziji kad god glavni pa¬stor treba zamjenu. - Gledao je dok sam petljala prste, a adrese i brojevi telefona odlepršali su na pod. - Moja tvrt¬ka ima nekoliko ugovora o održavanju s Vječnom istinom. Nekoliko puta sam sreo Gottlera.
Oštro sam ga pogledala. - Stvarno? Kakav je?
- Miran. Ljubazan. Obiteljski čovjek. Ne čini se kao tip koji bi varao ženu.
- Nikada se ne čine takvima - promrmljala sam. Nesvjesno sam se igrala prstima oblikujući crkvu i toranj. Rastavila sam prste i stisnula ih u šaku. - Tara neće priznati da je on otac. Ali ako nije, zašto bi to radio za nju?
- Samo je jedan način da budemo sigurni. Ali sumnjam da će pristati na test utvrđivanja očinstva.
- Neće - složila sam se, pokušavajući sve shvatiti Izvanbračna djeca nisu baš dobri za karijeru propovjed-nika koji se pojavljuju na TV-u. - Klima-uređaj kao da je rashladio sobu ispod nule. Tresla sam se. - Moram se sa¬stati s njim. Kako da to napravim?
- Ne bih ti savjetovao da samo uletiš bez dogovora. Moj ured je dosta opušten u vezi toga. Ali na taj način nikada ne bi prošla ulazna vrata Vječne istine.
Odlučila sam biti izravnija. - Možeš li mi pomoći da za-kažem sastanak kod Gottlera?
- Razmislit ću o tome.
To je značilo ne, pomislila sam. Zanijemila sam. Pogledala sam pokraj Jackovog ramena, u krevet, pitajući se je li djetetu hladno.
- On je dobro - rekao je Jack nježno, kao da mi čita mi¬sli. - Sve će biti u redu, Ella.
Blago sam poskočila osjetivši njegovu ruku na svojoj ruci. Pogledala sam ga razrogačenih očiju, pitajući se što želi. No u njegovom dodiru i pogledu nije bilo ničeg određenog.
Ruka mu je bila nevjerojatno jaka i topla. Nešto u tom energičnom dodiru ispunilo me životom, kao lijek ubriz¬gan izravno u krvotok. Tako intiman trenutak, dodir ruku. Ugoda i užitak koje sam osjetila pri tome bili su neopisivo nevjerni prema Daneu. Ali prije nego što sam mogla prigovo¬riti ili čak potpuno upiti taj osjećaj, topli dodir je nestao.
Čitav život morala sam se boriti s potrebama uzrokova¬nima nedostatkom oca. Rezultat je ukorijenjena privlačnost prema snažnim muškarcima, muškarcima koji su dominan¬tni, a to me užasavalo. Tako da sam uvijek išla u drugom smjeru, prema muškarcima poput Danea, pokraj kojih sama moraš mijenjati žarulje i nositi si kovčege. Upravo sam to željela. A opet, netko poput Jacka Travisa, netko tako bes-pogovorno muževan, tako siguran u sebe, bio je zagonetan, a ta zagonetnost me uzbuđivala poput kakvog fetiša.
Morala sam polizati suhe usne prije nego što sam pro¬govorila. - Nisi spavao s Tarom.
Jack je odmahnuo glavom gledajući me ravno u oči.
- Zao mi je - ponizno sam rekla. - Bila sam sigurna da jesi.
- Znam.
- Ne znam zašto sam bila tako tvrdoglava u vezi toga.
- Ne znaš? - promrmljao je.
Trepnula sam. Još uvijek sam osjećala dio ruke koji je uhvatio. Savijala sam prste kako bih zadržala taj osjećaj. -Pa - rekla sam, odjednom bez daha - možeš ići. Otkaži termin kod doktora, slobodan si. Obećajem da te više ni¬kada neću gnjaviti.
Stajala sam, baš kao i Jack, i njegovo tijelo bilo je toli¬ko blizu mojemu da sam gotovo mogla osjetiti njegovu to¬plinu. Bio je preblizu. Odmaknula bih se, no iza mene se nalazio otoman.
- Brinut ćeš se o djetetu dok ti sestra ne stane na noge -to je više bio zaključak nego pitanje.
Kimnula sam.
- Koliko dugo?
- Rekla je tri mjeseca. - Pokušala sam zvučati pribrano. - Bit ću optimistična i pretpostaviti da neće trajati duže.
- Odvest ćeš ga u Austin?
Bespomoćno sam slegnula ramenima. - Nazvat ću Danea. Ja... ne znam kako će to funkcionirati.
Neće funkcionirati. Poznavala sam Danea dovoljno do¬bro da budem sigurna da nas čekaju ozbiljni problemi.
Palo mi je na pamet da bih ga mogla izgubiti zbog ovoga.
Još prekjučer život mi je bio divan. Sada se raspadao. Kako ću napraviti mjesto za dijete u svojem životu? Kako ću obavljati svoj posao? Kako ću zadržati Danea?
Iz kreveta se začuo plač. Nekako je taj zvuk sve doveo na svoje mjesto. Dane nije bio bitan. Logistika, novac, ka- rijera - ništa nije bilo bitno. Sada je jedino važno bila glad nemoćnog novorođenčeta.
- Nazovi me kada odlučiš što ćeš napraviti - rekao je Jack.
Otišla sam do minibara i potražila bocu ohlađene formu¬le. - Neću te više gnjaviti. Stvarno. Zao mi je što sam...
- Ella. - Došetao je do mene opuštenim korakom i uhva¬tio me za laktove kada sam se ispravila. Napela sam se zbog tog laganog dodira toplih grubih prstiju. Čekao je dok sam smogla snage da ga pogledam.
- Ti nemaš veze s ovime - rekla sam pokušavajući da zvučim zahvalno, ali ravnodušno. Kao da ga oslobađam.
Jack nije dopustio da skrenem pogled. - Nazovi me ka¬da odlučiš.
- Dobro. - Nisam imala namjeru više ga ikada vidjeti i oboje smo toga bili svjesni.
Usta su mu se trznula.
Ja sam se ukočila. Nisam voljela da me netko smatra zabavnom.
- Vidimo se, Ella. I otišao je.
Luke je vrištao iz kreveta.
- Stižem - rekla sam mu i požurila pripremiti mu obrok.
6 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Uto Feb 14, 2012 11:53 pm
Margita
Administrator
Sedmo poglavlje
Nahranila sam Lukea i promijenila mu pelenu. Danea ću moći nazvati tek kad Luke bude spreman za spa¬vanje. Shvatila sam da sam već počela organizirati život prema Lukeovim potrebama. Njegovo jedenje i spavanje i razdoblja budnosti bili su struktura u koju se sve ostalo
moralo uklopiti.
Smjestišvi ga na leđa, nagnula sam se nad njega i pje¬vušila mu djeliće dječjih pjesmica, izvlačeći ih iz sjećanja iz djetinjstva. Luke se njihao i izvijao, slijedio me ustima, očima. Uzela sam mu ručicu kojom je mahao i stavila ju na obraz. Dlanovi su mu bili veličine kovanice. Držao je ruku na mom obrazu, zureći mi u lice i tražeći povezanost
baš kao i ja.
Nikada na svijetu nitko me nije tako želio ni trebao. Bebe su opasne... zaljubiš se u njih prije nego što si svjestan ono¬ga što se događa. Ovo malo, ozbiljno stvorenje nije moglo ni reći kako se zove i u svemu je ovisio o meni. U svemu. A, poznavala sam ga malo više od jednog dana. No za njega bih se bacila pred autobus. Uništio me. To je bilo grozno.
- Volim te, Luke - prošaputala sam.
Ta ga izjava uopće nije iznenadila. Naravno da me vo-liš - govorio je njegov izraz lica. Ja sam beba. Takav sam.
Ruka mu se savila na mom obrazu, ispipavajući koliko je mekan.
Nokti su mu bili oštri. Kako se bebama režu nokti? Može li se to raditi grickalicom za odrasle ili postoji neki poseban predmet? Podigla sam mu nogice i poljubila male ružičaste tabane koji su bili tako nevini i mekani kao šape mačića. - Gdje su uputstva za upotrebu? - pitala sam ga. - Koji je broj korisničke usluge za bebe?
Shvatila sam da prema svojoj udanoj prijateljici Stacy nisam pokazala ni dovoljno poštovanja ni razumijevanja kada je rodila dijete. Pokušala sam pobuditi u sebi neke osjećaje suosjećanja i zanimanja, ali nisam imala pojma s č ime ime posla. To i nije moguće dok se sam ne suočiš s time. Je li i ona bila tako preplašena i tako nepripremljena za odgovornost odgajanja jedne osobe? Uvijek sam slušala kako žene imaju instinkt za to, neku skrivenu majčinsku mudrost koja se oslobađa kada ju trebaš.
Meni se to nije dogodilo.
Jedino što sam mogla uočiti je snažna potreba da nazovem
najbolju prijateljicu Stacy i da joj se izjadam. I budući da sam oduvijek vjerovala u djelotvornost povremenog dobrog i iscr¬pnog jadanja, nazvala sam ju. Bila sam na novom terenu, čije su opasnosti i zamke Stacy bile potpuno poznate. Godinama je hodala s Daneovim najboljim prijateljem Tomom, a tako smo se i upoznale. Trudnoća nije bila planirana, a Tom je napravio ono što se očekivalo - oženio ju je. Dijete, curica po imenu Tommie, sada je imala tri godine. Stacy i Tom su se oboje kleli da im je to nešto najbolje što im se dogodilo u životu. Činilo se da Tom to uistinu i misli.
Dane i Tom još uvijek su bili najbolji prijatelji, no zna-la sam da Dane Toma smatra prodanom dušom. Nekoć je Tom bio liberalni aktivist i okorjeli individualist, a sada je bio oženjen i imao je monovolumen s lakiranim pojasevima i pod pun praznih kutija od sokova i Happy Meal
igračaka.
- Stace - očajno sam rekla, sretna kada se javila na te¬lefon. - Ja sam. Imaš minutu vremena?
- Naravno da imam. Kako si, curo? - Zamislila sam ju kako stoji u kuhinji svoje male obnovljene kuće, s očima koje poput lizalica sjaje na njezinoj nježnoj, tamnoj puti i s detaljno spletenom kosom povezanom tako da joj je stra- žnji dio vrata bio gol.
- Osuđena sam na propast - rekla sam joj. - Totalno.
- Problemi s kolumnom? - Pitala je puna suosjećanja.
Oklijevala sam. - Da. Moram smisliti savjet za ženu či¬ja je mlada sestra rodila izvanbračno dijete i želi da joj se starija sestra najmanje tri mjeseca brine o djetetu. Za to vrijeme mlada sestra će biti u klinici za duševno zdravlje i pokušat će postati dovoljno normalna za ulogu majke.
- To je gadno - rekla je Stacy.
- Slijedi još gore. Starija sestra živi u Austinu s dečkom koji joj je već rekao da ne može dovesti dijete da živi s nji¬ma.
- Gad - rekla je. - Zašto?
- Mislim da ne želi odgovornost. Mislim da se boji da će mu to omesti planove da spasi svijet. I možda se boji da će to unijeti promjene u njegovoj vezi i da će djevojka od njega početi tražiti više nego prije.
Stacy je napokon shvatila. - O, dragi Bože. Ella, govo¬riš o sebi i Daneu?
Bilo je zadovoljstvo istresti sve nekome poput Stacy koja je, kao odana prijateljica, odmah stala na moju stranu. I iako sam ja bila ta koja mijenja pravila pokušavajući uvesti be¬bu u naše živote, Stacy je potpuno suosjećala sa mnom.
- U Houstonu sam s djetetom - rekla sam joj. - U hotel¬skoj sobi. Pokraj mene je. Ne želim to raditi. Ali on je prva muška osoba kojoj sam rekla »volim te« od srednje škole. Oh, Stace, ne bi vjerovala kako je sladak.
- Sve bebe su slatke - neraspoloženo je rekla Stacy.
- Znam, ali ova je iznad prosjeka.
- Sve bebe su iznad prosjeka.
Zastala sam da složim facu prema djetetu, koje je puha¬lo balončiće. - Luke se nalazi na vrhu natprosječno slat¬ke djece.
- Čekaj. Tom je došao na ručak. Želim da čuje ovo. Tooooooom!
Čekala sam dok Stacy nije objasnila situaciju svom mu¬žu. Od Daneovih mnogobrojnih prijatelja, Tom mi je uvijek bio najdraži. U Tomovom društvu nikada nije bilo dosad¬no i svi su bili dobro raspoloženi... točilo se vino, ljudi su se smijali, razgovor je glatko tekao. S Tomom u društvu si se osjećao dosjetljivo i pametno. Stacy je predstavljala na-tegunti i pouzdan konop za sušenje rublja s kojeg je Tom slobodno mogao mahati i njihati se.
- Može li se Tom javiti s druge linije? - upitala sam Stacy.
- Trenutačno imamo samo jedan telefon. Tommie je drugi bacila u kahlicu. Dakle... jesi li već razgovarala s Daneom?
Želudac mi se stegnuo. - Nisam, prvo sam se htjela ču¬ti s tobom. Odugovlačim zato što znam što će Dane reći. - Oči su mi se zamaglile. Glas mi je bio krhak i nabijen emocijama. - Neće pristati na ovo, Stace. Reći će mi da se ne vraćam u Austin.
- Gluposti. Dolazi ovamo s djetetom.
- Ne mogu. Znaš Danea.
- Znam i zato mislim da je vrijeme da prihvati odgo¬vornost. To je odgovornost odraslih i on se mora suoči¬ti s tim.
Iz nekog sam se razloga osjetila obveznom stati na Daneovu stranu. - Dane je odrastao - rekla sam, brišući oči rukavom. - Ima svoju tvrtku. Puno ljudi ovisi o njemu. Ali ovo je drukčije. Dane je oduvijek bio jasan da ne želi imati ništa s djecom. I to što sam se našla u neočekivanoj situaciji ne znači da i Dane mora patiti.
- Naravno da znači. On je tvoj partner. A dijete nije pat¬nja. Ono je... - Zastala je kada joj je muž nešto rekao. -Začepi, Tom. Ella, kada ti u život ude dijete, moraš puno dati. No dobivaš još više nego što daješ. Vidjet ćeš.
Luke je počeo polagano treptati kada ga je preplavila že¬lja za snom. Držala sam mu ruku na trbuščiću, osjećajući na dlanu kako mu krče probavni organi.
- ... imao prekrasno djetinjstvo - Stacy je govorila - i u pravoj je dobi da se skrasi. Svi koji ga znaju misle da bi bio divan otac. Kada Dane vidi kako je divno imati djecu, ka¬ko ti obogaćuju život, bit će spreman na obvezu.
- On je jedva spreman na obvezu da posjeduje čarape -rekla sam. - Mora imati potpunu slobodu, Stacy.
- Nitko ne može imati potpunu slobodu - naglasila je.
- Čitav smisao veze je imati nekoga pokraj sebe kada ga trebaš. Inače to je samo... čekaj malo. - Zastala je te sam čula prigušeni glas u pozadini. - Želiš li da Tom porazgo¬vara s njim? Kaže da će to rado učiniti.
- Ne - brzo sam rekla. - Ne želim da se vrši pritisak na Danea.
- Zašto da bude pošteđen? - rekla je ozlojeđeno. - Ti si pod pritiskom, zar ne? Ti se moraš snalaziti u teškoj situa¬ciji - zašto da ti on ne pomogne? Kunem se, Ella, ako Dane ne postupi ispravno, tako ću ga... - Zastala je kada joj je muž nešto rekao. - Ozbiljna sam, Tom! Pobogu, što da je Ella zatrudnjela ovako kao ja? Ti si preuzeo odgovornost
- misliš da Dane ne bi trebao to učiniti? Baš me briga je li dijete njegovo ili nije. Stvar je u tome da je Elli potrebna podrška. - Ponovno je obratila pozornost na mene. - Bez obzira na to što Dane kaže, vrati se u Austin s bebom, Ella. Prijatelji su ti ovdje. Pomoći ćemo ti s njim.
-Ne znam. Sretala bih Danea... bilo bi čudno živjeti bli¬zu njega, a ne s njim. Možda bih trebala pronaći namješteni slan ovdje u Houstonu. To je samo tri mjeseca.
-I onda bi se vratila Daneu kada bi problem bio riješen?
- upitala je Stacy, bijesna.
- Pa...da.
- Da dobiješ rak, pretpostavljam da bi također sve sa¬ma trebala riješiti kako njemu ne bi smetala? Neka Dane bude dio ovoga. Trebala bi se moći osloniti na njega, Ella! Ti si... evo, Tom ti želi nešto reći.
Čekala sam dok nisam čula njegov ravnodušan glas. -Bok, Ella.
- Bok, Tom. Prije nego što bilo što kažeš... nemoj mi re-ći ono što Stace želi da čujem. Reci mi istinu. Ti si mu naj-bolji prijatelj i znaš ga bolje od ikoga. Dane se neće pro-mijeniti, zar ne?
Tom je uzdahnuo. - On to sve doživljava kao zamku -bilo što miriši na kuću, psa, ženu, djecu. I za razliku od Stacy i očito svih ostalih koje poznam, mislim da Dane ne bi bio divan otac. Nema on dovoljno mazohističkog u sebi za to.
Žalosno sam se nasmiješila, znajući da će Tom nadrapati zbog iskrenosti. - Znam da bi Dane radije pokušao spasiti svijet nego jednu bebu. Ali ne mogu shvatiti zašto.
- Bebe su težak zadatak - rekao je Tom. - Puno si cje¬njeniji ako pokušavaš spasiti svijet. A to je i lakše.
Osmo poglavlje
Dovedena sam u bezizlaznu situaciju - rekla sam Daneu na telefon. - Reći ću ti što namjeravam, a nakon što me saslušaš, ti mi reci koje mogućnosti imam. Ili nemam.
- O Bože, Ella - tiho je rekao.
Namrštila sam se. - Nemoj još govoriti »O Bože, Ella«. Još ti nisam izložila svoj plan.
- Znam što je. - Znaš?
- Znao sam onog trenutka kada si otišla iz Austina. Uvijek si rješavala probleme svoje obitelji. - Daneova rav¬nodušna ljubaznost bila je samo jedan korak od sažaljenja. Bilo bi mi draže da je bio neprijateljski nastrojen. Zbog njega sam se osjećala kao da je život cirkus, a moja vječna uloga da hodam iza slona.
- Nitko me ne tjera na nešto što ne želim raditi - pobu¬nili sam se.
- Koliko ja znam, briga o sestrinu djetetu nikada ti nije bila na popisu životnih ciljeva.
- Rodila je prije tjedan dana. Dopušteno mi je da pro¬mijenim životne ciljeve, zar ne?
- Da. Ali to ne znači da i ja moram promijeniti svoje. -Uzdahnuo je. - Ispričaj mi sve. Vjerovala ili ne, na tvojoj sam strani.
Objasnila sam sve što se dogodilo, ispričala sam mu raz¬govor s Tarom i završila sam s obrambenim stavom: - To je samo tri mjeseca. A beba uopće nije nikakav problem. -Osim ako voliš spavati, pomislila sam. - Tako da ću potra¬žiti namješten stan u Houstonu i ostati ondje dok se Tara ne oporavi. Mislim da će mi i Liza pomoći. A onda ću se vratiti u naš stan u Austin. Tebi. - Odlučila sam se za brzi završetak. - Misliš da je to dobar plan?
- Mislim da je to plan - rekao je. Čula sam lagani, spori nalet zadržanog daha, iz dubine pluća. - Sto želiš da ka¬žem, Ella?
Htjela sam mu reći: - Dođi kući. Pomoći ću ti s bebom. No rekla sam mu: - Želim znati što uistinu misliš.
- Mislim da si još ukalupljena u isti obrazac - Dane je tiho rekao. - Majka ti zapucketa prstima ili ti sestra nešto zabrlja, a ti zanemariš svoj život kako bi sve sredila. Ne ra- di se samo o tri mjeseca, Ella. Moglo bi potrajati tri godi¬ne dok se Tara ne urazumi. I što ako bude imala još djece? Hoćeš se o svima brinuti?
- Već sam razmišljala o tome - priznala sam teškog srca. - No ne mogu se brinuti o tome što bi se moglo dogoditi u budućnosti. Sada postoji samo Luke, i on me treba.
- A što je s onime što ti trebaš? Trebala bi pisati knjigu, zar ne? I kako ćeš uspjeti redovno pisati kolumnu?
- Ne znam. No drugi ljudi uspijevaju izaći na kraj s po-slom i djecom.
- To nije tvoje dijete.
- On je dio moje obitelji.
- Ti nemaš obitelj, Ella.
Iako sam i sama prije davala slične izjave, zaboljelo me kada je on to rekao. - Mi smo pojedinci povezani obrascem uzajamnih obveza - rekla sam. - Ako se grupa čim¬panzi u Amazoniji može nazvati obitelji, onda mislim da i Varneri mogu.
- S obzirom na to da čimpanze povremeno jedu jedinke vlastite vrste, mogao bih se složiti s tim.
Pomislila sam kako nisam toliko toga trebala povjeriti Daneu o Varnerima. - Mrzim raspravljati s tobom - pro-mrmljala sam. - Znaš previše o meni.
- Još bi više mrzila kada bih te pustio da doneseš po-grešnu odluku, a da ti ništa ne kažem o tome.
- Mislim da je odluka ispravna. S mojeg stajališta, to je jedina odluka s kojom mogu živjeti.
- U redu. Ali ja ne mogu živjeti s tom odlukom. Duboko sam udahnula. - Dakle, što će biti s nama ako
ja to napravim? Što će se dogoditi s četverogodišnjom vezom? - Bilo mi je teško vjerovati da osoba o kojoj sam ovisila više nego o bilo kome, da muškarac kojemu sam toliko
vjerovala i do kojeg mi je toliko bilo stalo, tako okrutno povlači crtu.
- Mislim da bismo mogli to smatrati odmorom - rekao je Dane.
Razmišljala sam o tome dok je mojim tijelom prostru¬jala zabrinutost. - A kada se vratim, nastavit ćemo tamo gdje smo stali?
- Možemo pokušati. - Kako misliš pokušati?
- Možeš nešto staviti u zamrzivač i onda to otopiti na-kon tri mjeseca, no nikada neće biti isto. - Ali obećat ćeš mi da ćeš me čekati, zar ne? - Kaiko misliš čekati? - Mislim da ne spavaš s nekom drugom.
- Ella, ni ti ni ja ne možemo obećati da nećemo spavati s nekim drugim.
Usta su mi se objesila. - Ne možemo?
- Naravno da ne. U zreloj vezi nema obećanja i jamče¬nja. Mi se ne posjedujemo.
- Dane, mislila sam da smo mi posebni. - Shvatila sam da drugi put u istom danu počinjem cmizdriti. Nešto mi je palo na pamet. - Jesi li me ikada prevario?
- Ne bih to nazvao prevarom. Ali ne, nisam.
- Što da ja spavam s nekim drugim? Ne bi bio ljubo¬moran?
- Ne bih ti uskratio priliku da se slobodno okušaš u drugim vezama, kada bi ti to htjela. To je stvar povjere¬nja. I otvorenosti.
- Mi smo u otvorenoj vezi?
- Ako to tako želiš nazvati, jesmo.
Gotovo nikada nisam bila ovako zatečena. Osnovne pret¬postavke koje sam imala o Daneu bile su potpuno preo¬krenute. - Moj Bože. Kako smo mogli biti u otvorenoj vezi kada ja to nisam znala? Koja su pravila?
Dane je zvučao kao da se gotovo zabavlja. - Za nas ne postoje pravila, Ella. Nikada nisu postojala. To je jedini razlog zašto si sa mnom toliko dugo. Onog trena kada bih te na bilo koji način pokušao ograničiti, ti bi otišla.
Glava mi je bila puna argumenata i pitanja. Pitala sam si¬je li u pravu. Bojala sam se da je. - Nekako - polako sam govorila - sam se oduvijek smatrala konvencionalnom oso¬bom. Previše konvencionalnom za vezu bez strukture.
- Gospođica Neovisna je konvencionalna - rekao je. -Savjeti koje daje drugim ljudima slijede određena pravila. Ali Ella - ne, ti nisi konvencionalna.
- Ali ja sam i Gospođica Neovisna i Ella - pobunila sam se. - Gdje je stvarna ja u svemu tome?
- Očito je stvarna ti u Houstonu - rekao je. - I ja bih htio da se vratiš.
- Voljela bih dovesti dijete kući samo na nekoliko dana, dok ne smislim što ću.
- Ja se s tim ne slažem - Dane je spremno odgovorio. Namrštila sam se. - To je i moj stan. Želim biti u svo¬joj polovici.
- U redu. Ja ću se negdje smjestiti dok ti i dijete ne odete. Ili ću iseliti tako da možeš imati cijeli stan...
- Ne. - Podsvjesno sam znala da ću možda zauvijek iz¬gubiti Danea ako bude bio prisiljen iseliti zato što sam ja odlučila brinuti se o Lukeu. - Nema veze, ostani ondje. Ja ću naći neko privremeno rješenje za sebe i Lukea.
- Pomoći ću kako god mogu - rekao je Dane. - Preuzet ću tvoj dio stanarine koliko god bude bilo potrebno.
Uzrujala me ta ponuda. I bila sam razjarena kao povezani bik zato što je odbio primiti Lukea. No više od svega, pre¬plašilo me saznanje da smo u vezi bez pravila i bez obećanja. Jer to je značilo da više ne mogu biti sigurna u njega.
Ili u sebe.
- Hvala - potišteno sam rekla. -Javit ću ti gdje smo za¬vršili.
- Prvo što moramo učiniti - rekla sam Lukeu sutradan -
je pronaći lijepo mjesto za život koje možemo unajmiti. Hoćemo li se usredotočiti na centar grada? Montrose? Ili si otvoren za nešto blizu u Sugar Landu? Možemo ići i u Austin, ali tamo bismo morali izbjegavati znaš koga. I pu¬no je skuplje unajmiti nešto u Austinu.
Luke je izgledao zamišljeno dok je polagano sisao iz bo¬čice, kao da razmišlja o mogućnostima.
- Razmišljaš o tome? - upitala sam ga. - Ili si zauzet pr¬ljanjem pelene?
Večer prije provela sam pretražujući po Googleu, uglav¬nom informirajući se o brizi novorođenčeta. Pročitala sam puno stranica o tome kako previjati dijete, o važnim doga¬đajima u prvom mjesecu života, o rasporedu odlaska pedija¬tru. Čak sam pronašla i upute o tome kako rezati nokte be¬bi. - Luke, ovdje piše - rekla sam mu - da bi trebao spavati petnaest do osamnaest sati dnevno. Moraš malo poraditi na tome. Piše i da bih trebala dezinficirati sve što stavljaš u usta. I kaže da ćeš se naučiti smijati do kraja mjeseca.
Nekoliko minuta držala sam glavu iznad njegove, smi¬jući se i očekujući da uzvrati. Luke je uzvratio tako ozbilj¬nom grimasom da sam mu rekla da izgleda kao Winston Churchill.
Nakon što sam označila nekoliko stranica o njezi djete¬ta, počela sam provjeravati raspoložive namještene stano¬ve na području Houstona. Oni koje sam si mogla priuštiti izgledali su jeftino i tmurno, a oni koji su mi se svidjeli bili su astronomski skupi. Nažalost, bilo je teško pronaći ne¬što lijepo uređeno, na pristojnoj lokaciji, po povoljnoj cije¬ni. Zaspala sam nervozna i potištena. Možda iz samilosti, Luke se tijekom noći probudio samo tri puta.
- Danas moramo nešto pronaći - rekla sam mu. - I zaći iz ove skupe hotelske sobe. - Odlučila sam provesti jutro tražeći mogućnosti na internetu, a poslijepodne pogledati neke stanove. Dok sam zapisivala prvu adresu i telefonski broj, zazvonio mi je telefon.
Travis, pisalo je na zaslonu. Kada sam se javila, tijelom mi je prostrujala nervoza i znatiželja. - Halo?
- Ella. - Čula sam Jackov karakteristični bariton, tečan kao otopljene kovanice. - Kako si?
- Odlično. Luke i ja tražimo stan. Odlučili smo živje¬ti zajedno.
- Čestitam. Tražiš u Houstonu ili se vraćaš u Austin?
- Ostajemo ovdje.
- Odlično. - Kratko je oklijevao. - Imaš li planove za ručak?
- Nemam.
- Pokupit ću vas u podne.
- Ne mogu si priuštiti još jedan obrok s tobom - rekla sam, a on se nasmijao.
- Ja častim ovaj put. Želim o nečemu razgovarati s to¬bom.
- O čemu bi ti htio razgovarati sa mnom? Natukni mi.
- Ne trebam ti ništa natuknuti. Samo pristani, Ella. Oklijevala sam, iznenađena načinom kojim je razgovarao
sa mnom, ljubaznim, a opet upornim, načinom muškarca koji nije navikao da mu se kaže ne.
- Možemo li ići na neko obično mjesto? - pitala sam. -Trenutačno Luke i ja nemamo ništa lijepo što bismo obukli.
- Nema problema. Samo mu nemoj obući ružičaste ča-rapice.
Iznenadila sam se kada je Jack po nas došao u malom hi¬bridnom terencu. Očekivala sam čudovište koje guta gorivo ili neki strašno skupi sportski auto. Sigurno nisam računala na nešto što bi vozili Dane ili njegovi prijatelji.
- Ti, u hibridnom autu - rekla sam začuđeno, dok sam se mučila pričvrstiti Lukeovu sjedalicu na stražnje sjedište. - Mislila sam da voziš denali ili hummer ili nešto slično.
- Hummer - Jack je ponovio podmsjehnuvši se te mi je predao Lukea u nosiljci i nježno me gurnuo. Sagnuo se u auto kako bi on pričvrstio sjedalicu. - Houston ima do¬voljno otrovnih ispušnih plinova. Ja ih ne mislim dodat¬no stvarati.
Iznenadila sam se. - To bi rekao neki aktivist za zašti¬tu okoliša.
-Ja jesam aktivist za zaštitu okoliša -Jack je rekao bla¬gonaklono.
- To je nemoguće, ti si lovac.
Jack se nasmiješio. - Postoje dvije vrste takvih aktivista, Ella. Jedni su oni koji grle drveće i misle da je jednosta-nična ameba jednako vrijedna kao los iz Nove Škotske... a postoji i moja vrsta, koja kontrolirani lov smatra odgo¬vornim upravljanjem divljači. A budući da jako volim biti u prirodi, protivim se zagađenju, prevelikom izlovu ribe, globalnom zatopljenju, pustošenju šuma ili bilo čemu što može ugroziti moj drugi dom.
Jack mi je iz ruku uzeo Lukeovu nosiljku i pažljivo ju pričvrstio na sjedalicu. Tepao je bebi, koja je bila povezana kao mali astronaut spreman za opasnu misiju.
Dok sam stajala iza njega postrance, uživala sam u po¬gledu dok je Jack bio sagnut. Bio je snažne grade, utegnutih mišića koji su se ocrtavali ispod trapez traperica, a velika ramena su se pomicala ispod svijetloplave košulje zasukanih rukava. Bio je savršene grade za vodu napada u američkom nogometu, bio je dovoljno težak da primi udarac od obram¬benog igrača i dovoljno visok za precizno dodavanje preko linijaša, a opet dovoljno vitak da bude okretan i brz.
Kako se često događalo u Houstonu, vožnja koja je tre¬bala trajati petnaest minuta, trajala je gotovo pola sata. Ali uživala sam u vožnji. Ne samo da sam bila sretna što sam izašla iz hotelske sobe, nego je i Luke spavao, uljuljan kli-ma-uredajem i pokretom auta.
- Što je bilo s Daneom? - opušteno je pitao Jack. -Jeste prekinuli?
- Ne, ne. Još smo zajedno. - Nastupila je neugodna ti¬šina prije nego što sam dodala: - Ali smo na... odmoru. Samo tri mjeseca, dok Tara ne dođe po dijete i ja se ne vratim u Austin.
- Znači li to da se možete viđati s drugima?
- Uvijek smo se mogli viđati s drugima. Dane i ja ima¬mo otvorenu vezu. Bez obećanja, bez obveza.
- To ne postoji. Bit veze su obećanja i obveze.
- Možda konvencionalnim ljudima. Ali Dane i ja vjeru¬jemo da nikoga ne možeš posjedovati.
- Naravno da možeš - rekao je Jack. Iznenadila sam se.
- Možda u Austinu nije tako - nastavio je Jack. - Ali u Houstonu pas ne dijeli svoju kost.
Toliko se uživio da sam se morala nasmijati. - Jesi ika¬da imao ozbiljnu vezu, Jack? Jako ozbiljnu, na primjer da si se zaručio?
- Jedanput - priznao je. - Ali nije uspjelo.
- Zašto?
- Zašto pitaš?
Oklijevao je dovoljno dugo da shvatim kako je o toj te¬mi rijetko razgovarao. - Zaljubila se u nekog drugog - na¬pokon je rekao.
- Žao mi je - iskreno sam rekla. - Većina pisama koja dobivam za kolumnu dolaze od nesretnih partnera u vezi. Od muškaraca koji pokušavaju ostati s nevjernim ženama, od žena koje su zaljubljene u oženjene muškarce koji stalno obećavaju da će ostaviti ženu ali to nikada ne naprave... -Glas mi je iščezavao dok sam gledala kako palcem nemirno gladi upravljač od svjetlucave kože, kao da ima neki nabor koji pokušava izgladiti.
- Što bi rekla muškarcu čija je djevojka spavala s njego¬vim najboljim prijateljem? - Jack je upitao.
Odmah sam shvatila. Pokušavala sam skriti suosjećanje, osjetivši da mu se ono ne bi svidjelo. - Je li se to dogodilo samo jedanput ili su započeli vezu?
- Vjenčali su se - neraspoloženo je rekao.
- To je gadno - rekla sam. - Najgore je kad se vjenčaju jer onda svi misle da im je sve oprošteno. »Ma, dobro, prevarili su te, ali su se vjenčali pa je sada sve u redu.« I onda ti mo¬raš progutati gorku pilulu i poslati skupi dar za vjenčanje, inače ćeš ispasti kreten. To je zeznuto na više razina.
Palac mu se umirio na upravljaču. - U pravu si. Kako si samo znala?
- Madam Ella sve zna - veselo sam rekla. - Pretpostavila bih da im ne cvjetaju ruže u braku. Jer veze koje tako poč¬nu nemaju dobre temelje.
- Ali ti nemaš ništa protiv varanja - rekao je. -Jer nitko nikoga ne posjeduje, zar ne?
- Ne, oštro osuđujem varanje kada pravila nisu jasna obojima. Osim ako se složite da imate otvorenu vezu, po¬drazumijeva se da ćete biti vjerni. Nema ništa gore od toga da iznevjeriš nekoga kome je stalo do tebe.
- Da. - Glas mu je bio tih, ali tu jednu riječ tako je na¬glasio i time je otkrio koliko se slagao s mojom izjavom.
- Jesam li u pravu u vezi njihovog braka? - inzistirala sam. - Ne cvjetaju im ruže?
- U zadnje vrijeme - priznao je - čini se da imaju proble¬me. Vjerojatno će se rastati. Šteta, jer imaju dvoje djece.
- Misliš da će te ona zanimati kada opet bude bila slo¬bodna?
- Ne mogu reći da nisam razmišljao o tome. Ali ne, ne¬ću se vratiti na to.
- Imam teoriju o muškarcima kao što si ti, Jack. To kao da ga je oraspoložilo. Veselo me pogledao. - Koja
je tvoja teorija, Ella?
- Radi se o tome zašto još nisi u ozbiljnoj vezi. U biti se radi o dinamici tržišta. Većina žena s kojima izlaziš su iste. Dobro se zabavite, a onda si nadeš drugu, dok se prethodna pita zašto nije potrajalo. Ne shvaćaju da nitko nikada ne nadmašuje tržište nudeći isto što i svi ostali, bez obzira na lijepo pakiranje. Jedino što će promijeniti tvoju situaciju je kada se netko slučajno i neočekivano pojavi. Nešto što još nisi vidio na tržištu. I zato ćeš završiti sa ženskom koja je potpuno drukčija od onoga što ti i svi ostali očekujete da izabereš. - Vidjela sam da se smije. - Što misliš o tome?
- Mislim da vraški puno pričaš - rekao je.
Restoran kamo nas je Jack dovezao možda je bio obi¬čan po njegovim kriterijima, ali imao je uslugu parkiranja s poslugom, luksuzne aute i bijelu platnenu nadstrešnicu koja je vodila do vrata. Sudeći po besprijekornom i uku¬snom uređenju i po žuborenju otmjene muzike klavira iz pozadine, očekivala sam da će Lukea i mene izbaciti usred obroka. Ali Luke me iznenadio dobrim ponašanjem. I hrana je bila jako ukusna, a ja sam popila čašu chardonnaya u kojem je moj jezik uživao, a Jack je bio najzgodniji muš¬karac kojeg sam ikada upoznala. Nakon ručka, odvezli smo se u centar Houstona i u podzemnu garažu zdanja na adresi 1800 Main.
- Idemo gore u tvoj ured? - upitala sam.
- U stambeni dio, gdje radi moja sestra.
- Što radi?
-Uglavnom se bavi financijskim operacijama i ugovorima. Dnevnim aktivnostima, za koje ja nemam uvijek vremena.
- Hoću li ju upoznati?
Jack je kimnuo. - Svidjet će ti se.
Dizalom smo došli do malog, blistavog mramornog pred¬vorja sa suvremenom brončanom skulpturom i impozan¬tnom recepcijom. Vratar, mladić u pedantno skrojenom odijelu, nasmiješio se Jacku i poprijeko pogledao uspavanu bebu. Jack je inzistirao na tome da ga nosi, za što sam bila zahvalna. Ruke mi se još nisu bile navikle na odgovornost tegljenja Lukea i njegove opreme.
- Recite gospođici Travis da dolazimo gore - Jack mu je rekao.
- U redu, gospodine Travis.
Za Jackom sam prošla kroz matirana staklena vrata ko¬ja su se otvorila uz lijepi šum te smo došli do dizala. - Na kojem je katu ured? - upitala sam.
-Na sedmom. Ali s Haven ćemo se naći u njezinom sta-nu na šestom katu.
- Zašto ondje?
- To je namješteni stan koji ne plaća - jedna od pogodosti Haveninog posla. Ali njezin zaručnik živi u četverosobnom stanu na višem katu, i već je preselila većinu stvari k njemu. Znači da je njezin stan prazan.
Kada sam shvatila na što cilja, zabezeknuto sam ga po¬gledala. Želudac mi se preokrenuo, ali nisam bila sigurna je li to zbog dizala ili zbog iznenađenja. -Jack, ako razmi¬šljaš o tome da ja i Luke živimo ovdje sljedeća tri mjeseca... cijenim to, ali to jednostavno nije moguće.
- Zašto? - Stali smo, a Jack mi je pokazao da izađem prva iz dizala.
Odlučila sam biti izravna. - Ne mogu si to priuštiti.
- Dogovorit ćemo neku cijenu koja će ti odgovarati.
- Ne želim ti biti dužna.
- Nećeš. To je između tebe i moje sestre.
- Da, ali zgrada je tvoja.
- Nije. Ja samo upravljam njome.
- Nemoj cjepidlačiti. U vlasništvu je Travisovih.
- U redu. - Ton mu je bio veseo. U vlasništvu je Travisovih. Svejedno, nećeš mi biti dužna. To je samo stvar raspoloži-
vosti. Treba ti prostor gdje ćeš odsjesti, a ovaj je stan ras¬položiv.
I dalje sam se mrštila. - Ti živiš u ovoj zgradi, zar ne?
Podrugljivo me pogledao. - Ne moram nuditi stanove kako bih privukao pozornost žene, Ella.
- Nisam to mislila - usprotivila sam se, a od srama sam pocrvenjela od glave do pete. Ustvari jesam to mislila. Kao da sam ja, Ella Varner, tako neodoljiva da bi me Jack Travis pokušao pridobiti da živimo u istoj zgradi. Bože dragi, iz kojeg dijela mojeg ega je to izašlo? Pokušala sam se izvući.
- Htjela sam reći da ne možeš biti sretan zbog mogućnosti da će ti bučno novorođenče biti u zgradi.
- Napravio bih iznimku zbog Lukea. S obzirom na to kako mu je krenulo u životu, zaslužio je da mu bude bolje. -Jack nas je poveo prema stanu na kraju hodnika sa sivim tepihom, prema dijelu zgrade s tlocrtom u obliku slova H. Pozvonio je, a vrata su se otvorila.
Nahranila sam Lukea i promijenila mu pelenu. Danea ću moći nazvati tek kad Luke bude spreman za spa¬vanje. Shvatila sam da sam već počela organizirati život prema Lukeovim potrebama. Njegovo jedenje i spavanje i razdoblja budnosti bili su struktura u koju se sve ostalo
moralo uklopiti.
Smjestišvi ga na leđa, nagnula sam se nad njega i pje¬vušila mu djeliće dječjih pjesmica, izvlačeći ih iz sjećanja iz djetinjstva. Luke se njihao i izvijao, slijedio me ustima, očima. Uzela sam mu ručicu kojom je mahao i stavila ju na obraz. Dlanovi su mu bili veličine kovanice. Držao je ruku na mom obrazu, zureći mi u lice i tražeći povezanost
baš kao i ja.
Nikada na svijetu nitko me nije tako želio ni trebao. Bebe su opasne... zaljubiš se u njih prije nego što si svjestan ono¬ga što se događa. Ovo malo, ozbiljno stvorenje nije moglo ni reći kako se zove i u svemu je ovisio o meni. U svemu. A, poznavala sam ga malo više od jednog dana. No za njega bih se bacila pred autobus. Uništio me. To je bilo grozno.
- Volim te, Luke - prošaputala sam.
Ta ga izjava uopće nije iznenadila. Naravno da me vo-liš - govorio je njegov izraz lica. Ja sam beba. Takav sam.
Ruka mu se savila na mom obrazu, ispipavajući koliko je mekan.
Nokti su mu bili oštri. Kako se bebama režu nokti? Može li se to raditi grickalicom za odrasle ili postoji neki poseban predmet? Podigla sam mu nogice i poljubila male ružičaste tabane koji su bili tako nevini i mekani kao šape mačića. - Gdje su uputstva za upotrebu? - pitala sam ga. - Koji je broj korisničke usluge za bebe?
Shvatila sam da prema svojoj udanoj prijateljici Stacy nisam pokazala ni dovoljno poštovanja ni razumijevanja kada je rodila dijete. Pokušala sam pobuditi u sebi neke osjećaje suosjećanja i zanimanja, ali nisam imala pojma s č ime ime posla. To i nije moguće dok se sam ne suočiš s time. Je li i ona bila tako preplašena i tako nepripremljena za odgovornost odgajanja jedne osobe? Uvijek sam slušala kako žene imaju instinkt za to, neku skrivenu majčinsku mudrost koja se oslobađa kada ju trebaš.
Meni se to nije dogodilo.
Jedino što sam mogla uočiti je snažna potreba da nazovem
najbolju prijateljicu Stacy i da joj se izjadam. I budući da sam oduvijek vjerovala u djelotvornost povremenog dobrog i iscr¬pnog jadanja, nazvala sam ju. Bila sam na novom terenu, čije su opasnosti i zamke Stacy bile potpuno poznate. Godinama je hodala s Daneovim najboljim prijateljem Tomom, a tako smo se i upoznale. Trudnoća nije bila planirana, a Tom je napravio ono što se očekivalo - oženio ju je. Dijete, curica po imenu Tommie, sada je imala tri godine. Stacy i Tom su se oboje kleli da im je to nešto najbolje što im se dogodilo u životu. Činilo se da Tom to uistinu i misli.
Dane i Tom još uvijek su bili najbolji prijatelji, no zna-la sam da Dane Toma smatra prodanom dušom. Nekoć je Tom bio liberalni aktivist i okorjeli individualist, a sada je bio oženjen i imao je monovolumen s lakiranim pojasevima i pod pun praznih kutija od sokova i Happy Meal
igračaka.
- Stace - očajno sam rekla, sretna kada se javila na te¬lefon. - Ja sam. Imaš minutu vremena?
- Naravno da imam. Kako si, curo? - Zamislila sam ju kako stoji u kuhinji svoje male obnovljene kuće, s očima koje poput lizalica sjaje na njezinoj nježnoj, tamnoj puti i s detaljno spletenom kosom povezanom tako da joj je stra- žnji dio vrata bio gol.
- Osuđena sam na propast - rekla sam joj. - Totalno.
- Problemi s kolumnom? - Pitala je puna suosjećanja.
Oklijevala sam. - Da. Moram smisliti savjet za ženu či¬ja je mlada sestra rodila izvanbračno dijete i želi da joj se starija sestra najmanje tri mjeseca brine o djetetu. Za to vrijeme mlada sestra će biti u klinici za duševno zdravlje i pokušat će postati dovoljno normalna za ulogu majke.
- To je gadno - rekla je Stacy.
- Slijedi još gore. Starija sestra živi u Austinu s dečkom koji joj je već rekao da ne može dovesti dijete da živi s nji¬ma.
- Gad - rekla je. - Zašto?
- Mislim da ne želi odgovornost. Mislim da se boji da će mu to omesti planove da spasi svijet. I možda se boji da će to unijeti promjene u njegovoj vezi i da će djevojka od njega početi tražiti više nego prije.
Stacy je napokon shvatila. - O, dragi Bože. Ella, govo¬riš o sebi i Daneu?
Bilo je zadovoljstvo istresti sve nekome poput Stacy koja je, kao odana prijateljica, odmah stala na moju stranu. I iako sam ja bila ta koja mijenja pravila pokušavajući uvesti be¬bu u naše živote, Stacy je potpuno suosjećala sa mnom.
- U Houstonu sam s djetetom - rekla sam joj. - U hotel¬skoj sobi. Pokraj mene je. Ne želim to raditi. Ali on je prva muška osoba kojoj sam rekla »volim te« od srednje škole. Oh, Stace, ne bi vjerovala kako je sladak.
- Sve bebe su slatke - neraspoloženo je rekla Stacy.
- Znam, ali ova je iznad prosjeka.
- Sve bebe su iznad prosjeka.
Zastala sam da složim facu prema djetetu, koje je puha¬lo balončiće. - Luke se nalazi na vrhu natprosječno slat¬ke djece.
- Čekaj. Tom je došao na ručak. Želim da čuje ovo. Tooooooom!
Čekala sam dok Stacy nije objasnila situaciju svom mu¬žu. Od Daneovih mnogobrojnih prijatelja, Tom mi je uvijek bio najdraži. U Tomovom društvu nikada nije bilo dosad¬no i svi su bili dobro raspoloženi... točilo se vino, ljudi su se smijali, razgovor je glatko tekao. S Tomom u društvu si se osjećao dosjetljivo i pametno. Stacy je predstavljala na-tegunti i pouzdan konop za sušenje rublja s kojeg je Tom slobodno mogao mahati i njihati se.
- Može li se Tom javiti s druge linije? - upitala sam Stacy.
- Trenutačno imamo samo jedan telefon. Tommie je drugi bacila u kahlicu. Dakle... jesi li već razgovarala s Daneom?
Želudac mi se stegnuo. - Nisam, prvo sam se htjela ču¬ti s tobom. Odugovlačim zato što znam što će Dane reći. - Oči su mi se zamaglile. Glas mi je bio krhak i nabijen emocijama. - Neće pristati na ovo, Stace. Reći će mi da se ne vraćam u Austin.
- Gluposti. Dolazi ovamo s djetetom.
- Ne mogu. Znaš Danea.
- Znam i zato mislim da je vrijeme da prihvati odgo¬vornost. To je odgovornost odraslih i on se mora suoči¬ti s tim.
Iz nekog sam se razloga osjetila obveznom stati na Daneovu stranu. - Dane je odrastao - rekla sam, brišući oči rukavom. - Ima svoju tvrtku. Puno ljudi ovisi o njemu. Ali ovo je drukčije. Dane je oduvijek bio jasan da ne želi imati ništa s djecom. I to što sam se našla u neočekivanoj situaciji ne znači da i Dane mora patiti.
- Naravno da znači. On je tvoj partner. A dijete nije pat¬nja. Ono je... - Zastala je kada joj je muž nešto rekao. -Začepi, Tom. Ella, kada ti u život ude dijete, moraš puno dati. No dobivaš još više nego što daješ. Vidjet ćeš.
Luke je počeo polagano treptati kada ga je preplavila že¬lja za snom. Držala sam mu ruku na trbuščiću, osjećajući na dlanu kako mu krče probavni organi.
- ... imao prekrasno djetinjstvo - Stacy je govorila - i u pravoj je dobi da se skrasi. Svi koji ga znaju misle da bi bio divan otac. Kada Dane vidi kako je divno imati djecu, ka¬ko ti obogaćuju život, bit će spreman na obvezu.
- On je jedva spreman na obvezu da posjeduje čarape -rekla sam. - Mora imati potpunu slobodu, Stacy.
- Nitko ne može imati potpunu slobodu - naglasila je.
- Čitav smisao veze je imati nekoga pokraj sebe kada ga trebaš. Inače to je samo... čekaj malo. - Zastala je te sam čula prigušeni glas u pozadini. - Želiš li da Tom porazgo¬vara s njim? Kaže da će to rado učiniti.
- Ne - brzo sam rekla. - Ne želim da se vrši pritisak na Danea.
- Zašto da bude pošteđen? - rekla je ozlojeđeno. - Ti si pod pritiskom, zar ne? Ti se moraš snalaziti u teškoj situa¬ciji - zašto da ti on ne pomogne? Kunem se, Ella, ako Dane ne postupi ispravno, tako ću ga... - Zastala je kada joj je muž nešto rekao. - Ozbiljna sam, Tom! Pobogu, što da je Ella zatrudnjela ovako kao ja? Ti si preuzeo odgovornost
- misliš da Dane ne bi trebao to učiniti? Baš me briga je li dijete njegovo ili nije. Stvar je u tome da je Elli potrebna podrška. - Ponovno je obratila pozornost na mene. - Bez obzira na to što Dane kaže, vrati se u Austin s bebom, Ella. Prijatelji su ti ovdje. Pomoći ćemo ti s njim.
-Ne znam. Sretala bih Danea... bilo bi čudno živjeti bli¬zu njega, a ne s njim. Možda bih trebala pronaći namješteni slan ovdje u Houstonu. To je samo tri mjeseca.
-I onda bi se vratila Daneu kada bi problem bio riješen?
- upitala je Stacy, bijesna.
- Pa...da.
- Da dobiješ rak, pretpostavljam da bi također sve sa¬ma trebala riješiti kako njemu ne bi smetala? Neka Dane bude dio ovoga. Trebala bi se moći osloniti na njega, Ella! Ti si... evo, Tom ti želi nešto reći.
Čekala sam dok nisam čula njegov ravnodušan glas. -Bok, Ella.
- Bok, Tom. Prije nego što bilo što kažeš... nemoj mi re-ći ono što Stace želi da čujem. Reci mi istinu. Ti si mu naj-bolji prijatelj i znaš ga bolje od ikoga. Dane se neće pro-mijeniti, zar ne?
Tom je uzdahnuo. - On to sve doživljava kao zamku -bilo što miriši na kuću, psa, ženu, djecu. I za razliku od Stacy i očito svih ostalih koje poznam, mislim da Dane ne bi bio divan otac. Nema on dovoljno mazohističkog u sebi za to.
Žalosno sam se nasmiješila, znajući da će Tom nadrapati zbog iskrenosti. - Znam da bi Dane radije pokušao spasiti svijet nego jednu bebu. Ali ne mogu shvatiti zašto.
- Bebe su težak zadatak - rekao je Tom. - Puno si cje¬njeniji ako pokušavaš spasiti svijet. A to je i lakše.
Osmo poglavlje
Dovedena sam u bezizlaznu situaciju - rekla sam Daneu na telefon. - Reći ću ti što namjeravam, a nakon što me saslušaš, ti mi reci koje mogućnosti imam. Ili nemam.
- O Bože, Ella - tiho je rekao.
Namrštila sam se. - Nemoj još govoriti »O Bože, Ella«. Još ti nisam izložila svoj plan.
- Znam što je. - Znaš?
- Znao sam onog trenutka kada si otišla iz Austina. Uvijek si rješavala probleme svoje obitelji. - Daneova rav¬nodušna ljubaznost bila je samo jedan korak od sažaljenja. Bilo bi mi draže da je bio neprijateljski nastrojen. Zbog njega sam se osjećala kao da je život cirkus, a moja vječna uloga da hodam iza slona.
- Nitko me ne tjera na nešto što ne želim raditi - pobu¬nili sam se.
- Koliko ja znam, briga o sestrinu djetetu nikada ti nije bila na popisu životnih ciljeva.
- Rodila je prije tjedan dana. Dopušteno mi je da pro¬mijenim životne ciljeve, zar ne?
- Da. Ali to ne znači da i ja moram promijeniti svoje. -Uzdahnuo je. - Ispričaj mi sve. Vjerovala ili ne, na tvojoj sam strani.
Objasnila sam sve što se dogodilo, ispričala sam mu raz¬govor s Tarom i završila sam s obrambenim stavom: - To je samo tri mjeseca. A beba uopće nije nikakav problem. -Osim ako voliš spavati, pomislila sam. - Tako da ću potra¬žiti namješten stan u Houstonu i ostati ondje dok se Tara ne oporavi. Mislim da će mi i Liza pomoći. A onda ću se vratiti u naš stan u Austin. Tebi. - Odlučila sam se za brzi završetak. - Misliš da je to dobar plan?
- Mislim da je to plan - rekao je. Čula sam lagani, spori nalet zadržanog daha, iz dubine pluća. - Sto želiš da ka¬žem, Ella?
Htjela sam mu reći: - Dođi kući. Pomoći ću ti s bebom. No rekla sam mu: - Želim znati što uistinu misliš.
- Mislim da si još ukalupljena u isti obrazac - Dane je tiho rekao. - Majka ti zapucketa prstima ili ti sestra nešto zabrlja, a ti zanemariš svoj život kako bi sve sredila. Ne ra- di se samo o tri mjeseca, Ella. Moglo bi potrajati tri godi¬ne dok se Tara ne urazumi. I što ako bude imala još djece? Hoćeš se o svima brinuti?
- Već sam razmišljala o tome - priznala sam teškog srca. - No ne mogu se brinuti o tome što bi se moglo dogoditi u budućnosti. Sada postoji samo Luke, i on me treba.
- A što je s onime što ti trebaš? Trebala bi pisati knjigu, zar ne? I kako ćeš uspjeti redovno pisati kolumnu?
- Ne znam. No drugi ljudi uspijevaju izaći na kraj s po-slom i djecom.
- To nije tvoje dijete.
- On je dio moje obitelji.
- Ti nemaš obitelj, Ella.
Iako sam i sama prije davala slične izjave, zaboljelo me kada je on to rekao. - Mi smo pojedinci povezani obrascem uzajamnih obveza - rekla sam. - Ako se grupa čim¬panzi u Amazoniji može nazvati obitelji, onda mislim da i Varneri mogu.
- S obzirom na to da čimpanze povremeno jedu jedinke vlastite vrste, mogao bih se složiti s tim.
Pomislila sam kako nisam toliko toga trebala povjeriti Daneu o Varnerima. - Mrzim raspravljati s tobom - pro-mrmljala sam. - Znaš previše o meni.
- Još bi više mrzila kada bih te pustio da doneseš po-grešnu odluku, a da ti ništa ne kažem o tome.
- Mislim da je odluka ispravna. S mojeg stajališta, to je jedina odluka s kojom mogu živjeti.
- U redu. Ali ja ne mogu živjeti s tom odlukom. Duboko sam udahnula. - Dakle, što će biti s nama ako
ja to napravim? Što će se dogoditi s četverogodišnjom vezom? - Bilo mi je teško vjerovati da osoba o kojoj sam ovisila više nego o bilo kome, da muškarac kojemu sam toliko
vjerovala i do kojeg mi je toliko bilo stalo, tako okrutno povlači crtu.
- Mislim da bismo mogli to smatrati odmorom - rekao je Dane.
Razmišljala sam o tome dok je mojim tijelom prostru¬jala zabrinutost. - A kada se vratim, nastavit ćemo tamo gdje smo stali?
- Možemo pokušati. - Kako misliš pokušati?
- Možeš nešto staviti u zamrzivač i onda to otopiti na-kon tri mjeseca, no nikada neće biti isto. - Ali obećat ćeš mi da ćeš me čekati, zar ne? - Kaiko misliš čekati? - Mislim da ne spavaš s nekom drugom.
- Ella, ni ti ni ja ne možemo obećati da nećemo spavati s nekim drugim.
Usta su mi se objesila. - Ne možemo?
- Naravno da ne. U zreloj vezi nema obećanja i jamče¬nja. Mi se ne posjedujemo.
- Dane, mislila sam da smo mi posebni. - Shvatila sam da drugi put u istom danu počinjem cmizdriti. Nešto mi je palo na pamet. - Jesi li me ikada prevario?
- Ne bih to nazvao prevarom. Ali ne, nisam.
- Što da ja spavam s nekim drugim? Ne bi bio ljubo¬moran?
- Ne bih ti uskratio priliku da se slobodno okušaš u drugim vezama, kada bi ti to htjela. To je stvar povjere¬nja. I otvorenosti.
- Mi smo u otvorenoj vezi?
- Ako to tako želiš nazvati, jesmo.
Gotovo nikada nisam bila ovako zatečena. Osnovne pret¬postavke koje sam imala o Daneu bile su potpuno preo¬krenute. - Moj Bože. Kako smo mogli biti u otvorenoj vezi kada ja to nisam znala? Koja su pravila?
Dane je zvučao kao da se gotovo zabavlja. - Za nas ne postoje pravila, Ella. Nikada nisu postojala. To je jedini razlog zašto si sa mnom toliko dugo. Onog trena kada bih te na bilo koji način pokušao ograničiti, ti bi otišla.
Glava mi je bila puna argumenata i pitanja. Pitala sam si¬je li u pravu. Bojala sam se da je. - Nekako - polako sam govorila - sam se oduvijek smatrala konvencionalnom oso¬bom. Previše konvencionalnom za vezu bez strukture.
- Gospođica Neovisna je konvencionalna - rekao je. -Savjeti koje daje drugim ljudima slijede određena pravila. Ali Ella - ne, ti nisi konvencionalna.
- Ali ja sam i Gospođica Neovisna i Ella - pobunila sam se. - Gdje je stvarna ja u svemu tome?
- Očito je stvarna ti u Houstonu - rekao je. - I ja bih htio da se vratiš.
- Voljela bih dovesti dijete kući samo na nekoliko dana, dok ne smislim što ću.
- Ja se s tim ne slažem - Dane je spremno odgovorio. Namrštila sam se. - To je i moj stan. Želim biti u svo¬joj polovici.
- U redu. Ja ću se negdje smjestiti dok ti i dijete ne odete. Ili ću iseliti tako da možeš imati cijeli stan...
- Ne. - Podsvjesno sam znala da ću možda zauvijek iz¬gubiti Danea ako bude bio prisiljen iseliti zato što sam ja odlučila brinuti se o Lukeu. - Nema veze, ostani ondje. Ja ću naći neko privremeno rješenje za sebe i Lukea.
- Pomoći ću kako god mogu - rekao je Dane. - Preuzet ću tvoj dio stanarine koliko god bude bilo potrebno.
Uzrujala me ta ponuda. I bila sam razjarena kao povezani bik zato što je odbio primiti Lukea. No više od svega, pre¬plašilo me saznanje da smo u vezi bez pravila i bez obećanja. Jer to je značilo da više ne mogu biti sigurna u njega.
Ili u sebe.
- Hvala - potišteno sam rekla. -Javit ću ti gdje smo za¬vršili.
- Prvo što moramo učiniti - rekla sam Lukeu sutradan -
je pronaći lijepo mjesto za život koje možemo unajmiti. Hoćemo li se usredotočiti na centar grada? Montrose? Ili si otvoren za nešto blizu u Sugar Landu? Možemo ići i u Austin, ali tamo bismo morali izbjegavati znaš koga. I pu¬no je skuplje unajmiti nešto u Austinu.
Luke je izgledao zamišljeno dok je polagano sisao iz bo¬čice, kao da razmišlja o mogućnostima.
- Razmišljaš o tome? - upitala sam ga. - Ili si zauzet pr¬ljanjem pelene?
Večer prije provela sam pretražujući po Googleu, uglav¬nom informirajući se o brizi novorođenčeta. Pročitala sam puno stranica o tome kako previjati dijete, o važnim doga¬đajima u prvom mjesecu života, o rasporedu odlaska pedija¬tru. Čak sam pronašla i upute o tome kako rezati nokte be¬bi. - Luke, ovdje piše - rekla sam mu - da bi trebao spavati petnaest do osamnaest sati dnevno. Moraš malo poraditi na tome. Piše i da bih trebala dezinficirati sve što stavljaš u usta. I kaže da ćeš se naučiti smijati do kraja mjeseca.
Nekoliko minuta držala sam glavu iznad njegove, smi¬jući se i očekujući da uzvrati. Luke je uzvratio tako ozbilj¬nom grimasom da sam mu rekla da izgleda kao Winston Churchill.
Nakon što sam označila nekoliko stranica o njezi djete¬ta, počela sam provjeravati raspoložive namještene stano¬ve na području Houstona. Oni koje sam si mogla priuštiti izgledali su jeftino i tmurno, a oni koji su mi se svidjeli bili su astronomski skupi. Nažalost, bilo je teško pronaći ne¬što lijepo uređeno, na pristojnoj lokaciji, po povoljnoj cije¬ni. Zaspala sam nervozna i potištena. Možda iz samilosti, Luke se tijekom noći probudio samo tri puta.
- Danas moramo nešto pronaći - rekla sam mu. - I zaći iz ove skupe hotelske sobe. - Odlučila sam provesti jutro tražeći mogućnosti na internetu, a poslijepodne pogledati neke stanove. Dok sam zapisivala prvu adresu i telefonski broj, zazvonio mi je telefon.
Travis, pisalo je na zaslonu. Kada sam se javila, tijelom mi je prostrujala nervoza i znatiželja. - Halo?
- Ella. - Čula sam Jackov karakteristični bariton, tečan kao otopljene kovanice. - Kako si?
- Odlično. Luke i ja tražimo stan. Odlučili smo živje¬ti zajedno.
- Čestitam. Tražiš u Houstonu ili se vraćaš u Austin?
- Ostajemo ovdje.
- Odlično. - Kratko je oklijevao. - Imaš li planove za ručak?
- Nemam.
- Pokupit ću vas u podne.
- Ne mogu si priuštiti još jedan obrok s tobom - rekla sam, a on se nasmijao.
- Ja častim ovaj put. Želim o nečemu razgovarati s to¬bom.
- O čemu bi ti htio razgovarati sa mnom? Natukni mi.
- Ne trebam ti ništa natuknuti. Samo pristani, Ella. Oklijevala sam, iznenađena načinom kojim je razgovarao
sa mnom, ljubaznim, a opet upornim, načinom muškarca koji nije navikao da mu se kaže ne.
- Možemo li ići na neko obično mjesto? - pitala sam. -Trenutačno Luke i ja nemamo ništa lijepo što bismo obukli.
- Nema problema. Samo mu nemoj obući ružičaste ča-rapice.
Iznenadila sam se kada je Jack po nas došao u malom hi¬bridnom terencu. Očekivala sam čudovište koje guta gorivo ili neki strašno skupi sportski auto. Sigurno nisam računala na nešto što bi vozili Dane ili njegovi prijatelji.
- Ti, u hibridnom autu - rekla sam začuđeno, dok sam se mučila pričvrstiti Lukeovu sjedalicu na stražnje sjedište. - Mislila sam da voziš denali ili hummer ili nešto slično.
- Hummer - Jack je ponovio podmsjehnuvši se te mi je predao Lukea u nosiljci i nježno me gurnuo. Sagnuo se u auto kako bi on pričvrstio sjedalicu. - Houston ima do¬voljno otrovnih ispušnih plinova. Ja ih ne mislim dodat¬no stvarati.
Iznenadila sam se. - To bi rekao neki aktivist za zašti¬tu okoliša.
-Ja jesam aktivist za zaštitu okoliša -Jack je rekao bla¬gonaklono.
- To je nemoguće, ti si lovac.
Jack se nasmiješio. - Postoje dvije vrste takvih aktivista, Ella. Jedni su oni koji grle drveće i misle da je jednosta-nična ameba jednako vrijedna kao los iz Nove Škotske... a postoji i moja vrsta, koja kontrolirani lov smatra odgo¬vornim upravljanjem divljači. A budući da jako volim biti u prirodi, protivim se zagađenju, prevelikom izlovu ribe, globalnom zatopljenju, pustošenju šuma ili bilo čemu što može ugroziti moj drugi dom.
Jack mi je iz ruku uzeo Lukeovu nosiljku i pažljivo ju pričvrstio na sjedalicu. Tepao je bebi, koja je bila povezana kao mali astronaut spreman za opasnu misiju.
Dok sam stajala iza njega postrance, uživala sam u po¬gledu dok je Jack bio sagnut. Bio je snažne grade, utegnutih mišića koji su se ocrtavali ispod trapez traperica, a velika ramena su se pomicala ispod svijetloplave košulje zasukanih rukava. Bio je savršene grade za vodu napada u američkom nogometu, bio je dovoljno težak da primi udarac od obram¬benog igrača i dovoljno visok za precizno dodavanje preko linijaša, a opet dovoljno vitak da bude okretan i brz.
Kako se često događalo u Houstonu, vožnja koja je tre¬bala trajati petnaest minuta, trajala je gotovo pola sata. Ali uživala sam u vožnji. Ne samo da sam bila sretna što sam izašla iz hotelske sobe, nego je i Luke spavao, uljuljan kli-ma-uredajem i pokretom auta.
- Što je bilo s Daneom? - opušteno je pitao Jack. -Jeste prekinuli?
- Ne, ne. Još smo zajedno. - Nastupila je neugodna ti¬šina prije nego što sam dodala: - Ali smo na... odmoru. Samo tri mjeseca, dok Tara ne dođe po dijete i ja se ne vratim u Austin.
- Znači li to da se možete viđati s drugima?
- Uvijek smo se mogli viđati s drugima. Dane i ja ima¬mo otvorenu vezu. Bez obećanja, bez obveza.
- To ne postoji. Bit veze su obećanja i obveze.
- Možda konvencionalnim ljudima. Ali Dane i ja vjeru¬jemo da nikoga ne možeš posjedovati.
- Naravno da možeš - rekao je Jack. Iznenadila sam se.
- Možda u Austinu nije tako - nastavio je Jack. - Ali u Houstonu pas ne dijeli svoju kost.
Toliko se uživio da sam se morala nasmijati. - Jesi ika¬da imao ozbiljnu vezu, Jack? Jako ozbiljnu, na primjer da si se zaručio?
- Jedanput - priznao je. - Ali nije uspjelo.
- Zašto?
- Zašto pitaš?
Oklijevao je dovoljno dugo da shvatim kako je o toj te¬mi rijetko razgovarao. - Zaljubila se u nekog drugog - na¬pokon je rekao.
- Žao mi je - iskreno sam rekla. - Većina pisama koja dobivam za kolumnu dolaze od nesretnih partnera u vezi. Od muškaraca koji pokušavaju ostati s nevjernim ženama, od žena koje su zaljubljene u oženjene muškarce koji stalno obećavaju da će ostaviti ženu ali to nikada ne naprave... -Glas mi je iščezavao dok sam gledala kako palcem nemirno gladi upravljač od svjetlucave kože, kao da ima neki nabor koji pokušava izgladiti.
- Što bi rekla muškarcu čija je djevojka spavala s njego¬vim najboljim prijateljem? - Jack je upitao.
Odmah sam shvatila. Pokušavala sam skriti suosjećanje, osjetivši da mu se ono ne bi svidjelo. - Je li se to dogodilo samo jedanput ili su započeli vezu?
- Vjenčali su se - neraspoloženo je rekao.
- To je gadno - rekla sam. - Najgore je kad se vjenčaju jer onda svi misle da im je sve oprošteno. »Ma, dobro, prevarili su te, ali su se vjenčali pa je sada sve u redu.« I onda ti mo¬raš progutati gorku pilulu i poslati skupi dar za vjenčanje, inače ćeš ispasti kreten. To je zeznuto na više razina.
Palac mu se umirio na upravljaču. - U pravu si. Kako si samo znala?
- Madam Ella sve zna - veselo sam rekla. - Pretpostavila bih da im ne cvjetaju ruže u braku. Jer veze koje tako poč¬nu nemaju dobre temelje.
- Ali ti nemaš ništa protiv varanja - rekao je. -Jer nitko nikoga ne posjeduje, zar ne?
- Ne, oštro osuđujem varanje kada pravila nisu jasna obojima. Osim ako se složite da imate otvorenu vezu, po¬drazumijeva se da ćete biti vjerni. Nema ništa gore od toga da iznevjeriš nekoga kome je stalo do tebe.
- Da. - Glas mu je bio tih, ali tu jednu riječ tako je na¬glasio i time je otkrio koliko se slagao s mojom izjavom.
- Jesam li u pravu u vezi njihovog braka? - inzistirala sam. - Ne cvjetaju im ruže?
- U zadnje vrijeme - priznao je - čini se da imaju proble¬me. Vjerojatno će se rastati. Šteta, jer imaju dvoje djece.
- Misliš da će te ona zanimati kada opet bude bila slo¬bodna?
- Ne mogu reći da nisam razmišljao o tome. Ali ne, ne¬ću se vratiti na to.
- Imam teoriju o muškarcima kao što si ti, Jack. To kao da ga je oraspoložilo. Veselo me pogledao. - Koja
je tvoja teorija, Ella?
- Radi se o tome zašto još nisi u ozbiljnoj vezi. U biti se radi o dinamici tržišta. Većina žena s kojima izlaziš su iste. Dobro se zabavite, a onda si nadeš drugu, dok se prethodna pita zašto nije potrajalo. Ne shvaćaju da nitko nikada ne nadmašuje tržište nudeći isto što i svi ostali, bez obzira na lijepo pakiranje. Jedino što će promijeniti tvoju situaciju je kada se netko slučajno i neočekivano pojavi. Nešto što još nisi vidio na tržištu. I zato ćeš završiti sa ženskom koja je potpuno drukčija od onoga što ti i svi ostali očekujete da izabereš. - Vidjela sam da se smije. - Što misliš o tome?
- Mislim da vraški puno pričaš - rekao je.
Restoran kamo nas je Jack dovezao možda je bio obi¬čan po njegovim kriterijima, ali imao je uslugu parkiranja s poslugom, luksuzne aute i bijelu platnenu nadstrešnicu koja je vodila do vrata. Sudeći po besprijekornom i uku¬snom uređenju i po žuborenju otmjene muzike klavira iz pozadine, očekivala sam da će Lukea i mene izbaciti usred obroka. Ali Luke me iznenadio dobrim ponašanjem. I hrana je bila jako ukusna, a ja sam popila čašu chardonnaya u kojem je moj jezik uživao, a Jack je bio najzgodniji muš¬karac kojeg sam ikada upoznala. Nakon ručka, odvezli smo se u centar Houstona i u podzemnu garažu zdanja na adresi 1800 Main.
- Idemo gore u tvoj ured? - upitala sam.
- U stambeni dio, gdje radi moja sestra.
- Što radi?
-Uglavnom se bavi financijskim operacijama i ugovorima. Dnevnim aktivnostima, za koje ja nemam uvijek vremena.
- Hoću li ju upoznati?
Jack je kimnuo. - Svidjet će ti se.
Dizalom smo došli do malog, blistavog mramornog pred¬vorja sa suvremenom brončanom skulpturom i impozan¬tnom recepcijom. Vratar, mladić u pedantno skrojenom odijelu, nasmiješio se Jacku i poprijeko pogledao uspavanu bebu. Jack je inzistirao na tome da ga nosi, za što sam bila zahvalna. Ruke mi se još nisu bile navikle na odgovornost tegljenja Lukea i njegove opreme.
- Recite gospođici Travis da dolazimo gore - Jack mu je rekao.
- U redu, gospodine Travis.
Za Jackom sam prošla kroz matirana staklena vrata ko¬ja su se otvorila uz lijepi šum te smo došli do dizala. - Na kojem je katu ured? - upitala sam.
-Na sedmom. Ali s Haven ćemo se naći u njezinom sta-nu na šestom katu.
- Zašto ondje?
- To je namješteni stan koji ne plaća - jedna od pogodosti Haveninog posla. Ali njezin zaručnik živi u četverosobnom stanu na višem katu, i već je preselila većinu stvari k njemu. Znači da je njezin stan prazan.
Kada sam shvatila na što cilja, zabezeknuto sam ga po¬gledala. Želudac mi se preokrenuo, ali nisam bila sigurna je li to zbog dizala ili zbog iznenađenja. -Jack, ako razmi¬šljaš o tome da ja i Luke živimo ovdje sljedeća tri mjeseca... cijenim to, ali to jednostavno nije moguće.
- Zašto? - Stali smo, a Jack mi je pokazao da izađem prva iz dizala.
Odlučila sam biti izravna. - Ne mogu si to priuštiti.
- Dogovorit ćemo neku cijenu koja će ti odgovarati.
- Ne želim ti biti dužna.
- Nećeš. To je između tebe i moje sestre.
- Da, ali zgrada je tvoja.
- Nije. Ja samo upravljam njome.
- Nemoj cjepidlačiti. U vlasništvu je Travisovih.
- U redu. - Ton mu je bio veseo. U vlasništvu je Travisovih. Svejedno, nećeš mi biti dužna. To je samo stvar raspoloži-
vosti. Treba ti prostor gdje ćeš odsjesti, a ovaj je stan ras¬položiv.
I dalje sam se mrštila. - Ti živiš u ovoj zgradi, zar ne?
Podrugljivo me pogledao. - Ne moram nuditi stanove kako bih privukao pozornost žene, Ella.
- Nisam to mislila - usprotivila sam se, a od srama sam pocrvenjela od glave do pete. Ustvari jesam to mislila. Kao da sam ja, Ella Varner, tako neodoljiva da bi me Jack Travis pokušao pridobiti da živimo u istoj zgradi. Bože dragi, iz kojeg dijela mojeg ega je to izašlo? Pokušala sam se izvući.
- Htjela sam reći da ne možeš biti sretan zbog mogućnosti da će ti bučno novorođenče biti u zgradi.
- Napravio bih iznimku zbog Lukea. S obzirom na to kako mu je krenulo u životu, zaslužio je da mu bude bolje. -Jack nas je poveo prema stanu na kraju hodnika sa sivim tepihom, prema dijelu zgrade s tlocrtom u obliku slova H. Pozvonio je, a vrata su se otvorila.
7 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Uto Feb 14, 2012 11:55 pm
Margita
Administrator
Deveto poglavlje
Haven Travis bila je mršava i toliko niža od svojega brata da mi se činilo upitno da potječu od istih roditelja. Ali imali su iste tamne oči. Imala je svijetlu put i crnu kosu i bila je profinjeno lijepa. Odisala je inteligencijom, a opet bilo je nešto u njoj... tračak povrijeđenosti i ranjivosti koji je govorio da nije prošla neokrznuto u životu.
- Bok, Jack. - Pozornost joj je odmah privuklo uspava¬no dijete u nosiljci. -Oh, kako slatko dijete. -Imala je ka¬rakterističnu boju glasa - glas joj je bio jasan i topao, malo hrapav, kao da je baš popila gutljaj skupog pića. - Daj mi tu nosiljku - ti ga guraš.
- To mu se sviđa - smireno je uzvratio Jack, zanema-rujući njezin pokušaj da uzme Lukea. Sagnuo se da ju po¬ljubi. - Ella Varner, ova žena koja voli šefovati je moja se¬stra, Haven.
Stisnula mi je ruku čvrsto i samouvjereno. - Uđi, Ella. Ovo je nevjerojatna slučajnost - baš sam počela čitati tvo-ju kolumnu prije nekoliko tjedana.
Haven nas je primila u svoj mali, dvosoban stan uređen tonovima bijele, krem-boje i izlizanog tamnog drva. Ujednačene boje oživjelo je nekoliko trzajeva svježe zelene boje. U kutu se nalazio švedski drveni podni sat.
Glavni životni prostor bio je ispunjen s nekoliko jedno¬stavnih komada namještaja - antiknim francuskim stoli¬cama, raskošno tapeciranom sofom prekrivenom platnom
crne i krem boje.
- Stan je uredio moj najbolji prijatelj Todd - rekla mi je Haven, primijetivši moje zanimanje.
- Prekrasan je. Kao iz časopisa.
- Todd kaže da je greška koju ljudi rade pri uređivanju malih prostora u tome što biraju previše delikatnih deta- lja. Trebaš nešto pozamašno poput sofe, inače soba neće
imati uporište.
- Svejedno je premala - rekao je Jack dok je spuštao be¬bu na niski, široki stolić.
Haven se nasmiješila. - Ni jedan od moje braće - obja¬snila mi je - ne smatra da je sofa udobna ako nije velika kao kamion labudica. - Otišla je do uspavanog djeteta te
ga je pogledala nježno i zabrinuto. - Kako se zove?
- Luke. - Dok sam odgovarala, iznenadila sam se što me preplavio osjećaj ponosa.
- Jack mi je ispričao ponešto o tvojoj situaciji - rekla je Haven. - Mislim da je nevjerojatno to što radiš za sestru. To očito nije lagano. - Nasmiješila se. - Ali to je baš ono što bih očekivala da napravi Gospođica Neovisna.
Jack me sumnjičavo pogledao. - Volio bih pročitati ne¬što od toga što pišeš.
- Na stoliću ima nekoliko brojeva Vibea - Haven mu je . rekla. - To bi bila lijepa promjena s Troutmaster Digesta.
Užasnula sam se kada je Jack uzeo zadnji broj, u kojem se nalazila jedna od mojih provokativnijih kolumni.
- Možda ne bi trebao... - počela sam, no glas mi je iščeznuo kada je počeo listati časopis. Točno sam znala u kojem je trenutku pronašao stranicu, s crtežom mene kako nosim visoke pete i moderan kaput. I točno sam znala što čita, čak i prije nego što su mu se obrve počele dizati.
Draga gospođice Neovisna,
hodam s fantastičnim tipom - zgodan je, uspješan, brižan i dobar u krevetu. Ali postoji problem. Nije obdaren u seksualnom smislu. Oduvijek slušam ka¬ko veličina nije bitna, ali stalno želim bogatiju po¬nudu na tom planu. Želim ostati s njim bez obzira na to što ima malog, ali kako da prestanem željeti kobasu?
- Dugačka
Draga Dugačka,
unatoč tvrdnjama u brojnoj neželjenoj pošti koja stiže u pretinac elektroničke pošte Gospođice N., nije moguće povećati genitalije muškarca. Ali treba razmotriti nekoliko važnih činjenica: u klitorisu ima približno 8000 živčanih završetaka, u vanjskoj tre¬ćini vagine je manja koncentracija, dok u unutarnje dvije trećine gotovo ni ne postoje. Dakle, kraći penis može omogućiti potrebno nadraživanje kao i duži. Većini žena puno je važnije umijeće partnera nego dužina. Isprobajte razne položaje i tehnike, posve¬tite se predigri, i imajte na umu da puno puteva vo¬de u Rim.
Uostalom, ako se tijekom odnosa želite igrati s nečim velikim, uzmite igračke u krevet. Smatrajte to outsourcingom.
- Gospođica Neovisna
Jack je bio blago zbunjen, kao da pokušava spojiti Gospođicu Neovisnu s onim što je dosada upoznao. Spustivši se na ma¬lenu maslinasto zelenu sofu, nastavio je čitati.
- Dođi vidjeti kuhinju - rekla mi je Haven i povukla me prema prostoriji s pločicama i radnom površinom od gra¬nita te uređajima od nehrdajućeg čelika. - Jesi li za piće?
- Može, hvala. Otvorila je hladnjak. - Ledeni čaj od manga ili maline i bosiljka?
- Od manga, molim te. - Sjela sam na stolicu uz šank. Jack je odvratio pozornost od časopisa tek toliko da se usprotivi: - Haven, znaš da ne podnosim to. Daj mi obični.
- Nemam običan - sestra mu je uzvratila i izvadila bokal s čajem narančaste boje. - Probaj ovaj od manga.
- Što fali čaju s okusom čaja?
- Prestani se žaliti, Jack. Hardy je probao ovaj već ne¬koliko puta i sviđa mu se.
- Draga, Hardyju bi se sviđalo da mu pripremiš napitak od pokošene trave. On je papak.
Haven se suzdržavala da se ne nasmije. - Hajde mu to reci u lice.
- Ne mogu - kratko je odgovorio. - Papak je, ali me sve¬jedno može prebiti.
Oči su mi se razrogačile dok sam se pitala kakav to muš¬karac mora biti da prebije Jacka Travisa.
- Moj je zaručnik prije radio kao zavarivač na stroju za bušenje i strašno je jak - pojasnila mi je Haven, dok su joj oči zasvjetlucale. - Što je dobro. Inače bi ga moja tri stari¬ja brata već otjerala.
- Samo što mu nismo dali medalju zato što te uzeo - Jack je uzvratio.
Zbog opuštenog načina kojime su se ophodili jedno pre¬ma drugome, bilo je očito da se vole družiti. Uz ugodnu pre¬pirku, Haven je donijela čaj bratu i vratila se u kuhinju.
Nakon što mi je dala čašu, Haven je stavila ruke na šank. - Sviđa li ti se stan? - pitala je.
- Da, odličan je. Ali postoje neke stvari...
- Znam. Evo ponude, Ella - rekla je iskreno. - Nikada nisam plaćala najamninu za ovaj stan, dobila sam ga uz posao. Nakon što se udam, selim se kod Hardyja na osa¬mnaesti kat. - Sramežljivo se nasmiješila dok je govorila: -Većina mojih stvari već je ondje. Znači, ostaje nam prazan namješteni stan. Ne vidim razlog zašto ne bi ostala ovdje s Lukeom sljedećih nekoliko mjeseci - uz plaćanje režija, naravno - dok se ne budeš morala vratiti u Austin. Ništa ti ne bih naplatila, jer se stan ionako ne bi koristio.
- Ne, moram ga plaćati - rekla sam. - Ne mogu ga uze¬ti besplatno.
Napravila je grimasu i rukom prošla kroz kosu. - Ne znam kako da to lijepo kažem... ali koliko god bi mi plati¬la, to bi bilo simbolično. Ne trebam novac.
- Svejedno ga želim plaćati.
- Onda uzmi taj novac koji bi mi plaćala i potroši ga na Lukea.
- Mogu li pitati zašto ne iskoristiš ovaj stan kao sredstvo za dobivanje prihoda?
- Razgovarali smo o tome - priznala je. - Postoji lista če¬kanja. Ali nismo sigurni što ćemo na kraju napraviti s njim. Kada i ako zaposlimo novog menadžera, on ili ona morat će živjeti ovdje, tako da ovaj stan mora biti raspoloživ.
- Zašto bi vam trebao novi... - počela sam, ali bolje sam pomislila te sam začepila usta.
Haven se nasmiješila. - Hardy i ja ćemo vjerojatno ubr¬zo poraditi na proširenju obitelji.
- Muškarac koji želi bebu - rekla sam. - Zamisli. Jack se nije oglašavao. Čula sam šuškanje sjajnih listo¬va iz časopisa.
Pogledala sam Haven i bespomoćno slegnula rameni¬ma. - Zapanjena sam što ste spremni to napraviti za pot¬punog neznanca.
- Ti nisi potpuni neznanac - razumno je rekla. - Ipak ti poznajemo rođakinju Lizu, a Jack je izašao s tvojom se¬strom Tarom...
- Jedanput - ubacio se iz druge sobe.
- Jedanput - ponovila je Haven uz smiješak. - Tako da se ti računaš kao prijateljica prijateljice. Osim toga... - Izraz lica postao joj je zamišljen. - Ne tako davno prolazila sam kroz teško razdoblje, kroz gadan razvod. Nekoliko ljudi, uključujući Jacka, pomogli su mi da to izdržim. Tako da želim zadržati pozitivnu energiju.
- Nisam ti pokušavao pomoći - rekao je Jack. - Trebao sam jeftinu radnu snagu.
- Ostani ovdje, Ella - Haven je inzistirala. - Možeš se useliti odmah. Samo ti treba krevetić za bebu, i spremna si.
Osjećala sam se nesigurno i čudno. Nisam bila navi¬kla tražiti pomoć niti ju dobivati. Morala sam razmotriti moguće komplikacije. - Mogu li dobiti malo vremena da razmislim?...
- Naravno. - Smeđe oči su joj zaiskrile. - Znatiželjna sam što bi rekla Gospođica Neovisna?
Nasmiješila sam se. - Obično ju ne pitam za savjet. -Znam što bi ona rekla. -Jack je ušao u kuhinju i donio praznu čašu za čaj. Jednu je ruku stavio na rub stola te je stajao tako blizu da sam se htjela maknuti. No mirno sam sjedila, a živčani završeci detektirali su pokret preciznošću mačjih brkova. Njegov miris bio je svjež i suh, pojačan mu¬ževnim mirisom cedra koji sam neprestano htjela udisati.
- Ona bi ti rekla da učiniš ono što je najbolje za Lukea
- rekao je Jack. - Zar ne?
Kimnula sam i naslonila se na šank, dlanovima obuj-mivši laktove.
- Onda to učini - promrmljao je.
Opet je navaljivao, upornije nego bilo koji muškarac pri¬je. I iz nekog razloga, umjesto da se oduprem, ja sam se htjela prepustiti.
Kako sam ponovno osjetila da crvenim, nisam se usudila pogledati u njega nego sam obratila pozornost na Haven. Intenzivno je promatrala brata, kao da nešto što je rekao ili učinio nije bilo tipično za njega. A onda je bila zauzeta stavljanjem praznih čaša u sudoper te je rekla da je vrijeme da se vrati natrag u ured, nešto u vezi ugovora i sastanaka.
- Vi zaključajte - veselo je rekla. - Uzmi si vremena koliko god trebaš da razmisliš, Ella.
- Hvala. Drago mi je da smo se upoznale. Ni Jack ni ja nismo se pomaknuli kada je otišla. Ukočila
sam se na stolici, dok sam prstima obuhvatila nižu prečku stolice. Nagnuo se prema meni te sam mislila da gotovo mogu osjetiti njegov dah u svojoj kosi.
- Imao si pravo - promuklo sam rekla. - Stvarno mi se sviđa. - Prije sam osjetila nego vidjela kako je Jack brzo kimnuo. Njegova me tišina tjerala da nastavim. - Žao mi je što se morala razvesti.
- Meni je jedino žao što to prije nije napravila. I što ga nisam uklonio s lica zemlje. - U tonu mu se nije čulo hvalisanje, nego smrtno ozbiljna smirenost zbog koje sam po¬stala nervozna. Tada sam ga pogledala.
- Ne možeš uvijek zaštititi one koje voliš - rekla sam.
- To sam naučio.
Nije pitao hoću li ostati. Nekako smo oboje to znali.
- Ovo je puno drukčije od mog života - rekla sam nakon nekog vremena. - Nikada ne posjećujem ovakva mjesta, a kamoli da živim u njima. Ne pripadam ovdje i nemam ni¬šta zajedničko s ljudima koji pripadaju.
- Kamo pripadaš? Daneu u Austinu? -Da.
- Čini se da on ne misli tako. Namrštila sam se. - To je bio nizak udarac.
Jack se nije ispričao. - Ljudi u ovoj zgradi su kao i svi dru¬gi, Ella. Neki su dobri, neki nisu. Neki su pametni, a neki su bistri kao napoj. Drugim riječima, uobičajeno. Snaći ćeš se. - Glas mu je postao nježniji. - Sprijateljit ćeš se s nekima.
- Ne mislim ostati ovdje toliko dugo da upoznam neko¬ga. Bit ću zauzeta s Lukeom, očito, te ću pokušati pomoći Tari da ozdravi. I radit ću, naravno.
- Hoćeš li otići po stvari u Austin ili će ti ih Dane doni¬jeti?
- Zapravo nemam puno stvari. Mislim da Dane može većinu spakirati i poslati mi poštom. Možda će za nekoli¬ko tjedana doći u posjet.
Čula sam kako se Luke budi u susjednoj sobi. Istog sam trena sišla sa stolice. - Vrijeme za hranu i previjanje - rekla sam hodajući prema nosiljci.
- Hajde ostani ovdje s Lukeom i opusti se, a ja ću ti oti¬ći do hotela po torbe. Može? Odjavit ću te sada tako da ti ne zaračunaju još jednu noć.
- Ali auto...
- Odvest ću te poslije da ga uzmeš. Sada se odmaraj. To je zvučalo odlično. Zadnje što sam htjela bilo je vratiti
se u auto s Lukeom i vozikati se posvuda, po najgoroj vrući¬ni. Bila sam umorna, a u stanu je bilo hladno i mirno. Tužno sam pogledala Jacka. - Već ti dugujem previše usluga.
- Onda možeš još jednu. - Gledao je kako otkapčam Lukea i vadim ga iz nosiljke. - Imaš sve što ti treba?
-Da.
- Brzo ću se vratiti. Imaš moj broj mobitela.
- Hvala... - Osjećajući se zahvalno, posegnula sam u od¬vojeni džep torbe za pelene i izvadila hladnu bočicu. - Ne znam zašto to sve radiš. Osobito zbog nevolja u koje sam te uvalila. Ali cijenim to.
Jack je zastao na vratima i pogledao me. - Sviđaš mi se, Ella. Cijenim to što radiš za svoju sestru. Većina bi se lju¬di u tvojoj situaciji povukla i ne bi preuzela odgovornost. Nije mi problem pomoći nekome tko se vraški trudi po¬stupiti ispravno.
Kada je Jack otišao, pobrinula sam se za Lukea i zatim ga nosala po stanu. Otišli smo u spavaću sobu, u kojoj se na¬lazio mjedeni krevet prekriven antiknom bijelom čipkom, noćni ormarić od španjolske trske i okrugla viktorijanska staklena lampa.
Nazvala sam Taru, javio mi se pretinac govorne pošte te sam ostavila poruku.
- Bok, dušo... Luke i ja smo super. Ostat ćemo u Houstonu sljedeća tri mjeseca. Baš sam mislila na tebe. Pitala sam se kako si. I još nešto, Tara... - grlo mi se stegnulo od suosje¬ćanja i nježnosti - mogu zamisliti kroz što prolaziš. I kako je teško govoriti o... o mami i prošlosti i svemu tome. Ponosim se tobom. Postupaš ispravno. Bit ćeš dobro.
Kada sam prekinula, osjetila sam vrući pritisak u oči¬ma. Ali nakupljene suze su nestale kada sam vidjela kako je Luke okrenuo glavu prema meni i promatrao me nevinim, upitnim pogledom. Približila sam mu se i ututkala nos u njegovu glavu, u tamnu ravnu kosu koja je bila svilenka¬sta kao perje. -I ti ćeš biti dobro - rekla sam mu. I kako nam se spojila toplina tijela, zajedno smo zaspali - Luke je utonuo u nevine snove, a ja u nemirne.
Spavala sam dublje nego što sam očekivala ili namjerava¬la, probudila sam se kada je u sobi bio mrak. Iznenađena što nisam čula Lukea, posegnula sam za njim te me prošla jeza kada mi ruka nije pronašla ništa osim praznog prostora.
- Luke! - uspravila sam se, dahtajući.
- Hej... -Jack je ušao u sobu i upalio svjetlo. - Polako. Sve je u redu, Ella. - Glas mu je bio utješan i nježan. - Dijete se probudilo prije tebe. Odnio sam ga u drugu sobu kako bi se ti naspavala. Gledamo utakmicu.
- Je li plakao? - pitala sam pospano, trljajući oči.
- Samo kada je shvatio da će Astrosi opet ispasti nakon prvog kruga doigravanja. Ali rekao sam mu da nije sramo¬ta plakati zbog Astrosa. Tako se mi dečki u Houstonu zbli¬žavamo.
Pokušavala sam se nasmiješiti, no bila sam iscrpljena i još ne posve budna. 1 užasnula sam se kada sam dobila strašan instinktivan poriv da podignem ruke prema Jacku kada se približavao krevetu. No on nije bio Dane i bilo je neprimje¬reno, ako ne i zastrašujuće, da o njemu razmišljam na isti način. Četiri godine smo teškom mukom stjecali uzajamno povjerenje i ulagali emocionalni rizik da bismo došli do te bliskosti koju smo sada imali. Nisam mogla zamisliti da to dijelim s nekim drugim muškarcem.
Prije nego što sam se mogla pomaknuti, Jack je došao i stao pokraj kreveta, gledajući me nježnim tamnim očima. Malo sam se povukla, a želudac mi se stezao od zadovolj¬stva dok sam samo na tren razmišljala o tome kako će se spustiti na mene i kako ću osjetiti njegovu težinu i to zado¬voljstvo...
- Auto će ti za nekoliko minuta biti u garaži za stana¬re - promrmljao je. - Platio sam tipu iz hotela da ga do-veze ovamo.
- Hvala, ja... vratit ću ti...
- Nema potrebe.
- Ne želim ti još više dugovati nego sad. Odmahnuo je glavom, kao da mu je to zabavno. -
Ponekad se, Ella, možeš opustiti i dopustiti da netko učini nešto lijepo za tebe.
Trepnula sam kada sam čula da iz druge sobe dolazi ko¬morna glazba. - Što to slušaš?
- Uzeo sam DVD za Lukea dok sam bio vani. Nešto s Mozartom i krpenim lutkama.
Na usnama mi se pojavio osmijeh. - Mislim da u ovoj dobi Luke ne može vidjeti više od dvadeset pet centimeta¬ra pred nosom.
- To objašnjava zašto ne pokazuje zanimanje za DVD. Mislio sam da možda više voli Beethovena.
Pružio je ruku da mi pomogne da izađem iz kreveta. Oklijevala sam prije nego što sam ju uhvatila. Sigurno sam mogla sama izaći iz kreveta. Ali bilo bi krajnje neuljudno da sam odbila tu gestu.
Ruka mi je savršeno odgovarala njegovoj, njegov dugačak palac ukrstio se s mojim, a dlanovi su nam se nježno spojili. Izmaknula sam ruku čim sam se ustala. Pokušavala sam se prisjetiti je li privlačnost s Daneom bila tako neposredna i izravna. Nije... postupno se razvijala, polagano i strpljivo. Nimalo nisam voljela ako se nešto odvija brzo.
- Tvoj je kovčeg u drugoj sobi - rekao mi je Jack. Ako si gladna, možeš naručiti nešto iz restorana na sedmom ka¬tu. Ako trebaš nešto drugo, nazovi Haven. Ostavio sam ti njezin broj pokraj telefona. Nećemo se vidjeti nekoliko da¬na - neću biti u gradu.
Htjela sam pitati kamo ide, ali umjesto toga, samo sam kimnula. - Sretan put.
Oči su mu veselo zasjale. - Hvala.
Otišao je u žurbi, a njegov ravnodušni odlazak bio je olakšanje, ali je bio i čudno razočaravajući. Otišla sam u glavnu sobu gdje sam pronašla kovčeg i primijetila da na njemu stoji račun iz hotela, zataknut u bijelu omotnicu. Otvorila sam je i vidjela konačan zbroj, te sam se trgnuli Ali kada sam pregledavala svaku stavku, primijetila sam da nešto nedostaje: večera u sobi.
Sigurno je on platio, pomislila sam. Dogovorili smo se da ću ja platiti. Zašto se predomislio? Iz sažaljenja? Možda je mislio da si ja to ne mogu priuštiti? A možda nikada nije ni imao namjeru da ja platim. Začuđena i pomalo uznemire¬na, odložila sam hotelski račun i otišla po Lukea. Gledala sam krpene lutke s djetetom i pokušavala ne misliti na Jacka Travisa. No najviše od svega pokušavala sam ne pitati se ka-da će se vratiti.
Deseto poglavlje
Sljedećih dana nazivala sam sve prijatelje da im kažem što se dogodilo. Činilo mi se da sam priču o sestrinom iznenadnom djetetu ponovila najmanje sto puta prije nego što sam se izvještila u pričanju pročišćene verzije. Dok mi je većina pružala podršku, neki, poput Stacy, nisu bili nimalo sretni mojom odlukom da ostanem u Houstonu. Osjećala sam se krivom zato što su Danea prozivali i osuđivali više nego što je zaslužio. Reakcije naših prijatelja razlikovale su se ovisno o spolu. Žene su govorile da naravno da nisam imala izbora nego brinuti se o Lukeu, dok su muškarci imali puno više razumijevanja za Daneovu odluku da ne preuzme odgovornost za dijete s kojim nije ništa imao.
Neke su rasprave neobjašnjivo završile referendumom o tome jesam li trebala navesti Danea da me oženi prije ovo-ga, jer bi tada situacija bila posve drukčija.
- Što bi to točno bilo drukčije? - pitala sam Louise, osob-nu trenericu čiji je muž, Ken, bio član medicinskog osoblja rekreacijskog centra Lake Travis. - Čak i da me Dane ože-nio, svjedno ne bi želio djecu.
- Da, ali bi ti morao pomoći s Lukeom - Louise je od-govorila. - Mislim, muž baš i ne može izbaciti ženu u ova-knim okolnostima, zar ne?
- Nije me izbacio - branila sam se. -1 nikada ne bih mo¬gla prisiliti Danea na nešto samo zato što smo vjenčani. On bi i dalje imao pravo donijeti vlastitu odluku.
- Glupost - rekla je Louise. - Razlog zašto se vjenčaš s nekim je da mu oduzmeš pravo donošenja odluka. I oni su tako sretniji.
-Jesu?
- Naravno.
- Zar se brakom oduzima i pravo na donošenje naših odluka?
- Ne, mi imamo još veća prava na to i sigurnost. Zato se žene više žele vjenčati nego muškarci.
Bila sam zbunjena Louisinim pogledima na brak. I shva¬tila sam da se brak može razviti u vrlo ciničan dogovor ako se zanemari ljubav. Kao zid od cigle s kojeg žbuka postu¬pno otpada, i zid će se s vremenom urušiti.
Nevoljko sam nazvala majku da ju obavijestim o Tari, djetetu i tome da ću neko vrijeme biti u Houstonu.
- Nakon svih tih godina trčkaranja po Austinu - majka je rekla - nemaš se pravo žaliti.
- Ne žalim se. I nisam trčkarala. Radila sam i studira¬la i...
- Droga je u pitanju, zar ne? Tara je bila tako nevina. Uvukli su je u taj glamurozni životni stil s tim bogatim pri¬jateljima... a kokain je lebdio u zraku i vjerojatno je slučaj¬no udahnula malo i onda...
- Mama, ne postoji slučajno udisanje kokaina.
- Bila je pod pritiskom - majka je oštro odgovorila. -Nemaš pojma kako je to kada si lijep, Ella. Kakve to sve probleme može stvoriti.
- U pravu si, ja to ne znam. Ali prilično sam sigurna da se Tara nije drogirala.
- E pa, tvoja sestra samo želi pažnju. Jasno joj daj do znanja da ja neću platiti ni centa za njezin tromjesečni od¬mor. Meni je odmor potreban više nego ikomu, samo da znaš. Sav stres zbog ovoga - zašto nikome nije palo na pa¬met da mene pošalje u toplice?
- Mama, nitko ne očekuje da ćeš ti platiti.
- A tko će onda platiti?
-Još ne znam. Ali najvažnije je da pomognemo Tari da se oporavi. I da se pobrinemo za Lukea. On i ja smo u lije¬pom malo uređenom stanu.
- Gdje?
- Oh, negdje u centru. Ništa posebno. - Potisnula sam smijeh dok sam gledala svoje luksuzno okruženje, znajući da bi ona doletjela ovdje za pola sata da zna da živim na adresi 1800 Main. - Stan se mora malo dovesti u red. Hoćeš li mi pomoći da ga sredim? Možda sutra...
- Voljela bih - užurbano je rekla - ali ne mogu. Imam previše posla. Morat ćeš to sama napraviti, Ella.
- U redu. Želiš li da dođem s Lukeom nekad? Sigurno se želiš zbližiti s njim.
- Da. Ali moj dečko zna nenajavljeno svratiti. Ne že¬lim da vidi dijete. Nazvat ću te kada budem imala slobo-dan dan.
- Dobro, jer koristilo bi mi dadiljanje... Poklopila je slušalicu.
Kada sam nazvala Lizu i rekla joj da sam u stanu na adre-si 1800 Main, bila je zadivljena i nevjerojatno znatiželjna. - Kako si to postigla? Jesi spavala s Jackom ili nešto?
- Naravno da nisam - uvrijeđeno sam rekla. - Znaš da to ne bih napravila.
- Pa, mislim da je čudno što ti Travisovi dopuštaju da budeš ondje samo tako. Ali pretpostavljam da svi imaju toliko puno novca da si mogu priuštiti lijepe geste. Njima to stvarno nije problem.
Osoba koja mi je najviše pomogla, ne samo na emocional¬nom planu, nego i na praktičnom, bila je Haven Travis. Uputila me kako da promijenim režije na svoje ime, rekla mi je gdje da nabavim stvari koje mi trebaju te mi je čak preporučila dadilju koja se sviđala njezinoj šogorici.
Haven ništa nije osuđivala niti se miješala u tuđe poslo¬ve. Znala je slušati i imala je dobar smisao za humor. Bilo mi je ugodno u njezinom društvu - gotovo kao i u Stacyinu društvu - a to je nešto govorilo. Shvatila sam da ti život s pravom osobom u pravo vrijeme povremeno nadoknađu¬je za sve osobe s kojima više nisi u vezi ili s kojima se više nisi mogao družiti.
Jednog poslijepodneva bile smo na ručku i u kupnji dječ¬jih potrepština, te smo nekoliko puta ujutro išle u šetnju, prije nego što je nastupila vrućina. Dok smo oprezno raz¬mjenjivale pojedinosti iz svojih života, otkrile smo da je na¬še prijateljstvo jedno od rijetkih u kojem se sve istog trena može razumjeti. Iako Haven nije mnogo govorila o propa¬lom braku, natuknula je da je bilo zlostavljana. Znala sam koliko joj je hrabrosti trebalo da izađe iz te veze i ponovno si izgradi život te da će oporavak dugo trajati. I tko god da je bila prije, sada se znatno razlikovala od te osobe.
Nasilan brak udaljio je Haven od starih prijatelja, od kojih se neki nisu mogli suočiti s tim problemom, a neki su se pitali čime je ona to prouzrokovala. A onda su bili neki koji joj uopće nisu vjerovali, misleći da bogata žena ne može biti zlostavljana. Kao da je novac štit od svih vr¬sta nasilja i zala.
- Netko mi je iza leđa rekao - rekla mi je Haven - da sam sigurno željela da me muž tuče pa se to onda i dogodilo.
Obje smo šutjele dok su kotači kolica drndali po ploč¬niku. Iako nitko nije mogao reći da je Houston grad pri¬kladan za šetnju, bilo je nekoliko mjesta na kojima je bilo ugodno šetati, osobito Rice Village, gdje je drveće stvara¬lo hlad. Prolazili smo pokraj raznih trgovina i butika, re¬storana i klubova, salona i trgovina za djecu. Zavrtjelo mi se od cijena. Bilo je nevjerojatno koliko si mogao potrošiti na dječju modu.
Razmišljajući o tome što mi je Haven upravo rekla, po¬željela sam da mogu smisliti neki utješni odgovor. Ali jedi¬na utjeha koju sam mogla ponuditi bila je da ju uvjerim da joj vjerujem. - Ljudi se boje misliti da ih se može povrije¬diti ili zlostavljati bez razloga - rekla sam. - I onda radije misle da si ti to nekako uzrokovala, i na taj se način uvje¬ravaju da su sigurni.
Haven je kimnula. - Ali mislim da je još gore kada to roditelj radi djetetu. Jer djeca misle da su to zaslužila i on¬da to cijeli život nose sa sobom.
- To je Tarin problem. Pronicljivo me pogledala. - A ne tvoj?
Nelagodno sam slegnula ramenima. - Nekoliko sam go-
dina na radila na tome. Mislim da sam to smanjila na razu¬man stupanj. Nisam ni približno nervozna kao prije. S dru-ge strane, imam problema sa zbližavanjem. Teško mi je biti bliska s drugima.
- Ali zbližila si se s Lukeom - naglasila je. -I to samo u nekoliko dana, zar ne?
Razmislila sam o tome i kimnula. - Valjda su djeca iznimka.
- A što je s Daneom?... S njim si dosta dugo.
- Da, ali u zadnje vrijeme sam shvatila... ta veza funkci¬onira ali ne ide nikamo. Kao auto kojeg ostaviš upaljenog na prilazu. - I ispričala sam joj o našoj otvorenoj vezi, o onome što je Dane rekao, da bih ga napustila da me poku¬šao ograničiti na bilo koji način.
- Zar stvarno bi? - Haven je upitala, otvarajući vrata kafića dok sam ja gurala kolica unutra. Zapuhnuo nas je oživljavajući dah hladnog zraka.
- Ne znam - ozbiljno sam rekla, a čelo mi se nabora¬lo. - Možda ima pravo. Možda ne bih mogla izaći na kraj s tim. Možda sam alergična na obvezivanje. - Kolica sam smjestila pokraj malog stola, podigla pomični krov i gle¬dala Lukea, koji je veselo mlatarao nogicama kao reakcija na hladnoću.
Haven je i dalje stajala i promatrala ploču s izborom ka¬va. Njezin očaravajući osmijeh podsjetio me na njezinog brata. - Ne znam, Ella. Možda je to neki duboko ukori¬jenjeni psihološki problem, ili... možda još nisi pronašla pravog muškarca.
- Za mene ne postoji pravi muškarac. - Sagnula sam se nad dijete i promrmljala: - Osim tebe, koji mirišiš na mliječnu formulu. - Uhvatila sam sićušnu golu nogicu i poljubila je. -Postojiš samo ti i moja strast za tvojim znojnim nogicama.
Osjetila sam kako me Haven lagano potapšala po le¬đima dok je sjedala za stol. - Znaš što ja mislim, Ella... osim toga da ću naručiti ledenu kavu s čokoladom i mentom, prelivenu šlagom i posutu čokoladom? Mislim da bi u pravim okolnostima mogla odvesti taj auto s prilaza kad god poželiš.
Jack je imao važnu ulogu u mnogim pričama iz Havenina djetinjstva. Kao i sva starija braća, izmjenjivao se u uloga¬ma junaka i razbojnika. Najčešće je bio razbojnik. Ali ka¬da su odrasli, u obitelji s vrlo složenom dinamikom, medu njima se stvorila bliska povezanost.
Prema Haven, njihov najstariji brat Gage uvijek je bio središte očevih najvećih želja, najveće hvale i ambicija. Kao jedino dijete Churchilla Travisa iz prvog braka, Gage se ja¬ko trudio da ispuni očeva očekivanja, da postane savršen sin. Bio je ozbiljan, motiviran, strašno odgovoran, isticao se u elitnom internatu, da bi diplomirao na Sveučilištu u Teksasu i Harvardskoj poslovnoj školi. No Gage ni izbliza nije bio toliko strog kao njihov otac. Imao je urođenu do¬brotu, razumijevanje za ljudsku slabost, što nije bio slučaj kod Churchilla Travisa.
Churchillov drugi brak trajao je do smrti njegove že¬ne, Ave, a u tom braku dobio je troje djece: Jacka, Joea i Haven. Kako je Gage već preuzeo glavni teret očekivanja i odgovornosti, Jack je imao priliku igrati se, eksperimenti¬rati, divljati, sklapati prijateljstva. Uvijek je bio prvi kada se trebalo tući, ali i prvi koji će nakon tuče pružiti ruku. Bavio se svim sportovima, šarmirao nastavnike da mu daju bolju ocjenu od one koju je ustvari zaslužio i uvijek je hodao s najzgodnijim curama u školi. Bio je odan prijatelj koji je uvijek vraćao dugove i koji nikada nije prekršio obećanje. Jacka je najviše ljutilo kada se nešto s nekim dogovorio, a onda taj netko nije poštivao dogovor.
Kada je Churchill zaključio da mu se sinovi trebaju pod¬sjetiti što je težak fizički rad, naredio im je da ureduju tra¬tinu na najvrućem teksaškom suncu ili da naprave ogradu od ručno rezanog kamena, sve dok im se mišići nisu upalili, a koža pocrnila u nekoliko slojeva. Od njih trojice, samo je Jack istinski uživao u radu vani. Znoj, prljavština, fizički napor, sve ga je to pročišćavalo. Njegova osnovna potreba da se dokaže na zemlji i u prirodi stvorila je doživotnu lju¬bav prema aktivnostima u prirodi: lov, ribolov, bilo što što ga je maknulo od klimatiziranog izobilja River Oaksa.
Haven je bila pošteđena tih očevih životnih lekcija. Umjesto toga, bila je podvrgnuta majčinim uputama kako da se ponaša kao dama. Haven je po prirodi bila muško-banjasta, stalno se ugledala na braću. Zbog velike razlike u godinama između Gagea i Haven, on je preuzeo ulogu oca te se zauzimao za nju kada je to smatrao potrebnim.
No Jack je često bio na ratnoj nozi s Haven, na primjer kada bi nepozvana došla u njegovu sobu ili se igrala s nje¬govim vlakovima bez pitanja. Za kaznu bi joj zavrnuo ru¬ku, a kada bi ga ona rekla tati, tata bi ga tukao remenom dok Haven nije zaplakala. No kako je bio prava teksaška muškarčina, Jack se ponosio time da nikada ni suzu nije pustio. Nakon toga, Churchill je rekao Avi da je Jack naj-tvrdoglaviji dječak na svijetu. - Previše sliči meni - otac je rekao, frustriran što nije buntovnog Jacka mogao motivi¬rati kao Gagea.
Haven mi je rekla da je bila očajna kada je Gage, nje¬zin ljubimac, otišao na školovanje. Ali suprotno očekiva-njima, Jack ju nije gnjavio u bratovoj odsutnosti. Kada je jednog dana plačući došla iz škole jer ju je dečko u školi gnjavio, Jack je saslušao cijelu priču, sjeo na bicikl i riješio problem. Nasilnik ju više nikada nije gnjavio. Nikada joj se nije ni približio.
Neko vrijeme nisu bili u kontaktu, nakon što se Haven udala za muškarca koji se nije sviđao njezinu ocu. - Nisam nikome htjela reći kroz što prolazim - žalosno je rekla. -1 ja sam prilično tvrdoglava. I bila sam previše ponosna po¬kazati svima kakvu sam pogrešku počinila. A onda mi je muž do te mjere uništio samopouzdanje da me bilo strah i sram zamoliti bilo koga za pomoć. No na kraju sam se maknula, a Jack mi je ponudio posao da mi pomogne da stanem na noge. Sprijateljili smo se... sklopili smo prijatelj¬stvo kakvo prije nismo imali.
Zanimao me dio »na kraju sam se maknula«, znajući da se sigurno dogodila neka prekretnica. No taj će se razgovor dogoditi neki drugi put.
- Što misliš o njegovom ljubavnom životu? - nisam mo-gla izdržati da ne pitam. - Hoće li se ikada skrasiti?
- Naravno. Jack voli žene - hoću reći stvarno ih voli, ne na onaj način da mu predstavljaju trofeje. No neće se obvezati dok ne pronađe nekoga kome stvarno može vjerovati.
- Zbog one žene koja se udala za njegovog najboljeg prijatelja?
Pogledala me razrogačenim očima. - Rekao ti je za to? Kimnula sam.
- Jack ju gotovo nikada ne spominje. To ga je jako po¬godilo. Kada jedan Travis padne na nekoga, to je onda vr¬lo intenzivno. Potpuno se uživi. Nije svatko spreman na
takvu vezu.
- Ja sigurno nisam - rekla sam s blijedim smiješkom, dok se nešto u meni užasavalo od te pomisli. Nikada me neće zanimati kako je to kada se Jack Travis potpuno uživi.
- Mislim da je usamljen - rekla je Haven.
- Ali jako je zaposlen.
- Mislim da su najzaposleniji ljudi često i najusamlje¬niji.
Prvom prilikom promijenila sam temu. Razgovor o Jacku me uznemirio i blago razdražio - tako sam se osjećala kada sam željela nešto za što sam znala da je loše za mene.
Svake sam večeri razgovarala s Daneom preko telefona, da mu ispričam o novom okruženju i o Lukeu. Iako Dane ni¬je htio imati osobno ništa s djetetom, nije mu smetalo da sluša o Lukeu i o iskustvu brige o njemu.
- Misliš da ćeš ikada poželjeti bebu? - pitala sam Danea dok sam se opuštala na sofi s Lukeom na prsima.
- Ne mogu kategorički reći ne. Možda ću prolaziti kroz tu fazu u životu kada ću to željeti... ali sada mi je teško to zamisliti. Ono što bih dobio od toga već sada dobivam kroz rad u zaštiti okoliša i kroz dobrotvorne udruge.
- Dobro, ali zar ne bi htio odgajati dijete koje će tako¬đer mariti za sve to? Na taj način svijet će postati bolje mjesto za život.
- Daj, Ella. Znaš da se to ne bi dogodilo. Moje bi dijete na kraju bilo republikanski lobist ili bi radilo kao direktor financija u tvrtki koja se bavi proizvodnjom kemikalija. Život ti uvijek upropasti najbolje namjere.
Zahihotala sam, zamišljajući dijete - Daneovo dijete - odjeveno u odijelo s prslukom kako nosi kalkulator. -Vjerojatno imaš pravo.
- Razmišljaš li ti da jednog dana imaš dijete?
- O, Bože, ne - odmah sam rekla. - Pokušavam izdržati dok ne budem morala vratiti Lukea Tari. Žudim za snom.
Ili da jedem na miru. I htjela bih barem jedanput izaći bez te opreme. To nije normalno. Kolica, pelene, vlažne ma¬ramice, podbradnici, dude, bočice... Već sam zaboravila kako je to uzeti samo ključeve i izaći. Tu su i posjeti pedi¬jatru koje moram dogovoriti - razvojne procjene, testovi, injekcije - tako da je dobro da ne spavam, jer će mi trebati dodatno vrijeme za rad.
- Možda je najbolje od svega što sada sve otkrivaš, tako da nikada nećeš dvojiti.
- Mislim da je to kao rabarbara - rekla sam. - Ili ju vo¬liš ili ju mrziš. Ali nikako se ne možeš naviknuti na njezin okus ako nemaš urođene predispozicije.
- Ja mrzim rabarbaru - rekao je Dane.
Do kraja prvog tjedna na adresi 1800 Main, još uvijek sam pokušavala savladati trik kako nositi vrećice s namirnica¬ma i gurati kolica dok prolazim kroz vrata. Bio je petak, rana večer. U prometu je bila tolika gužva da sam umje¬sto vožnje odlučila prošetati pola kilometra do trgovine i natrag. Nakon kratke šetnje po vrućini, Luke i ja smo se skuhali. Plastične ručke vrećica s namirnicama padale su mi iz mokrih dlanova, a torba za pelene opako je klizila s ramena dok sam kolica uguravala u predvorje. A dijete je nervozno plakalo.
- Znaš, Luke - rekla sam bez daha - život će nam svima biti lakši kada prohodaš. Ne, kvragu... nemoj plakati, sada te nikako ne mogu uzeti. Joj. Luke, molim te smiri se... -Uz psovanje i znojenje, gurala sam kolica pokraj recepcije.
- Gospođice Varner, trebate li pomoć? - vratar je pitao i počeo ustajati.
- Ne, hvala. Mogu sama. Sve je u redu. - Posrnula sam dok sam prolazila kroz matirana staklena vrata i došla do dizala baš kada su se otvorila vrata.
Iz njega je izašlo dvoje ljudi, prekrasna crvenokosa žen¬ska u oskudnoj bijeloj haljini i sandalama sa zlatnim re-menčićima... i Jack Travis u tankom crnom odijelu, bijeloj košulji s otkopčanim gornjim dugmetom i ulaštenim crnim cipelama. Jednim je pogledom shvatio moj problem. Istog trena uhvatio je vrećice s namirnicama i nogom je sprije¬čio da se zatvore vrata dizala. Njegove tamnosmede oči su zaiskrile. - Hej, Ella.
Dah mi je zapeo u grlu. Shvatila sam da mu se smiješim kao idiot. - Bok, Jack.
- Ideš gore? Čini se da bi ti pomoć dobro došla.
- Ne treba, u redu je. Hvala. - Gurnula sam kolica u dizalo.
- Pomoći ćemo ti da dođeš do stana.
- Ma ne treba, mogu i sama...
- Odmah ćemo biti gotovi - rekao je. - Sonya, nemaš ništa protiv, zar ne?
- Naravno da ne. - Žena se činila ljubazna, draga te se nasmiješila od uha do uha dok je ulazila u dizalo. Nisam mogla osporiti Jackov ukus. Sonya je bila bomba, blista¬vog savršenog tena, žive crvene kose i veličanstvene lini¬je. Kada se nagnula da tepa nemirnom djetetu, mješavina njezinog raskošnog dekoltea i prekrasnog lica umirila je Lukea. - Oh, kako je sladak - izjavila je.
- Nemiran je zato što smo bili vani na vrućini.
- Vidi tu crnu kosu... sigurno sliči tati.
- Mislim da da - rekla sam.
- Kako ste vi? - pitao me Jack. - Smjestili ste se bez pro¬blema?
- Ne možemo biti bolje. Sestra ti je divna - ne znam ka¬ko bismo se snašli bez nje.
- Kaže da se vas dvije dobro slažete.
Dok je Sonya slušala kratak razgovor, brzo me i oprezno pogledala, kao da procjenjuje kakav ja to odnos imam s Jackom. Prepoznala sam taj trenutak kada je zaključila da joj nisam konkurencija. Moje sjajno čisto lice, jednostavna kratka frizura i prevelika majica koja mi je pojela figuru, govorili su: »nova mama«.
Dizalo je stalo na šestom katu, a Jack je držao vrata dok sam ja gurala kolica van. -Ja ću uzeti vrećice - rekla sam, posežući za njima. - Hvala na pomoći.
- Otpratit ćemo te do vrata - Jack je ustrajao, uzima¬jući vrećice.
- Nedavno ste se uselili? - pitala me Sonya dok smo iš¬li hodnikom.
- Da, prije tjedan dana.
- Baš ste sretni što živite ovdje - rekla je. - Što vam muž radi?
- Nisam udana, ustvari.
- Oh. - Namrštila se.
- Imam dečka u Austinu - dobrovoljno sam rekla. - Selim se natrag za otprilike tri mjeseca.
Sonya se više nije mrštila. - Oh, to je divno.
Došli smo do mojih vrata, a ja sam ukucala kombinaci¬ju brojeva za otključavanje vrata. Dok je Jack držao vrata, ja sam ugurala kolica unutra i izvadila Lukea iz njih. -Još jednom hvala - rekla sam, gledajući Jacka kako na stolić odlaže vrećice s namirnicama.
Sonya je zadivljeno bacila pogled na stan. - Prekrasno uređenje.
- Ne mojom zaslugom - rekla sam. - No Luke i ja po¬kušavamo pridonijeti tome. - Uz ironični smiješak, poka¬zala sam u ugao sobe, gdje je ležala velika kartonska kutija i brojni drveni i metalni dijelovi.
- Sto slažeš? - upitao je Jack.
- Krevetić sa stolićem za presvlačenje. Kupila sam to u Rice Villageu neki dan, kada sam se šetala s Haven. Nažalost, naplaćuju dodatnih sto dolara za postavljanje, pa sam rekla da ću radije to sama napraviti. Dostavljači su donijeli ovu kutiju s dijelovima i uputama, a ja još uvijek pokušavam skužiti kako se to radi. Mislim da bi mi bilo lakše da mogu pročitati upute. Do sada sam našla upute na japanskom, francuskom i njemačkom, ali ne i na engle¬skom. Sada si mislim da bi bilo bolje da sam platila dodat¬nih sto dolara. - Shvativši da blebećem, nasmiješila sam se i slegnula ramenima. - Ali ja volim izazove.
- Hajdemo, Jack - Sonyja ga je požurivala.
- Dobro. - Ali nije se pomaknuo, samo je skrenuo po¬gled s mene i Lukea prema hrpi dijelova za krevetić. U tom čudnom trenutku neugodne tišine moje je srce još jače za¬kucalo. Pogledi su nam se ponovno susreli, te mi je laga¬nim kimanjem šutke obećao: Poslije.
Nisam to htjela. - Samo vi idite - veselo sam rekla. -Zabavite se.
Sonya se nasmiješila. - Bok. - Uhvativši Jacka za ruku, povukla ga je iz stana.
Nakon tri sata Luke me iz ležaljke gledao kako sjedim na podu okružena dijelovima za krevetić. Završila sam večeru, koja se sastojala od špageta s umakom od rajčice, mljevene govedine i svježeg bosiljka. Kada se ostaci ohlade, raspodijelit ću ih u male porcije i zamrznuti.
Kako sam se zasitila Mozarta i krpenih lutki, spojila sam iPod na zvučnike. Soba je bila ispunjena sirovim, seksi gla¬som Ette James. - Ono što je dobro kod bluesa - rekla sam Lukeu, zastavši da popijem gutljaj vina - je to što govori o osjećajima, o ljubavi, o želji, bez kočnica. Nitko nije dovolj¬no hrabar da živi na taj način. Osim možda glazbenika.
Začulo se kucanje na vratima. - Tko bi to mogao biti? Jesi li pozvao nekoga, a da mi nisi rekao? - Podigavši se za¬jedno s čašom vina u ruci, bosonoga sam odšetala do ula¬za u stan. Nosila sam pidžamu boje ružičaste šećerne vu¬ne. Izvadila sam leće i stavila naočale. Stala sam na prste i pogledala kroz špijunku. Počela sam brže disati kada sam vidjela poznati obris glave jednog muškarca.
- Nisam odjevena za društvo - rekla sam kroz vrata.
- Svejedno me pusti. Otključala sam vrata i otvorila ih te ugledala Jacka Travisa,
koji je sada nosio traperice i bijelu košulju te je držao malu platnenu torbu koja je već bila pohabana od česte uporabe. Pogledao je preko mene. -Jesi li složila onaj krevetić?
- Još radim na tome. - Pokušavala sam zanemariti ubr¬zano kucanje srca. - Gdje je Sonya?
- Večerali smo. Baš sam je odvezao kući.
- Već? Zašto niste ostali duže? Slegnuo je ramenima, gledajući me. - Mogu li ući? Htjela sam mu reći ne. Osjetila sam da postoji nešto me¬đu nama, nešto što je zahtijevalo pregovore, kompromis... ali nisam bila spremna na to. Nisam mogla smisliti razlog da ga ne primim. Nesigurno sam zakoračila unatrag. - Što je u torbi?
- Alati. -Jack je ušao u stan i zatvorio vrata. Pokreti su mu bili oprezni, kao da ulazi u neki novi okoliš u kojem vrebaju skrivene opasnosti. - Hej, Luke - promrmljao je, sa-gnuvši se. Nježno je zaljuljao ležaljku, a Luke je oduševljeno počeo grgljati i mlatarati nogama. S pažnjom i dalje usmje¬renom ka djetetu, Jack je rekao: - Slušaš Ettu James.
Pokušavala sam zvučati neozbiljno. - U situacijama ka¬da trebam nešto sklopiti, uvijek pustim blues. John Lee Hooker, Bonnie Raitt...
- Slušaš li nekada dečke iz Deep Elluma? Teksaški blues... Blind Lemon Jefferson, Leadbelly, T-Bone Walker?
Nisam odmah odgovorila, pozornost mi je odvukla nje¬gova košulja koja se napela na širokim ramenima i snaž¬nim leđima. - Čula sam za T-Bone Walkera, ali za druge nisam čula.
Jack me pogledao. - Jesi ikada čula pjesmu »See That My Grave Is Kept Clean« ?
- Mislila sam da je to pjesma od Boba Dylana.
- Ne, on ju je obradio. Pjesma je od Blind Lemona. Spržit ću ti CD - ne može ga se tako lako naći.
- Nikada ne bih mislila da dečko iz River Oaksa zna to¬liko puno o bluesu.
- Ella, draga... blues je o tome da se dobar čovjek osjeća loše. A toga u River Oaksu ima jako puno.
Bilo je nevjerojatno koliko mi se sviđao njegov glas. To razvlačenje baritonom kao da je ušlo u mene i zadržalo se u nedohvatljivim mjestima. Htjela sam sjesti na pod pokraj njega i proći rukom kroz njegovu gustu, dojmljivu kratku kosu i položiti prste na tvrdi zatiljak. Sve mi ispričaj, rekla bih mu. Ispričaj mi sve o bluesu, i o razdoblju kada ti je srce bilo slomljeno, i čega se najviše bojiš, i ono što si oduvijek htio napraviti ali još nisi.
- Nešto fino miriši - rekao je.
- Pravila sam špagete.
- Je li što ostalo?
- Ti si baš došao s večere.
Jack je izgledao jadno. - Bili smo na otmjenom mjestu. Dobio sam komad ribe veličine domino pločice i možda jednu žlicu rižota. Umirem od gladi.
Smijala sam se zbog njegovog žalosnog izraza lica. -Pripremit ću ti porciju.
- Dok se ti baviš time, ja ću se pozabaviti krevetićem.
- Hvala. Postavila sam sve dijelove kao na slici, ali bez uputa na engleskom...
- Nema potrebe za upute. - Jack ja nakratko bacio po¬gled na sliku, maknuo je i počeo slagati dijelove od boje-nog drva. - Ovo je prilično jednostavno.
-Jednostavno? Jesi li vidio koliko različitih vrsta vijaka ima u toj plastičnoj vrećici?
- Skužit ćemo. - Otvorio je platnenu torbu i izvadio aku-mulatorsku bušilicu.
Namrštila sam se. - Znaš li da je uzrok četrdeset sedam posto ozljeda ruke korištenje električnih alata kod kuće?
Jack je vješto umetnuo svrdlo u steznu glavu. - Mnogo ljudi ozlijedi se i prignječenjem ruke vratima. Ali to ne zna¬či da se vrata trebaju prestati koristiti.
- Ako Luke počne plakati zbog buke - strogo sam rekla - morat ćeš upotrijebiti običan odvijač.
Obrve su mu se podigle. - Zar Dane ne koristi električ¬ne alate?
- Obično ne. Osim jednog ljeta kada je pomagao gra¬diti domove u New Orleansu s udrugom Habitat for Humanity... a to je bilo zato što je bio petsto šezdeset ki¬lometara daleko od mene i nisam mogla doći do njega.
Blago se nasmiješio. - Zašto ne voliš električne bušili¬ce, draga?
- Ne znam. Valjda nisam naviknuta na njih. Čine me nervoznom. Nisam odrasla s bratom ili tatom koji bi ko¬ristili takve stvari.
- E pa, Ella, propustila si važne stvari. Ne smiješ stati iz¬među jednog Teksašanina i električnih alata. Mi ih volimo. One velike koji opterećuju nacionalnu mrežu. Volimo i obilan doručak, velike pokretne predmete, nogomet ponedjeljkom navečer i misionarsku pozu. Ne pijemo bezalkoholno pivo, ne vozimo Smart, nećemo priznati da znamo nazive za više od pet ili šest boja. I ne depiliramo prsa. Nikada. - Podigao je bušilicu. - A sada mi daj da se bacim na muške stvari dok si ti u kuhinji. Vjeruj mi, to je savršen dogovor.
- Luke će plakati - neraspoloženo sam rekla.
- Ne, neće. Uživat će u tome.
Nisam mogla vjerovati da se Luke uopće nije oglasio, nego je zadovoljno gledao dok je Jack slagao krevetić. Ugrijala sam porciju špageta i umaka i za Jacka postavila tanjur i pribor na šanku. - Dođi, Luke - rekla sam, podigla ga i odnijela u kuhinju. - Zabavljat ćemo kromanjonca dok večera.
Jack se s velikim tekom bacio na vruću tjesteninu, za¬hvalno se glasao i pojeo barem trećinu u jednom dahu. -Ovo je odlično. Što još znaš kuhati?
- Samo ono osnovno. Neke složence, tjesteninu, gulaš. I znam ispeći piletinu.
- Znaš li napraviti mesnu štrucu?
- Da.
- Udaj se za mene, Ella.
Pogledala sam u njegove zločeste tamne oči, i iako sam znala da se šali, srce mi je počelo ubrzano kucati, a ruke su mi zadrhtale. - Naravno - vedro sam rekla. - Hoćeš malo kruha?
Nakon večere, Jack se vratio na pod te je sastavljao kreve-tić s takvom vještinom, koja je bila plod ogromnog iskustva. Znao je raditi s rukama, bio je samouvjeren i sposoban. Moram priznati da sam uživala gledati ga kako je zasuka-nih rukava, dlakavih ruku klečao ispred drvenog okvira, a tijelo mu je bilo atletski građeno i u odličnoj formi. Ja sam sjela blizu njega s čašom vina u ruci te sam mu dodavala vijke. Povremeno bi mi se toliko približio da sam osjetila njegov miris, tu uzbudljivu mješavinu muškog znoja i čiste kože. Nekoliko je puta opsovao, kada bi se vijci izlizali, no nakon tečnog bogohuljenja odmah bi uslijedila isprika.
Jack Travis bio je nešto novo u mojem životu, staromod¬ni pravi muškarac. Ni jedan od muškaraca s kojima sam išla na fakultet nije mu bio sličan, to su bili dečki koji su pokušavali shvatiti tko su i koja im je uloga u svijetu. Dane i njegovi prijatelji bili su osjetljivi, vodili su računa o okoli¬šu, vozili bicikl i imali su profil na Facebooku. Nisam mo¬gla zamisliti Jacka Travisa da piše blog ili da se pokušava pronaći, i bila sam prilično sigurna da ga nije bila briga je li mu odjeća ekološki proizvedena.
- Jack - zamišljeno sam rekla - smatraš li žene ravno-pravne muškarcima? Drškom je podupro drveni okvir. - Da.
- Dopustiš li ikada ženi da plati večeru? -Ne.
- Zato onaj obrok iz sobe nije bio na mojem hotelskom računu?
- Nikada ne dopuštam ženi da mi plaća hranu. Rekao sam da ti častiš samo zato što sam znao da je to jedini na¬čin da mi dopustiš da ostanem.
- Ako žene smatraš ravnopravnima, zašto mi onda nisi dopustio da platim večeru?
- Zato što sam muškarac.
- Kada bi mogao birati da zaposliš muškarca ili ženu kao voditelja nekog projekta, ali da znaš da je žena u godinama pogodnim da zatrudni, bi li izabrao muškarca zbog toga?
- Ne bih. Izabrao bih najbolju osobu za taj projekt.
- Da su po svemu jednaki...?
- Ne bih joj uzeo kao minus mogućnost da će zatrudnjeti. - Jack se upitno nasmiješio. - Što pokušavaš saznati?
- Pitam se gdje da te smjestim na evolucijskoj ljestvici. Učvrstio je vijak. - Dokle sam stigao?
- Još ne znam. Što misliš o političkoj korektnosti?
- Nisam protiv nje. S malo se može postići puno. Samo malo...
Bušilica je zujala i zavijala dok je Jack postavljao okvir-ni podupirač. Zastao je, pogledao me i nasmiješio se pun iščekivanja. - Što još?
- Što tražiš kod žene?
- Nekoga tko je vjeran. Pun ljubavi. Tko voli sa mnom provoditi vrijeme, osobito vani. I sigurno mi ne bi smeta-lo da lovi.
-Jesi siguran da ne bi bio sretniji s labradorom? - upi-tala sam.
Kao da je Jack začas sklopio krevetić. Pomogla sam da spojimo velike dijelove, a on ih je još dodatno učvrstio.-
Mislim da bi slonić mogao spavati u ovom krevetiću, a da ga ne slomi - rekla sam.
- Želiš ga ovdje ili u spavaćoj sobi? - pitao je Jack.
- Spavaća soba je tako mala, pa bih ga radije držala ov¬dje. Je li čudno držati krevetić u dnevnoj sobi?
- Uopće nije čudno. To je i Lukeov stan.
Uz Jackovu pomoć, premjestila sam krevetić pokraj sofe i stavila plahtu na madrac. Pospanu sam bebu nježno spu¬stila u krevetić i pokrila ju dekicom, te sam uključila mo-bil iznad Lukeove glave. U krug su lagano išli medvjedići i posudice za med, praćeni nježnom uspavankom.
- Izgleda udobno - šapnuo je Jack.
- Zar ne? - Vidjevši kako je Lukeu udobno, preplavio me osjećaj zahvalnosti. Mračan grad vani vrvio je prome¬tom, masom ljudi koji su pili i plesali, dok je zemlja pola¬gano ispuštala dnevnu vrućinu. No mi smo bili zaklonje¬ni na ovom rashlađenom, zaštićenom prostoru, gdje je sve bilo na svome mjestu.
Morala sam napuniti bočice za Lukea i spremiti se za spavanje. Imali smo svoju rutinu. Rituali kupanja i odlaska na spavanje strašno su me smirivali.
- Odavno se nisam brinula o nekom djetetu - rekla sam, gotovo nesvjesna da govorim naglas. Uhvatila sam se za ogradu krevetića. - Otkako sam bila dijete.
Kao odgovor, Jack me uhvatio za ruku, obujmivši je to¬plim pritiskom. Prije nego što sam ga uspjela pogledati, pustio me i otišao spakirati alate. Promišljeno je sve kar-tonske i plastične otpatke bacio u ravnu pravokutnu kutiju u kojoj je došao krevetić. Podigavši kutiju jednom rukom, odnio ju je do vrata. - Iznijet ću ti ovo.
- Hvala. - Smiješeći se, pošla sam ga ispratiti. - Cijenim ovo, Jack. I sve ostalo. Ja...
Mora da mi je vino uništilo svaki atom zdravog razuma koji sam imala, jer sam ga zagrlila na isti način kako bih za¬grlila Toma ili nekog drugog Daneovog prijatelja. Prijateljski. Ali čim su nam se tijela spojila poput mokrog lišća topole, svaka stanica u mom tijelu vikala je: »Greška!«
Jack me zagrlio, prislonio me uz mišićavi zid, i bio je tako velik i topao i osjećaj je bio tako zastrašujuće dobar da sam se ukočila. Zbog njegovog toplog daha na mom obrazu srce mi je počelo luđački kucati, a trenutno uzbuđenje ispunilo je prostor između svakog udarca. Dahtala sam, izmičući, no lice mi je ostalo naslonjeno na njegovo rame.
- Jack... - jedva sam progovorila. - Nisam ti se naba¬civala.
- Znam. -Jedna mu je ruka kliznula na stražnji dio moje glave, a prstima je prolazio kroz moje svilenkaste prameno¬ve. Nježno mi je podigao glavu da ga pogledam. - Uopće nisi ti kriva što sam ja to tako shvatio.
-Jack, nemoj...
- Sviđaju mi se - promrmljao je, dodirujući pravokutni rub mojih naočala i uzeo dio koji ide na uho. - Jako. Ali smetaju nam.
- Zašto? - Ukočila sam se kada mi je skinuo naočale i odložio ih.
- Budi mirna, Ella. - I tada je spustio glavu.
Haven Travis bila je mršava i toliko niža od svojega brata da mi se činilo upitno da potječu od istih roditelja. Ali imali su iste tamne oči. Imala je svijetlu put i crnu kosu i bila je profinjeno lijepa. Odisala je inteligencijom, a opet bilo je nešto u njoj... tračak povrijeđenosti i ranjivosti koji je govorio da nije prošla neokrznuto u životu.
- Bok, Jack. - Pozornost joj je odmah privuklo uspava¬no dijete u nosiljci. -Oh, kako slatko dijete. -Imala je ka¬rakterističnu boju glasa - glas joj je bio jasan i topao, malo hrapav, kao da je baš popila gutljaj skupog pića. - Daj mi tu nosiljku - ti ga guraš.
- To mu se sviđa - smireno je uzvratio Jack, zanema-rujući njezin pokušaj da uzme Lukea. Sagnuo se da ju po¬ljubi. - Ella Varner, ova žena koja voli šefovati je moja se¬stra, Haven.
Stisnula mi je ruku čvrsto i samouvjereno. - Uđi, Ella. Ovo je nevjerojatna slučajnost - baš sam počela čitati tvo-ju kolumnu prije nekoliko tjedana.
Haven nas je primila u svoj mali, dvosoban stan uređen tonovima bijele, krem-boje i izlizanog tamnog drva. Ujednačene boje oživjelo je nekoliko trzajeva svježe zelene boje. U kutu se nalazio švedski drveni podni sat.
Glavni životni prostor bio je ispunjen s nekoliko jedno¬stavnih komada namještaja - antiknim francuskim stoli¬cama, raskošno tapeciranom sofom prekrivenom platnom
crne i krem boje.
- Stan je uredio moj najbolji prijatelj Todd - rekla mi je Haven, primijetivši moje zanimanje.
- Prekrasan je. Kao iz časopisa.
- Todd kaže da je greška koju ljudi rade pri uređivanju malih prostora u tome što biraju previše delikatnih deta- lja. Trebaš nešto pozamašno poput sofe, inače soba neće
imati uporište.
- Svejedno je premala - rekao je Jack dok je spuštao be¬bu na niski, široki stolić.
Haven se nasmiješila. - Ni jedan od moje braće - obja¬snila mi je - ne smatra da je sofa udobna ako nije velika kao kamion labudica. - Otišla je do uspavanog djeteta te
ga je pogledala nježno i zabrinuto. - Kako se zove?
- Luke. - Dok sam odgovarala, iznenadila sam se što me preplavio osjećaj ponosa.
- Jack mi je ispričao ponešto o tvojoj situaciji - rekla je Haven. - Mislim da je nevjerojatno to što radiš za sestru. To očito nije lagano. - Nasmiješila se. - Ali to je baš ono što bih očekivala da napravi Gospođica Neovisna.
Jack me sumnjičavo pogledao. - Volio bih pročitati ne¬što od toga što pišeš.
- Na stoliću ima nekoliko brojeva Vibea - Haven mu je . rekla. - To bi bila lijepa promjena s Troutmaster Digesta.
Užasnula sam se kada je Jack uzeo zadnji broj, u kojem se nalazila jedna od mojih provokativnijih kolumni.
- Možda ne bi trebao... - počela sam, no glas mi je iščeznuo kada je počeo listati časopis. Točno sam znala u kojem je trenutku pronašao stranicu, s crtežom mene kako nosim visoke pete i moderan kaput. I točno sam znala što čita, čak i prije nego što su mu se obrve počele dizati.
Draga gospođice Neovisna,
hodam s fantastičnim tipom - zgodan je, uspješan, brižan i dobar u krevetu. Ali postoji problem. Nije obdaren u seksualnom smislu. Oduvijek slušam ka¬ko veličina nije bitna, ali stalno želim bogatiju po¬nudu na tom planu. Želim ostati s njim bez obzira na to što ima malog, ali kako da prestanem željeti kobasu?
- Dugačka
Draga Dugačka,
unatoč tvrdnjama u brojnoj neželjenoj pošti koja stiže u pretinac elektroničke pošte Gospođice N., nije moguće povećati genitalije muškarca. Ali treba razmotriti nekoliko važnih činjenica: u klitorisu ima približno 8000 živčanih završetaka, u vanjskoj tre¬ćini vagine je manja koncentracija, dok u unutarnje dvije trećine gotovo ni ne postoje. Dakle, kraći penis može omogućiti potrebno nadraživanje kao i duži. Većini žena puno je važnije umijeće partnera nego dužina. Isprobajte razne položaje i tehnike, posve¬tite se predigri, i imajte na umu da puno puteva vo¬de u Rim.
Uostalom, ako se tijekom odnosa želite igrati s nečim velikim, uzmite igračke u krevet. Smatrajte to outsourcingom.
- Gospođica Neovisna
Jack je bio blago zbunjen, kao da pokušava spojiti Gospođicu Neovisnu s onim što je dosada upoznao. Spustivši se na ma¬lenu maslinasto zelenu sofu, nastavio je čitati.
- Dođi vidjeti kuhinju - rekla mi je Haven i povukla me prema prostoriji s pločicama i radnom površinom od gra¬nita te uređajima od nehrdajućeg čelika. - Jesi li za piće?
- Može, hvala. Otvorila je hladnjak. - Ledeni čaj od manga ili maline i bosiljka?
- Od manga, molim te. - Sjela sam na stolicu uz šank. Jack je odvratio pozornost od časopisa tek toliko da se usprotivi: - Haven, znaš da ne podnosim to. Daj mi obični.
- Nemam običan - sestra mu je uzvratila i izvadila bokal s čajem narančaste boje. - Probaj ovaj od manga.
- Što fali čaju s okusom čaja?
- Prestani se žaliti, Jack. Hardy je probao ovaj već ne¬koliko puta i sviđa mu se.
- Draga, Hardyju bi se sviđalo da mu pripremiš napitak od pokošene trave. On je papak.
Haven se suzdržavala da se ne nasmije. - Hajde mu to reci u lice.
- Ne mogu - kratko je odgovorio. - Papak je, ali me sve¬jedno može prebiti.
Oči su mi se razrogačile dok sam se pitala kakav to muš¬karac mora biti da prebije Jacka Travisa.
- Moj je zaručnik prije radio kao zavarivač na stroju za bušenje i strašno je jak - pojasnila mi je Haven, dok su joj oči zasvjetlucale. - Što je dobro. Inače bi ga moja tri stari¬ja brata već otjerala.
- Samo što mu nismo dali medalju zato što te uzeo - Jack je uzvratio.
Zbog opuštenog načina kojime su se ophodili jedno pre¬ma drugome, bilo je očito da se vole družiti. Uz ugodnu pre¬pirku, Haven je donijela čaj bratu i vratila se u kuhinju.
Nakon što mi je dala čašu, Haven je stavila ruke na šank. - Sviđa li ti se stan? - pitala je.
- Da, odličan je. Ali postoje neke stvari...
- Znam. Evo ponude, Ella - rekla je iskreno. - Nikada nisam plaćala najamninu za ovaj stan, dobila sam ga uz posao. Nakon što se udam, selim se kod Hardyja na osa¬mnaesti kat. - Sramežljivo se nasmiješila dok je govorila: -Većina mojih stvari već je ondje. Znači, ostaje nam prazan namješteni stan. Ne vidim razlog zašto ne bi ostala ovdje s Lukeom sljedećih nekoliko mjeseci - uz plaćanje režija, naravno - dok se ne budeš morala vratiti u Austin. Ništa ti ne bih naplatila, jer se stan ionako ne bi koristio.
- Ne, moram ga plaćati - rekla sam. - Ne mogu ga uze¬ti besplatno.
Napravila je grimasu i rukom prošla kroz kosu. - Ne znam kako da to lijepo kažem... ali koliko god bi mi plati¬la, to bi bilo simbolično. Ne trebam novac.
- Svejedno ga želim plaćati.
- Onda uzmi taj novac koji bi mi plaćala i potroši ga na Lukea.
- Mogu li pitati zašto ne iskoristiš ovaj stan kao sredstvo za dobivanje prihoda?
- Razgovarali smo o tome - priznala je. - Postoji lista če¬kanja. Ali nismo sigurni što ćemo na kraju napraviti s njim. Kada i ako zaposlimo novog menadžera, on ili ona morat će živjeti ovdje, tako da ovaj stan mora biti raspoloživ.
- Zašto bi vam trebao novi... - počela sam, ali bolje sam pomislila te sam začepila usta.
Haven se nasmiješila. - Hardy i ja ćemo vjerojatno ubr¬zo poraditi na proširenju obitelji.
- Muškarac koji želi bebu - rekla sam. - Zamisli. Jack se nije oglašavao. Čula sam šuškanje sjajnih listo¬va iz časopisa.
Pogledala sam Haven i bespomoćno slegnula rameni¬ma. - Zapanjena sam što ste spremni to napraviti za pot¬punog neznanca.
- Ti nisi potpuni neznanac - razumno je rekla. - Ipak ti poznajemo rođakinju Lizu, a Jack je izašao s tvojom se¬strom Tarom...
- Jedanput - ubacio se iz druge sobe.
- Jedanput - ponovila je Haven uz smiješak. - Tako da se ti računaš kao prijateljica prijateljice. Osim toga... - Izraz lica postao joj je zamišljen. - Ne tako davno prolazila sam kroz teško razdoblje, kroz gadan razvod. Nekoliko ljudi, uključujući Jacka, pomogli su mi da to izdržim. Tako da želim zadržati pozitivnu energiju.
- Nisam ti pokušavao pomoći - rekao je Jack. - Trebao sam jeftinu radnu snagu.
- Ostani ovdje, Ella - Haven je inzistirala. - Možeš se useliti odmah. Samo ti treba krevetić za bebu, i spremna si.
Osjećala sam se nesigurno i čudno. Nisam bila navi¬kla tražiti pomoć niti ju dobivati. Morala sam razmotriti moguće komplikacije. - Mogu li dobiti malo vremena da razmislim?...
- Naravno. - Smeđe oči su joj zaiskrile. - Znatiželjna sam što bi rekla Gospođica Neovisna?
Nasmiješila sam se. - Obično ju ne pitam za savjet. -Znam što bi ona rekla. -Jack je ušao u kuhinju i donio praznu čašu za čaj. Jednu je ruku stavio na rub stola te je stajao tako blizu da sam se htjela maknuti. No mirno sam sjedila, a živčani završeci detektirali su pokret preciznošću mačjih brkova. Njegov miris bio je svjež i suh, pojačan mu¬ževnim mirisom cedra koji sam neprestano htjela udisati.
- Ona bi ti rekla da učiniš ono što je najbolje za Lukea
- rekao je Jack. - Zar ne?
Kimnula sam i naslonila se na šank, dlanovima obuj-mivši laktove.
- Onda to učini - promrmljao je.
Opet je navaljivao, upornije nego bilo koji muškarac pri¬je. I iz nekog razloga, umjesto da se oduprem, ja sam se htjela prepustiti.
Kako sam ponovno osjetila da crvenim, nisam se usudila pogledati u njega nego sam obratila pozornost na Haven. Intenzivno je promatrala brata, kao da nešto što je rekao ili učinio nije bilo tipično za njega. A onda je bila zauzeta stavljanjem praznih čaša u sudoper te je rekla da je vrijeme da se vrati natrag u ured, nešto u vezi ugovora i sastanaka.
- Vi zaključajte - veselo je rekla. - Uzmi si vremena koliko god trebaš da razmisliš, Ella.
- Hvala. Drago mi je da smo se upoznale. Ni Jack ni ja nismo se pomaknuli kada je otišla. Ukočila
sam se na stolici, dok sam prstima obuhvatila nižu prečku stolice. Nagnuo se prema meni te sam mislila da gotovo mogu osjetiti njegov dah u svojoj kosi.
- Imao si pravo - promuklo sam rekla. - Stvarno mi se sviđa. - Prije sam osjetila nego vidjela kako je Jack brzo kimnuo. Njegova me tišina tjerala da nastavim. - Žao mi je što se morala razvesti.
- Meni je jedino žao što to prije nije napravila. I što ga nisam uklonio s lica zemlje. - U tonu mu se nije čulo hvalisanje, nego smrtno ozbiljna smirenost zbog koje sam po¬stala nervozna. Tada sam ga pogledala.
- Ne možeš uvijek zaštititi one koje voliš - rekla sam.
- To sam naučio.
Nije pitao hoću li ostati. Nekako smo oboje to znali.
- Ovo je puno drukčije od mog života - rekla sam nakon nekog vremena. - Nikada ne posjećujem ovakva mjesta, a kamoli da živim u njima. Ne pripadam ovdje i nemam ni¬šta zajedničko s ljudima koji pripadaju.
- Kamo pripadaš? Daneu u Austinu? -Da.
- Čini se da on ne misli tako. Namrštila sam se. - To je bio nizak udarac.
Jack se nije ispričao. - Ljudi u ovoj zgradi su kao i svi dru¬gi, Ella. Neki su dobri, neki nisu. Neki su pametni, a neki su bistri kao napoj. Drugim riječima, uobičajeno. Snaći ćeš se. - Glas mu je postao nježniji. - Sprijateljit ćeš se s nekima.
- Ne mislim ostati ovdje toliko dugo da upoznam neko¬ga. Bit ću zauzeta s Lukeom, očito, te ću pokušati pomoći Tari da ozdravi. I radit ću, naravno.
- Hoćeš li otići po stvari u Austin ili će ti ih Dane doni¬jeti?
- Zapravo nemam puno stvari. Mislim da Dane može većinu spakirati i poslati mi poštom. Možda će za nekoli¬ko tjedana doći u posjet.
Čula sam kako se Luke budi u susjednoj sobi. Istog sam trena sišla sa stolice. - Vrijeme za hranu i previjanje - rekla sam hodajući prema nosiljci.
- Hajde ostani ovdje s Lukeom i opusti se, a ja ću ti oti¬ći do hotela po torbe. Može? Odjavit ću te sada tako da ti ne zaračunaju još jednu noć.
- Ali auto...
- Odvest ću te poslije da ga uzmeš. Sada se odmaraj. To je zvučalo odlično. Zadnje što sam htjela bilo je vratiti
se u auto s Lukeom i vozikati se posvuda, po najgoroj vrući¬ni. Bila sam umorna, a u stanu je bilo hladno i mirno. Tužno sam pogledala Jacka. - Već ti dugujem previše usluga.
- Onda možeš još jednu. - Gledao je kako otkapčam Lukea i vadim ga iz nosiljke. - Imaš sve što ti treba?
-Da.
- Brzo ću se vratiti. Imaš moj broj mobitela.
- Hvala... - Osjećajući se zahvalno, posegnula sam u od¬vojeni džep torbe za pelene i izvadila hladnu bočicu. - Ne znam zašto to sve radiš. Osobito zbog nevolja u koje sam te uvalila. Ali cijenim to.
Jack je zastao na vratima i pogledao me. - Sviđaš mi se, Ella. Cijenim to što radiš za svoju sestru. Većina bi se lju¬di u tvojoj situaciji povukla i ne bi preuzela odgovornost. Nije mi problem pomoći nekome tko se vraški trudi po¬stupiti ispravno.
Kada je Jack otišao, pobrinula sam se za Lukea i zatim ga nosala po stanu. Otišli smo u spavaću sobu, u kojoj se na¬lazio mjedeni krevet prekriven antiknom bijelom čipkom, noćni ormarić od španjolske trske i okrugla viktorijanska staklena lampa.
Nazvala sam Taru, javio mi se pretinac govorne pošte te sam ostavila poruku.
- Bok, dušo... Luke i ja smo super. Ostat ćemo u Houstonu sljedeća tri mjeseca. Baš sam mislila na tebe. Pitala sam se kako si. I još nešto, Tara... - grlo mi se stegnulo od suosje¬ćanja i nježnosti - mogu zamisliti kroz što prolaziš. I kako je teško govoriti o... o mami i prošlosti i svemu tome. Ponosim se tobom. Postupaš ispravno. Bit ćeš dobro.
Kada sam prekinula, osjetila sam vrući pritisak u oči¬ma. Ali nakupljene suze su nestale kada sam vidjela kako je Luke okrenuo glavu prema meni i promatrao me nevinim, upitnim pogledom. Približila sam mu se i ututkala nos u njegovu glavu, u tamnu ravnu kosu koja je bila svilenka¬sta kao perje. -I ti ćeš biti dobro - rekla sam mu. I kako nam se spojila toplina tijela, zajedno smo zaspali - Luke je utonuo u nevine snove, a ja u nemirne.
Spavala sam dublje nego što sam očekivala ili namjerava¬la, probudila sam se kada je u sobi bio mrak. Iznenađena što nisam čula Lukea, posegnula sam za njim te me prošla jeza kada mi ruka nije pronašla ništa osim praznog prostora.
- Luke! - uspravila sam se, dahtajući.
- Hej... -Jack je ušao u sobu i upalio svjetlo. - Polako. Sve je u redu, Ella. - Glas mu je bio utješan i nježan. - Dijete se probudilo prije tebe. Odnio sam ga u drugu sobu kako bi se ti naspavala. Gledamo utakmicu.
- Je li plakao? - pitala sam pospano, trljajući oči.
- Samo kada je shvatio da će Astrosi opet ispasti nakon prvog kruga doigravanja. Ali rekao sam mu da nije sramo¬ta plakati zbog Astrosa. Tako se mi dečki u Houstonu zbli¬žavamo.
Pokušavala sam se nasmiješiti, no bila sam iscrpljena i još ne posve budna. 1 užasnula sam se kada sam dobila strašan instinktivan poriv da podignem ruke prema Jacku kada se približavao krevetu. No on nije bio Dane i bilo je neprimje¬reno, ako ne i zastrašujuće, da o njemu razmišljam na isti način. Četiri godine smo teškom mukom stjecali uzajamno povjerenje i ulagali emocionalni rizik da bismo došli do te bliskosti koju smo sada imali. Nisam mogla zamisliti da to dijelim s nekim drugim muškarcem.
Prije nego što sam se mogla pomaknuti, Jack je došao i stao pokraj kreveta, gledajući me nježnim tamnim očima. Malo sam se povukla, a želudac mi se stezao od zadovolj¬stva dok sam samo na tren razmišljala o tome kako će se spustiti na mene i kako ću osjetiti njegovu težinu i to zado¬voljstvo...
- Auto će ti za nekoliko minuta biti u garaži za stana¬re - promrmljao je. - Platio sam tipu iz hotela da ga do-veze ovamo.
- Hvala, ja... vratit ću ti...
- Nema potrebe.
- Ne želim ti još više dugovati nego sad. Odmahnuo je glavom, kao da mu je to zabavno. -
Ponekad se, Ella, možeš opustiti i dopustiti da netko učini nešto lijepo za tebe.
Trepnula sam kada sam čula da iz druge sobe dolazi ko¬morna glazba. - Što to slušaš?
- Uzeo sam DVD za Lukea dok sam bio vani. Nešto s Mozartom i krpenim lutkama.
Na usnama mi se pojavio osmijeh. - Mislim da u ovoj dobi Luke ne može vidjeti više od dvadeset pet centimeta¬ra pred nosom.
- To objašnjava zašto ne pokazuje zanimanje za DVD. Mislio sam da možda više voli Beethovena.
Pružio je ruku da mi pomogne da izađem iz kreveta. Oklijevala sam prije nego što sam ju uhvatila. Sigurno sam mogla sama izaći iz kreveta. Ali bilo bi krajnje neuljudno da sam odbila tu gestu.
Ruka mi je savršeno odgovarala njegovoj, njegov dugačak palac ukrstio se s mojim, a dlanovi su nam se nježno spojili. Izmaknula sam ruku čim sam se ustala. Pokušavala sam se prisjetiti je li privlačnost s Daneom bila tako neposredna i izravna. Nije... postupno se razvijala, polagano i strpljivo. Nimalo nisam voljela ako se nešto odvija brzo.
- Tvoj je kovčeg u drugoj sobi - rekao mi je Jack. Ako si gladna, možeš naručiti nešto iz restorana na sedmom ka¬tu. Ako trebaš nešto drugo, nazovi Haven. Ostavio sam ti njezin broj pokraj telefona. Nećemo se vidjeti nekoliko da¬na - neću biti u gradu.
Htjela sam pitati kamo ide, ali umjesto toga, samo sam kimnula. - Sretan put.
Oči su mu veselo zasjale. - Hvala.
Otišao je u žurbi, a njegov ravnodušni odlazak bio je olakšanje, ali je bio i čudno razočaravajući. Otišla sam u glavnu sobu gdje sam pronašla kovčeg i primijetila da na njemu stoji račun iz hotela, zataknut u bijelu omotnicu. Otvorila sam je i vidjela konačan zbroj, te sam se trgnuli Ali kada sam pregledavala svaku stavku, primijetila sam da nešto nedostaje: večera u sobi.
Sigurno je on platio, pomislila sam. Dogovorili smo se da ću ja platiti. Zašto se predomislio? Iz sažaljenja? Možda je mislio da si ja to ne mogu priuštiti? A možda nikada nije ni imao namjeru da ja platim. Začuđena i pomalo uznemire¬na, odložila sam hotelski račun i otišla po Lukea. Gledala sam krpene lutke s djetetom i pokušavala ne misliti na Jacka Travisa. No najviše od svega pokušavala sam ne pitati se ka-da će se vratiti.
Deseto poglavlje
Sljedećih dana nazivala sam sve prijatelje da im kažem što se dogodilo. Činilo mi se da sam priču o sestrinom iznenadnom djetetu ponovila najmanje sto puta prije nego što sam se izvještila u pričanju pročišćene verzije. Dok mi je većina pružala podršku, neki, poput Stacy, nisu bili nimalo sretni mojom odlukom da ostanem u Houstonu. Osjećala sam se krivom zato što su Danea prozivali i osuđivali više nego što je zaslužio. Reakcije naših prijatelja razlikovale su se ovisno o spolu. Žene su govorile da naravno da nisam imala izbora nego brinuti se o Lukeu, dok su muškarci imali puno više razumijevanja za Daneovu odluku da ne preuzme odgovornost za dijete s kojim nije ništa imao.
Neke su rasprave neobjašnjivo završile referendumom o tome jesam li trebala navesti Danea da me oženi prije ovo-ga, jer bi tada situacija bila posve drukčija.
- Što bi to točno bilo drukčije? - pitala sam Louise, osob-nu trenericu čiji je muž, Ken, bio član medicinskog osoblja rekreacijskog centra Lake Travis. - Čak i da me Dane ože-nio, svjedno ne bi želio djecu.
- Da, ali bi ti morao pomoći s Lukeom - Louise je od-govorila. - Mislim, muž baš i ne može izbaciti ženu u ova-knim okolnostima, zar ne?
- Nije me izbacio - branila sam se. -1 nikada ne bih mo¬gla prisiliti Danea na nešto samo zato što smo vjenčani. On bi i dalje imao pravo donijeti vlastitu odluku.
- Glupost - rekla je Louise. - Razlog zašto se vjenčaš s nekim je da mu oduzmeš pravo donošenja odluka. I oni su tako sretniji.
-Jesu?
- Naravno.
- Zar se brakom oduzima i pravo na donošenje naših odluka?
- Ne, mi imamo još veća prava na to i sigurnost. Zato se žene više žele vjenčati nego muškarci.
Bila sam zbunjena Louisinim pogledima na brak. I shva¬tila sam da se brak može razviti u vrlo ciničan dogovor ako se zanemari ljubav. Kao zid od cigle s kojeg žbuka postu¬pno otpada, i zid će se s vremenom urušiti.
Nevoljko sam nazvala majku da ju obavijestim o Tari, djetetu i tome da ću neko vrijeme biti u Houstonu.
- Nakon svih tih godina trčkaranja po Austinu - majka je rekla - nemaš se pravo žaliti.
- Ne žalim se. I nisam trčkarala. Radila sam i studira¬la i...
- Droga je u pitanju, zar ne? Tara je bila tako nevina. Uvukli su je u taj glamurozni životni stil s tim bogatim pri¬jateljima... a kokain je lebdio u zraku i vjerojatno je slučaj¬no udahnula malo i onda...
- Mama, ne postoji slučajno udisanje kokaina.
- Bila je pod pritiskom - majka je oštro odgovorila. -Nemaš pojma kako je to kada si lijep, Ella. Kakve to sve probleme može stvoriti.
- U pravu si, ja to ne znam. Ali prilično sam sigurna da se Tara nije drogirala.
- E pa, tvoja sestra samo želi pažnju. Jasno joj daj do znanja da ja neću platiti ni centa za njezin tromjesečni od¬mor. Meni je odmor potreban više nego ikomu, samo da znaš. Sav stres zbog ovoga - zašto nikome nije palo na pa¬met da mene pošalje u toplice?
- Mama, nitko ne očekuje da ćeš ti platiti.
- A tko će onda platiti?
-Još ne znam. Ali najvažnije je da pomognemo Tari da se oporavi. I da se pobrinemo za Lukea. On i ja smo u lije¬pom malo uređenom stanu.
- Gdje?
- Oh, negdje u centru. Ništa posebno. - Potisnula sam smijeh dok sam gledala svoje luksuzno okruženje, znajući da bi ona doletjela ovdje za pola sata da zna da živim na adresi 1800 Main. - Stan se mora malo dovesti u red. Hoćeš li mi pomoći da ga sredim? Možda sutra...
- Voljela bih - užurbano je rekla - ali ne mogu. Imam previše posla. Morat ćeš to sama napraviti, Ella.
- U redu. Želiš li da dođem s Lukeom nekad? Sigurno se želiš zbližiti s njim.
- Da. Ali moj dečko zna nenajavljeno svratiti. Ne že¬lim da vidi dijete. Nazvat ću te kada budem imala slobo-dan dan.
- Dobro, jer koristilo bi mi dadiljanje... Poklopila je slušalicu.
Kada sam nazvala Lizu i rekla joj da sam u stanu na adre-si 1800 Main, bila je zadivljena i nevjerojatno znatiželjna. - Kako si to postigla? Jesi spavala s Jackom ili nešto?
- Naravno da nisam - uvrijeđeno sam rekla. - Znaš da to ne bih napravila.
- Pa, mislim da je čudno što ti Travisovi dopuštaju da budeš ondje samo tako. Ali pretpostavljam da svi imaju toliko puno novca da si mogu priuštiti lijepe geste. Njima to stvarno nije problem.
Osoba koja mi je najviše pomogla, ne samo na emocional¬nom planu, nego i na praktičnom, bila je Haven Travis. Uputila me kako da promijenim režije na svoje ime, rekla mi je gdje da nabavim stvari koje mi trebaju te mi je čak preporučila dadilju koja se sviđala njezinoj šogorici.
Haven ništa nije osuđivala niti se miješala u tuđe poslo¬ve. Znala je slušati i imala je dobar smisao za humor. Bilo mi je ugodno u njezinom društvu - gotovo kao i u Stacyinu društvu - a to je nešto govorilo. Shvatila sam da ti život s pravom osobom u pravo vrijeme povremeno nadoknađu¬je za sve osobe s kojima više nisi u vezi ili s kojima se više nisi mogao družiti.
Jednog poslijepodneva bile smo na ručku i u kupnji dječ¬jih potrepština, te smo nekoliko puta ujutro išle u šetnju, prije nego što je nastupila vrućina. Dok smo oprezno raz¬mjenjivale pojedinosti iz svojih života, otkrile smo da je na¬še prijateljstvo jedno od rijetkih u kojem se sve istog trena može razumjeti. Iako Haven nije mnogo govorila o propa¬lom braku, natuknula je da je bilo zlostavljana. Znala sam koliko joj je hrabrosti trebalo da izađe iz te veze i ponovno si izgradi život te da će oporavak dugo trajati. I tko god da je bila prije, sada se znatno razlikovala od te osobe.
Nasilan brak udaljio je Haven od starih prijatelja, od kojih se neki nisu mogli suočiti s tim problemom, a neki su se pitali čime je ona to prouzrokovala. A onda su bili neki koji joj uopće nisu vjerovali, misleći da bogata žena ne može biti zlostavljana. Kao da je novac štit od svih vr¬sta nasilja i zala.
- Netko mi je iza leđa rekao - rekla mi je Haven - da sam sigurno željela da me muž tuče pa se to onda i dogodilo.
Obje smo šutjele dok su kotači kolica drndali po ploč¬niku. Iako nitko nije mogao reći da je Houston grad pri¬kladan za šetnju, bilo je nekoliko mjesta na kojima je bilo ugodno šetati, osobito Rice Village, gdje je drveće stvara¬lo hlad. Prolazili smo pokraj raznih trgovina i butika, re¬storana i klubova, salona i trgovina za djecu. Zavrtjelo mi se od cijena. Bilo je nevjerojatno koliko si mogao potrošiti na dječju modu.
Razmišljajući o tome što mi je Haven upravo rekla, po¬željela sam da mogu smisliti neki utješni odgovor. Ali jedi¬na utjeha koju sam mogla ponuditi bila je da ju uvjerim da joj vjerujem. - Ljudi se boje misliti da ih se može povrije¬diti ili zlostavljati bez razloga - rekla sam. - I onda radije misle da si ti to nekako uzrokovala, i na taj se način uvje¬ravaju da su sigurni.
Haven je kimnula. - Ali mislim da je još gore kada to roditelj radi djetetu. Jer djeca misle da su to zaslužila i on¬da to cijeli život nose sa sobom.
- To je Tarin problem. Pronicljivo me pogledala. - A ne tvoj?
Nelagodno sam slegnula ramenima. - Nekoliko sam go-
dina na radila na tome. Mislim da sam to smanjila na razu¬man stupanj. Nisam ni približno nervozna kao prije. S dru-ge strane, imam problema sa zbližavanjem. Teško mi je biti bliska s drugima.
- Ali zbližila si se s Lukeom - naglasila je. -I to samo u nekoliko dana, zar ne?
Razmislila sam o tome i kimnula. - Valjda su djeca iznimka.
- A što je s Daneom?... S njim si dosta dugo.
- Da, ali u zadnje vrijeme sam shvatila... ta veza funkci¬onira ali ne ide nikamo. Kao auto kojeg ostaviš upaljenog na prilazu. - I ispričala sam joj o našoj otvorenoj vezi, o onome što je Dane rekao, da bih ga napustila da me poku¬šao ograničiti na bilo koji način.
- Zar stvarno bi? - Haven je upitala, otvarajući vrata kafića dok sam ja gurala kolica unutra. Zapuhnuo nas je oživljavajući dah hladnog zraka.
- Ne znam - ozbiljno sam rekla, a čelo mi se nabora¬lo. - Možda ima pravo. Možda ne bih mogla izaći na kraj s tim. Možda sam alergična na obvezivanje. - Kolica sam smjestila pokraj malog stola, podigla pomični krov i gle¬dala Lukea, koji je veselo mlatarao nogicama kao reakcija na hladnoću.
Haven je i dalje stajala i promatrala ploču s izborom ka¬va. Njezin očaravajući osmijeh podsjetio me na njezinog brata. - Ne znam, Ella. Možda je to neki duboko ukori¬jenjeni psihološki problem, ili... možda još nisi pronašla pravog muškarca.
- Za mene ne postoji pravi muškarac. - Sagnula sam se nad dijete i promrmljala: - Osim tebe, koji mirišiš na mliječnu formulu. - Uhvatila sam sićušnu golu nogicu i poljubila je. -Postojiš samo ti i moja strast za tvojim znojnim nogicama.
Osjetila sam kako me Haven lagano potapšala po le¬đima dok je sjedala za stol. - Znaš što ja mislim, Ella... osim toga da ću naručiti ledenu kavu s čokoladom i mentom, prelivenu šlagom i posutu čokoladom? Mislim da bi u pravim okolnostima mogla odvesti taj auto s prilaza kad god poželiš.
Jack je imao važnu ulogu u mnogim pričama iz Havenina djetinjstva. Kao i sva starija braća, izmjenjivao se u uloga¬ma junaka i razbojnika. Najčešće je bio razbojnik. Ali ka¬da su odrasli, u obitelji s vrlo složenom dinamikom, medu njima se stvorila bliska povezanost.
Prema Haven, njihov najstariji brat Gage uvijek je bio središte očevih najvećih želja, najveće hvale i ambicija. Kao jedino dijete Churchilla Travisa iz prvog braka, Gage se ja¬ko trudio da ispuni očeva očekivanja, da postane savršen sin. Bio je ozbiljan, motiviran, strašno odgovoran, isticao se u elitnom internatu, da bi diplomirao na Sveučilištu u Teksasu i Harvardskoj poslovnoj školi. No Gage ni izbliza nije bio toliko strog kao njihov otac. Imao je urođenu do¬brotu, razumijevanje za ljudsku slabost, što nije bio slučaj kod Churchilla Travisa.
Churchillov drugi brak trajao je do smrti njegove že¬ne, Ave, a u tom braku dobio je troje djece: Jacka, Joea i Haven. Kako je Gage već preuzeo glavni teret očekivanja i odgovornosti, Jack je imao priliku igrati se, eksperimenti¬rati, divljati, sklapati prijateljstva. Uvijek je bio prvi kada se trebalo tući, ali i prvi koji će nakon tuče pružiti ruku. Bavio se svim sportovima, šarmirao nastavnike da mu daju bolju ocjenu od one koju je ustvari zaslužio i uvijek je hodao s najzgodnijim curama u školi. Bio je odan prijatelj koji je uvijek vraćao dugove i koji nikada nije prekršio obećanje. Jacka je najviše ljutilo kada se nešto s nekim dogovorio, a onda taj netko nije poštivao dogovor.
Kada je Churchill zaključio da mu se sinovi trebaju pod¬sjetiti što je težak fizički rad, naredio im je da ureduju tra¬tinu na najvrućem teksaškom suncu ili da naprave ogradu od ručno rezanog kamena, sve dok im se mišići nisu upalili, a koža pocrnila u nekoliko slojeva. Od njih trojice, samo je Jack istinski uživao u radu vani. Znoj, prljavština, fizički napor, sve ga je to pročišćavalo. Njegova osnovna potreba da se dokaže na zemlji i u prirodi stvorila je doživotnu lju¬bav prema aktivnostima u prirodi: lov, ribolov, bilo što što ga je maknulo od klimatiziranog izobilja River Oaksa.
Haven je bila pošteđena tih očevih životnih lekcija. Umjesto toga, bila je podvrgnuta majčinim uputama kako da se ponaša kao dama. Haven je po prirodi bila muško-banjasta, stalno se ugledala na braću. Zbog velike razlike u godinama između Gagea i Haven, on je preuzeo ulogu oca te se zauzimao za nju kada je to smatrao potrebnim.
No Jack je često bio na ratnoj nozi s Haven, na primjer kada bi nepozvana došla u njegovu sobu ili se igrala s nje¬govim vlakovima bez pitanja. Za kaznu bi joj zavrnuo ru¬ku, a kada bi ga ona rekla tati, tata bi ga tukao remenom dok Haven nije zaplakala. No kako je bio prava teksaška muškarčina, Jack se ponosio time da nikada ni suzu nije pustio. Nakon toga, Churchill je rekao Avi da je Jack naj-tvrdoglaviji dječak na svijetu. - Previše sliči meni - otac je rekao, frustriran što nije buntovnog Jacka mogao motivi¬rati kao Gagea.
Haven mi je rekla da je bila očajna kada je Gage, nje¬zin ljubimac, otišao na školovanje. Ali suprotno očekiva-njima, Jack ju nije gnjavio u bratovoj odsutnosti. Kada je jednog dana plačući došla iz škole jer ju je dečko u školi gnjavio, Jack je saslušao cijelu priču, sjeo na bicikl i riješio problem. Nasilnik ju više nikada nije gnjavio. Nikada joj se nije ni približio.
Neko vrijeme nisu bili u kontaktu, nakon što se Haven udala za muškarca koji se nije sviđao njezinu ocu. - Nisam nikome htjela reći kroz što prolazim - žalosno je rekla. -1 ja sam prilično tvrdoglava. I bila sam previše ponosna po¬kazati svima kakvu sam pogrešku počinila. A onda mi je muž do te mjere uništio samopouzdanje da me bilo strah i sram zamoliti bilo koga za pomoć. No na kraju sam se maknula, a Jack mi je ponudio posao da mi pomogne da stanem na noge. Sprijateljili smo se... sklopili smo prijatelj¬stvo kakvo prije nismo imali.
Zanimao me dio »na kraju sam se maknula«, znajući da se sigurno dogodila neka prekretnica. No taj će se razgovor dogoditi neki drugi put.
- Što misliš o njegovom ljubavnom životu? - nisam mo-gla izdržati da ne pitam. - Hoće li se ikada skrasiti?
- Naravno. Jack voli žene - hoću reći stvarno ih voli, ne na onaj način da mu predstavljaju trofeje. No neće se obvezati dok ne pronađe nekoga kome stvarno može vjerovati.
- Zbog one žene koja se udala za njegovog najboljeg prijatelja?
Pogledala me razrogačenim očima. - Rekao ti je za to? Kimnula sam.
- Jack ju gotovo nikada ne spominje. To ga je jako po¬godilo. Kada jedan Travis padne na nekoga, to je onda vr¬lo intenzivno. Potpuno se uživi. Nije svatko spreman na
takvu vezu.
- Ja sigurno nisam - rekla sam s blijedim smiješkom, dok se nešto u meni užasavalo od te pomisli. Nikada me neće zanimati kako je to kada se Jack Travis potpuno uživi.
- Mislim da je usamljen - rekla je Haven.
- Ali jako je zaposlen.
- Mislim da su najzaposleniji ljudi često i najusamlje¬niji.
Prvom prilikom promijenila sam temu. Razgovor o Jacku me uznemirio i blago razdražio - tako sam se osjećala kada sam željela nešto za što sam znala da je loše za mene.
Svake sam večeri razgovarala s Daneom preko telefona, da mu ispričam o novom okruženju i o Lukeu. Iako Dane ni¬je htio imati osobno ništa s djetetom, nije mu smetalo da sluša o Lukeu i o iskustvu brige o njemu.
- Misliš da ćeš ikada poželjeti bebu? - pitala sam Danea dok sam se opuštala na sofi s Lukeom na prsima.
- Ne mogu kategorički reći ne. Možda ću prolaziti kroz tu fazu u životu kada ću to željeti... ali sada mi je teško to zamisliti. Ono što bih dobio od toga već sada dobivam kroz rad u zaštiti okoliša i kroz dobrotvorne udruge.
- Dobro, ali zar ne bi htio odgajati dijete koje će tako¬đer mariti za sve to? Na taj način svijet će postati bolje mjesto za život.
- Daj, Ella. Znaš da se to ne bi dogodilo. Moje bi dijete na kraju bilo republikanski lobist ili bi radilo kao direktor financija u tvrtki koja se bavi proizvodnjom kemikalija. Život ti uvijek upropasti najbolje namjere.
Zahihotala sam, zamišljajući dijete - Daneovo dijete - odjeveno u odijelo s prslukom kako nosi kalkulator. -Vjerojatno imaš pravo.
- Razmišljaš li ti da jednog dana imaš dijete?
- O, Bože, ne - odmah sam rekla. - Pokušavam izdržati dok ne budem morala vratiti Lukea Tari. Žudim za snom.
Ili da jedem na miru. I htjela bih barem jedanput izaći bez te opreme. To nije normalno. Kolica, pelene, vlažne ma¬ramice, podbradnici, dude, bočice... Već sam zaboravila kako je to uzeti samo ključeve i izaći. Tu su i posjeti pedi¬jatru koje moram dogovoriti - razvojne procjene, testovi, injekcije - tako da je dobro da ne spavam, jer će mi trebati dodatno vrijeme za rad.
- Možda je najbolje od svega što sada sve otkrivaš, tako da nikada nećeš dvojiti.
- Mislim da je to kao rabarbara - rekla sam. - Ili ju vo¬liš ili ju mrziš. Ali nikako se ne možeš naviknuti na njezin okus ako nemaš urođene predispozicije.
- Ja mrzim rabarbaru - rekao je Dane.
Do kraja prvog tjedna na adresi 1800 Main, još uvijek sam pokušavala savladati trik kako nositi vrećice s namirnica¬ma i gurati kolica dok prolazim kroz vrata. Bio je petak, rana večer. U prometu je bila tolika gužva da sam umje¬sto vožnje odlučila prošetati pola kilometra do trgovine i natrag. Nakon kratke šetnje po vrućini, Luke i ja smo se skuhali. Plastične ručke vrećica s namirnicama padale su mi iz mokrih dlanova, a torba za pelene opako je klizila s ramena dok sam kolica uguravala u predvorje. A dijete je nervozno plakalo.
- Znaš, Luke - rekla sam bez daha - život će nam svima biti lakši kada prohodaš. Ne, kvragu... nemoj plakati, sada te nikako ne mogu uzeti. Joj. Luke, molim te smiri se... -Uz psovanje i znojenje, gurala sam kolica pokraj recepcije.
- Gospođice Varner, trebate li pomoć? - vratar je pitao i počeo ustajati.
- Ne, hvala. Mogu sama. Sve je u redu. - Posrnula sam dok sam prolazila kroz matirana staklena vrata i došla do dizala baš kada su se otvorila vrata.
Iz njega je izašlo dvoje ljudi, prekrasna crvenokosa žen¬ska u oskudnoj bijeloj haljini i sandalama sa zlatnim re-menčićima... i Jack Travis u tankom crnom odijelu, bijeloj košulji s otkopčanim gornjim dugmetom i ulaštenim crnim cipelama. Jednim je pogledom shvatio moj problem. Istog trena uhvatio je vrećice s namirnicama i nogom je sprije¬čio da se zatvore vrata dizala. Njegove tamnosmede oči su zaiskrile. - Hej, Ella.
Dah mi je zapeo u grlu. Shvatila sam da mu se smiješim kao idiot. - Bok, Jack.
- Ideš gore? Čini se da bi ti pomoć dobro došla.
- Ne treba, u redu je. Hvala. - Gurnula sam kolica u dizalo.
- Pomoći ćemo ti da dođeš do stana.
- Ma ne treba, mogu i sama...
- Odmah ćemo biti gotovi - rekao je. - Sonya, nemaš ništa protiv, zar ne?
- Naravno da ne. - Žena se činila ljubazna, draga te se nasmiješila od uha do uha dok je ulazila u dizalo. Nisam mogla osporiti Jackov ukus. Sonya je bila bomba, blista¬vog savršenog tena, žive crvene kose i veličanstvene lini¬je. Kada se nagnula da tepa nemirnom djetetu, mješavina njezinog raskošnog dekoltea i prekrasnog lica umirila je Lukea. - Oh, kako je sladak - izjavila je.
- Nemiran je zato što smo bili vani na vrućini.
- Vidi tu crnu kosu... sigurno sliči tati.
- Mislim da da - rekla sam.
- Kako ste vi? - pitao me Jack. - Smjestili ste se bez pro¬blema?
- Ne možemo biti bolje. Sestra ti je divna - ne znam ka¬ko bismo se snašli bez nje.
- Kaže da se vas dvije dobro slažete.
Dok je Sonya slušala kratak razgovor, brzo me i oprezno pogledala, kao da procjenjuje kakav ja to odnos imam s Jackom. Prepoznala sam taj trenutak kada je zaključila da joj nisam konkurencija. Moje sjajno čisto lice, jednostavna kratka frizura i prevelika majica koja mi je pojela figuru, govorili su: »nova mama«.
Dizalo je stalo na šestom katu, a Jack je držao vrata dok sam ja gurala kolica van. -Ja ću uzeti vrećice - rekla sam, posežući za njima. - Hvala na pomoći.
- Otpratit ćemo te do vrata - Jack je ustrajao, uzima¬jući vrećice.
- Nedavno ste se uselili? - pitala me Sonya dok smo iš¬li hodnikom.
- Da, prije tjedan dana.
- Baš ste sretni što živite ovdje - rekla je. - Što vam muž radi?
- Nisam udana, ustvari.
- Oh. - Namrštila se.
- Imam dečka u Austinu - dobrovoljno sam rekla. - Selim se natrag za otprilike tri mjeseca.
Sonya se više nije mrštila. - Oh, to je divno.
Došli smo do mojih vrata, a ja sam ukucala kombinaci¬ju brojeva za otključavanje vrata. Dok je Jack držao vrata, ja sam ugurala kolica unutra i izvadila Lukea iz njih. -Još jednom hvala - rekla sam, gledajući Jacka kako na stolić odlaže vrećice s namirnicama.
Sonya je zadivljeno bacila pogled na stan. - Prekrasno uređenje.
- Ne mojom zaslugom - rekla sam. - No Luke i ja po¬kušavamo pridonijeti tome. - Uz ironični smiješak, poka¬zala sam u ugao sobe, gdje je ležala velika kartonska kutija i brojni drveni i metalni dijelovi.
- Sto slažeš? - upitao je Jack.
- Krevetić sa stolićem za presvlačenje. Kupila sam to u Rice Villageu neki dan, kada sam se šetala s Haven. Nažalost, naplaćuju dodatnih sto dolara za postavljanje, pa sam rekla da ću radije to sama napraviti. Dostavljači su donijeli ovu kutiju s dijelovima i uputama, a ja još uvijek pokušavam skužiti kako se to radi. Mislim da bi mi bilo lakše da mogu pročitati upute. Do sada sam našla upute na japanskom, francuskom i njemačkom, ali ne i na engle¬skom. Sada si mislim da bi bilo bolje da sam platila dodat¬nih sto dolara. - Shvativši da blebećem, nasmiješila sam se i slegnula ramenima. - Ali ja volim izazove.
- Hajdemo, Jack - Sonyja ga je požurivala.
- Dobro. - Ali nije se pomaknuo, samo je skrenuo po¬gled s mene i Lukea prema hrpi dijelova za krevetić. U tom čudnom trenutku neugodne tišine moje je srce još jače za¬kucalo. Pogledi su nam se ponovno susreli, te mi je laga¬nim kimanjem šutke obećao: Poslije.
Nisam to htjela. - Samo vi idite - veselo sam rekla. -Zabavite se.
Sonya se nasmiješila. - Bok. - Uhvativši Jacka za ruku, povukla ga je iz stana.
Nakon tri sata Luke me iz ležaljke gledao kako sjedim na podu okružena dijelovima za krevetić. Završila sam večeru, koja se sastojala od špageta s umakom od rajčice, mljevene govedine i svježeg bosiljka. Kada se ostaci ohlade, raspodijelit ću ih u male porcije i zamrznuti.
Kako sam se zasitila Mozarta i krpenih lutki, spojila sam iPod na zvučnike. Soba je bila ispunjena sirovim, seksi gla¬som Ette James. - Ono što je dobro kod bluesa - rekla sam Lukeu, zastavši da popijem gutljaj vina - je to što govori o osjećajima, o ljubavi, o želji, bez kočnica. Nitko nije dovolj¬no hrabar da živi na taj način. Osim možda glazbenika.
Začulo se kucanje na vratima. - Tko bi to mogao biti? Jesi li pozvao nekoga, a da mi nisi rekao? - Podigavši se za¬jedno s čašom vina u ruci, bosonoga sam odšetala do ula¬za u stan. Nosila sam pidžamu boje ružičaste šećerne vu¬ne. Izvadila sam leće i stavila naočale. Stala sam na prste i pogledala kroz špijunku. Počela sam brže disati kada sam vidjela poznati obris glave jednog muškarca.
- Nisam odjevena za društvo - rekla sam kroz vrata.
- Svejedno me pusti. Otključala sam vrata i otvorila ih te ugledala Jacka Travisa,
koji je sada nosio traperice i bijelu košulju te je držao malu platnenu torbu koja je već bila pohabana od česte uporabe. Pogledao je preko mene. -Jesi li složila onaj krevetić?
- Još radim na tome. - Pokušavala sam zanemariti ubr¬zano kucanje srca. - Gdje je Sonya?
- Večerali smo. Baš sam je odvezao kući.
- Već? Zašto niste ostali duže? Slegnuo je ramenima, gledajući me. - Mogu li ući? Htjela sam mu reći ne. Osjetila sam da postoji nešto me¬đu nama, nešto što je zahtijevalo pregovore, kompromis... ali nisam bila spremna na to. Nisam mogla smisliti razlog da ga ne primim. Nesigurno sam zakoračila unatrag. - Što je u torbi?
- Alati. -Jack je ušao u stan i zatvorio vrata. Pokreti su mu bili oprezni, kao da ulazi u neki novi okoliš u kojem vrebaju skrivene opasnosti. - Hej, Luke - promrmljao je, sa-gnuvši se. Nježno je zaljuljao ležaljku, a Luke je oduševljeno počeo grgljati i mlatarati nogama. S pažnjom i dalje usmje¬renom ka djetetu, Jack je rekao: - Slušaš Ettu James.
Pokušavala sam zvučati neozbiljno. - U situacijama ka¬da trebam nešto sklopiti, uvijek pustim blues. John Lee Hooker, Bonnie Raitt...
- Slušaš li nekada dečke iz Deep Elluma? Teksaški blues... Blind Lemon Jefferson, Leadbelly, T-Bone Walker?
Nisam odmah odgovorila, pozornost mi je odvukla nje¬gova košulja koja se napela na širokim ramenima i snaž¬nim leđima. - Čula sam za T-Bone Walkera, ali za druge nisam čula.
Jack me pogledao. - Jesi ikada čula pjesmu »See That My Grave Is Kept Clean« ?
- Mislila sam da je to pjesma od Boba Dylana.
- Ne, on ju je obradio. Pjesma je od Blind Lemona. Spržit ću ti CD - ne može ga se tako lako naći.
- Nikada ne bih mislila da dečko iz River Oaksa zna to¬liko puno o bluesu.
- Ella, draga... blues je o tome da se dobar čovjek osjeća loše. A toga u River Oaksu ima jako puno.
Bilo je nevjerojatno koliko mi se sviđao njegov glas. To razvlačenje baritonom kao da je ušlo u mene i zadržalo se u nedohvatljivim mjestima. Htjela sam sjesti na pod pokraj njega i proći rukom kroz njegovu gustu, dojmljivu kratku kosu i položiti prste na tvrdi zatiljak. Sve mi ispričaj, rekla bih mu. Ispričaj mi sve o bluesu, i o razdoblju kada ti je srce bilo slomljeno, i čega se najviše bojiš, i ono što si oduvijek htio napraviti ali još nisi.
- Nešto fino miriši - rekao je.
- Pravila sam špagete.
- Je li što ostalo?
- Ti si baš došao s večere.
Jack je izgledao jadno. - Bili smo na otmjenom mjestu. Dobio sam komad ribe veličine domino pločice i možda jednu žlicu rižota. Umirem od gladi.
Smijala sam se zbog njegovog žalosnog izraza lica. -Pripremit ću ti porciju.
- Dok se ti baviš time, ja ću se pozabaviti krevetićem.
- Hvala. Postavila sam sve dijelove kao na slici, ali bez uputa na engleskom...
- Nema potrebe za upute. - Jack ja nakratko bacio po¬gled na sliku, maknuo je i počeo slagati dijelove od boje-nog drva. - Ovo je prilično jednostavno.
-Jednostavno? Jesi li vidio koliko različitih vrsta vijaka ima u toj plastičnoj vrećici?
- Skužit ćemo. - Otvorio je platnenu torbu i izvadio aku-mulatorsku bušilicu.
Namrštila sam se. - Znaš li da je uzrok četrdeset sedam posto ozljeda ruke korištenje električnih alata kod kuće?
Jack je vješto umetnuo svrdlo u steznu glavu. - Mnogo ljudi ozlijedi se i prignječenjem ruke vratima. Ali to ne zna¬či da se vrata trebaju prestati koristiti.
- Ako Luke počne plakati zbog buke - strogo sam rekla - morat ćeš upotrijebiti običan odvijač.
Obrve su mu se podigle. - Zar Dane ne koristi električ¬ne alate?
- Obično ne. Osim jednog ljeta kada je pomagao gra¬diti domove u New Orleansu s udrugom Habitat for Humanity... a to je bilo zato što je bio petsto šezdeset ki¬lometara daleko od mene i nisam mogla doći do njega.
Blago se nasmiješio. - Zašto ne voliš električne bušili¬ce, draga?
- Ne znam. Valjda nisam naviknuta na njih. Čine me nervoznom. Nisam odrasla s bratom ili tatom koji bi ko¬ristili takve stvari.
- E pa, Ella, propustila si važne stvari. Ne smiješ stati iz¬među jednog Teksašanina i električnih alata. Mi ih volimo. One velike koji opterećuju nacionalnu mrežu. Volimo i obilan doručak, velike pokretne predmete, nogomet ponedjeljkom navečer i misionarsku pozu. Ne pijemo bezalkoholno pivo, ne vozimo Smart, nećemo priznati da znamo nazive za više od pet ili šest boja. I ne depiliramo prsa. Nikada. - Podigao je bušilicu. - A sada mi daj da se bacim na muške stvari dok si ti u kuhinji. Vjeruj mi, to je savršen dogovor.
- Luke će plakati - neraspoloženo sam rekla.
- Ne, neće. Uživat će u tome.
Nisam mogla vjerovati da se Luke uopće nije oglasio, nego je zadovoljno gledao dok je Jack slagao krevetić. Ugrijala sam porciju špageta i umaka i za Jacka postavila tanjur i pribor na šanku. - Dođi, Luke - rekla sam, podigla ga i odnijela u kuhinju. - Zabavljat ćemo kromanjonca dok večera.
Jack se s velikim tekom bacio na vruću tjesteninu, za¬hvalno se glasao i pojeo barem trećinu u jednom dahu. -Ovo je odlično. Što još znaš kuhati?
- Samo ono osnovno. Neke složence, tjesteninu, gulaš. I znam ispeći piletinu.
- Znaš li napraviti mesnu štrucu?
- Da.
- Udaj se za mene, Ella.
Pogledala sam u njegove zločeste tamne oči, i iako sam znala da se šali, srce mi je počelo ubrzano kucati, a ruke su mi zadrhtale. - Naravno - vedro sam rekla. - Hoćeš malo kruha?
Nakon večere, Jack se vratio na pod te je sastavljao kreve-tić s takvom vještinom, koja je bila plod ogromnog iskustva. Znao je raditi s rukama, bio je samouvjeren i sposoban. Moram priznati da sam uživala gledati ga kako je zasuka-nih rukava, dlakavih ruku klečao ispred drvenog okvira, a tijelo mu je bilo atletski građeno i u odličnoj formi. Ja sam sjela blizu njega s čašom vina u ruci te sam mu dodavala vijke. Povremeno bi mi se toliko približio da sam osjetila njegov miris, tu uzbudljivu mješavinu muškog znoja i čiste kože. Nekoliko je puta opsovao, kada bi se vijci izlizali, no nakon tečnog bogohuljenja odmah bi uslijedila isprika.
Jack Travis bio je nešto novo u mojem životu, staromod¬ni pravi muškarac. Ni jedan od muškaraca s kojima sam išla na fakultet nije mu bio sličan, to su bili dečki koji su pokušavali shvatiti tko su i koja im je uloga u svijetu. Dane i njegovi prijatelji bili su osjetljivi, vodili su računa o okoli¬šu, vozili bicikl i imali su profil na Facebooku. Nisam mo¬gla zamisliti Jacka Travisa da piše blog ili da se pokušava pronaći, i bila sam prilično sigurna da ga nije bila briga je li mu odjeća ekološki proizvedena.
- Jack - zamišljeno sam rekla - smatraš li žene ravno-pravne muškarcima? Drškom je podupro drveni okvir. - Da.
- Dopustiš li ikada ženi da plati večeru? -Ne.
- Zato onaj obrok iz sobe nije bio na mojem hotelskom računu?
- Nikada ne dopuštam ženi da mi plaća hranu. Rekao sam da ti častiš samo zato što sam znao da je to jedini na¬čin da mi dopustiš da ostanem.
- Ako žene smatraš ravnopravnima, zašto mi onda nisi dopustio da platim večeru?
- Zato što sam muškarac.
- Kada bi mogao birati da zaposliš muškarca ili ženu kao voditelja nekog projekta, ali da znaš da je žena u godinama pogodnim da zatrudni, bi li izabrao muškarca zbog toga?
- Ne bih. Izabrao bih najbolju osobu za taj projekt.
- Da su po svemu jednaki...?
- Ne bih joj uzeo kao minus mogućnost da će zatrudnjeti. - Jack se upitno nasmiješio. - Što pokušavaš saznati?
- Pitam se gdje da te smjestim na evolucijskoj ljestvici. Učvrstio je vijak. - Dokle sam stigao?
- Još ne znam. Što misliš o političkoj korektnosti?
- Nisam protiv nje. S malo se može postići puno. Samo malo...
Bušilica je zujala i zavijala dok je Jack postavljao okvir-ni podupirač. Zastao je, pogledao me i nasmiješio se pun iščekivanja. - Što još?
- Što tražiš kod žene?
- Nekoga tko je vjeran. Pun ljubavi. Tko voli sa mnom provoditi vrijeme, osobito vani. I sigurno mi ne bi smeta-lo da lovi.
-Jesi siguran da ne bi bio sretniji s labradorom? - upi-tala sam.
Kao da je Jack začas sklopio krevetić. Pomogla sam da spojimo velike dijelove, a on ih je još dodatno učvrstio.-
Mislim da bi slonić mogao spavati u ovom krevetiću, a da ga ne slomi - rekla sam.
- Želiš ga ovdje ili u spavaćoj sobi? - pitao je Jack.
- Spavaća soba je tako mala, pa bih ga radije držala ov¬dje. Je li čudno držati krevetić u dnevnoj sobi?
- Uopće nije čudno. To je i Lukeov stan.
Uz Jackovu pomoć, premjestila sam krevetić pokraj sofe i stavila plahtu na madrac. Pospanu sam bebu nježno spu¬stila u krevetić i pokrila ju dekicom, te sam uključila mo-bil iznad Lukeove glave. U krug su lagano išli medvjedići i posudice za med, praćeni nježnom uspavankom.
- Izgleda udobno - šapnuo je Jack.
- Zar ne? - Vidjevši kako je Lukeu udobno, preplavio me osjećaj zahvalnosti. Mračan grad vani vrvio je prome¬tom, masom ljudi koji su pili i plesali, dok je zemlja pola¬gano ispuštala dnevnu vrućinu. No mi smo bili zaklonje¬ni na ovom rashlađenom, zaštićenom prostoru, gdje je sve bilo na svome mjestu.
Morala sam napuniti bočice za Lukea i spremiti se za spavanje. Imali smo svoju rutinu. Rituali kupanja i odlaska na spavanje strašno su me smirivali.
- Odavno se nisam brinula o nekom djetetu - rekla sam, gotovo nesvjesna da govorim naglas. Uhvatila sam se za ogradu krevetića. - Otkako sam bila dijete.
Kao odgovor, Jack me uhvatio za ruku, obujmivši je to¬plim pritiskom. Prije nego što sam ga uspjela pogledati, pustio me i otišao spakirati alate. Promišljeno je sve kar-tonske i plastične otpatke bacio u ravnu pravokutnu kutiju u kojoj je došao krevetić. Podigavši kutiju jednom rukom, odnio ju je do vrata. - Iznijet ću ti ovo.
- Hvala. - Smiješeći se, pošla sam ga ispratiti. - Cijenim ovo, Jack. I sve ostalo. Ja...
Mora da mi je vino uništilo svaki atom zdravog razuma koji sam imala, jer sam ga zagrlila na isti način kako bih za¬grlila Toma ili nekog drugog Daneovog prijatelja. Prijateljski. Ali čim su nam se tijela spojila poput mokrog lišća topole, svaka stanica u mom tijelu vikala je: »Greška!«
Jack me zagrlio, prislonio me uz mišićavi zid, i bio je tako velik i topao i osjećaj je bio tako zastrašujuće dobar da sam se ukočila. Zbog njegovog toplog daha na mom obrazu srce mi je počelo luđački kucati, a trenutno uzbuđenje ispunilo je prostor između svakog udarca. Dahtala sam, izmičući, no lice mi je ostalo naslonjeno na njegovo rame.
- Jack... - jedva sam progovorila. - Nisam ti se naba¬civala.
- Znam. -Jedna mu je ruka kliznula na stražnji dio moje glave, a prstima je prolazio kroz moje svilenkaste prameno¬ve. Nježno mi je podigao glavu da ga pogledam. - Uopće nisi ti kriva što sam ja to tako shvatio.
-Jack, nemoj...
- Sviđaju mi se - promrmljao je, dodirujući pravokutni rub mojih naočala i uzeo dio koji ide na uho. - Jako. Ali smetaju nam.
- Zašto? - Ukočila sam se kada mi je skinuo naočale i odložio ih.
- Budi mirna, Ella. - I tada je spustio glavu.
8 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Uto Feb 14, 2012 11:58 pm
Margita
Administrator
Jedanaesto poglavlje
Da sam razmišljala razumno, nikada to ne bih dopustila. Jackova usta lagano su okrznula moja prije nego što su ih nježno pritisnula. Pomicala sam se uz njegovo nepopusti-ljivo, teško tijelo, dok nisam našla savršeno, neočekivano mjesto zbog kojeg sam osjetila kako mi tijelom struji topli¬na. Koljena su mi klecala, no to nije bilo važno jer me tako čvrsto držao. Rukom mi je jako nježno dodirnuo vilicu.
Svaki put kada sam pokušala prestati s poljupcem, on je pritisnuo još jače, mameći me da mi usta ostanu otvorena, te me polagano ljubio. To je bilo toliko drukčije od onoga na što sam navikla, kao da je bilo nešto drugo, a ne ljublje¬nje. Shvatila sam da su moji poljupci s Daneom poprimili neki oblik stavljanja interpunkcijskih znakova, navodnika, ili užurbane crte na kraj razgovora. Ovo je bilo nježnije, strastvenije i upornije. Divlji, svježi, siloviti poljupci, koji su me obarali s nogu. Pipala sam Jackova ramena, a prsti su mi obujmili njegov čvrsti zatiljak.
Brzo je udahnuo i spustio ruke, koje su kliznule na donji dio moje pidžame te mi je dodirivao kukove. Taj neobuzdan pritisak bio je zapanjujući, uzbuđujući. Bio je nevjerojatno utegnut. Na svim dijelovima. Imao je kontrolu, bio je be-skrajno snažniji, i htio je da budem svjesna toga.
Ljubio me dok mi osjetila nisu krenula u nepoznatom smjeru kojim ja nisam mogla poći. Kada sam osjetila bol u donjem dijelu tijela, napokon sam shvatila da ako budem spavala s ovim muškarcem, on će sve uzeti. Sva obrana ko¬ju sam sagradila bit će uništena.
Drhtajući, odgurnula sam ga i uspjela okrenuti glavu to-liko da uhvatim zrak: - Ne mogu. Ne. Dosta je, Jack.
Odmah je prestao. Ali držao me uza sebe, a utegnuta prsa brzo su mu se podizala i spuštala.
Nisam ga mogla pogledati. Promuklim sam glasom re¬kla: - To se nije smjelo dogoditi.
- Želim to od prvog trena kada sam te ugledao. -Stegnuo je ruke i sagnuo se toliko da stavi usta na moje uho. Nježno je šapnuo: - I ti si to željela.
- Nisam. I ne želim.
- Moraš se malo zabaviti, Ella.
Sumnjičavo sam se nasmijala. - Vjeruj mi, ne moram se zabaviti, moram... - Zadihano sam prekinula kada mi je uzeo kukove i privukao ih prema svojim kukovima. Taj osjećaj bio je više nego što su moja zbunjena osjetila mogla podnijeti. Na vlastitu sramotu, priljubila sam se uz njega prije nego što sam se mogla spriječiti, uzbuđenje i nagon pobijedili su razum.
Osjetivši povratnu reakciju, Jack se nasmijao držeći usta na mojem rumenom obrazu. - Trebala bi pristati. Bio bih dobar za tebe.
- Tako si pun sebe... i ne bi bio dobar za mene, ti i tvo¬ji odresci i električni alati i libido... sigurno si član udru¬ge koja podržava nošenje oružja. Priznaj da jesi. - Nisam mogla ušutjeti. Previše sam pričala, prebrzo sam disala i skakutala kao igračka na navijanje koja je navijena na maksimum.
Jack je ututkao nos na osjetljivo mjesto iza mojeg uha. - Zašto je to važno?
- To znači da? Sigurno. O Bože. Važno je zato što -prestani. Važno je zato što bih spavala samo s muškar¬cem koji poštuje mene i moje stavove. Moje... - Prekinula sam ispustivši neartikulirani zvuk dok mi je lagano gric¬kao kožu.
- Poštujem te - promrmljao je. -1 tvoje stavove. Smatram te ravnopravnom. Poštujem tvoju pamet, i sve one dugač¬ke riječi koje voliš izgovarati. Ali isto tako želim ti strga¬ti odjeću i seksati te dok ne počneš vrištati i vikati i dok ne vidiš zvijezde. - Usne je lagano vukao po mojem grlu. Nemoćno sam se trgnula, mišići su mi poskočili od za¬dovoljstva, a rukama mi je zgrabio kukove i držao me na mjestu. - Dobro ćeš se zabaviti sa mnom, Ella. Počet će¬mo sa žestokim seksom. Nakon kojeg nećeš znati ni ka¬ko se zoveš.
- S Daneom sam već četiri godine - uspjela sam reći. - On me razumije na način na koji me ti ne možeš razu-mjeti.
- Istražit ću te.
Kao da se nešto u meni počelo razjašnjavati, cijelo mi je tijelo preplavila slabost. Zažmirila sam i potisnula suze. -Kada si mi ponudio stan - rekla sam slabašno - dao si mi do znanja da nemaš nekih skrivenih motiva. Ne sviđa mi se ovaj položaj u koji si me doveo, Jack.
Podigao je glavu i usnama mi okrznuo vrh nosa. - A koji bi ti se položaj više sviđao?
Oči su mi se razrogačile. Nekako sam mu uspjela izmaći. U polusjedećem položaju naslonila sam se na sofu i drhta vim prstom pokazala prema vratima: - Odlazi, Jack.
Jack je izgledao strašno seksi, razbarušen i uzbuđen. -Izbacuješ me?
Ni sama nisam mogla vjerovati. - Izbacujem te. - Otišla sam po naočale i nespretno ih stavila na oči.
Usta su mu se smrknula. - Moramo razgovarati o pu¬no toga.
- Znam. Ali ako ti dopustim da ostaneš, mislim da baš i ne bismo razgovarali.
- A što ako obećam da te neću ni pipnuti?
Pogledi su nam se susreli, a cijela soba kao da je bila is¬punjena uzavrelom vrućinom. - Lagao bi - rekla sam.
Jack je protrljao zatiljak i namrštio se. - U pravu si.
Kimnula sam u smjeru vrata. - Molim te, idi.
Nije se pomaknuo. - Kada se opet možemo vidjeti? Sutra navečer?
- Imam posla.
- Preksutra?
- Ne znam. Imam puno obveza.
- Kvragu, Ella. - Otišao je do vrata. - Možeš to sada odgađati, ali jednom ćeš se morati suočiti s tim.
- Ja sam strastveni pobornik odgađanja - rekla sam. -Ustvari, čak odgađam odgađanje.
Ljutito me pogledao i otišao, noseći praznu kutiju od krevetića.
Polagano sam raščistila nered u kuhinji i obrisala radnu površinu te sam pripremila bočice za Lukea. Kriomice sam pogledala u telefon - bilo je vrijeme za moj večernji razgo¬vor s Daneom - ali telefon se nije oglašavao. Jesam li mu bila obvezna reći što se dogodilo između mene i Jacka?... Je li otvorena veza dopuštala tajne? A i da priznam Daneu privlačnost koju osjećam prema Jacku Travisu, što bi do¬bro proizašlo iz toga?
Razmislivši o tome, zaključila sam da bi jedini razlog zbog kojeg bi trebala reći Daneu za poljubac bio da on vo¬di nečemu. Da započinjem nešto s Jackom. A to nije bio slučaj. Poljubac je bio beznačajan. Dakle, najbolja opcija - da ne kažem najlakša - bila je pretvarati se da do njega nije ni došlo.
I odgađati razgovor o tome dok se sve to ne zaboravi.
Sutradan sam nazvala sestru. Bila sam uzrujana, ali ne pretjerano iznenađena što je Tara odugovlačila s davanjem odobrenja da razgovaram s doktoricom Jaslow.
- Znaš da neću napraviti ništa što nije za tvoje dobro -rekla sam joj. - Želim pomoći.
- Snalazim se i sama. Možeš poslije razgovarati s mojom doktoricom. Možda. Ali to mi sada ne treba. - U Tarinu glasu čula se krhkost uz obrambeni ton koji sam jako do¬bro poznavala. Ja sam to osjećala, proživljala sam to pri-bližno godinu dana nakon što sam počela ići na terapiju. Kada shvatiš da imaš pravo na privatnost, mahnito bra¬niš to pravo. Naravno, Tara nije htjela da se ja miješam. S druge strane, morala sam znati što se događa.
- Možeš li mi barem kratko ispričati što radiš?
Tara je odgovorila nakon zamorne tišine. - Počela sam uzimati antidepresive.
- Dobro - rekla sam. - Osjetiš li razliku?
- Ne bi trebali djelovati u prvih nekoliko tjedana, ali mislim da mi već pomažu. I puno razgovaram s doktoricom Jaslow. Kaže da sigurno nismo odgajane na norma¬lan i zdrav način. A kada ti je vlastita majka luda i kada te zanemaruje i natječe se s tobom, moraš shvatiti kako ti je to naškodilo dok si bio dijete i onda moraš poraditi na tome da to popraviš. Ili...
- Ili ćemo ponoviti njezine greške - nježno sam rekla.
- Da. Tako da doktorica Jaslow i ja razgovaramo o ne¬kim stvarima koje su me oduvijek mučile.
-Kao...
- Kao ono kako je mama uvijek govorila da sam ja li¬jepa, a ti pametna... a to je bilo pogrešno. Zbog toga sam mislila da sam glupa i da se ne mogu opametiti. A zbog toga sam napravila puno glupih pogrešaka.
- Znam, dušo.
- Možda nikada neću biti neurokirurg, ali pametnija sam nego što mama misli.
- Ona ne pozna ni tebe ni mene, Tara.
- Želim se suočiti s mamom, pokušati ju natjerati da shvati što nam je učinila. Ali doktorica Jaslow kaže da ma¬ma to vjerojatno nikada neće shvatiti. Mogla bih objaš¬njavati i objašnjavati, ali mama bi to porekla ili bi rekla da se ne sjeća.
- Slažem se. Ti i ja samo možemo poraditi na našim problemima.
- Ja to radim. Doznajem puno toga što nisam znala. Oporavljam se.
- Dobro. Jer Lukeu nedostaje mamica.
Tara je odgovorila sramežljivo i čeznutljivo, što me dirnulo. - Misliš da je stvarno tako? Tako je kratko bio uz mene, ne znam hoće li me se sjećati.
- Nosila si ga devet mjeseci, Tara. Poznaje tvoj glas. Otkucaje tvoga srca.
- Spava li po noći?
- Da barem - žalosno sam rekla. - Većinu noći budi se najmanje tri puta. Navikavam se - počela sam spavati tako lagano da se probudim onog trena kada ispusti ne¬ki zvuk.
- Možda je i bolje da je s tobom. Nikada se nisam mo¬gla brzo probuditi.
Zahihotala sam. - Brzo on postane glasan. Vjeruj mi, isko¬čila bi iz kreveta kao kruh iz tostera. Zastavši, oprezno sam upitala: - Misliš li da će ga Mark jednom htjeti viđati?
Topla komunikacija naglo je prestala. Tarin glas postao je jednoličan i hladan. - Mark nije otac. Rekla sam ti, ne¬ma oca. Luke je samo moje dijete.
- Ne vjerujem da je Lukea donijela roda, Tara. Mislim, netko je morao sudjelovati. I tko god da je to bio, dužan ti je pomoći, a što je još važnije, dužan je pomoći Lukeu.
- To je moja stvar.
Bilo je teško suzdržati se od naglašavanja da je to djelo¬mično i moja stvar budući da su me uposlili da brinem o Lukeu o vlastitom trošku. - Ima još puno praktičnih stva¬ri o kojima nismo razgovarale, Tara. Ako ti Lukeov otac pomaže, ako je obećao... ta obećanja moraju se ozakoniti. A jednog dana Luke će htjeti saznati...
- Ne sada, Ella. Moram ići. Kasnim na vježbanje.
- Ali samo mi...
- Bok. - Iz telefona se više ništa nije čulo.
Bijesna i zabrinuta, otišla sam do hrpe računa i kataloga na šanku te sam pronašla papirić s brojem Družbe vječne istine, koji mi je dao Jack.
Pitala sam se što sam dužna napraviti. Bilo mi je jasno da Tara trenutačno ne može odlučivati o budućnosti. Bila je ranjiva, a Mark Gottler vjerojatno ju je prevario rekavši da će se brinuti o njoj, da će se beskonačno brinuti o njoj i o djetetu. Možda ju je nasamario i iskoristio, misleći da neće biti posljedica jer gotovo da nije imala obitelj.
Ali imala je mene.
Dvanaesto poglavlje
Sljedeća dva dana zvala sam Družbu vječne istine, po¬kušavajući zakazati sastanak s Markom Gottlerom. No umjesto sastanka, dobila sam izbjegavanje, šutnju i neu¬vjerljive isprike.
Ništa nisam mogla učiniti. Znala sam da sama neću mo¬ći dogovoriti sastanak s Gottlerom. Bio je na vrhu crkvene ljestvice, zaštićen i osiguran od običnih smrtnika.
Kada sam rekla Daneu kakav problem imam, rekao je da možda ima vezu koja bi mi mogla pomoći. Crkva je ima-la široku mrežu dobrotvornih udruga, a neki njegov stari prijatelj imao je nešto s ogrankom Vječne istine u Srednjoj Americi. No, nažalost, taj je pokušaj propao te sam ponov¬no bila na početku.
- Trebala bi pitati Jacka - rekla je Haven u petak na¬kon posla. - On je jako dobar u takvim situacijama. Sve poznaje. Nije sramežljiv pitati da mu se uzvrati usluga. A ako se ne varam, mislim da tvrtka ima nekoliko ugovora s tom crkvom.
Pili smo piće u stanu u kojem je živjela sa zaručnikom, Hardyjem Catesom. Haven je u bokalu napravila bijelu san-griju, pomiješavši rizling s komadima breskve, naranče i manga, te s popriličnom dozom rakije od breskve.
Četverosobni stan imao je stakleni zid od prozora koji je gledao na Houston. Bio je uređen u profinjenim prirod¬nim bojama, s velikim namještajem prekrivenim raskošnim materijalima i mekanom kožom.
Takve sam stanove viđala samo u serijama i filmovi¬ma. Bila sam nepovjerljiva prema zadovoljstvu koje sam osjećala u takvom prekrasnom okruženju. Nije se radilo o predrasudama ili zavisti. Radilo se o tome da sam shvati¬la koliko je moj život prolazan na ovome svijetu i nisam se željela naviknuti na njega. Iako se nikada nisam smatrala ambicioznom osobom, otkrivala sam strašnu privlačnost luksuza. U sebi sam se nasmijala pomislivši koliko mi ju Dane potreban da mi ispravi prioritete.
Luke je na trbuhu ležao na deki na podu. Zadivljeno sam gledala kada je nakratko podigao glavu. Bio je sve ja či, usredotočeniji na okolinu. Kao da se svaki dan malo po malo mijenjao. Znala sam da ne radi nešto što milijuni beba nisu već napravile, da bi većina ljudi rekla da je običan... ali meni je bio nevjerojatan. Toliko toga sam željela za nje¬ga. Željela sam da Luke ima sve najbolje što može dobiti, a umjesto toga dobivao je manje od prosječnog.
Nije imao obitelj, nije imao dom, čak još nije imao ni majku.
Tapšući ga po guzi zamotanoj u pelenu, razmišljala sam o tome što je Haven upravo rekla za Jacka. - Znam da bi mogao pomoći - rekla sam. - Ali radije bih do toga doš-la nekim drugim putem. Jack je već puno učinio za mene i Lukea.
Haven je donijela svoju čašu sangrije i sjela na pod pokraj nas. - Sigurno ne bi imao ništa protiv. Sviđaš mu se, Ella.
- Njemu se sviđaju sve žene.
Haven se ironično nasmiješila. - To ne mogu ospori¬ti. Ali ti si drukčija od onih rodeo zečica s kojima sam ga obično viđala.
Odmah sam ju pogledala i otvorila usta da se usproti¬vim.
- Oh, znam da ti nisi s njim - rekla je. - Ali očito je da postoji zanimanje. Barem s njegove strane.
- Stvarno? - Pokušavala sam održati boju glasa i izraz lica neutralnima. - Nisam to skužila. Mislim, Jack je bio stvarno ljubazan što mi je pomogao da se ovdje smjestim... ali sigurno shvaća da ću se vratiti Daneu, i da nisam slo¬bodna i... što je to rodeo zečica?
Nasmijala se. - To je bio naziv za djevojke koje su se mo¬tale oko rodeo kauboja kako bi se spetljale s njima. Sada Označava bilo koju sponzorušu iz Teksasa koja traži svog sponzora.
- Ja nisam sponzoruša.
- Nisi, ti im daješ savjete u svojoj kolumni. Kažeš im da se same uzdržavaju i da si poslože prioritete.
- Svi bi trebali slušati mene - rekla sam, a Haven se na-smijala podižući čašu.
Nazdravile smo, te sam otpila gutljaj. - Popij koliko želiš - rekla je Haven. - Hardy to neće ni pipnuti. Kaže da će voćno piće popiti samo na tropskoj plaži dok nas ne gleda nitko poznat.
- Što je s tim dečkima iz Houstona? - zbunjeno sam upitala.
Haven se nasmijala. - Ne znam. Jedna stara prijateljica s fakuleta, koja je iz Massachusettsa, nedavno me posje-tila i klela se da su muškarci ovdje podvrsta. - Svidjeli su joj se?
- O, da. Njezina jedina pritužba bila je ta da ne pričaju puno za njezin ukus.
- Sigurno nije pokrenula prave teme - rekla sam, a Haven je zahihotala.
- Pričaj mi. Prošli tjedan morala sam slušati kako Hardy i Jack raspravljaju o načinima na koje se može nešto zapa¬liti bez šibica. Došli su do sedam.
- Osam - s ulaza se začuo dubok glas, a ja sam se okre¬nula i ugledala muškarca kako ulazi u stan. Hardy Cates bio je vitke, mišićave grade kakva priliči jednom naftašu, imao je višak seksipila i najplavije oči koje sam ikada vi¬djela. Kosa mu nije bila crna poput Jackove, nego raskoš¬no smeđa. Nakon što je odložio nabreklu kožnu aktovku, prišao je Haven. - Sjetili smo se - sažeto je nastavio - da dno limenke od coca cole možeš namazati pastom za zube i pomoću odbljeska zapaliti kresivo.
- Onda osam - rekla je Haven smijući se, te je podigla glavu kada se on sagnuo da je poljubi. Kada je on podigao glavu, rekla je: - Hardy, ovo je Ella. Žena koja odsjeda u mojem stanu.
Hardy se sagnuo i pružio mi ruku. - Drago mi je, Ella. -Nasmiješio se od uha do uha kada je vidio Lukea. - Koliko je star?
- Oko tri tjedna.
Blagonaklono je pogledao bebu. - Dobro izgleda. -Otpustivši kravatu, Hardy je pogledao u bokal s blijedom tekućinom koji je stajao na stoliću. - Što to pijete?
- Sangriju. - Haven se nasmiješila zbog njegovog izraza lica. - Ima piva u hladnjaku.
- Hvala, ali večeras mi treba nešto jače.
Haven je zabrinuto gledala kako joj zaručnik odlazi u kuhinju. Iako se Hardy činio opušten, Haven je sigurno bila dobro upoznata s njegovim različitim raspoloženjima, jer joj se čelo naboralo. Ustala se i otišla k njemu. - Što je bilo? - pitala ga je dok si je točio Jack Daniel's.
Hardy je uzdahnuo. - Posvađao sam se s Royem danas.
- Pogledavši u mene, objasnio je: - Moj partner. - Vratio je pozornost na Haven.
- Analizirao je uzorke iz starog izvora i misli da ćemo naići na bogati izvor ako nastavimo bušiti. Ali otisci na uzorcima - tako se mjeri kvaliteta nafte - pokazuju da čak i ako nađemo rezervoar, neće biti vrijedan truda.
- A Roy se ne slaže? - upitala je Haven.
Hardy je odmahnuo glavom. - Bori se za proračun. Ali rekao sam mu da će nam od proračuna ostati golo govno dok... - Zastao je i ponizno me pogledao. - Oprosti, Ella. Malo prostije govorim kada se družim s terenašima.
- Nema problema - rekla sam.
Haven mu je nježno pomilovala ruku nakon što je iska-pio piće. - Roy se ne bi trebao svađati s tobom - promr-mljala je. - Tvoj predosjećaj za pronalaženje nafte gotovo da je legendaran.
Odloživši čašu, Hardy joj se nemoćno nasmiješio. - Kako kaže Roy, takav mi je i ego. - Roy nema pojma. - Približila mu se. - Da te zagrlim? Nagnula sam se nad Lukea i igrala se s njim, pokušava¬jući ignorirati intiman trenutak.
Čula sam Hardyja kako mrmlja nešto u smislu da će ga poslije snaći ono što ga ide, a onda je uslijedila potpuna tišina. Pogledala sam ih i vidjela kako saginje glavu da ju poljubi. Brzo sam vratila pozornost na bebu. Trebali bi biti sami, pomislila sam.
Kada su došli u dnevni boravak, ja sam počela pakirati torbu za pelene. - Vrijeme je da idemo - veselo sam rekla.
- Haven, to je bila najbolja sangria koju sam ikada...
- Ma, ostanite na večeri - izjavila je. - Već sam napravila puno pileće escabecbe - to je hladna mediteranska salata. I jest ćemo tapas i masline i sir manchego.
- Odlično kuha - rekao je Hardy, zagrlio ju i privukao k sebi. - Ostani, Ella, ili ću morati piti tu prokletu sangriju s njom.
Sumnjičavo sam ih pogledala. - Jeste sigurni da ne že¬lite malo biti sami?
- Ne bismo bili sami ni da ti odeš - rekao je Hardy. -Jack dolazi.
- Stvarno? - Haven i ja smo upitale istovremeno. Osjetila sam kako mi napetost struji tijelom.
- Da, vidio sam ga u predvorju i pozvao ga na pivo. Jako je dobro raspoložen. Imao je sastanak s odvjetnikom spe¬cijaliziranim za zoniranje, razgovarali su o obnovi nekretnina u Ulici McKinney.
- Mogu izbjeći ograničenja? - upitala je Haven.
- Odvjetnik kaže da mogu.
- Rekla sam Jacku da se ne brine. Zoniranje Houstona je mit. To se nikada neće dogoditi. - Haven me ohrabrujuće pogledala. - Ovo će super ispasti, Ella. Možeš pitati Jacku da ti pomogne da upadneš u Vječnu istinu.
- Želiš da Jack ide u crkvu? - zbunjeno je pitao Hardy.
- Dušo, pogodio bi ga grom čim bi ušao unutra.
Haven mu se nasmijala. - U usporedbi s tobom, Jack je svetac.
- Budući da ti je on stariji brat - nježno joj je rekao - pu¬stit ću te da živiš u iluzijama.
Oglasilo se zvono, a Haven je otišla otvoriti. Uznemirila sam se zato što mi je srce počelo ubrzano kucati. Taj po¬ljubac ništa nije značio, rekla sam si. Ono što sam osjećala kada su nam tijela bila naslonjena jedno na drugo, nije ništa značilo. Njegov slatki, intimni okus, vrućina...
- Hej, šefe. - Haven je stala na prste i zagrlila Jacka.
- Zoveš me »šefe« samo kada nešto trebaš - rekao je Jack dok je išao za njom u stan. Stao je kada me vidio, izraz lica bio mu je tajanstven. Sigurno se presvukao nakon posla, jer je nosio izlizane traperice i čistu majicu koja kao da je isijavala bijelu boju na njegovoj tamnoj puti. Uznemirila me reakcija moga tijela koju nisam mogla kontrolirati. Posjedovao je neodoljivu dozu vitalnosti, samopouzdanja, muževnosti, koji kao da su bili pomiješani u savršeni kok¬tel. - Bok, Ella - promrmljao je i kratko kimnuo.
- Bok - nemoćno sam rekla.
- Ti i Ella ostat ćete na večeri - obavijestila ga je Haven.
Oprezno je pogledao u nju, a onda u mene. - Stvarno?
Kimnula sam i posegnula za sangrijom te mi je nekim čudom uspjelo da ju ne srušim.
Spustivši se na pod pokraj mene, Jack je uzeo Lukea i sta¬vio ga na prsa. - Bok, mali. - Beba ga je pozorno gledala, a Jack se igrao s njegovom rukicom. - Kakav je krevetić? -upitao me Jack, i dalje usredotočen na Lukea.
- Odličan je. Vrlo čvrst.
Tada su nam se pogledi susreli. Sjedili smo vrlo blizu jed¬no drugome. Šarenice su mu bile nevjerojatno jasne i sme-đe, poput nekog egzotičnog začina otopljenog u konjaku. Potreban ti je izazov, rekao mi je, a ja sam to vidjela u njegovom pogledu, kao i obećanje da ne samo da ću izgubiti, nego ću i uživati.
- Ella ima problem, a mi se nadamo da ga ti možeš rije¬šiti - rekla je Haven iz kuhinje dok je otvarala hladnjak.
Jack je mirno gledao u mene, dok mu se ugao usana uvio prema gore. - Koji je tvoj problem, Ella?
- Hoćeš pivo, Jack? - čuo se Hardyjev glas.
- Hoću - odgovorio je Jack. - S kriškom limete ako imaš.
- Pokušavam dogovoriti sastanak s Markom Gottlerom - rekla sam Jacku. - Kako bih razgovarala s njim o sestri.
Izraz lica postao mu je nježniji. - Je li ona dobro?
-Je, mislim. Ali mislim da ne čini ništa kako bi zaštitila sebe ili Lukea. Moram se sastati s Gottlerom i pritisnuti ga da mi kaže neke stvari. Neće platiti Tarin račun za kliniku i obrisati ruke i misliti da je gotov s time. Morat će postu¬piti ispravno prema Tari i Lukeu.
Jack je stavio Lukea natrag na deku te je uzeo malog pli-šanog zeku i igrao se s njim iznad Lukeove glave, a Luke je počeo mahati nogama od sreće. - Znači želiš da te ja tamo ubacim - rekao je.
- Da. Moram vidjeti Gottlera nasamo.
- Mogu ti srediti sastanak, ali jedini način kako da ta- mo dođeš je uz štelu.
Bijesno sam ga pogledala, u nevjerici da mi je to predlo-žio u prisustvu njegove sestre. - Ako misliš da ću spavati s tobom samo zato da se sastanem s Gottlerom...
- Rekao sam uz štelu, Ella. Ne uz ševu.
- Oh - rekla sam pokorno. - Misliš uz nekoga?
Jack je kimnuo, izgledao je zajedljivo. - Naći ću neki ra-zlog da dogovorim sastanak s njim, pa ću te povesti sa so¬bom. Seks nije uvjet. Iako, ako se osjećaš zahvalno...
- Toliko zahvalna nisam. - Ali nisam mogla suzdrža¬ti smiješak, jer nikada nisam upoznala muškarca koji je zračio takvom neobuzdanom seksualnošću držeći pliša-nog zeku.
Jack je pratio moj pogled na igračku u njegovoj ruci. -Što mu to kupuješ? Ovo nije za dečke.
-Njemu se sviđa - usprotivila sam se. - Sto fali zečevima?
Haven je sjela na obližnji otoman i nemoćno se nasmi¬ješila. - Naš brat Gage je isti - rekla mi je. - Ima točno određeno što je prikladno za dečke. Iako mislim da mu ze¬ko ne bi smetao, Jack.
- Ima mašnu na repu - Jack je mrzovoljno primijetio. Ali iskoristio je igračku - skakao je njome po Lukeovim prsima i onda mu se obrušio na lice.
Haven i ja smo se smijale na Lukeov očaran izraz lica. -Muškarci i žene tako se različito odnose prema djeci – rekla je Haven. - Gage se puno grublje igra s Matthewom, baca ga u zrak, iznenađuje ga, a beba to obožava. Vjerujem da je zato dobro imati oba... - Prekinula je i brzo pocrvenjela, prekasno se sjetivši da Luke nema oca. - Oprosti, Ella.
- U redu je - rekla sam istog trena. - Očito će Lukeu ne¬ko vrijeme nedostajati muški utjecaj. Ali nadam se da će
sestra jednom upoznati nekog dobrog muškarca pa možda Luke bude imao očuha.
- Bit će on dobro - rekao je Jack, još uvijek držeći zeku dok ga je Luke hvatao za uho. - Bog zna da našeg tate gotovo nikad nije bilo. A kada je i bio doma, jedva smo čekali da ga se riješimo. Većinu smo vremena odrastali bez oca.
- A pogledaj kakvi smo ispali - rekla je Haven. Ona i Jack su se pogledali i prasnuli u smijeh kao da je to neka besmislica.
Opušteno smo večerali i svatko je naizmjence držao Lukea. Haven je stalno točila sangriju, a ja sam pila dok mi se nije počelo fino vrtjeti. Smijala sam se više nego u zadnjih nekoliko tjedana. Mjeseci. Međutim, pitala sam se što znači to što mogu uživati u društvu ljudi koji su toliko drukčiji od Danea i mojih prijatelja u Austinu.
Bila sam sigurna da bi Dane kritizirao puno toga kod Hardyja i Jacka - obojica su bili vješti u tajnim pregovara¬njima i u kršenju pravila. Bili su stariji od muškaraca s ko-jima sam se inače družila i daleko bezobzirniji i vjerojatno
nemilosrdni kada su trebali dobiti ono što žele. A opet ta- ko prokleto šarmantni.
U tome je bila opasnost, pomislila sam. Ljubaznost i šarm, koji su te zaslijepili da ne vidiš ono što ustvari jesu. To je bio tip muškarca koji te može kontrolirati, navesti te na kompromis za kompromisom, a da misliš da si sretan zbog toga. I tek nakon što se uloviš u zamku, shvatiš ka- kvu si grešku napravio. Otkriće mi je bilo što unatoč tome što sam svjesna toga, mogao me toliko privući muškarac poput Jacka Travisa.
Sjela sam pokraj njega na veliku baršunastu sofu, poku-šavajući otkriti koji me to osjećaj obuzimao. Napokon sam shvatila da je riječ o opuštanju. Nikada nisam bila poseb-no opuštena osoba, uvijek sam bila napeta i u iščekivanju da se dogodi nešto loše. Ali večeras sam bila nevjerojatno opuštena. Možda je to bilo zato što sam se našla u situaciji u kojoj se nisam morala braniti niti išta dokazivati. Možda je to bilo zbog uspavane bebe, koja se osjećala toplo i si-gurno u mojim rukama.
Kada sam se smjestila s Lukeom, naslonila sam se na Jacka, koji je ruku stavio na naslon sofe. Zažmirila sam i stavila obraz na njegovo rame. Samo na trenutak. Počeo mi je milovati kosu.
- Haven, što si stavila u tu prokletu sangriju? - čula sam kako tiho pita.
- Ništa - branila se. - Uglavnom bijelo vino. Popila sam isto koliko i Ella, a nije mi ništa.
- Ni meni nije ništa - pobunila sam se otvorivši oči. -Samo sam mal'... - zastala sam jer sam se morala skon-tentrirati da kažem riječi ispravno. Jezik mi se pieo. -Neispavana.
- Ella, dušo... - Jackov glas drhtao je od smijeha, rukom mi je dirao kosu. Prstima je zaronio u lagane, lepršave pra¬menove sve do kože glave te ju je nježno milovao. Ponovno sam zažmirila i bila mirna, u nadi da neće prestati.
- Koliko je sati? - promrmljala sam zijevajući.
- Osam i trideset.
Čula sam kako Haven pita: - Da napravim kavu? - Ne - rekao je Jack prije nego što sam uspjela odgovoriti.
- Alkohol te može oboriti s nogu poput udarca, kada si umoran - rekao je Hardy suosjećajno. - Tako je bilo na
bušotini. Nekoliko tjedana radiš noćne i toliko si umoran da te jedno pivo dotuče.
- Još uvijek se navikavam na Lukeov raspored - rekla sam, trljajući zamagljene oči. - Baš i ne spava dobro. Za novorođenče..
- Ella - Haven je rekla ljubazna i zabrinuta lica - imamo spavaću sobu viška. Zašto ne prespavaš ovdje večeras? Ja ću se pobrinuti za Lukea tako da se ti možeš odmoriti.
- Ne. Oh, to je tako ljubazno, tako si... ali dobro sam.
Sam' trebam... - zastala sam da zijevnem i zaboravila što sam govorila. - Trebam naći dizalo - nejasno sam rekla.
Haven mi je prišla i uzela mi bebu iz ruku. - Stavit ću ga u nosiljku.
Da sam barem mogla još pet minuta odmarati na Jackovom ramenu. Mišići ispod njegove majice služili su kao izvrstan jastuk za moj obraz, tako su bili čvrsti, tako savršeni. - Još mal' - promrmljala sam i još se udobnije smjestila. Uzdahnula sam i zadrijemala te sam kao kroz maglu čula mrmljanje oko sebe.
- ... teško, to što ona radi - rekla je Haven. - Da zapo-staviš svoj život...
- A što je s tim tipom iz Austina? - upitao je Hardy.
- Neće pomoći - prezirno je rekao Jack. I iako sam htjela reći nešto u Daneovu obranu, bila sam preumorna da bilo što kažem. Ili sam čvršće spavala ili su oni dugo šutjeli, jer neko vrijeme nisam ništa čula.
- Ella - čula sam nakon nekog vremena te sam se uzne¬mireno trgnula. Bilo mi je tako udobno, i htjela sam da toj glas ušuti. - Ella. - Nešto mekano i toplo milovalo me po obrazu. - Hajde da te odvedem u tvoj stan.
Strašno me bilo sram kada sam shvatila da sam čvr-sto spavala pred svima njima, i da sam gotovo završila u Jackovu krilu. - U redu. Može. Zao mi je. - Jedva sam se uspravila i mučila se da pronađem ravnotežu.
Jack je ispružio ruke da me pridrži. - Pijanico.
Crvenog lica i pripita, namrštila sam se. - Nisam toli¬ko puno popila.
- Znamo da nisi - rekla je Haven utješno, te je brata pro¬strijelila upozoravajućim pogledom. - Ti si zadnja osoba koja ju može zafrkavati, gospodine Pospani.
Jack se nasmijao i rekao mi: -Ja se svako jutro dižem u sedam, ali ustvari se ne probudim do podneva. – Pridržavao me obujmivši me oko ramena. - Hajde, plavooka. Pomoći ću ti da pronađeš dizalo.
- Gdje je beba?
- Upravo sam ga nahranila i previla - rekla je Haven. Hardy je podigao Lukeovu nosiljku i dao ju Jacku, koji ju je uzeo slobodnom rukom.
- Hvala. - Očajno sam pogledala Haven dok mi je do-davala torbu za pelene. - Žao mi je.
- Zbog čega?
- Zbog toga što sam tako zaspala.
Haven se nasmijala i zagrlila me. - Ni zbog čega ti ne tre¬ba biti žao. Malo narkolepsije medu prijateljima ne škodi. Tijelo joj je bilo vitko i jako, a malom me rukom tapšala po leđima. Ta me gesta iznenadila zbog svoje prirodnosti i opuštenosti. Ja sam ju čudno zagrlila. Haven mi je preko ramena rekla: - Ova mi se sviđa, Jack.
Jack nije odgovorio, samo me izgurao u hodnik.
Ja sam se vukla prema naprijed, gotovo slijepa od umora, posrćući. Strašno sam se naprezala da jednu nogu stavim ispred druge. - Ne znam zašto sam tako umorna večeras -rekla sam. - Valjda mi se sve skupilo. - Osjetila sam kako se Jackova ruka spušta na sredinu mojih leda i vodi me na¬prijed. Odlučila sam pričati kako bih se razbudila. - Znaš, kronični ned... spavanja... - Nedostatak?
- Da. - Protresla sam glavu da se razbistri. - Možeš zbog toga imati probleme s pamćenjem i povišeni krvni tlak. I ozljeda na radu. Srećom ja se ne mogu ozlijediti dok ra-dim svoj posao. Osim ako ne padnem i ne udarim glavom u tipkovnicu. Ako me budeš vidio sa slovima QWERTZ na čelu, znat ćeš što se dogodilo.
- Evo nas - rekao je Jack ukrcavši me u dizalo. Škiljila sam u niz dugmeta i pritisnula jedno. - Ne - strpljivo je re¬kao. - To je devet, Ella. Pritisni ovo koje je naopako.
- Svi su naopako - rekla sam mu, ali uspjela sam pronaći 6. Naslonila sam se u kut i rukama se obujmila oko struka.
- Zašto ti je Haven rekla »Ova mi se sviđa«?
- Zar joj se ne bi trebala sviđati?
- Ali.. ako to tebi kaže, to znači... - pokušavala sam to shvatiti - ... nešto.
Tiho se nasmijao. - Nemoj pokušavati razmišljati sada, Ella. Ostavi to za poslije.
To je zvučalo kao dobra ideja. - U redu.
Vrata dizala su se otvorila, ja sam oteturala van, a Jack je išao za mnom.
Ukucala sam ispravnu kombinaciju i otključala vrata, više zbog sreće a ne zbog dobre koordinacije. Ušli smo u stan. - Moram pripremiti bočice - rekla sam i počela te¬turati prema kuhinji.
- Ja ću se pobrinuti za to. Idi obući pidžamu. Zahvalno sam otišla u spavaću sobu i presvukla se u majicu i hlače od flanela. Kada sam se umila, oprala zu¬be i došla u kuhinju, Jack je već napunio bočice, stavio ih u hladnjak i smjestio Lukea u krevetić. Nasmiješio se dok sam mu se ja neodlučno približavala. - Izgledaš kao curica
- promrmljao je - s čistim i sjajnim licem. - Dodirnuo mi joj lice, a palcem mi je prelazio preko podočnjaka. - Umorna curica - šapnuo je.
Pocrvenjela sam. - Ja nisam dijete.
- Znam. - Privukao me bliže, ruke su mu bile tople i si-gurne, učvrstile su moju ravnotežu. - Ti si jaka, pametna žena. Ali čak i jake žene ponekad trebaju pomoć. Iscrpljuješ se, Ella. Da, znam da ne voliš savjete osim ako ih ti ne da¬ješ. Ali svejedno ćeš ih dobiti. Moraš početi dugoročno razmišljati o tome što ćeš učiniti s Lukeom.
Začudila sam se što sam mogla suvislo odgovoriti. - Ovo nije dugoročna situacija.
- To ne znaš. Osobito ako sve ovisi o Tari.
- Znam da se ljudi mogu promijeniti.
- Ljudi možda mogu promijeniti svoje navike. Ali ne i - ono što jesu duboko u sebi. - Jack mi je počeo trljati leđa i
ramena te mi je stisnuo bolne vratne mišiće. Tiho sam za-stenjala zbog prekrasnog pritiska njegovih prstiju. - Vraški se nadam da će Tara uspjeti riješiti svoje probleme i postati napola pristojan roditelj i tebe pustiti na miru. No prokleto bih se iznenadio da se to dogodi. Mislim da je ova situacija trajnija nego što si želiš priznati. Ti si nova majka, bez obzi¬ru na to jesi li imala priliku pripremiti se za to ili ne. Izgorit ćeš ako ne poradiš na sebi. Moraš spavati kada beba spava. Moraš naći nekoga da se brine o bebi preko dana, dadilju ili nekoga kome možeš odnijeti dijete na čuvanje.
- Neću ovdje biti tako dugo. Tara će doći po njega, a onda ću se vratiti u Austin.
- Čemu ćeš se vratiti? Tipu koji te iznevjeri kada ga tre-baš? Što Dane sada radi, a da je važnije od toga da ti po-mogne? Bori se za prava ugroženih paprati?
Ukočila sam se i maknula od njega, razdražljivost me trgnula iz pospanosti. - Nemaš pravo osuđivati ni Danea ni našu vezu.
Jack se podsmjehnuo. - Taj loš izgovor za vezu ne drži vodu od onog trenutka kada ti je Dane rekao da ne dovodiš bebu u Austin. Znaš li što je trebao reći?... - Kvragu, Ella, dovedi ga, bit ću uz tebe bez obzira na to što učiniš.
Takva se sranja događaju. Snaći ćemo se. Dolazi kući i upadaj u krevet.
- Nema šanse da bi Dane mogao izaći na kraj s ovime i sa svojom tvrtkom, i nemaš pojma koliko slučajeva ima, kolikim ljudima pomaže...
- Njegova ženska bi mu trebala biti na prvom mjestu.
- Poštedi me tih fraza. I prestani upućivati niske udarce na račun Danea. Kada si ti ženu stavio na prvo mjesto?
- Sada ću tebe staviti na prvo mjesto, draga.
Ta izjava mogla se shvatiti na nekoliko različitih načina, ali sjaj u njegovim očima dao mu je zločesto značenje. Misli su mi se izgubile, a srce mi je poludjelo. Nije bilo pošteno da mi se nabacuje dok sam iscrpljena. No na listi priorite¬ta Jacka Travisa, poštenje je bilo na mnogo nižem mjestu nego seks. A mi smo se vrtjeli oko seksa. Od samog počet-ka. Ni on ni ja nismo ga mogli zanemariti.
Pobjegla sam iza stolića kao bijesna djevica u nekoj vik-torijanskoj melodrami. - Jack, ovo nije pravi trenutak. Stvarno sam umorna i ne razmišljam normalno.
- Baš zato je ovo pravi trenutak. Da si odmorna i trije-zna, bilo bi puno teže raspravljati s tobom.
- Ništa ne radim nepromišljeno, Jack - prekinula sam i brzo udahnula kada je on prešao prostor koji nas je dijelio i zgrabio me za zglob. - Pusti me. - U mojem glasu uopće nije bilo jačine.
- S koliko si muškaraca spavala, Ella? - nježno je upitao i izveo me iz prostora iza stolića.
- Mislim da si ljudi ne bi trebali govoriti brojeve.Ustvari, jednom sam napisala kolumnu...
- S jednim, dvojicom? - prekinuo me, ponovno me pri-vukavši bliže.
Drhtala sam. - S jednim i pol.
Na usnama mu se pojavio osmijeh. - Kako se možeš seksati s pola muškarca?
- Hodali smo u srednjoj školi. Eksperimentirali smo. Ja sam se pripremala da to napravimo do kraja, ali prije nego što se to dogodilo, jednog sam dana došla iz škole i našla ga u krevetu sa svojom majkom.
Jack je ispustio zvuk pun suosjećanja te me privio bliže
sebi, tako me pažljivo i zaštitnički zagrlio da nisam imala nikakve šanse tome odoljeti. - Sada sam to prebolila - dodala sam. - Dobro. -1 dalje me držao. - S Daneom je seks uvijek bio odličan. Nikada nisam morala tražiti nešto drugo.
- U redu.
- Ustvari i nemam preveliku potrebu za tim. - Naravno. - Stegnuo je ruke oko mene dok nisam imala
izbora osim nasloniti glavu na njegovo rame. Polako sam se opustila. U sobi je bilo tako tiho, nije se čulo ništa osim njegovog disanja, i mojeg, i zujanja klima-uređaja. Dragii Bože, kako je fino mirisao.
Nisam ništa htjela imati s ovim. Kao da sam bila za-točena u vlaku smrti i čekala da vožnja počne i da će biti grozna. Vrtoglavi padovi. Slobodni pad od kojeg ti nasta-
ne hematom.. - Jesi li se ikada pitala kako bi ti bilo s nekim drugim? - nježno je upitao Jack. - Nisam. Osjetila sam kako je ustima okrznuo moju kosu. -Nikada se nisi našla u spontanom trenutku i rekla: »Ma, kvragu« i učinila to?
- Ja nemam spontane trenutke.
- Evo jednoga, Ella. - Jackove usne pronašle su moje i bile uporne dok sam ih ja pokušavala izbjeći. Ruku je sta¬vio na stražnji dio mojega vrata, a prsti su mu bili snažni. Tijelom mi je prostrujao šok, od kojeg mi je srce počelo tu¬ći brzo i mahnito. Neprestano me ljubio, bili su to dugač¬ki, nepristojni poljupci, skliski i uzavreli. Uzdahnula sam zbog trenja s njegovom obrijanom bradom i obrazima, zbog upornog istraživanja njegovog jezika.
Žmireći sam posegnula za njegovim zglobovima, jedan mi je bio na vratu, drugi na boku te sam ih čvrsto uhvatila zabivši nokte u napete mišiće. Nisam znala želim li maknuti njegove ruke ili ih još približiti. Stalno me ljubio, grubim, stručnim pokretima. Pustila sam mu zglobove i počela dira-ti uzbudljivo prostranstvo njegovog tijela. Nikada se nisam našla u tako čisto fizičkom prostoru, ne misleći na ništa, nesvjesna ičega. Svjesna samo potrebe. Požude.
Jedna mu je ruka skliznula na moju stražnjicu i gur-nula me tako da osjetim jačinu, ukrućenost njegove erek-cije te sam dahtala, savijala se u očajnom pokušaju da ostanem u tom položaju. Poljupci su mu postali nježniji, ustima je upijao zvukove koji su dolazili iz mojega grla Napinjala sam se, uzbuđenje me preplavilo, a on me sti-skao u jednoličnom ritmu. Ništa nikada nije bilo toliko ukusno kao njegova usta, njegovo tijelo, ruke koje su me
privlačile njemu dok nam se kukovi nisu trljali u lijenom
pulsirajućem ritmu.
Napetost je dosegla vrhunac koji je obećavao osloba-đanje... jake, nekontrolirane, uzavrele grčeve od kojih ću umrijeti od sramote. A sve to od poljupca i zagrljaja u odjeći. Neće se dogoditi, panično sam pomislila, i udaljila usta od njegovih.
- Čekaj - jedva sam rekla, dok su mi prsti nemoćno bili zapleteni u njegovoj majici. Cijelo mi je tijelo pulsiralo. Usta kao da su mi bila natečena. - Moram prestati.
Jack me pogledao, spuštenih kapaka, a obrazi i nos bili su mu jarko obojeni. - Još ne - promuklo je rekao. - Najbolji dio tek dolazi. - Prije nego što sam se uspjela oglasiti, po¬novno se sagnuo da me poljubi. Ovoga puta u ritmu je bilo namjere, besramne nemilosrdne namjere. Gurao me, nadra-živao me, pustio da se moje migoljavo tijelo namjesti kako mu paše.
Okus, pokret, uzavrelo milovanje u ritmu, sve je to mo-ja goruća osjetila vodilo u jednom smjeru. Grčevito sam se trznula i zastenjala. Nalet je bio tako snažan da nisam mo¬gla podnijeti brzinu otkucaja srca. Tresla sam se i pogrbila i rukama stisnula njegovu majicu. A Jack je produžio užitak održavajući polagani klizeći ritam, znajući točno što radi. Kada su zadnji trzajevi napustili moje tijelo i raspršili se u uzavrelom sjaju, ja sam se počela žaliti objesivši se oko nje-ga. - Oh, ne. O, Bože. Nisi to trebao napraviti.
Jack me uštipnuo za bradu, za grimizan obraz i za njež-nu kožu na vratu. - U redu je - šapnuo je. - Sve je u redu.
Oboje smo ušutjeli, čekajući da dođem do daha. Kako smo bili privijeni jedno uz drugo, nisam mogla ne primijetiti da je još uvijek uzbuđen. Kakav je bio seksualni protokol u ovom slučaju? Morala sam uzvratiti, zar ne? -
Pretpostavljam -zamucala sam nakon dugačke tišine – da bih ja sad za tebe trebala napraviti nešto.
Jackove tamne oči sjajile su se koliko mu je bilo zabav¬no. - U redu je. Ja častim.
- To nije pošteno prema tebi.
- Odmori se. Poslije mi možeš reći što je na jelovniku. Nesigurno sam ga pogledala, pitajući se što očekuje od mene. Imala sam normalni, zdravi seksualni odnos s Daneom, no nikada nismo zalutali u egzotične vode. - Moj jelovnik je prilično ograničen.
- S obzirom na to koliko mi se svidjelo predjelo, ne bih se žalio. - Jack me oprezno pustio, držeći ruku na mom ramenu kada sam se zaljuljala. - Hoćeš da te odnesem u krevet? - Rekao je zadirkujućim, ali nježnim tonom. - Da te ušuškam?
Odmahnula sam glavom.
- Hajde onda - promrmljao je Jack. Osjetila sam kako me tapše po guzici.
I otišao je iz stana dok sam ja gledala za njim, osjećaju¬ći se omamljeno i ushićeno i strašno krivo. Ugrizla sam se za usnicu da ga ne pozovem natrag.
Provjerila sam Lukea, koji je čvrsto spavao, a onda sam otišla u spavaću sobu i uvukla se pod pokrivač. Dok sam ležala u tami, moja poražena savjest izašla je iz rova i ma¬hala bijelom zastavicom.
Shvatila sam da Dane i ja nismo razgovarali prošlu noć, kao ni ovu. Poznati obrazac mojeg života blijedio je kao privremena tetovaža.
U nevolji sam, Dane. Mislim da ću napraviti strašnu pogrešku. Mislim da to ne mogu zaustaviti.
Mislim da ću zastraniti.
Daj da dođem kući.
Da nisam bila tako iscrpljena, nazvala bih Danea. Ali znala sam da neću zvučati suvislo. I nekim tvrdoglavim, ranjenim dijelom srca, željela sam da Dane nazove mene.
Ali telefon se nije oglasio. I ja sam zaspala, a Dane nije bio u mojim snovima
[/right]
Da sam razmišljala razumno, nikada to ne bih dopustila. Jackova usta lagano su okrznula moja prije nego što su ih nježno pritisnula. Pomicala sam se uz njegovo nepopusti-ljivo, teško tijelo, dok nisam našla savršeno, neočekivano mjesto zbog kojeg sam osjetila kako mi tijelom struji topli¬na. Koljena su mi klecala, no to nije bilo važno jer me tako čvrsto držao. Rukom mi je jako nježno dodirnuo vilicu.
Svaki put kada sam pokušala prestati s poljupcem, on je pritisnuo još jače, mameći me da mi usta ostanu otvorena, te me polagano ljubio. To je bilo toliko drukčije od onoga na što sam navikla, kao da je bilo nešto drugo, a ne ljublje¬nje. Shvatila sam da su moji poljupci s Daneom poprimili neki oblik stavljanja interpunkcijskih znakova, navodnika, ili užurbane crte na kraj razgovora. Ovo je bilo nježnije, strastvenije i upornije. Divlji, svježi, siloviti poljupci, koji su me obarali s nogu. Pipala sam Jackova ramena, a prsti su mi obujmili njegov čvrsti zatiljak.
Brzo je udahnuo i spustio ruke, koje su kliznule na donji dio moje pidžame te mi je dodirivao kukove. Taj neobuzdan pritisak bio je zapanjujući, uzbuđujući. Bio je nevjerojatno utegnut. Na svim dijelovima. Imao je kontrolu, bio je be-skrajno snažniji, i htio je da budem svjesna toga.
Ljubio me dok mi osjetila nisu krenula u nepoznatom smjeru kojim ja nisam mogla poći. Kada sam osjetila bol u donjem dijelu tijela, napokon sam shvatila da ako budem spavala s ovim muškarcem, on će sve uzeti. Sva obrana ko¬ju sam sagradila bit će uništena.
Drhtajući, odgurnula sam ga i uspjela okrenuti glavu to-liko da uhvatim zrak: - Ne mogu. Ne. Dosta je, Jack.
Odmah je prestao. Ali držao me uza sebe, a utegnuta prsa brzo su mu se podizala i spuštala.
Nisam ga mogla pogledati. Promuklim sam glasom re¬kla: - To se nije smjelo dogoditi.
- Želim to od prvog trena kada sam te ugledao. -Stegnuo je ruke i sagnuo se toliko da stavi usta na moje uho. Nježno je šapnuo: - I ti si to željela.
- Nisam. I ne želim.
- Moraš se malo zabaviti, Ella.
Sumnjičavo sam se nasmijala. - Vjeruj mi, ne moram se zabaviti, moram... - Zadihano sam prekinula kada mi je uzeo kukove i privukao ih prema svojim kukovima. Taj osjećaj bio je više nego što su moja zbunjena osjetila mogla podnijeti. Na vlastitu sramotu, priljubila sam se uz njega prije nego što sam se mogla spriječiti, uzbuđenje i nagon pobijedili su razum.
Osjetivši povratnu reakciju, Jack se nasmijao držeći usta na mojem rumenom obrazu. - Trebala bi pristati. Bio bih dobar za tebe.
- Tako si pun sebe... i ne bi bio dobar za mene, ti i tvo¬ji odresci i električni alati i libido... sigurno si član udru¬ge koja podržava nošenje oružja. Priznaj da jesi. - Nisam mogla ušutjeti. Previše sam pričala, prebrzo sam disala i skakutala kao igračka na navijanje koja je navijena na maksimum.
Jack je ututkao nos na osjetljivo mjesto iza mojeg uha. - Zašto je to važno?
- To znači da? Sigurno. O Bože. Važno je zato što -prestani. Važno je zato što bih spavala samo s muškar¬cem koji poštuje mene i moje stavove. Moje... - Prekinula sam ispustivši neartikulirani zvuk dok mi je lagano gric¬kao kožu.
- Poštujem te - promrmljao je. -1 tvoje stavove. Smatram te ravnopravnom. Poštujem tvoju pamet, i sve one dugač¬ke riječi koje voliš izgovarati. Ali isto tako želim ti strga¬ti odjeću i seksati te dok ne počneš vrištati i vikati i dok ne vidiš zvijezde. - Usne je lagano vukao po mojem grlu. Nemoćno sam se trgnula, mišići su mi poskočili od za¬dovoljstva, a rukama mi je zgrabio kukove i držao me na mjestu. - Dobro ćeš se zabaviti sa mnom, Ella. Počet će¬mo sa žestokim seksom. Nakon kojeg nećeš znati ni ka¬ko se zoveš.
- S Daneom sam već četiri godine - uspjela sam reći. - On me razumije na način na koji me ti ne možeš razu-mjeti.
- Istražit ću te.
Kao da se nešto u meni počelo razjašnjavati, cijelo mi je tijelo preplavila slabost. Zažmirila sam i potisnula suze. -Kada si mi ponudio stan - rekla sam slabašno - dao si mi do znanja da nemaš nekih skrivenih motiva. Ne sviđa mi se ovaj položaj u koji si me doveo, Jack.
Podigao je glavu i usnama mi okrznuo vrh nosa. - A koji bi ti se položaj više sviđao?
Oči su mi se razrogačile. Nekako sam mu uspjela izmaći. U polusjedećem položaju naslonila sam se na sofu i drhta vim prstom pokazala prema vratima: - Odlazi, Jack.
Jack je izgledao strašno seksi, razbarušen i uzbuđen. -Izbacuješ me?
Ni sama nisam mogla vjerovati. - Izbacujem te. - Otišla sam po naočale i nespretno ih stavila na oči.
Usta su mu se smrknula. - Moramo razgovarati o pu¬no toga.
- Znam. Ali ako ti dopustim da ostaneš, mislim da baš i ne bismo razgovarali.
- A što ako obećam da te neću ni pipnuti?
Pogledi su nam se susreli, a cijela soba kao da je bila is¬punjena uzavrelom vrućinom. - Lagao bi - rekla sam.
Jack je protrljao zatiljak i namrštio se. - U pravu si.
Kimnula sam u smjeru vrata. - Molim te, idi.
Nije se pomaknuo. - Kada se opet možemo vidjeti? Sutra navečer?
- Imam posla.
- Preksutra?
- Ne znam. Imam puno obveza.
- Kvragu, Ella. - Otišao je do vrata. - Možeš to sada odgađati, ali jednom ćeš se morati suočiti s tim.
- Ja sam strastveni pobornik odgađanja - rekla sam. -Ustvari, čak odgađam odgađanje.
Ljutito me pogledao i otišao, noseći praznu kutiju od krevetića.
Polagano sam raščistila nered u kuhinji i obrisala radnu površinu te sam pripremila bočice za Lukea. Kriomice sam pogledala u telefon - bilo je vrijeme za moj večernji razgo¬vor s Daneom - ali telefon se nije oglašavao. Jesam li mu bila obvezna reći što se dogodilo između mene i Jacka?... Je li otvorena veza dopuštala tajne? A i da priznam Daneu privlačnost koju osjećam prema Jacku Travisu, što bi do¬bro proizašlo iz toga?
Razmislivši o tome, zaključila sam da bi jedini razlog zbog kojeg bi trebala reći Daneu za poljubac bio da on vo¬di nečemu. Da započinjem nešto s Jackom. A to nije bio slučaj. Poljubac je bio beznačajan. Dakle, najbolja opcija - da ne kažem najlakša - bila je pretvarati se da do njega nije ni došlo.
I odgađati razgovor o tome dok se sve to ne zaboravi.
Sutradan sam nazvala sestru. Bila sam uzrujana, ali ne pretjerano iznenađena što je Tara odugovlačila s davanjem odobrenja da razgovaram s doktoricom Jaslow.
- Znaš da neću napraviti ništa što nije za tvoje dobro -rekla sam joj. - Želim pomoći.
- Snalazim se i sama. Možeš poslije razgovarati s mojom doktoricom. Možda. Ali to mi sada ne treba. - U Tarinu glasu čula se krhkost uz obrambeni ton koji sam jako do¬bro poznavala. Ja sam to osjećala, proživljala sam to pri-bližno godinu dana nakon što sam počela ići na terapiju. Kada shvatiš da imaš pravo na privatnost, mahnito bra¬niš to pravo. Naravno, Tara nije htjela da se ja miješam. S druge strane, morala sam znati što se događa.
- Možeš li mi barem kratko ispričati što radiš?
Tara je odgovorila nakon zamorne tišine. - Počela sam uzimati antidepresive.
- Dobro - rekla sam. - Osjetiš li razliku?
- Ne bi trebali djelovati u prvih nekoliko tjedana, ali mislim da mi već pomažu. I puno razgovaram s doktoricom Jaslow. Kaže da sigurno nismo odgajane na norma¬lan i zdrav način. A kada ti je vlastita majka luda i kada te zanemaruje i natječe se s tobom, moraš shvatiti kako ti je to naškodilo dok si bio dijete i onda moraš poraditi na tome da to popraviš. Ili...
- Ili ćemo ponoviti njezine greške - nježno sam rekla.
- Da. Tako da doktorica Jaslow i ja razgovaramo o ne¬kim stvarima koje su me oduvijek mučile.
-Kao...
- Kao ono kako je mama uvijek govorila da sam ja li¬jepa, a ti pametna... a to je bilo pogrešno. Zbog toga sam mislila da sam glupa i da se ne mogu opametiti. A zbog toga sam napravila puno glupih pogrešaka.
- Znam, dušo.
- Možda nikada neću biti neurokirurg, ali pametnija sam nego što mama misli.
- Ona ne pozna ni tebe ni mene, Tara.
- Želim se suočiti s mamom, pokušati ju natjerati da shvati što nam je učinila. Ali doktorica Jaslow kaže da ma¬ma to vjerojatno nikada neće shvatiti. Mogla bih objaš¬njavati i objašnjavati, ali mama bi to porekla ili bi rekla da se ne sjeća.
- Slažem se. Ti i ja samo možemo poraditi na našim problemima.
- Ja to radim. Doznajem puno toga što nisam znala. Oporavljam se.
- Dobro. Jer Lukeu nedostaje mamica.
Tara je odgovorila sramežljivo i čeznutljivo, što me dirnulo. - Misliš da je stvarno tako? Tako je kratko bio uz mene, ne znam hoće li me se sjećati.
- Nosila si ga devet mjeseci, Tara. Poznaje tvoj glas. Otkucaje tvoga srca.
- Spava li po noći?
- Da barem - žalosno sam rekla. - Većinu noći budi se najmanje tri puta. Navikavam se - počela sam spavati tako lagano da se probudim onog trena kada ispusti ne¬ki zvuk.
- Možda je i bolje da je s tobom. Nikada se nisam mo¬gla brzo probuditi.
Zahihotala sam. - Brzo on postane glasan. Vjeruj mi, isko¬čila bi iz kreveta kao kruh iz tostera. Zastavši, oprezno sam upitala: - Misliš li da će ga Mark jednom htjeti viđati?
Topla komunikacija naglo je prestala. Tarin glas postao je jednoličan i hladan. - Mark nije otac. Rekla sam ti, ne¬ma oca. Luke je samo moje dijete.
- Ne vjerujem da je Lukea donijela roda, Tara. Mislim, netko je morao sudjelovati. I tko god da je to bio, dužan ti je pomoći, a što je još važnije, dužan je pomoći Lukeu.
- To je moja stvar.
Bilo je teško suzdržati se od naglašavanja da je to djelo¬mično i moja stvar budući da su me uposlili da brinem o Lukeu o vlastitom trošku. - Ima još puno praktičnih stva¬ri o kojima nismo razgovarale, Tara. Ako ti Lukeov otac pomaže, ako je obećao... ta obećanja moraju se ozakoniti. A jednog dana Luke će htjeti saznati...
- Ne sada, Ella. Moram ići. Kasnim na vježbanje.
- Ali samo mi...
- Bok. - Iz telefona se više ništa nije čulo.
Bijesna i zabrinuta, otišla sam do hrpe računa i kataloga na šanku te sam pronašla papirić s brojem Družbe vječne istine, koji mi je dao Jack.
Pitala sam se što sam dužna napraviti. Bilo mi je jasno da Tara trenutačno ne može odlučivati o budućnosti. Bila je ranjiva, a Mark Gottler vjerojatno ju je prevario rekavši da će se brinuti o njoj, da će se beskonačno brinuti o njoj i o djetetu. Možda ju je nasamario i iskoristio, misleći da neće biti posljedica jer gotovo da nije imala obitelj.
Ali imala je mene.
Dvanaesto poglavlje
Sljedeća dva dana zvala sam Družbu vječne istine, po¬kušavajući zakazati sastanak s Markom Gottlerom. No umjesto sastanka, dobila sam izbjegavanje, šutnju i neu¬vjerljive isprike.
Ništa nisam mogla učiniti. Znala sam da sama neću mo¬ći dogovoriti sastanak s Gottlerom. Bio je na vrhu crkvene ljestvice, zaštićen i osiguran od običnih smrtnika.
Kada sam rekla Daneu kakav problem imam, rekao je da možda ima vezu koja bi mi mogla pomoći. Crkva je ima-la široku mrežu dobrotvornih udruga, a neki njegov stari prijatelj imao je nešto s ogrankom Vječne istine u Srednjoj Americi. No, nažalost, taj je pokušaj propao te sam ponov¬no bila na početku.
- Trebala bi pitati Jacka - rekla je Haven u petak na¬kon posla. - On je jako dobar u takvim situacijama. Sve poznaje. Nije sramežljiv pitati da mu se uzvrati usluga. A ako se ne varam, mislim da tvrtka ima nekoliko ugovora s tom crkvom.
Pili smo piće u stanu u kojem je živjela sa zaručnikom, Hardyjem Catesom. Haven je u bokalu napravila bijelu san-griju, pomiješavši rizling s komadima breskve, naranče i manga, te s popriličnom dozom rakije od breskve.
Četverosobni stan imao je stakleni zid od prozora koji je gledao na Houston. Bio je uređen u profinjenim prirod¬nim bojama, s velikim namještajem prekrivenim raskošnim materijalima i mekanom kožom.
Takve sam stanove viđala samo u serijama i filmovi¬ma. Bila sam nepovjerljiva prema zadovoljstvu koje sam osjećala u takvom prekrasnom okruženju. Nije se radilo o predrasudama ili zavisti. Radilo se o tome da sam shvati¬la koliko je moj život prolazan na ovome svijetu i nisam se željela naviknuti na njega. Iako se nikada nisam smatrala ambicioznom osobom, otkrivala sam strašnu privlačnost luksuza. U sebi sam se nasmijala pomislivši koliko mi ju Dane potreban da mi ispravi prioritete.
Luke je na trbuhu ležao na deki na podu. Zadivljeno sam gledala kada je nakratko podigao glavu. Bio je sve ja či, usredotočeniji na okolinu. Kao da se svaki dan malo po malo mijenjao. Znala sam da ne radi nešto što milijuni beba nisu već napravile, da bi većina ljudi rekla da je običan... ali meni je bio nevjerojatan. Toliko toga sam željela za nje¬ga. Željela sam da Luke ima sve najbolje što može dobiti, a umjesto toga dobivao je manje od prosječnog.
Nije imao obitelj, nije imao dom, čak još nije imao ni majku.
Tapšući ga po guzi zamotanoj u pelenu, razmišljala sam o tome što je Haven upravo rekla za Jacka. - Znam da bi mogao pomoći - rekla sam. - Ali radije bih do toga doš-la nekim drugim putem. Jack je već puno učinio za mene i Lukea.
Haven je donijela svoju čašu sangrije i sjela na pod pokraj nas. - Sigurno ne bi imao ništa protiv. Sviđaš mu se, Ella.
- Njemu se sviđaju sve žene.
Haven se ironično nasmiješila. - To ne mogu ospori¬ti. Ali ti si drukčija od onih rodeo zečica s kojima sam ga obično viđala.
Odmah sam ju pogledala i otvorila usta da se usproti¬vim.
- Oh, znam da ti nisi s njim - rekla je. - Ali očito je da postoji zanimanje. Barem s njegove strane.
- Stvarno? - Pokušavala sam održati boju glasa i izraz lica neutralnima. - Nisam to skužila. Mislim, Jack je bio stvarno ljubazan što mi je pomogao da se ovdje smjestim... ali sigurno shvaća da ću se vratiti Daneu, i da nisam slo¬bodna i... što je to rodeo zečica?
Nasmijala se. - To je bio naziv za djevojke koje su se mo¬tale oko rodeo kauboja kako bi se spetljale s njima. Sada Označava bilo koju sponzorušu iz Teksasa koja traži svog sponzora.
- Ja nisam sponzoruša.
- Nisi, ti im daješ savjete u svojoj kolumni. Kažeš im da se same uzdržavaju i da si poslože prioritete.
- Svi bi trebali slušati mene - rekla sam, a Haven se na-smijala podižući čašu.
Nazdravile smo, te sam otpila gutljaj. - Popij koliko želiš - rekla je Haven. - Hardy to neće ni pipnuti. Kaže da će voćno piće popiti samo na tropskoj plaži dok nas ne gleda nitko poznat.
- Što je s tim dečkima iz Houstona? - zbunjeno sam upitala.
Haven se nasmijala. - Ne znam. Jedna stara prijateljica s fakuleta, koja je iz Massachusettsa, nedavno me posje-tila i klela se da su muškarci ovdje podvrsta. - Svidjeli su joj se?
- O, da. Njezina jedina pritužba bila je ta da ne pričaju puno za njezin ukus.
- Sigurno nije pokrenula prave teme - rekla sam, a Haven je zahihotala.
- Pričaj mi. Prošli tjedan morala sam slušati kako Hardy i Jack raspravljaju o načinima na koje se može nešto zapa¬liti bez šibica. Došli su do sedam.
- Osam - s ulaza se začuo dubok glas, a ja sam se okre¬nula i ugledala muškarca kako ulazi u stan. Hardy Cates bio je vitke, mišićave grade kakva priliči jednom naftašu, imao je višak seksipila i najplavije oči koje sam ikada vi¬djela. Kosa mu nije bila crna poput Jackove, nego raskoš¬no smeđa. Nakon što je odložio nabreklu kožnu aktovku, prišao je Haven. - Sjetili smo se - sažeto je nastavio - da dno limenke od coca cole možeš namazati pastom za zube i pomoću odbljeska zapaliti kresivo.
- Onda osam - rekla je Haven smijući se, te je podigla glavu kada se on sagnuo da je poljubi. Kada je on podigao glavu, rekla je: - Hardy, ovo je Ella. Žena koja odsjeda u mojem stanu.
Hardy se sagnuo i pružio mi ruku. - Drago mi je, Ella. -Nasmiješio se od uha do uha kada je vidio Lukea. - Koliko je star?
- Oko tri tjedna.
Blagonaklono je pogledao bebu. - Dobro izgleda. -Otpustivši kravatu, Hardy je pogledao u bokal s blijedom tekućinom koji je stajao na stoliću. - Što to pijete?
- Sangriju. - Haven se nasmiješila zbog njegovog izraza lica. - Ima piva u hladnjaku.
- Hvala, ali večeras mi treba nešto jače.
Haven je zabrinuto gledala kako joj zaručnik odlazi u kuhinju. Iako se Hardy činio opušten, Haven je sigurno bila dobro upoznata s njegovim različitim raspoloženjima, jer joj se čelo naboralo. Ustala se i otišla k njemu. - Što je bilo? - pitala ga je dok si je točio Jack Daniel's.
Hardy je uzdahnuo. - Posvađao sam se s Royem danas.
- Pogledavši u mene, objasnio je: - Moj partner. - Vratio je pozornost na Haven.
- Analizirao je uzorke iz starog izvora i misli da ćemo naići na bogati izvor ako nastavimo bušiti. Ali otisci na uzorcima - tako se mjeri kvaliteta nafte - pokazuju da čak i ako nađemo rezervoar, neće biti vrijedan truda.
- A Roy se ne slaže? - upitala je Haven.
Hardy je odmahnuo glavom. - Bori se za proračun. Ali rekao sam mu da će nam od proračuna ostati golo govno dok... - Zastao je i ponizno me pogledao. - Oprosti, Ella. Malo prostije govorim kada se družim s terenašima.
- Nema problema - rekla sam.
Haven mu je nježno pomilovala ruku nakon što je iska-pio piće. - Roy se ne bi trebao svađati s tobom - promr-mljala je. - Tvoj predosjećaj za pronalaženje nafte gotovo da je legendaran.
Odloživši čašu, Hardy joj se nemoćno nasmiješio. - Kako kaže Roy, takav mi je i ego. - Roy nema pojma. - Približila mu se. - Da te zagrlim? Nagnula sam se nad Lukea i igrala se s njim, pokušava¬jući ignorirati intiman trenutak.
Čula sam Hardyja kako mrmlja nešto u smislu da će ga poslije snaći ono što ga ide, a onda je uslijedila potpuna tišina. Pogledala sam ih i vidjela kako saginje glavu da ju poljubi. Brzo sam vratila pozornost na bebu. Trebali bi biti sami, pomislila sam.
Kada su došli u dnevni boravak, ja sam počela pakirati torbu za pelene. - Vrijeme je da idemo - veselo sam rekla.
- Haven, to je bila najbolja sangria koju sam ikada...
- Ma, ostanite na večeri - izjavila je. - Već sam napravila puno pileće escabecbe - to je hladna mediteranska salata. I jest ćemo tapas i masline i sir manchego.
- Odlično kuha - rekao je Hardy, zagrlio ju i privukao k sebi. - Ostani, Ella, ili ću morati piti tu prokletu sangriju s njom.
Sumnjičavo sam ih pogledala. - Jeste sigurni da ne že¬lite malo biti sami?
- Ne bismo bili sami ni da ti odeš - rekao je Hardy. -Jack dolazi.
- Stvarno? - Haven i ja smo upitale istovremeno. Osjetila sam kako mi napetost struji tijelom.
- Da, vidio sam ga u predvorju i pozvao ga na pivo. Jako je dobro raspoložen. Imao je sastanak s odvjetnikom spe¬cijaliziranim za zoniranje, razgovarali su o obnovi nekretnina u Ulici McKinney.
- Mogu izbjeći ograničenja? - upitala je Haven.
- Odvjetnik kaže da mogu.
- Rekla sam Jacku da se ne brine. Zoniranje Houstona je mit. To se nikada neće dogoditi. - Haven me ohrabrujuće pogledala. - Ovo će super ispasti, Ella. Možeš pitati Jacku da ti pomogne da upadneš u Vječnu istinu.
- Želiš da Jack ide u crkvu? - zbunjeno je pitao Hardy.
- Dušo, pogodio bi ga grom čim bi ušao unutra.
Haven mu se nasmijala. - U usporedbi s tobom, Jack je svetac.
- Budući da ti je on stariji brat - nježno joj je rekao - pu¬stit ću te da živiš u iluzijama.
Oglasilo se zvono, a Haven je otišla otvoriti. Uznemirila sam se zato što mi je srce počelo ubrzano kucati. Taj po¬ljubac ništa nije značio, rekla sam si. Ono što sam osjećala kada su nam tijela bila naslonjena jedno na drugo, nije ništa značilo. Njegov slatki, intimni okus, vrućina...
- Hej, šefe. - Haven je stala na prste i zagrlila Jacka.
- Zoveš me »šefe« samo kada nešto trebaš - rekao je Jack dok je išao za njom u stan. Stao je kada me vidio, izraz lica bio mu je tajanstven. Sigurno se presvukao nakon posla, jer je nosio izlizane traperice i čistu majicu koja kao da je isijavala bijelu boju na njegovoj tamnoj puti. Uznemirila me reakcija moga tijela koju nisam mogla kontrolirati. Posjedovao je neodoljivu dozu vitalnosti, samopouzdanja, muževnosti, koji kao da su bili pomiješani u savršeni kok¬tel. - Bok, Ella - promrmljao je i kratko kimnuo.
- Bok - nemoćno sam rekla.
- Ti i Ella ostat ćete na večeri - obavijestila ga je Haven.
Oprezno je pogledao u nju, a onda u mene. - Stvarno?
Kimnula sam i posegnula za sangrijom te mi je nekim čudom uspjelo da ju ne srušim.
Spustivši se na pod pokraj mene, Jack je uzeo Lukea i sta¬vio ga na prsa. - Bok, mali. - Beba ga je pozorno gledala, a Jack se igrao s njegovom rukicom. - Kakav je krevetić? -upitao me Jack, i dalje usredotočen na Lukea.
- Odličan je. Vrlo čvrst.
Tada su nam se pogledi susreli. Sjedili smo vrlo blizu jed¬no drugome. Šarenice su mu bile nevjerojatno jasne i sme-đe, poput nekog egzotičnog začina otopljenog u konjaku. Potreban ti je izazov, rekao mi je, a ja sam to vidjela u njegovom pogledu, kao i obećanje da ne samo da ću izgubiti, nego ću i uživati.
- Ella ima problem, a mi se nadamo da ga ti možeš rije¬šiti - rekla je Haven iz kuhinje dok je otvarala hladnjak.
Jack je mirno gledao u mene, dok mu se ugao usana uvio prema gore. - Koji je tvoj problem, Ella?
- Hoćeš pivo, Jack? - čuo se Hardyjev glas.
- Hoću - odgovorio je Jack. - S kriškom limete ako imaš.
- Pokušavam dogovoriti sastanak s Markom Gottlerom - rekla sam Jacku. - Kako bih razgovarala s njim o sestri.
Izraz lica postao mu je nježniji. - Je li ona dobro?
-Je, mislim. Ali mislim da ne čini ništa kako bi zaštitila sebe ili Lukea. Moram se sastati s Gottlerom i pritisnuti ga da mi kaže neke stvari. Neće platiti Tarin račun za kliniku i obrisati ruke i misliti da je gotov s time. Morat će postu¬piti ispravno prema Tari i Lukeu.
Jack je stavio Lukea natrag na deku te je uzeo malog pli-šanog zeku i igrao se s njim iznad Lukeove glave, a Luke je počeo mahati nogama od sreće. - Znači želiš da te ja tamo ubacim - rekao je.
- Da. Moram vidjeti Gottlera nasamo.
- Mogu ti srediti sastanak, ali jedini način kako da ta- mo dođeš je uz štelu.
Bijesno sam ga pogledala, u nevjerici da mi je to predlo-žio u prisustvu njegove sestre. - Ako misliš da ću spavati s tobom samo zato da se sastanem s Gottlerom...
- Rekao sam uz štelu, Ella. Ne uz ševu.
- Oh - rekla sam pokorno. - Misliš uz nekoga?
Jack je kimnuo, izgledao je zajedljivo. - Naći ću neki ra-zlog da dogovorim sastanak s njim, pa ću te povesti sa so¬bom. Seks nije uvjet. Iako, ako se osjećaš zahvalno...
- Toliko zahvalna nisam. - Ali nisam mogla suzdrža¬ti smiješak, jer nikada nisam upoznala muškarca koji je zračio takvom neobuzdanom seksualnošću držeći pliša-nog zeku.
Jack je pratio moj pogled na igračku u njegovoj ruci. -Što mu to kupuješ? Ovo nije za dečke.
-Njemu se sviđa - usprotivila sam se. - Sto fali zečevima?
Haven je sjela na obližnji otoman i nemoćno se nasmi¬ješila. - Naš brat Gage je isti - rekla mi je. - Ima točno određeno što je prikladno za dečke. Iako mislim da mu ze¬ko ne bi smetao, Jack.
- Ima mašnu na repu - Jack je mrzovoljno primijetio. Ali iskoristio je igračku - skakao je njome po Lukeovim prsima i onda mu se obrušio na lice.
Haven i ja smo se smijale na Lukeov očaran izraz lica. -Muškarci i žene tako se različito odnose prema djeci – rekla je Haven. - Gage se puno grublje igra s Matthewom, baca ga u zrak, iznenađuje ga, a beba to obožava. Vjerujem da je zato dobro imati oba... - Prekinula je i brzo pocrvenjela, prekasno se sjetivši da Luke nema oca. - Oprosti, Ella.
- U redu je - rekla sam istog trena. - Očito će Lukeu ne¬ko vrijeme nedostajati muški utjecaj. Ali nadam se da će
sestra jednom upoznati nekog dobrog muškarca pa možda Luke bude imao očuha.
- Bit će on dobro - rekao je Jack, još uvijek držeći zeku dok ga je Luke hvatao za uho. - Bog zna da našeg tate gotovo nikad nije bilo. A kada je i bio doma, jedva smo čekali da ga se riješimo. Većinu smo vremena odrastali bez oca.
- A pogledaj kakvi smo ispali - rekla je Haven. Ona i Jack su se pogledali i prasnuli u smijeh kao da je to neka besmislica.
Opušteno smo večerali i svatko je naizmjence držao Lukea. Haven je stalno točila sangriju, a ja sam pila dok mi se nije počelo fino vrtjeti. Smijala sam se više nego u zadnjih nekoliko tjedana. Mjeseci. Međutim, pitala sam se što znači to što mogu uživati u društvu ljudi koji su toliko drukčiji od Danea i mojih prijatelja u Austinu.
Bila sam sigurna da bi Dane kritizirao puno toga kod Hardyja i Jacka - obojica su bili vješti u tajnim pregovara¬njima i u kršenju pravila. Bili su stariji od muškaraca s ko-jima sam se inače družila i daleko bezobzirniji i vjerojatno
nemilosrdni kada su trebali dobiti ono što žele. A opet ta- ko prokleto šarmantni.
U tome je bila opasnost, pomislila sam. Ljubaznost i šarm, koji su te zaslijepili da ne vidiš ono što ustvari jesu. To je bio tip muškarca koji te može kontrolirati, navesti te na kompromis za kompromisom, a da misliš da si sretan zbog toga. I tek nakon što se uloviš u zamku, shvatiš ka- kvu si grešku napravio. Otkriće mi je bilo što unatoč tome što sam svjesna toga, mogao me toliko privući muškarac poput Jacka Travisa.
Sjela sam pokraj njega na veliku baršunastu sofu, poku-šavajući otkriti koji me to osjećaj obuzimao. Napokon sam shvatila da je riječ o opuštanju. Nikada nisam bila poseb-no opuštena osoba, uvijek sam bila napeta i u iščekivanju da se dogodi nešto loše. Ali večeras sam bila nevjerojatno opuštena. Možda je to bilo zato što sam se našla u situaciji u kojoj se nisam morala braniti niti išta dokazivati. Možda je to bilo zbog uspavane bebe, koja se osjećala toplo i si-gurno u mojim rukama.
Kada sam se smjestila s Lukeom, naslonila sam se na Jacka, koji je ruku stavio na naslon sofe. Zažmirila sam i stavila obraz na njegovo rame. Samo na trenutak. Počeo mi je milovati kosu.
- Haven, što si stavila u tu prokletu sangriju? - čula sam kako tiho pita.
- Ništa - branila se. - Uglavnom bijelo vino. Popila sam isto koliko i Ella, a nije mi ništa.
- Ni meni nije ništa - pobunila sam se otvorivši oči. -Samo sam mal'... - zastala sam jer sam se morala skon-tentrirati da kažem riječi ispravno. Jezik mi se pieo. -Neispavana.
- Ella, dušo... - Jackov glas drhtao je od smijeha, rukom mi je dirao kosu. Prstima je zaronio u lagane, lepršave pra¬menove sve do kože glave te ju je nježno milovao. Ponovno sam zažmirila i bila mirna, u nadi da neće prestati.
- Koliko je sati? - promrmljala sam zijevajući.
- Osam i trideset.
Čula sam kako Haven pita: - Da napravim kavu? - Ne - rekao je Jack prije nego što sam uspjela odgovoriti.
- Alkohol te može oboriti s nogu poput udarca, kada si umoran - rekao je Hardy suosjećajno. - Tako je bilo na
bušotini. Nekoliko tjedana radiš noćne i toliko si umoran da te jedno pivo dotuče.
- Još uvijek se navikavam na Lukeov raspored - rekla sam, trljajući zamagljene oči. - Baš i ne spava dobro. Za novorođenče..
- Ella - Haven je rekla ljubazna i zabrinuta lica - imamo spavaću sobu viška. Zašto ne prespavaš ovdje večeras? Ja ću se pobrinuti za Lukea tako da se ti možeš odmoriti.
- Ne. Oh, to je tako ljubazno, tako si... ali dobro sam.
Sam' trebam... - zastala sam da zijevnem i zaboravila što sam govorila. - Trebam naći dizalo - nejasno sam rekla.
Haven mi je prišla i uzela mi bebu iz ruku. - Stavit ću ga u nosiljku.
Da sam barem mogla još pet minuta odmarati na Jackovom ramenu. Mišići ispod njegove majice služili su kao izvrstan jastuk za moj obraz, tako su bili čvrsti, tako savršeni. - Još mal' - promrmljala sam i još se udobnije smjestila. Uzdahnula sam i zadrijemala te sam kao kroz maglu čula mrmljanje oko sebe.
- ... teško, to što ona radi - rekla je Haven. - Da zapo-staviš svoj život...
- A što je s tim tipom iz Austina? - upitao je Hardy.
- Neće pomoći - prezirno je rekao Jack. I iako sam htjela reći nešto u Daneovu obranu, bila sam preumorna da bilo što kažem. Ili sam čvršće spavala ili su oni dugo šutjeli, jer neko vrijeme nisam ništa čula.
- Ella - čula sam nakon nekog vremena te sam se uzne¬mireno trgnula. Bilo mi je tako udobno, i htjela sam da toj glas ušuti. - Ella. - Nešto mekano i toplo milovalo me po obrazu. - Hajde da te odvedem u tvoj stan.
Strašno me bilo sram kada sam shvatila da sam čvr-sto spavala pred svima njima, i da sam gotovo završila u Jackovu krilu. - U redu. Može. Zao mi je. - Jedva sam se uspravila i mučila se da pronađem ravnotežu.
Jack je ispružio ruke da me pridrži. - Pijanico.
Crvenog lica i pripita, namrštila sam se. - Nisam toli¬ko puno popila.
- Znamo da nisi - rekla je Haven utješno, te je brata pro¬strijelila upozoravajućim pogledom. - Ti si zadnja osoba koja ju može zafrkavati, gospodine Pospani.
Jack se nasmijao i rekao mi: -Ja se svako jutro dižem u sedam, ali ustvari se ne probudim do podneva. – Pridržavao me obujmivši me oko ramena. - Hajde, plavooka. Pomoći ću ti da pronađeš dizalo.
- Gdje je beba?
- Upravo sam ga nahranila i previla - rekla je Haven. Hardy je podigao Lukeovu nosiljku i dao ju Jacku, koji ju je uzeo slobodnom rukom.
- Hvala. - Očajno sam pogledala Haven dok mi je do-davala torbu za pelene. - Žao mi je.
- Zbog čega?
- Zbog toga što sam tako zaspala.
Haven se nasmijala i zagrlila me. - Ni zbog čega ti ne tre¬ba biti žao. Malo narkolepsije medu prijateljima ne škodi. Tijelo joj je bilo vitko i jako, a malom me rukom tapšala po leđima. Ta me gesta iznenadila zbog svoje prirodnosti i opuštenosti. Ja sam ju čudno zagrlila. Haven mi je preko ramena rekla: - Ova mi se sviđa, Jack.
Jack nije odgovorio, samo me izgurao u hodnik.
Ja sam se vukla prema naprijed, gotovo slijepa od umora, posrćući. Strašno sam se naprezala da jednu nogu stavim ispred druge. - Ne znam zašto sam tako umorna večeras -rekla sam. - Valjda mi se sve skupilo. - Osjetila sam kako se Jackova ruka spušta na sredinu mojih leda i vodi me na¬prijed. Odlučila sam pričati kako bih se razbudila. - Znaš, kronični ned... spavanja... - Nedostatak?
- Da. - Protresla sam glavu da se razbistri. - Možeš zbog toga imati probleme s pamćenjem i povišeni krvni tlak. I ozljeda na radu. Srećom ja se ne mogu ozlijediti dok ra-dim svoj posao. Osim ako ne padnem i ne udarim glavom u tipkovnicu. Ako me budeš vidio sa slovima QWERTZ na čelu, znat ćeš što se dogodilo.
- Evo nas - rekao je Jack ukrcavši me u dizalo. Škiljila sam u niz dugmeta i pritisnula jedno. - Ne - strpljivo je re¬kao. - To je devet, Ella. Pritisni ovo koje je naopako.
- Svi su naopako - rekla sam mu, ali uspjela sam pronaći 6. Naslonila sam se u kut i rukama se obujmila oko struka.
- Zašto ti je Haven rekla »Ova mi se sviđa«?
- Zar joj se ne bi trebala sviđati?
- Ali.. ako to tebi kaže, to znači... - pokušavala sam to shvatiti - ... nešto.
Tiho se nasmijao. - Nemoj pokušavati razmišljati sada, Ella. Ostavi to za poslije.
To je zvučalo kao dobra ideja. - U redu.
Vrata dizala su se otvorila, ja sam oteturala van, a Jack je išao za mnom.
Ukucala sam ispravnu kombinaciju i otključala vrata, više zbog sreće a ne zbog dobre koordinacije. Ušli smo u stan. - Moram pripremiti bočice - rekla sam i počela te¬turati prema kuhinji.
- Ja ću se pobrinuti za to. Idi obući pidžamu. Zahvalno sam otišla u spavaću sobu i presvukla se u majicu i hlače od flanela. Kada sam se umila, oprala zu¬be i došla u kuhinju, Jack je već napunio bočice, stavio ih u hladnjak i smjestio Lukea u krevetić. Nasmiješio se dok sam mu se ja neodlučno približavala. - Izgledaš kao curica
- promrmljao je - s čistim i sjajnim licem. - Dodirnuo mi joj lice, a palcem mi je prelazio preko podočnjaka. - Umorna curica - šapnuo je.
Pocrvenjela sam. - Ja nisam dijete.
- Znam. - Privukao me bliže, ruke su mu bile tople i si-gurne, učvrstile su moju ravnotežu. - Ti si jaka, pametna žena. Ali čak i jake žene ponekad trebaju pomoć. Iscrpljuješ se, Ella. Da, znam da ne voliš savjete osim ako ih ti ne da¬ješ. Ali svejedno ćeš ih dobiti. Moraš početi dugoročno razmišljati o tome što ćeš učiniti s Lukeom.
Začudila sam se što sam mogla suvislo odgovoriti. - Ovo nije dugoročna situacija.
- To ne znaš. Osobito ako sve ovisi o Tari.
- Znam da se ljudi mogu promijeniti.
- Ljudi možda mogu promijeniti svoje navike. Ali ne i - ono što jesu duboko u sebi. - Jack mi je počeo trljati leđa i
ramena te mi je stisnuo bolne vratne mišiće. Tiho sam za-stenjala zbog prekrasnog pritiska njegovih prstiju. - Vraški se nadam da će Tara uspjeti riješiti svoje probleme i postati napola pristojan roditelj i tebe pustiti na miru. No prokleto bih se iznenadio da se to dogodi. Mislim da je ova situacija trajnija nego što si želiš priznati. Ti si nova majka, bez obzi¬ru na to jesi li imala priliku pripremiti se za to ili ne. Izgorit ćeš ako ne poradiš na sebi. Moraš spavati kada beba spava. Moraš naći nekoga da se brine o bebi preko dana, dadilju ili nekoga kome možeš odnijeti dijete na čuvanje.
- Neću ovdje biti tako dugo. Tara će doći po njega, a onda ću se vratiti u Austin.
- Čemu ćeš se vratiti? Tipu koji te iznevjeri kada ga tre-baš? Što Dane sada radi, a da je važnije od toga da ti po-mogne? Bori se za prava ugroženih paprati?
Ukočila sam se i maknula od njega, razdražljivost me trgnula iz pospanosti. - Nemaš pravo osuđivati ni Danea ni našu vezu.
Jack se podsmjehnuo. - Taj loš izgovor za vezu ne drži vodu od onog trenutka kada ti je Dane rekao da ne dovodiš bebu u Austin. Znaš li što je trebao reći?... - Kvragu, Ella, dovedi ga, bit ću uz tebe bez obzira na to što učiniš.
Takva se sranja događaju. Snaći ćemo se. Dolazi kući i upadaj u krevet.
- Nema šanse da bi Dane mogao izaći na kraj s ovime i sa svojom tvrtkom, i nemaš pojma koliko slučajeva ima, kolikim ljudima pomaže...
- Njegova ženska bi mu trebala biti na prvom mjestu.
- Poštedi me tih fraza. I prestani upućivati niske udarce na račun Danea. Kada si ti ženu stavio na prvo mjesto?
- Sada ću tebe staviti na prvo mjesto, draga.
Ta izjava mogla se shvatiti na nekoliko različitih načina, ali sjaj u njegovim očima dao mu je zločesto značenje. Misli su mi se izgubile, a srce mi je poludjelo. Nije bilo pošteno da mi se nabacuje dok sam iscrpljena. No na listi priorite¬ta Jacka Travisa, poštenje je bilo na mnogo nižem mjestu nego seks. A mi smo se vrtjeli oko seksa. Od samog počet-ka. Ni on ni ja nismo ga mogli zanemariti.
Pobjegla sam iza stolića kao bijesna djevica u nekoj vik-torijanskoj melodrami. - Jack, ovo nije pravi trenutak. Stvarno sam umorna i ne razmišljam normalno.
- Baš zato je ovo pravi trenutak. Da si odmorna i trije-zna, bilo bi puno teže raspravljati s tobom.
- Ništa ne radim nepromišljeno, Jack - prekinula sam i brzo udahnula kada je on prešao prostor koji nas je dijelio i zgrabio me za zglob. - Pusti me. - U mojem glasu uopće nije bilo jačine.
- S koliko si muškaraca spavala, Ella? - nježno je upitao i izveo me iz prostora iza stolića.
- Mislim da si ljudi ne bi trebali govoriti brojeve.Ustvari, jednom sam napisala kolumnu...
- S jednim, dvojicom? - prekinuo me, ponovno me pri-vukavši bliže.
Drhtala sam. - S jednim i pol.
Na usnama mu se pojavio osmijeh. - Kako se možeš seksati s pola muškarca?
- Hodali smo u srednjoj školi. Eksperimentirali smo. Ja sam se pripremala da to napravimo do kraja, ali prije nego što se to dogodilo, jednog sam dana došla iz škole i našla ga u krevetu sa svojom majkom.
Jack je ispustio zvuk pun suosjećanja te me privio bliže
sebi, tako me pažljivo i zaštitnički zagrlio da nisam imala nikakve šanse tome odoljeti. - Sada sam to prebolila - dodala sam. - Dobro. -1 dalje me držao. - S Daneom je seks uvijek bio odličan. Nikada nisam morala tražiti nešto drugo.
- U redu.
- Ustvari i nemam preveliku potrebu za tim. - Naravno. - Stegnuo je ruke oko mene dok nisam imala
izbora osim nasloniti glavu na njegovo rame. Polako sam se opustila. U sobi je bilo tako tiho, nije se čulo ništa osim njegovog disanja, i mojeg, i zujanja klima-uređaja. Dragii Bože, kako je fino mirisao.
Nisam ništa htjela imati s ovim. Kao da sam bila za-točena u vlaku smrti i čekala da vožnja počne i da će biti grozna. Vrtoglavi padovi. Slobodni pad od kojeg ti nasta-
ne hematom.. - Jesi li se ikada pitala kako bi ti bilo s nekim drugim? - nježno je upitao Jack. - Nisam. Osjetila sam kako je ustima okrznuo moju kosu. -Nikada se nisi našla u spontanom trenutku i rekla: »Ma, kvragu« i učinila to?
- Ja nemam spontane trenutke.
- Evo jednoga, Ella. - Jackove usne pronašle su moje i bile uporne dok sam ih ja pokušavala izbjeći. Ruku je sta¬vio na stražnji dio mojega vrata, a prsti su mu bili snažni. Tijelom mi je prostrujao šok, od kojeg mi je srce počelo tu¬ći brzo i mahnito. Neprestano me ljubio, bili su to dugač¬ki, nepristojni poljupci, skliski i uzavreli. Uzdahnula sam zbog trenja s njegovom obrijanom bradom i obrazima, zbog upornog istraživanja njegovog jezika.
Žmireći sam posegnula za njegovim zglobovima, jedan mi je bio na vratu, drugi na boku te sam ih čvrsto uhvatila zabivši nokte u napete mišiće. Nisam znala želim li maknuti njegove ruke ili ih još približiti. Stalno me ljubio, grubim, stručnim pokretima. Pustila sam mu zglobove i počela dira-ti uzbudljivo prostranstvo njegovog tijela. Nikada se nisam našla u tako čisto fizičkom prostoru, ne misleći na ništa, nesvjesna ičega. Svjesna samo potrebe. Požude.
Jedna mu je ruka skliznula na moju stražnjicu i gur-nula me tako da osjetim jačinu, ukrućenost njegove erek-cije te sam dahtala, savijala se u očajnom pokušaju da ostanem u tom položaju. Poljupci su mu postali nježniji, ustima je upijao zvukove koji su dolazili iz mojega grla Napinjala sam se, uzbuđenje me preplavilo, a on me sti-skao u jednoličnom ritmu. Ništa nikada nije bilo toliko ukusno kao njegova usta, njegovo tijelo, ruke koje su me
privlačile njemu dok nam se kukovi nisu trljali u lijenom
pulsirajućem ritmu.
Napetost je dosegla vrhunac koji je obećavao osloba-đanje... jake, nekontrolirane, uzavrele grčeve od kojih ću umrijeti od sramote. A sve to od poljupca i zagrljaja u odjeći. Neće se dogoditi, panično sam pomislila, i udaljila usta od njegovih.
- Čekaj - jedva sam rekla, dok su mi prsti nemoćno bili zapleteni u njegovoj majici. Cijelo mi je tijelo pulsiralo. Usta kao da su mi bila natečena. - Moram prestati.
Jack me pogledao, spuštenih kapaka, a obrazi i nos bili su mu jarko obojeni. - Još ne - promuklo je rekao. - Najbolji dio tek dolazi. - Prije nego što sam se uspjela oglasiti, po¬novno se sagnuo da me poljubi. Ovoga puta u ritmu je bilo namjere, besramne nemilosrdne namjere. Gurao me, nadra-živao me, pustio da se moje migoljavo tijelo namjesti kako mu paše.
Okus, pokret, uzavrelo milovanje u ritmu, sve je to mo-ja goruća osjetila vodilo u jednom smjeru. Grčevito sam se trznula i zastenjala. Nalet je bio tako snažan da nisam mo¬gla podnijeti brzinu otkucaja srca. Tresla sam se i pogrbila i rukama stisnula njegovu majicu. A Jack je produžio užitak održavajući polagani klizeći ritam, znajući točno što radi. Kada su zadnji trzajevi napustili moje tijelo i raspršili se u uzavrelom sjaju, ja sam se počela žaliti objesivši se oko nje-ga. - Oh, ne. O, Bože. Nisi to trebao napraviti.
Jack me uštipnuo za bradu, za grimizan obraz i za njež-nu kožu na vratu. - U redu je - šapnuo je. - Sve je u redu.
Oboje smo ušutjeli, čekajući da dođem do daha. Kako smo bili privijeni jedno uz drugo, nisam mogla ne primijetiti da je još uvijek uzbuđen. Kakav je bio seksualni protokol u ovom slučaju? Morala sam uzvratiti, zar ne? -
Pretpostavljam -zamucala sam nakon dugačke tišine – da bih ja sad za tebe trebala napraviti nešto.
Jackove tamne oči sjajile su se koliko mu je bilo zabav¬no. - U redu je. Ja častim.
- To nije pošteno prema tebi.
- Odmori se. Poslije mi možeš reći što je na jelovniku. Nesigurno sam ga pogledala, pitajući se što očekuje od mene. Imala sam normalni, zdravi seksualni odnos s Daneom, no nikada nismo zalutali u egzotične vode. - Moj jelovnik je prilično ograničen.
- S obzirom na to koliko mi se svidjelo predjelo, ne bih se žalio. - Jack me oprezno pustio, držeći ruku na mom ramenu kada sam se zaljuljala. - Hoćeš da te odnesem u krevet? - Rekao je zadirkujućim, ali nježnim tonom. - Da te ušuškam?
Odmahnula sam glavom.
- Hajde onda - promrmljao je Jack. Osjetila sam kako me tapše po guzici.
I otišao je iz stana dok sam ja gledala za njim, osjećaju¬ći se omamljeno i ushićeno i strašno krivo. Ugrizla sam se za usnicu da ga ne pozovem natrag.
Provjerila sam Lukea, koji je čvrsto spavao, a onda sam otišla u spavaću sobu i uvukla se pod pokrivač. Dok sam ležala u tami, moja poražena savjest izašla je iz rova i ma¬hala bijelom zastavicom.
Shvatila sam da Dane i ja nismo razgovarali prošlu noć, kao ni ovu. Poznati obrazac mojeg života blijedio je kao privremena tetovaža.
U nevolji sam, Dane. Mislim da ću napraviti strašnu pogrešku. Mislim da to ne mogu zaustaviti.
Mislim da ću zastraniti.
Daj da dođem kući.
Da nisam bila tako iscrpljena, nazvala bih Danea. Ali znala sam da neću zvučati suvislo. I nekim tvrdoglavim, ranjenim dijelom srca, željela sam da Dane nazove mene.
Ali telefon se nije oglasio. I ja sam zaspala, a Dane nije bio u mojim snovima
[/right]
9 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Sre Feb 15, 2012 12:00 am
Margita
Administrator
Trinaesto poglavlje
Draga Gospođice Neovisna,
počela sam izlaziti s tipom s kojim nemam ništa zajedničkoga. Nekoliko je godina mlađi od mene i imamo različit ukus u svemu. On voli vrijeme pro¬voditi vani, a ja unutra. On voli znanstvenu fanta¬stiku, a ja volim pletenje. Unatoč tomu, nikada ni¬sam bila toliko luda za nekime. Ali bojim se da nam je veza osuđena na propast s obzirom na to da smo toliko različiti. Da prekinem sada prije nego što se još više vežemo?
- Zabrinuta iz Walla Walle
Draga Zabrinuta,
ponekad se dogodi veza kada toga nismo ni svjesni. Nema pravila koje kaže da dvoje ljudi u vezi moraju biti potpuno isti. Ustvari, znanstveno je dokazano da na genetskoj razini, ljudi koji su najveće suprot¬nosti, najvjerojatnije će imati zdrav i dugoročan sek¬sualni odnos. Ali uistinu, tko može objasniti tajne privlačnosti? Kupid je kriv. Mjesec. Oblik smiješka. Oboje možete napredovati i učiti iz različitosti ako ih poštujete. Ti kažeš rajčica, on kaže paradajz. Pusti neka se dogodi samo od sebe, Zabrinuta. Skoči na glavu. Obično o sebi naučimo najviše od ljudi koji su drukčiji od nas.
- Gospođica Neovisna
Zurila sam u zaslon kompjutera. - Pusti neka se dogodi mimo od sebe? - promrmljala sam. Mrzila sam kada su se utvari događale same od sebe. Nikada nisam išla negdje prvi put, a da nisam to potražila na karti. Kad god sam kupila nešto, slala sam registraciju i garanciju. Kada smo se Dane i ja seksali, koristili smo kondom, spermicidno sredstvo i pi¬lulu. Nikada nisam jela namirnice s crvenom bojom. Uvijek sam nanosila kremu za sunčanje s najvišim faktorom.
Moraš se malo zabaviti, rekao mi je Jack, a potom je po¬kazao da je i više nego sposoban pružiti mi zabavu. Imala sam osjećaj da će biti ozbiljne zabave za odrasle ako ikad popustim u vezi njega. Samo što se život ne radi o zabav¬ljanju, nego o ispravnom postupanju, a ako se pritom i za¬bavljaš, imaš sreće.
Užasavala sam se pomisli na sljedeći susret s Jackom, pi¬tajući se što ću mu reći. Kada bih se barem nekome mogla povjeriti. Stacy. Ali znala sam da će ona reći Tomu, a on će nešto reći Daneu.
Oko podneva je zazvonio telefon, a na zaslonu se poja¬vio Jackov broj. Posegnula sam za telefonom, ali sam brzo vratila ruku, da bih ga zatim oprezno uzela.
- Halo?
- Ella, kako si? -Jack je zvučao opušteno i profesional¬no. Službeno.
- Dosta dobro - oprezno sam rekla. - A ti?
- Odlično. Slušaj, jutros sam nekoliko puta nazvao Vječnu istinu i želim ti reći što je bilo. Hoćemo li se naći na ručku u restoranu?
- Onom na sedmom katu?
- Da, povedi Lukea. Vidimo se za dvadeset minuta.
- Ne možeš li mi sada reći?
- Ne mogu, treba mi društvo za ručak.
Blago sam se nasmiješila. - A ja bih trebala povjerovati da sam ti ja jedini izbor?
- Ne. Ali si mi najdraži izbor.
Bilo mi je drago što nije mogao vidjeti boju koja mi je preplavila lice. - Vidimo se.
Kako sam još uvijek bila u pidžami, pojurila sam prema ormaru i zgrabila bež keper jaknu, bijelu majicu, traperice i sandale s platformom. Ostatak vremena provela sam spre¬majući Lukea, obukla sam ga u čisti bodi i traperice koje su se zakapčale s unutarnje strane nogavica.
Kada sam bila sigurna da smo pristojno odjeveni, stavila sam Lukea u nosiljku i zabacila torbu za pelene preko rame¬na. Otišli smo u restoran, moderan bistro s crnim kožnim stolicama i staklenim stolovima te raznobojnim apstrak¬tnim umjetničkim djelima na zidovima. Većina gostiju bili su poslovni ljudi, žene u konzervativnim haljinama, a muš¬karci u klasičnim odijelima. Jack je već bio ondje, razgova¬rao je s domaćicom. Bio je vitak i zgodan u tamnoplavom odijelu i ultramarin plavoj košulji. Žalosno sam pomisli¬la kako se ljudi u Houstonu, za razliku od Austina, lijepo odijevaju za ručak.
Jack me ugledao te je prišao da uzme Lukeovu nosiljku. Uznemirio me kratkim poljupcem u obraz.
- Bok - rekla sam, trepćući. Bila sam uznemirena sa¬znanjem da me sram i da nemam daha, kao da me netko uhvatio da gledam kanal za odrasle.
Jack kao da je znao na što mislim. Polagano se nasmi¬ješio.
- Nemoj biti tako samozadovoljan - rekla sam mu.
- Nisam samozadovoljan. Samo se tako smijem.
Domaćica nas je odvela do stola u kutu, pokraj prozo¬ra, a Jack je stavio Lukeovu nosiljku na stolicu pokraj mo¬je. Nakon što me posjeo, Jack mi je dao malu plavu ukra¬snu vrećicu.
- Što je to? - upitala sam.
- To je za Lukea. Iz vrećice sam izvadila mali plišani kamion za novoro-
đenčad. Bio je tako mekan i savitljiv, sašiven od različitih materijala. Kotači su šuštali pod pritiskom. Prodrmala sam igračku i čula zveckavi zvuk. Smiješeći se, pokazala sam Lukeu igračku i stavila mu je na prsa. Istog je trena zani¬mljivi novi predmet počeo hvatati prstićima.
- To je kamion - rekla sam bebi.
- Zglobni utovarivač - pomogao mi je Jack.
- Hvala. Mislim da se sada možemo riješiti onog zeke za slabiće. Pogledi su nam se sreli, a ja sam mu se smiješila. Još sam
osjetila mjesto na obrazu gdje me poljubio.
- Jesi li osobno razgovarao s Markom Gottlerom? - pi-tala sam.
Jackove oči zabavno su zasjale. - Moramo li početi s time?
-A s čime bismo još mogli početi?
- Ne bi li me mogla pitati nešto poput: »Kako si proveo jutro?« ili »Kako zamišljaš svoj savršen dan?«
- Već znam kako zamišljaš savršen dan.
Podigao je obrvu, kao da ga je to iznenadilo. - Znaš? Daj da čujem onda.
Htjela sam reći nešto neozbiljno i smiješno. Ali dok sam ga gledala, ozbiljno sam shvatila pitanje. - Hm. Mislim da bi bio u kolibi na plaži...
- Moj savršeni dan podrazumijeva ženu - rekao je bez pitanja.
- U redu. Ondje je i jedna ženska. Nezahtjevna i jedno- stavna.
-Ja ne znam ni jednu nezahtjevnu i jednostavnu žensku.
- Zato ti se ova jako sviđa. A osim toga, koliba je rustič¬na. Nema televizije, nema interneta, a oboje ste isključili mobitel. Vas dvoje ujutro šetate plažom, možda se odete ku¬pati. Ti skupljaš komadiće morskog stakla kako bi ih stavio u staklenku. Kasnije, oboje biciklima odlazite u grad, a ti odlaziš u trgovinu s priborom za ribolov da si kupiš nešto opreme... neki mamac...
- Mušice, ne mamac - rekao je Jack, ne skidajući pogled s mene. - Leftyjeve mušice.
- Za koju ribu?
- Za škarpinu.
- Super. Odlaziš pecati...
- Ide li i cura? - upitao je.
- Ne, ona ostaje čitati.
- Ne voli pecati?
-Ne, ali nema ništa protiv što ti voliš, kaže da je zdravo da imate različite interese. - Zastala sam. - Spakirala ti je ogroman sendvič i nekoliko piva.
- Sviđa mi se ta ženska.
- Odlaziš brodićem, te kući donosiš lijep ulov i roštiljaš ga. Ti i žena večerate. Sjedite podignutih nogu i razgova¬rate. Povremeno ušutite kako biste čuli zvuk nadolazeće plime. Nakon toga, odlazite na plažu s bocom vina, sjedi¬te na deki i gledate zalazak sunca. - Završila sam i nestr¬pljivo ga gledala. -I, što misliš?
Mislila sam da će se Jack zabavljati, ali je gledao u me¬ne uznemireno i ozbiljno. - Odlično. - A onda je ušutio i zurio u mene kao da je pokušavao otkriti neki mađioni-čarski trik.
Konobar je prišao, rekao što se nudi, zapisao koje ćemo piće popiti i otišao ostavivši košaricu s kruhom.
Posegnuvši za čašom vode, Jack je palcem prešao preko vlažnog sloja na vanjskoj strani čaše. Zatim me pogledao izazivajućim pogledom, kao da prihvaća izazov. -Ja sam na redu - rekao je.
Nasmiješila sam se, bilo mi je zabavno. - Pogađat ćeš moj savršen dan? To je prelagano. Trebaju mi samo čepići za uši, maska za oči i dvanaest sati sna.
Zanemario je to. - Lijep je jesenji dan.
- U Teksasu nema jeseni. - Uzela sam komad kruha po¬sutog komadićima bosiljka.
- Na odmoru si. Jesen je.
- Jesam li sama ili s Daneom? - upitala sam, umačući kruh u posudicu s maslinovim uljem.
- S nekim tipom si. Ali ne s Daneom.
- Dane neće biti dio mojeg savršenog dana? Jack je polagano odmahnuo glavom, promatrajući me. -Novi tip.
Zagrizavši komad gustog, ukusnog kruha, odlučila sam zafrkavati ga. - Gdje se Novi Tip i ja odmaramo?
- U New Englandu. U New Hampshireu, vjerojatno. Zaintrigirana, razmišljala sam o toj pomisli. - Nikada
nisam bila tako daleko na sjeveru.
- Odsjedate u starom hotelu s verandama i lusterima i vrtovima.
- To zvuči lijepo - priznala sam.
- Ti i taj tip vozite se po planinama kako biste vidjeli bo¬ju lišća, te pronalazite gradić gdje se održava sajam doma¬ćih i ručnih radova. Stajete i kupujete nekoliko prašnjavih korištenih knjiga, nekoliko ručno rađenih ukrasa za Božić i bocu pravog javorovog sirupa. Vraćate se u hotel i drije-mate uz otvorene prozore.
- On voli drijemati?
- Ne baš. Ali za tebe čini iznimku.
- Sviđa mi se taj tip. I što se događa kada se probudimo?
- Spremate se za piće i večeru, te odlazite u restoran. Za stolom do vašeg sjedi stariji par koji izgleda kao da je u braku najmanje pedeset godina. Ti i tip naizmjence po¬gađate tajnu dugog braka. On kaže da je tajna u puno do¬brog seksa. Ti kažeš da je tajna u tome što vrijeme provo¬diš s osobom koja te svaki dan može nasmijati. On kaže da može učiniti i jedno i drugo.
Nisam mogla suzdržati osmijeh. - Prilično je siguran u sebe, zar ne?
- Da, ali to ti se sviđa kod njega. Nakon večere, plešete uz živu glazbu.
- Zna plesati?
Jack je kimnuo. - Majka ga je tjerala da uči plesati dok je išao u osnovnu školu.
Prisilila sam se na još jedan zalogaj kruha te sam opu¬šteno žvakala. No bila sam pogođena, ispunjena nekom neočekivanom čežnjom. I shvatila sam u čemu je problem: nitko koga poznajem ne bi mi osmislio takav dan.
Ovaj bi mi muškarac, pomislila sam, mogao slomiti srce.
- Zvuči zabavno - površno sam rekla dok sam bila zauze¬ta Lukeom i premještanjem kamiona. - Dakle, što je Gottler rekao? Ili si razgovarao s njegovom tajnicom? Imamo li do¬govoreni sastanak?
Jack se nasmiješio zbog nagle promjene teme. - U petak ujutro. Razgovarao sam s tajnicom. Kada sam spomenuo nešto vezano uz ugovor o održavanju, htjela me prespojiti na drugi odjel. No onda sam rekao da je stvar osobne pri-rode, da se možda želim pridružiti crkvi.
Sumnjičavo sam ga pogledala. - Mark Gottler pristao bi na osobni sastanak s tobom u nadi da če te pridobiti da se pridružiš crkvi?
- Naravno da bi. Ja sam javni grešnik s hrpom novaca. Svaka crkva bi me poželjela za svog člana.
Nasmijala sam se. - Zar već ne pripadaš nekoj crkvi? Jack je odmahnuo glavom. - Moji roditelji pripadali su razlilitimcrkvama, pa sam odgojen u baptističkom i me-todističkom duhu. S tom posljedicom da nikada nisam bio siguran je li u redu plesati u javnosti. I neko sam vrijeme mislio je korizma sredstvo za čišćenje. - Ja sam agnostik - rekla sam mu. - Bila bih ateist, ali nikada ne stavljam sve na istu kartu. - Ja osobno volim male crkve. Nevino sam ga pogledala. - Hoćeš reći da se ne osjećaš bliže Bogu ako se nalaziš u studiju veličine šesnaest tisuća tristo metara kvadratnih s ogromnim zaslonima i integri¬ranim zvukom i sustavom za osvjetljenje?
- Nisam siguran da bih trebao povesti takvu malu poganku u Vječnu istinu.
- Kladim se da sam vodila kreposniji život od tebe.
- Kao prvo, draga, to ništa ne govori. Kao drugo, penja¬nje na višu duhovnu razinu je kao povećavanje bodova kre¬ditne sposobnosti. Dobivaš puno više bodova za pokajanje grijeha nego da uopće nemaš kreditnu povijest.
Posegnuvši za Lukeom, igrala sam se njegovom nogicom u čarapici. - Za ovo bih dijete - rekla sam - učinila sve, pa čak i skočila u krsni zdenac.
- Imat ću to na umu kada budemo pregovarali - rekao je Jack. - A u međuvremenu, sastavi popis želja za Taru pa će¬mo vidjeti hoćemo li ga moći prikeljiti Gottleru u petak.
Družba vječne istine imala je svoju internetsku stranicu na Wikipediji. Glavni pastor, Noah Cardiff, bio je zgodan muškarac u četrdesetima, oženjen i imao je petero djece. Njegova žena, Angelica, bila je mršava, privlačna žena ko¬ja je imala toliko sjenila da bi njime mogla obložiti krov kombija. Brzo je bilo očito da je Vječna istina bilo carstvo prije nego crkva. Ustvari, u Houston Chronicleu o njoj se govorilo kao o gigantskoj crkvi, koja je posjedovala niz pri¬vatnih aviona, pistu, nekretnine koje su uključivale i palače, sportske objekte i vlastitu izdavačku kuću. Zapanjila sam se kada sam vidjela da Vječna istina ima i svoja naftna i plin ska polja, koja vodi kći tvrtka Eternity Petrol Incorporated. Crkva je zapošljavala više od pet stotina ljudi, a upravni odbor sastojao se od dvanaest članova, od kojih su pet bili Cardiffovi rođaci.
Nisam mogla naći isječke s Markom Gottlerom na YouTubeu, ali sam pronašla nešto s Noah Cardiffom. Bio je karizmatičan i šarmantan, povremeno bi se našalio na svoj račun, te uvjeravao svoju kongregaciju diljem svijeta u sve dobre stvari koje im je Stvoritelj pripremio. Izgledao je anđeoski, imao je crnu kosu, svijetlu put i plave oči. Ustvari,
dok sam gledala isječak na YouTubeu osjećala sam se tako dobro da bih ubacila dvadeset dolara u košaru da je netko u tom trenutku skupljao milodar. A ako je Cardiff takav do¬jam ostavio na feminističkog agnostika, nema sumnje da bi pravi vjernik bio toliko dirnut da bi donirao ogromnu svotu.
U petak je dadilja stigla u devet. Zvala se Teena, i činila se ljubazna i sposobna. Doznala sam za nju preko Haven, koja je rekla da je Teena obavila odličan posao s njezinim nećakom. Bojala sam se ostaviti Lukea nekome drugome -bio je to prvi put da se razdvajamo - ali odmor je bio svo-jevrsno olakšanje.
Kako smo se dogovorili, s Jackom sam se našla dolje u predvorju. Kasnila sam nekoliko minuta, jer sam se zadrža¬la dajući posljednje upute Teeni. - Oprosti. - Ubrzala sam korak dok sam hodala prema Jacku, koji je stajao pokraj recepcije. - Nisam htjela zakasniti.
- U redu je - Jack je rekao. - Još imamo dosta... -Prekinuo je nakon što me dobro pogledao, a vilica mu se objesila.
Samozatajno, zataknula sam pramen kose iza desnog uha. Nosila sam usko crno odijelo od lagane ljetne vune i crne cipele na petu s profinjenim remenčićima sprijeda. Blago sam se našminkala: nanijela sam svjetlucavo smeđe sjenilo, crnu maškaru, malo ružičastog rumenila i sjajilo za usne.
- Izgledam li dobro? - upitala sam. Jack je kimnuo, ne trepnuvši.
Potisnula sam smiješak, shvativši da me još nije vidio sređenu. A odijelo je bilo po mjeri, krojeno tako da ističe moje obline. - Mislila sam da je ovo prikladnije za crkvu od traperica i natikača.
Nisam bila sigurna da me Jack čuo. Kao da su mu misli bile negdje drugdje. Sumnje su mi bile potvrđene kada je vatreno rekao: - Imaš divne noge.
- Hvala. - Skromno sam kimnula. -Joga.
To kao da je pokrenulo opet druge misli. Činilo mi se da se Jack malo zarumenio, iako je to bilo teško reći zbog njegovog preplanulog tena. Glas mu je bio napet kada je upitao: - Pretpostavljam da si prilično savitljiva?
- Ni u kom slučaju nisam bila najsavitljivija u grupi - re kla sam, zastavši prije nego što sam skromno dodala: - Ali mogu staviti nožne zglobove iza uši. - Potisnula sam smijeh kada sam čula kako mu disanje preskače. Vidjevši njegov auto, zaobišla sam ga. Odmah mi je bio za petama.
Sjedište Vječne istine bilo je udaljeno samo osam kilo-metara. Iako sam istraživala i vidjela slike tog prostora, osjetila sam kako su mi se oči zapanjeno razrogačile kada smo ušli kroz glavni ulaz. Glavna zgrada bila je veličine sportske arene.
- Moj Bože - rekla sam. - Koliko tu ima parkirnih mje-sta?
- Izgleda da ih ima barem dvije tisuće - odgovorio je Jack, vozeći kroz parkiralište.
- Dobro došli u crkvu iz dvadeset i prvog stoljeća - pro-mrmljala sam, pripremajući se da mrzim sve u vezi Vječne istine.
Kada smo ušli, bila sam zapanjena zbog raskoši prostora. Predvorjem je dominirao ogroman LED zaslon na kojem su se prikazivali razni isječci: sretne obitelji na izletu, šet¬nja po sunčanim četvrtima, roditelji kako guraju djecu na ljuljačkama, šetanje psa, odlazak zajedno u crkvu.
Ogromne statue Isusa i apostola visoke pet metara sta¬jale su pokraj ulaza u restorane i atrij obložen smaragdnim staklom. Zidovi su bili obloženi pločama od zelenog ma-lahita i trešnjinog drva, a nizovi besprijekorno čistih par¬keta s uzorkom prekrivali su pod. Knjižara s druge strane predvorja bila je puna ljudi. Svi su se činili sretni, ljudi su zastajkivali da razgovaraju i nasmiju se, a glazba od koje se osjećaš bolje strujala je zrakom.
Čitala sam da je Vječna istina i hvaljena i kritizirana zbog zagovaranja zdravlja i bogatstva. Pastor Cardiff če¬sto je naglašavao da Bog želi da njegova kongregacija uži-va u materijalnom blagostanju, kao i u duhovnom napret¬ku. Ustvari, ustrajao je u tome da to ide jedno s drugim. Ako je jedan od članova crkve imao financijskih poteško-ća, morao se još više moliti za uspjeh. Novac je, činilo se,
bio nagrada za vjeru.
Nisam znala ni približno dovoljno o teologiji da bih se mogla upustiti u stručnu raspravu. Ali instinktivno sam nepovjerljiva prema nečemu što je bilo ovako lijepo upakirano i prodavano. S druge strane... ljudi su se ovdje ćinih sretnima. Ako je ta doktrina njima bila dobra, ako je zadovoljavala njihove potrebe, jesam li imala pravo pri¬govarati? Zbunjena, zastala sam s Jackom kada nas je na-
smiješena osoba došla pozdraviti. Nakon kratko promrmljanog razgovora, osoba nas je smireno uputila prema nizu masivnih mramornih stupova iza kojih su se nalazile pomične stube, a mi smo pošli go¬re prema prozračnom sunčanom prostoru i smaragdnom staklu te ugledali vijenac od vapnenca u kojem je bio ure¬zan natpis: Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga ima¬ju. Ivan 10,10.
Tajnica nas je već čekala na vrhu stuba. Povela nas je u poslovni prostor s ogromnom konferencijskom dvoranom. U njoj se nalazio šest metara dugačak stol napravljen od egzotičnog drva, a sredinom je proiaziia traka od oboja¬nog satiniranog stakla.
- Ajme - rekla sam, gledajući kožne uredske stolice, ogro¬man zidni televizor s ravnim zaslonom, podatkovne ula¬ze i pojedinačne monitore za videokonferenciju. - Lijepo namješteno.
Tajnica se nasmiješila. - Reći ću pastoru Gottleru da ste stigli.
Pogledala sam Jacka koji se u polusjedećem položaju naslonio na rub stola. - Misliš da bi Isus provodio vrijeme ovdje? - Pitala sam čim je tajnica otišla.
Pogledao me upozoravajućim pogledom. - Ne započinji.
- Prema onome što sam pročitala, poruka Vječne istine je ta da Bog želi da svi budemo bogati i uspješni. Tako da pret¬postavljam da si ti malo bliže raju nego mi ostali, Jack.
- Ako želiš bogohuliti, Ella, ja sam za. Nakon što odemo.
- Ne mogu si pomoći. Nešto mi ovdje smeta. Bio si u pravu - baš je kao Disneyland. A po mom mišljenju, svoje stado hrane duhovnom junk hranom.
- Malo junk hrane nikome nikada nije naškodilo - re¬kao je Jack.
Vrata su se otvorila, a u prostoriju je ušao visoki plavi muškarac.
Mark Gottler dobro je izgledao i bio je okružen au¬rom ugladenosti. Bio je debeljuškast, punih obraza, dobro uhranjen i uredan. Gottler je odisao određenom uzvišeno-sti nad stadom, smireno prihvaćajući njihovo poštovanje. Nisam mogla zamisliti da je voden tjelesnim funkcijama običnih smrtnika.
S ovim je muškarcem spavala moja sestra?
Gottlerove oči bile su boje otopljenih karamela. Pogledao je Jacka i prišao mu s ispruženom rukom. - Drago mi je da se ponovno vidimo, Jack. - Slobodnom rukom prekrio je njiho¬ve sklopljene ruke, tako da se rukovao s dvije ruke. To gesta mogla se shvatiti na dva načina: da ima kontrolu, ili da je izni¬mno ljubazan. Jackov veseo izraz lica nije se promijenio.
- Vidim da si doveo prijateljicu - nastavio je Gottler uz smiješak, pružajući mi ruku. Rukovala sam se s njim, ta¬kođer s dvije ruke.
Razdraženo sam ustuknula. -Ja sam Ella Varner - re-kla sam prije nego što nas je Jack upoznao. - Mislim da poznajete moju sestru, Taru.
Gottler me pustio. Maska pristojnosti ostala je neta-knuta, ali ozračje je postalo toliko hladno da bi se votka smrznula u njemu. - Da, Tarin sam poznanik - rekao je, blago se nasmiješivši. - Radila je nešto u našem admini-strativnom uredu. Čuo sam nešto o vama, Ella. Vi pišete trač kolumne, zar ne? - Blizu ste - rekla sam. Gottler je pogledao Jacka mutnim očima. - Mislio sam da si došao ovdje u svrhu savjetovanja.
- Jesam - opušteno je rekao Jack, izvukao stolicu i pokazao mi da sjednem. - Ima jedan problem o kojem želim
razgovarati s tobom. Samo što to nije moj problem.
- Kako se ti i gospođica Varner poznajete?
- Ella mi je jako dobra prijateljica.
Gottler me izravno pogledao. - Zna li vaša sestra da ste ovdje?
Odmahnula sam glavom, pitajući se koliko često razgo¬varaju. Zašto bi oženjen čovjek u njegovoj službi tako riski¬rao i imao vezu s nestabilnom mladom ženom i napravio joj dijete? Zastrašivalo me kada sam shvatila da su deseci mili- juna dolara - i više - ugroženi zbog ove situacije. Seksualni skandal bio bi težak udarac za crkvu, a da ne spominjemo da bi to uništilo karijeru Marka Gottlera.
- Rekao sam Elli - rekao je Jack - kako mislim da bi ti mogao znati kako da pomognemo Tari. - Namjerna stan¬ka. -I djetetu. - Uzevši stolicu pokraj moje, udobno se na- slonio. - Jesi li ga već vidio?
- Nažalost ne. - Gottler je sjeo s druge strane konferen- cijskog stola. Nije se žurio sjesti na stolicu. - Crkva poma¬že koliko može braći i sestrama u nevolji, Jack. Možda ću u budućnosti imati priliku razgovarati s Tarom o pomoći koju joj možemo osigurati. Ali to je osobna stvar. Mislim da bi Tara to htjela zadržati za sebe.
Mark Gottler mi se uopće nije sviđao. Nije mi se sviđala njegova ugladenost, njegova samodopadna samouvjerenost, njegova savršena kosa. Nije mi se sviđalo to kako je na-pravio dijete i nije ga htio vidjeti. Na svijetu je bilo previše muškaraca koji su izbjegli preuzeti odgovornost za djecu koju su napravili. Moj otac bio je jedan od njih.
- Kao što znate, gospodine Gottler - jednolično sam re-kla - moja sestra nije u mogućnosti sama rješavati svoje probleme. Ranjiva je. Lako je se može iskoristiti. Zato sam ja htjela razgovarati s vama.
Pastor mi se nasmiješio. - Prije nego što nastavimo, haj¬demo se pomoliti.
- Ne shvaćam zašto... - počela sam.
- Naravno - Jack je prekinuo, gurkajući mi nogu pod stolom. Pogledao me upozoravajućim pogledom. Smiri se, Ella.
Namrštila sam se i popustila, spustivši glavu. Gottler je počeo. - Dragi Oče nebeski, Gospodaru naših srdaca, Stvoritelju svih dobara, molimo se danas za Tvoj mir. Molimo Te da nam pomogneš da sve negativne tre¬nutke pretvorimo u priliku da pronađemo Tvoj put i pre-vladamo naše razlike...
Molitva je trajala i trajala, dok nisam došla do zaključka da Gottler ili odugovlači ili nas pokušava zadiviti svojim govorničkim vještinama. Kako god, bila sam nestrpljiva.
Htjela sam razgovarati o Tari. Htjela sam da se donesu neke odluke. Kada sam podigla glavu da kriomice pogledam Gottlera, otkrila sam da on to isto radi sa mnom, odmjerava situaciju, procjenjuje me kao neprijatelja. I dalje je govorio, -... budući da si Ti stvorio svemir, Gospodine, sigurno možeš pomoći našoj sestri Tari i...
- Ona je moja sestra, ne vaša - odbrusila sam. Oba muškarca su me iznenađeno pogledala. Znala sam da sam tre-bala šutjeti, ali više nisam mogla izdržati. Živci su mi bili
napeti kao zupci na džepnom češlju.
- Pusti čovjeka da moli, Ella -Jack je promrmljao. Ruku mi je stavio na rame, a palcem mi je trljao zatiljak. Ukočila
sam se, ali sam ušutjela. Shvatila sam. Rituali su se morali poštivati. Nećemo po-stići izravnim suprotstavljanjem s pastorom. Spustila sam glavu i čekala da nastavi. Zaokupila sam se dubokim kontinuiranim i polaganim disanjem kojeg sam naučila na jogi. Osjetila sam Jackov palac kako mi ugodno kruži po zatiljku.
Napokon, Gottler je završio s: - Daj nam mudrost i uši koje čuju, svemoćni i milostivi Gospodine. Amen.
- Amen - Jack i ja smo promrmljali i podigli pogled. Jack je maknuo ruku s mene.
- Mogu li ja prvi nešto reći? - Jack je pitao Gottlera, koji je kimnuo.
Jack me upitno pogledao.
- Naravno - zajedljivo sam promrmljala. - Vi se samo dogovarajte dok ja slušam.
Opušteno i blagonaklono, Jack je rekao Gottleru: -Nema potrebe da iznosimo pojedinosti ove situacije, Mark. Mislim da svi znamo o čemu se radi. I želimo da sve ostane u taj-nosti baš kao i vi.
- Drago mi je da to čujem - rekao je Gottler s nepogre-šivom iskrenošću.
- Mislim da svi imamo zajednički cilj - nastavio je Jack. - Da osiguramo budućnost Tari i Lukeu i da svi nastave sa svojim poslom.
- Crkva puno pomaže ljudima u nevolji, Jack - rekao je Gottler razumno. - Nažalost, mnoge mlade žene nalaze se u Tarinoj situaciji. A mi činimo što možemo. No ako Tari pomognemo više nego drugima, bojim se da će to privući neželjenu pozornost na njezin slučaj.
- A što kažete na sudski zatražen test utvrđivanja očin-stva? - napeto sam rekla. I to bi privuklo neku pozornost, zar ne? A što...
-Smiri se, dušo - promrmljao je Jack.-Mark pokušava nešto smisliti. Daj mu priliku.
- Nadam se da pokušava - uzvratila sam - jer plaćanje za Tarin boravak u klinici tek je početak. Želim dječji fond za bebu i želim...
- Gospođice Varner - rekao je Gottler - već sam odlučio ponuditi Tari ugovor o osnivanju radnog odnosa. - Suočen s mojim loše skrivenim prezirom, znakovito je dodao: - S povlasticama.
- Zvuči zanimljivo - rekao je Jack i ispod stola me uhva-tio za bedro i pridržavao na stolici. - Poslušajmo čovjeka. Nastavi, Mark... kakve povlastice? Govorimo li o nekom smještaju?
- To je sigurno predloženo - pastor je nastavio. - Zakon o porezu dopušta crkvama da osiguraju smještaj svojim zaposlenicima, tako da... ako Tara bude radila za nas, to neće kršiti nikakve zakone. - Gottler je zamišljeno zastao. -Crkva ima posjed u Colleyvilleu koji se sastoji od privat-
nograđenog posjeda s oko deset kuća. Svaka je ogra-đena i ima bazen, prostire se na jutru zemlje. Tara i dijete mogli bi živjeti ondje.
- Sami? - upitala sam. - S time da se netko pobrine za režije, vrt i održavanje? - To je moguće - složio se. - Koliko dugo? - Ustrajala sam.
Gottler je ušutio. Očito su postojale granice u onome što je Vječna istina bila spremna učiniti za Taru Varner, bez obzira na to što ju je jedan od glavnih svećenika napumpao. Zašto sam ja ovdje morala iznuđivati nešto od Marka Gottlera, kada je on to sam već trebao ponuditi?
Misli su mi se očito mogle vidjeti na licu, jer se Jack brzo zauzeo.
- Ne zanimaju nas privremena rješenja, Mark, budući da je dijete sada stalni dio Tarinog života. Mislim da ćemo morati izraditi predugovor s jamstvom za obje strane. Mi jamčimo da neće biti razgovora s medijima, da nećemo di¬jete podvrgnuti testiranju utvrđivanja očinstva... što god je potrebno da budeš zadovoljan. Ali zauzvrat, Tara će trebati auto, račun za mjesečne troškove, zdravstveno osiguranje, možda štednju za fakultet za dijete... - Jack je gestom po kazao da je popis previše dugačak da nastavi nabrajati.
Gottler je rekao da mora dobiti dopuštenje od upravnog odbora, a Jack se nasmiješio i rekao da ne može zamisliti da će Gottler s time imati problema, i sljedećih nekoliko minuta sam slušala, u poluzadivljenom i poluzgroženom stanju. Završili su sa zaključkom da će obje strane pustiti odvjetnicima da se dogovore oko pojedinosti.
- ... morat ćete mi dati vremena da poradim na tome -Gottler je govorio Jacku. - Ipak ste me zaskočili bez upo-zorenja.
- Zaskočili smo vas? - ljutito sam ponovila, u nevjeri- ci. - Imali ste devet mjeseci da razmislite o svemu. Nije vam do sada palo na pamet da možda imate obveza pre-ma Lukeu?
- Luke - rekao je Gottler, s nevjerojatno zamišljenim izrazom lica. - Tako se zove? - Nekoliko je puta trepnuo. - Naravno.
- Zašto »naravno«? - ustrajala sam, ali samo je odgo-vorio blijedim smiješkom i mahanjem glave.
Jack me nukao da ustanem s njim. - Sada ćemo te pustiti da nastaviš sa svojim poslom, Mark. Držimo se dogovora, I volio bih da me obavijestiš čim razgovaraš s članovima upravnog odbora koje si spomenuo.
- Naravno, Jack. Gottler nas je ispratio iz konferencijske dvorane, kroz
dvostruka vrata i pokraj stupova i portreta i ploča. Čitala sam natpise na pločama dok smo prolazili, a pozornost mi je privukao ogroman vapnenački luk iznad vrata od crne orahovine s inkrustacijama od obojenog stakla. U kame¬nu je bilo ugravirano sljedeće: Jer u Boga nije nemoguća nijedna stvar. Luka 1,37
- Kamo vode ova vrata? - upitala sam.
- U moj ured, ustvari. - Iz drugog smjera prema vrati¬ma je išao muškarac. Zastao je i okrenuo se prema nama, smiješeći se.
- Pastor Cardiff - brzo je rekao Gottler. - Ovo su Jack Travis i gospođica Varner.
Noah Cardiff rukovao se s Jackom. - Drago mi je, gos¬podine Travis. Nedavno sam imao priliku upoznati vašeg oca.
Jack se nasmiješio. - Nadam se da ga niste uhvatili kad mu je bio loš dan.
- Naprotiv. On je nevjerojatan gospodin. Stara škola. Pokušavao sam ga nagovoriti da dođe na jedan od mojih obreda,, ali rekao je da još nije gotov s grešnim životom i da će mi javiti kada bude. - Tiho se smijući, Cardiff se okre-nuo prema meni.
Bio je očaravajuć. Visok, ne toliko koliko Jack i ne tako krupan. Dok je Jack izgledao i kretao se kao sportaš, Noah Cardiff posjedovao je otmjenost plesača. Bilo je dojmljivo gledati kako stoje jedan uz drugoga, Jacka koji je imao seksi, zemaljsku privlačnost i Cardiffa, koji je bio otmjen i tako asketski prekrasan.
Pastor je bio svijetle puti, koja se lako zacrveni, a nos mu je bio uzak s visokim hrbatom. Smiješak mu je bio anđeo¬ski i pomalo sjetan, bio je to smiješak smrtnika koji je bio i previše svjestan ljudskih nedostataka. A oči su mu bile kao u sveca, dobronamjerne, svijetloplave, njegov pogled kao da vas je posvetio.
Kada je prišao bliže kako bi se rukovao sa mnom, osjetila sam miris lavande i ambre. - Gospođice Varner. Dobro došli u našu. Nadam se da je vaš sastanak s pastorom Gottlerom dobro prošao? Zastavši, upitno se nasmiješio Gottleru. -Varner... nismo li imali tajnicu...?
- Jesmo, njezina sestra, Tara, povremeno nam je po¬magala.
- Nadam se da je dobro - rekao mi je Cardiff. - Molim vas, pozdravite je.
Nesigurno sam kimnula.
Cardiff me na trenutak gledao u oči, kao da mi čita misli. - Molit ćemo se za nju - promrmljao je. Gracioznim pokretom pokazao je na ploču iznad vrata. - Moj omiljeni redak, od mojeg najdražeg učenika. To je istina, znate. U Boga nije nemoguća nijedna stvar.
- Zašto vam je Luka najdraži? - upitala sam.
- Između ostaloga, Luka je jedini učenik koji povezu-je parabole o dobrom Samarićaninu i izgubljenom sinu.-Cardiff mi se nasmiješio. - I snažan je pobornik ženskih uloga u Kristovom životu. Zašto ne dođete na jedan od naših obreda, gospođice Varner? I povedite prijatelja Jacka sa sobom.
Četrnaesto poglavlje
Kada smo Jack i ja izašli, u mislima sam analizirala sastanak. Trljala sam si sljepoočnice - imala sam osjećaj kao da su mi gumice čvrsto omotane oko glave.
Jack je otvorio vrata auta s moje strane i potom otišao
drugu stranu. Oboje smo stajali pokraj otvorenih vrata, čekajući da vrućina izađe prije nego što uđemo u vozilo. - Ne podnosim Marka Gottlera - rekla sam. - Stvarno? Nikad ne bih rekao. - Dok je govorio, obuzeo me osjećaj da je on licemjerni idiot koji je iskoristio moju sestru i htjela bih ga... ne znam, ubiti ili nešto... ali umjesto toga, mi smo tamo pregovarali. - Znam. Ali spreman je pomoći. Priznajmo mu to. - Radi to samo zato što ga mi tjeramo. - Namrštila sam se. - Ti si na njegovoj strani, zar ne?
- Ella, upravo sam proveo sat i petnaest minuta pritiskajući ga.. Ne, nisam na njegovoj strani. Samo govorim da on nije jedini krivac za ovu situaciju. U redu, možemo sada ući unutra. - Jack je upalio motor. Klima je neučinkovito puhala po uzavreloj vrućini.
Povezala sam pojas. - Moja je sestra u klinici zbog živ-čanog sloma nakon što ju je zaveo oženjeni crkveni pastor - hoćeš reći da je to njezina krivica?
- Kažem da su oboje krivi. I Tara nije bila zavedena. Ona je odrasla žena koja koristi svoje tijelo da dobije ono što želi.
- Nisi li malo licemjeran kada to govoriš? - upitala sam, a u sebi sam kipjela.
- Evo činjenica, Ella: sestra će ti dobiti kuću, novi au¬to i džeparac od petnaest tisuća dolara mjesečno, sve zbog jednostavnog razloga što joj je uspjelo da ju napumpa tip koji ima novaca. Ali bez obzira na to koliko povoljan ugo¬vor odvjetnici isposluju, jednog dana morat će naći novog sponzora. Problem je u tome što sljedeći put to neće biti tako lako. Bit će starija.
- Zašto misliš da se neće udati? - upitala sam, strašno razdražena.
- Neće se zadovoljiti s običnim tipom. Želi bogataša. A oni se ne žene s takvima kao što je ona.
- To nije istina. Ona je prekrasna.
- Ljepota s vremenom gubi vrijednost. A to je jedino što ona nudi. U trgovačkom smislu, to ju može prodati na kratko vrijeme, ali ne i dugoročno.
Ta izravna izjava ostavila me bez daha. - Zar bogataši stvarno tako misle?
- Većina nas.
- O Bože. - Bila sam bijesna. - Sigurno misliš da te svu-ka žena koju upoznaš želi zbog novca.
- Ne mislim. Ali recimo da je lako uočiti one koje bi me ostavile dok si rekao keks da se nešto dogodi s novcem.
- Baš me briga za tvoj novac...
- Znam. To je jedan od razloga zašto...
- ... i ako toliko mrziš moju sestru, zašto joj uopće pomažeš?
- Ne mrzim ju. Uopće. Samo ju vidim kakva uistinu jest. Sve ovo radim zbog Lukea. I zbog tebe.
- Zbog mene? - Zaprepaštena i bijesna, pogledala sam ga razrogačenim očima.
- Nema puno toga što ne bih učinio za tebe, Ella - tiho je rekao. - Zar to već nisi shvatila?
Dok sam sjedila zapanjeno i šuteći, on je isparkirao au¬to.
Uzrujana, razdražena i skuhana - potrajat će dok klima ne rashladi uzavreli zrak u unutrašnjosti auta - neko vrije¬me sam šutjela. Sestru sam doživljavala drukčije nego Jack. Voljela sam ju. No zar me to sprečavalo da vidim istinu? Zar je Jack imao bolji uvid u situaciju nego ja?
Čula sam da mi zvoni mobitel. Posegnuvši za torbicom, kopala sam po njoj dok nisam našla telefon. - Dane je -kratko sam rekla. Rijetko je zvao tijekom dana. - Hoće ti smetati ako se javim?
- Samo se javi. - Jack je nastavio voziti, usredotočen na podnevni promet. Vozila su se kretala i nakupljala poput
stanica koje su se probijale kroz začepljenu arteriju.
- Dane. Je li sve u redu?
- Bok, draga, sve je super. Kako je prošao sastanak? Ispričala sam Daneu skraćenu verziju, a on je slušao i bio
utješan i suosjećajan, ne donoseći zaključke poput Jacka. Bilo je olakšanje razgovarati s nekim tko me nije živcirao. Opuštala sam se, a klima me zapuhnula kao da prolazim pokraj ledenjaka.
- Hej, zanimalo me - rekao je Dane - jesi li za društvo sutra navečer? Dolazim u Katy po mjerač protoka za je-dan sustav koji gradimo. Izvest ću te na večeru i prenoćiti. Upoznati tog tipa s kojim provodiš toliko vremena.
Smrznula sam se dok Dane uz smijeh nije dodao: - Ali neću mu mijenjati pelene.
Moj smijeh bio je malo previsok. - Mijenjanje pelena ni¬je uvjet za dolazak. Da, bit će nam drago vidjeti te. Jedva čekam.
- Dobro, doći ću sutra oko četiri ili pet. Bok, draga.
- Bok, Dane.
Sklopivši telefon, vidjela sam da smo došli na 1800 Main, da smo parkirali u podzemnu garažu.
Jack je pronašao mjesto pokraj dizala gdje je zaustavio auto. Isključio ga je i zurio u mene u mračnom interijeru.
- Dane sutra dolazi u posjet - rekla sam, pokušavajući zvučati ravnodušno, no samo sam zvučala napeto.
Jackov izraz lica bio je neproničan. - Zašto?
- Doći će u Katy po neku opremu. A budući da će biti u blizini, želi me vidjeti.
- Gdje će odsjesti?
- Kod mene, naravno.
Jack je neko vrijeme šutio. Možda sam si umislila, ali učinilo mi se da je počeo teško disati. - Mogu mu naći so¬bu u hotelu - napokon je rekao. - Ja ću mu platiti.
- Zašto bi ti... molim?...
- Ne želim da prespava kod tebe.
- Ali on je moj... - Prekinula sam i buljila u njega u ne-vjerici. - Što je ovo? Jack, ja živim s njim.
- Više ne. Živiš ovdje. I... - Kratka, prodorna stanka. -Ne želim da se seksaš s njim.
Prvo sam bila više zaprepaštena nego ljuta. Jack se pre-tvorio u primitivca, što još nikada nisam vidjela, pogotovo ne u vezi s Daneom. Bilo je zapanjujuće što je Jack bio posesivan, što je htio odlučiti kada i s kim ću se seksati. - Ti nemaš pravo odlučivati o tome - rekla sam.
- Neću samo mirno stajati dok on uzima ono što je moje.
- Tvoje? - Odmahnula sam glavom i ispustila nemoćan zvuk, nešto između smijeha i protestiranja. Prstima sam do¬dirnula usta i držala ih lagano na njima, kao što čipkasta zavjesa stoji na otvorenom prozoru. Bilo je potrebno ulo¬žiti nevjerojatno puno truda za odgovor. - Jack, dečko mi dolazi u posjet. Možda ću se seksati s njim, a možda neću. Ali to nije tvoja stvar. Ne volim ovakve igrice. - Udahnula sam i čula se kako ponavljam: - Ne volim ovakve igrice.
Jackov glas bio je nježan, ali imao je i divlji prizvuk od kojeg su mi se nakostriješile sve dlake na tijelu. - Ne igram nikakve igrice. Pokušavam ti reći kako se osjećam.
- Shvatila sam. A sada mi treba malo prostora.
- Dat ću ti prostora koliko god trebaš. Ako ti ga i on da.
- Što to znači?
- Nemoj dopustiti da odsjedne u tvom stanu, Zapovjedao mi je. Kontrolirao me. Preplavila me zagu-
šujuća panika te sam otvorila vrata od auta, morala sam uhvatiti zraka. - Ohladi malo - rekla sam. Izašla sam i kre¬nula prema dizalima, a Jack je krenuo za mnom.
Tako sam jako stisnula gumb dizala da sam gotovo išča-šila prst. - Vidiš, zato ću uvijek izabrati Danea ili nekog poput njega, a ne tebe. Nitko mi nikada neće govoriti što da radim. Ja sam samostalna žena.
- Kukavica - čula sam kako mumlja. Njegovo disanje nije bilo ništa bolje od mojega.
Bijesna, snažno sam se okrenula da ga pogledam. -
- To nema nikakve veze sa samostalnošću. Bojiš se jer znaš da će, ako nešto započneš sa mnom, to otići onamo kamo ti i Dane nikada niste išli. On neće biti uz tebe - to je već do¬kazao. Iznevjerio te. I sad će te za nagradu poševiti?
- Šuti! - Bilo mi je dosta. I ja, koja nikada nisam niko¬ga udarila, lupila sam Jacka u ruku torbicom, koja je baš bila velika, teška i kožna. Čuo se glasan bum, no on kao da nije ni primijetio.
Vrata dizala su se otvorila, a prazna kabina bacala je svjetlo na sivi beton i opeku. Ni on ni ja nismo se poma¬knuli da uđemo, samo smo stajali i ljutito gledali jedno u drugo dok smo smišljali argumente.
Jack me zgrabio za zglob i odvukao me do druge strane dizala, u tamni kut u kojem su se osjetili ispušni plinovi i benzin. - Želim te - promrmljao je. - Riješi ga se i uzmi mene. Jedini rizik je da izgubiš nekoga koga ionako nemaš. On nije ono što tebi treba, Ella. Ja ti trebam.
- Nevjerojatno - rekla sam s gađenjem.
- Što je nevjerojatno?
- Tvoj ego. Okružen je oblakom antitvari. Ti si crna ru¬pa... bahatosti!
Jack je u sjeni zurio u mene, a onda je okrenuo lice, a meni se učinilo da vidim bijeli odbljesak smiješka.
- Je li ti zabavno? - pitala sam. - Što je, kvragu, tako smiješno?
- Baš sam pomislio da ću biti pravi sretnik ako je seks s tobom jednu desetinu zabavan kao svađanje s tobom.
- Nikada nećeš saznati. Ti... Poljubio me.
Bila sam toliko bijesna da sam ga ponovno pokušala udariti torbom, ali mi je pala na zemlju te sam izgubila ravnotežu na visokim petama. Jack me zgrabio i nastavio me ljubiti, svojim ustima otvorio je moja. Kušala sam toplinu, slatki okus osvježavajućeg daha... kušala sam Jacka.
Očajna, pitala sam se zašto s Daneom nije tako. Ali način na koji su Jackova usta uhvatila moja, čvrsti vlažni pokreti svakog poljupca, svaki sočni nalet, bio je toliko dobar da nisam mogla odoljeti. Privio me bliže i polagano istraživao jezikom. Što je dublje išao, to sam se ja više predavala, a cijelo mi je tijelo preplavila požuda.
Rukama je prelazio po mojem crnom odijelu, nježno me milujući i hvatajući. Koža mi se užarila ispod sloja lagane vune. Prstima mi je prešao preko lica, milovao mi kosu, a ja sam osjetila kako mu ruka drhti, osjetila sam vibraciju silne želje. Stavivši ruku iza moje glave, zapetljao je prste U moju kosu i ljubio me. Zadrhtala sam kada sam osjetila da drugom rukom otkapča tri dugmeta mog sakoa. Sako se rastvorio, i otkrio rastezljivu potkošulju krem boje, ko¬ju su pridržavala dva tanka tregerčića.
Jack je nešto promrmljao - neku psovku, molitvu - i sta¬vio ruku ispod moje potkošulje i dodirnuo meku, glatku kožu mojega struka. Sada smo se oboje tresli, previše uživ-ljeni i željni da bismo prestali. Tkaninu je povukao prema gore i otkrio kožu koja je u sjeni imala boju ljuske jajeta.
Sagnuo je glavu prema jednoj dojci, ustima tražeći brada-vicu. Piskajući sam udahnula kada sam osjetila kako mu jezik krivudavo klizi, kada sam osjetila čvrsto, vlažno sisa¬nje. Svako povlačenje i milovanje uzrokovalo je nalet užitka u mojoj utrobi. Naslonila sam glavu na hladni, čvrsti zid, uzavrela, a kukovi su mi migoljili naprijed nazad.
Jack se uspravio i silovito me poljubio, dok mu je ruka klizila po mojoj dojci. Dugački, strastveni poljupci... ugrizi i lizanje i poljupci, dok nisam bila opijena putenošću. Obuhvatila sam ga oko vrata, još čvršće mu stiskajući gla¬vu uz svoju, a on je taj čin popratio dubokim, divljim gla¬sanjem. Nikada nisam doživjela takvo očajno uzbuđenje, želeći još; htjela sam mu reći: Učini bilo što, bilo što, baš me briga, učini to sada. Pipala sam ga po prsima, po snaž¬nim mišićima prekrivenim glatkim elegantnim odijelom, a to me još više uzbudilo, kao i pomisao na to što se nalazi ispod tih pristojnih slojeva.
Zgrabio mi je suknju, grubo ju povukao, a ja sam počela dahtati kada sam osjetila kako mi po nogama struji zrak, rashlađeni zrak po gorućoj koži i živcima. Istraživao je po¬dručje ispod mojih elastičnih gaćica, tražeći međunožje, a vlažno meso rastvorilo se pod napadom njegovih prstiju. Osjetila sam kako mi diše za vratom, snažni mišići njego¬ve nadlaktice micali su se pod mojom rukom. Gurnuo je jedan prst u mene, zatim i drugi. Zažmirila sam, bilo mi je slabo dok je palcem klizio po mom klitorisu, a prstima me masirao duboko i sigurno. Svaki put kada ih je gurnuo, člancima prstiju nježno je trljao ludo mjesto unutra. Taj me užitak ošamutio... onesposobio... zaludio.
Prvi put u životu, željela sam nešto više od osjećaja sigur¬nosti. Željela sam Jacka takvom silinom koja je bila neza-misliva. Posegnula sam za njegovim remenom, zaporkom, dugmetima i otkopčala mu hlače. Zgrabila sam ga, onako ogromnog i prodornog.
Maknuvši prste, Jack je sklonio s puta moje gaćice i su¬knju. Podigao me s nevjerojatnom lakoćom. Saznanje koliko je jak još me više uzbudilo. Nemoćno sam omotala ruke oko njegovog vrata i naslonila glavu na njegovo rame. To, To. Ušao je u mene, a ja sam se izvijala zbog njegove nevjerojatne debljine. Ljubeći mi vrat, mrmljao je da se opustim, da će se on pobrinuti za sve, samo da ga pustim da uđe... Spustio me dok mi prsti nisu okrznuli pod, a ta strasna si¬la neumoljivo me otvorila.
Bilo je zapanjujuće uzbudljivo seksati se odjevena, čvr¬sto nabijena na njegov kolac, stenjati dok me on pohlepno ljubi. Jack je uspostavio ravnomjeran ritam nabijanja pre¬ma gore, a svaki put kada je ušao, moji su se mišići stezali od užitka, nemoćno su se stiskali kako bi ga što više obu¬hvatili. Grčila sam se zbog uzavrele vrućine njegova tijela, udovi su mi se stezali oko tog velikog energičnog tijela dok me čisti osjet uzbuđenja nije doveo do punog, gotovo neiz-drživog orgazma. Jack je moje suzdržano stenjanje prigušio svojim ustima. Duboko ga je zabio i držao ondje i drhtao, ispustivši dah kada je i sam došao do vrhunca.
Prošlo je dugo vremena dok se nismo pomaknuli. Bila sam priljepljena uz njega, intimni vlažni dijelovi bili su nam spojeni, a glava mi se ispružila na njegovom ramenu. Kao
da sam bila drogirana. Znala sam da ću ubrzo, kada mi um opet proradi, početi osjećati nešto što sam silno htjela izbje-ći. Počevši sa sramom. Bilo je toliko toga neprikladnoga u tome što smo napravili da sam ustvari bila zapanjena.
A najgore od svega bilo je to što je bilo tako dobro, još uvijek, osjećati njegovo tijelo u sebi, njegove ruke oko sebe.
Rukom mi je još čvršće pritisnuo glavu na svoje rame, kao da me pokušavao zaštititi od nečega. Čula sam tiho psovanje.
- Upravo smo se poseksali u garaži - slabašno sam rekla. - Znam, dušo - prošaputao je. Počeo se micati, skinuo me sa sebe, a ja sam očajno uzdahnula. Bila sam mokra, malo me boljelo, a svi mišići su mi drhtali. Naslonivši se na zid, pustila sam da mi navuče odjeću i zakopča sako. Nakon što je zakopčao svoju odjeću, pronašao je moju tor¬bicu te mi ju je dao. Nisam ga mogla pogledati, čak i kada me uhvatio za glavu.
- Ella. - Miris njegovog daha i slani miris seksa i goruće kože pomiješali su se u plemeniti erotski parfem. Ponovno sam ga željela. Od te spoznaje na oči su mi navrle suze. -Odvest ću te u svoj stan - promrmljao je Jack. - Otuširat ćemo se i...
- Ne, ja... moram biti sama.
- Dušo. Nisam namjeravao da bude ovako. Dođi u moj krevet. Da vodimo ljubav kako treba.
- Nema potrebe.
- Ima. - Govorio je dubokim glasom, bio je uporan. -Molim te, Ella. Nisam namjeravao da nam prvi put bu¬de ovako. Mogu se potruditi da bude puno bolje. Mogu....
Prstima sam mu dodirnula usne. Dah mu je bio uzavreo i nježan. Bila bih nešto rekla, ali otvorila su se vrata diza¬la. Poskočila sam čuvši taj zvuk. Neki muškarac je izašao i otišao do auta, a koraci su mu odzvanjali dok je hodao po betonu.
Čekala sam dok auto nije izašao iz garaže prije nego što sam se obratila Jacku. - Slušaj me - rekla sam rastreseno, - Ako ti nešto znače moje želje i moji osjećaji... moraš mi dati malo prostora. Sada sam dosegla granicu podnošlji vosti. Ovo je prvi put da sam se seksala s nekim osim s Daneom. Treba mi vremena da razmislim. - Oklijevajući pomilovala sam mu napetu bradu. - Ne moraš mi pokazivati više vatrometa - dodala sam. -Ustvari, sama pomisao na to nekako je zastrašujuća.
-Ella...
- Moraš se povući - rekla sam mu. - Javit ću ti kada i ako budem spremna za nešto više. Do tada... Ne želim te ni vidjeti ni čuti. Osoba koju sada moram vidjeti je Dane. Osoba s kojom moram donijeti neke odluke je Dane. Ako nakon toga u mojem životu bude bilo mjesta za tebe, tebi ću prvom javiti.
Bila sam gotovo sigurna da još ni jedna žena nije na taj način razgovarala s Jackom Travisom. Ali to je bio jedini način kako sam mogla izaći na kraj s njim. U protivnom, bila sam sigurna da bih se u roku od deset ili petnaest mi¬nuta našla gola u njegovom krevetu.
Jack me uhvatio za zglob i maknuo ruku s brade koja ga je milovala, te me probadao gnjevnim pogledom. - Kvragu. - Povukao me u svoje naručje i čvrsto me držao, teško di-šući. - Sada bih ti rekao desetak stvari. Ali u barem devet bih zvučao kao luđak.
Unatoč ozbiljnosti situacije, gotovo sam se nasmiješila. - Što je deseto? - pitala sam prsa njegove košulje. Zastao je, razmišljajući. - Nema veze - progundao je. -I da to kažem, zvučao bih kao luđak.
Vodeći me do dizala, pritisnuo je dugme. Vozili smo se u tišini. Jack me milovao po ramenima, struku, bokovima, kao da se nije mogao suzdržati da me ne dira. Htjela sam se nasloniti na njega i baciti mu se u naručje i otići u njegov stan. Umjesto toga, izašla sam iz dizala kada smo došli na šesti kat, a Jack me slijedio.
- Ne moraš me otpratiti do vrata - rekla sam.
Namrštio se i ostao sa mnom dok nismo došli do stana.
Samo što nisam unijela kombinaciju brojeva za otključavanja, kada me Jack uhvatio za ramena i okrenuo me prema sebi. Od načina na koji me gledao zacrvenio se svaki vidljivi centimetar moje kože. Ruka mu je kliznula na moj zatiljak.
-Jack...
Silovito me poljubio. Usne su mi se razdvojile od snažnog pritiska. Bio je to razvratan, uzavreli, razarajući poljubac... iako nije ostalo mnogo za razaranje. Odgurivala sam ga od sebe, pokušavajući stati na kraj tome, ali on je nastavio dok se nisam predala. Tek tada je odmaknuo glavu, požudno me pogledao s trunkom muškog ratobornog trijumfa.
Očito je osjećao da je nešto dokazao.
Prošlo mi je kroz misli da je cijeli ovaj događaj ustvari bio obilježavanje teritorija. - Muškarci su kao psi - Stacy je znala reći. I obično bi još dodala da kao i psi, i muškar¬ci zauzimaju previše mjesta u krevetu i odmah kreću pu¬ma medunožju.
Nekako sam ukucala ispravnu kombinaciju i krenula u stan.
-Ella...
- Usput rečeno, pijem pilule - rekla sam.
Prije nego što je odgovorio, zalupila sam mu vratima pred nosom.
- Bok, Ella - dadilja Teena veselo je rekla. - Kako je prošao sastanak?
- Dobro. Kako je Luke?
- Čist i sit. Upravo sam ga stavila u krevetić. Mobil je nježno svirao, a medvjedići i posudice za med lagano su se kretali u krug.
-Je li bilo nekih problema dok me nije bilo? - pitala sam.
- Pa, bio je malo nemiran čim si otišla, ali onda se umi¬rio. - Teena se nasmijala. - Dečki ne vole vidjeti mamicu kako odlazi bez njih.
Srce mi je preskočilo. Mamica. Htjela sam ju ispraviti, no nije bilo vrijedno truda. Dala sam Teeni nešto gotovine, ispratila ju iz stana i pošla se tuširati.
Topla voda me umirila i opustila, ublažila mi je bolove i probadanje. No nije pomogla osjećaju krivnje. Prvi put dvostruko sam se kajala zato što sam prevarila nekoga... kajala sam se zato što sam to uopće napravila i zato što sam toliko uživala u tome.
Uzdišući, kosu sam zamotala ručnikom, obukla ogrtač i otišla vidjeti Lukea. Mobil je stao i sve je bilo tiho.
Na prstima sam došla do krevetića i zavirila, očekujući da ću vidjeti bebu kako spava. Ali on je zurio prema meni onim svojim ozbiljnim načinom.
- Zar još nisi zaspao, Luke? - nježno sam upitala. – Što čekaš?
Onog trena kada me vidio, počeo se micati i mlatara¬ti rukama i nogama, a usne su mu se oblikovale u dječji osmijeh.
Njegov prvi osmijeh.
Zapanjila me ta spontana reakcija kada me ugledao. Tebe. Tebe čekam. I osjetila sam kako me probada prekrasan osjećaj boli ravno u dušu te sam zaboravila sve osim tog trenutka. Zaslužila sam taj osmijeh. I željela sam zaslužiti još milijun osmijeha od njega. Bez razmi-šljanja, uhvatila sam Lukea i podigla ga iz krevetića, te sam poljupcima obasipala njegovo sićušno toplo lice, nje-gova nasmiješena usta. Udisala sam njegov puderast, pe-lenast nevin miris.
Nikada nisam bila toliko sretna.
- Pogledaj ti to - promrmljala sam, gurajući nos u nje¬gov vrat. - Pogledaj ti taj osmijeh. Oh, ti si najslađi dječa¬čić, najslađa beba.
Moj dječačić. Moj Luke.
Draga Gospođice Neovisna,
počela sam izlaziti s tipom s kojim nemam ništa zajedničkoga. Nekoliko je godina mlađi od mene i imamo različit ukus u svemu. On voli vrijeme pro¬voditi vani, a ja unutra. On voli znanstvenu fanta¬stiku, a ja volim pletenje. Unatoč tomu, nikada ni¬sam bila toliko luda za nekime. Ali bojim se da nam je veza osuđena na propast s obzirom na to da smo toliko različiti. Da prekinem sada prije nego što se još više vežemo?
- Zabrinuta iz Walla Walle
Draga Zabrinuta,
ponekad se dogodi veza kada toga nismo ni svjesni. Nema pravila koje kaže da dvoje ljudi u vezi moraju biti potpuno isti. Ustvari, znanstveno je dokazano da na genetskoj razini, ljudi koji su najveće suprot¬nosti, najvjerojatnije će imati zdrav i dugoročan sek¬sualni odnos. Ali uistinu, tko može objasniti tajne privlačnosti? Kupid je kriv. Mjesec. Oblik smiješka. Oboje možete napredovati i učiti iz različitosti ako ih poštujete. Ti kažeš rajčica, on kaže paradajz. Pusti neka se dogodi samo od sebe, Zabrinuta. Skoči na glavu. Obično o sebi naučimo najviše od ljudi koji su drukčiji od nas.
- Gospođica Neovisna
Zurila sam u zaslon kompjutera. - Pusti neka se dogodi mimo od sebe? - promrmljala sam. Mrzila sam kada su se utvari događale same od sebe. Nikada nisam išla negdje prvi put, a da nisam to potražila na karti. Kad god sam kupila nešto, slala sam registraciju i garanciju. Kada smo se Dane i ja seksali, koristili smo kondom, spermicidno sredstvo i pi¬lulu. Nikada nisam jela namirnice s crvenom bojom. Uvijek sam nanosila kremu za sunčanje s najvišim faktorom.
Moraš se malo zabaviti, rekao mi je Jack, a potom je po¬kazao da je i više nego sposoban pružiti mi zabavu. Imala sam osjećaj da će biti ozbiljne zabave za odrasle ako ikad popustim u vezi njega. Samo što se život ne radi o zabav¬ljanju, nego o ispravnom postupanju, a ako se pritom i za¬bavljaš, imaš sreće.
Užasavala sam se pomisli na sljedeći susret s Jackom, pi¬tajući se što ću mu reći. Kada bih se barem nekome mogla povjeriti. Stacy. Ali znala sam da će ona reći Tomu, a on će nešto reći Daneu.
Oko podneva je zazvonio telefon, a na zaslonu se poja¬vio Jackov broj. Posegnula sam za telefonom, ali sam brzo vratila ruku, da bih ga zatim oprezno uzela.
- Halo?
- Ella, kako si? -Jack je zvučao opušteno i profesional¬no. Službeno.
- Dosta dobro - oprezno sam rekla. - A ti?
- Odlično. Slušaj, jutros sam nekoliko puta nazvao Vječnu istinu i želim ti reći što je bilo. Hoćemo li se naći na ručku u restoranu?
- Onom na sedmom katu?
- Da, povedi Lukea. Vidimo se za dvadeset minuta.
- Ne možeš li mi sada reći?
- Ne mogu, treba mi društvo za ručak.
Blago sam se nasmiješila. - A ja bih trebala povjerovati da sam ti ja jedini izbor?
- Ne. Ali si mi najdraži izbor.
Bilo mi je drago što nije mogao vidjeti boju koja mi je preplavila lice. - Vidimo se.
Kako sam još uvijek bila u pidžami, pojurila sam prema ormaru i zgrabila bež keper jaknu, bijelu majicu, traperice i sandale s platformom. Ostatak vremena provela sam spre¬majući Lukea, obukla sam ga u čisti bodi i traperice koje su se zakapčale s unutarnje strane nogavica.
Kada sam bila sigurna da smo pristojno odjeveni, stavila sam Lukea u nosiljku i zabacila torbu za pelene preko rame¬na. Otišli smo u restoran, moderan bistro s crnim kožnim stolicama i staklenim stolovima te raznobojnim apstrak¬tnim umjetničkim djelima na zidovima. Većina gostiju bili su poslovni ljudi, žene u konzervativnim haljinama, a muš¬karci u klasičnim odijelima. Jack je već bio ondje, razgova¬rao je s domaćicom. Bio je vitak i zgodan u tamnoplavom odijelu i ultramarin plavoj košulji. Žalosno sam pomisli¬la kako se ljudi u Houstonu, za razliku od Austina, lijepo odijevaju za ručak.
Jack me ugledao te je prišao da uzme Lukeovu nosiljku. Uznemirio me kratkim poljupcem u obraz.
- Bok - rekla sam, trepćući. Bila sam uznemirena sa¬znanjem da me sram i da nemam daha, kao da me netko uhvatio da gledam kanal za odrasle.
Jack kao da je znao na što mislim. Polagano se nasmi¬ješio.
- Nemoj biti tako samozadovoljan - rekla sam mu.
- Nisam samozadovoljan. Samo se tako smijem.
Domaćica nas je odvela do stola u kutu, pokraj prozo¬ra, a Jack je stavio Lukeovu nosiljku na stolicu pokraj mo¬je. Nakon što me posjeo, Jack mi je dao malu plavu ukra¬snu vrećicu.
- Što je to? - upitala sam.
- To je za Lukea. Iz vrećice sam izvadila mali plišani kamion za novoro-
đenčad. Bio je tako mekan i savitljiv, sašiven od različitih materijala. Kotači su šuštali pod pritiskom. Prodrmala sam igračku i čula zveckavi zvuk. Smiješeći se, pokazala sam Lukeu igračku i stavila mu je na prsa. Istog je trena zani¬mljivi novi predmet počeo hvatati prstićima.
- To je kamion - rekla sam bebi.
- Zglobni utovarivač - pomogao mi je Jack.
- Hvala. Mislim da se sada možemo riješiti onog zeke za slabiće. Pogledi su nam se sreli, a ja sam mu se smiješila. Još sam
osjetila mjesto na obrazu gdje me poljubio.
- Jesi li osobno razgovarao s Markom Gottlerom? - pi-tala sam.
Jackove oči zabavno su zasjale. - Moramo li početi s time?
-A s čime bismo još mogli početi?
- Ne bi li me mogla pitati nešto poput: »Kako si proveo jutro?« ili »Kako zamišljaš svoj savršen dan?«
- Već znam kako zamišljaš savršen dan.
Podigao je obrvu, kao da ga je to iznenadilo. - Znaš? Daj da čujem onda.
Htjela sam reći nešto neozbiljno i smiješno. Ali dok sam ga gledala, ozbiljno sam shvatila pitanje. - Hm. Mislim da bi bio u kolibi na plaži...
- Moj savršeni dan podrazumijeva ženu - rekao je bez pitanja.
- U redu. Ondje je i jedna ženska. Nezahtjevna i jedno- stavna.
-Ja ne znam ni jednu nezahtjevnu i jednostavnu žensku.
- Zato ti se ova jako sviđa. A osim toga, koliba je rustič¬na. Nema televizije, nema interneta, a oboje ste isključili mobitel. Vas dvoje ujutro šetate plažom, možda se odete ku¬pati. Ti skupljaš komadiće morskog stakla kako bi ih stavio u staklenku. Kasnije, oboje biciklima odlazite u grad, a ti odlaziš u trgovinu s priborom za ribolov da si kupiš nešto opreme... neki mamac...
- Mušice, ne mamac - rekao je Jack, ne skidajući pogled s mene. - Leftyjeve mušice.
- Za koju ribu?
- Za škarpinu.
- Super. Odlaziš pecati...
- Ide li i cura? - upitao je.
- Ne, ona ostaje čitati.
- Ne voli pecati?
-Ne, ali nema ništa protiv što ti voliš, kaže da je zdravo da imate različite interese. - Zastala sam. - Spakirala ti je ogroman sendvič i nekoliko piva.
- Sviđa mi se ta ženska.
- Odlaziš brodićem, te kući donosiš lijep ulov i roštiljaš ga. Ti i žena večerate. Sjedite podignutih nogu i razgova¬rate. Povremeno ušutite kako biste čuli zvuk nadolazeće plime. Nakon toga, odlazite na plažu s bocom vina, sjedi¬te na deki i gledate zalazak sunca. - Završila sam i nestr¬pljivo ga gledala. -I, što misliš?
Mislila sam da će se Jack zabavljati, ali je gledao u me¬ne uznemireno i ozbiljno. - Odlično. - A onda je ušutio i zurio u mene kao da je pokušavao otkriti neki mađioni-čarski trik.
Konobar je prišao, rekao što se nudi, zapisao koje ćemo piće popiti i otišao ostavivši košaricu s kruhom.
Posegnuvši za čašom vode, Jack je palcem prešao preko vlažnog sloja na vanjskoj strani čaše. Zatim me pogledao izazivajućim pogledom, kao da prihvaća izazov. -Ja sam na redu - rekao je.
Nasmiješila sam se, bilo mi je zabavno. - Pogađat ćeš moj savršen dan? To je prelagano. Trebaju mi samo čepići za uši, maska za oči i dvanaest sati sna.
Zanemario je to. - Lijep je jesenji dan.
- U Teksasu nema jeseni. - Uzela sam komad kruha po¬sutog komadićima bosiljka.
- Na odmoru si. Jesen je.
- Jesam li sama ili s Daneom? - upitala sam, umačući kruh u posudicu s maslinovim uljem.
- S nekim tipom si. Ali ne s Daneom.
- Dane neće biti dio mojeg savršenog dana? Jack je polagano odmahnuo glavom, promatrajući me. -Novi tip.
Zagrizavši komad gustog, ukusnog kruha, odlučila sam zafrkavati ga. - Gdje se Novi Tip i ja odmaramo?
- U New Englandu. U New Hampshireu, vjerojatno. Zaintrigirana, razmišljala sam o toj pomisli. - Nikada
nisam bila tako daleko na sjeveru.
- Odsjedate u starom hotelu s verandama i lusterima i vrtovima.
- To zvuči lijepo - priznala sam.
- Ti i taj tip vozite se po planinama kako biste vidjeli bo¬ju lišća, te pronalazite gradić gdje se održava sajam doma¬ćih i ručnih radova. Stajete i kupujete nekoliko prašnjavih korištenih knjiga, nekoliko ručno rađenih ukrasa za Božić i bocu pravog javorovog sirupa. Vraćate se u hotel i drije-mate uz otvorene prozore.
- On voli drijemati?
- Ne baš. Ali za tebe čini iznimku.
- Sviđa mi se taj tip. I što se događa kada se probudimo?
- Spremate se za piće i večeru, te odlazite u restoran. Za stolom do vašeg sjedi stariji par koji izgleda kao da je u braku najmanje pedeset godina. Ti i tip naizmjence po¬gađate tajnu dugog braka. On kaže da je tajna u puno do¬brog seksa. Ti kažeš da je tajna u tome što vrijeme provo¬diš s osobom koja te svaki dan može nasmijati. On kaže da može učiniti i jedno i drugo.
Nisam mogla suzdržati osmijeh. - Prilično je siguran u sebe, zar ne?
- Da, ali to ti se sviđa kod njega. Nakon večere, plešete uz živu glazbu.
- Zna plesati?
Jack je kimnuo. - Majka ga je tjerala da uči plesati dok je išao u osnovnu školu.
Prisilila sam se na još jedan zalogaj kruha te sam opu¬šteno žvakala. No bila sam pogođena, ispunjena nekom neočekivanom čežnjom. I shvatila sam u čemu je problem: nitko koga poznajem ne bi mi osmislio takav dan.
Ovaj bi mi muškarac, pomislila sam, mogao slomiti srce.
- Zvuči zabavno - površno sam rekla dok sam bila zauze¬ta Lukeom i premještanjem kamiona. - Dakle, što je Gottler rekao? Ili si razgovarao s njegovom tajnicom? Imamo li do¬govoreni sastanak?
Jack se nasmiješio zbog nagle promjene teme. - U petak ujutro. Razgovarao sam s tajnicom. Kada sam spomenuo nešto vezano uz ugovor o održavanju, htjela me prespojiti na drugi odjel. No onda sam rekao da je stvar osobne pri-rode, da se možda želim pridružiti crkvi.
Sumnjičavo sam ga pogledala. - Mark Gottler pristao bi na osobni sastanak s tobom u nadi da če te pridobiti da se pridružiš crkvi?
- Naravno da bi. Ja sam javni grešnik s hrpom novaca. Svaka crkva bi me poželjela za svog člana.
Nasmijala sam se. - Zar već ne pripadaš nekoj crkvi? Jack je odmahnuo glavom. - Moji roditelji pripadali su razlilitimcrkvama, pa sam odgojen u baptističkom i me-todističkom duhu. S tom posljedicom da nikada nisam bio siguran je li u redu plesati u javnosti. I neko sam vrijeme mislio je korizma sredstvo za čišćenje. - Ja sam agnostik - rekla sam mu. - Bila bih ateist, ali nikada ne stavljam sve na istu kartu. - Ja osobno volim male crkve. Nevino sam ga pogledala. - Hoćeš reći da se ne osjećaš bliže Bogu ako se nalaziš u studiju veličine šesnaest tisuća tristo metara kvadratnih s ogromnim zaslonima i integri¬ranim zvukom i sustavom za osvjetljenje?
- Nisam siguran da bih trebao povesti takvu malu poganku u Vječnu istinu.
- Kladim se da sam vodila kreposniji život od tebe.
- Kao prvo, draga, to ništa ne govori. Kao drugo, penja¬nje na višu duhovnu razinu je kao povećavanje bodova kre¬ditne sposobnosti. Dobivaš puno više bodova za pokajanje grijeha nego da uopće nemaš kreditnu povijest.
Posegnuvši za Lukeom, igrala sam se njegovom nogicom u čarapici. - Za ovo bih dijete - rekla sam - učinila sve, pa čak i skočila u krsni zdenac.
- Imat ću to na umu kada budemo pregovarali - rekao je Jack. - A u međuvremenu, sastavi popis želja za Taru pa će¬mo vidjeti hoćemo li ga moći prikeljiti Gottleru u petak.
Družba vječne istine imala je svoju internetsku stranicu na Wikipediji. Glavni pastor, Noah Cardiff, bio je zgodan muškarac u četrdesetima, oženjen i imao je petero djece. Njegova žena, Angelica, bila je mršava, privlačna žena ko¬ja je imala toliko sjenila da bi njime mogla obložiti krov kombija. Brzo je bilo očito da je Vječna istina bilo carstvo prije nego crkva. Ustvari, u Houston Chronicleu o njoj se govorilo kao o gigantskoj crkvi, koja je posjedovala niz pri¬vatnih aviona, pistu, nekretnine koje su uključivale i palače, sportske objekte i vlastitu izdavačku kuću. Zapanjila sam se kada sam vidjela da Vječna istina ima i svoja naftna i plin ska polja, koja vodi kći tvrtka Eternity Petrol Incorporated. Crkva je zapošljavala više od pet stotina ljudi, a upravni odbor sastojao se od dvanaest članova, od kojih su pet bili Cardiffovi rođaci.
Nisam mogla naći isječke s Markom Gottlerom na YouTubeu, ali sam pronašla nešto s Noah Cardiffom. Bio je karizmatičan i šarmantan, povremeno bi se našalio na svoj račun, te uvjeravao svoju kongregaciju diljem svijeta u sve dobre stvari koje im je Stvoritelj pripremio. Izgledao je anđeoski, imao je crnu kosu, svijetlu put i plave oči. Ustvari,
dok sam gledala isječak na YouTubeu osjećala sam se tako dobro da bih ubacila dvadeset dolara u košaru da je netko u tom trenutku skupljao milodar. A ako je Cardiff takav do¬jam ostavio na feminističkog agnostika, nema sumnje da bi pravi vjernik bio toliko dirnut da bi donirao ogromnu svotu.
U petak je dadilja stigla u devet. Zvala se Teena, i činila se ljubazna i sposobna. Doznala sam za nju preko Haven, koja je rekla da je Teena obavila odličan posao s njezinim nećakom. Bojala sam se ostaviti Lukea nekome drugome -bio je to prvi put da se razdvajamo - ali odmor je bio svo-jevrsno olakšanje.
Kako smo se dogovorili, s Jackom sam se našla dolje u predvorju. Kasnila sam nekoliko minuta, jer sam se zadrža¬la dajući posljednje upute Teeni. - Oprosti. - Ubrzala sam korak dok sam hodala prema Jacku, koji je stajao pokraj recepcije. - Nisam htjela zakasniti.
- U redu je - Jack je rekao. - Još imamo dosta... -Prekinuo je nakon što me dobro pogledao, a vilica mu se objesila.
Samozatajno, zataknula sam pramen kose iza desnog uha. Nosila sam usko crno odijelo od lagane ljetne vune i crne cipele na petu s profinjenim remenčićima sprijeda. Blago sam se našminkala: nanijela sam svjetlucavo smeđe sjenilo, crnu maškaru, malo ružičastog rumenila i sjajilo za usne.
- Izgledam li dobro? - upitala sam. Jack je kimnuo, ne trepnuvši.
Potisnula sam smiješak, shvativši da me još nije vidio sređenu. A odijelo je bilo po mjeri, krojeno tako da ističe moje obline. - Mislila sam da je ovo prikladnije za crkvu od traperica i natikača.
Nisam bila sigurna da me Jack čuo. Kao da su mu misli bile negdje drugdje. Sumnje su mi bile potvrđene kada je vatreno rekao: - Imaš divne noge.
- Hvala. - Skromno sam kimnula. -Joga.
To kao da je pokrenulo opet druge misli. Činilo mi se da se Jack malo zarumenio, iako je to bilo teško reći zbog njegovog preplanulog tena. Glas mu je bio napet kada je upitao: - Pretpostavljam da si prilično savitljiva?
- Ni u kom slučaju nisam bila najsavitljivija u grupi - re kla sam, zastavši prije nego što sam skromno dodala: - Ali mogu staviti nožne zglobove iza uši. - Potisnula sam smijeh kada sam čula kako mu disanje preskače. Vidjevši njegov auto, zaobišla sam ga. Odmah mi je bio za petama.
Sjedište Vječne istine bilo je udaljeno samo osam kilo-metara. Iako sam istraživala i vidjela slike tog prostora, osjetila sam kako su mi se oči zapanjeno razrogačile kada smo ušli kroz glavni ulaz. Glavna zgrada bila je veličine sportske arene.
- Moj Bože - rekla sam. - Koliko tu ima parkirnih mje-sta?
- Izgleda da ih ima barem dvije tisuće - odgovorio je Jack, vozeći kroz parkiralište.
- Dobro došli u crkvu iz dvadeset i prvog stoljeća - pro-mrmljala sam, pripremajući se da mrzim sve u vezi Vječne istine.
Kada smo ušli, bila sam zapanjena zbog raskoši prostora. Predvorjem je dominirao ogroman LED zaslon na kojem su se prikazivali razni isječci: sretne obitelji na izletu, šet¬nja po sunčanim četvrtima, roditelji kako guraju djecu na ljuljačkama, šetanje psa, odlazak zajedno u crkvu.
Ogromne statue Isusa i apostola visoke pet metara sta¬jale su pokraj ulaza u restorane i atrij obložen smaragdnim staklom. Zidovi su bili obloženi pločama od zelenog ma-lahita i trešnjinog drva, a nizovi besprijekorno čistih par¬keta s uzorkom prekrivali su pod. Knjižara s druge strane predvorja bila je puna ljudi. Svi su se činili sretni, ljudi su zastajkivali da razgovaraju i nasmiju se, a glazba od koje se osjećaš bolje strujala je zrakom.
Čitala sam da je Vječna istina i hvaljena i kritizirana zbog zagovaranja zdravlja i bogatstva. Pastor Cardiff če¬sto je naglašavao da Bog želi da njegova kongregacija uži-va u materijalnom blagostanju, kao i u duhovnom napret¬ku. Ustvari, ustrajao je u tome da to ide jedno s drugim. Ako je jedan od članova crkve imao financijskih poteško-ća, morao se još više moliti za uspjeh. Novac je, činilo se,
bio nagrada za vjeru.
Nisam znala ni približno dovoljno o teologiji da bih se mogla upustiti u stručnu raspravu. Ali instinktivno sam nepovjerljiva prema nečemu što je bilo ovako lijepo upakirano i prodavano. S druge strane... ljudi su se ovdje ćinih sretnima. Ako je ta doktrina njima bila dobra, ako je zadovoljavala njihove potrebe, jesam li imala pravo pri¬govarati? Zbunjena, zastala sam s Jackom kada nas je na-
smiješena osoba došla pozdraviti. Nakon kratko promrmljanog razgovora, osoba nas je smireno uputila prema nizu masivnih mramornih stupova iza kojih su se nalazile pomične stube, a mi smo pošli go¬re prema prozračnom sunčanom prostoru i smaragdnom staklu te ugledali vijenac od vapnenca u kojem je bio ure¬zan natpis: Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga ima¬ju. Ivan 10,10.
Tajnica nas je već čekala na vrhu stuba. Povela nas je u poslovni prostor s ogromnom konferencijskom dvoranom. U njoj se nalazio šest metara dugačak stol napravljen od egzotičnog drva, a sredinom je proiaziia traka od oboja¬nog satiniranog stakla.
- Ajme - rekla sam, gledajući kožne uredske stolice, ogro¬man zidni televizor s ravnim zaslonom, podatkovne ula¬ze i pojedinačne monitore za videokonferenciju. - Lijepo namješteno.
Tajnica se nasmiješila. - Reći ću pastoru Gottleru da ste stigli.
Pogledala sam Jacka koji se u polusjedećem položaju naslonio na rub stola. - Misliš da bi Isus provodio vrijeme ovdje? - Pitala sam čim je tajnica otišla.
Pogledao me upozoravajućim pogledom. - Ne započinji.
- Prema onome što sam pročitala, poruka Vječne istine je ta da Bog želi da svi budemo bogati i uspješni. Tako da pret¬postavljam da si ti malo bliže raju nego mi ostali, Jack.
- Ako želiš bogohuliti, Ella, ja sam za. Nakon što odemo.
- Ne mogu si pomoći. Nešto mi ovdje smeta. Bio si u pravu - baš je kao Disneyland. A po mom mišljenju, svoje stado hrane duhovnom junk hranom.
- Malo junk hrane nikome nikada nije naškodilo - re¬kao je Jack.
Vrata su se otvorila, a u prostoriju je ušao visoki plavi muškarac.
Mark Gottler dobro je izgledao i bio je okružen au¬rom ugladenosti. Bio je debeljuškast, punih obraza, dobro uhranjen i uredan. Gottler je odisao određenom uzvišeno-sti nad stadom, smireno prihvaćajući njihovo poštovanje. Nisam mogla zamisliti da je voden tjelesnim funkcijama običnih smrtnika.
S ovim je muškarcem spavala moja sestra?
Gottlerove oči bile su boje otopljenih karamela. Pogledao je Jacka i prišao mu s ispruženom rukom. - Drago mi je da se ponovno vidimo, Jack. - Slobodnom rukom prekrio je njiho¬ve sklopljene ruke, tako da se rukovao s dvije ruke. To gesta mogla se shvatiti na dva načina: da ima kontrolu, ili da je izni¬mno ljubazan. Jackov veseo izraz lica nije se promijenio.
- Vidim da si doveo prijateljicu - nastavio je Gottler uz smiješak, pružajući mi ruku. Rukovala sam se s njim, ta¬kođer s dvije ruke.
Razdraženo sam ustuknula. -Ja sam Ella Varner - re-kla sam prije nego što nas je Jack upoznao. - Mislim da poznajete moju sestru, Taru.
Gottler me pustio. Maska pristojnosti ostala je neta-knuta, ali ozračje je postalo toliko hladno da bi se votka smrznula u njemu. - Da, Tarin sam poznanik - rekao je, blago se nasmiješivši. - Radila je nešto u našem admini-strativnom uredu. Čuo sam nešto o vama, Ella. Vi pišete trač kolumne, zar ne? - Blizu ste - rekla sam. Gottler je pogledao Jacka mutnim očima. - Mislio sam da si došao ovdje u svrhu savjetovanja.
- Jesam - opušteno je rekao Jack, izvukao stolicu i pokazao mi da sjednem. - Ima jedan problem o kojem želim
razgovarati s tobom. Samo što to nije moj problem.
- Kako se ti i gospođica Varner poznajete?
- Ella mi je jako dobra prijateljica.
Gottler me izravno pogledao. - Zna li vaša sestra da ste ovdje?
Odmahnula sam glavom, pitajući se koliko često razgo¬varaju. Zašto bi oženjen čovjek u njegovoj službi tako riski¬rao i imao vezu s nestabilnom mladom ženom i napravio joj dijete? Zastrašivalo me kada sam shvatila da su deseci mili- juna dolara - i više - ugroženi zbog ove situacije. Seksualni skandal bio bi težak udarac za crkvu, a da ne spominjemo da bi to uništilo karijeru Marka Gottlera.
- Rekao sam Elli - rekao je Jack - kako mislim da bi ti mogao znati kako da pomognemo Tari. - Namjerna stan¬ka. -I djetetu. - Uzevši stolicu pokraj moje, udobno se na- slonio. - Jesi li ga već vidio?
- Nažalost ne. - Gottler je sjeo s druge strane konferen- cijskog stola. Nije se žurio sjesti na stolicu. - Crkva poma¬že koliko može braći i sestrama u nevolji, Jack. Možda ću u budućnosti imati priliku razgovarati s Tarom o pomoći koju joj možemo osigurati. Ali to je osobna stvar. Mislim da bi Tara to htjela zadržati za sebe.
Mark Gottler mi se uopće nije sviđao. Nije mi se sviđala njegova ugladenost, njegova samodopadna samouvjerenost, njegova savršena kosa. Nije mi se sviđalo to kako je na-pravio dijete i nije ga htio vidjeti. Na svijetu je bilo previše muškaraca koji su izbjegli preuzeti odgovornost za djecu koju su napravili. Moj otac bio je jedan od njih.
- Kao što znate, gospodine Gottler - jednolično sam re-kla - moja sestra nije u mogućnosti sama rješavati svoje probleme. Ranjiva je. Lako je se može iskoristiti. Zato sam ja htjela razgovarati s vama.
Pastor mi se nasmiješio. - Prije nego što nastavimo, haj¬demo se pomoliti.
- Ne shvaćam zašto... - počela sam.
- Naravno - Jack je prekinuo, gurkajući mi nogu pod stolom. Pogledao me upozoravajućim pogledom. Smiri se, Ella.
Namrštila sam se i popustila, spustivši glavu. Gottler je počeo. - Dragi Oče nebeski, Gospodaru naših srdaca, Stvoritelju svih dobara, molimo se danas za Tvoj mir. Molimo Te da nam pomogneš da sve negativne tre¬nutke pretvorimo u priliku da pronađemo Tvoj put i pre-vladamo naše razlike...
Molitva je trajala i trajala, dok nisam došla do zaključka da Gottler ili odugovlači ili nas pokušava zadiviti svojim govorničkim vještinama. Kako god, bila sam nestrpljiva.
Htjela sam razgovarati o Tari. Htjela sam da se donesu neke odluke. Kada sam podigla glavu da kriomice pogledam Gottlera, otkrila sam da on to isto radi sa mnom, odmjerava situaciju, procjenjuje me kao neprijatelja. I dalje je govorio, -... budući da si Ti stvorio svemir, Gospodine, sigurno možeš pomoći našoj sestri Tari i...
- Ona je moja sestra, ne vaša - odbrusila sam. Oba muškarca su me iznenađeno pogledala. Znala sam da sam tre-bala šutjeti, ali više nisam mogla izdržati. Živci su mi bili
napeti kao zupci na džepnom češlju.
- Pusti čovjeka da moli, Ella -Jack je promrmljao. Ruku mi je stavio na rame, a palcem mi je trljao zatiljak. Ukočila
sam se, ali sam ušutjela. Shvatila sam. Rituali su se morali poštivati. Nećemo po-stići izravnim suprotstavljanjem s pastorom. Spustila sam glavu i čekala da nastavi. Zaokupila sam se dubokim kontinuiranim i polaganim disanjem kojeg sam naučila na jogi. Osjetila sam Jackov palac kako mi ugodno kruži po zatiljku.
Napokon, Gottler je završio s: - Daj nam mudrost i uši koje čuju, svemoćni i milostivi Gospodine. Amen.
- Amen - Jack i ja smo promrmljali i podigli pogled. Jack je maknuo ruku s mene.
- Mogu li ja prvi nešto reći? - Jack je pitao Gottlera, koji je kimnuo.
Jack me upitno pogledao.
- Naravno - zajedljivo sam promrmljala. - Vi se samo dogovarajte dok ja slušam.
Opušteno i blagonaklono, Jack je rekao Gottleru: -Nema potrebe da iznosimo pojedinosti ove situacije, Mark. Mislim da svi znamo o čemu se radi. I želimo da sve ostane u taj-nosti baš kao i vi.
- Drago mi je da to čujem - rekao je Gottler s nepogre-šivom iskrenošću.
- Mislim da svi imamo zajednički cilj - nastavio je Jack. - Da osiguramo budućnost Tari i Lukeu i da svi nastave sa svojim poslom.
- Crkva puno pomaže ljudima u nevolji, Jack - rekao je Gottler razumno. - Nažalost, mnoge mlade žene nalaze se u Tarinoj situaciji. A mi činimo što možemo. No ako Tari pomognemo više nego drugima, bojim se da će to privući neželjenu pozornost na njezin slučaj.
- A što kažete na sudski zatražen test utvrđivanja očin-stva? - napeto sam rekla. I to bi privuklo neku pozornost, zar ne? A što...
-Smiri se, dušo - promrmljao je Jack.-Mark pokušava nešto smisliti. Daj mu priliku.
- Nadam se da pokušava - uzvratila sam - jer plaćanje za Tarin boravak u klinici tek je početak. Želim dječji fond za bebu i želim...
- Gospođice Varner - rekao je Gottler - već sam odlučio ponuditi Tari ugovor o osnivanju radnog odnosa. - Suočen s mojim loše skrivenim prezirom, znakovito je dodao: - S povlasticama.
- Zvuči zanimljivo - rekao je Jack i ispod stola me uhva-tio za bedro i pridržavao na stolici. - Poslušajmo čovjeka. Nastavi, Mark... kakve povlastice? Govorimo li o nekom smještaju?
- To je sigurno predloženo - pastor je nastavio. - Zakon o porezu dopušta crkvama da osiguraju smještaj svojim zaposlenicima, tako da... ako Tara bude radila za nas, to neće kršiti nikakve zakone. - Gottler je zamišljeno zastao. -Crkva ima posjed u Colleyvilleu koji se sastoji od privat-
nograđenog posjeda s oko deset kuća. Svaka je ogra-đena i ima bazen, prostire se na jutru zemlje. Tara i dijete mogli bi živjeti ondje.
- Sami? - upitala sam. - S time da se netko pobrine za režije, vrt i održavanje? - To je moguće - složio se. - Koliko dugo? - Ustrajala sam.
Gottler je ušutio. Očito su postojale granice u onome što je Vječna istina bila spremna učiniti za Taru Varner, bez obzira na to što ju je jedan od glavnih svećenika napumpao. Zašto sam ja ovdje morala iznuđivati nešto od Marka Gottlera, kada je on to sam već trebao ponuditi?
Misli su mi se očito mogle vidjeti na licu, jer se Jack brzo zauzeo.
- Ne zanimaju nas privremena rješenja, Mark, budući da je dijete sada stalni dio Tarinog života. Mislim da ćemo morati izraditi predugovor s jamstvom za obje strane. Mi jamčimo da neće biti razgovora s medijima, da nećemo di¬jete podvrgnuti testiranju utvrđivanja očinstva... što god je potrebno da budeš zadovoljan. Ali zauzvrat, Tara će trebati auto, račun za mjesečne troškove, zdravstveno osiguranje, možda štednju za fakultet za dijete... - Jack je gestom po kazao da je popis previše dugačak da nastavi nabrajati.
Gottler je rekao da mora dobiti dopuštenje od upravnog odbora, a Jack se nasmiješio i rekao da ne može zamisliti da će Gottler s time imati problema, i sljedećih nekoliko minuta sam slušala, u poluzadivljenom i poluzgroženom stanju. Završili su sa zaključkom da će obje strane pustiti odvjetnicima da se dogovore oko pojedinosti.
- ... morat ćete mi dati vremena da poradim na tome -Gottler je govorio Jacku. - Ipak ste me zaskočili bez upo-zorenja.
- Zaskočili smo vas? - ljutito sam ponovila, u nevjeri- ci. - Imali ste devet mjeseci da razmislite o svemu. Nije vam do sada palo na pamet da možda imate obveza pre-ma Lukeu?
- Luke - rekao je Gottler, s nevjerojatno zamišljenim izrazom lica. - Tako se zove? - Nekoliko je puta trepnuo. - Naravno.
- Zašto »naravno«? - ustrajala sam, ali samo je odgo-vorio blijedim smiješkom i mahanjem glave.
Jack me nukao da ustanem s njim. - Sada ćemo te pustiti da nastaviš sa svojim poslom, Mark. Držimo se dogovora, I volio bih da me obavijestiš čim razgovaraš s članovima upravnog odbora koje si spomenuo.
- Naravno, Jack. Gottler nas je ispratio iz konferencijske dvorane, kroz
dvostruka vrata i pokraj stupova i portreta i ploča. Čitala sam natpise na pločama dok smo prolazili, a pozornost mi je privukao ogroman vapnenački luk iznad vrata od crne orahovine s inkrustacijama od obojenog stakla. U kame¬nu je bilo ugravirano sljedeće: Jer u Boga nije nemoguća nijedna stvar. Luka 1,37
- Kamo vode ova vrata? - upitala sam.
- U moj ured, ustvari. - Iz drugog smjera prema vrati¬ma je išao muškarac. Zastao je i okrenuo se prema nama, smiješeći se.
- Pastor Cardiff - brzo je rekao Gottler. - Ovo su Jack Travis i gospođica Varner.
Noah Cardiff rukovao se s Jackom. - Drago mi je, gos¬podine Travis. Nedavno sam imao priliku upoznati vašeg oca.
Jack se nasmiješio. - Nadam se da ga niste uhvatili kad mu je bio loš dan.
- Naprotiv. On je nevjerojatan gospodin. Stara škola. Pokušavao sam ga nagovoriti da dođe na jedan od mojih obreda,, ali rekao je da još nije gotov s grešnim životom i da će mi javiti kada bude. - Tiho se smijući, Cardiff se okre-nuo prema meni.
Bio je očaravajuć. Visok, ne toliko koliko Jack i ne tako krupan. Dok je Jack izgledao i kretao se kao sportaš, Noah Cardiff posjedovao je otmjenost plesača. Bilo je dojmljivo gledati kako stoje jedan uz drugoga, Jacka koji je imao seksi, zemaljsku privlačnost i Cardiffa, koji je bio otmjen i tako asketski prekrasan.
Pastor je bio svijetle puti, koja se lako zacrveni, a nos mu je bio uzak s visokim hrbatom. Smiješak mu je bio anđeo¬ski i pomalo sjetan, bio je to smiješak smrtnika koji je bio i previše svjestan ljudskih nedostataka. A oči su mu bile kao u sveca, dobronamjerne, svijetloplave, njegov pogled kao da vas je posvetio.
Kada je prišao bliže kako bi se rukovao sa mnom, osjetila sam miris lavande i ambre. - Gospođice Varner. Dobro došli u našu. Nadam se da je vaš sastanak s pastorom Gottlerom dobro prošao? Zastavši, upitno se nasmiješio Gottleru. -Varner... nismo li imali tajnicu...?
- Jesmo, njezina sestra, Tara, povremeno nam je po¬magala.
- Nadam se da je dobro - rekao mi je Cardiff. - Molim vas, pozdravite je.
Nesigurno sam kimnula.
Cardiff me na trenutak gledao u oči, kao da mi čita misli. - Molit ćemo se za nju - promrmljao je. Gracioznim pokretom pokazao je na ploču iznad vrata. - Moj omiljeni redak, od mojeg najdražeg učenika. To je istina, znate. U Boga nije nemoguća nijedna stvar.
- Zašto vam je Luka najdraži? - upitala sam.
- Između ostaloga, Luka je jedini učenik koji povezu-je parabole o dobrom Samarićaninu i izgubljenom sinu.-Cardiff mi se nasmiješio. - I snažan je pobornik ženskih uloga u Kristovom životu. Zašto ne dođete na jedan od naših obreda, gospođice Varner? I povedite prijatelja Jacka sa sobom.
Četrnaesto poglavlje
Kada smo Jack i ja izašli, u mislima sam analizirala sastanak. Trljala sam si sljepoočnice - imala sam osjećaj kao da su mi gumice čvrsto omotane oko glave.
Jack je otvorio vrata auta s moje strane i potom otišao
drugu stranu. Oboje smo stajali pokraj otvorenih vrata, čekajući da vrućina izađe prije nego što uđemo u vozilo. - Ne podnosim Marka Gottlera - rekla sam. - Stvarno? Nikad ne bih rekao. - Dok je govorio, obuzeo me osjećaj da je on licemjerni idiot koji je iskoristio moju sestru i htjela bih ga... ne znam, ubiti ili nešto... ali umjesto toga, mi smo tamo pregovarali. - Znam. Ali spreman je pomoći. Priznajmo mu to. - Radi to samo zato što ga mi tjeramo. - Namrštila sam se. - Ti si na njegovoj strani, zar ne?
- Ella, upravo sam proveo sat i petnaest minuta pritiskajući ga.. Ne, nisam na njegovoj strani. Samo govorim da on nije jedini krivac za ovu situaciju. U redu, možemo sada ući unutra. - Jack je upalio motor. Klima je neučinkovito puhala po uzavreloj vrućini.
Povezala sam pojas. - Moja je sestra u klinici zbog živ-čanog sloma nakon što ju je zaveo oženjeni crkveni pastor - hoćeš reći da je to njezina krivica?
- Kažem da su oboje krivi. I Tara nije bila zavedena. Ona je odrasla žena koja koristi svoje tijelo da dobije ono što želi.
- Nisi li malo licemjeran kada to govoriš? - upitala sam, a u sebi sam kipjela.
- Evo činjenica, Ella: sestra će ti dobiti kuću, novi au¬to i džeparac od petnaest tisuća dolara mjesečno, sve zbog jednostavnog razloga što joj je uspjelo da ju napumpa tip koji ima novaca. Ali bez obzira na to koliko povoljan ugo¬vor odvjetnici isposluju, jednog dana morat će naći novog sponzora. Problem je u tome što sljedeći put to neće biti tako lako. Bit će starija.
- Zašto misliš da se neće udati? - upitala sam, strašno razdražena.
- Neće se zadovoljiti s običnim tipom. Želi bogataša. A oni se ne žene s takvima kao što je ona.
- To nije istina. Ona je prekrasna.
- Ljepota s vremenom gubi vrijednost. A to je jedino što ona nudi. U trgovačkom smislu, to ju može prodati na kratko vrijeme, ali ne i dugoročno.
Ta izravna izjava ostavila me bez daha. - Zar bogataši stvarno tako misle?
- Većina nas.
- O Bože. - Bila sam bijesna. - Sigurno misliš da te svu-ka žena koju upoznaš želi zbog novca.
- Ne mislim. Ali recimo da je lako uočiti one koje bi me ostavile dok si rekao keks da se nešto dogodi s novcem.
- Baš me briga za tvoj novac...
- Znam. To je jedan od razloga zašto...
- ... i ako toliko mrziš moju sestru, zašto joj uopće pomažeš?
- Ne mrzim ju. Uopće. Samo ju vidim kakva uistinu jest. Sve ovo radim zbog Lukea. I zbog tebe.
- Zbog mene? - Zaprepaštena i bijesna, pogledala sam ga razrogačenim očima.
- Nema puno toga što ne bih učinio za tebe, Ella - tiho je rekao. - Zar to već nisi shvatila?
Dok sam sjedila zapanjeno i šuteći, on je isparkirao au¬to.
Uzrujana, razdražena i skuhana - potrajat će dok klima ne rashladi uzavreli zrak u unutrašnjosti auta - neko vrije¬me sam šutjela. Sestru sam doživljavala drukčije nego Jack. Voljela sam ju. No zar me to sprečavalo da vidim istinu? Zar je Jack imao bolji uvid u situaciju nego ja?
Čula sam da mi zvoni mobitel. Posegnuvši za torbicom, kopala sam po njoj dok nisam našla telefon. - Dane je -kratko sam rekla. Rijetko je zvao tijekom dana. - Hoće ti smetati ako se javim?
- Samo se javi. - Jack je nastavio voziti, usredotočen na podnevni promet. Vozila su se kretala i nakupljala poput
stanica koje su se probijale kroz začepljenu arteriju.
- Dane. Je li sve u redu?
- Bok, draga, sve je super. Kako je prošao sastanak? Ispričala sam Daneu skraćenu verziju, a on je slušao i bio
utješan i suosjećajan, ne donoseći zaključke poput Jacka. Bilo je olakšanje razgovarati s nekim tko me nije živcirao. Opuštala sam se, a klima me zapuhnula kao da prolazim pokraj ledenjaka.
- Hej, zanimalo me - rekao je Dane - jesi li za društvo sutra navečer? Dolazim u Katy po mjerač protoka za je-dan sustav koji gradimo. Izvest ću te na večeru i prenoćiti. Upoznati tog tipa s kojim provodiš toliko vremena.
Smrznula sam se dok Dane uz smijeh nije dodao: - Ali neću mu mijenjati pelene.
Moj smijeh bio je malo previsok. - Mijenjanje pelena ni¬je uvjet za dolazak. Da, bit će nam drago vidjeti te. Jedva čekam.
- Dobro, doći ću sutra oko četiri ili pet. Bok, draga.
- Bok, Dane.
Sklopivši telefon, vidjela sam da smo došli na 1800 Main, da smo parkirali u podzemnu garažu.
Jack je pronašao mjesto pokraj dizala gdje je zaustavio auto. Isključio ga je i zurio u mene u mračnom interijeru.
- Dane sutra dolazi u posjet - rekla sam, pokušavajući zvučati ravnodušno, no samo sam zvučala napeto.
Jackov izraz lica bio je neproničan. - Zašto?
- Doći će u Katy po neku opremu. A budući da će biti u blizini, želi me vidjeti.
- Gdje će odsjesti?
- Kod mene, naravno.
Jack je neko vrijeme šutio. Možda sam si umislila, ali učinilo mi se da je počeo teško disati. - Mogu mu naći so¬bu u hotelu - napokon je rekao. - Ja ću mu platiti.
- Zašto bi ti... molim?...
- Ne želim da prespava kod tebe.
- Ali on je moj... - Prekinula sam i buljila u njega u ne-vjerici. - Što je ovo? Jack, ja živim s njim.
- Više ne. Živiš ovdje. I... - Kratka, prodorna stanka. -Ne želim da se seksaš s njim.
Prvo sam bila više zaprepaštena nego ljuta. Jack se pre-tvorio u primitivca, što još nikada nisam vidjela, pogotovo ne u vezi s Daneom. Bilo je zapanjujuće što je Jack bio posesivan, što je htio odlučiti kada i s kim ću se seksati. - Ti nemaš pravo odlučivati o tome - rekla sam.
- Neću samo mirno stajati dok on uzima ono što je moje.
- Tvoje? - Odmahnula sam glavom i ispustila nemoćan zvuk, nešto između smijeha i protestiranja. Prstima sam do¬dirnula usta i držala ih lagano na njima, kao što čipkasta zavjesa stoji na otvorenom prozoru. Bilo je potrebno ulo¬žiti nevjerojatno puno truda za odgovor. - Jack, dečko mi dolazi u posjet. Možda ću se seksati s njim, a možda neću. Ali to nije tvoja stvar. Ne volim ovakve igrice. - Udahnula sam i čula se kako ponavljam: - Ne volim ovakve igrice.
Jackov glas bio je nježan, ali imao je i divlji prizvuk od kojeg su mi se nakostriješile sve dlake na tijelu. - Ne igram nikakve igrice. Pokušavam ti reći kako se osjećam.
- Shvatila sam. A sada mi treba malo prostora.
- Dat ću ti prostora koliko god trebaš. Ako ti ga i on da.
- Što to znači?
- Nemoj dopustiti da odsjedne u tvom stanu, Zapovjedao mi je. Kontrolirao me. Preplavila me zagu-
šujuća panika te sam otvorila vrata od auta, morala sam uhvatiti zraka. - Ohladi malo - rekla sam. Izašla sam i kre¬nula prema dizalima, a Jack je krenuo za mnom.
Tako sam jako stisnula gumb dizala da sam gotovo išča-šila prst. - Vidiš, zato ću uvijek izabrati Danea ili nekog poput njega, a ne tebe. Nitko mi nikada neće govoriti što da radim. Ja sam samostalna žena.
- Kukavica - čula sam kako mumlja. Njegovo disanje nije bilo ništa bolje od mojega.
Bijesna, snažno sam se okrenula da ga pogledam. -
- To nema nikakve veze sa samostalnošću. Bojiš se jer znaš da će, ako nešto započneš sa mnom, to otići onamo kamo ti i Dane nikada niste išli. On neće biti uz tebe - to je već do¬kazao. Iznevjerio te. I sad će te za nagradu poševiti?
- Šuti! - Bilo mi je dosta. I ja, koja nikada nisam niko¬ga udarila, lupila sam Jacka u ruku torbicom, koja je baš bila velika, teška i kožna. Čuo se glasan bum, no on kao da nije ni primijetio.
Vrata dizala su se otvorila, a prazna kabina bacala je svjetlo na sivi beton i opeku. Ni on ni ja nismo se poma¬knuli da uđemo, samo smo stajali i ljutito gledali jedno u drugo dok smo smišljali argumente.
Jack me zgrabio za zglob i odvukao me do druge strane dizala, u tamni kut u kojem su se osjetili ispušni plinovi i benzin. - Želim te - promrmljao je. - Riješi ga se i uzmi mene. Jedini rizik je da izgubiš nekoga koga ionako nemaš. On nije ono što tebi treba, Ella. Ja ti trebam.
- Nevjerojatno - rekla sam s gađenjem.
- Što je nevjerojatno?
- Tvoj ego. Okružen je oblakom antitvari. Ti si crna ru¬pa... bahatosti!
Jack je u sjeni zurio u mene, a onda je okrenuo lice, a meni se učinilo da vidim bijeli odbljesak smiješka.
- Je li ti zabavno? - pitala sam. - Što je, kvragu, tako smiješno?
- Baš sam pomislio da ću biti pravi sretnik ako je seks s tobom jednu desetinu zabavan kao svađanje s tobom.
- Nikada nećeš saznati. Ti... Poljubio me.
Bila sam toliko bijesna da sam ga ponovno pokušala udariti torbom, ali mi je pala na zemlju te sam izgubila ravnotežu na visokim petama. Jack me zgrabio i nastavio me ljubiti, svojim ustima otvorio je moja. Kušala sam toplinu, slatki okus osvježavajućeg daha... kušala sam Jacka.
Očajna, pitala sam se zašto s Daneom nije tako. Ali način na koji su Jackova usta uhvatila moja, čvrsti vlažni pokreti svakog poljupca, svaki sočni nalet, bio je toliko dobar da nisam mogla odoljeti. Privio me bliže i polagano istraživao jezikom. Što je dublje išao, to sam se ja više predavala, a cijelo mi je tijelo preplavila požuda.
Rukama je prelazio po mojem crnom odijelu, nježno me milujući i hvatajući. Koža mi se užarila ispod sloja lagane vune. Prstima mi je prešao preko lica, milovao mi kosu, a ja sam osjetila kako mu ruka drhti, osjetila sam vibraciju silne želje. Stavivši ruku iza moje glave, zapetljao je prste U moju kosu i ljubio me. Zadrhtala sam kada sam osjetila da drugom rukom otkapča tri dugmeta mog sakoa. Sako se rastvorio, i otkrio rastezljivu potkošulju krem boje, ko¬ju su pridržavala dva tanka tregerčića.
Jack je nešto promrmljao - neku psovku, molitvu - i sta¬vio ruku ispod moje potkošulje i dodirnuo meku, glatku kožu mojega struka. Sada smo se oboje tresli, previše uživ-ljeni i željni da bismo prestali. Tkaninu je povukao prema gore i otkrio kožu koja je u sjeni imala boju ljuske jajeta.
Sagnuo je glavu prema jednoj dojci, ustima tražeći brada-vicu. Piskajući sam udahnula kada sam osjetila kako mu jezik krivudavo klizi, kada sam osjetila čvrsto, vlažno sisa¬nje. Svako povlačenje i milovanje uzrokovalo je nalet užitka u mojoj utrobi. Naslonila sam glavu na hladni, čvrsti zid, uzavrela, a kukovi su mi migoljili naprijed nazad.
Jack se uspravio i silovito me poljubio, dok mu je ruka klizila po mojoj dojci. Dugački, strastveni poljupci... ugrizi i lizanje i poljupci, dok nisam bila opijena putenošću. Obuhvatila sam ga oko vrata, još čvršće mu stiskajući gla¬vu uz svoju, a on je taj čin popratio dubokim, divljim gla¬sanjem. Nikada nisam doživjela takvo očajno uzbuđenje, želeći još; htjela sam mu reći: Učini bilo što, bilo što, baš me briga, učini to sada. Pipala sam ga po prsima, po snaž¬nim mišićima prekrivenim glatkim elegantnim odijelom, a to me još više uzbudilo, kao i pomisao na to što se nalazi ispod tih pristojnih slojeva.
Zgrabio mi je suknju, grubo ju povukao, a ja sam počela dahtati kada sam osjetila kako mi po nogama struji zrak, rashlađeni zrak po gorućoj koži i živcima. Istraživao je po¬dručje ispod mojih elastičnih gaćica, tražeći međunožje, a vlažno meso rastvorilo se pod napadom njegovih prstiju. Osjetila sam kako mi diše za vratom, snažni mišići njego¬ve nadlaktice micali su se pod mojom rukom. Gurnuo je jedan prst u mene, zatim i drugi. Zažmirila sam, bilo mi je slabo dok je palcem klizio po mom klitorisu, a prstima me masirao duboko i sigurno. Svaki put kada ih je gurnuo, člancima prstiju nježno je trljao ludo mjesto unutra. Taj me užitak ošamutio... onesposobio... zaludio.
Prvi put u životu, željela sam nešto više od osjećaja sigur¬nosti. Željela sam Jacka takvom silinom koja je bila neza-misliva. Posegnula sam za njegovim remenom, zaporkom, dugmetima i otkopčala mu hlače. Zgrabila sam ga, onako ogromnog i prodornog.
Maknuvši prste, Jack je sklonio s puta moje gaćice i su¬knju. Podigao me s nevjerojatnom lakoćom. Saznanje koliko je jak još me više uzbudilo. Nemoćno sam omotala ruke oko njegovog vrata i naslonila glavu na njegovo rame. To, To. Ušao je u mene, a ja sam se izvijala zbog njegove nevjerojatne debljine. Ljubeći mi vrat, mrmljao je da se opustim, da će se on pobrinuti za sve, samo da ga pustim da uđe... Spustio me dok mi prsti nisu okrznuli pod, a ta strasna si¬la neumoljivo me otvorila.
Bilo je zapanjujuće uzbudljivo seksati se odjevena, čvr¬sto nabijena na njegov kolac, stenjati dok me on pohlepno ljubi. Jack je uspostavio ravnomjeran ritam nabijanja pre¬ma gore, a svaki put kada je ušao, moji su se mišići stezali od užitka, nemoćno su se stiskali kako bi ga što više obu¬hvatili. Grčila sam se zbog uzavrele vrućine njegova tijela, udovi su mi se stezali oko tog velikog energičnog tijela dok me čisti osjet uzbuđenja nije doveo do punog, gotovo neiz-drživog orgazma. Jack je moje suzdržano stenjanje prigušio svojim ustima. Duboko ga je zabio i držao ondje i drhtao, ispustivši dah kada je i sam došao do vrhunca.
Prošlo je dugo vremena dok se nismo pomaknuli. Bila sam priljepljena uz njega, intimni vlažni dijelovi bili su nam spojeni, a glava mi se ispružila na njegovom ramenu. Kao
da sam bila drogirana. Znala sam da ću ubrzo, kada mi um opet proradi, početi osjećati nešto što sam silno htjela izbje-ći. Počevši sa sramom. Bilo je toliko toga neprikladnoga u tome što smo napravili da sam ustvari bila zapanjena.
A najgore od svega bilo je to što je bilo tako dobro, još uvijek, osjećati njegovo tijelo u sebi, njegove ruke oko sebe.
Rukom mi je još čvršće pritisnuo glavu na svoje rame, kao da me pokušavao zaštititi od nečega. Čula sam tiho psovanje.
- Upravo smo se poseksali u garaži - slabašno sam rekla. - Znam, dušo - prošaputao je. Počeo se micati, skinuo me sa sebe, a ja sam očajno uzdahnula. Bila sam mokra, malo me boljelo, a svi mišići su mi drhtali. Naslonivši se na zid, pustila sam da mi navuče odjeću i zakopča sako. Nakon što je zakopčao svoju odjeću, pronašao je moju tor¬bicu te mi ju je dao. Nisam ga mogla pogledati, čak i kada me uhvatio za glavu.
- Ella. - Miris njegovog daha i slani miris seksa i goruće kože pomiješali su se u plemeniti erotski parfem. Ponovno sam ga željela. Od te spoznaje na oči su mi navrle suze. -Odvest ću te u svoj stan - promrmljao je Jack. - Otuširat ćemo se i...
- Ne, ja... moram biti sama.
- Dušo. Nisam namjeravao da bude ovako. Dođi u moj krevet. Da vodimo ljubav kako treba.
- Nema potrebe.
- Ima. - Govorio je dubokim glasom, bio je uporan. -Molim te, Ella. Nisam namjeravao da nam prvi put bu¬de ovako. Mogu se potruditi da bude puno bolje. Mogu....
Prstima sam mu dodirnula usne. Dah mu je bio uzavreo i nježan. Bila bih nešto rekla, ali otvorila su se vrata diza¬la. Poskočila sam čuvši taj zvuk. Neki muškarac je izašao i otišao do auta, a koraci su mu odzvanjali dok je hodao po betonu.
Čekala sam dok auto nije izašao iz garaže prije nego što sam se obratila Jacku. - Slušaj me - rekla sam rastreseno, - Ako ti nešto znače moje želje i moji osjećaji... moraš mi dati malo prostora. Sada sam dosegla granicu podnošlji vosti. Ovo je prvi put da sam se seksala s nekim osim s Daneom. Treba mi vremena da razmislim. - Oklijevajući pomilovala sam mu napetu bradu. - Ne moraš mi pokazivati više vatrometa - dodala sam. -Ustvari, sama pomisao na to nekako je zastrašujuća.
-Ella...
- Moraš se povući - rekla sam mu. - Javit ću ti kada i ako budem spremna za nešto više. Do tada... Ne želim te ni vidjeti ni čuti. Osoba koju sada moram vidjeti je Dane. Osoba s kojom moram donijeti neke odluke je Dane. Ako nakon toga u mojem životu bude bilo mjesta za tebe, tebi ću prvom javiti.
Bila sam gotovo sigurna da još ni jedna žena nije na taj način razgovarala s Jackom Travisom. Ali to je bio jedini način kako sam mogla izaći na kraj s njim. U protivnom, bila sam sigurna da bih se u roku od deset ili petnaest mi¬nuta našla gola u njegovom krevetu.
Jack me uhvatio za zglob i maknuo ruku s brade koja ga je milovala, te me probadao gnjevnim pogledom. - Kvragu. - Povukao me u svoje naručje i čvrsto me držao, teško di-šući. - Sada bih ti rekao desetak stvari. Ali u barem devet bih zvučao kao luđak.
Unatoč ozbiljnosti situacije, gotovo sam se nasmiješila. - Što je deseto? - pitala sam prsa njegove košulje. Zastao je, razmišljajući. - Nema veze - progundao je. -I da to kažem, zvučao bih kao luđak.
Vodeći me do dizala, pritisnuo je dugme. Vozili smo se u tišini. Jack me milovao po ramenima, struku, bokovima, kao da se nije mogao suzdržati da me ne dira. Htjela sam se nasloniti na njega i baciti mu se u naručje i otići u njegov stan. Umjesto toga, izašla sam iz dizala kada smo došli na šesti kat, a Jack me slijedio.
- Ne moraš me otpratiti do vrata - rekla sam.
Namrštio se i ostao sa mnom dok nismo došli do stana.
Samo što nisam unijela kombinaciju brojeva za otključavanja, kada me Jack uhvatio za ramena i okrenuo me prema sebi. Od načina na koji me gledao zacrvenio se svaki vidljivi centimetar moje kože. Ruka mu je kliznula na moj zatiljak.
-Jack...
Silovito me poljubio. Usne su mi se razdvojile od snažnog pritiska. Bio je to razvratan, uzavreli, razarajući poljubac... iako nije ostalo mnogo za razaranje. Odgurivala sam ga od sebe, pokušavajući stati na kraj tome, ali on je nastavio dok se nisam predala. Tek tada je odmaknuo glavu, požudno me pogledao s trunkom muškog ratobornog trijumfa.
Očito je osjećao da je nešto dokazao.
Prošlo mi je kroz misli da je cijeli ovaj događaj ustvari bio obilježavanje teritorija. - Muškarci su kao psi - Stacy je znala reći. I obično bi još dodala da kao i psi, i muškar¬ci zauzimaju previše mjesta u krevetu i odmah kreću pu¬ma medunožju.
Nekako sam ukucala ispravnu kombinaciju i krenula u stan.
-Ella...
- Usput rečeno, pijem pilule - rekla sam.
Prije nego što je odgovorio, zalupila sam mu vratima pred nosom.
- Bok, Ella - dadilja Teena veselo je rekla. - Kako je prošao sastanak?
- Dobro. Kako je Luke?
- Čist i sit. Upravo sam ga stavila u krevetić. Mobil je nježno svirao, a medvjedići i posudice za med lagano su se kretali u krug.
-Je li bilo nekih problema dok me nije bilo? - pitala sam.
- Pa, bio je malo nemiran čim si otišla, ali onda se umi¬rio. - Teena se nasmijala. - Dečki ne vole vidjeti mamicu kako odlazi bez njih.
Srce mi je preskočilo. Mamica. Htjela sam ju ispraviti, no nije bilo vrijedno truda. Dala sam Teeni nešto gotovine, ispratila ju iz stana i pošla se tuširati.
Topla voda me umirila i opustila, ublažila mi je bolove i probadanje. No nije pomogla osjećaju krivnje. Prvi put dvostruko sam se kajala zato što sam prevarila nekoga... kajala sam se zato što sam to uopće napravila i zato što sam toliko uživala u tome.
Uzdišući, kosu sam zamotala ručnikom, obukla ogrtač i otišla vidjeti Lukea. Mobil je stao i sve je bilo tiho.
Na prstima sam došla do krevetića i zavirila, očekujući da ću vidjeti bebu kako spava. Ali on je zurio prema meni onim svojim ozbiljnim načinom.
- Zar još nisi zaspao, Luke? - nježno sam upitala. – Što čekaš?
Onog trena kada me vidio, počeo se micati i mlatara¬ti rukama i nogama, a usne su mu se oblikovale u dječji osmijeh.
Njegov prvi osmijeh.
Zapanjila me ta spontana reakcija kada me ugledao. Tebe. Tebe čekam. I osjetila sam kako me probada prekrasan osjećaj boli ravno u dušu te sam zaboravila sve osim tog trenutka. Zaslužila sam taj osmijeh. I željela sam zaslužiti još milijun osmijeha od njega. Bez razmi-šljanja, uhvatila sam Lukea i podigla ga iz krevetića, te sam poljupcima obasipala njegovo sićušno toplo lice, nje-gova nasmiješena usta. Udisala sam njegov puderast, pe-lenast nevin miris.
Nikada nisam bila toliko sretna.
- Pogledaj ti to - promrmljala sam, gurajući nos u nje¬gov vrat. - Pogledaj ti taj osmijeh. Oh, ti si najslađi dječa¬čić, najslađa beba.
Moj dječačić. Moj Luke.
10 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Sre Feb 15, 2012 12:02 am
Margita
Administrator
Petnaesto poglavlje
A jme - rekao je Dane kada je ušao u stan, nakon dugač-kog zagrljaja na vratima. Bacio je pogled na arhitek-tonsko uređenje, na velike prozore i prekrasan pogled te je zazviždao u znak odobravanja.
- Prilično je cool, zar ne? - pitala sam smiješeći se.
Dane je bio isti kao uvijek, ljubazan i opušten i zgodan.
Bio je niži i mršaviji od Jacka, zbog čega smo si savršeno odgovarali kada smo se grlili. Kada sam ga vidjela, odmah sam se podsjetila svih razloga zašto smo zajedno. On je bio muškarac koji me poznavao bolje od ikoga, koji me nikada nije uzrujavao. Bila je rijetkost pronaći osobe u životu za koje si znao da te nikada neće povrijediti, ili manipulirati tobom. Dane je bio jedna od tih osoba.
Pokazala sam mu Lukea, a on mu se poslušno divio i gledao kako stavljam Lukea u ležaljku. Pričvrstila sam kolut sa zanimljivim igračkama da ih Luke gleda i sjela pokraj Danea na sofu.
- Nisam imao pojma da si tako dobra s djecom – rekao je Dane..
- Nisam. - Uzela sam Lukea za ruku i pokazala mu ka¬ko da gura plastičnog psića oko koluta. Luke je počeo mlatarati rukama i nogama i groktati. - Iako mi dobro ide s ovim djetetom. Trenira me.
- Izgledaš drukčije - primijetio je Dane, smjestivši se na kraj sofe kako bi imao bolji pogled.
- Umorno - nemoćno sam se složila. - S podočnjacima.
- Ne, ne na taj način. Izgledaš odlično. Nekako... oči ti blistaju.
Nasmijala sam se. - Hvala. Ne znam zašto. Vjerojatne zato što sam jako sretna što te vidim. Nedostajao si mi, Dane.
- I ti si meni nedostajala. - Ispružio se i privukao ml k sebi, dok se nisam opružila, a moja kosa pala je na nje¬govo lice. Gornja dva dugmeta košulje od konoplje bi su mu otkopčana, što je otkrivalo njegova glatka žućka-sta prsa. Zapuhnuo me poznati čisti, oštar dezodorans. Razdragano sam se nagnula da ga poljubim, te usne ko-je sam ljubila tisuća puta. Ali nježni dodir nije donio istu slatkoću i ugodu kao prije. Ustvari, poljubac je bio čudno škakljiv i odbojan.
Podigla sam glavu, a Dane me privukao bliže, a mojim je tijelom prostrujala neka nepoznata jeza, nešto što uop-će nije bilo ugodno.
Osjetivši da sam se ukočila, Dane je otpustio ruke i upit-no me pogledao. - Što, nećemo pred djetetom?
Zbunjena, odmaknula sam se od njega. - Valjda. Ja...-Grlo mi se stegnulo. Nekoliko sam puta brzo trepnula.-Moram ti nešto ispričati - rekla sam promuklo.
- U redu. - Ton mu je bio nježan i ohrabrujući. Jesam li mu morala reći što sam napravila s Jackom?
Kako sam to mogla objasniti? Nemoćno sam sjedila ondje i zurila u njega. Kao da mi se svaka pora u tijelu brzo smr-znula i onda nabrzinu otopila, izlučujući neugodan znoj.
Daneov izraz lica se promijenio. - Draga, prilično sam dobar u čitanju između redova. I morao sam primijetiti da svaki put kada nas dvoje razgovaramo, nečije se ime stalno spominje u razgovoru. Pa ću početi umjesto tebe: -Dane, u zadnje vrijeme provodim puno vremena s Jackom Travisom...
- U zadnje vrijeme provodim puno vremena s Jackom Travisom - rekla sam, a nekoliko suza skliznulo mi je niz obraze. Dane je bio strpljiv i nije se iznenadio. Uzeo mi je ruku i dr-
žao je s obje ruke. - Reci mi. Ja ti mogu biti prijatelj, Ella.
Jecala sam. - Stvarno? - Oduvijek sam ti bio prijatelj.
Ustala sam i otišla u kuhinju po papirnati ubrus i vratila se pušući nos. Gurnula sam Lukeovu ležaljku dok se nije zaljuljala, a on je budno promatrao zanjihane igračke na kolulu. - Sve je u redu, Luke - rekla sam djetetu, iako on nije bio svjestan moje emocionalne krize. -I odrasli pone-kad plaču. To je vrlo prirodan i n-normalan proces.
- Mislim da on to dobro podnosi - rekao je Dane, gledajući u moje jadno lice s blijedim smiješkom. - Dođi da razgovaramo.
Sjela sam pokraj njega i drhtavo uzdahnula. - Da barem možeš čitati misli. Htjela bih da znaš sve, a da ti ja to ne moram ispričati. Jer neke stvari ne želim reći naglas. - Sve mi možeš reći. Znaš to.
- Da, ali nikada još nisam morala objašnjavati o odno-su s drugim muškarcem. Osjećam se tako krivom, da to jedva podnosim.
- Tvoj prag osjećaja krivnje oduvijek je bio prilično ni¬zak - ljubazno je rekao.
- Pogrešno je željeti Jacka i to je glupo, ali ne mogu se zaustaviti. Žao mi je, Dane. Nisam mogla ni zamisliti da će mi zbog nečega biti toliko žao...
- Čekaj. Prije nego što nastaviš... nemoj se ispričavati. Pogotovo se nemoj ispričavati zbog svojih osjećaja. Osjećaji nikada nisu pogrešni, to su samo osjećaji. A sada mi pri¬čaj.
Naravno, nisam Daneu ispričala sve. Ali rekla sam mu dovoljno da shvati da se moj pomno promišljen pristup živo-tu raspada i da me strašno privlači muškarac koji me nikada nije smio privući i da uopće nisam imala pojma zašto.
- Jack je pametan - rekla sam - ali zna biti sirov. I pra¬vi je maco i tradicionalan je. On je poput nogometaša u srednjoj školi za kojim lude sve cure, a ja sam uvijek mr-zila takve tipove.
-I ja.
- Ali Jack me ponekad iznenađuje komentarom ili pri-mjedbom koji su potpuno na mjestu. I iskren je i pričljiv i znatiželjan i vjerojatno najmanje samozatajna osoba koju sam ikad upoznala. Nasmijava me. Kaže da moram biti spontanija.
- U pravu je.
- E pa, postoji vrijeme i mjesto za spontanost. A ovo ni-je razdoblje mojega života kada moram misliti na zabavu. Imam veliku odgovornost.
- Što misli o djetetu?
- Jack ga voli. Voli djecu.
- S obzirom na to da je tradicionalan tip, vjerojatni želi vlastitu obitelj - rekao je Dane, pomno me promatrajući.
- Već sam rekla Jacku što mislim o braku i obitelji. Tako da zna da to sa mnom neće ići. Mislim da sam mu privlač¬na zato što sam nešto novo. Pali se na mene uglavnom zato što ne trčim za njim.
- Svatko bi se zapalio za tebe, Ella. Ti si prekrasna žena.
- Stvarno? - pogledala sam ga i stidljivo se nasmiješila. - Nikada mi to nisi rekao.
- Nisam dobar u takvim stvarima - priznao je Dane. -Ali stvarno jesi. Na neki štreberski način.
Smiješak mi je postao ironičan. - Hvala. Valjda se Jacku to sviđa.
- Koliko toga imaš zajedničkog s tim tipom?
- Ne mnogo. Ustvari smo dijametralno suprotni. Ali znaš što je najprivlačnije, najčudnije?... Razgovor. - Razgovor o čemu?
- O bilo čemu - ozbiljno sam rekla. - Počnemo i bude poput seksa, to natezanje amo-tamo, i oboje se kužimo, shvaćaš? Dopunjujemo se. A neki razgovori kao da se od-
vijaju na nekoliko razina istovremeno. Ali čak i kada se
ne slažemo u vezi nečega, postoji neka čudna harmonija. Povezanost. Dane je zamišljeno zurio u mene. - Znači, ako je razgo-vor poput seksa, kakav je seks? -Ja...
Usta su mi se otvorila i zatvorila. Ražalošćeno, razmišljala sam o raznim načinima kako bih mogla objasniti da smo sada prošli kroz nešto što bi se samo moglo opisati kao vraški dobar poljubac za laku noć i seks nabrzaka u podzemnoj garaži. I oboje je bilo veličanstveno. Ne, nisam to mogla opisati.
- To je povjerljivo - blesavo sam rekla.
Na trenutak smo sjedili u tišini, oboje smo bili zatečeni jer sam nešto tajila, a uvijek sam Daneu govorila sve bez suzdržavanja. Naša veza uvijek je bila potpuno transparen-tna. Ovo je bilo nešto novo, ta ideja da postoji jedan dio mojeg života kojemu Dane nije imao pristup.
- Nisi ljut? - upitala sam. - Nisi ljubomoran?
- Možda ljubomoran - Dane je polagano priznao, kao da je zatečen. - Ali nisam ljut. I nisam posesivan. Jer sve se svodi na ovo: ja ne želim tradicionalnu vezu i nikada ju neču željeti. Ali ako želiš to istražiti s Travisom, onda bi to trebala i napraviti. Ne treba ti dopuštenje, a ja ti ga ne¬mam pravo dati. I svejedno ćeš to učiniti.
Nisam mogla ne razmišljati o tome koliko su Dane i Jack različiti - Jack, koji je bio mnogo zahtjevniji i posesivniji. Toliko toga s čime se trebalo suočiti. Tijelom mi je prostrujao osjećaj nelagode. - Da budem iskrena - rekla sam polušapa-tom - s njim se ne osjećam tako sigurno kao s tobom.
- Znam.
Na usnama mi se pojavio osmijeh. - Kako znaš?
- Razmisli o tome što je sigurnost, Ella.
- Povjerenje?
- Da, djelomično. Ali također odsutnost rizika. - Uzeo-je pramen moje kose s vlažnog obraza i zataknuo ga za uho. - Možda moraš riskirati. Možda moraš biti s nekim tko te malo uzrujava.
Privila sam se uz njega i stavila glavu na njegova prsa. Tako smo sjedili neko vrijeme, u tišini, osim što se povre-meno čulo uzdisanje. Oboje smo šutjeli znajući da nešto završava, a nešto počinje.
Dane me uhvatio za bradu i podigao mi lice te me nježno poljubio. Tek sam tada shvatila da je Dane ustvari bio prijatelj s kojim sam spavala, i kako je to bilo posve drukčije nego imati ljubavnika koji može biti i prijatelj.
- Čuj - rekao je Dane nježno. - A da napravimo to još jed¬nom, za dobra stara vremena? Za oproštaj? Za sretan put?
Gledala sam ga nemoćno mu se nasmiješivši. - A da te umjesto toga jednostavno udarim bocom šampanjca?
- Pobogu, hajdemo barem otvoriti bocu - rekao je, a ja sam ustala i otišla po piće koje smo oboje očajno trebali.
Sutradan sam pokušavala dobiti Jacka. Nakon što sam osta¬vila dvije poruke na njegovom mobitelu, shvatila sam da mu se nije žurilo nazvati me. To me zabrinjavalo i uzrujavalo.
- Znala sam da se nešto događa - rekla je Haven kada sam ju nazvala poslijepodne. -Jack je bio grozne volje. Ustvari,
svima u uredu je laknulo kada je otišao na gradilište vezano uz projekt koji vodi. U protivnom, mislim da bi ga njegova tajnica Helen nokautirala strojem za plastificiranje.
- Morala sam riješiti nekoliko stvari s Daneom kada me došao posjetiti - rekla sam. - Pa sam zamolila Jacka da mi
da malo prostora. Izgleda da to nije dobro primio.
U Haveninu glasu čulo se da joj je ovo zabavno. - Ne, nije. Ali nisam dobila dojam da je dobar u povlačenju ka-da nešto želi. - E pa, ovaj put se stvarno povukao - žalosno sam re-kla.. - Ne uzvraća mi pozive. - Ella, vjerojatno ne bih trebala gurati nos u Jackova posla, budući da je mene uvijek ljutilo kada je on meni to
radio...
- Samo daj - poticala sam ju. - Tražim tvoje mišljenje. Ne guraš nos ako sam te zamolila da mi kažeš.
- U redu - rekla je Haven veselo. - Mislim da je Jack tako zbunjen i smeten da ne zna što da radi. Nije navikao biti ljubomoran na ikoga. Uvijek je cool, uvijek je glavni, i mislim da ga je ovo jako pogodilo. I moram ti reći da uži¬vam u ovome.
- Zašto? - pitala sam, ošamućena od nadanja i nervoze.
- Oduvijek sam gledala Jacka kako izlazi s profesional¬nim nasljednicama ili praznoglavim glumicama ili mane¬kenkama i mislim da je to zato što je htio izbjeći ovo... da bude totalno lud za nekim, da bude ranjiv. Travisovi to mr¬ze. Ali mislim da bi malo patnje moglo koristiti Jacku, da ga prodrma na dobar način.
- Mogu li ti reći nešto u povjerenju?
- Da, što?
- Jack je napravio ogromnu dramu oko toga što je Dane trebao odsjesti kod mene u stanu. Htio je da Dane odsjedne u hotelskoj sobi.
- Pa to je glupo. Živiš s Daneom godinama. Ako si se htjela seksati s njim, bilo bi svejedno odsjeda li on kod te¬be ili u hotelskoj sobi.
- Znam. Ali Dane je odsjeo kod mene sinoć. I pitam se je li Jack to saznao.
Haven je zahihotala. - Ella, u ovoj zgradi ne događa se ništa što Jack ne zna. Vjerojatno je rekao vrataru da mu kaže kada je Dane točno otišao.
- Nisam se seksala s Daneom - branila sam se.
- Meni ne moraš ništa objašnjavati.
- Bilo je grozno. Dane je zaspao na sofi, no bebin plač ga je stalno budio, dok na kraju nisam poslala Danea u spavaću sobu, a ja sam prespavala na sofi. Sa sigurnošću ti mogu reći da se nakon sinoć Dane sigurno neće htjeti razmnožavati. I sada je Dane pobjegao natrag u Austin, a Jack očito ne razgovara sa mnom.
Haven se nasmijala. -Jadna Ella. Pretpostavljam da Jack samo pokušava smisliti što da sljedeće učini.
- Ako budeš imala priliku, hoćeš li mu reći da me na¬zove?
- Ne, imam bolju ideju. Sutra navečer je tatin rođen¬dan. Žena s kojom hoda - Vivian - priredit će mu zabavu U obiteljskoj kući u River Oaksu. Svi Travisi bit će ondje, uključujući Jacka i moju ostalu braću i šogoricu. Dođi sa mnom i Hardyjem.
- Ne želim uletjeti na obiteljski događaj - rekla sam nelagodno. - Bit ćeš moja gošća. Ali čak i da nisi moja gošća, pola Houstona će uletjeti. - Nemam poklon za tvog tatu. - Vivian je predložila da umjesto darova, svatko donira novac u jednu od tatinih najdražih dobrotvornih udruga. Dat ću ti popis pa možeš donirati preko interneta ako želiš.
- Sigurna si da je to u redu? - Silno sam željela ići na za-bavu. Strašno sam željela upoznati ostatak Jackove obitelji i vidjeti kuću u kojoj je odrastao.
- Da. Dođi u nečemu poluležernom - imaš li neku slatku haljinicu koju možeš obući?
- Imam svijetoplavu haljinu na preklop.
- Odlično. To mu je najdraža boja. Oh, Ella, ovo će biti zabavno.
- Možda tebi - mrzovoljno sam rekla, a Haven se cerekala.
Jedini mogući poštanski broj na kojem je Churchill Travis mogao živjeti bio je 77019, jer je River Oaks bila najelitinija četvrt Houstona. Smještena u centru Houstona, bila je to jedna od najbogatijih općina u državi. Kako je rekla Haven, znakovi »za prodaju« nikada se nisu smjeli postavljati u River Oaksu. Kada je kuća postala raspoloživa, obično bi dobivala brojne ponude i prodala bi se u roku od nekoliko dana. Odvjetnici, poslovni ljudi, menadžeri investicijskih fondova s dodatnim rizikom, kirurzi i sportske zvijezde, izabrali su živjeti u raju zaklonjenom u sjeni borova i hra-stova, u dijelu grada koji je bio blizu Gallerije i Ricea, kao i najboljih privatnih škola u Texasu.
Neke kuće u tom području bile su na površini od tri tisu¬će metara kvadratnih, no palača Travisovih bila je relativno mala u svojoj kategoriji, sa samo tisuću metara kvadratnih. Međutim, bila je podarena prekrasnim pogledom na ravan grad, budući da je bila smještena na uzvisini pokraj rukav-ca. Dok smo prolazili pokraj bujnih vrtova i šetališta, koji su svjetlucali u crvenkastom sutonu, oči su mi se razroga-čile ugledavši nizove kuća građene u neogeorgijanskom sti¬lu, kolonijalnom stilu, kuće nalik na Taru, toskanske vile, francuske dvorce. Činilo se da ne postoji jedan autohtoni houstonski stil, nego mješavina stilova iz različitih razdo¬blja i mjesta, na velikim zdanjima.
- Uživat ćeš, Ella - rekla je Haven utješno, okrećući se s prednjeg sjedala Hardyjevog Mercedes sedana. - Vivian priprema odlične zabave - hrana i glazba uvijek su super. Imala je samo jednu katastrofu koliko ja znam, ali bilo je toliko dramatično da je na kraju ispalo cool.
- Zašto je bila katastrofa?
- Pa, Peter Jackson bio je počasni gost, pa je Vivian na¬pravila zabavu na temu Gospodara prstenova. Prekopala je cijelo dvorište i ukrasila ga vodopadima i stijenama.
- To ne zvuči loše - rekla sam.
- Ne, loše je bilo to kada je Vivian pozvala lokalne izviđače da se preobuku u hobite i šetaju tijekom zabave. Okupirali su cijelu kuću, a tata je bio alergičan na krzno.
Tjednima se žalio. - Zastala je Haven. - No sigurna sam da večeras neće prirediti ništa slično.
- Počni piti čim stigneš tamo - savjetovao mi je Hardy. Palača Travisovih, impozantno kameno zdanje u europ¬skom stilu, prostiralo se na prostoru od tri jutra. Prošli smo
kroz otvorena željezna vrata i približili se parkiralištu pu¬nom skupocjenih vozila. Golema garaža s ogromnim sta¬klenim vratima na daljinsko upravljanje, u kojoj su se na-lazili bentley, mercedes, Shelby Cobra i još najmanje sedam
drugih automobila, izgledala je poput kakvog gigantskog božanskog prodajnog automata. Sluge u bijelim odijelima sjajna su vozila parkirali na uredno označena mjesta, s ta-kvom nježnošću s kakvom su roditelji voljenu djecu ušuškavali u krevet.
Bila sam malo omamljena dok sam s Haven i Hardyjem šetala do vrzmajuće, svjetlucave gomile. Zrakom je strujala živa glazba, bučna dionica roga pratila je poznatog pjevača iz big-banda koji je nedavno dobio priznanje kao sporedni glumac u jednom filmu Stevena Spielberga. Pjevač, u dvadesetim godinama, pjevušio je »Steppin' Out With My Baby« improviziranom scat tehnikom.
Imala sam osjećaj kao da sam ušla u neku drugu stvar-nost. Možda na snimanje filma. Prizor je bio prekrasan, no činilo se bizarno da ljudi stvarno žive na ovakav način, da im je takvo pretjerivanje ustvari nešto posve uobičajeno.
- Bila sam i prije na zabavama... - počela sam i ušutjela, bojeći se da ne zvučim nepristojno.
Hardy me pogledao, a njegove plave oči razigrano su zasjale. - Znam. - Shvatila sam da on stvarno razumije, i dok je ovo Haven bilo posve poznato, bilo je to strašno daleko od kampa za prikolice istočno od Houstona, gdje je on odrastao.
Oni su bili zanimljiv par - Hardy tako visok i tako ti¬pičan Amerikanac, a Haven sićušna i posebna. No, osim razlike u visini, izgledalo je da si potpuno odgovaraju. Ni jednom promatraču ne bi mogla promaknuti kemija koja plamsa između njih dvoje, kao ni živahno uzajamno uva-žavanje inteligencije. Ali i nježnost. To sam vidjela osobito onda kada je Hardy kriomice gledao Haven dok joj je pozornost bila usmjerena negdje drugdje. Izgledao je kao da ju želi odnijeti i zadržati samo za sebe. Zavidjela sam nji-hovoj sposobnosti da budu tako bliski, a da se ne osjećaju kao u kavezu ili da ih to ne guši.
- Hajdemo prvo riješiti tatu - rekla je Haven, vodeći nas u kuću. Bila je prekrasna u kratkoj haljinici od nabra-ne organze u boji bronce, koja je bila tako svečano zakopčana i namještena da ju može nositi samo izuzetno mršava žena.
- Misliš li da je Jack već došao? - upitala sam.
- Ne, on nikada ne dolazi rano na zabavu.
- Jesi li mu rekla da si me pozvala?
Haven je odmahnula glavom. - Nisam imala priliku. Veći dio dana bio je nedostupan.
Jack me zvao ujutro, međutim ja sam bila pod tušem te sam pustila da se javi telefonska sekretarica. Ostavio je kratku poruku da ima sastanak u Woodlandsu, sjeverno od Houstona te da ga neće biti veći dio dana. Kada sam ga nazvala natrag, dobila sam pretinac govorne pošte. Nisam ostavila poruku, misleći kako je zaslužio osvetu nakon što je izbjegavao moje pozive dan prije.
Trebalo nam je neko vrijeme da se probijemo kroz glav-- ni krug prostorija. Na putu, Haven i njezin zaručnik po-znavali su sve goste. Došao je konobar noseći šampanjac u hladnim čašama. Uzela sam jednu i zahvalno ju popila, osjetivši suhoću i mjehuriće na jeziku. Dok sam stajala po¬kraj originalne slike Fride Kahlo, upijala sam okolinu, a Haven je vješto izbjegla ženu koja ju je mislila nagovoriti da se pridruži Houstonskom društvu orhideja.
Uzvanici su bili različite dobi, žene su imale savršenu šminku i nevjerojatno visoke pete, a muškarci su bili lijepo dotjerani i obučeni. Bilo mi je drago što sam obukla najbo¬lju haljinu, svijetloplavu pletenu haljinu koja se preklapala na grudima i stvarala zamamljiv V-izrez. Bila je to jedno-stavna, klasična haljina u kojoj sam izgledala puteno-rub do koljena otkrivao mi je noge. Nosila sam srebrne sandale s visokom petom, i brinula sam se da su malo pretjerane, sve dok nisam vidjela što druge žene nose. Definicija polu-ležernog u Houstonu značila je pozamašnu količinu nakita i ukrasa, za razliku od poluležernog u Austinu, gdje je ta definicija uključivala samo majicu i cipele.
Stavila sam više šminke na oči nego inače - nanijela sam tamnosivo sjenilo i dva sloja maškare. Usne sam ukrasila nježnim ružičastim sjajilom. Vrhove kose izvrnula sam
prema van, te sam ih osjetila kako mi se njišu na obrazima svaki put kada sam okrenula glavu. Nije bilo potrebe za rumenilom - obrazi su mi bili prirodno rumeni, a ovisno o jačini, mogli su doseći i jarko crvenu boju.
Znala sam da će se nešto dogoditi te noći, ili nešto jako dobro ili nešto jako loše.
- Vani je - Hardy je rekao Haven, a ona mi je pokazala da dođem s njima.
- Jack? - zbunjeno sam upitala.
- Ne, moj tata. - Haven se nacerila i napravila smiješnu grimasu. - Dođi, upoznat ćeš još Travisovih.
Probijali smo se kroz stražnji dio kuće i došli do ogro¬mne uređene tratine. Na drveću su bile postavljene bijele sijalice, a svjetlucavi šatori protezali su se iznad punog ple¬snog podija. Uzvanici su sjedili na stolicama te su se vrz¬mali oko švedskih stolova koji su bili puni hrane. Zapanjio me pogled na rođendansku tortu koja se nalazila na vlastitom stolu: bilo je to čokoladno djelo visoko sto dvadeset centimetara, obloženo vrpcama od gum-paste i leptirima od fondant smjese.
- Ajme - rekla sam starijem muškarcu koji se baš odvo¬jio od grupe.
-To ja zovem rođendanskom tortom. Mislite da će netko iskočiti iz toga?
- Nadam se da neće - rekao je hrapavim glasom. - Taj netko mogao bi se zapaliti od svih tih svijeća.
Nasmijala sam se. - Da, a ta glazura otežala bi čitav proces gašenja vatre.
- Okrenuvši se prema njemu, pružila sam mu ruku. - Ella Varner, iz Austina. Jeste li vi prijatelj Travisovih? Ah, zaboravite, sigurno jeste. Sigurno ne bi pozvali neprijatelja, zar ne?
Nasmiješio se dok smo se rukovali. Zubi su mu bili nevjerojatno bijeli, što mi je uvijek bilo nevjerojatno kod ljudi njegove dobi. - Oni bi pogotovo pozvali neprijatelja. -Bio je to stariji muškarac u dobroj formi, ne mnogo viši od mene, kratke prosijede kose, naborane i suncem opaljene kože. Odisao je karizmom kao da mu ju je netko utrljao kao kremu za sunčanje.
Kada su nam se pogledi susreli, zapanjila me boja nje¬govih očiju, bila je to tamna boja venezuelanske čokolade.
Zureći u te poznate oči, znala sam točno tko je.
- Sretan rođendan, gospodine Travis - rekla sam stidljivo se nasmiješivši.
- Hvala, gospođice Varner.
- Zovite me Ella, molim vas. Mislim da nakon upadanja na vašu zabavu možemo prijeći na ti, zar ne?
Churchill Travis i dalje se smiješio. - Puno si ljepša od drugih ljudi koji mi upadaju na zabavu, Ella. Drži se mene i pobrinut ću se da te ne izbace.
Stari lisac.
Nacerila sam se. - Hvala vam, gospodine Travis.
- Churchill.
Haven je prišla ocu i stala na prste da ga poljubi u obraz. - Sretan rođendan, tata. Baš sam govorila Vivian da je priredila odličnu zabavu. Vidim da si pronašao Ellu. No, ne možeš ju dobiti. Ona je namijenjena Jacku.
Novi glas priključio se u razgovor. - Jacku ne treba još jedna. Daj ju meni. Okrenula sam se prema muškarcu koji je stajao točno iza mene. Zapanjila sam se kada sam ugledala mlađu, vitkiju inačicu Jacka, u ranim dvadesetim godinama.
- Joe Travis - rekao je i čvrsto mi stisnuo ruku. Bio je gotovo za glavu viši od oca. Joe još nije izrastao u iskusnog zrelog mužjaka kao njegov stariji brat Jack, ali bio je pravi šarmer za kojim su se okretale ženske i bio je svje¬stan toga.
- Nemoj mu vjerovati, Ella - oštro je rekla Haven. - Joe je fotograf. Počeo je tako što je snimao sramotne sponta¬ne slike svoje obitelji - na primjer, slikao je mene u donjem rublju - i mitio nas za negative.
Hardy je čuo posljednji dio rečenice kada nam se pridru¬žio. - Imaš još te negative? - upitao je Joea, a Haven ga je snažno udarila laktom.
Joe me držao za ruku i nježno me gledao. - Ovdje sam sam. Djevojka me ostavila samog dok radi u hotelu u fran¬cuskim Alpama.
- Joe, ti mali gade - rekla mu je Haven - da nisi ni po¬mislio nabacivati se bratovoj djevojci.
- Ja nisam Jackova djevojka - rekla sam na brzinu. Joe je pobjedonosno pogledao sestru. - Čini se da je lak plijen.
Hardy je prepirku koja se zahuktavala prekinuo tako što je kožnu futrolu za dvije cigare dao Churchillu Travisu. Sretan rođendan, gospodine.
- Hvala, Hardy. - Otvorivši futrolu, Travis je izvadio cigaru i ponjušio je uz zvuk odobravanja.
- Cijela kutija vas čeka u kući - Hardy mu je rekao.
- Cohiba? - upitao je Churchill, udišući miris kao da je riječ o najboljem parfemu.
Hardy nije ništa rekao, samo ga je pogledao vražjim plavookim pogledom. - Samo znam da su listovi za omot iz Hondurasa. A za sadržaj ne znam.
Sigurno prokrijumčarene cigare s Kube, pomislila sam, zabavljajući se.
Smireno, stariji muškarac zataknuo je futrolu za cigare u sako. - Podijelit ćemo ih malo poslije na trijemu, Hardy.
- Da, gospodine.
Pogledavši preko Joevog ramena, ugledala sam nekoga kako stoji pokraj otvorenih francuskih vrata te mi se srce
stegnulo. Bio je to Jack, njegovo vitko, sportski građeno tijelo bilo je obučeno u crnu pletenu košulju i crne hlače. Bio je seksi, vitak, spreman za neku profinjenu kradu. Iako mu je držanje bilo opušteno, s jednom rukom ležerno za-bijenom u džep, napeta tamna linija njegova tijela blistav
je prizor dijelila napola poput procjepa između stranica
skupog časopisa. Dok je razgovarao sa ženom koja je stajala pokraj nje-ga, na ustima mu se vidjela zamišljenost i napetost. Bilo mije malo zlo kada sam ih gledala. Ona je bila jedna od najljepših žena koju sam ikada vidjela, s dugačkom pla-vom kosom i obilježjima božanstvene glumice, kao i straš-no mršavim tijelom u komadiću crne haljinice. Činilo se da su zajedno.
Joe je slijedio moj pogled. - Eno Jacka.
- Poveo je pratnju - uspjela sam reći.
- Ne, nije. To je Ashley Everson. Udana je. Ali juri za Jackom kao barakuda kad god ga vidi. - Je li mu ona slomila srce? - šapnula sam. Joe je sagnuo glavu. - Aha - i on je šapnuo - a sad ima problema s mužem, Peterom. Razvode se. Tako im i treba, nakon onog što su učinili Jacku. - Misliš da bi on...
- Ne - istog je trena rekao Joe. - Jack ju ne bi uzeo da mu se servira na pladnju, dušo. Nemaš konkurenciju.
Baš sam se htjela pobuniti i reći da se ja ne natječem, no u tom trenutku Jack je podigao pogled i ugledao me. Nisam mogla disati. Njegove su se ponoćne oči raširile. Pogled mu je polagano pao na moje srebrne sandale, te se onda vratio natrag. Uspravio se, izvukao ruku iz džepa i krenuo prema meni.
Uznemirena, Ashley Everson uhvatila ga je za ruku i ne¬što mu rekla, a on je zastao da odgovori.
- Ella. - Havenin glas odvukao mi je pozornost. Netko se priključio grupi, još jedan tamnokosi muškarac, koji je samo mogao biti iz obitelji Travis. Najstariji, Gage. Iako je imao sličnosti s ocem, nije uopće nalikovao na druga dva sina. U njemu nije bilo ničeg kaubojskog... crte lica bile su mu profinjene i suzdržane, a ljepota gotovo pretjerana. Oči mu nisu bile tamnosmeđe, nego neobično svijetlosive, boje suhog leda s tamnim obrubom. Kada se nasmiješio, imala sam osjećaj kao da mi je nešto oprošteno.
- Gage Travis - predstavio se, i zagrlio ženu koja mu je baš prišla. - Moja žena, Liberty.
Bila je to prekrasna žena sa savršenim ovalnim licem i opuštenim osmijehom. Koža joj je bila blijeda, boje svjetlucave karamele. Kada se nagnula da se rukuje sa mnom, njezina tamna kosa prelijevala joj se po ramenima poput tekućine. - Drago mi je, Ella - rekla je. - Čujem da hodaš s Jackom.
Nikako se nisam htjela predstaviti kao Jackova djevojka. - Mi ne hodamo, ustvari - rekla sam nelagodno. -Mislim, on je super dečko, ali ne bih se usudila... vidite, poznajemo se tek nekoliko tjedana, tako da ne bih tvrdila da smo zajedno, ali...
- Zajedno smo - čula sam kako Jack govori iza mene, glas mu je bio tih, ali odlučan.
Okrenula sam se prema njemu, a puls mi je divljao.
Jaka ruka skliznula mi je po leđima. Jack je spustio glavu i usnama mi okrznuo obraz, što je bio normalan pozdrav¬ni poljubac. Ništa neprimjereno, samo dvoje prijatelja ko¬ji su se susreli. Ali onda se sagnuo i kratko me, ali vruće, poljubio u vrat. Bilo je to nešto nevjerojatno osobno, iskaz intimnosti.
Zapanjena što je Jack to učinio pred skupnim pogledom svoje obitelji, osjetila sam kako sam problijedila, a zatim poprimila grimiznu boju - boja na licu mijenjala mi se kao neonsko svjetlo na prozoru restorana. Drhteći, vidjela sam kako Haven i Liberty izmjenjuju brze, znakovite poglede.
I dalje držeći jednu ruku oko mene, Jack je drugu ruku ispružio kako bi se rukovao s tatom. - Sretan rođendan, tata. Donio sam ti dar - u kući je.
Glava obitelji Travis zamišljeno nas je pogledao prije ne-go što je rekao: - Znaš koji dar bih ja htio? Da se skrasiš i oženiš i podariš mi unučad.
Jack je ovu nevjerojatnu neumješnost pozdravio tako staloženo, što je pokazalo da ovakve izjave nisu ništa no-vo. - Već imaš unuka - smireno je rekao. - Htio bih još prije nego što odem.
Jack je bio zajedljiv. - Kamo namjeravaš otići, tata?
- Samo želim reći da se ne pomlađujem. Ako hoćete da sljedeća generacija Travisovih ima moj utjecaj, bolje pora¬di na tome.
- O Bože, tata - rekao je Joe. - Ako Jack još bolje poradi na tom području, morat će ih obilježiti brojevima...
- Joe - promrmljao je Gage, i to je bilo dovoljno da se najmlađi brat ušutka.
Churchill me znakovito pogledao s odobravanjem. -Možda ćeš ti biti ta koja će Jacka navesti na to, Ella.
- Ah ne, mene ne zanima udaja - rekla sam. Churchill je podigao obrve kao da nikada nije čuo ženu kako to govori. - Zašto ne?
- Kao prvo, želim se usredotočiti na karijeru.
- Šteta - rekao je Jack. - Prvi uvjet udaje za Travisa je odricanje od vlastitih snova.
Nasmijala sam se. Jack se raznježio kada me pogledao, te je uzeo pramen lagane, svjetlucave kose koji mi je pao na čelo i stavio ga na mjesto. - Želiš li plesati - promrmljao je - ili ostati ovdje na rešetanju? - Ne čekavši odgovor, po¬čeo me odvlačiti od njih.
- Nisam ju rešetao - proturječio je Churchill. - Razgovarali smo.
Jack je zastao i ironično ga pogledao. - Razgovor uključuje pričanje više od jedne osobe, tata. - Kada me odvlačio, Jack je rekao: - Žao mi je.
- Zbog oca?... Ne, ne treba ti biti žao. Svidio mi se. - Uznemireno sam pogledala u njegov ozbiljan izraz lica. Ovakvo Jackovo izdanje prije nisam viđala. Uvijek je odisao samouvjerenošću koja je govorila da ga ništa nije briga, da ga ništa pretjerano ne dira. No toga više nije bilo. Sada je bio ljut dušom i tijelom. Nešto ga je jako diralo.
Došli smo do plesnog podija. Jack me uzeo u naručje prirodnim, iskusnim pokretom. Bend je svirao »Song for You«, kao da su svi sanjali isti dugačak, melankoličan san. Osjetila sam čvrstoću Jackova ramena pod rukom, ruke su mu bile čvrste dok me odlučno vodio. Jako je dobro plesao - pokreti su mu bili tečni, ali ne prenaglašeni. Da sam ba¬rem mogla reći njegovoj majci da su se oni satovi plesa od prije mnogo vremena divno isplatili.
Usredotočila sam se na opuštanje i na to da ga pratim, a pogled mi je bio uprt u mjesto na kojem mu je ovratnik bio rastvoren. Najniža točka V-izreza otkrivala je zama¬mnu naznaku dlaka.
- Dane je proveo noć s tobom - izravno je rekao Jack. Laknulo mi je nakon ovog otvorenog prvog poteza, jako sam htjela riješiti situaciju. - Spavao je u stanu, da. Iako baš nismo puno spavali. Vidiš... joj!
Jack je naglo stao, a ja sam se nabila ravno u njega.
Pogledavši mu u lice, shvatila sam kakav je zaključak izveo.
- Zbog djeteta - na brzinu sam rekla. - Luke je plakao.
Ja sam spavala na sofi, a Dane je bio u drugoj sobi. Jack, boli me ruka.
Odmah je popustio ruku i pokušao smiriti disanje.
Nastavili smo plesati punu minutu prije nego što se pribrao da upita: - Jeste li se seksali?
- Nismo.
Jack je blago kimnuo, ali izraz njegova lica ostao je ozbiljan, ukočen, kao da je izašao iz kovačnice.
- Više nema Danea - napokon je rekao, s uznemiruju¬ćom konačnosti.
Pokušala sam biti šaljiva. - Ne znam znači li to da ne želiš da ga ja ponovno vidim ili da ga namjeravaš ubiti.
- To znači da ako se dogodi ovo prvo, ovo drugo će vrlo vjerojatno uslijediti.
U sebi sam uživala. Postala sam svjesna nove vrste moći, moći zavođenja, nad nekim tko je jači, svjetovniji, nepredvidljiviji, nad muškarcem koji je toliko nabijen testosteronom, što još do sada nisam vidjela. Kao da sam sjedila za volanom da isprobam trkaći auto. Istovremeno i zastrašu¬juće i uzbudljivo, osobito za nekoga tko se nikada nije vo¬lio brzo voziti.
- Jak si na riječima, Jack Travis. Zašto me ne odvedeš kući i potkrijepiš te riječi djelima?
Oštro me pogledao. Mislim da ni on ni ja nismo mogli vjerovati da sam to rekla.
A iz njegovog pogleda, bilo je jasno da će sve riječi pot¬krijepiti djelima dok god budem mogla izdržati.
Šesnaesto poglavlje
Bend je počeo svirati polaganu, romantičnu verziju »Moondancea«. Jack me privio bliže dok nisam osjeti¬la njegov dah na sljepoočnici i njegova bedra na svojima. Plesali smo, a ja sam ga slijepo pratila, malo nestabilno, kao da smo plesali na palubi broda, a ne na čvrstoj pod¬lozi. Ali čvrsto me držao i držao je moju težinu u ravnote¬ži. Duboko dišući, udisala sam opojnost njegovog mirisa. Iznenada se na meni pojavio blagi sloj znoja, kao da mi je koža oživjela.
Pjesma je završila. Pljesak i početak novog, živahnog se¬ta bio je prenapadan. Ustvari, bilo je to kao da me netko probudio bacivši mi hladnu vodu u lice. Trepćući, pošla sam s Jackom kroz gustu gomilu ljudi. Morali smo često zastati kako bismo popričali s Jackovim poznanicima. Sve je poznavao. I ispostavilo se da je puno vještiji u stavljanju ljubazne, društvene maske na lice. No, osjetila sam divlju napetost u njegovoj ruci kada me vodio kroz mnoštvo, ka¬da je pronalazio uske prolaze kroz slobodan prostor gdje smo mogli proći.
Upaljene su svijeće na rođendanskoj torti, a bend je pra¬tio mnoštvo ljudi dok su pripito, ali bodro pjevali »Sretan ti rođendan«. Dijelile su se kriške torte s čokoladnom kremom i pekmezom i šlagom. Samo samo pojela jedan zalo-gaj, raskošna smjesa zastala mi je u grlu. Nakon što sam je isprala s nekoliko gutljaja šampanjca, raspoloženje mi je podignuto šećerom i alkoholom. Opušteno sam slijedila Jacka dok me vodio za ruku.
Zastali smo kako bismo se pozdravli s Churchillom i njegovom prijateljicom Vivian, bacili pogled na Joea koji je u kutu stajao s jednom djevojkom, koja je učito bila pu¬na suosjećanja spram njegove priče o djevojci koja je otiš¬la u Francusku, te smo mahnuli Haven, Hardyju, Gageu i Liberty koji su bili na drugoj strani prostorije.
- Mislim da bismo im se trebali ispričati što odlazimo ranije - rekla sam Jacku. - Reci im da moram provjeriti kako je beba, ili...
- Znaju oni zašto mi idemo.
Nismo mnogo razgovarali na putu prema 1800 Main. Osjećaji između nas bili su suviše sirovi. Nisam poznavala Jacka dovoljno dugo da bi se osjećala opušteno dok šuti¬mo - naša se veza tek trebala uhodati.
No ispričala sam Jacku razgovor s Daneom, te je pozor¬no slušao. Shvatila sam da, iako je Jack razumio Daneov svjetonazor, na intuitivnoj razini ga uopće nije shvaćao.- Trebao se boriti za tebe - rekao je Jack. - Trebao mi je po-kazati moga Boga.
- I što bi time postigao? - pitala sam. - Na kraju kraje-va, to je moj izbor, zar ne?
- Da, to je tvoj izbor. Ali to ne znači da me nije trebao najuriti kao ludi Viking zato što sam mu preoteo žensku,
- Nisi me preoteo - proturječila sam. Znakovito me pogledao. - Još. A moje srce počelo je neravnomjerno kucati.
Otišli smo u njegov stan, koji do tada nisam vidjela. Bio je smješten nekoliko katova iznad mojeg stana, a veliki pro¬zori pružali su pogled na Houston, dok su svjetla grada svjetlucala kao dijamanti razbacani na baršunu.
- Kada si rekla dadilji da ćeš se vratiti? - upitao je Jack dok sam ja razgledavala stan. Bio je moderan i minimalistič¬ki uređen, s namještajem od crne kože, nekoliko reprezenta¬tivnih umjetničkih djela te nekoliko dekorativnih uzoraka i materijalima u čokoladnim, krem i plavim tonovima.
- Rekla sam oko jedanaest. - Dodirnula sam rub plave staklene zdjele, s vitičastim uzorkom. Prsti su mi naočigled drhtali. - Stan je lijep.
Prišavši mi s leda, Jack mi je dlanovima dodirnuo rame¬na, te je njima klizio po mojim nadlakticama, a zbog topli¬ne njegovih ruku hladna koža ugodno je trnula. Uhvatio me za ruku. Ispreplićući čvrsto moje hladne prste s njego¬vima, Jack je spustio usta na osjetljivi dio mojeg vrata. U načinu na koji su mu usne okrznule moju kožu osjetila se senzualnost.
Nastavio me ljubiti ondje, tražeći najosjetljivije mjesto, a kada ga je pronašao, ja sam se refleksno privila uz njega.
- Jack... Nisi više ljut zato što je Dane prespavao kod mene, zar ne?
Rukom mi je dirao poprsje, istraživajući svaku oblinu i ravninu, zastajkujući i na najmanji tračak reakcije. Tijelo mi se napeto, ugodno, nagnulo prema natrag. Nejasno sam shvatila da prikuplja informacije, da nježno ispipava vibra-cije i trzajeve na svim osjetljivim mjestima.
- Ustvari, Ella... svaki put kada pomislim na to, dođe mi da prelomim željeznu šipku na dva dijela.
- Ali ništa se nije dogodilo - pobunila sam se.
- To je jedini razlog zašto ga nisam uhvatio i nokauti¬rao.
Nisam mogla zaključiti koliko se Jack razmetao i hvali¬sao, a koliko je to stvarno mislio. Odlučila sam se za razu¬man, ironičan ton, što je bilo teško jer sam osjetila kako mu prsti zadiru u moj dekolte. - Nećeš se na meni osvetiti?
- Bojim se da hoću. - Prestao je disati kada je otkrio da ne nosim grudnjak. - Večeras te to čeka, plavooka. -Nepristojno i polagano, ruka mu je skliznula na moju okru-glu, hladnu dojku. Naslonila sam se na njega, teturajući na petama mojih srebrnih cipela. Moja se bradavica ukrutila pod njegovim prstima, a on ju je nježno milovao, a njegov palac od nje je napravio otporan pupoljak.
Okrenuo me prema sebi. - Prekrasno - šapnuo je. Spuštao je ruke, prateći preklop moje haljine. Bio je usredotočen, a trepavice su mu bile poluzatvorene, dok se neravna sjena nije pojavila na njegovim mršavim obrazima. I tako je tiho izgovorio još jednu riječ da ju gotovo nisam čula. - Moje.
Očarana, zurila sam u te tamne oči i polagano mahala glavom.
- Da - rekao je Jack i naslonio usta na moja. Nemoćno
sam uzvratila, dok sam hvatala prsa njegove košulje. Prstima
mi je mrsio kosu, obujmivši krivulju moje glave, te se usre-dotočio na moja usta i pronalazio nove uglove, intimnije kutke, dok mi cijelo tijelo nije isijavalo vrućinu.
Uhvativši me za ruku, Jack me odvukao u spavaću sobu. Upalio je jedan od tri prekidača za svjetlo, te je zagasiti sjaj ispunio sobu iz nekog nepoznatog izvora. Bila sam previše omamljena da bih primijetila bilo što u okolini, osim da je krevet bio velik i prekriven žućkasto smeđim prekrivačima i bijelom posteljinom.
Nakašljala sam se i pokušala zvučati opušteno, kao da je ovo nešto uobičajeno. - Nećeš mi pustiti ni otrcanu glaz¬bu za zavođenje?
Jack je odmahnuo glavom. - Obično radim ovo a cappella.
- Misliš, bez pratnje?
- Ne, nisam to učinio bez pratnje od četrnaeste godine. Moj tihi smijeh završio je uzdisajem kada je Jack posegnuo za mojom haljinom i lagano povukao male kopče ko-je su zatvarale prednji dio moje haljine. Haljina se rastvorila i otkrila puni okrugli oblik mojih grudi, mojih bijelih svilenih gaćica.
- Pogledaj to - šapnuo je. - Zločin je što uopće nosiš odjeću. - Lagano mi je skinuo haljinu s ramena dok nije pala na pod. Preplavilo me crvenilo od glave do pete dok sam stajala ondje u visokim petama i gaćicama.
Nespretna od uzbuđenja, povukla sam ga za crnu košulju, a Jack mi je pomogao da ju skinem. Prsa su mu bila snažna i jako naglašena, a mali mišići ispunjavali su prostor između velikih. Neodlučno sam mu dodirnula grube crne dlake na prsima, mrsila ih prstima. Osjećaj je bio nevjerojatno dobar. Pustila sam da me privuče k sebi, obujmio me rukama, a moje su ruke kliznule na njegova leđa. Senzualno škakljanje dlakama koje sam osjetila na grudima, dugački, ukusni poljupci, preplavili su me putenošću.
A jme - rekao je Dane kada je ušao u stan, nakon dugač-kog zagrljaja na vratima. Bacio je pogled na arhitek-tonsko uređenje, na velike prozore i prekrasan pogled te je zazviždao u znak odobravanja.
- Prilično je cool, zar ne? - pitala sam smiješeći se.
Dane je bio isti kao uvijek, ljubazan i opušten i zgodan.
Bio je niži i mršaviji od Jacka, zbog čega smo si savršeno odgovarali kada smo se grlili. Kada sam ga vidjela, odmah sam se podsjetila svih razloga zašto smo zajedno. On je bio muškarac koji me poznavao bolje od ikoga, koji me nikada nije uzrujavao. Bila je rijetkost pronaći osobe u životu za koje si znao da te nikada neće povrijediti, ili manipulirati tobom. Dane je bio jedna od tih osoba.
Pokazala sam mu Lukea, a on mu se poslušno divio i gledao kako stavljam Lukea u ležaljku. Pričvrstila sam kolut sa zanimljivim igračkama da ih Luke gleda i sjela pokraj Danea na sofu.
- Nisam imao pojma da si tako dobra s djecom – rekao je Dane..
- Nisam. - Uzela sam Lukea za ruku i pokazala mu ka¬ko da gura plastičnog psića oko koluta. Luke je počeo mlatarati rukama i nogama i groktati. - Iako mi dobro ide s ovim djetetom. Trenira me.
- Izgledaš drukčije - primijetio je Dane, smjestivši se na kraj sofe kako bi imao bolji pogled.
- Umorno - nemoćno sam se složila. - S podočnjacima.
- Ne, ne na taj način. Izgledaš odlično. Nekako... oči ti blistaju.
Nasmijala sam se. - Hvala. Ne znam zašto. Vjerojatne zato što sam jako sretna što te vidim. Nedostajao si mi, Dane.
- I ti si meni nedostajala. - Ispružio se i privukao ml k sebi, dok se nisam opružila, a moja kosa pala je na nje¬govo lice. Gornja dva dugmeta košulje od konoplje bi su mu otkopčana, što je otkrivalo njegova glatka žućka-sta prsa. Zapuhnuo me poznati čisti, oštar dezodorans. Razdragano sam se nagnula da ga poljubim, te usne ko-je sam ljubila tisuća puta. Ali nježni dodir nije donio istu slatkoću i ugodu kao prije. Ustvari, poljubac je bio čudno škakljiv i odbojan.
Podigla sam glavu, a Dane me privukao bliže, a mojim je tijelom prostrujala neka nepoznata jeza, nešto što uop-će nije bilo ugodno.
Osjetivši da sam se ukočila, Dane je otpustio ruke i upit-no me pogledao. - Što, nećemo pred djetetom?
Zbunjena, odmaknula sam se od njega. - Valjda. Ja...-Grlo mi se stegnulo. Nekoliko sam puta brzo trepnula.-Moram ti nešto ispričati - rekla sam promuklo.
- U redu. - Ton mu je bio nježan i ohrabrujući. Jesam li mu morala reći što sam napravila s Jackom?
Kako sam to mogla objasniti? Nemoćno sam sjedila ondje i zurila u njega. Kao da mi se svaka pora u tijelu brzo smr-znula i onda nabrzinu otopila, izlučujući neugodan znoj.
Daneov izraz lica se promijenio. - Draga, prilično sam dobar u čitanju između redova. I morao sam primijetiti da svaki put kada nas dvoje razgovaramo, nečije se ime stalno spominje u razgovoru. Pa ću početi umjesto tebe: -Dane, u zadnje vrijeme provodim puno vremena s Jackom Travisom...
- U zadnje vrijeme provodim puno vremena s Jackom Travisom - rekla sam, a nekoliko suza skliznulo mi je niz obraze. Dane je bio strpljiv i nije se iznenadio. Uzeo mi je ruku i dr-
žao je s obje ruke. - Reci mi. Ja ti mogu biti prijatelj, Ella.
Jecala sam. - Stvarno? - Oduvijek sam ti bio prijatelj.
Ustala sam i otišla u kuhinju po papirnati ubrus i vratila se pušući nos. Gurnula sam Lukeovu ležaljku dok se nije zaljuljala, a on je budno promatrao zanjihane igračke na kolulu. - Sve je u redu, Luke - rekla sam djetetu, iako on nije bio svjestan moje emocionalne krize. -I odrasli pone-kad plaču. To je vrlo prirodan i n-normalan proces.
- Mislim da on to dobro podnosi - rekao je Dane, gledajući u moje jadno lice s blijedim smiješkom. - Dođi da razgovaramo.
Sjela sam pokraj njega i drhtavo uzdahnula. - Da barem možeš čitati misli. Htjela bih da znaš sve, a da ti ja to ne moram ispričati. Jer neke stvari ne želim reći naglas. - Sve mi možeš reći. Znaš to.
- Da, ali nikada još nisam morala objašnjavati o odno-su s drugim muškarcem. Osjećam se tako krivom, da to jedva podnosim.
- Tvoj prag osjećaja krivnje oduvijek je bio prilično ni¬zak - ljubazno je rekao.
- Pogrešno je željeti Jacka i to je glupo, ali ne mogu se zaustaviti. Žao mi je, Dane. Nisam mogla ni zamisliti da će mi zbog nečega biti toliko žao...
- Čekaj. Prije nego što nastaviš... nemoj se ispričavati. Pogotovo se nemoj ispričavati zbog svojih osjećaja. Osjećaji nikada nisu pogrešni, to su samo osjećaji. A sada mi pri¬čaj.
Naravno, nisam Daneu ispričala sve. Ali rekla sam mu dovoljno da shvati da se moj pomno promišljen pristup živo-tu raspada i da me strašno privlači muškarac koji me nikada nije smio privući i da uopće nisam imala pojma zašto.
- Jack je pametan - rekla sam - ali zna biti sirov. I pra¬vi je maco i tradicionalan je. On je poput nogometaša u srednjoj školi za kojim lude sve cure, a ja sam uvijek mr-zila takve tipove.
-I ja.
- Ali Jack me ponekad iznenađuje komentarom ili pri-mjedbom koji su potpuno na mjestu. I iskren je i pričljiv i znatiželjan i vjerojatno najmanje samozatajna osoba koju sam ikad upoznala. Nasmijava me. Kaže da moram biti spontanija.
- U pravu je.
- E pa, postoji vrijeme i mjesto za spontanost. A ovo ni-je razdoblje mojega života kada moram misliti na zabavu. Imam veliku odgovornost.
- Što misli o djetetu?
- Jack ga voli. Voli djecu.
- S obzirom na to da je tradicionalan tip, vjerojatni želi vlastitu obitelj - rekao je Dane, pomno me promatrajući.
- Već sam rekla Jacku što mislim o braku i obitelji. Tako da zna da to sa mnom neće ići. Mislim da sam mu privlač¬na zato što sam nešto novo. Pali se na mene uglavnom zato što ne trčim za njim.
- Svatko bi se zapalio za tebe, Ella. Ti si prekrasna žena.
- Stvarno? - pogledala sam ga i stidljivo se nasmiješila. - Nikada mi to nisi rekao.
- Nisam dobar u takvim stvarima - priznao je Dane. -Ali stvarno jesi. Na neki štreberski način.
Smiješak mi je postao ironičan. - Hvala. Valjda se Jacku to sviđa.
- Koliko toga imaš zajedničkog s tim tipom?
- Ne mnogo. Ustvari smo dijametralno suprotni. Ali znaš što je najprivlačnije, najčudnije?... Razgovor. - Razgovor o čemu?
- O bilo čemu - ozbiljno sam rekla. - Počnemo i bude poput seksa, to natezanje amo-tamo, i oboje se kužimo, shvaćaš? Dopunjujemo se. A neki razgovori kao da se od-
vijaju na nekoliko razina istovremeno. Ali čak i kada se
ne slažemo u vezi nečega, postoji neka čudna harmonija. Povezanost. Dane je zamišljeno zurio u mene. - Znači, ako je razgo-vor poput seksa, kakav je seks? -Ja...
Usta su mi se otvorila i zatvorila. Ražalošćeno, razmišljala sam o raznim načinima kako bih mogla objasniti da smo sada prošli kroz nešto što bi se samo moglo opisati kao vraški dobar poljubac za laku noć i seks nabrzaka u podzemnoj garaži. I oboje je bilo veličanstveno. Ne, nisam to mogla opisati.
- To je povjerljivo - blesavo sam rekla.
Na trenutak smo sjedili u tišini, oboje smo bili zatečeni jer sam nešto tajila, a uvijek sam Daneu govorila sve bez suzdržavanja. Naša veza uvijek je bila potpuno transparen-tna. Ovo je bilo nešto novo, ta ideja da postoji jedan dio mojeg života kojemu Dane nije imao pristup.
- Nisi ljut? - upitala sam. - Nisi ljubomoran?
- Možda ljubomoran - Dane je polagano priznao, kao da je zatečen. - Ali nisam ljut. I nisam posesivan. Jer sve se svodi na ovo: ja ne želim tradicionalnu vezu i nikada ju neču željeti. Ali ako želiš to istražiti s Travisom, onda bi to trebala i napraviti. Ne treba ti dopuštenje, a ja ti ga ne¬mam pravo dati. I svejedno ćeš to učiniti.
Nisam mogla ne razmišljati o tome koliko su Dane i Jack različiti - Jack, koji je bio mnogo zahtjevniji i posesivniji. Toliko toga s čime se trebalo suočiti. Tijelom mi je prostrujao osjećaj nelagode. - Da budem iskrena - rekla sam polušapa-tom - s njim se ne osjećam tako sigurno kao s tobom.
- Znam.
Na usnama mi se pojavio osmijeh. - Kako znaš?
- Razmisli o tome što je sigurnost, Ella.
- Povjerenje?
- Da, djelomično. Ali također odsutnost rizika. - Uzeo-je pramen moje kose s vlažnog obraza i zataknuo ga za uho. - Možda moraš riskirati. Možda moraš biti s nekim tko te malo uzrujava.
Privila sam se uz njega i stavila glavu na njegova prsa. Tako smo sjedili neko vrijeme, u tišini, osim što se povre-meno čulo uzdisanje. Oboje smo šutjeli znajući da nešto završava, a nešto počinje.
Dane me uhvatio za bradu i podigao mi lice te me nježno poljubio. Tek sam tada shvatila da je Dane ustvari bio prijatelj s kojim sam spavala, i kako je to bilo posve drukčije nego imati ljubavnika koji može biti i prijatelj.
- Čuj - rekao je Dane nježno. - A da napravimo to još jed¬nom, za dobra stara vremena? Za oproštaj? Za sretan put?
Gledala sam ga nemoćno mu se nasmiješivši. - A da te umjesto toga jednostavno udarim bocom šampanjca?
- Pobogu, hajdemo barem otvoriti bocu - rekao je, a ja sam ustala i otišla po piće koje smo oboje očajno trebali.
Sutradan sam pokušavala dobiti Jacka. Nakon što sam osta¬vila dvije poruke na njegovom mobitelu, shvatila sam da mu se nije žurilo nazvati me. To me zabrinjavalo i uzrujavalo.
- Znala sam da se nešto događa - rekla je Haven kada sam ju nazvala poslijepodne. -Jack je bio grozne volje. Ustvari,
svima u uredu je laknulo kada je otišao na gradilište vezano uz projekt koji vodi. U protivnom, mislim da bi ga njegova tajnica Helen nokautirala strojem za plastificiranje.
- Morala sam riješiti nekoliko stvari s Daneom kada me došao posjetiti - rekla sam. - Pa sam zamolila Jacka da mi
da malo prostora. Izgleda da to nije dobro primio.
U Haveninu glasu čulo se da joj je ovo zabavno. - Ne, nije. Ali nisam dobila dojam da je dobar u povlačenju ka-da nešto želi. - E pa, ovaj put se stvarno povukao - žalosno sam re-kla.. - Ne uzvraća mi pozive. - Ella, vjerojatno ne bih trebala gurati nos u Jackova posla, budući da je mene uvijek ljutilo kada je on meni to
radio...
- Samo daj - poticala sam ju. - Tražim tvoje mišljenje. Ne guraš nos ako sam te zamolila da mi kažeš.
- U redu - rekla je Haven veselo. - Mislim da je Jack tako zbunjen i smeten da ne zna što da radi. Nije navikao biti ljubomoran na ikoga. Uvijek je cool, uvijek je glavni, i mislim da ga je ovo jako pogodilo. I moram ti reći da uži¬vam u ovome.
- Zašto? - pitala sam, ošamućena od nadanja i nervoze.
- Oduvijek sam gledala Jacka kako izlazi s profesional¬nim nasljednicama ili praznoglavim glumicama ili mane¬kenkama i mislim da je to zato što je htio izbjeći ovo... da bude totalno lud za nekim, da bude ranjiv. Travisovi to mr¬ze. Ali mislim da bi malo patnje moglo koristiti Jacku, da ga prodrma na dobar način.
- Mogu li ti reći nešto u povjerenju?
- Da, što?
- Jack je napravio ogromnu dramu oko toga što je Dane trebao odsjesti kod mene u stanu. Htio je da Dane odsjedne u hotelskoj sobi.
- Pa to je glupo. Živiš s Daneom godinama. Ako si se htjela seksati s njim, bilo bi svejedno odsjeda li on kod te¬be ili u hotelskoj sobi.
- Znam. Ali Dane je odsjeo kod mene sinoć. I pitam se je li Jack to saznao.
Haven je zahihotala. - Ella, u ovoj zgradi ne događa se ništa što Jack ne zna. Vjerojatno je rekao vrataru da mu kaže kada je Dane točno otišao.
- Nisam se seksala s Daneom - branila sam se.
- Meni ne moraš ništa objašnjavati.
- Bilo je grozno. Dane je zaspao na sofi, no bebin plač ga je stalno budio, dok na kraju nisam poslala Danea u spavaću sobu, a ja sam prespavala na sofi. Sa sigurnošću ti mogu reći da se nakon sinoć Dane sigurno neće htjeti razmnožavati. I sada je Dane pobjegao natrag u Austin, a Jack očito ne razgovara sa mnom.
Haven se nasmijala. -Jadna Ella. Pretpostavljam da Jack samo pokušava smisliti što da sljedeće učini.
- Ako budeš imala priliku, hoćeš li mu reći da me na¬zove?
- Ne, imam bolju ideju. Sutra navečer je tatin rođen¬dan. Žena s kojom hoda - Vivian - priredit će mu zabavu U obiteljskoj kući u River Oaksu. Svi Travisi bit će ondje, uključujući Jacka i moju ostalu braću i šogoricu. Dođi sa mnom i Hardyjem.
- Ne želim uletjeti na obiteljski događaj - rekla sam nelagodno. - Bit ćeš moja gošća. Ali čak i da nisi moja gošća, pola Houstona će uletjeti. - Nemam poklon za tvog tatu. - Vivian je predložila da umjesto darova, svatko donira novac u jednu od tatinih najdražih dobrotvornih udruga. Dat ću ti popis pa možeš donirati preko interneta ako želiš.
- Sigurna si da je to u redu? - Silno sam željela ići na za-bavu. Strašno sam željela upoznati ostatak Jackove obitelji i vidjeti kuću u kojoj je odrastao.
- Da. Dođi u nečemu poluležernom - imaš li neku slatku haljinicu koju možeš obući?
- Imam svijetoplavu haljinu na preklop.
- Odlično. To mu je najdraža boja. Oh, Ella, ovo će biti zabavno.
- Možda tebi - mrzovoljno sam rekla, a Haven se cerekala.
Jedini mogući poštanski broj na kojem je Churchill Travis mogao živjeti bio je 77019, jer je River Oaks bila najelitinija četvrt Houstona. Smještena u centru Houstona, bila je to jedna od najbogatijih općina u državi. Kako je rekla Haven, znakovi »za prodaju« nikada se nisu smjeli postavljati u River Oaksu. Kada je kuća postala raspoloživa, obično bi dobivala brojne ponude i prodala bi se u roku od nekoliko dana. Odvjetnici, poslovni ljudi, menadžeri investicijskih fondova s dodatnim rizikom, kirurzi i sportske zvijezde, izabrali su živjeti u raju zaklonjenom u sjeni borova i hra-stova, u dijelu grada koji je bio blizu Gallerije i Ricea, kao i najboljih privatnih škola u Texasu.
Neke kuće u tom području bile su na površini od tri tisu¬će metara kvadratnih, no palača Travisovih bila je relativno mala u svojoj kategoriji, sa samo tisuću metara kvadratnih. Međutim, bila je podarena prekrasnim pogledom na ravan grad, budući da je bila smještena na uzvisini pokraj rukav-ca. Dok smo prolazili pokraj bujnih vrtova i šetališta, koji su svjetlucali u crvenkastom sutonu, oči su mi se razroga-čile ugledavši nizove kuća građene u neogeorgijanskom sti¬lu, kolonijalnom stilu, kuće nalik na Taru, toskanske vile, francuske dvorce. Činilo se da ne postoji jedan autohtoni houstonski stil, nego mješavina stilova iz različitih razdo¬blja i mjesta, na velikim zdanjima.
- Uživat ćeš, Ella - rekla je Haven utješno, okrećući se s prednjeg sjedala Hardyjevog Mercedes sedana. - Vivian priprema odlične zabave - hrana i glazba uvijek su super. Imala je samo jednu katastrofu koliko ja znam, ali bilo je toliko dramatično da je na kraju ispalo cool.
- Zašto je bila katastrofa?
- Pa, Peter Jackson bio je počasni gost, pa je Vivian na¬pravila zabavu na temu Gospodara prstenova. Prekopala je cijelo dvorište i ukrasila ga vodopadima i stijenama.
- To ne zvuči loše - rekla sam.
- Ne, loše je bilo to kada je Vivian pozvala lokalne izviđače da se preobuku u hobite i šetaju tijekom zabave. Okupirali su cijelu kuću, a tata je bio alergičan na krzno.
Tjednima se žalio. - Zastala je Haven. - No sigurna sam da večeras neće prirediti ništa slično.
- Počni piti čim stigneš tamo - savjetovao mi je Hardy. Palača Travisovih, impozantno kameno zdanje u europ¬skom stilu, prostiralo se na prostoru od tri jutra. Prošli smo
kroz otvorena željezna vrata i približili se parkiralištu pu¬nom skupocjenih vozila. Golema garaža s ogromnim sta¬klenim vratima na daljinsko upravljanje, u kojoj su se na-lazili bentley, mercedes, Shelby Cobra i još najmanje sedam
drugih automobila, izgledala je poput kakvog gigantskog božanskog prodajnog automata. Sluge u bijelim odijelima sjajna su vozila parkirali na uredno označena mjesta, s ta-kvom nježnošću s kakvom su roditelji voljenu djecu ušuškavali u krevet.
Bila sam malo omamljena dok sam s Haven i Hardyjem šetala do vrzmajuće, svjetlucave gomile. Zrakom je strujala živa glazba, bučna dionica roga pratila je poznatog pjevača iz big-banda koji je nedavno dobio priznanje kao sporedni glumac u jednom filmu Stevena Spielberga. Pjevač, u dvadesetim godinama, pjevušio je »Steppin' Out With My Baby« improviziranom scat tehnikom.
Imala sam osjećaj kao da sam ušla u neku drugu stvar-nost. Možda na snimanje filma. Prizor je bio prekrasan, no činilo se bizarno da ljudi stvarno žive na ovakav način, da im je takvo pretjerivanje ustvari nešto posve uobičajeno.
- Bila sam i prije na zabavama... - počela sam i ušutjela, bojeći se da ne zvučim nepristojno.
Hardy me pogledao, a njegove plave oči razigrano su zasjale. - Znam. - Shvatila sam da on stvarno razumije, i dok je ovo Haven bilo posve poznato, bilo je to strašno daleko od kampa za prikolice istočno od Houstona, gdje je on odrastao.
Oni su bili zanimljiv par - Hardy tako visok i tako ti¬pičan Amerikanac, a Haven sićušna i posebna. No, osim razlike u visini, izgledalo je da si potpuno odgovaraju. Ni jednom promatraču ne bi mogla promaknuti kemija koja plamsa između njih dvoje, kao ni živahno uzajamno uva-žavanje inteligencije. Ali i nježnost. To sam vidjela osobito onda kada je Hardy kriomice gledao Haven dok joj je pozornost bila usmjerena negdje drugdje. Izgledao je kao da ju želi odnijeti i zadržati samo za sebe. Zavidjela sam nji-hovoj sposobnosti da budu tako bliski, a da se ne osjećaju kao u kavezu ili da ih to ne guši.
- Hajdemo prvo riješiti tatu - rekla je Haven, vodeći nas u kuću. Bila je prekrasna u kratkoj haljinici od nabra-ne organze u boji bronce, koja je bila tako svečano zakopčana i namještena da ju može nositi samo izuzetno mršava žena.
- Misliš li da je Jack već došao? - upitala sam.
- Ne, on nikada ne dolazi rano na zabavu.
- Jesi li mu rekla da si me pozvala?
Haven je odmahnula glavom. - Nisam imala priliku. Veći dio dana bio je nedostupan.
Jack me zvao ujutro, međutim ja sam bila pod tušem te sam pustila da se javi telefonska sekretarica. Ostavio je kratku poruku da ima sastanak u Woodlandsu, sjeverno od Houstona te da ga neće biti veći dio dana. Kada sam ga nazvala natrag, dobila sam pretinac govorne pošte. Nisam ostavila poruku, misleći kako je zaslužio osvetu nakon što je izbjegavao moje pozive dan prije.
Trebalo nam je neko vrijeme da se probijemo kroz glav-- ni krug prostorija. Na putu, Haven i njezin zaručnik po-znavali su sve goste. Došao je konobar noseći šampanjac u hladnim čašama. Uzela sam jednu i zahvalno ju popila, osjetivši suhoću i mjehuriće na jeziku. Dok sam stajala po¬kraj originalne slike Fride Kahlo, upijala sam okolinu, a Haven je vješto izbjegla ženu koja ju je mislila nagovoriti da se pridruži Houstonskom društvu orhideja.
Uzvanici su bili različite dobi, žene su imale savršenu šminku i nevjerojatno visoke pete, a muškarci su bili lijepo dotjerani i obučeni. Bilo mi je drago što sam obukla najbo¬lju haljinu, svijetloplavu pletenu haljinu koja se preklapala na grudima i stvarala zamamljiv V-izrez. Bila je to jedno-stavna, klasična haljina u kojoj sam izgledala puteno-rub do koljena otkrivao mi je noge. Nosila sam srebrne sandale s visokom petom, i brinula sam se da su malo pretjerane, sve dok nisam vidjela što druge žene nose. Definicija polu-ležernog u Houstonu značila je pozamašnu količinu nakita i ukrasa, za razliku od poluležernog u Austinu, gdje je ta definicija uključivala samo majicu i cipele.
Stavila sam više šminke na oči nego inače - nanijela sam tamnosivo sjenilo i dva sloja maškare. Usne sam ukrasila nježnim ružičastim sjajilom. Vrhove kose izvrnula sam
prema van, te sam ih osjetila kako mi se njišu na obrazima svaki put kada sam okrenula glavu. Nije bilo potrebe za rumenilom - obrazi su mi bili prirodno rumeni, a ovisno o jačini, mogli su doseći i jarko crvenu boju.
Znala sam da će se nešto dogoditi te noći, ili nešto jako dobro ili nešto jako loše.
- Vani je - Hardy je rekao Haven, a ona mi je pokazala da dođem s njima.
- Jack? - zbunjeno sam upitala.
- Ne, moj tata. - Haven se nacerila i napravila smiješnu grimasu. - Dođi, upoznat ćeš još Travisovih.
Probijali smo se kroz stražnji dio kuće i došli do ogro¬mne uređene tratine. Na drveću su bile postavljene bijele sijalice, a svjetlucavi šatori protezali su se iznad punog ple¬snog podija. Uzvanici su sjedili na stolicama te su se vrz¬mali oko švedskih stolova koji su bili puni hrane. Zapanjio me pogled na rođendansku tortu koja se nalazila na vlastitom stolu: bilo je to čokoladno djelo visoko sto dvadeset centimetara, obloženo vrpcama od gum-paste i leptirima od fondant smjese.
- Ajme - rekla sam starijem muškarcu koji se baš odvo¬jio od grupe.
-To ja zovem rođendanskom tortom. Mislite da će netko iskočiti iz toga?
- Nadam se da neće - rekao je hrapavim glasom. - Taj netko mogao bi se zapaliti od svih tih svijeća.
Nasmijala sam se. - Da, a ta glazura otežala bi čitav proces gašenja vatre.
- Okrenuvši se prema njemu, pružila sam mu ruku. - Ella Varner, iz Austina. Jeste li vi prijatelj Travisovih? Ah, zaboravite, sigurno jeste. Sigurno ne bi pozvali neprijatelja, zar ne?
Nasmiješio se dok smo se rukovali. Zubi su mu bili nevjerojatno bijeli, što mi je uvijek bilo nevjerojatno kod ljudi njegove dobi. - Oni bi pogotovo pozvali neprijatelja. -Bio je to stariji muškarac u dobroj formi, ne mnogo viši od mene, kratke prosijede kose, naborane i suncem opaljene kože. Odisao je karizmom kao da mu ju je netko utrljao kao kremu za sunčanje.
Kada su nam se pogledi susreli, zapanjila me boja nje¬govih očiju, bila je to tamna boja venezuelanske čokolade.
Zureći u te poznate oči, znala sam točno tko je.
- Sretan rođendan, gospodine Travis - rekla sam stidljivo se nasmiješivši.
- Hvala, gospođice Varner.
- Zovite me Ella, molim vas. Mislim da nakon upadanja na vašu zabavu možemo prijeći na ti, zar ne?
Churchill Travis i dalje se smiješio. - Puno si ljepša od drugih ljudi koji mi upadaju na zabavu, Ella. Drži se mene i pobrinut ću se da te ne izbace.
Stari lisac.
Nacerila sam se. - Hvala vam, gospodine Travis.
- Churchill.
Haven je prišla ocu i stala na prste da ga poljubi u obraz. - Sretan rođendan, tata. Baš sam govorila Vivian da je priredila odličnu zabavu. Vidim da si pronašao Ellu. No, ne možeš ju dobiti. Ona je namijenjena Jacku.
Novi glas priključio se u razgovor. - Jacku ne treba još jedna. Daj ju meni. Okrenula sam se prema muškarcu koji je stajao točno iza mene. Zapanjila sam se kada sam ugledala mlađu, vitkiju inačicu Jacka, u ranim dvadesetim godinama.
- Joe Travis - rekao je i čvrsto mi stisnuo ruku. Bio je gotovo za glavu viši od oca. Joe još nije izrastao u iskusnog zrelog mužjaka kao njegov stariji brat Jack, ali bio je pravi šarmer za kojim su se okretale ženske i bio je svje¬stan toga.
- Nemoj mu vjerovati, Ella - oštro je rekla Haven. - Joe je fotograf. Počeo je tako što je snimao sramotne sponta¬ne slike svoje obitelji - na primjer, slikao je mene u donjem rublju - i mitio nas za negative.
Hardy je čuo posljednji dio rečenice kada nam se pridru¬žio. - Imaš još te negative? - upitao je Joea, a Haven ga je snažno udarila laktom.
Joe me držao za ruku i nježno me gledao. - Ovdje sam sam. Djevojka me ostavila samog dok radi u hotelu u fran¬cuskim Alpama.
- Joe, ti mali gade - rekla mu je Haven - da nisi ni po¬mislio nabacivati se bratovoj djevojci.
- Ja nisam Jackova djevojka - rekla sam na brzinu. Joe je pobjedonosno pogledao sestru. - Čini se da je lak plijen.
Hardy je prepirku koja se zahuktavala prekinuo tako što je kožnu futrolu za dvije cigare dao Churchillu Travisu. Sretan rođendan, gospodine.
- Hvala, Hardy. - Otvorivši futrolu, Travis je izvadio cigaru i ponjušio je uz zvuk odobravanja.
- Cijela kutija vas čeka u kući - Hardy mu je rekao.
- Cohiba? - upitao je Churchill, udišući miris kao da je riječ o najboljem parfemu.
Hardy nije ništa rekao, samo ga je pogledao vražjim plavookim pogledom. - Samo znam da su listovi za omot iz Hondurasa. A za sadržaj ne znam.
Sigurno prokrijumčarene cigare s Kube, pomislila sam, zabavljajući se.
Smireno, stariji muškarac zataknuo je futrolu za cigare u sako. - Podijelit ćemo ih malo poslije na trijemu, Hardy.
- Da, gospodine.
Pogledavši preko Joevog ramena, ugledala sam nekoga kako stoji pokraj otvorenih francuskih vrata te mi se srce
stegnulo. Bio je to Jack, njegovo vitko, sportski građeno tijelo bilo je obučeno u crnu pletenu košulju i crne hlače. Bio je seksi, vitak, spreman za neku profinjenu kradu. Iako mu je držanje bilo opušteno, s jednom rukom ležerno za-bijenom u džep, napeta tamna linija njegova tijela blistav
je prizor dijelila napola poput procjepa između stranica
skupog časopisa. Dok je razgovarao sa ženom koja je stajala pokraj nje-ga, na ustima mu se vidjela zamišljenost i napetost. Bilo mije malo zlo kada sam ih gledala. Ona je bila jedna od najljepših žena koju sam ikada vidjela, s dugačkom pla-vom kosom i obilježjima božanstvene glumice, kao i straš-no mršavim tijelom u komadiću crne haljinice. Činilo se da su zajedno.
Joe je slijedio moj pogled. - Eno Jacka.
- Poveo je pratnju - uspjela sam reći.
- Ne, nije. To je Ashley Everson. Udana je. Ali juri za Jackom kao barakuda kad god ga vidi. - Je li mu ona slomila srce? - šapnula sam. Joe je sagnuo glavu. - Aha - i on je šapnuo - a sad ima problema s mužem, Peterom. Razvode se. Tako im i treba, nakon onog što su učinili Jacku. - Misliš da bi on...
- Ne - istog je trena rekao Joe. - Jack ju ne bi uzeo da mu se servira na pladnju, dušo. Nemaš konkurenciju.
Baš sam se htjela pobuniti i reći da se ja ne natječem, no u tom trenutku Jack je podigao pogled i ugledao me. Nisam mogla disati. Njegove su se ponoćne oči raširile. Pogled mu je polagano pao na moje srebrne sandale, te se onda vratio natrag. Uspravio se, izvukao ruku iz džepa i krenuo prema meni.
Uznemirena, Ashley Everson uhvatila ga je za ruku i ne¬što mu rekla, a on je zastao da odgovori.
- Ella. - Havenin glas odvukao mi je pozornost. Netko se priključio grupi, još jedan tamnokosi muškarac, koji je samo mogao biti iz obitelji Travis. Najstariji, Gage. Iako je imao sličnosti s ocem, nije uopće nalikovao na druga dva sina. U njemu nije bilo ničeg kaubojskog... crte lica bile su mu profinjene i suzdržane, a ljepota gotovo pretjerana. Oči mu nisu bile tamnosmeđe, nego neobično svijetlosive, boje suhog leda s tamnim obrubom. Kada se nasmiješio, imala sam osjećaj kao da mi je nešto oprošteno.
- Gage Travis - predstavio se, i zagrlio ženu koja mu je baš prišla. - Moja žena, Liberty.
Bila je to prekrasna žena sa savršenim ovalnim licem i opuštenim osmijehom. Koža joj je bila blijeda, boje svjetlucave karamele. Kada se nagnula da se rukuje sa mnom, njezina tamna kosa prelijevala joj se po ramenima poput tekućine. - Drago mi je, Ella - rekla je. - Čujem da hodaš s Jackom.
Nikako se nisam htjela predstaviti kao Jackova djevojka. - Mi ne hodamo, ustvari - rekla sam nelagodno. -Mislim, on je super dečko, ali ne bih se usudila... vidite, poznajemo se tek nekoliko tjedana, tako da ne bih tvrdila da smo zajedno, ali...
- Zajedno smo - čula sam kako Jack govori iza mene, glas mu je bio tih, ali odlučan.
Okrenula sam se prema njemu, a puls mi je divljao.
Jaka ruka skliznula mi je po leđima. Jack je spustio glavu i usnama mi okrznuo obraz, što je bio normalan pozdrav¬ni poljubac. Ništa neprimjereno, samo dvoje prijatelja ko¬ji su se susreli. Ali onda se sagnuo i kratko me, ali vruće, poljubio u vrat. Bilo je to nešto nevjerojatno osobno, iskaz intimnosti.
Zapanjena što je Jack to učinio pred skupnim pogledom svoje obitelji, osjetila sam kako sam problijedila, a zatim poprimila grimiznu boju - boja na licu mijenjala mi se kao neonsko svjetlo na prozoru restorana. Drhteći, vidjela sam kako Haven i Liberty izmjenjuju brze, znakovite poglede.
I dalje držeći jednu ruku oko mene, Jack je drugu ruku ispružio kako bi se rukovao s tatom. - Sretan rođendan, tata. Donio sam ti dar - u kući je.
Glava obitelji Travis zamišljeno nas je pogledao prije ne-go što je rekao: - Znaš koji dar bih ja htio? Da se skrasiš i oženiš i podariš mi unučad.
Jack je ovu nevjerojatnu neumješnost pozdravio tako staloženo, što je pokazalo da ovakve izjave nisu ništa no-vo. - Već imaš unuka - smireno je rekao. - Htio bih još prije nego što odem.
Jack je bio zajedljiv. - Kamo namjeravaš otići, tata?
- Samo želim reći da se ne pomlađujem. Ako hoćete da sljedeća generacija Travisovih ima moj utjecaj, bolje pora¬di na tome.
- O Bože, tata - rekao je Joe. - Ako Jack još bolje poradi na tom području, morat će ih obilježiti brojevima...
- Joe - promrmljao je Gage, i to je bilo dovoljno da se najmlađi brat ušutka.
Churchill me znakovito pogledao s odobravanjem. -Možda ćeš ti biti ta koja će Jacka navesti na to, Ella.
- Ah ne, mene ne zanima udaja - rekla sam. Churchill je podigao obrve kao da nikada nije čuo ženu kako to govori. - Zašto ne?
- Kao prvo, želim se usredotočiti na karijeru.
- Šteta - rekao je Jack. - Prvi uvjet udaje za Travisa je odricanje od vlastitih snova.
Nasmijala sam se. Jack se raznježio kada me pogledao, te je uzeo pramen lagane, svjetlucave kose koji mi je pao na čelo i stavio ga na mjesto. - Želiš li plesati - promrmljao je - ili ostati ovdje na rešetanju? - Ne čekavši odgovor, po¬čeo me odvlačiti od njih.
- Nisam ju rešetao - proturječio je Churchill. - Razgovarali smo.
Jack je zastao i ironično ga pogledao. - Razgovor uključuje pričanje više od jedne osobe, tata. - Kada me odvlačio, Jack je rekao: - Žao mi je.
- Zbog oca?... Ne, ne treba ti biti žao. Svidio mi se. - Uznemireno sam pogledala u njegov ozbiljan izraz lica. Ovakvo Jackovo izdanje prije nisam viđala. Uvijek je odisao samouvjerenošću koja je govorila da ga ništa nije briga, da ga ništa pretjerano ne dira. No toga više nije bilo. Sada je bio ljut dušom i tijelom. Nešto ga je jako diralo.
Došli smo do plesnog podija. Jack me uzeo u naručje prirodnim, iskusnim pokretom. Bend je svirao »Song for You«, kao da su svi sanjali isti dugačak, melankoličan san. Osjetila sam čvrstoću Jackova ramena pod rukom, ruke su mu bile čvrste dok me odlučno vodio. Jako je dobro plesao - pokreti su mu bili tečni, ali ne prenaglašeni. Da sam ba¬rem mogla reći njegovoj majci da su se oni satovi plesa od prije mnogo vremena divno isplatili.
Usredotočila sam se na opuštanje i na to da ga pratim, a pogled mi je bio uprt u mjesto na kojem mu je ovratnik bio rastvoren. Najniža točka V-izreza otkrivala je zama¬mnu naznaku dlaka.
- Dane je proveo noć s tobom - izravno je rekao Jack. Laknulo mi je nakon ovog otvorenog prvog poteza, jako sam htjela riješiti situaciju. - Spavao je u stanu, da. Iako baš nismo puno spavali. Vidiš... joj!
Jack je naglo stao, a ja sam se nabila ravno u njega.
Pogledavši mu u lice, shvatila sam kakav je zaključak izveo.
- Zbog djeteta - na brzinu sam rekla. - Luke je plakao.
Ja sam spavala na sofi, a Dane je bio u drugoj sobi. Jack, boli me ruka.
Odmah je popustio ruku i pokušao smiriti disanje.
Nastavili smo plesati punu minutu prije nego što se pribrao da upita: - Jeste li se seksali?
- Nismo.
Jack je blago kimnuo, ali izraz njegova lica ostao je ozbiljan, ukočen, kao da je izašao iz kovačnice.
- Više nema Danea - napokon je rekao, s uznemiruju¬ćom konačnosti.
Pokušala sam biti šaljiva. - Ne znam znači li to da ne želiš da ga ja ponovno vidim ili da ga namjeravaš ubiti.
- To znači da ako se dogodi ovo prvo, ovo drugo će vrlo vjerojatno uslijediti.
U sebi sam uživala. Postala sam svjesna nove vrste moći, moći zavođenja, nad nekim tko je jači, svjetovniji, nepredvidljiviji, nad muškarcem koji je toliko nabijen testosteronom, što još do sada nisam vidjela. Kao da sam sjedila za volanom da isprobam trkaći auto. Istovremeno i zastrašu¬juće i uzbudljivo, osobito za nekoga tko se nikada nije vo¬lio brzo voziti.
- Jak si na riječima, Jack Travis. Zašto me ne odvedeš kući i potkrijepiš te riječi djelima?
Oštro me pogledao. Mislim da ni on ni ja nismo mogli vjerovati da sam to rekla.
A iz njegovog pogleda, bilo je jasno da će sve riječi pot¬krijepiti djelima dok god budem mogla izdržati.
Šesnaesto poglavlje
Bend je počeo svirati polaganu, romantičnu verziju »Moondancea«. Jack me privio bliže dok nisam osjeti¬la njegov dah na sljepoočnici i njegova bedra na svojima. Plesali smo, a ja sam ga slijepo pratila, malo nestabilno, kao da smo plesali na palubi broda, a ne na čvrstoj pod¬lozi. Ali čvrsto me držao i držao je moju težinu u ravnote¬ži. Duboko dišući, udisala sam opojnost njegovog mirisa. Iznenada se na meni pojavio blagi sloj znoja, kao da mi je koža oživjela.
Pjesma je završila. Pljesak i početak novog, živahnog se¬ta bio je prenapadan. Ustvari, bilo je to kao da me netko probudio bacivši mi hladnu vodu u lice. Trepćući, pošla sam s Jackom kroz gustu gomilu ljudi. Morali smo često zastati kako bismo popričali s Jackovim poznanicima. Sve je poznavao. I ispostavilo se da je puno vještiji u stavljanju ljubazne, društvene maske na lice. No, osjetila sam divlju napetost u njegovoj ruci kada me vodio kroz mnoštvo, ka¬da je pronalazio uske prolaze kroz slobodan prostor gdje smo mogli proći.
Upaljene su svijeće na rođendanskoj torti, a bend je pra¬tio mnoštvo ljudi dok su pripito, ali bodro pjevali »Sretan ti rođendan«. Dijelile su se kriške torte s čokoladnom kremom i pekmezom i šlagom. Samo samo pojela jedan zalo-gaj, raskošna smjesa zastala mi je u grlu. Nakon što sam je isprala s nekoliko gutljaja šampanjca, raspoloženje mi je podignuto šećerom i alkoholom. Opušteno sam slijedila Jacka dok me vodio za ruku.
Zastali smo kako bismo se pozdravli s Churchillom i njegovom prijateljicom Vivian, bacili pogled na Joea koji je u kutu stajao s jednom djevojkom, koja je učito bila pu¬na suosjećanja spram njegove priče o djevojci koja je otiš¬la u Francusku, te smo mahnuli Haven, Hardyju, Gageu i Liberty koji su bili na drugoj strani prostorije.
- Mislim da bismo im se trebali ispričati što odlazimo ranije - rekla sam Jacku. - Reci im da moram provjeriti kako je beba, ili...
- Znaju oni zašto mi idemo.
Nismo mnogo razgovarali na putu prema 1800 Main. Osjećaji između nas bili su suviše sirovi. Nisam poznavala Jacka dovoljno dugo da bi se osjećala opušteno dok šuti¬mo - naša se veza tek trebala uhodati.
No ispričala sam Jacku razgovor s Daneom, te je pozor¬no slušao. Shvatila sam da, iako je Jack razumio Daneov svjetonazor, na intuitivnoj razini ga uopće nije shvaćao.- Trebao se boriti za tebe - rekao je Jack. - Trebao mi je po-kazati moga Boga.
- I što bi time postigao? - pitala sam. - Na kraju kraje-va, to je moj izbor, zar ne?
- Da, to je tvoj izbor. Ali to ne znači da me nije trebao najuriti kao ludi Viking zato što sam mu preoteo žensku,
- Nisi me preoteo - proturječila sam. Znakovito me pogledao. - Još. A moje srce počelo je neravnomjerno kucati.
Otišli smo u njegov stan, koji do tada nisam vidjela. Bio je smješten nekoliko katova iznad mojeg stana, a veliki pro¬zori pružali su pogled na Houston, dok su svjetla grada svjetlucala kao dijamanti razbacani na baršunu.
- Kada si rekla dadilji da ćeš se vratiti? - upitao je Jack dok sam ja razgledavala stan. Bio je moderan i minimalistič¬ki uređen, s namještajem od crne kože, nekoliko reprezenta¬tivnih umjetničkih djela te nekoliko dekorativnih uzoraka i materijalima u čokoladnim, krem i plavim tonovima.
- Rekla sam oko jedanaest. - Dodirnula sam rub plave staklene zdjele, s vitičastim uzorkom. Prsti su mi naočigled drhtali. - Stan je lijep.
Prišavši mi s leda, Jack mi je dlanovima dodirnuo rame¬na, te je njima klizio po mojim nadlakticama, a zbog topli¬ne njegovih ruku hladna koža ugodno je trnula. Uhvatio me za ruku. Ispreplićući čvrsto moje hladne prste s njego¬vima, Jack je spustio usta na osjetljivi dio mojeg vrata. U načinu na koji su mu usne okrznule moju kožu osjetila se senzualnost.
Nastavio me ljubiti ondje, tražeći najosjetljivije mjesto, a kada ga je pronašao, ja sam se refleksno privila uz njega.
- Jack... Nisi više ljut zato što je Dane prespavao kod mene, zar ne?
Rukom mi je dirao poprsje, istraživajući svaku oblinu i ravninu, zastajkujući i na najmanji tračak reakcije. Tijelo mi se napeto, ugodno, nagnulo prema natrag. Nejasno sam shvatila da prikuplja informacije, da nježno ispipava vibra-cije i trzajeve na svim osjetljivim mjestima.
- Ustvari, Ella... svaki put kada pomislim na to, dođe mi da prelomim željeznu šipku na dva dijela.
- Ali ništa se nije dogodilo - pobunila sam se.
- To je jedini razlog zašto ga nisam uhvatio i nokauti¬rao.
Nisam mogla zaključiti koliko se Jack razmetao i hvali¬sao, a koliko je to stvarno mislio. Odlučila sam se za razu¬man, ironičan ton, što je bilo teško jer sam osjetila kako mu prsti zadiru u moj dekolte. - Nećeš se na meni osvetiti?
- Bojim se da hoću. - Prestao je disati kada je otkrio da ne nosim grudnjak. - Večeras te to čeka, plavooka. -Nepristojno i polagano, ruka mu je skliznula na moju okru-glu, hladnu dojku. Naslonila sam se na njega, teturajući na petama mojih srebrnih cipela. Moja se bradavica ukrutila pod njegovim prstima, a on ju je nježno milovao, a njegov palac od nje je napravio otporan pupoljak.
Okrenuo me prema sebi. - Prekrasno - šapnuo je. Spuštao je ruke, prateći preklop moje haljine. Bio je usredotočen, a trepavice su mu bile poluzatvorene, dok se neravna sjena nije pojavila na njegovim mršavim obrazima. I tako je tiho izgovorio još jednu riječ da ju gotovo nisam čula. - Moje.
Očarana, zurila sam u te tamne oči i polagano mahala glavom.
- Da - rekao je Jack i naslonio usta na moja. Nemoćno
sam uzvratila, dok sam hvatala prsa njegove košulje. Prstima
mi je mrsio kosu, obujmivši krivulju moje glave, te se usre-dotočio na moja usta i pronalazio nove uglove, intimnije kutke, dok mi cijelo tijelo nije isijavalo vrućinu.
Uhvativši me za ruku, Jack me odvukao u spavaću sobu. Upalio je jedan od tri prekidača za svjetlo, te je zagasiti sjaj ispunio sobu iz nekog nepoznatog izvora. Bila sam previše omamljena da bih primijetila bilo što u okolini, osim da je krevet bio velik i prekriven žućkasto smeđim prekrivačima i bijelom posteljinom.
Nakašljala sam se i pokušala zvučati opušteno, kao da je ovo nešto uobičajeno. - Nećeš mi pustiti ni otrcanu glaz¬bu za zavođenje?
Jack je odmahnuo glavom. - Obično radim ovo a cappella.
- Misliš, bez pratnje?
- Ne, nisam to učinio bez pratnje od četrnaeste godine. Moj tihi smijeh završio je uzdisajem kada je Jack posegnuo za mojom haljinom i lagano povukao male kopče ko-je su zatvarale prednji dio moje haljine. Haljina se rastvorila i otkrila puni okrugli oblik mojih grudi, mojih bijelih svilenih gaćica.
- Pogledaj to - šapnuo je. - Zločin je što uopće nosiš odjeću. - Lagano mi je skinuo haljinu s ramena dok nije pala na pod. Preplavilo me crvenilo od glave do pete dok sam stajala ondje u visokim petama i gaćicama.
Nespretna od uzbuđenja, povukla sam ga za crnu košulju, a Jack mi je pomogao da ju skinem. Prsa su mu bila snažna i jako naglašena, a mali mišići ispunjavali su prostor između velikih. Neodlučno sam mu dodirnula grube crne dlake na prsima, mrsila ih prstima. Osjećaj je bio nevjerojatno dobar. Pustila sam da me privuče k sebi, obujmio me rukama, a moje su ruke kliznule na njegova leđa. Senzualno škakljanje dlakama koje sam osjetila na grudima, dugački, ukusni poljupci, preplavili su me putenošću.
11 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Sre Feb 15, 2012 12:02 am
Margita
Administrator
Osjetivši način na koji sam se privila uz njegovo tijelo, dok su mi kukovi obuhvatili njegovu erekciju, Jack me lagano odgurnuo uz prigušeni smiješak. - Ne još.
- Trebam te - rekla sam, crvena i drhtava. To nikada nisam rekla ni jednom muškarcu. I čak dok sam to izgovarala, sjetila sam se što mi je Jack rekao u garaži: ...znaš da će, ako nešto započneš sa mnom, to otići onamo kamo ti i Dane nikada niste išli. To je bila istina. To je bila pot¬puna istina. Dopustit ću Jacku da se približi mnogo više nego samo na fizičkoj razini. Taj ogroman rizik u koji ću se upustiti strašno me preplašio.
Osjetivši odjeke moje panike, Jack me obujmio bedrima i prislonio me na prsa. Držao me tako bez riječi, s beskraj¬nim strpljenjem.
- Pretpostavljam... - uspjela sam reći nakon nekog vre-mena - da se ne osjećam baš posve sigurnom.
- Vjerojatno zato što nisi sigurna. - Jack je zataknuo prste za moje gaćice i povukao ih prema dolje. - Ali za ne-koliko minuta, dušo, bit će ti svejedno.
Ošamućena, pustila sam da mi skine gaćice i poslušala njegov zahtjev da sjednem na rub kreveta. Pokušavala sam dohvatiti srebrnu cipelu.
- Ne - Jack je promrmljao, sagnuvši se ispred mene. Rukama mi je rastvorio bedra, bio je usredotočen.
Pokušala sam skupiti noge. - Svjetlo - stidljivo sam re-kla. No Jack me čvrsto držao na mjestu, i unatoč mojem migoljenju, nagnuo se naprijed i stavio usta tamo, i počeo me snažno ljubiti. Za nekoliko sekundi, počela sam stenja-ti, smrznuta na tom mjestu dok me užitak obuzimao i pre-plavljivao svakim njegovim nježnim pokretom jezika. To je trajalo i trajalo dok uzbuđenje nije bilo preveliko, a ja sam mu čvrsto zgrabila glavu. Uhvatio me za zglobove i stavio ih pokraj mojih bokova, i samo ih držao ondje.
Zatočena u njegovim rukama, raširena, stenjala sam dok je on grickao i lizao i nježno sisao tu mekoću, a užitak se gomilao sve dok mi se unutarnji mišići nisu počeli mahni-to, nekontrolirano stezati.
Jack se maknuo, ostavivši me da se uvijam. Bila sam slaba, očajna, puls mi je kucao silovitom brzinom. Dok je stajao između mojih bedara, posegnula sam za njegovim hlačama da ih raskopčam. Ruke su mi bile nespretne, kao da sam nosila rukavice.
Jack je bio jako uzbuđen, spolovilo mu je bilo kruto i tamno. Dodirnula sam ga u čudu, zgrabila sam tu pulsira-juću izbočinu, disala u ukrućeni glavić. Umirio se, a onda sam začula stenjanje. Pustio je da ga oprezno diram, da ga sišem pokušavajući ga kušati što je više moguće. Ali za ne¬koliko sekundi počeo me odmicati, mumljajući: - Ne, ne mogu. Preblizu sam. Ja sam previše... čekaj, Ella...
Skinuo je odjeću i pridružio mi se na krevetu te me po-vukao ka sredini kreveta. Trajalo je beskonačno dok mi nije- skinuo cipele, otkapčajući remenčiće, a mogao ih je samo skliznuti preko peta. A onda je ponovno bio na me¬ni, usnama mi je obuhvatio grudi, a bedrom je gurao moje međunožje. Ja sam ga zagrlila i stavila dlan na njegova le-đa koja su se micala. Stavio je usta na moja usta, a ja sam popustila, predala sam se, stenjala, ne pružajući nikakav otpor. Čvrsto me uhvativši, stavio nas je na bok, a ruke su mu lutale posvuda.
Isprepletena tijela polagano su se okretala po širokom krevetu. Bila je to putena svađa, taj način na koji smo se trljali i klizili, ja sam ga pokušala namamiti unutra, a Jack se opirao. Odgađao je i nadraživao me i mučio moje uvije-no tijelo dok ga nisam molila promuklim šapatom da uđe, da sam spremna, sada, sada...
Okrenuo me na leđa i raširio mi noge. Ja sam odgovorila s uzdahom punim očekivanja te sam kukove podigla prema gore.
Ušao je u mene, a vrijeme kao da je stalo kada sam osje¬tila kako me ispunjava. Zgrabila sam ga za ramena i zabi¬la mu nokte u kožu. Gurajući dublje u moje tijelo koje se stezalo, Jack je mrmljao da će biti nježan, samo da se opu¬stim, da se opustim... i ušao je dublje i tako stajao, a ja sam osjetila kako polagano popuštam.
Lice mu je bilo točno iznad mojega, a njegove oči bile su tamne i svjetlucave kao vječna vatra. Maknuo mi je kosu s čela. - Morat ćeš se naviknuti na mene - šapnuo je. A ja sam kimnula kao da sam bila u transu.
Usnama je obuhvatio moje usne. Gurao je u uskom vlaž¬nom dijelu mojega tijela, nježan kako samo veliki muška-rac može biti. Osluškivao je svaki moj udah i otkucaj sr-ca, tražeći savršenu ravnotežu tijela i pokreta, a kada ju je pronašao, ja sam nemoćno zastenjala.
Jack je gotovo preo od zadovoljstva. - Sviđa ti se ova-ko, Ella?
- Da. Da. - Zgrabila sam ga za leda, a kukovi su ml se pomicali prema gore. Bio je čvrst, težak, nabijao me ravno mjernim pokretima, a ja sam se počela pomicati ispod nje-ga, u želji da pokreti budu brži, jači. Tihi smijeh čuo se kroz njegovo ubrzano disanje. Smirio me i prisilio da prihvatim njegov ritam, a nakon čitave vječnosti, otkrila sam kako se prepuštam užitku. Glavu sam zabacila prema natrag dok mi je rukom klizio po vratu, a ustima lutao po mojem grlu.
Neumorno je zabijao, vlažnim trenjem i dražesnim i po-žudnim. Dosegnula sam siloviti vrhunac, a onda se sve ras-pršilo i ja sam svršila puteno se trzajući, a koljena su mi se spojila s njegovim kukovima. Čekao je dok posljednji tr-zajevi nisu iščeznuli, a onda je još nekoliko puta zabio dok i sam nije svršio.
Nakon toga, ležala sam šuteći i drhteći u Jackovom na¬ručju, osjećajući vrući ljepljivi dio medu bedrima. Stavila sam lice na njegova prsa. Tijelo mi je bilo otežalo od užit¬ka, mekano kao dozrijelo voće.
- Odmori se - mumljao je Jack, navlačeći prekrivač pre¬ko mojih golih ramena.
- Ne mogu - mrmljala sam. - Dolje. Dadilja...
Poljubio me u kosu. Glas mu je bio baršunast. - Samo nekoliko minuta. Ja ću te paziti.
Priljubivši se uz njega, zahvalno sam zadrijemala.
Nakon nekog vremena, otvorila sam oči i pomaknula se, ispunjena snenom svjesnošću da se nešto promijenilo. Ja. Bila sam nesigurna, oslabljena, a opet, bio je to neobično dobar osjećaj.
Jack se nadlaktio i gledao me iznenađujuće ozbiljno. Jednim je prstom prelazio preko mojih nasmiješenih usana. - Ovo mi je bilo najbolje do sad, Ella. Drugo mjesto nije ni blizu.
Zažmirila sam dok mi je dirao obrve. I razmišljala sam o tome kako je razlika između dobrog seksa i odličnog seksa ta što mi Dane nikada nije posvetio takvu pažnju. Jack je bio potpuno posvećen meni, bio je usredotočen na moje reakcije. Čak me i sada dodirivao na takav način kao da je kontakt između naših tijela poseban jezik. Prstima me milovao po vratu. - Koža ti je tako nježna - šapnuo je. – A kosa tako svilenkasta. Sviđa mi se tvoj dodir... tvoj pokret...
- Prstom mi mi je polagano prelazio preko brade. - Želim da mi vjeruješ, Ella. Želim svaki dio tebe. Jednog dana morat ćeš se potpuno prepustiti.
Okrenula sam glavu prema Jackovoj ruci i poljubila ga u dlan. Znala sam što je mislio, što je htio, ali nisam znala kako da mu objasnim da to nije moguće. Nikada se neću moći potpuno predati vođenju ljubavi - postojao je zašti¬ćeni dio moje osobnosti koji nitko nikada neće moći dose- ] gnuti. - Upravo sam se seksala s upaljenim svjetlima - re¬kla sam. - Pobogu, nije li to dovoljno?
Nasmijao se i poljubio me.
Iako sam bila posve zadovoljena, oblila me vrućina kada me poljubio. Stavivši ruke na njegova ramena, prelazi- la sam preko izbočina i krivulja njegovih čvrstih, snažnih mišića. - Vidjela sam te večeras na zabavi s Ashley - rekla sam mu. - Jako je lijepa.
Jack se ironično nasmiješio. - Ta ljepota iščezava kada ju bolje upoznaš.
- O čemu ste razgovarali?
- Svima se žali o problemima s Peteom.
- To joj je muž? Je li i on bio ondje?
- Da. Čini se da su se jako trudili da se izbjegnu.
- Pitam se je li ga prevarila - razmišljala sam.
- Ne bi bilo netipično za nju - hladno je rekao Jack.
- To je žalosno. Ali to potvrđuje ono što sam oduvijek mislila o braku: nikada ne možeš nekome obećati da ćeš ga voljeti zauvijek. Jer sve se mijenja.
- Ne mijenja se sve. - Jack se naslonio na jastuke, a ja sam se ispružila pokraj njega i stavila mu glavu na rame.
- Misliš li da je tebe voljela? - pitala sam. - Mislim, da te iskreno voljela?
Nervozno je uzdahnuo. - Ne znam je li me ona ikada voljela. - Zastao je. - Ako je, ja sam tu ljubav uništio.
-Uništio? - Osjetila sam da je to teren po kojem se moram oprezno kretati, ostaci boli, ili žaljenja još uvijek su bili prisutni. - Kako si to učinio?
- Kada me je Ashley ostavila zbog Petea, rekla mi je... -Jack je prekinuo uznemireno uzdahnuvši.
Popela sam se na njega cijelim tijelom i naslonila se na snažna, dlakava prsa. -I ti bi meni trebao vjerovati, Jack. - Posegnula sam za njegovom raščupanom kosom i nježno prošla prstima kroz nju. - Možeš mi reći.
Jack je sklonio pogled, čvrstog i savršenog profila poput lica na novo kovanom novcu. - Rekla je da previše želim. Da sam zahtjevan. Da previše tražim.
- Oh. - Znala sam da je jednom muškarcu koji je bio to¬liko ponosan kao Jack, to bila otprilike najgora stvar koju mu je žena mogla reći. -Je li to istina? - Činjenično sam upitala. - Ili je Ashley pokušala svu krivicu svaliti na te¬be zbog toga što te prevarila? Jer nikada nisam voljela taj obrambeni stav »vidi na što si me natjerao«.
Napetost njegovog tijela je popustila. - Ashley u sva¬kom slučaju nije nikada ni za što preuzela odgovornost. No istina je da sam vjerojatno bio gnjavator. Ništa ne ra-dim polovično, čak se ni ne zaljubljujem tako. - Zastao je. - Malo sam posesivan.
Činilo se da vjeruje da mi govori nešto novo. Ugrizla sam se za unutrašnji dio donje usnice kako bih potisnula smi-jeh. - Nemoj me zezat - rekla sam. - Dobra stvar, Jack, je
ta, što ti bez problema mogu reći gdje da staneš.
- Primijetio sam.
Zurili smo jedno u drugo kada nam se na licima poja¬to osmijeh.
- Znači - rekla sam - nakon što te Ashley prevarila, slje-dećih nekoliko godina zavodio si svaku žensku koju si sreo,
kako bi joj pokazao što je propustila?
- Ne, to nije imalo nikakve veze s Ashley. Samo volim seks. - Ruka mu je skliznula na moju stražnjicu.
- Nemoj me zezat. - Otkotrljala sam se s njega smijući se i iskočila iz kreveta. - Moram se otuširati.
Jack je spremno krenuo za mnom.
Naglo sam zastala kada sam upalila svjetlo u njegovoj kupaonici - bio je to besprijekorno čist, dobro osvijetljen prostor s modernom opremom i kamenim umivaonicima. No tuš me ostavio bez riječi, bio je to prostor napravljen od stakla, škriljaca i granita, s nizom brojčanika i dugmeta i termostata. - Zašto imaš autopraonicu u kupaonici?
Jack je prošao pokraj mene, otvorio staklena vrata i ušao unutra. Kada je stisnuo gumbe i prilagodio temperaturu na digitalnim zaslonima, mlazovi vode počeli su štrcati iz sva- kog mogučeg kuta, a para se nakupila u bijelim oblacima. Tri kišna mlaza išla su izravno iz stropa.
- Zar nećeš ući? - Čuo se Jackov glas kroz vodu koja je padala u obilnim količinama.
Došla sam do staklenih vrata i zavirila unutra. Jack mi je pružio veličanstven prizor - bio je preplanuo i vitak, a voda mu se blistala na koži. Trbuh mu je bio besprijekorno utegnut, a leda prekrasna, uglađena i mišićava.
-Žao mi je što ti ja to moram reći-rekla sam-ali mo-raš početi vježbati. Muškarac u tvojim godinama ne bi se trebao opustiti.
Nasmiješio se i pokazao mi da uđem. Zakoračila sam u vrtlog raznih mlazova, a vrućina me pljuskala iz svih smje-rova. - Utapam se, rekla sam, dok je voda prskala s mene. a on me povukao i maknuo s izravnog mlaza koji je dolazio odozgora. - Pitam se koliko vode trošimo.
- Znaš, Ella, nisi prva žena koja je sa mnom pod tu¬šem...
- Šokirana sam. - Naslonila sam se na njega dok mi je sapunao leda.
- ... ali si bogme prva koja se brine zbog toga koliko vode trošimo.
- Sto misliš, koliko?
- Oko četrdeset litara po minuti, manje više.
- O, Bože. Požuri. Ne možemo dugo ostati ovdje. Cijeli ćemo ekološki sustav izbaciti iz ravnoteže.
- Ovo je Houston, Ella. Ekološki sustav neće primijetiti. - Zanemarujući moje protivljenje, Jack me prao i našampo-nirao mi kosu. Bilo je tako dobro da sam napokon ušutjela i samo stajala, pustivši da njegove jake, mokre ruke klize po meni dok sam udisala zrak ispunjen parom. I ja sam njega oprala, sneno prožimajući prste kroz njegova nasapunana dlakava prsa, prateći prekrasne muževne crte njegovog tijela.
Sve to izgledalo je nestvarno, ta prigušena svjetla i voda koja nam curi po koži, otvorena putenost koja nije davala mjesta skromnosti. Usta je priljubio na moja, ljubeći ih mokrim, sisajućim poljupcima, a ruka mu je kliznula između mojih bedara, dugački prsti bili su nježni i razigrani. Obraz sam naslonila na njegovo rame, dahtajući.
- Prvi put kada sam te vidio - Jack je mrmljao u moju natopijenu kosu - sve na tebi bilo je tako slatko, da sam to jedva mogao podnijeti.
- Slatko?
- Na seksi način.
- Ti si meni bio seksi na neki bedasti način. Ti uopće... -Zastala sam, vid mi se zamaglio kada su mu prsti kliznuli u mene - ... nisi moj tip.
Na glavi sam osjetila kako se smiješi. - Stvarno? Jer čini se da ti sada odgovara moj tip. Podigao mi je kolje¬no dok mi se noga nije oslonila na drvenu tuš stolicu. Držala sam se za njega, slaba od požude. Priljubio je tije¬lo uz moje, cijelom dužinom, a požuda je bila snaga koja nas je pokretala naprijed-nazad. Pažljivo i usredotočeno, raširio mi je noge, namjestio se i duboko ušao. Rukama mi je uhvatio stražnjicu i stisnuo je prstima. Na trenutak smo tako ostali, moje tijelo bilo je nepokretno i ispunje¬no i zaposjednuto.
Zurila sam, treptajući, u njegovo tamno mokro lice. Nije bilo žurbe prema brzom zadovoljenju, sve je bilo u ovom opuštenom otkriću. Tijelo mi je pulsiralo oko njega dok me držao i zabijao sporim ritmom. Imala sam osjećaj da sam ja jedina čvrsta točka u svemiru.
Svaki put kada je ušao, ja sam zadrhtala i uhvatila ga za ramena, a on me privio bliže. Nakupljeni užitak kao da se raspršio u mojim kostima. Osjetila sam kako liže vruću maglicu na mojem vratu, na uhu. Previjala sam se, tijelo mi je klizilo u njegovim rukama, udovi su mi bili klizavi i savitljivi.
No iznenada, taj je ritam prestao, on se povukao i osta-vio me da drhtim, zbunjena. - Ne - rekla sam, prianjajući uz njega. - Čekaj, nisam... Jack...
Isključio je gumbe, vodopadi su nestali.
- Nisam još gotova - očajno sam mu rekla kada mi se vratio.
Jack je imao muda nasmijati se. Uhvativši me za ramena usmjerio me da izađem iz tuša. - Nisam ni ja.
- Zašto si onda prestao? - U sebi sam si oprostila što cvi-lim. Svaka bi žena cvilila u ovakvim okolnostima.
Dohvatio je mekani bijeli ručnik i počeo me brzo brisati. - Zato što je opasno seksati se s tobom na stojeći. Mišići na nogama te izdaju.
- Stajala sam cijelo vrijeme!
- Jedva. - Ručnikom mi je protrljao kosu te dohvatio drugi ručnik da sebe obriše. - Prihvati to, Ella - najbolja si u horizontali. - Bacivši ručnik, odvukao me u spavaću sobu. Za nekoliko sekundi, bacio me na krevet kao da sam lagana kao perce.
Iznenađeno sam zacičala kada sam odskočila na madra¬cu. - Što radiš?
- Ubrzavam proces. Sada je dvadeset do jedanaest. Namrštila sam se i maknula zapleteni pramen vlažne
kose s lica. - Ostavimo to za priliku kada budemo imali više vremena.
No na meni je bio zaigrani, uzbuđeni mužjak težak de-
vedeset kilograma. - Ne mogu sići u ovakvom stanju - rekao je Jack. - Šteta - odlučno sam rekla. - Možeš čekati ili napra-viti to a cappella. - Ella - nagovarao me - završimo ono što smo započe¬li pod tušem.
- Trebao si to onda završiti.
- Nisam htio da padneš i ozlijediš glavu. Užitak prestaje kada završiš na hitnoj.
- Zahihotala sam, a Jack je naslonio obraz na moju me-kanu dojku. Njegov vrući dah osjetio se na ukrućenoj bra-davici. Polagano je usnama obuhvatio taj ružičasti dio i počeo kružiti jezikom. Stavivši mu ruke oko vrata, polju¬bila sam guste, vlažne pramenove njegove kose. Podigao je usta i uhvatio bradavicu prstima, nježno ju stišćući dok se premještao da poljubi drugu dojku, a ja sam gurala kuko¬ve prema gore. Za nekoliko sekundi sam gorjela. Prelazio je preko mene kao da se na meni nalaze obilna jela, gric¬kao me i lizao i ljubio, podizao me i okretao da bude si¬guran da ništa nije propustio. Legla sam na trbuh, hvata¬jući žućkasto-smedi prekrivač kada me uzeo za kukove i podigao ih.
- Je li ovako u redu? - čula sam kako šapće.
- Je - dahtala sam. - Oh, da.
Svojom uzbudujućom težinom nagnuo se nad mene odo-zada, te je razmaknuo moje ukočene udove. Zastenjala sam kada sam osjetila snažnu penetraciju dok je s lakoćom ula¬zio u moje vlažno tijelo. Ruka mu je kliznula na drugu stranu, stavio je prste baš na ono mjesto na kojem sam že-ljela da budu.
Zatočena u prekrasnom položaju između njegovog tije-la i ruke, zamamno sam gurala tijelo prema gore, a on je ušao najdublje što je mogao. Stavio je usta na moja leđa i poljubio me na mjesto gdje mi je počinjala kralješnica. Čekao je dok ja opet nisam gurnula prema gore prije nego što je ponovno zabio. Shvatila sam da pušta da ja odredim ritam, svaki njegov pokret bio je protuteža mome. Izvijala sam se i uzdisala dok sam ga primala, obrađivala, osjeća-jući kako zabija još dublje dok su me njegovi nježni prsti uzbuđivali i nadraživali. Osjeti su se skupili u jednu toč-ku i više nisam mogla osjetiti odakle dolaze. Zgrabila sam njegove jake mišićave zglobove, od kojih je jedan bio po-kraj moje glave, a drugi u međunožju i držala ga tako dok sam svršavala. Vrhunac je bio snažan i jak i svaki put kada sam mislila da je gotovo, osjetila sam još jedan čulni trzaj.
Osjetila sam kako Jack drhti, vrućina njegovog tijela pre¬plavila me silovitim pulsiranjem.
Kada je napokon došao do daha, promrmljao je nekoli¬ko psovki. Drhtavi smijeh prigušila sam prekrivačem, jer sam ga razumjela. Kao da je na neki način, nešto što je bi¬lo posve uobičajeno, ponovno izumljeno, kao i nas dvoje zajedno s tim.
Nespretno smo se odjenuli i otišli u moj stan, a Jack je pre¬platio dadilju koja se pravila da ne primijećuje kako smo razbarušeni. Nakon što sam provjerila Lukea, koji je čvrsto spavao, rekla sam Jacku da slobodno može provesti noć sa mnom, osim što će ga beba vjerojatno probuditi.
- Nema problema - odgovorio je Jack, dok je skidao ci¬pele. - Ionako nisam namjeravao puno spavati. - Skinuo je traperice i majicu, popeo se na krevet i gledao me kako se presvlačim u pidžamu. - To ti ne treba - rekao je.
Nasmiješila sam se kada sam vidjela kako se naslonio na mjedeno uzglavlje, a ruke je opušteno sklopio ispod glave. Bio je mišićav i potamnio, neprimjereno muževan u deko-rativnom okruženju antiknih materijala i čipke.
- Ne volim spavati gola - rekla sam.
- Zašto? To bi ti odlično stajalo.
- Volim biti spremna. - Za što?
- Ako dođe do hitnog slučaja - do požara ili nešto slič¬no.
- Isuse, Ella. - Smijao se. - Gledaj to ovako: odlazak u krevet gol bolje je za okoliš. - Daj, šuti. - Hajde, Ella. Spavaj imajući okoliš na umu.
Zanemarujući ga, ušla sam u krevet u majici i boksericama s pingvinima. Posegnula sam prema noćnom orma¬riću i isključila svjetiljku.
Nakon trenutka tišine, čula sam požudno mrmljanje. -Sviđaju mi se tvoji pingvini.
Privila sam se uz njega, a on je stavio koljena ispod mo¬jih. - Pretpostavljam da obično tvoje žensko društvo ne nosi bokserice u krevetu - rekla sam.
- Ne. -Jack je stavio ruku na moj kuk. - Ako i nose ne¬što, to je onda neka prozirna spavaćica.
- To zvuči prilično besmisleno. - Zijevnula sam i udob¬no se smjestila uz njegovo toplo tijelo. - Ali ako budeš htio, jednog dana ću je obući.
-Ne znam. -Jack je zvučao zamišljeno. Rukom je kru-žio po mojoj stražnjici. - Nekako sam sklon ovim pingvi-nima.
Moj bože, pomislila sam, kako volim razgovarati s to-bom. No šutjela sam, jer riječ »volim« nikada nisam izgovarala pred muškarcima.
Probudila sam se sama i zabrinuta te sam sjela i protrljala oči. Razlog zabrinutosti dolazio je od blještavog sjaja sunca kroz zastore. Nisam čula dijete.
Luke nikada nije spavao ovako dugo.
Kao da me ošinuo grom, iskočila sam iz kreveta i pošla dnevne sobe, ali sam zastala kao lik u crticu na rubu provalije.
Na stolu je bila šalica s nepopijenom kavom. Jack je sje¬dio na sofi, odjeven u traperice i majicu, a Luke mu je bio sklupčan na prsima. Gledali su vijesti.
- Ustao si se s njim - smeteno sam rekla.
- Htio sam te pustiti da spavaš. - Odmjerio me svojim tamnim očima. - Sinoć sam te pošteno izmorio. Nagnula sam se nad obojicu, poljubila Lukea i izmami-
la krezubi osmijeh. Luke se jednom probudio usred noći, a Jack je inzistirao da se ustane sa mnom. Dok sam ga ja previjala, on je zagrijao bočicu i sjedio s nama dok Luke nije sve pojeo. Vratili smo se u krevet, a Jack me držao u naručju i vje-što me mazio. Klizio je po mojem tijelu, rastvorenih usana, a jezikom me ljubio i lizao nekoliko trenutaka koji su meni predstavljali čitavu vječnost profinjenog mučenja. Podigao me, prekretao me te smo se seksali u pozama za koje sam mislila da su nemoguće. Kako se ispostavilo, Jack je bio vr¬lo okretan i izuzetno kreativan ljubavnik, i na kraju smo prestali samo zato što sam ja inzistirala. Iscrpljena i zado¬voljena, ostatak noći spavala sam nepomično.
- Ne sjećam se kada sam zadnji put spavala ovako du¬go - ozbiljno sam rekla Jacku. - To je nešto najljepše što si mogao učiniti za mene. - Pošla sam si natočiti kavu. -Kronično sam neispavana. Ne mogu ti reći kako je sinoć
bilo dobro.
- San ili seks?
Nacerila sam se. - Seks, naravno... ali konkurencija je vrlo jaka.
- Kako bi bilo da zamoliš mamu da ti pomogne s da -diljanjem?
Umiješala sam vrhnje u kavu. - Vjerojatno bih ju mogla nagovoriti, osobito ako je dan pogodan i ako nema druge planove. Ali količina zahvalnosti kojom moraš obasipati mamu za takvo što je vrlo iscrpljujuća. Mislim, vječno si joj dužan. A druga stvar... ne mogu joj povjeriti Lukea.
Jack me pozorno gledao kada sam došla do sofe. -Misliš da bi ga ozlijedila?
- Oh, ne, fizički ne. Mama nikada nije udarila mene ni Taru ili nešto slično. Ali ona je bila kraljica drame, i jako je vikala te zbog toga ni dan danas ne podnosim povišene glasove. Ne želim da se tako ponaša prema Lukeu. I ustvari, ako ja ne želim biti sama s njom, ne mogu si zamislili da Lukea izložim tome. - Stavila sam šalicu na stolić i pose-gnula za djetetom. - Moj dečkić - mrmljala sam, dok sam njegovo toplo, migoljavo tijelo privijala na prsa. Pogledala sam Jacka. - Koliko često ti podižeš glas?
- Samo na nogometnim utakmicama. Ne, to nije istina - vičem i na izvođače. - Nagnuo se nad mene i poljubio me u sljepoočnicu. Lagano mi je milovao kosu. - Imaš li kakve planove za danas?
- Nemam.
- Želiš li provesti dan sa mnom? Istog trena sam kimnula.
- Htio bih odvesti tebe i Lukea na Conroe jezero - re-kao je Jack. - Imam brod ondje. Nazvat ću prije u marinu
da nam pripreme ručak.
- Je li sigurno voditi Lukea na brod? - nesigurno sam upitala.
- Da, bit će siguran u kabini. A kada bude na palubi, stavit ćemo mu prsluk za spašavanje.
- Imaš li njegovu veličinu?
- Nabavit ćemo prsluk u marini.
Conroe jezero nalazilo se šezdeset pet kilometara sjever-no od Metroplexa, i neslužbeno je bilo poznato kao odma-
ralište Houstona. Jezero je otprilike bilo dugačko trideset četiri kilometra te je imalo oblik slično škorpionovu tije-lu kada se gleda od gore, a jedna trećina obale graničila je s Nacionalnom šumom Sam Houston. Ostalo područ¬je zauzimale su skupe stambene četvrti i dvadesetak golf igrališta. Nikada nisam bila na tom jezeru, no čula sam za raskošne raznobojne zalaske sunca, luksuzna odmori-šta i otmjene restorane te da ga prati glas vodećeg mjesta za ulov grgeča.
Nemam nikakvog iskustva s brodovima i ribolovom - rekla sam Jacku za vrijeme vožnje. - Tako da ću pomo-ći koliko mogu, ali samo želim biti sigurna da shvaćaš da nemam talenta za vodene sportove.
Jack se nasmiješio i odložio mobitel u stalak između pred¬njih sjedala njegovog auta. S crnim avijatičarskim naočala¬ma bez okvira, bokserice i čistu bijelu polo majicu, zračio je seksepilnom vitalnošću. - Tamo su stručnjaci koji će nam pomoći da isplovimo. Ti se samo trebaš zabaviti.
- To mogu. - Bila sam vesela, prožeta nestrpljenjem i srećom, osjećajem koji još nikada nisam doživjela. Ustvari mi je bilo teško biti mirna u autu - htjela sam se migoljiti poput djeteta na zadnji dan škole, pet minuta prije zavr¬šetka nastave, kada počinju ljetni praznici. Prvi put u ži¬votu, nije bilo mjesta na kojemu sam radije htjela biti i ni¬je bilo osobe s kojom sam radije htjela provoditi vrijeme. Okrenula sam se da pogledam Lukeovu sjedalicu, koja je bila okrenuta prema natrag.
- Trebala bih vidjeti kako je - rekla sam, uhvativši se za pojas da ga odvežem.
- Dobro je - rekao je Jack, uhvativši me za ruku. - Nema više mrdanja naprijed nazad, Ella. Zaveži se i budi mirna.
- Ne sviđa mi se kada ne mogu vidjeti Lukea.
- Kada ćeš ga smjeti okrenuti?
- Morat će biti star najmanje godinu dana. - Sreća mi je malo splasnula. - Tada više neće biti sa mnom.
- Jesi se čula s Tarom u zadnje vrijeme? Odmahnula sam glavom. - Nazvat ću je sutra. Ne sa-
mo da me zanima kako je, nego ju želim izvijestiti kako je Luke. - Zamišljeno sam zastala. - Moram priznati da sam iznenađena kako malo zanimanja ona pokazuje za njega. Mislim, zanima ju je li on općenito dobro, ali za ostale de-talje - kako se hrani i kako spava, koliko dugo može držati glavu i takve stvari - kao da ju uopće nije briga. -Jesu li je kada zanimala djeca prije Lukea?
- Pobogu, ne. Ni nju ni mene. Uvijek mi je bilo vraški dosadno slušati kada su drugi pričali o svojim bebama. Ali drukčije je kad imaš svoje dijete.
- Možda Tara nije bila dovoljno dugo s njim da bi osje¬tila povezanost.
- Možda. No već drugi dan nakon što sam počela brinuti o Lukeu, već sam ga... - zastala sam i zacrvenjela se.
Jack me brzo pogledao, a oči su mu bile skrivene iza ta¬mnih stakala. Glas mu je bio nježan. - Zavoljela?
-Da.
Palcem me lagano protrljao po ruci. - Zašto se stidiš toga?
- Ne stidim se, samo... nije mi lako razgovarati o tome.
- Cijelo vrijeme pišeš o tome.
- Da, ali ne ako je riječ o mojim osjećajima.
- Smatraš to zamkom?
- Ma ne. Ali može kočiti neke stvari.
Vidjela sam mu odbljesak smiješka. - Što to ljubav mo¬že kočiti, Ella?
- Kada sam prekidala s Daneom, na primjer. Bilo bi gadno i teško da smo si ikada rekli da se volimo. Ali budući da nismo, bilo je puno lakše razdvojiti se.
- U jednom trenutku morat ćeš se razdvojiti od Lukea -rekao je Jack. - Možda mu to nisi trebala reći.
- On je beba - srdito sam rekla. - Mora to čuti od nekoga. Kako bi se tebi sviđalo da dođeš na svijet i da nemaš nikoga tko bi ti rekao da te voli?
- Moji roditelji to nikada nisu govorili. Mislili su da se te riječi ne trebaju istrošiti.
- Ali ti se ne slažeš?
- Ne, ako to osjećaš, možeš to i priznati. Izgovaranje tih riječi ili njihovo ne izgovaranje ništa ne mijenja.
Dan je bio vruć i sparan. U marini je bila gužva, a istro¬šeni sivi dokovi škripali su pod stotinama nogu. Tamo su bili dečki u hlačicama, ali bez majice, djevojke u kupaćim kostimima od špagice i komadića materijala, muškarci u majicama s natpisima poput »Šuti i pecaj« ili »Volim grge¬če«. Stariji muškarci nosili su hlačice od poliestera i majici u kubanskom stiiu, s vezom preko oba dijela prsa, a stariji žene nosile su suknja-hlačice i majice u tropskim bojama, kao i velike šešire s obodom. Nekoliko gospoda s postoja¬nim natapiranim frizurama nosile su štit od kape, preko ko¬jih je kosa stršala poput oblaka dima od atomske bombe.
U zraku se osjetio miris vode i algi, zajedno s mirisom piva, goriva, mamaca i kreme za sunčanje od kokosa. Razigrani pas šetao je naprijed nazad od marine do doko¬va, kao da nije ničiji.
Čim smo ušli u marinu, jedan zaposlenik u crveno-bije-loj odjevnoj kombinaciji nam je prišao i ushićeno nas po¬zdravio. Rekao je Jacku da je brod napunjen i očišćen, da je akumulator pun, hrana i piće pripremljeni i da je sve spremno za polazak. - Što je s prslukom za bebu? - upitao je Jack, a zaposlenik mu je rekao da su pronašli prsluk i da se nalazi na brodu.
Krma Jackovog broda bila je ukrašena imenom Posljednji zalet. Brod je bio otprilike dva puta duži nego što sam oče-kivala, bio je dugačak najmanje deset metara, uglađen i savršen. Jack mi je pomogao da uđem, te mi ukratko pokazao sve. Imao je dvije kabine i dva zahoda, potpuno namještenu kuhinju, opremljenu peći, pećnicom, hladnjakom i sudoperom, glavni salon s blještavom drvenarijom i bogatom tkaninom i televizor s ravnim zaslonom.
- Moj Bože - začuđeno sam rekla. - Kada si rekao da imaš unutarnju kabinu, mislila sam da pod time misliš na sobicu s nekoliko stolica i prozore od vinila. Ovo je jah¬ta, Jack.
- To bi prije bila džepna jahta. Multifunkcionalni bro-dić.
- To je smiješno. Možeš imati džepnu svjetiljku ili dže¬pni sat. Ali jahtu ne možeš staviti u džep.
- Kasnije ćemo razgovarati o tome što se nalazi u mojim džepovima - rekao je Jack. - Probaj staviti Lukeu prsluk za spašavanje da vidiš odgovara li mu.
Vozeći brzinom krstarenja, vožnja brodom bila je mirna i stabilna, a trup Posljednjeg zaleta odlučno je prolazio ta-mnoplavom vodom. Sjedila sam na letećem mostu, gdje je bilo jedno od dva kormila, na širokoj klupi s jastucima po-kraj stolice za skipera. Luke je bio omotan plavim najlon-skim prslukom za spašavanje s ogromnim okruglim ovrat-nikom. Ili je u njemu bilo udobnije nego što je izgledalo, ili je beba bila zaokupljena novim zvukovima i dojmovima s broda, jer je bio nevjerojatno miran. Držeći bebu u krilu, stavila sam noge na klupu.
Dok nas je Jack vozio po jezeru, pokazujući nam ku-će, otočiće, ćelavog orla kako hvata soma, ja sam pijuc-kala rashlađeno bijelo vino koje je imalo okus po krušci, Obuzeo me opušteni osjećaj, kojeg sam mogla doživjeti samo vozeći se na brodu po sunčanom vremenu, dok mi je vlažni zrak koristio plućima, a topli povjetarac stalno puhao po nama.
Usidrili smo se u uvali zaklonjenoj borovima i cedrom, a obala je još bila nerazvedena. Raspakirala sam ogromnu košaru i izvadila staklenku kremastog meda, hrskava bi¬jela peciva, komade snježnobijelog kozjeg sira i sira hum-boldt s tankim slojem vulkanskog pepela, posude sa sa¬latom, gurmanskim sendvičima, i kekse veličine ratkape. Polagano smo jeli i popili bocu vina, a ja sam nahranila Lukea i previla ga.
- Spreman je za spavanje - rekla sam milujući pospano dijete. Odnijeli smo ga dolje u kabinu s klima-uredajem. Pažljivo sam ga položila nasred velikog ležaja. Luke je trep¬tao, a oči su mu svaki put sve duže ostale zatvorene, dok napokon nije čvrsto zaspao. - Lijepo sanjaj, Luke - šapnu¬la sam i poljubila ga u glavu.
Uspravivši se, istegnula sam se i pogledala Jacka, koji je čekao pokraj vrata. Naslonio se ramenima na zid i stajao s rukama u džepovima.
- Dođi - promrmljao je. Zbog zvuka njegovog ugodnog glasa u tami prošli su me trnci.
Odveo me u drugu kabinu, koja je bila hladna i mrač-na, i koja je mirisala po ulaštenom drvu i svježem zraku i malo po gorivu.
-I ja imam pravo na drijemanje? - upitala sam, skinula cipele i uvukla se u krevet.
- Imaš pravo na što god hoćeš, plavooka. Legli smo na bok, okrenuti jedno prema drugome, iz tijela nam je isijavala vrućina, zadržavajući okus soli kada nam se znoj osušio. Jack me usredotočeno gledao. Podigao je ruku i stavio mi je na lice, a vrškom srednjeg prsta pratio je liniju mojih obrva i brazdu jagodične kosti. Dodirivao me s potpunom pažnjom, poput istraživača koji je otkrio rijetki i krhki predmet. Prisjetivši se vragolastih pokreta tih ruku i svih intimnih načina na koje me je sinoć dirao, pocrvenjela sam u polutami. - Želim te - šapnula sam.
Sva su mi se osjetila izoštrila kada me Jack polagano razodijevao. Ustima je prekrio moju ukrućenu bradavicu, te je umirujuće vrtio jezikom oko nje. Ruka mu je kliznula na moja križa gdje je pronalazila osjetljive šupljine moje kraješnice i milovala ih dok iz mene nisu počele frcati iskre.
Jack se skinuo, a tijelo mu je bilo uglađeno i nevjerojatno jako. Premještao me u otkrivajuće poze, svaka poza bila je osjetljivija od prethodne, istraživao je rukama i ustima dok nisam počela disati isprekidanim udisajima. Zarobivši mi zglobove na madracu, gledao me. Stenjala sam i podizala kukove, napeto čekajući, dok su mi se ruke napinjale pod njegovim rukama.
Dahtala sam kada sam osjetila jaku penetraciju, tijelo mu je klizilo po mome dok me nije milovao izvana i iznutra. Čvrsto tijelo na blijedim oblinama, uzavrelo tijelo uz ras¬hlađeno. Od svakog prodiranja koža mi je zadrhtala, gor¬jela. Jack je zastao, dahtao, pokušavajući odgoditi vrhunac, da što duže traje. Pustivši mi zglobove, prste je isprepleo s mojima, s nevjerojatnom pažnjom.
Podigla sam se ispod njegovog tijela, htjela sam da na-stavi, a on je duboko udahnuo, pokušavajući se suzdrža¬ti. No ja sam se pomicala prema naprijed, gurala sam ga, dok se on napokon nije prestao suzdržavati i počeo zabijati duboko i ravnomjerno, prigušujući moje stenjanje ustima kao da ga može kusati. Kako ga nisam mogla uhvatiti ru-kama, nogama sam mu obuhvatila leđa. Stisnuo je zube i prodirao, pojačavajući užitak, dovodeći me do dugačkih,
snažnih trzajeva, a onda je i on svršio, stenjući od užitka na mojem vratu.
Nakon toga, ležali smo jedno pokraj drugoga, ispreplete¬nih udova, s glavom na njegovu ramenu. Bilo je jako čudno ležati tako s muškarcem koji nije bio Dane. A još čudnije bilo je to što je osjećaj bio tako prirodan. Razmišljala sam o onome što mi je Dane rekao, da iako ne želi tradicionalnu vezu, nema ništa protiv da ja to istražim s Jackom.
- Jack - pospano sam rekla.
- Molim? - Polagano mi je mrsio kosu.
- Jesmo li mi u tradicionalnoj vezi?
- Misliš, suprotno od onoga što ste ti i Dane imali? Pa da, rekao bih da jesmo.
- Znači... to onda uključuje samo nas dvoje? Jack je oklijevao prije nego što je odgovorio. - Ja to že-
lim - napokon je rekao. - A ti?
- Malo sam zabrinuta što idemo tako brzo.
- Što ti govori intuicija?
- Intuicija i ja trenutačno ne razgovaramo. Nasmiješio se. - Moja je intuicija gotovo uvijek u pravu.
A ona mi govori da je ovo nešto dobro. - Jack je pratio li-niju moje kralješnice, a od vrškova njegovih prstiju prošli su me trnci. - Pokušajmo da budemo samo ti i ja. Bez ikog drugog, bez nekog tko bi odvlačio pažnju. Da vidimo ka-ko je to. Može?
- Može. - Zijevnula sam. - Ali samo da razjasnimo, ne mislim ulaziti u ništa ozbiljno. Ova veza nema budućnost.
- Spavaj - šapnuo je i navukao mi prekrivač preko ramena. Više nisam mogla oči držati otvorene. - Dobro, ali je si li čuo...
- Čuo sam te. -I držao me u naručju dok sam spavala.
Moje opušteno raspoloženje bilo je uništeno čim smo došli u 1800 Main, nakon što sam preslušala poruke na telefon¬skoj sekretarici. Tara je zvala tri puta i zvučala je strašno uznemireno - rekla mi je da ju nazovem bez obzira na to koliko je sati.
- Sigurno ima veze s našim sastankom s Markom Gottlerom - tmurno sam rekla Jacku dok je odlagao Lukeovu
nosiljku i podizao bebu na rame. - S predugovorom. Sigurna sam. Pitala sam se hoće li joj nešto spomenuti. - Jesi li joj rekla da smo bili kod njega?
- Nisam, nisam htjela gnjaviti Taru s tim. Trebala bi se pribrati... ranjiva je... Ako ju je Gottler uznemirio, ubit
ću ga.
- Smjesta ju nazovi i saznaj - smireno je rekao Jack, no-seći Lukea na stolić za previjanje.
- Luke ima prljavu pelenu? Ja ću to riješiti.
- Nazovi sestru, draga. Vjeruj mi, ako mogu očistiti je-lena, mogu izaći na kraj i s prljavom pelenom.
Zahvalno sam ga pogledala i nazvala Taru. Tara se javila nakon što je odzvonilo dva puta. - Halo? - Tara, ja sam. Upravo sam primila tvoju poruku. -Glas joj je zvučao poput stakla koje puca. - Sve je bilo su-per dok me nije nazvao Mark i rekao mi što si napravila. Duboko sam uzdahnula. - Žao mi je što te gnjavio s tim. - Trebalo bi ti biti žao što si uopće to napravila! I zna-la si da je to pogrešno, inače bi mi nešto rekla u vezi toga. Što se događa, Ella? I zašto uvlačiš Jacka Travisa u nešto što se tiče samo mene? - On je prijatelj. Bio mi je moralna podrška ondje.
- Šteta što si protratila njegovo vrijeme, i svoje. Jer sve je to bilo uzalud. Neću potpisati nikakav ugovor. Ne treba mi tvoja pomoć, osobito ne takva pomoć. Znaš li koliko si me osramotila? Znaš li što je ovime ugroženo? Uništit ćeš mi život ako ne umukneš i gledaš svoje poslove.
Šutjela sam, pokušavajući regulirati disanje. Tara, kada je bila ljuta, zvučala je vrlo slično majci. - Neću ništa uništiti - rekla sam nakon nekog vremena. - Radim samo ono što si me zamoliia, a to je da se brinem o Lukeu. I pokušavam se pobrinuti da dobijete pomoć na koju imate pravo.
- Mark je već obećao da će mi pomoći. Nije bilo potre¬be da u ovo uplićeš odvjetnike!
Bila sam zapanjena njezinom naivnošću. - Koliko možeš vjerovati u obećanje muškarca koji vara svoju ženu?
Čula sam kako bijesno uzdiše. - To se tebe ne tiče. To je moj život. Ne želim da ikad više razgovaraš s Markom. Uopće ne shvaćaš situaciju.
- Shvaćam puno više od tebe - rekla sam namrgođe -no. - Slušaj me, Tara... potrebna ti je zaštita. Potrebna ti je zajamčena potpora. - Je li ti Mark rekao o čemu smo pregovarali?
- Nije, i ne želim ni čuti o tome. Znam što mi je obe-ćao, i to je dovoljno. Poderat ću i baciti bilo koji ugovor koji mi daš.
- Mogu li ti ispričati barem nešto o čemu smo razgo-varali?
- Ne. Ne zanima me ništa što mi imaš reći. Napokon dobivam što želim, barem jednom u životu, a ti me osuđu-ješ i miješaš se i sve kvariš. Baš kao mama.
Zgrozila sam se. - Nisam kao mama.
- Jesi! Ljubomorna si kao ona - ljubomorna si zato što sam ljepša i zato što imam dijete, i zato što imam boga¬tog dečka.
U tom trenutku sam otkrila da ti stvarno može pasti mrak na oči kada si jako ljut. - Odrasti, Tara - naglo sam prekinula.
Klik.
Tišina.
Pogledala sam u telefon iz kojeg se nije čuo nikakav zvuk. Spustila sam glavu krajnje poraženo. - Jack.
- Da?
- Upravo sam rekla sestri - koja se nalazi u klinici za duševno zdravlje - da odraste.
Prišao mi je noseći previjeno dijete. Glas mu je bio nje¬žan i zabavan. - Čuo sam.
Turobno sam ga pogledala. - Imaš li broj od Marka Gottlera? Moram ga nazvati.
- Imam ga na mobitelu. Slobodno se posluži. -Jack me pozorno proučavao. - Hoćeš li meni to prepustiti? - pro¬mrmljao je. - Mogu li to učiniti za tebe?
Razmislila sam o toj ponudi, znajući da iako sama mogu izaći na kraj s Gottlerom, Jack je bio dobar baš u ovakvim situacijama. A u tom trenutku lijepo je bilo imati pomoć.
Kiminula sam. Dao mi je Lukea, otišao do stola, gdje je ostavio novča-nik, ključeve i telefon. Za približno dvije minute razgova-rao je s Gottlerom na telefon.
- Hej, Mark. Kako si? Dobro. Da, sve je u redu, ali ima-mo jednu situaciju i moramo je riješiti. Ella je baš razgova-rala s Tarom... o sastanku koji smo održali, o ugovoru... da. Ella nije presretna, Mark. Da budem iskren, nisam ni ja.
Valjda sam trebao naglasiti da je to povjerljivo. No nisam očekivao da ćeš širiti tajne. - Zastao je i slušao. - Znam zašto si to učinio, Mark. - Govorio je tiho, ali oštro. -I sada su sestre razjarene kao bikovi. Bez obzira na to što Tara kaže da sada želi, ona nije u stanju donositi odluke. Ne moraš brinuti o tome hoće li i kada će ona potpisati ugovor. Kada ti ga moji odvjetnici pošalju, neka ga tvoji dečki pregledaju, potpišeš ga i pošalješ mi ga. - Jack je slu¬šao jedan trenutak. - Zato što me Ella zamoliia, eto zašto. Ne znam kako inače rješavaš takve situacije... da, to hoću reći... Mark, ja sam tu da se pobrinem da Tara i Luke do-biju ono što im pripada. Želim da dobiju ono o čemu smo razgovarali i što smo se dogovorili. A znaš što znači stati na žulj Travisu u Houstonu. Ne, naravno da to nije prijetnja. Smatram da smo prijatelji, i znam da ćeš postupiti ispravno. Dakle, da razjasnimo što će se događati u sljedećih neko-liko mjeseci: nećeš ovime više gnjaviti Taru. Sastavit ćemo ugovor, a ako nam ti budeš pravio probleme, jamčim ti da ćeš ti imati još veće probleme. A mislim da to nitko ne že-li. Sljedeći put kada budeš htio razgovarati o tome, nazovi mene ili Ellu. Tara nije u igri dok joj se stanje ne poboljša i dok ne izađe iz klinike. Dobro. I ja to mislim. - Slušao je još približno pola minute, izgledao je zadovoljno i rekao doviđenja, te odlučno zaklopio telefon.
Gledajući me, podigao je obrve kao da nešto očekuje.
- Hvala, Jack - nježno sam rekla, a osjećaj napetosti u prsima je iščezavao. - Misliš da će se pridržavati toga?
- Mislim da hoće. - Jack mi se približio dok sam sjedi-la na sofi, sagnuo se i pogledao me u lice. - Bit će redu -promrmljao je. - Nemoj se više ni minute brinuti o tome.
- U redu. - Ispružila sam ruku i pomilovala tamne sloje¬ve njegove kose. Bila sam začuđujuće sramežljiva kada sam pitala: - Hoćeš li prespavati ovdje ili bi radije...
- Hoću.
Na usnama mi se pojavio iskrivljeni osmijeh. - Želiš li malo razmisliti o tome?
- U redu. - Zamišljeno je škiljio kao da razmišlja o to- me, te je nakon djelića sekunde rekao: - Hoću.
- Trebam te - rekla sam, crvena i drhtava. To nikada nisam rekla ni jednom muškarcu. I čak dok sam to izgovarala, sjetila sam se što mi je Jack rekao u garaži: ...znaš da će, ako nešto započneš sa mnom, to otići onamo kamo ti i Dane nikada niste išli. To je bila istina. To je bila pot¬puna istina. Dopustit ću Jacku da se približi mnogo više nego samo na fizičkoj razini. Taj ogroman rizik u koji ću se upustiti strašno me preplašio.
Osjetivši odjeke moje panike, Jack me obujmio bedrima i prislonio me na prsa. Držao me tako bez riječi, s beskraj¬nim strpljenjem.
- Pretpostavljam... - uspjela sam reći nakon nekog vre-mena - da se ne osjećam baš posve sigurnom.
- Vjerojatno zato što nisi sigurna. - Jack je zataknuo prste za moje gaćice i povukao ih prema dolje. - Ali za ne-koliko minuta, dušo, bit će ti svejedno.
Ošamućena, pustila sam da mi skine gaćice i poslušala njegov zahtjev da sjednem na rub kreveta. Pokušavala sam dohvatiti srebrnu cipelu.
- Ne - Jack je promrmljao, sagnuvši se ispred mene. Rukama mi je rastvorio bedra, bio je usredotočen.
Pokušala sam skupiti noge. - Svjetlo - stidljivo sam re-kla. No Jack me čvrsto držao na mjestu, i unatoč mojem migoljenju, nagnuo se naprijed i stavio usta tamo, i počeo me snažno ljubiti. Za nekoliko sekundi, počela sam stenja-ti, smrznuta na tom mjestu dok me užitak obuzimao i pre-plavljivao svakim njegovim nježnim pokretom jezika. To je trajalo i trajalo dok uzbuđenje nije bilo preveliko, a ja sam mu čvrsto zgrabila glavu. Uhvatio me za zglobove i stavio ih pokraj mojih bokova, i samo ih držao ondje.
Zatočena u njegovim rukama, raširena, stenjala sam dok je on grickao i lizao i nježno sisao tu mekoću, a užitak se gomilao sve dok mi se unutarnji mišići nisu počeli mahni-to, nekontrolirano stezati.
Jack se maknuo, ostavivši me da se uvijam. Bila sam slaba, očajna, puls mi je kucao silovitom brzinom. Dok je stajao između mojih bedara, posegnula sam za njegovim hlačama da ih raskopčam. Ruke su mi bile nespretne, kao da sam nosila rukavice.
Jack je bio jako uzbuđen, spolovilo mu je bilo kruto i tamno. Dodirnula sam ga u čudu, zgrabila sam tu pulsira-juću izbočinu, disala u ukrućeni glavić. Umirio se, a onda sam začula stenjanje. Pustio je da ga oprezno diram, da ga sišem pokušavajući ga kušati što je više moguće. Ali za ne¬koliko sekundi počeo me odmicati, mumljajući: - Ne, ne mogu. Preblizu sam. Ja sam previše... čekaj, Ella...
Skinuo je odjeću i pridružio mi se na krevetu te me po-vukao ka sredini kreveta. Trajalo je beskonačno dok mi nije- skinuo cipele, otkapčajući remenčiće, a mogao ih je samo skliznuti preko peta. A onda je ponovno bio na me¬ni, usnama mi je obuhvatio grudi, a bedrom je gurao moje međunožje. Ja sam ga zagrlila i stavila dlan na njegova le-đa koja su se micala. Stavio je usta na moja usta, a ja sam popustila, predala sam se, stenjala, ne pružajući nikakav otpor. Čvrsto me uhvativši, stavio nas je na bok, a ruke su mu lutale posvuda.
Isprepletena tijela polagano su se okretala po širokom krevetu. Bila je to putena svađa, taj način na koji smo se trljali i klizili, ja sam ga pokušala namamiti unutra, a Jack se opirao. Odgađao je i nadraživao me i mučio moje uvije-no tijelo dok ga nisam molila promuklim šapatom da uđe, da sam spremna, sada, sada...
Okrenuo me na leđa i raširio mi noge. Ja sam odgovorila s uzdahom punim očekivanja te sam kukove podigla prema gore.
Ušao je u mene, a vrijeme kao da je stalo kada sam osje¬tila kako me ispunjava. Zgrabila sam ga za ramena i zabi¬la mu nokte u kožu. Gurajući dublje u moje tijelo koje se stezalo, Jack je mrmljao da će biti nježan, samo da se opu¬stim, da se opustim... i ušao je dublje i tako stajao, a ja sam osjetila kako polagano popuštam.
Lice mu je bilo točno iznad mojega, a njegove oči bile su tamne i svjetlucave kao vječna vatra. Maknuo mi je kosu s čela. - Morat ćeš se naviknuti na mene - šapnuo je. A ja sam kimnula kao da sam bila u transu.
Usnama je obuhvatio moje usne. Gurao je u uskom vlaž¬nom dijelu mojega tijela, nježan kako samo veliki muška-rac može biti. Osluškivao je svaki moj udah i otkucaj sr-ca, tražeći savršenu ravnotežu tijela i pokreta, a kada ju je pronašao, ja sam nemoćno zastenjala.
Jack je gotovo preo od zadovoljstva. - Sviđa ti se ova-ko, Ella?
- Da. Da. - Zgrabila sam ga za leda, a kukovi su ml se pomicali prema gore. Bio je čvrst, težak, nabijao me ravno mjernim pokretima, a ja sam se počela pomicati ispod nje-ga, u želji da pokreti budu brži, jači. Tihi smijeh čuo se kroz njegovo ubrzano disanje. Smirio me i prisilio da prihvatim njegov ritam, a nakon čitave vječnosti, otkrila sam kako se prepuštam užitku. Glavu sam zabacila prema natrag dok mi je rukom klizio po vratu, a ustima lutao po mojem grlu.
Neumorno je zabijao, vlažnim trenjem i dražesnim i po-žudnim. Dosegnula sam siloviti vrhunac, a onda se sve ras-pršilo i ja sam svršila puteno se trzajući, a koljena su mi se spojila s njegovim kukovima. Čekao je dok posljednji tr-zajevi nisu iščeznuli, a onda je još nekoliko puta zabio dok i sam nije svršio.
Nakon toga, ležala sam šuteći i drhteći u Jackovom na¬ručju, osjećajući vrući ljepljivi dio medu bedrima. Stavila sam lice na njegova prsa. Tijelo mi je bilo otežalo od užit¬ka, mekano kao dozrijelo voće.
- Odmori se - mumljao je Jack, navlačeći prekrivač pre¬ko mojih golih ramena.
- Ne mogu - mrmljala sam. - Dolje. Dadilja...
Poljubio me u kosu. Glas mu je bio baršunast. - Samo nekoliko minuta. Ja ću te paziti.
Priljubivši se uz njega, zahvalno sam zadrijemala.
Nakon nekog vremena, otvorila sam oči i pomaknula se, ispunjena snenom svjesnošću da se nešto promijenilo. Ja. Bila sam nesigurna, oslabljena, a opet, bio je to neobično dobar osjećaj.
Jack se nadlaktio i gledao me iznenađujuće ozbiljno. Jednim je prstom prelazio preko mojih nasmiješenih usana. - Ovo mi je bilo najbolje do sad, Ella. Drugo mjesto nije ni blizu.
Zažmirila sam dok mi je dirao obrve. I razmišljala sam o tome kako je razlika između dobrog seksa i odličnog seksa ta što mi Dane nikada nije posvetio takvu pažnju. Jack je bio potpuno posvećen meni, bio je usredotočen na moje reakcije. Čak me i sada dodirivao na takav način kao da je kontakt između naših tijela poseban jezik. Prstima me milovao po vratu. - Koža ti je tako nježna - šapnuo je. – A kosa tako svilenkasta. Sviđa mi se tvoj dodir... tvoj pokret...
- Prstom mi mi je polagano prelazio preko brade. - Želim da mi vjeruješ, Ella. Želim svaki dio tebe. Jednog dana morat ćeš se potpuno prepustiti.
Okrenula sam glavu prema Jackovoj ruci i poljubila ga u dlan. Znala sam što je mislio, što je htio, ali nisam znala kako da mu objasnim da to nije moguće. Nikada se neću moći potpuno predati vođenju ljubavi - postojao je zašti¬ćeni dio moje osobnosti koji nitko nikada neće moći dose- ] gnuti. - Upravo sam se seksala s upaljenim svjetlima - re¬kla sam. - Pobogu, nije li to dovoljno?
Nasmijao se i poljubio me.
Iako sam bila posve zadovoljena, oblila me vrućina kada me poljubio. Stavivši ruke na njegova ramena, prelazi- la sam preko izbočina i krivulja njegovih čvrstih, snažnih mišića. - Vidjela sam te večeras na zabavi s Ashley - rekla sam mu. - Jako je lijepa.
Jack se ironično nasmiješio. - Ta ljepota iščezava kada ju bolje upoznaš.
- O čemu ste razgovarali?
- Svima se žali o problemima s Peteom.
- To joj je muž? Je li i on bio ondje?
- Da. Čini se da su se jako trudili da se izbjegnu.
- Pitam se je li ga prevarila - razmišljala sam.
- Ne bi bilo netipično za nju - hladno je rekao Jack.
- To je žalosno. Ali to potvrđuje ono što sam oduvijek mislila o braku: nikada ne možeš nekome obećati da ćeš ga voljeti zauvijek. Jer sve se mijenja.
- Ne mijenja se sve. - Jack se naslonio na jastuke, a ja sam se ispružila pokraj njega i stavila mu glavu na rame.
- Misliš li da je tebe voljela? - pitala sam. - Mislim, da te iskreno voljela?
Nervozno je uzdahnuo. - Ne znam je li me ona ikada voljela. - Zastao je. - Ako je, ja sam tu ljubav uništio.
-Uništio? - Osjetila sam da je to teren po kojem se moram oprezno kretati, ostaci boli, ili žaljenja još uvijek su bili prisutni. - Kako si to učinio?
- Kada me je Ashley ostavila zbog Petea, rekla mi je... -Jack je prekinuo uznemireno uzdahnuvši.
Popela sam se na njega cijelim tijelom i naslonila se na snažna, dlakava prsa. -I ti bi meni trebao vjerovati, Jack. - Posegnula sam za njegovom raščupanom kosom i nježno prošla prstima kroz nju. - Možeš mi reći.
Jack je sklonio pogled, čvrstog i savršenog profila poput lica na novo kovanom novcu. - Rekla je da previše želim. Da sam zahtjevan. Da previše tražim.
- Oh. - Znala sam da je jednom muškarcu koji je bio to¬liko ponosan kao Jack, to bila otprilike najgora stvar koju mu je žena mogla reći. -Je li to istina? - Činjenično sam upitala. - Ili je Ashley pokušala svu krivicu svaliti na te¬be zbog toga što te prevarila? Jer nikada nisam voljela taj obrambeni stav »vidi na što si me natjerao«.
Napetost njegovog tijela je popustila. - Ashley u sva¬kom slučaju nije nikada ni za što preuzela odgovornost. No istina je da sam vjerojatno bio gnjavator. Ništa ne ra-dim polovično, čak se ni ne zaljubljujem tako. - Zastao je. - Malo sam posesivan.
Činilo se da vjeruje da mi govori nešto novo. Ugrizla sam se za unutrašnji dio donje usnice kako bih potisnula smi-jeh. - Nemoj me zezat - rekla sam. - Dobra stvar, Jack, je
ta, što ti bez problema mogu reći gdje da staneš.
- Primijetio sam.
Zurili smo jedno u drugo kada nam se na licima poja¬to osmijeh.
- Znači - rekla sam - nakon što te Ashley prevarila, slje-dećih nekoliko godina zavodio si svaku žensku koju si sreo,
kako bi joj pokazao što je propustila?
- Ne, to nije imalo nikakve veze s Ashley. Samo volim seks. - Ruka mu je skliznula na moju stražnjicu.
- Nemoj me zezat. - Otkotrljala sam se s njega smijući se i iskočila iz kreveta. - Moram se otuširati.
Jack je spremno krenuo za mnom.
Naglo sam zastala kada sam upalila svjetlo u njegovoj kupaonici - bio je to besprijekorno čist, dobro osvijetljen prostor s modernom opremom i kamenim umivaonicima. No tuš me ostavio bez riječi, bio je to prostor napravljen od stakla, škriljaca i granita, s nizom brojčanika i dugmeta i termostata. - Zašto imaš autopraonicu u kupaonici?
Jack je prošao pokraj mene, otvorio staklena vrata i ušao unutra. Kada je stisnuo gumbe i prilagodio temperaturu na digitalnim zaslonima, mlazovi vode počeli su štrcati iz sva- kog mogučeg kuta, a para se nakupila u bijelim oblacima. Tri kišna mlaza išla su izravno iz stropa.
- Zar nećeš ući? - Čuo se Jackov glas kroz vodu koja je padala u obilnim količinama.
Došla sam do staklenih vrata i zavirila unutra. Jack mi je pružio veličanstven prizor - bio je preplanuo i vitak, a voda mu se blistala na koži. Trbuh mu je bio besprijekorno utegnut, a leda prekrasna, uglađena i mišićava.
-Žao mi je što ti ja to moram reći-rekla sam-ali mo-raš početi vježbati. Muškarac u tvojim godinama ne bi se trebao opustiti.
Nasmiješio se i pokazao mi da uđem. Zakoračila sam u vrtlog raznih mlazova, a vrućina me pljuskala iz svih smje-rova. - Utapam se, rekla sam, dok je voda prskala s mene. a on me povukao i maknuo s izravnog mlaza koji je dolazio odozgora. - Pitam se koliko vode trošimo.
- Znaš, Ella, nisi prva žena koja je sa mnom pod tu¬šem...
- Šokirana sam. - Naslonila sam se na njega dok mi je sapunao leda.
- ... ali si bogme prva koja se brine zbog toga koliko vode trošimo.
- Sto misliš, koliko?
- Oko četrdeset litara po minuti, manje više.
- O, Bože. Požuri. Ne možemo dugo ostati ovdje. Cijeli ćemo ekološki sustav izbaciti iz ravnoteže.
- Ovo je Houston, Ella. Ekološki sustav neće primijetiti. - Zanemarujući moje protivljenje, Jack me prao i našampo-nirao mi kosu. Bilo je tako dobro da sam napokon ušutjela i samo stajala, pustivši da njegove jake, mokre ruke klize po meni dok sam udisala zrak ispunjen parom. I ja sam njega oprala, sneno prožimajući prste kroz njegova nasapunana dlakava prsa, prateći prekrasne muževne crte njegovog tijela.
Sve to izgledalo je nestvarno, ta prigušena svjetla i voda koja nam curi po koži, otvorena putenost koja nije davala mjesta skromnosti. Usta je priljubio na moja, ljubeći ih mokrim, sisajućim poljupcima, a ruka mu je kliznula između mojih bedara, dugački prsti bili su nježni i razigrani. Obraz sam naslonila na njegovo rame, dahtajući.
- Prvi put kada sam te vidio - Jack je mrmljao u moju natopijenu kosu - sve na tebi bilo je tako slatko, da sam to jedva mogao podnijeti.
- Slatko?
- Na seksi način.
- Ti si meni bio seksi na neki bedasti način. Ti uopće... -Zastala sam, vid mi se zamaglio kada su mu prsti kliznuli u mene - ... nisi moj tip.
Na glavi sam osjetila kako se smiješi. - Stvarno? Jer čini se da ti sada odgovara moj tip. Podigao mi je kolje¬no dok mi se noga nije oslonila na drvenu tuš stolicu. Držala sam se za njega, slaba od požude. Priljubio je tije¬lo uz moje, cijelom dužinom, a požuda je bila snaga koja nas je pokretala naprijed-nazad. Pažljivo i usredotočeno, raširio mi je noge, namjestio se i duboko ušao. Rukama mi je uhvatio stražnjicu i stisnuo je prstima. Na trenutak smo tako ostali, moje tijelo bilo je nepokretno i ispunje¬no i zaposjednuto.
Zurila sam, treptajući, u njegovo tamno mokro lice. Nije bilo žurbe prema brzom zadovoljenju, sve je bilo u ovom opuštenom otkriću. Tijelo mi je pulsiralo oko njega dok me držao i zabijao sporim ritmom. Imala sam osjećaj da sam ja jedina čvrsta točka u svemiru.
Svaki put kada je ušao, ja sam zadrhtala i uhvatila ga za ramena, a on me privio bliže. Nakupljeni užitak kao da se raspršio u mojim kostima. Osjetila sam kako liže vruću maglicu na mojem vratu, na uhu. Previjala sam se, tijelo mi je klizilo u njegovim rukama, udovi su mi bili klizavi i savitljivi.
No iznenada, taj je ritam prestao, on se povukao i osta-vio me da drhtim, zbunjena. - Ne - rekla sam, prianjajući uz njega. - Čekaj, nisam... Jack...
Isključio je gumbe, vodopadi su nestali.
- Nisam još gotova - očajno sam mu rekla kada mi se vratio.
Jack je imao muda nasmijati se. Uhvativši me za ramena usmjerio me da izađem iz tuša. - Nisam ni ja.
- Zašto si onda prestao? - U sebi sam si oprostila što cvi-lim. Svaka bi žena cvilila u ovakvim okolnostima.
Dohvatio je mekani bijeli ručnik i počeo me brzo brisati. - Zato što je opasno seksati se s tobom na stojeći. Mišići na nogama te izdaju.
- Stajala sam cijelo vrijeme!
- Jedva. - Ručnikom mi je protrljao kosu te dohvatio drugi ručnik da sebe obriše. - Prihvati to, Ella - najbolja si u horizontali. - Bacivši ručnik, odvukao me u spavaću sobu. Za nekoliko sekundi, bacio me na krevet kao da sam lagana kao perce.
Iznenađeno sam zacičala kada sam odskočila na madra¬cu. - Što radiš?
- Ubrzavam proces. Sada je dvadeset do jedanaest. Namrštila sam se i maknula zapleteni pramen vlažne
kose s lica. - Ostavimo to za priliku kada budemo imali više vremena.
No na meni je bio zaigrani, uzbuđeni mužjak težak de-
vedeset kilograma. - Ne mogu sići u ovakvom stanju - rekao je Jack. - Šteta - odlučno sam rekla. - Možeš čekati ili napra-viti to a cappella. - Ella - nagovarao me - završimo ono što smo započe¬li pod tušem.
- Trebao si to onda završiti.
- Nisam htio da padneš i ozlijediš glavu. Užitak prestaje kada završiš na hitnoj.
- Zahihotala sam, a Jack je naslonio obraz na moju me-kanu dojku. Njegov vrući dah osjetio se na ukrućenoj bra-davici. Polagano je usnama obuhvatio taj ružičasti dio i počeo kružiti jezikom. Stavivši mu ruke oko vrata, polju¬bila sam guste, vlažne pramenove njegove kose. Podigao je usta i uhvatio bradavicu prstima, nježno ju stišćući dok se premještao da poljubi drugu dojku, a ja sam gurala kuko¬ve prema gore. Za nekoliko sekundi sam gorjela. Prelazio je preko mene kao da se na meni nalaze obilna jela, gric¬kao me i lizao i ljubio, podizao me i okretao da bude si¬guran da ništa nije propustio. Legla sam na trbuh, hvata¬jući žućkasto-smedi prekrivač kada me uzeo za kukove i podigao ih.
- Je li ovako u redu? - čula sam kako šapće.
- Je - dahtala sam. - Oh, da.
Svojom uzbudujućom težinom nagnuo se nad mene odo-zada, te je razmaknuo moje ukočene udove. Zastenjala sam kada sam osjetila snažnu penetraciju dok je s lakoćom ula¬zio u moje vlažno tijelo. Ruka mu je kliznula na drugu stranu, stavio je prste baš na ono mjesto na kojem sam že-ljela da budu.
Zatočena u prekrasnom položaju između njegovog tije-la i ruke, zamamno sam gurala tijelo prema gore, a on je ušao najdublje što je mogao. Stavio je usta na moja leđa i poljubio me na mjesto gdje mi je počinjala kralješnica. Čekao je dok ja opet nisam gurnula prema gore prije nego što je ponovno zabio. Shvatila sam da pušta da ja odredim ritam, svaki njegov pokret bio je protuteža mome. Izvijala sam se i uzdisala dok sam ga primala, obrađivala, osjeća-jući kako zabija još dublje dok su me njegovi nježni prsti uzbuđivali i nadraživali. Osjeti su se skupili u jednu toč-ku i više nisam mogla osjetiti odakle dolaze. Zgrabila sam njegove jake mišićave zglobove, od kojih je jedan bio po-kraj moje glave, a drugi u međunožju i držala ga tako dok sam svršavala. Vrhunac je bio snažan i jak i svaki put kada sam mislila da je gotovo, osjetila sam još jedan čulni trzaj.
Osjetila sam kako Jack drhti, vrućina njegovog tijela pre¬plavila me silovitim pulsiranjem.
Kada je napokon došao do daha, promrmljao je nekoli¬ko psovki. Drhtavi smijeh prigušila sam prekrivačem, jer sam ga razumjela. Kao da je na neki način, nešto što je bi¬lo posve uobičajeno, ponovno izumljeno, kao i nas dvoje zajedno s tim.
Nespretno smo se odjenuli i otišli u moj stan, a Jack je pre¬platio dadilju koja se pravila da ne primijećuje kako smo razbarušeni. Nakon što sam provjerila Lukea, koji je čvrsto spavao, rekla sam Jacku da slobodno može provesti noć sa mnom, osim što će ga beba vjerojatno probuditi.
- Nema problema - odgovorio je Jack, dok je skidao ci¬pele. - Ionako nisam namjeravao puno spavati. - Skinuo je traperice i majicu, popeo se na krevet i gledao me kako se presvlačim u pidžamu. - To ti ne treba - rekao je.
Nasmiješila sam se kada sam vidjela kako se naslonio na mjedeno uzglavlje, a ruke je opušteno sklopio ispod glave. Bio je mišićav i potamnio, neprimjereno muževan u deko-rativnom okruženju antiknih materijala i čipke.
- Ne volim spavati gola - rekla sam.
- Zašto? To bi ti odlično stajalo.
- Volim biti spremna. - Za što?
- Ako dođe do hitnog slučaja - do požara ili nešto slič¬no.
- Isuse, Ella. - Smijao se. - Gledaj to ovako: odlazak u krevet gol bolje je za okoliš. - Daj, šuti. - Hajde, Ella. Spavaj imajući okoliš na umu.
Zanemarujući ga, ušla sam u krevet u majici i boksericama s pingvinima. Posegnula sam prema noćnom orma¬riću i isključila svjetiljku.
Nakon trenutka tišine, čula sam požudno mrmljanje. -Sviđaju mi se tvoji pingvini.
Privila sam se uz njega, a on je stavio koljena ispod mo¬jih. - Pretpostavljam da obično tvoje žensko društvo ne nosi bokserice u krevetu - rekla sam.
- Ne. -Jack je stavio ruku na moj kuk. - Ako i nose ne¬što, to je onda neka prozirna spavaćica.
- To zvuči prilično besmisleno. - Zijevnula sam i udob¬no se smjestila uz njegovo toplo tijelo. - Ali ako budeš htio, jednog dana ću je obući.
-Ne znam. -Jack je zvučao zamišljeno. Rukom je kru-žio po mojoj stražnjici. - Nekako sam sklon ovim pingvi-nima.
Moj bože, pomislila sam, kako volim razgovarati s to-bom. No šutjela sam, jer riječ »volim« nikada nisam izgovarala pred muškarcima.
Probudila sam se sama i zabrinuta te sam sjela i protrljala oči. Razlog zabrinutosti dolazio je od blještavog sjaja sunca kroz zastore. Nisam čula dijete.
Luke nikada nije spavao ovako dugo.
Kao da me ošinuo grom, iskočila sam iz kreveta i pošla dnevne sobe, ali sam zastala kao lik u crticu na rubu provalije.
Na stolu je bila šalica s nepopijenom kavom. Jack je sje¬dio na sofi, odjeven u traperice i majicu, a Luke mu je bio sklupčan na prsima. Gledali su vijesti.
- Ustao si se s njim - smeteno sam rekla.
- Htio sam te pustiti da spavaš. - Odmjerio me svojim tamnim očima. - Sinoć sam te pošteno izmorio. Nagnula sam se nad obojicu, poljubila Lukea i izmami-
la krezubi osmijeh. Luke se jednom probudio usred noći, a Jack je inzistirao da se ustane sa mnom. Dok sam ga ja previjala, on je zagrijao bočicu i sjedio s nama dok Luke nije sve pojeo. Vratili smo se u krevet, a Jack me držao u naručju i vje-što me mazio. Klizio je po mojem tijelu, rastvorenih usana, a jezikom me ljubio i lizao nekoliko trenutaka koji su meni predstavljali čitavu vječnost profinjenog mučenja. Podigao me, prekretao me te smo se seksali u pozama za koje sam mislila da su nemoguće. Kako se ispostavilo, Jack je bio vr¬lo okretan i izuzetno kreativan ljubavnik, i na kraju smo prestali samo zato što sam ja inzistirala. Iscrpljena i zado¬voljena, ostatak noći spavala sam nepomično.
- Ne sjećam se kada sam zadnji put spavala ovako du¬go - ozbiljno sam rekla Jacku. - To je nešto najljepše što si mogao učiniti za mene. - Pošla sam si natočiti kavu. -Kronično sam neispavana. Ne mogu ti reći kako je sinoć
bilo dobro.
- San ili seks?
Nacerila sam se. - Seks, naravno... ali konkurencija je vrlo jaka.
- Kako bi bilo da zamoliš mamu da ti pomogne s da -diljanjem?
Umiješala sam vrhnje u kavu. - Vjerojatno bih ju mogla nagovoriti, osobito ako je dan pogodan i ako nema druge planove. Ali količina zahvalnosti kojom moraš obasipati mamu za takvo što je vrlo iscrpljujuća. Mislim, vječno si joj dužan. A druga stvar... ne mogu joj povjeriti Lukea.
Jack me pozorno gledao kada sam došla do sofe. -Misliš da bi ga ozlijedila?
- Oh, ne, fizički ne. Mama nikada nije udarila mene ni Taru ili nešto slično. Ali ona je bila kraljica drame, i jako je vikala te zbog toga ni dan danas ne podnosim povišene glasove. Ne želim da se tako ponaša prema Lukeu. I ustvari, ako ja ne želim biti sama s njom, ne mogu si zamislili da Lukea izložim tome. - Stavila sam šalicu na stolić i pose-gnula za djetetom. - Moj dečkić - mrmljala sam, dok sam njegovo toplo, migoljavo tijelo privijala na prsa. Pogledala sam Jacka. - Koliko često ti podižeš glas?
- Samo na nogometnim utakmicama. Ne, to nije istina - vičem i na izvođače. - Nagnuo se nad mene i poljubio me u sljepoočnicu. Lagano mi je milovao kosu. - Imaš li kakve planove za danas?
- Nemam.
- Želiš li provesti dan sa mnom? Istog trena sam kimnula.
- Htio bih odvesti tebe i Lukea na Conroe jezero - re-kao je Jack. - Imam brod ondje. Nazvat ću prije u marinu
da nam pripreme ručak.
- Je li sigurno voditi Lukea na brod? - nesigurno sam upitala.
- Da, bit će siguran u kabini. A kada bude na palubi, stavit ćemo mu prsluk za spašavanje.
- Imaš li njegovu veličinu?
- Nabavit ćemo prsluk u marini.
Conroe jezero nalazilo se šezdeset pet kilometara sjever-no od Metroplexa, i neslužbeno je bilo poznato kao odma-
ralište Houstona. Jezero je otprilike bilo dugačko trideset četiri kilometra te je imalo oblik slično škorpionovu tije-lu kada se gleda od gore, a jedna trećina obale graničila je s Nacionalnom šumom Sam Houston. Ostalo područ¬je zauzimale su skupe stambene četvrti i dvadesetak golf igrališta. Nikada nisam bila na tom jezeru, no čula sam za raskošne raznobojne zalaske sunca, luksuzna odmori-šta i otmjene restorane te da ga prati glas vodećeg mjesta za ulov grgeča.
Nemam nikakvog iskustva s brodovima i ribolovom - rekla sam Jacku za vrijeme vožnje. - Tako da ću pomo-ći koliko mogu, ali samo želim biti sigurna da shvaćaš da nemam talenta za vodene sportove.
Jack se nasmiješio i odložio mobitel u stalak između pred¬njih sjedala njegovog auta. S crnim avijatičarskim naočala¬ma bez okvira, bokserice i čistu bijelu polo majicu, zračio je seksepilnom vitalnošću. - Tamo su stručnjaci koji će nam pomoći da isplovimo. Ti se samo trebaš zabaviti.
- To mogu. - Bila sam vesela, prožeta nestrpljenjem i srećom, osjećajem koji još nikada nisam doživjela. Ustvari mi je bilo teško biti mirna u autu - htjela sam se migoljiti poput djeteta na zadnji dan škole, pet minuta prije zavr¬šetka nastave, kada počinju ljetni praznici. Prvi put u ži¬votu, nije bilo mjesta na kojemu sam radije htjela biti i ni¬je bilo osobe s kojom sam radije htjela provoditi vrijeme. Okrenula sam se da pogledam Lukeovu sjedalicu, koja je bila okrenuta prema natrag.
- Trebala bih vidjeti kako je - rekla sam, uhvativši se za pojas da ga odvežem.
- Dobro je - rekao je Jack, uhvativši me za ruku. - Nema više mrdanja naprijed nazad, Ella. Zaveži se i budi mirna.
- Ne sviđa mi se kada ne mogu vidjeti Lukea.
- Kada ćeš ga smjeti okrenuti?
- Morat će biti star najmanje godinu dana. - Sreća mi je malo splasnula. - Tada više neće biti sa mnom.
- Jesi se čula s Tarom u zadnje vrijeme? Odmahnula sam glavom. - Nazvat ću je sutra. Ne sa-
mo da me zanima kako je, nego ju želim izvijestiti kako je Luke. - Zamišljeno sam zastala. - Moram priznati da sam iznenađena kako malo zanimanja ona pokazuje za njega. Mislim, zanima ju je li on općenito dobro, ali za ostale de-talje - kako se hrani i kako spava, koliko dugo može držati glavu i takve stvari - kao da ju uopće nije briga. -Jesu li je kada zanimala djeca prije Lukea?
- Pobogu, ne. Ni nju ni mene. Uvijek mi je bilo vraški dosadno slušati kada su drugi pričali o svojim bebama. Ali drukčije je kad imaš svoje dijete.
- Možda Tara nije bila dovoljno dugo s njim da bi osje¬tila povezanost.
- Možda. No već drugi dan nakon što sam počela brinuti o Lukeu, već sam ga... - zastala sam i zacrvenjela se.
Jack me brzo pogledao, a oči su mu bile skrivene iza ta¬mnih stakala. Glas mu je bio nježan. - Zavoljela?
-Da.
Palcem me lagano protrljao po ruci. - Zašto se stidiš toga?
- Ne stidim se, samo... nije mi lako razgovarati o tome.
- Cijelo vrijeme pišeš o tome.
- Da, ali ne ako je riječ o mojim osjećajima.
- Smatraš to zamkom?
- Ma ne. Ali može kočiti neke stvari.
Vidjela sam mu odbljesak smiješka. - Što to ljubav mo¬že kočiti, Ella?
- Kada sam prekidala s Daneom, na primjer. Bilo bi gadno i teško da smo si ikada rekli da se volimo. Ali budući da nismo, bilo je puno lakše razdvojiti se.
- U jednom trenutku morat ćeš se razdvojiti od Lukea -rekao je Jack. - Možda mu to nisi trebala reći.
- On je beba - srdito sam rekla. - Mora to čuti od nekoga. Kako bi se tebi sviđalo da dođeš na svijet i da nemaš nikoga tko bi ti rekao da te voli?
- Moji roditelji to nikada nisu govorili. Mislili su da se te riječi ne trebaju istrošiti.
- Ali ti se ne slažeš?
- Ne, ako to osjećaš, možeš to i priznati. Izgovaranje tih riječi ili njihovo ne izgovaranje ništa ne mijenja.
Dan je bio vruć i sparan. U marini je bila gužva, a istro¬šeni sivi dokovi škripali su pod stotinama nogu. Tamo su bili dečki u hlačicama, ali bez majice, djevojke u kupaćim kostimima od špagice i komadića materijala, muškarci u majicama s natpisima poput »Šuti i pecaj« ili »Volim grge¬če«. Stariji muškarci nosili su hlačice od poliestera i majici u kubanskom stiiu, s vezom preko oba dijela prsa, a stariji žene nosile su suknja-hlačice i majice u tropskim bojama, kao i velike šešire s obodom. Nekoliko gospoda s postoja¬nim natapiranim frizurama nosile su štit od kape, preko ko¬jih je kosa stršala poput oblaka dima od atomske bombe.
U zraku se osjetio miris vode i algi, zajedno s mirisom piva, goriva, mamaca i kreme za sunčanje od kokosa. Razigrani pas šetao je naprijed nazad od marine do doko¬va, kao da nije ničiji.
Čim smo ušli u marinu, jedan zaposlenik u crveno-bije-loj odjevnoj kombinaciji nam je prišao i ushićeno nas po¬zdravio. Rekao je Jacku da je brod napunjen i očišćen, da je akumulator pun, hrana i piće pripremljeni i da je sve spremno za polazak. - Što je s prslukom za bebu? - upitao je Jack, a zaposlenik mu je rekao da su pronašli prsluk i da se nalazi na brodu.
Krma Jackovog broda bila je ukrašena imenom Posljednji zalet. Brod je bio otprilike dva puta duži nego što sam oče-kivala, bio je dugačak najmanje deset metara, uglađen i savršen. Jack mi je pomogao da uđem, te mi ukratko pokazao sve. Imao je dvije kabine i dva zahoda, potpuno namještenu kuhinju, opremljenu peći, pećnicom, hladnjakom i sudoperom, glavni salon s blještavom drvenarijom i bogatom tkaninom i televizor s ravnim zaslonom.
- Moj Bože - začuđeno sam rekla. - Kada si rekao da imaš unutarnju kabinu, mislila sam da pod time misliš na sobicu s nekoliko stolica i prozore od vinila. Ovo je jah¬ta, Jack.
- To bi prije bila džepna jahta. Multifunkcionalni bro-dić.
- To je smiješno. Možeš imati džepnu svjetiljku ili dže¬pni sat. Ali jahtu ne možeš staviti u džep.
- Kasnije ćemo razgovarati o tome što se nalazi u mojim džepovima - rekao je Jack. - Probaj staviti Lukeu prsluk za spašavanje da vidiš odgovara li mu.
Vozeći brzinom krstarenja, vožnja brodom bila je mirna i stabilna, a trup Posljednjeg zaleta odlučno je prolazio ta-mnoplavom vodom. Sjedila sam na letećem mostu, gdje je bilo jedno od dva kormila, na širokoj klupi s jastucima po-kraj stolice za skipera. Luke je bio omotan plavim najlon-skim prslukom za spašavanje s ogromnim okruglim ovrat-nikom. Ili je u njemu bilo udobnije nego što je izgledalo, ili je beba bila zaokupljena novim zvukovima i dojmovima s broda, jer je bio nevjerojatno miran. Držeći bebu u krilu, stavila sam noge na klupu.
Dok nas je Jack vozio po jezeru, pokazujući nam ku-će, otočiće, ćelavog orla kako hvata soma, ja sam pijuc-kala rashlađeno bijelo vino koje je imalo okus po krušci, Obuzeo me opušteni osjećaj, kojeg sam mogla doživjeti samo vozeći se na brodu po sunčanom vremenu, dok mi je vlažni zrak koristio plućima, a topli povjetarac stalno puhao po nama.
Usidrili smo se u uvali zaklonjenoj borovima i cedrom, a obala je još bila nerazvedena. Raspakirala sam ogromnu košaru i izvadila staklenku kremastog meda, hrskava bi¬jela peciva, komade snježnobijelog kozjeg sira i sira hum-boldt s tankim slojem vulkanskog pepela, posude sa sa¬latom, gurmanskim sendvičima, i kekse veličine ratkape. Polagano smo jeli i popili bocu vina, a ja sam nahranila Lukea i previla ga.
- Spreman je za spavanje - rekla sam milujući pospano dijete. Odnijeli smo ga dolje u kabinu s klima-uredajem. Pažljivo sam ga položila nasred velikog ležaja. Luke je trep¬tao, a oči su mu svaki put sve duže ostale zatvorene, dok napokon nije čvrsto zaspao. - Lijepo sanjaj, Luke - šapnu¬la sam i poljubila ga u glavu.
Uspravivši se, istegnula sam se i pogledala Jacka, koji je čekao pokraj vrata. Naslonio se ramenima na zid i stajao s rukama u džepovima.
- Dođi - promrmljao je. Zbog zvuka njegovog ugodnog glasa u tami prošli su me trnci.
Odveo me u drugu kabinu, koja je bila hladna i mrač-na, i koja je mirisala po ulaštenom drvu i svježem zraku i malo po gorivu.
-I ja imam pravo na drijemanje? - upitala sam, skinula cipele i uvukla se u krevet.
- Imaš pravo na što god hoćeš, plavooka. Legli smo na bok, okrenuti jedno prema drugome, iz tijela nam je isijavala vrućina, zadržavajući okus soli kada nam se znoj osušio. Jack me usredotočeno gledao. Podigao je ruku i stavio mi je na lice, a vrškom srednjeg prsta pratio je liniju mojih obrva i brazdu jagodične kosti. Dodirivao me s potpunom pažnjom, poput istraživača koji je otkrio rijetki i krhki predmet. Prisjetivši se vragolastih pokreta tih ruku i svih intimnih načina na koje me je sinoć dirao, pocrvenjela sam u polutami. - Želim te - šapnula sam.
Sva su mi se osjetila izoštrila kada me Jack polagano razodijevao. Ustima je prekrio moju ukrućenu bradavicu, te je umirujuće vrtio jezikom oko nje. Ruka mu je kliznula na moja križa gdje je pronalazila osjetljive šupljine moje kraješnice i milovala ih dok iz mene nisu počele frcati iskre.
Jack se skinuo, a tijelo mu je bilo uglađeno i nevjerojatno jako. Premještao me u otkrivajuće poze, svaka poza bila je osjetljivija od prethodne, istraživao je rukama i ustima dok nisam počela disati isprekidanim udisajima. Zarobivši mi zglobove na madracu, gledao me. Stenjala sam i podizala kukove, napeto čekajući, dok su mi se ruke napinjale pod njegovim rukama.
Dahtala sam kada sam osjetila jaku penetraciju, tijelo mu je klizilo po mome dok me nije milovao izvana i iznutra. Čvrsto tijelo na blijedim oblinama, uzavrelo tijelo uz ras¬hlađeno. Od svakog prodiranja koža mi je zadrhtala, gor¬jela. Jack je zastao, dahtao, pokušavajući odgoditi vrhunac, da što duže traje. Pustivši mi zglobove, prste je isprepleo s mojima, s nevjerojatnom pažnjom.
Podigla sam se ispod njegovog tijela, htjela sam da na-stavi, a on je duboko udahnuo, pokušavajući se suzdrža¬ti. No ja sam se pomicala prema naprijed, gurala sam ga, dok se on napokon nije prestao suzdržavati i počeo zabijati duboko i ravnomjerno, prigušujući moje stenjanje ustima kao da ga može kusati. Kako ga nisam mogla uhvatiti ru-kama, nogama sam mu obuhvatila leđa. Stisnuo je zube i prodirao, pojačavajući užitak, dovodeći me do dugačkih,
snažnih trzajeva, a onda je i on svršio, stenjući od užitka na mojem vratu.
Nakon toga, ležali smo jedno pokraj drugoga, ispreplete¬nih udova, s glavom na njegovu ramenu. Bilo je jako čudno ležati tako s muškarcem koji nije bio Dane. A još čudnije bilo je to što je osjećaj bio tako prirodan. Razmišljala sam o onome što mi je Dane rekao, da iako ne želi tradicionalnu vezu, nema ništa protiv da ja to istražim s Jackom.
- Jack - pospano sam rekla.
- Molim? - Polagano mi je mrsio kosu.
- Jesmo li mi u tradicionalnoj vezi?
- Misliš, suprotno od onoga što ste ti i Dane imali? Pa da, rekao bih da jesmo.
- Znači... to onda uključuje samo nas dvoje? Jack je oklijevao prije nego što je odgovorio. - Ja to že-
lim - napokon je rekao. - A ti?
- Malo sam zabrinuta što idemo tako brzo.
- Što ti govori intuicija?
- Intuicija i ja trenutačno ne razgovaramo. Nasmiješio se. - Moja je intuicija gotovo uvijek u pravu.
A ona mi govori da je ovo nešto dobro. - Jack je pratio li-niju moje kralješnice, a od vrškova njegovih prstiju prošli su me trnci. - Pokušajmo da budemo samo ti i ja. Bez ikog drugog, bez nekog tko bi odvlačio pažnju. Da vidimo ka-ko je to. Može?
- Može. - Zijevnula sam. - Ali samo da razjasnimo, ne mislim ulaziti u ništa ozbiljno. Ova veza nema budućnost.
- Spavaj - šapnuo je i navukao mi prekrivač preko ramena. Više nisam mogla oči držati otvorene. - Dobro, ali je si li čuo...
- Čuo sam te. -I držao me u naručju dok sam spavala.
Moje opušteno raspoloženje bilo je uništeno čim smo došli u 1800 Main, nakon što sam preslušala poruke na telefon¬skoj sekretarici. Tara je zvala tri puta i zvučala je strašno uznemireno - rekla mi je da ju nazovem bez obzira na to koliko je sati.
- Sigurno ima veze s našim sastankom s Markom Gottlerom - tmurno sam rekla Jacku dok je odlagao Lukeovu
nosiljku i podizao bebu na rame. - S predugovorom. Sigurna sam. Pitala sam se hoće li joj nešto spomenuti. - Jesi li joj rekla da smo bili kod njega?
- Nisam, nisam htjela gnjaviti Taru s tim. Trebala bi se pribrati... ranjiva je... Ako ju je Gottler uznemirio, ubit
ću ga.
- Smjesta ju nazovi i saznaj - smireno je rekao Jack, no-seći Lukea na stolić za previjanje.
- Luke ima prljavu pelenu? Ja ću to riješiti.
- Nazovi sestru, draga. Vjeruj mi, ako mogu očistiti je-lena, mogu izaći na kraj i s prljavom pelenom.
Zahvalno sam ga pogledala i nazvala Taru. Tara se javila nakon što je odzvonilo dva puta. - Halo? - Tara, ja sam. Upravo sam primila tvoju poruku. -Glas joj je zvučao poput stakla koje puca. - Sve je bilo su-per dok me nije nazvao Mark i rekao mi što si napravila. Duboko sam uzdahnula. - Žao mi je što te gnjavio s tim. - Trebalo bi ti biti žao što si uopće to napravila! I zna-la si da je to pogrešno, inače bi mi nešto rekla u vezi toga. Što se događa, Ella? I zašto uvlačiš Jacka Travisa u nešto što se tiče samo mene? - On je prijatelj. Bio mi je moralna podrška ondje.
- Šteta što si protratila njegovo vrijeme, i svoje. Jer sve je to bilo uzalud. Neću potpisati nikakav ugovor. Ne treba mi tvoja pomoć, osobito ne takva pomoć. Znaš li koliko si me osramotila? Znaš li što je ovime ugroženo? Uništit ćeš mi život ako ne umukneš i gledaš svoje poslove.
Šutjela sam, pokušavajući regulirati disanje. Tara, kada je bila ljuta, zvučala je vrlo slično majci. - Neću ništa uništiti - rekla sam nakon nekog vremena. - Radim samo ono što si me zamoliia, a to je da se brinem o Lukeu. I pokušavam se pobrinuti da dobijete pomoć na koju imate pravo.
- Mark je već obećao da će mi pomoći. Nije bilo potre¬be da u ovo uplićeš odvjetnike!
Bila sam zapanjena njezinom naivnošću. - Koliko možeš vjerovati u obećanje muškarca koji vara svoju ženu?
Čula sam kako bijesno uzdiše. - To se tebe ne tiče. To je moj život. Ne želim da ikad više razgovaraš s Markom. Uopće ne shvaćaš situaciju.
- Shvaćam puno više od tebe - rekla sam namrgođe -no. - Slušaj me, Tara... potrebna ti je zaštita. Potrebna ti je zajamčena potpora. - Je li ti Mark rekao o čemu smo pregovarali?
- Nije, i ne želim ni čuti o tome. Znam što mi je obe-ćao, i to je dovoljno. Poderat ću i baciti bilo koji ugovor koji mi daš.
- Mogu li ti ispričati barem nešto o čemu smo razgo-varali?
- Ne. Ne zanima me ništa što mi imaš reći. Napokon dobivam što želim, barem jednom u životu, a ti me osuđu-ješ i miješaš se i sve kvariš. Baš kao mama.
Zgrozila sam se. - Nisam kao mama.
- Jesi! Ljubomorna si kao ona - ljubomorna si zato što sam ljepša i zato što imam dijete, i zato što imam boga¬tog dečka.
U tom trenutku sam otkrila da ti stvarno može pasti mrak na oči kada si jako ljut. - Odrasti, Tara - naglo sam prekinula.
Klik.
Tišina.
Pogledala sam u telefon iz kojeg se nije čuo nikakav zvuk. Spustila sam glavu krajnje poraženo. - Jack.
- Da?
- Upravo sam rekla sestri - koja se nalazi u klinici za duševno zdravlje - da odraste.
Prišao mi je noseći previjeno dijete. Glas mu je bio nje¬žan i zabavan. - Čuo sam.
Turobno sam ga pogledala. - Imaš li broj od Marka Gottlera? Moram ga nazvati.
- Imam ga na mobitelu. Slobodno se posluži. -Jack me pozorno proučavao. - Hoćeš li meni to prepustiti? - pro¬mrmljao je. - Mogu li to učiniti za tebe?
Razmislila sam o toj ponudi, znajući da iako sama mogu izaći na kraj s Gottlerom, Jack je bio dobar baš u ovakvim situacijama. A u tom trenutku lijepo je bilo imati pomoć.
Kiminula sam. Dao mi je Lukea, otišao do stola, gdje je ostavio novča-nik, ključeve i telefon. Za približno dvije minute razgova-rao je s Gottlerom na telefon.
- Hej, Mark. Kako si? Dobro. Da, sve je u redu, ali ima-mo jednu situaciju i moramo je riješiti. Ella je baš razgova-rala s Tarom... o sastanku koji smo održali, o ugovoru... da. Ella nije presretna, Mark. Da budem iskren, nisam ni ja.
Valjda sam trebao naglasiti da je to povjerljivo. No nisam očekivao da ćeš širiti tajne. - Zastao je i slušao. - Znam zašto si to učinio, Mark. - Govorio je tiho, ali oštro. -I sada su sestre razjarene kao bikovi. Bez obzira na to što Tara kaže da sada želi, ona nije u stanju donositi odluke. Ne moraš brinuti o tome hoće li i kada će ona potpisati ugovor. Kada ti ga moji odvjetnici pošalju, neka ga tvoji dečki pregledaju, potpišeš ga i pošalješ mi ga. - Jack je slu¬šao jedan trenutak. - Zato što me Ella zamoliia, eto zašto. Ne znam kako inače rješavaš takve situacije... da, to hoću reći... Mark, ja sam tu da se pobrinem da Tara i Luke do-biju ono što im pripada. Želim da dobiju ono o čemu smo razgovarali i što smo se dogovorili. A znaš što znači stati na žulj Travisu u Houstonu. Ne, naravno da to nije prijetnja. Smatram da smo prijatelji, i znam da ćeš postupiti ispravno. Dakle, da razjasnimo što će se događati u sljedećih neko-liko mjeseci: nećeš ovime više gnjaviti Taru. Sastavit ćemo ugovor, a ako nam ti budeš pravio probleme, jamčim ti da ćeš ti imati još veće probleme. A mislim da to nitko ne že-li. Sljedeći put kada budeš htio razgovarati o tome, nazovi mene ili Ellu. Tara nije u igri dok joj se stanje ne poboljša i dok ne izađe iz klinike. Dobro. I ja to mislim. - Slušao je još približno pola minute, izgledao je zadovoljno i rekao doviđenja, te odlučno zaklopio telefon.
Gledajući me, podigao je obrve kao da nešto očekuje.
- Hvala, Jack - nježno sam rekla, a osjećaj napetosti u prsima je iščezavao. - Misliš da će se pridržavati toga?
- Mislim da hoće. - Jack mi se približio dok sam sjedi-la na sofi, sagnuo se i pogledao me u lice. - Bit će redu -promrmljao je. - Nemoj se više ni minute brinuti o tome.
- U redu. - Ispružila sam ruku i pomilovala tamne sloje¬ve njegove kose. Bila sam začuđujuće sramežljiva kada sam pitala: - Hoćeš li prespavati ovdje ili bi radije...
- Hoću.
Na usnama mi se pojavio iskrivljeni osmijeh. - Želiš li malo razmisliti o tome?
- U redu. - Zamišljeno je škiljio kao da razmišlja o to- me, te je nakon djelića sekunde rekao: - Hoću.
12 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Sre Feb 15, 2012 12:03 am
Margita
Administrator
Osamnaesto poglavlje
Sljedećih mjesec dana svaku smo noć provodili zajedno, i sve vikende, a opet mi se činilo kao da nisam Jacka viđala dovoljno.
U nekim trenucima gotovo se nisam mogla prepoznati, smijala sam se i igrala kao dijete koje nikada nisam bila. Otišli smo u jeftini bar izvan grada, gdje me Jack izveo na drveni plesni podij, koji je bio ljepljiv od ostataka piva i te-kile, te me učio kako da plešem teksaški dvokorak.
Drugom prilikom išli smo u zatvoreni vrt leptira te smo gledali kako stotine raznobojnih krila lete oko nas kao kon-feti. - Misli da si cvijet - šapnuo mi je Jack na uho kada mi je jedan leptir sletio na rame.
Lukea i mene vodio je na tržnicu cvijeća i umjetnina, gdje mi je kupio ogromnu košaru s domaćim sapunima dvije kante zrelih bresaka iz Fredericksburga. Jednu smo kantu odnijeli njegovom ocu i ostali smo ondje oko sat vre-mena. Izašli smo s njim u vrt da vidimo golf teren koji je baš bio postavljen.
Kada je saznao da nikada nisam igrala golf, Churchill mi je na brzinu pokazao nekoliko udaraca. Rekla sam mu da mi ne treba novi hobi u kojemu sam loša, a Churchill mi je rekao da je golf jedna od dvije stvari u životu u kojoj možeš uživati čak i ako ti ide loše. Prije nego što sam uspjela pitati što je druga stvar, Jack je uzdahnuo i odmahnuo glavom te me odvukao odande, ali tek nakon što ga je otac natjerao da obeća da će me ubrzo ponovno dovesti.
Jack i ja odlazili smo i na svečane prigode, na primjer, na dobrotvornu priredbu za Houstonski simfonijski orke¬star, na otvaranje umjetničke galerije, ili na večeru u blista-vi restoran smješten u obnovljenoj crkvi iz 1920-ih godina. Zabavljale su me, ali i uznemiravale reakcije drugih žena na Jacka, koje su lepršale oko njega i očijukale s njim. On je bio uljudan, ali suzdržan, no to kao da ih je ohrabrivalo. I shvatila sam da nije samo Jack posesivan.
Uživala sam u poslijepodnevima vikendom, kada sam unajmila dadilju da se brine za Lukea, a ja bih otišla u Jackov stan. Satima smo ležali jedno pokraj drugog, raz¬govarali ili se seksali, a ponekad oboje istovremeno. Kao ljubavnik, Jack je bio maštovit i vješt, vodio me na nove razine senzualnosti, pažljivo me opuštao. Svakim sam se danom sve više mijenjala, na način koji nisam mogla shva-titi. Previše smo se zbližili, to sam znala, ali nisam mogla smisliti način kako to zaustaviti.
Pričala sam Jacku sve o svojoj prošlosti, što sam prije povjerila samo Daneu, a bile su to bolne uspomene od ko-jih su mi oči zasuzile i od kojih mi je pucao glas. Umjesto da filozofira ili kaže nešto mudro, Jack me jednostavno zagrlio, nudeći mi utjehu svojim tijelom. A to sam najviše i trebala. No često sam osjetila napetost podijeljenih že-lja kada sam bila s Jackom. Toliko me snažno privlačio, a opet sam pokušavala zadržati te krhke prepreke koliko je to bilo moguće. A on je bio tako prokleto pametan, previ¬še pametan da me gura. Umjesto toga, neprestano me zavodio, svojom nježnošću i snagom, seksom i šarmom i če¬ličnim strpljenjem.
Jednog dana Jack je poveo Lukea i mene kod Gagea i Liberty, koji su živjeli u četvrti Tanglewood, kako bismo proveli posli¬jepodne plivajući i opuštajući se. Objasnio mi je da će odre¬đeni dio vremena morati provesti s bratom Gageom i pomoći mu s lakim čamcem dugačkim tri i pol metra, koji su gradili u garaži. To je započelo kao projekt za Libertyinu jedanae- stogodišnju sestru, Carrington, koju je Liberty odgajala od rođenja. Gage joj je pomagao da naprave čamac, no trebali su još jedne ruke kako bi dovršili posao.
Tanglewood se nalazio u blizini Gallerije, a parcele su bile manje nego u River Oaksu, dok su glavnu aveniju kra-sili hrastovi i široki nogostupi i klupe. Gage i Liberty kupi¬li su kuću za rušenje, jednu od zadnjih trošnih prostranih prizemnica građenih u pedesetima, te su na tom prostoru sagradili palaču od vapnenca i štuka u europskom stilu, s krovom od crnog škriljevca. Na ulazu se nalazila dvokatna rotonda sa zaobljenim stubištem i balustradom od kova-nog željeza, a na kružnom balkonu drugoga kata nalazilo se još ukrasa od željeza. Sve je bilo mirno, lijepo obrađeno i s hrapavim površinama, kao da je riječ o kući staroj ne-koliko stoljeća.
Liberty nas je dočekala na vratima, kosu je zavezala u konjski rep, a vitka figura puna oblina bila je odjevena u lijepi crni kupaći kostim i izlizane kratke traperice. Na nogama je imala japanke ukrašene umjetnim cvijećem sa šljokicama. Liberty je posjedovala zanimljivu vrlinu koju sam mogla opisati kao strašnu privlačnost, neku očitu, seksi ljepotu.
- Sviđaju mi se tvoje cipele - rekla sam. Liberty me zagrlila kao da sam neka stara obiteljska
prijateljica. - Carrington, moja sestra, napravila mi ih je u ljetnom kampu. Još ju nisi upoznala. - Stala je na prste da bi poljubila Jacka u obraz. - Hej, strance. U zadnje vrijeme te baš i nismo viđali.
Nasmiješio se Liberty dok je držao Luka na ramenu. -Bio sam zauzet.
- Onda dobro. Samo da se ne uvališ u neke nevolje. -Uzela je dijete iz njegovih ruku i mazila ga. - Zaboraviš kako su mali kada se rode. Prekrasan je, Ella.
- Hvala. - Obuzeo me ponos, kao da je Luke moje di-jete, a ne Tarino.
Dvije nove osobe ušle su u hodnik - Libertyin visoki, cr-nokosi muž Gage i plava djevojčica. Carrington uopće nije sličila Liberty, pa sam zaključila da su polusestre.
- Jack! - povikala je i pojurila prema njemu sa svojim mršavim nogama i letećim pletenicama. - Moj najdraži
stric.
- Već sam rekao da ću ti pomoći s čamcem - nemoćno je rekao Jack kada ga je ona zgrabila.
- Baš je zabavno, Jack! Gage se tresnuo u prst pa je op-sovao, a onda mi je dao akumulatorsku bušilicu, a onda sam zabijala čavle u poprečne daske...
- Akumulatorsku bušilicu? -ponovila je Liberty, upuću-jući mužu poluzabrinuti, poluprijekorni pogled. - Super je to napravila. - Gage se nasmiješio i ispružio
ruku da se rukujemo. - Bok, Ella. Vidim da ti se nije po-boljšao ukus za boljim društvom.
- Nemoj mu vjerovati ništa što ti kaže, Ella - rekao je Jack. - Ja sam anđeo i uvijek sam to i bio.
Gage se podsmjehnuo.
Liberty je pokušala pogledati Gageovu ruku. - Koji si prst ozlijedio?
- Ma, nije ništa. - Gage joj je pokazao palac, a ona se namrštila kada je pregledala mjesto na noktu koje je poči¬njalo plaviti. Iznenadilo me kako mu se izraz lica promije¬nio kada je pogledao u pognutu glavu svoje žene, kako su mu se oči raznježile.
Držeći ga za ruku, Liberty je pogledala mladu sestru. Carrington, ovo je gospođica Varner.
Djevojčica se rukovala sa mnom i nasmiješila mi se te pokazala dva kriva prednja zuba. Imala je bijelu put i ne¬besko plave oči i jedva vidljive ružičaste tragove na hrbat u nosa i čelu, kao da je nosila masku.
- Molim te, zovi me Ella. - Pogledala sam Liberty i do-dala: - Usput rečeno, nosila je zaštitne naočale.
- Kako znaš? - upitala je Carrington, zadivljenja i začu-đena. Prije nego što sam uspjela odgovoriti, vidjela je Lukea. - Oh, tako je sladak! Mogu li ga držati? Stvarno znam držati bebe. Stalno pomažem s Matthewom.
- Možda poslije, kada budeš sjedila - rekao je Jack. - A sada imamo posla. Hajdemo pogledati čamac.
- U redu, u garaži je! - Uhvatila ga je za ruku i revno ga vukla.
Jack se malo opirao, gledajući me. - Slažeš se s tim da se družiš s Liberty pokraj bazena?
- To bih željela više nego išta.
Liberty me provela kroz kuću prema dvorištu. Nosila je Lukea, tepala mu, a ja sam ju slijedila noseći torbu za pelene.
- Gdje je Matthew? - upitala sam.
- Danas je zaspao malo ranije. Dadilja će ga donijeti ka¬da se probudi.
Prolazile smo kroz kuhinju koja je izgledala kao da do¬lazi iz rustičnog francuskog dvorca. Francuska vrata vo¬dila su do ograđenog dvorišta, s uređenom zelenom trati¬nom, cvjetnim gredicama i prostorom za zabavu s roštiljem. Najupečatljiviji dio prostora na pola jutra bio je bazen od kamena i pločica koji se sastojao od dva dijela: plitkog i dubokog.
Na kraju plitkog dijela nalazila se pješčana bijela oba¬lu s pravom palmom na sredini. - Havajski pijesak - rekla
je Liberty smijući se kada je primijetila moje zanimanje.
Trebala si nas vidjeti kada smo ga izabirali - osoba koja
nam je uređivala vrt sigurno je donijela dvadeset uzoraka,
a Cage i Carrington pokušavali su otkriti od kojeg pijeska
bi se najbolje pravili dvorci.
- Hoćeš reći da je pijesak dovezen s Havaja?
- Da. Pun kamion. Čistač bazena svakog tjedna želi nas ubiti. Ali Gage je odlučio da bi bilo zabavno za Carrington da ima svoju plažicu. On bi sve učinio za nju. Evo ti beba, a ja ću uključiti raspršivače.
- Raspršivače?
Liberty je pošla uključiti prekidač blizu dijela s rošti-ljem te je pokrenula štrcaljke koje su se nalazile u podu i iz kojih je izlazila lagana maglica koja je rashlađivala pro-stor oko bazena.
Bila sam zapanjena. - Ovo je nevjerojatno - rekla sam. - Nemoj me krivo shvatiti, ali tvoj je život nestvaran, Liberry.
- Znam. - Napravila je grimasu. - Vjeruj mi, nisam odrasla u ovakvim okolnostima.
Smjestile smo se u stolice sa zelenim jastucima pokraj bazena, a Liberty je namjestila suncobran kako bi zaklo¬nio Lukea dok sam ga držala.
- Kako si se upoznala s Gageom? - upitala sam. Iako mi je Jack ispričao da je njihov otac Churchill uveo Liberty u obitelj, nisam znala detalje.
- Churchill je dolazio na šišanje u salon u kojem sam radila, pa smo se sprijateljili. Bila sam njegova manikerka neko vrijeme. - Liberty me pogledala s nestašnom iskrom u očima, a ja sam znala da proučava moju reakciju. Sigurna je većina ljudi izvodila razne zaključke iz ove informacije.
Odlučila sam biti izravna. -Je li se dogodilo išta roman¬tično između vas dvoje?
Liberty se nasmiješila i odmahnula glavom. - Odmah sam zavoljela Churchilla, ali ne na romantičan način.
- Znači, doživljavala si ga kao oca.
- Da, moj je otac umro kada sam bila mala. Valjda sam uvijek imala osjećaj da mi nešto nedostaje. Nakon što smo se poznavali nekoliko godina, Churchill me zaposlio kao osobnu pomoćnicu, i tada sam upoznala ostatak obitelji. -Nasmijala sam se. - Dobro sam se slagala sa svima, osim s Gageom, koji se ponašao kao bahati kreten. - Stanka.-Ali je bio jako seksi.
Nacerila sam se. - Moram priznati da Travisovi imaju odlične gene.
- Obitelj Travis je... neobična - rekla je Liberty dok je skidala japanke i istezala potamnjele, sjajne noge. - Svi su jako svojevoljni. Energični. Jack je najopušteniji od svih, barem izvana. On je negdje u sredini - sve drži u ravnote-
ži. Ali zna biti tvrdoglav. Radi sve po svome i spreman je sukobiti se s Churchillom kada je to potrebno. – Zastala je. - Vjerojatno si shvatila do sada da Churchill nije otac s kojim se najlakše složiti.
- Znam da ima velika očekivanja od svoje djece - re¬kla sam.
- Da, i ima čvrsta uvjerenja kako bi trebali živjeti, što bi trebali odlučiti, te poludi ili se razočara kada ne rade po njegovom. No ako si odlučan, Churchill to poštuje. I zna biti nevjerojatno brižan i pun razumijevanja. Mislim da će ti se sve više sviđati što ga budeš bolje upoznavala.
Ispružila sam noge i gledala svoje nenalakirane nožne prste. - Ne moraš me nagovarati da mi se svidi Churchill ili ostali Travisovi, Liberty. Već mi se sviđaju. Ali ova veza s Jackom i sa mnom nikamo ne ide. To neće potrajati.
Libertyine zelene oči su se razrogačile. - Ella... nadam se da nećeš dopustiti da Jackova prošlost stane između vas. Čula sam neke priče o njemu kako je ludovao po Houstonu. On je bio razuzdan, ali mislim da je sada napokon spre¬man da se skrasi.
- Nije to... - počela sam, no ona me ozbiljno prekinula.
- Jack je jedan od najbrižnijih, najodanijih tipova koje možeš upoznati. Mislim da mu je teško naći žensku koja ne gleda na njegov novac ili prezime, nego koja ga želi ta¬kvog kakav je. A Jacku je potreban netko tko je dovoljno snažan i pametan da izađe s njim na kraj. Bio bi očajan s pasivnom ženskom.
- Što je s Ashley Everson? - nisam mogla izdržati da ne pitam. - Kakva je ona ženska?
Liberty se naborala nos. - Ne podnosim ju. Ona je tip ženske koji nema prijateljice. Kaže da su joj muškarci dra-ži. A što to govori o ženi koja se ne može sprijateljiti s drugim ženama?
- Govori da se voli natjecati. Ili da je nesigurna.
- U Ashleyinu slučaju, vjerojatno oboje.
- Što misliš, zašto je ostavila Jacka?
- Tada nisam bila ovdje, no Gage je, a on kaže da je Ashleyin problem taj što ne može biti dugo s jednim tipom. Kada dobije muškarca, dosadi joj i želi dalje. Gage misli da Ashley nije namjeravala biti dugo udana za Petea. Odmah bi se razvela od njega da nije ostala trudna.
- Ne shvaćam zašto se Jack uopće zaljubio u nju - pro-gundala sam.
- Ashley zna s muškarcima. Zna sve nogometne rezul¬tate, bavi se lovom i ribolovom, psuje i priča sočne viceve, a povrh svega, izgleda kao Chanelov model. Muškarci ju obožavaju. - Usta su joj se nakosila. - I sigurna sam da je
odlična u krevetu.
- Sada ju ni ja ne podnosim - rekla sam.
Liberty je zahihotala. - Ashley ti nije konkurencija, Ella.
-Ja se ne natječem za Jacka - rekla sam joj. - On već zna da se nikada neću htjeti udati. - Vidjela sam kako su joj se oči raširile. - To nema veze s činjenicom da je on super -nastavila sam. - Imam mnogo razloga za to. - Stidljivo sam se nasmiješila. -I žao mi je ako zvučim kao da se branim, no reći udanoj osobi da se nikada nećeš htjeti udati je kao da biku ispred očiju mašeš s crvenom krpom.
Umjesto da je izgledala uvrijeđeno ili da je pokušala ra-spravljati o tome, Liberty je zamišljeno kimnula. - To si-gurno frustrira. Teško je ići protiv struje.
Sviđala mi se još više nego dosad, jer je tako spremno.....
prihvatila moje osjećaje. - To je bilo super kod mog dečka Danea - rekla sam joj. - Ni on se nije kanio ženiti. Bila je to stvarno ugodna veza.
- Zašto si prekinula s Daneom? Zbog djeteta?
- Ne baš. - Iz torbe za pelene izvadila sam igračku, gusje¬nicu koja svira, da se Luke igra s njom. - Kada malo bolje razmislim, pretpostavljam da nije bilo mnogo toga što bi držalo mene i Danea zajedno. Čak i nakon svih tih godi¬na koje smo proveli zajedno. A kada sam upoznala Jacka, bilo je u njemu nešto... - zastala sam, shvativši da unatoč mnogobrojnim riječima koje sam znala, nije bilo načina da opišem kako i zašto se dogodilo da me Jack Travis posve opčinio. Pogledala sam Lukea i pomilovala mu malo tamno paperje na glavi. - Hej, zašto smo s Jackom? - pitala sam ga, a on me gledao kao da i njega to zanima.
Liberty se nježno nasmijala. - Vjeruj mi, znam. Čak i kada nisam podnosila Gagea, temperatura u sobi kao da je narasla za sto stupnjeva kada je on bio unutra.
- Da, to je zabavno, ta privlačnost. Ali mislim da veza neće trajati zauvijek.
- Zašto? - Liberty se činila istinski zbunjena. Zato što prije ili poslije izgubim svakoga do koga mi je stalo. Nisam to mogla reći naglas - iako je meni to bilo izuzetno logično, znala sam da bih zvučala nenormalno.
Nisam mogla objasniti da ono za čime žudim, ta intenziv-na veza s Jackom, je i nešto čega se najviše bojim. Taj strah nije bio racionalan, naravno... bio je čisto instinktivan, a
zbog toga je bilo i puno teže boriti se protiv njega. Slegnula sam ramenima i nasmiješila se. - Mislim da sam Jacku sada zanimljiva, ali da ubrzo više neću biti.
- Ti si prva žena koju je doveo u obitelj - Liberty je tiho rekla. - On vrlo brzo može postati ozbiljan, Ella.
Dok sam mazila Lukea i borila se sa svojim mislima, laknulo mi je kada se Libertyina dadilja pojavila iz kuće sa snažnim, zgodnim djetetom. Dječak je bio odjeven u ku¬paće gaće i majicu s jastogom iz crtića.
- Matthew, dušo... - Liberty je ustala i pošla do njega, obasipajući ga poljupcima. - Jesi li lijepo spavao? Hoćeš se igrati s mamicom? Došla nam je prijateljica u posjet i dovela je bebu... želiš li ju vidjeti? - Odgovorio je očarava¬jućim osmijehom od uha do uha, progovorio je s majkom nekoliko nerazumljivih rečenica i punašne ruke omotao oko njezinog vrata.
Nakon što nas je na brzinu promotrio, Matthew je za-ključio da je od nove bebe puno zanimljivije igrati se u pijesku. Liberty se skinula u kupaći kostim i povela sina do početka vode, gdje su sjeli i počeli puniti kanticu s pi-jeskom. - Ella, dođi umočiti noge u vodu - zvala me. Osjećaj je odličan.
Bila sam odjevena u top s uzorkom i odgovarajuće hla-čice, ali ponijela sam i kupaći kostim. Izvlačeći ga iz torbe s pelenama, rekla sam: - Samo malo dok se presvučem.
- Može. Oh, ovo je naša dadilja, Tia... ona će se pobri-nuti za Lukea dok ti oblačiš kupaći kostim.
-Je li to u redu? - pitala sam Tiu, koja je prišla s osmi-jehom na licu.
- Da, nema problema - izjavila je.
- Hvala.
- Pokraj kuhinje nalazi se kupaonica za goste - Liberty mi je rekla - a ako ti treba malo više prostora, možeš otići u bilo koju spavaću sobu na katu.
- Kužim. - Ušla sam u kuću i uživala u rashladnoj kuhinji, pokraj koje sam našla malu kupaonicu sa zidovima u zemljanim tonovima, kamenim umivaonikom i ogledalom s crnim okvirom. Presvukla sam se u ružičasti kupaći kostim, jednodijelni u retro stilu. Tapkajući bosa kroz kuhi¬nju i noseći odjeću, čula sam glasove, a jedan od njih bilo je Jackovo duboko mumljanje. Uz glasove se čulo udaranje i piljenje te povremena cika električne bušilice.
Pratila sam zvuk i došla do odškrinutih vrata koja su vodila u prostranu garažu, gdje je veliki ventilator rashla¬đivao prostor. Prostor je bio prekrasno osvijetljen sunče¬vom svjetlosti koja je dolazila kroz otvorena vrata garaže. Odškrinuvši vrata malo jače, neprimijećeno sam promatrala Jacka, Gagea i Carrington kako rade na drvenom čamcu, koji je bio postavljen na drvenim nogarima.
I Jack i Gage skinuli su majicu zbog vrućine. Ironično sam se zapitala koliko bi žena masno platilo da vidi dva Travisa odjevena samo u traperice, da vidi te preplanule mišiće i dugačka, vitka tijela. Dok mi je pogled zastao na Jackovim leđima na kojima se sjajio znoj, prisjetila sam se kako su mi nedavno ruke revno stiskale te tvrde mišiće s obje strane kralješnice, te je mojim tijelom prostrujao ugo-dan osjećaj svjesnosti.
Carrington je bila zauzeta nanošenjem gustog sloja lje-pila na zadnje tri daske koje će se spojiti i pričvrstiti na rub čamca kao razma. Nasmijala sam se kada sam ugledala Gagea kako čuči pokraj nje, gunđa joj upute i pridržava pletenicu koja je gotovo upala u ljepilo.
- ... i onda pod odmorom - djevojčica je rekla, stišćući ogromnu bocu ljepila s obje ruke - Caleb nije dao nikome da se igra loptom za košarku, pa smo Katie i ja otišle kod učiteljice i rekle joj...
- Odlično - rekao je Gage. - Stavi ovdje više ljepila, na rub. Bolje je staviti više nego nedovoljno. - Ovako?
- Savršeno.
- I onda - nastavila je Carrington - učiteljica je rekla da je netko drugi na redu da se igra loptom, i natjerala je Caleba da napiše sastavak o dijeljenju i suradnji.
- Je li mu to pomoglo? - pitao je Jack.
- Nije - Carrington je ogorčeno odgovorila. - I dalji- je najgrozniji dečko na svijetu.
- Svi su takvi, dušo - rekao je Jack.
- Rekia sam mu da ćeš me voditi na pecanje - srdito je nastavila Carrington - i znaš što mi je rekao?
- Da cure ne znaju pecati? - Jack je pogodio.
- Kako si znao? - začuđeno je upitala.
- Zato što sam i ja jednom bio grozan dečko i to bih vjerojatno i ja rekao. Ali bio bih potpuno u krivu. Cure odlično pecaju.
- Jesi siguran, striče Jack?
-Naravno da... čekaj malo. -Jack i Gage zajedno su podigli sklopljene daske i namjestili ih na rub čamca.
- Dušo - promrmljao je Gage Carrington - donisi onu kantu sa sponama. - Pažljivo je postavio spone po razmi, zastajući da namjesti daske gdje je bilo potrebno.
- Što si ono pričao, striče Jack? - Carrington je navaljivala, dajući mu papirnate ubruse da obriše ljepilo koje je kapalo.
- Htio sam te pitati: Tko je stručnjak za pecanje u ovoj obitelji?
-Ti.
- Tako je. A tko je stručnjak za žene?
- Stric Joe - rekla je hihotajući.
-Joe? - pravio se bijesan.
- Udovolji mu, Carrington - rekao je Gage. - Inače će¬mo biti ovdje cijeli dan.
- Ti si stručnjak za žene - Carrington je smjesta rekla Jacku.
- Tako je. A ja ću ti reći da su neki od najboljih ribiča na svijetu žene.
- Kako to?
- Strpljivije su i ne odustaju lako. One temeljitije love po jednom području. I žene uvijek mogu pronaći mjesto sa skrivenim kamenjem ili podvodnim travama gdje se skriva¬ju ribe. Mi muškarci uvijek tražimo pokraj takvih mjesta, no žene ih uvijek pronalaze.
Dok je Jack pričao, Carrington je vidjela kako stojim na vratima te mi se nasmiješila. - Hoćeš voditi gospođicu Ellu u ribolov? - pitala je Jacka, koji je uzeo pilu i rezao dio razme koji je virio.
- Ako bude htjela - rekao je.
- Hoće li ona upecati tebe, striče Jack? - Carrington je lukavo pitala.
- Već je, draga. - Kada je čuo kako hihoće, Jack je zastao s piljenjem i pogledao kamo ona gleda te je vidio me¬ne kako stojim ondje. Polagano se nasmiješio, a pogled mu se zatamnio i napalio kada je pogledao moj ružičasti kupaći kostim i gole noge. Ispustivši pilu, promrmljao je: - Oprostite, ali moram o nečemu porazgovarati s gospo¬đicom Ellom.
- Ne, ne moraš - pobunila sam se. - Samo sam htjela proviriti i vidjeti čamac. Prekrasan je, Carrington. Kojom bojom ćeš ga obojati?
- Ružičastom poput tvojeg kupaćeg kostima – veselo je rekla.
Jack mi se približavao. Zakoračila sam unatrag.
- Nemoj ga dugo zadržati, Ella - rekao je Gage. - Još moramo pričvrstiti razmu na drugu stranu.
- Uopće ga neću zadržavati, ja... Jack, vrati se na posao.
- Ali išao je prema meni bez zastajanja, a ja sam hihotala i otišla u kuhinju. - Pusti me, sav si znojan! - Za nekoli¬ko sekundi, bila sam pribijena uz radnu površinu, a on me opkolio uhvativši rub od granita.
- Voliš kad sam znojan - mumljao je, dok je nogama odjevenim u traperice zarobio moje noge.
Nagnula sam se unatrag kako bih izbjegla dodir s nje¬govim vlažnim prsima. - Ako sam te upecala - rekla sam mu i dalje hihotajući - morat ću te baciti natrag.
- Natrag se bacaju samo male ribe, draga. - Velike se zadržavaju. A sada me poljubi.
Pokušavala sam se prestati smijati dovoljno dugo da mu udovoljim. Usne su mu bile tople dok su se kretale po mojim usnama, a poljubac je bio erotičan, pažljiv i nježan.
Nakon što su brodograditelji završili s lijepljenjem i pri-bijanjem razmi na mjesto, rashladili su se u bazenu, te smo ostatak poslijepodneva ljenčarili i kupali se. Postavljen
je ručak - velike zdjele sa zelenom salatom i piletinom
s roštilja, crvenim grožđem i orasima, te smo podijelili bocu hladnog bijelog burgunca natočivši ga u hladne ča-še. Dadilja je odnijela djecu u rashlađenu kuću, dok smo Gage, Liberty, Jack i ja jeli za stolom zaklonjenim ogro-mnim suncobranom.
- Želim posebno nazdraviti - rekao je Gage, podižući ča-šu. Zastali smo i upitno ga pogledali. - Za Haven i Hardyja
- nastavio je - koji su sada već postali gospodin i gospođa Cates. - Nasmiješio se dok smo ga iznenađeno gledali.
- Vjenčali su se? - upitala je Liberty.
- Mislio sam da idu u Mexico na produljeni vikend - re¬kao je Jack, kao da ga razdiru zadovoljstvo i uznemirenost.
- Uopće mi nisu spominjali vjenčanje.
- Imali su privatnu svečanost na Playi del Carmen. Liberty se smijala. - Kako se mogu vjenčati bez nas?
Ne mogu vjerovati da su htjeli privatnost na svome vjen¬čanju. - Gageu ju uputila poluzadirkujući i poluprijekoran pogled. - A meni nisi ništa rekao. Kada si to saznao? - No blistala je od sreće.
- Jučer - rekao je Gage. - Ni on ni ona nisu htjeli pa¬radu. Ali namjeravaju prirediti veliku svečanu zabavu ka¬da se vrate, a ja sam rekao Haven da je to dobra zamisao.
- Mislim da je to odlično - rekao je Jack, podižući čašu nevidljivom paru. - Nakon svega kroz što je Haven prošla, zaslužuje vjenčanje kakvo želi. - Popio je gutljaj vina.
- Zna li tata?
- Još ne zna - nemoćno je rekao Gage. - Pretpostavljam da ću mu morati to priopćiti... ali neće mu se to sviđati.
- Sviđa mu se Hardy, zar ne? - pitala sam pomalo za¬brinuto.
- Da, dao je svoj pristanak - rekao je Gage. - Ali tata uvijek obiteljski događaj pretvori u pravi cirkus. Htio je biti glavni u tome.
Kimnula sam, odmah shvativši zašto Haven i Hardy nisu željeli napraviti veliko vjenčanje. Iako su bili ljuba-zni i druželjubivi, oboje su htjeli zaštititi svoju privatnost. Osjećaji su im bili previše dragocjeni da bi ih pokazivali pred svima.
Svi smo popili u čast novovjenčanom paru i nekoliko minuta razgovarali o Playi del Carmen, mjestu koje je bilo poznato po plažama i ribolovu i gdje je bilo manje turista nego u Cancunu.
- Jesi li bila u Meksiku, Ella? - upitala je Liberty.
- Još nisam. Ali htjela bih.
- Trebali bismo otići jedan vikend, svi četvero, i povesti djecu - Liberty je rekla Gageu. - Navodno je dobro mje¬sto za obitelj.
- Naravno, uzet ćemo avion - opušteno je rekao Gage. - Imaš li putovnicu, Ella?
- Ne, još nemam. - Oči su mi se razrogačile. - Travisovi imaju avion?
- Dva mlažnjaka - rekao je Jack. Na usnama mu se po-javio osmijeh kada je vidio moj izraz lica. Uhvatio mi je slobodnu ruku i lagano se igrao s njom. Valjda sam se do tada već trebala naviknuti na male šokove koje sam doživ¬ljavala svaki put kada bih se podsjetila kakvu financijsku stratosferu zauzimaju Travisovi. - Gage -Jack je rekao bra-. tu i dalje gledajući u mene - mislim da se na spomen aviona Ella uplašila. Reci joj da sam običan tip, hoćeš li?
- On je najobičniji tip u obitelji Travis - rekla mi je Liberty dok su joj zelene oči svjetlucale.
Morala sam se nasmijati na tu tvrdnju.
Liberty se nasmiješila. A ja sam shvatila da ona razumije
kako se osjećam. Kao da joj je pogled govorio: U redu je. Sve će biti dobro. Ponovno je podigla čašu. - I ja moram reći neke vijesti... iako to Gageu nije iznenađenje. - Upitno je pogledala Jacka i mene. - Pogađajte.
- Trudna si? - upitao je Jack.
Liberty je odmahnula glavom, širokog osmijeha. - Otvorit ću vlastiti salon. Već neko vrijeme razmišljam o tome... i htjela bih to napraviti prije nego što rodim još jedno dijete. Bit će mali i ekskluzivan, zaposlila bih svega nekoliko ljudi.
- To je prekrasno - uzviknula sam kucnuvši svoju čašu s njezinom.
- Čestitam, Lib. -Jack je ispružio svoju čašu vina i uči¬nio isto. - Kako će se zvati salon?
- Još nisam odlučila. Carrington bi htjela da se zove Clippety-Do-Da ili Hairway to Heaven... ali rekla sam da bismo trebali biti malo otmjeniji.
-Julius Scissors - predložila sam.
- Danas imaš kosu, sutra nemaš - pridružio se Jack. Liberty je pokrila uši. - Neću imati posla već nakon tje¬dan dana.
Jack je podigao obrve u polukrug iz kojeg se vidjelo da zadirkuje. - Veliko pitanje je kako će tata dobiti još unu¬čadi? To je posao žene jednog Travisa, zar ne? Tratiš prave godine za rađanje, Lib.
- Prestani - rekao mu je Gage. - Tek sada nadoknađuje-
mo neprospavane noći, kad je Matthew malo stariji. Nisam još spreman ponovno prolaziti kroz to.
- Pričaj nam o tome - rekao je Jack. - Ella prolazi kroz sve to - neprospavane noći, pelene - s djetetom koje uop-će nije njezino.
- Imam osjećaj kao da je moje - rekla sam bez razmi-
šljanja, a Jack mi je zaštitnički stisnuo ruku. Zavladala je tišina, čulo se samo tiho štrcanje raspršiva-ča maglice i vodopad.
- Koliko ti je još ostalo vremena s djetetom, Ella? - upi-tala je Liberty.
- Oko mjesec dana. - Slobodnom rukom uhvatila sam čašu vina i iskapila je. Inače bih se umjetno nasmiješila i promijenila temu. Ali u društvu slušatelja koji su bili puni suosjećanja, i s Jackom pokraj sebe, rekla sam ono što za¬pravo mislim. - Nedostajat će mi. Bit će mi teško. A u zadnje me vrijeme muči da se Luke neće ni sjećati ovog razdoblja koje je proveo sa mnom. Prva tri mjeseca svog života. Neće znati ništa što sam radila za njega - doživljavat će me isto kao i neznanca s ulice.
- Zar ga nećeš viđati nakon što ga Tara uzme? - upi¬tao je Gage.
- Ne znam. Vjerojatno ne često.
- U dubini duše će se sjećati - nježno je rekao Jack.
U njegovim postojanim tamnim očima pronašla sam utjehu.
Sljedećih mjesec dana svaku smo noć provodili zajedno, i sve vikende, a opet mi se činilo kao da nisam Jacka viđala dovoljno.
U nekim trenucima gotovo se nisam mogla prepoznati, smijala sam se i igrala kao dijete koje nikada nisam bila. Otišli smo u jeftini bar izvan grada, gdje me Jack izveo na drveni plesni podij, koji je bio ljepljiv od ostataka piva i te-kile, te me učio kako da plešem teksaški dvokorak.
Drugom prilikom išli smo u zatvoreni vrt leptira te smo gledali kako stotine raznobojnih krila lete oko nas kao kon-feti. - Misli da si cvijet - šapnuo mi je Jack na uho kada mi je jedan leptir sletio na rame.
Lukea i mene vodio je na tržnicu cvijeća i umjetnina, gdje mi je kupio ogromnu košaru s domaćim sapunima dvije kante zrelih bresaka iz Fredericksburga. Jednu smo kantu odnijeli njegovom ocu i ostali smo ondje oko sat vre-mena. Izašli smo s njim u vrt da vidimo golf teren koji je baš bio postavljen.
Kada je saznao da nikada nisam igrala golf, Churchill mi je na brzinu pokazao nekoliko udaraca. Rekla sam mu da mi ne treba novi hobi u kojemu sam loša, a Churchill mi je rekao da je golf jedna od dvije stvari u životu u kojoj možeš uživati čak i ako ti ide loše. Prije nego što sam uspjela pitati što je druga stvar, Jack je uzdahnuo i odmahnuo glavom te me odvukao odande, ali tek nakon što ga je otac natjerao da obeća da će me ubrzo ponovno dovesti.
Jack i ja odlazili smo i na svečane prigode, na primjer, na dobrotvornu priredbu za Houstonski simfonijski orke¬star, na otvaranje umjetničke galerije, ili na večeru u blista-vi restoran smješten u obnovljenoj crkvi iz 1920-ih godina. Zabavljale su me, ali i uznemiravale reakcije drugih žena na Jacka, koje su lepršale oko njega i očijukale s njim. On je bio uljudan, ali suzdržan, no to kao da ih je ohrabrivalo. I shvatila sam da nije samo Jack posesivan.
Uživala sam u poslijepodnevima vikendom, kada sam unajmila dadilju da se brine za Lukea, a ja bih otišla u Jackov stan. Satima smo ležali jedno pokraj drugog, raz¬govarali ili se seksali, a ponekad oboje istovremeno. Kao ljubavnik, Jack je bio maštovit i vješt, vodio me na nove razine senzualnosti, pažljivo me opuštao. Svakim sam se danom sve više mijenjala, na način koji nisam mogla shva-titi. Previše smo se zbližili, to sam znala, ali nisam mogla smisliti način kako to zaustaviti.
Pričala sam Jacku sve o svojoj prošlosti, što sam prije povjerila samo Daneu, a bile su to bolne uspomene od ko-jih su mi oči zasuzile i od kojih mi je pucao glas. Umjesto da filozofira ili kaže nešto mudro, Jack me jednostavno zagrlio, nudeći mi utjehu svojim tijelom. A to sam najviše i trebala. No često sam osjetila napetost podijeljenih že-lja kada sam bila s Jackom. Toliko me snažno privlačio, a opet sam pokušavala zadržati te krhke prepreke koliko je to bilo moguće. A on je bio tako prokleto pametan, previ¬še pametan da me gura. Umjesto toga, neprestano me zavodio, svojom nježnošću i snagom, seksom i šarmom i če¬ličnim strpljenjem.
Jednog dana Jack je poveo Lukea i mene kod Gagea i Liberty, koji su živjeli u četvrti Tanglewood, kako bismo proveli posli¬jepodne plivajući i opuštajući se. Objasnio mi je da će odre¬đeni dio vremena morati provesti s bratom Gageom i pomoći mu s lakim čamcem dugačkim tri i pol metra, koji su gradili u garaži. To je započelo kao projekt za Libertyinu jedanae- stogodišnju sestru, Carrington, koju je Liberty odgajala od rođenja. Gage joj je pomagao da naprave čamac, no trebali su još jedne ruke kako bi dovršili posao.
Tanglewood se nalazio u blizini Gallerije, a parcele su bile manje nego u River Oaksu, dok su glavnu aveniju kra-sili hrastovi i široki nogostupi i klupe. Gage i Liberty kupi¬li su kuću za rušenje, jednu od zadnjih trošnih prostranih prizemnica građenih u pedesetima, te su na tom prostoru sagradili palaču od vapnenca i štuka u europskom stilu, s krovom od crnog škriljevca. Na ulazu se nalazila dvokatna rotonda sa zaobljenim stubištem i balustradom od kova-nog željeza, a na kružnom balkonu drugoga kata nalazilo se još ukrasa od željeza. Sve je bilo mirno, lijepo obrađeno i s hrapavim površinama, kao da je riječ o kući staroj ne-koliko stoljeća.
Liberty nas je dočekala na vratima, kosu je zavezala u konjski rep, a vitka figura puna oblina bila je odjevena u lijepi crni kupaći kostim i izlizane kratke traperice. Na nogama je imala japanke ukrašene umjetnim cvijećem sa šljokicama. Liberty je posjedovala zanimljivu vrlinu koju sam mogla opisati kao strašnu privlačnost, neku očitu, seksi ljepotu.
- Sviđaju mi se tvoje cipele - rekla sam. Liberty me zagrlila kao da sam neka stara obiteljska
prijateljica. - Carrington, moja sestra, napravila mi ih je u ljetnom kampu. Još ju nisi upoznala. - Stala je na prste da bi poljubila Jacka u obraz. - Hej, strance. U zadnje vrijeme te baš i nismo viđali.
Nasmiješio se Liberty dok je držao Luka na ramenu. -Bio sam zauzet.
- Onda dobro. Samo da se ne uvališ u neke nevolje. -Uzela je dijete iz njegovih ruku i mazila ga. - Zaboraviš kako su mali kada se rode. Prekrasan je, Ella.
- Hvala. - Obuzeo me ponos, kao da je Luke moje di-jete, a ne Tarino.
Dvije nove osobe ušle su u hodnik - Libertyin visoki, cr-nokosi muž Gage i plava djevojčica. Carrington uopće nije sličila Liberty, pa sam zaključila da su polusestre.
- Jack! - povikala je i pojurila prema njemu sa svojim mršavim nogama i letećim pletenicama. - Moj najdraži
stric.
- Već sam rekao da ću ti pomoći s čamcem - nemoćno je rekao Jack kada ga je ona zgrabila.
- Baš je zabavno, Jack! Gage se tresnuo u prst pa je op-sovao, a onda mi je dao akumulatorsku bušilicu, a onda sam zabijala čavle u poprečne daske...
- Akumulatorsku bušilicu? -ponovila je Liberty, upuću-jući mužu poluzabrinuti, poluprijekorni pogled. - Super je to napravila. - Gage se nasmiješio i ispružio
ruku da se rukujemo. - Bok, Ella. Vidim da ti se nije po-boljšao ukus za boljim društvom.
- Nemoj mu vjerovati ništa što ti kaže, Ella - rekao je Jack. - Ja sam anđeo i uvijek sam to i bio.
Gage se podsmjehnuo.
Liberty je pokušala pogledati Gageovu ruku. - Koji si prst ozlijedio?
- Ma, nije ništa. - Gage joj je pokazao palac, a ona se namrštila kada je pregledala mjesto na noktu koje je poči¬njalo plaviti. Iznenadilo me kako mu se izraz lica promije¬nio kada je pogledao u pognutu glavu svoje žene, kako su mu se oči raznježile.
Držeći ga za ruku, Liberty je pogledala mladu sestru. Carrington, ovo je gospođica Varner.
Djevojčica se rukovala sa mnom i nasmiješila mi se te pokazala dva kriva prednja zuba. Imala je bijelu put i ne¬besko plave oči i jedva vidljive ružičaste tragove na hrbat u nosa i čelu, kao da je nosila masku.
- Molim te, zovi me Ella. - Pogledala sam Liberty i do-dala: - Usput rečeno, nosila je zaštitne naočale.
- Kako znaš? - upitala je Carrington, zadivljenja i začu-đena. Prije nego što sam uspjela odgovoriti, vidjela je Lukea. - Oh, tako je sladak! Mogu li ga držati? Stvarno znam držati bebe. Stalno pomažem s Matthewom.
- Možda poslije, kada budeš sjedila - rekao je Jack. - A sada imamo posla. Hajdemo pogledati čamac.
- U redu, u garaži je! - Uhvatila ga je za ruku i revno ga vukla.
Jack se malo opirao, gledajući me. - Slažeš se s tim da se družiš s Liberty pokraj bazena?
- To bih željela više nego išta.
Liberty me provela kroz kuću prema dvorištu. Nosila je Lukea, tepala mu, a ja sam ju slijedila noseći torbu za pelene.
- Gdje je Matthew? - upitala sam.
- Danas je zaspao malo ranije. Dadilja će ga donijeti ka¬da se probudi.
Prolazile smo kroz kuhinju koja je izgledala kao da do¬lazi iz rustičnog francuskog dvorca. Francuska vrata vo¬dila su do ograđenog dvorišta, s uređenom zelenom trati¬nom, cvjetnim gredicama i prostorom za zabavu s roštiljem. Najupečatljiviji dio prostora na pola jutra bio je bazen od kamena i pločica koji se sastojao od dva dijela: plitkog i dubokog.
Na kraju plitkog dijela nalazila se pješčana bijela oba¬lu s pravom palmom na sredini. - Havajski pijesak - rekla
je Liberty smijući se kada je primijetila moje zanimanje.
Trebala si nas vidjeti kada smo ga izabirali - osoba koja
nam je uređivala vrt sigurno je donijela dvadeset uzoraka,
a Cage i Carrington pokušavali su otkriti od kojeg pijeska
bi se najbolje pravili dvorci.
- Hoćeš reći da je pijesak dovezen s Havaja?
- Da. Pun kamion. Čistač bazena svakog tjedna želi nas ubiti. Ali Gage je odlučio da bi bilo zabavno za Carrington da ima svoju plažicu. On bi sve učinio za nju. Evo ti beba, a ja ću uključiti raspršivače.
- Raspršivače?
Liberty je pošla uključiti prekidač blizu dijela s rošti-ljem te je pokrenula štrcaljke koje su se nalazile u podu i iz kojih je izlazila lagana maglica koja je rashlađivala pro-stor oko bazena.
Bila sam zapanjena. - Ovo je nevjerojatno - rekla sam. - Nemoj me krivo shvatiti, ali tvoj je život nestvaran, Liberry.
- Znam. - Napravila je grimasu. - Vjeruj mi, nisam odrasla u ovakvim okolnostima.
Smjestile smo se u stolice sa zelenim jastucima pokraj bazena, a Liberty je namjestila suncobran kako bi zaklo¬nio Lukea dok sam ga držala.
- Kako si se upoznala s Gageom? - upitala sam. Iako mi je Jack ispričao da je njihov otac Churchill uveo Liberty u obitelj, nisam znala detalje.
- Churchill je dolazio na šišanje u salon u kojem sam radila, pa smo se sprijateljili. Bila sam njegova manikerka neko vrijeme. - Liberty me pogledala s nestašnom iskrom u očima, a ja sam znala da proučava moju reakciju. Sigurna je većina ljudi izvodila razne zaključke iz ove informacije.
Odlučila sam biti izravna. -Je li se dogodilo išta roman¬tično između vas dvoje?
Liberty se nasmiješila i odmahnula glavom. - Odmah sam zavoljela Churchilla, ali ne na romantičan način.
- Znači, doživljavala si ga kao oca.
- Da, moj je otac umro kada sam bila mala. Valjda sam uvijek imala osjećaj da mi nešto nedostaje. Nakon što smo se poznavali nekoliko godina, Churchill me zaposlio kao osobnu pomoćnicu, i tada sam upoznala ostatak obitelji. -Nasmijala sam se. - Dobro sam se slagala sa svima, osim s Gageom, koji se ponašao kao bahati kreten. - Stanka.-Ali je bio jako seksi.
Nacerila sam se. - Moram priznati da Travisovi imaju odlične gene.
- Obitelj Travis je... neobična - rekla je Liberty dok je skidala japanke i istezala potamnjele, sjajne noge. - Svi su jako svojevoljni. Energični. Jack je najopušteniji od svih, barem izvana. On je negdje u sredini - sve drži u ravnote-
ži. Ali zna biti tvrdoglav. Radi sve po svome i spreman je sukobiti se s Churchillom kada je to potrebno. – Zastala je. - Vjerojatno si shvatila do sada da Churchill nije otac s kojim se najlakše složiti.
- Znam da ima velika očekivanja od svoje djece - re¬kla sam.
- Da, i ima čvrsta uvjerenja kako bi trebali živjeti, što bi trebali odlučiti, te poludi ili se razočara kada ne rade po njegovom. No ako si odlučan, Churchill to poštuje. I zna biti nevjerojatno brižan i pun razumijevanja. Mislim da će ti se sve više sviđati što ga budeš bolje upoznavala.
Ispružila sam noge i gledala svoje nenalakirane nožne prste. - Ne moraš me nagovarati da mi se svidi Churchill ili ostali Travisovi, Liberty. Već mi se sviđaju. Ali ova veza s Jackom i sa mnom nikamo ne ide. To neće potrajati.
Libertyine zelene oči su se razrogačile. - Ella... nadam se da nećeš dopustiti da Jackova prošlost stane između vas. Čula sam neke priče o njemu kako je ludovao po Houstonu. On je bio razuzdan, ali mislim da je sada napokon spre¬man da se skrasi.
- Nije to... - počela sam, no ona me ozbiljno prekinula.
- Jack je jedan od najbrižnijih, najodanijih tipova koje možeš upoznati. Mislim da mu je teško naći žensku koja ne gleda na njegov novac ili prezime, nego koja ga želi ta¬kvog kakav je. A Jacku je potreban netko tko je dovoljno snažan i pametan da izađe s njim na kraj. Bio bi očajan s pasivnom ženskom.
- Što je s Ashley Everson? - nisam mogla izdržati da ne pitam. - Kakva je ona ženska?
Liberty se naborala nos. - Ne podnosim ju. Ona je tip ženske koji nema prijateljice. Kaže da su joj muškarci dra-ži. A što to govori o ženi koja se ne može sprijateljiti s drugim ženama?
- Govori da se voli natjecati. Ili da je nesigurna.
- U Ashleyinu slučaju, vjerojatno oboje.
- Što misliš, zašto je ostavila Jacka?
- Tada nisam bila ovdje, no Gage je, a on kaže da je Ashleyin problem taj što ne može biti dugo s jednim tipom. Kada dobije muškarca, dosadi joj i želi dalje. Gage misli da Ashley nije namjeravala biti dugo udana za Petea. Odmah bi se razvela od njega da nije ostala trudna.
- Ne shvaćam zašto se Jack uopće zaljubio u nju - pro-gundala sam.
- Ashley zna s muškarcima. Zna sve nogometne rezul¬tate, bavi se lovom i ribolovom, psuje i priča sočne viceve, a povrh svega, izgleda kao Chanelov model. Muškarci ju obožavaju. - Usta su joj se nakosila. - I sigurna sam da je
odlična u krevetu.
- Sada ju ni ja ne podnosim - rekla sam.
Liberty je zahihotala. - Ashley ti nije konkurencija, Ella.
-Ja se ne natječem za Jacka - rekla sam joj. - On već zna da se nikada neću htjeti udati. - Vidjela sam kako su joj se oči raširile. - To nema veze s činjenicom da je on super -nastavila sam. - Imam mnogo razloga za to. - Stidljivo sam se nasmiješila. -I žao mi je ako zvučim kao da se branim, no reći udanoj osobi da se nikada nećeš htjeti udati je kao da biku ispred očiju mašeš s crvenom krpom.
Umjesto da je izgledala uvrijeđeno ili da je pokušala ra-spravljati o tome, Liberty je zamišljeno kimnula. - To si-gurno frustrira. Teško je ići protiv struje.
Sviđala mi se još više nego dosad, jer je tako spremno.....
prihvatila moje osjećaje. - To je bilo super kod mog dečka Danea - rekla sam joj. - Ni on se nije kanio ženiti. Bila je to stvarno ugodna veza.
- Zašto si prekinula s Daneom? Zbog djeteta?
- Ne baš. - Iz torbe za pelene izvadila sam igračku, gusje¬nicu koja svira, da se Luke igra s njom. - Kada malo bolje razmislim, pretpostavljam da nije bilo mnogo toga što bi držalo mene i Danea zajedno. Čak i nakon svih tih godi¬na koje smo proveli zajedno. A kada sam upoznala Jacka, bilo je u njemu nešto... - zastala sam, shvativši da unatoč mnogobrojnim riječima koje sam znala, nije bilo načina da opišem kako i zašto se dogodilo da me Jack Travis posve opčinio. Pogledala sam Lukea i pomilovala mu malo tamno paperje na glavi. - Hej, zašto smo s Jackom? - pitala sam ga, a on me gledao kao da i njega to zanima.
Liberty se nježno nasmijala. - Vjeruj mi, znam. Čak i kada nisam podnosila Gagea, temperatura u sobi kao da je narasla za sto stupnjeva kada je on bio unutra.
- Da, to je zabavno, ta privlačnost. Ali mislim da veza neće trajati zauvijek.
- Zašto? - Liberty se činila istinski zbunjena. Zato što prije ili poslije izgubim svakoga do koga mi je stalo. Nisam to mogla reći naglas - iako je meni to bilo izuzetno logično, znala sam da bih zvučala nenormalno.
Nisam mogla objasniti da ono za čime žudim, ta intenziv-na veza s Jackom, je i nešto čega se najviše bojim. Taj strah nije bio racionalan, naravno... bio je čisto instinktivan, a
zbog toga je bilo i puno teže boriti se protiv njega. Slegnula sam ramenima i nasmiješila se. - Mislim da sam Jacku sada zanimljiva, ali da ubrzo više neću biti.
- Ti si prva žena koju je doveo u obitelj - Liberty je tiho rekla. - On vrlo brzo može postati ozbiljan, Ella.
Dok sam mazila Lukea i borila se sa svojim mislima, laknulo mi je kada se Libertyina dadilja pojavila iz kuće sa snažnim, zgodnim djetetom. Dječak je bio odjeven u ku¬paće gaće i majicu s jastogom iz crtića.
- Matthew, dušo... - Liberty je ustala i pošla do njega, obasipajući ga poljupcima. - Jesi li lijepo spavao? Hoćeš se igrati s mamicom? Došla nam je prijateljica u posjet i dovela je bebu... želiš li ju vidjeti? - Odgovorio je očarava¬jućim osmijehom od uha do uha, progovorio je s majkom nekoliko nerazumljivih rečenica i punašne ruke omotao oko njezinog vrata.
Nakon što nas je na brzinu promotrio, Matthew je za-ključio da je od nove bebe puno zanimljivije igrati se u pijesku. Liberty se skinula u kupaći kostim i povela sina do početka vode, gdje su sjeli i počeli puniti kanticu s pi-jeskom. - Ella, dođi umočiti noge u vodu - zvala me. Osjećaj je odličan.
Bila sam odjevena u top s uzorkom i odgovarajuće hla-čice, ali ponijela sam i kupaći kostim. Izvlačeći ga iz torbe s pelenama, rekla sam: - Samo malo dok se presvučem.
- Može. Oh, ovo je naša dadilja, Tia... ona će se pobri-nuti za Lukea dok ti oblačiš kupaći kostim.
-Je li to u redu? - pitala sam Tiu, koja je prišla s osmi-jehom na licu.
- Da, nema problema - izjavila je.
- Hvala.
- Pokraj kuhinje nalazi se kupaonica za goste - Liberty mi je rekla - a ako ti treba malo više prostora, možeš otići u bilo koju spavaću sobu na katu.
- Kužim. - Ušla sam u kuću i uživala u rashladnoj kuhinji, pokraj koje sam našla malu kupaonicu sa zidovima u zemljanim tonovima, kamenim umivaonikom i ogledalom s crnim okvirom. Presvukla sam se u ružičasti kupaći kostim, jednodijelni u retro stilu. Tapkajući bosa kroz kuhi¬nju i noseći odjeću, čula sam glasove, a jedan od njih bilo je Jackovo duboko mumljanje. Uz glasove se čulo udaranje i piljenje te povremena cika električne bušilice.
Pratila sam zvuk i došla do odškrinutih vrata koja su vodila u prostranu garažu, gdje je veliki ventilator rashla¬đivao prostor. Prostor je bio prekrasno osvijetljen sunče¬vom svjetlosti koja je dolazila kroz otvorena vrata garaže. Odškrinuvši vrata malo jače, neprimijećeno sam promatrala Jacka, Gagea i Carrington kako rade na drvenom čamcu, koji je bio postavljen na drvenim nogarima.
I Jack i Gage skinuli su majicu zbog vrućine. Ironično sam se zapitala koliko bi žena masno platilo da vidi dva Travisa odjevena samo u traperice, da vidi te preplanule mišiće i dugačka, vitka tijela. Dok mi je pogled zastao na Jackovim leđima na kojima se sjajio znoj, prisjetila sam se kako su mi nedavno ruke revno stiskale te tvrde mišiće s obje strane kralješnice, te je mojim tijelom prostrujao ugo-dan osjećaj svjesnosti.
Carrington je bila zauzeta nanošenjem gustog sloja lje-pila na zadnje tri daske koje će se spojiti i pričvrstiti na rub čamca kao razma. Nasmijala sam se kada sam ugledala Gagea kako čuči pokraj nje, gunđa joj upute i pridržava pletenicu koja je gotovo upala u ljepilo.
- ... i onda pod odmorom - djevojčica je rekla, stišćući ogromnu bocu ljepila s obje ruke - Caleb nije dao nikome da se igra loptom za košarku, pa smo Katie i ja otišle kod učiteljice i rekle joj...
- Odlično - rekao je Gage. - Stavi ovdje više ljepila, na rub. Bolje je staviti više nego nedovoljno. - Ovako?
- Savršeno.
- I onda - nastavila je Carrington - učiteljica je rekla da je netko drugi na redu da se igra loptom, i natjerala je Caleba da napiše sastavak o dijeljenju i suradnji.
- Je li mu to pomoglo? - pitao je Jack.
- Nije - Carrington je ogorčeno odgovorila. - I dalji- je najgrozniji dečko na svijetu.
- Svi su takvi, dušo - rekao je Jack.
- Rekia sam mu da ćeš me voditi na pecanje - srdito je nastavila Carrington - i znaš što mi je rekao?
- Da cure ne znaju pecati? - Jack je pogodio.
- Kako si znao? - začuđeno je upitala.
- Zato što sam i ja jednom bio grozan dečko i to bih vjerojatno i ja rekao. Ali bio bih potpuno u krivu. Cure odlično pecaju.
- Jesi siguran, striče Jack?
-Naravno da... čekaj malo. -Jack i Gage zajedno su podigli sklopljene daske i namjestili ih na rub čamca.
- Dušo - promrmljao je Gage Carrington - donisi onu kantu sa sponama. - Pažljivo je postavio spone po razmi, zastajući da namjesti daske gdje je bilo potrebno.
- Što si ono pričao, striče Jack? - Carrington je navaljivala, dajući mu papirnate ubruse da obriše ljepilo koje je kapalo.
- Htio sam te pitati: Tko je stručnjak za pecanje u ovoj obitelji?
-Ti.
- Tako je. A tko je stručnjak za žene?
- Stric Joe - rekla je hihotajući.
-Joe? - pravio se bijesan.
- Udovolji mu, Carrington - rekao je Gage. - Inače će¬mo biti ovdje cijeli dan.
- Ti si stručnjak za žene - Carrington je smjesta rekla Jacku.
- Tako je. A ja ću ti reći da su neki od najboljih ribiča na svijetu žene.
- Kako to?
- Strpljivije su i ne odustaju lako. One temeljitije love po jednom području. I žene uvijek mogu pronaći mjesto sa skrivenim kamenjem ili podvodnim travama gdje se skriva¬ju ribe. Mi muškarci uvijek tražimo pokraj takvih mjesta, no žene ih uvijek pronalaze.
Dok je Jack pričao, Carrington je vidjela kako stojim na vratima te mi se nasmiješila. - Hoćeš voditi gospođicu Ellu u ribolov? - pitala je Jacka, koji je uzeo pilu i rezao dio razme koji je virio.
- Ako bude htjela - rekao je.
- Hoće li ona upecati tebe, striče Jack? - Carrington je lukavo pitala.
- Već je, draga. - Kada je čuo kako hihoće, Jack je zastao s piljenjem i pogledao kamo ona gleda te je vidio me¬ne kako stojim ondje. Polagano se nasmiješio, a pogled mu se zatamnio i napalio kada je pogledao moj ružičasti kupaći kostim i gole noge. Ispustivši pilu, promrmljao je: - Oprostite, ali moram o nečemu porazgovarati s gospo¬đicom Ellom.
- Ne, ne moraš - pobunila sam se. - Samo sam htjela proviriti i vidjeti čamac. Prekrasan je, Carrington. Kojom bojom ćeš ga obojati?
- Ružičastom poput tvojeg kupaćeg kostima – veselo je rekla.
Jack mi se približavao. Zakoračila sam unatrag.
- Nemoj ga dugo zadržati, Ella - rekao je Gage. - Još moramo pričvrstiti razmu na drugu stranu.
- Uopće ga neću zadržavati, ja... Jack, vrati se na posao.
- Ali išao je prema meni bez zastajanja, a ja sam hihotala i otišla u kuhinju. - Pusti me, sav si znojan! - Za nekoli¬ko sekundi, bila sam pribijena uz radnu površinu, a on me opkolio uhvativši rub od granita.
- Voliš kad sam znojan - mumljao je, dok je nogama odjevenim u traperice zarobio moje noge.
Nagnula sam se unatrag kako bih izbjegla dodir s nje¬govim vlažnim prsima. - Ako sam te upecala - rekla sam mu i dalje hihotajući - morat ću te baciti natrag.
- Natrag se bacaju samo male ribe, draga. - Velike se zadržavaju. A sada me poljubi.
Pokušavala sam se prestati smijati dovoljno dugo da mu udovoljim. Usne su mu bile tople dok su se kretale po mojim usnama, a poljubac je bio erotičan, pažljiv i nježan.
Nakon što su brodograditelji završili s lijepljenjem i pri-bijanjem razmi na mjesto, rashladili su se u bazenu, te smo ostatak poslijepodneva ljenčarili i kupali se. Postavljen
je ručak - velike zdjele sa zelenom salatom i piletinom
s roštilja, crvenim grožđem i orasima, te smo podijelili bocu hladnog bijelog burgunca natočivši ga u hladne ča-še. Dadilja je odnijela djecu u rashlađenu kuću, dok smo Gage, Liberty, Jack i ja jeli za stolom zaklonjenim ogro-mnim suncobranom.
- Želim posebno nazdraviti - rekao je Gage, podižući ča-šu. Zastali smo i upitno ga pogledali. - Za Haven i Hardyja
- nastavio je - koji su sada već postali gospodin i gospođa Cates. - Nasmiješio se dok smo ga iznenađeno gledali.
- Vjenčali su se? - upitala je Liberty.
- Mislio sam da idu u Mexico na produljeni vikend - re¬kao je Jack, kao da ga razdiru zadovoljstvo i uznemirenost.
- Uopće mi nisu spominjali vjenčanje.
- Imali su privatnu svečanost na Playi del Carmen. Liberty se smijala. - Kako se mogu vjenčati bez nas?
Ne mogu vjerovati da su htjeli privatnost na svome vjen¬čanju. - Gageu ju uputila poluzadirkujući i poluprijekoran pogled. - A meni nisi ništa rekao. Kada si to saznao? - No blistala je od sreće.
- Jučer - rekao je Gage. - Ni on ni ona nisu htjeli pa¬radu. Ali namjeravaju prirediti veliku svečanu zabavu ka¬da se vrate, a ja sam rekao Haven da je to dobra zamisao.
- Mislim da je to odlično - rekao je Jack, podižući čašu nevidljivom paru. - Nakon svega kroz što je Haven prošla, zaslužuje vjenčanje kakvo želi. - Popio je gutljaj vina.
- Zna li tata?
- Još ne zna - nemoćno je rekao Gage. - Pretpostavljam da ću mu morati to priopćiti... ali neće mu se to sviđati.
- Sviđa mu se Hardy, zar ne? - pitala sam pomalo za¬brinuto.
- Da, dao je svoj pristanak - rekao je Gage. - Ali tata uvijek obiteljski događaj pretvori u pravi cirkus. Htio je biti glavni u tome.
Kimnula sam, odmah shvativši zašto Haven i Hardy nisu željeli napraviti veliko vjenčanje. Iako su bili ljuba-zni i druželjubivi, oboje su htjeli zaštititi svoju privatnost. Osjećaji su im bili previše dragocjeni da bi ih pokazivali pred svima.
Svi smo popili u čast novovjenčanom paru i nekoliko minuta razgovarali o Playi del Carmen, mjestu koje je bilo poznato po plažama i ribolovu i gdje je bilo manje turista nego u Cancunu.
- Jesi li bila u Meksiku, Ella? - upitala je Liberty.
- Još nisam. Ali htjela bih.
- Trebali bismo otići jedan vikend, svi četvero, i povesti djecu - Liberty je rekla Gageu. - Navodno je dobro mje¬sto za obitelj.
- Naravno, uzet ćemo avion - opušteno je rekao Gage. - Imaš li putovnicu, Ella?
- Ne, još nemam. - Oči su mi se razrogačile. - Travisovi imaju avion?
- Dva mlažnjaka - rekao je Jack. Na usnama mu se po-javio osmijeh kada je vidio moj izraz lica. Uhvatio mi je slobodnu ruku i lagano se igrao s njom. Valjda sam se do tada već trebala naviknuti na male šokove koje sam doživ¬ljavala svaki put kada bih se podsjetila kakvu financijsku stratosferu zauzimaju Travisovi. - Gage -Jack je rekao bra-. tu i dalje gledajući u mene - mislim da se na spomen aviona Ella uplašila. Reci joj da sam običan tip, hoćeš li?
- On je najobičniji tip u obitelji Travis - rekla mi je Liberty dok su joj zelene oči svjetlucale.
Morala sam se nasmijati na tu tvrdnju.
Liberty se nasmiješila. A ja sam shvatila da ona razumije
kako se osjećam. Kao da joj je pogled govorio: U redu je. Sve će biti dobro. Ponovno je podigla čašu. - I ja moram reći neke vijesti... iako to Gageu nije iznenađenje. - Upitno je pogledala Jacka i mene. - Pogađajte.
- Trudna si? - upitao je Jack.
Liberty je odmahnula glavom, širokog osmijeha. - Otvorit ću vlastiti salon. Već neko vrijeme razmišljam o tome... i htjela bih to napraviti prije nego što rodim još jedno dijete. Bit će mali i ekskluzivan, zaposlila bih svega nekoliko ljudi.
- To je prekrasno - uzviknula sam kucnuvši svoju čašu s njezinom.
- Čestitam, Lib. -Jack je ispružio svoju čašu vina i uči¬nio isto. - Kako će se zvati salon?
- Još nisam odlučila. Carrington bi htjela da se zove Clippety-Do-Da ili Hairway to Heaven... ali rekla sam da bismo trebali biti malo otmjeniji.
-Julius Scissors - predložila sam.
- Danas imaš kosu, sutra nemaš - pridružio se Jack. Liberty je pokrila uši. - Neću imati posla već nakon tje¬dan dana.
Jack je podigao obrve u polukrug iz kojeg se vidjelo da zadirkuje. - Veliko pitanje je kako će tata dobiti još unu¬čadi? To je posao žene jednog Travisa, zar ne? Tratiš prave godine za rađanje, Lib.
- Prestani - rekao mu je Gage. - Tek sada nadoknađuje-
mo neprospavane noći, kad je Matthew malo stariji. Nisam još spreman ponovno prolaziti kroz to.
- Pričaj nam o tome - rekao je Jack. - Ella prolazi kroz sve to - neprospavane noći, pelene - s djetetom koje uop-će nije njezino.
- Imam osjećaj kao da je moje - rekla sam bez razmi-
šljanja, a Jack mi je zaštitnički stisnuo ruku. Zavladala je tišina, čulo se samo tiho štrcanje raspršiva-ča maglice i vodopad.
- Koliko ti je još ostalo vremena s djetetom, Ella? - upi-tala je Liberty.
- Oko mjesec dana. - Slobodnom rukom uhvatila sam čašu vina i iskapila je. Inače bih se umjetno nasmiješila i promijenila temu. Ali u društvu slušatelja koji su bili puni suosjećanja, i s Jackom pokraj sebe, rekla sam ono što za¬pravo mislim. - Nedostajat će mi. Bit će mi teško. A u zadnje me vrijeme muči da se Luke neće ni sjećati ovog razdoblja koje je proveo sa mnom. Prva tri mjeseca svog života. Neće znati ništa što sam radila za njega - doživljavat će me isto kao i neznanca s ulice.
- Zar ga nećeš viđati nakon što ga Tara uzme? - upi¬tao je Gage.
- Ne znam. Vjerojatno ne često.
- U dubini duše će se sjećati - nježno je rekao Jack.
U njegovim postojanim tamnim očima pronašla sam utjehu.
13 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Sre Feb 15, 2012 12:04 am
Margita
Administrator
Devetnaesto poglavlje
Luke je ležao na podu mojega stana, na prostirci za igru - na dekici s dvije ukrštene prečke na kojima su visjele zveckave kuglice, okretale se ptičice i leptiri, šuštalo lišće i s kojih se čula vesela glazba. On je to obožavao gotovo jednako koliko sam ja obožavala gledati ga. S dva mjeseca se smijao, smiješio, pravio razne zvukove, i mogao je po¬dići glavu i prsa.
Jack je ležao na podu pokraj njega, te je lijeno udarao igračke da se pokrenu ili stisnuo dugme da počne svirati glazba. - Da sam barem ja imao tako nešto - rekao je. - S konzervama od piva, cigarama i onim crnim gaćicama koje si nosila u subotu navečer.
Zastala sam dok sam spremala posude u kuhinji. - Mislila sam da ih nisi ni primijetio, skinuo si ih tako brzo.
- Proveo sam dva sata na večeri gledajući te u onoj ha¬ljini s dubokim izrezom. Imaš sreće da te ponovno nisam zaskočio u garaži.
Potisnula sam smiješak i stala na prste da stakleni vrč stavim na visoku policu. - Pa, da, inače volim malo više predigre nego samo zveckanje ključevima od auta i dva i pol poljupca i... - Poskočila sam kada sam ga osjetila iza sebe - tako se brzo i tiho prišuljao da nisam ni primijetila kada je ušao u kuhinju. Vrč se zaljuljao, a Jack ga je potom gurnuo da stoji čvrsto na polici.
Osjetila sam mu usta na svojemu uhu. - Sredio sam te, zar ne?
- Da. - Promuklo sam se nasmijala kada me zagrlio. -Ne kažem da sam bila uskraćena za nešto. Samo kažem da nisi tratio vrijeme da se prihvatiš... - Riječi su se raspršile u uzdah kada sam osjetila kako mi nježno gricka i liže vrat, a jezik mu je lagano kružio što je probudilo uzavrela sjeća¬nja. Naočale su mi skliznule s nosa, a ja sam ih gurnula na mjesto. Jedna Jackova ruka kliznula je ispod mojih grudi, a druga mu je ruka kliznula ispod mojeg pojasa.
- Želiš predigru, Ella? - Kukovima me pritisnuo odostra-ga, te sam osjetila tvrdu izbočinu kroz slojeve odjeće.
Trepavice su mi se spustile, te sam uhvatila rub radne površine dok su se njegove ruke poigravale mojim tijelom. - Beba - rekla sam bez daha.
- Neće mu smetati. On vježba na prostirci. Smijući se, odgurnula sam mu ruke. - Daj da zavišim
s posuđem.
Jack me povukao za kukove, htio se igrati.
No prekinula nas je prodorna zvonjava telefona. Uzela sam ga i zapištala Jacku prije nego što sam se javila: - Budi miran. Halo?
- Ella, ja sam. - Glas je bio od moje rođakinje Lize, bio je ravan i bedast. - Zovem te da te upozorim. Žao mi je.
Ukočila sam se, a Jackove su se ruke umirile. - Što da me upozoriš? - upitala sam.
- Mama ti dolazi u posjet. Stići će za petnaest minuta do pola sata. Možda i prije ako ne bude gužve u prometu.
- Ne dolazi - rekla sam, problijedjevši. - Nisam ju po¬zvala. Ne zna gdje živim.
- Ja sam joj rekla - rekla je Liza s osjećajem krivnje.
- Zašto? Iz kojeg si mi to razloga učinila?
- Nisam si mogla pomoći. Nazvala me sva uzbuđena jer je baš razgovarala s Tarom preko telefona i Tara joj je rekla da misli da se nešto događa između tebe i Jacka Travisa. I sada obje žele znati što se događa.
- Ni jednoj ni drugoj ne dugujem nikakvo objašnjenje -pukla sam, zacrvenjevši se. - Dosta mi je, Liza. Dosta mi je Tarinih sranja i željela bih da se mama barem upola brine za svojeg unuka koliko za moj seksualni život! - Prekasno sam shvatila što mi je izletjelo te sam rukom prekrila usta.
- Seksaš se s Jackom Travisom?
- Naravno da ne. - Osjetila sam kako su mi Jackove usne nježno okrznule zatiljak te sam zadrhtala. Stavivši slušali¬cu na prsa, okrenula sam se da ga pogledam. - Moraš ići - naredila sam mu.
Ponovno sam prislonila telefon na uho. - ... on s tobom sada? -pitala je Liza.
- Ne, to je dostavljač. Želi da nešto potpišem.
- Ovdje dolje - promrmljao je Jack, povlačeći mi slobod¬nu ruku po njegovom tijelu.
- Odlazi - promrmljala sam, snažno ga odgurujući. No on se nije obazirao, samo mi je skinuo naočale i očistio umrljana stakla rubom majice.
- Je li to nešto ozbiljno? - upitala je Liza.
- Nije. To je plitki, beznačajni, čisto fizički odnos koji ne ide nikamo. - Zadrhtala sam kada se Jack nagnuo i osvetio se gricnuvši mi ušnu resicu.
- Super! Ella, misliš da bi ga mogla nagovoriti da mi sredi s nekim njegovim prijateljem? U zadnje vrijeme mi je suša...
- Moram ići, Liza. Moram počistiti i smisliti što ću... ma, kvragu, čujemo se poslije. - Spustila sam slušalicu i uzela naočale Jacku.
Slijedio me dok sam trčala u spavaću sobu. - Što radiš?
Brzo sam navukla plahte i prekrivače preko nepospre-mijenog kreveta. - Majka će mi doći svaki čas, a ovdje izgleda kao da smo orgijali. - Zastala sam dovoljno dugo da mu uputim ljutiti pogled. - Moraš ići. Ozbiljno. Nema šanse da mi upoznaš mamu. - Bacila sam jastuke na kre¬vet. Požurivši u dnevnu sobu, pobacala sam stvari u ogro-mnu drvenu košaru i gurnula ju u ormar.
Čulo se zvono. Bio je to vratar, David. - Gospođice Varner, imate posjetitelja. Došla je...
- Znam - poraženo sam rekla. - Pošaljite ju gore. -Okrenuvši se prema Jacku, vidjela sam da je uzeo Lukea i da ga je mazio na prsima. - Kako da te se riješim?
Nasmiješio se. - Nikako.
Za približno dvije minute, čula sam odlučno kucanje na vratima.
Otvorila sam ih. Na njima je stajala moja majka, s ja-ko našminkanim licem i u visokim potpeticama, odjevena u usku crvenu haljinu koja je otkrivala figuru žene upola mladu od nje. Uplovila je unutra na oblaku parfema, zagr-lila me i poljubila zrak pokraj mojih obraza te zakoračila unatrag da bi me odmjerila.
- Napokon mi je dojadilo čekati da me pozoveš - rekla mi je - pa sam se odlučila uhvatiti u koštac s tim. Neću dopustiti da više držiš unuka podalje od mene.
- A sada si baka? - upitala sam.
I dalje me odmjeravala. - Udebljala si se, Ella.
- Zapravo sam smršavjela nekoliko kila.
- Odlično. Još nekoliko, i vratit ćeš se na zdravu veli¬činu.
- Veličina trideset osam je zdrava, mama.
Pogledala me nježno i prijekorno. - Ako si toliko osjet¬ljiva u vezi toga, neću to više spominjati. - Oči su joj se te¬atralno razrogačile kada nam se Jack približio. - Pa tko je ovo? Zašto me ne upoznaš s prijateljem, Ella?
- Jack Travis - promrmljala sam - ovo je moja maj¬ka...
- Candy Varner - prekinula je, bacivši mu se u zagrljaj čime je stisnula dijete koje se nalazilo između njih. - Ne moramo se zamarati rukovanjem, Jack... Uvijek sam oboža-vala Elline prijatelje. - Namignula mu je. - A oni su uvijek obožavali mene. - Istrgnula mu je bebu iz ruku. - Ma vidi ti mojeg dragog unuka... oh, ne znam zašto te Ella držala podalje od mene tako dugo, slatkišu moj.
- Rekla sam da ga možeš čuvati kada god hoćeš - pro-mrmljala sam.
To je zanemarila i počela razgledavati stan. - Ovdje je jako udobno. Mislim da je jako slatko što se vas dvoje bri¬nete o Lukeu dok je Tara u toplicama.
Išla sam za njom. - Ona se nalazi u klinici za psihološki i emocionalno poremećene osobe.
Majka je otišla do prozora kako bi vidjela pogled. -
Nema veze kako to zoveš. Takva su mjesta u današnje vrijeme u trendu. Holivudske zvijezde to stalno rade – trebaju bijeg od pritiska pa izmisle neki problem i odu se opuštati negdje nekoliko tjedana gdje ih svi tetoše.
- To nije izmišljeni problem - rekla sam. - Tara...
- Tvoja sestra je pod stresom, to je sve. Neki dan sam gledala emisiju o kortizolu, hormonu stresa, i rekli su da ljudi koji piju kavu imaju puno više kortizola od drugih ljudi. A ja sam tebi i Tari oduvijek govorila da pijete pre¬više kave.
- Mislim da se Tarini problemi - a ni moji - nisu pojavili zbog previše kave - neraspoloženo sam rekla.
- Hoću reći, same ste si krive za stres. Morate se izdići iznad toga. Kao ja. To što je obitelj tvojega oca bila slabo umna, ne znači da se moraš prepustiti tome. - Dok je mo¬ja mama brbljala, šetala je po stanu i gledala sve s pozor¬nošću procjenitelja osiguranja. Nelagodno sam ju gledala, žudeći da uzmem dijete. - Ella, trebala si mi reći da živiš ovdje. - Zahvalno je pogledala Jacka. - Želim ti zahvali¬ti što pomažeš mojoj kćeri, Jack. Osim toga, ona ima buj¬nu maštu. Nadam se da joj ne vjeruješ sve što kaže. Kada je bila dijete, izmišljala je takve priče... ako želiš upozna-ti pravu Ellu, moraš razgovarati sa mnom. Zašto nas ne izvedeš sve na večeru, pa ćemo se bolje upoznati? Večeras bi bilo odlično.
- Odlična ideja - opušteno je rekao Jack. - Možemo jednom otići. Nažalost, Ella i ja večeras imamo neke planove.
Majka mi je dala bebu. - Uzmi ga, dušo, ovo je nova haljina. Mogao bi se ispovraćati po njoj. - Otmjenu je sje-la na sofu i prekrižila dugačke, tanke noge. - E pa Jack ja nikada ne bih ometala tuđe planove. Ali ako si u vezi s mojom kćeri, osjećala bih se bolje kada bih malo bolje upoznala tebe i tvoju obitelj. Za početak bih voljela upo-znati tvojega oca.
- Prekasno - rekla sam. - Njegov otac već ima djevojku.
- Pobogu, Ella, nisam mislila... - Bezbrižno se nasmija¬la i pogledala Jacka pogledom punim suosjećanja i zavjere koji je govorio vidi s čime se moramo baktati te joj je glas postao nevjerojatno sladak. - Kći je uvijek prezirala činjeni¬cu da se toliko sviđam muškarcima. Mislim da nije dovela ni jednog dečka kući koji mi se nije nabacivao.
- Dovela sam kući samo jednog - rekla sam. - I to je bilo dovoljno.
Hladno me pogledala i nasmijala se širokim, zategnu¬tim ustima. - Što god Ella kaže - rekla je Jacku - nemoj ju uzeti za riječ. Pitaj mene.
U društvu moje majke, stvarnost je poprimila iskrivljenu dimenziju. Ludost je jednostavno bila rezultat čestog ispi¬janja kave, veličina trideset osam značila je pretilost koja je zahtijevala medicinsku intervenciju, a svaki muškarac s kojim sam hodala očito se morao zadovoljiti s blijedom ko¬pijom Candy Varner. I sve što sam ikada učinila ili rekla moglo se preobličiti da odgovara njezinoj priči.
Sljedećih četrdeset pet minuta gledali smo Show Candy Varner bez prekida reklamama. Rekla je Jacku da bi se po¬nudila da se brine o Lukeu, ali da je previše zaposlena, da je već ispunila svoju dužnost kada se sve te godine žrtvova-la radeći za kćeri, a ni jedna ni druga nisu bile primjereno zahvalne za to i obje su bile i više nego malo ljubomorne. I zamisli da Ella ljudima daje životne savjete, a Ella ni ne zna o čemu govori - morao si živjeti malo više nego Ella da znaš tko je tko i što je što. Sve što Ella zna o životu, poteklo jeod neprikosnovene mudrosti njezine majke.
Mama je nastavila predstavljajući se kao poželjni origi¬nal, kao marka, dok sam ja bila neuspjela kopija. Pokušala se nametljivo nabacivati Jacku. On je bio pristojan i pun poštovanja, a povremeno je pogledao u moj hladan izraz lica. Kada je mama počela nabrajati imena, pretvarajući se da zna neke bogataše koje i Jack pozna, to je bilo ta¬ko sramotno da sam se isključila. Prestala sam se buniti i ispravljati ju, nego sam se zaokupila Lukeom, provje¬ravala mu pelenu, stavila ga natrag na prostirku za igra¬nje i igrala se s njim. Uši su mi bile vruće, a ostatak tijela hladan kao led.
I onda sam primijetila da je, bez problema, usmjerila razgovor na posve neprikladnu intimnu temu, obznanivši da se nedavno prijavila za lasersko odstranjivanje dlačica u ekskluzivnom lječilištu u Houstonu. - Rekli su mi - go-vorila je Jacku hihotajući kao djevojčica - da imam najsla-du pičkicu u Teksasu...
- Mama - oštro sam rekla.
Pogledala me podmuklim pogledom i smijala se. - Pa, to je istina! Samo govorim što su drugi...
- Candy - brzo ju je prekinuo Jack - ovo je bilo zabavno, ali vrijeme je da se Ella i ja počnemo spremati za večernji izlazak. Drago mi je što smo se upoznali. Ja ću vas odvesti. do vratara, a on će vas ispratiti.
- Ostat ću ovdje i čuvati Lukea dok vas nema - majka je bila uporna.
- Hvala - odgovorio je Jack - ali vodimo ga sa sobom.
- Uopće nisam provela vrijeme sa svojim unukom - bu nila se i mrštila na mene.
- Nazvat ću te, mama - uspjela sam reći.
Jack je otišao do vrata i otvorio ih. Držeći ih otvorenima, izašao je u hodnik. Glas mu je bio ljubazan i neumoljiv.-Pričekat ću ovdje dok uzmete torbicu, Candy.
Stajala sam dok je mama došla da me zagrli. Zbog njezi¬nog mirisa, zbog njezine tople blizine, skoro sam se raspla¬kala kao malo dijete. Pitala sam se zašto ću uvijek žudjeti za njezinom ljubavi, da me voli onako kako nije sposobna, zašto joj Tara i ja nikada nećemo biti ništa više od poprat¬ne štete iz neuspjelog braka.
Naučila sam da postoji zamjena za majku koja nije mo¬gla biti majka. Mogao si pronaći ljubav u drugim ljudima. Mogao si to pronaći na mjestima na kojima nisi ni tražio. Ali ta prvotna rana nikada neće zacijeljeti. Zauvijek ću je nositi sa sobom, kao i Tara. U tome je bio trik... prihvatiti to, nastaviti živjeti, znati da je dio tebe.
- Bok, mama - promuklo sam rekla.
- Nemoj mu dati sve što želi - tiho je rekla.
- Lukeu? - pitala sam zbunjeno.
- Ne, Jacku. Tako ćeš ga duže zadržati. Nemoj biti ni previše pametna. Malo se našminkaj. I skini te naočale, izgledaš kao stara cura u njima. Je li ti već poklonio što? Reci mu da želiš veliko kamenje, ne malo - to je bolja in-vesricija.
Blago sam se nasmiješila te sam se maknula od nje. -Vidimo se poslije, mama.
Uzela je torbicu i opušteno otišla u hodnik.
Jack je pogledao prema dovratniku i ugledao me. -Odmah ću se vratiti.
Kada se Jack vratio, ja sam iskapila čašicu tekile koju sam
pronašla u ostavi, nadajući se da će alkohol ublažiti oba-
mrlost koju sam osjetila u cijelom tijelu. Ali nije. Osjećala sam se kao zamrzivač kojeg se mora odmrznuti.
Luke se vrpoljio u mojem naručju, nestrpljivo se glasajući, migoljeći.
Jack mi je prišao i dodirnuo mi bradu, natjeravši me da ga pogledam.
- Zar ti sada nije žao što nisi poslušao moj savjet i oti¬šao? - mrzovoljno sam upitala.
- Nije. Htio sam vidjeti s čime si odrastala.
- Pretpostavljam da si zaključio zašto je terapija bila po¬trebna i Tari i meni.
- Kvragu, i meni treba terapija, a proveo sam samo sat vremena s njom.
- Reći če i napraviti sve da privuče pažnju, bez obzira na to koliko to bilo sramotno. - Oštro sam ga pogledala kada mi je nešto odvratno palo na pamet.
- Je li ti se nabacivala u dizalu?
- Ne - rekao je, malo prebrzo.
- Da, je.
- Ma nije bilo ništa.
- Bože, kako strašno - šapnula sam. - Strašno me ljuti, Jack je uzeo nemirno dijete iz mojeg naručja, a Luke se
odmah umirio.
- Nije to obična ljutnja - nastavila sam. - Nego ona ko¬ja te umara i paralizira da ništa ne osjetiš. Čak ni otku-caje srca. Želim nazvati Taru i sve joj ispričati, jer mislim da bi razumjela.
- Zašto ju ne nazoveš?
-Zato što mi je ona poslala mamu. I na nju sam bijesna. Jack me proučavao na trenutak. - Hajdemo u moj stan.
- Zašto?
- Da te zagrijem.
Smjesta sam odmahnula glavom. - Moram biti sama.
- Ne, ne moraš. Hajde.
- Dane mi je uvijek dao da budem sama kada sam to trebala. - Bila sam strašno mrzovoljno raspoložena i što god da napravi samo bi me razdražilo. -Jack, ne treba mi zagrljaj ni utjeha, ni seks ni razgovor. Trenutačno se ne že¬lim osjećati bolje. Tako da nema svrhe...
- Ponesi torbu za pelene. - S Lukeom u rukama, pošao je prema vratima, otvorio ih i strpljivo čekao da se pridružim.
Otišli smo u njegov stan, a Jack me odveo izravno u spavaću sobu. Uključio je svjetiljku, otišao u kupaonicu i čula sam zvuk vode i pare. - Ne treba mi tuširanje - re¬kla sam.
- Udi i pričekaj me.
- Ali ja...
- Učini to.
Uzdahnula sam. - A što je s bebom?
- Ja ću ga uspavati. Hajde.
Skinula sam naočale i odjeću, te se teškim koracima od¬vukla u tuš kabinu. Svjetla su bila prigušena, a prostor je bio ispunjen vrućom maglicom s mirisom eukaliptusa. Jack je stavio mekani bijeli ručnik na dugačku ugrađenu klupu od pločica. Sjela sam i duboko udahnula. U roku od jedne ili dvije minute, počela sam se opuštati. Bila sam okružena mirisnom parom, pore su mi se počele otvarati, mišići opu¬štati, a pluća puniti vlažnom vrućinom. Tekila me udarila, a cijelo tijelo kao da mi je uzdisalo te sam ponovno osjetila kako mi srce kuca.
- Ah, ovo je bolje - naglas sam rekla i legla s licem okrenutim prema ručniku. Nije se čuo nikakav zvuk osim nužnog šibanja pare. Osjetila sam kako mi se boja pojav-ljuje na površini kože. Ležala sam ondje, umirena toplom maglicom, gubeći pojam o vremenu. Nisam imala pojma koliko je minuta prošlo prije nego što sam postala svjesna da Jack sjedi pokraj mene, da je njegov vitak i gladak kuk smješten do mojega.
- Kako je Luke? - promrmljala sam.
- Čvrsto spava.
- Pitam se...
- Pssst. - Stavio je ruke na moja leda i polako počeo kli¬ziti po mokroj koži. Počeo je s ramenima, trljao ih, izvlačio je bol iz mojih napetih mišića. Stisak je postajao sve jači. Osjetila sam kako mu palčevi kruže po mojim mišićima i vezivnom tkivu, kako stabilno masiraju, uzrokovajući uži¬tak dok nisam nemoćno zastenjala.
- Oh, to je tako... Jack... nisam znala da to možeš.
- Pssst. - Masirao mi je leda, ruke su mu klizile, dugač¬kim potezima, da bi zatim jače mijesio, kraćim potezima, izvlačeći napetost, opuštajući grude u mišićima. Potpuno sam se prepustila tim snažnim, vještim rukama, a tijelo mi je bilo izgubljeno i obješeno i teško. Masirao mi je stražnji¬cu, bedra, listove, pa me okrenuo i stavio moja stopala u
svoje krilo. Zadovoljno sam zastenjala kada mi je palcima
prelazio po lukovima stopala.
- Oprosti što sam bila bezobrazna - uspjela sam reći.
- Imala si razlog, dušo.
- Moja majka je grozna.
- Da. - Masirao mi je svaki prst posebno. Glas mu je bio nježan i pomiješan s parom. - Usput, oni savjeti koje ti je dala su sranje.
- Čuo si to? O, Bože.
- Trebaš mi dati sve što želim - rekao mi je Jack. -Trebaš me razmaziti do kraja. I prekasno je da se praviš glupa i preslatka si bez šminke.
Nasmiješila sam se, i dalje žmireći. - A što je s naoča¬lama?
- I one me pale.
- Tebe sve pali - lijeno sam rekla.
- Ne sve - smijeh mu je obojio glas.
- Da. Ti si kao iz farmaceutskih reklama u kojima upo¬zoravaju o četverosatnim erekcijama. Trebao bi otići dok¬toru.
- To mi se baš ne sviđa. - Krenuo je prema gore, raširio mi bedra, a ja sam dahtala kada sam osjetila kako njegovi nadražujući prsti klize po meni. -Jesi li kada iskusila ova¬kvu masažu, Ella? - šapnuo je. - Nisi? Mirno lezi... svidjet će ti se, obećajem...
A moje se tijelo izvijalo zbog njegovih razigranih ruku, dok su zidovi s pločicama odbijali prigušene zvukove mo¬jeg užitka.
Dvadeseto poglavlje
Dan nakon što se majka pojavila na 1800, bila sam uznemirena, jadna i nedostajala mi je potrebna zašti¬ta. Namaknula sam uobičajenu masku. U djetinjstvu sam stekla sposobnost da normalno nastavim živjeti bez obzi-ra na sve, pa čak i ako se dogodi nuklearni holokaust. No taj me posjet, sama činjenica što sam ju vidjela, izbacio iz takta.
Prvi dio dana nije bilo Jacka, otišao je u posjet prijate-lju koji je završio u bolnici nakon nezgode u lovu. - Divlja svinja - rekao mi je Jack kada sam ga pitala kakvu divljač je njegov prijatelj lovio. - Mnogo nesreća se događa pri lo-vu svinja.
- Zašto?
- Mora se loviti noću kada se većina svinja kreće. I on-da dobiješ hrpu likova koji trče po šumi i pucaju u njih u mraku.
- Prekrasno. Jack je nastavio objašnjavati da mu je prijatelj upucao
svinju sačmaricom, približio joj se dok je ležala u gustom grmlju, misleći da je mrtva, a svinja ga je napala prije nego što se uspio obraniti. - Probola ga je pokraj prepone - Jack je rekao trgnuvši se.
- Nevjerojatno kako divlje svinje postaju razdražljive kad pucaš na njih - rekla sam.
Jack me razigrano udario po guzici. - Pokaži malo suo¬sjećanja, ženo. Ozljeda prepone nije smiješna.
- Ja potpuno suosjećam sa svinjama. Nadam se da ne ideš često u lov na njih. Ne bih voljela da mi seksualni ži¬vot bude ugrožen zbog tvojih opasnih hobija.
- Ne lovim divlje svinje - rekao mi je Jack. - Kada osvo¬jim trofej po noći, to će biti u krevetu.
Kada je Jack otišao, ja sam neko vrijeme radila na kolumni.
Draga gospođice Neovisna,
udala sam se prije pet godina za muškarca kojeg za¬pravo nisam voljela, jer sam imala trideset godina i već mi je bilo vrijeme. Sve moje prijateljice bile su udane, a ja sam bila jedina sama. Muškarac za kojeg sam se udala je dobar. Ljubazan je i dražestan i voli me. Ali u našoj vezi nema čarolije i strasti. Skrasila sam se s njim, i svaki put kada ga pogledam, stalno se preispitujem. Imam osjećaj kao da sam zatvore¬na u ormar, a on je na drugoj strani i nema ključ da otključa vrata. Nemamo djecu, pa ako se rasta¬nemo, mislim da neću povrijediti nikoga osim nas dvoje. Međutim, nešto me koči. Možda se bojim da sam prestara da krenem ispočetka. Ili se pak bojim grižnje savjesti koju ću osjetiti, jer znam da me on stvarno voli i ne zaslužuje ovo.
Ne znam što da radim. Jedino što znam je da sam se skrasila i da mi je sada žao zbog toga.
- Nemirno srce
Drago Nemirno srce,
svi smo mi bića sa složenim potrebama i željama. Jedino sigurno u romantičnoj vezi je da ćete se oboje promijeniti, i jednog jutra ćeš se probuditi, otići do ogledala i ugledati neznanca. Imat ćeš što si željela i otkrit ćeš da želiš nešto drugo. Misliš da znaš tko si, a onda ćeš se iznenaditi.
Sa svim izborom koji imaš, Nemirno srce, jedno je jasno: ljubav se ne smije olako odbaciti. Bilo je nešto u tom muškarcu, osim što su se poklopili mje¬sto i vrijeme, što te privuklo. Iskreno mu reci koje potrebe nisu zadovoljene, koje snove želiš ostvariti. Neka sazna tko si ti uistinu. Neka ti pomogne da otvoriš ta vrata, tako da se vas dvoje napokon upo-znate nakon svib tih godina.
Kako znaš da on ne može zadovoljiti tvoje emoci-onalne potrebe? Kako možeš biti sigurna da i on ne žudi za čarolijom i strasti baš kao i ti? Možeš li s ap-solutnom sigurnošću tvrditi da znaš sve o njemu ? Taj trud bit će popraćen nagradom, čak i ako ne us-pije. A bit će ti potrebna hrabrost, kao i strpljenje. Nemirno srce. Pokušaj sve što je u tvojoj moći... bori se da ostaneš s muškarcem koji te voli. Za sada, po-kušaj zaboraviti pitanje što si mogla imati s nekim drugim i usredotoči se na ono što možeš imati, ili što imaš, ovog trenutka. Nadam se da ćeš pronaći nova pitanja i da će ti muž biti odgovor.
- Gospođica Neovisna
Buljila sam u zaslon, pitajući se je li to bio pravi savjet. Shvatila sam kako sam se brinula za Nemirno srce i njezinog muža. Kao da sam izgubila doticaj sa svojom uobiča¬jenom ulogom nepristranog promatrača.
- Sranje - tiho sam rekla, pitajući se kako li sam samo od¬lučila da trebam savjetovati ljude što da rade sa životom.
Čula sam kako se Luke budi u krevetiću, oglasio se unj-kanjem i zijevanjem. Odložila sam računalo te pošla do krevetića i pogledala. Luke mi se nasmiješio, uzbuđen što se probudio, sretan što me vidi. Kosa mu je stršala kao krijesta.
Uzela sam ga, čvrsto ga zagrlila, a njegovo je tijelo sa¬vršeno pristajalo mojemu. Dok sam ga držala, osjećajući njegov dah na licu, bila sam iznenađena kada me prepla¬vio osjećaj sreće.
Do pet poslijepodne Jack se još nije javio. Bila sam blago zabrinuta, jer je uvijek zvao kada je rekao da će nazvati, ako ne i prije. Dogovorili smo se da ću doći kod njega i da ćemo praviti tradicionalnu nedjeljnu večeru. Dala sam mu popis namirnica koje treba kupiti.
Nazvala sam ga, a on se odmah javio i bio neuobičaje¬no otresit. - Da?
- Jack, nisi me nazvao.
- Oprosti. Zauzet sam nečim. - Zvučao je čudno, isto¬vremeno i osorno i ljutito i zlostavljano. Nikada mi se nije obratio takvim tonom. Nešto nije bilo u redu.
- Mogu li pomoći? - nježno sam upitala.
- Ne vjerujem.
- Želiš otkazati večeru ili... -Ne.
- U redu. Kada da dođem?
- Daj mi nekoliko minuta.
- U redu. - Oklijevala sam. - Uključi pećnicu na 200.
- Dobro.
Nakon što je poklopio, zamišljeno sam zurila u Lukea. -Što se pobogu događa? Misliš da ima obiteljskih problema? Možda poslovnih? Zašto moramo ovdje čekati?
Luke je zamišljeno žvakao svoju šaku.
- Hajdemo gledati crtić s krpenim lutkama - rekla sam i odnijela ga na sofu.
Ali nakon dvije minute klasične glazbe i lutaka koje su plesale, bila sam previše nestrpljiva i nisam mogla sjediti. Bila sam zabrinuta za Jacka. Ako je rješavao neki problem, ja sam htjela biti prisutna. - Ne mogu izdržati - rekla sam Lukeu. - Hajdemo gore vidjeti što se događa.
Zabacivši torbu za pelene preko ramena, iznijela sam bebu iz stana i krenula prema dizalu. Kada smo došli do Jackovih vrata, stisnula sam zvono.
Vrata su se odmah otvorila. Jack mi je nekoliko sekun¬di blokirao put, a tijelo mu je odavalo napetost muškarci koji je silno želio da smo negdje drugdje. Nikada ga nisam vidjela tako uzrujanog. Iza ramena, vidjela sam kako net-ko hoda po sobi.
- Jack - promrmljala sam. - Je li sve u redu?
Jack je trepnuo, jezikom prešao preko usana, počeo ne-što govoriti i onda se zaustavio.
- Netko je ovdje? - rekla sam, pokušavajući pogledati iza njega.
Jack je odlučno kimnuo, očajnog pogleda. Prošla sam pokraj njega i zastala kada sam ugledala Ashley Everson.
Bila je to ljepotica u kaosu, oči su joj bile našminkane jakom crnom olovkom, obrazi ljepljivi od suza, a tanašni prsti držali su papirnate maramice. Blijedi, potpuno ravni pramenovi očajno su trebali češljanje. Zatekla me suprot¬nost njezinog jadnog djevojačkog izraza lica i moderne odje¬će - nosila je kratku bijelu suknju, uski top koji joj je savr¬šeno naglašavao podignute grudi, lijepu kratku jaknicu i sandale s remenčićima s potpeticom od deset centimetara. Da ju se uslika baš ovakvu, umrljanih očiju, bila bi savrše¬na za reklamu parfema, seksi mršavica.
Ni na tren nisam pomislila da ju je Jack pozvao niti da je htio da bude ondje. Ali nisam mogla zaključiti trebam li ga ostaviti da sam riješi ovu situaciju ili mu je potrebna pomoć.
Pogledala sam Jacka i napravila grimasu. - Oprosti. Da se vratim poslije?
- Ne. - Uvukao me u stan i uzeo mi dijete kao da ga uzima za taoca.
- Tko je to? - upitala je Ashley da nije ni trepnula okru¬glim očima na savršenom licu, koje kao da je bilo naprav¬ljeno od plastelina.
- Bok - rekla sam, krenuvši prema naprijed. - Ashley, zar ne? Ja sam Ella Varner. Obje smo bile na Churchillovoj rođendanskoj zabavi, ali nismo se upoznale.
Nije se obazirala na moju ispruženu ruku, odmjerila je moju majicu i traperice te se obratila Jacku potpuno zbu¬njena. - S njom si otišao sa zabave?
- Da - rekla sam. - Jack i ja smo zajedno.
Ashley mi je okrenula rame i potpuno se usredotočila na Jacka. - Moram razgovarati s tobom - rekla je. - Moram ti nešto objasniti i... - Glas joj je iščeznuo, slogovi su nestali pod težinom zbunjenosti kada je ugledala odbijanje na nje-govom hladnom licu, okrutne brazde njegovih usta. Po tome kako joj je tijelo suptilno ustuknulo, pretpostavila sam da nikada prije nije vidjela taj izraz lica na Jacku.
Suočena s njegovim neprobojnim pogledom, okrenula se i napokon se obratila meni. - Ako nemaš ništa protiv, trebam provesti neko vrijeme s Jackom. Sama. Mi imamo prošlost. Postoje neke stvari o kojima moramo razgovara¬ti. On i ja pokušavamo nešto shvatiti.
Iza nje, Jack je odmahivao glavom i pokazao na sofu bez riječi mi naređujući da ostanem.
Situacija je bila na rubu farse. Neprimjetno sam se gri¬zla za obraze, razmišljajući o njoj. Iz onoga što sam vidjela, Ashley Everson bezbrižno je jurila kroz život i nikada nije razmišljala o šteti koju je nanijela svojim naletima. Sada ju je sve sustiglo i izgledala je tako jadno da si nisam mogla pomoći da nevoljko ne suosjećam s njom. S druge strane, nisam joj mislila dopustiti da se petlja s Jackom. Jedanput ga je povrijedila i to jako i nisam joj namjeravala dati pri-liku da to ponovno učini.
Osim toga... on je bio moj.
- Ona ne odlazi, Ashley - rekao je Jack. - Ti odlaziš. Pažljivo sam joj se obratila. - Ovo ima veze s tvojim problemima s Peteom?
Oči su joj se toliko razrogačile da sam vidjela cijele bje-loočnice oko šarenica.-Tko ti je rekao?-Probola je Jacka optužujućim pogledom, ali on je bio posve usredotočen na namještanje ljepljive trake na Lukeovoj peleni.
- Ne znam mnogo - rekla sam. - Samo znam da prolazite kroz krizno razdoblje. Ne radi se o zlostavljanju, zar ne?
- Ne - hladno je odgovorila. - Udaljili smo se.
- Žao mi je - iskreno sam rekla. -Jeste li bili na savjetovanju?
- To je za luđake - prezirno je odgovorila.
Blago sam se nasmiješila. - To je i za normalne ljude. Ustvari, što si normalniji, više će ti koristiti. I može pomoći da shvatiš zašto su se pojavili problemi. Možda ćeš mora¬ti promijeniti svoje razmišljanje o tome što bi brak trebao biti. Ili, moguće je da dio problema leži u tome kako ti i Pete komunicirate. Ako želiš ostati u braku, možda bi tre¬bala razmisliti o tome...
- Ne želim. - Bilo je očito da me Ashley prezirala, da me procijenila kao bezvrijednu suparnicu. - Ništa ne že¬lim popraviti. Više ne želim biti Peteova žena. Želim... -Ashley je prekinula i pogledala Jacka s divljom, bahatom žudnjom u očima.
Znala sam što vidi... muškarca koji joj se činio kao rje¬šenje svih problema. Zgodan, uspješan, poželjan. Novi po¬četak. Mislila je da bi povratak Jacku izbrisao svu nesreću koja se pojavila otkako se udala.
- Imaš djecu - rekla sam. - Zar njima ne duguješ da po¬kušaš spasiti obitelj koju si stvorila?
- Jesi li ikada bila udana? - upitala je.
- Nisam - priznala sam.
- Onda nemaš pojma o tome.
- U pravu si - smireno sam rekla. - Samo znam da po-vratak Jacku neće srediti tebe ni tvoje probleme. Ono što si imala s njim je prošlost. Jack je nastavio sa svojim životom. I uzet ću si slobodu da u njegovo ime kažem da sam sigur¬na da mu je još uvijek stalo do tebe kao do ljudskog bića, ali ništa više. I sada, najbolje što možeš učiniti za Jacka i
sebe i sve skupa je da odeš kući Peteu i pitaš ga što da uči¬nite po pitanju vašeg braka. - Zastala sam i pogledala u Jacka. -Jesam li sve skužila?
Kimnuo je, opuštenijeg izraza lica.
Ashley je bijesno kriknula. Oštro je zurila u Jacka. -Jednom si mi rekao da ćeš me uvijek željeti.
Jack je stajao i udobno držao bebu na ramenu. Oči su mu bile mutne. - Promijenio sam se, Ashley.
- Ja nisam! - otresito je rekla.
Odgovor mu je bio vrlo nježan. - Žao mi je što to ču-jem.
Mahnito je zgrabila torbicu i krenula prema vratima Pošla sam za njom, mršteći se dok sam se pitala bi li joj trebalo dopustiti da ode u takvom izbezumljenom stanju.
- Ashley - rekla sam, ispruživši ruku da dodirnem njezinu mršavu ruku.
Otresla je moju ruku.
Vidjela sam da je ljuta, ali da nije izgubila kontrolu, da joj je lice napeto, a čelo naborano kao da ga je netko pregusto ispleo. Pogledom je prostrijelila Jacka koji je stao iza mene.
- Ako me sada otjeraš - rekla mu je - nikada nećeš dobiti još jednu priliku. Budi siguran u to što želiš, Jack.
- Siguran sam. - Otvorio joj je vrata.
Pocrvenjela je od bijesa. - Misliš da imaš ono što je po-trebno da ga zadržiš? - prezrivo me pitala. - Puno će se truditi oko tebe, dušo. Priuštit će ti sve čari, a onda će te ostaviti na cjedilu. - Pogled je prebacila na Jacka. - A ti se uopće nisi promijenio. Misliš da će svi misliti da si sada zreo zato što izlaziš s nekim poput nje, no ustvari si i dalje onaj isti sebični, plitki gad koji su oduvijek bio. - Zastala je da uhvati dah, probadajući ga pogledom. - Neosporedivo sam ljepša od nje - srdito se podsmjehnula i otišla.
Nakon što je Jack zatvorio vrata, okrenula sam se da se naslonim na njih. I dalje držeći Lukea, Jack je zurio u mene. Izgledao je zbunjeno, kao da se našao na nepoznatom terenu pa se pokušavao snaći. - Hvala.
Nesigurno sam se nasmiješila. - Nema na čemu.
Jack je odmahnuo glavom, izgledajući smeteno. - Dok sam gledao vas dvije tako...
- Prošlost i sadašnjost?
Kimnuo je i uzdahnuo, a kutovima usana napravio je zabrinutu grimasu. Dok si je slobodnom rukom prolazio kroz kosu, rekao je: - Kada pogledaš nekoga poput Ashley, točno znaš kakav tip bi ju htio. A ja sam nekoć bio taj tip i to me sada strašno muči.
- Tip koji je htio trofej? - pretpostavila sam. - Tip ko¬ji je htio nekog lijepog i zabavnog... Ne bih bila preoštra prema njemu.
- Ti si više žena nego što će ona ikada biti. I puno ljepša. Nasmijala sam se. - To govoriš samo zato što sam je se
riješila umjesto tebe.
Prišao mi je bliže dok dijete nije bilo zatočeno između naših tijela, te mi je stavio ruku na stražnji dio vrata. Prsti su mu bili jaki i pomalo hladni kada su dodirnuli moj osjet¬ljivi zatiljak. Od tog osjećaja, koji je bio gotovo nepodno¬šljivo ugodan, zadrhtala sam. - Nemamo problem? - opre¬zno je upitao.
- Zašto bismo imali problem?
-Jer sve ostale žene koje znam pošizile bi kada bi došle ovdje i vidjele Ashley u mom stanu.
- Bilo je očito da ne želiš da je ovdje. - Usne su mi se oblikovale u ironičan osmijeh. -I tek tako da se zna, Jack... kakav god da si prije bio, sada uopće nisi sebičan i plitak. Jamičila bih za tebe bilo kada.
Jack je nagnuo glavu, a vrući dah puhao je u moja usta. Poljubio me, jako i slatko i dugo. - Nemoj me nikada na¬pustiti, Ella. Trebam te.
Iznenada mi je bilo neugodno u njegovu zagrljaju. Stišćemo Lukea - rekla sam u polusmijehu, izmičući, iako je beba bila mirna i zadovoljna između nas.
Luke je ležao na podu mojega stana, na prostirci za igru - na dekici s dvije ukrštene prečke na kojima su visjele zveckave kuglice, okretale se ptičice i leptiri, šuštalo lišće i s kojih se čula vesela glazba. On je to obožavao gotovo jednako koliko sam ja obožavala gledati ga. S dva mjeseca se smijao, smiješio, pravio razne zvukove, i mogao je po¬dići glavu i prsa.
Jack je ležao na podu pokraj njega, te je lijeno udarao igračke da se pokrenu ili stisnuo dugme da počne svirati glazba. - Da sam barem ja imao tako nešto - rekao je. - S konzervama od piva, cigarama i onim crnim gaćicama koje si nosila u subotu navečer.
Zastala sam dok sam spremala posude u kuhinji. - Mislila sam da ih nisi ni primijetio, skinuo si ih tako brzo.
- Proveo sam dva sata na večeri gledajući te u onoj ha¬ljini s dubokim izrezom. Imaš sreće da te ponovno nisam zaskočio u garaži.
Potisnula sam smiješak i stala na prste da stakleni vrč stavim na visoku policu. - Pa, da, inače volim malo više predigre nego samo zveckanje ključevima od auta i dva i pol poljupca i... - Poskočila sam kada sam ga osjetila iza sebe - tako se brzo i tiho prišuljao da nisam ni primijetila kada je ušao u kuhinju. Vrč se zaljuljao, a Jack ga je potom gurnuo da stoji čvrsto na polici.
Osjetila sam mu usta na svojemu uhu. - Sredio sam te, zar ne?
- Da. - Promuklo sam se nasmijala kada me zagrlio. -Ne kažem da sam bila uskraćena za nešto. Samo kažem da nisi tratio vrijeme da se prihvatiš... - Riječi su se raspršile u uzdah kada sam osjetila kako mi nježno gricka i liže vrat, a jezik mu je lagano kružio što je probudilo uzavrela sjeća¬nja. Naočale su mi skliznule s nosa, a ja sam ih gurnula na mjesto. Jedna Jackova ruka kliznula je ispod mojih grudi, a druga mu je ruka kliznula ispod mojeg pojasa.
- Želiš predigru, Ella? - Kukovima me pritisnuo odostra-ga, te sam osjetila tvrdu izbočinu kroz slojeve odjeće.
Trepavice su mi se spustile, te sam uhvatila rub radne površine dok su se njegove ruke poigravale mojim tijelom. - Beba - rekla sam bez daha.
- Neće mu smetati. On vježba na prostirci. Smijući se, odgurnula sam mu ruke. - Daj da zavišim
s posuđem.
Jack me povukao za kukove, htio se igrati.
No prekinula nas je prodorna zvonjava telefona. Uzela sam ga i zapištala Jacku prije nego što sam se javila: - Budi miran. Halo?
- Ella, ja sam. - Glas je bio od moje rođakinje Lize, bio je ravan i bedast. - Zovem te da te upozorim. Žao mi je.
Ukočila sam se, a Jackove su se ruke umirile. - Što da me upozoriš? - upitala sam.
- Mama ti dolazi u posjet. Stići će za petnaest minuta do pola sata. Možda i prije ako ne bude gužve u prometu.
- Ne dolazi - rekla sam, problijedjevši. - Nisam ju po¬zvala. Ne zna gdje živim.
- Ja sam joj rekla - rekla je Liza s osjećajem krivnje.
- Zašto? Iz kojeg si mi to razloga učinila?
- Nisam si mogla pomoći. Nazvala me sva uzbuđena jer je baš razgovarala s Tarom preko telefona i Tara joj je rekla da misli da se nešto događa između tebe i Jacka Travisa. I sada obje žele znati što se događa.
- Ni jednoj ni drugoj ne dugujem nikakvo objašnjenje -pukla sam, zacrvenjevši se. - Dosta mi je, Liza. Dosta mi je Tarinih sranja i željela bih da se mama barem upola brine za svojeg unuka koliko za moj seksualni život! - Prekasno sam shvatila što mi je izletjelo te sam rukom prekrila usta.
- Seksaš se s Jackom Travisom?
- Naravno da ne. - Osjetila sam kako su mi Jackove usne nježno okrznule zatiljak te sam zadrhtala. Stavivši slušali¬cu na prsa, okrenula sam se da ga pogledam. - Moraš ići - naredila sam mu.
Ponovno sam prislonila telefon na uho. - ... on s tobom sada? -pitala je Liza.
- Ne, to je dostavljač. Želi da nešto potpišem.
- Ovdje dolje - promrmljao je Jack, povlačeći mi slobod¬nu ruku po njegovom tijelu.
- Odlazi - promrmljala sam, snažno ga odgurujući. No on se nije obazirao, samo mi je skinuo naočale i očistio umrljana stakla rubom majice.
- Je li to nešto ozbiljno? - upitala je Liza.
- Nije. To je plitki, beznačajni, čisto fizički odnos koji ne ide nikamo. - Zadrhtala sam kada se Jack nagnuo i osvetio se gricnuvši mi ušnu resicu.
- Super! Ella, misliš da bi ga mogla nagovoriti da mi sredi s nekim njegovim prijateljem? U zadnje vrijeme mi je suša...
- Moram ići, Liza. Moram počistiti i smisliti što ću... ma, kvragu, čujemo se poslije. - Spustila sam slušalicu i uzela naočale Jacku.
Slijedio me dok sam trčala u spavaću sobu. - Što radiš?
Brzo sam navukla plahte i prekrivače preko nepospre-mijenog kreveta. - Majka će mi doći svaki čas, a ovdje izgleda kao da smo orgijali. - Zastala sam dovoljno dugo da mu uputim ljutiti pogled. - Moraš ići. Ozbiljno. Nema šanse da mi upoznaš mamu. - Bacila sam jastuke na kre¬vet. Požurivši u dnevnu sobu, pobacala sam stvari u ogro-mnu drvenu košaru i gurnula ju u ormar.
Čulo se zvono. Bio je to vratar, David. - Gospođice Varner, imate posjetitelja. Došla je...
- Znam - poraženo sam rekla. - Pošaljite ju gore. -Okrenuvši se prema Jacku, vidjela sam da je uzeo Lukea i da ga je mazio na prsima. - Kako da te se riješim?
Nasmiješio se. - Nikako.
Za približno dvije minute, čula sam odlučno kucanje na vratima.
Otvorila sam ih. Na njima je stajala moja majka, s ja-ko našminkanim licem i u visokim potpeticama, odjevena u usku crvenu haljinu koja je otkrivala figuru žene upola mladu od nje. Uplovila je unutra na oblaku parfema, zagr-lila me i poljubila zrak pokraj mojih obraza te zakoračila unatrag da bi me odmjerila.
- Napokon mi je dojadilo čekati da me pozoveš - rekla mi je - pa sam se odlučila uhvatiti u koštac s tim. Neću dopustiti da više držiš unuka podalje od mene.
- A sada si baka? - upitala sam.
I dalje me odmjeravala. - Udebljala si se, Ella.
- Zapravo sam smršavjela nekoliko kila.
- Odlično. Još nekoliko, i vratit ćeš se na zdravu veli¬činu.
- Veličina trideset osam je zdrava, mama.
Pogledala me nježno i prijekorno. - Ako si toliko osjet¬ljiva u vezi toga, neću to više spominjati. - Oči su joj se te¬atralno razrogačile kada nam se Jack približio. - Pa tko je ovo? Zašto me ne upoznaš s prijateljem, Ella?
- Jack Travis - promrmljala sam - ovo je moja maj¬ka...
- Candy Varner - prekinula je, bacivši mu se u zagrljaj čime je stisnula dijete koje se nalazilo između njih. - Ne moramo se zamarati rukovanjem, Jack... Uvijek sam oboža-vala Elline prijatelje. - Namignula mu je. - A oni su uvijek obožavali mene. - Istrgnula mu je bebu iz ruku. - Ma vidi ti mojeg dragog unuka... oh, ne znam zašto te Ella držala podalje od mene tako dugo, slatkišu moj.
- Rekla sam da ga možeš čuvati kada god hoćeš - pro-mrmljala sam.
To je zanemarila i počela razgledavati stan. - Ovdje je jako udobno. Mislim da je jako slatko što se vas dvoje bri¬nete o Lukeu dok je Tara u toplicama.
Išla sam za njom. - Ona se nalazi u klinici za psihološki i emocionalno poremećene osobe.
Majka je otišla do prozora kako bi vidjela pogled. -
Nema veze kako to zoveš. Takva su mjesta u današnje vrijeme u trendu. Holivudske zvijezde to stalno rade – trebaju bijeg od pritiska pa izmisle neki problem i odu se opuštati negdje nekoliko tjedana gdje ih svi tetoše.
- To nije izmišljeni problem - rekla sam. - Tara...
- Tvoja sestra je pod stresom, to je sve. Neki dan sam gledala emisiju o kortizolu, hormonu stresa, i rekli su da ljudi koji piju kavu imaju puno više kortizola od drugih ljudi. A ja sam tebi i Tari oduvijek govorila da pijete pre¬više kave.
- Mislim da se Tarini problemi - a ni moji - nisu pojavili zbog previše kave - neraspoloženo sam rekla.
- Hoću reći, same ste si krive za stres. Morate se izdići iznad toga. Kao ja. To što je obitelj tvojega oca bila slabo umna, ne znači da se moraš prepustiti tome. - Dok je mo¬ja mama brbljala, šetala je po stanu i gledala sve s pozor¬nošću procjenitelja osiguranja. Nelagodno sam ju gledala, žudeći da uzmem dijete. - Ella, trebala si mi reći da živiš ovdje. - Zahvalno je pogledala Jacka. - Želim ti zahvali¬ti što pomažeš mojoj kćeri, Jack. Osim toga, ona ima buj¬nu maštu. Nadam se da joj ne vjeruješ sve što kaže. Kada je bila dijete, izmišljala je takve priče... ako želiš upozna-ti pravu Ellu, moraš razgovarati sa mnom. Zašto nas ne izvedeš sve na večeru, pa ćemo se bolje upoznati? Večeras bi bilo odlično.
- Odlična ideja - opušteno je rekao Jack. - Možemo jednom otići. Nažalost, Ella i ja večeras imamo neke planove.
Majka mi je dala bebu. - Uzmi ga, dušo, ovo je nova haljina. Mogao bi se ispovraćati po njoj. - Otmjenu je sje-la na sofu i prekrižila dugačke, tanke noge. - E pa Jack ja nikada ne bih ometala tuđe planove. Ali ako si u vezi s mojom kćeri, osjećala bih se bolje kada bih malo bolje upoznala tebe i tvoju obitelj. Za početak bih voljela upo-znati tvojega oca.
- Prekasno - rekla sam. - Njegov otac već ima djevojku.
- Pobogu, Ella, nisam mislila... - Bezbrižno se nasmija¬la i pogledala Jacka pogledom punim suosjećanja i zavjere koji je govorio vidi s čime se moramo baktati te joj je glas postao nevjerojatno sladak. - Kći je uvijek prezirala činjeni¬cu da se toliko sviđam muškarcima. Mislim da nije dovela ni jednog dečka kući koji mi se nije nabacivao.
- Dovela sam kući samo jednog - rekla sam. - I to je bilo dovoljno.
Hladno me pogledala i nasmijala se širokim, zategnu¬tim ustima. - Što god Ella kaže - rekla je Jacku - nemoj ju uzeti za riječ. Pitaj mene.
U društvu moje majke, stvarnost je poprimila iskrivljenu dimenziju. Ludost je jednostavno bila rezultat čestog ispi¬janja kave, veličina trideset osam značila je pretilost koja je zahtijevala medicinsku intervenciju, a svaki muškarac s kojim sam hodala očito se morao zadovoljiti s blijedom ko¬pijom Candy Varner. I sve što sam ikada učinila ili rekla moglo se preobličiti da odgovara njezinoj priči.
Sljedećih četrdeset pet minuta gledali smo Show Candy Varner bez prekida reklamama. Rekla je Jacku da bi se po¬nudila da se brine o Lukeu, ali da je previše zaposlena, da je već ispunila svoju dužnost kada se sve te godine žrtvova-la radeći za kćeri, a ni jedna ni druga nisu bile primjereno zahvalne za to i obje su bile i više nego malo ljubomorne. I zamisli da Ella ljudima daje životne savjete, a Ella ni ne zna o čemu govori - morao si živjeti malo više nego Ella da znaš tko je tko i što je što. Sve što Ella zna o životu, poteklo jeod neprikosnovene mudrosti njezine majke.
Mama je nastavila predstavljajući se kao poželjni origi¬nal, kao marka, dok sam ja bila neuspjela kopija. Pokušala se nametljivo nabacivati Jacku. On je bio pristojan i pun poštovanja, a povremeno je pogledao u moj hladan izraz lica. Kada je mama počela nabrajati imena, pretvarajući se da zna neke bogataše koje i Jack pozna, to je bilo ta¬ko sramotno da sam se isključila. Prestala sam se buniti i ispravljati ju, nego sam se zaokupila Lukeom, provje¬ravala mu pelenu, stavila ga natrag na prostirku za igra¬nje i igrala se s njim. Uši su mi bile vruće, a ostatak tijela hladan kao led.
I onda sam primijetila da je, bez problema, usmjerila razgovor na posve neprikladnu intimnu temu, obznanivši da se nedavno prijavila za lasersko odstranjivanje dlačica u ekskluzivnom lječilištu u Houstonu. - Rekli su mi - go-vorila je Jacku hihotajući kao djevojčica - da imam najsla-du pičkicu u Teksasu...
- Mama - oštro sam rekla.
Pogledala me podmuklim pogledom i smijala se. - Pa, to je istina! Samo govorim što su drugi...
- Candy - brzo ju je prekinuo Jack - ovo je bilo zabavno, ali vrijeme je da se Ella i ja počnemo spremati za večernji izlazak. Drago mi je što smo se upoznali. Ja ću vas odvesti. do vratara, a on će vas ispratiti.
- Ostat ću ovdje i čuvati Lukea dok vas nema - majka je bila uporna.
- Hvala - odgovorio je Jack - ali vodimo ga sa sobom.
- Uopće nisam provela vrijeme sa svojim unukom - bu nila se i mrštila na mene.
- Nazvat ću te, mama - uspjela sam reći.
Jack je otišao do vrata i otvorio ih. Držeći ih otvorenima, izašao je u hodnik. Glas mu je bio ljubazan i neumoljiv.-Pričekat ću ovdje dok uzmete torbicu, Candy.
Stajala sam dok je mama došla da me zagrli. Zbog njezi¬nog mirisa, zbog njezine tople blizine, skoro sam se raspla¬kala kao malo dijete. Pitala sam se zašto ću uvijek žudjeti za njezinom ljubavi, da me voli onako kako nije sposobna, zašto joj Tara i ja nikada nećemo biti ništa više od poprat¬ne štete iz neuspjelog braka.
Naučila sam da postoji zamjena za majku koja nije mo¬gla biti majka. Mogao si pronaći ljubav u drugim ljudima. Mogao si to pronaći na mjestima na kojima nisi ni tražio. Ali ta prvotna rana nikada neće zacijeljeti. Zauvijek ću je nositi sa sobom, kao i Tara. U tome je bio trik... prihvatiti to, nastaviti živjeti, znati da je dio tebe.
- Bok, mama - promuklo sam rekla.
- Nemoj mu dati sve što želi - tiho je rekla.
- Lukeu? - pitala sam zbunjeno.
- Ne, Jacku. Tako ćeš ga duže zadržati. Nemoj biti ni previše pametna. Malo se našminkaj. I skini te naočale, izgledaš kao stara cura u njima. Je li ti već poklonio što? Reci mu da želiš veliko kamenje, ne malo - to je bolja in-vesricija.
Blago sam se nasmiješila te sam se maknula od nje. -Vidimo se poslije, mama.
Uzela je torbicu i opušteno otišla u hodnik.
Jack je pogledao prema dovratniku i ugledao me. -Odmah ću se vratiti.
Kada se Jack vratio, ja sam iskapila čašicu tekile koju sam
pronašla u ostavi, nadajući se da će alkohol ublažiti oba-
mrlost koju sam osjetila u cijelom tijelu. Ali nije. Osjećala sam se kao zamrzivač kojeg se mora odmrznuti.
Luke se vrpoljio u mojem naručju, nestrpljivo se glasajući, migoljeći.
Jack mi je prišao i dodirnuo mi bradu, natjeravši me da ga pogledam.
- Zar ti sada nije žao što nisi poslušao moj savjet i oti¬šao? - mrzovoljno sam upitala.
- Nije. Htio sam vidjeti s čime si odrastala.
- Pretpostavljam da si zaključio zašto je terapija bila po¬trebna i Tari i meni.
- Kvragu, i meni treba terapija, a proveo sam samo sat vremena s njom.
- Reći če i napraviti sve da privuče pažnju, bez obzira na to koliko to bilo sramotno. - Oštro sam ga pogledala kada mi je nešto odvratno palo na pamet.
- Je li ti se nabacivala u dizalu?
- Ne - rekao je, malo prebrzo.
- Da, je.
- Ma nije bilo ništa.
- Bože, kako strašno - šapnula sam. - Strašno me ljuti, Jack je uzeo nemirno dijete iz mojeg naručja, a Luke se
odmah umirio.
- Nije to obična ljutnja - nastavila sam. - Nego ona ko¬ja te umara i paralizira da ništa ne osjetiš. Čak ni otku-caje srca. Želim nazvati Taru i sve joj ispričati, jer mislim da bi razumjela.
- Zašto ju ne nazoveš?
-Zato što mi je ona poslala mamu. I na nju sam bijesna. Jack me proučavao na trenutak. - Hajdemo u moj stan.
- Zašto?
- Da te zagrijem.
Smjesta sam odmahnula glavom. - Moram biti sama.
- Ne, ne moraš. Hajde.
- Dane mi je uvijek dao da budem sama kada sam to trebala. - Bila sam strašno mrzovoljno raspoložena i što god da napravi samo bi me razdražilo. -Jack, ne treba mi zagrljaj ni utjeha, ni seks ni razgovor. Trenutačno se ne že¬lim osjećati bolje. Tako da nema svrhe...
- Ponesi torbu za pelene. - S Lukeom u rukama, pošao je prema vratima, otvorio ih i strpljivo čekao da se pridružim.
Otišli smo u njegov stan, a Jack me odveo izravno u spavaću sobu. Uključio je svjetiljku, otišao u kupaonicu i čula sam zvuk vode i pare. - Ne treba mi tuširanje - re¬kla sam.
- Udi i pričekaj me.
- Ali ja...
- Učini to.
Uzdahnula sam. - A što je s bebom?
- Ja ću ga uspavati. Hajde.
Skinula sam naočale i odjeću, te se teškim koracima od¬vukla u tuš kabinu. Svjetla su bila prigušena, a prostor je bio ispunjen vrućom maglicom s mirisom eukaliptusa. Jack je stavio mekani bijeli ručnik na dugačku ugrađenu klupu od pločica. Sjela sam i duboko udahnula. U roku od jedne ili dvije minute, počela sam se opuštati. Bila sam okružena mirisnom parom, pore su mi se počele otvarati, mišići opu¬štati, a pluća puniti vlažnom vrućinom. Tekila me udarila, a cijelo tijelo kao da mi je uzdisalo te sam ponovno osjetila kako mi srce kuca.
- Ah, ovo je bolje - naglas sam rekla i legla s licem okrenutim prema ručniku. Nije se čuo nikakav zvuk osim nužnog šibanja pare. Osjetila sam kako mi se boja pojav-ljuje na površini kože. Ležala sam ondje, umirena toplom maglicom, gubeći pojam o vremenu. Nisam imala pojma koliko je minuta prošlo prije nego što sam postala svjesna da Jack sjedi pokraj mene, da je njegov vitak i gladak kuk smješten do mojega.
- Kako je Luke? - promrmljala sam.
- Čvrsto spava.
- Pitam se...
- Pssst. - Stavio je ruke na moja leda i polako počeo kli¬ziti po mokroj koži. Počeo je s ramenima, trljao ih, izvlačio je bol iz mojih napetih mišića. Stisak je postajao sve jači. Osjetila sam kako mu palčevi kruže po mojim mišićima i vezivnom tkivu, kako stabilno masiraju, uzrokovajući uži¬tak dok nisam nemoćno zastenjala.
- Oh, to je tako... Jack... nisam znala da to možeš.
- Pssst. - Masirao mi je leda, ruke su mu klizile, dugač¬kim potezima, da bi zatim jače mijesio, kraćim potezima, izvlačeći napetost, opuštajući grude u mišićima. Potpuno sam se prepustila tim snažnim, vještim rukama, a tijelo mi je bilo izgubljeno i obješeno i teško. Masirao mi je stražnji¬cu, bedra, listove, pa me okrenuo i stavio moja stopala u
svoje krilo. Zadovoljno sam zastenjala kada mi je palcima
prelazio po lukovima stopala.
- Oprosti što sam bila bezobrazna - uspjela sam reći.
- Imala si razlog, dušo.
- Moja majka je grozna.
- Da. - Masirao mi je svaki prst posebno. Glas mu je bio nježan i pomiješan s parom. - Usput, oni savjeti koje ti je dala su sranje.
- Čuo si to? O, Bože.
- Trebaš mi dati sve što želim - rekao mi je Jack. -Trebaš me razmaziti do kraja. I prekasno je da se praviš glupa i preslatka si bez šminke.
Nasmiješila sam se, i dalje žmireći. - A što je s naoča¬lama?
- I one me pale.
- Tebe sve pali - lijeno sam rekla.
- Ne sve - smijeh mu je obojio glas.
- Da. Ti si kao iz farmaceutskih reklama u kojima upo¬zoravaju o četverosatnim erekcijama. Trebao bi otići dok¬toru.
- To mi se baš ne sviđa. - Krenuo je prema gore, raširio mi bedra, a ja sam dahtala kada sam osjetila kako njegovi nadražujući prsti klize po meni. -Jesi li kada iskusila ova¬kvu masažu, Ella? - šapnuo je. - Nisi? Mirno lezi... svidjet će ti se, obećajem...
A moje se tijelo izvijalo zbog njegovih razigranih ruku, dok su zidovi s pločicama odbijali prigušene zvukove mo¬jeg užitka.
Dvadeseto poglavlje
Dan nakon što se majka pojavila na 1800, bila sam uznemirena, jadna i nedostajala mi je potrebna zašti¬ta. Namaknula sam uobičajenu masku. U djetinjstvu sam stekla sposobnost da normalno nastavim živjeti bez obzi-ra na sve, pa čak i ako se dogodi nuklearni holokaust. No taj me posjet, sama činjenica što sam ju vidjela, izbacio iz takta.
Prvi dio dana nije bilo Jacka, otišao je u posjet prijate-lju koji je završio u bolnici nakon nezgode u lovu. - Divlja svinja - rekao mi je Jack kada sam ga pitala kakvu divljač je njegov prijatelj lovio. - Mnogo nesreća se događa pri lo-vu svinja.
- Zašto?
- Mora se loviti noću kada se većina svinja kreće. I on-da dobiješ hrpu likova koji trče po šumi i pucaju u njih u mraku.
- Prekrasno. Jack je nastavio objašnjavati da mu je prijatelj upucao
svinju sačmaricom, približio joj se dok je ležala u gustom grmlju, misleći da je mrtva, a svinja ga je napala prije nego što se uspio obraniti. - Probola ga je pokraj prepone - Jack je rekao trgnuvši se.
- Nevjerojatno kako divlje svinje postaju razdražljive kad pucaš na njih - rekla sam.
Jack me razigrano udario po guzici. - Pokaži malo suo¬sjećanja, ženo. Ozljeda prepone nije smiješna.
- Ja potpuno suosjećam sa svinjama. Nadam se da ne ideš često u lov na njih. Ne bih voljela da mi seksualni ži¬vot bude ugrožen zbog tvojih opasnih hobija.
- Ne lovim divlje svinje - rekao mi je Jack. - Kada osvo¬jim trofej po noći, to će biti u krevetu.
Kada je Jack otišao, ja sam neko vrijeme radila na kolumni.
Draga gospođice Neovisna,
udala sam se prije pet godina za muškarca kojeg za¬pravo nisam voljela, jer sam imala trideset godina i već mi je bilo vrijeme. Sve moje prijateljice bile su udane, a ja sam bila jedina sama. Muškarac za kojeg sam se udala je dobar. Ljubazan je i dražestan i voli me. Ali u našoj vezi nema čarolije i strasti. Skrasila sam se s njim, i svaki put kada ga pogledam, stalno se preispitujem. Imam osjećaj kao da sam zatvore¬na u ormar, a on je na drugoj strani i nema ključ da otključa vrata. Nemamo djecu, pa ako se rasta¬nemo, mislim da neću povrijediti nikoga osim nas dvoje. Međutim, nešto me koči. Možda se bojim da sam prestara da krenem ispočetka. Ili se pak bojim grižnje savjesti koju ću osjetiti, jer znam da me on stvarno voli i ne zaslužuje ovo.
Ne znam što da radim. Jedino što znam je da sam se skrasila i da mi je sada žao zbog toga.
- Nemirno srce
Drago Nemirno srce,
svi smo mi bića sa složenim potrebama i željama. Jedino sigurno u romantičnoj vezi je da ćete se oboje promijeniti, i jednog jutra ćeš se probuditi, otići do ogledala i ugledati neznanca. Imat ćeš što si željela i otkrit ćeš da želiš nešto drugo. Misliš da znaš tko si, a onda ćeš se iznenaditi.
Sa svim izborom koji imaš, Nemirno srce, jedno je jasno: ljubav se ne smije olako odbaciti. Bilo je nešto u tom muškarcu, osim što su se poklopili mje¬sto i vrijeme, što te privuklo. Iskreno mu reci koje potrebe nisu zadovoljene, koje snove želiš ostvariti. Neka sazna tko si ti uistinu. Neka ti pomogne da otvoriš ta vrata, tako da se vas dvoje napokon upo-znate nakon svib tih godina.
Kako znaš da on ne može zadovoljiti tvoje emoci-onalne potrebe? Kako možeš biti sigurna da i on ne žudi za čarolijom i strasti baš kao i ti? Možeš li s ap-solutnom sigurnošću tvrditi da znaš sve o njemu ? Taj trud bit će popraćen nagradom, čak i ako ne us-pije. A bit će ti potrebna hrabrost, kao i strpljenje. Nemirno srce. Pokušaj sve što je u tvojoj moći... bori se da ostaneš s muškarcem koji te voli. Za sada, po-kušaj zaboraviti pitanje što si mogla imati s nekim drugim i usredotoči se na ono što možeš imati, ili što imaš, ovog trenutka. Nadam se da ćeš pronaći nova pitanja i da će ti muž biti odgovor.
- Gospođica Neovisna
Buljila sam u zaslon, pitajući se je li to bio pravi savjet. Shvatila sam kako sam se brinula za Nemirno srce i njezinog muža. Kao da sam izgubila doticaj sa svojom uobiča¬jenom ulogom nepristranog promatrača.
- Sranje - tiho sam rekla, pitajući se kako li sam samo od¬lučila da trebam savjetovati ljude što da rade sa životom.
Čula sam kako se Luke budi u krevetiću, oglasio se unj-kanjem i zijevanjem. Odložila sam računalo te pošla do krevetića i pogledala. Luke mi se nasmiješio, uzbuđen što se probudio, sretan što me vidi. Kosa mu je stršala kao krijesta.
Uzela sam ga, čvrsto ga zagrlila, a njegovo je tijelo sa¬vršeno pristajalo mojemu. Dok sam ga držala, osjećajući njegov dah na licu, bila sam iznenađena kada me prepla¬vio osjećaj sreće.
Do pet poslijepodne Jack se još nije javio. Bila sam blago zabrinuta, jer je uvijek zvao kada je rekao da će nazvati, ako ne i prije. Dogovorili smo se da ću doći kod njega i da ćemo praviti tradicionalnu nedjeljnu večeru. Dala sam mu popis namirnica koje treba kupiti.
Nazvala sam ga, a on se odmah javio i bio neuobičaje¬no otresit. - Da?
- Jack, nisi me nazvao.
- Oprosti. Zauzet sam nečim. - Zvučao je čudno, isto¬vremeno i osorno i ljutito i zlostavljano. Nikada mi se nije obratio takvim tonom. Nešto nije bilo u redu.
- Mogu li pomoći? - nježno sam upitala.
- Ne vjerujem.
- Želiš otkazati večeru ili... -Ne.
- U redu. Kada da dođem?
- Daj mi nekoliko minuta.
- U redu. - Oklijevala sam. - Uključi pećnicu na 200.
- Dobro.
Nakon što je poklopio, zamišljeno sam zurila u Lukea. -Što se pobogu događa? Misliš da ima obiteljskih problema? Možda poslovnih? Zašto moramo ovdje čekati?
Luke je zamišljeno žvakao svoju šaku.
- Hajdemo gledati crtić s krpenim lutkama - rekla sam i odnijela ga na sofu.
Ali nakon dvije minute klasične glazbe i lutaka koje su plesale, bila sam previše nestrpljiva i nisam mogla sjediti. Bila sam zabrinuta za Jacka. Ako je rješavao neki problem, ja sam htjela biti prisutna. - Ne mogu izdržati - rekla sam Lukeu. - Hajdemo gore vidjeti što se događa.
Zabacivši torbu za pelene preko ramena, iznijela sam bebu iz stana i krenula prema dizalu. Kada smo došli do Jackovih vrata, stisnula sam zvono.
Vrata su se odmah otvorila. Jack mi je nekoliko sekun¬di blokirao put, a tijelo mu je odavalo napetost muškarci koji je silno želio da smo negdje drugdje. Nikada ga nisam vidjela tako uzrujanog. Iza ramena, vidjela sam kako net-ko hoda po sobi.
- Jack - promrmljala sam. - Je li sve u redu?
Jack je trepnuo, jezikom prešao preko usana, počeo ne-što govoriti i onda se zaustavio.
- Netko je ovdje? - rekla sam, pokušavajući pogledati iza njega.
Jack je odlučno kimnuo, očajnog pogleda. Prošla sam pokraj njega i zastala kada sam ugledala Ashley Everson.
Bila je to ljepotica u kaosu, oči su joj bile našminkane jakom crnom olovkom, obrazi ljepljivi od suza, a tanašni prsti držali su papirnate maramice. Blijedi, potpuno ravni pramenovi očajno su trebali češljanje. Zatekla me suprot¬nost njezinog jadnog djevojačkog izraza lica i moderne odje¬će - nosila je kratku bijelu suknju, uski top koji joj je savr¬šeno naglašavao podignute grudi, lijepu kratku jaknicu i sandale s remenčićima s potpeticom od deset centimetara. Da ju se uslika baš ovakvu, umrljanih očiju, bila bi savrše¬na za reklamu parfema, seksi mršavica.
Ni na tren nisam pomislila da ju je Jack pozvao niti da je htio da bude ondje. Ali nisam mogla zaključiti trebam li ga ostaviti da sam riješi ovu situaciju ili mu je potrebna pomoć.
Pogledala sam Jacka i napravila grimasu. - Oprosti. Da se vratim poslije?
- Ne. - Uvukao me u stan i uzeo mi dijete kao da ga uzima za taoca.
- Tko je to? - upitala je Ashley da nije ni trepnula okru¬glim očima na savršenom licu, koje kao da je bilo naprav¬ljeno od plastelina.
- Bok - rekla sam, krenuvši prema naprijed. - Ashley, zar ne? Ja sam Ella Varner. Obje smo bile na Churchillovoj rođendanskoj zabavi, ali nismo se upoznale.
Nije se obazirala na moju ispruženu ruku, odmjerila je moju majicu i traperice te se obratila Jacku potpuno zbu¬njena. - S njom si otišao sa zabave?
- Da - rekla sam. - Jack i ja smo zajedno.
Ashley mi je okrenula rame i potpuno se usredotočila na Jacka. - Moram razgovarati s tobom - rekla je. - Moram ti nešto objasniti i... - Glas joj je iščeznuo, slogovi su nestali pod težinom zbunjenosti kada je ugledala odbijanje na nje-govom hladnom licu, okrutne brazde njegovih usta. Po tome kako joj je tijelo suptilno ustuknulo, pretpostavila sam da nikada prije nije vidjela taj izraz lica na Jacku.
Suočena s njegovim neprobojnim pogledom, okrenula se i napokon se obratila meni. - Ako nemaš ništa protiv, trebam provesti neko vrijeme s Jackom. Sama. Mi imamo prošlost. Postoje neke stvari o kojima moramo razgovara¬ti. On i ja pokušavamo nešto shvatiti.
Iza nje, Jack je odmahivao glavom i pokazao na sofu bez riječi mi naređujući da ostanem.
Situacija je bila na rubu farse. Neprimjetno sam se gri¬zla za obraze, razmišljajući o njoj. Iz onoga što sam vidjela, Ashley Everson bezbrižno je jurila kroz život i nikada nije razmišljala o šteti koju je nanijela svojim naletima. Sada ju je sve sustiglo i izgledala je tako jadno da si nisam mogla pomoći da nevoljko ne suosjećam s njom. S druge strane, nisam joj mislila dopustiti da se petlja s Jackom. Jedanput ga je povrijedila i to jako i nisam joj namjeravala dati pri-liku da to ponovno učini.
Osim toga... on je bio moj.
- Ona ne odlazi, Ashley - rekao je Jack. - Ti odlaziš. Pažljivo sam joj se obratila. - Ovo ima veze s tvojim problemima s Peteom?
Oči su joj se toliko razrogačile da sam vidjela cijele bje-loočnice oko šarenica.-Tko ti je rekao?-Probola je Jacka optužujućim pogledom, ali on je bio posve usredotočen na namještanje ljepljive trake na Lukeovoj peleni.
- Ne znam mnogo - rekla sam. - Samo znam da prolazite kroz krizno razdoblje. Ne radi se o zlostavljanju, zar ne?
- Ne - hladno je odgovorila. - Udaljili smo se.
- Žao mi je - iskreno sam rekla. -Jeste li bili na savjetovanju?
- To je za luđake - prezirno je odgovorila.
Blago sam se nasmiješila. - To je i za normalne ljude. Ustvari, što si normalniji, više će ti koristiti. I može pomoći da shvatiš zašto su se pojavili problemi. Možda ćeš mora¬ti promijeniti svoje razmišljanje o tome što bi brak trebao biti. Ili, moguće je da dio problema leži u tome kako ti i Pete komunicirate. Ako želiš ostati u braku, možda bi tre¬bala razmisliti o tome...
- Ne želim. - Bilo je očito da me Ashley prezirala, da me procijenila kao bezvrijednu suparnicu. - Ništa ne že¬lim popraviti. Više ne želim biti Peteova žena. Želim... -Ashley je prekinula i pogledala Jacka s divljom, bahatom žudnjom u očima.
Znala sam što vidi... muškarca koji joj se činio kao rje¬šenje svih problema. Zgodan, uspješan, poželjan. Novi po¬četak. Mislila je da bi povratak Jacku izbrisao svu nesreću koja se pojavila otkako se udala.
- Imaš djecu - rekla sam. - Zar njima ne duguješ da po¬kušaš spasiti obitelj koju si stvorila?
- Jesi li ikada bila udana? - upitala je.
- Nisam - priznala sam.
- Onda nemaš pojma o tome.
- U pravu si - smireno sam rekla. - Samo znam da po-vratak Jacku neće srediti tebe ni tvoje probleme. Ono što si imala s njim je prošlost. Jack je nastavio sa svojim životom. I uzet ću si slobodu da u njegovo ime kažem da sam sigur¬na da mu je još uvijek stalo do tebe kao do ljudskog bića, ali ništa više. I sada, najbolje što možeš učiniti za Jacka i
sebe i sve skupa je da odeš kući Peteu i pitaš ga što da uči¬nite po pitanju vašeg braka. - Zastala sam i pogledala u Jacka. -Jesam li sve skužila?
Kimnuo je, opuštenijeg izraza lica.
Ashley je bijesno kriknula. Oštro je zurila u Jacka. -Jednom si mi rekao da ćeš me uvijek željeti.
Jack je stajao i udobno držao bebu na ramenu. Oči su mu bile mutne. - Promijenio sam se, Ashley.
- Ja nisam! - otresito je rekla.
Odgovor mu je bio vrlo nježan. - Žao mi je što to ču-jem.
Mahnito je zgrabila torbicu i krenula prema vratima Pošla sam za njom, mršteći se dok sam se pitala bi li joj trebalo dopustiti da ode u takvom izbezumljenom stanju.
- Ashley - rekla sam, ispruživši ruku da dodirnem njezinu mršavu ruku.
Otresla je moju ruku.
Vidjela sam da je ljuta, ali da nije izgubila kontrolu, da joj je lice napeto, a čelo naborano kao da ga je netko pregusto ispleo. Pogledom je prostrijelila Jacka koji je stao iza mene.
- Ako me sada otjeraš - rekla mu je - nikada nećeš dobiti još jednu priliku. Budi siguran u to što želiš, Jack.
- Siguran sam. - Otvorio joj je vrata.
Pocrvenjela je od bijesa. - Misliš da imaš ono što je po-trebno da ga zadržiš? - prezrivo me pitala. - Puno će se truditi oko tebe, dušo. Priuštit će ti sve čari, a onda će te ostaviti na cjedilu. - Pogled je prebacila na Jacka. - A ti se uopće nisi promijenio. Misliš da će svi misliti da si sada zreo zato što izlaziš s nekim poput nje, no ustvari si i dalje onaj isti sebični, plitki gad koji su oduvijek bio. - Zastala je da uhvati dah, probadajući ga pogledom. - Neosporedivo sam ljepša od nje - srdito se podsmjehnula i otišla.
Nakon što je Jack zatvorio vrata, okrenula sam se da se naslonim na njih. I dalje držeći Lukea, Jack je zurio u mene. Izgledao je zbunjeno, kao da se našao na nepoznatom terenu pa se pokušavao snaći. - Hvala.
Nesigurno sam se nasmiješila. - Nema na čemu.
Jack je odmahnuo glavom, izgledajući smeteno. - Dok sam gledao vas dvije tako...
- Prošlost i sadašnjost?
Kimnuo je i uzdahnuo, a kutovima usana napravio je zabrinutu grimasu. Dok si je slobodnom rukom prolazio kroz kosu, rekao je: - Kada pogledaš nekoga poput Ashley, točno znaš kakav tip bi ju htio. A ja sam nekoć bio taj tip i to me sada strašno muči.
- Tip koji je htio trofej? - pretpostavila sam. - Tip ko¬ji je htio nekog lijepog i zabavnog... Ne bih bila preoštra prema njemu.
- Ti si više žena nego što će ona ikada biti. I puno ljepša. Nasmijala sam se. - To govoriš samo zato što sam je se
riješila umjesto tebe.
Prišao mi je bliže dok dijete nije bilo zatočeno između naših tijela, te mi je stavio ruku na stražnji dio vrata. Prsti su mu bili jaki i pomalo hladni kada su dodirnuli moj osjet¬ljivi zatiljak. Od tog osjećaja, koji je bio gotovo nepodno¬šljivo ugodan, zadrhtala sam. - Nemamo problem? - opre¬zno je upitao.
- Zašto bismo imali problem?
-Jer sve ostale žene koje znam pošizile bi kada bi došle ovdje i vidjele Ashley u mom stanu.
- Bilo je očito da ne želiš da je ovdje. - Usne su mi se oblikovale u ironičan osmijeh. -I tek tako da se zna, Jack... kakav god da si prije bio, sada uopće nisi sebičan i plitak. Jamičila bih za tebe bilo kada.
Jack je nagnuo glavu, a vrući dah puhao je u moja usta. Poljubio me, jako i slatko i dugo. - Nemoj me nikada na¬pustiti, Ella. Trebam te.
Iznenada mi je bilo neugodno u njegovu zagrljaju. Stišćemo Lukea - rekla sam u polusmijehu, izmičući, iako je beba bila mirna i zadovoljna između nas.
14 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Sre Feb 15, 2012 12:06 am
Margita
Administrator
Dvadeset prvo poglavlje
U sljedeća dva tjedna uživala sam uz određenu dozu gorčine jer sam znala da je to samo kratko razdoblje mo¬jega života.
Jack i Luke postali su os oko koje se vrtio moj cijeli svi¬jet. Znala sam da ću ih jednom obojicu izgubiti. Ali tu gorčinu potisnula sam što sam više mogla i jednostavno si dopustila da uživam u gotovo čarobnim trenucima tih uzavrelih ljetnih dana.
Bila je to ona vrsta sreće određena zaokupljenošću, ži¬vahnošću jer mi je raspored bio ispunjen poslom, brigom o Lukeu, održavanjem kontakata s prijateljima i provođenjem svakog slobodnog trenutka s Jackom. Nikada nisam mislila da bih nekoga tako brzo mogla upoznati. Prepoznala sam njegove izraze lica, naučila sam njegove najdraže riječi, na¬čin na koji su mu se usne skupile kada je jako razmišljao, način na koji su mu se stvorile bore oko očiju prije nego što se nasmijao. Naučila sam da je obuzdavao svoju narav, da je bio nježan prema ljudima koje je procijenio kao osjetlji¬vijima od sebe, no da nije mogao podnijeti uskogrudnost i ograničenost.
Jack je imao širok krug prijatelja, od kojih je dvojicu smatrao bliskima, no najviše je vjerovao braći, osobito Joeu.
Od drugih je najviše zahtijevao da održe riječ. Jacku je obećanje bilo stvar života ili smrti, najveći pokazatelj ka¬kva je netko osoba.
Prema meni je otvoreno pokazivao nježnost, dodir, bio je voden tjelesnim užicima i imao je jaki nagon. Volio se igrati, nadraživati, i mamiti me da pokušam učiniti stvari koje mi je bilo teško izvesti u ranu zoru. No bilo je trenu¬taka kada seks uopće nije bio razigran, kada smo disali i kretali se dok me Jack nije doveo do ruba nečega, do ne¬kog uzavrelog transcendentnog stanja, koje me preplašilo svojom silinom, pa sam se povukla i prekinula to stanje, bojeći se što bi se moglo dogoditi.
- Trebaš vlastito dijete - rekla mi je Stacy kada sam ju na¬zvala jednog poslijepodneva. - To ti govori tvoj biološki sat.
Pokušala sam joj objasniti kako je Luke, na svoj malen i nevin način, slomio moju obranu. Prvi put u životu osjetila sam emocionalnu povezanost s djetetom i bila je snažnija nego što sam to ikada mogla zamisliti.
Rekla sam Stacy da sam u strašnoj nevolji.
Htjela sam imati Lukea cijeli život. Htjela sam biti pri¬sutna u svakom stupnju njegova odrastanja. No uskoro će njegova prava majka doći po njega, a ja ću biti sporedna.
Tara i Luke zadali su mi strašan udarac.
- Jako će boljeti kada ga budeš davala - nastavila je Stacy. - Moraš biti spremna na to.
- Znam. Ali ne znam kako se pripremiš za takvo što. Mislim, rekla sam si da je on sa mnom samo tri mjeseca. To nije mnogo vremena. Ali neizmjerno sam se vezala za njega.
- Ella, Ella... s djecom ne postoji umjerenost. Čvrsto sam uhvatila telefon. - Što da radim?
- Počni planirati. Vrati se u Austin kada daš Lukea i pre¬stani gubiti vrijeme s Jackom Travisom.
- Kako je to gubljenje vremena ako uživam u tome?
- U tome nema budućnosti. Priznajem da je seksi, i ja bih vjerojatno pala na njega da sam sama. Ali Ella, otvori oči. Znaš da takav muškarac nije za duge staze.
- Nisam ni ja. Zato je to savršeno.
- Ella, vrati se kući. Zabrinuta sam za tebe. Mislim da se zavaravaš.
- U vezi čega?
- U vezi mnogo toga.
No u sebi sam se pitala nije li istina suprotna tome - da sam se prestala zavaravati u vezi mnogo toga, i da je život bio puno ugodniji i manje kompliciran kada sam bila uro¬njena u samozavaravanje.
Razgovarala sam sa sestrom jednom tjedno. Vodile smo nekoliko dugačkih, prilično čudnih razgovora, ispreplete¬nih neizbježnom psiho spikom, u koju moraš upasti nakon terapija. - Dolazim u Houston sljedeći tjedan - napokon mi je rekla Tara. - U petak. Odlazim iz klinike. Doktorica Jaslow kaže da sam dobro počela, ali da bih i dalje vjero¬jatno trebala viđati nekoga ako želim da se stanje još više poboljša.
- Baš mi je drago - uspjela sam reći, osjećajući se posve hladno. - Drago mi je da si bolje, Tara. - Zastala sam pri¬je nego što sam se natjerala da kažem: - Pretpostavljam da odmah želiš Lukea? Jer ako ne želiš, ja mogu...
- Da, želim ga.
Uistinu? Poželjela sam ju pitati. Jer gotovo nikad ne pitaš za njega i kao da te uopće ne zanima. Ali možda to ne bi bilo pošteno. Možda joj je on previše značio... možda nije mogla razgovarati o uzroku tako snažne čežnje.
Otišla sam do Lukeovog krevetića, gdje je spavao. Ispružila sam ruku i dodirnula jednu posudicu za med na mobilu. Prsti su mi drhtali. - Da dođem po tebe na aero¬drom?
- Ne, doći će... to je sređeno.
To je sredio Mark Gottler, pomislila sam. - Slušaj, ne želim te gnjaviti, ali... onaj predugovor o kojem smo razgo¬varali... ovdje je u mom stanu. Nadam se da ćeš ga barem pogledati dok budeš ovdje.
- Pogledat ću ga. No neću ga potpisati. Nema potrebe. Ugrizla sam se za usnu da se spriječim od upuštanja u
prepiranje. Korak po korak, rekla sam si.
Jack i ja svađali smo se oko Tarinog dolaska - on je htio biti prisutan, a ja sam se sama htjela suočiti s tim. Nisam htjela da sudjeluje u nečem tako bolnom i osobnom. Prilično sam dobro shvaćala koliko će boljeti predavanje Lukea, i nisam htjela da me Jack vidi u trenutku takve slabosti.
Osim toga, u taj petak je bio Joeov rođendan i oni su planirali ići u ribolov i prespavati u Galvestonu.
- Moraš ići zbog Joea - rekla sam Jacku.
- Mogu dogovoriti ribolov za drugi put.
- Obećao si mu - rekla sam, posve svjesna učinka te ri-ječi na Jacka. -Ne mogu vjerovati da čak i pomišljaš na to da iznevjeriš brata na rođendan.
- Razumjet će. Ovo je važnije.
- Bit ću dobro - rekla sam. - I trebam biti sama sa se¬strom. Tara i ja nećemo moći razgovarati ako ti budeš on¬dje.
- Kvragu, trebala je doći sljedeći tjedan. Zašto je pobo¬gu izašla ranije?
- Ne znam. Ne mogu vjerovati da nije razmišljala o tome da svoje mentalne probleme prilagodi tvojem ribolovu.
- Ne idem.
Bijesna, koračala sam po njegovom stanu. - Želim da odeš, Jack. Mogu biti snažna i bez tebe. Moram to učiniti sama. Predat ću Lukea Tari, popiti veliku čašu vina, oku-pat ću se i rano leći u krevet. Ako mi stvarno bude netko trebao, otići ću gore i posjetiti Haven. A ti ćeš se vratiti su¬tradan pa možemo secirati događaj.
- Radije bih rekao analizirati. - Pozorno me gledao, previše je vidio. - Ella. Prestani koračati, kvragu, i dođi ovamo.
Bila sam mirna oko deset sekundi prije nego što sam došla k njemu. Zagrlio me i u razmacima pritiskao moje tijelo koje se opiralo: pritiskao mi je ramena, leda, struk, kukove.
- Prestani se pretvarati da je sve u redu - rekao mi je na uho.
-Jedino to znam raditi. Ako se dovoljno dugo pretvaraš da je sve u redu, s vremenom će sve uistinu biti u redu.
Jack me nekoliko minuta držao bez riječi. Ruka mu je polagano klizila po meni, stiskajući me, gnječeći me, uti-skivajući, kao što umjetnik oblikuje glinu. Duboko sam udahnula i prepustila se milovanju i nježnom držanju, te sam se naježila kada mi je privukao kukove njegovima, da osjetim koliko je bio uzbuđen.
Prvo je skinuo moju odjeću, a zatim i svoju, svaki pokret bio je proračunat, a kada sam pokušala nešto reći, uzeo mi je glavu i poljubio je, otvorenih usta i snažno. Spustivši me na pod, opkoračio me i ljubio u usta. Ja sam se propinjala uvis, pokušavajući mu se približiti, napinjući se prema užit¬ku njegovog čvrstog tijela. Polagano smo se okretali, prvo sam ja bila gore, onda on, i tada me zgrabio za kukove i ušao u mene, ulazio je sve dublje i dublje dok nije uronio u moknnu i vrućinu. Stenjaia sam od užitka koji sam osjeti¬la kada se usidrio u mene, dok je njegovo tijelo pritiskalo, a moje se otvaralo.
Uzeo je jastuk sa sofe i stavio ga pod moje kukove te je snažno prodirao, uporno gurao i doveo me do vrhunca da sam glasno stenjala. Nastavio je čak i nakon toga, da još duže traje, te je odgađao svoj vrhunac dok napokon nije više mogao izdržati. Dugo je ostao u meni, njegovi snažni prsiti bili su zapleteni u moju kosu, nisu dopuštali da sklonim usta s njegovih. Kao da mi je pokušavao dokazati nešto, pokazati nešto što moje srce i um nisu htjeli prihvatiti.
Još je bio mrak kada je Jack otišao u petak ujutro. Sjeo je pokraj mene na krevet i podigao moje uspavano tijelo da me zagrli. Gunđajući sam se probudila, a on je jednom rukom držao moju glavu, dugačke prste čvrsto je stavio oko moje lubanje. Njegov raskošan bariton nježno je od-zvanjao u mojem uhu. - Učini što moraš. Neću ti smetati. Ali kada se vratim, nećeš me isključiti, dobro? Odvest ću tt nekamo... na lijepi dugačak odmor... i razgovarat ćemo, a ja ću te držati dok plačeš i dok ti ne bude bolje. I prebrodit ćemo ovo. - Poljubio me u obraz i pogladio me po kosi, te me spustio na madrac.
Šutjela sam, zatvorenih očiju. Osjetila sam kako me vrš-kovi njegovih prstiju miluju po licu, po tijelu, a onda je na¬vukao prekrivač do moje ključne kosti i otišao.
Mislila sam da ne postoji način da uvjerim Jacka da on želi više nego što mu ja mogu dati, da će ljudima koji su bili povrijeđeni kao ja, strah i želja za preživljavanjem uvi¬jek biti nadmoćniji od vezivanja. Mogla sam voljeti samo ograničeno, osim Lukea, a to je bilo čudo na koje nikada nisam računala.
Ali gubila sam Lukea.
Toliko sam puta već naučila tu lekciju. Moćna unutar¬nja istina nije trebala potporu logike. Svaki put kada sam voljela, izgubila sam, i smanjila se.
Pitala sam se što će ostati od mene nakon sutrašnjeg dana.
Dok sam odijevala Lukea u mornarsko odijelo i sićušne bijele teniske, pokušavala sam zamisliti kako će izgledati Tari, koliko se razlikovalo dijete staro tri mjeseca od novo¬rođenčeta. Luke je sada mogao držati predmet u rukama, ili udarati po predmetima koji su visjeli iznad njega. Smiješio mi se i smiješio se kada bi vidio svoj odraz u ogledalu. Kada sam razgovarala s njim, on je odgovarao grgljajući i raznim drugim zvukovima, kao da vodimo savršen i zadivljujuć razgovor. Kada sam ga podigla i pustila da mu stopala do¬dirnu pod, gurao je nogama kao da je htio stati.
Luke je bio na početku beskrajnih otkrića i razvijanja sposobnosti. Uskoro će se dogoditi prekretnice poput prve riječi, prvog uspravnog sjedenja, prvog koraka. A ja ću sve to propustiti. Bio je moj samo u srcu.
Osjetila sam nalet suza, kao kada moraš kihnuti ali na kraju ipak ne kihneš. No činilo se da mi mehanizam za suze više nije radio. Osjećaj da želiš plakati, ali ne možeš, bio je grozan. Posjećivat ćeš ga - odlučno sam si rekla. Pronaći ćeš način da budeš dio njegovoga života. Bit ćeš super teta koja će mu uvijek poklanjati najbolje darove.
No to nije isto.
- Luke - promuklo sam rekla, dok sam mu zatvarala tenisice na čičak. - Mama dolazi danas. Napokon će ti se vratiti mamica.
Nasmiješio mi se. Sagnula sam se i usnama okrznula njegove mekane obraze i osjetila njegove prstiće kako mi hvataju kosu. Nježno sam mu otpetljala prste, uzela ga i odnijela na sofu. Stavila sam ga u krilo i počela mu čitati njegovu omiljenu slikovnicu o gorili koji je jedne noći sve životinje u zoološkom vrtu oslobodio iz kaveza.
Na pola priče, čula sam zvono. - Gospođice Varner, imate posjetitelja.
- Molim vas, pošaljite ju gore.
Bila sam nervozna i poražena. I negdje duboko u sebi, osjetila sam postojani bijes. Nije to bila velika količina bi¬jesa, nego mala, moćna žar, dovoljna da spali preostali tra-čak optimizma u vezi moje budućnosti. Da me Tara nije zamolila da učinim ovo, nikada ne bih bila svjesna tolike razine boli. I ako ikada ponovno budem morala prolaziti kroz ovo, netko će me morati staviti u posudu sa zemljom i zalijevati me tri puta tjedno.
Tri nježna udarca na vratima.
Noseći Lukea, otišla sam otvoriti vrata.
A ondje je stajala Tara, ljepša nego što sam je se sjećala, s nekoliko oštrih linija, koje su se uklapale u njezin izgled.
Bila je mršava, prekrasno odjevena u bijeli svileni top i uske crne hlače i crne balerinke sa srebrnim kamenčićima. Njezina plava kosa padala je u opuštenim valovima, a velike karike visjele su joj na ušima. Na zglobu joj se svjetlucala dijamantna narukvica od barem petnaest karata.
Tara je ušla u stan kriknuvši bez riječi - nije mi pokuša¬la uzeti Lukea nego nas je oboje zagrlila. Zaboravila sam koliko je ona viša od mene. Sjećam se trenutka dok smo bile tinejdžerice kada sam shvatila da me prešišala po visini pa sam se žalila da nije smjela prolaziti kroz zamah rasta prije mene. A ona me zezala govoreći da je ona prolazila kroz svoj i kroz moj zamah rasta. Zagrljaj me podsjetio na tisuće uspomena. Podsjetio me koliko ju volim.
Zakoračila je unatrag da me pogleda, te joj je pogled pao na bebu. - Ella, prekrasan je - začuđeno je rekla. - I puno veći.
- Zar ne? - Okrenula sam Lukea prema njoj. - Luke, pogledaj svoju prekrasnu mamicu... evo ti, drži ga.
Pažljivo smo premjestile dijete, a kada ga je Tara uzela, ja sam i dalje osjetila Lukeovu težinu na ramenu. Pogledala me suznih očiju, a obrazi su joj bili rumeni, boja joj je proš¬la kroz šminku. - Hvala ti, Ella - šapnula je.
Bila sam pomalo iznenađena što ne plačem. Kao da je postajala mala, ali izuzetno važna distanca između me¬ne i onoga što se događa. Bila sam zahvalna zbog toga. -Sjednimo.
Tara me slijedila. - Život na adresi 1800 Main i zamje¬na za bogataša poput Jacka Travisa... bogme si se snašla, Ella.
- Nisam počela izlaziti s Jackom zbog njegovog novca - proturječila sam.
Tara se nasmijala. - Ako ti tako kažeš, vjerujem ti. Iako si dobila ovaj stan od njega, zar ne?
- Iznajmljivao se - rekla sam. - Ali sada kada si se ti vra¬tila i više se ne brinem za Lukea, živjet ću negdje drugdje. Još nisam sigurna gdje.
- Zašto ne ostaneš ovdje?
Odmahnula sam glavom. -Ne bi bilo u redu. Ali smislit ću nešto. Važnije je pitanje gdje ćeš ti živjeti?
Tarin izraz lica postao je oprezan. - Imam lijepu kuću u blizini.
- Mark ti je to sredio?
- Moglo bi se reći.
Razgovor se nastavio neko vrijeme, a ja sam pokušala otkriti sve pojedinosti Tarine situacije: koji su joj planovi, kakvi su joj izgledi, kako namjerava doći do novca. Nije mi htjela odgovoriti. Izluđivalo me njezino izbjegavanje.
Osjetljiv na napetost između nas dvije, ili pak umoran od nepoznatih ruku, Luke se počeo meškoljiti i biti nemi¬ran. - Sto želi? - upitala je Tara. - Uzmi ga.
Uzela sam dijete i stavila ga na rame. Umirio se i uz dahnuo.
- Tara - oprezno sam rekla. - Žao mi je ako misliš da sam pretjerala time što sam iskamčila ugovor od Marka Gottlera. Ali to sam učinila da tebe zaštitim, da ti i Luke imate neko jamstvo. Neku sigurnost.
Pogledala me zbunjujuće smirenim pogledom. - Imam svu sigurnost koja mi je potrebna. Obećao je da će se bri-nuti o nama i ja mu vjerujem.
- Zašto? - morala sam pitati. - Zašto si spremna držati za riječ muškarca koji vara ženu?
- Ti to ne razumiješ, Ella. Ti ga ne poznaješ.
- Upoznala sam ga, i mislim da je hladan, manipulantski gad.
Na to je planula. - Uvijek si jako pametna, zar ne, Ella? Znaš sve, zar ne? E pa slušaj ovo... Mark Gottler nije Lukeov otac. On štiti pravog oca.
- Tko je onda otac, Tara? - upitala sam umorna i bije¬sna, stavivši ruku na stražnji dio bebine glave.
- Noah.
Ušutjela sam i blenula u nju. U očima sam vidjela da go¬vori istinu. - Noah Cardiff? - promuklo sam pitala.
Tara je kimnula. - Voli me. Njega vole deseci tisuća lju¬di, mogao je imati bilo koga, ali on želi mene. Ili misliš da je nemoguće da me voli takav muškarac?
- Ne, ja... - Luke je padao u san. Milovala sam njegova mala leđa. Luke... njegov najdraži učenik.
- Što je s njegovom ženom? - morala sam se nakašljati prije nego što sam nastavila. - Zna li ona za tebe? Za dijete?
-Još ne zna. Noah će joj reći kada dođe pravi trenutak.
- A kada će to biti? - šapnula sam.
- Jednom u budućnosti, kada mu djeca malo porastu. Trenutačno ima previše obveza. Noah je jako zaposlen. Ali sve će on to srediti. Želi biti sa mnom.
- Zar misliš da će ugroziti svoj javni ugled razvodom? I koliko često će viđati Lukea?
- Luke će dugo biti mali. Neće mu biti potreban otac dok ne naraste, a do tada ćemo Noah i ja već biti vjenčani. -Namrštila se kada je ugledala moj izraz lica. - Nemoj me tako gledati. On me voli, Ella. Obećao je da će se brinuti o meni. Zaštićena sam, kao i dijete.
- Možda se osjećaš zaštićeno, ali nisi zaštićena. Ničime ga ne držiš u šaci. Može te bilo kada ostaviti na cjedilu.
- A ti misliš da si u boljem položaju s Jackom Travisom? - upitala je. - Cime ti njega držiš u šaci, Ella? Kako znaš da te neće ostaviti? Ja barem imam Noino dijete.
- Ja ne ovisim o Jacku - tiho sam rekla.
- Ne, ti ne ovisiš ni o kome. Ti nikome i ni u što ne vje¬ruješ. E pa, ja sam drukčija. Ja ne želim biti sama - meni je potreban muškarac i u tome nema ništa loše. A Noah je najbolji muškarac kojeg sam upoznala. Dobar je i pametan i cijelo se vrijeme moli. I kladim se da ima više novca od Jacka Travisa, i poznaje sve, Ella. Političare i poslovnjake i... jednostavno sve. Nevjerojatan je.
- Hoće li potvrditi svoja obećanja na pismeno? - upi¬tala sam.
- Mi nemamo takvu vezu. Ugovor bi sve učinio jeftinim i ružnim. A i Noini osjećaji bi bili povrijeđeni kada bi mi¬slio da mu ne vjerujem. On i Mark znaju da si ti inzistirala na ugovoru, ne ja. - Pročitavši moj izraz lica, pokušavala je smiriti usta da joj se ne počnu tresti od uzrujanosti. Suze su joj se skupile uz donji nježan rub kapaka. - Zar ne mo- žeš samo biti sretna zbog mene, Ella?
Polagano sam odmahnula glavom. - Ovako ne.
Vrhovima prstiju obrisala je mokro područje ispod oči- ju. - Pokušavaš nadzirati ljude baš kao i mama. Razmišljaš li ikada o tome? - Ustala je i posegnula za Lukeom. - Daj mi dijete. Moram ići. Čekaju me auto i vozač.
Predala sam Lukea, koji je zaspao, uzela torbu za pele¬ne i zataknula slikovnicu u nju. - Mogu ti pomoći odnijeti kolica do auta...
- Ne trebam ih. Čitava dječja soba puna je novih stvari za bebu.
- Nemoj otići ljuta - rekla sam, odjednom ostavši bez daha, a prsa su mi bila ispunjena oštrom, oporom boli.
- Nisam ljuta. Samo... - Oklijevala je. - Ti i mama mi štetite, Ella. Znam da to nije tvoja krivnja. Ali ne mogu pogledati u tebe ili nju, a da se ne sjetim našeg paklenog djetinjstva. Moram ispuniti život pozitivnim stvarima. Od sada na dalje, postojat ću samo ja, Noah i Luke.
Bila sam toliko pogođena da sam jedva mogla govori¬ti. - Čekaj. Molim te. - Nagnula sam se nad nosiljku i ne¬spretno poljubila uspavano dijete u glavu. - Zbogom Luke - šapnula sam.
I onda sam stala i gledala kako moja sestra odvodi Lukea. Unijela ga je u dizalo, a vrata su se otvorila i zatvorila i vi¬še ih nije bilo.
Hodajući poput starice, vratila sam se u stan. Nisam zna¬la što da radim. Automatski sam pošla u kuhinju i počela praviti čaj, iako sam znala da ga neću popiti.
- Gotovo je - naglas sam rekla. - Gotovo je.
Luke će se probuditi, a mene neće biti. Pitat će se zašto sam ga ostavila. Moj glas iščeznut će mu iz pamćenja.
Moj dječak. Moja beba.
Slučajno sam si opekla prste vrućom vodom, ali uopće nisam osjetila bol. Jedan dio mojeg mozga bio je zabrinut jačinom kojom se slamam. Željela sam Jacka... on bi mogao znati kako probiti slojeve leda oko mene... ali istovremeno, pomisao da sam s njim ispunila me strahom.
Presvukla sam se u pidžamu i ostatak poslijepodneva gledala sam televiziju, a da ništa nisam vidjela ni čula. Telefon je zvonio, a javila se telefonska sekretarica. Prije nego što sam pogledala na zaslon, znala sam da je Jack.
Nikako nisam mogla razgovarati s njim, ili bilo s kim, tog trena. Posve sam stišala zvuk.
Shvativši da moram slijediti normalnu rutinu, napravi¬la sam juhu od pilećeg temeljca u prahu, polako ju pojela i popila čašu vina. Telefon je opet zvonio, i opet, a ja sam pustila da se svaki put javi sekretarica, sve dok na njoj nije bilo ostavljeno nekoliko poruka.
Baš kada sam htjela poći u krevet, na vratima se začulo kucanje. Bila je to Haven. Njezine tamnosmeđe oči, toliko slične bratovima, bile su ispunjene brigom. Nije pokušavala ući unutra, samo je stajala s rukama u džepovima traperi¬ca i gledala me s beskrajnim strpljenjem. - Hej - nježno je rekla. - Beba je otišla?
- Da. Otišla je. - Pokušavala sam zvučati činjenično, ali zadnja riječ zapela mi je u grlu.
- Jack te pokušavao dobiti.
Na usnama mi se pojavila naznaka pokajničkog osmi¬jeha. - Znam. Ali nisam raspoložena za razgovor. I nisam svojim lošim raspoloženjem htjela uništiti njegov izlet.
- Ne bi mu uništila izlet - samo ga zanima jesi li dobro. Nazvao me prije nekoliko minuta i rekao mi da siđem i vi¬dim kako si.
- Žao mi je. Nisi to morala učiniti. - Pokušavala sam se nasmiješiti. - Ne stojim vani na rubu zgrade ili nešto slič¬no. Samo sam jako umorna.
- Da, znam. - Haven je oklijevala. - Želiš da ostanem s tobom neko vrijeme. Da gledamo zajedno neku emisiju ili nešto?
Odmahnula sam glavom. - Moram spavati. Ja... hvala, ali ne bih.
- U redu. - Pogled joj je bio topao i upitan. Skupila sam se od njega kao kada noćna životinja izbjegava sunčevu svjetlost. - Ella, nikada nisam imala bebu, i ne znam kroz što točno prolaziš... Ali znam što znači gubitak. I tuga. I znam slušati. Možemo sutra razgovarati, dobro?
- Nema se što reći. - Više nikada nisam namjeravala razgovarati o Lukeu. To je bilo zatvoreno poglavlje mo¬jeg života.
Ispružila je ruku i lagano mi dotaknula rame. - Jack će se vratiti sutra oko pet - rekla je. - Možda i prije.
-Ja vjerojatno neću biti ovdje - čula sam kako odsutno govorim. - Vraćam se u Austin.
Zabrinuto me pogledala. - Ideš u posjet?
- Ne znam. Možda se vraćam zauvijek. Stalno mislim kako... se želim vratiti onome što je bilo prije. - U Austinu sam bila sigurna, s Daneom. Nisam previše osjećala, ni¬sam previše davala, nisam previše zahtijevala. Nije bilo ni¬kakvih obećanja.
- Misliš li da je to moguće? - nježno je upitala Haven.
- Ne znam - rekla sam. - Možda bih trebala pokušati. Ovdje ništa ne valja, Haven.
- Pričekaj prije nego što bilo što odlučiš - Haven me molila. - Trebaš malo vremena. Čekaj da prođe određeno vrijeme i onda ćeš znati što učiniti.
Dvadeset drugo poglavlje
Ujutro sam se probudila i pošla u dnevnu sobu. Pod mo-jom nogom začulo se skvičanje. Sagnula sam se i uzela Lukeovog plišanog zeku. Čvrsto sam držala zeku, sjela na sofu i plakala. No nije to bilo ono dobro, obilno plakanje koje mi je bilo potrebno, nego više nekoliko polaganih, tjeskobnih kapi. Tuširala sam se, dugo stojeći pod vrućom vodom.
Bez obzira na to koliko Tara bila daleko od mene, bez obzira na to gdje su ona i Luke ili što rade, shvatila sam da ću ih i dalje voljeti. To mi nitko nije mogao oduzeti.
Tara i ja zajedno smo proživljavale nevolje te smo ra¬zličito reagirale na pustopoljinu našeg djetinjstva. Ona se bojala samoće jednako koliko je se ja nisam bojala. Bilo je posve moguće da će nam vrijeme pokazati da smo obje bile u krivu i da će nam tajna sreće uvijek izmicati. Jedino u što sam bila sigurna je da me jedino granica samoće uvi-jek štitila.
Obukla sam se i svezala konjski rep, i počela slagati odje-ću u uredne hrpe na krevetu.
Telefon se nije oglašavao. Pretpostavila sam da je Jack odustao od zvanja, što me zbunilo i uznemiravalo. Iako nisam htjela razgovarati o Lukeu i o svojim osjećajima, htjela sam znati kako je Jack. Dok sam gledala lokalne vi¬jesti, na vremenskoj prognozi vidjela sam da se u Zaljevu stvara oluja. Bit će to nemiran povratak za braću Travis, osim ako nisu to već izbjegli. Pola sata nakon prvog izvje¬šća, tropska depresija razvila se u oluju od sedamdeset dva kilometra na sat.
Zabrinuta, uzela sam telefon i nazvala Jacka, no dobi¬la sam njegovu govornu poštu. - Bok - rekla sam nakon signala za ostavljanje poruke. - Žao mi je što ti se sinoć nisam javila. Bila sam umorna, i... uglavnom, vidjela sam vremensku prognozu i htjela sam provjeriti kako si. Molim te da me nazoveš.
Međutim, nije me nazvao. Je li Jack bio ljut što mu se ni¬sam htjela javiti noć prije, ili je jednostavno bio zaokupljen pokušavanjem da se sigurno vrate u luku?
Kada sam u rano poslijepodne čula da zvoni telefon, pojurila sam prema telefonu i javila se ne pogledavši tko zove. - Jack?
- Ella, Haven je. Zanimalo me... je li ti možda Jack osta¬vio primjerak plana plovidbe?
- Nije. Čak ne znam ni što je to. Kako izgleda?
- Nije to ništa posebno, radi se samo o nekoliko papira. Na njima se nalazi opis broda, govori ti kamo idu, kojom opremom se služe i kada očekuju povratak.
- A da nazoveš Jacka i jednostavno ga pitaš?
- On i Joe ne javljaju se na mobitel.
- Primijetila sam. Pokušala sam nazvati Jacka maloprije zbog vremenske prognoze, ali nije se javio. Pomislila sam da je zauzet. - Oklijevala sam. - Trebam li se zabrinuti?
- Ma ne, samo... htjela bih saznati njihov točan plan.
- Otići ću u njegov stan i potražiti plan plovidbe.
- Ne, ne treba, već sam to napravila. Hardy će nazvati lučkog kapetana u marini iz koje su isplovili. Vjerojatno su njemu ostavili potrebne informacije.
- U redu. Javi mi, može?
- Naravno.
Haven je poklopila slušalicu, a ja sam stajala i mrštila se na slušalicu u ruci. Podigla sam ruku i počešala si zatiljak, koji me svrbio. Ponovno sam nazvala Jacka na mobitel te se odmah javio pretinac govorne pošte. - Opet provjeravam -rekla sam, napetog glasa. - Nazovi me da znam kako si.
Nakon što sam još nekoliko minuta gledala vremensku prognozu, uzela sam torbicu i izašla iz stana. Bilo mi je čudno izaći bez sve one opreme koju sam inače vucarala zbog Lukea. Otišla sam do Haveninog i Hardyjevog stana i Haven me pustila unutra.
- Stvarno se brinem - rekla sam. - Je li netko razgova¬rao s Jackom ili Joeom?
Odmahnula je glavom. - Hardy razgovara s lučkim kape¬tanom, traže plan plovidbe. A ja sam razgovarala s Gageom i on mi je rekao da misli da su se već trebali vratiti. Ali deč¬ki iz marine su rekli da je vez još uvijek prazan.
- Možda su samo odlučiti produžiti ribolov?
- Ne uz ovakvo vrijeme. Osim toga, sigurna sam da je Jack namjeravao doći ranije danas. Nije te htio dugo osta¬viti samu, nakon onoga što si proživjela jučer.
- Stvarno se nadam da je dobro, tako da ga mogu ubiti kada se vrati - rekla sam, a Haven se uspjela nasmijati.
- Morat ćeš stati u red.
Hardy je poklopio slušalicu i uzeo daljinski upravljač te poglasnio da čuje vremensku prognozu. - Bok, Ella - odsut¬no je rekao, a pogled mu je bio na televiziji. Za razliku od
njegovog uobičajenog opuštenog držanja, Hardy je izgledao zabrinuto, a obrisi lica bili su mu oštri i strogi. Na sofu se naslonio u polusjedećem položaju, njegovo dugačko tijelo bilo je napeto, kao da je spremno na nekakvu akciju.
- Što je rekao lučki kapetan? - upitala je Haven.
Glas mu je bio staložen i umirujući. - Pokušavaju ih do¬biti preko VHF radio stanice. Nema ništa na devetki - to je kanal koji prima poziv o pogibelji - nije bilo poziva u pomoć.
- Je li to dobro? - upitala sam.
Hardy me pogledao blago se nasmiješivši, no dva zareza stvorila su mu se između obrva. - Kad nema vijesti, znači da je dobro.
Nisam imala pojma o brodovima. Čak nisam znala ni što da pitam. Ali očajno sam pokušavala smisliti neko objaš¬njenje zašto nema Jacka i Joea. - Je li se moglo dogoditi da je brod ostao bez struje ili nešto? I da su istovremeno slučajno ostali na mjestu gdje nema signala?
Hardy je kimnuo. - Na brodu se mogu dogoditi svaka¬kva sranja, slučajna ili ne.
- Jack i Joe su stvarno iskusni - rekla je Haven. - Znaju sve o sigurnosnim postupcima, i ni jedan ne bi bespotreb¬no riskirao. Sigurna sam da su dobro. - Zvučala je kao da pokušava uvjeriti i sebe i mene.
- Što ako nisu uspjeli izbjeći nevrijeme? - nelagodno sam pitala.
- Oluja nije strašna - rekla je. - A da ih zahvati, zatvo¬rili bi poklopce grotla i izvukli se. - Zgrabila je mobitel. -Nazvat ću Gagea da vidim je li netko s tatom.
Sljedećih pola sata Haven i Hardy bili su za mobitelima i pokušavali doći do neke informacije. Liberty je otišla u River Oaks i čekala s Churchillom dok su se događaji odvi¬jali, a Gage je već bio na putu prema uredima Obalne stra¬že u Galena Parku. Nekoliko patrolnih brodova krenulo je iz Freeporta pronaći nestalo plovilo.
To je bilo sve što smo saznali za neko vrijeme.
Još je prošlo pola sata dok smo gledali program s vre¬menskom prognozom, a Haven nam je napravila sendviče koje nitko nije jeo. Situacija je bila pomalo nestvarna, na¬petost je vrtogiavo rasla svake minute.
- Da sam barem pušač - rekla je Haven blago se nasmi-javši, dok je nervozno hodala po stanu. - Ovo je jedan od trenutaka kada bi cigareta za cigaretom bila prikladna.
- Ma, daj molim te - promrmljao je Hardy i ispružio ru¬ku te ju uhvatio za zglob. - Već imaš dovoljno loših navika, draga. - Povukao ju je medu noge i naslonio se na sofu, a ona se privila uz njega.
- Uključujući i tebe - rekla je, prigušenog glasa. - Ti si moja najgora navika.
- To je točno. - Prstima joj je prolazio kroz tamne kovrče, te ju je poljubio u glavu. - Ali mene se nećeš riješiti.
Telefon je zazvonio, a Haven i ja smo poskočile. I da¬lje držeći suprugu jednom rukom, Hardy se javio. - Ovdje Cates. Gage, što ima? Jesu li ih našli? - A onda se umirio i ušutio, a meni se digla svaka dlaka na tijelu. Nekoliko trenutaka je slušao. Srce mi je snažno lupalo, počelo mi se vrtjeti i smučilo mi se. - Shvaćam - tiho je rekao Hardy. - Treba li im još helikoptera? Jer ako treba, mogu nabavi¬ti koliko god... znam. Ali to je kao da pokušavaš naći dva jebena penija u dvorištu. Znam. Strpljivo ćemo čekati. -Poklopio je.
- Što je bilo? - upitala je Haven, a ručicama ga je uhva¬tila za ramena.
Hardy je na tren spustio pogled, a vilica mu je bila toli¬ko napeta da sam mogla vidjeti kako mu se trza mali mišić na obrazu. - Pronašli su krhotine - napokon je rekao. - A ono što je ostalo od broda, potopljeno je.
Smračilo mi se. Zurila sam u njega, pitajući se je li upra¬vo rekao ono što sam mislila da je rekao.
- Znači sad tragaju i spašavaju? - Haven je upitala, bli¬jeda kao krpa.
Kimnuo je. - Obalna straža poslala je nekoliko velikih narančastih helikoptera.
- Krhotine - ošamućeno sam rekla, potiskujući nadola¬zeću mučninu. - Kao... nakon eksplozije?
Kimnuo je. - Jedan je brod prijavio dim u daljini.
Nitko od nas troje nije mogao prihvatiti vijesti.
Ruku sam stavila na usta i izdisala u šaku. Pitala sam se gdje se Jack nalazi u tom trenutku, je li ozlijeđen, uta¬pa li se.
Ne, nemoj razmišljati o tome.
Ali na trenutak sam imala osjećaj kao da se i ja utapam. Osjetila sam kako me hladna crna voda potapa, kako me vuče u dubine gdje ne mogu disati ni vidjeti ni čuti.
- Hardy - rekla sam, iznenađena što zvučim tako razu¬mno, dok je u meni bio metež. - Koji bi mogao biti uzrok eksplozije?
Zvučao je pretjerano smireno. - Curenje benzina, pre¬grijan motor, stvaranje pare blizu spremnika za gorivo, ek¬splozija akumulatora... Dok sam radio na bušotini, jednom sam vidio ribarski brod, dugačak više od trideset metara, kako je eksplodirao kada je prešao preko podvodnog sustava cijevi za gorivo. - Pogledao je Haven. Pocrvenjela je te je mrdala ustima da ne zaplače. - Nisu pronašli tijela -promrmljao je i privio ju uza sebe. - Nemojmo očekivati najgore. Možda čekaju spasioce u vodi.
- Voda je nemirna - Haven mu je rekla u košulju.
- Tamo su razne struje - priznao je. - Gage kaže da ka¬petan koji upravlja operacijom spašavanja koristi računalnu simulaciju da pokuša saznati kamo ih je voda odnijela.
- Koja je vjerojatnost da su obojica dobro? - labilno sam pitala. - Čak i ako su preživjeli eksploziju, je li moguće da su obojica nosila prsluk za spašavanje?
Nakon tog pitanja uslijedila je mrtva tišina. - Vjerojatno nisu - Hardy je rekao nakon nekog vremena. - Ali je mo¬guće.
Kimnula sam i obrušila se na obližnju stolicu, dok mi je mozak radio sto na sat.
Trebaš malo vremena, rekla mi je Haven kada sam joj povjerila da se želim vratiti u Austin. Čekaj da prođe odre¬đeno vrijeme i onda ćeš znati što učiniti.
Ali sada više nije bilo vremena.
Možda ga više nikada neće ni biti.
Da sam barem mogla dobiti pet minuta s Jackom... mi¬jenjala bih godine svojega života za priliku da mu kažem koliko mi znači. Koliko ga želim. Koliko ga volim.
Mislila sam na njegov očaravajući osmijeh, na njegove tamne oči, na prekrasnu ozbiljnost njegova lica dok spava. Od pomisli da ga više nikad neću vidjeti, da više nikada neću osjetiti slatkoću njegovih usana na mojima, osjetila sam gotovo nepodnošljivu bol.
Koliko li sam samo sati provela s Jackom šuteći, u nje-govom zagrljaju, dok su mi riječi bile zatočene u granicama mojega srca. Koliko sam samo prilika imala da budem iskrena prema njemu, a ni jednu nisam iskoristila.
Voljela sam ga, a on to možda nikad neće saznati.
Napokon sam shvatila da ono čega sam se najviše treba¬la bojati nije bio gubitak, nego nemogućnost voljenja. Tog trenutka žalila sam zbog cijene koju sam platila kako bih bila sigurna. A opet, morat ću živjeti s tim cijeli život.
- Ne mogu više čekati ovdje - planula je Haven. - Kamo da idemo? Možemo li otići do ureda Obalne straže?
- Ako želiš, odvest ću vas. Ali ondje možemo samo sme-tati. Gage će nam javiti čim nešto sazna. - Zastao je. - Želiš li čekati s tatom i Liberty?
Haven je odlučno kimnula. - Ako ću izludjeti čekajući, bolje da izludim pokraj njih.
Vozili smo se prema River Oaksu u Hardyjevom sre¬brnom sedanu, kada smo začuli kako mu zvoni mobitel. Posegnuo je prema stalku kamo ga je stavio, no Haven ga je zgrabila. - Ja ću, dušo, ti voziš. - Stavila je telefon na uho. - Bok, Gage? Što ima? Jesi li nešto doznao? -Slušala je nekoliko sekundi, a oči su joj se razrogačile. - O, Bože. Ne mogu vjerovati - koji? Ne znaju. Sranje. Ne može li netko - da, dobro, doći ćemo. - Obratila se Hardyju. - Bolnica Garner - rekla je bez daha. - Pronašli su ih, izvadili i sada ih helikopterom prevoze tamo. Jedan je u dobrom stanju, ali drugi... - Prekinula je kada joj se glas slomio. Suze su joj navrle na oči. - Drugi je u lošem stanju - uspjela je reći.
- Koji? - čula sam kako pitam, dok je Hardy manevri¬rao autom kroz promet, te je svojom agresivnom vožnjom izmamio ljutito trubljenje vozača oko nas.
- Gage ne zna. To je sve što je saznao. Nazvat će Liberty da dovede tatu u bolnicu Garner.
Bolnica, smještena u Teksaškom kliničkom centru, ime je dobila po Johnu Nanceu Garneru, Teksašaninu koji je dva¬put bio potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država, za vrijeme predsjedanja Franklina Roosevelta. Bolnica sa še¬sto kreveta bila je sjedište za pružanje vrhunske hitne po¬moći pacijentima prevezenim helikopterom. Imala je dru¬gi po redu najprometniji helidrom za bolnicu te veličine. Bolnica Garner također je imala jednu od najopremljenijih hitnih službi u Houstonu.
- Skybridge parkiralište? - upitao je Hardy dok smo se vozili kroz ogroman niz zgrada kliničkog centra. Prolazili smo pokraj Memorial Hermann Towera, građevine od tri¬deset katova sa staklenim dijelom u sredini, u sklopu koje su se nalazili mnogobrojni uredi i bolnice.
- Ne, zaposlenik će parkirati auto kada dođemo do glav¬nog ulaza - rekla je Haven, otkopčavajući pojas.
- Čekaj, dušo, još nisam stao. - Pogledao je preko ra¬mena i vidio da sam i ja otkopčala pojas. - Biste li molim vas pričekale da pritisnem kočnicu prije nego što iskočite? - nemoćno je pitao.
Kada je auto bio u rukama zaposlenika, prošli smo kroz ulaz bolnice, a i Haven i ja žurile smo se da uhvatimo Hardyjev ispružen korak. Kada smo rekli imena na recep¬ciji, uputili su nas na Odjel hitne službe na drugom katu. Sve što su nam rekli bilo je da je helikopter sigurno sletio na helidrom i da su oba pacijenta u rukama tima za reanimaciju. Otpratili su nas u čekaonicu bež boje s akvarijem i stolom na koji su bili naslagani istrošeni časopisi.
U čekaonici je vladala neprirodna tišina, čulo se samo brujanje vijesti na malenom televizoru ravnog zaslona. Odsutno sam zurila u televizor, riječi mi nisu ništa znači¬le. Ništa izvan ovog mjesta nije bilo bitno.
Haven nije mogla mirno sjediti. Koračala je po čekaonici kao tigar u kavezu, dok ju Hardy nije nagovorio da sjedne pokraj njega. Milovao joj je rame i tiho joj mumljao nešto, dok se nije opustila i nekoliko puta duboko udahnula te kriomice obrisala oči rukavom.
Gage je stigao gotovo u isto vrijeme kao Liberty i Churchill, a svi troje izgledali su oronulo i uzrujano kao i mi.
Osjećajući se kao uljez u nečemu što je bila privatna, obi¬teljska stvar, prišla sam Churchillu nakon što ga je Haven zagrlila. - Gospodine Travis - neodlučno sam rekla. -Nadam se da vam ne smeta što sam ovdje.
Travis se činio još stariji i krhkiji nego kada sam ga prije vidjela. Suočavao se s mogućim gubitkom jednog ili obojice sinova. Nisam mogla ništa reći.
Iznenadio me kada je ispružio ruke i zagrlio me. -Naravno da trebaš biti ovdje, Ella - rekao je hrapavim glasom. - Jack će te poželjeti vidjeti. - Mirisao je po koži i sapunu za brijanje i osjetio se blagi miris cigara... utješ¬ni očinski miris. Čvrsto me potapšao po leđima i onda me pustio.
Neko vrijeme Gage i Hardy tiho su razgovarali, razmi¬šljajući o tome što se moglo dogoditi na brodu, što je mo¬glo poći po zlu, razmišljali su o svim mogućim scenarijima što se moglo dogoditi Joeu i Jacku i o svim razlozima zbog kojih se treba nadati. No, jedan scenarij o kojem nisu raz¬govarali bio je onaj o kojem smo svi najviše razmišljali: da je jedan od njih ili da su obojica kobno ozlijeđeni.
Haven i ja izašle smo u hodnik da protegnemo noge i da uzmemo kavu iz aparata. - Znaš, Ella - neodlučno je rekla kada smo se vraćale u čekaonicu - čak i ako obojica preži¬ve, moglo bi uslijediti gadno razdoblje. Možemo računati na amputaciju, oštećenje mozga, ili... Bože, ni ne znam na što sve ne. Nitko te neće kriviti ako se odlučiš povući.
- Već sam razmišljala o tome - rekla sam bez oklijeva¬nja. - Želim biti uz Jacka bez obzira na to u kakvom je sta¬nju. Što god da mu se dogodilo, ja ću se brinuti o njemu. Ostat ću uz njega bez obzira na sve. Nije mi ništa važno, samo da je živ.
Nisam ju htjela uzrujati, no Haven me iznenadila kada je tiho zajecala.
- Haven - skrušeno sam počela - oprosti, ja...
- Nije to. - Pribrala se te me uhvatila za ruku i čvrsto ju stisnula. - Samo mi je drago što je Jack pronašao ženu koja će biti uz njega. Bio je s mnogo žena koje su ga htjele zbog površnih razloga, no... - Zastala je kako bi iz dže¬pa uzela maramicu i obrisala nos - ni jedna ga nije volje¬la samo zato što je on Jack. I on je to znao i htio je nešto više od toga.
- Kad bih barem... - započela sam, no kroz otvorena vra¬ta, Haven je vidjela komešanje u čekaonici. Vrata s druge strane su se otvorila i ušao je liječnik.
- O, Bože - promrmljala je Haven, a kava joj je gotovo ispala dok je žurila u čekaonicu.
Oblio me hladan znoj. Oduzela sam se, prsti jedne ru¬ke zabili su se u dovratnik dok sam gledala kako se obi¬telj Travis okuplja oko liječnika. Gledala sam njegovo lice, njihova lica i pokušala prepoznati reakciju. Da je jedan od njih umro, mislila sam da bi liječnik to odmah rekao. Ali govorio je tiho, a nitko iz obitelji nije pokazivao nikakve osjećaje osim blijede tjeskobe.
- Ella.
Zvuk je bio toliko tih, da sam ga jedva čula od bubnjanja u ušima. Okrenula sam se i pogledala niz hodnik.
Muškarac mi je prilazio, a njegova vitka figura bila je odjevena u vrećaste bolničke hlače i široku majicu. Ruka mu je bila zamotana u srebrno-sivi zavoj za opekline. Poznavala sam obris tih ramena, način na koji se kretao.
Jack.
Oči su mi se napunile suzama, i osjetila sam kako mi puls divlja i bolno udara. Počela sam se tresti od pokušaja da prebrzo svladam prejake osjećaje.
- Jesi to ti? - grcala sam. -Jesam. Jesam. O Bože, Ella...
Slamala sam se, svaki me udah razbijao. Uhvatila sam se za laktove, plačući sve jače kako se Jack približavao. Bojala sam se da ne haluciniram, da ne stvaram sliku ono¬ga što najviše želim, da ću, ako ispružim ruku, zagrabiti prazan prostor.
Ali Jack je bio ondje, bio je postojan i stvaran te me zagrlio čvrstim, snažnim rukama. Kontakt s njim bio je zapanjujuć. Privila sam se uz njega, ne mogavši mu se dovoljno približiti. On je mrmljao dok sam ja jecala na njegovim prsima. - Ella, dušo, sve je u redu. Nemoj pla¬kati. Nemoj...
Ali od tog olakšanja kada sam ga dodirnuia, kada sam bila uz njega, počela sam se prazniti. Ne prekasno. Od te pomisli postala sam euforična. Jack je bio živ, čitav, i više nikada ništa neću uzeti zdravo za gotovo. Prstima sam za¬ronila ispod njegove majice i dodirnuia toplu kožu njegovih leda. Vrhovi prstiju naišli su na rub još jednog zavoja. On me čvrsto držao jer je shvatio da mi je potreban taj priti¬sak, taj osjećaj da me on okružuje dok su nam tijela slala neizgovorene poruke.
Nemoj me pustiti.
Ovdje sam.
Drhtala sam cijelim tijelom. Zubi su mi cvokotali, pa mi je bilo teško govoriti. - M-mislila sam da se možda ne¬ćeš vratiti.
Jackova usta, koja su inače bila jako mekana, sada su bi¬la tvrda i popucala, a njegova me brada grebla po obrazu. - Uvijek ću ti se vraćati. - Glas mu je bio promukao.
Stavila sam mu ruku na vrat i udisala njegov miris. Njegov uobičajeni miris bio je pokvaren prodornim anti-septičkim mirisom masti za opekline i oštrim mirisom sla¬ne vode. - Gdje si ozlijeđen? - Dirala sam ga po leđima da vidim koliko je dugačak zavoj.
Prsti su mu se zapetljali u glatke, mekane uvojke moje kose. - Imam samo nekoliko opeklina i ogrebotina. Ništa strašno. - Osjetila sam kako mu se obraz napinje zbog osmi¬jeha. - Svi tvoji najdraži dijelovi još su tu.
Oboje smo šutjeli neko vrijeme. Shvatila sam da i on drhti. - Volim te, Jack - rekla sam, a to je pokrenulo la¬vinu suza, jer sam bila toliko nevjerojatno sretna što mu to mogu reći. - Mislila sam da će biti prekasno... mislila sam da nikada nećeš saznati, jer sam bila kukavica i ta-ko sam...
- Znao sam. - Jack je zvučao potreseno. Zakoračio je unatrag i pogledao me svjetlucavim krvavim očima.
- Jesi? - šmrcala sam.
Kimnuo je. - Mislio sam da je nemoguće da te toliko volim, a da ti ništa ne osjećaš prema meni. - Grubo me poljubio, dodir naših usana bio je prejak da bi se moglo uživati u njemu.
Stavila sam prste na Jackovu zaraslu bradu i pomaknu¬la mu lice da ga promotrim. Bio je izudaran i izgreben i izgorio od sunca. Nisam mogla ni zamisliti koliko je dehi¬drirao. Drhtavim sam prstom pokazala prema čekaonici.
- Tvoja je obitelj ondje. Zašto si u hodniku? - Zbunjenim sam pogledom pogledala u njegove bose noge. - Oni... oni te puštaju da hodaš ovakav?
Jack je odmahnuo glavom. - Smjestili su me u sobi iza ugla da napravim još neke pretrage. Pitao sam je li te itko obavijestio da sam dobro, i nitko nije bio siguran. Pa sam te pošao pronaći.
- Samo si otišao, a trebao si proći kroz još neke pretrage?
- Morao sam te naći. - Glas mu je bio tih, ali odlučan. Zamahnula sam rukama. - Hajdemo natrag... možda
imaš unutarnje krvarenje...
Jack se nije ni pomaknuo. - Dobro sam. Već su mi na¬pravili CT i nalaz je bio čist. Žele još za svaki slučaj napra¬viti magnetnu rezonancu.
- Sto je s Joeom?
Jack se namrštio. Iznenada je izgledao mlade i uzrujano.
- Ne žele mi reći. Nije mu bilo dobro, Ella. Jedva je disao. Bio je za kormilom kada je motor eksplodirao... mogao bi biti u strašnom stanju.
- Ovo je vrhunska bolnica s najboljim doktorima i naj¬boljom opremom - rekla sam, pažljivo stavljajući ruku na njegov obraz. - Sredit će ga. Učinit će što god moraju uči¬niti. Ali... je li se jako opekao?
Odmahnuo je glavom. -Ja sam se opekao samo zato što sam prolazio kroz goruće krhotine da ga nađem.
- O, Jack... - Htjela sam čuti kroz što je prolazio, svaku pojedinost. Htjela sam ga utješiti na sve moguće načine. Ali za to će biti vremena kasnije. - Doktor je razgovarao s tvojom obitelji u čekaonici. Hajdemo vidjeti što je rekao. -Pogledala sam ga prijetećim pogledom. - A onda se vraćaš na magnetnu rezonancu. Vjerojatno te sada traže.
- Pričekat će. - Jack me zagrlio. - Da samo vidiš crve¬nokosu sestru koja me vozila u kolicima. Nikada nisam upoznao ženu koja toliko šefuje.
Pošli smo u čekaonicu. - Hej - rekla sam nesigurnim glasom. - Gledajte koga sam pronašla.
Jacka je odmah okružila njegova obitelj, Haven je prva pošla prema njemu. Povukla sam se, i dalje bez daha, a sr¬ce mi je mahnito tuklo. Nije bilo duhovitih primjedbi dok je Jack grlio sestru i Liberty. Okrenuo se ocu i zagrlio ga, a oči su mu zasjale kada je vidio kako se suza kotrlja niz Churchillov naborani obraz.
- Jesi dobro? - pitao je Churchill hrapavim glasom. -Jesam, tata.
- Dobro. - I Churchill je nježno potapšao sina po licu. Jackova brada je zadrhtala te se grubo nakašljao. Kao
da mu je laknulo kada se okrenuo prema Hardyju, s kojim se muški zagrlio i potapšao po leđima.
Gage je bio posljednji - uhvatio je Jacka za ramena i po¬zorno ga gledao. - Grozno izgledaš - rekao je.
- Jebi se - rekao je Jack te su se grubo zagrlili, dvije ta¬mne glave bile su jedna pokraj druge. Jack ga je snažno udario po leđima, ali Gage, svjestan bratovog stanja, je bio mnogo nježniji.
Jack se malo zaljuljao pa smo ga odmah posjeli.
- Dehidrirao je - rekla sam i otišla do automata za vodu u kutu prostorije i natočila mu čašu vode.
- Zašto nisi na infuziji? - pitao je Churchill dok je sta¬jao nad njim.
Jack mu je pokazao ruku, gdje se još uvijek nalazila igla pričvršćena ljepljivom trakom. - Stavili su mi ogromnu iglu i imao sam osjećaj da mi je netko u venu zabio čavao. Pa sam ih zamolio za nešto manje.
- Pičkica - nježno je rekao Gage, trljajući Jackovu grubu kosu slijepljenu od soli.
- Kako je Joe? - upitao je Jack, uzimajući vodu od mene koju je potom popio u nekoliko gutljaja.
Svi su se pogledali, što nije bio dobar znak, a Gage je pa¬žljivo odgovorio. - Doktor je rekao da Joe ima potres moz¬ga i blagu ozljedu pluća uzrokovanu eksplozijom. Trebat će neko vrijeme da se pluća oporave, možda i godina da¬na. No moglo je biti i mnogo gore. Joe ima respiracijski distres sindrom i graničnu hipoksiju pa mu daju kisik vi¬sokog protoka. Provest će dosta vremena na intenzivnoj. I može čuti samo na jedno uho, na drugo ne može. U odre¬đenom trenutku specijalist će nam moći reći je li sluh traj¬no izgubljen.
- Nema veze - rekao je Jack. - Joe ionako nikada ne sluša.
Gage se kratko nasmiješio, ali se uozbiljio kada je po¬gledao u mlađeg brata. - Sada ide na operaciju zbog unu¬tarnjeg krvarenja.
- Gdje krvari?
- Uglavnom u trbušnoj šupljini. Jack je progutao knedlu. - Jako?
- Ne znamo.
- Sranje. - Jack je umorno protrljao lice s obje ruke. -Toga sam se bojao.
- Prije nego što te ponovno odvedu - rekla je Liberty -možeš li nam reći što se dogodilo, Jack?
Jack mi je pokazao da dođem kod njega te me privio uz svoje toplo tijelo dok je pričao. Jutro je bilo vedro, rekao je. Lijepo su pecali i krenuli su rano prema marini. Ali na putu su vidjeli ogroman smeđi prekrivač od morskih trava, velik oko jednog jutra. To je bio čitav ekosustav s algama, vitičarima, ribicama, koji su živjeli medu naplavljenim drv¬ljem i nasukanim kapsulama.
Misleći da se tamo kriju ribe, braća su isključila motor i prišla morskoj travi. Za samo nekoliko minuta Jack je upe¬cao lampugu, a štap se gotovo prelomio te se kotur počeo odmotavati kada je riba počela divljati. Iskočila je iz vode, otkrivši da je velika metar i pol, pravo čudovište, a Jack je hodao po brodu da se silk ne zapetlja. Viknuo je Joeu da upali motor i da krenu prema ribi, inače će zahvatiti previ¬še silka. I baš kad ju je počeo izvlačiti, Joe je upalio motor i čula se eksplozija.
Jack je u tom trenutku ušutio i treptao dok se pokušavao sjetiti što se potom dogodilo.
Hardy je promrmljao: - Čini se da su se nakupili ispuš¬ni plinovi.
Jack je polagano kimnuo. - Možda je ventilator kaljuže prestao raditi. Tko bi znao sa svim tim elektronskim sra¬njima... uglavnom, ne sjećam se više ničega u vezi eksplo¬zije. Odjednom sam se našao u vodi - svugdje oko mene bile su krhotine, a brod se pretvorio u plamen. Počeo sam tražiti Joea. - Izgledao je rastreseno, govorio je u isprekidanim naletima. - Uhvatio se za plutajući hladnjak - znaš onaj narančasti što si mi dao, Gage - pa sam ga pregledao. Bojao sam se da nije izgubio nogu u eksploziji ili nešto, ali hvala Bogu, bio je čitav. No dobio je strašan udarac u gla¬vu, i mučio se. Uhvatio sam ga i rekao mu da se opusti te sam ga odvukao još dalje od broda.
- I onda je došlo nevrijeme - rekao je Churchill.
Jack je kimnuo. - Počeo je puhati vjetar, voda je bila ne¬mirna te smo se sve više udaljavali od broda. Pokušao sam ostati blizu broda, ali to je iziskivalo puno energije. Tako da sam samo pridržavao Joea i hladnjak i zakleo se da ga neću pustiti bez obzira na to koliko dugo nekome trebalo da nas pronađe.
-Je li Joe bio pri svijesti? - pitala sam.
- Da, ali nismo mnogo razgovarali. Valovi su bili jaki, a Joe je teško disao. - Jack se nemoćno nasmiješio. - Prvo što mi je rekao bilo je: »Pretpostavljam da smo izgubili onu lam-pugu?«. - Zastao je dok su se svi smijali. - A poslije je pitao trebamo li se brinuti zbog morskih pasa, a ja sam rekao da mislim da ne, jer je još uvijek sezona škampi i većina mor¬skih pasa nalazi se dalje od obale i hvata njih. - Ozbiljno, dugačko oklijevanje. Progutao je slinu. - Nakon što smo ne¬ko vrijeme čekali, vidio sam da se Joeovo stanje pogoršava. Rekao mi je da misli da neće preživjeti. A ja sam rekao... - Glas mu se slomio, spustio je glavu i nije mogao dovršiti.
- Reći ćeš nam poslije - šapnula sam i stavila ruku na njegova leda, a Haven mu je dala papirnatu maramicu. To je bilo previše za njega, nije to mogao tako brzo ponovno proživjeti.
- Hvala - promuklo je rekao Jack nakon minute te je obrisao nos i uzdahnuo.
- Tu ste dakle. - S vrata se začuo prodoran, optužuju¬ći glas, a mi smo svi ugledali jaku, crvenokosu medicinsku sestru rumenih obraza, kako gura prazna kolica u čekao¬nicu. - Gospodine Travis, zašto ste tako pobjegli? Tražila sam vas.
- Otišao sam na odmor - bedasto je rekao Jack.
Sestra se namrštila. - To je zadnji odmor koji ćete ima¬ti neko vrijeme - dobit ćete novu iglu za infuziju i ići ćete na magnetnu rezonancu i možda smislim i neke dodatne pretrage kako bi vam se osvetila što ste me nasmrt prepla¬šili. Tako nestati...
- U potpunosti se slažem - rekla sam, potičući Jacka da ustane. - Vodite ga. I dobro ga čuvajte.
Jack me oštro pogledao preko ramena dok se vukao pre¬ma kolicima.
Sestra je s nevjericom gledala njegove hlače i majicu. -A gdje ste to nabavili? - upitala je.
- Neću vam reći - promrmljao je.
- Gospodine Travis, morate ostati u bolničkoj haljini dok ne završimo s pretragama.
- Sigurno bi vam se sviđalo - uzvratio je Jack - da ho¬dam gologuz po bolnici.
- Gospodine Travis, s obzirom na to koliko sam stražnji¬ca vidjela, mislim da ne bih bila zadivljena.
- Pa ne znam - zamišljeno je rekao dok se spuštao u ko¬lica. - Moja je prilično dobra.
Sestra ga je okrenula i izgurala kroz ulazna vrata, i on¬da su se počeli vrijeđati.
U sljedeća dva tjedna uživala sam uz određenu dozu gorčine jer sam znala da je to samo kratko razdoblje mo¬jega života.
Jack i Luke postali su os oko koje se vrtio moj cijeli svi¬jet. Znala sam da ću ih jednom obojicu izgubiti. Ali tu gorčinu potisnula sam što sam više mogla i jednostavno si dopustila da uživam u gotovo čarobnim trenucima tih uzavrelih ljetnih dana.
Bila je to ona vrsta sreće određena zaokupljenošću, ži¬vahnošću jer mi je raspored bio ispunjen poslom, brigom o Lukeu, održavanjem kontakata s prijateljima i provođenjem svakog slobodnog trenutka s Jackom. Nikada nisam mislila da bih nekoga tako brzo mogla upoznati. Prepoznala sam njegove izraze lica, naučila sam njegove najdraže riječi, na¬čin na koji su mu se usne skupile kada je jako razmišljao, način na koji su mu se stvorile bore oko očiju prije nego što se nasmijao. Naučila sam da je obuzdavao svoju narav, da je bio nježan prema ljudima koje je procijenio kao osjetlji¬vijima od sebe, no da nije mogao podnijeti uskogrudnost i ograničenost.
Jack je imao širok krug prijatelja, od kojih je dvojicu smatrao bliskima, no najviše je vjerovao braći, osobito Joeu.
Od drugih je najviše zahtijevao da održe riječ. Jacku je obećanje bilo stvar života ili smrti, najveći pokazatelj ka¬kva je netko osoba.
Prema meni je otvoreno pokazivao nježnost, dodir, bio je voden tjelesnim užicima i imao je jaki nagon. Volio se igrati, nadraživati, i mamiti me da pokušam učiniti stvari koje mi je bilo teško izvesti u ranu zoru. No bilo je trenu¬taka kada seks uopće nije bio razigran, kada smo disali i kretali se dok me Jack nije doveo do ruba nečega, do ne¬kog uzavrelog transcendentnog stanja, koje me preplašilo svojom silinom, pa sam se povukla i prekinula to stanje, bojeći se što bi se moglo dogoditi.
- Trebaš vlastito dijete - rekla mi je Stacy kada sam ju na¬zvala jednog poslijepodneva. - To ti govori tvoj biološki sat.
Pokušala sam joj objasniti kako je Luke, na svoj malen i nevin način, slomio moju obranu. Prvi put u životu osjetila sam emocionalnu povezanost s djetetom i bila je snažnija nego što sam to ikada mogla zamisliti.
Rekla sam Stacy da sam u strašnoj nevolji.
Htjela sam imati Lukea cijeli život. Htjela sam biti pri¬sutna u svakom stupnju njegova odrastanja. No uskoro će njegova prava majka doći po njega, a ja ću biti sporedna.
Tara i Luke zadali su mi strašan udarac.
- Jako će boljeti kada ga budeš davala - nastavila je Stacy. - Moraš biti spremna na to.
- Znam. Ali ne znam kako se pripremiš za takvo što. Mislim, rekla sam si da je on sa mnom samo tri mjeseca. To nije mnogo vremena. Ali neizmjerno sam se vezala za njega.
- Ella, Ella... s djecom ne postoji umjerenost. Čvrsto sam uhvatila telefon. - Što da radim?
- Počni planirati. Vrati se u Austin kada daš Lukea i pre¬stani gubiti vrijeme s Jackom Travisom.
- Kako je to gubljenje vremena ako uživam u tome?
- U tome nema budućnosti. Priznajem da je seksi, i ja bih vjerojatno pala na njega da sam sama. Ali Ella, otvori oči. Znaš da takav muškarac nije za duge staze.
- Nisam ni ja. Zato je to savršeno.
- Ella, vrati se kući. Zabrinuta sam za tebe. Mislim da se zavaravaš.
- U vezi čega?
- U vezi mnogo toga.
No u sebi sam se pitala nije li istina suprotna tome - da sam se prestala zavaravati u vezi mnogo toga, i da je život bio puno ugodniji i manje kompliciran kada sam bila uro¬njena u samozavaravanje.
Razgovarala sam sa sestrom jednom tjedno. Vodile smo nekoliko dugačkih, prilično čudnih razgovora, ispreplete¬nih neizbježnom psiho spikom, u koju moraš upasti nakon terapija. - Dolazim u Houston sljedeći tjedan - napokon mi je rekla Tara. - U petak. Odlazim iz klinike. Doktorica Jaslow kaže da sam dobro počela, ali da bih i dalje vjero¬jatno trebala viđati nekoga ako želim da se stanje još više poboljša.
- Baš mi je drago - uspjela sam reći, osjećajući se posve hladno. - Drago mi je da si bolje, Tara. - Zastala sam pri¬je nego što sam se natjerala da kažem: - Pretpostavljam da odmah želiš Lukea? Jer ako ne želiš, ja mogu...
- Da, želim ga.
Uistinu? Poželjela sam ju pitati. Jer gotovo nikad ne pitaš za njega i kao da te uopće ne zanima. Ali možda to ne bi bilo pošteno. Možda joj je on previše značio... možda nije mogla razgovarati o uzroku tako snažne čežnje.
Otišla sam do Lukeovog krevetića, gdje je spavao. Ispružila sam ruku i dodirnula jednu posudicu za med na mobilu. Prsti su mi drhtali. - Da dođem po tebe na aero¬drom?
- Ne, doći će... to je sređeno.
To je sredio Mark Gottler, pomislila sam. - Slušaj, ne želim te gnjaviti, ali... onaj predugovor o kojem smo razgo¬varali... ovdje je u mom stanu. Nadam se da ćeš ga barem pogledati dok budeš ovdje.
- Pogledat ću ga. No neću ga potpisati. Nema potrebe. Ugrizla sam se za usnu da se spriječim od upuštanja u
prepiranje. Korak po korak, rekla sam si.
Jack i ja svađali smo se oko Tarinog dolaska - on je htio biti prisutan, a ja sam se sama htjela suočiti s tim. Nisam htjela da sudjeluje u nečem tako bolnom i osobnom. Prilično sam dobro shvaćala koliko će boljeti predavanje Lukea, i nisam htjela da me Jack vidi u trenutku takve slabosti.
Osim toga, u taj petak je bio Joeov rođendan i oni su planirali ići u ribolov i prespavati u Galvestonu.
- Moraš ići zbog Joea - rekla sam Jacku.
- Mogu dogovoriti ribolov za drugi put.
- Obećao si mu - rekla sam, posve svjesna učinka te ri-ječi na Jacka. -Ne mogu vjerovati da čak i pomišljaš na to da iznevjeriš brata na rođendan.
- Razumjet će. Ovo je važnije.
- Bit ću dobro - rekla sam. - I trebam biti sama sa se¬strom. Tara i ja nećemo moći razgovarati ako ti budeš on¬dje.
- Kvragu, trebala je doći sljedeći tjedan. Zašto je pobo¬gu izašla ranije?
- Ne znam. Ne mogu vjerovati da nije razmišljala o tome da svoje mentalne probleme prilagodi tvojem ribolovu.
- Ne idem.
Bijesna, koračala sam po njegovom stanu. - Želim da odeš, Jack. Mogu biti snažna i bez tebe. Moram to učiniti sama. Predat ću Lukea Tari, popiti veliku čašu vina, oku-pat ću se i rano leći u krevet. Ako mi stvarno bude netko trebao, otići ću gore i posjetiti Haven. A ti ćeš se vratiti su¬tradan pa možemo secirati događaj.
- Radije bih rekao analizirati. - Pozorno me gledao, previše je vidio. - Ella. Prestani koračati, kvragu, i dođi ovamo.
Bila sam mirna oko deset sekundi prije nego što sam došla k njemu. Zagrlio me i u razmacima pritiskao moje tijelo koje se opiralo: pritiskao mi je ramena, leda, struk, kukove.
- Prestani se pretvarati da je sve u redu - rekao mi je na uho.
-Jedino to znam raditi. Ako se dovoljno dugo pretvaraš da je sve u redu, s vremenom će sve uistinu biti u redu.
Jack me nekoliko minuta držao bez riječi. Ruka mu je polagano klizila po meni, stiskajući me, gnječeći me, uti-skivajući, kao što umjetnik oblikuje glinu. Duboko sam udahnula i prepustila se milovanju i nježnom držanju, te sam se naježila kada mi je privukao kukove njegovima, da osjetim koliko je bio uzbuđen.
Prvo je skinuo moju odjeću, a zatim i svoju, svaki pokret bio je proračunat, a kada sam pokušala nešto reći, uzeo mi je glavu i poljubio je, otvorenih usta i snažno. Spustivši me na pod, opkoračio me i ljubio u usta. Ja sam se propinjala uvis, pokušavajući mu se približiti, napinjući se prema užit¬ku njegovog čvrstog tijela. Polagano smo se okretali, prvo sam ja bila gore, onda on, i tada me zgrabio za kukove i ušao u mene, ulazio je sve dublje i dublje dok nije uronio u moknnu i vrućinu. Stenjaia sam od užitka koji sam osjeti¬la kada se usidrio u mene, dok je njegovo tijelo pritiskalo, a moje se otvaralo.
Uzeo je jastuk sa sofe i stavio ga pod moje kukove te je snažno prodirao, uporno gurao i doveo me do vrhunca da sam glasno stenjala. Nastavio je čak i nakon toga, da još duže traje, te je odgađao svoj vrhunac dok napokon nije više mogao izdržati. Dugo je ostao u meni, njegovi snažni prsiti bili su zapleteni u moju kosu, nisu dopuštali da sklonim usta s njegovih. Kao da mi je pokušavao dokazati nešto, pokazati nešto što moje srce i um nisu htjeli prihvatiti.
Još je bio mrak kada je Jack otišao u petak ujutro. Sjeo je pokraj mene na krevet i podigao moje uspavano tijelo da me zagrli. Gunđajući sam se probudila, a on je jednom rukom držao moju glavu, dugačke prste čvrsto je stavio oko moje lubanje. Njegov raskošan bariton nježno je od-zvanjao u mojem uhu. - Učini što moraš. Neću ti smetati. Ali kada se vratim, nećeš me isključiti, dobro? Odvest ću tt nekamo... na lijepi dugačak odmor... i razgovarat ćemo, a ja ću te držati dok plačeš i dok ti ne bude bolje. I prebrodit ćemo ovo. - Poljubio me u obraz i pogladio me po kosi, te me spustio na madrac.
Šutjela sam, zatvorenih očiju. Osjetila sam kako me vrš-kovi njegovih prstiju miluju po licu, po tijelu, a onda je na¬vukao prekrivač do moje ključne kosti i otišao.
Mislila sam da ne postoji način da uvjerim Jacka da on želi više nego što mu ja mogu dati, da će ljudima koji su bili povrijeđeni kao ja, strah i želja za preživljavanjem uvi¬jek biti nadmoćniji od vezivanja. Mogla sam voljeti samo ograničeno, osim Lukea, a to je bilo čudo na koje nikada nisam računala.
Ali gubila sam Lukea.
Toliko sam puta već naučila tu lekciju. Moćna unutar¬nja istina nije trebala potporu logike. Svaki put kada sam voljela, izgubila sam, i smanjila se.
Pitala sam se što će ostati od mene nakon sutrašnjeg dana.
Dok sam odijevala Lukea u mornarsko odijelo i sićušne bijele teniske, pokušavala sam zamisliti kako će izgledati Tari, koliko se razlikovalo dijete staro tri mjeseca od novo¬rođenčeta. Luke je sada mogao držati predmet u rukama, ili udarati po predmetima koji su visjeli iznad njega. Smiješio mi se i smiješio se kada bi vidio svoj odraz u ogledalu. Kada sam razgovarala s njim, on je odgovarao grgljajući i raznim drugim zvukovima, kao da vodimo savršen i zadivljujuć razgovor. Kada sam ga podigla i pustila da mu stopala do¬dirnu pod, gurao je nogama kao da je htio stati.
Luke je bio na početku beskrajnih otkrića i razvijanja sposobnosti. Uskoro će se dogoditi prekretnice poput prve riječi, prvog uspravnog sjedenja, prvog koraka. A ja ću sve to propustiti. Bio je moj samo u srcu.
Osjetila sam nalet suza, kao kada moraš kihnuti ali na kraju ipak ne kihneš. No činilo se da mi mehanizam za suze više nije radio. Osjećaj da želiš plakati, ali ne možeš, bio je grozan. Posjećivat ćeš ga - odlučno sam si rekla. Pronaći ćeš način da budeš dio njegovoga života. Bit ćeš super teta koja će mu uvijek poklanjati najbolje darove.
No to nije isto.
- Luke - promuklo sam rekla, dok sam mu zatvarala tenisice na čičak. - Mama dolazi danas. Napokon će ti se vratiti mamica.
Nasmiješio mi se. Sagnula sam se i usnama okrznula njegove mekane obraze i osjetila njegove prstiće kako mi hvataju kosu. Nježno sam mu otpetljala prste, uzela ga i odnijela na sofu. Stavila sam ga u krilo i počela mu čitati njegovu omiljenu slikovnicu o gorili koji je jedne noći sve životinje u zoološkom vrtu oslobodio iz kaveza.
Na pola priče, čula sam zvono. - Gospođice Varner, imate posjetitelja.
- Molim vas, pošaljite ju gore.
Bila sam nervozna i poražena. I negdje duboko u sebi, osjetila sam postojani bijes. Nije to bila velika količina bi¬jesa, nego mala, moćna žar, dovoljna da spali preostali tra-čak optimizma u vezi moje budućnosti. Da me Tara nije zamolila da učinim ovo, nikada ne bih bila svjesna tolike razine boli. I ako ikada ponovno budem morala prolaziti kroz ovo, netko će me morati staviti u posudu sa zemljom i zalijevati me tri puta tjedno.
Tri nježna udarca na vratima.
Noseći Lukea, otišla sam otvoriti vrata.
A ondje je stajala Tara, ljepša nego što sam je se sjećala, s nekoliko oštrih linija, koje su se uklapale u njezin izgled.
Bila je mršava, prekrasno odjevena u bijeli svileni top i uske crne hlače i crne balerinke sa srebrnim kamenčićima. Njezina plava kosa padala je u opuštenim valovima, a velike karike visjele su joj na ušima. Na zglobu joj se svjetlucala dijamantna narukvica od barem petnaest karata.
Tara je ušla u stan kriknuvši bez riječi - nije mi pokuša¬la uzeti Lukea nego nas je oboje zagrlila. Zaboravila sam koliko je ona viša od mene. Sjećam se trenutka dok smo bile tinejdžerice kada sam shvatila da me prešišala po visini pa sam se žalila da nije smjela prolaziti kroz zamah rasta prije mene. A ona me zezala govoreći da je ona prolazila kroz svoj i kroz moj zamah rasta. Zagrljaj me podsjetio na tisuće uspomena. Podsjetio me koliko ju volim.
Zakoračila je unatrag da me pogleda, te joj je pogled pao na bebu. - Ella, prekrasan je - začuđeno je rekla. - I puno veći.
- Zar ne? - Okrenula sam Lukea prema njoj. - Luke, pogledaj svoju prekrasnu mamicu... evo ti, drži ga.
Pažljivo smo premjestile dijete, a kada ga je Tara uzela, ja sam i dalje osjetila Lukeovu težinu na ramenu. Pogledala me suznih očiju, a obrazi su joj bili rumeni, boja joj je proš¬la kroz šminku. - Hvala ti, Ella - šapnula je.
Bila sam pomalo iznenađena što ne plačem. Kao da je postajala mala, ali izuzetno važna distanca između me¬ne i onoga što se događa. Bila sam zahvalna zbog toga. -Sjednimo.
Tara me slijedila. - Život na adresi 1800 Main i zamje¬na za bogataša poput Jacka Travisa... bogme si se snašla, Ella.
- Nisam počela izlaziti s Jackom zbog njegovog novca - proturječila sam.
Tara se nasmijala. - Ako ti tako kažeš, vjerujem ti. Iako si dobila ovaj stan od njega, zar ne?
- Iznajmljivao se - rekla sam. - Ali sada kada si se ti vra¬tila i više se ne brinem za Lukea, živjet ću negdje drugdje. Još nisam sigurna gdje.
- Zašto ne ostaneš ovdje?
Odmahnula sam glavom. -Ne bi bilo u redu. Ali smislit ću nešto. Važnije je pitanje gdje ćeš ti živjeti?
Tarin izraz lica postao je oprezan. - Imam lijepu kuću u blizini.
- Mark ti je to sredio?
- Moglo bi se reći.
Razgovor se nastavio neko vrijeme, a ja sam pokušala otkriti sve pojedinosti Tarine situacije: koji su joj planovi, kakvi su joj izgledi, kako namjerava doći do novca. Nije mi htjela odgovoriti. Izluđivalo me njezino izbjegavanje.
Osjetljiv na napetost između nas dvije, ili pak umoran od nepoznatih ruku, Luke se počeo meškoljiti i biti nemi¬ran. - Sto želi? - upitala je Tara. - Uzmi ga.
Uzela sam dijete i stavila ga na rame. Umirio se i uz dahnuo.
- Tara - oprezno sam rekla. - Žao mi je ako misliš da sam pretjerala time što sam iskamčila ugovor od Marka Gottlera. Ali to sam učinila da tebe zaštitim, da ti i Luke imate neko jamstvo. Neku sigurnost.
Pogledala me zbunjujuće smirenim pogledom. - Imam svu sigurnost koja mi je potrebna. Obećao je da će se bri-nuti o nama i ja mu vjerujem.
- Zašto? - morala sam pitati. - Zašto si spremna držati za riječ muškarca koji vara ženu?
- Ti to ne razumiješ, Ella. Ti ga ne poznaješ.
- Upoznala sam ga, i mislim da je hladan, manipulantski gad.
Na to je planula. - Uvijek si jako pametna, zar ne, Ella? Znaš sve, zar ne? E pa slušaj ovo... Mark Gottler nije Lukeov otac. On štiti pravog oca.
- Tko je onda otac, Tara? - upitala sam umorna i bije¬sna, stavivši ruku na stražnji dio bebine glave.
- Noah.
Ušutjela sam i blenula u nju. U očima sam vidjela da go¬vori istinu. - Noah Cardiff? - promuklo sam pitala.
Tara je kimnula. - Voli me. Njega vole deseci tisuća lju¬di, mogao je imati bilo koga, ali on želi mene. Ili misliš da je nemoguće da me voli takav muškarac?
- Ne, ja... - Luke je padao u san. Milovala sam njegova mala leđa. Luke... njegov najdraži učenik.
- Što je s njegovom ženom? - morala sam se nakašljati prije nego što sam nastavila. - Zna li ona za tebe? Za dijete?
-Još ne zna. Noah će joj reći kada dođe pravi trenutak.
- A kada će to biti? - šapnula sam.
- Jednom u budućnosti, kada mu djeca malo porastu. Trenutačno ima previše obveza. Noah je jako zaposlen. Ali sve će on to srediti. Želi biti sa mnom.
- Zar misliš da će ugroziti svoj javni ugled razvodom? I koliko često će viđati Lukea?
- Luke će dugo biti mali. Neće mu biti potreban otac dok ne naraste, a do tada ćemo Noah i ja već biti vjenčani. -Namrštila se kada je ugledala moj izraz lica. - Nemoj me tako gledati. On me voli, Ella. Obećao je da će se brinuti o meni. Zaštićena sam, kao i dijete.
- Možda se osjećaš zaštićeno, ali nisi zaštićena. Ničime ga ne držiš u šaci. Može te bilo kada ostaviti na cjedilu.
- A ti misliš da si u boljem položaju s Jackom Travisom? - upitala je. - Cime ti njega držiš u šaci, Ella? Kako znaš da te neće ostaviti? Ja barem imam Noino dijete.
- Ja ne ovisim o Jacku - tiho sam rekla.
- Ne, ti ne ovisiš ni o kome. Ti nikome i ni u što ne vje¬ruješ. E pa, ja sam drukčija. Ja ne želim biti sama - meni je potreban muškarac i u tome nema ništa loše. A Noah je najbolji muškarac kojeg sam upoznala. Dobar je i pametan i cijelo se vrijeme moli. I kladim se da ima više novca od Jacka Travisa, i poznaje sve, Ella. Političare i poslovnjake i... jednostavno sve. Nevjerojatan je.
- Hoće li potvrditi svoja obećanja na pismeno? - upi¬tala sam.
- Mi nemamo takvu vezu. Ugovor bi sve učinio jeftinim i ružnim. A i Noini osjećaji bi bili povrijeđeni kada bi mi¬slio da mu ne vjerujem. On i Mark znaju da si ti inzistirala na ugovoru, ne ja. - Pročitavši moj izraz lica, pokušavala je smiriti usta da joj se ne počnu tresti od uzrujanosti. Suze su joj se skupile uz donji nježan rub kapaka. - Zar ne mo- žeš samo biti sretna zbog mene, Ella?
Polagano sam odmahnula glavom. - Ovako ne.
Vrhovima prstiju obrisala je mokro područje ispod oči- ju. - Pokušavaš nadzirati ljude baš kao i mama. Razmišljaš li ikada o tome? - Ustala je i posegnula za Lukeom. - Daj mi dijete. Moram ići. Čekaju me auto i vozač.
Predala sam Lukea, koji je zaspao, uzela torbu za pele¬ne i zataknula slikovnicu u nju. - Mogu ti pomoći odnijeti kolica do auta...
- Ne trebam ih. Čitava dječja soba puna je novih stvari za bebu.
- Nemoj otići ljuta - rekla sam, odjednom ostavši bez daha, a prsa su mi bila ispunjena oštrom, oporom boli.
- Nisam ljuta. Samo... - Oklijevala je. - Ti i mama mi štetite, Ella. Znam da to nije tvoja krivnja. Ali ne mogu pogledati u tebe ili nju, a da se ne sjetim našeg paklenog djetinjstva. Moram ispuniti život pozitivnim stvarima. Od sada na dalje, postojat ću samo ja, Noah i Luke.
Bila sam toliko pogođena da sam jedva mogla govori¬ti. - Čekaj. Molim te. - Nagnula sam se nad nosiljku i ne¬spretno poljubila uspavano dijete u glavu. - Zbogom Luke - šapnula sam.
I onda sam stala i gledala kako moja sestra odvodi Lukea. Unijela ga je u dizalo, a vrata su se otvorila i zatvorila i vi¬še ih nije bilo.
Hodajući poput starice, vratila sam se u stan. Nisam zna¬la što da radim. Automatski sam pošla u kuhinju i počela praviti čaj, iako sam znala da ga neću popiti.
- Gotovo je - naglas sam rekla. - Gotovo je.
Luke će se probuditi, a mene neće biti. Pitat će se zašto sam ga ostavila. Moj glas iščeznut će mu iz pamćenja.
Moj dječak. Moja beba.
Slučajno sam si opekla prste vrućom vodom, ali uopće nisam osjetila bol. Jedan dio mojeg mozga bio je zabrinut jačinom kojom se slamam. Željela sam Jacka... on bi mogao znati kako probiti slojeve leda oko mene... ali istovremeno, pomisao da sam s njim ispunila me strahom.
Presvukla sam se u pidžamu i ostatak poslijepodneva gledala sam televiziju, a da ništa nisam vidjela ni čula. Telefon je zvonio, a javila se telefonska sekretarica. Prije nego što sam pogledala na zaslon, znala sam da je Jack.
Nikako nisam mogla razgovarati s njim, ili bilo s kim, tog trena. Posve sam stišala zvuk.
Shvativši da moram slijediti normalnu rutinu, napravi¬la sam juhu od pilećeg temeljca u prahu, polako ju pojela i popila čašu vina. Telefon je opet zvonio, i opet, a ja sam pustila da se svaki put javi sekretarica, sve dok na njoj nije bilo ostavljeno nekoliko poruka.
Baš kada sam htjela poći u krevet, na vratima se začulo kucanje. Bila je to Haven. Njezine tamnosmeđe oči, toliko slične bratovima, bile su ispunjene brigom. Nije pokušavala ući unutra, samo je stajala s rukama u džepovima traperi¬ca i gledala me s beskrajnim strpljenjem. - Hej - nježno je rekla. - Beba je otišla?
- Da. Otišla je. - Pokušavala sam zvučati činjenično, ali zadnja riječ zapela mi je u grlu.
- Jack te pokušavao dobiti.
Na usnama mi se pojavila naznaka pokajničkog osmi¬jeha. - Znam. Ali nisam raspoložena za razgovor. I nisam svojim lošim raspoloženjem htjela uništiti njegov izlet.
- Ne bi mu uništila izlet - samo ga zanima jesi li dobro. Nazvao me prije nekoliko minuta i rekao mi da siđem i vi¬dim kako si.
- Žao mi je. Nisi to morala učiniti. - Pokušavala sam se nasmiješiti. - Ne stojim vani na rubu zgrade ili nešto slič¬no. Samo sam jako umorna.
- Da, znam. - Haven je oklijevala. - Želiš da ostanem s tobom neko vrijeme. Da gledamo zajedno neku emisiju ili nešto?
Odmahnula sam glavom. - Moram spavati. Ja... hvala, ali ne bih.
- U redu. - Pogled joj je bio topao i upitan. Skupila sam se od njega kao kada noćna životinja izbjegava sunčevu svjetlost. - Ella, nikada nisam imala bebu, i ne znam kroz što točno prolaziš... Ali znam što znači gubitak. I tuga. I znam slušati. Možemo sutra razgovarati, dobro?
- Nema se što reći. - Više nikada nisam namjeravala razgovarati o Lukeu. To je bilo zatvoreno poglavlje mo¬jeg života.
Ispružila je ruku i lagano mi dotaknula rame. - Jack će se vratiti sutra oko pet - rekla je. - Možda i prije.
-Ja vjerojatno neću biti ovdje - čula sam kako odsutno govorim. - Vraćam se u Austin.
Zabrinuto me pogledala. - Ideš u posjet?
- Ne znam. Možda se vraćam zauvijek. Stalno mislim kako... se želim vratiti onome što je bilo prije. - U Austinu sam bila sigurna, s Daneom. Nisam previše osjećala, ni¬sam previše davala, nisam previše zahtijevala. Nije bilo ni¬kakvih obećanja.
- Misliš li da je to moguće? - nježno je upitala Haven.
- Ne znam - rekla sam. - Možda bih trebala pokušati. Ovdje ništa ne valja, Haven.
- Pričekaj prije nego što bilo što odlučiš - Haven me molila. - Trebaš malo vremena. Čekaj da prođe određeno vrijeme i onda ćeš znati što učiniti.
Dvadeset drugo poglavlje
Ujutro sam se probudila i pošla u dnevnu sobu. Pod mo-jom nogom začulo se skvičanje. Sagnula sam se i uzela Lukeovog plišanog zeku. Čvrsto sam držala zeku, sjela na sofu i plakala. No nije to bilo ono dobro, obilno plakanje koje mi je bilo potrebno, nego više nekoliko polaganih, tjeskobnih kapi. Tuširala sam se, dugo stojeći pod vrućom vodom.
Bez obzira na to koliko Tara bila daleko od mene, bez obzira na to gdje su ona i Luke ili što rade, shvatila sam da ću ih i dalje voljeti. To mi nitko nije mogao oduzeti.
Tara i ja zajedno smo proživljavale nevolje te smo ra¬zličito reagirale na pustopoljinu našeg djetinjstva. Ona se bojala samoće jednako koliko je se ja nisam bojala. Bilo je posve moguće da će nam vrijeme pokazati da smo obje bile u krivu i da će nam tajna sreće uvijek izmicati. Jedino u što sam bila sigurna je da me jedino granica samoće uvi-jek štitila.
Obukla sam se i svezala konjski rep, i počela slagati odje-ću u uredne hrpe na krevetu.
Telefon se nije oglašavao. Pretpostavila sam da je Jack odustao od zvanja, što me zbunilo i uznemiravalo. Iako nisam htjela razgovarati o Lukeu i o svojim osjećajima, htjela sam znati kako je Jack. Dok sam gledala lokalne vi¬jesti, na vremenskoj prognozi vidjela sam da se u Zaljevu stvara oluja. Bit će to nemiran povratak za braću Travis, osim ako nisu to već izbjegli. Pola sata nakon prvog izvje¬šća, tropska depresija razvila se u oluju od sedamdeset dva kilometra na sat.
Zabrinuta, uzela sam telefon i nazvala Jacka, no dobi¬la sam njegovu govornu poštu. - Bok - rekla sam nakon signala za ostavljanje poruke. - Žao mi je što ti se sinoć nisam javila. Bila sam umorna, i... uglavnom, vidjela sam vremensku prognozu i htjela sam provjeriti kako si. Molim te da me nazoveš.
Međutim, nije me nazvao. Je li Jack bio ljut što mu se ni¬sam htjela javiti noć prije, ili je jednostavno bio zaokupljen pokušavanjem da se sigurno vrate u luku?
Kada sam u rano poslijepodne čula da zvoni telefon, pojurila sam prema telefonu i javila se ne pogledavši tko zove. - Jack?
- Ella, Haven je. Zanimalo me... je li ti možda Jack osta¬vio primjerak plana plovidbe?
- Nije. Čak ne znam ni što je to. Kako izgleda?
- Nije to ništa posebno, radi se samo o nekoliko papira. Na njima se nalazi opis broda, govori ti kamo idu, kojom opremom se služe i kada očekuju povratak.
- A da nazoveš Jacka i jednostavno ga pitaš?
- On i Joe ne javljaju se na mobitel.
- Primijetila sam. Pokušala sam nazvati Jacka maloprije zbog vremenske prognoze, ali nije se javio. Pomislila sam da je zauzet. - Oklijevala sam. - Trebam li se zabrinuti?
- Ma ne, samo... htjela bih saznati njihov točan plan.
- Otići ću u njegov stan i potražiti plan plovidbe.
- Ne, ne treba, već sam to napravila. Hardy će nazvati lučkog kapetana u marini iz koje su isplovili. Vjerojatno su njemu ostavili potrebne informacije.
- U redu. Javi mi, može?
- Naravno.
Haven je poklopila slušalicu, a ja sam stajala i mrštila se na slušalicu u ruci. Podigla sam ruku i počešala si zatiljak, koji me svrbio. Ponovno sam nazvala Jacka na mobitel te se odmah javio pretinac govorne pošte. - Opet provjeravam -rekla sam, napetog glasa. - Nazovi me da znam kako si.
Nakon što sam još nekoliko minuta gledala vremensku prognozu, uzela sam torbicu i izašla iz stana. Bilo mi je čudno izaći bez sve one opreme koju sam inače vucarala zbog Lukea. Otišla sam do Haveninog i Hardyjevog stana i Haven me pustila unutra.
- Stvarno se brinem - rekla sam. - Je li netko razgova¬rao s Jackom ili Joeom?
Odmahnula je glavom. - Hardy razgovara s lučkim kape¬tanom, traže plan plovidbe. A ja sam razgovarala s Gageom i on mi je rekao da misli da su se već trebali vratiti. Ali deč¬ki iz marine su rekli da je vez još uvijek prazan.
- Možda su samo odlučiti produžiti ribolov?
- Ne uz ovakvo vrijeme. Osim toga, sigurna sam da je Jack namjeravao doći ranije danas. Nije te htio dugo osta¬viti samu, nakon onoga što si proživjela jučer.
- Stvarno se nadam da je dobro, tako da ga mogu ubiti kada se vrati - rekla sam, a Haven se uspjela nasmijati.
- Morat ćeš stati u red.
Hardy je poklopio slušalicu i uzeo daljinski upravljač te poglasnio da čuje vremensku prognozu. - Bok, Ella - odsut¬no je rekao, a pogled mu je bio na televiziji. Za razliku od
njegovog uobičajenog opuštenog držanja, Hardy je izgledao zabrinuto, a obrisi lica bili su mu oštri i strogi. Na sofu se naslonio u polusjedećem položaju, njegovo dugačko tijelo bilo je napeto, kao da je spremno na nekakvu akciju.
- Što je rekao lučki kapetan? - upitala je Haven.
Glas mu je bio staložen i umirujući. - Pokušavaju ih do¬biti preko VHF radio stanice. Nema ništa na devetki - to je kanal koji prima poziv o pogibelji - nije bilo poziva u pomoć.
- Je li to dobro? - upitala sam.
Hardy me pogledao blago se nasmiješivši, no dva zareza stvorila su mu se između obrva. - Kad nema vijesti, znači da je dobro.
Nisam imala pojma o brodovima. Čak nisam znala ni što da pitam. Ali očajno sam pokušavala smisliti neko objaš¬njenje zašto nema Jacka i Joea. - Je li se moglo dogoditi da je brod ostao bez struje ili nešto? I da su istovremeno slučajno ostali na mjestu gdje nema signala?
Hardy je kimnuo. - Na brodu se mogu dogoditi svaka¬kva sranja, slučajna ili ne.
- Jack i Joe su stvarno iskusni - rekla je Haven. - Znaju sve o sigurnosnim postupcima, i ni jedan ne bi bespotreb¬no riskirao. Sigurna sam da su dobro. - Zvučala je kao da pokušava uvjeriti i sebe i mene.
- Što ako nisu uspjeli izbjeći nevrijeme? - nelagodno sam pitala.
- Oluja nije strašna - rekla je. - A da ih zahvati, zatvo¬rili bi poklopce grotla i izvukli se. - Zgrabila je mobitel. -Nazvat ću Gagea da vidim je li netko s tatom.
Sljedećih pola sata Haven i Hardy bili su za mobitelima i pokušavali doći do neke informacije. Liberty je otišla u River Oaks i čekala s Churchillom dok su se događaji odvi¬jali, a Gage je već bio na putu prema uredima Obalne stra¬že u Galena Parku. Nekoliko patrolnih brodova krenulo je iz Freeporta pronaći nestalo plovilo.
To je bilo sve što smo saznali za neko vrijeme.
Još je prošlo pola sata dok smo gledali program s vre¬menskom prognozom, a Haven nam je napravila sendviče koje nitko nije jeo. Situacija je bila pomalo nestvarna, na¬petost je vrtogiavo rasla svake minute.
- Da sam barem pušač - rekla je Haven blago se nasmi-javši, dok je nervozno hodala po stanu. - Ovo je jedan od trenutaka kada bi cigareta za cigaretom bila prikladna.
- Ma, daj molim te - promrmljao je Hardy i ispružio ru¬ku te ju uhvatio za zglob. - Već imaš dovoljno loših navika, draga. - Povukao ju je medu noge i naslonio se na sofu, a ona se privila uz njega.
- Uključujući i tebe - rekla je, prigušenog glasa. - Ti si moja najgora navika.
- To je točno. - Prstima joj je prolazio kroz tamne kovrče, te ju je poljubio u glavu. - Ali mene se nećeš riješiti.
Telefon je zazvonio, a Haven i ja smo poskočile. I da¬lje držeći suprugu jednom rukom, Hardy se javio. - Ovdje Cates. Gage, što ima? Jesu li ih našli? - A onda se umirio i ušutio, a meni se digla svaka dlaka na tijelu. Nekoliko trenutaka je slušao. Srce mi je snažno lupalo, počelo mi se vrtjeti i smučilo mi se. - Shvaćam - tiho je rekao Hardy. - Treba li im još helikoptera? Jer ako treba, mogu nabavi¬ti koliko god... znam. Ali to je kao da pokušavaš naći dva jebena penija u dvorištu. Znam. Strpljivo ćemo čekati. -Poklopio je.
- Što je bilo? - upitala je Haven, a ručicama ga je uhva¬tila za ramena.
Hardy je na tren spustio pogled, a vilica mu je bila toli¬ko napeta da sam mogla vidjeti kako mu se trza mali mišić na obrazu. - Pronašli su krhotine - napokon je rekao. - A ono što je ostalo od broda, potopljeno je.
Smračilo mi se. Zurila sam u njega, pitajući se je li upra¬vo rekao ono što sam mislila da je rekao.
- Znači sad tragaju i spašavaju? - Haven je upitala, bli¬jeda kao krpa.
Kimnuo je. - Obalna straža poslala je nekoliko velikih narančastih helikoptera.
- Krhotine - ošamućeno sam rekla, potiskujući nadola¬zeću mučninu. - Kao... nakon eksplozije?
Kimnuo je. - Jedan je brod prijavio dim u daljini.
Nitko od nas troje nije mogao prihvatiti vijesti.
Ruku sam stavila na usta i izdisala u šaku. Pitala sam se gdje se Jack nalazi u tom trenutku, je li ozlijeđen, uta¬pa li se.
Ne, nemoj razmišljati o tome.
Ali na trenutak sam imala osjećaj kao da se i ja utapam. Osjetila sam kako me hladna crna voda potapa, kako me vuče u dubine gdje ne mogu disati ni vidjeti ni čuti.
- Hardy - rekla sam, iznenađena što zvučim tako razu¬mno, dok je u meni bio metež. - Koji bi mogao biti uzrok eksplozije?
Zvučao je pretjerano smireno. - Curenje benzina, pre¬grijan motor, stvaranje pare blizu spremnika za gorivo, ek¬splozija akumulatora... Dok sam radio na bušotini, jednom sam vidio ribarski brod, dugačak više od trideset metara, kako je eksplodirao kada je prešao preko podvodnog sustava cijevi za gorivo. - Pogledao je Haven. Pocrvenjela je te je mrdala ustima da ne zaplače. - Nisu pronašli tijela -promrmljao je i privio ju uza sebe. - Nemojmo očekivati najgore. Možda čekaju spasioce u vodi.
- Voda je nemirna - Haven mu je rekla u košulju.
- Tamo su razne struje - priznao je. - Gage kaže da ka¬petan koji upravlja operacijom spašavanja koristi računalnu simulaciju da pokuša saznati kamo ih je voda odnijela.
- Koja je vjerojatnost da su obojica dobro? - labilno sam pitala. - Čak i ako su preživjeli eksploziju, je li moguće da su obojica nosila prsluk za spašavanje?
Nakon tog pitanja uslijedila je mrtva tišina. - Vjerojatno nisu - Hardy je rekao nakon nekog vremena. - Ali je mo¬guće.
Kimnula sam i obrušila se na obližnju stolicu, dok mi je mozak radio sto na sat.
Trebaš malo vremena, rekla mi je Haven kada sam joj povjerila da se želim vratiti u Austin. Čekaj da prođe odre¬đeno vrijeme i onda ćeš znati što učiniti.
Ali sada više nije bilo vremena.
Možda ga više nikada neće ni biti.
Da sam barem mogla dobiti pet minuta s Jackom... mi¬jenjala bih godine svojega života za priliku da mu kažem koliko mi znači. Koliko ga želim. Koliko ga volim.
Mislila sam na njegov očaravajući osmijeh, na njegove tamne oči, na prekrasnu ozbiljnost njegova lica dok spava. Od pomisli da ga više nikad neću vidjeti, da više nikada neću osjetiti slatkoću njegovih usana na mojima, osjetila sam gotovo nepodnošljivu bol.
Koliko li sam samo sati provela s Jackom šuteći, u nje-govom zagrljaju, dok su mi riječi bile zatočene u granicama mojega srca. Koliko sam samo prilika imala da budem iskrena prema njemu, a ni jednu nisam iskoristila.
Voljela sam ga, a on to možda nikad neće saznati.
Napokon sam shvatila da ono čega sam se najviše treba¬la bojati nije bio gubitak, nego nemogućnost voljenja. Tog trenutka žalila sam zbog cijene koju sam platila kako bih bila sigurna. A opet, morat ću živjeti s tim cijeli život.
- Ne mogu više čekati ovdje - planula je Haven. - Kamo da idemo? Možemo li otići do ureda Obalne straže?
- Ako želiš, odvest ću vas. Ali ondje možemo samo sme-tati. Gage će nam javiti čim nešto sazna. - Zastao je. - Želiš li čekati s tatom i Liberty?
Haven je odlučno kimnula. - Ako ću izludjeti čekajući, bolje da izludim pokraj njih.
Vozili smo se prema River Oaksu u Hardyjevom sre¬brnom sedanu, kada smo začuli kako mu zvoni mobitel. Posegnuo je prema stalku kamo ga je stavio, no Haven ga je zgrabila. - Ja ću, dušo, ti voziš. - Stavila je telefon na uho. - Bok, Gage? Što ima? Jesi li nešto doznao? -Slušala je nekoliko sekundi, a oči su joj se razrogačile. - O, Bože. Ne mogu vjerovati - koji? Ne znaju. Sranje. Ne može li netko - da, dobro, doći ćemo. - Obratila se Hardyju. - Bolnica Garner - rekla je bez daha. - Pronašli su ih, izvadili i sada ih helikopterom prevoze tamo. Jedan je u dobrom stanju, ali drugi... - Prekinula je kada joj se glas slomio. Suze su joj navrle na oči. - Drugi je u lošem stanju - uspjela je reći.
- Koji? - čula sam kako pitam, dok je Hardy manevri¬rao autom kroz promet, te je svojom agresivnom vožnjom izmamio ljutito trubljenje vozača oko nas.
- Gage ne zna. To je sve što je saznao. Nazvat će Liberty da dovede tatu u bolnicu Garner.
Bolnica, smještena u Teksaškom kliničkom centru, ime je dobila po Johnu Nanceu Garneru, Teksašaninu koji je dva¬put bio potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država, za vrijeme predsjedanja Franklina Roosevelta. Bolnica sa še¬sto kreveta bila je sjedište za pružanje vrhunske hitne po¬moći pacijentima prevezenim helikopterom. Imala je dru¬gi po redu najprometniji helidrom za bolnicu te veličine. Bolnica Garner također je imala jednu od najopremljenijih hitnih službi u Houstonu.
- Skybridge parkiralište? - upitao je Hardy dok smo se vozili kroz ogroman niz zgrada kliničkog centra. Prolazili smo pokraj Memorial Hermann Towera, građevine od tri¬deset katova sa staklenim dijelom u sredini, u sklopu koje su se nalazili mnogobrojni uredi i bolnice.
- Ne, zaposlenik će parkirati auto kada dođemo do glav¬nog ulaza - rekla je Haven, otkopčavajući pojas.
- Čekaj, dušo, još nisam stao. - Pogledao je preko ra¬mena i vidio da sam i ja otkopčala pojas. - Biste li molim vas pričekale da pritisnem kočnicu prije nego što iskočite? - nemoćno je pitao.
Kada je auto bio u rukama zaposlenika, prošli smo kroz ulaz bolnice, a i Haven i ja žurile smo se da uhvatimo Hardyjev ispružen korak. Kada smo rekli imena na recep¬ciji, uputili su nas na Odjel hitne službe na drugom katu. Sve što su nam rekli bilo je da je helikopter sigurno sletio na helidrom i da su oba pacijenta u rukama tima za reanimaciju. Otpratili su nas u čekaonicu bež boje s akvarijem i stolom na koji su bili naslagani istrošeni časopisi.
U čekaonici je vladala neprirodna tišina, čulo se samo brujanje vijesti na malenom televizoru ravnog zaslona. Odsutno sam zurila u televizor, riječi mi nisu ništa znači¬le. Ništa izvan ovog mjesta nije bilo bitno.
Haven nije mogla mirno sjediti. Koračala je po čekaonici kao tigar u kavezu, dok ju Hardy nije nagovorio da sjedne pokraj njega. Milovao joj je rame i tiho joj mumljao nešto, dok se nije opustila i nekoliko puta duboko udahnula te kriomice obrisala oči rukavom.
Gage je stigao gotovo u isto vrijeme kao Liberty i Churchill, a svi troje izgledali su oronulo i uzrujano kao i mi.
Osjećajući se kao uljez u nečemu što je bila privatna, obi¬teljska stvar, prišla sam Churchillu nakon što ga je Haven zagrlila. - Gospodine Travis - neodlučno sam rekla. -Nadam se da vam ne smeta što sam ovdje.
Travis se činio još stariji i krhkiji nego kada sam ga prije vidjela. Suočavao se s mogućim gubitkom jednog ili obojice sinova. Nisam mogla ništa reći.
Iznenadio me kada je ispružio ruke i zagrlio me. -Naravno da trebaš biti ovdje, Ella - rekao je hrapavim glasom. - Jack će te poželjeti vidjeti. - Mirisao je po koži i sapunu za brijanje i osjetio se blagi miris cigara... utješ¬ni očinski miris. Čvrsto me potapšao po leđima i onda me pustio.
Neko vrijeme Gage i Hardy tiho su razgovarali, razmi¬šljajući o tome što se moglo dogoditi na brodu, što je mo¬glo poći po zlu, razmišljali su o svim mogućim scenarijima što se moglo dogoditi Joeu i Jacku i o svim razlozima zbog kojih se treba nadati. No, jedan scenarij o kojem nisu raz¬govarali bio je onaj o kojem smo svi najviše razmišljali: da je jedan od njih ili da su obojica kobno ozlijeđeni.
Haven i ja izašle smo u hodnik da protegnemo noge i da uzmemo kavu iz aparata. - Znaš, Ella - neodlučno je rekla kada smo se vraćale u čekaonicu - čak i ako obojica preži¬ve, moglo bi uslijediti gadno razdoblje. Možemo računati na amputaciju, oštećenje mozga, ili... Bože, ni ne znam na što sve ne. Nitko te neće kriviti ako se odlučiš povući.
- Već sam razmišljala o tome - rekla sam bez oklijeva¬nja. - Želim biti uz Jacka bez obzira na to u kakvom je sta¬nju. Što god da mu se dogodilo, ja ću se brinuti o njemu. Ostat ću uz njega bez obzira na sve. Nije mi ništa važno, samo da je živ.
Nisam ju htjela uzrujati, no Haven me iznenadila kada je tiho zajecala.
- Haven - skrušeno sam počela - oprosti, ja...
- Nije to. - Pribrala se te me uhvatila za ruku i čvrsto ju stisnula. - Samo mi je drago što je Jack pronašao ženu koja će biti uz njega. Bio je s mnogo žena koje su ga htjele zbog površnih razloga, no... - Zastala je kako bi iz dže¬pa uzela maramicu i obrisala nos - ni jedna ga nije volje¬la samo zato što je on Jack. I on je to znao i htio je nešto više od toga.
- Kad bih barem... - započela sam, no kroz otvorena vra¬ta, Haven je vidjela komešanje u čekaonici. Vrata s druge strane su se otvorila i ušao je liječnik.
- O, Bože - promrmljala je Haven, a kava joj je gotovo ispala dok je žurila u čekaonicu.
Oblio me hladan znoj. Oduzela sam se, prsti jedne ru¬ke zabili su se u dovratnik dok sam gledala kako se obi¬telj Travis okuplja oko liječnika. Gledala sam njegovo lice, njihova lica i pokušala prepoznati reakciju. Da je jedan od njih umro, mislila sam da bi liječnik to odmah rekao. Ali govorio je tiho, a nitko iz obitelji nije pokazivao nikakve osjećaje osim blijede tjeskobe.
- Ella.
Zvuk je bio toliko tih, da sam ga jedva čula od bubnjanja u ušima. Okrenula sam se i pogledala niz hodnik.
Muškarac mi je prilazio, a njegova vitka figura bila je odjevena u vrećaste bolničke hlače i široku majicu. Ruka mu je bila zamotana u srebrno-sivi zavoj za opekline. Poznavala sam obris tih ramena, način na koji se kretao.
Jack.
Oči su mi se napunile suzama, i osjetila sam kako mi puls divlja i bolno udara. Počela sam se tresti od pokušaja da prebrzo svladam prejake osjećaje.
- Jesi to ti? - grcala sam. -Jesam. Jesam. O Bože, Ella...
Slamala sam se, svaki me udah razbijao. Uhvatila sam se za laktove, plačući sve jače kako se Jack približavao. Bojala sam se da ne haluciniram, da ne stvaram sliku ono¬ga što najviše želim, da ću, ako ispružim ruku, zagrabiti prazan prostor.
Ali Jack je bio ondje, bio je postojan i stvaran te me zagrlio čvrstim, snažnim rukama. Kontakt s njim bio je zapanjujuć. Privila sam se uz njega, ne mogavši mu se dovoljno približiti. On je mrmljao dok sam ja jecala na njegovim prsima. - Ella, dušo, sve je u redu. Nemoj pla¬kati. Nemoj...
Ali od tog olakšanja kada sam ga dodirnuia, kada sam bila uz njega, počela sam se prazniti. Ne prekasno. Od te pomisli postala sam euforična. Jack je bio živ, čitav, i više nikada ništa neću uzeti zdravo za gotovo. Prstima sam za¬ronila ispod njegove majice i dodirnuia toplu kožu njegovih leda. Vrhovi prstiju naišli su na rub još jednog zavoja. On me čvrsto držao jer je shvatio da mi je potreban taj priti¬sak, taj osjećaj da me on okružuje dok su nam tijela slala neizgovorene poruke.
Nemoj me pustiti.
Ovdje sam.
Drhtala sam cijelim tijelom. Zubi su mi cvokotali, pa mi je bilo teško govoriti. - M-mislila sam da se možda ne¬ćeš vratiti.
Jackova usta, koja su inače bila jako mekana, sada su bi¬la tvrda i popucala, a njegova me brada grebla po obrazu. - Uvijek ću ti se vraćati. - Glas mu je bio promukao.
Stavila sam mu ruku na vrat i udisala njegov miris. Njegov uobičajeni miris bio je pokvaren prodornim anti-septičkim mirisom masti za opekline i oštrim mirisom sla¬ne vode. - Gdje si ozlijeđen? - Dirala sam ga po leđima da vidim koliko je dugačak zavoj.
Prsti su mu se zapetljali u glatke, mekane uvojke moje kose. - Imam samo nekoliko opeklina i ogrebotina. Ništa strašno. - Osjetila sam kako mu se obraz napinje zbog osmi¬jeha. - Svi tvoji najdraži dijelovi još su tu.
Oboje smo šutjeli neko vrijeme. Shvatila sam da i on drhti. - Volim te, Jack - rekla sam, a to je pokrenulo la¬vinu suza, jer sam bila toliko nevjerojatno sretna što mu to mogu reći. - Mislila sam da će biti prekasno... mislila sam da nikada nećeš saznati, jer sam bila kukavica i ta-ko sam...
- Znao sam. - Jack je zvučao potreseno. Zakoračio je unatrag i pogledao me svjetlucavim krvavim očima.
- Jesi? - šmrcala sam.
Kimnuo je. - Mislio sam da je nemoguće da te toliko volim, a da ti ništa ne osjećaš prema meni. - Grubo me poljubio, dodir naših usana bio je prejak da bi se moglo uživati u njemu.
Stavila sam prste na Jackovu zaraslu bradu i pomaknu¬la mu lice da ga promotrim. Bio je izudaran i izgreben i izgorio od sunca. Nisam mogla ni zamisliti koliko je dehi¬drirao. Drhtavim sam prstom pokazala prema čekaonici.
- Tvoja je obitelj ondje. Zašto si u hodniku? - Zbunjenim sam pogledom pogledala u njegove bose noge. - Oni... oni te puštaju da hodaš ovakav?
Jack je odmahnuo glavom. - Smjestili su me u sobi iza ugla da napravim još neke pretrage. Pitao sam je li te itko obavijestio da sam dobro, i nitko nije bio siguran. Pa sam te pošao pronaći.
- Samo si otišao, a trebao si proći kroz još neke pretrage?
- Morao sam te naći. - Glas mu je bio tih, ali odlučan. Zamahnula sam rukama. - Hajdemo natrag... možda
imaš unutarnje krvarenje...
Jack se nije ni pomaknuo. - Dobro sam. Već su mi na¬pravili CT i nalaz je bio čist. Žele još za svaki slučaj napra¬viti magnetnu rezonancu.
- Sto je s Joeom?
Jack se namrštio. Iznenada je izgledao mlade i uzrujano.
- Ne žele mi reći. Nije mu bilo dobro, Ella. Jedva je disao. Bio je za kormilom kada je motor eksplodirao... mogao bi biti u strašnom stanju.
- Ovo je vrhunska bolnica s najboljim doktorima i naj¬boljom opremom - rekla sam, pažljivo stavljajući ruku na njegov obraz. - Sredit će ga. Učinit će što god moraju uči¬niti. Ali... je li se jako opekao?
Odmahnuo je glavom. -Ja sam se opekao samo zato što sam prolazio kroz goruće krhotine da ga nađem.
- O, Jack... - Htjela sam čuti kroz što je prolazio, svaku pojedinost. Htjela sam ga utješiti na sve moguće načine. Ali za to će biti vremena kasnije. - Doktor je razgovarao s tvojom obitelji u čekaonici. Hajdemo vidjeti što je rekao. -Pogledala sam ga prijetećim pogledom. - A onda se vraćaš na magnetnu rezonancu. Vjerojatno te sada traže.
- Pričekat će. - Jack me zagrlio. - Da samo vidiš crve¬nokosu sestru koja me vozila u kolicima. Nikada nisam upoznao ženu koja toliko šefuje.
Pošli smo u čekaonicu. - Hej - rekla sam nesigurnim glasom. - Gledajte koga sam pronašla.
Jacka je odmah okružila njegova obitelj, Haven je prva pošla prema njemu. Povukla sam se, i dalje bez daha, a sr¬ce mi je mahnito tuklo. Nije bilo duhovitih primjedbi dok je Jack grlio sestru i Liberty. Okrenuo se ocu i zagrlio ga, a oči su mu zasjale kada je vidio kako se suza kotrlja niz Churchillov naborani obraz.
- Jesi dobro? - pitao je Churchill hrapavim glasom. -Jesam, tata.
- Dobro. - I Churchill je nježno potapšao sina po licu. Jackova brada je zadrhtala te se grubo nakašljao. Kao
da mu je laknulo kada se okrenuo prema Hardyju, s kojim se muški zagrlio i potapšao po leđima.
Gage je bio posljednji - uhvatio je Jacka za ramena i po¬zorno ga gledao. - Grozno izgledaš - rekao je.
- Jebi se - rekao je Jack te su se grubo zagrlili, dvije ta¬mne glave bile su jedna pokraj druge. Jack ga je snažno udario po leđima, ali Gage, svjestan bratovog stanja, je bio mnogo nježniji.
Jack se malo zaljuljao pa smo ga odmah posjeli.
- Dehidrirao je - rekla sam i otišla do automata za vodu u kutu prostorije i natočila mu čašu vode.
- Zašto nisi na infuziji? - pitao je Churchill dok je sta¬jao nad njim.
Jack mu je pokazao ruku, gdje se još uvijek nalazila igla pričvršćena ljepljivom trakom. - Stavili su mi ogromnu iglu i imao sam osjećaj da mi je netko u venu zabio čavao. Pa sam ih zamolio za nešto manje.
- Pičkica - nježno je rekao Gage, trljajući Jackovu grubu kosu slijepljenu od soli.
- Kako je Joe? - upitao je Jack, uzimajući vodu od mene koju je potom popio u nekoliko gutljaja.
Svi su se pogledali, što nije bio dobar znak, a Gage je pa¬žljivo odgovorio. - Doktor je rekao da Joe ima potres moz¬ga i blagu ozljedu pluća uzrokovanu eksplozijom. Trebat će neko vrijeme da se pluća oporave, možda i godina da¬na. No moglo je biti i mnogo gore. Joe ima respiracijski distres sindrom i graničnu hipoksiju pa mu daju kisik vi¬sokog protoka. Provest će dosta vremena na intenzivnoj. I može čuti samo na jedno uho, na drugo ne može. U odre¬đenom trenutku specijalist će nam moći reći je li sluh traj¬no izgubljen.
- Nema veze - rekao je Jack. - Joe ionako nikada ne sluša.
Gage se kratko nasmiješio, ali se uozbiljio kada je po¬gledao u mlađeg brata. - Sada ide na operaciju zbog unu¬tarnjeg krvarenja.
- Gdje krvari?
- Uglavnom u trbušnoj šupljini. Jack je progutao knedlu. - Jako?
- Ne znamo.
- Sranje. - Jack je umorno protrljao lice s obje ruke. -Toga sam se bojao.
- Prije nego što te ponovno odvedu - rekla je Liberty -možeš li nam reći što se dogodilo, Jack?
Jack mi je pokazao da dođem kod njega te me privio uz svoje toplo tijelo dok je pričao. Jutro je bilo vedro, rekao je. Lijepo su pecali i krenuli su rano prema marini. Ali na putu su vidjeli ogroman smeđi prekrivač od morskih trava, velik oko jednog jutra. To je bio čitav ekosustav s algama, vitičarima, ribicama, koji su živjeli medu naplavljenim drv¬ljem i nasukanim kapsulama.
Misleći da se tamo kriju ribe, braća su isključila motor i prišla morskoj travi. Za samo nekoliko minuta Jack je upe¬cao lampugu, a štap se gotovo prelomio te se kotur počeo odmotavati kada je riba počela divljati. Iskočila je iz vode, otkrivši da je velika metar i pol, pravo čudovište, a Jack je hodao po brodu da se silk ne zapetlja. Viknuo je Joeu da upali motor i da krenu prema ribi, inače će zahvatiti previ¬še silka. I baš kad ju je počeo izvlačiti, Joe je upalio motor i čula se eksplozija.
Jack je u tom trenutku ušutio i treptao dok se pokušavao sjetiti što se potom dogodilo.
Hardy je promrmljao: - Čini se da su se nakupili ispuš¬ni plinovi.
Jack je polagano kimnuo. - Možda je ventilator kaljuže prestao raditi. Tko bi znao sa svim tim elektronskim sra¬njima... uglavnom, ne sjećam se više ničega u vezi eksplo¬zije. Odjednom sam se našao u vodi - svugdje oko mene bile su krhotine, a brod se pretvorio u plamen. Počeo sam tražiti Joea. - Izgledao je rastreseno, govorio je u isprekidanim naletima. - Uhvatio se za plutajući hladnjak - znaš onaj narančasti što si mi dao, Gage - pa sam ga pregledao. Bojao sam se da nije izgubio nogu u eksploziji ili nešto, ali hvala Bogu, bio je čitav. No dobio je strašan udarac u gla¬vu, i mučio se. Uhvatio sam ga i rekao mu da se opusti te sam ga odvukao još dalje od broda.
- I onda je došlo nevrijeme - rekao je Churchill.
Jack je kimnuo. - Počeo je puhati vjetar, voda je bila ne¬mirna te smo se sve više udaljavali od broda. Pokušao sam ostati blizu broda, ali to je iziskivalo puno energije. Tako da sam samo pridržavao Joea i hladnjak i zakleo se da ga neću pustiti bez obzira na to koliko dugo nekome trebalo da nas pronađe.
-Je li Joe bio pri svijesti? - pitala sam.
- Da, ali nismo mnogo razgovarali. Valovi su bili jaki, a Joe je teško disao. - Jack se nemoćno nasmiješio. - Prvo što mi je rekao bilo je: »Pretpostavljam da smo izgubili onu lam-pugu?«. - Zastao je dok su se svi smijali. - A poslije je pitao trebamo li se brinuti zbog morskih pasa, a ja sam rekao da mislim da ne, jer je još uvijek sezona škampi i većina mor¬skih pasa nalazi se dalje od obale i hvata njih. - Ozbiljno, dugačko oklijevanje. Progutao je slinu. - Nakon što smo ne¬ko vrijeme čekali, vidio sam da se Joeovo stanje pogoršava. Rekao mi je da misli da neće preživjeti. A ja sam rekao... - Glas mu se slomio, spustio je glavu i nije mogao dovršiti.
- Reći ćeš nam poslije - šapnula sam i stavila ruku na njegova leda, a Haven mu je dala papirnatu maramicu. To je bilo previše za njega, nije to mogao tako brzo ponovno proživjeti.
- Hvala - promuklo je rekao Jack nakon minute te je obrisao nos i uzdahnuo.
- Tu ste dakle. - S vrata se začuo prodoran, optužuju¬ći glas, a mi smo svi ugledali jaku, crvenokosu medicinsku sestru rumenih obraza, kako gura prazna kolica u čekao¬nicu. - Gospodine Travis, zašto ste tako pobjegli? Tražila sam vas.
- Otišao sam na odmor - bedasto je rekao Jack.
Sestra se namrštila. - To je zadnji odmor koji ćete ima¬ti neko vrijeme - dobit ćete novu iglu za infuziju i ići ćete na magnetnu rezonancu i možda smislim i neke dodatne pretrage kako bi vam se osvetila što ste me nasmrt prepla¬šili. Tako nestati...
- U potpunosti se slažem - rekla sam, potičući Jacka da ustane. - Vodite ga. I dobro ga čuvajte.
Jack me oštro pogledao preko ramena dok se vukao pre¬ma kolicima.
Sestra je s nevjericom gledala njegove hlače i majicu. -A gdje ste to nabavili? - upitala je.
- Neću vam reći - promrmljao je.
- Gospodine Travis, morate ostati u bolničkoj haljini dok ne završimo s pretragama.
- Sigurno bi vam se sviđalo - uzvratio je Jack - da ho¬dam gologuz po bolnici.
- Gospodine Travis, s obzirom na to koliko sam stražnji¬ca vidjela, mislim da ne bih bila zadivljena.
- Pa ne znam - zamišljeno je rekao dok se spuštao u ko¬lica. - Moja je prilično dobra.
Sestra ga je okrenula i izgurala kroz ulazna vrata, i on¬da su se počeli vrijeđati.
15 Re: Lisa Kleypas - Slatkorječivi neznanac Sre Feb 15, 2012 12:07 am
Margita
Administrator
Dvadeset treće poglavlje
Nakon što je Jack bio gotov s pretragama, u bolnici su ga zadržali još šest sati na promatranju. Nakon toga -obećala je medicinska sestra - moći će ići kući. Dali su mu da se otušira i pričeka u privatnoj sobi, za VIP pacijente. Soba je bila obložena tamnocrvenim tapetama, imala je ogledalo s ukrasnim zlatnim okvirom i televizor smješten u viktorijanskom ormariću.
- Ovo izgleda kao bordel - rekla sam.
Jack je razdraženo okretao cjevčice za infuziju da se ne zapetljaju za ogradu kreveta. Jedna sestra ga je skinula s infuzije da se može otuširati, no onda ga je ponovno pri¬ključila unatoč njegovom protivljenju. - Želim da mi se ova igla izvadi iz ruke. I želim znati što se, kvragu, događa s Joeom. I imam strašnu glavobolju i boli me ruka.
- Zašto ne uzmeš tabletu protiv bolova koju ti stalno pokušavaju dati? - nježno sam upitala.
- Želim biti priseban u slučaju da bude kakva novost o Joeu. - Prebacivao je televizijske programe. - Nemoj mi dati da zaspim.
- U redu - promrmljala sam, dok sam stajala pokraj nje¬ga. Ispružila sam ruku i gladila mu čistu, vlažnu kosu te sam mu noktima lagano grebla glavu.
Jack je uzdahnuo i trepnuo. - Ovo je super.
Nastavila sam mu prolaziti kroz kosu i nježno mu grep-sti glavu kao da je velika mačka. Ni dvije minute kasnije, Jack je bio gotov.
Četiri sata nije se ni pomaknuo, čak ni kada sam mu s vremena na vrijeme melemom mazala usta, ni kada je sestra došla promijeniti vrećicu za infuziju i provjeriti nalaze na monitoru. A ja sam sjedila i gledala ga cijelo vrijeme, u nekom polustrahu da sanjam. Pitala sam se ka¬ko je moguće da sam tako silno zaljubljena u muškarca kojeg poznajem tako kratko. Čini se da mi je srce radilo punom brzinom.
Kada se Jack napokon probudio, rekla sam mu da mu je brat izašao s operacije i da mu je stanje stabilno. S obzirom na Joeove godine i na zdravlje - rekao je liječnik - imao je dobre izglede da se oporavi bez ikakvih komplikacija.
Preplavljen osjećajem olakšanja, Jack je bio neobično tih dok smo se odjavljivali iz bolnice, pri čemu je morao potpi¬sati hrpu formulara i preuzeti fascikl pun recepata i uputa o liječenju opeklina. Obukao se u traperice i majicu koje mu je Gage donio, a onda nas je Hardy odvezao na 1800 Main. Nakon što nas je ondje ostavio, Hardy se vratio u bolnicu Garner da čeka s Haven, koja je neko vrijeme htje¬la ostati s Joeom na odjelu intenzivne njege.
Jack je i dalje bio tih dok smo se penjali u njegov stan. Unatoč tome što se odmorio u bolnici, znala sam da je još uvijek iscrpljen. Bilo je pola jedan u noći, u zgradi je bilo tiho, a zvuk dizala omeo je tu tišinu.
Ušli smo u stan, a ja sam zatvorila vrata. Jack kao da je bio ošamućen dok je promatrao prostor oko sebe, kao da nikada nije bio ondje. Osjetivši potrebu da ga utješim.
prišla sam mu s leda i zagrlila ga oko struka. - Što mogu učiniti? - nježno sam upitala. Osjetila sam ritam njegovog disanja, koje je bilo brže nego što sam očekivala. Tijelo mu je bilo napeto, svaki mišić stegnut.
Okrenuo se i pogledao me u oči. Do tada nikada nisam vidjela Jacka - koji je bio tako beskrajno samouvjeren - ta¬ko izgubljenog i nesigurnog. Htjela sam ga utješiti, pa sam stala na prste i približila svoja usta njegovima. Poljubac je prvo bio nespretan, no onda me jednom rukom uhvatio za zatiljak, a druga mu je ruka kliznula na moj kuk i privila me k njemu. Usta su mu bila vruća, strastvena, a imala su okus po soli i požudi.
Prekinuvši poljubac, Jack me uhvatio za ruku i odvu¬kao me u mračnu sobu. Dašćući, vukao me za odjeću tako mahnito, kao nikada prije.
-Jack - zabrinuto sam rekla - možemo pričekati dok...
- Sada. - Glas mu je bio napet. - Sada te trebam. - Skinuo si je majicu, trgnuvši se kada je zahvatila zavoj.
- Dobro. U redu. - Bojala sam se da će se ozlijediti. -Samo polako, Jack. Molim te...
- Ne mogu - promrmljao je i nespretno mi počeo ot¬kapčati hlače.
- Daj da ti pomognem - šapnula sam, no odgurnuo mi je ruke i odvukao me u krevet. Više nije imao kontrolu nad sobom, iscrpljenost i osjećaji su je oslabili. Skinuo mi je tra¬perice i gaćice i bacio ih na pod. Koljenima mi je razmaknuo bedra i smjestio se između njih. Podatno sam se podigla, otvorila mu se, a oboje smo imali samo jedan cilj.
Snažno je zabio, ušao je duboko, a iz grla mu se čulo primitivno glasanje. Rukama mi je stisnuo kosu te me si¬lovito ljubio. Počeo je snažnim, gotovo silovitim ritmom, a ja sam svaki instinktivan pokret nježno primila. Uhvatila sam ga za glavu i uho mu približila svojim usnama, te sam mu šapnula da ga jako volim, više nego išta. Napeo se i prošaputao moje ime, a tijelo mu se treslo kada je doživio siloviti vrhunac.
Prije nego što je svanulo, probudila sam se gotovo ne¬svjesna da mojim tijelom klize razigrani vrhovi prstiju. Jack me mazio odostraga, a koljena je smjestio ispod mo¬jih dok smo ležali na boku. Za razliku od prijašnjeg silo¬vitog dodira, Jack me sada dirao jako nježno, izazivajući mi osjetila. Osjetila sam njegova čvrsta prsa na mojim le¬đima, a njegove dlake na prsima dirale su mi lopatice te sam se naježila. Ustima je okrznuo moj zatiljak i lagano prislonio zube na nježnu, uzavrelu kožu, od čega su me prošli trnci.
- Polako - šapnuo je Jack, umirujući me rukama, ljubeći mi zatiljak, milujući ga jezikom. Nisam mogla biti mirna dok mi je milovao grudi i trbuh i medunožje, a dugački prsti ušli su u moju nutrinu. Zastenjala sam i tražila njegov zglob zatvorenih očiju, a onda sam ga zgrabila i osjetila nježnu, vještu igru mišića i kosti. Usne ja stavio na moj vrat.
Polagano je maknuo snažnu ruku, da bi ju onda pod¬metnuo pod moj gornji bok i podigao ga. Smjestio se i du¬boko i lagano prodro u mene, šaputajući Volim te, samo se opusti, Ella, prepusti se... Sve je radio promišljeno, ritam je bio nježan i polagan, a što sam se ja više micala, to je on usporavao. Počeli smo se postepeno podizati, na svaki ot¬kucaj srca, na svako pulsiranje, udisaj.
Jack se polagano povukao te me okrenuo na leda. Jako me raširio te sam bila nemoćna ispod njegovog ti¬jela. Nejasno sam se glasala kada je opet ušao u mene.
Poljubio me strastveno, ali nježno, a strastveni ritam na¬ših tijela nije se prekidao, dok je mekano gibanje stvara¬lo sve veći užitak.
Nismo skidali pogled jedno s drugoga, a ja sam uroni¬la u tamu njegovih očiju, osjećajući ga svuda oko sebe, u sebi. Ubrzao je, ulazio je sve dublje, prateći unutarnji puis mojega tijela i tražeći užitak jakim, ublaženim pokretima dok me nije doveo do vrhunca, koji je bio jači i snažniji od bilo čega prije. Zastenjala sam na vrhuncu, ispreplela udo¬ve oko njega, a Jack je šaputao moje ime i prevrtao se sa mnom tijekom uzavrelog, strastvenog strujanja, tijekom polaganog, raskošnog izmicanja.
Dugo nakon toga, Jack je držao u zagrljaju moje drhta¬vo tijelo i milovao me da se smirim.
-Jesi li ikada mislio da može biti tako? - šapnula sam.
- Jesam. - Gladio mi je kosu i poljubio me u čelo. - Ali samo s tobom.
Spavali smo dok nam uzavrelo vedro jutro nije zakucalo na zaklonjene prozore, a svjetlost prodrla u spavaću sobu. Jedva sam shvatila da je Jack ustao, otišao se otuširati i na¬praviti kavu u kuhinju, te da je tihim glasom razgovarao s nekim iz bolnice da provjeri kako je Joe.
- Kako je? - sneno sam pitala kada se Jack vratio u spa¬vaću sobu. Nosio je karirani ogrtač od flanela i držao ša¬licu kave. Još uvijek je izgledao malo loše, ali privlačnije nego što bi jedan muškarac trebao izgledati nakon svega kroz što je prošao.
- Stanje mu je stabilno. - Jackov glas još uvijek je bio promukao od nesreće. - Bit će dobro. Strašno je žilav.
- Ipak je on Travis - razumno sam rekla. Ustala sam iz kreveta, pošla do Jackove komode i izvukla majicu, koja mi je gotovo dosezala do koljena kada sam je obukla.
Kada sam se okrenula prema Jacku, on je stajao iza me¬ne i zataknuo mi pramen kose iza uha. Nitko me nikada nije gledao tako nježno zabrinutim pogledom. - Pričaj mi o Lukeu - nježno je rekao.
Dok sam gledala u te baršunasto tamne oči, znala sam da mu mogu sve reći. Slušat će me i razumjet će me. - Idem prvo po kavu - rekla sam i otišla u kuhinju.
Jack je šalicu i tanjurić stavio pokraj aparata za kavu. Ugledala sam papirić, savinut po duljini, kako stoji u pra¬znoj šalici. Zbunjeno sam ga otvorila i pročitala:
Draga gospođice Neovisna,
zaključio sam da si ti od svih žena koje sam upo¬znao, jedina koju ću više voljeti od lova, ribolova, nogometa i električnih alata. Možda to ne znaš, ali onaj put kada sam te pitao da se udaš za mene, one noći kada sam sastavljao krevetić, bio sam ozbiljan. Iako sam znao da nisi spremna.
Dragi Bože, nadam se da si sada spremna.
Udaj se za mene, Ella.
Jer bez obzira gdje god bi¬la i što god radila, voljet ću te svakoga dana svog života.
-jack
Nisam se uplašila čitajući te riječi. Samo sam se čudila što mi je takva sreća na dohvat ruke.
Primijetivši još nešto u šalici, gurnula sam ruku i izvadi¬la prsten s dijamantom - okruglim i sjajnim. Zastao mi je dah kada sam ga okrenula prema svjetlu. Stavila sam prsten i savršeno mi je pristajao. Uzela sam olovku koja je ondje stajala, okrenula papir i odgovorila žurnim švrakopisom.
Natočila sam si kavu, dodala vrhnje i zasladivač i vratila se u spavaću sobu s papirićem.
Jack je sjedio na rubu kreveta, a glava mu je malo bila nagnuta na stranu dok me gledao. Uzavrelim pogledom odmjeravao me od glave do pete, zadržavajući se na dija¬mantu koji mi je svijetlio na ruci. Vidjela sam kako mu se prsa dižu i spuštaju od brzog disanja.
Srkajući kavu, prišla sam mu i predala papirić.
Dragi Jack, i ja tebe volim.
I mislim da znam u čemu je tajna dugog i sret¬nog braka - samo trebaš odabrati nekog bez koga ne možeš živjeti.
Za mene si to ti. Pa ako želiš biti tradicionalan...
Da.
- Ella
Jack je izdahnuo nakupljeni zrak. Uhvatio me za kukove dok sam stajala ispred njega. - Hvala Bogu - prošaputao je i povukao me prema sebi. - Bojao sam se da nećeš pristati. Pazeći da ne prolijem kavu, nagnula sam se i poljubila ga, jezici su nam se dodirnuli. - Jesam li te ikada odbila, Jack Travis?
Trepavice su mu se spustile kada je pogledao u moju vlažnu donju usnu. Teškim je naglaskom rekao: - E pa, si¬gurno nisam htio da me sada počneš odbijati. - Uzeo mi je kavu iz ruke, popio ju u nekoliko gutljaja i odložio šalicu, zanemarujući moje protivljenje smijehom.
Ljubio me dok mi se ruke nisu ispreplele oko njegovog vrata, a koljena počela klecati.
- Ella - rekao je, nakon što me nježnim dodirom prestao ljubiti - nećeš se predomisliti, zar ne?
- Naravno da neću. - Bila sam ispunjena osjećajem da je to ispravno, osjećajem smirene sigurnosti, a istovreme¬no mi se vrtjelo kao da gledam kaleidoskop s leptirima.
-Zašto bih se predomislila?
- Rekla si mi kako vjeruješ da je brak namijenjen dru¬gima, a ne tebi.
- Ti si jedini muškarac koji me može uvjeriti da je brak namijenjen i meni. Iako kad malo bolje razmisliš, ljubav je stvarna. I dalje tvrdim da je brak samo komad papira.
Jack se nasmiješio. - Otkrit ćemo - rekao je i povukao me na krevet.
Mnogo kasnije sam shvatila da su ljudi koji govore da je brak samo komad papira, obično ljudi koji nikada nisu stupili u brak. Jer tim se klišejom zanemarivalo nešto izu¬zetno važno, a to je snaga riječi... a ja sam, više od ikoga, to trebala shvatiti.
Nekako mi je obećanje koje smo dali tim komadom pa¬pira dalo i više slobode nego što sam imala ikada prije. Taj nam je komad papira omogućio da se svađamo, da se smijemo, da riskiramo, da si vjerujemo - bez straha. Bila je to potvrda povezanosti koja je već postojala. I bila je to veza koja je prelazila granice zajedničkog životnog prosto¬ra. Ostali bismo zajedno i bez vjenčanog lista... ali ja sam vjerovala u trajnost koju je on predstavljao.
Na tom komadu papira možeš si izgraditi život.
U početku majka nije mogla vjerovati da sam uspjela upe¬cati jednog Travisa, te nas je pokušala poharati kao deset egipatskih zala u nadi da će se okoristiti mojim novim po¬znanstvima. No Jack je se vješto riješio, koristeći mješavi¬nu zastrašivanja i šarma kako bi ju doveo u red. Nisam ju često viđala niti mi se često javljala, a kada bi se i javila, bila je nevjerojatno pristojna i puna poštovanja.
- Pitam se što se događa s njom - začuđeno sam rekla Jacku. - Nije mi ništa prigovorila za debljinu ni za frizuru, i ne moram slušati neumjesne priče o njezinom seksualnom životu ili odstranjivanju dlačica.
- Obećao sam da ću joj kupiti novi auto ako te ne na¬ljuti šest mjeseci - rekao je. - Rekao sam joj da ako vidim da se mrštiš ili da si nesretna nakon razgovora s njom, do¬govor otpada.
- Jack Travis! - bila sam istovremeno i ljuta i sretna. -Hoćeš li joj kupovati skupocjene darove svakih šest mjeseci kao nagradu što glumi pristojno ljudsko biće?
- Sumnjam da će izdržati tako dugo - rekao je.
Što se tiče Jackove obitelji, bili su živopisni, dragi, svadljivi, očaravajući. Bila je to prava obitelj, koja je našla mjesto i za mene, i zbog toga sam ih voljela. Vrlo brzo sam zavoljela i Churchilla, koji je bio draga i dobra duša iako nije pod¬nosio glupost. Raspravljali smo o raznim temama i uzne-miravali se izmjenjujući oprečna mišljenja o politici putem e-maila. Nasmijavali smo jedno drugo i on je inzistirao da sjedim pokraj njega tijekom obiteljskih ručkova.
Nakon što je proveo dva tjedna u Bolnici Garner, Jack je došao kući oporaviti se u palači u River Oaksu, što je Churchilla oduševilo gotovo onoliko koliko je to ozlojedi¬lo njegovoga sina.
Joe je rekao da želi privatnost. Nije mu se sviđalo što onaj tko mu dolazi u posjet prvo mora posjetiti njegovog oca. Ali Churchill, koji nije imao ništa protiv toga što u njego¬vu kuću dolazi toliko mnogo privlačnih mladih žena, mu je uzvratio da mu je bolje da se što prije oporavi ako mu se to ne sviđa. Kao posljedica toga, Joe je bio uzoran pa¬cijent, odlučan da se oporavi što prije, kako bi se maknuo od oca koji se u sve miješa.
Udala sam se za Jacka dva mjeseca nakon što me zapro¬sio, što je šokiralo sve moje prijatelje i većinu njegovih, koji su ga počeli smatrati vječnim neženjom. Čula sam neka na¬gađanja da mu je bliski susret sa smrću pomogao da posloži prioritete. - Moji prioriteti bili su na mjestu - Jack je svima nevino govorio. - Ellini su se prioriteti morali posložiti.
Noć prije vjenčanja, moja sestra Tara došla je na veče¬ru koju smo priredili za goste koji su došli iz drugih mje¬sta. Bila je prekrasno odjevena u ružičasto odijelo, imala je podignutu kosu, a na ušima su joj svjetlucale dijaman¬tne naušnice. Nije imala pratnju. Htjela sam ju pitati kako je, postupaju li dobro s njom, je li sretna u vezi s Noahom. Ali svaka pomisao na Tarinu vezu s Noahom Cardiffom nestala je kada sam shvatila da je dovela Lukea.
Bio je to presladak plavooki anđeo koji je posezao za stvarima i držao ih, koji se smijao i slinio i koje je bio to¬liko divan da se to nije moglo riječima opisati. Revno sam ispružila ruke, a Tara mi ga je dala. Ta mekana težina na mojim grudima, taj miris i njegova toplina, okrugle, znatiželjne oči koje su pokušavale sve upiti - sve me to podsje¬tilo da bez njega nikada neću biti potpuna.
Tijekom dva mjeseca koliko smo bili odvojeni, pokuša¬vala sam se utješiti s pomisli da će s vremenom bol zbog Lukeove odsutnosti iščeznuti, da ću zaboraviti i krenuti da¬lje. Ali kada sam ga privila uza sebe i gladila ga po mekanoj crnoj kosici, a on se nasmiješio kao da me se sjeća, znala sam da se ništa nije promijenilo. Ljubav nije iščeznula.
Tijekom službene večere, Lukea sam cijelo vrijeme dr¬žala u krilu, jednom sam se ustala da se prošetam s njim, jednom da ga odvedem gore i previjem ga, iako je sestra zahtijevala da ona to učini. - Ja ću - rekla sam joj, smijući se kada je Luke zgrabio bisernu ogrlicu koju sam nosila i pokušao ju strpati u usta. - Uopće mi nije problem, želim provesti s njim svaku sekundu.
- Budi pažljiva - upozorila me Tara dok mi je davala torbu s pelenama. - Sada se može prevrnuti. Otkotrljat će se s kreveta.
- Stvarno? - pitala sam Lukea očarano. - Možeš se ko¬trljati? Morat ćeš mi to pokazati, slatkišu moj.
Složio se grgljajući i žvačući bisere.
Kada sam previla Lukea, krenula sam s njim prema stu¬bama, kako bismo se vratili na večeru. Zastala sam kada sam vidjela Jacka i Taru kako se penju stubama, zadublje¬ni u razgovor. Jack me pogledao i blago mi se nasmiješio, no oči su mu bile ozbiljne i pozorno me gledao, kao da mi je htio nešto reći. A Tara je izgledala oprezno.
O čemu su, pobogu, mogli razgovarati?
- Hej - rekla sam, natjeravši se na osmijeh. - Jeste se uplašili da sam zaboravila kako se to radi?
- Ni slučajno - odmah je odgovorio Jack. - Promijenila si toliko pelena da je nemoguće da si već zaboravila kako se to radi. - Prišao mi je i nježno me poljubio u obraz. -Draga, daš mi Lukea na nekoliko minuta? On i ja moramo dosta toga nadoknaditi.
Nisam se htjela odvojiti od djeteta. - Možda malo ka¬snije?
Jack me pogledao izravno u oči, lice mu je bilo točno iznad mojega. - Razgovaraj sa sestrom - promrmljao je. -I pristani.
- Na što da pristanem?
No nije odgovorio. Istrgnuo mi je dijete iz ruku, stavio ga na rame i potapšao ga po peleni. Luke mu se besprijekorno prilagodio, zadovoljan u Jackovom sigurnom naručju.
- Neće dugo trajati - rekla mi je Tara, izgledala je nesi¬gurno i gotovo uplašeno. - Barem mislim da neće. Postoji li neko mirno mjesto na kojem možemo razgovarati?
Odvela sam ju gore do jednog malog prostora za sjede¬nje te smo se smjestile u kožne fotelje. - Radi li se o mami? - zabrinuto sam upitala.
- Dragi Bože, ne. - Tara je pogledala prema gore. - S ma¬mom je sve u redu. Ne zna za mene i Nou, naravno. Samo zna da imam bogatog dečka. Svima govori da sam u tajnoj vezi s igračem Astrosa.
- Kako je s Noahom? - oklijevala sam, nisam bila sigur¬na da li da izgovorim njegovo ime.
- Prekrasno - smjesta je rekla. - Nikada nisam bila tako sretna. Stvarno je dobar prema meni, Ella.
- Drago mi je.
- Imam kuću - nastavila je Tara - i nakit i auto... i on me voli, stalno mi to govori. Nadam se da će ispuniti sva obećanja... vjerujem da želi. Ali čak i ako ih ne bude mo¬gao ispuniti, ovo mi je najljepše razdoblje u životu. Ne bih ga ni za što mijenjala. Samo... Malo sam razmišljala u za¬dnje vrijeme...
- Ostavit ćeš ga? - pitala sam se puna nade. Ironičan osmijeh pojavio joj se na našminkanim usnama.
- Neću, Ella. Provodit ću još više vremena s njim. Počeo je puno putovati... putovat će po zemlji kako bi predstavio programe na velikim stadionima, a putovat će i po Kanadi i Engleskoj. Njegova žena će ostati ovdje s djecom. Ja ću ići kao dio njegove pratnje. I bit ću s njim svake noći.
Nekoliko trenutaka ostala sam bez riječi. - Želiš to uči¬niti?
Tara je kimnula. - Htjela bih vidjeti svijet, naučiti nešto novo. Nikada prije nisam imala priliku da to učinim. I že¬lim biti s Noahom i pomoći mu koliko god mogu.
- Tara, zar stvarno misliš...
- Ne tražim tvoje dopuštenje - rekla je. - I ne želim čuti tvoje mišljenje, Ella. Sama donosim svoje odluke i imam pravo na to. Nakon odrastanja s mamom, znaš koliko je važno doći do tog stupnja da počneš odlučivati u svoje ime.
Ništa me nije moglo ušutkati kao to. Da, imala je pravo donositi svoje odluke, čak i činiti greške. - Opraštaš se od mene? - rekla sam promuklim glasom.
Nasmiješila se i odmahnula glavom. - Ne još. Bit će po¬trebno nekoliko mjeseci da se sve pripremi. To ti govorim sada zato što... - Osmijeh joj je nestao. - Ajme. Nije lako reći što uistinu osjećam, a ne ono što mislim da bih trebala osjećati. No istina je da se brinem o Lukeu, da provodim mnogo vremena s njim, no još uvijek je kao na početku. Nemam osjećaj da je moj. Nikada neću imati taj osjećaj.
Ne želim imati djecu, Ella. Ne želim biti majka... ne želim ponovno proživljavati naše djetinjstvo.
- Ali to nije isto - bila sam uporna te sam ju uhvatila za dugačke, mršave ruke. - Luke nema nikakve veze s tim životom iz prošlosti.
- To ti osjećaš - nježno je rekla. - Ja ne.
- Što kaže Noah?
Tara je spustila pogled na naše isprepletene ruke. - Ne želi Lukea. Već ima djecu. A uz dijete nam je teško biti za¬jedno.
- Luke će narasti. Predomislit ćeš se.
- Neću, Ella. Znam što radim. - Dugo me gledala sjet¬nim pogledom. - Samo zato što žena može roditi, ne znači da može biti i majka. Ti i ja to znamo, zar ne?
Osjetila sam nadraženost u očima i nosu. Grlo mi se ste-gnulo. - Da - šapnula sam.
- Dakle, Ella, želim te pitati hoćeš li uzeti Lukea zauvi¬jek. Jack je rekao da misli da hoćeš. To bi bilo najbolje za Lukea, ako ti pristaneš.
Kao da je svijet stao. Našla sam se u zaustavljenom tre¬nutku čuđenja i čežnje ispunjene strahom, misleći da mož¬da nisam dobro čula. Nije mi uistinu mogla ponuditi nešto tako dragocjeno. - Ako pristanem - nestabilno sam rekla, boreći se da kontroliram glas. - Kako mogu znati da ga nećeš poželjeti natrag jednog dana?
- Ne bih to učinila ni tebi ni djetetu. Znam koliko ti Luke znači. Vidim ti to na licu svaki put kad ga pogledaš. Ali bit će to zakonito posvojenje. Sastavit ćemo ugovor. Potpisat ću sve što bude bilo potrebno, kao i Noah, samo da se njegova strana drži u tajnosti. Luke je tvoj ako ga želiš, Ella.
Kimnula sam, pokrivši usta da potisnem jecanje. - Želim
- uspjela sam reći dok sam brzo disala. - Želim. Da.
- Nemoj, pokvarit ćeš si šminku - rekla je Tara i prstom mi obrisala suzu ispod oka.
Ispružila sam ruke prema njoj i snažno ju zagrlila, ne mareći ni za šminku, ni za frizuru ni za odjeću.
- Hvala - grcala sam.
- Kada ga želiš uzeti? Nakon što se vratiš s medenog mjeseca?
- Želim ga odmah - rekla sam i briznula u plač, nisam se više mogla suzdržavati.
Tara se začuđeno nasmijala. - Noć prije vjenčanja? Odlučno sam kimnula.
- Mislim da ne postoji gore vrijeme od toga - rekla je Tara. - Ali ja se slažem, ako se i Jack složi. - Rukom je posegnula u torbu za pelene i pronašla suhi podbradnik te mi ga je dala.
Dok sam brisala oči, bila sam svjesna da se netko pri¬bližava. Podigla sam pogled i vidjela da se Jack vraća s Lukeom. Pogledom je pročitao svaku pojedinost na moje¬mu licu, kao da mu je to kakav poznati i voljeni krajolik. Sve je vidio. Na kutovima ustiju pojavio mu se osmijeh te je prošaputao nešto na bebino sićušno uho.
- Želi ga odmah - rekla mu je Tara. - Iako sam joj rekla da možemo pričekati dok ne prođe vjenčanje.
Jack mi je prišao i spustio Lukea u moje ispružene ruke. Dugačkim prstima uhvatio me za bradu i podigao mi gla¬vu te je palcem nježno obrisao vlažnu crtu na obrazu koja se ondje zadržala. Nasmiješio mi se.
- Mislim da Ella više ne želi gubiti vrijeme - promrmljao je. - Zar ne, ljubavi?
- Ne želim - složila sam se šapćući, a svijet oko mene treperio je u vrućem, uzavrelom sjaju, dok su se zvukovi njegovog glasa i mojih nestabilnih otkucaja srca stopili u glazbu.
EPILOG
Jack dolazi po mene u zračnu luku nakon što sam bila na konferenciji u Coloradu, gdje sam pohađala neke radio¬nice, izložila neke zamisli urednicima magazina i proda¬la svoj samostalan rad znakovitog naslova »Šest strategija kako doći do sreće i kako ju zadržati«. Konferencija je bila dobra, ali i više sam nego spremna vratiti se kući.
Nakon gotovo godinu dana braka, ova četiri dana bilo je najduže koliko sam bila odvojena od Jacka. Cesto sam ga zvala, pričala mu o ljudima koje sam upoznala, o tome što sam naučila, o svojim idejama za buduće članke i kolumne. Zauzvrat, Jack mi je pričao o večeri s Hardyjem i Haven i rekao mi da je Carrington dobila aparatić za zube i da je Joeov pregled dobro prošao. Svake noći, Jack mi je detaljno prepričavao što je radio Luke, a ja sam žudjela za svakom pojedinosti.
Ostajem bez daha kada vidim svojega muža kako me če¬ka pokraj pojasa za prtljagu. Zgodan je i nevjerojatno pri¬vlačan, onaj tip muškarca koji privlači ženske poglede bez ikakvog truda, ali nije svjestan ničega osim mene. Kada me ugleda kako mu se približavam, dolazi do mene u tri koraka te se njegova topla usta priljubljuju uz moja. Tijelo mu je snažno i u njegovom naručju osjećam se zaštićeno. I iako mi nije žao što sam išla na konferenciju, shvaćam da se ovako dobro nisam osjećala otkako sam otišla.
- Kako je Luke? - prvo je što ga pitam, a Jack me zabav¬lja pričom o tome kako ga je hranio kašicom od jabuke, a Luke je zgrabio žlicu s kašicom i umrljao si kosu njome.
Uzimamo moju prtljagu, a Jack me vozi u naš stan na adresi 1800 Main. Ne možemo prestati razgovarati, iako smo razgovarali svaki dan kada nismo bili zajedno. Cijelim putom držim ruku na Jackovoj i primijećujem da mu je bi¬ceps ogroman. Kada ga pitam je li vježbao više nego ina¬če, on odgovara da je to bio jedini način kako da izađe na kraj s potisnutom seksualnom frustracijom. Govori da ću neko vrijeme biti zauzeta nadoknađivanjem za to, a ja od¬govaram da nemam ništa protiv.
Stajem na prste i ljubim ga tijekom cijele vožnje dizalom, a on mi uzvraća poljupcima dok ne ostanem bez daha.
- Ella - mrmlja, držeći mi rumeno lice u rukama - bio sam četiri dana bez tebe, a imao sam osjećaj da je prošlo če¬tiri mjeseca. Samo sam mislio kako je moguće da sam izdr¬žao bez tebe toliko dugo prije nego što sam te upoznao?
- Izlazio si s mnogo djevojaka kojima si ispunjavao vri¬jeme dok nije naišla prava - rekla sam mu.
Nasmiješio se prije nego što me ponovno poljubio. -Nisam znao što propuštam.
Dok mi Jack nosi kovčege, jurim hodnikom do našeg sta¬na, a srce mi brzo kuca od nestrpljivosti. Zvonim na vrata, a dadilja ih otvara u trenutku kada me Jack sustiže.
- Dobro došli kući, gospođo Travis - izjavljuje.
- Hvala. Lijepo je opet biti kod kuće. Gdje je Luke?
- U dječjoj sobi. Igrali smo se s vlakićima. Bio je dobar dok vas nije bilo.
Ostavljam torbicu pokraj vrata, sako bacam na sofu i odlazim do ulaza u dječju sobu. Soba je oličena u svijelim tonovima plave i zelene, na jednom zidu naslikani su au¬ti i kamioni te vesela lica, a na podu je tepih s cestama i tračnicama.
Moj sin uspravno sjedi, a u rukama drži drvenu loko¬motivu i prstima pokušava okrenuti kotače.
- Luke - tiho govorim, da ga ne uplašim. - Mama se vra¬tila. Ovdje sam. Oh, tako si mi nedostajao, slatkišu moj.
Luke me gleda okruglim plavim očima i ispušta loko¬motivu, a ručice mu i dalje ostaju u zraku. Na licu mu se pojavljuje širok osmijeh kojime otkriva jedan sjajan zub. Podiže ruke prema meni.
- Mama - govori.
Oduševljavam se tom riječi. I odlazim k njemu.
KRAJ
Nakon što je Jack bio gotov s pretragama, u bolnici su ga zadržali još šest sati na promatranju. Nakon toga -obećala je medicinska sestra - moći će ići kući. Dali su mu da se otušira i pričeka u privatnoj sobi, za VIP pacijente. Soba je bila obložena tamnocrvenim tapetama, imala je ogledalo s ukrasnim zlatnim okvirom i televizor smješten u viktorijanskom ormariću.
- Ovo izgleda kao bordel - rekla sam.
Jack je razdraženo okretao cjevčice za infuziju da se ne zapetljaju za ogradu kreveta. Jedna sestra ga je skinula s infuzije da se može otuširati, no onda ga je ponovno pri¬ključila unatoč njegovom protivljenju. - Želim da mi se ova igla izvadi iz ruke. I želim znati što se, kvragu, događa s Joeom. I imam strašnu glavobolju i boli me ruka.
- Zašto ne uzmeš tabletu protiv bolova koju ti stalno pokušavaju dati? - nježno sam upitala.
- Želim biti priseban u slučaju da bude kakva novost o Joeu. - Prebacivao je televizijske programe. - Nemoj mi dati da zaspim.
- U redu - promrmljala sam, dok sam stajala pokraj nje¬ga. Ispružila sam ruku i gladila mu čistu, vlažnu kosu te sam mu noktima lagano grebla glavu.
Jack je uzdahnuo i trepnuo. - Ovo je super.
Nastavila sam mu prolaziti kroz kosu i nježno mu grep-sti glavu kao da je velika mačka. Ni dvije minute kasnije, Jack je bio gotov.
Četiri sata nije se ni pomaknuo, čak ni kada sam mu s vremena na vrijeme melemom mazala usta, ni kada je sestra došla promijeniti vrećicu za infuziju i provjeriti nalaze na monitoru. A ja sam sjedila i gledala ga cijelo vrijeme, u nekom polustrahu da sanjam. Pitala sam se ka¬ko je moguće da sam tako silno zaljubljena u muškarca kojeg poznajem tako kratko. Čini se da mi je srce radilo punom brzinom.
Kada se Jack napokon probudio, rekla sam mu da mu je brat izašao s operacije i da mu je stanje stabilno. S obzirom na Joeove godine i na zdravlje - rekao je liječnik - imao je dobre izglede da se oporavi bez ikakvih komplikacija.
Preplavljen osjećajem olakšanja, Jack je bio neobično tih dok smo se odjavljivali iz bolnice, pri čemu je morao potpi¬sati hrpu formulara i preuzeti fascikl pun recepata i uputa o liječenju opeklina. Obukao se u traperice i majicu koje mu je Gage donio, a onda nas je Hardy odvezao na 1800 Main. Nakon što nas je ondje ostavio, Hardy se vratio u bolnicu Garner da čeka s Haven, koja je neko vrijeme htje¬la ostati s Joeom na odjelu intenzivne njege.
Jack je i dalje bio tih dok smo se penjali u njegov stan. Unatoč tome što se odmorio u bolnici, znala sam da je još uvijek iscrpljen. Bilo je pola jedan u noći, u zgradi je bilo tiho, a zvuk dizala omeo je tu tišinu.
Ušli smo u stan, a ja sam zatvorila vrata. Jack kao da je bio ošamućen dok je promatrao prostor oko sebe, kao da nikada nije bio ondje. Osjetivši potrebu da ga utješim.
prišla sam mu s leda i zagrlila ga oko struka. - Što mogu učiniti? - nježno sam upitala. Osjetila sam ritam njegovog disanja, koje je bilo brže nego što sam očekivala. Tijelo mu je bilo napeto, svaki mišić stegnut.
Okrenuo se i pogledao me u oči. Do tada nikada nisam vidjela Jacka - koji je bio tako beskrajno samouvjeren - ta¬ko izgubljenog i nesigurnog. Htjela sam ga utješiti, pa sam stala na prste i približila svoja usta njegovima. Poljubac je prvo bio nespretan, no onda me jednom rukom uhvatio za zatiljak, a druga mu je ruka kliznula na moj kuk i privila me k njemu. Usta su mu bila vruća, strastvena, a imala su okus po soli i požudi.
Prekinuvši poljubac, Jack me uhvatio za ruku i odvu¬kao me u mračnu sobu. Dašćući, vukao me za odjeću tako mahnito, kao nikada prije.
-Jack - zabrinuto sam rekla - možemo pričekati dok...
- Sada. - Glas mu je bio napet. - Sada te trebam. - Skinuo si je majicu, trgnuvši se kada je zahvatila zavoj.
- Dobro. U redu. - Bojala sam se da će se ozlijediti. -Samo polako, Jack. Molim te...
- Ne mogu - promrmljao je i nespretno mi počeo ot¬kapčati hlače.
- Daj da ti pomognem - šapnula sam, no odgurnuo mi je ruke i odvukao me u krevet. Više nije imao kontrolu nad sobom, iscrpljenost i osjećaji su je oslabili. Skinuo mi je tra¬perice i gaćice i bacio ih na pod. Koljenima mi je razmaknuo bedra i smjestio se između njih. Podatno sam se podigla, otvorila mu se, a oboje smo imali samo jedan cilj.
Snažno je zabio, ušao je duboko, a iz grla mu se čulo primitivno glasanje. Rukama mi je stisnuo kosu te me si¬lovito ljubio. Počeo je snažnim, gotovo silovitim ritmom, a ja sam svaki instinktivan pokret nježno primila. Uhvatila sam ga za glavu i uho mu približila svojim usnama, te sam mu šapnula da ga jako volim, više nego išta. Napeo se i prošaputao moje ime, a tijelo mu se treslo kada je doživio siloviti vrhunac.
Prije nego što je svanulo, probudila sam se gotovo ne¬svjesna da mojim tijelom klize razigrani vrhovi prstiju. Jack me mazio odostraga, a koljena je smjestio ispod mo¬jih dok smo ležali na boku. Za razliku od prijašnjeg silo¬vitog dodira, Jack me sada dirao jako nježno, izazivajući mi osjetila. Osjetila sam njegova čvrsta prsa na mojim le¬đima, a njegove dlake na prsima dirale su mi lopatice te sam se naježila. Ustima je okrznuo moj zatiljak i lagano prislonio zube na nježnu, uzavrelu kožu, od čega su me prošli trnci.
- Polako - šapnuo je Jack, umirujući me rukama, ljubeći mi zatiljak, milujući ga jezikom. Nisam mogla biti mirna dok mi je milovao grudi i trbuh i medunožje, a dugački prsti ušli su u moju nutrinu. Zastenjala sam i tražila njegov zglob zatvorenih očiju, a onda sam ga zgrabila i osjetila nježnu, vještu igru mišića i kosti. Usne ja stavio na moj vrat.
Polagano je maknuo snažnu ruku, da bi ju onda pod¬metnuo pod moj gornji bok i podigao ga. Smjestio se i du¬boko i lagano prodro u mene, šaputajući Volim te, samo se opusti, Ella, prepusti se... Sve je radio promišljeno, ritam je bio nježan i polagan, a što sam se ja više micala, to je on usporavao. Počeli smo se postepeno podizati, na svaki ot¬kucaj srca, na svako pulsiranje, udisaj.
Jack se polagano povukao te me okrenuo na leda. Jako me raširio te sam bila nemoćna ispod njegovog ti¬jela. Nejasno sam se glasala kada je opet ušao u mene.
Poljubio me strastveno, ali nježno, a strastveni ritam na¬ših tijela nije se prekidao, dok je mekano gibanje stvara¬lo sve veći užitak.
Nismo skidali pogled jedno s drugoga, a ja sam uroni¬la u tamu njegovih očiju, osjećajući ga svuda oko sebe, u sebi. Ubrzao je, ulazio je sve dublje, prateći unutarnji puis mojega tijela i tražeći užitak jakim, ublaženim pokretima dok me nije doveo do vrhunca, koji je bio jači i snažniji od bilo čega prije. Zastenjala sam na vrhuncu, ispreplela udo¬ve oko njega, a Jack je šaputao moje ime i prevrtao se sa mnom tijekom uzavrelog, strastvenog strujanja, tijekom polaganog, raskošnog izmicanja.
Dugo nakon toga, Jack je držao u zagrljaju moje drhta¬vo tijelo i milovao me da se smirim.
-Jesi li ikada mislio da može biti tako? - šapnula sam.
- Jesam. - Gladio mi je kosu i poljubio me u čelo. - Ali samo s tobom.
Spavali smo dok nam uzavrelo vedro jutro nije zakucalo na zaklonjene prozore, a svjetlost prodrla u spavaću sobu. Jedva sam shvatila da je Jack ustao, otišao se otuširati i na¬praviti kavu u kuhinju, te da je tihim glasom razgovarao s nekim iz bolnice da provjeri kako je Joe.
- Kako je? - sneno sam pitala kada se Jack vratio u spa¬vaću sobu. Nosio je karirani ogrtač od flanela i držao ša¬licu kave. Još uvijek je izgledao malo loše, ali privlačnije nego što bi jedan muškarac trebao izgledati nakon svega kroz što je prošao.
- Stanje mu je stabilno. - Jackov glas još uvijek je bio promukao od nesreće. - Bit će dobro. Strašno je žilav.
- Ipak je on Travis - razumno sam rekla. Ustala sam iz kreveta, pošla do Jackove komode i izvukla majicu, koja mi je gotovo dosezala do koljena kada sam je obukla.
Kada sam se okrenula prema Jacku, on je stajao iza me¬ne i zataknuo mi pramen kose iza uha. Nitko me nikada nije gledao tako nježno zabrinutim pogledom. - Pričaj mi o Lukeu - nježno je rekao.
Dok sam gledala u te baršunasto tamne oči, znala sam da mu mogu sve reći. Slušat će me i razumjet će me. - Idem prvo po kavu - rekla sam i otišla u kuhinju.
Jack je šalicu i tanjurić stavio pokraj aparata za kavu. Ugledala sam papirić, savinut po duljini, kako stoji u pra¬znoj šalici. Zbunjeno sam ga otvorila i pročitala:
Draga gospođice Neovisna,
zaključio sam da si ti od svih žena koje sam upo¬znao, jedina koju ću više voljeti od lova, ribolova, nogometa i električnih alata. Možda to ne znaš, ali onaj put kada sam te pitao da se udaš za mene, one noći kada sam sastavljao krevetić, bio sam ozbiljan. Iako sam znao da nisi spremna.
Dragi Bože, nadam se da si sada spremna.
Udaj se za mene, Ella.
Jer bez obzira gdje god bi¬la i što god radila, voljet ću te svakoga dana svog života.
-jack
Nisam se uplašila čitajući te riječi. Samo sam se čudila što mi je takva sreća na dohvat ruke.
Primijetivši još nešto u šalici, gurnula sam ruku i izvadi¬la prsten s dijamantom - okruglim i sjajnim. Zastao mi je dah kada sam ga okrenula prema svjetlu. Stavila sam prsten i savršeno mi je pristajao. Uzela sam olovku koja je ondje stajala, okrenula papir i odgovorila žurnim švrakopisom.
Natočila sam si kavu, dodala vrhnje i zasladivač i vratila se u spavaću sobu s papirićem.
Jack je sjedio na rubu kreveta, a glava mu je malo bila nagnuta na stranu dok me gledao. Uzavrelim pogledom odmjeravao me od glave do pete, zadržavajući se na dija¬mantu koji mi je svijetlio na ruci. Vidjela sam kako mu se prsa dižu i spuštaju od brzog disanja.
Srkajući kavu, prišla sam mu i predala papirić.
Dragi Jack, i ja tebe volim.
I mislim da znam u čemu je tajna dugog i sret¬nog braka - samo trebaš odabrati nekog bez koga ne možeš živjeti.
Za mene si to ti. Pa ako želiš biti tradicionalan...
Da.
- Ella
Jack je izdahnuo nakupljeni zrak. Uhvatio me za kukove dok sam stajala ispred njega. - Hvala Bogu - prošaputao je i povukao me prema sebi. - Bojao sam se da nećeš pristati. Pazeći da ne prolijem kavu, nagnula sam se i poljubila ga, jezici su nam se dodirnuli. - Jesam li te ikada odbila, Jack Travis?
Trepavice su mu se spustile kada je pogledao u moju vlažnu donju usnu. Teškim je naglaskom rekao: - E pa, si¬gurno nisam htio da me sada počneš odbijati. - Uzeo mi je kavu iz ruke, popio ju u nekoliko gutljaja i odložio šalicu, zanemarujući moje protivljenje smijehom.
Ljubio me dok mi se ruke nisu ispreplele oko njegovog vrata, a koljena počela klecati.
- Ella - rekao je, nakon što me nježnim dodirom prestao ljubiti - nećeš se predomisliti, zar ne?
- Naravno da neću. - Bila sam ispunjena osjećajem da je to ispravno, osjećajem smirene sigurnosti, a istovreme¬no mi se vrtjelo kao da gledam kaleidoskop s leptirima.
-Zašto bih se predomislila?
- Rekla si mi kako vjeruješ da je brak namijenjen dru¬gima, a ne tebi.
- Ti si jedini muškarac koji me može uvjeriti da je brak namijenjen i meni. Iako kad malo bolje razmisliš, ljubav je stvarna. I dalje tvrdim da je brak samo komad papira.
Jack se nasmiješio. - Otkrit ćemo - rekao je i povukao me na krevet.
Mnogo kasnije sam shvatila da su ljudi koji govore da je brak samo komad papira, obično ljudi koji nikada nisu stupili u brak. Jer tim se klišejom zanemarivalo nešto izu¬zetno važno, a to je snaga riječi... a ja sam, više od ikoga, to trebala shvatiti.
Nekako mi je obećanje koje smo dali tim komadom pa¬pira dalo i više slobode nego što sam imala ikada prije. Taj nam je komad papira omogućio da se svađamo, da se smijemo, da riskiramo, da si vjerujemo - bez straha. Bila je to potvrda povezanosti koja je već postojala. I bila je to veza koja je prelazila granice zajedničkog životnog prosto¬ra. Ostali bismo zajedno i bez vjenčanog lista... ali ja sam vjerovala u trajnost koju je on predstavljao.
Na tom komadu papira možeš si izgraditi život.
U početku majka nije mogla vjerovati da sam uspjela upe¬cati jednog Travisa, te nas je pokušala poharati kao deset egipatskih zala u nadi da će se okoristiti mojim novim po¬znanstvima. No Jack je se vješto riješio, koristeći mješavi¬nu zastrašivanja i šarma kako bi ju doveo u red. Nisam ju često viđala niti mi se često javljala, a kada bi se i javila, bila je nevjerojatno pristojna i puna poštovanja.
- Pitam se što se događa s njom - začuđeno sam rekla Jacku. - Nije mi ništa prigovorila za debljinu ni za frizuru, i ne moram slušati neumjesne priče o njezinom seksualnom životu ili odstranjivanju dlačica.
- Obećao sam da ću joj kupiti novi auto ako te ne na¬ljuti šest mjeseci - rekao je. - Rekao sam joj da ako vidim da se mrštiš ili da si nesretna nakon razgovora s njom, do¬govor otpada.
- Jack Travis! - bila sam istovremeno i ljuta i sretna. -Hoćeš li joj kupovati skupocjene darove svakih šest mjeseci kao nagradu što glumi pristojno ljudsko biće?
- Sumnjam da će izdržati tako dugo - rekao je.
Što se tiče Jackove obitelji, bili su živopisni, dragi, svadljivi, očaravajući. Bila je to prava obitelj, koja je našla mjesto i za mene, i zbog toga sam ih voljela. Vrlo brzo sam zavoljela i Churchilla, koji je bio draga i dobra duša iako nije pod¬nosio glupost. Raspravljali smo o raznim temama i uzne-miravali se izmjenjujući oprečna mišljenja o politici putem e-maila. Nasmijavali smo jedno drugo i on je inzistirao da sjedim pokraj njega tijekom obiteljskih ručkova.
Nakon što je proveo dva tjedna u Bolnici Garner, Jack je došao kući oporaviti se u palači u River Oaksu, što je Churchilla oduševilo gotovo onoliko koliko je to ozlojedi¬lo njegovoga sina.
Joe je rekao da želi privatnost. Nije mu se sviđalo što onaj tko mu dolazi u posjet prvo mora posjetiti njegovog oca. Ali Churchill, koji nije imao ništa protiv toga što u njego¬vu kuću dolazi toliko mnogo privlačnih mladih žena, mu je uzvratio da mu je bolje da se što prije oporavi ako mu se to ne sviđa. Kao posljedica toga, Joe je bio uzoran pa¬cijent, odlučan da se oporavi što prije, kako bi se maknuo od oca koji se u sve miješa.
Udala sam se za Jacka dva mjeseca nakon što me zapro¬sio, što je šokiralo sve moje prijatelje i većinu njegovih, koji su ga počeli smatrati vječnim neženjom. Čula sam neka na¬gađanja da mu je bliski susret sa smrću pomogao da posloži prioritete. - Moji prioriteti bili su na mjestu - Jack je svima nevino govorio. - Ellini su se prioriteti morali posložiti.
Noć prije vjenčanja, moja sestra Tara došla je na veče¬ru koju smo priredili za goste koji su došli iz drugih mje¬sta. Bila je prekrasno odjevena u ružičasto odijelo, imala je podignutu kosu, a na ušima su joj svjetlucale dijaman¬tne naušnice. Nije imala pratnju. Htjela sam ju pitati kako je, postupaju li dobro s njom, je li sretna u vezi s Noahom. Ali svaka pomisao na Tarinu vezu s Noahom Cardiffom nestala je kada sam shvatila da je dovela Lukea.
Bio je to presladak plavooki anđeo koji je posezao za stvarima i držao ih, koji se smijao i slinio i koje je bio to¬liko divan da se to nije moglo riječima opisati. Revno sam ispružila ruke, a Tara mi ga je dala. Ta mekana težina na mojim grudima, taj miris i njegova toplina, okrugle, znatiželjne oči koje su pokušavale sve upiti - sve me to podsje¬tilo da bez njega nikada neću biti potpuna.
Tijekom dva mjeseca koliko smo bili odvojeni, pokuša¬vala sam se utješiti s pomisli da će s vremenom bol zbog Lukeove odsutnosti iščeznuti, da ću zaboraviti i krenuti da¬lje. Ali kada sam ga privila uza sebe i gladila ga po mekanoj crnoj kosici, a on se nasmiješio kao da me se sjeća, znala sam da se ništa nije promijenilo. Ljubav nije iščeznula.
Tijekom službene večere, Lukea sam cijelo vrijeme dr¬žala u krilu, jednom sam se ustala da se prošetam s njim, jednom da ga odvedem gore i previjem ga, iako je sestra zahtijevala da ona to učini. - Ja ću - rekla sam joj, smijući se kada je Luke zgrabio bisernu ogrlicu koju sam nosila i pokušao ju strpati u usta. - Uopće mi nije problem, želim provesti s njim svaku sekundu.
- Budi pažljiva - upozorila me Tara dok mi je davala torbu s pelenama. - Sada se može prevrnuti. Otkotrljat će se s kreveta.
- Stvarno? - pitala sam Lukea očarano. - Možeš se ko¬trljati? Morat ćeš mi to pokazati, slatkišu moj.
Složio se grgljajući i žvačući bisere.
Kada sam previla Lukea, krenula sam s njim prema stu¬bama, kako bismo se vratili na večeru. Zastala sam kada sam vidjela Jacka i Taru kako se penju stubama, zadublje¬ni u razgovor. Jack me pogledao i blago mi se nasmiješio, no oči su mu bile ozbiljne i pozorno me gledao, kao da mi je htio nešto reći. A Tara je izgledala oprezno.
O čemu su, pobogu, mogli razgovarati?
- Hej - rekla sam, natjeravši se na osmijeh. - Jeste se uplašili da sam zaboravila kako se to radi?
- Ni slučajno - odmah je odgovorio Jack. - Promijenila si toliko pelena da je nemoguće da si već zaboravila kako se to radi. - Prišao mi je i nježno me poljubio u obraz. -Draga, daš mi Lukea na nekoliko minuta? On i ja moramo dosta toga nadoknaditi.
Nisam se htjela odvojiti od djeteta. - Možda malo ka¬snije?
Jack me pogledao izravno u oči, lice mu je bilo točno iznad mojega. - Razgovaraj sa sestrom - promrmljao je. -I pristani.
- Na što da pristanem?
No nije odgovorio. Istrgnuo mi je dijete iz ruku, stavio ga na rame i potapšao ga po peleni. Luke mu se besprijekorno prilagodio, zadovoljan u Jackovom sigurnom naručju.
- Neće dugo trajati - rekla mi je Tara, izgledala je nesi¬gurno i gotovo uplašeno. - Barem mislim da neće. Postoji li neko mirno mjesto na kojem možemo razgovarati?
Odvela sam ju gore do jednog malog prostora za sjede¬nje te smo se smjestile u kožne fotelje. - Radi li se o mami? - zabrinuto sam upitala.
- Dragi Bože, ne. - Tara je pogledala prema gore. - S ma¬mom je sve u redu. Ne zna za mene i Nou, naravno. Samo zna da imam bogatog dečka. Svima govori da sam u tajnoj vezi s igračem Astrosa.
- Kako je s Noahom? - oklijevala sam, nisam bila sigur¬na da li da izgovorim njegovo ime.
- Prekrasno - smjesta je rekla. - Nikada nisam bila tako sretna. Stvarno je dobar prema meni, Ella.
- Drago mi je.
- Imam kuću - nastavila je Tara - i nakit i auto... i on me voli, stalno mi to govori. Nadam se da će ispuniti sva obećanja... vjerujem da želi. Ali čak i ako ih ne bude mo¬gao ispuniti, ovo mi je najljepše razdoblje u životu. Ne bih ga ni za što mijenjala. Samo... Malo sam razmišljala u za¬dnje vrijeme...
- Ostavit ćeš ga? - pitala sam se puna nade. Ironičan osmijeh pojavio joj se na našminkanim usnama.
- Neću, Ella. Provodit ću još više vremena s njim. Počeo je puno putovati... putovat će po zemlji kako bi predstavio programe na velikim stadionima, a putovat će i po Kanadi i Engleskoj. Njegova žena će ostati ovdje s djecom. Ja ću ići kao dio njegove pratnje. I bit ću s njim svake noći.
Nekoliko trenutaka ostala sam bez riječi. - Želiš to uči¬niti?
Tara je kimnula. - Htjela bih vidjeti svijet, naučiti nešto novo. Nikada prije nisam imala priliku da to učinim. I že¬lim biti s Noahom i pomoći mu koliko god mogu.
- Tara, zar stvarno misliš...
- Ne tražim tvoje dopuštenje - rekla je. - I ne želim čuti tvoje mišljenje, Ella. Sama donosim svoje odluke i imam pravo na to. Nakon odrastanja s mamom, znaš koliko je važno doći do tog stupnja da počneš odlučivati u svoje ime.
Ništa me nije moglo ušutkati kao to. Da, imala je pravo donositi svoje odluke, čak i činiti greške. - Opraštaš se od mene? - rekla sam promuklim glasom.
Nasmiješila se i odmahnula glavom. - Ne još. Bit će po¬trebno nekoliko mjeseci da se sve pripremi. To ti govorim sada zato što... - Osmijeh joj je nestao. - Ajme. Nije lako reći što uistinu osjećam, a ne ono što mislim da bih trebala osjećati. No istina je da se brinem o Lukeu, da provodim mnogo vremena s njim, no još uvijek je kao na početku. Nemam osjećaj da je moj. Nikada neću imati taj osjećaj.
Ne želim imati djecu, Ella. Ne želim biti majka... ne želim ponovno proživljavati naše djetinjstvo.
- Ali to nije isto - bila sam uporna te sam ju uhvatila za dugačke, mršave ruke. - Luke nema nikakve veze s tim životom iz prošlosti.
- To ti osjećaš - nježno je rekla. - Ja ne.
- Što kaže Noah?
Tara je spustila pogled na naše isprepletene ruke. - Ne želi Lukea. Već ima djecu. A uz dijete nam je teško biti za¬jedno.
- Luke će narasti. Predomislit ćeš se.
- Neću, Ella. Znam što radim. - Dugo me gledala sjet¬nim pogledom. - Samo zato što žena može roditi, ne znači da može biti i majka. Ti i ja to znamo, zar ne?
Osjetila sam nadraženost u očima i nosu. Grlo mi se ste-gnulo. - Da - šapnula sam.
- Dakle, Ella, želim te pitati hoćeš li uzeti Lukea zauvi¬jek. Jack je rekao da misli da hoćeš. To bi bilo najbolje za Lukea, ako ti pristaneš.
Kao da je svijet stao. Našla sam se u zaustavljenom tre¬nutku čuđenja i čežnje ispunjene strahom, misleći da mož¬da nisam dobro čula. Nije mi uistinu mogla ponuditi nešto tako dragocjeno. - Ako pristanem - nestabilno sam rekla, boreći se da kontroliram glas. - Kako mogu znati da ga nećeš poželjeti natrag jednog dana?
- Ne bih to učinila ni tebi ni djetetu. Znam koliko ti Luke znači. Vidim ti to na licu svaki put kad ga pogledaš. Ali bit će to zakonito posvojenje. Sastavit ćemo ugovor. Potpisat ću sve što bude bilo potrebno, kao i Noah, samo da se njegova strana drži u tajnosti. Luke je tvoj ako ga želiš, Ella.
Kimnula sam, pokrivši usta da potisnem jecanje. - Želim
- uspjela sam reći dok sam brzo disala. - Želim. Da.
- Nemoj, pokvarit ćeš si šminku - rekla je Tara i prstom mi obrisala suzu ispod oka.
Ispružila sam ruke prema njoj i snažno ju zagrlila, ne mareći ni za šminku, ni za frizuru ni za odjeću.
- Hvala - grcala sam.
- Kada ga želiš uzeti? Nakon što se vratiš s medenog mjeseca?
- Želim ga odmah - rekla sam i briznula u plač, nisam se više mogla suzdržavati.
Tara se začuđeno nasmijala. - Noć prije vjenčanja? Odlučno sam kimnula.
- Mislim da ne postoji gore vrijeme od toga - rekla je Tara. - Ali ja se slažem, ako se i Jack složi. - Rukom je posegnula u torbu za pelene i pronašla suhi podbradnik te mi ga je dala.
Dok sam brisala oči, bila sam svjesna da se netko pri¬bližava. Podigla sam pogled i vidjela da se Jack vraća s Lukeom. Pogledom je pročitao svaku pojedinost na moje¬mu licu, kao da mu je to kakav poznati i voljeni krajolik. Sve je vidio. Na kutovima ustiju pojavio mu se osmijeh te je prošaputao nešto na bebino sićušno uho.
- Želi ga odmah - rekla mu je Tara. - Iako sam joj rekla da možemo pričekati dok ne prođe vjenčanje.
Jack mi je prišao i spustio Lukea u moje ispružene ruke. Dugačkim prstima uhvatio me za bradu i podigao mi gla¬vu te je palcem nježno obrisao vlažnu crtu na obrazu koja se ondje zadržala. Nasmiješio mi se.
- Mislim da Ella više ne želi gubiti vrijeme - promrmljao je. - Zar ne, ljubavi?
- Ne želim - složila sam se šapćući, a svijet oko mene treperio je u vrućem, uzavrelom sjaju, dok su se zvukovi njegovog glasa i mojih nestabilnih otkucaja srca stopili u glazbu.
EPILOG
Jack dolazi po mene u zračnu luku nakon što sam bila na konferenciji u Coloradu, gdje sam pohađala neke radio¬nice, izložila neke zamisli urednicima magazina i proda¬la svoj samostalan rad znakovitog naslova »Šest strategija kako doći do sreće i kako ju zadržati«. Konferencija je bila dobra, ali i više sam nego spremna vratiti se kući.
Nakon gotovo godinu dana braka, ova četiri dana bilo je najduže koliko sam bila odvojena od Jacka. Cesto sam ga zvala, pričala mu o ljudima koje sam upoznala, o tome što sam naučila, o svojim idejama za buduće članke i kolumne. Zauzvrat, Jack mi je pričao o večeri s Hardyjem i Haven i rekao mi da je Carrington dobila aparatić za zube i da je Joeov pregled dobro prošao. Svake noći, Jack mi je detaljno prepričavao što je radio Luke, a ja sam žudjela za svakom pojedinosti.
Ostajem bez daha kada vidim svojega muža kako me če¬ka pokraj pojasa za prtljagu. Zgodan je i nevjerojatno pri¬vlačan, onaj tip muškarca koji privlači ženske poglede bez ikakvog truda, ali nije svjestan ničega osim mene. Kada me ugleda kako mu se približavam, dolazi do mene u tri koraka te se njegova topla usta priljubljuju uz moja. Tijelo mu je snažno i u njegovom naručju osjećam se zaštićeno. I iako mi nije žao što sam išla na konferenciju, shvaćam da se ovako dobro nisam osjećala otkako sam otišla.
- Kako je Luke? - prvo je što ga pitam, a Jack me zabav¬lja pričom o tome kako ga je hranio kašicom od jabuke, a Luke je zgrabio žlicu s kašicom i umrljao si kosu njome.
Uzimamo moju prtljagu, a Jack me vozi u naš stan na adresi 1800 Main. Ne možemo prestati razgovarati, iako smo razgovarali svaki dan kada nismo bili zajedno. Cijelim putom držim ruku na Jackovoj i primijećujem da mu je bi¬ceps ogroman. Kada ga pitam je li vježbao više nego ina¬če, on odgovara da je to bio jedini način kako da izađe na kraj s potisnutom seksualnom frustracijom. Govori da ću neko vrijeme biti zauzeta nadoknađivanjem za to, a ja od¬govaram da nemam ništa protiv.
Stajem na prste i ljubim ga tijekom cijele vožnje dizalom, a on mi uzvraća poljupcima dok ne ostanem bez daha.
- Ella - mrmlja, držeći mi rumeno lice u rukama - bio sam četiri dana bez tebe, a imao sam osjećaj da je prošlo če¬tiri mjeseca. Samo sam mislio kako je moguće da sam izdr¬žao bez tebe toliko dugo prije nego što sam te upoznao?
- Izlazio si s mnogo djevojaka kojima si ispunjavao vri¬jeme dok nije naišla prava - rekla sam mu.
Nasmiješio se prije nego što me ponovno poljubio. -Nisam znao što propuštam.
Dok mi Jack nosi kovčege, jurim hodnikom do našeg sta¬na, a srce mi brzo kuca od nestrpljivosti. Zvonim na vrata, a dadilja ih otvara u trenutku kada me Jack sustiže.
- Dobro došli kući, gospođo Travis - izjavljuje.
- Hvala. Lijepo je opet biti kod kuće. Gdje je Luke?
- U dječjoj sobi. Igrali smo se s vlakićima. Bio je dobar dok vas nije bilo.
Ostavljam torbicu pokraj vrata, sako bacam na sofu i odlazim do ulaza u dječju sobu. Soba je oličena u svijelim tonovima plave i zelene, na jednom zidu naslikani su au¬ti i kamioni te vesela lica, a na podu je tepih s cestama i tračnicama.
Moj sin uspravno sjedi, a u rukama drži drvenu loko¬motivu i prstima pokušava okrenuti kotače.
- Luke - tiho govorim, da ga ne uplašim. - Mama se vra¬tila. Ovdje sam. Oh, tako si mi nedostajao, slatkišu moj.
Luke me gleda okruglim plavim očima i ispušta loko¬motivu, a ručice mu i dalje ostaju u zraku. Na licu mu se pojavljuje širok osmijeh kojime otkriva jedan sjajan zub. Podiže ruke prema meni.
- Mama - govori.
Oduševljavam se tom riječi. I odlazim k njemu.
KRAJ
Poruka [Strana 1 od 1]
Similar topics
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
|
