Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se
Poruka [Strana 1 od 1]
2 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:31 pm
Margita
Administrator
BILJEŠKA AUTORICE
Dok sam pisala svoj roman {Banat Al-Riyact), nije mi
uopće padalo na pamet da će biti objavljen na ikojem
drugom jeziku osim arapskom. Nisam mislila da će
Zapad biti zainteresiran. Činilo mi se, kao i mnogim
drugim Saudijkama i Saudijcima, da nas zapadnjački
svijet još uvijek doživljava ili romantičarski, kao zemlju
1001 noći u kojoj bradati šeici sjede u šatorima okruženi
svojim haremskim ljepoticama, ili politički, kao zemlju u
kojoj su rođeni Bin Laden i drugi teroristi, zemlju u kojoj
su žene odjevene u crno od glave do pete, i gdje svaka
kuća, u stražnjem dvorištu, ima svoju vlastitu naftnu
bušotinu! Stoga sam znala da će biti vrlo teško, ako ne i
nemoguće, promijeniti ovakve stereotipe. Međutim,
uspjeh moje knjige u arapskom svijetu bio je dovoljan da
me izdvoji kao članicu arapskog intelektualnog kruga,
što je sa sobom donijelo i određene odgovornosti.
Nadalje, budući da potječem iz obitelji koja poštuje
druge kulture i narode, i da sam ponosna Saudijka,
osjećala sam da mi je dužnost otkriti zapadnom svijetu
drugu stranu saudijskog života. Međutim, zadatak nije
bio lak.
U arapskoj verziji romana klasični arapski jezik
ispresijecan je miješanim arapskim modernog svijeta -
javlja se saudijski dijalekt (veliki broj njih), libanonski
arapski, engleski arapski, i slično. Budući da ovo
nearapskom čitatelju ne bi značilo ništa, morala sam
donekle preinačiti
originalni tekst. Također sam dodala i objašnjenja koja
će, nadam se, zapadnom čitatelju pomoći u boljem
razumijevanju biti teksta, onako kako je zamišljen na
arapskom.
U interesu istine, moram pojasniti da djevojke u romanu
ne predstavljaju sve djevojke u Rivadu, ali predstavljaju
mnoge od njih.
Nadam se da ćete, nakon što pročitate ovu knjigu reći
samima sebi: O, da, radi se o vrlo konzervativnom
islamskom društvu. Žene u njemu zbilja žive pod
muškom dominacijom. Ali, pune su nadanja i planova,
odlučnosti i snova. I duboko se zaljubljuju i odljubljuju,
baš kao žene drugdje u svijetu.
Nadam se, također, da ćete uvidjeti i kako, malo-pomalo,
neke od ovih žena uspijevaju izboriti svoj vlasi ili pul ne
zapadnjački put, već put koji zadržava ono stoje dobro iz
njihove religije i kulture, istovremeno ostavljajući
prostora reformi.
Allah neće promijeniti nekom narodu stanje dok on ne
promijeni samoga sebe.
KUR'AN, Grom - al-Ra'd, ajet
Dok sam pisala svoj roman {Banat Al-Riyact), nije mi
uopće padalo na pamet da će biti objavljen na ikojem
drugom jeziku osim arapskom. Nisam mislila da će
Zapad biti zainteresiran. Činilo mi se, kao i mnogim
drugim Saudijkama i Saudijcima, da nas zapadnjački
svijet još uvijek doživljava ili romantičarski, kao zemlju
1001 noći u kojoj bradati šeici sjede u šatorima okruženi
svojim haremskim ljepoticama, ili politički, kao zemlju u
kojoj su rođeni Bin Laden i drugi teroristi, zemlju u kojoj
su žene odjevene u crno od glave do pete, i gdje svaka
kuća, u stražnjem dvorištu, ima svoju vlastitu naftnu
bušotinu! Stoga sam znala da će biti vrlo teško, ako ne i
nemoguće, promijeniti ovakve stereotipe. Međutim,
uspjeh moje knjige u arapskom svijetu bio je dovoljan da
me izdvoji kao članicu arapskog intelektualnog kruga,
što je sa sobom donijelo i određene odgovornosti.
Nadalje, budući da potječem iz obitelji koja poštuje
druge kulture i narode, i da sam ponosna Saudijka,
osjećala sam da mi je dužnost otkriti zapadnom svijetu
drugu stranu saudijskog života. Međutim, zadatak nije
bio lak.
U arapskoj verziji romana klasični arapski jezik
ispresijecan je miješanim arapskim modernog svijeta -
javlja se saudijski dijalekt (veliki broj njih), libanonski
arapski, engleski arapski, i slično. Budući da ovo
nearapskom čitatelju ne bi značilo ništa, morala sam
donekle preinačiti
originalni tekst. Također sam dodala i objašnjenja koja
će, nadam se, zapadnom čitatelju pomoći u boljem
razumijevanju biti teksta, onako kako je zamišljen na
arapskom.
U interesu istine, moram pojasniti da djevojke u romanu
ne predstavljaju sve djevojke u Rivadu, ali predstavljaju
mnoge od njih.
Nadam se da ćete, nakon što pročitate ovu knjigu reći
samima sebi: O, da, radi se o vrlo konzervativnom
islamskom društvu. Žene u njemu zbilja žive pod
muškom dominacijom. Ali, pune su nadanja i planova,
odlučnosti i snova. I duboko se zaljubljuju i odljubljuju,
baš kao žene drugdje u svijetu.
Nadam se, također, da ćete uvidjeti i kako, malo-pomalo,
neke od ovih žena uspijevaju izboriti svoj vlasi ili pul ne
zapadnjački put, već put koji zadržava ono stoje dobro iz
njihove religije i kulture, istovremeno ostavljajući
prostora reformi.
Allah neće promijeniti nekom narodu stanje dok on ne
promijeni samoga sebe.
KUR'AN, Grom - al-Ra'd, ajet
3 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:31 pm
Margita
Administrator
1.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.com
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 13.02.2004
Naslov: Pisat ću o svojim prijateljicama
Dame i gospodo, pozivam vas da mi se pridružite u
jednom od najeksplozivnijih skandala, i na jednoj od
najbučnijih i najrazuzdanijih cjelonoćnih zabava koje
postoje. Vaš osobni vodič - moi - otkrit će vam novi
svijet, svijet koji vam je bliži nego što ste mogli i
zamisliti. Svi mi živimo na ovom svijetu, ali ga ne
doživljavamo, videći samo ono što možemo podnijeti,
ignorirajući ostalo.
Svima vama
Koji ste stariji od osamnaest, a u nekim zemljama to
znači od dvadeset i jednu godinu, iako se kod nas u
Saudijskoj Arabiji ovo odnosi na starije od šest (i ne, ne
mislim šesnaest) za dječake, i nakon menarhe za
djevojčice.
Svima onima
Koji imaju dovoljno unutarnje snage za čitanje gole istine
izložene na webu, i dovoljno odlučnosti da prihvate tu
istinu, uz, naravno, strpljenje potrebno kako bi ostali uz
mene u ovoj ludoj avanturi.
Svima koji su se umorili od »ja Tarzan ti Jane« vrste
ljubavnog romana, i koji su nadišli pogled na svijet što
ga dijeli na crno i bijelo, na dobro i zlo.
Svakome tko vjeruje
Da 1 + 1 ne mora nužno biti dva, kao i svima vama koji
ste izgubili nadu da će Kapetan Majed2 zabiti ona dva
gola za izjednačenje u zadnjoj sekundi epizode.
Razjarenima i uvrijeđenima, temperamentnima i
agresivnima, buntovnima i zgađenima, i svima vama
koji jednostavno znate da će svaki vikend do kraja vaših
života biti potpuni gubitak- ostatak tjedna da i ne
spominjem. Vama, za vas pišem ove e-mailove. Neka
budu šibice koje će zapaliti vaše misli, upaljač što
razgara plamen promjene.
Noćas je ta noć! Junaci moje priče su među vama, od vas
i u vama, jer iz pustinje dolazimo i pustinji ćemo se
vratiti. Jednako kao i među našim pustinjskim biljkama,
naći ćete ovdje i slatke i bodljikave, kreposne i poročne.
Neki su od mojih junaka slatki, drugi su bodljikavi, a
neki su pomalo i jedno i drugo. Zato, čuvajte tajne koje
će vam se povjeriti, ili kako bismo mi ovdje rekli: Štiti
ono na što bi mogao naići. A budući da sam prilično
odvažno započela s pisanjem ovog e-maila bez
prethodnog razgovora sa svojim prijateljicama, i budući
da svaka od njih živi skrivena u sjeni muškarca ili zida,
ili muškarca koji jest zid3, ili jednostavno prebiva u tami,
odlučila sam promijeniti imena svih osoba o kojima ću
pisati, te izmijeniti nekoliko činjenica, ali na način koji
neće ugroziti iskrenost priče, niti otupiti žalac istine. Da
budem iskrena, nije me briga za posljedice ovog mog
projekta, ili da parafraziram Kazantzakisa: Ne očekujem
ništa. Ne bojim se nikog. Slobodna sam. Ipak, način
života opstao je usprkos svemu što ćete ovdje pročitati, i
moram priznati da njegovo uništenje hrpom e-mailova
ne bih smatrala nekim postignućem.
Pisat ću o svojim prijateljicama jer u priči svake od njih
prevladava i moja vlastita, tragedija o kojoj i moj život
govori. Pisat ću o svojim prijateljicama
2 Vrlo popularan crtić među generacijama Saudijske
djece iz 90-tih. Priča je prevedena s japanskog, a radi se o
dječaku koji nastoji ostvariti svoj san, i postati
nogometna zvijezda (ova te sve daljnje fusnote su
autoričine)
3 Postoji arapska izreka koja kaže: »Bolje sjena
muškarca nego sjena zida.«
o životima osuđenica zatvorom ispijenima, i stranicama
časopisa što proždiru žensko vrijeme, i o vratima koja se
odbijaju otvoriti. 0 željama pogubljenim u kolijevkama
pisat ću, o nepregledno velikoj ćeliji, crnim zidovima
muke, o tisućama, tisućama mučenica, uvijek žena,
pokopanih, ogoljenih od imena na groblju tradicija. Moje
prijateljice lutke zastrte gazom u muzeju koji
zaključavaju; kovanice u kovnici Povijesti, nikada dane,
nikada potrošene ribe što se jate i guše u svakom bazenu
i posudi dok se u kristalnim vazama umirući leptiri
komešaju. Bez straha pisat ću o svojim prijateljicama, o
krvavim lancima omotanim o gležnjeve ljepotica, o noći
koju preklinjanje razdire, o deliriju i mučnini, i željama
zakopanim u jastuke, u tišini. — NizarKabbani
U pravu si, Nizar, baby\ Hvaljen neka je tvoj jezik, Bog
te blagoslovio i počivaj u miru. Uistinu, iako si
muškarac, ti si pravi »ženski pjesnik«, a ako se kome ne
sviđa što to kažem, neka se ide napiti mora!
Kosa mi je raspuštena, a na usnama mi ruž u besramnoj
grimiznoj nijansi. Pokraj sebe imam zdjelu čipsa
začinjena čilijem i limetom. Čitatelji: pripremite se.
Spremna sam vam otkriti prvi skandal!
Organizatorica vjenčanja obratila se Sadimi, koja se sa
svojom prijateljicom Kamrom, skrivala iza zastora. Na
svom pjevnom libanonskom arapskom, madame Sawsan
obavijestila je Sadimu daje kazeta sa svadbenom
muzikom još uvijek zaglavljena u uređaju, ali da se
poduzima sve kako bi se problem riješio.
»Molim te, reci Kamri da se smiri! Nema razloga za
brigu, nitko neće otići. Tek je jedan ujutro! A uostalom,
sve cool mladenke ovih dana otežu s izlaskom kako bi
stvarima dodale malo napetosti. Neke niti ne izlaze prije
dva ili tri ujutro!«
Kamra je, pak, bila na rubu živčanog sloma. Čula je kako
na drugoj strani dvorane njezina majka i sestra Hesa
zajedno urlaju na voditeljicu događanja, i prijetila je
mogućnost da se cijela večer pretvori u nevjerojatno
poniženje. Sadima je ostala uz mladenku, brišući joj
kapljice znoja s čela, prije nego li se uspiju sudariti sa
suzama, koje je od provale zaustavljala samo ogromna
količina kohla na kapcima.
Glas poznatog saudijskog pjevača Muhameda Abdua
konačno je za-orio iz zvučnika i razlio se ogromnom
dvoranom, na što je madame Sawsan dala Sadimi znak,
kimnuvši glavom. Sadima je podbola Kamru:
»YaIa, hajdemo.«
Brzim pokretom, Kamra je rukama prešla preko tijela,
izgovorivši pritom nekoliko stihova iz Kur'ana koji će je
zaštititi od zavidnih pogleda, te podigla ovratnik svoje
haljine kako ne bi bezoblično visio preko njezinih malih
grudi. Započela je svoj silazak niz mramorne stube,
spuštajući se još sporije nego na probi s prijateljicama,
brojeći šest sekundi, umjesto pet koliko je trebala
izbrojati između svake stepenice. Izgovarala je ime Božje
prije svakog koraka, moleći se da joj Sadima ne stane na
šlep haljine i tako ga raspara, ili da se sama ne spotakne
o rub te svoje dugačke haljine, i ne završi licem na podu
kao u kakvoj komediji. Ovo nije bilo nimalo nalik probi,
na kojoj nije bila okružena tisućom žena koje su budno
pratile svaki njezin pokret i proučavale svaki njezin
osmijeh, i gdje nije bilo iritantnog fotografa koji ju je
zasljepljivao svakih nekoliko sekundi. Uz bliješteća
svjetla i sve te grozomorne i neumoljive poglede, malo
obiteljsko vjenčanje kakvo Je oduvijek s prezirom
odbacivala počelo joj se činiti kao prekrasan san.
Sadima ju je slijedila uz potpunu koncentraciju, saginjući
se kako bi izbjegla pojavljivanje na fotografijama. Nikad
se ne zna tko bi sve, s mladenkine ili mladoženjine
strane, mogao gledati te fotografije, a poput svake
pristojne djevojke, Sadima nije bijela da je nepoznati
muškarci vide u otvorenoj večernjoj haljini i jako
našminkanu. Nakon svakog Kamrina koraka popravila
bi joj veo, i lagano potegla šlep, dok je jednim uhom
slušala djeliće razgovora s obližnjih stolova.
4 Yalla može značiti »hajdemo!«
»Tko je ona?«
»Mashaa Allah? ne daj Bože da je dotakne ičija zavist,
tako je lijepa!«
»Mladenkina sestra?«
»Čula sam da joj je to stara prijateljica.«
»Izgleda kao dobra djevojka - otkako smo došli trčkara
okolo i brine 0 svemu i svačemu - čini se da će ona
iznijeti cijelo vjenčanje na svojim plećima.«
»Poprilično je ljepša od mladenke. Vjerovala ili ne, čula
sam da je Prorok Muhammed molio za ružne!«
»Božji blagoslovi i mir bili s njim. Eluallah,6 to mora da
je istina, jer, kunem se, ovih su dana ružne tražene. A ne
mi, kako tužno.«
»Je li čiste krvi? Koža joj je tako svijetla.«
»Baka s očeve strane bila joj je Sirijka.«
»Zove se Sadima al-Horaimli. Majčina joj je obitelj udana
u našu. Ako ti je sin ozbiljan, mogu ti nabaviti njezine
podatke.«
Sadima je saznala da su se, od početka vjenčanja, već tri
žene raspitivale o njoj. Sada je vlastitim ušima čula
četvrtu i petu. Svaki put kada bi joj jedna od Kamrinih
sestara prišla i rekla da se ta-i-ta raspitivala o njoj,
sramežljivo bi promrmljala: »Neka joj dobro zdravlje
pokuca na vrata.«
Činilo se Sadimi da bi Kamrin brak zaista mogao biti
»prvi biser koji se otkotrljao s ogrlice«, kako bi rekla teta
Umm Nurija. Možda će sada i ostale djevojke biti
jednake sreće. Budu li, naravno, slijedile plan koji je teta
osmislila.
Strategija zvana yaaalla yaaalla, što znači »kreni ali
jeeedva«, najsigurniji je put do brze prosidbe u našem
konzervativnom društvu. Ideja je istovremeno biti
energična i suzdržana. Po riječima Umm Nurije, »nakon
toga možeš biti budalasta koliko te volja«. Na
vjenčanjima, primanjima i društvenim okupljanjima na
kojima se sastaju žene, naročito starije žene koje traže
djevojke za udaju (odnosno »kapitalni fondovi ili majkesa-
si-novima«, kako ih mi djevojke volimo nazivati),
moraš vrlo doslovno slijediti ovu strategiju. »Jedva
hodati, jedva progovoriti, jedva zaplesati, biti
5 Ma shaa Allah je islamska izreka koja se koristi
kada se ne želi ureći nečija sreća.
6 E ivallah znači zaklinjati se Božjim imenom da je
nešto istina.
mudra i zrela, pažljivo odmjeriti svaku riječ prije nego je
izgovoriš, i ne ponašati se djetinjasto«. Uputama Umm
Nurije nema kraja.
Mladenka je zauzela svoje mjesto na veličanstveno
ukrašenom podiju. Njezina i mladoženjina majka uspele
su se na podij kako bi joj čestitale na sretnom braku koji
upravo započinje, i kako bi se slikale s njom prije no što
stignu muškarci koji su slavili u susjednoj prostoriji.
Na ovom tradicionalnom vjenčanju, većina je ljudi
govorila dijalektom iz unutrašnjosti zemlje, a Lamisin
profinjeni naglasak sa zapadne obale odskakao je od
ostalih, dok se došaptavala s prijateljicom Michelle.
»Ej! Pogledaj ju! Povratak faraona!« Utjecaj Lamisine
bake, Egipćanke, bio je uvijek više nego očit u njezinu
oštrom jeziku i ponašanju.
Ona i Michelle proučavale su tešku šminku što je
prekrivala lice njihove prijateljice Kamre, naročito
njezine oči, koje su se zakrvavile od kohla što je lagano
curio u njih.
Michelleino pravo ime je Mašael, ali svi je, uključujući i
njezinu obitelj, zovu Michelle. Odgovorila je Lamis na
engleskom.
»Gdjeje, dovraga, našla tu haljinu?«
»Jadna Kamrica, daje bar otišla krojačici koja je sašila
Sadiminu haljinu, umjesto ovog nereda koji je sama
osmislila. Samo pogledaj Sadiminu predivnu haljinu -
svatko bi pomislio da je od Elieja Saaba.«
»Ma daj, kao da postoji i jedna žena u ovoj provincijskoj
rulji koja bi to prepoznala! Misliš li da itko ovdje ima
pojma da je moja haljina Badgley Mishka} Bože, šminka
joj je stvarno strašna! Koža joj je pretamna za takvu
kredastu podlogu. Učinili su je praktički plavom - a
pogledaj kontrast između lica i vrata. Fuj... tako
vulgarno!«
»Jedanaest sati! Jedanaest sati!«
»Jedan i polje.«
»Ne, glupačo, mislim okreni se nalijevo kao kazaljke na
satu kad je jedanaest - nikad nećeš skužiti, zar ne - nikad
nećeš položiti Osnove tračanja! Uglavnom, pogledaj onu
curu - taje stvarno 'talentirana'.«
»Na koji 'talent' misliš - prednji branik, ili stražnji?«
»Što si ti, razroka? Stražnji, naravno.«
»Previše. Trebali bi njoj skinuti dio i nalijepiti sprijeda na
Kamru, poput onih kolagenskih umetaka koje svi
koriste.«
»'Najtalentiranija' je među nama Sadima - pogledaj kako
je ženstvena i zaobljena. Da bar ja imam takav stražnji
branik.«
»Ja ipak mislim da bi ona trebala skinuti par kila i
vježbati kao ti. . llhamdu lillah, hvala Bogu, ja se nikad
ne debljam, ma koliko jela, tako da ne moram brinuti.«
»Stvarno si prava sretnica. Ja živim u stanju konstantne
izgladnjelosti da bih ovako izgledala.«
Mladenka je primijetila svoje prijateljice za obližnjim
stolom, kako joj se smiješe i domahuju, pokušavajući
prikriti pitanje koje im se ogledalo u očima: zašto nisam
ja tamo gore? Kamra je bila presretna, gotovo opijena
ovim dragocjenim trenutkom. Oduvijek je vjerovala da
ona za to ima najmanje šanse među svojim prijateljicama,
a gle ju sad, prva se udaje.
Sada, kada je fotografiranje završilo, valovi gostiju
nadirali su prema podiju kako bi čestitali mladenki.
Sadima, Michelle i Lamis popele su se gore, i naizmjence
grlile Kamru šapćući joj na uho: »Kamra, wow\ Mashaa
Allah, neka bude Božja volja! Tako si prekrasna! Cijele se
večeri molim Bogu da bude dobar prema tebi.«
»Čestitam, draga! Izgledaš super - ta ti haljina
fenomenalno stoji!« »Bože, curo, izgledaš spektakularno.
Prava vizija! Najljepša mladenka koju sam vidjela.«
Kamrin se osmijeh širio dok je slušala pohvale svojih
prijateljica i gledala zavist tek napola skrivenu u
njihovim očima. Njih su tri zatim pozirale za zajedničku
fotografiju sa sretnom mladenkom. Sadima i Lamis su
počele plesati oko nje, dok su pogledi svih onih starijih
žena bili uprti u njihova tijela. Lamis je s ponosom
isticala svoju visinu, i vježbom učvršćeno tijelo, a pazila
je da ne pleše preblizu Sadimi, na njezino izričito
traženje, kako ljudi ne bi uspoređivali njihova tijela.
Sadima je, naime, čeznula za liposukcijom kojom bi se
riješila svojih oblina i imala tijelo vitko poput Lamisina i
Michelleina.
Odjednom, u dvoranu su poput strijela uletjeli muškarci,
a najbrža je strijela među njima bio mladoženja, Rašid al-
Tanbal, koji je jurio ravno prema svojoj nevjesti na
podiju. Žene su se povukle en masse, panično tražeći
među svojim i stvarima svojih prijateljica nešto čime bi
sakrile glave i lica - da ne spominjem ostale otkrivene
dijelove tijela - od pogleda muškaraca koji su umarširali.
Kada su mladoženja i njegova svita bili na tek nekoliko
koraka od njih, Lamis je rubom stolnjaka sakrila svoj
dekolte. Tamadur, njezina sestra blizanka, upotrijebila je
maramu u skladu sa svojom haljinom kako bi pokrila
kosu i otvorena leđa, dok je Sadima brzo navukla svoju
crnu izvezenu abaju7 i svileni veo, prekrivši tako tijelo i
donji dio lica. Michelle je, pak, bila Michelle: ostala je
onakva kakva je i bila, i zagledala muškarce jednog po
jednog, nimalo se ne obazirući na mrmljanja i uistinu
oštre poglede koje su joj upućivale neke od žena.
Rašid je gazio prema pozornici, zajedno s Kamrinim
ocem, ujakom i njezina četiri brata. Svaki je muškarac
pokušavao snimiti što veći broj ženskih lica na svoj
mentalni disk, dok su žene, s druge strane, zurile u
Kamrina ujaka, koji je nevjerojatno nalikovao zgodnom
pjesniku, princu Kalidu al-Fejsalu.
Kada je Rašid stigao do svoje nevjeste Kamre, brzim joj je
pokretom odmaknuo veo s lica, onako kako je
uvježbavao sa svojom majkom, a onda zauzeo svoje
mjesto pokraj nje, otvarajući tako put ostatku njezinih
muških rođaka da joj požele sve najbolje. Smjestio se uz
nju, našto su se ostali muškarci okupili oko njih kako bi
čestitali paru na njihovu blagoslovljenom, povoljnom i
sretnom braku.
Glasovi mladenkinih prijateljica lebdjeli su u vrućem
zraku plesne dvorane. »Tisuću blagoslova i mir bili s
tobom, Allahov voljeni, Muhammede!« pjevale su one, a
prodorni su zvuči ženskih ćurlika ispunjali prostoriju.
Svi su muškarci, osim mladoženje, uskoro napustili
dvoranu i zaputili se kućama, budući da je njihova uloga
u ženskoj proslavi bila gotova, a njihovo je vlastito
slavlje - koje se sastojalo samo od velike večere —
završilo prije negoli je ženska proslava uopće počela.
Mladenci su se zatim, u pratnji cjelokupne ženske
rodbine, uputili prema stolovima s hranom kako bi
razrezali tortu.
U tom su trenutku Kamrine prijateljice počele na sav glas
uzvikivati. »Hoćemo poljubac! Hoćemo poljubac!«
Rašidova se majka nasmiješila, a Kamrina je
porumenjela. Rašid je, pak, djevojkama uputio tako
prezriv pogled, koji ih je namah ušutkao. Kunira je ispod
glasa proklinjala svoje prijateljice što su je tako
osramotile pred njim, i njega što ju je, odbivši je
poljubiti, osramotio pred prijateljicama!
7 Abaja je dugačka, široka crna halja koju žena nosi
povrh odjeće kad god izlazi u javnost.
Smlimine su se oči napunile suzama dok je gledala svoju
prijateljicu iz djetinjstva, svoju Kamru, kako napušta
dvoranu sa svojim mužem, i odlazi u hotel, u kojem će
provesti noć prije odlaska na medeni mjesec u Italiju.
Odmah nakon medenog mjeseca, napustit će Ulyud i
odseliti u Sjedinjene Države, gdje je Rašida čekao
doktorski posao.
Među četirima djevojkama, Kamra al-Kusmanji bila je
najbliža Salimi, budući da su se počele družiti u drugom
razredu osnovne škole. Iazael al-Abdulrahman - nama
poznatija kao Michelle - nije im se pridružila sve do
svoje dvanaeste godine, nakon što se s roditeljima, i
malim iz Irsaalom - ili Misom, kako su svi zvali njezina
mlađeg brata - vratila i Amerike. Njezin je otac ondje
studirao na sveučilištu Stanford, gdje je upoznao njezinu
majku. Nakon studija, ostao je u Americi, zaposlio se i
zasnovao obitelj. Samo godinu dana nakon što se vratila
u svoju zemlju podrijetla, Michelle se premjestila u školu
u kojoj se nastava održavala na engleskom jeziku. Njezin
arapski jednostavno nije bio dovoljno dobar za nastavak
obrazovanja u Kamrinoj i Sadiminoj školi. U svojoj je
novoj školi Michelle upoznala Lamis Jiddavi, koja joj je
postala najbolja prijateljica. Lamis je odrasla u glavnom
gradu, Riyadu, ali, kao što joj prezime govori, obitelj joj
je podrijetlom iz Jidde - lučkog grada s dugom tradicijom
privlačenja ljudi iz različitih krajeva, zbog čega i uživa
ugled najliberalnijeg grada kraljevine. Kamrina obitelj
dolazi iz Kasima, grada poznatog po svojoj
ultrakonzervativnosti i strogosti. Samo Michelle nije
potjecala iz nekog poznatog plemena vezanog uz
određeno geografsko područje.
Na fakultetu, Sadima je studirala poslovni menadžment,
a Lamis medicinu. Michelle se odlučila za informatiku.
Kamra, jedina među njima koja nije naročito briljirala u
srednjoj školi, morala je iskoristiti nekoliko obiteljskih
poznanstava kako bi upisala studij povijesti, jedno od
sveučilišnih usmjerenja koje je bilo lako upisati.
Međutim, nekoliko tjedana nakon početka semestra ona
se zaručila, te odlučila prekinuti studij i potpuno se
posvetiti planiranju vjenčanja. Ovo joj se činilo naročito
pametnom odlukom, budući da se nakon vjenčanja
ionako namjeravala preseliti u Ameriku, gdje će njezin
muž nastaviti svoj studij.
Kamra je sjedila na rubu kreveta u svojoj sobi u hotelu
»Giorgione« u Veneciji. U bedra, noge i stopala utrljavala
je losion za izbjeljivanje, mješavinu glicerina i limunova
soka, koji joj je pripravila majka. Majčino Zlatno pravilo
motalo joj se po glavi. Nemoj biti laka. Odbijanje - to je
tajna buđenja muškarčeve strasti. Naposljetku, njezina se
starija sestra Nafla nije podala mužu do četvrte noći, a i
sestra Hessa bila je više-manje ista. Kamra je, međutim,
postavljala novi rekord: prošlo je već sedam noći, a muž
je nije dotaknuo. Rašid je nije dotaknuo, iako je ona bila
više nego spremna odbaciti majčine teorije već prve noći,
nakon što je skinula vjenčanicu i obukla svoju spavaćicu
boje bjelokosti (koju je nebrojeno puta prije vjenčanja
isprobala pred ogledalom u svojoj sobi, na divljenje svoje
majke, koja je ispod glasa zazivala ime Božje kako bi se
zaštitila od zavisti, istovremeno sugestivno namigujući
svojoj kćeri). Majčino oduševljeno odobravanje ispunilo
je Kamru samopouzdanjem, iako je znala da je mamin
izraz lica bio ponešto pretjeran.
Međutim, prve ga je bračne noći, nakon što je izašla iz
kupaonice, našla kako... spava. Pa, iako se gotovo mogla
zakleti da se samo pretvarao (ovu je teoriju njezina
majku u njihovu zadnjem telefonskom razgovoru
odbacila kao »Sotonino zlo došaptavanje«), odlučila se
potpuno posvetiti »izazivanju« svog muža, naročito
nakon stoje i majka nedavno priznala daje politika
suzdržavanja u ovom slučaju definitivno podbacila.
Otkad se Kamra udala za Rašida, njezina je majka
postala odvažnija u razgovorima o »stvarima između
muškaraca i žena«. Zapravo, prije nego što je potpisala
bračni ugovor, majka joj nikada nije govorila o tim
stvarima. Kasnije je, pak, Kamra prošla intenzivnu
obuku iz umjetnosti zavođenja od iste ove žene, koja joj
je običavala parati stranice ljubavnih romana što ih je
posuđivala od školskih prijateljica, i koja joj čak nije
dopuštala da posjećuje prijateljice, osim Sadime, a i nju
tek nakon što je, kroz nekoliko društvenih krugova
među ženama u susjedstvu, dobro upoznala Sadiminu
tetku Bedriju.
Kamrina je majka čvrsto vjerovala u teoriju daje žena uz
muškarca trebala biti kao »maslac na suncu«. Međutim,
njezina čvrsta uvjerenja kako bi djevojke trebale biti
potpuno naivne, a muškarci iskusni, istopila bi se onog
trenutka kad je djevojka potpisala bračni ugovor. Što se
tiče nje, ona je počela slušati majčine anegdote i
teoretiziranja na temu poduhvata zvanog brak«, s onim
naročitim užitkom i osjećajem ponosa, osjeća i mladić
kojemu otac ponudi cigaretu, da je po prvi put zapali
pred njim.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.com
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 13.02.2004
Naslov: Pisat ću o svojim prijateljicama
Dame i gospodo, pozivam vas da mi se pridružite u
jednom od najeksplozivnijih skandala, i na jednoj od
najbučnijih i najrazuzdanijih cjelonoćnih zabava koje
postoje. Vaš osobni vodič - moi - otkrit će vam novi
svijet, svijet koji vam je bliži nego što ste mogli i
zamisliti. Svi mi živimo na ovom svijetu, ali ga ne
doživljavamo, videći samo ono što možemo podnijeti,
ignorirajući ostalo.
Svima vama
Koji ste stariji od osamnaest, a u nekim zemljama to
znači od dvadeset i jednu godinu, iako se kod nas u
Saudijskoj Arabiji ovo odnosi na starije od šest (i ne, ne
mislim šesnaest) za dječake, i nakon menarhe za
djevojčice.
Svima onima
Koji imaju dovoljno unutarnje snage za čitanje gole istine
izložene na webu, i dovoljno odlučnosti da prihvate tu
istinu, uz, naravno, strpljenje potrebno kako bi ostali uz
mene u ovoj ludoj avanturi.
Svima koji su se umorili od »ja Tarzan ti Jane« vrste
ljubavnog romana, i koji su nadišli pogled na svijet što
ga dijeli na crno i bijelo, na dobro i zlo.
Svakome tko vjeruje
Da 1 + 1 ne mora nužno biti dva, kao i svima vama koji
ste izgubili nadu da će Kapetan Majed2 zabiti ona dva
gola za izjednačenje u zadnjoj sekundi epizode.
Razjarenima i uvrijeđenima, temperamentnima i
agresivnima, buntovnima i zgađenima, i svima vama
koji jednostavno znate da će svaki vikend do kraja vaših
života biti potpuni gubitak- ostatak tjedna da i ne
spominjem. Vama, za vas pišem ove e-mailove. Neka
budu šibice koje će zapaliti vaše misli, upaljač što
razgara plamen promjene.
Noćas je ta noć! Junaci moje priče su među vama, od vas
i u vama, jer iz pustinje dolazimo i pustinji ćemo se
vratiti. Jednako kao i među našim pustinjskim biljkama,
naći ćete ovdje i slatke i bodljikave, kreposne i poročne.
Neki su od mojih junaka slatki, drugi su bodljikavi, a
neki su pomalo i jedno i drugo. Zato, čuvajte tajne koje
će vam se povjeriti, ili kako bismo mi ovdje rekli: Štiti
ono na što bi mogao naići. A budući da sam prilično
odvažno započela s pisanjem ovog e-maila bez
prethodnog razgovora sa svojim prijateljicama, i budući
da svaka od njih živi skrivena u sjeni muškarca ili zida,
ili muškarca koji jest zid3, ili jednostavno prebiva u tami,
odlučila sam promijeniti imena svih osoba o kojima ću
pisati, te izmijeniti nekoliko činjenica, ali na način koji
neće ugroziti iskrenost priče, niti otupiti žalac istine. Da
budem iskrena, nije me briga za posljedice ovog mog
projekta, ili da parafraziram Kazantzakisa: Ne očekujem
ništa. Ne bojim se nikog. Slobodna sam. Ipak, način
života opstao je usprkos svemu što ćete ovdje pročitati, i
moram priznati da njegovo uništenje hrpom e-mailova
ne bih smatrala nekim postignućem.
Pisat ću o svojim prijateljicama jer u priči svake od njih
prevladava i moja vlastita, tragedija o kojoj i moj život
govori. Pisat ću o svojim prijateljicama
2 Vrlo popularan crtić među generacijama Saudijske
djece iz 90-tih. Priča je prevedena s japanskog, a radi se o
dječaku koji nastoji ostvariti svoj san, i postati
nogometna zvijezda (ova te sve daljnje fusnote su
autoričine)
3 Postoji arapska izreka koja kaže: »Bolje sjena
muškarca nego sjena zida.«
o životima osuđenica zatvorom ispijenima, i stranicama
časopisa što proždiru žensko vrijeme, i o vratima koja se
odbijaju otvoriti. 0 željama pogubljenim u kolijevkama
pisat ću, o nepregledno velikoj ćeliji, crnim zidovima
muke, o tisućama, tisućama mučenica, uvijek žena,
pokopanih, ogoljenih od imena na groblju tradicija. Moje
prijateljice lutke zastrte gazom u muzeju koji
zaključavaju; kovanice u kovnici Povijesti, nikada dane,
nikada potrošene ribe što se jate i guše u svakom bazenu
i posudi dok se u kristalnim vazama umirući leptiri
komešaju. Bez straha pisat ću o svojim prijateljicama, o
krvavim lancima omotanim o gležnjeve ljepotica, o noći
koju preklinjanje razdire, o deliriju i mučnini, i željama
zakopanim u jastuke, u tišini. — NizarKabbani
U pravu si, Nizar, baby\ Hvaljen neka je tvoj jezik, Bog
te blagoslovio i počivaj u miru. Uistinu, iako si
muškarac, ti si pravi »ženski pjesnik«, a ako se kome ne
sviđa što to kažem, neka se ide napiti mora!
Kosa mi je raspuštena, a na usnama mi ruž u besramnoj
grimiznoj nijansi. Pokraj sebe imam zdjelu čipsa
začinjena čilijem i limetom. Čitatelji: pripremite se.
Spremna sam vam otkriti prvi skandal!
Organizatorica vjenčanja obratila se Sadimi, koja se sa
svojom prijateljicom Kamrom, skrivala iza zastora. Na
svom pjevnom libanonskom arapskom, madame Sawsan
obavijestila je Sadimu daje kazeta sa svadbenom
muzikom još uvijek zaglavljena u uređaju, ali da se
poduzima sve kako bi se problem riješio.
»Molim te, reci Kamri da se smiri! Nema razloga za
brigu, nitko neće otići. Tek je jedan ujutro! A uostalom,
sve cool mladenke ovih dana otežu s izlaskom kako bi
stvarima dodale malo napetosti. Neke niti ne izlaze prije
dva ili tri ujutro!«
Kamra je, pak, bila na rubu živčanog sloma. Čula je kako
na drugoj strani dvorane njezina majka i sestra Hesa
zajedno urlaju na voditeljicu događanja, i prijetila je
mogućnost da se cijela večer pretvori u nevjerojatno
poniženje. Sadima je ostala uz mladenku, brišući joj
kapljice znoja s čela, prije nego li se uspiju sudariti sa
suzama, koje je od provale zaustavljala samo ogromna
količina kohla na kapcima.
Glas poznatog saudijskog pjevača Muhameda Abdua
konačno je za-orio iz zvučnika i razlio se ogromnom
dvoranom, na što je madame Sawsan dala Sadimi znak,
kimnuvši glavom. Sadima je podbola Kamru:
»YaIa, hajdemo.«
Brzim pokretom, Kamra je rukama prešla preko tijela,
izgovorivši pritom nekoliko stihova iz Kur'ana koji će je
zaštititi od zavidnih pogleda, te podigla ovratnik svoje
haljine kako ne bi bezoblično visio preko njezinih malih
grudi. Započela je svoj silazak niz mramorne stube,
spuštajući se još sporije nego na probi s prijateljicama,
brojeći šest sekundi, umjesto pet koliko je trebala
izbrojati između svake stepenice. Izgovarala je ime Božje
prije svakog koraka, moleći se da joj Sadima ne stane na
šlep haljine i tako ga raspara, ili da se sama ne spotakne
o rub te svoje dugačke haljine, i ne završi licem na podu
kao u kakvoj komediji. Ovo nije bilo nimalo nalik probi,
na kojoj nije bila okružena tisućom žena koje su budno
pratile svaki njezin pokret i proučavale svaki njezin
osmijeh, i gdje nije bilo iritantnog fotografa koji ju je
zasljepljivao svakih nekoliko sekundi. Uz bliješteća
svjetla i sve te grozomorne i neumoljive poglede, malo
obiteljsko vjenčanje kakvo Je oduvijek s prezirom
odbacivala počelo joj se činiti kao prekrasan san.
Sadima ju je slijedila uz potpunu koncentraciju, saginjući
se kako bi izbjegla pojavljivanje na fotografijama. Nikad
se ne zna tko bi sve, s mladenkine ili mladoženjine
strane, mogao gledati te fotografije, a poput svake
pristojne djevojke, Sadima nije bijela da je nepoznati
muškarci vide u otvorenoj večernjoj haljini i jako
našminkanu. Nakon svakog Kamrina koraka popravila
bi joj veo, i lagano potegla šlep, dok je jednim uhom
slušala djeliće razgovora s obližnjih stolova.
4 Yalla može značiti »hajdemo!«
»Tko je ona?«
»Mashaa Allah? ne daj Bože da je dotakne ičija zavist,
tako je lijepa!«
»Mladenkina sestra?«
»Čula sam da joj je to stara prijateljica.«
»Izgleda kao dobra djevojka - otkako smo došli trčkara
okolo i brine 0 svemu i svačemu - čini se da će ona
iznijeti cijelo vjenčanje na svojim plećima.«
»Poprilično je ljepša od mladenke. Vjerovala ili ne, čula
sam da je Prorok Muhammed molio za ružne!«
»Božji blagoslovi i mir bili s njim. Eluallah,6 to mora da
je istina, jer, kunem se, ovih su dana ružne tražene. A ne
mi, kako tužno.«
»Je li čiste krvi? Koža joj je tako svijetla.«
»Baka s očeve strane bila joj je Sirijka.«
»Zove se Sadima al-Horaimli. Majčina joj je obitelj udana
u našu. Ako ti je sin ozbiljan, mogu ti nabaviti njezine
podatke.«
Sadima je saznala da su se, od početka vjenčanja, već tri
žene raspitivale o njoj. Sada je vlastitim ušima čula
četvrtu i petu. Svaki put kada bi joj jedna od Kamrinih
sestara prišla i rekla da se ta-i-ta raspitivala o njoj,
sramežljivo bi promrmljala: »Neka joj dobro zdravlje
pokuca na vrata.«
Činilo se Sadimi da bi Kamrin brak zaista mogao biti
»prvi biser koji se otkotrljao s ogrlice«, kako bi rekla teta
Umm Nurija. Možda će sada i ostale djevojke biti
jednake sreće. Budu li, naravno, slijedile plan koji je teta
osmislila.
Strategija zvana yaaalla yaaalla, što znači »kreni ali
jeeedva«, najsigurniji je put do brze prosidbe u našem
konzervativnom društvu. Ideja je istovremeno biti
energična i suzdržana. Po riječima Umm Nurije, »nakon
toga možeš biti budalasta koliko te volja«. Na
vjenčanjima, primanjima i društvenim okupljanjima na
kojima se sastaju žene, naročito starije žene koje traže
djevojke za udaju (odnosno »kapitalni fondovi ili majkesa-
si-novima«, kako ih mi djevojke volimo nazivati),
moraš vrlo doslovno slijediti ovu strategiju. »Jedva
hodati, jedva progovoriti, jedva zaplesati, biti
5 Ma shaa Allah je islamska izreka koja se koristi
kada se ne želi ureći nečija sreća.
6 E ivallah znači zaklinjati se Božjim imenom da je
nešto istina.
mudra i zrela, pažljivo odmjeriti svaku riječ prije nego je
izgovoriš, i ne ponašati se djetinjasto«. Uputama Umm
Nurije nema kraja.
Mladenka je zauzela svoje mjesto na veličanstveno
ukrašenom podiju. Njezina i mladoženjina majka uspele
su se na podij kako bi joj čestitale na sretnom braku koji
upravo započinje, i kako bi se slikale s njom prije no što
stignu muškarci koji su slavili u susjednoj prostoriji.
Na ovom tradicionalnom vjenčanju, većina je ljudi
govorila dijalektom iz unutrašnjosti zemlje, a Lamisin
profinjeni naglasak sa zapadne obale odskakao je od
ostalih, dok se došaptavala s prijateljicom Michelle.
»Ej! Pogledaj ju! Povratak faraona!« Utjecaj Lamisine
bake, Egipćanke, bio je uvijek više nego očit u njezinu
oštrom jeziku i ponašanju.
Ona i Michelle proučavale su tešku šminku što je
prekrivala lice njihove prijateljice Kamre, naročito
njezine oči, koje su se zakrvavile od kohla što je lagano
curio u njih.
Michelleino pravo ime je Mašael, ali svi je, uključujući i
njezinu obitelj, zovu Michelle. Odgovorila je Lamis na
engleskom.
»Gdjeje, dovraga, našla tu haljinu?«
»Jadna Kamrica, daje bar otišla krojačici koja je sašila
Sadiminu haljinu, umjesto ovog nereda koji je sama
osmislila. Samo pogledaj Sadiminu predivnu haljinu -
svatko bi pomislio da je od Elieja Saaba.«
»Ma daj, kao da postoji i jedna žena u ovoj provincijskoj
rulji koja bi to prepoznala! Misliš li da itko ovdje ima
pojma da je moja haljina Badgley Mishka} Bože, šminka
joj je stvarno strašna! Koža joj je pretamna za takvu
kredastu podlogu. Učinili su je praktički plavom - a
pogledaj kontrast između lica i vrata. Fuj... tako
vulgarno!«
»Jedanaest sati! Jedanaest sati!«
»Jedan i polje.«
»Ne, glupačo, mislim okreni se nalijevo kao kazaljke na
satu kad je jedanaest - nikad nećeš skužiti, zar ne - nikad
nećeš položiti Osnove tračanja! Uglavnom, pogledaj onu
curu - taje stvarno 'talentirana'.«
»Na koji 'talent' misliš - prednji branik, ili stražnji?«
»Što si ti, razroka? Stražnji, naravno.«
»Previše. Trebali bi njoj skinuti dio i nalijepiti sprijeda na
Kamru, poput onih kolagenskih umetaka koje svi
koriste.«
»'Najtalentiranija' je među nama Sadima - pogledaj kako
je ženstvena i zaobljena. Da bar ja imam takav stražnji
branik.«
»Ja ipak mislim da bi ona trebala skinuti par kila i
vježbati kao ti. . llhamdu lillah, hvala Bogu, ja se nikad
ne debljam, ma koliko jela, tako da ne moram brinuti.«
»Stvarno si prava sretnica. Ja živim u stanju konstantne
izgladnjelosti da bih ovako izgledala.«
Mladenka je primijetila svoje prijateljice za obližnjim
stolom, kako joj se smiješe i domahuju, pokušavajući
prikriti pitanje koje im se ogledalo u očima: zašto nisam
ja tamo gore? Kamra je bila presretna, gotovo opijena
ovim dragocjenim trenutkom. Oduvijek je vjerovala da
ona za to ima najmanje šanse među svojim prijateljicama,
a gle ju sad, prva se udaje.
Sada, kada je fotografiranje završilo, valovi gostiju
nadirali su prema podiju kako bi čestitali mladenki.
Sadima, Michelle i Lamis popele su se gore, i naizmjence
grlile Kamru šapćući joj na uho: »Kamra, wow\ Mashaa
Allah, neka bude Božja volja! Tako si prekrasna! Cijele se
večeri molim Bogu da bude dobar prema tebi.«
»Čestitam, draga! Izgledaš super - ta ti haljina
fenomenalno stoji!« »Bože, curo, izgledaš spektakularno.
Prava vizija! Najljepša mladenka koju sam vidjela.«
Kamrin se osmijeh širio dok je slušala pohvale svojih
prijateljica i gledala zavist tek napola skrivenu u
njihovim očima. Njih su tri zatim pozirale za zajedničku
fotografiju sa sretnom mladenkom. Sadima i Lamis su
počele plesati oko nje, dok su pogledi svih onih starijih
žena bili uprti u njihova tijela. Lamis je s ponosom
isticala svoju visinu, i vježbom učvršćeno tijelo, a pazila
je da ne pleše preblizu Sadimi, na njezino izričito
traženje, kako ljudi ne bi uspoređivali njihova tijela.
Sadima je, naime, čeznula za liposukcijom kojom bi se
riješila svojih oblina i imala tijelo vitko poput Lamisina i
Michelleina.
Odjednom, u dvoranu su poput strijela uletjeli muškarci,
a najbrža je strijela među njima bio mladoženja, Rašid al-
Tanbal, koji je jurio ravno prema svojoj nevjesti na
podiju. Žene su se povukle en masse, panično tražeći
među svojim i stvarima svojih prijateljica nešto čime bi
sakrile glave i lica - da ne spominjem ostale otkrivene
dijelove tijela - od pogleda muškaraca koji su umarširali.
Kada su mladoženja i njegova svita bili na tek nekoliko
koraka od njih, Lamis je rubom stolnjaka sakrila svoj
dekolte. Tamadur, njezina sestra blizanka, upotrijebila je
maramu u skladu sa svojom haljinom kako bi pokrila
kosu i otvorena leđa, dok je Sadima brzo navukla svoju
crnu izvezenu abaju7 i svileni veo, prekrivši tako tijelo i
donji dio lica. Michelle je, pak, bila Michelle: ostala je
onakva kakva je i bila, i zagledala muškarce jednog po
jednog, nimalo se ne obazirući na mrmljanja i uistinu
oštre poglede koje su joj upućivale neke od žena.
Rašid je gazio prema pozornici, zajedno s Kamrinim
ocem, ujakom i njezina četiri brata. Svaki je muškarac
pokušavao snimiti što veći broj ženskih lica na svoj
mentalni disk, dok su žene, s druge strane, zurile u
Kamrina ujaka, koji je nevjerojatno nalikovao zgodnom
pjesniku, princu Kalidu al-Fejsalu.
Kada je Rašid stigao do svoje nevjeste Kamre, brzim joj je
pokretom odmaknuo veo s lica, onako kako je
uvježbavao sa svojom majkom, a onda zauzeo svoje
mjesto pokraj nje, otvarajući tako put ostatku njezinih
muških rođaka da joj požele sve najbolje. Smjestio se uz
nju, našto su se ostali muškarci okupili oko njih kako bi
čestitali paru na njihovu blagoslovljenom, povoljnom i
sretnom braku.
Glasovi mladenkinih prijateljica lebdjeli su u vrućem
zraku plesne dvorane. »Tisuću blagoslova i mir bili s
tobom, Allahov voljeni, Muhammede!« pjevale su one, a
prodorni su zvuči ženskih ćurlika ispunjali prostoriju.
Svi su muškarci, osim mladoženje, uskoro napustili
dvoranu i zaputili se kućama, budući da je njihova uloga
u ženskoj proslavi bila gotova, a njihovo je vlastito
slavlje - koje se sastojalo samo od velike večere —
završilo prije negoli je ženska proslava uopće počela.
Mladenci su se zatim, u pratnji cjelokupne ženske
rodbine, uputili prema stolovima s hranom kako bi
razrezali tortu.
U tom su trenutku Kamrine prijateljice počele na sav glas
uzvikivati. »Hoćemo poljubac! Hoćemo poljubac!«
Rašidova se majka nasmiješila, a Kamrina je
porumenjela. Rašid je, pak, djevojkama uputio tako
prezriv pogled, koji ih je namah ušutkao. Kunira je ispod
glasa proklinjala svoje prijateljice što su je tako
osramotile pred njim, i njega što ju je, odbivši je
poljubiti, osramotio pred prijateljicama!
7 Abaja je dugačka, široka crna halja koju žena nosi
povrh odjeće kad god izlazi u javnost.
Smlimine su se oči napunile suzama dok je gledala svoju
prijateljicu iz djetinjstva, svoju Kamru, kako napušta
dvoranu sa svojim mužem, i odlazi u hotel, u kojem će
provesti noć prije odlaska na medeni mjesec u Italiju.
Odmah nakon medenog mjeseca, napustit će Ulyud i
odseliti u Sjedinjene Države, gdje je Rašida čekao
doktorski posao.
Među četirima djevojkama, Kamra al-Kusmanji bila je
najbliža Salimi, budući da su se počele družiti u drugom
razredu osnovne škole. Iazael al-Abdulrahman - nama
poznatija kao Michelle - nije im se pridružila sve do
svoje dvanaeste godine, nakon što se s roditeljima, i
malim iz Irsaalom - ili Misom, kako su svi zvali njezina
mlađeg brata - vratila i Amerike. Njezin je otac ondje
studirao na sveučilištu Stanford, gdje je upoznao njezinu
majku. Nakon studija, ostao je u Americi, zaposlio se i
zasnovao obitelj. Samo godinu dana nakon što se vratila
u svoju zemlju podrijetla, Michelle se premjestila u školu
u kojoj se nastava održavala na engleskom jeziku. Njezin
arapski jednostavno nije bio dovoljno dobar za nastavak
obrazovanja u Kamrinoj i Sadiminoj školi. U svojoj je
novoj školi Michelle upoznala Lamis Jiddavi, koja joj je
postala najbolja prijateljica. Lamis je odrasla u glavnom
gradu, Riyadu, ali, kao što joj prezime govori, obitelj joj
je podrijetlom iz Jidde - lučkog grada s dugom tradicijom
privlačenja ljudi iz različitih krajeva, zbog čega i uživa
ugled najliberalnijeg grada kraljevine. Kamrina obitelj
dolazi iz Kasima, grada poznatog po svojoj
ultrakonzervativnosti i strogosti. Samo Michelle nije
potjecala iz nekog poznatog plemena vezanog uz
određeno geografsko područje.
Na fakultetu, Sadima je studirala poslovni menadžment,
a Lamis medicinu. Michelle se odlučila za informatiku.
Kamra, jedina među njima koja nije naročito briljirala u
srednjoj školi, morala je iskoristiti nekoliko obiteljskih
poznanstava kako bi upisala studij povijesti, jedno od
sveučilišnih usmjerenja koje je bilo lako upisati.
Međutim, nekoliko tjedana nakon početka semestra ona
se zaručila, te odlučila prekinuti studij i potpuno se
posvetiti planiranju vjenčanja. Ovo joj se činilo naročito
pametnom odlukom, budući da se nakon vjenčanja
ionako namjeravala preseliti u Ameriku, gdje će njezin
muž nastaviti svoj studij.
Kamra je sjedila na rubu kreveta u svojoj sobi u hotelu
»Giorgione« u Veneciji. U bedra, noge i stopala utrljavala
je losion za izbjeljivanje, mješavinu glicerina i limunova
soka, koji joj je pripravila majka. Majčino Zlatno pravilo
motalo joj se po glavi. Nemoj biti laka. Odbijanje - to je
tajna buđenja muškarčeve strasti. Naposljetku, njezina se
starija sestra Nafla nije podala mužu do četvrte noći, a i
sestra Hessa bila je više-manje ista. Kamra je, međutim,
postavljala novi rekord: prošlo je već sedam noći, a muž
je nije dotaknuo. Rašid je nije dotaknuo, iako je ona bila
više nego spremna odbaciti majčine teorije već prve noći,
nakon što je skinula vjenčanicu i obukla svoju spavaćicu
boje bjelokosti (koju je nebrojeno puta prije vjenčanja
isprobala pred ogledalom u svojoj sobi, na divljenje svoje
majke, koja je ispod glasa zazivala ime Božje kako bi se
zaštitila od zavisti, istovremeno sugestivno namigujući
svojoj kćeri). Majčino oduševljeno odobravanje ispunilo
je Kamru samopouzdanjem, iako je znala da je mamin
izraz lica bio ponešto pretjeran.
Međutim, prve ga je bračne noći, nakon što je izašla iz
kupaonice, našla kako... spava. Pa, iako se gotovo mogla
zakleti da se samo pretvarao (ovu je teoriju njezina
majku u njihovu zadnjem telefonskom razgovoru
odbacila kao »Sotonino zlo došaptavanje«), odlučila se
potpuno posvetiti »izazivanju« svog muža, naročito
nakon stoje i majka nedavno priznala daje politika
suzdržavanja u ovom slučaju definitivno podbacila.
Otkad se Kamra udala za Rašida, njezina je majka
postala odvažnija u razgovorima o »stvarima između
muškaraca i žena«. Zapravo, prije nego što je potpisala
bračni ugovor, majka joj nikada nije govorila o tim
stvarima. Kasnije je, pak, Kamra prošla intenzivnu
obuku iz umjetnosti zavođenja od iste ove žene, koja joj
je običavala parati stranice ljubavnih romana što ih je
posuđivala od školskih prijateljica, i koja joj čak nije
dopuštala da posjećuje prijateljice, osim Sadime, a i nju
tek nakon što je, kroz nekoliko društvenih krugova
među ženama u susjedstvu, dobro upoznala Sadiminu
tetku Bedriju.
Kamrina je majka čvrsto vjerovala u teoriju daje žena uz
muškarca trebala biti kao »maslac na suncu«. Međutim,
njezina čvrsta uvjerenja kako bi djevojke trebale biti
potpuno naivne, a muškarci iskusni, istopila bi se onog
trenutka kad je djevojka potpisala bračni ugovor. Što se
tiče nje, ona je počela slušati majčine anegdote i
teoretiziranja na temu poduhvata zvanog brak«, s onim
naročitim užitkom i osjećajem ponosa, osjeća i mladić
kojemu otac ponudi cigaretu, da je po prvi put zapali
pred njim.
4 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:33 pm
Margita
Administrator
2.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 20. 02. 2004
Naslov: Djevojke proslavljaju Kamrln veliki dan, na svoj
način
Ponajprije, imam malu poruku za sljedeću gospodu:
Hasana, Ahmada, Fahada i Muhameda, koji su mi
uljepšali dan svojim ozbiljnim e-mail upitima.
Odgovor je: A-a! Zaboravite, dečki... ne, ne možemo se
»bolje upoznati«.
Sada, kada sam nanijela svoj poslovični jarkocrveni ruž,
nastavit ću s pričom, tamo gdje sam stala prošli tjedan.
Nakon Kamrina vjenčanja, njezine su prijateljice
poredale sitne glinene ćupove s ugraviranim imenima
mladenaca pokraj ostalih suvenira koje su prikupile na
vjenčanjima drugih prijateljica. Svaka se od Kamrinih
prijateljica potajice nadala da će baš uspomena s njezina
vjenčanja biti sljedeća pridodanu ovom nizu.
Dobrano prije vjenčanja, njihova se je mala klika - shillah
— posebno pripremala za vlastito predslavljeničko
slavlje. Ideja je bila organizirati zabavu nalik djevojačkoj
večeri kakvu na Zapadu mladenkine prijateljice
pripremaju za nju prije vjenčanja. Djevojke nisu htjele
zabavu s DJ-em, kojih je ovih dana bilo koliko i pijeska.
Osim toga, tulum s DJ-em trebao bi ogroman plesnjak,
koji bi možda čak zahtijevao unajmljivanje lokalne
taggage, pjevačice koja je nekoć davno u pratnji samo
bubnjara, a danas ima cijeli bend. Zatim bi trebale poslati
pozivnice svakoj svojoj prijateljici, rođakinji i poznanici,
cijelo vrijeme se umirivajući da mladenka ništa ne zna o
tome. I naravno, mala shillah a koje organiziraju zabavu
snosila bi sve troškove, a oni bi iznosili nekoliko tisuća
rijala.
Međutim, Kamrine su prijateljice svakako htjele
napraviti nešto. Želja im je bila izmisliti nešto tako
smjelo, i tako zabavno, da će ih druge djevojke
oponašati, i onda će to postati trend, a svi će znati od
koga je krenuo.
Kamra se pojavila jarkocrvenog lica - i grimiznog tijela -
jer je dolazila s pilinga u marokanskom hamamu, a osim
toga je prošla tretman čupanja dlačica s lica koncem i
depilaciju tijela ljepljivom šećernom masom htiliiwom.
Dogovorile su se sastati kod Michelle. Domaćica ih je
dočekala odjevena u široke hlače s mnoštvom džepova i
preveliku jaknu - odjeću koja je spretno skrivala svaki
znak ženstvenosti - a na glavi je imala rubac koji joj je
prekrivao kosu. Povrh svega, nosila je i obojene sunčane
naočale, zbog čega je nalikovala tinejdžeru koji je
izmakao roditeljskom nadzoru. Lamis je na sebi imala
komotni bijeli thobe u muškom stilu, sa shimaghom
omotanim oko glave i stegnutim crnim eqalom.8 Zbog
svoje je visine i atletske građe stvarno nalikovala
mladiću, i to zgodnom. Ostale su odjenule izvezene
abaje. Međutim, ove abaje nisu bili oni preširoki šatori
kakve vidite na ženama na ulici. Ove su bile sužene u
struku i bokovima, i vrlo privlačne! Uz abaje, cure su
nosile crne svilene lithaame koji su pokrivali sve, od
hrbata nosa do ramena, što je, naravno samo još više
naglašavalo ljepotu njihovih kohlom iscrtanih očiju, kao i
njihove obojene kontaktne leće i izvanzemaljske naočale.
Michelle je imala međunarodnu vozačku dozvolu. Ona
se pobrinula za prijevoz uspjevši iznajmiti terenac BMW
X5 zatamnjenih stakala u
8 Saudijska muška odjeća; thobe je dugačka široka halja, dok je
shimagh trokutasti komad tkanine u crveno-bijeloj boji koji se
nosi oko glave, a eqal ga drži na mjestu. Eqale prstenasto uže.
Ovih dana thobe i shitnaghe dizajniraju imena poput Guccija,
Christiana Diora, Givenchvja i Valentina.
u jednom izložbenom salonu koristeći muško ime
etiopskog vozača svoje obitelji. Lamis je zauzela
suvozačko mjesto, a Kamra i Sadima uspele su se na
stražnja sjedala. CD player bio je pojačan do
maksimuma. Djevojke su pjevale i plesale u sjedalima
njišući svojim abajama prekrivenim ramenima.
Prva im je postaja bio poznati kafić u Ulici Tahlija.
Međutim, čim je Michelle parkirala, zatamnjena stakla
njihova automobila su ih odala: budući da se ovakva
stakla koriste samo kada su u autu žene koje ne smiju
biti viđene, svi su dečki u blizini svojim lovačkim
instinktima i istreniranim pogledima prepoznali X5 kao
neprocjenjivu lovinu.9 Uskočili su u svoje aute i okružili
terenac s obje strane. Nakon što su djevojkama pića
poslužena u automobil, cijela je povorka krenula prema
velikom šoping--centru u Ulici al-Olajja, koji im je bio
druga postaja. U međuvremenu su djevojke zapisivale
koliko su god mogle telefonskih brojeva. Nisu se baš
morale previše truditi, jer su ih dečki njima velikodušno
obasipali. Uspijevale su memorirati one s pamtljivim
sekvencama, dok su ih dečki ponavljali glava izbačenih
kroz prozore automobila, kako bi ih imale vremena
zapisati. Prepisivale su ih i s kartona koje su mladići
vješali na prozore kako bi ih djevojke u susjednim
automobilima mogli jasno vidjeti. Oni najhrabriji među
njima pružali su kroz prozor svoje vizitke koje su cure
grabežljivo uzimale, ništa manje hrabre od ovih
ambicioznih Romea.
Cure su se iskrcale pred šoping-centrom. Slijedila je
navala mladića, ali svi su nesigurno zastali pred
zaštitarom. Njegov je posao bio spriječiti sve neoženjene
muškarce da udu u centar nakon poziva na iša-molitvu u
sumrak. Slabići su odustali, ali jedan je tip skupio
hrabrost i prišao Michelle. Svojim lijepim licem i
profinjenošću, koje jednostavno nije uspjela sakriti
ekscentričnom odjećom, Michelle se od početka isticala
kao djevojka koja bi se mogla odvažiti na avanturu.
Mladić je upitao Michelle bi li mu dopustila da uđe s
njima u centar kao član obitelji, i za tu joj privilegiju
ponudio tisuću rijala. Michelle je bila šokirana njegovom
hrabrošću. Međutim, prijedlog je prihvatila bez puno
razmišljanja, i ona i njezine prijateljice su krenule
naprijed, s njim kao članom njihove grupe.
9 Skupocjeni automobil potpuno zatamnjenih stakala
obično pripada muškarcu koji ne želi da njegova žena i
kćeri budu izložene pogledima mladića u potrazi za
zabavom. Danas su zatamnjena stakla zabranjena u
Saudijskoj Arabiji iz sigurnosnih razloga.
Nakon što su ušle centar, djevojke su se podijelile u dvije
grupe, jednu i ti su činile Sadima i Kamra, i drugu u
kojoj su bile Lamis, Michelle i jedan mladić.
Ime mu je bilo Fejsal. Smijući se, Lamis je primijetila
kako ovih dana nitko od mladića nema stara beduinska
imena, poput Obaida ili Dujahi-ini. Svi su se pravili da
imaju neko coo lime, poput Fejsala, Sauda ili Salmana,
samo kako bi impresionirali cure. On se nasmijao
zajedno s njima, vadeći se da mu je to pravo ime, i
pozvao njih dvije na večeru u elegantni restoran izvan
šoping-centra. Michelle je odbila poziv. Prije no što ih je
napustio, kako bi ispoštovao dogovor, dao joj je dvije
novčanice od 500 rijala, ali tek nakon što je na jednoj
ispisao broj svog mobitela, a na drugoj svoje puno ime:
Fejsal al-Batran.
Žene unutar šoping-centra na neugodan su način
pogledima pratile Kamru, Sadimu i ostale djevojke. Nije
imalo veze što su njihovi zarovi bili na mjestu: djevojke
su usprkos njima mogle osjetiti oštre i izazivačke ženske
poglede. Nelagodno su osjećale da im svaka od tih žena
zapravo govori, prepoznala sam te, ali ti ne znaš tko sam
ja.
Tako stoje stvari u ovdašnjim trgovinama i šopingcentrima:
muškarci zure u žene iz svojih razloga, dok
žene zure jedna u drugu samo zato jer su znatiželjne! I
nemaju nikakvo opravdanje za to. Djevojka ne može
šetati šoping-centrom pod Božjom zaštitom, bez da svi, a
naročito pripadnice istog spola, proučavaju sve: od
njezine abaje do marame na glavi, načina na koji hoda,
pa do vrećica koje nosi u rukama, u kojem pravcu gleda i
ispred kakvih se stvari zaustavlja. Radi li se o zavisti?
Francuski dramatičar Sacha Guitrv bio je potpuno u
pravu kada je rekao da se »žene ne uljepšavaju radi
muškaraca: one to čine kako bi se osvetile drugim
ženama«.
Djevojke su se uputile prema elegantnom talijanskom
restoranu u kojem su odlučile večerati. Nakon večere,
završile su u minijaturnom dućanu u kojem su se
prodavale vodene lule, odnosno ono što mi zovemo šiša
— poznate još i kao huka i hubbly-bubbly. Kupile su
dovoljno lula da ne moraju dijeliti, i svaka je izabrala
omiljeni okus duhana, pomiješanog s melasom i
mirisnim ekstraktima.
Ostatak večeri proveli su kod Lamis, u malom šatoru
smještenom u unutarnjem dvorištu kuće, u koji se njezin
otac zajedno sa svojim prijateljima povlačio dvije ili tri
večeri tjedno. Unutra bi muškarci pušili siše i pretresali
teme od politike do svojih žena, ili od svojih žena do
politike. Međutim, obitelj je, kao i obično, otišla provesti
ljetne praznike u njihov rodni grad, Jiddu. Lamis i
njezina sestra blizanka, Tamadur, ostale su u Rivadu
radi Kamrina vjenčanja.
Međutim, očeva je šiša išla s njim, gdje god je putovao.
Poput mnogih drugih muškaraca iz Hidžasa, i on je bio
ovisan o njoj. I tako su djevojke postavile netom kupljene
siše u šator, a kućna je pomoćnica zapalila vatru. Treštala
je muzika, a djevojke su pušile, plesale i igrale karte. Čak
je i Kamra probala pušiti sišu, iako se ovo smatralo
neumjesnim među ženama iz Najda, nakon što ju je
Sadima uvjerila da se »ne udaješ svaki dan«. Najviše joj
se svidio duhan s okusom grožđa.
Lamis je čvrsto stegnula svoju zveckavu maramu s
našivenim dukatima oko bokova. Kao i obično, njezino je
plesanje bilo izvanredno: nitko joj nije bio ravan, naročito
dok se tresla uz najnoviju varijantu pjesme »Tisuću
ijedna noć« pjevačice Umm Khultum. Niti jedna druga
djevojka nije plesala s njom. Kao prvo, niti jedna se od
njih nije mogla približiti Lamisinu savršenstvu u plesu,
ali još važnije, sve su je voljele gledati. Tu i tamo smislile
bi smiješan naziv za neki od njezinih pokreta. Postojali
su tako pokreti zvani »mikser«, »sokovnik«, i »slijedi
me«. Lamis je, na zahtijev, unedogled ponavljala ove
pokrete. Sto se tiče trećeg razloga zbog kojeg joj se
nijedna od njih nije pridruživala na plesnom podiju,
Lamis je, znale su one, odbijala plesati bez velike količine
glasnog odobravanja, zvižduka, pljeskanja i navijanja,
dostojnih njezina statusa Kraljice plesnog podija.
Lamis se te noći pridružila Michelle u ispijanju boce
skupocjenog šampanjca. Michelle ga je ukrala iz očeva
vinskog podruma, u kojem je držao samo posebna pića
za važne prilike. Naposljetku, nije li Kamrino vjenčanje
bilo vrijedno boce Dom Perignona? Michelle je dobro
poznavala brandy, votku, vina i druge takve stvari. Otac
ju je naučio kako mu posluživati crno vino s crvenim
mesom i bijelo vino s drugim vrstama jela, ali nije pila s
njim, osim u vrlo posebnim i rijetkim prilikama. Budući
da je pijenje alkohola zabranjeno u Saudijskoj Arabiji jer
se protivi islamskim zakonima, Lamis nikada prije nije
kušala niti jedno od ovih pića, osim jednom s Michelle,
ali onda joj se to stoje probala, što god daje bilo, nije
naročito svidjelo. Ali, hej! Na kraju krajeva, večeras su
njih dvije slavili Kamrino vjenčanje! Stoga se pridružila
Michelle, budući da su htjele učiniti ovu večer posebnom
i jedinstvenom u svakom mogućem smislu.
Kako se muzika u šatoru pojačavala, tako su se sve digle
na noge i plesale. Svirala je pjesma poznatog saudijskog
pjevača Abdula Majeeda Abdullaha:
Djevojke iz Riyada, o djevojke iz Riyada, Vi dragulji
drevnih očeva s turbanima! Imajte milosti prema toj
žrtvi, imajte milosti, Prema tom muškarcu koji vam je
pod tabanima.
3.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerebwenfadha7et"
Datum: 27. 02. 2004
Naslov: Tko je Nurija?
Svima onima koji su prestali raditi što god da su radili
kako bi hitno pitali koju marku jarkocrvenog ruža
koristim, poručujem, nova je na tržištu i zove se: Ne
zabadajte nos u moje stvari i vratite se čitanju 0 stvarima
koje su bitne.
Dva tjedna nakon Kamrina vjenčanja, Sadimina je
najstarija tetka - tetka Bedrija - zaprimila popriličan broj
telefonskih poziva od majki u potrazi za snahom, koje su
redom tražile ruku njezine lijepe nećakinje za svoje
sinove. Otkad je Sadimina majka preminula, kad je
Sadima još bila beba, tetka Bedrija je pokušavala
zamijeniti majčinsku figuru u njezinu životu. Imala je
svoj vlastiti način detaljnog provjeravanja svih bračnih
ponuda, te je odbacila one koje su po njezinu mišljenju
bile neprikladne. Odlučila je Sadimina oca obavijestiti
samo o skraćenom popisu ključnih interesenata.
Uostalom, ako stvari ne budu išle s njima, ostali će i dalje
biti u pričuvi. Naposljetku, nije bilo potrebe govoriti
Sadicu - a kamoli samoj Sadimi - o svim mladićima
odjednom. Tetka je htjela pod svaku cijenu sačuvati
glave njezine drage nećakinje, za svog uvaženog zeta, od
opasnosti da se napušu više od njezine vlastite, nema ih
potrebe ohrabrivati da se osjećaju superiornima njoj i
njenim kćerima.
Valid al-Sari, diplomirani inženjer komunikacija, državni
službenik prvog stupnja. Sin je Abdula al-Sarija, jednog
od prebogatih vlasnika nekretnina u kraljevstvu. Njegov
stric, Abdul-elah al-Sari je umirovljeni pukovnik, a strina
Munira je ravnateljica jedne od najvećih privatnih škola
za djevojke u Riyadu.
Ove je informacije Sadima prenijela Michelle, Lamis i
Umm Nunji, svojoj prvoj susjedi, kada se sastala s njima
u domu Umm Nurije.
Umm Nurija je Kuvajćanka koja radi kao vladina školska
inspektorica za program iz matematike. Njezin muž,
Saudijac, razveo se od nje nakon petnaest godina braka,
kako bi se oženio drugom ženom.
Umm Nurija ima samo jedno dijete, sina Nurija - a za
ovog njezinog Nurija vezana je čudna priča. Od svoje
jedanaeste ili dvanaeste godine Nurije očaran ženskom
odjećom, opčinjen ženskim cipelama, fasciniran
šminkom, i zaljubljen u dugu kosu. Kako su se stvari
razvijale, Nurijeva je majka bila istinski zabrinuta,
pogotovu stoga što se Nuri sve više zanosio
preobrazbom u slatkog, nježnog i lijepog dječaka,
umjesto u grubog, muževnog mladića u kakvog se
trebao pretvoriti. Umm Nurija gaje žestoko nastojala
gurnuti u ovom drugom pravcu. Pronalazila je razne
načine kojima gaje obeshrabrivala. Pokušala je nježnim
majčinskim uvjeravanjem, a potom i čvrstim majčinskim
batinama, ali ništa nije pomagalo.
U međuvremenu, Nurijevje otac bio puno stroži s njim.
Nurije pazio da ne pokaže svoju nježnu stranu pred
ocem, prema kojem je osjećao samo strahopoštovanje.
Međutim, otac je o njemu načuo od susjeda, a ono što je
načuo razbjesnilo ga je. Jednog je dana provalio u
Nurijevu sobu i počeo ga batinati i mlatiti. Dječak je
zaradio frakture rebara, i slomljenu ruku i nos. Nakon
ovog događaja, otac je napustio kuću, kako bi se za
stalno preselio k svojoj drugoj ženi, zauvijek se
distancirajući od te kuće i tog pederskog dječaka koji je
bio takva nakaza.
Nakon ovog sukoba, Umm Nurija se prepustila Božjoj
volji. Ovo je bilo iskušenje koje joj je dao Bog, zaključila
je ona, i mora ga strpljivo podnositi. Ona i Nuri
izbjegavali su ovu temu jer bi samo izazvala nove
probleme. I tako je Nuri nastavio kao i dotad, a ljudi su
nju počeli zvati umjesto "Majka Nurija", "Majka Nurije",
odnosno djevojačkom verzijom tog imena. Tako je ona,
umjesto Umm Nuri postala Umm Nurija, a ostala je
Umm Nurija i nakon što je doselila u kuću pokraj
Sadimine, četiri godine prije nego stoje Valid
predstavljen kao prikladan mladoženja za Sadimu i
nakon što je Nuri odbio majčin prijedlog o preseljenju u
Kuvajt.
U početku je Umm Nurija bila istinski potresena
površnim pogledom društva na njezinu tragediju, ali s
vremenom se navikla na stanje stvari i pomirila sa
svojom teškom situacijom s takvim strpljenjem i
prihvaćanjem, da se prilikom upoznavanja s novim
ljudima namjerno počela predstavljati kao Umm Nurija.
To je bio njezin način potvrđivanja vlastite snage i
pokazivanja koliko joj je malo bilo stalo do nepravednih
stajališta društva prema njoj.
Umm Nuri - ili Umm Nuriji - bilo je trideset devet
godina. Sadima ju je često posjećivala, ili je sa svojim
prijateljicama dogovarala sastanke u njezinoj kući. Svojoj
tuzi usprkos, ili baš zbog nje, Umm Nurija je bila vječni
izvor pošalica, a kad je htjela, mogla je svoj humor i
pronicavost iskoristiti tako da osobu sasiječe na
komadiće. Ali, bila je jedna od najnježnijih i istinski
dobrih žena koje je Sadima ikad upoznala. Sadima je bila
kći jedinica, a majka joj je umrla kad su njoj bile tri
godine, i ovo ju je zbližilo s Umm Nurijom, koju je
smatrala nečim višim "od tek puke susjede i starije
prijateljice. Zapravo je Sadima doživljavala Umm Nuriju
kao majku.
Koliko je samo često Umm Nurija bila čuvarica
djevojačkih tajni! Uvijek je bila uz njih kada su
promišljale ovaj ili onaj problem, i velikodušno
predlagala rješenja kad god bi neka od njih izložila
problem pred kliku. Njoj je njihovo društvo bila utjeha,
kao i izvor razonode i zabave, a njezin je dom postao
savršen okvir za isprobavanje sloboda kojima su imale
vrlo malo pristupa u vlastitim domovima.
Kuća Umm Nurije bila je utočište par excellence za
zaljubljene. Na primjer, kada je Michelle prvi put
nazvala Fejsala, nakon što joj je dao svoj broj u šopingcentru,
rekla mu je da je pokupi ispred Umm Nurijine
kuće, nakon što mu je dala upute kako da dođe do nje.
Predložila je da odu negdje na kavu ili sladoled jer je
slobodna dva sata.
Michelle nije htjela Fejsala unaprijed obavijestiti o svojim
planovima. Nazvala ga je samo nekoliko minuta prije
nego je trebao doći po nju. lako se, računala je, on neće
imati vremena pripremiti za sastanak i može ga vidjeti u
pravom svjetlu. Kada je izašla iz kuće i ušla u njegov
auto , zaprepastilo ju je otkriće koliko je zgodniji u
trapericama i majici, s neurednom i neobrijanom
bradom, nego što je bio u šoping-centru u dugačkom
bijelom thobeu i Valentinovu shimaghu oko glave.
Nakon toga, nije mogla ne primijetiti da su u ovoj majici
dolazila do izražaja njegova mišićava prsa i bicepsi.
I'ejsal je platio dvije šalice ledene kave i vozikao se
ulicama Rivada s njom na suvozačkom sjedištu svog
Porschea. Odveo ju je u svoj ured u Ihevoj tvrtki i
objašnjavao joj neke od svojih odgovornosti u poslu.
Onda su svratili do sveučilišta na kojem je studirao
englesku književnost. Kružio je po parkiralištu nekoliko
minuta prije no što ga je čuvar kampusa obavijestio da se
zabranjeno vozikati unutar sveučilišta u ovo doba noći.
Nakon otprilike dva sata, Fejsal je vratio Michelle u
Umm Nurijinu kuću. Vrtjelo joj se u glavi. Jednostavno
ju je, i neočekivano, oborio s nogu.
4.
Za: seerehwer1fadha7et@yahoogroups.com
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 5. 03. 2004
Naslov: Što je taj kreten učinio Kamri te noći?
Ova kultura koju našom zovemo rasprskavajući
mjehurići sapunice i sluzi koju živimo, logikom ključa i
brave zastiremo svoje žene pamučnim velima
posjedujemo ih kao sagove pod nogama, kao krave u
ograđenim poljima, kojima ćemo žuriti kući na kraju
noći zbog potreba nas, bikova i pastuha neograđenih. —
Nizar Kabbani
Sjedeći u svojoj tihoj sobi, gotovo mogu čuti eksplozije
osuda i kletvi saudijskih i arapskih muškaraca među
mojim čitateljima, nakon što vide ove stihove koje
šaljem. Voljela bih da ih vi muškarci možete shvatiti
onako kako vjerujem da je Nizar Kabbani htio da budu
shvaćeni... 0, Nizare, u ljubavi nije bilo nikog prije tebe,
niti će biti ikog poslije tebe, čak i ako tvoja samilost
prema ženama nije rezultat mutacije jednog od tvojih
muških kromosoma, samoubilačkog kraja tragične
ljubavne priče tvoje sestre. Tako izgleda, žao mi je što to
moram reći, da niti jedna žena među nama neće pronaći
svog kavalira, dok god ne dokrajči jednu od svojih
sestara, tako da će priča o prekrasnoj ljubavi morati biti
naslovljena »Odhujala u zatvor«, umjesto »Prohujalo s
vihorom«.
Ne tuguj, srce moje.
Po završetku medenog mjeseca, Kamra i njezin muž
uputili su se u Chicago, gdje je on radio na svom
doktoratu iz inženjeringa elektrotehnike, nakon stoje
diplomirao u Los Angelesu i magistrirao u
lndianapolisu.
Kamra je svoj novi život započela u potpunom strahu i
strepnji. Mislila je da će umrijeti od užasa svaki put kad
bi ušla u lift koji ju je vozio iz stana što ga je dijelila s
mužem na četrdesetom katu Predsjedničkih i "i njeva.
Osjećala je kako joj pritisak raspolavlja glavu i začepljuje
uši dok je lift jurio uvis kroz katove nebodera. Zavrtjelo
bi joj se u glavi svaki put kad bi pogledala kroz prozor
stana. Tamo daleko dolje, sve se činilo malenim i krhkim.
Zurila je u gradske ulice koje su joj se činile jednakim
ulicama od lego-kockica s kojima se igrala kad je bila
mala, s minijaturnim ,intima, ne većim od kutija šibica.
Zbilja, s ove su visine auti izgledali kao udovi mrava: bili
su jednako tako majušni i tako uredno i tiho poredani u
duge, sporokrećuće nizove.
Kamra se bojala pijanih prosjaka kojih su bile pune ulice,
i koji su joj U lice gurali svoje papirnate čaše zahtijevajući
novac. Prestravljivale su je priče o krađama i ubojstvima,
kakve je, činilo joj se, stalno slušala. Svaka priča koju je
čula bila je povezana s ovim opasnim gradom! Jednako
se tako bojala i ogromnog, crnog zaštitara u njihovoj
zgradi, koji ju je ignorirao kada god je, na svom lošem
engleskom, pokušavala privući njegovu pažnju u nadi
da će joj pomoći u dozivanju taksija.
Od trenutka njihova dolaska u Chicago, Rašid se
potpuno posvetio fakultetu i svom studiju. Iz stana je
izlazio u sedam sati ujutro, a vraćao se u osam, devet, a
katkad tek u deset navečer. Vikendima se bavio bilo
čime što bi ga udaljilo od nje; sjedio bi satima ispred
kompjutora ili ispred TV-a. Često bi zaspao na kauču,
gledajući dosadnu baseball utakmicu ili vijesti na CNNu.
Ako bi i otišao u njihovu spavaću sobu spavati, uvijek
bi to činio u dugom bijelom donjem rublju koje su
saudijski muškarci uvijek nosili ispod svojih thobea —
mi ih zovemo "sunitske donje gaće" (nemam pojma
zašto) — i majici. Srušio bi se na krevet kao da je kakav
iscrpljeni starac, a ne netom oženjeni mladić.
Kamra je bila sanjala o nečem višem; o milovanjima i
ljubavi i nježnosti i osjećajima, poput onih koji su joj
ispunjali srce dok je čitala ljubavne romane ili gledala
ljubavne filmove. A sad je bila tu, s mužem koji očito nije
osjećao nikakvu privlačnost prema njoj, niti ju je
dotaknuo od one zlosretne noći u Rimu.
Te je noći, nakon večere u elegantnom hotelskom
restoranu, Kamra bila donijela neopozivu odluku da će
to biti njezina istinska bračna noć, nešto što je već
predugo bila iščekivala. Dok god je njezin muž bio tako
sramežljiv, morat će mu pomoći, olakšati mu put, onako
kako ju je savjetovala majka. Popeli su se sobu i ona ga je
počela sramežljivo zavoditi. Nakon nekoliko trenutaka
nevinog koketiranja, on je uzeo stvari u svoje ruke.
Prepustila mu se, usprkos nevjerojatnoj zbunjenosti i
strahu koje je osjećala. Zatvorila je oči, očekujući što će se
sljedeće dogoditi. A onda ju je on iznenadio činom koji
nikada nije bio na popisu njezinih seksualnih očekivanja.
Njezina reakcija, koja ih je oboje iznenadila, bila je da ga
snažno pljusne po licu! Pogledi su im se susreli u
zabezeknutom trenutku. Njezin je bio pun straha i
zbunjenosti, a njegov je isijavao bijes kakav još nikada
nije vidjela. Brzo se odmaknuo od nje, na brzinu se
obukao i izjurio iz sobe, usred njezinih isprika i suza.
Kamra je jedva vidjela muža sve do večeri sljedećeg
dana, kada ju je namrgođeno otpratio na aerodrom da
zajedno uhvate avion za Washington, pa nakon toga za
Chicago.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 20. 02. 2004
Naslov: Djevojke proslavljaju Kamrln veliki dan, na svoj
način
Ponajprije, imam malu poruku za sljedeću gospodu:
Hasana, Ahmada, Fahada i Muhameda, koji su mi
uljepšali dan svojim ozbiljnim e-mail upitima.
Odgovor je: A-a! Zaboravite, dečki... ne, ne možemo se
»bolje upoznati«.
Sada, kada sam nanijela svoj poslovični jarkocrveni ruž,
nastavit ću s pričom, tamo gdje sam stala prošli tjedan.
Nakon Kamrina vjenčanja, njezine su prijateljice
poredale sitne glinene ćupove s ugraviranim imenima
mladenaca pokraj ostalih suvenira koje su prikupile na
vjenčanjima drugih prijateljica. Svaka se od Kamrinih
prijateljica potajice nadala da će baš uspomena s njezina
vjenčanja biti sljedeća pridodanu ovom nizu.
Dobrano prije vjenčanja, njihova se je mala klika - shillah
— posebno pripremala za vlastito predslavljeničko
slavlje. Ideja je bila organizirati zabavu nalik djevojačkoj
večeri kakvu na Zapadu mladenkine prijateljice
pripremaju za nju prije vjenčanja. Djevojke nisu htjele
zabavu s DJ-em, kojih je ovih dana bilo koliko i pijeska.
Osim toga, tulum s DJ-em trebao bi ogroman plesnjak,
koji bi možda čak zahtijevao unajmljivanje lokalne
taggage, pjevačice koja je nekoć davno u pratnji samo
bubnjara, a danas ima cijeli bend. Zatim bi trebale poslati
pozivnice svakoj svojoj prijateljici, rođakinji i poznanici,
cijelo vrijeme se umirivajući da mladenka ništa ne zna o
tome. I naravno, mala shillah a koje organiziraju zabavu
snosila bi sve troškove, a oni bi iznosili nekoliko tisuća
rijala.
Međutim, Kamrine su prijateljice svakako htjele
napraviti nešto. Želja im je bila izmisliti nešto tako
smjelo, i tako zabavno, da će ih druge djevojke
oponašati, i onda će to postati trend, a svi će znati od
koga je krenuo.
Kamra se pojavila jarkocrvenog lica - i grimiznog tijela -
jer je dolazila s pilinga u marokanskom hamamu, a osim
toga je prošla tretman čupanja dlačica s lica koncem i
depilaciju tijela ljepljivom šećernom masom htiliiwom.
Dogovorile su se sastati kod Michelle. Domaćica ih je
dočekala odjevena u široke hlače s mnoštvom džepova i
preveliku jaknu - odjeću koja je spretno skrivala svaki
znak ženstvenosti - a na glavi je imala rubac koji joj je
prekrivao kosu. Povrh svega, nosila je i obojene sunčane
naočale, zbog čega je nalikovala tinejdžeru koji je
izmakao roditeljskom nadzoru. Lamis je na sebi imala
komotni bijeli thobe u muškom stilu, sa shimaghom
omotanim oko glave i stegnutim crnim eqalom.8 Zbog
svoje je visine i atletske građe stvarno nalikovala
mladiću, i to zgodnom. Ostale su odjenule izvezene
abaje. Međutim, ove abaje nisu bili oni preširoki šatori
kakve vidite na ženama na ulici. Ove su bile sužene u
struku i bokovima, i vrlo privlačne! Uz abaje, cure su
nosile crne svilene lithaame koji su pokrivali sve, od
hrbata nosa do ramena, što je, naravno samo još više
naglašavalo ljepotu njihovih kohlom iscrtanih očiju, kao i
njihove obojene kontaktne leće i izvanzemaljske naočale.
Michelle je imala međunarodnu vozačku dozvolu. Ona
se pobrinula za prijevoz uspjevši iznajmiti terenac BMW
X5 zatamnjenih stakala u
8 Saudijska muška odjeća; thobe je dugačka široka halja, dok je
shimagh trokutasti komad tkanine u crveno-bijeloj boji koji se
nosi oko glave, a eqal ga drži na mjestu. Eqale prstenasto uže.
Ovih dana thobe i shitnaghe dizajniraju imena poput Guccija,
Christiana Diora, Givenchvja i Valentina.
u jednom izložbenom salonu koristeći muško ime
etiopskog vozača svoje obitelji. Lamis je zauzela
suvozačko mjesto, a Kamra i Sadima uspele su se na
stražnja sjedala. CD player bio je pojačan do
maksimuma. Djevojke su pjevale i plesale u sjedalima
njišući svojim abajama prekrivenim ramenima.
Prva im je postaja bio poznati kafić u Ulici Tahlija.
Međutim, čim je Michelle parkirala, zatamnjena stakla
njihova automobila su ih odala: budući da se ovakva
stakla koriste samo kada su u autu žene koje ne smiju
biti viđene, svi su dečki u blizini svojim lovačkim
instinktima i istreniranim pogledima prepoznali X5 kao
neprocjenjivu lovinu.9 Uskočili su u svoje aute i okružili
terenac s obje strane. Nakon što su djevojkama pića
poslužena u automobil, cijela je povorka krenula prema
velikom šoping--centru u Ulici al-Olajja, koji im je bio
druga postaja. U međuvremenu su djevojke zapisivale
koliko su god mogle telefonskih brojeva. Nisu se baš
morale previše truditi, jer su ih dečki njima velikodušno
obasipali. Uspijevale su memorirati one s pamtljivim
sekvencama, dok su ih dečki ponavljali glava izbačenih
kroz prozore automobila, kako bi ih imale vremena
zapisati. Prepisivale su ih i s kartona koje su mladići
vješali na prozore kako bi ih djevojke u susjednim
automobilima mogli jasno vidjeti. Oni najhrabriji među
njima pružali su kroz prozor svoje vizitke koje su cure
grabežljivo uzimale, ništa manje hrabre od ovih
ambicioznih Romea.
Cure su se iskrcale pred šoping-centrom. Slijedila je
navala mladića, ali svi su nesigurno zastali pred
zaštitarom. Njegov je posao bio spriječiti sve neoženjene
muškarce da udu u centar nakon poziva na iša-molitvu u
sumrak. Slabići su odustali, ali jedan je tip skupio
hrabrost i prišao Michelle. Svojim lijepim licem i
profinjenošću, koje jednostavno nije uspjela sakriti
ekscentričnom odjećom, Michelle se od početka isticala
kao djevojka koja bi se mogla odvažiti na avanturu.
Mladić je upitao Michelle bi li mu dopustila da uđe s
njima u centar kao član obitelji, i za tu joj privilegiju
ponudio tisuću rijala. Michelle je bila šokirana njegovom
hrabrošću. Međutim, prijedlog je prihvatila bez puno
razmišljanja, i ona i njezine prijateljice su krenule
naprijed, s njim kao članom njihove grupe.
9 Skupocjeni automobil potpuno zatamnjenih stakala
obično pripada muškarcu koji ne želi da njegova žena i
kćeri budu izložene pogledima mladića u potrazi za
zabavom. Danas su zatamnjena stakla zabranjena u
Saudijskoj Arabiji iz sigurnosnih razloga.
Nakon što su ušle centar, djevojke su se podijelile u dvije
grupe, jednu i ti su činile Sadima i Kamra, i drugu u
kojoj su bile Lamis, Michelle i jedan mladić.
Ime mu je bilo Fejsal. Smijući se, Lamis je primijetila
kako ovih dana nitko od mladića nema stara beduinska
imena, poput Obaida ili Dujahi-ini. Svi su se pravili da
imaju neko coo lime, poput Fejsala, Sauda ili Salmana,
samo kako bi impresionirali cure. On se nasmijao
zajedno s njima, vadeći se da mu je to pravo ime, i
pozvao njih dvije na večeru u elegantni restoran izvan
šoping-centra. Michelle je odbila poziv. Prije no što ih je
napustio, kako bi ispoštovao dogovor, dao joj je dvije
novčanice od 500 rijala, ali tek nakon što je na jednoj
ispisao broj svog mobitela, a na drugoj svoje puno ime:
Fejsal al-Batran.
Žene unutar šoping-centra na neugodan su način
pogledima pratile Kamru, Sadimu i ostale djevojke. Nije
imalo veze što su njihovi zarovi bili na mjestu: djevojke
su usprkos njima mogle osjetiti oštre i izazivačke ženske
poglede. Nelagodno su osjećale da im svaka od tih žena
zapravo govori, prepoznala sam te, ali ti ne znaš tko sam
ja.
Tako stoje stvari u ovdašnjim trgovinama i šopingcentrima:
muškarci zure u žene iz svojih razloga, dok
žene zure jedna u drugu samo zato jer su znatiželjne! I
nemaju nikakvo opravdanje za to. Djevojka ne može
šetati šoping-centrom pod Božjom zaštitom, bez da svi, a
naročito pripadnice istog spola, proučavaju sve: od
njezine abaje do marame na glavi, načina na koji hoda,
pa do vrećica koje nosi u rukama, u kojem pravcu gleda i
ispred kakvih se stvari zaustavlja. Radi li se o zavisti?
Francuski dramatičar Sacha Guitrv bio je potpuno u
pravu kada je rekao da se »žene ne uljepšavaju radi
muškaraca: one to čine kako bi se osvetile drugim
ženama«.
Djevojke su se uputile prema elegantnom talijanskom
restoranu u kojem su odlučile večerati. Nakon večere,
završile su u minijaturnom dućanu u kojem su se
prodavale vodene lule, odnosno ono što mi zovemo šiša
— poznate još i kao huka i hubbly-bubbly. Kupile su
dovoljno lula da ne moraju dijeliti, i svaka je izabrala
omiljeni okus duhana, pomiješanog s melasom i
mirisnim ekstraktima.
Ostatak večeri proveli su kod Lamis, u malom šatoru
smještenom u unutarnjem dvorištu kuće, u koji se njezin
otac zajedno sa svojim prijateljima povlačio dvije ili tri
večeri tjedno. Unutra bi muškarci pušili siše i pretresali
teme od politike do svojih žena, ili od svojih žena do
politike. Međutim, obitelj je, kao i obično, otišla provesti
ljetne praznike u njihov rodni grad, Jiddu. Lamis i
njezina sestra blizanka, Tamadur, ostale su u Rivadu
radi Kamrina vjenčanja.
Međutim, očeva je šiša išla s njim, gdje god je putovao.
Poput mnogih drugih muškaraca iz Hidžasa, i on je bio
ovisan o njoj. I tako su djevojke postavile netom kupljene
siše u šator, a kućna je pomoćnica zapalila vatru. Treštala
je muzika, a djevojke su pušile, plesale i igrale karte. Čak
je i Kamra probala pušiti sišu, iako se ovo smatralo
neumjesnim među ženama iz Najda, nakon što ju je
Sadima uvjerila da se »ne udaješ svaki dan«. Najviše joj
se svidio duhan s okusom grožđa.
Lamis je čvrsto stegnula svoju zveckavu maramu s
našivenim dukatima oko bokova. Kao i obično, njezino je
plesanje bilo izvanredno: nitko joj nije bio ravan, naročito
dok se tresla uz najnoviju varijantu pjesme »Tisuću
ijedna noć« pjevačice Umm Khultum. Niti jedna druga
djevojka nije plesala s njom. Kao prvo, niti jedna se od
njih nije mogla približiti Lamisinu savršenstvu u plesu,
ali još važnije, sve su je voljele gledati. Tu i tamo smislile
bi smiješan naziv za neki od njezinih pokreta. Postojali
su tako pokreti zvani »mikser«, »sokovnik«, i »slijedi
me«. Lamis je, na zahtijev, unedogled ponavljala ove
pokrete. Sto se tiče trećeg razloga zbog kojeg joj se
nijedna od njih nije pridruživala na plesnom podiju,
Lamis je, znale su one, odbijala plesati bez velike količine
glasnog odobravanja, zvižduka, pljeskanja i navijanja,
dostojnih njezina statusa Kraljice plesnog podija.
Lamis se te noći pridružila Michelle u ispijanju boce
skupocjenog šampanjca. Michelle ga je ukrala iz očeva
vinskog podruma, u kojem je držao samo posebna pića
za važne prilike. Naposljetku, nije li Kamrino vjenčanje
bilo vrijedno boce Dom Perignona? Michelle je dobro
poznavala brandy, votku, vina i druge takve stvari. Otac
ju je naučio kako mu posluživati crno vino s crvenim
mesom i bijelo vino s drugim vrstama jela, ali nije pila s
njim, osim u vrlo posebnim i rijetkim prilikama. Budući
da je pijenje alkohola zabranjeno u Saudijskoj Arabiji jer
se protivi islamskim zakonima, Lamis nikada prije nije
kušala niti jedno od ovih pića, osim jednom s Michelle,
ali onda joj se to stoje probala, što god daje bilo, nije
naročito svidjelo. Ali, hej! Na kraju krajeva, večeras su
njih dvije slavili Kamrino vjenčanje! Stoga se pridružila
Michelle, budući da su htjele učiniti ovu večer posebnom
i jedinstvenom u svakom mogućem smislu.
Kako se muzika u šatoru pojačavala, tako su se sve digle
na noge i plesale. Svirala je pjesma poznatog saudijskog
pjevača Abdula Majeeda Abdullaha:
Djevojke iz Riyada, o djevojke iz Riyada, Vi dragulji
drevnih očeva s turbanima! Imajte milosti prema toj
žrtvi, imajte milosti, Prema tom muškarcu koji vam je
pod tabanima.
3.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerebwenfadha7et"
Datum: 27. 02. 2004
Naslov: Tko je Nurija?
Svima onima koji su prestali raditi što god da su radili
kako bi hitno pitali koju marku jarkocrvenog ruža
koristim, poručujem, nova je na tržištu i zove se: Ne
zabadajte nos u moje stvari i vratite se čitanju 0 stvarima
koje su bitne.
Dva tjedna nakon Kamrina vjenčanja, Sadimina je
najstarija tetka - tetka Bedrija - zaprimila popriličan broj
telefonskih poziva od majki u potrazi za snahom, koje su
redom tražile ruku njezine lijepe nećakinje za svoje
sinove. Otkad je Sadimina majka preminula, kad je
Sadima još bila beba, tetka Bedrija je pokušavala
zamijeniti majčinsku figuru u njezinu životu. Imala je
svoj vlastiti način detaljnog provjeravanja svih bračnih
ponuda, te je odbacila one koje su po njezinu mišljenju
bile neprikladne. Odlučila je Sadimina oca obavijestiti
samo o skraćenom popisu ključnih interesenata.
Uostalom, ako stvari ne budu išle s njima, ostali će i dalje
biti u pričuvi. Naposljetku, nije bilo potrebe govoriti
Sadicu - a kamoli samoj Sadimi - o svim mladićima
odjednom. Tetka je htjela pod svaku cijenu sačuvati
glave njezine drage nećakinje, za svog uvaženog zeta, od
opasnosti da se napušu više od njezine vlastite, nema ih
potrebe ohrabrivati da se osjećaju superiornima njoj i
njenim kćerima.
Valid al-Sari, diplomirani inženjer komunikacija, državni
službenik prvog stupnja. Sin je Abdula al-Sarija, jednog
od prebogatih vlasnika nekretnina u kraljevstvu. Njegov
stric, Abdul-elah al-Sari je umirovljeni pukovnik, a strina
Munira je ravnateljica jedne od najvećih privatnih škola
za djevojke u Riyadu.
Ove je informacije Sadima prenijela Michelle, Lamis i
Umm Nunji, svojoj prvoj susjedi, kada se sastala s njima
u domu Umm Nurije.
Umm Nurija je Kuvajćanka koja radi kao vladina školska
inspektorica za program iz matematike. Njezin muž,
Saudijac, razveo se od nje nakon petnaest godina braka,
kako bi se oženio drugom ženom.
Umm Nurija ima samo jedno dijete, sina Nurija - a za
ovog njezinog Nurija vezana je čudna priča. Od svoje
jedanaeste ili dvanaeste godine Nurije očaran ženskom
odjećom, opčinjen ženskim cipelama, fasciniran
šminkom, i zaljubljen u dugu kosu. Kako su se stvari
razvijale, Nurijeva je majka bila istinski zabrinuta,
pogotovu stoga što se Nuri sve više zanosio
preobrazbom u slatkog, nježnog i lijepog dječaka,
umjesto u grubog, muževnog mladića u kakvog se
trebao pretvoriti. Umm Nurija gaje žestoko nastojala
gurnuti u ovom drugom pravcu. Pronalazila je razne
načine kojima gaje obeshrabrivala. Pokušala je nježnim
majčinskim uvjeravanjem, a potom i čvrstim majčinskim
batinama, ali ništa nije pomagalo.
U međuvremenu, Nurijevje otac bio puno stroži s njim.
Nurije pazio da ne pokaže svoju nježnu stranu pred
ocem, prema kojem je osjećao samo strahopoštovanje.
Međutim, otac je o njemu načuo od susjeda, a ono što je
načuo razbjesnilo ga je. Jednog je dana provalio u
Nurijevu sobu i počeo ga batinati i mlatiti. Dječak je
zaradio frakture rebara, i slomljenu ruku i nos. Nakon
ovog događaja, otac je napustio kuću, kako bi se za
stalno preselio k svojoj drugoj ženi, zauvijek se
distancirajući od te kuće i tog pederskog dječaka koji je
bio takva nakaza.
Nakon ovog sukoba, Umm Nurija se prepustila Božjoj
volji. Ovo je bilo iskušenje koje joj je dao Bog, zaključila
je ona, i mora ga strpljivo podnositi. Ona i Nuri
izbjegavali su ovu temu jer bi samo izazvala nove
probleme. I tako je Nuri nastavio kao i dotad, a ljudi su
nju počeli zvati umjesto "Majka Nurija", "Majka Nurije",
odnosno djevojačkom verzijom tog imena. Tako je ona,
umjesto Umm Nuri postala Umm Nurija, a ostala je
Umm Nurija i nakon što je doselila u kuću pokraj
Sadimine, četiri godine prije nego stoje Valid
predstavljen kao prikladan mladoženja za Sadimu i
nakon što je Nuri odbio majčin prijedlog o preseljenju u
Kuvajt.
U početku je Umm Nurija bila istinski potresena
površnim pogledom društva na njezinu tragediju, ali s
vremenom se navikla na stanje stvari i pomirila sa
svojom teškom situacijom s takvim strpljenjem i
prihvaćanjem, da se prilikom upoznavanja s novim
ljudima namjerno počela predstavljati kao Umm Nurija.
To je bio njezin način potvrđivanja vlastite snage i
pokazivanja koliko joj je malo bilo stalo do nepravednih
stajališta društva prema njoj.
Umm Nuri - ili Umm Nuriji - bilo je trideset devet
godina. Sadima ju je često posjećivala, ili je sa svojim
prijateljicama dogovarala sastanke u njezinoj kući. Svojoj
tuzi usprkos, ili baš zbog nje, Umm Nurija je bila vječni
izvor pošalica, a kad je htjela, mogla je svoj humor i
pronicavost iskoristiti tako da osobu sasiječe na
komadiće. Ali, bila je jedna od najnježnijih i istinski
dobrih žena koje je Sadima ikad upoznala. Sadima je bila
kći jedinica, a majka joj je umrla kad su njoj bile tri
godine, i ovo ju je zbližilo s Umm Nurijom, koju je
smatrala nečim višim "od tek puke susjede i starije
prijateljice. Zapravo je Sadima doživljavala Umm Nuriju
kao majku.
Koliko je samo često Umm Nurija bila čuvarica
djevojačkih tajni! Uvijek je bila uz njih kada su
promišljale ovaj ili onaj problem, i velikodušno
predlagala rješenja kad god bi neka od njih izložila
problem pred kliku. Njoj je njihovo društvo bila utjeha,
kao i izvor razonode i zabave, a njezin je dom postao
savršen okvir za isprobavanje sloboda kojima su imale
vrlo malo pristupa u vlastitim domovima.
Kuća Umm Nurije bila je utočište par excellence za
zaljubljene. Na primjer, kada je Michelle prvi put
nazvala Fejsala, nakon što joj je dao svoj broj u šopingcentru,
rekla mu je da je pokupi ispred Umm Nurijine
kuće, nakon što mu je dala upute kako da dođe do nje.
Predložila je da odu negdje na kavu ili sladoled jer je
slobodna dva sata.
Michelle nije htjela Fejsala unaprijed obavijestiti o svojim
planovima. Nazvala ga je samo nekoliko minuta prije
nego je trebao doći po nju. lako se, računala je, on neće
imati vremena pripremiti za sastanak i može ga vidjeti u
pravom svjetlu. Kada je izašla iz kuće i ušla u njegov
auto , zaprepastilo ju je otkriće koliko je zgodniji u
trapericama i majici, s neurednom i neobrijanom
bradom, nego što je bio u šoping-centru u dugačkom
bijelom thobeu i Valentinovu shimaghu oko glave.
Nakon toga, nije mogla ne primijetiti da su u ovoj majici
dolazila do izražaja njegova mišićava prsa i bicepsi.
I'ejsal je platio dvije šalice ledene kave i vozikao se
ulicama Rivada s njom na suvozačkom sjedištu svog
Porschea. Odveo ju je u svoj ured u Ihevoj tvrtki i
objašnjavao joj neke od svojih odgovornosti u poslu.
Onda su svratili do sveučilišta na kojem je studirao
englesku književnost. Kružio je po parkiralištu nekoliko
minuta prije no što ga je čuvar kampusa obavijestio da se
zabranjeno vozikati unutar sveučilišta u ovo doba noći.
Nakon otprilike dva sata, Fejsal je vratio Michelle u
Umm Nurijinu kuću. Vrtjelo joj se u glavi. Jednostavno
ju je, i neočekivano, oborio s nogu.
4.
Za: seerehwer1fadha7et@yahoogroups.com
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 5. 03. 2004
Naslov: Što je taj kreten učinio Kamri te noći?
Ova kultura koju našom zovemo rasprskavajući
mjehurići sapunice i sluzi koju živimo, logikom ključa i
brave zastiremo svoje žene pamučnim velima
posjedujemo ih kao sagove pod nogama, kao krave u
ograđenim poljima, kojima ćemo žuriti kući na kraju
noći zbog potreba nas, bikova i pastuha neograđenih. —
Nizar Kabbani
Sjedeći u svojoj tihoj sobi, gotovo mogu čuti eksplozije
osuda i kletvi saudijskih i arapskih muškaraca među
mojim čitateljima, nakon što vide ove stihove koje
šaljem. Voljela bih da ih vi muškarci možete shvatiti
onako kako vjerujem da je Nizar Kabbani htio da budu
shvaćeni... 0, Nizare, u ljubavi nije bilo nikog prije tebe,
niti će biti ikog poslije tebe, čak i ako tvoja samilost
prema ženama nije rezultat mutacije jednog od tvojih
muških kromosoma, samoubilačkog kraja tragične
ljubavne priče tvoje sestre. Tako izgleda, žao mi je što to
moram reći, da niti jedna žena među nama neće pronaći
svog kavalira, dok god ne dokrajči jednu od svojih
sestara, tako da će priča o prekrasnoj ljubavi morati biti
naslovljena »Odhujala u zatvor«, umjesto »Prohujalo s
vihorom«.
Ne tuguj, srce moje.
Po završetku medenog mjeseca, Kamra i njezin muž
uputili su se u Chicago, gdje je on radio na svom
doktoratu iz inženjeringa elektrotehnike, nakon stoje
diplomirao u Los Angelesu i magistrirao u
lndianapolisu.
Kamra je svoj novi život započela u potpunom strahu i
strepnji. Mislila je da će umrijeti od užasa svaki put kad
bi ušla u lift koji ju je vozio iz stana što ga je dijelila s
mužem na četrdesetom katu Predsjedničkih i "i njeva.
Osjećala je kako joj pritisak raspolavlja glavu i začepljuje
uši dok je lift jurio uvis kroz katove nebodera. Zavrtjelo
bi joj se u glavi svaki put kad bi pogledala kroz prozor
stana. Tamo daleko dolje, sve se činilo malenim i krhkim.
Zurila je u gradske ulice koje su joj se činile jednakim
ulicama od lego-kockica s kojima se igrala kad je bila
mala, s minijaturnim ,intima, ne većim od kutija šibica.
Zbilja, s ove su visine auti izgledali kao udovi mrava: bili
su jednako tako majušni i tako uredno i tiho poredani u
duge, sporokrećuće nizove.
Kamra se bojala pijanih prosjaka kojih su bile pune ulice,
i koji su joj U lice gurali svoje papirnate čaše zahtijevajući
novac. Prestravljivale su je priče o krađama i ubojstvima,
kakve je, činilo joj se, stalno slušala. Svaka priča koju je
čula bila je povezana s ovim opasnim gradom! Jednako
se tako bojala i ogromnog, crnog zaštitara u njihovoj
zgradi, koji ju je ignorirao kada god je, na svom lošem
engleskom, pokušavala privući njegovu pažnju u nadi
da će joj pomoći u dozivanju taksija.
Od trenutka njihova dolaska u Chicago, Rašid se
potpuno posvetio fakultetu i svom studiju. Iz stana je
izlazio u sedam sati ujutro, a vraćao se u osam, devet, a
katkad tek u deset navečer. Vikendima se bavio bilo
čime što bi ga udaljilo od nje; sjedio bi satima ispred
kompjutora ili ispred TV-a. Često bi zaspao na kauču,
gledajući dosadnu baseball utakmicu ili vijesti na CNNu.
Ako bi i otišao u njihovu spavaću sobu spavati, uvijek
bi to činio u dugom bijelom donjem rublju koje su
saudijski muškarci uvijek nosili ispod svojih thobea —
mi ih zovemo "sunitske donje gaće" (nemam pojma
zašto) — i majici. Srušio bi se na krevet kao da je kakav
iscrpljeni starac, a ne netom oženjeni mladić.
Kamra je bila sanjala o nečem višem; o milovanjima i
ljubavi i nježnosti i osjećajima, poput onih koji su joj
ispunjali srce dok je čitala ljubavne romane ili gledala
ljubavne filmove. A sad je bila tu, s mužem koji očito nije
osjećao nikakvu privlačnost prema njoj, niti ju je
dotaknuo od one zlosretne noći u Rimu.
Te je noći, nakon večere u elegantnom hotelskom
restoranu, Kamra bila donijela neopozivu odluku da će
to biti njezina istinska bračna noć, nešto što je već
predugo bila iščekivala. Dok god je njezin muž bio tako
sramežljiv, morat će mu pomoći, olakšati mu put, onako
kako ju je savjetovala majka. Popeli su se sobu i ona ga je
počela sramežljivo zavoditi. Nakon nekoliko trenutaka
nevinog koketiranja, on je uzeo stvari u svoje ruke.
Prepustila mu se, usprkos nevjerojatnoj zbunjenosti i
strahu koje je osjećala. Zatvorila je oči, očekujući što će se
sljedeće dogoditi. A onda ju je on iznenadio činom koji
nikada nije bio na popisu njezinih seksualnih očekivanja.
Njezina reakcija, koja ih je oboje iznenadila, bila je da ga
snažno pljusne po licu! Pogledi su im se susreli u
zabezeknutom trenutku. Njezin je bio pun straha i
zbunjenosti, a njegov je isijavao bijes kakav još nikada
nije vidjela. Brzo se odmaknuo od nje, na brzinu se
obukao i izjurio iz sobe, usred njezinih isprika i suza.
Kamra je jedva vidjela muža sve do večeri sljedećeg
dana, kada ju je namrgođeno otpratio na aerodrom da
zajedno uhvate avion za Washington, pa nakon toga za
Chicago.
5 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:33 pm
Margita
Administrator
5.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 12. 03. 2004
Naslov: Valid i Sadima: tipična ljubavna priča iz
suvremenog saudijskog života
Muškarci mi pišu sljedeće: tko ti je dao pravo govoriti u
ime djevojaka iz Ryjada? Nisi drugo doli zlonamjerna i
gnjevna žena, koja pokušava namjerno ukaljati sliku
žena u saudijskom društvu.
Njima poručujem: tek smo na početku, dragovići. Ako
započinjete rat sa mnom već nakon petog e-maila,
zamislite onda što ćete tek misliti o meni nakon što
pročitate mnogobrojne e-mailove koji tek dolaze! Svašta
vas još očekuje. Dobrota i blagostanje bili s vama!
Sadima i njezin otac ušli su u raskošni formalni dnevni
boravak svoje kuće, kako bi upoznali Valida al-Sarija.
Radilo se o shoufi, jedinoj prilici razgledavanja
potencijalne mladenke prema islamskom zakonu.
Sadima je bila tako nervozna da su joj se noge gotovo
saplitale dok je hodala. Kamra joj je prenijela kako je nju
njezina majka upozorila da ni pod kojim uvjetima ne
pruža mladoženji ruku na ovom sastanku, tako da se
Sadima suzdržala od toga.
Valid je s poštovanjem ustao kako bi ih pozdravio, i sjeo
tek nakon što su i ona i njezin otac sjeli. Njezin je otac
odmah počeo postavljati pitanja koja su se ticala naizgled
nevezanih tema, a onda je, nekoliko minuta kasnije,
napustio prostoriju kako bi njih dvoje mogli slobodno
razgovarati.
Sadima je odmah primijetila da ga je osvojila njezina
ljepota; to je bilo prilično očito iz načina na koji je zurio u
nju. Iako je ona jedva podigla glavu da ga pogleda nakon
što je bila ušla, primijetila je kako on proučava njezinu
figuru, zbog čega se gotovo saplela o vlastite noge. Ali,
nakon što su počeli razgovarati, Sadima je postupno
počela kontrolirati svoju nervozu, i uz njegovu pomoć,
prevladavati svoju sramežljivost. On ju je ispitivao o
njezinu studiju, smjeru koji je izabrala na fakultetu,
njezinim planovima za budućnost, i o tome što voli raditi
u slobodno vrijeme - a sve je ovo vodilo do onog pitanja
kojeg se svaka djevojka bojala, i koje su sve smatrale
prilično nepristojnim: Znaš li kuhati?
»A ti?« rekao je. »Zar me ne želiš ništa pitati? Postoji li
nešto što mi želiš reći?«
Razmišljala je nekoliko trenutaka, i konačno rekla: »Pa...
želim ti reći da imam loš vid.«
On se nasmijao ovom priznanju, a nasmijala se i ona.
Nakon toga je on prilično provokativno dodao: »Usput,
Sadima, moj posao zahtijeva česta putovanja u
inozemstvo«.
Ovog mu je puta odgovorila odmah, koketno podižući
jednu obrvu: »Nema problema, ja obožavam putovanja.«
Rekao joj je daje neodoljivo vragolasta i dosjetljiva, a ona
je pognula glavu snažno porumenjevši i proklinjući
svoju nesposobnost da kontrolira svoj jezik, zbog čega bi
i mladoženja mogao nekontrolirano pobjeći. U tom je
trenutku njezin otac, ušavši u sobu, i ne znajući spasio
situaciju. Ona se nabrzinu ispričala i krenula ravno
prema vratima, široko se osmjehnuvši Validu, na što je
on uzvratio još širim osmjehom. Izašla je iz sobe s
leptirićima u trbuhu.
Valida je smatrala privlačnim, iako nije bio njezin tip.
Draža joj je bila tamnija koža; njegov je ten bio svijetao s
roskastom nijansom. Ipak, znala je da su brčići, kozja
bradica i naočale tankih srebrnih okvira davali u ni
njegovu licu.
Nakon što je ona izašla iz sobe, Valid je od njezina oca
tražio dopuštenje da joj telefonira, kako bije mogao bolje
upoznati prije objave službenih zaruka. Njezin je otac
pristao, i dao mu Sadimin broj mobitela.
Valid je nazvao kasnije te noći, i nakon što je ostavila
telefon da zvoni neko pristojno vrijeme, javila se. Rekao
joj je koliko mu se svidjela. Nakon što bi nešto rekao,
utihnuo bi, kao da čeka njezin komentar izrečenoga.
Rekla je kako joj je drago da su se upoznali, i ništa više.
On je pak rekao da mu se jako svidjela, da ga je, zapravo,
očarala, i da ne može podnijeti čekanje do Ramazanskog
Bajrama, nakon kojeg bi mogli potpisati bračni ugovor.
Nakon toga, Valid ju je zvao desetima puta dnevno -
ujutro, čim bi se probudio, prije nego što je odlazio na
posao, s posla, nakon posla, i konačno, zvao je navečer
prije spavanja, i ovaj bi se poziv znao protegnuti do
trenutka pojavljivanja sunca na obzoru. Čak bi je znao
buditi usred noći da posluša pjesmu na radiju koju je
posvetio njoj. I svaki je dan tražio da izabere u trgovini
naočale, sat, ili parfem - i odmah bi to otišao kupiti, tako
da, govorio je, sve na njemu bude po njezinu ukusu.
Ostale su djevojke počele zavidjeti Sadimi, naročito
Kamra, koju bi obuzelo samosažaljenje svaki put kada bi
joj Sadima u telefonskim razgovorima opisivala koliko
joj je Valid drag, i kako on nju obožava zauzvrat. Kamra
je počela izmišljati priče o svom idiličnom životu s
Rašidom -kako je obasipa ljubavlju i poklonima.
Valid i Sadima potpisali su bračni ugovor uz malu
svečanost. Sadimina je tetka nekontrolirano plakala dok
je mislila na svoju sestru - Sadiminu majku - koja, eto,
nije dobila priliku vidjeti udaju svoje kćeri. Također je
plakala i zbog Tarika, svog sina, jer se oduvijek nadala
da će upravo on biti taj koji će oženiti Sadimu.
Tijekom službene ceremonije, Sadima je ostavila otisak
prsta u ogromnoj knjizi vjenčanih, nakon što su njezini
prigovori činjenici da se ne može potpisati odbačeni.
»Djevojko«, rekla joj je tetka, »samo zapečati otiskom
prsta, i to je to. Seik kaže otisak, ne potpis. Samo se
muškarci potpisuju.«
Nakon svečanosti potpisivanja, njezin je otac priredio
raskošni domjenak za obje obitelji. Navečer sljedećeg
dana, Valid je došao u posjet svojoj mladenki, s kojom se
nije nasamo sastao još od onog zakonom dopuštenog
prvog upoznavanja. Ovom joj je prilikom Valid donio
uobičajeni poklon za razdoblje zaruka ovih dana,
mobitel, jedan od najnovijih modela na tržištu.
Idućih mjeseci, tijekom milkah razdoblja, tradicionalnog
perioda između službenog potpisivanja dokumenata i
svadbenog slavlja, Valid je sve češće posjećivao Sadimu.
Za većinu je posjeta njezin otac znao, ali bilo je i nekoliko
susreta koji su mu promakli. Tijekom tjedna, Valid je
obično navraćao poslije večernje molitve, i ostajao do
dva ujutro. Vikendima je rijetko odlazio od Sadime prije
zore.
Svakih ju je nekoliko tjedana Valid vodio na večeru u
otmjene restorane, a drugih joj je večeri donosio omiljenu
hranu ili slatkiše. Vrijeme su provodili u priči i smijehu,
gledajući filmove koje su oboje posuđivali od prijatelja.
Onda su se stvari počele razvijati, i uskoro je doživjela
svoj prvi poljubac.
Valid ju je običavao poljubiti u obraz na dolasku i
odlasku. Ali, jedne je večeri njegov poljubac bio puno
strastveniji nego obično. Možda je tragični završetak
filma koji su gledali (Armageddon) odigrao ulogu u
stvaranju prave atmosfere u kojoj je on utisnuo taj
dugotrajni, požudni poljubac na njezine djevičanske
usne.
Sadima se počela pripremati za vjenčanje, obilazeći
trgovine s Umm Nurijom, Michelle ili Lamis. Ponekad je
Valid išao s njom, naročito ako je namjeravala kupovati
spavaćice.
Svadbeno slavlje trebalo se dogoditi tijekom ljetnih
praznika, tjedan ili dva nakon Sadiminih završnih ispita,
na njezin vlastiti zahtjev. Bojala se vjenčanja za vrijeme
pauze zbog Kurban Bajrama, brinući se da bi to moglo
utjecati na njezinu sposobnost učenja za ispite - Sadima
je oduvijek bila vrhunska studentica, neumorna u borbi
za najbolje ocjene. Međutim, njezine su odluke
povrijedile i iznervirale Valida, koji se htio vjenčati što
prije. Sadima mu se zato htjela nekako odužiti.
Jedne je večeri odjenula crnu čipkastu spavaćicu koju joj
je on kupio, ali koju ona tada nije htjela isprobati pred
njim. Pozvala gaje da tu večer dođe k njoj, a da o tome
nije obavijestila svog oca, koji je s nekoliko prijatelja
kampirao u pustinji.
Ni crvene latice koje je prosula po kauču, ni poneka
zapaljena svijeća, ni lagana muzika što je dopirala iz
dobro skrivenog muzičkog sustava - ništa se od toga nije
Valida dojmilo koliko ta crna spavaćica, koja je više
otkrivala nego skrivala. Budući da se Sadima zaklela da
će te noći svog voljenog Valida učiniti sretnim, i budući
daje željela izbrisati njegovo razočarenje zbog njezina
inzistiranja na odgađanju vjenčanja, dopustila mu je da
ode s njom dalje nego ikad do tad. Nije ga zaustavljala -
kao što je običavala - kada je pokušavao prijeći granicu
koju je ona povukla, za sebe i za njega, u prvim danima
nakon potpisivanja ugovora. Bila je uvjerena da on neće
biti zadovoljan osim ako mu ona ne ponudi malo više
svoje »ženstvenosti«, i bila je spremna učiniti bilo što da
ga zadovolji, njega, ljubav svog života, čak ako je to
značilo prelaženje onih granica koje je cijelog svog života
čuvala.
Kao i obično, Valid ju je napustio nakon poziva na
molitvu u zoru, ali Sadimi se učinilo da je ovog puta bio
zabrinut i tužan. Mislila je da je nervozan, kao i ona,
nakon ovoga što se dogodilo. Nestrpljivo je čekala
njegov uobičajeni telefonski poziv kad stigne kući,
budući da je naročito sada, nakon ovakve noći, imala
potrebu čuti njegov nježan glas, ali on nije nazvao.
Sadima si nije dopustila da sama zove, i čekala je do
idućeg dana, uli on ni tada nije nazvao. Bez obzira koliko
joj je to bilo teško, odlučila inu je dati nekoliko dana da
se smiri, prije nego što ga nazove i pita što nije bilo u
redu.
Tri su dana prošla, a Valid se nije javio. Sadima je
odlučila odbaciti svoju odlučnost i nazvati, samo da bi
saznala da mu je mobitel isključen. Nazivala ga je cijeli
tjedan, u različita doba dana i noći, očajnički
pokušavajući doći do njega. Međutim, mobitel mu je
stalno bio isključen, a privatna je linija u njegovoj sobi
stalno bila zauzeta. Sto se dogodilo? Da li mu se
dogodila neka nesreća? Ili je još uvijek bio ljut na nju,
ovako ljut nakon sveg njezina truda da mu udovolji? A
što je sa svim što mu je dala te noći? Je li on poludio?
Je li pogriješila podavši se Validu prije svadbenog
slavlja? Je li imalo ikakvog smisla vjerovati kako je to bio
razlog zbog kojeg ju je on sada izbjegavao? Zašto? Zar
nije on bio njezin zakoniti muž, i zar to nije bio i od
trenutka potpisivanja ugovora? Ili je vjenčanje
podrazumijevalo plesnu dvoranu, goste, živu glazbu i
večeru? I je li onim što je učinila -je li time nekako
zaslužila njegovu kaznu? Zar nije on sve započeo? Zašto
ju je potakao da napravi pogrešnu stvar i onda ju
napustio? Uostalom, je li to uopće bilo pogrešno, je li to
uopće bio grijeh? Je li on to nju testirao? I, ako je pala na
ispitu, je li to značilo da ga nije dostojna? Sigurno je
pomislio kako je ona jedna od onih lakih djevojaka! Ali,
kakva je to glupost! Zar nije ona bila njegova zakonita
partnerica? Nije li ona onog dana ostavila svoj otisak u
velikoj knjizi vjenčanih, uz njegov potpis? Nije li tada
bilo prihvaćanja, suglasnosti i obvezivanja, svjedoka i
objave cijelom svijetu? Nitko je nije upozorio na ovu
mogućnost! Hoće li Valid natjerati da plaća za nešto o
čemu nije ništa znala? Da joj je majka živa, ona bi ju bila
upozorila i usmjerila, i ništa se od ovoga ne bi dogodilo!
Uostalom, čula je brojne priče o mladim ženama koje su
učinile istu stvar kao i ona, možda čak i više od toga,
nakon potpisivanja ugovora i prije svadbenog slavlja!
Znala je i za slučajeve kada su djevojke rađale djecu
samo sedam mjeseci nakon vjenčanja. Među onima koji
su znali za takve slučajeve, samo se mali broj uzrujavao.
Pa gdje je onda pogriješila? Gdje je bio grijeh?
Tko će joj objasniti tanku liniju koja razdvaja ispravno od
neispravnog ponašanja? Osim toga, pitala se je li ta linija
koju je njihova religija definirala, jednaka onoj u glavi
mladog muškarca iz konzervativnog Nejda? Valid ju je
običavao kritizirati svaki put kad bi ga zaustavljala,
govoreći da je ona njegova žena prema vjeri u Boga i
Njegova Proroka. Tko će joj objasniti psihološki profil
mladog saudijskog muškarca kako bi mogla razumjeti o
čemu on razmišlja? Da lije Valid sada pomislio daje ona
»iskusna« djevojka? Je li mu zapravo bilo draže dok ga je
zaustavljala? Nije učinila ništa doli slijedila njegove želje,
onako kako je to vidjela na TV-u i čula od udanih
prijateljica. On je učinio sve ostalo! I zastoje sada ona
kriva jer je slijedila njega, instinktivno znajući što treba
činiti? Nije to bilo nešto stoje zahtijevalo znanje iz kemije
i fizike! Stoje to obuzelo Valida i učinilo ga tako
nerazumnim?
Pokušala je nazvati njegovu majku, ali joj je kazano da
spava. Ostavila je svoje podatke kućnoj pomoćnici, i
zatražila od nje da obavijesti svoju poslodavku kako je
zvala, a onda je strpljivo čekala poziv Umm Valid, koji
nikad nije stigao. Bi li trebala reći ocu što se dogodilo te
kobne noći? Kako bi mu rekla? Što bi rekla? Međutim, ne
kaže li ništa, hoće li se ovako nastaviti do vjenčanja? Što
će ljudi reći toga dana? Da ju je mladoženja napustio?
Ne, ne! Valid ne može biti tako užasan. Sigurno leži u
komi negdje u nekoj bolnici. Slika Valida kako leži u
bolničkom krevetu bila je tisuću puta podnošljivija od
pomisli da bi ju mogao napustiti na i »vakav način!
Sadima je lebdjela u stanju potpunog čuđenja, iščekujući
Validov poziv ili posjet, sanjajući kako će doći, i na
koljenima je moliti za oprost. Ali nije došao i nije nazvao.
Otac ju je pitao što nije u redu, ali nije znala što mu reći.
Međutim, odgovor je stigao od Valida tri tjedna kasnije:
dokumenti o razvodu! Sadimin je otac pokušavao od nje
saznati što se krilo iza ovog užasnog iznenađenja, ali ona
mu se samo bacila u naručje i briznula u plač, bez
objašnjenja. Ljutit, otišao je Validovu ocu koji je tvrdio da
nema nema pojma o čemu se tu radi, i da je jednako
iznenađen kao i on. Sve što je Valid rekao ocu jest da je
otkrio kako mu nije ugodno s njegovom mladenkom, i
kako bi radije raskinuo ugovor sada, prije no što se brak
konzumira.
Sadima nikom nije otkrila svoju tajnu. Lizala je svoje
rane u tišini, i onda je doživjela novi šok: na prvoj godini
studija, nije uspjela položiti više od polovice ispita!
6.
Za: seerehwenfadha7et@yaho0groups.com
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 19. 03. 2004
Naslov: Lamis, jedna i jedina!
Primila sam mnogo e-mailova u kojima tražite da
otkrijem svoj pravi identitet. Jesam li ja jedna od četiriju
djevojaka o kojima pišem? Za sada, većina misli da sam
Kamra ili Sadima. Samo je jedan tip pomislio da sam
Michelle, ali onda je zaključio da nije siguran, budući da
je Michellein engleski bolji od moga!
Ono što me je zbilja razbjesnilo bio je e-mail od Haitama
iz Medine, Grada svjetlosti, u kojem me optužuje za
snažno favoriziranje »Beduinki« iz Riyada, i
zanemarivanje Lamis, koja mu je prirasla srcu. Vi ste se,
ljudi, počeli ponašati kao da moje četiri prijateljice
poznajete bolje od mene! Nemoj se nervirati, dragi
Haitame. Moj današnji e-mail tiče se Lamis, i samo
Lamis.
Iako su Lamis i Tamadur izgledale gotovo identično, ove
su dvije blizanke razdvajale ogromne karakterne razlike,
način razmišljanja i ideje. Istina, pohađale su iste
predmete u osnovnoj, pa čak i u srednjoj Školi i na
fakultetu, budući da su obje studirale medicinu.
Međutim, samo je Tamadur izazivala divljenje profesora
zbog svoje nevjerojatne ozbiljnosti i
superdiscipliniranosti. Lamis je, s druge strane, bila cool
odlikašica, a uz to omiljena među kolegicama zbog svoje
duhovitosti i otvorenosti prema svima. Lamis je imala
više hrabrosti - a također i više čiste odvažnosti - od
Tamadur, koja je, pak, svoju sestru opisivala kao
nemarnu, naglu, da ne spominjem lakomislenu i pomalo
koketnu.
Njihov je otac, dr. Asim Hijazi, bio dekan
Farmakološkog fakulteta a njihova je majka, dr. Fatin
Khalil bila zamjenica upravitelja na istom fakultetu. Dr.
Asim i dr. Fatin bili su ključni čimbenici uspjeha svojih
kćeri, kao i njihove izrazite akademske superiornosti. Od
samog rođenja ovih blizanki, roditelji su pažljivo
podijelili svoje uloge u odgoju, tako da djevojčice dobiju
svu potrebnu pažnju i brigu. Kako su Lamis i Tamadur
počele ići u jaslice, a zatim u vrtić i na kraju u pravu
školu, tako je i pažnja njihovih roditelja rasla, a s njom i
njihove težnje za konstantnom - i rastućom -
akademskom izvrsnošću svojih kćeri.
Par je imao samo ove blizanke, štoviše, i njih su dobili
nakon mnogo muke i medicinskih intervencija tijekom
dugih četrnaest godina, nakon čega su, Božjom milošću,
dobili ove dvije prekrasne curice. Nisu pokušavali imati
više djece, budući da je tada njihova majka bila već u
poodmakloj dobi, i svaki se pokušaj novog začeća mogao
loše odraziti na njezino, kao i na zdravlje nerođenog
djeteta.
Jedna se od najzloglasnijih epizoda iz Lamisine
srednjoškolske karijere odigrala u prvom razredu. Ona,
Michelle, i još dvije kolegice iz razreda izvele su
masovnu i savršeno isplaniranu akciju razmjene
videokazeta. Na dogovoreni datum, svaka je djevojka
donijela četiri filma u školu. Plan je bio, na kraju nastave,
razmijeniti međusobno ovih šesnaest filmova, ali nisu
imale sreće. Tek što su došle u školu, saznale su za
administrativnu odluku da se taj dan škola pretraži, i
pregledaju torbe svih djevojaka u potrazi za zabranjenim
predmetima. Lista zabranjenih predmeta bila je
podugačka, a uključivala je fotoalbume, dnevnike, bočice
parfema, ljubavne romane, te muzičke i videokazete.
Lamis nije znala da li ih je netko otkucao, ili se
jednostavno radilo o lošoj sreći, koja ju je, činilo se, stalno
pratila. Kada se vijest pročula, četiri su djevojke zapale u
totalnu paniku, šokirane ovim neočekivanim razvojem
događaja. Prava je katastrofa bilo to što se ovdje nije
radilo o jednoj ili dvije videokazete; radilo se o njih
šesnaest! — pronađenih kod četiri najbolje učenice u
školi! Kakav užasan skandal - mogućnost koja nikom od
njih nije ni pala na pamet!
Lamis je pokupila kazete svojih prijateljica, potrpala ih
sve u veliku papirnatu vreću i rekla im da se ponašaju
normalno. Uvjerila ih je da će sve biti u redu, i da će ona
srediti cijeli taj nered, te se pobrinuti za sve.
Tijekom velikog odmora, odnijela je papirnatu vreću u
WC u potrazi za skrovištem, ali vreća je bila velika i nije
uspjela pronaći mjesto za nju. Bila je u strahu da će bilo
koji zaposlenik škole nabasati na nju, ukrasti je i odnijeti
upraviteljici. U tom slučaju, njezin problem ne bi bio
samo školski skandal, već bi - a ovo drugo je možda bilo
i deset puta gore -imala problema i sa svojim razrednim
kolegicama, koje ne bi bile naročito sretne da im se
oduzmu njihove videokazete!
Nakon toga, Lamis je razmišljala o mogućnosti da ugura
vreću u razredni ormar. Ali, to je bilo prilično uočljivo
mjesto, kao i prvo mjesto na kojem će tražiti. Hvatao ju je
očaj. Cijela je situacija bila kao opasna igra skrivača,
igrana u vrijeme i na mjestu koji uopće nisu bili
prikladni za igranje!
Međutim, onda se sjetila savršenog rješenja. Genijalno!
Pokucala je na vrata zbornice i zatražila da vidi svoju
omiljenu profesoricu, profesoricu Hanu, koja je
predavala kemiju. Ona se zatim pojavila na vratima,
sretna radi ove neočekivane posjete, a Lamis je odvažno
pojasnila svoju tešku situaciju. Profesoričin sretni izraz
lica potpuno je nestao.
»Shu badik« rekla je. »I što hoćeš da ja učinim, Lamis? Ja
moram misliti na svoj položaj! Nemoguće! Ne mogu ti
pomoći ovaj put!«
»Ako ravnateljica sazna, propala sami« kukala je Lamis.
»Jesi luda? Kako ti je palo na pamet uopće donositi
filmove u školu? I to njih šesnaest odjednom! Srami se.«
Nakon dugotrajnog opiranja, profesorica je ipak uzela
ogromnu vreću od Lamis, koja niti sekundu nije
posustajala u svojim molbama za pomoć. Obećala je
Lamis da će učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi
spasila njezin dobar glas od ralja katastrofe.
Negdje polovicom školskog nastavnog dana, nekoliko se
inspektorica obrušilo na Lamisin razred i počelo
pretraživati školske torbe. Tražili su u ladicama stolova i
u ormaru, prevrćući svaki kutak u potrazi za
zabranjenim predmetima. Neke su učenice sakrile svoje
muzičke kazete, bočice parfema, male fotoalbume i
pagere (bila je 1996, mobiteli još nisu bili popularni) u
velike džepove svojih školskih uniformi, i stajale leđima
zalijepljene za zid učionice. Lamisine su prijateljice
prestravljenim pogledima pratile inspektorice, očekujući
da pronađu njihove filmove u Lamisinoj torbi.
Zadnjeg sata nastave, jedna je od djevojaka iz školske
uprave došla U Lamisinu učionicu, kako bi je obavijestila
da mora doći u ravnateljičin ured. Lamis je pognula
glavu. Dakle, profesorice Hana, zar je do ovoga došlo?
Odeš i otkucaš me tek tako! Prestrašila si se. Odrasla
učiteljica više se boji ravnateljice od mene!
Lamis je ušetala u ravnateljičin ured bez imalo straha.
Šteta je učinjena, i strah joj sada neće pomoći. Međutim,
osjećala se posramljenom. Ovo nije bilo prvi put da je
pozvana u ravnateljičin ured zbog lošeg ponašanja.
»Daaakle Lamis, što ćemo mi s tobom? Zar ti nije
dovoljno ono što i učinila prošli tjedan, kada mi nisi
htjela reći koja je od djevojaka prolila crvenu tintu na
profesorsku stolicu u učionici?«
Lamis je pognula glavu, ne mogavši suspregnuti osmijeh
kada se sjetila kako je njihova kolegica Aurad kapnula
nekoliko kapi iz svog crvenog nalivpera na učiteljsku
stolicu u pauzi između dva nastavna sata. Profesorica je
ušla i odmah se sledila kad je vidjela crvene mrlje na
kožnom sjedištu svoje stolice. Stajala je tako nekoliko
sekundi, dok su učenice pokušavale suzdržati smijeh.
»Tko je držao sat prije ovoga, djevojke?« konačno je
izustila.
»Profesorica Ni'mat, gospođo« odgovorile su
jednoglasno.
Izjurila je iz učionice u potrazi za profesoricom Ni'mat,
koju su sve cure prezirale. Potrčala joj je kazati o
kapljicama »krvi« na njezinoj bež -suknji. Mora da se
radilo o »onim danima u mjesecu«! Kad se vratila,
ponosna na uslugu koju je učinila prijateljici kako bi je
spasila od hodanja po školi s tom sramotnom mrljom na
suknji, djevojke su već boljeli trbusi od smijeha.
Toga dana, nakon što su je odvukli u ravnateljičin ured,
Lamis je Ijutito izgovorila: »Ravnateljice, rekla sam vam
već, ne mogu otkucavati svoje prijateljice«.
»Ovo ja zovem negativnim stavom, Lamis. Moraš
surađivati ako želiš zadržati svoje dobre ocjene. Zašto
nisi više kao tvoja sestra Tamadur?«
Nakon ove okrutne prijetnje i uobičajene izazivačke
opaske o njezinoj sestri, Lamis je bila prisiljena sve
ispričati svojoj majci. Dr. Fatin došla je u školu na
razgovor s ravnateljicom, i upozorila je, jasnim
rječnikom, da na takav način više neće razgovarati s
njezinom kćeri. Dok god Lamis nije osobno sudjelovala u
ovakvim šalama, nisu je imali pravo prisiljavati da im
odaje tajne svojih prijateljica. Bilo bi prikladnije da sami
potraže prave krivce, umjesto što pokušavaju natjerati
Lamis da špijunira za njih, i tako izgubi samopoštovanje,
ali i simpatije svojih razrednih kolegica.
Bila je istina da su je profesorice stalno pitale zašto nije
sličnija svojoj sestri Tamadur, ali, za utjehu, njezine su je
prijateljice uvijek pitale zašto Tamadur nije sličnija njoj!
Lamis je bila sigurna da će ravnateljica biti blaža prema
njoj ovaj put, budući daje prošlo svega nekoliko dana od
zadnjeg posjeta njezine majke školi. Dr. Fatin je imala
popriličan prestiž i važnost s kojima je mogla mahati u
toj školi, budući da je posljednjih pet godina bila
predsjednica udruženja majki - saudijske varijante Vijeća
učitelja i roditelja. Radila je na unapređenju školskih
dobrotvornih aktivnosti, a osim toga su njezine kćeri bile
među najboljim učenicama u školi, i vrlo su često
predstavljale školu na regionalnim školskim
natjecanjima.
»Kao što vidiš, do mene je došla određena papirnata
vrećica«, rekla je ravnateljica Lamis. »Ipak, obećala sam
profesorici Hani da te neću kazniti, i ostajem pri tom
svom obećanju. Sve što ću učiniti jest da ću danas uzeti
ove filmove, i vratiti ih nakon što ih sve odgledam.«
»Nakon što ih odgledate? Ali, zašto?«
»Kako bih se uvjerila da među njima nema onih
filmova«, rekla je namignuvši.
Kakav bezobrazluk! Stoje ona to insinuirala? Svaka je
kazeta imala naljepnicu s naslovom filma ispisanim na
njoj. Sve su to bili najnoviji američki filmovi i bila je
sigurna daje ravnateljica Elham čula za svaki od njih.
Radilo se o Hrabrom srcu, Luckastom profesoru i
drugim naslovima koje su djevojčina braća nabavila u
Dubaiju, Bahreinu, ili u američkim naseljima u Rivadu, u
kojima prodaju necenzurirane naslove. To nisu bili
pornofilmovi! Možda je ravnateljica htjela pogledati
filmove samo
Iz zabave! Ali, zašto jednostavno nije izravno zatražila
da ih posudi? U svakom slučaju, Lamis je odlučila da
ova grozomorna ravnateljica neće dobiti priliku
pogledati njezine filmove, nakon muke koju joj je
nanosila svakodnevno.
»Jako mi je žao, ali filmovi nisu moji. Da moje prijateljice
saznaju da su mi filmovi oduzeti, živu bi me oderale,
budući da neki od filmova zapravo pripadaju njihovoj
braći.«
»A o kojim se to tvojim prijateljicama radi?«
Bože dragi, pomislila je Lamis. Hoće li ova žena već
jednom prestati postavljati ovakva pitanja?
»Kao što već znate, gospođo, na to vam pitanje ne mogu
odgovoriti.«
»Tvoj je problem, Lamis, u tome što vjeruješ kako si kum
svoje vlastite male mafije, spremna preuzeti krivnju za
sve njihove pogreške. Ili ćeš mi reći imena djevojaka koje
su u toj tvojoj grupi, ili ću zaplijeniti filmove.«
Lamis je pažljivo odmjeravala ravnateljicu. »Ako vam
kažem njihova imena, možete li mi jamčiti da moje
prijateljice neće za to saznati? Nikad neće saznati da sam
ih otkucala? I obećajete da ih nećete kazniti?«
»Da, Lamis, obećavam.«
Lamis je odala imena svojih suučesnica u ovom
prijestupu, dobila filmove nazad, i poslije nastave ih
podijelila među njih četiri, kako bi ih mogle odgledati
tijekom vikenda. Gdje je njezino skrovište, pitale su je
prijateljice, i kako je uspjela sakriti tu ogromnu
vrećetinu? Ali, Lamis je odgovorila samo samouvjerenim
osmijehom i svojom uobičajenom rečenicom. »Hej, ja
sam Lamis! Jedna i jedina.«
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 12. 03. 2004
Naslov: Valid i Sadima: tipična ljubavna priča iz
suvremenog saudijskog života
Muškarci mi pišu sljedeće: tko ti je dao pravo govoriti u
ime djevojaka iz Ryjada? Nisi drugo doli zlonamjerna i
gnjevna žena, koja pokušava namjerno ukaljati sliku
žena u saudijskom društvu.
Njima poručujem: tek smo na početku, dragovići. Ako
započinjete rat sa mnom već nakon petog e-maila,
zamislite onda što ćete tek misliti o meni nakon što
pročitate mnogobrojne e-mailove koji tek dolaze! Svašta
vas još očekuje. Dobrota i blagostanje bili s vama!
Sadima i njezin otac ušli su u raskošni formalni dnevni
boravak svoje kuće, kako bi upoznali Valida al-Sarija.
Radilo se o shoufi, jedinoj prilici razgledavanja
potencijalne mladenke prema islamskom zakonu.
Sadima je bila tako nervozna da su joj se noge gotovo
saplitale dok je hodala. Kamra joj je prenijela kako je nju
njezina majka upozorila da ni pod kojim uvjetima ne
pruža mladoženji ruku na ovom sastanku, tako da se
Sadima suzdržala od toga.
Valid je s poštovanjem ustao kako bi ih pozdravio, i sjeo
tek nakon što su i ona i njezin otac sjeli. Njezin je otac
odmah počeo postavljati pitanja koja su se ticala naizgled
nevezanih tema, a onda je, nekoliko minuta kasnije,
napustio prostoriju kako bi njih dvoje mogli slobodno
razgovarati.
Sadima je odmah primijetila da ga je osvojila njezina
ljepota; to je bilo prilično očito iz načina na koji je zurio u
nju. Iako je ona jedva podigla glavu da ga pogleda nakon
što je bila ušla, primijetila je kako on proučava njezinu
figuru, zbog čega se gotovo saplela o vlastite noge. Ali,
nakon što su počeli razgovarati, Sadima je postupno
počela kontrolirati svoju nervozu, i uz njegovu pomoć,
prevladavati svoju sramežljivost. On ju je ispitivao o
njezinu studiju, smjeru koji je izabrala na fakultetu,
njezinim planovima za budućnost, i o tome što voli raditi
u slobodno vrijeme - a sve je ovo vodilo do onog pitanja
kojeg se svaka djevojka bojala, i koje su sve smatrale
prilično nepristojnim: Znaš li kuhati?
»A ti?« rekao je. »Zar me ne želiš ništa pitati? Postoji li
nešto što mi želiš reći?«
Razmišljala je nekoliko trenutaka, i konačno rekla: »Pa...
želim ti reći da imam loš vid.«
On se nasmijao ovom priznanju, a nasmijala se i ona.
Nakon toga je on prilično provokativno dodao: »Usput,
Sadima, moj posao zahtijeva česta putovanja u
inozemstvo«.
Ovog mu je puta odgovorila odmah, koketno podižući
jednu obrvu: »Nema problema, ja obožavam putovanja.«
Rekao joj je daje neodoljivo vragolasta i dosjetljiva, a ona
je pognula glavu snažno porumenjevši i proklinjući
svoju nesposobnost da kontrolira svoj jezik, zbog čega bi
i mladoženja mogao nekontrolirano pobjeći. U tom je
trenutku njezin otac, ušavši u sobu, i ne znajući spasio
situaciju. Ona se nabrzinu ispričala i krenula ravno
prema vratima, široko se osmjehnuvši Validu, na što je
on uzvratio još širim osmjehom. Izašla je iz sobe s
leptirićima u trbuhu.
Valida je smatrala privlačnim, iako nije bio njezin tip.
Draža joj je bila tamnija koža; njegov je ten bio svijetao s
roskastom nijansom. Ipak, znala je da su brčići, kozja
bradica i naočale tankih srebrnih okvira davali u ni
njegovu licu.
Nakon što je ona izašla iz sobe, Valid je od njezina oca
tražio dopuštenje da joj telefonira, kako bije mogao bolje
upoznati prije objave službenih zaruka. Njezin je otac
pristao, i dao mu Sadimin broj mobitela.
Valid je nazvao kasnije te noći, i nakon što je ostavila
telefon da zvoni neko pristojno vrijeme, javila se. Rekao
joj je koliko mu se svidjela. Nakon što bi nešto rekao,
utihnuo bi, kao da čeka njezin komentar izrečenoga.
Rekla je kako joj je drago da su se upoznali, i ništa više.
On je pak rekao da mu se jako svidjela, da ga je, zapravo,
očarala, i da ne može podnijeti čekanje do Ramazanskog
Bajrama, nakon kojeg bi mogli potpisati bračni ugovor.
Nakon toga, Valid ju je zvao desetima puta dnevno -
ujutro, čim bi se probudio, prije nego što je odlazio na
posao, s posla, nakon posla, i konačno, zvao je navečer
prije spavanja, i ovaj bi se poziv znao protegnuti do
trenutka pojavljivanja sunca na obzoru. Čak bi je znao
buditi usred noći da posluša pjesmu na radiju koju je
posvetio njoj. I svaki je dan tražio da izabere u trgovini
naočale, sat, ili parfem - i odmah bi to otišao kupiti, tako
da, govorio je, sve na njemu bude po njezinu ukusu.
Ostale su djevojke počele zavidjeti Sadimi, naročito
Kamra, koju bi obuzelo samosažaljenje svaki put kada bi
joj Sadima u telefonskim razgovorima opisivala koliko
joj je Valid drag, i kako on nju obožava zauzvrat. Kamra
je počela izmišljati priče o svom idiličnom životu s
Rašidom -kako je obasipa ljubavlju i poklonima.
Valid i Sadima potpisali su bračni ugovor uz malu
svečanost. Sadimina je tetka nekontrolirano plakala dok
je mislila na svoju sestru - Sadiminu majku - koja, eto,
nije dobila priliku vidjeti udaju svoje kćeri. Također je
plakala i zbog Tarika, svog sina, jer se oduvijek nadala
da će upravo on biti taj koji će oženiti Sadimu.
Tijekom službene ceremonije, Sadima je ostavila otisak
prsta u ogromnoj knjizi vjenčanih, nakon što su njezini
prigovori činjenici da se ne može potpisati odbačeni.
»Djevojko«, rekla joj je tetka, »samo zapečati otiskom
prsta, i to je to. Seik kaže otisak, ne potpis. Samo se
muškarci potpisuju.«
Nakon svečanosti potpisivanja, njezin je otac priredio
raskošni domjenak za obje obitelji. Navečer sljedećeg
dana, Valid je došao u posjet svojoj mladenki, s kojom se
nije nasamo sastao još od onog zakonom dopuštenog
prvog upoznavanja. Ovom joj je prilikom Valid donio
uobičajeni poklon za razdoblje zaruka ovih dana,
mobitel, jedan od najnovijih modela na tržištu.
Idućih mjeseci, tijekom milkah razdoblja, tradicionalnog
perioda između službenog potpisivanja dokumenata i
svadbenog slavlja, Valid je sve češće posjećivao Sadimu.
Za većinu je posjeta njezin otac znao, ali bilo je i nekoliko
susreta koji su mu promakli. Tijekom tjedna, Valid je
obično navraćao poslije večernje molitve, i ostajao do
dva ujutro. Vikendima je rijetko odlazio od Sadime prije
zore.
Svakih ju je nekoliko tjedana Valid vodio na večeru u
otmjene restorane, a drugih joj je večeri donosio omiljenu
hranu ili slatkiše. Vrijeme su provodili u priči i smijehu,
gledajući filmove koje su oboje posuđivali od prijatelja.
Onda su se stvari počele razvijati, i uskoro je doživjela
svoj prvi poljubac.
Valid ju je običavao poljubiti u obraz na dolasku i
odlasku. Ali, jedne je večeri njegov poljubac bio puno
strastveniji nego obično. Možda je tragični završetak
filma koji su gledali (Armageddon) odigrao ulogu u
stvaranju prave atmosfere u kojoj je on utisnuo taj
dugotrajni, požudni poljubac na njezine djevičanske
usne.
Sadima se počela pripremati za vjenčanje, obilazeći
trgovine s Umm Nurijom, Michelle ili Lamis. Ponekad je
Valid išao s njom, naročito ako je namjeravala kupovati
spavaćice.
Svadbeno slavlje trebalo se dogoditi tijekom ljetnih
praznika, tjedan ili dva nakon Sadiminih završnih ispita,
na njezin vlastiti zahtjev. Bojala se vjenčanja za vrijeme
pauze zbog Kurban Bajrama, brinući se da bi to moglo
utjecati na njezinu sposobnost učenja za ispite - Sadima
je oduvijek bila vrhunska studentica, neumorna u borbi
za najbolje ocjene. Međutim, njezine su odluke
povrijedile i iznervirale Valida, koji se htio vjenčati što
prije. Sadima mu se zato htjela nekako odužiti.
Jedne je večeri odjenula crnu čipkastu spavaćicu koju joj
je on kupio, ali koju ona tada nije htjela isprobati pred
njim. Pozvala gaje da tu večer dođe k njoj, a da o tome
nije obavijestila svog oca, koji je s nekoliko prijatelja
kampirao u pustinji.
Ni crvene latice koje je prosula po kauču, ni poneka
zapaljena svijeća, ni lagana muzika što je dopirala iz
dobro skrivenog muzičkog sustava - ništa se od toga nije
Valida dojmilo koliko ta crna spavaćica, koja je više
otkrivala nego skrivala. Budući da se Sadima zaklela da
će te noći svog voljenog Valida učiniti sretnim, i budući
daje željela izbrisati njegovo razočarenje zbog njezina
inzistiranja na odgađanju vjenčanja, dopustila mu je da
ode s njom dalje nego ikad do tad. Nije ga zaustavljala -
kao što je običavala - kada je pokušavao prijeći granicu
koju je ona povukla, za sebe i za njega, u prvim danima
nakon potpisivanja ugovora. Bila je uvjerena da on neće
biti zadovoljan osim ako mu ona ne ponudi malo više
svoje »ženstvenosti«, i bila je spremna učiniti bilo što da
ga zadovolji, njega, ljubav svog života, čak ako je to
značilo prelaženje onih granica koje je cijelog svog života
čuvala.
Kao i obično, Valid ju je napustio nakon poziva na
molitvu u zoru, ali Sadimi se učinilo da je ovog puta bio
zabrinut i tužan. Mislila je da je nervozan, kao i ona,
nakon ovoga što se dogodilo. Nestrpljivo je čekala
njegov uobičajeni telefonski poziv kad stigne kući,
budući da je naročito sada, nakon ovakve noći, imala
potrebu čuti njegov nježan glas, ali on nije nazvao.
Sadima si nije dopustila da sama zove, i čekala je do
idućeg dana, uli on ni tada nije nazvao. Bez obzira koliko
joj je to bilo teško, odlučila inu je dati nekoliko dana da
se smiri, prije nego što ga nazove i pita što nije bilo u
redu.
Tri su dana prošla, a Valid se nije javio. Sadima je
odlučila odbaciti svoju odlučnost i nazvati, samo da bi
saznala da mu je mobitel isključen. Nazivala ga je cijeli
tjedan, u različita doba dana i noći, očajnički
pokušavajući doći do njega. Međutim, mobitel mu je
stalno bio isključen, a privatna je linija u njegovoj sobi
stalno bila zauzeta. Sto se dogodilo? Da li mu se
dogodila neka nesreća? Ili je još uvijek bio ljut na nju,
ovako ljut nakon sveg njezina truda da mu udovolji? A
što je sa svim što mu je dala te noći? Je li on poludio?
Je li pogriješila podavši se Validu prije svadbenog
slavlja? Je li imalo ikakvog smisla vjerovati kako je to bio
razlog zbog kojeg ju je on sada izbjegavao? Zašto? Zar
nije on bio njezin zakoniti muž, i zar to nije bio i od
trenutka potpisivanja ugovora? Ili je vjenčanje
podrazumijevalo plesnu dvoranu, goste, živu glazbu i
večeru? I je li onim što je učinila -je li time nekako
zaslužila njegovu kaznu? Zar nije on sve započeo? Zašto
ju je potakao da napravi pogrešnu stvar i onda ju
napustio? Uostalom, je li to uopće bilo pogrešno, je li to
uopće bio grijeh? Je li on to nju testirao? I, ako je pala na
ispitu, je li to značilo da ga nije dostojna? Sigurno je
pomislio kako je ona jedna od onih lakih djevojaka! Ali,
kakva je to glupost! Zar nije ona bila njegova zakonita
partnerica? Nije li ona onog dana ostavila svoj otisak u
velikoj knjizi vjenčanih, uz njegov potpis? Nije li tada
bilo prihvaćanja, suglasnosti i obvezivanja, svjedoka i
objave cijelom svijetu? Nitko je nije upozorio na ovu
mogućnost! Hoće li Valid natjerati da plaća za nešto o
čemu nije ništa znala? Da joj je majka živa, ona bi ju bila
upozorila i usmjerila, i ništa se od ovoga ne bi dogodilo!
Uostalom, čula je brojne priče o mladim ženama koje su
učinile istu stvar kao i ona, možda čak i više od toga,
nakon potpisivanja ugovora i prije svadbenog slavlja!
Znala je i za slučajeve kada su djevojke rađale djecu
samo sedam mjeseci nakon vjenčanja. Među onima koji
su znali za takve slučajeve, samo se mali broj uzrujavao.
Pa gdje je onda pogriješila? Gdje je bio grijeh?
Tko će joj objasniti tanku liniju koja razdvaja ispravno od
neispravnog ponašanja? Osim toga, pitala se je li ta linija
koju je njihova religija definirala, jednaka onoj u glavi
mladog muškarca iz konzervativnog Nejda? Valid ju je
običavao kritizirati svaki put kad bi ga zaustavljala,
govoreći da je ona njegova žena prema vjeri u Boga i
Njegova Proroka. Tko će joj objasniti psihološki profil
mladog saudijskog muškarca kako bi mogla razumjeti o
čemu on razmišlja? Da lije Valid sada pomislio daje ona
»iskusna« djevojka? Je li mu zapravo bilo draže dok ga je
zaustavljala? Nije učinila ništa doli slijedila njegove želje,
onako kako je to vidjela na TV-u i čula od udanih
prijateljica. On je učinio sve ostalo! I zastoje sada ona
kriva jer je slijedila njega, instinktivno znajući što treba
činiti? Nije to bilo nešto stoje zahtijevalo znanje iz kemije
i fizike! Stoje to obuzelo Valida i učinilo ga tako
nerazumnim?
Pokušala je nazvati njegovu majku, ali joj je kazano da
spava. Ostavila je svoje podatke kućnoj pomoćnici, i
zatražila od nje da obavijesti svoju poslodavku kako je
zvala, a onda je strpljivo čekala poziv Umm Valid, koji
nikad nije stigao. Bi li trebala reći ocu što se dogodilo te
kobne noći? Kako bi mu rekla? Što bi rekla? Međutim, ne
kaže li ništa, hoće li se ovako nastaviti do vjenčanja? Što
će ljudi reći toga dana? Da ju je mladoženja napustio?
Ne, ne! Valid ne može biti tako užasan. Sigurno leži u
komi negdje u nekoj bolnici. Slika Valida kako leži u
bolničkom krevetu bila je tisuću puta podnošljivija od
pomisli da bi ju mogao napustiti na i »vakav način!
Sadima je lebdjela u stanju potpunog čuđenja, iščekujući
Validov poziv ili posjet, sanjajući kako će doći, i na
koljenima je moliti za oprost. Ali nije došao i nije nazvao.
Otac ju je pitao što nije u redu, ali nije znala što mu reći.
Međutim, odgovor je stigao od Valida tri tjedna kasnije:
dokumenti o razvodu! Sadimin je otac pokušavao od nje
saznati što se krilo iza ovog užasnog iznenađenja, ali ona
mu se samo bacila u naručje i briznula u plač, bez
objašnjenja. Ljutit, otišao je Validovu ocu koji je tvrdio da
nema nema pojma o čemu se tu radi, i da je jednako
iznenađen kao i on. Sve što je Valid rekao ocu jest da je
otkrio kako mu nije ugodno s njegovom mladenkom, i
kako bi radije raskinuo ugovor sada, prije no što se brak
konzumira.
Sadima nikom nije otkrila svoju tajnu. Lizala je svoje
rane u tišini, i onda je doživjela novi šok: na prvoj godini
studija, nije uspjela položiti više od polovice ispita!
6.
Za: seerehwenfadha7et@yaho0groups.com
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 19. 03. 2004
Naslov: Lamis, jedna i jedina!
Primila sam mnogo e-mailova u kojima tražite da
otkrijem svoj pravi identitet. Jesam li ja jedna od četiriju
djevojaka o kojima pišem? Za sada, većina misli da sam
Kamra ili Sadima. Samo je jedan tip pomislio da sam
Michelle, ali onda je zaključio da nije siguran, budući da
je Michellein engleski bolji od moga!
Ono što me je zbilja razbjesnilo bio je e-mail od Haitama
iz Medine, Grada svjetlosti, u kojem me optužuje za
snažno favoriziranje »Beduinki« iz Riyada, i
zanemarivanje Lamis, koja mu je prirasla srcu. Vi ste se,
ljudi, počeli ponašati kao da moje četiri prijateljice
poznajete bolje od mene! Nemoj se nervirati, dragi
Haitame. Moj današnji e-mail tiče se Lamis, i samo
Lamis.
Iako su Lamis i Tamadur izgledale gotovo identično, ove
su dvije blizanke razdvajale ogromne karakterne razlike,
način razmišljanja i ideje. Istina, pohađale su iste
predmete u osnovnoj, pa čak i u srednjoj Školi i na
fakultetu, budući da su obje studirale medicinu.
Međutim, samo je Tamadur izazivala divljenje profesora
zbog svoje nevjerojatne ozbiljnosti i
superdiscipliniranosti. Lamis je, s druge strane, bila cool
odlikašica, a uz to omiljena među kolegicama zbog svoje
duhovitosti i otvorenosti prema svima. Lamis je imala
više hrabrosti - a također i više čiste odvažnosti - od
Tamadur, koja je, pak, svoju sestru opisivala kao
nemarnu, naglu, da ne spominjem lakomislenu i pomalo
koketnu.
Njihov je otac, dr. Asim Hijazi, bio dekan
Farmakološkog fakulteta a njihova je majka, dr. Fatin
Khalil bila zamjenica upravitelja na istom fakultetu. Dr.
Asim i dr. Fatin bili su ključni čimbenici uspjeha svojih
kćeri, kao i njihove izrazite akademske superiornosti. Od
samog rođenja ovih blizanki, roditelji su pažljivo
podijelili svoje uloge u odgoju, tako da djevojčice dobiju
svu potrebnu pažnju i brigu. Kako su Lamis i Tamadur
počele ići u jaslice, a zatim u vrtić i na kraju u pravu
školu, tako je i pažnja njihovih roditelja rasla, a s njom i
njihove težnje za konstantnom - i rastućom -
akademskom izvrsnošću svojih kćeri.
Par je imao samo ove blizanke, štoviše, i njih su dobili
nakon mnogo muke i medicinskih intervencija tijekom
dugih četrnaest godina, nakon čega su, Božjom milošću,
dobili ove dvije prekrasne curice. Nisu pokušavali imati
više djece, budući da je tada njihova majka bila već u
poodmakloj dobi, i svaki se pokušaj novog začeća mogao
loše odraziti na njezino, kao i na zdravlje nerođenog
djeteta.
Jedna se od najzloglasnijih epizoda iz Lamisine
srednjoškolske karijere odigrala u prvom razredu. Ona,
Michelle, i još dvije kolegice iz razreda izvele su
masovnu i savršeno isplaniranu akciju razmjene
videokazeta. Na dogovoreni datum, svaka je djevojka
donijela četiri filma u školu. Plan je bio, na kraju nastave,
razmijeniti međusobno ovih šesnaest filmova, ali nisu
imale sreće. Tek što su došle u školu, saznale su za
administrativnu odluku da se taj dan škola pretraži, i
pregledaju torbe svih djevojaka u potrazi za zabranjenim
predmetima. Lista zabranjenih predmeta bila je
podugačka, a uključivala je fotoalbume, dnevnike, bočice
parfema, ljubavne romane, te muzičke i videokazete.
Lamis nije znala da li ih je netko otkucao, ili se
jednostavno radilo o lošoj sreći, koja ju je, činilo se, stalno
pratila. Kada se vijest pročula, četiri su djevojke zapale u
totalnu paniku, šokirane ovim neočekivanim razvojem
događaja. Prava je katastrofa bilo to što se ovdje nije
radilo o jednoj ili dvije videokazete; radilo se o njih
šesnaest! — pronađenih kod četiri najbolje učenice u
školi! Kakav užasan skandal - mogućnost koja nikom od
njih nije ni pala na pamet!
Lamis je pokupila kazete svojih prijateljica, potrpala ih
sve u veliku papirnatu vreću i rekla im da se ponašaju
normalno. Uvjerila ih je da će sve biti u redu, i da će ona
srediti cijeli taj nered, te se pobrinuti za sve.
Tijekom velikog odmora, odnijela je papirnatu vreću u
WC u potrazi za skrovištem, ali vreća je bila velika i nije
uspjela pronaći mjesto za nju. Bila je u strahu da će bilo
koji zaposlenik škole nabasati na nju, ukrasti je i odnijeti
upraviteljici. U tom slučaju, njezin problem ne bi bio
samo školski skandal, već bi - a ovo drugo je možda bilo
i deset puta gore -imala problema i sa svojim razrednim
kolegicama, koje ne bi bile naročito sretne da im se
oduzmu njihove videokazete!
Nakon toga, Lamis je razmišljala o mogućnosti da ugura
vreću u razredni ormar. Ali, to je bilo prilično uočljivo
mjesto, kao i prvo mjesto na kojem će tražiti. Hvatao ju je
očaj. Cijela je situacija bila kao opasna igra skrivača,
igrana u vrijeme i na mjestu koji uopće nisu bili
prikladni za igranje!
Međutim, onda se sjetila savršenog rješenja. Genijalno!
Pokucala je na vrata zbornice i zatražila da vidi svoju
omiljenu profesoricu, profesoricu Hanu, koja je
predavala kemiju. Ona se zatim pojavila na vratima,
sretna radi ove neočekivane posjete, a Lamis je odvažno
pojasnila svoju tešku situaciju. Profesoričin sretni izraz
lica potpuno je nestao.
»Shu badik« rekla je. »I što hoćeš da ja učinim, Lamis? Ja
moram misliti na svoj položaj! Nemoguće! Ne mogu ti
pomoći ovaj put!«
»Ako ravnateljica sazna, propala sami« kukala je Lamis.
»Jesi luda? Kako ti je palo na pamet uopće donositi
filmove u školu? I to njih šesnaest odjednom! Srami se.«
Nakon dugotrajnog opiranja, profesorica je ipak uzela
ogromnu vreću od Lamis, koja niti sekundu nije
posustajala u svojim molbama za pomoć. Obećala je
Lamis da će učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi
spasila njezin dobar glas od ralja katastrofe.
Negdje polovicom školskog nastavnog dana, nekoliko se
inspektorica obrušilo na Lamisin razred i počelo
pretraživati školske torbe. Tražili su u ladicama stolova i
u ormaru, prevrćući svaki kutak u potrazi za
zabranjenim predmetima. Neke su učenice sakrile svoje
muzičke kazete, bočice parfema, male fotoalbume i
pagere (bila je 1996, mobiteli još nisu bili popularni) u
velike džepove svojih školskih uniformi, i stajale leđima
zalijepljene za zid učionice. Lamisine su prijateljice
prestravljenim pogledima pratile inspektorice, očekujući
da pronađu njihove filmove u Lamisinoj torbi.
Zadnjeg sata nastave, jedna je od djevojaka iz školske
uprave došla U Lamisinu učionicu, kako bi je obavijestila
da mora doći u ravnateljičin ured. Lamis je pognula
glavu. Dakle, profesorice Hana, zar je do ovoga došlo?
Odeš i otkucaš me tek tako! Prestrašila si se. Odrasla
učiteljica više se boji ravnateljice od mene!
Lamis je ušetala u ravnateljičin ured bez imalo straha.
Šteta je učinjena, i strah joj sada neće pomoći. Međutim,
osjećala se posramljenom. Ovo nije bilo prvi put da je
pozvana u ravnateljičin ured zbog lošeg ponašanja.
»Daaakle Lamis, što ćemo mi s tobom? Zar ti nije
dovoljno ono što i učinila prošli tjedan, kada mi nisi
htjela reći koja je od djevojaka prolila crvenu tintu na
profesorsku stolicu u učionici?«
Lamis je pognula glavu, ne mogavši suspregnuti osmijeh
kada se sjetila kako je njihova kolegica Aurad kapnula
nekoliko kapi iz svog crvenog nalivpera na učiteljsku
stolicu u pauzi između dva nastavna sata. Profesorica je
ušla i odmah se sledila kad je vidjela crvene mrlje na
kožnom sjedištu svoje stolice. Stajala je tako nekoliko
sekundi, dok su učenice pokušavale suzdržati smijeh.
»Tko je držao sat prije ovoga, djevojke?« konačno je
izustila.
»Profesorica Ni'mat, gospođo« odgovorile su
jednoglasno.
Izjurila je iz učionice u potrazi za profesoricom Ni'mat,
koju su sve cure prezirale. Potrčala joj je kazati o
kapljicama »krvi« na njezinoj bež -suknji. Mora da se
radilo o »onim danima u mjesecu«! Kad se vratila,
ponosna na uslugu koju je učinila prijateljici kako bi je
spasila od hodanja po školi s tom sramotnom mrljom na
suknji, djevojke su već boljeli trbusi od smijeha.
Toga dana, nakon što su je odvukli u ravnateljičin ured,
Lamis je Ijutito izgovorila: »Ravnateljice, rekla sam vam
već, ne mogu otkucavati svoje prijateljice«.
»Ovo ja zovem negativnim stavom, Lamis. Moraš
surađivati ako želiš zadržati svoje dobre ocjene. Zašto
nisi više kao tvoja sestra Tamadur?«
Nakon ove okrutne prijetnje i uobičajene izazivačke
opaske o njezinoj sestri, Lamis je bila prisiljena sve
ispričati svojoj majci. Dr. Fatin došla je u školu na
razgovor s ravnateljicom, i upozorila je, jasnim
rječnikom, da na takav način više neće razgovarati s
njezinom kćeri. Dok god Lamis nije osobno sudjelovala u
ovakvim šalama, nisu je imali pravo prisiljavati da im
odaje tajne svojih prijateljica. Bilo bi prikladnije da sami
potraže prave krivce, umjesto što pokušavaju natjerati
Lamis da špijunira za njih, i tako izgubi samopoštovanje,
ali i simpatije svojih razrednih kolegica.
Bila je istina da su je profesorice stalno pitale zašto nije
sličnija svojoj sestri Tamadur, ali, za utjehu, njezine su je
prijateljice uvijek pitale zašto Tamadur nije sličnija njoj!
Lamis je bila sigurna da će ravnateljica biti blaža prema
njoj ovaj put, budući daje prošlo svega nekoliko dana od
zadnjeg posjeta njezine majke školi. Dr. Fatin je imala
popriličan prestiž i važnost s kojima je mogla mahati u
toj školi, budući da je posljednjih pet godina bila
predsjednica udruženja majki - saudijske varijante Vijeća
učitelja i roditelja. Radila je na unapređenju školskih
dobrotvornih aktivnosti, a osim toga su njezine kćeri bile
među najboljim učenicama u školi, i vrlo su često
predstavljale školu na regionalnim školskim
natjecanjima.
»Kao što vidiš, do mene je došla određena papirnata
vrećica«, rekla je ravnateljica Lamis. »Ipak, obećala sam
profesorici Hani da te neću kazniti, i ostajem pri tom
svom obećanju. Sve što ću učiniti jest da ću danas uzeti
ove filmove, i vratiti ih nakon što ih sve odgledam.«
»Nakon što ih odgledate? Ali, zašto?«
»Kako bih se uvjerila da među njima nema onih
filmova«, rekla je namignuvši.
Kakav bezobrazluk! Stoje ona to insinuirala? Svaka je
kazeta imala naljepnicu s naslovom filma ispisanim na
njoj. Sve su to bili najnoviji američki filmovi i bila je
sigurna daje ravnateljica Elham čula za svaki od njih.
Radilo se o Hrabrom srcu, Luckastom profesoru i
drugim naslovima koje su djevojčina braća nabavila u
Dubaiju, Bahreinu, ili u američkim naseljima u Rivadu, u
kojima prodaju necenzurirane naslove. To nisu bili
pornofilmovi! Možda je ravnateljica htjela pogledati
filmove samo
Iz zabave! Ali, zašto jednostavno nije izravno zatražila
da ih posudi? U svakom slučaju, Lamis je odlučila da
ova grozomorna ravnateljica neće dobiti priliku
pogledati njezine filmove, nakon muke koju joj je
nanosila svakodnevno.
»Jako mi je žao, ali filmovi nisu moji. Da moje prijateljice
saznaju da su mi filmovi oduzeti, živu bi me oderale,
budući da neki od filmova zapravo pripadaju njihovoj
braći.«
»A o kojim se to tvojim prijateljicama radi?«
Bože dragi, pomislila je Lamis. Hoće li ova žena već
jednom prestati postavljati ovakva pitanja?
»Kao što već znate, gospođo, na to vam pitanje ne mogu
odgovoriti.«
»Tvoj je problem, Lamis, u tome što vjeruješ kako si kum
svoje vlastite male mafije, spremna preuzeti krivnju za
sve njihove pogreške. Ili ćeš mi reći imena djevojaka koje
su u toj tvojoj grupi, ili ću zaplijeniti filmove.«
Lamis je pažljivo odmjeravala ravnateljicu. »Ako vam
kažem njihova imena, možete li mi jamčiti da moje
prijateljice neće za to saznati? Nikad neće saznati da sam
ih otkucala? I obećajete da ih nećete kazniti?«
»Da, Lamis, obećavam.«
Lamis je odala imena svojih suučesnica u ovom
prijestupu, dobila filmove nazad, i poslije nastave ih
podijelila među njih četiri, kako bi ih mogle odgledati
tijekom vikenda. Gdje je njezino skrovište, pitale su je
prijateljice, i kako je uspjela sakriti tu ogromnu
vrećetinu? Ali, Lamis je odgovorila samo samouvjerenim
osmijehom i svojom uobičajenom rečenicom. »Hej, ja
sam Lamis! Jedna i jedina.«
6 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:34 pm
Margita
Administrator
7.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 26. 03. 2004
Naslov: Legende o Ulici br. 5
Mnogi su me optužili da oponašam načine na koje pišu
određeni pisci, iako kažu da ih sve trpam u jedan veliki
lonac i tako na kraju pišem eklektičnim i neobičnim
stilom. Iskreno, što se mene tiče, ovo je velika čast, dok
god zaista vjeruju da oponašam pisce poput onih koje
spominju! Ipak, kunem se, ja sam zapravo previše
beznačajna da bih ih oponašala.
Naše saudijsko društvo nalikuje voćnom koktelu
društvenih klasa, u kojem se klase ne miješaju
međusobno, osim ako to nije apsolutno nužno, a i onda
samo uz pomoć miksera! »Baršunasta« viša klasa u
Riyadu bila je, našim četirima djevojkama, njihov cijeli
svijet, ali je zapravo činila samo sićušni dio velike
raznolikosti sveučilišnog svijeta.
Nakon što su upisale fakultete, naše su junakinje po prvi
put upoznale djevojke iz udaljenih krajeva, o kojima su
jako malo znale. Kada biste zbrojili sve djevojke koje nisu
dolazile iz Rivada, one bi činile više od polovice od 60
mladih djevojaka na prvoj godini studija. Što je bolje
upoznavala ove djevojke, to je više divljenja Lamis
osjećala prema njima. Bile su energične, neovisne i jake.
Dolazeći iz državnih srednjih škola, ove djevojke iz
unutrašnjosti kraljevstva nisu imale ni četvrtinu uvjeta
kakve su imale ona i njezine tri prijateljice u svojim
otmjenim privatnim kulama. Pa ipak, bile su izvrsne
studentice i dobivale su najviše ocjene na ispitima, i da
nije bilo činjenice da je većina njih slabo govorila
engleski, nitko ih ne bi mogao razlikovati od njezinih
prijateljica, osim možda po jednostavnosti njihove
odjeće. Niti jedna od njih nikada nije čula za poznate
marke kakve je njihova četveročlana shillah isključivo
odijevala.
Michelle se iznenadila i uzrujala jednog dana kad je čula
jednu studenticu koja je hodala tik iza nje i Lamis, kako
energično moli za Božji oprost, nakon što je čula
Lamisin opis izazovne haljine koju je te večeri
namjeravala odjenuti na vjenčanje jedne rođakinje! A
Sadima joj je rekla da jedna njihova kolegica stalno priča
o tome kako traži još jednu ženu za svog muža, za kojeg
se udala prije samo godinu dana, kako bi mu je sama
mogla predstaviti! Tražila mu je još jednu ženu kako bi
njoj ostalo više vremena za čišćenje kuće, posvjetljivanje
kose, ukrašavanje ruku kanom i uljepšavanje za njega, te
za brigu oko njihova djeteta, kao i djece koju će imati.
Ona bi imala vremena za sve ovo, u one sate kada bi joj
muž bio i drugom ženom!
Među četirima prijateljicama, Michelle je bila jedina koja
nije mogla podnijeti ovu vrstu djevojaka. Nije bila
zainteresirana za duboke rasprave i diskusije s njima, i
nije bila nimalo zadovoljna Lamisinim očitim
zanimanjem za njih. Privatno je optužila Lamis da
izigrava lik Alicije Silverstone U filmu Cluekss, koji im je
svima bio omiljeni film u tinejdžerskim godinama. Lamis
je, tvrdila je Michelle, birala djevojke koje su bile
najmanje sofisticirane, te im pomagala na putu
uljepšavanja i kultivacije - potpuno ih preobražavajući -
samo kako bi ih uvjerila u vlastitu superiornost.
Ono što je još više nerviralo Michelle bila je činjenica da
je i Sadima dijelila Lamisin interes i laku komunikaciju s
ovim djevojkama. Uza svu svoju jednostavnost, djevojke
su bile krajnje pristojne i vrlo nježne, i na određeni način,
profinjene. Njihova je nevina dobrota bila vrlo privlačna,
a osim toga su bile vrlo duhovite, što je osobina koja je
gotovo nestala iz viših slojeva društva.
Postoji li obrnuto proporcionalni odnos između nečijeg
društvenog i ekonomskog statusa sjedne strane, te
dobrog raspoloženja i veselog karaktera s druge? Na isti
način na koji neki ljudi vjeruju u postojanje veze između
debljine i duhovitosti? Osobno, ja vjerujem u ovakvo
stanje stvari. Neugodan karakter, nezanimljivost i krajnja
nepodnošljivost - ovo su vrlo raširene bolesti među
bogatima. Pogledajte stupanj nezanimljivosti među
ženama plave kose, naročito plavušama iz više klase, i
shvatit ćete na što točno mislim!
Lamis je počela osjećati Michelleinu automatsku
ljubomoru kada god bi pokazala znakove zbližavanja s
nekom od kolegica sa studija. U prvom semestru prve
godine, Lamis i Sadima svakodnevno bi se sastajale na
pločniku Ulice br. 5, ili na »Champs«, kako su zvale to
šetalište, po uzoru na Champs-Elvsees u Parizu,jer je to
bila ulica na kojoj su sve djevojke sa sveučilišta provodile
svoje slobodno vrijeme između predavanja, u šetnji. Bio
je to njihov san, vidjeti Champs of Olaisha, nakon svega
što su čule o njemu. A sad su otkrile da se radi samo o
nekoliko klupa raspoređenih ispred Ulaza br. 5. Kampus
Olaisha, jedan od kampusa Sveučilišta kralja Sauda,
sastojao se od svega nekoliko zgrada na rubu
propadanja. Sagrađen je 1957, prvotno isključivo za
muške studente. Kasnije su muškarci preseljeni u
ogromni novi kampus, a Olaisha je ostavljen ženama.
Unutar kampusa Olaisha, ulice su bile prekrivene
ostacima isušenih datulja što su padale s palmi koje su ih
okruživale. Mjesto je bilo tako zapušteno da su i
grozdovi visećih datulja očajnički čekali nekoga da ih
pobere. Čak su, i nakon što bi pali na zemlju, ostajali
tamo iz godine u godinu; nitko ih nije dolazio pokupiti.
Michelle, koja je jedno jutro došla sa svog fakulteta u
kampusu Malaz, samo kako bi istražila kampus Olaisha,
bila je toliko razočarana da je glasno oplakivala sudbinu
koja je odlučila da će pohađati saudijski fakultet, umjesto
američkog. Sve su to skrivile njezine tetke. Sestre njezina
oca zbilja su se potrudile u ovom slučaju, kako bi njegov
slobodoumni um napunile zaostalim idejama. One su ga
upozorile na vjerojatne posljedice njezina studiranja u
inozemstvo. O djevojkama koje su odlazile studirati
izvan Kraljevstva, tvrdile su tetke, kružile su svakakve
glasine nakon što bi se vratile. I stoga nisu pronalazile
nikog tko bi ih oženio. Najveća je tragedija bila to što su
njezina visokocivilizirana oca uspjele uvjeriti ovim
smiješnim i priglupim argumentima!
Pločnik Ulice br. 5 ima svoje tajne, od kojih se mnoge
vežu uz legendarne studente. Mnoge su priče ispričane,
neke od njih istinite, a neke n okićene neistinomo.
Jedno od slavnijih priča s pločnika Ulice br. 5, koja se
poput požara širila i prenosila među studenticama u
kampusu Olaisha, bila je priča o Avrvi. Arva je bila
studentica poznata po svom lijepom licu, koja se od
drugih svojih kolegica razlikovala kratko pošišanom
kosom i muškobanjastim držanjem. Svi su Arvu tražili,
uglavnom jer su je se svi bojali. Jedna se djevojka
zaklinjala da je jednom vidjelo Arvu gdje sjedi na
pločniku Ulice br. 5, a ispod duge crne suknje joj je
izvirivao bijeli rub muških donjih gaća. Druga je, pak,
studentica bila uvjerena da je jednog dana vidjela Arvu
kako provlači ruku oko struka jedne druge djevojke na
vrlo sumnjiv način. Sadima je spomenula kako je jednom
umalo umrla od straha kada je Arva prošla pokraj nje,
upravo u trenutku dok ju je ogovarala. Budući da je
nikada prije nije vidjela, nije ni shvatila u kakvu se
situaciju dovela, dok joj jedna kolegica nije objasnila da
je djevojka naslonjena na zid, pogleda uprtog u Sadimu i
s tajnovitim osmjehom na usnama, nitko drugi doli
Arva! »Mislite li da me je čula, djevojke? Ako jest, što će
mi sad učiniti?« pitala je Sadima prijateljice dok joj je
znoj u kapljicama izbijao po čelu. Prijateljice su je
upozorile da odsad ne seta sama kampusomjer, bilo je
više nego očito da ju je Arva upisala - ozbiljno upisala -
na svoju crnu listu.
»Bog neka te štiti, draga Sadimice! Ne približavaj se
zgradi br. 4 koja je najstarija i najzabačenija. Priča se da
Arva vreba djevojke koje idu tamo - svaku od njih! —
zato što je to mjesto tako van ruke i usamljeno, da čak i
kada bi napadnuta djevojka vrištalo i porazbijala baš sve
što se tamo nalazi, nitko je ne bi čuo, niti bi znao za to.«
Lezba Arva! Dobri Bože! Može li biti istina da je zbilja
diplomiralo u kompusu Olaisha? Nisam ništa čula o njoj
već duže vrijeme. Arva je postala legenda, samo još
jedan u nizu mitova ovog starog i uvaženog kampusa.
Nakon prvog semestra, Lamis i Tamadur su se preselile
na Odsjek za znanost, u ženskom kampusu u Malazu,
gdje je Michelle već bila studirala informatiku. Tu će
ostati samo jedan semestar, nakon čega će se, na dvije
godine, prebaciti na Medicinski fakultet, također u
Malazu; nakon ovoga će se opet prebaciti, to će biti
posljednje prebacivanje, u Sveučilišnu bolnicu Kralja
Kalida, kako bi dovršile svoje obrazovanje. Ova
posljednja stanica na njihovu obrazovnom putu bila je
ono zbog čega su im zavidjele sve druge djevojke.
Naime, u istoj su bolnici studirali i dečki, studenti
medicinskog fakulteta, stomatologije, farmacije, i
primijenjenih medicinskih znanosti.
Pomisao na konačno miješanje sa suprotnim spolom bio
je veliki san za mnoge, mnoge studente - kako muške,
tako i ženske. Neki su upisivali baš ove fakultete samo iz
tog razloga, iako je miješanje koje su tako željno
iščekivali bilo vrlo ograničeno. Muški su liječnici
podučavali ženske studentice, i muškim je studentima
bilo dopušteno pregledavati žene, pacijentice, ali
muškim i ženskim studentima nije bilo dopušteno
dijeljenje učionice, ili dnevnog boravka. Kontakt sa
suprotnim spolom nikada neće ići dalje od slučajnih i
kratkotrajnih susreta u pauzama između predavanja, ili
za vrijeme molitve (zbog činjenice da su se muški
studenti obično molili u prostoriji koja se nalazila u
blizini sobe u kojoj su bile smještene ženske studentice),
ili kratkih i ukradenih pogleda za vrijeme šetnje
bolničkim hodnicima, ili tijekom vožnje liftom. Ipak,
bolje išta nego ništa.
8.
To: seerehwenfadha7et@yahoogroups.corn
trom; "seerehwenfadha7et"
Date: 3. 04. 2004
Naslov; 0 onima koji se ne dive zadivljujućem
Ponajprije, svima vam se želim ispričati zbog
nenamjernog kašnjenja u slanju ovog e-maila. Imala sam
opaku gripu koja me je spriječila da jučer, u petak,
pišem, tako da vam ovaj e-mail šaljem danas umjesto
toga. Ne ljuti se na mene, Abdule, jer sam ti vratila tvoje
sumorno popodne petkom10, nakon što si navikao da ti
moji e-mailovi razbiju dosadu. I, ispričavam se, Ghada
(usput ti zahvaljujem jer si prva djevojka koja mi je
poslala poruku otkad sam počela odašiljati ovu seriju
skandala), jer ti nisam dala materijala 0 kojem bi cijelu
subotu mogla razglabati u banci. I, oprosti mi, Ra'ide, ti
smiješni tipe, što sam ti pobrkala tjedni raspored, tako da
više nisi bio siguran ni koji je dan, ni koji datum, pa
gotovo nisi otišao na posao u subotu ujutro, i život ti je
postao nered, a SVE to samo zbog mog zakašnjelog emaila!
Nanijela sam svoj jarkocrveni ruž, a pokraj sebe imam
veliki tanjur kiselih krastavaca. Ovaj mi put treba nešto
začinjeno za grickanje, da me stalno podsjeća na oštar
okus onoga o čemu ču pisati u ovom e-mailu.
10 Vikend u Saudijskoj Arabiji označava četvrtak i petak.
Kamra se navikla na svoj novi život. Postalo joj je jasno
da Rašidovo ponašanje prema njoj nije pitanje srama i
nelagode pred ženom koja mu je naglo ušla u život. U
pitanju je bilo nešto ozbiljnije. Kamra nije pronalazila
snage da to njegovo ponašanje nazove pravim imenom -
barem ne onim koje joj se motalo po glavi, iako nije
uspijevala spriječiti jedan određeni niz riječi koji joj je
curio iz misli ravno u izmučeno srce: Moj muž, kojeg
volim, mene mrzi. Želi me izbaciti.
Svega nekoliko tjedana nakon njihova dolaska u Chicago
- i nakon što je Rašidovo prigovaranje njezinoj lijenosti,
kao i činjenici da nikad ne izlazi iz stana postalo sve
glasnije - Kamra je naučila, krajem svakog tjedna, sama
izlaziti u kupovinu kućanskih potrepština. Rašid ju nije
htio podučavati vožnji, ali isto tako nije vjerovao da bi
ona razumjela stranog instruktora vožnje, niti da bi on
razumio njezin slabi, izlomljeni engleski. Stoga se obratio
za pomoć ženi jednog od svojih arapskih prijatelja koja je
ponudila da će, za određenu novčanu naknadu, Kamru
naučiti voziti. Međutim, nakon što je Kamra i nakon toga
triput zaredom pala na vozačkom ispitu, Rašid je
prekinuo njezine satove vožnje, i naredio joj da nauči
koristiti javni prijevoz kako bi obavljala što je već trebala
obavljati.
Kad god bi izašla, Kamra je bila odjevena u dugački
mantil i hidžab.11 Nakon nekog vremena, čak je i ova
odjeća počela iritirati njezina muža: »Zašto ne nosiš
običnu odjeću, kao i druge ovdašnje žene? Ti kao da me
želiš osramotiti pred prijateljima s tom odjećom! I onda
se još pitaš zašto te nigdje ne vodim!«
Ni Kamra ni njezina majka nisu shvaćale zašto se on tako
nervira. Što je bio razlog konstantne nervoze i napetosti
koji su opsjedali Rašida? Ipak, usprkos svojoj boli i jadu,
Kamra je bila spremna učiniti sve kako bi njezin brak
funkcionirao. Ili barem opstao.
Jednog od rijetkih dana kada su oboje bili u stanu,
Kamra je počela navaljivati daje odvede u kino, i on je,
nakon njezina dugog nagovaranja, konačno pristao.
Nakon što su došli u dvoranu, i nakon što je on pronašao
njihova sjedala, ona ga je iznenadila skinuvši mantil i
hidžab prije sjedanja. Plaho mu se nasmiješila,
pokušavajući pročitati njegove misli u tom ključnom
trenutku. On joj je dobacio postranični pogled, i nakon
11 U islamu, hidžab je bilo kakva vrsta marame koja
prekriva ženinu kosu i vrat.
nekoliko trenutaka rekao »Samo zato što si skinula to
dvoje, ne izgledaš ništa bolje. Zato ih opet obuci.«
Prije vjenčanja, Kamrino oduševljenje zarukama i
mladoženjom, koji je bio tako dobar ulov - totalno
elegantan - i raskošnom vjenčanicom Iz Libanona, kao i
mirazom koji je bio veći od svih miraza u obitelji
spriječilo je šuljanje bilo kakvim sumnjama. Međutim,
sada ju je mučilo mnoštvo sumnji i još više pitanja.
Pa zašto bi me oženio ako me nije želio? pitala se Kamra
stalno iznova. Pitala je mamu je li ona nešto čula od
Rašidove obitelji što bi dalo naslutiti da je bio prisiljen na
ovu ženidbu. Ali, činilo joj se da muškarac a on je bio
pravi muškarac, što god drugo bio uz to - ne bi mogao
biti prisiljen oženiti ženu koju ne želi, bez obzira na
privlačnost svih razloga za ženidbu.
Prije vjenčanja, Kamra je Rašida vidjela samo jednom, i
to tijekom djoufe, dana određenog za mladoženjino
zakonito razgledavanje svoje buduće žene. Običaji
njezine obitelji sljedeći su susret dopuštali tek nakon
potpisivanja ugovora. Štoviše, u njihovu slučaju,
razdoblje između potpisivanja ugovora i svadbenog
slavlja nije trajalo više od dva tjedna, a Kamrina i
Rašidova majka su se međusobno dogovorile da Rašid
neće viđati svoju nevjestu u tom razdoblju, kako je ne bi
prekidao u njezinim pripremama za vjenčanje. Sve je ovo
u Kamrinim očima izgledalo potpuno logično, osim što
je smatrala malo čudnim da Rašid nije zatražio od
njezina oca dopuštenje da razgovara s njom telefonski
kako bi se bolje upoznali, stoje ovih dana bila uobičajena
praksa.
Kamra je čula da je većina današnjih mladića inzistirala
na upoznavanju svojih zaručnica telefonski prije
potpisivanja ugovora, međutim, izrazito konzervativni
običaji njezine obitelji to nisu dopuštali. Sto se njih ticalo,
brak je bio - kako su uvijek govorili - kao lubenica pod
nožem, nikad nisi znao što ćeš dobiti. Lubenica njezine
starije sestre Nafle, uspostavilo se, bila je jedna od onih
posebno slatkih, dok su njezina i Hessina lubenica više
nalikovale osušenim, praznim tikvama.
Kamra je bilježila situacije u kojima je Rašid pokazivao
svu težinu svog karaktera, i one su počele rasti poput
grude snijega na planinskoj padini. Kamra je nastavila
prevrtati u mislima svaki detalj, pokušavajući razotkriti
prave razloge zbog kojih je bio tako neprijateljski
raspoložen prema njoj - čak mu je, to je postajalo jasno,
bila i odvratna. Što je, pitala se Kamra, ležalo iza
ovakvog prezira? Što ga je to tjeralo da svih ovih mjeseci
apsolutno inzistira na tome da ona uzima
kontracepcijske tablete, iako je umirala od želje da s njim
ima dijete?
Prave, ozbiljne sumnje počele su se sidriti u Kamrinu
srcu i duši nakon nekoliko mjeseci braka. Način na koji
se Rašid ponašao prema njoj nije bio naročito različit od
načina na koji se njezin otac ponašao prema njezinoj
majci. Međutim, bio je različit od načina na koji se
Muhamed ponašao prema Nafli, a čak i od načina na koji
se Kalid ophodio s Hessom, barem na početku njihova
braka. I bio je potpuno različit od načina na koji je njihov
susjed iz Emirata tretirao svoju ženu, s kojom se vjenčao
svega šest mjeseci prije Kamre i Rašida.
Iako je muž prema njoj bio ponekad grub i nepristojan,
Kamra ga je voljela. Usprkos svemu, bila mu je čak
odana, budući da je bio prvi muškarac s kojim je
provodila vrijeme izvan kruga svoje braće, oca i ujaka.
Bio je prvi muškarac koji ju je zaprosio, zbog čega je
povjerovala da na ovom svijetu postoji netko tko je znao
- možda čak i cijenio - činjenicu da je ona bila živa.
Kamra nije znala je li Rašida zavoljela zato što je bio
vrijedan ljubavi, ili je jednostavno osjećala da je njezina
dužnost kao njegove žene bila da ga voli. Sada su je, pak,
obuzimale sumnje, remeteći joj san i pomračujući dane.
Jednoga dana, dok je kupovala hranu u arapskoj trgovini
Al-Khajjam na Aveniji Kedzie, čula je vlasnika kako
pjevuši uz pjesmu poznate egipatske pjevačice Umm
Khultum. Očito je uživao, potpuno uronjen u zanos
izazvan muzikom. Kamra je slušala melankoličnu glazbu
i riječi koje su dirale ranu duboko u njoj. Oči su joj se
napunile suzama dok joj je jedna misao prolazila
glavom? Je li moguće da je Rašid zaljubljen u neku
drugu?
Kada je Kamra, tijekom novogodišnjih praznika
posjedila Riyad, Rašid nije došao s njom. Provela je
gotovo dva mjeseca sa svojom obitelji, nadajući se da će
Rašid tražiti da se vrati, nakon što mu dosadi samoća.
Međutim, to se nije dogodilo. Štoviše, intuicija joj je
govorila da se on potajno nadao kako će ona zauvijek
ostati u Riyadu. Ovakva njegova hladnoća nasmrt ju je
probadala stotinama puta dnevno! Sve je pokušala ne bi
li ga pridobila, ali uzalud. Rašid je bio pravi predstavnik
muškarca Lava, s urođenom tvrdoglavošću i
neuhvatljivošću.
Lamis je oduvijek bila astrološki savjetnik unutar njihove
male klike. Iz Bejruta je donosila knjige o astrologiji.
Svakoj je djevojci Lamis čitala karakterne osobine njezina
znaka i stupnjeve kompatibilnosti između tog znaka i
svih ostalih znakova. Podrazumijevalo se da će djevojke
konzultirati Lamis prije upuštanja u bilo kakvu vezu,
tako da ju je i tijekom svojih zaruka Kamra pitala koliko
se dobro slaže njezin znak, Blizanac, s Rašidovim,
Lavom. Sadima je također pitala za savjet nakon što ju je
Valid, i Ivan, zaprosio. Čak je i Michelle, koja se nikad
nije previše oduševljavala t.ikvim stvarima kontaktirala
Lamis čim je otkrila daje Fejsal Rak. Željela je od
stručnjakinje saznati koliko će uspješna biti njihova veza.
Prije nego što se Kamra udala i otišla u Chicago, Lamis
joj je dala kopiju jednog od svojih neprocjenjivih
astroloških priručnika. Kamra je redovito iščitavala,
podcrtavajući sve ono što se odnosilo na nju:
Žena Blizanac je privlačna i zavodljiva, jedna od onih za
čijom se ljepotom okreću na ulici. Energična i puna
života, nestrpljiva je čak i u pitanjima ljubavi. Ona je
istinski tip kapriciozne i hirovite neovisne žene koja neće
pristati na jednu stvar ili na jednu osobu. Vrlo je
emotivna - prepušta se osjećajima ako sretne pravog
muškarca koji je sposoban zadovoljiti potrebe njezina
srca, tijela i uma zajedno. Unatoč tome, žena Blizanac je
kompleksna osoba. Napeta je i puna strahova. Međutim,
uvijek je poticajna i zanimljiva, i oni koji je znaju, ne
poznaju dosadu...
Muškarac Lav je praktičan, pametan i pažljiv s novcem, i
ne voli gubiti vrijeme na neprofitabilne igre. Nervozan je
i brzo reagira, samoživ je i tvrdoglav i riče kad je ljut.
Kad je Lav zaljubljen, posesivan je i ljubomoran.
Očekujte da bude dominantan u vezi, ali je istovremeno
darežljiv i nagao, kao vulkan koji riga lavu strasti. Žena
koju voli mora zažmiriti; ne smije se uzrujavati kada se
on petlja u njezine privatne poslove i ne smije
preuveličavati stvari. Muškarac Lav ne oklijeva pokazati
svoju nasilnu stranu ako ga obuzme i najmanja sumnja
vezana uz poslušnost i odanost prema njemu...
Najgora rečenica koju je Kamra pročitala prije svog
vjenčanja odnosila se na stupanj kompatibilnosti između
žene Blizanca i muškarca Lava, a glasila je: »Ne više od
15%!«
Teško je postići sklad između žene Blizanca i muškarca
Lava. Mogu funkcionirati neko određeno vrijeme, u
svrhu postizanja praktičnih ciljeva. Sto se, pak, tiče
emotivnih veza, one će u najboljem slučaju biti mlake,
stagnirati, rezultirajući međusobnim zamjeranjima, a
izvjestan je završetak potpunim neuspjehom.
Prije vjenčanja, Kamra bi, čitajući ovakve stvari mrmljala
sebi u bradu: »Ovo je hrpa laži, čak i ako se ispostavi i da
su neke od njih istinite.« Međutim, sada je iste retke
čitala s više uvjerenja u njihovu istinitost, prisjećajući se
sjevernoafričke kuharice u domu svoje obitelji u Riyadu
koja joj je običavala gatati iz šalice kave, pronalazeći
značenja u šarama koje je za sobom ostavljala gusta crna
turska kava. Kuharica joj je gatala i iz dlana, rekavši da je
jasno kao dan kako će njezin brak s Rašidom biti jedan
od najuspješnijih brakova u obitelji, i da će biti
blagoslovljena s mnogo djece. Čak joj ih je i opisala, kao
daje mogla vidjeti njihova lica u mrljama kave u
unutrašnjosti šalice ili u naborima njezina dlana.
Razmišljala je i o Ouija-ploči, koju je igrala kao
tinejdžerka sa svoje tri prijateljice, nakon što ju je
Michelle donijela s jednog od svojih izleta u Ameriku.
Ploča joj je prorekla kako će se udati za muškarca čije
ime počinje slovom R, i da će s njim otputovati u
inozemstvo. Imat će tri kćeri i dva sina. Mali komadić
stakla, koji je lagano pridržavala prstima, pomicao se
preko slovima prošarane ploče u mraku sobe te noći,
vodeći je prema svim imenima njezine djece.
Kamra se pokušavala osloboditi grešnih misli koje su
rasle poput tumora u njezinoj glavi. Kako bi se smirila,
nazvala je mamu u Rivad i pitala kako se radi jireesfo,
tradicionalno saudijsko jelo. Ostala je pri telefonu cijelo
vrijeme dokje kuhala, slušajući najnovije tračeve o
rodbini i susjedima. Bilo je tu nekoliko novih priča o
Naflinim pametnim i zločestim dječacima, i uobičajeni
komentar o Hessinoj strpljivosti s mužem Kalidom.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 26. 03. 2004
Naslov: Legende o Ulici br. 5
Mnogi su me optužili da oponašam načine na koje pišu
određeni pisci, iako kažu da ih sve trpam u jedan veliki
lonac i tako na kraju pišem eklektičnim i neobičnim
stilom. Iskreno, što se mene tiče, ovo je velika čast, dok
god zaista vjeruju da oponašam pisce poput onih koje
spominju! Ipak, kunem se, ja sam zapravo previše
beznačajna da bih ih oponašala.
Naše saudijsko društvo nalikuje voćnom koktelu
društvenih klasa, u kojem se klase ne miješaju
međusobno, osim ako to nije apsolutno nužno, a i onda
samo uz pomoć miksera! »Baršunasta« viša klasa u
Riyadu bila je, našim četirima djevojkama, njihov cijeli
svijet, ali je zapravo činila samo sićušni dio velike
raznolikosti sveučilišnog svijeta.
Nakon što su upisale fakultete, naše su junakinje po prvi
put upoznale djevojke iz udaljenih krajeva, o kojima su
jako malo znale. Kada biste zbrojili sve djevojke koje nisu
dolazile iz Rivada, one bi činile više od polovice od 60
mladih djevojaka na prvoj godini studija. Što je bolje
upoznavala ove djevojke, to je više divljenja Lamis
osjećala prema njima. Bile su energične, neovisne i jake.
Dolazeći iz državnih srednjih škola, ove djevojke iz
unutrašnjosti kraljevstva nisu imale ni četvrtinu uvjeta
kakve su imale ona i njezine tri prijateljice u svojim
otmjenim privatnim kulama. Pa ipak, bile su izvrsne
studentice i dobivale su najviše ocjene na ispitima, i da
nije bilo činjenice da je većina njih slabo govorila
engleski, nitko ih ne bi mogao razlikovati od njezinih
prijateljica, osim možda po jednostavnosti njihove
odjeće. Niti jedna od njih nikada nije čula za poznate
marke kakve je njihova četveročlana shillah isključivo
odijevala.
Michelle se iznenadila i uzrujala jednog dana kad je čula
jednu studenticu koja je hodala tik iza nje i Lamis, kako
energično moli za Božji oprost, nakon što je čula
Lamisin opis izazovne haljine koju je te večeri
namjeravala odjenuti na vjenčanje jedne rođakinje! A
Sadima joj je rekla da jedna njihova kolegica stalno priča
o tome kako traži još jednu ženu za svog muža, za kojeg
se udala prije samo godinu dana, kako bi mu je sama
mogla predstaviti! Tražila mu je još jednu ženu kako bi
njoj ostalo više vremena za čišćenje kuće, posvjetljivanje
kose, ukrašavanje ruku kanom i uljepšavanje za njega, te
za brigu oko njihova djeteta, kao i djece koju će imati.
Ona bi imala vremena za sve ovo, u one sate kada bi joj
muž bio i drugom ženom!
Među četirima prijateljicama, Michelle je bila jedina koja
nije mogla podnijeti ovu vrstu djevojaka. Nije bila
zainteresirana za duboke rasprave i diskusije s njima, i
nije bila nimalo zadovoljna Lamisinim očitim
zanimanjem za njih. Privatno je optužila Lamis da
izigrava lik Alicije Silverstone U filmu Cluekss, koji im je
svima bio omiljeni film u tinejdžerskim godinama. Lamis
je, tvrdila je Michelle, birala djevojke koje su bile
najmanje sofisticirane, te im pomagala na putu
uljepšavanja i kultivacije - potpuno ih preobražavajući -
samo kako bi ih uvjerila u vlastitu superiornost.
Ono što je još više nerviralo Michelle bila je činjenica da
je i Sadima dijelila Lamisin interes i laku komunikaciju s
ovim djevojkama. Uza svu svoju jednostavnost, djevojke
su bile krajnje pristojne i vrlo nježne, i na određeni način,
profinjene. Njihova je nevina dobrota bila vrlo privlačna,
a osim toga su bile vrlo duhovite, što je osobina koja je
gotovo nestala iz viših slojeva društva.
Postoji li obrnuto proporcionalni odnos između nečijeg
društvenog i ekonomskog statusa sjedne strane, te
dobrog raspoloženja i veselog karaktera s druge? Na isti
način na koji neki ljudi vjeruju u postojanje veze između
debljine i duhovitosti? Osobno, ja vjerujem u ovakvo
stanje stvari. Neugodan karakter, nezanimljivost i krajnja
nepodnošljivost - ovo su vrlo raširene bolesti među
bogatima. Pogledajte stupanj nezanimljivosti među
ženama plave kose, naročito plavušama iz više klase, i
shvatit ćete na što točno mislim!
Lamis je počela osjećati Michelleinu automatsku
ljubomoru kada god bi pokazala znakove zbližavanja s
nekom od kolegica sa studija. U prvom semestru prve
godine, Lamis i Sadima svakodnevno bi se sastajale na
pločniku Ulice br. 5, ili na »Champs«, kako su zvale to
šetalište, po uzoru na Champs-Elvsees u Parizu,jer je to
bila ulica na kojoj su sve djevojke sa sveučilišta provodile
svoje slobodno vrijeme između predavanja, u šetnji. Bio
je to njihov san, vidjeti Champs of Olaisha, nakon svega
što su čule o njemu. A sad su otkrile da se radi samo o
nekoliko klupa raspoređenih ispred Ulaza br. 5. Kampus
Olaisha, jedan od kampusa Sveučilišta kralja Sauda,
sastojao se od svega nekoliko zgrada na rubu
propadanja. Sagrađen je 1957, prvotno isključivo za
muške studente. Kasnije su muškarci preseljeni u
ogromni novi kampus, a Olaisha je ostavljen ženama.
Unutar kampusa Olaisha, ulice su bile prekrivene
ostacima isušenih datulja što su padale s palmi koje su ih
okruživale. Mjesto je bilo tako zapušteno da su i
grozdovi visećih datulja očajnički čekali nekoga da ih
pobere. Čak su, i nakon što bi pali na zemlju, ostajali
tamo iz godine u godinu; nitko ih nije dolazio pokupiti.
Michelle, koja je jedno jutro došla sa svog fakulteta u
kampusu Malaz, samo kako bi istražila kampus Olaisha,
bila je toliko razočarana da je glasno oplakivala sudbinu
koja je odlučila da će pohađati saudijski fakultet, umjesto
američkog. Sve su to skrivile njezine tetke. Sestre njezina
oca zbilja su se potrudile u ovom slučaju, kako bi njegov
slobodoumni um napunile zaostalim idejama. One su ga
upozorile na vjerojatne posljedice njezina studiranja u
inozemstvo. O djevojkama koje su odlazile studirati
izvan Kraljevstva, tvrdile su tetke, kružile su svakakve
glasine nakon što bi se vratile. I stoga nisu pronalazile
nikog tko bi ih oženio. Najveća je tragedija bila to što su
njezina visokocivilizirana oca uspjele uvjeriti ovim
smiješnim i priglupim argumentima!
Pločnik Ulice br. 5 ima svoje tajne, od kojih se mnoge
vežu uz legendarne studente. Mnoge su priče ispričane,
neke od njih istinite, a neke n okićene neistinomo.
Jedno od slavnijih priča s pločnika Ulice br. 5, koja se
poput požara širila i prenosila među studenticama u
kampusu Olaisha, bila je priča o Avrvi. Arva je bila
studentica poznata po svom lijepom licu, koja se od
drugih svojih kolegica razlikovala kratko pošišanom
kosom i muškobanjastim držanjem. Svi su Arvu tražili,
uglavnom jer su je se svi bojali. Jedna se djevojka
zaklinjala da je jednom vidjelo Arvu gdje sjedi na
pločniku Ulice br. 5, a ispod duge crne suknje joj je
izvirivao bijeli rub muških donjih gaća. Druga je, pak,
studentica bila uvjerena da je jednog dana vidjela Arvu
kako provlači ruku oko struka jedne druge djevojke na
vrlo sumnjiv način. Sadima je spomenula kako je jednom
umalo umrla od straha kada je Arva prošla pokraj nje,
upravo u trenutku dok ju je ogovarala. Budući da je
nikada prije nije vidjela, nije ni shvatila u kakvu se
situaciju dovela, dok joj jedna kolegica nije objasnila da
je djevojka naslonjena na zid, pogleda uprtog u Sadimu i
s tajnovitim osmjehom na usnama, nitko drugi doli
Arva! »Mislite li da me je čula, djevojke? Ako jest, što će
mi sad učiniti?« pitala je Sadima prijateljice dok joj je
znoj u kapljicama izbijao po čelu. Prijateljice su je
upozorile da odsad ne seta sama kampusomjer, bilo je
više nego očito da ju je Arva upisala - ozbiljno upisala -
na svoju crnu listu.
»Bog neka te štiti, draga Sadimice! Ne približavaj se
zgradi br. 4 koja je najstarija i najzabačenija. Priča se da
Arva vreba djevojke koje idu tamo - svaku od njih! —
zato što je to mjesto tako van ruke i usamljeno, da čak i
kada bi napadnuta djevojka vrištalo i porazbijala baš sve
što se tamo nalazi, nitko je ne bi čuo, niti bi znao za to.«
Lezba Arva! Dobri Bože! Može li biti istina da je zbilja
diplomiralo u kompusu Olaisha? Nisam ništa čula o njoj
već duže vrijeme. Arva je postala legenda, samo još
jedan u nizu mitova ovog starog i uvaženog kampusa.
Nakon prvog semestra, Lamis i Tamadur su se preselile
na Odsjek za znanost, u ženskom kampusu u Malazu,
gdje je Michelle već bila studirala informatiku. Tu će
ostati samo jedan semestar, nakon čega će se, na dvije
godine, prebaciti na Medicinski fakultet, također u
Malazu; nakon ovoga će se opet prebaciti, to će biti
posljednje prebacivanje, u Sveučilišnu bolnicu Kralja
Kalida, kako bi dovršile svoje obrazovanje. Ova
posljednja stanica na njihovu obrazovnom putu bila je
ono zbog čega su im zavidjele sve druge djevojke.
Naime, u istoj su bolnici studirali i dečki, studenti
medicinskog fakulteta, stomatologije, farmacije, i
primijenjenih medicinskih znanosti.
Pomisao na konačno miješanje sa suprotnim spolom bio
je veliki san za mnoge, mnoge studente - kako muške,
tako i ženske. Neki su upisivali baš ove fakultete samo iz
tog razloga, iako je miješanje koje su tako željno
iščekivali bilo vrlo ograničeno. Muški su liječnici
podučavali ženske studentice, i muškim je studentima
bilo dopušteno pregledavati žene, pacijentice, ali
muškim i ženskim studentima nije bilo dopušteno
dijeljenje učionice, ili dnevnog boravka. Kontakt sa
suprotnim spolom nikada neće ići dalje od slučajnih i
kratkotrajnih susreta u pauzama između predavanja, ili
za vrijeme molitve (zbog činjenice da su se muški
studenti obično molili u prostoriji koja se nalazila u
blizini sobe u kojoj su bile smještene ženske studentice),
ili kratkih i ukradenih pogleda za vrijeme šetnje
bolničkim hodnicima, ili tijekom vožnje liftom. Ipak,
bolje išta nego ništa.
8.
To: seerehwenfadha7et@yahoogroups.corn
trom; "seerehwenfadha7et"
Date: 3. 04. 2004
Naslov; 0 onima koji se ne dive zadivljujućem
Ponajprije, svima vam se želim ispričati zbog
nenamjernog kašnjenja u slanju ovog e-maila. Imala sam
opaku gripu koja me je spriječila da jučer, u petak,
pišem, tako da vam ovaj e-mail šaljem danas umjesto
toga. Ne ljuti se na mene, Abdule, jer sam ti vratila tvoje
sumorno popodne petkom10, nakon što si navikao da ti
moji e-mailovi razbiju dosadu. I, ispričavam se, Ghada
(usput ti zahvaljujem jer si prva djevojka koja mi je
poslala poruku otkad sam počela odašiljati ovu seriju
skandala), jer ti nisam dala materijala 0 kojem bi cijelu
subotu mogla razglabati u banci. I, oprosti mi, Ra'ide, ti
smiješni tipe, što sam ti pobrkala tjedni raspored, tako da
više nisi bio siguran ni koji je dan, ni koji datum, pa
gotovo nisi otišao na posao u subotu ujutro, i život ti je
postao nered, a SVE to samo zbog mog zakašnjelog emaila!
Nanijela sam svoj jarkocrveni ruž, a pokraj sebe imam
veliki tanjur kiselih krastavaca. Ovaj mi put treba nešto
začinjeno za grickanje, da me stalno podsjeća na oštar
okus onoga o čemu ču pisati u ovom e-mailu.
10 Vikend u Saudijskoj Arabiji označava četvrtak i petak.
Kamra se navikla na svoj novi život. Postalo joj je jasno
da Rašidovo ponašanje prema njoj nije pitanje srama i
nelagode pred ženom koja mu je naglo ušla u život. U
pitanju je bilo nešto ozbiljnije. Kamra nije pronalazila
snage da to njegovo ponašanje nazove pravim imenom -
barem ne onim koje joj se motalo po glavi, iako nije
uspijevala spriječiti jedan određeni niz riječi koji joj je
curio iz misli ravno u izmučeno srce: Moj muž, kojeg
volim, mene mrzi. Želi me izbaciti.
Svega nekoliko tjedana nakon njihova dolaska u Chicago
- i nakon što je Rašidovo prigovaranje njezinoj lijenosti,
kao i činjenici da nikad ne izlazi iz stana postalo sve
glasnije - Kamra je naučila, krajem svakog tjedna, sama
izlaziti u kupovinu kućanskih potrepština. Rašid ju nije
htio podučavati vožnji, ali isto tako nije vjerovao da bi
ona razumjela stranog instruktora vožnje, niti da bi on
razumio njezin slabi, izlomljeni engleski. Stoga se obratio
za pomoć ženi jednog od svojih arapskih prijatelja koja je
ponudila da će, za određenu novčanu naknadu, Kamru
naučiti voziti. Međutim, nakon što je Kamra i nakon toga
triput zaredom pala na vozačkom ispitu, Rašid je
prekinuo njezine satove vožnje, i naredio joj da nauči
koristiti javni prijevoz kako bi obavljala što je već trebala
obavljati.
Kad god bi izašla, Kamra je bila odjevena u dugački
mantil i hidžab.11 Nakon nekog vremena, čak je i ova
odjeća počela iritirati njezina muža: »Zašto ne nosiš
običnu odjeću, kao i druge ovdašnje žene? Ti kao da me
želiš osramotiti pred prijateljima s tom odjećom! I onda
se još pitaš zašto te nigdje ne vodim!«
Ni Kamra ni njezina majka nisu shvaćale zašto se on tako
nervira. Što je bio razlog konstantne nervoze i napetosti
koji su opsjedali Rašida? Ipak, usprkos svojoj boli i jadu,
Kamra je bila spremna učiniti sve kako bi njezin brak
funkcionirao. Ili barem opstao.
Jednog od rijetkih dana kada su oboje bili u stanu,
Kamra je počela navaljivati daje odvede u kino, i on je,
nakon njezina dugog nagovaranja, konačno pristao.
Nakon što su došli u dvoranu, i nakon što je on pronašao
njihova sjedala, ona ga je iznenadila skinuvši mantil i
hidžab prije sjedanja. Plaho mu se nasmiješila,
pokušavajući pročitati njegove misli u tom ključnom
trenutku. On joj je dobacio postranični pogled, i nakon
11 U islamu, hidžab je bilo kakva vrsta marame koja
prekriva ženinu kosu i vrat.
nekoliko trenutaka rekao »Samo zato što si skinula to
dvoje, ne izgledaš ništa bolje. Zato ih opet obuci.«
Prije vjenčanja, Kamrino oduševljenje zarukama i
mladoženjom, koji je bio tako dobar ulov - totalno
elegantan - i raskošnom vjenčanicom Iz Libanona, kao i
mirazom koji je bio veći od svih miraza u obitelji
spriječilo je šuljanje bilo kakvim sumnjama. Međutim,
sada ju je mučilo mnoštvo sumnji i još više pitanja.
Pa zašto bi me oženio ako me nije želio? pitala se Kamra
stalno iznova. Pitala je mamu je li ona nešto čula od
Rašidove obitelji što bi dalo naslutiti da je bio prisiljen na
ovu ženidbu. Ali, činilo joj se da muškarac a on je bio
pravi muškarac, što god drugo bio uz to - ne bi mogao
biti prisiljen oženiti ženu koju ne želi, bez obzira na
privlačnost svih razloga za ženidbu.
Prije vjenčanja, Kamra je Rašida vidjela samo jednom, i
to tijekom djoufe, dana određenog za mladoženjino
zakonito razgledavanje svoje buduće žene. Običaji
njezine obitelji sljedeći su susret dopuštali tek nakon
potpisivanja ugovora. Štoviše, u njihovu slučaju,
razdoblje između potpisivanja ugovora i svadbenog
slavlja nije trajalo više od dva tjedna, a Kamrina i
Rašidova majka su se međusobno dogovorile da Rašid
neće viđati svoju nevjestu u tom razdoblju, kako je ne bi
prekidao u njezinim pripremama za vjenčanje. Sve je ovo
u Kamrinim očima izgledalo potpuno logično, osim što
je smatrala malo čudnim da Rašid nije zatražio od
njezina oca dopuštenje da razgovara s njom telefonski
kako bi se bolje upoznali, stoje ovih dana bila uobičajena
praksa.
Kamra je čula da je većina današnjih mladića inzistirala
na upoznavanju svojih zaručnica telefonski prije
potpisivanja ugovora, međutim, izrazito konzervativni
običaji njezine obitelji to nisu dopuštali. Sto se njih ticalo,
brak je bio - kako su uvijek govorili - kao lubenica pod
nožem, nikad nisi znao što ćeš dobiti. Lubenica njezine
starije sestre Nafle, uspostavilo se, bila je jedna od onih
posebno slatkih, dok su njezina i Hessina lubenica više
nalikovale osušenim, praznim tikvama.
Kamra je bilježila situacije u kojima je Rašid pokazivao
svu težinu svog karaktera, i one su počele rasti poput
grude snijega na planinskoj padini. Kamra je nastavila
prevrtati u mislima svaki detalj, pokušavajući razotkriti
prave razloge zbog kojih je bio tako neprijateljski
raspoložen prema njoj - čak mu je, to je postajalo jasno,
bila i odvratna. Što je, pitala se Kamra, ležalo iza
ovakvog prezira? Što ga je to tjeralo da svih ovih mjeseci
apsolutno inzistira na tome da ona uzima
kontracepcijske tablete, iako je umirala od želje da s njim
ima dijete?
Prave, ozbiljne sumnje počele su se sidriti u Kamrinu
srcu i duši nakon nekoliko mjeseci braka. Način na koji
se Rašid ponašao prema njoj nije bio naročito različit od
načina na koji se njezin otac ponašao prema njezinoj
majci. Međutim, bio je različit od načina na koji se
Muhamed ponašao prema Nafli, a čak i od načina na koji
se Kalid ophodio s Hessom, barem na početku njihova
braka. I bio je potpuno različit od načina na koji je njihov
susjed iz Emirata tretirao svoju ženu, s kojom se vjenčao
svega šest mjeseci prije Kamre i Rašida.
Iako je muž prema njoj bio ponekad grub i nepristojan,
Kamra ga je voljela. Usprkos svemu, bila mu je čak
odana, budući da je bio prvi muškarac s kojim je
provodila vrijeme izvan kruga svoje braće, oca i ujaka.
Bio je prvi muškarac koji ju je zaprosio, zbog čega je
povjerovala da na ovom svijetu postoji netko tko je znao
- možda čak i cijenio - činjenicu da je ona bila živa.
Kamra nije znala je li Rašida zavoljela zato što je bio
vrijedan ljubavi, ili je jednostavno osjećala da je njezina
dužnost kao njegove žene bila da ga voli. Sada su je, pak,
obuzimale sumnje, remeteći joj san i pomračujući dane.
Jednoga dana, dok je kupovala hranu u arapskoj trgovini
Al-Khajjam na Aveniji Kedzie, čula je vlasnika kako
pjevuši uz pjesmu poznate egipatske pjevačice Umm
Khultum. Očito je uživao, potpuno uronjen u zanos
izazvan muzikom. Kamra je slušala melankoličnu glazbu
i riječi koje su dirale ranu duboko u njoj. Oči su joj se
napunile suzama dok joj je jedna misao prolazila
glavom? Je li moguće da je Rašid zaljubljen u neku
drugu?
Kada je Kamra, tijekom novogodišnjih praznika
posjedila Riyad, Rašid nije došao s njom. Provela je
gotovo dva mjeseca sa svojom obitelji, nadajući se da će
Rašid tražiti da se vrati, nakon što mu dosadi samoća.
Međutim, to se nije dogodilo. Štoviše, intuicija joj je
govorila da se on potajno nadao kako će ona zauvijek
ostati u Riyadu. Ovakva njegova hladnoća nasmrt ju je
probadala stotinama puta dnevno! Sve je pokušala ne bi
li ga pridobila, ali uzalud. Rašid je bio pravi predstavnik
muškarca Lava, s urođenom tvrdoglavošću i
neuhvatljivošću.
Lamis je oduvijek bila astrološki savjetnik unutar njihove
male klike. Iz Bejruta je donosila knjige o astrologiji.
Svakoj je djevojci Lamis čitala karakterne osobine njezina
znaka i stupnjeve kompatibilnosti između tog znaka i
svih ostalih znakova. Podrazumijevalo se da će djevojke
konzultirati Lamis prije upuštanja u bilo kakvu vezu,
tako da ju je i tijekom svojih zaruka Kamra pitala koliko
se dobro slaže njezin znak, Blizanac, s Rašidovim,
Lavom. Sadima je također pitala za savjet nakon što ju je
Valid, i Ivan, zaprosio. Čak je i Michelle, koja se nikad
nije previše oduševljavala t.ikvim stvarima kontaktirala
Lamis čim je otkrila daje Fejsal Rak. Željela je od
stručnjakinje saznati koliko će uspješna biti njihova veza.
Prije nego što se Kamra udala i otišla u Chicago, Lamis
joj je dala kopiju jednog od svojih neprocjenjivih
astroloških priručnika. Kamra je redovito iščitavala,
podcrtavajući sve ono što se odnosilo na nju:
Žena Blizanac je privlačna i zavodljiva, jedna od onih za
čijom se ljepotom okreću na ulici. Energična i puna
života, nestrpljiva je čak i u pitanjima ljubavi. Ona je
istinski tip kapriciozne i hirovite neovisne žene koja neće
pristati na jednu stvar ili na jednu osobu. Vrlo je
emotivna - prepušta se osjećajima ako sretne pravog
muškarca koji je sposoban zadovoljiti potrebe njezina
srca, tijela i uma zajedno. Unatoč tome, žena Blizanac je
kompleksna osoba. Napeta je i puna strahova. Međutim,
uvijek je poticajna i zanimljiva, i oni koji je znaju, ne
poznaju dosadu...
Muškarac Lav je praktičan, pametan i pažljiv s novcem, i
ne voli gubiti vrijeme na neprofitabilne igre. Nervozan je
i brzo reagira, samoživ je i tvrdoglav i riče kad je ljut.
Kad je Lav zaljubljen, posesivan je i ljubomoran.
Očekujte da bude dominantan u vezi, ali je istovremeno
darežljiv i nagao, kao vulkan koji riga lavu strasti. Žena
koju voli mora zažmiriti; ne smije se uzrujavati kada se
on petlja u njezine privatne poslove i ne smije
preuveličavati stvari. Muškarac Lav ne oklijeva pokazati
svoju nasilnu stranu ako ga obuzme i najmanja sumnja
vezana uz poslušnost i odanost prema njemu...
Najgora rečenica koju je Kamra pročitala prije svog
vjenčanja odnosila se na stupanj kompatibilnosti između
žene Blizanca i muškarca Lava, a glasila je: »Ne više od
15%!«
Teško je postići sklad između žene Blizanca i muškarca
Lava. Mogu funkcionirati neko određeno vrijeme, u
svrhu postizanja praktičnih ciljeva. Sto se, pak, tiče
emotivnih veza, one će u najboljem slučaju biti mlake,
stagnirati, rezultirajući međusobnim zamjeranjima, a
izvjestan je završetak potpunim neuspjehom.
Prije vjenčanja, Kamra bi, čitajući ovakve stvari mrmljala
sebi u bradu: »Ovo je hrpa laži, čak i ako se ispostavi i da
su neke od njih istinite.« Međutim, sada je iste retke
čitala s više uvjerenja u njihovu istinitost, prisjećajući se
sjevernoafričke kuharice u domu svoje obitelji u Riyadu
koja joj je običavala gatati iz šalice kave, pronalazeći
značenja u šarama koje je za sobom ostavljala gusta crna
turska kava. Kuharica joj je gatala i iz dlana, rekavši da je
jasno kao dan kako će njezin brak s Rašidom biti jedan
od najuspješnijih brakova u obitelji, i da će biti
blagoslovljena s mnogo djece. Čak joj ih je i opisala, kao
daje mogla vidjeti njihova lica u mrljama kave u
unutrašnjosti šalice ili u naborima njezina dlana.
Razmišljala je i o Ouija-ploči, koju je igrala kao
tinejdžerka sa svoje tri prijateljice, nakon što ju je
Michelle donijela s jednog od svojih izleta u Ameriku.
Ploča joj je prorekla kako će se udati za muškarca čije
ime počinje slovom R, i da će s njim otputovati u
inozemstvo. Imat će tri kćeri i dva sina. Mali komadić
stakla, koji je lagano pridržavala prstima, pomicao se
preko slovima prošarane ploče u mraku sobe te noći,
vodeći je prema svim imenima njezine djece.
Kamra se pokušavala osloboditi grešnih misli koje su
rasle poput tumora u njezinoj glavi. Kako bi se smirila,
nazvala je mamu u Rivad i pitala kako se radi jireesfo,
tradicionalno saudijsko jelo. Ostala je pri telefonu cijelo
vrijeme dokje kuhala, slušajući najnovije tračeve o
rodbini i susjedima. Bilo je tu nekoliko novih priča o
Naflinim pametnim i zločestim dječacima, i uobičajeni
komentar o Hessinoj strpljivosti s mužem Kalidom.
7 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:35 pm
Margita
Administrator
9.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 9. 04. 2004
Naslov: Blago u-pjesmi
Prošli sam tjedan primila mnoštvo ljutitih poruka. Neki
su bili ljuti na Rašida zbog njegove okrutnosti. Neki su,
pak, bili ljuti na Kamru zbog njezine pasivnosti. A ostali
- a to je većina vas - su bili ljuti na mene jer govorim o
astrologiji, Ouija-ploča i gatanju iz kave, u koje baš ne
vjeruju mnogi.
OK. Prihvaćam vašu ljutnju. A istovremeno je ne
prihvaćam. Kao što vidite, i kao što ćete još vidjeti, ja
sam sasvim obična djevojka (OK, možda malo luckasta,
ali samo malo!). Ne analiziram svaki svoj potez, i ne
brinem oko svakog čina koji je možda tabu i protivi se
društvenim i vjerskim zakonima, sve što mogu reći jest
da ne tvrdim da sam savršena (za razliku od nekih
drugih).
Moje su prijateljice standardni primjeri, i to prilično
dobri, svih nas. Neki mogu namjerno ignorirati ono što
nam njihove priče govore 0 nama samima, dok su drugi
za takvo što jednostavno slijepi. Stalno slušam ljude kako
mi govore: «Nećeš reformirati svijet, i nećeš promijeniti
ljude.« Imaju pravo, potpuno pravo, ali ono što ja NEĆU
učiniti, jest odustati od pokušavanja, kao svi drugi.
Postoji razlika između mene i drugih. Kao što hadis12,
riječima Proroka Muhammeda, mir bio s Njim, kaže:
«Djela se mjere namjerama koje leže iza njih.« Nadam se
da će Bog moje pisanje vidjeti kao dobro djelo, jer imam
samo dobre namjere. Ponovit ću, u slučaju da netko nije
razumio prvi put: Ne tvrdim da sam savršena! Priznajem
svoje neznanje i sve svoje mane, ali »svako Adamovo
dijete griješi, a najbolji su među grešnicima oni koji se
pokaju«. Naporno radim na ispravljanju svojih grešaka i
kultiviranju same sebe. Kada bi se barem oni koji meni
nalaze mane okrenuli sebi i sebe popravili, prije nego što
počnu agitirati da se mene izvede na pravi put.
Da se barem svi pokaju za svoje grijehe, nakon što o
njima pročitaju na Internetu. Neka svi otkriju neke
skrivene tumore i odstrane ih nakon što vide ružne
primjere pod mikroskopom. Ne vidim ništa pogrešno u
tome što o problemima svojih prijateljica pišem u ovim
pismima za dobrobit drugih - drugih koji nisu imali
prilike učiti u školi života, školi u koju su moje
prijateljice ušle kroz najšira vrata - vrata ljubavi. Prava bi
i sramotna greška bila, po mom mišljenju, da jedni
drugima priječimo put, omalovažavajući se međusobno,
iako svi prepoznajemo zajednički cilj, a to je reformacija
našeg društva i pretvaranje svakog od nas u bolju osobu.
Na Valentinovo, Michelle je odjenula crvenu košulju, i
nosila torbu u istoj boji. Veliki broj drugih studentica
učinio je isto, tako daje bilo toliko crvene u vidu odjeće,
cvijeća i plišanih igračaka da se cijeli kampus crvenio.
Tih je dana ovaj blagdan još uvijek bio nova fora, i
dečkima se sviđao; vozikali su se ulicama i zaustavljali
svaku djevojku kako bi joj poklonili crvenu ružu zajedno
sa svojim brojem telefona, omotanim oko peteljke.
Djevojkama se također sviđao, budući da su konačno
našle nekoga da im pokloni crvenu ružu, onako kako su
vidjele da se radi u filmovima. Ovo je sve bilo prije nego
što je Vjerska policija zabranila sve što je moglo imalo
podsjećati na proslavu praznika ljubavi, Valentinova,
budući da u islamu postoje samo dva blagdana: jedan je
Ramazanski Bajram, dan nakon mjeseca Ramazana, a
drugi je Kurban Bajram, dan nakon završetka hodočašća
u Meku. Saudijci su počeli slaviti Valentinovo kasnih 90-
tih, nakon što su o njemu čuli na programima satelitske
televizije iz
-Hadisi su zbirke izreka Proroka Muhammeda.
Libanona i Egipta. To je bilo prije no što su uvedene
kazne za vlasnike i vjećarnica koji su svojim VIP
kupcima dijelili crvene ruže na nevjerojatno zamršene
načine, kao da se radi o krijumčarenoj robi. Iako je
proslava ovog praznika u Saudijskoj Arabiji zabranjena,
proslava Majčinog dana, ili Dana očeva nije, iako je
princip iza obiju ideja potpuno isti. Prema ljubavi su se u
našim krajevima postavili kao prema nepoželjnom gostu.
Fejsalov vozač čekao je Michelle na ulazu u kampus,
kako bi joj uručio Fejsalov poklon za Valentinovo. Bila je
to ogromna košara ispunjena sušenim crvenim ružama i
svijećama u obliku srca, U sredini je sjedio mali crni
medvjedić koji je držao grimizno baršunasto srce.
Pritiskom na ovo srce, zasvirala bi pjesma Barrvja
Manilowa Can't Smile Without You.
Michelle je lagano koračala prema predavaonicama,
osjećajući se stvarno posebnom. Gledala je blagonaklono
svisoka na svoje prijateljice, čija su se srca polako
raspadala od ljubomore, dok im je čitala pjesmu koju joj
je Fejsal napisao na čestitki što je stigla uz poklon. Bile
su, zapravo, toliko ljubomorne da je veliki broj njih
sljedeće jutro na predavanje donio lutke, medvjediće i
cvijeće, kako bi dokazale da su i njih, nakon povratka
kući poslije nastave, dočekali pokloni.
Tog su dana brojne djevojke plakale za izgubljenim
ljubavima ili starim simpatijama. Mnogi su darovi
konfiscirani, a djevojke koje su nosile crvenu odjeću ili
modne dodatke, morale su dati riječ da to neće učiniti
sljedeće godine. Sljedećih se godina odjeća pregledavala
čak i prije nego što bi djevojke prošle kroz vrata
kampusa, unutar kojega su mogle skinuti svoje mantile i
marame. Na ovaj su način inspektorice mogle
prijestupnicu poslati natrag njezinu vozaču, koji je
morao čekati sa strane, kako bi je odmah mogao voziti
natrag kući, u slučaju daje na njoj bilo i najmanjeg Iraga
Zločina crvenog, čak i u slučaju da se radilo o
najobičnijoj gumici za kosu.
Fejsalov dar Michelle nije, međutim, završio na
romantičnoj pjesmi. Na putu kući, dok je po rukama
premetala mekanog crnog medvjedića, i udisala Fejsalov
elegantni Bulgarijev parfem kojim je poprskao igračku,
odjednom je ugledala par dijamantnih naušnica u obliku
srca koje je Fejsal objesio o medvjedićeve slatke male uši,
kako bi ih potom njegova slatka mala Michelle mogla
objesiti o svoje.
10.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 16. 04. 2004
Naslov: Kad tuga postane užitak
Rekao joj je jednog dana: Sve što muškarac želi od žene
jest da ga voli. A žena mu je glasno odvratila na uho: A
sve što žena želi od muškarca jest da je voli. - Sokrat
Među mnogobrojnim kritikama koje su počele
preplavljivati moj inbox, veliki me broj njih napada zbog
citiranja poezije preminulog Nizara Kabannija i traženja
Božje milosti za njega - još tamo u mom prvom e-mailu.
Citiram Kabannija iz jednostavnog razloga: danas ne
postoji ništa novo što bi se moglo mjeriti s njim. Nisam
još naišla na modernu poeziju koja bi posjedovala
jednostavnost i jasnu elokvenciju njegove. Nikad me
nisu dirnuli, ili na mene utjecali, oni modernistički
pjesnici koji sastavljaju kasidu od trideset stihova u
kojima ne govore ni o čemu! Ne osjećam nikakav užitak
dok čitam o gnoju na čelu, što curi iz stegna vječne tuge.
Ja sam usklađena samo s Nizarovim esencijalističkim
stihovima, stihovima kakve niti jedan od ovih novih
pjesnici (ne želim ovdje nikog uvrijediti), nije bio u stanju
napisati, usprkos njihovoj jednostavnosti.
Nakon što Sadima nije prošla prvu godinu studija, na
ogromno iznenađenje svih, budući da su je svi znali po
akademskoj izvrsnosti, otac joj je predložio da zajedno
otputuju u London i tamo se zabave. Međutim, Sadima
ga je pitala bi li mogla ići sama, i ostati neko vrijeme u
njihovu stanu u South Kensingtonu. Rekla je kako bi
zbilja htjela neko vrijeme biti sama. Nakon početnog
oklijevanja, njezin je otac ipak pristao, i opskrbio je
telefonskim brojevima i adresama nekolicine tvojih
prijatelja, koji su, zajedno sa svojim obiteljima, provodili
ljeto u Kngleskoj. Mogla ih je kontaktirati, ako ne bude
htjela stalno biti sama. Nagovarao ju je da slobodno
vrijeme ispuni nekim tečajem iz područja informatike ili
ekonomije, tako da joj vrijeme provedeno u Londonu
ipak hude od koristi nakon povratka na studij u Rivadu.
Sadima je zajedno s odjećom spakirala i svoju ranu, i
nosila je sve od svjetske prijestolnice pijeska do svjetske
prijestolnice magle. London nije za nju bio nov. Zapravo,
boravak u tom gradu tijekom zadnjeg ljetnog mjeseca bio
je obiteljski ritual. Ovoga je puta London ipak bio
drugačiji. Ovoga je puta to bio ogromni sanatorij u koji
se Sadima odlučila sakriti kako bi preboljela mentalne
boljetice koje su je preplavile nakon iskustva s Validom.
Prije nego stoje otpočelo slijetanje na Heathrow, Sadima
se uputila u avionski WC. Skinula je abaju i maramu s
glave, otkrivši skladno tijelo uvučeno u uske traperice i
majicu, i glatko lice našminkano s tek nešto
svijetloružičastog rumenila, malo maškare i namazom
sjajila za usne.
Dolazeći iz rijadske vrućine, Sadima je uvijek uživala u
šetnjama po londonskoj kiši, ali ovaj put, sve što je
padalo po njoj bio je jad. London je bio sumoran,
zaključila je; jednako mračan i oblačan kao i njezino
raspoloženje. Tihi stan i prazan jastuk samo su pojačavali
njezinu tugu, pa je započela s prolijevanjem više suza no
stoje mislila daje moguće proliti.
Sadima je puno vremena provodila plačući. Suze su joj
pekle oči, a plakala je zbog nepravde i tame koja ju je
progutala, koja je zaogrnula njezinu ocrnjenu
ženstvenost. Plakala je i plakala, oplakujući tako svoju
prvu ljubav, živu zakopanu u samom začetku, prije nego
što je u njoj uspjela pronaći zadovoljstvo. Plakala je i
molila se, molila i molila, u nadi da će je Bog voditi kroz
ovu patnju, jer nije imala majku da je tješi i ulije joj
sigurnost, niti sestru da bude uz nju u ovakvim
iskušenjima. Još uvijek nije znala da li da kaže ocu što se
dogodilo između nje i Valida one posljednje noći kad su
bili zajedno. Ili bi tu tajnu trebala sa sobom ponijeti u
grob.
Sve što je bila u stanju učiniti jest tražiti Božji oprost, i
slati molitvu za molitvom u zrak, moleći se da je
odvratni Valid ne osramoti otkrivanjem razloga zbog
kojega se razveo od nje; i da, nakon što ju je ostavio, neće
reći ništa zbog čega bi se njezino ime povlačilo kroz
blato. »Allahu, zaštiti me! Zaštiti me od ovog zla! Allahu,
nemam nikoga osim tebe da mi pomogne, a ti najbolje
znaš u kakvom sam stanju.«
Tijekom ovog teškog razdoblja Sadima je postala ovisna
o pjesmama tuge, boli i rastanka. Tijekom tih tjedana u
Londonu, preslušala je više tužnih pjesama nego u
cijelom svom životu prije toga. Osjećala bi se zanesenom,
čak ushićenom, kad god je slušala neku od klasičnih
ljubavnih pjesama poznatih arapskih pjevača, koje su
bile pune romantike i melankolije.
Ove bi je pjesme natopile tugom i obavile poput toplog i
čistog kreveta. Kako su dani prolazili, prestala je slušati
ove pjesme radi utjehe, već kako bi se zadržala u stanju
opijenosti tugom, koje je otkrila nakon neuspjeha svoje
prve ljubavne veze. Ovo je iskustvo bilo zajedničko
većini ljubavnika koji su doživjeli gubitak ili izdaju:
mazohističko mučenje u kojem bol postaje užitak. Bol
nas vodi k stvaranju šatora mudrih misli, u kojem
sjedimo i filozofiramo o svom životu koji prolazi izvana.
Postajemo nježna, hiperosjetljiva bića i najmanja nas
misao može natjerati u plač. Naša se oštećena srca
užasavaju idućeg emotivnog sloma, tako da ostaju u
svojim usamljeničkim šatorima mudrosti, izbjegavajući
zauvijek ponovno zaljubljivanje. Jednoga se dana pojavi
drugi beduin. Dolazi popraviti šatorsku užad... Kada
naiđe ovaj drugi čovjek, pozivamo ga na naprstak kave i
zadržavamo ga tu, samo kratko, da zagrije našu tužnu
samoću, ali nažalost, ovaj drugi čovjek uvijek ostaje -
predugo, i prije no što shvatimo što se događa, naš se
šator mudrosti urušava oko nas oboje! I nakon toga
nismo ništa pametniji nego prije.
Nakon dva tjedna samovanja u stanu, Sadima je odlučila
da će svoj glavni dnevni obrok jesti vani, u slučaju da
uspije pronaći restoran u koji ne zalaze rijeke turista iz
Zaljeva. Zadnja stvar koju je željela, dok je bila u
ovakvom stanju, bila je sresti mladog Saudijca koji će s
njom pokušati očijukati.
U restoranu se nije ništa bolje osjećala nego unutar četiri
zida svog stana. Atmosfera u restoranu »Hush« bila je,
kao što mu i samo ime naviješta, tiha i romantična.
Sadima je vjerovala da ostavlja dojam žrtve zarazne
bolesti, koju je i vlastita obitelj napustila. Sjedila bi tako i
jela svoj ručak u samoći, dok su svuda oko nje, pod
svjetlom svijeća parovi razgovarali i šaputali. Sadima
nije mogla a da se ne sjeti poetičnih večera s Valulom, na
kojima su planirali svoj medeni mjesec. Obećao ju je
odvesti u Hali. Tražila je da nakon završetka medenog
mjeseca, prije povratka u Ryad, provedu nekoliko dana u
Londonu. Dugo je sanjala o tome kako će jednoga dana s
mužem, tko god to bio, obilaziti ona mjesta koja je
godinama obilazila sama.
Sve je bila isplanirala. Odvela bi ga da vidi Victoria &
Albert Museum, Tate i Madame Tussaud's. Iako Valida
nije zanimala umjetnost kao i nju, vjerovala je da će to
ona uspjeti promijeniti nakon vjenčanja, isto kao što bi ga
natjerala da se ostavi pušenja, navike koja ju je strašno
nervirala. Pili bi shoga jabuku i jeli sushi u restoranu
»Itsu« na aveniji Draycott. Polako bi se davili u
belgijskim palačinkama s čokoladom iz dućana u ulici
njezina stana. Odvela bi ga na predstave u libanonskom
restoranu "Ishibilia« - i naravno! - ne bi ga propustila
povesti na krstarenje. Na kraju njihova boravka u
Londonu, odvela bi ga u šoping u Ulicu Sloane. Natjerala
bi ga da joj kupi najmoderniju odjeću i modne dodatke,
baš kako joj je Kamrina majka savjetovala da učini,
umjesto da to prije vjenčanja kupuje sama, u Riyadu, i to
novcem iz svog miraza.
Kako su samo bolna bila sva ova sjećanja sada! Njezina
otmjena vjenčanica i prekrasni veo (koji je za nju ručno
izrađen u Parizu), još su uvijek vrebali iz ormara u
Riyadu, plazeći joj podrugljivo jezik svaki put kada bi
otvorila vrata ormara. Nije ih bila u stanju baciti. Kao da
je nešto u njoj još uvijek čekalo da se Valid vrati. Ali, on
se neće vratiti. A njezina vjenčanica i veo bili su ružni i
stalno prisutni podsjetnici na podlu prirodu njezina
dragog.
Njezino odredište iduće jutro bila je arapska knjižara.
Kupila je dva roamana Turki al-Hamada, Al Adama i Al-
Shemaisi, nakon što je vidjela da ih je od prodavača
zatražio jedan zaljevski muškarac u četrdesetim
godinama. Kupila je također i roman Sheqat AlHorreya,
ili Gnijezdo slobode autora Ghazi al-Kusaibija, koji je
vidjela u formi izvrsne TV-serije na jednom satelitskom
programu prije nekoliko godina. Odvezla se autobusom
u stan, u kojem ju je dočekala očeva poruka. Javljao joj je
kako joj je dogovorio ljetnu praksu u jednoj londonskoj
banci s kojom je redovito poslovao. Počinje za tjedan
dana.
Ideja joj se svidjela. Ljetni posao, dodatna neovisnost, i
malo usavršavanja. Osim čitanja knjiga koje je upravo
kupila - i sad - rada u banci, nije imala nikakvih drugih
planova za ljeto. Zapravo, imala je još jedan plan:
proučavati psihologiju pod vodstvom Sigmunda Freuda,
uz pomoć knjiga koje je donijela sa sobom, tako da može
bolje analizirati Validovu osobnost i doći do jasnijeg
razumijevanja onih čimbenika koji su ga gurnuli u
pravcu razvoda bez krivnje. Ovo je značilo bez njezine
krivnje, naravno.
Čitanje netom kupljenih knjiga predstavljalo je pravo
zadovoljstvo, ali ju je deprimiralo što nije znala što bi
sljedeće trebala čitati. Željela je imati listu knjiga koje
svaka kulturna i inteligentna osoba mora pročitati.
U romanima Al-Kusaibija i Al-Hamada, pronašla je
brojne političke aluzije koje su je podsjećale na romane
egipatskih pisaca o kojima je bila ovisna kao tinejdžerka.
Odjednom se sjetila demonstracija na kojima je njoj i
njezinim razrednim kolegicama bilo zabranjeno
sudjelovati, onih dana kada su svi arapski narodi
protestirali u znak podrške palestinskoj Intifadi i
ustanku Al-Aksa. Sjetila se i kako su, davno, mnoge
države bojkotirale američke proizvode, ali samo je
nekoliko njezinih prijateljica u Saudijskoj Arabiji
sudjelovalo u tome, a i one su izdržale tek nekoliko
tjedana. Da li je politika nekoć bila dostupna svima, a
danas samo vladarima i generalima?
Zašto se nitko od njezinih rođaka, kako muških tako i
ženskih, nije uključivao u politiku, podržavajući
određene ideje dušom i tijelom, kako je bio slučaj kada
su Ghazi i Turki bili mladi? Zašto današnji mladi ljudi
nisu zainteresirani za vanjsku politiku, osim kada se radi
o skandaloznom ponašanju Billa Clintona i Monice
Lewinsky? Ili, u unutrašnjoj politici, samo o očitoj
korupciji u Saudijskom Telekomu. Nije se ovdje radilo
samo o Sadimi — sve njezine razredne kolegice, kao i
cijela njihova generacija, bile su na marginama kada se
radilo o političkom životu. Nisu imali ni ulogu ni
važnost. Da je barem razumjela politiku! Imala bi
nekakvu zanimaciju, i ne bi stalno razmišljala o Validu,
krete...!
11.
za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvrenfadha/et"
Datum: 23. 04. 2004
Naslov: Umm Nurijina klasifikacija ljudskog roda
Nema Boga osima Allaha, Moćnog i Milosrdnog. Nema
Boga osim Allaha, Gospodara Velikog Prijestolja. Nema
Boga osim Allaha, Gospodara Neba i Gospodara Zemlje i
Gospodara Prijestolja najmilostivijeg. Besmrtni, Vječni,
nema Boga osim Tebe, i u tvojoj milosti tražimo pomoć.
— Molitva za oslobođenje od boli, problema i žalosti
Protekla dva tjedna čitam što se sve govori 0 meni na
nekim od poznatih saudijskih internetskih foruma.
Nešto je od izrečenog nježno poput granula u mom
dnevnom pilingu za lice, a nešto grubo poput crnog
kamena koji koristim za svoja vječito problematična
koljena. Dok sam pratila ove razgovore što se vrte oko
mene poput pješčane oluje, osjećala sam se kao da
promatram borbu bikova - točnije, borbu između dva
bika. Može li itko od vas vjerovati, da se tu čak traži
prolijevanje moje krvi? Pa, OK, i to je već previše za
progutati, ali postoji i jedna osoba koja tvrdi da mi je
sestra, što je već sasvim druga priča! Ona tvrdi kako je
primijetila da se svakog petka, od ranog jutra, njezina
sestra zatvara u svoju sobu s kompjutorom. Jednog dana,
kada je ova njezina sestra bila vani, »sestra« koja piše na
forumu kaže kako je pretražila njezine datoteke u potrazi
za dokazima koji bi potvrdili njezine sumnje. I slušajte
sad ovo! Naišla je tako na svih trideset e-mailova. I
spremna ih je prodati onome tko za njih najviše ponudi!
Nakon što je pročitala Uvod u psihoanalizu, Osnove
psihoanalize, Tri eseja o teoriji seksualnosti, o narcizmu i
Totem i tabu, Sadima je počela shvaćati kako joj Freud,
sa svim svojim totemima, tomatima, krastavcima i
zelenom salatom, neće biti od velike pomoći pri
rješavanju njezina problema! Sigmund očito neće
iznjedriti objašnjenje razloga zbog kojeg ju je Valid
ostavio.
Sadima je nabasala na prijevode dviju Freudovih knjiga
u knjižari »Jarir« u Rivadu. Ostale je, prije odlaska u
London, naručila od svoje fakultetske kolegice, koja ih je
donijela s puta u Libanon.
Nije smatrala teorije Sigmunda Freuda ni približno
onako uvjerljivima - barem ne kada se radilo o
objašnjavanju Validova ponašanja — koliko je to bila
Umm Nurijina klasifikacija ljudskog roda. U sretnija
vremena, uz Sadimu kao publiku, Umm Nurija je iznijela
svoju vlastitu analizu muškaraca i žena u zaljevskim
državama. Bio je to kompliciran sustav grupa i podgrupa
koje su pokrivale gotovo svaki karakterni tip, a Sadima je
pravila bilješke kako bi ih mogla sve popamtiti.
Umm Nurija je klasificirala ljude u Zaljevu, i Arape
općenito, na temelju velikog broja čimbenika, uključujući
snagu karaktera, samopouzdanje, izgled i tako dalje. Ove
općenite kategorije odnosile su se i na muškarce i na
žene, a onda su se dalje raščlanjivale.
Na primjer, »snaga karaktera« se dalje dijeli na dvije
grupe: jake i slabe. Općenito, jaki pokazuju veliku želju
za bogaćenjem. Ovaj tip ljudi proučava primjere uspjeha
oko sebe i onda iskorištava svaku priliku koja se ukaže.
Slabi, tipovi koje vuku za nos, nemaju inicijative i dižu se
s kauča tek nakon što im cijela obitelj, ili cjelokupna
okolina uznapreduje. Ali, i ove su grupe dalje podijeljene
kako slijedi:
1. Jaki
A. Logični tip koji poštuje mišljenja svih koje susretne,
čak i kad se
ne slažu s njegovim (ili njezinim) vlastitim. II. Osoba koja
mora biti u pravu i nije ju briga za mišljenja drugih.
2. Slabi
A. Osoba koju njegova (ili njezina) obitelj može lako
pokolebati na ovaj ili onaj način. Ova je osoba
nesposobna za neovisno djelovanje, zato jer, kako Umm
Nurija naglašava, »bez svoje obitelji ne vrijedi ništa«.
B. Osoba koju njezini prijatelji lako kolebaju, i ne može
se prestati kolebati. Ovaj je primjer još gori od
prethodnoga jer je ova osoba uvjerena kako se njezina
obitelj urotila protiv nje, i vjeruje isključivo prijateljima
koji su, uglavnom, u gorem stanju od nje.
Umm Nurija je razvila istu vrstu kategorizacije i kad je
bila riječ o samopouzdanju«. I ovdje razlikuje dvije
glavne grupe, sigurne i nesigurne, a svaku je grupu,
opet, podijelila u sljedeće podgrupe:
1. Sigurni
A. Razumni tip. Ljudi iz ove grupe pomireni su sami
sa sobom i jasno pokazuju samopouzdanje zbog čega ih
svi poštuju, a čak prema njima osjećaju i
strahopoštovanje. Istovremeno, oni uspijevaju zadržati
ljubav i privrženost drugih, zahvaljujući svojoj
skromnosti i istinskim postignućima.
B. Presigurni. Ovo su ljudi koji se zapravo nemaju
čime ponositi. Imaju višak samopouzdanja, iako nemaju
razloga za nj: nikakvih velikih postignuća, a nisu čak niti
privlačnog izgleda. Ovaj je tip ljudi nepodnošljiv, ali
nažalost, učestaliji od prvog. Međutim, i A i B zajedno su
manje uobičajeni od druge glavne grupe:
2. Nesigurni
A. Oni koji tvrde da su sigurni. Oni zauzimaju
samopouzdani stav, koji nema podlogu ni u kakvom
iskrenom uvjerenju s njihove strane. Svaku riječ koja im
se uputi uzimaju k srcu i reagiraju vrlo agresivno,
skrivajući svoje neuspjehe glasnom osobnošću. Od muhe
čine slona, ili kako bi mi ovdje rekli »od sjemenke
kupolu«. B. Oni koji su stvarno nesigurni. Ljudi iz ove
grupe ne glume i ne tvrde da su nešto što nisu. Otprve je
očito da su jadni i odmah ih počinjete žaliti. Ponekad
imaju vidljivi fizički nedostatak koji im umanjuje
samopouzdanje, poput pretilosti, niskog rasta, ili tek
velikog nosa. Ili se radi o društvenom problemu, poput
siromaštva, ili čak o mentalnom, poput gluposti.
Ponekad je u pitanju skriveni problem koji nitko drugi
ne vidi, poput slomljenog srca zbog izgubljene ljubavi,
koje nikada nije zacijelilo.
Sadimina omiljena klasifikacija bila je ona »religioznih
tipova prije i poslije vjenčanja«, koja je jedina strogo
odvajala muškarce od žena. Postojale su tri kategorije:
ekstremno religiozni tip, racionalni umjereno religiozni
tip i divlji tip, koji uglavnom ignorira strukture svoje
vjere. Žene i muškarci su zrcalne slike jedni drugih.
Započnimo s muškarcima:
1. Ekstremno religiozni tip
A. Jednom je bio divlji, ali je postao religiozan.
B. Boji se biti divlji, pa postaje religiozan.
Oba se boje da će moralno degenerirati nakon vjenčanja,
tako da često završavaju u poligamnim brakovima,
uglavnom sa ženama koje su vjeri predane jednako kao
oni.
2. Umjereni tip
A. Strogo religiozni tip koji se od prve grupe razlikuje
po načinu na koji se odnosi prema ženama: nježno i bez
uplitanja. Ovaj tip može biti u braku s relativno
liberalnom ženom, dok god je siguran u njezinu ljubav i
moralnost.
B. Svjetovnjaci. Ovaj tip muškaraca vjeruje da je islam
izgrađen na pet, i ne više od pet, osnovnih obvezatnih
vjerovanja. On dolazi samo na pet propisanih dnevnih
molitvi i posti samo tijekom Ramazana. Nakon što obavi
hodočašće u Meku, osjeća da je obavio svoju dužnost,
dok god se uz to drži očitovanja vjere i daje milostinju
siromašnima. Ovaj se muškarac ženi isključivo ženom
koja je na istoj razini oslobođenosti kao i on. Ne bi se
oženio nekom, koja na primjer, nosi hidžab, i traži ženu
koja je lijepa, otvorena i elegantna, tako da je može
ponosno pokazivati pred prijateljima koji dijele njegova
razmišljanja.
3. Divlji tip ili bjegunac
A. Postupni bjegunac. Neki su pripadnici ove grupe
možda odrasli u vrlo strogoj vjerskoj atmosferi, da bi
zatim »pobjegli« i u vjerskom i u moralnom smislu.
Njegov je bijeg postupan, događa se kad god
ima priliku biti daleko od autoriteta u svojoj zajednici.
Ovaj bi se tip mogao pretvarati da pripada prvoj grupi
kako bi izbjegao bilo kakvu društvenu sramotu.
B. Liberalno odgojeni. Ovaj je tip odgojen u izrazito
liberalnoj obitelji, tako da je u vjerskom smislu gotovo
ateist i nema nikakvih ograda spram »lošeg ponašanja«.
A u našim krajevima postoji izreka: «onaj koji odrasta
čineći nešto, ostari čineći isto«. Problem na koji se nailazi
kod ovog tipa jest patološka sumnja. Nažalost, uslijed
njegovih iskustava s nekim jeftinim djevojkama, o
kojima će biti riječi kasnije, vjeruje da je svaka djevojka
kriva dok se ne dokaže suprotno. Zato muškarac u
»divljoj« kategoriji uvijek najradije ženi neiskusnu
djevojku: ona će stvari sagledavati iz njegove iskrivljene
perspektive. Ponekad muškarac iz ove grupe oženi
koketu, koja zna kako igrati igru. Ona savršeno dobro
zna kakav je zapravo njezin muž, i kako njime
manipulirati i pretvarati se, tako da se njezine aktivnosti
nikada ne protumače pogrešno. Upravo se ovo dogodilo
Sadimi, koja nije shvatila kakav je Valid zapravo, dok
nije bilo prekasno, kada je on već bio odlučio kako je ona
»loša«.
Sada dolazimo do podudarnih ženskih kategorija.
1. Ekstremno religiozni (»Pokoravam se vjeri«) tip
A. Zaštićena. Odgojena u strogo religioznoj obitelji, ova
žena nikad nije bila izložena proturječnim vanjskim
silama. Ako je sreće, udat će se za nekog tko je jednako
religiozan. U slučaju da su oboje u stanju prihvatiti i biti
sretni s onim što im je sudbina dodijelila, mogu
»zauvijek živjeti u sreći i ljubavi«, mirnim i sigurnim
životom. Međutim, ako se uda za muškarca koji je
liberalniji od nje, bit će nesretna jer nikada neće shvatiti
kako mu udovoljiti, budući da nije bila u prilici upoznati
njegov način života. B. Zaštićena, ali s maštarijama. Ova
žena je također odrasla u zaštićenom okružju, međutim
maštarije o bijegu u nešto novo, u neku vrstu
oslobođenja oduvijek su je proganjale. Ona je također
nevina, ali ne zbog nepoznavanja »vanjskog« svijeta, već
zbog vlastite volje, samodiscipline, ili nadzora svoje
obitelji.
2. Umjereni tip
A. Žrtva mode. Ova žena svoje ponašanje mijenja u
skladu s trenutnom modom. Ako je u određenom
trenutku moderno produhovljeno ponašanje, odlaženje
na vjerske skupove i nošenje hidžaba izvan Kraljevstva,
ona će to i činiti i »prikloniti se trendu«. Međutim, ako
trend nalaže odbacivanje hidžaba čim izađeš iz države, a
dok si u njoj, provođenje većine vremena u šopingcentrima
u uskoj abaji koja naglašava ženske obline, ona
će se prikloniti i tom trendu. Ovi su trendovi obično pod
kontrolom muških sklonosti u potrazi za prikladnim
suprugama, ili majki u lovu na buduće snahe.
B. Nereligiozna, ali neoslobođena. Ova žena nije
stroga poput one ekstremno religiozne, ali je pažljivija
od liberalne. Žena iz ove grupe opire se grijehu zbog
svojih moralnih uvjerenja i principa, prije nego zbog
stvarnih religijskih uvjerenja. Cesto je jakog karaktera
tako da može biti pogrešno smatrana liberalnom, budući
da se ne pokorava svim zapovijedima religioznijih
grupa.
3. Divlji tip (ili »Bjegunka«)
A. Divlja prije braka. Ova se žena u braku obično
promijeni. Može se pretvoriti u vrlo predanu ženu (ili
makar ženu umjerene predanosti). To ovisi o njezinu
mužu. Ako se uda za nekoga tko nije za nju, ostaje u
divljoj kategoriji čak i nakon vjenčanja.
B. Divlja u braku. Ova je žena obično članica jedne od
zaštićenih grupa, ali postaje »loša« nakon vjenčanja, bilo
zbog toga što se nije u stanju prilagoditi zahtjevima
liberalnog muža, bilo zbog klimavog braka i nevjernog
muža.
Ovo su samo neki od složenih skupova kategorija koje je
Sadima upisivala dok je Umm Nurija diktirala. Čak je i
mjesecima nakon zapi,ivanja još uvijek pokušavala upiti
sve informacije. Ispravnost cijelog ovog složenog sustava
bila je jasnija svakim novim danom koji je Sadima
proživljavala u školi života. Na kraju krajeva, to je bila
ista škola u kojoj je i Umm Nurija dobila svoje
informacije i uobličila svoju teoriju.
Sadimino razmišljanje o Umm Nuriji vratilo ju je u dane
večernjih druženja sa svojim trima prijateljicama u kući
Umm Nurije. Gotovo je mogla osjetiti okus kuvajćanskih
specijaliteta - sirupaste slatkoće zalabje i slatkog
praškastog darabeela - kojima ih je Umm Nurija nudila
zajedno s vrućim čajem. Sjećanja su je odvela kući, u
Rivad, sve do metalnih vrata i šipkama pozlaćenih
vrhova, gdje je često stajala nakon večernje moli-ivc
iščekujući Validov dolazak. Vidjela je u mislima ljuljačku
kraj bazena, gdje je provodila večeri u njegovu zagrljaju;
formalni dnevni boravak u kojem su primali goste, i gdje
gaje prvi put ugledala; televiziju u obiteljskom dnevnom
boravku gdje su zajedno odgledali sve one filmove; i
sobu koja je svjedočila rođenju njihove ljubavi, kao i
njezinoj smrti. Je li njezina ljubav prema Validu zbilja
umrla?
Ustala je kako bi uključila kazetofon. Iz mnoštva kazeta
razbacanih I x i podu, izabrala je jednu i ubacila je u
uređaj, odvukla se nazad do krevetu i sklupčala se u
položaj fetusa. Slušala je tužni glas Abdula Halima13:
Suza se i tuge oslobodi Godine u plaču ne provodi O ti
koja za izdajicom plačeš Plači i danas ako baš hoćeš AF
suze će se izdajici svidjet' Pa ih nikad ne smije vidjet'!
Sadima je plakala, plakala i plakala, sama u svom
londonskom stanu, želeći se tuge i plača osloboditi i
godine u plaču ne provoditi. Ne htijući da joj suze vide,
da se svim izdajicama ne svide.
Poznati egipatski pjevač iz 60-ih godina 20. st.
12.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 30. 04. 2004
Naslov: Život koji je... »mogao biti i gori«
Pitao sam Aišu, »Ženu Proroka Muhammeda« - što je
Prorok - mir bio s njim - radio u svojoj kući. Odgovorila
mi je: »Bio je zauzet pozivom i služenjem svojoj
obitelji...«.
– Zbirka hadisa Al-Bukharija, stih 676
Iskreno, nisam očekivala ovakvo uzbuđenje, ovakvo
prepucavanje oko mojih skromnih e-mailova\
Neki se među vama pitaju kako se začeo ovaj projekt.
Sve je počelo u mojoj glavi, prije pet godina, 1999,
odnosno u vrijeme kada su se počele događati priče
mojih prijateljica, ovakve kakve za vas i vama prenosim.
Međutim, donedavno nisam činila ništa kako bih ove
ideje realizirala. Ono što me pokrenulo bila je svijest
kako se kapacitet mog mozga za primanje i zadržavanje
informacija približava statusu »discfult«. Došlo je
vrijeme da iscijedim spužve mog mozga i mog srca,
stvarno ih dobro iscijedim, kako bih mogla početi upijati
nove informacije.
Brak Rašida i Kamre bio je daleko od filmskog ideala.
Međutim, nije bio ni tako beskrajno očajan. Zaokupljen
svojim studijem, Rašid je prepustio brigu oko kućanstva
Kamri, nakon što je uvidio kako nije nimalo
zainteresirana za studiranje. Iako joj se u početku bilo
teško nositi sa svim kućanskim poslovima, Kamra se vrlo
postupno naučila oslanjati na sebe. Počela je u sebi
pronalaziti dovoljno odvažnosti da na ulici zaustavi
ljude i pita ih za određene adrese, ili da prodavače u
trgovinama pita za cijene određenih proizvoda.
Zapravo, Rašida je rijetko viđala, ali je dobivala sav
potreban novac kada bi ga zatražila, a u većini slučajeva
i prije no što bi to učinila. Čak joj je i za njezine osobne
potrebe - one »razno« potrebe - davao dovoljno novca,
barem s vremena ni vrijeme.
Kamra nije mogla usporediti iznose koje joj je Rašid
davao s onima koje su drugi muškarci nudili svojim
ženama. Međutim, bila je zadovoljna s onim što je
dobivala. Jedine potrebe koje nije zadovoljavala bile su
one emocionalne, a ako je to bilo sve što joj nedostaje,
smatrala je da se mora osjećati puno sretnijom od
mnogih drugih žena njezine dobi i prilika.
Nakon određenog vremena zajedničkog života, Kamra je
počela otkrivati Rašidovu dobru stranu iako se njegova
dobrota nikada nije otvoreno pojavljivala u odnosu s
njom. Mogla ju je opaziti u njegovu ophođenju s
drugima: njegovom majkom, sestrama, ljudima na ulici, i
djecom. Okružen djecom, Rašid bi i sam postajao sretno
malo dijete. Igrao bi se s njima vrlo nježno i s puno
ljubavi.
Bila je uvjerena da će, s vremenom, Rašid zavoljeti i nju.
Naposljetku, na početku njihova bračnog života uvijek je
bio dalek, pa čak i malo grub prema njoj, a s vremenom
je postao blaži i počeo ju je bolje prihvaćati, nikoje i sada
bilo situacija kada bi eksplodirao na nju zbog razloga
koji su joj se činili trivijalnima. Ali, nisu li svi muškarci iz
Nejda bili takvi? Kada bi pomislila na svog oca, braću, ili
ujake i njihove sinove, njezin joj se muž nije činio nimalo
različit. To je bila njegova priroda - i iz ove je spoznaje
crpila strpljenje za njega.
Ono što joj je kod Rašida najviše smetalo bilo je to što
nikada nije tražio njezin savjet, niti se konzultirao s njom
u vezi ičega što se ticalo njihova zajedničkog doma. Kada
je odlučio uvesti kabelsku TV odabrao je paket koji je
uključivao njegove omiljene programe, niti ne
primijetivši da među njima nema kanala HBO koji je
prikazivao Seks i grad, njezinu omiljenu seriju. Kamra
ovu seriju nije propuštala, usprkos činjenici da je
razumjela samo mali dio onoga o čemu su likovi
međusobno razgovarali. To što je Rašid tada učinio, ne
uzevši je u obzir, kao da uopće ne postoji, ozbiljno ju je
naljutilo, naročito nakon što je pokazao kako ga njezina
ljutnja nije nimalo dirala. Ovim joj je dao do znanja da
ona nema nikakve veze s važnim i osnovnim kućanskim
odlukama, kao da je to bio samo njegov stan!
Ovo se jednako nastavilo. Svaki ju je dan uspijevao
uzrujati ovakvim stvarima. Međutim, sam bi se ozbiljno
razbjesnio u slučaju kada bi ona zaboravila navečer
pripremiti njegovu odjeću, ili je ispeglati rano ujutro,
prije nego što se on uopće probudi. Nadalje, nije smjela
tražiti njegovu pomoć pri pospremanju, kuhanju ili
pranju suda, iako je svih tih godina studija u Americi
živio samačkim životom. Sto se pak nje ticalo, u njezinu
je domu u Riyadu uvijek bilo posluge koja je ispunjavala
njezine želje, čineći sve ono što bi se iz trenutka u
trenutak prohtjelo njoj, njezinoj braći, ili sestrama.
Rašid je većinu vremena provodio na fakultetu. Kada bi
ga Kamra upitala zašto uvijek tako kasno dolazi kući, on
bi ju jednostavno obavijestio kako obavlja internetska
istraživanja koristeći brzu vezu koja je postojala u
sveučilišnoj knjižnici.
Prvih nekoliko mjeseci u Americi Kamra je vrijeme
provodila pred televizorom ili čitajući ljubavne romane
što ih je donijela sa sobom iz Rivada, a koje je, na
Sadiminu preporuku, počela čitati već u višim razredima
osnovne škole.
Rašid je u stanu imao kompjutor koji nije koristio.
Dopustio joj je da se njime koristi, ako želi, ali nije bio
spojen na Internet. Kamra je provela mjesece učeći kako
se njime koristiti. Rašid bi joj povremeno pomagao, ali
pokušavala se što više osloniti na sebe. Primijetila je kako
je Rašid brzo inzistirao da joj pomogne čim bi vidio
njezinu odlučnost da nešto nauči. Zbog činjenice da nije
tražila njegovu pomoć za svaku sitnicu - a niti svaku
krupniju stvar - kao što je to činila na početku njihova
bračnog života, on je postao susretljiviji. Da li muškarci
osjećaju prijetnju svom autoritetu čim shvate da žena
razvija prave sposobnosti na nekom području? Boje li se
muškarci ženskog kretanja prema neovisnosti, naročito
kod svojih vlastitih žena? I smatraju li oni ženu koja želi
neovisnost i ostvarivanje svojih vlastitih ciljeva
nezakonitim kršenjem vjerskih pra-\ i na vodstvo koje je
Bog podario muškarcima? I tako je Kamra otkrila 1
Ljučni princip uspješnog odnosa s muškarcem.
Muškarac mora osjetiti tisku snagu i njezinu neovisnost,
a žena mora shvatiti da njezina veza s muškarcem ne
smije ovisiti isključivo o potrebama: njezinoj potrebi za
njegovim novcem, njegovim udjelom u kućanskim
poslovima, za njegovim uzdržavanjem nje i djece, i
njezinoj potrebi za osjećanjem vlastite vrijednosti u
svemiru. Vrlo je žalosno, zar ne, da ženi treba muškarac
kako bi se osjećala važnom. Sjedeći za kompjutorom,
Kamra je pregledavala neke bibloteke sa screensaverima,
kada joj se pogled zaustavio na datoteci koja je
sadržavala brojne fotografije neke azijatkinje. Radilo se o
Japanki, saznala je kasnije Kamra. Zvala se Kari.
Kari je bila sitne građe i tanka, a činila se Rašidove dobi,
možda nešto starija. Na nekim su fotografijama bili
zajedno. Zapravo, na jednoj su fotografiji ležali zagrljeni
na kauču, u istom ovom stanu u kojem je sada živjela
Kamra.
Ovo je bilo nešto što nije tražilo duboke analize! Ove su
fotografije bile karika koja je nedostajala za objašnjenje
neobjašnjivog Rašidova ponašanja prema njoj. Rašid je
bio u vezi s ovom djevojkom, prije vjenčanja s njom,
uvidjela je Kamra, i nije bilo teško zaključiti kako ta veza
još uvijek traje.
Kasnije, dokazi su se samo množili. Osim vremena koje
je svaki dan provodio s Kari u telefonskim razgovorima
ili na Internetu dok je bio na fakultetu, Rašid je običavao
provoditi dva dana mjesečno s »prijateljima« na nekom
izletu. Kamra je bila sretna zbog ovih njegovih izleta, jer
su, činilo se, imali čaroban utjecaj na Rašida; uvijek joj se
vraćao u stanju potpunog zanosa, dobro raspoložen,
pokazujući neuobičajenu dozu privrženosti, tako da je
čak osjećala zahvalnost prema tim prijateljima
nestrpljivo iščekujući njegov sljedeći izlet!
Kako je uspijevao svih ovih mjeseci skrivati svoju vezu s
tom ženom? I kako je Kamra mogla previdjeti muževu
aferu s drugom ženom? Prvi je mjesec nakon vjenčanja
bio vrlo težak, to je istina, ali on se nakon toga postupno
mijenjao, pretvorivši se naposljetku u tradicionalnog
muža iz Nejda, vrlo sličnog mužu njezine sestre Hesse.
Kako je uspio glumatati pred njom sve ovo vrijeme? Je li
se redovito viđao s tom ženom? Da li je ona živjela u istoj
državi, ili je on putovao drugdje kako bi ju vidio? Da li ju
voli? Je li spavao s njom i tjerao ju da uzima
kontracepcijske tablete, kao što je to činio sa svojom
ženom?
Da mi je netko rekao što će ova rezignirana i nesigurna
žena, Kamra, sljedeće učiniti, ne bih vjerovala. Ne prije
no što bih to vidjela vlastitim očima. Ova je mlada žena
prionula uz oružje, odlučna braniti svoj brak i boriti se za
njegov opstanak. Nikom nije rekla za svoje bolno otkriće,
osim svojoj prijateljici Sadimi, koja joj je pričala o
Validovu napuštanju. Ova njezina prijateljica koja je
prebjegla u London, osjećala je Kamra, najbolje će
razumjeti njezine osjećaje u ovakvom razdoblju, iako je
tek sljedeće godine saznala zašto su zapravo Sadima i
Valid prekinuli.
U njihovim svakodnevnim telefonskim razgovorima,
Sadima ju je upozorila da Rašidu ne kaže ništa o svom
otkriću. Drži se obrambene strategije, savjetovala je
Sadima, a ne napadačkog plana za koji ionako nije imala
dovoljne zalihe oružja.
»Nemaš izbora. Morat ćeš se s njom sastati i razjasniti
situaciju.«
»Sto bih joj rekla? Drži se podalje od mog muža, ti
kradljivice muževa!?«
»Naravno da ne! Sjedni s njom i pokušaj saznati u kakvoj
je to ona vezi s tvojim mužem, i koliko to dugo traje.
Nikad ne znaš! Možda on čak skriva od nje činjenicu da
je oženjen.«
»Umrla bih samo da saznam što je vidio u njoj, toj
djevojčuri kosih očiju!«
»Važnije od saznanja stoje vidio u njezinu izgledu bilo bi
saznati stoje vidio u njezinu karakteru. Ne kaže li izreka
- upoznaj svog neprijatelja?«
Je li Kamra bila u pravu kada se odlučila boriti za svoj
brak? Ili je uspješan brak veza koja ne treba ratovanje za
očuvanje svog opstanka? Je li brak koji zahtijeva
ratovanje osuđen na neuspjeh?
Kamra je pronašla Karin broj telefona i adresu u
Rašidovu džepnom adresaru. Imala je broj u Japanu.
Također je imala broj u susjednoj državi, Indiani, gdje je
Rašid bio studirao za svoj magisterij. Kamra je nazvala
Kari na taj broj, i tražila da se sastanu. Predstavila se
prije toga. Kari je mirno odgovorila, rekavši kako je
prvom prilikom spremna doći u Chicago i sastati se s
njom.
Ovo je bilo otprilike dva mjeseca nakon što je Kamra
otkrila nedopuštenu vezu svog muža i te žene. Tijekom
tog je razdoblja teškom mukom kontrolirala svoje
uzburkane osjećaje. Nije htjela da Rašid osjeti ikakvu
promjenu u njoj, prije nego što se uspije sastati s
njegovom ljubavnicom.
Tijekom ova dva mjeseca Kamra je prestala uzimati
kontracepcijske tablete, a to čak nije rekla ni vlastitoj
majci, čije je mišljenje o toj temi znala: «Sve što imaš,
draga moja, to su tvoja djeca. Djeca su jedini način da
muškarca zadržiš uza se.« Kamra nije željela da djeca
budu jedina veza između njih - ili, da se jasnije izrazim,
jedina stvar koja bi Rašida natjerala da ostane s njom.
Ali, on ju je prisilio na ovaj čin - neka se nosi s
posljedicama svojih djela! I neka njihova djeca podnose
posljedice i njegovih i njezinih djela!
Vrtoglavice, jutarnje mučnine, čak i povraćanje, koje joj je
stvarno išlo na živce: počeli su općepoznati znaci
trudnoće koju je Kamra nestrpljivo iščekivala. Željela je
da se ovi simptomi pojave prije negoli nazove Kari.
Otišla je u supermarket u prizemlju njihove zgrade, kako
bi kupila nešto što bi potvrdilo njezine sumnje. Nije
znala što točno traži, pa se obratila jednoj od prodavačica
koje su tamo radile, upirući prstom u svoj trbuh i
skicirajući objema rukama okrugli trbuh u zraku:
»Ja... Ja... brudna!«
»O! Čestitam, gospođo!«
Kamra nikada nije voljela engleski jezik i nikada ga nije
uspjela svladati poput svojih prijateljica. Svake je godine
jedva prolazila na ispitu iz engleskog, a jedne je godine
morala ponavljati završni ispit, a na kraju ga je položila
samo zato jer se profesorica sažalila nad njom i dala joj
ocjenu više od zaslužene.
»Nee! Neelja... brudna... kaao?« Ispružila je oba dlana u
gesti koja kao da je pitala, kako?
Smeđe lice prodavačice bilo je začuđeno. »Zao mi je,
dušo, ali ja ne razumijem što ti hoćeš reći!«
Kamra je nastavila upirati kažiprstom u sebe. »Jaa... Jaa...
kaao brudna? Kaao beba? Kaao?«
Prodavačica je dozvala svoje dvije kolegice i njih su tri
zatim, zajedno s mušterijom koja je načula njihov
razgovor, pokušavale odgonetnuti što im je to Kamra
htjela reći. Nakon deset minuta truda, Kamra je konačno
dobila ono što joj je trebalo: kućni test za otkrivanje
trudnoće!
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 9. 04. 2004
Naslov: Blago u-pjesmi
Prošli sam tjedan primila mnoštvo ljutitih poruka. Neki
su bili ljuti na Rašida zbog njegove okrutnosti. Neki su,
pak, bili ljuti na Kamru zbog njezine pasivnosti. A ostali
- a to je većina vas - su bili ljuti na mene jer govorim o
astrologiji, Ouija-ploča i gatanju iz kave, u koje baš ne
vjeruju mnogi.
OK. Prihvaćam vašu ljutnju. A istovremeno je ne
prihvaćam. Kao što vidite, i kao što ćete još vidjeti, ja
sam sasvim obična djevojka (OK, možda malo luckasta,
ali samo malo!). Ne analiziram svaki svoj potez, i ne
brinem oko svakog čina koji je možda tabu i protivi se
društvenim i vjerskim zakonima, sve što mogu reći jest
da ne tvrdim da sam savršena (za razliku od nekih
drugih).
Moje su prijateljice standardni primjeri, i to prilično
dobri, svih nas. Neki mogu namjerno ignorirati ono što
nam njihove priče govore 0 nama samima, dok su drugi
za takvo što jednostavno slijepi. Stalno slušam ljude kako
mi govore: «Nećeš reformirati svijet, i nećeš promijeniti
ljude.« Imaju pravo, potpuno pravo, ali ono što ja NEĆU
učiniti, jest odustati od pokušavanja, kao svi drugi.
Postoji razlika između mene i drugih. Kao što hadis12,
riječima Proroka Muhammeda, mir bio s Njim, kaže:
«Djela se mjere namjerama koje leže iza njih.« Nadam se
da će Bog moje pisanje vidjeti kao dobro djelo, jer imam
samo dobre namjere. Ponovit ću, u slučaju da netko nije
razumio prvi put: Ne tvrdim da sam savršena! Priznajem
svoje neznanje i sve svoje mane, ali »svako Adamovo
dijete griješi, a najbolji su među grešnicima oni koji se
pokaju«. Naporno radim na ispravljanju svojih grešaka i
kultiviranju same sebe. Kada bi se barem oni koji meni
nalaze mane okrenuli sebi i sebe popravili, prije nego što
počnu agitirati da se mene izvede na pravi put.
Da se barem svi pokaju za svoje grijehe, nakon što o
njima pročitaju na Internetu. Neka svi otkriju neke
skrivene tumore i odstrane ih nakon što vide ružne
primjere pod mikroskopom. Ne vidim ništa pogrešno u
tome što o problemima svojih prijateljica pišem u ovim
pismima za dobrobit drugih - drugih koji nisu imali
prilike učiti u školi života, školi u koju su moje
prijateljice ušle kroz najšira vrata - vrata ljubavi. Prava bi
i sramotna greška bila, po mom mišljenju, da jedni
drugima priječimo put, omalovažavajući se međusobno,
iako svi prepoznajemo zajednički cilj, a to je reformacija
našeg društva i pretvaranje svakog od nas u bolju osobu.
Na Valentinovo, Michelle je odjenula crvenu košulju, i
nosila torbu u istoj boji. Veliki broj drugih studentica
učinio je isto, tako daje bilo toliko crvene u vidu odjeće,
cvijeća i plišanih igračaka da se cijeli kampus crvenio.
Tih je dana ovaj blagdan još uvijek bio nova fora, i
dečkima se sviđao; vozikali su se ulicama i zaustavljali
svaku djevojku kako bi joj poklonili crvenu ružu zajedno
sa svojim brojem telefona, omotanim oko peteljke.
Djevojkama se također sviđao, budući da su konačno
našle nekoga da im pokloni crvenu ružu, onako kako su
vidjele da se radi u filmovima. Ovo je sve bilo prije nego
što je Vjerska policija zabranila sve što je moglo imalo
podsjećati na proslavu praznika ljubavi, Valentinova,
budući da u islamu postoje samo dva blagdana: jedan je
Ramazanski Bajram, dan nakon mjeseca Ramazana, a
drugi je Kurban Bajram, dan nakon završetka hodočašća
u Meku. Saudijci su počeli slaviti Valentinovo kasnih 90-
tih, nakon što su o njemu čuli na programima satelitske
televizije iz
-Hadisi su zbirke izreka Proroka Muhammeda.
Libanona i Egipta. To je bilo prije no što su uvedene
kazne za vlasnike i vjećarnica koji su svojim VIP
kupcima dijelili crvene ruže na nevjerojatno zamršene
načine, kao da se radi o krijumčarenoj robi. Iako je
proslava ovog praznika u Saudijskoj Arabiji zabranjena,
proslava Majčinog dana, ili Dana očeva nije, iako je
princip iza obiju ideja potpuno isti. Prema ljubavi su se u
našim krajevima postavili kao prema nepoželjnom gostu.
Fejsalov vozač čekao je Michelle na ulazu u kampus,
kako bi joj uručio Fejsalov poklon za Valentinovo. Bila je
to ogromna košara ispunjena sušenim crvenim ružama i
svijećama u obliku srca, U sredini je sjedio mali crni
medvjedić koji je držao grimizno baršunasto srce.
Pritiskom na ovo srce, zasvirala bi pjesma Barrvja
Manilowa Can't Smile Without You.
Michelle je lagano koračala prema predavaonicama,
osjećajući se stvarno posebnom. Gledala je blagonaklono
svisoka na svoje prijateljice, čija su se srca polako
raspadala od ljubomore, dok im je čitala pjesmu koju joj
je Fejsal napisao na čestitki što je stigla uz poklon. Bile
su, zapravo, toliko ljubomorne da je veliki broj njih
sljedeće jutro na predavanje donio lutke, medvjediće i
cvijeće, kako bi dokazale da su i njih, nakon povratka
kući poslije nastave, dočekali pokloni.
Tog su dana brojne djevojke plakale za izgubljenim
ljubavima ili starim simpatijama. Mnogi su darovi
konfiscirani, a djevojke koje su nosile crvenu odjeću ili
modne dodatke, morale su dati riječ da to neće učiniti
sljedeće godine. Sljedećih se godina odjeća pregledavala
čak i prije nego što bi djevojke prošle kroz vrata
kampusa, unutar kojega su mogle skinuti svoje mantile i
marame. Na ovaj su način inspektorice mogle
prijestupnicu poslati natrag njezinu vozaču, koji je
morao čekati sa strane, kako bi je odmah mogao voziti
natrag kući, u slučaju daje na njoj bilo i najmanjeg Iraga
Zločina crvenog, čak i u slučaju da se radilo o
najobičnijoj gumici za kosu.
Fejsalov dar Michelle nije, međutim, završio na
romantičnoj pjesmi. Na putu kući, dok je po rukama
premetala mekanog crnog medvjedića, i udisala Fejsalov
elegantni Bulgarijev parfem kojim je poprskao igračku,
odjednom je ugledala par dijamantnih naušnica u obliku
srca koje je Fejsal objesio o medvjedićeve slatke male uši,
kako bi ih potom njegova slatka mala Michelle mogla
objesiti o svoje.
10.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 16. 04. 2004
Naslov: Kad tuga postane užitak
Rekao joj je jednog dana: Sve što muškarac želi od žene
jest da ga voli. A žena mu je glasno odvratila na uho: A
sve što žena želi od muškarca jest da je voli. - Sokrat
Među mnogobrojnim kritikama koje su počele
preplavljivati moj inbox, veliki me broj njih napada zbog
citiranja poezije preminulog Nizara Kabannija i traženja
Božje milosti za njega - još tamo u mom prvom e-mailu.
Citiram Kabannija iz jednostavnog razloga: danas ne
postoji ništa novo što bi se moglo mjeriti s njim. Nisam
još naišla na modernu poeziju koja bi posjedovala
jednostavnost i jasnu elokvenciju njegove. Nikad me
nisu dirnuli, ili na mene utjecali, oni modernistički
pjesnici koji sastavljaju kasidu od trideset stihova u
kojima ne govore ni o čemu! Ne osjećam nikakav užitak
dok čitam o gnoju na čelu, što curi iz stegna vječne tuge.
Ja sam usklađena samo s Nizarovim esencijalističkim
stihovima, stihovima kakve niti jedan od ovih novih
pjesnici (ne želim ovdje nikog uvrijediti), nije bio u stanju
napisati, usprkos njihovoj jednostavnosti.
Nakon što Sadima nije prošla prvu godinu studija, na
ogromno iznenađenje svih, budući da su je svi znali po
akademskoj izvrsnosti, otac joj je predložio da zajedno
otputuju u London i tamo se zabave. Međutim, Sadima
ga je pitala bi li mogla ići sama, i ostati neko vrijeme u
njihovu stanu u South Kensingtonu. Rekla je kako bi
zbilja htjela neko vrijeme biti sama. Nakon početnog
oklijevanja, njezin je otac ipak pristao, i opskrbio je
telefonskim brojevima i adresama nekolicine tvojih
prijatelja, koji su, zajedno sa svojim obiteljima, provodili
ljeto u Kngleskoj. Mogla ih je kontaktirati, ako ne bude
htjela stalno biti sama. Nagovarao ju je da slobodno
vrijeme ispuni nekim tečajem iz područja informatike ili
ekonomije, tako da joj vrijeme provedeno u Londonu
ipak hude od koristi nakon povratka na studij u Rivadu.
Sadima je zajedno s odjećom spakirala i svoju ranu, i
nosila je sve od svjetske prijestolnice pijeska do svjetske
prijestolnice magle. London nije za nju bio nov. Zapravo,
boravak u tom gradu tijekom zadnjeg ljetnog mjeseca bio
je obiteljski ritual. Ovoga je puta London ipak bio
drugačiji. Ovoga je puta to bio ogromni sanatorij u koji
se Sadima odlučila sakriti kako bi preboljela mentalne
boljetice koje su je preplavile nakon iskustva s Validom.
Prije nego stoje otpočelo slijetanje na Heathrow, Sadima
se uputila u avionski WC. Skinula je abaju i maramu s
glave, otkrivši skladno tijelo uvučeno u uske traperice i
majicu, i glatko lice našminkano s tek nešto
svijetloružičastog rumenila, malo maškare i namazom
sjajila za usne.
Dolazeći iz rijadske vrućine, Sadima je uvijek uživala u
šetnjama po londonskoj kiši, ali ovaj put, sve što je
padalo po njoj bio je jad. London je bio sumoran,
zaključila je; jednako mračan i oblačan kao i njezino
raspoloženje. Tihi stan i prazan jastuk samo su pojačavali
njezinu tugu, pa je započela s prolijevanjem više suza no
stoje mislila daje moguće proliti.
Sadima je puno vremena provodila plačući. Suze su joj
pekle oči, a plakala je zbog nepravde i tame koja ju je
progutala, koja je zaogrnula njezinu ocrnjenu
ženstvenost. Plakala je i plakala, oplakujući tako svoju
prvu ljubav, živu zakopanu u samom začetku, prije nego
što je u njoj uspjela pronaći zadovoljstvo. Plakala je i
molila se, molila i molila, u nadi da će je Bog voditi kroz
ovu patnju, jer nije imala majku da je tješi i ulije joj
sigurnost, niti sestru da bude uz nju u ovakvim
iskušenjima. Još uvijek nije znala da li da kaže ocu što se
dogodilo između nje i Valida one posljednje noći kad su
bili zajedno. Ili bi tu tajnu trebala sa sobom ponijeti u
grob.
Sve što je bila u stanju učiniti jest tražiti Božji oprost, i
slati molitvu za molitvom u zrak, moleći se da je
odvratni Valid ne osramoti otkrivanjem razloga zbog
kojega se razveo od nje; i da, nakon što ju je ostavio, neće
reći ništa zbog čega bi se njezino ime povlačilo kroz
blato. »Allahu, zaštiti me! Zaštiti me od ovog zla! Allahu,
nemam nikoga osim tebe da mi pomogne, a ti najbolje
znaš u kakvom sam stanju.«
Tijekom ovog teškog razdoblja Sadima je postala ovisna
o pjesmama tuge, boli i rastanka. Tijekom tih tjedana u
Londonu, preslušala je više tužnih pjesama nego u
cijelom svom životu prije toga. Osjećala bi se zanesenom,
čak ushićenom, kad god je slušala neku od klasičnih
ljubavnih pjesama poznatih arapskih pjevača, koje su
bile pune romantike i melankolije.
Ove bi je pjesme natopile tugom i obavile poput toplog i
čistog kreveta. Kako su dani prolazili, prestala je slušati
ove pjesme radi utjehe, već kako bi se zadržala u stanju
opijenosti tugom, koje je otkrila nakon neuspjeha svoje
prve ljubavne veze. Ovo je iskustvo bilo zajedničko
većini ljubavnika koji su doživjeli gubitak ili izdaju:
mazohističko mučenje u kojem bol postaje užitak. Bol
nas vodi k stvaranju šatora mudrih misli, u kojem
sjedimo i filozofiramo o svom životu koji prolazi izvana.
Postajemo nježna, hiperosjetljiva bića i najmanja nas
misao može natjerati u plač. Naša se oštećena srca
užasavaju idućeg emotivnog sloma, tako da ostaju u
svojim usamljeničkim šatorima mudrosti, izbjegavajući
zauvijek ponovno zaljubljivanje. Jednoga se dana pojavi
drugi beduin. Dolazi popraviti šatorsku užad... Kada
naiđe ovaj drugi čovjek, pozivamo ga na naprstak kave i
zadržavamo ga tu, samo kratko, da zagrije našu tužnu
samoću, ali nažalost, ovaj drugi čovjek uvijek ostaje -
predugo, i prije no što shvatimo što se događa, naš se
šator mudrosti urušava oko nas oboje! I nakon toga
nismo ništa pametniji nego prije.
Nakon dva tjedna samovanja u stanu, Sadima je odlučila
da će svoj glavni dnevni obrok jesti vani, u slučaju da
uspije pronaći restoran u koji ne zalaze rijeke turista iz
Zaljeva. Zadnja stvar koju je željela, dok je bila u
ovakvom stanju, bila je sresti mladog Saudijca koji će s
njom pokušati očijukati.
U restoranu se nije ništa bolje osjećala nego unutar četiri
zida svog stana. Atmosfera u restoranu »Hush« bila je,
kao što mu i samo ime naviješta, tiha i romantična.
Sadima je vjerovala da ostavlja dojam žrtve zarazne
bolesti, koju je i vlastita obitelj napustila. Sjedila bi tako i
jela svoj ručak u samoći, dok su svuda oko nje, pod
svjetlom svijeća parovi razgovarali i šaputali. Sadima
nije mogla a da se ne sjeti poetičnih večera s Valulom, na
kojima su planirali svoj medeni mjesec. Obećao ju je
odvesti u Hali. Tražila je da nakon završetka medenog
mjeseca, prije povratka u Ryad, provedu nekoliko dana u
Londonu. Dugo je sanjala o tome kako će jednoga dana s
mužem, tko god to bio, obilaziti ona mjesta koja je
godinama obilazila sama.
Sve je bila isplanirala. Odvela bi ga da vidi Victoria &
Albert Museum, Tate i Madame Tussaud's. Iako Valida
nije zanimala umjetnost kao i nju, vjerovala je da će to
ona uspjeti promijeniti nakon vjenčanja, isto kao što bi ga
natjerala da se ostavi pušenja, navike koja ju je strašno
nervirala. Pili bi shoga jabuku i jeli sushi u restoranu
»Itsu« na aveniji Draycott. Polako bi se davili u
belgijskim palačinkama s čokoladom iz dućana u ulici
njezina stana. Odvela bi ga na predstave u libanonskom
restoranu "Ishibilia« - i naravno! - ne bi ga propustila
povesti na krstarenje. Na kraju njihova boravka u
Londonu, odvela bi ga u šoping u Ulicu Sloane. Natjerala
bi ga da joj kupi najmoderniju odjeću i modne dodatke,
baš kako joj je Kamrina majka savjetovala da učini,
umjesto da to prije vjenčanja kupuje sama, u Riyadu, i to
novcem iz svog miraza.
Kako su samo bolna bila sva ova sjećanja sada! Njezina
otmjena vjenčanica i prekrasni veo (koji je za nju ručno
izrađen u Parizu), još su uvijek vrebali iz ormara u
Riyadu, plazeći joj podrugljivo jezik svaki put kada bi
otvorila vrata ormara. Nije ih bila u stanju baciti. Kao da
je nešto u njoj još uvijek čekalo da se Valid vrati. Ali, on
se neće vratiti. A njezina vjenčanica i veo bili su ružni i
stalno prisutni podsjetnici na podlu prirodu njezina
dragog.
Njezino odredište iduće jutro bila je arapska knjižara.
Kupila je dva roamana Turki al-Hamada, Al Adama i Al-
Shemaisi, nakon što je vidjela da ih je od prodavača
zatražio jedan zaljevski muškarac u četrdesetim
godinama. Kupila je također i roman Sheqat AlHorreya,
ili Gnijezdo slobode autora Ghazi al-Kusaibija, koji je
vidjela u formi izvrsne TV-serije na jednom satelitskom
programu prije nekoliko godina. Odvezla se autobusom
u stan, u kojem ju je dočekala očeva poruka. Javljao joj je
kako joj je dogovorio ljetnu praksu u jednoj londonskoj
banci s kojom je redovito poslovao. Počinje za tjedan
dana.
Ideja joj se svidjela. Ljetni posao, dodatna neovisnost, i
malo usavršavanja. Osim čitanja knjiga koje je upravo
kupila - i sad - rada u banci, nije imala nikakvih drugih
planova za ljeto. Zapravo, imala je još jedan plan:
proučavati psihologiju pod vodstvom Sigmunda Freuda,
uz pomoć knjiga koje je donijela sa sobom, tako da može
bolje analizirati Validovu osobnost i doći do jasnijeg
razumijevanja onih čimbenika koji su ga gurnuli u
pravcu razvoda bez krivnje. Ovo je značilo bez njezine
krivnje, naravno.
Čitanje netom kupljenih knjiga predstavljalo je pravo
zadovoljstvo, ali ju je deprimiralo što nije znala što bi
sljedeće trebala čitati. Željela je imati listu knjiga koje
svaka kulturna i inteligentna osoba mora pročitati.
U romanima Al-Kusaibija i Al-Hamada, pronašla je
brojne političke aluzije koje su je podsjećale na romane
egipatskih pisaca o kojima je bila ovisna kao tinejdžerka.
Odjednom se sjetila demonstracija na kojima je njoj i
njezinim razrednim kolegicama bilo zabranjeno
sudjelovati, onih dana kada su svi arapski narodi
protestirali u znak podrške palestinskoj Intifadi i
ustanku Al-Aksa. Sjetila se i kako su, davno, mnoge
države bojkotirale američke proizvode, ali samo je
nekoliko njezinih prijateljica u Saudijskoj Arabiji
sudjelovalo u tome, a i one su izdržale tek nekoliko
tjedana. Da li je politika nekoć bila dostupna svima, a
danas samo vladarima i generalima?
Zašto se nitko od njezinih rođaka, kako muških tako i
ženskih, nije uključivao u politiku, podržavajući
određene ideje dušom i tijelom, kako je bio slučaj kada
su Ghazi i Turki bili mladi? Zašto današnji mladi ljudi
nisu zainteresirani za vanjsku politiku, osim kada se radi
o skandaloznom ponašanju Billa Clintona i Monice
Lewinsky? Ili, u unutrašnjoj politici, samo o očitoj
korupciji u Saudijskom Telekomu. Nije se ovdje radilo
samo o Sadimi — sve njezine razredne kolegice, kao i
cijela njihova generacija, bile su na marginama kada se
radilo o političkom životu. Nisu imali ni ulogu ni
važnost. Da je barem razumjela politiku! Imala bi
nekakvu zanimaciju, i ne bi stalno razmišljala o Validu,
krete...!
11.
za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvrenfadha/et"
Datum: 23. 04. 2004
Naslov: Umm Nurijina klasifikacija ljudskog roda
Nema Boga osima Allaha, Moćnog i Milosrdnog. Nema
Boga osim Allaha, Gospodara Velikog Prijestolja. Nema
Boga osim Allaha, Gospodara Neba i Gospodara Zemlje i
Gospodara Prijestolja najmilostivijeg. Besmrtni, Vječni,
nema Boga osim Tebe, i u tvojoj milosti tražimo pomoć.
— Molitva za oslobođenje od boli, problema i žalosti
Protekla dva tjedna čitam što se sve govori 0 meni na
nekim od poznatih saudijskih internetskih foruma.
Nešto je od izrečenog nježno poput granula u mom
dnevnom pilingu za lice, a nešto grubo poput crnog
kamena koji koristim za svoja vječito problematična
koljena. Dok sam pratila ove razgovore što se vrte oko
mene poput pješčane oluje, osjećala sam se kao da
promatram borbu bikova - točnije, borbu između dva
bika. Može li itko od vas vjerovati, da se tu čak traži
prolijevanje moje krvi? Pa, OK, i to je već previše za
progutati, ali postoji i jedna osoba koja tvrdi da mi je
sestra, što je već sasvim druga priča! Ona tvrdi kako je
primijetila da se svakog petka, od ranog jutra, njezina
sestra zatvara u svoju sobu s kompjutorom. Jednog dana,
kada je ova njezina sestra bila vani, »sestra« koja piše na
forumu kaže kako je pretražila njezine datoteke u potrazi
za dokazima koji bi potvrdili njezine sumnje. I slušajte
sad ovo! Naišla je tako na svih trideset e-mailova. I
spremna ih je prodati onome tko za njih najviše ponudi!
Nakon što je pročitala Uvod u psihoanalizu, Osnove
psihoanalize, Tri eseja o teoriji seksualnosti, o narcizmu i
Totem i tabu, Sadima je počela shvaćati kako joj Freud,
sa svim svojim totemima, tomatima, krastavcima i
zelenom salatom, neće biti od velike pomoći pri
rješavanju njezina problema! Sigmund očito neće
iznjedriti objašnjenje razloga zbog kojeg ju je Valid
ostavio.
Sadima je nabasala na prijevode dviju Freudovih knjiga
u knjižari »Jarir« u Rivadu. Ostale je, prije odlaska u
London, naručila od svoje fakultetske kolegice, koja ih je
donijela s puta u Libanon.
Nije smatrala teorije Sigmunda Freuda ni približno
onako uvjerljivima - barem ne kada se radilo o
objašnjavanju Validova ponašanja — koliko je to bila
Umm Nurijina klasifikacija ljudskog roda. U sretnija
vremena, uz Sadimu kao publiku, Umm Nurija je iznijela
svoju vlastitu analizu muškaraca i žena u zaljevskim
državama. Bio je to kompliciran sustav grupa i podgrupa
koje su pokrivale gotovo svaki karakterni tip, a Sadima je
pravila bilješke kako bi ih mogla sve popamtiti.
Umm Nurija je klasificirala ljude u Zaljevu, i Arape
općenito, na temelju velikog broja čimbenika, uključujući
snagu karaktera, samopouzdanje, izgled i tako dalje. Ove
općenite kategorije odnosile su se i na muškarce i na
žene, a onda su se dalje raščlanjivale.
Na primjer, »snaga karaktera« se dalje dijeli na dvije
grupe: jake i slabe. Općenito, jaki pokazuju veliku želju
za bogaćenjem. Ovaj tip ljudi proučava primjere uspjeha
oko sebe i onda iskorištava svaku priliku koja se ukaže.
Slabi, tipovi koje vuku za nos, nemaju inicijative i dižu se
s kauča tek nakon što im cijela obitelj, ili cjelokupna
okolina uznapreduje. Ali, i ove su grupe dalje podijeljene
kako slijedi:
1. Jaki
A. Logični tip koji poštuje mišljenja svih koje susretne,
čak i kad se
ne slažu s njegovim (ili njezinim) vlastitim. II. Osoba koja
mora biti u pravu i nije ju briga za mišljenja drugih.
2. Slabi
A. Osoba koju njegova (ili njezina) obitelj može lako
pokolebati na ovaj ili onaj način. Ova je osoba
nesposobna za neovisno djelovanje, zato jer, kako Umm
Nurija naglašava, »bez svoje obitelji ne vrijedi ništa«.
B. Osoba koju njezini prijatelji lako kolebaju, i ne može
se prestati kolebati. Ovaj je primjer još gori od
prethodnoga jer je ova osoba uvjerena kako se njezina
obitelj urotila protiv nje, i vjeruje isključivo prijateljima
koji su, uglavnom, u gorem stanju od nje.
Umm Nurija je razvila istu vrstu kategorizacije i kad je
bila riječ o samopouzdanju«. I ovdje razlikuje dvije
glavne grupe, sigurne i nesigurne, a svaku je grupu,
opet, podijelila u sljedeće podgrupe:
1. Sigurni
A. Razumni tip. Ljudi iz ove grupe pomireni su sami
sa sobom i jasno pokazuju samopouzdanje zbog čega ih
svi poštuju, a čak prema njima osjećaju i
strahopoštovanje. Istovremeno, oni uspijevaju zadržati
ljubav i privrženost drugih, zahvaljujući svojoj
skromnosti i istinskim postignućima.
B. Presigurni. Ovo su ljudi koji se zapravo nemaju
čime ponositi. Imaju višak samopouzdanja, iako nemaju
razloga za nj: nikakvih velikih postignuća, a nisu čak niti
privlačnog izgleda. Ovaj je tip ljudi nepodnošljiv, ali
nažalost, učestaliji od prvog. Međutim, i A i B zajedno su
manje uobičajeni od druge glavne grupe:
2. Nesigurni
A. Oni koji tvrde da su sigurni. Oni zauzimaju
samopouzdani stav, koji nema podlogu ni u kakvom
iskrenom uvjerenju s njihove strane. Svaku riječ koja im
se uputi uzimaju k srcu i reagiraju vrlo agresivno,
skrivajući svoje neuspjehe glasnom osobnošću. Od muhe
čine slona, ili kako bi mi ovdje rekli »od sjemenke
kupolu«. B. Oni koji su stvarno nesigurni. Ljudi iz ove
grupe ne glume i ne tvrde da su nešto što nisu. Otprve je
očito da su jadni i odmah ih počinjete žaliti. Ponekad
imaju vidljivi fizički nedostatak koji im umanjuje
samopouzdanje, poput pretilosti, niskog rasta, ili tek
velikog nosa. Ili se radi o društvenom problemu, poput
siromaštva, ili čak o mentalnom, poput gluposti.
Ponekad je u pitanju skriveni problem koji nitko drugi
ne vidi, poput slomljenog srca zbog izgubljene ljubavi,
koje nikada nije zacijelilo.
Sadimina omiljena klasifikacija bila je ona »religioznih
tipova prije i poslije vjenčanja«, koja je jedina strogo
odvajala muškarce od žena. Postojale su tri kategorije:
ekstremno religiozni tip, racionalni umjereno religiozni
tip i divlji tip, koji uglavnom ignorira strukture svoje
vjere. Žene i muškarci su zrcalne slike jedni drugih.
Započnimo s muškarcima:
1. Ekstremno religiozni tip
A. Jednom je bio divlji, ali je postao religiozan.
B. Boji se biti divlji, pa postaje religiozan.
Oba se boje da će moralno degenerirati nakon vjenčanja,
tako da često završavaju u poligamnim brakovima,
uglavnom sa ženama koje su vjeri predane jednako kao
oni.
2. Umjereni tip
A. Strogo religiozni tip koji se od prve grupe razlikuje
po načinu na koji se odnosi prema ženama: nježno i bez
uplitanja. Ovaj tip može biti u braku s relativno
liberalnom ženom, dok god je siguran u njezinu ljubav i
moralnost.
B. Svjetovnjaci. Ovaj tip muškaraca vjeruje da je islam
izgrađen na pet, i ne više od pet, osnovnih obvezatnih
vjerovanja. On dolazi samo na pet propisanih dnevnih
molitvi i posti samo tijekom Ramazana. Nakon što obavi
hodočašće u Meku, osjeća da je obavio svoju dužnost,
dok god se uz to drži očitovanja vjere i daje milostinju
siromašnima. Ovaj se muškarac ženi isključivo ženom
koja je na istoj razini oslobođenosti kao i on. Ne bi se
oženio nekom, koja na primjer, nosi hidžab, i traži ženu
koja je lijepa, otvorena i elegantna, tako da je može
ponosno pokazivati pred prijateljima koji dijele njegova
razmišljanja.
3. Divlji tip ili bjegunac
A. Postupni bjegunac. Neki su pripadnici ove grupe
možda odrasli u vrlo strogoj vjerskoj atmosferi, da bi
zatim »pobjegli« i u vjerskom i u moralnom smislu.
Njegov je bijeg postupan, događa se kad god
ima priliku biti daleko od autoriteta u svojoj zajednici.
Ovaj bi se tip mogao pretvarati da pripada prvoj grupi
kako bi izbjegao bilo kakvu društvenu sramotu.
B. Liberalno odgojeni. Ovaj je tip odgojen u izrazito
liberalnoj obitelji, tako da je u vjerskom smislu gotovo
ateist i nema nikakvih ograda spram »lošeg ponašanja«.
A u našim krajevima postoji izreka: «onaj koji odrasta
čineći nešto, ostari čineći isto«. Problem na koji se nailazi
kod ovog tipa jest patološka sumnja. Nažalost, uslijed
njegovih iskustava s nekim jeftinim djevojkama, o
kojima će biti riječi kasnije, vjeruje da je svaka djevojka
kriva dok se ne dokaže suprotno. Zato muškarac u
»divljoj« kategoriji uvijek najradije ženi neiskusnu
djevojku: ona će stvari sagledavati iz njegove iskrivljene
perspektive. Ponekad muškarac iz ove grupe oženi
koketu, koja zna kako igrati igru. Ona savršeno dobro
zna kakav je zapravo njezin muž, i kako njime
manipulirati i pretvarati se, tako da se njezine aktivnosti
nikada ne protumače pogrešno. Upravo se ovo dogodilo
Sadimi, koja nije shvatila kakav je Valid zapravo, dok
nije bilo prekasno, kada je on već bio odlučio kako je ona
»loša«.
Sada dolazimo do podudarnih ženskih kategorija.
1. Ekstremno religiozni (»Pokoravam se vjeri«) tip
A. Zaštićena. Odgojena u strogo religioznoj obitelji, ova
žena nikad nije bila izložena proturječnim vanjskim
silama. Ako je sreće, udat će se za nekog tko je jednako
religiozan. U slučaju da su oboje u stanju prihvatiti i biti
sretni s onim što im je sudbina dodijelila, mogu
»zauvijek živjeti u sreći i ljubavi«, mirnim i sigurnim
životom. Međutim, ako se uda za muškarca koji je
liberalniji od nje, bit će nesretna jer nikada neće shvatiti
kako mu udovoljiti, budući da nije bila u prilici upoznati
njegov način života. B. Zaštićena, ali s maštarijama. Ova
žena je također odrasla u zaštićenom okružju, međutim
maštarije o bijegu u nešto novo, u neku vrstu
oslobođenja oduvijek su je proganjale. Ona je također
nevina, ali ne zbog nepoznavanja »vanjskog« svijeta, već
zbog vlastite volje, samodiscipline, ili nadzora svoje
obitelji.
2. Umjereni tip
A. Žrtva mode. Ova žena svoje ponašanje mijenja u
skladu s trenutnom modom. Ako je u određenom
trenutku moderno produhovljeno ponašanje, odlaženje
na vjerske skupove i nošenje hidžaba izvan Kraljevstva,
ona će to i činiti i »prikloniti se trendu«. Međutim, ako
trend nalaže odbacivanje hidžaba čim izađeš iz države, a
dok si u njoj, provođenje većine vremena u šopingcentrima
u uskoj abaji koja naglašava ženske obline, ona
će se prikloniti i tom trendu. Ovi su trendovi obično pod
kontrolom muških sklonosti u potrazi za prikladnim
suprugama, ili majki u lovu na buduće snahe.
B. Nereligiozna, ali neoslobođena. Ova žena nije
stroga poput one ekstremno religiozne, ali je pažljivija
od liberalne. Žena iz ove grupe opire se grijehu zbog
svojih moralnih uvjerenja i principa, prije nego zbog
stvarnih religijskih uvjerenja. Cesto je jakog karaktera
tako da može biti pogrešno smatrana liberalnom, budući
da se ne pokorava svim zapovijedima religioznijih
grupa.
3. Divlji tip (ili »Bjegunka«)
A. Divlja prije braka. Ova se žena u braku obično
promijeni. Može se pretvoriti u vrlo predanu ženu (ili
makar ženu umjerene predanosti). To ovisi o njezinu
mužu. Ako se uda za nekoga tko nije za nju, ostaje u
divljoj kategoriji čak i nakon vjenčanja.
B. Divlja u braku. Ova je žena obično članica jedne od
zaštićenih grupa, ali postaje »loša« nakon vjenčanja, bilo
zbog toga što se nije u stanju prilagoditi zahtjevima
liberalnog muža, bilo zbog klimavog braka i nevjernog
muža.
Ovo su samo neki od složenih skupova kategorija koje je
Sadima upisivala dok je Umm Nurija diktirala. Čak je i
mjesecima nakon zapi,ivanja još uvijek pokušavala upiti
sve informacije. Ispravnost cijelog ovog složenog sustava
bila je jasnija svakim novim danom koji je Sadima
proživljavala u školi života. Na kraju krajeva, to je bila
ista škola u kojoj je i Umm Nurija dobila svoje
informacije i uobličila svoju teoriju.
Sadimino razmišljanje o Umm Nuriji vratilo ju je u dane
večernjih druženja sa svojim trima prijateljicama u kući
Umm Nurije. Gotovo je mogla osjetiti okus kuvajćanskih
specijaliteta - sirupaste slatkoće zalabje i slatkog
praškastog darabeela - kojima ih je Umm Nurija nudila
zajedno s vrućim čajem. Sjećanja su je odvela kući, u
Rivad, sve do metalnih vrata i šipkama pozlaćenih
vrhova, gdje je često stajala nakon večernje moli-ivc
iščekujući Validov dolazak. Vidjela je u mislima ljuljačku
kraj bazena, gdje je provodila večeri u njegovu zagrljaju;
formalni dnevni boravak u kojem su primali goste, i gdje
gaje prvi put ugledala; televiziju u obiteljskom dnevnom
boravku gdje su zajedno odgledali sve one filmove; i
sobu koja je svjedočila rođenju njihove ljubavi, kao i
njezinoj smrti. Je li njezina ljubav prema Validu zbilja
umrla?
Ustala je kako bi uključila kazetofon. Iz mnoštva kazeta
razbacanih I x i podu, izabrala je jednu i ubacila je u
uređaj, odvukla se nazad do krevetu i sklupčala se u
položaj fetusa. Slušala je tužni glas Abdula Halima13:
Suza se i tuge oslobodi Godine u plaču ne provodi O ti
koja za izdajicom plačeš Plači i danas ako baš hoćeš AF
suze će se izdajici svidjet' Pa ih nikad ne smije vidjet'!
Sadima je plakala, plakala i plakala, sama u svom
londonskom stanu, želeći se tuge i plača osloboditi i
godine u plaču ne provoditi. Ne htijući da joj suze vide,
da se svim izdajicama ne svide.
Poznati egipatski pjevač iz 60-ih godina 20. st.
12.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 30. 04. 2004
Naslov: Život koji je... »mogao biti i gori«
Pitao sam Aišu, »Ženu Proroka Muhammeda« - što je
Prorok - mir bio s njim - radio u svojoj kući. Odgovorila
mi je: »Bio je zauzet pozivom i služenjem svojoj
obitelji...«.
– Zbirka hadisa Al-Bukharija, stih 676
Iskreno, nisam očekivala ovakvo uzbuđenje, ovakvo
prepucavanje oko mojih skromnih e-mailova\
Neki se među vama pitaju kako se začeo ovaj projekt.
Sve je počelo u mojoj glavi, prije pet godina, 1999,
odnosno u vrijeme kada su se počele događati priče
mojih prijateljica, ovakve kakve za vas i vama prenosim.
Međutim, donedavno nisam činila ništa kako bih ove
ideje realizirala. Ono što me pokrenulo bila je svijest
kako se kapacitet mog mozga za primanje i zadržavanje
informacija približava statusu »discfult«. Došlo je
vrijeme da iscijedim spužve mog mozga i mog srca,
stvarno ih dobro iscijedim, kako bih mogla početi upijati
nove informacije.
Brak Rašida i Kamre bio je daleko od filmskog ideala.
Međutim, nije bio ni tako beskrajno očajan. Zaokupljen
svojim studijem, Rašid je prepustio brigu oko kućanstva
Kamri, nakon što je uvidio kako nije nimalo
zainteresirana za studiranje. Iako joj se u početku bilo
teško nositi sa svim kućanskim poslovima, Kamra se vrlo
postupno naučila oslanjati na sebe. Počela je u sebi
pronalaziti dovoljno odvažnosti da na ulici zaustavi
ljude i pita ih za određene adrese, ili da prodavače u
trgovinama pita za cijene određenih proizvoda.
Zapravo, Rašida je rijetko viđala, ali je dobivala sav
potreban novac kada bi ga zatražila, a u većini slučajeva
i prije no što bi to učinila. Čak joj je i za njezine osobne
potrebe - one »razno« potrebe - davao dovoljno novca,
barem s vremena ni vrijeme.
Kamra nije mogla usporediti iznose koje joj je Rašid
davao s onima koje su drugi muškarci nudili svojim
ženama. Međutim, bila je zadovoljna s onim što je
dobivala. Jedine potrebe koje nije zadovoljavala bile su
one emocionalne, a ako je to bilo sve što joj nedostaje,
smatrala je da se mora osjećati puno sretnijom od
mnogih drugih žena njezine dobi i prilika.
Nakon određenog vremena zajedničkog života, Kamra je
počela otkrivati Rašidovu dobru stranu iako se njegova
dobrota nikada nije otvoreno pojavljivala u odnosu s
njom. Mogla ju je opaziti u njegovu ophođenju s
drugima: njegovom majkom, sestrama, ljudima na ulici, i
djecom. Okružen djecom, Rašid bi i sam postajao sretno
malo dijete. Igrao bi se s njima vrlo nježno i s puno
ljubavi.
Bila je uvjerena da će, s vremenom, Rašid zavoljeti i nju.
Naposljetku, na početku njihova bračnog života uvijek je
bio dalek, pa čak i malo grub prema njoj, a s vremenom
je postao blaži i počeo ju je bolje prihvaćati, nikoje i sada
bilo situacija kada bi eksplodirao na nju zbog razloga
koji su joj se činili trivijalnima. Ali, nisu li svi muškarci iz
Nejda bili takvi? Kada bi pomislila na svog oca, braću, ili
ujake i njihove sinove, njezin joj se muž nije činio nimalo
različit. To je bila njegova priroda - i iz ove je spoznaje
crpila strpljenje za njega.
Ono što joj je kod Rašida najviše smetalo bilo je to što
nikada nije tražio njezin savjet, niti se konzultirao s njom
u vezi ičega što se ticalo njihova zajedničkog doma. Kada
je odlučio uvesti kabelsku TV odabrao je paket koji je
uključivao njegove omiljene programe, niti ne
primijetivši da među njima nema kanala HBO koji je
prikazivao Seks i grad, njezinu omiljenu seriju. Kamra
ovu seriju nije propuštala, usprkos činjenici da je
razumjela samo mali dio onoga o čemu su likovi
međusobno razgovarali. To što je Rašid tada učinio, ne
uzevši je u obzir, kao da uopće ne postoji, ozbiljno ju je
naljutilo, naročito nakon što je pokazao kako ga njezina
ljutnja nije nimalo dirala. Ovim joj je dao do znanja da
ona nema nikakve veze s važnim i osnovnim kućanskim
odlukama, kao da je to bio samo njegov stan!
Ovo se jednako nastavilo. Svaki ju je dan uspijevao
uzrujati ovakvim stvarima. Međutim, sam bi se ozbiljno
razbjesnio u slučaju kada bi ona zaboravila navečer
pripremiti njegovu odjeću, ili je ispeglati rano ujutro,
prije nego što se on uopće probudi. Nadalje, nije smjela
tražiti njegovu pomoć pri pospremanju, kuhanju ili
pranju suda, iako je svih tih godina studija u Americi
živio samačkim životom. Sto se pak nje ticalo, u njezinu
je domu u Riyadu uvijek bilo posluge koja je ispunjavala
njezine želje, čineći sve ono što bi se iz trenutka u
trenutak prohtjelo njoj, njezinoj braći, ili sestrama.
Rašid je većinu vremena provodio na fakultetu. Kada bi
ga Kamra upitala zašto uvijek tako kasno dolazi kući, on
bi ju jednostavno obavijestio kako obavlja internetska
istraživanja koristeći brzu vezu koja je postojala u
sveučilišnoj knjižnici.
Prvih nekoliko mjeseci u Americi Kamra je vrijeme
provodila pred televizorom ili čitajući ljubavne romane
što ih je donijela sa sobom iz Rivada, a koje je, na
Sadiminu preporuku, počela čitati već u višim razredima
osnovne škole.
Rašid je u stanu imao kompjutor koji nije koristio.
Dopustio joj je da se njime koristi, ako želi, ali nije bio
spojen na Internet. Kamra je provela mjesece učeći kako
se njime koristiti. Rašid bi joj povremeno pomagao, ali
pokušavala se što više osloniti na sebe. Primijetila je kako
je Rašid brzo inzistirao da joj pomogne čim bi vidio
njezinu odlučnost da nešto nauči. Zbog činjenice da nije
tražila njegovu pomoć za svaku sitnicu - a niti svaku
krupniju stvar - kao što je to činila na početku njihova
bračnog života, on je postao susretljiviji. Da li muškarci
osjećaju prijetnju svom autoritetu čim shvate da žena
razvija prave sposobnosti na nekom području? Boje li se
muškarci ženskog kretanja prema neovisnosti, naročito
kod svojih vlastitih žena? I smatraju li oni ženu koja želi
neovisnost i ostvarivanje svojih vlastitih ciljeva
nezakonitim kršenjem vjerskih pra-\ i na vodstvo koje je
Bog podario muškarcima? I tako je Kamra otkrila 1
Ljučni princip uspješnog odnosa s muškarcem.
Muškarac mora osjetiti tisku snagu i njezinu neovisnost,
a žena mora shvatiti da njezina veza s muškarcem ne
smije ovisiti isključivo o potrebama: njezinoj potrebi za
njegovim novcem, njegovim udjelom u kućanskim
poslovima, za njegovim uzdržavanjem nje i djece, i
njezinoj potrebi za osjećanjem vlastite vrijednosti u
svemiru. Vrlo je žalosno, zar ne, da ženi treba muškarac
kako bi se osjećala važnom. Sjedeći za kompjutorom,
Kamra je pregledavala neke bibloteke sa screensaverima,
kada joj se pogled zaustavio na datoteci koja je
sadržavala brojne fotografije neke azijatkinje. Radilo se o
Japanki, saznala je kasnije Kamra. Zvala se Kari.
Kari je bila sitne građe i tanka, a činila se Rašidove dobi,
možda nešto starija. Na nekim su fotografijama bili
zajedno. Zapravo, na jednoj su fotografiji ležali zagrljeni
na kauču, u istom ovom stanu u kojem je sada živjela
Kamra.
Ovo je bilo nešto što nije tražilo duboke analize! Ove su
fotografije bile karika koja je nedostajala za objašnjenje
neobjašnjivog Rašidova ponašanja prema njoj. Rašid je
bio u vezi s ovom djevojkom, prije vjenčanja s njom,
uvidjela je Kamra, i nije bilo teško zaključiti kako ta veza
još uvijek traje.
Kasnije, dokazi su se samo množili. Osim vremena koje
je svaki dan provodio s Kari u telefonskim razgovorima
ili na Internetu dok je bio na fakultetu, Rašid je običavao
provoditi dva dana mjesečno s »prijateljima« na nekom
izletu. Kamra je bila sretna zbog ovih njegovih izleta, jer
su, činilo se, imali čaroban utjecaj na Rašida; uvijek joj se
vraćao u stanju potpunog zanosa, dobro raspoložen,
pokazujući neuobičajenu dozu privrženosti, tako da je
čak osjećala zahvalnost prema tim prijateljima
nestrpljivo iščekujući njegov sljedeći izlet!
Kako je uspijevao svih ovih mjeseci skrivati svoju vezu s
tom ženom? I kako je Kamra mogla previdjeti muževu
aferu s drugom ženom? Prvi je mjesec nakon vjenčanja
bio vrlo težak, to je istina, ali on se nakon toga postupno
mijenjao, pretvorivši se naposljetku u tradicionalnog
muža iz Nejda, vrlo sličnog mužu njezine sestre Hesse.
Kako je uspio glumatati pred njom sve ovo vrijeme? Je li
se redovito viđao s tom ženom? Da li je ona živjela u istoj
državi, ili je on putovao drugdje kako bi ju vidio? Da li ju
voli? Je li spavao s njom i tjerao ju da uzima
kontracepcijske tablete, kao što je to činio sa svojom
ženom?
Da mi je netko rekao što će ova rezignirana i nesigurna
žena, Kamra, sljedeće učiniti, ne bih vjerovala. Ne prije
no što bih to vidjela vlastitim očima. Ova je mlada žena
prionula uz oružje, odlučna braniti svoj brak i boriti se za
njegov opstanak. Nikom nije rekla za svoje bolno otkriće,
osim svojoj prijateljici Sadimi, koja joj je pričala o
Validovu napuštanju. Ova njezina prijateljica koja je
prebjegla u London, osjećala je Kamra, najbolje će
razumjeti njezine osjećaje u ovakvom razdoblju, iako je
tek sljedeće godine saznala zašto su zapravo Sadima i
Valid prekinuli.
U njihovim svakodnevnim telefonskim razgovorima,
Sadima ju je upozorila da Rašidu ne kaže ništa o svom
otkriću. Drži se obrambene strategije, savjetovala je
Sadima, a ne napadačkog plana za koji ionako nije imala
dovoljne zalihe oružja.
»Nemaš izbora. Morat ćeš se s njom sastati i razjasniti
situaciju.«
»Sto bih joj rekla? Drži se podalje od mog muža, ti
kradljivice muževa!?«
»Naravno da ne! Sjedni s njom i pokušaj saznati u kakvoj
je to ona vezi s tvojim mužem, i koliko to dugo traje.
Nikad ne znaš! Možda on čak skriva od nje činjenicu da
je oženjen.«
»Umrla bih samo da saznam što je vidio u njoj, toj
djevojčuri kosih očiju!«
»Važnije od saznanja stoje vidio u njezinu izgledu bilo bi
saznati stoje vidio u njezinu karakteru. Ne kaže li izreka
- upoznaj svog neprijatelja?«
Je li Kamra bila u pravu kada se odlučila boriti za svoj
brak? Ili je uspješan brak veza koja ne treba ratovanje za
očuvanje svog opstanka? Je li brak koji zahtijeva
ratovanje osuđen na neuspjeh?
Kamra je pronašla Karin broj telefona i adresu u
Rašidovu džepnom adresaru. Imala je broj u Japanu.
Također je imala broj u susjednoj državi, Indiani, gdje je
Rašid bio studirao za svoj magisterij. Kamra je nazvala
Kari na taj broj, i tražila da se sastanu. Predstavila se
prije toga. Kari je mirno odgovorila, rekavši kako je
prvom prilikom spremna doći u Chicago i sastati se s
njom.
Ovo je bilo otprilike dva mjeseca nakon što je Kamra
otkrila nedopuštenu vezu svog muža i te žene. Tijekom
tog je razdoblja teškom mukom kontrolirala svoje
uzburkane osjećaje. Nije htjela da Rašid osjeti ikakvu
promjenu u njoj, prije nego što se uspije sastati s
njegovom ljubavnicom.
Tijekom ova dva mjeseca Kamra je prestala uzimati
kontracepcijske tablete, a to čak nije rekla ni vlastitoj
majci, čije je mišljenje o toj temi znala: «Sve što imaš,
draga moja, to su tvoja djeca. Djeca su jedini način da
muškarca zadržiš uza se.« Kamra nije željela da djeca
budu jedina veza između njih - ili, da se jasnije izrazim,
jedina stvar koja bi Rašida natjerala da ostane s njom.
Ali, on ju je prisilio na ovaj čin - neka se nosi s
posljedicama svojih djela! I neka njihova djeca podnose
posljedice i njegovih i njezinih djela!
Vrtoglavice, jutarnje mučnine, čak i povraćanje, koje joj je
stvarno išlo na živce: počeli su općepoznati znaci
trudnoće koju je Kamra nestrpljivo iščekivala. Željela je
da se ovi simptomi pojave prije negoli nazove Kari.
Otišla je u supermarket u prizemlju njihove zgrade, kako
bi kupila nešto što bi potvrdilo njezine sumnje. Nije
znala što točno traži, pa se obratila jednoj od prodavačica
koje su tamo radile, upirući prstom u svoj trbuh i
skicirajući objema rukama okrugli trbuh u zraku:
»Ja... Ja... brudna!«
»O! Čestitam, gospođo!«
Kamra nikada nije voljela engleski jezik i nikada ga nije
uspjela svladati poput svojih prijateljica. Svake je godine
jedva prolazila na ispitu iz engleskog, a jedne je godine
morala ponavljati završni ispit, a na kraju ga je položila
samo zato jer se profesorica sažalila nad njom i dala joj
ocjenu više od zaslužene.
»Nee! Neelja... brudna... kaao?« Ispružila je oba dlana u
gesti koja kao da je pitala, kako?
Smeđe lice prodavačice bilo je začuđeno. »Zao mi je,
dušo, ali ja ne razumijem što ti hoćeš reći!«
Kamra je nastavila upirati kažiprstom u sebe. »Jaa... Jaa...
kaao brudna? Kaao beba? Kaao?«
Prodavačica je dozvala svoje dvije kolegice i njih su tri
zatim, zajedno s mušterijom koja je načula njihov
razgovor, pokušavale odgonetnuti što im je to Kamra
htjela reći. Nakon deset minuta truda, Kamra je konačno
dobila ono što joj je trebalo: kućni test za otkrivanje
trudnoće!
8 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:36 pm
Margita
Administrator
13.
Za: Seerehwenfadha7et@yah00gr0ups.com
Od; "seerehwenfadha7et"
Datum: 7. 05. 2004
Naslov: Sučeljavanje između one koja je vrijedna i one
koja je bezvrijedna
Prorok - mir i blagoslovi Božji bili s njim - nije tukao niti
jednog svojeg slugu niti ženu, niti je svojom rukom išta
udario. - Zbirka hadisa Ibn Maja, stih 2060
Čula sam da King Abd al-Aziz Citv14 pokušava blokirati
moje intemetske stranice, kako bi zatvorili
komunikacijske kanale i spriječili zlonamjerno
djelovanje, kao i sve izvore pokvarenosti i zla. Znam da
većina vas poznaje tisuću načina pristupanja blokiranim
internetskim stranicama. Međutim, ja bih vrlo lako
mogla umrijeti od strujnog udara ako se ova blokada
provede prije no što ispraznim (i natovarim na vas)
naboje - pozitivne i negativne - koje nosim u grudima, a
koji se uporno odbijaju uravnotežiti i neutralizirati
unutar mene. Tražim samo mali prostor na World Wide
Webu, kako bih ispričala svoju priču do kraja. Tražim li
previše?
Intemet-provider u Saudijskoj Arabiji.
Nakon što je provela nekoliko dugih sati u frizerskom
salonu, i potom se okitila odabranim komadima svog
skupocjenog nakita koji nije nosila još od odlaska iz
Rivada, Kamra se zaputila u hotel u kojem je odsjela
Kari. Na putu onamo, upozorila je zločestog malog
demona u sebi daje prestane nagovarati da zadavi ovu
posrnulu ženu istog trenutka kad je ugleda.
Kari - a Kamra mi je kasnije pokazala sliku kineske
glumice Lucy Liu, tvrdeći da joj je Kari nalikovala kao
jaje jajetu - sišla je u predvorje hotela. Čekanje je bilo
ubijalo Kamru. Ova joj je žena pružila ruku, ali Kamra ju
nije prihvatila. Još uvijek se borila s malim demonom u
svojoj glavi.
Sastanak je krenuo u pravcu koji Sadima nije bila
predvidjela. Kari je vodila glavnu riječ, započinjući i
završavajući svaku svoju rečenicu čvrsto i samouvjereno,
bez ikakvog znaka zbunjenosti, i sve to na
besprijekornom engleskom. Za razliku od svoje
protivnice.
»Sretna sam što smo se upoznale. Rašid mi je puno
pričao o tebi. Mislim da tvoja želja da me upoznaš
pokazuje mudrost.«
Prokletnica! Kako se usuđuje!
»Drago mi je, naravno, da me vidiš, tako ćeš steći ideju o
tome što tvoj muž voli. Rašid je puno propatio, i ti moraš
raditi na tome da se usavršiš, iznutra prema van, i
približiš idealu koji on želi i treba. Tako da se podigneš
na moju razinu.«
Kamra, koja nije očekivala ovakav napad, osjećala se kao
da joj je mačka pojela jezik. Iako nije razumjela cijeli
Karin govor, ono što je uspjela pohvatati bilo je dovoljno
da se naglo trgne iz svoje zabezeknute i i šine i
eksplodira Kari u lice, psujući je na slabom engleskom, a
i na arapskom. Kari je prasnula u besraman smijeh,
slušajući bijesne rečenice koje nisu imale nikakvog
smisla, a Kamra je osjećala kako postaje sve manja i sve
slabija pred njom. Krajnje drsko, Kari je izvadila svoj
mobitel i nazvala Rašida dok je njegova žena gledala.
Obavijestila ga je da je u Chicagu i da će ga doći
vidjeti,gdje god se nalazio.
Kamra nije trebala nikakav astrološki priručnik da joj
kaže kakav će izraz lica imati Rašid, Lav, kada se vrati
kući nakon što mu ljubavnica osobno ispriča sve što se
dogodilo između nje i njegove žene. To je bio razlog
zbog kojeg je bila odgađala upoznavanje s ovom
posrnulom ženom dok god nije bila sasvim sigurna da je
trudna. Davno je čula svoju majku i žensku rodbinu
kako ponavljaju mudrost prethodnih generacija, koja
kaže da, ako sve drugo propadne, trudnoća ostaje jedini
način osiguravanja nastavka braka. (Primjećujete da
kažem nastavka, ali ne i uspješnosti)
Manje od sat vremena nakon što se Kamra rastala s Kari,
Rašid je stigao kući. Da barem nije.
»Hajde. Diži se!«
»Gdje idemo?«
»Ti se ideš ispričati Kari zbog onog što si joj učinila i
zbog svog smeća što si joj izgovorila. Ove tvoje gluposti
koje izvodiš neće ti sa mnom pomoći! Jel' ti jasno? Ako te
već tvoja obitelj nije znala odgojiti, e pa onda ću to
morati učiniti ja!«
»Nećeš mi naređivati što da radim! Nikad se neću
ispričati toj Filipinki! A i zašto bih? I tko bi se tu uopće
trebao ispričavati?«
Rašid ju je zgrabio za ruku i povukao. »Slušaj me, damo!
Ti odlaziš, i ti ćeš se ispričati. A nakon toga ćeš se ukrcati
na prvi avion i vratiti se svojima, tako da te više nikad ne
vidim. Ja nisam muškarac kojem će zapovijedati žena
poput tebe!«
»Da, baš! Ja sam ta koja nije dobro odgojena. A što je s
tobom, gospodine? Varaš me s tom azijskom
sluškinjom!«
Pljuska je sletjela na Kamrin desni obraz, a zvuk joj je
odzvanjao glavom.
»Ta je 'sluškinja' jednako dobra kao ti, i vrednija od cijele
tvoje obitelji također, jel' ti to jasno? Barem se njezin otac
nije došao ulagivati mome, kako bi mogao svoju kćer
udati za čovjeka za kojeg je znao da voli drugu u
Americi, i da živi s njom već sedam godina! Ta me je
kućna pomoćnica voljela i ostala uz mene, i omogućila
mi mjesto za život i onda kada nisam dobivao niti
novčića od kuće, kada nam je moja obitelj zabranila da se
vjenčamo i prestala mi slati novac pune tri godine! Ona
nije trčala za mnom zbog mog novca i ugleda moje
obitelji! Ona koju toliko mrziš je poštenija i časnija od
tebe, i tvoje obitelji, neizmjerno časnija.«
Nakon bolne pljuske, Kamrin je um prestao primati
informacije. Sve što je Rašid rekao nakon toga, sve
uvrede, bile su samo nastavak te beskrajne pljuske. Bez
razumijevanja onog što je govorila, i nesvjesna da je
trenutak za takvo što potpuno pogrešan (postoji li uopće
pravi trenutak za upotrebljavanje djece kao ljudskog štita
u bračnom ratu?), rekla je, između jecaja, dotičući desni
obraz jednom rukom, stavivši drugu na trbuh: "Trudna
sam.«
Kamrin je glas slabio kako je situacija postajala napetija,
dok je Rašidov glas postajao sve jači. Rašid je postao
masa bijesa, oči su mu sjale kao komadići žeravice.
Zagrmio je:
»Što? Trudna? Ti si trudna! Kako se to dogodilo? Tko ti
je dopustio da zatrudniš? Želiš mi reći da si prestala
uzimati tablete? Nismo li se dogovorili da nećeš
zatrudnjeti dok ja ne završim svoj doktorat i ne vratimo
se u Saudijsku Arabiju? Mislila si da možeš mnome
manipulirati ovakvim I ni javim trikovima?«
»Ja? Ja koristim prljave trikove? Jesam li ja ta koja je dvije
godine iskorištavala nevinu ženu, tjerajući je da radi za
mene kao sluškinja dok ne dobijem svoju diplomu, i da
ju nakon toga izbacim na ulicu kao smeće? Jesam li ja to
oženila dobru djevojku iz dobre obitelji, dok sam se
okolo povlačila s jeftinom kurvom?«
Pala je i druga pljuska, i Kamra je završila na podu,
jecajući od bola. Rašid je otišao iz stana, u zagrljaj
»nevrijednoj«, ostavivši Kamru da psuje, pljuska samu
sebe po licu i pljuje za njim, u stanju potpune histerije, na
rubu ludila.
14.
Za; seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m.
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum; 14, 05. 2004
Naslov: 0 Michetle i Fejsalu ću vam govoriti
Ljubav je stvar srca i osoba nema kontrolu nad njom.
Ljudska srca leže među dvama prstima - prstima Allaha
milostivog - i On ih usmjerava u pravcu u kojem On želi.
Da ljubav nije tako dragocjena i tako lijepa, onda se ne bi
toliki ljudi, još od doba proroka upuštali u nju. Prorok
-Božji mir i blagoslovi bili s njim - naglašavao je daše
plamen ljubavi može zadovoljiti samo brakom. Jer,
ljubav zauzdana čistoćom i podložnošću ne daje razloga
za sramotu. Međutim, ako se brak ne dogodi, onda je
jedino rješenje strpljivo izdržati gorčinu razočaranja.
Moramo razlikovati između ljubavi kao prakse i
ponašanja s jedne strane, i ljubavi kao osjećaja s druge.
Ispravna je islamska praksa, odnosno Halat, osjećati
ljubav, ali ako se ljubav pretvori u činove ljubavi poput
poljupca ili zagrljaja, onda je protiv islamskog zakona,
odnosno Haram. Mnogo će se loših stvari dogoditi, jer je
teško zaljubljenom držati tu ljubav pod kontrolom. Pa
kakvu onda ljubav želimo? Želimo ljubav koja mijenja
srca i duše. Mislimo na ljubav koja tjera one koji ju
osjećaju na postupke koji će ostati zabilježeni u povijesti
kao prekrasna ljubavna priča. -Jassem al-Mutaya.
Počela sam se stvarno zaokupljati čitanjem vaših
komentara moje priče, komentara svih vas! Nakon mog
prethodnog e-maila primila sam gotovo stotinu poruka. I
pročitala sam svaku od njih. Ovo činim jer želim biti
sigurna da smo mi ljudi koji se slažu da se ne slažu. Od
onih koji suosjećaju s Kamrom, do onih koji misle da je
jadna, od onih koji podržavaju Rašida, do onih koji su
zbilja ljuti na njega i spremni zadati udarac, uvjeravam
vas da sam zbilja
uživala čitajući sva vaša različita mišljenja, čak i ona s
kojima se ne slažem.
Ali, vama koji se pitate što je s Michelle, i tvrdite da sam
je predugo zanemarivala, moram reći da se slažem, i da
se ispričavam. Stvari se dobro razvijaju za Michelle, a
sretne je ljude vrlo lako ignorirati!
U Fejsalu je Michelle pronašla sve što je tražila u
muškarcu. Nije bio poput ostalih muškaraca koje je
upoznala otkako se doselila u Saudijsku Arabiju. Najbolji
dokaz njegove posebnosti bila je činjenica da je njihova
veza bila snažna i godinu dana nakon što je otpočela,
dok je najduža njezina veza prije Fejsala trajala tri
mjeseca.
Fejsal je bio istinski kultiviran tip. Točno je znao kako
tretirati ženu i nije pokušavao iskoristiti svaku priliku,
kao ostali tipovi. Među njegovim prijateljima bio je
popriličan broj žena, jednako kao što je među
Michelleinima bio popriličan broj muškaraca. Međutim,
oboje su svima jasno dali do znanja da su ozbiljan par.
Fejsalova nježnost i profinjeno ponašanje nagnali su
Michelle da iznova razmotri loš dojam koji su na nju
ostavili muškarci njezine domovine, nakon nekoliko vrlo
kratkih veza s istima. Prije no što je upoznala Kejsala,
nije joj ni padalo na pamet da su mladi saudijski
muškarci mogli biti jednako romantični kao mladići
diljem civiliziranog svijeta. Na primjer, svako jutro kada
ju je njezin vozač vozio na fakultet, Fejsal bi ih
15 Seik Jassem al-Mutava, slavni je kuvajćanski
muslimanski televizijski propovjednik voditelj vrlo
popularne arapske emisije Sretna gnijezda, istovremeno i
glavni urednik nekoliko časopisa i autor mnogih
islamskih knjiga koje se bave vezama između muškaraca
i žena, brakom i obiteljskim pitanjima.
pratio u svom autu u znak odanosti. Morala je priznati
da je pogled na njega u 7 i 30 ujutro, kako manevrira
ulicama Riyada trudeći se odagnati pospanost, samo
zato da bi gotovo bio u njezinu društvu, golicao njezino
srce i ispunjavao ga radošću.
Michelle nikada nije bila u stanju objasniti svojim
prijateljicama, čak niti onima najbližima, osjećaj gubitka
koji je osjetila kada se iz Amerike morala vratiti u
Saudijsku Arabiju. Iako su njezine prijateljice shvaćale
koliko je snažno prezirala saudijsko društvo i njegove
stroge običaje, i iako su znale koliko se izrugivala
ograničenjima koja je društvo nametalo mladim ženama,
bitka dviju civilizacija što je bjesnjela u njoj bila je tako
proturječna i složena, da ju je samo netko nevjerojatno
inteligentan, prosvijetljen i otvoren mogao istinski
razumjeti. A onda je Michelle upoznala Fejsala koji je,
činilo joj se, znao točno što je proživljavala. Uskoro mu
je, svaki put kada su bili zajedno, govorila sve više i više
o svim stvarima koje su je mučile. Nakon stoje konačno
nabasala na mladića koji je razumije, nakon godina
slijepog traženja uokolo nečega što naizgled nije niti
postojalo, kako da ne zgrabi priliku i ne otkrije nekome
svoje pravo ja?
Sastajala se s njim u kući Umm Nurije. Umm Nurija je
vjerovala u ljubav i niti jednom je nije pokušala
predstaviti ovim četirima mladim ženama kao nešto čega
bi se trebalo sramiti. Bila je svjesna kako iskrena ljubav
nije imala ventil za izražavanje u ovoj državi. Svaku se
ljubavnu vezu u začetku, nevažno koliko nevina ili čista
bila, uvijek smatralo sumnjivom i stoga sputavalo. A to
je, zauzvrat, znalo gurnuti zaljubljene preko ruba i u
cijeli niz pogrešnih izbora. Tako je, kada joj je Michelle
objavila da će pozvati Fejsala u svoju kuću kad joj tamo
ne bude roditelja budući da se već bila umorila od
sastanaka po restoranima i kafićima u kojima su se njih
dvoje morali skrivati iza zaštitnih zastora kao da su
kakvi bjegunci, Umm Nurija otvorila vrata svoje kuće
nesretnim ljubavnicima. Učinila je ovo kako bi sačuvala
njihovu nevinu i respektabilnu vezu od pretvaranja u
nešto više, prije službene objave veze.
Fejsal je zgrabio Michelleina razmaženog psića,
Powdera, i igrao se sa sićušnim bijelim pudlom slušajući
jednu od Michelleinih priča. Pričala je na engleskom,
tako se osjećala manje sputanom.
»Kada mi je bilo pet godina, dok smo još živjeli u
Americi, liječnici su mami dijagnosticirali rak grlića
maternice. Morala je proći kemoterapiju, a nakon toga i
histerektomiju. Stoga nije više mogla imati djece.
Vratili smo se u Riyad nakon što je završila s
radijacijskom terapijom, I prije no što joj je ponovno
narasla kosa. Čim smo stigli, umjesto da nas tješi, moja
tetka - tatina sestra - predložila je mom ocu, preda mnom
i mojom majkom, da oženi drugu ženu koja bi mu mogla
roditi sina i produžiti lozu. Kao da ja nisam bila
dovoljna! Ma, kakva korist? Da počnem pričati o svakom
zločinu počinjenom u ovom dvoličnom društvu, ne bih
nikad stala! Tata je bio odlučan u svom stavu da se neće
ženiti niti jednom drugom. Volio je mamu i bio joj
potpuno privržen; volio ju je od trenutka kada ju je prvi
put ugledao na novogodišnjoj zabavi svog prijatelja.
Upoznali su se te noći, a vjenčali dva mjeseca kasnije!
Obitelj moga oca nikada se nije pomirila s njihovim
brakom, i moja je baka gunđala svaki put kada bi ih moja
majka posjećivala - i još uvijek gunđa.
Manje od mjesec dana nakon što smo napustili Ameriku,
moj nas je Otac onamo vratio - moj otac, koji je sanjao o
povratku u domovinu kako Iiih ja mogla odrasti kao
Saudijka! Međutim, nije mogao nagnati svoju rodbinu da
poštuje njegovu privatnost, i ne miješa mu se u obiteljske
odnose. Tako je opet emigrirao.«
Svako toliko, Umm Nurija je ulazila kako bi provjerila
situaciju. Toliko je bila dobra i ljubazna! Iako nije mnogo
marila za običaje, prema i ilirima djevojkama ponašala se
jednako zaštitnički kao da su joj vlastite kćeri, i bila im je
u potpunosti predana. Umm Nurija bi sjela na par
minuta s njima dvoma, raspitujući se za zdravlje
Fejsalove majke, ili njegove Inače i sestara, koje, naravno,
nije uopće poznavala. Htjela mu je jasno dati do znanja
koliko joj je Michelle draga, i da se prema njoj mora
ponašati uzorno. Osim toga, nije htjela da se on previše
fizički »približi« Michelle. Trebao je konstantno biti
svjestan činjenice da njih dvoje nisu ostavljeni sami u
kući, odnosno da bi brižna teta mogla u svakom
trenutku banuti u sobu. Nakon što bi Umm Nurija izašla
iz sobe, Michelle bi nastavila svoju I niču, dok su oboje
grickali posebnu mješavinu oraščića koju je Umm Nurija
donosila iz Kuvajta.
»Tri godine kasnije, kada mi je bilo trinaest, vratili smo
se u Riyad, zajedno s Mešaalom. Možeš li vjerovati da
sam ga ja izabrala, među stotinama djece, da mi bude
brat? U tom sam trenutku stvarno osjećala da držim
sudbinu u vlastitim rukama. Svidjela mi se njegova crna
kosa, gotovo jednako crna kao moja, i njegovo malo
nevino lice. Osjećala sam da mi je nekako blizak. Bilo mu
je sedam mjeseci kad smo ga usvojili. Bio je tako sladak.
Čim sam ga ugledala, rekla sam roditeljima daje to dijete
moj brat, daje upravo on taj kojeg tražimo.
Nakon našeg povratka u Riyad, moj se otac sastao sa
svojim roditeljima, braćom i sestrama. Otvoreno im je
rekao da je mali Mešaal sin kojeg mu Bog nije htio
podariti kroz Dianu - moju majku - i da svi moraju
poštovati njegov izbor, i nikada ne otkriti njegovu tajnu
pred Mešaalom. Samo je najuža rodbina znala za bolest
moje majke, zato jer je nitko drugi nije vidio tijekom
bolesti i liječenja, a moj otac nije dopustio da se priča o
tome proširi.
Moj je otac svojoj obitelji ponudio izbor: ako su htjeli da
ostane, mogli su prihvatiti njegovu odluku i njegovu
obitelj. Ako ne bi prihvatili, on će se vratiti živjeti u SAD.
Nakon tjedan dana obiteljskog vijećanja, odlučili su
prihvatiti malog Mešaala kao jednog od svojih. Moj je
otac zapravo bio siguran da će ga prihvatiti, zbog
činjenice daje obiteljski posao hitno trebao njegovu
stručnost, a ne iz ljubavi prema Mešaalu. Vratili smo se u
Ameriku, samo kako bi otac tamo dovršio neke poslove,
i godinu dana kasnije, nas smo četvero započeli život u
Riyadu, novu fazu u našim životima.«
Bila je naviknuta na Fejsalovu šutnju dok je pričala,
naročito kada se radilo o nečemu dirljivom i tužnom
poput ovoga, ali ovaj put ju je njegova šutnja pomalo
plašila. Počela mu je u očima tražiti nekakvu reakciju,
nekakav odgovor koji bi nagovijestio o čemu razmišlja
nakon što je čuo njezinu priču. Kada u njima nije uspjela
pronaći ništa što bije umirilo, tužno je dodala: »Ne
bojimo se nikoga. Nismo skrivali Mešaalovo podrijetlo
zbog srama ili nečeg sličnog. Vjeruj mi, moj je otac bio
spreman oglasiti istinu na stranicama svih nacionalnih
novina i časopisa, da nije bilo njegova osjećaja kako
saudijsko društvo neće prihvatiti njegova usvojenog sina
s jednakom otvorenošću s kojom bi ga primilo američko
društvo njegove žene. Nije li tužno što moram skrivati
ovu istinu od Mešaala i od najbližih prijatelja? Voljela
bih da im mogu reći, ali oni ne bi shvatili. Zvali bi ga
pogrdnim imenima iza njegovih leđa, i loše bi se
ponašali prema njemu. A to ne mogu prihvatiti! Radi se
o životu mog oca i moje majke, koji su odlučili tako
živjeti, i zašto im se onda svi pokušavaju petljati u
odluke? Zašto sam i ja primorana glumiti pred drugima?
Zašto ovo društvo nije u stanju poštovati razlike između
moje i drugih saudijskih obitelji? Svi misle da sam loša,
samo zato jer mije majka Amerikanka! Kako da živim u
lako nepravednom društvu? Reci mi kako, Fejsale?«
Briznula je u plač i tako otkrila da čak i u plakanju uživa
kad je s njim. Jedino je on znao koliko je točno suza
morala isplakati prije nego što bi ju nježno počeo
zadirkivati kako bi prestala. Jedino je on znao da i r se
početi smijati ako joj iz obližnje trgovine donese mekane
mliječne bombone koje je voljela kao dijete, ili limenku
njezina omiljenog gaziranog pića s okusom jagode.
Ovog je puta Fejsal svoje misli zadržao za sebe. Nježno
ju je tješio dok je zamišljao razgovor koji će obaviti sa
svojom majkom čim se vrati kući. Pokušavao je odgoditi
ovaj razgovor mnogo puta, ali ovaj je put bio odlučan u
namjeri da otvori (ili zatvori) tu temu sa svojom majkom,
Jednom zauvijek.
Bože, budi nam od pomoći, rekao je u sebi, i otišao.
15.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfađh37et"
Datum: 21. 05.2004
Naslov: Moje srce! Moje srce!
Znam da svi umirete od želje da saznate što se dogodilo
između Fejsala i njegove majke, i stoga se danas vraćamo
poglavlju 0 Fejsalu i Michelle. I Dragoj Michelle, koja je
izvor tračeva jer su svi uvjereni da sam ja ona (ako nisam
Sadima)! Izgleda da postajem Michelle svaki put kad
upotrijebim engleske izraze. Međutim već idućeg tjedna,
ako utipkam pjesmu Nizara Kabannija u svoj e-mail,
postajem Sadima. Kakav šizofreni život ja vodim!
One sekunde kada je Umm Fejsal čula englesko ime
Michelle, stotinu joj je vragova navalilo u misli. Fejsal je
brzo pokušao ispraviti svoju pogrešku. Ljudi je zovu
Michelle, ali pravo joj je ime čisto saudijsko, Mašael,
uvjeravao je on majku. »Ona je Mašael al-
Abdulrahman.«
Majka ga je ošinula pogledom koji ga je uplašilo i oduzeo
mu dar govora. Odjednom se zabrinuo daje možda
između njihovih dviju obitelji postojala neka stara
zavada. Međutim, uskoro mu je postalo jasno da je
problem bio u tome što njegova majka nikada prije nije
čula za tu obitelj.
»Kako to misliš Al-Abdulrahman} Abdul znači sluga, a
Rahman je milostivi, jedno od Allahovih brojnih imena.
Znači, dolazi iz obitelji slugu Božjih, baš kao i svaki
Abdulah ili Abdulatif ili Abdulaziz. Sve su to Božja
imena. Ali, znaš li ti koliko je slugu Božjih? Svi smo mi
njegovi sluge! Pa po čemu je to onda ovaj Abdul Rahman
poseban?«
Michelleino prezime — »Sluga Milostivog« - bilo je
uobičajeno kao što je epitet i nagoviještao. Izgleda da se
to prezime nikada nije dovoljno uspelo na društvenoj
ljestvici, barem ne do razine prezimena koja su sklapali
brakove - ili se uopće družila - s obitelji Al-Batran. Fejsal
je majci pokušao objasniti da je Michellein otac tek prije
nekoliko godina doselio u Saudijsku Arabiju, i daje to
možda bio razlog što njegovo prezime još nije postalo
poznato unutar rijadskog visokog društva.
Njegova majka ovo nije prihvaćala. »Tko su mu braća?«
htjela je znali- Kejsal je žustro odgovorio daje Michellein
otac bio najuspješniji od Al-Abdulrahmana. Radilo se
samo o tome da se, otkad se vratio iz Amerike, gdje je
godinama živio, ovaj Al-Abdulrahman obično družio
mio s ljudima koji su dijelili njegov kulturalni stav i
ideje.
Ovo je samo još više razbjesnilo njegovu majku.
Obitelj ove djevojke nije bila od njihove vrste. Moraju
pitati Fejsa-I' iva oca, budući da je on znao mnogo više o
genealogiji i obiteljima. Međutim, nagovijestila je
njegova majka, ovaj razgovor nije slutio na dobro.
Djevojka ga je prevarila! Ah, te današnje djevojke! Kako
su užasne! A za njezina mladog i neiskusnog sina - ona
nikada ne bi pomislila da upasti u zamku takve djevojke!
Pitala je tko su djevojčini ujaci, i čim je saznala da joj je
majka Amerikanka odlučila je zauvijek zalupiti vrata
beskorisnom razgovoru o ovoj potpuno apsurdnoj temi.
I tako se, kao i brojne majke prije nje, okrenula
najstarijem triku u knjizi:
"Brzo sine! Diži se, požuri, donesi mi moj lijek za tlak!
Moje srce. Mislim da umirem...«
Kejsal je pokušao. Mora se priznati da je zbilja učinio sve
ne bi li je smirio, učinio da vidi Michelleine izvanredne
kvalitete, odnosno, rečeno jezikom kojim se koriste
trgovci konjima a koji je sličan onom majki koje traže
snahe, njezine »izvrsne atribute«. Pričao je o stvarima
koje njoj ništa nisu značile. Michaell je bila kultivirana,
obrazovana djevojka; bila je studentica, čiju je mješavinu
istočnjačkog i zapadnjačkog razmišljanja volio, i divio
mu se. Ova gaje djevojka razumjela; bila je profinjena,
odnosno nije dolazila ravno sa sela poput drugih
djevojaka koje je upoznavao, ili onih koje mu je majka
predlagala kao potencijalne mladenke. Jednostavna je
istina bila, a to nije mogao reći majci: djevojka ga je
voljela i on je volio nju. Štoviše, bio je siguran da ju je
volio čak i više nego što je ona voljela njega.
Fejsalova je majka progutala svoje tablete. (Ako već nisu
pomagale, zaigurno neće ni naštetiti.) Vruće su joj suze
klizile niz obraze dok mu je nježno milovala kosu,
govoreći kako joj je najveća želja u životu bila oženiti
svog najmlađeg sina za najbolju djevojku, pokloniti mu
najbolju kuću koja je postojala, najbolji auto, i platiti
troškove najboljeg medenog mjeseca ikad.
Jadni tužni Fejsal! Plakao je i on, jadni mali Fejsal, pod
nogama svoje obožavane majke. Nikoga na cijelom
svijetu nije volio kao svoju majku, i nikada joj se nije
suprotstavljao, apsolutno nikada, nikada u životu.
Plakao je za profinjenom djevojkom, svojom voljenom,
koja ga je razumjela i koju je on razumio, više nego što se
dvoje ljudi na ovom svijetu uopć moglo razumjeti, za
Michelle s njezinom ljepotom iz Nejda i američki
karakterom, koja neće biti njegova.
16.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 28. 05, 2004
Naslov: Je li ovo emocionalna stabilnost?
Veliki broj vas jednostavno ne vjeruje da je Fejsal učinio
to što je učinio. Odnosno, da budem preciznija, što nije
učinio. Dopustite ipak da vas uvjerim da je to živa istina.
Prepričao je Michelle sve grozne detalje prepucavanja sa
svojom majkom - koje sam ja potom prenijela vama - ali
tek nakon nekoliko tjedana zbunjenog mentalnog
lutanja, nekoliko tjedana samokažnjavanja, nekoliko
tjedana rata između strasnog srca i uma koji je točno
poznavao ograničenja - što ih je njegova obitelj davno
definirala - vezana uz izbore koje će imati u životu.
Ne razumijem zašto ste svi tako iznenađeni! Ovakve se
priče događaju među nama svaki dan, a ipak nitko o
tome ne zna ništa, osim dvoje ljudi opr-ženih tom
vatrom. Pa što mislite, odakle dolaze sve ove tužne
pjesme našeg nasljeđa? Pa i danas, stranice posvećene
poeziji u novinama, TV i radioemisije, te književni
forumi na Internetu, svi svoju inspiraciju vuku iz takvih
priča, iz takvih ljubavnih brodoloma.
Reći ću vam o stvarima koje se događaju u našim
domovima, i o osjećajima koji nas preplavljuju - nas,
djevojke iz Riyada - nakon što nam se dogode ovakve
priče. Neću pokušavati proniknuti u sadržaj muževnih
krokodilskih grudi, zato jer, da budem iskrena, ne znam
dovoljno o prirodi krokodila. Jednostavno, nisam
stručnjakinja za krokodile. Govorim isključivo o svojim
ženskim prijateljicama; ostalo može raditi netko tko se
osjeća dovoljno krokodilski, pa želi reći nešto i o svojim
prijateljima. Taj bi mi krokodil definitivno trebao pisati i
obavijestiti me što se to događa u močvarama u kojima
krokodili obitavaju, zato jer mi - gušterice - to očajnički
želimo saznati! Zbilja čeznemo da saznamo o čemu
razmišljaju, što ih motivira, a i jedno i drugo nam
uglavnom uspješno skrivaju.
Pojedini su me među vama napali drvljem i kamenjem
nakon mog posljednjeg e-maila o Fejsalu i Michelle.
Nažalost, neke se ljude stalno može čuti bolje od drugih,
zato jer ponosito prakticiraju upitnu filozofiju prema
kojoj najglasniji pobjeđuju. Ako su toliko željni uzburkati
situaciju, zar ne bi ovi osvetoljubivi tipovi bolje iskoristili
vrijeme kada bi usmjerili svoju energiju protiv odvratnih
ideja i zastarjelih običaja, kao što su to plemenske
predrasude,16 umjesto protiv ljudi koji samo pokušavaju
pokrenuti nekakvu raspravu o tome koliko su uvredljivi
ovakvi običaji?
Svi osuđuju odvažnost mog pisanja, a možda i to što sam
se uopće odvažila na pisanje. Svi me krive za bijes koji
sam podigla oko »tabu«-tema o kojima nismo navikli
tako otvoreno raspravljati u ovom našem društvu, a
naročito kada uvodne salve dolaze od mlade žene poput
mene. Međutim, nema li svaka velika društvena
promjena početnu točku?
Ja vjerujem u sljedeće: možda ću naći nekoliko zalutalih
ljudi koji vjeruju u moju borbu u ovom trenutku, a
možda i neću, ali sumnjam da bih našla mnogo ljudi koji
joj se opiru kada bih mogla vidjeti pola stoljeća u
budućnost.
Kamrin konačni stalni povratak u obiteljski dom označen
je kao rutinski posjet. Njezina je majka, koja je znala sve
što se dogodilo, mislila da bi bilo najpametnije od svih
skrivati istinu. »Ljetni oblak« - tako je ona opisala svađu
svoje kćeri s Rašidom, i njegovu prijetnju razvodom.
Njezina je majka odlučila ništa ne kazati niti ocu, koji je
bio na odmoru u sjevernoj Africi. Na kraju krajeva,
nikada ga nisu zanimali
16 Među različitim podjelama saudijskog društva,
postoji i ona na pripadnike i nepripadnike plemena. Ove
se dvije društvene klase/sektori ne mogu međusobno
vjenčavati. Plemenska obitelj je ona koja potječe iz
jednog od poznatih drevnih arapskih plemena.
privatni životi njegovih ukućana, niti će ga ikad
zanimati. Kamrina je majka oduvijek bila, i uvijek će biti,
veliki organizator kućanstva u kojem je sve ovisilo o njoj.
U situacijama kada su razne žene dolazile u posjet kako
bi joj čestitale na trudnoći, Kamra je ponavljala govor
koji je uvježbala s majkom:
»Rašid, jadan, na fakultetu provodi i dan i noć - neće čak
doći ni za praznike. Onog trenutka kad je saznao da sam
trudna, želio je da svojima osobno objavim sretnu vijest,
toliko je dobar! Ostajem ovdje otprilike mjesec dana, a
onda se vraćam! Znam da neće izdržati bez mene dulje i
od toga!«
Nasamo, majka joj je govorila: »U našoj obitelji neće biti
razvoda! Nije me briga što se tvoj brat razveo. Al-
Kusmemji djevojke se nikad ne razvode!«
Međutim Rašid, gad, nije Kamrinoj majci dao dovoljno
vremena da smisli rješenje. U reprizi Sadimine tragedije,
dokumenti o razvodu stigli su na adresu Kamrina oca
dva tjedna nakon Kamrina slijetanja u Riyad,
zaustavljajući tako sve potencijalne materinske
makinacije. Činilo se kao da je Rašid samo čekao
pogodan trenutak da se riješi žene koju mu je nametnula
obitelj.
Dokument o razvodu nije izgledao naročito odvratno, ali
mu je sadržaj bio poprilično stravičan. Nakon što joj ga je
brat uručio, Kamra je preletjela pogledom preko redaka
teksta i srušila se u najbližu stolicu l.iučući: »Yummah!
Yummah, mama, razveo se od mene! Yummah, Rašid se
razveo od mene! Sve je gotovo, razveo se od mene!«
Majka je zagrlila Kamru, plačući i proklinjući zločinca
opakim kletvama: »Bog ti spalio srce u pepeo, Rašide,
tebi i tvojoj majci, onako kako si ti meni spalio srce
povrijedivši moju djevojčicu!«
Kamrina sestra Hessa, koja se udala godinu dana prije
Kamre i bila u osmom mjesecu trudnoće na Kamrinu
vjenčanju, pridružila se svojoj sestri i majci u bacanju
kletvi, ali su u njezinu slučaju one bile usmjerene I nema
muškarcima općenito. I ona je patila otkad se udala.
Njezin muž, Kalid, koji je bio blag i nježan tijekom cijelog
razdoblja zaruka, odmah se nakon vjenčanja pretvorio u
drugu osobu, postavši hladan i potpuno
»Mama«, može se koristiti i za izražavanje iznenađenja
ili straha (»O, Bože!«)
nezainteresiran za nju. Hessa se stalno žalila majci na
njegovo zanemarivanje. Kada bi se razboljela, nije ju
vodio liječniku. A nakon što je zatrudnjela, majka je bila
ta koja ju je pratila na standardne trudničke preglede.
Nakon što je rodila djevojčicu, njezina je sestra Nafla
morala ići s njom kupovati nužne dječje potrepštine. Ono
što je Hessu najviše ljutilo kod Kalida bio je nedostatak
velikodušnosti prema njoj, budući daje znala d ima
novaca i budući da se nije moglo reći da je škrtario na
sebi. Odbija je svojoj ženi davati mjesečni novčani iznos,
onako kako je Naflin mu davao njoj, ili njihov otac
njihovoj majci. Umjesto toga, davao joj je novac za svaku
pojedinačnu stvar koju je htjela kupiti, a čak i to tek
nakon što bi ga izgnjavila do točke da se osjećala
poniženom.
Ako joj je trebala nova haljina za neko obiteljsko
vjenčanje, pa bi od njega zatražila 3.000 rijala, on bi
smislio nekakvu ispriku kako bi izbjegao davanje novca:
»Nema potrebe za kupnjom haljine, imaš mnogo
haljina.« Ili: »Nisam li ti kupio haljinu prije šest mjeseci?«
Ili: »Jedva imam nešto malo novca. Odlazi i traži novac
od oca, on stalno tvojoj braći kupuje nove aute; ili su te
možda meni uvalili da se oslobode tvojih apsurdnih
zahtjeva?« Ili nekakv drugi, jednako uvredljiv komentar
koji ju je uglavnom uvijek uspijevao natjerati da zaboravi
to što je trebala ili željela. U onim rijetkim prilikama
kada joj je davao novac, dao bi joj 500 rijala umjesto 3.000
koje je tražila, ili 50, kada bi, kako bi se poštedjela
ponižavajućih odgovora, zatražila samo 500. A zbog
nekog razloga, koji nije shvaćala, njegova gaje majka
ohrabrivala u ovome. Zapravo, Škorpija (tako je zvala
svoju svekrvu), je oduševljeno odobravala Kalidovu
škrtost prema svojoj ženi. Takvi i trebaju biti pravi
muškarci iz Nejda. Uostalom, takav je i njezin muž,
Kalidov otac, bio prema njoj svih tih godina.
Kamra je jako patila zbog razvoda s Rašidom. Iako joj je
Sadima ispričala koliko je bolan bio njezin službeni
rastanak s Validom, Kamru su preplavjeli osjećaji za koje
je Sadima nije uspjela pripremiti. Noći su bile najgore.
Otkad se vratila kući, nije mogla spavati duže od tri sata
tijekom noći - ona, kojoj nikada nije bio problem spavati
deset - ili dvadeset -sati u komadu prije a čak i tijekom
braka! Sada se budila izmučena strahovima. Da li je ovo
bila ta »emocionalna nestabilnost«, omiljena tema
razgovora njezinih nevjenčanih prijateljica? Niti jednom
nije bila svjesna važnosti Rašidova prisustva u njezinu
životu, dok nije iz njega otišao.
Ležeći na krevetu, na boku, ispružila bi desnu nogu
najviše stoje mogla, i nakon što joj stopalo ne bi dotaklo
Rašidovo, okrenula bi se nemirno ni drugu stranu.
Izrekla bi tada dva talismana i zaštitni stih Prijestolja iz
Kur'ana, i sve molitve za miran san kojih se mogla sjetiti,
a potom bi stiskala jastuk ležeći na trbuhu. Konačno,
utonula bi u san, s glavom u gornjem desnom kutu
madraca, i nogama ispruženim sve do donjeg lijevog
kuta. Jedino je, dok je ležala ovako, dijagonalno, mogla
osjetiti prazninu koju je Rašid ostavio u njezinu krevetu,
ali samo mali dio praznine koju je ostavio u njezinu
životu.
Za: Seerehwenfadha7et@yah00gr0ups.com
Od; "seerehwenfadha7et"
Datum: 7. 05. 2004
Naslov: Sučeljavanje između one koja je vrijedna i one
koja je bezvrijedna
Prorok - mir i blagoslovi Božji bili s njim - nije tukao niti
jednog svojeg slugu niti ženu, niti je svojom rukom išta
udario. - Zbirka hadisa Ibn Maja, stih 2060
Čula sam da King Abd al-Aziz Citv14 pokušava blokirati
moje intemetske stranice, kako bi zatvorili
komunikacijske kanale i spriječili zlonamjerno
djelovanje, kao i sve izvore pokvarenosti i zla. Znam da
većina vas poznaje tisuću načina pristupanja blokiranim
internetskim stranicama. Međutim, ja bih vrlo lako
mogla umrijeti od strujnog udara ako se ova blokada
provede prije no što ispraznim (i natovarim na vas)
naboje - pozitivne i negativne - koje nosim u grudima, a
koji se uporno odbijaju uravnotežiti i neutralizirati
unutar mene. Tražim samo mali prostor na World Wide
Webu, kako bih ispričala svoju priču do kraja. Tražim li
previše?
Intemet-provider u Saudijskoj Arabiji.
Nakon što je provela nekoliko dugih sati u frizerskom
salonu, i potom se okitila odabranim komadima svog
skupocjenog nakita koji nije nosila još od odlaska iz
Rivada, Kamra se zaputila u hotel u kojem je odsjela
Kari. Na putu onamo, upozorila je zločestog malog
demona u sebi daje prestane nagovarati da zadavi ovu
posrnulu ženu istog trenutka kad je ugleda.
Kari - a Kamra mi je kasnije pokazala sliku kineske
glumice Lucy Liu, tvrdeći da joj je Kari nalikovala kao
jaje jajetu - sišla je u predvorje hotela. Čekanje je bilo
ubijalo Kamru. Ova joj je žena pružila ruku, ali Kamra ju
nije prihvatila. Još uvijek se borila s malim demonom u
svojoj glavi.
Sastanak je krenuo u pravcu koji Sadima nije bila
predvidjela. Kari je vodila glavnu riječ, započinjući i
završavajući svaku svoju rečenicu čvrsto i samouvjereno,
bez ikakvog znaka zbunjenosti, i sve to na
besprijekornom engleskom. Za razliku od svoje
protivnice.
»Sretna sam što smo se upoznale. Rašid mi je puno
pričao o tebi. Mislim da tvoja želja da me upoznaš
pokazuje mudrost.«
Prokletnica! Kako se usuđuje!
»Drago mi je, naravno, da me vidiš, tako ćeš steći ideju o
tome što tvoj muž voli. Rašid je puno propatio, i ti moraš
raditi na tome da se usavršiš, iznutra prema van, i
približiš idealu koji on želi i treba. Tako da se podigneš
na moju razinu.«
Kamra, koja nije očekivala ovakav napad, osjećala se kao
da joj je mačka pojela jezik. Iako nije razumjela cijeli
Karin govor, ono što je uspjela pohvatati bilo je dovoljno
da se naglo trgne iz svoje zabezeknute i i šine i
eksplodira Kari u lice, psujući je na slabom engleskom, a
i na arapskom. Kari je prasnula u besraman smijeh,
slušajući bijesne rečenice koje nisu imale nikakvog
smisla, a Kamra je osjećala kako postaje sve manja i sve
slabija pred njom. Krajnje drsko, Kari je izvadila svoj
mobitel i nazvala Rašida dok je njegova žena gledala.
Obavijestila ga je da je u Chicagu i da će ga doći
vidjeti,gdje god se nalazio.
Kamra nije trebala nikakav astrološki priručnik da joj
kaže kakav će izraz lica imati Rašid, Lav, kada se vrati
kući nakon što mu ljubavnica osobno ispriča sve što se
dogodilo između nje i njegove žene. To je bio razlog
zbog kojeg je bila odgađala upoznavanje s ovom
posrnulom ženom dok god nije bila sasvim sigurna da je
trudna. Davno je čula svoju majku i žensku rodbinu
kako ponavljaju mudrost prethodnih generacija, koja
kaže da, ako sve drugo propadne, trudnoća ostaje jedini
način osiguravanja nastavka braka. (Primjećujete da
kažem nastavka, ali ne i uspješnosti)
Manje od sat vremena nakon što se Kamra rastala s Kari,
Rašid je stigao kući. Da barem nije.
»Hajde. Diži se!«
»Gdje idemo?«
»Ti se ideš ispričati Kari zbog onog što si joj učinila i
zbog svog smeća što si joj izgovorila. Ove tvoje gluposti
koje izvodiš neće ti sa mnom pomoći! Jel' ti jasno? Ako te
već tvoja obitelj nije znala odgojiti, e pa onda ću to
morati učiniti ja!«
»Nećeš mi naređivati što da radim! Nikad se neću
ispričati toj Filipinki! A i zašto bih? I tko bi se tu uopće
trebao ispričavati?«
Rašid ju je zgrabio za ruku i povukao. »Slušaj me, damo!
Ti odlaziš, i ti ćeš se ispričati. A nakon toga ćeš se ukrcati
na prvi avion i vratiti se svojima, tako da te više nikad ne
vidim. Ja nisam muškarac kojem će zapovijedati žena
poput tebe!«
»Da, baš! Ja sam ta koja nije dobro odgojena. A što je s
tobom, gospodine? Varaš me s tom azijskom
sluškinjom!«
Pljuska je sletjela na Kamrin desni obraz, a zvuk joj je
odzvanjao glavom.
»Ta je 'sluškinja' jednako dobra kao ti, i vrednija od cijele
tvoje obitelji također, jel' ti to jasno? Barem se njezin otac
nije došao ulagivati mome, kako bi mogao svoju kćer
udati za čovjeka za kojeg je znao da voli drugu u
Americi, i da živi s njom već sedam godina! Ta me je
kućna pomoćnica voljela i ostala uz mene, i omogućila
mi mjesto za život i onda kada nisam dobivao niti
novčića od kuće, kada nam je moja obitelj zabranila da se
vjenčamo i prestala mi slati novac pune tri godine! Ona
nije trčala za mnom zbog mog novca i ugleda moje
obitelji! Ona koju toliko mrziš je poštenija i časnija od
tebe, i tvoje obitelji, neizmjerno časnija.«
Nakon bolne pljuske, Kamrin je um prestao primati
informacije. Sve što je Rašid rekao nakon toga, sve
uvrede, bile su samo nastavak te beskrajne pljuske. Bez
razumijevanja onog što je govorila, i nesvjesna da je
trenutak za takvo što potpuno pogrešan (postoji li uopće
pravi trenutak za upotrebljavanje djece kao ljudskog štita
u bračnom ratu?), rekla je, između jecaja, dotičući desni
obraz jednom rukom, stavivši drugu na trbuh: "Trudna
sam.«
Kamrin je glas slabio kako je situacija postajala napetija,
dok je Rašidov glas postajao sve jači. Rašid je postao
masa bijesa, oči su mu sjale kao komadići žeravice.
Zagrmio je:
»Što? Trudna? Ti si trudna! Kako se to dogodilo? Tko ti
je dopustio da zatrudniš? Želiš mi reći da si prestala
uzimati tablete? Nismo li se dogovorili da nećeš
zatrudnjeti dok ja ne završim svoj doktorat i ne vratimo
se u Saudijsku Arabiju? Mislila si da možeš mnome
manipulirati ovakvim I ni javim trikovima?«
»Ja? Ja koristim prljave trikove? Jesam li ja ta koja je dvije
godine iskorištavala nevinu ženu, tjerajući je da radi za
mene kao sluškinja dok ne dobijem svoju diplomu, i da
ju nakon toga izbacim na ulicu kao smeće? Jesam li ja to
oženila dobru djevojku iz dobre obitelji, dok sam se
okolo povlačila s jeftinom kurvom?«
Pala je i druga pljuska, i Kamra je završila na podu,
jecajući od bola. Rašid je otišao iz stana, u zagrljaj
»nevrijednoj«, ostavivši Kamru da psuje, pljuska samu
sebe po licu i pljuje za njim, u stanju potpune histerije, na
rubu ludila.
14.
Za; seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m.
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum; 14, 05. 2004
Naslov: 0 Michetle i Fejsalu ću vam govoriti
Ljubav je stvar srca i osoba nema kontrolu nad njom.
Ljudska srca leže među dvama prstima - prstima Allaha
milostivog - i On ih usmjerava u pravcu u kojem On želi.
Da ljubav nije tako dragocjena i tako lijepa, onda se ne bi
toliki ljudi, još od doba proroka upuštali u nju. Prorok
-Božji mir i blagoslovi bili s njim - naglašavao je daše
plamen ljubavi može zadovoljiti samo brakom. Jer,
ljubav zauzdana čistoćom i podložnošću ne daje razloga
za sramotu. Međutim, ako se brak ne dogodi, onda je
jedino rješenje strpljivo izdržati gorčinu razočaranja.
Moramo razlikovati između ljubavi kao prakse i
ponašanja s jedne strane, i ljubavi kao osjećaja s druge.
Ispravna je islamska praksa, odnosno Halat, osjećati
ljubav, ali ako se ljubav pretvori u činove ljubavi poput
poljupca ili zagrljaja, onda je protiv islamskog zakona,
odnosno Haram. Mnogo će se loših stvari dogoditi, jer je
teško zaljubljenom držati tu ljubav pod kontrolom. Pa
kakvu onda ljubav želimo? Želimo ljubav koja mijenja
srca i duše. Mislimo na ljubav koja tjera one koji ju
osjećaju na postupke koji će ostati zabilježeni u povijesti
kao prekrasna ljubavna priča. -Jassem al-Mutaya.
Počela sam se stvarno zaokupljati čitanjem vaših
komentara moje priče, komentara svih vas! Nakon mog
prethodnog e-maila primila sam gotovo stotinu poruka. I
pročitala sam svaku od njih. Ovo činim jer želim biti
sigurna da smo mi ljudi koji se slažu da se ne slažu. Od
onih koji suosjećaju s Kamrom, do onih koji misle da je
jadna, od onih koji podržavaju Rašida, do onih koji su
zbilja ljuti na njega i spremni zadati udarac, uvjeravam
vas da sam zbilja
uživala čitajući sva vaša različita mišljenja, čak i ona s
kojima se ne slažem.
Ali, vama koji se pitate što je s Michelle, i tvrdite da sam
je predugo zanemarivala, moram reći da se slažem, i da
se ispričavam. Stvari se dobro razvijaju za Michelle, a
sretne je ljude vrlo lako ignorirati!
U Fejsalu je Michelle pronašla sve što je tražila u
muškarcu. Nije bio poput ostalih muškaraca koje je
upoznala otkako se doselila u Saudijsku Arabiju. Najbolji
dokaz njegove posebnosti bila je činjenica da je njihova
veza bila snažna i godinu dana nakon što je otpočela,
dok je najduža njezina veza prije Fejsala trajala tri
mjeseca.
Fejsal je bio istinski kultiviran tip. Točno je znao kako
tretirati ženu i nije pokušavao iskoristiti svaku priliku,
kao ostali tipovi. Među njegovim prijateljima bio je
popriličan broj žena, jednako kao što je među
Michelleinima bio popriličan broj muškaraca. Međutim,
oboje su svima jasno dali do znanja da su ozbiljan par.
Fejsalova nježnost i profinjeno ponašanje nagnali su
Michelle da iznova razmotri loš dojam koji su na nju
ostavili muškarci njezine domovine, nakon nekoliko vrlo
kratkih veza s istima. Prije no što je upoznala Kejsala,
nije joj ni padalo na pamet da su mladi saudijski
muškarci mogli biti jednako romantični kao mladići
diljem civiliziranog svijeta. Na primjer, svako jutro kada
ju je njezin vozač vozio na fakultet, Fejsal bi ih
15 Seik Jassem al-Mutava, slavni je kuvajćanski
muslimanski televizijski propovjednik voditelj vrlo
popularne arapske emisije Sretna gnijezda, istovremeno i
glavni urednik nekoliko časopisa i autor mnogih
islamskih knjiga koje se bave vezama između muškaraca
i žena, brakom i obiteljskim pitanjima.
pratio u svom autu u znak odanosti. Morala je priznati
da je pogled na njega u 7 i 30 ujutro, kako manevrira
ulicama Riyada trudeći se odagnati pospanost, samo
zato da bi gotovo bio u njezinu društvu, golicao njezino
srce i ispunjavao ga radošću.
Michelle nikada nije bila u stanju objasniti svojim
prijateljicama, čak niti onima najbližima, osjećaj gubitka
koji je osjetila kada se iz Amerike morala vratiti u
Saudijsku Arabiju. Iako su njezine prijateljice shvaćale
koliko je snažno prezirala saudijsko društvo i njegove
stroge običaje, i iako su znale koliko se izrugivala
ograničenjima koja je društvo nametalo mladim ženama,
bitka dviju civilizacija što je bjesnjela u njoj bila je tako
proturječna i složena, da ju je samo netko nevjerojatno
inteligentan, prosvijetljen i otvoren mogao istinski
razumjeti. A onda je Michelle upoznala Fejsala koji je,
činilo joj se, znao točno što je proživljavala. Uskoro mu
je, svaki put kada su bili zajedno, govorila sve više i više
o svim stvarima koje su je mučile. Nakon stoje konačno
nabasala na mladića koji je razumije, nakon godina
slijepog traženja uokolo nečega što naizgled nije niti
postojalo, kako da ne zgrabi priliku i ne otkrije nekome
svoje pravo ja?
Sastajala se s njim u kući Umm Nurije. Umm Nurija je
vjerovala u ljubav i niti jednom je nije pokušala
predstaviti ovim četirima mladim ženama kao nešto čega
bi se trebalo sramiti. Bila je svjesna kako iskrena ljubav
nije imala ventil za izražavanje u ovoj državi. Svaku se
ljubavnu vezu u začetku, nevažno koliko nevina ili čista
bila, uvijek smatralo sumnjivom i stoga sputavalo. A to
je, zauzvrat, znalo gurnuti zaljubljene preko ruba i u
cijeli niz pogrešnih izbora. Tako je, kada joj je Michelle
objavila da će pozvati Fejsala u svoju kuću kad joj tamo
ne bude roditelja budući da se već bila umorila od
sastanaka po restoranima i kafićima u kojima su se njih
dvoje morali skrivati iza zaštitnih zastora kao da su
kakvi bjegunci, Umm Nurija otvorila vrata svoje kuće
nesretnim ljubavnicima. Učinila je ovo kako bi sačuvala
njihovu nevinu i respektabilnu vezu od pretvaranja u
nešto više, prije službene objave veze.
Fejsal je zgrabio Michelleina razmaženog psića,
Powdera, i igrao se sa sićušnim bijelim pudlom slušajući
jednu od Michelleinih priča. Pričala je na engleskom,
tako se osjećala manje sputanom.
»Kada mi je bilo pet godina, dok smo još živjeli u
Americi, liječnici su mami dijagnosticirali rak grlića
maternice. Morala je proći kemoterapiju, a nakon toga i
histerektomiju. Stoga nije više mogla imati djece.
Vratili smo se u Riyad nakon što je završila s
radijacijskom terapijom, I prije no što joj je ponovno
narasla kosa. Čim smo stigli, umjesto da nas tješi, moja
tetka - tatina sestra - predložila je mom ocu, preda mnom
i mojom majkom, da oženi drugu ženu koja bi mu mogla
roditi sina i produžiti lozu. Kao da ja nisam bila
dovoljna! Ma, kakva korist? Da počnem pričati o svakom
zločinu počinjenom u ovom dvoličnom društvu, ne bih
nikad stala! Tata je bio odlučan u svom stavu da se neće
ženiti niti jednom drugom. Volio je mamu i bio joj
potpuno privržen; volio ju je od trenutka kada ju je prvi
put ugledao na novogodišnjoj zabavi svog prijatelja.
Upoznali su se te noći, a vjenčali dva mjeseca kasnije!
Obitelj moga oca nikada se nije pomirila s njihovim
brakom, i moja je baka gunđala svaki put kada bi ih moja
majka posjećivala - i još uvijek gunđa.
Manje od mjesec dana nakon što smo napustili Ameriku,
moj nas je Otac onamo vratio - moj otac, koji je sanjao o
povratku u domovinu kako Iiih ja mogla odrasti kao
Saudijka! Međutim, nije mogao nagnati svoju rodbinu da
poštuje njegovu privatnost, i ne miješa mu se u obiteljske
odnose. Tako je opet emigrirao.«
Svako toliko, Umm Nurija je ulazila kako bi provjerila
situaciju. Toliko je bila dobra i ljubazna! Iako nije mnogo
marila za običaje, prema i ilirima djevojkama ponašala se
jednako zaštitnički kao da su joj vlastite kćeri, i bila im je
u potpunosti predana. Umm Nurija bi sjela na par
minuta s njima dvoma, raspitujući se za zdravlje
Fejsalove majke, ili njegove Inače i sestara, koje, naravno,
nije uopće poznavala. Htjela mu je jasno dati do znanja
koliko joj je Michelle draga, i da se prema njoj mora
ponašati uzorno. Osim toga, nije htjela da se on previše
fizički »približi« Michelle. Trebao je konstantno biti
svjestan činjenice da njih dvoje nisu ostavljeni sami u
kući, odnosno da bi brižna teta mogla u svakom
trenutku banuti u sobu. Nakon što bi Umm Nurija izašla
iz sobe, Michelle bi nastavila svoju I niču, dok su oboje
grickali posebnu mješavinu oraščića koju je Umm Nurija
donosila iz Kuvajta.
»Tri godine kasnije, kada mi je bilo trinaest, vratili smo
se u Riyad, zajedno s Mešaalom. Možeš li vjerovati da
sam ga ja izabrala, među stotinama djece, da mi bude
brat? U tom sam trenutku stvarno osjećala da držim
sudbinu u vlastitim rukama. Svidjela mi se njegova crna
kosa, gotovo jednako crna kao moja, i njegovo malo
nevino lice. Osjećala sam da mi je nekako blizak. Bilo mu
je sedam mjeseci kad smo ga usvojili. Bio je tako sladak.
Čim sam ga ugledala, rekla sam roditeljima daje to dijete
moj brat, daje upravo on taj kojeg tražimo.
Nakon našeg povratka u Riyad, moj se otac sastao sa
svojim roditeljima, braćom i sestrama. Otvoreno im je
rekao da je mali Mešaal sin kojeg mu Bog nije htio
podariti kroz Dianu - moju majku - i da svi moraju
poštovati njegov izbor, i nikada ne otkriti njegovu tajnu
pred Mešaalom. Samo je najuža rodbina znala za bolest
moje majke, zato jer je nitko drugi nije vidio tijekom
bolesti i liječenja, a moj otac nije dopustio da se priča o
tome proširi.
Moj je otac svojoj obitelji ponudio izbor: ako su htjeli da
ostane, mogli su prihvatiti njegovu odluku i njegovu
obitelj. Ako ne bi prihvatili, on će se vratiti živjeti u SAD.
Nakon tjedan dana obiteljskog vijećanja, odlučili su
prihvatiti malog Mešaala kao jednog od svojih. Moj je
otac zapravo bio siguran da će ga prihvatiti, zbog
činjenice daje obiteljski posao hitno trebao njegovu
stručnost, a ne iz ljubavi prema Mešaalu. Vratili smo se u
Ameriku, samo kako bi otac tamo dovršio neke poslove,
i godinu dana kasnije, nas smo četvero započeli život u
Riyadu, novu fazu u našim životima.«
Bila je naviknuta na Fejsalovu šutnju dok je pričala,
naročito kada se radilo o nečemu dirljivom i tužnom
poput ovoga, ali ovaj put ju je njegova šutnja pomalo
plašila. Počela mu je u očima tražiti nekakvu reakciju,
nekakav odgovor koji bi nagovijestio o čemu razmišlja
nakon što je čuo njezinu priču. Kada u njima nije uspjela
pronaći ništa što bije umirilo, tužno je dodala: »Ne
bojimo se nikoga. Nismo skrivali Mešaalovo podrijetlo
zbog srama ili nečeg sličnog. Vjeruj mi, moj je otac bio
spreman oglasiti istinu na stranicama svih nacionalnih
novina i časopisa, da nije bilo njegova osjećaja kako
saudijsko društvo neće prihvatiti njegova usvojenog sina
s jednakom otvorenošću s kojom bi ga primilo američko
društvo njegove žene. Nije li tužno što moram skrivati
ovu istinu od Mešaala i od najbližih prijatelja? Voljela
bih da im mogu reći, ali oni ne bi shvatili. Zvali bi ga
pogrdnim imenima iza njegovih leđa, i loše bi se
ponašali prema njemu. A to ne mogu prihvatiti! Radi se
o životu mog oca i moje majke, koji su odlučili tako
živjeti, i zašto im se onda svi pokušavaju petljati u
odluke? Zašto sam i ja primorana glumiti pred drugima?
Zašto ovo društvo nije u stanju poštovati razlike između
moje i drugih saudijskih obitelji? Svi misle da sam loša,
samo zato jer mije majka Amerikanka! Kako da živim u
lako nepravednom društvu? Reci mi kako, Fejsale?«
Briznula je u plač i tako otkrila da čak i u plakanju uživa
kad je s njim. Jedino je on znao koliko je točno suza
morala isplakati prije nego što bi ju nježno počeo
zadirkivati kako bi prestala. Jedino je on znao da i r se
početi smijati ako joj iz obližnje trgovine donese mekane
mliječne bombone koje je voljela kao dijete, ili limenku
njezina omiljenog gaziranog pića s okusom jagode.
Ovog je puta Fejsal svoje misli zadržao za sebe. Nježno
ju je tješio dok je zamišljao razgovor koji će obaviti sa
svojom majkom čim se vrati kući. Pokušavao je odgoditi
ovaj razgovor mnogo puta, ali ovaj je put bio odlučan u
namjeri da otvori (ili zatvori) tu temu sa svojom majkom,
Jednom zauvijek.
Bože, budi nam od pomoći, rekao je u sebi, i otišao.
15.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfađh37et"
Datum: 21. 05.2004
Naslov: Moje srce! Moje srce!
Znam da svi umirete od želje da saznate što se dogodilo
između Fejsala i njegove majke, i stoga se danas vraćamo
poglavlju 0 Fejsalu i Michelle. I Dragoj Michelle, koja je
izvor tračeva jer su svi uvjereni da sam ja ona (ako nisam
Sadima)! Izgleda da postajem Michelle svaki put kad
upotrijebim engleske izraze. Međutim već idućeg tjedna,
ako utipkam pjesmu Nizara Kabannija u svoj e-mail,
postajem Sadima. Kakav šizofreni život ja vodim!
One sekunde kada je Umm Fejsal čula englesko ime
Michelle, stotinu joj je vragova navalilo u misli. Fejsal je
brzo pokušao ispraviti svoju pogrešku. Ljudi je zovu
Michelle, ali pravo joj je ime čisto saudijsko, Mašael,
uvjeravao je on majku. »Ona je Mašael al-
Abdulrahman.«
Majka ga je ošinula pogledom koji ga je uplašilo i oduzeo
mu dar govora. Odjednom se zabrinuo daje možda
između njihovih dviju obitelji postojala neka stara
zavada. Međutim, uskoro mu je postalo jasno da je
problem bio u tome što njegova majka nikada prije nije
čula za tu obitelj.
»Kako to misliš Al-Abdulrahman} Abdul znači sluga, a
Rahman je milostivi, jedno od Allahovih brojnih imena.
Znači, dolazi iz obitelji slugu Božjih, baš kao i svaki
Abdulah ili Abdulatif ili Abdulaziz. Sve su to Božja
imena. Ali, znaš li ti koliko je slugu Božjih? Svi smo mi
njegovi sluge! Pa po čemu je to onda ovaj Abdul Rahman
poseban?«
Michelleino prezime — »Sluga Milostivog« - bilo je
uobičajeno kao što je epitet i nagoviještao. Izgleda da se
to prezime nikada nije dovoljno uspelo na društvenoj
ljestvici, barem ne do razine prezimena koja su sklapali
brakove - ili se uopće družila - s obitelji Al-Batran. Fejsal
je majci pokušao objasniti da je Michellein otac tek prije
nekoliko godina doselio u Saudijsku Arabiju, i daje to
možda bio razlog što njegovo prezime još nije postalo
poznato unutar rijadskog visokog društva.
Njegova majka ovo nije prihvaćala. »Tko su mu braća?«
htjela je znali- Kejsal je žustro odgovorio daje Michellein
otac bio najuspješniji od Al-Abdulrahmana. Radilo se
samo o tome da se, otkad se vratio iz Amerike, gdje je
godinama živio, ovaj Al-Abdulrahman obično družio
mio s ljudima koji su dijelili njegov kulturalni stav i
ideje.
Ovo je samo još više razbjesnilo njegovu majku.
Obitelj ove djevojke nije bila od njihove vrste. Moraju
pitati Fejsa-I' iva oca, budući da je on znao mnogo više o
genealogiji i obiteljima. Međutim, nagovijestila je
njegova majka, ovaj razgovor nije slutio na dobro.
Djevojka ga je prevarila! Ah, te današnje djevojke! Kako
su užasne! A za njezina mladog i neiskusnog sina - ona
nikada ne bi pomislila da upasti u zamku takve djevojke!
Pitala je tko su djevojčini ujaci, i čim je saznala da joj je
majka Amerikanka odlučila je zauvijek zalupiti vrata
beskorisnom razgovoru o ovoj potpuno apsurdnoj temi.
I tako se, kao i brojne majke prije nje, okrenula
najstarijem triku u knjizi:
"Brzo sine! Diži se, požuri, donesi mi moj lijek za tlak!
Moje srce. Mislim da umirem...«
Kejsal je pokušao. Mora se priznati da je zbilja učinio sve
ne bi li je smirio, učinio da vidi Michelleine izvanredne
kvalitete, odnosno, rečeno jezikom kojim se koriste
trgovci konjima a koji je sličan onom majki koje traže
snahe, njezine »izvrsne atribute«. Pričao je o stvarima
koje njoj ništa nisu značile. Michaell je bila kultivirana,
obrazovana djevojka; bila je studentica, čiju je mješavinu
istočnjačkog i zapadnjačkog razmišljanja volio, i divio
mu se. Ova gaje djevojka razumjela; bila je profinjena,
odnosno nije dolazila ravno sa sela poput drugih
djevojaka koje je upoznavao, ili onih koje mu je majka
predlagala kao potencijalne mladenke. Jednostavna je
istina bila, a to nije mogao reći majci: djevojka ga je
voljela i on je volio nju. Štoviše, bio je siguran da ju je
volio čak i više nego što je ona voljela njega.
Fejsalova je majka progutala svoje tablete. (Ako već nisu
pomagale, zaigurno neće ni naštetiti.) Vruće su joj suze
klizile niz obraze dok mu je nježno milovala kosu,
govoreći kako joj je najveća želja u životu bila oženiti
svog najmlađeg sina za najbolju djevojku, pokloniti mu
najbolju kuću koja je postojala, najbolji auto, i platiti
troškove najboljeg medenog mjeseca ikad.
Jadni tužni Fejsal! Plakao je i on, jadni mali Fejsal, pod
nogama svoje obožavane majke. Nikoga na cijelom
svijetu nije volio kao svoju majku, i nikada joj se nije
suprotstavljao, apsolutno nikada, nikada u životu.
Plakao je za profinjenom djevojkom, svojom voljenom,
koja ga je razumjela i koju je on razumio, više nego što se
dvoje ljudi na ovom svijetu uopć moglo razumjeti, za
Michelle s njezinom ljepotom iz Nejda i američki
karakterom, koja neće biti njegova.
16.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 28. 05, 2004
Naslov: Je li ovo emocionalna stabilnost?
Veliki broj vas jednostavno ne vjeruje da je Fejsal učinio
to što je učinio. Odnosno, da budem preciznija, što nije
učinio. Dopustite ipak da vas uvjerim da je to živa istina.
Prepričao je Michelle sve grozne detalje prepucavanja sa
svojom majkom - koje sam ja potom prenijela vama - ali
tek nakon nekoliko tjedana zbunjenog mentalnog
lutanja, nekoliko tjedana samokažnjavanja, nekoliko
tjedana rata između strasnog srca i uma koji je točno
poznavao ograničenja - što ih je njegova obitelj davno
definirala - vezana uz izbore koje će imati u životu.
Ne razumijem zašto ste svi tako iznenađeni! Ovakve se
priče događaju među nama svaki dan, a ipak nitko o
tome ne zna ništa, osim dvoje ljudi opr-ženih tom
vatrom. Pa što mislite, odakle dolaze sve ove tužne
pjesme našeg nasljeđa? Pa i danas, stranice posvećene
poeziji u novinama, TV i radioemisije, te književni
forumi na Internetu, svi svoju inspiraciju vuku iz takvih
priča, iz takvih ljubavnih brodoloma.
Reći ću vam o stvarima koje se događaju u našim
domovima, i o osjećajima koji nas preplavljuju - nas,
djevojke iz Riyada - nakon što nam se dogode ovakve
priče. Neću pokušavati proniknuti u sadržaj muževnih
krokodilskih grudi, zato jer, da budem iskrena, ne znam
dovoljno o prirodi krokodila. Jednostavno, nisam
stručnjakinja za krokodile. Govorim isključivo o svojim
ženskim prijateljicama; ostalo može raditi netko tko se
osjeća dovoljno krokodilski, pa želi reći nešto i o svojim
prijateljima. Taj bi mi krokodil definitivno trebao pisati i
obavijestiti me što se to događa u močvarama u kojima
krokodili obitavaju, zato jer mi - gušterice - to očajnički
želimo saznati! Zbilja čeznemo da saznamo o čemu
razmišljaju, što ih motivira, a i jedno i drugo nam
uglavnom uspješno skrivaju.
Pojedini su me među vama napali drvljem i kamenjem
nakon mog posljednjeg e-maila o Fejsalu i Michelle.
Nažalost, neke se ljude stalno može čuti bolje od drugih,
zato jer ponosito prakticiraju upitnu filozofiju prema
kojoj najglasniji pobjeđuju. Ako su toliko željni uzburkati
situaciju, zar ne bi ovi osvetoljubivi tipovi bolje iskoristili
vrijeme kada bi usmjerili svoju energiju protiv odvratnih
ideja i zastarjelih običaja, kao što su to plemenske
predrasude,16 umjesto protiv ljudi koji samo pokušavaju
pokrenuti nekakvu raspravu o tome koliko su uvredljivi
ovakvi običaji?
Svi osuđuju odvažnost mog pisanja, a možda i to što sam
se uopće odvažila na pisanje. Svi me krive za bijes koji
sam podigla oko »tabu«-tema o kojima nismo navikli
tako otvoreno raspravljati u ovom našem društvu, a
naročito kada uvodne salve dolaze od mlade žene poput
mene. Međutim, nema li svaka velika društvena
promjena početnu točku?
Ja vjerujem u sljedeće: možda ću naći nekoliko zalutalih
ljudi koji vjeruju u moju borbu u ovom trenutku, a
možda i neću, ali sumnjam da bih našla mnogo ljudi koji
joj se opiru kada bih mogla vidjeti pola stoljeća u
budućnost.
Kamrin konačni stalni povratak u obiteljski dom označen
je kao rutinski posjet. Njezina je majka, koja je znala sve
što se dogodilo, mislila da bi bilo najpametnije od svih
skrivati istinu. »Ljetni oblak« - tako je ona opisala svađu
svoje kćeri s Rašidom, i njegovu prijetnju razvodom.
Njezina je majka odlučila ništa ne kazati niti ocu, koji je
bio na odmoru u sjevernoj Africi. Na kraju krajeva,
nikada ga nisu zanimali
16 Među različitim podjelama saudijskog društva,
postoji i ona na pripadnike i nepripadnike plemena. Ove
se dvije društvene klase/sektori ne mogu međusobno
vjenčavati. Plemenska obitelj je ona koja potječe iz
jednog od poznatih drevnih arapskih plemena.
privatni životi njegovih ukućana, niti će ga ikad
zanimati. Kamrina je majka oduvijek bila, i uvijek će biti,
veliki organizator kućanstva u kojem je sve ovisilo o njoj.
U situacijama kada su razne žene dolazile u posjet kako
bi joj čestitale na trudnoći, Kamra je ponavljala govor
koji je uvježbala s majkom:
»Rašid, jadan, na fakultetu provodi i dan i noć - neće čak
doći ni za praznike. Onog trenutka kad je saznao da sam
trudna, želio je da svojima osobno objavim sretnu vijest,
toliko je dobar! Ostajem ovdje otprilike mjesec dana, a
onda se vraćam! Znam da neće izdržati bez mene dulje i
od toga!«
Nasamo, majka joj je govorila: »U našoj obitelji neće biti
razvoda! Nije me briga što se tvoj brat razveo. Al-
Kusmemji djevojke se nikad ne razvode!«
Međutim Rašid, gad, nije Kamrinoj majci dao dovoljno
vremena da smisli rješenje. U reprizi Sadimine tragedije,
dokumenti o razvodu stigli su na adresu Kamrina oca
dva tjedna nakon Kamrina slijetanja u Riyad,
zaustavljajući tako sve potencijalne materinske
makinacije. Činilo se kao da je Rašid samo čekao
pogodan trenutak da se riješi žene koju mu je nametnula
obitelj.
Dokument o razvodu nije izgledao naročito odvratno, ali
mu je sadržaj bio poprilično stravičan. Nakon što joj ga je
brat uručio, Kamra je preletjela pogledom preko redaka
teksta i srušila se u najbližu stolicu l.iučući: »Yummah!
Yummah, mama, razveo se od mene! Yummah, Rašid se
razveo od mene! Sve je gotovo, razveo se od mene!«
Majka je zagrlila Kamru, plačući i proklinjući zločinca
opakim kletvama: »Bog ti spalio srce u pepeo, Rašide,
tebi i tvojoj majci, onako kako si ti meni spalio srce
povrijedivši moju djevojčicu!«
Kamrina sestra Hessa, koja se udala godinu dana prije
Kamre i bila u osmom mjesecu trudnoće na Kamrinu
vjenčanju, pridružila se svojoj sestri i majci u bacanju
kletvi, ali su u njezinu slučaju one bile usmjerene I nema
muškarcima općenito. I ona je patila otkad se udala.
Njezin muž, Kalid, koji je bio blag i nježan tijekom cijelog
razdoblja zaruka, odmah se nakon vjenčanja pretvorio u
drugu osobu, postavši hladan i potpuno
»Mama«, može se koristiti i za izražavanje iznenađenja
ili straha (»O, Bože!«)
nezainteresiran za nju. Hessa se stalno žalila majci na
njegovo zanemarivanje. Kada bi se razboljela, nije ju
vodio liječniku. A nakon što je zatrudnjela, majka je bila
ta koja ju je pratila na standardne trudničke preglede.
Nakon što je rodila djevojčicu, njezina je sestra Nafla
morala ići s njom kupovati nužne dječje potrepštine. Ono
što je Hessu najviše ljutilo kod Kalida bio je nedostatak
velikodušnosti prema njoj, budući daje znala d ima
novaca i budući da se nije moglo reći da je škrtario na
sebi. Odbija je svojoj ženi davati mjesečni novčani iznos,
onako kako je Naflin mu davao njoj, ili njihov otac
njihovoj majci. Umjesto toga, davao joj je novac za svaku
pojedinačnu stvar koju je htjela kupiti, a čak i to tek
nakon što bi ga izgnjavila do točke da se osjećala
poniženom.
Ako joj je trebala nova haljina za neko obiteljsko
vjenčanje, pa bi od njega zatražila 3.000 rijala, on bi
smislio nekakvu ispriku kako bi izbjegao davanje novca:
»Nema potrebe za kupnjom haljine, imaš mnogo
haljina.« Ili: »Nisam li ti kupio haljinu prije šest mjeseci?«
Ili: »Jedva imam nešto malo novca. Odlazi i traži novac
od oca, on stalno tvojoj braći kupuje nove aute; ili su te
možda meni uvalili da se oslobode tvojih apsurdnih
zahtjeva?« Ili nekakv drugi, jednako uvredljiv komentar
koji ju je uglavnom uvijek uspijevao natjerati da zaboravi
to što je trebala ili željela. U onim rijetkim prilikama
kada joj je davao novac, dao bi joj 500 rijala umjesto 3.000
koje je tražila, ili 50, kada bi, kako bi se poštedjela
ponižavajućih odgovora, zatražila samo 500. A zbog
nekog razloga, koji nije shvaćala, njegova gaje majka
ohrabrivala u ovome. Zapravo, Škorpija (tako je zvala
svoju svekrvu), je oduševljeno odobravala Kalidovu
škrtost prema svojoj ženi. Takvi i trebaju biti pravi
muškarci iz Nejda. Uostalom, takav je i njezin muž,
Kalidov otac, bio prema njoj svih tih godina.
Kamra je jako patila zbog razvoda s Rašidom. Iako joj je
Sadima ispričala koliko je bolan bio njezin službeni
rastanak s Validom, Kamru su preplavjeli osjećaji za koje
je Sadima nije uspjela pripremiti. Noći su bile najgore.
Otkad se vratila kući, nije mogla spavati duže od tri sata
tijekom noći - ona, kojoj nikada nije bio problem spavati
deset - ili dvadeset -sati u komadu prije a čak i tijekom
braka! Sada se budila izmučena strahovima. Da li je ovo
bila ta »emocionalna nestabilnost«, omiljena tema
razgovora njezinih nevjenčanih prijateljica? Niti jednom
nije bila svjesna važnosti Rašidova prisustva u njezinu
životu, dok nije iz njega otišao.
Ležeći na krevetu, na boku, ispružila bi desnu nogu
najviše stoje mogla, i nakon što joj stopalo ne bi dotaklo
Rašidovo, okrenula bi se nemirno ni drugu stranu.
Izrekla bi tada dva talismana i zaštitni stih Prijestolja iz
Kur'ana, i sve molitve za miran san kojih se mogla sjetiti,
a potom bi stiskala jastuk ležeći na trbuhu. Konačno,
utonula bi u san, s glavom u gornjem desnom kutu
madraca, i nogama ispruženim sve do donjeg lijevog
kuta. Jedino je, dok je ležala ovako, dijagonalno, mogla
osjetiti prazninu koju je Rašid ostavio u njezinu krevetu,
ali samo mali dio praznine koju je ostavio u njezinu
životu.
9 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:36 pm
Margita
Administrator
17.
Za; seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Odi "seerehvvenfadha/et"
Datumi 4, 06. 2004
Naslov: Baš mi treba još jedan Saudijac!
Nismo li ti grudi razgalili, i breme tvoje s tebe skinuli,
koje ti je znalo pleća pritiskati i nismo li spomen na te
visoko uzdigli?! Zato - tegobu olakšanje prati; Zaista,
tegobu olakšanje prati! - Kur'an, Razgaljivanje - Al-'lnšir
h, ajeti 1-8
Proteklih nekoliko tjedana čitam novinske članke koji
govore o meni, ili, recimo, o mojim e-mailovima\
Istaknute nacionalne tiskovine pišu o:
»općem metežu, iza kojeg stoji anonimna mlada žena
koja svaki petak šalje e-mail velikom broju korisnika
Interneta u Saudijskoj Arabiji. U ovim e-mailovima ona
piše o svoje četiri prijateljice, Kamri al-Kusmanji, Sadimi
al-Horaimli, Lamis Jiddavi i Michelle al-Abdulrahman.
Djevojke pripadaju 'baršunastoj' društvenoj klasi, eliti
čije je ponašanje obično skriveno od svih, osim njih
samih.
Svaki tjedan, ona otkriva nove i uzbudljive priče, zbog
čega njezin sve širi krug čitatelja napeto iščekuje
podnevnu molitvu petkom. Svake subote ujutro, vladini
uredi, dvorane za sastanke, bolnički hodnici i školske
učionice postaju poprišta rasprava oko posljednjeg emaila.
Svatko ima svoje mišljenje. Postoje oni koji
podupiru ovu mladu ženu, i oni kojima smeta. Ima onih
koji vjeruju da je ovo što ove četiri djevojke rade
savršeno prirodno (a osim toga, nije ni tajna), i drugih
koji bjesne zbog otkrivanja onoga što oni vjeruju da su
ispadi koji se događaju oko njih u našem
konzervativnom društvu.
Kako god ovo završilo, nema sumnje da su ovi neobični
e-mail -ovi stvorili pomutnju u našem društvu, koje
nikada ranije nije doživjelo nešto slično. Jasno je da će
ove priče nastaviti donositi materijal za razgovore i
rasprave još dugo vremena, čak i nakon što se prestanu
pojavljivati.«
Sadima je počela uživati u svom novom poslu u HSBC
banci. Svi su prema njoj bili dragi i ljubazni. Bila je
najmlađa zaposlenica i svi su se zbilja trudili oko nje,
nudeći joj pomoć i savjete. Naročito ugodno osjećala se s
Tahirom, kolegom pakistanskim muslimanom koji je
bio najveseliji i najzabavniji od svih.
Posao nije bio težak. Njezine su dužnosti bile ograničene
na primanje stranaka koje su se došle informirati u
banku, pomaganje pri ispunjavanju formulara, ili
sortiranje i pohranjivanje dokumenata.
Nije ju privlačio niti jedan kolega, tako da je sa svima
bila vrlo opuštena. Čak štoviše, među njima nije bilo niti
jednog Arapina, pa se osjećala slobodnom ponašati kao
jedna od njih, šaleći se s jednim, smijući se s drugim, ne
namećući si nikakva ograničenja što je obično činila kada
Ih se našla među Arapima, naročito onima iz Zaljeva, a
posebice među Saudijcima.
Jednog dana nakon radnog vremena, Edward, kolega
plavih očiju, i šarmantnog irskog naglaska predložio je
da svi odu u »Piano tur« u Kensington High Street.
Sadima je pristala, budući da je išla cijela hrpa ljudi,
uključujući i Tahira, i budući da je bar u koji su išli bio
blizu njezina stana. Tahir se planirao sastati s jednim
prijateljem i produžiti s njim u kino. Sadima je najavila
da će i ona otići kad Tahir ode. Postao joj je poput
starijeg brata u čijoj se prisutnosti osjećala opuštenom i
sigurnom.
U baru, Sadimin je pogled stalno bježao prema klaviru.
Na prozirnom staklenom poklopcu klavira stajao je niz
čaša. Ovaj ju je klavir podsjetio na bijeli klavir u staroj
kući njezine tetke Bedrije u Riyadu. Tarik, sin njezine
tetke, pohađao je satove klavira, i naučio ju sve što je i
sam znao.
Sadima je donijela odvažnu odluku da će zasvirati, iako
je prošlo gotovo sedam godina otkad je posljednji put to
učinila. Unaprijed se svima ispričala i počela napadati
tipke nasumice dok nije pronašla pravi ton. Vratila se na
početak i ovaj put odsvirala prepoznatljivu melodiju,
djelo Omara Khajrata, njezina omiljenog skladatelja.
U trenutku dok je prilazio baru u kojem se trebao sastati
s Tahirom, Firas je zastao čuvši poznatu mu arapsku
melodiju koja je dolazila iznutra. S mjesta na kojem je
zastao, na vrhu stuba, provirio je kroz prozor i ugledao
vrlo privlačnu mladu djevojku za klavirom. Ostao je na
mjestu, slušajući je kako svira sve dok nije začuo pljesak,
a ona se digla i vratila za stol.
Firas je sišao niz ostatak stuba, i prišao stolu svog
prijatelja. Svima je uputio brzi pozdrav i zatražio od
Tahira da se požuri kako bi u kino stigli na vrijeme, ne
ostavivši mu tako dovoljno vremena da ga upozna s
grupom.
Tahir se okrenuo Sadimi i pitao je li sigurna da ne želi s
njima u obližnje kino »Odeon«. Odbila je, poželjevši im
dobru zabavu, ali je skupila svoje stvari kako bi izašla
zajedno s njima, budući da nije htjela ostati u baru bez
Tahira. Vani, njih su dvojica krenuli lijevo prema kinu, a
ona je skrenula desno prema svom stanu.
tjedan dana kasnije Tahir je priredio zabavu za svoj
trideseti rođendan u »Collection Pubu« u South
Kensingtonu. Ondje je Firas vidio Sadimu po drugi put.
Prišao joj je nakon što se smjestila na jednu od stolica.
»Moja sestra ovdje je Arapkinja?«
Sadima je razrogačila oči: »Ti si Arapin?«
»Saudijac, zapravo. Zovem se Firas al-Sarkavi.«
»Ja sam Sadima al-Horaimli. Oprosti mi, pretpostavljala
sam da si Pakistanac, kao Tahir.«
Nasmijao se njezinoj smetenoj otvorenosti. »A što je s
tobom? Svatko bi pomislio da si Španjolka! Čak i tvoj
engleski - ma shaa Allah\ Savršen je.«
»I ja sam Saudijka.«
Nasmiješio se. »Čast mi je.«
Sadima, pak, uopće nije bila tako oduševljena ovim
upoznavanjem, sada kada je saznala da je on Saudijac.
»Da, da, drago mi je, također.«
»Čuo sam te onog dana kako sviraš klavir i znao sam da
si sigurno Arapkinja, a onda mi je Tahir rekao da si
Saudijka.«
»Stvarno? Ne sjećam se da sam te vidjela tamo dok sam
svirala.«
»Stajao sam, skriven, na stubama i promatrao te kroz
prozor. To je bilo prvi put da sam čuo istočnjačku
muziku u »Piano Baru«. Stvarno prekrasno sviraš.«
»Hvala ti - vrlo ljubazno od tebe«. Sadima je pokupila
svoju torbicu sa susjedne stolice. »Pa, sada stvarno
moram ići. Oprosti.«
»Još je rano!«
»Imam dogovor.«
»OK, ali, zašto malo ne pričekaš - barem da se pozdraviš
s Tahirom. On je najvjerojatnije dolje, u baru.«
»Ne mogu. Molim te, ako ga vidiš pozdravi ga u moje
ime i reci mu da mi je žao što sam morala otići.«
»Doviđenja, i nadam se da te nisam ugnjavio. U svakom
slučaju, bilo le je lijepo opet vidjeti.«
Ugnjavio? Moglo bi se reći. Samo nekoliko tvojih riječi i
mogu osjetiti svu gorčinu kako se diže u meni poput lave
u vulkanu. Sto drugo očekuješ? Ti si Saudijac!
»Bilo je vrlo ugodno. Bok.«
Sadima se vratila kući, proklinjući svoju lošu sreću zbog
otkrića da je Tahirov prijatelj Saudijac. Počela je u
mislima prevrtati sve što se u »Piano Baru« dogodilo one
noći prije tjedan dana. Da li je tad počinila neke
prijestupe koje mladi Saudijac ne smije vidjeti u svoje
zemljakinje? Je li izrekla išta samouvjereno, smjelo,
neprikladno? Da li je bila dovoljno pristojno odjevena?
Bože, skini ga s ove zemlje! Što ga je uopće dovelo ovdje?
Znači, čak se ni ovdje ne mogu opustiti i ponašati
prirodno? Ovi me Saudijci stalno prate! Ne daju mi mira!
Svemogući Bože. Kladim se da će od onoga što je vidio
napraviti skandal, i sutra će se svaki moj udah i izdah
emitirati u Riyadu! Ne poštedio te Bog, Tahire, ni tebe ni
tvog prijatelja. Što je ono rekao: »Moja sestra ovdje je
Arapkinja?« Ahhhh, kakav ulet!
Početkom sljedećeg tjedna, Sadima je pitala Tahira o
Firasu, i napala ga jer joj nije rekao odakle je. Tahir je
žestoko poricao da je to učini namjerno. Firas nije bio tip
muškarca koji bi ju trebao brinuti, uvjerava ju je Tahir.
Poznavali su se, rekao je, jako dugo - zajedno su studirali
na sveučilištu Westminster. Firas je tamo pisao doktorat
iz političkih znanosti, dok je Tahir završavao magisterij
iz računovodstva. Šest mjeseci su zajedno dijelili sobu u
studentskom domu Marylebone Hali. Ono što im se
najviše sviđalo u vezi ovog doma bila je njegova blizina
najvećoj džamiji u Regent Parku, kamo su redovito
odlazili na molitve petkom. Nakon što je Tahir
magistrirao, preselio se u vlastiti stan u Maida Valeu.
Nešto kasnije se i Firas preselio, kako bi živio u sobi koju
je još uvijek imao u St. John's Woodu. Ostali su dobri
prijatelji, i Tahir je bio sretan zbog toga.
Idućih dana, Tahir nije više pričao o Firasu, a Sadima ga
nije više ispitivala o njemu. Ipak, bila je u strahu da je
Tahir rekao Firasu kako je njoj bilo neugodno na
rođendanskoj zabavi. Bože, kako bi joj tek onda bilo
neugodno! Općenito, svima je bilo jasno da su se
Saudijke ugodnije osjećale s muškarcima koji nisu bili
Saudijci. Firas nije bio ni prvi, ni zadnji, koji je doživio
šok saznavši da bi djevojka iz njegove vlastite zemlje
puno radije bila u društvu njegova prijatelja Pakistanca
nego njega.
Iako je Sadima, relativno govoreći, bila oslobođena nekih
vrsta ograničenja i briga većine Saudijki, budući da joj je
otac bio donekle liberalan, i budući da je obično nije bilo
briga što će drugi reći ili misliti, željela je, barem ovaj
put, da joj se ukaže još jedna prilika da sretne ovog
muškarca, kako bi saznala kakav je dojam ostavila na
njega. Mučila ju je misao daje možda stekao loše
mišljenje o njoj, jer iako ga nije dobro poznavala, ipak je
on bio Saudijac, i mogao bi o njoj pokrenuti buru tračeva
koji bi lako preletjeli put od Londona do Rivada.
Sadimi je bilo prešlo u naviku svako subotnje jutro
provoditi u šopingu u Oxford Streetu, a nakon toga
nekoliko sati u knjižari »Borders«. Uživala je u šetnji
kroz sve zakutke ove ogromne knjižare koja se prostirala
na pet katova, u čitanju časopisa i preslušavanju CD-a,
nakon laganog doručka u »Starbucksu«.
Tu ga je pronašla. Treći put zaredom, sudbina je
omogućila prikladan i pristojan slučajan susret nje i ovog
stranca. To mora nešto značiti, pomislila je Sadima, i
jedna od omiljenih uzrečica Umm Nurije prošla joj je
glavom: treća sreća.
Firas je bio zadubljen u čitanje novina, s kavom u desnoj
ruci. Ispred njega su u neredu ležali laptop i hrpa papira.
Da li da ga odem pozdraviti? Što ako odluči biti
nepristojan i praviti se da me ne poznaje? YaHa, nema
veze. Nemam što izgubiti, pa tako... Krenula je prema
njemu i ljubazno ga pozdravila. Ustao je s poštovanjem i
pružio joj ruku, a njegovo: »Kako si, Sadima? Drago mije
što te vidim.« izbrisalo je loše mišljenje koje je imala o
njemu. Stajali su uz njegov stol i čavrljali. Nakon
nekoliko minuta, pomogao joj je premjestiti kavu i
croissant sa sirom sa svog stola na njegov, tako da ne bi
morala jesti u samoći.
Razgovor je tekao glatko i ugodno. Nekako je, tijekom
razgovora, zaboravila da je ovo bio taj tip, taj Saudijac
kojem je htjela odrezati jezik prije no što počne širiti
tračeve o njoj. Raspitivala se o njegovu studiju i temi
doktorske disertacije, a on o njezinu ljetnom poslu i
njezinim studijima. Kad je upitala kakvi su to razbacani
papiri ispred njega, priznao je da je namjeravao pročitati
više od dvjesto stranica tog jutra, ali da kao i obično, nije
bio u stanju odoljeti izazovu svježih, šuškavih novina. S
dječjom je zločestoćom skrivao od nje ono što je stajalo
na susjednoj stolici - još jedna hrpa novina. Nasmijala
mu se. Tvrdio je da je tog jutra kupio samo Al-Hayat,
Asharq Alazusat i The Times, koje je pročitao od prve do
posljednje stranice, umjesto svoje hrpe akademskih
tekstova.
Što je njihov razgovor odmicao dalje, to je Sadimu više
fasciniralo njegovo sofisticirano poznavanje muzike i
umjetnosti. Kada ju je natjerao da mu obeća kako će
poslušati ariju »Kraljica noći« iz Mozartove Čarobne
frule, u izvedbi Louise Kennedv, pomislila je kako je on
jedan od najkultiviranijih muškaraca koje je ikad
upoznala.
Razgovor je potom skrenuo na temu zaljevskih turista
koji su svake godine, tijekom turističke sezone, pritjecali
u ogromnom broju u London. Sadima nije sputavala svoj
jetki, kritični smisao za humor. Ispostavilo se da je Firas
više od svega volio dobru šalu. Svojim su toplim
smijehom ispunjavali atmosferu kafića.
Kemija između njih dvoje postala je tako snažna, daje
lebdjela i oblijetala oko njihovih glava, poput strelica u
crticu. Sadima je primijetila da je počela padati jaka kiša,
iako je prije tek nekoliko sekundi bilo sunčane Firas se
ponudio da ju odveze do stana - ili gdje god je htjela - a
ona; to ljubazno odbila, zahvalivši mu na ponudi. Rekla
mu je da će završit svoj šoping u obližnjim dućanima, i
da će nakon toga otići kući taksijer ili busom. On nije
navaljivao, ali ju je zamolio da pričeka par minuta dok
donese nešto iz svog auta.
Vratio se noseći u rukama kišobran i kabanicu, koje joj je
predao. Pokušala gaje nagovoriti da zadrži za sebe
barem jedno od to dvoje, ali on je to uporno odbijao, pa
ih je na kraju prihvatila uz zahvale i najbolje želje.
Prije no što su se razišli, Sadima se nadala da će on biti
dovoljno odvažan i zatražiti njezin broj telefona, tako da
sljedeći susret ne bi morali prepuštati slučaju, naročito
stoga što se ona za svega nekoliko dana vraćala u Riyad
kako bi nastavila svoj studij. Ipak, razočarao ju je
pruživši joj ruku u znak pozdrava, zahvaljujući joj na
ugodnom društvu. Vratila se u svoj stan, a svaki korak ju
je sve više udaljavo od sretnog završetka priče koja nije
dobila priliku niti da započne.
18.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m Od:
"seerehwenfadha7et" itum: 11. 06. 2004
Naslov; Društvo prožeto proturječjima
Plemeniti Prorok, Božji blagoslovi i mir bili s njim, ženio
se Arapkinjama i nearapkinjama; ženama iz svog
plemena Kuraiš, i ženama koje nisu bile pripadnice
Kuraiša; muslimankama i nemuslimankama;
kršćankama i Židovkama koje su se preobratile na islam
prije no što je on konzumirao te brakove; ženama koje su
bile udane prije i djevicama. -AmrKhaled18
Primijetih da su odnedavno moji e-mailovi (konačno!)
počeli zadobivati pohvale od pripadnica mojeg vlastitog
spola, iako većina ohrabrujućih pisama koje dobivam
stiže od muškog roda, baš su dragi! Mogu točno
zamisliti scenarij: prosječna djevojka, iz tjedna u tjedan,
sjedi pogrbljena nad
Amr Khaled je egipatski muslimanski propovjednik i
aktivist. Danas je popularan u svim arapskim zemljama.
Jedan je od najutjecajnijih televizijskih propovjednika i
pisaca u arapskom svijetu.
kompjutorom svakog petka nakon molitvi, čekajući da se
pojavi moj e-mail, a čim se to dogodi mahnito ga
pregledava ne bi li prepoznala ikakvu sličnost sa sobom.
Nakon što ne pronađe niti jednu, izdahne s olakšanjem i
onda zove svoje prijateljice kako bi se uvjerila da su i one
na sigurnom, pa si čestitaju međusobno što su i ovaj
tjedan izbjegle skandal! Međutim, ako pronađe išta što
imalo podsjeća na događaje kroz koje je prolazila prije
nekoliko godina, ili je ime ulice kojom je prolazio netko
od mojih likova zazvučalo jednako imenu ulice u blizini
kuće njezina ujaka u predgrađu, onda će me napasti i
drvljem i kamenjem.
Dobila sam mnoštvo poruka u kojima me psuju ili mi
prijete: Wallah, mi ćemo tebe razotkriti jednako kako si i
ti razotkrila nas! Znamo tko si! Ti si ona cura, kćerka
nećakinje ujaka moje šogorice! Samo si ljubomorna jer je
tvoj rođak zaprosio mene, a ne tebe! Ili si brbljava kći
naših starih susjeda iz Manfoohe, ljubomorna jer smo se
mi preselili u Olajju, a ti još uvijek živiš na tom užasnom
mjestu.
Fejsal je Michelle rekao samo pola istine. Sjedeći joj
nasuprot, u njihovu omiljenom restoranu, rekao joj je da
se njegova majka protivi ideji njihova vjenčanja, i
ispričao joj koliko je dramatično reagirala, ali prepustio je
Michelle da donese zaključke o očiglednim razlozima
ovakve reakcije njegove majke. Michelle nije mogla
vjerovati svojim ušima. Zar je ovo bio isti onaj Fejsal koji
ju je očarao svojom otvorenošću? Zar je on zbilja ovako
lako odustajao od nje, samo zato jer je njegova majka
željela da se on oženi djevojkom iz njihovih društvenih
krugova? Glupom, naivnom djevojčicom, koja se nije
nimalo razlikovala od milijuna drugih takvih djevojaka?
Zar će Fejsal tako završiti? Zar zaista nije bio nimalo
različit od drugih prostih mladića kakve je prezirala?
Ovo je za Michelle bio težak šok. Fejsal se nije čak niti
pokušao opravdati, budući da je znao da, bez obzira što
rekao ništa neće moći promijeniti, pa se njegov stav činio
slab a reakcija hladna. Sve stoje rekao bilo je kako se
nada da će Michelle razmotriti kakve bi posljedice trpili
da se usprotive njegovoj obitelji; nije bilo te sile na zemlji,
rekao je, koja
19 Manfooha je vrlo staro urbano područje južno od
Riyada, a Olajja je popularni dio Ri-yada u kojem su
cijene nekretnina vrlo visoke.
bi zaustavila ili umanjila užasne stvari koje bi njegova
obitelj činila kako bi ih oboje povrijedila u slučaju da on i
dalje bude inzistirao na njihovu vjenčanju. Njegova ju
obitelj nikada ne bi prihvatila, a zbog toga bi ispaštala
njihova djeca. Nije se čak niti pokušao usprotiviti svojoj
majci, zbog potpune jalovosti nečeg takvog. Nije to bilo
zato jer ju nije volio, govorio i- dalje. Ali, njegova obitelj
ne vjeruje u ljubav! Oni vjeruju samo u svoja vjerovanja i
običaje koji se prakticiraju već generacijama, pa kako bi
se onda itko mogao nadati da će ih uvjeriti u drugo?
Michelle je cijelo ovo vrijeme bila potpuno nijema i
mirna, zureći preko stola u lice koje, činilo joj se, više ne
prepoznaje. Prinio je njezine ruke svom licu, ovlaživši joj
dlanove svojim suzama, prije no što je rekao
zbogom i ustao od stola. Posljednje što joj je rekao prije
no što je otišao, bilo je da je prava sretnica jer ne dolazi iz
obitelji kakva je njegova. Njezin bi život bio jasniji i
jednostavniji, a njezine odluke samo njezine, a ne
plemenske«. Bolje će joj biti bez njega i njegove obitelji.
Njezin prekrasni slobodni duh neće biti ukaljan njihovim
pravilima; njihove otrovne misli i podmukla djela neće
uništiti njezinu dobrotu.
Fejsal se udaljio od svoje voljene Michelle. Servirao joj je
ružnu istinu, a onda pobjegao čak i od odgovornosti
suočavanja s njezinom reakcijom. Ostavio ju je da sjedi u
restoranu, nijema i sama, kako ne bi vidio svoj izobličeni
odraz u njezinim očima. Jadni Fejsal! Nije on nju
napustio zbog svog ponosa. Učinio je to jer je, usprkos
svemu, htio sačuvati prekrasno sjećanje na njezinu ljubav
za njega.
Uz ogromno strpljenje i iskrenu želju da nadvlada tugu, i
uz Božju pomoć, koji je znao koliko je teška bila njezina
patnja, Michelle je započela proces prebolijevanja. Uz
pomoć pravedničkog prezira i svoje tvrdoglavosti,
odlučila je dopustiti da joj i posljednji zaostali rubovi
njihove prekrasne prošlosti iskliznu iz ruku.
Nadala se da će je vrijeme izliječiti i da će joj se u život
vratiti užitak u malim stvarima. Kada se to nije dogodilo,
učinila je neuobičajeni korak i potražila psihijatra.
Krenula je egipatskom psihijatru kojeg joj je predočila
Umm Nurija, koja je k njemu odlazila tijekom prvih faza
svog razvoda.
Kod njega nije bilo kauča na kojem bi se mogla opružiti;
neće tu biti nikakvih »slobodnih asocijacija«. Psihijatar se
činio prilično konzervativan u svom ophođenju s njom, i
nije bio u stanju nositi se s njezinim tugom natopljenim
pitanjem, odgovor na koje će joj ostati skriven dok je
živa: »Što sam još mogla učiniti ili reći kako bi on ostao
sa mnom?«
Nakon četiri posjeta, sve što je Michelle otkrila o sebi bilo
je da će joj trebati dublji lijek od ičega što joj je mogao
ponuditi ovaj primitivni liječnik. Analizirajući Fejsalovu
izdaju, dobri je doktor zaključio kako se sve svodi na
priču o vuku koji namami ovcu u svoj brlog, kako bi ju
tamo mogao proždrijeti. E pa, niti je ona bila blejeća
ovca, niti je njezin dragi Fejsal bio vuk. Zar je ovo bio
najbolji i najsuvremeniji uvid što ga je disciplina
psihologije proizvela među Arapima? I kako bi uopće
muški egipatski psihijatar mogao razumjeti razmjere
problema koji su mučili njezino žensko saudijsko biće, uz
ogroman društveni jaz među njima uslijed nacionalnih
razlika, budući da Saudijska Arabija ima jedinstvenu
društvenu situaciju zbog koje su njezini ljudi drugačiji
od svih drugih? Usprkos rani koju joj je nanio, Michelle
je bila sigurna da ju je Fejsal volio iskreno i strastveno, i
da ju još uvijek voli, kao i ona njega. Međutim, bio je
slab, pasivan i podložan volji društva koje je paraliziralo
svoje pripadnike. To je bilo društvo prožeto licemjerjem,
drogirano proturječjima, a njezin su jedine mogućnosti
bile, ili prihvatiti ta proturječja i pokoriti im se,' napustiti
vlastitu zemlju i živjeti u slobodi.
Ovoga puta, kada je predložila ideju studiranja u
inozemstvu svo ocu, nije automatski naišla na odbijanje
kao prije godinu dana. Možda s na njegovu odluku
utjecali i kilogrami koje je izgubila posljednjih nekoliko
tjedana i bljedilo njezina lica. Atmosfera je u njihovu
domu postala vrlo turobna uslijed njezine depresije, i
odlaska njezina brata Mešaal u ljetni internat u
Švicarskoj. Njezini su se roditelji dogovorili da će jo
dopustiti odlazak u San Francisco, gdje joj je živio ujak.
Tog je istog dan pisala svim fakultetima i sveučilištima u
San Franciscu; čvrsto je odlučila ne propustiti priliku da
se prijavi prije početka nove školske godine.
Sve što je Michelle željela bilo je čuti da je primljena u
jednu od tamošnjih škola, tako da onda može spakirati
svoje stvari i okrenuti leđa zemlji u kojoj se ljudima
vladalo - ih upravljalo - kao životinjama, kako sije stalno
ponavljala. Neće nikom dopustiti da joj govori što može,
a što ne može raditi! Koja je, inače, svrha života? To je
bio njezin život, samo njezin, i živjet će ga onako kako
želi, za sebe, i samo za sebe.
19.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.com
(kl: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 18. 06, 2004
Nasiov: Među zvijezdama, Iznad oblaka
lnbox mi je krcat eksplodirajućim e-mailovima. Neki me
upozoravaju da se previde približavam crvenoj liniji.
Drugi mi govore da sam je već prešla, i da ću zasigurno
biti kažnjena, jer se petljam u stvari drugih ljudi i (što je
još gore), jer postajem uzor drugima koji bi mogli doći u
iskušenje i započeti osporavati naše društvene običaje, s
takvom drskošću, bestidnom ohološću i
samouvjerenošću. Hej, ne pucajte na glasnika!
Prilazeći avionu, Sadima je plakala kao da se, prije
povratka u Riyad, pokušavala riješiti svih suza koje su
zaostale u njoj. Htjela se vratiti svom starom životu
ondje, životu prije Valida. Htjela se vratiti na sveučilište,
studiranju i napornom učenju, svojim bliskim
prijateljicama i ugodnim satima provedenim kod tete
Umm Nurije.
Zauzela je svoje mjesto u prvom razredu, stavila
slušalice svog walkmana na uši i zatvorila oči, dok joj se
prekrasna muzika Abdulmajeeda Abdullaha, jednog od
njezinih omiljenih saudijskih pjevača, razlijeval ušima.
Medu zvijezdama ovdje gore iznad smirenih oblaka
brišem tugu bojama sreće svu bol odnosi ruka laka.
Kako bi ispunila vrijeme putovanja prema domovini,
Sadima je oda brala kompilaciju pjesama koje nisu mogle
biti različitije od onih koje je bila ponijela u London.
Ovoga je puta odlučila reći zbogom tuzi koja ju je
preplavjela nakon prekida s Validom. Odlučila je svoju
tugu pokopati u londonskoj prašini, i vratiti se u Riyad
dobro raspoložena, kako i priliči djevojci njezinih
godina.
Nakon što se ugasilo svjetlo za vezanje pojaseva, Sadima
se uputila - kao i obično na međunarodnim letovima -
prema WC-u kako bi tamo obukla svoju abaju. Nije
podnosila odgađanje ovog zadatka do trenutka netom
prije slijetanja u Kraljevstvo, kada bi se sve žene i svi
muškarci poredali u prolazu među sjedalima, čekajući
svoj red da uđu u WC i obuku svoje službene odore.
Žene su oblačile svoje duge abaje, pokrivale glavu
hidžabima a lica feredžama, dok su muškarci skidali
odijela i kravate, uključujući i remenje što su stezali pod
trbusima da se vidi kako su puni mesa i masti i skute i
sirutke, i vraćali se bijelim thobeima koji su skrivali
njihove gastronomske grijehe i crvenim shimaghima
kojima su prikrivali ćele.
Dok se vraćala prema svom sjedalu, ugledala je
muškarca, koji joj se, barem joj se tako činilo, smiješio iz
daljine. Škiljila je i mrštila se ne bi li jasnije raspoznala
njegove crte lica. Koliko bi joj samo bilo lakše kada bi
mogla sama stavljati svoje kontaktne leće, umjesto što
mora ovisiti o svom okulistu da to učini! Međutim, kad
je došla do svog sjedišta, samo su je četiri koraka dijelila
od sjedala nasmiješenog mladića. A onda gaje
prepoznala! Uzdahnula je, glasnije no što je trebala,
dovoljno glasno da se posrami! Otkrila je tako svoje
oduševljenje, koje je, naravno, bilo teško objasniti u
javnosti.
»Firas!«
Otišla je do njega. Ustao je, pozdravio je s očitim
oduševljenjem, i ponudio joj mjesto do svojega za koje je
sudbina odredila da bude prazno.
»Kako si, Sadima? Kakva divna slučajnost!«
»Bog neka ti osladi dane! Wallah, stvarno, lijepa
slučajnost. Nisam mislila da ćemo se sresti nakon onog
dana u knjižari.«
»A znaš što? Bio sam na listi čekanja za ovaj let. Mislim,
nisam uopće bio siguran da ću putovati večeras. Bog se
smilovao! A onda si ti, hvala Bogu, otišla obući svoju
abaju, jer te inače ne bih uopće bio vidio!«
»Čudno, zar ne? A vidi tebe! Obukao si svoj thobe prije
ukrcavanja U avion!«
»Da, pa ne volim se presvlačiti u avionu. To me tjera da
se osjećam malo šizoidno. Kao da sam dr. Jekvll i
pretvaram se u g. Hydea.«
»Ha ha! Prilično me se dojmilo što si me prepoznao iako
sam u abaji i imam hidžab na glavi.«
»Zapravo, jako si slatka u svojoj abaji.«
On to ozbiljno? Ili ima užasan ukus, ili misli da sam tako
ogavna pa sam mu draža pokrivena od glave do pete?
»O, hvala ti. Pa valjda je ljepota u oku promatrača.
Usput, tvoji kišobran i kabanica su još uvijek kod mene,
znaš li to?«
»Naravno. Dao sam ti ih da ih zadržiš.«
»Nadam se da se tog dana nisi razbolio zbog mene.«
»Nisam, Alhamdu lillah, hvala Bogu. Kad živiš u
Londonu, navikneš se ostavljati kišobran i kabanicu u
autu jer se vrijeme stalno mijenja. Uostalom, tog sam
dana otišao pravac u auto i onda kući. Više sam se
brinuo da bi se ti mogla razboljeti od šetanja po
onakvom vremenu.«
»Ne, ništa, Alhamdu lillah. A sve to zahvaljujući tvom
kišobranu i kabanici", sada ne idem nigdje bez njih!«
»Uživaj u njima!«
»Hvala. Usput«, pitala je Sadima oklijevajući, »ostaješ li
ovaj put u Rivadu ih se namjeravaš vratiti u London?«
»Wallah,'pš se nisam odlučio, ali dok stvari ne postanu
malo jasnije, moje će vrijeme biti podijeljeno između
Rivada, Jidde i Khobara. To ima određenog smisla,
budući daje Riyad službeni glavni grad, Jeddah neslužbeni,
a Khobar je glavni grad moje obitelji.«
»Ti si iz Khobara?«
»Da. Zapravo, originalno potječemo iz Nejda, ali smo
doselili u istočni dio zemlje jako davno. Znaš kako kažu
da na istoku nema starosjedilaca. Većina nas potječe iz
Nejda.«
»Nije li to naporno, to konstantno seljakanje? Zar nisi već
to, nekako, prerastao, to dolaženje i odlaženje iz tjedna u
tjedan?«
Firas se nasmijao. »Nije to ništa. Moj mi vozač kupuje
avionske karte, u obje kuće imam odjeću, i sitnice kao
stoje četkica za zube. Barem nakon ovakve prakse neću
imati problema usklađivati vrijeme između dvije ili čak
tri žene.«
»Ha ha, jako smiješno! Dakle, pravi Firas je ipak zločest,
ha? Kojeg si datuma rođen?«
»Zašto? Planiraš mi kupiti poklon? Možeš mi ga donijeti
kad god poželiš!«
»Zašto bih ti ja donosila poklone? Ti si prestar za takve
stvari. Prepusti to mladima, poput mene!«
»Trideset pet nije tako staro.«
»Ako ti tako kažeš. Onda, reci mi, što si u horoskopu?«
»Ti se razumiješ u te stvari?«
»Ne, ne baš, ali jedna je moja prijateljica prava
stručnjakinja, i zbog nje sam navikla to pitati svakoga
koga upoznam.«
»Ja sam Jarac. Ali, ne vjerujem ja u te stvari. Kao što
kažeš, prestar sam ja za to.«
Tijekom leta, Sadima je primijetila kako se Firas brine da
joj niti jedna stjuardesa ne ponudi greškom alkohol ili
jelo sa svinjetinom. Nije ni on uzimao nijedno ni drugo.
Ali, iznenadilo ju je što se brinuo stoje ona činila. Uživala
je u njegovoj brižnosti. A budući da je bila horoskopska
Djevica (kako joj je Lamis objasnila), sviđali su joj se ljudi
koji su brinuli o detaljima jednako kao i ona.
»Sigurna sam da će tvoja majka skakati od sreće što se
vraćaš kući«, rekla je Sadima toplo.
»Da, trebala bi, ali je trenutno u Parizu s mojim sestrama.
Jadnica, bila je tako tužna cijelo vrijeme mog studija u
inozemstvu. Zvala me svaki dan i postavljala jednaka
pitanja: 'Jesi li sretan? Zar se ne želiš vratiti kući? Nije li
ti dosta? Ne želiš li se oženiti?'«
»Pa u pravu je. Zar se ne želiš oženiti?« Sadimino je
pitanje bilo impulzivno i pogled joj je bio fiksiran na
razmak između njegovih prednjih zuba.
»Hej, ovo je već drugi napad — nakon primjedbe da sam
prestar -koji sam primio u jednoj minuti! Zar ne može tip
odahnuti na trenutak? Jesam li stvarno tako star?«
»Ne, ne, nisam tako mislila, molim te nemoj me
pogrešno shvatiti! Nego, jednostavno nisam navikla
vidjeti saudijskog muškarca iznad tridesete koji nije
oženjen. Obično naši dečki krenu gnjaviti svoje majke da
im pronađu ženu prije nego što im izrastu brkovi!«
»Ja sam, valjda, malo kompliciran. Imam vrlo specifične
zahtjeve koje je vrlo teško pronaći u današnjim
djevojkama. Iskreno, prošle su go-dine i godine otkad
sam svojoj obitelji dao opis djevojke s kojom bih želio
biti. Rekao sam im, potražite uokolo, ali ne žurite.
Međutim, još mi nisu pronašli pravu. Uostalom, dobro
mije i ovako, savršeno sam zadovoljan i ne osjećam da
išta propuštam.«
»Onda, mogu li ja čuti koje ti to nemoguće kvalitete
tražiš, budući tla ne možeš pronaći niti jednu koja ih
ima?«
»Na zapovijed. Ali, prije no što zaboravim, mogu li te
nešto zamoliti?«
Proučavala je njegove bijele zube, duboko zamišljena.
Stvarno je imao sladak razmak među zubima. Bi li njezin
mali prst stao u njega? -Naravno.«
»Mogu li te kasnije nazvati? Volio bih ti čuti glas večeras,
prije no što zaspim.«
Za; seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Odi "seerehvvenfadha/et"
Datumi 4, 06. 2004
Naslov: Baš mi treba još jedan Saudijac!
Nismo li ti grudi razgalili, i breme tvoje s tebe skinuli,
koje ti je znalo pleća pritiskati i nismo li spomen na te
visoko uzdigli?! Zato - tegobu olakšanje prati; Zaista,
tegobu olakšanje prati! - Kur'an, Razgaljivanje - Al-'lnšir
h, ajeti 1-8
Proteklih nekoliko tjedana čitam novinske članke koji
govore o meni, ili, recimo, o mojim e-mailovima\
Istaknute nacionalne tiskovine pišu o:
»općem metežu, iza kojeg stoji anonimna mlada žena
koja svaki petak šalje e-mail velikom broju korisnika
Interneta u Saudijskoj Arabiji. U ovim e-mailovima ona
piše o svoje četiri prijateljice, Kamri al-Kusmanji, Sadimi
al-Horaimli, Lamis Jiddavi i Michelle al-Abdulrahman.
Djevojke pripadaju 'baršunastoj' društvenoj klasi, eliti
čije je ponašanje obično skriveno od svih, osim njih
samih.
Svaki tjedan, ona otkriva nove i uzbudljive priče, zbog
čega njezin sve širi krug čitatelja napeto iščekuje
podnevnu molitvu petkom. Svake subote ujutro, vladini
uredi, dvorane za sastanke, bolnički hodnici i školske
učionice postaju poprišta rasprava oko posljednjeg emaila.
Svatko ima svoje mišljenje. Postoje oni koji
podupiru ovu mladu ženu, i oni kojima smeta. Ima onih
koji vjeruju da je ovo što ove četiri djevojke rade
savršeno prirodno (a osim toga, nije ni tajna), i drugih
koji bjesne zbog otkrivanja onoga što oni vjeruju da su
ispadi koji se događaju oko njih u našem
konzervativnom društvu.
Kako god ovo završilo, nema sumnje da su ovi neobični
e-mail -ovi stvorili pomutnju u našem društvu, koje
nikada ranije nije doživjelo nešto slično. Jasno je da će
ove priče nastaviti donositi materijal za razgovore i
rasprave još dugo vremena, čak i nakon što se prestanu
pojavljivati.«
Sadima je počela uživati u svom novom poslu u HSBC
banci. Svi su prema njoj bili dragi i ljubazni. Bila je
najmlađa zaposlenica i svi su se zbilja trudili oko nje,
nudeći joj pomoć i savjete. Naročito ugodno osjećala se s
Tahirom, kolegom pakistanskim muslimanom koji je
bio najveseliji i najzabavniji od svih.
Posao nije bio težak. Njezine su dužnosti bile ograničene
na primanje stranaka koje su se došle informirati u
banku, pomaganje pri ispunjavanju formulara, ili
sortiranje i pohranjivanje dokumenata.
Nije ju privlačio niti jedan kolega, tako da je sa svima
bila vrlo opuštena. Čak štoviše, među njima nije bilo niti
jednog Arapina, pa se osjećala slobodnom ponašati kao
jedna od njih, šaleći se s jednim, smijući se s drugim, ne
namećući si nikakva ograničenja što je obično činila kada
Ih se našla među Arapima, naročito onima iz Zaljeva, a
posebice među Saudijcima.
Jednog dana nakon radnog vremena, Edward, kolega
plavih očiju, i šarmantnog irskog naglaska predložio je
da svi odu u »Piano tur« u Kensington High Street.
Sadima je pristala, budući da je išla cijela hrpa ljudi,
uključujući i Tahira, i budući da je bar u koji su išli bio
blizu njezina stana. Tahir se planirao sastati s jednim
prijateljem i produžiti s njim u kino. Sadima je najavila
da će i ona otići kad Tahir ode. Postao joj je poput
starijeg brata u čijoj se prisutnosti osjećala opuštenom i
sigurnom.
U baru, Sadimin je pogled stalno bježao prema klaviru.
Na prozirnom staklenom poklopcu klavira stajao je niz
čaša. Ovaj ju je klavir podsjetio na bijeli klavir u staroj
kući njezine tetke Bedrije u Riyadu. Tarik, sin njezine
tetke, pohađao je satove klavira, i naučio ju sve što je i
sam znao.
Sadima je donijela odvažnu odluku da će zasvirati, iako
je prošlo gotovo sedam godina otkad je posljednji put to
učinila. Unaprijed se svima ispričala i počela napadati
tipke nasumice dok nije pronašla pravi ton. Vratila se na
početak i ovaj put odsvirala prepoznatljivu melodiju,
djelo Omara Khajrata, njezina omiljenog skladatelja.
U trenutku dok je prilazio baru u kojem se trebao sastati
s Tahirom, Firas je zastao čuvši poznatu mu arapsku
melodiju koja je dolazila iznutra. S mjesta na kojem je
zastao, na vrhu stuba, provirio je kroz prozor i ugledao
vrlo privlačnu mladu djevojku za klavirom. Ostao je na
mjestu, slušajući je kako svira sve dok nije začuo pljesak,
a ona se digla i vratila za stol.
Firas je sišao niz ostatak stuba, i prišao stolu svog
prijatelja. Svima je uputio brzi pozdrav i zatražio od
Tahira da se požuri kako bi u kino stigli na vrijeme, ne
ostavivši mu tako dovoljno vremena da ga upozna s
grupom.
Tahir se okrenuo Sadimi i pitao je li sigurna da ne želi s
njima u obližnje kino »Odeon«. Odbila je, poželjevši im
dobru zabavu, ali je skupila svoje stvari kako bi izašla
zajedno s njima, budući da nije htjela ostati u baru bez
Tahira. Vani, njih su dvojica krenuli lijevo prema kinu, a
ona je skrenula desno prema svom stanu.
tjedan dana kasnije Tahir je priredio zabavu za svoj
trideseti rođendan u »Collection Pubu« u South
Kensingtonu. Ondje je Firas vidio Sadimu po drugi put.
Prišao joj je nakon što se smjestila na jednu od stolica.
»Moja sestra ovdje je Arapkinja?«
Sadima je razrogačila oči: »Ti si Arapin?«
»Saudijac, zapravo. Zovem se Firas al-Sarkavi.«
»Ja sam Sadima al-Horaimli. Oprosti mi, pretpostavljala
sam da si Pakistanac, kao Tahir.«
Nasmijao se njezinoj smetenoj otvorenosti. »A što je s
tobom? Svatko bi pomislio da si Španjolka! Čak i tvoj
engleski - ma shaa Allah\ Savršen je.«
»I ja sam Saudijka.«
Nasmiješio se. »Čast mi je.«
Sadima, pak, uopće nije bila tako oduševljena ovim
upoznavanjem, sada kada je saznala da je on Saudijac.
»Da, da, drago mi je, također.«
»Čuo sam te onog dana kako sviraš klavir i znao sam da
si sigurno Arapkinja, a onda mi je Tahir rekao da si
Saudijka.«
»Stvarno? Ne sjećam se da sam te vidjela tamo dok sam
svirala.«
»Stajao sam, skriven, na stubama i promatrao te kroz
prozor. To je bilo prvi put da sam čuo istočnjačku
muziku u »Piano Baru«. Stvarno prekrasno sviraš.«
»Hvala ti - vrlo ljubazno od tebe«. Sadima je pokupila
svoju torbicu sa susjedne stolice. »Pa, sada stvarno
moram ići. Oprosti.«
»Još je rano!«
»Imam dogovor.«
»OK, ali, zašto malo ne pričekaš - barem da se pozdraviš
s Tahirom. On je najvjerojatnije dolje, u baru.«
»Ne mogu. Molim te, ako ga vidiš pozdravi ga u moje
ime i reci mu da mi je žao što sam morala otići.«
»Doviđenja, i nadam se da te nisam ugnjavio. U svakom
slučaju, bilo le je lijepo opet vidjeti.«
Ugnjavio? Moglo bi se reći. Samo nekoliko tvojih riječi i
mogu osjetiti svu gorčinu kako se diže u meni poput lave
u vulkanu. Sto drugo očekuješ? Ti si Saudijac!
»Bilo je vrlo ugodno. Bok.«
Sadima se vratila kući, proklinjući svoju lošu sreću zbog
otkrića da je Tahirov prijatelj Saudijac. Počela je u
mislima prevrtati sve što se u »Piano Baru« dogodilo one
noći prije tjedan dana. Da li je tad počinila neke
prijestupe koje mladi Saudijac ne smije vidjeti u svoje
zemljakinje? Je li izrekla išta samouvjereno, smjelo,
neprikladno? Da li je bila dovoljno pristojno odjevena?
Bože, skini ga s ove zemlje! Što ga je uopće dovelo ovdje?
Znači, čak se ni ovdje ne mogu opustiti i ponašati
prirodno? Ovi me Saudijci stalno prate! Ne daju mi mira!
Svemogući Bože. Kladim se da će od onoga što je vidio
napraviti skandal, i sutra će se svaki moj udah i izdah
emitirati u Riyadu! Ne poštedio te Bog, Tahire, ni tebe ni
tvog prijatelja. Što je ono rekao: »Moja sestra ovdje je
Arapkinja?« Ahhhh, kakav ulet!
Početkom sljedećeg tjedna, Sadima je pitala Tahira o
Firasu, i napala ga jer joj nije rekao odakle je. Tahir je
žestoko poricao da je to učini namjerno. Firas nije bio tip
muškarca koji bi ju trebao brinuti, uvjerava ju je Tahir.
Poznavali su se, rekao je, jako dugo - zajedno su studirali
na sveučilištu Westminster. Firas je tamo pisao doktorat
iz političkih znanosti, dok je Tahir završavao magisterij
iz računovodstva. Šest mjeseci su zajedno dijelili sobu u
studentskom domu Marylebone Hali. Ono što im se
najviše sviđalo u vezi ovog doma bila je njegova blizina
najvećoj džamiji u Regent Parku, kamo su redovito
odlazili na molitve petkom. Nakon što je Tahir
magistrirao, preselio se u vlastiti stan u Maida Valeu.
Nešto kasnije se i Firas preselio, kako bi živio u sobi koju
je još uvijek imao u St. John's Woodu. Ostali su dobri
prijatelji, i Tahir je bio sretan zbog toga.
Idućih dana, Tahir nije više pričao o Firasu, a Sadima ga
nije više ispitivala o njemu. Ipak, bila je u strahu da je
Tahir rekao Firasu kako je njoj bilo neugodno na
rođendanskoj zabavi. Bože, kako bi joj tek onda bilo
neugodno! Općenito, svima je bilo jasno da su se
Saudijke ugodnije osjećale s muškarcima koji nisu bili
Saudijci. Firas nije bio ni prvi, ni zadnji, koji je doživio
šok saznavši da bi djevojka iz njegove vlastite zemlje
puno radije bila u društvu njegova prijatelja Pakistanca
nego njega.
Iako je Sadima, relativno govoreći, bila oslobođena nekih
vrsta ograničenja i briga većine Saudijki, budući da joj je
otac bio donekle liberalan, i budući da je obično nije bilo
briga što će drugi reći ili misliti, željela je, barem ovaj
put, da joj se ukaže još jedna prilika da sretne ovog
muškarca, kako bi saznala kakav je dojam ostavila na
njega. Mučila ju je misao daje možda stekao loše
mišljenje o njoj, jer iako ga nije dobro poznavala, ipak je
on bio Saudijac, i mogao bi o njoj pokrenuti buru tračeva
koji bi lako preletjeli put od Londona do Rivada.
Sadimi je bilo prešlo u naviku svako subotnje jutro
provoditi u šopingu u Oxford Streetu, a nakon toga
nekoliko sati u knjižari »Borders«. Uživala je u šetnji
kroz sve zakutke ove ogromne knjižare koja se prostirala
na pet katova, u čitanju časopisa i preslušavanju CD-a,
nakon laganog doručka u »Starbucksu«.
Tu ga je pronašla. Treći put zaredom, sudbina je
omogućila prikladan i pristojan slučajan susret nje i ovog
stranca. To mora nešto značiti, pomislila je Sadima, i
jedna od omiljenih uzrečica Umm Nurije prošla joj je
glavom: treća sreća.
Firas je bio zadubljen u čitanje novina, s kavom u desnoj
ruci. Ispred njega su u neredu ležali laptop i hrpa papira.
Da li da ga odem pozdraviti? Što ako odluči biti
nepristojan i praviti se da me ne poznaje? YaHa, nema
veze. Nemam što izgubiti, pa tako... Krenula je prema
njemu i ljubazno ga pozdravila. Ustao je s poštovanjem i
pružio joj ruku, a njegovo: »Kako si, Sadima? Drago mije
što te vidim.« izbrisalo je loše mišljenje koje je imala o
njemu. Stajali su uz njegov stol i čavrljali. Nakon
nekoliko minuta, pomogao joj je premjestiti kavu i
croissant sa sirom sa svog stola na njegov, tako da ne bi
morala jesti u samoći.
Razgovor je tekao glatko i ugodno. Nekako je, tijekom
razgovora, zaboravila da je ovo bio taj tip, taj Saudijac
kojem je htjela odrezati jezik prije no što počne širiti
tračeve o njoj. Raspitivala se o njegovu studiju i temi
doktorske disertacije, a on o njezinu ljetnom poslu i
njezinim studijima. Kad je upitala kakvi su to razbacani
papiri ispred njega, priznao je da je namjeravao pročitati
više od dvjesto stranica tog jutra, ali da kao i obično, nije
bio u stanju odoljeti izazovu svježih, šuškavih novina. S
dječjom je zločestoćom skrivao od nje ono što je stajalo
na susjednoj stolici - još jedna hrpa novina. Nasmijala
mu se. Tvrdio je da je tog jutra kupio samo Al-Hayat,
Asharq Alazusat i The Times, koje je pročitao od prve do
posljednje stranice, umjesto svoje hrpe akademskih
tekstova.
Što je njihov razgovor odmicao dalje, to je Sadimu više
fasciniralo njegovo sofisticirano poznavanje muzike i
umjetnosti. Kada ju je natjerao da mu obeća kako će
poslušati ariju »Kraljica noći« iz Mozartove Čarobne
frule, u izvedbi Louise Kennedv, pomislila je kako je on
jedan od najkultiviranijih muškaraca koje je ikad
upoznala.
Razgovor je potom skrenuo na temu zaljevskih turista
koji su svake godine, tijekom turističke sezone, pritjecali
u ogromnom broju u London. Sadima nije sputavala svoj
jetki, kritični smisao za humor. Ispostavilo se da je Firas
više od svega volio dobru šalu. Svojim su toplim
smijehom ispunjavali atmosferu kafića.
Kemija između njih dvoje postala je tako snažna, daje
lebdjela i oblijetala oko njihovih glava, poput strelica u
crticu. Sadima je primijetila da je počela padati jaka kiša,
iako je prije tek nekoliko sekundi bilo sunčane Firas se
ponudio da ju odveze do stana - ili gdje god je htjela - a
ona; to ljubazno odbila, zahvalivši mu na ponudi. Rekla
mu je da će završit svoj šoping u obližnjim dućanima, i
da će nakon toga otići kući taksijer ili busom. On nije
navaljivao, ali ju je zamolio da pričeka par minuta dok
donese nešto iz svog auta.
Vratio se noseći u rukama kišobran i kabanicu, koje joj je
predao. Pokušala gaje nagovoriti da zadrži za sebe
barem jedno od to dvoje, ali on je to uporno odbijao, pa
ih je na kraju prihvatila uz zahvale i najbolje želje.
Prije no što su se razišli, Sadima se nadala da će on biti
dovoljno odvažan i zatražiti njezin broj telefona, tako da
sljedeći susret ne bi morali prepuštati slučaju, naročito
stoga što se ona za svega nekoliko dana vraćala u Riyad
kako bi nastavila svoj studij. Ipak, razočarao ju je
pruživši joj ruku u znak pozdrava, zahvaljujući joj na
ugodnom društvu. Vratila se u svoj stan, a svaki korak ju
je sve više udaljavo od sretnog završetka priče koja nije
dobila priliku niti da započne.
18.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m Od:
"seerehwenfadha7et" itum: 11. 06. 2004
Naslov; Društvo prožeto proturječjima
Plemeniti Prorok, Božji blagoslovi i mir bili s njim, ženio
se Arapkinjama i nearapkinjama; ženama iz svog
plemena Kuraiš, i ženama koje nisu bile pripadnice
Kuraiša; muslimankama i nemuslimankama;
kršćankama i Židovkama koje su se preobratile na islam
prije no što je on konzumirao te brakove; ženama koje su
bile udane prije i djevicama. -AmrKhaled18
Primijetih da su odnedavno moji e-mailovi (konačno!)
počeli zadobivati pohvale od pripadnica mojeg vlastitog
spola, iako većina ohrabrujućih pisama koje dobivam
stiže od muškog roda, baš su dragi! Mogu točno
zamisliti scenarij: prosječna djevojka, iz tjedna u tjedan,
sjedi pogrbljena nad
Amr Khaled je egipatski muslimanski propovjednik i
aktivist. Danas je popularan u svim arapskim zemljama.
Jedan je od najutjecajnijih televizijskih propovjednika i
pisaca u arapskom svijetu.
kompjutorom svakog petka nakon molitvi, čekajući da se
pojavi moj e-mail, a čim se to dogodi mahnito ga
pregledava ne bi li prepoznala ikakvu sličnost sa sobom.
Nakon što ne pronađe niti jednu, izdahne s olakšanjem i
onda zove svoje prijateljice kako bi se uvjerila da su i one
na sigurnom, pa si čestitaju međusobno što su i ovaj
tjedan izbjegle skandal! Međutim, ako pronađe išta što
imalo podsjeća na događaje kroz koje je prolazila prije
nekoliko godina, ili je ime ulice kojom je prolazio netko
od mojih likova zazvučalo jednako imenu ulice u blizini
kuće njezina ujaka u predgrađu, onda će me napasti i
drvljem i kamenjem.
Dobila sam mnoštvo poruka u kojima me psuju ili mi
prijete: Wallah, mi ćemo tebe razotkriti jednako kako si i
ti razotkrila nas! Znamo tko si! Ti si ona cura, kćerka
nećakinje ujaka moje šogorice! Samo si ljubomorna jer je
tvoj rođak zaprosio mene, a ne tebe! Ili si brbljava kći
naših starih susjeda iz Manfoohe, ljubomorna jer smo se
mi preselili u Olajju, a ti još uvijek živiš na tom užasnom
mjestu.
Fejsal je Michelle rekao samo pola istine. Sjedeći joj
nasuprot, u njihovu omiljenom restoranu, rekao joj je da
se njegova majka protivi ideji njihova vjenčanja, i
ispričao joj koliko je dramatično reagirala, ali prepustio je
Michelle da donese zaključke o očiglednim razlozima
ovakve reakcije njegove majke. Michelle nije mogla
vjerovati svojim ušima. Zar je ovo bio isti onaj Fejsal koji
ju je očarao svojom otvorenošću? Zar je on zbilja ovako
lako odustajao od nje, samo zato jer je njegova majka
željela da se on oženi djevojkom iz njihovih društvenih
krugova? Glupom, naivnom djevojčicom, koja se nije
nimalo razlikovala od milijuna drugih takvih djevojaka?
Zar će Fejsal tako završiti? Zar zaista nije bio nimalo
različit od drugih prostih mladića kakve je prezirala?
Ovo je za Michelle bio težak šok. Fejsal se nije čak niti
pokušao opravdati, budući da je znao da, bez obzira što
rekao ništa neće moći promijeniti, pa se njegov stav činio
slab a reakcija hladna. Sve stoje rekao bilo je kako se
nada da će Michelle razmotriti kakve bi posljedice trpili
da se usprotive njegovoj obitelji; nije bilo te sile na zemlji,
rekao je, koja
19 Manfooha je vrlo staro urbano područje južno od
Riyada, a Olajja je popularni dio Ri-yada u kojem su
cijene nekretnina vrlo visoke.
bi zaustavila ili umanjila užasne stvari koje bi njegova
obitelj činila kako bi ih oboje povrijedila u slučaju da on i
dalje bude inzistirao na njihovu vjenčanju. Njegova ju
obitelj nikada ne bi prihvatila, a zbog toga bi ispaštala
njihova djeca. Nije se čak niti pokušao usprotiviti svojoj
majci, zbog potpune jalovosti nečeg takvog. Nije to bilo
zato jer ju nije volio, govorio i- dalje. Ali, njegova obitelj
ne vjeruje u ljubav! Oni vjeruju samo u svoja vjerovanja i
običaje koji se prakticiraju već generacijama, pa kako bi
se onda itko mogao nadati da će ih uvjeriti u drugo?
Michelle je cijelo ovo vrijeme bila potpuno nijema i
mirna, zureći preko stola u lice koje, činilo joj se, više ne
prepoznaje. Prinio je njezine ruke svom licu, ovlaživši joj
dlanove svojim suzama, prije no što je rekao
zbogom i ustao od stola. Posljednje što joj je rekao prije
no što je otišao, bilo je da je prava sretnica jer ne dolazi iz
obitelji kakva je njegova. Njezin bi život bio jasniji i
jednostavniji, a njezine odluke samo njezine, a ne
plemenske«. Bolje će joj biti bez njega i njegove obitelji.
Njezin prekrasni slobodni duh neće biti ukaljan njihovim
pravilima; njihove otrovne misli i podmukla djela neće
uništiti njezinu dobrotu.
Fejsal se udaljio od svoje voljene Michelle. Servirao joj je
ružnu istinu, a onda pobjegao čak i od odgovornosti
suočavanja s njezinom reakcijom. Ostavio ju je da sjedi u
restoranu, nijema i sama, kako ne bi vidio svoj izobličeni
odraz u njezinim očima. Jadni Fejsal! Nije on nju
napustio zbog svog ponosa. Učinio je to jer je, usprkos
svemu, htio sačuvati prekrasno sjećanje na njezinu ljubav
za njega.
Uz ogromno strpljenje i iskrenu želju da nadvlada tugu, i
uz Božju pomoć, koji je znao koliko je teška bila njezina
patnja, Michelle je započela proces prebolijevanja. Uz
pomoć pravedničkog prezira i svoje tvrdoglavosti,
odlučila je dopustiti da joj i posljednji zaostali rubovi
njihove prekrasne prošlosti iskliznu iz ruku.
Nadala se da će je vrijeme izliječiti i da će joj se u život
vratiti užitak u malim stvarima. Kada se to nije dogodilo,
učinila je neuobičajeni korak i potražila psihijatra.
Krenula je egipatskom psihijatru kojeg joj je predočila
Umm Nurija, koja je k njemu odlazila tijekom prvih faza
svog razvoda.
Kod njega nije bilo kauča na kojem bi se mogla opružiti;
neće tu biti nikakvih »slobodnih asocijacija«. Psihijatar se
činio prilično konzervativan u svom ophođenju s njom, i
nije bio u stanju nositi se s njezinim tugom natopljenim
pitanjem, odgovor na koje će joj ostati skriven dok je
živa: »Što sam još mogla učiniti ili reći kako bi on ostao
sa mnom?«
Nakon četiri posjeta, sve što je Michelle otkrila o sebi bilo
je da će joj trebati dublji lijek od ičega što joj je mogao
ponuditi ovaj primitivni liječnik. Analizirajući Fejsalovu
izdaju, dobri je doktor zaključio kako se sve svodi na
priču o vuku koji namami ovcu u svoj brlog, kako bi ju
tamo mogao proždrijeti. E pa, niti je ona bila blejeća
ovca, niti je njezin dragi Fejsal bio vuk. Zar je ovo bio
najbolji i najsuvremeniji uvid što ga je disciplina
psihologije proizvela među Arapima? I kako bi uopće
muški egipatski psihijatar mogao razumjeti razmjere
problema koji su mučili njezino žensko saudijsko biće, uz
ogroman društveni jaz među njima uslijed nacionalnih
razlika, budući da Saudijska Arabija ima jedinstvenu
društvenu situaciju zbog koje su njezini ljudi drugačiji
od svih drugih? Usprkos rani koju joj je nanio, Michelle
je bila sigurna da ju je Fejsal volio iskreno i strastveno, i
da ju još uvijek voli, kao i ona njega. Međutim, bio je
slab, pasivan i podložan volji društva koje je paraliziralo
svoje pripadnike. To je bilo društvo prožeto licemjerjem,
drogirano proturječjima, a njezin su jedine mogućnosti
bile, ili prihvatiti ta proturječja i pokoriti im se,' napustiti
vlastitu zemlju i živjeti u slobodi.
Ovoga puta, kada je predložila ideju studiranja u
inozemstvu svo ocu, nije automatski naišla na odbijanje
kao prije godinu dana. Možda s na njegovu odluku
utjecali i kilogrami koje je izgubila posljednjih nekoliko
tjedana i bljedilo njezina lica. Atmosfera je u njihovu
domu postala vrlo turobna uslijed njezine depresije, i
odlaska njezina brata Mešaal u ljetni internat u
Švicarskoj. Njezini su se roditelji dogovorili da će jo
dopustiti odlazak u San Francisco, gdje joj je živio ujak.
Tog je istog dan pisala svim fakultetima i sveučilištima u
San Franciscu; čvrsto je odlučila ne propustiti priliku da
se prijavi prije početka nove školske godine.
Sve što je Michelle željela bilo je čuti da je primljena u
jednu od tamošnjih škola, tako da onda može spakirati
svoje stvari i okrenuti leđa zemlji u kojoj se ljudima
vladalo - ih upravljalo - kao životinjama, kako sije stalno
ponavljala. Neće nikom dopustiti da joj govori što može,
a što ne može raditi! Koja je, inače, svrha života? To je
bio njezin život, samo njezin, i živjet će ga onako kako
želi, za sebe, i samo za sebe.
19.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.com
(kl: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 18. 06, 2004
Nasiov: Među zvijezdama, Iznad oblaka
lnbox mi je krcat eksplodirajućim e-mailovima. Neki me
upozoravaju da se previde približavam crvenoj liniji.
Drugi mi govore da sam je već prešla, i da ću zasigurno
biti kažnjena, jer se petljam u stvari drugih ljudi i (što je
još gore), jer postajem uzor drugima koji bi mogli doći u
iskušenje i započeti osporavati naše društvene običaje, s
takvom drskošću, bestidnom ohološću i
samouvjerenošću. Hej, ne pucajte na glasnika!
Prilazeći avionu, Sadima je plakala kao da se, prije
povratka u Riyad, pokušavala riješiti svih suza koje su
zaostale u njoj. Htjela se vratiti svom starom životu
ondje, životu prije Valida. Htjela se vratiti na sveučilište,
studiranju i napornom učenju, svojim bliskim
prijateljicama i ugodnim satima provedenim kod tete
Umm Nurije.
Zauzela je svoje mjesto u prvom razredu, stavila
slušalice svog walkmana na uši i zatvorila oči, dok joj se
prekrasna muzika Abdulmajeeda Abdullaha, jednog od
njezinih omiljenih saudijskih pjevača, razlijeval ušima.
Medu zvijezdama ovdje gore iznad smirenih oblaka
brišem tugu bojama sreće svu bol odnosi ruka laka.
Kako bi ispunila vrijeme putovanja prema domovini,
Sadima je oda brala kompilaciju pjesama koje nisu mogle
biti različitije od onih koje je bila ponijela u London.
Ovoga je puta odlučila reći zbogom tuzi koja ju je
preplavjela nakon prekida s Validom. Odlučila je svoju
tugu pokopati u londonskoj prašini, i vratiti se u Riyad
dobro raspoložena, kako i priliči djevojci njezinih
godina.
Nakon što se ugasilo svjetlo za vezanje pojaseva, Sadima
se uputila - kao i obično na međunarodnim letovima -
prema WC-u kako bi tamo obukla svoju abaju. Nije
podnosila odgađanje ovog zadatka do trenutka netom
prije slijetanja u Kraljevstvo, kada bi se sve žene i svi
muškarci poredali u prolazu među sjedalima, čekajući
svoj red da uđu u WC i obuku svoje službene odore.
Žene su oblačile svoje duge abaje, pokrivale glavu
hidžabima a lica feredžama, dok su muškarci skidali
odijela i kravate, uključujući i remenje što su stezali pod
trbusima da se vidi kako su puni mesa i masti i skute i
sirutke, i vraćali se bijelim thobeima koji su skrivali
njihove gastronomske grijehe i crvenim shimaghima
kojima su prikrivali ćele.
Dok se vraćala prema svom sjedalu, ugledala je
muškarca, koji joj se, barem joj se tako činilo, smiješio iz
daljine. Škiljila je i mrštila se ne bi li jasnije raspoznala
njegove crte lica. Koliko bi joj samo bilo lakše kada bi
mogla sama stavljati svoje kontaktne leće, umjesto što
mora ovisiti o svom okulistu da to učini! Međutim, kad
je došla do svog sjedišta, samo su je četiri koraka dijelila
od sjedala nasmiješenog mladića. A onda gaje
prepoznala! Uzdahnula je, glasnije no što je trebala,
dovoljno glasno da se posrami! Otkrila je tako svoje
oduševljenje, koje je, naravno, bilo teško objasniti u
javnosti.
»Firas!«
Otišla je do njega. Ustao je, pozdravio je s očitim
oduševljenjem, i ponudio joj mjesto do svojega za koje je
sudbina odredila da bude prazno.
»Kako si, Sadima? Kakva divna slučajnost!«
»Bog neka ti osladi dane! Wallah, stvarno, lijepa
slučajnost. Nisam mislila da ćemo se sresti nakon onog
dana u knjižari.«
»A znaš što? Bio sam na listi čekanja za ovaj let. Mislim,
nisam uopće bio siguran da ću putovati večeras. Bog se
smilovao! A onda si ti, hvala Bogu, otišla obući svoju
abaju, jer te inače ne bih uopće bio vidio!«
»Čudno, zar ne? A vidi tebe! Obukao si svoj thobe prije
ukrcavanja U avion!«
»Da, pa ne volim se presvlačiti u avionu. To me tjera da
se osjećam malo šizoidno. Kao da sam dr. Jekvll i
pretvaram se u g. Hydea.«
»Ha ha! Prilično me se dojmilo što si me prepoznao iako
sam u abaji i imam hidžab na glavi.«
»Zapravo, jako si slatka u svojoj abaji.«
On to ozbiljno? Ili ima užasan ukus, ili misli da sam tako
ogavna pa sam mu draža pokrivena od glave do pete?
»O, hvala ti. Pa valjda je ljepota u oku promatrača.
Usput, tvoji kišobran i kabanica su još uvijek kod mene,
znaš li to?«
»Naravno. Dao sam ti ih da ih zadržiš.«
»Nadam se da se tog dana nisi razbolio zbog mene.«
»Nisam, Alhamdu lillah, hvala Bogu. Kad živiš u
Londonu, navikneš se ostavljati kišobran i kabanicu u
autu jer se vrijeme stalno mijenja. Uostalom, tog sam
dana otišao pravac u auto i onda kući. Više sam se
brinuo da bi se ti mogla razboljeti od šetanja po
onakvom vremenu.«
»Ne, ništa, Alhamdu lillah. A sve to zahvaljujući tvom
kišobranu i kabanici", sada ne idem nigdje bez njih!«
»Uživaj u njima!«
»Hvala. Usput«, pitala je Sadima oklijevajući, »ostaješ li
ovaj put u Rivadu ih se namjeravaš vratiti u London?«
»Wallah,'pš se nisam odlučio, ali dok stvari ne postanu
malo jasnije, moje će vrijeme biti podijeljeno između
Rivada, Jidde i Khobara. To ima određenog smisla,
budući daje Riyad službeni glavni grad, Jeddah neslužbeni,
a Khobar je glavni grad moje obitelji.«
»Ti si iz Khobara?«
»Da. Zapravo, originalno potječemo iz Nejda, ali smo
doselili u istočni dio zemlje jako davno. Znaš kako kažu
da na istoku nema starosjedilaca. Većina nas potječe iz
Nejda.«
»Nije li to naporno, to konstantno seljakanje? Zar nisi već
to, nekako, prerastao, to dolaženje i odlaženje iz tjedna u
tjedan?«
Firas se nasmijao. »Nije to ništa. Moj mi vozač kupuje
avionske karte, u obje kuće imam odjeću, i sitnice kao
stoje četkica za zube. Barem nakon ovakve prakse neću
imati problema usklađivati vrijeme između dvije ili čak
tri žene.«
»Ha ha, jako smiješno! Dakle, pravi Firas je ipak zločest,
ha? Kojeg si datuma rođen?«
»Zašto? Planiraš mi kupiti poklon? Možeš mi ga donijeti
kad god poželiš!«
»Zašto bih ti ja donosila poklone? Ti si prestar za takve
stvari. Prepusti to mladima, poput mene!«
»Trideset pet nije tako staro.«
»Ako ti tako kažeš. Onda, reci mi, što si u horoskopu?«
»Ti se razumiješ u te stvari?«
»Ne, ne baš, ali jedna je moja prijateljica prava
stručnjakinja, i zbog nje sam navikla to pitati svakoga
koga upoznam.«
»Ja sam Jarac. Ali, ne vjerujem ja u te stvari. Kao što
kažeš, prestar sam ja za to.«
Tijekom leta, Sadima je primijetila kako se Firas brine da
joj niti jedna stjuardesa ne ponudi greškom alkohol ili
jelo sa svinjetinom. Nije ni on uzimao nijedno ni drugo.
Ali, iznenadilo ju je što se brinuo stoje ona činila. Uživala
je u njegovoj brižnosti. A budući da je bila horoskopska
Djevica (kako joj je Lamis objasnila), sviđali su joj se ljudi
koji su brinuli o detaljima jednako kao i ona.
»Sigurna sam da će tvoja majka skakati od sreće što se
vraćaš kući«, rekla je Sadima toplo.
»Da, trebala bi, ali je trenutno u Parizu s mojim sestrama.
Jadnica, bila je tako tužna cijelo vrijeme mog studija u
inozemstvu. Zvala me svaki dan i postavljala jednaka
pitanja: 'Jesi li sretan? Zar se ne želiš vratiti kući? Nije li
ti dosta? Ne želiš li se oženiti?'«
»Pa u pravu je. Zar se ne želiš oženiti?« Sadimino je
pitanje bilo impulzivno i pogled joj je bio fiksiran na
razmak između njegovih prednjih zuba.
»Hej, ovo je već drugi napad — nakon primjedbe da sam
prestar -koji sam primio u jednoj minuti! Zar ne može tip
odahnuti na trenutak? Jesam li stvarno tako star?«
»Ne, ne, nisam tako mislila, molim te nemoj me
pogrešno shvatiti! Nego, jednostavno nisam navikla
vidjeti saudijskog muškarca iznad tridesete koji nije
oženjen. Obično naši dečki krenu gnjaviti svoje majke da
im pronađu ženu prije nego što im izrastu brkovi!«
»Ja sam, valjda, malo kompliciran. Imam vrlo specifične
zahtjeve koje je vrlo teško pronaći u današnjim
djevojkama. Iskreno, prošle su go-dine i godine otkad
sam svojoj obitelji dao opis djevojke s kojom bih želio
biti. Rekao sam im, potražite uokolo, ali ne žurite.
Međutim, još mi nisu pronašli pravu. Uostalom, dobro
mije i ovako, savršeno sam zadovoljan i ne osjećam da
išta propuštam.«
»Onda, mogu li ja čuti koje ti to nemoguće kvalitete
tražiš, budući tla ne možeš pronaći niti jednu koja ih
ima?«
»Na zapovijed. Ali, prije no što zaboravim, mogu li te
nešto zamoliti?«
Proučavala je njegove bijele zube, duboko zamišljena.
Stvarno je imao sladak razmak među zubima. Bi li njezin
mali prst stao u njega? -Naravno.«
»Mogu li te kasnije nazvati? Volio bih ti čuti glas večeras,
prije no što zaspim.«
10 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:38 pm
Margita
Administrator
20.
Za: seerehwenfadha7et@yah0ogroups.com
Od: "seerehvvenfad'na/et"
Datum: 25. 06. 2004
Naslov: Povratak k Umm Nuriji
Jedna čitateljica koja kaže kako prati moje e-mailove od
samog početka, bila je naročito oduševljena završetkom
mog prethodnog e-maila i poslala mi je sljedeću poruku:
JEEEEEEEEEEEEEE!! Konačno! Ono što smo iščekivali!
Već nam je ponestajalo strpljenja čekajući tog Firasa da
napravi prvi korak! Alf mabrook, čestitke Sadimi!
Kako je čarobna ovakva razmjena! Tjera me da nastavim
s ovim svojim nizom, ovim navođenjem na skandal,
ovim nizom priča ozbiljno posvećenom postizanju
promjene. Nisu li ovakve poruke tisuću puta ljepše od
drugih kakve svakodnevno dobivam, a u kojima mi
samo poručuju kako sam liberalna i dekadentna.
Neki kažu da progovaram o manama drugih, a o
svojima šutim, uklanjajući sebe iz događaja o kojima
govorim. Ne, uopće nije tako. Ja ne tvrdim da sam
nekakav primjer savršenstva, zato jer uopće ne smatram
da je ponašanje mojih prijateljica pogrešno, ili grešno!
Ja sam svaka od mojih prijateljica, a njihova priča je i
moja priča. A ako sam se suzdržala od otkrivanja
vlastitog identiteta iz nekih osobnih razloga, otkrit ću ga
onog dana kad ovi razlozi prestanu postojati. Onda ću
vam reći svoju cijelu priču, potpuno iskreno i otvoreno,
onako kako je želite čuti. A za s.ida, vratimo se našoj
dragoj Kamrici.
Cijelo ovo vrijeme Kamra je zabrinuto razmišljala o
svojoj nepoznatoj budućnosti. Kao Sadima s Validom,
tjednima je Kamra sanjarila kako će joj se Rašid vratiti, ili
će je barem nekako pokušati kontaktirati, nakon što
shvati koliko je bio užasan i koliko se ogriješio o nju.
Međutim, kad se to nije dogodilo, počela je brinuti o
svojoj budućnosti. Zar će zauvijek ostati u očevoj kući
kao kakav stari komad namještaja u stražnjem
spremištu? Hoće li se vratiti na fakultet i završiti studij?
Da li hi sveučilišna administracija to uopće dopustila,
sada, kada je cijelu godinu zaostajala za kolegicama? Ili
bi se trebala prijaviti na neki od studija koje nude
privatni instituti ili ženske udruge, da ispuni slobodno
vrijeme i stekne nekakvu diplomu? Nije zapravo bilo
važno kakvu.
»Mama, hoću još limete sa solju.«
»Previše limete nije dobro za tebe, draga moja. Zaboljet
će te trbuh.«
»Ufffi Tražim samo malo limete i soli, za ime Božje! Što
bi bilo da žudim za nečim što je stvarno teško nabaviti?
Što bi onda učinila?«
»Neka me Bog sačuva tvog jezika!« Kamrina se majka
obratila kućnoj pomoćnici. »Donesi joj tu limetu, neka
dobije žgaravicu, možda će onda naučiti kontrolirati
svoju ćud!«
Kamrina mlađa braća, Najif i Navaf, bili su oduševljeni
njezinim povratkom. Stalno su je pokušavali oraspoložiti
i zabaviti pozivima da s njima igra Nintendo ili
PlayStation. Ali, snažne promjene raspoloženja od kojih
je Kamra patila - a koje su izazivali Rašid i njegovo
dijete, koje je počelo upravljati njezinim životom i prije
no što se rodilo - činile su je neprestano napetom i
spremnom na svađu bez ikakva povoda.
»Zar će mi život ovako izgledati, Bog zna koliko još dugo
? Ne dao ti Bog mira, Rašide! Ne dao ti Svevišnji oprosta,
gdje god bio i što god radio! Neka se ono što si ti meni
učinio, učini tvojim sestrama i kćerima! 0 Bože, smiri
moje me i spali njegovo, skini ovu bol s mene i svali je na
njega i njegovu jeftinu ljubavnicu.«
Sadima je kontaktirala svoje prijateljice čim je stigla u
Riyad, i četiri su set djevojke dogovorile sastati sljedeći
dan u kući Umm Nurije. Već se dugo vremene nisu sve
zajedno sastale - na kraju krajeva, svaka je od njih bila
potpuno zaokupljena vlastitom situacijom.
Umm Nurija im je ponudila šalice crnog čaja s mlijekom i
kardamomom, zaslađenog s mnogo šećera u indijskokuvajćanskom
stilu, dok ih je grdila što ju ne posjećuju
češće. Jedino se Sadima sjetila Umm Nurije na svojim
putovanjima: donijela joj je raskošni šal od kašmira koji
ju je apsolutno oduševio, i čestitala joj na povratku
njezina sina Nurija iz Amerike, kamo ga je prije dvije
godine poslala u posebni internat za problematične
adolescente.
Nakon što su školski savjetnici obavijestili Umm Nuriju
daje Nurijevo stanje psihološko, a ne fiziološko, i da se
radi o privremenoj fazi kroz koju prolaze mnogi
adolescenti - naročito oni koji proživljavaju probleme
unutar obitelji - Umm Nurija je odahnula s olakšanjem.
Bila je više nego svjesna, da čak i ako se očiti znaci
homoseksualnosti ne smatraju bolešću u SAD-u, u
Saudijskoj Arabiji predstavljaju krajnju nesreću, bolest
goru od raka. Gotovo se onesvijestila nakon što su joj
liječnici rekli, na početku svega toga, da njezin sin
»definira svoj seksualni identitet«. S vremenom će, rekli
su, izabrati između muškosti i ženskosti. A nakon što je
Umm Nurija pitala što bi se dogodilo da izabere
ženskost, užasnula se kada je od njih saznala daje u tom
slučaju moguće medicinski intervenirati kako bi mu se
pomoglo kirurškim putem i hormonalnim tretmanima,
uz psihološko savjetovanje.
Nuri je u toj školi ostao dvije godine, a onda se odlučio
za muškost, nakon čega je ekspresno vraćen u majčin
zagrljaj. Bila je presretna kada je vidjela da je njezino
jedino dijete izraslo u muškarca kojeg je mogla ponosno
pokazivati vlastitu mu ocu, i svima onima koji su
ogovarali i prezirali nju i njezina sina. Naročito svoj onoj
ženskoj rodbini, susjedama i kolegicama s posla!
Nakon što su se djevojke ponovno sastale, Michelle je
pričala samo o pokvarenosti saudijskog društva,
njegovoj nazadnosti, neprosvijećenoj krutosti i
sveukupnoj reakcionarnosti. Zračila je uzbuđenjem zbog
skorog putovanja i početka novog života u zdravoj
sredini - negdje daleko od ove, po njezinu mišljenju, »do
srži trule, otrovne sredine od koje bi se svatko razbolio«.
Sadima je, u međuvremenu, proklinjala Valida nakon
svake izgovorene rečenice. Što se tiče Kamre, ona se
stalno žalila na konstantnu gnjavažu svoje majke; tužila
se kako joj je majka zabranila da izlazi onako kako je to
prije običavala, samo zato jer je sada bila razvedena, i,
tvrdila je majka, sve su oči bile uprte u nju, u iščekivanju
nekog pogrešnog koraka, spremni na širenje
najodvratnijih tračeva o njoj.
Kamra je smatrala kako majka ima povjerenja u nju, ali je
previše opterećena tuđim mišljenjima. Njezina majka
nikada nije shvatila istinu u staroj izreci koja kaže da će
onaj koji nastoji cijelo vrijeme promatrati druge na kraju
umrijeti od iscrpljenosti. Desetinama puta dnevno
Kamra bi čula: »Što? Zar si zaboravila da si razvedena?«
Naravno da nije zaboravila, niti na sekundu. Ali, zar
sama ta činjenica nije već bila dovoljno bolna, i bez
užasnog ograničavanja njezine slobode? I bez traćenja
tolikog vremena na brigu o svim tim njuškalima i
njihovim glupim naklapanjima? Vjerovali ili ne, ovo je
bilo prvi put daje dobila dopuštenje da izađe iz kuće, od
svog povratka iz Amerike prije tri tjedna, i nije vjerovala
da će joj majka u neko skorije vrijeme opet dopustiti
ovakav izlazak.
Zakasnivši, kao i obično, opuštena Lamis ušetala je s
pladnjem lazanja u jednoj, i zdjelom creme brulee u
drugoj ruci, kunući se djevojkama da će se oduševiti i
jednim i drugim. Njih su je tri sasjekle pogledima, dok je
Umm Nurija ustajala da joj pomogne odnijeti to sve u
kuhinju. Lamis ju je pitala zašto su sve tako loše
raspoložene.
»Gledaj dušo, ove djevojke - svaka je od njih u
problemima do obrva, a onda ti bezbrižno ušetaš i
navaljuješ da isprobaju tvoje makarone i desert? Zar
nikad ne posustaješ?«
»Nema ništa loše u malo hrane za utjehu! Sto bih ja
trebala, biti poput njih i ponašati se samoubilački? Dao
im Bog nešto bolje, naravno, ali ovo nije način! Pogledaj
ih, samo sjede i mršte se. Ponovno proživljavanje i ih
priča donosi samo još više žalosti!«
»Ne govori tako. Ne znaš koliko je svakoj od njih
slomljeno srce. Prokleti muškarci! Gadovi! Oduvijek
donose samo probleme i glavobolje!«
Međutim, Lamis je bila odlučna u namjeri da svoje
prijateljice iščupa iz ponora tuge. Izvukla je iz torbe
najnoviju, netom izdanu, tanku kao tost knjigu Maggie
Furah o horoskopu, koju je naručila iz Libanona.
Djevojke su živnule čim su ugledale ovaj priručnik za
ljubav. Započele su svoju uobičajenu razmjenu
informacija.
SADIMA: Lamis, provjeri mi molim te, osobine
muškarca Jarca.
LAMIS: »Muškarac Jarac je po prirodi emotivan, ali ima
vrlo malu sposobnost pobuđivanja osjećaja i emocija u
partnera. On je racionalno biće koje ne reagira brzo, ali
kada reagira, potpuno izgubi razum i ne može
kontrolirati svoje ponašanje. Jarac je zahtjevan: čvrsto se
drži običaja i tradicije, i ne upušta se u avanture i rizik.
Nikad ga ne vode osjećaji, i rijetko je pod njihovim
utjecajem. Obiteljske su mu veze važne. Mane su mu
ponositost, egoizam i karijerizam.«
michellE: Koji je postotak uspješnosti veze između žene
Lava i muškarca Raka?
LAMIS: 80 %.
SADIMA: Je li Djevica bolja u paru s Ovnom ili Jarcem?
LAMIS: S Jarcem, naravno\ Ne moram uopće otvarati
knjigu da ti odgovorim na to pitanje! Gle - vidi što ovdje
piše: »Stupanj kompatibilnosti žene Djevice s
muškarcem Ovnom ne prelazi 60%. Između žene Djevice
i muškarca Jarca ne ide ispod 95%.« Samo naprijed,
djevojko! Očito već prebolijevaš Valida! Hajde, ispljuni,
Yalla, tko je taj Jarac koji te tako zanima?
KAMRA: Poslušajte moj mali savjet, djevojke.
Jednostavno prestanite sanjati. Zaboravite sve ovo i
prepustite stvari Bogu. Ne nadajte se previše kada su
muškarci u pitanju, jer ćete dobiti upravo suprotno od
onoga čemu ste se nadale! Vjerujte mi.
LAMIS: Ali, ako je on suprotan onome čemu sam se
nadala, što će me natjerati da ga uzmem?
KAMRA: Sudbina, valjda.
MICHELLE: Hajde, budimo sada iskrene jedna prema
drugoj. Da te Rašid nije privlačio, ti ga ne bi bila
prihvatila. Imala si pravo reći ne, ali nisi to učinila. Zato,
bolje prestani s tom »sudbinskom teorijom«, s tim
pričama kako mi ne možemo utjecati na vlastite životne
puteve. Uvijek glumimo bespomoćne žene, potpuno
svladane okolnostima, kao da nemamo pravo glasa ni u
čemu, niti ikakvih vlastitih mišljenja! Krajnje pasivne!
Koliko ćemo još dugo biti takve kukavice, koje se nemaju
hrabrosti niti držati vlastitih izbora, bili oni ispravni ili
pogrešni?
Atmosfera se automatski naelektrizirala, kao i uvijek
kada bi Michelle uskočila sa svojim oštrim mišljenjima.
Umm Nurija je, kao i obično, intervenirala ne bi li ih
smirila svojim šalama i komentarima. Ovo je bila
posljednja večer što će se njih tri družiti s Michelle prije
njezina odlaska na studij u Ameriku, tako da su uspjele
progledati kroz njezinu zajedljivu iskrenost. Kamra se
povlačila, potajice i nijemo, pod bolnim primjedbama
koje joj je Michelle upućivala kad god su njih dvije bile
zajedno s ostatkom klike.
21.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroup.c0m
Od: "seerehM/enfadha/ef Datum: 2. 07. 2004
Naslov: Šljitkinja Fatirna
Ovaj e-mail posvećujem dvojici šijitskih čitatelja, Džafaru
i Huseinu, koji su mi pisali kako bi me obavijestili da čak
i šijitska zajednica iz tjedna u tjedan predano prati moje
priče. Navelo me to na razmišljanje koliko je teško biti
različit u jednokulturalnom, jednonacionalnom i
jednovjerskom društvu kao što je ovo u Saudijskoj
Arabiji. Ponekad mi je žao onih među nama
koji su na neki način... drugačiji.
Lamisin prelazak na Medicinski fakultet u Malazu stavio
je na kušnju njezino prijateljstvo s Michelle. Svaka je od
njih pokušavala ignorirati ovu napetost, ali neka
sveprožimajuća negativnost počela je curiti u njihovo
prijateljstvo. Situacija je kulminirala zbog Lamisine nove
prijateljice: Fatime.
Ona je voljela Lamisinu odvažnost i oštroumnost. Bilo je
potrebno samo kratko vrijeme da, na obostrano
iznenađenje, postanu najbolje prijateljice.
Nakon što je skupila hrabrost, pitajući se stalno kako to
formulirati, Lamis je nježno pitala Fatimu o nekim
stvarima koje su je zbunjivale kad se radilo o šijitima.
Jednog dana tijekom Ramazana, Lamis je uzela svoj
Fotoor21 obrok u Fatimin stan kako bi mogle zajedno
prekinuti post nakon zalaska sunca. Putem se Lamis
prisjetila (s osmijehom na licu) dana kada se bojala jesti
ikakvu hranu koju su joj nudile šijitske kolegice na
fakultetu. Kamra i Sadima stalno su je upozoravale da
izbjegava njihovu hranu, tvrdeći kako šijiti pljuju u
hranu ako znaju da će je suniti jesti, a da čak idu tako
daleko da truju hranu kako bi postigli blagoslov
namijenjen onima koji ubiju sunita! Tako bi Lamis
pristojno prihvatila slatke pite i tijesta svojih šjiitskih
kolegica, a onda bi ih bacala u smeće čim bi joj ove
okrenule leđa. Bojala se da su čak trovali i bombone u
omotima i žvake. Lamis nikada nije vjerovala hrani koju
su joj šijiti nudili, dok nije upoznala Fatimu.
Sada je Lamis postavila mali tanjur s datuljama pred
Fatimu za prekid posta. Međutim, nakon poziva na
molitvu u suton, primijetila je da Fatima nije navalila na
datulje kao što je ona bila očekivala. Zapravo, bila je
toliko zauzeta pripremanjem pića Vimto22 i salate da
nije prekinula post niti zalogajem do dvadeset minuta
kasnije. Fatima je primijetila Lamisino iznenađenje.
Suniti su prekidali post čim zvukAthana23 dopre do
njihovih ušiju iz obližnje džamije. Međutim Fatima je
obavijestila svoju prijateljicu da nije njihov običaj jesti
onog trenutka kad začuju poziv na molitvu sunitskog
imama,24 već pričekati malo kako bi bili sigurni da je
sunce zašlo, u nastojanju da budu što ispravniji.
Ovo je zbilja pobudilo Lamisinu znatiželju. Navalila je s
pitanjima, tražeći objašnjenja za ukrase što su visjeli po
zidovima u stanu. Elegantno arapsko pismo
nagoviještalo je nekakvo vjersko značenje. Fatima je
objasnila da su ukrasi obješeni za neke od obreda koje su
šijiti slavili svake godine polovicom arapskog mjeseca
Sa'bana, mjeseca koji prethodi Ramazanu.
Doručak tijekom mjeseca Ramazana.
22 Popularno ramazansko piće; sok od grožđa, malina
i crnog ribiza.
23 Poziv na molitvu.
24 Vjerski šeik koji poziva na molitve u džamiju.
Nakon ovoga, Lamis je Fatimu ispitivala o nekim
fotografijama koje je vidjela u vjenčanom albumu
Fatimine starije sestre. Kad ih je vidjela, pomislila je da
su čudne, ali se suzdržala od zapitkivanja. Fotografije su
prikazivale mladenku i mladoženju kako umaču bosa
stopala u veliku srebrnu posudu s vodom u kojoj su
svjetlucali mnogobrojni novčići. Dvije su bake prelijevale
vodu preko njihovih stopala. Ovo je bio samo jedan od
njihovih svadbenih običaja, objasnila joj je Fatima, sličan
običaju iscrtavanja mladenkinih ruku kanom, ili
složenom ceremonijalu skidanja velova. Bake bi istrljale
stopala mladenaca u vodi koja je prethodno bila
blagoslovljena izgovaranjem određenih stihova iz
Kur'ana i određenih molitvi iznad nje. Pred stopala su
im se bacali novčići kao milodari za blagoslov njihova
braka.
Fatima je na pitanja svoje prijateljice odgovarala izravno
i jednostavno, smijući se iznenađenju i čuđenju na
njezinu licu. Ipak, kada je razgovor počeo odlaziti
predaleko, obje su osjetile napetost u zraku. Bilo koja od
njih mogla je u svakom trenutku reći nešto što bi
naizgled omalovažilo vjeru ove druge. Zato su prekinule
ovu razmjenu odgovora i pitanja, i tiho se preselile u
dnevni boravak kako bi pogledale popularni sitkom
Tash ma Tash koji je saudijska televizija prikazivala
svakog Ramazana, nakon I'btoora. Barem su se oko toga
slagali i suniti i šijiti u Saudijskoj Arabiji!
Tamadur je bila prva koja je odbila vezu svoje sestre s
ovom otpadnicom. Jasno joj je dala do znanja da su sve
djevojke koje je ona poznavala na fakultetu ismijavale
ovo prijateljstvo.
»Lamis, wallah, čula sam kako djevojke o njoj govore
stvarno loše stvari! Živi sama! Obitelj joj je u Katifu25
tako da može raditi što god je volja dok je u Riyadu.
Izlazi kad god poželi, a vraća se kući kad joj se prohtije.
Posjećuje koga god hoće, a i nju posjećuje svatko tko
poželi.«
»Lažu. Bila sam u njezinu stanu i vidjela koliko su strogi
tamošnji zaštitari. Ne puštaju nikog unutra, a nema
šanse da ona izađe iz stana sama. Njezin brat mora biti s
njom kako bi joj dopustili izlazak.«
»Lamis, bila to istina ili ne, zašto uopće moramo biti
upleteni u ovakvo što? Ako danas svi pričaju o njoj, sutra
će pričati o tebi, i reći će da si jednako loša kao i ona!
Stoje to s tobom? Od luđakinje Fadve, preko princeze
Sare do šijitkinje Fatime? A najbolja prijateljica koju si
ikada i mala je američka pobunjenica koju nije briga što
ljudi o njoj govore!«
Grad na istočnoj obali Saudijske Arabije s brojnom
šijitskom populacijom.
Lamis se namrštila na spomen Sare, djevojke iz saudijske
kraljevske obitelji, koja se tijekom zadnje godine upisala
u njihovu srednju školu. Lamis je istinski obožavala
Saru. Princeza ju je bila opčinila svojom skromnošću i
visokim principima - opčinila dijelom i zato što Lamis
nikada nije očekivala da princeza bude išta osim
arogantna i agresivna. Nije ju bilo nimalo briga zbog
onoga što su druge djevojke govorile o njezinu
prijateljstvu sa Sarom. Smijuljile su se zbog činjenice daje
Lamis princezu zvala svako jutro kako bi ju probudila.
Ali, za to je postojao savršeno opravdan razlog: Sara se
bojala, da će je, uslijed veličine palače u kojoj je živjela i
velikog broja ljudi u njoj, posluga zaboraviti probuditi na
vrijeme. Lamis je također dovršavala Sarine domaće
zadaće - ali ne uvijek kako su tvrdili neki. Činila je to
samo onda kada bi shvatila daje Sara zauzeta važnijim
stvarima, službenim događanjima, obiteljskim ritualima i
društvenim obvezama o kojima ju je Sara uvijek
unaprijed obavještavala. Lamis je Saru pozivala u svoj
skromni dom kako bi zajedno učile pred ispite koje su
imale svaki mjesec, jer se ondje mogla usredotočiti na
učenje bolje nego što je to mogla u palači. A što se ticalo
uvredljivih glasina koje su kružile među djevojkama u
školi, koje je Tamadur prenosila Lamis - daje bila
princezina služavka spremna sve učiniti za nju - nisu
imale nikakva učinka - štoviše, samo su je zbližile s
njezinom novom prijateljicom i učinile još spremnijom
da joj dokaže svoju odanost.
U Fatimi, Lamis je konačno pronašla prijateljicu toliko
sličnu sebi da je to bilo gotovo jezivo! Sto se više
zbližavala s Fatimom, to je snažnije osjećala da se našla
licem u lice sa srodnom dušom. Kao i obično, ono što su
drugi govorili o njoj nije ju naročito zabrinjavalo, osim
što se ovoga puta brinula kako će Michelle reagirati.
Michelle joj je oprostila prijateljstvo sa Sarom kada je
vidjela kako ju je Sara zaboravila nakon mature. Sara je
otputovala u Ameriku, i nikada se više nije javila Lamis.
U tom je trenutku Michelle osjetila vlastitu moć,
svjedočeći Lamisinu žaljenju, slušajući njezine molbe za
pomirenjem i znajući koliko je snažno željela obnoviti
staro prijateljstvo. Međutim, tko zna kako bi Michelle
reagirala ovaj put, kada bi saznala da je Lamis odbacila
njihovo prijateljstvo po drugi put? Bolje je rješenje bilo,
mislila je Lamis, skrivati ovu vezu od Michelle i ostatka
klike. Međutim, njezina joj se strategija obila o glavu
kada je Tamadur, koja je već duže vrijeme bila
iznervirana onim što je komentirala kao sestrinu
perverznost, odlučila uzeti stvar u svoje ruke i
obavijestiti djevojke o svemu.
Tako je Michelle saznala prave razloge iza Lamisinih
konstantnih i tajnovitih nestanaka. Tjednima se već
Lamis skrivala iza cijelog niza opravdanja: da je
studiranje medicine užasno naporno, da je posao tako
težak, da je imala toliko učiti! Sada je bolna istina izašla
na vidjelo - Lamis je bilo draže društvo njezine nove
prijateljice od društva njezine stare .
Lamis je pokušala opravdati svoj položaj Sadimi, koja je
bila tolerantnija od svih unutar njihove male klike kada
se radilo o razumijevanju, čak i povlađivanju, ovakvim
stvarima.
»Pokušaj stvari sagledati iz moje perspektive, Sadimice!
Ja volim Milicile. Cijelog smo života prijateljice, ali nema
me pravo sputavati u sklapanju drugih prijateljstava!
Fatima ima neke osobine koje Michelle nema. Ti voliš
Kamru ali i ona ima svoje mane, i kada bi pronašla ono
što njoj nedostaje u nekoj drugoj djevojci, vezala bi se za
tu djevojku, zar ne?«
»Ali, Lamisice, nakon toliko godina! Nije u redu odbaciti
dugogodišnju prijateljicu samo zato jer si zaključila da
njezinu karakteru nedostaju neke ključne kvalitete koje si
upravo pronašla u nekoj drugoj djevojci, to ti nije
nedostajalo prije, jer si živjela bez toga godinama i nisi
imala problema. Osim toga, vas bi dvije trebale biti jedna
uz drugu kroz sve probleme. Recimo da se udaš, i
ispostavi se da tvom mužu nedostaju neke kvalitete. Da
li ćeš ih onda krenuti tražiti u drugim muškarcima?«
»Da, možda i hoću! A ne bude li mu se to sviđalo, onda
neka sam ide ii-ažiti ono što mu nedostaje i poštedi mene
truda!«
» Wow, ti si stvarno opako žensko! OK, gledaj, imam
jedno stvarno ozbiljno pitanje, koje me toliko muči da
bih mogla puknuti. Tiče se šijita.«
»Što je?«
Uz trzaj u kutu usana, kvaziozbiljnog izraza lica, Sadima
je pitala:
Nose li šijitski muškarci sunitske donje gaće ispod svojih
thobea?«
Naravno da nose! Svi muškarci koji nose thobe moraju
ispod odjenuti duge bijele donje gaće - zvane sunitske
donje gaće - budući daje tanka tkanina njihovih thobea
prozirna. Ime »sunitske« donje gaće je tek smiješna
slučajnost.
22.
Za.- seerehwenFadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 9, 07, 2004
Naslov: Michelle se sastaje s Mattijem
Sjedim u svom La-Z-Boy-u27 ispruženih nogu, baš kao
što činim svaki vikend kada pišem ove e-mailove. I da,
kosa mi je raspuštena, a usne namazane crveno...
Bilo je otprilike deset sati ujutro kada je njezin avion
sletio na Međunarodni aerodrom u San Franciscu. Ovo
nije bila prva Michelleina posjeta gradu, ali je po prvi put
ovdje bila bez svojih roditelja i svog malog brata
Mešaala.
Udahnula je zrak zasićen vlagom i slobodom. Ljudi svih
oblika i boja, sa svih strana svijeta kretali su se oko nje u
svim mogućim pravcima. Nitko nije obraćao pažnju na
njezin arapski izgled, niti na činjenicu daje osoba pokraj
nje bila iz Afrike. Svi su se bavili svojim poslovima.
Pobrinula se da njezina viza bude jasno vidljiva. Taj je
komadić papira potvrđivao da je studentica iz Saudijske
Arabije koja je došla studirati
27 Marka namještaja, uglavnom sjedećih garnitura,
stolica, fotelja.
na Kalifornijsko sveučilište u San Franciscu. Carinska joj
je službenica rekla kako je najljepša arapska djevojka
koju je vidjela u cijeloj svojoj karijeri rada na aerodromu.
Nakon što je Michelle prošla kroz sve službene
procedure, pretraživala je lica svih onih koji su čekali u
prijamnom prostoru. Ugledala je svog rođaka Mattija na
rubu grupe kako joj maše, i krenula prema njemu,
oduševljena.
»Bok, Marti!«
»Bok, draga! Otkad se nismo vidjeli!«
Matti ju je srdačno zagrlio, raspitujući se o njezinoj
mami, tati i njezinu bratu. Michelle je primijetila daje on
bio jedini iz male obitelji njezinog ujaka koji ju je došao
dočekati na aerodrom.
»Gdje su ostali?«
»Tata i mama su na poslu, a Jamie i Maggie u školi.«
»A ti? Kako to da si me došao dočekati? Zar nemaš
predavanja?«
»Moja su današnja jutarnja predavanja žurno otkazana u
svrhu dočeka moje drage rođakinje na aerodromu.
Provest ćemo dan zajedno, dok se ostali ne vrate kući. A
onda, večeras, moram održati jedno predavanje. Ako
hoćeš, možeš poći sa mnom, provest ću te kroz kampus,
a možeš baciti pogled i na svoju sobu u domu. Usput, da
li još uvijek inzistiraš na životu u studentskom domu,
umjesto kod nas u kući?«
»Bolje je tako. Stvarno umirem od želje da konačno i to
isprobam -život s dozom neovisnosti.«
»Kako želiš, ali hej, moje saučešće. Uglavnom, ja sam sve
pripremio. Izabrao sam sobu za tebe; dijelit ćeš s jednom
mojom studenticom koja će ti se sigurno svidjeti. Tvojih
je godina i jednako drska, ali si ti puno ljepša od nje.«
»Matti! Zar me nikad nećeš prestati maziti? Sada sam
ipak starija, i mogu sama rješavati probleme.«
»To ćemo još vidjeti.«
Odvezli su se na Fisherman's Wharf. Proveli su dan
šetajući i razgledavajući izloge. Usprkos mirisu ribe koji
je visjeo u zraku, Michelle je uživala u svemu: robi
izloženoj na otvorenim štandovima, pjevačima i
žonglerima kojih je bilo posvuda. Kada su ogladnjeli,
naručili su gustu riblju juhu koja je stigla u ogromnoj
zdjeli od kruha. Potpuno su uživali.
Kasnije, Matti joj je pomogao organizirati stvari u domu i
savjetovao joj koje predmete da sluša taj semestar.
Odlučila je slijediti njegove stope i diplomirati
komunikacije, nakon što je on nahvalio cijeli taj studij.
Među predmetima za koje se prijavila bio je i predmet
koji je on predavao, neverbalna komunikacija.
Michelle se počela zadubljivati u studij i ostale
studentske aktivnosti. Nadala se da će tako zaboraviti
prošlost, i na kraju joj se želja i ispunila. Uz toliko
događaja oko nje, i novi život u novoj zemlji, malopomalo
bila je konačno u stanju o Fejsalu razmišljati sve
manje.
23.
Za: Seerehwenfadha7et@yah00gr0ups.com
Od: "seerehvvenfađha/et"
Datum: 16. 07. 2004
Naslov: Avantura za pamćenje
Acte iz Kur'ana, Prorokova hadisa - mir bio s Njim - i
vjerske citate koje koristim u svojim e-mailovima,
nalazim inspirativnima i prosvjetljujućima. A takva je
poezija i ljubavne pjesme koje uključujem. Jesu li ove
stvari međusobno oprečne, i je li ovo stoga proturječno?
Ne mislim tako. Zar ja nisam prava muslimanka zato jer
nisam posvećena čitanju isključivo vjerskih knjiga i jer ne
zatvaram uši pred muzikom i ne smatram sve
romantično smećem? Ja sam religiozna, uravnotežena
saudijska muslimanka i mogu reći da ima još mnogo
ljudi poput mene. Različita sam jedino po tome što ne
skrivam ono što bi drugi nazvali proturječjem unutar
sebe, niti se pretvaram da sam savršena poput nekih
drugih. Svi imamo svoje duhovne strane kao i one netako-
duhovne strane.
Lamis je po prvi put upoznala brata svoje prijateljice
Fatime jednog dana kada je vozila Fatimu na željeznički
kolodvor. Ali je bio četiri godine stariji od djevojaka, i
kao i one, student medicine. Budući da mu se bio
pokvario auto, odlučio se pridružiti svojoj sestri u
putovanju vlakom. Sastali su se na stanici.
Fatima nije bila jako bliska sa svojim bratom Alijem iako
su živjeli u istom gradu. Činilo se da su vrlo malo
vremena provodili zajedno. On je živio u stanu sa svojim
prijateljima, a njegova je pak sestra živjela u drugom,
poprilično udaljenu stanu sa svojim prijateljicama. Ali je
nije često posjećivao, a svaki je vikend u Katif išao svojim
autom, ili ga je vozio netko od kolega s fakulteta, dok je
Fatima uvijek putovala vlakom zajedno s kolegicama iz
Katifa.
Prva stvar koja se Lamis svidjela na Aliju bila je njegova
visina. Sa svojih 1,70 m visine, ona je bila viša od većine
mladića koje je upoznavala. Međutim, Ali je bio visok
barem 1,80 m, možda čak i malo više. A kako je tek
izgledao! Bio je tamne puti s vrlo gustim i tamnim
obrvama i apsolutno je zračio muževnošću. Lamis se čak
činio, začudo, pomalo magičnim.
Tjedan dana nakon što su se upoznali, Lamis je naletjela
na Alija u bolnici u koju su ona i Fatima došle kupiti
neku stručnu literaturu. To je bilo prije no što im je
započela praksa u toj istoj bolnici. Mnoge su djevojke na
prvoj godini studija tu upoznale pristojne dečke - kolege
- pretvarajući se da im treba poduka u razumijevanju
nekih teških medicinskih predmeta, a Lamis je
upotrijebila isti trik s Alijem, koji je bio na zadnjoj godini
studija. U početku su se sastajali unutar bolnice, a kasnije
izvan, u nekom od obližnjih kafića.
Nekako niti jedna njezina prijateljica nije primijetila ovu
vezu. Pred svojim se prijateljicama Lamis pretvarala da
između njih dvoje nema ništa, da joj je on samo
povremeno davao instrukcije iz određenih predmeta.
Samo je Fatima znala, zato jer joj je brat rekao.
Ispostavilo se da je on zapravo tražio od nje da
organizira onaj susret na željezničkom kolodvoru.
Naime, vidio je uokvirenu Lamisinu fotografiju u sobi
svoje sestre u njihovu domu u Katifu, i totalno ga je
opčinila. Na fotografiji, Lamis, Fatima i još nekoliko
kolegica, sve u bijelim kutama, poziraju pokraj lesa koji
su upravo secirale u anatomskom laboratoriju
Medicinskog fakulteta za žene u Malazu - nevjerojatno
depresivnoj prostoriji u kojoj se miješaju mirisi formalina
i jeftinog bukhoura što ga radnici konstantno pale u
pokušaju prikrivanja snažnog smrada konzerviranih
tijela.
28 Arapski mirišljavi štapići. Drveni štapići od posebnih
vrsta stabala iz Indije i Kambodže, koji kad se zapale šire
snažan i trajan miris.
Ali je bio na posljednjoj godini studija i trebao je početi
stažirati odmah nakon diplome. Bit će poslan u jednu od
bolnica na istoku zemlje. I .unis i Fatima su bile na
drugoj godini studija.
Jednog dana, dok su Lamis i Ali zajedno sjedili u kafiću
u ulici Al-llialatheen, grupa muškaraca iz Al-Hai'ah29
okružila ih je, brzo ugurala u dva odvojena SUV-a i
krenula prema najbližem uredu te organizacije.
Ondje su posjeli Lamis i Alija u dvije odvojene prostorije
i započeli s ispitivanjem. Lamis nije mogla podnijeti
uvredljiva pitanja koja su joj postavljali. Pitali su je o
detaljima njezine veze s Alijem. Koristili su se grubim
jezikom i prisilili je da sluša riječi i izraze koje bi se
sramila čuti čak i u društvu najintimnijih prijateljica.
Nakon što je satima pokušala izgledati samouvjerena i
potpuno sigurna u ispravnost svega što je učinila,
slomila se plačući. Zaista nije vjerovala da je učinila išta
zbog čega bi se trebala sramiti. U sobi do njezine,
ispitivač je pritiskao Alija, koji je potpuno izgubio
sabranost kada je muškarac dao naslutiti da je Lamis sve
priznala pa da je najbolje da i on učini isto.
Viši časnik kontaktirao je Lamisina oca. Rekli su mu
kako je uhapšena s jednim mladićem u kafiću, te
zadržana u njihovu stožeru i da on mora doći po nju i
potpisati obećanje da se njegova kći nikada više neće
upustiti u takav nemoralan čin.
Otac je stigao, blijed nakon takvog poziva. Potpisao je
sve potrebne papire i onda mu je dopušteno da ju
odvede. Na putu kući, pokušao je i izbiti svoj gnjev i
tješiti svoju uplakanu kćer koliko je god mogao. Zakleo
se da neće ni njezinoj majci ni sestri reći što se dogodilo
pod jednim uvjetom: nikad se više ne smije sastati s tim
dečkom izvan bolnice. Da, priznao je, bilo joj je
dopušteno izlaziti u društvu njezinih muških rođaka i
sinova njegovih i prijatelja njezine majke u Jiddi. Ali, u
Riyadu su stvari morale biti drugačije!
Lamis se brinula za Alija. U stožeru je čula kako policajac
šapće njezinu ocu na uho da su saznali kako je mladić
pripadnik »otpadničke sekte«. Bio je šijit iz Katifa pa će
tako i njegova kazna zasigurno biti gora od njezine.
"' Al-Hai'ah je skraćeno ime za Komisiju za promidžbu
vrline i prevenciju poroka, odnosno Vjersku policiju.
Taj je dan označio prekid Lamisina prijateljstva s
Fatimom, kao i veze s Alijem. Od tada, kad god su se
srele, Fatima bi ju ošinula plamtećim pogledom, kao daje
Lamis krivila za cijeli događaj. Jadan Ali. Bio je tako
dobar dečko, i iskreno, da je Lamis bilo dopušteno da se
nastavi s njim viđati, i još važnije, da nije bio šijit, možda
bi se bila i zaljubila u njega.
Za: seerehwenfadha7et@yah0ogroups.com
Od: "seerehvvenfad'na/et"
Datum: 25. 06. 2004
Naslov: Povratak k Umm Nuriji
Jedna čitateljica koja kaže kako prati moje e-mailove od
samog početka, bila je naročito oduševljena završetkom
mog prethodnog e-maila i poslala mi je sljedeću poruku:
JEEEEEEEEEEEEEE!! Konačno! Ono što smo iščekivali!
Već nam je ponestajalo strpljenja čekajući tog Firasa da
napravi prvi korak! Alf mabrook, čestitke Sadimi!
Kako je čarobna ovakva razmjena! Tjera me da nastavim
s ovim svojim nizom, ovim navođenjem na skandal,
ovim nizom priča ozbiljno posvećenom postizanju
promjene. Nisu li ovakve poruke tisuću puta ljepše od
drugih kakve svakodnevno dobivam, a u kojima mi
samo poručuju kako sam liberalna i dekadentna.
Neki kažu da progovaram o manama drugih, a o
svojima šutim, uklanjajući sebe iz događaja o kojima
govorim. Ne, uopće nije tako. Ja ne tvrdim da sam
nekakav primjer savršenstva, zato jer uopće ne smatram
da je ponašanje mojih prijateljica pogrešno, ili grešno!
Ja sam svaka od mojih prijateljica, a njihova priča je i
moja priča. A ako sam se suzdržala od otkrivanja
vlastitog identiteta iz nekih osobnih razloga, otkrit ću ga
onog dana kad ovi razlozi prestanu postojati. Onda ću
vam reći svoju cijelu priču, potpuno iskreno i otvoreno,
onako kako je želite čuti. A za s.ida, vratimo se našoj
dragoj Kamrici.
Cijelo ovo vrijeme Kamra je zabrinuto razmišljala o
svojoj nepoznatoj budućnosti. Kao Sadima s Validom,
tjednima je Kamra sanjarila kako će joj se Rašid vratiti, ili
će je barem nekako pokušati kontaktirati, nakon što
shvati koliko je bio užasan i koliko se ogriješio o nju.
Međutim, kad se to nije dogodilo, počela je brinuti o
svojoj budućnosti. Zar će zauvijek ostati u očevoj kući
kao kakav stari komad namještaja u stražnjem
spremištu? Hoće li se vratiti na fakultet i završiti studij?
Da li hi sveučilišna administracija to uopće dopustila,
sada, kada je cijelu godinu zaostajala za kolegicama? Ili
bi se trebala prijaviti na neki od studija koje nude
privatni instituti ili ženske udruge, da ispuni slobodno
vrijeme i stekne nekakvu diplomu? Nije zapravo bilo
važno kakvu.
»Mama, hoću još limete sa solju.«
»Previše limete nije dobro za tebe, draga moja. Zaboljet
će te trbuh.«
»Ufffi Tražim samo malo limete i soli, za ime Božje! Što
bi bilo da žudim za nečim što je stvarno teško nabaviti?
Što bi onda učinila?«
»Neka me Bog sačuva tvog jezika!« Kamrina se majka
obratila kućnoj pomoćnici. »Donesi joj tu limetu, neka
dobije žgaravicu, možda će onda naučiti kontrolirati
svoju ćud!«
Kamrina mlađa braća, Najif i Navaf, bili su oduševljeni
njezinim povratkom. Stalno su je pokušavali oraspoložiti
i zabaviti pozivima da s njima igra Nintendo ili
PlayStation. Ali, snažne promjene raspoloženja od kojih
je Kamra patila - a koje su izazivali Rašid i njegovo
dijete, koje je počelo upravljati njezinim životom i prije
no što se rodilo - činile su je neprestano napetom i
spremnom na svađu bez ikakva povoda.
»Zar će mi život ovako izgledati, Bog zna koliko još dugo
? Ne dao ti Bog mira, Rašide! Ne dao ti Svevišnji oprosta,
gdje god bio i što god radio! Neka se ono što si ti meni
učinio, učini tvojim sestrama i kćerima! 0 Bože, smiri
moje me i spali njegovo, skini ovu bol s mene i svali je na
njega i njegovu jeftinu ljubavnicu.«
Sadima je kontaktirala svoje prijateljice čim je stigla u
Riyad, i četiri su set djevojke dogovorile sastati sljedeći
dan u kući Umm Nurije. Već se dugo vremene nisu sve
zajedno sastale - na kraju krajeva, svaka je od njih bila
potpuno zaokupljena vlastitom situacijom.
Umm Nurija im je ponudila šalice crnog čaja s mlijekom i
kardamomom, zaslađenog s mnogo šećera u indijskokuvajćanskom
stilu, dok ih je grdila što ju ne posjećuju
češće. Jedino se Sadima sjetila Umm Nurije na svojim
putovanjima: donijela joj je raskošni šal od kašmira koji
ju je apsolutno oduševio, i čestitala joj na povratku
njezina sina Nurija iz Amerike, kamo ga je prije dvije
godine poslala u posebni internat za problematične
adolescente.
Nakon što su školski savjetnici obavijestili Umm Nuriju
daje Nurijevo stanje psihološko, a ne fiziološko, i da se
radi o privremenoj fazi kroz koju prolaze mnogi
adolescenti - naročito oni koji proživljavaju probleme
unutar obitelji - Umm Nurija je odahnula s olakšanjem.
Bila je više nego svjesna, da čak i ako se očiti znaci
homoseksualnosti ne smatraju bolešću u SAD-u, u
Saudijskoj Arabiji predstavljaju krajnju nesreću, bolest
goru od raka. Gotovo se onesvijestila nakon što su joj
liječnici rekli, na početku svega toga, da njezin sin
»definira svoj seksualni identitet«. S vremenom će, rekli
su, izabrati između muškosti i ženskosti. A nakon što je
Umm Nurija pitala što bi se dogodilo da izabere
ženskost, užasnula se kada je od njih saznala daje u tom
slučaju moguće medicinski intervenirati kako bi mu se
pomoglo kirurškim putem i hormonalnim tretmanima,
uz psihološko savjetovanje.
Nuri je u toj školi ostao dvije godine, a onda se odlučio
za muškost, nakon čega je ekspresno vraćen u majčin
zagrljaj. Bila je presretna kada je vidjela da je njezino
jedino dijete izraslo u muškarca kojeg je mogla ponosno
pokazivati vlastitu mu ocu, i svima onima koji su
ogovarali i prezirali nju i njezina sina. Naročito svoj onoj
ženskoj rodbini, susjedama i kolegicama s posla!
Nakon što su se djevojke ponovno sastale, Michelle je
pričala samo o pokvarenosti saudijskog društva,
njegovoj nazadnosti, neprosvijećenoj krutosti i
sveukupnoj reakcionarnosti. Zračila je uzbuđenjem zbog
skorog putovanja i početka novog života u zdravoj
sredini - negdje daleko od ove, po njezinu mišljenju, »do
srži trule, otrovne sredine od koje bi se svatko razbolio«.
Sadima je, u međuvremenu, proklinjala Valida nakon
svake izgovorene rečenice. Što se tiče Kamre, ona se
stalno žalila na konstantnu gnjavažu svoje majke; tužila
se kako joj je majka zabranila da izlazi onako kako je to
prije običavala, samo zato jer je sada bila razvedena, i,
tvrdila je majka, sve su oči bile uprte u nju, u iščekivanju
nekog pogrešnog koraka, spremni na širenje
najodvratnijih tračeva o njoj.
Kamra je smatrala kako majka ima povjerenja u nju, ali je
previše opterećena tuđim mišljenjima. Njezina majka
nikada nije shvatila istinu u staroj izreci koja kaže da će
onaj koji nastoji cijelo vrijeme promatrati druge na kraju
umrijeti od iscrpljenosti. Desetinama puta dnevno
Kamra bi čula: »Što? Zar si zaboravila da si razvedena?«
Naravno da nije zaboravila, niti na sekundu. Ali, zar
sama ta činjenica nije već bila dovoljno bolna, i bez
užasnog ograničavanja njezine slobode? I bez traćenja
tolikog vremena na brigu o svim tim njuškalima i
njihovim glupim naklapanjima? Vjerovali ili ne, ovo je
bilo prvi put daje dobila dopuštenje da izađe iz kuće, od
svog povratka iz Amerike prije tri tjedna, i nije vjerovala
da će joj majka u neko skorije vrijeme opet dopustiti
ovakav izlazak.
Zakasnivši, kao i obično, opuštena Lamis ušetala je s
pladnjem lazanja u jednoj, i zdjelom creme brulee u
drugoj ruci, kunući se djevojkama da će se oduševiti i
jednim i drugim. Njih su je tri sasjekle pogledima, dok je
Umm Nurija ustajala da joj pomogne odnijeti to sve u
kuhinju. Lamis ju je pitala zašto su sve tako loše
raspoložene.
»Gledaj dušo, ove djevojke - svaka je od njih u
problemima do obrva, a onda ti bezbrižno ušetaš i
navaljuješ da isprobaju tvoje makarone i desert? Zar
nikad ne posustaješ?«
»Nema ništa loše u malo hrane za utjehu! Sto bih ja
trebala, biti poput njih i ponašati se samoubilački? Dao
im Bog nešto bolje, naravno, ali ovo nije način! Pogledaj
ih, samo sjede i mršte se. Ponovno proživljavanje i ih
priča donosi samo još više žalosti!«
»Ne govori tako. Ne znaš koliko je svakoj od njih
slomljeno srce. Prokleti muškarci! Gadovi! Oduvijek
donose samo probleme i glavobolje!«
Međutim, Lamis je bila odlučna u namjeri da svoje
prijateljice iščupa iz ponora tuge. Izvukla je iz torbe
najnoviju, netom izdanu, tanku kao tost knjigu Maggie
Furah o horoskopu, koju je naručila iz Libanona.
Djevojke su živnule čim su ugledale ovaj priručnik za
ljubav. Započele su svoju uobičajenu razmjenu
informacija.
SADIMA: Lamis, provjeri mi molim te, osobine
muškarca Jarca.
LAMIS: »Muškarac Jarac je po prirodi emotivan, ali ima
vrlo malu sposobnost pobuđivanja osjećaja i emocija u
partnera. On je racionalno biće koje ne reagira brzo, ali
kada reagira, potpuno izgubi razum i ne može
kontrolirati svoje ponašanje. Jarac je zahtjevan: čvrsto se
drži običaja i tradicije, i ne upušta se u avanture i rizik.
Nikad ga ne vode osjećaji, i rijetko je pod njihovim
utjecajem. Obiteljske su mu veze važne. Mane su mu
ponositost, egoizam i karijerizam.«
michellE: Koji je postotak uspješnosti veze između žene
Lava i muškarca Raka?
LAMIS: 80 %.
SADIMA: Je li Djevica bolja u paru s Ovnom ili Jarcem?
LAMIS: S Jarcem, naravno\ Ne moram uopće otvarati
knjigu da ti odgovorim na to pitanje! Gle - vidi što ovdje
piše: »Stupanj kompatibilnosti žene Djevice s
muškarcem Ovnom ne prelazi 60%. Između žene Djevice
i muškarca Jarca ne ide ispod 95%.« Samo naprijed,
djevojko! Očito već prebolijevaš Valida! Hajde, ispljuni,
Yalla, tko je taj Jarac koji te tako zanima?
KAMRA: Poslušajte moj mali savjet, djevojke.
Jednostavno prestanite sanjati. Zaboravite sve ovo i
prepustite stvari Bogu. Ne nadajte se previše kada su
muškarci u pitanju, jer ćete dobiti upravo suprotno od
onoga čemu ste se nadale! Vjerujte mi.
LAMIS: Ali, ako je on suprotan onome čemu sam se
nadala, što će me natjerati da ga uzmem?
KAMRA: Sudbina, valjda.
MICHELLE: Hajde, budimo sada iskrene jedna prema
drugoj. Da te Rašid nije privlačio, ti ga ne bi bila
prihvatila. Imala si pravo reći ne, ali nisi to učinila. Zato,
bolje prestani s tom »sudbinskom teorijom«, s tim
pričama kako mi ne možemo utjecati na vlastite životne
puteve. Uvijek glumimo bespomoćne žene, potpuno
svladane okolnostima, kao da nemamo pravo glasa ni u
čemu, niti ikakvih vlastitih mišljenja! Krajnje pasivne!
Koliko ćemo još dugo biti takve kukavice, koje se nemaju
hrabrosti niti držati vlastitih izbora, bili oni ispravni ili
pogrešni?
Atmosfera se automatski naelektrizirala, kao i uvijek
kada bi Michelle uskočila sa svojim oštrim mišljenjima.
Umm Nurija je, kao i obično, intervenirala ne bi li ih
smirila svojim šalama i komentarima. Ovo je bila
posljednja večer što će se njih tri družiti s Michelle prije
njezina odlaska na studij u Ameriku, tako da su uspjele
progledati kroz njezinu zajedljivu iskrenost. Kamra se
povlačila, potajice i nijemo, pod bolnim primjedbama
koje joj je Michelle upućivala kad god su njih dvije bile
zajedno s ostatkom klike.
21.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroup.c0m
Od: "seerehM/enfadha/ef Datum: 2. 07. 2004
Naslov: Šljitkinja Fatirna
Ovaj e-mail posvećujem dvojici šijitskih čitatelja, Džafaru
i Huseinu, koji su mi pisali kako bi me obavijestili da čak
i šijitska zajednica iz tjedna u tjedan predano prati moje
priče. Navelo me to na razmišljanje koliko je teško biti
različit u jednokulturalnom, jednonacionalnom i
jednovjerskom društvu kao što je ovo u Saudijskoj
Arabiji. Ponekad mi je žao onih među nama
koji su na neki način... drugačiji.
Lamisin prelazak na Medicinski fakultet u Malazu stavio
je na kušnju njezino prijateljstvo s Michelle. Svaka je od
njih pokušavala ignorirati ovu napetost, ali neka
sveprožimajuća negativnost počela je curiti u njihovo
prijateljstvo. Situacija je kulminirala zbog Lamisine nove
prijateljice: Fatime.
Ona je voljela Lamisinu odvažnost i oštroumnost. Bilo je
potrebno samo kratko vrijeme da, na obostrano
iznenađenje, postanu najbolje prijateljice.
Nakon što je skupila hrabrost, pitajući se stalno kako to
formulirati, Lamis je nježno pitala Fatimu o nekim
stvarima koje su je zbunjivale kad se radilo o šijitima.
Jednog dana tijekom Ramazana, Lamis je uzela svoj
Fotoor21 obrok u Fatimin stan kako bi mogle zajedno
prekinuti post nakon zalaska sunca. Putem se Lamis
prisjetila (s osmijehom na licu) dana kada se bojala jesti
ikakvu hranu koju su joj nudile šijitske kolegice na
fakultetu. Kamra i Sadima stalno su je upozoravale da
izbjegava njihovu hranu, tvrdeći kako šijiti pljuju u
hranu ako znaju da će je suniti jesti, a da čak idu tako
daleko da truju hranu kako bi postigli blagoslov
namijenjen onima koji ubiju sunita! Tako bi Lamis
pristojno prihvatila slatke pite i tijesta svojih šjiitskih
kolegica, a onda bi ih bacala u smeće čim bi joj ove
okrenule leđa. Bojala se da su čak trovali i bombone u
omotima i žvake. Lamis nikada nije vjerovala hrani koju
su joj šijiti nudili, dok nije upoznala Fatimu.
Sada je Lamis postavila mali tanjur s datuljama pred
Fatimu za prekid posta. Međutim, nakon poziva na
molitvu u suton, primijetila je da Fatima nije navalila na
datulje kao što je ona bila očekivala. Zapravo, bila je
toliko zauzeta pripremanjem pića Vimto22 i salate da
nije prekinula post niti zalogajem do dvadeset minuta
kasnije. Fatima je primijetila Lamisino iznenađenje.
Suniti su prekidali post čim zvukAthana23 dopre do
njihovih ušiju iz obližnje džamije. Međutim Fatima je
obavijestila svoju prijateljicu da nije njihov običaj jesti
onog trenutka kad začuju poziv na molitvu sunitskog
imama,24 već pričekati malo kako bi bili sigurni da je
sunce zašlo, u nastojanju da budu što ispravniji.
Ovo je zbilja pobudilo Lamisinu znatiželju. Navalila je s
pitanjima, tražeći objašnjenja za ukrase što su visjeli po
zidovima u stanu. Elegantno arapsko pismo
nagoviještalo je nekakvo vjersko značenje. Fatima je
objasnila da su ukrasi obješeni za neke od obreda koje su
šijiti slavili svake godine polovicom arapskog mjeseca
Sa'bana, mjeseca koji prethodi Ramazanu.
Doručak tijekom mjeseca Ramazana.
22 Popularno ramazansko piće; sok od grožđa, malina
i crnog ribiza.
23 Poziv na molitvu.
24 Vjerski šeik koji poziva na molitve u džamiju.
Nakon ovoga, Lamis je Fatimu ispitivala o nekim
fotografijama koje je vidjela u vjenčanom albumu
Fatimine starije sestre. Kad ih je vidjela, pomislila je da
su čudne, ali se suzdržala od zapitkivanja. Fotografije su
prikazivale mladenku i mladoženju kako umaču bosa
stopala u veliku srebrnu posudu s vodom u kojoj su
svjetlucali mnogobrojni novčići. Dvije su bake prelijevale
vodu preko njihovih stopala. Ovo je bio samo jedan od
njihovih svadbenih običaja, objasnila joj je Fatima, sličan
običaju iscrtavanja mladenkinih ruku kanom, ili
složenom ceremonijalu skidanja velova. Bake bi istrljale
stopala mladenaca u vodi koja je prethodno bila
blagoslovljena izgovaranjem određenih stihova iz
Kur'ana i određenih molitvi iznad nje. Pred stopala su
im se bacali novčići kao milodari za blagoslov njihova
braka.
Fatima je na pitanja svoje prijateljice odgovarala izravno
i jednostavno, smijući se iznenađenju i čuđenju na
njezinu licu. Ipak, kada je razgovor počeo odlaziti
predaleko, obje su osjetile napetost u zraku. Bilo koja od
njih mogla je u svakom trenutku reći nešto što bi
naizgled omalovažilo vjeru ove druge. Zato su prekinule
ovu razmjenu odgovora i pitanja, i tiho se preselile u
dnevni boravak kako bi pogledale popularni sitkom
Tash ma Tash koji je saudijska televizija prikazivala
svakog Ramazana, nakon I'btoora. Barem su se oko toga
slagali i suniti i šijiti u Saudijskoj Arabiji!
Tamadur je bila prva koja je odbila vezu svoje sestre s
ovom otpadnicom. Jasno joj je dala do znanja da su sve
djevojke koje je ona poznavala na fakultetu ismijavale
ovo prijateljstvo.
»Lamis, wallah, čula sam kako djevojke o njoj govore
stvarno loše stvari! Živi sama! Obitelj joj je u Katifu25
tako da može raditi što god je volja dok je u Riyadu.
Izlazi kad god poželi, a vraća se kući kad joj se prohtije.
Posjećuje koga god hoće, a i nju posjećuje svatko tko
poželi.«
»Lažu. Bila sam u njezinu stanu i vidjela koliko su strogi
tamošnji zaštitari. Ne puštaju nikog unutra, a nema
šanse da ona izađe iz stana sama. Njezin brat mora biti s
njom kako bi joj dopustili izlazak.«
»Lamis, bila to istina ili ne, zašto uopće moramo biti
upleteni u ovakvo što? Ako danas svi pričaju o njoj, sutra
će pričati o tebi, i reći će da si jednako loša kao i ona!
Stoje to s tobom? Od luđakinje Fadve, preko princeze
Sare do šijitkinje Fatime? A najbolja prijateljica koju si
ikada i mala je američka pobunjenica koju nije briga što
ljudi o njoj govore!«
Grad na istočnoj obali Saudijske Arabije s brojnom
šijitskom populacijom.
Lamis se namrštila na spomen Sare, djevojke iz saudijske
kraljevske obitelji, koja se tijekom zadnje godine upisala
u njihovu srednju školu. Lamis je istinski obožavala
Saru. Princeza ju je bila opčinila svojom skromnošću i
visokim principima - opčinila dijelom i zato što Lamis
nikada nije očekivala da princeza bude išta osim
arogantna i agresivna. Nije ju bilo nimalo briga zbog
onoga što su druge djevojke govorile o njezinu
prijateljstvu sa Sarom. Smijuljile su se zbog činjenice daje
Lamis princezu zvala svako jutro kako bi ju probudila.
Ali, za to je postojao savršeno opravdan razlog: Sara se
bojala, da će je, uslijed veličine palače u kojoj je živjela i
velikog broja ljudi u njoj, posluga zaboraviti probuditi na
vrijeme. Lamis je također dovršavala Sarine domaće
zadaće - ali ne uvijek kako su tvrdili neki. Činila je to
samo onda kada bi shvatila daje Sara zauzeta važnijim
stvarima, službenim događanjima, obiteljskim ritualima i
društvenim obvezama o kojima ju je Sara uvijek
unaprijed obavještavala. Lamis je Saru pozivala u svoj
skromni dom kako bi zajedno učile pred ispite koje su
imale svaki mjesec, jer se ondje mogla usredotočiti na
učenje bolje nego što je to mogla u palači. A što se ticalo
uvredljivih glasina koje su kružile među djevojkama u
školi, koje je Tamadur prenosila Lamis - daje bila
princezina služavka spremna sve učiniti za nju - nisu
imale nikakva učinka - štoviše, samo su je zbližile s
njezinom novom prijateljicom i učinile još spremnijom
da joj dokaže svoju odanost.
U Fatimi, Lamis je konačno pronašla prijateljicu toliko
sličnu sebi da je to bilo gotovo jezivo! Sto se više
zbližavala s Fatimom, to je snažnije osjećala da se našla
licem u lice sa srodnom dušom. Kao i obično, ono što su
drugi govorili o njoj nije ju naročito zabrinjavalo, osim
što se ovoga puta brinula kako će Michelle reagirati.
Michelle joj je oprostila prijateljstvo sa Sarom kada je
vidjela kako ju je Sara zaboravila nakon mature. Sara je
otputovala u Ameriku, i nikada se više nije javila Lamis.
U tom je trenutku Michelle osjetila vlastitu moć,
svjedočeći Lamisinu žaljenju, slušajući njezine molbe za
pomirenjem i znajući koliko je snažno željela obnoviti
staro prijateljstvo. Međutim, tko zna kako bi Michelle
reagirala ovaj put, kada bi saznala da je Lamis odbacila
njihovo prijateljstvo po drugi put? Bolje je rješenje bilo,
mislila je Lamis, skrivati ovu vezu od Michelle i ostatka
klike. Međutim, njezina joj se strategija obila o glavu
kada je Tamadur, koja je već duže vrijeme bila
iznervirana onim što je komentirala kao sestrinu
perverznost, odlučila uzeti stvar u svoje ruke i
obavijestiti djevojke o svemu.
Tako je Michelle saznala prave razloge iza Lamisinih
konstantnih i tajnovitih nestanaka. Tjednima se već
Lamis skrivala iza cijelog niza opravdanja: da je
studiranje medicine užasno naporno, da je posao tako
težak, da je imala toliko učiti! Sada je bolna istina izašla
na vidjelo - Lamis je bilo draže društvo njezine nove
prijateljice od društva njezine stare .
Lamis je pokušala opravdati svoj položaj Sadimi, koja je
bila tolerantnija od svih unutar njihove male klike kada
se radilo o razumijevanju, čak i povlađivanju, ovakvim
stvarima.
»Pokušaj stvari sagledati iz moje perspektive, Sadimice!
Ja volim Milicile. Cijelog smo života prijateljice, ali nema
me pravo sputavati u sklapanju drugih prijateljstava!
Fatima ima neke osobine koje Michelle nema. Ti voliš
Kamru ali i ona ima svoje mane, i kada bi pronašla ono
što njoj nedostaje u nekoj drugoj djevojci, vezala bi se za
tu djevojku, zar ne?«
»Ali, Lamisice, nakon toliko godina! Nije u redu odbaciti
dugogodišnju prijateljicu samo zato jer si zaključila da
njezinu karakteru nedostaju neke ključne kvalitete koje si
upravo pronašla u nekoj drugoj djevojci, to ti nije
nedostajalo prije, jer si živjela bez toga godinama i nisi
imala problema. Osim toga, vas bi dvije trebale biti jedna
uz drugu kroz sve probleme. Recimo da se udaš, i
ispostavi se da tvom mužu nedostaju neke kvalitete. Da
li ćeš ih onda krenuti tražiti u drugim muškarcima?«
»Da, možda i hoću! A ne bude li mu se to sviđalo, onda
neka sam ide ii-ažiti ono što mu nedostaje i poštedi mene
truda!«
» Wow, ti si stvarno opako žensko! OK, gledaj, imam
jedno stvarno ozbiljno pitanje, koje me toliko muči da
bih mogla puknuti. Tiče se šijita.«
»Što je?«
Uz trzaj u kutu usana, kvaziozbiljnog izraza lica, Sadima
je pitala:
Nose li šijitski muškarci sunitske donje gaće ispod svojih
thobea?«
Naravno da nose! Svi muškarci koji nose thobe moraju
ispod odjenuti duge bijele donje gaće - zvane sunitske
donje gaće - budući daje tanka tkanina njihovih thobea
prozirna. Ime »sunitske« donje gaće je tek smiješna
slučajnost.
22.
Za.- seerehwenFadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 9, 07, 2004
Naslov: Michelle se sastaje s Mattijem
Sjedim u svom La-Z-Boy-u27 ispruženih nogu, baš kao
što činim svaki vikend kada pišem ove e-mailove. I da,
kosa mi je raspuštena, a usne namazane crveno...
Bilo je otprilike deset sati ujutro kada je njezin avion
sletio na Međunarodni aerodrom u San Franciscu. Ovo
nije bila prva Michelleina posjeta gradu, ali je po prvi put
ovdje bila bez svojih roditelja i svog malog brata
Mešaala.
Udahnula je zrak zasićen vlagom i slobodom. Ljudi svih
oblika i boja, sa svih strana svijeta kretali su se oko nje u
svim mogućim pravcima. Nitko nije obraćao pažnju na
njezin arapski izgled, niti na činjenicu daje osoba pokraj
nje bila iz Afrike. Svi su se bavili svojim poslovima.
Pobrinula se da njezina viza bude jasno vidljiva. Taj je
komadić papira potvrđivao da je studentica iz Saudijske
Arabije koja je došla studirati
27 Marka namještaja, uglavnom sjedećih garnitura,
stolica, fotelja.
na Kalifornijsko sveučilište u San Franciscu. Carinska joj
je službenica rekla kako je najljepša arapska djevojka
koju je vidjela u cijeloj svojoj karijeri rada na aerodromu.
Nakon što je Michelle prošla kroz sve službene
procedure, pretraživala je lica svih onih koji su čekali u
prijamnom prostoru. Ugledala je svog rođaka Mattija na
rubu grupe kako joj maše, i krenula prema njemu,
oduševljena.
»Bok, Marti!«
»Bok, draga! Otkad se nismo vidjeli!«
Matti ju je srdačno zagrlio, raspitujući se o njezinoj
mami, tati i njezinu bratu. Michelle je primijetila daje on
bio jedini iz male obitelji njezinog ujaka koji ju je došao
dočekati na aerodrom.
»Gdje su ostali?«
»Tata i mama su na poslu, a Jamie i Maggie u školi.«
»A ti? Kako to da si me došao dočekati? Zar nemaš
predavanja?«
»Moja su današnja jutarnja predavanja žurno otkazana u
svrhu dočeka moje drage rođakinje na aerodromu.
Provest ćemo dan zajedno, dok se ostali ne vrate kući. A
onda, večeras, moram održati jedno predavanje. Ako
hoćeš, možeš poći sa mnom, provest ću te kroz kampus,
a možeš baciti pogled i na svoju sobu u domu. Usput, da
li još uvijek inzistiraš na životu u studentskom domu,
umjesto kod nas u kući?«
»Bolje je tako. Stvarno umirem od želje da konačno i to
isprobam -život s dozom neovisnosti.«
»Kako želiš, ali hej, moje saučešće. Uglavnom, ja sam sve
pripremio. Izabrao sam sobu za tebe; dijelit ćeš s jednom
mojom studenticom koja će ti se sigurno svidjeti. Tvojih
je godina i jednako drska, ali si ti puno ljepša od nje.«
»Matti! Zar me nikad nećeš prestati maziti? Sada sam
ipak starija, i mogu sama rješavati probleme.«
»To ćemo još vidjeti.«
Odvezli su se na Fisherman's Wharf. Proveli su dan
šetajući i razgledavajući izloge. Usprkos mirisu ribe koji
je visjeo u zraku, Michelle je uživala u svemu: robi
izloženoj na otvorenim štandovima, pjevačima i
žonglerima kojih je bilo posvuda. Kada su ogladnjeli,
naručili su gustu riblju juhu koja je stigla u ogromnoj
zdjeli od kruha. Potpuno su uživali.
Kasnije, Matti joj je pomogao organizirati stvari u domu i
savjetovao joj koje predmete da sluša taj semestar.
Odlučila je slijediti njegove stope i diplomirati
komunikacije, nakon što je on nahvalio cijeli taj studij.
Među predmetima za koje se prijavila bio je i predmet
koji je on predavao, neverbalna komunikacija.
Michelle se počela zadubljivati u studij i ostale
studentske aktivnosti. Nadala se da će tako zaboraviti
prošlost, i na kraju joj se želja i ispunila. Uz toliko
događaja oko nje, i novi život u novoj zemlji, malopomalo
bila je konačno u stanju o Fejsalu razmišljati sve
manje.
23.
Za: Seerehwenfadha7et@yah00gr0ups.com
Od: "seerehvvenfađha/et"
Datum: 16. 07. 2004
Naslov: Avantura za pamćenje
Acte iz Kur'ana, Prorokova hadisa - mir bio s Njim - i
vjerske citate koje koristim u svojim e-mailovima,
nalazim inspirativnima i prosvjetljujućima. A takva je
poezija i ljubavne pjesme koje uključujem. Jesu li ove
stvari međusobno oprečne, i je li ovo stoga proturječno?
Ne mislim tako. Zar ja nisam prava muslimanka zato jer
nisam posvećena čitanju isključivo vjerskih knjiga i jer ne
zatvaram uši pred muzikom i ne smatram sve
romantično smećem? Ja sam religiozna, uravnotežena
saudijska muslimanka i mogu reći da ima još mnogo
ljudi poput mene. Različita sam jedino po tome što ne
skrivam ono što bi drugi nazvali proturječjem unutar
sebe, niti se pretvaram da sam savršena poput nekih
drugih. Svi imamo svoje duhovne strane kao i one netako-
duhovne strane.
Lamis je po prvi put upoznala brata svoje prijateljice
Fatime jednog dana kada je vozila Fatimu na željeznički
kolodvor. Ali je bio četiri godine stariji od djevojaka, i
kao i one, student medicine. Budući da mu se bio
pokvario auto, odlučio se pridružiti svojoj sestri u
putovanju vlakom. Sastali su se na stanici.
Fatima nije bila jako bliska sa svojim bratom Alijem iako
su živjeli u istom gradu. Činilo se da su vrlo malo
vremena provodili zajedno. On je živio u stanu sa svojim
prijateljima, a njegova je pak sestra živjela u drugom,
poprilično udaljenu stanu sa svojim prijateljicama. Ali je
nije često posjećivao, a svaki je vikend u Katif išao svojim
autom, ili ga je vozio netko od kolega s fakulteta, dok je
Fatima uvijek putovala vlakom zajedno s kolegicama iz
Katifa.
Prva stvar koja se Lamis svidjela na Aliju bila je njegova
visina. Sa svojih 1,70 m visine, ona je bila viša od većine
mladića koje je upoznavala. Međutim, Ali je bio visok
barem 1,80 m, možda čak i malo više. A kako je tek
izgledao! Bio je tamne puti s vrlo gustim i tamnim
obrvama i apsolutno je zračio muževnošću. Lamis se čak
činio, začudo, pomalo magičnim.
Tjedan dana nakon što su se upoznali, Lamis je naletjela
na Alija u bolnici u koju su ona i Fatima došle kupiti
neku stručnu literaturu. To je bilo prije no što im je
započela praksa u toj istoj bolnici. Mnoge su djevojke na
prvoj godini studija tu upoznale pristojne dečke - kolege
- pretvarajući se da im treba poduka u razumijevanju
nekih teških medicinskih predmeta, a Lamis je
upotrijebila isti trik s Alijem, koji je bio na zadnjoj godini
studija. U početku su se sastajali unutar bolnice, a kasnije
izvan, u nekom od obližnjih kafića.
Nekako niti jedna njezina prijateljica nije primijetila ovu
vezu. Pred svojim se prijateljicama Lamis pretvarala da
između njih dvoje nema ništa, da joj je on samo
povremeno davao instrukcije iz određenih predmeta.
Samo je Fatima znala, zato jer joj je brat rekao.
Ispostavilo se da je on zapravo tražio od nje da
organizira onaj susret na željezničkom kolodvoru.
Naime, vidio je uokvirenu Lamisinu fotografiju u sobi
svoje sestre u njihovu domu u Katifu, i totalno ga je
opčinila. Na fotografiji, Lamis, Fatima i još nekoliko
kolegica, sve u bijelim kutama, poziraju pokraj lesa koji
su upravo secirale u anatomskom laboratoriju
Medicinskog fakulteta za žene u Malazu - nevjerojatno
depresivnoj prostoriji u kojoj se miješaju mirisi formalina
i jeftinog bukhoura što ga radnici konstantno pale u
pokušaju prikrivanja snažnog smrada konzerviranih
tijela.
28 Arapski mirišljavi štapići. Drveni štapići od posebnih
vrsta stabala iz Indije i Kambodže, koji kad se zapale šire
snažan i trajan miris.
Ali je bio na posljednjoj godini studija i trebao je početi
stažirati odmah nakon diplome. Bit će poslan u jednu od
bolnica na istoku zemlje. I .unis i Fatima su bile na
drugoj godini studija.
Jednog dana, dok su Lamis i Ali zajedno sjedili u kafiću
u ulici Al-llialatheen, grupa muškaraca iz Al-Hai'ah29
okružila ih je, brzo ugurala u dva odvojena SUV-a i
krenula prema najbližem uredu te organizacije.
Ondje su posjeli Lamis i Alija u dvije odvojene prostorije
i započeli s ispitivanjem. Lamis nije mogla podnijeti
uvredljiva pitanja koja su joj postavljali. Pitali su je o
detaljima njezine veze s Alijem. Koristili su se grubim
jezikom i prisilili je da sluša riječi i izraze koje bi se
sramila čuti čak i u društvu najintimnijih prijateljica.
Nakon što je satima pokušala izgledati samouvjerena i
potpuno sigurna u ispravnost svega što je učinila,
slomila se plačući. Zaista nije vjerovala da je učinila išta
zbog čega bi se trebala sramiti. U sobi do njezine,
ispitivač je pritiskao Alija, koji je potpuno izgubio
sabranost kada je muškarac dao naslutiti da je Lamis sve
priznala pa da je najbolje da i on učini isto.
Viši časnik kontaktirao je Lamisina oca. Rekli su mu
kako je uhapšena s jednim mladićem u kafiću, te
zadržana u njihovu stožeru i da on mora doći po nju i
potpisati obećanje da se njegova kći nikada više neće
upustiti u takav nemoralan čin.
Otac je stigao, blijed nakon takvog poziva. Potpisao je
sve potrebne papire i onda mu je dopušteno da ju
odvede. Na putu kući, pokušao je i izbiti svoj gnjev i
tješiti svoju uplakanu kćer koliko je god mogao. Zakleo
se da neće ni njezinoj majci ni sestri reći što se dogodilo
pod jednim uvjetom: nikad se više ne smije sastati s tim
dečkom izvan bolnice. Da, priznao je, bilo joj je
dopušteno izlaziti u društvu njezinih muških rođaka i
sinova njegovih i prijatelja njezine majke u Jiddi. Ali, u
Riyadu su stvari morale biti drugačije!
Lamis se brinula za Alija. U stožeru je čula kako policajac
šapće njezinu ocu na uho da su saznali kako je mladić
pripadnik »otpadničke sekte«. Bio je šijit iz Katifa pa će
tako i njegova kazna zasigurno biti gora od njezine.
"' Al-Hai'ah je skraćeno ime za Komisiju za promidžbu
vrline i prevenciju poroka, odnosno Vjersku policiju.
Taj je dan označio prekid Lamisina prijateljstva s
Fatimom, kao i veze s Alijem. Od tada, kad god su se
srele, Fatima bi ju ošinula plamtećim pogledom, kao daje
Lamis krivila za cijeli događaj. Jadan Ali. Bio je tako
dobar dečko, i iskreno, da je Lamis bilo dopušteno da se
nastavi s njim viđati, i još važnije, da nije bio šijit, možda
bi se bila i zaljubila u njega.
11 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:38 pm
Margita
Administrator
24.
Za: seerehwenfadha7et@yah00groups.com
od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 23. 07. 2004
Naslov: Firas: (Gotovo) savršen muškarac!
lako sam umorna od ovih dosadnih poruka u kojima se
nakon svakog e-maila pokušava secirati moj karakter. Je
li vam je doista to najvažnije, nakon svega što sam
napisala? Jesam li ja Kamra ili Michelle ili Sadima ili
Lamis? Nije li vam jasno da nije važno tko sam ja?
Nisam imala pojma da kupovina za bebu može biti tako
zabavna!« izjavila je Sadima Kamri, glasa natopljena
oduševljenjem. »Ove stvarčice za bebe su tako
neodoljive! Kad bi barem htjela pitati doktora za spol
djeteta tijekom sljedećeg ultrazvuka - onda bi znale što
trebamo kupovati!«
Budući da su Kamrine dvije starije sestre, Nafla i Hessa,
bile toliko zauzete svojim muževima i djecom, i budući
da je njezina mlađa sestra Sahla imala previše školskih
obveza, Sadima se ponudila da sa svojom trudnom
prijateljicom ide u kupovinu za novorođenče. Ponekad,
kada bi Kamrina majka imala napade artritisa, Sadima bi
umjesto nje pratila Kamru ginekologu na mjesečne
preglede.
»Nije me briga je li dečko ili curica. Hajdemo kupiti
osnovne stvari a ostalo može biti kupljeno nakon
poroda.«
»Zar nemaš nikakvih osjećaja vezanih uz ovo, Kamrice?
Zvučiš tako hladno. Da sam ja na tvom mjestu, ne bih
mogla dočekati da saznam kojeg će spola dijete biti!«
»Sadima, ti jednostavno ne razumiješ! Ja ne umirem od
želje za ovim djetetom! Taj će mali stvor promijeniti moj
život potpuno. A tko će me onda htjeti oženiti? Nitko ne
želi cijeli paketi Pa mi onda ti reci - hoće li tako izgledati
moja budućnost? Živjet ću opterećena ovim djetetom čiji
otac ne želi ni njega ni njegovu majku? Rašid nastavlja
živjeti bez ikakvih obveza. Može se zaljubiti, može se
oženiti, može raditi što god ga je volja, dok ja moram
živjeti s ovom nevoljom i problemom ostatak života! Ne
želim ovo dijete Sadima, ne želim ga«
Bile su u autu, na putu kući. Kamra je briznula u
očajnički plač. Sadima nije uspijevala smisliti ništa
uvjerljivo čime bije mogla utješiti. Kada bi se barem
Kamra vratila na fakultet studirati zajedno s njom!
Međutim, uporno je tvrdila da za takvo što nema
energije. Njezino tijelo, nekad savršeno vitko i zategnuto,
sada je pucalo po šavovima od tolikog izležavanja.
Naravno, bilo joj je dosadno, zatvorenoj u kući cijelo
vrijeme. Sad je i njezina mlađa sestra Sahla imala više
slobode od nje! To je bilo samo zato jer ona nije bila
razvedenica. U međuvremenu je Mudi, njezina rođakinja
koja je došla iz konzervativnog Kasima kako bi s njima
živjela za vrijeme svog studija u Riyadu, nije prestajala
nervirati svojim primjedbama. Nisu joj se sviđale
Kamrine uredno počupane obrve niti činjenica što je
nosila abaju koja pada do ramena, umjesto one koja se
nosi preko glave i pokriva cijelo tijelo. Što se tiče njezine
starije braće, Muhameda i Ahmeda, oni su bili potpuno
zaokupljeni druženjem sa svojim prijateljima i
avanturama u kojima su beskrajno zatrpavali djevojke
svojim telefonskim brojevima. Nije bilo nikoga da ju
zabavi, osim Najifa i Navafa, kojima je bilo samo 10 i 12
godina. Jadno!
Što je Sadima uopće mogla reći Kamri? Kako ju je mogla
utješiti i odagnati joj crne misli? Na kraju krajeva, nema
ništa gore od osobe koja tvrdi daje ispunjena
suosjećanjem, daje oslonac nekome tko se guši u žalosti,
kada tako očito zrači srećom. Kada bi barem mogla
odglumiti malo patnje, mislila je Sadima. Ali, kako bi to
mogla kad je imala Firasa?
Da, u Firasu je Bog odgovorio na njezine molitve. Nakon
prekida s Validom, koliko je samo često molila Boga da
joj ga vrati! Međutim usrdnost se njezinih molitvi polako
hladila, dok se napokon molitve za Validovim
povratkom nisu pretvorile u molitve za Firasovim
prisustvom. Ovaj Firas nije bio običan muškarac! On je
bio posebno, divno i božanstveno biće, i Sadima je
vjerovala kako i dan i noć mora Bogu zahvaljivati na
njemu.
Što je njemu nedostajalo? Moralo je postojati nešto.
Morala je postojati neka skrivena mana - nešto, bilo što,
što će umanjiti njegovu potpunu prekrasnost. Niti jedno
ljudsko biće nije moglo biti tako savršeno, jer
savršenstvo pripada samo Bogu! Ali, Sadima nije bila u
stanju otkriti koji bi to ključni nedostatak mogao biti.
Dr. Firas al-Sarkavi bio je vrlo cijenjen diplomat i
političar, s mnoštvom poznanstava. Uspješan muškarac
plodnog intelekta i snažnog ka-i aktera, bio je poznat kao
netko tko vodi, a nije vođen, tko vlada, a ne i lopušta da
drugi vladaju njime. Firasov se ugled proširio vrlo brzo
nakon njegova povratka iz Londona. Zbog njegove uloge
savjetnika kraljevskog kabineta, kraljevskog diivana,
često mu je lice resilo novinske stranice. Sadima je
redovito kupovala po dva primjerka svakog izdanja
novina ili časopisa u kojem je bio intervju s njim, ili
kakva vijest o njemu- Jedan je primjerak kupovala za
sebe, a drugi za njega, budući da je on bio prezauzet da
bi pratio svoje pojavljivanje u tisku. Štoviše, sudeći po
onome što je Sadima uspjela saznati, njegovi roditelji
nisu bili previše zainteresirani za čitanje novinskih
članaka o svom sinu. Otac mu je bio vrlo star čovjek koji
je patio od raznih fizičkih tegoba, a majka kućanica koja
nije baš najbolje čitala i pisala. Što se tiče njegovih
sestara, posljednja stvar koja bi njih interesirala bila je
politika i njezini veliki ljudi.
U Sadiminim su očima ovakve obiteljske okolnosti samo
još više uzdizale Firasa. On je bio čovjek koji je uspio
samo zahvaljujući svojim sposobnostima, koji je stvorio
toliko mnogo ni iz čega! On je bio izvanredna osoba koja
će se jednog dana popeti do najviših položaja- Čitala je
riječi koje je pronalazila napisane o njemu. Potajno
izrađivala je spomenar s člancima i njegovim
fotografijama. Imala je plan: poklonit će mu taj spomenar
na dan njihova vjenčanja.
Nije bilo nimalo nerazumno od Sadime što je već
razmišljala o njihovu braku. Čak ni njezine prijateljice
nisu mislile da »trči pred rudo«. Činilo se to svima kao
neizbježan, sudbinski događaj. Njegove su aluzije bile
kristalno jasne, nisu li? Iako nije nikada rekao riječ
»brak« naglas, ideja o tome kružila mu je mislima od
onog njegova kruženja oko Kabe u Meki tijekom obreda
Umre.30*
Nazvao ju je iz svetišta u Meki. Pratio je malu grupu
visokih dužnosnika. Pitao ju je za što bi htjela da se
pomoli u njezino ime. »Moli se da mi Bog dade ono što
mi je u srcu«, rekla je. A onda, trenutak kasnije: »A znaš
tko mi je u srcu.«
Nekoliko dana kasnije rekao joj je kako je ovo njezino
sramežljivo priznanje preplavjelo njegovo srce čistim
užitkom, kakav nikada prije nije osjetio. Njezina ga je
hrabrost potakla da i sam bude hrabriji. Od tog je dana
počeo lebdjeti u svojoj privatnoj fantaziji, primičući se
sve bliže vezivanju s njom. Sabran i miran čovjek poput
njega, koji je navikao prije svakog koraka razmisliti
bezbroj puta, nije bio naviknut na ovaj osjećaj da je
oboren s nogu. Počeo je pokazivati svoju brižnost, želju
da sazna svaki detalj onoga što joj se događalo u životu.
Zakleo joj se da je bila jedina žena koja mu se ovako
uspjela uvući pod kožu, mijenjati njegov strogi dnevni
raspored i tjerati ga (bez imalo truda) da ostaje budan do
kasno u noć, da zanemari posao i odgodi sastanke, a sve
to kako bi mogao provesti više vremena u telefonskim
razgovorima s njom!
Ono što je jedino bilo malo čudno kod Firasa bila je
njegova potpuna posvećenost vjeri, usprkos činjenici da
je više od desetljeća proveo u inozemstvu. Nije
pokazivao nikakve znake zapadnjačkog utjecaja. Nije se
protivio običajima unutar Kraljevstva, kao što su to
obično činili ostali koji su proveli neko vrijeme živeći u
inozemstvu, a onda s prezirom gledali na sve što se
događa u domovini, bez obzira koliko su nekoć bili
vatreni u pohvalama svih običaja svoje zemlje. Naprotiv!
Bila je pripravna prihvatiti sve njegove ideje koje bi
poslužile tome da postane bolja muslimanka, naročito
stoga što on ni od čega nije radio veliki problem. Ovo joj
se zbilja sviđalo. Radilo se jednostavno o odgađanju
noćnog razgovora zbog molitve u zoru, ili bi joj nevino
predložio nošenje hidžaba i abaje,
30 Umra je kratko muslimansko hodočašće u Meku. Za
razliku od Hadža, Umra se može učiniti u bilo koje doba
godine.
poput onih koje je nosila kad su se sreli u avionu, zbog
primjedbe kako sigurno moraju biti iritantni oni mladići
koji slijede djevojke nepokrivenih lica u šoping-centrima,
kazujući kako veo na licu ponekad zasigurno li li
djevojku od takvih susreta. To je bio njegov način, i
Sadima je shvatila kako se pokušava što više približiti
vjerskom savršenstvu, kako bi mogla imati vrijedna
muškarcu kakav je Firas koji je bio toliko bliži tom
savršenstvu od nje.
S Firasom nikada nije osjećala kao da se mora strašno
truditi kako bi ih zadržala. On je bio taj koji se stalno
trudio da joj ostane blizu i u kontaktu s njom. Nikada
nije odlazio na put bez da je obavijesti kamo ide i kada se
vraća, i uvijek joj je ostavljao adrese i telefonske brojeve
na koje ga je mogla kontaktirati. Molio je da mu oprosti
što je zove tako često kako bi provjerio daje sve u redu.
Za njih je, kao i za tolike druge zaljubljene u ovoj državi,
telefon bio praktički jedini ventil za izražavanje ljubavi
koja ili je spojila. Telefonske linije u Saudijskoj Arabiji
zasigurno su deblje i čvršće nego drugdje, budući da
moraju podnijeti težinu svih onih prošaptanih čežnji koje
zaljubljeni moraju razmijeniti, i uzdaha i poljubaca koji
ne mogu izmijeniti u stvarnom svijetu - ili ne žele zbog
ograničenja običaja i religije, koju neki od njih istinski
poštuju i cijene.
Samo je jedna stvar remetila Sadimin mir, a to je bila
veza koju je imala s Validom.
Na početku njihova poznanstva, Firas ju je pitao o
njezinoj prošlosti, a ona je odmah ispričala sve o Validu,
jedini pogrešan korak koji je ikad učinila, ranu koju je
skrivala od sviju. Njezino ga je objašnjenje naizgled
zadovoljilo; činio se punim razumijevanja i suosjećanja.
Ono što ju je začudilo bio je njegov zahtjev da mu više
nikada ne govori o tome. Zar ga je razgovor o njezinoj
prošlosti toliko uznemiravao? Željela je da može
okretati stranice svog srca njegovim rukama, tako da ga
uvjeri da je na njima samo on. Željela je da on može s
njom dijeliti sve što se događalo unutar nje, uključujući i
njezinu povijest s Validom, ali on je u odluci da više ne
razgovaraju o tome bio jednako odlučan kao u svakoj
drugoj. Jednostavno je bio takav.
»A što je s tobom, Firase? Imaš li ti prošlost?« Nije ovo
pitala s namjerom da otkrije nekavu ranu u njegovu srcu
koja bi bila ravna njezinoj, tako da se izjednače. Njezina
je ljubav prema Firasu bila prejaka da bi na nju mogla
utjecati prošlost, sadašnjost ili budućnost - a uostalom,
znala je da je od njih dvoje ona ta koja će uvijek biti dalje
od savršenstva! Njezino je pitanje bio samo jednostavni i
možda naivni pokušaj da pronađe neku malu ogrebotinu
na Firasovu koljenu koja bi dokazala daje čovjek od krvi
i mesa jednako kao i ona.
»Nećeš mi nikada više postaviti to pitanje ako ti je
stvarno stalo do mene.«
»Ostavi se toga!« rekla je sama sebi. »Koga briga za
njegovu prošlost? Sada je moj. K vragu i radoznalost!«
25.
za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.com
Od: "seerehwenfadha7et" Datum: 30. 07. 2004
Naslov: Dječak je!
Dakle! Ja sam ta koja poziva na porok i razuzdano
ponašanje! Tko bi rekao. Ja sam ta koja potiče moralno
kvarenje i nada se da će vidjeti blud i razvrat diljem
našeg primjernog društva! Štoviše, ja sam ta koja
iskorištava čiste, neukaljane i plemenite osjećaje,
okrećući ih protiv njihovih najplemenitijih namjera! Ja??
Neka Bog bude milostiv prema svima, i ukloni s njihovih
očiju boleštinu koja ih tjera da tumače sve što ja kažem
kao moralno izopačeno i raskalašeno. Nema mi druge
nego se moliti za ove nesretnike, da Bog prosvijetli
njihov vid, tako da istinski vide barem nešto od onoga
što se događa oko njih, onakvim kakvo stvarno jest, i
povede ih prema dijalozima punim poštovanja, bez
napadanja drugih kao nevjernika, bez ponižavanja i bez
guranja drugih u blato.
Kamrin se porod protegao kroz pet smijena, a uz krevet
su se izmjenjivale njezina majka, njezine tri sestre i
Sadima. Nije to bio naročito težak porod, ali joj je bio
prvi. A prvo dijete, govorila joj je majka, uvijek izlazi s
više poteškoća od drugog ili trećeg...
Umm Kamra provela je posljednjih sedam sati poroda u
sobi sa svojom kćeri, pokušavajući je smiriti i olakšati joj
muke. Kamra je vrištala sa svakim novim trudom.
»O Bože, neka Rašid pati ovako kako ja patim, od ovog
trenutka pa nadalje!«
»Ne želim njegova sina. Ne želim ga! Ostavite ga unutra!
Ne želim roditi!«
»Mama, nazovi Rašida... Mama, reci mu da me dođe
vidjeti... Mama, sram ga bilo, kako mi je mogao ovo
učiniti?... Wallah, ja njemu nisam učinila ništa... Umorna
sam, tako sam umorna... Mama, ne mogu ovo podnijeti!«
A onda bi Kamra stala plakati, gorko plakati, dok bi joj
glas postupno blijedjeo kako bi joj postajalo mučnije
uslijed pogoršanja boli.
»Želim umrijeti! Tako ću se riješiti ovoga! Ne želim roditi
i zašto mi se ovo uopće događa? Zašto, mama? Zašto?«
Nakon trideset i šest sati trudova, plač novorođenog
djeteta oglasio se iz Kamrine sobe. Oduševljene, Sadima i
Kamrina sestra Sahla, koje su sjedile ispred sobe, skočile
su sa svojih stolica. Željele su znati kojeg je. spola dijete.
Nekoliko minuta kasnije, indijska medicinska sestra
rekla im je da se radi o zdravom i prekrasnom dječaku.
Kamra je odbila primiti dijete kad ga je ugledala
prekrivena krvlju, izdužene glave i stravično naborane
kože. Majka joj se nasmijala i prihvatila dijete nakon što
ga je sestra oprala. Ponavljala je ime Božje nad njim. »Ma
ShaaAllah. Izgleda baš kao njegova draga mamica!«
Nekoliko sati kasnije, dok je Sadima nježno promatrala
tu malu osobu u svom naručju, to sitno lišće čvrsto
zatvorenih očiju, tražeći njegove mekane prstiće kako bi
ih mogao čvrsto stisnuti oko njezina kažiprsta, pitala je
svoju prijateljicu: »Onda, kako će se dijete zvati?«
»Saleh, po Rašidovu ocu.«
Rašid je još bio u Americi kad je Kamra rodila. Njegova
ju je majka posjetila u bolnici i kasnije kod kuće, nekoliko
puta, a njegov otac -Saleh - došao je dvaput i bio je
oduševljen što je dijete dobilo ime po njemu. Ipak,
Kamra je osjećala da su ovi posjeti njegove obitelji i
darovi i novac koje su donijeli, najviše što će Rašid ikada
pružiti njihovu djetetu.
Do ljeta, Kamrina je majka odlučila učiniti nešto kako bi
razveselila svoju kćer koja je ostarjela prije vremena.
Otputovale su zajedno - s ostatkom obitelji - na mjesec
dana u Libanon, ostavivši dojenče s njegovom
najstarijom tetkom, tetkom Naflom.
U Libanonu, Kamra se podvrgla makeoveru nazvanom
»tinsmithing«. Započelo je estetskom operacijom nosa.
Završilo je nizom kemijskih pilinga lica. Režim je
također sadržavao i strogu dijetu i program vježbi pod
nadzorom izrazito elegantne specijalistkinje, a Kamra je
na sve ovo dodala još i šišanje i bojanje kose u salonu
najslavnijeg i najboljeg frizera U cijelom Libanonu.
Kamra se u Riyad vratila ljepša no što je iz njega otišla.
Kako bi se poštedjela negodovanja konzervativne
rodbine, svima koje je vidjela prije no što je skinula zavoj
s nosa rekla je kako joj je nos bio slomljen u nesreći dok
je bila u Libanonu, što je rezultiralo rekonstruktivnom
operacijom. Ne estetskom operacijom - budući da su se
estetske operacije protivile islamskim zakonima.
26.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.com
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 6, 08. 2004
Naslov: Svijet chata: cijeli jedan novi svijet
Allahu pripada Onostranost nebesa i Zemlje i Njemu
vraća se sve - zato Njega obožavaj i na Njega osloni se, a
tvoj Gospodar nije nehajan prema onome što činite. —
Kur'an, sura Hud, ajet 123
Svi i svugdje, čini se, govore 0 MENI, a ja volim
prisluškivati. Često i sama ulazim u diskusije i nudim
svoja mišljenja, očekivanja, predviđanja, svoju ideju o
tome tko bi spisateljica mogla biti, baš kao i svi ostali.
Kod kuće, printam mailove koje šaljem vama, i onda ih
čitam naglas svojim ukućanima. Međutim, nitko od njih
ne zna da sam ja ta koja piše te priče! Drugim riječima,
činim sve ono što čine sve druge djevojke u isto vrijeme!
U tim trenucima, osjećam nevjerojatni užitak. Užitak
jednak onim trenucima kada vrtite radiostanice u
trenutku dosade, i odjednom ste iznenađeni svojom
omiljenom pjesmom koja se razlijeva iz aparata, a čak je
uspijete uhvatiti od prvih taktova!
Lamisina veza s Internetom započela je kada je imala
petnaest godina, nakon što joj je otac počeo pristupati
World Wide Webu preko Bahreina. Kada je Internet
uveden u Saudijsku Arabiju, dvije godine kasnije, 1999,
njezina fascinacija s ovim nevjerojatno cool online
svijetom morala se povući pred njezinim
srednjoškolskim obavezama i održavanjem izvrsnog
prosjeka ocjena. Međutim, nakon što je maturirala, nije
prošlo dugo prije no što je provodila barem 4 sata
dnevno na Internetu, 99% od tog vremena na različitim
chatovima na Yahoo-\x, ICQ-u, mIRC-u \AOL-\x.
Svojim smislom za humor i svojim drskim jezikom,
Lamis je vrlo brzo stekla slavu među redovitim
posjetiteljima chata. Iako je bila oprezna i redovito
mijenjala svoje nadimke, bilo je više od nekoliko
posjetitelja koji su uspjeh shvatiti daje »Gusjenica« bila i
»Demon-djevojka«, »Crni biser«, i »Tatino zlato«.
Lamis se uvijek iskreno smijala dečkima s kojima se
dopisivala, a koji su svi bili izrazito skeptični. Niti jedan
od njih nije vjerovao daje ona stvarno djevojka.
»OK, prestani! TI NISI djevojka!«
»OK, dobro, ali zašto to kažeš?«
»Hej brate, djevojke su dosadne i NEMAJU smisla za
humor, a ti si očito na nekom dobrom hašišu!«
»I što želiš reći, da trebam postati smrtno dosadna, i
onda ćeš povjerovati da nisam muško?«
»Točno tako! Ako si stvarno cura, daj da ti čujemo glas!«
»LOL! Nama šanse :-p!«
»Ma daj, samo me nabrzinu nazovi i reci haj, OK? Ako
ne želiš koristiti telefon, samo upotrijebi mikrofon, što
kažeš, samo da mi dokažeš da si cura a ne tip.«
»Zaboravi, dušo. To je rečenica kojom se tipovi koriste
samo kako bi ćuli ženski glas.«
»Ahhhhhh. Slamaš mi srce! OK. Vjerujem ti, vjerujem ti
da si cura! Ta riječ dušo iz tvojih usta slatka je k'o med.«
»Hehehe. Ma zaboravi, bolje da o meni i dalje razmišljaš
kao o tipu, nego da mi se počinješ upucavati!«
»Kunem se Bogom da si najljepši tip, odnosno ženska,
odnosno... ZBUNJEN sam! :-C«
»Tako je najbolje :-p«
»OK, daj sad da te nešto pitam pa ću onda stvarno znati
jesi li muško ili žensko.«
»Pa pitaj.«
»Jesu li ti koljena tamna ili ne? :-p?«31
»LoooOOooooL! Ta ti je dobra! OK imam i ja jedno za
tebe! :-D«
»Samo pitaj, dušo.«
»Što je s tvojim noktima na nogama? Jesu li odvratni ili
ne? :-p«
»HAHAHAHA. AJME! Dobro pitanje! Zapravo,
bezobrazno, ali dobro! LOL!«
»Pazi ti to! Crna koljena, veliš, ha! Ajde dušo, najprije
riješi probleme svog vlastitog spola, a onda se možeš
rugati našim tamnim koljenima!«
Ovom vrstom chatanja, Lamis je dobila nevjerojatan broj
telefonskih brojeva od tipova koji su htjeli nastaviti
razgovor preko telefona. Stotine ih je bilo oduševljeno
njezinom osobnošću, a deseci su joj izjavljivali ljubav.
Lamis ipak nije odbacivala svoje čvrsto uvjerenje da chat
služi samo zbijanju neozbiljnih šala i neobaveznoj
zabavi. To je bio izvrstan način za upoznavanje dečki i
zafrkanciju s njima, u društvu koje nije omogućavalo
nikakav drugi prostor za klauniranje, ali nije bilo nešto
što bi trebalo shvaćati ozbiljno.
Uz Lamisinu pomoć, i Kamra je upoznala svijet chata. U
početku, Lamis ju je ispitivala želi li da je ona prati u
različite chat rooms. Tako bi, rekla je, mogla upoznati
Kamru sa svojim online prijateljima. Malo-po-malo,
Kamra je postala prava ovisnica. Uskoro je provodila
dane i noći na chatu s raznim tipovima.
Od početka, Lamis je bila otvorena s Kamrom o
stvarnosti i skrivenim zamkama svijeta chata. Upoznala
je Kamru sa svim smicalicama i više nego očitim
trikovima iskusnih mladića, kojima su mogli dovesti u
zamku početnice na netu. Lamis je čak svojoj prijateljici
pročitala nekoliko razgovora s različitim online
prijateljima koji su se automatski sačuvali na njezinu
kompjutoru.
31 Zbog svoje tamne puti, saudijske djevojke obično
imaju tamnija koljena. Dečki se stalno djevojkama
izruguju radi ovoga, iako i sami imaju isti problem!
Međutim, zbog vruće i suhe saudijske klime i čestog
hodanja u arapskim sandalama (ni'aal), dečki obično
imaju vrlo ispucana stopala i prljave nokte na nogama.
Djevojke se, zauzvrat, njima izruguju zbog toga.
»Gledaj, draga Kamrice. Svi ovi tipovi imaju jednak stil,
ali postoje neke jednostavne varijacije među njima. Na
primjer, dečki iz Riyada su malo drugačiji od onih iz
istočne provincije, a oni su opet malo drugačiji ml onih iz
zapadne. Započnimo sa stilom momaka iz Rivada,
budući da te oni najviše zanimaju.
»Prva stvar koju će ti reći nakon pozdrava je: 'Možeš li
mi reći kako se zoveš? 'Ti mu, naravno, nećeš dati svoje
pravo ime, reci mu bilo koje koje ti se sviđa, ili mu reci
da ti je žao, ali da mu ne želiš dati svoje ime. Ja obično
kažem prvo ime koje mi padne na pamet. Međutim,
moraš paziti i pamtiti koje si ime rekla kojem tipu! Moj ti
je savjet da činiš ono što ja uvijek činim - zapisi sva svoja
imena u bilježnicu i tako ćeš izbjeći zabune. Ili
jednostavno izaberi jedno ime i drži se njega. Ja ipak
mislim da je to malo previše pitomo.
On će ti zatim, nekoliko dana nakon što mu daš svoje
ime reći kako mu se stvarno sviđaš, kako nikada nije
upoznao nekog poput tebe, i pitat će možete li popričati
telefonski? Gnjavit će te i biti uporan, ali ti, naravno
nećeš popustiti, a on će ti u svakom slučaju poslati svoj
broj. A onda će nekoliko dana kasnije, zahtijevati da
razmijenite fotografije, ali će na kraju postati nestrpljiv i
poslat će ti svoju fotku iako ti njemu nisi poslala svoju.
A onda ćeš vidjeti jedno od ovo dvoje: tipa koji sjedi u
elegantnom uredu s Montblanc nalivperom u ruci i
saudijskom zastavom u pozadini to je 'klasična slika', ih
tipa koji se pravi da je nekakav veliki kočoperni beduin
pa sjedi u arapskom stilu na podu sa shimaghom
omotanim oko i'Jave - u beduinskom stilu - s jednim
koljenom odignutim od poda i laktom oslonjenim na
njega. Sve što mu nedostaje jest sokol na ramenu i bio bi
spreman za nastup u jednoj od onih beduinskihTVserija!
Nadalje, zasigurno će ti ispričati kako je bio strašno
zaljubljen u neku fenomenalnu djevojku prije dvije
godine. I ona je bila totalno, totalno zaljubljena u njega,
ali je njezinu ruku zatražio drugi muškarac i njezina je
obitelj pristala, pa ona nije mogla odbiti. A on je -
mamino zlato! - tada još bio premlad i nije imao
mogućnosti uzdržavati obitelj, pa se povukao kako bi
ona mogla biti sretna. Sve to samo da ti pokaže koliko je
on pouzdan, divan i plemenit!
Onda će, nakon ovih priznanja, početi ostavljati (Mine
poruke za tebe kad ne budeš na chatu - neku lijepu
pjesmu, poeziju ili URL neke romantične priče ili članka
koji govori o ljubavi i koliko je ona divna, nešto od toga,
a onda, nakon otprilike tjedan dana, slijedi veliko
priznanje: reći će ti da je zaljubljen u tebe! Pisat će kako je
tražio djevojku poput tebe dugo vremena i kako se želi
zaručiti, ali da se prije toga ipak morate malo bolje
upoznati razgovarajući telefonski. Njegova je stvarna
namjera organizirati izlazak s tobom, ali to ti, naravno,
neće priznati; sve što on u tom trenutku pokušava jest
dobiti tvoj broj telefona. To mu je dovoljno za početak, a
i ne želi te prepasti.
A onda se polako prišulja. Započinju zamorne stvari. Na
monitoru ti se krenu pojavljivati pitanja tipa: 'Zašto me
izbjegavaš? Zašto ti treba toliko dugo da mi odgovoriš
na poruku? Nije valjda da razgovaraš s nekim drugim?
Ne želim da komuniciraš s ikim osim sa mnom.
Upozoravam te, ja sam vrlo ljubomoran tip. Kada ja
nisam online, ni ti ne moraš biti. Isključi se!' - i takve
stvari zbog kojih će ti se zgaditi, tako da ga blokiraš,
ignoriraš ili čak potpuno izbrišeš s liste prijatelja! To će
ga naučiti da nikad više ne koristi s tobom takav frajerski
stav, zato jer ćeš nestati i pronaći nekog tko ti ne zadaje
glavobolje!
Najvažnija je stvar, Kamrice, da ni u koga nemaš
povjerenja i da ne vjeruješ nikome! Samo zapamti daje to
sve igra, da su ovi saudijski tipovi varalice i da sve što
žele je prevariti glupe djevojke.«
Kamrin stil ehatanja nije imao finesu Lamisina. Svi oni
tipovi koji su bili oduševljeni kada su saznali daje ona
Lamisina prijateljica prilično su brzo nestali nakon što su
otkrili da nije imala ni smisao za humor ni oštroumnost
svoje prijateljice.
Međutim, Kamra je počela zasnivati svoja vlastita
prijateljstva. Online je upoznavala ljude iz različitih
zemalja i različitih starosnih dobi. Kao ni Lamis, nije
htjela razgovarati s djevojkama. »Žene možemo upoznati
gdje god želimo!« govorile su. Svi su na njihovim listama
prijatelja bili suprotnog spola.
Jedne od onih dosadnih večeri kod kuće, upoznala je
Sultana: jednostavnog, izravnog, pristojnog
dvadesetpetogodišnjaka koji je radio kao prodavač u
butiku muške odjeće.
Online razgovori sa Sultanom predstavljali su za Kamru
pravi užitak, a i on se, zauzvrat, činio zainteresiranim za
ono o čemu je ona njemu pisala. Smijao se njezinim
šalama i slao joj mnoštvo kolokvijalne poezije, koju je
sam pisao.
Kako su prolazili dani, Kamra je shvatila da je u
razgovorima sa Sultanom uživala više nego s ostalim
svojim on line prijateljima, a i on je osjećao isto.
Oslovljavao ju je njezinim online imenom: Priđe.
Sultan je puno pisao o sebi, i činio joj se potpuno
otvorenim, iskrenim i poštenim. Međutim, ona nije
mogla otkriti ništa o sebi, pa se zadovoljila imenom
Priđe i malom laži. Rekla mu je da je studentica na
jednom znanstvenom odsjeku u kampusu Malaz.
Oduvijek je vjerovala i da su djevojke iz Malaza bile
inteligentnije od onih iz Olaishe, budući da su studirale
prirodne znanosti.
U međuvremenu, Lamis je na netu upoznala Ahmeda iz
Riyada -Studenta medicine na njezinu sveučilištu. Oboje
su bili na trećoj godini studija. Ahmed joj je počeo
ostavljati bilješke sa svojih predavanja u jednoj
fotokopiraonici gdje ih je ona kasnije mogla pokupiti, a
ona bi činila isto za njega. Nakon ispita, slala mu je emailove
s najvažnijim pitanjima na koje se ispitivač
fokusirao. Muški su liječnici uvijek bili blaži prema
studenticama, a liječnice prema muškim studentima.
Iako su imah odvojena predavanja, literatura, domaći
zadaci, kolokviji, polugodišnji i završni ispiti bili su im
uglavnom jednaki. Stvar koju je trebalo učiniti bila je,
brzo su shvatili studenti medicine i stomatologije, dobiti
bilješke s predavanja muških profesora od studentica,i
obrnuto.
Kako su se ispiti približavali, bilo je i čisto praktičnih
razloga zbog kojih je trebalo biti u mogućnosti dobiti
brze odgovore. Trebalo je dobiti primjedbe i komentare o
temama i stilu ovog ili onog profesora na usmenim
ispitima. I tako je, usprkos Lamisinim strogim pravilima
glede online ponašanja, veza između nje i Ahmeda
nekako doživjela značajan i zabranjen skok s
kompjutorskog monitora na mobitel.
27.
Za: seerehwenfadha7et@yahOOgroups.com
Od: "seerehwenfadha7et" Datum: 13, 08. 2004
Naslov: Sultan al-lnternetti
Ako ne znaš voljeti, ne pokušavaj! — Mahmoud al-
Melegi32
Ne prođe više niti tjedan dana a da ne pročitam nekakav
članak o sebi u novinama, časopisu ili na Internetu. Dok
sam stajala u redu za blagajnu u super-marketu, zbilja
sam se zaprepastila ugledavši popularni časopis na
polici s debelim slovima na naslovnici na kojoj je pisalo:
»Što poznati misle o trenutno najvrućoj temi na
saudijskim ulicama?« Nisam ni na trenutak posumnjala
da sam najvruća tema, naravno, ja. Vrlo mirno, kupila
sam časopis. Nakon što sam se vratila u auto, brzo sam
ga prelistala, skačući od sreće! Četiri cijele stranice pune
fotografija pisaca i novinara i političara i glumaca i
pjevača i sportskih zvijezda, od kojih je svaki imao nešto
za izjaviti na temu e-mailova iz nepoznatog izvora 0
kojima su brujale saudijske ulice već mjesecima!
Najviše me zanimalo što su imali reći literarni lavovi.
Nisam ništa razumjela od onoga što su rekli, naravno.
Jedan je izjavio da sam talentirana spisateljica koja
pripada metafizičko-nadrealističko-ekspresionističkoj
struji impresionističke škole, ili nešto tako. Učenjak je
primijetio da sam prva uspješna predstavnica svih ovih
pravaca odjednom. Kad bi ovaj brbljavac
32 Egipatski glumac. Ova je rečenica preuzeta iz jednog
slavnog crno-bijelog »klasika« arapskog filma.
znao istinu! Nemam ni najmanjeg pojma što ove riječi
znače, a kamoli kako ih kombinirati na neki suvisao
način! Ali, zasluženo ili ne, zbilja je ugodno biti temom
takva panegirika. (Hej, barem povremeno mogu koristiti
njihov rječnik!) Što mislim o njihovu impresionističkometafizičkom
nadrealizmu? On je potpuno, apsolutno
PRENAPUHAN!
Sadima, misliš li da ima ikakve nade da će Rašid početi
čeznuti za svojim sinom i da će ga doći vidjeti jednog od
ovih dana? Znaš, zar ne, da je Rašidov otac donio Salehu
poklon zato jer sam mu dala ime po njemu, iako se Rašid
uopće ne pojavljuje?«
»Ne gubi vrijeme razmišljajući o njemu. Nije li poslao
novac po ocu ili majci? To je to - zastor! Što se tiče svih,
on je svoje obavio. Zašto ga uopće želiš, nakon svega što
je učinio?«
Nakon ovog telefonskog razgovora sa Sadimom, Kamra
je počela razgledavati svoj fotoalbum s vjenčanja. Na slici
za slikom, vidjelo se koliko je natmuren bio Rašidov
izraz lica, dok su s njezina zračili samo sreća i
oduševljenje.
Zaustavila se na slici na kojoj je bila okružena Rašidovim
sestrama: Lejlom, udanom i majkom dvoje djece,
Gadom, koja je bila otprilike Kamrine dobi, i Iman, kojoj
je bilo petnaest godina. Nekoliko je minuta zurila u sliku,
razmišljajući. Donijela je odluku. Požurila je prema
kompjutoru i ubacila fotografiju u skener. Sekundu
kasnije, slika se pojavila na monitoru. Desnim je klikom
miša izrezak sebe, Lejlu i Iman s fotografije-Ostala je
samo Gada.
Te večeri, našavši se sa Sultanom na netu, kao i svake
druge večeri, objavila mu je kako mu je konačno odlučila
poslati svoju fotografiju u zamjenu za brojne njegove
fotografije koje je on poslao njoj.
Poslala mu je Gadinu sliku drhtavom rukom stisnuvši
tipku pošalji-Već mu je objasnila da se radi o fotografiji
nje i nekoliko njezinih prijateljica s jednog vjenčanja.
Druge je izbrisala, objasnila je, kao lojalna i pouzdana
prijateljica koja nikada ne bi izložila slike svojih
prijateljica pogledima stranaca. Čim je primio fotografiju,
Sultan je otkrio koliko je oduševljen njezinom ljepotom,
rekavši kako nije mogao niti zamisliti da će biti tako
prekrasna. Kamra je zaokružila svoju malu prevaru
rekavši mu da joj je pravo ime Gada Saleh al-Tanbal!
Kamrina sestra hessa nazvala je svoju stariju sestru
Naflu kako bi je pri upitala za savjet o beskrajnim
problemima koje je imala sa svojim mužem, Kalidom.
»Sestro, možeš li vjerovati, sada me stalno gnjavi radi
Kamre! Počeo ju je nazivati pogrdnim imenima samo
zato jer je čuo da su joj braća spojila Internet kod kuće.«
»Trebalo bi ga biti sram što govori takve stvari! Jesi rekla
mami?«
»Rekla sam joj, a znaš što mi je ona odgovorila? Rekla je:
'Tvog se muža ne tiče što Kamra radi i možeš mu reći da
prestane prigovarati! Jadna djevojka nema ništa čime bi
se mogla zabaviti. Već je dovoljno loše što je zatvorena u
ovoj kući i dan i noć. To što provodi vrijeme na Internetu
je barem bolje - za sve nas - nego da ti sestra luta ulicama
Riyada iz dosade!'«
»Mama je još totalno uzrujana zbog Kamrina razvoda.«
»Dakle, kad se već Kamra razvela, zar bih ja trebala
slijediti njezin primjer i sama se razvesti? Bože moj, ako
Kalid čuje ikakve tračeve o Kamri, išta loše što
svakodnevno radi on line s tipovima na chatu, išta!,
izbacit će van i mene i našu djecu! Van na ulicu!"
»On bi tu bio jedini gubitnik! Uostalom, zar ti nemaš
obitelj, dom u koji se možeš vratiti na kraju krajeva?«
»Ma divota! Baš super.To je baš ono što želim napraviti,
sjediti u kući s mamom i Kamrom! Wallah, što duže
gledam u kakvom je stanju Kamra i kakav život vodi, to
više zahvaljujem Bogu na ovom gadu kojeg imam u kući.
Kao što kaže poslovica, drži se onoga što imaš, inače će
stvari postati puno gore. Yallah. Alhamdu lillah i hvala
Bogu na svemu.«
OD trenutka kada mu je poslala fotografiju Rašidove
sestre Gade (odnosno, khm, svoju fotografiju), Sultan se
nije skidao s neta. Stalno je tražio da mu dopusti da
porazgovaraju telefonski. Ona pak nije popuštala. Rekla
mu je kako ona nije »takva« djevojka. Što ga je više ona
odbijala, to se više Sultan vezivao uz nju i to je više
hvalio i glorificirao njezinu moralnu ispravnost.
Zapravo, Kamra je dugo razmišljala o tim telefonskim
pozivima. Odlučila je da to ipak ne može učiniti. Sjetila
se dva razloga. Kao prvo, njezin je mobitel bio registriran
na očevo ime. S obzirom na to, bilo je moguće da bi
Sultan mogao saznati njezin pravi identitet. Saznao Ih da
mu je lagala, i mogao bi proširiti vijest kako je upoznao
jednu od Kusmanji djevojaka i bivšu ženu Rašida al-
Tanbala preko Interneta.
I kao drugo, nikad se zapravo nije zagrijala za ideju
telefonskog razgovora s nepoznatim muškarcem, iako je
sa Sultanom osjećala jednu vrstu bliskosti i iako je
naslućivala da je bio iskren i da bi se držao zadane riječi.
Ipak, nešto unutar nje nije popuštalo. Ona, kao i većina
dobro odgojenih indijskih djevojaka nije se mogla oteti
dojmu daje to bilo neprilično. Nakon brojnih
neprospavanih noći i mnogih, mnogih suza kajanja
bog neoprostiva čina iskorištavanja fotografije nevine
Gade kako bi se osvetila Rašidu, i nakon što joj je majka
opisala probleme koje je Hessa i mala sa svojim mužem
zbog ovisnosti njezine sestre o Internetu, Kamra je
donijela tešku odluku. Povući će se iz očaravajućeg
svijeta Interneta. Nestat će iz svijeta dobrog, poštenog
Sultana koji nije zaslužio takav bezobrazan i bezosjećajan
tretman. Naročito nije zaslužio takav užasan tretman
nakon stoje počeo govoriti o tome kako se nada da će ju
jednog dana oženiti.
Bez ikakva upozorenja, Kamra je nestala. Prestale su sve
vijesti o njoj. Kao i poruke Sultanu, koji joj je nastavio
pisati e-mailove pune želje i ljubavi i preklinjanja i
pomirenja mjesecima, iako Kamra nije na njih
odgovorila, niti jedan jedini put.
Za: seerehwenfadha7et@yah00groups.com
od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 23. 07. 2004
Naslov: Firas: (Gotovo) savršen muškarac!
lako sam umorna od ovih dosadnih poruka u kojima se
nakon svakog e-maila pokušava secirati moj karakter. Je
li vam je doista to najvažnije, nakon svega što sam
napisala? Jesam li ja Kamra ili Michelle ili Sadima ili
Lamis? Nije li vam jasno da nije važno tko sam ja?
Nisam imala pojma da kupovina za bebu može biti tako
zabavna!« izjavila je Sadima Kamri, glasa natopljena
oduševljenjem. »Ove stvarčice za bebe su tako
neodoljive! Kad bi barem htjela pitati doktora za spol
djeteta tijekom sljedećeg ultrazvuka - onda bi znale što
trebamo kupovati!«
Budući da su Kamrine dvije starije sestre, Nafla i Hessa,
bile toliko zauzete svojim muževima i djecom, i budući
da je njezina mlađa sestra Sahla imala previše školskih
obveza, Sadima se ponudila da sa svojom trudnom
prijateljicom ide u kupovinu za novorođenče. Ponekad,
kada bi Kamrina majka imala napade artritisa, Sadima bi
umjesto nje pratila Kamru ginekologu na mjesečne
preglede.
»Nije me briga je li dečko ili curica. Hajdemo kupiti
osnovne stvari a ostalo može biti kupljeno nakon
poroda.«
»Zar nemaš nikakvih osjećaja vezanih uz ovo, Kamrice?
Zvučiš tako hladno. Da sam ja na tvom mjestu, ne bih
mogla dočekati da saznam kojeg će spola dijete biti!«
»Sadima, ti jednostavno ne razumiješ! Ja ne umirem od
želje za ovim djetetom! Taj će mali stvor promijeniti moj
život potpuno. A tko će me onda htjeti oženiti? Nitko ne
želi cijeli paketi Pa mi onda ti reci - hoće li tako izgledati
moja budućnost? Živjet ću opterećena ovim djetetom čiji
otac ne želi ni njega ni njegovu majku? Rašid nastavlja
živjeti bez ikakvih obveza. Može se zaljubiti, može se
oženiti, može raditi što god ga je volja, dok ja moram
živjeti s ovom nevoljom i problemom ostatak života! Ne
želim ovo dijete Sadima, ne želim ga«
Bile su u autu, na putu kući. Kamra je briznula u
očajnički plač. Sadima nije uspijevala smisliti ništa
uvjerljivo čime bije mogla utješiti. Kada bi se barem
Kamra vratila na fakultet studirati zajedno s njom!
Međutim, uporno je tvrdila da za takvo što nema
energije. Njezino tijelo, nekad savršeno vitko i zategnuto,
sada je pucalo po šavovima od tolikog izležavanja.
Naravno, bilo joj je dosadno, zatvorenoj u kući cijelo
vrijeme. Sad je i njezina mlađa sestra Sahla imala više
slobode od nje! To je bilo samo zato jer ona nije bila
razvedenica. U međuvremenu je Mudi, njezina rođakinja
koja je došla iz konzervativnog Kasima kako bi s njima
živjela za vrijeme svog studija u Riyadu, nije prestajala
nervirati svojim primjedbama. Nisu joj se sviđale
Kamrine uredno počupane obrve niti činjenica što je
nosila abaju koja pada do ramena, umjesto one koja se
nosi preko glave i pokriva cijelo tijelo. Što se tiče njezine
starije braće, Muhameda i Ahmeda, oni su bili potpuno
zaokupljeni druženjem sa svojim prijateljima i
avanturama u kojima su beskrajno zatrpavali djevojke
svojim telefonskim brojevima. Nije bilo nikoga da ju
zabavi, osim Najifa i Navafa, kojima je bilo samo 10 i 12
godina. Jadno!
Što je Sadima uopće mogla reći Kamri? Kako ju je mogla
utješiti i odagnati joj crne misli? Na kraju krajeva, nema
ništa gore od osobe koja tvrdi daje ispunjena
suosjećanjem, daje oslonac nekome tko se guši u žalosti,
kada tako očito zrači srećom. Kada bi barem mogla
odglumiti malo patnje, mislila je Sadima. Ali, kako bi to
mogla kad je imala Firasa?
Da, u Firasu je Bog odgovorio na njezine molitve. Nakon
prekida s Validom, koliko je samo često molila Boga da
joj ga vrati! Međutim usrdnost se njezinih molitvi polako
hladila, dok se napokon molitve za Validovim
povratkom nisu pretvorile u molitve za Firasovim
prisustvom. Ovaj Firas nije bio običan muškarac! On je
bio posebno, divno i božanstveno biće, i Sadima je
vjerovala kako i dan i noć mora Bogu zahvaljivati na
njemu.
Što je njemu nedostajalo? Moralo je postojati nešto.
Morala je postojati neka skrivena mana - nešto, bilo što,
što će umanjiti njegovu potpunu prekrasnost. Niti jedno
ljudsko biće nije moglo biti tako savršeno, jer
savršenstvo pripada samo Bogu! Ali, Sadima nije bila u
stanju otkriti koji bi to ključni nedostatak mogao biti.
Dr. Firas al-Sarkavi bio je vrlo cijenjen diplomat i
političar, s mnoštvom poznanstava. Uspješan muškarac
plodnog intelekta i snažnog ka-i aktera, bio je poznat kao
netko tko vodi, a nije vođen, tko vlada, a ne i lopušta da
drugi vladaju njime. Firasov se ugled proširio vrlo brzo
nakon njegova povratka iz Londona. Zbog njegove uloge
savjetnika kraljevskog kabineta, kraljevskog diivana,
često mu je lice resilo novinske stranice. Sadima je
redovito kupovala po dva primjerka svakog izdanja
novina ili časopisa u kojem je bio intervju s njim, ili
kakva vijest o njemu- Jedan je primjerak kupovala za
sebe, a drugi za njega, budući da je on bio prezauzet da
bi pratio svoje pojavljivanje u tisku. Štoviše, sudeći po
onome što je Sadima uspjela saznati, njegovi roditelji
nisu bili previše zainteresirani za čitanje novinskih
članaka o svom sinu. Otac mu je bio vrlo star čovjek koji
je patio od raznih fizičkih tegoba, a majka kućanica koja
nije baš najbolje čitala i pisala. Što se tiče njegovih
sestara, posljednja stvar koja bi njih interesirala bila je
politika i njezini veliki ljudi.
U Sadiminim su očima ovakve obiteljske okolnosti samo
još više uzdizale Firasa. On je bio čovjek koji je uspio
samo zahvaljujući svojim sposobnostima, koji je stvorio
toliko mnogo ni iz čega! On je bio izvanredna osoba koja
će se jednog dana popeti do najviših položaja- Čitala je
riječi koje je pronalazila napisane o njemu. Potajno
izrađivala je spomenar s člancima i njegovim
fotografijama. Imala je plan: poklonit će mu taj spomenar
na dan njihova vjenčanja.
Nije bilo nimalo nerazumno od Sadime što je već
razmišljala o njihovu braku. Čak ni njezine prijateljice
nisu mislile da »trči pred rudo«. Činilo se to svima kao
neizbježan, sudbinski događaj. Njegove su aluzije bile
kristalno jasne, nisu li? Iako nije nikada rekao riječ
»brak« naglas, ideja o tome kružila mu je mislima od
onog njegova kruženja oko Kabe u Meki tijekom obreda
Umre.30*
Nazvao ju je iz svetišta u Meki. Pratio je malu grupu
visokih dužnosnika. Pitao ju je za što bi htjela da se
pomoli u njezino ime. »Moli se da mi Bog dade ono što
mi je u srcu«, rekla je. A onda, trenutak kasnije: »A znaš
tko mi je u srcu.«
Nekoliko dana kasnije rekao joj je kako je ovo njezino
sramežljivo priznanje preplavjelo njegovo srce čistim
užitkom, kakav nikada prije nije osjetio. Njezina ga je
hrabrost potakla da i sam bude hrabriji. Od tog je dana
počeo lebdjeti u svojoj privatnoj fantaziji, primičući se
sve bliže vezivanju s njom. Sabran i miran čovjek poput
njega, koji je navikao prije svakog koraka razmisliti
bezbroj puta, nije bio naviknut na ovaj osjećaj da je
oboren s nogu. Počeo je pokazivati svoju brižnost, želju
da sazna svaki detalj onoga što joj se događalo u životu.
Zakleo joj se da je bila jedina žena koja mu se ovako
uspjela uvući pod kožu, mijenjati njegov strogi dnevni
raspored i tjerati ga (bez imalo truda) da ostaje budan do
kasno u noć, da zanemari posao i odgodi sastanke, a sve
to kako bi mogao provesti više vremena u telefonskim
razgovorima s njom!
Ono što je jedino bilo malo čudno kod Firasa bila je
njegova potpuna posvećenost vjeri, usprkos činjenici da
je više od desetljeća proveo u inozemstvu. Nije
pokazivao nikakve znake zapadnjačkog utjecaja. Nije se
protivio običajima unutar Kraljevstva, kao što su to
obično činili ostali koji su proveli neko vrijeme živeći u
inozemstvu, a onda s prezirom gledali na sve što se
događa u domovini, bez obzira koliko su nekoć bili
vatreni u pohvalama svih običaja svoje zemlje. Naprotiv!
Bila je pripravna prihvatiti sve njegove ideje koje bi
poslužile tome da postane bolja muslimanka, naročito
stoga što on ni od čega nije radio veliki problem. Ovo joj
se zbilja sviđalo. Radilo se jednostavno o odgađanju
noćnog razgovora zbog molitve u zoru, ili bi joj nevino
predložio nošenje hidžaba i abaje,
30 Umra je kratko muslimansko hodočašće u Meku. Za
razliku od Hadža, Umra se može učiniti u bilo koje doba
godine.
poput onih koje je nosila kad su se sreli u avionu, zbog
primjedbe kako sigurno moraju biti iritantni oni mladići
koji slijede djevojke nepokrivenih lica u šoping-centrima,
kazujući kako veo na licu ponekad zasigurno li li
djevojku od takvih susreta. To je bio njegov način, i
Sadima je shvatila kako se pokušava što više približiti
vjerskom savršenstvu, kako bi mogla imati vrijedna
muškarcu kakav je Firas koji je bio toliko bliži tom
savršenstvu od nje.
S Firasom nikada nije osjećala kao da se mora strašno
truditi kako bi ih zadržala. On je bio taj koji se stalno
trudio da joj ostane blizu i u kontaktu s njom. Nikada
nije odlazio na put bez da je obavijesti kamo ide i kada se
vraća, i uvijek joj je ostavljao adrese i telefonske brojeve
na koje ga je mogla kontaktirati. Molio je da mu oprosti
što je zove tako često kako bi provjerio daje sve u redu.
Za njih je, kao i za tolike druge zaljubljene u ovoj državi,
telefon bio praktički jedini ventil za izražavanje ljubavi
koja ili je spojila. Telefonske linije u Saudijskoj Arabiji
zasigurno su deblje i čvršće nego drugdje, budući da
moraju podnijeti težinu svih onih prošaptanih čežnji koje
zaljubljeni moraju razmijeniti, i uzdaha i poljubaca koji
ne mogu izmijeniti u stvarnom svijetu - ili ne žele zbog
ograničenja običaja i religije, koju neki od njih istinski
poštuju i cijene.
Samo je jedna stvar remetila Sadimin mir, a to je bila
veza koju je imala s Validom.
Na početku njihova poznanstva, Firas ju je pitao o
njezinoj prošlosti, a ona je odmah ispričala sve o Validu,
jedini pogrešan korak koji je ikad učinila, ranu koju je
skrivala od sviju. Njezino ga je objašnjenje naizgled
zadovoljilo; činio se punim razumijevanja i suosjećanja.
Ono što ju je začudilo bio je njegov zahtjev da mu više
nikada ne govori o tome. Zar ga je razgovor o njezinoj
prošlosti toliko uznemiravao? Željela je da može
okretati stranice svog srca njegovim rukama, tako da ga
uvjeri da je na njima samo on. Željela je da on može s
njom dijeliti sve što se događalo unutar nje, uključujući i
njezinu povijest s Validom, ali on je u odluci da više ne
razgovaraju o tome bio jednako odlučan kao u svakoj
drugoj. Jednostavno je bio takav.
»A što je s tobom, Firase? Imaš li ti prošlost?« Nije ovo
pitala s namjerom da otkrije nekavu ranu u njegovu srcu
koja bi bila ravna njezinoj, tako da se izjednače. Njezina
je ljubav prema Firasu bila prejaka da bi na nju mogla
utjecati prošlost, sadašnjost ili budućnost - a uostalom,
znala je da je od njih dvoje ona ta koja će uvijek biti dalje
od savršenstva! Njezino je pitanje bio samo jednostavni i
možda naivni pokušaj da pronađe neku malu ogrebotinu
na Firasovu koljenu koja bi dokazala daje čovjek od krvi
i mesa jednako kao i ona.
»Nećeš mi nikada više postaviti to pitanje ako ti je
stvarno stalo do mene.«
»Ostavi se toga!« rekla je sama sebi. »Koga briga za
njegovu prošlost? Sada je moj. K vragu i radoznalost!«
25.
za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.com
Od: "seerehwenfadha7et" Datum: 30. 07. 2004
Naslov: Dječak je!
Dakle! Ja sam ta koja poziva na porok i razuzdano
ponašanje! Tko bi rekao. Ja sam ta koja potiče moralno
kvarenje i nada se da će vidjeti blud i razvrat diljem
našeg primjernog društva! Štoviše, ja sam ta koja
iskorištava čiste, neukaljane i plemenite osjećaje,
okrećući ih protiv njihovih najplemenitijih namjera! Ja??
Neka Bog bude milostiv prema svima, i ukloni s njihovih
očiju boleštinu koja ih tjera da tumače sve što ja kažem
kao moralno izopačeno i raskalašeno. Nema mi druge
nego se moliti za ove nesretnike, da Bog prosvijetli
njihov vid, tako da istinski vide barem nešto od onoga
što se događa oko njih, onakvim kakvo stvarno jest, i
povede ih prema dijalozima punim poštovanja, bez
napadanja drugih kao nevjernika, bez ponižavanja i bez
guranja drugih u blato.
Kamrin se porod protegao kroz pet smijena, a uz krevet
su se izmjenjivale njezina majka, njezine tri sestre i
Sadima. Nije to bio naročito težak porod, ali joj je bio
prvi. A prvo dijete, govorila joj je majka, uvijek izlazi s
više poteškoća od drugog ili trećeg...
Umm Kamra provela je posljednjih sedam sati poroda u
sobi sa svojom kćeri, pokušavajući je smiriti i olakšati joj
muke. Kamra je vrištala sa svakim novim trudom.
»O Bože, neka Rašid pati ovako kako ja patim, od ovog
trenutka pa nadalje!«
»Ne želim njegova sina. Ne želim ga! Ostavite ga unutra!
Ne želim roditi!«
»Mama, nazovi Rašida... Mama, reci mu da me dođe
vidjeti... Mama, sram ga bilo, kako mi je mogao ovo
učiniti?... Wallah, ja njemu nisam učinila ništa... Umorna
sam, tako sam umorna... Mama, ne mogu ovo podnijeti!«
A onda bi Kamra stala plakati, gorko plakati, dok bi joj
glas postupno blijedjeo kako bi joj postajalo mučnije
uslijed pogoršanja boli.
»Želim umrijeti! Tako ću se riješiti ovoga! Ne želim roditi
i zašto mi se ovo uopće događa? Zašto, mama? Zašto?«
Nakon trideset i šest sati trudova, plač novorođenog
djeteta oglasio se iz Kamrine sobe. Oduševljene, Sadima i
Kamrina sestra Sahla, koje su sjedile ispred sobe, skočile
su sa svojih stolica. Željele su znati kojeg je. spola dijete.
Nekoliko minuta kasnije, indijska medicinska sestra
rekla im je da se radi o zdravom i prekrasnom dječaku.
Kamra je odbila primiti dijete kad ga je ugledala
prekrivena krvlju, izdužene glave i stravično naborane
kože. Majka joj se nasmijala i prihvatila dijete nakon što
ga je sestra oprala. Ponavljala je ime Božje nad njim. »Ma
ShaaAllah. Izgleda baš kao njegova draga mamica!«
Nekoliko sati kasnije, dok je Sadima nježno promatrala
tu malu osobu u svom naručju, to sitno lišće čvrsto
zatvorenih očiju, tražeći njegove mekane prstiće kako bi
ih mogao čvrsto stisnuti oko njezina kažiprsta, pitala je
svoju prijateljicu: »Onda, kako će se dijete zvati?«
»Saleh, po Rašidovu ocu.«
Rašid je još bio u Americi kad je Kamra rodila. Njegova
ju je majka posjetila u bolnici i kasnije kod kuće, nekoliko
puta, a njegov otac -Saleh - došao je dvaput i bio je
oduševljen što je dijete dobilo ime po njemu. Ipak,
Kamra je osjećala da su ovi posjeti njegove obitelji i
darovi i novac koje su donijeli, najviše što će Rašid ikada
pružiti njihovu djetetu.
Do ljeta, Kamrina je majka odlučila učiniti nešto kako bi
razveselila svoju kćer koja je ostarjela prije vremena.
Otputovale su zajedno - s ostatkom obitelji - na mjesec
dana u Libanon, ostavivši dojenče s njegovom
najstarijom tetkom, tetkom Naflom.
U Libanonu, Kamra se podvrgla makeoveru nazvanom
»tinsmithing«. Započelo je estetskom operacijom nosa.
Završilo je nizom kemijskih pilinga lica. Režim je
također sadržavao i strogu dijetu i program vježbi pod
nadzorom izrazito elegantne specijalistkinje, a Kamra je
na sve ovo dodala još i šišanje i bojanje kose u salonu
najslavnijeg i najboljeg frizera U cijelom Libanonu.
Kamra se u Riyad vratila ljepša no što je iz njega otišla.
Kako bi se poštedjela negodovanja konzervativne
rodbine, svima koje je vidjela prije no što je skinula zavoj
s nosa rekla je kako joj je nos bio slomljen u nesreći dok
je bila u Libanonu, što je rezultiralo rekonstruktivnom
operacijom. Ne estetskom operacijom - budući da su se
estetske operacije protivile islamskim zakonima.
26.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.com
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 6, 08. 2004
Naslov: Svijet chata: cijeli jedan novi svijet
Allahu pripada Onostranost nebesa i Zemlje i Njemu
vraća se sve - zato Njega obožavaj i na Njega osloni se, a
tvoj Gospodar nije nehajan prema onome što činite. —
Kur'an, sura Hud, ajet 123
Svi i svugdje, čini se, govore 0 MENI, a ja volim
prisluškivati. Često i sama ulazim u diskusije i nudim
svoja mišljenja, očekivanja, predviđanja, svoju ideju o
tome tko bi spisateljica mogla biti, baš kao i svi ostali.
Kod kuće, printam mailove koje šaljem vama, i onda ih
čitam naglas svojim ukućanima. Međutim, nitko od njih
ne zna da sam ja ta koja piše te priče! Drugim riječima,
činim sve ono što čine sve druge djevojke u isto vrijeme!
U tim trenucima, osjećam nevjerojatni užitak. Užitak
jednak onim trenucima kada vrtite radiostanice u
trenutku dosade, i odjednom ste iznenađeni svojom
omiljenom pjesmom koja se razlijeva iz aparata, a čak je
uspijete uhvatiti od prvih taktova!
Lamisina veza s Internetom započela je kada je imala
petnaest godina, nakon što joj je otac počeo pristupati
World Wide Webu preko Bahreina. Kada je Internet
uveden u Saudijsku Arabiju, dvije godine kasnije, 1999,
njezina fascinacija s ovim nevjerojatno cool online
svijetom morala se povući pred njezinim
srednjoškolskim obavezama i održavanjem izvrsnog
prosjeka ocjena. Međutim, nakon što je maturirala, nije
prošlo dugo prije no što je provodila barem 4 sata
dnevno na Internetu, 99% od tog vremena na različitim
chatovima na Yahoo-\x, ICQ-u, mIRC-u \AOL-\x.
Svojim smislom za humor i svojim drskim jezikom,
Lamis je vrlo brzo stekla slavu među redovitim
posjetiteljima chata. Iako je bila oprezna i redovito
mijenjala svoje nadimke, bilo je više od nekoliko
posjetitelja koji su uspjeh shvatiti daje »Gusjenica« bila i
»Demon-djevojka«, »Crni biser«, i »Tatino zlato«.
Lamis se uvijek iskreno smijala dečkima s kojima se
dopisivala, a koji su svi bili izrazito skeptični. Niti jedan
od njih nije vjerovao daje ona stvarno djevojka.
»OK, prestani! TI NISI djevojka!«
»OK, dobro, ali zašto to kažeš?«
»Hej brate, djevojke su dosadne i NEMAJU smisla za
humor, a ti si očito na nekom dobrom hašišu!«
»I što želiš reći, da trebam postati smrtno dosadna, i
onda ćeš povjerovati da nisam muško?«
»Točno tako! Ako si stvarno cura, daj da ti čujemo glas!«
»LOL! Nama šanse :-p!«
»Ma daj, samo me nabrzinu nazovi i reci haj, OK? Ako
ne želiš koristiti telefon, samo upotrijebi mikrofon, što
kažeš, samo da mi dokažeš da si cura a ne tip.«
»Zaboravi, dušo. To je rečenica kojom se tipovi koriste
samo kako bi ćuli ženski glas.«
»Ahhhhhh. Slamaš mi srce! OK. Vjerujem ti, vjerujem ti
da si cura! Ta riječ dušo iz tvojih usta slatka je k'o med.«
»Hehehe. Ma zaboravi, bolje da o meni i dalje razmišljaš
kao o tipu, nego da mi se počinješ upucavati!«
»Kunem se Bogom da si najljepši tip, odnosno ženska,
odnosno... ZBUNJEN sam! :-C«
»Tako je najbolje :-p«
»OK, daj sad da te nešto pitam pa ću onda stvarno znati
jesi li muško ili žensko.«
»Pa pitaj.«
»Jesu li ti koljena tamna ili ne? :-p?«31
»LoooOOooooL! Ta ti je dobra! OK imam i ja jedno za
tebe! :-D«
»Samo pitaj, dušo.«
»Što je s tvojim noktima na nogama? Jesu li odvratni ili
ne? :-p«
»HAHAHAHA. AJME! Dobro pitanje! Zapravo,
bezobrazno, ali dobro! LOL!«
»Pazi ti to! Crna koljena, veliš, ha! Ajde dušo, najprije
riješi probleme svog vlastitog spola, a onda se možeš
rugati našim tamnim koljenima!«
Ovom vrstom chatanja, Lamis je dobila nevjerojatan broj
telefonskih brojeva od tipova koji su htjeli nastaviti
razgovor preko telefona. Stotine ih je bilo oduševljeno
njezinom osobnošću, a deseci su joj izjavljivali ljubav.
Lamis ipak nije odbacivala svoje čvrsto uvjerenje da chat
služi samo zbijanju neozbiljnih šala i neobaveznoj
zabavi. To je bio izvrstan način za upoznavanje dečki i
zafrkanciju s njima, u društvu koje nije omogućavalo
nikakav drugi prostor za klauniranje, ali nije bilo nešto
što bi trebalo shvaćati ozbiljno.
Uz Lamisinu pomoć, i Kamra je upoznala svijet chata. U
početku, Lamis ju je ispitivala želi li da je ona prati u
različite chat rooms. Tako bi, rekla je, mogla upoznati
Kamru sa svojim online prijateljima. Malo-po-malo,
Kamra je postala prava ovisnica. Uskoro je provodila
dane i noći na chatu s raznim tipovima.
Od početka, Lamis je bila otvorena s Kamrom o
stvarnosti i skrivenim zamkama svijeta chata. Upoznala
je Kamru sa svim smicalicama i više nego očitim
trikovima iskusnih mladića, kojima su mogli dovesti u
zamku početnice na netu. Lamis je čak svojoj prijateljici
pročitala nekoliko razgovora s različitim online
prijateljima koji su se automatski sačuvali na njezinu
kompjutoru.
31 Zbog svoje tamne puti, saudijske djevojke obično
imaju tamnija koljena. Dečki se stalno djevojkama
izruguju radi ovoga, iako i sami imaju isti problem!
Međutim, zbog vruće i suhe saudijske klime i čestog
hodanja u arapskim sandalama (ni'aal), dečki obično
imaju vrlo ispucana stopala i prljave nokte na nogama.
Djevojke se, zauzvrat, njima izruguju zbog toga.
»Gledaj, draga Kamrice. Svi ovi tipovi imaju jednak stil,
ali postoje neke jednostavne varijacije među njima. Na
primjer, dečki iz Riyada su malo drugačiji od onih iz
istočne provincije, a oni su opet malo drugačiji ml onih iz
zapadne. Započnimo sa stilom momaka iz Rivada,
budući da te oni najviše zanimaju.
»Prva stvar koju će ti reći nakon pozdrava je: 'Možeš li
mi reći kako se zoveš? 'Ti mu, naravno, nećeš dati svoje
pravo ime, reci mu bilo koje koje ti se sviđa, ili mu reci
da ti je žao, ali da mu ne želiš dati svoje ime. Ja obično
kažem prvo ime koje mi padne na pamet. Međutim,
moraš paziti i pamtiti koje si ime rekla kojem tipu! Moj ti
je savjet da činiš ono što ja uvijek činim - zapisi sva svoja
imena u bilježnicu i tako ćeš izbjeći zabune. Ili
jednostavno izaberi jedno ime i drži se njega. Ja ipak
mislim da je to malo previše pitomo.
On će ti zatim, nekoliko dana nakon što mu daš svoje
ime reći kako mu se stvarno sviđaš, kako nikada nije
upoznao nekog poput tebe, i pitat će možete li popričati
telefonski? Gnjavit će te i biti uporan, ali ti, naravno
nećeš popustiti, a on će ti u svakom slučaju poslati svoj
broj. A onda će nekoliko dana kasnije, zahtijevati da
razmijenite fotografije, ali će na kraju postati nestrpljiv i
poslat će ti svoju fotku iako ti njemu nisi poslala svoju.
A onda ćeš vidjeti jedno od ovo dvoje: tipa koji sjedi u
elegantnom uredu s Montblanc nalivperom u ruci i
saudijskom zastavom u pozadini to je 'klasična slika', ih
tipa koji se pravi da je nekakav veliki kočoperni beduin
pa sjedi u arapskom stilu na podu sa shimaghom
omotanim oko i'Jave - u beduinskom stilu - s jednim
koljenom odignutim od poda i laktom oslonjenim na
njega. Sve što mu nedostaje jest sokol na ramenu i bio bi
spreman za nastup u jednoj od onih beduinskihTVserija!
Nadalje, zasigurno će ti ispričati kako je bio strašno
zaljubljen u neku fenomenalnu djevojku prije dvije
godine. I ona je bila totalno, totalno zaljubljena u njega,
ali je njezinu ruku zatražio drugi muškarac i njezina je
obitelj pristala, pa ona nije mogla odbiti. A on je -
mamino zlato! - tada još bio premlad i nije imao
mogućnosti uzdržavati obitelj, pa se povukao kako bi
ona mogla biti sretna. Sve to samo da ti pokaže koliko je
on pouzdan, divan i plemenit!
Onda će, nakon ovih priznanja, početi ostavljati (Mine
poruke za tebe kad ne budeš na chatu - neku lijepu
pjesmu, poeziju ili URL neke romantične priče ili članka
koji govori o ljubavi i koliko je ona divna, nešto od toga,
a onda, nakon otprilike tjedan dana, slijedi veliko
priznanje: reći će ti da je zaljubljen u tebe! Pisat će kako je
tražio djevojku poput tebe dugo vremena i kako se želi
zaručiti, ali da se prije toga ipak morate malo bolje
upoznati razgovarajući telefonski. Njegova je stvarna
namjera organizirati izlazak s tobom, ali to ti, naravno,
neće priznati; sve što on u tom trenutku pokušava jest
dobiti tvoj broj telefona. To mu je dovoljno za početak, a
i ne želi te prepasti.
A onda se polako prišulja. Započinju zamorne stvari. Na
monitoru ti se krenu pojavljivati pitanja tipa: 'Zašto me
izbjegavaš? Zašto ti treba toliko dugo da mi odgovoriš
na poruku? Nije valjda da razgovaraš s nekim drugim?
Ne želim da komuniciraš s ikim osim sa mnom.
Upozoravam te, ja sam vrlo ljubomoran tip. Kada ja
nisam online, ni ti ne moraš biti. Isključi se!' - i takve
stvari zbog kojih će ti se zgaditi, tako da ga blokiraš,
ignoriraš ili čak potpuno izbrišeš s liste prijatelja! To će
ga naučiti da nikad više ne koristi s tobom takav frajerski
stav, zato jer ćeš nestati i pronaći nekog tko ti ne zadaje
glavobolje!
Najvažnija je stvar, Kamrice, da ni u koga nemaš
povjerenja i da ne vjeruješ nikome! Samo zapamti daje to
sve igra, da su ovi saudijski tipovi varalice i da sve što
žele je prevariti glupe djevojke.«
Kamrin stil ehatanja nije imao finesu Lamisina. Svi oni
tipovi koji su bili oduševljeni kada su saznali daje ona
Lamisina prijateljica prilično su brzo nestali nakon što su
otkrili da nije imala ni smisao za humor ni oštroumnost
svoje prijateljice.
Međutim, Kamra je počela zasnivati svoja vlastita
prijateljstva. Online je upoznavala ljude iz različitih
zemalja i različitih starosnih dobi. Kao ni Lamis, nije
htjela razgovarati s djevojkama. »Žene možemo upoznati
gdje god želimo!« govorile su. Svi su na njihovim listama
prijatelja bili suprotnog spola.
Jedne od onih dosadnih večeri kod kuće, upoznala je
Sultana: jednostavnog, izravnog, pristojnog
dvadesetpetogodišnjaka koji je radio kao prodavač u
butiku muške odjeće.
Online razgovori sa Sultanom predstavljali su za Kamru
pravi užitak, a i on se, zauzvrat, činio zainteresiranim za
ono o čemu je ona njemu pisala. Smijao se njezinim
šalama i slao joj mnoštvo kolokvijalne poezije, koju je
sam pisao.
Kako su prolazili dani, Kamra je shvatila da je u
razgovorima sa Sultanom uživala više nego s ostalim
svojim on line prijateljima, a i on je osjećao isto.
Oslovljavao ju je njezinim online imenom: Priđe.
Sultan je puno pisao o sebi, i činio joj se potpuno
otvorenim, iskrenim i poštenim. Međutim, ona nije
mogla otkriti ništa o sebi, pa se zadovoljila imenom
Priđe i malom laži. Rekla mu je da je studentica na
jednom znanstvenom odsjeku u kampusu Malaz.
Oduvijek je vjerovala i da su djevojke iz Malaza bile
inteligentnije od onih iz Olaishe, budući da su studirale
prirodne znanosti.
U međuvremenu, Lamis je na netu upoznala Ahmeda iz
Riyada -Studenta medicine na njezinu sveučilištu. Oboje
su bili na trećoj godini studija. Ahmed joj je počeo
ostavljati bilješke sa svojih predavanja u jednoj
fotokopiraonici gdje ih je ona kasnije mogla pokupiti, a
ona bi činila isto za njega. Nakon ispita, slala mu je emailove
s najvažnijim pitanjima na koje se ispitivač
fokusirao. Muški su liječnici uvijek bili blaži prema
studenticama, a liječnice prema muškim studentima.
Iako su imah odvojena predavanja, literatura, domaći
zadaci, kolokviji, polugodišnji i završni ispiti bili su im
uglavnom jednaki. Stvar koju je trebalo učiniti bila je,
brzo su shvatili studenti medicine i stomatologije, dobiti
bilješke s predavanja muških profesora od studentica,i
obrnuto.
Kako su se ispiti približavali, bilo je i čisto praktičnih
razloga zbog kojih je trebalo biti u mogućnosti dobiti
brze odgovore. Trebalo je dobiti primjedbe i komentare o
temama i stilu ovog ili onog profesora na usmenim
ispitima. I tako je, usprkos Lamisinim strogim pravilima
glede online ponašanja, veza između nje i Ahmeda
nekako doživjela značajan i zabranjen skok s
kompjutorskog monitora na mobitel.
27.
Za: seerehwenfadha7et@yahOOgroups.com
Od: "seerehwenfadha7et" Datum: 13, 08. 2004
Naslov: Sultan al-lnternetti
Ako ne znaš voljeti, ne pokušavaj! — Mahmoud al-
Melegi32
Ne prođe više niti tjedan dana a da ne pročitam nekakav
članak o sebi u novinama, časopisu ili na Internetu. Dok
sam stajala u redu za blagajnu u super-marketu, zbilja
sam se zaprepastila ugledavši popularni časopis na
polici s debelim slovima na naslovnici na kojoj je pisalo:
»Što poznati misle o trenutno najvrućoj temi na
saudijskim ulicama?« Nisam ni na trenutak posumnjala
da sam najvruća tema, naravno, ja. Vrlo mirno, kupila
sam časopis. Nakon što sam se vratila u auto, brzo sam
ga prelistala, skačući od sreće! Četiri cijele stranice pune
fotografija pisaca i novinara i političara i glumaca i
pjevača i sportskih zvijezda, od kojih je svaki imao nešto
za izjaviti na temu e-mailova iz nepoznatog izvora 0
kojima su brujale saudijske ulice već mjesecima!
Najviše me zanimalo što su imali reći literarni lavovi.
Nisam ništa razumjela od onoga što su rekli, naravno.
Jedan je izjavio da sam talentirana spisateljica koja
pripada metafizičko-nadrealističko-ekspresionističkoj
struji impresionističke škole, ili nešto tako. Učenjak je
primijetio da sam prva uspješna predstavnica svih ovih
pravaca odjednom. Kad bi ovaj brbljavac
32 Egipatski glumac. Ova je rečenica preuzeta iz jednog
slavnog crno-bijelog »klasika« arapskog filma.
znao istinu! Nemam ni najmanjeg pojma što ove riječi
znače, a kamoli kako ih kombinirati na neki suvisao
način! Ali, zasluženo ili ne, zbilja je ugodno biti temom
takva panegirika. (Hej, barem povremeno mogu koristiti
njihov rječnik!) Što mislim o njihovu impresionističkometafizičkom
nadrealizmu? On je potpuno, apsolutno
PRENAPUHAN!
Sadima, misliš li da ima ikakve nade da će Rašid početi
čeznuti za svojim sinom i da će ga doći vidjeti jednog od
ovih dana? Znaš, zar ne, da je Rašidov otac donio Salehu
poklon zato jer sam mu dala ime po njemu, iako se Rašid
uopće ne pojavljuje?«
»Ne gubi vrijeme razmišljajući o njemu. Nije li poslao
novac po ocu ili majci? To je to - zastor! Što se tiče svih,
on je svoje obavio. Zašto ga uopće želiš, nakon svega što
je učinio?«
Nakon ovog telefonskog razgovora sa Sadimom, Kamra
je počela razgledavati svoj fotoalbum s vjenčanja. Na slici
za slikom, vidjelo se koliko je natmuren bio Rašidov
izraz lica, dok su s njezina zračili samo sreća i
oduševljenje.
Zaustavila se na slici na kojoj je bila okružena Rašidovim
sestrama: Lejlom, udanom i majkom dvoje djece,
Gadom, koja je bila otprilike Kamrine dobi, i Iman, kojoj
je bilo petnaest godina. Nekoliko je minuta zurila u sliku,
razmišljajući. Donijela je odluku. Požurila je prema
kompjutoru i ubacila fotografiju u skener. Sekundu
kasnije, slika se pojavila na monitoru. Desnim je klikom
miša izrezak sebe, Lejlu i Iman s fotografije-Ostala je
samo Gada.
Te večeri, našavši se sa Sultanom na netu, kao i svake
druge večeri, objavila mu je kako mu je konačno odlučila
poslati svoju fotografiju u zamjenu za brojne njegove
fotografije koje je on poslao njoj.
Poslala mu je Gadinu sliku drhtavom rukom stisnuvši
tipku pošalji-Već mu je objasnila da se radi o fotografiji
nje i nekoliko njezinih prijateljica s jednog vjenčanja.
Druge je izbrisala, objasnila je, kao lojalna i pouzdana
prijateljica koja nikada ne bi izložila slike svojih
prijateljica pogledima stranaca. Čim je primio fotografiju,
Sultan je otkrio koliko je oduševljen njezinom ljepotom,
rekavši kako nije mogao niti zamisliti da će biti tako
prekrasna. Kamra je zaokružila svoju malu prevaru
rekavši mu da joj je pravo ime Gada Saleh al-Tanbal!
Kamrina sestra hessa nazvala je svoju stariju sestru
Naflu kako bi je pri upitala za savjet o beskrajnim
problemima koje je imala sa svojim mužem, Kalidom.
»Sestro, možeš li vjerovati, sada me stalno gnjavi radi
Kamre! Počeo ju je nazivati pogrdnim imenima samo
zato jer je čuo da su joj braća spojila Internet kod kuće.«
»Trebalo bi ga biti sram što govori takve stvari! Jesi rekla
mami?«
»Rekla sam joj, a znaš što mi je ona odgovorila? Rekla je:
'Tvog se muža ne tiče što Kamra radi i možeš mu reći da
prestane prigovarati! Jadna djevojka nema ništa čime bi
se mogla zabaviti. Već je dovoljno loše što je zatvorena u
ovoj kući i dan i noć. To što provodi vrijeme na Internetu
je barem bolje - za sve nas - nego da ti sestra luta ulicama
Riyada iz dosade!'«
»Mama je još totalno uzrujana zbog Kamrina razvoda.«
»Dakle, kad se već Kamra razvela, zar bih ja trebala
slijediti njezin primjer i sama se razvesti? Bože moj, ako
Kalid čuje ikakve tračeve o Kamri, išta loše što
svakodnevno radi on line s tipovima na chatu, išta!,
izbacit će van i mene i našu djecu! Van na ulicu!"
»On bi tu bio jedini gubitnik! Uostalom, zar ti nemaš
obitelj, dom u koji se možeš vratiti na kraju krajeva?«
»Ma divota! Baš super.To je baš ono što želim napraviti,
sjediti u kući s mamom i Kamrom! Wallah, što duže
gledam u kakvom je stanju Kamra i kakav život vodi, to
više zahvaljujem Bogu na ovom gadu kojeg imam u kući.
Kao što kaže poslovica, drži se onoga što imaš, inače će
stvari postati puno gore. Yallah. Alhamdu lillah i hvala
Bogu na svemu.«
OD trenutka kada mu je poslala fotografiju Rašidove
sestre Gade (odnosno, khm, svoju fotografiju), Sultan se
nije skidao s neta. Stalno je tražio da mu dopusti da
porazgovaraju telefonski. Ona pak nije popuštala. Rekla
mu je kako ona nije »takva« djevojka. Što ga je više ona
odbijala, to se više Sultan vezivao uz nju i to je više
hvalio i glorificirao njezinu moralnu ispravnost.
Zapravo, Kamra je dugo razmišljala o tim telefonskim
pozivima. Odlučila je da to ipak ne može učiniti. Sjetila
se dva razloga. Kao prvo, njezin je mobitel bio registriran
na očevo ime. S obzirom na to, bilo je moguće da bi
Sultan mogao saznati njezin pravi identitet. Saznao Ih da
mu je lagala, i mogao bi proširiti vijest kako je upoznao
jednu od Kusmanji djevojaka i bivšu ženu Rašida al-
Tanbala preko Interneta.
I kao drugo, nikad se zapravo nije zagrijala za ideju
telefonskog razgovora s nepoznatim muškarcem, iako je
sa Sultanom osjećala jednu vrstu bliskosti i iako je
naslućivala da je bio iskren i da bi se držao zadane riječi.
Ipak, nešto unutar nje nije popuštalo. Ona, kao i većina
dobro odgojenih indijskih djevojaka nije se mogla oteti
dojmu daje to bilo neprilično. Nakon brojnih
neprospavanih noći i mnogih, mnogih suza kajanja
bog neoprostiva čina iskorištavanja fotografije nevine
Gade kako bi se osvetila Rašidu, i nakon što joj je majka
opisala probleme koje je Hessa i mala sa svojim mužem
zbog ovisnosti njezine sestre o Internetu, Kamra je
donijela tešku odluku. Povući će se iz očaravajućeg
svijeta Interneta. Nestat će iz svijeta dobrog, poštenog
Sultana koji nije zaslužio takav bezobrazan i bezosjećajan
tretman. Naročito nije zaslužio takav užasan tretman
nakon stoje počeo govoriti o tome kako se nada da će ju
jednog dana oženiti.
Bez ikakva upozorenja, Kamra je nestala. Prestale su sve
vijesti o njoj. Kao i poruke Sultanu, koji joj je nastavio
pisati e-mailove pune želje i ljubavi i preklinjanja i
pomirenja mjesecima, iako Kamra nije na njih
odgovorila, niti jedan jedini put.
12 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:39 pm
Margita
Administrator
28.
Za: seerehwerifadha7et@yahoogroup5,carfi
Od*, "seerehvvenfadha/et"
Datum; 20. 08. 2004
Naslov: je li se Matti zaljubio u nju? A ona u njega?
Moj čitatelj Ibrahim, savjetovao me da si napravim
vlastitu web-stranicu (ili će mi ju on izraditi) na kojoj bih
mogla objaviti sve svoje e-mailove, počevši s prvim.
Ibrahim mi kaže da će ih ovo zaštititi od literarne krađe
ili gubitka, a mogu povećati i broj posjetitelja ponekom
reklamom, a i zaraditi novac ako pristanem staviti
linkove na druge web-stranice na moju web-stranicu.
Ibrahim mi je sve detaljno objasnio.
Iznimno sam ti zahvalna, brate, na tvojoj ljubaznoj
ponudi i velikodušnoj suradnji. Ali, ja o dizajniranju
web-stranica znam koliko i o pirjanju okre! A ne mogu
nikako svaliti takav teret na tvoja ramena, Ibrahime.
Tako da ću nastaviti u svom stilu, ma kako bio
staromodan, slanja svojih tjednih e-mailova čekajući
izazovnije ponude. Tjednu novinsku kolumnu, možda,
ili radio ili TV-emisiju samo za mene, ili bilo kakav drugi
prijedlog kojim me mogu obasuti vaši genijalni umovi,
čitatelji!
Matti je imao moć od Michelleina života učiniti jednu
dugu, totalno cool avanturu. Davao joj je praktičnu
pomoć i moralnu podršku dok se prilagođavala svom
novom životu. Objašnjavao joj je sve što god joj se učinilo
teškim tijekom studija, bilo da se radilo o predmetima
koje je on predavao, bilo o onima koje nije. Budno je
pratio njezin život u studentskom domu, i pokušavao joj
pomoći pri rješavanju bilo kakvih problema na koje je
nailazila. Uživala je u svojoj neovisnosti i okusu slobode
koju je doživljavala po prvi put u svom životu, ali na
dnevnoj je bazi još uvijek provodila više vremena u kući
svog ujaka nego u svojoj studentskoj sobi.
Nakon preživljavanja izazova i napora tijekom nekoliko
prvih tjedana u San Franciscu, i navikavanja na
studentsku rutinu, Michelle je počela sudjelovati u
studentskim aktivnostima, povlačeći za sobom i rođaka
Matthewa (odnosno, Matta ili Mattija), koji je, zauzvrat,
počeo uključivati nju u svoje tjedne aktivnosti, kao i
nekolicina njegovih prijatelja.
Jednog vikenda sveučilište je organiziralo kampiranje u
Yosemiteu. Matti je išao jer je bio predsjednik
sveučilišnog Kluba prijatelja prirode. Tamo, u čarobnom
zagrljaju prirode, među ljepotama kakve Michelle nikada
nije vidjela, Matti je bio pravo društvo, na pravom
mjestu u pravo vrijeme. Probudio bi ju rano kako bi
zajedno otišli u šetnju do neke male stjenovite uzvisine
negdje izvan ruke gdje bi zajedno sjedili i promatrali
izlazak sunca. Sjedeći tamo, promatrali su sunčeve zrake
kako se lome kroz kapljice vodopada direktno pred
njima. Natjecali su se tko će snimiti bolju fotografiju. Ona
je pobudila njegov natjecateljski duh fotografijom dvije
zaljubljene vjeverice u poljupcu. Malo kasnije, on je
uzvratio fotkom jelena koji je blokirao sunčev disk
svojom glavom, tako da se činilo kako su zrake sunca
njegovi zlatni rogovi koji se šire unedogled.
Drugog vikenda - ovaj se put radilo o dugom vikendu -
Matti je odveo Michelle u dolinu Napa. Pozvao ga je
jedan od njegovih bliskih prijatelja čija je obitelj ondje
posjedovala jednu od poznatih vinarija. Tamo je Michelle
kušala zaista izvanredne džemove, meso s roštilja i
tjesteninu od žita uzgojenog na obiteljskoj farmi, uz
izvanredne Chardonnave i Cabernete.
Takvi su bili njihovi vikendi. Kada su imali dulje
praznike (ali ne dovoljno duge da bi ona putovala kući u
Saudijsku Arabiju) - poput, na primjer, uskršnjih
praznika - Matti bi ju vozio u Las Vegas ili Los Angele.
Po standardima San Francisca, njezin bi se ujak mogao
smatrati, ako već ne bogatim, ono barem članom više
srednje klase. S Mattijevom mjesečnom plaćom sa
sveučilišta i pomoći njegova oca, uz dodatak onoga što ja
Michellein otac slao njoj svaki mjesec, a radilo se o
popriličnoj svoti, bili su u stanju osmisliti neke totalno
zadovoljavajuće planove za provođenje praznika na
neobičnim mjestima.
U Las Vegasu, odveo ju je na hit predstavu Lord ofthe
Dance. Iznena dio ju je s dvije karte za veličanstveni šou
O u izvedbi Cirque du Soleil. U L. A.-u koji je ona već
bila posjetila, zamijenili su uloge; ona je postala
organizator izleta. Ponajprije gaje odvela na Rodeo Drive
u blizini Sunset Boulevarda kako bi se mogla prepustiti
svojoj omiljenoj strasti: šopingu! Počeo je prigovarati i
prije no što su stigli tamo. Proveli su večer pušeći siše u
»Gypsy Cafeu«. Sljedećeg su dana šetali uz plažu u Santa
Monici i proveli večer u restoranu »Bvblos«. Tamo je
primijetila mnogo saudijskih muškaraca s njihovim
perzijskim djevojkama. Zureći u nju, proučavajući
njezine crte lica, Saudijci su posumnjali da bi mogla biti
jedna od njih. Zbunjivalo ih je to stoje bila u društvu
nekoga tko očito nije bio Saudijac. Međutim, njezin
savršeni američki naglasak odagnao je njihove sumnje:
njihove oči, tako naviknute progoniti djevojke Zaljeva,
prestale su je slijediti.
U San Franciscu, Matti bi ju vodio u Kinesku četvrt, gdje
su šetali među sićušnim izlozima i ulazili u tradicionalne
kineske restorane. Svaki put kada bi posjetili Kinesku
četvrt, naručivali su voćni »koktel« zgusnut tapiokom
koja mu je davala neodoljivu ljepljivu i gumenastu
kvalitetu.
U proljeće su odlazili na izlete u park Golden Gate kako
bi promatrali zalazak sunca. On je svirao očaravajuće
pjesme na gitari, a sunce je poput keksa uranjalo u šalicu
mora. Zimi, često ju je vodio na šalicu kakaa u
»Ghirardelli« s kojeg je pogled pucao na zaljev i
zloglasni otočni zatvor Alcatraz. Ispijajući svoja vruća
pića, razmišljali su o tom tornju u daljini, zloglasnoj
silueti koja je zazivala mračnu prošlost zločina i nasilja u
Americi.
Ono što se Michelle najviše sviđalo kod Mattija bilo je to
što je uvijek pokazivao poštovanje za njezina mišljenja,
ma koliko različita bila od njegovih. Cesto je, primijetila
je, imala dovoljno autoriteta da ga pridobije na sivoj
način razmišljanja. Ipak, on je uvijek objašnjavao, ova
neslaganja nisu mnogo značila, to su bile tek sitne razlike
u razmišljanjima. Nije bilo vrijedno pokušavati mijenjati
njihova međusobna mišljenja samo kako bi slagali baš u
svemu. U vlastitoj se zemlji Michelle bila navikla
povlačiti iz svakog razgovora u kojem bi došlo do
prijetnje da se neslaganje pretvori u verbalni sukob i
razmjenu uvreda. Izbjegavala je snažno izražavanje
tvojih osjećaja, osim kada je bila okružena ljudima s
kojima je bila bliska, kao sa svojim najbližim prijateljima.
Javno mišljenje u njezinoj zemlji, smatrala je uvjerena,
nije nužno predstavljalo ono što su ljudi zbilja mislili.
Ljudi su se teško odlučivali izraziti svoja razmišljanja o
nekoj određenoj lemi zato jer je neka istaknuta ili važna
osoba, netko čija je riječ praktički bila zakon, mogla reći
nekoliko riječi i onda bi svatko podržao njihovo
mišljenje. Kod kuće, javno se mišljenje uvijek podudaralo
s mišljenjem koje su podržavali najmoćniji ljudi.
Je li se Matti zaljubio u nju? Nije u to vjerovala. Pa je li se
ona onda zaljubila u njega? Bilo je nemoguće negirati da
ih je zajedničko provođenje vremena kroz gotovo dvije
godine, uz sve interese koje su dijelili, učinilo vrlo
bliskima. Niti je mogla negirati da je bilo trenutaka kada
je zamišljala da ga istinski voli, naročito nakon neke
poetične večeri na plaži, ili - površnije - nakon što bi
dobila izvrsnu ocjenu iz nekog teškog predmeta
zahvaljujući Mattovim instrukcijama. Međutim, iz
dubine je njezina srca još uvijek izvirivao Fejsal,
zakopana tajna koju nikad nije mogla otkriti Mattiju. Ne
znajući ništa o Saudijskoj Arabiji, on nije mogao niti
zamisliti ograničenja koja su spriječila njezin brak s
Fejsalom i koja su pretvorila priču o njezinoj ljubavi
prema njemu u tragičnu priču o gubitku.
Matti, stanovnik zemlje koja je disala slobodu vjerovao je
da je ljubav izvanredna sila koja može stvarati čuda!
Kada je Michelle po prvi put izlazila iz djevojaštva, i ona
je vjerovala u to. Međutim, to je bilo prije no što se
vratila iz Amerike kako bi živjela u vlastitoj zemlji, u
kojoj se, shvatila je, ljubav tretirala kao neprimjerena
šala. Kao nogometna lopta B kojom se moglo igrati neko
vrijeme, dok ju moćnici ne šutiraju negdje daleko.
29.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od; "seerehvvenfadha/et"
Datum: 27, 08. 2004
Naslov: Firas je drugačiji
Pisao mi je Nasser al-Tref, pozivajući me da pišem za
časopis Karo, sina Al-Pika, čija je glavna urednica Šarifa
al-Srce.33
Sada, kada sam otkrila da prosjak zapravo može dobiti
što god želi, kada postavi vlastite uvjete, čekat ću dok ne
dobijem ponudu za vođenje vlastite TV-emisije, poput
Oprah ili Barbare Walters!
I imajte na umu da što bolje ponude imate za mene, to
sam ja sretnija, to ćete svaki tjedan od mene dobivati
dulje e-mailove. Dakle, što kažete?
Umm Nurija iznijela je pred Sadimu pladanj kuvajćanske
halve tahini34 i lonac čaja, a Sadima im je objema ulila
po jednu šalicu. Pijuckale su čaj i grickale komadiće
zasitnog deserta sa sezamom.
33 Pseudonimi koje koristim kako bih zaštitila
identitet onih koji su dovoljno hrabri da mi
ponude spisateljski posao!
34 Vrsta deserta koji se radi od sezamove paste.
»Možeš li vjerovati, teto, da nisam shvatila kako Valid
nije Gospodin Pravi dok nisam upoznala Firasa.«
»Samo se nadam da nećeš shvatiti kako ni Firas nije
Gospodin Pravi nakon što upoznaš sljedećeg u nizu!«
»Ne daj Bože! Ne želim nikog na ovom svijetu osim
Firasa. Samo Firasa i to je to.«
»Istu si stvar rekla i za Valida, a uskoro će doći dan kada
ćeš morati samu sebe podsjećati da si to rekla i za
Firasa!«
»Da, ali razmisli malo - razmisli o Firasu i onda zamisli
Valida, teto Umm Nurija. Oni su tako različiti!«
»Obojica su gubitnici! Kao što bi rekla egipatska
poslovica, zašto uspoređivati japanke s drvenim
klompama!«35
»Ne razumijem zašto ti se Firas ne sviđa, iako je tako
dobar i simpatičan. Sto ti se na njemu nema sviđati?«
»Ne sviđaju mi se muškarci, i točka. Ti si potpuno
zaboravila dan kada sam ti rekla da mi se Valid baš ne
sviđa. Nije ti se to ni tada svidjelo i nisi uopće obraćala
pažnju na moju zabrinutost.«
»Tada sam bila pomalo glupa i naivna. Taj mi je bolesnik
Valid rekao kako je prisluškivao sve telefonske
razgovore iz moje kuće - i fiksne i mobilne linije - prije
naših zaruka, daje dobio ispis telefonskih poziva i sve ih
pretražio, i dolazeće i izlazeće pozive, šest mjeseci prije
nego što je zatražio moju ruku od mog oca. Dao si je za
pravo tražiti bilo što što bi moglo nagovijestiti da sam
imala vezu s nekim tipom prije njega, a ja sam bila toliko
glupa da sam osjećala ponos što sam položila taj ispit!
Kakva glupača!«
»Svojeglava! To si bila. U to sam ti vrijeme govorila da taj
tip ima veliki problem s ljubomorom, a ni sam nije baš
bio pouzdan. Ali nisi mi vjerovala. Bila si potpuno
zaslijepljena ljubavlju. Govorila sam ti: Tek je početak, a
vidi što se već događa. Nikada se nećeš osloboditi ovih
testova na koje te stavlja - nisu to završni srednjoškolski
ispiti, to je brak. Znaš li što to znači? I što ako padneš
najednom od ovih 'ispita povjerenja'? Sto će se dogoditi?
Zasigurno će te ostaviti! Kvragu s tim. Kvragu i s njim!«
»Ali, teto, Firas je drugačiji. Kunem se Bogom da me
nikada nije podvrgnuo nečemu što bi moglo nagovijestiti
da mi ne vjeruje dovoljno
35 Izreka koja se koristi pri uspoređivanju dviju
bezvrijednih stvari.
I nikada me nije gnjavio pitanjima poput Valida. Firas
ima dobar i čist um i ne promatra sve kroz veo sumnje
kao što je to Valid uvijek činio.«
»Ali, Sadimice draga, nije dobro što Firasu pokazuješ da
ti je on sve u životu i da ćeš za njega učiniti sve!«
»Ali, teto, ne mogu si pomoći! Totalno sam zaljubljena u
njega. Navikla sam ga imati uza se. Prva stvar koju
čujem ujutro je njegov glas, i posljednja navečer prije
nego što legnem u krevet. Cijeli je dan uza me gdje god
ja bila. Raspituje se za rezultate mojih ispita prije
vlastitog mi oca, i nabraja mi stvari koje moram svaki
dan učiniti i prije nego što sama to shvatim, a ako imam
neki problem, on ga rješava bez problema pomoću svojih
poznanstava. Ako mi išta treba, bilo to samo limenka
Coca-Cole usred noći, on pošalje nekoga da mi ju
donese. Vjerovala ili ne, jedne je noći išao u trgovinu u
četiri ujutro kako bi mi kupio higijenske uloške, zato jer
je moj vozač bio spavao kao top! Išao je sam, kupio ih za
mene, i ostavio pred ulaznim vratima u plastičnoj
vrećici! Mislim, je li uopće čudno, teto, da nakon načina
na koji me mazi i pazi, osjećam kao da mi je on sve u
životu? Ne znam, uopće se ne sjećam kako sam ikad
živjela bez njega!«
»O, za ime Božje! Po tebi, on je poput Husseina Fahmija!
Molim Boga da ti da najbolje od njega, i poštedi te
najgorega. Ja samo nisam vrlo optimistična.«
»Ali, zašto? Reci mi!«
»Pa, ako te već voli kao što ti tvrdiš da te voli, zašto te
onda još nije zaprosio?«
»Upravo to ni ja ne razumijem, teto.«
»Nisi li mi rekla kako misliš da se promijenio nakon što
je saznao da si već bila udana za Valida?«
»Nije se baš promijenio, ali... pa, hm, osjetila sam daje
postao malo drugačiji, možda. Nastavio je sa svojim
nježnostima i brigom o meni, ali kao da ima nešto u
njemu što ne pokazuje preda mnom više. Možda se radi
o ljubomori? Ili bijesu jer nije prva osoba u mom životu,
na način na koji sam ja prva djevojka u njegovom?«
»A tko ti to kaže da si ti prva djevojka u njegovu
životu?«
36 Zgodni i slavni egipatski glumac koji je glumio u
brojnim arapskim romantičnim filmovima.
»To je samo osjećaj koji imam! Srce mi govori da sam
jedina njegova ljubav. Čak i ako je upoznavao djevojke
prije mene — a naravno da jest, s obzirom na njegove
godine i koliko je vremena proveo u inozemstvu
-sigurna sam da se nije zapravo zaljubio ni u jednu, niti
vezao uz nju, niti isprepleo svoj život s njezinim kao što
je to učinio sa mnom. Muškarac se ne zaljubljuje tako,
niti se toliko trudi kad je njegovih godina, ako ne misli
daje ta koju voli posebna! Netko tko mu zbilja odgovara.
Nije više mlad, i ne sagledava stvari na način na koji to
radi muškarac u svojim dvadesetima. Muškarci njegovih
godina, kada se zaljube, odmah počinju razmišljati o
smirivanju, o braku. Nije neozbiljan. Nema više onoga:
'Hajde da se upoznamo pa ćemo vidjeti kako nam ide,
samo ćemo se prepustiti osjećajima', i takvih dječačkih
fora. A dokaz je tomu to što do danas još nije zatražio da
se vidimo, nakon onih dana u Londonu, osim onog dana
tijekom naše vožnje od Riyada do Khobara na istoku
zemlje.«
»Ne razumijem kako si mu se usudila dopustiti da ti se
toliko približi u susjednoj traci dok si s ocem bila u
autu.Ti luda djevojko! Sto bi bilo da ti je otac postao
sumnjičav? Sto bi bilo daje primijetio kako te taj čudni
tip u susjednom autu promatra i razbjesnio se? Sto bi
onda bila učinila?«
»Nisam ga ja izazivala, ili išta slično. Cijela je stvar bila
slučajnost. Trebala sam putovati autom na istok zemlje s
ocem na jedan pogreb. Firas je, kao i obično, išao
provesti vikend sa svojom obitelji, ali je propustio avion,
pa je odlučio ići autom. Moj je otac tog dana ranije
završio s poslom i htio krenuti odmah. Firas, koji je bio
trebao krenuti u podne, odgodio je odlazak za kasnije
zbog posla. Dogodilo se tako da smo se na putu našli u
isto vrijeme! Stalno smo si slali poruke s pitanjima:
'Koliko još kilometara imaš do tamo?' Pokušavala sam ga
nagovoriti da prestane slati poruke dok vozi! Odjednom,
poslao je poruku s pitanjem kakav auto moj otac vozi.
Rekla sam: 'Tamni Lexus boje kvarca, zašto?' Rekao je:
'Samo pogledaj nalijevo za pet sekundi i vidjet ćeš me!'
Aaah, teto! Ne mogu ti uopće opisati što sam osjetila u
trenutku kad sam ga ugledala! Nisam mogla ni zamisliti
da nekog mogu tako voljeti! S onim gadom Validom,
osjećala sam da sam se spremna predati i svega odreći,
samo kako bi on bio mnome zadovoljan. Ali, s Firasom
ne osjećam potrebu za žrtvovanjem. Osjećam da želim
bezgranično davati. Davati, davati i davati! Možeš li
vjerovati teto, da se ponekad sramim vlastitih misli.«
»Kakvih misli?«
»Mislim, ponekad se zamišljam kako ga dočekujem kući
navečer, nakon vjenčanja. A on, naravno, uvijek dolazi
doma umoran. Posjednem ga na kauč i sjedam na pod
ispred njega. Zamišljam kako mu onda masiram stopala
u slanoj vodi i ljubim ih! Razumiješ li ti što mi ova slika
koju imam u glavi čini, teto? Izluđuje me! Nisam mogla
ni zamisliti da bih mogla tako razmišljati o ijednom
muškarcu, bez obzira tko on bio. Čak i dok sam voljela
Valida bila sam preponosna zamišljati takve stvari! Vidiš
li kako je ovaj Firas uzdrmao sva moja uvjerenja i učinio
da ga zavolim beznadno?«
Umm Nurija je duboko udahnula, a onda polako
izdahnula. »O, draga moja. Samo ne želim da te netko
opet povrijedi. To je sve što ću reći. Neka ti Bog dade u
skladu s tvojim dobrim namjerama, dušo moja, i neka te
sačuva od zla.«
30.
Za:seerehwenfadha7et@yahoogroups,com
Od: "seerehwenfadha7ef*
Datum: 3. 09. 2004
Naslov: ista stara Kamra
Ako ti Allah zada nevolju, samo On može otkloniti je;
ako ti pak kakvo dobro htjedne, nitko te ne može lišiti
Njegove dobrote: On među Svojim robovima pogađa
dobrotom koga hoće, jer On je Taj Koji prašta i Milosnik
je.
– Kur'an, sura Junus, ajet 107
Primam bezbrojne e-mailove u kojima se kori i vrijeđa
Umm Nurija, i osuđuju obitelji mojih prijateljica koje
dopuštaju svojim kćerima da provedu makar i jednu
večer u kući razvedene žene koja živi sama. Samo malo.
Zar je razvod veliki zločin koji počinjaju isključivo žene?
Zašto naše društvo ne šikanira razvedene muškarce na
način na koji tlači razvedenu ženu? Znam da vi čita-lelji
uvijek odbacujete i olako shvaćate ova moja naivna
pitanja, ali zasigurno možete uvidjeti da su logična i da
zaslužuju da se o njima ozbiljno razmisli. Trebali biste
braniti Umm Nuriju, Kamru i ostale razvedenice. Žene
poput njih ne zaslužuju podcjenjivanje društva, koje im
samo s vremena na vrijeme pristane dobaciti kakvu kost
i očekuje onda od njih da s tim budu sretne. U
međuvremenu, razvedeni muškarci nastavljaju živjeti
ispunjenim životima bez ikakve patnje ili krivnje.
Kamrin se život nije naročito promijenio nakon rođenja
njezina sina, budući da je najveći teret brige o njemu pao
na pleća filipinske dadilje koju je Kamrina majka
unajmila posebno za taj posao. Majka je znala koliko je
lijena njezina kći, i koliko je zanemarivala čak i sebe.
Kako bi se mogla brinuti za novorođenče? Kamra je
ostala kakva je i bila. Zapravo, vratila se na ono kakva je
bila prije no što se udala. Bila je vrlo zaposlena
njegovanjem duboke melankolije koja ju je omotala
nakon što se odrekla svijeta chata. Još je dugo nakon toga
nastavila razmišljati o Sultanu. Često je osjećala snažnu
želju da s njim porazgovara, ali bi se uvijek povukla
kada bi se sjetila svoje situacije i stanja stvari. U ovom je
trenutku veza u nekom pravom smislu riječi bila za nju
teško ostvariva.
Svake je večeri otplovljavala daleko u svojim mislima.
Razmišljajući o svoje tri prijateljice, stalno je
uspoređivala svoj život s njihovima. Tu je bila Sadima,
potpuno obuzeta obožavanjem (na puno radno vrijeme)
uspješnog političara i poznatog muškarca koji bi ju
svakog trenutka mogao zaprositi. Ovo se njezino
razmišljanje temeljilo na onome što joj je Sadima govorila
o njihovoj izuzetnoj ljubavi i o tome kako su se apsolutno
slagali u svemu. O kako samo zavidim Sadimi, mislila je.
Ona je bila dovoljno sretna da dobije Firasa umjesto
Valida! Stariji je muškarac puno bolji od onih amatera
koji uopće ne znaju "sto žele od života.
Lamis je bila na trećoj godini studija, i uskoro će postati
liječnica i imati svijet pod nogama! Nije bilo važno bude
li malo kasnila s vjenčanjem, budući da su vjenčanja
kasnije u životu bila uobičajena u liječničkim krugovima.
Zapravo, nije bilo neuobičajeno čuti prigovore
neodobravanja o »ranom« braku studentica medicine.
Ako je djevojka željela ostati single bez daju se označava
kao usidjelicu, samo je trebala upisati studij medicine ili
stomatologije. Ovi su imali čarobnu sposobnost
odvraćanja radoznalih pogleda. Međutim u djevojke na
društvenim studijima, ili onima koje su pohađale
dvogodišnje dodiplomske studije, a da ne spominjem
one koje nisu uopće studirale, ti su isti pogledi počeli
zuriti, a prsti upirati onog trenutka kada bi navršile
dvadeset.
Osim toga, mislila je Kamra, Lamis je bila sretna i zbog
svoje majke, Bog neka ju štiti! Njezina je majka bila jako
inteligentna i kultivirana, i često je s Lamis sjedila i
razgovarala, a također i s Tamadur, a one joj se pak rado
povjeravaju jer je puna razumijevanja. Moja je jadna
mama tako staromodna i neprofinjena. Kad god nešto
zatražimo od nje, njezin je odgovor negativan! Ne
smijemo raditi ovo, ne smijemo reći ono! Uvijek je sve
kritizirala. Kao onog dana kad je Sahla otišla i kupila
nekoliko tangi i izazovnih spavaćica, rekavši kako sve
njezine prijateljice imaju takve. Mama je stvarno bila
poludjela. Zgrabila je sve to stoje kupila i bacila u smeće,
vrišteći: »Ovo je posljednja kap! Želiš se oblačiti kao
kakva drolja, a nisi niti udana!« Otišla je pravac na stare
štandove u Taibi i Ovaisu37', i kupila joj tucet
staromodnih, bapskih spavaćica i donijela ih kući,
inzistirajući na tome da joj se svide! Predala joj ih je
rekavši: »Ovo je za tebe, mlada damo, a one druge stvari
možeš kupiti tek nakon što se udaš.«
Čak je i Michelle, nakon što ju je Fejsal ostavio, imala
više sreće od mene, mislila je Kamra. Michelle je njezina
obitelj pustila na studij u Ameriku, dok Kamri nije bilo
dopušteno niti napustiti kuću bez pratnje. A za njezinih
rijetkih posjeta Sadiminoj kući, njezina je majka
inzistirala da ju jedan od braće tamo osobno odvede i
osobno vrati kući, iako je njezin vozač uvijek bio s njom.
Prava si sretnica, Michelle. Možeš se opustiti i živjeti svoj
život kako želiš! Nitko te ne nadgleda niti ti puše za
vratom, pitajući te svake minute kamo ideš i gdje si bila!
Slobodna si i ne moraš slušati neumorne ljudske tračeve.
Kad god je bila u društvu svojih triju prijateljica, Kamra
je osjećala ogroman jaz među njima, sada kada su sve
one studirale. Što se to dogodilo s Lamis? Promijenila se.
Zašto se stalno upisivala na tečajeve poput samoobrane i
joge? Otkad se upisala na taj bezvezni medicinski
fakultet, počela se čudno ponašati i udaljila se od svojih
starih prijateljica, naročito u načinu razmišljanja.
U međuvremenu, Michelle je u zadnje vrijeme postala
stvarno grozomorna, stalno je pričala o slobodi i ženskim
pravima, okovima vjere, običajima koje im društvo
nameće i svojoj filozofiji o vezama među spolovima.
Konstantno je savjetovala Kamru da postane snažnija i
zahtjevnija u afirmaciji same sebe, te da ne popušta niti
milimetra kada su u pitanju njezina prava.
Iba i Ovais su ogromni buvljak na kojem se prodaje
jeftina roba.
Sadima je bila ona s kojom je Kamra osjećala najveću
bliskost. Činilo se da je postala zrelija otkad je provela
ljetne praznike u Londonu. Njezino je samopouzdanje
bilo ojačano samostalnim putovanjem i radom, činilo se.
Ili je, vjerojatnije, proizlazilo iz činjenice da ju voli čovjek
poput Firasa.
Kamra je osjećala kako je ona bila jedina među njima
koja se nije zapravo promijenila od srednje škole.
Njezine su brige i interesi ostali više-manje jednaki.
Njezine ideje se nisu razvile, a stari snovi nisu nestali u
korist novih. Njezina je jedina želja bila udati se za
čovjeka koji bi je spasio od samoće i nadoknadio joj sve
ove poteškoće koje je proživjela. Kako je samo željela da
može crpiti snagu iz Michelle, inteligenciju od Sadime, i
mjeru odvažnosti od Lamis! Kako se samo željela
transformirati u osobu koja bi bila jednako veličanstvena
i živahna poput njezinih prijateljica. Ali, očajavala je, jer
kao i obično, nije bila u stanju držati korak s njima. Bog
ju je stvorio ovako slabog karaktera, karaktera koji je i
sama prezirala. Uvijek će zaostajati nekoliko koraka.
Cijeli svoj život.
Otišla je na brzinu pogledati Saleha prije nego ode
spavati. Ušla je u sobu i krenula prema njegovu
krevetiću, koji je stajao pokraj dadiljinog. Prišuljala mu
se tiho kako ne bi probudila ni jedno ni drugo. A onda je
ugledala bebine velike smeđe oči, širom otvorene, kako
se nevino kreću prema izvoru zvuka i svjetla i sjaje u
mraku. Pružila mu je ruke, a on ih je uhvatio, kao daje
tražio da ga primi u naručje. Podigavši ga, osjetila je da
mu je odjeća mokra, a iz pelene se širio prodoran smrad.
Odnijela gaje u kupaonicu. Guza mu je bila potpuno
mokra i prekrivena pelenskim osipom. Kamra nije znala
što bi trebala učiniti. Da probudi mamu ili Sahlu? Koliko
bi Sahla uopće znala o bebama, ako ona nije znala što
učiniti? Da probudi dadilju? »Bože, oslobodi me te
žene!« promrmljala je Kamra. »Za ovo je ona kriva.
Pogledaj ju - mirno spava dok se moj sin davi u vlastitoj
pišalini!« Dok mu je prala guzu u toploj vodi, Kamra mu
je dodala žutu patkicu s kojom se počeo igrati. Nije
pokazivao nikakve znakove uzrujanosti ili
uznemirenosti. Kamri se, međutim, činilo da se ovdje
radi o nečem višem od obične iritacije kože, nečem što je
bilo teže podnijeti.
Svi su bili užasni prema njoj. Rašid, njezina majka,
njezina sestra Hessa, Hessin muž, Mudi, čak i njezine
najbolje prijateljice - sve su mislile da je glupa, slaba i
neuspješna. Čak je i filipinska dadilja počela
zanemarivati njezina sina nakon što je primijetila koliko
je malo znala njegova majka. Život joj je sve oduzeo i
ništa joj nije dao zauzvrat. Ukrao joj je njezinu mladost i
radost, a dao joj prazninu i dijete čija je jedina životna
podrška trebala biti ona - a ona je podršku trebala više
od djeteta.
Plastična patkica ispala je iz Salehove ruke kada gaje
uplakana Kamra snažno zagrlila, svom snagom opresije i
žaljenja i patnje koji su ležali u njoj.
31.
Za: seerehwenfadha7et@yaho0groups.com
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 10. 09. 2004
Naslov: Tračanje MUŠKARACA!
Ova je priča postala moj život. Petak mi je postao svetiji
nego ikad prije. Soba s kompjutorom je sada moj dom,
jedino mjesto na kojem se osjećam sigurnom. Sada se
samo smijem kada god me iznervira neka glupost koju
kažu profesor ili kolegica na faksu. Ovi me ljudi potpuno
izbacuju iz takta, ali koga briga! Sve je to beznačajno u
usporedbi s ovim što ja radim. Na kraju krajeva, svi su ti
bahati profesori i drske kolegice prilijepljeni uz svoje
kompjutorske monitore svakog petka, samo kako ne bi
propustili ni slovo od onoga što pišem. Pa što ako me
svako toliko iznerviraju? Meni su sasvim dovoljni radost
i ponos koje osjećam iznutra!
Četiri su se prijateljice sastale u Kamrinoj kući
posljednjeg dana ljetnih praznika. Svaka je Salehu
donijela igračku ili slatkiš, kojima su pred njim mahale
kao mamcima, pokušavajući ga tako nagnati da hoda
prema njima nesigurnim korakom, na svojim slatkim
debeljuškastim nožicama.
Kamra nije gubila vrijeme, odmah napavši Lamis zbog
osunčana tena koji je stekla tijekom ljetnih praznika u
Jiddi.
»Kunem se Bogom, ti si potpuno luda! Ovih dana, kada
svi koriste kreme za izbjeljivanje, ti si se morala otići
ispržiti na suncu?«
»Ma dajte, ljudi! Vi ne cijenite lijepu boju! Meni se baš
sviđa ovako!«
»Cure! Recite joj nešto - ovoj luđakinji!« nastavila je
Kamra.
Michelle, koja je stigla na praznike iz San Francisca, bila
je naviknuta na zdravi izgled preplanulih, ležernih
kalifornijskih djevojaka. »Zapravo, ja mislim da izgleda
odlično«, rekla je.
Kamra je eksplodirala. Pokušala je od Sadime dobiti
podršku. »Sadima! Čuješ li ti što ove luđakinje govore!
Jesi li ti čula za iti jednu majku koja je svom sinu htjela
pronaći crnu mladenku?«
»Ma da, što god! Svakom po vlastitu ukusu. Koliko ćemo
još činiti sve kako bi zadovoljile ukuse tih starica i
njihovih dragih dječačića? Ja kažem, samo tako nastavi
Lamis - radi što te volja. A ako ikad poželiš kosu zaliti
kerozinom i zapaliti je, samo naprijed!«
Kamra je ostala šokirana. »Baš ti hvala na podršci,
draga!«
»Mislim, zbilja«, nastavila je Sadima, »zlo mije od toga
kako svima dopuštamo da nas kontroliraju i vode kroz
život. Nikad ne možemo učiniti ništa, jer nas strah od
tuđe osude sputava. Svi nas vozaju kako žele. Kakav je
to život? Nemamo prava odlučivati ni o vlastitu životu!«
»Sadimice!« uzviknule su njezine prijateljice okrenuvši
se prema njoj. »Sto je bilo? Tko te iznervirao?«
»Očito, posvađala se s Firasom, ne može ništa drugo biti
u pitanju.«
»Što ti je taj majmun učinio?«
»Jesi li ga vidjela u Parizu?«
Sadima je pokušala umiriti svoj glas, budući da je njezina
eksplozija od maloprije šokirala cure. Polako, počela im
je pričati o tome što ju je mučilo. »Vidjela sam ga jednom.
Mislim, došao je u Pariz samo kako bi me vidio, i nisam
ga mogla odbiti. OK. Neću vam lagati. Iskreno, i ja sam
umirala od želje da njega vidim! Cijelu ovu godinu
nisam ga vidjela zbog svog studija i njegova posla, i zato
jer smo se oboje složili da se nećemo sastajati u Riyadu.
Jednostavno, to je previše komplicirano, opasno i čudno.
Ne bismo bili opušteni kao što smo bili u inozemstvu.
Izvan Kraljevstva, možeš se opustiti, disati bez
razmišljanja gleda li te tko. Vani se možemo sastajati bilo
gdje, na bilo kojem javnom mjestu. Ali ovdje to ne
možemo. Sastali smo se u ugodnom malom restoranu i
samo smo sjedili i razgovarali. Bilo je lijepo.«
»Za sada zvuči dobro.« rekla je Kamra. »Pa gdje je onda
problem?«
»Naravno«, upala je Michelle, »odmah nakon toga, istog
časa, pitao te kako to da se osjećaš tako ugodno i
opušteno u javnosti s njim. Ili te uopće nije ni pitao, nego
je odmah počeo sumnjati, a već se sljedećeg dana počeo
drugačije ponašati. Drugačije nego dok si se odbijala
sastati s njim. Nakon što se sastaneš sa sudijskim tipom
iza leđa svojoj obitelji i društvu, on odmah izgubi
poštovanje za tebe, umjesto da bude obrnuto, da te još
više cijeni! Poznata mi je ta glupa priča jako dobro; ovi
su problemi ugrađeni u zbrčkane glave naših muškaraca.
Oni su mentalno izopačeni! Zašto mislite da sam otišla iz
ove zemlje?«
»Ne, ne, uopće nije bilo tako«, odgovorila je Sadima.
»Nikad se prema meni nije tako ponašao. Naravno,
primijetila sam da je ponekad pomalo sumnjičav prema
djevojkama općenito. Ali nikad nije sumnjao u mene.
Firas me jako dobro poznaje i potpuno mi vjeruje.«
»Muškarac ne mijenja svoju prirodu«, ustvrdila je
Kamra. »Ako u sebi ima sumnje, onda ćeš ih prije ili
kasnije osjetiti na vlastitoj koži, čak i ako ih pokušava
prikriti na početku veze.«
»Ne, vjeruj mi, nije u tome problem. Problem je u tome
što već neko vrijeme primjećujem da mi šalje čudne
signale vezane uz nas dvoje. Jednog mi dana kaže kako
mu je obitelj pronašla stvarno izvrsnu ženu, a drugog mi
kaže da ne odbijam dobrog muškarca ako me takav
zaprosi!
Kako mu srce može dopustiti da govori takve stvari kad
zna koliko ga volim? U početku sam mislila da se šali,
samo kako bi me malo mučio. Međutim, kad smo se
vidjeli u Parizu, rekla sam mu kako jedan tatin prijatelj
želi da se udam za njegova sina. Stvarno, nisam lagala.
Mislila sam da će se zabrinuti i uznemiriti i pokucati na
vrata mom ocu već istog dana. Ali, umjesto toga mi je
uputio osmijeh hladan poput noćnog deserta i upitao me
je li mladić dobar. Rekao mi je: 'Pobrini se da ti se otac
dobro raspita o njemu, i ako se ispostavi da je u redu,
onda se pouzdaj u Boga i učini to.'«
»Stvarno je to rekao?« pitala je Kamra, s nevjericom u
glasu.
»Pa što si mu ti na to rekla?« pitala je Lamis nestrpljivo.
»Ništa.«
»Ništa?« graknule su sve odjednom.
»Mozak mi se zablokirao. Nisam mogla shvatiti što mi
on zapravo govori! Samo sam sjedila i buljila u njega.
Nisam mogla prozboriti niti riječ, i sigurno sam izgledala
kao totalna glupača. Oči su mi zasuzile i samo sam rekla:
'Oprosti, ali moram ići.'«
»Pa, što je on na to rekao?«
»Rekao je: 'Nemoj se ljutiti.' I natjerao me da se zakunem
da neću otići! Rekao je: 'Slušaj, ako sada odeš, neću više
nikad s tobom razgovarati.'«
»I ti si ostala?«
»Da, sjedila sam tamo dok on nije završio s jelom, a onda
smo oboje ustali i zajedno izašli iz restorana. Onda mi je
on dozvao taksi do hotela.«
»Pa jeste li vi onda još uvijek zajedno?«
»Zajedno, ali se situacija nije poboljšala odonda. On se
igra s mojim živcima, a ja ne znam kako da stvari vratim
na ono kakve su bile prije. Zašto je uvijek tako sa mnom?
Zašto se muškarci uvijek potpuno promijene nakon što
budu sa mnom neko vrijeme? Sigurno je problem u
meni! Ono štojejasno u cijeloj pričijest da čim seja
počnem osjećati ugodno s njima, njima postane stvarno
neugodno sa mnom.«
Muško inzistiranje na tome da oni vode glavnu riječ,
vjerovala je Lamis, nije se pojavilo niotkuda.To se
događalo nakon što bi tip nabasao na ženu kojoj se sviđa
takvo dominantno ponašanje i koja ga je ohrabrivala u
tome.
»Mislim da nam muškarci ne govore laži i ne varaju nas
namjerno«, rekla je. »Stvarno, to kao da nikad nije s
nekom namjerom. To im je jednostavno u prirodi.
Jednostavno su nekako izopačeni. Muškarac će se početi
udaljavati od djevojke, ili čak pokušati pobjeći, čim ona
počne djelovati dostupno. To je zato jer on onda počne
osjećati da ne mora ništa činiti kako bije pridobio. Ona
mu više ne predstavlja izazov. Nikad joj to neće otvoreno
priznati. Ne dopušta joj da shvati da je on u krivu, nema
šanse! Pokušat će učiniti sve da se ona osjeća kao ta koja
ima probleme, a ne on. Neki čak krenu djevojkama slati
signale u nadi da će one biti te koje prekidaju vezu, ali ih
mi, glupače, nikada ne pohvatamo. Mi nastavljamo raditi
na toj vezi dok nas ne ubije, čak i kad smo od početka
sigurne da se radi o potpunoj katastrofi. Zato na kraju
napravimo budale od sebe. Mi smo te koje se ne držimo
svog ponosa od početka kako bi izašle iz svega s
netaknutom čašću.«
Nakon ovoga, Michelle je dala Sadimi svoju vlastitu
logičku analizu situacije. »Draga, ovo je strategija bijega
nezrelog dječarca. Saznat ćeš da je malo razmislio o
svemu, a onda rekao samom sebi: Zašto bih ja uzeo
nekog tko je već razveden, kad sam još nisam bio
oženjen. Čak i razvedeni muškarci traže djevojke koje
nisu bile udate, pa zašto bih onda ja završio sa ženom
koja je to već bila? Shvatit ćeš da on odvaguje situaciju u
svojoj glavi i misli: Ako želim postati ministar u vladi, ili
kakav visoki dužnosnik kasnije, trebam pronaći ženu
koja će pridonijeti mom položaju, ženu koja će mi
pomoći svojim obiteljskim vezama, svojim izgledom i
podrijetlom, svojim društvenim položajem i bogatstvom!
Neću uzeti onu koja u startu ima manu jer je razvedena,
a onda čekati da me drugi rastrgaju svojim osinjim
jezicima. Nažalost, ovako razmišljaju naši muškarci. Bez
obzira na to koliko on bio dojmljiv, koliko profinjeno bilo
njegovo razmišljanje i koliko bio zaljubljen, on još uvijek
doživljava ljubav kao nešto što se događa samo u
romanima i filmovima. On ju ne shvaća, ne doživljava
ljubav kao temelj na kojem se gradi obitelj. Možda je on
čak vrlo kultiviran i obrazovan tip, koji je vidio svijeta.
Možda negdje duboko i zna daje ljubav osnovna ljudska
potreba, da nije sramotno za muškarca da sam bira svoju
životnu partnericu, dok god je sasvim siguran daje ona
prava. Međutim, još uvijek se boji. Boji se već i samog
razmišljanja da bi mogao krenuti putem drugačijim od
onog kojim su išli njegov otac, i njegov stric, i djed prije
njih. A, uostalom, onda će pomisliti: Ti stari muškarci još
uvijek žive s tim svojim zatvorenim ženama. To sigurno
znači da su učinili nešto ispravno. Sigurno je ispravno,
jer svi drugi tako žive. Tako on na kraju krene njihovim
stopama, i ne čini ništa protivno njihovim uvjerenjima.
Na taj način, nitko mu ne može jednog dana doći i
prigovoriti da nije uspio samo zato jer je skrenuo s puta
svojih pradjedova. Naši se muškarci jednostavno
previše boje plaćati za vlastite odluke u životu. Oni žele
slijediti druge, tako da mogu i kriviti druge.«
Niti jedna od triju djevojaka nije znala gdje je to Michelle
stekla ove teorije o tome kako muškarci razmišljaju. Ali,
osjetile su kako njezine riječi snažno odjekuju u svima
njima. Nisu znale kako je ona došla do svojih zaključaka,
ali znale su, duboko u svojim srcima, da je bila u pravu.
Za: seerehwerifadha7et@yahoogroup5,carfi
Od*, "seerehvvenfadha/et"
Datum; 20. 08. 2004
Naslov: je li se Matti zaljubio u nju? A ona u njega?
Moj čitatelj Ibrahim, savjetovao me da si napravim
vlastitu web-stranicu (ili će mi ju on izraditi) na kojoj bih
mogla objaviti sve svoje e-mailove, počevši s prvim.
Ibrahim mi kaže da će ih ovo zaštititi od literarne krađe
ili gubitka, a mogu povećati i broj posjetitelja ponekom
reklamom, a i zaraditi novac ako pristanem staviti
linkove na druge web-stranice na moju web-stranicu.
Ibrahim mi je sve detaljno objasnio.
Iznimno sam ti zahvalna, brate, na tvojoj ljubaznoj
ponudi i velikodušnoj suradnji. Ali, ja o dizajniranju
web-stranica znam koliko i o pirjanju okre! A ne mogu
nikako svaliti takav teret na tvoja ramena, Ibrahime.
Tako da ću nastaviti u svom stilu, ma kako bio
staromodan, slanja svojih tjednih e-mailova čekajući
izazovnije ponude. Tjednu novinsku kolumnu, možda,
ili radio ili TV-emisiju samo za mene, ili bilo kakav drugi
prijedlog kojim me mogu obasuti vaši genijalni umovi,
čitatelji!
Matti je imao moć od Michelleina života učiniti jednu
dugu, totalno cool avanturu. Davao joj je praktičnu
pomoć i moralnu podršku dok se prilagođavala svom
novom životu. Objašnjavao joj je sve što god joj se učinilo
teškim tijekom studija, bilo da se radilo o predmetima
koje je on predavao, bilo o onima koje nije. Budno je
pratio njezin život u studentskom domu, i pokušavao joj
pomoći pri rješavanju bilo kakvih problema na koje je
nailazila. Uživala je u svojoj neovisnosti i okusu slobode
koju je doživljavala po prvi put u svom životu, ali na
dnevnoj je bazi još uvijek provodila više vremena u kući
svog ujaka nego u svojoj studentskoj sobi.
Nakon preživljavanja izazova i napora tijekom nekoliko
prvih tjedana u San Franciscu, i navikavanja na
studentsku rutinu, Michelle je počela sudjelovati u
studentskim aktivnostima, povlačeći za sobom i rođaka
Matthewa (odnosno, Matta ili Mattija), koji je, zauzvrat,
počeo uključivati nju u svoje tjedne aktivnosti, kao i
nekolicina njegovih prijatelja.
Jednog vikenda sveučilište je organiziralo kampiranje u
Yosemiteu. Matti je išao jer je bio predsjednik
sveučilišnog Kluba prijatelja prirode. Tamo, u čarobnom
zagrljaju prirode, među ljepotama kakve Michelle nikada
nije vidjela, Matti je bio pravo društvo, na pravom
mjestu u pravo vrijeme. Probudio bi ju rano kako bi
zajedno otišli u šetnju do neke male stjenovite uzvisine
negdje izvan ruke gdje bi zajedno sjedili i promatrali
izlazak sunca. Sjedeći tamo, promatrali su sunčeve zrake
kako se lome kroz kapljice vodopada direktno pred
njima. Natjecali su se tko će snimiti bolju fotografiju. Ona
je pobudila njegov natjecateljski duh fotografijom dvije
zaljubljene vjeverice u poljupcu. Malo kasnije, on je
uzvratio fotkom jelena koji je blokirao sunčev disk
svojom glavom, tako da se činilo kako su zrake sunca
njegovi zlatni rogovi koji se šire unedogled.
Drugog vikenda - ovaj se put radilo o dugom vikendu -
Matti je odveo Michelle u dolinu Napa. Pozvao ga je
jedan od njegovih bliskih prijatelja čija je obitelj ondje
posjedovala jednu od poznatih vinarija. Tamo je Michelle
kušala zaista izvanredne džemove, meso s roštilja i
tjesteninu od žita uzgojenog na obiteljskoj farmi, uz
izvanredne Chardonnave i Cabernete.
Takvi su bili njihovi vikendi. Kada su imali dulje
praznike (ali ne dovoljno duge da bi ona putovala kući u
Saudijsku Arabiju) - poput, na primjer, uskršnjih
praznika - Matti bi ju vozio u Las Vegas ili Los Angele.
Po standardima San Francisca, njezin bi se ujak mogao
smatrati, ako već ne bogatim, ono barem članom više
srednje klase. S Mattijevom mjesečnom plaćom sa
sveučilišta i pomoći njegova oca, uz dodatak onoga što ja
Michellein otac slao njoj svaki mjesec, a radilo se o
popriličnoj svoti, bili su u stanju osmisliti neke totalno
zadovoljavajuće planove za provođenje praznika na
neobičnim mjestima.
U Las Vegasu, odveo ju je na hit predstavu Lord ofthe
Dance. Iznena dio ju je s dvije karte za veličanstveni šou
O u izvedbi Cirque du Soleil. U L. A.-u koji je ona već
bila posjetila, zamijenili su uloge; ona je postala
organizator izleta. Ponajprije gaje odvela na Rodeo Drive
u blizini Sunset Boulevarda kako bi se mogla prepustiti
svojoj omiljenoj strasti: šopingu! Počeo je prigovarati i
prije no što su stigli tamo. Proveli su večer pušeći siše u
»Gypsy Cafeu«. Sljedećeg su dana šetali uz plažu u Santa
Monici i proveli večer u restoranu »Bvblos«. Tamo je
primijetila mnogo saudijskih muškaraca s njihovim
perzijskim djevojkama. Zureći u nju, proučavajući
njezine crte lica, Saudijci su posumnjali da bi mogla biti
jedna od njih. Zbunjivalo ih je to stoje bila u društvu
nekoga tko očito nije bio Saudijac. Međutim, njezin
savršeni američki naglasak odagnao je njihove sumnje:
njihove oči, tako naviknute progoniti djevojke Zaljeva,
prestale su je slijediti.
U San Franciscu, Matti bi ju vodio u Kinesku četvrt, gdje
su šetali među sićušnim izlozima i ulazili u tradicionalne
kineske restorane. Svaki put kada bi posjetili Kinesku
četvrt, naručivali su voćni »koktel« zgusnut tapiokom
koja mu je davala neodoljivu ljepljivu i gumenastu
kvalitetu.
U proljeće su odlazili na izlete u park Golden Gate kako
bi promatrali zalazak sunca. On je svirao očaravajuće
pjesme na gitari, a sunce je poput keksa uranjalo u šalicu
mora. Zimi, često ju je vodio na šalicu kakaa u
»Ghirardelli« s kojeg je pogled pucao na zaljev i
zloglasni otočni zatvor Alcatraz. Ispijajući svoja vruća
pića, razmišljali su o tom tornju u daljini, zloglasnoj
silueti koja je zazivala mračnu prošlost zločina i nasilja u
Americi.
Ono što se Michelle najviše sviđalo kod Mattija bilo je to
što je uvijek pokazivao poštovanje za njezina mišljenja,
ma koliko različita bila od njegovih. Cesto je, primijetila
je, imala dovoljno autoriteta da ga pridobije na sivoj
način razmišljanja. Ipak, on je uvijek objašnjavao, ova
neslaganja nisu mnogo značila, to su bile tek sitne razlike
u razmišljanjima. Nije bilo vrijedno pokušavati mijenjati
njihova međusobna mišljenja samo kako bi slagali baš u
svemu. U vlastitoj se zemlji Michelle bila navikla
povlačiti iz svakog razgovora u kojem bi došlo do
prijetnje da se neslaganje pretvori u verbalni sukob i
razmjenu uvreda. Izbjegavala je snažno izražavanje
tvojih osjećaja, osim kada je bila okružena ljudima s
kojima je bila bliska, kao sa svojim najbližim prijateljima.
Javno mišljenje u njezinoj zemlji, smatrala je uvjerena,
nije nužno predstavljalo ono što su ljudi zbilja mislili.
Ljudi su se teško odlučivali izraziti svoja razmišljanja o
nekoj određenoj lemi zato jer je neka istaknuta ili važna
osoba, netko čija je riječ praktički bila zakon, mogla reći
nekoliko riječi i onda bi svatko podržao njihovo
mišljenje. Kod kuće, javno se mišljenje uvijek podudaralo
s mišljenjem koje su podržavali najmoćniji ljudi.
Je li se Matti zaljubio u nju? Nije u to vjerovala. Pa je li se
ona onda zaljubila u njega? Bilo je nemoguće negirati da
ih je zajedničko provođenje vremena kroz gotovo dvije
godine, uz sve interese koje su dijelili, učinilo vrlo
bliskima. Niti je mogla negirati da je bilo trenutaka kada
je zamišljala da ga istinski voli, naročito nakon neke
poetične večeri na plaži, ili - površnije - nakon što bi
dobila izvrsnu ocjenu iz nekog teškog predmeta
zahvaljujući Mattovim instrukcijama. Međutim, iz
dubine je njezina srca još uvijek izvirivao Fejsal,
zakopana tajna koju nikad nije mogla otkriti Mattiju. Ne
znajući ništa o Saudijskoj Arabiji, on nije mogao niti
zamisliti ograničenja koja su spriječila njezin brak s
Fejsalom i koja su pretvorila priču o njezinoj ljubavi
prema njemu u tragičnu priču o gubitku.
Matti, stanovnik zemlje koja je disala slobodu vjerovao je
da je ljubav izvanredna sila koja može stvarati čuda!
Kada je Michelle po prvi put izlazila iz djevojaštva, i ona
je vjerovala u to. Međutim, to je bilo prije no što se
vratila iz Amerike kako bi živjela u vlastitoj zemlji, u
kojoj se, shvatila je, ljubav tretirala kao neprimjerena
šala. Kao nogometna lopta B kojom se moglo igrati neko
vrijeme, dok ju moćnici ne šutiraju negdje daleko.
29.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od; "seerehvvenfadha/et"
Datum: 27, 08. 2004
Naslov: Firas je drugačiji
Pisao mi je Nasser al-Tref, pozivajući me da pišem za
časopis Karo, sina Al-Pika, čija je glavna urednica Šarifa
al-Srce.33
Sada, kada sam otkrila da prosjak zapravo može dobiti
što god želi, kada postavi vlastite uvjete, čekat ću dok ne
dobijem ponudu za vođenje vlastite TV-emisije, poput
Oprah ili Barbare Walters!
I imajte na umu da što bolje ponude imate za mene, to
sam ja sretnija, to ćete svaki tjedan od mene dobivati
dulje e-mailove. Dakle, što kažete?
Umm Nurija iznijela je pred Sadimu pladanj kuvajćanske
halve tahini34 i lonac čaja, a Sadima im je objema ulila
po jednu šalicu. Pijuckale su čaj i grickale komadiće
zasitnog deserta sa sezamom.
33 Pseudonimi koje koristim kako bih zaštitila
identitet onih koji su dovoljno hrabri da mi
ponude spisateljski posao!
34 Vrsta deserta koji se radi od sezamove paste.
»Možeš li vjerovati, teto, da nisam shvatila kako Valid
nije Gospodin Pravi dok nisam upoznala Firasa.«
»Samo se nadam da nećeš shvatiti kako ni Firas nije
Gospodin Pravi nakon što upoznaš sljedećeg u nizu!«
»Ne daj Bože! Ne želim nikog na ovom svijetu osim
Firasa. Samo Firasa i to je to.«
»Istu si stvar rekla i za Valida, a uskoro će doći dan kada
ćeš morati samu sebe podsjećati da si to rekla i za
Firasa!«
»Da, ali razmisli malo - razmisli o Firasu i onda zamisli
Valida, teto Umm Nurija. Oni su tako različiti!«
»Obojica su gubitnici! Kao što bi rekla egipatska
poslovica, zašto uspoređivati japanke s drvenim
klompama!«35
»Ne razumijem zašto ti se Firas ne sviđa, iako je tako
dobar i simpatičan. Sto ti se na njemu nema sviđati?«
»Ne sviđaju mi se muškarci, i točka. Ti si potpuno
zaboravila dan kada sam ti rekla da mi se Valid baš ne
sviđa. Nije ti se to ni tada svidjelo i nisi uopće obraćala
pažnju na moju zabrinutost.«
»Tada sam bila pomalo glupa i naivna. Taj mi je bolesnik
Valid rekao kako je prisluškivao sve telefonske
razgovore iz moje kuće - i fiksne i mobilne linije - prije
naših zaruka, daje dobio ispis telefonskih poziva i sve ih
pretražio, i dolazeće i izlazeće pozive, šest mjeseci prije
nego što je zatražio moju ruku od mog oca. Dao si je za
pravo tražiti bilo što što bi moglo nagovijestiti da sam
imala vezu s nekim tipom prije njega, a ja sam bila toliko
glupa da sam osjećala ponos što sam položila taj ispit!
Kakva glupača!«
»Svojeglava! To si bila. U to sam ti vrijeme govorila da taj
tip ima veliki problem s ljubomorom, a ni sam nije baš
bio pouzdan. Ali nisi mi vjerovala. Bila si potpuno
zaslijepljena ljubavlju. Govorila sam ti: Tek je početak, a
vidi što se već događa. Nikada se nećeš osloboditi ovih
testova na koje te stavlja - nisu to završni srednjoškolski
ispiti, to je brak. Znaš li što to znači? I što ako padneš
najednom od ovih 'ispita povjerenja'? Sto će se dogoditi?
Zasigurno će te ostaviti! Kvragu s tim. Kvragu i s njim!«
»Ali, teto, Firas je drugačiji. Kunem se Bogom da me
nikada nije podvrgnuo nečemu što bi moglo nagovijestiti
da mi ne vjeruje dovoljno
35 Izreka koja se koristi pri uspoređivanju dviju
bezvrijednih stvari.
I nikada me nije gnjavio pitanjima poput Valida. Firas
ima dobar i čist um i ne promatra sve kroz veo sumnje
kao što je to Valid uvijek činio.«
»Ali, Sadimice draga, nije dobro što Firasu pokazuješ da
ti je on sve u životu i da ćeš za njega učiniti sve!«
»Ali, teto, ne mogu si pomoći! Totalno sam zaljubljena u
njega. Navikla sam ga imati uza se. Prva stvar koju
čujem ujutro je njegov glas, i posljednja navečer prije
nego što legnem u krevet. Cijeli je dan uza me gdje god
ja bila. Raspituje se za rezultate mojih ispita prije
vlastitog mi oca, i nabraja mi stvari koje moram svaki
dan učiniti i prije nego što sama to shvatim, a ako imam
neki problem, on ga rješava bez problema pomoću svojih
poznanstava. Ako mi išta treba, bilo to samo limenka
Coca-Cole usred noći, on pošalje nekoga da mi ju
donese. Vjerovala ili ne, jedne je noći išao u trgovinu u
četiri ujutro kako bi mi kupio higijenske uloške, zato jer
je moj vozač bio spavao kao top! Išao je sam, kupio ih za
mene, i ostavio pred ulaznim vratima u plastičnoj
vrećici! Mislim, je li uopće čudno, teto, da nakon načina
na koji me mazi i pazi, osjećam kao da mi je on sve u
životu? Ne znam, uopće se ne sjećam kako sam ikad
živjela bez njega!«
»O, za ime Božje! Po tebi, on je poput Husseina Fahmija!
Molim Boga da ti da najbolje od njega, i poštedi te
najgorega. Ja samo nisam vrlo optimistična.«
»Ali, zašto? Reci mi!«
»Pa, ako te već voli kao što ti tvrdiš da te voli, zašto te
onda još nije zaprosio?«
»Upravo to ni ja ne razumijem, teto.«
»Nisi li mi rekla kako misliš da se promijenio nakon što
je saznao da si već bila udana za Valida?«
»Nije se baš promijenio, ali... pa, hm, osjetila sam daje
postao malo drugačiji, možda. Nastavio je sa svojim
nježnostima i brigom o meni, ali kao da ima nešto u
njemu što ne pokazuje preda mnom više. Možda se radi
o ljubomori? Ili bijesu jer nije prva osoba u mom životu,
na način na koji sam ja prva djevojka u njegovom?«
»A tko ti to kaže da si ti prva djevojka u njegovu
životu?«
36 Zgodni i slavni egipatski glumac koji je glumio u
brojnim arapskim romantičnim filmovima.
»To je samo osjećaj koji imam! Srce mi govori da sam
jedina njegova ljubav. Čak i ako je upoznavao djevojke
prije mene — a naravno da jest, s obzirom na njegove
godine i koliko je vremena proveo u inozemstvu
-sigurna sam da se nije zapravo zaljubio ni u jednu, niti
vezao uz nju, niti isprepleo svoj život s njezinim kao što
je to učinio sa mnom. Muškarac se ne zaljubljuje tako,
niti se toliko trudi kad je njegovih godina, ako ne misli
daje ta koju voli posebna! Netko tko mu zbilja odgovara.
Nije više mlad, i ne sagledava stvari na način na koji to
radi muškarac u svojim dvadesetima. Muškarci njegovih
godina, kada se zaljube, odmah počinju razmišljati o
smirivanju, o braku. Nije neozbiljan. Nema više onoga:
'Hajde da se upoznamo pa ćemo vidjeti kako nam ide,
samo ćemo se prepustiti osjećajima', i takvih dječačkih
fora. A dokaz je tomu to što do danas još nije zatražio da
se vidimo, nakon onih dana u Londonu, osim onog dana
tijekom naše vožnje od Riyada do Khobara na istoku
zemlje.«
»Ne razumijem kako si mu se usudila dopustiti da ti se
toliko približi u susjednoj traci dok si s ocem bila u
autu.Ti luda djevojko! Sto bi bilo da ti je otac postao
sumnjičav? Sto bi bilo daje primijetio kako te taj čudni
tip u susjednom autu promatra i razbjesnio se? Sto bi
onda bila učinila?«
»Nisam ga ja izazivala, ili išta slično. Cijela je stvar bila
slučajnost. Trebala sam putovati autom na istok zemlje s
ocem na jedan pogreb. Firas je, kao i obično, išao
provesti vikend sa svojom obitelji, ali je propustio avion,
pa je odlučio ići autom. Moj je otac tog dana ranije
završio s poslom i htio krenuti odmah. Firas, koji je bio
trebao krenuti u podne, odgodio je odlazak za kasnije
zbog posla. Dogodilo se tako da smo se na putu našli u
isto vrijeme! Stalno smo si slali poruke s pitanjima:
'Koliko još kilometara imaš do tamo?' Pokušavala sam ga
nagovoriti da prestane slati poruke dok vozi! Odjednom,
poslao je poruku s pitanjem kakav auto moj otac vozi.
Rekla sam: 'Tamni Lexus boje kvarca, zašto?' Rekao je:
'Samo pogledaj nalijevo za pet sekundi i vidjet ćeš me!'
Aaah, teto! Ne mogu ti uopće opisati što sam osjetila u
trenutku kad sam ga ugledala! Nisam mogla ni zamisliti
da nekog mogu tako voljeti! S onim gadom Validom,
osjećala sam da sam se spremna predati i svega odreći,
samo kako bi on bio mnome zadovoljan. Ali, s Firasom
ne osjećam potrebu za žrtvovanjem. Osjećam da želim
bezgranično davati. Davati, davati i davati! Možeš li
vjerovati teto, da se ponekad sramim vlastitih misli.«
»Kakvih misli?«
»Mislim, ponekad se zamišljam kako ga dočekujem kući
navečer, nakon vjenčanja. A on, naravno, uvijek dolazi
doma umoran. Posjednem ga na kauč i sjedam na pod
ispred njega. Zamišljam kako mu onda masiram stopala
u slanoj vodi i ljubim ih! Razumiješ li ti što mi ova slika
koju imam u glavi čini, teto? Izluđuje me! Nisam mogla
ni zamisliti da bih mogla tako razmišljati o ijednom
muškarcu, bez obzira tko on bio. Čak i dok sam voljela
Valida bila sam preponosna zamišljati takve stvari! Vidiš
li kako je ovaj Firas uzdrmao sva moja uvjerenja i učinio
da ga zavolim beznadno?«
Umm Nurija je duboko udahnula, a onda polako
izdahnula. »O, draga moja. Samo ne želim da te netko
opet povrijedi. To je sve što ću reći. Neka ti Bog dade u
skladu s tvojim dobrim namjerama, dušo moja, i neka te
sačuva od zla.«
30.
Za:seerehwenfadha7et@yahoogroups,com
Od: "seerehwenfadha7ef*
Datum: 3. 09. 2004
Naslov: ista stara Kamra
Ako ti Allah zada nevolju, samo On može otkloniti je;
ako ti pak kakvo dobro htjedne, nitko te ne može lišiti
Njegove dobrote: On među Svojim robovima pogađa
dobrotom koga hoće, jer On je Taj Koji prašta i Milosnik
je.
– Kur'an, sura Junus, ajet 107
Primam bezbrojne e-mailove u kojima se kori i vrijeđa
Umm Nurija, i osuđuju obitelji mojih prijateljica koje
dopuštaju svojim kćerima da provedu makar i jednu
večer u kući razvedene žene koja živi sama. Samo malo.
Zar je razvod veliki zločin koji počinjaju isključivo žene?
Zašto naše društvo ne šikanira razvedene muškarce na
način na koji tlači razvedenu ženu? Znam da vi čita-lelji
uvijek odbacujete i olako shvaćate ova moja naivna
pitanja, ali zasigurno možete uvidjeti da su logična i da
zaslužuju da se o njima ozbiljno razmisli. Trebali biste
braniti Umm Nuriju, Kamru i ostale razvedenice. Žene
poput njih ne zaslužuju podcjenjivanje društva, koje im
samo s vremena na vrijeme pristane dobaciti kakvu kost
i očekuje onda od njih da s tim budu sretne. U
međuvremenu, razvedeni muškarci nastavljaju živjeti
ispunjenim životima bez ikakve patnje ili krivnje.
Kamrin se život nije naročito promijenio nakon rođenja
njezina sina, budući da je najveći teret brige o njemu pao
na pleća filipinske dadilje koju je Kamrina majka
unajmila posebno za taj posao. Majka je znala koliko je
lijena njezina kći, i koliko je zanemarivala čak i sebe.
Kako bi se mogla brinuti za novorođenče? Kamra je
ostala kakva je i bila. Zapravo, vratila se na ono kakva je
bila prije no što se udala. Bila je vrlo zaposlena
njegovanjem duboke melankolije koja ju je omotala
nakon što se odrekla svijeta chata. Još je dugo nakon toga
nastavila razmišljati o Sultanu. Često je osjećala snažnu
želju da s njim porazgovara, ali bi se uvijek povukla
kada bi se sjetila svoje situacije i stanja stvari. U ovom je
trenutku veza u nekom pravom smislu riječi bila za nju
teško ostvariva.
Svake je večeri otplovljavala daleko u svojim mislima.
Razmišljajući o svoje tri prijateljice, stalno je
uspoređivala svoj život s njihovima. Tu je bila Sadima,
potpuno obuzeta obožavanjem (na puno radno vrijeme)
uspješnog političara i poznatog muškarca koji bi ju
svakog trenutka mogao zaprositi. Ovo se njezino
razmišljanje temeljilo na onome što joj je Sadima govorila
o njihovoj izuzetnoj ljubavi i o tome kako su se apsolutno
slagali u svemu. O kako samo zavidim Sadimi, mislila je.
Ona je bila dovoljno sretna da dobije Firasa umjesto
Valida! Stariji je muškarac puno bolji od onih amatera
koji uopće ne znaju "sto žele od života.
Lamis je bila na trećoj godini studija, i uskoro će postati
liječnica i imati svijet pod nogama! Nije bilo važno bude
li malo kasnila s vjenčanjem, budući da su vjenčanja
kasnije u životu bila uobičajena u liječničkim krugovima.
Zapravo, nije bilo neuobičajeno čuti prigovore
neodobravanja o »ranom« braku studentica medicine.
Ako je djevojka željela ostati single bez daju se označava
kao usidjelicu, samo je trebala upisati studij medicine ili
stomatologije. Ovi su imali čarobnu sposobnost
odvraćanja radoznalih pogleda. Međutim u djevojke na
društvenim studijima, ili onima koje su pohađale
dvogodišnje dodiplomske studije, a da ne spominjem
one koje nisu uopće studirale, ti su isti pogledi počeli
zuriti, a prsti upirati onog trenutka kada bi navršile
dvadeset.
Osim toga, mislila je Kamra, Lamis je bila sretna i zbog
svoje majke, Bog neka ju štiti! Njezina je majka bila jako
inteligentna i kultivirana, i često je s Lamis sjedila i
razgovarala, a također i s Tamadur, a one joj se pak rado
povjeravaju jer je puna razumijevanja. Moja je jadna
mama tako staromodna i neprofinjena. Kad god nešto
zatražimo od nje, njezin je odgovor negativan! Ne
smijemo raditi ovo, ne smijemo reći ono! Uvijek je sve
kritizirala. Kao onog dana kad je Sahla otišla i kupila
nekoliko tangi i izazovnih spavaćica, rekavši kako sve
njezine prijateljice imaju takve. Mama je stvarno bila
poludjela. Zgrabila je sve to stoje kupila i bacila u smeće,
vrišteći: »Ovo je posljednja kap! Želiš se oblačiti kao
kakva drolja, a nisi niti udana!« Otišla je pravac na stare
štandove u Taibi i Ovaisu37', i kupila joj tucet
staromodnih, bapskih spavaćica i donijela ih kući,
inzistirajući na tome da joj se svide! Predala joj ih je
rekavši: »Ovo je za tebe, mlada damo, a one druge stvari
možeš kupiti tek nakon što se udaš.«
Čak je i Michelle, nakon što ju je Fejsal ostavio, imala
više sreće od mene, mislila je Kamra. Michelle je njezina
obitelj pustila na studij u Ameriku, dok Kamri nije bilo
dopušteno niti napustiti kuću bez pratnje. A za njezinih
rijetkih posjeta Sadiminoj kući, njezina je majka
inzistirala da ju jedan od braće tamo osobno odvede i
osobno vrati kući, iako je njezin vozač uvijek bio s njom.
Prava si sretnica, Michelle. Možeš se opustiti i živjeti svoj
život kako želiš! Nitko te ne nadgleda niti ti puše za
vratom, pitajući te svake minute kamo ideš i gdje si bila!
Slobodna si i ne moraš slušati neumorne ljudske tračeve.
Kad god je bila u društvu svojih triju prijateljica, Kamra
je osjećala ogroman jaz među njima, sada kada su sve
one studirale. Što se to dogodilo s Lamis? Promijenila se.
Zašto se stalno upisivala na tečajeve poput samoobrane i
joge? Otkad se upisala na taj bezvezni medicinski
fakultet, počela se čudno ponašati i udaljila se od svojih
starih prijateljica, naročito u načinu razmišljanja.
U međuvremenu, Michelle je u zadnje vrijeme postala
stvarno grozomorna, stalno je pričala o slobodi i ženskim
pravima, okovima vjere, običajima koje im društvo
nameće i svojoj filozofiji o vezama među spolovima.
Konstantno je savjetovala Kamru da postane snažnija i
zahtjevnija u afirmaciji same sebe, te da ne popušta niti
milimetra kada su u pitanju njezina prava.
Iba i Ovais su ogromni buvljak na kojem se prodaje
jeftina roba.
Sadima je bila ona s kojom je Kamra osjećala najveću
bliskost. Činilo se da je postala zrelija otkad je provela
ljetne praznike u Londonu. Njezino je samopouzdanje
bilo ojačano samostalnim putovanjem i radom, činilo se.
Ili je, vjerojatnije, proizlazilo iz činjenice da ju voli čovjek
poput Firasa.
Kamra je osjećala kako je ona bila jedina među njima
koja se nije zapravo promijenila od srednje škole.
Njezine su brige i interesi ostali više-manje jednaki.
Njezine ideje se nisu razvile, a stari snovi nisu nestali u
korist novih. Njezina je jedina želja bila udati se za
čovjeka koji bi je spasio od samoće i nadoknadio joj sve
ove poteškoće koje je proživjela. Kako je samo željela da
može crpiti snagu iz Michelle, inteligenciju od Sadime, i
mjeru odvažnosti od Lamis! Kako se samo željela
transformirati u osobu koja bi bila jednako veličanstvena
i živahna poput njezinih prijateljica. Ali, očajavala je, jer
kao i obično, nije bila u stanju držati korak s njima. Bog
ju je stvorio ovako slabog karaktera, karaktera koji je i
sama prezirala. Uvijek će zaostajati nekoliko koraka.
Cijeli svoj život.
Otišla je na brzinu pogledati Saleha prije nego ode
spavati. Ušla je u sobu i krenula prema njegovu
krevetiću, koji je stajao pokraj dadiljinog. Prišuljala mu
se tiho kako ne bi probudila ni jedno ni drugo. A onda je
ugledala bebine velike smeđe oči, širom otvorene, kako
se nevino kreću prema izvoru zvuka i svjetla i sjaje u
mraku. Pružila mu je ruke, a on ih je uhvatio, kao daje
tražio da ga primi u naručje. Podigavši ga, osjetila je da
mu je odjeća mokra, a iz pelene se širio prodoran smrad.
Odnijela gaje u kupaonicu. Guza mu je bila potpuno
mokra i prekrivena pelenskim osipom. Kamra nije znala
što bi trebala učiniti. Da probudi mamu ili Sahlu? Koliko
bi Sahla uopće znala o bebama, ako ona nije znala što
učiniti? Da probudi dadilju? »Bože, oslobodi me te
žene!« promrmljala je Kamra. »Za ovo je ona kriva.
Pogledaj ju - mirno spava dok se moj sin davi u vlastitoj
pišalini!« Dok mu je prala guzu u toploj vodi, Kamra mu
je dodala žutu patkicu s kojom se počeo igrati. Nije
pokazivao nikakve znakove uzrujanosti ili
uznemirenosti. Kamri se, međutim, činilo da se ovdje
radi o nečem višem od obične iritacije kože, nečem što je
bilo teže podnijeti.
Svi su bili užasni prema njoj. Rašid, njezina majka,
njezina sestra Hessa, Hessin muž, Mudi, čak i njezine
najbolje prijateljice - sve su mislile da je glupa, slaba i
neuspješna. Čak je i filipinska dadilja počela
zanemarivati njezina sina nakon što je primijetila koliko
je malo znala njegova majka. Život joj je sve oduzeo i
ništa joj nije dao zauzvrat. Ukrao joj je njezinu mladost i
radost, a dao joj prazninu i dijete čija je jedina životna
podrška trebala biti ona - a ona je podršku trebala više
od djeteta.
Plastična patkica ispala je iz Salehove ruke kada gaje
uplakana Kamra snažno zagrlila, svom snagom opresije i
žaljenja i patnje koji su ležali u njoj.
31.
Za: seerehwenfadha7et@yaho0groups.com
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: 10. 09. 2004
Naslov: Tračanje MUŠKARACA!
Ova je priča postala moj život. Petak mi je postao svetiji
nego ikad prije. Soba s kompjutorom je sada moj dom,
jedino mjesto na kojem se osjećam sigurnom. Sada se
samo smijem kada god me iznervira neka glupost koju
kažu profesor ili kolegica na faksu. Ovi me ljudi potpuno
izbacuju iz takta, ali koga briga! Sve je to beznačajno u
usporedbi s ovim što ja radim. Na kraju krajeva, svi su ti
bahati profesori i drske kolegice prilijepljeni uz svoje
kompjutorske monitore svakog petka, samo kako ne bi
propustili ni slovo od onoga što pišem. Pa što ako me
svako toliko iznerviraju? Meni su sasvim dovoljni radost
i ponos koje osjećam iznutra!
Četiri su se prijateljice sastale u Kamrinoj kući
posljednjeg dana ljetnih praznika. Svaka je Salehu
donijela igračku ili slatkiš, kojima su pred njim mahale
kao mamcima, pokušavajući ga tako nagnati da hoda
prema njima nesigurnim korakom, na svojim slatkim
debeljuškastim nožicama.
Kamra nije gubila vrijeme, odmah napavši Lamis zbog
osunčana tena koji je stekla tijekom ljetnih praznika u
Jiddi.
»Kunem se Bogom, ti si potpuno luda! Ovih dana, kada
svi koriste kreme za izbjeljivanje, ti si se morala otići
ispržiti na suncu?«
»Ma dajte, ljudi! Vi ne cijenite lijepu boju! Meni se baš
sviđa ovako!«
»Cure! Recite joj nešto - ovoj luđakinji!« nastavila je
Kamra.
Michelle, koja je stigla na praznike iz San Francisca, bila
je naviknuta na zdravi izgled preplanulih, ležernih
kalifornijskih djevojaka. »Zapravo, ja mislim da izgleda
odlično«, rekla je.
Kamra je eksplodirala. Pokušala je od Sadime dobiti
podršku. »Sadima! Čuješ li ti što ove luđakinje govore!
Jesi li ti čula za iti jednu majku koja je svom sinu htjela
pronaći crnu mladenku?«
»Ma da, što god! Svakom po vlastitu ukusu. Koliko ćemo
još činiti sve kako bi zadovoljile ukuse tih starica i
njihovih dragih dječačića? Ja kažem, samo tako nastavi
Lamis - radi što te volja. A ako ikad poželiš kosu zaliti
kerozinom i zapaliti je, samo naprijed!«
Kamra je ostala šokirana. »Baš ti hvala na podršci,
draga!«
»Mislim, zbilja«, nastavila je Sadima, »zlo mije od toga
kako svima dopuštamo da nas kontroliraju i vode kroz
život. Nikad ne možemo učiniti ništa, jer nas strah od
tuđe osude sputava. Svi nas vozaju kako žele. Kakav je
to život? Nemamo prava odlučivati ni o vlastitu životu!«
»Sadimice!« uzviknule su njezine prijateljice okrenuvši
se prema njoj. »Sto je bilo? Tko te iznervirao?«
»Očito, posvađala se s Firasom, ne može ništa drugo biti
u pitanju.«
»Što ti je taj majmun učinio?«
»Jesi li ga vidjela u Parizu?«
Sadima je pokušala umiriti svoj glas, budući da je njezina
eksplozija od maloprije šokirala cure. Polako, počela im
je pričati o tome što ju je mučilo. »Vidjela sam ga jednom.
Mislim, došao je u Pariz samo kako bi me vidio, i nisam
ga mogla odbiti. OK. Neću vam lagati. Iskreno, i ja sam
umirala od želje da njega vidim! Cijelu ovu godinu
nisam ga vidjela zbog svog studija i njegova posla, i zato
jer smo se oboje složili da se nećemo sastajati u Riyadu.
Jednostavno, to je previše komplicirano, opasno i čudno.
Ne bismo bili opušteni kao što smo bili u inozemstvu.
Izvan Kraljevstva, možeš se opustiti, disati bez
razmišljanja gleda li te tko. Vani se možemo sastajati bilo
gdje, na bilo kojem javnom mjestu. Ali ovdje to ne
možemo. Sastali smo se u ugodnom malom restoranu i
samo smo sjedili i razgovarali. Bilo je lijepo.«
»Za sada zvuči dobro.« rekla je Kamra. »Pa gdje je onda
problem?«
»Naravno«, upala je Michelle, »odmah nakon toga, istog
časa, pitao te kako to da se osjećaš tako ugodno i
opušteno u javnosti s njim. Ili te uopće nije ni pitao, nego
je odmah počeo sumnjati, a već se sljedećeg dana počeo
drugačije ponašati. Drugačije nego dok si se odbijala
sastati s njim. Nakon što se sastaneš sa sudijskim tipom
iza leđa svojoj obitelji i društvu, on odmah izgubi
poštovanje za tebe, umjesto da bude obrnuto, da te još
više cijeni! Poznata mi je ta glupa priča jako dobro; ovi
su problemi ugrađeni u zbrčkane glave naših muškaraca.
Oni su mentalno izopačeni! Zašto mislite da sam otišla iz
ove zemlje?«
»Ne, ne, uopće nije bilo tako«, odgovorila je Sadima.
»Nikad se prema meni nije tako ponašao. Naravno,
primijetila sam da je ponekad pomalo sumnjičav prema
djevojkama općenito. Ali nikad nije sumnjao u mene.
Firas me jako dobro poznaje i potpuno mi vjeruje.«
»Muškarac ne mijenja svoju prirodu«, ustvrdila je
Kamra. »Ako u sebi ima sumnje, onda ćeš ih prije ili
kasnije osjetiti na vlastitoj koži, čak i ako ih pokušava
prikriti na početku veze.«
»Ne, vjeruj mi, nije u tome problem. Problem je u tome
što već neko vrijeme primjećujem da mi šalje čudne
signale vezane uz nas dvoje. Jednog mi dana kaže kako
mu je obitelj pronašla stvarno izvrsnu ženu, a drugog mi
kaže da ne odbijam dobrog muškarca ako me takav
zaprosi!
Kako mu srce može dopustiti da govori takve stvari kad
zna koliko ga volim? U početku sam mislila da se šali,
samo kako bi me malo mučio. Međutim, kad smo se
vidjeli u Parizu, rekla sam mu kako jedan tatin prijatelj
želi da se udam za njegova sina. Stvarno, nisam lagala.
Mislila sam da će se zabrinuti i uznemiriti i pokucati na
vrata mom ocu već istog dana. Ali, umjesto toga mi je
uputio osmijeh hladan poput noćnog deserta i upitao me
je li mladić dobar. Rekao mi je: 'Pobrini se da ti se otac
dobro raspita o njemu, i ako se ispostavi da je u redu,
onda se pouzdaj u Boga i učini to.'«
»Stvarno je to rekao?« pitala je Kamra, s nevjericom u
glasu.
»Pa što si mu ti na to rekla?« pitala je Lamis nestrpljivo.
»Ništa.«
»Ništa?« graknule su sve odjednom.
»Mozak mi se zablokirao. Nisam mogla shvatiti što mi
on zapravo govori! Samo sam sjedila i buljila u njega.
Nisam mogla prozboriti niti riječ, i sigurno sam izgledala
kao totalna glupača. Oči su mi zasuzile i samo sam rekla:
'Oprosti, ali moram ići.'«
»Pa, što je on na to rekao?«
»Rekao je: 'Nemoj se ljutiti.' I natjerao me da se zakunem
da neću otići! Rekao je: 'Slušaj, ako sada odeš, neću više
nikad s tobom razgovarati.'«
»I ti si ostala?«
»Da, sjedila sam tamo dok on nije završio s jelom, a onda
smo oboje ustali i zajedno izašli iz restorana. Onda mi je
on dozvao taksi do hotela.«
»Pa jeste li vi onda još uvijek zajedno?«
»Zajedno, ali se situacija nije poboljšala odonda. On se
igra s mojim živcima, a ja ne znam kako da stvari vratim
na ono kakve su bile prije. Zašto je uvijek tako sa mnom?
Zašto se muškarci uvijek potpuno promijene nakon što
budu sa mnom neko vrijeme? Sigurno je problem u
meni! Ono štojejasno u cijeloj pričijest da čim seja
počnem osjećati ugodno s njima, njima postane stvarno
neugodno sa mnom.«
Muško inzistiranje na tome da oni vode glavnu riječ,
vjerovala je Lamis, nije se pojavilo niotkuda.To se
događalo nakon što bi tip nabasao na ženu kojoj se sviđa
takvo dominantno ponašanje i koja ga je ohrabrivala u
tome.
»Mislim da nam muškarci ne govore laži i ne varaju nas
namjerno«, rekla je. »Stvarno, to kao da nikad nije s
nekom namjerom. To im je jednostavno u prirodi.
Jednostavno su nekako izopačeni. Muškarac će se početi
udaljavati od djevojke, ili čak pokušati pobjeći, čim ona
počne djelovati dostupno. To je zato jer on onda počne
osjećati da ne mora ništa činiti kako bije pridobio. Ona
mu više ne predstavlja izazov. Nikad joj to neće otvoreno
priznati. Ne dopušta joj da shvati da je on u krivu, nema
šanse! Pokušat će učiniti sve da se ona osjeća kao ta koja
ima probleme, a ne on. Neki čak krenu djevojkama slati
signale u nadi da će one biti te koje prekidaju vezu, ali ih
mi, glupače, nikada ne pohvatamo. Mi nastavljamo raditi
na toj vezi dok nas ne ubije, čak i kad smo od početka
sigurne da se radi o potpunoj katastrofi. Zato na kraju
napravimo budale od sebe. Mi smo te koje se ne držimo
svog ponosa od početka kako bi izašle iz svega s
netaknutom čašću.«
Nakon ovoga, Michelle je dala Sadimi svoju vlastitu
logičku analizu situacije. »Draga, ovo je strategija bijega
nezrelog dječarca. Saznat ćeš da je malo razmislio o
svemu, a onda rekao samom sebi: Zašto bih ja uzeo
nekog tko je već razveden, kad sam još nisam bio
oženjen. Čak i razvedeni muškarci traže djevojke koje
nisu bile udate, pa zašto bih onda ja završio sa ženom
koja je to već bila? Shvatit ćeš da on odvaguje situaciju u
svojoj glavi i misli: Ako želim postati ministar u vladi, ili
kakav visoki dužnosnik kasnije, trebam pronaći ženu
koja će pridonijeti mom položaju, ženu koja će mi
pomoći svojim obiteljskim vezama, svojim izgledom i
podrijetlom, svojim društvenim položajem i bogatstvom!
Neću uzeti onu koja u startu ima manu jer je razvedena,
a onda čekati da me drugi rastrgaju svojim osinjim
jezicima. Nažalost, ovako razmišljaju naši muškarci. Bez
obzira na to koliko on bio dojmljiv, koliko profinjeno bilo
njegovo razmišljanje i koliko bio zaljubljen, on još uvijek
doživljava ljubav kao nešto što se događa samo u
romanima i filmovima. On ju ne shvaća, ne doživljava
ljubav kao temelj na kojem se gradi obitelj. Možda je on
čak vrlo kultiviran i obrazovan tip, koji je vidio svijeta.
Možda negdje duboko i zna daje ljubav osnovna ljudska
potreba, da nije sramotno za muškarca da sam bira svoju
životnu partnericu, dok god je sasvim siguran daje ona
prava. Međutim, još uvijek se boji. Boji se već i samog
razmišljanja da bi mogao krenuti putem drugačijim od
onog kojim su išli njegov otac, i njegov stric, i djed prije
njih. A, uostalom, onda će pomisliti: Ti stari muškarci još
uvijek žive s tim svojim zatvorenim ženama. To sigurno
znači da su učinili nešto ispravno. Sigurno je ispravno,
jer svi drugi tako žive. Tako on na kraju krene njihovim
stopama, i ne čini ništa protivno njihovim uvjerenjima.
Na taj način, nitko mu ne može jednog dana doći i
prigovoriti da nije uspio samo zato jer je skrenuo s puta
svojih pradjedova. Naši se muškarci jednostavno
previše boje plaćati za vlastite odluke u životu. Oni žele
slijediti druge, tako da mogu i kriviti druge.«
Niti jedna od triju djevojaka nije znala gdje je to Michelle
stekla ove teorije o tome kako muškarci razmišljaju. Ali,
osjetile su kako njezine riječi snažno odjekuju u svima
njima. Nisu znale kako je ona došla do svojih zaključaka,
ali znale su, duboko u svojim srcima, da je bila u pravu.
13 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:41 pm
Margita
Administrator
32.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m Odi
"seerehwenfadha7et"
Datum: 17. 09. 2004
Naslov: Ptica selica
Onima koji su me totalno iznervirali izjavama da ja ne
predstavljam djevojke Saudijske Arabije, poručujem:
Koliko se puta moram ponoviti? Ne pišem ni o čemu
nevjerojatnom, bizarnom ili toliko čudnom da se vi ljudi
s tim nikako ne možete poistovjetiti ili reći da nije istina!
Sve o čemu govorim djevojke u mom društvu jako dobro
poznaju. Svakog tjedna, svaka od njih čita moje emailove
i izjavljuje: »To sam ja!« A budući da pišem
kako bih tim djevojkama dala glas, poručujem onima
koji nemaju nikakve veze s ovim što pišem, da izvuku
svoje njuške iz onoga što ih se ne tiče! A potom, ako baš
žele ponuditi perspektivu različitu od moje, slobodno
mogu započeti s pisanjem vlastitih e-mailova. Ali, ne
tražite od MENE da pišem samo o onome što VI
odobravate!
Michelle je otkrila da je epidemija proturječja u njezinoj
zemlji toliko izmakla kontroli, da je zarazila čak i njezine
roditelje. Njezin je otac, kojeg je smatrala rijetkim
simbolom slobode u Saudijskoj Arabiji.
»OK, sad sam sigurna, to je to. Ti si ili Ovan ili Strijelac.«
»To je stvarno to? Tvoja posljednja?«
»Aha.«
»Hmmm, OOOOK...«
»Kako to misliš, hmmm, OOOOK?«
»Mislim, ne želim da padneš u komu kad ti kažem da
sam ja... Vodenjak!«
»Da! Stvarno! Od samog sam početka govorila Vodenjak,
ali onda si me ti skroz zbunio!«
»Ja sam te zbunio! Samo malo! Nisi li ti stalno mijenjala
mišljenje?«
»Mrzim te. Hajde, idemo. Trebamo obići pacijente.«
»Dobro, ali kad ćeš mi reći kakav bi to Vodenjak trebao
biti?«
»O, reći ću ti odmah. Muškarci Vodenjaci su stvarno
užasni snobovi koji misle da su uvijek cool. A najgore je
to što im neke djevojke Vage to i olakšavaju!«
»Ah, blago njima.«
»Kome? Muškarcima Vodenjacima?«
»Ne! Onima kojima oni ne izgledaju tako loše. Blago
tebi!«
Nakon što je tog dana došla kući, Lamis je ponajprije
potražila svoje astrološke priručnike ne bi li otkrila
stupanj kompatibilnosti između Vage i Vodenjaka.
Otkrila je da se u jednoj knjizi navodi podatak od 85%, a
u drugoj ne prelazi 50%. Odlučila je vjerovati prvoj
knjizi. Donijela je odluku: ovoga će puta biti pametna i
iskoristiti svoje lukavstvo. Natjerat će Nizara da upadne
u njezinu zamku. Dokazat će Kamri da je moguće da
djevojka sanja o mladiću kojeg želi, i da ga potom, uz
malo truda i strpljenja i dobije.
Te noći nije išla spavati dok se nije oglasio poziv na
molitvu u zoru, prvu od pet molitvi. Bila je budna kako
bi u svoj dnevnik zapisala svoj ratni plan i pravila
ponašanja koja se zaklela ne prekršiti. Osjećala je da će joj
ovi trebati u nadolazećim danima, u slučaju da joj srce
poželi skrenuti sa zacrtanog puta. Ovo je bio njezin
uobičajeni uzorak ponašanja: zapisivanje misli i ideja na
papir, kako bi se držala svojih odluka.
U dnevnik je zapisivala sve: svoja općenita razmatranja
muškaraca; različite zamke i probleme u koje su upadale
ona, njezine prijateljice i rođakinje; djeliće savjeta koje je
čula ili pročitala u neko doba, a koji su joj ostali u
pamćenju, iščekujući pravi trenutak da budu
upotrijebljeni. Sve njezine upute samoj sebi započinjale s
»Neću...«.
Neću si dopustiti da ga volim dok ne osjetim njegovu
ljubav prema meni.
Neću se vezati uz njega dok me ne zaprosi!
Neću se opustiti i otvoriti mu se, i neću mu pričati o sebi;
ostat ću neodređena i tajanstvena (muškarci vole takve
žene, žena koja je otvorena knjiga ne predstavlja izazov);
i neću mu dopustiti da bude svjestan svakog detalja mog
života, bez obzira koliko mu željela sve ispričati!
Neću biti Sadima. Neću biti Kamra. Neću čak biti ni
Michelle.
NIKADA ga neću prva nazvati, i neću mu odgovoriti baš
na svaki poziv.
Neću mu govoriti što da radi, kao što sve druge žene
govore muškarcima.
Neću očekivati da se promijeni radi mene, niti ću ga
pokušavati promijeniti. Ne bude li mi privlačan, usprkos
svim svojim manama, onda nema razloga da budemo
zajedno.
Neću se odreći niti jednog svog prava, niti ću mu
progledavati kroz prste kad učini nešto pogrešno (ne
smije se na to naviknuti).
Neću mu izraziti svoju ljubav (ako se zaljubim u njega)
prije no što mi on kaže daje zaljubljen u mene.
Neću se mijenjati radi njega.
Neću zatvarati oči i uši pred znakovima opasnosti.
Neću živjeti u beznadnoj fantaziji. Ako mi otvoreno ne
izjavi ljubav unutar razdoblja koje ne prelazi tri mjeseca,
i ne ponudi mi vrlo jasne indikacije glede budućnosti
naše veze, sama ću prekinuti tu vezu.
36.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 12.11. 2004
Naslov: Michelle se oslobađa svih ograničenja
Neka Bog prihvati vaš post, vaše noćne molitve i sva ona
dobra djela koja ste činili tijekom svetog mjeseca
Ramazana. Nedostajali ste mi svi i saveznici i neprijatelji,
i dirnule su me sve poruke koje sam primila u kojima se
raspitujete kako sam. Stizale su na moju adresu tijekom
cijelog mjeseca vrline. Evo me, vratila sam vam se kao
što se isposnik vraća hrani nakon Ramazana. Neki su od
vas pomislili da ću u ovom trenutku stati, te da neću
nastaviti priču nakon Ramazana. Ali, prijatelji i
protivnici: nastavit ću. Fitilj je priznanja dugačak. A što
duže gori, to više moje pisanje plamti.
Michelle se na svoj novi život naviknula brže no što je
očekivala. Bila je sretna zbog novog početka, i vrijedno je
radila kako bi svoj prijašnji život ostavila za sobom. Bila
je istina da su njezini duboki bijes i ozlojeđenost na svijet
u kojem je živjela i radila ležali u njoj, ali bila se je u
stanju toliko pomiriti s tim svijetom da se ljudima oko
sebe činila neoštećenom. Pomogla je i činjenica daje
Dubai bio ljepši no što je očekivala, i da su prema njoj i
njezinoj obitelji svi bili bolji no što je predvidjela.
Na svom novom fakultetu, Američkom sveučilištu u
Dubaiju, upoznala je Jumanu, djevojku iz Emirata
njezine dobi, koja je također studirala informacijsku
tehnologiju. Njih su dvije pohađale nekoliko istih
predavanja, i odmah su zamijetile jedna drugu zbog
privlačna izgleda i savršenog američkog naglaska.
Jumanin je otac bio vlasnik jedne od najvećih arapskih
satelitskih TV-postaja, a Michellein je otac bio oduševljen
što mu se kći sprijateljila s kćerkom jednog od
najuspješnijih ljudi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima,
ako ne i cijelom Zaljevu. Mešaal je svaki put kad bi ih
Jumana posjećivala govorio kako je identična kopija
njegove sestre: ista figura, ista frizura, čak i isti ukus u
odjeći, cipelama i torbama. Mešaal je bio potpuno u
pravu. Dvije su djevojke također dijelile i isti pogled na
mnoge stvari, a to im je pomoglo da se brzo zbliže. Slični
su ih atributi oslobodili ljubomore koja se često javljala
među djevojkama kada je jedna od njih bila inferiorna u
odnosu na drugu.
Početkom ljetnih praznika nakon prve godine studija,
Jumana je predložila Michelle da zajedno počnu raditi na
TV-postaji njezina oca, u sklopu jedne emisije za mlade.
Michelle je oduševljeno pristala. Svakog su dana surfale
arapskim i stranim Internet-stranicama u potrazi za
najnovijim vijestima iz kulture, koje su onda prezentirale
u izvještaju producentu emisije. Bile su entuzijastične i
temeljite, pa im je producent prepustio cijeli odsjek za
kulturu. Međutim, Jumana je namjeravala provesti
ostatak ljetnih praznika na odmoru s obitelji u Mirabelli,
tako da je sav posao spao na Michelle.
Michelle se bacila na novi posao, i nastavila s njim čak i
nakon početka jesenskog semestra. Emisija je donosila
vijesti i tračeve o arapskim i stranim zvijezdama, tako da
je Michellein posao zahtijevao od nje da kontaktira osobe
za odnose s javnošću diljem arapskog svijeta kako bi joj
opovrgli ili potvrdili određene glasine i dogovorili
intervjue. Osobno je upoznala neke od ovih zvijezda, pa
su je počeli uključivati u svoje planove kada su dolazili u
Dubai.
Nekoliko mjeseci kasnije, Michelle je i službeno postala
producentica programa. Zatim je dobila i vlastitu emisiju
za produciranje. Tražili su od nje da bude i voditeljica,
međutim njezin joj otac nije dopustio da vodi emisiju
koja će se prikazivati i u domovima njegove rodbine u
Saudijskoj Arabiji. Umjesto nje, na mjestu voditeljice
zaposlili su mladu Libanonku.
Rad u medijima otvorio je Michelle nove horizonte i po
prvi put se osjećala stvarno oslobođenom od svih
ograničenja koja su joj oduvijek bila nametana. Kako je
upoznavala nove ljude i kako je broj njezinih
poznanstava rastao, tako je postajala ambicioznija i
samouvjerenija na poslu. Svi su je tamo obožavali, što ju
je samo motiviralo na još bolji rad. Jumana joj je ostala
bliska prijateljica, ali nije naročito voljela taj posao, pa je
nakon diplome preuzela administrativni posao u postaji.
37.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha/et"
Datum: 19, u, 2004
Naslov: Muškarac kao i svi drugi?
Živi svoj život do kraja, i ono gorko i ono slatko,
i tko zna? Možda će naići nova ljubav
netko tko će ti zaliječiti rane
i vratiti radost
tako da zaboraviš staru ljubav i mene
i istupiš iz kruga moje tuge
—Bader Bin Abdulmuhsin42
Brat Adel - koji je, pogađam, statističar - poslao mi je
poruku kojom kritizira moje e-mailove jer su različitih
duljina, a ne simetrični poput rubova haljina u modi ove
godine. Adel kaže da, kako bi duljine mojih e-mailova
bile jednake, moraju pokazivati elemente prirodne
raspodjele. Po njemu, prirodna raspodjela znači da će se
95% podataka sadržanih u e-mailu koncentrirati oko
sredine (uzimajući naravno u obzir standardno
odstupanje), dok posto-
Saudijski princ i slavni pjesnik.
tak podataka izvan područja prirodne raspodjele s obje
strane neće prelaziti 5% u bilo kojem smjeru, tako da
zbroj standardnog odstupanja iznosi 5%. Ubijte me!
Neizbježni finale pred kojim je Sadima zatvarala oči
pune tri i pol godine, konačno je stigao. Nekoliko dana
nakon njezine diplome, nakon što joj je Firas poslao novi
laptop koji joj je bio obećao kao diplomski poklon, rekao
joj je šaptom, riječima koje su polako iscurile iz njegovih
usta poput vode iz kapajuće slavine, da se zaručio
rođakinjom muža jedne od njegovih sestara.
Sadima je dopustila da joj telefon ispadne iz ruke,
usprkos Firasovim molbama. Osjetila je stravičan vir u
glavi koji ju je povukao dolje, negdje ispod površine
zemlje. Negdje gdje su živjeli mrtvi: mrtvi među kojima
je u tom trenutku i sama željela biti.
Zar je bilo moguće da će Firas oženiti neku drugu
umjesto nje? Kako je to bilo moguće? Nakon sve ove
ljubavi i godina koje su zajedno proveli? Pa li je imalo
ikakvog smisla da muškarac Krasove snage i
snalažljivosti nije bio u stanju uvjeriti svoju obitelj da
može oženiti razvedenu ženu? Ili jednostavno nije bio u
stanju sebe uvjeriti u to? Zar nije uspjela, nakon svih
svojih pokušaja, dostići razinu savršenstva dostojnu
muškaraca kakav je Firas?
Firas jednostavno nije mogao biti druga kopija
Michelleina voljenog Fejsala! Sadima je Firasa
doživljavala kao većeg i snažnijeg i plemenitijeg i
pristojnijeg od tog patetičnog uškopljenog slabića koji je
napustio njezinu prijateljicu! Međutim, činilo se da su
ipak krojeni od iste tkanine. Očito, svi su muškarci
jednaki. Izgleda da im je Bog dao različita lica samo kako
bi ih žene mogle međusobno razlikovati.
Firas ju je nazvao na mobitel dvadeset i tri puta unutar
sedam minuta, ali je knedla u Sadiminu grlu bila previše
bolna da joj dopusti da s njim razgovara. Po prvi put,
Sadima nije odgovorila na Firasov poziv, iako je uvijek
dotad jurila na telefon čim bi začula poznatu melodiju
njegova poziva na Ivom mobitelu, kuvajćansku pjesmu
»Našla sam svoju dušu kad sam našla tebe«. Počeo joj je
slati poruke, i ona ih je čitala, sebi usprkos. Pokušavao joj
je objasniti svoje ponašanje, ali njezin je bijes, umjesto da
se smanjuje samo sve više rastao sa svakom novom
porukom koju je pročitala.
Kako je mogao od nje skrivati vijesti o svojim zarukama
puna dva tjedna tijekom kojih je ona polagala svoje
završne ispite? Zvao ju je desetinama puta dnevno kako
bi se uvjerio da joj učenje dobro ide, kao da se ništa
neobično nije događalo u njegovu životu! Je li to bio
razlog zbog kojeg ju je prestao zvati sa svog privatnog
mobitela i umjesto toga počeo koristiti telefonske
kartice? Tako da obitelj njegove zaručnice ne bi otkrila
njihovu vezu u slučaju da se dočepaju njegovih
telefonskih računa? To znači da se za ovo mjesecima
pripremao!
Bio je odlučio da joj ništa neće reći, pisao je, prije no što
bude siguran daje diplomirala s najvišim ocjenama.
Upravo se to i dogodilo: u posljednjem semestru dobila
je najviše ocjene koje je bilo moguće dobiti, kao što je
obično i činila otkad je bila u vezi s Firasom.
Firas je sebe smatrao odgovornim za njezin studij i
njezine izvrsne ocjene, a ona mu je predala uzde i
zadovoljila se - lako i sretno - slijeđenjem njegovih
naputaka, jer su uvijek bili u njezinu najboljem interesu.
Bila je izvrsna u tom semestru usprkos činjenici da joj je
otac umro svega desetak tjedana prije početka završnih
ispita. Sadima je sada željela da nije bila tako izvrsna, da
uopće nije položila ispite niti diplomirala. Daje pala, ne
bi sada osjećala ovu krivnju jer je diplomirala s
počastima kad joj je otac tako nedavno umro, a Firas ne
bi bio u stanju otići i oženiti drugu još cijeli jedan
semestar!
Je li ju Firas sada zauvijek napuštao, kao što je to učinio
njezin otac svega nekoliko tjedana prije? Kada nestanu
obojica, tko će se o njoj brinuti? Sadima je razmišljala o
tome kako su Abu Talib, stric - mir bio s njim - Proroka
Muhammeda i Prorokova prva žena, Hatidža - Allah s
njom bio zadovoljan - umrli iste godine, koja je onda
nazvana Godinom žalosti. Tražila je Božji oprost jer je
uistinu osjećala da su njezine žalosti ove godine bile
jednake žalostima cijelog čovječanstva otkad je svijeta i
vijeka.
Nije jela tri dana, a prošao je cijeli tjedan prije nego što se
prisilila izaći iz svoje sobe - tjedan pun patnje proveden
u reagiranju na vijesti koje su joj otupjele osjećaje,
paralizirale misli, otvorile stare rane, te je ostavile da
donosi odluke, po prvi put u nekoliko godina, bez
konzultacija sa svojim savjetnikom Firasom.
U svojim neprekidnim porukama, nagovijestio je kako je
spreman ostati njezin voljeni do kraja života. To je ono
što je želio, zapravo, ali bit će to prisiljen skrivati od
svoje žene i obitelji. Zakleo joj se da je cijela stvar bila
izvan njegove kontrole; da su okolnosti bile jače od njih; i
da je odluka njegove obitelji njega boljela više nego nju.
Ali, nije postojalo ništa što je mogao učiniti. Nije bilo
puta pred njim osim strpljenja.
Pokušao ju je uvjeriti da je niti jedna žena neće moći
zamijeniti u njegovu srcu. Rekao joj je kako žali svoju
zaručnicu jer je bila zaručena za čovjeka koji je već kušao
savršenstvo u drugoj ženi i taj će okus ostati zauvijek na
njegovu jeziku, i niti jedna ga druga žena nikada neće
biti u stanju izbrisati.
Nakon godina truda da postigne razinu duhovnosti
dostojnu muškarca poput Firasa, on ju je sada odbacivao
u korist obične žene i banalne veze. I samom sebi i njoj
Firas je priznao daje samo ona odgovarala svakom
osjećaju i instinktu unutar njega. Pokušao ju je uvjeriti -
čak, štoviše, uvjeriti i samog sebe - da ovo mora biti
Božja volja, i da joj se moraju pokoriti čak i ako nisu u
stanju shvatiti razloge zbog kojih je tome tako. Sve su mu
druge žene bile sada jednake. U njegovim očima, nije
bilo važno koju će oženiti, ako to nije bila Sadima.
Sadima je na inicijalni šok reagirala tako da se odlučila
potpuno kloniti Firasa. Po prvi put u životu, završila je
razgovor s njim bez ikakvog oproštaja. Odbijala mu je
odgovoriti na pozive ili na preklinjuće poruke, usprkos
uistinu neopisivoj boli koja ju je preplavjela i koje ju je
samo on mogao osloboditi. Sakrila je svoju tugu za
Firasom unutar tuge za svojim ocem, koja je postala
snažnija nakon što je prekinula s ljubavi svog života.
Sadima se istinski trudila nadići slomljeno srce bez
Firasove pomoći. Ali, čak su je i najbezazleniji događaji
izbacivali iz ravnoteže. Dok bi sjedila za večerom s
tetkom Bedrijom, ne bi prošla ni minuta a da ne brižne u
plač zbog pogleda na njegovo omiljeno jelo od plodova
mora ili zdjelu deserta koji je volio. Dok je gledala TV s
tetkom, pokušavala je suspregnuti jecaje, ah su joj se
potkradali usprkos njezinim najboljim namjerama.
Tetka Bedrija, koja je uselila k njoj nakon smrti njezina
oca kako Sadima ne bi živjela sama u kući za vrijeme
polaganja završnih ispita, navaljivala je da Sadima dođe
živjeti k njima u Khobar, ali je ona to uporno odbijala.
Nikada se neće preseliti u Firasov rodni grad, bez obzira
na sve!
Ne bi mogla podnijeti život pod istim nebom s njim,
nakon svega lošeg što joj je učinio i boli koju joj je nanio.
Ali, njezina se tetka zaklela da ni pod kojim uvjetima
neće Sadimu ostaviti samu u Rivadu, bez obzira što
radila, bez obzira što govorila i bez obzira kakve isprike
smišljala, u očevoj joj kući, okruženu svim tim
uspomenama i sjećanjima s kojima će se biti jako teško
oprostiti.
Samo nekoliko dana nakon prekida, Sadima je poček
čeznuti za Fi-rasom snagom koja je nadilazila puku
čežnju i žudnju. Godinama je Firas bio zrak koji je
udisala, i bez njega je uistinu osjećala kao da se guši,
lišena kisika. On je bio njezin svetac i običavala mu je
govoriti svaki detalj svog života detaljno poput grešnika
na ispovijedi. Rekla mu je sve - toliko da ju je već
zadirkivao zbog njezinih beskrajnih priča, a onda bi se
zajedno smijali kada bi ju on podsjetio na davne dane na
početku njihove veze kada je doslovno morao izvlačiti
svaku riječ iz njezinih usta.
38.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.corn
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 26.11. 2004
Naslov: Strpljenje je put do braka
Neke je od vas rastužilo što su Sadima i Firas prekinuli.
Drugima je bilo drago što je Firas izabrao prikladnu i
ispravnu ženu umjesto Sadime, koja ne bi bila prikladna
i ispravna majka njegovoj djeci. Jedna je poruka
sadržavala otrcanu frazu da je ljubav nakon vjenčanja
jedina trajna ljubav, dok je predbračna ljubav tek
frivolna igra. Zar vi zbilja u to vjerujete?
Lamis nije mogla ni zamisliti da će njezina strategija
izigravanja neuhvatljive kako bi osvojila Nizara
iziskivati toliko strpljenja! U početku, bila je uvjerena
kako će tri mjeseca biti sasvim dovoljna da ga uhvati u
svoju zamku. Međutim, postalo joj je jasno da je ovo bio
posao koji je zahtijevao poprilično lukavstva i strpljenja.
A kako je njezino divljenje prema Nizaru raslo, tako su
se ove dvije vrline smanjivale.
Nikada mu nije telefonirala, a u onim rijetkim prilikama
kada je on zvao nju, nastojala je ne odgovoriti baš svaki
put. Međutim, sa svakim novim zvonom mobitela,
osjećala je kako njezina obično nepokolebljiva odlučnost
slabi. Pogledom bi fiksirala njegov broj ispisan na ekranu
njezina mobitela, a onda bi se ili javila, ili pustila da
prestane zvoniti, nakon čega bi joj i srce prestalo ubrzano
kucati.
U početku, rezultati ovakvog ponašanja su definitivno
bili zadovoljavajući. Pokazivao je zanimanje za nju koje
je godilo njezinoj taštini. Od početka, jasno mu je davala
na znanje da njihovo prijateljstvo ne znači da se on ima
pravo miješati u njezin život, odnosno tražiti da ga
izvještava o svom dnevnom rasporedu. Pa joj se tako on
stalno ispričavao, opravdavajući svoju znatiželju o tome
kada je slobodna, rekavši kako je htio biti siguran da joj
ne bi htio smetati kada je zauzeta. Ona mu, osim toga,
nikada nije odgovarala na sms poruke. Rekla mu je kako
ne voli pisati poruke smatrajući to gubljenjem vremena i
naporom za koji nije imala živaca. (Naravno, u slučaju
da mu je njezin mobitel dopao ruku, u njemu bi
pronašao hrpe poruka, poslanih i primljenih, od njezinih
prijateljica i rođakinja, ali on to zbilja nije morao znati!)
Postupno je, na njezin užas, njegov interes za nju počeo
slabjeti. Broj njegovih poziva primjetno se smanjio, a
razgovori su im postajali formalniji i ozbiljniji, kao da je
započinjao postavljati nove granice u njihovoj vezi.
Možda je došlo vrijeme, mislila je Lamis, da odbaci svoj
plan. Međutim, bojala se da bi kasnije mogla zažaliti
zbog svoje naglosti. Na kraju krajeva, ona je bila ta koja
je uvijek kritizirala svoje prijateljice zbog njihove
naivnosti i nedostatka strpljenja kad se radilo o
muškarcima. Tješila se mišlju da Nizar nije bio lagani tip
- što je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih ju je
privlačio. Bit će vrlo ponosna na sebe ako na kraju uspije
osvojiti njegovo srce.
Pokušavala je održati svoj optimizam kroz tromjesečno
razdoblje koje je bila odredila za uspostavljanje ove veze.
Podsjećala je samu sebe na to koliko se sviđala Nizaru
dozivajući u misli sve one trenutke ili geste koji su
dokazivali njegove osjećaje. Ovo je bilo jednostavno
netom nakon povratka u Riyad, dok joj je još sve što se
dogodilo u Jiddi bilo svježe u sjećanju. Činilo joj se daje
on uživao u svemu stoje ona činila ili govorila, čak i kad
se radilo o glupim i trivijalnim stvarima, kao o blesavim
pošalicama ili kuhanju dvije šalice kave ujutro. Čak su i
njihovi telefonski razgovori nakon predavanja u Rivadu
sadržavali određenu skrivenu naklonost jer iako je ona
često bila distancirana i otvoreno izražavala svoje
neslaganje s njim u mnogim pitanjima, on je uvijek prvi
zvao i po potrebi se ispričavao.
Kako je prolazio drugi mjesec, počela je razmišljati o
trenucima s njim koje u to vrijeme nije baš primjećivala,
ali koji su se, nakon dublje analize, činili važnima. Sjetila
se, primjerice, svog posljednjeg dana u bolnici u Jiddi,
kada su zajedno ručali u kantini. On je izvukao stolicu za
nju, što inače nikada nije činio. A onda je sjeo na stolicu
najbližu njoj, a ne nasuprot njoj, kao obično, kao daje ta
stolica s druge strane stola bila dalje no što joj je želio biti
na dan njihova rastanka. A bio je tu i način na koji ju je
tjerao da izgovara određene riječi koje je volio slušati iz
njezinih usta zbog specifičnog načina na koji ih je
izgovarala, poput riječi -mater, budući daje t izgovarala
kao d poput Amerikanke. A kako je tek uživao u
oponašanju načina na koji je Izgovarala, riječ exactly na
svom amerikaniziranom naglasku: egg-zak-feel
Kako je prolazio i treći mjesec, Lamis je shvatila da su
prošla dva tjedna od njihova posljednjeg telefonskog
razgovora. Dva tjedna tijekom kojih se umorila od
optimizma i stroge taktike i strategije, kojih bi se držao
samo netko tko nema srca, zar ne? Međutim, još se
uvijek bojala popuštanja. Na kraju krajeva, gledajući
unatrag, pokrila je poprilično impresivan teren, ako
izračunate vrijeme koje je zapravo provela
implementirajući svoju strategiju. Uvjerila je sebe da će
se Nizar vratiti u njezino radarsko polje jednog od ovih
dana. Ali, samo ako joj je stvarno suđen.
Sudbina ju nije razočarala. Zapravo, plan od kojeg je
namjeravala odustati potpuno je uspio. Došao je k
njezinu ocu službeno zatražiti njezinu ruku. Tri cijela
tjedna prije njezina konačnog, krajnjeg roka!
39.
Za: seerehwenfadha7et@yah0Qgr0ups.com
Od: "seerehwenfadha/et"
Datum: 3,12. 2004
Naslov: Stranice iz nebeskoplavog spomenara
Ne budi zaljubljen u ženu. Pusti je da sanja, tako da ne
plače nakon što se vrati u gorku stvarnost. —
MarkTvvain
Moj prijatelj: Bandar iz Riyada potpuno je ogorčen. On je
bijesan, jer je moja namjera, po njegovu mišljenju,
prikazati muškarce iz Jidde (sa zapadne obale) kao
anđele koji nikada ne griješe, a uz to su još ljubazni,
profinjeni i duhoviti. U međuvremenu, bjesni Bandar
nadalje, beduine i muškarce iz unutrašnjosti i sa istoka
zemlje prikazujem kao vulgarne divljake u njihovu
ophođenju sa ženama. Također, djevojke iz Riyada
prikazujem kao jadne luđakinje, dok su djevojke iz Jidde
do ušiju uronjene u blaženstvo koje izazivaju tek
pucketanjem prstiju!
Hej Bandare! Ovo nema nikakve veze sa zemljopisom, ja
pričam priču onako kako se dogodila. A uostalom,
ovakve se stvari ne mogu generalizirati. Postoje
svakakve vrste ljudi svugdje: ova je raznolikost prirodna
osobina čovječanstva i ne možemo je negirati.
Na stranici svog nebeskoplavog spomenara na koju je
lijepila fotografije Firasa koje je tako pažljivo skupljala iz
novina i časopisa, Sadima je napisala:
Ahhh, mrljo na mom srcu, i moja jedina ljubavi; Kojemu
sam dala svoju prošlost i ono što će doći. Što to čini tijelo
uspravnim kada je srce probodena? Bez tebe, prazna
sam, nemam ni vida niti išta za reći
0 Bože, 0 Milostivi — nisi mi ga htio vratiti,
Ali ne moraš ga ni sretnim učiniti! Niti u nju
zaljubljenim! Neka osjeti gorčinu i ljubomoru poput
mene.
I neka me nastavi voljeti!
Bog je velikodušan,
Nadoknadit će mi štetu zbog onoga koji me je izdao i
pobjegao.
Sadima nije imala naviku zapisivati svoje misli. Kada je
upoznala Firasa napisala je niz ljubavnih pisama, koja
mu je čitala s vremena na vrijeme (čime je hranila
njegovu aroganciju kako bi poslije mogao šetati okolo
šepureći se poput pauna). Nakon Firasovih zaruka, pak,
počela je pisati poeziju u tišini noći, tijekom onih sati koji
su posljednje tri godine bili posvećeni telefonskim
razgovorima s njim.
Mom najboljem prijatelju, mom najdražem,
Zvijezdi koja mije jednog dana pala na dlan,
Bio si tako blizu, a opet tako daleko, tako potlačen, tako
božanstven.
Moire su nas rastavile! da se bar još jednom sretnemo...
Prijatelju moj, postat ćemo junaci priča,
Koje ćemo pričati svojoj djeci, lažnim imenima okićene.
Unutarnja borba koju je Sadima tih dana proživljavala -
način na koji su njezine emocije fijukale između
ekstrema oprosta i bijesa — pretvorila je njezin život u
noćnu moru. Nije bila u stanju dešifrirati svoje prave
osjećaje: proklinjala bi Firasa i pljuvala na svaku sliku
koju bi pronašla, samo da bi nakon toga ljubila svaku od
tih fotografija moleći je za oprost,.
Sjetila bi se kako je svih tih godina on naizgled bio uz
nju, i onda bi se rasplakala, ali onda bi se prisjetila onog
dana od prije nekoliko godina kada je aludirao na to
kako je s roditeljima razgovarao o braku s razvedenicom,
i njihove reakcije koja ju je toliko povrijedila da ju je
»namjerno« zaboravila (iako su je Lamis i Michelle
upozoravale da to nikako ne čini). Nato bi se još gorče
rasplakala nad izgubljenim godinama svog života, i
željela svakakve užasne stvari Validu, koji je bio pravi
uzrok svih njezinih problema.
Kamra, Lamis i Umm Nurija počele su zamjećivati kako
je Sadima postajala nemarna, čak nehajna u molitvama.
Također su primijetile da kosu ostavlja djelomično
otkrivenom nakon što glavu omota maramom, koja bi
trebala vidljivim ostaviti samo lice. Sadimina je
religioznost, činilo se, bila proporcionalno vezana uz
Firasa. Ljutnja na njega učinila ju je ljutom na sve što ju je
podsjećalo na njega, a to je uključivalo i vjerske dužnosti.
Kroz cijelo ovo Sadimino iskušenje, njezina je tetka
Bedrija živjela na dionici Khobar-Riyad, cijelo vrijeme
neumorno pokušavajući nagovoriti Sadimu da se preseli
na istok kako bi živjela s njima, makar dok ne dođe dan
njezina »sudbinskog događaja«.
Kada je uvidjela u koliko je dubokoj depresiji kći njezine
jedine sestre koja se još uvijek odlučno odbijala preseliti
u Khobar, tetka Bedrija je odlučila progovoriti i o
njezinoj udaji za njezina sina - Sadimina rođaka Tarika.
Ovim je pokušala u Sadimu usaditi osjećaj sigurnosti i
mogućnost nekakve buduće sreće, ali ju je uspjela samo
još više rastužiti i ogorčiti.
Dakle, željeli su je udati za tog adolescentnog studenta
stomatologije koji je bio samo godinu dana stariji od nje?
Da su poznavali njezina Firasa nikada se ne bi usudili
takvo što predložiti! Iskorištavah su činjenicu da je sada
bila sama na svijetu i da je trebala dom u kojem će biti
sigurna, i u kojem se neće morati suočavati s tuđim
ispitivanjima i neizbježnim tračevima zbog činjenice što
živi sama nakon očeve smrti. Čak je i tetka Bedrija htjela
osigurati da joj Sadima bude pod nadzorom, udajom za
njezina sina. A tko zna? Možda je Tarik već razmišljao o
novcu i imovini koje će ona naslijediti od oca i planirao
kako će se toga dočepati? Možda ga je majka — njezina
rođena tetka! - poticala na to.
To nije dolazilo u obzir. Neće se udati zaTarika niti za
ikoga drugog. Zatvorit će se kao redovnica u očevu
kuću. Ako njezina tetka Bedrija ne bude dopuštala da
nastavi živjeti u obiteljskoj kući u Rivadu, onda će
protivno svojoj volji pristati živjeti s njom u Khobaru.
Ali, pod vlastitim uvjetima. Neće nikad više dopustiti
ikome daje uzima zdravo za gotovo, kao što je Rras to
činio.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m Odi
"seerehwenfadha7et"
Datum: 17. 09. 2004
Naslov: Ptica selica
Onima koji su me totalno iznervirali izjavama da ja ne
predstavljam djevojke Saudijske Arabije, poručujem:
Koliko se puta moram ponoviti? Ne pišem ni o čemu
nevjerojatnom, bizarnom ili toliko čudnom da se vi ljudi
s tim nikako ne možete poistovjetiti ili reći da nije istina!
Sve o čemu govorim djevojke u mom društvu jako dobro
poznaju. Svakog tjedna, svaka od njih čita moje emailove
i izjavljuje: »To sam ja!« A budući da pišem
kako bih tim djevojkama dala glas, poručujem onima
koji nemaju nikakve veze s ovim što pišem, da izvuku
svoje njuške iz onoga što ih se ne tiče! A potom, ako baš
žele ponuditi perspektivu različitu od moje, slobodno
mogu započeti s pisanjem vlastitih e-mailova. Ali, ne
tražite od MENE da pišem samo o onome što VI
odobravate!
Michelle je otkrila da je epidemija proturječja u njezinoj
zemlji toliko izmakla kontroli, da je zarazila čak i njezine
roditelje. Njezin je otac, kojeg je smatrala rijetkim
simbolom slobode u Saudijskoj Arabiji.
»OK, sad sam sigurna, to je to. Ti si ili Ovan ili Strijelac.«
»To je stvarno to? Tvoja posljednja?«
»Aha.«
»Hmmm, OOOOK...«
»Kako to misliš, hmmm, OOOOK?«
»Mislim, ne želim da padneš u komu kad ti kažem da
sam ja... Vodenjak!«
»Da! Stvarno! Od samog sam početka govorila Vodenjak,
ali onda si me ti skroz zbunio!«
»Ja sam te zbunio! Samo malo! Nisi li ti stalno mijenjala
mišljenje?«
»Mrzim te. Hajde, idemo. Trebamo obići pacijente.«
»Dobro, ali kad ćeš mi reći kakav bi to Vodenjak trebao
biti?«
»O, reći ću ti odmah. Muškarci Vodenjaci su stvarno
užasni snobovi koji misle da su uvijek cool. A najgore je
to što im neke djevojke Vage to i olakšavaju!«
»Ah, blago njima.«
»Kome? Muškarcima Vodenjacima?«
»Ne! Onima kojima oni ne izgledaju tako loše. Blago
tebi!«
Nakon što je tog dana došla kući, Lamis je ponajprije
potražila svoje astrološke priručnike ne bi li otkrila
stupanj kompatibilnosti između Vage i Vodenjaka.
Otkrila je da se u jednoj knjizi navodi podatak od 85%, a
u drugoj ne prelazi 50%. Odlučila je vjerovati prvoj
knjizi. Donijela je odluku: ovoga će puta biti pametna i
iskoristiti svoje lukavstvo. Natjerat će Nizara da upadne
u njezinu zamku. Dokazat će Kamri da je moguće da
djevojka sanja o mladiću kojeg želi, i da ga potom, uz
malo truda i strpljenja i dobije.
Te noći nije išla spavati dok se nije oglasio poziv na
molitvu u zoru, prvu od pet molitvi. Bila je budna kako
bi u svoj dnevnik zapisala svoj ratni plan i pravila
ponašanja koja se zaklela ne prekršiti. Osjećala je da će joj
ovi trebati u nadolazećim danima, u slučaju da joj srce
poželi skrenuti sa zacrtanog puta. Ovo je bio njezin
uobičajeni uzorak ponašanja: zapisivanje misli i ideja na
papir, kako bi se držala svojih odluka.
U dnevnik je zapisivala sve: svoja općenita razmatranja
muškaraca; različite zamke i probleme u koje su upadale
ona, njezine prijateljice i rođakinje; djeliće savjeta koje je
čula ili pročitala u neko doba, a koji su joj ostali u
pamćenju, iščekujući pravi trenutak da budu
upotrijebljeni. Sve njezine upute samoj sebi započinjale s
»Neću...«.
Neću si dopustiti da ga volim dok ne osjetim njegovu
ljubav prema meni.
Neću se vezati uz njega dok me ne zaprosi!
Neću se opustiti i otvoriti mu se, i neću mu pričati o sebi;
ostat ću neodređena i tajanstvena (muškarci vole takve
žene, žena koja je otvorena knjiga ne predstavlja izazov);
i neću mu dopustiti da bude svjestan svakog detalja mog
života, bez obzira koliko mu željela sve ispričati!
Neću biti Sadima. Neću biti Kamra. Neću čak biti ni
Michelle.
NIKADA ga neću prva nazvati, i neću mu odgovoriti baš
na svaki poziv.
Neću mu govoriti što da radi, kao što sve druge žene
govore muškarcima.
Neću očekivati da se promijeni radi mene, niti ću ga
pokušavati promijeniti. Ne bude li mi privlačan, usprkos
svim svojim manama, onda nema razloga da budemo
zajedno.
Neću se odreći niti jednog svog prava, niti ću mu
progledavati kroz prste kad učini nešto pogrešno (ne
smije se na to naviknuti).
Neću mu izraziti svoju ljubav (ako se zaljubim u njega)
prije no što mi on kaže daje zaljubljen u mene.
Neću se mijenjati radi njega.
Neću zatvarati oči i uši pred znakovima opasnosti.
Neću živjeti u beznadnoj fantaziji. Ako mi otvoreno ne
izjavi ljubav unutar razdoblja koje ne prelazi tri mjeseca,
i ne ponudi mi vrlo jasne indikacije glede budućnosti
naše veze, sama ću prekinuti tu vezu.
36.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 12.11. 2004
Naslov: Michelle se oslobađa svih ograničenja
Neka Bog prihvati vaš post, vaše noćne molitve i sva ona
dobra djela koja ste činili tijekom svetog mjeseca
Ramazana. Nedostajali ste mi svi i saveznici i neprijatelji,
i dirnule su me sve poruke koje sam primila u kojima se
raspitujete kako sam. Stizale su na moju adresu tijekom
cijelog mjeseca vrline. Evo me, vratila sam vam se kao
što se isposnik vraća hrani nakon Ramazana. Neki su od
vas pomislili da ću u ovom trenutku stati, te da neću
nastaviti priču nakon Ramazana. Ali, prijatelji i
protivnici: nastavit ću. Fitilj je priznanja dugačak. A što
duže gori, to više moje pisanje plamti.
Michelle se na svoj novi život naviknula brže no što je
očekivala. Bila je sretna zbog novog početka, i vrijedno je
radila kako bi svoj prijašnji život ostavila za sobom. Bila
je istina da su njezini duboki bijes i ozlojeđenost na svijet
u kojem je živjela i radila ležali u njoj, ali bila se je u
stanju toliko pomiriti s tim svijetom da se ljudima oko
sebe činila neoštećenom. Pomogla je i činjenica daje
Dubai bio ljepši no što je očekivala, i da su prema njoj i
njezinoj obitelji svi bili bolji no što je predvidjela.
Na svom novom fakultetu, Američkom sveučilištu u
Dubaiju, upoznala je Jumanu, djevojku iz Emirata
njezine dobi, koja je također studirala informacijsku
tehnologiju. Njih su dvije pohađale nekoliko istih
predavanja, i odmah su zamijetile jedna drugu zbog
privlačna izgleda i savršenog američkog naglaska.
Jumanin je otac bio vlasnik jedne od najvećih arapskih
satelitskih TV-postaja, a Michellein je otac bio oduševljen
što mu se kći sprijateljila s kćerkom jednog od
najuspješnijih ljudi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima,
ako ne i cijelom Zaljevu. Mešaal je svaki put kad bi ih
Jumana posjećivala govorio kako je identična kopija
njegove sestre: ista figura, ista frizura, čak i isti ukus u
odjeći, cipelama i torbama. Mešaal je bio potpuno u
pravu. Dvije su djevojke također dijelile i isti pogled na
mnoge stvari, a to im je pomoglo da se brzo zbliže. Slični
su ih atributi oslobodili ljubomore koja se često javljala
među djevojkama kada je jedna od njih bila inferiorna u
odnosu na drugu.
Početkom ljetnih praznika nakon prve godine studija,
Jumana je predložila Michelle da zajedno počnu raditi na
TV-postaji njezina oca, u sklopu jedne emisije za mlade.
Michelle je oduševljeno pristala. Svakog su dana surfale
arapskim i stranim Internet-stranicama u potrazi za
najnovijim vijestima iz kulture, koje su onda prezentirale
u izvještaju producentu emisije. Bile su entuzijastične i
temeljite, pa im je producent prepustio cijeli odsjek za
kulturu. Međutim, Jumana je namjeravala provesti
ostatak ljetnih praznika na odmoru s obitelji u Mirabelli,
tako da je sav posao spao na Michelle.
Michelle se bacila na novi posao, i nastavila s njim čak i
nakon početka jesenskog semestra. Emisija je donosila
vijesti i tračeve o arapskim i stranim zvijezdama, tako da
je Michellein posao zahtijevao od nje da kontaktira osobe
za odnose s javnošću diljem arapskog svijeta kako bi joj
opovrgli ili potvrdili određene glasine i dogovorili
intervjue. Osobno je upoznala neke od ovih zvijezda, pa
su je počeli uključivati u svoje planove kada su dolazili u
Dubai.
Nekoliko mjeseci kasnije, Michelle je i službeno postala
producentica programa. Zatim je dobila i vlastitu emisiju
za produciranje. Tražili su od nje da bude i voditeljica,
međutim njezin joj otac nije dopustio da vodi emisiju
koja će se prikazivati i u domovima njegove rodbine u
Saudijskoj Arabiji. Umjesto nje, na mjestu voditeljice
zaposlili su mladu Libanonku.
Rad u medijima otvorio je Michelle nove horizonte i po
prvi put se osjećala stvarno oslobođenom od svih
ograničenja koja su joj oduvijek bila nametana. Kako je
upoznavala nove ljude i kako je broj njezinih
poznanstava rastao, tako je postajala ambicioznija i
samouvjerenija na poslu. Svi su je tamo obožavali, što ju
je samo motiviralo na još bolji rad. Jumana joj je ostala
bliska prijateljica, ali nije naročito voljela taj posao, pa je
nakon diplome preuzela administrativni posao u postaji.
37.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha/et"
Datum: 19, u, 2004
Naslov: Muškarac kao i svi drugi?
Živi svoj život do kraja, i ono gorko i ono slatko,
i tko zna? Možda će naići nova ljubav
netko tko će ti zaliječiti rane
i vratiti radost
tako da zaboraviš staru ljubav i mene
i istupiš iz kruga moje tuge
—Bader Bin Abdulmuhsin42
Brat Adel - koji je, pogađam, statističar - poslao mi je
poruku kojom kritizira moje e-mailove jer su različitih
duljina, a ne simetrični poput rubova haljina u modi ove
godine. Adel kaže da, kako bi duljine mojih e-mailova
bile jednake, moraju pokazivati elemente prirodne
raspodjele. Po njemu, prirodna raspodjela znači da će se
95% podataka sadržanih u e-mailu koncentrirati oko
sredine (uzimajući naravno u obzir standardno
odstupanje), dok posto-
Saudijski princ i slavni pjesnik.
tak podataka izvan područja prirodne raspodjele s obje
strane neće prelaziti 5% u bilo kojem smjeru, tako da
zbroj standardnog odstupanja iznosi 5%. Ubijte me!
Neizbježni finale pred kojim je Sadima zatvarala oči
pune tri i pol godine, konačno je stigao. Nekoliko dana
nakon njezine diplome, nakon što joj je Firas poslao novi
laptop koji joj je bio obećao kao diplomski poklon, rekao
joj je šaptom, riječima koje su polako iscurile iz njegovih
usta poput vode iz kapajuće slavine, da se zaručio
rođakinjom muža jedne od njegovih sestara.
Sadima je dopustila da joj telefon ispadne iz ruke,
usprkos Firasovim molbama. Osjetila je stravičan vir u
glavi koji ju je povukao dolje, negdje ispod površine
zemlje. Negdje gdje su živjeli mrtvi: mrtvi među kojima
je u tom trenutku i sama željela biti.
Zar je bilo moguće da će Firas oženiti neku drugu
umjesto nje? Kako je to bilo moguće? Nakon sve ove
ljubavi i godina koje su zajedno proveli? Pa li je imalo
ikakvog smisla da muškarac Krasove snage i
snalažljivosti nije bio u stanju uvjeriti svoju obitelj da
može oženiti razvedenu ženu? Ili jednostavno nije bio u
stanju sebe uvjeriti u to? Zar nije uspjela, nakon svih
svojih pokušaja, dostići razinu savršenstva dostojnu
muškaraca kakav je Firas?
Firas jednostavno nije mogao biti druga kopija
Michelleina voljenog Fejsala! Sadima je Firasa
doživljavala kao većeg i snažnijeg i plemenitijeg i
pristojnijeg od tog patetičnog uškopljenog slabića koji je
napustio njezinu prijateljicu! Međutim, činilo se da su
ipak krojeni od iste tkanine. Očito, svi su muškarci
jednaki. Izgleda da im je Bog dao različita lica samo kako
bi ih žene mogle međusobno razlikovati.
Firas ju je nazvao na mobitel dvadeset i tri puta unutar
sedam minuta, ali je knedla u Sadiminu grlu bila previše
bolna da joj dopusti da s njim razgovara. Po prvi put,
Sadima nije odgovorila na Firasov poziv, iako je uvijek
dotad jurila na telefon čim bi začula poznatu melodiju
njegova poziva na Ivom mobitelu, kuvajćansku pjesmu
»Našla sam svoju dušu kad sam našla tebe«. Počeo joj je
slati poruke, i ona ih je čitala, sebi usprkos. Pokušavao joj
je objasniti svoje ponašanje, ali njezin je bijes, umjesto da
se smanjuje samo sve više rastao sa svakom novom
porukom koju je pročitala.
Kako je mogao od nje skrivati vijesti o svojim zarukama
puna dva tjedna tijekom kojih je ona polagala svoje
završne ispite? Zvao ju je desetinama puta dnevno kako
bi se uvjerio da joj učenje dobro ide, kao da se ništa
neobično nije događalo u njegovu životu! Je li to bio
razlog zbog kojeg ju je prestao zvati sa svog privatnog
mobitela i umjesto toga počeo koristiti telefonske
kartice? Tako da obitelj njegove zaručnice ne bi otkrila
njihovu vezu u slučaju da se dočepaju njegovih
telefonskih računa? To znači da se za ovo mjesecima
pripremao!
Bio je odlučio da joj ništa neće reći, pisao je, prije no što
bude siguran daje diplomirala s najvišim ocjenama.
Upravo se to i dogodilo: u posljednjem semestru dobila
je najviše ocjene koje je bilo moguće dobiti, kao što je
obično i činila otkad je bila u vezi s Firasom.
Firas je sebe smatrao odgovornim za njezin studij i
njezine izvrsne ocjene, a ona mu je predala uzde i
zadovoljila se - lako i sretno - slijeđenjem njegovih
naputaka, jer su uvijek bili u njezinu najboljem interesu.
Bila je izvrsna u tom semestru usprkos činjenici da joj je
otac umro svega desetak tjedana prije početka završnih
ispita. Sadima je sada željela da nije bila tako izvrsna, da
uopće nije položila ispite niti diplomirala. Daje pala, ne
bi sada osjećala ovu krivnju jer je diplomirala s
počastima kad joj je otac tako nedavno umro, a Firas ne
bi bio u stanju otići i oženiti drugu još cijeli jedan
semestar!
Je li ju Firas sada zauvijek napuštao, kao što je to učinio
njezin otac svega nekoliko tjedana prije? Kada nestanu
obojica, tko će se o njoj brinuti? Sadima je razmišljala o
tome kako su Abu Talib, stric - mir bio s njim - Proroka
Muhammeda i Prorokova prva žena, Hatidža - Allah s
njom bio zadovoljan - umrli iste godine, koja je onda
nazvana Godinom žalosti. Tražila je Božji oprost jer je
uistinu osjećala da su njezine žalosti ove godine bile
jednake žalostima cijelog čovječanstva otkad je svijeta i
vijeka.
Nije jela tri dana, a prošao je cijeli tjedan prije nego što se
prisilila izaći iz svoje sobe - tjedan pun patnje proveden
u reagiranju na vijesti koje su joj otupjele osjećaje,
paralizirale misli, otvorile stare rane, te je ostavile da
donosi odluke, po prvi put u nekoliko godina, bez
konzultacija sa svojim savjetnikom Firasom.
U svojim neprekidnim porukama, nagovijestio je kako je
spreman ostati njezin voljeni do kraja života. To je ono
što je želio, zapravo, ali bit će to prisiljen skrivati od
svoje žene i obitelji. Zakleo joj se da je cijela stvar bila
izvan njegove kontrole; da su okolnosti bile jače od njih; i
da je odluka njegove obitelji njega boljela više nego nju.
Ali, nije postojalo ništa što je mogao učiniti. Nije bilo
puta pred njim osim strpljenja.
Pokušao ju je uvjeriti da je niti jedna žena neće moći
zamijeniti u njegovu srcu. Rekao joj je kako žali svoju
zaručnicu jer je bila zaručena za čovjeka koji je već kušao
savršenstvo u drugoj ženi i taj će okus ostati zauvijek na
njegovu jeziku, i niti jedna ga druga žena nikada neće
biti u stanju izbrisati.
Nakon godina truda da postigne razinu duhovnosti
dostojnu muškarca poput Firasa, on ju je sada odbacivao
u korist obične žene i banalne veze. I samom sebi i njoj
Firas je priznao daje samo ona odgovarala svakom
osjećaju i instinktu unutar njega. Pokušao ju je uvjeriti -
čak, štoviše, uvjeriti i samog sebe - da ovo mora biti
Božja volja, i da joj se moraju pokoriti čak i ako nisu u
stanju shvatiti razloge zbog kojih je tome tako. Sve su mu
druge žene bile sada jednake. U njegovim očima, nije
bilo važno koju će oženiti, ako to nije bila Sadima.
Sadima je na inicijalni šok reagirala tako da se odlučila
potpuno kloniti Firasa. Po prvi put u životu, završila je
razgovor s njim bez ikakvog oproštaja. Odbijala mu je
odgovoriti na pozive ili na preklinjuće poruke, usprkos
uistinu neopisivoj boli koja ju je preplavjela i koje ju je
samo on mogao osloboditi. Sakrila je svoju tugu za
Firasom unutar tuge za svojim ocem, koja je postala
snažnija nakon što je prekinula s ljubavi svog života.
Sadima se istinski trudila nadići slomljeno srce bez
Firasove pomoći. Ali, čak su je i najbezazleniji događaji
izbacivali iz ravnoteže. Dok bi sjedila za večerom s
tetkom Bedrijom, ne bi prošla ni minuta a da ne brižne u
plač zbog pogleda na njegovo omiljeno jelo od plodova
mora ili zdjelu deserta koji je volio. Dok je gledala TV s
tetkom, pokušavala je suspregnuti jecaje, ah su joj se
potkradali usprkos njezinim najboljim namjerama.
Tetka Bedrija, koja je uselila k njoj nakon smrti njezina
oca kako Sadima ne bi živjela sama u kući za vrijeme
polaganja završnih ispita, navaljivala je da Sadima dođe
živjeti k njima u Khobar, ali je ona to uporno odbijala.
Nikada se neće preseliti u Firasov rodni grad, bez obzira
na sve!
Ne bi mogla podnijeti život pod istim nebom s njim,
nakon svega lošeg što joj je učinio i boli koju joj je nanio.
Ali, njezina se tetka zaklela da ni pod kojim uvjetima
neće Sadimu ostaviti samu u Rivadu, bez obzira što
radila, bez obzira što govorila i bez obzira kakve isprike
smišljala, u očevoj joj kući, okruženu svim tim
uspomenama i sjećanjima s kojima će se biti jako teško
oprostiti.
Samo nekoliko dana nakon prekida, Sadima je poček
čeznuti za Fi-rasom snagom koja je nadilazila puku
čežnju i žudnju. Godinama je Firas bio zrak koji je
udisala, i bez njega je uistinu osjećala kao da se guši,
lišena kisika. On je bio njezin svetac i običavala mu je
govoriti svaki detalj svog života detaljno poput grešnika
na ispovijedi. Rekla mu je sve - toliko da ju je već
zadirkivao zbog njezinih beskrajnih priča, a onda bi se
zajedno smijali kada bi ju on podsjetio na davne dane na
početku njihove veze kada je doslovno morao izvlačiti
svaku riječ iz njezinih usta.
38.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.corn
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 26.11. 2004
Naslov: Strpljenje je put do braka
Neke je od vas rastužilo što su Sadima i Firas prekinuli.
Drugima je bilo drago što je Firas izabrao prikladnu i
ispravnu ženu umjesto Sadime, koja ne bi bila prikladna
i ispravna majka njegovoj djeci. Jedna je poruka
sadržavala otrcanu frazu da je ljubav nakon vjenčanja
jedina trajna ljubav, dok je predbračna ljubav tek
frivolna igra. Zar vi zbilja u to vjerujete?
Lamis nije mogla ni zamisliti da će njezina strategija
izigravanja neuhvatljive kako bi osvojila Nizara
iziskivati toliko strpljenja! U početku, bila je uvjerena
kako će tri mjeseca biti sasvim dovoljna da ga uhvati u
svoju zamku. Međutim, postalo joj je jasno da je ovo bio
posao koji je zahtijevao poprilično lukavstva i strpljenja.
A kako je njezino divljenje prema Nizaru raslo, tako su
se ove dvije vrline smanjivale.
Nikada mu nije telefonirala, a u onim rijetkim prilikama
kada je on zvao nju, nastojala je ne odgovoriti baš svaki
put. Međutim, sa svakim novim zvonom mobitela,
osjećala je kako njezina obično nepokolebljiva odlučnost
slabi. Pogledom bi fiksirala njegov broj ispisan na ekranu
njezina mobitela, a onda bi se ili javila, ili pustila da
prestane zvoniti, nakon čega bi joj i srce prestalo ubrzano
kucati.
U početku, rezultati ovakvog ponašanja su definitivno
bili zadovoljavajući. Pokazivao je zanimanje za nju koje
je godilo njezinoj taštini. Od početka, jasno mu je davala
na znanje da njihovo prijateljstvo ne znači da se on ima
pravo miješati u njezin život, odnosno tražiti da ga
izvještava o svom dnevnom rasporedu. Pa joj se tako on
stalno ispričavao, opravdavajući svoju znatiželju o tome
kada je slobodna, rekavši kako je htio biti siguran da joj
ne bi htio smetati kada je zauzeta. Ona mu, osim toga,
nikada nije odgovarala na sms poruke. Rekla mu je kako
ne voli pisati poruke smatrajući to gubljenjem vremena i
naporom za koji nije imala živaca. (Naravno, u slučaju
da mu je njezin mobitel dopao ruku, u njemu bi
pronašao hrpe poruka, poslanih i primljenih, od njezinih
prijateljica i rođakinja, ali on to zbilja nije morao znati!)
Postupno je, na njezin užas, njegov interes za nju počeo
slabjeti. Broj njegovih poziva primjetno se smanjio, a
razgovori su im postajali formalniji i ozbiljniji, kao da je
započinjao postavljati nove granice u njihovoj vezi.
Možda je došlo vrijeme, mislila je Lamis, da odbaci svoj
plan. Međutim, bojala se da bi kasnije mogla zažaliti
zbog svoje naglosti. Na kraju krajeva, ona je bila ta koja
je uvijek kritizirala svoje prijateljice zbog njihove
naivnosti i nedostatka strpljenja kad se radilo o
muškarcima. Tješila se mišlju da Nizar nije bio lagani tip
- što je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih ju je
privlačio. Bit će vrlo ponosna na sebe ako na kraju uspije
osvojiti njegovo srce.
Pokušavala je održati svoj optimizam kroz tromjesečno
razdoblje koje je bila odredila za uspostavljanje ove veze.
Podsjećala je samu sebe na to koliko se sviđala Nizaru
dozivajući u misli sve one trenutke ili geste koji su
dokazivali njegove osjećaje. Ovo je bilo jednostavno
netom nakon povratka u Riyad, dok joj je još sve što se
dogodilo u Jiddi bilo svježe u sjećanju. Činilo joj se daje
on uživao u svemu stoje ona činila ili govorila, čak i kad
se radilo o glupim i trivijalnim stvarima, kao o blesavim
pošalicama ili kuhanju dvije šalice kave ujutro. Čak su i
njihovi telefonski razgovori nakon predavanja u Rivadu
sadržavali određenu skrivenu naklonost jer iako je ona
često bila distancirana i otvoreno izražavala svoje
neslaganje s njim u mnogim pitanjima, on je uvijek prvi
zvao i po potrebi se ispričavao.
Kako je prolazio drugi mjesec, počela je razmišljati o
trenucima s njim koje u to vrijeme nije baš primjećivala,
ali koji su se, nakon dublje analize, činili važnima. Sjetila
se, primjerice, svog posljednjeg dana u bolnici u Jiddi,
kada su zajedno ručali u kantini. On je izvukao stolicu za
nju, što inače nikada nije činio. A onda je sjeo na stolicu
najbližu njoj, a ne nasuprot njoj, kao obično, kao daje ta
stolica s druge strane stola bila dalje no što joj je želio biti
na dan njihova rastanka. A bio je tu i način na koji ju je
tjerao da izgovara određene riječi koje je volio slušati iz
njezinih usta zbog specifičnog načina na koji ih je
izgovarala, poput riječi -mater, budući daje t izgovarala
kao d poput Amerikanke. A kako je tek uživao u
oponašanju načina na koji je Izgovarala, riječ exactly na
svom amerikaniziranom naglasku: egg-zak-feel
Kako je prolazio i treći mjesec, Lamis je shvatila da su
prošla dva tjedna od njihova posljednjeg telefonskog
razgovora. Dva tjedna tijekom kojih se umorila od
optimizma i stroge taktike i strategije, kojih bi se držao
samo netko tko nema srca, zar ne? Međutim, još se
uvijek bojala popuštanja. Na kraju krajeva, gledajući
unatrag, pokrila je poprilično impresivan teren, ako
izračunate vrijeme koje je zapravo provela
implementirajući svoju strategiju. Uvjerila je sebe da će
se Nizar vratiti u njezino radarsko polje jednog od ovih
dana. Ali, samo ako joj je stvarno suđen.
Sudbina ju nije razočarala. Zapravo, plan od kojeg je
namjeravala odustati potpuno je uspio. Došao je k
njezinu ocu službeno zatražiti njezinu ruku. Tri cijela
tjedna prije njezina konačnog, krajnjeg roka!
39.
Za: seerehwenfadha7et@yah0Qgr0ups.com
Od: "seerehwenfadha/et"
Datum: 3,12. 2004
Naslov: Stranice iz nebeskoplavog spomenara
Ne budi zaljubljen u ženu. Pusti je da sanja, tako da ne
plače nakon što se vrati u gorku stvarnost. —
MarkTvvain
Moj prijatelj: Bandar iz Riyada potpuno je ogorčen. On je
bijesan, jer je moja namjera, po njegovu mišljenju,
prikazati muškarce iz Jidde (sa zapadne obale) kao
anđele koji nikada ne griješe, a uz to su još ljubazni,
profinjeni i duhoviti. U međuvremenu, bjesni Bandar
nadalje, beduine i muškarce iz unutrašnjosti i sa istoka
zemlje prikazujem kao vulgarne divljake u njihovu
ophođenju sa ženama. Također, djevojke iz Riyada
prikazujem kao jadne luđakinje, dok su djevojke iz Jidde
do ušiju uronjene u blaženstvo koje izazivaju tek
pucketanjem prstiju!
Hej Bandare! Ovo nema nikakve veze sa zemljopisom, ja
pričam priču onako kako se dogodila. A uostalom,
ovakve se stvari ne mogu generalizirati. Postoje
svakakve vrste ljudi svugdje: ova je raznolikost prirodna
osobina čovječanstva i ne možemo je negirati.
Na stranici svog nebeskoplavog spomenara na koju je
lijepila fotografije Firasa koje je tako pažljivo skupljala iz
novina i časopisa, Sadima je napisala:
Ahhh, mrljo na mom srcu, i moja jedina ljubavi; Kojemu
sam dala svoju prošlost i ono što će doći. Što to čini tijelo
uspravnim kada je srce probodena? Bez tebe, prazna
sam, nemam ni vida niti išta za reći
0 Bože, 0 Milostivi — nisi mi ga htio vratiti,
Ali ne moraš ga ni sretnim učiniti! Niti u nju
zaljubljenim! Neka osjeti gorčinu i ljubomoru poput
mene.
I neka me nastavi voljeti!
Bog je velikodušan,
Nadoknadit će mi štetu zbog onoga koji me je izdao i
pobjegao.
Sadima nije imala naviku zapisivati svoje misli. Kada je
upoznala Firasa napisala je niz ljubavnih pisama, koja
mu je čitala s vremena na vrijeme (čime je hranila
njegovu aroganciju kako bi poslije mogao šetati okolo
šepureći se poput pauna). Nakon Firasovih zaruka, pak,
počela je pisati poeziju u tišini noći, tijekom onih sati koji
su posljednje tri godine bili posvećeni telefonskim
razgovorima s njim.
Mom najboljem prijatelju, mom najdražem,
Zvijezdi koja mije jednog dana pala na dlan,
Bio si tako blizu, a opet tako daleko, tako potlačen, tako
božanstven.
Moire su nas rastavile! da se bar još jednom sretnemo...
Prijatelju moj, postat ćemo junaci priča,
Koje ćemo pričati svojoj djeci, lažnim imenima okićene.
Unutarnja borba koju je Sadima tih dana proživljavala -
način na koji su njezine emocije fijukale između
ekstrema oprosta i bijesa — pretvorila je njezin život u
noćnu moru. Nije bila u stanju dešifrirati svoje prave
osjećaje: proklinjala bi Firasa i pljuvala na svaku sliku
koju bi pronašla, samo da bi nakon toga ljubila svaku od
tih fotografija moleći je za oprost,.
Sjetila bi se kako je svih tih godina on naizgled bio uz
nju, i onda bi se rasplakala, ali onda bi se prisjetila onog
dana od prije nekoliko godina kada je aludirao na to
kako je s roditeljima razgovarao o braku s razvedenicom,
i njihove reakcije koja ju je toliko povrijedila da ju je
»namjerno« zaboravila (iako su je Lamis i Michelle
upozoravale da to nikako ne čini). Nato bi se još gorče
rasplakala nad izgubljenim godinama svog života, i
željela svakakve užasne stvari Validu, koji je bio pravi
uzrok svih njezinih problema.
Kamra, Lamis i Umm Nurija počele su zamjećivati kako
je Sadima postajala nemarna, čak nehajna u molitvama.
Također su primijetile da kosu ostavlja djelomično
otkrivenom nakon što glavu omota maramom, koja bi
trebala vidljivim ostaviti samo lice. Sadimina je
religioznost, činilo se, bila proporcionalno vezana uz
Firasa. Ljutnja na njega učinila ju je ljutom na sve što ju je
podsjećalo na njega, a to je uključivalo i vjerske dužnosti.
Kroz cijelo ovo Sadimino iskušenje, njezina je tetka
Bedrija živjela na dionici Khobar-Riyad, cijelo vrijeme
neumorno pokušavajući nagovoriti Sadimu da se preseli
na istok kako bi živjela s njima, makar dok ne dođe dan
njezina »sudbinskog događaja«.
Kada je uvidjela u koliko je dubokoj depresiji kći njezine
jedine sestre koja se još uvijek odlučno odbijala preseliti
u Khobar, tetka Bedrija je odlučila progovoriti i o
njezinoj udaji za njezina sina - Sadimina rođaka Tarika.
Ovim je pokušala u Sadimu usaditi osjećaj sigurnosti i
mogućnost nekakve buduće sreće, ali ju je uspjela samo
još više rastužiti i ogorčiti.
Dakle, željeli su je udati za tog adolescentnog studenta
stomatologije koji je bio samo godinu dana stariji od nje?
Da su poznavali njezina Firasa nikada se ne bi usudili
takvo što predložiti! Iskorištavah su činjenicu da je sada
bila sama na svijetu i da je trebala dom u kojem će biti
sigurna, i u kojem se neće morati suočavati s tuđim
ispitivanjima i neizbježnim tračevima zbog činjenice što
živi sama nakon očeve smrti. Čak je i tetka Bedrija htjela
osigurati da joj Sadima bude pod nadzorom, udajom za
njezina sina. A tko zna? Možda je Tarik već razmišljao o
novcu i imovini koje će ona naslijediti od oca i planirao
kako će se toga dočepati? Možda ga je majka — njezina
rođena tetka! - poticala na to.
To nije dolazilo u obzir. Neće se udati zaTarika niti za
ikoga drugog. Zatvorit će se kao redovnica u očevu
kuću. Ako njezina tetka Bedrija ne bude dopuštala da
nastavi živjeti u obiteljskoj kući u Rivadu, onda će
protivno svojoj volji pristati živjeti s njom u Khobaru.
Ali, pod vlastitim uvjetima. Neće nikad više dopustiti
ikome daje uzima zdravo za gotovo, kao što je Rras to
činio.
14 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:41 pm
Margita
Administrator
40.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.corn
Od: "seerehvvenfadhajet"
Datum: 10.12. 2004
Naslov: Harndan, zgodni tip s lulom
Nema ničeg težeg od života žene rastrgane između
muškarca koji je voli i muškarca kojeg ona voli. — Khalil
Gibran
Uzrujam se kad god počnem razmišljati o tome kako će
moj život izgledati nakon što završim s ovom pričom.
Što ću onda činiti, nakon što sam navikla pronalaziti sve
ove vaše poruke, sve ove e-mailove koji mi ispunjaju
dane? Tko će me nazivati svim mogućim pogrdnim
imenima, i tko će biti tu da me potapše po ramenu? Tko
će me se uopće sjećati? Hoću li se biti u stanju prilagoditi
životu u sjenama nakon što sam navikla na svjetlost
javnosti, na svoju ulogu iskre koja potiče rasprave što se
rasplamsavaju gdje god se ljudi sastanu?
Uzrujava me već i samo razmišljanje o tome kako će to
izgledati. Istina je da sam započela s jednostavnom
namjerom da otkrijem nekolicinu životnih situacija koje
svakodnevno promiču onima nepronicljivima. Ali,
postala sam tako uložena u ovu priču! A i primjećujem
da željno - nestrpljivo - iščekujem vaše reakcije.
Iznerviram se kada ne dobijem onoliko e-mailova
reakcije koliko želim; a i potpuno sam ekstatična kad god
čitam o SEBI u novinama ili časopisima ili na Internetu.
Nedostajat će mi sva ova pažnja, u to nema sumnje.
Zapravo, mogla bih tako strašno za tim početi žaliti da
opet otpočnem pisati. U tom slučaju, o čemu želite da
pišem? Iščekujem, dragi čitatelji, spremna i voljna: koja
bi trebala biti tema mog sljedećeg ekspozea?
Michelle nije mogla vjerovati da je njezina prijateljica
Sadima smatrala Saudijsku Arabiju jedinom islamskom
državom na svijetu! Po Michelleinu su mišljenju
Ujedinjeni Arapski Emirati bili jednako tako islamska
zemlja, iako je njezinim stanovnicima bilo dopušteno
dosta slobode u društvenom ponašanju, pa čak i
prakticiranje drugih vjera! Po Michelleinu su mišljenju
Ujedinjeni Arapski Emirati imali mnogo bolju politiku
što se toga tiče. Sadima joj je pokušavala razjasniti da
samo zato stoje neka zemlja »muslimanska« ne znači
nužno da je i »islamska«. Saudijska Arabija je bila jedina
država u kojoj su vladali zakoni izvedeni isključivo iz
Kur'ana i Prorokova načina života - mir bio s Njim -
primjenjujući šerijatski zakon u svim životnim
područjima. Drugi muslimanski narodi možda uzimaju
šerijatski zakon kao polazište za osnovne principe i
stavove, ali kako se društvo mijenjalo i kako su se
pojavile nove potrebe, određene su zakone ostavili
ljudima da ih napisu. Michelle je uviđala kako se jaz
između nje i njezinih prijateljica širi do točke gdje se
ponekad pitala kako se uopće ikada uklapala u njihovu
scenu - njihov se svijet nikako nije slagao s njezinim
idejama o životu ili ambicijama koje je imala. A koje su to
ambicije bile? Michelle je osjećala daje pronašla svoj
poziv radeći u medijima, i planirala je otići do vrha u toj
profesiji. Do kraja. Sanjala je o tome kako će jednoga
dana ugledati svoje lice na naslovnici, uz Brada Pitta i
Johnnvja Deppa. Maštala je kako će se časopisi,
radioemisije i TV-postaje međusobno natjecati da dobiju
njezine ekskluzivne intervjue sa slavnima. Zamišljala je
pozivnice za dodjele Oscara, Emmvja i Grammvja, koje
će zasigurno početi dobivati, baš kao što dobiva
pozivnice za dodjele raznih arapskih nagrada. Nema
veze što joj otac nije dopustio da ode niti na jednu od
ovih - s vremenom će ga ona preobratiti. Ne bi ni mrtva
mogla dopustiti da se svede na okolnosti u kojima su se
našle njezine jadne prijateljice: zarobljenica kuće
(Kamra), zarobljenica muškarca (Sadima) i zarobljenica
vlastite taštine (Lamis).
Najsigurnije se, zaključila je Michelle, kloniti bilo kakvih
veza s muškarcima - ako ju je iskustvo s Fejsalom i
nekakvo iskustvo s Mattijem ičemu naučilo, naučilo ju je
tome. U njezinu životu neće biti muškaraca, čak ni kada
je taj muškarac drag i kultiviran kao Hamdan, mladi
producent koji je sada producirao njezinu tjednu emisiju,
a medijsku je produkciju studirao na Sveučilištu Tufts u
Bostonu...
Michelle si je morala priznati da ju je Hamdan privlačio
od početka. Imao je prirodan dar privlačenja ljudi, koji bi
se okupili oko njega čim bi se, na svoj uobičajeno glasan
način, pojavio na snimanju. Kad god je on bio u blizini,
razina smijeha i uzbuđenja kao da bi se podigla za koji
stupanj.
Prvi dan na poslu, Michelle i Jumana iz daljine su
promatrale Hamdana, kako puši svoju midwakh43 lulu,
a Jumana je komentirala kako je zgodan. Međutim, ona
je bila zaljubljena u jednog svog rođaka za kojeg se
namjeravala i udati čim on završi magisterij u Engleskoj i
vrati se kući, tako da je pokušavala namjestiti Hamdana
svojoj prijateljici. Međutim, Hamdan je bio brži. Kada je
njegovo zanimanje za nju postalo očito, Michelle nije bila
nimalo iznenađena. Naposljetku, od svih članova ekipe,
ona i Hamdan su se najbolje slagali, bili na istoj valnoj
duljini. Činilo se da su prirodan par.
Hamdanu je bilo 28 godina. Najzgodniji je na njemu bio
njegov nos, lijep i oštar poput mača netom izvučenog iz
korica. Imao je kratku urednu bradu i uistinu zarazan
smijeh. Uvijek je imao stila, baš kao i Michelle. Obično je
na posao dolazio u trapericama i majici s dizajnerskim
potpisom, ali ponekad bi se pojavio u bijelom
kandurahu44 i isamahu45. Iako je neumorno održavao
svoj urbani imidž, nikada nije zamotane glave izdržao
dulje od sat vremena. Tako bi, nakon sat vremena,
strgnuo pažljivo omotani turban s glave, otkrivajući kosu
koja je bila duža od Michelleine otkad je ona svoju
skratila u stilu Halle Berry - stilu koji joj je Fejsal
zabranjivao jer nije htio izgubiti njezinu divnu dugu
kosu nježnih mekih uvojaka koje je volio omatati oko
svojih prstiju.
43 Vrsta lule za duhan popularne u Ujedinjenim
Arapskim Emiratima.
44 Vrsta muške odjeće u TJAE, slične saudijskom
thobeu.
45 Turban.
Hamdan i Michelle vodili su duge razgovore o svemu i
svačemu, ne samo o TV-programu i njihovim poslovnim
ambicijama. Zbog zahtjeva posla, počeli su zajedno
odlaziti na razna mjesta - u restorane, kafiće, trgovine i
na lokalna događanja. Hamdan ju je često pozivao da
ode s njim u lov, ili na pecanje u njegovu gliseru (jedina
stvar u koju je bio zaljubljen više nego u svoj automobil
Hummer). Iako je Michelle inače uživala u ovakvim
vrstama ekspedicija, uvijek je odbijala njegove pozivnice,
ograničavajući se na razgledavanje njegovih fotografija i
slušanje njegovih priča o ovim avanturama.
41.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 17,12. 2004
Naslov: Poruka za »F«
Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali, naljutiti se na
pravu osobu, u pravoj mjeri, u pravo vrijeme, s pravom
svrhom i na pravi način, to nije lako. - Aristotel
Mnogi su mi od vas pisali raspitujući se o Sadiminu
nebeskoplavom spomenaru koji sam spomenula prije
nekoliko e-mailova. Neki me pitaju kako sam ja to
uspjela vidjeti što je Sadima zapisala u njega (podtekst je
ovdje, naravno: ako sama nisam Sadima). Oni
jednostavno UMIRU od želje da saznaju jesam li ja
zapravo Sadima. Drugi su samo radoznali i žele saznati
što je još zapisano u tom spomenaru.
Onima radoznalima poručujem: čitat ću vama i s vama
još Sadiminih razmišljanja iz njezina nebeskoplavog
spomenara. Onima koji su zlurado znatiželjni i kojima je
jedini cilj »razotkriti« me, kažem: »Odustanite već
jednom.«
Nakon što nije uspijevala pronaći odgovarajuće
zaposlenje nakon diplome, Sadima je odlučila pokrenuti
vlastiti posao s dijelom svog nasljedstva. Već je neko
vrijeme razmišljala o tome da postane organizatorica
zabava i vjenčanja, budući da je za tim postojala velika
potražnja - ne bi prošao ni tjedan dana da ne primi
pozivnicu za nečije vjenčanje, svečanu večeru ili
primanje. Tijekom ljeta - najzaposlenije sezone — nije
bilo neuobičajeno primiti pozivnice za tri događanja u
istoj večeri. Mnoge su se djevojke njezinih godina, pa
tako i ona, kad god su se osjećale izdosađene ili
zatvorene u kuću, pobrinule da dobiju pozivnice za
vjenčanje - nije bilo važno čije. To je značilo da su se
mogle dotjerati, lijepo odjenuti, našminkati i provesti
večer plešući, bilo uz živu glazbu, bilo uz DJ-a. To je bilo
najbliže što su se mogle približiti noćnom klubu, pa
makar vrlo respektabilnom, isključivo ženskom noćnom
klubu.
Sadimina ideja bila je započeti organizacijom malih
okupljanja za svoju rodbinu i prijatelje, a onda postupno
širiti posao dok se dovoljno ne izvješti za organizaciju
vjenčanja. Već je godinama primjećivala kako je posao
organizacije vjenčanja bio više-manje u rukama male
grupe žena, koje su sve bile Libanonke, Egipćanke ili
Marokanke i koje su zahtijevale enormne svote novca a
nisu zauzvrat nudile vrhunsku uslugu. Sadimu je
uzbuđivala pomisao kako bi mogla planirati svaki detalj
događanja sama, od A do Ž, i mijenjati i prilagođavati
planove tipu događanja i budžetu. Već je poznavala
restorane, cvjećare, salone namještaja i krojačke s kojima
je htjela surađivati.
Sadima je Umm Nuriji predložila da preuzme ured u
Riyadu, s Kamrom kao pomoćnicom. Sadima bi preuzela
posao na istoku zemlje, kamo se namjeravala preseliti, a
Lamis bi mogla, ako želi, otvoriti podružnicu u Jiddi, u
koju se namjeravala preseliti sa svojim mužem, Nizarom,
nakon diplome. Čak bi mogle urediti s Michelle u
Dubaiju da im unajmljuje pjevače koji će raditi posebne
snimke pjesama prikladnih za svadbena slavlja ili
diplomske svečanosti.
Umm Nuriji se ideja svidjela. Ispunit će joj sate
usamljenosti s kojima se suočavala svakodnevno nakon
povratka s posla, a koji će sad, uslijed Sadimina odlaska,
biti još usamljeniji. Kamra je također bila oduševljena.
Ona i Sadima počele su s organizacijom malih okupljanja
na koja su pozivale svoje poznanice. Tarik, Sadimin
rođak, pomogao im je oko financijskih pitanja,
pobrinuvši se za ishođenje dozvole za rad i drugih
neophodnih dokumenata. Budući da ženama nije uvijek
dopušteno sređivati pravne poslove, Sadima gaje učinila
njihovim službenim agentom za pravna pitanja.
Večer prije Sadimine selidbe na istok zemlje, Kamra je
nabavila pozivnice za vjenčanje jedne rođakinje,
prijateljice njezine sestre Hesse, pa su tako Kamra, Lamis
i Sadima pratile Hessu na vjenčanje. Hessa je zauzela
svoje mjesto za stolom rezerviranim za mladenkine
prijateljice, dok su tri prijateljice sjedile za stolom na
plesnom podiju. To je bilo mjesto na kojem su obično
sjedile mlade slobodne djevojke, magneti za lutajuća
poglede matrona, majki poželjnih mladih muškaraca.
Kad je taggaga počela tiho pjevati u mikrofon, tri su
djevojke ustale, spremne zaplesati uz poznatu saudijsku
baladu. Sve djevojke koje su sjedile na izdignutom
prostoru počele su se kretati u ritmu bubnjeva. Zvuk je
cijelu dvoranu podigao na noge, a taggagin je glas
postajao sve glasniji.
Sadima je plesala u mjestu, zatvorenih očiju, tresući
meko ramenima i glavom lijevo-desno, dok je prstima
udarala u ritmu pjesme. Kamra je micala rukama i
nogama u slobodnom ritmu, koji nije imao nikakve veze
s pjesmom, očiju uprtih uvis. Lamis je tresla bokovima
kao u trbušnom plesu, pjevajući tekst pjesme, za razliku
od Kamre koja nije pamtila tekstove pjesama i Sadime,
koja je smatrala malo pretjeranim otvoreno pokazivati
koliko si uživljena u muziku dok plešeš.
Kad je pjesma završila, Lamis je otišla popričati sa
starom prijateljicom iz školskih dana koja je također bila
na svadbi. Ta se prijateljica nedavno udala i Lamis je
htjela znati kako joj je u braku, kakvo je bilo svadbeno
slavlje, kakve je metode zaštite od začeća koristila, i
slične stvari koje su ju zanimale sada kada je njezino
vlastito svadbeno slavlje bilo rezervirano za
polugodišnje praznike.
Sadima je ostala na plesnom podiju s Kamrom kako bi
plesala na pjesmu Talala Maddaha46 koju je voljela:
Volim te tako i ako voliš, zaboravljaš me i nisi mi blizu jer u
mom je srcu samo jedna želja vidjeti te sretnu, svaki dan u
nizu
46 Stari i poznati saudijski pjevač.
Nježne riječi i tužna muzika probadale su Sadimino srce.
Misli joj je zamaglila Firasova slika, i iako je bila
okružena mnoštvom na plesnom podiju, plesala je kao
da ju samo Firas gleda.
Kad je došlo vrijeme za večeru, sve su napunile svoje
tanjure za švedskim stolom i počele razgovarati o
Sadiminu sutrašnjem odlasku. Sadimi je neizmjerna tuga
stezala grudi, i nije znala kako će iz ovog iskušenja izaći
ponovo cijela. Dok su razgovarale i jele, jedan je od
mobitela dvaput zazvonio zvukom dolazeće poruke.
Svaka je od djevojaka zgrabila svoj telefon, nadajući se
kako je baš ona dobila poruku od nekoga tko je na nju
pomislio u tom trenutku. Lamis je bila ta sretnica.
Znajući da je njegova draga na vjenčanju, Nizar joj je od
kuće napisao: »Neka naše vjenčanje bude sljedeće,
habihtil«
NEKOLIKO SATI kasnije, Sadima je zurila u kovčege i
kutije razbacane po sobi, spremne za transport u Khobar.
Osjećala je knedlu kako joj raste u grlu dok je prstom
prelazila preko ogrebotina na svom radnom stolu koje je
napravila dok je još bila dijete i promatrala postere
slavnih iz časopisa i fotografije svojih prijateljica
izlijepljene po vratima ormara. Dohvatila je svoj
nebeskoplavi spomenar, i počela pisati.
Pismo za F:
3:45 je ujutro, po lokalnom vremenu.
Kroz nekoliko minuta gradom će odjeknuti jutarnji poziv
na molitvu. Sigurno si već na putu za džamiju, budući
da vaše molitve na istoku počinju nešto ranije nego naše
ovdje. Ili si u Rivadu? Ne znam čak niti živite li vas
dvoje ovdje ili tamo.
Ideš li još petkom na molitvenu službu? Ili te je užitak
spavanja uz nju učinio lijenim za ustajanje i obavljanje
dužnosti prema Bogu?
Umirem od želje da ti čujem glas. Kada bih te barem
mogla sada probuditi! Bez tebe, svijet je sumorno mjesto.
Noć je mračnija nego što bi trebala biti. Tišina je gora, i
usamljenija.
O Bože... koliko te volim!
Sjećaš li se kako si me nazvao iz svog privatnog aviona
na putu za Kairo? Ne sjećam se više oko čega smo se
posvađali tog dana, ali se sjećam koliko sam bila
deprimirana što si otputovao dok sam još bila tako
uzrujana.
47 Ljubavi moja.
Otprilike pola sata nakon što sam dobila tvoju poruku u
kojoj me pozdravljaš s aerodroma, dobila sam i poziv s
dugog i nepoznatog telefonskog broja. Nije mi palo na
pamet da bi to mogao biti ti. Počela sam vrištati kad sam
čula tvoj voljeni glas, toliko sam bila sretna! Tvoj mi je
glas oprao srce od sve boli koju sam osjećala. »Firase,
ljubavi moja!« viknula sam. »Zar nisi otišao?«
Rekao si mi kako ti je tijelo u zraku, ali kako ti je srce na
zemlji sa mnom, i pokušavao me utješiti. Zadirkivao si
me i koketirao sa mnom cijelih pola sata. Praktički sam
se rastopila, toliko sam bila luda za tobom.
Voljela bih da si sada sa mnom.
Danas sam bila na jednoj svadbi. Plesala sam tamo,
zamišljajući kako ti stojiš preda mnom, i posegnula sam
za tobom, ali ti naravno, nisi bio tamo.
Oplakujem te noću kao u dvadeset smrtnih obreda, dok
si kraj nje,
Neka ti Bog ne da oprost, niti njoj cijelog života,
Niti mi te vrati, niti njoj da sreću
Volim te...
Ljubavi moja koju MRZIM!
Jesam li ti rekla da putujem prema tebi sutra?
Konačno ću, u Khobaru, živjeti blizu tebe. Grad nas je
opet sve zbližio: mene i tebe, a sada i Gospođu Ženu!
Kako ću se voziti tom cestom, cijelo se vrijeme
prisjećajući kako si putovao pored mene, istom cestom,
prije tri godine, uz moj auto, čuvajući me iz daljine. Ne
mogu se zamisliti na autocesti, kako putujem prema
istoku, bez tebe. Ne mogu zamisliti kako ću nastaviti s
ovim životom bez tebe. Sve je to zbog njega! Bog te
kaznio, Valide, koji si uništio moj život! Bog neka ti se
osveti!
42.
Za; seerehvv enfadha7et@yahoogroups.c0m
Od; "seerehwenfadha7et"
Datum: 24.12. 2004
Naslov: Lamis se udaje za prvu i jedinu ljubav svog
života
Iz srca osjetljive žene proizlazi sreća čovječanstva. —
Khalil Gibran
Jedna čitateljica - nije se predstavila - kaže mi da ne zna
kako mogu biti tako naivna i uzvisivati ljubav. I kako
mogu biti tako ponosna na svoje nemušte prijateljice koje
nastavljaju s tom beznadežnom potjerom i vjerojatno će
to činiti do kraja svojih života? Nema ničeg boljeg, tvrdi
ona, od uglednog zaručnika koji, kao što se ovdje kaže
»ušeta kroz ulazna vrata«. Dvije se obitelji već poznaju,
među njima već postoje čvrste veze, a budući da se sve
čini kroz obiteljske kanale, mladenka je provjereno dobra
djevojka i svi se u svemu slažu. Nema mjesta
besmislicama i prevarama, kao što ima u onim,
»ljubavnim spojevima«. Ova je metoda povoljna za
djevojke jer garantira da mladić neće imati nikakvih
sumnji u vezi njihove prošlosti, koje mogu nastati ako su
imale nekakvu vezu prije braka. Kako bi ijedna razumna
djevojka mogla odbaciti takvu priliku i trčati za nečim za
što nema nikakvih garancija?
Ja poštujem tvoje mišljenje, prijateljice. Ali, ako izgubimo
vjeru u ljubav, sve na ovom svijetu izgubit će čar. Pjesme
će izgubiti svoju slatkoću, cvijeće svoj miris, a život
radost i veselje. Ako je ljubav jednom bila dio tvog
života, uvidiš da je ona jedini pravi, istinski užitak u
životu. Svako drugo uzbuđenje izrasta iz tog osnovnog
izvora zadovoljstva. Pjesme s najviše značenja su one
koje ti ljubavnik pjevuši, najljepše cvijeće je ono koje ti on
nudi i jedina pohvala koja nešto znači jest ona tvojeg
voljenog. Jednom ili dvjema riječima, život se počinje
događati u Technicoloru onog trenutka kada ga dotaknu
prsti ljubavi.
0 Bože, nama je - djevojkama iz Riyada - zabranjeno
mnogo toga. Ne oduzimaj nam i blagoslov ljubavi!
Nakon trotjednih zaruka i četveromjesečnog čekanja
poslije ceremonije potpisivanja ugovora, stigao je i dan
Lamisina vjenčanja.48 To je bilo prvo vjenčanje koje su
isplanirale Sadima, Kamra i Umiri Nurija, u suradnji s
Michelle, koja je iz Dubaija došla samo kako bi
prisustvovala vjenčanju svoje prijateljice, petog dana
mjeseca ševvala, mjeseca nakon Ramazana, kada cvjeta
posao vjenčanja.
Pripreme su bile u punom jeku tijekom Ramazana.
Najveći dio tereta pao je na pleća Umm Nurije i Kamre,
budući da su samo njih dvije bile u Rivadu, gdje se
vjenčanje održavalo. Sadima je preuzela neke lakše
zadatke, poput naručivanja čokolade iz Francuske, dok
je Michelle bila zadužena povući svoje veze kako bi
snimila CD s pjesmama poznatih pjevača koje je osobno
poznavala. CD snimljen posebno za Lamis i Nizara, koji
će svirati tijekom slavlja, a poslije će primjerci biti
podijeljeni gostima za uspomenu na vjenčanje.
Kamra je s poslom započinjala nakon večernjih
ramazanskih molitvi u ogromnoj džamiji u centru grada.
Soping-centri rijetko su bili otvoreni danju tijekom
Ramazana, ali su to nadoknađivali po noći, radeći do tri
ili četiri ujutro tijekom cijelog svetog mjeseca.
Uvijek je sa sobom vodila Saleha kada bi išla u džamiju -
htjela je biti sigurna da će u svog dječaka, kojemu su
sada bile tri godine, ucijepiti
48 Mnogi koji su podrijetlom iz Hidžasa vole skratiti
razdoblje zaruka, a produžiti vrijeme između
potpisivanja ugovora i vjenčanja, odnosno milkah
razdoblje, za razliku od onih podrijetlom iz Nejda kojima
ne smetaju duge zaruke, ali ne vole dugo milkah
razdoblje, kada je par već službeno u braku i može se
sastajati i izlaziti i prije ceremonije vjenčanja.
osjećaj pobožnosti od ranih dana. Saleh je rado odlazio s
njom, a obukao bi na sebe minijaturnu crnu žensku
abaju, koju mu je Kamra skratila i porubila na njegovu
veličinu, nakon što je zahtijevao da mu kupi istu kao
svoju. Nije odustajao od abaje, pa je ona popustila,
ignorirajući upozorenja Umm Nurije o štetnosti
popuštanja svim njegovim prohtjevima. Kamra je
upozoravala Umm Nuriju da Saleh odrasta u drugačijim
okolnostima od onih u kojima je Nuri odrastao. Njezin je
mali Salluhi odrastao među svim svojim ujacima, pa nije
bilo razloga za strah da će mu nedostajati primjereni
muški uzori, samo zato jer mu oca nije nigdje bilo.
Uostalom, bio je tako sladak dok je skupljao nabore i
krajeve široke crne abaje oko svoje dječačke odjeće, glave
prekrivene tradicionalnim shimaghom.
Tijekom službe, Saleh je stajao uz nju i oponašao svaki
njezin pokret, počevši s »Allah Akbar«49, preko molitvi,
do klanjanja i klečanja na sagovima prekrivenu podu.
Kada bi mu dosadilo ovo oponašanje, okrenuo bi glavu i
iskrivio gornji dio tijela prema njoj dok se ona klanjala i
klečala, pokušavajući se zagledati u njezine oči i oči svih
onih odraslih žena poredanih u molitvi, gledajući može
li koju nasmijati. Klečeći pred njima, on bi se nagnuo
toliko prema naprijed, da bi na kraju završio licem na
podu, okrenut na leđa, široko se osmjehujući i čekajući
da mu netko uzvrati osmijehom, barem jedna od tih
sumornih žena koje su sve pokušavale izbjeći njegov
pogled i ostati skoncentrirane na molitvu. Gubeći nadu,
iskoristio bi priliku dok su klečale i saginjale se prema
tlu u molitvi, da svaku od tih namrštenih žena lagano
lupi po stražnjici, prije no što bi se vratio pred njih i
legao na leđa, smijući se ponosno svom uspjehu.
Žene su se žalile na njegovu zločestoću i naredile Kamri
da ga pošalje u muški dio na molitvu. Kamra je, pak,
njegove ludorije smatrala neodoljivima, ali bi ga ipak
pokušala prekoriti pred drugim ženama, nastojeći
suzdržati smijeh. Saleh bi joj se na to slatko nasmijao,
potičući je da otpusti taj suspregnuti smijeh, kao da je
znao da ga uopće nije namjeravala izgrditi.
Rivadske molitve teravije50 obično su završavale oko
osam i trideset ili devet sati navečer, a odmah su potom
šoping-centri otvarali svoja vrata. Kamra bi tada
otpočela svoje obilaske, od krojačke koja je šivala
49 Bog je velik. Ovim riječima započinje svaka molitva.
50 Neobvezne molitve koje se održavaju nakon išamolitve
tijekom cijelog Ramazana.
stolnjake i navlake za stolice za svadbenu dvoranu, do
restorana u ko jem je svaku večer isprobavala nova jela
kako bi izabrala ona koja joj se najviše sviđaju za švedski
stol na vjenčanju. Posjećivala je i cvjećara, kao i grafički
studio koji je tiskao pozivnice, i još mnoge druge, a često
je u šoping-centar odlazila i s Lamis, kako bi ona kupila
sve što joj je još trebalo za miraz.
Kamra nije kući dolazila prije dva ili tri ujutro, iako se
tijekom zadnje trećine mjeseca vraćala sat ili dva ranije,
na vrijeme za molitve Kijani'1 u džamiji, na koje je
odlazila zajedno s majkom i sestrama. U početku, majka
joj nije dopuštala da ove poslovne obilaske čini sama, ali
je postala blaža prema svojoj kćeri nakon što je uvidjela
koliko to ona ozbiljno shvaća. Ono što se najviše dojmilo
Umm Kamru bio je trenutak kada je njezina kći ostvarila
svoju prvu zaradu - za organizaciju zabave u domu
jednog od Sadiminih sveučilišnih profesora — i predala
ju svom ocu, koji se tada konačno uvjerio u primjerenost
kćerina povremenog rada. Nje zina je majka pokušala
natjerati svoje sinove da prate sestru u njezinim noćnim
aktivnostima izvan kuće, ali su oni svi to redom odbijali,
pa je na kraju i ona popustila. I tako je Kamra slobodno
obavljala svoje poslove, ponekad u društvu sestre Šahle,
ili Umm Nurije, ili - u većini slučajeva -sa Salehom i
nikim drugim.
Tog dugo iščekivanog dana, Lamis je bila ljepša nego
ikad. Njezina duga čokoladnosmeđa kosa padala joj je
niz leđa u prekrasnim valovima. Sedefasta, biserima
prekrivena haljina mekano se spuštala s ramena,
elegantno nabrana sprijeda, otkrivajući gornji dio leđa,
postupno se šireći prema donjem rubu. Veo od tila
spuštao joj se s glave niz obnažena leđa. U jednoj je ruci
držala buket ljiljana, a u drugoj Nizarovu ruku. On je
prije svakog koraka, nježno zazivao ime Božje nad njom,
pomažući joj u pridržavanju dugačkog šlepa haljine.
Lamisine su prijateljice jasno vidjele nepatvorenu sreću u
njezinim očima dok je plesala s Nizarom nakon povorke,
okružena ženama, svojim i njegovim rođakinjama.
Njihova je prijateljica Lamis bila jedina kojo se ispunio
san što im je svima bio zajednički, san da će se udati za
prvu ljubav svog života.
51 Neobvezne molitve koje se održavaju u zadnjoj trećini
noći tijekom posljednjih dese dana Ramazana.
KAMRA: Neka nas Božja velikodušnost uskoro dovede
u ovakvu situaciju. Samo pogledajte ta dva blažena lica
na plesnom podiju! Ah, kakva je sretnica djevojka koja
dobije muškarca iz Hidžasa! Gdje su naši muškarci kad
se radi o ovakvim zaljubljenim pogledima Nizara prema
njegovoj mladenki? Kunem se Bogu, muškarac iz Nejda
bi te ubio da mu kažeš dok sjediš na podiju: »Okreni se
malo prema meni, i nasmiješi se, za ime Božje! Umjesto
što sjediš i mrštiš se kao da su te dovukli tu protiv tvoje
volje!«
SADIMA: Sjećaš li se kako je Rašid reagirao kad smo
navalile da te poljubi tijekom svadbe? A pogledaj ovog
Nizara, on ljubi Lamisino čelo svake dvije minute, a
onda i njezine ruke i obraze. U pravu si, muškarci iz
Jidde su neka druga vrsta.
KAMRA: A kako je samo obziran, dopušta joj da ostane
u Rivadu dok je on u Jiddi, dok ne diplomira i bude se
mogla preseliti k njemu. Kunem se Bogom, on je pravi
muškarac, Bog neka ih oboje blagoslovi i usreći.
MICHELLE: Ali, zar to ne bi trebalo biti normalno? Ili ste
vi mislile da joj neće dopustiti da završi studij, ili da će je
prisiliti da diplomira u Jiddi samo zato jer je on tamo?
Ovo je njezin život, i ona ga ima pravo živjeti kako ju
volja, jednako kao što on ima pravo živjeti svoj kako ga
volja. Naš je problem ovdje što muškarcima pridajemo
pažnju koju ne zaslužuju. Trebamo shvatiti -
pretpostaviti čak - od samog početka, da stvari kao što su
dopuštanje da diplomiraš nisu uopće za raspravu, to se
treba podrazumijevati i ne bi nam oči trebale izlijetati iz
duplji samo zato jer neki muškarci rade stvari kako
treba.
SADIMA: Umuknite, obje! Glava me zaboljela od vas!
Dajte, gledajmo samo ovo dvoje golupčića. Tako su slatki
dok plešu zajedno. Pogledaj samo kako ju gleda! Oči mu
se cakle i izgleda kao da će umrijeti od sreće. O, jadno
moje srce! To ja zovem ljubavlju.
KAMRA: Jadna Tamadur. Ne misliš li da je ljubomorna
jer joj se sestra blizanka udaje prije nje?
SADIMA: Zašto bi bila ljubomorna? Sutra će i ona biti
sretnica. A usput, jeste primijetile kako su samo dotjerani
ovi muškarci iz Hidžasa? Nizar se sav sjaji, koliko je čist i
uredan! Pogledaj kako mu je kozja bradica savršeno
podrezana. Svaki mladoženja iz Hidžasa ima kozju
bradicu točno tog oblika, ne preveliku. Pomislio bi
čovjek da svi idu k istom brijaču!
MICHELLE: Ti se momci dobro izribaju, odu u tursku
kupelj i na de-pilaciju lica koncem tako da ne budu
pretjerano dlakavi, pa onda na čupanje dlaka i pedikuru,
a ponekad čak i na depilaciju voskom. A ne kao momci
iz Rivada, gdje se mladoženja od drugih gostiju razlikuje
samo po boji svog bishta?2
SADIMA: Nije me uopće briga je li tip njegovan ili ne.
Zapravo, draži su mi muškarci koji su malčice neuredni.
To je muževnije - znači da nema ni vremena ni taštine da
se uređuje i kupuje odjeću po posljednjoj modi,
ponašajući se kao tinejdžer koji nema ništa pametnije za
raditi.
UMM NURIJA: Bože, imaj milosti prema starim danima!
Danima kada si običavala padati u nesvijest pred
zgodnim muškarcima. Čak i pred Validom, kako su ti oči
bile pune njega!
SADIMA: Istina, ali nakon Valida sam dobila Firasa,
neurednog vraga koji me je potpuno zaslijepio.
KAMRA: Zapravo, ja bih uzela bilo kojeg tipa, tko god
on bio, čist ili prljav, uredan ili neuredan. Koga briga?
Dok god je uz mene. Spremna sam biti sretna uz bilo
kojeg muškarca. Tako mi je dosadno, cure! Dosta mi je
svega i ne mogu to više podnijeti. Još malo ovakvog
života, i potpuno ću poludjeti.
Kada je došlo vrijeme za bacanje buketa, mlade su se
neudane djevojke poredale iza mladenke, željne saznati
koja će se među njima sljedeća ukrcati na blještavi bračni
vlak. Lamisine i Nizarove rođakinje su se nagurale,
miješajući se s ostalim djevojkama. Na majčino
inzistiranje,Tamadur im se namrgođeno pridružila.
Sadima i Michelle stajale su sprijeda po sredini, a žurno
im se pridružila i Kamra, koja je popustila Umm
Nurijinu nagovaranju da se ugura među mlade udavače;
iako je jednom već bila udana, tehnički je i ona bila
slobodna u trenutku bacanja buketa, i više nego spremna
na ponovnu udaju.
S2 Tradicionalni crni ogrtač koji muškarci nose povrh
svojih thobea tijekom važnih događana ili u svečanim
prilikama.
Lamis je okrenula leđa djevojkama prethodno se
dogovorivši sa svoje tri prijateljice da će probati baciti
buket u njihovu pravcu. Bacila ga je visoko u zrak i cijela
je grupa djevojaka potrčala prema naprijed ne bi li ga
ugrabile. Nakon popriličnog naguravanja, laktarenja i
udaranja, Kamra se dočepala onog što je ostalo od
Lamisina buketa, odnosno nekoliko zelenih listova
svezanih bijelom čipkastom trakom. Visoko gaje podigla
hihoćući uzbuđeno: »Uhvatila sam buket! Uhvatila sam
buket!«
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.corn
Od: "seerehvvenfadhajet"
Datum: 10.12. 2004
Naslov: Harndan, zgodni tip s lulom
Nema ničeg težeg od života žene rastrgane između
muškarca koji je voli i muškarca kojeg ona voli. — Khalil
Gibran
Uzrujam se kad god počnem razmišljati o tome kako će
moj život izgledati nakon što završim s ovom pričom.
Što ću onda činiti, nakon što sam navikla pronalaziti sve
ove vaše poruke, sve ove e-mailove koji mi ispunjaju
dane? Tko će me nazivati svim mogućim pogrdnim
imenima, i tko će biti tu da me potapše po ramenu? Tko
će me se uopće sjećati? Hoću li se biti u stanju prilagoditi
životu u sjenama nakon što sam navikla na svjetlost
javnosti, na svoju ulogu iskre koja potiče rasprave što se
rasplamsavaju gdje god se ljudi sastanu?
Uzrujava me već i samo razmišljanje o tome kako će to
izgledati. Istina je da sam započela s jednostavnom
namjerom da otkrijem nekolicinu životnih situacija koje
svakodnevno promiču onima nepronicljivima. Ali,
postala sam tako uložena u ovu priču! A i primjećujem
da željno - nestrpljivo - iščekujem vaše reakcije.
Iznerviram se kada ne dobijem onoliko e-mailova
reakcije koliko želim; a i potpuno sam ekstatična kad god
čitam o SEBI u novinama ili časopisima ili na Internetu.
Nedostajat će mi sva ova pažnja, u to nema sumnje.
Zapravo, mogla bih tako strašno za tim početi žaliti da
opet otpočnem pisati. U tom slučaju, o čemu želite da
pišem? Iščekujem, dragi čitatelji, spremna i voljna: koja
bi trebala biti tema mog sljedećeg ekspozea?
Michelle nije mogla vjerovati da je njezina prijateljica
Sadima smatrala Saudijsku Arabiju jedinom islamskom
državom na svijetu! Po Michelleinu su mišljenju
Ujedinjeni Arapski Emirati bili jednako tako islamska
zemlja, iako je njezinim stanovnicima bilo dopušteno
dosta slobode u društvenom ponašanju, pa čak i
prakticiranje drugih vjera! Po Michelleinu su mišljenju
Ujedinjeni Arapski Emirati imali mnogo bolju politiku
što se toga tiče. Sadima joj je pokušavala razjasniti da
samo zato stoje neka zemlja »muslimanska« ne znači
nužno da je i »islamska«. Saudijska Arabija je bila jedina
država u kojoj su vladali zakoni izvedeni isključivo iz
Kur'ana i Prorokova načina života - mir bio s Njim -
primjenjujući šerijatski zakon u svim životnim
područjima. Drugi muslimanski narodi možda uzimaju
šerijatski zakon kao polazište za osnovne principe i
stavove, ali kako se društvo mijenjalo i kako su se
pojavile nove potrebe, određene su zakone ostavili
ljudima da ih napisu. Michelle je uviđala kako se jaz
između nje i njezinih prijateljica širi do točke gdje se
ponekad pitala kako se uopće ikada uklapala u njihovu
scenu - njihov se svijet nikako nije slagao s njezinim
idejama o životu ili ambicijama koje je imala. A koje su to
ambicije bile? Michelle je osjećala daje pronašla svoj
poziv radeći u medijima, i planirala je otići do vrha u toj
profesiji. Do kraja. Sanjala je o tome kako će jednoga
dana ugledati svoje lice na naslovnici, uz Brada Pitta i
Johnnvja Deppa. Maštala je kako će se časopisi,
radioemisije i TV-postaje međusobno natjecati da dobiju
njezine ekskluzivne intervjue sa slavnima. Zamišljala je
pozivnice za dodjele Oscara, Emmvja i Grammvja, koje
će zasigurno početi dobivati, baš kao što dobiva
pozivnice za dodjele raznih arapskih nagrada. Nema
veze što joj otac nije dopustio da ode niti na jednu od
ovih - s vremenom će ga ona preobratiti. Ne bi ni mrtva
mogla dopustiti da se svede na okolnosti u kojima su se
našle njezine jadne prijateljice: zarobljenica kuće
(Kamra), zarobljenica muškarca (Sadima) i zarobljenica
vlastite taštine (Lamis).
Najsigurnije se, zaključila je Michelle, kloniti bilo kakvih
veza s muškarcima - ako ju je iskustvo s Fejsalom i
nekakvo iskustvo s Mattijem ičemu naučilo, naučilo ju je
tome. U njezinu životu neće biti muškaraca, čak ni kada
je taj muškarac drag i kultiviran kao Hamdan, mladi
producent koji je sada producirao njezinu tjednu emisiju,
a medijsku je produkciju studirao na Sveučilištu Tufts u
Bostonu...
Michelle si je morala priznati da ju je Hamdan privlačio
od početka. Imao je prirodan dar privlačenja ljudi, koji bi
se okupili oko njega čim bi se, na svoj uobičajeno glasan
način, pojavio na snimanju. Kad god je on bio u blizini,
razina smijeha i uzbuđenja kao da bi se podigla za koji
stupanj.
Prvi dan na poslu, Michelle i Jumana iz daljine su
promatrale Hamdana, kako puši svoju midwakh43 lulu,
a Jumana je komentirala kako je zgodan. Međutim, ona
je bila zaljubljena u jednog svog rođaka za kojeg se
namjeravala i udati čim on završi magisterij u Engleskoj i
vrati se kući, tako da je pokušavala namjestiti Hamdana
svojoj prijateljici. Međutim, Hamdan je bio brži. Kada je
njegovo zanimanje za nju postalo očito, Michelle nije bila
nimalo iznenađena. Naposljetku, od svih članova ekipe,
ona i Hamdan su se najbolje slagali, bili na istoj valnoj
duljini. Činilo se da su prirodan par.
Hamdanu je bilo 28 godina. Najzgodniji je na njemu bio
njegov nos, lijep i oštar poput mača netom izvučenog iz
korica. Imao je kratku urednu bradu i uistinu zarazan
smijeh. Uvijek je imao stila, baš kao i Michelle. Obično je
na posao dolazio u trapericama i majici s dizajnerskim
potpisom, ali ponekad bi se pojavio u bijelom
kandurahu44 i isamahu45. Iako je neumorno održavao
svoj urbani imidž, nikada nije zamotane glave izdržao
dulje od sat vremena. Tako bi, nakon sat vremena,
strgnuo pažljivo omotani turban s glave, otkrivajući kosu
koja je bila duža od Michelleine otkad je ona svoju
skratila u stilu Halle Berry - stilu koji joj je Fejsal
zabranjivao jer nije htio izgubiti njezinu divnu dugu
kosu nježnih mekih uvojaka koje je volio omatati oko
svojih prstiju.
43 Vrsta lule za duhan popularne u Ujedinjenim
Arapskim Emiratima.
44 Vrsta muške odjeće u TJAE, slične saudijskom
thobeu.
45 Turban.
Hamdan i Michelle vodili su duge razgovore o svemu i
svačemu, ne samo o TV-programu i njihovim poslovnim
ambicijama. Zbog zahtjeva posla, počeli su zajedno
odlaziti na razna mjesta - u restorane, kafiće, trgovine i
na lokalna događanja. Hamdan ju je često pozivao da
ode s njim u lov, ili na pecanje u njegovu gliseru (jedina
stvar u koju je bio zaljubljen više nego u svoj automobil
Hummer). Iako je Michelle inače uživala u ovakvim
vrstama ekspedicija, uvijek je odbijala njegove pozivnice,
ograničavajući se na razgledavanje njegovih fotografija i
slušanje njegovih priča o ovim avanturama.
41.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: 17,12. 2004
Naslov: Poruka za »F«
Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali, naljutiti se na
pravu osobu, u pravoj mjeri, u pravo vrijeme, s pravom
svrhom i na pravi način, to nije lako. - Aristotel
Mnogi su mi od vas pisali raspitujući se o Sadiminu
nebeskoplavom spomenaru koji sam spomenula prije
nekoliko e-mailova. Neki me pitaju kako sam ja to
uspjela vidjeti što je Sadima zapisala u njega (podtekst je
ovdje, naravno: ako sama nisam Sadima). Oni
jednostavno UMIRU od želje da saznaju jesam li ja
zapravo Sadima. Drugi su samo radoznali i žele saznati
što je još zapisano u tom spomenaru.
Onima radoznalima poručujem: čitat ću vama i s vama
još Sadiminih razmišljanja iz njezina nebeskoplavog
spomenara. Onima koji su zlurado znatiželjni i kojima je
jedini cilj »razotkriti« me, kažem: »Odustanite već
jednom.«
Nakon što nije uspijevala pronaći odgovarajuće
zaposlenje nakon diplome, Sadima je odlučila pokrenuti
vlastiti posao s dijelom svog nasljedstva. Već je neko
vrijeme razmišljala o tome da postane organizatorica
zabava i vjenčanja, budući da je za tim postojala velika
potražnja - ne bi prošao ni tjedan dana da ne primi
pozivnicu za nečije vjenčanje, svečanu večeru ili
primanje. Tijekom ljeta - najzaposlenije sezone — nije
bilo neuobičajeno primiti pozivnice za tri događanja u
istoj večeri. Mnoge su se djevojke njezinih godina, pa
tako i ona, kad god su se osjećale izdosađene ili
zatvorene u kuću, pobrinule da dobiju pozivnice za
vjenčanje - nije bilo važno čije. To je značilo da su se
mogle dotjerati, lijepo odjenuti, našminkati i provesti
večer plešući, bilo uz živu glazbu, bilo uz DJ-a. To je bilo
najbliže što su se mogle približiti noćnom klubu, pa
makar vrlo respektabilnom, isključivo ženskom noćnom
klubu.
Sadimina ideja bila je započeti organizacijom malih
okupljanja za svoju rodbinu i prijatelje, a onda postupno
širiti posao dok se dovoljno ne izvješti za organizaciju
vjenčanja. Već je godinama primjećivala kako je posao
organizacije vjenčanja bio više-manje u rukama male
grupe žena, koje su sve bile Libanonke, Egipćanke ili
Marokanke i koje su zahtijevale enormne svote novca a
nisu zauzvrat nudile vrhunsku uslugu. Sadimu je
uzbuđivala pomisao kako bi mogla planirati svaki detalj
događanja sama, od A do Ž, i mijenjati i prilagođavati
planove tipu događanja i budžetu. Već je poznavala
restorane, cvjećare, salone namještaja i krojačke s kojima
je htjela surađivati.
Sadima je Umm Nuriji predložila da preuzme ured u
Riyadu, s Kamrom kao pomoćnicom. Sadima bi preuzela
posao na istoku zemlje, kamo se namjeravala preseliti, a
Lamis bi mogla, ako želi, otvoriti podružnicu u Jiddi, u
koju se namjeravala preseliti sa svojim mužem, Nizarom,
nakon diplome. Čak bi mogle urediti s Michelle u
Dubaiju da im unajmljuje pjevače koji će raditi posebne
snimke pjesama prikladnih za svadbena slavlja ili
diplomske svečanosti.
Umm Nuriji se ideja svidjela. Ispunit će joj sate
usamljenosti s kojima se suočavala svakodnevno nakon
povratka s posla, a koji će sad, uslijed Sadimina odlaska,
biti još usamljeniji. Kamra je također bila oduševljena.
Ona i Sadima počele su s organizacijom malih okupljanja
na koja su pozivale svoje poznanice. Tarik, Sadimin
rođak, pomogao im je oko financijskih pitanja,
pobrinuvši se za ishođenje dozvole za rad i drugih
neophodnih dokumenata. Budući da ženama nije uvijek
dopušteno sređivati pravne poslove, Sadima gaje učinila
njihovim službenim agentom za pravna pitanja.
Večer prije Sadimine selidbe na istok zemlje, Kamra je
nabavila pozivnice za vjenčanje jedne rođakinje,
prijateljice njezine sestre Hesse, pa su tako Kamra, Lamis
i Sadima pratile Hessu na vjenčanje. Hessa je zauzela
svoje mjesto za stolom rezerviranim za mladenkine
prijateljice, dok su tri prijateljice sjedile za stolom na
plesnom podiju. To je bilo mjesto na kojem su obično
sjedile mlade slobodne djevojke, magneti za lutajuća
poglede matrona, majki poželjnih mladih muškaraca.
Kad je taggaga počela tiho pjevati u mikrofon, tri su
djevojke ustale, spremne zaplesati uz poznatu saudijsku
baladu. Sve djevojke koje su sjedile na izdignutom
prostoru počele su se kretati u ritmu bubnjeva. Zvuk je
cijelu dvoranu podigao na noge, a taggagin je glas
postajao sve glasniji.
Sadima je plesala u mjestu, zatvorenih očiju, tresući
meko ramenima i glavom lijevo-desno, dok je prstima
udarala u ritmu pjesme. Kamra je micala rukama i
nogama u slobodnom ritmu, koji nije imao nikakve veze
s pjesmom, očiju uprtih uvis. Lamis je tresla bokovima
kao u trbušnom plesu, pjevajući tekst pjesme, za razliku
od Kamre koja nije pamtila tekstove pjesama i Sadime,
koja je smatrala malo pretjeranim otvoreno pokazivati
koliko si uživljena u muziku dok plešeš.
Kad je pjesma završila, Lamis je otišla popričati sa
starom prijateljicom iz školskih dana koja je također bila
na svadbi. Ta se prijateljica nedavno udala i Lamis je
htjela znati kako joj je u braku, kakvo je bilo svadbeno
slavlje, kakve je metode zaštite od začeća koristila, i
slične stvari koje su ju zanimale sada kada je njezino
vlastito svadbeno slavlje bilo rezervirano za
polugodišnje praznike.
Sadima je ostala na plesnom podiju s Kamrom kako bi
plesala na pjesmu Talala Maddaha46 koju je voljela:
Volim te tako i ako voliš, zaboravljaš me i nisi mi blizu jer u
mom je srcu samo jedna želja vidjeti te sretnu, svaki dan u
nizu
46 Stari i poznati saudijski pjevač.
Nježne riječi i tužna muzika probadale su Sadimino srce.
Misli joj je zamaglila Firasova slika, i iako je bila
okružena mnoštvom na plesnom podiju, plesala je kao
da ju samo Firas gleda.
Kad je došlo vrijeme za večeru, sve su napunile svoje
tanjure za švedskim stolom i počele razgovarati o
Sadiminu sutrašnjem odlasku. Sadimi je neizmjerna tuga
stezala grudi, i nije znala kako će iz ovog iskušenja izaći
ponovo cijela. Dok su razgovarale i jele, jedan je od
mobitela dvaput zazvonio zvukom dolazeće poruke.
Svaka je od djevojaka zgrabila svoj telefon, nadajući se
kako je baš ona dobila poruku od nekoga tko je na nju
pomislio u tom trenutku. Lamis je bila ta sretnica.
Znajući da je njegova draga na vjenčanju, Nizar joj je od
kuće napisao: »Neka naše vjenčanje bude sljedeće,
habihtil«
NEKOLIKO SATI kasnije, Sadima je zurila u kovčege i
kutije razbacane po sobi, spremne za transport u Khobar.
Osjećala je knedlu kako joj raste u grlu dok je prstom
prelazila preko ogrebotina na svom radnom stolu koje je
napravila dok je još bila dijete i promatrala postere
slavnih iz časopisa i fotografije svojih prijateljica
izlijepljene po vratima ormara. Dohvatila je svoj
nebeskoplavi spomenar, i počela pisati.
Pismo za F:
3:45 je ujutro, po lokalnom vremenu.
Kroz nekoliko minuta gradom će odjeknuti jutarnji poziv
na molitvu. Sigurno si već na putu za džamiju, budući
da vaše molitve na istoku počinju nešto ranije nego naše
ovdje. Ili si u Rivadu? Ne znam čak niti živite li vas
dvoje ovdje ili tamo.
Ideš li još petkom na molitvenu službu? Ili te je užitak
spavanja uz nju učinio lijenim za ustajanje i obavljanje
dužnosti prema Bogu?
Umirem od želje da ti čujem glas. Kada bih te barem
mogla sada probuditi! Bez tebe, svijet je sumorno mjesto.
Noć je mračnija nego što bi trebala biti. Tišina je gora, i
usamljenija.
O Bože... koliko te volim!
Sjećaš li se kako si me nazvao iz svog privatnog aviona
na putu za Kairo? Ne sjećam se više oko čega smo se
posvađali tog dana, ali se sjećam koliko sam bila
deprimirana što si otputovao dok sam još bila tako
uzrujana.
47 Ljubavi moja.
Otprilike pola sata nakon što sam dobila tvoju poruku u
kojoj me pozdravljaš s aerodroma, dobila sam i poziv s
dugog i nepoznatog telefonskog broja. Nije mi palo na
pamet da bi to mogao biti ti. Počela sam vrištati kad sam
čula tvoj voljeni glas, toliko sam bila sretna! Tvoj mi je
glas oprao srce od sve boli koju sam osjećala. »Firase,
ljubavi moja!« viknula sam. »Zar nisi otišao?«
Rekao si mi kako ti je tijelo u zraku, ali kako ti je srce na
zemlji sa mnom, i pokušavao me utješiti. Zadirkivao si
me i koketirao sa mnom cijelih pola sata. Praktički sam
se rastopila, toliko sam bila luda za tobom.
Voljela bih da si sada sa mnom.
Danas sam bila na jednoj svadbi. Plesala sam tamo,
zamišljajući kako ti stojiš preda mnom, i posegnula sam
za tobom, ali ti naravno, nisi bio tamo.
Oplakujem te noću kao u dvadeset smrtnih obreda, dok
si kraj nje,
Neka ti Bog ne da oprost, niti njoj cijelog života,
Niti mi te vrati, niti njoj da sreću
Volim te...
Ljubavi moja koju MRZIM!
Jesam li ti rekla da putujem prema tebi sutra?
Konačno ću, u Khobaru, živjeti blizu tebe. Grad nas je
opet sve zbližio: mene i tebe, a sada i Gospođu Ženu!
Kako ću se voziti tom cestom, cijelo se vrijeme
prisjećajući kako si putovao pored mene, istom cestom,
prije tri godine, uz moj auto, čuvajući me iz daljine. Ne
mogu se zamisliti na autocesti, kako putujem prema
istoku, bez tebe. Ne mogu zamisliti kako ću nastaviti s
ovim životom bez tebe. Sve je to zbog njega! Bog te
kaznio, Valide, koji si uništio moj život! Bog neka ti se
osveti!
42.
Za; seerehvv enfadha7et@yahoogroups.c0m
Od; "seerehwenfadha7et"
Datum: 24.12. 2004
Naslov: Lamis se udaje za prvu i jedinu ljubav svog
života
Iz srca osjetljive žene proizlazi sreća čovječanstva. —
Khalil Gibran
Jedna čitateljica - nije se predstavila - kaže mi da ne zna
kako mogu biti tako naivna i uzvisivati ljubav. I kako
mogu biti tako ponosna na svoje nemušte prijateljice koje
nastavljaju s tom beznadežnom potjerom i vjerojatno će
to činiti do kraja svojih života? Nema ničeg boljeg, tvrdi
ona, od uglednog zaručnika koji, kao što se ovdje kaže
»ušeta kroz ulazna vrata«. Dvije se obitelji već poznaju,
među njima već postoje čvrste veze, a budući da se sve
čini kroz obiteljske kanale, mladenka je provjereno dobra
djevojka i svi se u svemu slažu. Nema mjesta
besmislicama i prevarama, kao što ima u onim,
»ljubavnim spojevima«. Ova je metoda povoljna za
djevojke jer garantira da mladić neće imati nikakvih
sumnji u vezi njihove prošlosti, koje mogu nastati ako su
imale nekakvu vezu prije braka. Kako bi ijedna razumna
djevojka mogla odbaciti takvu priliku i trčati za nečim za
što nema nikakvih garancija?
Ja poštujem tvoje mišljenje, prijateljice. Ali, ako izgubimo
vjeru u ljubav, sve na ovom svijetu izgubit će čar. Pjesme
će izgubiti svoju slatkoću, cvijeće svoj miris, a život
radost i veselje. Ako je ljubav jednom bila dio tvog
života, uvidiš da je ona jedini pravi, istinski užitak u
životu. Svako drugo uzbuđenje izrasta iz tog osnovnog
izvora zadovoljstva. Pjesme s najviše značenja su one
koje ti ljubavnik pjevuši, najljepše cvijeće je ono koje ti on
nudi i jedina pohvala koja nešto znači jest ona tvojeg
voljenog. Jednom ili dvjema riječima, život se počinje
događati u Technicoloru onog trenutka kada ga dotaknu
prsti ljubavi.
0 Bože, nama je - djevojkama iz Riyada - zabranjeno
mnogo toga. Ne oduzimaj nam i blagoslov ljubavi!
Nakon trotjednih zaruka i četveromjesečnog čekanja
poslije ceremonije potpisivanja ugovora, stigao je i dan
Lamisina vjenčanja.48 To je bilo prvo vjenčanje koje su
isplanirale Sadima, Kamra i Umiri Nurija, u suradnji s
Michelle, koja je iz Dubaija došla samo kako bi
prisustvovala vjenčanju svoje prijateljice, petog dana
mjeseca ševvala, mjeseca nakon Ramazana, kada cvjeta
posao vjenčanja.
Pripreme su bile u punom jeku tijekom Ramazana.
Najveći dio tereta pao je na pleća Umm Nurije i Kamre,
budući da su samo njih dvije bile u Rivadu, gdje se
vjenčanje održavalo. Sadima je preuzela neke lakše
zadatke, poput naručivanja čokolade iz Francuske, dok
je Michelle bila zadužena povući svoje veze kako bi
snimila CD s pjesmama poznatih pjevača koje je osobno
poznavala. CD snimljen posebno za Lamis i Nizara, koji
će svirati tijekom slavlja, a poslije će primjerci biti
podijeljeni gostima za uspomenu na vjenčanje.
Kamra je s poslom započinjala nakon večernjih
ramazanskih molitvi u ogromnoj džamiji u centru grada.
Soping-centri rijetko su bili otvoreni danju tijekom
Ramazana, ali su to nadoknađivali po noći, radeći do tri
ili četiri ujutro tijekom cijelog svetog mjeseca.
Uvijek je sa sobom vodila Saleha kada bi išla u džamiju -
htjela je biti sigurna da će u svog dječaka, kojemu su
sada bile tri godine, ucijepiti
48 Mnogi koji su podrijetlom iz Hidžasa vole skratiti
razdoblje zaruka, a produžiti vrijeme između
potpisivanja ugovora i vjenčanja, odnosno milkah
razdoblje, za razliku od onih podrijetlom iz Nejda kojima
ne smetaju duge zaruke, ali ne vole dugo milkah
razdoblje, kada je par već službeno u braku i može se
sastajati i izlaziti i prije ceremonije vjenčanja.
osjećaj pobožnosti od ranih dana. Saleh je rado odlazio s
njom, a obukao bi na sebe minijaturnu crnu žensku
abaju, koju mu je Kamra skratila i porubila na njegovu
veličinu, nakon što je zahtijevao da mu kupi istu kao
svoju. Nije odustajao od abaje, pa je ona popustila,
ignorirajući upozorenja Umm Nurije o štetnosti
popuštanja svim njegovim prohtjevima. Kamra je
upozoravala Umm Nuriju da Saleh odrasta u drugačijim
okolnostima od onih u kojima je Nuri odrastao. Njezin je
mali Salluhi odrastao među svim svojim ujacima, pa nije
bilo razloga za strah da će mu nedostajati primjereni
muški uzori, samo zato jer mu oca nije nigdje bilo.
Uostalom, bio je tako sladak dok je skupljao nabore i
krajeve široke crne abaje oko svoje dječačke odjeće, glave
prekrivene tradicionalnim shimaghom.
Tijekom službe, Saleh je stajao uz nju i oponašao svaki
njezin pokret, počevši s »Allah Akbar«49, preko molitvi,
do klanjanja i klečanja na sagovima prekrivenu podu.
Kada bi mu dosadilo ovo oponašanje, okrenuo bi glavu i
iskrivio gornji dio tijela prema njoj dok se ona klanjala i
klečala, pokušavajući se zagledati u njezine oči i oči svih
onih odraslih žena poredanih u molitvi, gledajući može
li koju nasmijati. Klečeći pred njima, on bi se nagnuo
toliko prema naprijed, da bi na kraju završio licem na
podu, okrenut na leđa, široko se osmjehujući i čekajući
da mu netko uzvrati osmijehom, barem jedna od tih
sumornih žena koje su sve pokušavale izbjeći njegov
pogled i ostati skoncentrirane na molitvu. Gubeći nadu,
iskoristio bi priliku dok su klečale i saginjale se prema
tlu u molitvi, da svaku od tih namrštenih žena lagano
lupi po stražnjici, prije no što bi se vratio pred njih i
legao na leđa, smijući se ponosno svom uspjehu.
Žene su se žalile na njegovu zločestoću i naredile Kamri
da ga pošalje u muški dio na molitvu. Kamra je, pak,
njegove ludorije smatrala neodoljivima, ali bi ga ipak
pokušala prekoriti pred drugim ženama, nastojeći
suzdržati smijeh. Saleh bi joj se na to slatko nasmijao,
potičući je da otpusti taj suspregnuti smijeh, kao da je
znao da ga uopće nije namjeravala izgrditi.
Rivadske molitve teravije50 obično su završavale oko
osam i trideset ili devet sati navečer, a odmah su potom
šoping-centri otvarali svoja vrata. Kamra bi tada
otpočela svoje obilaske, od krojačke koja je šivala
49 Bog je velik. Ovim riječima započinje svaka molitva.
50 Neobvezne molitve koje se održavaju nakon išamolitve
tijekom cijelog Ramazana.
stolnjake i navlake za stolice za svadbenu dvoranu, do
restorana u ko jem je svaku večer isprobavala nova jela
kako bi izabrala ona koja joj se najviše sviđaju za švedski
stol na vjenčanju. Posjećivala je i cvjećara, kao i grafički
studio koji je tiskao pozivnice, i još mnoge druge, a često
je u šoping-centar odlazila i s Lamis, kako bi ona kupila
sve što joj je još trebalo za miraz.
Kamra nije kući dolazila prije dva ili tri ujutro, iako se
tijekom zadnje trećine mjeseca vraćala sat ili dva ranije,
na vrijeme za molitve Kijani'1 u džamiji, na koje je
odlazila zajedno s majkom i sestrama. U početku, majka
joj nije dopuštala da ove poslovne obilaske čini sama, ali
je postala blaža prema svojoj kćeri nakon što je uvidjela
koliko to ona ozbiljno shvaća. Ono što se najviše dojmilo
Umm Kamru bio je trenutak kada je njezina kći ostvarila
svoju prvu zaradu - za organizaciju zabave u domu
jednog od Sadiminih sveučilišnih profesora — i predala
ju svom ocu, koji se tada konačno uvjerio u primjerenost
kćerina povremenog rada. Nje zina je majka pokušala
natjerati svoje sinove da prate sestru u njezinim noćnim
aktivnostima izvan kuće, ali su oni svi to redom odbijali,
pa je na kraju i ona popustila. I tako je Kamra slobodno
obavljala svoje poslove, ponekad u društvu sestre Šahle,
ili Umm Nurije, ili - u većini slučajeva -sa Salehom i
nikim drugim.
Tog dugo iščekivanog dana, Lamis je bila ljepša nego
ikad. Njezina duga čokoladnosmeđa kosa padala joj je
niz leđa u prekrasnim valovima. Sedefasta, biserima
prekrivena haljina mekano se spuštala s ramena,
elegantno nabrana sprijeda, otkrivajući gornji dio leđa,
postupno se šireći prema donjem rubu. Veo od tila
spuštao joj se s glave niz obnažena leđa. U jednoj je ruci
držala buket ljiljana, a u drugoj Nizarovu ruku. On je
prije svakog koraka, nježno zazivao ime Božje nad njom,
pomažući joj u pridržavanju dugačkog šlepa haljine.
Lamisine su prijateljice jasno vidjele nepatvorenu sreću u
njezinim očima dok je plesala s Nizarom nakon povorke,
okružena ženama, svojim i njegovim rođakinjama.
Njihova je prijateljica Lamis bila jedina kojo se ispunio
san što im je svima bio zajednički, san da će se udati za
prvu ljubav svog života.
51 Neobvezne molitve koje se održavaju u zadnjoj trećini
noći tijekom posljednjih dese dana Ramazana.
KAMRA: Neka nas Božja velikodušnost uskoro dovede
u ovakvu situaciju. Samo pogledajte ta dva blažena lica
na plesnom podiju! Ah, kakva je sretnica djevojka koja
dobije muškarca iz Hidžasa! Gdje su naši muškarci kad
se radi o ovakvim zaljubljenim pogledima Nizara prema
njegovoj mladenki? Kunem se Bogu, muškarac iz Nejda
bi te ubio da mu kažeš dok sjediš na podiju: »Okreni se
malo prema meni, i nasmiješi se, za ime Božje! Umjesto
što sjediš i mrštiš se kao da su te dovukli tu protiv tvoje
volje!«
SADIMA: Sjećaš li se kako je Rašid reagirao kad smo
navalile da te poljubi tijekom svadbe? A pogledaj ovog
Nizara, on ljubi Lamisino čelo svake dvije minute, a
onda i njezine ruke i obraze. U pravu si, muškarci iz
Jidde su neka druga vrsta.
KAMRA: A kako je samo obziran, dopušta joj da ostane
u Rivadu dok je on u Jiddi, dok ne diplomira i bude se
mogla preseliti k njemu. Kunem se Bogom, on je pravi
muškarac, Bog neka ih oboje blagoslovi i usreći.
MICHELLE: Ali, zar to ne bi trebalo biti normalno? Ili ste
vi mislile da joj neće dopustiti da završi studij, ili da će je
prisiliti da diplomira u Jiddi samo zato jer je on tamo?
Ovo je njezin život, i ona ga ima pravo živjeti kako ju
volja, jednako kao što on ima pravo živjeti svoj kako ga
volja. Naš je problem ovdje što muškarcima pridajemo
pažnju koju ne zaslužuju. Trebamo shvatiti -
pretpostaviti čak - od samog početka, da stvari kao što su
dopuštanje da diplomiraš nisu uopće za raspravu, to se
treba podrazumijevati i ne bi nam oči trebale izlijetati iz
duplji samo zato jer neki muškarci rade stvari kako
treba.
SADIMA: Umuknite, obje! Glava me zaboljela od vas!
Dajte, gledajmo samo ovo dvoje golupčića. Tako su slatki
dok plešu zajedno. Pogledaj samo kako ju gleda! Oči mu
se cakle i izgleda kao da će umrijeti od sreće. O, jadno
moje srce! To ja zovem ljubavlju.
KAMRA: Jadna Tamadur. Ne misliš li da je ljubomorna
jer joj se sestra blizanka udaje prije nje?
SADIMA: Zašto bi bila ljubomorna? Sutra će i ona biti
sretnica. A usput, jeste primijetile kako su samo dotjerani
ovi muškarci iz Hidžasa? Nizar se sav sjaji, koliko je čist i
uredan! Pogledaj kako mu je kozja bradica savršeno
podrezana. Svaki mladoženja iz Hidžasa ima kozju
bradicu točno tog oblika, ne preveliku. Pomislio bi
čovjek da svi idu k istom brijaču!
MICHELLE: Ti se momci dobro izribaju, odu u tursku
kupelj i na de-pilaciju lica koncem tako da ne budu
pretjerano dlakavi, pa onda na čupanje dlaka i pedikuru,
a ponekad čak i na depilaciju voskom. A ne kao momci
iz Rivada, gdje se mladoženja od drugih gostiju razlikuje
samo po boji svog bishta?2
SADIMA: Nije me uopće briga je li tip njegovan ili ne.
Zapravo, draži su mi muškarci koji su malčice neuredni.
To je muževnije - znači da nema ni vremena ni taštine da
se uređuje i kupuje odjeću po posljednjoj modi,
ponašajući se kao tinejdžer koji nema ništa pametnije za
raditi.
UMM NURIJA: Bože, imaj milosti prema starim danima!
Danima kada si običavala padati u nesvijest pred
zgodnim muškarcima. Čak i pred Validom, kako su ti oči
bile pune njega!
SADIMA: Istina, ali nakon Valida sam dobila Firasa,
neurednog vraga koji me je potpuno zaslijepio.
KAMRA: Zapravo, ja bih uzela bilo kojeg tipa, tko god
on bio, čist ili prljav, uredan ili neuredan. Koga briga?
Dok god je uz mene. Spremna sam biti sretna uz bilo
kojeg muškarca. Tako mi je dosadno, cure! Dosta mi je
svega i ne mogu to više podnijeti. Još malo ovakvog
života, i potpuno ću poludjeti.
Kada je došlo vrijeme za bacanje buketa, mlade su se
neudane djevojke poredale iza mladenke, željne saznati
koja će se među njima sljedeća ukrcati na blještavi bračni
vlak. Lamisine i Nizarove rođakinje su se nagurale,
miješajući se s ostalim djevojkama. Na majčino
inzistiranje,Tamadur im se namrgođeno pridružila.
Sadima i Michelle stajale su sprijeda po sredini, a žurno
im se pridružila i Kamra, koja je popustila Umm
Nurijinu nagovaranju da se ugura među mlade udavače;
iako je jednom već bila udana, tehnički je i ona bila
slobodna u trenutku bacanja buketa, i više nego spremna
na ponovnu udaju.
S2 Tradicionalni crni ogrtač koji muškarci nose povrh
svojih thobea tijekom važnih događana ili u svečanim
prilikama.
Lamis je okrenula leđa djevojkama prethodno se
dogovorivši sa svoje tri prijateljice da će probati baciti
buket u njihovu pravcu. Bacila ga je visoko u zrak i cijela
je grupa djevojaka potrčala prema naprijed ne bi li ga
ugrabile. Nakon popriličnog naguravanja, laktarenja i
udaranja, Kamra se dočepala onog što je ostalo od
Lamisina buketa, odnosno nekoliko zelenih listova
svezanih bijelom čipkastom trakom. Visoko gaje podigla
hihoćući uzbuđeno: »Uhvatila sam buket! Uhvatila sam
buket!«
15 Re: Rajaa Alsanea - Devojke iz Rijada Uto Feb 14, 2012 11:42 pm
Margita
Administrator
43.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et" Datum: 21,12. 2004
Naslov: Danas se vratio
Danas se vratio kao da se ništa nije dogodilo bezazlenim
pogledom djeteta vratio se da mi kaže da sam njegova
životna družica, njegova jedna i jedina ljubav došao je i
donio cvijeće kako da ga odbijem, kad mi je mladost
iscrtana na njegovim usnama još se sjećam vatre u krvi,
zbjega u njegovu zagrljaju zakopala sam lice u njegove
grudi kao dijete vraćeno roditeljima... — Nizar Kabbani
Sretna Nova godina! Ne pišu mi se danas nikakvi uvodi.
Dopustit ću događajima da govore za sebe.
Firas se vratio! Kada se Firas ponovno javio Sadimi,
istrgnula je toga dana stranicu iz svog malog dnevnog
rokovnika i umetnula ju u svoj nebeskoplavi spomenar,
gdje se smjestila među stranice prekrivene njegovim
fotografijama i intervjuima.
Firas joj se vratio, svega dva dana nakon što je čeznula za
njim na vjenčanju. Vratio se, nekoliko dana nakon što je
potpisao svoj bračni ugovor i nekoliko tjedana prije svoje
svadbe.
Sadima je bila u Khobaru. Nakon što je provela večer na
rođakinjinoj svadbi, vratila se u svoju sobu u kući tetke
Bedrije, nesposobna zaspati. Zrak Firasova grada
zatrovao joj je pluća, a blješteće ulične lampe su je
zasljepljivale, i činilo joj se da je Firas posvuda - kao da je
preko cijelog grada raširio svoj crni bisht, ogrtač koji je
nosio povrh thobea na većini službenih fotografija, tako
daje sve pod njim bilo bačeno u sjenu.
Sadima je ležala budna u svom krevetu, duboko dišući u
četiri ujutro, kada se na njezinu mobitelu, koji se gotovo i
nije oglašavao od prekida s Firasom, pojavila poruka:
Strašno patim, i to od dana kada si otišla iz mog života.
Jasno mi je sada da ću patiti dugo. Jako dugo. Izbrisao
sam sve tvoje slike, e-maihve i i?«i-poruke, i zapalio sva
tvoja pisma, tako da ne bi morala brinuti zbog njihova
postojanja. Boljelo me kada sam stisnuo tipku Obrisi i
dok sam gledao vatru kako proždire moje blago, ali tvoje
lice, tvoj glas i sjećanja, urezani su mi u srce, i ništa ih ne
može izbrisati. Ovom te porukom ne pokušavam dobiti
natrag. Ne tražim čak niti da mi na nju odgovoriš. Samo
želim da znaš da mi je loše bez tebe, Sadima. Jako loše...
Sadima gotovo da nije uopće bila u stanju čitati. Suze su
joj napunile oči i zamaglile vid one sekunde kada je
pročitala nadimak pošiljatelja, kojeg je bila preslaba
izbrisati iz mobitela: Firasi Taj Rasi. Moj Firas, moja
kruna.
Jedva da je znala što čini kada je pritisla tipku za
pozivanje broja pošiljatelja. Njezin je Rras odgovorio!
Rras, njezina ljubav, i brat, i otac i prijatelj. Nije rekao
ništa, ali samo njegovo disanje s druge strane linije, bilo
je dovoljno da ju rasplače.
On je šutio, ne znajući što reći. Zvuk motora njegova
automobila djelomično je prikrivao napetost u njegovu
disanju, dok je Sadima nastavila jecati u nijemom
prijekoru onoga što je učinio, otpuštajući sve što je bilo
stisnuto u njoj, čekajući da se negdje rastereti, rastući i
otičući dok ju nije potpuno preplavjelo. On je slušao i
slušao njezine bolne uzdahe, dok je mrmljao u mobitel
da zamisli kako joj poljupcima prekriva čelo.
Jednim je potezom uništio sve one obrambene utvrde
koje su njezine snage otpora izgradile.
Nije mogao vjerovati kada mu je rekla da sada živi s
tetkom u Kho-baru, svega nekoliko kilometara od
njegove kuće. Zadržavao ju je na telefonu dok je vozio
prema njezinu susjedstvu. Nije znao u kojoj je ona kući, a
nije ju ni pitao. Samo je rekao da joj prilazi bliže no što je
to mogla zamisliti.
To je bila zora za pamćenje! Ptice su veselo cvrkutale u
svom ranojutarnjem komešanju, a usamljeni je automobil
kružio jednim susjedstvom Khobara, za volanom mu
muškarac vođen željom i čežnjom za očima svoje drage.
Dvoje ljubavnika izgubilo je sve svoje ograde nakon,
kako im se činilo, cijele vječnosti uskraćivanja. Sada ih je
sudbina, nježnom ljubavlju oca koji ne može gledati
svoju djecu kako pate, uzela za ruke i povela jedno
prema drugom.
Sadima je otišla prema prozoru i pogledala na cestu.
Počela je Firasu opisivati obližnje kuće, budući da nije
znala broj kuće njezine tetke, niti njezin točan položaj.
Sve stoje znala jest da ima ogromna staklena ulazna
vrata, i sa svake strane vrata nekoliko nepodrezanih
stabala.
Ugledala je u daljini svjetla njegova automobila i osjetila
kako pluta u toplom oceanu blaženstva. On je nju
ugledao na prozoru, pepeljasto-smeđe kose koja joj je
padala niz ramena, i puti boje vrhnja koju je čeznuo
poljubiti. »Ti si vrhnje i med!« govorio joj je svaki put
kada je gledao njezine slike.
Ugasio je motor vozila pred kućom, nedaleko od
Sadimina prozora na drugom katu. Ona gaje preklinjala
da se odmakne prije no što ga vide neki od susjeda na
povratku iz obližnje džamije s Fajr-molitve, pod njezinim
prozorom u ovo doba noći! Nije ga bilo briga. Počeo ju je
zadirkivati i koketirati s njom, pjevajući joj:
Strpi se trenutak, pusti mojim očima da se slade!
Žeđam za tobom — topim se od zelje
O ti mali vraže, ljepša si no onda!
Ali, oči su ti još onakve kakve sam volio!53
Pjesma Nabila Shu'aila, kuvajćanskog pjevača.
44.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7ef*
Datum: 7. 01. 2005
Naslov: Život nakon Lamisina vjenčanja
Čitatelji su bili podijeljeni - kao i obično - na one koji
podržavaju Sadimin povratak Firasu i na one koji mu se
protive. Međutim, svi se - začudo - slažu da, bilo kako
bilo, izuzetna ljubav između ovo dvoje zahtijeva i
izuzetan završetak njihove priče.
Aluzije o blagodatima veze i stabilnosti Hamdan je
upućivao u Michelleinu pravcu na razne načine. Rekao
joj je da mu je san oženiti djevojku koje će mu biti i
najbolja prijateljica, i da se nadao kako će pronaći
djevojku koja ima njezin pogled na život i njezinu
otvorenost prema svijetu. (Michelle se smiješila ovim
pohvalama njezinoj otvorenosti, istoj onoj osobini koja joj
je u vlastitoj zemlji donosila samo probleme). Uvijek je
hvalio i njezinu eleganciju, a primjećivao je i najmanje
promjene u njezinu dnevnom izgledu.
Michelle je priznala samoj sebi - budući da je u svom
novom životu u Dubaiju postala ovisna o principu
iskrenosti sa samom sobom - da vidi samo dvije
mogućnosti. Ili se divila Hamdanu jako puno, ili ga je
voljela jako malo. Bila je sretna u njegovoj prisutnosti -
sretnija no što se osjećala u Mattijevu društvu, ali puno
manje sretna no što se osjećala s Fejsalom. Bila je
poprilično sigurna da je Hamdan u svom srcu nosio
snažnije osjećaje za nju, nego ona za njega, tako daje
namjerno ignorirala njegove aluzije, pokušavajući ga
tako nagnati da osjeti njezino oklijevanje oko pretvaranja
njihove veze u nešto više od prijateljstva. Uspjela je to
učiniti bez potpunog prekidanja njegovih (i njezinih)
nadanja za budućnost. Hamdan je kavalirski prihvatio
da Michelle nije još bila spremna razgovarati o
vezivanju.
Bio je dovoljno pronicljiv da zna kako razgovor možda
jest najbolji način za izražavanje onoga što je čovjeku na
umu, ali da je izražavanje onoga što je čovjeku na srcu
elokventnije činiti na druge načine. Znao je još sa studija
neverbalne komunikacije da, kada su izgovorene riječi u
suprotnosti s glasom ili pokretima koji ih prate, istina
uvijek leži u načinu na koji su riječi izgovorene, a ne u
onome što se govori.
Činjenica da on nije pokazivao mentalne komplekse koji
obično muče muški mozak, bila je Michelle vrlo
privlačna. Iako je posjedovao brojnekvalitete koje su
druge muškarce činile opsjednutima samim sobom - bio
je privlačan, principijelan, te materijalno i društveno
uspješan — činio joj se nevjerojatno dobro uravnotežen.
Nalazila ga je intelektualno stimulativnim, profinjenim i
emocionalno prosvijetljenim.
Pa ipak, usprkos svemu ovome, Michelle je shvatila da
ga nije u stanju zavoljeti. Ili je možda bila nesposobna
dopustiti samoj sebi da pokuša. Već je dva pokušaja
imala, i to joj je bilo dovoljno. Ako joj je vlastita obitelj
zabranjivala vezu s njezinim američkim rođakom, zato
što on nije bio jedan od njih, a narod Saudijske Arabije joj
je zabranjivao vezu s jednim od svojih sinova zato jer
ona nije bila jedna od njih, što joj je garantiralo da će ovaj
niz nesreća biti prekinut sada, s Hamdanom, momkom
iz Emirata? Nakon prvog iskustva pobjegla je u
Ameriku, a poslije drugog je, protiv svoje volje,
imigrirala u Dubai. Kamo bi bila prognana da po treći
put ne uspije?
Činilo joj se da sve u njezinu životu ide sjajno, osim
ljubavi i braka. Michelle nije vjerovala da će se ona i
sudbina ikada složiti u vezi s prikladnim muškarcem,
budući da se oko ovoga Michelle svađala sa svojom
sudbinom oduvijek. Kada bi našla muškarca koji joj se
sviđa, sudbina bi ga otkinula od nje; a kada bi se pojavio
muškarac kojeg prezire, taj joj se odmah bacao pod noge.
LAMIS JE objavila da će službeno početi nositi hidžab
čim se vrati s mede nog mjeseca. U Saudijskoj Arabiji,
kao što je svima poznato, žene moraju nositi neku vrstu
hidžaba - odnosno neku vrstu marame kojom prekrivaju
glavu i vrat - ali ga unutar granica kuće, ili čim izađu iz
države mogu skinuti, čak i pred nepoznatim
muškarcima. Lamis je odlučila da će ga počci I nositi kad
god su ne-muhram54 muškarci bili oko nje, slijedeći
pravila islama. Nosit će ga pred rođacima i kolegama na
poslu, i kad god bude putovala izvan zemlje. Njezine su
joj prijateljice sve čestitale na ovom koraku - osim
Michelle, koja ju je pokušala odgovoriti od ove odluke,
podsjećajući je kako žene koje nose hidžab obično
izgledaju odvratno, i kako hidžab sprečava ženu da prati
modne trendove, budući da se uz njega moraju nositi i
dugi rukavi, te samo duge hlače ili suknje. Ali, Lamisina
je odluka bila apsolutna, i donijela ju je bez konzultacija s
drugima, pa ni s Nizarom. Lamis je zaključila da se
nauživala oslobođenosti prije braka i tijekom medenog
mjeseca. Sada je došlo vrijeme da oda svoje poštovanje
Bogu, naročito nakon što joj je On podario tako divnog
muža, koji je bio namijenjen baš njoj, i o kakvom je
sanjala, i zbog čije su joj ljubavi i nježnosti prema njoj
zavidjele sve prijateljice.
Lamisin život s Nizarom bio je uistinu slika bračnog
blaženstva. Bolje su se u svemu slagali i bili su
usklađeniji u svojim potrebama od bilo kojeg drugog
bračnog para kojeg su poznavali. Bili su potpuno
komplementarni. Na primjer, Nizara je bilo teško
uzrujati oko bilo čega; Lamis je, s druge strane bila
kratkih živaca i osjetljiva. Međutim bila je razumnija i
strpljivija od njega kada se radilo o bilo čemu vezanom
uz kućanstvo i kućni budžet. Tako se Nizar oslanjao na
nju pri rješavanju svih poslova vezanih uz kućanstvo, a
svakodnevno joj je pomagao u čišćenju, pranju, kuhanju i
glačanju. Dok god nisu imali djece, oboma je bilo draže
živjeti bez kućne pomoćnice.
Lamis je poklanjala puno pažnje svom odnosu s
muževom obitelji. Trudila im se udovoljiti, naročito
njegovoj majci, koju je zvala mama - nešto što njezine
prijateljice iz Nejda nikada ne bi učinile. Izvrstan
54 Mutiram muškarci su muškarci pred kojima žetia
može biti bez hidžaba, npr. muški članovi njezine uže
obitelji. Dok djevojke iz Hidžasa svoje svekrve nazivaju
mamama, djevojke iz Nejda smatraju da bi to pokazivalo
nedostatak poštovanja prema njihovim vlastitim
majkama, pa muževu majku zovu teta.
odnos između Lamis i Umm Nizar s vremenom je jačao i
Nizarovu privrženost svojoj supruzi.
Nizar je povremeno, i bez određenog povoda, donosio
Lamisi buket crvenih ruža. Lijepio je male ljubavne
poruke na vrata hladnjaka prije odlaska na dežurstva u
bolnicu. Nazvao bi ju prije no što bi tamo odlazio na
pauzu za počinak. A nakon povratka kući, vodio ju je u
restorane ili šoping-centre bez imalo straha ili srama
zbog mogućnosti da će nabasati na nekog svog prijatelja
u društvu vlastite žene (straha koji muči mnoge
saudijske muškarce). Ona mu je pak u hladnjaku
ostavljala salate i sendviče prije odlaska na posao u
bolnicu. On je nestrpljivo iščekivao da se vrati, kako bi
ostatak dana proveli zajedno, kao novopečeni bračni par
još uvijek na medenom mjesecu.
jedno je pitanje konstantno proganjalo Sadimu, a nitko
joj nije uspijevao na njega dati zadovoljavajući odgovor.
Redovito je to pitanje postavljala i Kamri i Umm Nuriji,
tjerajući ih tako da se osjećaju potpuno nemoćne jer nisu
bile u stanju pomoći svojoj Sadimi, Ona je htjela znati je
li posjedovanje znanja - i akademskog i onog stečenog
praktičnim iskustvima svakodnevnog života - blagoslov
ili prokletstvo za ženu?
Sadima je opazila da, ljudskom napretku i općem
profinjenju društvenih ideja o životu usprkos, kada se
radilo o potrazi za prikladnom mladenkom, mlade i
naivne djevojke su, činilo se, bile privlačnije od djevojaka
koje su dosegle napredni stupanj znanja i imale
profinjenije razumijevanje svijeta. Činjenica da su žene
liječnice rijetko bile udane dokazivala je ovu teoriju.
Muškarci u ovom dijelu svijeta, zaključila je Sadima, bili
su po prirodi ponosita i ljubomorna stvorenja. Osjećali su
opasnost čim bi susreli žene koje bi mogle predstavljati
izazov njihovim mogućnostima. Prirodno, takvi
muškarci bi radije oženili ženu vrlo skromnog
obrazovanja, neku slabu i bespomoćnu, poput ptice
slomljena krila i bez ikakva iskustva o svijetu. Tako je
muškarac mogao zauzeti položaj učitelja, koji je u
mogućnosti svoju učenicu oblikovati u što god poželi.
Cak i ako su se mnogi muškarci divili snažnim ženama,
razmišljala je nadalje Sadima, nisu se njima ženili. I tako
je neuka djevojka tražena roba, dok pametna i iskusna
bespomoćno gleda kako njezino ime biva polagano
urezano na ogromnu ploči u spomen neudatim ženama,
na virtualni popis koji se svakodnevno produžava kako
bi prihvatio prohtjeve svih nesigurnih muškaraca koji
zapravo ne znaju što žele, te se stoga odbijaju vezati uz
ženu koja savršeno dobro zna što želi.
45.
Za; seerehwerifedha/
0d-/'seereh«/enfadh87et
Datum-, 14.
Sadima koja se vratila u Riyad kako bi tijekom vikenda
posjetila svoje prijateljice, bila je vrlo različita od Sadime
koja je otputovala u Khobar u potpunom očaju prije
svega nekoliko tjedana. Kamra je sjedila u starom domu
svoje prijateljice, i pažljivo ju proučavala. Nije niti
trenutka sumnjala da Sadimine blistave oči i
zarumenjeni obrazi imaju veze s Firasom; a i osmijeh što
joj nije silazio s usana sadržavao je neodoljivi sastojak
potpune praznine: radilo se ovdje o svim dobro
poznatim simptomima ljubavi. »Ti nisi u stanju biti
uravnotežena kada se radi o izražavanju osjećaja, zar ne?
Ili ti se lice objesi do poda, ili ga para osmijeh!« rekla je
Kamra.
Sadimin povratak Firasu, odnosno njezino prihvaćanje
njegova povratka njoj, nije bilo nešto što je pažljivo
promislila ili dobro razradila. Nije tu bilo nikakvih
dokumenata sa sporazumnim odredbama ili klauzulama
o odšteti, čak niti predbračnog ugovora. Ovo nije bio
jedan od Sadiminih pametnih planova. Radilo se
jednostavno o luđačkoj, zaglušujućoj spontanosti ljubavi.
Zanos koji je njih dvoje držao očaranima nakon povratka
jedno drugom, bio je epskih razmjera, moćniji od uboda
krivnje koji je on osjećao s vremena na vrijeme, odnosno
uboda njezinu dostojanstvu koji je ona osjećala kad god
je razmišljala o tome što je on zapravo učinio.
Međutim, Sadimina sreća nije baš toliko uzela maha da
bi ona zaboravila i oprostila prošlost. Njezina je radost
bila krtih rubova svijenih od okrutnosti, bila je to
slatkoća stoje prekrivala gorku jezgru. Još su je
proganjali osjećaji napuštenosti i boli, vrebajući iz
dubina, spremni iskočiti i obznaniti svoju prisutnost u
svakom trenutku. Dopuštajući Firasu da joj se vrati,
Sadima se odrekla velikog dijela svoje časti i
samopoštovanja. Ali, kao i mnoge žene prije nje, učinila
je to iz ljubavi prema njemu.
Ni Sadima ni Firas nisu željeli provesti vrijeme preostalo
do njegova vjenčanja odvojeni. Kao da im je bilo rečeno
da on ima neizlječivu bolest, i samo još nekoliko dana
života, pa su bili odlučni proživjeti te posljednje trenutke
uživajući. Odlučili su biti zajedno do datuma njegova
vjenčanja, koje će se dogoditi za manje od dva mjeseca.
Bio je to neobičan dogovor, ali su ga se držali.
Njegova ljubav prema njoj, koja nije nimalo oslabjela,
nagnala ga je da ju zove onog trenutka kada bi završio
razgovor sa svojom zaručnicom.
Njezina ljubav prema njemu bila je ono što ju je tjeralo da
svaku večer čeka da on završi telefonsko ljubovanje sa
svojom zaručnicom, kako bi onda bio slobodan ljubovati
s njom.
Odbijao je s njom razgovarati o svojoj zaručnici. Odbijao
je čak spomenuti njezino ime, ili davati ikakve naznake o
njezinu karakteru, kao što je odbijao obavijestiti Sadimu
o točnom datumu svog vjenčanja. Svaki put kada bi ga
spomenuo, ona bi eksplodirala, utihnuvši tek nakon
njegova dugotrajnog smirivanja i rješenja - vještine koju
je poprilično usavršio.
Svakih nekoliko dana - tijekom milkah razdoblja - on je
posjećivao svoju zaručnicu, koja je zakonski već bila
njegova žena, budući da je ugovor bio potpisan. Sadima
bi saznala za ove posjete, usprkos njegovim pokušajima
da ih od nje sakrije, a onda bi, činilo joj se, i oni posljednji
ostaci dostojanstva otpali s nje zauvijek.
Sadimina ljubomora prema Firasovoj neznanoj ženi
postajala je sve dublja i jača. Od Firasa, koji ju je ranije
bio u stanju potpuno rastopiti svojom slatkorječivošću,
sada ju je bolio vrat, izudaran njegovim grubim i drskim
komentarima. »Što ti je? Zašto si stalno tako loše
raspoložena? Mora da su oni dani u mjesecu!« Firas, koji
je ranije uzdisao od boli zbog svake suze njegove
Sadime, sada je svake večeri nedirnut slušao kako ona
izbacuje svoj povrijeđeni ponos kroz suze što su klizile
niz telefon. »Ma shaa Allah, Sadima«, rekao joj je jedne
večeri grubim i podrugljivim glasom, »te tvoje suze
nikad ne odustaju, zar ne? Uvijek su spremne poteći,
svake minute, i na svaku riječ!«
Kako je došlo do toga da on s njom ovako razgovara?
Jednom kada mu se vratila, i nakon što je prihvatila
ukaljanu vezu koju joj je on nudio, zar ju je odjednom
počeo promatrati kao trećerazrednu robu? I kako je
uopće dospjela tako nisko da je prihvatila tu situaciju?
Kako je došlo do toga da ona prihvati Firasovu ljubav,
iako je on bio vezan za drugu ženu?
Jedne joj je noći samodopadno rekao daje potpuno
smiren što se tiče žene koju mu je obitelj izabrala. Imala
je sve kvalitete koje je on tražio. Jedino što je u toj vezi
nedostajalo bila je ljubav kakvu je osjećao prema Sadimi.
Ali, ta se ljubav, nastavio je on, možda pojavi u braku; na
kraju krajeva, upravo se to dogodilo svim muškarcima
od kojih je tražio savjete. Svi su mu oni savjetovali da
zaboravi Sadimu usprkos svojim osjećajima prema njoj, i
krene razumnijim i primjerenijim putem. Rekao joj je
kako joj oprašta što ne razumije njegov problem, jer je
ona, naposljetku, ipak samo žena, a žene, kada su
ovakve stvari u pitanju, razmišljaju srcem a ne umom.
Ponavljao joj je savjete što je dobivao od raznih rođaka i
prijatelja, lišene svakog suosjećanja i razumijevanja onog
nečeg što ljude nagoni na ljubav. Pitala se ona, ako netko
ne razumije ljubav, može li onda očekivati od te osobe da
shvati druge velike vrline, kao što su plemenitost i
odgovornost prema drugima, te odanost nekome tko je
potrošio godine čekajući vjenčanje s osobom koju voli?
Svaki od tih samoprozvanih muftija slušao je Firasa i
onda mu davao svoje mišljenje, formulirano tako da se
slaže s onim što je on već sam mislio. Znali su da on
zapravo ne želi čuti nešto što se protivilo onome do čega
je i sam došao. Ne, on je samo pitao za savjet kojim bi
potvrdio vlastitu odluku. Tako su se i oni trudili
poduprijeti njegova razmišljanja, uliti mu sigurnost -
uvjeriti ga da je u pravu i smiriti mu savjest. Čak su išli
tako daleko da su ga upozoravali da se kloni te mlade
žene koja ga je začarala.
»Upozorili su te da me se kloniš? Mene} Ti to ozbiljno?
Kako se usuđuju praviti se da me poznaju? Ti tipovi ne
znaju ništa o meni, ili nama, a upozoravaju te da me se
kloniš? I ti ih slušaš''. Pa otkad ti to sluša svakog tko ti
priđe i ponudi fatvu,58 savjet jednako ružan kao i svoje
lice? Ili jednostavno uživaš čuti da nisi u krivu, i da si
najbolji, i da je ta djevojka koju si slučajno upoznao kriva
za sve i da bi je trebao ostaviti jer nije dovoljno dobra za
tebe? Tebe, tebe... koji zaslužuješ najbolje! Tebe koji
nemaš srama! Ti mi dođeš govoriti ovakve stvari, nakon
svega što sam učinila za tebe? Ti gade, glupa kukavico,
idiote!«
Ovoga je puta Sadima bila ta koja je prekinula s Firasom,
svega pet dana nakon što su se vratili jedno drugom.
Ovoga puta nije ni za čim žalila, sada kada mu je rekla
točno što je o njemu mislila. Bio je to prvi put daje
Sadima podigla glas na Firasa, i naravno, bio je to prvi (i
posljednji) put da ga je opsovala i uvrijedila - barem
direktno u lice.
Nije bilo suza, ni štrajka glađu, ni tužnih pjesama - ne
ovaj put. Kraj duge i tragične priče o zabranjenoj ljubavi i
gubitku bio je gluplji i
57 Pravnik.
58 Pravno mišljenje ili presuda.
banalniji no što je mogla i zamisliti. Sadima je shvatila da
je njezina ljubav prema Firasu daleko nadmašila njegovu
ljubav prema njoj. Bilo joj je neugodno i prisjećati se kako
je jednom mislila da će njihova ljubav biti među
najtragičnijim i najlegendarnijim ljubavnim pričama u
povijesti. Te je noći, u svoj nebeskoplavi spomenar
napisala:
Može li žena voljeti muškarca kojeg više ne poštuje?
Koliko je ljubavnih priča završilo poput moje nakon
godina trajanja, u jednoj noći, zato jer je žena odjednom
vidjela muškarca onakvim kakav stvarno jest?
Muškarci ne vole nužno one koje poštuju, a kod žena je
obrnuto. One poštuju samo one koje vole!
U isti onaj nebeskoplavi spomenar koji je svjedočio
vrhuncima njezine ljubavi prema Firasu, napisala je i
svoju posljednju pjesmu o njemu:
što da kažem o najjačem među muškarcima kada je i on
mali tihi bubanj u rukama svojih mame i tate? Koji u
njega udaraju ritam svoga plemena jer je šupalj! Prazan
je kao pijesak iako je imao ljubav koju bi samo
nezahvalnik odbio, neka Božja milost bude nad njim u
svim dalekim zemljama! I onda mi još kaže, ja sam
muškarac! Um me savjetuje i poslušala sam ga. I zato ja
kažem njemu, ja sam žena! Tražila sam mudrost srca i u
srce vjerujem!
Sadima je, prvi put u četiri godine, osjetila da joj Firas
nije više potreban kako bi preživjela. On više nije bio
njezin zrak i voda. Ponovno ujedinjavanje s njim nije više
bio jedini san i jedina nada koji su je održavali na životu.
Ta je večer bila prva, nakon njihova prvotnog
razdvajanja, u kojoj nije molila u tišini svoje sobe za
njegov povratak. Nije osjećala čak ni tugu jer ga ostavlja.
Osjećala je samo žaljenje stoje potratila četiri godine svog
života trčeći za fatamorganom ljubavi.
Na posljednjoj je stranici svog nebeskoplavog spomenara
napisala:
Željela sam da se moja ljubav za Firasa nastavi bez
obzira na sve, a onda je svakim novim danom ova ljubav
postajala moj cijeli život, i počela sam osjećati strah od
onoga što bi se dogodilo da on ode, kao da bi i moj život
otišao s njim. To je sve.
Sadima je uvidjela da snosi najveći dio odgovornosti - i
krivnje — jer je odbijala primiti Firasove skrivene
poruke, kako ih je Lamis zvala. Nije dopustila samoj sebi
da shvati pravi razlog zbog kojega se on svih tih godina
odbijao zapravo vezati uz nju. Nije svom srcu dopuštala
da shvati koliko ju je malo Firas cijenio i kako je se na
kraju odrekao. Počinila je kardinalnu pogrešku
zaljubljene žene, vezujući poveze preko srca i razuma,
kako ne bi vidjela neželjene poruke njezina voljenog.
Sadima je konačno bila izliječena od ljubavne ovisnosti.
Međutim, bilo je to teško iskustvo zbog kojeg je izgubila
poštovanje prema svim muškarcima, počevši s Firasom, i
Validom prije njega, i svakim živućim muškarcem nakon
njih dvojice.
49.
Za; seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: u. 02. 2005
Naslov: Diplomska svečanost
Da sam samo znao koliko je opasna ljubav, nikada ne bih
volio Da sam znao koliko je duboko more, nikada se ne
bih otisnuo na pučinu Da sam znao vlastiti kraj, nikada
ne bih bio započeo. — Nizar Kabbani
Gorko-slatka činjenica. Priča koja je započela prije gotovo
šest godina primiče se sadašnjem vremenu, pa se
približava i kraj mojim e-mailovima.
U jednom od rivadskih grand-hotela. bila je organizirana
večera u čast diplomantica, Lamis i Tamadur Jiddavi i
Mašael al-Ab-dulrahman. Na listi gostiju bile su samo
njih tri, plus Kamra i Sadima, Kamrine sestre i Umm
Nurija.
Lamis je bila neprikosnovena zvijezda zabave sa svojim
rastućim trbuhom, u dvadeset osmom tjednu trudnoće.
Lamisini rumeni obrazi i samouvjereni osmijeh govorili
su njezinim prijateljicama da nada još uvijek postoji u
ovim problematičnim vodama života. Sve u vezi s njom
na ovaj svečani dan govorilo im je da je barem jedna od
njih bila mlada žena koja puca od sreće. Čak ni njezine
kolegice diplomantice, Tamadur i Michelle, nisu imale ni
četvrtinu njezine radosti. Kao što je rekla Michelle: »Ona
ima sve!« Uspješan brak, diplomu s najboljim ocjenama,
obećanje poslovne budućnosti. Jedino ona, među svojim
prijateljicama, nije patila pokušavajući ostvariti ono za
čim je čeznula.
Netom prije odlaska iz hotela, Kamra i Sadima naletjele
su na Sat-tama, uslužnog bankovnog službenika kojeg su
upoznale preko Tarika. On je obavljao bankovne
transakcije za njihov posao organizacije zabava, a i one
su se osobno savjetovale s njim nekoliko puta nakon toga
u banci. Sattam je stigao u restoran s grupom poslovnih
ljudi. Nasmiješio im se i kimnuo glavom iz daljine, ali,
naravno, nije im mogao prići i pozdraviti ih u društvu
svih tih muškaraca, niti su dvije žene mogle uzvratiti
njegove pozdrave dok su bile u društvu drugih žena,
odnosno, preciznije, dok su bile u društvu Kamrinih
sestara, špijunki koje nisu voljele ništa više od cinkanja
neprikladnog ponašanja.
Za muškim stolom, Firas je tihim glasom upitao svog
prijatelja Sattama što zna o ženama koje su upravo ustale
od obližnjeg stola. Osjetio je miris određenog rijetkog
dehn ouda61 koji mu je bio vrlo poznat, kako dolazi iz
njihova smjera. Sattam ga je obavijestio da su dvije od tih
žena redovite klijentice banke u kojoj je radio, i uspješne
poslovne žene, iako tako mlade. Firas je osjetio kako mu
se srce steže nakon što je Sattam spomenuo ime Sadime
al-Horaimli.
Da je barem pogledao u njihova lica, umjesto što je
okrenuo glavu od njih, bio bi primijetio da je njegova
Sadimica među njima! Njegova Sadimica. Da li je uopće
mogla biti njegova, nakon svega što je učinio? Tužno je
pogledom pratio kako se udaljavaju u svojim abajama, u
mislima skicirajući to lijepo nevino lice tako drago
njegovu srcu.
Nitko ne zna što je prolazilo kroz Firasove misli te noći
nakon slučajnog susreta sa Sadimom. Sigurno je,
međutim, da mu je bila u mislima satima, sve dok je
njezin miris škakljao njegove nosnice. Da li je to bila
Skupocjeni uljni parfem koji se dobiva iz stabala što
rastu na ograničenim područjima Azije.
potvrda njezine ljubavi, činjenica da je još uvijek koristila
mirisno ulje koje joj je poklonio prije dvije godine?
Firas nikad nije osjetio takvo bogatstvo osjećaja ni prema
jednoj ženi, osim prema Sadimi. Njegova žena, koja gaje
voljela, nije ga bila u stanju usrećiti, što je Sadimi
prirodno polazilo za rukom. Rras je te noći donio naglu
odluku, ležeći u svom bračnom krevetu, pokraj svoje
žene - majke njegova prvog sina, koja je nosila i njegova
drugog sina.
50.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.corn
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: iS. 02. 2005
Naslov: Savjet zlata vrijedan: Uzmi onog tko te voli, ne
onog kojeg ti voliš!
Pitaš me: Što je nova?... Ništa se nije promijenilo, otkad si
me ostavio. Jesi li sretan što to čuješ? Ništa se nije
promijenilo, avaj I danas sam u tvojim rukama. — Thikra
Priznajem da je uronjenost u priče mojih prijateljica na
cijelu jednu godinu učinila od mene jednu od onih žena
koje točno znaju što žele.
Želim ljubav koja zauvijek ostaje u srcu, poput ljubavi
između Fejsala i Michelle. Želim muškarca koji je nježan,
i koji će se brinuti o meni na način na koji se Firas brinuo
o Sadimi. Želim da naša veza nakon vjenčanja bude
snažna i bogata kao veza Lamis i Nizara. Želim imati
djecu zdravu poput Karmina djeteta, i voljeti ih, ne samo
zato jer su to moja djeca, već i zato jer su dio njega,
muškarca kojeg volim. Takav želim da mi bude život.
Dva dana nakon diplomske svečanosti, Sadima se vratila
u Khobar i pozvala Tarika da s njom popije kavu u svojoj
kući, iste večeri koje se pretvarala daje bolesna, kako ne
bi morala sa svojom tetkom i njezinim kćerima ići na
večeru kod rodbine. Po prvi put, nije znala kako se
odjenuti za susret s njim! Sate je provela pred ogledalom,
mijenjajući odjeću, i frizuru dvadeset puta. Cijelo je to
vrijeme pokušavala odlučiti što da mu kaže te večeri. On
je više od dva tjedan proveo u Riyadu, čekajući da ona
donese odluku u vezi njegove prosidbe. Nije ju htio
požurivati svojim povratkom. Njoj je postajalo neugodno
zbog vremena koje joj je trebalo da se odluči, pa ga je
pozvala da se vrati u Khobar, a da mu nije rekla kako se
još nije zapravo odlučila.
Sadima se sjetila Kamrina savjeta, kojeg joj je ova uporno
ponavljala kad god su bile zajedno. »Uzmi onoga koji te
voli, a ne onoga kojeg voliš. Onaj koji te voli stalno će
misliti na tebe i učinit će te sretnom. A onaj kojeg ti voliš
će se poigravati tobom, mučiti te i činiti da trčiš za njim
cijelo vrijeme.«
Međutim, onda bi se Sadima sjetila Michelleinih riječi
kako pravu ljubav ne može zamijeniti nekakva obična,
rutinska ljubav. A onda bi joj još u misli došlo i Lamisino
sretno nasmijano lice s njezina vjenčanja, i zbunilo ju još i
više. U tom bi joj trenutku odzvonila u glavi i molitva
Umm Nurije za njezino vjenčanje: »Neka ti Allah podari
sve što zaslužuješ.« To bi ju malo smirilo i učinilo
sigurnijom. Bila je sigurna da puno zaslužuje, i daje
Umm Nurija dobra osoba kojoj će Bog zasigurno uslišiti
molitve.
Kada je pozdravila Tarika, on je njezinu ruku zadržao u
svojoj duže nego obično, pokušavajući joj u očima
pročitati odgovor koji mu je spremila. Povela ga je prema
dnevnom boravku, smijući se sceni iza svojih leđa, dok
se on pokušavao osloboditi svog mlađeg brata Hanija,
koji je pobjegao dadilji i navaljivao da ide s njima u
dnevni boravak.
Ovaj je susret bio različit od svih njihovih prijašnjih
susreta. Nisu igrali Monopol ili Uno, niti su se svađali
oko toga tko će imati daljinski dok su sjedili ispred TV-a.
Čak su i izgledali drugačije. Sadima je na sebi imala
smeđu suknju do koljena od brušene kože, i
svijetloplavu svilenu bluzu bez rukava. Oko jednog je
gležnja nosila srebrni lančić, a na nogama sandale s
visokim petama, u kojima je do izražaja dolazila njezina
francuska pedikura. Tarik je nosio shimagh i thobe, iako
je inače ovu tradicionalnu odjeću oblačio samo na
vjerske blagdane. Jedna se stvar nije promijenila: Tarik
nije zaboravio donijeti njezin omiljeni Double Whopper
meni iz »Burger Kinga«.
Večerali su u tišini, zadubljeni u vlastite misli. Sadima je,
pomalo žalobno, vodila dijalog sa samom sobom.
On nije onaj o kojem sam sanjala cijeli svoj život. Tarik
nije taj koji će me nagnati na suze radosnice na dan
potpisivanja ugovora. On je dobar i drag, na vrlo običan i
normalan način. Vjenčanje s Tarikom ne zahtijeva ništa
više od prekrasne vjenčanice, uobičajenog miraza i
slavlja u nekoj raskošnoj dvorani. Neće tu biti niti prave
sreće, ali niti tuge. Sve će biti obično i normalno, baš
poput moje ljubavi prema njemu, i svakog dana našeg
budućeg zajedničkog života. Jadni Tariče. Neću
zahvaljivati Bogu svako jutro nakon što te ugledam
pokraj sebe u krevetu. Neću osjećati leptiriće u trbuhu
svaki put kada me pogledaš. To je tako tužno. Tako
obično. Tako ništavno.
Nakon što su pojeli, ona je pokušala smisliti što bi mogli
raditi kako bi izbjegla razgovor o onom o čemu je on
zapravo htio razgovarati. »Mogu li ti donijeti nešto za
piće? Čaj? Kavu? Nešto hladno?«
U tom je trenutku zazvonio njezin mobitel, koji se cijelo
vrijeme nalazio na niskom mramornom stoliću ispred
njih. Sadimine su se oči raširile od iznaneđenja i srce joj
je poskočilo u grlo kada je na ekranu ugledala broj s
kojega poziv stiže. Bio je to Firasov broj. Izbrisala je
njegovo ime iz svog imenika nakon »posljednjeg«
prekida.
Skočila je i izašla iz sobe, kako bi odgovorila na ovaj
neočekivani poziv, naročito neočekivan baš u ovom
trenutku. Da li je Rras nekako saznao za Tarika i sada
zove kako bi utjecao na njezinu odluku? Kako je to Firas
uvijek znao kada se treba javiti?
»Sadimice. Stoje nova s tobom?«
»Sto je nova sa mnom?«
Na zvuk njegova glasa, koji nije čula poprilično dugo,
srce joj se steglo. Očekivala je da ju pita o Tariku, ali nije.
Umjesto toga, počeo joj je pričati o tome kako ju je prije
dva dana vidio u hotelu s prijateljicama. Gledala je kako
Tarik nervozno trlja dlanove, čekajući da se ona vrati.
»Dakle, zoveš me samo da mi kažeš kako si me vidio
prije par dana?«
»Ne... da ti budem iskren, zovem te da ti kažem, da sam,
hm, otkrio. .. da osjećam - »
»Požuri. Baterija mi je skoro prazna.«
»Sadima! Jednim me razgovorom učiniš sretnijim no što
sam bio cijelo ovo vrijeme sa svojom ženom, od dana
našeg vjenčanja!«
Nastupilo je nekoliko sekundi tišine, a onda je Sadima
rekla izazivačkim tonom: »Upozorila sam te, ali ti si bio
taj koji je rekao da može živjeti takvim životom, zato jer
si jak i jer si muškarac. Ti razmišljaš glavom, a ne srcem,
sjećaš se?«
»Draga moja Sadimice, želim te, nedostaješ mi. I trebam
te. Trebam tvoju ljubav.«
»Trebaš me? Kako to misliš? Zar stvarno misliš da ću ti
se ja vratiti i biti s tobom, kao i prije, sada kad si
oženjen?«
»Znam da to nije moguće. Zato... zovem da te pitam...
hoćeš li se udati za mene?«
SADIMA JE po treći put u životu poklopila Firasu
slušalicu. Trijumfalni ton njegova glasa jasno joj je dao
do znanja kako je on očekivao da će mu pasti pod noge
iste sekunde sa zahvalnim »da« na njegovu velikodušnu
ponudu da postane njegovom drugom ženom.
Okrenula se prema Tariku. On je zbacio s glave i
shimagh i eqal. Shimagh je neuredno visio s naslonjača
kauča. Objema rukama je nervozno prolazio kroz kosu.
Nasmiješila se. Otišla je u kuhinju kako bi mu pripremila
najljepše iznenađenje u životu.
Vratila se noseći pladanj s dvije čaše soka od brusnice.
Podigao je pogled prema njoj. Ona je pognula glavu i
nasmiješila se, baš kao glumice u starim crno-bijelim
filmovima koje su zajedno gledali. Oponašajući klasične
scene u kojima djevojka proscu daje do znanja daje
njegova prošnja prihvaćena, stavila je pladanj pred njega
i ponudila mu jednu čašu. Tarik se počeo smijati i ljubiti
joj ruke. Ponavljao je, obuzet totalnom srećom: »Daje
barem ovaj telefonski poziv stigao ranije!«
Među nama
Ne tvrdim da sam ovdje rekao svu istinu Ali se nadam
daje sve što sam rekao istina. - GHAZIAL-KUSAIBI
Djevojke iz Rivada nastavile su sa svojim životima.
Lamis (koja, sjetit ćete se, u stvarnosti ima drugo ime,
kao i ostale moje prijateljice) javila mi se nakon četvrtog
e-maila. Pisala mi je iz Kanade, gdje ona i Nizar
studiraju, da mi čestita na ludoj i otkačenoj ideji pisanja
ovih. e-mailova. Najsmješnije joj je bilo ime koje sam
izabrala za njezinu sestru »Tamadur«, jer sam unaprijed
znala koliko njezina sestra prezire to ime i da ju je Lamis
tako zvala svaki put kada ju je htjela iznervirati.
Lamisica mi je rekla da je vrlo sretna s Nizarom i daje
rodila prekrasnu djevojčicu kojoj je ime dala po meni. I
još je dodala: »Samo se nadam da mala neće biti luda kao
ti!«
Michelle je bila istinski iznenađena rekavši kako nije
imala pojma da imam takav dar za pisanje. Cesto mi je
pomagala da se prisjetim određenih događaja i
popravljala je detalje kojih sam se nejasno sjećala, iako
nije razumjela sav moj klasični arapski stalno tražeći da
koristim više engleskog, barem u onim e-mailovima koji
su govorili o njoj, tako da ih i ona može razumjeti.
Sadima isprva nije otkrila svoje prave osjećaje, i to me
nagnalo da pomislim kako sam je, ispričavši njezinu
priču u ovim e-mailovima, izgubila kao prijateljicu.
Međutim, iznenadila me jednog dana (nakon mog
trideset i sedmog e-maila) sa zaista dragocjenim darom,
njezinim nebeskoplavim spomenarom. Nikada ne bih za
njega znala, da mi ga sama nije dala. Predala mi ga je
prije potpisivanja bračnog ugovora s Tarikom. Dala mi
ga je na čuvanje, rekavši da mogu otkriti sve što je
osjećala kroz to bolno razdoblje svog života. Neka Bog
blagoslovi njezin brak, i učini ga zajednicom koja će
izbrisati svu tugu i jad što su bili prije njega.
Kamra je za moje e-mailove saznala od jedne od svojih
sestara, koja ju je odmah prepoznala u ovom liku, ali nije
znala koja od Kamrinih prijateljica sam ja. Kamra je
eksplodirala i zaprijetila da će prekinuti sve kontakte sa
mnom ne prestanem li pisati o njoj. Pokušale smo je
urazumiti - i ja i Michelle - ali ona se bojala da će drugi
saznati stvari za koje ona i njezina obitelj nisu htjele da se
znaju. U posljednjem mi je razgovoru rekla neke stvari
koje su me zbilja povrijedile. Rekla mi je kako joj
oduzimam i posljednju šansu - pretpostavljam da misli
na šansu za udaju. A nakon toga je prekinula sve
kontakte sa mnom, usprkos mojim brojnim molbama i
isprikama.
Kuća Umm Nurije još uvijek djevojkama služi kao
utočište. Posljednji put su se tamo sastale tijekom
novogodišnjih praznika, kada je Lamis stigla iz Kanade,
a Michelle iz Dubaija, kako bi prisustvovale Sadiminu i
Tarikovu svadbenom slavlju. Sadima je inzistirala da se
ono održi u kući njezina oca u Riyadu. Umm Nurija je
isplanirala vjenčanje zajedno s Kamrom.
Što se tiče ljubavi, ona se još uvijek bori da izađe na
vidjelo u Saudijskoj Arabiji. Možete to osjetiti u
uzdasima izdosađenih muškaraca koji sjede sami po
kafićima, u sjajnim očima žena zastrtih velima koje
prolaze ulicama, po telefonskim linijama koje oživljavaju
nakon ponoći, te u pjesmama i poeziji slomljenih srca,
broja im se ne zna, koje pišu žrtve ljubavi neodobrene od
obitelji, od običaja, od grada Rivada.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehvvenfadha/et" Datum: 21,12. 2004
Naslov: Danas se vratio
Danas se vratio kao da se ništa nije dogodilo bezazlenim
pogledom djeteta vratio se da mi kaže da sam njegova
životna družica, njegova jedna i jedina ljubav došao je i
donio cvijeće kako da ga odbijem, kad mi je mladost
iscrtana na njegovim usnama još se sjećam vatre u krvi,
zbjega u njegovu zagrljaju zakopala sam lice u njegove
grudi kao dijete vraćeno roditeljima... — Nizar Kabbani
Sretna Nova godina! Ne pišu mi se danas nikakvi uvodi.
Dopustit ću događajima da govore za sebe.
Firas se vratio! Kada se Firas ponovno javio Sadimi,
istrgnula je toga dana stranicu iz svog malog dnevnog
rokovnika i umetnula ju u svoj nebeskoplavi spomenar,
gdje se smjestila među stranice prekrivene njegovim
fotografijama i intervjuima.
Firas joj se vratio, svega dva dana nakon što je čeznula za
njim na vjenčanju. Vratio se, nekoliko dana nakon što je
potpisao svoj bračni ugovor i nekoliko tjedana prije svoje
svadbe.
Sadima je bila u Khobaru. Nakon što je provela večer na
rođakinjinoj svadbi, vratila se u svoju sobu u kući tetke
Bedrije, nesposobna zaspati. Zrak Firasova grada
zatrovao joj je pluća, a blješteće ulične lampe su je
zasljepljivale, i činilo joj se da je Firas posvuda - kao da je
preko cijelog grada raširio svoj crni bisht, ogrtač koji je
nosio povrh thobea na većini službenih fotografija, tako
daje sve pod njim bilo bačeno u sjenu.
Sadima je ležala budna u svom krevetu, duboko dišući u
četiri ujutro, kada se na njezinu mobitelu, koji se gotovo i
nije oglašavao od prekida s Firasom, pojavila poruka:
Strašno patim, i to od dana kada si otišla iz mog života.
Jasno mi je sada da ću patiti dugo. Jako dugo. Izbrisao
sam sve tvoje slike, e-maihve i i?«i-poruke, i zapalio sva
tvoja pisma, tako da ne bi morala brinuti zbog njihova
postojanja. Boljelo me kada sam stisnuo tipku Obrisi i
dok sam gledao vatru kako proždire moje blago, ali tvoje
lice, tvoj glas i sjećanja, urezani su mi u srce, i ništa ih ne
može izbrisati. Ovom te porukom ne pokušavam dobiti
natrag. Ne tražim čak niti da mi na nju odgovoriš. Samo
želim da znaš da mi je loše bez tebe, Sadima. Jako loše...
Sadima gotovo da nije uopće bila u stanju čitati. Suze su
joj napunile oči i zamaglile vid one sekunde kada je
pročitala nadimak pošiljatelja, kojeg je bila preslaba
izbrisati iz mobitela: Firasi Taj Rasi. Moj Firas, moja
kruna.
Jedva da je znala što čini kada je pritisla tipku za
pozivanje broja pošiljatelja. Njezin je Rras odgovorio!
Rras, njezina ljubav, i brat, i otac i prijatelj. Nije rekao
ništa, ali samo njegovo disanje s druge strane linije, bilo
je dovoljno da ju rasplače.
On je šutio, ne znajući što reći. Zvuk motora njegova
automobila djelomično je prikrivao napetost u njegovu
disanju, dok je Sadima nastavila jecati u nijemom
prijekoru onoga što je učinio, otpuštajući sve što je bilo
stisnuto u njoj, čekajući da se negdje rastereti, rastući i
otičući dok ju nije potpuno preplavjelo. On je slušao i
slušao njezine bolne uzdahe, dok je mrmljao u mobitel
da zamisli kako joj poljupcima prekriva čelo.
Jednim je potezom uništio sve one obrambene utvrde
koje su njezine snage otpora izgradile.
Nije mogao vjerovati kada mu je rekla da sada živi s
tetkom u Kho-baru, svega nekoliko kilometara od
njegove kuće. Zadržavao ju je na telefonu dok je vozio
prema njezinu susjedstvu. Nije znao u kojoj je ona kući, a
nije ju ni pitao. Samo je rekao da joj prilazi bliže no što je
to mogla zamisliti.
To je bila zora za pamćenje! Ptice su veselo cvrkutale u
svom ranojutarnjem komešanju, a usamljeni je automobil
kružio jednim susjedstvom Khobara, za volanom mu
muškarac vođen željom i čežnjom za očima svoje drage.
Dvoje ljubavnika izgubilo je sve svoje ograde nakon,
kako im se činilo, cijele vječnosti uskraćivanja. Sada ih je
sudbina, nježnom ljubavlju oca koji ne može gledati
svoju djecu kako pate, uzela za ruke i povela jedno
prema drugom.
Sadima je otišla prema prozoru i pogledala na cestu.
Počela je Firasu opisivati obližnje kuće, budući da nije
znala broj kuće njezine tetke, niti njezin točan položaj.
Sve stoje znala jest da ima ogromna staklena ulazna
vrata, i sa svake strane vrata nekoliko nepodrezanih
stabala.
Ugledala je u daljini svjetla njegova automobila i osjetila
kako pluta u toplom oceanu blaženstva. On je nju
ugledao na prozoru, pepeljasto-smeđe kose koja joj je
padala niz ramena, i puti boje vrhnja koju je čeznuo
poljubiti. »Ti si vrhnje i med!« govorio joj je svaki put
kada je gledao njezine slike.
Ugasio je motor vozila pred kućom, nedaleko od
Sadimina prozora na drugom katu. Ona gaje preklinjala
da se odmakne prije no što ga vide neki od susjeda na
povratku iz obližnje džamije s Fajr-molitve, pod njezinim
prozorom u ovo doba noći! Nije ga bilo briga. Počeo ju je
zadirkivati i koketirati s njom, pjevajući joj:
Strpi se trenutak, pusti mojim očima da se slade!
Žeđam za tobom — topim se od zelje
O ti mali vraže, ljepša si no onda!
Ali, oči su ti još onakve kakve sam volio!53
Pjesma Nabila Shu'aila, kuvajćanskog pjevača.
44.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7ef*
Datum: 7. 01. 2005
Naslov: Život nakon Lamisina vjenčanja
Čitatelji su bili podijeljeni - kao i obično - na one koji
podržavaju Sadimin povratak Firasu i na one koji mu se
protive. Međutim, svi se - začudo - slažu da, bilo kako
bilo, izuzetna ljubav između ovo dvoje zahtijeva i
izuzetan završetak njihove priče.
Aluzije o blagodatima veze i stabilnosti Hamdan je
upućivao u Michelleinu pravcu na razne načine. Rekao
joj je da mu je san oženiti djevojku koje će mu biti i
najbolja prijateljica, i da se nadao kako će pronaći
djevojku koja ima njezin pogled na život i njezinu
otvorenost prema svijetu. (Michelle se smiješila ovim
pohvalama njezinoj otvorenosti, istoj onoj osobini koja joj
je u vlastitoj zemlji donosila samo probleme). Uvijek je
hvalio i njezinu eleganciju, a primjećivao je i najmanje
promjene u njezinu dnevnom izgledu.
Michelle je priznala samoj sebi - budući da je u svom
novom životu u Dubaiju postala ovisna o principu
iskrenosti sa samom sobom - da vidi samo dvije
mogućnosti. Ili se divila Hamdanu jako puno, ili ga je
voljela jako malo. Bila je sretna u njegovoj prisutnosti -
sretnija no što se osjećala u Mattijevu društvu, ali puno
manje sretna no što se osjećala s Fejsalom. Bila je
poprilično sigurna da je Hamdan u svom srcu nosio
snažnije osjećaje za nju, nego ona za njega, tako daje
namjerno ignorirala njegove aluzije, pokušavajući ga
tako nagnati da osjeti njezino oklijevanje oko pretvaranja
njihove veze u nešto više od prijateljstva. Uspjela je to
učiniti bez potpunog prekidanja njegovih (i njezinih)
nadanja za budućnost. Hamdan je kavalirski prihvatio
da Michelle nije još bila spremna razgovarati o
vezivanju.
Bio je dovoljno pronicljiv da zna kako razgovor možda
jest najbolji način za izražavanje onoga što je čovjeku na
umu, ali da je izražavanje onoga što je čovjeku na srcu
elokventnije činiti na druge načine. Znao je još sa studija
neverbalne komunikacije da, kada su izgovorene riječi u
suprotnosti s glasom ili pokretima koji ih prate, istina
uvijek leži u načinu na koji su riječi izgovorene, a ne u
onome što se govori.
Činjenica da on nije pokazivao mentalne komplekse koji
obično muče muški mozak, bila je Michelle vrlo
privlačna. Iako je posjedovao brojnekvalitete koje su
druge muškarce činile opsjednutima samim sobom - bio
je privlačan, principijelan, te materijalno i društveno
uspješan — činio joj se nevjerojatno dobro uravnotežen.
Nalazila ga je intelektualno stimulativnim, profinjenim i
emocionalno prosvijetljenim.
Pa ipak, usprkos svemu ovome, Michelle je shvatila da
ga nije u stanju zavoljeti. Ili je možda bila nesposobna
dopustiti samoj sebi da pokuša. Već je dva pokušaja
imala, i to joj je bilo dovoljno. Ako joj je vlastita obitelj
zabranjivala vezu s njezinim američkim rođakom, zato
što on nije bio jedan od njih, a narod Saudijske Arabije joj
je zabranjivao vezu s jednim od svojih sinova zato jer
ona nije bila jedna od njih, što joj je garantiralo da će ovaj
niz nesreća biti prekinut sada, s Hamdanom, momkom
iz Emirata? Nakon prvog iskustva pobjegla je u
Ameriku, a poslije drugog je, protiv svoje volje,
imigrirala u Dubai. Kamo bi bila prognana da po treći
put ne uspije?
Činilo joj se da sve u njezinu životu ide sjajno, osim
ljubavi i braka. Michelle nije vjerovala da će se ona i
sudbina ikada složiti u vezi s prikladnim muškarcem,
budući da se oko ovoga Michelle svađala sa svojom
sudbinom oduvijek. Kada bi našla muškarca koji joj se
sviđa, sudbina bi ga otkinula od nje; a kada bi se pojavio
muškarac kojeg prezire, taj joj se odmah bacao pod noge.
LAMIS JE objavila da će službeno početi nositi hidžab
čim se vrati s mede nog mjeseca. U Saudijskoj Arabiji,
kao što je svima poznato, žene moraju nositi neku vrstu
hidžaba - odnosno neku vrstu marame kojom prekrivaju
glavu i vrat - ali ga unutar granica kuće, ili čim izađu iz
države mogu skinuti, čak i pred nepoznatim
muškarcima. Lamis je odlučila da će ga počci I nositi kad
god su ne-muhram54 muškarci bili oko nje, slijedeći
pravila islama. Nosit će ga pred rođacima i kolegama na
poslu, i kad god bude putovala izvan zemlje. Njezine su
joj prijateljice sve čestitale na ovom koraku - osim
Michelle, koja ju je pokušala odgovoriti od ove odluke,
podsjećajući je kako žene koje nose hidžab obično
izgledaju odvratno, i kako hidžab sprečava ženu da prati
modne trendove, budući da se uz njega moraju nositi i
dugi rukavi, te samo duge hlače ili suknje. Ali, Lamisina
je odluka bila apsolutna, i donijela ju je bez konzultacija s
drugima, pa ni s Nizarom. Lamis je zaključila da se
nauživala oslobođenosti prije braka i tijekom medenog
mjeseca. Sada je došlo vrijeme da oda svoje poštovanje
Bogu, naročito nakon što joj je On podario tako divnog
muža, koji je bio namijenjen baš njoj, i o kakvom je
sanjala, i zbog čije su joj ljubavi i nježnosti prema njoj
zavidjele sve prijateljice.
Lamisin život s Nizarom bio je uistinu slika bračnog
blaženstva. Bolje su se u svemu slagali i bili su
usklađeniji u svojim potrebama od bilo kojeg drugog
bračnog para kojeg su poznavali. Bili su potpuno
komplementarni. Na primjer, Nizara je bilo teško
uzrujati oko bilo čega; Lamis je, s druge strane bila
kratkih živaca i osjetljiva. Međutim bila je razumnija i
strpljivija od njega kada se radilo o bilo čemu vezanom
uz kućanstvo i kućni budžet. Tako se Nizar oslanjao na
nju pri rješavanju svih poslova vezanih uz kućanstvo, a
svakodnevno joj je pomagao u čišćenju, pranju, kuhanju i
glačanju. Dok god nisu imali djece, oboma je bilo draže
živjeti bez kućne pomoćnice.
Lamis je poklanjala puno pažnje svom odnosu s
muževom obitelji. Trudila im se udovoljiti, naročito
njegovoj majci, koju je zvala mama - nešto što njezine
prijateljice iz Nejda nikada ne bi učinile. Izvrstan
54 Mutiram muškarci su muškarci pred kojima žetia
može biti bez hidžaba, npr. muški članovi njezine uže
obitelji. Dok djevojke iz Hidžasa svoje svekrve nazivaju
mamama, djevojke iz Nejda smatraju da bi to pokazivalo
nedostatak poštovanja prema njihovim vlastitim
majkama, pa muževu majku zovu teta.
odnos između Lamis i Umm Nizar s vremenom je jačao i
Nizarovu privrženost svojoj supruzi.
Nizar je povremeno, i bez određenog povoda, donosio
Lamisi buket crvenih ruža. Lijepio je male ljubavne
poruke na vrata hladnjaka prije odlaska na dežurstva u
bolnicu. Nazvao bi ju prije no što bi tamo odlazio na
pauzu za počinak. A nakon povratka kući, vodio ju je u
restorane ili šoping-centre bez imalo straha ili srama
zbog mogućnosti da će nabasati na nekog svog prijatelja
u društvu vlastite žene (straha koji muči mnoge
saudijske muškarce). Ona mu je pak u hladnjaku
ostavljala salate i sendviče prije odlaska na posao u
bolnicu. On je nestrpljivo iščekivao da se vrati, kako bi
ostatak dana proveli zajedno, kao novopečeni bračni par
još uvijek na medenom mjesecu.
jedno je pitanje konstantno proganjalo Sadimu, a nitko
joj nije uspijevao na njega dati zadovoljavajući odgovor.
Redovito je to pitanje postavljala i Kamri i Umm Nuriji,
tjerajući ih tako da se osjećaju potpuno nemoćne jer nisu
bile u stanju pomoći svojoj Sadimi, Ona je htjela znati je
li posjedovanje znanja - i akademskog i onog stečenog
praktičnim iskustvima svakodnevnog života - blagoslov
ili prokletstvo za ženu?
Sadima je opazila da, ljudskom napretku i općem
profinjenju društvenih ideja o životu usprkos, kada se
radilo o potrazi za prikladnom mladenkom, mlade i
naivne djevojke su, činilo se, bile privlačnije od djevojaka
koje su dosegle napredni stupanj znanja i imale
profinjenije razumijevanje svijeta. Činjenica da su žene
liječnice rijetko bile udane dokazivala je ovu teoriju.
Muškarci u ovom dijelu svijeta, zaključila je Sadima, bili
su po prirodi ponosita i ljubomorna stvorenja. Osjećali su
opasnost čim bi susreli žene koje bi mogle predstavljati
izazov njihovim mogućnostima. Prirodno, takvi
muškarci bi radije oženili ženu vrlo skromnog
obrazovanja, neku slabu i bespomoćnu, poput ptice
slomljena krila i bez ikakva iskustva o svijetu. Tako je
muškarac mogao zauzeti položaj učitelja, koji je u
mogućnosti svoju učenicu oblikovati u što god poželi.
Cak i ako su se mnogi muškarci divili snažnim ženama,
razmišljala je nadalje Sadima, nisu se njima ženili. I tako
je neuka djevojka tražena roba, dok pametna i iskusna
bespomoćno gleda kako njezino ime biva polagano
urezano na ogromnu ploči u spomen neudatim ženama,
na virtualni popis koji se svakodnevno produžava kako
bi prihvatio prohtjeve svih nesigurnih muškaraca koji
zapravo ne znaju što žele, te se stoga odbijaju vezati uz
ženu koja savršeno dobro zna što želi.
45.
Za; seerehwerifedha/
0d-/'seereh«/enfadh87et
Datum-, 14.
Sadima koja se vratila u Riyad kako bi tijekom vikenda
posjetila svoje prijateljice, bila je vrlo različita od Sadime
koja je otputovala u Khobar u potpunom očaju prije
svega nekoliko tjedana. Kamra je sjedila u starom domu
svoje prijateljice, i pažljivo ju proučavala. Nije niti
trenutka sumnjala da Sadimine blistave oči i
zarumenjeni obrazi imaju veze s Firasom; a i osmijeh što
joj nije silazio s usana sadržavao je neodoljivi sastojak
potpune praznine: radilo se ovdje o svim dobro
poznatim simptomima ljubavi. »Ti nisi u stanju biti
uravnotežena kada se radi o izražavanju osjećaja, zar ne?
Ili ti se lice objesi do poda, ili ga para osmijeh!« rekla je
Kamra.
Sadimin povratak Firasu, odnosno njezino prihvaćanje
njegova povratka njoj, nije bilo nešto što je pažljivo
promislila ili dobro razradila. Nije tu bilo nikakvih
dokumenata sa sporazumnim odredbama ili klauzulama
o odšteti, čak niti predbračnog ugovora. Ovo nije bio
jedan od Sadiminih pametnih planova. Radilo se
jednostavno o luđačkoj, zaglušujućoj spontanosti ljubavi.
Zanos koji je njih dvoje držao očaranima nakon povratka
jedno drugom, bio je epskih razmjera, moćniji od uboda
krivnje koji je on osjećao s vremena na vrijeme, odnosno
uboda njezinu dostojanstvu koji je ona osjećala kad god
je razmišljala o tome što je on zapravo učinio.
Međutim, Sadimina sreća nije baš toliko uzela maha da
bi ona zaboravila i oprostila prošlost. Njezina je radost
bila krtih rubova svijenih od okrutnosti, bila je to
slatkoća stoje prekrivala gorku jezgru. Još su je
proganjali osjećaji napuštenosti i boli, vrebajući iz
dubina, spremni iskočiti i obznaniti svoju prisutnost u
svakom trenutku. Dopuštajući Firasu da joj se vrati,
Sadima se odrekla velikog dijela svoje časti i
samopoštovanja. Ali, kao i mnoge žene prije nje, učinila
je to iz ljubavi prema njemu.
Ni Sadima ni Firas nisu željeli provesti vrijeme preostalo
do njegova vjenčanja odvojeni. Kao da im je bilo rečeno
da on ima neizlječivu bolest, i samo još nekoliko dana
života, pa su bili odlučni proživjeti te posljednje trenutke
uživajući. Odlučili su biti zajedno do datuma njegova
vjenčanja, koje će se dogoditi za manje od dva mjeseca.
Bio je to neobičan dogovor, ali su ga se držali.
Njegova ljubav prema njoj, koja nije nimalo oslabjela,
nagnala ga je da ju zove onog trenutka kada bi završio
razgovor sa svojom zaručnicom.
Njezina ljubav prema njemu bila je ono što ju je tjeralo da
svaku večer čeka da on završi telefonsko ljubovanje sa
svojom zaručnicom, kako bi onda bio slobodan ljubovati
s njom.
Odbijao je s njom razgovarati o svojoj zaručnici. Odbijao
je čak spomenuti njezino ime, ili davati ikakve naznake o
njezinu karakteru, kao što je odbijao obavijestiti Sadimu
o točnom datumu svog vjenčanja. Svaki put kada bi ga
spomenuo, ona bi eksplodirala, utihnuvši tek nakon
njegova dugotrajnog smirivanja i rješenja - vještine koju
je poprilično usavršio.
Svakih nekoliko dana - tijekom milkah razdoblja - on je
posjećivao svoju zaručnicu, koja je zakonski već bila
njegova žena, budući da je ugovor bio potpisan. Sadima
bi saznala za ove posjete, usprkos njegovim pokušajima
da ih od nje sakrije, a onda bi, činilo joj se, i oni posljednji
ostaci dostojanstva otpali s nje zauvijek.
Sadimina ljubomora prema Firasovoj neznanoj ženi
postajala je sve dublja i jača. Od Firasa, koji ju je ranije
bio u stanju potpuno rastopiti svojom slatkorječivošću,
sada ju je bolio vrat, izudaran njegovim grubim i drskim
komentarima. »Što ti je? Zašto si stalno tako loše
raspoložena? Mora da su oni dani u mjesecu!« Firas, koji
je ranije uzdisao od boli zbog svake suze njegove
Sadime, sada je svake večeri nedirnut slušao kako ona
izbacuje svoj povrijeđeni ponos kroz suze što su klizile
niz telefon. »Ma shaa Allah, Sadima«, rekao joj je jedne
večeri grubim i podrugljivim glasom, »te tvoje suze
nikad ne odustaju, zar ne? Uvijek su spremne poteći,
svake minute, i na svaku riječ!«
Kako je došlo do toga da on s njom ovako razgovara?
Jednom kada mu se vratila, i nakon što je prihvatila
ukaljanu vezu koju joj je on nudio, zar ju je odjednom
počeo promatrati kao trećerazrednu robu? I kako je
uopće dospjela tako nisko da je prihvatila tu situaciju?
Kako je došlo do toga da ona prihvati Firasovu ljubav,
iako je on bio vezan za drugu ženu?
Jedne joj je noći samodopadno rekao daje potpuno
smiren što se tiče žene koju mu je obitelj izabrala. Imala
je sve kvalitete koje je on tražio. Jedino što je u toj vezi
nedostajalo bila je ljubav kakvu je osjećao prema Sadimi.
Ali, ta se ljubav, nastavio je on, možda pojavi u braku; na
kraju krajeva, upravo se to dogodilo svim muškarcima
od kojih je tražio savjete. Svi su mu oni savjetovali da
zaboravi Sadimu usprkos svojim osjećajima prema njoj, i
krene razumnijim i primjerenijim putem. Rekao joj je
kako joj oprašta što ne razumije njegov problem, jer je
ona, naposljetku, ipak samo žena, a žene, kada su
ovakve stvari u pitanju, razmišljaju srcem a ne umom.
Ponavljao joj je savjete što je dobivao od raznih rođaka i
prijatelja, lišene svakog suosjećanja i razumijevanja onog
nečeg što ljude nagoni na ljubav. Pitala se ona, ako netko
ne razumije ljubav, može li onda očekivati od te osobe da
shvati druge velike vrline, kao što su plemenitost i
odgovornost prema drugima, te odanost nekome tko je
potrošio godine čekajući vjenčanje s osobom koju voli?
Svaki od tih samoprozvanih muftija slušao je Firasa i
onda mu davao svoje mišljenje, formulirano tako da se
slaže s onim što je on već sam mislio. Znali su da on
zapravo ne želi čuti nešto što se protivilo onome do čega
je i sam došao. Ne, on je samo pitao za savjet kojim bi
potvrdio vlastitu odluku. Tako su se i oni trudili
poduprijeti njegova razmišljanja, uliti mu sigurnost -
uvjeriti ga da je u pravu i smiriti mu savjest. Čak su išli
tako daleko da su ga upozoravali da se kloni te mlade
žene koja ga je začarala.
»Upozorili su te da me se kloniš? Mene} Ti to ozbiljno?
Kako se usuđuju praviti se da me poznaju? Ti tipovi ne
znaju ništa o meni, ili nama, a upozoravaju te da me se
kloniš? I ti ih slušaš''. Pa otkad ti to sluša svakog tko ti
priđe i ponudi fatvu,58 savjet jednako ružan kao i svoje
lice? Ili jednostavno uživaš čuti da nisi u krivu, i da si
najbolji, i da je ta djevojka koju si slučajno upoznao kriva
za sve i da bi je trebao ostaviti jer nije dovoljno dobra za
tebe? Tebe, tebe... koji zaslužuješ najbolje! Tebe koji
nemaš srama! Ti mi dođeš govoriti ovakve stvari, nakon
svega što sam učinila za tebe? Ti gade, glupa kukavico,
idiote!«
Ovoga je puta Sadima bila ta koja je prekinula s Firasom,
svega pet dana nakon što su se vratili jedno drugom.
Ovoga puta nije ni za čim žalila, sada kada mu je rekla
točno što je o njemu mislila. Bio je to prvi put daje
Sadima podigla glas na Firasa, i naravno, bio je to prvi (i
posljednji) put da ga je opsovala i uvrijedila - barem
direktno u lice.
Nije bilo suza, ni štrajka glađu, ni tužnih pjesama - ne
ovaj put. Kraj duge i tragične priče o zabranjenoj ljubavi i
gubitku bio je gluplji i
57 Pravnik.
58 Pravno mišljenje ili presuda.
banalniji no što je mogla i zamisliti. Sadima je shvatila da
je njezina ljubav prema Firasu daleko nadmašila njegovu
ljubav prema njoj. Bilo joj je neugodno i prisjećati se kako
je jednom mislila da će njihova ljubav biti među
najtragičnijim i najlegendarnijim ljubavnim pričama u
povijesti. Te je noći, u svoj nebeskoplavi spomenar
napisala:
Može li žena voljeti muškarca kojeg više ne poštuje?
Koliko je ljubavnih priča završilo poput moje nakon
godina trajanja, u jednoj noći, zato jer je žena odjednom
vidjela muškarca onakvim kakav stvarno jest?
Muškarci ne vole nužno one koje poštuju, a kod žena je
obrnuto. One poštuju samo one koje vole!
U isti onaj nebeskoplavi spomenar koji je svjedočio
vrhuncima njezine ljubavi prema Firasu, napisala je i
svoju posljednju pjesmu o njemu:
što da kažem o najjačem među muškarcima kada je i on
mali tihi bubanj u rukama svojih mame i tate? Koji u
njega udaraju ritam svoga plemena jer je šupalj! Prazan
je kao pijesak iako je imao ljubav koju bi samo
nezahvalnik odbio, neka Božja milost bude nad njim u
svim dalekim zemljama! I onda mi još kaže, ja sam
muškarac! Um me savjetuje i poslušala sam ga. I zato ja
kažem njemu, ja sam žena! Tražila sam mudrost srca i u
srce vjerujem!
Sadima je, prvi put u četiri godine, osjetila da joj Firas
nije više potreban kako bi preživjela. On više nije bio
njezin zrak i voda. Ponovno ujedinjavanje s njim nije više
bio jedini san i jedina nada koji su je održavali na životu.
Ta je večer bila prva, nakon njihova prvotnog
razdvajanja, u kojoj nije molila u tišini svoje sobe za
njegov povratak. Nije osjećala čak ni tugu jer ga ostavlja.
Osjećala je samo žaljenje stoje potratila četiri godine svog
života trčeći za fatamorganom ljubavi.
Na posljednjoj je stranici svog nebeskoplavog spomenara
napisala:
Željela sam da se moja ljubav za Firasa nastavi bez
obzira na sve, a onda je svakim novim danom ova ljubav
postajala moj cijeli život, i počela sam osjećati strah od
onoga što bi se dogodilo da on ode, kao da bi i moj život
otišao s njim. To je sve.
Sadima je uvidjela da snosi najveći dio odgovornosti - i
krivnje — jer je odbijala primiti Firasove skrivene
poruke, kako ih je Lamis zvala. Nije dopustila samoj sebi
da shvati pravi razlog zbog kojega se on svih tih godina
odbijao zapravo vezati uz nju. Nije svom srcu dopuštala
da shvati koliko ju je malo Firas cijenio i kako je se na
kraju odrekao. Počinila je kardinalnu pogrešku
zaljubljene žene, vezujući poveze preko srca i razuma,
kako ne bi vidjela neželjene poruke njezina voljenog.
Sadima je konačno bila izliječena od ljubavne ovisnosti.
Međutim, bilo je to teško iskustvo zbog kojeg je izgubila
poštovanje prema svim muškarcima, počevši s Firasom, i
Validom prije njega, i svakim živućim muškarcem nakon
njih dvojice.
49.
Za; seerehwenfadha7et@yahoogroups.c0m
Od: "seerehwenfadha7et"
Datum: u. 02. 2005
Naslov: Diplomska svečanost
Da sam samo znao koliko je opasna ljubav, nikada ne bih
volio Da sam znao koliko je duboko more, nikada se ne
bih otisnuo na pučinu Da sam znao vlastiti kraj, nikada
ne bih bio započeo. — Nizar Kabbani
Gorko-slatka činjenica. Priča koja je započela prije gotovo
šest godina primiče se sadašnjem vremenu, pa se
približava i kraj mojim e-mailovima.
U jednom od rivadskih grand-hotela. bila je organizirana
večera u čast diplomantica, Lamis i Tamadur Jiddavi i
Mašael al-Ab-dulrahman. Na listi gostiju bile su samo
njih tri, plus Kamra i Sadima, Kamrine sestre i Umm
Nurija.
Lamis je bila neprikosnovena zvijezda zabave sa svojim
rastućim trbuhom, u dvadeset osmom tjednu trudnoće.
Lamisini rumeni obrazi i samouvjereni osmijeh govorili
su njezinim prijateljicama da nada još uvijek postoji u
ovim problematičnim vodama života. Sve u vezi s njom
na ovaj svečani dan govorilo im je da je barem jedna od
njih bila mlada žena koja puca od sreće. Čak ni njezine
kolegice diplomantice, Tamadur i Michelle, nisu imale ni
četvrtinu njezine radosti. Kao što je rekla Michelle: »Ona
ima sve!« Uspješan brak, diplomu s najboljim ocjenama,
obećanje poslovne budućnosti. Jedino ona, među svojim
prijateljicama, nije patila pokušavajući ostvariti ono za
čim je čeznula.
Netom prije odlaska iz hotela, Kamra i Sadima naletjele
su na Sat-tama, uslužnog bankovnog službenika kojeg su
upoznale preko Tarika. On je obavljao bankovne
transakcije za njihov posao organizacije zabava, a i one
su se osobno savjetovale s njim nekoliko puta nakon toga
u banci. Sattam je stigao u restoran s grupom poslovnih
ljudi. Nasmiješio im se i kimnuo glavom iz daljine, ali,
naravno, nije im mogao prići i pozdraviti ih u društvu
svih tih muškaraca, niti su dvije žene mogle uzvratiti
njegove pozdrave dok su bile u društvu drugih žena,
odnosno, preciznije, dok su bile u društvu Kamrinih
sestara, špijunki koje nisu voljele ništa više od cinkanja
neprikladnog ponašanja.
Za muškim stolom, Firas je tihim glasom upitao svog
prijatelja Sattama što zna o ženama koje su upravo ustale
od obližnjeg stola. Osjetio je miris određenog rijetkog
dehn ouda61 koji mu je bio vrlo poznat, kako dolazi iz
njihova smjera. Sattam ga je obavijestio da su dvije od tih
žena redovite klijentice banke u kojoj je radio, i uspješne
poslovne žene, iako tako mlade. Firas je osjetio kako mu
se srce steže nakon što je Sattam spomenuo ime Sadime
al-Horaimli.
Da je barem pogledao u njihova lica, umjesto što je
okrenuo glavu od njih, bio bi primijetio da je njegova
Sadimica među njima! Njegova Sadimica. Da li je uopće
mogla biti njegova, nakon svega što je učinio? Tužno je
pogledom pratio kako se udaljavaju u svojim abajama, u
mislima skicirajući to lijepo nevino lice tako drago
njegovu srcu.
Nitko ne zna što je prolazilo kroz Firasove misli te noći
nakon slučajnog susreta sa Sadimom. Sigurno je,
međutim, da mu je bila u mislima satima, sve dok je
njezin miris škakljao njegove nosnice. Da li je to bila
Skupocjeni uljni parfem koji se dobiva iz stabala što
rastu na ograničenim područjima Azije.
potvrda njezine ljubavi, činjenica da je još uvijek koristila
mirisno ulje koje joj je poklonio prije dvije godine?
Firas nikad nije osjetio takvo bogatstvo osjećaja ni prema
jednoj ženi, osim prema Sadimi. Njegova žena, koja gaje
voljela, nije ga bila u stanju usrećiti, što je Sadimi
prirodno polazilo za rukom. Rras je te noći donio naglu
odluku, ležeći u svom bračnom krevetu, pokraj svoje
žene - majke njegova prvog sina, koja je nosila i njegova
drugog sina.
50.
Za: seerehwenfadha7et@yahoogroups.corn
Od: "seerehvvenfadha/et"
Datum: iS. 02. 2005
Naslov: Savjet zlata vrijedan: Uzmi onog tko te voli, ne
onog kojeg ti voliš!
Pitaš me: Što je nova?... Ništa se nije promijenilo, otkad si
me ostavio. Jesi li sretan što to čuješ? Ništa se nije
promijenilo, avaj I danas sam u tvojim rukama. — Thikra
Priznajem da je uronjenost u priče mojih prijateljica na
cijelu jednu godinu učinila od mene jednu od onih žena
koje točno znaju što žele.
Želim ljubav koja zauvijek ostaje u srcu, poput ljubavi
između Fejsala i Michelle. Želim muškarca koji je nježan,
i koji će se brinuti o meni na način na koji se Firas brinuo
o Sadimi. Želim da naša veza nakon vjenčanja bude
snažna i bogata kao veza Lamis i Nizara. Želim imati
djecu zdravu poput Karmina djeteta, i voljeti ih, ne samo
zato jer su to moja djeca, već i zato jer su dio njega,
muškarca kojeg volim. Takav želim da mi bude život.
Dva dana nakon diplomske svečanosti, Sadima se vratila
u Khobar i pozvala Tarika da s njom popije kavu u svojoj
kući, iste večeri koje se pretvarala daje bolesna, kako ne
bi morala sa svojom tetkom i njezinim kćerima ići na
večeru kod rodbine. Po prvi put, nije znala kako se
odjenuti za susret s njim! Sate je provela pred ogledalom,
mijenjajući odjeću, i frizuru dvadeset puta. Cijelo je to
vrijeme pokušavala odlučiti što da mu kaže te večeri. On
je više od dva tjedan proveo u Riyadu, čekajući da ona
donese odluku u vezi njegove prosidbe. Nije ju htio
požurivati svojim povratkom. Njoj je postajalo neugodno
zbog vremena koje joj je trebalo da se odluči, pa ga je
pozvala da se vrati u Khobar, a da mu nije rekla kako se
još nije zapravo odlučila.
Sadima se sjetila Kamrina savjeta, kojeg joj je ova uporno
ponavljala kad god su bile zajedno. »Uzmi onoga koji te
voli, a ne onoga kojeg voliš. Onaj koji te voli stalno će
misliti na tebe i učinit će te sretnom. A onaj kojeg ti voliš
će se poigravati tobom, mučiti te i činiti da trčiš za njim
cijelo vrijeme.«
Međutim, onda bi se Sadima sjetila Michelleinih riječi
kako pravu ljubav ne može zamijeniti nekakva obična,
rutinska ljubav. A onda bi joj još u misli došlo i Lamisino
sretno nasmijano lice s njezina vjenčanja, i zbunilo ju još i
više. U tom bi joj trenutku odzvonila u glavi i molitva
Umm Nurije za njezino vjenčanje: »Neka ti Allah podari
sve što zaslužuješ.« To bi ju malo smirilo i učinilo
sigurnijom. Bila je sigurna da puno zaslužuje, i daje
Umm Nurija dobra osoba kojoj će Bog zasigurno uslišiti
molitve.
Kada je pozdravila Tarika, on je njezinu ruku zadržao u
svojoj duže nego obično, pokušavajući joj u očima
pročitati odgovor koji mu je spremila. Povela ga je prema
dnevnom boravku, smijući se sceni iza svojih leđa, dok
se on pokušavao osloboditi svog mlađeg brata Hanija,
koji je pobjegao dadilji i navaljivao da ide s njima u
dnevni boravak.
Ovaj je susret bio različit od svih njihovih prijašnjih
susreta. Nisu igrali Monopol ili Uno, niti su se svađali
oko toga tko će imati daljinski dok su sjedili ispred TV-a.
Čak su i izgledali drugačije. Sadima je na sebi imala
smeđu suknju do koljena od brušene kože, i
svijetloplavu svilenu bluzu bez rukava. Oko jednog je
gležnja nosila srebrni lančić, a na nogama sandale s
visokim petama, u kojima je do izražaja dolazila njezina
francuska pedikura. Tarik je nosio shimagh i thobe, iako
je inače ovu tradicionalnu odjeću oblačio samo na
vjerske blagdane. Jedna se stvar nije promijenila: Tarik
nije zaboravio donijeti njezin omiljeni Double Whopper
meni iz »Burger Kinga«.
Večerali su u tišini, zadubljeni u vlastite misli. Sadima je,
pomalo žalobno, vodila dijalog sa samom sobom.
On nije onaj o kojem sam sanjala cijeli svoj život. Tarik
nije taj koji će me nagnati na suze radosnice na dan
potpisivanja ugovora. On je dobar i drag, na vrlo običan i
normalan način. Vjenčanje s Tarikom ne zahtijeva ništa
više od prekrasne vjenčanice, uobičajenog miraza i
slavlja u nekoj raskošnoj dvorani. Neće tu biti niti prave
sreće, ali niti tuge. Sve će biti obično i normalno, baš
poput moje ljubavi prema njemu, i svakog dana našeg
budućeg zajedničkog života. Jadni Tariče. Neću
zahvaljivati Bogu svako jutro nakon što te ugledam
pokraj sebe u krevetu. Neću osjećati leptiriće u trbuhu
svaki put kada me pogledaš. To je tako tužno. Tako
obično. Tako ništavno.
Nakon što su pojeli, ona je pokušala smisliti što bi mogli
raditi kako bi izbjegla razgovor o onom o čemu je on
zapravo htio razgovarati. »Mogu li ti donijeti nešto za
piće? Čaj? Kavu? Nešto hladno?«
U tom je trenutku zazvonio njezin mobitel, koji se cijelo
vrijeme nalazio na niskom mramornom stoliću ispred
njih. Sadimine su se oči raširile od iznaneđenja i srce joj
je poskočilo u grlo kada je na ekranu ugledala broj s
kojega poziv stiže. Bio je to Firasov broj. Izbrisala je
njegovo ime iz svog imenika nakon »posljednjeg«
prekida.
Skočila je i izašla iz sobe, kako bi odgovorila na ovaj
neočekivani poziv, naročito neočekivan baš u ovom
trenutku. Da li je Rras nekako saznao za Tarika i sada
zove kako bi utjecao na njezinu odluku? Kako je to Firas
uvijek znao kada se treba javiti?
»Sadimice. Stoje nova s tobom?«
»Sto je nova sa mnom?«
Na zvuk njegova glasa, koji nije čula poprilično dugo,
srce joj se steglo. Očekivala je da ju pita o Tariku, ali nije.
Umjesto toga, počeo joj je pričati o tome kako ju je prije
dva dana vidio u hotelu s prijateljicama. Gledala je kako
Tarik nervozno trlja dlanove, čekajući da se ona vrati.
»Dakle, zoveš me samo da mi kažeš kako si me vidio
prije par dana?«
»Ne... da ti budem iskren, zovem te da ti kažem, da sam,
hm, otkrio. .. da osjećam - »
»Požuri. Baterija mi je skoro prazna.«
»Sadima! Jednim me razgovorom učiniš sretnijim no što
sam bio cijelo ovo vrijeme sa svojom ženom, od dana
našeg vjenčanja!«
Nastupilo je nekoliko sekundi tišine, a onda je Sadima
rekla izazivačkim tonom: »Upozorila sam te, ali ti si bio
taj koji je rekao da može živjeti takvim životom, zato jer
si jak i jer si muškarac. Ti razmišljaš glavom, a ne srcem,
sjećaš se?«
»Draga moja Sadimice, želim te, nedostaješ mi. I trebam
te. Trebam tvoju ljubav.«
»Trebaš me? Kako to misliš? Zar stvarno misliš da ću ti
se ja vratiti i biti s tobom, kao i prije, sada kad si
oženjen?«
»Znam da to nije moguće. Zato... zovem da te pitam...
hoćeš li se udati za mene?«
SADIMA JE po treći put u životu poklopila Firasu
slušalicu. Trijumfalni ton njegova glasa jasno joj je dao
do znanja kako je on očekivao da će mu pasti pod noge
iste sekunde sa zahvalnim »da« na njegovu velikodušnu
ponudu da postane njegovom drugom ženom.
Okrenula se prema Tariku. On je zbacio s glave i
shimagh i eqal. Shimagh je neuredno visio s naslonjača
kauča. Objema rukama je nervozno prolazio kroz kosu.
Nasmiješila se. Otišla je u kuhinju kako bi mu pripremila
najljepše iznenađenje u životu.
Vratila se noseći pladanj s dvije čaše soka od brusnice.
Podigao je pogled prema njoj. Ona je pognula glavu i
nasmiješila se, baš kao glumice u starim crno-bijelim
filmovima koje su zajedno gledali. Oponašajući klasične
scene u kojima djevojka proscu daje do znanja daje
njegova prošnja prihvaćena, stavila je pladanj pred njega
i ponudila mu jednu čašu. Tarik se počeo smijati i ljubiti
joj ruke. Ponavljao je, obuzet totalnom srećom: »Daje
barem ovaj telefonski poziv stigao ranije!«
Među nama
Ne tvrdim da sam ovdje rekao svu istinu Ali se nadam
daje sve što sam rekao istina. - GHAZIAL-KUSAIBI
Djevojke iz Rivada nastavile su sa svojim životima.
Lamis (koja, sjetit ćete se, u stvarnosti ima drugo ime,
kao i ostale moje prijateljice) javila mi se nakon četvrtog
e-maila. Pisala mi je iz Kanade, gdje ona i Nizar
studiraju, da mi čestita na ludoj i otkačenoj ideji pisanja
ovih. e-mailova. Najsmješnije joj je bilo ime koje sam
izabrala za njezinu sestru »Tamadur«, jer sam unaprijed
znala koliko njezina sestra prezire to ime i da ju je Lamis
tako zvala svaki put kada ju je htjela iznervirati.
Lamisica mi je rekla da je vrlo sretna s Nizarom i daje
rodila prekrasnu djevojčicu kojoj je ime dala po meni. I
još je dodala: »Samo se nadam da mala neće biti luda kao
ti!«
Michelle je bila istinski iznenađena rekavši kako nije
imala pojma da imam takav dar za pisanje. Cesto mi je
pomagala da se prisjetim određenih događaja i
popravljala je detalje kojih sam se nejasno sjećala, iako
nije razumjela sav moj klasični arapski stalno tražeći da
koristim više engleskog, barem u onim e-mailovima koji
su govorili o njoj, tako da ih i ona može razumjeti.
Sadima isprva nije otkrila svoje prave osjećaje, i to me
nagnalo da pomislim kako sam je, ispričavši njezinu
priču u ovim e-mailovima, izgubila kao prijateljicu.
Međutim, iznenadila me jednog dana (nakon mog
trideset i sedmog e-maila) sa zaista dragocjenim darom,
njezinim nebeskoplavim spomenarom. Nikada ne bih za
njega znala, da mi ga sama nije dala. Predala mi ga je
prije potpisivanja bračnog ugovora s Tarikom. Dala mi
ga je na čuvanje, rekavši da mogu otkriti sve što je
osjećala kroz to bolno razdoblje svog života. Neka Bog
blagoslovi njezin brak, i učini ga zajednicom koja će
izbrisati svu tugu i jad što su bili prije njega.
Kamra je za moje e-mailove saznala od jedne od svojih
sestara, koja ju je odmah prepoznala u ovom liku, ali nije
znala koja od Kamrinih prijateljica sam ja. Kamra je
eksplodirala i zaprijetila da će prekinuti sve kontakte sa
mnom ne prestanem li pisati o njoj. Pokušale smo je
urazumiti - i ja i Michelle - ali ona se bojala da će drugi
saznati stvari za koje ona i njezina obitelj nisu htjele da se
znaju. U posljednjem mi je razgovoru rekla neke stvari
koje su me zbilja povrijedile. Rekla mi je kako joj
oduzimam i posljednju šansu - pretpostavljam da misli
na šansu za udaju. A nakon toga je prekinula sve
kontakte sa mnom, usprkos mojim brojnim molbama i
isprikama.
Kuća Umm Nurije još uvijek djevojkama služi kao
utočište. Posljednji put su se tamo sastale tijekom
novogodišnjih praznika, kada je Lamis stigla iz Kanade,
a Michelle iz Dubaija, kako bi prisustvovale Sadiminu i
Tarikovu svadbenom slavlju. Sadima je inzistirala da se
ono održi u kući njezina oca u Riyadu. Umm Nurija je
isplanirala vjenčanje zajedno s Kamrom.
Što se tiče ljubavi, ona se još uvijek bori da izađe na
vidjelo u Saudijskoj Arabiji. Možete to osjetiti u
uzdasima izdosađenih muškaraca koji sjede sami po
kafićima, u sjajnim očima žena zastrtih velima koje
prolaze ulicama, po telefonskim linijama koje oživljavaju
nakon ponoći, te u pjesmama i poeziji slomljenih srca,
broja im se ne zna, koje pišu žrtve ljubavi neodobrene od
obitelji, od običaja, od grada Rivada.
Poruka [Strana 1 od 1]
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
|
