Poglavlje 25
Još je jedanput šuma odzvanjala eksplozijom pucnjave. Ellie je zgrabila Bretta. "Jesi li—"
graknula je. No vidjela je da ga je hitac promašio.
Brett je zakoračio prema naprijed i izbio revolver iz ruke poručnika Wilkinsa. "Dvije godine
bježao sam zbog vas!" ljutilo je povikao. "Dvije godine bježanja i skrivanja! A bio sam nevin. Što je s
mojom obitelji, poručnice Wilkins? Što je s mojom obitelji?"
Poručnik Wilkins stenjao je od boli. Uhvatio se za rame i pao na zemlju. "Sarah... odi po
pomoć", promrmljao je. Sarah je oklijevala. Zatim je bacila revolver na zemlju i potrčala prema cesti.
"Znam se koristiti njegovim policijskim radijem!" viknula im je. "Pozvat ću Hitnu pomoć!" Ellie je
gledala kako Sarah nestaje u šumi. Shvatila je da je Brettova ruka još oko njezina struka. Ispustivši dug
uzdah olakšanja, naslonila se na njega i zatvorila oči.
"Kako da te zovem... Brian ili Brett?" upitala je Ellie.
"Zovi me Brett", obzirno je odgovorio. "Više ne moram biti Brian. Brian nije bio stvaran. Ja
jesam."
Ellie i Brett zajedno su sjedili na kauču u njezinoj dnevnoj sobi. Brett je njezine ruke držao
između svojih. Dok su razgovarali, Chaz se ispružio ispred njih na tepihu, hrčući pod Ellienim nogama.
"Mnogo stvari ne razumijem", rekla mu je Ellie. "Kako si znao da trebaš pobjeći? Kako si znao
da će te poručnik Wilkins pokušati optužiti za Melindinu smrt?"
Brett je zatvorio oči, prisjećajući se. Čvršće je stisnuo Elliene ruke. "Te noći, noći kad je
Melinda umrla, žurio sam se njezinoj kući da je odvedem. No kuća je bila u mraku. Nije bilo nikoga.
Pretpostavio sam da se Melinda predomislila o bijegu sa mnom."
"Vjerojatno ju je u to vrijeme poručnik Wilkins zakapao u šumi", tužno reče Ellie.
Brett je nekoliko trenutaka sjedio u tišini. Zatim je nastavio. "Bio sam vrlo uzrujan. Vozio sam
se uokolo satima. Kad sam stigao kući, majka me je čekala. Bila je vrlo uzrujana, vrlo uplašena. Rekla
je da me je Wilkins došao uhititi. Uhititi me za ubojstvo njegove kćeri."
"Oh, moj Bože!" uzvikne Ellie. "Što si učinio?"
"Zakleo sam se majci da nisam to učinio. Zatim sam pobjegao. Bio sam toliko šokiran, toliko
preplašen. Naime, upadao sam i prije u nevolje. Znao sam da mi nitko neće vjerovati. Zato sam
pobjegao. Vozio sam i vozio. Nisam mogao vjerovati da je Melinda mrtva. Bio sam totalno
izbezumljen."
"I što si radio zadnje dvije godine?" upita Ellie.
"Ostajao sam kod rodbine. Skrivao se. Stalno sam bio u pokretu. Promijenio izgled. Promijenio
ime. Znao sam da će me, ako se vratim kući, Wilkins uhvatiti." Uzdahnuo je. "Bilo je užasno, Ellie.
Stravična noćna mora."
Izvukla je ruke iz njegovih. Naslonili su se na kauču. Chaz je glasno zijevnuo.
"Ali zašto si se vratio u Shadyside?" nježno upita Ellie. "Znao si da ćeš upasti u nevolju. Zašto
si se vratio, Brette?"
Tamne su mu se oči zagledale u njezine. "Zbog tebe", odgovorio je.
Ellie je reagirala iznenađeno. "Molim? Mene? Nisi me ni znao!"
"Vidio sam te u viziji", rekao joj je Brett.

Poglavlje 26
“Na neki način mogu čitati misli", objasni Brett, vidjevši kako se Ellie šokirala. "Imam vizije.
Snove— samo što sam potpuno budan."
"Zar i ti?" usklikne Ellie. "Ne-ne vjerujem!"
"Istina je", ustrajao je Brett. "Imao sam viziju o Melindi. Bila je u šumi, u svojoj crvenoj majici,
pokrivena lišćem. Zvala me da dođem i pomognem joj. Preklinjala me. Izgledala je tako tužno. A onda
sam ugledao tebe u viziji, Ellie. Nisam znao tko si ti. No bila si tako lijepa. Stajala si pokraj Melinde. I
činilo se da si vrlo hrabra."
Ellie je zurila u Bretta, odmahujući glavom. I on ima vizije, mislila je začuđena. Zašto nisam
pogodila? Zašto nisam shvatila?
"Nakon te vizije", nastavi Brett, "znao sam da se moram vratiti u Shadyside. Morao sam saznati
istinu o tome što se dogodilo Melindi. I morao sam zaštititi tebe."
"Pa si se vratio ovamo—" započela je Ellie, ponovno primajući njegovu ruku.
"I pronašao te", reče Brett. "A ti si pronašla Melindin grob u šumi. Baš kao u mojoj viziji. I,
želiš li čuti nešto još luđe?"
"Što?" upita Ellie.
"Kad sam te sreo, znao sam da i ti imaš vizije. I znao sam da ti i ja zajedno možemo riješiti ovu
misteriju."
Ellie je uzdahnula i zatresla glavom. "Ne mogu vjerovati da sam te se toliko bojala", priznala je.
"Imala sam zastrašujuće vizije noža sa srebrnim drškom. I ono poslijepodne na Otoku Straha kad si
izvadio taj nož da narežeš jabuku—"
"Rekao sam ti da je to nož mog djeda", rekao joj je Brett. "Moj djed je bio policajac. To je
nekakav policijski nož."
"Zato je isti kao i nož koji je poručnik Wilkins zakopao pokraj Melinde", shvati Ellie. "Mora da
je i on imao jedan takav." Chaz se okrenuo na leda. Ellie se nagnula i počešala ga po trbuhu. Pas je
zarežao u snu.
"A zlatno dugme?" upitala je Ellie, smještajući se natrag pokraj Bretta. "Kako si znao da smo ga
Sarah i ja pronašle? Opet u viziji?"
Brett kimne. "Da. Imao sam još jednu viziju o Melindi. Držala je zlatno dugme u ruci.
Pokazivala mi ga. Nisam znao zašto. Znao sam samo da je zaista važno. Znao sam da zlatno dugme
krije rješenje cijele zagonetke. Zato sam ga toliko očajnički želio vidjeti noćas u šumi. Mislio sam da
bih sve mogao riješiti s njime."
"Srećom, Sarah je riješila misteriju... i to baš u pravom trenutku", promrmlja Ellie zadrhtavši.
Naslonila je glavu na njegovo rame. Neko su vrijeme sjedili u spokojnoj tišini. Jedini je zvuk
bilo nježno pseće hrkanje.
"Moja je majka imala vizije. Pretpostavljam da mi je prenijela taj dar", nježno reče Ellie.
"Ja ih imam otkad sam bio malo dijete", otkrio joj je Brett. Sjeo je uspravno i nasmiješio joj se.
"Zapravo, baš imam jednu." Ellie ga iznenađeno pogleda. "Ha?"
Kimnuo je nasmijavši se. "Da. Kladim se da ti mogu pročitati misli. Kladim se da točno znam o
čemu razmišljaš."
"O čemu razmišljam?" izazvala ga je Ellie.
Nagnuo se prema njoj i poljubio je dugim, nježnim poljupcem.
"Bio si u pravu", reče Ellie.