Ljubav...uvek ljubav
Obrazloženje : Ponos je vrlo trenutan osećaj, sem ako erkstremna osoba nije u pitanju pa ,,cveta'' u samoljublju. I ja znam biti ponosna u trenutku, na nekoga ili nešto. Ostane posle osećaj prijatnosti. A u vezama ( kakve one god imale oblik ) ponos može biti litica s koje proklizavaš ako teraš svoje. Ako si ponosan na ono što voliš...to je druga priča. Opet u trenutku osetiš...i ostane ti divan osaćej da se nekim ponosiš. Znači...ponos u smislu isterivanja pravde...može biti najjači trn - otrov.
Po meni , svaki PONOS treba da bude argumentovan...makar u sopstvenoj glavi ...
I zato...ja neću dozvoliti da ponos ubije ljubav....( inače Mari Mari peva tu pesmu - ,,Kad ponos ubije ljubav ,,)
Verujete li u to da svako svoj krst nosi ?