Judy Blume
Ljetne sestre
Summer sisters



Ovaj je roman istraživanje o mogućnostima izbora kojima je određen nas život, o prijateljstvu i ljubavi, o obiteljima u kojima smo se rodili i obiteljima oko čijeg se stvaranja trudimo. Namijenjen je svakoj ženi koja je nekoć imala prijateljicu odveć opasnu da bi joj se to moglo oprostiti, a odveć važnu da bi se mogla zaboraviti.


Mary Weaver, mojoj – ljetnoj sestri
Randyju Blumeu, Larryju Blumeu, Amandi Cooper i njihovim prijateljima zahvaljujem na razgovorima o glazbi koje su sa mnom vodili tokom dugih, dokonih večera što smo ih priređivali na trijemu naše kuće na Vineyardu. Posebnu zahvalu zaslužuju Kate Schaum, moja odana prva čitateljica, te Glorija DeAngelis, Kaete Fine i Robin Standefer, kao i moji poznanici s Harvarda – Nicky Winstock, Ted Rose i Seng Dao Yang (moj neslužbeni vodiči kroz Weld South).

Prolog
Ljeto 1990.
Grad je obliven valovima rane ljetne vrućine i Victoria već treći dan za redom u korejskom kafiću iza ugla za ručak kupuje salatu i jede za pisaćim stolom. Maja, djevojka koja stanuje zajedno s njom, kaže joj da time što jede salatu kupljenu u baru stavlja život na kocku. Ako to već ne učine bakterije, konzervansi će ti sigurno doći glave. Victoria razmišlja o tome dok gricka mrkvu i črčka bilješke o skorom sastanku sa strankom koja traži oštroumnu tvrtku za odnose s javnošću. Svatko danas zahtijeva oštroumnost. Nazovete li nešto oštroumnim, ljudi to obožavaju.
Kada telefon zazvoni, ona ga dohvati očekujući poziv od nekoga programskog producenta u Regisu i Kathie Lee. – Victoria Leonard na telefonu, kaže glasom punim pouzdanosti i profesionalnosti.
– Vix?
Iznenađena je što na drugom kraju čuje Caitlinin glas i na časak se zabrine da su u pitanju neke loše vijesti jer Caitlin inače zove samo noću, obično kasnije, često je budeći iz duboka sna. Osim toga, njih se dvije nisu čule već dva mjeseca.
– Moraš doći ovamo, kaže Caitlin. Služi se onim zadihanim kraljevskim glasom što ga je pokupila u Evropi, glasom koji je negdje na pola puta između glasa Jackie O. i glasa princeze Di. – Udajem se. U Lambovoj kući na Vineyardu.
– Udaješ se?
– Da. A ti ćeš mi biti prva djeveruša. Tako je jedino u redu, ne misliš?
– Pretpostavljam da to ovisi o tome za koga se udaješ.
– Za Brua, odgovara Caitlin i opet počinje govoriti svojim pravim glasom. – Udajem se za Brua. Mislila sam da to znaš.
Victoria se prisiljava da guta, da diše, no svejedno osjeća ljepljivu vlagu i sla-bost. S drugoga kraja pisaćeg stola zgrabi hladnu limenku dijetne kokakole i pritisne je na čelo, potom je premjesti na potiljak, istovremeno zapisujući datum i vrijeme za koje je zakazana svadba. Dok Caitlin čavrlja, ona črčka po papiru oko te bilješke, sve dok se cijela stranica ne ispuni strelicama, polumjesecima i trokutima, kao da se opet našla u šestom razredu osnovne škole.
– Vix? – kaže Caitlin. – Jesi li još tamo? Čujemo li se dobro?
– Sve je u redu.
– Znači, doći ćeš?
– Da. – Čim je spustila slušalicu, istoga trena luđački pojuri u ženski zahod i stane povraćati u školjku. Mora nazvati Caitlin, reći joj da nikako ne može učiniti to što ona traži od nje. Pa što je Caitlin mislila? Što je ona sama mislila kada je pristala?
Četiri tjedna kasnije Caitlin, čija kosa leprša na vjetru, dočeka Victoriju na malenom vinjardskom aerodromu. Victoria posljednja izlazi iz aviončića koji ih je ovamo dovezao s LaGuardije. Čim su sletjeli, kroz prozor je primijetila Caitlin, no osjeća se kao da je prilijepljena za sjedište. Prošlo je više od dvije godine otkada se njih dvije nisu vidjele, a čak tri od vremena kada je Victorija završila koledž i našla se uhvaćena u klopku stvarnoga života – zaposlena i s jedva dva tjedna praznika godišnje. Bez novaca da luta naokolo. Prava gnjavaža, kako je govorio Lamb dok su njih dvije bile djeca.
– Idete li s nama do Nantucketa? – pita je stjuard i Victoria najednom shvaća da je jedini putnik koji još nije izašao iz aviona. U neprilici, dograbi torbu i stepenicama se užurbano spusti na pistu. Caitlin je otkriva u gomili i izbezumljeno joj domahuje. Victoria kreće prema njoj odmahujući glavom jer Caitlin na sebi ima majicu na kojoj piše JEDNOSTAVNO, JEDNOSTAVNO, JEDNOSTAVNO. Bosa je, kao i obično, i Victoria bi se mogla okladiti da su joj noge jednako prljave kao što su bile i onoga prvog ljeta.
Caitlin je odmakne od sebe i časak je tako promatra. – Bože, Vix…, kaže, – izgledaš tako… odraslo! – Obje se smiju, a onda je Caitlin zagrli. Caitlin miriše na morsku vodu, losion za sunčanje i još na nešto. Udišući poznati miris, Victoria sklapa oči i na trenutak joj se čini kao da se njih dvije nikada nisu razdvajale. Još su uvijek Vixen i Cassandra, vječne ljetne sestre. Sve ostalo je pogreška, neka luđačka šala.

Prvi dio
Kraljica koja Pleše*
1977 – 1980
1.
Ljeto 1977.
Victorijin se svijet prvi put poljuljao onoga dana kada je Caitlin Somers kočoperno prišla njezinoj školskoj klupi, naslonila se na njezin rub i rekla: – Vix… – Zazvučalo je poput imena nekoga krasnog cvijeta, baršunastog i mekog, a ne kao naziv sredstva za otčepljivanje dišnih putova. Caitlin je u osnovnu školu Acequia Madre bila prešla neposredno nakon Božića preselivši se za vrijeme praznika iz Aspena u Santa Fe. Svi su se u šestom razredu u koji je išla i Vix smjesta zaljubili u nju. Nije u pitanju bio samo njezin izgled, svijetla, valovita kosa, kao saten glatka koža i duboko usađene, gotovo mornarskomodre oči. Bila je borbena, neustrašiva i brza na jeziku. Prva je u razredu upotrijebila riječ jebi ga i glatko se izvukla. Nitko od nastavnika, nitko od odraslih nije mogao vjerovati u to da takve riječi mogu tako lako kliznuti s Caitlinina slatkoga ružičastog jezika. A sve je bilo popraćeno posebnim osmijehom, posebnim smijehom.
Vix je bila previše sramežljiva, previše povučena da bi je makar i oslovila. Sjedila je u pozadini i izdaleka je obožavala, dok su se drugi tukli oko toga tko će se s njome družiti, sjediti s njom u klupi. Zato je i pomislila da loše čuje kad ju je Caitlin zapitala: – Bi li htjela poći sa mnom na ljetovanje?
Vix je na sebi imala otrcane trapez hlače i grimiznu majicu umrljanu voćnim sokom, a tamna joj je kosa bila otraga skupljena u neuredan konjski rep. Na lijevom se obrazu bila zamrljala olovkom. Dok je Caitlin govorila, Vix se mogla zakleti da čuje Abbu kako svira negdje u pozadini. – Kraljica koja Pleše… – Propustila je najveći dio onoga što je Caitlin govorila, osim činjenice da je u pitanju nekakav otok usred oceana. Za Boga miloga, usred oceana, oceana koji ona nikada nije vidjela. Nije joj bila u stanju odgovoriti, sigurna da je u pitanju neka podvala, neka šala. Očekivala je da će svi ostali u razredu prasnuti u smijeh, premda je upravo bilo zazvonilo za kraj nastave i druga su djeca, prolazeći mimo njih dvije, hitala prema vratima.
– Vix… – Caitlin nakrivi glavu u stranu, a kutovi joj se usta poviše uvis. – Cijelo ljeto provodim s tatom. Od prvoga srpnja sve do Blagdana rada.
Cijelo ljeto. Cijelo božje ljeto! Glazba se pojača. Razdražiš ih i raspališ, uspaljene ih ostaviš i nema te već. – Nikada nisam vidjela ocean. – Nije mogla sama sebi povjerovati koliko je to glupo zazvučalo, kao da nije mogla kontrolirati riječi koje su joj izlazile iz usta.
– Je li moguće da ti sve do danas nikad nisi vidjela ocean? – zapita Caitlin. Iskreno ju je zanimalo, iskreno čudilo da netko tko ima gotovo dvanaest godina, nikada nije vidio ocean.
Vix je mogla samo slegnuti ramenima i nasmiješiti se. Pitala se čuje li i Caitlin ovu glazbu, glazbu koja ju je pratila svugdje kamo god bi pošla. Od toga bi se trenutka Vix, kad god bi čula – Kraljicu koja Pleše, vratila u to sunčano lipanjsko poslijepodne u šestom razredu. Ono poslijepodne kada je neka vilinska kuma zamahnula čarobnim štapićem iznad Vixine glave i time joj zauvijek promijenila život.
*
Stigavši kući, Vix zapita majku: – Je li moguće da ja sve do danas nikad nisam vidjela ocean?
Majka, koja je u tom času baš kupala Nathana, najmlađeg brata, pogleda Vix kao da je pošašavila. Nathan je bolovao od distrofije mišića. Tijelo mu je bilo maleno i nerazvijeno. Imali su držač koji mu je omogućavao da sjedi u kadi, ali ga se nije smjelo ni na tren ostaviti na samo. Bilo mu je sedam godina, bio je prpošan i bistar, mnogo pametniji od njezina drugog brata Lewisa kojemu je bilo devet godina ili desetogodišnje sestre Lanie.
– Kakvo je to pitanje? – rekla je majka. – Živimo u New Mexicu, stotine milja daleko od jednog i tisuće milja daleko od drugog oceana.
– Znam, ali tako je i s mnogo drugih ljudi, a oni su vidjeli ocean. – Prokleto je dobro znala zašto nikada nisu bili ni na jednoj ni na drugoj obali. Mirno je sjedila na poklopljenoj toaletnoj školjci, izazivački prekriživši ruke na prsima, i promatrala Nathana koji se u kadi igrao s brodićima, rukama praveći valove.
– Ovao je moj ocean, reče joj on. Govorio je iskrivljeno, zbog čega su ga neki ljudi teško razumjeli, no ne i Vix.
– Osim toga, bila si u Tulsi, reče majka, kao da to ima neke veze s onim o čemu su u tom času govorile.
Da, bila je u Tulsi, ali samo jednom, kada je baka, baka koju do tada nikada nije bila upoznala, ležala na samrti. – Otvori oči, Darlene, – rekla je majka nekoj strankinji u bolničkom krevetu. – Otvori oči o pogledaj unuke. – Njih su se troje bili poredali ispred majke, a Nathan je spavao u dječjim kolicima. Takozvana je baka, i ne pomaknuvši glavu, od glave do pete odmjerila Vix, Lewisa i Lanie, a onda je rekla: – Pa, Tawny, vidim da si se trudila. – I to je bilo sve.
Kada je Darlene sutradan umrla, Tawny nije plakala.Vix joj je morala pomoći da očisti Darleninu prikolicu za stanovanje, prikolicu u kojoj je Tawny odrasla. Tawny je zadržala nekoliko starih fotografija, neotvorenu bocu skoča te par indijanskih košara za koje je mislila da nešto vrijede. Pokazalo se da nije tako.
Nije mogla mirno sjediti. Nikada ništa u životu nije tako strašno željela. I bila je odlučila. Ovako ili onako poći će s Caitlin Somers.
– Prestani se vrpoljiti, reče Tawny dobacivši joj ručnik. – Obriši Nathana i do-vedi ga na večeru. Ja moram Lewisu pomoći da napiše domaću zadaću.
– Onda, mogu li ići? – doviknu Vix za njom kad je Tawny izašla iz kupaonice i krenula dalje hodnikom.
– Razgovarat ću o tome s ocem, Victoria, – odvrati Tawny dajući joj tako na znanje da ništa još nije odlučeno.
Tawny joj se nikada nije obraćala s Vix, kako su to činili svi drugi. Da sam htjela kćer nazvati po lijeku protiv prehlade, učinila bih tako. Čovjek bi pomislio da će osoba po imenu Tawny biti popustljivija.
Kod Caitlin, na starom, zidovima okruženom imanju na El Caminu, bila je samo jedanput, u ožujku kada je Caitlin cijeli razred pozvala na proslavu svoga dvanaestog rođendana. Svirala je živa glazba, a za jelo je bilo izneseno brdo pizza s tucetom različitih nadjeva vrsta. Phoebe, Caitlinina majka, odjevena u tobožnju indijansku odjeću – dugačku suknju, kaubojske čizme, s niskama od tirkiza oko vrata. Kose spletene u jednu jedinu blistavu pletenicu što joj se spušta niz leđa. Bili su tu i neki od Phoebinih prijatelja, među njima i trenutačni ljubavnik, momak s dugačkom, srebrnom kosom, pojasom ukrašenim srebrnim pločicama i ručno izrađenim kožnatim čizmama. Vix nikada nije bila na takvoj zabavi, u takvoj kući, s odraslim osobama nalik na ove ljude.
Caitlini je za rođendan kupila spomenar, uvezan u plavo traper platno i sa srebrnim lančićem za obilježavanje stranica. Samo se nadala da će biti dostojan Caitlininih misli i osjećaja. Sanjarila je o tome da dotakne Caitlininu kosu, kožu koju je ljubilo sunce.
Caitlin je Vixinim roditeljima napisala pismo u kojem je obrazložila razloge zbog kojih Vix trebaju dopustiti da pođe s njom, među kojima obećanje da ih to neće stajati ni novčića nije bilo zanemarivo.
No, Tawny to nije prihvatila. Tvrdila je da Caitlin potječe iz nesređene obitelji. – Pogledaj samo njezinu majku…
– Pa nećemo biti s njezinom majkom, uzvraćala je Vix. – Bit ćemo s njezinim ocem, a on je vrlo sređena osoba.
– Otkuda ti to znaš?
– Svi to znaju. Nazvat će te pa možeš sama provjeriti.
Na kraju je Vixin otac nagovorio Tawny da pusti Vix na ljetovanje. Vixin otac, čovjek koji bi se uvijek, kad god bi otvorio ulazna vrata, doimao iznenađenim što u kući nailazi na četvero bučne djece. Čovjek koji je uglavnom šutio tako da bi znao proći i cijeli vikenda, a da on ni riječi ne progovori, a kada bi to ipak učinio, glas bi mu se na kraju rečenice jedva čuo pa bi uvijek netko od njih zapitao: Što? Što si rekao, tata? No, nikada nije bio grub.
Zamišljala je kako bi to izgledalo da mu se baci u naručje, zagrli ga što čvršće može i tako mu pokaže koliko mu je zahvalna, no zbog toga bi se oboje neugodno osjećalo, pa je samo rekla: – Hvala, tata. – On je nešto promrmljao, nešto što ona nije razumjela, i na časak joj položio ruku na glavu.
Do toga je trenutka najsvjetliji događaj njezina djetinjstva bio onaj vikend kada je otac u malenoj kupaonici kraj roditeljske spavaonice postavio tuš od lijevane kovine. Kad ga je objesio iznad kade i kad je proradio, svatko je od njih troje, Vix, Lewis i Lamie, moljakao da ga prvi iskuša. Otac je pogledao ravno u nju i rekao: – Ići ćemo po redu, prvo stariji pa onda mlađi. Vix će biti prva.
Kako li je ponosna bila tog dana! Kako zahvalna ocu što joj je priznao posebno mjesto u obitelji. Prva kći. Najstarije dijete. Žuti tuš s vlastitim staklenim vratima. Najradije bi zauvijek ostala stajati pod mlazom tople vode. Tek je kasnije shvatila koliko je skučena njihova kuća, s onim svojim malenim, visokim prozorima okrenutim prema sjeveru zbog kojih se tokom cijele godine činila mračnom i hladnom, čak i u neumoljivo sunčanom Santa Feu.
O ranijem životu svojih roditelja nije znala gotovo ništa. Kad god bi majci postavila neko osobno pitanje, Tawny je odgovarala: – Mi svoje prljavo rublje ne peremo pred strancima.
– Ja nisam strankinja, pobunila bi se Vix. – Ja pripadam obitelji. Ja sam tvoja kćerka.
– Znaš dovoljno, objasnila joj je Tawny. – Znaš ono najvažnije. Osim toga, mačka je nastradala zbog radoznalosti.
A zahvaljujući zadovoljstvu, došla je k sebi, pomislila je Vix, premda se to nije usudila na glas izreći. Da je pokušala, Tawny bi povikala: Dosta, Victoria! I tako je prestala postavljati pitanja. To ionako ne bi imalo nikakva smisla.
Ponekad bi pokušavala zamisliti Tawny kako se, istoga dana kada je maturirala, ukrcava na prvi autobus koji polazi iz Tulse s namjerom da ode onoliko daleko koliko joj novac kojim raspolaže bude dopustio, sve do Albuquerquea gdje se, zahvaljujući poznavanju strojopisa i stenografije, na što ih je Tawny sve redovito podsjećala, zaposlila kod jednoga mladog odvjetnika. Sedam je godina kasnije još uvijek za njega radila. No, tada je već bila zaručena za Eda Leonarda, momka iz Sioux Cityja, pristojnog i prilično zgodnog mladića kojeg je srela na plesu u Kirtlanskoj zračnoj bazi.
Kada je Ed odslužio vojni rok, vjenčali su se pred mirovnim sucem. Onaj mladi pravnik, koji više i nije bio tako mlad, u svojem im je stražnjem dvorištu priredio svadbu. Tawny nije pozvala Darlene. Čak nije ni rekla Edu da joj je majka još živa.
Onda je došla mrtvorođenčad, troje djece u pet godina, sve troje rođeno prije no što su bila dovoljno stara da mogu disati vlastitom snagom. Vix i Lanie svojevremeno su se igrale pogađanja mrtvih beba onako kako druga djeca igraju igru A, zovem se Alice, nabrajajući imena koja su Tawny i Ed bili izabrali za još nerođenu djecu. William Edward, Bonnie Karen, James Howard. Baš su htjeli odustati kada se rodila Vix, snažna i zdrava, prva koja je preživjela. Za njom su došli Lanie i Lewis. Preselili su se u Santa Fe gdje je Ed dobio posao u nekom osiguravajućem društvu. A onda se rodio Nathan.
Otac je u šali znao govoriti da će se dočepati milijunaškog kluba, da će u jednoj godini prodati polica osiguranja u vrijednosti od milijun dolara. Onda će možda osvo-jiti ljetovanje na nekom egzotičnom mjestu, možda čak i na Havajima. Ako se to desi, obećao je, sve će ih povesti sa sobom. Vix je sanjarila o tom ljetovanju, sve dok osiguravajuće društvo nije propalo i otac gotovo na godinu dana ostao bez posla. Tawny se srećom zaposlila kod Grofice. Čak i kada je Ed našao novi posao kao šef noćne smjene u La Fondi, starom hotelu na Plazi, Tawny je nastavila raditi. – I uz obje plaće teško vežemo kraj s krajem, rekla je.
Grofica je nosila hlače od antilopa, mazala nokte plavim lakom i kitila se egzotičnim nakitom. Imala je i pet pasa. Nitko nije znao koliko joj je točno godina. Tawny ju je trebala voditi na sastanke liječenih alkoholičara. Katkada se, kada bi se Grofica opet počela utapati u piću, Tawny kod kuće grozno ponašala.
Vix je ležala u krevetu u sobi koju je dijelila s Lanie, sanjareći o skorom ljetu. U mislima vidjela palmino drveće kako se njiše na povjetarcu. Mogla je gotovo osjetiti duge, sparne noći, čuti ritam reggae glazbe. Zemlja Nedođija ili, ako ništa drugo, a ono barem Gilliganov otok. Morala je sama sebe uštinuti da provjeri je li sve ovo stvarno, činjenica da odlazi na ljetovanje s Caitlin Somers, da nije cijelu stvar izmislila.
Lanie se sama zamisao nije sviđala. – To nije pošteno! – zaplakala je. – Ti uvijek sve dobiješ.
Lanie se vjerojatno pitala zašto je Caitlin Somers, najveća faca u cijeloj školi, pozvala Vix da ljeto provede kod nje. I sama se Vix to isto pitala. Pokušavala je utje-šiti Lanie. – Gledaj na to na ovaj način… cijelo ćeš ljeto našu sobu imati samo za sebe. Moći ćeš pozvati prijateljice da ostanu kod tebe prespavati i sve ostalo.
– Mogu li dobiti tvoje Barbike?
– Dobiti? Ni slučajno.
– A igrati se s njima?
– Igrati se… dobro… ako obećaš da ćeš svaku od njih vratiti točno na isto mjesto gdje si je i našla. A Kuća iz snova se tu ne računa.
– Nije pošteno… to je najbolje od svega.
– Onda ništa.
Lanie naškubi usta. I ona i Vix imale su Tawnyne tamne oči i visoke jagodice, dar nekoga pretka Cherokeeja. No, Lanie je od svih njih bila najprivlačnija, naslijedivši Edovu crvenu kosu i svijetlu put. – U redu… neću ni taknuti Kuću iz snova.
Vix je bila gotovo zaspala, kad Lanie najednom šapnu. – Ako odeš tamo, propustit ćeš svoj rođendan.
– Neću. Samo neću biti ovdje.
Phoebe nikada nije vozila do Albuquerquea, čak ni kada bi nekamo letjela avionom, pa se stoga Caitlin onamo odvezla s Vix i njezinom obitelju u kamperu posebno preuređenom tako da se u nj mogu staviti Nathanova kolica. Na aerodromu, kada se Vix sagnula da se oprosti s Nathanom, on joj reče: – Ne brini… neću te zaboraviti, i osmjehnu joj se iskrivljenim osmijehom.
– Ni ja tebe neću zaboraviti, obeća ona. Uspravivši se, primijeti kako neka žena zuri u Nathana. Već je bila navikla na način na koji su ljudi promatrali Nathana, s nekom mješavinom radoznalosti, sažaljenja i odvratnosti. Odvratili bi pogled ako bi ih ona uhvatila da ga promatraju.
Kada su se smjestile u avion, sjele i zakopčale pojaseve, Vix iz naprtnjače izvuče vrećicu s ručkom. Tawny joj je bila spremila dva sendviča s mortadelom, nekoliko voćnih sokova u tetrapaku, nekoliko vrećica slanih štapića i čipsa, kao da Vix ide na kampiranje. Razmota poruku načrčkanu na iscrtanom papiru.
Za slučaj da ti se hrana u avionu ne svidi.
Majka
Nije znala da li da se smije ili da plače.
– Što je to? – zapita Caitlin.
– Majčina poruka.
– Već ti piše?
Vix kimnu.
– Phoebe preko ljeta voli biti slobodna od majčinskih dužnosti, ponosno će Caitlin. – Ove godine namjerava ići u južnu Francusku. Poslat će mi razglednicu i donijeti mi na poklon neku prekrasnu odjeću.
Vix je razmišljala o tome kako bi njezina majka dala sve na svijetu da može otići u Francusku. No, Grofica nikad nije propuštala opernu sezonu u Santa Feu. Priređivat će velike zabave i Tawny će se morati brinuti za sve u vezi s tim.
Avion je sada rulao po pisti hvatajući brzinu, sve brže i brže, sve dok se ne vinuše u zrak. Kad su se našli u zraku, Vix sklopi oči, pomoli se i čvrsto pograbi naslone za ruke s obje strane svojega sjedišta.
– Čekaj…, reče Caitlin. – Daj da pogađam… ovo ti je prvi put da letiš avionom.
– Točno, ali me nemoj pitati kako je moguće da sve do danas nikada nisam letjela avionom.
Caitlin se nasmija. – Potpuno si drugačija od svih ostalih, reče stišćući Vixinu mišicu. – Sviđa mi se to kod tebe.
Tawny
Što joj je bilo da Victoriji spremi ručak za put? Nije njoj bilo svojstveno da se toliko brine za svoju djecu. Djeca se moraju pripremiti na to da se suoče sa životom, a život je težak i pun razočaranja. Nije trebala poslušati Eda, nije trebala dopustiti Victoriji da, od svih mjesta na svijetu, ide na nekakav otok. A ne zna čak ni plivati. I sada on njoj govori da se ne brine zbog toga. Da se ne brine? Previše je umorna da bi se brinula oko nečega. Ne može se ni sjetiti kako je izgledalo vrijeme kada nije bila umorna. Sklapa oči i moli se Bogu da joj pazi na kćer. Da je čuva. No, više ništa neće biti isto. Kada Victoria jednom okusi drugačiji način života, kada jednom provede ljeto s djevojčicom poput Caitlin Somers, za njih će biti izgubljena, to je sigurno kao smrt. Ona to zna, čak ako Edu to baš i nije jasno.
A sada ostala djeca navaljuju na nju, moljakaju da im da novaca za okrugle žvakaće gume iz aparata. Samo Nathan još uvijek misli na Victoriju. Može mu to vidjeti na licu. Nju je osobno iznenadilo kad se Victoria naprosto uspravila i ostavila brata. Računala je na Victorijinu pomoć u toku ljeta. Od ostalo dvoje nema nikakve koristi, nisu na isto brdo tkani. No, Victoria nalikuje na nju. Obavit će sve što je potrebno.
Ed
Tawny previše očekuje od te djevojčice. Baca na nju previše odgovornosti. Mala je još dijete, tek joj je dvanaest godina. Isto toliko koliko je i on imao kad mu je otac umro. Tokom tri godine majčina ga je potreba za njim upravo gušila. Moj muškarčić, tako ga je zvala. Dobijesa, on još nije bio muškarac, ma koliko se jako trudio. A onda mu je jednog dana, onako iznebuha, saopćila da će se narednog vikenda udati, i to za čovjeka kojeg on nikada nije upoznao, čovjeka o kojem nikada nije ništa čuo, udovca s troje djece koja su sva mlađa od njega. Samo tako.
Očuh ga nikako nije trpio. Nikakve koristi od tog tvog djeteta, Maddy. A njegova su djeca, povodeći se za ocem, uživala u tome da muče Eda.
Sramežljiv je?
Ne, naprosto je glup.
Je li ti maca papala jezik, Eddie?
Ne, maca mu je popapala pimpek!
Neko je vrijeme kod kuće samo šutio.
Majka je rekla: On nam je potreban, Eddie. Pokušaj to shvatiti. Ima dobar posao. Brinut će se za nas. Vidjet ćeš…
No, umjesto toga, ona se brinula za muža, za troje njegovih potomaka i blizance koje mu je rodila sedam mjeseci nakon vjenčanja. Rad ju je otjerao u grob prije no što je napunila pedesetu.
Ed nije čekao da to vidi. S osamnaest je godina stupio u vojsku. Pridruži se… Obiđi svijet. Njemu je to dobro zvučalo. Sve, samo da se makne od kuće.
On je samo htio pristojan posao, vlastitu obitelj, djecu koju će voljeti. Bit će im pravi otac, premda nikada nije imao prilike vidjeti kako se pravi otac ponaša, no već će nešto smisliti. Onda je sreo Tawny, ženu koja je znala što hoće. To mu se kod nje sviđalo. Nije bila mekušac poput njegove majke.
Sada… dobijesa, sve se promijenilo. I Tawny je zbog toga otvrdnula. Nitko nije za to kriv. Naprosto se tako dogodilo.

2.
Caitlin nije uvijek govorila istinu. Neke je stvari prešućivala. Ponekad i važne stvari. Imala je brata. Brata i psa. Brat joj je bio nizak za četrnaestogodišnjaka, a lice mu je bilo tužno i uokvireno čupavom smeđom kosom. Nije nimalo nalikovao na Caitlin, čak nije ni stanovao s njom, no ona se klela da su njih dvoje djeca iste majke i istoga oca. Zvala ga je Sharkey.
Caitlin je otac već bio rekao Vix da ga zove Lamb. – Kao dijete od ovce, dodala je Caitlin. – Kao beee-beee… – Možda su oni svi na neki način bili opsjednuti životinjama.
– Lamb, rekla je Vix iskušavajući kako to zvuči. Činilo joj se čudnim odraslu osobu, nećijeg oca, zvati Lamb. Lamb je bio visok i vitak, nosio je Birkenstock sandale, traperice s ukrasnom zakrpom nalijepljenom uz pomoć glačala i crnu majicu s džepićem. Kad se osmjehivao, pokazivao je sve zube kao i Caitlin, a kad je ispružio ruku da joj poželi dobrodošlicu, vidjela je da su mu ruke prekrivene blijedim dlačica-ma, svjetlijim od kose na glavi koja je bila prošarana sjedinama, premda on i nije bio baš jako, jako star, no njegove godine Vix ionako nisu ništa značile. Roditelji su roditelji. Manje-više su svi isti.
Na prostoru za iskrcaj prtljage na Loganu, Vix pokaza svoj kovčeg i Lamb ga dohvati s vrtuljka. Voljela bi da ima platnenu valjkastu torbu s patentnim zatvaračem kakvu ima Caitlin, umjesto majčina starog kovčega sa škotskim uzorkom oko kojega je omotana široka ljepljiva vrpca, a na njoj velikim slovima fluorescentnim flomasterom ispisano njezino ime.
Pas, crna labradorka sa šarenom maramom oko vrata, sjedio je na stražnjem sjedalu staroga Volvova karavana. Brat je stajao ispred auta. – Njih oboje žive s Lambom u Cambridgeu, objasni joj Caitlin prije no što će jurnuti preko ceste, natjeravši vozača jedne Toyote da nagazi na kočnice. No, Lamb ništa ne reče. Samo se osmjehnu i odmahnu glavom. Tawny bi zavikala: Gledaj kuda ideš, Victoria! Hoćeš li da te nešto pregazi! Imaš li ti pojma o tome koliki su danas pogrebni troškovi?
– Slatkice, stara moja! – zaguka Caitlin poljubivši kuju u njušku. – Hej, Vix, ovo je Slatkica… preračunamo li njezine pseće godine, starija je od Lamba. Ponjuši Vix, reče kuji koja to i učini, počevši od Vixina međunožja. Vix osjeti kako joj se lice zacrvenjelo. Odmaknu psa od sebe i prekriži noge.
Upoznavši Vix sa Sharkeyem, Caitlin reče: – Pazi da se pristojno ponašaš prema njoj!
– Ja se prema svim tvojim prijateljicama pristojno ponašam, samo što one to ne shvaćaju, reče Sharkey.
Vix se na licu mjesta zakune da ona neće biti osoba koja to ne shvaća, pa ma što Sharkeyevo to značilo.
Činilo se da će vožnja trajati zauvijek. Lamb je lupkao po upravljaču u ritmu s glazbom koja je dopirala iz kazetofona. – Hej, Jude. Stigoše do mosta s natpisom na kojem je stajalo: Osjećate se očajni? Nazovite Samaritance. Iza toga je slijedio telefonski broj. Je li to značilo dovoljno očajni da skočite s mosta? Najednom je svu obuze čežnja za domom. Što će ona ovdje? Tko je zapravo Caitlin?
Bio je gotovo sumrak kada se dovezoše do trajekta, još nešto što je Vix bilo prvi put u životu. Nikada nije vidjela toliko vode na jednom mjestu, no Caitlin ju je uvjeravala da to još nije ocean. Morske su ptice okruživale neki brod dok je trajekt klizeći prolazio pored njega pa Caitlin upozori Vix da pripazi jer ptičji izmet, kada ga ptice s visine ispuste, leti na sve strane.
Četrdeset i pet minuta kasnije, kada su pristali, Vix shvati da ovo nije tropski otok kakav je ona prizivala u svojim maštanjima. Noćni zrak nije bio nimalo sparan, reggae glazbe nije bilo, a što se tiče drveća, posrijedi su bili borovi i hrastovi, a ne palme.
Dok je Lamb otključavao kućna vrata, telefon stade zvoniti. On pritrča, a potom pruži slušalicu Vix. – Za tebe, mala.
– Dogovorile smo se da me nazoveš, reče Vixina majka.
– Znam, ali…
Majka Vix ne dade priliku da joj objasni kako su tek stigli. – Očekujem od tebe da napraviš ono što ti se kaže, Victoria.
– Da, samo… – Lamb upali svjetlo i Vix vidje da se nalaze u kuhinji. Vidjela je stari štednjak, police, no nijednog ormarića, crveni linoleum na podu, stol na kojem je žuta boja bila ispucala i ljuštila se.
– Kako si podnijela putovanje avionom? – zapita majka.
Caitlin joj je domahivala da požuri. Pokazivala je preko sobe prema vilinskim sjenkama što su plesale pod prozorom.
– Avionom? – zapita Vix.
– Da, avionom, ponovi majka.
Caitlin prebaci ručnik preko glave i stade koračati prema Vix, ispruživši ruke poput zombija. Slatkica stade lajati jer ju je Caitlinino lakrdijanje uznemirilo. – U avionu je bilo sve u redu, reče Vix majci. Već joj se činilo da je to bilo prije mnogo godina. Njezin prvi let avionom. Pitala se hoće li sve stvari koje bude prvi put radila u životu tako brzo proći kraj nje i hoće li ih ona tako brzo zaboraviti.

Phoebe
Pakirajući se, Phoebe pjeva uz Paula Simona. Iskradi se van, Jack, napravi novi plan, Stan… Naglo se okreće prema ormaru s odjećom, pograbi pun naramak donjeg rublja – čipkaste grudnjake s odgovarajućim gaćicama, dugačke satenske spavaćice, bodije. Baci sve to na postelju marke Habitat, glatki, bijeli, dvostruki krevet iznad kojega je postavljeno zrcalo od Mylara.
Uvijek je žudjela za lutanjima. A ne kao Caity koja nikada nikamo ne želi ići, osim kada se treba negdje pridružiti Lambu. Počinje misliti da je bila pogreška što ju prije toliko godina odvojila od njega. Dakako, da Caity to želi, mogla bi živjeti s Lambom. Samo bi to trebala zatražiti. Nju to ne bi pogodilo. Zbilja ne bi. Zna da nije loša majka, samo nije jako dobra. No ona se i Caity slažu.
Sharkey je, s druge strane, za nju potpuna misterija. Odrasle muškarce razumije, zna što žele od nje, što očekuju, no ovo je nešto drugo. Možda su u četrnaestoj svi oni takvi. Sigurna je da će je cijeniti kada bude stariji. Bit će mu drago da mu je majka pravo živo srebro. Oboma će to biti drago.
Čudno je to s tom djevojkom koju je Caitlin ovoga ljeta povela sa sobom. Još jedna od njezinih impulzivnih odluka? Prošlogodišnja joj je prijateljica potrajala ravnih deset dana. Deset dana, a potom je pobjegla kući, a koliko je njoj poznato, Caitlin više nije ni pomislila na nju. Kada ju je nakon tog ljeta zapitala što se desilo, Caity joj je objasnila: Naprosto nije shvatila.
Što nije shvatila, Caity?
Ma daj, Phoeb… pa znaš što?
No, ona to nije znala. No, dobro, to i nije bio njezin problem, zar ne? Neka se Lamb s time snalazi. Dovoljno je biti roditelj deset mjeseci godišnje. Svakome treba slobodnog vremena da se vrati u mladost.
Večeras će biti u New Yorku, a sutra uvečer u Parizu.

3.
Bilo je to ljeto o kakvu čovjek ne može pisati kući. Vix nije baš lagala, no počela je, kao i Caitlin, pribjegavati tome da bira dio istine koji će drugima povjeriti. Ono što članovi njezine obitelji ne budu znali, neće ih ni boljeti.
Kuća je bila mračna i neuredna, mjesto gdje nitko nije puno mario za to koliko pijeska ima po podovima ili u nečijem krevetu. Caitlin ju je nazivala Psiho kućom. Vix je shvaćala zašto. Zidovi su u njihovoj sobi bili drveni i neobojeni, a u sredini su, postavljena jedan uz drugi, stajala dva kreveta s oprugama koje su škripale, crveni su pokrivači na njima bili izblijedjeli, a jastuci su vonjali gore nego vlažna spužva kojom su se u njihovoj školi nakon ručka brisali stolovi. Police su bile pune Barbika bez glave, lego kocaka, igara na ploči kojima je jedan dio figura nedostajao, teniskih reketa s potrganim mrežicama, morskih zvijezda, ljuštura rakova samaca, staklenki s uginulim kukcima, piramidastih hrpica kamenja.
Kupaonica je bila na drugom kraju hodnika. Osim njih, koristio ju je i Sharkey. Kada bi Vix sjela u kadu s nogama u obliku životinjskih šapa, gledala je ravno na jezerce Tashmoo, dugačko cijelu milju i otvoreno prema Tjesnacu, što je omogućavalo nesmetano uplovljavanje i isplovljavanje brodova.
Po jezercu je nešto plutalo, neka smeđa tvar koja je nalikovala na izmet. Caitlin se zaklinjala da se ne radi o izmetu, no Vix baš nije bila sigurna u to. Caitlin je svaki dan odlazila na plivanje odjevena u crveni jednodjelni kupaći kostim s dubokim izrezom. Vixin je kupaći kostim bio plavo-bijel s crvenim zvjezdicama. Mrzila ga je. Majka je tvrdila da nema smisla kupovati novi kada ionako neće ni ovaj smočiti. I nije. Ponašala se kao i Sharkey. On se pak nije ni približavao vodi. Čak nikada nije ni navukao kupaće gaćice.
Još je nešto bilo u vezi s njim i Caitlin – rijetko su presvlačili drugu odjeću. No, činjenica da Caitlin nije mijenjala ni gaćice,Vix se činila zbilja odvratnom. Katkada čak nije ni nosila gaćice. Nije se okupala ni istuširala još otkada su stigli. Kosa joj je vapila za šamponom. I njoj su i Sharkeyu neoprane noge počinjale zaudarati, a osjećao se i neki drugi zadah, nešto što Vix nije mogla odrediti. No, nije ugodno mirisalo. Ako je Lamb to i primjećivao, nije ništa govorio. Bio je toliko otkačen da ga je i najmanji vjetrić mogao odnijeti.
– Nekada je bio hipi, objasnila joj je Caitlin. – Živio je na otoku zajedno s osta-lim hipijima. Neki su od njih sada poznate osobe. Neki su i bogati.
Vix je umirala od želje za tim da je upita o onome što je bilo očigledno, ali to nije učinila. Nitko nju neće optužiti da nešto nije shvatila. Katkada bi ih potkraj dana Lamb odveo na pecanje. Ako bi uhvatili pučinsku skakavicu ili brancina, ispekao bi ribu na roštilju, umotanu u aluminijsku foliju zajedno s rajčicom, paprikom i lukom. Jedna riba, dvije ribe, crvena riba, plava riba. Vix isprva nije htjela ni okusiti Lambovu kuhinju. Jedina riba koju je ona mogla jesti, bila je tuna iz limenke. Lamba to nije smetalo. Rekao bi: – Nema problema, mala… ti ćeš sebi komad kruha namazati maslacem od kikirikija. – Naposljetku, ni Sharkey nije jeo ribu. Jeo je samo kekse od žitarica.
No, nakon kratkoga joj se vremena miris ribe počeo sviđati i otkrila je da joj ni okus nije loš, samo su kosti bile nezgodna stvar. Divila se Caitlin koja ih je vadila iz usta i redala po rubu tanjura, dok je ona sama ponekad već sažvakani zalogaj morala ispljunuti u ubrus.
Caitlin ju je naučila kako se igra piljaka. Naprašila bi pod dječjim puderom tako da su im ruke samo klizile po starim borovim daskama u dnevnom boravku. Caitlin je bila okretna pa bi tri puta uspjela pokupiti sve piljke prije no što bi Vix uspjela doći i do sedmog bacanja.
U čitavoj kući nije bilo televizora. U Vixinoj je kući u Santa Feu televizor cijelo vrijeme bio upaljen. Lewis i Lanie običavali su prije večere gledati reprize starih komedija, a Tawny nikada nije propuštala Laverne i Shirley ili Charliejeve anđele.
Kuća je bila puna starih knjiga. Knjige su zaudarale po plijesni. Prekapajući po njima, jednoga kišnog dana ona i Caitlin naiđoše na Savršen brak i Ljubav bez straha. Te su noći jedna drugoj naizmjence na glas čitale, lomeći jezik na pojedinim riječima, no razočarane jer ni u jednoj od te dvije knjige nije bilo slika. Caitlin je rekla da coitus interruptus zvuči kao naziv nečega što čovjek može naručiti u nekom francuskom restoranu.
Poslužile su se rječnikom iz Lambove radne sobe i u njemu potražile izraze kao što su kunilingus, felacija i brabonjak. Posljednja im se riječ najviše svidjela. Brabonjak: izmet sitna zrnata oblika kakav ostavljaju ovce ili koze. Vix reče Caitlin da će, ne počne li nositi čiste gaćice, dobiti priznanje za Najbolji brabonjak. Caitlin je nekoliko dana to ozbiljno shvaćala, a potom se vratila starim navikama.
Kada je Caitlin, tajnom stazom posutom borovim iglicama, prvi put povela Vix kroz šumu prema sjevernoj plaži i Vineyardskom tjesnacu, njih su dvije pljesnule rukom o ruku, sklopile oči i zavjetovale se da nikada neće biti obične osobe. Phoebe je Caitlin bila rekla da je biti obična osoba sudbina gora od smrti. Caitlin je to nazvala NBO sporazumom. – NBO ili umrijeti! – zapjevala je u vjetar. – Dogovoreno?
– Dogovoreno!U tom se trenutku Vix osjećala najsretnijom osobom na svijetu. Iz razloga koji su bili izvan domašaja njezina shvaćanja, Caitlin je baš nju odabrala za prijateljicu, pa ako Caitlin traži od nje da se zakune kako nikada neće biti obična osoba, dobro, ona će to učiniti. U pijesku je nacrtala svoj znak, srce u kojem je bilo upisano slovo V, dok je Caitlin oko svojih inicijala pomno iscrtavala munju.
Caitlin se dojmila činjenica da je Vixina koža u samo nekoliko tjedana jako potamnjela. – To su moji indijanski geni, objasnila je Vix. – Po majčinoj strani imam jednu šesnaestinu čerokijske krvi. – Nije bila sigurna u točnu količinu. Naprosto je znala da je to nešto čime se treba ponositi.
– Bože, kako je to zanimljivo! Voljela bih imati neobične gene.
– Sigurna sam da ih imaš, rekla je Vix razmišljajući o Phoebe i Lambu.
Kada je Caitlin pošla u vodu, Vix je gledala za njom sve dok se nije pretvorila u točkicu koja je poskakivala po morskoj površini poput plutače koju kao oznaku postavljaju lovci na jastoge. – Ja ne znam plivati, priznade Vix Slatkici. – Ako joj zatreba pomoć, ti ćeš je morati spašavati. U redu?
Slatkica se nije činila zabrinutom. Nagnula je glavu u stranu kao da nešto pažljivo osluškuje, a potom otrčala i pronašla nešto u što će se uvaljati, nešto što je bilo mrtvo ili se već raspadalo. Što god bilo u pitanju, od toga će joj krzno smrdjeti po pokvarenoj ribi.
Izašavši iz vode, Caitlin se strese poput psa, a potom oko struka omota ručnik za plažu tako da se vukao za njom po pijesku kao dugačka suknja. – Jesam li ti ikada rekla da sam u ranijem životu bila sirena?
– U ovom si životu ljudsko biće, podsjeti je Vix, za slučaj da je Caitlin to zaboravila. – Voljela bih da ne plivaš tako daleko prema pučini. – Nasipavala je mokri pijesak podižući tornjiće na zamku što su ga njih dvije bile pomno izgradile.
– Sviđa mi se što se brineš zbog mene, reče Caitlin.
– Netko se mora brinuti.
Uvečer su se u sobi igrale sirena posluživši se šminkom koju je Caitlin na Lambov račun kupila u Leslievoj ljekarni da usnice oboje u tamno crveno, a obrube kao ugljen crnom olovkom. Zrcalo što je visjelo na zidu iznad umivaonika u kupaonici, izgledalo je jednako staro kao i kuća, s pukotinom koja ga je dijagonalno presijecala, zbog čega se i jednoj i drugoj činilo da imaju brazgotinu na licu.
Šepurile su se i pjevale uz Abbu, Eaglese, Shauna Cassidyja – – Da Doo Ron Ron – – a u gornji bi dio kupaćega kostima nagurale čarape da vide kako će izgledati kad im grudi porastu. Caitlin je još uvijek bila potpuno ravna, no kod Vix su se već primjećivala dva sićušna brežuljka, početak nečega.
Caitlin je bila fascinirana Vixinim stidnim dlačicama. – Lezi, reče joj, – pa ću ti ih prebrojiti.
– Čemu?
– Zar nisi radoznala? Ne zanima te koliko ih imaš?
– Mačka je nastradala zbog radoznalosti, reče Vix.
Caitlin je pogleda kao da je Vix izgubljen slučaj. – Ako nisi radoznala, to je isto kao da si i mrtva.
Vix poželi da netko to može objasniti njezinoj majci. Da bi pokazala kako je daleko od toga da bude mrtva, leže na krevet, prethodno povukavši gaćice nadolje i histerično se smijući dok je Caitlin podizala jednu po jednu dlaku i na glas ih brojala. – Šesnaest, reče Caitlin objavljujući konačan zbroj. – Baš si sretnica!
– Ne vidim kakva je sreća u tome što netko ima šesnaest stidnih dlačica.
– Bilo bi ti jasno da imaš samo ovo! – Caitlin povuče nadolje kratke hlačice koje je imala na sebi i pokaza Vix sićušnu površinu prekrivenu blijedim dlačicama, premda Vix nije bilo prvi put da to vidi.
U tom ih položaju zateče Sharkey, na što njih dvije tako glasno zavrištaše da on pobježe, užasnuta izraza na licu. Ubuduće su na vrata spavaće sobe stavljale stolicu jer se nijedna vrata u kući nisu mogla zaključati.
Kada im je dojadilo da se igraju sirena, izmisliše bolju igru. Vixen i Cassandra, ljetne sestre, dvije najseksipilinije djevojke na Vineyardu, a možda i na cijelom svijetu. Vixen i Cassandra imale su Moć. Moć se nalazila u njihovim gaćicama, između nogu. Netom su bile otkrile da se, trljaju li to mjesto na određen način, osjećaju kao da im električna struja teče kroz tijelo.
Dragi moji,
Izvrsno se zabaljam.
Volim vas, Vix
A tu je bio i Von, najdivniji dečko kojega je Vix ikada vidjela. Bilo mu je možda šesnaest godina, nosio je dugačak konjski rep prošaran pramenovima izblijedjelim od sunca, ruke su mu bile mišićave, a u rukavu majice uvijek je držao zataknutu kutiju Marlbora. Usnice su mu bile pune i djelovale su tako mekano da je Caitlin govorila kako bi ih cijelu noć mogla sisati. Sve do tada Vix nikada nije ni pomislila na to da bi mogla sisati nečije usnice.
Von je radio na Letećim konjima za koje se pretpostavljalo da su najstariji vrtuljak u ovome kraju, nacionalno blago o kojem su ljudi na Vineyardu uvijek s oduševljenjem govorili. Posao mu je bio da skuplja ulaznice i ubacuje kolutiće u stroj dok se vrtuljak okreće. Vix je mislila da Vona treba proglasiti nacionalnim blagom. Svaki put kada bi Lamb pošao u Oak Bluffs, njih su ga dvije moljakale da ih povede Dao bi im par dolara pa bi se, dok je on obavljao svoje poslove, vozile na vrtuljku sve dok im se ne bi toliko zavrtjelo u glavi da su jedva mogle stajati na nogama.
Von ih je nazivao Dvostruka Napast. Kad god bi ih vidio kako dolaze, zastenjao bi pretvarajući se da su njih dvije za nj prava muka. Caitlin bi ga bubnula u mišicu svaki put kada se tako ponašao. Voljela ga je zadirkivati, pa ga je vukla za rep, skakala od konjića do konjića izazivajući ga da je zaustavi. Prekršila je sve moguće propise, no on je nikada nije izbacio s vrtuljka. Vix je znala kako nju ne bi nikada ni primijetio da nije bilo Caitlin. No, nije marila. Ponosila se time što je Caitlinina prijateljica.
Jedne ih večeri Nacionalno Blago upoznade sa svojim bratićem Bruom. Bru je bio viši od Vona, a i ruke su mu bile mišićavije. Nije mnogo govorio. Vix je naslućivala da on njih dvije smatra djecom zbog koje se uopće ne vrijedi uznemiravati.
Jedne ih večeri Lamb povede u kino gdje se prikazivala Annie Hall, a poslije filma, kada Caitlin stade moljakati samo za jednu vožnju na Letećim konjima, Lamb reče: – Dobro, ali samo jednu. – On i Sharkey krenuše prema aveniji Circuit da nešto prigrizu u kafiću Kod Papa Johna.
No, te večeri Vona nije bilo kod vrtuljka. Umjesto toga, Caitlin se zaklinjala da ga je vidjela s nekom djevojkom, na tamnoj stazi u blizini Letećih konja, ruke joj je bio zavukao pod košulju, a njezina je ruka bila na njegovu…Vix to nije mogla izgovoriti. Nije bila kadra reći kurac ili pimpek pa čak ni penis – ne kada se radilo o Vonu. Stoga je Caitlin toj stvari nadjenula novo ime. Oprema. Rekla je kako je djevojčina ruka bila čvrsto stisnuta oko Vonove opreme.
Te su noći izmislile novu igru. Vixen i Cassandra susreću Vona. U igri su naizmjence igrale Vonovu ulogu pa bi jedna legla na drugu te su tako trljale svoje dvije Moći jednu o drugu, sve dok im električna struja nije potresla tijelo.
Zavjetovale su se da nikada nikome neće govoriti o Vixen i Cassandri. Caitlin je rekla da se ne moraju nužno smatrati lezbijkama budući da su se uvijek pretvarale da to rade s nekim momkom. A s druge strane, možda i jesu lezbijke.
Lamb
Mogao bi se zakleti da mu je Caitlin, one noći kad se rodila, kada su mu je stavili u naručje, pogledala ravno u oči i nasmiješila se. Dotaknuo joj je sićušna ustašca nalik na ružin pupoljak i preko ušiju se zaljubio u nju. Njegova kći. Njegova djevojčica. Nikada nije mogao ni zamisliti da bi je mogao izgubiti. I nije je izgubio, stalno to sebi govori. Nikada nije propustila nijedno ljeto, nikada ne traži da provede praznike s nekim drugim osim njega.
On su Phoebe bili budale kad su mislili da će sve biti lako. No, da, razveli su se bez ogorčenosti. Čak se ne može ni sjetiti je li to bila Phebina ili njegova zamisao. Cijela ta priča sa slobodnim brakom. Netko je u tome morao ispasti pozlijeđen. Ali razdvojiti djecu samo zato da bi sve bilo pošteno? Tebi kćerka, a meni sin… Otkuda je mogao znati da će Phoebe odvesti Caitlin na drugi kraj zemlje? Žali li zbog toga? Jasno da žali.
Promatra je na Letećim konjima. Ne može vjerovati da će uvijek biti ovako mlada, ovako bezazlena.

4.
Teško je osjećati strahopoštovanje prema nekome s kime ste bliski onako kako je to Vix bila s Caitlin toga ljeta, prema nekome tko ima prljave noge, kome noge zaudaraju poput blata na dnu bare, prema nekome tko bi naprosto raširio bedra i trljao svoju Moć uz vašu.
– Gospode, kako je to dobar osjećaj! – reče Caitlin. – Na kraju ćeš se pokazati puno drugačijom od onog što sam očekivala.
– Što si očekivala?
Caitlin dohvati dva mala crvena flanelska četverokuta i stade ih prebacivati iz ruke u ruku kao da se sprema prečuti Vixino pitanje. Znala je to učiniti kad god bi je tkogod zapitao o nečemu o čemu nije htjela razgovarati. Naprosto se ponašala kao da ništa nije čula.
No, nakon kraćeg vremena Caitlin reče: – Znala sam da si pametna, premda si tiha. – Uhvati četverokute i prijeđe na narednu vježbu iz knjige Kako postati savršeni žongler. – Znala sam da nećeš postavljati milijun pitanja i nametati mi se. – Poče ponovno žonglirati, ovaj put s tri četverokuta. – Sviđalo mi se kako se smiješiš… i svi-đala mi se ona ljubičasta majica koju si uvijek nosila. – Ni na trenutak nije skidala oči s crvenih četverokuta.
Jesu li to bili njezini razlozi? No, što je Vix i mogla očekivati? Naposljetku, ni ona nije Caitlin poznavala bolje no što je Caitlin poznavala nju.
Caitlin baci sva tri četverokuta istodobno u zrak, a potom zaprepasti Vix zaronivši u njezin krevet. – Naprosto nisam bila sigurna hoćeš li se znati zabavljati!
Vix ovo shvati kao kompliment. Znala je da se sviđa Caitlin. Da joj se sviđa na onaj način koji nije imao nikakve veze s njihovim tajnim igrama. Ponekad bi, kada bi pošle u grad, Vix primijetila kako ljudi pilje u njih i to bi je podsjetilo na činjenicu da je Caitlin ljepotica, no većinom joj to više nije bilo važno. Nije joj se samo po sebi nametalo.
Jednoga je dana za večerom Lamb zapita da li se dobro zabavlja. Da li se dobro zabavlja? Vix nije mogla vjerovati koliko se dobro zabavlja. Ovo su bili najbolji tre-nuci njezina života! Ponekad bi poželjela da ljeto nikada ne završi. Ponekad bi pože-ljela da se više nikad ne mora vratiti kući.
Spusti pogled na tanjur na kojemu je ležala golema količina ribe, mladih krumpira i mahuna pa na Lambovo pitanje odgovori tihim, mirnim glasom. – Da, hvala, na pitanju, dobro se zabavljam. – Caitlin je udari nogom ispod stola i Vix se uplaši da će joj prijateljica možda prasnuti u smijeh.
Onda Lamb reče: – Nedostaju li ti tvoji?
Vix najednom obuze osjećaj krivnje jer joj članovi njezine obitelji zapravo uopće nisu nedostajali. Jedva da je i mislila na njih. Pa, dobro, možda na Nathana, no to je bilo sve. Svakoga mu je tjedna pisala, poslala mu je i malenu posudicu marke Tupperware ispunjenu pijeskom, plastičnu bocu u koju je zahvatila vode iz Tashmooa, komad plavoga stakla što ga je Caitlin bila našla na plaži i dala joj ga za brata. – Izgleda kao kobalt, je li? – zapitala ju je.
– Da, zbilja… – odgovorila je Vix, i ne znajući što je kobalt.
Stavile su staklo u kutijicu za nakit i položile ga na sloj vate, a potom zamotale kutijicu u plastičnu zaštitnu foliju nakon što je Caitlin na foliji bosom nogom istisnula sve mjehuriće.
– Možeš ih nazvati kad god hoćeš, nastavi Lamb. – Nemoj brinuti o troškovima.
– Lamb…, reče Caitlin, – pustimo to.
– Vix nikada ništa ne govori, objasni joj Lamb, kao da Vix ne sjedi s njima za istim stolom, kao da ni Sharkeya nema ovdje. Sharkey koji za večerom nikada ne bi rekao ni riječi, ali je, jedući svoje žitarice, stalno ispuštao neko čudno mumljanje, kao da mu se negdje u tijelu nalazi neki skriveni motor.
Vix se čudila zašto i Sharkey nije na ljetovanje pozvao nekog od svojih prijatelja. Kada ju je o tome zapitala, iskoristivši svoje pravo da taj tjedan postavi jedno pitanje, Caitlin reče: – Mislim da on i nema prijatelja.
– To je tužno.
– Patetično, složi se Caitlin.
– Pretpostavljam da je Vix stidljiva, šutljiva osoba, reče Lamb još uvijek se baveći njezinim slučajem. – Kao Sharkey.
– Ona nimalo ne nalikuje na Sharkey, objasni mu Caitlin.
Najednom se javi Sharkey. – Otkuda ti to znaš? – zapita on Caitlin. – Otkuda bi itko od vas to mogao znati?
Sharkey
Za njih je dvije sve to lagano, cijeli dan i pola noći samo klepeću! Što misle, da ih ne čuje, da ne zna kako o njemu misle kao o čudaku? Isuse! Njegov se život njih nimalo ne tiče, do bijesa. Njemu ne trebaju prijatelji. Postoji razlika između usamljene osobe i osobe koja želi biti sama. No, otkuda bi njih dvije to znale? Ponašaju se kao vanzemaljci, ako njega netko pita. Vrati me na brod, Scottie…
*
Ako je nešto htjela vidjeti ili raditi na otoku, samo je to trebala reći. Tvoja je želja za mene zapovijed, rekao joj je Lamb, kao u nekoj bajci. A ona je odgovorila: Htjela bih vidjeti pravi ocean. I hokus-pokus, sutradan su pošli do oceana, na kratko se zaustavivši u Menemshi, starom ribarskom selu, gdje je u luci bilo gotovo isto toliko brodica koliko i turista koji su naokolo fotografirali. Sharkey je odabrao da preskoči taj izlazak i ostane kod kuće, vjerojatno zato da bi se po prašnjavom prilaznom putu vozio ovamo-onamo u Lambovu starom kamionetu ili da se zavuče ispod poklopca motora na Volvu ili se pak, ležeći na leđima, kotrlja naokolo na dasci s kotačićima, velikoj taman toliko da se na nju može smjestiti cijeli čovjek, koju je sam načinio da bi se mogao podvlačiti ispod automobila.
Ona i Caitlin išle su za Lambom po molu, sve do oronule drvene jedrilice po imenu Otočanka pred kojom Lamb zazva: – Trisha… hej, Trish…
Jako preplanula žena, s gomilom gustih smeđih kovrča na glavi, odjevena u hlače s odrezanim nogavicama i radničku košulju, pojavi se iz utrobe broda rukom zaklanjajući oči od sunca.. Skoči na mol i zagrli Lamba, a potom i Caitlin.
– Upoznaj se s mojom prijateljicom Vix, reče Caitlin.
U znak pozdrava Trisha raširenim dlanom pljesnu o Vixinu ruku.
– Krenuli smo do Vesele glavice, reče Lamb. – Ideš s nama?
Vix je tek nedavno bila otkrila da riječi veseo i glavica imaju značenja o kojima ona ranije nije ništa znala pa se osjeti nekako čudno slušajući Lamba kako ih na glas izgovara.
– Spremna sam za dvije sekunde, reče Trisha. – Samo da uzmem stvari. – Skoči natrag na jedrilicu i nestade u kabini. Lamb pođe za njom.
– Njih su dvoje samo prijatelji, reče Caitlin dok su ona i Vix čekale. – Iz starih dana… kada je Lamb ovdje živio. – Možda još uvijek spavaju zajedno. Gotovo sam sigurna da to rade. Ne bi me smetalo da se vjenčaju. Ona je šizika, ali nas voli.
Putem su kupili nešto za ručak – sendviče od kamenica i savitke od jastoga. Vix nikada nije bila čula za takva jela pa je naručila pržene krumpiriće s kečapom. Kada su opet krenuli dalje, Vix je više zanimala Trisha nego ocean i pitala se da li su ona i Lamb, dok su bili sami u brodskoj kabini, jedno s drugim radili one stvari, stvari o kojima je čitala zajedno s Caitlin. Mislila je da nisu jer su samo kratko vrijeme ondje proveli, mada zapravo pojma nije imala o tome koliko bi to trebalo trajati.
Ocean je izgledao točno onako kako ga je zamišljala, točno onako kako ga je bila vidjela u milijun filmova. Jedino je iznenađenje predstavljao miris, slan i svjež, te rika valova što su se razbijali o obalu. Njih su dvije pošle za Lambom i Trishom do mjesta zaštićena visokom stijenom, no čak im je i ondje vjetar žestoko nosio kosu, a kada bi pokušale štogod reći, pijesak im je ulijetao u usta.
Čim su bacili torbe na tlo na plaži, Trisha stade svlačiti odjeću. Najprije otkopča dugmad na košulji i skinu je sa sebe otkrivajući ogromne dojke s bradavicama velikim poput vafla s vanilijom. Vix nikada nije vidjela ništa nalik na to. Pokušavala je pogledati na drugu stranu, no to joj nije uspijevalo. Usprkos vjetru, osjeti kako joj se lice zažarilo.
Iz izraza na djevojčinu licu Trisha razabra da nešto nije u redu. – Oh, dušo…, reče, – ako je tebi zbog toga neugodno… ne moram se ja svući. – Morala je vikati da bi je ostali čuli. Pogleda prema Lambu tražeći savjet.
– Mislim da bi bilo bolje…, započe Lamb.
– Kužim, reče Trisha navlačeći košulju.
– Ovo je nudistička plaža, objasni Caitlin Vix, – ali se ne moraš svući. Ja to ni-kad ne radim.
Tek sada Vix rukom zakloni oči i ogleda se. Istina! Većina je ljudi na plaži bila potpuno gola. Lamb skinu traperice i Vix na tren zadrža dah jer nipošto nije željela vidjeti njegovu opremu, no nije se trebalo ničega bojati, imao je na sebi sićušne Speedo gaćice, onakve kakve je na Olimpijskim igrama nosio Mark Spitz kada je osvojio sve one medalje, a ona je bila još u šestom razredu. Nije mogla vjerovati da se svi tako ravnodušno ponašaju, kao da plaža nije prepuna nudista.
– Onda, Vix…, reče Lamb, – kako ti se čini?
– Što?
– Ocean?
– Oh, ocean. – Pokuša smisliti što bi mogla reći o oceanu, no ocean nije u njezinim mislima bio na prvom mjestu. Kako ona nije odgovarala, Lamb se nasmija. – Prilično impresivno, ha, mala? – Potom se on i Trisha uhvatiše za ruke i krenuše prema valovima.
Zamišljala je o tome kako bi izgledalo da ispriča majci o odlasku na nudističku plažu, i to s Lambom. Gnusno, rekla bi majka. Gnusno i odvratno. Izvoli sjesti na prvi brod i dolazi kući! Njezini roditelji nisu okolo hodali bez odjeće. Majka joj je, na kraju krajeva, premda grešna, ipak bila katolkinja.
Trisha
Zbilja je danas zajebala stvar kad se skinula pred onom klinkom. To joj nije bilo nimalo pametno. S druge strane, bili su na nudističkoj plaži. Zašto ih uopće vodi na nudističku plažu ako se ona tamo ne smije svući? Kakva to smisla ima?
Koliko god se trudila oko njega, ništa joj ne polazi za rukom. Prije petnaest je godina odabrao Phoebe, a ne nju. Uvijek je mislila da je posrijedi bio novac. Ili nje-gova obitelj. Mogla ga je pokušati ponovno privući, no to joj ne bi uspjelo. Phoebe je uvijek dobivala sve što je htjela i kad god je to htjela. Oh, jasno, mogla se ona prilagoditi njihovu načinu života, no teško da je vjerovala kako će zbog toga svijet postati bolji. Doduše, ni Trisha više u to nije vjerovala. No, u ono vrijeme… Bila je stigla na otok kad joj je bilo osamnaest godina, ravno iz Bridgeporta, i nikad više nije otišla odavde. Ne kao Phoebe koja je ovamo navratila jednoga ljeta, upecala Lamba i odvela ga sa sobom.
Nakon razlaza s Phoebe vratio se na otok i Trisha se brinula o njegovu dječačiću kao da je njezino vlastito dijete. Tada ga je zvala Lambsey-Divey. Sada ga svi zovu Sharkey, a ona je sretna ako ga svakog ljeta dva puta vidi.
Sve je ove godine čekala da Lambu dopre do mozga kako su njih dvoje stvoreni jedno za drugo, da ona voli njegovu djecu isto kao i njega. No, u njegovu životu postoji druga žena, žena s kojom on ozbiljno misli. Kao da ovo što se svih ovih godina zbivalo među njima nije ozbiljno. Zaplakala je kad joj je to rekao, zaplakala i zaprijetila da će sebi prerezati žile, no on ju je uzeo u naručje, obećao joj da će joj uvijek biti prijatelj… da će uvijek biti ovdje kada ga bude trebala.
A pomogao joj da započne vlastiti posao. Potaknuo je da pokrene Trishino slasno čajno pecivo. Svaki dan svježi kolačići. Lagani. Kao pahuljice. Ne kao one olovne kuglice kakve prodaju u Psu. Svi se najbolji restorani i trgovine sada jagme za njezinim čajnim pecivom.
Ona je u najboljim godinama, rekao joj je Lamb. Naći će nekoga drugog, nekoga tko će je usrećiti, nekoga tko će s njome živjeti ovdje na otoku. I tako nije sebi prerezala žile. Ima i previše posla s pečenjem peciva. No, oh, kako joj nedostaje vođenje ljubavi s njim. Koliko li je vremena prošlo otkad su zadnji put bili zajedno? Četiri mjeseca, dva tjedna i tri dana. Sve od časa kada je sreo onu novu ženu.
Prije petnaest je godina mislila da će njih dvoje uvijek biti zajedno. Prije petnaest je godina još uplitala vrpce u kosu.

5.
Vix nikada ranije nije upoznala nekoga nalik na Lamba. Sve što je tražio od nje, bilo je da na pamet nauči tekstove pjesama Beatlesa, što i nije bilo naročito teško. Stoga joj, kada im je negdje u drugom tjednu mjeseca kolovoza rekao da na jedan dan mora otići do Bostona, to nije ništa posebno značilo. Obećao je da će se vratiti na večeru. – Hoće li sve biti u redu, mala? – pitao ju je.
– Jasno, reče Vix, – nema problema.
No, u šest ih poslijepodne Lamb nazove iz Bostona. Logan je bio u magli. Prava gnjavaža. Neće se moći vratiti do sutra ujutro. Vix nije mogla povjerovati da će njih troje sami morati provesti noć u Psiho kući.
– Ja se ne bojim mraka, rekla je Caitlin. – Ne vjerujem u duhove.
Zapravo, ni Vix nije vjerovala u njih.
Nakon rane večere Sharkey ih pozove na vožnju kamionetom. S četrnaest godina još nije imao vozačku dozvolu, čak ni dozvolu za učenje vožnje, no bio je pažljiv vozač – uvijek je obje ruke držao na upravljaču i u svakoj prilici vozio brzinom manjom od dopuštene. Provozao ih ovamo-onamo otokom, ali se nije htio zaustavljati, čak ni radi sladoleda. Nešto u vezi s akumulatorom. Kući su se vratili poslije devet i u to se doba vidjelo kako u daljini sijevaju munje. Dvadeset se minuta kasnije pogasiše sva svjetla u kući. Caitlin je podigla telefonsku slušalicu. – Ne radi, rekla je kresnuvši šibicu i zapalila svijeću.
Uslijedi snažna oluja. Slatkica je drhtala i skrivala se ispod Caitlinina kreveta. Sharkey dovuče vreću za spavanje u njihovu sobu i utabori se na podu. Vix se stisnu uz Caitlin, u Caitlininu krevetu, pokrivajući oči pri svakom blijesku što bi sijevnuo na nebu. Oluja je u šumi oborila nekoliko stabala, a kiša se pretvorila u tuču čije je udaranje po kući zvučalo kao pucanje iz strojnice. – To je samo oluja, rekla je Caitlin. – Ne shvaćam zašto se oboje ponašate poput Slatkice.
Ujutro je nazvao Lamb i javio da će oko podneva stići kući i da sa sobom dovo-di neke prijatelje.
– Prijatelje? – rekla je Caitlin.
– Vjerojatno Abby, objasni joj Sharkey zgrabivši iz kutije punu šaku keksa od žitarica i strpavši ih u usta.
– Abby? – reče Caitlin. – Tko je Abby?
– Nekakva ženska, objasni joj Sharkey.
– Ženska? – reče Caitlin. – Hoćeš reći, ljubavnica?
Sharkey sleže ramenima.
– Lamb ima ljubavnicu, a meni to nije rekao? – zapita Caitlin.
On opet sleže ramenima.
– Ja sam mu kćerka. Meni bi morao reći takve stvari.
– Pa, znaš, on ne živi kao fratar, objasni joj Sharkey, – baš kao što ni Phoebe ne živi kao opatica.
– Ali ovamo nije nikada nikoga dovodio! Vineyard je uvijek bio samo naš.
*
Njh su troje stigli na ručak – Lamb, žena po imenu Abby i njezin sin, Daniel Baum, dečko Sharkeyjeve dobi. Abby se sa Sharkeyem pozdravila kao da se već od ranije poznaju, no bilo je jasno da je dvojici dječaka ovo prvi susret i da nijedan od njih nije zbog njega presretan. Daniel je bio za dvije glave viši od Sharkeya, nezgrapan momak u čizmama s potplatom zaštićenim od klizanja i majicom na kojoj je bio našiven aligator. Držao se kao da se stalno dosađuje.
Abby je bila visoka gotovo kao i Lamb, mršava kao čačkalica, bljedoputa, sa smeđom kosom nježnom kao u djeteta što joj se spuštala na ramena i šiškama koje su joj padale na oči. Na sebi je imala traperice, strašno zgodnu majicu i cipele s valovitim potplatom, zbog čega se činila još višom. Nasmiješila se Caitlin, rekla joj koliko je sretna što ju je upoznala, koliko je o njoj slušala. Daniel je na sav glas zijevao, i ne trudeći se da stavi ruku na usta. Caitlin se držala kao da joj se povraća.
U kuću uđoše kroz vrata što su vodila u kuhinju pa ih ondje dočeka nered od prethodne večeri – lonac u kojem su se pripremali makaroni sa sirom i koji je stajao na podu, a Slatkica ga je do kraja oblizala, prljavi tanjuri na stolu, zajedno s kutijama žitarica koje su jeli za doručak, korama od banane i napola pojedenim komadom tosta po kojem je razmazan žele od grožđa. Na Abbynu se licu ukaza iznenađenje, a potom gađenje. Vix na radnoj plohi uoči tetrapak s mlijekom i pokuša ga prokrijumčariti u hladnjak, no Abby ni to ne promače.
Slatkica koja se odmarala ispod stola, poče lajati, a kada Daniel kleknu da je pomiluje, zareža na njega. – Isuse… kakav je to pas? – zapita Daniel odskočivši.
– Labradorka, reče Lamb. – Obično se jako prijateljski ponaša. – Otvori vrata i istjera Slatkicu iz kuće.
– Pa…, reče Abby nastojeći se prema svemu postaviti pozitivno. – U ovoj se kući otvara bezbroj… mogućnosti.
*
Svih se šestero naguraše u Volvo i pođoše u obilazak otoka, dvojica dječaka na stražnjem sjedištu, pri čemu je jedan zurio kroz lijevi, a drugi kroz desni prozor, dok su se Caitlin i Vix vozile na podu u stražnjem dijelu automobila, zajedno sa Slatkicom. Lamb im je otvorio stražnji prozor kako bi imale dovoljno zraka. Na prednjim su se sjedištima Abby i Lamb naprosto rascvali, kao da je ovo još i bolje od serije Brady Bunch. Dok oni budu odsutni, servis će za čišćenje pokušati dovesti kuću u red. Lambu su rekli da će im za to trebati cijeli dan, a možda i dva. Lamb im je obećao posebnu napojnicu ako posao završe istoga dana.
Ovaj put nisu pošli do Trishine brodice niti na nudističku plažu. Umjesto sendviča od kamenica i prženih krumpirića, otišli su na grozno dosadan ručak u neki restoran u blizini luke gdje se Daniel neprestano mrgodio, a onaj Sharkeyev unutrašnji motor radio punom parom. Caitlin je premetala hranu po tanjuru, ali nije pojela ni zalogaja.
Vix se trudila da dadne sve od sebe praveći se da je očarana Pričom o Abby i Lambu koja je govorila o tome kako su se njih dvoje upoznali i smjesta osjetili uzajamnu privlačnost i bla-bla-bla… koga je to uopće zanimalo? – Nije mogao povjerovati da studiram na B fakultetu, reče Abby smijući se.
– I još uvijek to ne mogu vjerovati, dodade Lamb stišćući je uza se.
Vix pojma nije imala o tome što znači B fakultet, no to i nije bilo važno. Nitko to nije primjećivao.
– U Boston sam došla nakon rastave, a prije toga sam cijeli život provela u Chicagu, reče Abby. – Nadala sam se da će mi se i Daniel pridružiti, ali znaš kako je to, nije se mogao rastati od svojih prijatelja niti otići iz škole u koju je do tada išao. – Htjede raskuštrati Danielovu kosu, ali se dječak ljutito odmače. – Tako da za sada Daniel živi s tatom.
Vix je samo kimala glavom, onako kako to čine reporteri na televiziji kada nekoga intervjuiraju kako bi pokazali da ga zbilja slušaju.
– A kada sljedećeg ljeta položim magisterij, nastavi Abby, – razmišljat ću o tome da li da se vratim u Chicago ili da potražim neki posao na Istoku. – Osmjehnu se Lambu posebnim osmijehom.
Vix se pitala zna li ona za Trishu.

Lamb
Ona je naprosto predivna. Još ne može vjerovati koliko je imao sreće, kako se ona niotkuda pojavila u njegovu životu, kada je tako nešto najmanje očekivao. A ovo s njom će potrajati. Nije u pitanju samo seks. Sve ga u vezi s njom usrećuje. Tako je bistra, tako slatka. Djeca će je ludo zavoljeti. Ne može sam sebi vjerovati da razmišlja na taj način, da razmišlja o budućnosti s ovom ženom, ali upravo to čini.
*
Lamb je svakoga dana pjevao pod tušem u dvorištu. – All you need is love, – Come together, – We can work it out. Bio je sretan. Bio je zaljubljen. Što je on bio sretniji zbog Abby, Caitlin je postajala nesretnija. No, činilo se da on to ne opaža.
Jednoga je dana slučajno čula Daniela kako kaže Abby: – Ovo je mjesto prava grobnica. Nemaju čak ni televizor ni stroj za pranje suđa.
Čovjek nije morao biti genij da shvati kako se Lamb u životu ne snalazi ni izdaleka onako dobro kao njezini roditelji. Trebalo je samo pogledati oronulo pokućstvo, stare automobile, odjeću koju su nosili ljudi iz ove kuće. Čak su loše i jeli. Nije bilo mesa, pa čak ni hamburgera.
– Molim te da zapamtiš kako si u ovoj kući gost, rekla je Abby Danielu. – Očekujem da se ponašaš pristojno.
– Ne vidim zašto si me morala dovući ovamo, reče Daniel. – Ovo je trebalo biti moje ljetovanje.
– Cijelo si ljeto proveo u kampu, objasni mu Abby. – Naljetovao si se, a ja imam na raspolaganju samo ova dva tjedna.
– Tata kaže da je tebi cijeli život ljetovanje.
– Daniele, nemoj počinjati…
– Kad bi dopustila Gusu da dođe ovamo, skinula bi me s vrata.
Abby uzdahnu. – O tome smo već razgovarali. Nećeš umrijeti ako dva tjedna provedeš bez tog svog prijatelja.
– I to bi se moglo desiti, reče Daniel.
Vix je bilo neugodno zbog toga što je prisluškivala. Odluči da Caitlin neće ispričati to što je čula. Bila je to odviše… osobna stvar.
Te su večeri igrali minigolf. Daniel je štap držao poput profesionalca, jednu je ruku položio preko druge, a palce isprepleo. Provjeravao je položaj stopala kako bi bio siguran u to da su ispravno postavljena. Pri svakom bi udarcu dva puta zamahivao. Caitlin i Vix podrugljivo su ga bodrile. Daniel im reče da zašute. Pokušava se koncentrirati. On ovu igru shvaća ozbiljno. I njegov otac igra minigolf. Otac mu ima prednost od osam, pa ma što to značilo.
Minigolf su igrali u čast Vixina dvanaestog rođendana koji je padao na posljed-nji dan srpnja. Sharkey je od prve pogodio jednu rupu, osvojivši tako za sve besplatnu igru. No, ovaj put to više nikome nije uspjelo.
Poslije toga je, uz sladoled kod Lude Marthe, Daniel opet počeo gnjaviti Abby da mu dopusti pozvati nekoga od prijatelja. Abby je rekla ‘ne’, kao da to stvarno misli, no Daniel nije odustajao. Opsjedao ju je cijelim putem kući. Naposljetku Lamb reče: – Što se mene tiče, samo neka pozove koga god hoće.
– U redu, rekla je Abby. – U redu! – Naposljetku ju je slomio. – Kada se vratimo kući, možeš nazvati Gusa.
Dva je dana kasnije stigao Gus Kline, nepočešljane kose, iskrena lica, glasan i neuredan. Ušetao je u kuću kao da joj je on vlasnik, pregledao hladnjak i poslužio se ostacima od jučerašnje večere. – Hey, Baumeru…, rekao je izgovarajući to kao bomber i dva puta šakom udarivši Daniela. – Kako si?
– Sad kad si ti stigao, Daniel će, uzvraćajući mu udarac i po prvi se put nasmiješivši, – stvari neizostavno kreću na bolje.
Abby
Neka je vrag odnese ako dopusti djeci da ovo pokvare. I to bez obzira na mržnju u Caitlininim očima. Bila je pogreška samo tako, nenajavljeno i neočekivano, ušetati u njezin život. Možda će malo potrajati, no ona će nju već osvojiti. Uvijek je željela kćer, a ova djevojčica izgleda kao da bi joj majka baš dobro došla. Osim toga, za manje će od deset godina djeca odrasti. No, zašto uopće razmišlja na takav način? Ona se i Lamb poznaju tek četiri mjeseca.
Prije no je upoznala Lamba, razmišljala je o još jednom djetetu. Tek joj je trideset i sedam godina. Ima još vremena. Međutim, sada, kada ovo između njih dvoje počinje izgledati ozbiljno – barem se nada da je to ozbiljno – manje je sigurna u to. Troje mrzovoljastih tinejdžera malo je previše za nju. Dakako, dijete bi bilo nešto sasvim drugo. Dijete bi ih moglo povezati. Ipak, iz vlastitog iskustva zna da dijete može stvoriti i jaz između dvoje ljudi. Između nje i Maryja mnogo se toga promijenilo nakon Danielova rođenja. Nikada ne bi očekivala da će on biti ljubomoran na dijete, da će se s njim nadmetati za njezinu naklonost, postavljajući joj zahtjeve kojima ona nikako nije mogla udovoljiti, no bilo je tako.
Tokom godine dana što je uslijedila nakon njihova rastanka postala je jačom, samopouzdanijom. Ne boji se zauzeti čvrst stav i sigurna je da u Danielovim očima nazire poštovanje.
Istina je da se nije kanila tako brzo zaljubiti. Prebrzo, kažu joj prijateljice. No, zar bi trebala otići od najboljeg čovjeka što ga je ikada upoznala samo zato što je još prerano? Kakve li ironije što ga je srela baš sada kada je odlučila da više nikada neće ovisiti o nekom muškarcu.
Pokušava ne misliti o nekadašnjoj hipijevskoj prijateljici s brodice, čak i kada Caitlin natukne nešto o njoj. Trisha pravi najbolje čajno pecivo, a ima i nevjerojatne dojke. Dvanaestogodišnjakinja pa da će njoj govoriti o nečijim dojkama! Morala se ugristi za jezik.
Njih dvoje spavaju zajedno… rade falaciju i kunilingus. Pitaj Lamba je li to istina.
Taj bi je put najradije bila istukla remenom. Umjesto toga je rekla: Ovo nije pristojna tema za razgovor.
Zašto nije?
Zato što nije. Udaljila se od Caitlin, no osjećala je njezino zadovoljstvo.
Otišla je do Lamba u ljubomornu bijesu. To između tebe i Trishe…
Već dugo nema ničega između mene i Trishe.
Zašto onda Caitlin misli da ima?
Caitlin ima dvanaest godina, Ab. Što ona zna o tome?
Rekla mi je…
Samo te pokušava razbjesniti.
Spominjala je falaciju i kunilingus.
Što?
Tako sam se i ja osjećala.
On prasnu u smijeh. Rekao sam ti da s njom neće biti lako.
Trebala sam ti vjerovati.

6.
Ljeto 1978.
Vix je pretpostavljala da će osoba koja se zavjetovala da nikada neće biti obična, da nikada neće biti dosadna, svaku promjenu sa zadovoljstvom dočekati, no kada se radilo o Vineyardu, Caitlin je htjela da sve ostane kako je oduvijek bilo i pobjesnjela je što su njih dvoje preuredili kuću bez njezina znanja, a da se i ne govori o njezinu pristanku.
– Koja je ovo pizda materina? – rekla je Caitlin s izrazom potpune nevjerice na licu kada je prvi put ugledala obnovljenu i popravljenu Psiho kuću.
– Htjeli smo te iznenaditi, reče Abby. – Iznenaditi? – zapita Caitlin. Iznenaditi!
Abby i Lamb vjenčali su se za vrijeme Uskrsa. Caitlin je na vjenčanje odletjela u Boston. Vix je od nje na silu htjela izvući što više pojedinosti, no Caitlin nije o tome željela govoriti. Sve je to i previše depresivno. – Phoebe se barem ne udaje za svoje ljubavnike.
Caitlin se progura pored Abby i bez riječi otkorača u kuću, stisnutih šaka i zgrčenih usnica. Vix poslušno pođe za njom. Kada se Caitlin naglo zaustavila nasred dnevnoga boravka, stade i Vix. Ona je osobno mislila da kuća izgleda fantastično. Sve je bilo obliveno svjetlom što je dopiralo kroz prozorčiće na stropu. Sada su u kući postojali veliki prozori i francuski balkoni. Golemi su borovi, koji su ranije zaklanjali sunce i noću bacali čudnovate sjenke, sada bili presađeni na onu stranu kuće koja je bila okrenuta prema šumi, a s druge je pucao vidik na jezerce i na Tjesnac. Vidjeli su se trajekti koji su uplovljavali u luku i isplovljavali iz nje te jedrilice s napetim spinakerima. Staro je pokućstvo bilo prekriveno jasnoplavim i bijelim presvlakama. Uokolo su stajale vaze s cinijama, a sagovi su od sisalova vlakna bockali bosa stopala.
Abby je čekala, a u očima joj je bio pogled pun nade, no Caitlin jurnu uz stepenice i širom otvori vrata svoje sobe. Ovdje nitko ništa nije bio ni taknuo. Sve je izgledalo točno onako kao i zadnji put. Vix je bila razočarana, no Caitlin reče: – Bogu hvala!
Abby je pošla za njima i zaustavila se na vratima. – Mislila sam da će ti biti drago ako svoju sobu budeš mogla sama urediti, objasnila je obraćajući se Caitlin. – Znaš, da sama odabereš boje i sve ostalo.
Vix je mislila o tome kako će se njih dvije dobro zabavljati ličeći smeđesive drvene zidove, slažući Caitlinine zbirke i kupujući u gradu. No, Caitlin reče: – Meni se soba sviđa točno ovakva kakva je sada, hvala na pitanju! – pa zalupi vrata pred Abbynim nosom.
Ako Abby misli da će nešto postići kod Caitlin unošenjem kojekakvih promjena, jako se vara. Vix je žalila što Abby ne može objasniti kako nastojanje da ugodi Caitlin nije način kojim će osvojiti djevojčinu naklonost. Njoj se gade ljudi koji se oko nje previše trude.
Časak kasnije Caitlin zbaci cipele s nogu i tresnu njima o zid. Jastucima koje je već bila načela plijesan stade udarati o police, sve dok se jedan od njih ne raspuknu, a perje se iz njega razleti na sve strane. Zatim se okrenu prema zbirci kamenčića i zamahom je ruke s police pomete na pod. Zavitla preko sobe teniske rekete i gumene peraje, a potom pograbi stolicu kraj pisaćeg stola i razmrska je o vrata ormara. Psovala je plakala uništavajući sve što bi joj se našlo na putu.
Vix je bila u šoku. Nikada ranije nije vidjela da se netko ovako ponaša. Jednom je u četvrtom razredu došla iz škole kući histerično plačući zbog toga što ju je neki dečko iz razreda nazvao kurvom. Pojma nije imala što ta riječ znači. Ni onaj dečko o tome nije imao pojma, ali u to vrijeme ona to nije znala. Kurvo, kurvo, kurvo…, pjevuckali su ostali dečki iz razreda zafrkavajući je tako cijeli tjedan dana.
Tawny nije pokazala nikakva razumijevanja za nju. – Čuvaj suze za nešto važno, Victoria. Nema potrebe da svoje uzbuđenje pokazuješ pred drugima. Želiš li da se ti dečki osjećaju jačima od tebe?
– Ne.
– Onda zapamti što sam ti rekla. Zadrži svoje osjećaje za sebe. Nemoj nikada nikome pokazati da si nečim razočarana.
To je bilo posljednji put što je dopustila Tawny da je vidi kako plače.
Dok je čučala između kreveta štiteći glavu rukama, razmišljala je o Tawnyinu savjetu i ponosila se time što svoje osjećaje umije zadržati za sebe. Caitlin očigledno nitko nije bio naučio da svoje suze sačuva za nešto značajno.
Naposljetku se Caitlin sruši na krevet.
Vix nije mogla smisliti ništa utješno što bi joj rekla. Umjesto toga, pruži joj kutiju s papirnatim maramicama i sjede kraj nje gladeći je po leđima.
Caitlin obrisa nos. – Ti si jedina osoba u ovoj kući koju ne mrzim. Tebi je jedinoj stalo do mene.
Caitlin joj čak nije zamjerila kada je Vix dobila prvu menstruaciju, premda je sama očajnički željela da se to najprije njoj desi. – Jamčim ti da ću u svemu drugom biti prva! – obeća ona Vix.
Možda…a možda i ne, pomisli Vix. Ovo je bila prva stvar koja je pripadala njoj, a koju je Caitlin željela i taj joj se osjećaj sviđao.
Ne rekavši nikome ništa, njih su dvije pješice prešle dvije milje do grada da kupe uloške za Vix, a potom ju je Caitlin otpratila do zahoda skrivena iza Pâtisserie Française na glavnoj ulici i pomogla joj da stavi uložak u gaćice.
Vani naletješe na Trishu koja je baš krenula u gurmanski dućan da ondje isporuči čajno pecivo. – Pogo… koga ja to vidim! – Trisha spusti pladanj na poklopac motora svojega kamioneta i pruži svakoj od njih čajno pecivo s pekmezom od bresaka. Na sebi je imala kratke hlačice i narančastu majicu. Vix se sjeti njezinih divovskih dojki pa opomenu svoje grudi da nikada ne narastu do te veličine.
– Pa kako je mladi par? – zapita Trisha.
Caitlin se pričini kao da će povraćati.
Trisha kimnu. – Čovjek misli da nekoga dobro poznaje, a onda taj netko učini nešto toliko uvredljivo… toliko van svake pameti…
– Trebao se oženiti tobom! – reče Caitlin.
– Oh, dušo… ne misliš samo ti tako.
Ipak, kad je Caitlin odlučila da će autostopirati do kuće, Vix se usprotivi. – Me-ni su roditelji zabranili da idem autostopom. – Međutim, na samu pomisao na put koji mora prijeći pješice po žarkome suncu, i to uz ovaj osjećaj mučnine, zažali zbog toga.
– Ovo je Vineyard, Vix. Svi idu autostopom.
– Ne smijem. To je jedino što sam obećala roditeljima da nikada neću uraditi, osim droga i seksa prije braka.
– To su već tri stvari.
– Znaš što hoću reći.
No, nekoliko se trenutaka kasnije jedan stari plavi Camaro uz škripu zaustavi kraj njih. U kolima su sjedila dva momka, obojica s bejzbolskim kapama na glavi i sunčanim naočalama na kojima su stakla bila jako zakrivljena i sa strane priljubljena uz glavu. A za upravljačem je bio on, Nacionalno Blago.
– Idete s nama? – zapita Von.
Caitlin se okrenu prema Vix. – Ti idi pješice ako hoćeš, ali ja ću se voziti. – Bru, drugi momak, prevrnu svoje sjedalo prema naprijed da se Caitlin može uvući na stražnje sjedište.
– Ideš ili ne ideš? – zapita Bru Vix. – Zadržavamo promet, kao što i sama možeš vidjeti.
Ona uđe u kola i sjede pored Caitlin razmišljajući o tome kako se nijednog obećanja ne treba baš doslovce pridržavati. Osim toga, ako dođe do prometne nesreće, bolje će biti da njih dvije poginu zajedno jer će inače Lambu morati objašnjavati zašto je Caitlin nastradala, a ona ne.
– Caitlin povuče Vona za rep.
On spusti naočale na vrh nosa i osmotri djevojke gledajući u retrovizor. – Znao sam da mi je danas sretan dan, reče uključujući svoj šarm. – Hey, Bru… pogledaj što smo ulovili.
– Aha, odvrati Bru, otprilike isto onoliko oduševljeno kao da su njih dvojica na udicu uhvatili dvije sardelice.
Baš su izlazili iz grada, prošavši pored talijanskoga štanda Scallion na kojem se prodavalo povrće, pored igrališta za minigolf, pored vidikovca Tashmoo i stigavši do ceste koja je vodila prema Lambertovoj dragi, kadli Caitlin reče Vonu da krene desno. – Koliko je to daleko? – zapita on.
– Reći ću ti kada treba stati. – Kada mu nešto kasnije rekla da zaustavi auto, Von tako naglo nagazi na kočnicu da njih dvije poletješe naprijed i udariše o naslone prednjih sjedišta, što se njemu činilo zabavnim.
– Hvala na vožnji, reče Caitlin. – Vidimo se na Letećim konjima.
– Ne ove godine, objasni Von. – Ove godine radim u ribarnici.
– U kojoj ribarnici? – zapita Caitlin.
– Neću ti reći. To moraš sama otkriti, reče Von.
– Paaaa… dobro, sačuvaj za mene jednu riblju glavu, reče Caitlin.
– Za tebe čuvam nešto bolje od toga, objasni joj Von. – Za tri godine dođi po to.
– Ne troši dah, zapjevucka Caitlin zalupivši automobilskim vratima.
Čule su kako se dečki smiju vraćajući se natrag na cestu, a onda odjuriše stisnuvši gas do daske.
Caitlin to shvati kao znak da nije sve izgubljeno. Dok su pješice išle cestom što je vodila prema kući prelazeći milju što im je još bila preostala, ona prebaci ruku preko Vixina ramena. – Zar ti nije drago što smo autostopirale?
– Možda, reče Vix. Pitala se znaju li momci da ona ima menstruaciju, jesu li primijetili ispupčenje pod njezinim kratkim hlačicama dok je izlazila iz kola.
– Samo možda? – zapita Caitlin.
– Vjerojatno. Je li to bolje?
– Da, neizostavno bolje.
Te večeri sjedoše, okrenuvši se licem jedna prema drugoj, u staru kadu s nogama u obliku životinjskih šapa koja je nekako bila preživjela preuređenje kuće. Caitlin je uvjeravala Vix da menstrualna krv neće teći u kadu, ali ako se to i desi, njoj neće smetati. – Zbilja si napredna, reče Caitlin usredotočivši pogled na Vixine grudi.
Vix osjeti kako joj se lice zažarilo. – Znam. – Nisu vidjele jedna drugu bez odjeće još od prošloga ljeta. Caitlin je još uvijek bila ravna kao daska.
– Kakav je osjećaj kad ih imaš? – zapita Caitlin.
– Kada imaš… što?
– Sise.
– Ne znam. Nikakav.
– Smijem li ih dotaknuti?
– Valjda.
Caitlin se naže napred i rukama joj obuhvati dojke. Vix ih je već bila sama dodirivala, no ovo je bilo prvi put da to čini netko drugi. Od toga se osjećala nekako čudno, kao da gubi dah.
– Imaš li još uvijek Moć? – zapita Caitlin.
Vix kimnu.
– Upotrebljavaš li je?
– Ponekad. A ti?
– Ponekad. – Caitlin joj se vragolasto osmjehnu, a potom kliznu pod vodu. Kosa joj se raširi poput lepeze i na časak je izgledala kao mrtva.
Vix se uvijek bojala da Caitlin ne nađe drugu ljetnu sestru, neku djevojku koja će nju zamijeniti. Tek kad su se krajem prošloga ljeta ukrcale na avion, Caitlin joj saopći novosti. Ubuduće će ići u Mountain Day, privatnu školu u Santa Feu. Vix je to potpuno smlavilo.
– Glavu gore! – rekla joj je Caitlin. – Možemo danas i umrijeti. Avion se može srušiti, koješta se može dogoditi.
No, pomisao na to da će izgubiti Caitlin bila je gora od avionske nesreće. Pitala se da li Caitlin novim školskim kolegicama dopušta pristup svojoj Moći. Ona svoju nikada nije dijelila ni s kim. Kod kuće bi je ponekad, pošto bi Lanie zaspala, upotrebljavala sama. Većinom bi to bilo uzalud. Imala je premalo vremena i rijetko je uspijevala ostati nasamo.
Nije očekivala da će je Caitlin opet pozvati na Vineyard, a kada se to ipak dogodilo, Vix se zabrinula da joj majka neće dopustiti da pođe. Ta je godina bila teška za njezinu obitelj. Nathan je cijele zime stalno pobolijevao, a u ožujku je završio u bolnici zbog upale pluća. Nekoliko je tjedana poslije toga još i Lewis slomio ruku. Krov je stao curiti zbog gustog i vlažnog proljetnog snijega i Tawny im je svima stavila na znanje da ne zna što bi napravila s hrpom računa koji su se gomilali na pisaćem stolu u dnevnom boravku. Razgovarali su i o tome da će prodati kamper, no Ed se za sada odlučio protiv prodaje. Umjesto toga je našao dodatni posao i razvozio pošiljke za UPS, ali je nakon nekoliko tjedana ostao bez njega.
Tawny ju je iznenadila. Kao da joj je laknulo što će joj se preko ljeta jedna osoba manje plesti pod noge, što će biti jedna osoba manje o kojoj se treba brinuti.
Polovicom ih je svibnja Tawny izvijestila o tome da je Phoebe dan ranije bila jedna od uzvanica na Grofičinoj večernjoj zabavi. – Došla je s nekim tko je barem deset godina mlađi od nje, puhnula je Tawny kroz nos.
– I onda? – reče Vix nastojeći pokazati koliko je postala sofisticiranom. – Phoebe ima mnoštvo prijatelja. Ne znači nužno da joj je to ljubavnik.
Na trenutak je pomislila da će je Tawny pljusnuti preko lica pa je odskočila. Umjesto toga, Tawny zaviknu: – Dosta je tih tvojih bestidnosti, Victoria!
Tjedan je dana prije toga nazvala Vix nestrpljivom… nestrpljivom i nesnosnom. Vix pojma nije imala zašto se majka toliko ljuti na nju. Slučajno je bila čula Tawny kako nekome preko telefona priča o tome da se Grofica ponovno propila i da puši dvije kutije dnevno, a kada ju je doktor strogo upozorio da pazi na sebe, Grofica mu je rekla da odjebe! – Nemam snage da se brinem još i zbog nje, ali ako nje ne bude… neće biti ni posla za mene, rekla je Tawny.
Hoće li Grofica umrijeti? Je li Tawny o tome govorila? Vix nije ništa pitala. Pokušavala se majci uklanjati s puta, no što se više bližio kraj školske godine, Tawny se ponašala sve neprijateljskije i kćeri stalno nešto predbacivala. Jedne je večeri, kada se pile koje je Vix na roštilju trebala polijevati uljem, prepeklo, Tawny zaurlala: – Gledaj ovo! – Zabila je vilicu u komad piletine i stala njime mahati naokolo tako da ga i ostala djeca mogu vidjeti. – Da Victoria ne misli samo na sebe, večeras ne bismo morali jesti zagorjelu piletinu! – Vix je otrčala u svoju sobu i ondje ostala.
Kasnije, dok je dovršavala domaću zadaću iz matematike, Lanie joj reče: – Znaš zašto ona tebe mrzi? – Vix podiže pogled s prijenosnog računala. – Zato što uspjevaš pobjeći odavde, reče Lanie pokušavajući Barbiki Malibu splesti kosu u pletenicu. – Svi te zbog toga mrzimo. – Lanie je to rekla bez uzbuđenja i Vix najednom sve shvati. Ona je uspjela pobjeći, a oni nisu.
Rastuži se zbog toga što će ostaviti Nathana, posebno kada joj on ravno pred lice gurnu igračku koja je predstavljala maloga rakuna. – Neka i on ide s tobom na Martha’s Vineyard. Onda će mi moći o svemu pričati.
– Pa i ja sam ti o svemu pričala prošloga ljeta, reče Vix. Ono što mu je pričala, bile su općenite otočke priče o oceanu, pticama i olujama.
– Otkuda da znam da nisi sve to izmislila? – upita Nathan.
Zar ju je on mogao tako lako prozreti ili je to bio njegov način da se našali s njom? – U redu, Ruperte, – reče ona rakunu. – Ideš sa mnom na Martha’s Vineyard!
– On se više ne zove Rupert, reče Nathan, – nego orlando.
– Orlando.
– Kao onaj iz Disneyevog Svijeta, reče Nathan.
Vix kleknu ispred Nathanovih kolica. – Jednom ću te odvesti u Disneyev Svijet, reče mu.
– Kada?
– Čim zaradim dovoljno novaca.
– Koliko će ti godina za to trebati?
– Ne znam. Ne tako mnogo. – Ovi ruke oko njega. Njegovo joj se tijelo činilo tako malenim, tako krhkim.
– Nedostajala si mi prošlog ljeta, prošapta on. – Lewis i Lanie ne brinu se za mene ovako kao ti.
Znala je da je to istina i osjeti se krivom, no ne dovoljno krivom da bi ostala kod kuće. Nisu Lanie i Lewis bili okrutni ili grubi prema Nathanu, nego su više brinuli o vlastitom životu pa bi ponekad zaboravili na njega. Posebno Lewis. On je oduvijek nešto zamjerao Nathanu, najprije to što se uopće rodio, a potom što se rodio takav kakav se rodio. Ponekad je mogla razabrati da Lewis misli: Što im je on trebao? Zašto se nisu zaustavili nakon nas troje? Znala je da svi u obitelji sebi postavljaju isto pitanje, čak i njezini roditelji. Tawny im je znala govoriti kako im je Nathana poslao Bog da nauče biti jaki, da nauče cijeniti blagoslove koje imaju. No, što je s Nathanom? Što je Bog njemu poslao?

7.
Drugoga tjedna u srpnju, kada su hortenzije penjačice dobile tamno plavu boju i stale se ovijati oko trijema, Lamb priredi proslavu u čast Abbyina magisterija. – Ona se zapravo voli razmetati novim mužem i preuređenom vikendicom, smijuckala se Caitlin.
– A što je s dražesnim pastorcima? – zapita Vix.
– Oh, to neizostavno.
Njih se dvije zagledaše na drugu stranu Abbyna nedavno posađena vrta promatrajući Sharkeya koji se bio pretvorio u nekakva neznanca, narastavši za sedam palaca, a da se pri tome nije ni funte udebljao, zbog čega je nalikovao na Lurcha jer su mu ruke visjele s ramena poput ribičkih štapova, a šake se njihale, svaka na svojoj strani, kao da ne može smisliti što bi s njima započeo.
– Izgleda gotovo isto tako čarobno kao i njezin vlastiti sin, reče Caitlin.
Daniel i Gus stigli su dan ranije, s namjerom da ovdje ostanu tri tjedna, što je značilo da ona i Caitlin neće morati dijeliti kupaonicu samo sa Sharkeyem, već s trojicom tinejdžera. S trojicom ogavnih petnaestogodišnjaka koji u zahodu ostavljaju podignutu dasku, mokre po rubu zahodske školjke i prde gdje god i kad god im se prohtije. A jedan bi od njih redovito zaboravljao pustiti vodu ili je pak bio tako ponosan na to što je uspio ostaviti u školjci da je to svakako htio svima pokazati. Po stranicama je umivaonika uvijek bilo polijepljenih ostataka paste za zube što bi je dečki ispljunuli, mokri su se ručnici povlačili po podu, a kada je uvijek bila začepljena dlakama s bogzna kojega dijela njihova tijela.
Njih su dvije čule kako na zabavi neki gost kaže Abby da su joj djeca zbilja krasna, a potom je pita je li već našla posao. Abby je odgovorila: – Ne, zapravo ga još nisam počela ni tražiti. Neko ću vrijeme naprosto uživati.
– Sada kad je sebi osigurala stan i hranu, vjerojatno nikada neće ni naći posao, Caitlin prišapnu Vix.
Stan i hranu?
Dan nakon proslave vrijeme postade kišno i vjetrovito te takvo ostade cijeli tjedan. Vix i Caitlin u Bunch of Grapes kupiše gomilu džepnih knjiga pa, osim u vrijeme obroka, čitav taj tjedan provedoše čitajući u krevetu. Abby ih pokuša izmamiti iz sobe kutijama starih slagalica. Sharkey se naginjao nad Vix, dišući joj za vratom, dok ih je slagala.
– U čemu je tvoja tajna? – zapita je pošto je završila posebno kompliciranu sliku jedrenjaka.
– Tajna? – reče ona. – Nemam ja nikakve tajne. – Znala je samo to da može s uspjehom slagati djeliće slagalice, sastaviti cijelu sliku.
Gus ju je stalno zvao Sirup za kašalj. Tawny je vjerojatno znala što govori kada je rekla: Da sam htjela kćer nazvati po lijeku protiv prehlade, učinila bih tako. – Hej, Sirupiću! – zazvao bi Gus. – Što se zbiva? – Bio je najnesnosnija osoba koju je ikada upoznala. Nije samo Caitlin teško podnosila dečke iz Chicaga. Neizostavno se nisu uklapali!
Djevojčice su se uvečer zatvarale u svoju sobu i tamo se, plešući uz Bee Geese, pretvarale uz kraljice diska. Šest su puta gledale Groznicu subotnje večeri. Obje su bile zaljubljene u Johna Travoltu. Caitlin se zaklinjala da je čovjek, samo ako bi se pažljivo zagledao u one njegove uske bijele hlače, mogao nazreti obris njegove opreme.
Onoga dana kada je Gus na večeru došao s peruškom za prašinu na glavi i teniskim lopticama ispod košulje pjevajući Ah, ha, ha, ha, stayin’ alive, staying’ alive… kao da je sposoban, kao da je vrijedan oponašati bilo njih dvije bilo Johna Travoltu, Caitlin mu je nadjenula nadimak Prištavko.
– To volim, reče joj Gus ni najmanje se ne uvrijedivši. – Sviđa mi se kada su mi ženske pametne.
– Ženske? – frknu Caitlin. – Nemoj o tome ni sanjati!
Čak ni Caitlin nije imala ništa protiv toga što je staro napuknuto zrcalo iznad umivaonika u kupaonici bilo zamijenjeno novim. Nije više bilo ožiljaka na licu. Počela je prati jezik pastom za zube gurajući pri tome četkicu gotovo do polovice u grlo tako da, kada za to dođe vrijeme, bude spremna za felaciju. Poticala je i Vix da tako postupi, no Vix bi se, svaki put kad bi pokušala, stala daviti. – Nikada ništa od tebe u pogledu oralnog seksa, rekla joj je Caitlin odmahujući glavom.
– Možda ono ne moraš gurnuti tako duboko, mislila je Vix.
– Moraš.
– Otkuda to znaš?
Caitlin sleže ramenima.
– Vidjela si to na slici? – zapita Vix.
– Vidjela sam Phoebe kako to radi.
Vix otvori usta, no iz njih ne izađe ni riječ.
Caitlin je zgrabi za ramena. – Zakuni se da ni živoj duši nećeš nikada reći da sam ti to pričala.
– Kunem se.
– Jesi li ikada… znaš… gledala svoje roditelje kako to rade?
Vix odmahnu glavom.
– I mislila sam da nisi.
– Jednom sam, poče ona, djelomično i zato da odobrovolji Caitlin, vijdela oca kako očijuka s nekom ženom. Bio mi je to pravi šok.
– Koliko si imala godina?
– Bilo je to… nedavno. Sjedili su kraj prozora u prodavaonici sendviča u La Fondi. Ja sam prolazila onuda.
Caitlin je minutu šutjela. – To baš nije kao da su spavali zajedno.
– Znam. – Vix nije uspijevala pronaći riječi kojima bi joj objasnila kako se toga dana osjećala, poput uljeza u očevu životu. Sve do večeras bila je to smetnula s uma. – Žena je imala dugačku kosu…, reče Vix. – Kao posutu injem. Smijali su se jedno drugome. Vidjela sam kako se ona nagnula preko stola i potapšala ga po ruci.
Caitlin potapša njezinu ruku. – To vjerojatno ništa ne znači. Ne brini. Očijukanje se ne računa.
Caitlin je pak u očijukanju bila izravna. Kada bi joj se netko učinio privlačnim, stavljala bi mu to do znanja. Nije gubila vrijeme na pretvaranje. Na Vixin ih trinaesti rođendan Lamb ostavi na igralištu za minigolf.Ušavši u klub, ona i Caitlin naiđoše na Brua kako stoji za kasom i raspametiše se. Bru ih silno poslovno zapita: Koliko igara želite?, a ona i Caitlin laktom su gurkale jedna drugu i trudile se da se ne nasmiju. Tko kaže da trinaest nije sretan broj?
Premda nije bio onako silno zgodan kao Von, a usne mu nisu bile od one vrste kakve bi djevojka cijele noći rado sisala, pod uvjetom da uopće bude sklona tome da siše nečije usnice, bilo je u Bruu nečega što je Vix još i više privlačilo. Oči su mu bile tople zlatnosmeđe boje, a kosa iste boje padala mu je iza ušiju. Voljela bi da je može dotaknuti. Nije se cijelo vrijeme smiješio kao Von, no kada bi se osmjehnuo, bio je to spor osmijeh koji bi se nenadano pojavio i čovjeka zatekao nespremna. Nije joj bilo teško zamisliti kako se njegove mišićave ruke ovijaju oko nje.
– Koliko igara želite? – zapita ih on ponovno.
– Dvije, reče Caitlin vadeći novac iz džepa na haljini.
On im pruži dvije kartice za bilježenje bodova i olovku držeći se kao da ih ni-kada ranije nije vidio. – Koju ćete boju loptica odabrati?
To kod njih izazva nov napadaj smijeha.
– Dobro… dobro…, na to će on. – Hajdemo ovako. Ružičastu, narančastu, žutu, zelenu, plavu…
Stvari se time još više pogoršaše. Napokon Caitlin pokaza na ružičaste, a Vix na žute loptice. Polazeći dalje, još uvijek nisu mogle doći k sebi od smijeha. Onda se Caitlin smiri, okrenu se i reče: – Ne mogu povjerovati da nas se ne sjećaš.
Ovo pobudi njegovo zanimanje, no nakon duljeg promatranja uspije samo zaključiti: – Mislim da ne.
– Dvostruka Napast…, objasni mu Caitlin. – Podsjeća li te to na nešto?
Budući da je on još uvijek bijelo gledao, Caitlin dodade: – Ti i Von ste nas jednom povezli…
On je sada posluživao nekog drugog, neki mladi bračni par s malim dječačićem, no zastade i ponovno ih odobravanjem osmotri. – Dvostruka Napast… da, možda… činite mi se nekako drugačije…
Dakako da su mu se činile drugačijima! Na sebi su imale lagane ljetne haljine ispod kojih su nosile grudnjake bez naramenica, na nogama sandale koje su se vezivale oko gležnja, usnice su bile namazale sjajilom s okusom jagode, a na ušima su im se njihale naušnice s privjeskom u obliku tvora – službenog mirisa Martha’s Vineyarda, kako su to tvrdile naljepnice na odbojnicima automobila – što je sve bilo kupljeno Lambovom kreditnom karticom koju je Caitlin bila posudila da Vix za rođendan povede u kupovinu. A drugačije su i mirisale, po parfemu Charlie kojim su se bile obilno ispolijevale.
Caitlin nakrivi glavu i dobaci mu osmijeh. – Vidimo se, doviknu mu.
– Ne, ako ja tebe prvi ugledam, odvrati on.
Otac s malim djetetom prstima je lupkao po stolu. – Može li se ovdje nešto dobiti?
– Svakako, reče Bru. – Koju boju loptica želite?
One opet prasnuše u smijeh, još i jače no prvi put. Dok su čekale na početni udarac, Caitlin reče: – Jednog će se dana obojica zaljubiti u mene.
– Tko? – zapita Vix.
– Bru i Von.
– Zašto obojica? reče Vix. – Zašto ne samo jedan od njih?
– Zato što će s dvojicom biti zanimljivije, odgovori Caitlin.
No, Vix se to nije činilo poštenim pa stade tjerati Caitlin da se odluči. – Pretpostavimo da možeš dobiti samo jednoga. Kojega bi odabrala?
– Ne znam.
– Pretpostavimo da ti život ovisi o tome. Moraš odabrati jednoga ili umrijeti.
– Kojeg bi ti izabrala? – reče Caitlin.
– Ja sam tebe prva pitala.
– Dobro, reče Caitlin. – Mislim da bih se odlučila za Vona.
Dobro, pomisli Vix. Ona je za sebe već bila odabrala Brua.
Tjedan dana kasnije njih dvije sahraniše Cassandru i Vixen. Na plaži načiniše pješčane likove koji su trebali prikazivati Caitlin i Vix, a pridodaše im i dojke. Vix sebi načini okrugle, a Caitlin šiljate dojke i na vrhove im staviše grimizne kamenčiće umjesto bradavica. Za oči upotrijebiše crno kamenje, za kosu busene morske trave, sićušne bijele školjkice za nokte na rukama i nogama, a čupavu travu što je rasla na plaži za stidne vlasi. Poravnaše okolni pijesak i na njemu napisaše: Ovdje počivaju Vixen i Cassandra. Bilo je lijepo dok je trajalo. Potom zapjevaše i zaplesaše oko nekadašnjih utvara.
Dvije žene u pratnji springer španijela zastadoše na časak da bi se divile njihovu djelu. Caitlin i Vix nastaviše plesati ne obraćajući pažnju na njih.
To nije značilo da su izgubile Moć, već da se više njome ne mogu zajednički služiti. Nisu shvaćale zašto. Nešto u vezi s time naprosto nije bilo na mjestu. Složiše se da će ubuduće koristiti Moć svaka za sebe, no Vixen i Cassandra bile su mrtve. Mrtve i pokopane.

8.
Vix o Lambu kao dječaku ne bi nikada ni razmišljala da Caitlin nije rekla: – Lamb je odrastao kod bake. Uskoro je očekujemo. Zaboravila sam kada. To ti je prava gadura, ali to ćeš već i sama vidjeti.
Zanimanje joj je još više pobudila stara fotografija, veličine osam sa deset, koju je Caitlin iskopala iz najdonje ladice na komodi. – Lambovi roditelji, reče Caitlin lupkajući prstom po slici. – Amanda i Lambert. Nastradali su u automobilskom sudaru na otoku dok su Lamb i njegova sestra bili još mali. Znaš koliko im je godina bilo kada su poginuli? Dvadeset i pet. Zar to nije patetično? – Nije čekala da joj Vix odgovori. – Oboje su bili pijani one večeri kada se dogodila nesreća. Zbog toga Lamb nikada nije ni taknuo alkohol. Ona je vozila. Nalikujem na nju, što misliš?
Vix prstima prekri frizuru kakva se nosila tridesetih godina. Žena je doista nalikovala na Caitlin.
– Njih dvoje svejedno ne bi bili dobri roditelji, reče Caitlin i vrati fotografiju u prozirnu omotnicu.
– Možda su mogli prestati piti, reče Vix.
– Sumnjam.
– Nekim ljudima to uspijeva.
– Pa, sada to uopće nije važno. Oboje su mrtvi!
– Zašto se ljutiš na mene?
– Tko se ljuti? Jesam li rekla da se ljutim na tebe?
– Ne… ali se ponašaš kao da se ljutiš.
– Ti sve tako osobno shvaćaš.
– Samo neke stvari! – objasni joj Vix. Sada se zaista počinjala ljutiti, a zbog čega? Nekoliko puta duboko udahnu i reče: – S Lambom je sve u redu.
– Lamb je bio savršen… sve dok se nije oženio s ovom ženom!
Vix se pitala hoće li Caitlin ikada prihvatiti Abby.
U bijelom se lanenom odijelu i sa slamnatim šeširom široka oboda baka Somers doimala otmjeno. Lice joj je još uvijek bilo lijepo, s jedva pokojom borom, premda je sigurno bila jako stara. Caitlin joj je objasnila da baka odlazi plastičnom kirurgu onako kako drugi ljudi odlaze na skidanje zubnog kamenca. – Ima posebne kopčice ispod kose.
– Kopčice?
– A možda i iza ušiju, nisam sigurna.
Dok je Vix razmišljala o tome kako izgleda imati kopčice iza ušiju, Caitlin je predstavi Lambovoj sestri Dorset, visokoj i mišićavoj ženi dugačke kose boje meda koju su s obje strane lica pridržavali češljevi od kornjačevine. Dorset se bila tri puta udavala, a dvaput je bila u Hazeldenu radi rehabilitacije. U ovom je trenutku živjela s bakom u velikoj kući u Palm Beachu. Caitlin joj je bila rekla kako svatko kome uspije živjeti s bakom Somers, zaslužuje medalju. Dorset je bila jako preplanula.
– Ma što baka rekla, šapnu Caitlin, – nemoj ništa govoriti.
– Da ja nešto kažem nečijoj baki? – Vix se morala nasmijati zbog apsurdnosti takve pomisli. Osim toga, još je uvijek bila u šoku zbog toga što ima Regina Mayhew Somers, jasno otisnuto zelenom tintom na naslovnici svih najpaprenijih knjiga u kući, pripada nečijoj baki. – Nečija je baka čitala ove knjige? – u čudu se obratila Caitlin.
– Što bi bake trebale čitati… Bibliju?
– Ne znam, reče Vix. – Nemam nijednoga djeda ni baku.
Baka je Somers bila toliko uljudna, toliko profinjena da Vix nije mogla povjerovati svojim ušima kada ju je čula da, ušavši u kuću i bacivši brz pogled unaokolo, kaže: – Dakle, to je ta Židovka napravila od moje kuće. Pa, i to je dosta, zar ne? Više nego da je nešto rekla.
Vix osjeti bockanje duž kralježnice, no sjeti se Caitlinine opomene. Nemoj ništa govoriti. Lamb žmirnu, ali ni on ništa ne reče. Vix je zahvaljivala Bogu što je Abby u kuhinji pa nije čula bakinu primjedbu.
Regina Mayhew Somers
Pokušava sjećanjima na ovaj otok ne dopustiti da je obuzmu. Policija na njezinim vratima one večeri kada se desila nesreća. Na brzinu organiziran dvostruki pogreb. Shvaćanje da je odgoj dvoje malene siročadi sada pao na nju i Lamba Seniora, da se opet moraju baviti takvim stvarima, i to sada, baš kada su njegov odlazak u mirovinu kanili proslaviti krstarenjem oko svijeta. I njegov bijes na nju što se toliko posvećuje djeci! To nikada nije mogla razumjeti. Pa što je drugo trebala učiniti, skinuti sa sebe svaku odgovornost? Da bi se svega toga riješio, on se jednoga petka poslijepodne srušio u klubu, kraj sedamnaeste rupe, te tako sve bacio njoj u krilo. Djecu, odgovornost i, da, i novac. Doduše, i Mayhewevi su imali dovoljno imutka. Na Charlieja se Wetheridgea oslanjala kad god bi joj zatrebao savjet, sve dok Charlie nije umro, doslovce se oslanjajući na nju, u krevetu u Ritzu. Ostala je bliska s Lucy, njegovom udovicom, koja nikada nije ni pretpostavila da joj je Charlie bio išta više od financijskog savjetnika.
Ne, u to doba ženi nije bilo lako da sama odgaja dvoje djece. I još da mora slušati onu groznu glazbu. Elvisa, a onda i one dečke iz Engleske. A ona nemoguća odjeća i frizure. Što se nje tiče, te bi godine bilo najbolje baciti u zahodsku školjku i pustiti vodu za njima. Revolucija, ma nemoj! Vodite ljubav, a ne rat! Ma gdje su to samo našli?
A sad i kuća! Dopustio je toj došljakinji da od nje napravi što hoće. Toj Židovki! To je zbilja više no što ona može podnijeti.

Dorset
Dorset moli Boga da baka umre. Da se to desi sada dok su svi na okupu pa da se Lamb može pobrinuti za pojedinosti. Ne želi joj da pati ili da se muči. Samo da nestane. Onda će moći vlastiti život uzeti u svoje ruke.
Zašto vam baka mora umrijeti da biste vi odrasli i vlastiti život uzeli u svoje ruke? želi znati njezin psihić.
To vi meni objasnite, doktore Freud.
Do sada mu to nije uspjelo.
*
Kada je Dorset zapitala tko joj hoće pomoći u obavljanju nekih poslova, Vix se smjesta ponudila. Posljednje je mjesto na popisu bila Johnova ribarnica kamo su morale otići po kuhanog lososa što ga je Abby bila naručila za ručak. U času kad su ušle u ribarnicu Vix na mjestu zastade ugledavši za pultom – a koga drugog nego Nacionalno Blago u dugačkoj bijeloj pregači? Kako li će Caitlin biti žao što nije pošla s njima!
– Eh, eh…reče on kada ju je napokon primijetio. – Vidi tko nam je to došao.
Vix je laskalo što je se on sjeća iako je sva njezina odanost bila usmjerena na Brua. Svejedno, zbog topline se njegova osmijeha stade vrpoljiti mada je on stajao s druge strane pulta. Stade rukom prelaziti preko limuna izloženih u košarici, a Dorset zapita je li Abbyna narudžba gotova. Von nestade u stražnjem dijelu ribarnice i odan-de iznese lososa složena na pladnju i ukrašena cvijećem. Kićenom ga kretnjom pokaza Dorset pjevušeći: – Ta-da…
– Cvijeće…, reče ona. – Baš zgodno.
– Da… a ovo se cvijeće može i jesti, on će odmjeravajući Dorset od glave do pete premda je bila dovoljno stara da mu može biti majka. – Nisam znao da čovjek može jesti… znate… jesti cvijeće, sve dok nisam počeo ovdje raditi.
Dorset pročisti grlo i polako poče potpisivati obračunski listić. Potom reče: – Možeš li mi otvoriti vrata, Victoria?
– Što? – zapita Vix koja je u tom času bila duboko zadubljena u nadmetanje pogledima s Vonom.
– Vrata, ponovi Dorset.
– Oh, svakako…
– Čekaj…, doviknu joj Von. – Imam nešto za tvoju prijateljicu.
I opet nestade u stražnjem dijelu dućana.
Vix je vidjela da se Dorset pita što se tu zapravo zbiva. Von se vrati i pruži joj smeđu vrećicu. – Predaj joj ovo uz moje najljepše žaljenje… ovaj, pozdrave.
I baš kada je mislila da joj se ništa bolje ne može dogoditi, izađe iz ribarnice i vani, u parkiranom kamionetu i nogu podignutih na kontrolnu ploču, ugleda Brua. Oh, Bože, oh, Bože, oh, Bože… nije mogla vjerovati u toliku sreću!
– Hej… – reče on spazivši je. Džepnim je nožićem nešto čeprkao po jednom prstu, možda je pokušavao izvaditi kakvu špranjicu.
– Hey, odvrati ona.
– Što to imaš?
– Što imam?
– U toj vrećici… umirem od gladi.
– Oh. Sumnjam da bi ti se to svidjelo.
– Daj da pogledamo.
– Mislim da…
– Vix! – zazva Dorset. – Idemo.
– Moram ići.
– Samo polako, reče on.
– Da… i ti.
– Nije li on malo prestar za tebe? – zapita Dorset dok su se vraćale kući.
– Oh, to nema veze, objasni Vix. Govori li Dorset o Vonu ili o Bruu? – Mi smo samo… poznanici.
Dorset se zamisli nad tim. – Dobro. Ne sviđa mi se kad se djevojčice s nekim previše spetljaju. To naprosto nije pametno.
Vix kimnu kao da točno zna o čemu Dorset govori.
Istoga časa kad je stigla kući predade Caitlin vrećicu iz ribarnice. Po načinu na koji je Caitlin zadržala dah pošto ju je otvorila, Vix shvati kako se unutra zbilja nalazi riblja glava.
– Je li netko vidio moj Percocet? – zapita Dorset istresavši torbicu na radnu plohu u kuhinji. – Sigurna sam da sam ga ponijela.
– Ne znam, reče Caitlin pa ona i Vix odjuriše trčeći cijelim putem do plaže, sudarajući se jedna s drugom i histerično se smijući dok su Vonov dar bacale kormoranima za hranu.

9.
Sve do prethodne večeri Vix nije bila shvatila da Lambovo puno ime glasi Lambert Mayhew Somers Treći ili da se Sharkey zapravo zove Lambert Mayhew Somers Četvrti, poput nekakva kralja, kralja koji radi na Texacovoj benzinskoj crpki na Beach Roadu. Kanili su ga zvati Bert, objasnila joj je Caitlin, kako bi se njegovo ime razlikovalo od Lambova, no još je od malih nogu bio toliko očaran morskim psima da su ga počeli nazivati Sharkey i taj mu je nadimak ostao.
– Kada su snimali Ralje, Lamb ga je poveo do lagune da vidi Stevena Spielber-ga, reče Caitlin, – no Sharkeya je zanimalo samo ono golemo mehaničko čudovište. Onda je Lamb napravio grešku i odveo ga da vidi film, pa je Sharkey potpuno šiznuo. Odonda se nijednom nije okupao u moru. Jesi li ga ti imala prilike vidjeti?
– Morskog psa?
– Film.
Vix odmahnu glavom. – Roditelji mi ne bi dopustili.
– Ako ga budu opet prikazivali, ići ćemo zajedno. Ja se ne bojim, reče joj Caitlin. – Znaš kako izgleda ugriz morskog psa?
– Ne, kako?
Caitlin najednom skoči na Vixin krevet i ugrize je za stražnjicu.
– Prestani s tim! – zavrišta Vix.
Kada im se kod kuće Sharkey pridružio za ručkom, baka ga lupnu ručnom torbicom po glavi. – Uspravi se, Bertie. Hodaj uspravno. Pa ti si Mayhew.
Sharkey spuznu u stolicu za stolom postavljenim na trijemu gdje se ručak posluživao u Abbynom bijelo-plavom servisu za jelo. Vix je osjećala kako napetost za stolom raste i žalila što ne može pobjeći na plažu s knjigom i komadom kruha koji bi namazala maslacem od kikirikija. Možda bi ponovno naletjela na Brua i Vona. To bi baš bilo zanimljivo!
Dorset je sjedila nasuprot njoj, bezizražajna lica. Oči su joj gledale nekamo u prazno, kao da je već odlutala nekamo drugamo, možda u ribarnicu k Vonu. Petljala je nešto s češljevima koji su joj pridržavali kosu, vadila najprije jedan i ponovno ga vraćala na mjesto, a zatim to isto ponavljala i s drugim.
Razgovor se za stolom vrtio oko bakina zdravlja. – Vi sjajno izgledate, gospođo Somers, reče joj Abby.
– Oh, pih, reče baka.
Vix je morala samu sebe podsjećati na to da je ova žena Regina Mayhew So-mers, da je svojevremeno pročitala Dolinu lutkica i Gradić Payton. O coitusu inter-rupturu vjerojatno je znala sve što se o tome može znati.
– Uopće mi nije dobro, nastavljala je baka. – A oni doktori na Floridi ne znaju u čemu je stvar. Znate tko odlazi onamo… doktori u potrazi za sunčanjem, doktori koji bi cijeli dan samo pecali ili odlazili na jedrenje… a među njima je mnogo pripadnika židovske vjere. To, naravno, ne znači da nisu dobri doktori, brzo dodade.
– Bako…, reče Lamb spustivši vilicu.
– Oh, znala sam da ćeš me ti krivo shvatiti! – povika ona poput kakve zločeste djevojčice. – Abby me razumije, je li tako, mila?
– Da, potpuno vas razumijem, reče Abby.
– Svi te razumijemo, bako, – dodade Caitlin.
– E pa, zar to nije krasno? – vedro zapita baka.
Regina Mayhew Somers
Oh, baš ih je sjajno gledati kako se uznemireno meškolje na stolicama! Ako namjeravaju s njom postupati kao s nekakvom relikvijom, odigrat će ona i tu ulogu. Ona, doduše, ne skriva svoje godine… daleko od toga… ponosi se time što je navršila osamdesetu. Dakako, nitko joj ne bi dao više od šezdeset i pet. Lako bi se mogla izdavati za Lambovu majku, umjesto da se predstavlja kao njegova baka. Stara cura još nije za baciti.
Caitlin je prava ljepotica. Morala bi se dobro udati. Možda za unuka Charlieja Wetheridgea? Mali se bavi investicijskim bankarstvom, kako čuje. No, Caitlin još nije spremna za to. Ne… tek joj je trinaest ili četrnaest.
Bertie je čudan dečko. I ti zvukovi koje ispušta. Ona to čuje unatoč svom sla-bom sluhu. Zar Lamb ništa ne zapaža? Zar u vezi s tim ne može ništa poduzeti?
Ovaj je losos zapravo prilično ukusan. Možda će se još jednom poslužiti. Hvala Bogu da Židovka nije iznijela na stol nijedno od jela svoje kuhinje. Čula je da imaju neke čudne prehrambene navike.
Dorset
Vidi ti samo ovo što baka izvodi s Abby, naziva je Židovkom, iskušava je. I ta priča o liječnicima! Kakvim liječnicima? Ništa njoj ne manjka. Vjerojatno će ih sve nadživjeti. Ha!
Gdje li je u vražju mater taj Percocet? Bila ga je zamotala u papirnatu maramicu i sakrila u džepić na hlačama. Požure li s ručkom, ostat će joj vremena da na brzinu skoči do ribarnice. Možda onaj dečko koji prodaje ribu može izaći na sat vremena. E, to je pozitivna misao. Kakvo tijelo, a ona usta… već ih osjeća na sebi… na svojim ustima, vratu, dojkama, između nogu. Da, misli o tome, Dorset… tako ćeš progurati ovaj obrok. Kamo je stavila vibrator? U priručnu torbu? Možda se može ispričati i ustati od stola. Ako već ne može imati onog momka s ribom, barem će, upotrebljavajući čarobnu palicu, misliti na njega.
Sharkey
Prava je smijurija ta njegova obitelj dok zajedno sa Starom Ptičurinom sjedi za stolom, a svatko bi među njima najradije bio negdje drugdje. O čemu li razmišlja Dorset da joj na licu titra tako čudan osmijeh? Ta njegova teta uopće ne izgleda loše.Nije mu nimalo teško zamisliti je u donjem rublju. U staromodnom rublju – bijele gaćice i šiljast grudnjak. Kao u onom starom Searsovu katalogu što ga Sharkey skriva pod ormarom i koji vjerojatno potječe još iz Ptičurininih dana. Pa što s tim?
Pita se o čemu razmišlja Vix skupljajući mrvice kruha u kutovima usana kada misli da je nitko ne gleda… kao mačka.
Uspio je opet dobiti posao. Zach će biti zbilja zadovoljan što je njega zaposlio. Može on i mnogo više od punjenja automobilskih spremnika benzinom. Gotovo je siguran da će uspjeti uvjeriti Lamba kako bi bilo pametno kupiti onaj kamionet marke Datsun. Dvadeset tisuća milja. Gotovo nov. Prekrasno crn. Takav bi kamionet vozio i James Bond, pod uvjetom da se odluči za vožnju kamionetom. Upravo savršeno za sljedeće ljeto kad već bude imao vozačku dozvolu. S tablicom koju će posebno naru-čiti i na kojoj će pisati SHRKY. Onda će Carly moći napisati pjesmu o njemu. Nitko to bolje ne radi…
*
Za vrijeme cijeloga je ručka Vix gledala kako u Caitlin vrije. Očekivala je da će joj prijateljica eksplodirati i iznenadila se kada se to nije dogodilo. Tek kasnije, pošto su baka i Dorset već otišle, Caitlin poput vihola uletje u kuhinju gdje su Abby i Lamb zajednički raščišćavali stvari nakon ručka. – Nije mi jasno kako to možeš podnositi, reče Caitlin obraćajući se Abby. – Baka je obična stara gadura puna predrasuda!
Abby se zapanji, a isto tako i Lamb. – Ne smiješ tako govoriti o baki! – reče Lamb tonom kakav Vix od njega nikada nije čula.
– I ne bih morala tako govoriti da si joj ti sam rekao što je spada.»Da nije bilo bake.., započe Lamb.
Caitlin ga presiječe. – Što bi onda bilo? Tebe bi poslali u sirotište?
– Caitlin, pazi što govoriš.
– Gadi mi se način na koji joj ti dopuštaš da govori što hoće… ne razmišljajući o tome kako to djeluje na nas ostale!
– Sad je dosta! – reče Lamb. – Idi u svoju sobu.
– Oh, molim te… nije li te igre trebalo ranije igrati?
Abby ispruži ruku i njome dotaknu Caitlininu. – Hvala ti, Caitlin. Puno mi znači što se brineš oko toga.
Caitlin se odmače. – Nemoj to shvaćati osobno, reče. – Govorila sam o predrasudama općenito. A sada me ispričajte, mislim da me netko poslao u moju sobu!
Kad su se vratile u sobu, Vix se u sebi čudila zašto Lamb baki Somers dopušta sve te nepristojne primjedbe. Nije morala na glas postaviti to pitanje. Caitlin joj sama od sebe objasni zašto. – Znaš oko čega se sve vrti? Oko novca! Ne možeš nekome tko u rukama drži veliku lovu, reći što ga spada.
Oh, velika lova. Nije mogla sama sebi povjerovati koliko je bila naivna, pretpostavljajući da Lamb naporno radi kako bi uzdržavao obitelj. Ta tko bi inače platio ovu otmjenu kuću, novu dasku za jedrenje marke Sunfish, foto-aparat što ga je od Lamba i Abby dobila za rođendan – poklon koji je bio toliko ekstravagantan da ga nikada neće smjeti pokazati roditeljima? Čula je Tawny kako o nekima od Grofičinih prijatelja govori kao o bogataškoj dječici koja žive od rente – uvijek prezirno – no do sada nikada nikoga od njih nije osobno upoznala.
– Osoba koja u rukama drži veliku lovu ima i veliku moć, reče Caitlin.
– Ne znam ništa o tome, reče Vix.
– Imaš sreće.
– Ne ja, usprotivi se ona, – nego ti.
– Nemaš pojma o čemu govoriš.
Bila je u pravu, dakako. No, Vix je znala da bi njezini roditelji za hrpu novaca sve učinili. Pa, možda ne baš sve, ali gotovo tako. Njima i ne bi trebalo puno novaca. Ne onoliko kao baki Somers, ma koliko to iznosilo. Pa čak ni onoliko kao Lambu. Naprosto dovoljno da se više ni zbog čega ne moraju brinuti. Naprosto dovoljno da kupe udobnu kuću, možda neku od onih novih kuća na Old Taos Highwayu, priušte sebi nekoliko dana praznika godišnje, možda na Havajima, te Natanu pruže svu potrebnu pomoć. Mogla je čuti Tawnyne opomene: Bogati su drugačiji od nas, Victoria.
Da… jesu, pomisli. Imaju više novaca.
Abby
Caitlin je, znači, društveno svjesna osoba. Pa, tim bolje po nju! Hrabra je to djevojčica. Prgava, ali hrabra. Prošli se tjedan, kada je Abby zajedno s djevojkama pošla na vožnju biciklom, Caitlin zaustavila kraj groblja u ulici Spring da Vix pokaže grob Lambovih roditelja.
Da su živi, to bi bili moj djed i baka, rekla je Caitlin.
Da su živi, to bi bili moj svekar i svekrva, rekla je ona Caitlin i položila kamenčić na dvostruku nadgrobnu ploču. Potom je polagano krenula kroz groblje u potrazi za Somersima i Mayhewima, sve samim Lambovim precima. Caitlin i Vix išle su za njom. Kada je stigla do luka od kovanog željeza na kojemu su stajale riječi Židovsko groblje u Martha’s Vineyardu, Abby zastade. Mene bi mogli i ovdje pokopati, objasni ona djevojkama.
O čemu ti to pričaš? zapita Caitlin.
Ja sam Židovka. Znaš da jesam.
Ako je Bog samo jedan, zašto je važno hoće li te pokopati na ovom ili onom dijelu groblja?
Abby se na trenutak zagledala u Caitlin. Ovo je jako pametno pitanje.
Ja i jesam jako pametna osoba, objasnila joj je Caitlin, ako to do sada nisi primijetila.
Primijetila sam, rekla je Abby trudeći se da zadrži ozbiljno lice.

10.
Ljeto 1979.
Vix je naizmjence sanjarila o tome da će se obogatiti i da će postati kao Majka Tereza. Bude li bogata, moći će Natana odvesti u Disneyev Svijet. Odvest će ga najboljim liječnicima, pribaviti mu najbolje fizioterapeute, poslati ga u najbolje škole. U stražnjem će dvorištu dati načiniti bazen s toplom vodom u kojoj će se roditelji moći opustiti kada se s posla vrate kući.Možda će čak i Lewisu kupiti bicikl s deset brzina za koji moljaka roditelje, a Lanie… nije znala što će učiniti za Lanie jer je s Lanie te godine bilo nemoguće izaći na kraj, bila je svojeglava i divlja, a još joj nije bilo ni trinaest godina.
S druge strane, odluči li se da bude kao Majka Tereza, neće se morati brinuti o tome hoće li imati novaca. Bog će biti uz nju. Vrijeme će provoditi u molitvi i pomaganju bolesnima i siromašnima. I neće se morati brinuti o tome hoće li joj grudi previše narasti jer će joj ih halja skrivati. Doduše, još se uvijek i nije imala puno razloga brinuti zbog veličine svojih dojki, no ipak se ponekad pitala nije li je to možda Trisha zarazila nekom rijetkom boljeticom.
*
S ljetom joj problemi okolnoga svijeta, u svakom slučaju svijeta koji je nju okruživao, kao nekom čarolijom, spadoše s pleća. Bio je to najtopliji srpanj koji se pamti, s vjetrovima koji su s juga donosili vlažan tropski zrak. Cvijeće u Abbynu vrtu klonu, keksi se i zobene pahuljice u smočnici navlažiše, odvratna se zelena plijesan stade hvatati po svemu što nije bilo potpuno suho. Na sve se strane govorilo o obitelji Chilmark u kojoj su se svi razboljeli od neke rijetke, zarazne vrste upale pluća. Je li bila riječ o legionarskoj bolesti? Abby ih je stalno upozoravala na to da peru ruke prije jela, redovito režu nokte i dobro paze da im se pod njih ne zavuče nečistoća. Iskuhavala je svu posteljinu i ručnike, kao i odjeću.
Slatkica je duge, sparne dane provodila drijemajući ispod drveća. Imala je isto tako malo energije i teka kao i svi ostali. Sreća je što ne žive u gradu gdje se ljudi je-dan za drugim ruše od vrućine, podsjećala ih je Abby kada bi, ako bi im se prohtjelo, cijeli dan ostali do grla zagnjureni u vodu. Čak se i Sharkey koji se inače nikada ne bi smočio, polijevao vodom iz cijevi za polijevanje vrta.
Uvečer bi ih u san uljuljkivala sirena za maglu.
Bilo je to prvi put da je Vix otišla na ljetovanje bez osjećaja krivnje, i to zahvaljujući Natahanovu liječniku koji je za dječaka bio sredio dvotjedni boravak u kampu za invalidnu djecu u Colorado Rockies. – Bez roditelja, ponosno joj je objasnio Nathan. – Bez ikoga tko će mi stalno govoriti što da radim.
– Obećavaš da ćeš biti oprezan? – rekla je ona.
– Što pod time misliš?
– Znaš… da ćeš paziti na sebe.
– Nisam više dijete. Imam devet godina. Ne moraš brinuti zbog mene.
– Ne brinem.
– Dobro. Namjeravam se zabavljati. Bit će mi kao u školi, ali bolje. Bez Tawny.
Zajedno se nasmijaše. – Sjajno ćeš se provesti, složi se ona grleći ga.
– Ako budem dobre volje, pričat ću ti o tome.
Tokom dva mjeseca neće morati planirati svoj život, čuvati djecu svako poslijepodne i onoliko večeri tjedno koliko joj Tawny dopusti, odlučna da nešto učini u vezi sa svojom budućnošću i budućnošću svoje obitelji. Tokom dva će se mjeseca moći naprosto izležavati i prepustiti Abby da se brine za nju.
Nisu je smetale zagušljiva omara ili vrućina i vlaga. Toga je ljeta bila došla na Vineyard s predivnom tajnom, tajnom u kojoj je već mjesecima uživala. U javnoj je knjižnici u Santa Feu na oglasnoj ploči bila vidjela oglas. Neplivači. Nikada nije kasno da naučite plivati. Nabavila je godišnju ulaznicu za gradski bazen ni riječi ne rekavši roditeljima, pokazavši Tawny jedne večeri samo donji dio obrasca i objasnivši joj da je riječ o razrednom izletu za koji ne treba ništa platiti. Tawny je načrčkala potpis na dozvolu i ne pročitavši obrazac. Vix je tečaj platila novcem od čuvanja djece, a preostalo joj ga je dovoljno da kupi fosforescentno žuti kupaći kostim, posljednji krik mode prema časopisu Sedamnaestogodišnjakinja.
A kako je samo dobro proračunala vrijeme! Istina, zamah joj je bio sirov i odmah se vidjelo da je prava početnica. Bilo je jasno da nikada neće pobjeđivati na natjecanjima. No, kada je prvi put odšetala do kraja mola, skočila u vodu i otplivala do Lambova čamca, izraz je na Caitlininu licu bio vrijedan uloženoga truda. – Mislila sam da ne znaš plivati.
– Ne treba prenaglo donositi zaključke, objasni joj Vix.
– Teško da bi se to moglo nazvati prenaglim donošenjem zaključaka. Ovo ti je treće ljeto ovdje i do sada te nikada nisam vidjela u vodi dublje od koljena.
– Prije mi nije bilo dovoljno toplo za plivanje.
Caitlin se nasmija. – Naprosto obožavam način na koji radi tvoj um.
Za dolazak se momaka iz Chicaga pripremiše postavivši na vrata svoje spavaće sobe sigurnosnu kukicu. No, ništa nije moglo Vix pripremiti za dan kada ju je Gus iznenadio u jezercu i zgrabio za nogu dok je plivala prema Lambovu čamcu. Uhvatila ju je panika, stala je tonuti, potom je ponovno izronila daveći se i gušeći, lamatajući rukama. Istoga časa kada je nogom dotakla dno, potrčala je na obalu.
Gus ju je u stopu pratio. – Hej, Sirupiću, – doviknuo je dobacivši joj ručnik. – Šmrklji ti cure iz nosa.
Daniel je stajao u blizini i udarao se dlanom po bedru kao da Vix izvodi neku komičnu točku njemu za zabavu. Da bi im uzvratile, ona i Caitlin provališe u njihovu sobu. Na unutrašnjoj strani vrata Caitlin pronađe muške gaće obješene na kuku, onjuši ih i njihova vlasnika proglasi ovogodišnjim dobitnikom priznanja za Najbolji brabo-njak.
Ispod gomile prljava rublja nađoše katalog Victorijina tajna, na što se Vix samo još jače razbjesni. Katalog seksi donjeg rublja, a na njemu njezino ime! A jedan je od momaka iz Chicaga, ili su to bila obojica, na pojedinim stranicama naznačio: najbolje sise, najbolje dupe, najbolja za ševu.
– Ti dečki ni o čemu drugom i ne misle! – reče Vix. Doduše, i ona i Caitlin itekako su mislile na to. Njihova se moć pretvorila u svrbež koji nikako nije prestajao. No, barem je bila skrivena, a nije im visjela između nogu tako da je svi mogu vidjeti.
Caitlin na krevet na kat na kojem su spavali dečki iz Chicaga pričvrsti fotografiju Georgije O’Keefe.
Dragi Baumer i Prištavko,
Za promjenu pokušajte udarati majmuna uz pravu žensku!
Vix ih je nakon toga nastojala ignorirati, sve do večeri kad su se svi našli u Strandu, u redu za ulaznice za Vanzemaljca. Dok su tako čekali, mimo njih prođe skupina djece iz kampa Jabberwocky idući prema Letećim konjima. – Debili, reče Daniel Gusu pa se njih dvojica stadoše kreveljiti pretvarajući se da se ne mogu uspraviti.
Vix planu. – Vi ste dva obična glupa šupka! Nije svaki fizički invalid mentalno retardiran. Vas ste dvojica retardirani ako tako mislite! Premda je među djecom iz kampa Jabberwocky bilo i retardiranih, njih dvojica nisu im se imali pravo izrugivati. Bože, kako su samo blesavi… beznadno blesavi!
Dvojica se dječaka zapanjiše. Nisu mogli povjerovati da se Vix, koja nikada nije pokazivala nikakve osjećaje, raspalila i počela vikati na javnom mjestu. – Što ti je? – reče Gus. – Što smo ti skrivili?
– Vixin brat boluje od distrofije mišića, objasni im Caitlin. – Vezan je uz kolica. Svejedno, milijun je puta pametniji nego što će ijedan od vas dvojice patetičnih balavaca ikada biti.
Ovo začepi usta dečkima iz Chicaga. Čak ni Gus nije mogao na brzinu naći neku pametnu primjedbu. Vix se pušila od bijesa. U kino-dvorani se razdvojiše, a čim film završi, ona ode do Murdickove bombonijere i Nathanu posla kutiju od jedne funte raznovrsnih bombona. Znala je da je to glupo, da mu u kampu neće dopustiti da najednom pojede više od jednoga bombona, ako i toliko, ali je zamišljala kako će ostatak možda podijeliti s prijateljima pa će svi znati da je ona mislila na njih.
Nakon toga više nije htjela govoriti s Danielom i Gusom. Kada bi i ako bi u kući prošla mimo kojega od njih, pogledala bi na drugu stranu. Dva dana kasnije njih joj dvojica priđoše upravo kad je izlazila iz kupaonice i spremala se poći u krevet. Gus je pregovore preuzeo na sebe. – Nismo mislili ništa loše. Samo smo se zezali. Nismo znali da imaš takvog brata.
– Nije on takav. On je osoba koja je slučajno rođena s nečim čime ne može upravljati. To se moglo i tebi desiti, moglo se desiti svakome od nas. I zato, kada sljedeći put vidite nekoga u invalidskim kolicima, nekoga tko ne može hodati, samo zamislite da ste to vi! Isti vi koji sada ovdje stojite, ali vam je um uhvaćen u klopku unutar tijela kojim ne možete upravljati! – Samu je sebe iznenadila, zvučala je tako odrješito, čvrsto i ljutito. Srce joj je tako brzo udaralo da je osjećala kako joj krv navire u lice.
– Nikada o tome nisam tako razmišljao, reče Gus. Laktom gurnu Daniela dajući mu znak kako je sada na njemu red da nešto kaže. No, Daniel se samo okrenu i ode.
– Ima on svojih problema, reče Gus.
– A tko ih nema? – Znala je da se Danielov otac sprema ponovno oženiti, i to sa ženom koju je Gus spominjao kao Bebu. Pravi komad, još joj nije ni trideset, objasnio im je kako bi bio siguran da su ga shvatili.
– Jesu li i tvoji roditelji razvedeni? – zapita je on.
– Ne. Nisu svi roditelji razvedeni i nisu svi problemi na ovom svijetu u vezi s roditeljima.
– Ne moraš se tako neprijateljski ponašati. Rekao sam ti da nam je žao.
– Zapravo, uopće to nisi rekao.
– Pa dobro, žao nam je.
– U redu. – Vix najednom shvati da stoji pred kupaonicom, samo u prevelikoj majici i gaćicama, s četkicom za zube u ruci, razgovarajući s nekim šesnaestogodišnjakom koji joj se čak i ne sviđa.
Tada Gus učini nešto silno čudno. Naže se naprijed i poljubi je u obraz. – Zbilja mi je žao, Sirupiću, – reče. – Ponijeli smo se kao prava govna. Laku noć.
Vix na ovo ostade potpuno bez riječi.
*
Gus i Daniel sa zakašnjenjem joj čestitaše rođendan poklonivši joj slagalicu – Mrak mi pada na oči – koja se sastojala od pet stotina jednobojnih dijelova. Okladiše sa Sharkeyem u dvadeset baksa da je Vix neće biti u stanju složiti za tjedan dana.
– Što ona time dobiva? – zapita Caitlin. – Zašto bi ona žuljala guzicu za bilo koga od vas?
– To ti govoriš kao njezin agent? – reče Daniel.
– Točno, objasni mu Caitlin, – govorim kao njezin agent.
– U redu…, reče Daniel. – Ako uspije, dobit će dvadeset dolara, što znači da nas dvojica zajedno ulažemo četrdeset. Hoćete li ti i Sharkey uložiti četrdeset dolara protiv nas?
Caitlin kimnu Sharkeyu, a on pogleda Vix tražeći od nje znak da pristaje. Ona podiže oba palca uvis. – Prihvaćamo, reče Sharkey dečkima iz Chicaga.
Tokom su dvije večeri njih četvero sjedili na stolicama oko stolića za kartanje i promatrali Vix kao da je u pitanju Bobby Fischer. No, zbog njihova se zurenja ona nije mogla koncentrirati. Gotovo uopće nije napredovala. Daniel i Gus samouvjereno su se pogledavali. Vix je bila odlučna da im dokaže kako su u krivu. Narednoga dana ustade u zoru, a isto tako i dva dana poslije toga. Silazeći na doručak, ostali su je za-ticali za stolom kako proučava komadiće slagalice, sastavlja ih međusobno, slaže pojedine dijelove, sve do kraja šestoga dana kada je bila sigurna da je uspjela.
Te im večeri dopusti da je promatraju, uživajući u svakome koraku što ju je vodio prema pobjedi, a kada je i zadnje djeliće stavila na svoje mjesto, Sharkey podiže stisnutu šaku u zrak i viknu: – To! – Podiže je sa stolice pa je, prije no što ga je mogla u tome spriječiti, zavrti oko sebe. Vix je bila potpuno zapanjena. No, kada mu se nasmiješila, on je bez riječi pusti, pokupi svoj dio dobitka i nestade. Gus i Daniel ostadoše slaviti zajedno s djevojkama.
– A što je s utješnom nagradom? – reče Gus.
– Što ti je na umu? – zapita Caitlin.
On se osmjehnu i odmjeri je pogledom od glave do pete. – Sve što si voljna dati.
– Ma nemoj! – Caitlin na njega baci praznu kutiju u kojoj se ranije nalazila slagalica, a on se i Daniel nasmijaše i zajedno izađoše.

11.
Vix se pitala da li je Abby ikada naslutila koliko ona mašta o tome da bude njezina kći, koliko sanjari o tome da bude lijepa i bogata i živi u velikoj kući u Cambridgeu koju, doduše, osim na fotografijama, nikada nije vidjela. Samo je nekoliko tjedana ranije, na dan Vixina četrnaestog rođendana, baš dok su se ona i Caitlin oblačile za večeru u Crnome psu, Abby rekla: – Obje tako zgodno izgledate. Kad god vas pogledam, sjetim se koliko sam oduvijek željela kćerku.
– Nemoj se zanositi, objasnila joj je Caitlin. – Svaka od nas dvije već ima majku.
Vix je vidjela bol u Abbynim očima i čula je u njezinu glasu. – Samo sam htjela reći…, započe Abby, no onda svrnu pogled na drugu stranu i ne dovrši.
Vix je jednom zapitala Caitlin da li joj Sharkey i Lamb nedostaju tokom školske godine, da li bi i ona voljela živjeti u Cambridgeu.
– Nedostaju mi, odvratila je Caitlin, – ali sam potrebna Phoebi kako bi ona mo-gla dokazati da kao majka nije posve promašila.
Vix je razmišljala o Phoebinim razglednicama. Prošloga je ljeta bila stigla samo jedna, i to iz Toscane.
Dragi moji,
Nadam se da lijepo provodite lijeto, kao i uvijek.
Spremam se na par dana u Veneciju.
Vidimo se uskoro!
Volim vas,
Phoebe
Razglednica je bila naslovljena na Caitlin i Sharkeya Somersa. Jedna razglednica za dvoje djece. Po jedna razglednica svakoga ljeta. Sharkey ju je ispustio iz ruke čim ju je pročitao i rekao Caitlin da je može dodati svojoj zbirci. Caitlin ju je gurnula u najdonju ladicu na komodi, kraj ostalih. Phoebe je bila pogrešno napisala lijeto.
Vix nije shvaćala zašto su Lamb i Phoebe, kad su se razvodili, djecu podijelili između sebe. – Meni je bilo tek dvije godine kad su se oni rastali, objasnila joj je Caitlin. – U to doba teško da sam mogla išta reći.
A sada, pitala se Vix, gotovo sigurna da zna odgovor. Čovjeku pri rođenju ne pripadnu uvijek pravi roditelji, a ni roditelji nužno ne dobivaju baš onakvu djecu ka-kvu bi voljeli odgajati.
Vix se razboljela od straha saznavši da će Tawny ovih dana stići na otok, sigurna da je Tawny na neki način otkrila o čemu ona mašta pa sada dolazi da obrani svoja majčinska prava. Zamišljala je divlju borbu na sudu, nalik na onu oko Glorije Vanderbilt iz knjige koju je upravo čitala – Mala Gloria napokon nalazi sreću.
– Znala sam da su Lamb i Grofica prijatelji od davnine, rekla joj je Abby dok su jedna kraj druge radile u vrtu, – ali pojma nisam imala da je tvoja majka Grofičina amanuensis. Kad god je Caitlin odlazila na jedrenje, Vix je vrijeme provodila uz Abby. U vrtu je Abby na glavi imala šešir kakav obično nose kuliji, bijelu košulju s dugim rukavima, hlače koje su se u struku vezivale vrpcom, rukavice i crvene plastične klompe koje je bila naručila iz nekog kataloga o vrtlarenju.
Ako su Lamb i Grofica prijatelji od davnine, kako to da Vix o tome nije nikada ništa rekao? I što znači amanuensis? Zvučalo je kao nešto u vezi sa seksom.
Abby iščupa jednu vrkutu, pogrešno pomislivši za nju da je korov. – Ne mogu vjerovati da sam to učinila, reče nježno držeći biljku u ruci, kao da je nekakva životinjica. U svojem je vrtu, za razliku od stvarnoga života, Abby s lakoćom prepoznavala neprijatelje i uništavala ih. Japanske je pivce hvatala u vrećice obješene po drveću, puževe bi golaće namamila u tanjuriće s pivom, a razne crviće prskala otopinom sapunice. Ograda od letvica, pojačana žičanom mrežom, priječila je zečevima ulaz u vrt. – Znam da su jako slatki, govorila je Abby posjetiocima, – ali vam jedan jedini zečić može preko noći upropastiti cijeli vrt.
S jelenima je bila druga priča. Da bi držala podalje od vrta, Abby je na stupiće na ogradi pričvrstila komade sapuna Irish Spring. Kada to nije pomoglo, oko vrta je posula sušenu krv. Prošloga je ljeta Vix vidjela jelena koji je jurnuo kroz šumu, bacio se u jezerce i preplivao na drugu stranu. Kada je stigao na suprotnu obalu, zbunjeno se ogledao oko sebe, a potom se okrenuo i otplivao natrag te nestao u šumi. Vix se pitala ima li taj jelen negdje obitelj, je li namjeravao pobjeći, ali se u posljednjem trenu predomislio.
– Kada tvoja majka dođe ovamo, možda možemo sjesti i porazgovarati o tvojem školovanju, reče Abby. Bila je odbacila vrkutu i sada je s kineskih ruža skidala uvenule latice.
Što misli reći s tim školovanjem?
– Lamb i ja smo se pitali bi li ti htjela ići u Mountain Day zajedno s Caitlin?
– Mountain Day je privatna škola.
– Recimo da dobiješ stipendiju?
– Stipendiju?
– Naravno, srednja je škola tek početak, objasni joj Abby. – Jesi li već razmišljala o koledžu?
Nitko u njezinoj obitelji nikada nije išao na koledž. Vix se doduše nadala da će se upisati na Sveučilište New Mexico, ali je Tawny željela da joj kći postane medi-cinska tehničarka. Zdravstvo, Victoria. Tu će biti posla. Slušaj me. Znam o čemu go-vorim.
– Znam da se tebi to čini još dalekim, nastavi Abby, – ali je sve to zapravo odmah tu, iza ugla. Moraš već sada početi planirati. Možda možemo u glavnim crtama razgovarati o tome kada ti majka dođe ovamo.
Vix je i dalje plijevila na jednome te istom mjestu, čak i pošto ga je već bila potpuno očistila od korova. Prepušta li se i Abby maštarijama? Osjeti kako joj znoj izbija ispod grudnjaka. Bila je to neka nepoznata vlažnost koja joj je u trenu i posve nenadano znala prodrijeti kroz pore, odišući oštrim vonjem, čak i ako se čas prije toga bila istuširala. Bila joj je odvratna nepredvidljivost vlastitog tijela. Bilo joj je odvratno što ima četrnaest godina. Osjećala je to kao kaznu, samo nije znala zbog čega je kažnjena.
– Nadam se da se preda mnom ne osjećaš neugodno, reče Abby.
– Ne, odveć brzo reče Vix brišući lice podlakticom, pokušavajući osjetiti zadah ispod vlastitog pazuha. – Samo…
– Potpuno te razumijem, reče Abby.
– Zbilja?
– Svakako.
Koliko god da ju je plašila pomisao na Tawnyn upad u njezin svijet, Vix je laknulo kad je otkrila da taj posjet nema nikakve veze s Abby. Tawny je stigla na otok zato što Grofica više nije mogla putovati sama, a imala je previše prijatelja i na previše različitih mjesta da bi sjedila kod kuće utonuvši u mračno razmišljanje o svojem emfizemu i vidu koji je sve više slabio.
Srećom je uz Groficu Tawny imala pune ruke posla. Svatko se na otoku htio vidjeti s Groficom. Otkuda su svi ti bogati ljudi znali jedni za druge? Je li u pitanju bio kakav klub? Vix je zaključila da Grofica svoju popularnost duguje nevjerojatnim pričama što ih je stalno pripovijedala – priče o tome kako je sa šesnaest godina pobjegla od kuće i priključila se nekom cirkusu, s osamnaest se našla u Parizu, i to zatočena s Grofom u pokvarenom liftu, u nekom hotelu po imenu George Sank, te se tjedan dana kasnije za nj udala. Premda je taj brak potrajao tek šest mjeseci, ona je iz toga izvukla gomile novca. Ili je možda cijelo vrijeme bila puna novaca.
Vix je jednom, pokušavajući zamisliti Groficu kako jaše na cirkuskom slonu, zapitala majku koliko istine ima u Grofičinim pričama. – Znam samo ono što mi je rekla, odvratila je Tawny, što i nije bio nikakav odgovor. Kada je Vix razočarano zastala, dodala je: – Victoria, ja nikada ne postavljam pitanja. Zbog toga sam i zadr-žala ovaj posao.
Sa svojom je šašavom frizurom, neobičnom opremom i zaraznim smijehom Grofica još uvijek bila u središtu pažnje. Nikada nije bila dosadna. Bezuvjetno nije bila obična osoba. Posljednjega je dana ovoga vrtoglavog posjeta Grofica Tawny dala slobodno poslijepodne da ga provede s Vix koja u životu nije ni sat, a kamoli cijelo poslijepodne provela na samo s majkom pa ju je i sama pomisao na to užasavala.
U vožnju otokom krenule su u crvenom unajmljenom kabrioletu i odvezle se sve do vidikovca na Veseloj glavici, a kada je pogledala kroz teleskop – deset centi po minuti – i vidjela stijene ispod njih i njihove boje, Tawny je rekla: – Pa ovdje je sve isto kao i u New Mexicu!
– Samo što u New Mexicu nema valova koji se ovako lome o obalu, podsjeti Vix majku. – Tamo zapravo jedva da i ima vode.
– Da, ali ima planina, reče Tawny. Nije zvučalo kao da se ljuti, onako kako je to inače zvučalo kada se Vix u nečemu ne bi s njome složila. Nije kćerku nazvala nemogućom, nesnosnom ili čak nezrelom.
Ručale su na otvorenom, gledajući odozgor na ocean, a vjetar im je nosio kosu i sunce je blistalo u Vixinim očima. Tawny je naručila pržene kamenice i uz njih pila pivo što ga je bila donijela sa sobom. – Jasno mi je zašto se tebi ovdje sviđa, Victoria, rekla je. – U ovome ima nečega čarobnog… nečega što nisam osjetila još otkada smo se doselili u Santa Fe. – Duboko je uzdahnula. – To je bilo tako davno…
Vix nije mogla vjerovati koliko se ovdje, daleko od kuće, Tawny činila drugačijom.
– Neke se stvari mijenjaju… druge se događaju… stvari koje čovjek ne može ni zamisliti kada je mlad i pun nade. – Tawny se zagleda prema oceanu. – Uvijek sam mislila da ću putovati, obići svijet, ali je ovo…, reče, opet svrnuvši pogled na Vix i kucnuvši zglobovima prstiju po stolu, – najviše što sam se ikada udaljila od kuće.
Je li ova strankinja što dugačkim gutljajima pije pivo ravno iz boce, ova strankinja koja joj je predložila da skinu cipele i odšeću sve do ruba oceana kako bi mogla reći da nije samo vidjela Atlantik, nego da je i nožne prste umočila u nj, je li ta strankinja doista njezina majka?
Tawny
U redu, priznaje Tawny, danas je poslijepodne na čas pozavidjela Victoriji na slobodi koju uživa, pa čak i na njezinoj mladosti. Drago joj je što ju je Grofica nagovorila da dođu ovamo. Tako se opuštenom nije osjećala još od… ne može se ni sjetiti otkada. Bijes što ga najveći dio vremena osjeća, to dodatno breme što ga nosi na plećima, nestao je otkako je došla na ovaj otok. Da, osjeća se više nalik na pravu Tawny. Onu staru Tawny. Šteta da je Ed ne može vidjeti kako se smije i razgovara s ljudima kao da na ovome svijetu nema nikakvih briga.
Samo da je Victoria ovako ne gleda. Isto onako kao što je i ona gledala svoju vlastitu majku, procjenjujući situaciju, nastojeći pogoditi Darlenino raspoloženje. Ta Abby zbilja je sretna žena! Lamb je privlačan muškarac, a bome i imućan. Koliko je vremena prošlo otkada je posljednji put sebi dopustila da je privuče neki drugi muškarac osim Eda? Ni toga se ne može sjetiti. Mora se lijepo dotjerati za današnju večeru kod njih. Obući će novu bijelu suknju i malo jače pritegnuti pojas, a na usne staviti rumenilo što ga je kao besplatan uzorak dobila uz losion za sunčanje. Još se uvijek osjeća kao žena. Još uvijek u njoj ima osjećaja i želja.

12.
Grofica je Lamba oslovljavala s dragi dečko. – Dragi dečko, otkada te nisam vidjela! – On je nju zvao Charlotte. Vix o Grofici nikada nije razmišljala kao o nekome tko ima i pravo ime.
Piće je posluženo na trijemu. Grofica je sasula u sebe dvije votke s tonikom. Kada je zapalila cigaretu, Abby nije ni pisnula, premda inače nikome nije bilo dopušteno pušiti u njihovoj kući. Grofica se uskoro zakašljala pa se Lamb i Abby zabrinuše, a kada joj je kašalj stao potresati cijelo tijelo tako da je jedva hvatala dah, Vix pomisli da će se Grofica srušiti i umrijeti. Abby je vjerojatno isto to pomislila jer je skočila i pograbila telefon te počela okretati 911. No, Tawny ostade mirna, mahnu im svima da se odmaknu i natjera Groficu da popije lijek.
Kasnije se Grofica tome smijala, zbog čega je malo trebalo pa da doživi još jedan napadaj. – Kada dođe moj čas, rasipajte mi pepeo negdje u planinama, natočite sebi piće i recite: Dobro je živjela…rado se smijala. Bez ikakvih crkvenih kerefeka, dragi dečko. Nemoj to zaboraviti. Tawny sam dala sve upute.
Nekoliko je minuta kasnije Grofica zaključila da bi baš mogla i malo prošetati. No, kada je Tawny htjela ustati, Grofica joj je rekla: – Lamb će me pratiti. Vi ostanite ovdje s Abby. – Onda je migom pozvala Vix. – Hajde s nama, Victoria.
S Groficom se nije raspravljalo pa Vix poslušno krenu.
Lamb
Jedna mu se slika najednom javlja u glavi. Njemu je četiri-pet godina i upravo je banuo u kupaonicu da ondje potraži svoj remorker jer mu je dadilja rekla da će ga okupati u kuhinjskom slivniku. Zaprepašćuje ga otkriće da netko sjedi u njegovoj kadi, u kadi u kojoj se obično kupaju on i Dorset. Prekasno mu pada na pamet kako mu je rečeno da najprije mora pokucati na vrata. Baka će ga izgrditi što je na to zaboravio. No, gospođi u kadi to ne smeta. Zna joj ime – Charlotte, kao i njegova najmilija poslastica iz slastičarnice. Gospođa povlači dim iz cigarete. Predrago dijete…, kaže, a glas joj je topao i mekan poput njegova miška. Hoćeš li doći ovamo k meni? On skida gaćice jer se čovjek mora svući prije no što uđe u kadu. Ona ga drži za ruku dok Lamb prekoračuje rub kade i sjeda nasuprot njoj. Pruža joj svoj remorker. Hvala, kaže ona i pljuskajući upravlja remorkerom po vodi. Ovako bi izgledalo imati pravu majku, misli on, nekoga tko se voli s tobom igrati u kadi. Netko čiji smijeh pršti poput đumbirovca što mu ga dadilja daje piti kada ga buba tibica.
Ona srkne gutljaj iz čaše koja stoji kraj kade na podu. Hoćeš li malo? pita ga. Ima okus kao sok od grožđa. On zna da to nije grožđani sok, nego nekakvo piće za odrasle. Ne, hvala, objašnjava joj.
Dojke joj izranjaju iz vode i ponovno uranjaju u nju. On pruža ruku da ih dotakne, ali je pritom gleda u oči tražeći odobrenje i pitajući se hoće li ga i ona udariti po ruci kao i dadilja. Ne, ona se smije. Imam dobar par sisa, ha?
Na čas ga nešto guši u grlu kada razmišlja o njoj. Mora da je tada bila u dvadesetim godinama. Mlada žena duge kestenjaste kose pričvršćene ukosnicama navrh glave. Najbolja majčina prijateljica. Poklonila mu je foto-album prepun slika koje su sve prikazivale njih dvije. Charlotte i Amanda. Ljetne prijateljice, kao Caitlin i Vix. Osjeća pravi šok kada pomisli kako bi majka sada bila isto toliko stara kao i Grofica.
*
Vani Grofica opet zapali cigaretu, povuče nekoliko dimova, a potom baci opušak među drveće tako da iz njega poletješe iskre. Lamb pojuri za njim i zgazi ga prije no što se nešto stiglo zapaliti. – To je opasno, Charlotte, posebno u ovo doba godine kada je sve suho.
– Uvijek sam opasno živjela, dragi dečko.
– Pa, Charlotte… koliko god da si mi draga, ne mogu ti dopustiti da spališ otok do temelja. Postoje zakoni…
– Oh, jebeš zakone… jebeš otok! – Ona dohvati Vixinu ruku, podiže je do usana i dvaput je poljubi. – Zapamti, predrago dijete… ništa nije važno osim sadašnjega trenutka. Sutra možda nikada neće svanuti, a ako i dođe, koga je briga za to?
Vix pojma nije imala o čemu to Grofica govori. Očekuje li da će Vix njoj poljubiti ruku? Nadala se da nije tako. Laknu joj kada se Grofica nasmija i krenu prema kući gdje zatraži još jednu votku s tonikom.
Ovaj joj put Tawny položi ruku na mišicu. – Tawny je moja spasiteljica, reče Grofica. – Ne znam što bi bilo od mene da nema nje. Da barem nema obitelj! To je takav teret. Takav križ. Ne shvaćam zašto ljudi uopće rađaju djecu kada mogu nabaviti psa. – Slatkica podiže glavu i zijevnu kao da potpuno razumije Groficu.
Vix se uvrijedi. Prije dvije minute bila je predrago dijete, a sada je teret, križ na majčinim plećima.
– Pas čovjeku pruža sve što mu može pružiti i dijete, nastavi Grofica, – a uz to za njega ima potpuno razumijevanje, osjeća prema njemu apsolutnu zahvalnost. Ja nikada nisam srela zahvalno dijete, a vi?
Abby dohvati Lambovu ruku i njih se dvoje s razumijevanjem nasmiješiše jedno drugome, vjerojatno žaleći što umjesto troje tinejdžera nemaju tri psića. Gdje su Cait-lin i Sharkey? Obećali su da će se vratiti na vrijeme za večeru.
Kada je Abby pokrenula pitanje stipendije, Vix zadrža dah. To je, pomisli, taj razgovor u glavnim crtama. Još uvijek nije bila sigurna u to kako će taj razgovor u glavnim crtama izgledati, no Tawny je cijeloga dana bila tako dobro raspoložena pa će možda sve dobro proći. S mjesta na podu gdje je sjedila pogleda prema majci i vidje da se Tawny igra s papirnatim podmetačem za čašu na kojem je pisalo Letite prvim razredom. Vašu djecu to svakako čeka. Presavila ga je na četiri, a potom i na osam dijelova, sve dok nije postao dovoljno malen da ga čovjek baš može i progutati. – To što je pozivate ovamo na ljetovanje, jedna je stvar, objašnjavala je Tawny obraćajući se Abby, – a stipendija za privatnu školu sasvim je nešto drugo.
– Da, ali smo mi…, započe Abby.
– Victoriji nije potrebna privatna škola, upade joj Tawny u riječ. – Može steći dobro obrazovanje i u običnoj srednjoj školi.
Lamb pokuša nešto reći o Somersovoj zakladi i objasniti da se u jednome od njezinih programa predviđa dodjela stipendija pojedinim izvrsnim učenicima. No, Tawny ga nije slušala. – Želiš li ti to ići u školu Mountain Day, Victoria? – zapita kćer. – Je li to u pitanju?
– Bila je to naša zamisao, Tawny, reče Lamb, – moja i Abbyna.
Abby zahvalno pogleda Lamba, no Tawny ništa od toga nije zanimalo. – Victoria? – reče ona i sada najednom više nije bila nepoznata strankinja. Opet je bila majka kakvu je Vix poznavala u Santa Feu.
– Voljela bih ići u tu školu, reče Vix.
– Zašto? – zapita Tawny.
Prokletstvo! Mogla joj je iznijeti milijun razloga, samo da je ranije mislila o tome. Mogla im je ispričati o Raymondu Kurtisu koji je, svaki put kad bi se s njime mimoišla u školskom hodniku, ispuštao neke ružne zvukove kao da nešto siše i koji se s onim svojim odvratnim prijateljima kladio oko toga tko će je od njih prvi uspjeti pošlatati ili joj zavući ruku pod suknju. Mogla je reći: zato da dobijem bolje obrazovanje ili zato da mogu biti najbolja prijateljica najomiljenijoj djevojci u našoj školi.
– Čekamo na tvoj odgovor, Victoria, – rekla je Tawny.
Grofica prasnu: – Oh, za Boga miloga, Tawny! Zašto praviš od muhe slona? Četiri tisuće djece u jednoj školi, ako mene pitaš, znači prokleto previše djece na jednom mjestu.
– Moram o tome razgovarati s mužem, reče Tawny.
Grofica zakoluta očima prema nebu i promrmlja. – Bogu hvala što nemam muža.

13.
Ljeto 1980.
Ponekada se Caitlin ponašala kao osoba koja ništa ne shvaća. Kada je Vix načela temu o poslu koji namjerava pronaći, Caitlin nije mogla vjerovati svojim ušima. – Posao… ali zašto… je li ti dosadno?
– Ne, nije mi dosadno.
– Što ti je onda?
– Treba mi novaca.
– Oh, novac.
Caitlin je bilo teško zapamtiti kako drugi nemaju neograničena sredstva na raspolaganju. Nije ni ona bila baš jako rastrošna, nego je, kao i Lamb, omalovažavala pitanje novca. Nije imala ni pojma o tome da je pitanje stipendije u Vixinoj kući izazvalo toliku galamu.
– Svijet se od naše mladosti promijenio, objašnjavao je Ed Tawny. – To će za Vix značiti… – Nejasno je izgovorio zadnju riječ.
– Što? – pitala je Tawny.
– Odskočnu dasku, ponovio je otac i Tawny ga je ovaj put čula.
– Odskočnu dasku da se kasnije još jače strmoglavi, podrugnula se Tawny.
– Ona tu priliku zaslužuje, usprotivio se Ed. – Naposljetku, to… – Ostatak je promrmljao, ali je Vix koja ih je pažljivo slušala, bila sigurna da je rekao: Naposljetku, to ovisi o njoj.
Da, pomisli, to ovisi o njoj!
Počinjala je na oca gledati kao na osobu koja će u obitelji uvijek biti na njezinoj strani. Samo joj je bilo žao što nije otvoreniji u iskazivanju osjećaja, otvoreniji u svojoj ljubavi, ako je tu ljubav uopće bila u pitanju.
Druga stvar koju Caitlin nije uspijevala shvatiti bila je činjenica da prijateljstvo sa sobom nosi stanovite obaveze. Inače ne bi nikada bila rekla: – Iako smo nas dvije ljetne sestre i to ćemo zauvijek ostati, ja u Mountain Dayu imam svoj život, život koji nema veze s ovim između nas.
Vix se osjetila kao da je glavom udarila o betonski zid. U glavi joj stade udarati od naslova svih bljutavih članaka o tome kako djevojka može sama sebi pomoći što ih je ikada pročitala. – Kada te izda najbolja prijateljica!, – Jesi li žrtva okolnosti?, – Kako ublažiti vlastitu bol.
– Ja sam zbilja dobra prema tebi, reče Caitlin. – To i sama znaš, je li?
Zna li to i sama? Prisiljavala se da ne zaplače, da ne dopusti da Caitlin vidi njezinu bol ili razočaranje. Ako se Caitlin boji da će joj ona u školi stalno visjeti uz nju, nema se zbog čega brinuti. – I ja imam svoj život, reče zvučeći kao da joj nije nimalo stalo.
– Znam da imaš, reče Caitlin. – I to me nimalo ne vrijeđa… zbilja..
Nakon toga je Vix tu i tamo morala samu sebe podsjetiti kako je Caitlin mogla k sebi na ljetovanje pozvati ma koju od prijateljica iz Mountain Daya, a li to nije učinila. Ponekad bi Caitlinino ponašanje u školi zasmetalo Vix. Ponašala se kao da je na-jednom postala neka druga osoba, osoba koju Vix nikada nije upoznala. Onda bi Caitlin pogledala prema njoj kao da kaže: Ti i ja razumijemo da je ovo samo igra, ali ostali misle da je to ozbiljno i zato me nemoj odati… u redu?
Nakon mjesec dana provedenih u Mountain Dayu Vix se razboli. Bubrežna upala. Peklo ju je kad god bi mokrila. Dobila je visoku temperaturu i boljelo ju je u križima. Morala je piti antibiotike. Strahovito se osjećala, gadno kao nikada do tada u cijelome životu. Majka je okrivljavala novu školu. Samo zato što je u pitanju skupa škola to ne znači da ne moraš staviti papir na zahodsku dasku kako bi se zaštitila.
Vix je uvjeravala majku da je pazila, a liječnik se kleo da nije posrijedi nešto čime se čovjek može zaraziti na zahodskoj dasci. No, Tawny mu nije vjerovala. – Bogu hvala što ti otac ima zdravstveno osiguranje, rekla je. – Znaš li ti uopće koliko stoje ti antibiotici?
Vix to nije htjela čuti.
Grofica je poslala cvijeće, i to zajedno s pisamcem u kojem je stajalo; Drago dijete, brzo se oporavi!, a bilo je potpisano imenima njezinih petero pasa.
Natan joj je ponudio Orlanda. Orlando ima čarobnu moć pa će je izliječiti. A ako se to ne dogodi i ona umre, Orlando će se zbilja raspigati. – Znaš što znači raspigati? – pitao ju je.
– Znam, rekla je Vix.
Prvi je dašak slobode izmijenio Nathana. – Više neću biti mala beba, objavio je. – To što se moram kretati u kolicima ne znači da me svatko može vozati kako hoće! – Takve su šale izbezumljivale Tawny.
– Nismo te trebali pustiti u taj kamp, rekla mu je.
– To si se malo kasno sjetila.Zahtijevao je više slobode, vlastitog mira i poštovanja. Čak se jedne večeri izderao na Vix kada je bez kucanja ušla u kupaonicu. – Van… smjesta! Ovo je samo za dečke.
– U redu, oprosti… – Bilo joj je drago što se Nathan bori za svoju neovisnost, ali život s njim zbog toga nije bio nimalo lakši.
U Vixinim se grozničavim snovima Bru svakodnevno pojavljivao tako je strastveno ljubeći da bi joj cijelo tijelo od toga usplamtjelo. U tim snovima Bru nije ništa govorio, što je bilo izvrsno jer ga je tokom cijeloga prethodnog ljeta vidjela samo jedanput, i to baš u trenutku kada je izlazila iz kemijskog zahoda na Poljoprivrednom sajmu, a on se spremao ući unutra. Pogledao je ravno u nju i rekao: Kad moraš nekamo ići, onda moraš. Osjetila se poniženom zbog pomisli da Bru zna kako je ona upravo bila na WC-u i nije mu bila u stanju ni odgovoriti.
Kasnije joj je prišao s leđa dok je čekala u redu za vožnju vijugavom željezni-com. Dodirnuo ju je po ramenu, a kada se okrenula, pružio joj je divovskog pandu. – Drži mi ga na toplom… hoćeš?
Onda je otišao.
Caitlin nije mogla vjerovati. – Ti si najsretnija osoba na svijetu!
Asvake je noći spavala s pandom u zagrljaju stišćući između bedara jednu medvjedićevu dlakavu nogu, od čega joj se Moć sve više uspaljivala.
Otkada se Vix razboljela, Caitlin ju je svakodnevno posjećivala. Stavila je lutku koja je prikazivala indijanskog kačinu na policu iznad Vixina kreveta. – Ovo će te zaštititi od zlih duhova ako lijekovi u tome ne uspiju. – Potom je sjela na rub kreveta i uhvatila Vix za ruku. – Sjećaš se onoga što sam ti rekla prije početka škole… o tome da u školi imam svoj život?
Vix kimnu.
– Pa, nikada te nisam htjela… mislim, nisam te namjeravala… povrijediti ili bilo što slično. Nikada te ne bih htjela povrijediti. Nikada. U usporedbi s tobom ostale mi školske kolegice ništa ne znače. Čak i manje od toga.
– Nisi ti razlog što sam se razboljela, ako to misliš.
– Tko kaže da ja to mislim?
– Ponašaš se kao da imaš grižnju savjesti, kao da si za nešto kriva.
– Uopće se tako ne ponašam!
– U redu… onda se ne ponašaš tako. – Vix se u krevetu okrenu na drugu stranu.
– Zbilja mi sve otežavaš, reče Caitlin, – znaš?
– Što ti otežavam?
– Nema veze. Zaboravi. Doći ću sutra. A možda i neću.
Da se Vix nije razboljela i da Caitlin nije zbog toga osjećala grižnju savjesti, bi li njih dvije sada zajedno sjedile na staroj ljuljački i raspravljale o tome gdje će se preko ljeta zaposliti? Bi li njihovo prijateljstvo preživjelo? Tawny je govorila: Čovjek može cijeli život ispuniti takvim ‘samo da’… ili može nastaviti svojim putem. U našoj obitelji ljudi nastavljaju svojim putem.
– I… kakav si posao zapravo imala na umu? – zapita Caitlin.
– Dok ne budemo malo starije, ima samo jedna stvar koju možemo raditi.
– Molim te… nemoj mi reći da je u pitanju ono na što ja mislim!
Vix sleže ramenima.
– Ja uopće ne volim malu djecu, povika Caitlin. – To su takvi… gnjavatori.
– Budi tako dobra pa to zadrži za sebe ako se odlučiš poći sa mnom.
Caitlin zaključi da će poći s njom. Na licu ih mjesta zaposli prva osoba kojoj su se javile na razgovor, neka žena po imenu Kitty Sagus čiji je unučić trebao uskoro doći ovamo i ostati kod nje mjesec dana. Čim je čula da je Caitlin kćerka Lamba Somersa, raspametila se.
Kada su počele raditi, već prvi dan otkriše da su Kittyna kćerka i zet poznate televizijske zvijezde. Njega su smjesta prepoznale – bio je to Tim Castellano, a premda je bila trudna i skrivala se iza golemih sunčanih naočala, bilo je očito da mu je žena Loren D’Aubergine.
Vix je znala kako se od nje očekuje da se nehajno ponaša, kao da nije primijetila tko su oni jer je, na kraju krajeva, ovo ipak Vineyard i mnoge slavne osobe dolaze ovamo da od svega pobjegnu.Zvijezde im odmah objasniše da mali Max još ne zna sam uredno obavljati nuždu. – Hoćete reći da još uvijek nosi pelene… s tri godine? – zapita Caitlin onim svojim tonom koji je govorio ‘ja to ne mogu vjerovati’.
Golemim dječjim očima Max pogleda u nju. – Ja volim pelene.
Vidjelo se da je Timu i Loreni neugodno. Loren porumenje i reče: – Ako ga uspijete naučiti da ide na tutu, slijedi vam dodatna nagrada.
– Nagrada? – zapita Vix.
– Da, lijepa nagrada u gotovini, objasni joj Tim.
– Pod uvjetom da ne vičete na njega i ne tjerate ga da osjeća grižnju savjesti, reče Koren. – Ne želimo da on navikavanje na uredno obavljanje nužde doživi kao traumu. Jako je važno da to bude njegova vlastita odluka.
– Svaki put kad idem na tutu dobijem bombone M&M, reče Max izazivajući sudar između istovarivača i rovokopača. – Tri za piškenje, pet za kakanje. Najviše volim žute i crvene bombone.
Tokom drugoga tjedna Tim jednoga prijepodneva pođe zajedno s njima na plažu. Vix je isprva mislila da želi provjeriti kako obavljaju svoj posao, no to joj nije puno smetalo. I sama pomisao da će je ljudi vidjeti uz Tima Castellana, bila je prilično uzbudljiva, premda je on nosio kapu za bejzbol i tamne naočale kako ga ljudi ne bi prepoznali. A možda je, ovako s obitelji na plaži, doista i izgledao kao netko drugi jer nitko nije zurio u njih niti im posvećivao previše pažnje.
Vix je pokušavala smoći dovoljno petlje da ga zamoli za autogram radi Tawny koja nikada nije propuštala njegovu emisiju. No, kada je vidjela način na koji on promatra Caitlin koja se upravo mazala losionom za sunčanje, predomislila se. – Da ti ja namažem leđa, Praskalice? – zapita Tim. Bilo je to posebno ime što ga je on bio nadjenuo Caitlin. Vix nije nikako ni oslovljavao.
– Oh, hvala…, reče Caitlin spustivši naramenice na crvenom bikiniju. Premda je već bila viša od Vix koja je punu visinu od pet stopa i pet palaca dosegla prije godinu dana, i dalje je rasla uvis alarmantnom brzinom, ali nije, iako je jela dvostruko više od Vix, ni unče dobivala na težini. Dojke su joj još uvijek bile sićušne, no Vix se nije sviđalo kako Tim promatra Caitlin. Nešto se događalo, nešto zbog čega je osjećala nekakvu nelagodu. A nije joj se svidjelo ni što ih je pitao koliko im je godina.
– Petnaest, objasni mu Vix jasno i glasno, premda pitanje zapravo i nije bilo upućeno njoj. – A vama?
– Trideset i pet, u smijehu će on. – Dovoljno da vam objema budem otac.
No, nije se ponašao kao otac. Posebno ne onda kada je, baš prije no što će pokupiti stvari i krenuti kući na ručak, predložio Caitlin da njih dvoje malo skoče u vodu.
Caitlin reče: – Može.
– Ti ćeš paziti na Maxa? – zapita Tim obraćajući se Vix.
– To mi je posao, objasni mu ona.
– Odmah se vraćamo. – Caitlin ukloni kosu s lica, podiže obrve gledajući prema Vix, a potom jurnu u vodu. Baci se u vodu i snažnim, sigurnim zamasima stade plivati prema pučini. Tim je bio skinuo bejzbolsku kapu i naočale pa je sada svlačio kratke hlačice koje je nosio preko kupaćih gaćica.
– Kamo tata ide? – zapita Max.
– Ide se kupati, objasni mu Vix. – Idemo ga gledati.
– Nosi me.
Držeći ga u naručju, udisala je sladak miris njegove kose, ali nije skidala oka s Tima i Caitlin. Kada su njih dvoje napokon izašli iz vode, Caitlinine su usnice bile modre. Tim je umota u ručnik i stade je trljati isto onako kako su njih dvije to radile s Maxom kada bi se smočio pa bi mu bilo hladno. No, nešto u svemu tome nije izgledalo u redu. Kada je Tim maknuo ručnik, Vix ispod mokroga kupaćeg kostima vidje Caitlinine nabrekle bradavice.
Uplaši se da bi Caitlin mogla napraviti nešto luckasto, kao onom prilikom prošloga ljeta kada je u gumenom čamčiću skinula gornji dio istoga ovog bikinija, tek toliko da vidi hoće li itko to primijetiti. Neki im je stariji par, mimoišavši se s njima u kanuu, domahnuo kao da se ništa neobično ne događa. Caitlin im je odmahnula, a Vix je pograbila vesla i počela svom snagom veslati u suprotnom smjeru. – Možda su pomislili da sam dečko, ogorčeno je rekla Caitlin. – Kladim se da ne bi primijetili ni da sam bila gola golcata.
– Kao prvo, zašto ti je bilo važno da te oni primijete?
– Da se ne bih osjećala kao da me nitko ne gleda.
Kako bi se Caitlin uopće mogla osjećati kao da je nitko ne gleda?
Ovaj put Vix dobaci Caitlin svoju široku pamučnu majicu i laknu joj kada je ona navuče preko glave prethodno ne skinuvši kupaći kostim.
– Prijateljica ti sjajno pliva, reče Tim obraćajući se Vix.
– Da… prava pravcata sirena.
On se naže da s tla podigne kapu i sunčane naočale, a Vixine mu oči u tom trenutku skliznuše niz tijelo i odlutaše do kovržavih dlaka na unutrašnjoj strani njegovih bedara, do tijesnih i mokrih kupaćih gaćica, a potom i do nabreklog mjesta na njihovom prednjem dijelu. Uspravivši se, on je zateče na djelu i osmjehnu se, mada je ona u tom času već bila pogledala na drugu stranu.
Prijedlog da je kući vrate drugim putem bio je Timova zamisao. Bio je primijetio neku kuću koja se gradi odmah kraj ceste što vodi s plaže i mislio je da će Maxa to zanimati. Išao je naprijed gurajući Maxa u kolicima, dok su se ona i Caitlin polagano vukle za njim. Neki je žestok, ružan osjećaj rastao u njoj, ali ga nije mogla riječima izraziti. Mrzila je način na koji se Tim ponašao prema njoj, kao da i ne postoji. Kupiš jednu, dobiješ dvije.
Kada su stigli do gradilišta, Tim podiže Maxa iz kolica, stavi ga sebi na ramena i krenu zajedno s njim da izbliza pogleda gradnju. Max je već po stoti put ponavljao: – Idemo graditi! Idemo graditi!
Vix i Caitlin išle su za njima, no još od plaže nisu progovorile ni riječ. Kada se približiše kući, Caitlin iznenada pograbi Vix za mišicu.
– Što ti je?
Caitlin joj pokaza prstom i Vix među radnicima na gradilištu ugleda Brua i Vo-na. U nisko spuštenim trapericama, snažnih, vitkih, suncem opaljenih leđa i mišićavih ruku, obojica su izgledala nevjerojatno seksi. Obli je iznenadni val vrućine, pa od toga porumenje u licu i osjeti slabost u koljenima. Požderi se, Tim Castellano, pored ove dvojice ti si nitko i ništa!
Časak zatim oba im momka priđoše. Von prepoznade Tima. – Hey… vi se onaj pajkan s televizije. Čekajte, ne… nemojte mi reći… Sukovsky… tako nešto, ha?
Ime je zapravo glasilo Wolkowsky, ali ga Tim ne ispravi.
Von reče: – Kako vam ide? – pa ispruži ruku da se rukuje s Timom. – To je prokleto dobra emisija.
– Hvala, stari, reče Tim glumeći momka s gradilišta. – Ovo je moj klinac, Max. Jako ga zanima građevinarstvo.
– Hej, Max…, reče Von.
– Imam jako tvrdi šešir, objasni mu Max. – Žuti.
– Da… hoćeš li raditi s nama? Dobro bi nam došao još jedan pomoćni radnik.
Moram se vratiti Kitty, reče Max. – Za ručak ću dobiti maslac od kikirikija. Za ručak uvijek jedem maslac od kikirikija. Sa želeom od grožđa.
– Meni to sjajno zvuči, reče Von, a onda uperi pogled u Caitlin.
– Ovo su cure koje čuvaju Maxa, reče Tim. – Caitlin i… Vicky.
– Vix, reče ona ispod glasa ljuteći se na Tima što to ne može upamtiti.
– Oh, da…, reče Von. – Mi se poznajemo.
Bru je naprosto stajao sa strane pijući kokakolu iz limenke. Nakon nelagodne šutnje Von zapita: – Pa… gdje se vas dvije skrivate?
– Vas se dvojica skrivate, reče Caitlin.
– Znači da si nas tražila, reče Von. – Inače to ne bi mogla znati.
Caitlin ga uštinu za mišicu, baš kao u stara vremena. No, ovaj je put on pograbi i prebaci preko ramena kao vreću prljavog rublja. Ona se smijala i stisnutim ga šakama udarala po golim leđima. – Spusti me, budalo jedna!
Max pljesnu rukama i zapjeva – Upside Down, kao trogodišnje utjelovljenje Diane Ross.
Promatrajući Caitlin i Vona, Vix je na sebi osjećala Bruov pogled.
– Dobro, idemo sada, reče Tim, a izraz mu se na licu promijeni. – Maxu je vrijeme za ručak.
Von spusti Caitlin na zemlju. Lice joj se žarilo. – Vidimo se, reče mu.
– Ne, ako ja tebe prvi ugledam, odvrati on.
– Da… vidimo se, reče Bru obraćajući se Vix.
– Ne, ako ja tebe prva ugledam, odvrati ona uključujući se u igru. Oh, kako joj je bilo drago što je svoju majicu dala Caitlin. Drago što preko žutoga kupaćeg kostima nosi samo kratke hlačice. Drago što je potamnjela od sunca i što joj dugačka tamna kosa leprša na sve strane, što danas na licu nema nijednoga prištića, a najviše joj je od svega bilo drago što joj dojke potpuno ispunjaju gornji dio kupaćega kostima, što ga zbilja pošteno ispunjaju.
Zajedno su gledale Sjajnu karijeru, film o mladoj Australijanki koja želi postati spisateljica i o čovjeku koji je voli. Nakon kina su žestoko raspravljale. – Ispravno je odlučila, rekla je Caitlin. – On je obična guzica. Samo bi se do kraja života mučila s njim.
– Ne nužno, rekla je Vix. – Mogla je zadržati i njega i karijeru.
– Nemoj, molim te!
– Pa, možda ne u ono doba, ali danas…
– Danas? Misliš da je danas išta drugačije?
– Pogledaj Tima i Loren. Oboje su napravili sjajnu karijeru.
– Oh, da… ali tko je od njih dvoje u drugom stanju?
– Pa… ona će roditi to dijete i vratit će se na posao.
– Pretpostavljam da i sama priželjkuješ tuce malih kmekavaca. Pretpostavljam da za tebe sjajna karijera znači biti majka.
– Zbilja mi ide na živce kada ti meni objašnjavaš što ja želim! To što volim djecu, ne znači da ih namjeravam i imati. Tek toliko da znaš, o tome još nisam ništa odlučila.
U posljednjem ih tjednu svojega boravka na otoku Tim zamoli da jedan dan i uvečer pričuvaju Maxa tako da on i Loren mogu izvesti Kitty na večeru. Kada su stigle onamo, Max je već bio u pidžami, spreman za krevet. Loren je krasno izgledala u širokoj bijeloj haljini, sa šašavim bižuterijskim naušnicama i kosom spletenom u francusku pletenicu. Tim joj se na sav glas divio. – Tko ima najljepšu ženu u cijelom zapadnom svijetu… tko? – pitao je ljubeći Loren pred svima dok je Max plesao oko njih dvoje nastojeći im rukama obujmiti noge.
Vratili su se malo prije jedanaest. Loren je zijevala. – Iscrpljena sam, rekla je. – Jedva čekam da se dijete rodi.
– Kao i ja, reče joj Tim i poljubi je za laku noć, a zatim djevojkama ponudi da će ih on odvesti kući jer Kitty loše vidi po mraku. Caitlin sjede naprijed pored Tima, a Vix se uspne na zadnje sjedište, sretna što ova vožnja neće trajati dulje od deset mi-nuta. Tim na radiju potraži WMVY. Od vremena je do vremena bacao poglede prema Caitlin, no ona je gledala ravno preda se, a progovorila je samo da mu objasni gdje će sići s glavne ceste i krenuti prašnjavim putem koji je vodio prema njihovoj kući. No, umjesto da skrene desno, na njihov kolni prilaz, Tim produži, kao da zna da se tuda stiže do plaže. Kada izbiše onamo, ugasi motor. Preko vode su se vidjela svjetla Woods Holea.
Bilo je veoma tiho. Vix je čula samo zvuk Timova, Caitlinina i svojega disanja. Naposljetku Tim progovori. – Ne sviđa mi se da se vas dvije motate po onom gradilištu. Ne sviđa mi se da se djevojke koje bi se trebale brinuti o Maxu, petljaju s onakvim momcima. Je li vam to jasno?
– Molim? – reče Vix. – Pa vi ste predložili da na povratku kući prođemo kraj onoga gradilišta, a ne nas dvije. Hoću reći, mi čak nismo ni znale da njih dvojica ondje rade, je li, Caitlin? – Morala je gurnuti Caitlin kako bi od nje izvukla neki odgovor, a i tada Caitlin samo odmahnu glavom.
– Morate jako, jako paziti. – Govorio je polagano i tiho okrenuvši se na svojem sjedištu prema Caitlin i Vix je bilo jasno da se samo njoj i obraća. Osjeti kako Tim želi da ona ne bude kraj njih, a istinu govoreći, i sama to pželje. Ovo je sve postajalo već i suviše neobično.
– Bila si malo previše žestoka, Praskalice. Tko zna što bi neki momak mogao pomisliti o tebi.
E, baš se on našao da im govori o momcima, i to posebno noću, u mračnom autu parkiranom na plaži.
– Neki momci, nastavi on svojim poznatim zavodljivim glasom, – kada se jed-nom uzbude, ne mogu se suzdržati. Ne mogu razumno misliti. U životu idu samo za svojim nosom. Shvaćaš li o čemu govorim?
Caitlin ispusti neki čudan zvuk, gotovo nalik na smijeh, ali ne posve.
– Mislim da bismo sada trebale poći kući! – reče Vix naginjući se naprijed s rukom na Caitlininu ramenu. Nije mogla povjerovati da se on usuđuje s njima razgovarati na ovaj način… i to još o nosovima!
– Smiri se, reče joj Tim. – Pokušavam tvoju prijateljicu privesti pameti. Za njezino vlastito dobro.
Vix se nije sviđala promuklost njegova glasa. Možda on uživa razgovarati s njima o takvim seksi stvarima. Možda ga to uzbuđuje. Pitala se što bi pomislila njezina majka kad bi o ovome čitala u časopisu People. Njezina omiljena televizijska ličnost svoju je stvarčicu namijenio dvjema petnaestogodišnjakinjama. Onda je poče hvatati strah. A ako je on doista opasan? Ako… ovaj … izvadi svoj – nos – iz hlača? Dlanovi joj se ovlažiše, a ispod pazuha osjeti znoj. – Otvori vrata, reče ona Caitlin nagnuvši se naprijed da podsjeti Tima na svoju prisutnost. No, Caitlin je samo sjedila kao hipnotizirana. Stoga Vix ispruži ruku i pokuša otvoriti vrata, ali su ona bila zaključana. Tim je na kontrolnoj ploči bio automatski uključio centralno zaključavanje.
To je odlučilo! Vix se prebaci preko sjedala i na Timovo iznenađenje pade mu u krilo, a potom izvuče ključeve iz brave. On je pokuša uhvatiti nastojeći joj oteti ključeve, ali se ona nije dala. Ni govora o tome da ih ispusti.
– Vix… Vix…, ponavljala je Caitlin. – Što to radiš?
Što radi? Spašava nju! Bude li morala, bila je spremna Timu i oči iskopati. Čitala je o ovakvim situacijama. Napadaču treba gurnuti ključ duboko u uho… ili u nos, tako da mu prouzročiš najjaču moguću bol. No, nekako se nije mogla prisiliti na to da gurne ključ u savršeno pravilan Castellanov nos.
On joj zavrnu ruku tako da ju je zaboljelo i ote joj ključeve. – Isuse, reče, – što je tebi? – Upali motor i tako naglo krenu unatrag da Vix pade preko Caitlin. Škripeći gumama zaustavi se pred njihovim kolnim ulazom i isključi centralno zaključavanje. Vix otvori vrata na Caitlininoj strani i praktično je izvuče iz auta. – Hajdemo… brzo…, reče joj. No, Caitlin je odgurnu i potrča niz tamnu cestu za Timovim kolima dozivajući: – Tim… čekajte… – Mora da ju je vidio kako trči za njim jer se auto zaustavi. Ako se Caitlin nije u stanju sama zaštititi, onda će to Vix morati učiniti umjesto nje. Pođe prema njima, no nakon jednoga se časka Timov automobil udalji, a Caitlin zazva: – Vix… gdje si?
– Ovdje sam…
Caitlin krenu za zvukom njezina glasa. – Zar nije nevjerojatan? – zapita pograbivši Vix. – Mislim da mu se sviđam. Osjećam da je tako.
– I ja sam osjetila da je to tako, reče Vix. Kada sam mu pala u krilo. Osjetila sam mu to kroz hlače, ako shvaćaš o čemu govorim.
– Digao mu se?
– Odbijam odgovoriti na to pitanje.
– Kako je to uzbudljivo!
– Jesi li ti luda? Pa on je nemoralan. bolestan.
– Samo nas je htio upozoriti na neke stvari. To nije isto kao da nas je pipao ili nam nešto prljavo predložio.
– Je si li ti na to čekala?
Caitlin sleže ramenima.
– Ne mogu vjerovati! – reče Vix. Što bi bilo da ja nisam bila s tobom?
– Ne bi on meni ništa učinio. Hoću reći, možda je pomišljao na to… ali…
– On ne bi smio ni pomišljati takve stvari, objasni joj Vix. – Nama je tek petnaest godina, a njemu je već trideset i pet.
– Zapravo, mislim da bi bilo krasno kada bi on bio prvi s kojim ću spavati. Tebi se ne čini tako?
– Oženjen je. Žena mu je u drugom stanju. Sin mu ima već tri godine. Ne, uopće mi se ne čini da bi to bilo dobro! – Zar joj prijateljica više ne može normalno rasuđivati?
Caitlin podiže uvis dvije novčanice. – Gotovo nam je zaboravio platiti. Dao nam je svakoj po dvadeseticu.
– Ne želim taj novac! – Ona izbi Caitlin novčanice iz ruke.
Caitlin se saže, podiže novčanice pa joj u gurnu u džep na trapericama. – Ja se više ne vraćam u tu kuću, reče Vix. – Ne idem više onamo!
– Ostala su nam samo još tri dana.
– Divno. Možeš im reći da sam dobila gripu… ili da sam dobila opekotine od otrovnog ruja ili da sam se razboljela od bilo koje jako zarazne bolesti. A ako te on siluje, nemoj reći da te nisam opomenula!
– Njega ondje neće biti. On i Loren sutra ujutro odlaze u Nantucket. Ostaju samo Kitty i max.
– Od koga si to čula?
– Od Tima. Maločas. Zato sam ga i poljubila za oproštaj. Više ga nećemo vidjeti.
– Poljubila si ga?
Caitlin kimnu. – Gurnula sam mu jezik u usta.
– Zar si potpuno poludjela?
Caitlin prasnu u smijeh. – Ne znam. Možda.
Vix nije mogla dopustiti Caitlin da sama pođe u Kittynu kuću. Tko zna u kakvu bi nevolju bez njezine zaštite još mogla upasti! No, kada su njih dvije sutradan ujutro stigle onamo, Tim i Loren doista su već bili otišli.
– Otišli su malo na medeni mjesec, objasni im Kitty. – Romantično. – Ona uzdahnu. – Čovjek se mora potruditi da i u braku zadrži malo romantike. Nemojte to zaboraviti kada se udate.

14.
Sve što je znala o odnosima u ljubavi, naučila je promatrajući Abby i Lamba, Njih su dvoje znali kako da u braku zadrže malo romantike, a ona će se toga sjećati kada se i sama bude udala. Sve do posljednje subote toga ljeta, kada je izgledalo da se sve najednom počinje raspadati. Vix je sjedila u kuhinji zajedno s Caitlin svađajući se s momcima iz Chicaga oko toga treba li ili ne treba umak od rajčice umiješati u špagete prije posluživanja. Ona i Caitlin zalagale su se za to da se umak posluži posebno, s dodatkom bosiljka i peršina iz Abbyna vrta, no Daniel je rekao: – U našu paštu nitko neće stavljati nikakvu zelenjavu! To vi sebi pospite po špagetima nakon što ih izvadite na tanjur.
– Ne pada mi na pamet da po špagetima polijevam tvoj ragu, objašnjavala mu je Caitlin, a Sharkey je, zadubljen u rješavanje križaljke, pitao: – Riječ od šest slova za ‘talasati se’?
– ’Njihati se’? – reče Vix. – Ili možda ‘bibati se’?
– ’Bibati se’… e, to! – reče Sharkey. – Hvala.
Vani je padala kiša, spora, blaga kišica.
Abby i Lamb cijeli su se dan jedno prema drugome držali hladno i usiljeno, no sada se začuše njihovi uzbuđeni glasovi koji su dopirali iz dnevnoga boravka pa svi u kuhinji zašutješe.
– Pa dokle ću ti govoriti da to nije ništa naročito? – čuli su Lamba. – Na ovom otoku svi idu autostopom.
– Ti ne vidiš ništa oko sebe! – objašnjavala mu je Abby. – Živiš u nekakvom svom svijetu.
– Kada bi im samo pružila priliku, Ab, ne bi ti bilo tako teško. Pokušavaš sve preuzeti na sebe… samo to sam htio reći.
Ona je bila kriva za njihovu svađu, ona i Caitlin. Da Abby nije naletjela na nekog tipa kojega je upoznala na odjelu mliječnih proizvoda kod Croniga, možda nikada ne bi otkrila da one autostopiraju po otoku. One njemu doduše nisu bile rekle kako se zovu, no on je prepoznao Caitlin. – Kladim se da si ti kćerka Lamba Somersa, rekao je, silno se ponoseći samim sobom. – Imam dobro oko za lica, a ti si pljunuti Lamb. – Caitlin to nije ni potvrdila ni opovrgla.
Vix je u grudima osjćala stisak koji se samo pojačao kad je Abby stala vikati na Lamba. – Ti možda misliš da djecu treba samo voljeti i ništa više, ali ja mislim drugačije. Njima je petnaest godina. Treba ih usmjeriti pravim putem. Na nama je da ih potaknemo na odgovorno ponašanje.
– Svoje prodike ostavi za djecu, Ab.
– Kvragu, Lamb! Kada si zadnji put dobro pogledao svoju kćerku? Ona više nije mala curica. A to nije ni Vix… za slučaj da to nisi primijetio.
Oh, Bože! Ovo je postajalo sve neugodnije. Vix osjeti kako joj se lice zažarilo pa se zagleda u pod.
– Caitlin je u pravu, reče Abby. – Ja se ovamo ne uklapam. I nikada se neću uklopiti. Čak i ne znam želim li se uopće uklopiti.
– Nemoj ovo pretvarati u nešto zbog čega ćeš zažaliti, reče joj Lamb.
– Ja ću zažaliti? Ti ćeš imati itekako puno razloga za žaljenje ako se taj čovjek s djevojkama odvezao u šumu. Ne želim ni misliti o tome što se sve moglo desiti.
Vix je molila Boga da Abby nikada ne otkrije njihovu pustolovinu s Timom Castellanom.
– Previše se brineš o stvarima koje se nikada neće dogoditi!
– Drago mi je što neko posebno božanstvo pazi na tebe, međutim, mi ostali…
– Ti, izgleda, trebaš dobiti menstruaciju, Ab. Je li to u pitanju?
Mora da je ona tada bacila nešto na njega, knjigu ili torbicu, jer se začuo tup udarac, a potom je Lamb uskiknuo: – Isuse!
– Ne znam koliko ću još dugo moći podnositi ovu vašu obitelj, viknu Abby, a zatim briznu u plač.
Daniel je nožem za rezanje mesa sjeckao zelenu salatu. Gus je gledao prema Vix. Ona skrenu pogled stideći se što uopće ima nekoga udjela u svemu tome. Bila se već toliko navikla na autostopiranje pa joj se više nije činilo da je to nešto naročito. Kako bi njih dvije inače uspjele otići na razne plaže, u lutanje gradom, do gradilišta po kojem bi se onda motale čekajući na Vonovu i Bruovu stanku za ručak?
– Hajde, dušo, – reče Lamb, – razgovarat ćemo o tome u kolima. Kasnimo već pola sata.
– Nemoj sa mnom postupati kao s djetetom! – promuklo će Abby. – Mrzim kada sa mnom postupaš kao s djetetom.
– Samo sam htio reći…, poče Lamb.
– Znam ja što si ti htio reći.
Čuli su kako Abby briše nos, a Nekoliko časaka kasnije njih dvoje uđoše u kuhinju. Abby izbježe njihov pogled, pograbi kabanicu s drvene vješalice i navuče kapuljaču na glavu. Vix poželje da joj može pritrčati i zagrliti je, reći joj kako je predivna, najbolja majka, kako je ona cijeni, čak ako nitko drugi to ne čini, kako je u pravu što se brine za njih, kako je njoj žao što je sve ovo izazvala i kako to nikada više neće učiniti.
– Vraćamo se oko pola jedanaest, reče im Lamb, – najkasnije u jedanaest. Sutra ćemo razgovarati o ovome, u redu?
Sutra će se njezin svijet raspasti. Zbogom, stipendijo. Zbogom, čarobna ljeta. Sutra će sve biti gotovo.
Kada njih dvoje izađoše iz kuće, Gus dugo i tiho zviznu. – Nevolje u River Cityju.
Daniel reče: – Šest mjeseci. Dajem im još šest mjeseci, a onda ona odlazi.
– Meni to sjajno zvuči, reče Caitlin.
– Slušaj, ti mala gaduro…, Daniel je pograbi i stade je vrtjeti u krug. – Ti si razlog što je njoj teško!
– Vraga ja imam veze s tim!
– Skidaj te prljave šape s moje sestre, prasnu Sharkey prišavši Danielu s leđa.
Daniel se naglo okrenu. – Ne miješaj se u ovo, Sharkolater! – Gus je stajao u blizini, spreman da se uključi u tuču ako to bude potrebno. Na trenutak se on i Vix zagledaše jedno drugome u oči.
Daniel
Gadi mu se to što ova obitelj radi njegovoj majci. A ako misle da će on samo stajati i gledati kako oni nju muče, ljuto se varaju! Sutra će porazgovarati s njom, reći joj da je na njezinoj strani, objasniti joj da će, ma što odlučila, on biti uz nju. Ne mora se brinuti. S njima će sve biti u redu. Ne treba im Lamb ni njegov novac, kao ni ova njegova odurna djeca.
Sharkey
Bolje da izvede cure odavde prije nego što izbije pakao. Prije nego što Daniel izgubi glavu i počne nožem sjeckati i nešto drugo, a ne samo salatu. Idemo… idemo, govori djevojkama izlazeći s njima iz kuće i penjući se u kamionet. Kreće prema Oak Bluffsu. Ovo je prvi put, koliko ga pamćenje služi, da brbljavice drže jezik za zubima. Nitko ne želi razmišljati o tome što sve ovo može značiti. Čak ni njegova sestra. Srećom uspijeva naći mjesto za parkiranje na aveniji Circuit pa zajedno s djevojkama odlazi na pizzu. Nada se da sa sobom ima dovoljno novaca.Reći će im da mogu naručiti po krišku pizze. Da, baš tako. Krišku pizze i sok.
*
Prije no što su uspjeli išta naručiti, začuše povišene glasove, osvrnuše se i ugledaše Brua kako sjedi sprijeda za malenim stolom svađajući se s nekom crvenokosom djevojkom. Djevojka je odgurnula stolicu od stola i ustala. – Baš tako…, vikala je kroz suze. – Fini, finis, finito. Shvaćaš? Gotovo, na bilo kojem jeziku!
– Smiri se, molim te, reče Bru. – Svi nas slušaju na ovom jebenom mjestu. – A to je bilo posve točno.
Crvenokosa pograbi svoju čašu s pivom, podiže je i baci Bruu u lice. – Odrasti! – viknu prije no što će kao vjetar izjuriti iz restorana.
Do kraja će života svaka ljubavna svađa Vix podsjećati na ovu večer, večer kada je zrak bio nabijen srdžbom. U tom se času zaklela sama sebi da se ona ni zbog jednog muškarca neće osjećati tako nesretnom.