Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se
Poruka [Strana 1 od 1]
2 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:38 pm
Margita
Administrator
Idiličan obiteljski život Maddie Faraday u američkom gradiću Frog Pointu bit će naprasno preki-nut kada jednog jutra sasvim slučajno otkrije da je njen muž Brent vara. Istog dana, posjetit će je iznenada C. L. Sturgis, s kojim je davnih dana u srednjoj školi imala kratku avanturu i tražiti da razgovara s njenim mužem. C. L. je nakon dugogodišnjeg izbivanja doputovao u Frog Point na po-ziv svoje bivše supruge Sheile kako bi razriješio njene sumnje o Brentovim finacijskim malverzaci-jama i pronevjerama golemih svota novca. Maddie, slomljena muževom nevjerom, namjerava se rastati od njega, ni ne sluteći na kakve je sve prljave poteze spreman... Uzbudljiv i zanimljiv roman ove suvremene američke spisateljice.
3 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:38 pm
Margita
Administrator
Jedan
Jednog vrelog predvečerja u kolovozu, Maddie Faraday posegnula je ispod prednjeg sjedala mu-ževljevog Cadilla ca i izvukla čipkaste gaćice. Nisu bile njezine.
Do tog trenutka bio je to sasvim dobar dan. Mikrovalna pećnica se pokvarila kada je pokušala podgrijati pecivo iz Emine zalogajnice, ali sunce je sijalo na njihovu plavo obrubljenu kuću i tempe-ratura nije dosegla 90 prije podneva, i Em je sva bila u planiranju svog šopinga za školu, a zado-voljstvo je raslo. Čak se i Brent razveselio, mumljajući o tome kako mu je automobil u neredu, kada se Maddie dobrovoljno prijavila da ga počisti, nešto što će učiniti više iz osjećaja krivnje nego iz osjećaja obaveze. Činilo se u redu da ga počisti, budući da ona za razliku od njega ima slobodno ljeto, a u zadnje vrijeme se jako trudila biti pravedna jer je biti nepravedan bilo jako veliko iskuše-nje. cak mi se ni ne sviđaš, željela je reći. zašto bih ti čistila auto? Ali Brent je bio provjereno dobar muž: nije vikao, nije popio svoju plaću, tukao je ili radio većinu drugih stvari koje je ona slušala u country pjesmama. On je odrađivao svoj dio i najmanje što je ona mogla učiniti jest da odrađuje svoj. em i ja ćemo danas očistiti tvoj auto, rekla je dok je on bio na putu prema vratima i grlio Em za rastanak. nazovi Howiea i reci mu da te pokupi na putu do tvrtke. Brent je bio jako iznenađen i poljubio ju je u obraz.
Em je uobičajeno preokrenula očima iza naočala kada je čula dobre vijesti. Ali onda je zadobila proračunati pogled u očima i postala Anđeoska kćer, marširajući bez pogovora prema Brentovom Caddyu nakon ručka. Nešto se događalo i Maddie je samo čekala kada će početi dok je čistila smeće sa prednjeg sjedala muževljevog auta i pjevala zajedno sa kazetom Roseanne Cash.
Em je sakupila dovoljno smeća da napuni kartonsku kutiju. nosim ove stvari unutra i odmah ću ih baciti, objavila je, njezine tanke ruke ovile su se oko kutije i pobjegla je u njihovu svijetlo žutu klimatiziranu kuhinju dok joj je Maddie mahala sa prednjeg sjedišta auta.
Maddie je posegnula ispod sjedala i izvukla omot Egg McMuffina dok je Roseanne pjevala Plavi mjesec sa glavoboljom. Dobra pjesma, lijep dan. Ulazna vrata su se odškrinula a ona je protegnula vrat kako bi vidjela svoju prvu susjedu, gospođu Crosby koja se vrpoljila na svojem čistom, bijelom trijemu i nagnula se prema svom dvorištu u smjeru Brentovog Caddya koji nije trebao biti na prila-zu zbog toga stoje bio radni dan.
Gospođa Crosby je danas bila radosna, noseći crvene gležnjače koje su joj visjele na tankim no-žicama zajedno sa žarko narančastom majicom koja je imala natpis Najbolja baka na svijetu. Mad-die joj je mahnula i rekla: dobar dan, gospođo Crosby, evo mi baš čistimo auto. Gospođa Crosby nije imala sluh i vid kao što je imala prije dvadeset godina, ali je još uvijek imala jezik i nikada kraj priči koju ona započne ako je ignorirate. Tamo je taj auto, rekla bi gospođa Crosby, velik kao život, kao da nije imao posao na koji bi išao. bilo je lakše mahnuti i viknuti, nego kasnije objašnjavati.
Gospođa Crosby je odmahnula Maddie rukom i povukla se unutra, sigurna da se ništa zanimljivo nije događalo na susjedovom prilazu. Maddie je stavila Eggov omot u vrećicu za smeće i onda je nakon puno prikupljenog smeća posegnula ispod sjedala i pronašla gaćice.
Gospođa Crosby je bila u krivu.
Maddie je sjedila sa golim nogama ispruženim kroz automobilska vrata i zurila u čipku koja se njihala u njezinoj ruci. Trebala joj je otprilike jedna minuta da shvati što je to bilo jer je nedostajala sredina, a bila su samo četiri čipkasta trokuta povezana crnom gumom i tada je shvatila da su gaći-ce, gaćice bez previše tkanine. Pomislila je, ne opet, i Beth, i hvala
Bogu da je Em otišla unutra, i sada ga mogu ostaviti, a onda su je automobilska vrata udarila s li-jeve strane zbog čega je poludjela i smotala čipku u čvrsto klupko koje joj je ogreblo dlan.
Gloria je bila kod kuće. Bilo bi loše daje ona virila preko ograde, kako je inače radila, i uhvatila Maddie na podu Brentovog auta sa donjim rubljem neke druge žene. Roseanne je počela pjevati Moj dragi misli da je vlak, a Maddie je isključila kazetofon i potražila malo mira...
Vjerojatno je bilo paranoično misliti da Gloria Meyer može odmah prepoznati donje rublje druge žene, ali ovo je Frog Point, tako da nije bilo mjesta za rizik. Da je Gloria to vidjela, zavrnula bi no-som i sklupčala se unutra te bi nakon sat vremena Maddie nazvala njezina majka da ju pita je li to istina, budući da je to čula od Ester dok su bile kraj pećnica u Kmartu i sada već cijeli Frog Point priča o tome kakva je Maddie budala, kakva je to sramota za Emily i kako je za sve kriva. Maddiei-na majka zato što ju nije odgojila kako treba.
Osunčani krajolik je krivudao, a njezin želudac se dizao na svakoj krivini. Shvatila je da ne diše i napunila je svoja pluća toplim i zagušljivim zrakom dok joj je krv prodirala do ušiju.
U susjedstvu, Glorijina vrata su se zalupila dok je ona ulazila unutra.
Misli, rekla si je Maddie. Zaboravi onaj vrtoglavi dio. Prijašnji razgovor je bio užasan. I Em je sada bila dovoljno stara da razumije. Em će shvatiti.
A onda je tu bila i njezina majka. O, Bože, njezina majka.
Misli, ne paničari. Pa, postoji jedna stvar koju bi mogla napraviti. Mogla bi se pobrinuti da po-novno ne ispadne budala. Mogla bi se razvesti. Sama je sebi klimala glavom i potom se osjećala kao budala zbog toga što je klimala glavom sama sebi s obzirom da je bila sama u automobilu.
Stavila je ruku na vrelu bež kožu i odgurnula se iz auta da bi gledala u dvorište. Smiješno kako je sve normalno izgledalo. Borova ograda je bila na mjestu gdje je i trebala biti kao i piknik stol i Emin izlupani bicikl, ali ona je ipak našla tuđe donje rublje na tom mjestu u ulici Linden, između Glorie Meyer i Leone Crosby, baš u sredini svoga života.
Maddie je duboko udahnula, uspela se stepenicama na trijem i ušla u hladnu kuhinju zalupivši stražnjim vratima koja su škripala od vrućine. To su bili detalji koji su važni, kao što je to bila i či-njenica da klima nije radila jer je ona bila smetena i ostavila vrata širom otvorena. Stajala je pokraj sudopera i držala gaćice u rukama pokušavajući ih na trenutak uklopiti u svoju stvarnost dok je pje-vala Ulica Sezam: jedna od ovih stvari nije ovdje pripadala, jedna od ovih stvari nije bila ista. Šank Yellow Formica. Pokvarena mikrovalna pećnica. Plavi ručnik. Flinstone čaša sa mlijekom na dnu. Lonac koji se na mače u sudoperu. Smeđi čajnik sa natpisom Volim te mama.
Crne čipkaste gaćice.
– Mama?
Maddie je ispustila gaćice u sudoper koji je bio u neredu, uguravajući ih nervoznim prstima na dno lonca, špricajući se prljavom vodom po majici. Okrenula se i vidjela Em na vratima, potpuno prekrivenu svojom Marvin Marvin majicom, i dječjom kovrčavom kosom oko lica, ranjivu kao što osmogodišnjakinja može biti.
Maddie se nagnula na šank da bi joj pomogla. reci mi srce, što je?
– Što je to bilo? Em je zapanjeno gledala u nju sa svojim velikim smeđim očima.
Maddie je na trenutak glupo gledala u nju. što?
– Ta stvar. Em se približila, vukući svoj bok pokraj žutog šanka dok se kretala prema njoj. Ta cr-na stvar.
– O. Maddie je bacila pogled na gaćice koje su plutale u loncu i ponovno ih gurnula u vodu. To je spužva. Počela je prati prljavi lonac s natopljenim gaćicama, uživajući u prizoru u kojem se sir lijepio za čipku.
– Spužva? Em je ispružila ruku.
– Nije neka jako dobra spužva. Maddie je ostavila da natopljena čipka padne na dno lonca. Bacit ću je. A što je s tobom? Sve si pospremila?
– Da, Em je ponosno odgovorila. I spremila sam kutiju u podrum tako da se nitko ne spotakne preko nje.
Knedla od straha zastala je u Maddienom grlu. Emina skromnost je bila dio plana za nešto što je ona toga trenutka naumila, nekog plana kojega je mogla ostvariti jer je njezin svijet bio običan i osiguran, a upravo joj se mogao urušiti. Maddiena koljena su klecnula, uzela je kuhinjsku stolicu i sjela prije nego padne na pod i tako napravi budalu od sebe pred svojom kćerkom.
– Mama? rekla je Em i tada ju je Maddie primila za kosu i privukla sebi.
– Volim te srce, rekla je Maddie dok ju je ljuljala naprijed-natrag. Jako te volim.
I ja tebe volim, mama. Em je malo ustuknula.
– Jesi li dobro?
– Da. Maddie se prisilila da pusti svoju kćerku da ode. Dobro sam.
– OK. Em se malo povukla unatrag i počela se udaljavati iz kuhinje. ako me trebaš zbog nečega, viči. Radit ću još malo na listi za školu. Poprilično je dugačka ove godine. Treći razred je teži.
– U redu, rekla je Maddie. Što god to bilo što ju je Em htjela pitati, odgodila je do trenutka kada će njezina mama ponovno biti normalna. Ali normalna neće biti nikada, osim ako Maddie nekako ne riješi ovaj nered. Rješenje je bilo u tome da pretjerano ne reagira. To je bilo rješenje. Misliti o svakodnevnom životu. Da nije pronašla donje rublje, što bi radila? Završavala jelo od sira. Iznosila smeće. Danas je bio dan za iznošenje smeća. Definitivno bi iznosila smeće.
Ustala se i izvukla plavu plastičnu kantu za smeće ispod sudopera. Zapela je, pa je morala nepre-stano vući stišćući zube, divljački čupajući dok na kraju nije iskočila van. Napokon, pomislila je, i uhvatila zrak. Izlila je vodu iz prljavog lonca i prolila je na travu, zajedno s čipkastim gaćicama koje su bile ulijepljene sirom. Svladala je gađenje, zgrabila limenku Lysola iz sudopera i špricala smeće sve dok nije bilo natopljeno i dok njezin nos nije bio zasićen silnim kemikalijama u zraku. Zatim je iznijela smeće van i bacila vrećicu u kontejner sa strane u dvorištu, pazeći da ne gleda u Brentov auto. Trebala je spremiti u vrećice sve što je bilo u kontejneru, ali danas nije bio takav dan. Zalupila je kontejner i uspravila se kada je čula da se susjedna vrata otvaraju i škripe. Opet Gloria.
– Uh, Maddie. Gloria se nagnula preko ograde i stavila jedan pramen kose iza uha. Budući daje gledala u sunce, Maddie je škiljila u nju. Gloria je bila lijepa na neki blijedi, tanki i premoreni na-čin. Možda ju je Brent varao sa Gloriom. Bila je prva susjeda, tako da se ne bi morao puno truditi. Brent je bio takav.
– Maddie, željela sam te pitati što ti misliš o travi?
Maddie je zaškripala zubima. Ne razmišljam puno o travi, Gloria. okrenula se prema kući znajući daje to bezobrazno i bezosjećajno. Pa možda bi se trebala ponijeti barem malo osjećajno jer nije bilo smisla činiti ništa zbog čega bi se Gloria osjećala odbačenom. Ili joj davati povoda za razgovor o toj stvari. Okrenula se kako bi se nasmiješila Gloriji dok je prolazila pokraj nje, ali to je bilo dosta traljavo izvedeno. Možeš ti i bolje, k vragu, rekla je sama sebi, ali Gloria ionako nije primijetila.
– Ne znam. Glorijino čelo se naboralo kao da se namrgodila. misliš li daje tvoja malo previsoka? Možeš li zamoliti Brenta da dođe večeras kako bismo porazgovaramo o tome?
Maddie se suzdržala od toga da svojoj susjedi ne iskopa oči. Gloria Meyer je bila prava dosada, ali nemoguće je da ona spava sa Brentom. U jednu ruku, Gloria nikad ne bi nosila čipkaste gaćice. U drugu ruku, seks bi značio da mora prestati pričati o prokletom travnjaku. trava će biti dobro, Gloria.
– Misliš? Ja stvarno mislim da bih trebala razgovarati s Brentom. Gloria je pakosno uvjeravala Maddie dok se spuštala njezinom stranom ograde na način na koji se Em spuštala sa šanka.
Maddie je došla do stepenica i nije zastala. moram ići, rekla je i pobjegla u kuhinju.
Vjerojatno je pretjerano reagirala. Definitivno je pretjerano reagirala. Bila je spremna ubiti Bren-ta, a zbog čega? Zbog gaćica za koje vjerojatno ima dobro objašnjenje. Ponašala se kao da je u ne-koj lošoj TV seriji, nekoj koja počinje s nesporazumom kojega bi svaki idiot mogao prepoznati i kojega onda rješavaju dvije zvijezde u sljedećih pola sata, bez da razgovaraju o problemu kao svi drugi razumni ljudi, dok ne dođe zadnjih pet minuta kada konačno počnu razgovarati i sve se riješi taman pred zadnji blok reklama. Kako glupo. Sačekat će da Brent dođe kući i onda će mu reći za gaćice. Kao racionalna odrasla osoba.
– Bok, dušo. Što su dovraga crne čipkaste gaćice radile u tvojem autu?
Smiri se. Budi pribrana.
Jedi čokoladu.
Imala je dobru ideju. Čokolada će potaknuti stvaranje endorfina koji će je smiriti i puna je kofei-na, koji će joj dati energiju da ubije muža. Najbolje od oboje.
Ladice u zamrzivaču su bile pune povrća i pahuljica, ali je iza njih pronašla jedan premrznuti ko-lačić. Hvala Bogu. Ogulila je s njega foliju i spustila ga na šank gdje se kotrljao kao kockica leda.
Odlično. A mikrovalna pećnica je bila pokvarena. Dubokoumnija žena bi ovo možda shvatila kao slom svojega života. Nasreću, ona nije bila dubokoumna. Samo je pokušala pojesti prokleti kolačić, tako smrznutog kakav je bio.
Pokušala je odgristi komadić, ali bio je kao čokoladna stijena. Trgnula se, otvorila ladicu i izvuk-la svoj veliki zakrivljeni nož. Kolačić je stajao na šanku, tvrd, hladan, neprimamljiv. Zabola je nož u sredinu, ali on se okliznuo i ogrebao žutu Formicu. Brent će biti ljut zbog toga. Šteta. U zadnje vrijeme bio je zbog svega ljut; u nekoliko zadnjih tjedana ona ništa nije učinila kako treba. To je bio razlog zbog kojega je bila vani i čistila njegov auto. Razmišljala je o autu i osjećala je kako joj krv navire u uši. Opet je to radio. S Beth? Slike prpošne crvenokose nazirale su se ispred nje. Maddie je mrzila prpošne. Dovraga s njima objema.
Maddie je držala vršak noža u sredini kolačića. Precizan posao. Stišćući zube, pritisnula je nož u sredini gdje se on zabio, ali kolačić se još uvijek nije htio razdvojiti na dvije jednake polovice. Maddie je nešto procijedila kroz zube. Nikada nije srela komad masti i šećera koji ju je više iziriti-rao. To je samo njezina sreća: jedan jedini kolačić u kući i baš mora biti muški.
Podignula je nož, a kolačić je bio nabijen na vrh noža. To je bila lijepa slika, puna osvetničke za-dovoljštine. Odnijela je nož do pećnice, upalila je, te ga počela peći kao sljezov kolačić iznad vatre. Prostoriju je ispunio miris čokolade koja gori.
Koja je to žena bila ovoga puta? Beth? Ili neka nova? Njezin um je razmišljao o uobičajenim sumnjama.
Susjeda Gloria?
Njegova tajnica Kristie?
Neka iz kuglane?
Neka kojoj su on i Howie sagradili kuću?
Je li uopće bilo važno?
Maddie je pojačala pećnicu. Nakon što se jednom dogodilo, je li važno tko je u pitanju drugi put? Ovo je bila Brentova greška, on je bio taj koji joj to radi. I Em. Oh Bože, Em. Nadala se da će on...
Zazvonio je telefon i Maddie se iznervirala prije nego je smanjila pećnicu i otišla se javiti s kola-čićem u ruci. da?
Maddie srce, majka je.
Maddie je zatvorila oči i čekala da njezina majka kaže: Maddie, nikad nećeš pogoditi što sam danas čula o Brentu.
– Maddie? Jesi li dobro, srce? Zvala sam te prije petnaest minuta, ali nitko mi se nije javio.
Maddie je progutala knedlu. bili smo vani, čistili Brentov auto. I pogodi što smo našli. Otišla je u dnevnu sobu i sjela na svoj masivni plavi dvosjed, povlačeći žice od telefona kroz cijelu sobu. Mo-žda kad bi ostavila nož u dnevnoj sobi, Brent bi došao kući, spotaknuo se preko telefonske žice i pao na njega. Zamišljala je njegovo veliko i čvrsto tijelo kako pada i čula je zvuk koji bi nož proiz-vodio dok bi ulazio u njega.
– Pa, malo je previše toplo za čišćenje auta, rekla je njezina majka. Ostanite vi unutra.
– Jesmo unutra, sada. čvrsto je držala kraj noža sve dok joj prsti nisu poblijedjeli i grickala kraj kolačića. Bio je tvrd i leden, ali i čokoladni. Sisala gaje, topeći ga toplinom iz svojih ljutih usta, a nakon toga gaje progutala pomalo se gušeći dok joj je prolazio grlom. Uspori, rekla je sama sebi i izdahnula zrak kroz nos.
– Zar ti se to ponovno javlja alergija? pitala ju je majka.
Ne.
– Popij Benadri za svaki slučaj. Zvučiš kao da hroćeš. Neću te zadržavati. Željela sam ti samo reći da ćeš za koju minutu dobiti društvo.
– Zezaš me. Maddie je odgrizla još jedan dio kolačića.
– To je nećak šerifa Henleya, onaj s kojim si išla u srednju školu.
– Nećak? trebao je samo jedan trenutak da vijesti sjednu na svoje mjesto, a onda je Maddie ispu-stila nož, kolačić i sve ostalo. C.L. Sturgis. On je bio njezina prva pogreška. Da je ostala djevica, ništa se od ovoga ne bi događalo. Trudila se zvučati nezainteresirano dok je tražila nož na svom mornarskom sagu. ne sjećam se.
Njezina majka se sjećala, ali to nije bilo ništa neobično. Memorija njezine majke je bila prirodna baza podataka svih vremena i svih ljudi koji su nekad nešto zeznuli u gradu, tako daje definitivno imala dokument o C.L.-u. I sada dokument o Maddie, za početak mali, ali sa tendencijom da posta-ne veći.
– Naletjela sam na njega ispred policijske postaje, govorila je njezina majka. tražio je Brenta. Ali ja sam mu rekla da si ti večeras kod kuće, pa je rekao da će probati tebe pronaći.
Hvala, majko. Gdje je taj prokleti kolačić?
– I Maddie, bilo mi je tako neugodno. snizila je ton. nisam se mogla sjetiti njegovog imena. Zna-la sam da on nije Henley zato što je on sin Annine sestre, ali tako mi života, nisam se mogla sjetiti tko je on. On je bio školsku godinu mlađi od tebe. Uvijek je bio u problemima zbog tuče i nemir-nosti, sjećaš se?
– Djelomično. Maddie je stavila glavu među koljena kako bi mogla razmisliti i pronaći svoj ko-lačić na podu ispod svojih nogu, samo što je sada bio pun dlaka sa saga. C.L. se vratio, nije li?
Maddie je podigla nož i ustala se s poda kako bi mogla hodati. Vidi, vidi, a još jučer je mislila daje njezin život dosadan i isprazan. Pa, vratite mi jučerašnji dan. Koža ju je počela svrbjeti i opet je ispustila čudan zvuk. Pokušavala se koncentrirati na skidanje ostataka sa kolačića, ali to je bilo teš-ko izvedivo s jednom rukom dok je pri tome još i hodala.
Majka joj je nastavila pričati. on se oženio Sheilom Bankhead i odselio, ali onda ga je ona napus-tila i uzela mu sve što je imao. Ne Sjećaš se? Možda dolazi kući zato što se ona ponovno udaje. Ka-ko se on zvao? Nekako čudno.
Maddie je spustila telefon na rame dok je čistila zadnju prljavštinu sa kolačića, a njezina majka je nabrajala listu krivih imena. Kada joj je majka ostala bez ideja, Maddie joj je dala pravo ime: C.L. Sturgis.
– To je on. Sturgis. Trebao bi doći svaki trenutak. zatim se majčin glas promijenio. Kako to da si ti zapamtila njegovo ime?
– Slučajno. Kao da gaje mogla zaboraviti. Ma dovraga sa Sturgisom. Dovraga sa svima njima. Posebno s Brentom. Ponovno je hodala žvačući krajeve kolačića.
Pa ionako se Sheila udala za Stana Sawyera, naglasila joj je majka. On je glup da gluplji ne može biti, ali ona je s njim vjerojatno zbog njegovog novca, a ne zbog pameti. Upravo je naslijedio sav Becknellov novac od svoje tete. Rak. Strašno. Barem je Sheila bolja od Beth s kojom je hodao prije.
Maddie je zastala na trenutak i ponovno joj se počeo okretati želudac, ali ovaj put prepun kolači-ća. Testirala je sama sebe, uvidjevši da bijes koji je osjećala za Beth prije pet godina više ne postoji. Trebala bi biti ljuta na Beth. Definitivno ju nije voljela. Ali mržnja prema Beth ništa ne bi riješila. Barem nije prije pet godina. Beth nije bila njezin problem, čak i da se ispostavi da je to njeno rublje. Brent je bio njezin problem. Trebala bi ostaviti toga gada. Tada bi se mogao oženiti s Beth. To bi bio jedan od načina na koji bi joj se osvetila.
Majka joj je još uvijek pričala. Ona bi govorila cijelo vrijeme i napravila dramu od svega toga. i sada su grešnici jedni pored drugih u vatrenom jezeru. Odavde vidim drolju Beth. Vidim da pliva leđno. Maddie je suosjećala s njom: i ona se osjećala kao da se nalazi u vatrenom jezeru i da tone po treći put sa Brentom oko svoga vrata. Naslonila se čelom na zid dok joj je majka prelazila na drugu temu.
– Razgovarala sam sa Candice Lowery u banci. Nosila je prekrasnu bež jaknu. Kad je pogledaš, nikada ne bi rekao daje Lowery.
– Majko. Maddie je već čula Frog Point kako priča. Ostala je s njim nakon prvog puta, što je očekivala? Po načinu na koji se ponaša nikada ne biste rekli da je Marindale. Ramenima se nasloni-la na zid, stavila nož pred sebe i pojela još jedan komadić kolačića.
– Srela sam Trevu u Revcou. Kaže mi daje Three došao kući na mjesec dana. Ne čini li ti se to kao dugo vremensko razdoblje?
– Čini mi se lijepo. Možda će je otići posjetiti. Možda će sve ove misli reći naglas, a Treva će imati sarkastične primjedbe o tome kako je paranoična i zatim će se obje dobro nasmijati. One već duguju jedna drugoj dugačke priče. Nije razgovarala s Trevom od prošlog tjedna.
– Ti nisi znala? Ona ti je najbolja prijateljica i ti nisi znala da joj je sin došao kući. glas njezine majke polako se podizao.
– Bili smo jako zauzeti. Maddie nije znala zašto se nije vidjela s Trevom i u ovom joj trenutku to uopće nije bilo važno. Trauma za traumom. Pomislila je to i pojela zadnji komad kolačića. Bio je to veoma dobar kolačić s obzirom na okolnosti.
– Zaposleni ste s nečim? pitala je majka, a tada se oglasilo zvono na vratima i Maddie je spustila ruku sa zida.
C.L.
– Ljeto je, rekla je majka. Nastavnici ne rade ništa po ljeti.
Zvono je opet zazvonilo i Maddie se odmaknula od zida. Majko, netko je na vratima, moram ići.
– To je Sturgis. Možda bolje da s njim razgovaraš na trijemu. Znaš kakvi su ljudi. Bit ću na liniji dok ne vidiš što će biti.
– Ne, majko. Sad idem, volim te. Majka je još uvijek pričala dok je Maddie poklapala slušalicu. Kakve je sreće, mogla je otvoriti vrata i daje na njima serijski ubojica koji ju je došao ubiti na kuć-nom pragu, a na njezinoj sahrani majka bi govorila: rekla sam joj da ne poklapa slušalicu, ali ona nikad ne sluša. neke pogreške su izvan dohvata smrti, a otvaranje vrata u ovom trenutku je svakako jedna od njih.
Nije trebala C.L. Sturgisa. Posebno ne sada jer svaki puta kada su nastali neki problemi s Bren-tom, C.L. Sturgis bi joj padao na pamet. Stvari mogu biti i gore, govorila si je. Mogla si se udati za C.L. Sturgisa. Samo što stvari nisu mogle biti gore i što C.L. nije bio ružna uspomena, jer od kada je prije dvadeset godina isprobala njegovo stražnje sjedalo, mogao se puno poboljšati. Brent nije, ali to ne znači da nije ni C.L.
Zvono se ponovno oglasilo i Maddie je ušla u svoj bijeli hodnik i otvorila vrata.
Bila je dovoljno sigurna da na njezinom trijemu obasjanom suncem stoji C.L izrežiran u njezin život od strane njene majke i zle sudbine, izgledajući bolje nego ikada u tih dvadeset godina. Rekao je: hej Maddie, a ona je svojem sjećanju C.L.-a od sedamnaest godina dodala C.L.-a od trideset i sedam godina. Lice mu je bilo naboranije i bio je širi u svojoj plavoj, prugastoj majici, ali njegova tamna kosa još uvijek je bila razbarušena, a obrve su mu bile u obliku slova V koje je krasilo te tamne, vrele oči i naivni osmjeh. Da, to je bio C.L u redu. Buntovnik bez razloga.
Maddie? Tvoja majka mi je rekla da je u redu ako navratim. C.L.-ov glas je bio blag, a osmjeh mu je još bio na mjestu dok su je njegove tamne oči još uvijek laskavo gledale. Što mu je napravila da je tako gleda? Pa, naravno osim toga što ga je ostavila nakon jednonoćne avanture na stražnjem sjedalu njegovog auta. Nije moguće da joj to još uvijek zamjera, čak i nakon dvadeset godina. C.L. je zakoračio na trijem, a Maddie se namrštila. Naravno da bi mogao. Kakvo je vrijeme došlo, netko koga u drugom razredu gurnete na igralištu, mogao bi vam bombom raznijeti glavu.
Nagnuo se prema njoj i na trenutak je izgledao kao da mu je ponovno sedamnaest, nesiguran u sebe i zbog toga dvostruko opasniji. Nije bilo ničega gorega od C.L.-a koji izgleda ranjivo, sjetila se, zbog toga što je to bilo tako rijetko. uh, loš dan? pitao je.
O, super. I on je znao za Brenta. Maddie ga je namrgođeno upitala: zašto to pitaš?
Gestom je pokazao na njezinu lijevu ruku. Nož.
Pognula je glavu. Još uvijek je imala nož čvrsto stisnut u šaci, spreman za rezanje. jela sam kola-čić.
C.L. je klimnuo glavom bez ikakvog olakšanja. naravno. To sve objašnjava. Slušaj, ne želim te zadržavati. Njegov pogled se vratio na nož. Je li Brent kod kuće?
To je bilo toliko nerealno. Prije sat vremena život joj je bio dobar, a sada razgovara sa C.L.-om, istim onim koji je htio razgovarati s njezinim lažljivim mužem. Znaš, majka mi rekla da ćeš navrati-ti, ali ja nekako nisam vjerovala.
Pogled je još uvijek držao na nožu. Vjeruj. Zbog Brenta.
Dovraga i Brent. Mahala je nožem kako bi zadobila njegovu pažnju. Čuj C.L sada sam malo za-uzeta.
Posegnuo je prema njoj i iz ruke joj izvadio nož s takvom lakoćom daje ostala zapanjena gleda-jući u svoju praznu ruku. Bez uvrede Mad, ali prošlo je neko vrijeme i koliko ja znam, imala si neke ubojite namjere sa mnom. Iskoračio je sa trijema i bacio nož u cvjetnjak nekoliko koraka iza sebe. Još uvijek je imao istu dobru stražnjicu koju je imao u srednjoj, primijetila je Maddie, a sudeći po izgledu njegovih traperica, i one su bile iz tog razdoblja. Tada se vratio do nje i nasmiješio se, a ona se mogla zakleti da je smiješak bio isti kao u srednjoj, djelomično odraz sreće, a djelomično poziv na nevolje. Bilo joj je nemoguće ostati hladnom kada joj se tako nasmiješio. Bilo je nečega u njemu što vas je tjeralo da mu uzvratite osmjeh, iako ste znali da je to pogrešno.
Opustila se, izdahnula i kao da je neka napetost napustila njezin vrat. Oprosti. Imam loš dan.
Klimnuo je glavom, toplo i simpatično, a ona se prisjetila zašto je otišla na njegovo stražnje sje-dalo prije dvadeset godina.
– To je zato što još uvijek živiš u Frog Pointu, rekao je. Ovdje je svaki dan loš. A usput, izgledaš prekrasno.
Maddie je spustila pogled na svoju pink majicu, još uvijek mokru od vode iz sudopera. Znaš, C.L. to je ipak previše ljubaznosti.
– Ne, rekao je. Zaista izgledaš odlično. Baš kao u srednjoj.
Nešto je htio, morao je nešto htjeti; nitko je nije mogao pogledati i reći: baš kao u srednjoj, ne nakon dvadeset godina muke i Brenta. Osjetila je žmarce. Hvala, rekla je. I, što trebaš?
C.L. ju je zapanjeno gledao, ali ne zadugo. Pa, sad kada je razgovor završen i mi smo razoružani, je li Brent kod kuće?
Brent. Gad. Kamo god pošla, on je tamo. Napadno gaje pogledala. Nije. A ja sam zauzeta. Probaj u uredu. htjela je zalupiti vratima, ali on je stavio nogu na put i zaustavio je.
– Sačekaj trenutak. Tamo sam već pokušao.
Sada joj je već bio bliže i shvatila je da nije izrastao samo u visinu i u širinu od kada je prošao sedamnaest. Udebljao se, bio je snažan i njegove su tamne oči iza debelih obrva bile sigurne. Odras-tao je.
Šteta što Brent nije.
Maddie je duboko udahnula. Slušaj, ovo nije dan kada bih ga htjela vidjeti, dobro? Ne znam gdje je. Bilo mi je drago vidjeti te, ali sada moram ići.
– Ne mogu vjerovati, promrmljao je C.L. Na trenutak je sva njegova toplina nestala i Maddie je ustuknula za jedan korak. Nemoguće da netko u ovome gradu nestane. Ti si mu žena. Moraš znati gdje je.
Ovo Maddie stvarno nije trebalo, njezin prvi romantični promašaj se nadovezao na ovaj trenutni. slušaj, ne znam gdje je i sada odlazi.
– U redu, u redu. C.L. je podigao ruke da bi je odgurnuo. Samo želim razgovarati s njim. Hoće li ti smetati ako uđem?
– Da, rekla je Maddie. jako će mi smetati. Izgurala je njegovu nogu i zalupila vratima, iznena-divši sama sebe brzinom kojom je to napravila i količinom bijesa koju je osjećala. Dvojica muška-raca u cijelom njezinom životu i obojica se s njom poigravaju. Pa dovraga s njima.
– Maddie? rekao je C.L. s druge strane vrata.
– Ne sada, C.L. Ne sada, niti ikada. Odlazi. Maddie je pažljivo osluškivala nekoliko trenutaka kako bi vidjela hoće li otići i onda se uplašila kad ju je Em pozvala iza leđa: mama?
Em je stajala sa školskom listom u rukama. Čula sam te da pričaš. Tko je to bio? Smiješno izgle-daš.
Em. Svaki puta kada bi se našla u situaciji da zbija šale i pretvara se da se nešto ne događa, tu bi se našla Em koja bi je na to podsjetila. Nije ovo mogla više sama raditi. Nije to bio nitko, rekla je ona Em. Hajdemo razgovarati k teti Trevi i Melu.
Deset minuta poslije, Maddie se našla na stražnjim vratima kuće svoje najbolje prijateljice poku-šavajući se pribrati, što je i uspjela, ali samo dok je Treva nije pogledala.
– Mel je u dnevnoj sobi, rekla je Treva Emi, ne skidajući pogled s Maddienog lica. Idi je nađi. čim je Em bila u hodniku, Treva je zgrabila Maddienu ruku. Što s tobom nije u redu? Izgledaš groz-no. Jesam ja nešto kriva? Znam da te nisam zvala. Što se dogodilo?
– Brent me vara, zagrcala se Maddie. Moram ga ostaviti. Razvesti se. Zvučalo je puno gore nego što je ona mislila sada kada je to govorila naglas, pomaknula se korak unatrag i bacila kolačić u Trevino grmlje.
– O, dovraga, rekla je Treva.
Jednog vrelog predvečerja u kolovozu, Maddie Faraday posegnula je ispod prednjeg sjedala mu-ževljevog Cadilla ca i izvukla čipkaste gaćice. Nisu bile njezine.
Do tog trenutka bio je to sasvim dobar dan. Mikrovalna pećnica se pokvarila kada je pokušala podgrijati pecivo iz Emine zalogajnice, ali sunce je sijalo na njihovu plavo obrubljenu kuću i tempe-ratura nije dosegla 90 prije podneva, i Em je sva bila u planiranju svog šopinga za školu, a zado-voljstvo je raslo. Čak se i Brent razveselio, mumljajući o tome kako mu je automobil u neredu, kada se Maddie dobrovoljno prijavila da ga počisti, nešto što će učiniti više iz osjećaja krivnje nego iz osjećaja obaveze. Činilo se u redu da ga počisti, budući da ona za razliku od njega ima slobodno ljeto, a u zadnje vrijeme se jako trudila biti pravedna jer je biti nepravedan bilo jako veliko iskuše-nje. cak mi se ni ne sviđaš, željela je reći. zašto bih ti čistila auto? Ali Brent je bio provjereno dobar muž: nije vikao, nije popio svoju plaću, tukao je ili radio većinu drugih stvari koje je ona slušala u country pjesmama. On je odrađivao svoj dio i najmanje što je ona mogla učiniti jest da odrađuje svoj. em i ja ćemo danas očistiti tvoj auto, rekla je dok je on bio na putu prema vratima i grlio Em za rastanak. nazovi Howiea i reci mu da te pokupi na putu do tvrtke. Brent je bio jako iznenađen i poljubio ju je u obraz.
Em je uobičajeno preokrenula očima iza naočala kada je čula dobre vijesti. Ali onda je zadobila proračunati pogled u očima i postala Anđeoska kćer, marširajući bez pogovora prema Brentovom Caddyu nakon ručka. Nešto se događalo i Maddie je samo čekala kada će početi dok je čistila smeće sa prednjeg sjedala muževljevog auta i pjevala zajedno sa kazetom Roseanne Cash.
Em je sakupila dovoljno smeća da napuni kartonsku kutiju. nosim ove stvari unutra i odmah ću ih baciti, objavila je, njezine tanke ruke ovile su se oko kutije i pobjegla je u njihovu svijetlo žutu klimatiziranu kuhinju dok joj je Maddie mahala sa prednjeg sjedišta auta.
Maddie je posegnula ispod sjedala i izvukla omot Egg McMuffina dok je Roseanne pjevala Plavi mjesec sa glavoboljom. Dobra pjesma, lijep dan. Ulazna vrata su se odškrinula a ona je protegnula vrat kako bi vidjela svoju prvu susjedu, gospođu Crosby koja se vrpoljila na svojem čistom, bijelom trijemu i nagnula se prema svom dvorištu u smjeru Brentovog Caddya koji nije trebao biti na prila-zu zbog toga stoje bio radni dan.
Gospođa Crosby je danas bila radosna, noseći crvene gležnjače koje su joj visjele na tankim no-žicama zajedno sa žarko narančastom majicom koja je imala natpis Najbolja baka na svijetu. Mad-die joj je mahnula i rekla: dobar dan, gospođo Crosby, evo mi baš čistimo auto. Gospođa Crosby nije imala sluh i vid kao što je imala prije dvadeset godina, ali je još uvijek imala jezik i nikada kraj priči koju ona započne ako je ignorirate. Tamo je taj auto, rekla bi gospođa Crosby, velik kao život, kao da nije imao posao na koji bi išao. bilo je lakše mahnuti i viknuti, nego kasnije objašnjavati.
Gospođa Crosby je odmahnula Maddie rukom i povukla se unutra, sigurna da se ništa zanimljivo nije događalo na susjedovom prilazu. Maddie je stavila Eggov omot u vrećicu za smeće i onda je nakon puno prikupljenog smeća posegnula ispod sjedala i pronašla gaćice.
Gospođa Crosby je bila u krivu.
Maddie je sjedila sa golim nogama ispruženim kroz automobilska vrata i zurila u čipku koja se njihala u njezinoj ruci. Trebala joj je otprilike jedna minuta da shvati što je to bilo jer je nedostajala sredina, a bila su samo četiri čipkasta trokuta povezana crnom gumom i tada je shvatila da su gaći-ce, gaćice bez previše tkanine. Pomislila je, ne opet, i Beth, i hvala
Bogu da je Em otišla unutra, i sada ga mogu ostaviti, a onda su je automobilska vrata udarila s li-jeve strane zbog čega je poludjela i smotala čipku u čvrsto klupko koje joj je ogreblo dlan.
Gloria je bila kod kuće. Bilo bi loše daje ona virila preko ograde, kako je inače radila, i uhvatila Maddie na podu Brentovog auta sa donjim rubljem neke druge žene. Roseanne je počela pjevati Moj dragi misli da je vlak, a Maddie je isključila kazetofon i potražila malo mira...
Vjerojatno je bilo paranoično misliti da Gloria Meyer može odmah prepoznati donje rublje druge žene, ali ovo je Frog Point, tako da nije bilo mjesta za rizik. Da je Gloria to vidjela, zavrnula bi no-som i sklupčala se unutra te bi nakon sat vremena Maddie nazvala njezina majka da ju pita je li to istina, budući da je to čula od Ester dok su bile kraj pećnica u Kmartu i sada već cijeli Frog Point priča o tome kakva je Maddie budala, kakva je to sramota za Emily i kako je za sve kriva. Maddiei-na majka zato što ju nije odgojila kako treba.
Osunčani krajolik je krivudao, a njezin želudac se dizao na svakoj krivini. Shvatila je da ne diše i napunila je svoja pluća toplim i zagušljivim zrakom dok joj je krv prodirala do ušiju.
U susjedstvu, Glorijina vrata su se zalupila dok je ona ulazila unutra.
Misli, rekla si je Maddie. Zaboravi onaj vrtoglavi dio. Prijašnji razgovor je bio užasan. I Em je sada bila dovoljno stara da razumije. Em će shvatiti.
A onda je tu bila i njezina majka. O, Bože, njezina majka.
Misli, ne paničari. Pa, postoji jedna stvar koju bi mogla napraviti. Mogla bi se pobrinuti da po-novno ne ispadne budala. Mogla bi se razvesti. Sama je sebi klimala glavom i potom se osjećala kao budala zbog toga što je klimala glavom sama sebi s obzirom da je bila sama u automobilu.
Stavila je ruku na vrelu bež kožu i odgurnula se iz auta da bi gledala u dvorište. Smiješno kako je sve normalno izgledalo. Borova ograda je bila na mjestu gdje je i trebala biti kao i piknik stol i Emin izlupani bicikl, ali ona je ipak našla tuđe donje rublje na tom mjestu u ulici Linden, između Glorie Meyer i Leone Crosby, baš u sredini svoga života.
Maddie je duboko udahnula, uspela se stepenicama na trijem i ušla u hladnu kuhinju zalupivši stražnjim vratima koja su škripala od vrućine. To su bili detalji koji su važni, kao što je to bila i či-njenica da klima nije radila jer je ona bila smetena i ostavila vrata širom otvorena. Stajala je pokraj sudopera i držala gaćice u rukama pokušavajući ih na trenutak uklopiti u svoju stvarnost dok je pje-vala Ulica Sezam: jedna od ovih stvari nije ovdje pripadala, jedna od ovih stvari nije bila ista. Šank Yellow Formica. Pokvarena mikrovalna pećnica. Plavi ručnik. Flinstone čaša sa mlijekom na dnu. Lonac koji se na mače u sudoperu. Smeđi čajnik sa natpisom Volim te mama.
Crne čipkaste gaćice.
– Mama?
Maddie je ispustila gaćice u sudoper koji je bio u neredu, uguravajući ih nervoznim prstima na dno lonca, špricajući se prljavom vodom po majici. Okrenula se i vidjela Em na vratima, potpuno prekrivenu svojom Marvin Marvin majicom, i dječjom kovrčavom kosom oko lica, ranjivu kao što osmogodišnjakinja može biti.
Maddie se nagnula na šank da bi joj pomogla. reci mi srce, što je?
– Što je to bilo? Em je zapanjeno gledala u nju sa svojim velikim smeđim očima.
Maddie je na trenutak glupo gledala u nju. što?
– Ta stvar. Em se približila, vukući svoj bok pokraj žutog šanka dok se kretala prema njoj. Ta cr-na stvar.
– O. Maddie je bacila pogled na gaćice koje su plutale u loncu i ponovno ih gurnula u vodu. To je spužva. Počela je prati prljavi lonac s natopljenim gaćicama, uživajući u prizoru u kojem se sir lijepio za čipku.
– Spužva? Em je ispružila ruku.
– Nije neka jako dobra spužva. Maddie je ostavila da natopljena čipka padne na dno lonca. Bacit ću je. A što je s tobom? Sve si pospremila?
– Da, Em je ponosno odgovorila. I spremila sam kutiju u podrum tako da se nitko ne spotakne preko nje.
Knedla od straha zastala je u Maddienom grlu. Emina skromnost je bila dio plana za nešto što je ona toga trenutka naumila, nekog plana kojega je mogla ostvariti jer je njezin svijet bio običan i osiguran, a upravo joj se mogao urušiti. Maddiena koljena su klecnula, uzela je kuhinjsku stolicu i sjela prije nego padne na pod i tako napravi budalu od sebe pred svojom kćerkom.
– Mama? rekla je Em i tada ju je Maddie primila za kosu i privukla sebi.
– Volim te srce, rekla je Maddie dok ju je ljuljala naprijed-natrag. Jako te volim.
I ja tebe volim, mama. Em je malo ustuknula.
– Jesi li dobro?
– Da. Maddie se prisilila da pusti svoju kćerku da ode. Dobro sam.
– OK. Em se malo povukla unatrag i počela se udaljavati iz kuhinje. ako me trebaš zbog nečega, viči. Radit ću još malo na listi za školu. Poprilično je dugačka ove godine. Treći razred je teži.
– U redu, rekla je Maddie. Što god to bilo što ju je Em htjela pitati, odgodila je do trenutka kada će njezina mama ponovno biti normalna. Ali normalna neće biti nikada, osim ako Maddie nekako ne riješi ovaj nered. Rješenje je bilo u tome da pretjerano ne reagira. To je bilo rješenje. Misliti o svakodnevnom životu. Da nije pronašla donje rublje, što bi radila? Završavala jelo od sira. Iznosila smeće. Danas je bio dan za iznošenje smeća. Definitivno bi iznosila smeće.
Ustala se i izvukla plavu plastičnu kantu za smeće ispod sudopera. Zapela je, pa je morala nepre-stano vući stišćući zube, divljački čupajući dok na kraju nije iskočila van. Napokon, pomislila je, i uhvatila zrak. Izlila je vodu iz prljavog lonca i prolila je na travu, zajedno s čipkastim gaćicama koje su bile ulijepljene sirom. Svladala je gađenje, zgrabila limenku Lysola iz sudopera i špricala smeće sve dok nije bilo natopljeno i dok njezin nos nije bio zasićen silnim kemikalijama u zraku. Zatim je iznijela smeće van i bacila vrećicu u kontejner sa strane u dvorištu, pazeći da ne gleda u Brentov auto. Trebala je spremiti u vrećice sve što je bilo u kontejneru, ali danas nije bio takav dan. Zalupila je kontejner i uspravila se kada je čula da se susjedna vrata otvaraju i škripe. Opet Gloria.
– Uh, Maddie. Gloria se nagnula preko ograde i stavila jedan pramen kose iza uha. Budući daje gledala u sunce, Maddie je škiljila u nju. Gloria je bila lijepa na neki blijedi, tanki i premoreni na-čin. Možda ju je Brent varao sa Gloriom. Bila je prva susjeda, tako da se ne bi morao puno truditi. Brent je bio takav.
– Maddie, željela sam te pitati što ti misliš o travi?
Maddie je zaškripala zubima. Ne razmišljam puno o travi, Gloria. okrenula se prema kući znajući daje to bezobrazno i bezosjećajno. Pa možda bi se trebala ponijeti barem malo osjećajno jer nije bilo smisla činiti ništa zbog čega bi se Gloria osjećala odbačenom. Ili joj davati povoda za razgovor o toj stvari. Okrenula se kako bi se nasmiješila Gloriji dok je prolazila pokraj nje, ali to je bilo dosta traljavo izvedeno. Možeš ti i bolje, k vragu, rekla je sama sebi, ali Gloria ionako nije primijetila.
– Ne znam. Glorijino čelo se naboralo kao da se namrgodila. misliš li daje tvoja malo previsoka? Možeš li zamoliti Brenta da dođe večeras kako bismo porazgovaramo o tome?
Maddie se suzdržala od toga da svojoj susjedi ne iskopa oči. Gloria Meyer je bila prava dosada, ali nemoguće je da ona spava sa Brentom. U jednu ruku, Gloria nikad ne bi nosila čipkaste gaćice. U drugu ruku, seks bi značio da mora prestati pričati o prokletom travnjaku. trava će biti dobro, Gloria.
– Misliš? Ja stvarno mislim da bih trebala razgovarati s Brentom. Gloria je pakosno uvjeravala Maddie dok se spuštala njezinom stranom ograde na način na koji se Em spuštala sa šanka.
Maddie je došla do stepenica i nije zastala. moram ići, rekla je i pobjegla u kuhinju.
Vjerojatno je pretjerano reagirala. Definitivno je pretjerano reagirala. Bila je spremna ubiti Bren-ta, a zbog čega? Zbog gaćica za koje vjerojatno ima dobro objašnjenje. Ponašala se kao da je u ne-koj lošoj TV seriji, nekoj koja počinje s nesporazumom kojega bi svaki idiot mogao prepoznati i kojega onda rješavaju dvije zvijezde u sljedećih pola sata, bez da razgovaraju o problemu kao svi drugi razumni ljudi, dok ne dođe zadnjih pet minuta kada konačno počnu razgovarati i sve se riješi taman pred zadnji blok reklama. Kako glupo. Sačekat će da Brent dođe kući i onda će mu reći za gaćice. Kao racionalna odrasla osoba.
– Bok, dušo. Što su dovraga crne čipkaste gaćice radile u tvojem autu?
Smiri se. Budi pribrana.
Jedi čokoladu.
Imala je dobru ideju. Čokolada će potaknuti stvaranje endorfina koji će je smiriti i puna je kofei-na, koji će joj dati energiju da ubije muža. Najbolje od oboje.
Ladice u zamrzivaču su bile pune povrća i pahuljica, ali je iza njih pronašla jedan premrznuti ko-lačić. Hvala Bogu. Ogulila je s njega foliju i spustila ga na šank gdje se kotrljao kao kockica leda.
Odlično. A mikrovalna pećnica je bila pokvarena. Dubokoumnija žena bi ovo možda shvatila kao slom svojega života. Nasreću, ona nije bila dubokoumna. Samo je pokušala pojesti prokleti kolačić, tako smrznutog kakav je bio.
Pokušala je odgristi komadić, ali bio je kao čokoladna stijena. Trgnula se, otvorila ladicu i izvuk-la svoj veliki zakrivljeni nož. Kolačić je stajao na šanku, tvrd, hladan, neprimamljiv. Zabola je nož u sredinu, ali on se okliznuo i ogrebao žutu Formicu. Brent će biti ljut zbog toga. Šteta. U zadnje vrijeme bio je zbog svega ljut; u nekoliko zadnjih tjedana ona ništa nije učinila kako treba. To je bio razlog zbog kojega je bila vani i čistila njegov auto. Razmišljala je o autu i osjećala je kako joj krv navire u uši. Opet je to radio. S Beth? Slike prpošne crvenokose nazirale su se ispred nje. Maddie je mrzila prpošne. Dovraga s njima objema.
Maddie je držala vršak noža u sredini kolačića. Precizan posao. Stišćući zube, pritisnula je nož u sredini gdje se on zabio, ali kolačić se još uvijek nije htio razdvojiti na dvije jednake polovice. Maddie je nešto procijedila kroz zube. Nikada nije srela komad masti i šećera koji ju je više iziriti-rao. To je samo njezina sreća: jedan jedini kolačić u kući i baš mora biti muški.
Podignula je nož, a kolačić je bio nabijen na vrh noža. To je bila lijepa slika, puna osvetničke za-dovoljštine. Odnijela je nož do pećnice, upalila je, te ga počela peći kao sljezov kolačić iznad vatre. Prostoriju je ispunio miris čokolade koja gori.
Koja je to žena bila ovoga puta? Beth? Ili neka nova? Njezin um je razmišljao o uobičajenim sumnjama.
Susjeda Gloria?
Njegova tajnica Kristie?
Neka iz kuglane?
Neka kojoj su on i Howie sagradili kuću?
Je li uopće bilo važno?
Maddie je pojačala pećnicu. Nakon što se jednom dogodilo, je li važno tko je u pitanju drugi put? Ovo je bila Brentova greška, on je bio taj koji joj to radi. I Em. Oh Bože, Em. Nadala se da će on...
Zazvonio je telefon i Maddie se iznervirala prije nego je smanjila pećnicu i otišla se javiti s kola-čićem u ruci. da?
Maddie srce, majka je.
Maddie je zatvorila oči i čekala da njezina majka kaže: Maddie, nikad nećeš pogoditi što sam danas čula o Brentu.
– Maddie? Jesi li dobro, srce? Zvala sam te prije petnaest minuta, ali nitko mi se nije javio.
Maddie je progutala knedlu. bili smo vani, čistili Brentov auto. I pogodi što smo našli. Otišla je u dnevnu sobu i sjela na svoj masivni plavi dvosjed, povlačeći žice od telefona kroz cijelu sobu. Mo-žda kad bi ostavila nož u dnevnoj sobi, Brent bi došao kući, spotaknuo se preko telefonske žice i pao na njega. Zamišljala je njegovo veliko i čvrsto tijelo kako pada i čula je zvuk koji bi nož proiz-vodio dok bi ulazio u njega.
– Pa, malo je previše toplo za čišćenje auta, rekla je njezina majka. Ostanite vi unutra.
– Jesmo unutra, sada. čvrsto je držala kraj noža sve dok joj prsti nisu poblijedjeli i grickala kraj kolačića. Bio je tvrd i leden, ali i čokoladni. Sisala gaje, topeći ga toplinom iz svojih ljutih usta, a nakon toga gaje progutala pomalo se gušeći dok joj je prolazio grlom. Uspori, rekla je sama sebi i izdahnula zrak kroz nos.
– Zar ti se to ponovno javlja alergija? pitala ju je majka.
Ne.
– Popij Benadri za svaki slučaj. Zvučiš kao da hroćeš. Neću te zadržavati. Željela sam ti samo reći da ćeš za koju minutu dobiti društvo.
– Zezaš me. Maddie je odgrizla još jedan dio kolačića.
– To je nećak šerifa Henleya, onaj s kojim si išla u srednju školu.
– Nećak? trebao je samo jedan trenutak da vijesti sjednu na svoje mjesto, a onda je Maddie ispu-stila nož, kolačić i sve ostalo. C.L. Sturgis. On je bio njezina prva pogreška. Da je ostala djevica, ništa se od ovoga ne bi događalo. Trudila se zvučati nezainteresirano dok je tražila nož na svom mornarskom sagu. ne sjećam se.
Njezina majka se sjećala, ali to nije bilo ništa neobično. Memorija njezine majke je bila prirodna baza podataka svih vremena i svih ljudi koji su nekad nešto zeznuli u gradu, tako daje definitivno imala dokument o C.L.-u. I sada dokument o Maddie, za početak mali, ali sa tendencijom da posta-ne veći.
– Naletjela sam na njega ispred policijske postaje, govorila je njezina majka. tražio je Brenta. Ali ja sam mu rekla da si ti večeras kod kuće, pa je rekao da će probati tebe pronaći.
Hvala, majko. Gdje je taj prokleti kolačić?
– I Maddie, bilo mi je tako neugodno. snizila je ton. nisam se mogla sjetiti njegovog imena. Zna-la sam da on nije Henley zato što je on sin Annine sestre, ali tako mi života, nisam se mogla sjetiti tko je on. On je bio školsku godinu mlađi od tebe. Uvijek je bio u problemima zbog tuče i nemir-nosti, sjećaš se?
– Djelomično. Maddie je stavila glavu među koljena kako bi mogla razmisliti i pronaći svoj ko-lačić na podu ispod svojih nogu, samo što je sada bio pun dlaka sa saga. C.L. se vratio, nije li?
Maddie je podigla nož i ustala se s poda kako bi mogla hodati. Vidi, vidi, a još jučer je mislila daje njezin život dosadan i isprazan. Pa, vratite mi jučerašnji dan. Koža ju je počela svrbjeti i opet je ispustila čudan zvuk. Pokušavala se koncentrirati na skidanje ostataka sa kolačića, ali to je bilo teš-ko izvedivo s jednom rukom dok je pri tome još i hodala.
Majka joj je nastavila pričati. on se oženio Sheilom Bankhead i odselio, ali onda ga je ona napus-tila i uzela mu sve što je imao. Ne Sjećaš se? Možda dolazi kući zato što se ona ponovno udaje. Ka-ko se on zvao? Nekako čudno.
Maddie je spustila telefon na rame dok je čistila zadnju prljavštinu sa kolačića, a njezina majka je nabrajala listu krivih imena. Kada joj je majka ostala bez ideja, Maddie joj je dala pravo ime: C.L. Sturgis.
– To je on. Sturgis. Trebao bi doći svaki trenutak. zatim se majčin glas promijenio. Kako to da si ti zapamtila njegovo ime?
– Slučajno. Kao da gaje mogla zaboraviti. Ma dovraga sa Sturgisom. Dovraga sa svima njima. Posebno s Brentom. Ponovno je hodala žvačući krajeve kolačića.
Pa ionako se Sheila udala za Stana Sawyera, naglasila joj je majka. On je glup da gluplji ne može biti, ali ona je s njim vjerojatno zbog njegovog novca, a ne zbog pameti. Upravo je naslijedio sav Becknellov novac od svoje tete. Rak. Strašno. Barem je Sheila bolja od Beth s kojom je hodao prije.
Maddie je zastala na trenutak i ponovno joj se počeo okretati želudac, ali ovaj put prepun kolači-ća. Testirala je sama sebe, uvidjevši da bijes koji je osjećala za Beth prije pet godina više ne postoji. Trebala bi biti ljuta na Beth. Definitivno ju nije voljela. Ali mržnja prema Beth ništa ne bi riješila. Barem nije prije pet godina. Beth nije bila njezin problem, čak i da se ispostavi da je to njeno rublje. Brent je bio njezin problem. Trebala bi ostaviti toga gada. Tada bi se mogao oženiti s Beth. To bi bio jedan od načina na koji bi joj se osvetila.
Majka joj je još uvijek pričala. Ona bi govorila cijelo vrijeme i napravila dramu od svega toga. i sada su grešnici jedni pored drugih u vatrenom jezeru. Odavde vidim drolju Beth. Vidim da pliva leđno. Maddie je suosjećala s njom: i ona se osjećala kao da se nalazi u vatrenom jezeru i da tone po treći put sa Brentom oko svoga vrata. Naslonila se čelom na zid dok joj je majka prelazila na drugu temu.
– Razgovarala sam sa Candice Lowery u banci. Nosila je prekrasnu bež jaknu. Kad je pogledaš, nikada ne bi rekao daje Lowery.
– Majko. Maddie je već čula Frog Point kako priča. Ostala je s njim nakon prvog puta, što je očekivala? Po načinu na koji se ponaša nikada ne biste rekli da je Marindale. Ramenima se nasloni-la na zid, stavila nož pred sebe i pojela još jedan komadić kolačića.
– Srela sam Trevu u Revcou. Kaže mi daje Three došao kući na mjesec dana. Ne čini li ti se to kao dugo vremensko razdoblje?
– Čini mi se lijepo. Možda će je otići posjetiti. Možda će sve ove misli reći naglas, a Treva će imati sarkastične primjedbe o tome kako je paranoična i zatim će se obje dobro nasmijati. One već duguju jedna drugoj dugačke priče. Nije razgovarala s Trevom od prošlog tjedna.
– Ti nisi znala? Ona ti je najbolja prijateljica i ti nisi znala da joj je sin došao kući. glas njezine majke polako se podizao.
– Bili smo jako zauzeti. Maddie nije znala zašto se nije vidjela s Trevom i u ovom joj trenutku to uopće nije bilo važno. Trauma za traumom. Pomislila je to i pojela zadnji komad kolačića. Bio je to veoma dobar kolačić s obzirom na okolnosti.
– Zaposleni ste s nečim? pitala je majka, a tada se oglasilo zvono na vratima i Maddie je spustila ruku sa zida.
C.L.
– Ljeto je, rekla je majka. Nastavnici ne rade ništa po ljeti.
Zvono je opet zazvonilo i Maddie se odmaknula od zida. Majko, netko je na vratima, moram ići.
– To je Sturgis. Možda bolje da s njim razgovaraš na trijemu. Znaš kakvi su ljudi. Bit ću na liniji dok ne vidiš što će biti.
– Ne, majko. Sad idem, volim te. Majka je još uvijek pričala dok je Maddie poklapala slušalicu. Kakve je sreće, mogla je otvoriti vrata i daje na njima serijski ubojica koji ju je došao ubiti na kuć-nom pragu, a na njezinoj sahrani majka bi govorila: rekla sam joj da ne poklapa slušalicu, ali ona nikad ne sluša. neke pogreške su izvan dohvata smrti, a otvaranje vrata u ovom trenutku je svakako jedna od njih.
Nije trebala C.L. Sturgisa. Posebno ne sada jer svaki puta kada su nastali neki problemi s Bren-tom, C.L. Sturgis bi joj padao na pamet. Stvari mogu biti i gore, govorila si je. Mogla si se udati za C.L. Sturgisa. Samo što stvari nisu mogle biti gore i što C.L. nije bio ružna uspomena, jer od kada je prije dvadeset godina isprobala njegovo stražnje sjedalo, mogao se puno poboljšati. Brent nije, ali to ne znači da nije ni C.L.
Zvono se ponovno oglasilo i Maddie je ušla u svoj bijeli hodnik i otvorila vrata.
Bila je dovoljno sigurna da na njezinom trijemu obasjanom suncem stoji C.L izrežiran u njezin život od strane njene majke i zle sudbine, izgledajući bolje nego ikada u tih dvadeset godina. Rekao je: hej Maddie, a ona je svojem sjećanju C.L.-a od sedamnaest godina dodala C.L.-a od trideset i sedam godina. Lice mu je bilo naboranije i bio je širi u svojoj plavoj, prugastoj majici, ali njegova tamna kosa još uvijek je bila razbarušena, a obrve su mu bile u obliku slova V koje je krasilo te tamne, vrele oči i naivni osmjeh. Da, to je bio C.L u redu. Buntovnik bez razloga.
Maddie? Tvoja majka mi je rekla da je u redu ako navratim. C.L.-ov glas je bio blag, a osmjeh mu je još bio na mjestu dok su je njegove tamne oči još uvijek laskavo gledale. Što mu je napravila da je tako gleda? Pa, naravno osim toga što ga je ostavila nakon jednonoćne avanture na stražnjem sjedalu njegovog auta. Nije moguće da joj to još uvijek zamjera, čak i nakon dvadeset godina. C.L. je zakoračio na trijem, a Maddie se namrštila. Naravno da bi mogao. Kakvo je vrijeme došlo, netko koga u drugom razredu gurnete na igralištu, mogao bi vam bombom raznijeti glavu.
Nagnuo se prema njoj i na trenutak je izgledao kao da mu je ponovno sedamnaest, nesiguran u sebe i zbog toga dvostruko opasniji. Nije bilo ničega gorega od C.L.-a koji izgleda ranjivo, sjetila se, zbog toga što je to bilo tako rijetko. uh, loš dan? pitao je.
O, super. I on je znao za Brenta. Maddie ga je namrgođeno upitala: zašto to pitaš?
Gestom je pokazao na njezinu lijevu ruku. Nož.
Pognula je glavu. Još uvijek je imala nož čvrsto stisnut u šaci, spreman za rezanje. jela sam kola-čić.
C.L. je klimnuo glavom bez ikakvog olakšanja. naravno. To sve objašnjava. Slušaj, ne želim te zadržavati. Njegov pogled se vratio na nož. Je li Brent kod kuće?
To je bilo toliko nerealno. Prije sat vremena život joj je bio dobar, a sada razgovara sa C.L.-om, istim onim koji je htio razgovarati s njezinim lažljivim mužem. Znaš, majka mi rekla da ćeš navrati-ti, ali ja nekako nisam vjerovala.
Pogled je još uvijek držao na nožu. Vjeruj. Zbog Brenta.
Dovraga i Brent. Mahala je nožem kako bi zadobila njegovu pažnju. Čuj C.L sada sam malo za-uzeta.
Posegnuo je prema njoj i iz ruke joj izvadio nož s takvom lakoćom daje ostala zapanjena gleda-jući u svoju praznu ruku. Bez uvrede Mad, ali prošlo je neko vrijeme i koliko ja znam, imala si neke ubojite namjere sa mnom. Iskoračio je sa trijema i bacio nož u cvjetnjak nekoliko koraka iza sebe. Još uvijek je imao istu dobru stražnjicu koju je imao u srednjoj, primijetila je Maddie, a sudeći po izgledu njegovih traperica, i one su bile iz tog razdoblja. Tada se vratio do nje i nasmiješio se, a ona se mogla zakleti da je smiješak bio isti kao u srednjoj, djelomično odraz sreće, a djelomično poziv na nevolje. Bilo joj je nemoguće ostati hladnom kada joj se tako nasmiješio. Bilo je nečega u njemu što vas je tjeralo da mu uzvratite osmjeh, iako ste znali da je to pogrešno.
Opustila se, izdahnula i kao da je neka napetost napustila njezin vrat. Oprosti. Imam loš dan.
Klimnuo je glavom, toplo i simpatično, a ona se prisjetila zašto je otišla na njegovo stražnje sje-dalo prije dvadeset godina.
– To je zato što još uvijek živiš u Frog Pointu, rekao je. Ovdje je svaki dan loš. A usput, izgledaš prekrasno.
Maddie je spustila pogled na svoju pink majicu, još uvijek mokru od vode iz sudopera. Znaš, C.L. to je ipak previše ljubaznosti.
– Ne, rekao je. Zaista izgledaš odlično. Baš kao u srednjoj.
Nešto je htio, morao je nešto htjeti; nitko je nije mogao pogledati i reći: baš kao u srednjoj, ne nakon dvadeset godina muke i Brenta. Osjetila je žmarce. Hvala, rekla je. I, što trebaš?
C.L. ju je zapanjeno gledao, ali ne zadugo. Pa, sad kada je razgovor završen i mi smo razoružani, je li Brent kod kuće?
Brent. Gad. Kamo god pošla, on je tamo. Napadno gaje pogledala. Nije. A ja sam zauzeta. Probaj u uredu. htjela je zalupiti vratima, ali on je stavio nogu na put i zaustavio je.
– Sačekaj trenutak. Tamo sam već pokušao.
Sada joj je već bio bliže i shvatila je da nije izrastao samo u visinu i u širinu od kada je prošao sedamnaest. Udebljao se, bio je snažan i njegove su tamne oči iza debelih obrva bile sigurne. Odras-tao je.
Šteta što Brent nije.
Maddie je duboko udahnula. Slušaj, ovo nije dan kada bih ga htjela vidjeti, dobro? Ne znam gdje je. Bilo mi je drago vidjeti te, ali sada moram ići.
– Ne mogu vjerovati, promrmljao je C.L. Na trenutak je sva njegova toplina nestala i Maddie je ustuknula za jedan korak. Nemoguće da netko u ovome gradu nestane. Ti si mu žena. Moraš znati gdje je.
Ovo Maddie stvarno nije trebalo, njezin prvi romantični promašaj se nadovezao na ovaj trenutni. slušaj, ne znam gdje je i sada odlazi.
– U redu, u redu. C.L. je podigao ruke da bi je odgurnuo. Samo želim razgovarati s njim. Hoće li ti smetati ako uđem?
– Da, rekla je Maddie. jako će mi smetati. Izgurala je njegovu nogu i zalupila vratima, iznena-divši sama sebe brzinom kojom je to napravila i količinom bijesa koju je osjećala. Dvojica muška-raca u cijelom njezinom životu i obojica se s njom poigravaju. Pa dovraga s njima.
– Maddie? rekao je C.L. s druge strane vrata.
– Ne sada, C.L. Ne sada, niti ikada. Odlazi. Maddie je pažljivo osluškivala nekoliko trenutaka kako bi vidjela hoće li otići i onda se uplašila kad ju je Em pozvala iza leđa: mama?
Em je stajala sa školskom listom u rukama. Čula sam te da pričaš. Tko je to bio? Smiješno izgle-daš.
Em. Svaki puta kada bi se našla u situaciji da zbija šale i pretvara se da se nešto ne događa, tu bi se našla Em koja bi je na to podsjetila. Nije ovo mogla više sama raditi. Nije to bio nitko, rekla je ona Em. Hajdemo razgovarati k teti Trevi i Melu.
Deset minuta poslije, Maddie se našla na stražnjim vratima kuće svoje najbolje prijateljice poku-šavajući se pribrati, što je i uspjela, ali samo dok je Treva nije pogledala.
– Mel je u dnevnoj sobi, rekla je Treva Emi, ne skidajući pogled s Maddienog lica. Idi je nađi. čim je Em bila u hodniku, Treva je zgrabila Maddienu ruku. Što s tobom nije u redu? Izgledaš groz-no. Jesam ja nešto kriva? Znam da te nisam zvala. Što se dogodilo?
– Brent me vara, zagrcala se Maddie. Moram ga ostaviti. Razvesti se. Zvučalo je puno gore nego što je ona mislila sada kada je to govorila naglas, pomaknula se korak unatrag i bacila kolačić u Trevino grmlje.
– O, dovraga, rekla je Treva.
4 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:40 pm
Margita
Administrator
Dva
Kao poluzreo odrastao čovjek, C.L. je znao da ljubav koja gaje zaslijepila u petom razredu i onda se ponovno vratila kako bi ga oborila s nogu u srednjoj školi nikako ne može imati utjecaja na nje-gov sadašnji život. Onda je shvatio daje vozio tri bloka dalje niz Linden ulicu bez ideje kamo ide i bez ideje kamo bi trebao ići, a to mu se sve počelo događati otkad je vidio Maddie u mokroj majici. Toliko o poluzrelosti. Shvativši da je njegov ugled u gradu ionako loš, zaustavio je svoj kabriolet i parkirao ga prije nego zgazi nekog građanina Frog Pointa, dok je za to vrijeme imao prljave misli o udanoj ženi i razmišljao o još nekoliko stvari koje je uradio da bi osramotio Henryja i jadnoj Ann slomio srce.
Udarao je prstima po volanu pokušavajući vratiti svoje misli tamo gdje bi one trebale biti. Bez obzira na to koliko je bila poželjna stojeći na svom pragu i na sve tamne i tople ko vrče, te hladne oči koje su ga napravile glupim, Maddie Martindale je bila prošlost. I sve što je on učinio jest to da je razgovarao s njom na njezinom trijemu, tako da se nije imao razloga osjećati krivim, a pogotovo sada kada više nema požude. On je odrastao čovjek u autu kojega je platio i ima potpuno pravo biti ovdje i razgovarati s kime hoće.
C.L. je pogledao okolo u sve stare kuće koje su gledale na ulicu starim tamnim prozorima i malo se zavukao u sjedalo, prisjećajući se drveća sa toaletnim papirom i prozora prekrivenih krumpirima, te višnji u poštanskim sandučićima. Tada je shvatio. Ovdje nije učinio ništa loše već gotovo dvade-set godina. Bio je nevin. Mogao je izaći iz auta. Dovraga i Frog Point. Stao je na kočnicu, izašao i zalupio vratima.
Buka se prolomila duž ulice. Zapalio je cigaretu i naslonio se na vrata od auta pitajući se zašto još uvijek ima taj osjećaj da će ga netko uhvatiti da puši. Imao je trideset sedam godina. Bilo mu je dopušteno pušiti u javnosti.
Preko puta ulice jedna žena je otvorila svoja ulazna vrata i izašla na trijem sumnjivo ga gledajući nakrivljene glave, bez sumnje je izašla iz svoje sobe kako bi vidjela tko je on i zašto ja parkirao ispred njezine kuće u vrijeme kada sav pošteni svijet radi. Učinila mu se poznatom i tada ju je pre-poznao, shvatio je da je tamo parkirao iz navike. Gospođa Banister. Većinu četvrtog razreda proveo je parkiran ovdje, ispred njezine kuće, pokušavajući zavesti njenu kćer, Lindu, i uspijevajući toliko mnogo puta. I evo ga sada, po zadnji put, opet prevaren svojim instinktima.
C.L. se ispravio i mahnuo joj da joj pokaže kako nije nekakav perverznjak ili nešto gore, neki stranac koji puši joint i želi potrgati njezino cvijeće. Mrko ga je pogledala i otišla unutra zalupivši vratima za sobom. Nije znao je li to zbog prepoznavanja ili visoke sumnje, a nije ni mario za to.
Ono o čemu je brinuo bila je Maddie.
Kad mu je otvorila vrata izgledala je nesretno i ljutito, bila je drska i bezobrazna, nije bila više ona nasmiješena djevojka koje se sjeća iz srednje škole. Kad god se sjetio Maddie u ovim proteklim godinama, sjećao bi se njezine topline, ali ona više nije bila topla. Netko ju je povrijedio i on je imao ideju tko bi to mogao biti, a to ga je jako ljutilo. Netko bi trebao platiti za svu tu nesreću, a bio je prilično siguran daje taj netko sigurno Brent Faraday.
C.L. je bio prilično siguran da zna kako to napraviti. Od svih ljudi baš mu je njegova žena dala oružje za to.
Trebam te za ovo, rekla mu je Sheila preko telefona prošlog tjedna kad ga je nazvala. Trebam ra-čunovođu kojem mogu vjerovati. Možeš uzeti produženi vikend, u tvrtci u kojoj radiš svi te ionako vole, dopustit će ti odmor koliki god ti želiš. Bio si loš muž, ali si vraški dobar računovođa. Nakon tog nabacivanja uopće mu nije bio problem reći ne kada mu je rekla da se boji kako će njezinog zaručnika prevariti, nije mu bio problem reći ne kada je plakala, niti kada je rekla da će se odreći svojeg prava na alimentaciju, budući da će ga se svejedno morati odreći kada se uda za Stana. Ali onda je rekla: molim te, C.L. Sve što moraš napraviti jest doći ovamo, pogledati knjige i reći mi pljačka li Brent Faraday Stana time što od njega traži dvije stotine i osamdeset tisuća funti za četvr-tinu kompanije. Samo da mi kažeš, pljačka li ga ili ne, to je sve.
Povukao je još jedan veliki dim cigarete, uvlačeći dim koji mu pomaže u osvježavanju pamćenja. Sheila je rekla: vjerojatno je sve u redu. Ali ipak je to Brent Faraday, i odmah je znao da će tu biti dosta toga lošeg. Više od Frog Pointa mrzio je samo Brenta Faradaya koji se izvukao sa umorstvom i uspio u tome da ga Frog Point voli, a na kraju se oženio Maddie i bio uhvaćen u nevjeri bezbroj puta.
Hvala Bogu što je to sve bila prošlost. On je bio prosječan građanin s prosječnim poslom i pros-ječnom budućnosti. Možda će na kraju moći uhvatiti Brenta u nečemu, iskreno se nadao da hoće, ali njegovi dani brige o vlastitom uhićenju su prošli.
C.L. je popušio cigaretu i spremao se za odlazak kad se patrolni auto zaustavio iza njegovog Mu-stanga, te je iz njega izašao policajac koji je krenuo prema njemu.
C.L. se spustio pokraj auta. Sigurno se šalite.
– Ne. Policajac je vratio kapu natrag na glavu, pokazujući mnoštvo riđe kose, pjega na licu i us-put mu se nasmiješio. Gospođa Banister je prijavila čovjeka koji zuri u njezinu kuću i Henry me poslao da provjerim jesi li to ti. Kao u stara dobra vremena.
– Vince, stara vremena su bila grozna, rekao mu je C.L. možda si smetnuo s uma, ali onda si bje-žao od policajaca, a ne s njima. Rekao sam Henryju da je sišao s uma kad je tebe zaposlio.
– Hej, viknuo je Vince. to je bio pametan potez. Henry je znao kako ja znam sve o maloljetnič-kim zločinima, budući da sam i sam počinio većinu njih. Zaposlio je stručnjaka. Sada se okreni prema autu i raširi noge, C.L. Moram te privesti.
– Odbij, rekao je C.L. Isuse, daš delikventu malo moći i on si odmah umišlja neke stvari. Je li Henry doista znao da sam to ja?
Vince se naslonio na auto kraj C.L.-a. Henry ima rengenske oči i uši, to znaš. Uz to, ti si trenutno jedini stranac u gradu što definitivno sužava područje sumnje. Daj mi cigaretu, prijatelju.
– Onda ćeš me privesti zbog podmićivanja policajca, rekao je C.L. Puši svoje.
– Ne mogu. Vince je pokazao prvi dokaz nezadovoljstva od kada se zaustavio. Donna me tjera da prestanem.
– Ti si pod kaznom, prijatelju.
– Imam dvoje djece i ne želim dobiti rak pluća, rekao je Vince svojim dobro poznatim duhovitim stilom. ali budući da su njih oboje preko u parku i varaju u softballu, vjerojatno im neće nauditi.
C.L. je odustao i dodao mu kutiju. varaju, ha? Lijepo je znati da ih odgajaš kako treba.
– Samo im pokazujem sve ono što si me ti naučio, C.L. Vince je zapalio cigaretu i povukao veli-ki dim. k vragu, stvarno je dobro. Zašto sve što je loše mora biti tako dobro?!
C.L. je pomislio na Maddie. Zato što Bog ima loš smisao za humor.
Vince mu je vratio kutiju. Lijepo je što si se vratio. Ne zbijaju svi ovdje šale na račun Boga. Na-ravno, kada te udari grom, to će biti zbog toga što si to i zaslužio.
C.L. je rekao: ako mi se to ikad dogodi, sigurno će mi se dogoditi ovdje. Prekršio sam granice ovog grada i Bog je zbog toga nacrtao metu na moje čelo.
– A ti si kao nevin. Vince se odmaknuo od auta. pa, moram se vratiti na posao, budući da sam ja jedina osoba koja stoji između Frog Pointa i zločina. Ako ćeš biti ovdje večeras oko osam, navrati do kuglane i počastit ću te pivom.
C.L. je otvorio usta kako bi rekao Vinceu što misli o kuglani, ali onda se zaustavio. Bez obzira što on mislio o narančastim plastičnim cipelama, volio je Vincea. Bilo bi lijepo još jedanput se dru-žiti s Vinceom.
A Vince je o Frog Pointu znao gotovo kao i Henry.
– Dogovoreno.
– Odlično. Ponesi cigarete. Vince se okrenuo i pošao prema autu. Pokušaj ne upadati u nevolje dok si ovdje. Ne bih volio da te moram uhititi.
– Pokušaj, rekao je C.L a Vince se nasmijao i odvezao.
Baš je super ponovno biti kod kuće. Svi drugi su uspjeli odrasti, oženiti se i imati djecu, ali on je bio obilježen za cijeli život. Najstariji maloljetnik u državi Ohio. Prava čast. Poželio je iz inata promatrati kuću gospođe Banister.
A onda bi Otišao vidjeti Maddie u ime dobrih starih vremena.
– Zaboravi Brenta, rekao bi, sjećaš se stražnjeg sjedala? Osim što to nije bila lijepa uspomena za nju. Ili njega. Sljedećeg dana je otišao do njezinog ormarića kako bi razgovarao s njom, ali ona se okrenula i otišla.
C.L. se sjetio poniženja, još uvijek jasnog i svježeg i nakon dvadeset godina. Glupan, glupan, glupan. Što je to u toj srednjoškolskoj patnji da traje cijeli život? I kako to daje mogao pozvoniti na vrata i vidjeti Maddie Martindale kako ga prodorno gleda, dvadeset godina stariju i nekoliko kilog-rama težu, i odmah osjetiti tu patnju i bol, i ponovno se osjećati tako glupo, a još uvijek je željeti? Stvar ponosa, rekao si je. To je govorio ponos. Hej, bio sam glup zato što sam bio dijete; daj mi još jednu šansu, sada sam bolji, puno bolji. Stvarno. Iako je bio siguran i da se dogodi čudo, te mu pruži još jednu šansu, on bi je svejedno upropastio jer je riječ o Maddie. Ali čudo se neće dogoditi, a on to nije ni želio. Prošlost je prošlost i nije bila važna nigdje osim u Frog Pointu gdje je ono što se dogodilo prije dvadeset godina bilo jako svježe i Brent Faraday je još uvijek bio Onaj Koji Će Naj-vjerojatnije Uspjeti, Maddie Martindale je bila Dobra Djevojka, a on je još uvijek bio Onaj Sturgis koji je Kao Teret svom tetku i tetki. Dovraga s time.
C.L. se uspravio i povukao zadnji dim. Nagnuo se prema autu kako bi ubacio cigarete i potom se zaustavio. Zašto bi ga uhititi ako ih baci na ulicu? Stvaranje smeća?
Bacio ih je na ulicu i ukočio se dok su one padale na cestu poput lista. U njegovoj glavi su se pretvarale u plamen hvatajući ostalo lišće, šireći se na cijelu ulicu, zahvaćajući aute i kuće i prozor-ske okvire zajedno sa rezervoarima koji su eksplodirali. Na kraju ulice, kako se dim razilazio, nala-zio se Henry u svojoj šerifskoj uniformi, opet s gadljivim pogledom.
Cigarete su ostale na ulici, a C.L. se vratio u auto odlučan u namjeri da ode iz Frog Pointa prije nego ga učine potpuno ludim.
– Nikada više neću osjećati isto prema tvom grmlju, rekla je Maddie dok je pila podgrijani čaj s limunom u Trevi noj kuhinji. Bila je to lijepa, neuredna kuhinja puna bakrenih lončića i dječjih cr-teža na hladnjaku, zajedno sa mnoštvom kutija na kojima je pisalo Novo! ili Ekstra Hrskavo! Howie je sve preuredio, tako da je sada sve bilo u mjedi i drvetu, ali to je također bila i Trevina kuhinja, stoga je sve bilo nabacano zajedno i Treva je stajala na sredini svega toga nagnuta nad zdjelu pre-punu bijelog sira sa svojom plavom kosom koja ju je činila dijelom kaosa, a maslačak se tamo na-šao slučajno.
– Sigurna sam da i moje grmlje ima neke nove osjećaje za tebe.
Trevin glas je bio napet dok je ispred sebe iz zdjele pune bijele kaše vadila prepunu žlicu i s ta-njura pored sebe pokušavala izvaditi tjesteninu koju bi pomiješala s kašom. Ruke su joj se tresle i previše je gurala, tako da se tijesto razletjelo, a sir se vratio natrag u zdjelu prekrivajući njezin tanki, crveno obrubljeni kraj.
– Dovraga. krpom za posuđe je protrljala mrlju na svojoj majici. Stvarno dovraga.
– Što radiš s tom tjesteninom? rekla je Maddie, trudeći se zaobići razgovor o onome o čemu je došla razgovarati. Kuhaš? To nije tebi svojstveno.
– Moram. Treva je odložila krpu i pokupila još komadić tjestenine. Znaš kako ponekad moraš kuhati?
– Ne. A ne znaš ni ti. Što nije u redu? pitala je Maddie.
– Što nije u redu? Ti se razvodiš i pitaš mene što nije u redu?
– Mislim da se razvodim, rekla je Maddie. Moram razmisliti o tome.
– Nemoj razmišljati o tome. treva je podigla žlicu i vratila se na posao, a ruke su joj bile sve za-poslenije. Samo se razvedi od toga gada. Ionako sam ga oduvijek mrzila.
Maddie je podigla bradu od iznenađenja. Hej, pa ti si bila kuma na vjenčanju. Čekala si šesnaest godina da mi to kažeš?
– Bila si zaljubljena. Nije se činilo kao pravo vrijeme da ti to kažem.
Treva je na trenutak ostavila tjesteninu kako bi odrezala komadić sira iz hladnjaka i dodala ju Maddie. ako si završila sa zanovijetanjem, onda bi mi valjda mogla pomoći. Nadjev je u drugoj ladici iza tebe.
Maddie ju je prodorno pogledala. Nešto ovdje nije u redu.
Treva je ponovno ispustila žlicu u zdjelu i naslonila se na daščicu za rezanje mesa. trenutno sam luda. Imam dosta stvari na pameti i trenutno ga mrzim. usredotočila se na Maddie. u redu, dosta odugovlačenja. Što je napravio ovoga puta?
Maddie je stajala i držala zdjelu iz Trevinog ormara. Tada je počela stavljati sir u zdjelu samo da se ne bi morala sresti sa Trevinim pogledom. pronašla sam crne čipkaste gaćice ispod prednjeg sje-dala njegovog auta. To me malo uznemirilo.
– Oh. treva je trepnula. to bi i mene uznemirilo. Čipkaste gaćice, ha? ugrizla se za usnicu. Beth?
– Ne znam, rekla je Maddie glasnije. nisu imale natpis s imenom. Mislim da mi nije ni stalo. Mi-slim, Beth nije ništa obećala, Brent je. Da sam dobra osoba, bilo bi mi žao Beth.
– Daj, molim te prestani. treva se vratila svojoj tjestenini. znam da si ti istinski dobra ženska, ali ovo je stvarno previše.
– U redu, slušaj, ja nju ne volim, rekla je Maddie. spavala je s mojim mužem i još uvijek joj že-lim pljunuti u lice kad je vidim. Ali to je bilo jako loše za nju. Ona je mislila da radi pravu stvar time što je došla i rekla mi to, a ja sam jednostavno eksplodirala i sve joj rekla u lice. zastala je na trenutak kako bi se prisjetila Bethinog lica, blijedog kao da joj je Brent rekao daje gotovo. Mislim da gaje voljela.
Treva je nešto dobacila, a Maddie je nastavila ribati. Ribanje je stvarno dobar anestetik. Moraš paziti na svoje prste i na to da okreneš sir, a kad završiš, imaš izriban sir. Ne daje svaka radnja takav nusproizvod. Od sada će sama ribati svoj sir. ti trebaš jednu od onih posudica sa rupom u sredini, rekla je Trevi. Mislim da ih Rubbermaid proizvodi. Ili Tupperware.
– Ja trenutno imam toliko Rubbermaid i Tuppervvare stvari da bih trebala kupiti još koju samo kako bi ih mogla sve posložiti, rekla joj je Treva. Vjerojatno ću umrijeti od trovanja fluokarbonom. No, zaboravi sada na plastiku i reci da ćeš se ovog puta stvarao razvesti od tog gada.
Maddie je ustuknula. Možda ću ga samo ubiti. Samo što sam i to pokvarila. Možda mogu nekoga unajmiti tko bi to učinio. Možda bi mogli sklopiti sporazum.
Treva je jedva dočekala priliku. mrziš li ga?
Mrzi li ga? Bila je bijesna na njega jer ih je sve uvukao u ovaj nered, ali to ne znači da ga mrzi. Nije znala je li joj dovoljno stalo do njega da bi ga mogla mrziti. Mrskost je svakako bila prisutna. samo ako me vara, rekla je Trevi. Ako me ne vara, samo ga ne volim. Varalački dio je taj koji me tjera da ga želim vidjeti mrtvog na neki čudan način.
– To bi također bilo dobro, rekla je Treva. da znam kako prerezati vrtne cijevi, mogle bi to učini-ti s njegovima.
– Mogle bismo prerezati obje, za svaki slučaj, rekla je Maddie, zahvalna za promjenu teme. Ali to bi uništilo Glorijin život jer ona živi za susjedovu travu.
– Čula sam da se razvodi, rekla je Treva. Nazovi majku i saznaj zašto. Ako sam ja čula za to, tvoja majka sigurno već ima kopiju zahtjeva za rastavu.
Dirnula je Maddie u živac. Tako će biti i sa mnom, zar ne? Dat će se na sva zvona i svi će se tru-diti biti dragi, tapšat će Em po glavi, njezini nastavnici će zvati i govoriti kako razumiju zašto je popustila u školi, a djeca će je na igralištu ispitivati o tome.
– Preživjet će. Treva je napravila još jednu tjesteninu.
– Želim za nju više od opstanka, rekla je Maddie. Želim ljubav, toplinu i sigurnost. Ona toliko puno voli Brenta.
Treva ju je gledala sa vidljivim prijezirom. I sad ćeš ostati s lažljivim gadom zbog djeteta? Daj, molim te.
Maddie ju je prodorno pogledala. hej, bi li ti odvela Mel od Howiea?
Treva je zaustavila pogled, a njezini zglobovi su odmah pobijelili čim je zgrabila žlicu. Ja bih učinila sve da zaštitim svoju djecu. Ali ne bih ostala s čovjekom poput Brenta.
– A onda je tu moja majka. Malena stavka, znam, rekla je Maddie.
– Zezaš se? Treva je klimnula glavom. ja ne bih željela ništa objašnjavati tvojoj majci. Ali ako ovo želiš sakriti od nje, možeš zaboraviti na to. Ta žena je super uho za tračeve.
– I moja svekrva. Helena me ionako nikad nije pretjerano voljela.
– Mlađa si od nje i ona ti to zamjera. Tvoja greška, rekla je Treva.
– A tu je i ostatak grada. Maddie se vratila ribanju sira jer se sve činilo bolje od proricanja njezi-ne budućnosti. Frog Point će imati zanimljiv dan.
– Zbog tebe? Nema šanse. Nitko neće reći ništa loše o Maddie Martindale, Vječnoj Djevici Frog Pointa. Čak ni vrag poput Helene Faraday.
Maddie je samo klimnula glavom na intonaciju u Trevinom glasu.
Što?
Treva je promrmljala svoju ispriku. Žao mi je. Ali da mi nisi najbolja prijateljica, jako bih te teš-ko shvatila. Iskreno, ovo mi je olakšanje.
Maddie je sjela otvorenih usta, pokušavajući smisliti što bi rekla. Ovo nije bilo slično Trevi. Tre-va se smijala, zbijala šale i nudila bezuvjetnu potporu; nije napadala bez prethodne najave. Pa, rekla je Maddie, šuteći na trenutak, drago mi je da će to za nekoga ispasti dobro.
Treva je ostavila žlicu kako bi prošla pokraj daske za rezanje mesa i sjela na stolicu nasuprot Maddie. oprosti, oprosti. Zaboravi da sam ti to rekla. Bit ćeš OK. Maddie je blijedo gledala u nju, a Treva je ubrzala. nisi učinila ništa loše. Dovraga, ti si savršena žena i majka. Osim toga, koga briga? Isuse, Maddie, ne možeš živjeti svoj život na način da cijeli grad bude sretan. treva se naslonila na nju. iako si uvijek razmišljala o tome, zar ne? Mišlju, riječju i djelom?
– Ne znam za misli, rekla je Maddie. Ponekad maštam kako stojim u središtu grada i naglas vi-čem, Sranje, sranje, sranje!, samo da bih vidjela što će ljudi napraviti. Ili da trčim gola niz glavnu ulicu. Stvarno razmišljam o tome, iako znam da to nikada neću napraviti.
– Ja bih ti platila, samo da to vidim. U stvari, ne bih platila da vidim tebe, nego bi dala duplo sa-mo da vidim lica tih ljudi, rekla je Treva.
– Ali ja to ne mogu napraviti. Maddie je odložila ribež i približila joj se kako bi bolje objasnila. to bi bilo glupo, besmisleno, neugodno i bilo bi strašno za moju obitelj. Lakše je raditi prave stvari, znaš?
– Ne za sve nas. Neki od nas su odlučili daje bolje napraviti lošu stvar i još i danas plaćamo za to, rekla je Treva dok je zabacivala stolicu unatrag toliko snažno da su noge za škripale.
Maddie joj je namignula boreći se sa sadašnjom dramom na način da je pripiše prošlosti. zar to ima veze s Threejem? Zato što nikoga nije briga što si se morala udati prije dvadeset godina.
– Prije mature? Nitko to neće zaboraviti. Mogla bih pronaći lijek za rak, ali bi oni svejedno rekli: treva Hannes, znaš, ona što se morala udati prije mature, otkrila je lijek protiv raka. Nitko u ovome gradu ne zaboravlja. Odložila je posudu za tjesteninu na jednu stranu i počela brisati šank. Ali oni te neće dirati. Ti sve činiš dobro. Udala si se za svoju srednjoškolsku ljubav i nikada nisi pogledala nikog drugog. Dovraga, podići će ti hram.
– Treva, imamo li mi ovdje problem? pitala je Maddie. zato što ovo nije slično tebi i koliko god da ja želim biti suosjećajna, moj život je u rasulu. Trebam te oko ovoga.
– U redu. treva se ugrizla za usnicu. U redu. Žao mi je. Imala sam loš tjedan. I sada ovo. To je stvarno strašno. Osjećam se grozno zbog svega.
– Barem si zbog toga napravila večeru. Maddie je protegnula ruku kako bi joj dodala zdjelu sa ribanim sirom i ostatkom parmezana.
– Ne, naribaj cijeli sir, rekla je Treva.
– Za jednu zdjelu tjestenine?
Treva je otvorila hladnjak, pokazala rukama prema njegovoj unutrašnjosti, a Maddie je iskrenula vrat kako bi vidjela pokraj nje. Još pet zdjela tjestenine stajalo je nagurano na policama.
Maddie se iznenadila. treva, moramo razgovarati. Ovo nije dobro. Što nije u redu s tobom?
– Ti bi trebala govoriti jer jedino što ja imam jest gomila tjestenine. Ti imaš čipkaste gaćice. Treva je zalupila vratima od hladnjaka. Što ćeš napraviti? Što god to bilo, želim pomoći.
Maddie je otvorila usta kako bi ponovno pitala što nije u redu i onda se zaustavila, zaustavljena Trevinim ispraznim pogledom, pogledom koji je Trevu izbavio iz svih svađa u njezinom životu. Što god bilo to što muči Trevu, o tome se neće raspravljati. Točka. Maddie je odustala i vratila se svo-jim problemima. suočit ću se s njim kada dođe kući, valjda. Ne znam što da radim. Nemam dokaza. Bacila sam gaćice.
Treva je preokrenula očima. Ne treba ti dokaz. Ovo je razvod, a ne umorstvo.
Umorstvo. Imalo je tako čist zvuk u usporedbi s razvod. Čekaj, rekla je Maddie. Dan još nije go-tov.
– Jesi li je već pitala za psića? upitala je Mel Em.
– Ne, rekla je Em. Ovo nije dobro vrijeme.
– Onda dobro, imam izvrsne vijesti o Jasonu Norissu.
Popele su se na Melinu kućicu na drvetu, onu koju je naslijedila od svog starijeg brata, i sada se Em naslonila na plave jastuke od dvosjeda koje su odnijeli iz dnevne sobe s mislima treba li zabo-raviti sve brige svoje najbolje prijateljice. Mel je izgledala kao njezina mama mršava, plava sa slat-kim pjegicama, ali imala je um istreniran kao švicarski sat. Ona bi bila najbolja osoba za priču o problemima kod kuće. Em samo nije bila sigurna želi li razgovarati o tome.
– Deirdre White mi je rekla kako je Richelle Tandy luda za njim, nastavila je Mel, ali Jason defi-nitivno nije zainteresiran.
Ni Em u tome trenutku nije bila. Rekao mi je da sve djevojke imaju buhe.
Mel je zastala. vidiš, to je super. On ti se obraća. Po mojoj mami, dječaci nisu verbalni tipovi, ta-ko da je dobar znak ako rade bilo što više od roktanja.
Em je klimnula glavom. također me i vijao po igralištu kako bi me preplašio sa žabom. Kao da bih seja uplašila žabe. Stvarno je lud.
– Pa ja mislim daje sladak, namrgodila se Mel. jesi li ti dobro? Prošli tjedan si i ti mislila daje sladak.
Em je ustala. Nešto stvarno nije u redu u mojoj kući.
– Roditelji ti se svađaju? Mel je slegnula ramenima. Ništa strašno. Moji se svađaju cijelo vrije-me.
– Da? em se na trenutak izgubila zamišljajući svog tetka Howiea kako viče. Bilo je teško zamis-liti da tetak Howie čak i odgovori teti Trevi, ali to je bilo teško zamisliti za bilo koga.
Mel je pretraživala po starom koferu kojeg su sakrile kao kovčeg s blagom i onda izvukla izguž-vanu kutiju Oreosa.
– Naravno. Prošli tjedan je bilo zbog trave. uzela je kolačić i dodala kutiju Em. naravno, nisu znali da ih ja slušam.
– Trave? Em je pomaknula svoje naočale prema korijenu nosa kako bi bolje vidjela kutiju. Bez buba. Uzela je keksić i zagrizla ga. Bio je suh i star, ali je bio Oreos u kućici na drvetu, tako da je još uvijek bio prilično dobar. Vjetrić je zapuhao i ušao kroz pukotine koje je još više proširio, a koje je Three zakucao dok je još bio klinac. Svatko bi mogao zakucati daske jednu kraj druge; ali samo bi Three od njih mogao napraviti klimu.
Mel je progutala svoj Oreo. da, zbog trave. Uzela je slijedeći keksić i polizala premaz. tata je do-šao i rekao: produbila je svoj glas i mahala glavom lijevo-desno, Isuse Treva, ljeti nemaš ni nastavu i očekuješ od mene da pokosim travu nakon cjelodnevnog posla. A mama je rekla: Da Isuse, ne želim doživjeti srčani udar zato što kosim glupu travu. Ako ti se kosi, kosi.
– Jesu li bili ljuti? pitala je Em sva fascinirana.
– Ne. Mel je razlomila keksić na pola i stavila jednu polovicu u usta, pijuckajući crne mrvice svuda okolo. umore se, viču jedno na drugo, a onda kažu nešto glupo i onda to naprave.
– Oh, zatreptala je Em.
Mel je klimnula glavom. kao što mama kaže: OK, u redu, pokosit ću travu i sva se uznojiti, jer to je jedina večerašnja prilika za znojenje. A tata kaže: Možda je ja mogu kasnije pokositi. Zašto ne bismo sada o tome porazgovarali? A onda mama kaže: Pa ne znam, trava je poprilično narasla. A tata je zgrabi za ruku i kaže: Uđi u moj ured i razgovarat ćemo o tome. A mama se nasmije i zajed-no uđu u sobu i naprave to. zagrizla je drugi dio keksića. trudila sam se prisluškivati, ali me Three uhvatio. – Em se nasmiješila i opustila. Što je rekao?
– Rekao je da će slušanje takvih stvari zaustaviti moj rast i da će biti moja krivica ako odrastem i budem patuljak. Nakon toga me odveo na sladoled.
Em je uzdahnula. Volim Threeja.
– On može biti i tvoj brat, ponudila je Mel. A zbog čega se tvoji roditelji svađaju?
Em je spustila napola pojedeni Oreo. Ne svađaju se. Oni uopće ne razgovaraju. Na trenutak se zamislila. Mislim da čak ni ne spavaju zajedno.
Mel je klimnula glavom. to ne znaš. Oni mogu biti jako lukavi i čekati dok ti ne zaspeš. Tvoji roditelji su odrasle osobe. Moji su nezreli. na kraju zadnje rečenice brada joj se podigla i toliko je sličila svojoj majci da se Em opet nasmiješila, unatoč brigama. I onda je Mel, kakva već jeste, po-novno počela o problemu. pa ako se ne svađaju, u čemu je problem?
– Oni ništa ne rade. Em se zamislila pokušavajući naći razlog koji bi Mel razumjela.
Tata puno kugla, napravi nered u dvorištu i onda ode na posao. A mama radi oko kuće, priprema stvari za početak škole, razgovara s mojom bakom i tvojom mamom i posjećuje ludu prabaku u staračkom domu. Ali oni te stvari ne rade zajedno. Povukla je naočale na nos i namrštila se na Mel. znam da to ne zvuči loše, ali je. A moja mama je danas stvarno uzrujana. Ne znam zašto, ali djeluje veoma nesretno.
Mel se ustala. Znači, oni se ne grle, šale, glume da se svađaju i onda pomire i tako te stvari?
Em je pokušala zamisliti svoje roditelje kako rade bilo koju od tih stvari. Zvučalo je tako divno imati roditelje koji se smiju, ali ona to nije mogla zamisliti. Njezina mama se smijala s njom i tetom Trevom, ali ne sjeća se da se smijala s njenim tatom. Nije se mogla sjetiti da se njezin tata uopće smije.
– Ne, rekla je. Nikad to ne rade.
Emino lice je izgledalo zapanjeno. Možda se razvode?
– Ne. Em je odgurnula kutiju Oreosa sa mučninom u želudcu. ne. Oni se ne svađaju. Nikada. Oni se nikada ne svađaju. Ne razvode se.
– Možeš živjeti ovdje, ponudila je Mel. Moji mama i tata te vole. Možeš mi biti sestra.
– Oni se ne razvode, rekla je Em.
Mel se bacila na jastuke i zamišljeno zurila u prazno. Em ju je promatrala, ulažući sve svoje nade u Mel, govoreći si da je Mel osoba u njihovom prijateljstvu koja uvijek ima ideju i kako će sve biti u redu kada ona nešto smisli.
– Mogle bismo ih špijunirati, napokon je rekla Mel.
– Ne, odgovorila je Em. Mel je bila osoba od ideja, ali ponekad su njezine ideje bile stvarno loše, zbog čega je Em uvijek imala zadnju riječ. Mel je odustala od ideje o špijuniranju i ponovno raz-mislila.
– Sjetila sam se. Ustala se. Dođi večeras spavati kod mene i tako ćeš im dati malo vremena da budu sami. Moja mama kaže da joj to spašava brak. Ostavi me kod bake i jednom je, kad nije znala da slušam, rekla: Hvala Irma, ovo će vašem sinu spasiti brak.
– Ali prošlu noć sam bila kod tebe, naglasila je Em. Stalno to radim.
– Od kada se ti osjećaš loše zbog njih? pitala je Mel.
Em je razmislila o tome. Loše stvari su se počele događati prošli tjedan. Oni se nikada nisu smi-jali i razgovarali, ali nju to nije smetalo do prošlog tjedna kada se sve činilo hladnije i napetije. U stvari, nije ju zabrinjavalo do danas. Dok nije vidjela mamino lice kada je izašla iz auta. Ne, rekla je Mel. Još nikad do sada.
Mel se spustila na koljena i posegnula za ljestvama. Hajdemo pitati.
Posjet Trevi možda i nije bila najbolja ideja, razmišljala je Maddie. Sada kada je Treva napravila šest zdjela tjestenine sa svježim parmezanom, s čime bi mogla prekriti cijeli Frog Point, ona je bila usredotočena na traženje Brentovih stvari koje će poslužiti kao dokazi. Ne, rekla je Maddie. Neće-mo mu kopati po stvarima. Nema šanse.
– Naravno da hoćemo. Treva je sjela nasuprot nje, zadovoljna svojim planom. Pronaći ćemo stvari koje će nam reći što se događa. Pisma i tako to.
– Pisma? Maddie ju je nepovjerljivo pogledala. brent neće ostaviti ni poruku na telefon, a ti bi tražila ljubavna pisma?
– OK, kako god želiš. Hoće li on biti večeras kod kuće?
– Ne. Na kuglanju je sa svojim ocem.
Treva je sva zasjala, a Maddie je bila oprezna. Treva je bila previše sumnjičava oko ove katastro-fe. To je super. Možemo onda večeras potražiti te stvari. I imam još jednu ideju. Treva se nagnula naprijed. ja mislim da bi i ti njega trebala prevariti, pa ste jednaki. Čak znam i s kim bi to mogla napraviti. Sjećaš se onog frajera koji te slijedio okolo cijeli četvrti razred? Uvijek se tukao s nekim. I bio je sladak na neki čudan način. Sjećaš se?
– Ne. Maddie je gledala u Trevu s pokretom koji za nju nije značio baš ništa.
– Ma, sigurno se sjećaš. Imao je prekrasne oči i veliki auto sa stražnjim sjedalom veličine dnevne sobe. Treva je na trenutak zastala da vidi reakciju. C.L. Sturgis.
Maddie se rukom naslonila na bradu i pokušavala glumiti nezainteresiranost. Kao kroz maglu. Sjećam ga se kao kroz maglu.
– Dobro, jutros sam ga vidjela sa Sheilom Bankhead ispred policijske postaje. I izgleda puno bo-lje. Razbojnički dio je nestao. Naravno, još uvijek izgleda nesređen, ali s trideset osam to je uzbud-ljivo.
– Sedam.
– Molim?
– On ima trideset sedam godina. Godinu dana je mlađi od nas. Što C.L. Sturgis ima s mojim raz-vodom? Eto. Ovaj put je bilo lakše izgovoriti.
– Rekla sam ti. Osveti se Brentu prvo time što ćeš ga prevariti. Sa C.L. Sturgisom.
– Da spavam sa Sturgisom? Maddie se smijala.
Treva je bila strpljiva, ali je sada konačno puknula.
Zašto ne?
Maddie se prestala smijati i susrela se s Trevinim pogledom. Zato što nikada ne radim istu pog-rešku dva puta, zato ne.
Spavala si sa Sturgisom?
Stražnja vrata su se zalupila. Melje zatupkala nogama i viknula: mama, možemo li...
– Van! Treva je rekla bez okretanja i sačekala da se vrata zalupe prije nego se nagnula preko stu-ba i pitala je: spavala si sa C.L. Sturgisom? I nisi mi rekla?
– Nikad mi nije palo na pamet. Maddie je trljala čelo i pokušavala ne misliti toliko o toj večeri smijeha i topline na stražnjem sjedalu sa C.L.-om. Bila je to pogreška onda, a isto tako bi bila i sa-da.
Treva je još uvijek gunđala. Ovo je zapanjujuće. Mislila sam da od mene ne možeš kriti tajnu dvadeset minuta, a kamoli dvadeset godina. I tvoja majka nikada nije saznala?
– Ne, hvala Bogu. Maddie se uspravila, paralizirana mišlju. nikada nisam nikome rekla. Možeš li zamisliti što bi se dogodilo da je to izašlo na vidjelo? Nikada nisam nikome rekla.
– Da, ali nije ni on, rekla je Treva. To je moralo zahtijevati određenu samokontrolu.
– Nikada nisam razmišljala o tome, rekla je iznenađeno Maddie. To je bilo slatko od njega. Po-kušala se sjetiti o čemu je razmišljala. ubijala sam se od brige nekoliko tjedana, ali nitko nije ništa rekao, ja sam dobije mjesečnicu i puno toga se počelo događati. Bio je kraj četvrtog razreda, a ne-dugo nakon toga ti i Howie ste se vjenčali i sva ta strka, naša matura i sve se to odjednom dogodilo. Zatim sam otišla na fakultet, on je sljedeće godine maturirao i zauvijek otišao iz grada i na neki način sam to zaboravila dok se nije danas pojavio. Rekao je da želi razgovarati s Brentom.
– S Brentom? O čemu?
Maddie ju je pogledala. znaš, nisam pitala. Nije mi bilo važno. duboko je uzdahnula i postavila pitanje kojeg se užasavala. treva, moraš mi reći. Zar svi već znaju o ovome? Jesam li ja zadnja koja treba saznati? Zato što ne mislim da mogu...
Em je provirila kroz prednja vrata i Maddie se osmjehnula. bok, srce.
– Bok. Em je ušla unutra i naslonila se na stol, a Maddie je mogla vidjeti napetost na njezinom licu. Teta Treva, mogu li večeras spavati kod vas? Mel i ja moramo usporediti potrepštine za školu, tako da možemo neke stvari i dijeliti i tako vam uštedjeti novce.
– Kako štedljivo, rekla je Treva ne skidajući pogled s Maddie. Naravno da možeš.
– Super. Em je skliznula kroz vrata i čule su je kako viče: hej, Mel!
– Slažeš li se ti s time? pitala je Maddie. Gdje ti ideš večeras? Ne želim ti je uvaliti.
– Zaboravi na to. Trebaš malo vremena da budeš sama kako bi se izvikala na Brenta. Three ih može čuvati, ako baš bude potrebno. One su naš najmanji problem.
Maddie je ponovno klonula. Em je moj najveći problem. Imam noćne more o tome što će se do-goditi kada sazna ono što već svi znaju.
– Ja ne znam što svi ostali znaju, ja znam samo ono što ja znam i da ti odmah odgovorim na pi-tanje, ja nisam znala za ovo. treva je stavila svoju ruku na Maddienu. Zaboravi Em na minutu. Što ti želiš? Da Em nije u kombinaciji, što bi ti željela?
– Mislim da bih ga ostavila, rekla je Maddie. osim da tu nije i moja majka koja će se morati suo-čiti s gradom i prvim razvodom u obitelji Martindale. I njegovi roditelji koji će me progoniti. A Brent neće razvod prihvatiti smireno, prošli puta se borio kao lav...
Treva joj je stisnula ruku. hoćeš li zaboraviti na druge na minutu? Što ti želiš?
Maddie je zatreptala. ne znam. pokušala je odagnati osjećaj krivnje zbog toga što prvo ne misli na sve ostale. mislim da želim biti sama. U stvari, mislim da bih uživala u tome. Da radim samo ono što ja hoću, ne brinući o mišljenju susjeda. sjela je natrag, a Trevina ruka je skliznula. znaš li ti za moju maštariju da sam gola ispred banke? Imam još jednu, da sam sama na pustom otoku s puno čokolade i knjiga. Samo ja, Snickers karamele i bez ičega drugog. Bez susjeda.
– I ja imam tu maštariju, rekla je Treva. O puno čokolade i Harrison Fordu. I onda sam jednog dana pomislila: Što Harrison Ford radi ovdje? Da nije ovdje, ja ne bih morala raditi ove proklete trbušnjake.
– Ja bih samo uživala u samoći, rekla je Maddie. Nema nikoga koga moraš učiniti sretnim. Ni-koga zbog koga se osjećaš krivom. Samo ja, zauvijek.
– Zauvijek? treva je podignula obrvu. možda dva tjedna, ali onda bih željela svoju obitelj natrag. Čak i Howiea, čak iako je muško.
– Ja bih željela zauvijek, rekla je Maddie i ispravila se u svojoj stolici. jedino zbog čega ne bih jest to što bih umrla bez Em. A to je maštarija. Moram živjeti u ovom gradu i moja majka zaslužuje da se brinem za nju, Em definitivno zaslužuje da se brinem za nju, i ja sam bila ta koja je Brentu obećala i u dobru i u zlu, stoga zaboravi na pusti otok. klimnula je glavom. Ne znam što želim. Bo-lje da se koncentriram na ono što mogu imati.
– Možeš se razvesti, rekla je Treva. Ostavi ga.
– Što ako me ne vara? rekla je Maddie. Što ako postoji objašnjenje? Moglo bi postojati. Moguće je.
Treva je preokrenula očima. U redu. Onda razgovaraj s njim. Ali učini to. Razgovaraj s njim, reci mu, Brent, ja ću te ostaviti, reci, Uzimam Em i ostavljam te.
Pet godina je nestalo munjevitom brzinom. Našla se u ovoj situaciji i prije i bilo je grozno. Mad-die je osjećala kako joj se oči crvene i postaju natečene. Neće plakati. Neće sjediti u kuhinji svoje najbolje prijateljice i biti jadna. Ustala se s potrebom da ode dok nije počela plakati. u redu. Znam da si u pravu. Stvarno znam. Ali sada moram ići.
– Dobro. Treva se naslonila na naslon stolice. Naravno. Vidimo se kasnije. Što god ti želiš. Jesi li sigurna da si dobro?
– Super, rekla je Maddie i otišla po svoju kćer.
Sparina je bila tolika da je zrak jednostavno pritiskao Maddie dok je hodala s Em ulicom Linden. Tom ulicom je hodala sigurno tisući puta u svom životu. Živjela je sa svojom majkom u žutoj kući dva bloka udaljenom od Trevine kuće, a Treva je živjela u kući u kojoj sada žive ona i Howie. Pre-uzela je kuću od svojih roditelja kada su se oni preselili u stanove na obali. Cijeli Maddien život predstavljao je trčanje ulicom Linden dva bloka dalje kako bi vidjela Trevu, da bi joj bez daha rekla novosti ili planove, jednako kako je sada predstavljao hodanje tri bloka dalje da bi je samo vidjela.
Ta ulica je također predstavljala mjesto na kojem će je Brent pokupiti i vratiti kada budu izlazili ili išli u školu, Brent koji joj je kupio kuću u Linden ulici zato što je voljela tu ulicu i zato što je željela biti bliže Trevi, Brent koji je znao biti toliko drag, a koji ju je sada vjerojatno varao.
Mrziš li Brenta? pitala ju je Treva. Moguće je voljeti i mrziti nekoga u isto vrijeme; već je jed-nom to osjećala za njega, nakon Beth. Ali sve što je sada osjećala bili su bijes, bojazan i ogorčenje; više nije bilo ljubavi koja bi djelovala protiv toga. I to je bio njezin brak. Na njezino zaprepaštenje, shvatila je da ne može zaustaviti suze. Em će ju vidjeti. hajdemo se utrkivati do auta, rekla je i otr-čala do zadnjeg bloka kako bi se mogla srušiti na vozačevo sjedalo svoje Honde Civic, plačući, ali ne jaučući.
Em je ušla minutu nakon nje i zalupila vratima. Nisi poštena. Imala si prednost. Kamo idemo? Zar ne možemo tatinim autom? Bolji je.
Zato što nikada više neću ući u taj auto. Maddie je ubacila u brzinu. I ovaj je dobar. Hajdemo po-sjetiti tvojeg oca.
Em je ostala nepomična. OK.
Maddie ju je pogledala i nasmijala se, naprežući svaki mišić na svome licu kako ne bi napravila ono što ne želi. Samo ćemo ga pitati što želi za večeru. To će biti zabavno.
U redu, ponovno je rekla Em, ali s opreznim pogledom.
Maddie se pomaknula kako bi mogla voziti dok se Em saginjala kako je nitko ne bi vidio u tom starom automobilu. Civic je bio jedina bitka koju je Maddie dobila u svom braku. Zgrabila je volan silovitije nego je mislila. Brent ju je tjerao da ga zamijeni za novi auto koji joj je htio kupiti, i čak je naručio vučnu službu da ga dođe odvesti, ali ona se u posljednjoj minuti bacila na haubu i mladić iz vučne službe je otišao bez njega. Volim ovaj auto, rekla je Brentu. Sama sam ga kupila, nikad se ne kvari i razumijem ga. Potrebne su godine da se upoznaš s autom kao što sam se ja upoznala s njim. Želim biti pokopana u ovom autu. Brent je tada prestao zanovijetati, ali ju je pogledao kao daje po-remećena. Možda je to razlog zbog kojeg je vara; do toga ga je dovela sramota zbog njezinog auta, pomiješana s njenim ludilom.
On ju je varao. Svi njezini argumenti protiv Trevinih govorili su kako nema objašnjenja. Treva je bila u pravu kad je preokrenula očima. On ju je varao.
Maddie je skrenula na stanicu i provezla se kroz centar grada, vozeći prema mužu i kraju svoga braka, slušajući Maverickse, te uz njih pokušavajući ignorirati svoj zbrkani život. Ljudi su joj se smješkali i mahali i ona je njima uzvraćala dok se pri tome osjećala priznatom. Ljudi u Frog Pointu su je voljeli. Bila je draga. Da, ona je bila upravo to, Draga. Jako teško je bilo biti Draga, ali to je bilo ono što ona je, možda jedino što ona jest. Strašna misao joj je prošla glavom, možda se ona toliko opire razvodu zato što on nije bio Dobar. To bi bilo glupo. Osim toga, da nije Draga, nije sigurna da bi više postojala.
Počela se baviti boljim mislima. Stari Frog Point je bio predivan u kasno ljeto, njegove ulice prekrivene pokrovom starih brijestova i hrastova u punom cvatu, njihovim granama koje su se is-preplitale iznad ulica, a Maddie se osjećala zaštićenom dok se vozila ispod njihovih sjena. Njihovo korijenje je podignulo staze koje su sada izgledale kao puknuti zakrivljeni valovi pokoričeni maho-vinom na sjenovitim dijelovima. Kad su ona i Treva bile male, pretvarale su se da su kore debla planine, izmišljale priče o njima, rolale se gore-dolje i igrale se razne igrice. Em i Mel su danas ra-dile isto to, sigurne od svih ružnih stvari koje se događaju maloj djeci u velikim gradovima. Bez obzira na bezbroj njegovih nedostataka, Frog Point je bio njihov dom. Omotao se oko nje već tride-set i sedam godina i držao je toplom dok je pratio svaki pokret koji je napravila. Da nije bilo Brenta mogla je s time živjeti. I s Brentom će ona svejedno živjeti s tim. Ona je pripadala Frog Pointu.
Mavericksi su završavali i Patsy Cline je započela sa Walking after midnight. Patsy je imala iste probleme s muškarcima, što joj je bila utjeha, ako mačka kao Patsy može biti budala zbog muškar-ca, možda Maddie nije potpuni gubitnik. Stari Datsun je počeo brujiti iza njih i zakočio barem mi-nutu prije nego se počeo dizati na kamion. Datsun je bio stariji čak i od Civica, toliko star da je iz-gledao kao nešto što je C.L. Sturgis mogao voziti u svojim danima slave. Maddie je ponovno pomi-slila na C.L.-a u tim danima, vrckastog i zavodljivog sa nekom nervoznom energijom, i samo na minutu poželjela je daje opet tamo, tamo davno prije nego je napravila sve pogreške, kada je bila u mogućnosti izabrati C.L.-a. Ali to bi značilo da nema Em, a Em je bila vrijedna svega, čak i ovoga, stoga je pustila C.L.a i uspomene te nastavila put prema mužu.
Škripa Datsunovih kočnica ju je trgnula. Opet je prebrzo došao iza nje i zaustavio se u zadnji trenutak, skoro se zabivši u nju.
Što to radiš? Maddie je dreknula na Datsun gledajući ga u svom retrovizoru, a vozač je odjurio niz ulicu, očito zgrožen njezinom sporošću. Pa nitko nije srljao u svoje katastrofe, pogotovo ako na suvozačevom mjestu imate dijete. Maddie je duboko udahnula. Ovo će toliko povrijediti Em; to je bio najgori dio; definitivno najgori. To je ono što nikada neće oprostiti Brentu, što će povrijediti Em, a ona ga toliko voli.
Ali nije mu mogla oprostiti ni ono što je njoj učinio, a lagana vožnja kroz hladnu, zelenu sjenu dopuštala je bijesu da joj se uvlači u kosti. Opet je napravio budalu od nje. Ako ga ostavi, ponizno će otpuzati u ruke suosjećajnog i prezirnog grada bez mogućnosti da se odupre. Treva je bila u pra-vu; nekako bi mu se trebala osvetiti. Opet joj je C.L. pao na pamet, ovaj put sa skorašnjom uspome-nom, kako stoji na njezinom pragu, širok i snažan, smiješeći se, vraški privlačna odrasla osoba.
Ne. Apsolutno ne. Imala je dovoljno problema i bez preljuba. Osim činjenice da to nije u redu, od preljuba se u Frog Pointu pravila prava mala miniserija.
Ali još uvijek, misao o osveti bila je dražesna. I ona se iznenadila kada je shvatila da joj je pomi-sao o zaprepašćenju grada time što neće biti dobra curica bila jako zanimljiva. Reba McEntire je preuzela radio od Patsy i Maddie je skrenula iza ugla samo da bi zaobišla šarenog psića koji je bio nekoliko koraka od prometnog znaka. Sjedio je na sredini njezine prometne trake, češkao uho, ne-impresioniran njezinim autom. Bez žurbe, rekla je, a Em se opustila i nasmijala.
Zatim je Em postala jako mirna i okrenula se prema svojoj majci, s očima široko otvorenim iza naočala. Kladim se da taj pas nema dom. Možda bi ga mi trebali posvojiti.
Maddie je zurila u psa preko volana. Nosio je crvenu ogrlicu, a njezine zakovice su zveckale ka-ko se on češao. Em, on već ima vlasnika. Vjerojatno je na putu kući.
– Dobro onda, rekla je Em. možda bismo mogle otići kupiti psa i pružiti mu dom. Kao dobro dje-lo.
Maddie se nagnula. Anđeoska kćerka nešto smjera, pomislila je. Napokon. OK, reci. Što nije u redu?
Em se naslonila natrag na sjedalo. Želim psa. Jako, jako želim jednog psa. A i bila sam dobra. I bliži se moj rođendan.
– Tvoj rođendan je u siječnju, rekla je Maddie.
Em je planula. Znala sam da ćeš to reći. Slušaj, mama, stvarno nam treba pas. Treba nam.
– To je zbog Fraisera, zar ne? rekla je Maddie. Em, nije to tako lako kao što izgleda na televiziji. Za psa se mora brinuti.
– Znam, rekla je Em s takvim zadovoljstvom da je Maddie znala kako će je uvjeriti. Em se vrpo-ljila po sjedalu i podigla hrpu knjiga iz knjižnice. Učim.
Maddie je pogledala u knjige. Brinuti se za svog psa. Sve o brizi za psa. Znanost o psima. Bez loših pasa. A bilo ih je još u Eminom krilu.
– Sve sam ih pročitala, čak i one teške, rekla je Em. Mogu ja to. Molim te.
Maddie je prvo htjela reći ne zato što već ima dosta toga o čemu se brine, ali Em je bila tako oz-biljna. A i Brent bi mrzio da imaju psa, što je bila odlučujuća stvar. A i pas bio mogao zaokupiti Em ako bude došlo do razvoda, nešto čega bi se mogla držati dok joj se sav ostali svijet raspada.
Em je u Maddie gledala kao da cijeli njezin život ovisi o onome što će joj sljedeće reći.
– U redu, rekla je Maddie. Otići ćemo u šinteraj kada se vratimo od tate.
– To! Em je poskočila na sjedalu.
– Ali ti ćeš se brinuti za njega.
Da, hoću, znam kako, hoću, hoću, volim te mama! Em je neprestano poskakivala dok joj je smi-ješak prekrio cijelo lice.
Psić se prestao češati i počeo je zijevati, a Em se ponovno nasmijala i svijet se na jedan trenutak činio lijepim mjestom. Možda neću otići do tvrtke da vidim Brenta, mislila je Maddie. Možda bolje da umjesto toga odemo uzeti psa. Ili da možda ja ostanem parkirana ovdje, nasred ulice. Možda se stvari nikada ne bi promijenile da nije došla do ugla.
Tada je bacila pogled u retrovizor i vidjela stari Dajun koji je izvirio iza ugla i nastavio im se približavati.
Panično se okrenula prema Em i viknula, ali njezin glas se izgubio u buci škripe kočnica, cvilje-nja guma i savijanja metala. Osjetila je udarac u vrat, glava joj se trgnula naprijed kako se njezino sjedalo pomicalo i proklizalo dok je radio zanijemio. Nakon toga joj se glava trgnula natrag i udari-la u najtvrđi dio iza nje.
– Em, rekla je Maddie kad se sve prestalo micati. Em, mala, opuštena i zamotana u svoj pojas, sjedila je nepovrijeđena sa širom otvorenim očima iza naočala. Dobro sam mama. Vauuu.
– Jesi li sigurna? Boli li te vrat? Maddie je bolio njezin.
– Dobro sam. Čovječe, stvarno nas je dobro udario. Maddie je sa svoje strane gurnula vrata od auta bez okvira i komadići metala su pali na tlo. Ovdje uspori. Sada se sve činilo svjetlije i nejasni-je. Jako pažljivo je krenula prema drugom autu. Slomljeno staklo puckalo je pod njezinim nogama dok je koračala. Radio je treštao nešto glupo i Maddie je željela da barem i ona može tako, ali to nije bilo moguće zato što bi previše boljelo.
Vozač je sjedio, držao svoju glavu i stenjao, a ona se nagnula nad njega kako bi vidjela je li sve u redu. Bio je to srednjoškolac, blijedi prozirni plavi dječak kojeg je prepoznala i bez toga da mu zna ime, ali nije bio jedan iz njezinog razreda.
– Jesi li dobro? pitala je. Jesi li udario glavom? Jesi li bio vezan?
– Moj auto. Jako sam vas udario. Moj auto.
– Radio ti i dalje radi. Idiote jedan. Sva ljutnja koju je potiskivala navrla je i gotovo je počela vi-kati na njega prije nego je razmislila da je i on bio u nesreći i da nema smisla činiti ga još jadnijim, iako je bio bezobzirni degenerik. C.L.-ove nesreće su barem uvijek uključivale branike i jarke, a ne druge ljude. Dječak je opet zastenjao i odbio ju pogledati u oči. Uspravila se i otišla pogledati u svoj auto.
Bio je gotov. Vrata su bila zgurana na stražnje sjedalo, a oba svjetla smrvljena u prah. Iako nije znala ništa o autima, znala je da ovaj nitko neće popraviti. Bio je suviše star.
Ipak je trebala vikati na dječaka. Tri puta se zaletio na nju.
Em je izašla iz auta. Čovječe. Moj auto.
– Znači li ovo da ćemo kupiti novi auto? pitala je Em.
Dječak im se pridružio. Mislite li da će vaše osiguranje ovo pokriti?
Maddie se okrenula i pogledala ga. Mogla bih te ubiti na licu mjesta. Nastavila se kretati prema svojem autu, hodajući pažljivim i odmjerenim koracima.
Dječak ju je slijedio, a zatim se zaustavila i policija.
Ponovno je sjela u svoj auto i odmorila glavu na volanu. Policajac, dječak koji je prije pet godina pao iz likovnog u četvrtom srednje, pitao ju je za vozačku dozvolu i Em mu ju je izvadila iz mamine torbe. Bio je ljubazan, ali je postavljao previše pitanja tako da se zbunila, a onda ju je pitao je li dobro.
Ja sam trebala biti pokopana u ovom autu, rekla je, a policajac je nazvao Hitnu pomoć zbog mo-gućeg potresa mozga
Brent ju je dočekao na Hitnoj, visok, taman, dobro isklesan i iskontroliran. Tražila sam tebe, že-ljela mu je reći, ali on je prvi progovorio.
– Ja ću se pobrinuti za sve. Tada se okrenuo od nje kako bi dubokim tonom glasa razgovarao s mlađim liječnikom i još mlađom sestrom. Mrzim te, mislila je Maddie, ali sada nije bio pravi trenu-tak da mu to spomene, ne dok je Em bila tu. Soba je smrdjela na sredstvo za dezinfekciju i alkohol, a u ustima je osjećala metal iz lijeka koji su joj dali. Bilo joj je hladno i stol za pregled je bio previ-soko, željela je ići kući, ali Brent je još uvijek razgovarao s liječnikom.
Gledala je svojeg muža. Bi li ga željela neka druga žena? Počinjao se pomalo debljati, ali još uvi-jek je dobro izgledao, na neki veliki, dječački, sirovi način. Velika kovrča padala mu je uvijek u oči. Taj ćelavi kružić na vrhu glave. Te jamice. Taj zavodljivi osmijeh. Taj gad. Hodao je prema njoj s ramenima unatrag, što je sestri bilo jako drago. Maddie se okrenula kad joj se približio.
Govorio joj je nešto i ona gaje gledala, ali kao iz daljine.
– Ne brini se, nije bila tvoja greška, govorio je, držeći ruku na Em koja se na njega naslonila pu-na ljubavi.
– Znam.
– Dječak nije osiguran, ali naše osiguranje će to pokriti.
– Znam.
Njegova ruka je čvršće stisnula Em. i Emily je u redu, hvala Bogu.
– Znam.
– Čak nemaš ni potres mozga. Samo si istegnula vrat. Tylenol 3 je ono što ti treba.
– Znam.
Brent je uzdahnuo, njegova brižnost je pred njezinim očima prelazila u ogorčenje. možemo ići.
– Znam.
Sestra mu se prekrasno nasmiješila i dala mu Maddiene tablete protiv bolova, on je krenuo pre-ma Cadillacu stavljajući Em na stražnje sjedalo prije nego se okrenuo prema Maddie koja je gledala u auto pitajući se kako je dospio skroz na ulaz bolnice s mjesta gdje ju je izdao.
– Čistila sam ovaj auto, rekla mu je. Bio je na prilazu.
– Howie me odbacio kako bih ga mogao pokupiti. Tvoj auto je kod Lea. Nazvao sam dok je lije-čnik bio s tobom. Leo kaže daje totalka. Sada ćeš morati nabaviti novi auto.
Njezin auto je bio mrtav u korovu iza mehaničarske radionice, ali bila je previše omamljena da bi marila. Znam. Ušla je u auto i pokušala se sjetiti kako je izgledao normalan život. Jučer.
Ušao je kraj nje i potapšao je po koljenu, a ona se odmaknula. samo se opusti Mad, rekao joj je. Bit ćeš dobro.
Ona je jednom klimnula glavom, ali kao da joj se nož zabio u vrat. Znam.
Brent je procijedio kroz zube. Možeš li, molim te, reći bilo što osim znam?
Možda to kako tvoji izljevi brige diraju moje srce? Možda to da imamo minutu šutnje za moj au-to kojega je brutalno ubio tinejdžerski idiot? Možda to da me ti varaš, i ako je to istina, s kime, ti pokvareni lažljivi kučkin sine?
– Maddie?
Em je bila u autu. Hvala što si došao po nas.
Upalio je auto i ubacio ga u brzinu, a tisuću godina kasnije su se zaustavili na prilazu. Maddie je sjedila i zurila kroz prozor, znajući da mora nešto reći. Uskoro.
– Maddie, stigli smo. Brent se nagnuo preko nje i otkopčao joj pojas. Mad? Stavio je ruku na njezino rame. Osjećala ju je kao težak uteg.
Da. Stigli su. Gotovo je žalila Brenta. Nije bilo lako razgovarati s njom takvom; bila je svjesna toga. Suosjećala je s njim. Gledala je kako obilazi auto i kako joj otvara vrata. To je bilo lijepo od njega.
– Maddie, izlazi iz auta. Nisi toliko ozlijeđena. Liječnik je tako rekao.
Opet je u pravu. Izašla je iz auta. Cipele su joj se zaglavile u blatu na prilazu i ona se koncentri-rala na to da ih izvadi. Bile su tako daleko. Brent je bio preblizu.
– Mama?
Emin glas je odzvanjao. Maddie se usredotočila na njezino lice i nasmiješila se. Dobro sam, srce. Uđimo unutra. Kreozot je mirisao lijepo i čisto, a ona se koncentrirala na suzdržavanje od vrištanja na svojeg muža.
– Emily, jesi li sigurna da si dobro? Brent je kleknuo na pločnik pokraj nje i pogledao je u oči. Izgledao je slatko, tako na koljenima, držeći njihovu kćerku, čist i obazriv s tim ćelavim krugom na glavi. Gad.
Em je klimnula glavom, držeći pogled na Maddie. dobro sam, tata. Stvarno.
– OK. zagrlio ju je i poljubio u obraz, a nakon toga se ustao i promatrao ju kako se približava tri-jemu prije nego je pogledao Maddie. I ti, Mad. Večeras ću kasno doći. Naruči pizzu i smiri se. Ne-moj me čekati.
Maddie se pomaknula do njega i on ju je pokušao potapšati po ramenu svojim velikim nespret-nim prstima koji su skliznuli do njezine ruke. Ne diraj me, pomislila je, i val mržnje je opet bio svjež i čist nakon sveg čišćenja koje je radila. Stala je i sačekala dok Em nije bila udaljena nekoliko metara, penjala se uz stepenice na trijemu, i onda mu susrela pogled.
– Maddie, hajde. stavio je svoju ruku na njezinu kako bi je odveo do trijema, a ona ju je odgur-nula s takvom okrutnošću da je on uzmaknuo nekoliko koraka.
– Što se događa, Brent? šapnula mu je, stišćući zube samo da ne bi vrisnula. Prekrižila je ruke. što to radiš? Što to do vraga radiš?
– Molim? Brent je blijedo gledao u nju, kao ukočen. O čemu ti pričaš?
Maddie se primaknula do njega, rame uz rame, te počela pričati ispod glasa. Pronašla sam rublje neke druge žene ispod tvog prednjeg sjedala, proklet bio. S kime se viđaš? Je li opet Beth? klimnula mu je glavom, iako se osjećala kao da joj lubanja vrišti i stisnula je šake na svoja prsa, samo da ga ne bi udarila, s potrebom da to razjasni i njemu i sebi. Neću kroz to ponovno prolaziti, Brent. Neću to ponovno proći. Neću. Ako me varaš, ostavit ću te, kunem ti se, ovog puta ću te ostaviti.
Brent je letimično pogledao Em koja je zastala na trijemu i promatrala ih. Sve je u redu, rekao je, ali preglasno. Zbunjena si. Samo si udarila glavom. Snizio je glas. uzrujavaš Emily. Prestani.
– Našla sam gaćice, rekla je mu je ispod glasa. Crne čipkaste gaćice. I sada mi reci, objasni mi to odmah.
Em je rekla: mama?
– Samo trenutak draga, brent se obratio Em. Ponovno je snizio glas. Znaš da te ne bih varao. Obećao sam ti. Koliko dugo ćeš me tjerati da ispaštam zbog Beth?
Maddie je napravila korak unatrag, zbunjena. Bio je tako racionalan. a što je sa gaćicama?
– Ne znam. Brentova uzbuđenost uzrokovala je povišenje tona. Nečiji smisao za humor.
– Nije smiješno, rekla je Maddie.
– Naravno da nije. Odmaknuo se od nje i otišao do trijema k Em. Mama se ne osjeća dobro, re-kao joj je, a potom je Maddie došla za njim do trijema i rekla: samo trenutak, on je rekao: ne sada, i okrenuo se kako bi primio Eminu ruku. Mami treba malo sna. Hajde Em, odvest ću te do tete Treve da se mama malo odmori.
Em je skoro briznula u plač. Mama?
Maddie je duboko udahnula. Nikada nije više željela na nekoga vrištati, ali ne pred Em. Nikada pred Em. tata je u pravu. Idi večeras kod Mel. Prespavaj. Ja ću biti dobro.
Em se zagrcnula. Jesi li sigurna? Mogu se ja brinuti za tebe.
Maddie je suzdržavala suze. Hvala srce, ali ja ću popiti tablete i otići spavati. Stvarno. Ti idi s ta-tom.
Em je klimnula glavom, spuštajući je na mamino rame. u redu, ali neću ostati cijelu noć. Vraćam se navečer kući, tako da ti mogu pomoći kad se probudiš.
Maddie ju je zagrlila i čvrsto privukla k sebi, osjećajući kako je Emino tijelo stisnuto kraj njezi-noga. dobro sam, Em. Možeš ostati kod Mel.
– Ne. Emin glas je zadrhtao i Maddie ju je još jače zagrlila.
– U redu. Maddie ju je potapšala po leđima i malo zaljuljala kao da je ponovno beba. dobro. Tata te kasnije može dovesti kući, poslije kuglanja. Sve će biti u redu.
Maddie je gledala dok je Em odlazila do auta. Njezino lice se okrenulo prema Maddie, a ruka joj je bila u Brentovoj. Brent, taj kučkin sin koji je koristio njihovu kćer kao ispriku za bijeg. Željela je vikati na njega, Vrati se i razgovaraj sa mnom, ali umjesto toga samo je mahnula dok je istjerivao auto s prilaza. Onda je duboko udahnula i ušla unutra.
Popila je tabletu protiv bolova i bočicu ostavila na kuhinjskoj prozorskoj dasci koja je zbog svjetlosti djelovala poput sjajnog jantara. Lijepo. Nakon toga je malo sjela kako bi razbistrila glavu, pokušavajući misliti o Em, ili crnim čipkastim gaćicama, ili o svom autu, ili o nečem drugom što ju je zbunjivalo.
Bilo je stvarno odlično što nije imala potres mozga. Što je onda do vraga imala? Pogledala je oko sebe. Pa, imala je ružnu kuhinju. Postavili su sivi linoleum zato što ga je Brent dobio kao dio nekog dogovora, ali ona je bila ta koja je zidove obojila žuto. Yessir, to je bio njezin izbor. Definitivno su bili žuti. Osjećala se kao daje zarobljena u palačinki.
Barem se crna čipka probijala kroz tu žutu boju.
Pažljivo se ustala i otišla do hodnika. Hodnik je bio bijel. Dosadan, ali nenapadan. Kao i Brent. Do danas. Danas je napadan i nepodnošljiv. Popela se na kat uz pomoć rukohvata i od naprezanja joj se počelo vrtjeti u glavi, tako da se naslanjala na zid sve dok nije došla do spavaće sobe. Boja breskve. Zašto je mislila da je boja breskve dobra ideja? Podstavljeno uzglavlje je bilo posebno ruž-no. Kad je legla na njega, zamrzila je cijelu sobu. Cijelu prokletu kuću. Bilo je vrijeme za selidbu. Možda je to ono što će napraviti, odselit će se i neće reći Brentu. Ali netko drugi bi mu rekao. To je Frog Point.
Maddie je legla na krevet. Osjećala se rajski kad je sklopila oči. To je značilo da joj oči ipak neće ispasti. Ali bol, sva ostala bol ju je pritiskala, tako da se uvukla u madrac kako bi joj se oduprla. Zapravo, pomislila je, ja njega mrzim. Tako da mi ne bi trebalo biti važno vara li me. Ali mene sve boli i užasavam se suočavanja s ovim prokletim gradom, sa svim ovim neredom koji trebam riješiti, i ne mogu podnijeti to što će ovaj nered učiniti Em. Zato mislim da ću o tome razmišljati poslije.
Morat ću o tome razmišljati poslije.
Kao poluzreo odrastao čovjek, C.L. je znao da ljubav koja gaje zaslijepila u petom razredu i onda se ponovno vratila kako bi ga oborila s nogu u srednjoj školi nikako ne može imati utjecaja na nje-gov sadašnji život. Onda je shvatio daje vozio tri bloka dalje niz Linden ulicu bez ideje kamo ide i bez ideje kamo bi trebao ići, a to mu se sve počelo događati otkad je vidio Maddie u mokroj majici. Toliko o poluzrelosti. Shvativši da je njegov ugled u gradu ionako loš, zaustavio je svoj kabriolet i parkirao ga prije nego zgazi nekog građanina Frog Pointa, dok je za to vrijeme imao prljave misli o udanoj ženi i razmišljao o još nekoliko stvari koje je uradio da bi osramotio Henryja i jadnoj Ann slomio srce.
Udarao je prstima po volanu pokušavajući vratiti svoje misli tamo gdje bi one trebale biti. Bez obzira na to koliko je bila poželjna stojeći na svom pragu i na sve tamne i tople ko vrče, te hladne oči koje su ga napravile glupim, Maddie Martindale je bila prošlost. I sve što je on učinio jest to da je razgovarao s njom na njezinom trijemu, tako da se nije imao razloga osjećati krivim, a pogotovo sada kada više nema požude. On je odrastao čovjek u autu kojega je platio i ima potpuno pravo biti ovdje i razgovarati s kime hoće.
C.L. je pogledao okolo u sve stare kuće koje su gledale na ulicu starim tamnim prozorima i malo se zavukao u sjedalo, prisjećajući se drveća sa toaletnim papirom i prozora prekrivenih krumpirima, te višnji u poštanskim sandučićima. Tada je shvatio. Ovdje nije učinio ništa loše već gotovo dvade-set godina. Bio je nevin. Mogao je izaći iz auta. Dovraga i Frog Point. Stao je na kočnicu, izašao i zalupio vratima.
Buka se prolomila duž ulice. Zapalio je cigaretu i naslonio se na vrata od auta pitajući se zašto još uvijek ima taj osjećaj da će ga netko uhvatiti da puši. Imao je trideset sedam godina. Bilo mu je dopušteno pušiti u javnosti.
Preko puta ulice jedna žena je otvorila svoja ulazna vrata i izašla na trijem sumnjivo ga gledajući nakrivljene glave, bez sumnje je izašla iz svoje sobe kako bi vidjela tko je on i zašto ja parkirao ispred njezine kuće u vrijeme kada sav pošteni svijet radi. Učinila mu se poznatom i tada ju je pre-poznao, shvatio je da je tamo parkirao iz navike. Gospođa Banister. Većinu četvrtog razreda proveo je parkiran ovdje, ispred njezine kuće, pokušavajući zavesti njenu kćer, Lindu, i uspijevajući toliko mnogo puta. I evo ga sada, po zadnji put, opet prevaren svojim instinktima.
C.L. se ispravio i mahnuo joj da joj pokaže kako nije nekakav perverznjak ili nešto gore, neki stranac koji puši joint i želi potrgati njezino cvijeće. Mrko ga je pogledala i otišla unutra zalupivši vratima za sobom. Nije znao je li to zbog prepoznavanja ili visoke sumnje, a nije ni mario za to.
Ono o čemu je brinuo bila je Maddie.
Kad mu je otvorila vrata izgledala je nesretno i ljutito, bila je drska i bezobrazna, nije bila više ona nasmiješena djevojka koje se sjeća iz srednje škole. Kad god se sjetio Maddie u ovim proteklim godinama, sjećao bi se njezine topline, ali ona više nije bila topla. Netko ju je povrijedio i on je imao ideju tko bi to mogao biti, a to ga je jako ljutilo. Netko bi trebao platiti za svu tu nesreću, a bio je prilično siguran daje taj netko sigurno Brent Faraday.
C.L. je bio prilično siguran da zna kako to napraviti. Od svih ljudi baš mu je njegova žena dala oružje za to.
Trebam te za ovo, rekla mu je Sheila preko telefona prošlog tjedna kad ga je nazvala. Trebam ra-čunovođu kojem mogu vjerovati. Možeš uzeti produženi vikend, u tvrtci u kojoj radiš svi te ionako vole, dopustit će ti odmor koliki god ti želiš. Bio si loš muž, ali si vraški dobar računovođa. Nakon tog nabacivanja uopće mu nije bio problem reći ne kada mu je rekla da se boji kako će njezinog zaručnika prevariti, nije mu bio problem reći ne kada je plakala, niti kada je rekla da će se odreći svojeg prava na alimentaciju, budući da će ga se svejedno morati odreći kada se uda za Stana. Ali onda je rekla: molim te, C.L. Sve što moraš napraviti jest doći ovamo, pogledati knjige i reći mi pljačka li Brent Faraday Stana time što od njega traži dvije stotine i osamdeset tisuća funti za četvr-tinu kompanije. Samo da mi kažeš, pljačka li ga ili ne, to je sve.
Povukao je još jedan veliki dim cigarete, uvlačeći dim koji mu pomaže u osvježavanju pamćenja. Sheila je rekla: vjerojatno je sve u redu. Ali ipak je to Brent Faraday, i odmah je znao da će tu biti dosta toga lošeg. Više od Frog Pointa mrzio je samo Brenta Faradaya koji se izvukao sa umorstvom i uspio u tome da ga Frog Point voli, a na kraju se oženio Maddie i bio uhvaćen u nevjeri bezbroj puta.
Hvala Bogu što je to sve bila prošlost. On je bio prosječan građanin s prosječnim poslom i pros-ječnom budućnosti. Možda će na kraju moći uhvatiti Brenta u nečemu, iskreno se nadao da hoće, ali njegovi dani brige o vlastitom uhićenju su prošli.
C.L. je popušio cigaretu i spremao se za odlazak kad se patrolni auto zaustavio iza njegovog Mu-stanga, te je iz njega izašao policajac koji je krenuo prema njemu.
C.L. se spustio pokraj auta. Sigurno se šalite.
– Ne. Policajac je vratio kapu natrag na glavu, pokazujući mnoštvo riđe kose, pjega na licu i us-put mu se nasmiješio. Gospođa Banister je prijavila čovjeka koji zuri u njezinu kuću i Henry me poslao da provjerim jesi li to ti. Kao u stara dobra vremena.
– Vince, stara vremena su bila grozna, rekao mu je C.L. možda si smetnuo s uma, ali onda si bje-žao od policajaca, a ne s njima. Rekao sam Henryju da je sišao s uma kad je tebe zaposlio.
– Hej, viknuo je Vince. to je bio pametan potez. Henry je znao kako ja znam sve o maloljetnič-kim zločinima, budući da sam i sam počinio većinu njih. Zaposlio je stručnjaka. Sada se okreni prema autu i raširi noge, C.L. Moram te privesti.
– Odbij, rekao je C.L. Isuse, daš delikventu malo moći i on si odmah umišlja neke stvari. Je li Henry doista znao da sam to ja?
Vince se naslonio na auto kraj C.L.-a. Henry ima rengenske oči i uši, to znaš. Uz to, ti si trenutno jedini stranac u gradu što definitivno sužava područje sumnje. Daj mi cigaretu, prijatelju.
– Onda ćeš me privesti zbog podmićivanja policajca, rekao je C.L. Puši svoje.
– Ne mogu. Vince je pokazao prvi dokaz nezadovoljstva od kada se zaustavio. Donna me tjera da prestanem.
– Ti si pod kaznom, prijatelju.
– Imam dvoje djece i ne želim dobiti rak pluća, rekao je Vince svojim dobro poznatim duhovitim stilom. ali budući da su njih oboje preko u parku i varaju u softballu, vjerojatno im neće nauditi.
C.L. je odustao i dodao mu kutiju. varaju, ha? Lijepo je znati da ih odgajaš kako treba.
– Samo im pokazujem sve ono što si me ti naučio, C.L. Vince je zapalio cigaretu i povukao veli-ki dim. k vragu, stvarno je dobro. Zašto sve što je loše mora biti tako dobro?!
C.L. je pomislio na Maddie. Zato što Bog ima loš smisao za humor.
Vince mu je vratio kutiju. Lijepo je što si se vratio. Ne zbijaju svi ovdje šale na račun Boga. Na-ravno, kada te udari grom, to će biti zbog toga što si to i zaslužio.
C.L. je rekao: ako mi se to ikad dogodi, sigurno će mi se dogoditi ovdje. Prekršio sam granice ovog grada i Bog je zbog toga nacrtao metu na moje čelo.
– A ti si kao nevin. Vince se odmaknuo od auta. pa, moram se vratiti na posao, budući da sam ja jedina osoba koja stoji između Frog Pointa i zločina. Ako ćeš biti ovdje večeras oko osam, navrati do kuglane i počastit ću te pivom.
C.L. je otvorio usta kako bi rekao Vinceu što misli o kuglani, ali onda se zaustavio. Bez obzira što on mislio o narančastim plastičnim cipelama, volio je Vincea. Bilo bi lijepo još jedanput se dru-žiti s Vinceom.
A Vince je o Frog Pointu znao gotovo kao i Henry.
– Dogovoreno.
– Odlično. Ponesi cigarete. Vince se okrenuo i pošao prema autu. Pokušaj ne upadati u nevolje dok si ovdje. Ne bih volio da te moram uhititi.
– Pokušaj, rekao je C.L a Vince se nasmijao i odvezao.
Baš je super ponovno biti kod kuće. Svi drugi su uspjeli odrasti, oženiti se i imati djecu, ali on je bio obilježen za cijeli život. Najstariji maloljetnik u državi Ohio. Prava čast. Poželio je iz inata promatrati kuću gospođe Banister.
A onda bi Otišao vidjeti Maddie u ime dobrih starih vremena.
– Zaboravi Brenta, rekao bi, sjećaš se stražnjeg sjedala? Osim što to nije bila lijepa uspomena za nju. Ili njega. Sljedećeg dana je otišao do njezinog ormarića kako bi razgovarao s njom, ali ona se okrenula i otišla.
C.L. se sjetio poniženja, još uvijek jasnog i svježeg i nakon dvadeset godina. Glupan, glupan, glupan. Što je to u toj srednjoškolskoj patnji da traje cijeli život? I kako to daje mogao pozvoniti na vrata i vidjeti Maddie Martindale kako ga prodorno gleda, dvadeset godina stariju i nekoliko kilog-rama težu, i odmah osjetiti tu patnju i bol, i ponovno se osjećati tako glupo, a još uvijek je željeti? Stvar ponosa, rekao si je. To je govorio ponos. Hej, bio sam glup zato što sam bio dijete; daj mi još jednu šansu, sada sam bolji, puno bolji. Stvarno. Iako je bio siguran i da se dogodi čudo, te mu pruži još jednu šansu, on bi je svejedno upropastio jer je riječ o Maddie. Ali čudo se neće dogoditi, a on to nije ni želio. Prošlost je prošlost i nije bila važna nigdje osim u Frog Pointu gdje je ono što se dogodilo prije dvadeset godina bilo jako svježe i Brent Faraday je još uvijek bio Onaj Koji Će Naj-vjerojatnije Uspjeti, Maddie Martindale je bila Dobra Djevojka, a on je još uvijek bio Onaj Sturgis koji je Kao Teret svom tetku i tetki. Dovraga s time.
C.L. se uspravio i povukao zadnji dim. Nagnuo se prema autu kako bi ubacio cigarete i potom se zaustavio. Zašto bi ga uhititi ako ih baci na ulicu? Stvaranje smeća?
Bacio ih je na ulicu i ukočio se dok su one padale na cestu poput lista. U njegovoj glavi su se pretvarale u plamen hvatajući ostalo lišće, šireći se na cijelu ulicu, zahvaćajući aute i kuće i prozor-ske okvire zajedno sa rezervoarima koji su eksplodirali. Na kraju ulice, kako se dim razilazio, nala-zio se Henry u svojoj šerifskoj uniformi, opet s gadljivim pogledom.
Cigarete su ostale na ulici, a C.L. se vratio u auto odlučan u namjeri da ode iz Frog Pointa prije nego ga učine potpuno ludim.
– Nikada više neću osjećati isto prema tvom grmlju, rekla je Maddie dok je pila podgrijani čaj s limunom u Trevi noj kuhinji. Bila je to lijepa, neuredna kuhinja puna bakrenih lončića i dječjih cr-teža na hladnjaku, zajedno sa mnoštvom kutija na kojima je pisalo Novo! ili Ekstra Hrskavo! Howie je sve preuredio, tako da je sada sve bilo u mjedi i drvetu, ali to je također bila i Trevina kuhinja, stoga je sve bilo nabacano zajedno i Treva je stajala na sredini svega toga nagnuta nad zdjelu pre-punu bijelog sira sa svojom plavom kosom koja ju je činila dijelom kaosa, a maslačak se tamo na-šao slučajno.
– Sigurna sam da i moje grmlje ima neke nove osjećaje za tebe.
Trevin glas je bio napet dok je ispred sebe iz zdjele pune bijele kaše vadila prepunu žlicu i s ta-njura pored sebe pokušavala izvaditi tjesteninu koju bi pomiješala s kašom. Ruke su joj se tresle i previše je gurala, tako da se tijesto razletjelo, a sir se vratio natrag u zdjelu prekrivajući njezin tanki, crveno obrubljeni kraj.
– Dovraga. krpom za posuđe je protrljala mrlju na svojoj majici. Stvarno dovraga.
– Što radiš s tom tjesteninom? rekla je Maddie, trudeći se zaobići razgovor o onome o čemu je došla razgovarati. Kuhaš? To nije tebi svojstveno.
– Moram. Treva je odložila krpu i pokupila još komadić tjestenine. Znaš kako ponekad moraš kuhati?
– Ne. A ne znaš ni ti. Što nije u redu? pitala je Maddie.
– Što nije u redu? Ti se razvodiš i pitaš mene što nije u redu?
– Mislim da se razvodim, rekla je Maddie. Moram razmisliti o tome.
– Nemoj razmišljati o tome. treva je podigla žlicu i vratila se na posao, a ruke su joj bile sve za-poslenije. Samo se razvedi od toga gada. Ionako sam ga oduvijek mrzila.
Maddie je podigla bradu od iznenađenja. Hej, pa ti si bila kuma na vjenčanju. Čekala si šesnaest godina da mi to kažeš?
– Bila si zaljubljena. Nije se činilo kao pravo vrijeme da ti to kažem.
Treva je na trenutak ostavila tjesteninu kako bi odrezala komadić sira iz hladnjaka i dodala ju Maddie. ako si završila sa zanovijetanjem, onda bi mi valjda mogla pomoći. Nadjev je u drugoj ladici iza tebe.
Maddie ju je prodorno pogledala. Nešto ovdje nije u redu.
Treva je ponovno ispustila žlicu u zdjelu i naslonila se na daščicu za rezanje mesa. trenutno sam luda. Imam dosta stvari na pameti i trenutno ga mrzim. usredotočila se na Maddie. u redu, dosta odugovlačenja. Što je napravio ovoga puta?
Maddie je stajala i držala zdjelu iz Trevinog ormara. Tada je počela stavljati sir u zdjelu samo da se ne bi morala sresti sa Trevinim pogledom. pronašla sam crne čipkaste gaćice ispod prednjeg sje-dala njegovog auta. To me malo uznemirilo.
– Oh. treva je trepnula. to bi i mene uznemirilo. Čipkaste gaćice, ha? ugrizla se za usnicu. Beth?
– Ne znam, rekla je Maddie glasnije. nisu imale natpis s imenom. Mislim da mi nije ni stalo. Mi-slim, Beth nije ništa obećala, Brent je. Da sam dobra osoba, bilo bi mi žao Beth.
– Daj, molim te prestani. treva se vratila svojoj tjestenini. znam da si ti istinski dobra ženska, ali ovo je stvarno previše.
– U redu, slušaj, ja nju ne volim, rekla je Maddie. spavala je s mojim mužem i još uvijek joj že-lim pljunuti u lice kad je vidim. Ali to je bilo jako loše za nju. Ona je mislila da radi pravu stvar time što je došla i rekla mi to, a ja sam jednostavno eksplodirala i sve joj rekla u lice. zastala je na trenutak kako bi se prisjetila Bethinog lica, blijedog kao da joj je Brent rekao daje gotovo. Mislim da gaje voljela.
Treva je nešto dobacila, a Maddie je nastavila ribati. Ribanje je stvarno dobar anestetik. Moraš paziti na svoje prste i na to da okreneš sir, a kad završiš, imaš izriban sir. Ne daje svaka radnja takav nusproizvod. Od sada će sama ribati svoj sir. ti trebaš jednu od onih posudica sa rupom u sredini, rekla je Trevi. Mislim da ih Rubbermaid proizvodi. Ili Tupperware.
– Ja trenutno imam toliko Rubbermaid i Tuppervvare stvari da bih trebala kupiti još koju samo kako bi ih mogla sve posložiti, rekla joj je Treva. Vjerojatno ću umrijeti od trovanja fluokarbonom. No, zaboravi sada na plastiku i reci da ćeš se ovog puta stvarao razvesti od tog gada.
Maddie je ustuknula. Možda ću ga samo ubiti. Samo što sam i to pokvarila. Možda mogu nekoga unajmiti tko bi to učinio. Možda bi mogli sklopiti sporazum.
Treva je jedva dočekala priliku. mrziš li ga?
Mrzi li ga? Bila je bijesna na njega jer ih je sve uvukao u ovaj nered, ali to ne znači da ga mrzi. Nije znala je li joj dovoljno stalo do njega da bi ga mogla mrziti. Mrskost je svakako bila prisutna. samo ako me vara, rekla je Trevi. Ako me ne vara, samo ga ne volim. Varalački dio je taj koji me tjera da ga želim vidjeti mrtvog na neki čudan način.
– To bi također bilo dobro, rekla je Treva. da znam kako prerezati vrtne cijevi, mogle bi to učini-ti s njegovima.
– Mogle bismo prerezati obje, za svaki slučaj, rekla je Maddie, zahvalna za promjenu teme. Ali to bi uništilo Glorijin život jer ona živi za susjedovu travu.
– Čula sam da se razvodi, rekla je Treva. Nazovi majku i saznaj zašto. Ako sam ja čula za to, tvoja majka sigurno već ima kopiju zahtjeva za rastavu.
Dirnula je Maddie u živac. Tako će biti i sa mnom, zar ne? Dat će se na sva zvona i svi će se tru-diti biti dragi, tapšat će Em po glavi, njezini nastavnici će zvati i govoriti kako razumiju zašto je popustila u školi, a djeca će je na igralištu ispitivati o tome.
– Preživjet će. Treva je napravila još jednu tjesteninu.
– Želim za nju više od opstanka, rekla je Maddie. Želim ljubav, toplinu i sigurnost. Ona toliko puno voli Brenta.
Treva ju je gledala sa vidljivim prijezirom. I sad ćeš ostati s lažljivim gadom zbog djeteta? Daj, molim te.
Maddie ju je prodorno pogledala. hej, bi li ti odvela Mel od Howiea?
Treva je zaustavila pogled, a njezini zglobovi su odmah pobijelili čim je zgrabila žlicu. Ja bih učinila sve da zaštitim svoju djecu. Ali ne bih ostala s čovjekom poput Brenta.
– A onda je tu moja majka. Malena stavka, znam, rekla je Maddie.
– Zezaš se? Treva je klimnula glavom. ja ne bih željela ništa objašnjavati tvojoj majci. Ali ako ovo želiš sakriti od nje, možeš zaboraviti na to. Ta žena je super uho za tračeve.
– I moja svekrva. Helena me ionako nikad nije pretjerano voljela.
– Mlađa si od nje i ona ti to zamjera. Tvoja greška, rekla je Treva.
– A tu je i ostatak grada. Maddie se vratila ribanju sira jer se sve činilo bolje od proricanja njezi-ne budućnosti. Frog Point će imati zanimljiv dan.
– Zbog tebe? Nema šanse. Nitko neće reći ništa loše o Maddie Martindale, Vječnoj Djevici Frog Pointa. Čak ni vrag poput Helene Faraday.
Maddie je samo klimnula glavom na intonaciju u Trevinom glasu.
Što?
Treva je promrmljala svoju ispriku. Žao mi je. Ali da mi nisi najbolja prijateljica, jako bih te teš-ko shvatila. Iskreno, ovo mi je olakšanje.
Maddie je sjela otvorenih usta, pokušavajući smisliti što bi rekla. Ovo nije bilo slično Trevi. Tre-va se smijala, zbijala šale i nudila bezuvjetnu potporu; nije napadala bez prethodne najave. Pa, rekla je Maddie, šuteći na trenutak, drago mi je da će to za nekoga ispasti dobro.
Treva je ostavila žlicu kako bi prošla pokraj daske za rezanje mesa i sjela na stolicu nasuprot Maddie. oprosti, oprosti. Zaboravi da sam ti to rekla. Bit ćeš OK. Maddie je blijedo gledala u nju, a Treva je ubrzala. nisi učinila ništa loše. Dovraga, ti si savršena žena i majka. Osim toga, koga briga? Isuse, Maddie, ne možeš živjeti svoj život na način da cijeli grad bude sretan. treva se naslonila na nju. iako si uvijek razmišljala o tome, zar ne? Mišlju, riječju i djelom?
– Ne znam za misli, rekla je Maddie. Ponekad maštam kako stojim u središtu grada i naglas vi-čem, Sranje, sranje, sranje!, samo da bih vidjela što će ljudi napraviti. Ili da trčim gola niz glavnu ulicu. Stvarno razmišljam o tome, iako znam da to nikada neću napraviti.
– Ja bih ti platila, samo da to vidim. U stvari, ne bih platila da vidim tebe, nego bi dala duplo sa-mo da vidim lica tih ljudi, rekla je Treva.
– Ali ja to ne mogu napraviti. Maddie je odložila ribež i približila joj se kako bi bolje objasnila. to bi bilo glupo, besmisleno, neugodno i bilo bi strašno za moju obitelj. Lakše je raditi prave stvari, znaš?
– Ne za sve nas. Neki od nas su odlučili daje bolje napraviti lošu stvar i još i danas plaćamo za to, rekla je Treva dok je zabacivala stolicu unatrag toliko snažno da su noge za škripale.
Maddie joj je namignula boreći se sa sadašnjom dramom na način da je pripiše prošlosti. zar to ima veze s Threejem? Zato što nikoga nije briga što si se morala udati prije dvadeset godina.
– Prije mature? Nitko to neće zaboraviti. Mogla bih pronaći lijek za rak, ali bi oni svejedno rekli: treva Hannes, znaš, ona što se morala udati prije mature, otkrila je lijek protiv raka. Nitko u ovome gradu ne zaboravlja. Odložila je posudu za tjesteninu na jednu stranu i počela brisati šank. Ali oni te neće dirati. Ti sve činiš dobro. Udala si se za svoju srednjoškolsku ljubav i nikada nisi pogledala nikog drugog. Dovraga, podići će ti hram.
– Treva, imamo li mi ovdje problem? pitala je Maddie. zato što ovo nije slično tebi i koliko god da ja želim biti suosjećajna, moj život je u rasulu. Trebam te oko ovoga.
– U redu. treva se ugrizla za usnicu. U redu. Žao mi je. Imala sam loš tjedan. I sada ovo. To je stvarno strašno. Osjećam se grozno zbog svega.
– Barem si zbog toga napravila večeru. Maddie je protegnula ruku kako bi joj dodala zdjelu sa ribanim sirom i ostatkom parmezana.
– Ne, naribaj cijeli sir, rekla je Treva.
– Za jednu zdjelu tjestenine?
Treva je otvorila hladnjak, pokazala rukama prema njegovoj unutrašnjosti, a Maddie je iskrenula vrat kako bi vidjela pokraj nje. Još pet zdjela tjestenine stajalo je nagurano na policama.
Maddie se iznenadila. treva, moramo razgovarati. Ovo nije dobro. Što nije u redu s tobom?
– Ti bi trebala govoriti jer jedino što ja imam jest gomila tjestenine. Ti imaš čipkaste gaćice. Treva je zalupila vratima od hladnjaka. Što ćeš napraviti? Što god to bilo, želim pomoći.
Maddie je otvorila usta kako bi ponovno pitala što nije u redu i onda se zaustavila, zaustavljena Trevinim ispraznim pogledom, pogledom koji je Trevu izbavio iz svih svađa u njezinom životu. Što god bilo to što muči Trevu, o tome se neće raspravljati. Točka. Maddie je odustala i vratila se svo-jim problemima. suočit ću se s njim kada dođe kući, valjda. Ne znam što da radim. Nemam dokaza. Bacila sam gaćice.
Treva je preokrenula očima. Ne treba ti dokaz. Ovo je razvod, a ne umorstvo.
Umorstvo. Imalo je tako čist zvuk u usporedbi s razvod. Čekaj, rekla je Maddie. Dan još nije go-tov.
– Jesi li je već pitala za psića? upitala je Mel Em.
– Ne, rekla je Em. Ovo nije dobro vrijeme.
– Onda dobro, imam izvrsne vijesti o Jasonu Norissu.
Popele su se na Melinu kućicu na drvetu, onu koju je naslijedila od svog starijeg brata, i sada se Em naslonila na plave jastuke od dvosjeda koje su odnijeli iz dnevne sobe s mislima treba li zabo-raviti sve brige svoje najbolje prijateljice. Mel je izgledala kao njezina mama mršava, plava sa slat-kim pjegicama, ali imala je um istreniran kao švicarski sat. Ona bi bila najbolja osoba za priču o problemima kod kuće. Em samo nije bila sigurna želi li razgovarati o tome.
– Deirdre White mi je rekla kako je Richelle Tandy luda za njim, nastavila je Mel, ali Jason defi-nitivno nije zainteresiran.
Ni Em u tome trenutku nije bila. Rekao mi je da sve djevojke imaju buhe.
Mel je zastala. vidiš, to je super. On ti se obraća. Po mojoj mami, dječaci nisu verbalni tipovi, ta-ko da je dobar znak ako rade bilo što više od roktanja.
Em je klimnula glavom. također me i vijao po igralištu kako bi me preplašio sa žabom. Kao da bih seja uplašila žabe. Stvarno je lud.
– Pa ja mislim daje sladak, namrgodila se Mel. jesi li ti dobro? Prošli tjedan si i ti mislila daje sladak.
Em je ustala. Nešto stvarno nije u redu u mojoj kući.
– Roditelji ti se svađaju? Mel je slegnula ramenima. Ništa strašno. Moji se svađaju cijelo vrije-me.
– Da? em se na trenutak izgubila zamišljajući svog tetka Howiea kako viče. Bilo je teško zamis-liti da tetak Howie čak i odgovori teti Trevi, ali to je bilo teško zamisliti za bilo koga.
Mel je pretraživala po starom koferu kojeg su sakrile kao kovčeg s blagom i onda izvukla izguž-vanu kutiju Oreosa.
– Naravno. Prošli tjedan je bilo zbog trave. uzela je kolačić i dodala kutiju Em. naravno, nisu znali da ih ja slušam.
– Trave? Em je pomaknula svoje naočale prema korijenu nosa kako bi bolje vidjela kutiju. Bez buba. Uzela je keksić i zagrizla ga. Bio je suh i star, ali je bio Oreos u kućici na drvetu, tako da je još uvijek bio prilično dobar. Vjetrić je zapuhao i ušao kroz pukotine koje je još više proširio, a koje je Three zakucao dok je još bio klinac. Svatko bi mogao zakucati daske jednu kraj druge; ali samo bi Three od njih mogao napraviti klimu.
Mel je progutala svoj Oreo. da, zbog trave. Uzela je slijedeći keksić i polizala premaz. tata je do-šao i rekao: produbila je svoj glas i mahala glavom lijevo-desno, Isuse Treva, ljeti nemaš ni nastavu i očekuješ od mene da pokosim travu nakon cjelodnevnog posla. A mama je rekla: Da Isuse, ne želim doživjeti srčani udar zato što kosim glupu travu. Ako ti se kosi, kosi.
– Jesu li bili ljuti? pitala je Em sva fascinirana.
– Ne. Mel je razlomila keksić na pola i stavila jednu polovicu u usta, pijuckajući crne mrvice svuda okolo. umore se, viču jedno na drugo, a onda kažu nešto glupo i onda to naprave.
– Oh, zatreptala je Em.
Mel je klimnula glavom. kao što mama kaže: OK, u redu, pokosit ću travu i sva se uznojiti, jer to je jedina večerašnja prilika za znojenje. A tata kaže: Možda je ja mogu kasnije pokositi. Zašto ne bismo sada o tome porazgovarali? A onda mama kaže: Pa ne znam, trava je poprilično narasla. A tata je zgrabi za ruku i kaže: Uđi u moj ured i razgovarat ćemo o tome. A mama se nasmije i zajed-no uđu u sobu i naprave to. zagrizla je drugi dio keksića. trudila sam se prisluškivati, ali me Three uhvatio. – Em se nasmiješila i opustila. Što je rekao?
– Rekao je da će slušanje takvih stvari zaustaviti moj rast i da će biti moja krivica ako odrastem i budem patuljak. Nakon toga me odveo na sladoled.
Em je uzdahnula. Volim Threeja.
– On može biti i tvoj brat, ponudila je Mel. A zbog čega se tvoji roditelji svađaju?
Em je spustila napola pojedeni Oreo. Ne svađaju se. Oni uopće ne razgovaraju. Na trenutak se zamislila. Mislim da čak ni ne spavaju zajedno.
Mel je klimnula glavom. to ne znaš. Oni mogu biti jako lukavi i čekati dok ti ne zaspeš. Tvoji roditelji su odrasle osobe. Moji su nezreli. na kraju zadnje rečenice brada joj se podigla i toliko je sličila svojoj majci da se Em opet nasmiješila, unatoč brigama. I onda je Mel, kakva već jeste, po-novno počela o problemu. pa ako se ne svađaju, u čemu je problem?
– Oni ništa ne rade. Em se zamislila pokušavajući naći razlog koji bi Mel razumjela.
Tata puno kugla, napravi nered u dvorištu i onda ode na posao. A mama radi oko kuće, priprema stvari za početak škole, razgovara s mojom bakom i tvojom mamom i posjećuje ludu prabaku u staračkom domu. Ali oni te stvari ne rade zajedno. Povukla je naočale na nos i namrštila se na Mel. znam da to ne zvuči loše, ali je. A moja mama je danas stvarno uzrujana. Ne znam zašto, ali djeluje veoma nesretno.
Mel se ustala. Znači, oni se ne grle, šale, glume da se svađaju i onda pomire i tako te stvari?
Em je pokušala zamisliti svoje roditelje kako rade bilo koju od tih stvari. Zvučalo je tako divno imati roditelje koji se smiju, ali ona to nije mogla zamisliti. Njezina mama se smijala s njom i tetom Trevom, ali ne sjeća se da se smijala s njenim tatom. Nije se mogla sjetiti da se njezin tata uopće smije.
– Ne, rekla je. Nikad to ne rade.
Emino lice je izgledalo zapanjeno. Možda se razvode?
– Ne. Em je odgurnula kutiju Oreosa sa mučninom u želudcu. ne. Oni se ne svađaju. Nikada. Oni se nikada ne svađaju. Ne razvode se.
– Možeš živjeti ovdje, ponudila je Mel. Moji mama i tata te vole. Možeš mi biti sestra.
– Oni se ne razvode, rekla je Em.
Mel se bacila na jastuke i zamišljeno zurila u prazno. Em ju je promatrala, ulažući sve svoje nade u Mel, govoreći si da je Mel osoba u njihovom prijateljstvu koja uvijek ima ideju i kako će sve biti u redu kada ona nešto smisli.
– Mogle bismo ih špijunirati, napokon je rekla Mel.
– Ne, odgovorila je Em. Mel je bila osoba od ideja, ali ponekad su njezine ideje bile stvarno loše, zbog čega je Em uvijek imala zadnju riječ. Mel je odustala od ideje o špijuniranju i ponovno raz-mislila.
– Sjetila sam se. Ustala se. Dođi večeras spavati kod mene i tako ćeš im dati malo vremena da budu sami. Moja mama kaže da joj to spašava brak. Ostavi me kod bake i jednom je, kad nije znala da slušam, rekla: Hvala Irma, ovo će vašem sinu spasiti brak.
– Ali prošlu noć sam bila kod tebe, naglasila je Em. Stalno to radim.
– Od kada se ti osjećaš loše zbog njih? pitala je Mel.
Em je razmislila o tome. Loše stvari su se počele događati prošli tjedan. Oni se nikada nisu smi-jali i razgovarali, ali nju to nije smetalo do prošlog tjedna kada se sve činilo hladnije i napetije. U stvari, nije ju zabrinjavalo do danas. Dok nije vidjela mamino lice kada je izašla iz auta. Ne, rekla je Mel. Još nikad do sada.
Mel se spustila na koljena i posegnula za ljestvama. Hajdemo pitati.
Posjet Trevi možda i nije bila najbolja ideja, razmišljala je Maddie. Sada kada je Treva napravila šest zdjela tjestenine sa svježim parmezanom, s čime bi mogla prekriti cijeli Frog Point, ona je bila usredotočena na traženje Brentovih stvari koje će poslužiti kao dokazi. Ne, rekla je Maddie. Neće-mo mu kopati po stvarima. Nema šanse.
– Naravno da hoćemo. Treva je sjela nasuprot nje, zadovoljna svojim planom. Pronaći ćemo stvari koje će nam reći što se događa. Pisma i tako to.
– Pisma? Maddie ju je nepovjerljivo pogledala. brent neće ostaviti ni poruku na telefon, a ti bi tražila ljubavna pisma?
– OK, kako god želiš. Hoće li on biti večeras kod kuće?
– Ne. Na kuglanju je sa svojim ocem.
Treva je sva zasjala, a Maddie je bila oprezna. Treva je bila previše sumnjičava oko ove katastro-fe. To je super. Možemo onda večeras potražiti te stvari. I imam još jednu ideju. Treva se nagnula naprijed. ja mislim da bi i ti njega trebala prevariti, pa ste jednaki. Čak znam i s kim bi to mogla napraviti. Sjećaš se onog frajera koji te slijedio okolo cijeli četvrti razred? Uvijek se tukao s nekim. I bio je sladak na neki čudan način. Sjećaš se?
– Ne. Maddie je gledala u Trevu s pokretom koji za nju nije značio baš ništa.
– Ma, sigurno se sjećaš. Imao je prekrasne oči i veliki auto sa stražnjim sjedalom veličine dnevne sobe. Treva je na trenutak zastala da vidi reakciju. C.L. Sturgis.
Maddie se rukom naslonila na bradu i pokušavala glumiti nezainteresiranost. Kao kroz maglu. Sjećam ga se kao kroz maglu.
– Dobro, jutros sam ga vidjela sa Sheilom Bankhead ispred policijske postaje. I izgleda puno bo-lje. Razbojnički dio je nestao. Naravno, još uvijek izgleda nesređen, ali s trideset osam to je uzbud-ljivo.
– Sedam.
– Molim?
– On ima trideset sedam godina. Godinu dana je mlađi od nas. Što C.L. Sturgis ima s mojim raz-vodom? Eto. Ovaj put je bilo lakše izgovoriti.
– Rekla sam ti. Osveti se Brentu prvo time što ćeš ga prevariti. Sa C.L. Sturgisom.
– Da spavam sa Sturgisom? Maddie se smijala.
Treva je bila strpljiva, ali je sada konačno puknula.
Zašto ne?
Maddie se prestala smijati i susrela se s Trevinim pogledom. Zato što nikada ne radim istu pog-rešku dva puta, zato ne.
Spavala si sa Sturgisom?
Stražnja vrata su se zalupila. Melje zatupkala nogama i viknula: mama, možemo li...
– Van! Treva je rekla bez okretanja i sačekala da se vrata zalupe prije nego se nagnula preko stu-ba i pitala je: spavala si sa C.L. Sturgisom? I nisi mi rekla?
– Nikad mi nije palo na pamet. Maddie je trljala čelo i pokušavala ne misliti toliko o toj večeri smijeha i topline na stražnjem sjedalu sa C.L.-om. Bila je to pogreška onda, a isto tako bi bila i sa-da.
Treva je još uvijek gunđala. Ovo je zapanjujuće. Mislila sam da od mene ne možeš kriti tajnu dvadeset minuta, a kamoli dvadeset godina. I tvoja majka nikada nije saznala?
– Ne, hvala Bogu. Maddie se uspravila, paralizirana mišlju. nikada nisam nikome rekla. Možeš li zamisliti što bi se dogodilo da je to izašlo na vidjelo? Nikada nisam nikome rekla.
– Da, ali nije ni on, rekla je Treva. To je moralo zahtijevati određenu samokontrolu.
– Nikada nisam razmišljala o tome, rekla je iznenađeno Maddie. To je bilo slatko od njega. Po-kušala se sjetiti o čemu je razmišljala. ubijala sam se od brige nekoliko tjedana, ali nitko nije ništa rekao, ja sam dobije mjesečnicu i puno toga se počelo događati. Bio je kraj četvrtog razreda, a ne-dugo nakon toga ti i Howie ste se vjenčali i sva ta strka, naša matura i sve se to odjednom dogodilo. Zatim sam otišla na fakultet, on je sljedeće godine maturirao i zauvijek otišao iz grada i na neki način sam to zaboravila dok se nije danas pojavio. Rekao je da želi razgovarati s Brentom.
– S Brentom? O čemu?
Maddie ju je pogledala. znaš, nisam pitala. Nije mi bilo važno. duboko je uzdahnula i postavila pitanje kojeg se užasavala. treva, moraš mi reći. Zar svi već znaju o ovome? Jesam li ja zadnja koja treba saznati? Zato što ne mislim da mogu...
Em je provirila kroz prednja vrata i Maddie se osmjehnula. bok, srce.
– Bok. Em je ušla unutra i naslonila se na stol, a Maddie je mogla vidjeti napetost na njezinom licu. Teta Treva, mogu li večeras spavati kod vas? Mel i ja moramo usporediti potrepštine za školu, tako da možemo neke stvari i dijeliti i tako vam uštedjeti novce.
– Kako štedljivo, rekla je Treva ne skidajući pogled s Maddie. Naravno da možeš.
– Super. Em je skliznula kroz vrata i čule su je kako viče: hej, Mel!
– Slažeš li se ti s time? pitala je Maddie. Gdje ti ideš večeras? Ne želim ti je uvaliti.
– Zaboravi na to. Trebaš malo vremena da budeš sama kako bi se izvikala na Brenta. Three ih može čuvati, ako baš bude potrebno. One su naš najmanji problem.
Maddie je ponovno klonula. Em je moj najveći problem. Imam noćne more o tome što će se do-goditi kada sazna ono što već svi znaju.
– Ja ne znam što svi ostali znaju, ja znam samo ono što ja znam i da ti odmah odgovorim na pi-tanje, ja nisam znala za ovo. treva je stavila svoju ruku na Maddienu. Zaboravi Em na minutu. Što ti želiš? Da Em nije u kombinaciji, što bi ti željela?
– Mislim da bih ga ostavila, rekla je Maddie. osim da tu nije i moja majka koja će se morati suo-čiti s gradom i prvim razvodom u obitelji Martindale. I njegovi roditelji koji će me progoniti. A Brent neće razvod prihvatiti smireno, prošli puta se borio kao lav...
Treva joj je stisnula ruku. hoćeš li zaboraviti na druge na minutu? Što ti želiš?
Maddie je zatreptala. ne znam. pokušala je odagnati osjećaj krivnje zbog toga što prvo ne misli na sve ostale. mislim da želim biti sama. U stvari, mislim da bih uživala u tome. Da radim samo ono što ja hoću, ne brinući o mišljenju susjeda. sjela je natrag, a Trevina ruka je skliznula. znaš li ti za moju maštariju da sam gola ispred banke? Imam još jednu, da sam sama na pustom otoku s puno čokolade i knjiga. Samo ja, Snickers karamele i bez ičega drugog. Bez susjeda.
– I ja imam tu maštariju, rekla je Treva. O puno čokolade i Harrison Fordu. I onda sam jednog dana pomislila: Što Harrison Ford radi ovdje? Da nije ovdje, ja ne bih morala raditi ove proklete trbušnjake.
– Ja bih samo uživala u samoći, rekla je Maddie. Nema nikoga koga moraš učiniti sretnim. Ni-koga zbog koga se osjećaš krivom. Samo ja, zauvijek.
– Zauvijek? treva je podignula obrvu. možda dva tjedna, ali onda bih željela svoju obitelj natrag. Čak i Howiea, čak iako je muško.
– Ja bih željela zauvijek, rekla je Maddie i ispravila se u svojoj stolici. jedino zbog čega ne bih jest to što bih umrla bez Em. A to je maštarija. Moram živjeti u ovom gradu i moja majka zaslužuje da se brinem za nju, Em definitivno zaslužuje da se brinem za nju, i ja sam bila ta koja je Brentu obećala i u dobru i u zlu, stoga zaboravi na pusti otok. klimnula je glavom. Ne znam što želim. Bo-lje da se koncentriram na ono što mogu imati.
– Možeš se razvesti, rekla je Treva. Ostavi ga.
– Što ako me ne vara? rekla je Maddie. Što ako postoji objašnjenje? Moglo bi postojati. Moguće je.
Treva je preokrenula očima. U redu. Onda razgovaraj s njim. Ali učini to. Razgovaraj s njim, reci mu, Brent, ja ću te ostaviti, reci, Uzimam Em i ostavljam te.
Pet godina je nestalo munjevitom brzinom. Našla se u ovoj situaciji i prije i bilo je grozno. Mad-die je osjećala kako joj se oči crvene i postaju natečene. Neće plakati. Neće sjediti u kuhinji svoje najbolje prijateljice i biti jadna. Ustala se s potrebom da ode dok nije počela plakati. u redu. Znam da si u pravu. Stvarno znam. Ali sada moram ići.
– Dobro. Treva se naslonila na naslon stolice. Naravno. Vidimo se kasnije. Što god ti želiš. Jesi li sigurna da si dobro?
– Super, rekla je Maddie i otišla po svoju kćer.
Sparina je bila tolika da je zrak jednostavno pritiskao Maddie dok je hodala s Em ulicom Linden. Tom ulicom je hodala sigurno tisući puta u svom životu. Živjela je sa svojom majkom u žutoj kući dva bloka udaljenom od Trevine kuće, a Treva je živjela u kući u kojoj sada žive ona i Howie. Pre-uzela je kuću od svojih roditelja kada su se oni preselili u stanove na obali. Cijeli Maddien život predstavljao je trčanje ulicom Linden dva bloka dalje kako bi vidjela Trevu, da bi joj bez daha rekla novosti ili planove, jednako kako je sada predstavljao hodanje tri bloka dalje da bi je samo vidjela.
Ta ulica je također predstavljala mjesto na kojem će je Brent pokupiti i vratiti kada budu izlazili ili išli u školu, Brent koji joj je kupio kuću u Linden ulici zato što je voljela tu ulicu i zato što je željela biti bliže Trevi, Brent koji je znao biti toliko drag, a koji ju je sada vjerojatno varao.
Mrziš li Brenta? pitala ju je Treva. Moguće je voljeti i mrziti nekoga u isto vrijeme; već je jed-nom to osjećala za njega, nakon Beth. Ali sve što je sada osjećala bili su bijes, bojazan i ogorčenje; više nije bilo ljubavi koja bi djelovala protiv toga. I to je bio njezin brak. Na njezino zaprepaštenje, shvatila je da ne može zaustaviti suze. Em će ju vidjeti. hajdemo se utrkivati do auta, rekla je i otr-čala do zadnjeg bloka kako bi se mogla srušiti na vozačevo sjedalo svoje Honde Civic, plačući, ali ne jaučući.
Em je ušla minutu nakon nje i zalupila vratima. Nisi poštena. Imala si prednost. Kamo idemo? Zar ne možemo tatinim autom? Bolji je.
Zato što nikada više neću ući u taj auto. Maddie je ubacila u brzinu. I ovaj je dobar. Hajdemo po-sjetiti tvojeg oca.
Em je ostala nepomična. OK.
Maddie ju je pogledala i nasmijala se, naprežući svaki mišić na svome licu kako ne bi napravila ono što ne želi. Samo ćemo ga pitati što želi za večeru. To će biti zabavno.
U redu, ponovno je rekla Em, ali s opreznim pogledom.
Maddie se pomaknula kako bi mogla voziti dok se Em saginjala kako je nitko ne bi vidio u tom starom automobilu. Civic je bio jedina bitka koju je Maddie dobila u svom braku. Zgrabila je volan silovitije nego je mislila. Brent ju je tjerao da ga zamijeni za novi auto koji joj je htio kupiti, i čak je naručio vučnu službu da ga dođe odvesti, ali ona se u posljednjoj minuti bacila na haubu i mladić iz vučne službe je otišao bez njega. Volim ovaj auto, rekla je Brentu. Sama sam ga kupila, nikad se ne kvari i razumijem ga. Potrebne su godine da se upoznaš s autom kao što sam se ja upoznala s njim. Želim biti pokopana u ovom autu. Brent je tada prestao zanovijetati, ali ju je pogledao kao daje po-remećena. Možda je to razlog zbog kojeg je vara; do toga ga je dovela sramota zbog njezinog auta, pomiješana s njenim ludilom.
On ju je varao. Svi njezini argumenti protiv Trevinih govorili su kako nema objašnjenja. Treva je bila u pravu kad je preokrenula očima. On ju je varao.
Maddie je skrenula na stanicu i provezla se kroz centar grada, vozeći prema mužu i kraju svoga braka, slušajući Maverickse, te uz njih pokušavajući ignorirati svoj zbrkani život. Ljudi su joj se smješkali i mahali i ona je njima uzvraćala dok se pri tome osjećala priznatom. Ljudi u Frog Pointu su je voljeli. Bila je draga. Da, ona je bila upravo to, Draga. Jako teško je bilo biti Draga, ali to je bilo ono što ona je, možda jedino što ona jest. Strašna misao joj je prošla glavom, možda se ona toliko opire razvodu zato što on nije bio Dobar. To bi bilo glupo. Osim toga, da nije Draga, nije sigurna da bi više postojala.
Počela se baviti boljim mislima. Stari Frog Point je bio predivan u kasno ljeto, njegove ulice prekrivene pokrovom starih brijestova i hrastova u punom cvatu, njihovim granama koje su se is-preplitale iznad ulica, a Maddie se osjećala zaštićenom dok se vozila ispod njihovih sjena. Njihovo korijenje je podignulo staze koje su sada izgledale kao puknuti zakrivljeni valovi pokoričeni maho-vinom na sjenovitim dijelovima. Kad su ona i Treva bile male, pretvarale su se da su kore debla planine, izmišljale priče o njima, rolale se gore-dolje i igrale se razne igrice. Em i Mel su danas ra-dile isto to, sigurne od svih ružnih stvari koje se događaju maloj djeci u velikim gradovima. Bez obzira na bezbroj njegovih nedostataka, Frog Point je bio njihov dom. Omotao se oko nje već tride-set i sedam godina i držao je toplom dok je pratio svaki pokret koji je napravila. Da nije bilo Brenta mogla je s time živjeti. I s Brentom će ona svejedno živjeti s tim. Ona je pripadala Frog Pointu.
Mavericksi su završavali i Patsy Cline je započela sa Walking after midnight. Patsy je imala iste probleme s muškarcima, što joj je bila utjeha, ako mačka kao Patsy može biti budala zbog muškar-ca, možda Maddie nije potpuni gubitnik. Stari Datsun je počeo brujiti iza njih i zakočio barem mi-nutu prije nego se počeo dizati na kamion. Datsun je bio stariji čak i od Civica, toliko star da je iz-gledao kao nešto što je C.L. Sturgis mogao voziti u svojim danima slave. Maddie je ponovno pomi-slila na C.L.-a u tim danima, vrckastog i zavodljivog sa nekom nervoznom energijom, i samo na minutu poželjela je daje opet tamo, tamo davno prije nego je napravila sve pogreške, kada je bila u mogućnosti izabrati C.L.-a. Ali to bi značilo da nema Em, a Em je bila vrijedna svega, čak i ovoga, stoga je pustila C.L.a i uspomene te nastavila put prema mužu.
Škripa Datsunovih kočnica ju je trgnula. Opet je prebrzo došao iza nje i zaustavio se u zadnji trenutak, skoro se zabivši u nju.
Što to radiš? Maddie je dreknula na Datsun gledajući ga u svom retrovizoru, a vozač je odjurio niz ulicu, očito zgrožen njezinom sporošću. Pa nitko nije srljao u svoje katastrofe, pogotovo ako na suvozačevom mjestu imate dijete. Maddie je duboko udahnula. Ovo će toliko povrijediti Em; to je bio najgori dio; definitivno najgori. To je ono što nikada neće oprostiti Brentu, što će povrijediti Em, a ona ga toliko voli.
Ali nije mu mogla oprostiti ni ono što je njoj učinio, a lagana vožnja kroz hladnu, zelenu sjenu dopuštala je bijesu da joj se uvlači u kosti. Opet je napravio budalu od nje. Ako ga ostavi, ponizno će otpuzati u ruke suosjećajnog i prezirnog grada bez mogućnosti da se odupre. Treva je bila u pra-vu; nekako bi mu se trebala osvetiti. Opet joj je C.L. pao na pamet, ovaj put sa skorašnjom uspome-nom, kako stoji na njezinom pragu, širok i snažan, smiješeći se, vraški privlačna odrasla osoba.
Ne. Apsolutno ne. Imala je dovoljno problema i bez preljuba. Osim činjenice da to nije u redu, od preljuba se u Frog Pointu pravila prava mala miniserija.
Ali još uvijek, misao o osveti bila je dražesna. I ona se iznenadila kada je shvatila da joj je pomi-sao o zaprepašćenju grada time što neće biti dobra curica bila jako zanimljiva. Reba McEntire je preuzela radio od Patsy i Maddie je skrenula iza ugla samo da bi zaobišla šarenog psića koji je bio nekoliko koraka od prometnog znaka. Sjedio je na sredini njezine prometne trake, češkao uho, ne-impresioniran njezinim autom. Bez žurbe, rekla je, a Em se opustila i nasmijala.
Zatim je Em postala jako mirna i okrenula se prema svojoj majci, s očima široko otvorenim iza naočala. Kladim se da taj pas nema dom. Možda bi ga mi trebali posvojiti.
Maddie je zurila u psa preko volana. Nosio je crvenu ogrlicu, a njezine zakovice su zveckale ka-ko se on češao. Em, on već ima vlasnika. Vjerojatno je na putu kući.
– Dobro onda, rekla je Em. možda bismo mogle otići kupiti psa i pružiti mu dom. Kao dobro dje-lo.
Maddie se nagnula. Anđeoska kćerka nešto smjera, pomislila je. Napokon. OK, reci. Što nije u redu?
Em se naslonila natrag na sjedalo. Želim psa. Jako, jako želim jednog psa. A i bila sam dobra. I bliži se moj rođendan.
– Tvoj rođendan je u siječnju, rekla je Maddie.
Em je planula. Znala sam da ćeš to reći. Slušaj, mama, stvarno nam treba pas. Treba nam.
– To je zbog Fraisera, zar ne? rekla je Maddie. Em, nije to tako lako kao što izgleda na televiziji. Za psa se mora brinuti.
– Znam, rekla je Em s takvim zadovoljstvom da je Maddie znala kako će je uvjeriti. Em se vrpo-ljila po sjedalu i podigla hrpu knjiga iz knjižnice. Učim.
Maddie je pogledala u knjige. Brinuti se za svog psa. Sve o brizi za psa. Znanost o psima. Bez loših pasa. A bilo ih je još u Eminom krilu.
– Sve sam ih pročitala, čak i one teške, rekla je Em. Mogu ja to. Molim te.
Maddie je prvo htjela reći ne zato što već ima dosta toga o čemu se brine, ali Em je bila tako oz-biljna. A i Brent bi mrzio da imaju psa, što je bila odlučujuća stvar. A i pas bio mogao zaokupiti Em ako bude došlo do razvoda, nešto čega bi se mogla držati dok joj se sav ostali svijet raspada.
Em je u Maddie gledala kao da cijeli njezin život ovisi o onome što će joj sljedeće reći.
– U redu, rekla je Maddie. Otići ćemo u šinteraj kada se vratimo od tate.
– To! Em je poskočila na sjedalu.
– Ali ti ćeš se brinuti za njega.
Da, hoću, znam kako, hoću, hoću, volim te mama! Em je neprestano poskakivala dok joj je smi-ješak prekrio cijelo lice.
Psić se prestao češati i počeo je zijevati, a Em se ponovno nasmijala i svijet se na jedan trenutak činio lijepim mjestom. Možda neću otići do tvrtke da vidim Brenta, mislila je Maddie. Možda bolje da umjesto toga odemo uzeti psa. Ili da možda ja ostanem parkirana ovdje, nasred ulice. Možda se stvari nikada ne bi promijenile da nije došla do ugla.
Tada je bacila pogled u retrovizor i vidjela stari Dajun koji je izvirio iza ugla i nastavio im se približavati.
Panično se okrenula prema Em i viknula, ali njezin glas se izgubio u buci škripe kočnica, cvilje-nja guma i savijanja metala. Osjetila je udarac u vrat, glava joj se trgnula naprijed kako se njezino sjedalo pomicalo i proklizalo dok je radio zanijemio. Nakon toga joj se glava trgnula natrag i udari-la u najtvrđi dio iza nje.
– Em, rekla je Maddie kad se sve prestalo micati. Em, mala, opuštena i zamotana u svoj pojas, sjedila je nepovrijeđena sa širom otvorenim očima iza naočala. Dobro sam mama. Vauuu.
– Jesi li sigurna? Boli li te vrat? Maddie je bolio njezin.
– Dobro sam. Čovječe, stvarno nas je dobro udario. Maddie je sa svoje strane gurnula vrata od auta bez okvira i komadići metala su pali na tlo. Ovdje uspori. Sada se sve činilo svjetlije i nejasni-je. Jako pažljivo je krenula prema drugom autu. Slomljeno staklo puckalo je pod njezinim nogama dok je koračala. Radio je treštao nešto glupo i Maddie je željela da barem i ona može tako, ali to nije bilo moguće zato što bi previše boljelo.
Vozač je sjedio, držao svoju glavu i stenjao, a ona se nagnula nad njega kako bi vidjela je li sve u redu. Bio je to srednjoškolac, blijedi prozirni plavi dječak kojeg je prepoznala i bez toga da mu zna ime, ali nije bio jedan iz njezinog razreda.
– Jesi li dobro? pitala je. Jesi li udario glavom? Jesi li bio vezan?
– Moj auto. Jako sam vas udario. Moj auto.
– Radio ti i dalje radi. Idiote jedan. Sva ljutnja koju je potiskivala navrla je i gotovo je počela vi-kati na njega prije nego je razmislila da je i on bio u nesreći i da nema smisla činiti ga još jadnijim, iako je bio bezobzirni degenerik. C.L.-ove nesreće su barem uvijek uključivale branike i jarke, a ne druge ljude. Dječak je opet zastenjao i odbio ju pogledati u oči. Uspravila se i otišla pogledati u svoj auto.
Bio je gotov. Vrata su bila zgurana na stražnje sjedalo, a oba svjetla smrvljena u prah. Iako nije znala ništa o autima, znala je da ovaj nitko neće popraviti. Bio je suviše star.
Ipak je trebala vikati na dječaka. Tri puta se zaletio na nju.
Em je izašla iz auta. Čovječe. Moj auto.
– Znači li ovo da ćemo kupiti novi auto? pitala je Em.
Dječak im se pridružio. Mislite li da će vaše osiguranje ovo pokriti?
Maddie se okrenula i pogledala ga. Mogla bih te ubiti na licu mjesta. Nastavila se kretati prema svojem autu, hodajući pažljivim i odmjerenim koracima.
Dječak ju je slijedio, a zatim se zaustavila i policija.
Ponovno je sjela u svoj auto i odmorila glavu na volanu. Policajac, dječak koji je prije pet godina pao iz likovnog u četvrtom srednje, pitao ju je za vozačku dozvolu i Em mu ju je izvadila iz mamine torbe. Bio je ljubazan, ali je postavljao previše pitanja tako da se zbunila, a onda ju je pitao je li dobro.
Ja sam trebala biti pokopana u ovom autu, rekla je, a policajac je nazvao Hitnu pomoć zbog mo-gućeg potresa mozga
Brent ju je dočekao na Hitnoj, visok, taman, dobro isklesan i iskontroliran. Tražila sam tebe, že-ljela mu je reći, ali on je prvi progovorio.
– Ja ću se pobrinuti za sve. Tada se okrenuo od nje kako bi dubokim tonom glasa razgovarao s mlađim liječnikom i još mlađom sestrom. Mrzim te, mislila je Maddie, ali sada nije bio pravi trenu-tak da mu to spomene, ne dok je Em bila tu. Soba je smrdjela na sredstvo za dezinfekciju i alkohol, a u ustima je osjećala metal iz lijeka koji su joj dali. Bilo joj je hladno i stol za pregled je bio previ-soko, željela je ići kući, ali Brent je još uvijek razgovarao s liječnikom.
Gledala je svojeg muža. Bi li ga željela neka druga žena? Počinjao se pomalo debljati, ali još uvi-jek je dobro izgledao, na neki veliki, dječački, sirovi način. Velika kovrča padala mu je uvijek u oči. Taj ćelavi kružić na vrhu glave. Te jamice. Taj zavodljivi osmijeh. Taj gad. Hodao je prema njoj s ramenima unatrag, što je sestri bilo jako drago. Maddie se okrenula kad joj se približio.
Govorio joj je nešto i ona gaje gledala, ali kao iz daljine.
– Ne brini se, nije bila tvoja greška, govorio je, držeći ruku na Em koja se na njega naslonila pu-na ljubavi.
– Znam.
– Dječak nije osiguran, ali naše osiguranje će to pokriti.
– Znam.
Njegova ruka je čvršće stisnula Em. i Emily je u redu, hvala Bogu.
– Znam.
– Čak nemaš ni potres mozga. Samo si istegnula vrat. Tylenol 3 je ono što ti treba.
– Znam.
Brent je uzdahnuo, njegova brižnost je pred njezinim očima prelazila u ogorčenje. možemo ići.
– Znam.
Sestra mu se prekrasno nasmiješila i dala mu Maddiene tablete protiv bolova, on je krenuo pre-ma Cadillacu stavljajući Em na stražnje sjedalo prije nego se okrenuo prema Maddie koja je gledala u auto pitajući se kako je dospio skroz na ulaz bolnice s mjesta gdje ju je izdao.
– Čistila sam ovaj auto, rekla mu je. Bio je na prilazu.
– Howie me odbacio kako bih ga mogao pokupiti. Tvoj auto je kod Lea. Nazvao sam dok je lije-čnik bio s tobom. Leo kaže daje totalka. Sada ćeš morati nabaviti novi auto.
Njezin auto je bio mrtav u korovu iza mehaničarske radionice, ali bila je previše omamljena da bi marila. Znam. Ušla je u auto i pokušala se sjetiti kako je izgledao normalan život. Jučer.
Ušao je kraj nje i potapšao je po koljenu, a ona se odmaknula. samo se opusti Mad, rekao joj je. Bit ćeš dobro.
Ona je jednom klimnula glavom, ali kao da joj se nož zabio u vrat. Znam.
Brent je procijedio kroz zube. Možeš li, molim te, reći bilo što osim znam?
Možda to kako tvoji izljevi brige diraju moje srce? Možda to da imamo minutu šutnje za moj au-to kojega je brutalno ubio tinejdžerski idiot? Možda to da me ti varaš, i ako je to istina, s kime, ti pokvareni lažljivi kučkin sine?
– Maddie?
Em je bila u autu. Hvala što si došao po nas.
Upalio je auto i ubacio ga u brzinu, a tisuću godina kasnije su se zaustavili na prilazu. Maddie je sjedila i zurila kroz prozor, znajući da mora nešto reći. Uskoro.
– Maddie, stigli smo. Brent se nagnuo preko nje i otkopčao joj pojas. Mad? Stavio je ruku na njezino rame. Osjećala ju je kao težak uteg.
Da. Stigli su. Gotovo je žalila Brenta. Nije bilo lako razgovarati s njom takvom; bila je svjesna toga. Suosjećala je s njim. Gledala je kako obilazi auto i kako joj otvara vrata. To je bilo lijepo od njega.
– Maddie, izlazi iz auta. Nisi toliko ozlijeđena. Liječnik je tako rekao.
Opet je u pravu. Izašla je iz auta. Cipele su joj se zaglavile u blatu na prilazu i ona se koncentri-rala na to da ih izvadi. Bile su tako daleko. Brent je bio preblizu.
– Mama?
Emin glas je odzvanjao. Maddie se usredotočila na njezino lice i nasmiješila se. Dobro sam, srce. Uđimo unutra. Kreozot je mirisao lijepo i čisto, a ona se koncentrirala na suzdržavanje od vrištanja na svojeg muža.
– Emily, jesi li sigurna da si dobro? Brent je kleknuo na pločnik pokraj nje i pogledao je u oči. Izgledao je slatko, tako na koljenima, držeći njihovu kćerku, čist i obazriv s tim ćelavim krugom na glavi. Gad.
Em je klimnula glavom, držeći pogled na Maddie. dobro sam, tata. Stvarno.
– OK. zagrlio ju je i poljubio u obraz, a nakon toga se ustao i promatrao ju kako se približava tri-jemu prije nego je pogledao Maddie. I ti, Mad. Večeras ću kasno doći. Naruči pizzu i smiri se. Ne-moj me čekati.
Maddie se pomaknula do njega i on ju je pokušao potapšati po ramenu svojim velikim nespret-nim prstima koji su skliznuli do njezine ruke. Ne diraj me, pomislila je, i val mržnje je opet bio svjež i čist nakon sveg čišćenja koje je radila. Stala je i sačekala dok Em nije bila udaljena nekoliko metara, penjala se uz stepenice na trijemu, i onda mu susrela pogled.
– Maddie, hajde. stavio je svoju ruku na njezinu kako bi je odveo do trijema, a ona ju je odgur-nula s takvom okrutnošću da je on uzmaknuo nekoliko koraka.
– Što se događa, Brent? šapnula mu je, stišćući zube samo da ne bi vrisnula. Prekrižila je ruke. što to radiš? Što to do vraga radiš?
– Molim? Brent je blijedo gledao u nju, kao ukočen. O čemu ti pričaš?
Maddie se primaknula do njega, rame uz rame, te počela pričati ispod glasa. Pronašla sam rublje neke druge žene ispod tvog prednjeg sjedala, proklet bio. S kime se viđaš? Je li opet Beth? klimnula mu je glavom, iako se osjećala kao da joj lubanja vrišti i stisnula je šake na svoja prsa, samo da ga ne bi udarila, s potrebom da to razjasni i njemu i sebi. Neću kroz to ponovno prolaziti, Brent. Neću to ponovno proći. Neću. Ako me varaš, ostavit ću te, kunem ti se, ovog puta ću te ostaviti.
Brent je letimično pogledao Em koja je zastala na trijemu i promatrala ih. Sve je u redu, rekao je, ali preglasno. Zbunjena si. Samo si udarila glavom. Snizio je glas. uzrujavaš Emily. Prestani.
– Našla sam gaćice, rekla je mu je ispod glasa. Crne čipkaste gaćice. I sada mi reci, objasni mi to odmah.
Em je rekla: mama?
– Samo trenutak draga, brent se obratio Em. Ponovno je snizio glas. Znaš da te ne bih varao. Obećao sam ti. Koliko dugo ćeš me tjerati da ispaštam zbog Beth?
Maddie je napravila korak unatrag, zbunjena. Bio je tako racionalan. a što je sa gaćicama?
– Ne znam. Brentova uzbuđenost uzrokovala je povišenje tona. Nečiji smisao za humor.
– Nije smiješno, rekla je Maddie.
– Naravno da nije. Odmaknuo se od nje i otišao do trijema k Em. Mama se ne osjeća dobro, re-kao joj je, a potom je Maddie došla za njim do trijema i rekla: samo trenutak, on je rekao: ne sada, i okrenuo se kako bi primio Eminu ruku. Mami treba malo sna. Hajde Em, odvest ću te do tete Treve da se mama malo odmori.
Em je skoro briznula u plač. Mama?
Maddie je duboko udahnula. Nikada nije više željela na nekoga vrištati, ali ne pred Em. Nikada pred Em. tata je u pravu. Idi večeras kod Mel. Prespavaj. Ja ću biti dobro.
Em se zagrcnula. Jesi li sigurna? Mogu se ja brinuti za tebe.
Maddie je suzdržavala suze. Hvala srce, ali ja ću popiti tablete i otići spavati. Stvarno. Ti idi s ta-tom.
Em je klimnula glavom, spuštajući je na mamino rame. u redu, ali neću ostati cijelu noć. Vraćam se navečer kući, tako da ti mogu pomoći kad se probudiš.
Maddie ju je zagrlila i čvrsto privukla k sebi, osjećajući kako je Emino tijelo stisnuto kraj njezi-noga. dobro sam, Em. Možeš ostati kod Mel.
– Ne. Emin glas je zadrhtao i Maddie ju je još jače zagrlila.
– U redu. Maddie ju je potapšala po leđima i malo zaljuljala kao da je ponovno beba. dobro. Tata te kasnije može dovesti kući, poslije kuglanja. Sve će biti u redu.
Maddie je gledala dok je Em odlazila do auta. Njezino lice se okrenulo prema Maddie, a ruka joj je bila u Brentovoj. Brent, taj kučkin sin koji je koristio njihovu kćer kao ispriku za bijeg. Željela je vikati na njega, Vrati se i razgovaraj sa mnom, ali umjesto toga samo je mahnula dok je istjerivao auto s prilaza. Onda je duboko udahnula i ušla unutra.
Popila je tabletu protiv bolova i bočicu ostavila na kuhinjskoj prozorskoj dasci koja je zbog svjetlosti djelovala poput sjajnog jantara. Lijepo. Nakon toga je malo sjela kako bi razbistrila glavu, pokušavajući misliti o Em, ili crnim čipkastim gaćicama, ili o svom autu, ili o nečem drugom što ju je zbunjivalo.
Bilo je stvarno odlično što nije imala potres mozga. Što je onda do vraga imala? Pogledala je oko sebe. Pa, imala je ružnu kuhinju. Postavili su sivi linoleum zato što ga je Brent dobio kao dio nekog dogovora, ali ona je bila ta koja je zidove obojila žuto. Yessir, to je bio njezin izbor. Definitivno su bili žuti. Osjećala se kao daje zarobljena u palačinki.
Barem se crna čipka probijala kroz tu žutu boju.
Pažljivo se ustala i otišla do hodnika. Hodnik je bio bijel. Dosadan, ali nenapadan. Kao i Brent. Do danas. Danas je napadan i nepodnošljiv. Popela se na kat uz pomoć rukohvata i od naprezanja joj se počelo vrtjeti u glavi, tako da se naslanjala na zid sve dok nije došla do spavaće sobe. Boja breskve. Zašto je mislila da je boja breskve dobra ideja? Podstavljeno uzglavlje je bilo posebno ruž-no. Kad je legla na njega, zamrzila je cijelu sobu. Cijelu prokletu kuću. Bilo je vrijeme za selidbu. Možda je to ono što će napraviti, odselit će se i neće reći Brentu. Ali netko drugi bi mu rekao. To je Frog Point.
Maddie je legla na krevet. Osjećala se rajski kad je sklopila oči. To je značilo da joj oči ipak neće ispasti. Ali bol, sva ostala bol ju je pritiskala, tako da se uvukla u madrac kako bi joj se oduprla. Zapravo, pomislila je, ja njega mrzim. Tako da mi ne bi trebalo biti važno vara li me. Ali mene sve boli i užasavam se suočavanja s ovim prokletim gradom, sa svim ovim neredom koji trebam riješiti, i ne mogu podnijeti to što će ovaj nered učiniti Em. Zato mislim da ću o tome razmišljati poslije.
Morat ću o tome razmišljati poslije.
5 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:41 pm
Margita
Administrator
Tri
U sedam sati te večeri, C.L. se naslonio na stražnja vrata štale svoga ujaka i slušao cvrčke kako cvrče. Trebalo je još par sati da padne mrak, ali nekoliko njih je ranije počelo svoj pjev dok se nji-hov zvuk miješao s tihim zvukom rijeke koja je protjecala farmom već stotine godina i sa zvukom ptica koje su cvrkutale najbolje što su mogle krajem ovog vrelog kolovoskog dana. Bila je to ona vrsta večeri kada se čovjek želi zavući u mrežu za spavanje uz hladno pivo i toplu ženu, ali žena o kojoj je on pokušavao ne razmišljati bila je udana i zalupila mu je vrata u lice. Toliko o maštarijama u mreži. Ionako je bilo gotovo nemoguće voditi ljubav u mreži, ali on je ipak bio vraški siguran da želi probati. Ova pomisao gaje odvela do drugih, do onih o kojima nije trebao misliti. Onda mu je teta progovorila iza leđa.
– Jesi li oprao ruke, C.L.?
C.L. je pogledao okolo da bi vidio Ann kako postavlja stol za večeru, pokrivajući ga crvenobije-lim kockastim plastičnim stolnjakom sa tankim bijelim kineskim tanjurima i zdjelama koje su bile pune vrele šunke, krumpira i Bog zna čega još. Miris je došao do njega i sline su mu krenule na samu pomisao na svježe pripremljenu šunku, vrhnje i sir u kojem su bubrili krumpiri.
– Umro sam i otišao u raj, rekao joj je, a ona je odgovorila: ako ne opereš ruke, nisi.
Njezin glas je bio grub, ali izgledala je tako toplo i sigurno kao i prije dvadeset sedam godina kada gaje Henry doveo u njezinu kuću. Majka mu je po posljednji put rekla kako je bezvrijedan i da će ga ovaj put poslati u popravni dom zato što mu je tamo i bilo mjesto, a on je pobjegao i spavao u parku kao da to inače rade desetogodišnjaci. Onda se Henry zaustavio autom pokraj njega, na putu prema vikendici, i rekao mu: mali, ulazi. C.L. je želio reći ne, da se može brinuti sam za sebe, ali čak se ni tada nije mogao svađati s Henryjem. Tako se popeo u auto i Henry gaje odveo kod Ann koja mu je rekla: ostat ćeš s nama, C.L... a onda je on rekao: ne. Ja se mogu sam brinuti za sebe, zato što je znao što se događa kada ti ljudi učine uslugu: natjeraju te da im ih vraćaš zauvijek. Nje-gova majka ga je još uvijek tjerala da joj vraća to što gaje rodila. Nije želio više toga.
Ali Ann mu je rekla: mi to znamo C.L ali tko će se brinuti za nas? Nekako izdržavamo, znaš. Ali dobro bi nam došao netko tko će nam pomoći oko kuće. C.L. se nasmiješio na tu uspomenu. Henry je onda sigurno već bio u četrdesetima, dovoljno snažan da volu iščupa rep. A Ann nikada u životu nije imala loš dan. Ali to je imalo smisla desetogodišnjaku koji je osjećao potrebu da bude željen, a briga o njima mu nije stvarala nikakve obveze. U stvari, oni bi njemu dugovali, pa je rekao: dobro, u redu, samo da znate da ovo činim zbog vas. i Ann ga je odvela na kat, u veliki krevet s bijelim i čistim plahtama i rekla mu da će za doručak imati palačinke.
Trebalo mu je dvadeset godina da shvati kako obaveze koje imaš prema ljudima koji se brinu za tebe nisu ništa naspram obaveza koje imaš prema ljudima o kojima se ti želiš brinuti. Možeš vratiti ljudima koji su se brinuli za tebe, ali oni kojima ti moraš osigurati sigurnost i dobar osjećaj, s tobom su zauvijek. Što znači da, iako nikada više nije htio vidjeti Frog Point, morao je doći da bi vidio Ann. Sada ju je gledao s ljubavlju koja je sezala sve do kostiju i razmišljao o tome kako još uvijek izgleda kao živahna plavuša koja mu je tako davno spasila život. Njezina pregača je bila nova, neka moderna s prugama umjesto njezinog omiljenog cvijeća, ali njena sada bijela kosa još uvijek je smotana u punđu i spuštena na vrat, uredna i čista kao i uvijek, a plave oči se uopće nisu promijeni-le. U vezi s Ann nikada se ništa važno nije mijenjalo.
Nasmiješio joj se. da, mama, sigurno sam oprao ruke. Ti si me dobro istrenirala. obišao je oko nje da bi došao na svoje mjesto sa strane stola i stisnuo je za struk dok je prolazio.
Ona je otpuhnula. znam da si odrastao, C.L ali još uvijek si moj dječak.
Naravno. C.L. se bacio na svoje mjesto i podigao ruke za pregled, s dlanovima prema gore. vi-diš? Čiste.
Ann je postavila još jednu vrelu zdjelu ispred njega, ovog puta s graškom. da si sve pojeo. Bez pogovora.
C.L. je prešao pogledom po stolu: šunka, kolačići s margarinom, Annin džem od malina, grašak sa slaninom, krumpiri sa sirom, domaći krastavci, salata od ribanog kupusa s majonezom i crvenom paprikom. Annina hrana, jedno od životnih čuda. da, mama.
Vrata od ograde su se zalupila i Henry je došao s trijema, ne tako velik kakvim se C.L.-u činio dok je bio dječak, ali još uvijek dovoljno velik i širok, sa sijedom kosom umjesto crne, ali još uvijek gustom i elastičnom. Oprao je ruke u sudoperu i rekao: ann, jako dobro miriše, a ona je odgovorila: hvala Henry, a C.L. je pomislio, Čuo sam ih da to jedno drugom govore prije svakog jela kojeg sam ovdje pojeo. I ne po prvi put, potiho se zahvalio majci što gaje izbacila na ulicu. To je bila najbolja stvar koju je ikada učinila za njega.
Henry je sjeo na čelo stola, a C.L. je uhvatio njegove ruke dok je Ann sjedala u svoju stolicu i nagnula glavu. Henry je rekao: bože, hvala ti za ovu hranu. Amen. Ann i C.L. su ponovili: amen. nakon toga je Henry posegnuo za šunkom, Ann mu je dodala kolačiće, a C.L. je uzeo žlicu krumpi-ra. nemoj ih sve pojesti, dječače, rekao je Henry, a C.L. je pogledao u veliku zdjelu i odgovorio: pa, ne znam. Večeras sam jako gladan.
– Pojačao ti se apetit otkad si postavljao pitanja po gradu, ha? henry ga je pogledao ispod dlaka-vih obrva, a Ann je rekla: Henry, dječak jede.
C.L. se nasmiješio na svog tetka i dodao mu krumpire preko sjajnog stolnjaka. Samo sam tražio Brenta Faradaya. To ti nitko nije rekao?
– Oko njih dvadeset, promrmljao je Henry. Nešto planiraš?
– Ne. C.L. si je nabio komad šunke veličine Floride na vilicu i stavio na tanjur. Samo radim zad-nju uslugu Sheili.
Ann je malo oklijevala, vilica joj se zamrznula nad tanjurom. Sheili?
C.L. se prekasno sjetio da Sheila nije među najomiljenijim ljudima njegove tete. U redu je. Samo me nazvala i pitala da provjerim neke stvari. Udaje se za Stana Sawyera. Budi bez brige.
– Ne brinem se, rekla je Ann, ali je odložila vilicu.
– U redu je, rekao je C.L. to je samo usluga, ništa više. Rekla je da će mi oprostiti ostatak ali-mentacije ako joj to napravim. Sve je vezano za novac. Pomaknuo se naprijed i potapšao je po ruci. u redu je. Jedi.
Ann je ispustila mali uzdah i podigla svoju vilicu.
Onda ga je Henry napao. I što Sheila ima sa Brentom Faradeyem?
C.L. je prešutio ovo i okrenuo se prema tetku. Nije bilo svrhe da se svađaju. Henry će svejedno sve saznati, prije ili kasnije. stan ima nekakav poslovni dogovor s Brentom. Pa se Sheila sjetila, budući da joj je bivši muž računovođa, da bih mogao biti koristan i pogledati knjige. To će trajati samo sat i nešto, a ja ću se vratiti u Columbus do ponedjeljka. Nikakva velika stvar. C.L. je pogle-dao Henryja, pa Ann i shvatio da mu nijedno od njih dvoje nije povjerovalo. Vrijeme je za prekid ili će cijelo vrijeme morati razmišljati o Sheili i Brentu. gospođa Banister je danas zbog mene pozvala policiju jer sam navodno promatrao njezinu kuću. Kamo ovaj svijet ide kad me uhićuje Vince Ba-ker?
Ann je uzdahnula. thelma Baker nema mozga u glavi.
– I potom je namignula C.L.-u. nisam iznenađena što te Sheila pitala da provjeriš Brenta Faradaya. Sheila nikada nije bila glupa kada je u pitanju bio novac.
C.L. je trepnuo na žestinu u njezinom glasu kad je rekla:
– Brent Faraday.
– Brent Faraday. Henry je uzeo malo krumpira. Zanimljivo.
C.L. je odložio vilicu i oboje ih pogledao. zezate me? Mislite daje ovaj grad napokon uhvatio Faradaya?
– Možda ne cijeli grad, rekao je Henry i Ann je pro mrmljala: on je uvijek bio tako glasan dje-čak.
Nazdravlje, C.L. je sjeo natrag u svoju stolicu. Pa, neka sam proklet.
Henry je nastavio s jelom, izgovarajući rečenice između zalogaja. stoje učinio? Zašto mi ne ka-žeš? Ti si onaj koji ga stalno lovi. Čuo sam da si razgovarao s njegovom ženom.
– Stao sam kod njihove kuće kako bih pitao za Brenta. Ali nije ga bilo. C.L. nije imao razloga osjećati se krivim, osim s izuzetkom od onih par maštarija u mreži, ali nekako se osjećao nelagodno zbog pogleda kojega mu je Henry uputio. nisam čak ni ušao u kuću, Henry. Samo sam pitao za Brenta.
– Bio si tako zaljubljen u nju, rekla je Ann. Sjećam se kad si jednog dana došao iz škole i rekao mi za nju. Nisi bio stariji od deset godina, a to znam zato što se sjećam da do tada nisi bio dugo kod nas. Jedanaest možda. Tako draga djevojka.
– Kunem da sam proveo pet minuta na njezinom trijemu. To je sve. C.L. se trudio djelovati nevi-no, budući daje to i bio, ali Henry je još uvijek bio bijesan. kunem se, Henry.
– Ali ona je udana, rekao je Henry.
C.L. je držao ruke podignute u zraku. Henry, ja sam nevin. Zalupila mi je vrata u lice. Tražio sam Brenta, a ne Maddie.
– Zašto? pitao je Henry i ponovno izbacio C.L.-a iz takta.
– Pa, čini se da mu je Brent ponudio četvrtinu partnerstva u svojoj građevinskoj tvrtci. To bi bila polovica od njegove polovice, tako da bi svatko imao po četvrtinu, a Howie bi imao većinu. Sheila nije baš sretna zbog toga.
– Howie Besset je dobar dečko, rekla je Ann. On ne bi napravio ništa pokvareno.
C.L. je uzdahnuo. Maddie je bila dobra djevojka, Howie je bio dobar dečko, a činjenica da se oni približavaju četrdesetoj i da su se možda promijenili za Ann nije bila važna. Trebala je bolje znati. On nije slupao auto od 1983.1 nije nikoga udario od srednje škole. Naravno da je Howie bio stvarno dobar dečko i Ann nije bila daleko od istine, ali opet...
Henry je posegnuo za keksićem. I zašto ti ganjaš Brenta Faradaya?
– Želim pogledati knjige. I trebam dopuštenje za to. On mi ga gotovo treba sam dati, budući da sam ja ovdje u ulozi Sheilinog računovođe, ali...
Henry je uzeo malo graška. što Stan misli o tome da se Sheila brine o njegovom novcu prije nego li je uopće njezin?
– Nije to samo zbog novca, rekla je Ann. C.L ne jedeš. Henry, hoćeš li biti tiho dok ne pojede.
C.L. je poslušno ponovno podigao svoju vilicu. Što misliš pod time da nije samo novac u pita-nju?
Ann je pokazala na njegov tanjur, a on je počeo rezati šunku prije nego mu je odgovorio. Pa ona ne želi da on pred cijelim gradom ispadne budala.
Henry je zabrektao.
C.L. mu se nasmiješio. Nije baš zabavno za Stana, ha?
– Ann je opet pokazala prstom i on je pojeo malo šunke.
Henry je klimnuo glavom u znak gađenja. žena bi trebala biti prava budala da misli kako je on bolja prilika od tebe. C.L. je prestao žvakati i progutao je cijeli komad svoje šunke, sav iznenađen. Ja?
Henry ga je mrko pogledao. Ti si C.L. Ispao jako dobar. Silno smo ponosni na tebe.
C.L.a je stegnulo u prsima i na jedan trenutak je pomislio da će zaplakati. Naravno, Henry bi ga se odrekao da to napravi, zato to nije učinio, ali bio je to dirljiv trenutak. oh, – rekao je. hvala.
Ann je podignula košaricu s kruhom. želiš li kolačić, C.L.? Stavila mu je dva komada na tanjur.
C.L. je klimnuo glavom, ali još uvijek je bio u šoku zbog Henryjeve pohvale.
– Dok boraviš u gradu uopće ne jedeš dovoljno, nastavila je Ann dodajući mu maslac. Jednos-tavno si mršav.
C.L. je namazao maslac na kruh i zagrizao samo da bi je zadovoljio.
– Da nam češće dolaziš, već bih ja tebe udebljala, nastavila je Ann. znaš, u Frog Pointu ima sa-mo jedan računovođa. Samo sam spomenula. Ann je podignula zdjelu graška.
– Bilo bi baš lijepo da si opet ovdje. Još malo graška, C.L.?
C.L. je progutao zadnji komad kruha, uzeo zdjelu i promijenio temu. Znate da nisam pronašao Brenta. Je li on bio izvan grada kada sam ga tražio?
Henry si je odrezao još jednu krišku šunke. Ne. Poslijepodne je proveo u bolnici.
C.L. je trudio suzdržati kako se ne bi nasmiješio. Nekome je prekipjelo kao i meni?
– Ne. Henry je ponovno sjeo i počeo rezati šunku na tanjuru. Njegova žena je imala nesreću.
C.L. se prestao smiješiti, a Ann je ispustila blagi, nervozni zvuk i rekla: ne valjda ta draga Mad-die. Je li dobro?
– Poprilično je udarila glavu. Henry je zatio vilicu u svoju šunku. Djevojčica je dobro. Onaj glu-pi Websterov dječak je došao iza ugla i udario ih odostraga. Zaustavila se na sredini ulice. Rekla je kako je stala zbog psa.
– To je Maddie, rekla je Ann. Ne bi nikome učinila nažao. Napravit ću joj malo keksića.
– Mislim da ona voli čokoladne. C.L. je čuo samog sebe kako govori. Odnijet ću joj čokoladne.
Henry ga je oštro pogledao. Mislio sam da si tražio Brenta.
– Samo se ponašam susjedski, rekao je C.L. udarajući se po glavi. Netko bi se trebao uvjeriti da je dobro. Henry, hoćeš li pojesti ostatak tih krumpira ili ih samo držiš na oku?
– O, Bože. Ann se ustala kako bi mu dodala krumpire.
– Henry, dječak je gladan.
– Toga se ja bojim, rekao je Henry.
C.L. ga je ignorirao i jeo. Kasnije večeras će otići do grada kako bi pronašao Brenta, ali nije imao namjeru reći Henryju zbog toga što je on imao pokvarene misli.
– Vozi oprezno kad večeras budeš išao do grada, rekao je Henry.
– Na zapovijed, odgovorio je C.L.
– Nabavit ćemo psa, em je rekla Mel, kada su obje sjedile na Melinom kauču s perecama i hot dogom, Three ovom idejom zdrave prehrane.
Mel je iskolačila oči kao znak odobravanja. pitala si?
Cool.
Em je klimnula glavom. zaboravila sam pitati tatu, ali mama je pristala. sjetila se maminog lica kada su odlazili i zastao joj je dah. prije nesreće, dodala je i glas joj se činio smiješnim, čak i njoj samoj.
– Bit će ona dobro, rekla je Mel. tvoj tata je tako rekao. Razmišljaj o psu.
– Otići ćemo u šinteraj, rekla je Em misleći psić, psić, psić, kako bi odagnala loše misli. Na taj način ćemo spasiti psića. Bit će mu bolje.
Mel je klimnula glavom. to je dobra ideja. Mogu li i ja ići s vama?
Em je potvrdno klimnula glavom. naravno. Svi su mogli ići, ona, Mel, teta Treva i mama. Pomis-lila je na svoju mamu, na omamljeni pogled u njezinim očima i koliko je stajala blizu tate tresući se i način na koji su se gledali, mrzili su se. Psić, psić, psić. Progutala je knedlu. kad moja mama bude bolje, otići ćemo. mama će biti bolje. Svi su to rekli. ona će biti dobro. Tablete su je omamile, ali biti će OK.
– Ovo stvarno može biti dobro, rekla je Mel vedrije. Melino dobro raspoloženje znalo je biti pop-rilično iscrpljuju će, ali Em je bila zahvalna zbog truda. zbog toga što je ona povrijeđena, tvoj tata će se sjetiti koliko je voli pa će se brinuti za nju i sve će biti u redu.
– On je otišao na kuglanje, rekla je Em i pojela perecu, a zatim pogledala u Mel.
Oh, procijedila je Mel. Psić, psić, psić, psić, psić, psić...
Četiri
Bol je popuštala kad se Maddie probudila u devet sati navečer. Lokalizirala se u njezinoj glavi koja joj je bila samo teret. Sišla je dolje, ali telefon je zazvonio dok je pokušavala pročitati natpis na svojim lijekovima i trznula se prije nego opet zazvoni i rastopi joj mozak.
– Maddie, majka je. Jesi li sigurna da si dobro?
– Da, majko. Nemoj toliko vikati.
– Ann Henley je zvala da vidi jesi li dobro i tako sam ja saznala za nesreću. ton njezine majke zvučao je kao da nije baš oduševljena time. jesi li dobro?
– Da, majko. Glava joj je padala, a vrat joj se nije pomicao.
– Rekla je da si udarila glavu. Rekla je da nisi ti bila kriva, nego onaj Websterov mali. Ali znaš kakvi su svi oni inače. Hvala Bogu da ti nisi bila kriva. Ne mogu vjerovati da me nisi nazvala. Jesi li dobro? Želiš li da dođem?
Maddie se trgnula od boli pod jurišem svoje majke. ne. Dobro sam. Nemoj se brinuti, dobro sam.
– Hoćeš li biti dobro za posjetu baki u nedjelju? Znaš kakva je ona. Razumjet ću ako ne budeš iš-la.
– Mogu ići, rekla je Maddie. Pretpostavljajući da će do tada prestati razgovarati na telefon.
– Ne zvučiš dobro. Mogu odmah doći.
– Ne. Iako ću možda ovog tjedna morati posuditi tvoj auto.
– Bilo kada. Želiš li da ti ga sada dovezem? Još nije mrak. Mogu ti ga dovesti.
– Ne. Maddie se uhvatila za glavu. Ako joj dođe majka, morat će je ubiti. Vrijeme je za promje-nu teme. Što je to sa Gloriom Meyer i njezinim razvodom?
– Istina je. Glas njezine majke se snizio na riječi istina, tako da je Maddie znala da će priča biti odlična. Naravno, Maddiena priča bi također bila prava ljepotica, ali kad se za nju sazna. Možda me Brent ne vara, pomislila je. Možda govori istinu i sve je ovo jedna loša šala.
– Njezin muž kaže kako ne želi spavati s njim, nastavila je Maddiena majka. možeš li to zamisli-ti?
Maddie je razmišljala o Barry Meyeru. Treva ga je jednom nazvala mršavom bradavicom. mogu. Vrlo lako. Uz to, nikada ne kosi travnjak.
– Pa, to je ono što je ona rekla. Nikada ne radi ništa oko kuće. Pretpostavljam da je jednostavno bezvrijedan. Ali, glas njezine majke se snizio, također sam čula kako on sumnja da se ona s nekime viđa.
– Gloria? Maddie je pokušala zamisliti Gloriju i Brenta zajedno. Gloria u čipkastim gaćicama? sigurno onda s gospodinom ChamLawnom.
– Ne znam s kime, ali bila sam jako iznenađena.
– I ja sam, rekla je Maddie. ne mogu vjerovati da Gloria spava s bilo kime. Sjela je na stolicu pokraj telefona i zagledala se u kazaljke na satu. Ako je bude slušala još dvije minute, bit će očito da se dobro osjeća i onda majka može bez brige spustiti slušalicu. Može odraditi još dvije minute prije nego joj glava otpadne.
– Ljudi su puni iznenađenja, rekla je njezina majka. baš kad pomisliš da nekoga stvarno poznaš, on te iznenadi i napravi nešto ovakvo.
– Kao što? Razvod? pozlit će mi.
– Ne, kao to da Gloria ima ljubavnika.
– Pa, onda silazi s telefona i idi saznaj tko je to, rekla je Maddie moleći se da to nije Brent. Ne mogu vjerovati da gubiš vrijeme sa mnom.
– Maddie, kako ću to zaboga saznati?
– Kako si saznala da spava s Barryjem?
– On je rekao svom bratu, koji je rekao svojoj ženi, koja je rekla Esterinoj sestri.
Maddie je sklopila oči. u redu. Kako je Ester?
Toliko o tome kako će se odvojiti od majke. Razgovarajmo molim te o Gloriji.
– Nema se što više reći o Gloriji, a ako mene pitaš, ona je cijelo vrijeme bila takva. Sjećaš li se onoga u srednjoj školi kad je postala histerična što je nisu primili u National Honor Society kao učenicu trećeg razreda? Tamo u dvorani se doslovno počela gušiti.
– To mi je promaklo. Maddie se pokušala sjetiti Glorije iz srednje škole. Tada je bila još bljeđa dok je hodala hodnicima u blizini ormarića. Jedino kada je Maddie vidjela boju u Glorijinom licu bilo je kad bi prošao Brent, veliki nogometaš, srednjoškolski heroj. Trebala je dopustiti Gloriji da ga onda uzme. ona je bila mlađa tri godine. Ja sam bila na fakultetu kada je ona bila treći razred.
– Pa ona je bila prizor za gledati, moram ti reći. Samo bi zadržala zrak i poplavila, a to se teško moglo primijetiti budući da je uvijek bila nekako plava. Ta žena se ne hrani pravilno. Ali ipak je jedna od onih koja uvijek dobije što želi. One blijede, sitne ženice koje uvijek izgledaju kao da će ih vjetar odnijeti, to su one kojih se treba paziti.
– Da, rekla je Maddie pamteći to za ubuduće.
– Samo pogledaj Candice iz banke.
Maddie je pomislila na Candice iz banke, zdravu, inteligentnu, senzualnu, prizemljenu plavušu u dobroj formi koja bi vjerojatno mogla pola svoje klijentele baciti na pod i hrvati se s njima. nikada nisam o Candice razmišljala kao o sićušnoj ženici.
– Pa u njoj je samo njemačka krv i znaš da se ona stalno smije, i eto vidiš, ona je menadžer ban-ke.
– U redu, rekla je Maddie uopće ne razumjevši. Ne razumijem.
– Pa odakle je ona porijeklom? Nije iz bogate obitelji, Maddiena majka je šmrcnula. ona je Lowery, za Boga miloga. I evo je sad, voditeljica skoro cijele banke zato što je
Harold Whitehouse beskoristan. Njemu se samo donosi na noge i podupiru ga u toj fotelji zbog izgleda. A ona vodi cijelu banku.
Maddie je razmišljala o Candice iz srednje škole koja je nosila odjeću koja baš i nije bila nekak-va i koja se potiho kretala kroz svu tu pomutnju. Candice nije dopustila da je grad odredi ili da je porazi. Možda bi si ona trebala uzeti Candice kao uzor. Mama, Candice je radila kao luda da bi doš-la do ovoga gdje je sada.
– Znam to. Ali nikada to ne bi rekla kad je pogledaš, zar ne? Ta ne može ništa prožvakati.
– Mislila sam da voliš Candice.
– Volim, rekla joj je majka. ona je draga osoba. Samo sam iznenađena da Lowery vodi banku.
– Ovo je previše zbunjujuće, rekla je Maddie. Moram ići. Nazovi me kad saznaš nešto zanimlji-vo o Gloriji.
– Unajmila je Wilbura Cartera da joj vodi brakorazvodnu parnicu, rekla joj je majka. Možeš li vjerovati? Ta žena je glupa kao top. Svi znaju da se ide do Lime ako želiš poštenog odvjetnika za razvod.
Maddie se usredotočila kako bi napravila mjesta u glavi za pamćenje broja u Limi. Bit će dovolj-no loše to što se razvodi, neće još biti i glupa kao top. Njezina majka je imala ugled koji je trebalo braniti. majko, sada se vraćam u krevet, rekla je Maddie. pazi se i nemoj se brinuti.
– Ma svejedno ću se ja brinuti, rekla joj je majka. ostat ću pored telefona, a ti ako nešto budeš trebala, samo nazovi.
– Hvala, majko. Volim te, rekla je Maddie.
I ja tebe volim, Maddie. Odmori se.
Trebala bih biti ljubaznija prema toj ženi, pomislila je Maddie dok je spuštala slušalicu. Otišla je do kuhinje, natočila si čašu vode i popila još dvije tablete protiv bolova. Zatim je otišla na trijem i sjela u veliku pletenu stolicu kako bi udahnula ljetni zrak, ali sve što je osjetila bio je katran s prila-za. Trijem je trebao kozju krv. Puno kozje krvi. U svojim mislima uredila je trijem s puno žute loze dok se pokušavala sjetiti kako miriše. I pokušavala je zaboraviti majku, Em i Brenta, jedinog čovje-ka s kojim je bila od srednje škole. Srednja škola. Dani slave. Kao dan kada je Howie preuzeo od-govornost za poplavu samo da bi Brent mogao igrati u završnici. Kada je on bacio loptu i nakon toga poljubio Margaret Erlenmeyer. Trebala je to još onda shvatiti kao nagovještaj. Ali ona se odlu-čila osvetiti i završila je na stražnjem sjedalu C.L.ovog Chevya u Pointu, tražeći osvetu, a pronašla je... što? Pa ne baš dobar seks, ali ne ni tako loš provod. Ono čega se najviše sjećala bio je smijeh s njim. Dobri stari C.L. Možda je Treva bila u pravu. Mogla bi spavati sa C.L.-om i tako se osvetiti Brentu.
Ponovno se sjetila C.L.-ovog lica, pravog C.L.-a, onog kojeg je vidjela tog popodneva, a ne one srednjoškolske uspomene koje se sjeća kao kroz maglu. Izgledao je sređen i siguran u sebe i... pris-tojan. C.L. Sturgis kao pristojan građanin. To je bila dobra fora. No, bez obzira kako uzoran bio, neće ponovno spavati s njim. C.L. vjerojatno danas nije očajan kao što je bio kad je imao sedamna-est i tu je još bila činjenica da preljub nije bio njezin stil. Njezin stil je bio biti dobra osoba. Draga. Preljub je bio loša ideja. Nadala se da će C.L. brzo napustiti grad; imala je dovoljno problema.
Tablete su počele djelovati, omamivši je, ali omamljenost je bila dobra promjena za prijašnji dio njezinog dana. Možda će sada moći gledati na vedriju stranu. Gdje je dovraga bila vedrija strana?
Pa barem je Brent nosio svoj teret u građevinskoj tvrtci. Bio je dobar prodavač. Bio je i dobar otac. Vjerojatno je bio i gad koji ju je varao, ali kako da ga ostavi? Kako bi mogla otjerati Eminog oca, osim jednom tjedno i svaki drugi vikend. Pogotovo što je tako puno kuglao. Odjednom je imala viziju Em u mali kuglačkim cipelama kao traži tatu u gomili trbuškastih muškaraca s reklamama na majicama. Nije izgledalo dobro!
Jedino što on možda nije toliko kuglao. Možda je Treva bila u pravu i on večeras uopće nije bio na kuglanju. Nakon nekoliko rasijanih i dinamičnih misli otišla je u kuću i nazvala Trevu da joj po-sudi auto budući da još uvijek nije htjela imati posla s majkom. Umjesto Treve javio se Three.
– Čuvam curice, rekao je. Mama je izašla.
– Nema veze. Nije važno, rekla je i na kraju nazvala majku. Trebala bih posuditi tvoj auto, rekla joj je. Neću se dugo zadržati. Skamenila se sve dok majka nije prestala postavljati pitanja i onda je otišla, mašući gospođi Crosby dok je silazila sa staze.
Deset minuta kasnije, Maddie je parkirala sivi Accord svoje majke na kraju kuglačkog parkirališ-ta i dobar dio puta je prešla pješice. Dva puta je napravila krug, budući da je još bila omamljena od tableta, ali Brentov Caddy nije bio tamo. Trevin mali Sunbird je bio ispred, što je malo uzdrmalo Maddie, a Howiev zlatni Saturn je bio odostraga na uglu zaklonjen sjajnim crvenim kabrioletom, koji je jako nalikovao na onaj kojega je vozio C.L ali Brentov auto se nigdje nije mogao vidjeti. Dobro. Znači, lagao je. 7b je bilo iznenađenje.
– Maddie?
Okrenula se i zurila u polumračno parkiralište. Gospodin Scott, vlasnik kuglane, stajao je ispred glavnih vrata. Vidio sam auto tvoje majke, rekao joj je. Trebaš li nešto? Jesi li dobro? Čuo sam za nesreću. Mogu li ti nekako pomoći?
– Dobro sam, gospodine Scott, slagala je. Hvala na pitanju, ali dobro sam. Vratila se u Accord prije nego bilo tko drugi pita što radi. U Frog Pointu je bilo nemoguće raditi nešto tajno. Nije bilo izgovora, a noć je imala tisuću očiju.
U kuglani, C.L. je sjedio na jednom kraju narančastog plastičnog šanka s Vinceom i gledao kraj drame koju bi smatrao zanimljivom da se nije radilo o dvoje ljudi koji su mu bili dragi, a ovo ih je činilo nesretnima. S druge strane zakrivljenog šanka, Howie Basset, stoper kojeg se C.L. sjećao uz svo poštovanje, sjedio je jedno sjedalo udaljen od svoje žene, Treve Hannes, slatke male navijačice koje se C.L. sjećao kao Maddiene najbolje prijateljice, a oboje su bili toliko jasno nesretni da će cijeli grad sutra raspravljati o njihovom razvodu.
– Stvarno sam nesretan zbog ovoga, rekao si je Vince u bradu. howie je dobar dečko.
– Još jedan pogodak za Brenta Faradaya, rekao je C.L a Vince je klimnuo glavom i rekao: kre-ten.
Nakon što je cijeli dan metodički tražio Brenta na svim mjestima, C.L. ga je pronašao uz pomoć glupe sreće na ovom mjestu gdje kugla pokraj Vincea, sa svojim ocem Normanom Faradeyem, biv-šim uglednim gradonačelnikom Frog Pointa. Brent je izgledao uplašeno kad ga je ugledao. C.L. mu je mahnuo i sjeo kako bi pitao Vincea za ostatke nasljedstva, budući da nije imalo smisla pitati Brenta, s obzirom da je Norman bio prisutan i miješao bi se u razgovor, a i gad ionako nije nikuda išao dok ne završi igru. Tri različite žene koje je poznavao u srednjoj školi ponudile su C.L.u plaće-no pivo kao znak dobrodošlice, a nakon što je i treća žena otišla, Vince je rekao: počinjem ti zavid-jeti, mladiću.
– Nisu moj tip, rekao je C.L. dok je krajičkom oka promatrao Brenta.
– Svi mi znamo tvoj tip, rekao je Vince. Udana je.
C.L. ga je ignorirao kako bi gledao Brenta i njegovog oca. U sljedećih pola sata, Norman je oku-pio ljude da bi im rekao kakva će prijetnja biti njegov sin kao budući gradonačelnik Frog Pointa. Brent se rukovao, ali je također i klimao glavom na svaki prijedlog. ne, C.L. je čuo kako je Brent rekao više nego jednom, ne, nisam zainteresiran za kandidaturu, ali svejedno hvala. Norman je nep-ristupačno odmahnuo rukom i pozvao još jednog čovjeka da razgovara s njegovim sinom, budućim gradonačelnikom. Da C.L.-u Brent nije bio toliko mrzak, žalio bi ga.
Kada su se Brent i njegov otac povukli u bar na kraju igre, C.L. je zgrabio Vincea i slijedio ih. Preko piva su promatrali razgovor koji su vodili Faradeyi, vidjeli su kako se Brent sve više zagrija-vao dok je klimao glavom i kako je Norman postajao zaboravniji jer nije dovoljno jasno primijeći-vao Brentova odbijanja.
– Taman ono što trebamo, još jedan gradonačelnik Faraday, rekao je Vince. Kreteni, otac i sin.
– Norman misli kako bi to trebao biti on, rekao je Vince. a kladim se da i Helena tako misli. Ako to oboje žele, Brent to dobije. Bit će gradonačelnik. Kreten.
Tada se Norman pomaknuo i C.L. je krenuo napraviti svoj potez, ali vidio je kad se Howie Bas-set ustao i sjeo u kut pokraj Brenta.
– Ovo će možda biti dobro, rekao je Vince. Čuo sam glasine.
– Ti i svi ostali u ovom gradu. Ovaj grad živi od glasina. C.L. se trudio biti bezobrazan, ali je pri-stojnost ipak izvukla iz njega onu bolju stranu. Ipak bi on trebao istraživati ovu stvar. Istraživati nije značilo ogovarati. koje glasine?
– Problemi u graditeljskoj tvrtci, rekao je Vince. Nešto smiješno s novcem. Tako sam barem čuo. A ako je to istina, Howie nije taj koji nešto smišlja.
– Ne, ne bi to bio on. C.L. je nekada igrao nogomet s Howiejem, nikada ga nije upoznao izvan tih granica igre, ali Howie je igrao čvrsto i fer. I sada je bio ljut kao vrag, strogo ispitujući Brenta. C.L. je promatrao emocije koje su se pojavljivale na Brentovom licu dok se trudio biti s razlogom hvalisav, a onda se povukao. Howie se stišao, ali njegov intenzitet je bio dovoljan da bi privukao nekoliko pogleda.
Onda je u bar ušla Howiejeva žena, bocnula Brenta u leđa i bijesno rekla: tražila sam te, i još se puno glava okrenulo kako bi vidjelo njezino problijedjelo lice kad je iza njega ugledala svog muža.
– Pa sada kad si me našla možeš razgovarati sa svojim mužem umjesto sa mnom, rekao je Brent i dobacio par računa na šank prije nego je otišao. uživajte.
Treva se spustila na najbližu stolicu, ostavivši slobodno mjesto između sebe i Howiea.
– O, sranje, rekao je Vince i C.L. ih je nekoliko sekundi gledao sa zastrašujućim suosjećanjem prije nego ih je napustio kako bi potražio Brenta.
Nije ga našao. Parkiralište je okruživalo kuglanu sa sve četiri strane, i iako je C.L. napravio krug oko zgrade, očito je krenuo u pogrešnom smjera. Brent je vjerojatno ispario s parkirališta s Norma-nom, dok su mu Treva i Howie bili za petama, iako C.L. nije razumio zašto.
Ono što C.L. nije mogao razumjeti jest to da je cijeli dan tražio Brenta po Frog Pointu i nije ga mogao naći. Kao da je Brent znao da ga C.L. traži i tako namjerno izbjegavao susret. Što nije preds-tavljalo ništa dobro za Sheilino financijsko ulaganje. C.L. se vratio unutra i ponovno sjeo pokraj Vincea.
– Jesi li ga pronašao? pitao je Vince.
C.L. je pitao: koga?
– Brenta, rekao je Vince s puno strpljenja. čovjeka kojeg ganjaš po cijelom gradu. Jesi li ga na-šao?
– Ne, rekao je C.L. Reci mi što se događa u građevinskoj tvrtci.
– Henry zna da se ti raspituješ o ovim stvarima, zar ne? Vinceovo pjegavo lice je izgledalo opre-zno. ovo nije nešto što radiš samo da bi iživcirao tog kretena, je li tako? Ako nije, onda ću ti pomo-ći, ali moram to zataškati jer se Henryju neće svidjeti.
Henry zna. C.L. je gledao kako se Treva nagnula prema Howieu raspravljajući se s njim. Njezino liceje bilo takvo da je svakom muškarcu moglo slomiti srce, osim ako ga nije varala s Brentom Faradeyem, jer u tom slučaju bi trebala gorjeti u paklu zbog sve ljubavi koju on za nju osjeća. Što Brent smjera? pitao je Vincea.
– Dotti Wylie kaže da ju je tvrtka prošle godine opljačkala gradnjom one kuće.
C.L. je svu svoju pažnju usmjerio na Vincea.
– Ne. progunđao je Vince. howie gradi dobre kuće. Sagradio je moju. Dottie kaže daje previše platila. A novčani dio tvrtke je Brent. On ih procjenjuje, on ih prodaje, radi papire. Howie je gradi-telj, ali Brent... Vinceove oči su se suzile dok je tražio pravu riječ. brent je diler. Ne bih želio kupiti rabljeni auto od njega. Kuću koju je Howie sagradio, da, ali rabljeni auto od njega, ne.
C.L. je pokušao uklopiti ovu informaciju u Sheilin problem. Tvrtka nije bila narušena zbog toga što je Howie bio tamo, a proizvodi su bili dobri zato što ih je Howie gradio. Ali sve što se ticalo novca bilo je Brentovo, a Sheilin Stan je trebao predati dvije stotine i osamdeset tisuća dolara ne-kome kome Vince nije vjerovao. Ako mu Vince nije vjerovao, nešto tu nije bilo u redu. Uzimajući u obzir Henryjeve i Annine komentar? za večerom, C.L. je shvatio da je dovoljno saznao. Sve što je sada trebao napraviti bilo je nazvati Sheilu i reći joj da zaustavi Stana.
Ali ne još. Bilo bi pošteno prvo razgovarati s Howiejem. Sheila je bila protiv toga govoreći mu da je dogovor između Stana i Brenta, ali Howie je zaslužio znati što se događa, budući da je to bila i njegova tvrtka. Howie je bio razuman čovjek, sagledao bi stvari i Brent bi bio zaustavljen, možda čak i prikazan kao gad kakav i jest.
Osim što u tom trenutku Howie nije izgledao razumno. Izgledao je kao razbješnjela mazga.
– Mogu li razgovarati s Howiejem Bassetom? pitao je C.L a Vince je odgovorio: mislim da ću ja to pokušati sutra.
Treva se nagnula prema Howieu, njezino lice se pokunjilo i C.L. je za njih osjetio naglo suosje-ćanje. Kad se Treva ustala i izašla van, C.L. se osjećao još gore. Oni su bili tako dragi ljudi. Nisu trebali izgledati tako kako su izgledali. To je još nešto zbog čega će Brent Faraday trebati platiti. Nešto drugo uz ono, što god to bilo čime je uzrokovao Maddienu neprijaznost prema njemu.
Ali prvenstveno, pomislio je C.L platit će zbog same Maddie.
Maddie se po gradu vozila još sat vremena, krstareći po parkiralištima lokalnih barova i jedinog motela u Frog Pointu kako bi našla Brentov Caddy, osjećajući se kao i svaka prevarena žena. Na kraju je stala pokraj ceste i rekla si, Razmisli. Kamo bi ona otišla kada bi htjela biti sama s nekim tko nije Brent? To bi moralo biti negdje gdje je nitko iz Frog Pointa ne bi vidio. Bila je glupa što je vozila pored barova; to bi bilo zadnje mjesto gdje bi Brent išao. Sigurno je bio jako oprezan kada nitko u Frog Pointu nije opazio da je on vara. To bi trebalo biti negdje gdje nitko drugi ne bi mogao otići.
Što je moglo značiti jedino Point. Skoro je zaboravila da je svatko barem jednom otišao na Point kako bi vodio ljubav, ali to sada više nisu mogli raditi; Brent i Howie su blokirali cestu kada su sag-radili građevinsku tvrtku u dolini, a prije nepunih mjesec dana su postavili noćnog stražara. To je značilo da su orgije na Pointu i svježem zraku za sve bile prošlost.
Za sve osim Brenta. Bailey, noćni čuvar, otjerao bi sve potencijalne ljubavnike, ali bi prepoznao Brentov auto i pustio ga da prođe. Da se sad ona pokuša nekako uvući, Bailey bi je prepoznao i sljedeći dan bi cijeli grad znao da je Maddie pokušala uloviti Brenta na Pointu.
Morat će pronaći drugi način da ode gore.
Odvezla se iz grada i vozila sve dok nije bila devedeset metara udaljena od tvrtkinog prilaza, po-tom se zaustavila na trošnoj cesti kako bi parkirala na teškim, kvrgavim brijestovim granama koje su tamo napravile jarke. Drveće između ceste i Pointa je bilo zapleteno i gusto, ali nije bilo neprola-zno. Kad je bila mala, tamo je išla brati gljive s bakom i djedom. Većinu svoje kolekcije listova za satove biologije sakupila je na tom mjestu dok je bila tinejdžerica. Sada je tamo mogla uhvatiti svo-jeg muža u preljubu. Osjećala je hladnoću i na samu pomisao, iako ju je vrućina pritiskala. Moram znati, mislila je. Moram se uvjeriti, prije nego upropastim Emin život.
Loša stvar kod gustog drveća bila je ta da se morala probijati kroz šikaru koja se stalno krivila i udarala je, režući ju po rukama i pletući joj se u kosu. Dobra stvar je bila da se uvijek imala na što osloniti. Tlo je bilo mekano, puno lišća koje je smrdjelo po tresetu dok je ona vukla noge kroz nje-ga, a potplate njezinih cipela su sve više zapinjale, te se na pojedinim mjestima klizala. Cvrčci su cvrčali kao ludi, vrućina ih je natjerala na najveću brzinu, a kako se ona približavala Pointu, vjetar je uskomešavao cvijeće, a slatki miris kozje krvi, cvrčaka i vrućine vratio je Maddie dvadeset godi-na unatrag. Sjetila se kozje krvi, cvrčaka i vrućine i mjeseca. I prije svega, tamo je bio C.L na straž-njem sjedalu svog Chevyja, ovijenih ruku oko nje, nasmijavajući ju dok je prtljao oko njezinog gru-dnjaka.
Došla je do kraja šume i stala iza jednog drveta da bi zurila na mrtvačko mjesto Frog Point.
Brentov auto je bio tamo.
Maddie se naslonila na drvo, ostavši bez sve svoje energije zbog vlastite nesigurnosti. Toliko o tome da je ono s gaćicama bila samo loša šala. Mjesec je sve jače sjao i osvijetlio je prednje sjedalo, a ona je vidjela Brentovu glavu kako klima nekome, tko god to bio na suvozačevom sjedalu. Mogla je shvatiti, po načinu na koji se micao, da nešto priča, da se svađa, te se nagnula naprijed kako bi bolje vidjela. Glava nasuprot njegovoj se prestala micati kao daje ta osoba vidjela nešto iza Brenta, izvan auta i Maddie je zakoračila natrag u slučaju da je to nešto bila ona.
Brent je otvorio svoja vrata. I njegova suputnica također, a Maddie je letimično vidjela svijetlu kosu iznad auta, prije nego su se oboje popeli na tamno stražnje sjedalo. Nije to bila crvenokosa Beth, što znači da je prešao na neku drugu. Koja god to bila žena, nije je vidjela, jer bi u suprotnom rekla Brentu. Sada je Maddie jedva vidjela mrvicu njihovih glava, a malo poslije ih nije gotovo uo-pće vidjela, te je shvatila da su se spustili na sjedalo.
Taj kučkin sin.
Što bi se dogodilo da je ona odšetala tamo i otvorila vrata? Samo da je otišla tamo, otvorila vrata i rekla nešto bezobrazno poput: Hoćeš li mi opet objasniti onu šalu s gaćicama? To je ono što bi Treva napravila. Ali Treva to nikada ne bi trebala napraviti. Treva je bila udana za Howiea, savrše-nog muža. Maddie je zaglavila s Brentom. Prokletnik. Zamišljala je izraz na njegovom licu kada bi trgnula vrata, izraz lica žene, tko god ona bila. Da je prešla na čistinu i otvorila vrata, barem bi zna-la kome pripadaju te ogavne gaćice. Ovo nije bila situacija za ljubaznost, prokletstvo.
Napravi to, rekla si je i zakoračila jedan korak prema autu. Onda se nešto pomaknulo u drveću preko puta i ona se ponovno vratila natrag i kriomice gledala iz mraka. Možda jelen. Što god daje bilo, bilo je visoko. Malo se nagnula naprijed, čekajući dok ponovno nije vidjela kretnju. Definitiv-no visoko. Bigfoot, možda, ili možda onaj serijski ubojica o kojem je mislila prije nego je C.L.u otvorila vrata. Obje pretpostavke su bile nemoguće u Frog Pointu, ali takav joj je bio ostatak dana, pogotovo trenutak koji je sada proživljavala.
Čekala je cijelu minutu dok nije bila gotovo sigurna da to ne umišlja, i onda, baš kada se ponov-no htjela pomaknuti, muškarac je iskoračio prema autu i zurio unutra držeći razdaljinu. Bailey, noć-ni čuvar. Spustila se niz drvo preumorna da bi se smijala ili plakala. Naravno da će Bailey doći provjeriti. Što bi drugo radio cijelu noć ovdje? A da je ostao samo još koju minutu u svojoj šumi, mogao je vidjeti nju idiota kako otvara vrata Brentovog auta i bjesni takvom žestinom da bi je mo-gao čuti cijeli Frog Point. I čulo bi se uistinu po Frog Pointu, za što bi se Bailey pobrinuo.
Dobro, čekat će dok ponovno ne budu izašli.
Sjene na stražnjem sjedalu su se počele micati i Maddie je zatvorila oči. Oni su vodili ljubav dok je Bailey pazio, a ona gledala. To je bilo stvarno previše. Okrenula se leđima i sjela na drvo o koje se bila naslonila. Samo je željela dobro pogledati, samo je željela da Bailey ode, samo je željela ići kući. Sjedila je u blatnjavom lišću dok joj je muž vodio ljubav s drugom ženom, i zbog te pomisli se osjećala loše. Kakvu razliku uopće predstavlja identitet te žene? Saznat će ga ubrzo nakon što ostavi Brenta. A ostavljala ga je. To je bilo sve što je bilo važno. Ostavit će ga.
Dovraga s tim. Maddie se ustala. Bilo joj je dosta za jedan dan i bez zabavljanja Baileya. Brent će morati doći kući prije ili kasnije i onda će ona moći bjesniti nasamo. Važna stvar je bila da ona sada zna. Sada nije bilo važno koliko glupom ju je učinio sa svojim glupim objašnjenjima. Sada je znala.
Polako je krenula prema autu. Put natrag je bio puno brži, iako se opet poskliznula na blatnjavo lišće. Kada se vratila u auto, skinula je svoje blatnjave cipele i stavila ih na novine ispred stražnjeg sjedala koje je njezina majka držala tamo za kišobrane i bilo što drugo što bi moglo napraviti nered. Najmanje što je mogla učiniti jest da ne napravi nered svojoj majci. Onda se popela na prednje sje-dalo i skliznula na njega, a u glavi joj je kucalo kako je tableta protiv bolova popuštala.
O, dovraga, pomislila je, stvarno dovraga. I onda je ubacila auto u brzinu i odvezla se kući.
C.L. je napola spavao u autu koji je bio parkiran na drugoj strani ulice s tri trake, u kojoj je bila Maddieina kuća, kad se ona dovezla na svoj prilaz u 23:30. Nije mu se sviđala njezina kuća bila je to lijepa plava boja s bijelim roletama i velikim trijemom, ali tamo je živio Brent i susjedstvo je bilo tako Frog Pointovsko da je uhvatio nekoliko susjeda kako malo prije zure u njega kroz svoje prozo-re. Do trenutka kada se auto zaustavio, već je bio spreman na oštre riječi. Tada je vidio Maddie ka-ko usporeno izlazi iz auta i sve oštre riječi su isparile. Svjetla uličnih lampi učinile su njezino dvori-šte zamračenim umjesto noći, ali uopće joj nije mogao vidjeti lice jer se objesila na auto.
Skoro je otišao do nje. Ako netko na svijetu nije trebao biti povrijeđen i sam, onda je to Maddie. Nepozvana uspomena na osnovnu školu koju je Ann ranije izvukla, kao bujica se vratila natrag, još uvijek jasna i jaka. Bio je to zadnji tjedan škole na kraju petog razreda, na prašnjavom igralištu os-novne škole H.G.Troop. C.L. je osjećao prašinu u zraku, sjećajući se, i okus krvi u svojim ustima. Upravo je završio s mlaćenjem Petea Murphya zato što ga je ovaj nazvao debilom, i bio je u bijegu jer je bio siguran da će ga gospođa Widdington pritisnuti, ali je svejedno bježao nadajući će da će ona zaboraviti na to do podnevnog zvona. Trčao je iza ugla kako bi se sakrio iza crnih željeznih požarnih stepenica i našao se licem u lice s Maddie Martindale, jednom od glupavih cura iz šestog razreda koje su mislile da su neke velike face. Počeo je bježati, ali je onda stao, uhvaćen u inat sebi.
Ona je sjedila na jednoj od požarnih stepenica i izgledala je kao nešto iz Searsovog kataloga. Njezina smeđa kosa bila je zavezana u sjajni rep sa velikom crvenom vrpcom i nosila je crvenu škotsku haljinu s velikim bijelim ovratnikom, tako bijelim daje sijao na suncu. C.L. se prisjetio daje brisao krv iz svojih usta s jednom rukom dok je s drugom pokušavao obrisati prašinu sa zamazane majice. Njegove ruke su bile toliko prljave da su majicu samo još više zamazale, zatim je pogledao njezine ruke, njezine nokte koji su bili nalakirani jednakom svijetlo crvenom bojom, kakva je bila i njezina haljina. Tada je shvatio da nešto nije u redu, jer je trgala lak sa svog palca, ostavljajući ga u roza boji i umrljanog.
– Što s tobom nije u redu? upitao je on, ponovno brišući ruke, ovaj puta od hlače, osramoćen svojom prljavštinom i bijesan što je osramoćen.
Podigla je svoje suhe, natečene oči prema njegovim i rekla: umro mi je tata.
Čak je i za C.L.-a, tipa u stilu Baš me briga, ovo bilo važno. Naravno, i njegov otac je bio mrtav već dugo vremena, puno prije nego se on sjećao. Kada? pitao je i ona je odgovorila: u utorak.
Izračunao je. Bio je ponedjeljak. Prije šest dana. to je loše, rekao joj je, te je osjećajući da je pot-rebno još nešto reći, dodao: žao mi je.
Ona je klimnula glavom i nastavila trgati lak s noktiju, a on je imao potrebu napraviti još nešto više. Bila je tako sjajna i svijetla da bi netko trebao učiniti nešto da se osjeća bolje. Gurnuo je ruke u džepove, ali u njima je pronašao jedino paketić Juicy Fruita. Čak je i žuti omot bio prljav.
Pogledao je gore prema njoj kako bi vidio gleda li ga. Izvoli, rekao je i dao joj gumu za žvaka-nje.
Pažljivo ju je uzela i u njezinim prstima se činila toliko prljava da ju je skoro uzeo natrag i pob-jegao. Ali prije nego se mogao pomaknuti, ona ju je odmotala, prvo žuti papir, a potom foliju, njež-no je guleći sa ljepljive žvakaće. Onda ju je prekinula na pola i ponudila ga s polovicom.
Progutao je knedlu koja mu je nekako zastala u grlu i uzeo je, a kad se ona pomaknula na požar-noj stepenici, sjeo je pokraj nje, pažljivo, da njegova prljava majica ne bi dotaknula njezin rukav. Zajedno su žvakali žvakaću na suncu.
To je vjerojatno bio najbolji trenutak u njegovom desetogodišnjem životu.
Onda je gospođa Widdington došla iza požarnih stepenica i zavikala: C.L. Sturgis, a prestala je samo kada je vidjela s kim sjedi. Hej, Madeline, rekla je lijepo i lagano. Kako si?
– Dobro, hvala, rekla je Maddie.
– Onda dobro. To je dobro. Stara Widdy je na trenutak izgledala glupavo i onda se ponovno ok-renula prema njemu. Pođi sa mnom mladiću, rekla je ubilačkim glasom.
Razmišljao je o bježanju, ali ubrzo je zanemario tu pomisao. Maddie gaje gledala. Ustao se, još uvijek pazeći da se ne očeše o nju i sišao niz stepenice do svoje sudbine.
Widdy ga je zgrabila za ovratnik i odvela ga, ali on se zaustavio nakon par koraka i okrenuo prema Maddie, s Widdynom šakom koja mu je zapinjala za uho dok je pričala. Trebaš li nešto, Ma-deline? Bilo što?
Pogledao je preko ramena, uhvaćen u Widdyn čvrsti stisak i Maddie mu je klimnula glavom.
– Da, rekla je. Želim da dječak ostane sa mnom.
Nakon trenutka iznenađenja, Widdy se ispričala što ga ne može pustiti jer je bio zločest i odvukla gaje kod direktora gdje ga je on naučio pameti da ne smije tući drugu djecu, ali to mu sada uopće nije bilo važno jer je Maddie onda u njegovu korist rekla: želim da dječak ostane sa mnom.
Tada su ga izbacili iz škole na tjedan dana, a potom je završila škola. Sljedeće godine je ona bila treći razred i čak kad je i dospio tamo, ona je bila u naprednom razredu, a on u običnom zato što je imao problematično ponašanje, tako daje nije puno viđao. Nije ni morao. Sve što je trebao napraviti bilo je sklopiti oči i ona je bila tamo i govorila: hoću da dječak ostane sa mnom.
Ali sada to više nije govorila. Gledao ju je kako polako i pažljivo hoda od auta do trijema, te je poželio otići do nje. Ne bi trebala biti sama. Ali također ne bi trebala ni s njim biti sama. Ljudi će pričati; vjerojatno su i sada gledali. A Henry bi imao svoju tajnu. Razmišljao je da se vrati na farmu zbog Ann, ali u tom trenutku se Maddie nagnula na ogradu od trijema i činilo se kao se više ne mo-že micati, a zatim je on izašao iz auta.
– Maddie? pozvao ju je i ona se okrenula kad se popeo na pločnik. Čekao sam Brenta. Jesi li do-bro?
– Oh. glas joj se doimao tankim i ujednačenim. mislila sam da me možda uhodiš. Danas je jedan od takvih dana.
– Pa, skoro je gotov, rekao je to kako bi zvučao suosjećajno. pola sata do ponoći. na trenutak je zadrhtala. Pošao je staviti svoju ruku ispod njezinog lakta kako bi je pri držao i po prvi puta je opa-zio daje bosa, a ta gaje njezina ranjivost rastužila. jesi li dobro? pitao je krećući se i pomažući joj da dođe do trijema, ali ona je samo klonula na njega, tako da ju je uhvatio oko ramena da bi ne bi pala i osjećao je kako mu srce brže kuca. To je bilo loše. Maddie, želiš li da nazovem liječnika?
Samo je jednom odmahnula glavom i njezine kovrče su mu dotaknule bradu. Bile su tako meke daje on odustao od te svoje namjere, stavio je obje ruke oko nje i držao ju, želeći je zaštititi, a isto-dobno je i podmuklo žudio za njom. žao mije, Mad. Ne znam o čemu se radi, ali ne sviđa mi se. Što mogu napraviti za tebe?
Duboko je uzdahnula. pa, za početak, nemoj biti tako ljubazan prema meni jer ću se rasplakati.
– U redu je, rekao je, iako je mrzio kada žene plaču. Bilo je sve u redu. Ako je željela, mogla je isplakati cijelu rijeku na njegovu majicu, samo da ju još može držati. Samo hajde. Isplači se.
Na trenutak gaje privukla k sebi i on ju je čvršće zagrlio, a potom je ona gotovo normalnim gla-som rekla: jesi li ti svjestan da mi stojimo na sredini mojeg dvorišta? Cijela ulica može vidjeti. Po-digla je glavu, on je vidio blijedi osmijeh i srce mu se trgnulo. Ovo će ti uništiti ugled.
– Ma dovraga, rekao je blago. A do sad sam kao bio cijenjen.
– Ja te cijenim, rekla je, a on je na trenutak zaboravio disati. Onda je Maddie iskoristila taj trenu-tak da se odmakne od njega dok se on osjećao praznije nego što je mogao i zamisliti.
– Hvala ti, C.L rekla je. Trebalo mi je da se na trenutak ne osjećam usamljeno.
Ti nisi sama. Razmišljao je daju otme, odvede kod Ann i pobrine se da nikada više ne bude tako nesretna. Ali na putu mu je bio Brent, a uz to, ona je imala dijete, kćerku, te je pomislio daje za njih dvoje ipak prekasno. čuvaj se Mad, rekao je dok se okretao kako bi pošao kući. Viči ako što trebaš. njezino meko hvala slijedilo ga cijelim putem, a kad je ušao u auto, ona je već bila u kući.
Sjeo je i gledao kako se svjetla u kući gase, pokušavajući razmišljati o nečemu nezanimljivom dok su mu duša i tijelo čeznuli za njom. Morao je otići odande.
C.L. je ubacio auto u brzinu. Sutra će pronaći Brenta. Kučkin sin se ne može vječno kriti od nje-ga. I onda će otići, bez obzira koliko je Frog Pointu potreban računovođa.
Petak ujutro je došao prebrzo. Maddie se okrenula i zažalila. U glavi joj je tutnjalo, a pomisao na otvaranje očiju bila je nepodnošljiva, ali nekako ih je uspjela otvoriti. Od sunca joj je udaralo u mo-zgu, tako da joj je trebala minuta prije nego je provirila na Brentovu stranu kreveta. Noćas je spavao kod kuće, ali već je bio otišao dok se ona probudila jer je sinoć prije spavanja uzela duplu dozu tab-leta protiv bolova. Čula je zvuk Eminog radija u hodniku, što je značilo da ju je on sinoć ipak dove-zao kući, baš kako je i obećao. Ali Brenta nije bilo. Veliki Umjetnik Izbjegavanja.
Pa barem je mogla računati na to da ga nikada neće biti kod kuće. Mnogo se toga moglo reći o ovisnosti. Negdje je pročitala da zlostavljane žene i djeca mogu podnijeti gotovo sve dok zlostav-ljanje traje. To je bilo nesvakidašnje zlostavljanje koje je bilo nemoguće podnijeti. Sada je Brent bio uporan. Ako bi ostala s njim, znala bi daje vara, ali bi i ona znala daje neće ostaviti. Mnoge žene su živjele s time.
Budućnost se protezala ispred nje, zategnuta s potisnutom ljutnjom, nepopustljiva s neizgovore-nom boli, usamljena zauvijek, bez ikakve šanse da se ponovno osjeća toplo. Sklopila je oči i pomis-lila na C.L.a i njegove ruke koje su je sinoć držale, prisjećala se kako joj je govorio da mu se ne sviđa što je nesretna. Bio je gotovo stranac, a ipak je od njega dobila više utjehe nego od Brenta u proteklih pet godina. A takav će biti i ostatak njezinog života ako ostane s njim.
Dovraga s time, pomislila je i ustala da se bori.
U sedam sati te večeri, C.L. se naslonio na stražnja vrata štale svoga ujaka i slušao cvrčke kako cvrče. Trebalo je još par sati da padne mrak, ali nekoliko njih je ranije počelo svoj pjev dok se nji-hov zvuk miješao s tihim zvukom rijeke koja je protjecala farmom već stotine godina i sa zvukom ptica koje su cvrkutale najbolje što su mogle krajem ovog vrelog kolovoskog dana. Bila je to ona vrsta večeri kada se čovjek želi zavući u mrežu za spavanje uz hladno pivo i toplu ženu, ali žena o kojoj je on pokušavao ne razmišljati bila je udana i zalupila mu je vrata u lice. Toliko o maštarijama u mreži. Ionako je bilo gotovo nemoguće voditi ljubav u mreži, ali on je ipak bio vraški siguran da želi probati. Ova pomisao gaje odvela do drugih, do onih o kojima nije trebao misliti. Onda mu je teta progovorila iza leđa.
– Jesi li oprao ruke, C.L.?
C.L. je pogledao okolo da bi vidio Ann kako postavlja stol za večeru, pokrivajući ga crvenobije-lim kockastim plastičnim stolnjakom sa tankim bijelim kineskim tanjurima i zdjelama koje su bile pune vrele šunke, krumpira i Bog zna čega još. Miris je došao do njega i sline su mu krenule na samu pomisao na svježe pripremljenu šunku, vrhnje i sir u kojem su bubrili krumpiri.
– Umro sam i otišao u raj, rekao joj je, a ona je odgovorila: ako ne opereš ruke, nisi.
Njezin glas je bio grub, ali izgledala je tako toplo i sigurno kao i prije dvadeset sedam godina kada gaje Henry doveo u njezinu kuću. Majka mu je po posljednji put rekla kako je bezvrijedan i da će ga ovaj put poslati u popravni dom zato što mu je tamo i bilo mjesto, a on je pobjegao i spavao u parku kao da to inače rade desetogodišnjaci. Onda se Henry zaustavio autom pokraj njega, na putu prema vikendici, i rekao mu: mali, ulazi. C.L. je želio reći ne, da se može brinuti sam za sebe, ali čak se ni tada nije mogao svađati s Henryjem. Tako se popeo u auto i Henry gaje odveo kod Ann koja mu je rekla: ostat ćeš s nama, C.L... a onda je on rekao: ne. Ja se mogu sam brinuti za sebe, zato što je znao što se događa kada ti ljudi učine uslugu: natjeraju te da im ih vraćaš zauvijek. Nje-gova majka ga je još uvijek tjerala da joj vraća to što gaje rodila. Nije želio više toga.
Ali Ann mu je rekla: mi to znamo C.L ali tko će se brinuti za nas? Nekako izdržavamo, znaš. Ali dobro bi nam došao netko tko će nam pomoći oko kuće. C.L. se nasmiješio na tu uspomenu. Henry je onda sigurno već bio u četrdesetima, dovoljno snažan da volu iščupa rep. A Ann nikada u životu nije imala loš dan. Ali to je imalo smisla desetogodišnjaku koji je osjećao potrebu da bude željen, a briga o njima mu nije stvarala nikakve obveze. U stvari, oni bi njemu dugovali, pa je rekao: dobro, u redu, samo da znate da ovo činim zbog vas. i Ann ga je odvela na kat, u veliki krevet s bijelim i čistim plahtama i rekla mu da će za doručak imati palačinke.
Trebalo mu je dvadeset godina da shvati kako obaveze koje imaš prema ljudima koji se brinu za tebe nisu ništa naspram obaveza koje imaš prema ljudima o kojima se ti želiš brinuti. Možeš vratiti ljudima koji su se brinuli za tebe, ali oni kojima ti moraš osigurati sigurnost i dobar osjećaj, s tobom su zauvijek. Što znači da, iako nikada više nije htio vidjeti Frog Point, morao je doći da bi vidio Ann. Sada ju je gledao s ljubavlju koja je sezala sve do kostiju i razmišljao o tome kako još uvijek izgleda kao živahna plavuša koja mu je tako davno spasila život. Njezina pregača je bila nova, neka moderna s prugama umjesto njezinog omiljenog cvijeća, ali njena sada bijela kosa još uvijek je smotana u punđu i spuštena na vrat, uredna i čista kao i uvijek, a plave oči se uopće nisu promijeni-le. U vezi s Ann nikada se ništa važno nije mijenjalo.
Nasmiješio joj se. da, mama, sigurno sam oprao ruke. Ti si me dobro istrenirala. obišao je oko nje da bi došao na svoje mjesto sa strane stola i stisnuo je za struk dok je prolazio.
Ona je otpuhnula. znam da si odrastao, C.L ali još uvijek si moj dječak.
Naravno. C.L. se bacio na svoje mjesto i podigao ruke za pregled, s dlanovima prema gore. vi-diš? Čiste.
Ann je postavila još jednu vrelu zdjelu ispred njega, ovog puta s graškom. da si sve pojeo. Bez pogovora.
C.L. je prešao pogledom po stolu: šunka, kolačići s margarinom, Annin džem od malina, grašak sa slaninom, krumpiri sa sirom, domaći krastavci, salata od ribanog kupusa s majonezom i crvenom paprikom. Annina hrana, jedno od životnih čuda. da, mama.
Vrata od ograde su se zalupila i Henry je došao s trijema, ne tako velik kakvim se C.L.-u činio dok je bio dječak, ali još uvijek dovoljno velik i širok, sa sijedom kosom umjesto crne, ali još uvijek gustom i elastičnom. Oprao je ruke u sudoperu i rekao: ann, jako dobro miriše, a ona je odgovorila: hvala Henry, a C.L. je pomislio, Čuo sam ih da to jedno drugom govore prije svakog jela kojeg sam ovdje pojeo. I ne po prvi put, potiho se zahvalio majci što gaje izbacila na ulicu. To je bila najbolja stvar koju je ikada učinila za njega.
Henry je sjeo na čelo stola, a C.L. je uhvatio njegove ruke dok je Ann sjedala u svoju stolicu i nagnula glavu. Henry je rekao: bože, hvala ti za ovu hranu. Amen. Ann i C.L. su ponovili: amen. nakon toga je Henry posegnuo za šunkom, Ann mu je dodala kolačiće, a C.L. je uzeo žlicu krumpi-ra. nemoj ih sve pojesti, dječače, rekao je Henry, a C.L. je pogledao u veliku zdjelu i odgovorio: pa, ne znam. Večeras sam jako gladan.
– Pojačao ti se apetit otkad si postavljao pitanja po gradu, ha? henry ga je pogledao ispod dlaka-vih obrva, a Ann je rekla: Henry, dječak jede.
C.L. se nasmiješio na svog tetka i dodao mu krumpire preko sjajnog stolnjaka. Samo sam tražio Brenta Faradaya. To ti nitko nije rekao?
– Oko njih dvadeset, promrmljao je Henry. Nešto planiraš?
– Ne. C.L. si je nabio komad šunke veličine Floride na vilicu i stavio na tanjur. Samo radim zad-nju uslugu Sheili.
Ann je malo oklijevala, vilica joj se zamrznula nad tanjurom. Sheili?
C.L. se prekasno sjetio da Sheila nije među najomiljenijim ljudima njegove tete. U redu je. Samo me nazvala i pitala da provjerim neke stvari. Udaje se za Stana Sawyera. Budi bez brige.
– Ne brinem se, rekla je Ann, ali je odložila vilicu.
– U redu je, rekao je C.L. to je samo usluga, ništa više. Rekla je da će mi oprostiti ostatak ali-mentacije ako joj to napravim. Sve je vezano za novac. Pomaknuo se naprijed i potapšao je po ruci. u redu je. Jedi.
Ann je ispustila mali uzdah i podigla svoju vilicu.
Onda ga je Henry napao. I što Sheila ima sa Brentom Faradeyem?
C.L. je prešutio ovo i okrenuo se prema tetku. Nije bilo svrhe da se svađaju. Henry će svejedno sve saznati, prije ili kasnije. stan ima nekakav poslovni dogovor s Brentom. Pa se Sheila sjetila, budući da joj je bivši muž računovođa, da bih mogao biti koristan i pogledati knjige. To će trajati samo sat i nešto, a ja ću se vratiti u Columbus do ponedjeljka. Nikakva velika stvar. C.L. je pogle-dao Henryja, pa Ann i shvatio da mu nijedno od njih dvoje nije povjerovalo. Vrijeme je za prekid ili će cijelo vrijeme morati razmišljati o Sheili i Brentu. gospođa Banister je danas zbog mene pozvala policiju jer sam navodno promatrao njezinu kuću. Kamo ovaj svijet ide kad me uhićuje Vince Ba-ker?
Ann je uzdahnula. thelma Baker nema mozga u glavi.
– I potom je namignula C.L.-u. nisam iznenađena što te Sheila pitala da provjeriš Brenta Faradaya. Sheila nikada nije bila glupa kada je u pitanju bio novac.
C.L. je trepnuo na žestinu u njezinom glasu kad je rekla:
– Brent Faraday.
– Brent Faraday. Henry je uzeo malo krumpira. Zanimljivo.
C.L. je odložio vilicu i oboje ih pogledao. zezate me? Mislite daje ovaj grad napokon uhvatio Faradaya?
– Možda ne cijeli grad, rekao je Henry i Ann je pro mrmljala: on je uvijek bio tako glasan dje-čak.
Nazdravlje, C.L. je sjeo natrag u svoju stolicu. Pa, neka sam proklet.
Henry je nastavio s jelom, izgovarajući rečenice između zalogaja. stoje učinio? Zašto mi ne ka-žeš? Ti si onaj koji ga stalno lovi. Čuo sam da si razgovarao s njegovom ženom.
– Stao sam kod njihove kuće kako bih pitao za Brenta. Ali nije ga bilo. C.L. nije imao razloga osjećati se krivim, osim s izuzetkom od onih par maštarija u mreži, ali nekako se osjećao nelagodno zbog pogleda kojega mu je Henry uputio. nisam čak ni ušao u kuću, Henry. Samo sam pitao za Brenta.
– Bio si tako zaljubljen u nju, rekla je Ann. Sjećam se kad si jednog dana došao iz škole i rekao mi za nju. Nisi bio stariji od deset godina, a to znam zato što se sjećam da do tada nisi bio dugo kod nas. Jedanaest možda. Tako draga djevojka.
– Kunem da sam proveo pet minuta na njezinom trijemu. To je sve. C.L. se trudio djelovati nevi-no, budući daje to i bio, ali Henry je još uvijek bio bijesan. kunem se, Henry.
– Ali ona je udana, rekao je Henry.
C.L. je držao ruke podignute u zraku. Henry, ja sam nevin. Zalupila mi je vrata u lice. Tražio sam Brenta, a ne Maddie.
– Zašto? pitao je Henry i ponovno izbacio C.L.-a iz takta.
– Pa, čini se da mu je Brent ponudio četvrtinu partnerstva u svojoj građevinskoj tvrtci. To bi bila polovica od njegove polovice, tako da bi svatko imao po četvrtinu, a Howie bi imao većinu. Sheila nije baš sretna zbog toga.
– Howie Besset je dobar dečko, rekla je Ann. On ne bi napravio ništa pokvareno.
C.L. je uzdahnuo. Maddie je bila dobra djevojka, Howie je bio dobar dečko, a činjenica da se oni približavaju četrdesetoj i da su se možda promijenili za Ann nije bila važna. Trebala je bolje znati. On nije slupao auto od 1983.1 nije nikoga udario od srednje škole. Naravno da je Howie bio stvarno dobar dečko i Ann nije bila daleko od istine, ali opet...
Henry je posegnuo za keksićem. I zašto ti ganjaš Brenta Faradaya?
– Želim pogledati knjige. I trebam dopuštenje za to. On mi ga gotovo treba sam dati, budući da sam ja ovdje u ulozi Sheilinog računovođe, ali...
Henry je uzeo malo graška. što Stan misli o tome da se Sheila brine o njegovom novcu prije nego li je uopće njezin?
– Nije to samo zbog novca, rekla je Ann. C.L ne jedeš. Henry, hoćeš li biti tiho dok ne pojede.
C.L. je poslušno ponovno podigao svoju vilicu. Što misliš pod time da nije samo novac u pita-nju?
Ann je pokazala na njegov tanjur, a on je počeo rezati šunku prije nego mu je odgovorio. Pa ona ne želi da on pred cijelim gradom ispadne budala.
Henry je zabrektao.
C.L. mu se nasmiješio. Nije baš zabavno za Stana, ha?
– Ann je opet pokazala prstom i on je pojeo malo šunke.
Henry je klimnuo glavom u znak gađenja. žena bi trebala biti prava budala da misli kako je on bolja prilika od tebe. C.L. je prestao žvakati i progutao je cijeli komad svoje šunke, sav iznenađen. Ja?
Henry ga je mrko pogledao. Ti si C.L. Ispao jako dobar. Silno smo ponosni na tebe.
C.L.a je stegnulo u prsima i na jedan trenutak je pomislio da će zaplakati. Naravno, Henry bi ga se odrekao da to napravi, zato to nije učinio, ali bio je to dirljiv trenutak. oh, – rekao je. hvala.
Ann je podignula košaricu s kruhom. želiš li kolačić, C.L.? Stavila mu je dva komada na tanjur.
C.L. je klimnuo glavom, ali još uvijek je bio u šoku zbog Henryjeve pohvale.
– Dok boraviš u gradu uopće ne jedeš dovoljno, nastavila je Ann dodajući mu maslac. Jednos-tavno si mršav.
C.L. je namazao maslac na kruh i zagrizao samo da bi je zadovoljio.
– Da nam češće dolaziš, već bih ja tebe udebljala, nastavila je Ann. znaš, u Frog Pointu ima sa-mo jedan računovođa. Samo sam spomenula. Ann je podignula zdjelu graška.
– Bilo bi baš lijepo da si opet ovdje. Još malo graška, C.L.?
C.L. je progutao zadnji komad kruha, uzeo zdjelu i promijenio temu. Znate da nisam pronašao Brenta. Je li on bio izvan grada kada sam ga tražio?
Henry si je odrezao još jednu krišku šunke. Ne. Poslijepodne je proveo u bolnici.
C.L. je trudio suzdržati kako se ne bi nasmiješio. Nekome je prekipjelo kao i meni?
– Ne. Henry je ponovno sjeo i počeo rezati šunku na tanjuru. Njegova žena je imala nesreću.
C.L. se prestao smiješiti, a Ann je ispustila blagi, nervozni zvuk i rekla: ne valjda ta draga Mad-die. Je li dobro?
– Poprilično je udarila glavu. Henry je zatio vilicu u svoju šunku. Djevojčica je dobro. Onaj glu-pi Websterov dječak je došao iza ugla i udario ih odostraga. Zaustavila se na sredini ulice. Rekla je kako je stala zbog psa.
– To je Maddie, rekla je Ann. Ne bi nikome učinila nažao. Napravit ću joj malo keksića.
– Mislim da ona voli čokoladne. C.L. je čuo samog sebe kako govori. Odnijet ću joj čokoladne.
Henry ga je oštro pogledao. Mislio sam da si tražio Brenta.
– Samo se ponašam susjedski, rekao je C.L. udarajući se po glavi. Netko bi se trebao uvjeriti da je dobro. Henry, hoćeš li pojesti ostatak tih krumpira ili ih samo držiš na oku?
– O, Bože. Ann se ustala kako bi mu dodala krumpire.
– Henry, dječak je gladan.
– Toga se ja bojim, rekao je Henry.
C.L. ga je ignorirao i jeo. Kasnije večeras će otići do grada kako bi pronašao Brenta, ali nije imao namjeru reći Henryju zbog toga što je on imao pokvarene misli.
– Vozi oprezno kad večeras budeš išao do grada, rekao je Henry.
– Na zapovijed, odgovorio je C.L.
– Nabavit ćemo psa, em je rekla Mel, kada su obje sjedile na Melinom kauču s perecama i hot dogom, Three ovom idejom zdrave prehrane.
Mel je iskolačila oči kao znak odobravanja. pitala si?
Cool.
Em je klimnula glavom. zaboravila sam pitati tatu, ali mama je pristala. sjetila se maminog lica kada su odlazili i zastao joj je dah. prije nesreće, dodala je i glas joj se činio smiješnim, čak i njoj samoj.
– Bit će ona dobro, rekla je Mel. tvoj tata je tako rekao. Razmišljaj o psu.
– Otići ćemo u šinteraj, rekla je Em misleći psić, psić, psić, kako bi odagnala loše misli. Na taj način ćemo spasiti psića. Bit će mu bolje.
Mel je klimnula glavom. to je dobra ideja. Mogu li i ja ići s vama?
Em je potvrdno klimnula glavom. naravno. Svi su mogli ići, ona, Mel, teta Treva i mama. Pomis-lila je na svoju mamu, na omamljeni pogled u njezinim očima i koliko je stajala blizu tate tresući se i način na koji su se gledali, mrzili su se. Psić, psić, psić. Progutala je knedlu. kad moja mama bude bolje, otići ćemo. mama će biti bolje. Svi su to rekli. ona će biti dobro. Tablete su je omamile, ali biti će OK.
– Ovo stvarno može biti dobro, rekla je Mel vedrije. Melino dobro raspoloženje znalo je biti pop-rilično iscrpljuju će, ali Em je bila zahvalna zbog truda. zbog toga što je ona povrijeđena, tvoj tata će se sjetiti koliko je voli pa će se brinuti za nju i sve će biti u redu.
– On je otišao na kuglanje, rekla je Em i pojela perecu, a zatim pogledala u Mel.
Oh, procijedila je Mel. Psić, psić, psić, psić, psić, psić...
Četiri
Bol je popuštala kad se Maddie probudila u devet sati navečer. Lokalizirala se u njezinoj glavi koja joj je bila samo teret. Sišla je dolje, ali telefon je zazvonio dok je pokušavala pročitati natpis na svojim lijekovima i trznula se prije nego opet zazvoni i rastopi joj mozak.
– Maddie, majka je. Jesi li sigurna da si dobro?
– Da, majko. Nemoj toliko vikati.
– Ann Henley je zvala da vidi jesi li dobro i tako sam ja saznala za nesreću. ton njezine majke zvučao je kao da nije baš oduševljena time. jesi li dobro?
– Da, majko. Glava joj je padala, a vrat joj se nije pomicao.
– Rekla je da si udarila glavu. Rekla je da nisi ti bila kriva, nego onaj Websterov mali. Ali znaš kakvi su svi oni inače. Hvala Bogu da ti nisi bila kriva. Ne mogu vjerovati da me nisi nazvala. Jesi li dobro? Želiš li da dođem?
Maddie se trgnula od boli pod jurišem svoje majke. ne. Dobro sam. Nemoj se brinuti, dobro sam.
– Hoćeš li biti dobro za posjetu baki u nedjelju? Znaš kakva je ona. Razumjet ću ako ne budeš iš-la.
– Mogu ići, rekla je Maddie. Pretpostavljajući da će do tada prestati razgovarati na telefon.
– Ne zvučiš dobro. Mogu odmah doći.
– Ne. Iako ću možda ovog tjedna morati posuditi tvoj auto.
– Bilo kada. Želiš li da ti ga sada dovezem? Još nije mrak. Mogu ti ga dovesti.
– Ne. Maddie se uhvatila za glavu. Ako joj dođe majka, morat će je ubiti. Vrijeme je za promje-nu teme. Što je to sa Gloriom Meyer i njezinim razvodom?
– Istina je. Glas njezine majke se snizio na riječi istina, tako da je Maddie znala da će priča biti odlična. Naravno, Maddiena priča bi također bila prava ljepotica, ali kad se za nju sazna. Možda me Brent ne vara, pomislila je. Možda govori istinu i sve je ovo jedna loša šala.
– Njezin muž kaže kako ne želi spavati s njim, nastavila je Maddiena majka. možeš li to zamisli-ti?
Maddie je razmišljala o Barry Meyeru. Treva ga je jednom nazvala mršavom bradavicom. mogu. Vrlo lako. Uz to, nikada ne kosi travnjak.
– Pa, to je ono što je ona rekla. Nikada ne radi ništa oko kuće. Pretpostavljam da je jednostavno bezvrijedan. Ali, glas njezine majke se snizio, također sam čula kako on sumnja da se ona s nekime viđa.
– Gloria? Maddie je pokušala zamisliti Gloriju i Brenta zajedno. Gloria u čipkastim gaćicama? sigurno onda s gospodinom ChamLawnom.
– Ne znam s kime, ali bila sam jako iznenađena.
– I ja sam, rekla je Maddie. ne mogu vjerovati da Gloria spava s bilo kime. Sjela je na stolicu pokraj telefona i zagledala se u kazaljke na satu. Ako je bude slušala još dvije minute, bit će očito da se dobro osjeća i onda majka može bez brige spustiti slušalicu. Može odraditi još dvije minute prije nego joj glava otpadne.
– Ljudi su puni iznenađenja, rekla je njezina majka. baš kad pomisliš da nekoga stvarno poznaš, on te iznenadi i napravi nešto ovakvo.
– Kao što? Razvod? pozlit će mi.
– Ne, kao to da Gloria ima ljubavnika.
– Pa, onda silazi s telefona i idi saznaj tko je to, rekla je Maddie moleći se da to nije Brent. Ne mogu vjerovati da gubiš vrijeme sa mnom.
– Maddie, kako ću to zaboga saznati?
– Kako si saznala da spava s Barryjem?
– On je rekao svom bratu, koji je rekao svojoj ženi, koja je rekla Esterinoj sestri.
Maddie je sklopila oči. u redu. Kako je Ester?
Toliko o tome kako će se odvojiti od majke. Razgovarajmo molim te o Gloriji.
– Nema se što više reći o Gloriji, a ako mene pitaš, ona je cijelo vrijeme bila takva. Sjećaš li se onoga u srednjoj školi kad je postala histerična što je nisu primili u National Honor Society kao učenicu trećeg razreda? Tamo u dvorani se doslovno počela gušiti.
– To mi je promaklo. Maddie se pokušala sjetiti Glorije iz srednje škole. Tada je bila još bljeđa dok je hodala hodnicima u blizini ormarića. Jedino kada je Maddie vidjela boju u Glorijinom licu bilo je kad bi prošao Brent, veliki nogometaš, srednjoškolski heroj. Trebala je dopustiti Gloriji da ga onda uzme. ona je bila mlađa tri godine. Ja sam bila na fakultetu kada je ona bila treći razred.
– Pa ona je bila prizor za gledati, moram ti reći. Samo bi zadržala zrak i poplavila, a to se teško moglo primijetiti budući da je uvijek bila nekako plava. Ta žena se ne hrani pravilno. Ali ipak je jedna od onih koja uvijek dobije što želi. One blijede, sitne ženice koje uvijek izgledaju kao da će ih vjetar odnijeti, to su one kojih se treba paziti.
– Da, rekla je Maddie pamteći to za ubuduće.
– Samo pogledaj Candice iz banke.
Maddie je pomislila na Candice iz banke, zdravu, inteligentnu, senzualnu, prizemljenu plavušu u dobroj formi koja bi vjerojatno mogla pola svoje klijentele baciti na pod i hrvati se s njima. nikada nisam o Candice razmišljala kao o sićušnoj ženici.
– Pa u njoj je samo njemačka krv i znaš da se ona stalno smije, i eto vidiš, ona je menadžer ban-ke.
– U redu, rekla je Maddie uopće ne razumjevši. Ne razumijem.
– Pa odakle je ona porijeklom? Nije iz bogate obitelji, Maddiena majka je šmrcnula. ona je Lowery, za Boga miloga. I evo je sad, voditeljica skoro cijele banke zato što je
Harold Whitehouse beskoristan. Njemu se samo donosi na noge i podupiru ga u toj fotelji zbog izgleda. A ona vodi cijelu banku.
Maddie je razmišljala o Candice iz srednje škole koja je nosila odjeću koja baš i nije bila nekak-va i koja se potiho kretala kroz svu tu pomutnju. Candice nije dopustila da je grad odredi ili da je porazi. Možda bi si ona trebala uzeti Candice kao uzor. Mama, Candice je radila kao luda da bi doš-la do ovoga gdje je sada.
– Znam to. Ali nikada to ne bi rekla kad je pogledaš, zar ne? Ta ne može ništa prožvakati.
– Mislila sam da voliš Candice.
– Volim, rekla joj je majka. ona je draga osoba. Samo sam iznenađena da Lowery vodi banku.
– Ovo je previše zbunjujuće, rekla je Maddie. Moram ići. Nazovi me kad saznaš nešto zanimlji-vo o Gloriji.
– Unajmila je Wilbura Cartera da joj vodi brakorazvodnu parnicu, rekla joj je majka. Možeš li vjerovati? Ta žena je glupa kao top. Svi znaju da se ide do Lime ako želiš poštenog odvjetnika za razvod.
Maddie se usredotočila kako bi napravila mjesta u glavi za pamćenje broja u Limi. Bit će dovolj-no loše to što se razvodi, neće još biti i glupa kao top. Njezina majka je imala ugled koji je trebalo braniti. majko, sada se vraćam u krevet, rekla je Maddie. pazi se i nemoj se brinuti.
– Ma svejedno ću se ja brinuti, rekla joj je majka. ostat ću pored telefona, a ti ako nešto budeš trebala, samo nazovi.
– Hvala, majko. Volim te, rekla je Maddie.
I ja tebe volim, Maddie. Odmori se.
Trebala bih biti ljubaznija prema toj ženi, pomislila je Maddie dok je spuštala slušalicu. Otišla je do kuhinje, natočila si čašu vode i popila još dvije tablete protiv bolova. Zatim je otišla na trijem i sjela u veliku pletenu stolicu kako bi udahnula ljetni zrak, ali sve što je osjetila bio je katran s prila-za. Trijem je trebao kozju krv. Puno kozje krvi. U svojim mislima uredila je trijem s puno žute loze dok se pokušavala sjetiti kako miriše. I pokušavala je zaboraviti majku, Em i Brenta, jedinog čovje-ka s kojim je bila od srednje škole. Srednja škola. Dani slave. Kao dan kada je Howie preuzeo od-govornost za poplavu samo da bi Brent mogao igrati u završnici. Kada je on bacio loptu i nakon toga poljubio Margaret Erlenmeyer. Trebala je to još onda shvatiti kao nagovještaj. Ali ona se odlu-čila osvetiti i završila je na stražnjem sjedalu C.L.ovog Chevya u Pointu, tražeći osvetu, a pronašla je... što? Pa ne baš dobar seks, ali ne ni tako loš provod. Ono čega se najviše sjećala bio je smijeh s njim. Dobri stari C.L. Možda je Treva bila u pravu. Mogla bi spavati sa C.L.-om i tako se osvetiti Brentu.
Ponovno se sjetila C.L.-ovog lica, pravog C.L.-a, onog kojeg je vidjela tog popodneva, a ne one srednjoškolske uspomene koje se sjeća kao kroz maglu. Izgledao je sređen i siguran u sebe i... pris-tojan. C.L. Sturgis kao pristojan građanin. To je bila dobra fora. No, bez obzira kako uzoran bio, neće ponovno spavati s njim. C.L. vjerojatno danas nije očajan kao što je bio kad je imao sedamna-est i tu je još bila činjenica da preljub nije bio njezin stil. Njezin stil je bio biti dobra osoba. Draga. Preljub je bio loša ideja. Nadala se da će C.L. brzo napustiti grad; imala je dovoljno problema.
Tablete su počele djelovati, omamivši je, ali omamljenost je bila dobra promjena za prijašnji dio njezinog dana. Možda će sada moći gledati na vedriju stranu. Gdje je dovraga bila vedrija strana?
Pa barem je Brent nosio svoj teret u građevinskoj tvrtci. Bio je dobar prodavač. Bio je i dobar otac. Vjerojatno je bio i gad koji ju je varao, ali kako da ga ostavi? Kako bi mogla otjerati Eminog oca, osim jednom tjedno i svaki drugi vikend. Pogotovo što je tako puno kuglao. Odjednom je imala viziju Em u mali kuglačkim cipelama kao traži tatu u gomili trbuškastih muškaraca s reklamama na majicama. Nije izgledalo dobro!
Jedino što on možda nije toliko kuglao. Možda je Treva bila u pravu i on večeras uopće nije bio na kuglanju. Nakon nekoliko rasijanih i dinamičnih misli otišla je u kuću i nazvala Trevu da joj po-sudi auto budući da još uvijek nije htjela imati posla s majkom. Umjesto Treve javio se Three.
– Čuvam curice, rekao je. Mama je izašla.
– Nema veze. Nije važno, rekla je i na kraju nazvala majku. Trebala bih posuditi tvoj auto, rekla joj je. Neću se dugo zadržati. Skamenila se sve dok majka nije prestala postavljati pitanja i onda je otišla, mašući gospođi Crosby dok je silazila sa staze.
Deset minuta kasnije, Maddie je parkirala sivi Accord svoje majke na kraju kuglačkog parkirališ-ta i dobar dio puta je prešla pješice. Dva puta je napravila krug, budući da je još bila omamljena od tableta, ali Brentov Caddy nije bio tamo. Trevin mali Sunbird je bio ispred, što je malo uzdrmalo Maddie, a Howiev zlatni Saturn je bio odostraga na uglu zaklonjen sjajnim crvenim kabrioletom, koji je jako nalikovao na onaj kojega je vozio C.L ali Brentov auto se nigdje nije mogao vidjeti. Dobro. Znači, lagao je. 7b je bilo iznenađenje.
– Maddie?
Okrenula se i zurila u polumračno parkiralište. Gospodin Scott, vlasnik kuglane, stajao je ispred glavnih vrata. Vidio sam auto tvoje majke, rekao joj je. Trebaš li nešto? Jesi li dobro? Čuo sam za nesreću. Mogu li ti nekako pomoći?
– Dobro sam, gospodine Scott, slagala je. Hvala na pitanju, ali dobro sam. Vratila se u Accord prije nego bilo tko drugi pita što radi. U Frog Pointu je bilo nemoguće raditi nešto tajno. Nije bilo izgovora, a noć je imala tisuću očiju.
U kuglani, C.L. je sjedio na jednom kraju narančastog plastičnog šanka s Vinceom i gledao kraj drame koju bi smatrao zanimljivom da se nije radilo o dvoje ljudi koji su mu bili dragi, a ovo ih je činilo nesretnima. S druge strane zakrivljenog šanka, Howie Basset, stoper kojeg se C.L. sjećao uz svo poštovanje, sjedio je jedno sjedalo udaljen od svoje žene, Treve Hannes, slatke male navijačice koje se C.L. sjećao kao Maddiene najbolje prijateljice, a oboje su bili toliko jasno nesretni da će cijeli grad sutra raspravljati o njihovom razvodu.
– Stvarno sam nesretan zbog ovoga, rekao si je Vince u bradu. howie je dobar dečko.
– Još jedan pogodak za Brenta Faradaya, rekao je C.L a Vince je klimnuo glavom i rekao: kre-ten.
Nakon što je cijeli dan metodički tražio Brenta na svim mjestima, C.L. ga je pronašao uz pomoć glupe sreće na ovom mjestu gdje kugla pokraj Vincea, sa svojim ocem Normanom Faradeyem, biv-šim uglednim gradonačelnikom Frog Pointa. Brent je izgledao uplašeno kad ga je ugledao. C.L. mu je mahnuo i sjeo kako bi pitao Vincea za ostatke nasljedstva, budući da nije imalo smisla pitati Brenta, s obzirom da je Norman bio prisutan i miješao bi se u razgovor, a i gad ionako nije nikuda išao dok ne završi igru. Tri različite žene koje je poznavao u srednjoj školi ponudile su C.L.u plaće-no pivo kao znak dobrodošlice, a nakon što je i treća žena otišla, Vince je rekao: počinjem ti zavid-jeti, mladiću.
– Nisu moj tip, rekao je C.L. dok je krajičkom oka promatrao Brenta.
– Svi mi znamo tvoj tip, rekao je Vince. Udana je.
C.L. ga je ignorirao kako bi gledao Brenta i njegovog oca. U sljedećih pola sata, Norman je oku-pio ljude da bi im rekao kakva će prijetnja biti njegov sin kao budući gradonačelnik Frog Pointa. Brent se rukovao, ali je također i klimao glavom na svaki prijedlog. ne, C.L. je čuo kako je Brent rekao više nego jednom, ne, nisam zainteresiran za kandidaturu, ali svejedno hvala. Norman je nep-ristupačno odmahnuo rukom i pozvao još jednog čovjeka da razgovara s njegovim sinom, budućim gradonačelnikom. Da C.L.-u Brent nije bio toliko mrzak, žalio bi ga.
Kada su se Brent i njegov otac povukli u bar na kraju igre, C.L. je zgrabio Vincea i slijedio ih. Preko piva su promatrali razgovor koji su vodili Faradeyi, vidjeli su kako se Brent sve više zagrija-vao dok je klimao glavom i kako je Norman postajao zaboravniji jer nije dovoljno jasno primijeći-vao Brentova odbijanja.
– Taman ono što trebamo, još jedan gradonačelnik Faraday, rekao je Vince. Kreteni, otac i sin.
– Norman misli kako bi to trebao biti on, rekao je Vince. a kladim se da i Helena tako misli. Ako to oboje žele, Brent to dobije. Bit će gradonačelnik. Kreten.
Tada se Norman pomaknuo i C.L. je krenuo napraviti svoj potez, ali vidio je kad se Howie Bas-set ustao i sjeo u kut pokraj Brenta.
– Ovo će možda biti dobro, rekao je Vince. Čuo sam glasine.
– Ti i svi ostali u ovom gradu. Ovaj grad živi od glasina. C.L. se trudio biti bezobrazan, ali je pri-stojnost ipak izvukla iz njega onu bolju stranu. Ipak bi on trebao istraživati ovu stvar. Istraživati nije značilo ogovarati. koje glasine?
– Problemi u graditeljskoj tvrtci, rekao je Vince. Nešto smiješno s novcem. Tako sam barem čuo. A ako je to istina, Howie nije taj koji nešto smišlja.
– Ne, ne bi to bio on. C.L. je nekada igrao nogomet s Howiejem, nikada ga nije upoznao izvan tih granica igre, ali Howie je igrao čvrsto i fer. I sada je bio ljut kao vrag, strogo ispitujući Brenta. C.L. je promatrao emocije koje su se pojavljivale na Brentovom licu dok se trudio biti s razlogom hvalisav, a onda se povukao. Howie se stišao, ali njegov intenzitet je bio dovoljan da bi privukao nekoliko pogleda.
Onda je u bar ušla Howiejeva žena, bocnula Brenta u leđa i bijesno rekla: tražila sam te, i još se puno glava okrenulo kako bi vidjelo njezino problijedjelo lice kad je iza njega ugledala svog muža.
– Pa sada kad si me našla možeš razgovarati sa svojim mužem umjesto sa mnom, rekao je Brent i dobacio par računa na šank prije nego je otišao. uživajte.
Treva se spustila na najbližu stolicu, ostavivši slobodno mjesto između sebe i Howiea.
– O, sranje, rekao je Vince i C.L. ih je nekoliko sekundi gledao sa zastrašujućim suosjećanjem prije nego ih je napustio kako bi potražio Brenta.
Nije ga našao. Parkiralište je okruživalo kuglanu sa sve četiri strane, i iako je C.L. napravio krug oko zgrade, očito je krenuo u pogrešnom smjera. Brent je vjerojatno ispario s parkirališta s Norma-nom, dok su mu Treva i Howie bili za petama, iako C.L. nije razumio zašto.
Ono što C.L. nije mogao razumjeti jest to da je cijeli dan tražio Brenta po Frog Pointu i nije ga mogao naći. Kao da je Brent znao da ga C.L. traži i tako namjerno izbjegavao susret. Što nije preds-tavljalo ništa dobro za Sheilino financijsko ulaganje. C.L. se vratio unutra i ponovno sjeo pokraj Vincea.
– Jesi li ga pronašao? pitao je Vince.
C.L. je pitao: koga?
– Brenta, rekao je Vince s puno strpljenja. čovjeka kojeg ganjaš po cijelom gradu. Jesi li ga na-šao?
– Ne, rekao je C.L. Reci mi što se događa u građevinskoj tvrtci.
– Henry zna da se ti raspituješ o ovim stvarima, zar ne? Vinceovo pjegavo lice je izgledalo opre-zno. ovo nije nešto što radiš samo da bi iživcirao tog kretena, je li tako? Ako nije, onda ću ti pomo-ći, ali moram to zataškati jer se Henryju neće svidjeti.
Henry zna. C.L. je gledao kako se Treva nagnula prema Howieu raspravljajući se s njim. Njezino liceje bilo takvo da je svakom muškarcu moglo slomiti srce, osim ako ga nije varala s Brentom Faradeyem, jer u tom slučaju bi trebala gorjeti u paklu zbog sve ljubavi koju on za nju osjeća. Što Brent smjera? pitao je Vincea.
– Dotti Wylie kaže da ju je tvrtka prošle godine opljačkala gradnjom one kuće.
C.L. je svu svoju pažnju usmjerio na Vincea.
– Ne. progunđao je Vince. howie gradi dobre kuće. Sagradio je moju. Dottie kaže daje previše platila. A novčani dio tvrtke je Brent. On ih procjenjuje, on ih prodaje, radi papire. Howie je gradi-telj, ali Brent... Vinceove oči su se suzile dok je tražio pravu riječ. brent je diler. Ne bih želio kupiti rabljeni auto od njega. Kuću koju je Howie sagradio, da, ali rabljeni auto od njega, ne.
C.L. je pokušao uklopiti ovu informaciju u Sheilin problem. Tvrtka nije bila narušena zbog toga što je Howie bio tamo, a proizvodi su bili dobri zato što ih je Howie gradio. Ali sve što se ticalo novca bilo je Brentovo, a Sheilin Stan je trebao predati dvije stotine i osamdeset tisuća dolara ne-kome kome Vince nije vjerovao. Ako mu Vince nije vjerovao, nešto tu nije bilo u redu. Uzimajući u obzir Henryjeve i Annine komentar? za večerom, C.L. je shvatio da je dovoljno saznao. Sve što je sada trebao napraviti bilo je nazvati Sheilu i reći joj da zaustavi Stana.
Ali ne još. Bilo bi pošteno prvo razgovarati s Howiejem. Sheila je bila protiv toga govoreći mu da je dogovor između Stana i Brenta, ali Howie je zaslužio znati što se događa, budući da je to bila i njegova tvrtka. Howie je bio razuman čovjek, sagledao bi stvari i Brent bi bio zaustavljen, možda čak i prikazan kao gad kakav i jest.
Osim što u tom trenutku Howie nije izgledao razumno. Izgledao je kao razbješnjela mazga.
– Mogu li razgovarati s Howiejem Bassetom? pitao je C.L a Vince je odgovorio: mislim da ću ja to pokušati sutra.
Treva se nagnula prema Howieu, njezino lice se pokunjilo i C.L. je za njih osjetio naglo suosje-ćanje. Kad se Treva ustala i izašla van, C.L. se osjećao još gore. Oni su bili tako dragi ljudi. Nisu trebali izgledati tako kako su izgledali. To je još nešto zbog čega će Brent Faraday trebati platiti. Nešto drugo uz ono, što god to bilo čime je uzrokovao Maddienu neprijaznost prema njemu.
Ali prvenstveno, pomislio je C.L platit će zbog same Maddie.
Maddie se po gradu vozila još sat vremena, krstareći po parkiralištima lokalnih barova i jedinog motela u Frog Pointu kako bi našla Brentov Caddy, osjećajući se kao i svaka prevarena žena. Na kraju je stala pokraj ceste i rekla si, Razmisli. Kamo bi ona otišla kada bi htjela biti sama s nekim tko nije Brent? To bi moralo biti negdje gdje je nitko iz Frog Pointa ne bi vidio. Bila je glupa što je vozila pored barova; to bi bilo zadnje mjesto gdje bi Brent išao. Sigurno je bio jako oprezan kada nitko u Frog Pointu nije opazio da je on vara. To bi trebalo biti negdje gdje nitko drugi ne bi mogao otići.
Što je moglo značiti jedino Point. Skoro je zaboravila da je svatko barem jednom otišao na Point kako bi vodio ljubav, ali to sada više nisu mogli raditi; Brent i Howie su blokirali cestu kada su sag-radili građevinsku tvrtku u dolini, a prije nepunih mjesec dana su postavili noćnog stražara. To je značilo da su orgije na Pointu i svježem zraku za sve bile prošlost.
Za sve osim Brenta. Bailey, noćni čuvar, otjerao bi sve potencijalne ljubavnike, ali bi prepoznao Brentov auto i pustio ga da prođe. Da se sad ona pokuša nekako uvući, Bailey bi je prepoznao i sljedeći dan bi cijeli grad znao da je Maddie pokušala uloviti Brenta na Pointu.
Morat će pronaći drugi način da ode gore.
Odvezla se iz grada i vozila sve dok nije bila devedeset metara udaljena od tvrtkinog prilaza, po-tom se zaustavila na trošnoj cesti kako bi parkirala na teškim, kvrgavim brijestovim granama koje su tamo napravile jarke. Drveće između ceste i Pointa je bilo zapleteno i gusto, ali nije bilo neprola-zno. Kad je bila mala, tamo je išla brati gljive s bakom i djedom. Većinu svoje kolekcije listova za satove biologije sakupila je na tom mjestu dok je bila tinejdžerica. Sada je tamo mogla uhvatiti svo-jeg muža u preljubu. Osjećala je hladnoću i na samu pomisao, iako ju je vrućina pritiskala. Moram znati, mislila je. Moram se uvjeriti, prije nego upropastim Emin život.
Loša stvar kod gustog drveća bila je ta da se morala probijati kroz šikaru koja se stalno krivila i udarala je, režući ju po rukama i pletući joj se u kosu. Dobra stvar je bila da se uvijek imala na što osloniti. Tlo je bilo mekano, puno lišća koje je smrdjelo po tresetu dok je ona vukla noge kroz nje-ga, a potplate njezinih cipela su sve više zapinjale, te se na pojedinim mjestima klizala. Cvrčci su cvrčali kao ludi, vrućina ih je natjerala na najveću brzinu, a kako se ona približavala Pointu, vjetar je uskomešavao cvijeće, a slatki miris kozje krvi, cvrčaka i vrućine vratio je Maddie dvadeset godi-na unatrag. Sjetila se kozje krvi, cvrčaka i vrućine i mjeseca. I prije svega, tamo je bio C.L na straž-njem sjedalu svog Chevyja, ovijenih ruku oko nje, nasmijavajući ju dok je prtljao oko njezinog gru-dnjaka.
Došla je do kraja šume i stala iza jednog drveta da bi zurila na mrtvačko mjesto Frog Point.
Brentov auto je bio tamo.
Maddie se naslonila na drvo, ostavši bez sve svoje energije zbog vlastite nesigurnosti. Toliko o tome da je ono s gaćicama bila samo loša šala. Mjesec je sve jače sjao i osvijetlio je prednje sjedalo, a ona je vidjela Brentovu glavu kako klima nekome, tko god to bio na suvozačevom sjedalu. Mogla je shvatiti, po načinu na koji se micao, da nešto priča, da se svađa, te se nagnula naprijed kako bi bolje vidjela. Glava nasuprot njegovoj se prestala micati kao daje ta osoba vidjela nešto iza Brenta, izvan auta i Maddie je zakoračila natrag u slučaju da je to nešto bila ona.
Brent je otvorio svoja vrata. I njegova suputnica također, a Maddie je letimično vidjela svijetlu kosu iznad auta, prije nego su se oboje popeli na tamno stražnje sjedalo. Nije to bila crvenokosa Beth, što znači da je prešao na neku drugu. Koja god to bila žena, nije je vidjela, jer bi u suprotnom rekla Brentu. Sada je Maddie jedva vidjela mrvicu njihovih glava, a malo poslije ih nije gotovo uo-pće vidjela, te je shvatila da su se spustili na sjedalo.
Taj kučkin sin.
Što bi se dogodilo da je ona odšetala tamo i otvorila vrata? Samo da je otišla tamo, otvorila vrata i rekla nešto bezobrazno poput: Hoćeš li mi opet objasniti onu šalu s gaćicama? To je ono što bi Treva napravila. Ali Treva to nikada ne bi trebala napraviti. Treva je bila udana za Howiea, savrše-nog muža. Maddie je zaglavila s Brentom. Prokletnik. Zamišljala je izraz na njegovom licu kada bi trgnula vrata, izraz lica žene, tko god ona bila. Da je prešla na čistinu i otvorila vrata, barem bi zna-la kome pripadaju te ogavne gaćice. Ovo nije bila situacija za ljubaznost, prokletstvo.
Napravi to, rekla si je i zakoračila jedan korak prema autu. Onda se nešto pomaknulo u drveću preko puta i ona se ponovno vratila natrag i kriomice gledala iz mraka. Možda jelen. Što god daje bilo, bilo je visoko. Malo se nagnula naprijed, čekajući dok ponovno nije vidjela kretnju. Definitiv-no visoko. Bigfoot, možda, ili možda onaj serijski ubojica o kojem je mislila prije nego je C.L.u otvorila vrata. Obje pretpostavke su bile nemoguće u Frog Pointu, ali takav joj je bio ostatak dana, pogotovo trenutak koji je sada proživljavala.
Čekala je cijelu minutu dok nije bila gotovo sigurna da to ne umišlja, i onda, baš kada se ponov-no htjela pomaknuti, muškarac je iskoračio prema autu i zurio unutra držeći razdaljinu. Bailey, noć-ni čuvar. Spustila se niz drvo preumorna da bi se smijala ili plakala. Naravno da će Bailey doći provjeriti. Što bi drugo radio cijelu noć ovdje? A da je ostao samo još koju minutu u svojoj šumi, mogao je vidjeti nju idiota kako otvara vrata Brentovog auta i bjesni takvom žestinom da bi je mo-gao čuti cijeli Frog Point. I čulo bi se uistinu po Frog Pointu, za što bi se Bailey pobrinuo.
Dobro, čekat će dok ponovno ne budu izašli.
Sjene na stražnjem sjedalu su se počele micati i Maddie je zatvorila oči. Oni su vodili ljubav dok je Bailey pazio, a ona gledala. To je bilo stvarno previše. Okrenula se leđima i sjela na drvo o koje se bila naslonila. Samo je željela dobro pogledati, samo je željela da Bailey ode, samo je željela ići kući. Sjedila je u blatnjavom lišću dok joj je muž vodio ljubav s drugom ženom, i zbog te pomisli se osjećala loše. Kakvu razliku uopće predstavlja identitet te žene? Saznat će ga ubrzo nakon što ostavi Brenta. A ostavljala ga je. To je bilo sve što je bilo važno. Ostavit će ga.
Dovraga s tim. Maddie se ustala. Bilo joj je dosta za jedan dan i bez zabavljanja Baileya. Brent će morati doći kući prije ili kasnije i onda će ona moći bjesniti nasamo. Važna stvar je bila da ona sada zna. Sada nije bilo važno koliko glupom ju je učinio sa svojim glupim objašnjenjima. Sada je znala.
Polako je krenula prema autu. Put natrag je bio puno brži, iako se opet poskliznula na blatnjavo lišće. Kada se vratila u auto, skinula je svoje blatnjave cipele i stavila ih na novine ispred stražnjeg sjedala koje je njezina majka držala tamo za kišobrane i bilo što drugo što bi moglo napraviti nered. Najmanje što je mogla učiniti jest da ne napravi nered svojoj majci. Onda se popela na prednje sje-dalo i skliznula na njega, a u glavi joj je kucalo kako je tableta protiv bolova popuštala.
O, dovraga, pomislila je, stvarno dovraga. I onda je ubacila auto u brzinu i odvezla se kući.
C.L. je napola spavao u autu koji je bio parkiran na drugoj strani ulice s tri trake, u kojoj je bila Maddieina kuća, kad se ona dovezla na svoj prilaz u 23:30. Nije mu se sviđala njezina kuća bila je to lijepa plava boja s bijelim roletama i velikim trijemom, ali tamo je živio Brent i susjedstvo je bilo tako Frog Pointovsko da je uhvatio nekoliko susjeda kako malo prije zure u njega kroz svoje prozo-re. Do trenutka kada se auto zaustavio, već je bio spreman na oštre riječi. Tada je vidio Maddie ka-ko usporeno izlazi iz auta i sve oštre riječi su isparile. Svjetla uličnih lampi učinile su njezino dvori-šte zamračenim umjesto noći, ali uopće joj nije mogao vidjeti lice jer se objesila na auto.
Skoro je otišao do nje. Ako netko na svijetu nije trebao biti povrijeđen i sam, onda je to Maddie. Nepozvana uspomena na osnovnu školu koju je Ann ranije izvukla, kao bujica se vratila natrag, još uvijek jasna i jaka. Bio je to zadnji tjedan škole na kraju petog razreda, na prašnjavom igralištu os-novne škole H.G.Troop. C.L. je osjećao prašinu u zraku, sjećajući se, i okus krvi u svojim ustima. Upravo je završio s mlaćenjem Petea Murphya zato što ga je ovaj nazvao debilom, i bio je u bijegu jer je bio siguran da će ga gospođa Widdington pritisnuti, ali je svejedno bježao nadajući će da će ona zaboraviti na to do podnevnog zvona. Trčao je iza ugla kako bi se sakrio iza crnih željeznih požarnih stepenica i našao se licem u lice s Maddie Martindale, jednom od glupavih cura iz šestog razreda koje su mislile da su neke velike face. Počeo je bježati, ali je onda stao, uhvaćen u inat sebi.
Ona je sjedila na jednoj od požarnih stepenica i izgledala je kao nešto iz Searsovog kataloga. Njezina smeđa kosa bila je zavezana u sjajni rep sa velikom crvenom vrpcom i nosila je crvenu škotsku haljinu s velikim bijelim ovratnikom, tako bijelim daje sijao na suncu. C.L. se prisjetio daje brisao krv iz svojih usta s jednom rukom dok je s drugom pokušavao obrisati prašinu sa zamazane majice. Njegove ruke su bile toliko prljave da su majicu samo još više zamazale, zatim je pogledao njezine ruke, njezine nokte koji su bili nalakirani jednakom svijetlo crvenom bojom, kakva je bila i njezina haljina. Tada je shvatio da nešto nije u redu, jer je trgala lak sa svog palca, ostavljajući ga u roza boji i umrljanog.
– Što s tobom nije u redu? upitao je on, ponovno brišući ruke, ovaj puta od hlače, osramoćen svojom prljavštinom i bijesan što je osramoćen.
Podigla je svoje suhe, natečene oči prema njegovim i rekla: umro mi je tata.
Čak je i za C.L.-a, tipa u stilu Baš me briga, ovo bilo važno. Naravno, i njegov otac je bio mrtav već dugo vremena, puno prije nego se on sjećao. Kada? pitao je i ona je odgovorila: u utorak.
Izračunao je. Bio je ponedjeljak. Prije šest dana. to je loše, rekao joj je, te je osjećajući da je pot-rebno još nešto reći, dodao: žao mi je.
Ona je klimnula glavom i nastavila trgati lak s noktiju, a on je imao potrebu napraviti još nešto više. Bila je tako sjajna i svijetla da bi netko trebao učiniti nešto da se osjeća bolje. Gurnuo je ruke u džepove, ali u njima je pronašao jedino paketić Juicy Fruita. Čak je i žuti omot bio prljav.
Pogledao je gore prema njoj kako bi vidio gleda li ga. Izvoli, rekao je i dao joj gumu za žvaka-nje.
Pažljivo ju je uzela i u njezinim prstima se činila toliko prljava da ju je skoro uzeo natrag i pob-jegao. Ali prije nego se mogao pomaknuti, ona ju je odmotala, prvo žuti papir, a potom foliju, njež-no je guleći sa ljepljive žvakaće. Onda ju je prekinula na pola i ponudila ga s polovicom.
Progutao je knedlu koja mu je nekako zastala u grlu i uzeo je, a kad se ona pomaknula na požar-noj stepenici, sjeo je pokraj nje, pažljivo, da njegova prljava majica ne bi dotaknula njezin rukav. Zajedno su žvakali žvakaću na suncu.
To je vjerojatno bio najbolji trenutak u njegovom desetogodišnjem životu.
Onda je gospođa Widdington došla iza požarnih stepenica i zavikala: C.L. Sturgis, a prestala je samo kada je vidjela s kim sjedi. Hej, Madeline, rekla je lijepo i lagano. Kako si?
– Dobro, hvala, rekla je Maddie.
– Onda dobro. To je dobro. Stara Widdy je na trenutak izgledala glupavo i onda se ponovno ok-renula prema njemu. Pođi sa mnom mladiću, rekla je ubilačkim glasom.
Razmišljao je o bježanju, ali ubrzo je zanemario tu pomisao. Maddie gaje gledala. Ustao se, još uvijek pazeći da se ne očeše o nju i sišao niz stepenice do svoje sudbine.
Widdy ga je zgrabila za ovratnik i odvela ga, ali on se zaustavio nakon par koraka i okrenuo prema Maddie, s Widdynom šakom koja mu je zapinjala za uho dok je pričala. Trebaš li nešto, Ma-deline? Bilo što?
Pogledao je preko ramena, uhvaćen u Widdyn čvrsti stisak i Maddie mu je klimnula glavom.
– Da, rekla je. Želim da dječak ostane sa mnom.
Nakon trenutka iznenađenja, Widdy se ispričala što ga ne može pustiti jer je bio zločest i odvukla gaje kod direktora gdje ga je on naučio pameti da ne smije tući drugu djecu, ali to mu sada uopće nije bilo važno jer je Maddie onda u njegovu korist rekla: želim da dječak ostane sa mnom.
Tada su ga izbacili iz škole na tjedan dana, a potom je završila škola. Sljedeće godine je ona bila treći razred i čak kad je i dospio tamo, ona je bila u naprednom razredu, a on u običnom zato što je imao problematično ponašanje, tako daje nije puno viđao. Nije ni morao. Sve što je trebao napraviti bilo je sklopiti oči i ona je bila tamo i govorila: hoću da dječak ostane sa mnom.
Ali sada to više nije govorila. Gledao ju je kako polako i pažljivo hoda od auta do trijema, te je poželio otići do nje. Ne bi trebala biti sama. Ali također ne bi trebala ni s njim biti sama. Ljudi će pričati; vjerojatno su i sada gledali. A Henry bi imao svoju tajnu. Razmišljao je da se vrati na farmu zbog Ann, ali u tom trenutku se Maddie nagnula na ogradu od trijema i činilo se kao se više ne mo-že micati, a zatim je on izašao iz auta.
– Maddie? pozvao ju je i ona se okrenula kad se popeo na pločnik. Čekao sam Brenta. Jesi li do-bro?
– Oh. glas joj se doimao tankim i ujednačenim. mislila sam da me možda uhodiš. Danas je jedan od takvih dana.
– Pa, skoro je gotov, rekao je to kako bi zvučao suosjećajno. pola sata do ponoći. na trenutak je zadrhtala. Pošao je staviti svoju ruku ispod njezinog lakta kako bi je pri držao i po prvi puta je opa-zio daje bosa, a ta gaje njezina ranjivost rastužila. jesi li dobro? pitao je krećući se i pomažući joj da dođe do trijema, ali ona je samo klonula na njega, tako da ju je uhvatio oko ramena da bi ne bi pala i osjećao je kako mu srce brže kuca. To je bilo loše. Maddie, želiš li da nazovem liječnika?
Samo je jednom odmahnula glavom i njezine kovrče su mu dotaknule bradu. Bile su tako meke daje on odustao od te svoje namjere, stavio je obje ruke oko nje i držao ju, želeći je zaštititi, a isto-dobno je i podmuklo žudio za njom. žao mije, Mad. Ne znam o čemu se radi, ali ne sviđa mi se. Što mogu napraviti za tebe?
Duboko je uzdahnula. pa, za početak, nemoj biti tako ljubazan prema meni jer ću se rasplakati.
– U redu je, rekao je, iako je mrzio kada žene plaču. Bilo je sve u redu. Ako je željela, mogla je isplakati cijelu rijeku na njegovu majicu, samo da ju još može držati. Samo hajde. Isplači se.
Na trenutak gaje privukla k sebi i on ju je čvršće zagrlio, a potom je ona gotovo normalnim gla-som rekla: jesi li ti svjestan da mi stojimo na sredini mojeg dvorišta? Cijela ulica može vidjeti. Po-digla je glavu, on je vidio blijedi osmijeh i srce mu se trgnulo. Ovo će ti uništiti ugled.
– Ma dovraga, rekao je blago. A do sad sam kao bio cijenjen.
– Ja te cijenim, rekla je, a on je na trenutak zaboravio disati. Onda je Maddie iskoristila taj trenu-tak da se odmakne od njega dok se on osjećao praznije nego što je mogao i zamisliti.
– Hvala ti, C.L rekla je. Trebalo mi je da se na trenutak ne osjećam usamljeno.
Ti nisi sama. Razmišljao je daju otme, odvede kod Ann i pobrine se da nikada više ne bude tako nesretna. Ali na putu mu je bio Brent, a uz to, ona je imala dijete, kćerku, te je pomislio daje za njih dvoje ipak prekasno. čuvaj se Mad, rekao je dok se okretao kako bi pošao kući. Viči ako što trebaš. njezino meko hvala slijedilo ga cijelim putem, a kad je ušao u auto, ona je već bila u kući.
Sjeo je i gledao kako se svjetla u kući gase, pokušavajući razmišljati o nečemu nezanimljivom dok su mu duša i tijelo čeznuli za njom. Morao je otići odande.
C.L. je ubacio auto u brzinu. Sutra će pronaći Brenta. Kučkin sin se ne može vječno kriti od nje-ga. I onda će otići, bez obzira koliko je Frog Pointu potreban računovođa.
Petak ujutro je došao prebrzo. Maddie se okrenula i zažalila. U glavi joj je tutnjalo, a pomisao na otvaranje očiju bila je nepodnošljiva, ali nekako ih je uspjela otvoriti. Od sunca joj je udaralo u mo-zgu, tako da joj je trebala minuta prije nego je provirila na Brentovu stranu kreveta. Noćas je spavao kod kuće, ali već je bio otišao dok se ona probudila jer je sinoć prije spavanja uzela duplu dozu tab-leta protiv bolova. Čula je zvuk Eminog radija u hodniku, što je značilo da ju je on sinoć ipak dove-zao kući, baš kako je i obećao. Ali Brenta nije bilo. Veliki Umjetnik Izbjegavanja.
Pa barem je mogla računati na to da ga nikada neće biti kod kuće. Mnogo se toga moglo reći o ovisnosti. Negdje je pročitala da zlostavljane žene i djeca mogu podnijeti gotovo sve dok zlostav-ljanje traje. To je bilo nesvakidašnje zlostavljanje koje je bilo nemoguće podnijeti. Sada je Brent bio uporan. Ako bi ostala s njim, znala bi daje vara, ali bi i ona znala daje neće ostaviti. Mnoge žene su živjele s time.
Budućnost se protezala ispred nje, zategnuta s potisnutom ljutnjom, nepopustljiva s neizgovore-nom boli, usamljena zauvijek, bez ikakve šanse da se ponovno osjeća toplo. Sklopila je oči i pomis-lila na C.L.a i njegove ruke koje su je sinoć držale, prisjećala se kako joj je govorio da mu se ne sviđa što je nesretna. Bio je gotovo stranac, a ipak je od njega dobila više utjehe nego od Brenta u proteklih pet godina. A takav će biti i ostatak njezinog života ako ostane s njim.
Dovraga s time, pomislila je i ustala da se bori.
6 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:48 pm
Margita
Administrator
Pet
Maddie je stajala na sunčanoj strani svoje kuhinje i kljukala se tabletama protiv bolova. Cijelo ti-jelo ju je boljelo i to samo zbog nesreće. Sada je bila napeta bacila je pogled na sat i na brzinu izra-čunala 24 sata dnevno, budući da je pronašla to prokleto donje rublje. Dvadeset i dva sata je skup-ljala snagu za nešto neizbježno. Pa to neizbježno je bilo ovdje i nije više bilo potrebe za skupljanje snage.
Trebao joj je odvjetnik za razvod.
Ali nikoga iz Frog Pointa. Nitko njoj neće govoriti daje glupa kao top. Problem je bio dobiti ime u Limi. Znala je neke ljude koji su bili razvedeni, ali ne i kako su se razveli. A uz to, nije ni htjela bilo kojeg odvjetnika, željela je morskog psa, nekoga tko će joj osigurati skrbništvo nad Em i tko će se pobrinuti da ne ispadne budala. Koga je ona znala, a da je dobro prošao s razvodom? Nitko nije dobro prošao s razvodom. Mislila je na Em, sklopila oči i rekla si, Razmisli.
Majka joj je rekla da je Sheila uzela C.L.u sve što je imao. Nije joj izgledao kao da gaje pogodilo siromaštvo kada se pojavio na njezinim vratima, ustvari, izgledao je savršeno uspješno, ali oni su bili razvedeni već godinama. Možda je imao vremena za oporavak.
Izvukla je imenik Frog Pointa iz ladice ispod telefona u kuhinji i listala do slova B, gledajući ka-ko stranice drhte dok ih okreće. Prestanite, rekla je svojim rukama koje su se tresle, a nakon toga je pronašla Sheilin broj i nazvala je, duboko uzdišući dok se Sheila nije javila.
Sheila? Ovdje Maddie Faraday. Nije bilo odgovora, pa je Maddie ponovno pokušala. Sheila?
– Žao mi je. Čuo se oprezan Sheilin glas s druge strane žice. Maddie Faraday?
– Išle smo zajedno u srednju školu. Maddie se osjećala kao budala. Ja sam...
– Znam tko ste, samo sam... iznenađena.
Maddie je privukla stolicu iz kuhinje i sjela jer joj je stajanje oduzimalo previše energije koju je trebala za telefonski poziv. znam da nikada nismo bile bliske i ne bih vas gnjavila, ali trebam vaš savjet.
– Moj savjet? Sheilin glas se podigao za jedan stupanj. Trebate moj savjet?
Maddie je odustala od taktičnosti jer je to samo kompliciralo problem. trebam ime dobrog brako-razvodnog odvjetnika. Znate li nekog dobrog?
– Razvodite se! Sheila je skoro postigla visoki c.
– Ma ne, rekla je Maddie. To je za moju prvu susjedu.
– A da. Gloria Meyer. Mislila sam daje ona uzela Wilbura Cartera.
– Majka mi je rekla da to nije dobra ideja, rekla je Maddie, sretna što napokon govori istinu.
– Vaša majka je u pravu, rekla je Sheila. Recite Gloriji da ona želi Jane Henries. Bila je odlična s mojim razvodom. C.L. nije znao što gaje pogodilo. Ona je u Limi. Mislim da još uvijek imam broj.
Dvadeset minuta kasnije, Maddie je imala odvjetnika.
– Maddie Faraday? rekla je Jane. Vaš muž je vlasnik one građevinske tvrtke u Frog Pointu?
– Pa samo jednog dijela, počela je Maddie.
– Ja imam rodbinu blizu vas. Moj nećak je bio u vašem razredu. I vi se želite razvesti?
– Da. Maddie je znala daje sada već preduboko ugazila da bi okolišala. Možete li mi pomoći, go-spođo Henries?
– Da, i to vraški puno. Maddie je čula kako se smije. Zovite me Jane. Danas sam zauzeta, ali možete doći u ponedjeljak.
– Ponedjeljak je u redu...
– ...i u međuvremenu prikupite sve financijske izvještaje koje možete pronaći, tako da znam za što se borimo.
– Ja samo želim skrbništvo...
– ...tako da nam ništa ne promakne. Govorimo o nepremostivim razlikama, pretpostavljam?
– O da, rekla je Maddie. Nepremostive su. Želim ga mrtvog.
Jane Henries se opet nasmijala. Tu vam ne mogu pomoći, ali nabavite mi financijska izvješća i mogu napraviti da zbog vas bankrotira. Nešto što je još bolje.
– Ne želim da bankrotira, počela je Maddie.
– Naravno da želite. Imate dijete koje će na koledž. On će se ponovno oženiti i stvoriti novu obi-telj, a gdje će onda biti vaša kćerka?
On ne bi...
– Naravno da bi. Nabavite mi te podatke.
Brent se ne bi prestao brinuti o Em. Ne bi. Je li tako da ne bi? u redu, rekla je Maddie. Što god kažete.
– Dobro, rekla je Jane. nastavite tako razmišljati.
Kada je Em sišla s kata petnaest minuta kasnije, Maddie je točila mlijeko u Flinstone čašu, mje-reći je odoka kako bi mlijeko bilo samo malo niže od ruba čaše, što je Em omogućavalo dovoljnu količinu kalcija, a da joj pri tome ne pruži šansu da ga prolije po stolu. Bilo je to nešto na što se dodatno morala koncentrirati, osim financijskih izvješća, razvoda i toga kako će poslati Em na ko-ledž ako Brent bude imao još djece sa ženom u crnom čipkastom donjem rublju. Svu svoju pažnju je usmjerila na to.
Em je skliznula u svoju stolicu i gledala Maddie preko ruba naočala, očima koje su pažljivo promatrale. kako se osjećaš?
– Dobro, rekla je Maddie što je bilo moguće veselije. Vrijeme doručka nije bilo dobro vrijeme kada se djetetu treba reći da će uskoro biti dijete razvedenih roditelja. Super sam.
– Boli li te još uvijek glava?
– Ne, slagala je Maddie. Tablete su sve sredile.
Em je odahnula s olakšanjem i opustila ramena. To je dobro. Gladna sam.
Maddie je ispred nje stavila mlijeko. I, kako je bilo sinoć?
– Gledali smo filmove. Em je privukla stolicu bliže stolu. Mislimo daje gospođa Meyer vampir.
Maddie je podignula obrvu. Da je Gloria vampir? Nema šanse. Kako želiš da ti pripremim jaja?
– Ispeci ih sa sirom, molim te.
Maddie se okrenula prema mikrovalnoj pećnici i zastala. Pokvarena je. Zaboravila sam. Kupit ćemo novu kasnije. Drugi izbor?
– Kajgana. Emine oči su se suzile. Nije to samo zbog zubi. To je zbog njezinih noktiju. I očiju. Izgledaju kao grožđe. I jako je blijeda zato što tijekom dana ne boravi vani dovoljno dugo. Izlazi samo navečer.
Maddie je uzela plavu zdjelu za miješanje iz ormara i dva jajeta iz hladnjaka, diveći se ljepoti plavih obruba oko žutog šanka. Pristaju bolje od crnih. Razlupala je jaja u zdjelu i mutila ih s vili-com dok je razmišljala o Gloriji. Od svih ljudi koje su Em i Mel mogle izabrati za igru o vampiri-ma, Gloria je bila najnevjerojatniji izbor, ali ipak je bila ledeni brijeg Frog Pointa, devet desetina ispod površine.
Ipak, ispijanje krvi je bilo izvan njezinih mogućnosti. Prema onome što je jučer čula, Glorijine šanse da bilo što ispije bile su jednake nuli. Ne mogu to zamisliti, Em. Posegnula je za mlijekom i natočila ga malo u zdjelu, prije nego je ponovno počela mutiti jaja.
Em je posegnula prema svojim naočalama. kladim se da u njezinoj kući uopće nema ogledala. Uvijek je navečer vani, znam koga traži. Tatu.
Maddie je prestala miješati. Što?
Em je klimnula glavom gledajući u Maddie. Tatu. Izađe navečer i čeka da on izađe u dvorište. Tada ga pozove imenom. On nekada stane, ali ne izgleda sretno. On zna da je ona vampir. Em je gurnula prst u mlijeko i okretala ga, praveći bijeloplave krugove, ali nije skidala pogled s majke. ali ne brini se. Ja znam kako to riješiti. Bijeli luk, sveta vodica i kolac kroz srce.
Maddie je zagrijala tavu na štednjaku i stavila jaja, čekajući da smjesa bude kremasto žuta, prije nego je ponovno progovorila. mislim daje sve što imamo od toga samo bijeli luk u prahu.
Em je razmislila. mogu ga otopiti u svetoj vodici.
– Nemamo svete vodice. Kada su se jaja ispekla, stavila ih je na tanjur i divila se nježno žutoj boji pokraj plavog kineskog porculana. Zgodno. Daje Druga Žena slučajno Gloria, zatrovala bi joj travu. koji ste film sinoć gledali?
– Izgubljeni dječaci. Možda će gospođa Meyer eksplodirati kad je poprskam svetom vodicom.
Maddie je stavila tanjur pred Em. bacati vodu na susjede i nije baš dobra ideja. Zaboravila sam ti staviti tost unutra. Eto vidiš što se dogodi kada me ometaš.
– Ja ću to napraviti. em se ustala i uzela dvije kriške kruha iz vrećice i stavila ih u toster.
To nije mogla biti Gloria. Cijela ta zamisao Glorije u crnom čipkastom donjem rublju bila je luc-kasta. Emin tost je iskočio i Maddie je postala gladna od tog slasnog mirisa, tako daje ubacila još dvije kriške kruha za sebe.
Em je sjela i počela mazati pekmez i margarin na svoj vrući tost. Na tom kruhu je bilo barem tri tisuće kalorija koje će Em potrošiti kad se baci na trčanje po stepenicama. Kada je Maddien tost iskočio, namazala ga je tankim slojem pekmeza. Ako će već biti sama, neće još biti i debela. Vrije-me je za početak dijete. Dijeta Razvedenih Žena. Bez masnoća, bez soli, bez novca, bez seksa. O, dovraga.
U međuvremenu, Em se opet počela brinuti. stvarno se dobro osjećaš?
– Da, dobro se osjećam, rekla je Maddie. Prestani se brinuti.
– Mogu li ja onda prespavati kod Mel? Em je odgrizla komadić svog tosta. trebala sam ostati ju-čer, sjećaš se? Došla sam kući kako ti ne bi bila sama, ali sada izgledaš poprilično dobro. Ako si dobro, mogu li ostati večeras? nestrpljivo je zastala. Ako nisi dobro, ostat ću s tobom. Uopće mi nije teško.
– Oh, uzdahnula je Maddie. Jesam li ti spomenula da si ti savršeno dijete?
– Hvala ti. Mogu li onda ostati kod Mel?
– Jesi li pitala tetu Trevu? Maddie je pažljivo zagrizla u svoj tost i žvakala. Glava joj još uvijek nije otpala od bolova.
Em je odmahnula glavom. Ne. Mel će je pitati. Mogu li?
– Nazovi i saznaj.
Em je pomaknula stolicu unatrag.
– Poslije doručka.
Em se nagnula preko stola i nabacala svoja jaja na tost koji je bio premazan s pekmezom i mar-garinom, praveći pakleni sendvič. Pojest ću ovo dok sam na telefonu, rekla je i otišla u dnevnu sobu dok je margarin sa sendviča kapao za njom po sobi. Hvala, mama.
Maddie je obrisala margarin s poda ohrabrena što je tost ipak ostao gore, iako je bila dovoljno nemarna pa se nagnula preko stola. Dobro, pomislila je. Živjet ću. Stvari su krenule nabolje.
Em je kriknula iz dnevne sobe. Teta Treva želi razgovarati s tobom, i Maddie se javila na drugi telefon.
Trevin glas je bio oprezan. Kako si?
– Em, jesi li spustila slušalicu? pitala je Maddie.
– Čula sam da je poklopila, rekla je Treva. kako si ti? Jesi li razgovarala s njim?
– Nisam.
– Dovraga, Maddie.
Maddie ju je prekinula. čekaj samo trenutak, nije se vratio kući dok sam bila budna, a već je bio otišao kada sam se probudila, ali nazvala sam odvjetnicu. Zatražit ću razvod u ponedjeljak. Napravit ću to, Treva. Napravit ću to što je moguće tiše, ali nazvala sam je. Učinjeno je.
– Da, treva je izdahnula na telefon. O da, da, da. Oh, kako dobro za tebe.
Maddie se naslonila na zid. ne znam. Ovo će biti strašno. Ona mi kaže da bih trebala imati finan-cijske podatke.
– Tko je ona?
– Odvjetnica. Jane Henries iz Lime.
– Oooo, ona je dobra. Trevin glas je zvučao histerično sretan. Čula sam da im ona uzme sve osim čarapa. Gdje ćeš dobiti te financijske podatke?
– Već ih imam. Ja nam pravim porezne kartice svake godine, tako da sve podatke imam u orma-ru. Nije to nikakva velika stvar.
– Što je s uredom? Mislim da bi mu trebale pretražiti i ured.
Maddie je skoro ispustila telefon. Jesi li ti sišla s uma? Želim razvod, ne skandal. Rekla sam ti, napravit ću to veoma tiho, a ako budem pretražila Brentov ured, ljudi neće biti tiho.
– On je gad, Maddie. Trevin glas je bio toliko napet daje gotovo režala. zaslužuje da ga se gene-ralno očisti. Zar ne želiš znati što je muljao na poslu? Ja sigurno želim i kladim se da i Jane Henries želi. Idemo do ureda. Stalno tamo odlazimo i nitko neće ništa misliti o tome. Pokupim te za petnaest minuta. Three može pripaziti na cure.
– Treva, ne mislim da bi on imao stvari sakrivene na poslu. Zašto bi...
– Gdje bi ih dalje sakrio? rekla je Treva. ako to ne želiš napraviti zbog sebe, napravi to zbog me-ne. Imala sam loš tjedan. Željela bih to prenijeti na nekog drugog, ako je moguće na Brenta. Osim toga, što imaš danas u planu?
Treva je kao i obično bila u pravu. Da ne ode pretražiti ured, bila bi kod kuće, čekajući Brenta da stigne kako bi se mogla razvesti od njega. Stvarno nije mislila da tamo ima nečega, ali jednako tako nije mislila i da postoji druga žena.
– Ma hajde, rekla je Maddie.
Telefon je ponovno zazvonio čim je prekinula razgovor s Trevom, a Maddie je stavila ruku na hladan zid pokušavajući naći svoje mjesto na svijetu. Željela je lijep, miran živčani slom, ali to neće doživjeti sada jer će neprestano morati visjeti na telefonu. Kako je telefon uporno nastavio zvoniti, podignula je slušalicu i rekla: da? S druge strane začula je dobro poznati glas: Maddie, srce, majka je.
Maddie se trgnula. Njezina majka je već čula za razvod. U redu je, majko.
– Ne, nije. Zaključaj sva svoja vrata.
Maddie se namrštila. Ne radi se o razvodu. Možda je ovo bilo o C.L.-u koji ju je sinoć grlio na sredini njezinog travnjaka. Pokušala je razmišljati ponovno o tome, ali ako joj je majka znala... zaš-to?
– Vani je netko tko vreba ljude.
Maddie se spustila niz zid, s olakšanjem. U deset sati ujutro?
– Pa ne. Candace gaje vidjela sinoć. Jutros mije rekla.
– Što si ti opet radila u banci?
– Unovčila sam ček. Stvarno Maddie, nije sigurno vani. Pogotovo zato što je Brent bio sinoć ta-ko dugo vani.
Kako je saznala za te stvari? Majko, to je bila samo jedna noć.
– Pa uhodi treba samo jednu noć, i to je to, a ti ćeš biti ubijena u krevetu uz tu ozljedu glave koju već imaš. Kako ti je glava?
– Dobro, hvala majko. njezina majka, glavni scenarist za Najgori Scenarij. Daje samo znala.
– Hoćeš li, molim te, zaključati vrata?
Maddie je odustala od daljnje rasprave. hoću. Obećavam. Sada moram ići. Treva i ja izlazimo.
– Čekaj. Što se događa s Trevom i Howiem?
– Sretna bračna ljubavna idila, rekla je Maddie.
– Ne bih baš rekla, rekla joj je majka. Sinoć su se posvađali u kuglani.
– U kuglani? Njihovi auti su ipak bili na parkiralištu. Što su radili u kuglani?
– Ester kaže da joj je Lori Winslow rekla kako je Howie razgovarao s Brentom i onda je došla Treva i potom je nastala gužva. Glas njezine majke zvučao je pohlepno. je li ti nešto rekla o tome?
– Ne, odgovorila je Maddie. I neću je pitati za to, tako da mi to više ne spominješ. Ljudi se u braku svađaju.
Majka joj je sada promijenila pristup. Zašto je Howie toliko ljut na Brenta? Postoje li u tvrtci ne-ki problemi?
Svugdje, samo ne u tvrtci, željela je reći Maddie, ali umjesto toga, samo je odgovorila: ne. Znaš kako ljudi vole pričati. Od buhe naprave slona.
– Ester je rekla Lori, a ona je rekla Mikeu, koji je rekao daje Treva izgledala kao smrt.
– Ester treba početi živjeti svoj život. I sada stvarno moram ići.
– S Trevom? Zar bi trebala ići van? Kako ti je glava? Jesi li dobro?
– Dobro sam, ponovila je Maddie. O, pa ja još uvijek imam tvoj auto. Dovest ćemo ti ga.
– Ako ti treba, slobodno ga zadrži. Šetnja je za mene dobra.
– Ne treba mi. Maddie se osjećala rastrganom između krivnje i ogorčenja. Njezina majka je bila tako draga dok je tračala; nije zaslužila kćerku koja je pred razvodom i koja ima sarkastične misli. treva će me odvesti gdje trebam.
– Pa to je lijepo, draga. Dobro se zabavite. Javi mi što ti bude rekla. Pazi na glavu.
Kako? Maddie je htjela reći, ali nije jer je znala da će, ako bude izazivala sreću, završiti s moto-rističkom kacigom na glavi lutajući kroz grad. hoću, odgovorila je i otišla reći Em da se spremi.
C.L. se vozio Glavnom ulicom tražeći Brenta Faradaya, odlučan u namjeri da ga sredi i tako za-boravi svoju bivšu ženu kojoj je činio uslugu. Maddie mu je priuštila noć punu jako zločestih briga i vatrenih snova i sada je zbog toga bio umoran, razdražljiv i očajnički željan odlaska iz grada.
A Brent mu nije pomagao u tim stvarima. Već je prošlo devet, a on još nije bio u tvrtci, stoga, kakav je on to uopće poslovni čovjek? Da, Brent je već bio tamo, to mu je rekla plavokosa tajnica. taman ste se mimoišli, gospodine Sturgis, zacvrkutala je ona, vraški slatko. prije deset minuta je otišao u banku. First National u Glavnoj ulici. U Donjem gradu. kao daje Frog Point bio toliki da ima Donji grad. Jedna ulica i tri semafora ne čine Donji grad, želio je reći tajnici, ali nije se činilo poštenim da svoju nervozu istresa na njoj, tako daje zašutio i otišao u obilazak oko banke.
Tada mu se sreća nasmiješila. Kraj banke je prošao baš kada je Brent izlazio, odjeven u odijelo dok je u ruci nosio sivu sportsku torbu. C.L. je usporio kako bi se zaustavio, ali parkirališna mjesta su s obje strane ulice bila zauzeta i auto iza njega je trubio.
hej, Brent! povikao je i Brent se okrenuo i tako ga promatrao otprilike jednu minutu. Zatim mu je mahnuo i nastavio hodati.
C.L. je otvorio usta kako bi nešto doviknuo, ali auto iza njega je ponovno zatrubio, ovog puta mnogo duže. Nije bilo sumnje da će o ovome slušati kasnije od Henryja. Dovraga s tim; samo se trebao okrenuti i slijediti ga. C.L. se odvezao do slijedeće ulice, skrenuo desno na kružni tok kod Burger Kin ga, zaslužujući bijesni pogled žene na prozoru, a potom je skrenuo na Glavnu ulicu kroz žuto svjetlo, zaslužujući više bijesnih pogleda i trubljenja od ostalih vozača. Baš kao u stara vreme-na. Nije mogao dočekati večeru kada će mu Henry očitati bukvicu zbog današnje vožnje.
Provezao se Glavnom ulicom. Brent je otišao. C.L. je dvaput napravio krug po Donjem gradu, prolazeći kroz trgovačke dijelove i sporedne ulice, ali Brent je jednostavno ispario. C.L. je u proš-losti doživio izbjegavanja ljudi, ali nikada s tolikim entuzijazmom kojega je Brent sada pokazivao. Kučkin sinje sigurno smišljao nešto jako podlo.
Ali prije ili kasnije, C.L. će otkriti što je to. U Frog Pointu nitko nije mogao dugo skrivati tajnu.
Sat vremena kasnije, nakon što je pretražila Brentov ured, Maddie je sjela za svoj kuhinjski stol s Trevom i piljila u dvije stvari koje su pronašle i smatrale zanimljivima.
Jedna od njih je bila kutija Durexa.
– Ja sam mislila da ti piješ pilule, rekla je Treva dok ih je izvlačila iz Brentove ladice u stolu.
– Pijem, rekla je Maddie. Zamisli, možda me vara.
– Neka crkne, rekla je Treva i vratila se natrag na posao, a Maddie je naišla na novo otkriće, zak-ljučanu crnu metalnu kutiju, 10 sa 14 cm veliku, s natpisom Osobno, nažvrljanim Brentovim ruko-pisom. želim pogledati u kutiju, rekla je Treva, ali upravo se tada na vratima pojavila Brentova taj-nica Kristie i zamolila ih da odu.
– Ne biste trebale prekopavati po stolu gospodina Faradaya, rekla je Kristie svojim piskutavim, titrajućim glasom.
– Pa u stvari, njegova je samo četvrtina stola, puknula je Treva. Jer kako stvari stoje, ja i gospođa Faraday posjedujemo svaka po četvrtinu ove tvrtke, tako daje stol pola naš, što nas čini tvojim polu-šeficama. Stoga sada možeš jednostavno otići.
– Treva, rekla je Maddie, ali Kristie je već izašla povrijeđena i zbunjena, a one su nakon toga na-stavile tražiti, te su sa sobom uzele kondome i kutiju koju će otvoriti kod kuće, kako bi Treva rekla, da uspore Brenta.
A sada je kutija bila na sredini Maddienog kuhinjskog stola i podrugljivo im se smijala. Brava se nikako nije mogla otvoriti, a poklopac nisu mogle obiti. Maddie je razmišljala da bi je možda treba-la pregaziti autom, ali je ipak shvatila da bi to od nje bilo potpuno nezrelo. Uz to, više nije imala ni auto. Život je stvarno postajao sve bolji i bolji.
Treva je bila zgrožena. pa što on to ovdje drži? Svoju krepost?
– Doći će kasnije kući, rekla je Maddie. Pogledat ću mu privjesak s ključevima.
– Naravno, možeš mu reći nešto kao: Dragi, pronašla sam ovu tajnu kutiju dok sam preturala po tvojem uredu; mogu li posuditi ključ? To će ti sigurno upaliti.
Maddie je sa sumnjom promatrala kutiju. Nisam čak sigurna ni da bi se s ključem otvorila. Poku-šala si to razvaliti s odvijačem, sjećaš se?
– Bila sam ljuta, rekla je Treva. Izazivala me.
– Uvijek krivi potez.
Treva je pogledala na sat. dovraga, obećala sam Threeju da ću biti kod kuće prije pola sata. Usta-la se i pokazala na kutiju. Želiš li da ovo ponesem, da ti je maknem s očiju?
– Ne, rekla je Maddie. daj da još malo poradim na njoj. I ona se ustala. Sigurno je u redu ako Em večeras prespava kod tebe?
Treva je potvrdno klimnula glavom. Ti i Brent trebate ovo riješiti na miru dok ste sami. I nemoj zaspati prije nego ga uhvatiš za gušu. Opet je pogledala u kutiju. Zaboravi na kutiju dok ti ja ne budem mogla pomoći. A ti do tada istražuj Brenta.
– Da. Maddie je duboko uzdahnula. jučer je iskoristio Em, Treva. Ja sam htjela razgovarati s njim, a on mi je rekao da ne uzrujavam Em. A jadna Em je samo tamo stajala, nasmrt preplašena.
– Neka crkne. Stvarno. treva je obišla oko stola i čvrsto zagrlila Maddie. Ti zaslužuješ bolje. Ovo što radiš je dobro. Počet ćeš sve iznova, potpuno nova. Ovaj puta će to biti bolje.
– Da, rekla je Maddie, ali kad je Treva otišla, sjela je za stol i pomislila, Kako bolje? Kako će samoća biti bolja? Kako će to što Em neće imati oca koji živi s njom biti bolje? Željela je plakati, vrištati i grozno se ponašati, pomislila je kako bi bilo dobro baciti se na nekoga, osjetiti udar i ispus-titi svu ljutnju i frustraciju. To ju je potaklo da pomisli na C.L.a, onako velikog i jakog, kako je grli prošle noći. Bilo je tako lijepo osjećati prisutnost nekoga na koga se možeš osloniti, i Bog ga blago-slovio, rekao joj je sve prave stvari. Njegova prsa su bila čvrsto priljubljena uz njezin obraz i da je sada bio ovdje, svalila bi ga na pod i ispucala sve svoje frustracije na njemu u osvetničkom i entuzi-jastičkom seksu.
A to bi bilo posljednje što joj je sada trebalo. Maddie je kvrcnula kutiju kako bi si omela misli. Mora postojati neki način za ovu prokletu stvar. Možda otvarač za konzerve. Ili sjekira. Ona stvarno nije mislila da se u njoj nalazi nešto važno, ali bolje je bilo misliti o njoj nego o Brentu. Ili o C.L.-u i seksu.
Ne bi trebalo biti tako teško. Okrugli otvor za ključ virio je pola centimetra izvan kutije. Morala bi uspjeti kad bi ga otkinula.
Ustala se i preturala po ladici s alatom, te se vratila sa svrdlom i čekićem, ali pločica je otpala.
Kutija je ostala zaključana.
– Pa, goni se, rekla je Maddie i s čekićem udarila poklopac kutije.
Poklopac je odskočio i pao na stol.
– U redu. Maddie je sjela. Tako te volim.
Privukla je kutiju k sebi i izvadila svežanj papira koji je bio u njoj. Prvo je mislila da su to pos-lovni papiri, kopije ugovora i fakture, ali pri dnu kutije su bila pisma. Ljubavna pisma.
Bilo ih je dvadeset devet. Dvadeset sedam ih je bilo Bethinih u kojima planira budućnost s Bren-tom, ali bez datuma, tako da joj nije bilo jasno kada ih je napisala. Maddie ih je pročitala, pogođena time koliko ga je Beth voljela i koliko mu je vjerovala. Možda je trebao ostati s Beth.
Možda je ona bila osoba s kojom je on sada.
Maddie je Bethina pisma stavila sa strane i uzela preostala dva. Oba su bila nepotpisana. Jedno je bilo na bijelom papiru s crvenim tratinčicama u uglu, pisano neurednim rukopisom i s prijedlogom da se nađu u njezinoj garaži, što sigurno nije bila Gloria, jer nijedan zahtjev nije bio povezan s tra-vom.
Drugo pismo je bilo na bijelom papiru s plavim linijama, na onoj vrsti papira koju koriste djeca u školi. Pisalo je Brent izvana, a rukopis je izgledao kao da je pripadao osobi poput Kristie, vrckastoj i nezreloj. Sada je samo trebala primjerak Kristienog rukopisa i onda će prema njoj moći biti bezob-razna bez trunke grižnje savjesti. Našla sam ti gaćice, mogla bi reći. Bože, bile su vulgarne. ovo je bila tako racionalna misao koja je Maddie pala na pamet da se i ona sama iznenadila. Gdje je ovdje bila bol? Zbog svih ovih veza trebala bi se osjećati bijesno, a ne sarkastično. To je dobar znak, po-mislila je. Sigurno sam ga preboljela. Pokvarenog gada.
Osjećajući se djelomično razvedrenom, otvorila je pismo i ostala bez zraka. Moramo se naći kod naše kuće, pisalo je. Znam da voliš Maddie, ali ja sam trudna i ne znam što da radim.
Maddie je ispustila pismo na stol. Ti kučkin sine, rekla je naglas.
Kristie je trudna s njim. Pa, neka je trudna s njim. Toliko o kutijici kondoma. Kristie ili neka druga će roditi Eminog polubrata ili polusestru. To je bilo lijepo. O čemu je dovraga Brent razmiš-ljao?
Morala je nešto napraviti. Ovo će biti gore nešto što je i zamišljala. A ona će biti ta koja će to sve morati objasniti Em.
Znaš koliko voliš Kristie? mogla bi reći. Pa i tati se jako svidjela i...
Stavila je sva pisma natrag u kutiju, osim onoga o trudnoći i zalupila poklopac. Onda je ponovno pogledala u poruku. Rukopis joj uopće nije bio poznat, a ni papir nije pomagao. Bi li Kristie pisala na običnom papiru iz bilježnice? Sve je bilo tako zbunjujuće.
Stavila je pismo u torbu kako bi ga usporedila s nečim iz ureda što pripada Kristie. Zatim je spustila glavu na stol jer joj je sve počelo tutnjati. Ona je bila bolesna žena. Ne bi trebala čitati tak-ve stvari. Ne bi trebala imati ovakav život. Bilo je to previše za nju. Morala je učiniti nešto u vezi toga, ali trenutno ju je glava ubijala.
Uzela je tri tablete, nadajući se da će izbrisati sve ono čega je bila svjesna, otišla je gore, uzela sa sobom kutiju i kondome, te sve to dobro sakrila ispod kreveta kako to ne bi Em pronašla. Zatim se podvukla pod prekrivač i onesvijestila.
– I, kako ti je mama? pitala je Mel kad su se ona i Em vratile pred televizor s velikom tanjurima punim tjestenine i zdjelom kruha od bijelog luka. Ace Ventura je bio na programu po petnaesti put, ali nijedna od njih dvije nije ništa učinila, već su se pretvarale da gledaju.
– Ona kaže daje bolje. em je nabola svoju tjesteninu i pažljivo zagrizla kruh. nema više onaj gro-zni pogled u očima koji je imala jučer, kao da će svake minute zaplakati. Nabola je još jedan koma-dić tjestenine i zagrizla još jedan komadić kruha, te je sve to žvakala dok je smišljala kako će joj reći sljedeći dio. Moji mama i tata su se sinoć posvađali, konačno je izgovorila. Ali zapravo posva-đali.
Meline oči su se raširile. zezaš se.
– Ne. To je stvarao bila velika svađa, a događala se u mojem prisustvu. Izgledali su tako ljutito, Mel. Em se okrenula prema njoj, pokušavajući se suzdržati kako ne bi zaplakala. izgledali su kao da se mrze. A onda me tata doveo ovdje, a nju ostavio sasvim samu. To je grozno.
– Zašto mi to onda nisi ispričala? Mislim o svađi. Mel je zvučala smiješno, stvarno napeto za razliku od njezine uobičajene vrckavosti.
– Jednostavno nisam mogla pričati o tome, rekla je Em. To je grozno kada ti se mama i tata sva-đaju. Znam da si ti rekla da to tvoji stalno rade, ali oni zvuče kao da se šale. Ova je svađa bila stvar-na. Čak nisam željela ni razgovarati o tome. A danas je mama bila jako tiha i uopće nije vidjela tatu. To nije dobro, Mel.
Mel je izgledala kao da nije bila sigurna treba li reći to što je namjeravala. Em je imala čudan os-jećaj zbog toga jer Mel inače nikada nije marila za to što će nekome reći. Postoji nešto drugo, rekla je Mel.
– Što? pitala je Em, a grlo joj se skupilo.
Mel je progutala zalogaj i pomaknula se na ležaj. moja mama je poprilično ljuta na tvojeg tatu. Čula sam je jutros kad je preko telefona poprilično vikala na njega.
Em je sjela. Kako znaš daje to bio on?
– Zato što je vikala njegovo ime. melje izgledala jadno. Bilo je grozno, Em. Rekla je da će ga ubiti ako nekome kaže.
Em je progutala knedlu. Što?
– Ne znam. Mel je ponovno zabola svoju tjesteninu, pokušavajući djelovati kao da joj nije stalo, ali Em je vidjela da joj je itekako stalo. ima još nešto gore. Nakon što je prekinula, došao je moj tata i pitao je s kime je to razgovarala. Ona je rekla da je razgovarala s mojom bakom. Mel je na minutu ostala otvorenih usta. Lagala je. I onda su se i oni jako posvađali. Šaptali su onako oštro i mama je jako udarila rukom od stol. A onda je tata otišao van i zalupio vratima. Zastala je i progutala knedlu. nakon što je moj tata otišao, mama je počela plakati. Ona nikada ne plače. Bilo je grozno. Čak sada ne želim ni razgovarati o tome. Želim da to nestane.
– Mislim da to neće nestati, rekla je Em, prisjećajući se svojih roditelja koji su dan ranije stajali na sredini dvorišta, misleći na to kako je njezina mama izgledala sa šakama na grudima. Nešto se jako, jako loše događa.
Mel je zurila u televizor. Možda je gospođa Meyer ugrizla tvojeg tatu i učinila ga vampirom, a sada je on ugrizao moju mamu i ona ne želi da to itko zna.
– Mel, prestani, rekla je Em. Ovo nije zafrkancija.
Melje nastavila zuriti u TV. Ne želim da ovo bude za ozbiljno. Želim da to nestane.
I ja isto, rekla je Em. Ali mislim da neće.
Ekran je zasniježio i Mel je ustala. Ne vjerujem. Glas joj je zvučao rastrešeno i povišeno. Mama! Ovo je sranje! Mama! Kablovska nam je pokidana!
– Jezik, rekla je teta Treva dok je ulazila u sobu.
– Ne mogu vjerovati, rekla je Mel dok joj je mama prčkala po kablovskoj. Sve je pokidano. Što se dogodilo?
– Izgleda da se jednostavno pokvarila. teta Treva se uspravila. Nazvat ću ih sutra i reći im da su ti uništili život. U međuvremenu, čitaj nešto.
– To je šala, zar ne? pitala je Mel.
– Vježba bi ti dobro došla, rekla je teta Treva.
– Možemo li gledati video?
Teta Treva je slegnula ramenima. Naravno. Trujte si mozak. Što god.
Melje sačekala da joj mama ode i onda se okrenula prema Em. Možeš li ti to vjerovati? Sve što želimo na videu? Što god da ne valja, stvarno ne valja. Moja mama je već tjedan dana luda. Ne mo-gu vjerovati da nam je prošlu večer dopustila da gledamo Izgubljene dečke. To je zabranjeno. To je loše.
Em je razmislila o tome. U pravu si. Moj tata je postao mrgud prije tjedan dana. Nešto se tada dogodilo. Što ćemo napraviti?
– Morat ćemo početi njuškati okolo, rekla je Mel. Nikada nam neće reći. Morat ćemo same saz-nati.
Em je razmislila o tome. Špijuniranje bi joj dan prije zvučalo glupo, ali stvari onda nisu bile tako loše. u pravu si. Moramo nešto učiniti kako bismo ih spasile. Samo ne znam što. Nikada prije nisam njuškala okolo. Što da radimo?
– Pa za početak, svaki put kada zazvoni telefon, mi ćemo slušati, rekla je Mel. To je jednostavno očito.
Šest
Zvono na vratima probudilo je Maddie vrlo brzo nakon sedam te večeri, ostavljajući je omamlje-nom i zbunjenom. Zašto je Brent zvonio na vrata? Imao je svoj ključ. Prigovarala je dok je silazila niz stepenice i na kraju ipak otvorila vrata.
– Probudio sam te, rekao je C.L naslonjen na vrata, s tamnim očima u kojima se naziralo nešto poput divljenja, ali to nije moglo biti to, budući da je sad izašla iz kreveta, a na sebi je imala pink majicu s odrezanim rukavima koja je bila starija od bilo čega na ovome svijetu. Nagnuo je glavu prema njoj. oprosti što sam te probudio.
Maddie je zatvorila oči unatoč činjenici da je on tamo, nasuprot ideji o njemu. Razmišljala je o tome da ga izvuče na prag i da se tamo obračuna s njim na svoj način, a on je sada bio ovdje, od krvi i mesa, i na njezinu nesreću, izgledao je dosta dobro, odjeven poput pravog zavodnika. Bilo je to neugodno. Otvorila je oči i pokušala biti ljubazna. Nema problema. Što želiš?
– Ann je čula za tvoju nesreću. Poslala ti je čokoladne keksiće. Dao joj je plastični umotani ta-njur kojega je uzela iz njegove ruke, pažljivo izbjegavajući njegov pogled. Uspostaviti kontakt oči-ma bila bi loša ideja.
Pogled ravno ispred sebe pružao joj je dobar vidik na njegova široka prsa koja su odlično izgle-dala u toj majici. Majica je izgledala mekana od pranja i Maddie se jedva suzdržala da je ne dotak-ne. To je bila stvar koju su muškarci često krivo shvaćali. Bila je poprilično sigurna da bi je C.L. krivo shvatio. Riješi ga se, govorila joj je savjest. hvala ti, C.L. Reci Ann da me je jako obradovala.
– Reći ću joj, rekao je. Jesi li možda nedavno vidjela Brenta?
– Nisam. Maddie se nasmijala pokraj njegovog lijevog uha i pokušala zatvoriti vrata, ali on se naslonio na okvir od vrata i nije se htio maknuti. pa, bilo mi je drago vidjeti te C.L ali sada moram ići jesti ove kolačiće.
Osmijeh mu se široko razvukao. Hvala, i meni je drago što sam te vidio.
Maddie je imala puls dvjesto. Morao je otići. Ponovno je pokušala zatvoriti vrata, ali on se još uvijek nije micao, pa je sada odustala od ljubaznosti. oprosti što ću biti gruba, ali ovo stvarno nije dobar trenutak. Možeš li doći poslije?
– Naravno. Kada?
Zaboravila je da on zna biti tako uporan. Zbog njegove upornosti je i završila na stražnjem sjeda-lu njegovog Chevyja prije dvadeset godina. možda u listopadu? Do tada će se stvari smiriti.
On je klimnuo glavom. Ne mogu toliko dugo čekati. U ponedjeljak se moram vratiti na posao.
Maddie mu se široko osmjehnula. Pa, možda sljedeći put kada dođeš u grad?
Ispravio se i smiješak je nestao s njegovog lica. Maddie, vruće je. Umoran sam. Samo nakratko želim razgovarati.
Budući daje to bila rečenica kojom ju je namamio u auto prije toliko godina, Maddie se trgnula i klimnula glavom. C.L moj muž dolazi uskoro kući i...
– Super. Brent je onaj kojeg sam došao vidjeti. Mogu li ući?
U njegovim je očima mogla pročitati da neće otići dok ne razgovara s Brentom. Maddie je uzda-hnula i pomaknula se unatrag, a C.L. Sturgis je prošao pokraj nje i ušao u njezinu kuću.
Trebalo je gosta ponuditi pićem, pa je Maddie zgrabila dvije čaše, pakovanje soka od naranče i bocu Brentove votke, te C.L.a izvela na stražnje dvorište tako da bi susjedi mogli vidjeti kako ne prakticiraju nedopušten seks, iako je C.L.-ov sjajni kabriolet bio parkiran pred njezinom kućom i signalizirao crveno svjetlo.
– Zalupi vratima, rekla mu je dok ga je provodila do dvorišta. Stara su i ne zatvaraju se kako tre-ba.
Okrenula se i vidjela ga kako gleda vrata. Znaš, mogla bi ovo malo namazati i više ti ne bi zapi-njalo, rekao joj je prelazeći dlanom po rubu vrata. Za to je potrebno samo par minuta.
Pitala bi ona već Brenta da napravi tako nešto, ali je on bio previše zaposlen. Gradio je proklete kuće, ali bio je prezaposlen da popravi svoja stražnja vrata. Maddie je boljela glava, a ljutnja je to samo pogoršavala. Da je ostala sa C.L.-om prije dvadeset godina, njezina stražnja vrata sada ne bi zapinjala.
– Hvala, rekla je. Mi ćemo to napraviti.
Sjeli su za pokidani piknik stol s bocom skrivenom između sebe, pili svježi sok od naranče s votkom i nespretno razgovarali. C.L. je izgledao odlično na mjesečini, širok i preplanuo, snažan i zdrav, a Maddie je odjednom ispila svoje piće tako da joj ne bi na pamet pali još kakvi pridjevi. Bila je udana, iako je brak bio nesretan. Pridjevima nije bilo mjesto u njezinom životu.
– I kako idu stvari? pitao ju je C.L a Maddie se skoro nasmijala. Jeste li ti i Treva još uvijek blis-ke?
– Da, rekla je Maddie. Krvne sestre zauvijek.
– I obje imate djecu? C.L. je klimnuo glavom. Teško za povjerovati. Napustim grad na dvadeset godina i vas dvije poludite.
– To smo napravile samo da ubijemo vrijeme dok ti ne dođeš, rekla je Maddie.
– Pa pričaj mi o svojem životu, rekao je C.L.
To nije pravi život. Živim ga samo zbog obazrivosti prema drugim ljudima. Živim u Frog Pointu. Moja majka zove svaki dan. Svoju baku posjećujem svake nedjelje u staračkom domu kako bi mog-la vikati na mene. Podučavam umjetnost s mojom najboljom prijateljicom koja podučava gospodar-stvo. Imam savršeno dijete koje želi psa. Moja mikrovalna pećnica je pokvarena, a auto mi je mrtav. Maddie je još jednom progutala knedlu. I to bi bilo sve. Ne previše zanimljivo.
– Hej, rekao je C.L. ja sam ovdje. To je zanimljivo.
– Da, je, rekla je Maddie. Hvala ti što si navratio. Da nema tebe, sada bih zvala okolo i raspitiva-la se o cijenama pećnica. I vježbala svoj brakorazvodni govor. Tvoj sam dužnik.
– Dobro. Nemoj to zaboraviti. Pričaj mi o Trevi.
– Trevi? Treva ima problem koji neće podijeliti. Pa, ona ima dvoje djece, Melanie, koja ima osam godina, i Three ja koji ima dvadeset godina.
C.L. se namrgodio. Dali su djetetu ima Three?
– Ne, nazvali su ga Howie Junior. Maddie si je natočila još juicea i kradom još malo votke. Al-kohol joj je lijepo opuštao mišiće. Dovraga i Tylenol 3. Howieu nije bilo važno, ali Treva je inzisti-rala i nije se htjela pomaknuti s mjesta. Tada je Howieva majka; sjećaš li se Irme Besset?
Maddie je stajala na sunčanoj strani svoje kuhinje i kljukala se tabletama protiv bolova. Cijelo ti-jelo ju je boljelo i to samo zbog nesreće. Sada je bila napeta bacila je pogled na sat i na brzinu izra-čunala 24 sata dnevno, budući da je pronašla to prokleto donje rublje. Dvadeset i dva sata je skup-ljala snagu za nešto neizbježno. Pa to neizbježno je bilo ovdje i nije više bilo potrebe za skupljanje snage.
Trebao joj je odvjetnik za razvod.
Ali nikoga iz Frog Pointa. Nitko njoj neće govoriti daje glupa kao top. Problem je bio dobiti ime u Limi. Znala je neke ljude koji su bili razvedeni, ali ne i kako su se razveli. A uz to, nije ni htjela bilo kojeg odvjetnika, željela je morskog psa, nekoga tko će joj osigurati skrbništvo nad Em i tko će se pobrinuti da ne ispadne budala. Koga je ona znala, a da je dobro prošao s razvodom? Nitko nije dobro prošao s razvodom. Mislila je na Em, sklopila oči i rekla si, Razmisli.
Majka joj je rekla da je Sheila uzela C.L.u sve što je imao. Nije joj izgledao kao da gaje pogodilo siromaštvo kada se pojavio na njezinim vratima, ustvari, izgledao je savršeno uspješno, ali oni su bili razvedeni već godinama. Možda je imao vremena za oporavak.
Izvukla je imenik Frog Pointa iz ladice ispod telefona u kuhinji i listala do slova B, gledajući ka-ko stranice drhte dok ih okreće. Prestanite, rekla je svojim rukama koje su se tresle, a nakon toga je pronašla Sheilin broj i nazvala je, duboko uzdišući dok se Sheila nije javila.
Sheila? Ovdje Maddie Faraday. Nije bilo odgovora, pa je Maddie ponovno pokušala. Sheila?
– Žao mi je. Čuo se oprezan Sheilin glas s druge strane žice. Maddie Faraday?
– Išle smo zajedno u srednju školu. Maddie se osjećala kao budala. Ja sam...
– Znam tko ste, samo sam... iznenađena.
Maddie je privukla stolicu iz kuhinje i sjela jer joj je stajanje oduzimalo previše energije koju je trebala za telefonski poziv. znam da nikada nismo bile bliske i ne bih vas gnjavila, ali trebam vaš savjet.
– Moj savjet? Sheilin glas se podigao za jedan stupanj. Trebate moj savjet?
Maddie je odustala od taktičnosti jer je to samo kompliciralo problem. trebam ime dobrog brako-razvodnog odvjetnika. Znate li nekog dobrog?
– Razvodite se! Sheila je skoro postigla visoki c.
– Ma ne, rekla je Maddie. To je za moju prvu susjedu.
– A da. Gloria Meyer. Mislila sam daje ona uzela Wilbura Cartera.
– Majka mi je rekla da to nije dobra ideja, rekla je Maddie, sretna što napokon govori istinu.
– Vaša majka je u pravu, rekla je Sheila. Recite Gloriji da ona želi Jane Henries. Bila je odlična s mojim razvodom. C.L. nije znao što gaje pogodilo. Ona je u Limi. Mislim da još uvijek imam broj.
Dvadeset minuta kasnije, Maddie je imala odvjetnika.
– Maddie Faraday? rekla je Jane. Vaš muž je vlasnik one građevinske tvrtke u Frog Pointu?
– Pa samo jednog dijela, počela je Maddie.
– Ja imam rodbinu blizu vas. Moj nećak je bio u vašem razredu. I vi se želite razvesti?
– Da. Maddie je znala daje sada već preduboko ugazila da bi okolišala. Možete li mi pomoći, go-spođo Henries?
– Da, i to vraški puno. Maddie je čula kako se smije. Zovite me Jane. Danas sam zauzeta, ali možete doći u ponedjeljak.
– Ponedjeljak je u redu...
– ...i u međuvremenu prikupite sve financijske izvještaje koje možete pronaći, tako da znam za što se borimo.
– Ja samo želim skrbništvo...
– ...tako da nam ništa ne promakne. Govorimo o nepremostivim razlikama, pretpostavljam?
– O da, rekla je Maddie. Nepremostive su. Želim ga mrtvog.
Jane Henries se opet nasmijala. Tu vam ne mogu pomoći, ali nabavite mi financijska izvješća i mogu napraviti da zbog vas bankrotira. Nešto što je još bolje.
– Ne želim da bankrotira, počela je Maddie.
– Naravno da želite. Imate dijete koje će na koledž. On će se ponovno oženiti i stvoriti novu obi-telj, a gdje će onda biti vaša kćerka?
On ne bi...
– Naravno da bi. Nabavite mi te podatke.
Brent se ne bi prestao brinuti o Em. Ne bi. Je li tako da ne bi? u redu, rekla je Maddie. Što god kažete.
– Dobro, rekla je Jane. nastavite tako razmišljati.
Kada je Em sišla s kata petnaest minuta kasnije, Maddie je točila mlijeko u Flinstone čašu, mje-reći je odoka kako bi mlijeko bilo samo malo niže od ruba čaše, što je Em omogućavalo dovoljnu količinu kalcija, a da joj pri tome ne pruži šansu da ga prolije po stolu. Bilo je to nešto na što se dodatno morala koncentrirati, osim financijskih izvješća, razvoda i toga kako će poslati Em na ko-ledž ako Brent bude imao još djece sa ženom u crnom čipkastom donjem rublju. Svu svoju pažnju je usmjerila na to.
Em je skliznula u svoju stolicu i gledala Maddie preko ruba naočala, očima koje su pažljivo promatrale. kako se osjećaš?
– Dobro, rekla je Maddie što je bilo moguće veselije. Vrijeme doručka nije bilo dobro vrijeme kada se djetetu treba reći da će uskoro biti dijete razvedenih roditelja. Super sam.
– Boli li te još uvijek glava?
– Ne, slagala je Maddie. Tablete su sve sredile.
Em je odahnula s olakšanjem i opustila ramena. To je dobro. Gladna sam.
Maddie je ispred nje stavila mlijeko. I, kako je bilo sinoć?
– Gledali smo filmove. Em je privukla stolicu bliže stolu. Mislimo daje gospođa Meyer vampir.
Maddie je podignula obrvu. Da je Gloria vampir? Nema šanse. Kako želiš da ti pripremim jaja?
– Ispeci ih sa sirom, molim te.
Maddie se okrenula prema mikrovalnoj pećnici i zastala. Pokvarena je. Zaboravila sam. Kupit ćemo novu kasnije. Drugi izbor?
– Kajgana. Emine oči su se suzile. Nije to samo zbog zubi. To je zbog njezinih noktiju. I očiju. Izgledaju kao grožđe. I jako je blijeda zato što tijekom dana ne boravi vani dovoljno dugo. Izlazi samo navečer.
Maddie je uzela plavu zdjelu za miješanje iz ormara i dva jajeta iz hladnjaka, diveći se ljepoti plavih obruba oko žutog šanka. Pristaju bolje od crnih. Razlupala je jaja u zdjelu i mutila ih s vili-com dok je razmišljala o Gloriji. Od svih ljudi koje su Em i Mel mogle izabrati za igru o vampiri-ma, Gloria je bila najnevjerojatniji izbor, ali ipak je bila ledeni brijeg Frog Pointa, devet desetina ispod površine.
Ipak, ispijanje krvi je bilo izvan njezinih mogućnosti. Prema onome što je jučer čula, Glorijine šanse da bilo što ispije bile su jednake nuli. Ne mogu to zamisliti, Em. Posegnula je za mlijekom i natočila ga malo u zdjelu, prije nego je ponovno počela mutiti jaja.
Em je posegnula prema svojim naočalama. kladim se da u njezinoj kući uopće nema ogledala. Uvijek je navečer vani, znam koga traži. Tatu.
Maddie je prestala miješati. Što?
Em je klimnula glavom gledajući u Maddie. Tatu. Izađe navečer i čeka da on izađe u dvorište. Tada ga pozove imenom. On nekada stane, ali ne izgleda sretno. On zna da je ona vampir. Em je gurnula prst u mlijeko i okretala ga, praveći bijeloplave krugove, ali nije skidala pogled s majke. ali ne brini se. Ja znam kako to riješiti. Bijeli luk, sveta vodica i kolac kroz srce.
Maddie je zagrijala tavu na štednjaku i stavila jaja, čekajući da smjesa bude kremasto žuta, prije nego je ponovno progovorila. mislim daje sve što imamo od toga samo bijeli luk u prahu.
Em je razmislila. mogu ga otopiti u svetoj vodici.
– Nemamo svete vodice. Kada su se jaja ispekla, stavila ih je na tanjur i divila se nježno žutoj boji pokraj plavog kineskog porculana. Zgodno. Daje Druga Žena slučajno Gloria, zatrovala bi joj travu. koji ste film sinoć gledali?
– Izgubljeni dječaci. Možda će gospođa Meyer eksplodirati kad je poprskam svetom vodicom.
Maddie je stavila tanjur pred Em. bacati vodu na susjede i nije baš dobra ideja. Zaboravila sam ti staviti tost unutra. Eto vidiš što se dogodi kada me ometaš.
– Ja ću to napraviti. em se ustala i uzela dvije kriške kruha iz vrećice i stavila ih u toster.
To nije mogla biti Gloria. Cijela ta zamisao Glorije u crnom čipkastom donjem rublju bila je luc-kasta. Emin tost je iskočio i Maddie je postala gladna od tog slasnog mirisa, tako daje ubacila još dvije kriške kruha za sebe.
Em je sjela i počela mazati pekmez i margarin na svoj vrući tost. Na tom kruhu je bilo barem tri tisuće kalorija koje će Em potrošiti kad se baci na trčanje po stepenicama. Kada je Maddien tost iskočio, namazala ga je tankim slojem pekmeza. Ako će već biti sama, neće još biti i debela. Vrije-me je za početak dijete. Dijeta Razvedenih Žena. Bez masnoća, bez soli, bez novca, bez seksa. O, dovraga.
U međuvremenu, Em se opet počela brinuti. stvarno se dobro osjećaš?
– Da, dobro se osjećam, rekla je Maddie. Prestani se brinuti.
– Mogu li ja onda prespavati kod Mel? Em je odgrizla komadić svog tosta. trebala sam ostati ju-čer, sjećaš se? Došla sam kući kako ti ne bi bila sama, ali sada izgledaš poprilično dobro. Ako si dobro, mogu li ostati večeras? nestrpljivo je zastala. Ako nisi dobro, ostat ću s tobom. Uopće mi nije teško.
– Oh, uzdahnula je Maddie. Jesam li ti spomenula da si ti savršeno dijete?
– Hvala ti. Mogu li onda ostati kod Mel?
– Jesi li pitala tetu Trevu? Maddie je pažljivo zagrizla u svoj tost i žvakala. Glava joj još uvijek nije otpala od bolova.
Em je odmahnula glavom. Ne. Mel će je pitati. Mogu li?
– Nazovi i saznaj.
Em je pomaknula stolicu unatrag.
– Poslije doručka.
Em se nagnula preko stola i nabacala svoja jaja na tost koji je bio premazan s pekmezom i mar-garinom, praveći pakleni sendvič. Pojest ću ovo dok sam na telefonu, rekla je i otišla u dnevnu sobu dok je margarin sa sendviča kapao za njom po sobi. Hvala, mama.
Maddie je obrisala margarin s poda ohrabrena što je tost ipak ostao gore, iako je bila dovoljno nemarna pa se nagnula preko stola. Dobro, pomislila je. Živjet ću. Stvari su krenule nabolje.
Em je kriknula iz dnevne sobe. Teta Treva želi razgovarati s tobom, i Maddie se javila na drugi telefon.
Trevin glas je bio oprezan. Kako si?
– Em, jesi li spustila slušalicu? pitala je Maddie.
– Čula sam da je poklopila, rekla je Treva. kako si ti? Jesi li razgovarala s njim?
– Nisam.
– Dovraga, Maddie.
Maddie ju je prekinula. čekaj samo trenutak, nije se vratio kući dok sam bila budna, a već je bio otišao kada sam se probudila, ali nazvala sam odvjetnicu. Zatražit ću razvod u ponedjeljak. Napravit ću to, Treva. Napravit ću to što je moguće tiše, ali nazvala sam je. Učinjeno je.
– Da, treva je izdahnula na telefon. O da, da, da. Oh, kako dobro za tebe.
Maddie se naslonila na zid. ne znam. Ovo će biti strašno. Ona mi kaže da bih trebala imati finan-cijske podatke.
– Tko je ona?
– Odvjetnica. Jane Henries iz Lime.
– Oooo, ona je dobra. Trevin glas je zvučao histerično sretan. Čula sam da im ona uzme sve osim čarapa. Gdje ćeš dobiti te financijske podatke?
– Već ih imam. Ja nam pravim porezne kartice svake godine, tako da sve podatke imam u orma-ru. Nije to nikakva velika stvar.
– Što je s uredom? Mislim da bi mu trebale pretražiti i ured.
Maddie je skoro ispustila telefon. Jesi li ti sišla s uma? Želim razvod, ne skandal. Rekla sam ti, napravit ću to veoma tiho, a ako budem pretražila Brentov ured, ljudi neće biti tiho.
– On je gad, Maddie. Trevin glas je bio toliko napet daje gotovo režala. zaslužuje da ga se gene-ralno očisti. Zar ne želiš znati što je muljao na poslu? Ja sigurno želim i kladim se da i Jane Henries želi. Idemo do ureda. Stalno tamo odlazimo i nitko neće ništa misliti o tome. Pokupim te za petnaest minuta. Three može pripaziti na cure.
– Treva, ne mislim da bi on imao stvari sakrivene na poslu. Zašto bi...
– Gdje bi ih dalje sakrio? rekla je Treva. ako to ne želiš napraviti zbog sebe, napravi to zbog me-ne. Imala sam loš tjedan. Željela bih to prenijeti na nekog drugog, ako je moguće na Brenta. Osim toga, što imaš danas u planu?
Treva je kao i obično bila u pravu. Da ne ode pretražiti ured, bila bi kod kuće, čekajući Brenta da stigne kako bi se mogla razvesti od njega. Stvarno nije mislila da tamo ima nečega, ali jednako tako nije mislila i da postoji druga žena.
– Ma hajde, rekla je Maddie.
Telefon je ponovno zazvonio čim je prekinula razgovor s Trevom, a Maddie je stavila ruku na hladan zid pokušavajući naći svoje mjesto na svijetu. Željela je lijep, miran živčani slom, ali to neće doživjeti sada jer će neprestano morati visjeti na telefonu. Kako je telefon uporno nastavio zvoniti, podignula je slušalicu i rekla: da? S druge strane začula je dobro poznati glas: Maddie, srce, majka je.
Maddie se trgnula. Njezina majka je već čula za razvod. U redu je, majko.
– Ne, nije. Zaključaj sva svoja vrata.
Maddie se namrštila. Ne radi se o razvodu. Možda je ovo bilo o C.L.-u koji ju je sinoć grlio na sredini njezinog travnjaka. Pokušala je razmišljati ponovno o tome, ali ako joj je majka znala... zaš-to?
– Vani je netko tko vreba ljude.
Maddie se spustila niz zid, s olakšanjem. U deset sati ujutro?
– Pa ne. Candace gaje vidjela sinoć. Jutros mije rekla.
– Što si ti opet radila u banci?
– Unovčila sam ček. Stvarno Maddie, nije sigurno vani. Pogotovo zato što je Brent bio sinoć ta-ko dugo vani.
Kako je saznala za te stvari? Majko, to je bila samo jedna noć.
– Pa uhodi treba samo jednu noć, i to je to, a ti ćeš biti ubijena u krevetu uz tu ozljedu glave koju već imaš. Kako ti je glava?
– Dobro, hvala majko. njezina majka, glavni scenarist za Najgori Scenarij. Daje samo znala.
– Hoćeš li, molim te, zaključati vrata?
Maddie je odustala od daljnje rasprave. hoću. Obećavam. Sada moram ići. Treva i ja izlazimo.
– Čekaj. Što se događa s Trevom i Howiem?
– Sretna bračna ljubavna idila, rekla je Maddie.
– Ne bih baš rekla, rekla joj je majka. Sinoć su se posvađali u kuglani.
– U kuglani? Njihovi auti su ipak bili na parkiralištu. Što su radili u kuglani?
– Ester kaže da joj je Lori Winslow rekla kako je Howie razgovarao s Brentom i onda je došla Treva i potom je nastala gužva. Glas njezine majke zvučao je pohlepno. je li ti nešto rekla o tome?
– Ne, odgovorila je Maddie. I neću je pitati za to, tako da mi to više ne spominješ. Ljudi se u braku svađaju.
Majka joj je sada promijenila pristup. Zašto je Howie toliko ljut na Brenta? Postoje li u tvrtci ne-ki problemi?
Svugdje, samo ne u tvrtci, željela je reći Maddie, ali umjesto toga, samo je odgovorila: ne. Znaš kako ljudi vole pričati. Od buhe naprave slona.
– Ester je rekla Lori, a ona je rekla Mikeu, koji je rekao daje Treva izgledala kao smrt.
– Ester treba početi živjeti svoj život. I sada stvarno moram ići.
– S Trevom? Zar bi trebala ići van? Kako ti je glava? Jesi li dobro?
– Dobro sam, ponovila je Maddie. O, pa ja još uvijek imam tvoj auto. Dovest ćemo ti ga.
– Ako ti treba, slobodno ga zadrži. Šetnja je za mene dobra.
– Ne treba mi. Maddie se osjećala rastrganom između krivnje i ogorčenja. Njezina majka je bila tako draga dok je tračala; nije zaslužila kćerku koja je pred razvodom i koja ima sarkastične misli. treva će me odvesti gdje trebam.
– Pa to je lijepo, draga. Dobro se zabavite. Javi mi što ti bude rekla. Pazi na glavu.
Kako? Maddie je htjela reći, ali nije jer je znala da će, ako bude izazivala sreću, završiti s moto-rističkom kacigom na glavi lutajući kroz grad. hoću, odgovorila je i otišla reći Em da se spremi.
C.L. se vozio Glavnom ulicom tražeći Brenta Faradaya, odlučan u namjeri da ga sredi i tako za-boravi svoju bivšu ženu kojoj je činio uslugu. Maddie mu je priuštila noć punu jako zločestih briga i vatrenih snova i sada je zbog toga bio umoran, razdražljiv i očajnički željan odlaska iz grada.
A Brent mu nije pomagao u tim stvarima. Već je prošlo devet, a on još nije bio u tvrtci, stoga, kakav je on to uopće poslovni čovjek? Da, Brent je već bio tamo, to mu je rekla plavokosa tajnica. taman ste se mimoišli, gospodine Sturgis, zacvrkutala je ona, vraški slatko. prije deset minuta je otišao u banku. First National u Glavnoj ulici. U Donjem gradu. kao daje Frog Point bio toliki da ima Donji grad. Jedna ulica i tri semafora ne čine Donji grad, želio je reći tajnici, ali nije se činilo poštenim da svoju nervozu istresa na njoj, tako daje zašutio i otišao u obilazak oko banke.
Tada mu se sreća nasmiješila. Kraj banke je prošao baš kada je Brent izlazio, odjeven u odijelo dok je u ruci nosio sivu sportsku torbu. C.L. je usporio kako bi se zaustavio, ali parkirališna mjesta su s obje strane ulice bila zauzeta i auto iza njega je trubio.
hej, Brent! povikao je i Brent se okrenuo i tako ga promatrao otprilike jednu minutu. Zatim mu je mahnuo i nastavio hodati.
C.L. je otvorio usta kako bi nešto doviknuo, ali auto iza njega je ponovno zatrubio, ovog puta mnogo duže. Nije bilo sumnje da će o ovome slušati kasnije od Henryja. Dovraga s tim; samo se trebao okrenuti i slijediti ga. C.L. se odvezao do slijedeće ulice, skrenuo desno na kružni tok kod Burger Kin ga, zaslužujući bijesni pogled žene na prozoru, a potom je skrenuo na Glavnu ulicu kroz žuto svjetlo, zaslužujući više bijesnih pogleda i trubljenja od ostalih vozača. Baš kao u stara vreme-na. Nije mogao dočekati večeru kada će mu Henry očitati bukvicu zbog današnje vožnje.
Provezao se Glavnom ulicom. Brent je otišao. C.L. je dvaput napravio krug po Donjem gradu, prolazeći kroz trgovačke dijelove i sporedne ulice, ali Brent je jednostavno ispario. C.L. je u proš-losti doživio izbjegavanja ljudi, ali nikada s tolikim entuzijazmom kojega je Brent sada pokazivao. Kučkin sinje sigurno smišljao nešto jako podlo.
Ali prije ili kasnije, C.L. će otkriti što je to. U Frog Pointu nitko nije mogao dugo skrivati tajnu.
Sat vremena kasnije, nakon što je pretražila Brentov ured, Maddie je sjela za svoj kuhinjski stol s Trevom i piljila u dvije stvari koje su pronašle i smatrale zanimljivima.
Jedna od njih je bila kutija Durexa.
– Ja sam mislila da ti piješ pilule, rekla je Treva dok ih je izvlačila iz Brentove ladice u stolu.
– Pijem, rekla je Maddie. Zamisli, možda me vara.
– Neka crkne, rekla je Treva i vratila se natrag na posao, a Maddie je naišla na novo otkriće, zak-ljučanu crnu metalnu kutiju, 10 sa 14 cm veliku, s natpisom Osobno, nažvrljanim Brentovim ruko-pisom. želim pogledati u kutiju, rekla je Treva, ali upravo se tada na vratima pojavila Brentova taj-nica Kristie i zamolila ih da odu.
– Ne biste trebale prekopavati po stolu gospodina Faradaya, rekla je Kristie svojim piskutavim, titrajućim glasom.
– Pa u stvari, njegova je samo četvrtina stola, puknula je Treva. Jer kako stvari stoje, ja i gospođa Faraday posjedujemo svaka po četvrtinu ove tvrtke, tako daje stol pola naš, što nas čini tvojim polu-šeficama. Stoga sada možeš jednostavno otići.
– Treva, rekla je Maddie, ali Kristie je već izašla povrijeđena i zbunjena, a one su nakon toga na-stavile tražiti, te su sa sobom uzele kondome i kutiju koju će otvoriti kod kuće, kako bi Treva rekla, da uspore Brenta.
A sada je kutija bila na sredini Maddienog kuhinjskog stola i podrugljivo im se smijala. Brava se nikako nije mogla otvoriti, a poklopac nisu mogle obiti. Maddie je razmišljala da bi je možda treba-la pregaziti autom, ali je ipak shvatila da bi to od nje bilo potpuno nezrelo. Uz to, više nije imala ni auto. Život je stvarno postajao sve bolji i bolji.
Treva je bila zgrožena. pa što on to ovdje drži? Svoju krepost?
– Doći će kasnije kući, rekla je Maddie. Pogledat ću mu privjesak s ključevima.
– Naravno, možeš mu reći nešto kao: Dragi, pronašla sam ovu tajnu kutiju dok sam preturala po tvojem uredu; mogu li posuditi ključ? To će ti sigurno upaliti.
Maddie je sa sumnjom promatrala kutiju. Nisam čak sigurna ni da bi se s ključem otvorila. Poku-šala si to razvaliti s odvijačem, sjećaš se?
– Bila sam ljuta, rekla je Treva. Izazivala me.
– Uvijek krivi potez.
Treva je pogledala na sat. dovraga, obećala sam Threeju da ću biti kod kuće prije pola sata. Usta-la se i pokazala na kutiju. Želiš li da ovo ponesem, da ti je maknem s očiju?
– Ne, rekla je Maddie. daj da još malo poradim na njoj. I ona se ustala. Sigurno je u redu ako Em večeras prespava kod tebe?
Treva je potvrdno klimnula glavom. Ti i Brent trebate ovo riješiti na miru dok ste sami. I nemoj zaspati prije nego ga uhvatiš za gušu. Opet je pogledala u kutiju. Zaboravi na kutiju dok ti ja ne budem mogla pomoći. A ti do tada istražuj Brenta.
– Da. Maddie je duboko uzdahnula. jučer je iskoristio Em, Treva. Ja sam htjela razgovarati s njim, a on mi je rekao da ne uzrujavam Em. A jadna Em je samo tamo stajala, nasmrt preplašena.
– Neka crkne. Stvarno. treva je obišla oko stola i čvrsto zagrlila Maddie. Ti zaslužuješ bolje. Ovo što radiš je dobro. Počet ćeš sve iznova, potpuno nova. Ovaj puta će to biti bolje.
– Da, rekla je Maddie, ali kad je Treva otišla, sjela je za stol i pomislila, Kako bolje? Kako će samoća biti bolja? Kako će to što Em neće imati oca koji živi s njom biti bolje? Željela je plakati, vrištati i grozno se ponašati, pomislila je kako bi bilo dobro baciti se na nekoga, osjetiti udar i ispus-titi svu ljutnju i frustraciju. To ju je potaklo da pomisli na C.L.a, onako velikog i jakog, kako je grli prošle noći. Bilo je tako lijepo osjećati prisutnost nekoga na koga se možeš osloniti, i Bog ga blago-slovio, rekao joj je sve prave stvari. Njegova prsa su bila čvrsto priljubljena uz njezin obraz i da je sada bio ovdje, svalila bi ga na pod i ispucala sve svoje frustracije na njemu u osvetničkom i entuzi-jastičkom seksu.
A to bi bilo posljednje što joj je sada trebalo. Maddie je kvrcnula kutiju kako bi si omela misli. Mora postojati neki način za ovu prokletu stvar. Možda otvarač za konzerve. Ili sjekira. Ona stvarno nije mislila da se u njoj nalazi nešto važno, ali bolje je bilo misliti o njoj nego o Brentu. Ili o C.L.-u i seksu.
Ne bi trebalo biti tako teško. Okrugli otvor za ključ virio je pola centimetra izvan kutije. Morala bi uspjeti kad bi ga otkinula.
Ustala se i preturala po ladici s alatom, te se vratila sa svrdlom i čekićem, ali pločica je otpala.
Kutija je ostala zaključana.
– Pa, goni se, rekla je Maddie i s čekićem udarila poklopac kutije.
Poklopac je odskočio i pao na stol.
– U redu. Maddie je sjela. Tako te volim.
Privukla je kutiju k sebi i izvadila svežanj papira koji je bio u njoj. Prvo je mislila da su to pos-lovni papiri, kopije ugovora i fakture, ali pri dnu kutije su bila pisma. Ljubavna pisma.
Bilo ih je dvadeset devet. Dvadeset sedam ih je bilo Bethinih u kojima planira budućnost s Bren-tom, ali bez datuma, tako da joj nije bilo jasno kada ih je napisala. Maddie ih je pročitala, pogođena time koliko ga je Beth voljela i koliko mu je vjerovala. Možda je trebao ostati s Beth.
Možda je ona bila osoba s kojom je on sada.
Maddie je Bethina pisma stavila sa strane i uzela preostala dva. Oba su bila nepotpisana. Jedno je bilo na bijelom papiru s crvenim tratinčicama u uglu, pisano neurednim rukopisom i s prijedlogom da se nađu u njezinoj garaži, što sigurno nije bila Gloria, jer nijedan zahtjev nije bio povezan s tra-vom.
Drugo pismo je bilo na bijelom papiru s plavim linijama, na onoj vrsti papira koju koriste djeca u školi. Pisalo je Brent izvana, a rukopis je izgledao kao da je pripadao osobi poput Kristie, vrckastoj i nezreloj. Sada je samo trebala primjerak Kristienog rukopisa i onda će prema njoj moći biti bezob-razna bez trunke grižnje savjesti. Našla sam ti gaćice, mogla bi reći. Bože, bile su vulgarne. ovo je bila tako racionalna misao koja je Maddie pala na pamet da se i ona sama iznenadila. Gdje je ovdje bila bol? Zbog svih ovih veza trebala bi se osjećati bijesno, a ne sarkastično. To je dobar znak, po-mislila je. Sigurno sam ga preboljela. Pokvarenog gada.
Osjećajući se djelomično razvedrenom, otvorila je pismo i ostala bez zraka. Moramo se naći kod naše kuće, pisalo je. Znam da voliš Maddie, ali ja sam trudna i ne znam što da radim.
Maddie je ispustila pismo na stol. Ti kučkin sine, rekla je naglas.
Kristie je trudna s njim. Pa, neka je trudna s njim. Toliko o kutijici kondoma. Kristie ili neka druga će roditi Eminog polubrata ili polusestru. To je bilo lijepo. O čemu je dovraga Brent razmiš-ljao?
Morala je nešto napraviti. Ovo će biti gore nešto što je i zamišljala. A ona će biti ta koja će to sve morati objasniti Em.
Znaš koliko voliš Kristie? mogla bi reći. Pa i tati se jako svidjela i...
Stavila je sva pisma natrag u kutiju, osim onoga o trudnoći i zalupila poklopac. Onda je ponovno pogledala u poruku. Rukopis joj uopće nije bio poznat, a ni papir nije pomagao. Bi li Kristie pisala na običnom papiru iz bilježnice? Sve je bilo tako zbunjujuće.
Stavila je pismo u torbu kako bi ga usporedila s nečim iz ureda što pripada Kristie. Zatim je spustila glavu na stol jer joj je sve počelo tutnjati. Ona je bila bolesna žena. Ne bi trebala čitati tak-ve stvari. Ne bi trebala imati ovakav život. Bilo je to previše za nju. Morala je učiniti nešto u vezi toga, ali trenutno ju je glava ubijala.
Uzela je tri tablete, nadajući se da će izbrisati sve ono čega je bila svjesna, otišla je gore, uzela sa sobom kutiju i kondome, te sve to dobro sakrila ispod kreveta kako to ne bi Em pronašla. Zatim se podvukla pod prekrivač i onesvijestila.
– I, kako ti je mama? pitala je Mel kad su se ona i Em vratile pred televizor s velikom tanjurima punim tjestenine i zdjelom kruha od bijelog luka. Ace Ventura je bio na programu po petnaesti put, ali nijedna od njih dvije nije ništa učinila, već su se pretvarale da gledaju.
– Ona kaže daje bolje. em je nabola svoju tjesteninu i pažljivo zagrizla kruh. nema više onaj gro-zni pogled u očima koji je imala jučer, kao da će svake minute zaplakati. Nabola je još jedan koma-dić tjestenine i zagrizla još jedan komadić kruha, te je sve to žvakala dok je smišljala kako će joj reći sljedeći dio. Moji mama i tata su se sinoć posvađali, konačno je izgovorila. Ali zapravo posva-đali.
Meline oči su se raširile. zezaš se.
– Ne. To je stvarao bila velika svađa, a događala se u mojem prisustvu. Izgledali su tako ljutito, Mel. Em se okrenula prema njoj, pokušavajući se suzdržati kako ne bi zaplakala. izgledali su kao da se mrze. A onda me tata doveo ovdje, a nju ostavio sasvim samu. To je grozno.
– Zašto mi to onda nisi ispričala? Mislim o svađi. Mel je zvučala smiješno, stvarno napeto za razliku od njezine uobičajene vrckavosti.
– Jednostavno nisam mogla pričati o tome, rekla je Em. To je grozno kada ti se mama i tata sva-đaju. Znam da si ti rekla da to tvoji stalno rade, ali oni zvuče kao da se šale. Ova je svađa bila stvar-na. Čak nisam željela ni razgovarati o tome. A danas je mama bila jako tiha i uopće nije vidjela tatu. To nije dobro, Mel.
Mel je izgledala kao da nije bila sigurna treba li reći to što je namjeravala. Em je imala čudan os-jećaj zbog toga jer Mel inače nikada nije marila za to što će nekome reći. Postoji nešto drugo, rekla je Mel.
– Što? pitala je Em, a grlo joj se skupilo.
Mel je progutala zalogaj i pomaknula se na ležaj. moja mama je poprilično ljuta na tvojeg tatu. Čula sam je jutros kad je preko telefona poprilično vikala na njega.
Em je sjela. Kako znaš daje to bio on?
– Zato što je vikala njegovo ime. melje izgledala jadno. Bilo je grozno, Em. Rekla je da će ga ubiti ako nekome kaže.
Em je progutala knedlu. Što?
– Ne znam. Mel je ponovno zabola svoju tjesteninu, pokušavajući djelovati kao da joj nije stalo, ali Em je vidjela da joj je itekako stalo. ima još nešto gore. Nakon što je prekinula, došao je moj tata i pitao je s kime je to razgovarala. Ona je rekla da je razgovarala s mojom bakom. Mel je na minutu ostala otvorenih usta. Lagala je. I onda su se i oni jako posvađali. Šaptali su onako oštro i mama je jako udarila rukom od stol. A onda je tata otišao van i zalupio vratima. Zastala je i progutala knedlu. nakon što je moj tata otišao, mama je počela plakati. Ona nikada ne plače. Bilo je grozno. Čak sada ne želim ni razgovarati o tome. Želim da to nestane.
– Mislim da to neće nestati, rekla je Em, prisjećajući se svojih roditelja koji su dan ranije stajali na sredini dvorišta, misleći na to kako je njezina mama izgledala sa šakama na grudima. Nešto se jako, jako loše događa.
Mel je zurila u televizor. Možda je gospođa Meyer ugrizla tvojeg tatu i učinila ga vampirom, a sada je on ugrizao moju mamu i ona ne želi da to itko zna.
– Mel, prestani, rekla je Em. Ovo nije zafrkancija.
Melje nastavila zuriti u TV. Ne želim da ovo bude za ozbiljno. Želim da to nestane.
I ja isto, rekla je Em. Ali mislim da neće.
Ekran je zasniježio i Mel je ustala. Ne vjerujem. Glas joj je zvučao rastrešeno i povišeno. Mama! Ovo je sranje! Mama! Kablovska nam je pokidana!
– Jezik, rekla je teta Treva dok je ulazila u sobu.
– Ne mogu vjerovati, rekla je Mel dok joj je mama prčkala po kablovskoj. Sve je pokidano. Što se dogodilo?
– Izgleda da se jednostavno pokvarila. teta Treva se uspravila. Nazvat ću ih sutra i reći im da su ti uništili život. U međuvremenu, čitaj nešto.
– To je šala, zar ne? pitala je Mel.
– Vježba bi ti dobro došla, rekla je teta Treva.
– Možemo li gledati video?
Teta Treva je slegnula ramenima. Naravno. Trujte si mozak. Što god.
Melje sačekala da joj mama ode i onda se okrenula prema Em. Možeš li ti to vjerovati? Sve što želimo na videu? Što god da ne valja, stvarno ne valja. Moja mama je već tjedan dana luda. Ne mo-gu vjerovati da nam je prošlu večer dopustila da gledamo Izgubljene dečke. To je zabranjeno. To je loše.
Em je razmislila o tome. U pravu si. Moj tata je postao mrgud prije tjedan dana. Nešto se tada dogodilo. Što ćemo napraviti?
– Morat ćemo početi njuškati okolo, rekla je Mel. Nikada nam neće reći. Morat ćemo same saz-nati.
Em je razmislila o tome. Špijuniranje bi joj dan prije zvučalo glupo, ali stvari onda nisu bile tako loše. u pravu si. Moramo nešto učiniti kako bismo ih spasile. Samo ne znam što. Nikada prije nisam njuškala okolo. Što da radimo?
– Pa za početak, svaki put kada zazvoni telefon, mi ćemo slušati, rekla je Mel. To je jednostavno očito.
Šest
Zvono na vratima probudilo je Maddie vrlo brzo nakon sedam te večeri, ostavljajući je omamlje-nom i zbunjenom. Zašto je Brent zvonio na vrata? Imao je svoj ključ. Prigovarala je dok je silazila niz stepenice i na kraju ipak otvorila vrata.
– Probudio sam te, rekao je C.L naslonjen na vrata, s tamnim očima u kojima se naziralo nešto poput divljenja, ali to nije moglo biti to, budući da je sad izašla iz kreveta, a na sebi je imala pink majicu s odrezanim rukavima koja je bila starija od bilo čega na ovome svijetu. Nagnuo je glavu prema njoj. oprosti što sam te probudio.
Maddie je zatvorila oči unatoč činjenici da je on tamo, nasuprot ideji o njemu. Razmišljala je o tome da ga izvuče na prag i da se tamo obračuna s njim na svoj način, a on je sada bio ovdje, od krvi i mesa, i na njezinu nesreću, izgledao je dosta dobro, odjeven poput pravog zavodnika. Bilo je to neugodno. Otvorila je oči i pokušala biti ljubazna. Nema problema. Što želiš?
– Ann je čula za tvoju nesreću. Poslala ti je čokoladne keksiće. Dao joj je plastični umotani ta-njur kojega je uzela iz njegove ruke, pažljivo izbjegavajući njegov pogled. Uspostaviti kontakt oči-ma bila bi loša ideja.
Pogled ravno ispred sebe pružao joj je dobar vidik na njegova široka prsa koja su odlično izgle-dala u toj majici. Majica je izgledala mekana od pranja i Maddie se jedva suzdržala da je ne dotak-ne. To je bila stvar koju su muškarci često krivo shvaćali. Bila je poprilično sigurna da bi je C.L. krivo shvatio. Riješi ga se, govorila joj je savjest. hvala ti, C.L. Reci Ann da me je jako obradovala.
– Reći ću joj, rekao je. Jesi li možda nedavno vidjela Brenta?
– Nisam. Maddie se nasmijala pokraj njegovog lijevog uha i pokušala zatvoriti vrata, ali on se naslonio na okvir od vrata i nije se htio maknuti. pa, bilo mi je drago vidjeti te C.L ali sada moram ići jesti ove kolačiće.
Osmijeh mu se široko razvukao. Hvala, i meni je drago što sam te vidio.
Maddie je imala puls dvjesto. Morao je otići. Ponovno je pokušala zatvoriti vrata, ali on se još uvijek nije micao, pa je sada odustala od ljubaznosti. oprosti što ću biti gruba, ali ovo stvarno nije dobar trenutak. Možeš li doći poslije?
– Naravno. Kada?
Zaboravila je da on zna biti tako uporan. Zbog njegove upornosti je i završila na stražnjem sjeda-lu njegovog Chevyja prije dvadeset godina. možda u listopadu? Do tada će se stvari smiriti.
On je klimnuo glavom. Ne mogu toliko dugo čekati. U ponedjeljak se moram vratiti na posao.
Maddie mu se široko osmjehnula. Pa, možda sljedeći put kada dođeš u grad?
Ispravio se i smiješak je nestao s njegovog lica. Maddie, vruće je. Umoran sam. Samo nakratko želim razgovarati.
Budući daje to bila rečenica kojom ju je namamio u auto prije toliko godina, Maddie se trgnula i klimnula glavom. C.L moj muž dolazi uskoro kući i...
– Super. Brent je onaj kojeg sam došao vidjeti. Mogu li ući?
U njegovim je očima mogla pročitati da neće otići dok ne razgovara s Brentom. Maddie je uzda-hnula i pomaknula se unatrag, a C.L. Sturgis je prošao pokraj nje i ušao u njezinu kuću.
Trebalo je gosta ponuditi pićem, pa je Maddie zgrabila dvije čaše, pakovanje soka od naranče i bocu Brentove votke, te C.L.a izvela na stražnje dvorište tako da bi susjedi mogli vidjeti kako ne prakticiraju nedopušten seks, iako je C.L.-ov sjajni kabriolet bio parkiran pred njezinom kućom i signalizirao crveno svjetlo.
– Zalupi vratima, rekla mu je dok ga je provodila do dvorišta. Stara su i ne zatvaraju se kako tre-ba.
Okrenula se i vidjela ga kako gleda vrata. Znaš, mogla bi ovo malo namazati i više ti ne bi zapi-njalo, rekao joj je prelazeći dlanom po rubu vrata. Za to je potrebno samo par minuta.
Pitala bi ona već Brenta da napravi tako nešto, ali je on bio previše zaposlen. Gradio je proklete kuće, ali bio je prezaposlen da popravi svoja stražnja vrata. Maddie je boljela glava, a ljutnja je to samo pogoršavala. Da je ostala sa C.L.-om prije dvadeset godina, njezina stražnja vrata sada ne bi zapinjala.
– Hvala, rekla je. Mi ćemo to napraviti.
Sjeli su za pokidani piknik stol s bocom skrivenom između sebe, pili svježi sok od naranče s votkom i nespretno razgovarali. C.L. je izgledao odlično na mjesečini, širok i preplanuo, snažan i zdrav, a Maddie je odjednom ispila svoje piće tako da joj ne bi na pamet pali još kakvi pridjevi. Bila je udana, iako je brak bio nesretan. Pridjevima nije bilo mjesto u njezinom životu.
– I kako idu stvari? pitao ju je C.L a Maddie se skoro nasmijala. Jeste li ti i Treva još uvijek blis-ke?
– Da, rekla je Maddie. Krvne sestre zauvijek.
– I obje imate djecu? C.L. je klimnuo glavom. Teško za povjerovati. Napustim grad na dvadeset godina i vas dvije poludite.
– To smo napravile samo da ubijemo vrijeme dok ti ne dođeš, rekla je Maddie.
– Pa pričaj mi o svojem životu, rekao je C.L.
To nije pravi život. Živim ga samo zbog obazrivosti prema drugim ljudima. Živim u Frog Pointu. Moja majka zove svaki dan. Svoju baku posjećujem svake nedjelje u staračkom domu kako bi mog-la vikati na mene. Podučavam umjetnost s mojom najboljom prijateljicom koja podučava gospodar-stvo. Imam savršeno dijete koje želi psa. Moja mikrovalna pećnica je pokvarena, a auto mi je mrtav. Maddie je još jednom progutala knedlu. I to bi bilo sve. Ne previše zanimljivo.
– Hej, rekao je C.L. ja sam ovdje. To je zanimljivo.
– Da, je, rekla je Maddie. Hvala ti što si navratio. Da nema tebe, sada bih zvala okolo i raspitiva-la se o cijenama pećnica. I vježbala svoj brakorazvodni govor. Tvoj sam dužnik.
– Dobro. Nemoj to zaboraviti. Pričaj mi o Trevi.
– Trevi? Treva ima problem koji neće podijeliti. Pa, ona ima dvoje djece, Melanie, koja ima osam godina, i Three ja koji ima dvadeset godina.
C.L. se namrgodio. Dali su djetetu ima Three?
– Ne, nazvali su ga Howie Junior. Maddie si je natočila još juicea i kradom još malo votke. Al-kohol joj je lijepo opuštao mišiće. Dovraga i Tylenol 3. Howieu nije bilo važno, ali Treva je inzisti-rala i nije se htjela pomaknuti s mjesta. Tada je Howieva majka; sjećaš li se Irme Besset?
7 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:50 pm
Margita
Administrator
– Školske tajnice? C.L. se nasmijao. kako se ne bih sjećao. Vidjela me u mojim najgorim trenut-cima. Nije žena kojoj treba stati na žulj.
– Pa, Irma je naglasila kako beba ne može biti junior, nego samo Howie Treći. Treva se željela svađati s njom oko toga, ali onda je shvatila da bi beba bila Junior, Senior bi morao umrijeti, što bi Howiea učinilo Seniorom, a bebu Juniorom.
– To se može dogoditi samo u Frog Pointu, rekao je C.L. Kladim se daje za rješavanje toga tre-balo nekoliko tjedana i daje cijeli grad pričao o tome.
– Ma kako si pogodio. Zatim su bebu nazvali Howie Three i na kraju su to skratili na Three i ta-ko je i ostalo. I sad kada je on u svojim dvadesetima, ja sam žena srednjih godina, rekla je Maddie.
Alkohol je opuštao Maddiene mišiće i osjećala je kako napetost popušta, ali C.L. bi svaki put zu-rio naprijed kada bi se začulo zatvaranje automobilskih vrata i pogledavao bi na ručni sat uvijek prije nego što bi joj postavio neko besmisleno pitanje. Što želi?, pitala se Maddie. Zašto me to uop-će zanima? Brent je svakoga trena trebao stići kući i ona gaje ostavljala, znala je da joj je život go-tov i morala se koncentrirati na to da Em i svojoj majci ne napravi zbrku. C.L. je bio samo jako at-raktivna sporedna uloga u drami njezinog života.
Nakon sat vremena, C.L. je prestao gledati na sat i oboje su bili opušteniji. U Frog Pointu je bilo predvečerje sa sumaglicom koja se javljala u vrelim kolovoškim noćima. Cvrčci su se još uvijek čuli, ali tiše, vjerojatno zbog iscrpljenosti. Maddie ih je zamišljala kako strastveno trljaju jedno dru-gome noge. Oni su vjerojatno imali najtanje nožice u cijelom insektnom svijetu. Čaša joj je bila prazna.
– Hajdemo jednostavno natočiti votku u juice i piti iz tetrapaka. Zadržala je jezik za zubima i na-točila.
C.L. ju je promatrao. Jesi li ti postala alkoholičarka od zadnji put kada sam te ja vidio?
– Ne. U stvari, baš sam večeras počela piti, rekla je Maddie i nazdravila mu s tetrapakom.
C.L. je podigao obrvu. Nešto mi želiš reći? Možda novčani problemi? Oštro ga je pogledala i on je dodao: samo pitam.
– Ne. Ne želim ti ništa reći. U stvari, sve će ovo biti gotovo u listopadu, ali ti ćeš do tada otići iz grada. Maddie je otpila još malo osvježavajuće tekućine. ako ti se ne sviđa, idi kući.
– Ne. Baš suprotno. Dodaj mi tetrapak. Dodala mu ga je i on je pošteno gutnuo i zagrcnuo se.
– Znam, nedostaje ti malo juicea. A što da radim kad mi ga je Em popila, rekla je Maddie.
– Mali zdravi vrag. I nakon toga je bacio ostatak na travu.
Hej.
– Izmaknulo mi se. Što će se dogoditi u listopadu?
– Prosuo si moju votku.
C.L. je gledao u natopljenu travu. Mislio sam da bismo možda trebali malo usporiti.
– Ma daj. Maddie se malo pravila važna za svojim stolom.
– Ima vina u kući.
Maddie se ustala i krenula prema kući. Malo sam pijana, pomislila je, ali nisam glupa. Ovaj čov-jek nešto želi. Naslonila se na vrata, a C.L. je stao korak iza nje na trijem.
– Maddie?
– Razmišljala sam, rekla je i ušla u kuću.
– Loš znak. slijedio ju je zalupivši stražnja vrata za sobom. I ja sam razmišljao o završetku naše veze.
Maddie se nagnula prema ormariću gdje su držali vino koje su im davali Brentovi roditelji za svaki blagdan, iako oni nisu pili vino. Dva sata na stražnjem sjedalu auta iz 67 ne predstavljaju ve-zu.
C.L. se naslonio na hladnjak. Krivo. Dva sata na stražnjem sjedalu auta iz 67 ne predstavljaju vezu. Na stražnjem sjedalu auta iz 67 možeš odgajati djecu. Bože, što je to bio dobar auto. Pitam se što mu se dogodilo.
Maddie je iz ormarića izvadila bocu vina. projurio si s njim kroz rampu.
– Mislim, zanima me što se s njim dogodilo na kraju. Možda gaje netko popravio, rekao je C.L. dostojanstveno.
Maddie se podrugljivo nasmijala i dodala mu bocu vina. da, možda kao pepeo. Nalazili su nje-gove dijelove još godinama. počela je kopati po ladici tražeći otvarač za boce. u stvari, ti si postao neka vrsta narodnog heroja. Svaki puta kada bi netko podigao komad metala, rekao bi: Mora da je to dio C.L.ovog starog auta. Dobri stari C.L. pronašla je otvarač i dodala mu ga.
C.L. ga je uzeo i počeo otvarati bocu. Pa to je lijepo, to je stvarno lijepo.
I onda bi se podrugljivo nasmijali.
Prestao je vrtjeti otvarač i nasmiješio joj se. Ti si čvrsta žena, Maddie Martindale. Sva sreća da ja volim čvrste žene.
Naslonila se na šank i pogledala ga. Nije mogao nakon svih tih godina još uvijek osjećati neku strast prema njoj. Nije mogao misliti da će ponovno spavati s njim. To nije dolazilo u obzir.
Vjerojatno.
Izgledao je divno, visok i širok, a ona je na takve padala. To je bilo u redu. Brent je izgledao kao biciklist. A C.L. je izgledao... pa... kao odrastao muškarac. U stvari, C.L. je izgledao tako u pravom trenutku. A ona je zaslužila pravi trenutak. Barem jednom u životu zaslužila je da napravi nešto samo za sebe. Da prevari Brenta.
– OK. Pođimo, rekla je.
C.L. je taman tada otvorio bocu i stajao s otvaračem u jednoj ruci i bocom u drugoj. Idemo, ka-mo?
– Na Point. Tamo gdje smo to radili u srednjoj. Nasmijala se oduševljena svojom idejom. To je bila akcija. Osveta je bila odgovor. Otišla bi na Point sa C.L.-om i Bailey bi svima rekao i tada ona više ne bi bila draga ženica koju muž vara. To bi bilo kao da vrištite Ševa nasred Glavne ulice, sa-mo bolje. Zadovoljno se nasmiješila C.L.u.
On nije izgledao oduševljeno. Izgledao je užasnuto. Stavio je vino na šank i rekao: Maddie srce, previše si popila.
Njezin smiješak se srozao. Je li ovo odbijanje?
– Ne, ne. C.L. je prošao rukom kroz svoju gustu crnu kosu i bio je uznemireniji više nego ikad prije. pa, možda. Ti si udana. Mala stvar, znam, ali...
Maddie je pokazala znakove razočarenja. Ideš ili ne?
– Na Point. činilo se da on ima problema s planom. A to je Maddie bilo jasno.
Uzela je bocu vina. da. Da ponovno oživimo našu mladost. Pokušala mu se zavodljivo smiješiti, ali to nije bilo baš dobro, pa je on odmahnuo glavom i uzeo joj bocu.
– Nije baš dobra ideja, srce. Ja sam onda bio puno mlađi, a i auti su bili puno veći, a ti nisi bila udana. Ti ovo ne želiš učiniti.
Maddie je zurila u njega. u redu, zaboravi. Sada možeš ići.
– Čekaj. Hajde da to raspravimo, rekao je C.L spustio je bocu na stol i primio je za ruku.
Maddie je prekrižila ruke na njegovim prsima i samo zurila u njega. O nevjeri se ne raspravlja. Jednostavno to napraviš.
– to je baš nešto što me pali. Naslonio se na zid i također prekrižio ruke. Nisam mislio da te strast tjera u moje naručje. Znaš, ja sam daleko od nje i to me zbunjuje. Što se događa?
Maddie ga je gledala, ovaj puta ga je stvarno gledala, vidjevši sve osmjehe, sve rubove i kutove, njegove tamne oči kako sjaje. Po prvi puta u četrdeset i osam sati zaboravila je na Brenta i ljutnju.
– Promijenio si se, rekla je. ti si...
– Stariji? ispravio se i uzeo vino iz ormarića. Dvadeset godina nije mala stvar, srce. One nešto znače. Imaš li možda naočale?
Otišla je po njih do ormarića. vjerojatno. Ali nisugodine u pitanju. Dobro izgledaš. Stvarno. Iz-gledaš... uravnoteženo. Sigurno u sebe.
– Pa da. Nisam više učenik trećeg razreda, hvala Bogu. Pogledao je u naočale. Želiš li Pebbles ili BamBam?
– O, oprosti. Posegnula je za naočalama. Te su Emine.
Pomaknula ih je izvan svog dohvata. ako ti ne želiš nešto drugo, ja bih Bam-Bam. Mi dečki se moramo držati zajedno. Napunio je čaše do pola i pružio joj njezinu. za Em, rekao je podižući čašu i ona je svojom kucnula o njegovu.
Popila je skoro pola čaše i onda se okrenula i otišla u hodnik noseći naočale sa sobom kako bi se pogledala u ogledalo na ulazu. Ne sjećam se kako sam ja izgledala, rekla je kad je stao iza nje. Bio je samo nekoliko centimetara viši od nje, tako daje stavio svoju glavu kraj njezine kako bi vidio. Brent se uvijek naginjao prema njoj; čak je stavljao svoju bradu na njezinu glavu kada bi ih ljudi slikali. Mrzila je to osobito zato što bi se njegova brada zabijala u njezinu glavu.
– Izgledala si ovako, samo nježnija vrsta nežive osobe, rekao je.
Napravila je grimasu. bez bora, to si mislio.
– Ne. Klimnuo je glavom. Tada si bila neiživljena. Još nisi ništa iskusila. Bila si slatka, spremna na rizik i seksi na neki ledeni način, ali još nisi bila sasvim svoja. Neformirana osoba. Sada si kom-pletna osoba.
Maddie je popila još jedno piće i razmislila o tome što je rekao. Kako je razmišljala u srednjoj školi? Zbog čega je patila? Shvatila je da toga nije bilo; njezine uspomene su bile o tome što su drugi ljudi napravili, što su drugi ljudi željeli. Što je Brent želio. A isto tako je bilo i poslije. To je bio cijeli njezin život. Da je netko pita tko je ona sada, rekla bi kćerka Marthe Martindale, ili žena Brenta Faradaya, ili majka Emily Faraday, ali ne bi mogla reći da je jednostavno Maddie. Iako je njezina karijera ovisila o tome da je ona nečija učiteljica. Njezin cijeli život je bio određen vezama. to je grozno, rekla je.
– Osim večeras. Takva si bila jedne večeri za mene, rekao je C.L. i približio se njezinom uhu.
Maddie je uzdahnula. Mislim da si te večeri vidio samo svoj odraz. U pravu si. Ne mislim da sam za tebe bila tu do večeras. Imam jako težak tjedan, rekla je i odmaknula naočale. Bio joj je jako blizu i to joj se sviđalo. Nasmiješila mu se preko ramena.
– Ima li alkohol još uvijek isti utjecaj na tebe?
– A koji je to utjecaj?
– Ako se ja dobro sjećam, prvo si napeta, a onda povraćaš.
– O, to je grozno. Sjećam se da si bio tako drag, rekla je i zatvorila oči.
– Hvala. A onda dolazi treća faza.
– Što se događa u trećoj fazi?
Pokušavao je izgledati nevino, što je u njegovom slučaju bilo jako teško.
– Onda te odvučem u krevet.
– A ne. okrenula se ponovno prema ogledalu promatrajući njegov odraz. Večeras si me već jed-nom odbio; drugi put se neću ponižavati.
– Nisam te odbio. Rekao sam da sam prestar za egzibicije na stražnjem sjedalu auta na Pointu.
– Da si me dovoljno želio, prihvatio bi.
C.L. ju je gledao u ogledalu i smiješio se, a ona je osjećala kako joj trnci prolaze tijelom. Dodao joj je čašu. kada ponuda bude ozbiljna, ja ću prihvatiti. A do tada ništa, samo mi dodaj čašu vina.
Telefon je zazvonio petnaest minuta kasnije dok su se oni smijali oko srednjoškolske katastrofe. Dovraga, pomislila je Maddie, ne želim s nikim razgovarati, osjećam se dobro. I kad je podigla slu-šalicu, zastala je i pomislila, Ovo je prvi puta u zadnjih nekoliko godina da se ja dobro zabavljam.
– Maddie? Brentov glas se čuo s druge strane žice i osjećala je krivnju kad je pogledala u C.L.-a. Tada se udarila. Dovraga s Brentom; nije se imala zbog čega osjećati krivom. Ta pomisao je bila depresivna. Trebala bi imati nešto zbog čega će se osjećati kriva. Zašto bi on bio jedini kreten u obitelji?
Njegov glas je postajao sve nestrpljiviji, ako je to uopće bilo moguće. Maddie, jesi tamo?
U pozadini njegovog glasa Maddie je čula kako se ruše čunjevi i kotrljaju kugle. Barem je jed-nom bio tamo gdje bi trebao biti, beskičmenjak. što želiš?
– Slušaj, zakasnit ću, nešto mi je iskrsnulo.
Kladim se da je. Pa i ovdje će nešto iskrsnuti.
– Maddie? Howie želi razgovarati čim završim ovdje. Ali želim da i ti budeš kod kuće kada do-đem.
– U redu, nema problema. Pogledala je C.L.a i odlučila. Ovo je bilo njezino pravo. Nije imalo smisla maltretirati dobrog starog C.L.a, ali već će on to podnijeti. Ne moraš se žuriti, rekla je Bren-tu. Ja ću otići spavati. Stiskala je usta da se ne počne smijati.
– Maddie, zar se ti to smiješ?
– Zbog čega bih se smijala?
– Maddie, bio sam u uredu prije nego sam došao ovamo.
– Oh. Otpila je gutljaj vina.
– Želim tu kutiju natrag.
Kladim se da želiš. Razgovarat ćemo.
On se počeo svađati, ali ona više nije bila zainteresirana. Moram ići, rekla je i poklopila mu slu-šalicu. Okrenula se i mahnula C.L.-u. Odmah se vraćam.
Potrčala je uz stepenice do spavaće sobe gdje se pogledala u ogledalo. U redu, vrijeme je da se uozbiljimo. Muškarac će spavati s tobom, ali ne ovdje. Tu je povukla crtu. I jedan jedini motel u gradu bi vrlo lako mogao svoje goste dovesti na naslovnicu dnevnih novina u Frog Pointu, tako da je to malo nezgodno. To je dovelo do Pointa, gdje i Brent obavljao svoj posao. Ali C.L. nije htio ići tamo. Tako da je njezin posao bio namamiti ga na Point i tamo ga napaliti. Ili možda ga ovdje napa-liti i tek onda izazvati da napravi nešto prljavo.
U ovom trenutku je shvatila da je pijana, ali je to prihvatila i nastavila dalje. To nije ni bilo važ-no, osim činjenice da nije pijana sigurno ovo uopće ne bi radila. Tako daje bilo dobro što je bila pijana. A i sutra ujutro će se moći tješiti time da je bila pijana. nije bila moja greška. Bila sam pija-na, mogla bi reći. Gledajući iz ovog kuta, pijanstvo je bilo definitivni plus. Nasmijala se sebi u og-ledalo.
Sad odjeća. Skinula je ogrtač sa sebe i obukla svijetlo zelenu haljinu s tisuću gumbića koji su vr-lo lagano izlazili kroz svoje rupice. To je bilo dobro; brzo se skida, brzo se oblači. Kroz ovu tkaninu mogla je vidjeti rub svog grudnjaka, tako daje zavukla ruku daleko pod suknju kako bi ga namjesti-la. Dok se nespretno bavila svojim grudnjakom, provjerila je i noge.
Imam super noge, pomislila je, ali je bijelo pamučno donje rublje moralo otići. Spustila je bretele od grudnjaka niz svoju ruku i izvukla grudnjak kroz jedan rukav. Njezine grudi su se malo spustile, ali ne puno, i divni mekani pamuk je pružao odličan osjećaj njenoj koži. Ovo nije loše tijelo, pomis-lila je. Nije savršeno, ali nije ni nešto na što se možeš podrugljivo nasmijati, C.L stari prijatelju.
– Maddie?
Njegov glas je dolazio s dna stepenica. Predugo se igrala. Svukla je svoje bijele pamučne gaćice i bacila ih na pod. Nitko nije počinio preljub u bijelim pamučnim gaćicama. Malo je podigla suknju, zasmetana vjetrićem između nogu. Kako Brent nije opazio da njegovoj droljici nedostaje donje rub-lje? Naravno, s čipkastim gaćicama vam ionako od svakud puše.
– Maddie?
– Stižem. Zadnja stvar koju je uzela bila je kutijica Brentovih kondoma iz kutije koju je našla u uredu. Taman.
C.L. ju je čekao na kraju stepenica. Maddie je pokušala doletjeti do njega, ali se spotakla, pala i udarila u njega, a on ju je uhvatio i to se sada više nije činilo smiješnim. Bio je stvaran i čvrst, a ona nije imala gaćice na sebi, tako da su joj se grudi priljubile uz njega, a on se činio dovoljno uznemi-renim da to ne bi opazio, a ona uopće nije bila sigurna da ovo želi napraviti.
– Jesi li dobro? pitao je i ona je duboko uzdahnula i rekla: da. Hajdemo.
– Gdje?
– Na Point, rekla je brzo zato što nije bila sigurna.
– Ah, Maddie. C.L. ju je pustio i odmaknuo se jedan korak od nje. Okani se toga.
Maddie je stisnula zube od nervoze. ozbiljna sam. Želim ići.
Na minutu je izgledao kao da je u nedoumici, a onda je rekao Dovraga, i udario novinama. Ne mogu to napraviti. Bez kondoma. Oprosti, ali...
Izvukla je Brentove kondome iz kutije iz svog džepa i dala mu ih.
Izgledao je kao da ga je sasjekla sjekira. Ti to misliš ozbiljno.
– Jako. Maddie gaje gledala raširenih očiju pokušavajući djelovati nježno i nevino. Možemo sa-mo razgovarati, ako je to jedino što ti želiš. Ali mislim da bismo to trebali napraviti za dobra stara vremena.
– Da. Stara vremena. uzdahnuo je i stavio kondome u džep. U redu, pođimo razgovarati na Point. Ali prvo ćemo uzeti drugi auto. Ne želim slušati od Henryja o tome kako je moj auto bio na Pointu.
– Imaš trideset i sedam godina, rekla je Maddie. Što te briga?
– Govorimo o Henryju, rekao je C.L. Jako me briga.
Odvezli su se kako bi uzeli Trevin auto i na kraju su ipak završili u Brentovom Caddyju jer je on otišao s Howiejem u njegovom. Maddie je bila oduševljena; sada će Bailey misliti da je Brent na Pointu i možda će se izvući iz ovoga ne ukaljana ugleda i sa iskustvom toga kako čini nešto loše. Ovo će biti super, rekla je C.L.u, a on je izgledao manje oduševljeno, ali to ju nije bilo briga.
Njezini dani žrtvovanja su bili gotovi.
Petnaest minuta kasnije, ignorirajući sve svoje instinkte, C.L. je dovezao Caddy do ruba Pointa i zaustavio se, držeći ručnu dok je gasio auto.
– Super. Maddie je otvorila vrata.
– Kamo ideš?
– Odostraga. popela se na zadnje sjedalo i zatvorila vrata za sobom.
Izvrsno.
Cijelo vrijeme je znao da treba biti izvan Frog Pointa, ali ipak je došao misleći da se ne može dogoditi nešto posebno u četrdeset i osam sati. Provjerit će Sheilin mali problem, uništiti Brenta, rukovati se s Henryjem, poljubiti Ann i otići. Sto bi moglo krenuti po zlu? A sada je bio u autu sa ženom koja mu svaki puta kada je s njom pomuti um i koja je sada željela seks. Pa, i on je, ali neće to napraviti. Imao je svoj ponos, a što god je potaknulo Maddie da dođe ovamo, sigurno nije bila želja za njim. Bila je ljuta na Brenta i ovo je bilo pravo vrijeme da za to plati. Mogla je ona to i za-boraviti; on je ovo već prošao. Doveo ju je dovde zato što je pila i bio je siguran da bi je sada mo-gao izmoriti i na kraju od nje saznati što se događa, ali definitivno neće učiniti ništa. Apsolutno niš-ta.
– Znaš, nisi bio ovako spor prije dvadeset godina, rekla je Maddie. Hajde.
– Ne čujem žabe. C.L. se spustio na vozačevo sjedalo.
– C.L u Frog Pointu žaba nema već četrdeset godina. Dolazi ovamo.
C.L. je naslonio čelo na volan i zatim se okrenuo prema njoj i pogledao je. Gledala ga je sa stras-tvenom odlučnošću, njezine oči su bile velike u mraku, njezine ruke prekrižene ispod grudi, čekaju-ći ga da dođe na stražnje sjedalo. Grudi su joj bile okrugle i opuštene ispod te tkanine. On se sjetio noći prije, travnjaka i toga kako je bila meka i topla. Onda se sjetio događaja od prije pola sata, nje-zinih stepenica i strasti koja ga je potpuno obuzela kada je pala na njega. I tada mu je dala kondom. I on gaje uzeo.
Bila je poprilično sigurna da on neće doći na stražnje sjedalo.
– Ti nemaš grudnjak na sebi, rekao je.
– To je znak moje iskrenosti. Uopće nemam donje rublje. Potapšala je sjedalo pokraj sebe. Haj-de.
Zaista nije trebao otići na to sjedalo, pogotovo što je znao da ona ima neki skriveni motiv. Bio je to motiv za koji je on mario sve manje i manje i njegovo srce je sve brže lupalo i sva mu je krv otiš-la u mozak, ali sve je još bilo tamo i on je morao znati što je to prije nego napravi glupost. Maddie, zašto ovo radiš?
– Ne mogu vjerovati! Eksplodirala je Maddie. Ja ti nudim svoje tijelo i ti me pitaš zašto? planula je na njega.
Ovo mu se nije moglo događati. Bilo je to sve što je želio i što nije želio. C.L. se osjećao neugo-dno i udario je glavom od volan. Onda se počeo smijati.
Maddie nije imala pojma zašto se C.L. smije, ali je bila strpljiva. Na kraju će ipak doći na straž-nje sjedalo. Nije moguće da se toliko promijenio za dvadeset godina.
– OK, konačno je rekao. Ali samo zapamti, ovaj put je to bila tvoja ideja. Provjerio je ručnu, zak-ljučao suvozačeva vrata i potom izašao zaključavajući vozačeva vrata za sobom. Dok se penjao na stražnje sjedalo, ona se više nije mogla suzdržati i prasnula je u smijeh.
– Što je toliko smiješno? pitao ju je nervoznim glasom dok je sjedao pokraj nje.
– Ti. Maddie je pokazala svojim palcem prema naprijed. Ručna. Zaključavanje vrata. Tako si pa-žljiv.
– Da, pa padanje u ponor dok vodim ljubav baš i nije moja vizija odličnog orgazma.
Maddie je uzdahnula. Prije dvadeset godina ne bi mislio na to.
– Prije dvadeset godina nisam ni imao ručnu. Provirio je kroz prozor. Bože, već je mrak.
Maddie je već gubila strpljenje s njim. Da. Zato smo ovdje, a ne na Glavnoj ulici. Hoćeš li ti sko-ro nešto napraviti?
– U redu. Dobro. Zgrabio ju je tako snažno da je odskočila i poljubio je tako žestoko daje udarila svojim usnama o njegove zube dok ju je gurao na sjedalo. Njezino rame je poderalo tkaninu na sje-dalu, a on se cijelom težinom navalio na nju i ona se pokušala izmaknuti.
– Čekaj malo! viknula je na njega pokušavajući ga maknuti sa svoje ruke, ali on je bio toliko te-žak da su joj se ramena prikovala za sjedalo i nije se mogla okrenuti. Čekaj malo.
– Jesi li to htjela? Vrući seks na stražnjem sjedalu auta?
Nešto u njegovom glasu ju je natjeralo da se prestane trgati i kada je prestala, pomaknuo se s nje, ali još uvijek je bio iznad nje samo sada oslonjen na svoje ruke. Nije mu mogla vidjeti lice, ali gdje god je bio, nije bio preplavljen strašću. Smiješ mi se, rekla je bijesnim glasom.
– Budi sigurna da ti se smijem. Nije zvučao sretno zbog toga. I zaslužuješ to. Čega se ti to dov-raga igraš?
Opet ga je jako udarila u prsa. Pusti me.
Podigao ju je u sjedeći položaj dok je ona namještala svoju haljinu, ponižena zbog svoje glupos-ti. Zašto je pretpostavila daje želi? Bože, što je bila glupa.
– Posvađali smo se s Brentom, jesmo li? pitao je C.L. Nije ga mogla vidjeti u mraku, ali je mogla osjetiti gađenje u njegovom glasu.
Klimnula je glavom. Još jednom si je popravila suknju. Ne, nismo.
– Samo pitam jer koliko seja sjećam, tako mi se i prošli put posrećilo. C.L.-ov glas se malo smi-rio. Stari Brent je šarao okolo sa...
– Prestani ga zvati stari Brent.
–...Margaret, mislim, sada te naljutio i zato si ovdje sa mnom.
Maddie se bacila na sjedalo. Najgore je bilo što je bio u pravu. Nije ga dovukla ovamo zato što ju je obuzela strast za njim; dovukla ga je zbog osvete. Dvadeset godina i ona još uvijek radi po istoj šabloni. U redu. uzdahnula je. Provalio si me. To sam ja, ne baš previše pametna žena. Nije ni čudo da ju je muž varao.
– Želiš li mi pričati o tome?
O da, baš je to ono što bi htjela.
– Ne, za večeras sam napravila dovoljnu budalu od sebe.
– Hej, nemoj misliti da nisam zahvalan, potapšao ju je po koljenu. Hrvanje s tobom mi vraća us-pomene. Nasmijao se. Čovječe, kako sam bio iznenađen kada si te večeri otišla sa mnom do kraja.
– Da. Maddie se naslonila leđima na sjedalo, previše deprimirana da bi to više mogla zadržati u sebi. I ja sam bila iznenađena. To uopće nije bio moj plan. Ali kod mene nikada ništa ne bude kako si isplaniram.
– Nikada nisam shvatio zašto si odabrala mene. To sigurno nije bilo zbog moje tehnike. Strah i požuda u jednakom omjeru. To nije moglo biti lijepo.
Okrenula je glavu prema njemu. Bio si smiješan.
C.L. je bio razočaran. O, hvala.
– Ne mislim smiješan u tome smislu. Mislim zabavan i nasmijavao si me. Zabavljao me.
– Da? Ti si bila slatka i draga.
Na trenutak se zamislila. nisi pokušavao biti mačo muškarac, znaš. Bio si stvarno drag i sretan što sam ja tamo.
– Sretan je malo reći, bio sam u ekstazi.
Maddie se nasmijala unatoč svojem lošem raspoloženju.
Podignuo je svoju ruku i dotaknuo joj rame. Dođi ovamo i pričaj mi o tome.
Stisnula se. Što?
C.L. joj je klimnuo glavom. Shvatio sam da te neću povaliti, ali to ne znači da se ne možemo maziti. Dođi ovamo i dopusti mi da te zagrlim.
Maddie je malo oklijevala i onda se spustila. On je stavio svoju ruku oko nje i tapšao je po rame-nu, toplo i utješno. Ona je duboko uzdahnula, izdahnula sav onaj smrad i počela se dobro osjećati. na ovom mjestu se dobro osjećam. Možda su ono prije bili dobri stari dani kad smo se penjali ovdje.
C.L. je ponovno klimnuo glavom. ne, kako ih se ja sjećam. Život je bio samo niz katastrofa.
Maddie je protegnula vrat. Uključujući i mene?
Lagano ju je potapšao po glavi. Posebno tebe. Ostavila si me i slomila mi srce.
Privukla se bliže njemu, njezin obraz se trljao od njegovu majicu. Jesi li ti stvarno mislio da ću ja ostaviti Brenta zbog tebe?
On je nekoliko trenutaka šutio i konačno progovorio: ne. Ali sam svejedno bio bijesan što to nisi učinila.
Maddie se uspravila. žao mi je. Stvarno mi je žao. Mislila sam da si ti želio samo jednu stvar i kada si je dobio daje to bilo to. Nikada nisam ni sanjala...
– Zaboravi na to. Povukao ju je natrag k sebi. To je bilo prije dvadeset godina. Puno smo se puta od tada seksali.
Maddie se privukla bliže, umiljavajući svoj obraz o njegova prsa. Osjećala se mnogo bolje. Dob-ri stari C.L. da, ali to je bio moj prvi put. To ga čini različitim.
I moj isto, rekao je, a ona se tada ustala i slučajno ga svojom glavom udarila u bradu.
– Joj! procijedio je i uhvatio se za bradu.
Maddie ga je gledala izbezumljeno. I tebi je to bio prvi put?
– Da. maknuo je ruku s brade. Zaboga ženo, budi pažljiva. Imaš glavu kao kamen.
Maddie se opet naslonila na naslon sjedala. Pa to onda objašnjava dosta stvari.
Kao?
Ponovno se okrenula prema njemu. Kao to što si me na kraju svega pitao je li i meni bilo tako lo-še kao i tebi?
C.L. je negodovao zbog toga. Ja to nikada nisam rekao.
– Jesi. Mislila sam da se šališ. Ali stvarno je bilo loše.
C.L. je klimnuo glavom. ne postoji loš seks. Samo onaj koji je manje dobar.
– Onaj je bio loš. Bilo je neugodno i zbrkano, a ja sam se osjećala glupo.
C.L. se nasmijao. Hvala.
– Drugi puta je bilo bolje, rekla je kako bi izvukla situaciju.
– To je onda sigurno bio Brent. Mi to nismo napravili drugi puta. Poslije te noći nisi više nikada sa mnom razgovarala. C.L. se spustio niže na sjedalo. Sljedećeg jutra sam došao do tvojeg ormarića, a ti si se okrenula. Bože, kakav komentar na moju izvedbu.
– Nije to bio Brent. Napravili smo to dva puta te večeri.
– Oh, C.L. je zastao kako bi razmislio. Tako je.
Maddie se bijesna vratila natrag. Zaboravio si?
– Srce, ta večer je za mene samo brza požuda. Ono što si ti smatrala humorom vjerojatno je bila moja predigra. Znaš, glas mu je postao visok i piskutav. To je bilo prilično loše. Pokušajmo ponov-no dok ne bude puno bolje.
Smijala se i on ju je zagrlio. Nikad nisi tako zvučao.
Privukao ju je bliže. Jesam iznutra, Bože, kako me bilo strah.
– Mene?
– Tebe, stražnjeg sjedala, toga da ja to neću moći napraviti kako treba i toga da to neću moći po-noviti. Čak i godinama poslije kada sam se seksao, uvijek sam mislio da je to to, da to nikada više neću raditi, da nikada neću naći neku drugu ženu s kojom ću to raditi i da je moj život gotov.
– Prestani, rasplakat ćeš me, rekla je i smijala se.
– U stvari, čak i sada...
– Da? Što sada? povukla se gore da mu može vidjeti oči, ali bilo je toliko mračno da mu je mora-la doći gotovo do nosa da bi ih vidjela. Jesi li oženjen?
– Ne. Razveden sam. Deset godina.
Glas mu je odavao da ne želi više razgovarati o tome, ali ona je željela još. Zašto si se razveo?
– Ona je voljela novac. Ja nisam izgledao kao netko tko će ga ikada imati. Svađali smo se oko toga i nakon nekog vremena smo se mrzili. To se činilo dovoljnim.
Maddie se ustala i bila je pomalo bijesna. Udala se za tebe zbog novca?
– Ne. To ne bi bilo u redu. Bilo je više od toga. Bili smo zbrkani od početka.
– Što se dogodilo u početku?
C.L. se namrštio. Što je ovo?
– Ti si nestao iz mojeg života, rekla je Maddie. Želim znati što se dogodilo. Znam životne priče svih u Frog Pointu. Prilično je zanimljivo za promjenu naletjeti na tajnu.
C.L. je slegnuo ramenima. Nije neka velika tajna. Naletio sam na Sheilu nekih dvanaest godina kasnije kada sam bio u posjetu kući. Nekoliko godina nakon što je završila srednju školu radila je kao tajnica, pogledali smo se i znali što želimo, a na kraju se ispostavilo da nijedno od nas dvoje nije dovoljno dobro pogledalo.
– Željela je novac. I to je vidjela u tebi?
– Vidjela je starijeg dečka koji je otišao iz Frog Pointa i koji je nosio odijela na posao. Onda smo se vjenčali. Na kraju je ispalo da sam to samo ja, da njoj nedostaje Frog Point, a ja se nisam htio vratiti kući, i nismo imali novaca za život kakav je ona htjela, tako da nije bilo ničega što bi nas držalo zajedno. uzdahnuo je. To je bila prava pogreška. Bez loših ljudi, samo dvije zbrkane stvari.
Maddie nije željela postaviti sljedeće pitanje, ali morala je. što si vidio?
– Molim?
– Što si vidio u Sheili?
C.L. je ostao miran nekoliko trenutaka. Vidio sam slatku i lijepu djevojku koja je željela biti sa mnom.
I samo ti je to trebalo?
To je jako puno.
– Sigurno ti je nedostajala kad je otišla. Maddie se ugrizla za usnicu. Je li razvod... težak?
– To je pakao, rekao je C.L ali nije se činilo da u njegovom glasu ima boli. Dobro se osjećaš ka-da završi. Treba ti oko godinu dana da to preboliš, ako ti nije jako stalo. Ako se volite, mislim da traje vječno.
Ona je tako dugo šutila da se on nagnuo da vidi je li spava.
Hej?
– Samo razmišljam.
– O? glas mu je bio blag. Razmišljaš o razvodu od starog Brenta?
Maddie je duboko uzdahnula. Pa do sada sam razmišljala da ubijem starog Brenta, ali sada više nisam toliko ljuta.
– Zašto si prije bila ljuta?
– Vara me.
C.L.-ov smijeh je zvučao podcjenjivački. O, kakvo iznenađenje. I još je jedna tajna riješena.
– Molim?
– Zašto si ovdje i zašto praviš reprizu večeri koje smo izgubili nevinost. Osveta. Drugi dio. A kažu da se povijest ne ponavlja.
– Možda ne, rekla je Maddie.
– Polovično.
– Zato što ja mislim da nisi u pravu. Maddie je zastala na minutu da bi pronašla prave riječi. Mis-lim, te večeri sam došla ovdje da mu se osvetim, ali to nije bio razlog zašto sam ostala. Lijepo sam se provela. Izuzevši seks.
C.L. se namrgodio. Bože, zbog toga se osjećam puno bolje.
Maddie se primakla bliže njemu, tako da bi mu vidjela lice. slušaj, želiš li iskrenost? Seks je bio loš. Ali dio kada smo se grlili i smijali je bio odličan. Bio si sladak. Osjećala sam se dobro. Jako si mi se sviđao.
I zašto si se onda udala za Brenta?
Bilo je sarkazma u njegovom glasu, ali ona mu je ozbiljno odgovorila. Ne znam. Puno o tome razmišljam. Svi su znali da ću se ja udati za njega, a ako su to svi znali moralo je biti istina, tako da nikada nisam ništa drugo ni uzimala u obzir. Do trenutka kada sam došla ovdje s tobom, već smo izabrali srebrninu. Imala sam cijeli pribor. Bilo je nemoguće sve vratiti. Imala sam identitet. Trebala sam biti žena Brenta Faradaya. Znam da to zvuči glupo, ali nikada nisam razmišljala o nekom dru-gom kao mužu, osim o Brentu.
– Znam. To smo svi tada mislili.
– I ja sam, sve do jučer. Zato sam bila toliko ljuta na njega.
– Bila?
Malo je protegnula vrat kako bi ga pogledala. kao da si promijenio mišljenje?
– Nemoj mi dopustiti da to napravim, rekao je C.L. Budi ponovno ljuta na njega.
– Ne, stvarno to mislim. To je lijepo. Dugo se nisam osjećala ovako toplo. Ako Brent izlazi kako bi se samo oznojio s nekom kurvicom, on je gad, ali ako pronalazi ovo, ovu utjehu s nekim drugim, mislim da mogu razumjeti. privukla se bliže i C.L.ova je ruka ponovno bila na njezinom ramenu. Osjetila je bujicu mira kako prolazi kroz nju i to je bilo tako intenzivno. osjećam se divno. Ti si divan.
– Polako. Nemoj da prenaglimo, rekao je i potapšao je po ramenu.
Protrljala je lice od njegovu majicu kako bi je samo osjetila na licu. Mirisala je na sunce i sapun, a u dubini i pomalo na njegov znoj. Bez ružne kolonjske, ništa osim njega i sunca. je li tvoja teta oprala ovu majicu? Miriše kao da se sušila na svježem zraku. Miriše predivno.
Nasmiješio joj se i pogledi su im se sreli. Njegove oči tamne kao noć, upotpunjene tim nemogu-ćim trepavicama, njegove usne koje su joj se smiješile i bile dovoljno izazovne da ih zagrize, bio je snažan i ona ga je toliko željela da je ostala bez zraka. Prestao se smijati, pogledao je, nagnuo se i poljubio ju usnama koje su nježno doticale njezine i cijelo joj tijelo učinile napetim. Zastao je i re-kao: Maddie? a ona je položila ruku na njegov potiljak i povukla ga k sebi prelazeći rukom preko njegovih ramena dok se on naginjao nad njom. Njegove usne su imale okus vina, vrućine i još ne-čega, imale su okus njega. Njegove ruke su bile jake i tvrde ispod majice, čvrste oko nje, a ona je podrhtavala dok je rukom prelazio preko njezinih čvrstih i napetih grudi. Vrućina je bila iznenadna i nalazila se posvuda, a ona se okrenula bliže njemu, osjećajući njegove rukave na svojoj koži i miši-će njegovih ruku kako je vuku dok se bol širila. Usnama je prelazio njezinim vratom, a ona se u mraku odgurivala od njega, duboko uzdišući, i svakim udahom gaje više željela. A kad je njegova ruka na kraju divlje prešla po njezinim grudima, zastenjala je, ugrizla ga za rame i privukla ga k sebi što je jače mogla.
Ako ćeš reći ne, šapnuo joj je na uho nekoliko minuta kasnije, reci to brzo.
Čvrsto je stisnula zube da ne bi vrisnula. Želim te sada. Vodi ljubav sa mnom, sada.
– Pa, Irma je naglasila kako beba ne može biti junior, nego samo Howie Treći. Treva se željela svađati s njom oko toga, ali onda je shvatila da bi beba bila Junior, Senior bi morao umrijeti, što bi Howiea učinilo Seniorom, a bebu Juniorom.
– To se može dogoditi samo u Frog Pointu, rekao je C.L. Kladim se daje za rješavanje toga tre-balo nekoliko tjedana i daje cijeli grad pričao o tome.
– Ma kako si pogodio. Zatim su bebu nazvali Howie Three i na kraju su to skratili na Three i ta-ko je i ostalo. I sad kada je on u svojim dvadesetima, ja sam žena srednjih godina, rekla je Maddie.
Alkohol je opuštao Maddiene mišiće i osjećala je kako napetost popušta, ali C.L. bi svaki put zu-rio naprijed kada bi se začulo zatvaranje automobilskih vrata i pogledavao bi na ručni sat uvijek prije nego što bi joj postavio neko besmisleno pitanje. Što želi?, pitala se Maddie. Zašto me to uop-će zanima? Brent je svakoga trena trebao stići kući i ona gaje ostavljala, znala je da joj je život go-tov i morala se koncentrirati na to da Em i svojoj majci ne napravi zbrku. C.L. je bio samo jako at-raktivna sporedna uloga u drami njezinog života.
Nakon sat vremena, C.L. je prestao gledati na sat i oboje su bili opušteniji. U Frog Pointu je bilo predvečerje sa sumaglicom koja se javljala u vrelim kolovoškim noćima. Cvrčci su se još uvijek čuli, ali tiše, vjerojatno zbog iscrpljenosti. Maddie ih je zamišljala kako strastveno trljaju jedno dru-gome noge. Oni su vjerojatno imali najtanje nožice u cijelom insektnom svijetu. Čaša joj je bila prazna.
– Hajdemo jednostavno natočiti votku u juice i piti iz tetrapaka. Zadržala je jezik za zubima i na-točila.
C.L. ju je promatrao. Jesi li ti postala alkoholičarka od zadnji put kada sam te ja vidio?
– Ne. U stvari, baš sam večeras počela piti, rekla je Maddie i nazdravila mu s tetrapakom.
C.L. je podigao obrvu. Nešto mi želiš reći? Možda novčani problemi? Oštro ga je pogledala i on je dodao: samo pitam.
– Ne. Ne želim ti ništa reći. U stvari, sve će ovo biti gotovo u listopadu, ali ti ćeš do tada otići iz grada. Maddie je otpila još malo osvježavajuće tekućine. ako ti se ne sviđa, idi kući.
– Ne. Baš suprotno. Dodaj mi tetrapak. Dodala mu ga je i on je pošteno gutnuo i zagrcnuo se.
– Znam, nedostaje ti malo juicea. A što da radim kad mi ga je Em popila, rekla je Maddie.
– Mali zdravi vrag. I nakon toga je bacio ostatak na travu.
Hej.
– Izmaknulo mi se. Što će se dogoditi u listopadu?
– Prosuo si moju votku.
C.L. je gledao u natopljenu travu. Mislio sam da bismo možda trebali malo usporiti.
– Ma daj. Maddie se malo pravila važna za svojim stolom.
– Ima vina u kući.
Maddie se ustala i krenula prema kući. Malo sam pijana, pomislila je, ali nisam glupa. Ovaj čov-jek nešto želi. Naslonila se na vrata, a C.L. je stao korak iza nje na trijem.
– Maddie?
– Razmišljala sam, rekla je i ušla u kuću.
– Loš znak. slijedio ju je zalupivši stražnja vrata za sobom. I ja sam razmišljao o završetku naše veze.
Maddie se nagnula prema ormariću gdje su držali vino koje su im davali Brentovi roditelji za svaki blagdan, iako oni nisu pili vino. Dva sata na stražnjem sjedalu auta iz 67 ne predstavljaju ve-zu.
C.L. se naslonio na hladnjak. Krivo. Dva sata na stražnjem sjedalu auta iz 67 ne predstavljaju vezu. Na stražnjem sjedalu auta iz 67 možeš odgajati djecu. Bože, što je to bio dobar auto. Pitam se što mu se dogodilo.
Maddie je iz ormarića izvadila bocu vina. projurio si s njim kroz rampu.
– Mislim, zanima me što se s njim dogodilo na kraju. Možda gaje netko popravio, rekao je C.L. dostojanstveno.
Maddie se podrugljivo nasmijala i dodala mu bocu vina. da, možda kao pepeo. Nalazili su nje-gove dijelove još godinama. počela je kopati po ladici tražeći otvarač za boce. u stvari, ti si postao neka vrsta narodnog heroja. Svaki puta kada bi netko podigao komad metala, rekao bi: Mora da je to dio C.L.ovog starog auta. Dobri stari C.L. pronašla je otvarač i dodala mu ga.
C.L. ga je uzeo i počeo otvarati bocu. Pa to je lijepo, to je stvarno lijepo.
I onda bi se podrugljivo nasmijali.
Prestao je vrtjeti otvarač i nasmiješio joj se. Ti si čvrsta žena, Maddie Martindale. Sva sreća da ja volim čvrste žene.
Naslonila se na šank i pogledala ga. Nije mogao nakon svih tih godina još uvijek osjećati neku strast prema njoj. Nije mogao misliti da će ponovno spavati s njim. To nije dolazilo u obzir.
Vjerojatno.
Izgledao je divno, visok i širok, a ona je na takve padala. To je bilo u redu. Brent je izgledao kao biciklist. A C.L. je izgledao... pa... kao odrastao muškarac. U stvari, C.L. je izgledao tako u pravom trenutku. A ona je zaslužila pravi trenutak. Barem jednom u životu zaslužila je da napravi nešto samo za sebe. Da prevari Brenta.
– OK. Pođimo, rekla je.
C.L. je taman tada otvorio bocu i stajao s otvaračem u jednoj ruci i bocom u drugoj. Idemo, ka-mo?
– Na Point. Tamo gdje smo to radili u srednjoj. Nasmijala se oduševljena svojom idejom. To je bila akcija. Osveta je bila odgovor. Otišla bi na Point sa C.L.-om i Bailey bi svima rekao i tada ona više ne bi bila draga ženica koju muž vara. To bi bilo kao da vrištite Ševa nasred Glavne ulice, sa-mo bolje. Zadovoljno se nasmiješila C.L.u.
On nije izgledao oduševljeno. Izgledao je užasnuto. Stavio je vino na šank i rekao: Maddie srce, previše si popila.
Njezin smiješak se srozao. Je li ovo odbijanje?
– Ne, ne. C.L. je prošao rukom kroz svoju gustu crnu kosu i bio je uznemireniji više nego ikad prije. pa, možda. Ti si udana. Mala stvar, znam, ali...
Maddie je pokazala znakove razočarenja. Ideš ili ne?
– Na Point. činilo se da on ima problema s planom. A to je Maddie bilo jasno.
Uzela je bocu vina. da. Da ponovno oživimo našu mladost. Pokušala mu se zavodljivo smiješiti, ali to nije bilo baš dobro, pa je on odmahnuo glavom i uzeo joj bocu.
– Nije baš dobra ideja, srce. Ja sam onda bio puno mlađi, a i auti su bili puno veći, a ti nisi bila udana. Ti ovo ne želiš učiniti.
Maddie je zurila u njega. u redu, zaboravi. Sada možeš ići.
– Čekaj. Hajde da to raspravimo, rekao je C.L spustio je bocu na stol i primio je za ruku.
Maddie je prekrižila ruke na njegovim prsima i samo zurila u njega. O nevjeri se ne raspravlja. Jednostavno to napraviš.
– to je baš nešto što me pali. Naslonio se na zid i također prekrižio ruke. Nisam mislio da te strast tjera u moje naručje. Znaš, ja sam daleko od nje i to me zbunjuje. Što se događa?
Maddie ga je gledala, ovaj puta ga je stvarno gledala, vidjevši sve osmjehe, sve rubove i kutove, njegove tamne oči kako sjaje. Po prvi puta u četrdeset i osam sati zaboravila je na Brenta i ljutnju.
– Promijenio si se, rekla je. ti si...
– Stariji? ispravio se i uzeo vino iz ormarića. Dvadeset godina nije mala stvar, srce. One nešto znače. Imaš li možda naočale?
Otišla je po njih do ormarića. vjerojatno. Ali nisugodine u pitanju. Dobro izgledaš. Stvarno. Iz-gledaš... uravnoteženo. Sigurno u sebe.
– Pa da. Nisam više učenik trećeg razreda, hvala Bogu. Pogledao je u naočale. Želiš li Pebbles ili BamBam?
– O, oprosti. Posegnula je za naočalama. Te su Emine.
Pomaknula ih je izvan svog dohvata. ako ti ne želiš nešto drugo, ja bih Bam-Bam. Mi dečki se moramo držati zajedno. Napunio je čaše do pola i pružio joj njezinu. za Em, rekao je podižući čašu i ona je svojom kucnula o njegovu.
Popila je skoro pola čaše i onda se okrenula i otišla u hodnik noseći naočale sa sobom kako bi se pogledala u ogledalo na ulazu. Ne sjećam se kako sam ja izgledala, rekla je kad je stao iza nje. Bio je samo nekoliko centimetara viši od nje, tako daje stavio svoju glavu kraj njezine kako bi vidio. Brent se uvijek naginjao prema njoj; čak je stavljao svoju bradu na njezinu glavu kada bi ih ljudi slikali. Mrzila je to osobito zato što bi se njegova brada zabijala u njezinu glavu.
– Izgledala si ovako, samo nježnija vrsta nežive osobe, rekao je.
Napravila je grimasu. bez bora, to si mislio.
– Ne. Klimnuo je glavom. Tada si bila neiživljena. Još nisi ništa iskusila. Bila si slatka, spremna na rizik i seksi na neki ledeni način, ali još nisi bila sasvim svoja. Neformirana osoba. Sada si kom-pletna osoba.
Maddie je popila još jedno piće i razmislila o tome što je rekao. Kako je razmišljala u srednjoj školi? Zbog čega je patila? Shvatila je da toga nije bilo; njezine uspomene su bile o tome što su drugi ljudi napravili, što su drugi ljudi željeli. Što je Brent želio. A isto tako je bilo i poslije. To je bio cijeli njezin život. Da je netko pita tko je ona sada, rekla bi kćerka Marthe Martindale, ili žena Brenta Faradaya, ili majka Emily Faraday, ali ne bi mogla reći da je jednostavno Maddie. Iako je njezina karijera ovisila o tome da je ona nečija učiteljica. Njezin cijeli život je bio određen vezama. to je grozno, rekla je.
– Osim večeras. Takva si bila jedne večeri za mene, rekao je C.L. i približio se njezinom uhu.
Maddie je uzdahnula. Mislim da si te večeri vidio samo svoj odraz. U pravu si. Ne mislim da sam za tebe bila tu do večeras. Imam jako težak tjedan, rekla je i odmaknula naočale. Bio joj je jako blizu i to joj se sviđalo. Nasmiješila mu se preko ramena.
– Ima li alkohol još uvijek isti utjecaj na tebe?
– A koji je to utjecaj?
– Ako se ja dobro sjećam, prvo si napeta, a onda povraćaš.
– O, to je grozno. Sjećam se da si bio tako drag, rekla je i zatvorila oči.
– Hvala. A onda dolazi treća faza.
– Što se događa u trećoj fazi?
Pokušavao je izgledati nevino, što je u njegovom slučaju bilo jako teško.
– Onda te odvučem u krevet.
– A ne. okrenula se ponovno prema ogledalu promatrajući njegov odraz. Večeras si me već jed-nom odbio; drugi put se neću ponižavati.
– Nisam te odbio. Rekao sam da sam prestar za egzibicije na stražnjem sjedalu auta na Pointu.
– Da si me dovoljno želio, prihvatio bi.
C.L. ju je gledao u ogledalu i smiješio se, a ona je osjećala kako joj trnci prolaze tijelom. Dodao joj je čašu. kada ponuda bude ozbiljna, ja ću prihvatiti. A do tada ništa, samo mi dodaj čašu vina.
Telefon je zazvonio petnaest minuta kasnije dok su se oni smijali oko srednjoškolske katastrofe. Dovraga, pomislila je Maddie, ne želim s nikim razgovarati, osjećam se dobro. I kad je podigla slu-šalicu, zastala je i pomislila, Ovo je prvi puta u zadnjih nekoliko godina da se ja dobro zabavljam.
– Maddie? Brentov glas se čuo s druge strane žice i osjećala je krivnju kad je pogledala u C.L.-a. Tada se udarila. Dovraga s Brentom; nije se imala zbog čega osjećati krivom. Ta pomisao je bila depresivna. Trebala bi imati nešto zbog čega će se osjećati kriva. Zašto bi on bio jedini kreten u obitelji?
Njegov glas je postajao sve nestrpljiviji, ako je to uopće bilo moguće. Maddie, jesi tamo?
U pozadini njegovog glasa Maddie je čula kako se ruše čunjevi i kotrljaju kugle. Barem je jed-nom bio tamo gdje bi trebao biti, beskičmenjak. što želiš?
– Slušaj, zakasnit ću, nešto mi je iskrsnulo.
Kladim se da je. Pa i ovdje će nešto iskrsnuti.
– Maddie? Howie želi razgovarati čim završim ovdje. Ali želim da i ti budeš kod kuće kada do-đem.
– U redu, nema problema. Pogledala je C.L.a i odlučila. Ovo je bilo njezino pravo. Nije imalo smisla maltretirati dobrog starog C.L.a, ali već će on to podnijeti. Ne moraš se žuriti, rekla je Bren-tu. Ja ću otići spavati. Stiskala je usta da se ne počne smijati.
– Maddie, zar se ti to smiješ?
– Zbog čega bih se smijala?
– Maddie, bio sam u uredu prije nego sam došao ovamo.
– Oh. Otpila je gutljaj vina.
– Želim tu kutiju natrag.
Kladim se da želiš. Razgovarat ćemo.
On se počeo svađati, ali ona više nije bila zainteresirana. Moram ići, rekla je i poklopila mu slu-šalicu. Okrenula se i mahnula C.L.-u. Odmah se vraćam.
Potrčala je uz stepenice do spavaće sobe gdje se pogledala u ogledalo. U redu, vrijeme je da se uozbiljimo. Muškarac će spavati s tobom, ali ne ovdje. Tu je povukla crtu. I jedan jedini motel u gradu bi vrlo lako mogao svoje goste dovesti na naslovnicu dnevnih novina u Frog Pointu, tako da je to malo nezgodno. To je dovelo do Pointa, gdje i Brent obavljao svoj posao. Ali C.L. nije htio ići tamo. Tako da je njezin posao bio namamiti ga na Point i tamo ga napaliti. Ili možda ga ovdje napa-liti i tek onda izazvati da napravi nešto prljavo.
U ovom trenutku je shvatila da je pijana, ali je to prihvatila i nastavila dalje. To nije ni bilo važ-no, osim činjenice da nije pijana sigurno ovo uopće ne bi radila. Tako daje bilo dobro što je bila pijana. A i sutra ujutro će se moći tješiti time da je bila pijana. nije bila moja greška. Bila sam pija-na, mogla bi reći. Gledajući iz ovog kuta, pijanstvo je bilo definitivni plus. Nasmijala se sebi u og-ledalo.
Sad odjeća. Skinula je ogrtač sa sebe i obukla svijetlo zelenu haljinu s tisuću gumbića koji su vr-lo lagano izlazili kroz svoje rupice. To je bilo dobro; brzo se skida, brzo se oblači. Kroz ovu tkaninu mogla je vidjeti rub svog grudnjaka, tako daje zavukla ruku daleko pod suknju kako bi ga namjesti-la. Dok se nespretno bavila svojim grudnjakom, provjerila je i noge.
Imam super noge, pomislila je, ali je bijelo pamučno donje rublje moralo otići. Spustila je bretele od grudnjaka niz svoju ruku i izvukla grudnjak kroz jedan rukav. Njezine grudi su se malo spustile, ali ne puno, i divni mekani pamuk je pružao odličan osjećaj njenoj koži. Ovo nije loše tijelo, pomis-lila je. Nije savršeno, ali nije ni nešto na što se možeš podrugljivo nasmijati, C.L stari prijatelju.
– Maddie?
Njegov glas je dolazio s dna stepenica. Predugo se igrala. Svukla je svoje bijele pamučne gaćice i bacila ih na pod. Nitko nije počinio preljub u bijelim pamučnim gaćicama. Malo je podigla suknju, zasmetana vjetrićem između nogu. Kako Brent nije opazio da njegovoj droljici nedostaje donje rub-lje? Naravno, s čipkastim gaćicama vam ionako od svakud puše.
– Maddie?
– Stižem. Zadnja stvar koju je uzela bila je kutijica Brentovih kondoma iz kutije koju je našla u uredu. Taman.
C.L. ju je čekao na kraju stepenica. Maddie je pokušala doletjeti do njega, ali se spotakla, pala i udarila u njega, a on ju je uhvatio i to se sada više nije činilo smiješnim. Bio je stvaran i čvrst, a ona nije imala gaćice na sebi, tako da su joj se grudi priljubile uz njega, a on se činio dovoljno uznemi-renim da to ne bi opazio, a ona uopće nije bila sigurna da ovo želi napraviti.
– Jesi li dobro? pitao je i ona je duboko uzdahnula i rekla: da. Hajdemo.
– Gdje?
– Na Point, rekla je brzo zato što nije bila sigurna.
– Ah, Maddie. C.L. ju je pustio i odmaknuo se jedan korak od nje. Okani se toga.
Maddie je stisnula zube od nervoze. ozbiljna sam. Želim ići.
Na minutu je izgledao kao da je u nedoumici, a onda je rekao Dovraga, i udario novinama. Ne mogu to napraviti. Bez kondoma. Oprosti, ali...
Izvukla je Brentove kondome iz kutije iz svog džepa i dala mu ih.
Izgledao je kao da ga je sasjekla sjekira. Ti to misliš ozbiljno.
– Jako. Maddie gaje gledala raširenih očiju pokušavajući djelovati nježno i nevino. Možemo sa-mo razgovarati, ako je to jedino što ti želiš. Ali mislim da bismo to trebali napraviti za dobra stara vremena.
– Da. Stara vremena. uzdahnuo je i stavio kondome u džep. U redu, pođimo razgovarati na Point. Ali prvo ćemo uzeti drugi auto. Ne želim slušati od Henryja o tome kako je moj auto bio na Pointu.
– Imaš trideset i sedam godina, rekla je Maddie. Što te briga?
– Govorimo o Henryju, rekao je C.L. Jako me briga.
Odvezli su se kako bi uzeli Trevin auto i na kraju su ipak završili u Brentovom Caddyju jer je on otišao s Howiejem u njegovom. Maddie je bila oduševljena; sada će Bailey misliti da je Brent na Pointu i možda će se izvući iz ovoga ne ukaljana ugleda i sa iskustvom toga kako čini nešto loše. Ovo će biti super, rekla je C.L.u, a on je izgledao manje oduševljeno, ali to ju nije bilo briga.
Njezini dani žrtvovanja su bili gotovi.
Petnaest minuta kasnije, ignorirajući sve svoje instinkte, C.L. je dovezao Caddy do ruba Pointa i zaustavio se, držeći ručnu dok je gasio auto.
– Super. Maddie je otvorila vrata.
– Kamo ideš?
– Odostraga. popela se na zadnje sjedalo i zatvorila vrata za sobom.
Izvrsno.
Cijelo vrijeme je znao da treba biti izvan Frog Pointa, ali ipak je došao misleći da se ne može dogoditi nešto posebno u četrdeset i osam sati. Provjerit će Sheilin mali problem, uništiti Brenta, rukovati se s Henryjem, poljubiti Ann i otići. Sto bi moglo krenuti po zlu? A sada je bio u autu sa ženom koja mu svaki puta kada je s njom pomuti um i koja je sada željela seks. Pa, i on je, ali neće to napraviti. Imao je svoj ponos, a što god je potaknulo Maddie da dođe ovamo, sigurno nije bila želja za njim. Bila je ljuta na Brenta i ovo je bilo pravo vrijeme da za to plati. Mogla je ona to i za-boraviti; on je ovo već prošao. Doveo ju je dovde zato što je pila i bio je siguran da bi je sada mo-gao izmoriti i na kraju od nje saznati što se događa, ali definitivno neće učiniti ništa. Apsolutno niš-ta.
– Znaš, nisi bio ovako spor prije dvadeset godina, rekla je Maddie. Hajde.
– Ne čujem žabe. C.L. se spustio na vozačevo sjedalo.
– C.L u Frog Pointu žaba nema već četrdeset godina. Dolazi ovamo.
C.L. je naslonio čelo na volan i zatim se okrenuo prema njoj i pogledao je. Gledala ga je sa stras-tvenom odlučnošću, njezine oči su bile velike u mraku, njezine ruke prekrižene ispod grudi, čekaju-ći ga da dođe na stražnje sjedalo. Grudi su joj bile okrugle i opuštene ispod te tkanine. On se sjetio noći prije, travnjaka i toga kako je bila meka i topla. Onda se sjetio događaja od prije pola sata, nje-zinih stepenica i strasti koja ga je potpuno obuzela kada je pala na njega. I tada mu je dala kondom. I on gaje uzeo.
Bila je poprilično sigurna da on neće doći na stražnje sjedalo.
– Ti nemaš grudnjak na sebi, rekao je.
– To je znak moje iskrenosti. Uopće nemam donje rublje. Potapšala je sjedalo pokraj sebe. Haj-de.
Zaista nije trebao otići na to sjedalo, pogotovo što je znao da ona ima neki skriveni motiv. Bio je to motiv za koji je on mario sve manje i manje i njegovo srce je sve brže lupalo i sva mu je krv otiš-la u mozak, ali sve je još bilo tamo i on je morao znati što je to prije nego napravi glupost. Maddie, zašto ovo radiš?
– Ne mogu vjerovati! Eksplodirala je Maddie. Ja ti nudim svoje tijelo i ti me pitaš zašto? planula je na njega.
Ovo mu se nije moglo događati. Bilo je to sve što je želio i što nije želio. C.L. se osjećao neugo-dno i udario je glavom od volan. Onda se počeo smijati.
Maddie nije imala pojma zašto se C.L. smije, ali je bila strpljiva. Na kraju će ipak doći na straž-nje sjedalo. Nije moguće da se toliko promijenio za dvadeset godina.
– OK, konačno je rekao. Ali samo zapamti, ovaj put je to bila tvoja ideja. Provjerio je ručnu, zak-ljučao suvozačeva vrata i potom izašao zaključavajući vozačeva vrata za sobom. Dok se penjao na stražnje sjedalo, ona se više nije mogla suzdržati i prasnula je u smijeh.
– Što je toliko smiješno? pitao ju je nervoznim glasom dok je sjedao pokraj nje.
– Ti. Maddie je pokazala svojim palcem prema naprijed. Ručna. Zaključavanje vrata. Tako si pa-žljiv.
– Da, pa padanje u ponor dok vodim ljubav baš i nije moja vizija odličnog orgazma.
Maddie je uzdahnula. Prije dvadeset godina ne bi mislio na to.
– Prije dvadeset godina nisam ni imao ručnu. Provirio je kroz prozor. Bože, već je mrak.
Maddie je već gubila strpljenje s njim. Da. Zato smo ovdje, a ne na Glavnoj ulici. Hoćeš li ti sko-ro nešto napraviti?
– U redu. Dobro. Zgrabio ju je tako snažno da je odskočila i poljubio je tako žestoko daje udarila svojim usnama o njegove zube dok ju je gurao na sjedalo. Njezino rame je poderalo tkaninu na sje-dalu, a on se cijelom težinom navalio na nju i ona se pokušala izmaknuti.
– Čekaj malo! viknula je na njega pokušavajući ga maknuti sa svoje ruke, ali on je bio toliko te-žak da su joj se ramena prikovala za sjedalo i nije se mogla okrenuti. Čekaj malo.
– Jesi li to htjela? Vrući seks na stražnjem sjedalu auta?
Nešto u njegovom glasu ju je natjeralo da se prestane trgati i kada je prestala, pomaknuo se s nje, ali još uvijek je bio iznad nje samo sada oslonjen na svoje ruke. Nije mu mogla vidjeti lice, ali gdje god je bio, nije bio preplavljen strašću. Smiješ mi se, rekla je bijesnim glasom.
– Budi sigurna da ti se smijem. Nije zvučao sretno zbog toga. I zaslužuješ to. Čega se ti to dov-raga igraš?
Opet ga je jako udarila u prsa. Pusti me.
Podigao ju je u sjedeći položaj dok je ona namještala svoju haljinu, ponižena zbog svoje glupos-ti. Zašto je pretpostavila daje želi? Bože, što je bila glupa.
– Posvađali smo se s Brentom, jesmo li? pitao je C.L. Nije ga mogla vidjeti u mraku, ali je mogla osjetiti gađenje u njegovom glasu.
Klimnula je glavom. Još jednom si je popravila suknju. Ne, nismo.
– Samo pitam jer koliko seja sjećam, tako mi se i prošli put posrećilo. C.L.-ov glas se malo smi-rio. Stari Brent je šarao okolo sa...
– Prestani ga zvati stari Brent.
–...Margaret, mislim, sada te naljutio i zato si ovdje sa mnom.
Maddie se bacila na sjedalo. Najgore je bilo što je bio u pravu. Nije ga dovukla ovamo zato što ju je obuzela strast za njim; dovukla ga je zbog osvete. Dvadeset godina i ona još uvijek radi po istoj šabloni. U redu. uzdahnula je. Provalio si me. To sam ja, ne baš previše pametna žena. Nije ni čudo da ju je muž varao.
– Želiš li mi pričati o tome?
O da, baš je to ono što bi htjela.
– Ne, za večeras sam napravila dovoljnu budalu od sebe.
– Hej, nemoj misliti da nisam zahvalan, potapšao ju je po koljenu. Hrvanje s tobom mi vraća us-pomene. Nasmijao se. Čovječe, kako sam bio iznenađen kada si te večeri otišla sa mnom do kraja.
– Da. Maddie se naslonila leđima na sjedalo, previše deprimirana da bi to više mogla zadržati u sebi. I ja sam bila iznenađena. To uopće nije bio moj plan. Ali kod mene nikada ništa ne bude kako si isplaniram.
– Nikada nisam shvatio zašto si odabrala mene. To sigurno nije bilo zbog moje tehnike. Strah i požuda u jednakom omjeru. To nije moglo biti lijepo.
Okrenula je glavu prema njemu. Bio si smiješan.
C.L. je bio razočaran. O, hvala.
– Ne mislim smiješan u tome smislu. Mislim zabavan i nasmijavao si me. Zabavljao me.
– Da? Ti si bila slatka i draga.
Na trenutak se zamislila. nisi pokušavao biti mačo muškarac, znaš. Bio si stvarno drag i sretan što sam ja tamo.
– Sretan je malo reći, bio sam u ekstazi.
Maddie se nasmijala unatoč svojem lošem raspoloženju.
Podignuo je svoju ruku i dotaknuo joj rame. Dođi ovamo i pričaj mi o tome.
Stisnula se. Što?
C.L. joj je klimnuo glavom. Shvatio sam da te neću povaliti, ali to ne znači da se ne možemo maziti. Dođi ovamo i dopusti mi da te zagrlim.
Maddie je malo oklijevala i onda se spustila. On je stavio svoju ruku oko nje i tapšao je po rame-nu, toplo i utješno. Ona je duboko uzdahnula, izdahnula sav onaj smrad i počela se dobro osjećati. na ovom mjestu se dobro osjećam. Možda su ono prije bili dobri stari dani kad smo se penjali ovdje.
C.L. je ponovno klimnuo glavom. ne, kako ih se ja sjećam. Život je bio samo niz katastrofa.
Maddie je protegnula vrat. Uključujući i mene?
Lagano ju je potapšao po glavi. Posebno tebe. Ostavila si me i slomila mi srce.
Privukla se bliže njemu, njezin obraz se trljao od njegovu majicu. Jesi li ti stvarno mislio da ću ja ostaviti Brenta zbog tebe?
On je nekoliko trenutaka šutio i konačno progovorio: ne. Ali sam svejedno bio bijesan što to nisi učinila.
Maddie se uspravila. žao mi je. Stvarno mi je žao. Mislila sam da si ti želio samo jednu stvar i kada si je dobio daje to bilo to. Nikada nisam ni sanjala...
– Zaboravi na to. Povukao ju je natrag k sebi. To je bilo prije dvadeset godina. Puno smo se puta od tada seksali.
Maddie se privukla bliže, umiljavajući svoj obraz o njegova prsa. Osjećala se mnogo bolje. Dob-ri stari C.L. da, ali to je bio moj prvi put. To ga čini različitim.
I moj isto, rekao je, a ona se tada ustala i slučajno ga svojom glavom udarila u bradu.
– Joj! procijedio je i uhvatio se za bradu.
Maddie ga je gledala izbezumljeno. I tebi je to bio prvi put?
– Da. maknuo je ruku s brade. Zaboga ženo, budi pažljiva. Imaš glavu kao kamen.
Maddie se opet naslonila na naslon sjedala. Pa to onda objašnjava dosta stvari.
Kao?
Ponovno se okrenula prema njemu. Kao to što si me na kraju svega pitao je li i meni bilo tako lo-še kao i tebi?
C.L. je negodovao zbog toga. Ja to nikada nisam rekao.
– Jesi. Mislila sam da se šališ. Ali stvarno je bilo loše.
C.L. je klimnuo glavom. ne postoji loš seks. Samo onaj koji je manje dobar.
– Onaj je bio loš. Bilo je neugodno i zbrkano, a ja sam se osjećala glupo.
C.L. se nasmijao. Hvala.
– Drugi puta je bilo bolje, rekla je kako bi izvukla situaciju.
– To je onda sigurno bio Brent. Mi to nismo napravili drugi puta. Poslije te noći nisi više nikada sa mnom razgovarala. C.L. se spustio niže na sjedalo. Sljedećeg jutra sam došao do tvojeg ormarića, a ti si se okrenula. Bože, kakav komentar na moju izvedbu.
– Nije to bio Brent. Napravili smo to dva puta te večeri.
– Oh, C.L. je zastao kako bi razmislio. Tako je.
Maddie se bijesna vratila natrag. Zaboravio si?
– Srce, ta večer je za mene samo brza požuda. Ono što si ti smatrala humorom vjerojatno je bila moja predigra. Znaš, glas mu je postao visok i piskutav. To je bilo prilično loše. Pokušajmo ponov-no dok ne bude puno bolje.
Smijala se i on ju je zagrlio. Nikad nisi tako zvučao.
Privukao ju je bliže. Jesam iznutra, Bože, kako me bilo strah.
– Mene?
– Tebe, stražnjeg sjedala, toga da ja to neću moći napraviti kako treba i toga da to neću moći po-noviti. Čak i godinama poslije kada sam se seksao, uvijek sam mislio da je to to, da to nikada više neću raditi, da nikada neću naći neku drugu ženu s kojom ću to raditi i da je moj život gotov.
– Prestani, rasplakat ćeš me, rekla je i smijala se.
– U stvari, čak i sada...
– Da? Što sada? povukla se gore da mu može vidjeti oči, ali bilo je toliko mračno da mu je mora-la doći gotovo do nosa da bi ih vidjela. Jesi li oženjen?
– Ne. Razveden sam. Deset godina.
Glas mu je odavao da ne želi više razgovarati o tome, ali ona je željela još. Zašto si se razveo?
– Ona je voljela novac. Ja nisam izgledao kao netko tko će ga ikada imati. Svađali smo se oko toga i nakon nekog vremena smo se mrzili. To se činilo dovoljnim.
Maddie se ustala i bila je pomalo bijesna. Udala se za tebe zbog novca?
– Ne. To ne bi bilo u redu. Bilo je više od toga. Bili smo zbrkani od početka.
– Što se dogodilo u početku?
C.L. se namrštio. Što je ovo?
– Ti si nestao iz mojeg života, rekla je Maddie. Želim znati što se dogodilo. Znam životne priče svih u Frog Pointu. Prilično je zanimljivo za promjenu naletjeti na tajnu.
C.L. je slegnuo ramenima. Nije neka velika tajna. Naletio sam na Sheilu nekih dvanaest godina kasnije kada sam bio u posjetu kući. Nekoliko godina nakon što je završila srednju školu radila je kao tajnica, pogledali smo se i znali što želimo, a na kraju se ispostavilo da nijedno od nas dvoje nije dovoljno dobro pogledalo.
– Željela je novac. I to je vidjela u tebi?
– Vidjela je starijeg dečka koji je otišao iz Frog Pointa i koji je nosio odijela na posao. Onda smo se vjenčali. Na kraju je ispalo da sam to samo ja, da njoj nedostaje Frog Point, a ja se nisam htio vratiti kući, i nismo imali novaca za život kakav je ona htjela, tako da nije bilo ničega što bi nas držalo zajedno. uzdahnuo je. To je bila prava pogreška. Bez loših ljudi, samo dvije zbrkane stvari.
Maddie nije željela postaviti sljedeće pitanje, ali morala je. što si vidio?
– Molim?
– Što si vidio u Sheili?
C.L. je ostao miran nekoliko trenutaka. Vidio sam slatku i lijepu djevojku koja je željela biti sa mnom.
I samo ti je to trebalo?
To je jako puno.
– Sigurno ti je nedostajala kad je otišla. Maddie se ugrizla za usnicu. Je li razvod... težak?
– To je pakao, rekao je C.L ali nije se činilo da u njegovom glasu ima boli. Dobro se osjećaš ka-da završi. Treba ti oko godinu dana da to preboliš, ako ti nije jako stalo. Ako se volite, mislim da traje vječno.
Ona je tako dugo šutila da se on nagnuo da vidi je li spava.
Hej?
– Samo razmišljam.
– O? glas mu je bio blag. Razmišljaš o razvodu od starog Brenta?
Maddie je duboko uzdahnula. Pa do sada sam razmišljala da ubijem starog Brenta, ali sada više nisam toliko ljuta.
– Zašto si prije bila ljuta?
– Vara me.
C.L.-ov smijeh je zvučao podcjenjivački. O, kakvo iznenađenje. I još je jedna tajna riješena.
– Molim?
– Zašto si ovdje i zašto praviš reprizu večeri koje smo izgubili nevinost. Osveta. Drugi dio. A kažu da se povijest ne ponavlja.
– Možda ne, rekla je Maddie.
– Polovično.
– Zato što ja mislim da nisi u pravu. Maddie je zastala na minutu da bi pronašla prave riječi. Mis-lim, te večeri sam došla ovdje da mu se osvetim, ali to nije bio razlog zašto sam ostala. Lijepo sam se provela. Izuzevši seks.
C.L. se namrgodio. Bože, zbog toga se osjećam puno bolje.
Maddie se primakla bliže njemu, tako da bi mu vidjela lice. slušaj, želiš li iskrenost? Seks je bio loš. Ali dio kada smo se grlili i smijali je bio odličan. Bio si sladak. Osjećala sam se dobro. Jako si mi se sviđao.
I zašto si se onda udala za Brenta?
Bilo je sarkazma u njegovom glasu, ali ona mu je ozbiljno odgovorila. Ne znam. Puno o tome razmišljam. Svi su znali da ću se ja udati za njega, a ako su to svi znali moralo je biti istina, tako da nikada nisam ništa drugo ni uzimala u obzir. Do trenutka kada sam došla ovdje s tobom, već smo izabrali srebrninu. Imala sam cijeli pribor. Bilo je nemoguće sve vratiti. Imala sam identitet. Trebala sam biti žena Brenta Faradaya. Znam da to zvuči glupo, ali nikada nisam razmišljala o nekom dru-gom kao mužu, osim o Brentu.
– Znam. To smo svi tada mislili.
– I ja sam, sve do jučer. Zato sam bila toliko ljuta na njega.
– Bila?
Malo je protegnula vrat kako bi ga pogledala. kao da si promijenio mišljenje?
– Nemoj mi dopustiti da to napravim, rekao je C.L. Budi ponovno ljuta na njega.
– Ne, stvarno to mislim. To je lijepo. Dugo se nisam osjećala ovako toplo. Ako Brent izlazi kako bi se samo oznojio s nekom kurvicom, on je gad, ali ako pronalazi ovo, ovu utjehu s nekim drugim, mislim da mogu razumjeti. privukla se bliže i C.L.ova je ruka ponovno bila na njezinom ramenu. Osjetila je bujicu mira kako prolazi kroz nju i to je bilo tako intenzivno. osjećam se divno. Ti si divan.
– Polako. Nemoj da prenaglimo, rekao je i potapšao je po ramenu.
Protrljala je lice od njegovu majicu kako bi je samo osjetila na licu. Mirisala je na sunce i sapun, a u dubini i pomalo na njegov znoj. Bez ružne kolonjske, ništa osim njega i sunca. je li tvoja teta oprala ovu majicu? Miriše kao da se sušila na svježem zraku. Miriše predivno.
Nasmiješio joj se i pogledi su im se sreli. Njegove oči tamne kao noć, upotpunjene tim nemogu-ćim trepavicama, njegove usne koje su joj se smiješile i bile dovoljno izazovne da ih zagrize, bio je snažan i ona ga je toliko željela da je ostala bez zraka. Prestao se smijati, pogledao je, nagnuo se i poljubio ju usnama koje su nježno doticale njezine i cijelo joj tijelo učinile napetim. Zastao je i re-kao: Maddie? a ona je položila ruku na njegov potiljak i povukla ga k sebi prelazeći rukom preko njegovih ramena dok se on naginjao nad njom. Njegove usne su imale okus vina, vrućine i još ne-čega, imale su okus njega. Njegove ruke su bile jake i tvrde ispod majice, čvrste oko nje, a ona je podrhtavala dok je rukom prelazio preko njezinih čvrstih i napetih grudi. Vrućina je bila iznenadna i nalazila se posvuda, a ona se okrenula bliže njemu, osjećajući njegove rukave na svojoj koži i miši-će njegovih ruku kako je vuku dok se bol širila. Usnama je prelazio njezinim vratom, a ona se u mraku odgurivala od njega, duboko uzdišući, i svakim udahom gaje više željela. A kad je njegova ruka na kraju divlje prešla po njezinim grudima, zastenjala je, ugrizla ga za rame i privukla ga k sebi što je jače mogla.
Ako ćeš reći ne, šapnuo joj je na uho nekoliko minuta kasnije, reci to brzo.
Čvrsto je stisnula zube da ne bi vrisnula. Želim te sada. Vodi ljubav sa mnom, sada.
8 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:54 pm
Margita
Administrator
Sedam
C.L.-ove oči su je intenzivno gledale na mjesečini, a težina njegove ruke ju je prisilila da uhvati zraka, on je klizio niz gumbiće njezine haljine, otkopčavajući ih jednog po jednog dok su mu prsti klizili njezinim stomakom. Lice joj je bilo blizu njegovog, njegove oči bile su crne i očajnički je željele, a glava mu se zatim spustila i usne su je škakljale po vratu dok mu se kosa trljala o njezin obraz. Zbog toga je cijela zadrhtala i potom je osjetila trnce u svojim grudima, i laktovi ma, i kolje-nima, i na kraju među nogama. Dok se on micao pored nje, micala se i majica, i koža, i znoj, a Maddie je čvrsto zarila svoje nokte u njegova leđa i traperice.
Čekaj, šapnuo joj je na uho. Samo da otkopčam remen.
Pomaknula se natrag na sjedalo, a on se patio sa svojim remenom, radeći to tako požudno da više nije mogla mirno ležati pokraj njega i čekati ga dahtajući dok na sebi ponovno ne osjeti težinu nje-govog tijela. Tada je uvukao svoje ruke pod njezinu haljinu i povukao ih prema leđima. Kad ju je snažno povukao prema sebi i strgao joj haljinu s ramena, snažno je stisnula zube. Pala je pored nje-ga i na svojim grudima je osjetila gruboću njegove majice. On se osjećao odlično, ali to nije bilo dovoljno jer je i ona njega željela golog i predugo mu je pokušavala otkopčati majicu. Frustrirana, udarila je glavom o njegov ovratnik, a kad joj je naglo povukao glavu prema gore i poljubio je, ona mu je pohotno strgala majicu i gumbi su letjeli posvuda. Stisnula se pored njega tako da je grudima doticala njegova dlakava prsa, a trnci koje je osjećala po cijelom tijelu sada su iz njezine glave otje-rali sve druge misli. Stopila se s vrućinom i požudom, grizla je usnice sve dok se nisu raskrvarile, a na njima je osjetila okus njegovog znoja.
– O Bože, Maddie, sačekaj, rekao je još uvijek ju držeći pokraj sebe, polako je spustio svoju ruku među njezine noge, a prsti su mu bili božanstveni među njezinim bedrima i tada ih je gurnuo u nju tako divlje daje zaplakala. Pritisnuo ju je na sjedalo i ona se sklupčala oko njega dok joj je usnama ljubio grudi i jednostavno ih naizmjenično sisao. Tada je poludjela i počela puzati po njemu dok je on nespretno tražio kondome po džepu. Razdvojio joj je bedra svojima i ona je pala u šok. Vrućina i trnci su se spojili i on je ušao u nju. Prislonila je svoje lice uz njegovo dok su im se tijela njihala, ne shvaćajući da ju on ljubi dok se cijela prepustila tom ritmu i tom nevjerojatnom, zadovoljavajućem, magnetičnom osjećaju ulaženja njega u nju. Njegove ruke i usne bile su posvuda i osjetila je kako joj krv navire u glavu, grudi, prste, i na kraju strastveno, duboko, još dublje i čvršće sve dok nije doživjela orgazam i počela udarati glavom o sjedalo i plakati dok su joj se mišići grčili. Njezin or-gazam je bio gotovo antiorgazam jer seks je do sada bio gotovo bolno dobar.
Maddie je legla na trenutak, zabacila glavu i duboko udahnula prije nego je pogledala C.L.-a. Sa mjeseca su oblaci nestali i vidjela je njegove oči koje su je gledale, a koje su bi le vrele u tom po-lumraku. Osjećala se preporođenom. Učinila je nešto loše, nešto sebično, nešto samo za sebe. Nika-da neće biti ista i to je bilo divno.
– Dođi ovamo, rekao je i podigao ju tako da ga je ona pogurala leđima prema sjedalu. Pomaknuo je svoje bokove ispod nje i pritisnuo je k sebi što je bliže mogao i kad je osjetila da snažno ulazi u nju, zgrabila je njegova ramena zaranjajući noktima u njegove mišiće.
– Kako? izdahnula je dok joj je glava padala na njegovo rame uz slabu bol.
– Bilo je lako. Glas mu je bio grub i snažan. svršila si vraški brzo. provukao je jednu ruku gore i s prstima u njezinoj kosi povukao ju je natrag tako da joj može vidjeti lice. Ali ovaj put je bilo dru-gačije. Pogledaj me. Ovaj put želim da znaš s kim si.
– Znala sam. Prstima je potražila njegove usne i zanjihala se naprijed, zatvorila oči i osjećala ga sve dublje u sebi. Znala sam cijelo vrijeme. Nikada mi nije bilo ovako.
– Srce, nikada nikome nije bilo ovako. Poljubio ju je, jezik mu je lagano dodirivao njezin, prela-zio je njime preko njezinih usana, a ruke su mu bile na njezinim grudima mazeći ih dok je sve jače i jače prodirao u nju. A ona je ponovno osjetila pritisak, kao daje nešto lijepo i nježno opet dolazilo u njezine vene iz nekog skrivenog, zaboravljenog mjesta. Zaplakala je i on ju je jače privio k sebi. Pogledaj me, rekao je i zario prste u njezinu kosu kako bi joj podigao glavu, a ona je tada vidjela njegove oči koje su se sjajile na svjetlu, zubi su mu se stisnuli dok su mu mišići bili u kontrakciji i pomislila je, ja sam razlog zašto on ovo osjeća, želi me, zbog mene gubi kontrolu, ulazi u mene, zbog mene, o Bože, i tada se i ona izgubila. Čari orgazma su je ponovno obuzele, opuštajući njezine zgrčene prste i privlačeći je bliže k njemu, padajući u njegov zagrljaj kao što je on padao u njezin.
I kako je polako dolazila k sebi, pala je na njegove široke, snažne grudi i pomislila, Ovo nije neš-to što bi Maddie Faraday ikada učinila. Ovo je posve novo, samo ja i samo za mene. Želim to po-novno.
C.L. se nježno maknuo s nje i priljubljeno su sjedili jedno uz drugo, isprva drhteći, a nakon toga joj tiho šapnuo na uho: moramo zapamtiti kad smo ovo napravili.
Maddie se nasmijala.
– Ozbiljan sam. C.L.-u se glas polako vraćao dok ju je čvrsto držao u naručju. I prije sam imao dobar seks, ali ovo je nirvana. Je li to možda zbog auta? Odmah kupujem takav. Kunem se.
– Ne, šapnula je. Bilo je to zbog tebe. Bilo je to zbog mene.
Njegove ruke su je ponovno zagrlile i šapnuo joj je u uho: hoćeš li sutra odbijati razgovor sa mnom? Ako dođem do tvog ormarića, hoćeš li se okrenuti?
– Ne. Ponovno je udahnula, udišući sunčani miris limuna i njega i zavrtjelo joj se jer je on bio ovdje s njom i osjećala se tako slobodnom. Mislim da ti nikada više neću moći reći ne. Ne nakon ovoga. Poljubila gaje, a on je njezine usne zgrabio s toliko pohlepe da se osjećala optuženom što ju on želi i što je seks bio tako dobar. Mogu učiniti bilo što.
Opustila se pored njega dok ju je privlačio bliže sebi. I tako su ležali jedno pokraj drugoga, is-prepleteni i puni zadovoljstva. Maddie je mislila da se nikada više neće pomaknuti. Svuda je osjeća-la miris kozje krvi, znoja, sunca i njegove majice. Polizala je njegovu sol sa svojih usana i u tome uživala, a kraj sebe ga osjećala toplog, teškog i čvrstog. Mogla ga je vidjeti na svjetlu, sjaj njegove kože, sjenu njegovih trepavica na obrazima, smiješak na njegovim otvorenim usnama. Ponovno je prstima potražila njegove usne i on ih je poljubio zatvorenih očiju.
– Imaš jako čudan osmjeh, rekla je pospano. Jako je seksi.
– Smijem li ga promijeniti? pitao ju je u polusnu.
– Ne. Opet je prešla prstima preko njegovih usana. Jako je seksi.
Nasmijao se unatoč njezinim prstima, još uvijek zatvorenih očiju. Onda ostaje.
– U stvari, sve vezano uz tebe je seksi.
– Hvala.
Primakla se bliže. Misliš li ti da sam ja seksi?
Otvorio je jedno oko. Mislim da bi ti trebala biti proglašena endemom i biti zaštićena zakonom. Jesi li uvijek ovako pričljiva nakon seksa?
– Ne. Maddie mu se široko osmjehnula. nikada. Sada sam samo jako sretna.
Zatvorio je oči i privukao ju bliže. u redu, ti samo pričaj, a ja ću te slušati. Kunem se. Poljubio ju je u vrat, a ona je osjetila leptiriće u tijelu. Imaš divan vrat.
Legla je pored njega i slušala cvrčke i otkucaje njegovog srca, udišući njegov miris. Prstima je preko ramena prešla do njegovih ruku, slijedeći konture izraženih mišića. Imao je odlično tijelo. Sve u vezi njega je bilo odlično.
Iznenadni grč u nozi ju je podsjetio da je bio i težak. Pokušala se namjestiti u bolji položaj, ali ni-je mogla. Da nije ispravila nogu, ostala bi nepokretna do kraja života. C.L. prošaptala je i on se primaknuo bliže njoj, podižući joj bol skroz do bedara. C.L. rekla je glasno i on je širom otvorio oči.
Podigao je glavu. Molim?
– Gnječiš me. I noga mi se iskrenula.
– O, oprosti. pomaknuo se i sjeo. Evo ga... Joj!
– Oprosti. Povukao ju je u svoje krilo, ali ona je skliznula s njegovog koljena. Krv joj je navrla u nogu, zažarila je, a ona je osjećala trnce. Dok ju je ispravljala, koljeno joj je krenulo.
– Bože, sva se raspadam.
Potapšao ju je po koljenu. Sva sreća što volim starije žene.
Čula je iscrpljenost u njegovom glasu. Vodi me kući. Tebi je potreban san.
Zagrlio ju je i privukao bliže k sebi. Mogu li i ja s tobom?
Maddie je odmahnula glavom, ali se nije odmaknula od njega. Nije mogla; on se osjećao predob-ro pokraj nje. Mislim da će Brent shvatiti jedino ako te uhvati u mom krevetu.
– O da, dobri stari Brent. C.L. je oklijevao. Imaš li ti neke planove za koje bih ja trebao znati?
– Da, razvodim se. U ponedjeljak podnosim zahtjev. Samo još nisam rekla Brentu.
On je uzdahnuo i privukao je bliže k sebi, polako spuštajući ruku kako bi joj dotakao grudi. Pa to je jedan problem koji sam skinuo s vrata. Reci mu večeras tako da ja mogu prespavati kod tebe.
Maddie se trgnula. ne.
– Hej, to je bila šala, rekao je C.L.
– Ti ostaješ tajna dok razvod ne bude konačan.
C.L. se namrštio. Zašto?
Maddie je slegnula ramenima. Ja imam kćerku i ne želim da on dobije skrbništvo.
Klimnuo je glavom prema njoj. Maddie, nijedna žena ne gubi skrbništvo zbog afere, a pogotovo ako njezin muž to isto radi.
– Ne zanima me. Ne želim riskirati. Ne s djetetom.
– U redu. Mogu to razumjeti, valjda. Zijevnuo je od iscrpljenosti. Bože što sam umoran. Kada te mogu ponovno vidjeti?
Maddie je razmišljala o Brentu i o tome kako njezina sreća blijedi. U utorak navečer. On šara okolo nakon kuglanja utorkom i četvrtkom.
C.L. je stao s protezanjem. To je za četiri dana.
– Misli o tome kao o predigri.
– Jako smiješno. Nagnuo se i snažno je poljubio, stišćući joj grudi i ona je ponovno osjetila onaj žar kao kad gaje prvi puta probala. Lice mu je bilo pored njezinog kad je rekao:
– Osjećam da sam postao jako posesivan kad si ti u pitanju. To nije dobro.
Maddie je svojim usnama prešla preko njegovih i osjetila je kako ju njegova ruka stišće dok je zatvarao oči. Bilo je štetno biti ovako željen. Osjećala je kako u njoj raste vrućina.
– Zašto to nije dobro? Ja mislim daje to super.
C.L. je otvorio oči. Ti si udana. Eto zašto. Možda ću ja ubiti Brenta.
Trgnulo ih je iznenadno i snažno lupanje na prozoru. Maddie je povukla haljinu prema dolje i povukla se u tamu najdaljeg kuta dok ju je C.L. pokrio svojim tijelom daje se ne vidi s prozora. Spustio je prozor i glas je zapitao: da vi ljudi možda ne radite nešto loše?
Maddie se skupila kada ju je svjetiljka obasjala. Bailey. Naravno, Bailey. Vidio je auto, došao pogledati i sada je dobio bonus: šefova žena i najgori čovjek u gradu. Maddie je zatvorila oči i po-kušala ne razmišljati o tome u kolikoj će nevolji biti. Na kraju, pa to je ono što je željela. Osveta. Toliko o tome daje Vječna Djevica Frog Pointa. Mama će je ubiti.
U međuvremenu se C.L. pomaknuo kako bi zaklonio svjetlo. Tko ste dovraga vi?
– Ma neka sam proklet, C.L.Sturgis. Kako si?
– Molim?
– To sam ja, Bailey. Stražar je okrenuo svjetiljku prema sebi i tako se moglo vidjeti njegovo mjesecoliko lice kako se ceri iznad uniforme koju je imao na sebi. Sjećaš me se?
– Bailey? Ti si sada policajac? C.L.-ov glas je izgubio kontrolu. Isuse, pa kuda ovaj svijet ide?
– Baileyjev osmijeh se još više raširio. isto kao i uvijek. Vraća me dvadeset godina unazad. Ja tebe uhvatim kako se seksaš na stražnjem sjedalu auta. Dobra večer, gospođo.
Maddie se pomaknula još više u mrak.
C.L.-ov glas je odavao njegovu iznenađenost. Bailey, stari prijatelju?
Da, C.L.?
– Ugasi to šugavo svjetlo.
– O, da. svjetlo se ugasilo. Stvarno moraš otići odavde, C.L. Sada je ovo privatno vlasništvo.
– Idem. Maddie je čula kako C.L. nespretno namješta majicu dok je zalupio vratima za sobom, još uvijek je štiteći. drago mi je što sam te ponovno vidio Bailey, rekao je i Maddie je vidjela kako je zgrabio stražarevu ruku i odgurnuo ga od auta. A sada odlazi.
– Sići ću prvi, ali te čekam dolje, prijatelju.
– Dobro, dobro, Bailey, napravi tako. Sada idi natrag u svoj auto. C.L. se malo podigao na prste dok ga je slao do auta.
– Daj, molim te C.L jesi li ti s onom s kojom mislim da jesi? Ovaj grad nije čuo dobar trač već mjesecima. Bailey je podigao glavu kako bi preko njegovog ramena vidio o kojoj se ženi radi.
– Policajci ne tračaju, Bailey, čak ni unajmljeni policajci. I ja sam ovdje posve sam. C.L. je otvo-rio vrata od auta i pokazao mu. ovo nećeš nikome spomenuti, čuješ me?
– Sam si u autu Brenta Faradaya na Pointu? A sada otvori druga vrata. Uz to, vidim nekoga ta-mo.
Maddie je mogla vidjeti C.L.a kako se naginje na vrata. Bailey, odlazi i drži usta zatvorena ili ću te nasmrt pretući.
Bailey se nasmijao, ali je upalio auto. Ne bi me udario, C.L. I trebao bi znati da u ovom gradu ne možeš zadržati tajnu. Sada možeš ići.
– Ne mogu, ali se mogu potruditi. Maddie je čula kako je promrmljao dok je sjedao na vozačevo mjesto. ostani dolje, rekao joj je i okrenuo ključ u bravi.
Maddie je vidjela kako Baileyjeva stražnja svjetla nestaju na cesti. Sutra će svi znati. Osjećam se kao kurva.
C.L. je žurno uzdahnuo. Maddie, smiri se, molim te. Ubacio je auto u brzinu.
– On je sve ovo uništio.
– Samo ako mu to dopustiš.
Maddie je razmišljala o tome dok je auto kretao. Upravo je provela najbolju večer u svom životu. Sutra će to požaliti; sutra će se sjetiti tisuću stvari zbog kojih će požaliti, ali je večeras bilo savršeno sa C.L.om u mraku. OK, rekla je i prešla na prednje sjedalo da mu se pridruži.
– Izgleda da ja nemam više niti jedan gumb na majici. C.L. se namrštio dok je skretao s Pointa. što si napravila? Odgrizla ih dok ja nisam gledao?
– Idući put obrati pozornost, rekla je i gurnula mu jezik u uho.
Zakrivudao je, ali ipak je uspio vratiti auto pod kontrolu prije nego su sletjeli s ceste. Nemoj to raditi. Barem ne dok vozim. Naravno, u mojem autu ovo ne bi bio problem. Mjenjač bi te zadržao na tvojoj strani.
Maddie se vratila na suvozačevo sjedalo. više mi se sviđao tvoj stari auto. Mogla sam sjesti po-red tebe.
– Još uvijek možeš. Samo ćeš morati staviti jednu nogu s jedne, a drugu s druge strane mjenjača. To bi dalo potpuno drugo značenje četvrtoj brzini.
Maddie se nasmijala. Zbog tebe se osjećam kao da mi je ponovno osamnaest.
Maknuo je ruku s mjenjača kako bi je pomilovao po koljenu. Primijetio sam da si bila prilično brza dok si prelazila preko sjedala, bez ikakvih zvukova.
– Trebao bi me vidjeti kako idem u suprotnom smjeru.
C.L. se okrenuo prema Maddie koja je vidjela kako joj se smiješi, s blagim osjećajem posjedo-vanja. namjeravam, rekao je, a ona se namjestila u svom sjedalu, umotana u sjaj, ignorirajući sutra.
C.L. je s požudom i čuđenjem vozio Caddy svojeg najgoreg neprijatelja kroz mrak. Nije se mo-gao odlučiti je li mu se sreća napokon osmjehnula ili se to svemir poigrava s njime zato što je pos-ljednja stvar koja mu je potrebna upuštanje u vezu s udanom ženom iz Frog Pointa. Ali ta žena je bila Maddie, i razvodila se, a njegov um je bio kao prah, ali bio je prilično siguran da je sretniji ne-go što je bio u zadnje vrijeme. Možda ikad.
Vratio je Maddie.
Auto je parkirao iza Trevinog i rekao: hej! A ona je prošla s druge strane i poljubila ga kroz pro-zor, opet i opet, tiho se smijuljeći. To je bila Maddie, napokon, njezino okruglo lice, pune usne, vrele oči, smijala se i ljubila ga, a on je pomislio, Ma dovraga, nije mi stalo do ničega osim ovoga. Izašao je iz auta i pokušao je privući k sebi, ali ona se izmakla.
Moram ići kući. Prošetat ću do tamo. Netko bi mogao vidjeti ako me odvezeš.
U daljini je tutnjala munja, a vjetar je zapuhao dok ju je gledao kako ga ostavlja. Sutra. Nazvat ću te. Želim te vidjeti sutra.
Odlazila je, hodajući unatraške prema kući. Pokušat ću. Ne znaš koliko ću se jako potruditi.
Okrenula se i otrčala niz ulicu, a on je stavio ključeve od Caddyja na njihovo mjesto i otišao do svojeg auta. Dva sata na stražnjem sjedalu i njegov život je bio potpuno nov.
Oluja je počela čim je upalio Mustang tako da se do Henryja dovezao po kiši. Mozak mu je bio kao kaleidoskop: Maddie odlazi u Columbus s njim mogla bi napustiti Frog Point, Maddieno dijete što je on znao o djeci, Annino lice kada joj ispriča bit će sretna, pogotovo zbog djeteta, Henry jevo lice kada mu kaže grobni izraz lica, Maddieno lice kada predloži odlazak u Columbus nema šanse, Annino lice kada se sjeti daje Maddie udana o, dovraga, lica u Frog Poi ntu kada shvate da će joj on biti muž zaprepaštena, i sve je to vodilo do zemlje pokraj Henryjeve farme lijepo zemljište za grad-nju rekao je C.L.u kada se vjenčao sa Sheilom i šansa da svaki dan viđa Ann i Henryja, i na kraju da zaokruži ovo svoje razmišljanje, Maddiene meke i nježne kretnje pokraj njega u mraku, njezini tihi uzdasi, njene oči kada ga je pogledala i svršila, i način na koji se sklupčala pored njega i uhvatila ga kada je sve bilo gotovo.
Ovog puta je to napravio kako treba.
Mali, ali razumni dio njega rekao je da dva sata seksa u autu nisu gradila budućnost, ali ostatak njega je sjajio od znanja da su oboje to ovog puta napravili kako treba.
Pred svima u Frog Pointu.
Maddie se provukla kroz svoja stražnja vrata, mokra od kiše, pokušavajući zadržati sjaj te večeri, ali njezina sreća je izblijedila kad je ušla u kuću. Odličan seks neće učiniti da njezini problemi nes-tanu. Odličan seks...
– Gdje si ti dovraga bila?
Brentov glas je dopirao iz mraka i ona je počela s pričom, a tada je on upalio svjetlo koje ju je zaslijepilo.
– Brent? njezin glas je zadrhtao kako je i vježbala. Je li joj haljina bila dobro zakopčana? Nije imala grudnjak.
– Pitao sam te gdje si bila? izgovarao je riječi kao kletvu, psujući, tresući se i brzo dišući. Jed-nom rukom je bio naslonjen na šank, a njegove obrve su napravile crni prorez na čelu dok je zurio u nju s glavom usmjerenom prema dolje poput ranjenog bika.
– Brent, dobro sam. Krenula je prema njemu da ga pokuša razuvjeriti. Uzela sam Caddy da se malo provozam. Nemoj se brinuti zbog mene.
Zgrabio ju je za ruku. Nisam zabrinut za tebe... puknuo je i malo joj zatresao ruku. Kad ti kažem da budeš kod kuće onda očekujem da te tu i nađem. Razumiješ?
– Ne, rekla je, a krivnja i ljutnja su joj zamutile misli.
– Zašto se tako ponašaš? Istrgnula je ruku iz njegovog čvrstog stiska. Ovo nije tebi slično. Zašto si tako ljut? Kakve to veze ima?
– Ima veze zato što ja tako kažem. Nagnuo se nad nju kako bi je gurnuo na sudoper. Zaudarao je na znoj i pivo, a bio je toliko blizu da su mu pore na licu izgledale kao krateri.
– Ja sam ti muž.
Ona mu je klimnula glavom. Ne više. Više te ne trebam. Slobodna sam od tebe. To je sranje. odmaknula se od njega.
Ponovno je spustio glavu, krećući se prema njoj, zureći u nju ispod obrva. Želim znati gdje si bi-la.
– Zašto? pitala gaje povlačeći se unatrag. Ni ja tebe ne pitam gdje si ti bio. Ne pitam... duboko je uzdahnula... zato što znam.
Zastao je. Molim?
– Znam sve o tvojim malim, podlim tajnama. Otvorila sam onu prokletu kutiju. Znam sve. Okre-nula se prema kišnom prozoru jer više nije mogla podnijeti pogled na njega, ali ipak mu je vidjela odraz u prozoru. Stajao je kao ukopan, s rukama koje su mu visjele pokraj tijela. Veliki glupan. Vrat ju je bolio i krenula je po tablete. Uzet će ih bez vode. Nije željela izgubiti okus C.L.-a iz svojih usta. što ti misliš tko si ti? nastavila je i uzela tablete u ruku. zar si stvarno mislio da ćeš se izvlačiti s tim stvarima zauvijek, samo zato što si Brent Faraday? E, pa nećeš. Ako misliš da ću progutati tu tvoju priču, onda si gluplji nego...
Spremala se suočiti s njim kada ju je udario šakom u oko. Zateturala je i onda se spotaknula, udarivši glavom od zid dok je padala, pri tome prosuvši tablete po podu. Hvala Bogu što Em nije ovdje, pomislila je kad je kliznula niz zid na pod. Jadno dijete.
Instinkt joj je rekao da čučne taman kada je on krenuo na nju i istrčala je u hodnik vičući: ne di-raj me! a kako ju on nije slijedio u hodnik, zateturala je do dnevne sobe kako bi se naslonila na rub kauča, drhteći i ostajući bez zraka, još uvijek držeći bocu tableta u rukama.
Glava ju je boljela. Znači tako je izgledalo biti istučen. Pretučen. Ovo će biti odlično za susjede. Osjećala je da joj sa glave curi krv. Sigurno ju je njegov prsten porezao. Morat će to sutra objasniti Em. Svojoj majci. Gradu. Koljena su je izdala i pala je na kauč.
I saznat će za C.L-a zato što će Bailey reći.
Što je dovraga mislila? Uništila je život zbog dva sata apsolutne sreće. To možda ne bi bila veli-ka cijena kad bi je sama plaćala, ali ona je prodala i Em i mamu. Bila je sebična kučka i nije bilo šanse da sada spasi stvar. Ovaj puta je to stvarno napravila.
Nije to mogla više raditi. Nije više mogla popraviti stvar. Nije više mogla biti dobra djevojčica. Jednostavno nije. Pokušala je razbistriti pogled i nekoliko centimetara dalje od sebe ugledala je bo-cu vina koju su ona i C.L. pili, gotovo praznu. Bila je tako umorna i glava ju je boljela, i nikada više neće biti sretna.
Večeras će ju Tylenol poslati u zemlju zaborava. Većina njezinih tableta je bila razbacana po po-du, ali kada je bočicu stavila u dlan, još uvijek ih je bilo sedam. Zaborav je još bio na dohvat ruke. Ubacila je tablete u bocu vina i miješala ih kako bi se otopile.
– Maddie.
Brent je stajao na pragu, još uvijek u svojoj opremi za kuglanje. Bože, izgledao je tako glupo. C.L. u toj majici ne bi izgledao tako loše. Ali ovo je bio Brent.
Pogledala je bocu i glasno je odložila na stol. Brent je bio problem, ne ona. Morala je prestati pi-ti. Gotovo se ubila, ili u najboljem slučaju, uzrokovala si neku ozbiljnu bolest. I to samosažaljenje je također moralo nestati. Definitivno je morala prestati piti. i, rekla je, opet osjećajući bol u glavi. Loš dan?
Brent je zatvorio oči. Žao mi je. Žao mi je što sam te udario. Volim te. Znaš to. Žao mi je.
– Znam da ti je žao, rekla je Maddie. Znam. Nikada ju prije nije udario, a sada to gotovo da i nije bilo važno. To joj je samo olakšavalo činjenicu da ga ostavlja. Gotovo da bi joj bilo drago što ju je udario, samo daje nije toliko boljelo i da nije bilo pakla koji je čeka poslije. Svi ljudi kojima će to trebati objasniti, svi ljudi koji će misliti da ju je udario zbog C.L.a i dok bude objašnjavala, Brent će se izvući. Gad.
– Preturala si mi po stvarima na poslu. Brentov glas je bio opor. Preturala si moj ured.
– O, da. Maddie je bila iznenađena. Nekako joj se činilo kao da je se to dogodilo neki drugi dan. U drugom stoljeću. imala sam razlog.
– Želim tu kutiju natrag.
– Kasnije.
– Želim je odmah natrag. I želim znati gdje si bila. S kime si razgovarala?
Maddie je bila umorna. Pretučena nakon seksa i nije željela sada voditi ovaj razgovor. Hajde da razgovaramo sutra.
– Sada.
– Super, rekla je cinično dok se ustajala. ti prvi. Gdje si ti dovraga bio? I nemoj mi reći na kugla-nju, ti gade. Ne mogu vjerovati kakav si ti lažljivac. Nikada više neću vjerovati u ništa što mi kažeš.
Činilo se daje Brent polako ludio pred njezinim očima. Zaveži, rekao je. Ovdje ne govorimo o meni. Gdje...
– Vraga ne govorimo o tebi, rekla mu je Maddie. ovdje se sve svodi na tebe i tvoj mačizam, zar ne?
– Zaveži.
– Dobri stari Brent Faraday koji može imati ženu koju hoće, koji će u većini slučajeva uspjeti, je li tako? Obišla je oko stola i krenula prema hodniku već poprilično umorna od razgovora. Pa ja više ne igram tu igru. Ja odlazim.
– Ne, ne odlaziš, rekao je Brent drhteći. Nikuda ti ne ideš.
Znam ja što si ti...
– Zaveži!
– ... i to nije nešto veliko, zato nemoj...
Prošla je pokraj njega dok mu je još odgovarala i on joj je opet rekao: zaveži! I ponovno je uda-rio šakom u lice s tolikom silinom joj je u glavi sve zvonilo, a udarac je pao samo nekoliko centime-tara niže od mjesta gdje ju je prije udario. Zateturala je unatrag i odmah zaplakala. Zatim je rekla: nikada više. I udarila ga nazad i on je pao na pod, a ona je zateturala prema stepenicama. Podigao se, a ona je pobjegla, rušeći iza sebe stolice kako bi ga usporila. Čula je kako pada stol iz dnevne sobe i njega koji je pao preko stola, ali se ipak nije okrenula već je samo nastavila teturati prema njihovoj spavaćoj sobi gdje se zaključala upravo u trenutku kada je njegovo tijelo udarilo od vrata. Potom je na njih podmetnula noćni ormarić i nakon toga počela razgovarati s njim, sva u suzama i bez zraka. izlazi. Izlazi iz kuće. Zvat ću policiju. Pijan si. Ili lud. Ne znam što si. Ali znam što nam-jeravaš i znam kakav si muškarac, i zbog toga je gotovo. Izlazi.
Čula gaje što govori kroz vrata. Maddie, učinilo joj se da Brent možda plače, samo što on nikada nije plakao. Žao mi je. Nisam te htio udariti. Jednostavno se dogodilo. Gdje si bila večeras? Samo mi to reci. Moram znati ono što ti znaš. Moram znati kome si rekla.
– Bila sam sa C.L. Sturgisom, cijelu noć. U ponedjeljak podnosim zahtjev za razvod. Znam sve, sve o tvojoj plavuši, ali da me udariš, i to još dva puta, to je najgore. Odlazi. Više nisi moj muž.
– Što si mu rekla? pitao je Brent, a ona je vidjela kako se vrata pomiču pod pritiskom njegovog tijela, ali se naslonila na njih i brava je još držala. Isuse Maddie, što si mu rekla?
– Odlazi. Samo odlazi.
Nakon duge šutnje čula je kako silazi niz stepenice udarajući svaku letvicu u ogradi kao da je boksačka vreća. To je to, pomislila je, Ovo je kraj tog života. To je prošlost. Drago mije da me uda-rio. To je bio vrhunac. Sada ga više nikada ne bih mogla primiti natrag. Ne zbog Em, ne zbog moje majke, ne zbog nikoga.
Čula ga je u pauzama između udara oluje kako se kreće po prizemlju i nakon nekog vremena ga-je čula kako s nekim razgovara. Sjela je na krevet i radare podesila na kućnu frekvenciju, ali sveje-dno je čula samo kako on polupijan govori: još uvijek ne mogu vjerovati da nema nijednog špijuna, ali donijet ću to. Ali to je onda gotovo. Ženski glas je rekao: u redu. Tada je Brent zalupio slušalicu i Maddie je čula kako je telefon iz hodnika pao na pod. Hodao je okolo dobrih petnaest minuta dok je ona sjedila na rubu kreveta, a glava joj se raspadala, ali tada je začula zveckanje njegovih ključe-va dok je izlazio na prednja vrata i srušila se na krevet.
Počela je plakati od iscrpljenosti i umora, izgubljenosti i propalog braka, sva zaokupljena s dva udarca u glavu. Tako umorna kakva je bila, nije mogla spavati. Sve stvari za koje se morala pobri-nuti Em i Kristiena beba, njezina majka, psić, Trevin razvod, njezin auto i čak i mikrovalna sve se to miješalo u njezinoj glavi dok je vani bjesnila oluja i pomislila je da će od svega toga poludjeti. Željela je daje C.L. s njom, da je zagrli, da zadrži Brenta što dalje od nje, da sve ponovno učini is-pravnim.
Bilo je gotovo četiri sata kada se oluja stišala i ona utonula u san i tada je, na rubu nesvijesti, shvatila da nije samo tučnjava sve ovo skončala, iako bi i ona sama bila dovoljna. Postojao je razlog iznad svega toga. On se nije bojao da ga ona vara; on se bojao da ga ona špijunira, da će ga uhvatiti u njegovoj podloj igrici i da će cijeli grad saznati kakav je on podli gad. Samo moram znati ono što ti znaš, rekao je, a ona je mogla namirisati njegov strah, strah da možda više neće biti dobri stari Brent Faraday.
Barem nisam uplašena, rekla si je. Barem sam spremna biti ono što doista jesam.
Tada je pomislila na svoju majku, na Baileyja koji svima priča i to je bilo loše. Ali bila je previše umorna da o bilo čemu razmišlja i utonula je u dubok san.
Netko ju je zazvao i Maddie je prebrzo ustala. U glavi joj je tutnjalo sve dok nije postala zasli-jepljena boli. Moram se prestati ovako naglo ustajati, pomislila je. Što sam sinoć radila?
Zatim se sjetila.
Opet je čula svoje ime. Treva. Treva je bila u prizemlju s curicama. Odmaknula je ormarić s vra-ta i nespretno sišla dolje. Treva, Mel i Em su stajale u hodniku i zaprepašteno zurile u nju.
– Što nije u redu? upitala je Maddie.
– Zvali smo te, rekla je Em ljubazno, promatrajući je više nego uplašeno, ali stalno je bilo zauze-to. Pogledala je na pod. Valjda zbog ovoga.
Maddie se okrenula. Stol i dvije stolice ležale su na podu sobe, a jednoj stolici je bila slomljena noga koju je vjerojatno slomio Brent dok ju je lovio. Telefon sa stola je sada stajao na podu, a iz slušalice su čuo monotoni operater koji je na nešto upozoravao. Em je prošla iza majke i namjestila telefon. Počeo je zvoniti i ona se javila: samo trenutak, molim. okrenula se prema majci. Za tebe je.
– Em srce, počela je Maddie, očajna zbog objašnjenja koje će maknuti taj pogled s njezinog lica. slušaj. Sinoć sam malo previše popila i pala preko nekog namještaja na putu do kreveta. Tada sam udarila lice. U glavi joj je sve više tutnjalo; sigurno je izgledala očajno. žao mi je. Znaš da ja ne pijem, ali na kablovskoj je bio dobar film i ja sam popila malo vina i... slegnula je ramenima.
– Što kažete na neki doručak, djevojke, rekla je Treva veselo. Nešto što će vam pokvariti zube.
Em je dala telefon svojoj mami i okrenula se prema kuhinji. Mel je sva zaprepaštena promatrala Maddie dok je slijedila Em.
– Nije baš dobra laž, Treva je rekla Maddie. Kablovska se sinoć pokvarila. Morali smo gledati video.
– O, Bože. Maddie se okrenula prema ogledalu. O, Bože!
Njezina modrica je počinjala na jagodicama i protezala se do obrva, rastavljena na dva mjesta gdje je ju posjekao Brentov prsten. Emily, šapnula je. Em je ovo vidjela.
– Dovraga. Teva se nagnula preko njezinog ramena kako bi pogledala štetu u ogledalu. Ja sam to vidjela i povraća mi se. Što se dogodilo?
– Brent me udario, šapnula je Maddie i onda su joj se, dok se Treva nagnula na zid, usta otvorila od šoka, te se napokon javila na telefon. Halo?
– Što se tamo događa? Je li Brent otišao? C.L.-ov glas je bio veseo, pun sunca i seksa. Od deset te pokušavam dobiti. Pričala si s Trevom, zar ne?
– Ne, rekla je gledajući si lice u ogledalo. I onda je na svoj užas počela plakati.
– Odmah dolazim, rekao je C.L. čekaj. Nemoj plakati. Odmah dolazim.
C.L.-ove oči su je intenzivno gledale na mjesečini, a težina njegove ruke ju je prisilila da uhvati zraka, on je klizio niz gumbiće njezine haljine, otkopčavajući ih jednog po jednog dok su mu prsti klizili njezinim stomakom. Lice joj je bilo blizu njegovog, njegove oči bile su crne i očajnički je željele, a glava mu se zatim spustila i usne su je škakljale po vratu dok mu se kosa trljala o njezin obraz. Zbog toga je cijela zadrhtala i potom je osjetila trnce u svojim grudima, i laktovi ma, i kolje-nima, i na kraju među nogama. Dok se on micao pored nje, micala se i majica, i koža, i znoj, a Maddie je čvrsto zarila svoje nokte u njegova leđa i traperice.
Čekaj, šapnuo joj je na uho. Samo da otkopčam remen.
Pomaknula se natrag na sjedalo, a on se patio sa svojim remenom, radeći to tako požudno da više nije mogla mirno ležati pokraj njega i čekati ga dahtajući dok na sebi ponovno ne osjeti težinu nje-govog tijela. Tada je uvukao svoje ruke pod njezinu haljinu i povukao ih prema leđima. Kad ju je snažno povukao prema sebi i strgao joj haljinu s ramena, snažno je stisnula zube. Pala je pored nje-ga i na svojim grudima je osjetila gruboću njegove majice. On se osjećao odlično, ali to nije bilo dovoljno jer je i ona njega željela golog i predugo mu je pokušavala otkopčati majicu. Frustrirana, udarila je glavom o njegov ovratnik, a kad joj je naglo povukao glavu prema gore i poljubio je, ona mu je pohotno strgala majicu i gumbi su letjeli posvuda. Stisnula se pored njega tako da je grudima doticala njegova dlakava prsa, a trnci koje je osjećala po cijelom tijelu sada su iz njezine glave otje-rali sve druge misli. Stopila se s vrućinom i požudom, grizla je usnice sve dok se nisu raskrvarile, a na njima je osjetila okus njegovog znoja.
– O Bože, Maddie, sačekaj, rekao je još uvijek ju držeći pokraj sebe, polako je spustio svoju ruku među njezine noge, a prsti su mu bili božanstveni među njezinim bedrima i tada ih je gurnuo u nju tako divlje daje zaplakala. Pritisnuo ju je na sjedalo i ona se sklupčala oko njega dok joj je usnama ljubio grudi i jednostavno ih naizmjenično sisao. Tada je poludjela i počela puzati po njemu dok je on nespretno tražio kondome po džepu. Razdvojio joj je bedra svojima i ona je pala u šok. Vrućina i trnci su se spojili i on je ušao u nju. Prislonila je svoje lice uz njegovo dok su im se tijela njihala, ne shvaćajući da ju on ljubi dok se cijela prepustila tom ritmu i tom nevjerojatnom, zadovoljavajućem, magnetičnom osjećaju ulaženja njega u nju. Njegove ruke i usne bile su posvuda i osjetila je kako joj krv navire u glavu, grudi, prste, i na kraju strastveno, duboko, još dublje i čvršće sve dok nije doživjela orgazam i počela udarati glavom o sjedalo i plakati dok su joj se mišići grčili. Njezin or-gazam je bio gotovo antiorgazam jer seks je do sada bio gotovo bolno dobar.
Maddie je legla na trenutak, zabacila glavu i duboko udahnula prije nego je pogledala C.L.-a. Sa mjeseca su oblaci nestali i vidjela je njegove oči koje su je gledale, a koje su bi le vrele u tom po-lumraku. Osjećala se preporođenom. Učinila je nešto loše, nešto sebično, nešto samo za sebe. Nika-da neće biti ista i to je bilo divno.
– Dođi ovamo, rekao je i podigao ju tako da ga je ona pogurala leđima prema sjedalu. Pomaknuo je svoje bokove ispod nje i pritisnuo je k sebi što je bliže mogao i kad je osjetila da snažno ulazi u nju, zgrabila je njegova ramena zaranjajući noktima u njegove mišiće.
– Kako? izdahnula je dok joj je glava padala na njegovo rame uz slabu bol.
– Bilo je lako. Glas mu je bio grub i snažan. svršila si vraški brzo. provukao je jednu ruku gore i s prstima u njezinoj kosi povukao ju je natrag tako da joj može vidjeti lice. Ali ovaj put je bilo dru-gačije. Pogledaj me. Ovaj put želim da znaš s kim si.
– Znala sam. Prstima je potražila njegove usne i zanjihala se naprijed, zatvorila oči i osjećala ga sve dublje u sebi. Znala sam cijelo vrijeme. Nikada mi nije bilo ovako.
– Srce, nikada nikome nije bilo ovako. Poljubio ju je, jezik mu je lagano dodirivao njezin, prela-zio je njime preko njezinih usana, a ruke su mu bile na njezinim grudima mazeći ih dok je sve jače i jače prodirao u nju. A ona je ponovno osjetila pritisak, kao daje nešto lijepo i nježno opet dolazilo u njezine vene iz nekog skrivenog, zaboravljenog mjesta. Zaplakala je i on ju je jače privio k sebi. Pogledaj me, rekao je i zario prste u njezinu kosu kako bi joj podigao glavu, a ona je tada vidjela njegove oči koje su se sjajile na svjetlu, zubi su mu se stisnuli dok su mu mišići bili u kontrakciji i pomislila je, ja sam razlog zašto on ovo osjeća, želi me, zbog mene gubi kontrolu, ulazi u mene, zbog mene, o Bože, i tada se i ona izgubila. Čari orgazma su je ponovno obuzele, opuštajući njezine zgrčene prste i privlačeći je bliže k njemu, padajući u njegov zagrljaj kao što je on padao u njezin.
I kako je polako dolazila k sebi, pala je na njegove široke, snažne grudi i pomislila, Ovo nije neš-to što bi Maddie Faraday ikada učinila. Ovo je posve novo, samo ja i samo za mene. Želim to po-novno.
C.L. se nježno maknuo s nje i priljubljeno su sjedili jedno uz drugo, isprva drhteći, a nakon toga joj tiho šapnuo na uho: moramo zapamtiti kad smo ovo napravili.
Maddie se nasmijala.
– Ozbiljan sam. C.L.-u se glas polako vraćao dok ju je čvrsto držao u naručju. I prije sam imao dobar seks, ali ovo je nirvana. Je li to možda zbog auta? Odmah kupujem takav. Kunem se.
– Ne, šapnula je. Bilo je to zbog tebe. Bilo je to zbog mene.
Njegove ruke su je ponovno zagrlile i šapnuo joj je u uho: hoćeš li sutra odbijati razgovor sa mnom? Ako dođem do tvog ormarića, hoćeš li se okrenuti?
– Ne. Ponovno je udahnula, udišući sunčani miris limuna i njega i zavrtjelo joj se jer je on bio ovdje s njom i osjećala se tako slobodnom. Mislim da ti nikada više neću moći reći ne. Ne nakon ovoga. Poljubila gaje, a on je njezine usne zgrabio s toliko pohlepe da se osjećala optuženom što ju on želi i što je seks bio tako dobar. Mogu učiniti bilo što.
Opustila se pored njega dok ju je privlačio bliže sebi. I tako su ležali jedno pokraj drugoga, is-prepleteni i puni zadovoljstva. Maddie je mislila da se nikada više neće pomaknuti. Svuda je osjeća-la miris kozje krvi, znoja, sunca i njegove majice. Polizala je njegovu sol sa svojih usana i u tome uživala, a kraj sebe ga osjećala toplog, teškog i čvrstog. Mogla ga je vidjeti na svjetlu, sjaj njegove kože, sjenu njegovih trepavica na obrazima, smiješak na njegovim otvorenim usnama. Ponovno je prstima potražila njegove usne i on ih je poljubio zatvorenih očiju.
– Imaš jako čudan osmjeh, rekla je pospano. Jako je seksi.
– Smijem li ga promijeniti? pitao ju je u polusnu.
– Ne. Opet je prešla prstima preko njegovih usana. Jako je seksi.
Nasmijao se unatoč njezinim prstima, još uvijek zatvorenih očiju. Onda ostaje.
– U stvari, sve vezano uz tebe je seksi.
– Hvala.
Primakla se bliže. Misliš li ti da sam ja seksi?
Otvorio je jedno oko. Mislim da bi ti trebala biti proglašena endemom i biti zaštićena zakonom. Jesi li uvijek ovako pričljiva nakon seksa?
– Ne. Maddie mu se široko osmjehnula. nikada. Sada sam samo jako sretna.
Zatvorio je oči i privukao ju bliže. u redu, ti samo pričaj, a ja ću te slušati. Kunem se. Poljubio ju je u vrat, a ona je osjetila leptiriće u tijelu. Imaš divan vrat.
Legla je pored njega i slušala cvrčke i otkucaje njegovog srca, udišući njegov miris. Prstima je preko ramena prešla do njegovih ruku, slijedeći konture izraženih mišića. Imao je odlično tijelo. Sve u vezi njega je bilo odlično.
Iznenadni grč u nozi ju je podsjetio da je bio i težak. Pokušala se namjestiti u bolji položaj, ali ni-je mogla. Da nije ispravila nogu, ostala bi nepokretna do kraja života. C.L. prošaptala je i on se primaknuo bliže njoj, podižući joj bol skroz do bedara. C.L. rekla je glasno i on je širom otvorio oči.
Podigao je glavu. Molim?
– Gnječiš me. I noga mi se iskrenula.
– O, oprosti. pomaknuo se i sjeo. Evo ga... Joj!
– Oprosti. Povukao ju je u svoje krilo, ali ona je skliznula s njegovog koljena. Krv joj je navrla u nogu, zažarila je, a ona je osjećala trnce. Dok ju je ispravljala, koljeno joj je krenulo.
– Bože, sva se raspadam.
Potapšao ju je po koljenu. Sva sreća što volim starije žene.
Čula je iscrpljenost u njegovom glasu. Vodi me kući. Tebi je potreban san.
Zagrlio ju je i privukao bliže k sebi. Mogu li i ja s tobom?
Maddie je odmahnula glavom, ali se nije odmaknula od njega. Nije mogla; on se osjećao predob-ro pokraj nje. Mislim da će Brent shvatiti jedino ako te uhvati u mom krevetu.
– O da, dobri stari Brent. C.L. je oklijevao. Imaš li ti neke planove za koje bih ja trebao znati?
– Da, razvodim se. U ponedjeljak podnosim zahtjev. Samo još nisam rekla Brentu.
On je uzdahnuo i privukao je bliže k sebi, polako spuštajući ruku kako bi joj dotakao grudi. Pa to je jedan problem koji sam skinuo s vrata. Reci mu večeras tako da ja mogu prespavati kod tebe.
Maddie se trgnula. ne.
– Hej, to je bila šala, rekao je C.L.
– Ti ostaješ tajna dok razvod ne bude konačan.
C.L. se namrštio. Zašto?
Maddie je slegnula ramenima. Ja imam kćerku i ne želim da on dobije skrbništvo.
Klimnuo je glavom prema njoj. Maddie, nijedna žena ne gubi skrbništvo zbog afere, a pogotovo ako njezin muž to isto radi.
– Ne zanima me. Ne želim riskirati. Ne s djetetom.
– U redu. Mogu to razumjeti, valjda. Zijevnuo je od iscrpljenosti. Bože što sam umoran. Kada te mogu ponovno vidjeti?
Maddie je razmišljala o Brentu i o tome kako njezina sreća blijedi. U utorak navečer. On šara okolo nakon kuglanja utorkom i četvrtkom.
C.L. je stao s protezanjem. To je za četiri dana.
– Misli o tome kao o predigri.
– Jako smiješno. Nagnuo se i snažno je poljubio, stišćući joj grudi i ona je ponovno osjetila onaj žar kao kad gaje prvi puta probala. Lice mu je bilo pored njezinog kad je rekao:
– Osjećam da sam postao jako posesivan kad si ti u pitanju. To nije dobro.
Maddie je svojim usnama prešla preko njegovih i osjetila je kako ju njegova ruka stišće dok je zatvarao oči. Bilo je štetno biti ovako željen. Osjećala je kako u njoj raste vrućina.
– Zašto to nije dobro? Ja mislim daje to super.
C.L. je otvorio oči. Ti si udana. Eto zašto. Možda ću ja ubiti Brenta.
Trgnulo ih je iznenadno i snažno lupanje na prozoru. Maddie je povukla haljinu prema dolje i povukla se u tamu najdaljeg kuta dok ju je C.L. pokrio svojim tijelom daje se ne vidi s prozora. Spustio je prozor i glas je zapitao: da vi ljudi možda ne radite nešto loše?
Maddie se skupila kada ju je svjetiljka obasjala. Bailey. Naravno, Bailey. Vidio je auto, došao pogledati i sada je dobio bonus: šefova žena i najgori čovjek u gradu. Maddie je zatvorila oči i po-kušala ne razmišljati o tome u kolikoj će nevolji biti. Na kraju, pa to je ono što je željela. Osveta. Toliko o tome daje Vječna Djevica Frog Pointa. Mama će je ubiti.
U međuvremenu se C.L. pomaknuo kako bi zaklonio svjetlo. Tko ste dovraga vi?
– Ma neka sam proklet, C.L.Sturgis. Kako si?
– Molim?
– To sam ja, Bailey. Stražar je okrenuo svjetiljku prema sebi i tako se moglo vidjeti njegovo mjesecoliko lice kako se ceri iznad uniforme koju je imao na sebi. Sjećaš me se?
– Bailey? Ti si sada policajac? C.L.-ov glas je izgubio kontrolu. Isuse, pa kuda ovaj svijet ide?
– Baileyjev osmijeh se još više raširio. isto kao i uvijek. Vraća me dvadeset godina unazad. Ja tebe uhvatim kako se seksaš na stražnjem sjedalu auta. Dobra večer, gospođo.
Maddie se pomaknula još više u mrak.
C.L.-ov glas je odavao njegovu iznenađenost. Bailey, stari prijatelju?
Da, C.L.?
– Ugasi to šugavo svjetlo.
– O, da. svjetlo se ugasilo. Stvarno moraš otići odavde, C.L. Sada je ovo privatno vlasništvo.
– Idem. Maddie je čula kako C.L. nespretno namješta majicu dok je zalupio vratima za sobom, još uvijek je štiteći. drago mi je što sam te ponovno vidio Bailey, rekao je i Maddie je vidjela kako je zgrabio stražarevu ruku i odgurnuo ga od auta. A sada odlazi.
– Sići ću prvi, ali te čekam dolje, prijatelju.
– Dobro, dobro, Bailey, napravi tako. Sada idi natrag u svoj auto. C.L. se malo podigao na prste dok ga je slao do auta.
– Daj, molim te C.L jesi li ti s onom s kojom mislim da jesi? Ovaj grad nije čuo dobar trač već mjesecima. Bailey je podigao glavu kako bi preko njegovog ramena vidio o kojoj se ženi radi.
– Policajci ne tračaju, Bailey, čak ni unajmljeni policajci. I ja sam ovdje posve sam. C.L. je otvo-rio vrata od auta i pokazao mu. ovo nećeš nikome spomenuti, čuješ me?
– Sam si u autu Brenta Faradaya na Pointu? A sada otvori druga vrata. Uz to, vidim nekoga ta-mo.
Maddie je mogla vidjeti C.L.a kako se naginje na vrata. Bailey, odlazi i drži usta zatvorena ili ću te nasmrt pretući.
Bailey se nasmijao, ali je upalio auto. Ne bi me udario, C.L. I trebao bi znati da u ovom gradu ne možeš zadržati tajnu. Sada možeš ići.
– Ne mogu, ali se mogu potruditi. Maddie je čula kako je promrmljao dok je sjedao na vozačevo mjesto. ostani dolje, rekao joj je i okrenuo ključ u bravi.
Maddie je vidjela kako Baileyjeva stražnja svjetla nestaju na cesti. Sutra će svi znati. Osjećam se kao kurva.
C.L. je žurno uzdahnuo. Maddie, smiri se, molim te. Ubacio je auto u brzinu.
– On je sve ovo uništio.
– Samo ako mu to dopustiš.
Maddie je razmišljala o tome dok je auto kretao. Upravo je provela najbolju večer u svom životu. Sutra će to požaliti; sutra će se sjetiti tisuću stvari zbog kojih će požaliti, ali je večeras bilo savršeno sa C.L.om u mraku. OK, rekla je i prešla na prednje sjedalo da mu se pridruži.
– Izgleda da ja nemam više niti jedan gumb na majici. C.L. se namrštio dok je skretao s Pointa. što si napravila? Odgrizla ih dok ja nisam gledao?
– Idući put obrati pozornost, rekla je i gurnula mu jezik u uho.
Zakrivudao je, ali ipak je uspio vratiti auto pod kontrolu prije nego su sletjeli s ceste. Nemoj to raditi. Barem ne dok vozim. Naravno, u mojem autu ovo ne bi bio problem. Mjenjač bi te zadržao na tvojoj strani.
Maddie se vratila na suvozačevo sjedalo. više mi se sviđao tvoj stari auto. Mogla sam sjesti po-red tebe.
– Još uvijek možeš. Samo ćeš morati staviti jednu nogu s jedne, a drugu s druge strane mjenjača. To bi dalo potpuno drugo značenje četvrtoj brzini.
Maddie se nasmijala. Zbog tebe se osjećam kao da mi je ponovno osamnaest.
Maknuo je ruku s mjenjača kako bi je pomilovao po koljenu. Primijetio sam da si bila prilično brza dok si prelazila preko sjedala, bez ikakvih zvukova.
– Trebao bi me vidjeti kako idem u suprotnom smjeru.
C.L. se okrenuo prema Maddie koja je vidjela kako joj se smiješi, s blagim osjećajem posjedo-vanja. namjeravam, rekao je, a ona se namjestila u svom sjedalu, umotana u sjaj, ignorirajući sutra.
C.L. je s požudom i čuđenjem vozio Caddy svojeg najgoreg neprijatelja kroz mrak. Nije se mo-gao odlučiti je li mu se sreća napokon osmjehnula ili se to svemir poigrava s njime zato što je pos-ljednja stvar koja mu je potrebna upuštanje u vezu s udanom ženom iz Frog Pointa. Ali ta žena je bila Maddie, i razvodila se, a njegov um je bio kao prah, ali bio je prilično siguran da je sretniji ne-go što je bio u zadnje vrijeme. Možda ikad.
Vratio je Maddie.
Auto je parkirao iza Trevinog i rekao: hej! A ona je prošla s druge strane i poljubila ga kroz pro-zor, opet i opet, tiho se smijuljeći. To je bila Maddie, napokon, njezino okruglo lice, pune usne, vrele oči, smijala se i ljubila ga, a on je pomislio, Ma dovraga, nije mi stalo do ničega osim ovoga. Izašao je iz auta i pokušao je privući k sebi, ali ona se izmakla.
Moram ići kući. Prošetat ću do tamo. Netko bi mogao vidjeti ako me odvezeš.
U daljini je tutnjala munja, a vjetar je zapuhao dok ju je gledao kako ga ostavlja. Sutra. Nazvat ću te. Želim te vidjeti sutra.
Odlazila je, hodajući unatraške prema kući. Pokušat ću. Ne znaš koliko ću se jako potruditi.
Okrenula se i otrčala niz ulicu, a on je stavio ključeve od Caddyja na njihovo mjesto i otišao do svojeg auta. Dva sata na stražnjem sjedalu i njegov život je bio potpuno nov.
Oluja je počela čim je upalio Mustang tako da se do Henryja dovezao po kiši. Mozak mu je bio kao kaleidoskop: Maddie odlazi u Columbus s njim mogla bi napustiti Frog Point, Maddieno dijete što je on znao o djeci, Annino lice kada joj ispriča bit će sretna, pogotovo zbog djeteta, Henry jevo lice kada mu kaže grobni izraz lica, Maddieno lice kada predloži odlazak u Columbus nema šanse, Annino lice kada se sjeti daje Maddie udana o, dovraga, lica u Frog Poi ntu kada shvate da će joj on biti muž zaprepaštena, i sve je to vodilo do zemlje pokraj Henryjeve farme lijepo zemljište za grad-nju rekao je C.L.u kada se vjenčao sa Sheilom i šansa da svaki dan viđa Ann i Henryja, i na kraju da zaokruži ovo svoje razmišljanje, Maddiene meke i nježne kretnje pokraj njega u mraku, njezini tihi uzdasi, njene oči kada ga je pogledala i svršila, i način na koji se sklupčala pored njega i uhvatila ga kada je sve bilo gotovo.
Ovog puta je to napravio kako treba.
Mali, ali razumni dio njega rekao je da dva sata seksa u autu nisu gradila budućnost, ali ostatak njega je sjajio od znanja da su oboje to ovog puta napravili kako treba.
Pred svima u Frog Pointu.
Maddie se provukla kroz svoja stražnja vrata, mokra od kiše, pokušavajući zadržati sjaj te večeri, ali njezina sreća je izblijedila kad je ušla u kuću. Odličan seks neće učiniti da njezini problemi nes-tanu. Odličan seks...
– Gdje si ti dovraga bila?
Brentov glas je dopirao iz mraka i ona je počela s pričom, a tada je on upalio svjetlo koje ju je zaslijepilo.
– Brent? njezin glas je zadrhtao kako je i vježbala. Je li joj haljina bila dobro zakopčana? Nije imala grudnjak.
– Pitao sam te gdje si bila? izgovarao je riječi kao kletvu, psujući, tresući se i brzo dišući. Jed-nom rukom je bio naslonjen na šank, a njegove obrve su napravile crni prorez na čelu dok je zurio u nju s glavom usmjerenom prema dolje poput ranjenog bika.
– Brent, dobro sam. Krenula je prema njemu da ga pokuša razuvjeriti. Uzela sam Caddy da se malo provozam. Nemoj se brinuti zbog mene.
Zgrabio ju je za ruku. Nisam zabrinut za tebe... puknuo je i malo joj zatresao ruku. Kad ti kažem da budeš kod kuće onda očekujem da te tu i nađem. Razumiješ?
– Ne, rekla je, a krivnja i ljutnja su joj zamutile misli.
– Zašto se tako ponašaš? Istrgnula je ruku iz njegovog čvrstog stiska. Ovo nije tebi slično. Zašto si tako ljut? Kakve to veze ima?
– Ima veze zato što ja tako kažem. Nagnuo se nad nju kako bi je gurnuo na sudoper. Zaudarao je na znoj i pivo, a bio je toliko blizu da su mu pore na licu izgledale kao krateri.
– Ja sam ti muž.
Ona mu je klimnula glavom. Ne više. Više te ne trebam. Slobodna sam od tebe. To je sranje. odmaknula se od njega.
Ponovno je spustio glavu, krećući se prema njoj, zureći u nju ispod obrva. Želim znati gdje si bi-la.
– Zašto? pitala gaje povlačeći se unatrag. Ni ja tebe ne pitam gdje si ti bio. Ne pitam... duboko je uzdahnula... zato što znam.
Zastao je. Molim?
– Znam sve o tvojim malim, podlim tajnama. Otvorila sam onu prokletu kutiju. Znam sve. Okre-nula se prema kišnom prozoru jer više nije mogla podnijeti pogled na njega, ali ipak mu je vidjela odraz u prozoru. Stajao je kao ukopan, s rukama koje su mu visjele pokraj tijela. Veliki glupan. Vrat ju je bolio i krenula je po tablete. Uzet će ih bez vode. Nije željela izgubiti okus C.L.-a iz svojih usta. što ti misliš tko si ti? nastavila je i uzela tablete u ruku. zar si stvarno mislio da ćeš se izvlačiti s tim stvarima zauvijek, samo zato što si Brent Faraday? E, pa nećeš. Ako misliš da ću progutati tu tvoju priču, onda si gluplji nego...
Spremala se suočiti s njim kada ju je udario šakom u oko. Zateturala je i onda se spotaknula, udarivši glavom od zid dok je padala, pri tome prosuvši tablete po podu. Hvala Bogu što Em nije ovdje, pomislila je kad je kliznula niz zid na pod. Jadno dijete.
Instinkt joj je rekao da čučne taman kada je on krenuo na nju i istrčala je u hodnik vičući: ne di-raj me! a kako ju on nije slijedio u hodnik, zateturala je do dnevne sobe kako bi se naslonila na rub kauča, drhteći i ostajući bez zraka, još uvijek držeći bocu tableta u rukama.
Glava ju je boljela. Znači tako je izgledalo biti istučen. Pretučen. Ovo će biti odlično za susjede. Osjećala je da joj sa glave curi krv. Sigurno ju je njegov prsten porezao. Morat će to sutra objasniti Em. Svojoj majci. Gradu. Koljena su je izdala i pala je na kauč.
I saznat će za C.L-a zato što će Bailey reći.
Što je dovraga mislila? Uništila je život zbog dva sata apsolutne sreće. To možda ne bi bila veli-ka cijena kad bi je sama plaćala, ali ona je prodala i Em i mamu. Bila je sebična kučka i nije bilo šanse da sada spasi stvar. Ovaj puta je to stvarno napravila.
Nije to mogla više raditi. Nije više mogla popraviti stvar. Nije više mogla biti dobra djevojčica. Jednostavno nije. Pokušala je razbistriti pogled i nekoliko centimetara dalje od sebe ugledala je bo-cu vina koju su ona i C.L. pili, gotovo praznu. Bila je tako umorna i glava ju je boljela, i nikada više neće biti sretna.
Večeras će ju Tylenol poslati u zemlju zaborava. Većina njezinih tableta je bila razbacana po po-du, ali kada je bočicu stavila u dlan, još uvijek ih je bilo sedam. Zaborav je još bio na dohvat ruke. Ubacila je tablete u bocu vina i miješala ih kako bi se otopile.
– Maddie.
Brent je stajao na pragu, još uvijek u svojoj opremi za kuglanje. Bože, izgledao je tako glupo. C.L. u toj majici ne bi izgledao tako loše. Ali ovo je bio Brent.
Pogledala je bocu i glasno je odložila na stol. Brent je bio problem, ne ona. Morala je prestati pi-ti. Gotovo se ubila, ili u najboljem slučaju, uzrokovala si neku ozbiljnu bolest. I to samosažaljenje je također moralo nestati. Definitivno je morala prestati piti. i, rekla je, opet osjećajući bol u glavi. Loš dan?
Brent je zatvorio oči. Žao mi je. Žao mi je što sam te udario. Volim te. Znaš to. Žao mi je.
– Znam da ti je žao, rekla je Maddie. Znam. Nikada ju prije nije udario, a sada to gotovo da i nije bilo važno. To joj je samo olakšavalo činjenicu da ga ostavlja. Gotovo da bi joj bilo drago što ju je udario, samo daje nije toliko boljelo i da nije bilo pakla koji je čeka poslije. Svi ljudi kojima će to trebati objasniti, svi ljudi koji će misliti da ju je udario zbog C.L.a i dok bude objašnjavala, Brent će se izvući. Gad.
– Preturala si mi po stvarima na poslu. Brentov glas je bio opor. Preturala si moj ured.
– O, da. Maddie je bila iznenađena. Nekako joj se činilo kao da je se to dogodilo neki drugi dan. U drugom stoljeću. imala sam razlog.
– Želim tu kutiju natrag.
– Kasnije.
– Želim je odmah natrag. I želim znati gdje si bila. S kime si razgovarala?
Maddie je bila umorna. Pretučena nakon seksa i nije željela sada voditi ovaj razgovor. Hajde da razgovaramo sutra.
– Sada.
– Super, rekla je cinično dok se ustajala. ti prvi. Gdje si ti dovraga bio? I nemoj mi reći na kugla-nju, ti gade. Ne mogu vjerovati kakav si ti lažljivac. Nikada više neću vjerovati u ništa što mi kažeš.
Činilo se daje Brent polako ludio pred njezinim očima. Zaveži, rekao je. Ovdje ne govorimo o meni. Gdje...
– Vraga ne govorimo o tebi, rekla mu je Maddie. ovdje se sve svodi na tebe i tvoj mačizam, zar ne?
– Zaveži.
– Dobri stari Brent Faraday koji može imati ženu koju hoće, koji će u većini slučajeva uspjeti, je li tako? Obišla je oko stola i krenula prema hodniku već poprilično umorna od razgovora. Pa ja više ne igram tu igru. Ja odlazim.
– Ne, ne odlaziš, rekao je Brent drhteći. Nikuda ti ne ideš.
Znam ja što si ti...
– Zaveži!
– ... i to nije nešto veliko, zato nemoj...
Prošla je pokraj njega dok mu je još odgovarala i on joj je opet rekao: zaveži! I ponovno je uda-rio šakom u lice s tolikom silinom joj je u glavi sve zvonilo, a udarac je pao samo nekoliko centime-tara niže od mjesta gdje ju je prije udario. Zateturala je unatrag i odmah zaplakala. Zatim je rekla: nikada više. I udarila ga nazad i on je pao na pod, a ona je zateturala prema stepenicama. Podigao se, a ona je pobjegla, rušeći iza sebe stolice kako bi ga usporila. Čula je kako pada stol iz dnevne sobe i njega koji je pao preko stola, ali se ipak nije okrenula već je samo nastavila teturati prema njihovoj spavaćoj sobi gdje se zaključala upravo u trenutku kada je njegovo tijelo udarilo od vrata. Potom je na njih podmetnula noćni ormarić i nakon toga počela razgovarati s njim, sva u suzama i bez zraka. izlazi. Izlazi iz kuće. Zvat ću policiju. Pijan si. Ili lud. Ne znam što si. Ali znam što nam-jeravaš i znam kakav si muškarac, i zbog toga je gotovo. Izlazi.
Čula gaje što govori kroz vrata. Maddie, učinilo joj se da Brent možda plače, samo što on nikada nije plakao. Žao mi je. Nisam te htio udariti. Jednostavno se dogodilo. Gdje si bila večeras? Samo mi to reci. Moram znati ono što ti znaš. Moram znati kome si rekla.
– Bila sam sa C.L. Sturgisom, cijelu noć. U ponedjeljak podnosim zahtjev za razvod. Znam sve, sve o tvojoj plavuši, ali da me udariš, i to još dva puta, to je najgore. Odlazi. Više nisi moj muž.
– Što si mu rekla? pitao je Brent, a ona je vidjela kako se vrata pomiču pod pritiskom njegovog tijela, ali se naslonila na njih i brava je još držala. Isuse Maddie, što si mu rekla?
– Odlazi. Samo odlazi.
Nakon duge šutnje čula je kako silazi niz stepenice udarajući svaku letvicu u ogradi kao da je boksačka vreća. To je to, pomislila je, Ovo je kraj tog života. To je prošlost. Drago mije da me uda-rio. To je bio vrhunac. Sada ga više nikada ne bih mogla primiti natrag. Ne zbog Em, ne zbog moje majke, ne zbog nikoga.
Čula ga je u pauzama između udara oluje kako se kreće po prizemlju i nakon nekog vremena ga-je čula kako s nekim razgovara. Sjela je na krevet i radare podesila na kućnu frekvenciju, ali sveje-dno je čula samo kako on polupijan govori: još uvijek ne mogu vjerovati da nema nijednog špijuna, ali donijet ću to. Ali to je onda gotovo. Ženski glas je rekao: u redu. Tada je Brent zalupio slušalicu i Maddie je čula kako je telefon iz hodnika pao na pod. Hodao je okolo dobrih petnaest minuta dok je ona sjedila na rubu kreveta, a glava joj se raspadala, ali tada je začula zveckanje njegovih ključe-va dok je izlazio na prednja vrata i srušila se na krevet.
Počela je plakati od iscrpljenosti i umora, izgubljenosti i propalog braka, sva zaokupljena s dva udarca u glavu. Tako umorna kakva je bila, nije mogla spavati. Sve stvari za koje se morala pobri-nuti Em i Kristiena beba, njezina majka, psić, Trevin razvod, njezin auto i čak i mikrovalna sve se to miješalo u njezinoj glavi dok je vani bjesnila oluja i pomislila je da će od svega toga poludjeti. Željela je daje C.L. s njom, da je zagrli, da zadrži Brenta što dalje od nje, da sve ponovno učini is-pravnim.
Bilo je gotovo četiri sata kada se oluja stišala i ona utonula u san i tada je, na rubu nesvijesti, shvatila da nije samo tučnjava sve ovo skončala, iako bi i ona sama bila dovoljna. Postojao je razlog iznad svega toga. On se nije bojao da ga ona vara; on se bojao da ga ona špijunira, da će ga uhvatiti u njegovoj podloj igrici i da će cijeli grad saznati kakav je on podli gad. Samo moram znati ono što ti znaš, rekao je, a ona je mogla namirisati njegov strah, strah da možda više neće biti dobri stari Brent Faraday.
Barem nisam uplašena, rekla si je. Barem sam spremna biti ono što doista jesam.
Tada je pomislila na svoju majku, na Baileyja koji svima priča i to je bilo loše. Ali bila je previše umorna da o bilo čemu razmišlja i utonula je u dubok san.
Netko ju je zazvao i Maddie je prebrzo ustala. U glavi joj je tutnjalo sve dok nije postala zasli-jepljena boli. Moram se prestati ovako naglo ustajati, pomislila je. Što sam sinoć radila?
Zatim se sjetila.
Opet je čula svoje ime. Treva. Treva je bila u prizemlju s curicama. Odmaknula je ormarić s vra-ta i nespretno sišla dolje. Treva, Mel i Em su stajale u hodniku i zaprepašteno zurile u nju.
– Što nije u redu? upitala je Maddie.
– Zvali smo te, rekla je Em ljubazno, promatrajući je više nego uplašeno, ali stalno je bilo zauze-to. Pogledala je na pod. Valjda zbog ovoga.
Maddie se okrenula. Stol i dvije stolice ležale su na podu sobe, a jednoj stolici je bila slomljena noga koju je vjerojatno slomio Brent dok ju je lovio. Telefon sa stola je sada stajao na podu, a iz slušalice su čuo monotoni operater koji je na nešto upozoravao. Em je prošla iza majke i namjestila telefon. Počeo je zvoniti i ona se javila: samo trenutak, molim. okrenula se prema majci. Za tebe je.
– Em srce, počela je Maddie, očajna zbog objašnjenja koje će maknuti taj pogled s njezinog lica. slušaj. Sinoć sam malo previše popila i pala preko nekog namještaja na putu do kreveta. Tada sam udarila lice. U glavi joj je sve više tutnjalo; sigurno je izgledala očajno. žao mi je. Znaš da ja ne pijem, ali na kablovskoj je bio dobar film i ja sam popila malo vina i... slegnula je ramenima.
– Što kažete na neki doručak, djevojke, rekla je Treva veselo. Nešto što će vam pokvariti zube.
Em je dala telefon svojoj mami i okrenula se prema kuhinji. Mel je sva zaprepaštena promatrala Maddie dok je slijedila Em.
– Nije baš dobra laž, Treva je rekla Maddie. Kablovska se sinoć pokvarila. Morali smo gledati video.
– O, Bože. Maddie se okrenula prema ogledalu. O, Bože!
Njezina modrica je počinjala na jagodicama i protezala se do obrva, rastavljena na dva mjesta gdje je ju posjekao Brentov prsten. Emily, šapnula je. Em je ovo vidjela.
– Dovraga. Teva se nagnula preko njezinog ramena kako bi pogledala štetu u ogledalu. Ja sam to vidjela i povraća mi se. Što se dogodilo?
– Brent me udario, šapnula je Maddie i onda su joj se, dok se Treva nagnula na zid, usta otvorila od šoka, te se napokon javila na telefon. Halo?
– Što se tamo događa? Je li Brent otišao? C.L.-ov glas je bio veseo, pun sunca i seksa. Od deset te pokušavam dobiti. Pričala si s Trevom, zar ne?
– Ne, rekla je gledajući si lice u ogledalo. I onda je na svoj užas počela plakati.
– Odmah dolazim, rekao je C.L. čekaj. Nemoj plakati. Odmah dolazim.
9 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:57 pm
Margita
Administrator
Osam
– Ne, rekla je Maddie. Samo joj je to trebalo, ljubavnik u kući, još nešto što bi morala objašnja-vati Em, svojoj majci, susjedima i... u redu je, rekla mu je. dobro sam. Treva je ovdje. Djeca su ov-dje.
– Slušaj, ja sam kod tete. Mogu doći u bilo koje vrijeme. Ostat ću kraj telefona. Samo me nazovi kad budem mogao doći. Što se dogodilo? Ipak dolazim.
– Ne, rekla je Maddie, nazvat ću te kasnije, i poklopila mu slušalicu dok je još pričao. C.L. je bio važan, ali koliko trenutno još nije bila sigurna. Eminu važnost je znala zasigurno. Okrenula se pre-ma Trevi. što ću napraviti s Em?
– Šminka i sunčane naočale ti neće pomoći. Em ju je već vidjela.
– Što da joj kažem?
Treva je uzdahnula. Ne znam. Možda istinu?
Bok, srce. Tata me sinoć istukao. Maddie je klimnula glavom. Ne mogu. On joj je otac.
– Da i udario je njezinu mamu.
– Bi li ti rekla Mel da se radi o Howieu?
– Ne znam. Howie to ne bi učinio. Treva je bila bliže suzama nego što je ikada bila u javnosti. operi se. Kakav nered.
Pola sata kasnije, odjevena u radnu majice i traperice, lica prekrivenog šminkom i očima sakri-venim iza sunčanih naočala, Maddie se suočila sa svojom kćerkom u kuhinji.
– Sinoć si popila dosta vina, rekla je Em.
– Da. Glupača. Maddie je sjela.
– Zašto si uzela dvije čaše? pitala je Mel, ne trudeći se prikriti interes.
– Emin tata je popio jednu, slagala je Maddie. Došao je kasno kući i popio jednu čašu.
– Mel, moramo ići, rekla je Treva i zatim se okrenula prema Maddie i rekla: nazovi me kasnije. gurnula je svoju kćerku kroz vrata i ugurala je u auto prije nego je ona još nešto pametno primijeti-la.
Maddie je ispružila ruke. Dođi, srce.
Em je obišla oko stola i dopustila mami daje povuče u svoje krilo. Zatim je počela plakati.
Maddie ju je mazila i ljuljala. reci srce.
– Uplašila sam se, zajecala je Em. sve je bilo tako strašno i svi su se svađali, a tada sam ugledala tvoje lice i uplašila se.
– Znam. Maddie ju je čvrsto zagrlila. Izgleda grozno. I ja sam se uplašila kada sam se vidjela, ali događalo se i prije. Sjećaš li se kada se učlanila u klub i pokušala dizati previše utega pa su mi po-pucali kapilari u očima?
Em je prestala plakati. Da. Šmrcnula je. To sam zaboravila. Ali ti nije bilo cijelo lice natučeno.
– To je zato što sam sada ispustila uteg na lice, rekla je Maddie.
Em ju je pogledala spuštenih obrva. Ispustila si uteg na lice?
– Da. Jedan tatin u podrumu. Popila sam nekoliko čaša vina i ispustila ga. Ne baš pametno, ha?
Em nije izgledala kao da je povjerovala, ali je barem prestala plakati.
– Osjećala sam se glupo, Maddie je nastavila iznositi detalje. Nisam ni znala daje ovako loše dok ti nisi došla kući.
Em se ustala i iznenada se odmaknula od nje. Trebala bi otići kod liječnika. Rukom je obrisala zadnje suze. Mogla si ozlijediti mozak ili dobiti potres mozga.
– Možda poslije, rekla je Maddie s olakšanjem zbog toga što je trenutna kriza riješena. Em će na kraju zapamtiti namještaj po sobi i telefonsku žicu, ali će uskoro biti pogođena događajem, razvo-dom svojih roditelja. Nakon toga će slomljeni namještaj biti njezin najmanji problem.
Telefon je zazvonio prije nego je uspjela sve počistiti i nazvati Trevu.
– Maddie srce, majka je.
Maddie je sjela na kuhinjski stol i pokušala glumiti da je sve u redu. Bok, majko.
– Zvala sam te ranije ali je telefon bio zauzet.
– Podigla sam slušalicu i malo odspavala.
– To je dobro. Kako je onaj dragi Sturgis?
– Molim? majka joj nikako nije mogla već sve saznati, osim ako Bailey...
– Vidjela sam Gloriju Meyer u Revcu. Rekla mi je da si sinoć satima sjedila s njim u dvorištu. Pila juice votku.
Maddie je zatvorila oči. Gloria Vrebatorica je čak vidjela votku. Sigurno je koristila dvogled. dobro je, majko.
– Čime zarađuje?
– Ne znam. Zašto?
– Samo pitam. Zašto te je došao vidjeti?
– Došao je vidjeti Brenta. Na to je zaboravila u svome uzbuđenju: što je C.L. htio s Brentom? Možda je to bilo samo opravdanje da dođe do nje? Ako je, dobro za C.L.-a.
– Gradi li on kuću ovdje?
Maddie je uzdahnula. ne znam, majko. Mislim da ne. Mislim da je samo u posjeti. Rekao je da će biti ovdje samo tjedan dana. Kod tetka Henryja je. Razveden je. Nemaju djece. Živi u Columbusu. Vozi Mustang kabriolet. I to je to. Sve što ja znam.
– Stvarno, Maddie. Samo sam se pitala čime se čovjek bavi.
– Saznat ću.
– Nije važno, draga. Još uvijek nisu otkrili provalnika.
– Sigurna sam da Henry radi na tome. Nemoj se brinuti.
– Znaš, razmišljala sam. Gloria Meyer se razvodi. Možda, ako bi taj Sturgis ostao u gradu, mogla bi ih upoznati.
To nikada neće upaliti. On voli seks. svakako.
– Gloria je jako uzrujana.
– Zašto?
– Zato što je netko rekao Wilburu Carteru da će ona uzeti odvjetnika iz Lime, što je jedino ra-zumno što bi mogla napraviti, a Wilbur se jako uzrujao zbog toga što je on rođak njezine majke, oni su obitelj i tako to.
Dovraga. kako ti to sve znaš?
– Zato što je Wilbur naletio na Gloriju u Glavnoj ulici, taman pred bankom, u trenu kada je Mar-garet Erlenmeyer izlazila iz Revca i pitao ju je za to, tako da se Margaret zaustavila i pretvarala da gleda izlog, a Gloria je to porekla, i on još uvijek vodi njezin razvod.
– Zanimljivo, rekla je Maddie pokušavajući zvučati nezainteresirano. Zanima me kako je trač krenuo.
– Nemam pojma, ali čula sam da uzima Jane Henries. Ona je jako dobra, znaš.
– I ja sam tako čula.
– A Gloria ostaje kod Wilbura. glas njezine majke je naznačavao Glupa kao top. Ali to je Gloria. Glupa kao guska. Jesi li razgovarala s Trevom?
Trevaje dobro.
– U redu, draga. Izgleda daje onda ona priča iz kuglane netočna. Kako je Emily?
– Dobro. Slušaj majko, moram ići.
– Naravno, draga. Sutra ujutro ću doći po Emily. Ako još uvijek idete.
Maddie se naslonila na zid. Uz sve ovo što joj se događalo, sutra još mora ići u posjetu svojoj baki. naravno. Još uvijek idem. Je li ikada prošla nedjelja a da ja nisam posjetila baku?
Majčin glas se razvedrio. nije, ali svaki puta se uplašim da ćeš odlučiti da više nećeš ići.
A ovo bi bila prava nedjelja za to. Neću odlučiti da ne idem.
– Ti si dobra kćerka, Maddie. Vidimo se sutra. Pazi se i zaključaj vrata.
– Naravno. Volim te, majko.
I ja tebe volim, srce. Odmori se.
Maddie je popravila šminku na licu još uvijek je bila grozna, ali bolja od onoga što je prekrivala otišla je na kat pogledati Em koja je bila sklupčana na Maddienom krevetu s knjigom u rukama. Ali telefon je izgledao kao da gaje upravo sada ispustila iz ruku.
Zvala je baka.
– To je lijepo, rekla je Em ljubazno.
Zar ju je ona prisluškivala? Maddie se pokušala sjetiti je li rekla nešto što Em ne bi trebala čuti, ali to je bilo malo vjerojatno. Na kraju krajeva, pričala je sa svojom majkom. Daje to bila Treva... Vidjela je kako je Em kradomice pogledala telefon i onda opet pogledala u nju.
Sto bi trebala napraviti? Pitati Em je li prisluškivala?
Em se protegnula dalje po krevetu i malo podigla knjigu. U redu, nije željela razgovarati. Maddie je kukavički izašla van.
– Ja ću srediti prizemlje i nazvati tetu Trevu, a onda ćemo ručati, u redu?
– U redu, rekla je Em nezainteresirano.
Dolje je kupila neke ostatke, sve dok joj u glavi nije ponovno počelo tutnjati. Onda je okrenula Trevin broj i pokušala čuti je li je još netko podigao slušalicu. Kada se Treva javila, Maddie je rek-la: je li ovo krivo vrijeme? a Trevin glas je eksplodirao preko žice.
– Jesi li ti stvarao skrenula s pameti? Sjedim ovdje i čekam...
Maddie je u pozadini čula klik. čuješ li još nekoga na ovoj liniji?
– Ne. Treva je zvučala zaprepašteno. zašto?
– Mislim da možda Em prisluškuje.
– Pokušavajući saznati što se dovraga događa u njezinoj kući? Planula je Treva. Ne krivim je. Sluša li sada?
Maddie je povukla telefon do stepenica. Em!
Sekundu kasnije, Em je provirila iza vrata Maddiene spavaće sobe. Molim?
– Idi malo van čitati, rekla je Maddie. Udahni malo svježeg zraka i upij malo sunca.
Em nije djelovala sretno, ali ipak je otišla u sobu i na kraju sišla dolje sa svojom knjigom. Mad-die je otrčala na kat i javila se na drugi telefon kako bi mogla vidjeti Em u dvorištu dok je na telefo-nu.
– U redu, vani je i ja je mogu vidjeti. Je li moje oko uzrujalo Mel?
– Ne onoliko koliko je uzrujalo mene, rekla je Treva. Što se dogodilo?
– Nisam sigurna. Pila sam prošle noći.
– S Brentom?
C.L.-ovo lice joj je palo na pamet i željela je daje on tamo s njom, da se na njega osloni i da se nasmije, jednostavno opusti. O ne, ne s Brentom.
– Zbog toga te udario? Ispostavilo se da si samozatajna pijanica? Svađa u ljubavnom gnijezdu?
– Vidio me kako ulazim na stražnja vrata. Rekla sam mu da znam za drugu ženu i on me udario.
Duga šutnja. Pa, to nije moj način ispričavanja.
Maddie je napravila grimasu dok je razmišljala. Toliko o razmišljanju. treva, mislim da me uda-rio zato što sam saznala. Mislim daje bio uplašen, ne ljut. Ili i ljut i uplašen. Bilo je čudno. Nije bilo u redu.
– Pa oko toga se možemo složiti. Nije te trebao udariti. I, je li tučnjava nešto novo, ili si mi i to tajila?
– Ne, nikada. Nikada. Viče, bude sarkastičan, ode i ne javlja se, ali nikada me nije udario. Niti Em. Nikada čak nije ni taknuo Em. On... oglasilo se zvona na vratima i zastala je s pričom kako bi čula Em koja je trčala kroz kuću da otvori vrata. Netko je došao. Moram ići.
– Sačekaj minutu. Gdje si išla sinoć s Caddyjem?
Em ju je dozivala iz prizemlja. mama, došao te vidjeti neki čovjek.
– Sačekaj malo, Treva. Maddie je spustila slušalicu i otišla do stepenica. Molim?
– Netko je došao. Em se pomaknula u stranu, tako da je C.L. mogao zakoračiti naprijed i pogle-dati Maddie. Smiješio se i onda je smiješak nestao, lice mu je prekrila ljutnja pomiješana s užasom.
– Isuse Kriste, rekao je. Što se tebi dogodilo?
Osjetila je njegovu ljutnju i zabrinutost i bilo joj je drago što je došao.
– Odmah se vraćam. otrčala je natrag do telefona. nazvat ću te kasnije. Imam društvo. Prekinula je dok je Treva još govorila. Sačekaj minutu.
Odozdo je čula C.L.a kako govori: oprosti zbog vulgarnosti, malena. Samo nisam bio spreman na mamino lice.
– Nisam ni ja, rekla je Em. Vi ste bili bolji od mene. Ja sam plakala.
Maddie je trebalo neko vrijeme da se riješi Em, samo da to ne izgleda kao da je se namjerno rje-šava, posebno zbog toga što su se Em i C.L. povezali preko svojeg zajedničkog neodobravanja nje-zinog lica. Na kraju je Em odlutala u Maddienu spavaću sobu s knjigom, a Maddie i C.L. su se pres-tali smijati.
– Drago dijete, rekao je C.L.
Maddie je tiho pričala. sviđa mi se.
– Rekla je da si ispustila uteg na lice.
Maddie je sjela na stepenice, preumorna da bi ponovno bila pretučena. To je priča koja ti bolje zvuči ako imaš osam godina.
C.L.-ova se čeljust još više ukočila. Kako se to dogodilo?
Maddie je slegnula ramenima. nezgoda.
– Sranje. C.L. je sjeo pokraj nje. Udario te.
Lagano se naslonila na njega i on ju je zagrlio. jednom, slagala je. Maknuo je ruku s njezinog ramena kako bi joj primio ruku. volim osjećaj tvojih ruku oko sebe, pro šaptala je, ali Em je gore. I ja sam dobro. Stvarno, udario me samo jednom.
– Jednom je očito bilo dovoljno. C.L.-ov glas je bio oštar, ali njegova druga ruka je bila nježna kada joj ju je stavio pod bradu. pogledaj me.
Nagnuo se bliže, dovoljno blizu da je poljubi. Pogledaj me, dovraga, želim ti vidjeti oči.
– Dobro sam. Maddie se malo odmaknula. Treva ih je provjerila, nemam potres mozga.
– Glavobolja?
– Vraška, da.
– Vrtoglavica?
Ne.
– Mučnina?
– Ne. Nisam čak ni mamurna. Pokušala se nasmiješiti kako bi ga zbunila. Dobro sam.
C.L. je duboko uzdahnuo i još jače je zagrlio. Možda ti jesi, ali ja nisam. Ja sam te odveo u to.
Maddie je brzo pogledala prema gore kako bi bila sigurna daje hodnik još uvijek prazan. Nije to zbog tebe, pro šaptala je. Bio je ljut zato što sam ga špijunirala.
– Zato te udario?
Maddie se malo odmaknula. možemo li razgovarati o nečem drugom? Ovo je već drugi puta da to pričam. Zlo mi je od toga.
– Drugi? O, Treva. Zastao je. I što si saznala o Brentu?
– Da me vara. Znam, znam, veliko iznenađenje. Ja sam ipak bila iznenađena.
– Je li to sve?
– Nije li to dovoljno?
– Za mene bi bilo dovoljno. C.L. se ramenima naslonio na nju, a njegova toplina i težina davale su joj divan osjećaj.
– Bože, stvarno izgledaš strašno. Trebao sam ući s tobom.
– Ne, u redu je, rekla je i skoro zaplakala. Prestani, rekla si je. Samo plačeš.
C.L. je pokušao staviti svoje ruke oko nje, ali se ona skupila. Ne, Em je gore.
– Da. primio ju je za ruku i podigao gore. dođi ovamo na minutu. odvukao ju je u dio kuće koje-ga se nije moglo vidjeti sa stepeništa i rukama joj obuhvatio lice. zabrinut sam za tebe, rekao je i poljubio je tako nježno da je njegov poljubac bio kao šapat na njezinim usnama. želim da budeš sigurna. ponovno ju je poljubio, samo ovog puta nešto sporije i jače, a ona se naslonila na njega i upijala njegov okus, a njegove ruke su je privlačile sve bliže. Osjećala se tako sigurnom. Ne bi ovo trebala raditi, ali osjećala se zaštićeno i njegov poljubac ju je ponovno cijelu ugrijao. Željela je osta-tak života provesti u tom poljupcu.
Kad se C.L. odmaknuo izgledao je zbunjeno, baš kako se ona osjećala. Moram odmah otići ili ćemo završiti na podu, ali sigurno ću se vratiti. Drži vrata zaključana.
– Kako misliš da držim vrata zaključana? Maddie ga je ispratila do ulaznih vrata, još uvijek sme-tena poljupcem, želeći ga na sebi. Je li to zbog provalnika?
– Nema nikakvog provalnika. C.L. je iskrenuo vrat i okrenuo se prema njoj. Henry je istražio. Nitko ništa nije vidio. Nemoj se brinuti zbog nekog izmišljenog provalnika kad imaš prave proble-me za vratom.
– Što misliš pod time?
C.L. je bacio pogled gore, približio joj se i šapnuo: mislim da ne bi bila dobra ideja pustiti Brenta unutra.
Maddie je osjetila nevjericu. On je Emin otac. Kako ga mogu zadržati vani?
– Snimi ga kako tuče Em. To bi moglo biti dovoljno.
– On to ne bi učinio.
– Kako ti to znaš? Udario je tebe. C.L. je još jednom protegnuo vrat da pogleda gore. Mislim da ne gleda, ali bolje da ne riskiramo. Dodirnuo joj je usne svojim prstom. Smatraj se poljubljenom za rastanak dok to ne budem mogao učiniti kako treba. Doći ću poslije. Zaključaj vrata za mnom.
Maddie je gledala kako polazi. Kamo ideš?
– Pronaći tvojeg muža, rekao je C.L.
Kad je otišao osjećala se napuštenom, ali ipak je zatvorila i zaključala vrata za njim.
Em je malo poskakivala na maminom krevetu dok je čekala da se Mel javi na telefon. Barem se nadala da će to biti Mel. Stvarno su trebale svoje telefone. Imale su osam godina, bile su dovoljno stare. Richelle Tandy je imala svoj...
– Molim? javila se Mel.
– Jesi li prisluškivala kada je tvoja mama zvala moju?
– Ne, rekla je Mel. Bila sam vani. Nisam znala ni da su pričale. Jesi li ti slušala?
– Mama me uhvatila, rekla je Em. Natjerala me da odem u dvorište dok su njih dvije razgovara-le. I ima još. Neki čovjek je tu. Ja ga nikad prije nisam vidjela, ali mama ga zna.
– Što radi?
Em je istegnula vrat kako bi pogledala dolje, ali da pritom oni nju ne vide. Sjede na stepenicama i pričaju. Trebala si biti ovdje. Rekao je Isuse Kriste kada joj je vidio lice.
– Ići će u pakao zbog toga, rekla je Mel.
– Moja mama kaže daje ispustila uteg na lice. Em je pokušala zvučati uvjerljivo, ali ni ona sama nije vjerovala u tu priču tako da je to bilo prilično teško. Mislim da je to laž.
– Možda, rekla je Mel. možda je taj čovjek razlog zbog kojeg se tvoji mama i tata svađaju. Mož-da je tvoj tata ljubomoran.
– Ne bih baš rekla. Moja mama je bila ljuta na tatu, a ne obrnuto. A uz to, on se tek danas poja-vio.
– Koliko ti znaš, on je mogao biti tu već godinama.
– U gradu? Ma daj Mel, uozbilji se, rekla je Em, prepoznavajući u svom glasu glas svoje mame.
– Nikada ga prije nisi vidjela?
Ne.
– Kako izgleda?
Em je opet provirila u hodnik. Visok je, ali ne kao moj tata. I ima stvarno tamnu kosu. Nosi pla-vu košulju i traperice.
– To može biti bilo tko, rekla je Mel. mogao je ovdje biti godinama i nitko ga ne bi primijetio.
– Ne, rekla je Em. Ovoga bih primijetila. Što se kod tebe doma događa?
– Moja mama je stvarno ljuta zbog lica tvoje mame, rekla je Mel. Kuha. Mislim da će opet vikati na tvog tatu.
– On nije ovdje. Ne znam gdje je. A mama je pričala s bakom, ali joj nije ispričala o nesreći s utegom.
– Tu nešto smrdi. Tu stvarno nešto jako, jako smrdi.
– Moram ići slušati. Nazvat ću te kasnije pa ćemo smisliti neki plan.
– Kladim se da je sve povezano sa ovim frajerom. Kladim se daje on problem, rekla je Mel.
C.L. je krupnim koracima uletio u tetkov ured, klimnuo glavom bucmastoj Ester Wingate za taj-ničkim stolom i ušao bez kucanja.
– Što se dovraga događa? pitao je Henry, trgnuvši glavu gore.
– Želim prijaviti zločin, rekao je C.L. silovito. Zlostavljanje u obitelji.
Ester je ispred ureda podigla glavu i sva se pretvorila u uho.
– Zatvori prokleta vrata. A sada, što to dovraga pričaš?
– Brent Faraday je prošle noći pretukao svoju ženu. Uhiti ga.
Henry ga je zainteresirano gledao. Hoće li ona podići optužnicu?
– Ne mora. To je zlostavljanje u obitelji. Ja ću je podići.
– Ne, nećeš. Sjedni.
C.L. je sjeo. Henry, njezino lice je užas. Udario ju je barem dva puta jer na licu ima dvije posje-kotine od prstena. Sjećanje na te posjekotine mu se vratilo i duboko je uzdahnuo prije nego što je nastavio. ozlijedio ju je. Želim da i on bude ozlijeđen. Uhiti ga.
– Bolje razgovaraj s Maddie o tome. Možda ti neće biti zahvalna, rekao je Henry.
Dovraga...
– C.L dreknuo je tetak na njega. Zaveži. Ona mora živjeti u ovom gradu. Ljudi se vole sami pob-rinuti za svoje probleme. Ako ona to sredi, nitko ne mora znati što se dogodilo.
– Zezaš me. zbog bijesa mu se glas stanjio. Stvarno me zezaš. Dopustit ćeš mu da to ponovno učini. Ti ćeš...
– Nisam to rekao. Razgovarat ću s Brentom Faradayem. Neće se više ponoviti. Nikada se prije nije dogodilo, ako na to misliš, jer ja bih znao. Neće to više učiniti.
– Sigurno da neće. C.L. se ustao.
Henry je rekao: sjedni, i C.L. je sjeo. Samo, što ta žena tebi znači? Imam neki loš predosjećaj oko ovoga.
– Henry, ja bih se uzrujao zbog bilo koje žene koja je pretučena.
– Ne ovako, rekao je Henry. Da ne znam bolje, mislio bih da ideš naći Brenta Faradaya da ga možda malo namlatiš.
C.L. se naslonio na naslon stolice. Bio je to dio mojeg plana.
Henry gaje ozbiljno gledao. pa izostavi to iz plana jer ako mu bude falila dlaka s glave, osobno ću te strpati u zatvor.
– O. To je baš super, Henry. On tuče, a ja idem u zatvor.
– On je kreten, a ti znaš i bolje, rekao je Henry. Uz to, to se Maddie ne bi svidjelo. Ljudi bi misli-li da između vas ima nešto više nego što je to u stvarnosti i krenule bi razne priče. Pusti mene da to potiho riješim.
– Henry...
– Idi radi nešto drugo, rekao je Henry. Ne zanima me što sve dok ne tučeš ljude okolo i ne družiš se s udanim ženama. Idi učini nešto lijepo za nekoga. Iznenadi ljude.
– Puno ti hvala, rekao je C.L. i pošao van.
I još nešto, rekao je Henry.
C.L. se zaustavio.
– Kloni se te žene. Ona ima susjede. Ne treba joj to da joj se ti šunjaš oko kuće.
– Hvala, Henry. C.L. se trudio zvučati uvrijeđeno. Henry i njegov rendgenski um. Ja se ne šu-njam.
Izašao je iz ureda, frustriran, ljut i lud da bi nešto mogao napraviti. Henry je bio u pravu, nije se mogao vratiti do Maddie i jednostavno hodati oko kuće, a Henry će se već pobrinuti da ju on nikada više ne udari. Želio je ponovno otići do nje, vidjeti ju i zagrliti, ali tamo su bili susjedi. Ako nešto brzo ne učini, otići će i naći Brenta, udariti ga i to bi bilo dobro, tako da...
Zadubljen u svoje misli, žurno je krenuo prema Mustangu. Morao je učiniti nešto da pomogne Maddie ili će biti još luđi nego što je sad.
Maddie je vukla zadnji komad namještaja kroz hodnik kad je zazvonio telefon. Iznijet ću ovu stvar, pomislila je. Drugi ljudi imaju živote; ja ima telefonske razgovore.
Bila je to Candice iz banke. Jako mije žao, ali tvoj račun je prekoračen.
Maddie je odložila stolicu koju je držala. Molim?
Candicein glas je bio oštar, ali suosjećajan. mogu ti jednostavno vratiti čekove, ali mislila sam da te možemo toga poštedjeti ako možeš doći i izvršiti uplatu.
Da ne spominjemo čuđenje kada bi grad saznao da izdaje čekove bez pokrića. Majka bi joj do-živjela srčani udar. Maddie se uhvatila za glavu i pokušala nešto smisliti. Ne mogu biti bez pokrića. Baš je prošlog tjedna provjeravala čekovnu knjižicu kada su stigla izvješća. Nešto nije bilo u redu, ali nije se sada željela svađati oko toga. Barem se sada pojavio problem koji može riješiti. zašto jednostavno ne prebacite nešto sa štednje? Mogu vas ovlastiti preko telefona, zar ne?
– Tvoj štedni račun je također prazan.
Maddie se sručila na stepenice. Kako misliš, prazan?
– Pet dolara i šezdeset i tri centa. Candice je zvučala kao da se ispričava, što je bilo jako ljubazno od nje, budući da je to bio njezin propust.
– U pravu si. Hvala, Candice. Daj mi minutu vremena. počešala se po glavi. Tutnjanje se pretvo-rilo u udaranje. Gdje je novac s njihovih računa? Sigurno je jutros Brent sve podigao. Zašto? I gdje će ona sada nabaviti novac? Njezina plaća sjeda tek za tjedan dana. Možda Treva...
– Imaš li nešto u sefu? predložila je Candice. Trebat će ti samo dvije stotine četrdeset dolara da pokriješ čekove, do sada.
– Odmah dolazim. Hvala, Candice.
Otišla je do stolića s rezbarenim nogama kojega joj je tata ostavio za ključeve. Srednja ladica je bila nagurana i sav bijes koji je osjećala za Brenta iznenada je buknuo. Proklet bio. Znao je da ih se mora nježno gurnuti jer u suprotnome zapnu. Znao je...
Htjela je ili vrištati ili plakati, ali obje ideje su bile loše. Ladici je bilo svejedno, iako je bila prili-čno slična Brentu; znala je bolje, ali nije je bilo briga.
Izvukla je desnu ladicu u kojoj su držali ključ od sefa, ali njega tamo nije bilo. Sigurno ga je Brent uzeo. Što je on radio sa svim njihovim novcem? Mogućnosti nisu dobro izgledale i pretražila je ostatak stola u potrazi za ključem, očajnički želeći dokazati da je u krivu.
Na kraju ga je pronašla u srednjoj ladici, zguranog skroz na sami kraj.
Hvala Bogu, pomislila je Maddie i pozvala Em kako bi joj rekla da idu u banku, ali kad su izašle van, auta nije bilo. Brent je uzeo Caddy večer prije, a njezin Civic je bio gotov, spremljen na poči-valište u Leovoj garaži. Mogla je hodati kilometar da dođe do grada, ali ništa od sada neće biti tako lako. Osjećala se zarobljenom. Netko je ubio njezin auto i ona je sad bila u zamci.
Gospođa Crosby je izašla na trijem.
– Dobar dan, gospođo Crosby. Maddie joj je mahnula, zabrinuta za svoje lice sve dok se nije sje-tila da gospođa Crosby ne može vidjeti detalje.
– Idete u šetnju? pitala je gospođa Crosby.
– Samo do grada, uzvratila je Maddie kada je čula da unutra zvoni telefon. Dovraga.
Em je preokrenula očima i sjela na ulazno stubište dok se Maddie vratila unutra i zgrabila ga.
– Gospođo Faraday?
Da.
– Ovdje John Albrecht, zovem za vaš Civic.
Uz sve to još i agent osiguravajuće tvrtke.
– Možda će proći neko vrijeme dok vam ne sredimo auto...
Maddie je planula. ne, neće proći neko vrijeme. Bit će to odmah. Na taj auto plaćam premije dvanaest godina, na vrijeme. Želim da sve bude gotovo u ponedjeljak. Jasno?
– Mislim da ne razumijete, gospođo Faraday...
– Savršeno ja razumijem. Hoću da se auto popravi do ponedjeljka kod Lea, ili u zamjenu za to želim ček.
– Pa popravak ne dolazi u obzir, on je...
– U redu. Ček će biti sasvim u redu. Trebam auto. Ili natrag svoj stari ili novi, ali trebam auto. čula je kako joj se glas histerično podiže.
– Sada samo budite mirni, gospođo Faraday. Iznajmljeni...
– Neću se smiriti
– Javit ću vam se ponovno u ponedjeljak, rekao je i spustio slušalicu.
Vratila se kod Em. Prošetat ćemo.
Em je ovo shvatila filozofski i Maddie je bilo drago. Nije bila pobornik neke velike ranojutarnje vježbe. Ruka ju je boljela i bila joj je potrebna sva energija kako bi mogla hodati. I razmišljati. Neš-to se moralo napraviti s Em, budući daje sve krenulo loše i ona je to znala. A što je Em mislila o C.L.u? Nešto nije bilo u redu ni s Trevom i morala je saznati što, te joj pomoći. A tu je bilo i Kristi-eno dijete, ako se uopće radilo o njoj. I zašto je njihov račun bio prazan? I gdje je uopće bio Brent? Radio u odjeći za kuglanje? I što je C.L. radio? Zakašnjelo se sjetila da je C.L. u srednjoj školi imao problem s nasiljem i zapitala se da on možda sada negdje tuče njezinog muža. Možda još uvijek ima taj problem s nasiljem. Još uvijek ima isti žar za seksom.
Njezin život je bio prekratak da bi u ovako malom gradu našao ovoliko stranputica kojima može krenuti. Možda bi trebala sazvati sastanak. Mogli bi se svi okupiti u dnevnoj sobi i ona bi im rekla da sjednu i šute dok ona ne skine sve sa svojih leđa.
Bila je to samo dvadesetminutna šetnja i ona i Em su je obavile u rekordnom vremenu, obje udu-bljene u svoje misli. Srela je nekoliko ljudi koje je poznala, a oni su zurili u njezino lice tako da je shvatila da šminka nije uspješna. zaletjela sam se u vrata, rekla je veselo. Svi su to prihvatili; sigur-no je zvučalo kao nešto što bi ona stvarno napravila.
Banka je iznutra bila mračna i hladna tako daje Maddie morala skinuti sunčane naočale da bi mogla doći do šaltera. Moram otići do svojeg sefa, rekla je pokazujući svoju vozačku dozvolu. Što trebam napraviti?
Djevojka od svojih jedva dvadeset godina ju je pogledala, očito žarko želeći upitati što se dogo-dilo. sačekajte ovdje, gospođo Faraday, rekla je tapšajući ju po ruci. Dovest ću nekoga da vam po-mogne.
Tko je ona dovraga? razmišljala je Maddie bez želje da joj ugađaju. Pločica s imenom je pokazi-vala daje riječ o June Webster. Možda je June bila Brentova izvannastavna aktivnost. Izgledala je kao da bi mogla biti skupa.
Harold Whitehead je izašao iz ureda i došao do Candi ceinog stola, klimnuvši Maddie dok je prolazio pokraj nje. Sigurno mu je njezino lice u potpunosti promaklo jer uopće nije reagirao. To je bilo u Haroldovom stilu.
Kad se vratio natrag u ured, Candice je podigla glavu i nasmiješila joj se. Nakon toga su joj se oči iznenadno raširile. Došla je do nje odjevena u svoj bež zlatni kostim i šapnula: jeste li vi dobro?
Maddie se nasmijala. zaletjela sam se u vrata.
Candice nije izgledala uvjereno, ali nije ni navaljivala. što ste odlučili napraviti u vezi čekova?
– Sef. Maddie je podigla svoj ključ. I, možete li mi isprintati izlistanje mojeg računa tako da mo-gu vidjeti gdje smo pogriješili.
– Naravno. Candice je pružila ruku Em. imam neke markice s kojima se možeš igrati dok ti ma-ma ode dolje, Emily. Želiš li se malo igrati s papirima?
– Hvala, rekla je Em ljubazno i uzela njezinu ruku bez previše entuzijazma. Emino podnošenje odraslih je očito bilo smanjeno.
– Gospođo Faraday?
Pomoćnik je stajao i čekao. Gospodin Webster će vam pomoći.
Još jedan Webster? Svi su izgledali isto, kao braća i sestre, blijedi, plavi i suosjećajni. Gospodin Webster je bio stariji, u srednjim dvadesetim najviše, ali bio je ozbiljan, jako ozbiljan. Namrštio se i tada ju proveo kroz formalnosti potpisivanja za gledanje sadržaja sefa i odveo je u prostoriju.
– Ostavit ću vas samu, rekao je, pridonoseći da se Maddie osjeća kao zavjernica.
– Dobra ideja, rekla je. Tako vas neću morati vući sa sobom kada saznaju.
Gospodin Webster ju je blijedo pogledao. Oprostite?
– Šala. Nema veze. Hvala.
Otišao je kako bi ona mogla imati malo privatnosti, a bilo je tako tiho da je Maddie razmišljala da ostatak života provede upravo tamo. Bez telefona. Otvorila je kutiju i onda trepnula.
Bila je puna paketića od po nekoliko stotina dolara.
– O, moj Bože, rekla je i gospodin Webster se vratio natrag u prostoriju.
– Jeste li dobro? pitao je i onda mu je pogled pao na novac.
– Da, rekla je Maddie slabašno i odmahnula mu rukom. Možete ići.
Gospodin Webster ju je nesigurno pogledao i onda ispario.
Na brzinu je pregledala kutiju. Tamo je bio nakit njezine bake i Emine obveznice za koledž, za-jedno sa CD-ima, ali je kutija većinom bila puna novca zamotanih u paketiće po nekoliko stotina dolara i kada ih je izbrojala svaki je vrijedio tisuću dolara. Izbrojila je dvadeset i osam paketića. Dvije stotine i osamdeset tisuća dolara. Okruglo. Bilo je to više novaca nego što je ona u životu vidjela, a bila je sigurna da oni nisu mogli imati toliko. Barem ne legalno.
Misli, rekla si je, ali bilo je to teško zbog tolikog novca koji je stajao ispred nje.
Očito je Brent radio i nešto drugo, osim što ju je varao. Osim ako nije naplaćivao svoje usluge. Ako je i tako, opet nešto nije bilo u redu jer nitko Brentu ne bi toliko platio za seks. Jednostavno nije bio toliko dobar.
Ovo je bilo jako loše. Trebala bi nekome reći. Henryju Henlyju ili nekom drugom. Samo što ona nije znala odakle je taj novac došao. Što ako je ipak bio pošteno zarađen? Što ako je Brent stvarno imao toliko novca, a ona ga je prijavila policiji? Frog Pointu bi se to svidjelo. Ne. Prvo će razgova-rati s Brentom. oprosti, ali nakon što sam našla donje rublje, našla sam i veću količinu novca i to me počinje uzrujavati. Jesi li ti lopov i preljubnik, ili samo preljubnik? Moja brakorazvodna odvjetnica bi to voljela znati.
Bilo je to previše zbunjujuće. Krenula je zatvoriti kutiju i onda ponovno razmislila. Kako su se stvari razvijale, bilo bi bolje da isprazni kutiju i da se pobrine da u njoj nema više ničeg iznenađuju-ćega. Uzela je Emine obveznice za koledž, nakit i novac, a ispod njih je pronašla samo smeđu ko-vertu.
Ne želim to otvoriti, pomislila je, ali koliko bi stvari mogle biti gore od već viđenoga? Njezin muž je bio preljubnik koji je tukao svoju ženu. A vrlo vjerojatno i lopov, a njezin auto je bio mrtav. Došla je poprilično do samoga dna. Bila je to samo koverta iz koje je ispao sadržaj: dvije avionske karte i dvije putovnice.
Karte su bila za Rio, 19.08 prekosutra. S nekim je išao u Južnu Ameriku. To bi je prije dva dana šokiralo. Sada je razmišljala o tome koliko će se lakše razvesti od njega ako on bude izvan zemlje. Ako ste na to gledali kako treba, bile su to poludobre vijesti. Mogao bi Em slati razglednice, a ona bi mogla skupljati markice.
Tada joj je sinulo u glavu značenje dvaju putovnica. Barem će saznati tko je plavuša. Prva pu-tovnica koju je otvorila bila je Brentova i bacila ju je natrag u kutiju. Zatim je otvorila drugu i smr-znula se. Počela je buka i pomislila je, Ozlijedila sam se. Moram biti smirena. Hajdemo se sada usredotočiti na ovo.
Dobra vijest je bila da ne vodi neku droljicu sa sobom u Južnu Ameriku.
Loša vijest je bila druga putovnica koja je pripadala Emily.
– Ne, rekla je Maddie. Samo joj je to trebalo, ljubavnik u kući, još nešto što bi morala objašnja-vati Em, svojoj majci, susjedima i... u redu je, rekla mu je. dobro sam. Treva je ovdje. Djeca su ov-dje.
– Slušaj, ja sam kod tete. Mogu doći u bilo koje vrijeme. Ostat ću kraj telefona. Samo me nazovi kad budem mogao doći. Što se dogodilo? Ipak dolazim.
– Ne, rekla je Maddie, nazvat ću te kasnije, i poklopila mu slušalicu dok je još pričao. C.L. je bio važan, ali koliko trenutno još nije bila sigurna. Eminu važnost je znala zasigurno. Okrenula se pre-ma Trevi. što ću napraviti s Em?
– Šminka i sunčane naočale ti neće pomoći. Em ju je već vidjela.
– Što da joj kažem?
Treva je uzdahnula. Ne znam. Možda istinu?
Bok, srce. Tata me sinoć istukao. Maddie je klimnula glavom. Ne mogu. On joj je otac.
– Da i udario je njezinu mamu.
– Bi li ti rekla Mel da se radi o Howieu?
– Ne znam. Howie to ne bi učinio. Treva je bila bliže suzama nego što je ikada bila u javnosti. operi se. Kakav nered.
Pola sata kasnije, odjevena u radnu majice i traperice, lica prekrivenog šminkom i očima sakri-venim iza sunčanih naočala, Maddie se suočila sa svojom kćerkom u kuhinji.
– Sinoć si popila dosta vina, rekla je Em.
– Da. Glupača. Maddie je sjela.
– Zašto si uzela dvije čaše? pitala je Mel, ne trudeći se prikriti interes.
– Emin tata je popio jednu, slagala je Maddie. Došao je kasno kući i popio jednu čašu.
– Mel, moramo ići, rekla je Treva i zatim se okrenula prema Maddie i rekla: nazovi me kasnije. gurnula je svoju kćerku kroz vrata i ugurala je u auto prije nego je ona još nešto pametno primijeti-la.
Maddie je ispružila ruke. Dođi, srce.
Em je obišla oko stola i dopustila mami daje povuče u svoje krilo. Zatim je počela plakati.
Maddie ju je mazila i ljuljala. reci srce.
– Uplašila sam se, zajecala je Em. sve je bilo tako strašno i svi su se svađali, a tada sam ugledala tvoje lice i uplašila se.
– Znam. Maddie ju je čvrsto zagrlila. Izgleda grozno. I ja sam se uplašila kada sam se vidjela, ali događalo se i prije. Sjećaš li se kada se učlanila u klub i pokušala dizati previše utega pa su mi po-pucali kapilari u očima?
Em je prestala plakati. Da. Šmrcnula je. To sam zaboravila. Ali ti nije bilo cijelo lice natučeno.
– To je zato što sam sada ispustila uteg na lice, rekla je Maddie.
Em ju je pogledala spuštenih obrva. Ispustila si uteg na lice?
– Da. Jedan tatin u podrumu. Popila sam nekoliko čaša vina i ispustila ga. Ne baš pametno, ha?
Em nije izgledala kao da je povjerovala, ali je barem prestala plakati.
– Osjećala sam se glupo, Maddie je nastavila iznositi detalje. Nisam ni znala daje ovako loše dok ti nisi došla kući.
Em se ustala i iznenada se odmaknula od nje. Trebala bi otići kod liječnika. Rukom je obrisala zadnje suze. Mogla si ozlijediti mozak ili dobiti potres mozga.
– Možda poslije, rekla je Maddie s olakšanjem zbog toga što je trenutna kriza riješena. Em će na kraju zapamtiti namještaj po sobi i telefonsku žicu, ali će uskoro biti pogođena događajem, razvo-dom svojih roditelja. Nakon toga će slomljeni namještaj biti njezin najmanji problem.
Telefon je zazvonio prije nego je uspjela sve počistiti i nazvati Trevu.
– Maddie srce, majka je.
Maddie je sjela na kuhinjski stol i pokušala glumiti da je sve u redu. Bok, majko.
– Zvala sam te ranije ali je telefon bio zauzet.
– Podigla sam slušalicu i malo odspavala.
– To je dobro. Kako je onaj dragi Sturgis?
– Molim? majka joj nikako nije mogla već sve saznati, osim ako Bailey...
– Vidjela sam Gloriju Meyer u Revcu. Rekla mi je da si sinoć satima sjedila s njim u dvorištu. Pila juice votku.
Maddie je zatvorila oči. Gloria Vrebatorica je čak vidjela votku. Sigurno je koristila dvogled. dobro je, majko.
– Čime zarađuje?
– Ne znam. Zašto?
– Samo pitam. Zašto te je došao vidjeti?
– Došao je vidjeti Brenta. Na to je zaboravila u svome uzbuđenju: što je C.L. htio s Brentom? Možda je to bilo samo opravdanje da dođe do nje? Ako je, dobro za C.L.-a.
– Gradi li on kuću ovdje?
Maddie je uzdahnula. ne znam, majko. Mislim da ne. Mislim da je samo u posjeti. Rekao je da će biti ovdje samo tjedan dana. Kod tetka Henryja je. Razveden je. Nemaju djece. Živi u Columbusu. Vozi Mustang kabriolet. I to je to. Sve što ja znam.
– Stvarno, Maddie. Samo sam se pitala čime se čovjek bavi.
– Saznat ću.
– Nije važno, draga. Još uvijek nisu otkrili provalnika.
– Sigurna sam da Henry radi na tome. Nemoj se brinuti.
– Znaš, razmišljala sam. Gloria Meyer se razvodi. Možda, ako bi taj Sturgis ostao u gradu, mogla bi ih upoznati.
To nikada neće upaliti. On voli seks. svakako.
– Gloria je jako uzrujana.
– Zašto?
– Zato što je netko rekao Wilburu Carteru da će ona uzeti odvjetnika iz Lime, što je jedino ra-zumno što bi mogla napraviti, a Wilbur se jako uzrujao zbog toga što je on rođak njezine majke, oni su obitelj i tako to.
Dovraga. kako ti to sve znaš?
– Zato što je Wilbur naletio na Gloriju u Glavnoj ulici, taman pred bankom, u trenu kada je Mar-garet Erlenmeyer izlazila iz Revca i pitao ju je za to, tako da se Margaret zaustavila i pretvarala da gleda izlog, a Gloria je to porekla, i on još uvijek vodi njezin razvod.
– Zanimljivo, rekla je Maddie pokušavajući zvučati nezainteresirano. Zanima me kako je trač krenuo.
– Nemam pojma, ali čula sam da uzima Jane Henries. Ona je jako dobra, znaš.
– I ja sam tako čula.
– A Gloria ostaje kod Wilbura. glas njezine majke je naznačavao Glupa kao top. Ali to je Gloria. Glupa kao guska. Jesi li razgovarala s Trevom?
Trevaje dobro.
– U redu, draga. Izgleda daje onda ona priča iz kuglane netočna. Kako je Emily?
– Dobro. Slušaj majko, moram ići.
– Naravno, draga. Sutra ujutro ću doći po Emily. Ako još uvijek idete.
Maddie se naslonila na zid. Uz sve ovo što joj se događalo, sutra još mora ići u posjetu svojoj baki. naravno. Još uvijek idem. Je li ikada prošla nedjelja a da ja nisam posjetila baku?
Majčin glas se razvedrio. nije, ali svaki puta se uplašim da ćeš odlučiti da više nećeš ići.
A ovo bi bila prava nedjelja za to. Neću odlučiti da ne idem.
– Ti si dobra kćerka, Maddie. Vidimo se sutra. Pazi se i zaključaj vrata.
– Naravno. Volim te, majko.
I ja tebe volim, srce. Odmori se.
Maddie je popravila šminku na licu još uvijek je bila grozna, ali bolja od onoga što je prekrivala otišla je na kat pogledati Em koja je bila sklupčana na Maddienom krevetu s knjigom u rukama. Ali telefon je izgledao kao da gaje upravo sada ispustila iz ruku.
Zvala je baka.
– To je lijepo, rekla je Em ljubazno.
Zar ju je ona prisluškivala? Maddie se pokušala sjetiti je li rekla nešto što Em ne bi trebala čuti, ali to je bilo malo vjerojatno. Na kraju krajeva, pričala je sa svojom majkom. Daje to bila Treva... Vidjela je kako je Em kradomice pogledala telefon i onda opet pogledala u nju.
Sto bi trebala napraviti? Pitati Em je li prisluškivala?
Em se protegnula dalje po krevetu i malo podigla knjigu. U redu, nije željela razgovarati. Maddie je kukavički izašla van.
– Ja ću srediti prizemlje i nazvati tetu Trevu, a onda ćemo ručati, u redu?
– U redu, rekla je Em nezainteresirano.
Dolje je kupila neke ostatke, sve dok joj u glavi nije ponovno počelo tutnjati. Onda je okrenula Trevin broj i pokušala čuti je li je još netko podigao slušalicu. Kada se Treva javila, Maddie je rek-la: je li ovo krivo vrijeme? a Trevin glas je eksplodirao preko žice.
– Jesi li ti stvarao skrenula s pameti? Sjedim ovdje i čekam...
Maddie je u pozadini čula klik. čuješ li još nekoga na ovoj liniji?
– Ne. Treva je zvučala zaprepašteno. zašto?
– Mislim da možda Em prisluškuje.
– Pokušavajući saznati što se dovraga događa u njezinoj kući? Planula je Treva. Ne krivim je. Sluša li sada?
Maddie je povukla telefon do stepenica. Em!
Sekundu kasnije, Em je provirila iza vrata Maddiene spavaće sobe. Molim?
– Idi malo van čitati, rekla je Maddie. Udahni malo svježeg zraka i upij malo sunca.
Em nije djelovala sretno, ali ipak je otišla u sobu i na kraju sišla dolje sa svojom knjigom. Mad-die je otrčala na kat i javila se na drugi telefon kako bi mogla vidjeti Em u dvorištu dok je na telefo-nu.
– U redu, vani je i ja je mogu vidjeti. Je li moje oko uzrujalo Mel?
– Ne onoliko koliko je uzrujalo mene, rekla je Treva. Što se dogodilo?
– Nisam sigurna. Pila sam prošle noći.
– S Brentom?
C.L.-ovo lice joj je palo na pamet i željela je daje on tamo s njom, da se na njega osloni i da se nasmije, jednostavno opusti. O ne, ne s Brentom.
– Zbog toga te udario? Ispostavilo se da si samozatajna pijanica? Svađa u ljubavnom gnijezdu?
– Vidio me kako ulazim na stražnja vrata. Rekla sam mu da znam za drugu ženu i on me udario.
Duga šutnja. Pa, to nije moj način ispričavanja.
Maddie je napravila grimasu dok je razmišljala. Toliko o razmišljanju. treva, mislim da me uda-rio zato što sam saznala. Mislim daje bio uplašen, ne ljut. Ili i ljut i uplašen. Bilo je čudno. Nije bilo u redu.
– Pa oko toga se možemo složiti. Nije te trebao udariti. I, je li tučnjava nešto novo, ili si mi i to tajila?
– Ne, nikada. Nikada. Viče, bude sarkastičan, ode i ne javlja se, ali nikada me nije udario. Niti Em. Nikada čak nije ni taknuo Em. On... oglasilo se zvona na vratima i zastala je s pričom kako bi čula Em koja je trčala kroz kuću da otvori vrata. Netko je došao. Moram ići.
– Sačekaj minutu. Gdje si išla sinoć s Caddyjem?
Em ju je dozivala iz prizemlja. mama, došao te vidjeti neki čovjek.
– Sačekaj malo, Treva. Maddie je spustila slušalicu i otišla do stepenica. Molim?
– Netko je došao. Em se pomaknula u stranu, tako da je C.L. mogao zakoračiti naprijed i pogle-dati Maddie. Smiješio se i onda je smiješak nestao, lice mu je prekrila ljutnja pomiješana s užasom.
– Isuse Kriste, rekao je. Što se tebi dogodilo?
Osjetila je njegovu ljutnju i zabrinutost i bilo joj je drago što je došao.
– Odmah se vraćam. otrčala je natrag do telefona. nazvat ću te kasnije. Imam društvo. Prekinula je dok je Treva još govorila. Sačekaj minutu.
Odozdo je čula C.L.a kako govori: oprosti zbog vulgarnosti, malena. Samo nisam bio spreman na mamino lice.
– Nisam ni ja, rekla je Em. Vi ste bili bolji od mene. Ja sam plakala.
Maddie je trebalo neko vrijeme da se riješi Em, samo da to ne izgleda kao da je se namjerno rje-šava, posebno zbog toga što su se Em i C.L. povezali preko svojeg zajedničkog neodobravanja nje-zinog lica. Na kraju je Em odlutala u Maddienu spavaću sobu s knjigom, a Maddie i C.L. su se pres-tali smijati.
– Drago dijete, rekao je C.L.
Maddie je tiho pričala. sviđa mi se.
– Rekla je da si ispustila uteg na lice.
Maddie je sjela na stepenice, preumorna da bi ponovno bila pretučena. To je priča koja ti bolje zvuči ako imaš osam godina.
C.L.-ova se čeljust još više ukočila. Kako se to dogodilo?
Maddie je slegnula ramenima. nezgoda.
– Sranje. C.L. je sjeo pokraj nje. Udario te.
Lagano se naslonila na njega i on ju je zagrlio. jednom, slagala je. Maknuo je ruku s njezinog ramena kako bi joj primio ruku. volim osjećaj tvojih ruku oko sebe, pro šaptala je, ali Em je gore. I ja sam dobro. Stvarno, udario me samo jednom.
– Jednom je očito bilo dovoljno. C.L.-ov glas je bio oštar, ali njegova druga ruka je bila nježna kada joj ju je stavio pod bradu. pogledaj me.
Nagnuo se bliže, dovoljno blizu da je poljubi. Pogledaj me, dovraga, želim ti vidjeti oči.
– Dobro sam. Maddie se malo odmaknula. Treva ih je provjerila, nemam potres mozga.
– Glavobolja?
– Vraška, da.
– Vrtoglavica?
Ne.
– Mučnina?
– Ne. Nisam čak ni mamurna. Pokušala se nasmiješiti kako bi ga zbunila. Dobro sam.
C.L. je duboko uzdahnuo i još jače je zagrlio. Možda ti jesi, ali ja nisam. Ja sam te odveo u to.
Maddie je brzo pogledala prema gore kako bi bila sigurna daje hodnik još uvijek prazan. Nije to zbog tebe, pro šaptala je. Bio je ljut zato što sam ga špijunirala.
– Zato te udario?
Maddie se malo odmaknula. možemo li razgovarati o nečem drugom? Ovo je već drugi puta da to pričam. Zlo mi je od toga.
– Drugi? O, Treva. Zastao je. I što si saznala o Brentu?
– Da me vara. Znam, znam, veliko iznenađenje. Ja sam ipak bila iznenađena.
– Je li to sve?
– Nije li to dovoljno?
– Za mene bi bilo dovoljno. C.L. se ramenima naslonio na nju, a njegova toplina i težina davale su joj divan osjećaj.
– Bože, stvarno izgledaš strašno. Trebao sam ući s tobom.
– Ne, u redu je, rekla je i skoro zaplakala. Prestani, rekla si je. Samo plačeš.
C.L. je pokušao staviti svoje ruke oko nje, ali se ona skupila. Ne, Em je gore.
– Da. primio ju je za ruku i podigao gore. dođi ovamo na minutu. odvukao ju je u dio kuće koje-ga se nije moglo vidjeti sa stepeništa i rukama joj obuhvatio lice. zabrinut sam za tebe, rekao je i poljubio je tako nježno da je njegov poljubac bio kao šapat na njezinim usnama. želim da budeš sigurna. ponovno ju je poljubio, samo ovog puta nešto sporije i jače, a ona se naslonila na njega i upijala njegov okus, a njegove ruke su je privlačile sve bliže. Osjećala se tako sigurnom. Ne bi ovo trebala raditi, ali osjećala se zaštićeno i njegov poljubac ju je ponovno cijelu ugrijao. Željela je osta-tak života provesti u tom poljupcu.
Kad se C.L. odmaknuo izgledao je zbunjeno, baš kako se ona osjećala. Moram odmah otići ili ćemo završiti na podu, ali sigurno ću se vratiti. Drži vrata zaključana.
– Kako misliš da držim vrata zaključana? Maddie ga je ispratila do ulaznih vrata, još uvijek sme-tena poljupcem, želeći ga na sebi. Je li to zbog provalnika?
– Nema nikakvog provalnika. C.L. je iskrenuo vrat i okrenuo se prema njoj. Henry je istražio. Nitko ništa nije vidio. Nemoj se brinuti zbog nekog izmišljenog provalnika kad imaš prave proble-me za vratom.
– Što misliš pod time?
C.L. je bacio pogled gore, približio joj se i šapnuo: mislim da ne bi bila dobra ideja pustiti Brenta unutra.
Maddie je osjetila nevjericu. On je Emin otac. Kako ga mogu zadržati vani?
– Snimi ga kako tuče Em. To bi moglo biti dovoljno.
– On to ne bi učinio.
– Kako ti to znaš? Udario je tebe. C.L. je još jednom protegnuo vrat da pogleda gore. Mislim da ne gleda, ali bolje da ne riskiramo. Dodirnuo joj je usne svojim prstom. Smatraj se poljubljenom za rastanak dok to ne budem mogao učiniti kako treba. Doći ću poslije. Zaključaj vrata za mnom.
Maddie je gledala kako polazi. Kamo ideš?
– Pronaći tvojeg muža, rekao je C.L.
Kad je otišao osjećala se napuštenom, ali ipak je zatvorila i zaključala vrata za njim.
Em je malo poskakivala na maminom krevetu dok je čekala da se Mel javi na telefon. Barem se nadala da će to biti Mel. Stvarno su trebale svoje telefone. Imale su osam godina, bile su dovoljno stare. Richelle Tandy je imala svoj...
– Molim? javila se Mel.
– Jesi li prisluškivala kada je tvoja mama zvala moju?
– Ne, rekla je Mel. Bila sam vani. Nisam znala ni da su pričale. Jesi li ti slušala?
– Mama me uhvatila, rekla je Em. Natjerala me da odem u dvorište dok su njih dvije razgovara-le. I ima još. Neki čovjek je tu. Ja ga nikad prije nisam vidjela, ali mama ga zna.
– Što radi?
Em je istegnula vrat kako bi pogledala dolje, ali da pritom oni nju ne vide. Sjede na stepenicama i pričaju. Trebala si biti ovdje. Rekao je Isuse Kriste kada joj je vidio lice.
– Ići će u pakao zbog toga, rekla je Mel.
– Moja mama kaže daje ispustila uteg na lice. Em je pokušala zvučati uvjerljivo, ali ni ona sama nije vjerovala u tu priču tako da je to bilo prilično teško. Mislim da je to laž.
– Možda, rekla je Mel. možda je taj čovjek razlog zbog kojeg se tvoji mama i tata svađaju. Mož-da je tvoj tata ljubomoran.
– Ne bih baš rekla. Moja mama je bila ljuta na tatu, a ne obrnuto. A uz to, on se tek danas poja-vio.
– Koliko ti znaš, on je mogao biti tu već godinama.
– U gradu? Ma daj Mel, uozbilji se, rekla je Em, prepoznavajući u svom glasu glas svoje mame.
– Nikada ga prije nisi vidjela?
Ne.
– Kako izgleda?
Em je opet provirila u hodnik. Visok je, ali ne kao moj tata. I ima stvarno tamnu kosu. Nosi pla-vu košulju i traperice.
– To može biti bilo tko, rekla je Mel. mogao je ovdje biti godinama i nitko ga ne bi primijetio.
– Ne, rekla je Em. Ovoga bih primijetila. Što se kod tebe doma događa?
– Moja mama je stvarno ljuta zbog lica tvoje mame, rekla je Mel. Kuha. Mislim da će opet vikati na tvog tatu.
– On nije ovdje. Ne znam gdje je. A mama je pričala s bakom, ali joj nije ispričala o nesreći s utegom.
– Tu nešto smrdi. Tu stvarno nešto jako, jako smrdi.
– Moram ići slušati. Nazvat ću te kasnije pa ćemo smisliti neki plan.
– Kladim se da je sve povezano sa ovim frajerom. Kladim se daje on problem, rekla je Mel.
C.L. je krupnim koracima uletio u tetkov ured, klimnuo glavom bucmastoj Ester Wingate za taj-ničkim stolom i ušao bez kucanja.
– Što se dovraga događa? pitao je Henry, trgnuvši glavu gore.
– Želim prijaviti zločin, rekao je C.L. silovito. Zlostavljanje u obitelji.
Ester je ispred ureda podigla glavu i sva se pretvorila u uho.
– Zatvori prokleta vrata. A sada, što to dovraga pričaš?
– Brent Faraday je prošle noći pretukao svoju ženu. Uhiti ga.
Henry ga je zainteresirano gledao. Hoće li ona podići optužnicu?
– Ne mora. To je zlostavljanje u obitelji. Ja ću je podići.
– Ne, nećeš. Sjedni.
C.L. je sjeo. Henry, njezino lice je užas. Udario ju je barem dva puta jer na licu ima dvije posje-kotine od prstena. Sjećanje na te posjekotine mu se vratilo i duboko je uzdahnuo prije nego što je nastavio. ozlijedio ju je. Želim da i on bude ozlijeđen. Uhiti ga.
– Bolje razgovaraj s Maddie o tome. Možda ti neće biti zahvalna, rekao je Henry.
Dovraga...
– C.L dreknuo je tetak na njega. Zaveži. Ona mora živjeti u ovom gradu. Ljudi se vole sami pob-rinuti za svoje probleme. Ako ona to sredi, nitko ne mora znati što se dogodilo.
– Zezaš me. zbog bijesa mu se glas stanjio. Stvarno me zezaš. Dopustit ćeš mu da to ponovno učini. Ti ćeš...
– Nisam to rekao. Razgovarat ću s Brentom Faradayem. Neće se više ponoviti. Nikada se prije nije dogodilo, ako na to misliš, jer ja bih znao. Neće to više učiniti.
– Sigurno da neće. C.L. se ustao.
Henry je rekao: sjedni, i C.L. je sjeo. Samo, što ta žena tebi znači? Imam neki loš predosjećaj oko ovoga.
– Henry, ja bih se uzrujao zbog bilo koje žene koja je pretučena.
– Ne ovako, rekao je Henry. Da ne znam bolje, mislio bih da ideš naći Brenta Faradaya da ga možda malo namlatiš.
C.L. se naslonio na naslon stolice. Bio je to dio mojeg plana.
Henry gaje ozbiljno gledao. pa izostavi to iz plana jer ako mu bude falila dlaka s glave, osobno ću te strpati u zatvor.
– O. To je baš super, Henry. On tuče, a ja idem u zatvor.
– On je kreten, a ti znaš i bolje, rekao je Henry. Uz to, to se Maddie ne bi svidjelo. Ljudi bi misli-li da između vas ima nešto više nego što je to u stvarnosti i krenule bi razne priče. Pusti mene da to potiho riješim.
– Henry...
– Idi radi nešto drugo, rekao je Henry. Ne zanima me što sve dok ne tučeš ljude okolo i ne družiš se s udanim ženama. Idi učini nešto lijepo za nekoga. Iznenadi ljude.
– Puno ti hvala, rekao je C.L. i pošao van.
I još nešto, rekao je Henry.
C.L. se zaustavio.
– Kloni se te žene. Ona ima susjede. Ne treba joj to da joj se ti šunjaš oko kuće.
– Hvala, Henry. C.L. se trudio zvučati uvrijeđeno. Henry i njegov rendgenski um. Ja se ne šu-njam.
Izašao je iz ureda, frustriran, ljut i lud da bi nešto mogao napraviti. Henry je bio u pravu, nije se mogao vratiti do Maddie i jednostavno hodati oko kuće, a Henry će se već pobrinuti da ju on nikada više ne udari. Želio je ponovno otići do nje, vidjeti ju i zagrliti, ali tamo su bili susjedi. Ako nešto brzo ne učini, otići će i naći Brenta, udariti ga i to bi bilo dobro, tako da...
Zadubljen u svoje misli, žurno je krenuo prema Mustangu. Morao je učiniti nešto da pomogne Maddie ili će biti još luđi nego što je sad.
Maddie je vukla zadnji komad namještaja kroz hodnik kad je zazvonio telefon. Iznijet ću ovu stvar, pomislila je. Drugi ljudi imaju živote; ja ima telefonske razgovore.
Bila je to Candice iz banke. Jako mije žao, ali tvoj račun je prekoračen.
Maddie je odložila stolicu koju je držala. Molim?
Candicein glas je bio oštar, ali suosjećajan. mogu ti jednostavno vratiti čekove, ali mislila sam da te možemo toga poštedjeti ako možeš doći i izvršiti uplatu.
Da ne spominjemo čuđenje kada bi grad saznao da izdaje čekove bez pokrića. Majka bi joj do-živjela srčani udar. Maddie se uhvatila za glavu i pokušala nešto smisliti. Ne mogu biti bez pokrića. Baš je prošlog tjedna provjeravala čekovnu knjižicu kada su stigla izvješća. Nešto nije bilo u redu, ali nije se sada željela svađati oko toga. Barem se sada pojavio problem koji može riješiti. zašto jednostavno ne prebacite nešto sa štednje? Mogu vas ovlastiti preko telefona, zar ne?
– Tvoj štedni račun je također prazan.
Maddie se sručila na stepenice. Kako misliš, prazan?
– Pet dolara i šezdeset i tri centa. Candice je zvučala kao da se ispričava, što je bilo jako ljubazno od nje, budući da je to bio njezin propust.
– U pravu si. Hvala, Candice. Daj mi minutu vremena. počešala se po glavi. Tutnjanje se pretvo-rilo u udaranje. Gdje je novac s njihovih računa? Sigurno je jutros Brent sve podigao. Zašto? I gdje će ona sada nabaviti novac? Njezina plaća sjeda tek za tjedan dana. Možda Treva...
– Imaš li nešto u sefu? predložila je Candice. Trebat će ti samo dvije stotine četrdeset dolara da pokriješ čekove, do sada.
– Odmah dolazim. Hvala, Candice.
Otišla je do stolića s rezbarenim nogama kojega joj je tata ostavio za ključeve. Srednja ladica je bila nagurana i sav bijes koji je osjećala za Brenta iznenada je buknuo. Proklet bio. Znao je da ih se mora nježno gurnuti jer u suprotnome zapnu. Znao je...
Htjela je ili vrištati ili plakati, ali obje ideje su bile loše. Ladici je bilo svejedno, iako je bila prili-čno slična Brentu; znala je bolje, ali nije je bilo briga.
Izvukla je desnu ladicu u kojoj su držali ključ od sefa, ali njega tamo nije bilo. Sigurno ga je Brent uzeo. Što je on radio sa svim njihovim novcem? Mogućnosti nisu dobro izgledale i pretražila je ostatak stola u potrazi za ključem, očajnički želeći dokazati da je u krivu.
Na kraju ga je pronašla u srednjoj ladici, zguranog skroz na sami kraj.
Hvala Bogu, pomislila je Maddie i pozvala Em kako bi joj rekla da idu u banku, ali kad su izašle van, auta nije bilo. Brent je uzeo Caddy večer prije, a njezin Civic je bio gotov, spremljen na poči-valište u Leovoj garaži. Mogla je hodati kilometar da dođe do grada, ali ništa od sada neće biti tako lako. Osjećala se zarobljenom. Netko je ubio njezin auto i ona je sad bila u zamci.
Gospođa Crosby je izašla na trijem.
– Dobar dan, gospođo Crosby. Maddie joj je mahnula, zabrinuta za svoje lice sve dok se nije sje-tila da gospođa Crosby ne može vidjeti detalje.
– Idete u šetnju? pitala je gospođa Crosby.
– Samo do grada, uzvratila je Maddie kada je čula da unutra zvoni telefon. Dovraga.
Em je preokrenula očima i sjela na ulazno stubište dok se Maddie vratila unutra i zgrabila ga.
– Gospođo Faraday?
Da.
– Ovdje John Albrecht, zovem za vaš Civic.
Uz sve to još i agent osiguravajuće tvrtke.
– Možda će proći neko vrijeme dok vam ne sredimo auto...
Maddie je planula. ne, neće proći neko vrijeme. Bit će to odmah. Na taj auto plaćam premije dvanaest godina, na vrijeme. Želim da sve bude gotovo u ponedjeljak. Jasno?
– Mislim da ne razumijete, gospođo Faraday...
– Savršeno ja razumijem. Hoću da se auto popravi do ponedjeljka kod Lea, ili u zamjenu za to želim ček.
– Pa popravak ne dolazi u obzir, on je...
– U redu. Ček će biti sasvim u redu. Trebam auto. Ili natrag svoj stari ili novi, ali trebam auto. čula je kako joj se glas histerično podiže.
– Sada samo budite mirni, gospođo Faraday. Iznajmljeni...
– Neću se smiriti
– Javit ću vam se ponovno u ponedjeljak, rekao je i spustio slušalicu.
Vratila se kod Em. Prošetat ćemo.
Em je ovo shvatila filozofski i Maddie je bilo drago. Nije bila pobornik neke velike ranojutarnje vježbe. Ruka ju je boljela i bila joj je potrebna sva energija kako bi mogla hodati. I razmišljati. Neš-to se moralo napraviti s Em, budući daje sve krenulo loše i ona je to znala. A što je Em mislila o C.L.u? Nešto nije bilo u redu ni s Trevom i morala je saznati što, te joj pomoći. A tu je bilo i Kristi-eno dijete, ako se uopće radilo o njoj. I zašto je njihov račun bio prazan? I gdje je uopće bio Brent? Radio u odjeći za kuglanje? I što je C.L. radio? Zakašnjelo se sjetila da je C.L. u srednjoj školi imao problem s nasiljem i zapitala se da on možda sada negdje tuče njezinog muža. Možda još uvijek ima taj problem s nasiljem. Još uvijek ima isti žar za seksom.
Njezin život je bio prekratak da bi u ovako malom gradu našao ovoliko stranputica kojima može krenuti. Možda bi trebala sazvati sastanak. Mogli bi se svi okupiti u dnevnoj sobi i ona bi im rekla da sjednu i šute dok ona ne skine sve sa svojih leđa.
Bila je to samo dvadesetminutna šetnja i ona i Em su je obavile u rekordnom vremenu, obje udu-bljene u svoje misli. Srela je nekoliko ljudi koje je poznala, a oni su zurili u njezino lice tako da je shvatila da šminka nije uspješna. zaletjela sam se u vrata, rekla je veselo. Svi su to prihvatili; sigur-no je zvučalo kao nešto što bi ona stvarno napravila.
Banka je iznutra bila mračna i hladna tako daje Maddie morala skinuti sunčane naočale da bi mogla doći do šaltera. Moram otići do svojeg sefa, rekla je pokazujući svoju vozačku dozvolu. Što trebam napraviti?
Djevojka od svojih jedva dvadeset godina ju je pogledala, očito žarko želeći upitati što se dogo-dilo. sačekajte ovdje, gospođo Faraday, rekla je tapšajući ju po ruci. Dovest ću nekoga da vam po-mogne.
Tko je ona dovraga? razmišljala je Maddie bez želje da joj ugađaju. Pločica s imenom je pokazi-vala daje riječ o June Webster. Možda je June bila Brentova izvannastavna aktivnost. Izgledala je kao da bi mogla biti skupa.
Harold Whitehead je izašao iz ureda i došao do Candi ceinog stola, klimnuvši Maddie dok je prolazio pokraj nje. Sigurno mu je njezino lice u potpunosti promaklo jer uopće nije reagirao. To je bilo u Haroldovom stilu.
Kad se vratio natrag u ured, Candice je podigla glavu i nasmiješila joj se. Nakon toga su joj se oči iznenadno raširile. Došla je do nje odjevena u svoj bež zlatni kostim i šapnula: jeste li vi dobro?
Maddie se nasmijala. zaletjela sam se u vrata.
Candice nije izgledala uvjereno, ali nije ni navaljivala. što ste odlučili napraviti u vezi čekova?
– Sef. Maddie je podigla svoj ključ. I, možete li mi isprintati izlistanje mojeg računa tako da mo-gu vidjeti gdje smo pogriješili.
– Naravno. Candice je pružila ruku Em. imam neke markice s kojima se možeš igrati dok ti ma-ma ode dolje, Emily. Želiš li se malo igrati s papirima?
– Hvala, rekla je Em ljubazno i uzela njezinu ruku bez previše entuzijazma. Emino podnošenje odraslih je očito bilo smanjeno.
– Gospođo Faraday?
Pomoćnik je stajao i čekao. Gospodin Webster će vam pomoći.
Još jedan Webster? Svi su izgledali isto, kao braća i sestre, blijedi, plavi i suosjećajni. Gospodin Webster je bio stariji, u srednjim dvadesetim najviše, ali bio je ozbiljan, jako ozbiljan. Namrštio se i tada ju proveo kroz formalnosti potpisivanja za gledanje sadržaja sefa i odveo je u prostoriju.
– Ostavit ću vas samu, rekao je, pridonoseći da se Maddie osjeća kao zavjernica.
– Dobra ideja, rekla je. Tako vas neću morati vući sa sobom kada saznaju.
Gospodin Webster ju je blijedo pogledao. Oprostite?
– Šala. Nema veze. Hvala.
Otišao je kako bi ona mogla imati malo privatnosti, a bilo je tako tiho da je Maddie razmišljala da ostatak života provede upravo tamo. Bez telefona. Otvorila je kutiju i onda trepnula.
Bila je puna paketića od po nekoliko stotina dolara.
– O, moj Bože, rekla je i gospodin Webster se vratio natrag u prostoriju.
– Jeste li dobro? pitao je i onda mu je pogled pao na novac.
– Da, rekla je Maddie slabašno i odmahnula mu rukom. Možete ići.
Gospodin Webster ju je nesigurno pogledao i onda ispario.
Na brzinu je pregledala kutiju. Tamo je bio nakit njezine bake i Emine obveznice za koledž, za-jedno sa CD-ima, ali je kutija većinom bila puna novca zamotanih u paketiće po nekoliko stotina dolara i kada ih je izbrojala svaki je vrijedio tisuću dolara. Izbrojila je dvadeset i osam paketića. Dvije stotine i osamdeset tisuća dolara. Okruglo. Bilo je to više novaca nego što je ona u životu vidjela, a bila je sigurna da oni nisu mogli imati toliko. Barem ne legalno.
Misli, rekla si je, ali bilo je to teško zbog tolikog novca koji je stajao ispred nje.
Očito je Brent radio i nešto drugo, osim što ju je varao. Osim ako nije naplaćivao svoje usluge. Ako je i tako, opet nešto nije bilo u redu jer nitko Brentu ne bi toliko platio za seks. Jednostavno nije bio toliko dobar.
Ovo je bilo jako loše. Trebala bi nekome reći. Henryju Henlyju ili nekom drugom. Samo što ona nije znala odakle je taj novac došao. Što ako je ipak bio pošteno zarađen? Što ako je Brent stvarno imao toliko novca, a ona ga je prijavila policiji? Frog Pointu bi se to svidjelo. Ne. Prvo će razgova-rati s Brentom. oprosti, ali nakon što sam našla donje rublje, našla sam i veću količinu novca i to me počinje uzrujavati. Jesi li ti lopov i preljubnik, ili samo preljubnik? Moja brakorazvodna odvjetnica bi to voljela znati.
Bilo je to previše zbunjujuće. Krenula je zatvoriti kutiju i onda ponovno razmislila. Kako su se stvari razvijale, bilo bi bolje da isprazni kutiju i da se pobrine da u njoj nema više ničeg iznenađuju-ćega. Uzela je Emine obveznice za koledž, nakit i novac, a ispod njih je pronašla samo smeđu ko-vertu.
Ne želim to otvoriti, pomislila je, ali koliko bi stvari mogle biti gore od već viđenoga? Njezin muž je bio preljubnik koji je tukao svoju ženu. A vrlo vjerojatno i lopov, a njezin auto je bio mrtav. Došla je poprilično do samoga dna. Bila je to samo koverta iz koje je ispao sadržaj: dvije avionske karte i dvije putovnice.
Karte su bila za Rio, 19.08 prekosutra. S nekim je išao u Južnu Ameriku. To bi je prije dva dana šokiralo. Sada je razmišljala o tome koliko će se lakše razvesti od njega ako on bude izvan zemlje. Ako ste na to gledali kako treba, bile su to poludobre vijesti. Mogao bi Em slati razglednice, a ona bi mogla skupljati markice.
Tada joj je sinulo u glavu značenje dvaju putovnica. Barem će saznati tko je plavuša. Prva pu-tovnica koju je otvorila bila je Brentova i bacila ju je natrag u kutiju. Zatim je otvorila drugu i smr-znula se. Počela je buka i pomislila je, Ozlijedila sam se. Moram biti smirena. Hajdemo se sada usredotočiti na ovo.
Dobra vijest je bila da ne vodi neku droljicu sa sobom u Južnu Ameriku.
Loša vijest je bila druga putovnica koja je pripadala Emily.
10 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 2:59 pm
Margita
Administrator
Devet
Maddie se ponovno zavrtjelo u glavi. Duboko diši, rekla si je, ali na svijetu nije bilo dovoljno ki-sika.
Brent je htio Emily odvesti u Brazil. Izašao je van i uzeo njezinu putovnicu i sada ju je htio od-vesti u Brazil. Sve osim Emine putovnice je bacila natrag u kutiju i zalupila poklopac. Prošla je po-kraj gospodina Webstera kada je izašla iz prostorije i otrčala u predvorje banke.
Em nije bilo.
Brent ju je pronašao. Kako ju je hvatala panika imala je sve manje zraka. Došao je u banku, na-šao Em...
– Mama? Em je izašla iza Candiceinog šaltera, s prstićima umrljanim tintom. Candice ima neke stvarno super tinte.
Maddie se suzdržavala da ne zgrabi Em i istrči iz banke.
– Sada moramo ići. Hvala, Candice. primila je Em za ruku i toplina Eminog stiska bacala ju je na koljena. Volim te, Em, – rekla je i čvrsto je zagrlila.
– I ja tebe volim mama, dodala je Em, Čudno se ponašaš.
Maddie se ustala, ignorirajući Candiceino iznenađeno lice. Hajdemo ručati, može? Brent ne bi mogao ući u restoran i odvesti Em. Bilo je to javno mjesto. Prije ili kasnije će morati ići kući, ali sada se kasnije činilo boljom opcijom. Kasnije je značilo da još može razmisliti. Burger King?
Prešle su ulicu, a dok su hodale Maddie je kidala stranice iz Emine putovnice, bacajući ih u dvije različite kante. Omot je bio pretežak za pokidati, pa ga je bacila u kontejner pokraj restorana. Bila je gotovo sigurna da pokidana putovnica nije valjana, ali ako i je, Brent bi morao prekopavati po tri različite kante daju sklopi.
Otišao je i njoj iza leđa njihovom djetetu napravio putovnicu i sada ju je htio odvesti od nje.
E, pa neće.
Zadržala je Eminu sliku i spremila je u torbicu. Em neće odvesti.
Kroz cijelo to vrijeme, Em je samo šutila.
– Znam da se čudno ponašam, rekla joj je Maddie kada su ušle u restoran. Mislim da moram po-novno leći.
Em je klimnula glavom i jela svoj cheeseburger i krumpiriće u tišini, promatrajući svaki pokret svoje mame. Tišina je bila dobra; dala je Maddie šansu da se uvjeri da Brent ne može odvesti Em, da se smiri kako bi se mogla pretvarati da je normalna. Sve što je trebala napraviti bilo je odvesti Em kući, zaključati vrata da Brent ne može ući i čekati do ponedjeljka. Kada bi samo mogla biti normalna i do ponedjeljka maknuti Em od njega, Brent bio u Rio morao ići sam i mogla bi se od njega razvesti u odsutnosti.
Nekako joj se razvod nije činio ni približno dramatičnim kao jučer.
Kada su došle kući Maddie je na sve moguće načine zaključala i prednja i stražnja vrata i onda pretražila kuću kako bi bila sigurna da se Brent tamo ne krije, samo čekajući daje zaskoči kao Fred-die Krueger. Zatim je sjela na stepenice i stavila glavu među noge. Nije bilo pošteno da ona u ovak-voj situaciji ima ozljede. Sve ju je boljelo. Netko bi je trebao držati i govoriti Jadnica. C.L. bi bio dobar u tome.
– Mama?
Maddie je podigla glavu i nasmiješila se Em što je bolje mogla. Opet moja glava, srce. Idi i gle-daj nešto na TVu. To nije dobro za tebe, ali drugi dan ću te odvesti u muzej.
Em je poslušno klimnula glavom i otišla niz hodnik, a Maddie je sjela u dnevnu sobu i zurila u stolić na kojem su stajale dvije prazne čaše i boca vina. Čula je kako Em nekoga zove s telefona iz hodnika. Vjerojatno Mel.
– Moja mama je čudakinja, rekla je. Čudakinjos. Tata me uči španjolski.
Ovo se stvarno moglo dogoditi, ali dokle god je držala vrata zaključana nije se imala zbog čega brinuti. Maddie je legla na kauč i još neko vrijeme gledala u stolić. Mogla bi čistiti. Prazne boce na stoliću su izgledale jeftino.
U pozadini je čula kako Em s nekim ljubazno razgovara. Nije zvala Mel. Koga je nazvala?
– Em? Koga to zoveš?
– Tatu na posao.
Maddie se brzo ustala, greška, jer joj je glava skoro eksplodirala. Zašto?
– Mislim da bi ti trebala natrag u bolnicu. Još si bolesna.
Pokušala je glas održati normalnim, ali gaje panika stanjila. Što je rekao?
– Ne znam. Tetak Howie je rekao da nije tamo.
– O. Maddie je ponovno počela disati. Još jedna kriza i dobit će srčani udar.
– Da nazovem tetu Trevu?
– Ne, ne. U redu je. Maddie je ponovno legla. Toliko joj je godilo daje odlučila da nikada više neće ustati.
– A onaj C.L.? Mogao bi te on odvesti.
Odveo me sinoć, pomislila je i na minutu se osjećala dobro zbog toga. Ali samo na minutu. Onda se vratila panika. Ne, srce. Samo ću se odmarati. Do ponedjeljka. Jako puno ćemo se odmarati do ponedjeljka.
– OK. Viči ako se budeš čudno osjećala.
Em je otišla gore, a Maddie se malo opustila. Sve će biti u redu. Bile su zaključane s lancima u kući. Brent nije mogao ući. Vizije Brenta kako provaljuje još su joj prolazile pred očima. Mogla bi gurnuti namještaj na vrata, ali Em je već i sada sumnjičava. Najbolje da se ponaša što je moguće normalnije. Možda...
Telefon je zazvonio. Em se javila na katu i viknula: mama! i Maddie se ustala. To nije mogao bi-ti Brent jer bi u tom slučaju Em još uvijek s njim razgovarala.
Brent neće odvesti Emily. Nakon toga više ništa nije bilo važno.
Podigla je slušalicu i rekla: molim?
– Maddie? glas je bio nepoznat, opor i neugodan. Ovdje Bailey.
– Bailey? policajac za iznajmljivanje u Frog Pointu. Ne netko s njezine liste ljudi s kojima re-dovno razgovara preko telefona.
Glas mu se stišavao. samo sam ti želio reći da nikome nisam rekao za ono što sam sinoć vidio.
– Hvala ti, rekla je Maddie.
– C.L. i ja se znamo jako dugo vremena i nikada ne bih napravio nešto što bi mu naudilo, rekao je Bailey. nadao sam se da ćeš i ti to cijeniti. Znaš na što mislim?
– Nemam pojma, rekla je Maddie gotovo s olakšanjem zato što je Bailey napokon vodio ka ne-kom smislu. Što želiš?
– Što kažeš na stotinu dolara?
– Molim? Maddie je bila toliko iznenađena da joj je skoro ispao telefon. Ucjenjuješ me?
– Ne, ne. Nikada ne bih napravio takvo nešto. To je nezakonito. Samo sam mislio da bi ti željela pokazati svoju zahvalnost.
Svoju zahvalnost. Ako ne želim?
– Pa, ipak je to jako dobra priča. Bila bi šteta da propadne, rekao je Bailey.
Željela je reći, Bailey, idiote, to je ucjena, ali on to ne bi shvatio i njoj nije bilo stalo. Znaš, Bailey, ovo bi me uzrujalo bilo koji drugi tjedan...
– Sada Maddie...
– ... ali ovaj tjedan si ti samo dio scenarija. u redu, ne želi platiti ucjenu, ali njega želi zaustaviti. To je značilo nazvati Henryja. Što je značilo još malo zadržavati Baileya. Kako želiš da ti dam tih sto dolara?
– Mogu ja navratiti, rekao je Bailey.
Kako je ucjena odmicala, Bailey je gotovo postao zaljubljen u svoju nesposobnost. stvari su ov-dje sada prilično napete, rekla mu je. mogu li ti se ja još javiti u vezi ovoga?
– Nemoj predugo čekati. To je jako dobra priča.
– Javit ću ti se, rekla je Maddie i prekinula. Udarci su samo dolazili.
Uzela je telefon kako bi nazvala Henryja i sjetila se da C.L. nije želio da njegov tetak zna kako je on spavao s udanom ženom na Pointu. Dovraga, rekla je i spustila slušalicu. Prvo će morati razgo-varati sa C.L.-om. Kako god. Otišla je u dnevnu sobu, legla na kauč i pokušala se sjetiti o čemu je razmišljala prije nego joj je Em oduzela deset godina života s onim telefonskim pozivom svojem ocu i Baileya koji si je umišljao da je izvrstan. O da, loše čišćenje. Boca vina. Prazna.
Maddie se namrštila na bocu. Prazna? Trebalo bi biti vina u njoj. Vina i dovoljno tableta protiv bolova da ubiju konja. Ili ga barem komiraju.
Što se dogodilo tom drogiranom vinu?
Maddie se ustala. Netko je popio vino zajedno s tabletama. Treva je mrzila vino. C.L. nije bio u dnevnoj sobi. Em je znala da ne smije piti alkohol.
Samo je jedna osoba mogla popiti vino.
O moj Bože, pomislila je Maddie. Ubila sam muža.
– Moja mama je upravo primila jako čudan poziv, Em je rekla Mel, pričajući iz Maddiene spava-će sobe. Neki čovjek ju ucjenjuje.
– Cool. Baš kao u filmovima, rekla je Mel.
– Ne, nije cool. Emin glas je postao oštar. to je moja mama. Hoće stotinu dolara.
– To nije puno. U filmovima je uvijek nekoliko milijuna, istaknula je Mel.
– Rekao je da je u vezi prošle noći. Kladim se da je vezano za ono što joj se dogodilo s licem.
– Vauuu. Mel je jedan trenutak šutjela. Hoće li to napraviti?
– Rekla je da će ga nazvati. I Mel, taj čovjek zna C.L.-a, onog čovjeka koji je danas bio ovdje.
– Je li rekao nešto o mojoj mami i tati?
– Ne. Ovo je bilo samo o mojoj mami i onome što se sinoć dogodilo.
– Gdje je on?
– Ne znam. Em je progutala knedlu. Ništa ne znam. Što ćemo napraviti?
– Ne možemo saznati više o tom čovjeku koji je bio na telefonu kada ne znamo tko je on, rekla je Mel. Tako da nam preostaje taj C.L. Morat ćemo ga izrešetati.
– Daj. Uozbilji se, rekla je Em.
– Odrasli vole razgovarati s djecom, rekla je Mel. imaju osjećaj kao da se mogu povezati s nama.
– Ne mogu. Emin glas je bio odlučan.
– Pa nemoj mu to reći. Budi slatka i postavljaj mu pitanja i možda će ti reći to što te zanima, tako da će ti se svidjeti.
Em je razmišljala o tome da se uvlači strancu. To me čini smiješnom.
– OK, kritičarko, koji je tvoj plan?
Em je nekoliko minuta samo razmišljala. Nije postojalo ništa drugo što bi mogla napraviti.
– U redu, Napravit ću to, rekla je Em. Ali bit će odvratno.
Dnevna soba je bila hladna i mračna zbog navučenih zastora. Maddie je preko očiju stavila hlad-nu krpu, ispružila se na kauču i pokušala biti racionalna.
Možda Brent nije bio mrtav.
Da. Ona je otrovala vino. Nije bilo proliveno, a on je bio jedini ovdje koji gaje mogao popiti.
I sada je nestao.
Scenarij u najgorem slučaju: pretpostavimo da ga je popio, ušao u auto i sletio s litice.
Koje litice? Frog Point nije imao pravih litica.
Samo Point. Visoku liticu. Duboki jarak. U redu, litica.
Maddie je nešto promrmljala. Da se srušio s Pointa onda bi se barem prestala brinuti da će oteti Emily. Pronašli bi tijelo puno njezinih tableta protiv bolova. Išla bi u zatvor. Njezina majka bi mo-rala odgojiti Em. O Bože, ne, ispala bi onda kao Maddie. Luda. Trevina djeca su ispala sasvim dob-ra. Možda bi Treva mogla odgojiti Em.
Maddie je otišla do hodnika, podigla telefonsku slušalicu i čula Em kako govori Mel da će biti odvratno.
– Mel, idi po svoju mamu, rekla je Maddie i čula je Em kako govori: mama? Mel je poklopila slušalicu i onda se nakon minute javila Treva i rekla: halo?
– Treva? Dolazi odmah ovamo.
– Što se dogodilo? Jesi li dobro?
– Ne. Dolazi ovamo. Trebam te sada.
Maddie je izbacila Em iz sobe tako da može ponovno leći dajući joj upute da vrata otključa samo Trevi i nikome drugom, a deset minuta kasnije Treva je pokucala na vrata spavaće sobe i ušla. što se događa? Zašto je tako mračno?
– Nemoj rastvarati zastore. Strašno me boli glava. Ubila sam Brenta.
Što?
Maddie je u glavi počelo jače udarati. Nema vina. Stavila sam svoje tablete u bocu vina zato što sam bila uznemirena i sada je prazna.
– On gaje popio?
– Pa ne znam. Morao je. Maddie je skinula krpu s očiju i kroz maglu pogledala svoju najbolju prijateljicu. treva, on je nestao. Nije na poslu. Nije ovdje. Mora negdje biti. Mrtav je. Ubila sam ga.
Trevin glas je bio nesiguran dok je stajala u mraku. Paničariš. Nisi mogla ubiti Brenta. To je pre-više bizarno. Ne paničari.
Maddie je ponovno stavila krpu na oči. Dobro. Neću. Hoćeš li ti odgajati Em dok se ja ne vratim iz zatvora?
– Ne ideš u zatvor zato što si slučajno otrovala muža.
– Tko će povjerovati da je bilo slučajno? Vara me i svi u gradu to znaju. Zatim se Maddie sjetila prošle večeri i promrmljala. Uz to me sinoć na Pointu uhvatio iznajmljeni policajac, u autu mojeg muža s drugim muškarcem i sada me ucjenjuje, a ako mu ne dam novac, svima će ispričati.
– Molim
– I onda Brent, od svih večeri, izabere jučerašnji dan da me istuče. I htio je ukrasti moje dijete i odvesti u Južnu Ameriku s puno sumnjivog novca. Kasnije. Skinula je krpu s očiju i pogledala Tre-vu. stvarno, motivi su posvuda. Policija se čak neće morati ni truditi da ih otkrije.
– Zaboravi motive i vrati se na dio o Pointu. Policajci su te zaustavili, s kim?
– Ne policajci, Bailey. Vodila sam ljubav sa C.L. Sturgisom.
Trevin glas je malo zadrhtao. Na stražnjem sjedalu Brentovog auta?
– Misliš da je to bilo malo jeftino?
Treva se počela smijati. Ne, ne. Mislim daje to super. Da sam barem bila ondje.
– I ja bih željela da si bila ondje, rekla je Maddie još sva uspaničena, ali malo ohrabrena Trevi-nim stavom. To bi bio jedan motiv manje za mene.
I kako je bilo?
Maddie se protegnula do uzglavlja kreveta. Kažem ti da sam ubila muža, da me ucjenjuju, da ću biti uhićena, a ti me pitaš kako je bilo.
– Nisi ubila muža. Treva je odmahnula rukom na tu teoriju. Razmisli o tome. Malo tableta u vinu nije smrtonosno. On nije mrtav. Mislim da si udarila glavu u nesreći i još si sinoć dobila dva udarca u nju zbog kojih će tvoj muž, nadam se, trunuti u paklu i mislim da zbog toga ne možeš jasno raz-mišljati, a tko bi i mogao? Samo ti ponovno lezi.
Maddie je skliznula natrag u krevet. Imaš pravo. Nisam dobro.
Treva se pomaknula još malo na krevet i sjela prekriženih nogu. I prije nego umreš, reci mi. Ka-ko je bilo?
– Ti si zli duh.
– Ne. Ja sam zli duh samo ako se seksaš s truplima. Što je bilo tako loše?
Maddie se počela smješkati. Nije si mogla pomoći.
Što? Planula je Treva. Nije bilo loše? Bilo je super?
– Bilo je svemirski.
– Molim?
Maddien smiješak se raširio preko cijelog lica. Vježbao je u zadnje vrijeme. Nikada u životu ni-sam takvo nešto doživjela. Preselit ćemo se na to stražnje sjedalo.
Treva se glasno nasmijala. Ovo je divno. Ovo je super. Čekaj samo dok kažem Howieu.
Maddie se ustala. Ne! Onda joj je opet zatutnjalo u glavi, te je samo dodala: au, i ponovno legla. nećeš reći Howieu.
– Ma daj, molim te. Svejedno će saznati kada se preselite u auto.
– Nećeš reći nikome.
– Zašto?
– Zato što sam udana!
Trevin osmijeh je izblijedio. A da, zaboravila sam.
– Razvodim se, rekla je Maddie, ali do tada moram biti oprezna.
– Sad me to podsjetilo, rekla je Treva, na onu kutiju koju smo našle u uredu...
U prizemlju se oglasilo zvono.
– Brent. Maddie se izvukla iz kreveta. Došao je po Em!
– I zvoni na svoje zvono? čudila se Treva, ali Emin glas je odjeknuo hodnikom.
– Mama! To je onaj C.L opet. I da vidiš što ima! Maddie je laknulo i krenula je prema vratima. Dokle god nije Brent, nije je bilo briga.
Bio je to kratkonogi, vunasti, crnobijeli psić sa smeđim flekicama i velikim šapama, nosićem po-put metka, a Em i Mel su već bile lude za njim.
– Upoznajte Phoebe, rekao je C.L.
Treva se počela smijati. Maddie se naslonila na zid. Phoebe?
– Em joj je upravo dala ime, rekao je C.L. Ja sam razmišljao o Hildi.
Em je bila u ekstazi. Nije li savršena?
– Savršena je! rekla je Mel.
Phoebe nije bila savršena. Izgledala je izgubljeno, smiješni mali psić s proporcijama koje baš i nisu bile kako treba. Bila je predugačka za kratkog psa, a prekratka za jazavčara i predebela za obo-je, a uz to su tu bile i te točke: Phoebena leđa su imala smeđu mrlju, ali po nogama je imala crnobi-jele dalmatinerske pjegice.
– Ona je produženi lovački pas, rekla je Treva.
– Ona je pas čuvar, rekao je C.L. Ovdje je da bi vas zaštitila.
Pas čuvar se počeo tresti i legao je pokraj Em. Em je stavila njezinu malu šapicu u svoju ruku.
C.L. je slegnuo ramenima. opasna je, ako ste napadnuti.
– Izgleda kao da ima pola kilograma, rekla je Maddie. Ako nas napadne nešto veće od vjeverice, onda smo u velikoj nevolji.
– Da, ali će ona biti puno veća.
– Molim?
– Ona je sada samo štene.
Maddie je već zamišljala svoju klimavu budućnost s mutantskim lovačkim psom u kući. Bilo je to previše za nju. C.L to je jako lijepo od tebe što si nam omogućio da posudimo ovog psa, ali...
C.L. se nasmijao. O nije to posudba, to je zauvijek.
– Volim te! kriknula je Em i zagrlila psića, a Treva je sjela na stepenice jer se toliko smijala da nije mogla stajati.
Maddie je odustala. Koliko će još narasti?
– Dosta. Ona je kombinacija četiri vrste psa. C.L. je pogledao štene. I još par vrsta, mislim. Ona je pravi raznoliki američki pas.
– A koliko veliki budu ti američki psi?
C.L. je slegnuo ramenima. Ne znam. Nisam vidio ni jednog do sada.
Maddie je sjela na stepenice pokraj Treve. Barem nova katastrofa nije uključivala novac, preljub, ucjenu, otmicu ili razvod. Baš joj je ovo trebalo: trauma ženke vrste. Što je ovo uopće? Neki ge-netski izum?
– Ne. Henryjev prijatelj je križao vrste koje su po njemu imale prave osobine. Baš kao i mi sinoć.
Treva se ponovno počela smijati, a Maddie ju je ignorirala. Jako smiješno.
C.L. ju je gledao direktno u oči i ovog puta je bio ozbiljan. Trebaš ovog psa, Mad. Nakratko je pogledao Em i Maddie je sada po prvi puta pravo pogledala svoju kćer otkad se spustila s kata. Emino lice je bilo opušteno i sretno, sva je sjala od sreće.
– U pravu si. Treba mi ovaj pas.
– Slatkice, nisam ni tebe zaboravio. U prtljažniku je mikrovalna pećnica, a auto ćemo iznajmiti kasnije. To sam ti ja, puna usluga, rekao je C.L.
– Tako sam i čula, rekla je Treva, a Maddie je na to dobacila: zašuti, Treva. C.L. se na to samo nasmijao.
– Hajdemo Mel, Treva je ustala unatoč protestima svoje kćeri. Vratit ćemo se poslije. Ovi ljudi imaju društvo.
– Ja nisam društvo, rekao je C.L ali one su svejedno otišle. Em je iznijela Phoebe na trijem, sret-na zbog svakog njezinog drhtaja dok je C.L. unosio novu mikrovalnu.
Maddie je promatrala Em kroz kuhinjski prozor. Ovo je super. Ali stvarno nisi morao...
– Jesam. C.L. je protegnuo vrat da vidi gdje je Em, a onda se naslonio i poljubio je, onako meka-no, onim poljupcem koji joj je pomućivao um, koji joj je uvijek davao, a ona se kraj njega na trenu-tak osjećala opuštenom.
– Ti to dobro radiš, promrmljala je.
– Ja i druge stvari radim dobro, rekao je. Imam ideju.
– Kladim se da imaš, ali dijete je u dvorištu, zato zaboravi. Maddie se okrenula prema prozoru. Željela je pozvati Em da uđe, ali nije željela da pomisli kako nešto nije u redu. Uđi unutra, dušo. Tata će te možda oteti.
C.L. je pokušao izgledati dostojanstveno i pokleknuo. Nije bila ta ideja, iako je i ta dobra. Mis-lim da bi ti i Em trebale doći na farmu na neko vrijeme.
Maddie je trepnula. Kod Ann?
– Prošla si kroz grozno razdoblje, rekao je C.L. tražio sam Brenta posvuda i nisam ga mogao na-ći, ali to ne znači da večeras neće biti kod kuće. primaknuo se bliže. Mrzim to što si ovdje sama, a ja se ne mogu brinuti za tebe. Dođi i budi s nama, tamo ćeš biti sigurna.
Sigurna. Ako odvede Em na farmu, Brent je nikada neće naći. A ako je i nađe, morao bi proći kraj Henryja i C.L.-a daje uzme. Bilo je to savršeno rješenje.
Osim što bi svi u Frog Pointu pričali o tome, sutra ujutro prije mise.
Imala je izbor: mogla je ostati kod kuće tako da ljudi ne pričaju. Ili je mogla zaštititi svoju kćer-ku.
– Znam da se brineš o tome što će ljudi misliti, govorio je C.L. ali...
– Rado ćemo doći, rekla je Maddie. Spakirat ću nas, a ti idi razgovaraj s Em. Idi van i drži je na oku.
– Ona je dobro, rekao je C.L.
– Zabavi je, rekla je Maddie. Bio je zbunjen, ali je ipak otišao.
Em je sjedila na trijemu, grlila Phoebeno slatko malo tijelo i koncentrirala se na čudo koje joj je C.L. dao, tako da ne mora misliti na ništa drugo. Phoebe je bila divna, gurkala se od nju da joj poli-že lice i kada je C.L. izašao i sjeo pored njih, brisala je pseću pljuvačku.
– Jesi li dobro? pitao je češkajući psića iza ušiju.
– Naravno da je dobro, rekla mu je Em. divna je.
– Ne, mislio sam na tebe.
Glas mu je zvučao ozbiljno, iako je to bilo teško za reći jer ga nije poznavala. Em ga je pogledala krajičkom oka. Imao je lijepo lice, jedno od onih lica koje izgleda kao da se puno smije, iako se sada nije smijalo i da svijet nije bio u takvom rasulu, Em bi se možda on i svidio, pogotovo što joj je poklonio Phoebe. A sada gaje trebala izrešetati. jako mi se sviđa, rekla mu je. Puno vam hvala.
Phoebeno meškoljenje je postalo nasilnije, tako da ju je morala spustiti i gledati dok je polako tr-čala po dvorištu i mokrila po pločniku.
– U redu, znači mi imamo nekog posla za napraviti, rekao je C.L. i Em se unatoč trudu da se ne nasmije ipak nasmijala načinu na koji je on to rekao, nekako veselo kao njezina učiteljica iz prvog razreda. Trava je previsoka, nastavio je. Škaklja joj stomačić, a teško je piškiti ako te nešto škaklja, zar ne?
– Da. em je vratila pogled na Phoebe koja je istraživala po rubu prilaza. Dođi ovamo, Phoebe! pozvala ju je, užasnuta da će psić nestati u ulici, da će ponovno čuti škripu kočnica kao i prije tri dana, da će Phoebe biti smrskana i mrtva nasred ceste...
Phoebe je polako koračala i meškoljila se između njih na stepenicama i Em ju je privukla na svo-ju stranu, držeći svu njezinu toplinu i život.
– Moramo napraviti ogradu za ostatak dvorišta. C.L. se još malo skupio kako bi Phoebe dao još malo mjesta. Samo na otvoreni dio između prilaza i kuće. Stavit ćemo vrata tako da svejedno može-te doći do auta. I ja ću pokositi travu tako da škakljanje više neće biti problem.
Em je odjednom osjetila hladnoću. Moj tata kosi travu. Pogledala ga je još jednom krajičkom oka. Htjela ga je voljeti, ali nije bila sigurna što on radi u njezinom životu tako da on možda nije ni trebao biti ovdje. A tu je još bio i ucjenjivač. Da ga ne preispita, Mel bi je ubila. Jeste li vi zaljub-ljeni u moju mamu? To pitanje se nije činilo dobrim početkom. Možda nešto slično, ali ne baš to. Znate li vi mog tatu?
Vidjela je kako se malo povukao unatrag i promislio, Lagat će, i tada je rekao: znam tvoju mamu i tatu još iz srednje škole. Od tada nisam baš puno boravio u gradu zato što sam se odselio, tako da s tvojim tatom nisam dugo razgovarao.
Em je uzela u obzir njegov odgovor. Imao je dobre oči koje su gledale direktno u nju tako da vje-rojatno nije lagao. I s njom je razgovarao kao i s njezinom mamom, kao s odraslom osobom, osim što je s njom zvučao malo ozbiljnije nego s mamom. To je istina? pitala ga je sumnjičavo, dopustiv-ši Phoebe da se ponovno izmigolji iz njezinih prstiju.
– Naravno da je istina.
Zvučao je malo ljutito, pa je ona rekla: oprosti. Nekada ljudi govore stvari samo da bih seja osje-ćala bolje.
– Pa ja ti neću lagati, makar se zbog toga osjećala loše, rekao je C.L. Svaka laž te kad-tad dovede u nevolju. Zaboraviš što si slagao i onda te netko uhvati u laži i onda moraš zbog toga ispaštati. Bo-lje je reći i istinu i riješiti se toga.
Zvučao je malo iziritirano, kao da je govorio o nečemu što se njemu dogodilo i Em se nasmijala zaboravivši na svoje brige i ispitivanje. netko te je uhvatio, ha?
C.L. se nasmijao. Moj tetak. Mogao bih se zakleti da on zna čitati misli.
– To ne bih voljela. Em je razmislila o nekim stvarima koje je morala sakrivati, kao na primjer činjenicu da nije vjerovala svojoj majci.
– Ni ja, rekao je C.L. ali naučio sam živjeti s tim. Hej, Phoebe, vraćaj se ovamo. dok je psić trč-karao do njih, dodao je: znaš, mogli bismo je staviti na lanac daje zadržimo u dvorištu.
Em je klimnula glavom. I zdjelicu hrane i uzicu i povodac. Ustala je. Idem po papir za popis.
– Donio sam pseću hranu, rekao joj je C.L. a za ostatak ne trebaš papir. Sjedi, naučit ću te trik.
Em je sjela. Trikovi su dobro zvučali.
– Zove se Memoriranje slika, a Phoebe se za to vrijeme gurala između njih i ponovno popela u njezino krilo. Moj tetak me to naučio. OK, koliko stvari trebamo zapamtiti?
Em ih je prebrajala u glavi. Četiri. Ne, pet, trebaju nam i keksići za psiće.
– U redu. Zatvori oči. Sada zamisli Phoebe kako nosi svoju uzicu sa zakačenim povodcem i... Što je još bilo?
– Lanac, rekla je Em, s još uvijek zatvorenim očima. zakačen na uzicu.
– Eto, shvatila si. Pametno. Što je sljedeće?
– Jede pseće keksiće iz zdjele, rekla je Em, sklapajući sliku.
– Čvrsto je zapamti. C.L.-ov glas je bio umjeren, niti napadan, niti glasan. Jesi?
U Eminoj glavi Phoebe je jela smeđe keksiće iz crvene zdjele, oko vrata je imala plavu uzicu na koju je bio zavezan svijetlo zeleni povodac, a na njega veliki srebrni lanac...
– Lanac je prevelik, rekla je C.L-u i onda se osjećala glupo zato što je ona to zamislila, nije li?
– Onda ga smanji, rekao joj je i ništa u njegovom glasu nije upućivalo na to da on misli kako je ona glupa. Tako si ga zamislila zato što ti se ne sviđa ideja da Phoebe bude na lancu. Ali uskoro ćemo završiti ogradu pa ga nećemo morati više koristiti. To je samo da Phoebe bude sigurna dok ne podignemo cijelu ogradu.
Lanac se smanjio na uobičajenu veličinu i Em je znala da bi trebala pitati zašto on misli da će on završavati ogradu, a ne njezin tata, ali Phoeben hladni i mokri nos joj je bio na ruci i imala je me-moriranu sliku svega što joj je trebalo, novi trik za pokazati Mel, a da ne spominjemo sve dobre informacije koje je dobila iz jednog dobrog pitanja. Nije više morala ništa pitati. Preispitivanje nije bila njezina stvar, iako je bila poprilično dobra u tome.
– U redu, rekla je. Shvatila sam. I možda i lopta i frizbi.
– Bijeli frizbi ispod tanjura i ružičasta lopta na Phoebe noj glavi. Em se smijuljila na tu sliku. To je sedam stvari, zar ne?
– Da, rekao je C.L. i možeš se kladiti da nećeš zaboraviti ni jednu.
Ja ništa ne zaboravljam, Em je željela reći, ali umjesto toga je samo podragala Phoebe i ponovno zapamtila sliku. Bilo je to nešto o čemu će razmišljati, osim maminog lica, ucjenjivača i razloga zbog kojeg je C.L. pričao o završavanju ograde umjesto njezinog tate.
Što kažeš da odvedemo Phoebe na tetkovu farmu? pitao je C.L. U redu, rekao je normalnim gla-som. Evo priče. Mislim da tvojoj mami treba netko tko će se za nju brinuti neko vrijeme, a moja teta Ann se za ljude brine bolje nego itko koga ja znam. A farma će biti dobra mjesto za igru za Phoebe. Možda ti i ja možemo ići na pecanje. Samo da malo ubijemo vrijeme. Što misliš?
Mislim da ste ti i mama već odlučili da idemo, pomislila je Em, pa što te onda zanima što ja mis-lim Ali sve što je rekla bilo je: u redu.
Maddie je gledala kako C.L. stavlja Em na prednje sjedalo na putu prema farmi, odlučujući da će se Maddie voziti odostraga umotana u šal, boreći se s vjetrom. Cijelim putem je razgovarao s Em i pričao joj o farmi, rijeci, pecanju i tome koliko će se to Phoebe svidjeti, a glas mu je bio toliko nje-žan da se Maddie ponovno zaljubila u njega.
Na pola puta do tamo, negdje oko napuštene farme Drake, Em je po prvi puta progovorila. koliko još ima do tamo?
Još tridesetak kilometara, rekao joj je C.L. idemo na autocestu 31. Onda lijevo na Porch Road, onda desno ponovno na Hickory. 31 čovjek jede Hickory lješnjake na Porc hu.
Maddie je pitala: Molim?, Ali Em se samo nasmijala i Maddie nije marila što ne razumije šalu dokle god je Em bila sretna. I sigurna.
C.L. je završavao svoj odgovor. To je oko dvadeset i pet minuta oprezne vožnje.
Daleko od Brenta. Maddie se opustila po prvi puta nakon što je našla Eminu putovnicu. Što znači da ćemo tvojom vožnjom biti tamo za deset, rekla je ona C.L.u.
– Hej, ja sam se promijenio, odgovorio joj je C.L. ja sam odgovoran građanin s budućnosti u ovom gradu. Nikada više neću voziti brzo.
Nasmijala se i on joj je pokazao kazetu, te ju pitao: sjećaš li se ovoga? Bruce Springsteen je urlao Rođen za jurnjavu. To nije moja pjesma, pomislila je Maddie. Šteta što Bruce nikada nije snimio nešto u stilu Rođen da bude oprezan i dobar. Mogla bi je upotrijebiti da opiše svoj život.
– Ja volim country, rekla mu je. imaš li nešto od Patsy Cline? Crazy bi također opisivalo njezin život.
C.L. je odmahnuo glavom. Deset minuta kasnije, C.L. je skrenuo s ceste i Maddie je vidjela Henryjevu malu bijelu farmu i nekoliko stotina jardi zemlje skroz dolje do rijeke. Tamo je bilo dr-veća i uništeni dok, baš kao što je C.L. obećao. Nije ovdje bila godinama, ali činilo se kao daje bilo jučer.
C.L.ova teta Ann je izašla na trijem dok su oni izlazili iz auta. bok, Maddie srce, rekla je, jako se trudeći da ne zuri u modricu na Maddienom licu.
– Bok, Ann. Maddie je hodala prema trijemu, držeći Em za ruku. Hvala što si nas primila.
– Ostani ovdje, Em. C.L. je krenuo u garažu. ja ću donijeti štapove za pecanje.
– Vrlo rado. ann se nasmijala Em. ovo je sigurno Emily. Nisam je vidjela od kada je bila mala.
– Kako ste, rekla je Em ljubazno, a njezino lišće je bilo sve slađe dok se saginjala kako bi podra-gala psića koji se mazio pokraj nje. Ovo je Phoebe. C.L. mi ju je poklonio.
Annine oči su se malo raširile od iznenađenja. To je bilo pažljivo od C.L.a. letimično je pogleda-la Maddie koja se nasmiješila.
– Jako pažljivo, rekla je i izgledalo je kao da joj je pao kamen sa srca.
– Štapovi za pecanje, Em, rekao je C.L izlazeći iz kuće. Za večeru ćemo imati ribu.
– To će možda biti tako, rekla je Ann, ali ja za svaki slučaj pravim pečenku.
– Dobro, rekao je C.L. to će smanjiti pritisak. Zamahnuo je glavom prema rijeci i Em je stala kraj njega s Phoebe iza sebe.
– Nemoj da dijete padne u vodu, upozorila ga je Ann.
C.L. je zakolutao očima. hajdemo Em, ne znaju oni naš stil.
Ann i Maddie su ih gledale kao odlaze do doka, a C.L. je hodao sporije da ne izgubi Em, oboje ih je slijedila Phoebe.
– Drago je ona dijete, Maddie. ann joj je pridržala vrata da uđe.
– Sviđa mi se. Maddie je slijedila Ann u kuću.
– I sada ćeš je razmaziti s pravom hranom. Hoćemo li imati i pire krumpir?
Sat vremena kasnije krumpiri su bili oguljeni, a Maddie i Ann su pretresle sve tračeve koje su znale, iako je do tada Maddie svoje novosti držala izvan razgovora, a to nekim čudom još i nije bio trač.
– Gloria Meyer. Ann je klimnula glavom. Ona je trebala znati da to neće potrajati.
– Ponekad ne znaš, rekla je Maddie, trudeći se biti pravedna. Ponekad je sve u početku dobro, a na kraju stvari krenu krivo.
Ann je odnijela zdjelu do sudopera i po oguljenim krumpirima polila vodu.
– Razvodim se, rekla je Maddie impulzivno i osjećala se kao budala. Dala je sama sebi lekciju.
Ann je obrisala ruke krpom i stavila krumpire da se kuhaju. ponekad to moraš. U tome nema sramote. To dijete će tamo vani izgorjeti. Otišla je van do vrata i dreknula s trijema: Em, dođi da pravimo kolačiće. C.L tu travu treba maknuti prije nego ti tetak dođe kući.
Kad se vratila unutra, Maddie je rekla: ne znam zašto sam vam to rekla, a Ann joj je odgovorila: olakšava misli. Hvala.
Maddie se malo vrtjelo od toga što se pokušavala nositi sa svime što nije bilo izgovoreno. Nema na čemu, rekla je i nakon toga provela sat vremena gledajući Ann kako se nagi nje preko Em dok je pravila kolačiće kao na traci, a Phoebe je iscrpljena spavala u kutu.
Ann želi unuke, pomislila je Maddie, a budući daje C.L. bio spor na tom području, Ann je bila više nego sretna da uzme Em. Maddie je željela reći, Nemojte si umišljati nešto o C.L.-u i meni, ali bilo bi okrutno i nepotrebno govoriti sada bilo što. Pusti Ann da se zabavlja s Em.
Okrenula se da pogleda kroz prozor. C.L. je skinuo svoju košulju i gurao je kosilicu gore-dolje po travnjaku. Izgledao je seksi, onako znojan, širok, jak i stvarno zgodan. Mogla je ukrasti malo vremena za C.L.-a. Nemoj ni pomišljati na to. Ann je stajala tamo, za Boga miloga. Maddie se ok-renula od prozora i otišla pomoći da se završi večera.
Henry je došao kući pola sata kasnije. drago mi je da si tu, rekao joj je grubo i odveo Em na tri-jem da je nauči kartati. Malo kasnije C.L. je prekinuo košenje zbog večere i njih petoro je sjelo za Annin okrugli stol, dodavajući si međusobno tanjure s goveđim mesom, zdjelu pire krumpira, umak boje mahagonija, grašak i kolačiće koji su bili premazani maslacem. Em je jela potpuno koncentri-rana na hranu dok ju je Maddie promatrala smješkajući se unatoč neredu u kojem joj je trenutno bio život. Ova hrana će joj začepiti arterije i doživjeti će srčani udar do devet sati. Ali sada bi i umrla kušajući raj.
Pri kraju večere, kada je glavni dio jela prošao, Henry i C.L. su imali žustru raspravu o plinskim kosilicama, a Ann i Emily su raspravljale o kolačićima u budućnosti.
Henry je podigao vilicu prema C.L.-u. ova kosilica na gorivo je i danas dobra kao i onoga dana kada sam je kupio.
Sjedeći pored njega, Ann se pomaknula bliže Em. Samo napraviš smjesu u zdjeli i uvaljaš je u malo cimeta.
C.L. je klimnuo glavom. dovraga Henry, izgubio sam danas deset kila samo dok sam pokosio zadnji dio. Ti ćeš jednog dana dobiti srčani udar.
– S prstima? pitala je Em.
– Građski život, rekao je Henry pesimistično.
Ann je klimnula glavom. da, s prstima. Onda ih zgnječiš u razne kalupe.
C.L. je slegnuo ramenima na ovu uvredu. mogu završiti travnjak nakon večere. I Emilyne kola-čiće.
– Idući puta kada dođem, pravit ćemo kolačiće s cimetom, šapnula mu je Em.
– Ne mogu dočekati, rekao je C.L.
Henry se nakašljao kako bi opet pridobio C.L.ovu pažnju. Kad si bio dijete nisi se nikada žalio na kosilicu. Ann se ustala. želi li netko Emilynih čokoladnih kolačića?
C.L. je pokušavao izgledati dostojanstveno. To je zato što sam ja bio dobro dijete.
I Ann i Henry su ga šutke pogledali.
– Ja želim Emilynih kolačića, rekao je C.L. kako bi promijenio temu.
– Donijet ću ih, emily je skliznula sa stolice.
– Zašto me tako gledate? pitao je C.L.svoju tetu i tetka. nisam bio delikvent.
– Bio si davež, rekao je Henry.
– Mislim da ću otići završiti košenje. C.L. je uzeo kolačiće s tanjura kojeg je Em zgrabila sa šan-ka.
– Hvala ti, Em.
– Je li vam bio od pomoći? pitala je Maddie Ann dok su prale posuđe, a Em i Henry su bili vani na trijemu i igrali zadnju partiju tablica.
– Stvarno je, rekla je Ann. zato smo ga odgojili. Moja sestra Susan ga je htjela staviti u popravni dom, ali smo ga mi umjesto toga doveli ovamo. Na početku sam mislila da će to biti smrt za Henryja, ali na kraju je ispalo dobro. On je dobar dječak, rekla je Ann podižući pladanj za pečenku.
Samo je trebao nekoga tko će ga voljeti. I nekoga da mu ukaže na to kada pogriješi. Samo je tre-bao naučiti.
Ovo je bila C.L.-ova strana o kojoj Maddie nikada nije razmišljala, C.L. dok je bio dijete. Kao Em. stoje radio?
– Većinom se tukao. Bio je strašan borac. Stvarno je pokušavao povrijediti ljude. ann je zastala i zamišljeno gledala u daljinu. nikada to nisam razumjela zato što je prema meni uvijek bio tako drag. I jako nježan sa životinjama. Trebala si ga vidjeti sa životinjama. Neko vrijeme smo mislili da će biti veterinar, bio je predobar s njima. I s malom djecom. I onda bi izašao van i nekome razbio vili-cu. Ann je klimnula glavom. Uvijek je imao razlog. Uvijek je rekao da je netko nekoga zadirkivao ili napravio nešto loše, a onda bi mu pao mrak na oči i jednostavno bi ga udario.
Maddie je progutala knedlu. ali rekli ste da je na kraju sve dobro ispalo.
– Pa činilo se tako, ali mu je trebalo duže nego drugim dečkima. Ann je izvukla čep iz sudopera i zamišljeno gledala kroz prozor dok je voda istjecala. sjećam se jednom, Henry ga je poslao u grad da nam kupi nekoliko onih galvaniziranih kanti za smeće. Ann je izvadila svoju krpu za pranje po-suđa i stavila je sušiti na slavinu. odnio ih je baš tamo, rekla je pokazujući kroz kuhinjski prozor, ali bile su slijepljene i nisu se mogle razdvojiti. Stajala sam ovdje i gledala kako je postajao sve ljući i ljući, a onda je otišao do svojeg auta, uzeo bejzbol palicu i udarao ih sve dok nisu postale samo ko-madi metala.
– Zašto je to napravio? pitala je Maddie, odjednom hladna. Je li C.L. možda proganjao Brenta? Pokušala se sjetiti svega o C.L-u od kada je zadnji put vidjela Brenta. Bio je sretan kada se vratio kod nje da je vidi, sve dok nije vidio njezino lice i onda je otišao naći Brenta. Rekao je da ga nije našao, ali...
Ann joj je odgovarala. samo sam gledala. Onda je sjeo u auto i otišao u grad po još dvije kante koje je platio svojim novcem. Ne one spojene. I to je bio kraj.
– Bože dragi.
Ann se okrenula prema njoj i ohrabrujuće se nasmijala. Na kraju je malo omekšao. I vidiš ga sa-da. Ne može biti slađi. Ali ponekad mislim daje dio starog C.L.-a još ovdje. Znaš, on je i kao dječak bio tvrdoglav, a i sada je. Ako nešto jako želi, on to i dobije. Kako tada, tako i sada.
Možda ne, pomislila je Maddie.
Em je s trijema ušla u kuhinju, gledajući preko ramena u Phoebe koja je iza trčkarala. Kosilica nekoliko minuta nije bučila, a vani se spuštao mrak. Ann je Maddie dodala nekoliko piva. odnesi ovo van C.L.u. Ja i Em ćemo gledati TV do spavanja. Nasmiješila se Em. Ti ćeš spavati u C.L.-ovoj staroj sobi.
I Phoebe? pitala je Em iznenađujuće napeto.
– I Phoebe, rekla je Ann i Em je dobrovoljno otišla gledati TV s čašom mlijeka, tanjurićem kola-čića i vlastitim psom.
– Nikada neće htjeti ići kući, rekla je Maddie.
– Što se mene tiče, u redu, rekla je Ann i otišla gledati Simpsone po prvi puta u svom životu dok je Maddie išla van vidjeti C.L.-a.
Maddie se ponovno zavrtjelo u glavi. Duboko diši, rekla si je, ali na svijetu nije bilo dovoljno ki-sika.
Brent je htio Emily odvesti u Brazil. Izašao je van i uzeo njezinu putovnicu i sada ju je htio od-vesti u Brazil. Sve osim Emine putovnice je bacila natrag u kutiju i zalupila poklopac. Prošla je po-kraj gospodina Webstera kada je izašla iz prostorije i otrčala u predvorje banke.
Em nije bilo.
Brent ju je pronašao. Kako ju je hvatala panika imala je sve manje zraka. Došao je u banku, na-šao Em...
– Mama? Em je izašla iza Candiceinog šaltera, s prstićima umrljanim tintom. Candice ima neke stvarno super tinte.
Maddie se suzdržavala da ne zgrabi Em i istrči iz banke.
– Sada moramo ići. Hvala, Candice. primila je Em za ruku i toplina Eminog stiska bacala ju je na koljena. Volim te, Em, – rekla je i čvrsto je zagrlila.
– I ja tebe volim mama, dodala je Em, Čudno se ponašaš.
Maddie se ustala, ignorirajući Candiceino iznenađeno lice. Hajdemo ručati, može? Brent ne bi mogao ući u restoran i odvesti Em. Bilo je to javno mjesto. Prije ili kasnije će morati ići kući, ali sada se kasnije činilo boljom opcijom. Kasnije je značilo da još može razmisliti. Burger King?
Prešle su ulicu, a dok su hodale Maddie je kidala stranice iz Emine putovnice, bacajući ih u dvije različite kante. Omot je bio pretežak za pokidati, pa ga je bacila u kontejner pokraj restorana. Bila je gotovo sigurna da pokidana putovnica nije valjana, ali ako i je, Brent bi morao prekopavati po tri različite kante daju sklopi.
Otišao je i njoj iza leđa njihovom djetetu napravio putovnicu i sada ju je htio odvesti od nje.
E, pa neće.
Zadržala je Eminu sliku i spremila je u torbicu. Em neće odvesti.
Kroz cijelo to vrijeme, Em je samo šutila.
– Znam da se čudno ponašam, rekla joj je Maddie kada su ušle u restoran. Mislim da moram po-novno leći.
Em je klimnula glavom i jela svoj cheeseburger i krumpiriće u tišini, promatrajući svaki pokret svoje mame. Tišina je bila dobra; dala je Maddie šansu da se uvjeri da Brent ne može odvesti Em, da se smiri kako bi se mogla pretvarati da je normalna. Sve što je trebala napraviti bilo je odvesti Em kući, zaključati vrata da Brent ne može ući i čekati do ponedjeljka. Kada bi samo mogla biti normalna i do ponedjeljka maknuti Em od njega, Brent bio u Rio morao ići sam i mogla bi se od njega razvesti u odsutnosti.
Nekako joj se razvod nije činio ni približno dramatičnim kao jučer.
Kada su došle kući Maddie je na sve moguće načine zaključala i prednja i stražnja vrata i onda pretražila kuću kako bi bila sigurna da se Brent tamo ne krije, samo čekajući daje zaskoči kao Fred-die Krueger. Zatim je sjela na stepenice i stavila glavu među noge. Nije bilo pošteno da ona u ovak-voj situaciji ima ozljede. Sve ju je boljelo. Netko bi je trebao držati i govoriti Jadnica. C.L. bi bio dobar u tome.
– Mama?
Maddie je podigla glavu i nasmiješila se Em što je bolje mogla. Opet moja glava, srce. Idi i gle-daj nešto na TVu. To nije dobro za tebe, ali drugi dan ću te odvesti u muzej.
Em je poslušno klimnula glavom i otišla niz hodnik, a Maddie je sjela u dnevnu sobu i zurila u stolić na kojem su stajale dvije prazne čaše i boca vina. Čula je kako Em nekoga zove s telefona iz hodnika. Vjerojatno Mel.
– Moja mama je čudakinja, rekla je. Čudakinjos. Tata me uči španjolski.
Ovo se stvarno moglo dogoditi, ali dokle god je držala vrata zaključana nije se imala zbog čega brinuti. Maddie je legla na kauč i još neko vrijeme gledala u stolić. Mogla bi čistiti. Prazne boce na stoliću su izgledale jeftino.
U pozadini je čula kako Em s nekim ljubazno razgovara. Nije zvala Mel. Koga je nazvala?
– Em? Koga to zoveš?
– Tatu na posao.
Maddie se brzo ustala, greška, jer joj je glava skoro eksplodirala. Zašto?
– Mislim da bi ti trebala natrag u bolnicu. Još si bolesna.
Pokušala je glas održati normalnim, ali gaje panika stanjila. Što je rekao?
– Ne znam. Tetak Howie je rekao da nije tamo.
– O. Maddie je ponovno počela disati. Još jedna kriza i dobit će srčani udar.
– Da nazovem tetu Trevu?
– Ne, ne. U redu je. Maddie je ponovno legla. Toliko joj je godilo daje odlučila da nikada više neće ustati.
– A onaj C.L.? Mogao bi te on odvesti.
Odveo me sinoć, pomislila je i na minutu se osjećala dobro zbog toga. Ali samo na minutu. Onda se vratila panika. Ne, srce. Samo ću se odmarati. Do ponedjeljka. Jako puno ćemo se odmarati do ponedjeljka.
– OK. Viči ako se budeš čudno osjećala.
Em je otišla gore, a Maddie se malo opustila. Sve će biti u redu. Bile su zaključane s lancima u kući. Brent nije mogao ući. Vizije Brenta kako provaljuje još su joj prolazile pred očima. Mogla bi gurnuti namještaj na vrata, ali Em je već i sada sumnjičava. Najbolje da se ponaša što je moguće normalnije. Možda...
Telefon je zazvonio. Em se javila na katu i viknula: mama! i Maddie se ustala. To nije mogao bi-ti Brent jer bi u tom slučaju Em još uvijek s njim razgovarala.
Brent neće odvesti Emily. Nakon toga više ništa nije bilo važno.
Podigla je slušalicu i rekla: molim?
– Maddie? glas je bio nepoznat, opor i neugodan. Ovdje Bailey.
– Bailey? policajac za iznajmljivanje u Frog Pointu. Ne netko s njezine liste ljudi s kojima re-dovno razgovara preko telefona.
Glas mu se stišavao. samo sam ti želio reći da nikome nisam rekao za ono što sam sinoć vidio.
– Hvala ti, rekla je Maddie.
– C.L. i ja se znamo jako dugo vremena i nikada ne bih napravio nešto što bi mu naudilo, rekao je Bailey. nadao sam se da ćeš i ti to cijeniti. Znaš na što mislim?
– Nemam pojma, rekla je Maddie gotovo s olakšanjem zato što je Bailey napokon vodio ka ne-kom smislu. Što želiš?
– Što kažeš na stotinu dolara?
– Molim? Maddie je bila toliko iznenađena da joj je skoro ispao telefon. Ucjenjuješ me?
– Ne, ne. Nikada ne bih napravio takvo nešto. To je nezakonito. Samo sam mislio da bi ti željela pokazati svoju zahvalnost.
Svoju zahvalnost. Ako ne želim?
– Pa, ipak je to jako dobra priča. Bila bi šteta da propadne, rekao je Bailey.
Željela je reći, Bailey, idiote, to je ucjena, ali on to ne bi shvatio i njoj nije bilo stalo. Znaš, Bailey, ovo bi me uzrujalo bilo koji drugi tjedan...
– Sada Maddie...
– ... ali ovaj tjedan si ti samo dio scenarija. u redu, ne želi platiti ucjenu, ali njega želi zaustaviti. To je značilo nazvati Henryja. Što je značilo još malo zadržavati Baileya. Kako želiš da ti dam tih sto dolara?
– Mogu ja navratiti, rekao je Bailey.
Kako je ucjena odmicala, Bailey je gotovo postao zaljubljen u svoju nesposobnost. stvari su ov-dje sada prilično napete, rekla mu je. mogu li ti se ja još javiti u vezi ovoga?
– Nemoj predugo čekati. To je jako dobra priča.
– Javit ću ti se, rekla je Maddie i prekinula. Udarci su samo dolazili.
Uzela je telefon kako bi nazvala Henryja i sjetila se da C.L. nije želio da njegov tetak zna kako je on spavao s udanom ženom na Pointu. Dovraga, rekla je i spustila slušalicu. Prvo će morati razgo-varati sa C.L.-om. Kako god. Otišla je u dnevnu sobu, legla na kauč i pokušala se sjetiti o čemu je razmišljala prije nego joj je Em oduzela deset godina života s onim telefonskim pozivom svojem ocu i Baileya koji si je umišljao da je izvrstan. O da, loše čišćenje. Boca vina. Prazna.
Maddie se namrštila na bocu. Prazna? Trebalo bi biti vina u njoj. Vina i dovoljno tableta protiv bolova da ubiju konja. Ili ga barem komiraju.
Što se dogodilo tom drogiranom vinu?
Maddie se ustala. Netko je popio vino zajedno s tabletama. Treva je mrzila vino. C.L. nije bio u dnevnoj sobi. Em je znala da ne smije piti alkohol.
Samo je jedna osoba mogla popiti vino.
O moj Bože, pomislila je Maddie. Ubila sam muža.
– Moja mama je upravo primila jako čudan poziv, Em je rekla Mel, pričajući iz Maddiene spava-će sobe. Neki čovjek ju ucjenjuje.
– Cool. Baš kao u filmovima, rekla je Mel.
– Ne, nije cool. Emin glas je postao oštar. to je moja mama. Hoće stotinu dolara.
– To nije puno. U filmovima je uvijek nekoliko milijuna, istaknula je Mel.
– Rekao je da je u vezi prošle noći. Kladim se da je vezano za ono što joj se dogodilo s licem.
– Vauuu. Mel je jedan trenutak šutjela. Hoće li to napraviti?
– Rekla je da će ga nazvati. I Mel, taj čovjek zna C.L.-a, onog čovjeka koji je danas bio ovdje.
– Je li rekao nešto o mojoj mami i tati?
– Ne. Ovo je bilo samo o mojoj mami i onome što se sinoć dogodilo.
– Gdje je on?
– Ne znam. Em je progutala knedlu. Ništa ne znam. Što ćemo napraviti?
– Ne možemo saznati više o tom čovjeku koji je bio na telefonu kada ne znamo tko je on, rekla je Mel. Tako da nam preostaje taj C.L. Morat ćemo ga izrešetati.
– Daj. Uozbilji se, rekla je Em.
– Odrasli vole razgovarati s djecom, rekla je Mel. imaju osjećaj kao da se mogu povezati s nama.
– Ne mogu. Emin glas je bio odlučan.
– Pa nemoj mu to reći. Budi slatka i postavljaj mu pitanja i možda će ti reći to što te zanima, tako da će ti se svidjeti.
Em je razmišljala o tome da se uvlači strancu. To me čini smiješnom.
– OK, kritičarko, koji je tvoj plan?
Em je nekoliko minuta samo razmišljala. Nije postojalo ništa drugo što bi mogla napraviti.
– U redu, Napravit ću to, rekla je Em. Ali bit će odvratno.
Dnevna soba je bila hladna i mračna zbog navučenih zastora. Maddie je preko očiju stavila hlad-nu krpu, ispružila se na kauču i pokušala biti racionalna.
Možda Brent nije bio mrtav.
Da. Ona je otrovala vino. Nije bilo proliveno, a on je bio jedini ovdje koji gaje mogao popiti.
I sada je nestao.
Scenarij u najgorem slučaju: pretpostavimo da ga je popio, ušao u auto i sletio s litice.
Koje litice? Frog Point nije imao pravih litica.
Samo Point. Visoku liticu. Duboki jarak. U redu, litica.
Maddie je nešto promrmljala. Da se srušio s Pointa onda bi se barem prestala brinuti da će oteti Emily. Pronašli bi tijelo puno njezinih tableta protiv bolova. Išla bi u zatvor. Njezina majka bi mo-rala odgojiti Em. O Bože, ne, ispala bi onda kao Maddie. Luda. Trevina djeca su ispala sasvim dob-ra. Možda bi Treva mogla odgojiti Em.
Maddie je otišla do hodnika, podigla telefonsku slušalicu i čula Em kako govori Mel da će biti odvratno.
– Mel, idi po svoju mamu, rekla je Maddie i čula je Em kako govori: mama? Mel je poklopila slušalicu i onda se nakon minute javila Treva i rekla: halo?
– Treva? Dolazi odmah ovamo.
– Što se dogodilo? Jesi li dobro?
– Ne. Dolazi ovamo. Trebam te sada.
Maddie je izbacila Em iz sobe tako da može ponovno leći dajući joj upute da vrata otključa samo Trevi i nikome drugom, a deset minuta kasnije Treva je pokucala na vrata spavaće sobe i ušla. što se događa? Zašto je tako mračno?
– Nemoj rastvarati zastore. Strašno me boli glava. Ubila sam Brenta.
Što?
Maddie je u glavi počelo jače udarati. Nema vina. Stavila sam svoje tablete u bocu vina zato što sam bila uznemirena i sada je prazna.
– On gaje popio?
– Pa ne znam. Morao je. Maddie je skinula krpu s očiju i kroz maglu pogledala svoju najbolju prijateljicu. treva, on je nestao. Nije na poslu. Nije ovdje. Mora negdje biti. Mrtav je. Ubila sam ga.
Trevin glas je bio nesiguran dok je stajala u mraku. Paničariš. Nisi mogla ubiti Brenta. To je pre-više bizarno. Ne paničari.
Maddie je ponovno stavila krpu na oči. Dobro. Neću. Hoćeš li ti odgajati Em dok se ja ne vratim iz zatvora?
– Ne ideš u zatvor zato što si slučajno otrovala muža.
– Tko će povjerovati da je bilo slučajno? Vara me i svi u gradu to znaju. Zatim se Maddie sjetila prošle večeri i promrmljala. Uz to me sinoć na Pointu uhvatio iznajmljeni policajac, u autu mojeg muža s drugim muškarcem i sada me ucjenjuje, a ako mu ne dam novac, svima će ispričati.
– Molim
– I onda Brent, od svih večeri, izabere jučerašnji dan da me istuče. I htio je ukrasti moje dijete i odvesti u Južnu Ameriku s puno sumnjivog novca. Kasnije. Skinula je krpu s očiju i pogledala Tre-vu. stvarno, motivi su posvuda. Policija se čak neće morati ni truditi da ih otkrije.
– Zaboravi motive i vrati se na dio o Pointu. Policajci su te zaustavili, s kim?
– Ne policajci, Bailey. Vodila sam ljubav sa C.L. Sturgisom.
Trevin glas je malo zadrhtao. Na stražnjem sjedalu Brentovog auta?
– Misliš da je to bilo malo jeftino?
Treva se počela smijati. Ne, ne. Mislim daje to super. Da sam barem bila ondje.
– I ja bih željela da si bila ondje, rekla je Maddie još sva uspaničena, ali malo ohrabrena Trevi-nim stavom. To bi bio jedan motiv manje za mene.
I kako je bilo?
Maddie se protegnula do uzglavlja kreveta. Kažem ti da sam ubila muža, da me ucjenjuju, da ću biti uhićena, a ti me pitaš kako je bilo.
– Nisi ubila muža. Treva je odmahnula rukom na tu teoriju. Razmisli o tome. Malo tableta u vinu nije smrtonosno. On nije mrtav. Mislim da si udarila glavu u nesreći i još si sinoć dobila dva udarca u nju zbog kojih će tvoj muž, nadam se, trunuti u paklu i mislim da zbog toga ne možeš jasno raz-mišljati, a tko bi i mogao? Samo ti ponovno lezi.
Maddie je skliznula natrag u krevet. Imaš pravo. Nisam dobro.
Treva se pomaknula još malo na krevet i sjela prekriženih nogu. I prije nego umreš, reci mi. Ka-ko je bilo?
– Ti si zli duh.
– Ne. Ja sam zli duh samo ako se seksaš s truplima. Što je bilo tako loše?
Maddie se počela smješkati. Nije si mogla pomoći.
Što? Planula je Treva. Nije bilo loše? Bilo je super?
– Bilo je svemirski.
– Molim?
Maddien smiješak se raširio preko cijelog lica. Vježbao je u zadnje vrijeme. Nikada u životu ni-sam takvo nešto doživjela. Preselit ćemo se na to stražnje sjedalo.
Treva se glasno nasmijala. Ovo je divno. Ovo je super. Čekaj samo dok kažem Howieu.
Maddie se ustala. Ne! Onda joj je opet zatutnjalo u glavi, te je samo dodala: au, i ponovno legla. nećeš reći Howieu.
– Ma daj, molim te. Svejedno će saznati kada se preselite u auto.
– Nećeš reći nikome.
– Zašto?
– Zato što sam udana!
Trevin osmijeh je izblijedio. A da, zaboravila sam.
– Razvodim se, rekla je Maddie, ali do tada moram biti oprezna.
– Sad me to podsjetilo, rekla je Treva, na onu kutiju koju smo našle u uredu...
U prizemlju se oglasilo zvono.
– Brent. Maddie se izvukla iz kreveta. Došao je po Em!
– I zvoni na svoje zvono? čudila se Treva, ali Emin glas je odjeknuo hodnikom.
– Mama! To je onaj C.L opet. I da vidiš što ima! Maddie je laknulo i krenula je prema vratima. Dokle god nije Brent, nije je bilo briga.
Bio je to kratkonogi, vunasti, crnobijeli psić sa smeđim flekicama i velikim šapama, nosićem po-put metka, a Em i Mel su već bile lude za njim.
– Upoznajte Phoebe, rekao je C.L.
Treva se počela smijati. Maddie se naslonila na zid. Phoebe?
– Em joj je upravo dala ime, rekao je C.L. Ja sam razmišljao o Hildi.
Em je bila u ekstazi. Nije li savršena?
– Savršena je! rekla je Mel.
Phoebe nije bila savršena. Izgledala je izgubljeno, smiješni mali psić s proporcijama koje baš i nisu bile kako treba. Bila je predugačka za kratkog psa, a prekratka za jazavčara i predebela za obo-je, a uz to su tu bile i te točke: Phoebena leđa su imala smeđu mrlju, ali po nogama je imala crnobi-jele dalmatinerske pjegice.
– Ona je produženi lovački pas, rekla je Treva.
– Ona je pas čuvar, rekao je C.L. Ovdje je da bi vas zaštitila.
Pas čuvar se počeo tresti i legao je pokraj Em. Em je stavila njezinu malu šapicu u svoju ruku.
C.L. je slegnuo ramenima. opasna je, ako ste napadnuti.
– Izgleda kao da ima pola kilograma, rekla je Maddie. Ako nas napadne nešto veće od vjeverice, onda smo u velikoj nevolji.
– Da, ali će ona biti puno veća.
– Molim?
– Ona je sada samo štene.
Maddie je već zamišljala svoju klimavu budućnost s mutantskim lovačkim psom u kući. Bilo je to previše za nju. C.L to je jako lijepo od tebe što si nam omogućio da posudimo ovog psa, ali...
C.L. se nasmijao. O nije to posudba, to je zauvijek.
– Volim te! kriknula je Em i zagrlila psića, a Treva je sjela na stepenice jer se toliko smijala da nije mogla stajati.
Maddie je odustala. Koliko će još narasti?
– Dosta. Ona je kombinacija četiri vrste psa. C.L. je pogledao štene. I još par vrsta, mislim. Ona je pravi raznoliki američki pas.
– A koliko veliki budu ti američki psi?
C.L. je slegnuo ramenima. Ne znam. Nisam vidio ni jednog do sada.
Maddie je sjela na stepenice pokraj Treve. Barem nova katastrofa nije uključivala novac, preljub, ucjenu, otmicu ili razvod. Baš joj je ovo trebalo: trauma ženke vrste. Što je ovo uopće? Neki ge-netski izum?
– Ne. Henryjev prijatelj je križao vrste koje su po njemu imale prave osobine. Baš kao i mi sinoć.
Treva se ponovno počela smijati, a Maddie ju je ignorirala. Jako smiješno.
C.L. ju je gledao direktno u oči i ovog puta je bio ozbiljan. Trebaš ovog psa, Mad. Nakratko je pogledao Em i Maddie je sada po prvi puta pravo pogledala svoju kćer otkad se spustila s kata. Emino lice je bilo opušteno i sretno, sva je sjala od sreće.
– U pravu si. Treba mi ovaj pas.
– Slatkice, nisam ni tebe zaboravio. U prtljažniku je mikrovalna pećnica, a auto ćemo iznajmiti kasnije. To sam ti ja, puna usluga, rekao je C.L.
– Tako sam i čula, rekla je Treva, a Maddie je na to dobacila: zašuti, Treva. C.L. se na to samo nasmijao.
– Hajdemo Mel, Treva je ustala unatoč protestima svoje kćeri. Vratit ćemo se poslije. Ovi ljudi imaju društvo.
– Ja nisam društvo, rekao je C.L ali one su svejedno otišle. Em je iznijela Phoebe na trijem, sret-na zbog svakog njezinog drhtaja dok je C.L. unosio novu mikrovalnu.
Maddie je promatrala Em kroz kuhinjski prozor. Ovo je super. Ali stvarno nisi morao...
– Jesam. C.L. je protegnuo vrat da vidi gdje je Em, a onda se naslonio i poljubio je, onako meka-no, onim poljupcem koji joj je pomućivao um, koji joj je uvijek davao, a ona se kraj njega na trenu-tak osjećala opuštenom.
– Ti to dobro radiš, promrmljala je.
– Ja i druge stvari radim dobro, rekao je. Imam ideju.
– Kladim se da imaš, ali dijete je u dvorištu, zato zaboravi. Maddie se okrenula prema prozoru. Željela je pozvati Em da uđe, ali nije željela da pomisli kako nešto nije u redu. Uđi unutra, dušo. Tata će te možda oteti.
C.L. je pokušao izgledati dostojanstveno i pokleknuo. Nije bila ta ideja, iako je i ta dobra. Mis-lim da bi ti i Em trebale doći na farmu na neko vrijeme.
Maddie je trepnula. Kod Ann?
– Prošla si kroz grozno razdoblje, rekao je C.L. tražio sam Brenta posvuda i nisam ga mogao na-ći, ali to ne znači da večeras neće biti kod kuće. primaknuo se bliže. Mrzim to što si ovdje sama, a ja se ne mogu brinuti za tebe. Dođi i budi s nama, tamo ćeš biti sigurna.
Sigurna. Ako odvede Em na farmu, Brent je nikada neće naći. A ako je i nađe, morao bi proći kraj Henryja i C.L.-a daje uzme. Bilo je to savršeno rješenje.
Osim što bi svi u Frog Pointu pričali o tome, sutra ujutro prije mise.
Imala je izbor: mogla je ostati kod kuće tako da ljudi ne pričaju. Ili je mogla zaštititi svoju kćer-ku.
– Znam da se brineš o tome što će ljudi misliti, govorio je C.L. ali...
– Rado ćemo doći, rekla je Maddie. Spakirat ću nas, a ti idi razgovaraj s Em. Idi van i drži je na oku.
– Ona je dobro, rekao je C.L.
– Zabavi je, rekla je Maddie. Bio je zbunjen, ali je ipak otišao.
Em je sjedila na trijemu, grlila Phoebeno slatko malo tijelo i koncentrirala se na čudo koje joj je C.L. dao, tako da ne mora misliti na ništa drugo. Phoebe je bila divna, gurkala se od nju da joj poli-že lice i kada je C.L. izašao i sjeo pored njih, brisala je pseću pljuvačku.
– Jesi li dobro? pitao je češkajući psića iza ušiju.
– Naravno da je dobro, rekla mu je Em. divna je.
– Ne, mislio sam na tebe.
Glas mu je zvučao ozbiljno, iako je to bilo teško za reći jer ga nije poznavala. Em ga je pogledala krajičkom oka. Imao je lijepo lice, jedno od onih lica koje izgleda kao da se puno smije, iako se sada nije smijalo i da svijet nije bio u takvom rasulu, Em bi se možda on i svidio, pogotovo što joj je poklonio Phoebe. A sada gaje trebala izrešetati. jako mi se sviđa, rekla mu je. Puno vam hvala.
Phoebeno meškoljenje je postalo nasilnije, tako da ju je morala spustiti i gledati dok je polako tr-čala po dvorištu i mokrila po pločniku.
– U redu, znači mi imamo nekog posla za napraviti, rekao je C.L. i Em se unatoč trudu da se ne nasmije ipak nasmijala načinu na koji je on to rekao, nekako veselo kao njezina učiteljica iz prvog razreda. Trava je previsoka, nastavio je. Škaklja joj stomačić, a teško je piškiti ako te nešto škaklja, zar ne?
– Da. em je vratila pogled na Phoebe koja je istraživala po rubu prilaza. Dođi ovamo, Phoebe! pozvala ju je, užasnuta da će psić nestati u ulici, da će ponovno čuti škripu kočnica kao i prije tri dana, da će Phoebe biti smrskana i mrtva nasred ceste...
Phoebe je polako koračala i meškoljila se između njih na stepenicama i Em ju je privukla na svo-ju stranu, držeći svu njezinu toplinu i život.
– Moramo napraviti ogradu za ostatak dvorišta. C.L. se još malo skupio kako bi Phoebe dao još malo mjesta. Samo na otvoreni dio između prilaza i kuće. Stavit ćemo vrata tako da svejedno može-te doći do auta. I ja ću pokositi travu tako da škakljanje više neće biti problem.
Em je odjednom osjetila hladnoću. Moj tata kosi travu. Pogledala ga je još jednom krajičkom oka. Htjela ga je voljeti, ali nije bila sigurna što on radi u njezinom životu tako da on možda nije ni trebao biti ovdje. A tu je još bio i ucjenjivač. Da ga ne preispita, Mel bi je ubila. Jeste li vi zaljub-ljeni u moju mamu? To pitanje se nije činilo dobrim početkom. Možda nešto slično, ali ne baš to. Znate li vi mog tatu?
Vidjela je kako se malo povukao unatrag i promislio, Lagat će, i tada je rekao: znam tvoju mamu i tatu još iz srednje škole. Od tada nisam baš puno boravio u gradu zato što sam se odselio, tako da s tvojim tatom nisam dugo razgovarao.
Em je uzela u obzir njegov odgovor. Imao je dobre oči koje su gledale direktno u nju tako da vje-rojatno nije lagao. I s njom je razgovarao kao i s njezinom mamom, kao s odraslom osobom, osim što je s njom zvučao malo ozbiljnije nego s mamom. To je istina? pitala ga je sumnjičavo, dopustiv-ši Phoebe da se ponovno izmigolji iz njezinih prstiju.
– Naravno da je istina.
Zvučao je malo ljutito, pa je ona rekla: oprosti. Nekada ljudi govore stvari samo da bih seja osje-ćala bolje.
– Pa ja ti neću lagati, makar se zbog toga osjećala loše, rekao je C.L. Svaka laž te kad-tad dovede u nevolju. Zaboraviš što si slagao i onda te netko uhvati u laži i onda moraš zbog toga ispaštati. Bo-lje je reći i istinu i riješiti se toga.
Zvučao je malo iziritirano, kao da je govorio o nečemu što se njemu dogodilo i Em se nasmijala zaboravivši na svoje brige i ispitivanje. netko te je uhvatio, ha?
C.L. se nasmijao. Moj tetak. Mogao bih se zakleti da on zna čitati misli.
– To ne bih voljela. Em je razmislila o nekim stvarima koje je morala sakrivati, kao na primjer činjenicu da nije vjerovala svojoj majci.
– Ni ja, rekao je C.L. ali naučio sam živjeti s tim. Hej, Phoebe, vraćaj se ovamo. dok je psić trč-karao do njih, dodao je: znaš, mogli bismo je staviti na lanac daje zadržimo u dvorištu.
Em je klimnula glavom. I zdjelicu hrane i uzicu i povodac. Ustala je. Idem po papir za popis.
– Donio sam pseću hranu, rekao joj je C.L. a za ostatak ne trebaš papir. Sjedi, naučit ću te trik.
Em je sjela. Trikovi su dobro zvučali.
– Zove se Memoriranje slika, a Phoebe se za to vrijeme gurala između njih i ponovno popela u njezino krilo. Moj tetak me to naučio. OK, koliko stvari trebamo zapamtiti?
Em ih je prebrajala u glavi. Četiri. Ne, pet, trebaju nam i keksići za psiće.
– U redu. Zatvori oči. Sada zamisli Phoebe kako nosi svoju uzicu sa zakačenim povodcem i... Što je još bilo?
– Lanac, rekla je Em, s još uvijek zatvorenim očima. zakačen na uzicu.
– Eto, shvatila si. Pametno. Što je sljedeće?
– Jede pseće keksiće iz zdjele, rekla je Em, sklapajući sliku.
– Čvrsto je zapamti. C.L.-ov glas je bio umjeren, niti napadan, niti glasan. Jesi?
U Eminoj glavi Phoebe je jela smeđe keksiće iz crvene zdjele, oko vrata je imala plavu uzicu na koju je bio zavezan svijetlo zeleni povodac, a na njega veliki srebrni lanac...
– Lanac je prevelik, rekla je C.L-u i onda se osjećala glupo zato što je ona to zamislila, nije li?
– Onda ga smanji, rekao joj je i ništa u njegovom glasu nije upućivalo na to da on misli kako je ona glupa. Tako si ga zamislila zato što ti se ne sviđa ideja da Phoebe bude na lancu. Ali uskoro ćemo završiti ogradu pa ga nećemo morati više koristiti. To je samo da Phoebe bude sigurna dok ne podignemo cijelu ogradu.
Lanac se smanjio na uobičajenu veličinu i Em je znala da bi trebala pitati zašto on misli da će on završavati ogradu, a ne njezin tata, ali Phoeben hladni i mokri nos joj je bio na ruci i imala je me-moriranu sliku svega što joj je trebalo, novi trik za pokazati Mel, a da ne spominjemo sve dobre informacije koje je dobila iz jednog dobrog pitanja. Nije više morala ništa pitati. Preispitivanje nije bila njezina stvar, iako je bila poprilično dobra u tome.
– U redu, rekla je. Shvatila sam. I možda i lopta i frizbi.
– Bijeli frizbi ispod tanjura i ružičasta lopta na Phoebe noj glavi. Em se smijuljila na tu sliku. To je sedam stvari, zar ne?
– Da, rekao je C.L. i možeš se kladiti da nećeš zaboraviti ni jednu.
Ja ništa ne zaboravljam, Em je željela reći, ali umjesto toga je samo podragala Phoebe i ponovno zapamtila sliku. Bilo je to nešto o čemu će razmišljati, osim maminog lica, ucjenjivača i razloga zbog kojeg je C.L. pričao o završavanju ograde umjesto njezinog tate.
Što kažeš da odvedemo Phoebe na tetkovu farmu? pitao je C.L. U redu, rekao je normalnim gla-som. Evo priče. Mislim da tvojoj mami treba netko tko će se za nju brinuti neko vrijeme, a moja teta Ann se za ljude brine bolje nego itko koga ja znam. A farma će biti dobra mjesto za igru za Phoebe. Možda ti i ja možemo ići na pecanje. Samo da malo ubijemo vrijeme. Što misliš?
Mislim da ste ti i mama već odlučili da idemo, pomislila je Em, pa što te onda zanima što ja mis-lim Ali sve što je rekla bilo je: u redu.
Maddie je gledala kako C.L. stavlja Em na prednje sjedalo na putu prema farmi, odlučujući da će se Maddie voziti odostraga umotana u šal, boreći se s vjetrom. Cijelim putem je razgovarao s Em i pričao joj o farmi, rijeci, pecanju i tome koliko će se to Phoebe svidjeti, a glas mu je bio toliko nje-žan da se Maddie ponovno zaljubila u njega.
Na pola puta do tamo, negdje oko napuštene farme Drake, Em je po prvi puta progovorila. koliko još ima do tamo?
Još tridesetak kilometara, rekao joj je C.L. idemo na autocestu 31. Onda lijevo na Porch Road, onda desno ponovno na Hickory. 31 čovjek jede Hickory lješnjake na Porc hu.
Maddie je pitala: Molim?, Ali Em se samo nasmijala i Maddie nije marila što ne razumije šalu dokle god je Em bila sretna. I sigurna.
C.L. je završavao svoj odgovor. To je oko dvadeset i pet minuta oprezne vožnje.
Daleko od Brenta. Maddie se opustila po prvi puta nakon što je našla Eminu putovnicu. Što znači da ćemo tvojom vožnjom biti tamo za deset, rekla je ona C.L.u.
– Hej, ja sam se promijenio, odgovorio joj je C.L. ja sam odgovoran građanin s budućnosti u ovom gradu. Nikada više neću voziti brzo.
Nasmijala se i on joj je pokazao kazetu, te ju pitao: sjećaš li se ovoga? Bruce Springsteen je urlao Rođen za jurnjavu. To nije moja pjesma, pomislila je Maddie. Šteta što Bruce nikada nije snimio nešto u stilu Rođen da bude oprezan i dobar. Mogla bi je upotrijebiti da opiše svoj život.
– Ja volim country, rekla mu je. imaš li nešto od Patsy Cline? Crazy bi također opisivalo njezin život.
C.L. je odmahnuo glavom. Deset minuta kasnije, C.L. je skrenuo s ceste i Maddie je vidjela Henryjevu malu bijelu farmu i nekoliko stotina jardi zemlje skroz dolje do rijeke. Tamo je bilo dr-veća i uništeni dok, baš kao što je C.L. obećao. Nije ovdje bila godinama, ali činilo se kao daje bilo jučer.
C.L.ova teta Ann je izašla na trijem dok su oni izlazili iz auta. bok, Maddie srce, rekla je, jako se trudeći da ne zuri u modricu na Maddienom licu.
– Bok, Ann. Maddie je hodala prema trijemu, držeći Em za ruku. Hvala što si nas primila.
– Ostani ovdje, Em. C.L. je krenuo u garažu. ja ću donijeti štapove za pecanje.
– Vrlo rado. ann se nasmijala Em. ovo je sigurno Emily. Nisam je vidjela od kada je bila mala.
– Kako ste, rekla je Em ljubazno, a njezino lišće je bilo sve slađe dok se saginjala kako bi podra-gala psića koji se mazio pokraj nje. Ovo je Phoebe. C.L. mi ju je poklonio.
Annine oči su se malo raširile od iznenađenja. To je bilo pažljivo od C.L.a. letimično je pogleda-la Maddie koja se nasmiješila.
– Jako pažljivo, rekla je i izgledalo je kao da joj je pao kamen sa srca.
– Štapovi za pecanje, Em, rekao je C.L izlazeći iz kuće. Za večeru ćemo imati ribu.
– To će možda biti tako, rekla je Ann, ali ja za svaki slučaj pravim pečenku.
– Dobro, rekao je C.L. to će smanjiti pritisak. Zamahnuo je glavom prema rijeci i Em je stala kraj njega s Phoebe iza sebe.
– Nemoj da dijete padne u vodu, upozorila ga je Ann.
C.L. je zakolutao očima. hajdemo Em, ne znaju oni naš stil.
Ann i Maddie su ih gledale kao odlaze do doka, a C.L. je hodao sporije da ne izgubi Em, oboje ih je slijedila Phoebe.
– Drago je ona dijete, Maddie. ann joj je pridržala vrata da uđe.
– Sviđa mi se. Maddie je slijedila Ann u kuću.
– I sada ćeš je razmaziti s pravom hranom. Hoćemo li imati i pire krumpir?
Sat vremena kasnije krumpiri su bili oguljeni, a Maddie i Ann su pretresle sve tračeve koje su znale, iako je do tada Maddie svoje novosti držala izvan razgovora, a to nekim čudom još i nije bio trač.
– Gloria Meyer. Ann je klimnula glavom. Ona je trebala znati da to neće potrajati.
– Ponekad ne znaš, rekla je Maddie, trudeći se biti pravedna. Ponekad je sve u početku dobro, a na kraju stvari krenu krivo.
Ann je odnijela zdjelu do sudopera i po oguljenim krumpirima polila vodu.
– Razvodim se, rekla je Maddie impulzivno i osjećala se kao budala. Dala je sama sebi lekciju.
Ann je obrisala ruke krpom i stavila krumpire da se kuhaju. ponekad to moraš. U tome nema sramote. To dijete će tamo vani izgorjeti. Otišla je van do vrata i dreknula s trijema: Em, dođi da pravimo kolačiće. C.L tu travu treba maknuti prije nego ti tetak dođe kući.
Kad se vratila unutra, Maddie je rekla: ne znam zašto sam vam to rekla, a Ann joj je odgovorila: olakšava misli. Hvala.
Maddie se malo vrtjelo od toga što se pokušavala nositi sa svime što nije bilo izgovoreno. Nema na čemu, rekla je i nakon toga provela sat vremena gledajući Ann kako se nagi nje preko Em dok je pravila kolačiće kao na traci, a Phoebe je iscrpljena spavala u kutu.
Ann želi unuke, pomislila je Maddie, a budući daje C.L. bio spor na tom području, Ann je bila više nego sretna da uzme Em. Maddie je željela reći, Nemojte si umišljati nešto o C.L.-u i meni, ali bilo bi okrutno i nepotrebno govoriti sada bilo što. Pusti Ann da se zabavlja s Em.
Okrenula se da pogleda kroz prozor. C.L. je skinuo svoju košulju i gurao je kosilicu gore-dolje po travnjaku. Izgledao je seksi, onako znojan, širok, jak i stvarno zgodan. Mogla je ukrasti malo vremena za C.L.-a. Nemoj ni pomišljati na to. Ann je stajala tamo, za Boga miloga. Maddie se ok-renula od prozora i otišla pomoći da se završi večera.
Henry je došao kući pola sata kasnije. drago mi je da si tu, rekao joj je grubo i odveo Em na tri-jem da je nauči kartati. Malo kasnije C.L. je prekinuo košenje zbog večere i njih petoro je sjelo za Annin okrugli stol, dodavajući si međusobno tanjure s goveđim mesom, zdjelu pire krumpira, umak boje mahagonija, grašak i kolačiće koji su bili premazani maslacem. Em je jela potpuno koncentri-rana na hranu dok ju je Maddie promatrala smješkajući se unatoč neredu u kojem joj je trenutno bio život. Ova hrana će joj začepiti arterije i doživjeti će srčani udar do devet sati. Ali sada bi i umrla kušajući raj.
Pri kraju večere, kada je glavni dio jela prošao, Henry i C.L. su imali žustru raspravu o plinskim kosilicama, a Ann i Emily su raspravljale o kolačićima u budućnosti.
Henry je podigao vilicu prema C.L.-u. ova kosilica na gorivo je i danas dobra kao i onoga dana kada sam je kupio.
Sjedeći pored njega, Ann se pomaknula bliže Em. Samo napraviš smjesu u zdjeli i uvaljaš je u malo cimeta.
C.L. je klimnuo glavom. dovraga Henry, izgubio sam danas deset kila samo dok sam pokosio zadnji dio. Ti ćeš jednog dana dobiti srčani udar.
– S prstima? pitala je Em.
– Građski život, rekao je Henry pesimistično.
Ann je klimnula glavom. da, s prstima. Onda ih zgnječiš u razne kalupe.
C.L. je slegnuo ramenima na ovu uvredu. mogu završiti travnjak nakon večere. I Emilyne kola-čiće.
– Idući puta kada dođem, pravit ćemo kolačiće s cimetom, šapnula mu je Em.
– Ne mogu dočekati, rekao je C.L.
Henry se nakašljao kako bi opet pridobio C.L.ovu pažnju. Kad si bio dijete nisi se nikada žalio na kosilicu. Ann se ustala. želi li netko Emilynih čokoladnih kolačića?
C.L. je pokušavao izgledati dostojanstveno. To je zato što sam ja bio dobro dijete.
I Ann i Henry su ga šutke pogledali.
– Ja želim Emilynih kolačića, rekao je C.L. kako bi promijenio temu.
– Donijet ću ih, emily je skliznula sa stolice.
– Zašto me tako gledate? pitao je C.L.svoju tetu i tetka. nisam bio delikvent.
– Bio si davež, rekao je Henry.
– Mislim da ću otići završiti košenje. C.L. je uzeo kolačiće s tanjura kojeg je Em zgrabila sa šan-ka.
– Hvala ti, Em.
– Je li vam bio od pomoći? pitala je Maddie Ann dok su prale posuđe, a Em i Henry su bili vani na trijemu i igrali zadnju partiju tablica.
– Stvarno je, rekla je Ann. zato smo ga odgojili. Moja sestra Susan ga je htjela staviti u popravni dom, ali smo ga mi umjesto toga doveli ovamo. Na početku sam mislila da će to biti smrt za Henryja, ali na kraju je ispalo dobro. On je dobar dječak, rekla je Ann podižući pladanj za pečenku.
Samo je trebao nekoga tko će ga voljeti. I nekoga da mu ukaže na to kada pogriješi. Samo je tre-bao naučiti.
Ovo je bila C.L.-ova strana o kojoj Maddie nikada nije razmišljala, C.L. dok je bio dijete. Kao Em. stoje radio?
– Većinom se tukao. Bio je strašan borac. Stvarno je pokušavao povrijediti ljude. ann je zastala i zamišljeno gledala u daljinu. nikada to nisam razumjela zato što je prema meni uvijek bio tako drag. I jako nježan sa životinjama. Trebala si ga vidjeti sa životinjama. Neko vrijeme smo mislili da će biti veterinar, bio je predobar s njima. I s malom djecom. I onda bi izašao van i nekome razbio vili-cu. Ann je klimnula glavom. Uvijek je imao razlog. Uvijek je rekao da je netko nekoga zadirkivao ili napravio nešto loše, a onda bi mu pao mrak na oči i jednostavno bi ga udario.
Maddie je progutala knedlu. ali rekli ste da je na kraju sve dobro ispalo.
– Pa činilo se tako, ali mu je trebalo duže nego drugim dečkima. Ann je izvukla čep iz sudopera i zamišljeno gledala kroz prozor dok je voda istjecala. sjećam se jednom, Henry ga je poslao u grad da nam kupi nekoliko onih galvaniziranih kanti za smeće. Ann je izvadila svoju krpu za pranje po-suđa i stavila je sušiti na slavinu. odnio ih je baš tamo, rekla je pokazujući kroz kuhinjski prozor, ali bile su slijepljene i nisu se mogle razdvojiti. Stajala sam ovdje i gledala kako je postajao sve ljući i ljući, a onda je otišao do svojeg auta, uzeo bejzbol palicu i udarao ih sve dok nisu postale samo ko-madi metala.
– Zašto je to napravio? pitala je Maddie, odjednom hladna. Je li C.L. možda proganjao Brenta? Pokušala se sjetiti svega o C.L-u od kada je zadnji put vidjela Brenta. Bio je sretan kada se vratio kod nje da je vidi, sve dok nije vidio njezino lice i onda je otišao naći Brenta. Rekao je da ga nije našao, ali...
Ann joj je odgovarala. samo sam gledala. Onda je sjeo u auto i otišao u grad po još dvije kante koje je platio svojim novcem. Ne one spojene. I to je bio kraj.
– Bože dragi.
Ann se okrenula prema njoj i ohrabrujuće se nasmijala. Na kraju je malo omekšao. I vidiš ga sa-da. Ne može biti slađi. Ali ponekad mislim daje dio starog C.L.-a još ovdje. Znaš, on je i kao dječak bio tvrdoglav, a i sada je. Ako nešto jako želi, on to i dobije. Kako tada, tako i sada.
Možda ne, pomislila je Maddie.
Em je s trijema ušla u kuhinju, gledajući preko ramena u Phoebe koja je iza trčkarala. Kosilica nekoliko minuta nije bučila, a vani se spuštao mrak. Ann je Maddie dodala nekoliko piva. odnesi ovo van C.L.u. Ja i Em ćemo gledati TV do spavanja. Nasmiješila se Em. Ti ćeš spavati u C.L.-ovoj staroj sobi.
I Phoebe? pitala je Em iznenađujuće napeto.
– I Phoebe, rekla je Ann i Em je dobrovoljno otišla gledati TV s čašom mlijeka, tanjurićem kola-čića i vlastitim psom.
– Nikada neće htjeti ići kući, rekla je Maddie.
– Što se mene tiče, u redu, rekla je Ann i otišla gledati Simpsone po prvi puta u svom životu dok je Maddie išla van vidjeti C.L.-a.
11 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:01 pm
Margita
Administrator
Deset
Maddie je morala proći skroz do rijeke i oko drveća da bi pronašla C.L.a, budući da se zavalio u mrežu. lagao sam Henryju, rekao joj je kada se sagnula ispod grane da dođe do njega. Ta prokleta mašina neće ubiti njega, ubit će mene.
Maddie mu je dodala piva. Popij, osjećat ćeš se bolje.
Otvorio je prvu bocu i odmah ispio polovicu. Dođi i sjedi kraj mene.
Glas mu je bio dubok i prodirao joj je skroz u kralježnicu. Prije dvadeset četiri sata su bili na stražnjem sjedalu. Maddie je malo zadrhtala kada se svega prisjetila. Sada su bili samo nekoliko stotina metara od Em. Ne, hvala. Maddie je pogledala okolo po mračnom krajoliku i u zvjezdano nebo kako ne bi na to mislila. ovdje dolje je baš lijepo.
– Ja imam maštariju o nama u mreži, rekao je C.L. dođi ovamo. Trebam te.
Maddie je sjela na zemlju, izvan dohvata ruke, tako daleko da se ne može ni slučajno nasloniti na njega jer joj je to toliko prijalo. Ann je rekla da si krao stvari kada si bio deset godina.
– Ako ćeš mi nabadati prošlost na nos, možeš odmah otići.
To nije bila dobra ideja. Zadnje što joj je trebalo jest da bude ovdje u mraku sa C.L-om. Maddie se ustala da ode, ali on se nagnuo iz mreže i uhvatio je za kraj suknje. Lagao sam. Nemoj ići. Sjedi i popij pivo. Podijelit ćemo ga.
Opet ju je povukao za suknju i ona je osjetila njegove tople prste na svojim bedrima. Osjećaj je bio divan, što je bila loša zamisao, tako da je maknula njegovu ruku sa svoje suknje, potom sa svoje ruke i ponovno sjela na zemlju, a koža joj je još uvijek podrhtavala od njegovog dodira, mijenjajući temu prije nego je izgubila pamet i zaskočila ga. Je li bilo lijepo ovdje odrastati?
C.L. se opustio natrag u mrežu. većinom. Ann je prošla teška vremena sa mnom. Bila je tako tu-žna kada bi zabrljao. Nisam to mogao podnijeti.
– Moja mama je igrala na kartu krivnje. Maddie se naslonila natrag na hladnu travu. Još uvijek to radi. Susjedi će misliti da te nisam dobro odgojila. Ponekad mislim da je moj cijeli život bio doka-zivanje susjedima da me moja mama dobro odgojila.
– Dobro te odgojila, rekao je C.L. ti si jako blizu savršenstva.
Ne, nisam. To je bila ona druga Maddie, ona koja se trideset i četiri godine pretvarala, a sada je bila iziritirana time što je C.L. još uvijek bio fiksiran na onu lažnu umjesto na pravu Maddie. Snovi su stvarno bili teški, ako je još uvijek mislio daje ona Dobra Curica nakon toliko vrištanja od jučer navečer.
To ju je podsjetilo na Baileya. ne tako savršena, rekla je. ucjenjuju me. C.L. se uspravio u mreži, a Maddie je nastavila: Bailey želi sto dolara da drži usta zatvorena.
– Kakav idiot, C.L. se opustio u mrežu. Ja ću se za njega pobrinuti. Nije te uzrujao, je li tako?
– Zezaš me? Uz sve ostalo, Bailey je duhovito olakšanje. Ali da, voljela bih da ti to središ s njim.
– Sa zadovoljstvom, gospođo. Spašavanja su moja specijalnost. Želiš li pivo?
Maddie je gledala u njega kroz mrak. pokušavaš li ti mene napiti?
– Ne. Previše sam izmoren od ove kosilice da bih imao neke skrivene motive. Isuse, pokosio sam sigurno dva hektra. Dođi ovamo i utješi me.
– Ti si muškarac nad muškarcima, rekla je Maddie tražeći temu samo da bi prestala misliti na proste stvari. sto znači C.L.?
– Ništa.
– Kako misliš, ništa? Tvoja mama te nazvala C.L.? Samo inicijali?
– Ne, rekao je C.L. moja mama me nazvala Wilson. To je obiteljsko ime. Hoće li to biti neki ve-liki problem?
– Wilson Sturgis. Počela se smijuljiti i pustila je da se to na kraju pretvori u gromoglasan smijeh. i, što znači to C.L.?
Sjeckana jetrica Chopped Liver.
Maddie se nasmijala i nije mogla vjerovati, a potom joj je objasnio razlog. Jednog dana sam do-šao kući, imao sam sedam ili osam godina, a moja majka je nekoj staroj susjedi pričala o mojoj ses-tri i to u stilu, Denis može ovo, Denis može ono i Denis se jednostavno ne može opisati riječima. Tako da sam ja rekao: A što sam ja, sjeckana jetrica? Denis me nazvala Chopped Liver i nekoliko tjedana nakon toga je to skratila na C.L. i tako je i ostalo.
Maddie je ostala zapanjena. Je li te to smetalo?
– Pa bilo je bolje nego Wilson. Ispio je svoje pivo. Nekako sam si volio davati imena, znaš. Mo-gao sam biti bilo tko, bez obzira što moja majka mislila.
To je zvučalo dobro, davati si imena, postati što god želiš. Nepraktično, ali dobro. Maddie je leg-la u travu kako bi razmislila o tome i ugledala je mjesec, visok, lijep i zastrašujuće bijel. Ovdje je stvarno lijepo.
– Mi ćemo stvarao jednoga dana voditi ljubav u ovoj mreži, rekao je C.L.
Sav Maddien mir se ponovno razbio u komadiće kad ju je opet obuzela želja. Prestani. Ustala se. mislim da si divan i zahvalna sam ti više nego što ti mogu reći zbog ovoga što radiš za Em i da, ja te stvarno, stvarno želim. Na trenutak se zaustavila na toj misli. ali...
– Ne sada, C.L. je završio umjesto nje dok je sjedao u mrežu. Znam, Henry i Ann su odmah do travnjaka i ti još nisi razvedena. Mogu čekati, u redu je. A stvari koje činim za Em, činim zato što mi se ona sviđa, a ne zbog tebe, tako da ne moraš biti zahvalna. Em i ja smo se snašli i sami.
Maddie je ostala zatečena riječima koje je izgovorio. Em i ja, rekao je, kao da je poznavao Em, kao da je ona bila netko drugi, a ne kćerka žene s kojom je spavao. Kao daje o njoj razmišljao kao o osobi koju je poznavao, do koje mu je stalo na drugi način. Bilo je to toliko drugačije od onoga što je ona mislila da je on, a to joj je oduzelo dah i natjeralo ju da priželjkuje njegov zagrljaj i upije i nju i Em i sve.
– Moram ići unutra, rekla je. Ann i Henry će se zapitati gdje sam. Potom je otišla od njega što je brže mogla, natrag prema kući i svojoj kćeri, a svakim se korakom sve više željela vratiti. Kada je došla do trijema, okrenula se i vidjela kako ju gleda na mjesečini i to je sve učinilo još težim.
C.L. se probudio rano na svom priručnom kauču i pridružio se Henryju za stolom u vrijeme do-ručka, koji se sastojao od mnoštva palačinki, jagoda, kolačića, maslaca koji se presijavao na suncu i sirupa koji je bio tako debelo namazan da se uvukao u pore. želiš li da odem po Em i Maddie? pitao je i Henry je odgovorio prije nego je Ann uopće uspjela išta reći. pusti ih da spavaju. Moram s to-bom razgovarati. Nije li vrijeme da se vratiš u grad?
– Henry! ann je došla i sjela s njima za stol, stavljajući vrč pun vrelog mlijeka ispred C.L.-a. mo-že ostati koliko god želi, što duže to bolje. potapšala mu je ruku. dom mu je tamo gdje pripada.
– Treba odmor da se ohladi, rekao je Henry. može se poslije opet vratiti kući.
– Razmišljao sam o tome, rekao je C.L. razmišljam o dolasku kući. Je li ponuda za zemlju kraj kuće još otvorena?
– O, C.L uzdahnula je Ann, a Henry se namrštio.
– Vrati se u grad i razmisli o tome, rekao je C.L.u. Prvo se smiri.
– Ta zemlja je tvoja kad god je želiš, C.L rekla je Ann. Samo reci.
– Razmišljao sam da razgovaram s Howiejem Bassetom u vezi kuće. Moglo bi biti dobro da me imate za susjeda.
Ann je klimnula glavom, nasmijala se i nedvojbeno udarila Henryja po članku jer je C.L. vidio kako se mršti.
Henry je izgledao rastrgano. Rekao je: C.L. upozoravam te, ali to je rekao bez imalo sile i tada je Ann uskočila i rekla: idi danas vidjeti Howiea. Dovedi ga ovamo. Mora uskoro početi ako se želiš useliti prije Božića. Mogao bi je sagraditi prije Božića, je li tako Henry?
Henry je opasno pogledao C.La i podigao vilicu. Ako se C.L. ovdje ne smiri, morat će biti goto-va do vikenda. Usmjerio je vilicu prema C.L.u. uvijek si bio usijana glava i uvijek te to vodilo u nevolje, a sad to isto radiš. Uspori i kloni se... prekinuo je nakon kratkog pogleda na Ann. Okani se nevolja, završio je.
Ann je C.L-u dodala kolačiće. Idi danas do Howiea. Nedjelja je, pa će imati Vremena.
– Da, gospođo, rekao je C.L. i nagrabio krumpire na svoj tanjur dok je za to vrijeme izbjegavao Henryjev pogled. Polako će rješavati stvari. Ali Ann je bila u pravu, ako želi Maddie i Em sa sobom u kući u skoro vrijeme, mora danas otići do Howiea.
Ali prvo će se vidjeti s Brentom.
– Upozoravam te, C.L rekao je Henry pogledavajući ga preko palačinki.
– Čujem te, Henry, rekao je C.L. dok je razmišljao o Maddie i Em, o tome kako su sigurne u kući u susjedstvu.
Maddie je nazvala svoju majku s telefona na katu prije nego je sišla na doručak. Majko, Maddie je. Nemoj dolaziti danas kod mene da čuvaš Em, ostat će na farmi s Ann Henley.
– Što do vraga tamo radi?
– Obje smo ovdje. Maddie je pokušala zvučati pozitivno i uvjerljivo u priči koju je sinoć uvjež-bavala. stvari su kod kuće malo napete, pa smo došle ovdje na odmor.
Majčin glas je bio oštar. gdje je Brent?
– Ne znam.
– Maddie, što se događa?
Maddie je duboko uzdahnula. ostavljam ga, majko, sutra podnosim zahtjev za razvod.
Duga šutnja dala je Maddie do znanja da njezina bračna nevolja njenoj majci nije bila novost. Da je bila, onda bi joj rekla: O ne, ne možeš, ili nešto drugo što bi joj prvo palo na pamet. Tišina je značila da bira strategiju. Zaboravi majko, željela je reći Maddie. Ne možeš me natjerati da promi-jenim mišljenje. Problem je bio što je njezina majka inače to mogla.
Naravno, to je bilo prije Nove Maddie. One koja je spavala s drugim muškarcem i otrovala svo-jeg muža.
Kada je majka ponovno progovorila, glas joj je bio prodoran. Znaš, Maddie, znam da je on prob-lem, ali nemoj biti brzopleta.
Nemaš pojma koliki je to problem, majko. Nisam brzopleta. Razmislila sam o tome i znam što radim. Nazvala sam odvjetnicu za razvode.
O ne, ne Wilbura Čartera.
– Jane Henries iz Lime.
– Pa to je dobro. Bilo tko, samo ne Wilbur Carter. majka se nakašljala i nastavila se prepirati. ia-ko mislim da bi trebala razmisliti o ovome. Razvod, Maddie. Znam da tvoja generacija misli kako to nije ništa...
– Moja generacija ne misli da nije ništa.
– ... ali to je strašna stvar. Misli na Emily.
Mislim na Emily. Mrzila bi Rio. Majko, znam što radim.
– Pa ne moraš se žuriti, zar ne? Ne treba ti razvod sutra, zar ne?
Kad je malo razmislila, pa i nije joj trebao. S Brentom u Brazilu mogla bi desetke godina tražiti taj razvod kada bi htjela. Ne majko, ne treba mi. Neću žuriti.
– To je sve što te molim.
Za sada, pomislila je Maddie.
I ako promijeniš mišljenje za Em, bit ću ovdje. Majčin ton glasa je naznačavao daje ona uvijek na pravom mjestu, nešto što njezina kćerka sigurno ne bi mogla tvrditi. Jesi li sigurna da se osjećaš dovoljno dobro za posjetu baki?
– Kao i uvijek kada posjećujem baku, rekla je Maddie. O da, Em ima psa.
– Molim?
– C.L. Sturgis joj je jučer poklonio psa. Ne razdvajaju se.
– Maddie, viđaš li se ti s tim čovjekom?
Maddie je zatvorila oči i odlučila riskirati. Majko, jesi li ti čula da se ja viđam s njim?
Majčin glas je bio zamišljen kada je odgovorila. Ne. Maddie je odahnula. Bailey je držao usta za-tvorena. Zar ne misliš da bi ti to već čula daje tako?
– Gloria je rekla da ste sjedili za piknik stolom dva sata. Pili.
– Gloria je također unajmila i Wilbura Cartera. Što ona zna?
– Pa valjda si u pravu. Što si ono rekla da taj Sturgis radi?
– Nisam ništa. Ne znam. Moram ići.
– Nazovi me kada se vratiš od bake, rekla joj je majka i Maddie je prekinula vezu.
Em je sjela za stol nasuprot svoje mame i posegnula rukom prema Phoebe, više zbog toga da bu-de sigurna da je s njom nego daje pomiluje, ali budući da joj je ruka već bila tamo i da je Phoebe očekivala maženje svakih pet minuta, po milovala je meku glavu svoje ljubimice. Volim Phoebe.
– Znam. I meni se jako sviđa.
Em se vratila svojim palačinkama i jednim okom je pratila mamu. Sviđa mi se i C.L.
Njezina mama je nekako poskočila, nervozna što nije bilo dobro. Obično joj je mama bila toliko smirena da je bila dosadna. On je dobar čovjek, rekla je mama. Trebaš još sirupa?
– Znači i tebi se sviđa?
– On je stari prijatelj. Išli smo zajedno u srednju školu.
Mama joj je dodala sirup. Em gaje stavila na stol pored sebe. Hrana nije bila ono što ju je zani-malo, iako je Annina hrana bila nešto drugo. Je li on išao u školu i s tatom?
– Da. mama je prerezala palačinku i na vilicu nabola veliki zalogaj. S tatom, tetom Trevom, tet-kom Hovviem i hrpom drugih ljudi. Baš kao i prijatelji koje imate ti i Mel. stavila je zalogaj u usta i Em je sačekala dok sažvače kako bi je mogla pitati još jedno pitanje. Njezina mama nikada nije uzimala velike zalogaje. To je bilo nezdravo. Sigurno odugovlači.
Srednja škola je bila zanimljivo skretanje s teme, ideja da će ona i Mel jednog dana biti odrasle i svi njihovi prijatelji, a neki od njih će otići i vratiti se. Pitala se kako će izgledati Jason Norris kada se vrati. Možda kao Doug iz Hitne službe. I zastati će da vidi kako je ona, kao što je i C.L. učinio.
Em se namrštila dok joj je mama gutala zalogaj. Jeste li vi bili dečko i cura?
– Ne. Mama joj je dodala jagode i Em ih je stavila pokraj sirupa. Jedini dečko kojeg sam ja imala je bio tvoj tata. Dosadno, ha?
– Možda. Em je progutala zalogaj i postavila pitanje koje nije htjela. Gdje je tata?
Mama je trepnula i ponovno izgledala uznemireno. Pa, mislim da radi nešto za tvrtku.
Em je osjetila hladnoću. Bila je sto posto sigurna da je to laž, ili barem zataškavanje. Nije zvuča-lo dobro. Nešto za tvrtku nije zvučalo dobro. Ne na način na koji je to rekla njezina mama.
Tada se Ann vratila u kuhinju i pitala: Em, trebaš li nešto? I Em je znala da treba zašutjeti o svom tati.
– Ne, hvala, rekla je. Ovo je izvrsno. bilo je; samo ona nije htjela jesti. Željela je znati što se do-gađa.
– Nedjelja je pa moram u posjetu baki, rekla je Maddie. Ti ćeš ostati ovdje s Ann, tako da Phoe-be može trčati okolo. Je li to u redu?
– Valjda, rekla je Em.
– Ann je nešto govorila o pravljenju pite s jabukama, rekla joj je mama. To zvuči dosta dobro, zar ne?
– Valjda, odgovorila je Em.
– Super ćemo se zabaviti, odlučno je rekla Ann.
– Čekaj samo da vidiš kakvu ogrlicu imam za baku, rekla je Maddie i glas joj je zvučao pomalo očajno.
Em je odustala. daj da vidim.
Maddie je izvadila ogrlicu iz torbe koja je bila stvarno ružna, hrpa crvenog stakla koja je visjela s lažnog zlatnog lanca.
Em je klimnula glavom. Stvarno će joj se svidjeti. Ne nosiš ništa drugo, je li tako?
– Ništa što bih željela. mama je opet zvučala bolje, Ann ih je smiješno gledala, pa je Maddie rek-la: moja baka bi uzela sve što ona želi, a vi imate. Onda je ometemo sa stvarima koje mi ne želimo. Okrenula se prema Em. Je li tako, Em?
Mama je zvučala kao daje zaista željela da se Em složi, kao daje nešto vrijedilo ono što je ona rekla, iako nije. Em je samo klimnula glavom.
Mama je stavila ogrlicu i poljubila Em za rastanak. lijepo se zabavi s Ann i Phoebe. Pomozi oko posuđa.
– Nemoj reći prabaki za Phoebe, viknula je Em dok joj je mama izlazila kroz vrata. Natjerat će me da joj ju dam.
Ann je Maddie posudila svoj stari kamion Ja ne idem nikuda, samo ti njega uzmi, bilo je nevjero-jatno koliko se Maddie osjećala bolje od kada je ponovno imala auto. Nije to bilo zbog toga što je Frog Point bio toliko velik da je auto bio neophodan, nego zbog toga što joj je auto davao osjećaj da može pobjeći ako bude morala. Nije mogla, ali joj je auto tu ideju barem činio mogućom.
Definitivno nije mogla pobjeći svojoj baki.
Baka Lucille je sjedila u zelenoj kućnoj haljini od šifo na pod narančasto-ružičastim pokrivačem u blijedo narančas toružičastoj sobi, nalikujući na blijedu parodiju mlade dame koja je nekada bila. Frizura joj je uokvirivala lice na kojem su samo oštre crne oči bile iste kao nekada, sitne, naborane i čvrste kao staklo. Maddie nije naslijedila nijednu od prednosti svoje bake, kao što joj je to bilo re-čeno već tisuću puta dok je sjedila u ovoj sobi, niti njezino lijepo lice, niti njezin avanturistički duh, ni borbeni nagon. Ali budući da je baka davno postala najveći davež u obitelji, Maddie nije pretje-rano uzrujana zbog tog manjka genetske podudarnosti. nećeš vjerovati kako je to bilo kada sam ja odrastala, Maddie, govorila joj je majka dok je bila mala. ponižavala me. Ja to tebi nikada neću ra-diti.
Gledajući baku sada, Maddie se potiho zahvalila majci i postala sigurnija u svoju odlučnost da to prenese i na svoju kćer. Zadnje što je željela postati jest Baka svoje generacije.
Iako su te osobine trebale preskočiti generacije. I tu je bio C.L. na Pointu. Ako nastavi kako je krenula, definitivno će biti Baka devedesetih. Morala sije srediti život. Ali prvo je trebala završiti s ovim posjetom. Prešla je sobu, ignorirajući bakin pogled u stilu debljaš se i stariš i rastvorila je na-rančas toružičaste zastore koji su vodili na bakinu malu terasu.
– Previše svjetla. Bakin glas je bio hrapav i oštar. to je loše za moju kožu. I tvoju također, ali ti si beznadna.
Maddie ih je navukla nazad dopola, znajući da će baka gunđati kako nema dovoljno svjetla ako ih ostavi posve navučene.
– I bako, veselo je rekla Maddie dok je sjedala pored kreveta. Kako si?
– Imam devedeset i pet godina, što misliš kako sam? Puknula je baka.
Imaš osamdeset i tri, željela joj je reći Maddie, ali nekako se smirila. Ulaziti u svađu s bakom je-dnako je kao i boriti se za zemlju u Aziji. nadam se da si dobro, rekla je Maddie. divno izgledaš.
– To je zato što ne sjedim vani na jakom suncu kao neki ljudi koje znam. Baka se nagnula napri-jed. ova Janet Biedermeyer iz susjedne sobe? Ta žena je katastrofa. Izgleda kao aligator. Stavi ruke na njezinu stražnjicu i mogla bi biti avion. A dvadeset godina je mlađa od mene. Da sam ja imala... baka je zastala i krajičkom oka pogledala Maddie. Što se tebi dovraga dogodilo?
Maddie je uzdahnula. naletjela sam na vrata, bako. Sve je u redu.
– Ha! baka se zadovoljno naslonila na svoje jastuke.
– Udario te, zar ne? I mislila sam si daje on takav tip.
– Ne, bako, rekla je Maddie onoliko odlučno koliko je mogla odglumiti. brent me nije udario. Spotaknula sam se i pala na rub vrata.
– Ma naravno. Zato imaš posjekotine od njegovog prstena na licu, rekla je baka i Maddie je na trenutak zastala. e da, sada ćeš obratiti pozornost. Došla si na pravo mjesto po pomoć. o ne, nisam, pomislila je Maddie, ali baka je samo nastavila. 1 ja sam to prošla. Slušaj sada što ćeš napraviti...
– Djeda te nikada nije udario, rekla je Maddie, zaboravljajući na dipomatski pristup. Ne vjerujem ti. Trebala bi se stidjeti...
– Ne tvoj djeda, prekinula ju je baka, vidno uzbuđena.
– On nikada nije digao ruku na mene. Baka je napravila grimasu kao da ju je njegov nedostatak nasilja još uvijek živcirao. Govorim o mojem prvom mužu.
Maddie je sjela natrag. ja sam mislila da ti je on bio prvi muž.
– Ne. i baka je sjela, ali sada je već bila pod kontrolom. moj prvi muž bio je bezvrijedni glupan, Buck Fletcher.
Maddie se trudila da se ne počne smijati. Buck? Udala si se za nekoga tko se zove Buck?
– Još gore od Brent, nasmijala joj se baka natrag. Kakav je to svijet koji ima takva imena?
Nemoj joj dopustiti da počne, rekla si je Maddie i pokušala zaobići svađu. Ne mogu vjerovati da si ti već jednom bila udana i da mi to nitko nije rekao.
Baka je slegnula ramenima. on je umro prije nego si se ti rodila. Nisam bila baš jako tužna, mogu ti reći. baka se glasno nasmijala i zatim je ponovno pogledala u Maddie. Ne možeš koristiti šminku za modrice, dijete.
– Hvala bako, rekla je Maddie, želeći da može slijediti bakin put u stilu Bucktajni prvi muž, ali bila je sigurna da bi to dovelo do velikog nasilja, baš ono što joj nije trebalo. Donijela sam ti slatki-še. Naslonila se naprijed kako bi otvorila torbu i dopustila crvenom staklenom privjesku da padne na pod.
– Hvala, rekla je baka automatski, jednom kandžom već na putu da uzme zlatnu kutiju koju je Maddie izvadila iz torbe. Ester Priče. Dobro. potrgala je crvenu vrpcu s kutije domaće čokolade. mala kutija.
– Donijet ću drugu sljedeći tjedan, rekla joj je Maddie. Uvijek donesem.
– Ti si dobra djevojčica, Maddie. Baka je zagrizla u mliječnu kornjaču koja je bila na vrhu kutije. To je bila još jedna iritirajuća stvar vezana za baku: uvijek je jela kornjače, a lješnjake bi pljunula. I jedan je baš preletio preko sobe dok je Maddie dovršavala misao. Dobro, rekla je baka i onda pog-led premjestila na privjesak. Lijepa ogrlica.
– Ova? Maddie je podigla crveni privjesak. to je obiteljski nakit. Iz Brentove obitelji. pokušavala je djelovati uzbuđeno zbog toga. to je jedan od mojih najomiljenijih komada nakita. Ja...
– Znaš, ja neću još dugo biti s vama, rekla je baka slabašno, uranjajući u jastuke s kutijom čoko-lade u jednoj, a unakaženim kornjačama u drugoj ruci. stara sam.
Nemoj me zezati, željela je reći Maddie, ali umjesto toga je samo klimnula glavom pokušavajući djelovati simpatično. Pa sigurno tako ne izgledaš, lagala je. Izgledaš bolje od mene. Nažalost s ovom modricom na oku to je djelomično bila i istina.
Baka je uzdahnula. Mogla bih umrijeti svaki dan. Vratila je polupojedenu kornjaču natrag u kuti-ju i svoju slobodnu ruku stavila na srce. Bilo kada.
– O Bože bako, rekla je Maddie. Mogu li ja nešto napraviti?
– Ogrlica bi mi lijepo išla uz ovu spavaćicu. Baka je potapšala zeleni šifon.
Crveno staklo bi izgledalo strašno uz tu spavaćicu. Ali i ona sama je tako izgledala pa ništa zato. pa ne znam bako, rekla je Maddie. To je bilo od Brentove majke...
– Ta žena. dok je to izgovarala, baka je zaboravila na svoju glumu krhke starice. Helena Faraday nikada u životu nije bila lijepo obučena. baka je uzdahnula na tu pomisao, a onda se sjetila daje na umoru i ponovno legla među jastuke. mislim da ti neće zamjeriti ako posudiš ogrlicu umirućoj baki, Maddie. Na kraju krajeva... ovdje je baka zastala kako bi izgledala kao da joj je jako loše ili poput svetice, što je bilo lažno.. ti ćeš dobiti sve kada ja umrem.
– Pa ako misliš da će ti od toga biti bolje, rekla je Maddie. Bilo joj je već dosta Sarah Bernhardt za jedan posjet. Skinula je ogrlicu s vrata i dodala je baki koja ju je stavila na svoj vrat i nastavila mrcvariti kornjaču.
Maddie se ustala. pa bako, s obzirom da izgledaš puno bolje, ja...
– Sjedi dolje, naredila joj je baka bez imalo slabosti. nisam ti ispričala novosti.
Maddie je sjela gledajući čeznutljivo u Ester Price. Ako bude morala slušati o skandalu u starač-kom domu, trebala bi barem jesti čokoladu, ali baka će je ozlijediti ako to bude pokušala.
– Mickey Norton se ponovno zaljubio. baka je ostavila polupojedenu kornjaču i podigla čokola-dnu kremu. Abigail Rock, dvoja vrata niže od mene, uzrujava se zbog toga, ali barem se Mickey još trudi. Onaj Ed Keating s kraja hodnika više uopće ni ne izlazi iz kreveta. To je strašno kako se ljudi raspadaju kada ostare.
– O pa ne znam, rekla je Maddie misleći na C.L.-a. neki od njih budu i bolji.
Baka je opet uzdahnula. kao tvoj muž?
– Stvarno moram ići bako, rekla je Maddie, stojeći, a baka je rekla: sjedi, i ona je sjela, slušajući o svim skandalima koje je baka nakupila u tjedan dana. Na njezinu sreću, baka priča kao navijena pa sve to može izgovoriti u pola sata.
– I sada si ti, završila je. pogledaj se, sva si pretučena. Svi ovdje znaju da si moja unuka. Ode moje ime. na trenutak je izgledala bespomoćno i onda je uzela još jedan komad čokoladne kreme.
– Nije to tvoje ime, Maddie je istaknula. to je Brentovo ime. To je Faraday ili Martindale skan-dal. Morali bi ići tri generacije da dođu do Barcley skandala.
Baka se nagnula naprijed i bila je poprilično bijesna. I misliš da oni to neće napraviti?
Maddie se malo povukla unatrag. Za ljude u ovome domu tri generacije su bile jučer. u pravu si. Oprosti zbog oka, bako. Nisam trebala doći. Neću dolaziti dok mi ne prođe.
– Ha! viknula je baka. ti misliš da oni to također neće primijetiti? Dođi ti iduće nedjelje, kao i uvijek. I do tada nauči kako stavljati šminku. Skandal. Ha!
Maddie se ustala da krene.
Sjedi!
– Ne mogu. Maddie je bila bočno okrenuta i hodala je prema vratima. moram ići. Sljedeći tjedan, obećavam. Bok, bako.
– Do sljedećeg vikenda ću ja biti mrtva. baka je podignula još jedan slatkiš, ali ovaj s lješnjakom na vrhu.
– Izgledaš divno s tom ogrlicom, bako, rekla je Maddie i zatvorila vrata za sobom. Kako se ok-renula, tako je čula kako je lješnjak odskočio.
Kad je Maddie stigla kući, vrata su bila malo otvorena.
Stala je na trijem s ključevima u rukama i glupo gledala u otvorena vrata. Vrata bi se automatski otvorila kada ih netko ne bi zalupio, ali ona ih je zaključala prije nego je otišla.
Brent.
Gurnula je vrata rukom. Sada su se skroz otvorila i oprezno je prešla preko praga.
Sve je izgledalo isto. Možda ipak nije zaključala vrata. Sjeća se da ih je zalupila da bude sigurna da ih je zatvorila ne, zaključala ih je. Bila je sigurna da ih je zaključala.
brent? pozvala ga je drhtavim glasom. Odložila je torbu na šank i otišla u dnevnu sobu. Sve je također izgledalo isto, osim stola.
Ladice su bile samo malo izvučene i malo ukrivljene. Ključa od sefa nije bilo.
Brent je došao kući da bi uzeo ključ. I Em. Došao bi večeras po nju da ga nije spriječila.
Otišla je u hodnik i nazvala policiju. nisam sigurna, rekla je kada ju je dispečer pitao što nije u redu. ali mislim daje provalnik bio ovdje.
Policija je ladicu posula bijelim prahom kako bi uzeli otiske i našli su samo njezine, a postavljali su joj pitanja na koja nije znala odgovoriti; Ne znam zašto bi provalnik želio naš ključ od sefa i do-imala se skeptičnom sve dok nije rekla: slušajte, želite li paziti na kuću večeras? Bojim se, i sigurno je jedan dio njezinog straha bio u glasu jer su rekli da će postaviti auto ispred kuće. Kada bi mogla držati Brenta izvan kuće na jedan dan, mogla bi si dovesti život u red.
Bile bi još sigurnije kad bi mogla uvjeriti Em da još večeras ostane na farmi.
Nije joj se činilo da puno traži.
Kada je policija otišla, pretražila je kuću tražeći još dokaza da je Brent bio tamo. Bilo ga je pos-vuda, živio je tamo toliko dugo, njegovi časopisi, njegove cipele, njegov sitniš, a ona ga je željela vani, sada ga je željela potpuno izvan kuće. Bilo je vrijeme. Dovukla je nekoliko kartonskih kutija iz garaže i počela pakirati njegove stvari.
Tri sata i nekoliko kutija kasnije, sjela je pred njihov ormar u spavaćoj sobi. Otvorila je zadnje dvije kutije i bacila stvari u njih, ne trudeći se posložiti ih. Nedostajale su neke stvari dok je pakira-la: njegove omiljene pamučne majice, njegove traperice, svijetlo odijelo, kuglačke cipele. On se sam spakirao, shvatila je dok je skidala stvari s vješalice. Već je uzeo što je htio. Ugurala je zadnje dvije stvari i odvukla kutije u otvorenu garažu, zajedno s ostatkom njegovih stvari. Tada se vratila na kat kako bi bacila njegovo sportsko smeće iz stražnjeg dijela ormara.
Njegovu bejzbol palicu stavila je na jednu stranu. Mogla bi je iskoristiti na njemu, ako se vrati. Gad se već spakirao. Znala je da će je ostaviti, ali činjenica da se već spakirao potpuno ju je razbje-snila. Istrgnula je njegovu golf torbu koja se izvrnula. Tucet golf loptica se prosulo po podu, a pali-ce su se raspale. Nije njezin dan.
Maddie je namjestila torbu i pokušala staviti palice natrag u nju, ali one nisu mogle skroz ući, ta-ko da ih je izvadila i protresla torbu da vidi što je to zapelo na samom dnu. Iz nje je ispao mali pa-ketić.
Neko vrijeme je samo sjedila na rubu kreveta i gledala u paketić na podu. Sam Bog zna što je to bilo. Pornografija? Kokain? U ovom trenutku mogao bi biti i pepeo Jimmyja Hoffe, a da ona ne bude iznenađena. Ništa je više nije moglo iznenaditi.
Kad gaje odmotala, ugledala je novac. Četiri paketića novčanica od sto dolara. Četiri stotine tisu-ća dolara. Bio je kao novac iz Monopola, samo što je ovaj bio pravi.
Što je on dovraga radio? rekla je naglas i onda pomislila, Novac za bijeg.
Zvuk udaranja u prizemlju trgnuo ju je iz ormara. Četiri svežnja novčanica gurnula je pod mad-rac, omot bacila u smeće i potrčala dolje.
– Zašto te toliko nema? pitao je C.L. kada je otvorila vrata. Mislio sam da si mrtva. Zvučao je poluozbiljno.
– Razmišljala sam.
– Upozorio sam te na to. Ugurao se unutra i podigao joj bradu kako bi je vidio. Lice ti izgleda bolje. Na neki način.
– Čime se ti baviš?
– Računovođa sam. Zatvorio je vrata iza sebe. em je još uvijek na farmi, zar ne?
– Da... Maddie je počela pričati i tada ju je poljubio, prekidajući tako svaki nastavak razgovora, njegove vrele usne stopile su se s njezinima, njegove ruke su je privlače na sebe. Naslonila se na njega kako bi produljila poljubac jer se osjećala tako lijepo, a u zadnje vrijeme se zbog malo stvari lijepo osjećala. U njezinoj situaciji je bilo jako teško biti pametan.
Zatim su mu se ruke premjestile na njezina leđa i prekinula je poljubac prije nego ju je uvalio u još veću nevolju. prestani. Netko će pogledati kroz prozor i vidjeti nas.
C.L. ju je odvukao u dnevnu sobu. nas dvoje trebamo malo vremena nasamo. Henry mi je rekao da si imala provalnika.
Maddie se pokušala sjetiti gdje su stali s razgovorom prije poljupca. Ti si računovođa?
C.L. je uzdahnuo. Što je loše u tome da budeš računovođa?
– Ništa. Samo te nisam zamišljala kao računovođu. Maddie je razmislila o tome. U stvari, nisam te zamišljala zaposlenog.
C.L. se odmaknuo od nje. Hvala ti lijepo. A sada o tvom provalniku...
– Zašto si ti toliko zainteresiran za tog provalnika?
C.L. je djelovao bijesno. stranac provali u kuću žene koju volim i ti si iznenađena što sam zainte-resiran?
– Možda nije stranac, rekla je Maddie ignorirajući dio o ženi koju voli, djelomično zbog kompli-kacije s kojom se sada nije mogla suočiti. sinoć sam zaključala vrata, tako daje to bio netko tko dob-ro zna obijati brave ili je jednostavno imao ključ.
C.L. se ponovno ustao, zainteresiran. tko ima ključeve?
– Moja majka, Treva i Brent.
Pogledi su im se sreli. Ja bih se kladio na Brenta.
Maddie je klimnula glavom. I ja isto.
– Što bi on tražio?
– Jučer sam bila u banci, rekla je. Pogledala sam u naš sef.
I? C.L. se doimao napetim kao da je slušao jako pozorno.
– Tamo su bile dvije karte za Rio i dvije putovnice.
Pomakao se unatrag. To ti je sigurno bio šok.
– Uzela sam Eminu putovnicu i pokidala je. Možda se vratio daje potraži. A ključ od sefa je nes-tao. Razmislila je o odjeći koju je spakirao. A nadam se i on.
– Polako s time, rekao je, spustio se i poljubio je, trljajući svoje usne o njezine tako jako daje za-drhtala od čežnje.
– Volim kad to radiš, prošaptala je, a on je rekao: dobro. Radit ću to stalno. ponovno ju je polju-bio, samo sada malo sporije i baš kada je počela osjećati veliku toplinu, vani su zalupila vrata od auta i on je počeo: ovaj grad, rekao je i odmaknuo se od nje da pogleda kroz prozor. Nije tvoja maj-ka. Neka isprana plavuša iz susjedstva.
– Gloria. Bilo joj je grozno što ju je odgurnuo, ali ujedno joj je i laknulo. Mislim da je ona ta s kojom Brent spava.
C.L. je provirio kroz prozor. Isuse, zašto?
– Ti uvijek kažeš pravu stvar, rekla je, ali on se još odmaknuo od nje.
– Ti ostani ovdje s lancem na vratima. Ja idem provjeriti s Henryjem da budem siguran da on zna čuvati taj sef.
– Hej, rekla je Maddie. Nemoj ovo zabrljati. Želim da on ode odavde.
– Ja i ti lutko, možda rekao je C.L. dok je išao prema vratima, ali ima dosta ljudi koji žele da os-tane i objasni neke stvari. Bilo bi lakše za sve nas da to napravi.
Maddie gaje slijedila. C.L ovdje se događa nešto za što ja ne znam, je li tako?
– Ne pitaj me, rekao je. 1 ja sam ovdje stranac.
Poljubio ju je, ovoga puta jako, tako da se stisnula uz njega, ali nakon što je to napravio, pogle-dao je preko njezinoga ramena s osjećajem krivnje. I zatim je otišao prije nego što gaje mogla bilo što pitati.
Maddie je gledala kako odlazi i pomislila, Kasnije prijatelju. Koristit će svoje ženske čari na njemu i onda će joj reći sve. Odmah nakon što prođe onaj požudni dio.
Ponovno je otišla gore i izbrojila novce ispod madraca. Četiri stotine tisuća dolara. Zašto ih sinoć nije uzeo? Morat će se vratiti po njih. Nije ih mogao zaboraviti.
Što ako provalnik nije Brent?
Nije imalo smisla. Morao je to biti Brent; nitko drugi ne bi mogao koristiti ključ od sefa.
Samo odlazi, pomislila je. Želim da odeš iz mog života. Onda se sjetila tableta. Je li ga ona već trajno istjerala iz života? O, dovraga.
Gurnula je novac ponovno ispod madraca i zgrabila svoju torbu. Do ljekarne je imala samo dva kilometra. Mogla bi stići prije nego zatvore.
U Revcu je Maddie ljekarniku pokazala praznu bocu tableta protiv bolova.
– Koliko su ove tablete opasne? pitala je. mislim, ako ih uzmem više, na primjer sedam.
Ljekarnik joj je održao lekciju o zloupotrebi lijekova i rekao joj da sedam tableta vjerojatno ni-koga ne bi trajno povrijedilo. malo bi pomutile razum i vjerojatno uzrokovale nesvjesticu. promat-rao ju je s ozbiljnim izrazom lica. prekoračivati propisanu dozu je jako loša ideja.
– Slažem se u potpunosti, rekla je Maddie i riješila se straha da je ubojica; što se nje ticalo, Bren-tov razum je uvijek bio pomućen, a ionako je trebao sna. Zatražila je novu bočicu koju joj je ljekar-nik dao sa sumnjom, a potom je otišla kući kako bi završila s čišćenjem Brenta iz svojeg života. dok si spavao, mogla bi mu reći, si se odselio.
Stavila je njegove zadnje stvari uključujući i golf torbu s novcima u garažu. Što god je trebao za odlazak u Rio, mogao je uzeti u garaži.
Dok je zatvarala garažna vrata, prilazio je auto.
Bio je to noviji model Forda i Maddie nikada prije nije vidjela ženu koja je iz njega izašla. Bila je to osoba sa sitnim očima, ali ugodnog pogleda, crvenokosa, što znači da nije bila Brentova naj-novija, ali Maddie se pripremila i očekivala najgore. Ova je bila jedna od Brentovih bivših ljubavni-ca. Ovo je bio netko koga je Brent prevario. Ovo je bila C.L.-ova tajna žena. Trgnula se na ovo zad-nje, ali je pokušavala biti smirena dok joj je žena prilazila.
– Imate garažnu prodaju? pitala je.
Maddie je trepnula. molim?
– Nedjelja je, rekla je žena. Ljudi nedjeljom imaju povoljne garažne prodaje. Maknula se korak unatrag i pogledala okolo. Mislila sam da imate. Izgleda da nemate. Oprostite.
– Garažna prodaja, Maddie se čula kako govori. Ponovno je zatvorila garažna vrata. Ma naravno. Prodajemo samo mušku odjeću. I neke sportske stvari. Sjetila se novca i dodala: ali ne i palice za golf.
Ženine oči su se raširile. odjeću koje veličine?
Vjerojatno nije bilo u redu prodavati Brentove stvari totalnoj strankinji, ali trebao je misliti na nju prije nego im je ispraznio bankovne i štedne račune. Morala je prodati njegove stvari. Bila je bez novca.
– Većinom je XL, rekla je Maddie. Koliko dajete za njih?
Deset minuta kasnije, žena se odvezla s velikom većinom Brentovih stvari, osim palica za golf, a Maddie se vratila na kat. Pomaknula je svoju odjeću kako bi popunila ormar i u prazne ladice je nagurala nešto svojeg donjeg rublja i nekoliko džempera. Kad je bila gotova, cijela je soba bila sa-mo njezina.
Trebala se osjećati krivom, ali nije. Osjećala se slobodnom. Pogledala je okolo po sobi i pomisli-la, Mrzim ovo mjesto. Moram otići odavde. Ružno je.
Uzglavlje boje breskve je bilo posebno ružno. Brent ga je izabrao. I ono bi trebalo ići.
Maddie je uzela odvijač, skinula uzglavlje i maknula ga. Zatim gaje svukla niz stepenice i bacila u garažu.
Gloria Meyer je izašla daje vidi. Je li to tvoj krevet?
– Proljetno čišćenje. Maddie je pogledala u Gloriju i pomislila, Vampir, huh? i vratila se u kuću.
Brent se nije skrivao u tvrtci kada je C.L. došao, ali Howie je bio tamo, iako je bila nedjelja.
Sedmodnevni tjedan? rekao je C.L. kada je Howie sišao da mu otvori vrata, a izgledao je još uvi-jek kao isti solidan i pristojan čovjek kao i u srednjoj školi, samo s manje kose.
– Baš si čovjek kojeg sam želio vidjeti. Howie mu je rukom pokazao da uđe.
– Tražim Brenta, počeo je C.L. i Howie je rekao: on je propao u zemlju. Zaboravi ga. Ja hoću da nam ti pogledaš knjige.
– Zezaš se. C.L. ga je slijedio u njegov ured.
Howiejev kompjuter je bio uključen i po cijelom stolu
su mu stajali razbacani papiri. on ti to ne bi dopustio. howie ga je posjeo u fotelju i sjeo ispred kompjutera. Pronevjeravao je novac, znam to, samo ne mogu to pronaći u knjigama.
– Ipak je Sheila bila u pravu. C.L. je privukao stolicu bliže kompjuteru. ona je uvijek poznavala novac. Što imaš?
– Nered, rekao je Howie. Brent je vodio prodaju i knjige, a ja sam radio planove i gradnju. Sve je to išlo dobro do prije godinu dana kada smo počeli graditi više kuća, a zarađivati manje novca.
– A joj, rekao je C.L.
Howie je klimnuo glavom. tada se Dottie Wylie počela žaliti. Prodaje kuću koju smo joj mi proš-le godine sagradili. Mislio sam da ju je Brent podcijenio što nije bilo u njegovom stilu. Uvijek je volio veće ponude. Ta kuća je bila vrijedna barem dvije stotine tisuća dolara, a on ju je ponudio za stotinu i osamdeset.
C.L.ove oči su se raširile. I zašto se Dottie žali?
– Kaže da ostvaruje gubitak na toj kući. I traži dvije stotine i deset tisuća dolara za nju. Otišao sam kod nje da razgovaram s njom i pokazala mi je dokumentaciju da mi to sve dokaže. Howie je izgledao umorno. Platila ju je dvije stotine i dvadeset tisuća dolara.
– Brent je uzeo ostalih četrdeset tisuća, rekao je C.L. Isuse, pa on je svakoga varao.
– I cijeli grad za to zna, a sve zahvaljujući Dottie. Howie se počešao po čelu.
C.L. se namrštio. ako je to bio slučaj, zašto je onda Stan kupio dio?
– Kupio dio čega? pitao je Howie.
– Tvrtke, rekao je C.L. stan je kupio polovinu Brentove polovine i Sheila sada ludi zbog toga.
Pogled na Howievom licu je C.L.-u govorio da je to njemu potpuna novost. Brent nema polovi-nu, rekao je Howie. Ima četvrtinu. Kao i ja. A Treva i Maddie imaju preostale dvije četvrtine.
– Sve je prodao? pitao je C.L. i Howie mu je susreo pogled.
– Da. Howie je sjeo. Prodao je, što nije smio učiniti prije nego je nama trojima ponudio da to ku-pimo, tako da je dogovor nelegalan. Klimnuo je glavom. Što Maddie misli o svemu tome?
C.L. se malo spustio u svojoj stolici. Teško je reći. Nisam siguran ni da zna za to. Ona misli da on odlazi zbog druge žene, ali u tome ima nešto više osim ovoga. Još uvijek ga štiti. C.L. je zastao zato što ga je taj dio zabolio. Ne želi da mi pazimo na sef ili da ga pokušamo zaustaviti pri odlasku.
– Tu je ne mogu kriviti, rekao je Howie. Da sam ja u braku s Brentom i ja bih želio da ode. Glupi gad. Neku večer je govorio koliko mrzi Frog Point i biti Bent Faraday i kandidiranje za gradonačel-nika. Izgleda da je konačno nešto poduzeo u vezi toga.
C.L. se trudio da se ne nasmiješi na te novosti. Em je bila sigurna, Maddie slobodna, a on je do-lazio kod njih dvije. dobro za Brenta. Glupi gad je napokon učinio nešto što se meni sviđa.
– Pa ja baš i nisam sretan zbog toga. Howie je uzdahnuo i pokazao palcem na brojke na monito-ru. čujem da si ti računovođa. Mogao bi mi koristiti računovođa.
– Kakva podudarnost, rekao je C.L. meni bi dobro došla kuća.
Howie gaje pogledao. ovdje? U Frog Pointu?
– Da, rekao je C.L. i mene je iznenadilo. Dopusti mi da se poslužim tvojim telefonom da Sheili kažem da su Stana upravo izvozali i potom ćemo nešto smisliti.
Em je nazvala s farme pola sata nakon što je Maddie počistila kuću. Phoebe i ja želimo doći ku-ći, rekla je Em s dozom histerije u glasu. Želim vidjeti tatu.
– Ne znam hoće li tata večeras biti kod kuće, rekla je Maddie. Zašto ne sačekamo dok...
– Želim doći kući, rekla je Em, a Maddie je nastavila: doći ću za sat vremena. Strpi se.
U redu, Em je trebala biti kod kuće, tako da će ipak otići po nju. Ali trebala je biti i sigurna. C.L. ju je mogao držati na sigurnom, ali on nije mogao ostati preko noći. Ako on ne bude mogao preno-ćiti, Maddie nije sigurna da će je ona moći držati na sigurnom, čak i s policijom pred vratima.
Boljela ju je glava. Dok se borila sa svojim mogućnostima zazvonio je telefon.
– Maddie? rekla je Treva. Sinoć su ti provalili u kuću?
– Kako si...
– Howie je naletio na C.L.a. Jesi li ti dobro?
– Dobro sam. Maddie je provjerila svoj odraz u ogledalu. Nije bila dobro. Ako ništa drugo, nje-zina modrica je izgledala gore. Ljubičaste boje koja je lagano prelazila u tamno žutu oko rubova. izgledam očajno, ali sam inače dobro.
– Howie kaže da je C.L. zabrinut za tebe. I kaže da je bio jako ozbiljan.
– Zaboravi C.La, rekla je Maddie. imam problem. Mislim da će Brent možda pokušati uzeti Em.
– Uzeti je? Trevin glas je bio šokiran. oteti je?
– Stvari su ovdje loše, rekla je Maddie. Samo je još jednu večer moram držati na sigurnom. Si-noć sam je odvela na Henlyjevu farmu, ali neće više tamo biti. Nije vidjela Brenta od prekjučer. Uplašena je. Maddien glas je zadrhtao na zadnjoj riječi. I ja sam.
– Mi ćemo doći, rekla je Treva. svi. Ne može je uzeti ako je tamo gužva.
– Možete ostati cijelu noć, rekla je Maddie. Ne znam što da radim.
– Pa mi možemo ostati dok ne smislimo što ćemo, rekla je Treva. hoćeš li sada ići po nju? Naći ćemo se kada dođeš kući. Reći ćemo djeci da ćemo imati pizza party. To će povjerovati.
Maddie se naslonila na zid osjećajući olakšanje na nekoliko sati. Dugujem ti, Treva.
– Ne, ne duguješ, rekla je Treva dok joj je glas zvučao zastrašujuće. Ne duguješ ti meni ništa. Slušaj, zvala sam da vidim treba li ti pomoć oko otvaranja kutije iz Brentovog ureda.
Kutije s pismima. Kristienog djeteta. Nije me više briga za to, rekla je Maddie pokušavajući zvu-čati nezainteresirano kako Treva ne bi bila znatiželjna. mislim da ću jednostavno zaboraviti cijelu stvar.
– Bolje ne. Možda u njoj ima nešto što treba tvrtci. Doći ću ja to vidjeti i pokušati je otvoriti.
Maddie se namrštila. dat ću ti je večeras. To će biti lakše. Nije to neka velika stvar, Treva.
– Dobro, rekla je Treva. i ne brini zbog te kutije. U njoj sigurno nema ničega.
– Da, da. Maddie je spustila slušalicu i pomislila, Što Treva misli da se nalazi u toj kutiji?
Treva je imala ključ od kuće. I znala je za provalnika. Zašto bi C.L. danas razgovarao s Howiejem? Zvučalo bi kao da on pravi liniju poveznicu između nje i Henryja. Ako on nije rekao Howieju, kako je ona znala za provalnika? Osim ako ona nije taj provalnik. Čak nije ni pitala je li nešto ukradeno.
Ne. Maddie je odmahnula glavom dok se ustajala. Postajala je paranoična. Treva je bila njezina prva prijateljica. C.L. ju je štitio. Sljedeća na koju će sumnjati je vlastita majka. Zaboravi na to i naruči večeru, rekla si je i nazvala dostavu za tri velike pizze, dvije deluxe i jednu vegetarijansku da ih dostave u osam.
Izašla je van kako bi se odvezla na farmu i zatvorila garažna vrata prije nego ju vidi gospođa Crosby, stavljajući kutije u garažu i ostavljajući ih tamo da ih cijela ulica vidi. Ušla je brzinom svje-tlosti, a njezinoj kući je prišao kombi.
Kada je vozač izašao iz auta, prepoznala je Stana Sawyera.
Nije bio Brent. Ništa više bilo važno, sve dok to nije bio Brent.
– Maddie?
– Bok, Stan. Maddie se trudila zvučati što pristupačnije, ali njezin glas je sigurno zvučao poput Što ti dovraga hoćeš? zato što je Stan zastao i ostao tamo stajati, pomjerajući tijelo korak po korak. je li Brent kod kuće?
– Nije, rekla je Maddie. Trebam li mu reći da te nazove kada stigne?
– Trebali smo se naći jučer ujutro, ali se on nije pojavio. Trebam razgovarati s njim jako brzo. Jako brzo. stan je prišao bliže i Maddie se počela nelagodno osjećati što je bilo glupo. Bila je u Frog Pointu. Ne bi joj mogao nauditi; cijeli kvart je gledao. Jesi li sigurna da nije ovdje?
– Howie dolazi za koju minutu, predložila je Maddie. On vjerojatno zna sve što zna i Brent.
– Ne. stan se primaknuo malo bliže. mislim da Brent smišlja nešto loše. Mislim da će pobjeći. I ja, mislila je ona, ali to ne želim čuti od tebe.
– Ne znam ništa o tome. Maddie se okrenula prema kući.
Zgrabio ju je za ruku. Moraš ovo čuti. On ima moj novac. Pokušala se istrgnuti, ali on ju je čvrs-to držao i gurao svoj lakat do njezinog ramena. I ti si u nevolji kao i on, rekao je Stan i onda su obo-je odjednom postali zaslijepljeni svjetlom s auta koji je skretao na prilaz.
– Bolje daje ovo Brent, rekao je Stan.
Auto se zaustavio, svjetla su se ugasila i izašao je C.L. pusti je, rekao je prilazeći im ljutitog lica.
Maddie je morala proći skroz do rijeke i oko drveća da bi pronašla C.L.a, budući da se zavalio u mrežu. lagao sam Henryju, rekao joj je kada se sagnula ispod grane da dođe do njega. Ta prokleta mašina neće ubiti njega, ubit će mene.
Maddie mu je dodala piva. Popij, osjećat ćeš se bolje.
Otvorio je prvu bocu i odmah ispio polovicu. Dođi i sjedi kraj mene.
Glas mu je bio dubok i prodirao joj je skroz u kralježnicu. Prije dvadeset četiri sata su bili na stražnjem sjedalu. Maddie je malo zadrhtala kada se svega prisjetila. Sada su bili samo nekoliko stotina metara od Em. Ne, hvala. Maddie je pogledala okolo po mračnom krajoliku i u zvjezdano nebo kako ne bi na to mislila. ovdje dolje je baš lijepo.
– Ja imam maštariju o nama u mreži, rekao je C.L. dođi ovamo. Trebam te.
Maddie je sjela na zemlju, izvan dohvata ruke, tako daleko da se ne može ni slučajno nasloniti na njega jer joj je to toliko prijalo. Ann je rekla da si krao stvari kada si bio deset godina.
– Ako ćeš mi nabadati prošlost na nos, možeš odmah otići.
To nije bila dobra ideja. Zadnje što joj je trebalo jest da bude ovdje u mraku sa C.L-om. Maddie se ustala da ode, ali on se nagnuo iz mreže i uhvatio je za kraj suknje. Lagao sam. Nemoj ići. Sjedi i popij pivo. Podijelit ćemo ga.
Opet ju je povukao za suknju i ona je osjetila njegove tople prste na svojim bedrima. Osjećaj je bio divan, što je bila loša zamisao, tako da je maknula njegovu ruku sa svoje suknje, potom sa svoje ruke i ponovno sjela na zemlju, a koža joj je još uvijek podrhtavala od njegovog dodira, mijenjajući temu prije nego je izgubila pamet i zaskočila ga. Je li bilo lijepo ovdje odrastati?
C.L. se opustio natrag u mrežu. većinom. Ann je prošla teška vremena sa mnom. Bila je tako tu-žna kada bi zabrljao. Nisam to mogao podnijeti.
– Moja mama je igrala na kartu krivnje. Maddie se naslonila natrag na hladnu travu. Još uvijek to radi. Susjedi će misliti da te nisam dobro odgojila. Ponekad mislim da je moj cijeli život bio doka-zivanje susjedima da me moja mama dobro odgojila.
– Dobro te odgojila, rekao je C.L. ti si jako blizu savršenstva.
Ne, nisam. To je bila ona druga Maddie, ona koja se trideset i četiri godine pretvarala, a sada je bila iziritirana time što je C.L. još uvijek bio fiksiran na onu lažnu umjesto na pravu Maddie. Snovi su stvarno bili teški, ako je još uvijek mislio daje ona Dobra Curica nakon toliko vrištanja od jučer navečer.
To ju je podsjetilo na Baileya. ne tako savršena, rekla je. ucjenjuju me. C.L. se uspravio u mreži, a Maddie je nastavila: Bailey želi sto dolara da drži usta zatvorena.
– Kakav idiot, C.L. se opustio u mrežu. Ja ću se za njega pobrinuti. Nije te uzrujao, je li tako?
– Zezaš me? Uz sve ostalo, Bailey je duhovito olakšanje. Ali da, voljela bih da ti to središ s njim.
– Sa zadovoljstvom, gospođo. Spašavanja su moja specijalnost. Želiš li pivo?
Maddie je gledala u njega kroz mrak. pokušavaš li ti mene napiti?
– Ne. Previše sam izmoren od ove kosilice da bih imao neke skrivene motive. Isuse, pokosio sam sigurno dva hektra. Dođi ovamo i utješi me.
– Ti si muškarac nad muškarcima, rekla je Maddie tražeći temu samo da bi prestala misliti na proste stvari. sto znači C.L.?
– Ništa.
– Kako misliš, ništa? Tvoja mama te nazvala C.L.? Samo inicijali?
– Ne, rekao je C.L. moja mama me nazvala Wilson. To je obiteljsko ime. Hoće li to biti neki ve-liki problem?
– Wilson Sturgis. Počela se smijuljiti i pustila je da se to na kraju pretvori u gromoglasan smijeh. i, što znači to C.L.?
Sjeckana jetrica Chopped Liver.
Maddie se nasmijala i nije mogla vjerovati, a potom joj je objasnio razlog. Jednog dana sam do-šao kući, imao sam sedam ili osam godina, a moja majka je nekoj staroj susjedi pričala o mojoj ses-tri i to u stilu, Denis može ovo, Denis može ono i Denis se jednostavno ne može opisati riječima. Tako da sam ja rekao: A što sam ja, sjeckana jetrica? Denis me nazvala Chopped Liver i nekoliko tjedana nakon toga je to skratila na C.L. i tako je i ostalo.
Maddie je ostala zapanjena. Je li te to smetalo?
– Pa bilo je bolje nego Wilson. Ispio je svoje pivo. Nekako sam si volio davati imena, znaš. Mo-gao sam biti bilo tko, bez obzira što moja majka mislila.
To je zvučalo dobro, davati si imena, postati što god želiš. Nepraktično, ali dobro. Maddie je leg-la u travu kako bi razmislila o tome i ugledala je mjesec, visok, lijep i zastrašujuće bijel. Ovdje je stvarno lijepo.
– Mi ćemo stvarao jednoga dana voditi ljubav u ovoj mreži, rekao je C.L.
Sav Maddien mir se ponovno razbio u komadiće kad ju je opet obuzela želja. Prestani. Ustala se. mislim da si divan i zahvalna sam ti više nego što ti mogu reći zbog ovoga što radiš za Em i da, ja te stvarno, stvarno želim. Na trenutak se zaustavila na toj misli. ali...
– Ne sada, C.L. je završio umjesto nje dok je sjedao u mrežu. Znam, Henry i Ann su odmah do travnjaka i ti još nisi razvedena. Mogu čekati, u redu je. A stvari koje činim za Em, činim zato što mi se ona sviđa, a ne zbog tebe, tako da ne moraš biti zahvalna. Em i ja smo se snašli i sami.
Maddie je ostala zatečena riječima koje je izgovorio. Em i ja, rekao je, kao da je poznavao Em, kao da je ona bila netko drugi, a ne kćerka žene s kojom je spavao. Kao daje o njoj razmišljao kao o osobi koju je poznavao, do koje mu je stalo na drugi način. Bilo je to toliko drugačije od onoga što je ona mislila da je on, a to joj je oduzelo dah i natjeralo ju da priželjkuje njegov zagrljaj i upije i nju i Em i sve.
– Moram ići unutra, rekla je. Ann i Henry će se zapitati gdje sam. Potom je otišla od njega što je brže mogla, natrag prema kući i svojoj kćeri, a svakim se korakom sve više željela vratiti. Kada je došla do trijema, okrenula se i vidjela kako ju gleda na mjesečini i to je sve učinilo još težim.
C.L. se probudio rano na svom priručnom kauču i pridružio se Henryju za stolom u vrijeme do-ručka, koji se sastojao od mnoštva palačinki, jagoda, kolačića, maslaca koji se presijavao na suncu i sirupa koji je bio tako debelo namazan da se uvukao u pore. želiš li da odem po Em i Maddie? pitao je i Henry je odgovorio prije nego je Ann uopće uspjela išta reći. pusti ih da spavaju. Moram s to-bom razgovarati. Nije li vrijeme da se vratiš u grad?
– Henry! ann je došla i sjela s njima za stol, stavljajući vrč pun vrelog mlijeka ispred C.L.-a. mo-že ostati koliko god želi, što duže to bolje. potapšala mu je ruku. dom mu je tamo gdje pripada.
– Treba odmor da se ohladi, rekao je Henry. može se poslije opet vratiti kući.
– Razmišljao sam o tome, rekao je C.L. razmišljam o dolasku kući. Je li ponuda za zemlju kraj kuće još otvorena?
– O, C.L uzdahnula je Ann, a Henry se namrštio.
– Vrati se u grad i razmisli o tome, rekao je C.L.u. Prvo se smiri.
– Ta zemlja je tvoja kad god je želiš, C.L rekla je Ann. Samo reci.
– Razmišljao sam da razgovaram s Howiejem Bassetom u vezi kuće. Moglo bi biti dobro da me imate za susjeda.
Ann je klimnula glavom, nasmijala se i nedvojbeno udarila Henryja po članku jer je C.L. vidio kako se mršti.
Henry je izgledao rastrgano. Rekao je: C.L. upozoravam te, ali to je rekao bez imalo sile i tada je Ann uskočila i rekla: idi danas vidjeti Howiea. Dovedi ga ovamo. Mora uskoro početi ako se želiš useliti prije Božića. Mogao bi je sagraditi prije Božića, je li tako Henry?
Henry je opasno pogledao C.La i podigao vilicu. Ako se C.L. ovdje ne smiri, morat će biti goto-va do vikenda. Usmjerio je vilicu prema C.L.u. uvijek si bio usijana glava i uvijek te to vodilo u nevolje, a sad to isto radiš. Uspori i kloni se... prekinuo je nakon kratkog pogleda na Ann. Okani se nevolja, završio je.
Ann je C.L-u dodala kolačiće. Idi danas do Howiea. Nedjelja je, pa će imati Vremena.
– Da, gospođo, rekao je C.L. i nagrabio krumpire na svoj tanjur dok je za to vrijeme izbjegavao Henryjev pogled. Polako će rješavati stvari. Ali Ann je bila u pravu, ako želi Maddie i Em sa sobom u kući u skoro vrijeme, mora danas otići do Howiea.
Ali prvo će se vidjeti s Brentom.
– Upozoravam te, C.L rekao je Henry pogledavajući ga preko palačinki.
– Čujem te, Henry, rekao je C.L. dok je razmišljao o Maddie i Em, o tome kako su sigurne u kući u susjedstvu.
Maddie je nazvala svoju majku s telefona na katu prije nego je sišla na doručak. Majko, Maddie je. Nemoj dolaziti danas kod mene da čuvaš Em, ostat će na farmi s Ann Henley.
– Što do vraga tamo radi?
– Obje smo ovdje. Maddie je pokušala zvučati pozitivno i uvjerljivo u priči koju je sinoć uvjež-bavala. stvari su kod kuće malo napete, pa smo došle ovdje na odmor.
Majčin glas je bio oštar. gdje je Brent?
– Ne znam.
– Maddie, što se događa?
Maddie je duboko uzdahnula. ostavljam ga, majko, sutra podnosim zahtjev za razvod.
Duga šutnja dala je Maddie do znanja da njezina bračna nevolja njenoj majci nije bila novost. Da je bila, onda bi joj rekla: O ne, ne možeš, ili nešto drugo što bi joj prvo palo na pamet. Tišina je značila da bira strategiju. Zaboravi majko, željela je reći Maddie. Ne možeš me natjerati da promi-jenim mišljenje. Problem je bio što je njezina majka inače to mogla.
Naravno, to je bilo prije Nove Maddie. One koja je spavala s drugim muškarcem i otrovala svo-jeg muža.
Kada je majka ponovno progovorila, glas joj je bio prodoran. Znaš, Maddie, znam da je on prob-lem, ali nemoj biti brzopleta.
Nemaš pojma koliki je to problem, majko. Nisam brzopleta. Razmislila sam o tome i znam što radim. Nazvala sam odvjetnicu za razvode.
O ne, ne Wilbura Čartera.
– Jane Henries iz Lime.
– Pa to je dobro. Bilo tko, samo ne Wilbur Carter. majka se nakašljala i nastavila se prepirati. ia-ko mislim da bi trebala razmisliti o ovome. Razvod, Maddie. Znam da tvoja generacija misli kako to nije ništa...
– Moja generacija ne misli da nije ništa.
– ... ali to je strašna stvar. Misli na Emily.
Mislim na Emily. Mrzila bi Rio. Majko, znam što radim.
– Pa ne moraš se žuriti, zar ne? Ne treba ti razvod sutra, zar ne?
Kad je malo razmislila, pa i nije joj trebao. S Brentom u Brazilu mogla bi desetke godina tražiti taj razvod kada bi htjela. Ne majko, ne treba mi. Neću žuriti.
– To je sve što te molim.
Za sada, pomislila je Maddie.
I ako promijeniš mišljenje za Em, bit ću ovdje. Majčin ton glasa je naznačavao daje ona uvijek na pravom mjestu, nešto što njezina kćerka sigurno ne bi mogla tvrditi. Jesi li sigurna da se osjećaš dovoljno dobro za posjetu baki?
– Kao i uvijek kada posjećujem baku, rekla je Maddie. O da, Em ima psa.
– Molim?
– C.L. Sturgis joj je jučer poklonio psa. Ne razdvajaju se.
– Maddie, viđaš li se ti s tim čovjekom?
Maddie je zatvorila oči i odlučila riskirati. Majko, jesi li ti čula da se ja viđam s njim?
Majčin glas je bio zamišljen kada je odgovorila. Ne. Maddie je odahnula. Bailey je držao usta za-tvorena. Zar ne misliš da bi ti to već čula daje tako?
– Gloria je rekla da ste sjedili za piknik stolom dva sata. Pili.
– Gloria je također unajmila i Wilbura Cartera. Što ona zna?
– Pa valjda si u pravu. Što si ono rekla da taj Sturgis radi?
– Nisam ništa. Ne znam. Moram ići.
– Nazovi me kada se vratiš od bake, rekla joj je majka i Maddie je prekinula vezu.
Em je sjela za stol nasuprot svoje mame i posegnula rukom prema Phoebe, više zbog toga da bu-de sigurna da je s njom nego daje pomiluje, ali budući da joj je ruka već bila tamo i da je Phoebe očekivala maženje svakih pet minuta, po milovala je meku glavu svoje ljubimice. Volim Phoebe.
– Znam. I meni se jako sviđa.
Em se vratila svojim palačinkama i jednim okom je pratila mamu. Sviđa mi se i C.L.
Njezina mama je nekako poskočila, nervozna što nije bilo dobro. Obično joj je mama bila toliko smirena da je bila dosadna. On je dobar čovjek, rekla je mama. Trebaš još sirupa?
– Znači i tebi se sviđa?
– On je stari prijatelj. Išli smo zajedno u srednju školu.
Mama joj je dodala sirup. Em gaje stavila na stol pored sebe. Hrana nije bila ono što ju je zani-malo, iako je Annina hrana bila nešto drugo. Je li on išao u školu i s tatom?
– Da. mama je prerezala palačinku i na vilicu nabola veliki zalogaj. S tatom, tetom Trevom, tet-kom Hovviem i hrpom drugih ljudi. Baš kao i prijatelji koje imate ti i Mel. stavila je zalogaj u usta i Em je sačekala dok sažvače kako bi je mogla pitati još jedno pitanje. Njezina mama nikada nije uzimala velike zalogaje. To je bilo nezdravo. Sigurno odugovlači.
Srednja škola je bila zanimljivo skretanje s teme, ideja da će ona i Mel jednog dana biti odrasle i svi njihovi prijatelji, a neki od njih će otići i vratiti se. Pitala se kako će izgledati Jason Norris kada se vrati. Možda kao Doug iz Hitne službe. I zastati će da vidi kako je ona, kao što je i C.L. učinio.
Em se namrštila dok joj je mama gutala zalogaj. Jeste li vi bili dečko i cura?
– Ne. Mama joj je dodala jagode i Em ih je stavila pokraj sirupa. Jedini dečko kojeg sam ja imala je bio tvoj tata. Dosadno, ha?
– Možda. Em je progutala zalogaj i postavila pitanje koje nije htjela. Gdje je tata?
Mama je trepnula i ponovno izgledala uznemireno. Pa, mislim da radi nešto za tvrtku.
Em je osjetila hladnoću. Bila je sto posto sigurna da je to laž, ili barem zataškavanje. Nije zvuča-lo dobro. Nešto za tvrtku nije zvučalo dobro. Ne na način na koji je to rekla njezina mama.
Tada se Ann vratila u kuhinju i pitala: Em, trebaš li nešto? I Em je znala da treba zašutjeti o svom tati.
– Ne, hvala, rekla je. Ovo je izvrsno. bilo je; samo ona nije htjela jesti. Željela je znati što se do-gađa.
– Nedjelja je pa moram u posjetu baki, rekla je Maddie. Ti ćeš ostati ovdje s Ann, tako da Phoe-be može trčati okolo. Je li to u redu?
– Valjda, rekla je Em.
– Ann je nešto govorila o pravljenju pite s jabukama, rekla joj je mama. To zvuči dosta dobro, zar ne?
– Valjda, odgovorila je Em.
– Super ćemo se zabaviti, odlučno je rekla Ann.
– Čekaj samo da vidiš kakvu ogrlicu imam za baku, rekla je Maddie i glas joj je zvučao pomalo očajno.
Em je odustala. daj da vidim.
Maddie je izvadila ogrlicu iz torbe koja je bila stvarno ružna, hrpa crvenog stakla koja je visjela s lažnog zlatnog lanca.
Em je klimnula glavom. Stvarno će joj se svidjeti. Ne nosiš ništa drugo, je li tako?
– Ništa što bih željela. mama je opet zvučala bolje, Ann ih je smiješno gledala, pa je Maddie rek-la: moja baka bi uzela sve što ona želi, a vi imate. Onda je ometemo sa stvarima koje mi ne želimo. Okrenula se prema Em. Je li tako, Em?
Mama je zvučala kao daje zaista željela da se Em složi, kao daje nešto vrijedilo ono što je ona rekla, iako nije. Em je samo klimnula glavom.
Mama je stavila ogrlicu i poljubila Em za rastanak. lijepo se zabavi s Ann i Phoebe. Pomozi oko posuđa.
– Nemoj reći prabaki za Phoebe, viknula je Em dok joj je mama izlazila kroz vrata. Natjerat će me da joj ju dam.
Ann je Maddie posudila svoj stari kamion Ja ne idem nikuda, samo ti njega uzmi, bilo je nevjero-jatno koliko se Maddie osjećala bolje od kada je ponovno imala auto. Nije to bilo zbog toga što je Frog Point bio toliko velik da je auto bio neophodan, nego zbog toga što joj je auto davao osjećaj da može pobjeći ako bude morala. Nije mogla, ali joj je auto tu ideju barem činio mogućom.
Definitivno nije mogla pobjeći svojoj baki.
Baka Lucille je sjedila u zelenoj kućnoj haljini od šifo na pod narančasto-ružičastim pokrivačem u blijedo narančas toružičastoj sobi, nalikujući na blijedu parodiju mlade dame koja je nekada bila. Frizura joj je uokvirivala lice na kojem su samo oštre crne oči bile iste kao nekada, sitne, naborane i čvrste kao staklo. Maddie nije naslijedila nijednu od prednosti svoje bake, kao što joj je to bilo re-čeno već tisuću puta dok je sjedila u ovoj sobi, niti njezino lijepo lice, niti njezin avanturistički duh, ni borbeni nagon. Ali budući da je baka davno postala najveći davež u obitelji, Maddie nije pretje-rano uzrujana zbog tog manjka genetske podudarnosti. nećeš vjerovati kako je to bilo kada sam ja odrastala, Maddie, govorila joj je majka dok je bila mala. ponižavala me. Ja to tebi nikada neću ra-diti.
Gledajući baku sada, Maddie se potiho zahvalila majci i postala sigurnija u svoju odlučnost da to prenese i na svoju kćer. Zadnje što je željela postati jest Baka svoje generacije.
Iako su te osobine trebale preskočiti generacije. I tu je bio C.L. na Pointu. Ako nastavi kako je krenula, definitivno će biti Baka devedesetih. Morala sije srediti život. Ali prvo je trebala završiti s ovim posjetom. Prešla je sobu, ignorirajući bakin pogled u stilu debljaš se i stariš i rastvorila je na-rančas toružičaste zastore koji su vodili na bakinu malu terasu.
– Previše svjetla. Bakin glas je bio hrapav i oštar. to je loše za moju kožu. I tvoju također, ali ti si beznadna.
Maddie ih je navukla nazad dopola, znajući da će baka gunđati kako nema dovoljno svjetla ako ih ostavi posve navučene.
– I bako, veselo je rekla Maddie dok je sjedala pored kreveta. Kako si?
– Imam devedeset i pet godina, što misliš kako sam? Puknula je baka.
Imaš osamdeset i tri, željela joj je reći Maddie, ali nekako se smirila. Ulaziti u svađu s bakom je-dnako je kao i boriti se za zemlju u Aziji. nadam se da si dobro, rekla je Maddie. divno izgledaš.
– To je zato što ne sjedim vani na jakom suncu kao neki ljudi koje znam. Baka se nagnula napri-jed. ova Janet Biedermeyer iz susjedne sobe? Ta žena je katastrofa. Izgleda kao aligator. Stavi ruke na njezinu stražnjicu i mogla bi biti avion. A dvadeset godina je mlađa od mene. Da sam ja imala... baka je zastala i krajičkom oka pogledala Maddie. Što se tebi dovraga dogodilo?
Maddie je uzdahnula. naletjela sam na vrata, bako. Sve je u redu.
– Ha! baka se zadovoljno naslonila na svoje jastuke.
– Udario te, zar ne? I mislila sam si daje on takav tip.
– Ne, bako, rekla je Maddie onoliko odlučno koliko je mogla odglumiti. brent me nije udario. Spotaknula sam se i pala na rub vrata.
– Ma naravno. Zato imaš posjekotine od njegovog prstena na licu, rekla je baka i Maddie je na trenutak zastala. e da, sada ćeš obratiti pozornost. Došla si na pravo mjesto po pomoć. o ne, nisam, pomislila je Maddie, ali baka je samo nastavila. 1 ja sam to prošla. Slušaj sada što ćeš napraviti...
– Djeda te nikada nije udario, rekla je Maddie, zaboravljajući na dipomatski pristup. Ne vjerujem ti. Trebala bi se stidjeti...
– Ne tvoj djeda, prekinula ju je baka, vidno uzbuđena.
– On nikada nije digao ruku na mene. Baka je napravila grimasu kao da ju je njegov nedostatak nasilja još uvijek živcirao. Govorim o mojem prvom mužu.
Maddie je sjela natrag. ja sam mislila da ti je on bio prvi muž.
– Ne. i baka je sjela, ali sada je već bila pod kontrolom. moj prvi muž bio je bezvrijedni glupan, Buck Fletcher.
Maddie se trudila da se ne počne smijati. Buck? Udala si se za nekoga tko se zove Buck?
– Još gore od Brent, nasmijala joj se baka natrag. Kakav je to svijet koji ima takva imena?
Nemoj joj dopustiti da počne, rekla si je Maddie i pokušala zaobići svađu. Ne mogu vjerovati da si ti već jednom bila udana i da mi to nitko nije rekao.
Baka je slegnula ramenima. on je umro prije nego si se ti rodila. Nisam bila baš jako tužna, mogu ti reći. baka se glasno nasmijala i zatim je ponovno pogledala u Maddie. Ne možeš koristiti šminku za modrice, dijete.
– Hvala bako, rekla je Maddie, želeći da može slijediti bakin put u stilu Bucktajni prvi muž, ali bila je sigurna da bi to dovelo do velikog nasilja, baš ono što joj nije trebalo. Donijela sam ti slatki-še. Naslonila se naprijed kako bi otvorila torbu i dopustila crvenom staklenom privjesku da padne na pod.
– Hvala, rekla je baka automatski, jednom kandžom već na putu da uzme zlatnu kutiju koju je Maddie izvadila iz torbe. Ester Priče. Dobro. potrgala je crvenu vrpcu s kutije domaće čokolade. mala kutija.
– Donijet ću drugu sljedeći tjedan, rekla joj je Maddie. Uvijek donesem.
– Ti si dobra djevojčica, Maddie. Baka je zagrizla u mliječnu kornjaču koja je bila na vrhu kutije. To je bila još jedna iritirajuća stvar vezana za baku: uvijek je jela kornjače, a lješnjake bi pljunula. I jedan je baš preletio preko sobe dok je Maddie dovršavala misao. Dobro, rekla je baka i onda pog-led premjestila na privjesak. Lijepa ogrlica.
– Ova? Maddie je podigla crveni privjesak. to je obiteljski nakit. Iz Brentove obitelji. pokušavala je djelovati uzbuđeno zbog toga. to je jedan od mojih najomiljenijih komada nakita. Ja...
– Znaš, ja neću još dugo biti s vama, rekla je baka slabašno, uranjajući u jastuke s kutijom čoko-lade u jednoj, a unakaženim kornjačama u drugoj ruci. stara sam.
Nemoj me zezati, željela je reći Maddie, ali umjesto toga je samo klimnula glavom pokušavajući djelovati simpatično. Pa sigurno tako ne izgledaš, lagala je. Izgledaš bolje od mene. Nažalost s ovom modricom na oku to je djelomično bila i istina.
Baka je uzdahnula. Mogla bih umrijeti svaki dan. Vratila je polupojedenu kornjaču natrag u kuti-ju i svoju slobodnu ruku stavila na srce. Bilo kada.
– O Bože bako, rekla je Maddie. Mogu li ja nešto napraviti?
– Ogrlica bi mi lijepo išla uz ovu spavaćicu. Baka je potapšala zeleni šifon.
Crveno staklo bi izgledalo strašno uz tu spavaćicu. Ali i ona sama je tako izgledala pa ništa zato. pa ne znam bako, rekla je Maddie. To je bilo od Brentove majke...
– Ta žena. dok je to izgovarala, baka je zaboravila na svoju glumu krhke starice. Helena Faraday nikada u životu nije bila lijepo obučena. baka je uzdahnula na tu pomisao, a onda se sjetila daje na umoru i ponovno legla među jastuke. mislim da ti neće zamjeriti ako posudiš ogrlicu umirućoj baki, Maddie. Na kraju krajeva... ovdje je baka zastala kako bi izgledala kao da joj je jako loše ili poput svetice, što je bilo lažno.. ti ćeš dobiti sve kada ja umrem.
– Pa ako misliš da će ti od toga biti bolje, rekla je Maddie. Bilo joj je već dosta Sarah Bernhardt za jedan posjet. Skinula je ogrlicu s vrata i dodala je baki koja ju je stavila na svoj vrat i nastavila mrcvariti kornjaču.
Maddie se ustala. pa bako, s obzirom da izgledaš puno bolje, ja...
– Sjedi dolje, naredila joj je baka bez imalo slabosti. nisam ti ispričala novosti.
Maddie je sjela gledajući čeznutljivo u Ester Price. Ako bude morala slušati o skandalu u starač-kom domu, trebala bi barem jesti čokoladu, ali baka će je ozlijediti ako to bude pokušala.
– Mickey Norton se ponovno zaljubio. baka je ostavila polupojedenu kornjaču i podigla čokola-dnu kremu. Abigail Rock, dvoja vrata niže od mene, uzrujava se zbog toga, ali barem se Mickey još trudi. Onaj Ed Keating s kraja hodnika više uopće ni ne izlazi iz kreveta. To je strašno kako se ljudi raspadaju kada ostare.
– O pa ne znam, rekla je Maddie misleći na C.L.-a. neki od njih budu i bolji.
Baka je opet uzdahnula. kao tvoj muž?
– Stvarno moram ići bako, rekla je Maddie, stojeći, a baka je rekla: sjedi, i ona je sjela, slušajući o svim skandalima koje je baka nakupila u tjedan dana. Na njezinu sreću, baka priča kao navijena pa sve to može izgovoriti u pola sata.
– I sada si ti, završila je. pogledaj se, sva si pretučena. Svi ovdje znaju da si moja unuka. Ode moje ime. na trenutak je izgledala bespomoćno i onda je uzela još jedan komad čokoladne kreme.
– Nije to tvoje ime, Maddie je istaknula. to je Brentovo ime. To je Faraday ili Martindale skan-dal. Morali bi ići tri generacije da dođu do Barcley skandala.
Baka se nagnula naprijed i bila je poprilično bijesna. I misliš da oni to neće napraviti?
Maddie se malo povukla unatrag. Za ljude u ovome domu tri generacije su bile jučer. u pravu si. Oprosti zbog oka, bako. Nisam trebala doći. Neću dolaziti dok mi ne prođe.
– Ha! viknula je baka. ti misliš da oni to također neće primijetiti? Dođi ti iduće nedjelje, kao i uvijek. I do tada nauči kako stavljati šminku. Skandal. Ha!
Maddie se ustala da krene.
Sjedi!
– Ne mogu. Maddie je bila bočno okrenuta i hodala je prema vratima. moram ići. Sljedeći tjedan, obećavam. Bok, bako.
– Do sljedećeg vikenda ću ja biti mrtva. baka je podignula još jedan slatkiš, ali ovaj s lješnjakom na vrhu.
– Izgledaš divno s tom ogrlicom, bako, rekla je Maddie i zatvorila vrata za sobom. Kako se ok-renula, tako je čula kako je lješnjak odskočio.
Kad je Maddie stigla kući, vrata su bila malo otvorena.
Stala je na trijem s ključevima u rukama i glupo gledala u otvorena vrata. Vrata bi se automatski otvorila kada ih netko ne bi zalupio, ali ona ih je zaključala prije nego je otišla.
Brent.
Gurnula je vrata rukom. Sada su se skroz otvorila i oprezno je prešla preko praga.
Sve je izgledalo isto. Možda ipak nije zaključala vrata. Sjeća se da ih je zalupila da bude sigurna da ih je zatvorila ne, zaključala ih je. Bila je sigurna da ih je zaključala.
brent? pozvala ga je drhtavim glasom. Odložila je torbu na šank i otišla u dnevnu sobu. Sve je također izgledalo isto, osim stola.
Ladice su bile samo malo izvučene i malo ukrivljene. Ključa od sefa nije bilo.
Brent je došao kući da bi uzeo ključ. I Em. Došao bi večeras po nju da ga nije spriječila.
Otišla je u hodnik i nazvala policiju. nisam sigurna, rekla je kada ju je dispečer pitao što nije u redu. ali mislim daje provalnik bio ovdje.
Policija je ladicu posula bijelim prahom kako bi uzeli otiske i našli su samo njezine, a postavljali su joj pitanja na koja nije znala odgovoriti; Ne znam zašto bi provalnik želio naš ključ od sefa i do-imala se skeptičnom sve dok nije rekla: slušajte, želite li paziti na kuću večeras? Bojim se, i sigurno je jedan dio njezinog straha bio u glasu jer su rekli da će postaviti auto ispred kuće. Kada bi mogla držati Brenta izvan kuće na jedan dan, mogla bi si dovesti život u red.
Bile bi još sigurnije kad bi mogla uvjeriti Em da još večeras ostane na farmi.
Nije joj se činilo da puno traži.
Kada je policija otišla, pretražila je kuću tražeći još dokaza da je Brent bio tamo. Bilo ga je pos-vuda, živio je tamo toliko dugo, njegovi časopisi, njegove cipele, njegov sitniš, a ona ga je željela vani, sada ga je željela potpuno izvan kuće. Bilo je vrijeme. Dovukla je nekoliko kartonskih kutija iz garaže i počela pakirati njegove stvari.
Tri sata i nekoliko kutija kasnije, sjela je pred njihov ormar u spavaćoj sobi. Otvorila je zadnje dvije kutije i bacila stvari u njih, ne trudeći se posložiti ih. Nedostajale su neke stvari dok je pakira-la: njegove omiljene pamučne majice, njegove traperice, svijetlo odijelo, kuglačke cipele. On se sam spakirao, shvatila je dok je skidala stvari s vješalice. Već je uzeo što je htio. Ugurala je zadnje dvije stvari i odvukla kutije u otvorenu garažu, zajedno s ostatkom njegovih stvari. Tada se vratila na kat kako bi bacila njegovo sportsko smeće iz stražnjeg dijela ormara.
Njegovu bejzbol palicu stavila je na jednu stranu. Mogla bi je iskoristiti na njemu, ako se vrati. Gad se već spakirao. Znala je da će je ostaviti, ali činjenica da se već spakirao potpuno ju je razbje-snila. Istrgnula je njegovu golf torbu koja se izvrnula. Tucet golf loptica se prosulo po podu, a pali-ce su se raspale. Nije njezin dan.
Maddie je namjestila torbu i pokušala staviti palice natrag u nju, ali one nisu mogle skroz ući, ta-ko da ih je izvadila i protresla torbu da vidi što je to zapelo na samom dnu. Iz nje je ispao mali pa-ketić.
Neko vrijeme je samo sjedila na rubu kreveta i gledala u paketić na podu. Sam Bog zna što je to bilo. Pornografija? Kokain? U ovom trenutku mogao bi biti i pepeo Jimmyja Hoffe, a da ona ne bude iznenađena. Ništa je više nije moglo iznenaditi.
Kad gaje odmotala, ugledala je novac. Četiri paketića novčanica od sto dolara. Četiri stotine tisu-ća dolara. Bio je kao novac iz Monopola, samo što je ovaj bio pravi.
Što je on dovraga radio? rekla je naglas i onda pomislila, Novac za bijeg.
Zvuk udaranja u prizemlju trgnuo ju je iz ormara. Četiri svežnja novčanica gurnula je pod mad-rac, omot bacila u smeće i potrčala dolje.
– Zašto te toliko nema? pitao je C.L. kada je otvorila vrata. Mislio sam da si mrtva. Zvučao je poluozbiljno.
– Razmišljala sam.
– Upozorio sam te na to. Ugurao se unutra i podigao joj bradu kako bi je vidio. Lice ti izgleda bolje. Na neki način.
– Čime se ti baviš?
– Računovođa sam. Zatvorio je vrata iza sebe. em je još uvijek na farmi, zar ne?
– Da... Maddie je počela pričati i tada ju je poljubio, prekidajući tako svaki nastavak razgovora, njegove vrele usne stopile su se s njezinima, njegove ruke su je privlače na sebe. Naslonila se na njega kako bi produljila poljubac jer se osjećala tako lijepo, a u zadnje vrijeme se zbog malo stvari lijepo osjećala. U njezinoj situaciji je bilo jako teško biti pametan.
Zatim su mu se ruke premjestile na njezina leđa i prekinula je poljubac prije nego ju je uvalio u još veću nevolju. prestani. Netko će pogledati kroz prozor i vidjeti nas.
C.L. ju je odvukao u dnevnu sobu. nas dvoje trebamo malo vremena nasamo. Henry mi je rekao da si imala provalnika.
Maddie se pokušala sjetiti gdje su stali s razgovorom prije poljupca. Ti si računovođa?
C.L. je uzdahnuo. Što je loše u tome da budeš računovođa?
– Ništa. Samo te nisam zamišljala kao računovođu. Maddie je razmislila o tome. U stvari, nisam te zamišljala zaposlenog.
C.L. se odmaknuo od nje. Hvala ti lijepo. A sada o tvom provalniku...
– Zašto si ti toliko zainteresiran za tog provalnika?
C.L. je djelovao bijesno. stranac provali u kuću žene koju volim i ti si iznenađena što sam zainte-resiran?
– Možda nije stranac, rekla je Maddie ignorirajući dio o ženi koju voli, djelomično zbog kompli-kacije s kojom se sada nije mogla suočiti. sinoć sam zaključala vrata, tako daje to bio netko tko dob-ro zna obijati brave ili je jednostavno imao ključ.
C.L. se ponovno ustao, zainteresiran. tko ima ključeve?
– Moja majka, Treva i Brent.
Pogledi su im se sreli. Ja bih se kladio na Brenta.
Maddie je klimnula glavom. I ja isto.
– Što bi on tražio?
– Jučer sam bila u banci, rekla je. Pogledala sam u naš sef.
I? C.L. se doimao napetim kao da je slušao jako pozorno.
– Tamo su bile dvije karte za Rio i dvije putovnice.
Pomakao se unatrag. To ti je sigurno bio šok.
– Uzela sam Eminu putovnicu i pokidala je. Možda se vratio daje potraži. A ključ od sefa je nes-tao. Razmislila je o odjeći koju je spakirao. A nadam se i on.
– Polako s time, rekao je, spustio se i poljubio je, trljajući svoje usne o njezine tako jako daje za-drhtala od čežnje.
– Volim kad to radiš, prošaptala je, a on je rekao: dobro. Radit ću to stalno. ponovno ju je polju-bio, samo sada malo sporije i baš kada je počela osjećati veliku toplinu, vani su zalupila vrata od auta i on je počeo: ovaj grad, rekao je i odmaknuo se od nje da pogleda kroz prozor. Nije tvoja maj-ka. Neka isprana plavuša iz susjedstva.
– Gloria. Bilo joj je grozno što ju je odgurnuo, ali ujedno joj je i laknulo. Mislim da je ona ta s kojom Brent spava.
C.L. je provirio kroz prozor. Isuse, zašto?
– Ti uvijek kažeš pravu stvar, rekla je, ali on se još odmaknuo od nje.
– Ti ostani ovdje s lancem na vratima. Ja idem provjeriti s Henryjem da budem siguran da on zna čuvati taj sef.
– Hej, rekla je Maddie. Nemoj ovo zabrljati. Želim da on ode odavde.
– Ja i ti lutko, možda rekao je C.L. dok je išao prema vratima, ali ima dosta ljudi koji žele da os-tane i objasni neke stvari. Bilo bi lakše za sve nas da to napravi.
Maddie gaje slijedila. C.L ovdje se događa nešto za što ja ne znam, je li tako?
– Ne pitaj me, rekao je. 1 ja sam ovdje stranac.
Poljubio ju je, ovoga puta jako, tako da se stisnula uz njega, ali nakon što je to napravio, pogle-dao je preko njezinoga ramena s osjećajem krivnje. I zatim je otišao prije nego što gaje mogla bilo što pitati.
Maddie je gledala kako odlazi i pomislila, Kasnije prijatelju. Koristit će svoje ženske čari na njemu i onda će joj reći sve. Odmah nakon što prođe onaj požudni dio.
Ponovno je otišla gore i izbrojila novce ispod madraca. Četiri stotine tisuća dolara. Zašto ih sinoć nije uzeo? Morat će se vratiti po njih. Nije ih mogao zaboraviti.
Što ako provalnik nije Brent?
Nije imalo smisla. Morao je to biti Brent; nitko drugi ne bi mogao koristiti ključ od sefa.
Samo odlazi, pomislila je. Želim da odeš iz mog života. Onda se sjetila tableta. Je li ga ona već trajno istjerala iz života? O, dovraga.
Gurnula je novac ponovno ispod madraca i zgrabila svoju torbu. Do ljekarne je imala samo dva kilometra. Mogla bi stići prije nego zatvore.
U Revcu je Maddie ljekarniku pokazala praznu bocu tableta protiv bolova.
– Koliko su ove tablete opasne? pitala je. mislim, ako ih uzmem više, na primjer sedam.
Ljekarnik joj je održao lekciju o zloupotrebi lijekova i rekao joj da sedam tableta vjerojatno ni-koga ne bi trajno povrijedilo. malo bi pomutile razum i vjerojatno uzrokovale nesvjesticu. promat-rao ju je s ozbiljnim izrazom lica. prekoračivati propisanu dozu je jako loša ideja.
– Slažem se u potpunosti, rekla je Maddie i riješila se straha da je ubojica; što se nje ticalo, Bren-tov razum je uvijek bio pomućen, a ionako je trebao sna. Zatražila je novu bočicu koju joj je ljekar-nik dao sa sumnjom, a potom je otišla kući kako bi završila s čišćenjem Brenta iz svojeg života. dok si spavao, mogla bi mu reći, si se odselio.
Stavila je njegove zadnje stvari uključujući i golf torbu s novcima u garažu. Što god je trebao za odlazak u Rio, mogao je uzeti u garaži.
Dok je zatvarala garažna vrata, prilazio je auto.
Bio je to noviji model Forda i Maddie nikada prije nije vidjela ženu koja je iz njega izašla. Bila je to osoba sa sitnim očima, ali ugodnog pogleda, crvenokosa, što znači da nije bila Brentova naj-novija, ali Maddie se pripremila i očekivala najgore. Ova je bila jedna od Brentovih bivših ljubavni-ca. Ovo je bio netko koga je Brent prevario. Ovo je bila C.L.-ova tajna žena. Trgnula se na ovo zad-nje, ali je pokušavala biti smirena dok joj je žena prilazila.
– Imate garažnu prodaju? pitala je.
Maddie je trepnula. molim?
– Nedjelja je, rekla je žena. Ljudi nedjeljom imaju povoljne garažne prodaje. Maknula se korak unatrag i pogledala okolo. Mislila sam da imate. Izgleda da nemate. Oprostite.
– Garažna prodaja, Maddie se čula kako govori. Ponovno je zatvorila garažna vrata. Ma naravno. Prodajemo samo mušku odjeću. I neke sportske stvari. Sjetila se novca i dodala: ali ne i palice za golf.
Ženine oči su se raširile. odjeću koje veličine?
Vjerojatno nije bilo u redu prodavati Brentove stvari totalnoj strankinji, ali trebao je misliti na nju prije nego im je ispraznio bankovne i štedne račune. Morala je prodati njegove stvari. Bila je bez novca.
– Većinom je XL, rekla je Maddie. Koliko dajete za njih?
Deset minuta kasnije, žena se odvezla s velikom većinom Brentovih stvari, osim palica za golf, a Maddie se vratila na kat. Pomaknula je svoju odjeću kako bi popunila ormar i u prazne ladice je nagurala nešto svojeg donjeg rublja i nekoliko džempera. Kad je bila gotova, cijela je soba bila sa-mo njezina.
Trebala se osjećati krivom, ali nije. Osjećala se slobodnom. Pogledala je okolo po sobi i pomisli-la, Mrzim ovo mjesto. Moram otići odavde. Ružno je.
Uzglavlje boje breskve je bilo posebno ružno. Brent ga je izabrao. I ono bi trebalo ići.
Maddie je uzela odvijač, skinula uzglavlje i maknula ga. Zatim gaje svukla niz stepenice i bacila u garažu.
Gloria Meyer je izašla daje vidi. Je li to tvoj krevet?
– Proljetno čišćenje. Maddie je pogledala u Gloriju i pomislila, Vampir, huh? i vratila se u kuću.
Brent se nije skrivao u tvrtci kada je C.L. došao, ali Howie je bio tamo, iako je bila nedjelja.
Sedmodnevni tjedan? rekao je C.L. kada je Howie sišao da mu otvori vrata, a izgledao je još uvi-jek kao isti solidan i pristojan čovjek kao i u srednjoj školi, samo s manje kose.
– Baš si čovjek kojeg sam želio vidjeti. Howie mu je rukom pokazao da uđe.
– Tražim Brenta, počeo je C.L. i Howie je rekao: on je propao u zemlju. Zaboravi ga. Ja hoću da nam ti pogledaš knjige.
– Zezaš se. C.L. ga je slijedio u njegov ured.
Howiejev kompjuter je bio uključen i po cijelom stolu
su mu stajali razbacani papiri. on ti to ne bi dopustio. howie ga je posjeo u fotelju i sjeo ispred kompjutera. Pronevjeravao je novac, znam to, samo ne mogu to pronaći u knjigama.
– Ipak je Sheila bila u pravu. C.L. je privukao stolicu bliže kompjuteru. ona je uvijek poznavala novac. Što imaš?
– Nered, rekao je Howie. Brent je vodio prodaju i knjige, a ja sam radio planove i gradnju. Sve je to išlo dobro do prije godinu dana kada smo počeli graditi više kuća, a zarađivati manje novca.
– A joj, rekao je C.L.
Howie je klimnuo glavom. tada se Dottie Wylie počela žaliti. Prodaje kuću koju smo joj mi proš-le godine sagradili. Mislio sam da ju je Brent podcijenio što nije bilo u njegovom stilu. Uvijek je volio veće ponude. Ta kuća je bila vrijedna barem dvije stotine tisuća dolara, a on ju je ponudio za stotinu i osamdeset.
C.L.ove oči su se raširile. I zašto se Dottie žali?
– Kaže da ostvaruje gubitak na toj kući. I traži dvije stotine i deset tisuća dolara za nju. Otišao sam kod nje da razgovaram s njom i pokazala mi je dokumentaciju da mi to sve dokaže. Howie je izgledao umorno. Platila ju je dvije stotine i dvadeset tisuća dolara.
– Brent je uzeo ostalih četrdeset tisuća, rekao je C.L. Isuse, pa on je svakoga varao.
– I cijeli grad za to zna, a sve zahvaljujući Dottie. Howie se počešao po čelu.
C.L. se namrštio. ako je to bio slučaj, zašto je onda Stan kupio dio?
– Kupio dio čega? pitao je Howie.
– Tvrtke, rekao je C.L. stan je kupio polovinu Brentove polovine i Sheila sada ludi zbog toga.
Pogled na Howievom licu je C.L.-u govorio da je to njemu potpuna novost. Brent nema polovi-nu, rekao je Howie. Ima četvrtinu. Kao i ja. A Treva i Maddie imaju preostale dvije četvrtine.
– Sve je prodao? pitao je C.L. i Howie mu je susreo pogled.
– Da. Howie je sjeo. Prodao je, što nije smio učiniti prije nego je nama trojima ponudio da to ku-pimo, tako da je dogovor nelegalan. Klimnuo je glavom. Što Maddie misli o svemu tome?
C.L. se malo spustio u svojoj stolici. Teško je reći. Nisam siguran ni da zna za to. Ona misli da on odlazi zbog druge žene, ali u tome ima nešto više osim ovoga. Još uvijek ga štiti. C.L. je zastao zato što ga je taj dio zabolio. Ne želi da mi pazimo na sef ili da ga pokušamo zaustaviti pri odlasku.
– Tu je ne mogu kriviti, rekao je Howie. Da sam ja u braku s Brentom i ja bih želio da ode. Glupi gad. Neku večer je govorio koliko mrzi Frog Point i biti Bent Faraday i kandidiranje za gradonačel-nika. Izgleda da je konačno nešto poduzeo u vezi toga.
C.L. se trudio da se ne nasmiješi na te novosti. Em je bila sigurna, Maddie slobodna, a on je do-lazio kod njih dvije. dobro za Brenta. Glupi gad je napokon učinio nešto što se meni sviđa.
– Pa ja baš i nisam sretan zbog toga. Howie je uzdahnuo i pokazao palcem na brojke na monito-ru. čujem da si ti računovođa. Mogao bi mi koristiti računovođa.
– Kakva podudarnost, rekao je C.L. meni bi dobro došla kuća.
Howie gaje pogledao. ovdje? U Frog Pointu?
– Da, rekao je C.L. i mene je iznenadilo. Dopusti mi da se poslužim tvojim telefonom da Sheili kažem da su Stana upravo izvozali i potom ćemo nešto smisliti.
Em je nazvala s farme pola sata nakon što je Maddie počistila kuću. Phoebe i ja želimo doći ku-ći, rekla je Em s dozom histerije u glasu. Želim vidjeti tatu.
– Ne znam hoće li tata večeras biti kod kuće, rekla je Maddie. Zašto ne sačekamo dok...
– Želim doći kući, rekla je Em, a Maddie je nastavila: doći ću za sat vremena. Strpi se.
U redu, Em je trebala biti kod kuće, tako da će ipak otići po nju. Ali trebala je biti i sigurna. C.L. ju je mogao držati na sigurnom, ali on nije mogao ostati preko noći. Ako on ne bude mogao preno-ćiti, Maddie nije sigurna da će je ona moći držati na sigurnom, čak i s policijom pred vratima.
Boljela ju je glava. Dok se borila sa svojim mogućnostima zazvonio je telefon.
– Maddie? rekla je Treva. Sinoć su ti provalili u kuću?
– Kako si...
– Howie je naletio na C.L.a. Jesi li ti dobro?
– Dobro sam. Maddie je provjerila svoj odraz u ogledalu. Nije bila dobro. Ako ništa drugo, nje-zina modrica je izgledala gore. Ljubičaste boje koja je lagano prelazila u tamno žutu oko rubova. izgledam očajno, ali sam inače dobro.
– Howie kaže da je C.L. zabrinut za tebe. I kaže da je bio jako ozbiljan.
– Zaboravi C.La, rekla je Maddie. imam problem. Mislim da će Brent možda pokušati uzeti Em.
– Uzeti je? Trevin glas je bio šokiran. oteti je?
– Stvari su ovdje loše, rekla je Maddie. Samo je još jednu večer moram držati na sigurnom. Si-noć sam je odvela na Henlyjevu farmu, ali neće više tamo biti. Nije vidjela Brenta od prekjučer. Uplašena je. Maddien glas je zadrhtao na zadnjoj riječi. I ja sam.
– Mi ćemo doći, rekla je Treva. svi. Ne može je uzeti ako je tamo gužva.
– Možete ostati cijelu noć, rekla je Maddie. Ne znam što da radim.
– Pa mi možemo ostati dok ne smislimo što ćemo, rekla je Treva. hoćeš li sada ići po nju? Naći ćemo se kada dođeš kući. Reći ćemo djeci da ćemo imati pizza party. To će povjerovati.
Maddie se naslonila na zid osjećajući olakšanje na nekoliko sati. Dugujem ti, Treva.
– Ne, ne duguješ, rekla je Treva dok joj je glas zvučao zastrašujuće. Ne duguješ ti meni ništa. Slušaj, zvala sam da vidim treba li ti pomoć oko otvaranja kutije iz Brentovog ureda.
Kutije s pismima. Kristienog djeteta. Nije me više briga za to, rekla je Maddie pokušavajući zvu-čati nezainteresirano kako Treva ne bi bila znatiželjna. mislim da ću jednostavno zaboraviti cijelu stvar.
– Bolje ne. Možda u njoj ima nešto što treba tvrtci. Doći ću ja to vidjeti i pokušati je otvoriti.
Maddie se namrštila. dat ću ti je večeras. To će biti lakše. Nije to neka velika stvar, Treva.
– Dobro, rekla je Treva. i ne brini zbog te kutije. U njoj sigurno nema ničega.
– Da, da. Maddie je spustila slušalicu i pomislila, Što Treva misli da se nalazi u toj kutiji?
Treva je imala ključ od kuće. I znala je za provalnika. Zašto bi C.L. danas razgovarao s Howiejem? Zvučalo bi kao da on pravi liniju poveznicu između nje i Henryja. Ako on nije rekao Howieju, kako je ona znala za provalnika? Osim ako ona nije taj provalnik. Čak nije ni pitala je li nešto ukradeno.
Ne. Maddie je odmahnula glavom dok se ustajala. Postajala je paranoična. Treva je bila njezina prva prijateljica. C.L. ju je štitio. Sljedeća na koju će sumnjati je vlastita majka. Zaboravi na to i naruči večeru, rekla si je i nazvala dostavu za tri velike pizze, dvije deluxe i jednu vegetarijansku da ih dostave u osam.
Izašla je van kako bi se odvezla na farmu i zatvorila garažna vrata prije nego ju vidi gospođa Crosby, stavljajući kutije u garažu i ostavljajući ih tamo da ih cijela ulica vidi. Ušla je brzinom svje-tlosti, a njezinoj kući je prišao kombi.
Kada je vozač izašao iz auta, prepoznala je Stana Sawyera.
Nije bio Brent. Ništa više bilo važno, sve dok to nije bio Brent.
– Maddie?
– Bok, Stan. Maddie se trudila zvučati što pristupačnije, ali njezin glas je sigurno zvučao poput Što ti dovraga hoćeš? zato što je Stan zastao i ostao tamo stajati, pomjerajući tijelo korak po korak. je li Brent kod kuće?
– Nije, rekla je Maddie. Trebam li mu reći da te nazove kada stigne?
– Trebali smo se naći jučer ujutro, ali se on nije pojavio. Trebam razgovarati s njim jako brzo. Jako brzo. stan je prišao bliže i Maddie se počela nelagodno osjećati što je bilo glupo. Bila je u Frog Pointu. Ne bi joj mogao nauditi; cijeli kvart je gledao. Jesi li sigurna da nije ovdje?
– Howie dolazi za koju minutu, predložila je Maddie. On vjerojatno zna sve što zna i Brent.
– Ne. stan se primaknuo malo bliže. mislim da Brent smišlja nešto loše. Mislim da će pobjeći. I ja, mislila je ona, ali to ne želim čuti od tebe.
– Ne znam ništa o tome. Maddie se okrenula prema kući.
Zgrabio ju je za ruku. Moraš ovo čuti. On ima moj novac. Pokušala se istrgnuti, ali on ju je čvrs-to držao i gurao svoj lakat do njezinog ramena. I ti si u nevolji kao i on, rekao je Stan i onda su obo-je odjednom postali zaslijepljeni svjetlom s auta koji je skretao na prilaz.
– Bolje daje ovo Brent, rekao je Stan.
Auto se zaustavio, svjetla su se ugasila i izašao je C.L. pusti je, rekao je prilazeći im ljutitog lica.
12 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:02 pm
Margita
Administrator
Jedanaest
– Ovo nema veze s tobom C.L rekao je Stan. Ovo je između mene i Faradaya.
– Pusti je.
Maddie se pokušala otrgnuti od Stana, ali previše čvrsto joj je držao ruku. C.L. je izgledao kao ubojica, nikada ga nije takvog vidjela.
– Sačekaj minutu, C.L...
Stan ju je ignorirao i pričao direktno s C.L.-om. Ti si taj koji je sve ovo pokrenuo, dođi ovamo. Prekini i pusti me da završim. stan je pustio Maddie i ona je malo zateturala dok je pravila korak naprijed. da sam znao da Sh...
C.L. je zamahnuo prema Stanu i Maddie se trgnula na taj zvuk. Stan je izgubio ravnotežu i pao na beton, dočekujući se na stražnjicu, pritom žestoko psujući.
– Ne diraj Maddie, rekao je C.L. nikada.
Gospođa Crosby je izašla na svoj trijem. Maddie, viknula je. Što se događa?
– Što to radiš? rekla je Maddie C.L.-u Jesi li poludio?
– Maddie? gospođa Crosby je ponovno povikala.
– Nije ništa, gospođo Crosby, viknula joj je Maddie natrag. stan je samo izgubio ravnotežu. Dob-ro smo.
Gospođa Crosby se nije micala.
C.L. si je pogledao ruku i još uvijek nije pogledao u Maddie. idi u kuću, Maddie. Klimnuo je glavom prema Stanu. Hajde. Već dugo ovo želiš napraviti, pa hajde onda.
– Ne. Maddie je stala ispred njega. apsolutno ne. Što nije u redu s vama muškima? Više nemate sedamnaest godina. Prekinite.
C.L. ju je pokušao pomaknuti na jednu stranu. Maddie...
– Ne. Nema više tučnjave.
Na trenutak je stajao mirno i potom osjetio kako mu se tijelo opušta, položio je svoje ruke oko nje i privukao je k sebi. Pomislila je, Ovo će se svidjeti gospođi Crosby, ali gotovo da nije marila za to, bilo je tako lijepo osjetiti ga kako je ponovno dotiče.
C.L. se nasmijao. u redu. U pravu si. Ovo je glupo. pogledao je Stana koji je bio na zemlji. op-rosti, samo se nemoj više istresati na Maddie. Ona ne zna ništa o ničemu.
– Ma neka sam proklet. stan se opustio kad se podigao u stojeći položaj i pomaknuo svoju vilicu. Očito ništa nije bilo slomljeno zato što je stavio ruke na koljena i smijao se. ti i Maddie. Zna li Brent za ovo?
C.L. ga je bijesno pogledao i Maddie ga je još čvršće zagrlila u slučaju da mu padne na pamet još neka ideja o udaranju ljudi na ulici.
– Još želiš imati sve zube? C.L. je rekao Stanu.
Stan se opet nasmijao. ovaj je dobar. ustao se i očistio. bože, koliko samo Brent ovo zaslužuje. nasmijao se C.L-u. C.L ne moram te ni udariti. Brent će to učiniti za mene. Ubit će te. Oboje.
– Čekaj malo, ti ne razumiješ... počela je Maddie, ali C.L. ju je prekinuo.
– Veseliš se tome, je li? pitao je Stana. Ali u njegovom glasu nije bilo animoziteta.
Maddie ga je pogledala. Sav bijes je nestao, kao magija. Da nije bio tako strašan, bilo bi divno.
Stan je klimnuo glavom. ovo će biti dobro. Čekaj dok kažem Sheili. Hodao je prilazom i još uvi-jek se smijao.
– Trebao sam ga jače udariti. C.L. je promatrao njegov odlazak. da su ovo stara vremena sada ne bi mogao ni govoriti.
O, super. Sada su tu bili dobri stari dani. Pogledala gaje i odmaknula se, mrzeći što je toplina ne-stajala uvijek kada bi se odmaknula njega. Štoje to bilo?
– U biti, nisam siguran. Mislim da to ima nekakve veze s time što je on oženio moju bivšu ženu. C.L. je ponovno svoju ruku položio oko njezinih ramena i okrenuo se prema kući, vodeći je sa so-bom. sumnjam da mu je Sheila rekla da sam ja dobar dečko.
– Maddie? gospođa Crosby ju je ponovno pozvala.
– Dobra večer, gospođo Crosby, uzvratila je Maddie i potom odmahnula glavom prema C.L.-u, iako mu se privukla još bliže. Bilo je to nešto u vezi Brenta. I što je mislio s time da si ti počeo? I što si ti mislio time da ja ne znam ništa o ničemu?
– Ne znam, Mad. C.L. je izgledao trijezno na mjesečini. nešto nije u redu u tvrtci i to nije dobro. Mnogo ljudi želi vidjeti tvojeg muža i nisu sretni zbog toga.
Što je Stan mislio pod tim kada je rekao da si ti počeo?
– Ne znam, rekao je ponovno. Nego, imaš li ti nešto za jelo unutra? Jako me izgladnjuje udaranje ljudi po ulici.
Povukao ju je i otišla je s njim na stražnja vrata nastavljajući razgovor. Ovo nije gotovo, rekla je.
– Kao da ja to ne znam, rekao je C.L. i otvorio joj vrata od kuhinje.
C.L. je otišao i dovezao Em i Phoebe s farme. Nedugo nakon što su ušli u dvorište pojavila se Treva i njezina obitelj iza kojih je došla Maddiena majka koja se umorila od čekanja poziva kojega nikada nije primila, potom je stigao dostavljač pizze s pizzama za koje je majka inzistirala da ih ona plati i njih osmero je trenutno bilo u Maddienoj dnevnoj sobi i okružilo je Em poput čahure.
– Imaš li kutiju iz ureda? šapnula joj je Treva u hodniku.
– Da, otvorila sam je, rekla je Maddie beizražajnim glasom. Nećeš vjerovati što je tamo bilo.
– O? Treva je prosula svoju Colu i počela je brisati rupčićem. Dobre stvari?
– Ljubavna pisma. Tucet. Ona od Beth su stvarno tužna.
Treva ju je pogledala. Ti ovo podnosiš jako dobro.
– Pa još uvijek ne podnosim Beth zbog toga što je spavala s mojim mužem, ali ne volim ni svo-jeg muža, a ona ga voli. To je veoma zbunjujuće. Maddie je zagrizla u pizzu, osjećajući kako joj zubi propadaju u topljeni sir.
– Sto je još bilo unutra? pitala je Treva, ali tada je Phoebe zgrabila četrdeseti komad feferonke i povratila ih, te je nastao opći kaos dok je djeca nisu iznijela van.
– Čekaj, rekla je Maddie i Em se ustala da krene, ali Three je rekao: ja se za to brinem, teta Maddie, u redu je, i ostao je uz Em dok su izlazili van.
Maddie se pomaknula da sjedne pokraj prozora kako bi ih mogla promatrati. Three se zalijepio uz Em poput ljepila, promatrajući prilaz.
– On je dobar dječak, rekla je Treva koja je bila pokraj nje. Bit će ona dobro.
– On je dobar dječak, rekla je Maddie. Hvala.
– Maddie, što se ovdje događa? pitala je njezina majka i Treva joj je odgovorila: hej, pa to vi nama recite. Što ima novoga? Razvodi li se Gloria uistinu?
Glorijin razvod bio je dobar punih deset minuta i Maddie ih je sve iskoristila kako bi promatrala C.L.-a. Sjedio je na podu, njegova široka ramena bila su raširena po njezinom kauču, njegove duge noge pružene po sagu njene dnevne sobe, a osjećala je kako postaje sve toplija dok ga je samo gle-dala, sjaj je izlazio iz njezinog solarnog pleksusa i završavao na svim živčanim završecima. Nije ga mogla imati večeras nije bilo šanse uz Em ali je mogla uživati u gledanju, slušanju njegovog glasa i smijeha. Mogla bih ga slušati zauvijek, mislila je i onda pomaknula glavu kako bi se vratila na onaj razgovor koji je vodila prije nego joj na pamet padnu još neke glupe misli.
Priča se okrenula na kćer gospođe Crosby koja je bila na mesnoj dijeti, i na Margaret Erlenmeyer koja je ponovno bila trudna, i Harolda Whiteheada koji je na večeru izveo Candice Lowery iako mu je žena mrtva tek dva mjeseca. rekao je da je to bila poslovna večera, rekla je Maddiena majka i uzdahnula. ne bih ja baš rekla.
Maddie je ispratila majku do ulaznih vrata bacivši letimičan pogled na C.L.-a koji joj se nasmije-šio i time joj oduzeo dah.
– Kako je baka? pitala ju je majka prije nego su došle na trijem. Misliš li daje sretna?
Ta žena nikada u životu nije imala sretan dan i ona to tako voli, željela je reći Maddie, ali umjes-to toga je odgovorila: opet je u elementu. Mickey Whosis je ponovno u akciji i netko iz susjedne sobe ima groznu kožu. Maddie je gledala u majčino lice. Nisam znala da je ona bila već u jednom braku prije djeda.
Majka se okrenula i prešla trijem. bilo je to jako, jako davno. Sada to više nije važno. Jako lijepa gesta tog Sturgisa što je Em kupio psića.
Protunapad, pomislila je Maddie. Dobar posao, majko. da, zar ne? Vozi pažljivo na putu kući.
– Lijepo je što imaš toliko prijatelja, nastavila je njezina majka ne silazeći niz stepenice.
– Ja sam sretna žena, rekla je Maddie. nemoj zaboraviti upaliti svjetla.
– Pa naravno da ću ih upaliti. Noć je crna. Majka se namrštila na nju. Madeline, događa li se s tim muškarcem nešto što bih ja trebala znati?
Maddie je razmislila o svemu što se događalo s tim muškarcem. Nije bilo ni blizu kraja toga sve-ga, a napetost i potreba su rasle kako je noć odmicala. Ne, majko.
Majka se okrenula da pođe niz stepenice. Samo nemoj raditi ništa glupavo zato što misliš da se razvodiš od Brenta. Gdje je Brent večeras? Em je zabrinuta.
Maddie se naslonila na okvir vrata. Nemam pojma. Pretpostavljam daje sa ženom s kojom me vara.
Majka je stajala kao ukopana na trijemu. To mi nisi rekla.
– Iznenađena sam što ti to nisi znala, rekla je Maddie. Stvarao nisi ništa čula?
– Ne ništa više nego obično. Majka je malo zastala. Onda je stvarno gotovo, zar ne?
– Da, majko. Maddie je više bilo žao svoje majke nego sebe. Bit će slobodna i vodit će ljubav sa C.L.om... tiho, rekla je svom libidu... i Em će biti sigurna, ali njezina majka će imati razvod u obite-lji.
– Što god trebaš Maddie, samo me nazovi. Bilo što.
Maddie se ugrizla za usnicu. Baš kada se počela osjećati jačom, majka bi izvukla iz rukava nešto kao ovo sada i natjerala Maddie da shvati koliko je ona voli. Hvala mama, hoću.
– Da se bar ovo ne događa, rekla je grleći mamu. Majčin glas je malo zadrhtao i Maddie je sišla niz stepenice da je utješi.
– Bit ćemo bolje, rekla je i zagrlila svoju majku. Nisam bila sretna jako dugo vremena, ali tako-đer nisam bila ni nesretna, tako da nisam imala razloga otići. Sada mogu shvatiti način na koji mogu biti sretna.
– To je sve što sam ja za tebe oduvijek željela, rekla joj je majka. Da budeš sretna. Grad će imati o čemu pričati, to je sigurno.
– Pa i bio je red na nas, rekla je Maddie. Nisu se okomili na našu obitelj od kada se baka udala za Bucka.
Majka ju je pogledala s negodovanjem. ne slušaj tu ženu. Izmišlja stvari kako bi bila zanimljiva.
– Baka ne izmišlja stvari da bude zanimljiva, rekla je Maddie. Ona je prava zabavljačica i kad sjedi potpuno zatvorenih usta.
– O srce, znam.
– Idi kući mama, rekla je Maddie. sutra će sve biti u redu. Ja ću podnijeti zahtjev za razvod, grad će raspravljati o tome i zaključiti daje to i zaslužio, budući da me varao, svi će nas žaliti nekoliko tjedana zato što smo tako dragi i onda će netko drugi učiniti nešto glupo i svi će pričati o tome. Mi smo u ovoj priči pozitivci. Bit ćemo dobro.
– U redu. majka ju je potapšala po ruci. volim te. Pazi na Em. To će biti tako teško za nju.
– Znam. Maddie je došla do svoje granice. znam. Pazim na nju.
– U redu. majka ju je ponovno potapšala i krenula prema autu. Nedugo zatim se zaustavila i ok-renula. made line, ne bi sada Jrebala toliko viđati tog Sturgisa. Izgledat će to veoma loše.
Taj Sturgis. C.L.-ove vrele oči i ruke na stražnjem sjedalu, u njezinom hodniku, njenoj dnevnoj sobi, na njoj, klize ispod njezine majice, ispod njezine suknje, svugdje...
Morala je prestati ramišljati o tome. znam, majko. morat će se kloniti C.L.-a. Hvala Bogu što se vraća u Columbus.
Tijelo joj je drhtalo na tu pomisao. Željela ga je pored sebe da ju grije. Na način na koji je to ra-dio na stražnjem sjedalu. Maddie je ovila ruke oko sebe. Željela ga je golog s rukama oko nje, daje zadrži vrućom. Maddie je sama sebi rekla da ne smije razmišljati o C.L.u na taj način, ali um ju je izdao, a koža ju je peckala. Ne bi trebala imati takve misli pred majkom, ali sada kada je postojala ta ideja, mogla je misliti samo o tome.
Možda bi mogla krenuti u grad u kupovinu. Tri ili četiri puta na tjedan. Zamislila je C.L.-ov stan namješten s velikim krevetom i C.L.a golog i krutog, na njoj, u njoj.
Majka joj je još uvijek pričala. sačekaj malo. Sačekaj barem godinu.
– Da, majko, rekla je Maddie i pobjegla u kuću prije nego se majčin auto odvezao. Godinu. Ona će definitivno puno kupovati u Columbusu.
Kada se vratila u dnevnu sobu zatekla je ostalih troje kako sjede na podu s pivom i raspravljaju o Baileyu. C.L. je još uvijek bio naslonjen na kauč sa zasukanim rukavima do laktova, preko jakih i potamnjelih ruku, a noge su mu bile u trapericama i ispružene naprijed. Imao je divna bedra, nešto što nije prije primijetila. Da je morala priznati gdje gleda, bila bi u velikoj nevolji.
C.L. ju je pogledao i nasmijao se, sigurno je u njezinom osmijehu vidio požudu i taj osmijeh je nestao, a oči su mu se suzile.
Da, hvala, voljela bih to, pomislila je Maddie i pitala se koliko će još trebati vremena da ga po-novno posjeduje. S Em, Brentom, moglo bi potrajati danima, tjednima. Sjela je preko puta njega, protegnula noge pokraj njegovih, a pivo mu je stavila na pod tako da je njegova ruka doticala njezi-nu potkoljenicu.
Vrućina je prošla njezinim tijelom i zadrhtala je.
C.L.ove usne su se razdvojile i pogled mu se susreo s njezinim. Namjerno je pogledala sa strane kako bi shvatila o čemu Howie priča. Da ona i C.L. to nisu prekinuli, valjali bi se po sagu, što je zvučalo tako divno. Zatvorila je oči.
C.L. se pomicao dok mu noga nije doticala njezinu, grubi nagon uz njezinu potkoljenicu, a njezin um je skliznuo u kuteve u koje nije smio, tjerajući je da se pruži kraj njega, da se popne na njegove noge, čvrsto ih stisne i njega pritisne na pod, uzme mu usta svojima...
Prestani, rekla si je i pokušala se koncentrirati na Howieja i Trevu.
– Nakon što je dobio otkaz u banci uzeo je utržak iz kasina iz Roadhousea, govorio je Howie. za-to ga Henry više nije mogao predložiti za policajaca za unajmljivanje.
Treva je klimnula glavom. nikada nisam razumjela zastoje učinio tako glupu stvar.
– Zato što je malo nesređen s nekim dijelovima zakona, rekao je Howie. bailey je samo jedan dobri, glupi dječak. On je shvatio da nitko neće nastradati od kockanja, pa zašto da ne uzme novac?
C.L.-ov mali prst joj je škakljao članak. Maddie je na trenutak zatvorila oči. Nikada joj škaklja-nje nije bilo tako ka taklizmično. Ako bude nastavio još minutu, mogla bi i svršiti. Definitivno će svršiti ako on položi ruku na nju. Bilo gdje.
– A sada je on zaštitar za tvrtku, rekla je Treva. izgleda da Bailey nije jedini glupan ovdje.
Howie je slegnuo ramenima. to je bila Brentova ideja, ne moja. glas mu je bio hladan i Treva je zašutjela te sjela natrag, a Maddiena napaljenost prekinuta valom Trevine nesreće i spomenom Brentovog imena.
– Zašto je Brent htio njega? pitala je Maddie.
Howie je odmaknuo kutiju s pizzom. prije mjesec dana došao je i rekao da su na Pointu ponovno djeca, unatoč barikadama i da će nas tužiti ako netko od njih strada. Tako da je zaposlio Baileya. otpio je malo piva dok su se Maddie i Treva pogledavale. hej, pa to nije ni bila loša ideja. Sada imamo nekoga tko će po noći paziti na stvari.
Treva je rekla: to je onaj za kojeg si maloprije rekao daje na vi sa zakonom, zar ne?
Howie je klimnuo glavom. Neće krasti od tvrtke. Bailey je lojalan.
– Da, rekao je C.L. Ponovno se pomaknuo, sada još bliže njoj, stavljajući svoje pivo uz vanjsku stranu njezine noge, zarobljavajući joj gležnjeve između svojeg zgloba i boka, a za to vrijeme je pričao kako bi Trevi i Howieu odvratio pažnju. u školi je uvijek dobijao batine zato što nije htio cinkati prijatelje. namrštio se. u stvari, on je uvijek dobijao batine. Bilo gaje tako lako pretući.
– Govoriš iz iskustva? pitala je Maddie gurajući svoj gležanj u njegov bok. Vodi ljubav sa mnom.
Howie se nasmijao. Dovraga, pola tučnjava u koje je C.L. upadao u srednjoj školi bila su neka vraćanja za Baileya. Bailey misli daje C.L. Bog.
– Uvijek su postojali ljudi koje sam ionako htio udariti, rekao je C.L smiješeći se Maddie svojim vražjim osmjehom. Bilo kada.
Howie je pogledao C.La. kao što je to uvijek bio Brent.
Maddie se malo pomaknula.
– Ti si jedina osoba od koje je Brent uzmicao, rekao je Howie. I to sve zbog Baileya.
– Brent je istukao Baileya? pitala je Maddie. C.L. je istakao Brenta.
– Samo jednom, rekao je Howie. a Brent u stvari uopće nije istukao Baileya. Samo gaje malo gurkao. A onda mu je C.L. rekao da stane i on je stao.
Maddie je pogledala C.L.-a. Samo tako.
C.L. je klimnuo glavom. koliko se ja sjećam, tada sam u ruci imao bejzbol palicu. Nisam bio baš toliko jak.
– Često si išao naoružan u školu? pitala je Maddie.
– Ne, igrali smo bejzbol, rekao je C.L. brent i ja smo bili suigrači, prijatelji.
– O da, bili ste baš pravi prijatelji, nasmijao se Howie.
– Podijelili smo neka iskustva, rekao je C.L. i pustio svoju ruku da padne preko Maddiene potko-ljenice.
Više, pomislila je i pokušavala izgledati vedro i zainteresirano za razgovor.
C.L. se nasmijao i Maddie je pogledala u najbolje prijatelje koje je imala i pomislila, On se tu uklapa. Kao da nikada nije ni otišao. I ta pomisao ju je još više napalila. Misli na nešto drugo.
Prisjetila ih se iz srednje škole: Howiea kao ozbiljnog dečka s naočalama; Treve kao navijačice s vrpcama na repicu i koja sa svima flertuje; Brenta u njegovom puloveru kako izgleda cool i C.L.a s košuljom izvan hlača koji je izgledao još više cool. Bili su tu i drugi... Margaret i njezina kolekcija suknjica; Candice, trijezna i pijana; Stan jedan korak iza nje i uvijek se zafrkavao da nekoga želi uhvatiti; Gloria koja je uvijek bila blijeda i sakrivala se iza brucoša promatrajući sve ostale, pogoto-vo Brenta... ali ljudi u ovoj prostoriji su bili oni koji su njoj najviše značili. Ovi ljudi i Brent. Kada ih je sada pogledala, oni su bili samo čudna grupa s ne puno toga zajedničkog, osim smisla za hu-mor i prošlosti, što je po sebi ipak bilo mnogo.
C.L.-ovi prsti su se ovili oko njezine potkoljenice i um joj se zamračio požudom.
Djeca su se vratila unutra s Phoebe i soba se ponovno pretvorila u opći kaos. Em se privinula uz mamu.
– Gdje je tata? šapnula je.
Krivnja je Maddie natjerala da noge podvije pod sebe. Nisam sigurna, srce. Valjda još uvijek ra-di.
Emino lice je bilo zabrinuto. Hoće li doći večeras?
Maddie ju je pokušavala uvjeriti. Vjerojatno. Vjerojatno vrlo kasno, kao i obično.
– Hej, Em, pozvao ju je Three. Ja i Mel idemo na Diary Queen. Hoćeš s nama?
Maddie je htjela reći ne, ali Em je pitala: mogu li? i ona je pomislila, Ovo nije bilo planirano i Brent je neće naći i ako ode.
– Možeš, rekla je Maddie.
– Može li i Phoebe ići? pitala je Mel. phoebe nikada nije vidjela našu kuću.
– Zato na vašem tepihu nema mrlja od mokraće, istaknula je Maddie.
Treva je pogledala Maddie, a onda C.L.a. mislim da bi Phoebe trebala prespavati kod nas, rekla je veselo. I Em može doći ako hoće.
– Stvarno? rekla je Mel s oduševljenjem dok je Howie pogledao svoju ženu kao daje poremeće-na.
Činilo se kao da Em zaostaje za njima, ali Mel ju je vukla iz sobe i Phoebe je trčala pokraj nje, tako da je Em ipak otišla sa zbunjenim pogledom preko ramena.
Ovo nije bila dobra ideja, trebala bi Em držati blizu sebe, ali pomisao na to da će biti sama sa C.L.om i da će se kretati zajedno s njim, da će on ulaziti u nju...
Ali tu je bila Em.
Morala je Em držati pored sebe. Nije mogla izabrati seks umjesto kćerke. treva, rekla je Maddie i Treva joj je dobacila natrag: bit će dobro za Em da prespava kod nas zbog ovog provalnika i osta-log. Howie i Three je mogu štititi.
– O, rekao je Howie.
– Molim? rekao je C.L.
Treva je klimnula glavom. a vi trebate malo vremena za sebe. Mislim, svatko za sebe. Netko bi trebao ostati s tobom za slučaj da se provalnik vrati.
Prilično teško, Treva, željela je reći Maddie, ali joj je pomisao da C.L.-a ima pokraj sebe bila previše lijepa.
– Sviđaš mi se, rekao je C.L. Trevi. Uvijek si mi se sviđala.
– Maddie? rekla je Treva.
U redu, bila je loša majka. Ali Em će biti sigurnija ako bude kod Treve. A i toliko je željela C.L.a da je gotovo vrištala. dobra ideja, rekla je Maddie. da Em prespava kod vas.
Dok je Maddie mahala u znak pozdrava prijateljima s trijema, C.L. je obišao oko kuće i provjerio sve prozore i brave, potom je naletio na nju na glavnom ulazu taman u vrijeme kada su trebali zak-ljučati glavna vrata. kako si? pitao ju je i približio joj se. Imala si nekoliko jako loših dana ovdje.
Izgledao je divno dok je stajao pred njom, jak i siguran, širokih ramena, toplih očiju i divnih ru-ku, a kako se približavao, sve je teže disala. Dokle god si ti ovdje, ja sam dobro. prilično sam dobro, rekla je. danas sam na garažnoj prodaji prodala gotovo svu Brentovu odjeću.
C.L. se počeo smijati. podsjeti me da te nikada ne razljutim. Nemilosrdna si. Ovio je ruke oko nje i Maddie je osjetila kako ostaje bez zraka, ali trudila se da ne prigovara jer je bilo tako lijepo biti u njegovoj blizini. Neće ga uzeti za ozbiljno, napokon će biti slobodna i postoje milijarde pitanja na koja joj još nije odgovorio, ali voljela je način na koji je izgledao i kretao se. Postavljati mu brdo pitanja zbog kojih će se poželjeti odseliti nije se činilo kao dobra ideja. Pitanja slijede poslije.
Uzmi me sada na podu. Auto mu je bio na prilazu i vrištao je poziv na seks, a ona ga je trebala izbaciti iako ga je toliko željela.
– Sada si razmišljala, rekao je C.L. upozorio sam te nekoliko puta na to. naslonio se i nježno je poljubio, škakljajući svojim jezikom njezina usne i provlačeći svoje prste ispod njezine majice. Prsti su je sve više privlačili k njemu, a vrućina je bila tolika da je ona gotovo vrisnula. Trebaš me da te zaštitim, srce, prošaptao je. Bolje da ostanem preko noći.
Njegove ruke su je još jače zagrlile i poljubio ju je u vrat dok su se njezine ruke ovile oko njega. Zažmirila je kako bi ga zamislila golog kako se pomiče pokraj nje, u njoj. Bila je to grozna pomisao u njezinoj situaciji, ali ona je bila pred eksplozijom, a Treva je upravo uzela njeno dijete kako bi ona mogla napraviti baš to. A i onako će sutra Frog Point znati za razvod.
Mi ćemo biti pozitivci, rekla je majci, ali večeras ona nije željela biti dobra. Željela je biti kao na stražnjem sjedištu Pointa: snažna i devijantna, trijumfalna i divlja, zadovoljna. Nova Maddie ne bi bila dobra. Uzela bi sve, pa makar i na jednu večer.
– Da, rekla mu je i njegovi prsti su se žarili u nju. Možeš ostati. Ali moraš se praviti kao da odla-ziš, parkirati auto par ulica dalje i onda se vratiti.
– Zezaš se, rekao je C.L.
Požuri se, željela je viknuti, ali je smirila glas i rekla: želiš li da Henry sazna?
– U redu. pustio ju je i krenuo, a ona je zamalo krenula za njim. ja idem maknuti auto, a ti bolje da budeš gola kad se vratim.
– Naravno, rekla je Maddie i kad je on otišao, otrčala je gore kako bi se presvukla. Bio je to do-bar dogovor, mislila je dok se penjala na krevet i drhtala od hladnoće plahti koje su bile na njemu. Gola, ali ne u sobi koju je dijelila s Brentom.
Požuri se, ponovno je pomislila i još se više izvalila na krevet misleći samo na C.L.a.
C.L. ju je brzo pronašao zato što je zatvorila vrata ostalih soba u kući i ostavila upaljeno svjetlo u gostinjskoj sobi. Bila je to lijepa soba na brzinu je stekao dojam na osnovi blijedo plavih zidova i bijelih zavjesica ali sve što je on ustvari vidio bila je Maddie, sklupčana ispod plahte, bokovi i grudi su joj se namreškale ispod bijele tkanine kao sladoled, ramena su joj bila tako blijeda pod svjetlom svjetiljke, a lice, iako cijelo plavo od modrica koje joj je nanio Brent, jako lijepo, s velikim toplim očima i nasmijanim usnama. Skinuo je odjeću i krenuo prema krevetu.
Dugo ti je trebalo, rekla je Maddie i malo se pomaknula. Um mu je bio ponesen njezinim toplim glasom, zajedno sa smijehom i uzdahom za kojeg se nadao daje želja. I način na koji joj se tijelo pomjeralo ispod plahte.
Sjeo je na kraj kreveta kako bi svukao hlače, a njegova težina ju je malo povukla k njemu. parki-ranje u Columbusu je bila tvoja ideja, rekao je pomalo drhtećim glasom, a onda je svukao svu odje-ću, skotrljao se u krevet pored nje, privukao je jako blizu i zaboravio kako disati. Bila je tako ravna svuda po tijelu, nježna unatoč njegovoj grubosti, hladna unatoč njegovoj vrelini, a cijelo tijelo joj je drhtalo i bilo posve napeto. Mišići i živci su se tako intenzivno micali da ju je morao svugdje dirati kako bi osjetio njezino titranje.
Spreman, rekao si je. Njegov obraz došao je do ruba njezinih grudi, a mirisale su na cvijeće i Anninu kuhinju. mirišeš na kolačiće, rekao je glasom koji je bio tanak od želje za njom, a ona je uzdahnula i odgovorila: vanilija.
Podigao se i uhvatio joj usne dok su bile otvorene od riječi, svojim jezikom je lagano gurnuo njezin i pritisnuo je na postelju koja se ispod njih topila poput slatkih kolača. Protegnuo se po njoj i osjetio njezine ruke kako klize njegovim leđima i jezik kako dodiruje njegov ovratnik prije nego mu je zagrizla kožu. Zadrhtao je i želio ju je posjedovati, snažno ući u nju, oboje ih dovesti do ekstaze, ali to nije bilo dobro za Maddie. Ne ovdje.
Bilo je nečega u vezi ove kuće, Maddiene kuće, Frog Pointovske obiteljske kuće. Osjećao je top-linu i imao neki obiteljski osjećaj. Maddie mu se još približila i on ju je želio, ali negdje na kraju pameti dok se polako pomicao preko nje otkrivajući centimetar po centimetar njezinog tijela, zaus-tavljajući se na pojedinom dijelu svaki puta kada je osjetio životinjsku potrebu da to učini osjetio je da ga kuća i posebice ova lijepa plava soba usporavaju. Bila je to nevina, civilizirana, bračna vrsta sobe, ona vrsta sobe u kojoj će on i Maddie spavati zauvijek kada sve ovo prođe. Ostatak života bije mogao držati na mekanoj postelji i osjećati njezinu toplinu, glatko tijelo uz sebe i oko sebe, i oboje bi ih mogao dovesti do zadovoljenja, pažljivo, sigurno i polako.
Maddie je ponovno pulsirala pod njim i stara želja se vratila tako da se morao prestati pomicati i doticati je dok se borio s divljom potrebom daje zgrabi i prodre u nju, glatko i vlažno, i dovede je do onakvog orgazma koji su oboje jedva preživjeli prije dvije večeri na stražnjem sjedalu.
Isuse, ni ne pomišljaj na to, rekao si je dok mu je cijelo tijelo drhtalo. To nije bilo ono što su oni sada, ovo je bila druga vrsta strasti, odobrena od Frog Pointa, bračna, ozbiljna, kontrolirana vrsta strasti koja nikada nije imala previše utjecaja, a nema ni sada. Ali ako je to bilo ono što će zadržati Maddie kraj njega u krevetu, onda je to sve što je on želio.
Ležeći pored njega Maddie se predomišljala.
Imala je sve što je željela: privatnost, sigurnost, sobu da radi što hoće bez briga za Em, i C.L.-a, velikog i širokog i divnog, koji je toliko žudio za njom da je svršavala samo na tu pomisao.
A to je sve usporavalo stvari. Nije ona bila baš neki pobornik predigre, ali razmišljala je o njemu cijeli vikend, a pogotovo cijelu večer njegove vrele tamne oči i te guste trepavice koje nisu trebale biti na nikome drugom, te usne koje je htjela zagristi, te ruke, o Bože te ruke koje su bile čvrsto na njoj, skroz po njoj tako daje predigru napravila i bez njega. Prošlo je vrijeme za to. Davno je prošlo.
Privukla mu se, ali on je oklijevao tako da je nastavila kako on ne bi prestao. Nije da te stvari ko-je je C.L. radio svojim rukama, usnama i tijelom nisu bile dobre, zbog njih se osjećala toplo. Nego, u pitanju je bilo to ako su one bile tako dobre, zašto je ona onda imala potrebu analizirati ih? Malo se savinula i popela na njega kako bi ubrzala stvari, a njegove ruke su je snažno uhvatile za bokove. I baš kada je bila u stanju da doživi seks kakav je željela, pustio ju je i odmaknuo se.
C.L.? rekla je, a on ju je samo ušutkao i meko poljubio.
Pa krasno. Postojalo je vrijeme za meke poljupce, ali ovo golo i uspaljeno definitivno nije bilo to vrijeme. Povukao ju je nježno k sebi i dio u kojem je udarila od njega i njegove kosti, njegove miši-će i osjetila vrućinu, bio je predivan, samo da nije bilo onog nježnog dijela.
U redu, razmisli, rekla si je, što je u tom trenutku bilo pomalo teško, jučer je on memorirao nje-zina ramena svojim usnama dovoljno dobro, ali opet ne u središte erogene zone. Imala je gotovo minutu dok ne dođe do njezinog vrata i pogodi pravu stvar.
Problem nije bio C.L. Svaki čovjek koji može pružiti ono što joj je on pružio u autu sposoban je i za veće seksualne dosege. Problem je bio njegov pristup. Ovaj fini, spori pristup morao je nestati zato što gaje ona željela u sebi sada.
Međutim, bolje da mu to ne kaže. U šesnaest godina braka s Brentom naučila je da izravno kriti-ziranje njegove izvedbe može dovesti samo do tugovanja. Zato, zgrabiti C.L.a za uši i jednostavno reći: hoćeš li ti mene poševiti? ne bi upalilo, iako bi se mogla natjerati da govori prostote.
Bilo bi zabavno napraviti to, zahtijevati ono što želi, vrištati na sav glas. Ali on bi bio šokiran. On je još uvijek radio po principu, Maddie Vječna Djevica i zato je još uvijek štovao njezin hram, a nije rasturio njezin um. A zadnja stvar koju je sada trebala jest da odbije C.L.a. Onda bi bio još spo-riji.
C.L. je zastao da stavi kondom i Maddie je osjetila tračak nade. Njegove tople usne su bile na njezinom vratu, a ona je pomalo drhtala i to je već bilo nešto. Bila je prestroga prema njemu; i ona je bila pasivna sa svim tim razmišljanjem. Rukama joj je prelazio preko leđa i ugrizla se za usnicu. Do vraga i razmišljanje. Okrenula se pokraj njega i tada su joj trnci iz vrata otišli u grudi, stomak, bedra i išli sve dublje, a ona je svojim noktima lagano prolazila njegovim leđima.
C.L. je izdahnuo, odnio sav taj osjećaj sa sobom i ostavio je tako frustriranu daje htjela vrisnuti.
Dovraga.
U redu, nije volio agresivne žene koje su mu noktima greble leđa. Okrenuo se prema njezinom vratu, a Maddie se uklopila u taj sjaj koji je tamo pokušavao napraviti. Sva šteta što je taj sjaj već prošao. Osjetila je kako se njegove usne približavaju njezinim grudima i privukla ga je bliže, sva u iščekivanju, želeći taj pritisak koji je bio tako blizu boli, ali on je i tamo bio nježan. Zamumljala je od nezadovoljstva, a on je to sigurno shvatio kao ohrabrenje jer je nastavio još sporije.
Maddie je odustala. Ako je tako trebalo biti, neka bude. Kao da nikada prije nije imala dosadan seks; bila je udana za Brenta. Maštaj, rekla si je i zamislila si najprivlačnijeg muškarca kojeg je mo-gla, ali je ovog puta umjesto Denisa Quaida ili Georgea Clooneya zamislila C.L.a kako je čvrsto drži na stražnjem sjedalu i ima prste u njezinoj kosi kojima joj podiže glavu da se susretne s njego-vim tamnim i vrelim očima dok duboko prodire u nju i pomiče je, kako njegove usne dodiruju nje-zine, kako njegove ruke dotiču njene grudi, kako je primiče k sebi sve i jače ulazi u nju, jače, jače, jače...
Otvorila je oči i vidjela ga divnog kao i uvijek kako razmišlja o nečemu sasvim drugom samo da ne izgubi kontrolu, glupan, i onda je vrisnula od frustracije.
C.L. je prestao dirati njezinu dojku i rekao joj: Maddie? – ona se podigla na laktove i privila se uz njega nos do nosa i rekla mu: slušaj, nije da ne cijenim tvoju pažnju, ali hoćeš li prestati s maže-njem i već me jednom poševiti?
– Molim? rekao je C.L. prije nego je ona to mogla povući. moramo poslije o ovome razgovarati, klimnula je glavom pokušavajući se podvući ispod njega, a on je tako snažno i brzo ušao u nju daje zaplakala.
– Ne? rekao je zastajući, a ona je rekla: o Bože da, – i pridigla se kako bi ga ugrizla za rame. Na-kon toga je osjetila samo vrelinu njegovog tijela, vlažnost unutar sebe dok je ulazio u nju jako i br-zo, njegova usta koja su je proždirala, a njezini nokti su se zarivali u njegovo tijelo. Osjećala gaje toliko snažno daje gotovo zaplakala u znak zahvalnosti. Rukama joj je zašao u kosu, njegove usne proždirale su njene grudi, prsti su mu ostavljali trag na njezinim bokovima dok ju je držao dolje, a ona se podizala kako bi mu bila bliže i željela gaje cijelog. C.L.-a vrelog na njoj i krutog u njoj.
Tijelo joj je zadrhtalo svaki puta kada je ušao u nju, svaki drhtaj je bio iznenadan nalet njezine krvi i ostavio joj osjećaj senzacije i C.L.-a koji nije trebao prestati ili će ona u suprotnome umrijeti. nemoj nikada prestati, rekla je i tada je vidjela njegove oči, tako crne od požude, i shvatila daje ne može čuti, daje izgubljen u njoj, izvan kontrole od silne želje za njom i zbog toga je još više zadrh-tala. Privila se uz njega još više stišćući zube jer je bilo tako dobro. A on ju je jako stisnuo pored sebe i svu njezinu želju pretvorio u jednu čvrstu, vrelu spiralu i potom je to sve puklo, a ona je do-živjela orgazam dok ju je držao prikovanu za krevet, sav u svom orgazmu. Najbolja fantazija koju je ikada imala.
– Isuse, rekao je C.L. kad se pribrao. nisam znao da se ovo može raditi u Frog Pointu.
– Može, rekla je Maddie preko njegovog ramena. hvala. Njegove ruke su je jako privukle, posje-dovale je, voljele je, ponovno je željele. Ona je nešto promrmljala i on ju je pustio.
– Jesam li te povrijedio? rekao je.
– Taman dovoljno, rekla je. taman onoliko koliko treba.
Želja se ponovno vratila u njega i jedino što gaje držalo razumnim bilo je saznanje daje ona nje-gova, da su oni trajni, da će ona čim pronađu Brenta, zatražiti razvod, da će se vjenčati i biti zauvi-jek zajedno.
– Volim te, šapnuo joj je i budući daje se sve tako brzo odvijalo, počeo je ponovno.
Maddie se protegnula pored njega voleći sve u vezi s njim i sebe i toga kako su vodili ljubav. Nikada se nije osjećala slobodnijom. Zašto sam se ikada udala? pomislila je. Čim Brent ode u Južnu Ameriku, podnijet ću zahtjev za razvod i biti zauvijek slobodna. Bila je to tako sočna misao da joj je trebalo nekoliko trenutaka da vidi kako se C.L. pomiče, a njegova kosa ju je dodirivala dok ju je ljubio spuštajući se niz stomak. Sve što se u njoj smirilo nakon vođenja ljubavi ponovno je buknulo. Prošla mu je prstima kroz kosu kako bi ga zaustavila. mislim da to ne bi ponovno podnijela, rekla je pokušavajući se izvući kraj njega. izgubit ću pamet i umrijeti.
Nasmiješio joj se plavim usnama od ispunjavanja svih njezinih maštarija i rekao: onda nemoj svršiti. glava mu je skliznula njezinim stomakom i ruke su mu nestale između njenih nogu. Osjetila je težinu na svojim bedrima prije nego ju je polizao, a jedina racionalna misao u tom trenutku bila je da je C.L. Sturgis čovjek kojem je teško reći ne kad na sebi nemate odjeću.
Em nije bila sretna. Bilo koje druge večeri bi bila sretna što dijeli Phoebe s Mel, što su jele slado-led, što su spavale u Melinom duplom krevetu. Ali večeras je htjela svog tatu. Nije ga vidjela dva dana i htjela ga je vidjeti sada samo da se uvjeri daje sve u redu.
– Taj C.L. je stvarno cool, rekla je Mel. Pomalo kao Jason Norris.
Phoebe je preklinjala da je stave na krevet, pa su je nekako podigle i sakrile ispod pokrivača jer je postojala mogućnost da netko uđe u zadnji tren i provjeri spavaju li.
– Čak ti je poklonio i psa, rekla je Mel.
– Da. Em je jače zagrlila Phoebe.
Mel je izazivala. I zašto ti se ne sviđa?
– Ne, dobar je.
– Ne zvučiš tako.
– Ne, sviđa mi se. em se ustala s kreveta, bila je previše jadna da bi se pretvarala. ali samo te stvari u mojoj kući...
– Znam. Lice tvoje mame. To je loše. nagnula se na kraj kreveta i gotovo pala s njega dok je is-pod pokrivača nešto tražila. A zatim se ponovno ustala, sva crvena u licu, s kutijom keksa. maknula sam ih iz kuhinje. Nemoj dati Phoebe niti jedan jer će povratiti na moj krevet.
Em nije bila sigurna hoće li i ona povratiti nakon svega što je pojela, ali je ipak uzela keksić kad ju je Mel ponudila.
– Gdje je tvoj tata? Mel ju je pitala kada su obje od grizle komadić keksa i potom polizale kremu s njega.
Em je osjećala mučninu. na putu. Poslovno.
– To ti je mama rekla?
Em je potvrdno klimnula glavom.
Mel je slegnula ramenima. OK.
Ni ona u to ne vjeruje, pomislila je Em i ta ju je pomisao natjerala da kaže: ne razvode se. C.L. je samo netko koga su svi znali u srednjoj školi. Čak i tvoji roditelji. Jedini dečko kojeg je moja mama imala je moj tata.
– Ista stvar kao i moji mama i tata. Mel je odmahnula glavom na to kako roditelji mogu biti do-sadni i uzela zalogaj. zanima me tko je bila C.L.-ova djevojka.
Iz nekog razloga ni to nije bila dobra pomisao. možda je nije imao, rekla je Em.
– Imao ju je. Mel je zvučala sigurno. sladak je. I smiješan. Imao ju je. Kladim se da je i sada ima. nasmijala se Em. puno se smiješi tvojoj mami.
– Oni su stari prijatelji, rekla je Em. nikada se ništa ne događa ljudima poput nas.
Melje klimnula glavom. znaš daje ovo film...
– Nije film, rekla je Em. ljudima kao što smo mi nikada se ništa ne događa.
– Da, rekla je Mel. hej, Phoebe ti jede kolačiće.
– Phoebe! em je istrgnula svoj kolačić iz Phoebenih usta i smijala se njezinoj zamazanoj njuški-ci. Ustala se da baci ostatak kolačića, sada malo veselija. Nikada se ništa nije događalo ljudima kao što je ona i njezina mama. I njezin tata. Emino srce se malo stisnulo na pomisao o tati. Nikada im se ništa nije dogodilo. Nikada. Bili su stvarno dosadni. Svi. Osim C.L.a. Vratila se natrag u krevet. hej, znaš kakav me novi trik C.L. naučio? Zove se memoriranje slika i ti...
Mel se nagnula naprijed i slušala, a Em je izbacila sve drugo iz glave, osim onoga što ju je C.L. naučio.
Telefon je rano zazvonio. Maddie se trgnula iz dubokog sna, osjećajući neku bol što još uvijek nije bila sto posto sigurna u sve to što joj se događalo i zbunjenost što nije bila u svom uobičajenom krevetu. C.L. je u polusnu uzeo slušalicu i javio se.
Da?
– Tko je to? odgovor s druge strane je bio toliko glasan da gaje i Maddie mogla čuti.
– Daj mi telefon, planula je Maddie, ali C.L. se već pripremio odgovoriti na pitanje i imao je divna gola ramena koja su joj odvratila misli još dalje, tako da je odustala i slušala.
– Henry?
– C.L što ti dovraga tamo radiš?
– U posjeti sam, rekao je C.L.
– Sada je tek sedam sati ujutro.
– Znam, Henry. C.L. se ustao i stavio ruku preko očiju, pokušavajući se razbuditi i brzo misliti. što želiš?
– Želim Maddie Faraday, idiote. A što ti tamo radiš?
Maddie se naslonila na jastuke i suzdržavala se da ne prasne u smijeh. Nije bilo dobro što je Henry saznao, a C.L. je bio toliko nesretan da od nje ne bi bilo pošteno da uživa, ali još uvijek se osjećala tako dobro od sinoć i tijelo joj je još uvijek bilo puno užitka i zadovoljštine, a on je izgle-dao odlično u njezinom krevetu da joj uopće nije bilo teško smijuljiti se, iako joj je život išao nizbr-do. Osim toga, Henry nikada ne bi ništa rekao. Ne bi to nikada pričao okolo.
– Vidjet ću je li ovdje, rekao je C.L. i pokrio telefon rukom. ovo je moj tetak. Bila bi dobra ideja pokušati, uh...
– Prikriti činjenicu da smo ljubavnici? nasmijala se Maddie. To se ne može napraviti. Kladim se da zna da smo oboje goli.
– Pa, pokušaj glumiti, rekao je C.L. sav iznerviran. Jesi li ti uvijek ovako vesela rano ujutro?
– Samo ako sam večer prije uživala u dobrom seksu. povukla ga je dolje, poljubila ga meko i te-meljito osjećajući ga svakom stanicom svoga tijela dok je spuštala dlan niz njegovu ruku.
C.L se odmaknuo i sklonio ruku sa slušalice. Henry, možemo li poslije razgovarati? Nešto je ov-dje iskrsnulo...
Henry je prestao vikati, Maddie nije mogla čuti što je točno govorio, ali bilo je to nešto važno jer je sjedio na skroz drugom kraju od nje. Na trenutak je slušao i onda rekao: odmah dolazimo.
– Molim? pitala je Maddie kada je spustio slušalicu. zašto ćemo negdje ići? Što se dogodilo s onim što je iskrsnulo?
– Pronašli su Brenta, rekao je C.L. i ustao iz kreveta.
Glas mu je bio veseo i Maddie se također ustala iz kreveta. Pronašli su Brenta. nisam znala da se izgubio, rekla je pokušavajući opet zvučati veselo, ali osjećala se loše. Brent sada nikada neće stići do Južne Amerike. Bila je u škripcu.
– Nije bio izgubljen. C.L. je zakopčao hlače i došao sjesti na kraj kreveta. Uzeo joj je ruku i re-kao: ovo je loše. Mrtav je. Netko gaje upucao na Pointu.
Maddie je nepomično gledala u njega. molim? Molim? O čemu ti pričaš?
– Netko je ubio Brenta, ponovio je C.L. i Maddie je to prošlo kroz glavu, ali se činilo besmisle-no.
Netko je ubio Brenta. Brent je bio mrtav. To je bilo nemoguće. Netko je upucao Brenta. Nakon nekoliko trenutaka pogledala je C.L.-a i pitala: tko?
– Ne znam, rekao je C.L. i ustao se da obuče košulju.
– Nadam se da Henry zna, iako smo mu upravo dali dobar motiv.
– Ovo nema veze s tobom C.L rekao je Stan. Ovo je između mene i Faradaya.
– Pusti je.
Maddie se pokušala otrgnuti od Stana, ali previše čvrsto joj je držao ruku. C.L. je izgledao kao ubojica, nikada ga nije takvog vidjela.
– Sačekaj minutu, C.L...
Stan ju je ignorirao i pričao direktno s C.L.-om. Ti si taj koji je sve ovo pokrenuo, dođi ovamo. Prekini i pusti me da završim. stan je pustio Maddie i ona je malo zateturala dok je pravila korak naprijed. da sam znao da Sh...
C.L. je zamahnuo prema Stanu i Maddie se trgnula na taj zvuk. Stan je izgubio ravnotežu i pao na beton, dočekujući se na stražnjicu, pritom žestoko psujući.
– Ne diraj Maddie, rekao je C.L. nikada.
Gospođa Crosby je izašla na svoj trijem. Maddie, viknula je. Što se događa?
– Što to radiš? rekla je Maddie C.L.-u Jesi li poludio?
– Maddie? gospođa Crosby je ponovno povikala.
– Nije ništa, gospođo Crosby, viknula joj je Maddie natrag. stan je samo izgubio ravnotežu. Dob-ro smo.
Gospođa Crosby se nije micala.
C.L. si je pogledao ruku i još uvijek nije pogledao u Maddie. idi u kuću, Maddie. Klimnuo je glavom prema Stanu. Hajde. Već dugo ovo želiš napraviti, pa hajde onda.
– Ne. Maddie je stala ispred njega. apsolutno ne. Što nije u redu s vama muškima? Više nemate sedamnaest godina. Prekinite.
C.L. ju je pokušao pomaknuti na jednu stranu. Maddie...
– Ne. Nema više tučnjave.
Na trenutak je stajao mirno i potom osjetio kako mu se tijelo opušta, položio je svoje ruke oko nje i privukao je k sebi. Pomislila je, Ovo će se svidjeti gospođi Crosby, ali gotovo da nije marila za to, bilo je tako lijepo osjetiti ga kako je ponovno dotiče.
C.L. se nasmijao. u redu. U pravu si. Ovo je glupo. pogledao je Stana koji je bio na zemlji. op-rosti, samo se nemoj više istresati na Maddie. Ona ne zna ništa o ničemu.
– Ma neka sam proklet. stan se opustio kad se podigao u stojeći položaj i pomaknuo svoju vilicu. Očito ništa nije bilo slomljeno zato što je stavio ruke na koljena i smijao se. ti i Maddie. Zna li Brent za ovo?
C.L. ga je bijesno pogledao i Maddie ga je još čvršće zagrlila u slučaju da mu padne na pamet još neka ideja o udaranju ljudi na ulici.
– Još želiš imati sve zube? C.L. je rekao Stanu.
Stan se opet nasmijao. ovaj je dobar. ustao se i očistio. bože, koliko samo Brent ovo zaslužuje. nasmijao se C.L-u. C.L ne moram te ni udariti. Brent će to učiniti za mene. Ubit će te. Oboje.
– Čekaj malo, ti ne razumiješ... počela je Maddie, ali C.L. ju je prekinuo.
– Veseliš se tome, je li? pitao je Stana. Ali u njegovom glasu nije bilo animoziteta.
Maddie ga je pogledala. Sav bijes je nestao, kao magija. Da nije bio tako strašan, bilo bi divno.
Stan je klimnuo glavom. ovo će biti dobro. Čekaj dok kažem Sheili. Hodao je prilazom i još uvi-jek se smijao.
– Trebao sam ga jače udariti. C.L. je promatrao njegov odlazak. da su ovo stara vremena sada ne bi mogao ni govoriti.
O, super. Sada su tu bili dobri stari dani. Pogledala gaje i odmaknula se, mrzeći što je toplina ne-stajala uvijek kada bi se odmaknula njega. Štoje to bilo?
– U biti, nisam siguran. Mislim da to ima nekakve veze s time što je on oženio moju bivšu ženu. C.L. je ponovno svoju ruku položio oko njezinih ramena i okrenuo se prema kući, vodeći je sa so-bom. sumnjam da mu je Sheila rekla da sam ja dobar dečko.
– Maddie? gospođa Crosby ju je ponovno pozvala.
– Dobra večer, gospođo Crosby, uzvratila je Maddie i potom odmahnula glavom prema C.L.-u, iako mu se privukla još bliže. Bilo je to nešto u vezi Brenta. I što je mislio s time da si ti počeo? I što si ti mislio time da ja ne znam ništa o ničemu?
– Ne znam, Mad. C.L. je izgledao trijezno na mjesečini. nešto nije u redu u tvrtci i to nije dobro. Mnogo ljudi želi vidjeti tvojeg muža i nisu sretni zbog toga.
Što je Stan mislio pod tim kada je rekao da si ti počeo?
– Ne znam, rekao je ponovno. Nego, imaš li ti nešto za jelo unutra? Jako me izgladnjuje udaranje ljudi po ulici.
Povukao ju je i otišla je s njim na stražnja vrata nastavljajući razgovor. Ovo nije gotovo, rekla je.
– Kao da ja to ne znam, rekao je C.L. i otvorio joj vrata od kuhinje.
C.L. je otišao i dovezao Em i Phoebe s farme. Nedugo nakon što su ušli u dvorište pojavila se Treva i njezina obitelj iza kojih je došla Maddiena majka koja se umorila od čekanja poziva kojega nikada nije primila, potom je stigao dostavljač pizze s pizzama za koje je majka inzistirala da ih ona plati i njih osmero je trenutno bilo u Maddienoj dnevnoj sobi i okružilo je Em poput čahure.
– Imaš li kutiju iz ureda? šapnula joj je Treva u hodniku.
– Da, otvorila sam je, rekla je Maddie beizražajnim glasom. Nećeš vjerovati što je tamo bilo.
– O? Treva je prosula svoju Colu i počela je brisati rupčićem. Dobre stvari?
– Ljubavna pisma. Tucet. Ona od Beth su stvarno tužna.
Treva ju je pogledala. Ti ovo podnosiš jako dobro.
– Pa još uvijek ne podnosim Beth zbog toga što je spavala s mojim mužem, ali ne volim ni svo-jeg muža, a ona ga voli. To je veoma zbunjujuće. Maddie je zagrizla u pizzu, osjećajući kako joj zubi propadaju u topljeni sir.
– Sto je još bilo unutra? pitala je Treva, ali tada je Phoebe zgrabila četrdeseti komad feferonke i povratila ih, te je nastao opći kaos dok je djeca nisu iznijela van.
– Čekaj, rekla je Maddie i Em se ustala da krene, ali Three je rekao: ja se za to brinem, teta Maddie, u redu je, i ostao je uz Em dok su izlazili van.
Maddie se pomaknula da sjedne pokraj prozora kako bi ih mogla promatrati. Three se zalijepio uz Em poput ljepila, promatrajući prilaz.
– On je dobar dječak, rekla je Treva koja je bila pokraj nje. Bit će ona dobro.
– On je dobar dječak, rekla je Maddie. Hvala.
– Maddie, što se ovdje događa? pitala je njezina majka i Treva joj je odgovorila: hej, pa to vi nama recite. Što ima novoga? Razvodi li se Gloria uistinu?
Glorijin razvod bio je dobar punih deset minuta i Maddie ih je sve iskoristila kako bi promatrala C.L.-a. Sjedio je na podu, njegova široka ramena bila su raširena po njezinom kauču, njegove duge noge pružene po sagu njene dnevne sobe, a osjećala je kako postaje sve toplija dok ga je samo gle-dala, sjaj je izlazio iz njezinog solarnog pleksusa i završavao na svim živčanim završecima. Nije ga mogla imati večeras nije bilo šanse uz Em ali je mogla uživati u gledanju, slušanju njegovog glasa i smijeha. Mogla bih ga slušati zauvijek, mislila je i onda pomaknula glavu kako bi se vratila na onaj razgovor koji je vodila prije nego joj na pamet padnu još neke glupe misli.
Priča se okrenula na kćer gospođe Crosby koja je bila na mesnoj dijeti, i na Margaret Erlenmeyer koja je ponovno bila trudna, i Harolda Whiteheada koji je na večeru izveo Candice Lowery iako mu je žena mrtva tek dva mjeseca. rekao je da je to bila poslovna večera, rekla je Maddiena majka i uzdahnula. ne bih ja baš rekla.
Maddie je ispratila majku do ulaznih vrata bacivši letimičan pogled na C.L.-a koji joj se nasmije-šio i time joj oduzeo dah.
– Kako je baka? pitala ju je majka prije nego su došle na trijem. Misliš li daje sretna?
Ta žena nikada u životu nije imala sretan dan i ona to tako voli, željela je reći Maddie, ali umjes-to toga je odgovorila: opet je u elementu. Mickey Whosis je ponovno u akciji i netko iz susjedne sobe ima groznu kožu. Maddie je gledala u majčino lice. Nisam znala da je ona bila već u jednom braku prije djeda.
Majka se okrenula i prešla trijem. bilo je to jako, jako davno. Sada to više nije važno. Jako lijepa gesta tog Sturgisa što je Em kupio psića.
Protunapad, pomislila je Maddie. Dobar posao, majko. da, zar ne? Vozi pažljivo na putu kući.
– Lijepo je što imaš toliko prijatelja, nastavila je njezina majka ne silazeći niz stepenice.
– Ja sam sretna žena, rekla je Maddie. nemoj zaboraviti upaliti svjetla.
– Pa naravno da ću ih upaliti. Noć je crna. Majka se namrštila na nju. Madeline, događa li se s tim muškarcem nešto što bih ja trebala znati?
Maddie je razmislila o svemu što se događalo s tim muškarcem. Nije bilo ni blizu kraja toga sve-ga, a napetost i potreba su rasle kako je noć odmicala. Ne, majko.
Majka se okrenula da pođe niz stepenice. Samo nemoj raditi ništa glupavo zato što misliš da se razvodiš od Brenta. Gdje je Brent večeras? Em je zabrinuta.
Maddie se naslonila na okvir vrata. Nemam pojma. Pretpostavljam daje sa ženom s kojom me vara.
Majka je stajala kao ukopana na trijemu. To mi nisi rekla.
– Iznenađena sam što ti to nisi znala, rekla je Maddie. Stvarao nisi ništa čula?
– Ne ništa više nego obično. Majka je malo zastala. Onda je stvarno gotovo, zar ne?
– Da, majko. Maddie je više bilo žao svoje majke nego sebe. Bit će slobodna i vodit će ljubav sa C.L.om... tiho, rekla je svom libidu... i Em će biti sigurna, ali njezina majka će imati razvod u obite-lji.
– Što god trebaš Maddie, samo me nazovi. Bilo što.
Maddie se ugrizla za usnicu. Baš kada se počela osjećati jačom, majka bi izvukla iz rukava nešto kao ovo sada i natjerala Maddie da shvati koliko je ona voli. Hvala mama, hoću.
– Da se bar ovo ne događa, rekla je grleći mamu. Majčin glas je malo zadrhtao i Maddie je sišla niz stepenice da je utješi.
– Bit ćemo bolje, rekla je i zagrlila svoju majku. Nisam bila sretna jako dugo vremena, ali tako-đer nisam bila ni nesretna, tako da nisam imala razloga otići. Sada mogu shvatiti način na koji mogu biti sretna.
– To je sve što sam ja za tebe oduvijek željela, rekla joj je majka. Da budeš sretna. Grad će imati o čemu pričati, to je sigurno.
– Pa i bio je red na nas, rekla je Maddie. Nisu se okomili na našu obitelj od kada se baka udala za Bucka.
Majka ju je pogledala s negodovanjem. ne slušaj tu ženu. Izmišlja stvari kako bi bila zanimljiva.
– Baka ne izmišlja stvari da bude zanimljiva, rekla je Maddie. Ona je prava zabavljačica i kad sjedi potpuno zatvorenih usta.
– O srce, znam.
– Idi kući mama, rekla je Maddie. sutra će sve biti u redu. Ja ću podnijeti zahtjev za razvod, grad će raspravljati o tome i zaključiti daje to i zaslužio, budući da me varao, svi će nas žaliti nekoliko tjedana zato što smo tako dragi i onda će netko drugi učiniti nešto glupo i svi će pričati o tome. Mi smo u ovoj priči pozitivci. Bit ćemo dobro.
– U redu. majka ju je potapšala po ruci. volim te. Pazi na Em. To će biti tako teško za nju.
– Znam. Maddie je došla do svoje granice. znam. Pazim na nju.
– U redu. majka ju je ponovno potapšala i krenula prema autu. Nedugo zatim se zaustavila i ok-renula. made line, ne bi sada Jrebala toliko viđati tog Sturgisa. Izgledat će to veoma loše.
Taj Sturgis. C.L.-ove vrele oči i ruke na stražnjem sjedalu, u njezinom hodniku, njenoj dnevnoj sobi, na njoj, klize ispod njezine majice, ispod njezine suknje, svugdje...
Morala je prestati ramišljati o tome. znam, majko. morat će se kloniti C.L.-a. Hvala Bogu što se vraća u Columbus.
Tijelo joj je drhtalo na tu pomisao. Željela ga je pored sebe da ju grije. Na način na koji je to ra-dio na stražnjem sjedalu. Maddie je ovila ruke oko sebe. Željela ga je golog s rukama oko nje, daje zadrži vrućom. Maddie je sama sebi rekla da ne smije razmišljati o C.L.u na taj način, ali um ju je izdao, a koža ju je peckala. Ne bi trebala imati takve misli pred majkom, ali sada kada je postojala ta ideja, mogla je misliti samo o tome.
Možda bi mogla krenuti u grad u kupovinu. Tri ili četiri puta na tjedan. Zamislila je C.L.-ov stan namješten s velikim krevetom i C.L.a golog i krutog, na njoj, u njoj.
Majka joj je još uvijek pričala. sačekaj malo. Sačekaj barem godinu.
– Da, majko, rekla je Maddie i pobjegla u kuću prije nego se majčin auto odvezao. Godinu. Ona će definitivno puno kupovati u Columbusu.
Kada se vratila u dnevnu sobu zatekla je ostalih troje kako sjede na podu s pivom i raspravljaju o Baileyu. C.L. je još uvijek bio naslonjen na kauč sa zasukanim rukavima do laktova, preko jakih i potamnjelih ruku, a noge su mu bile u trapericama i ispružene naprijed. Imao je divna bedra, nešto što nije prije primijetila. Da je morala priznati gdje gleda, bila bi u velikoj nevolji.
C.L. ju je pogledao i nasmijao se, sigurno je u njezinom osmijehu vidio požudu i taj osmijeh je nestao, a oči su mu se suzile.
Da, hvala, voljela bih to, pomislila je Maddie i pitala se koliko će još trebati vremena da ga po-novno posjeduje. S Em, Brentom, moglo bi potrajati danima, tjednima. Sjela je preko puta njega, protegnula noge pokraj njegovih, a pivo mu je stavila na pod tako da je njegova ruka doticala njezi-nu potkoljenicu.
Vrućina je prošla njezinim tijelom i zadrhtala je.
C.L.ove usne su se razdvojile i pogled mu se susreo s njezinim. Namjerno je pogledala sa strane kako bi shvatila o čemu Howie priča. Da ona i C.L. to nisu prekinuli, valjali bi se po sagu, što je zvučalo tako divno. Zatvorila je oči.
C.L. se pomicao dok mu noga nije doticala njezinu, grubi nagon uz njezinu potkoljenicu, a njezin um je skliznuo u kuteve u koje nije smio, tjerajući je da se pruži kraj njega, da se popne na njegove noge, čvrsto ih stisne i njega pritisne na pod, uzme mu usta svojima...
Prestani, rekla si je i pokušala se koncentrirati na Howieja i Trevu.
– Nakon što je dobio otkaz u banci uzeo je utržak iz kasina iz Roadhousea, govorio je Howie. za-to ga Henry više nije mogao predložiti za policajaca za unajmljivanje.
Treva je klimnula glavom. nikada nisam razumjela zastoje učinio tako glupu stvar.
– Zato što je malo nesređen s nekim dijelovima zakona, rekao je Howie. bailey je samo jedan dobri, glupi dječak. On je shvatio da nitko neće nastradati od kockanja, pa zašto da ne uzme novac?
C.L.-ov mali prst joj je škakljao članak. Maddie je na trenutak zatvorila oči. Nikada joj škaklja-nje nije bilo tako ka taklizmično. Ako bude nastavio još minutu, mogla bi i svršiti. Definitivno će svršiti ako on položi ruku na nju. Bilo gdje.
– A sada je on zaštitar za tvrtku, rekla je Treva. izgleda da Bailey nije jedini glupan ovdje.
Howie je slegnuo ramenima. to je bila Brentova ideja, ne moja. glas mu je bio hladan i Treva je zašutjela te sjela natrag, a Maddiena napaljenost prekinuta valom Trevine nesreće i spomenom Brentovog imena.
– Zašto je Brent htio njega? pitala je Maddie.
Howie je odmaknuo kutiju s pizzom. prije mjesec dana došao je i rekao da su na Pointu ponovno djeca, unatoč barikadama i da će nas tužiti ako netko od njih strada. Tako da je zaposlio Baileya. otpio je malo piva dok su se Maddie i Treva pogledavale. hej, pa to nije ni bila loša ideja. Sada imamo nekoga tko će po noći paziti na stvari.
Treva je rekla: to je onaj za kojeg si maloprije rekao daje na vi sa zakonom, zar ne?
Howie je klimnuo glavom. Neće krasti od tvrtke. Bailey je lojalan.
– Da, rekao je C.L. Ponovno se pomaknuo, sada još bliže njoj, stavljajući svoje pivo uz vanjsku stranu njezine noge, zarobljavajući joj gležnjeve između svojeg zgloba i boka, a za to vrijeme je pričao kako bi Trevi i Howieu odvratio pažnju. u školi je uvijek dobijao batine zato što nije htio cinkati prijatelje. namrštio se. u stvari, on je uvijek dobijao batine. Bilo gaje tako lako pretući.
– Govoriš iz iskustva? pitala je Maddie gurajući svoj gležanj u njegov bok. Vodi ljubav sa mnom.
Howie se nasmijao. Dovraga, pola tučnjava u koje je C.L. upadao u srednjoj školi bila su neka vraćanja za Baileya. Bailey misli daje C.L. Bog.
– Uvijek su postojali ljudi koje sam ionako htio udariti, rekao je C.L smiješeći se Maddie svojim vražjim osmjehom. Bilo kada.
Howie je pogledao C.La. kao što je to uvijek bio Brent.
Maddie se malo pomaknula.
– Ti si jedina osoba od koje je Brent uzmicao, rekao je Howie. I to sve zbog Baileya.
– Brent je istukao Baileya? pitala je Maddie. C.L. je istakao Brenta.
– Samo jednom, rekao je Howie. a Brent u stvari uopće nije istukao Baileya. Samo gaje malo gurkao. A onda mu je C.L. rekao da stane i on je stao.
Maddie je pogledala C.L.-a. Samo tako.
C.L. je klimnuo glavom. koliko se ja sjećam, tada sam u ruci imao bejzbol palicu. Nisam bio baš toliko jak.
– Često si išao naoružan u školu? pitala je Maddie.
– Ne, igrali smo bejzbol, rekao je C.L. brent i ja smo bili suigrači, prijatelji.
– O da, bili ste baš pravi prijatelji, nasmijao se Howie.
– Podijelili smo neka iskustva, rekao je C.L. i pustio svoju ruku da padne preko Maddiene potko-ljenice.
Više, pomislila je i pokušavala izgledati vedro i zainteresirano za razgovor.
C.L. se nasmijao i Maddie je pogledala u najbolje prijatelje koje je imala i pomislila, On se tu uklapa. Kao da nikada nije ni otišao. I ta pomisao ju je još više napalila. Misli na nešto drugo.
Prisjetila ih se iz srednje škole: Howiea kao ozbiljnog dečka s naočalama; Treve kao navijačice s vrpcama na repicu i koja sa svima flertuje; Brenta u njegovom puloveru kako izgleda cool i C.L.a s košuljom izvan hlača koji je izgledao još više cool. Bili su tu i drugi... Margaret i njezina kolekcija suknjica; Candice, trijezna i pijana; Stan jedan korak iza nje i uvijek se zafrkavao da nekoga želi uhvatiti; Gloria koja je uvijek bila blijeda i sakrivala se iza brucoša promatrajući sve ostale, pogoto-vo Brenta... ali ljudi u ovoj prostoriji su bili oni koji su njoj najviše značili. Ovi ljudi i Brent. Kada ih je sada pogledala, oni su bili samo čudna grupa s ne puno toga zajedničkog, osim smisla za hu-mor i prošlosti, što je po sebi ipak bilo mnogo.
C.L.-ovi prsti su se ovili oko njezine potkoljenice i um joj se zamračio požudom.
Djeca su se vratila unutra s Phoebe i soba se ponovno pretvorila u opći kaos. Em se privinula uz mamu.
– Gdje je tata? šapnula je.
Krivnja je Maddie natjerala da noge podvije pod sebe. Nisam sigurna, srce. Valjda još uvijek ra-di.
Emino lice je bilo zabrinuto. Hoće li doći večeras?
Maddie ju je pokušavala uvjeriti. Vjerojatno. Vjerojatno vrlo kasno, kao i obično.
– Hej, Em, pozvao ju je Three. Ja i Mel idemo na Diary Queen. Hoćeš s nama?
Maddie je htjela reći ne, ali Em je pitala: mogu li? i ona je pomislila, Ovo nije bilo planirano i Brent je neće naći i ako ode.
– Možeš, rekla je Maddie.
– Može li i Phoebe ići? pitala je Mel. phoebe nikada nije vidjela našu kuću.
– Zato na vašem tepihu nema mrlja od mokraće, istaknula je Maddie.
Treva je pogledala Maddie, a onda C.L.a. mislim da bi Phoebe trebala prespavati kod nas, rekla je veselo. I Em može doći ako hoće.
– Stvarno? rekla je Mel s oduševljenjem dok je Howie pogledao svoju ženu kao daje poremeće-na.
Činilo se kao da Em zaostaje za njima, ali Mel ju je vukla iz sobe i Phoebe je trčala pokraj nje, tako da je Em ipak otišla sa zbunjenim pogledom preko ramena.
Ovo nije bila dobra ideja, trebala bi Em držati blizu sebe, ali pomisao na to da će biti sama sa C.L.om i da će se kretati zajedno s njim, da će on ulaziti u nju...
Ali tu je bila Em.
Morala je Em držati pored sebe. Nije mogla izabrati seks umjesto kćerke. treva, rekla je Maddie i Treva joj je dobacila natrag: bit će dobro za Em da prespava kod nas zbog ovog provalnika i osta-log. Howie i Three je mogu štititi.
– O, rekao je Howie.
– Molim? rekao je C.L.
Treva je klimnula glavom. a vi trebate malo vremena za sebe. Mislim, svatko za sebe. Netko bi trebao ostati s tobom za slučaj da se provalnik vrati.
Prilično teško, Treva, željela je reći Maddie, ali joj je pomisao da C.L.-a ima pokraj sebe bila previše lijepa.
– Sviđaš mi se, rekao je C.L. Trevi. Uvijek si mi se sviđala.
– Maddie? rekla je Treva.
U redu, bila je loša majka. Ali Em će biti sigurnija ako bude kod Treve. A i toliko je željela C.L.a da je gotovo vrištala. dobra ideja, rekla je Maddie. da Em prespava kod vas.
Dok je Maddie mahala u znak pozdrava prijateljima s trijema, C.L. je obišao oko kuće i provjerio sve prozore i brave, potom je naletio na nju na glavnom ulazu taman u vrijeme kada su trebali zak-ljučati glavna vrata. kako si? pitao ju je i približio joj se. Imala si nekoliko jako loših dana ovdje.
Izgledao je divno dok je stajao pred njom, jak i siguran, širokih ramena, toplih očiju i divnih ru-ku, a kako se približavao, sve je teže disala. Dokle god si ti ovdje, ja sam dobro. prilično sam dobro, rekla je. danas sam na garažnoj prodaji prodala gotovo svu Brentovu odjeću.
C.L. se počeo smijati. podsjeti me da te nikada ne razljutim. Nemilosrdna si. Ovio je ruke oko nje i Maddie je osjetila kako ostaje bez zraka, ali trudila se da ne prigovara jer je bilo tako lijepo biti u njegovoj blizini. Neće ga uzeti za ozbiljno, napokon će biti slobodna i postoje milijarde pitanja na koja joj još nije odgovorio, ali voljela je način na koji je izgledao i kretao se. Postavljati mu brdo pitanja zbog kojih će se poželjeti odseliti nije se činilo kao dobra ideja. Pitanja slijede poslije.
Uzmi me sada na podu. Auto mu je bio na prilazu i vrištao je poziv na seks, a ona ga je trebala izbaciti iako ga je toliko željela.
– Sada si razmišljala, rekao je C.L. upozorio sam te nekoliko puta na to. naslonio se i nježno je poljubio, škakljajući svojim jezikom njezina usne i provlačeći svoje prste ispod njezine majice. Prsti su je sve više privlačili k njemu, a vrućina je bila tolika da je ona gotovo vrisnula. Trebaš me da te zaštitim, srce, prošaptao je. Bolje da ostanem preko noći.
Njegove ruke su je još jače zagrlile i poljubio ju je u vrat dok su se njezine ruke ovile oko njega. Zažmirila je kako bi ga zamislila golog kako se pomiče pokraj nje, u njoj. Bila je to grozna pomisao u njezinoj situaciji, ali ona je bila pred eksplozijom, a Treva je upravo uzela njeno dijete kako bi ona mogla napraviti baš to. A i onako će sutra Frog Point znati za razvod.
Mi ćemo biti pozitivci, rekla je majci, ali večeras ona nije željela biti dobra. Željela je biti kao na stražnjem sjedištu Pointa: snažna i devijantna, trijumfalna i divlja, zadovoljna. Nova Maddie ne bi bila dobra. Uzela bi sve, pa makar i na jednu večer.
– Da, rekla mu je i njegovi prsti su se žarili u nju. Možeš ostati. Ali moraš se praviti kao da odla-ziš, parkirati auto par ulica dalje i onda se vratiti.
– Zezaš se, rekao je C.L.
Požuri se, željela je viknuti, ali je smirila glas i rekla: želiš li da Henry sazna?
– U redu. pustio ju je i krenuo, a ona je zamalo krenula za njim. ja idem maknuti auto, a ti bolje da budeš gola kad se vratim.
– Naravno, rekla je Maddie i kad je on otišao, otrčala je gore kako bi se presvukla. Bio je to do-bar dogovor, mislila je dok se penjala na krevet i drhtala od hladnoće plahti koje su bile na njemu. Gola, ali ne u sobi koju je dijelila s Brentom.
Požuri se, ponovno je pomislila i još se više izvalila na krevet misleći samo na C.L.a.
C.L. ju je brzo pronašao zato što je zatvorila vrata ostalih soba u kući i ostavila upaljeno svjetlo u gostinjskoj sobi. Bila je to lijepa soba na brzinu je stekao dojam na osnovi blijedo plavih zidova i bijelih zavjesica ali sve što je on ustvari vidio bila je Maddie, sklupčana ispod plahte, bokovi i grudi su joj se namreškale ispod bijele tkanine kao sladoled, ramena su joj bila tako blijeda pod svjetlom svjetiljke, a lice, iako cijelo plavo od modrica koje joj je nanio Brent, jako lijepo, s velikim toplim očima i nasmijanim usnama. Skinuo je odjeću i krenuo prema krevetu.
Dugo ti je trebalo, rekla je Maddie i malo se pomaknula. Um mu je bio ponesen njezinim toplim glasom, zajedno sa smijehom i uzdahom za kojeg se nadao daje želja. I način na koji joj se tijelo pomjeralo ispod plahte.
Sjeo je na kraj kreveta kako bi svukao hlače, a njegova težina ju je malo povukla k njemu. parki-ranje u Columbusu je bila tvoja ideja, rekao je pomalo drhtećim glasom, a onda je svukao svu odje-ću, skotrljao se u krevet pored nje, privukao je jako blizu i zaboravio kako disati. Bila je tako ravna svuda po tijelu, nježna unatoč njegovoj grubosti, hladna unatoč njegovoj vrelini, a cijelo tijelo joj je drhtalo i bilo posve napeto. Mišići i živci su se tako intenzivno micali da ju je morao svugdje dirati kako bi osjetio njezino titranje.
Spreman, rekao si je. Njegov obraz došao je do ruba njezinih grudi, a mirisale su na cvijeće i Anninu kuhinju. mirišeš na kolačiće, rekao je glasom koji je bio tanak od želje za njom, a ona je uzdahnula i odgovorila: vanilija.
Podigao se i uhvatio joj usne dok su bile otvorene od riječi, svojim jezikom je lagano gurnuo njezin i pritisnuo je na postelju koja se ispod njih topila poput slatkih kolača. Protegnuo se po njoj i osjetio njezine ruke kako klize njegovim leđima i jezik kako dodiruje njegov ovratnik prije nego mu je zagrizla kožu. Zadrhtao je i želio ju je posjedovati, snažno ući u nju, oboje ih dovesti do ekstaze, ali to nije bilo dobro za Maddie. Ne ovdje.
Bilo je nečega u vezi ove kuće, Maddiene kuće, Frog Pointovske obiteljske kuće. Osjećao je top-linu i imao neki obiteljski osjećaj. Maddie mu se još približila i on ju je želio, ali negdje na kraju pameti dok se polako pomicao preko nje otkrivajući centimetar po centimetar njezinog tijela, zaus-tavljajući se na pojedinom dijelu svaki puta kada je osjetio životinjsku potrebu da to učini osjetio je da ga kuća i posebice ova lijepa plava soba usporavaju. Bila je to nevina, civilizirana, bračna vrsta sobe, ona vrsta sobe u kojoj će on i Maddie spavati zauvijek kada sve ovo prođe. Ostatak života bije mogao držati na mekanoj postelji i osjećati njezinu toplinu, glatko tijelo uz sebe i oko sebe, i oboje bi ih mogao dovesti do zadovoljenja, pažljivo, sigurno i polako.
Maddie je ponovno pulsirala pod njim i stara želja se vratila tako da se morao prestati pomicati i doticati je dok se borio s divljom potrebom daje zgrabi i prodre u nju, glatko i vlažno, i dovede je do onakvog orgazma koji su oboje jedva preživjeli prije dvije večeri na stražnjem sjedalu.
Isuse, ni ne pomišljaj na to, rekao si je dok mu je cijelo tijelo drhtalo. To nije bilo ono što su oni sada, ovo je bila druga vrsta strasti, odobrena od Frog Pointa, bračna, ozbiljna, kontrolirana vrsta strasti koja nikada nije imala previše utjecaja, a nema ni sada. Ali ako je to bilo ono što će zadržati Maddie kraj njega u krevetu, onda je to sve što je on želio.
Ležeći pored njega Maddie se predomišljala.
Imala je sve što je željela: privatnost, sigurnost, sobu da radi što hoće bez briga za Em, i C.L.-a, velikog i širokog i divnog, koji je toliko žudio za njom da je svršavala samo na tu pomisao.
A to je sve usporavalo stvari. Nije ona bila baš neki pobornik predigre, ali razmišljala je o njemu cijeli vikend, a pogotovo cijelu večer njegove vrele tamne oči i te guste trepavice koje nisu trebale biti na nikome drugom, te usne koje je htjela zagristi, te ruke, o Bože te ruke koje su bile čvrsto na njoj, skroz po njoj tako daje predigru napravila i bez njega. Prošlo je vrijeme za to. Davno je prošlo.
Privukla mu se, ali on je oklijevao tako da je nastavila kako on ne bi prestao. Nije da te stvari ko-je je C.L. radio svojim rukama, usnama i tijelom nisu bile dobre, zbog njih se osjećala toplo. Nego, u pitanju je bilo to ako su one bile tako dobre, zašto je ona onda imala potrebu analizirati ih? Malo se savinula i popela na njega kako bi ubrzala stvari, a njegove ruke su je snažno uhvatile za bokove. I baš kada je bila u stanju da doživi seks kakav je željela, pustio ju je i odmaknuo se.
C.L.? rekla je, a on ju je samo ušutkao i meko poljubio.
Pa krasno. Postojalo je vrijeme za meke poljupce, ali ovo golo i uspaljeno definitivno nije bilo to vrijeme. Povukao ju je nježno k sebi i dio u kojem je udarila od njega i njegove kosti, njegove miši-će i osjetila vrućinu, bio je predivan, samo da nije bilo onog nježnog dijela.
U redu, razmisli, rekla si je, što je u tom trenutku bilo pomalo teško, jučer je on memorirao nje-zina ramena svojim usnama dovoljno dobro, ali opet ne u središte erogene zone. Imala je gotovo minutu dok ne dođe do njezinog vrata i pogodi pravu stvar.
Problem nije bio C.L. Svaki čovjek koji može pružiti ono što joj je on pružio u autu sposoban je i za veće seksualne dosege. Problem je bio njegov pristup. Ovaj fini, spori pristup morao je nestati zato što gaje ona željela u sebi sada.
Međutim, bolje da mu to ne kaže. U šesnaest godina braka s Brentom naučila je da izravno kriti-ziranje njegove izvedbe može dovesti samo do tugovanja. Zato, zgrabiti C.L.a za uši i jednostavno reći: hoćeš li ti mene poševiti? ne bi upalilo, iako bi se mogla natjerati da govori prostote.
Bilo bi zabavno napraviti to, zahtijevati ono što želi, vrištati na sav glas. Ali on bi bio šokiran. On je još uvijek radio po principu, Maddie Vječna Djevica i zato je još uvijek štovao njezin hram, a nije rasturio njezin um. A zadnja stvar koju je sada trebala jest da odbije C.L.a. Onda bi bio još spo-riji.
C.L. je zastao da stavi kondom i Maddie je osjetila tračak nade. Njegove tople usne su bile na njezinom vratu, a ona je pomalo drhtala i to je već bilo nešto. Bila je prestroga prema njemu; i ona je bila pasivna sa svim tim razmišljanjem. Rukama joj je prelazio preko leđa i ugrizla se za usnicu. Do vraga i razmišljanje. Okrenula se pokraj njega i tada su joj trnci iz vrata otišli u grudi, stomak, bedra i išli sve dublje, a ona je svojim noktima lagano prolazila njegovim leđima.
C.L. je izdahnuo, odnio sav taj osjećaj sa sobom i ostavio je tako frustriranu daje htjela vrisnuti.
Dovraga.
U redu, nije volio agresivne žene koje su mu noktima greble leđa. Okrenuo se prema njezinom vratu, a Maddie se uklopila u taj sjaj koji je tamo pokušavao napraviti. Sva šteta što je taj sjaj već prošao. Osjetila je kako se njegove usne približavaju njezinim grudima i privukla ga je bliže, sva u iščekivanju, želeći taj pritisak koji je bio tako blizu boli, ali on je i tamo bio nježan. Zamumljala je od nezadovoljstva, a on je to sigurno shvatio kao ohrabrenje jer je nastavio još sporije.
Maddie je odustala. Ako je tako trebalo biti, neka bude. Kao da nikada prije nije imala dosadan seks; bila je udana za Brenta. Maštaj, rekla si je i zamislila si najprivlačnijeg muškarca kojeg je mo-gla, ali je ovog puta umjesto Denisa Quaida ili Georgea Clooneya zamislila C.L.a kako je čvrsto drži na stražnjem sjedalu i ima prste u njezinoj kosi kojima joj podiže glavu da se susretne s njego-vim tamnim i vrelim očima dok duboko prodire u nju i pomiče je, kako njegove usne dodiruju nje-zine, kako njegove ruke dotiču njene grudi, kako je primiče k sebi sve i jače ulazi u nju, jače, jače, jače...
Otvorila je oči i vidjela ga divnog kao i uvijek kako razmišlja o nečemu sasvim drugom samo da ne izgubi kontrolu, glupan, i onda je vrisnula od frustracije.
C.L. je prestao dirati njezinu dojku i rekao joj: Maddie? – ona se podigla na laktove i privila se uz njega nos do nosa i rekla mu: slušaj, nije da ne cijenim tvoju pažnju, ali hoćeš li prestati s maže-njem i već me jednom poševiti?
– Molim? rekao je C.L. prije nego je ona to mogla povući. moramo poslije o ovome razgovarati, klimnula je glavom pokušavajući se podvući ispod njega, a on je tako snažno i brzo ušao u nju daje zaplakala.
– Ne? rekao je zastajući, a ona je rekla: o Bože da, – i pridigla se kako bi ga ugrizla za rame. Na-kon toga je osjetila samo vrelinu njegovog tijela, vlažnost unutar sebe dok je ulazio u nju jako i br-zo, njegova usta koja su je proždirala, a njezini nokti su se zarivali u njegovo tijelo. Osjećala gaje toliko snažno daje gotovo zaplakala u znak zahvalnosti. Rukama joj je zašao u kosu, njegove usne proždirale su njene grudi, prsti su mu ostavljali trag na njezinim bokovima dok ju je držao dolje, a ona se podizala kako bi mu bila bliže i željela gaje cijelog. C.L.-a vrelog na njoj i krutog u njoj.
Tijelo joj je zadrhtalo svaki puta kada je ušao u nju, svaki drhtaj je bio iznenadan nalet njezine krvi i ostavio joj osjećaj senzacije i C.L.-a koji nije trebao prestati ili će ona u suprotnome umrijeti. nemoj nikada prestati, rekla je i tada je vidjela njegove oči, tako crne od požude, i shvatila daje ne može čuti, daje izgubljen u njoj, izvan kontrole od silne želje za njom i zbog toga je još više zadrh-tala. Privila se uz njega još više stišćući zube jer je bilo tako dobro. A on ju je jako stisnuo pored sebe i svu njezinu želju pretvorio u jednu čvrstu, vrelu spiralu i potom je to sve puklo, a ona je do-živjela orgazam dok ju je držao prikovanu za krevet, sav u svom orgazmu. Najbolja fantazija koju je ikada imala.
– Isuse, rekao je C.L. kad se pribrao. nisam znao da se ovo može raditi u Frog Pointu.
– Može, rekla je Maddie preko njegovog ramena. hvala. Njegove ruke su je jako privukle, posje-dovale je, voljele je, ponovno je željele. Ona je nešto promrmljala i on ju je pustio.
– Jesam li te povrijedio? rekao je.
– Taman dovoljno, rekla je. taman onoliko koliko treba.
Želja se ponovno vratila u njega i jedino što gaje držalo razumnim bilo je saznanje daje ona nje-gova, da su oni trajni, da će ona čim pronađu Brenta, zatražiti razvod, da će se vjenčati i biti zauvi-jek zajedno.
– Volim te, šapnuo joj je i budući daje se sve tako brzo odvijalo, počeo je ponovno.
Maddie se protegnula pored njega voleći sve u vezi s njim i sebe i toga kako su vodili ljubav. Nikada se nije osjećala slobodnijom. Zašto sam se ikada udala? pomislila je. Čim Brent ode u Južnu Ameriku, podnijet ću zahtjev za razvod i biti zauvijek slobodna. Bila je to tako sočna misao da joj je trebalo nekoliko trenutaka da vidi kako se C.L. pomiče, a njegova kosa ju je dodirivala dok ju je ljubio spuštajući se niz stomak. Sve što se u njoj smirilo nakon vođenja ljubavi ponovno je buknulo. Prošla mu je prstima kroz kosu kako bi ga zaustavila. mislim da to ne bi ponovno podnijela, rekla je pokušavajući se izvući kraj njega. izgubit ću pamet i umrijeti.
Nasmiješio joj se plavim usnama od ispunjavanja svih njezinih maštarija i rekao: onda nemoj svršiti. glava mu je skliznula njezinim stomakom i ruke su mu nestale između njenih nogu. Osjetila je težinu na svojim bedrima prije nego ju je polizao, a jedina racionalna misao u tom trenutku bila je da je C.L. Sturgis čovjek kojem je teško reći ne kad na sebi nemate odjeću.
Em nije bila sretna. Bilo koje druge večeri bi bila sretna što dijeli Phoebe s Mel, što su jele slado-led, što su spavale u Melinom duplom krevetu. Ali večeras je htjela svog tatu. Nije ga vidjela dva dana i htjela ga je vidjeti sada samo da se uvjeri daje sve u redu.
– Taj C.L. je stvarno cool, rekla je Mel. Pomalo kao Jason Norris.
Phoebe je preklinjala da je stave na krevet, pa su je nekako podigle i sakrile ispod pokrivača jer je postojala mogućnost da netko uđe u zadnji tren i provjeri spavaju li.
– Čak ti je poklonio i psa, rekla je Mel.
– Da. Em je jače zagrlila Phoebe.
Mel je izazivala. I zašto ti se ne sviđa?
– Ne, dobar je.
– Ne zvučiš tako.
– Ne, sviđa mi se. em se ustala s kreveta, bila je previše jadna da bi se pretvarala. ali samo te stvari u mojoj kući...
– Znam. Lice tvoje mame. To je loše. nagnula se na kraj kreveta i gotovo pala s njega dok je is-pod pokrivača nešto tražila. A zatim se ponovno ustala, sva crvena u licu, s kutijom keksa. maknula sam ih iz kuhinje. Nemoj dati Phoebe niti jedan jer će povratiti na moj krevet.
Em nije bila sigurna hoće li i ona povratiti nakon svega što je pojela, ali je ipak uzela keksić kad ju je Mel ponudila.
– Gdje je tvoj tata? Mel ju je pitala kada su obje od grizle komadić keksa i potom polizale kremu s njega.
Em je osjećala mučninu. na putu. Poslovno.
– To ti je mama rekla?
Em je potvrdno klimnula glavom.
Mel je slegnula ramenima. OK.
Ni ona u to ne vjeruje, pomislila je Em i ta ju je pomisao natjerala da kaže: ne razvode se. C.L. je samo netko koga su svi znali u srednjoj školi. Čak i tvoji roditelji. Jedini dečko kojeg je moja mama imala je moj tata.
– Ista stvar kao i moji mama i tata. Mel je odmahnula glavom na to kako roditelji mogu biti do-sadni i uzela zalogaj. zanima me tko je bila C.L.-ova djevojka.
Iz nekog razloga ni to nije bila dobra pomisao. možda je nije imao, rekla je Em.
– Imao ju je. Mel je zvučala sigurno. sladak je. I smiješan. Imao ju je. Kladim se da je i sada ima. nasmijala se Em. puno se smiješi tvojoj mami.
– Oni su stari prijatelji, rekla je Em. nikada se ništa ne događa ljudima poput nas.
Melje klimnula glavom. znaš daje ovo film...
– Nije film, rekla je Em. ljudima kao što smo mi nikada se ništa ne događa.
– Da, rekla je Mel. hej, Phoebe ti jede kolačiće.
– Phoebe! em je istrgnula svoj kolačić iz Phoebenih usta i smijala se njezinoj zamazanoj njuški-ci. Ustala se da baci ostatak kolačića, sada malo veselija. Nikada se ništa nije događalo ljudima kao što je ona i njezina mama. I njezin tata. Emino srce se malo stisnulo na pomisao o tati. Nikada im se ništa nije dogodilo. Nikada. Bili su stvarno dosadni. Svi. Osim C.L.a. Vratila se natrag u krevet. hej, znaš kakav me novi trik C.L. naučio? Zove se memoriranje slika i ti...
Mel se nagnula naprijed i slušala, a Em je izbacila sve drugo iz glave, osim onoga što ju je C.L. naučio.
Telefon je rano zazvonio. Maddie se trgnula iz dubokog sna, osjećajući neku bol što još uvijek nije bila sto posto sigurna u sve to što joj se događalo i zbunjenost što nije bila u svom uobičajenom krevetu. C.L. je u polusnu uzeo slušalicu i javio se.
Da?
– Tko je to? odgovor s druge strane je bio toliko glasan da gaje i Maddie mogla čuti.
– Daj mi telefon, planula je Maddie, ali C.L. se već pripremio odgovoriti na pitanje i imao je divna gola ramena koja su joj odvratila misli još dalje, tako da je odustala i slušala.
– Henry?
– C.L što ti dovraga tamo radiš?
– U posjeti sam, rekao je C.L.
– Sada je tek sedam sati ujutro.
– Znam, Henry. C.L. se ustao i stavio ruku preko očiju, pokušavajući se razbuditi i brzo misliti. što želiš?
– Želim Maddie Faraday, idiote. A što ti tamo radiš?
Maddie se naslonila na jastuke i suzdržavala se da ne prasne u smijeh. Nije bilo dobro što je Henry saznao, a C.L. je bio toliko nesretan da od nje ne bi bilo pošteno da uživa, ali još uvijek se osjećala tako dobro od sinoć i tijelo joj je još uvijek bilo puno užitka i zadovoljštine, a on je izgle-dao odlično u njezinom krevetu da joj uopće nije bilo teško smijuljiti se, iako joj je život išao nizbr-do. Osim toga, Henry nikada ne bi ništa rekao. Ne bi to nikada pričao okolo.
– Vidjet ću je li ovdje, rekao je C.L. i pokrio telefon rukom. ovo je moj tetak. Bila bi dobra ideja pokušati, uh...
– Prikriti činjenicu da smo ljubavnici? nasmijala se Maddie. To se ne može napraviti. Kladim se da zna da smo oboje goli.
– Pa, pokušaj glumiti, rekao je C.L. sav iznerviran. Jesi li ti uvijek ovako vesela rano ujutro?
– Samo ako sam večer prije uživala u dobrom seksu. povukla ga je dolje, poljubila ga meko i te-meljito osjećajući ga svakom stanicom svoga tijela dok je spuštala dlan niz njegovu ruku.
C.L se odmaknuo i sklonio ruku sa slušalice. Henry, možemo li poslije razgovarati? Nešto je ov-dje iskrsnulo...
Henry je prestao vikati, Maddie nije mogla čuti što je točno govorio, ali bilo je to nešto važno jer je sjedio na skroz drugom kraju od nje. Na trenutak je slušao i onda rekao: odmah dolazimo.
– Molim? pitala je Maddie kada je spustio slušalicu. zašto ćemo negdje ići? Što se dogodilo s onim što je iskrsnulo?
– Pronašli su Brenta, rekao je C.L. i ustao iz kreveta.
Glas mu je bio veseo i Maddie se također ustala iz kreveta. Pronašli su Brenta. nisam znala da se izgubio, rekla je pokušavajući opet zvučati veselo, ali osjećala se loše. Brent sada nikada neće stići do Južne Amerike. Bila je u škripcu.
– Nije bio izgubljen. C.L. je zakopčao hlače i došao sjesti na kraj kreveta. Uzeo joj je ruku i re-kao: ovo je loše. Mrtav je. Netko gaje upucao na Pointu.
Maddie je nepomično gledala u njega. molim? Molim? O čemu ti pričaš?
– Netko je ubio Brenta, ponovio je C.L. i Maddie je to prošlo kroz glavu, ali se činilo besmisle-no.
Netko je ubio Brenta. Brent je bio mrtav. To je bilo nemoguće. Netko je upucao Brenta. Nakon nekoliko trenutaka pogledala je C.L.-a i pitala: tko?
– Ne znam, rekao je C.L. i ustao se da obuče košulju.
– Nadam se da Henry zna, iako smo mu upravo dali dobar motiv.
13 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:03 pm
Margita
Administrator
Dvanaest
Trebalo im je neko vrijeme da shvate što se stvarno dogodilo. Brent je bio mrtav. Nije išao u Ju-žnu Ameriku, bio je mrtav. Neće se razvesti od njega jer je mrtav. Neće oteti Em jer je mrtav. Bilo je to grozno, ali daleko, kao da se događalo nekom drugom. Brent nije mogao biti mrtav. Loše stva-ri se nikada nisu njemu događale.
Brent je bio mrtav.
Em će biti slomljena. Morala je otići do Em.
– Maddie? upitao je C.L a ona je odmahnula glavom i ustala iz kreveta.
– Em, rekla je. moram reći Em.
– Čekaj. Moraš prvo razgovarati s Henryjem. Em možeš reći kasnije. C.L. je izgledao jadno dok je izgovarao njezino ime. reci joj onda kada budeš mogla ostati s njom.
Maddie je zastala i pomislila na Em, samu i s tim saznanjem. u pravu si. Ne mogu vjerovati u ovo. podignula je odjeću sa stolice gdje ju je bacila. henry je bio siguran?
Henry ne pravi greške oko toga je li to Brent i je li mrtav, rekao je C.L. to nije jedna od moguć-nosti u ovakvoj vrsti objave. Bio je siguran.
– Ne mogu vjerovati u ovo, rekla je Maddie i otišla se odjenuti.
Pokazali su joj Brenta na TV ekranu, a rupa od metka nalazila se ispod uha i još malo niže, koli-ko je mogla vidjeti. Druga strana je bila pokrivena tako da vjerojatno nije bila za gledanje. Negdje je pročitala o tome koliko su izlazne rane
bile velike, tako da ih nije zamolila da pomaknu prekrivač. To joj nije ni bilo potrebno. Bio je to Brent, napuhnut, previše blijed i čudne boje, ali bio je to Brent. je li sve u redu s bojom na ovom televizoru? pitala je i C.L. joj je odgovorio: da, i bilo joj je žao što je uopće pitala. To je moj muž, pomislila je i koljena su je gotovo izdala. Držao ju je, volio ju je, varao, tukao i sada je bio mrtav.
– Maddie? rekao je Henry, a ona je duboko uzdahnula.
– To je on, rekla je Maddie, okrenula se i otišla od ekrana prije nego se onesvijesti. C.L. i Henry su je slijedili u hodnik, a ona se naslonila na zid.
– Jesi li dobro? C.L. joj je primio za ruku. Sjedni na minutu.
– Dobro sam, slagala je Maddie. Hajde da završimo s ovim, pa da mogu ići do Em.
Henry je pokazao na stepenice i oni su ga slijedili dva kata gore do njegovog ureda.
– Tko ga je ubio, Henry? pitao je C.L. kada su ušli unutra.
– Još ne znamo. henry im je oboma donio kavu iz aparata i kada su se smjestili, pogledao je Maddie. Imaš li ti neku ideju u vezi ovoga, Maddie?
Ideja. Nije bila spremna razmišljati ni o običnim stvarima, a on je želio ideje. Pa, spavao je s drugom ženom. To je moglo uzrujati još nekoga osim mene.
– Ti nisi bila tako uzrujana, rekao je C.L.
– Što si osjećala za njega? pitao je Henry.
– Henry, upozorio ga je C.L ali Maddie je ipak odgovorila.
– Nisam ga voljela. Danas sam trebala podnijeti zahtjev za razvod. Nazvala sam Jane Henries u Limu.
C.L. je ispustio zrak kroz zube. Mad, možda ne bi trebala ništa više govoriti bez odvjetnika.
– Zašto? zapanjeno ga je pogledala. ne možeš valjda vjerovati da sam ja to učinila. Uz to, bila sam s tobom cijelu noć.
Henry je zapanjeno gledao u C.L.-a i C.L. je sjeo natrag u stolicu i zurio u strop. Henry se okre-nuo prema njoj. ne zanima nas prošla noć.
Maddie je trepnula. ali kada...
– Nećemo znati sigurno prije mrtvozvorničkog izvještaja, ali mislimo negdje oko petka navečer, subote ujutro.
– Petak? To je bilo prije više od dva dana. Toliko dugo je mrtav? Dok su ona i Em bile u banci i jele Burger King, on je ležao mrtav na Pointu? To je bilo nemoguće. A ona je prodala njegovu odje-ću dok je on bio mrtav i jeli su pizzu dok je on bio mrtav i ona i C.L...
Maddie je stavila glavu u ruke. To je bilo previše.
Vratio ju je Henryjev glas. Što si radila u petak navečer, Maddie?
– Petak. Što je radila u petak navečer? I tada je proradio instinkt. O Bože. Bila je sa C.L.-om. Muž ju je istukao. Zaključala se u sobi. Ovo nije bilo dobro. On nije bio mrtav u petak, rekla mu je. Bio je kod kuće sve do malo poslije jedan ujutro. Tada sam ga zadnji puta vidjela. Otišao je od kuće da bude ubijen. O, Bože.
C.L. je ustao. Henry, dopusti daje odvezem kući. Doživjela je šok. Možeš joj i kasnije postavljati pitanja.
– Osjećaš se kao u šoku, Maddie? pitao je Henry.
Maddie se zaista osjećala slabo. osjećam se nekako zapanjeno, ali ne mislim daje to šok. Boli me glava.
Henry se malo nagnuo. Izgledaš kao da te netko tukao.
– Henry, upozoravajuće je rekao C.L ovo ne bih od tebe očekivao, a tetak gaje prodorno pogle-dao.
– Pa ni ja također nisam očekivao da ću nazvati ženu čiji je muž upravo ubijen i naći tebe u nje-zinom krevetu.
C.L.ova ljutnja je dosegla vrhunac. Mogu to objasniti, rekao je i Maddie ga je pogledala jako za-interesirano. Ovo mora biti dobro, pomislila je, ni ja sama nisam sigurna da to mogu objasniti.
Henry se naslonio. Čekam.
C.L. je upotrijebio svu svoju vještinu izmišljanja. Pa s obzirom na provalnika i sve to, mislio sam da Maddie ne bi trebala biti sama.
Henry nije izgledao zadivljeno. To je baš pravi susjedski potez od tebe, momče. A što si radio u njezinom krevetu?
– Proveli smo vikend zajedno. C.L. nije uživao u ovome. Neku večer sam tražio Brenta Faradaya i budući da on nije bio kod kuće, Maddie i ja smo se zapričali.
To je to? Pričali?
C.L. je ponovno sjeo. pa vidiš Henry ona je razmišljala o razvodu i mi... smo raspravljali o tome.
Henry je spustio glavu. C.L. ako misliš da ću...
– U petak navečer smo vodili ljubav na Pointu, Henry, rekla je Maddie. i onda me je oko jedan sat C.L. dovezao kući. U kući je bio Brent, ljutio se i udario me, a ja sam mu rekla da hoću razvod i zaključala sam se u sobu. I tada je otišao. Ali ja sam već bila nazvala Jane i rekla da želim razvod, a ona mi je rekla da će danas doći. Maddie je zastala da uzme zraka. izgleda da je na kraju neću uopće trebati.
– Ne budi sigurna, rekao je C.L. i ustao se. mi odlazimo.
– Oko jedan u noći. henry je ponovno pogledao C.La.
– Jesi li vidio Brenta Faradaya kada si ostavio Maddie?
– Ne. Nažalost ne.
– Zašto nažalost?
– Zato što ju je tada udario, eksplodirao je C.L. do vraga Henry...
– Sjedni, C.L. henry je okrenuo svoju veliku glavu prema Maddie, ignorirajući svog nećaka koji je poslušno sjeo.
– Kamo je otišao kada te ostavio?
– Ne znam. Maddie se uvukla u stolicu i ispričala Henryju sve što je znala o toj noći… rekla je samo tu jednu riječ, završila je. Dobro. Zvučala je ljuto, ali on joj je upravo rekao da je gotovo, tako da je to razumljivo. Nisam mogla puno toga shvatiti iz jedne riječi.
– I ništa ti se drugo nije činilo čudnim? pitao je Henry.
– Sve ostalo je bilo normalno.
– Pa tu je još i dvije stotine osamdeset tisuća dolara koje sam našla u sefu u subotu i četrdeset ti-suća dolara koje sam pronašla u torbi za golf, rekla je Maddie. To me malo uzrujalo.
C.L. je skrenuo pogled s Henryja na nju. molim? I nisi mi rekla?
– Nisam nikome rekla, rekla je Maddie. mislila sam da mu to treba za odlazak u Rio.
Petnaest minuta kasnije, Henry je lice prekrio rukama. Znači, novac u sefu je bio Stanov, rekao je. A četrdeset tisuća iz golf torbe...
– Ne znam, rekla je Maddie.
I sve si ostavila u kutiji...
– Osim Emine putovnice, završila je Maddie. Mislila sam da se Brent u subotu navečer vratio po ključ jer tko god je to bio, imao je ključ od kuće i otišao je ravno do stola.
– Zastala je, neugodno iznenađena novom mišlju. Ali Brent je tada već bio mrtav. Znači da je njegov ubojica uzeo ključ od kuće i došao nešto potražiti.
– Ne nužno, počeo je Henry, a C.L. je najavio: danas mijenjamo sve brave.
Henry je odmahnuo glavom. nije to morao biti netko s ključem. Izvještaj o provali kaže da se tvoje brave mogu otvoriti karticom. Ipak mislim da si u pravu C.L bolje promijeni brave. nasmiješio se Maddie. želimo da budeš sigurna.
– Hvala, rekla je Maddie i počela se osjećati jako nelagodno. Henry nije bio tip čovjeka koji se smješka.
– Ne posjeduješ li slučajno pištolj? pitao je Henry još uvijek se smješkajući.
– Ne, rekla je Maddie u trenutku kada se C.L ustao i izjavio: mi odlazimo.
– C.L rekao je Henry. čini se da ne razumiješ situaciju. Ono što ja ovdje imam jest dvoje ljudi sa sjajnim motivima i bez alibija.
– Henry, rekao je C.L. s pretjeranom strpljivošću. Zašto bismo ga ubili kada bismo mogli dobiti razvod?
– Više novca, ukoliko je ona udovica.
– Ona je vlasnica četvrtine tvrtke, rekao je C.L.
Maddie je brzo podigla glavu gore. Kako je on to znao?
– I meni sasvim dobro ide, nastavio je C.L. razvod bi bio sasvim dobar.
Henry je uzdahnuo. bolje se nadajte da neće još nešto iskrsnuti protiv vas.
– Neće, rekao je C.L.
– Imam još samo par pitanja... rekao je Henry.
– Ne, nemaš. C.L. je zgrabio Maddie za ruku i naglo je podigao. ne sviđa mi smjer u kojem je ovaj razgovor krenuo. Nećeš više na ništa odgovoriti bez prisustva odvjetnika.
Henry se namrštio na njega. Na čijoj si ti strani, momče?
– Njezinoj, rekao je C.L. sada i zauvijek. A ona mora svom djetetu reći da joj je otac mrtav dok joj ja nabavljam nove brave i odvjetnika. Ne trebaš je sada. Pa dovraga, neće nikuda pobjeći.
– Ni jedno od vas ne ide nikuda, rekao je Henry. nemojte ni razmišljati o tome da napustite grad. I ti C.L...
– Kamo bih ja to išla? pitala gaje Maddie.
– S mojim ostankom neće biti problema, rekao je C.L. dostojanstveno. Nemam namjeru ostaviti Maddie dok ti imaš te glupe zamisli. Pretpostavljam da još uvijek mogu spavati u stražnjoj sobi?
– Da, i budi tamo večeras, rekao je Henry. Previše je rano za tješenje udovica.
Sada je bila udovica. Sve je bilo kao u snu, a ona je bila udovica. C.L. ju je povukao prema vra-tima.
– Nazvat ćemo te kad unajmimo odvjetnika, rekao je C.L. Henryju i pogurnuo je kroz vrata.
C.L. je promatrao Maddie krajičkom oka dok ju je vozio kući. Izgledala je iscrpljeno, što je bilo razumljivo pod ovim okolnostima, i jadno, što je uzeći u obzir da sada mora Em reći da joj tata mr-tav, također bilo u redu.
– Žao mi je dušo, rekao je i primio je za ruku. Želio sam ga izvan naših života, ali ne na ovaj na-čin.
– Ovo će biti tako teško za Em, rekla je i stavila svoje prste među njegove zbog čega se on osje-ćao bolje nego je to situacija dopuštala. Jadno dijete.
– Ja ću ti pomoći, rekao je C.L. stišćući joj ruku. učinit ću bilo što.
Maddie je izmaknula ruku. Najbolja stvar koju možeš napraviti je nestati. Budeš li bio ovdje ja ću izgledati jako sumnjivo.
Ta misao ga je ohladila. Učinit ću sve osim toga, želio je reći, ali ubrzo nakon toga su došli kući i sreli njezinu majku na vratima.
– Ester me nazvala i ja sam došla, rekla je krećući se prema Maddie. Radila je danas u policiji i ja nisam mogla dočekati da me ti nazoveš. Što da je Em došla kući? Ovo je tako strašno. Pogledala je pokraj Maddie i vidjela C.L.-a, a lice joj je postalo nepomično.
Što sam napravio? pomislio je i onda se sjetio. Proveo je noć s njezinom kćerkom i imao veli-čanstven seks, nešto što je Ester nedvojbeno prenijela. Gospođa Martindale je izgledala kao da se koncentrirala na grešni dio.
– Sjećaš se C.L.-a, rekla je Maddie vedro.
– Da, rekla joj je majka. Pretpostavljam da on sada odlazi.
– Drago mi je što te ponovno vidim, mama. C.L. se pomaknuo korak unatrag. Ja sada idem po brave. Koliko imaš vanjskih vrata?
Maddie je pogledala njega, pa mamu i ponovno njega. dvoja, prednja i stražnja.
Hladnoća njezine majke je popustila. Koje brave?
– Provalnik ima ključeve od kuće, majko. Mislimo daje on možda čovjek koji je ubio Brenta. A sada može ući kad hoće i mi bismo bili bespomoćni.
Njezinoj majci je sva krv udarila u glavu i morala se nasloniti na vrata. Za Boga miloga, Madeli-ne!
C.L. ju je uhvatio pod ruku i pomogao joj da dođe do stolice na trijemu. Sve će biti u redu gos-pođo Martindale, rekao joj je pokušavajući zvučati što je moguće smirenije. ja ću otići po nove bra-ve, bolje brave, i donijet ću ih prije podneva. Nemate se zbog čega brinuti. Maddie, donesi svojoj majci čašu vode.
Maddiena majka je stavila ruku na njega. ne, ne, dobro sam. Trebaš li novac za brave? Dobre brave su sigurno skupe. Gdje mi je torbica?
– Ne, ne. C.L. se odmaknuo. Ja častim. Inzistiram. Trgovine neće biti otvorene još sat i nešto, ali ja ću otići kući i uzeti Henryjev alat, a čim budem nabavio brave, vratit ću se.
– O da, nebesa. majka ga je potapšala i negodovanje je nestalo. Budi pažljiv.
Maddie ga je otpratila do auta i on je pazio da je ne dotakne. stoje bilo? Tvoja majka je skoro dobila srčani udar.
Maddie se naslonila na auto. C.L ona zna za jutros. Ester joj je sigurno sve rekla kad ju je nazva-la. Nisi li primijetio hladnoću kada smo došli?
Da, ali...
– I sada misli da si ti jedino što stoji između mene i smrti. Sviđaš joj se. nasmiješila mu se kise-lim smiješkom, ali ipak se nasmiješila i on je opet osjetio vrućinu, kao i svaki puta kada je bila kraj njega. Ušao je u auto i zalupio vratima prije nego je učinio nešto glupo kao što bi bilo to daje baci na zemlju i obradi je na svoj način dok njezina majka gleda.
– Nastavi govoriti majci lijepe stvari o meni. Često će me viđati.
Klimnula je glavom bez volje za tom igricom. Idi po brave. Ja moram nazvati Trevu. Em je kod nje.
Em. Jadno dijete. Općenito nije imao puno vremena za djecu, ali je Em volio. Klimnuo je gla-vom u znak suosjećanja kada ga već nije mogla zagrliti. sretno, rekao je i otišao s prilaza.
Morao je uzeti brave, ali isto tako se morao vratiti i razgovarati s Henryjem prije nego mu na pamet padne kakva glupa ideja kao što je uhićenje buduće snahe.
– Nešto stvarno nije u redu, prošaptala je Mel Emi dok su silazile stepenicama. Ali Em je to već znala. Lice tete Treve je bilo bijelo, naslonila se na zid i teško disala. Izgledala je kao da će zaplaka-ti i onda je rekla: jesi li sigurna? i tada joj se lice promijenilo i umjesto plača, počela se smijati, ali bio je to strašan smijeh.
Mel se ustala i rekla: mama? i teta Treva se prestala smijati kad ih je ugledala i ponovno je izgle-dala očajno.
– Moram ići, ovdje su. Požuri, rekla je u slušalicu i prekinula vezu, a zatim je došla do stepenica.
Mel je sišla niz stepenice i zagrlila svoju mamu oko struka, te joj onako usput počela postavljati pitanja, ali Em je ostala na mjestu. Nevolja je došla telefonom, što znači da nije bila ovdje u Meli-noj kući, ali ona je to već znala. Cijelo vrijeme je znala daje nevolja kod njezine kuće. Grlo joj se stegnulo i progutala je knedlu prije nego je upitala: je li moja mama dobro?
Teta Treva je podigla glavu gore. Da, da, da ona je u redu, dobro je. To je bila ona na telefonu.
– Što nije u redu? Mel je zahtjevno upitala. nitko nam ništa ne govori. Što nije u redu?
Emin glas je automatski rekao: je li tata dobro?
Teta Treva je djelovala očajno. mama ti stiže ovamo. Ona će...
– Što nije u redu s mojim tatom? strah ju je ohladio, a ni Phoebe ju također nije grijala dok se gurkala da sjedne pokraj nje. je li povrijeđen?
Teta Treva je došla bliže i pružila ruke kroz ogradu. Tvoja mama će ubrzo stići, srce.
Teta Treva je nikada nije zvala srce. Je li povrijeđen?
– Je li mrtav? pitala je Mel i teta Treva je odmahnula glavom, a Em je posvuda osjetila hladnoću. Hladnoća joj je pritisnula prsa i teško je disala.
– Idi gore, rekla je teta Treva Mel. Odmah odlazi gore.
– Nije mrtav, rekla je Em. povrijeđen je, zar ne?
– Tvoja mama... počela je teta Treva i Em je rekla: nije mrtav. teta Treva je potvrdno klimnula glavom i Em je pomislila O moj Bože, moj tata je mrtav i viknula: ne.
Teta Treva joj je rekla: zao mi je srce, tvoja mama dolazi, i tada se popela na stepenice i čvrsto ju zagrlila, a Em je tako sjedila na stepenicama s Phoebe s jedne strane i tetom Trevom s druge dok joj mama nije ušla na ulazna vrata i pogledala je.
– Nije mrtav, rekla je mami, a mama je potrčala uz stepenice da je zagrli i tada je Em počela pla-kati. Kada je to izgovorila nije tako zvučalo, ali on je bio mrtav.
Maddie je odvela Em kući. Držala ju je za ruku dok su se vozile i pokušavala je utješiti dok je ona beznadno plakala, a Phoebe joj lizala suze.
bog neka blagoslovi C.L.-a što joj je poklonio ovog psa, prošaptala je Maddie svojoj majci kada ju je dovela kući i mogla ju zagrliti. phoebe joj može pomoći kroz ovo razdoblje više od nas.
Majka je potvrdno klimnula glavom i izgledala je jadno. Možda nije dobro za nju da ovako pla-če, šapnula je ona natrag.
– Bolje da to pusti iz sebe, rekla je Maddie, svjesna da ona još nije plakala. Je li mogla plakati zbog Brenta? Bilo je dobrih vremena s njim. Puno dobrih stvari. Kada je bio dobre volje super su se zabavljali. Volio je Em. Pretpostavljala je da je i nju volio, na neki svoj način. Kada je tražila raz-vod nakon Beth, zakleo se da se to više neće ponoviti. ne mogu živjeti bez tebe Maddie, rekao joj je i borio se kao lud daje zadrži, gnjaveći je dok nije popustila i ostala. Nije ga željela mrtvog, ali bit će joj teško plakati za njim. Možda bi umjesto njega trebala plakati za Em.
Stavila je svoj obraz na kćerkinu kosu i njihala je dok se plač nije smirio. Volim te srce, volim te, volim te.
Njezina majka je ušla u prostoriju s pladnjem. donijela sam ti kakao, Emmy. I keksiće. I evo ma-lo keksića za Phoebe. Izgleda kao daje gladna.
Em nije pomaknula glavu s maminog ramena.
Telefon je zazvonio i Maddiena majka se otišla javiti dok je Maddie gledala Phoebe kako se uz njezinu nogu pokušava popeti do Em. Stavila je ruku na njezin trbuščić i podigla je u Emino krilo i Em je maknula ruke s mame kako bi psić bio siguran. Phoebe se namjestila u Eminom krilu i Emino disanje se malo usporilo, ali još uvijek ne potpuno. Hvala Bogu na ovom psiću, pomislila je Maddi-e. Da C.L. nikada više ne napravi ništa za nju, vječno će mu biti dužna zbog ovog psa.
Majka joj je stajala na vratima dnevne sobe, izgledala je potpuno bespomoćno. Maddie, to je Leo iz automehaničarske radionice. Rekla sam mu da ovo nije pravo vrijeme, ali on inzistira.
– Na čemu? pitala je Maddie te potom spustila Em i Phoebe iz krila na kauč i otišla do telefona. Majka je sjela na njezino mjesto pokraj Em.
Leo je bio kratak i jasan. moramo se riješiti ovog auta u idućih sat vremena jer dolazi čovjek iz osiguranja koji će ga odvesti. Želite li nešto iz njega?
Civic. To je bilo prije tisuću godina. Prije četiri dana i tisuću godina.
Leo je nastavio pričati. čovjek iz osiguranja je rekao da želite da danas bude gotov, tako da oni dolaze danas, ali u njemu su neke stvari. Ako ima nešto u njemu što vam treba, morate doći odmah po to.
– Samo da razmislim. Maddie je odmaknula telefon do vrata od dnevne sobe. Em, jesi li nešto ostavila u Civicu?
Em je potvrdno klimnula glavom. Barbike i knjige o psima iz knjižnice.
– U redu, rekla je Maddie. doći ću sada po to.
– Mama će ići po njih, rekla joj je baka, ali Em je svejedno počela plakati.
– Bit će sve u redu, rekla je Maddie Leu. Nemojte dopustiti da odvezu auto dok ja ne dođem.
Zgrabila je svoju staru kožnu torbu iz ormara i Eminu torbu za Barbike s donje police.
– Pazi se, draga. Majka je ljuljala Em koja je bespomoćno gledala iz njezinog naručja.
– Volim te, Emmy. Maddie je poljubila čelo svoje kćerke i zagladila joj kosu unatrag. brzo ću se vratiti pa ću te opet zagrliti.
– Idi, rekla joj je majka. požuri se.
Auto je bio iza radionice, stajao je na nekom lišću na kraju dvorišta. Izgledao je napušteno i osamljeno. I mrtvo. Maddie je osjetila kako joj suze naviru na oči i bila je zgrožena. Mogla je pla-kati zbog starog auta, ali ne i zbog mrtvog muža? Kakva je to ona žena bila?
Možda je ipak plačući zbog mrtvog auta zapravo plakala zbog muža.
Stvarno mi je žao zbog ovoga, rekla je autu. stvarno. i onda se osjećala glupo zato što je pričala autu, te je izvadila staru naprtnjaču. Na sjedalu je ležalo šest barbika.
Auto je izgledao kao da ga je udario tornado. Stavila ih je u vrećicu i još jednom podigla pre-svlake kako bi za svaki slučaj provjerila da nešto možda nije palo dolje ispod sjedala.
Nije bilo više Barbika, ali je bilo puno paketića novčanica od po sto dolara, svuda po autu. o Bo-že, rekla je Maddie, bacila naprtnjaču i sjela na rub sjedala.
Kada je pogledala sve to, sva ta stvar s novcem bila je prilično smiješna. Bilo gaje toliko da ga jednostavno nije mogla doživjeti kao pravog. Bio je kao novac iz Monopola. I po količini koju je imala mogla je kupiti Ženevski trg i Ažurnu obalu. Jako smiješno.
Osim što joj je muž bio mrtav.
Maddie je spustila glavu na koljena i pokušala razmisliti. Morala je Henryju dati novac. Sada će mu ga odnijeti i reći gdje gaje našla.
Vas dvoje se bolje nadajte da još nešto ne iskrsne protiv vas, rekao je. Pa, ovo se ne računa. Ovo je bilo Brentovo. Sigurno ga je on ovdje stavio. Znao je da će auto neko vrijeme biti ovdje. Zaista, to je bilo savršeno mjesto da se sakrije novac.
Ovo stvarno neće izgledati loše.
– Jeste li dobro, gospođo Faraday?
Maddie je podigla glavu gore. Leo je stajao ispred nje u starom odjelu, simpatičan i u stisci s vremenom. Da Leo, dobro sam.
Klimnuo joj je. Jeste li skoro gotovi?
– Skoro. Nasmijala se što je vedrije mogla i onda se sjetila da je ona udovica i smiješak je nestao. bit ću gotova za minutu, stvarno.
Gledala gaje kako odlazi i onda je iz naprtnjače izbaca la Barbike i umjesto s njima, naprtnjaču napunila novcem brojeći paketiće dok ih je stavljala. Dvije stotine i trideset. To nije bilo važno, važno je bilo odnijeti ih odatle. Zatvorila je naprtnjaču i prestala misliti na to dok ne završi s čišće-njem. Barbike je stavila u svoju kožnu torbu. Prešla je na suvozačevo sjedalo i pogledala ispod, gdje je pronašla Emine knjige iz knjižnice i stavila ih također u svoju kožnu torbu. A onda je kao zadnju stvar ispraznila kazetu u svoju torbu: prvu pomoć, karte, sunčane naočale i pištolj.
Dovraga, rekla je po drugi put gledajući pištolj u svojoj ruci. I sada je imao njezine otiske na se-bi. Bili su na svim krivim mjestima, ali to i nije bila neka utjeha. Očistila je pištolj s rubom majice i ubacila ga u naprtnjaču s novcem. Brent ne bi stavio pištolj u kazetu. Bio bi vjerojatno ubijen s tim pištoljem. Trebalo joj je neko vrijeme da razmisli o tome prije nego što nekome kaže jer je bila si-gurna daje to prilično loše po nju. Henry bi mislio da je to još jedan dokaz protiv nje. Mogla je zav-ršiti u zatvoru, ali to nije smjela jer je imala dijete koje je već bilo na rubu kolapsa zbog tatine smrti. Hvala Bogu na Eminim Barbikama i knjigama jer bi inače netko drugi našao pištolj i pozvao polici-ju, a tada bi se Em totalno oduzela.
C.L. je postavljao bravu na stražnja vrata kada se Maddie zaustavila na prilazu u Anninom kami-onu. Mahnula mu je i parkirala pokraj njegovog auta, razmišljajući. Stavila je Barbike i novac na stražnje sjedalo, ali to nije moglo tamo ostati; Ann bi dobila srčani udar da to tamo pronađe ili bi pištolj opalio i ubio nekoga. Još je toliko razumno mogla razmišljati prije nego je stala i morala se praviti daje sve u redu.
Osim što je Brent mrtav. Ti si udovica, rekla si je. Zapamti to. Barem je tako izgledala zbog pla-kanja u radionici.
Em i Phoebe su gledale što C.L. radi i Em je brisala svoje uplakano lice svojom prljavom ruči-com. ova je skoro gotova, rekao je smiješeći se. To je zato što mi je Em pomogla.
Em je klimnula glavom i stisnula oči, ali suze su joj svejedno tekle i ona ih je brisala. C.L. ih je ignorirao i nastavio raditi dok joj je Maddie prišla i poljubila je u glavu.
– Volim te srce, rekla je Emi koja je šmrcnula.
– Em je velika pomagačica. Uvijek zna što trebam. pogledao je Maddie. jesi li ti dobro? pitao je, a ona je pomislila, Ne, dijete mije loše i netko mi se pokušava osvetiti.
Trebala im je reći za novac. Trebala je nekome reći za novac. hej, pogledaj, mogla je reći. upra-vo sam pronašla gotovo četvrtinu milijuna dolara na stražnjem sjedištu svojeg Civica. Ne, ne znam ništa o tome. Zašto?
Morala je razmisliti o tome.
Maddie je klimnula glavom prema C.L.-u i rekla: dobro sam, i morala je brzo razmisliti.
U kući nije bilo mjesta gdje bi se mogao sakriti toliki novac. Tko god ga je stavio u Civic imao je super ideju. Prtljažnik. Ali ne njezin, niti Annin, niti majčin.
Otišla je do kuhinje gdje je majka kuhala i pogledala kroz prozor na prilaz. C.L.-ov svijetlo crve-ni Mustang joj je namigivao iza Anninog kamiona.
Nije bilo najbolje, ali je bilo dobro mjesto.
– Jesi li to sredila? pitala ju je majka i Maddie je odgovorila, skoro. krenula je van i poljubila majku u obraz. što to praviš?
– Juhu, rekla joj je majka. ljudi će dolaziti a Ester i Irma su već donijele složence. A onaj simpa-tični Vince je svratio po neki novac. Nisam znala ništa o tome, pa će doći kasnije.
– Novac? u Maddienoj glavi je tutnjalo. Kako je Henry saznao za... A da, onih četrdeset tisuća iz golf torbe. da, da, rekla je Maddie. Nekakav Brentov novac.
– Je li zato ubijen? glas majke je zadrhtao na zadnjoj riječi. novac?
– Stvarno ne znam, majko. Pokušaj ne razmišljati o tome, odgovorila je i otišla u auto.
Annin kamion je blokirao C.L.-ov auto. Maddie je ušla kroz vozačeva vrata i otvorila prtljažnik. Zatim je obišla auto i bacila smeće baterije, kablove, alat sve što je stajalo na rezervnoj gumi. Ski-nula je poklopac, izbacila rezervnu gumu i ubacila je u mamin auto. Onda je uzela naprtnjaču s novcem i dobro je ispraznila njezin cijeli sadržaj u C.L.-ov auto, stavljajući pištolj natrag u naprt-njaču nakon što joj je ispao. Tada je to sve ponovno prekrila. Na to je opet stavila njegovo smeće i zatvorila prtljažnik, a torbu s pištoljem odnijela natrag u kuću.
Ruke su joj se tresle. Stvar nije trajala duže od pet minuta, a oduzela joj je pet godina života.
– Jesi li ti dobro? pitao ju je C.L.
– Težak dan, odgovorila je Maddie i otišla u kuću.
Zazvonio je telefon i kada se Maddie javila čula je Henryja koji je tražio C.L.-a. C.L. se javio i rekao mu: u redu. Stižem. Spustio je slušalicu, brzo pogledao okolo i poljubio je. moram ići. Vratit ću se poslije da stavim bravu na prednja vrata.
– Sačekaj minutu. Uzmi novac iz golf torbe. Tako se Vince neće morati vraćati po njega.
– Četrdeset tisuća u golf torbi. Odmahnuo je glavom. U budućnosti ćemo drugačije investirati. ponovno ju je poljubio, sada malo lakše, i otišao na stražnja vrata, a ona je čula kako je nešto rekao Em prije nego se spustio niz stepenice.
Pa i novac je otišao. Kako je došao, tako je i otišao.
Maddie se okrenula i ugledala je svoju majku koja ju je promatrala kroz kuhinjska vrata. molim?
Majka je pokušavala izgledati strogo, ali bila je previše uzrujana. Maddie, koliko dugo se ti viđaš s tim čovjekom?
Maddie je uzdahnula. poljubila sam ga prvi put u petak, nakon dvadeset godina. Ako trodnevno druženje možeš nazvati viđanjem, onda tri dana.
Majčino lice se objesilo. Maddie, to je grozno.
– Žao mije majko, rekla je krećući se prema stražnjim vratima i Em. Trebali smo čekati dok se razvedem.
– Zato te Brent udario?
– Majko, rekla sam ti da sam naletjela na vrata! pokušala je Maddie bijesno odgovoriti.
Majka se vratila natrag u kuhinju. nisam toliko glupa, Maddie. Znam da nisi naletjela na vrata. Svi u gradu znaju da nisi naletjela na vrata.
Morala je napraviti nešto u vezi s majkom, ali je Em bila prva. Maddie je izašla van u trenutku kada se Phoebe ustala iz Eminog krila i otrčala u dvorište. Em ju je slijedila opuštenih ramena. Maddie ih je slijedila obje i sjela na stol da ih promatra.
Prije tri dana je ovdje sjedila sa C.L.-om. Brent je bio živ. Njezin život je bio u neredu, ali ne ovakvom, ne s djetetom kojem je srce slomljeno. Em se vukla po dvorištu i pogled joj je bio izgub-ljen, a Maddie je shvatila da, ako bi Em ovako primila i razvod, nikada se ne bi razvela od Brenta. Nikada to ne bi mogla napraviti svome djetetu. dođi srce, rekla je i Em je dopuzala kraj nje na stol. donijela sam tvoje knjige o psima i Barbike. Sve je u kući.
– Hvala, rekla je Em i briznula u plač.
Maddie ju je stavila u krilo i ljuljala. Samo plači, rekla je. Plači, a ja ću te držati.
– Bila sam uplašena sinoć. Znala sam da nešto nije u redu. Želim tatu natrag.
Krivnja je preplavila Maddie; dok se njezino dijete bojalo, ona se smijala u krevetu. Sve lijepo što se dogodi, mora biti kažnjeno, pomislila je. Morala je znati da biti toliko sretan u Frog Pointu znači grijeh. I to ne bi bilo ni loše da ona ispašta zbog toga. Ali ispaštala je Em, Em koja se bojala i nije imala majku daje utješi.
– Ne želim više spavati kod Mel, rekla je Em.
– Ni ne moraš, rekla je Maddie.
– Ne želim više ići na farmu.
– Nećemo ići.
– Samo želim biti ovdje. S tobom.
– Neću te opet ostaviti, šapnula je Em u kosu. uvijek ću biti za tebe tu. Kunem se. Oprosti, Emmy. Uvijek ću biti ovdje. Obećavam.
C.L. je bio prošlost. Morao je biti. Nije si mogla dopustiti da Em čuje glasine uz sve ovo kroz što prolazi. Maddie i C.L su bili odrasle osobe, preživjet će ako ne budu imali jedno drugo, ali Em nije mogla bez mame. Maddie je bila sve što je Em sada imala. C.L. je morao otići.
O, Em, rekla je Maddie i ona je počela plakati.
Trebalo im je neko vrijeme da shvate što se stvarno dogodilo. Brent je bio mrtav. Nije išao u Ju-žnu Ameriku, bio je mrtav. Neće se razvesti od njega jer je mrtav. Neće oteti Em jer je mrtav. Bilo je to grozno, ali daleko, kao da se događalo nekom drugom. Brent nije mogao biti mrtav. Loše stva-ri se nikada nisu njemu događale.
Brent je bio mrtav.
Em će biti slomljena. Morala je otići do Em.
– Maddie? upitao je C.L a ona je odmahnula glavom i ustala iz kreveta.
– Em, rekla je. moram reći Em.
– Čekaj. Moraš prvo razgovarati s Henryjem. Em možeš reći kasnije. C.L. je izgledao jadno dok je izgovarao njezino ime. reci joj onda kada budeš mogla ostati s njom.
Maddie je zastala i pomislila na Em, samu i s tim saznanjem. u pravu si. Ne mogu vjerovati u ovo. podignula je odjeću sa stolice gdje ju je bacila. henry je bio siguran?
Henry ne pravi greške oko toga je li to Brent i je li mrtav, rekao je C.L. to nije jedna od moguć-nosti u ovakvoj vrsti objave. Bio je siguran.
– Ne mogu vjerovati u ovo, rekla je Maddie i otišla se odjenuti.
Pokazali su joj Brenta na TV ekranu, a rupa od metka nalazila se ispod uha i još malo niže, koli-ko je mogla vidjeti. Druga strana je bila pokrivena tako da vjerojatno nije bila za gledanje. Negdje je pročitala o tome koliko su izlazne rane
bile velike, tako da ih nije zamolila da pomaknu prekrivač. To joj nije ni bilo potrebno. Bio je to Brent, napuhnut, previše blijed i čudne boje, ali bio je to Brent. je li sve u redu s bojom na ovom televizoru? pitala je i C.L. joj je odgovorio: da, i bilo joj je žao što je uopće pitala. To je moj muž, pomislila je i koljena su je gotovo izdala. Držao ju je, volio ju je, varao, tukao i sada je bio mrtav.
– Maddie? rekao je Henry, a ona je duboko uzdahnula.
– To je on, rekla je Maddie, okrenula se i otišla od ekrana prije nego se onesvijesti. C.L. i Henry su je slijedili u hodnik, a ona se naslonila na zid.
– Jesi li dobro? C.L. joj je primio za ruku. Sjedni na minutu.
– Dobro sam, slagala je Maddie. Hajde da završimo s ovim, pa da mogu ići do Em.
Henry je pokazao na stepenice i oni su ga slijedili dva kata gore do njegovog ureda.
– Tko ga je ubio, Henry? pitao je C.L. kada su ušli unutra.
– Još ne znamo. henry im je oboma donio kavu iz aparata i kada su se smjestili, pogledao je Maddie. Imaš li ti neku ideju u vezi ovoga, Maddie?
Ideja. Nije bila spremna razmišljati ni o običnim stvarima, a on je želio ideje. Pa, spavao je s drugom ženom. To je moglo uzrujati još nekoga osim mene.
– Ti nisi bila tako uzrujana, rekao je C.L.
– Što si osjećala za njega? pitao je Henry.
– Henry, upozorio ga je C.L ali Maddie je ipak odgovorila.
– Nisam ga voljela. Danas sam trebala podnijeti zahtjev za razvod. Nazvala sam Jane Henries u Limu.
C.L. je ispustio zrak kroz zube. Mad, možda ne bi trebala ništa više govoriti bez odvjetnika.
– Zašto? zapanjeno ga je pogledala. ne možeš valjda vjerovati da sam ja to učinila. Uz to, bila sam s tobom cijelu noć.
Henry je zapanjeno gledao u C.L.-a i C.L. je sjeo natrag u stolicu i zurio u strop. Henry se okre-nuo prema njoj. ne zanima nas prošla noć.
Maddie je trepnula. ali kada...
– Nećemo znati sigurno prije mrtvozvorničkog izvještaja, ali mislimo negdje oko petka navečer, subote ujutro.
– Petak? To je bilo prije više od dva dana. Toliko dugo je mrtav? Dok su ona i Em bile u banci i jele Burger King, on je ležao mrtav na Pointu? To je bilo nemoguće. A ona je prodala njegovu odje-ću dok je on bio mrtav i jeli su pizzu dok je on bio mrtav i ona i C.L...
Maddie je stavila glavu u ruke. To je bilo previše.
Vratio ju je Henryjev glas. Što si radila u petak navečer, Maddie?
– Petak. Što je radila u petak navečer? I tada je proradio instinkt. O Bože. Bila je sa C.L.-om. Muž ju je istukao. Zaključala se u sobi. Ovo nije bilo dobro. On nije bio mrtav u petak, rekla mu je. Bio je kod kuće sve do malo poslije jedan ujutro. Tada sam ga zadnji puta vidjela. Otišao je od kuće da bude ubijen. O, Bože.
C.L. je ustao. Henry, dopusti daje odvezem kući. Doživjela je šok. Možeš joj i kasnije postavljati pitanja.
– Osjećaš se kao u šoku, Maddie? pitao je Henry.
Maddie se zaista osjećala slabo. osjećam se nekako zapanjeno, ali ne mislim daje to šok. Boli me glava.
Henry se malo nagnuo. Izgledaš kao da te netko tukao.
– Henry, upozoravajuće je rekao C.L ovo ne bih od tebe očekivao, a tetak gaje prodorno pogle-dao.
– Pa ni ja također nisam očekivao da ću nazvati ženu čiji je muž upravo ubijen i naći tebe u nje-zinom krevetu.
C.L.ova ljutnja je dosegla vrhunac. Mogu to objasniti, rekao je i Maddie ga je pogledala jako za-interesirano. Ovo mora biti dobro, pomislila je, ni ja sama nisam sigurna da to mogu objasniti.
Henry se naslonio. Čekam.
C.L. je upotrijebio svu svoju vještinu izmišljanja. Pa s obzirom na provalnika i sve to, mislio sam da Maddie ne bi trebala biti sama.
Henry nije izgledao zadivljeno. To je baš pravi susjedski potez od tebe, momče. A što si radio u njezinom krevetu?
– Proveli smo vikend zajedno. C.L. nije uživao u ovome. Neku večer sam tražio Brenta Faradaya i budući da on nije bio kod kuće, Maddie i ja smo se zapričali.
To je to? Pričali?
C.L. je ponovno sjeo. pa vidiš Henry ona je razmišljala o razvodu i mi... smo raspravljali o tome.
Henry je spustio glavu. C.L. ako misliš da ću...
– U petak navečer smo vodili ljubav na Pointu, Henry, rekla je Maddie. i onda me je oko jedan sat C.L. dovezao kući. U kući je bio Brent, ljutio se i udario me, a ja sam mu rekla da hoću razvod i zaključala sam se u sobu. I tada je otišao. Ali ja sam već bila nazvala Jane i rekla da želim razvod, a ona mi je rekla da će danas doći. Maddie je zastala da uzme zraka. izgleda da je na kraju neću uopće trebati.
– Ne budi sigurna, rekao je C.L. i ustao se. mi odlazimo.
– Oko jedan u noći. henry je ponovno pogledao C.La.
– Jesi li vidio Brenta Faradaya kada si ostavio Maddie?
– Ne. Nažalost ne.
– Zašto nažalost?
– Zato što ju je tada udario, eksplodirao je C.L. do vraga Henry...
– Sjedni, C.L. henry je okrenuo svoju veliku glavu prema Maddie, ignorirajući svog nećaka koji je poslušno sjeo.
– Kamo je otišao kada te ostavio?
– Ne znam. Maddie se uvukla u stolicu i ispričala Henryju sve što je znala o toj noći… rekla je samo tu jednu riječ, završila je. Dobro. Zvučala je ljuto, ali on joj je upravo rekao da je gotovo, tako da je to razumljivo. Nisam mogla puno toga shvatiti iz jedne riječi.
– I ništa ti se drugo nije činilo čudnim? pitao je Henry.
– Sve ostalo je bilo normalno.
– Pa tu je još i dvije stotine osamdeset tisuća dolara koje sam našla u sefu u subotu i četrdeset ti-suća dolara koje sam pronašla u torbi za golf, rekla je Maddie. To me malo uzrujalo.
C.L. je skrenuo pogled s Henryja na nju. molim? I nisi mi rekla?
– Nisam nikome rekla, rekla je Maddie. mislila sam da mu to treba za odlazak u Rio.
Petnaest minuta kasnije, Henry je lice prekrio rukama. Znači, novac u sefu je bio Stanov, rekao je. A četrdeset tisuća iz golf torbe...
– Ne znam, rekla je Maddie.
I sve si ostavila u kutiji...
– Osim Emine putovnice, završila je Maddie. Mislila sam da se Brent u subotu navečer vratio po ključ jer tko god je to bio, imao je ključ od kuće i otišao je ravno do stola.
– Zastala je, neugodno iznenađena novom mišlju. Ali Brent je tada već bio mrtav. Znači da je njegov ubojica uzeo ključ od kuće i došao nešto potražiti.
– Ne nužno, počeo je Henry, a C.L. je najavio: danas mijenjamo sve brave.
Henry je odmahnuo glavom. nije to morao biti netko s ključem. Izvještaj o provali kaže da se tvoje brave mogu otvoriti karticom. Ipak mislim da si u pravu C.L bolje promijeni brave. nasmiješio se Maddie. želimo da budeš sigurna.
– Hvala, rekla je Maddie i počela se osjećati jako nelagodno. Henry nije bio tip čovjeka koji se smješka.
– Ne posjeduješ li slučajno pištolj? pitao je Henry još uvijek se smješkajući.
– Ne, rekla je Maddie u trenutku kada se C.L ustao i izjavio: mi odlazimo.
– C.L rekao je Henry. čini se da ne razumiješ situaciju. Ono što ja ovdje imam jest dvoje ljudi sa sjajnim motivima i bez alibija.
– Henry, rekao je C.L. s pretjeranom strpljivošću. Zašto bismo ga ubili kada bismo mogli dobiti razvod?
– Više novca, ukoliko je ona udovica.
– Ona je vlasnica četvrtine tvrtke, rekao je C.L.
Maddie je brzo podigla glavu gore. Kako je on to znao?
– I meni sasvim dobro ide, nastavio je C.L. razvod bi bio sasvim dobar.
Henry je uzdahnuo. bolje se nadajte da neće još nešto iskrsnuti protiv vas.
– Neće, rekao je C.L.
– Imam još samo par pitanja... rekao je Henry.
– Ne, nemaš. C.L. je zgrabio Maddie za ruku i naglo je podigao. ne sviđa mi smjer u kojem je ovaj razgovor krenuo. Nećeš više na ništa odgovoriti bez prisustva odvjetnika.
Henry se namrštio na njega. Na čijoj si ti strani, momče?
– Njezinoj, rekao je C.L. sada i zauvijek. A ona mora svom djetetu reći da joj je otac mrtav dok joj ja nabavljam nove brave i odvjetnika. Ne trebaš je sada. Pa dovraga, neće nikuda pobjeći.
– Ni jedno od vas ne ide nikuda, rekao je Henry. nemojte ni razmišljati o tome da napustite grad. I ti C.L...
– Kamo bih ja to išla? pitala gaje Maddie.
– S mojim ostankom neće biti problema, rekao je C.L. dostojanstveno. Nemam namjeru ostaviti Maddie dok ti imaš te glupe zamisli. Pretpostavljam da još uvijek mogu spavati u stražnjoj sobi?
– Da, i budi tamo večeras, rekao je Henry. Previše je rano za tješenje udovica.
Sada je bila udovica. Sve je bilo kao u snu, a ona je bila udovica. C.L. ju je povukao prema vra-tima.
– Nazvat ćemo te kad unajmimo odvjetnika, rekao je C.L. Henryju i pogurnuo je kroz vrata.
C.L. je promatrao Maddie krajičkom oka dok ju je vozio kući. Izgledala je iscrpljeno, što je bilo razumljivo pod ovim okolnostima, i jadno, što je uzeći u obzir da sada mora Em reći da joj tata mr-tav, također bilo u redu.
– Žao mi je dušo, rekao je i primio je za ruku. Želio sam ga izvan naših života, ali ne na ovaj na-čin.
– Ovo će biti tako teško za Em, rekla je i stavila svoje prste među njegove zbog čega se on osje-ćao bolje nego je to situacija dopuštala. Jadno dijete.
– Ja ću ti pomoći, rekao je C.L. stišćući joj ruku. učinit ću bilo što.
Maddie je izmaknula ruku. Najbolja stvar koju možeš napraviti je nestati. Budeš li bio ovdje ja ću izgledati jako sumnjivo.
Ta misao ga je ohladila. Učinit ću sve osim toga, želio je reći, ali ubrzo nakon toga su došli kući i sreli njezinu majku na vratima.
– Ester me nazvala i ja sam došla, rekla je krećući se prema Maddie. Radila je danas u policiji i ja nisam mogla dočekati da me ti nazoveš. Što da je Em došla kući? Ovo je tako strašno. Pogledala je pokraj Maddie i vidjela C.L.-a, a lice joj je postalo nepomično.
Što sam napravio? pomislio je i onda se sjetio. Proveo je noć s njezinom kćerkom i imao veli-čanstven seks, nešto što je Ester nedvojbeno prenijela. Gospođa Martindale je izgledala kao da se koncentrirala na grešni dio.
– Sjećaš se C.L.-a, rekla je Maddie vedro.
– Da, rekla joj je majka. Pretpostavljam da on sada odlazi.
– Drago mi je što te ponovno vidim, mama. C.L. se pomaknuo korak unatrag. Ja sada idem po brave. Koliko imaš vanjskih vrata?
Maddie je pogledala njega, pa mamu i ponovno njega. dvoja, prednja i stražnja.
Hladnoća njezine majke je popustila. Koje brave?
– Provalnik ima ključeve od kuće, majko. Mislimo daje on možda čovjek koji je ubio Brenta. A sada može ući kad hoće i mi bismo bili bespomoćni.
Njezinoj majci je sva krv udarila u glavu i morala se nasloniti na vrata. Za Boga miloga, Madeli-ne!
C.L. ju je uhvatio pod ruku i pomogao joj da dođe do stolice na trijemu. Sve će biti u redu gos-pođo Martindale, rekao joj je pokušavajući zvučati što je moguće smirenije. ja ću otići po nove bra-ve, bolje brave, i donijet ću ih prije podneva. Nemate se zbog čega brinuti. Maddie, donesi svojoj majci čašu vode.
Maddiena majka je stavila ruku na njega. ne, ne, dobro sam. Trebaš li novac za brave? Dobre brave su sigurno skupe. Gdje mi je torbica?
– Ne, ne. C.L. se odmaknuo. Ja častim. Inzistiram. Trgovine neće biti otvorene još sat i nešto, ali ja ću otići kući i uzeti Henryjev alat, a čim budem nabavio brave, vratit ću se.
– O da, nebesa. majka ga je potapšala i negodovanje je nestalo. Budi pažljiv.
Maddie ga je otpratila do auta i on je pazio da je ne dotakne. stoje bilo? Tvoja majka je skoro dobila srčani udar.
Maddie se naslonila na auto. C.L ona zna za jutros. Ester joj je sigurno sve rekla kad ju je nazva-la. Nisi li primijetio hladnoću kada smo došli?
Da, ali...
– I sada misli da si ti jedino što stoji između mene i smrti. Sviđaš joj se. nasmiješila mu se kise-lim smiješkom, ali ipak se nasmiješila i on je opet osjetio vrućinu, kao i svaki puta kada je bila kraj njega. Ušao je u auto i zalupio vratima prije nego je učinio nešto glupo kao što bi bilo to daje baci na zemlju i obradi je na svoj način dok njezina majka gleda.
– Nastavi govoriti majci lijepe stvari o meni. Često će me viđati.
Klimnula je glavom bez volje za tom igricom. Idi po brave. Ja moram nazvati Trevu. Em je kod nje.
Em. Jadno dijete. Općenito nije imao puno vremena za djecu, ali je Em volio. Klimnuo je gla-vom u znak suosjećanja kada ga već nije mogla zagrliti. sretno, rekao je i otišao s prilaza.
Morao je uzeti brave, ali isto tako se morao vratiti i razgovarati s Henryjem prije nego mu na pamet padne kakva glupa ideja kao što je uhićenje buduće snahe.
– Nešto stvarno nije u redu, prošaptala je Mel Emi dok su silazile stepenicama. Ali Em je to već znala. Lice tete Treve je bilo bijelo, naslonila se na zid i teško disala. Izgledala je kao da će zaplaka-ti i onda je rekla: jesi li sigurna? i tada joj se lice promijenilo i umjesto plača, počela se smijati, ali bio je to strašan smijeh.
Mel se ustala i rekla: mama? i teta Treva se prestala smijati kad ih je ugledala i ponovno je izgle-dala očajno.
– Moram ići, ovdje su. Požuri, rekla je u slušalicu i prekinula vezu, a zatim je došla do stepenica.
Mel je sišla niz stepenice i zagrlila svoju mamu oko struka, te joj onako usput počela postavljati pitanja, ali Em je ostala na mjestu. Nevolja je došla telefonom, što znači da nije bila ovdje u Meli-noj kući, ali ona je to već znala. Cijelo vrijeme je znala daje nevolja kod njezine kuće. Grlo joj se stegnulo i progutala je knedlu prije nego je upitala: je li moja mama dobro?
Teta Treva je podigla glavu gore. Da, da, da ona je u redu, dobro je. To je bila ona na telefonu.
– Što nije u redu? Mel je zahtjevno upitala. nitko nam ništa ne govori. Što nije u redu?
Emin glas je automatski rekao: je li tata dobro?
Teta Treva je djelovala očajno. mama ti stiže ovamo. Ona će...
– Što nije u redu s mojim tatom? strah ju je ohladio, a ni Phoebe ju također nije grijala dok se gurkala da sjedne pokraj nje. je li povrijeđen?
Teta Treva je došla bliže i pružila ruke kroz ogradu. Tvoja mama će ubrzo stići, srce.
Teta Treva je nikada nije zvala srce. Je li povrijeđen?
– Je li mrtav? pitala je Mel i teta Treva je odmahnula glavom, a Em je posvuda osjetila hladnoću. Hladnoća joj je pritisnula prsa i teško je disala.
– Idi gore, rekla je teta Treva Mel. Odmah odlazi gore.
– Nije mrtav, rekla je Em. povrijeđen je, zar ne?
– Tvoja mama... počela je teta Treva i Em je rekla: nije mrtav. teta Treva je potvrdno klimnula glavom i Em je pomislila O moj Bože, moj tata je mrtav i viknula: ne.
Teta Treva joj je rekla: zao mi je srce, tvoja mama dolazi, i tada se popela na stepenice i čvrsto ju zagrlila, a Em je tako sjedila na stepenicama s Phoebe s jedne strane i tetom Trevom s druge dok joj mama nije ušla na ulazna vrata i pogledala je.
– Nije mrtav, rekla je mami, a mama je potrčala uz stepenice da je zagrli i tada je Em počela pla-kati. Kada je to izgovorila nije tako zvučalo, ali on je bio mrtav.
Maddie je odvela Em kući. Držala ju je za ruku dok su se vozile i pokušavala je utješiti dok je ona beznadno plakala, a Phoebe joj lizala suze.
bog neka blagoslovi C.L.-a što joj je poklonio ovog psa, prošaptala je Maddie svojoj majci kada ju je dovela kući i mogla ju zagrliti. phoebe joj može pomoći kroz ovo razdoblje više od nas.
Majka je potvrdno klimnula glavom i izgledala je jadno. Možda nije dobro za nju da ovako pla-če, šapnula je ona natrag.
– Bolje da to pusti iz sebe, rekla je Maddie, svjesna da ona još nije plakala. Je li mogla plakati zbog Brenta? Bilo je dobrih vremena s njim. Puno dobrih stvari. Kada je bio dobre volje super su se zabavljali. Volio je Em. Pretpostavljala je da je i nju volio, na neki svoj način. Kada je tražila raz-vod nakon Beth, zakleo se da se to više neće ponoviti. ne mogu živjeti bez tebe Maddie, rekao joj je i borio se kao lud daje zadrži, gnjaveći je dok nije popustila i ostala. Nije ga željela mrtvog, ali bit će joj teško plakati za njim. Možda bi umjesto njega trebala plakati za Em.
Stavila je svoj obraz na kćerkinu kosu i njihala je dok se plač nije smirio. Volim te srce, volim te, volim te.
Njezina majka je ušla u prostoriju s pladnjem. donijela sam ti kakao, Emmy. I keksiće. I evo ma-lo keksića za Phoebe. Izgleda kao daje gladna.
Em nije pomaknula glavu s maminog ramena.
Telefon je zazvonio i Maddiena majka se otišla javiti dok je Maddie gledala Phoebe kako se uz njezinu nogu pokušava popeti do Em. Stavila je ruku na njezin trbuščić i podigla je u Emino krilo i Em je maknula ruke s mame kako bi psić bio siguran. Phoebe se namjestila u Eminom krilu i Emino disanje se malo usporilo, ali još uvijek ne potpuno. Hvala Bogu na ovom psiću, pomislila je Maddi-e. Da C.L. nikada više ne napravi ništa za nju, vječno će mu biti dužna zbog ovog psa.
Majka joj je stajala na vratima dnevne sobe, izgledala je potpuno bespomoćno. Maddie, to je Leo iz automehaničarske radionice. Rekla sam mu da ovo nije pravo vrijeme, ali on inzistira.
– Na čemu? pitala je Maddie te potom spustila Em i Phoebe iz krila na kauč i otišla do telefona. Majka je sjela na njezino mjesto pokraj Em.
Leo je bio kratak i jasan. moramo se riješiti ovog auta u idućih sat vremena jer dolazi čovjek iz osiguranja koji će ga odvesti. Želite li nešto iz njega?
Civic. To je bilo prije tisuću godina. Prije četiri dana i tisuću godina.
Leo je nastavio pričati. čovjek iz osiguranja je rekao da želite da danas bude gotov, tako da oni dolaze danas, ali u njemu su neke stvari. Ako ima nešto u njemu što vam treba, morate doći odmah po to.
– Samo da razmislim. Maddie je odmaknula telefon do vrata od dnevne sobe. Em, jesi li nešto ostavila u Civicu?
Em je potvrdno klimnula glavom. Barbike i knjige o psima iz knjižnice.
– U redu, rekla je Maddie. doći ću sada po to.
– Mama će ići po njih, rekla joj je baka, ali Em je svejedno počela plakati.
– Bit će sve u redu, rekla je Maddie Leu. Nemojte dopustiti da odvezu auto dok ja ne dođem.
Zgrabila je svoju staru kožnu torbu iz ormara i Eminu torbu za Barbike s donje police.
– Pazi se, draga. Majka je ljuljala Em koja je bespomoćno gledala iz njezinog naručja.
– Volim te, Emmy. Maddie je poljubila čelo svoje kćerke i zagladila joj kosu unatrag. brzo ću se vratiti pa ću te opet zagrliti.
– Idi, rekla joj je majka. požuri se.
Auto je bio iza radionice, stajao je na nekom lišću na kraju dvorišta. Izgledao je napušteno i osamljeno. I mrtvo. Maddie je osjetila kako joj suze naviru na oči i bila je zgrožena. Mogla je pla-kati zbog starog auta, ali ne i zbog mrtvog muža? Kakva je to ona žena bila?
Možda je ipak plačući zbog mrtvog auta zapravo plakala zbog muža.
Stvarno mi je žao zbog ovoga, rekla je autu. stvarno. i onda se osjećala glupo zato što je pričala autu, te je izvadila staru naprtnjaču. Na sjedalu je ležalo šest barbika.
Auto je izgledao kao da ga je udario tornado. Stavila ih je u vrećicu i još jednom podigla pre-svlake kako bi za svaki slučaj provjerila da nešto možda nije palo dolje ispod sjedala.
Nije bilo više Barbika, ali je bilo puno paketića novčanica od po sto dolara, svuda po autu. o Bo-že, rekla je Maddie, bacila naprtnjaču i sjela na rub sjedala.
Kada je pogledala sve to, sva ta stvar s novcem bila je prilično smiješna. Bilo gaje toliko da ga jednostavno nije mogla doživjeti kao pravog. Bio je kao novac iz Monopola. I po količini koju je imala mogla je kupiti Ženevski trg i Ažurnu obalu. Jako smiješno.
Osim što joj je muž bio mrtav.
Maddie je spustila glavu na koljena i pokušala razmisliti. Morala je Henryju dati novac. Sada će mu ga odnijeti i reći gdje gaje našla.
Vas dvoje se bolje nadajte da još nešto ne iskrsne protiv vas, rekao je. Pa, ovo se ne računa. Ovo je bilo Brentovo. Sigurno ga je on ovdje stavio. Znao je da će auto neko vrijeme biti ovdje. Zaista, to je bilo savršeno mjesto da se sakrije novac.
Ovo stvarno neće izgledati loše.
– Jeste li dobro, gospođo Faraday?
Maddie je podigla glavu gore. Leo je stajao ispred nje u starom odjelu, simpatičan i u stisci s vremenom. Da Leo, dobro sam.
Klimnuo joj je. Jeste li skoro gotovi?
– Skoro. Nasmijala se što je vedrije mogla i onda se sjetila da je ona udovica i smiješak je nestao. bit ću gotova za minutu, stvarno.
Gledala gaje kako odlazi i onda je iz naprtnjače izbaca la Barbike i umjesto s njima, naprtnjaču napunila novcem brojeći paketiće dok ih je stavljala. Dvije stotine i trideset. To nije bilo važno, važno je bilo odnijeti ih odatle. Zatvorila je naprtnjaču i prestala misliti na to dok ne završi s čišće-njem. Barbike je stavila u svoju kožnu torbu. Prešla je na suvozačevo sjedalo i pogledala ispod, gdje je pronašla Emine knjige iz knjižnice i stavila ih također u svoju kožnu torbu. A onda je kao zadnju stvar ispraznila kazetu u svoju torbu: prvu pomoć, karte, sunčane naočale i pištolj.
Dovraga, rekla je po drugi put gledajući pištolj u svojoj ruci. I sada je imao njezine otiske na se-bi. Bili su na svim krivim mjestima, ali to i nije bila neka utjeha. Očistila je pištolj s rubom majice i ubacila ga u naprtnjaču s novcem. Brent ne bi stavio pištolj u kazetu. Bio bi vjerojatno ubijen s tim pištoljem. Trebalo joj je neko vrijeme da razmisli o tome prije nego što nekome kaže jer je bila si-gurna daje to prilično loše po nju. Henry bi mislio da je to još jedan dokaz protiv nje. Mogla je zav-ršiti u zatvoru, ali to nije smjela jer je imala dijete koje je već bilo na rubu kolapsa zbog tatine smrti. Hvala Bogu na Eminim Barbikama i knjigama jer bi inače netko drugi našao pištolj i pozvao polici-ju, a tada bi se Em totalno oduzela.
C.L. je postavljao bravu na stražnja vrata kada se Maddie zaustavila na prilazu u Anninom kami-onu. Mahnula mu je i parkirala pokraj njegovog auta, razmišljajući. Stavila je Barbike i novac na stražnje sjedalo, ali to nije moglo tamo ostati; Ann bi dobila srčani udar da to tamo pronađe ili bi pištolj opalio i ubio nekoga. Još je toliko razumno mogla razmišljati prije nego je stala i morala se praviti daje sve u redu.
Osim što je Brent mrtav. Ti si udovica, rekla si je. Zapamti to. Barem je tako izgledala zbog pla-kanja u radionici.
Em i Phoebe su gledale što C.L. radi i Em je brisala svoje uplakano lice svojom prljavom ruči-com. ova je skoro gotova, rekao je smiješeći se. To je zato što mi je Em pomogla.
Em je klimnula glavom i stisnula oči, ali suze su joj svejedno tekle i ona ih je brisala. C.L. ih je ignorirao i nastavio raditi dok joj je Maddie prišla i poljubila je u glavu.
– Volim te srce, rekla je Emi koja je šmrcnula.
– Em je velika pomagačica. Uvijek zna što trebam. pogledao je Maddie. jesi li ti dobro? pitao je, a ona je pomislila, Ne, dijete mije loše i netko mi se pokušava osvetiti.
Trebala im je reći za novac. Trebala je nekome reći za novac. hej, pogledaj, mogla je reći. upra-vo sam pronašla gotovo četvrtinu milijuna dolara na stražnjem sjedištu svojeg Civica. Ne, ne znam ništa o tome. Zašto?
Morala je razmisliti o tome.
Maddie je klimnula glavom prema C.L.-u i rekla: dobro sam, i morala je brzo razmisliti.
U kući nije bilo mjesta gdje bi se mogao sakriti toliki novac. Tko god ga je stavio u Civic imao je super ideju. Prtljažnik. Ali ne njezin, niti Annin, niti majčin.
Otišla je do kuhinje gdje je majka kuhala i pogledala kroz prozor na prilaz. C.L.-ov svijetlo crve-ni Mustang joj je namigivao iza Anninog kamiona.
Nije bilo najbolje, ali je bilo dobro mjesto.
– Jesi li to sredila? pitala ju je majka i Maddie je odgovorila, skoro. krenula je van i poljubila majku u obraz. što to praviš?
– Juhu, rekla joj je majka. ljudi će dolaziti a Ester i Irma su već donijele složence. A onaj simpa-tični Vince je svratio po neki novac. Nisam znala ništa o tome, pa će doći kasnije.
– Novac? u Maddienoj glavi je tutnjalo. Kako je Henry saznao za... A da, onih četrdeset tisuća iz golf torbe. da, da, rekla je Maddie. Nekakav Brentov novac.
– Je li zato ubijen? glas majke je zadrhtao na zadnjoj riječi. novac?
– Stvarno ne znam, majko. Pokušaj ne razmišljati o tome, odgovorila je i otišla u auto.
Annin kamion je blokirao C.L.-ov auto. Maddie je ušla kroz vozačeva vrata i otvorila prtljažnik. Zatim je obišla auto i bacila smeće baterije, kablove, alat sve što je stajalo na rezervnoj gumi. Ski-nula je poklopac, izbacila rezervnu gumu i ubacila je u mamin auto. Onda je uzela naprtnjaču s novcem i dobro je ispraznila njezin cijeli sadržaj u C.L.-ov auto, stavljajući pištolj natrag u naprt-njaču nakon što joj je ispao. Tada je to sve ponovno prekrila. Na to je opet stavila njegovo smeće i zatvorila prtljažnik, a torbu s pištoljem odnijela natrag u kuću.
Ruke su joj se tresle. Stvar nije trajala duže od pet minuta, a oduzela joj je pet godina života.
– Jesi li ti dobro? pitao ju je C.L.
– Težak dan, odgovorila je Maddie i otišla u kuću.
Zazvonio je telefon i kada se Maddie javila čula je Henryja koji je tražio C.L.-a. C.L. se javio i rekao mu: u redu. Stižem. Spustio je slušalicu, brzo pogledao okolo i poljubio je. moram ići. Vratit ću se poslije da stavim bravu na prednja vrata.
– Sačekaj minutu. Uzmi novac iz golf torbe. Tako se Vince neće morati vraćati po njega.
– Četrdeset tisuća u golf torbi. Odmahnuo je glavom. U budućnosti ćemo drugačije investirati. ponovno ju je poljubio, sada malo lakše, i otišao na stražnja vrata, a ona je čula kako je nešto rekao Em prije nego se spustio niz stepenice.
Pa i novac je otišao. Kako je došao, tako je i otišao.
Maddie se okrenula i ugledala je svoju majku koja ju je promatrala kroz kuhinjska vrata. molim?
Majka je pokušavala izgledati strogo, ali bila je previše uzrujana. Maddie, koliko dugo se ti viđaš s tim čovjekom?
Maddie je uzdahnula. poljubila sam ga prvi put u petak, nakon dvadeset godina. Ako trodnevno druženje možeš nazvati viđanjem, onda tri dana.
Majčino lice se objesilo. Maddie, to je grozno.
– Žao mije majko, rekla je krećući se prema stražnjim vratima i Em. Trebali smo čekati dok se razvedem.
– Zato te Brent udario?
– Majko, rekla sam ti da sam naletjela na vrata! pokušala je Maddie bijesno odgovoriti.
Majka se vratila natrag u kuhinju. nisam toliko glupa, Maddie. Znam da nisi naletjela na vrata. Svi u gradu znaju da nisi naletjela na vrata.
Morala je napraviti nešto u vezi s majkom, ali je Em bila prva. Maddie je izašla van u trenutku kada se Phoebe ustala iz Eminog krila i otrčala u dvorište. Em ju je slijedila opuštenih ramena. Maddie ih je slijedila obje i sjela na stol da ih promatra.
Prije tri dana je ovdje sjedila sa C.L.-om. Brent je bio živ. Njezin život je bio u neredu, ali ne ovakvom, ne s djetetom kojem je srce slomljeno. Em se vukla po dvorištu i pogled joj je bio izgub-ljen, a Maddie je shvatila da, ako bi Em ovako primila i razvod, nikada se ne bi razvela od Brenta. Nikada to ne bi mogla napraviti svome djetetu. dođi srce, rekla je i Em je dopuzala kraj nje na stol. donijela sam tvoje knjige o psima i Barbike. Sve je u kući.
– Hvala, rekla je Em i briznula u plač.
Maddie ju je stavila u krilo i ljuljala. Samo plači, rekla je. Plači, a ja ću te držati.
– Bila sam uplašena sinoć. Znala sam da nešto nije u redu. Želim tatu natrag.
Krivnja je preplavila Maddie; dok se njezino dijete bojalo, ona se smijala u krevetu. Sve lijepo što se dogodi, mora biti kažnjeno, pomislila je. Morala je znati da biti toliko sretan u Frog Pointu znači grijeh. I to ne bi bilo ni loše da ona ispašta zbog toga. Ali ispaštala je Em, Em koja se bojala i nije imala majku daje utješi.
– Ne želim više spavati kod Mel, rekla je Em.
– Ni ne moraš, rekla je Maddie.
– Ne želim više ići na farmu.
– Nećemo ići.
– Samo želim biti ovdje. S tobom.
– Neću te opet ostaviti, šapnula je Em u kosu. uvijek ću biti za tebe tu. Kunem se. Oprosti, Emmy. Uvijek ću biti ovdje. Obećavam.
C.L. je bio prošlost. Morao je biti. Nije si mogla dopustiti da Em čuje glasine uz sve ovo kroz što prolazi. Maddie i C.L su bili odrasle osobe, preživjet će ako ne budu imali jedno drugo, ali Em nije mogla bez mame. Maddie je bila sve što je Em sada imala. C.L. je morao otići.
O, Em, rekla je Maddie i ona je počela plakati.
14 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:07 pm
Margita
Administrator
Trinaest
– Stavio sam nove brave na vrata, Henry, rekao je C.L. kad se ponovno popeo u Henryjev ured. sada uhvati tog gada.
– Sjedni C.L rekao je Henry i C.L. je znao da ono što dolazi neće biti ništa dobro.
– Ona to nije učinila, Henry, rekao je. Ona to nije učinila.
– Ubijen je na Pointu u svom autu, rekao je Henry. Njezini otisci su posvuda, što je i normalno budući da je to i njezin auto. Njegovi su tamo i puno nekih zamrljanih koji nam neće puno koristiti. I postoje još jedni, oni na volanu i na ručkama od vrata, oni koje još gledamo, tako da bi i taj netko mogao biti osumnjičenik.
C.L. je sjeo. ili bi to mogao biti ja. Bili smo s tim autom na Pointu. Jesi li pronašao puno gumbi-ća na stražnjem sjedalu?
– U stvari i jesmo.
– To su moji gumbići. To je od ovih jeftinih košulja. Samo otpadnu.
Henry je šokirano gledao. C.L ovo nije smiješno. Ako su to tvoji otisci, onda imamo samo troje ljudi u tom autu.
– Ili tri osobe koje su nemarne i jednu koja je planirala ubojstvo, rekao je C.L.
– A kamo je onda ta osoba otišla? pitao je Henry. bailey se kune da nitko nije prošao ili se pro-vezao kraj tvrtke nakon što je Brent došao gore.
– I ti mu vjeruješ? C.L. je odmahnuo glavom. svatko tko ima pet dolara može kupiti Baileya. Što me podsjetilo da je ucjenjivao Maddie zato što je bila na Pointu sa mnom. Možda ćeš mu to spome-nuti idući put kada ga budeš vidio.
– Ta budala, rekao je Henry. Nema nikakvih otisaka stopala u blatu. Sve je zemlja upila. Bila je kiša kada se Caddy dovezao gore, imamo otiske gume i tako to znamo. Ali nema otisaka daje itko sišao.
– Znači, ubojica je otišao s druge strane, rekao je C.L.
– Bailey nije nikoga vidio, ponovio je Henry.
– Ili je pobjegao kroz šumu, rekao je C.L. velika stvar. To je samo mala šetnja.
– Jedini otisci koji postoje su mali. Vjerojatno ženski. Morat ćemo pogledati Maddiene tenisice.
– Super, rekao je C.L. napravi to. Ona je nevina. Njezine tenisice će biti čiste kao i njezina sav-jest. Tada možeš početi tražiti pravog...
Henry je uzeo izvješća i lupio njima po stolu tako snažno daje Ester sigurno priljubila uši kako bi čula što se događa. C.L hoćeš li me saslušati? Imamo muškarca koji je varao i tukao ženu, a uz to i stavio veliku količinu novca u sef. I onda ga netko ubije. A kada je nazovem da joj to kažem, nađem je u krevetu s drugim muškarcem. I sada mi ti reci što misliš tko je to napravio?
– Zaboravljaš daje to Maddie, rekao je C.L.
– Poslušaj se, molim te, rekao je Henry. ta žena te tako smotala da ne znaš više tko si ni gdje si.
– Znam da ona nije ubila tog svog glupog muža. A ako si ti toliko siguran, zašto je ne uhitiš? re-kao je C.L. zaprepašteno jer je to bila istina.
– Zato što nemam oružje, rekao je Henry. I zato što nemam nikakav dokaz da je ona bilo na tom brdu. I ne znam zašto bi toliki čovjek kao Brent Faraday dopustio da mu netko stavi pištolj iza uha i ubije ga, bez ikakvog opiranja. Ima još puno toga što ne znam, ali znam da je ona sada najbolje što imam.
– A što je s ljubavnicom? rekao je C.L. dišući na škrge. I nju je namjeravao napustiti. A što je s njegovim neprikladnim partnerom? Htio ga je napustiti s torbom u ruci. Dovraga Henry, tek si po-čeo. Proganjaj pravog zločinca i kloni se Maddie.
Ustao se da krene kad se Henry namrštio na njega. Nema veze za mene samo je se ti kloni. Ona je opasna.
C.L. je uzdahnuo. henry, neće me ubiti. Nije ubila muža i neće ubiti mene.
– Ne pričam o tome, rekao je Henry, iako je to dobro imati na umu. Govorim o načinu na koji se ponašaš kada si kraj nje. Drži hlače zakopčane i um bistar, jasno?
C.L. se nagnuo i počeo jako izražajno govoriti kako bi Henry shvatio daje ozbiljan. Henry, ja ću se oženiti njome. Živjet ćemo u kući do tebe s Em. Ona je sada dio obitelji. Prestani se brinuti oko nje i počni se brinuti o gadu koji je ubio Brenta.
– Nisi naučio baš ništa o ženama od svoje desete godine, rekao je Henry, vidno zgrožen.
– Vraga nisam, rekao je C.L. iskreno se nadajući daje.
Sat vremena kasnije, Maddie je odnijela iscrpljenu Em na kat i sjedila je pokraj nje dok nije zas-pala. Treva je nazvala i željela je doći, ali ju je Maddie odgodila za kasnije kako bi Em mogla malo odspavati i da ona malo sredi stvari u svojoj glavi.
Em je morala biti sigurna, što je značilo da se Maddie mora maknuti od sramote; nema više C.L.a i ne smije biti uhićena.
Ali neće joj biti lako izbjeći zatvor ako joj je netko htio nauditi. Netko je podmetnuo pištolji i novac u auto. Što bi netko mogao dobiti od toga da nju uhite? Sve što bi naslijedila od Brenta od-mah bi išlo Em, tako da nije moglo biti zbog novca. Izgubila bi Em ako ode u zatvor; možda to? Maddie je ispred očiju stvorila sliku Helene Faraday kako joj namješta Brentovo ubojstvo da bi mogla odgojiti Em i upravljati Brent ovom imovinom, ali to je bilo smiješno i glupo. Kao prvo, He-lena bi morala znati za novac, a Maddie je bila sigurna da to Brent ne bi podijelio sa svojim rodite-ljima. Onda bi se Helena morala boriti za skrbništvo nad Em sa Maddienom majkom i svi bi se kla-dili da bi Martindalei dobili parnicu. Helena je bila zlobna kada je riječ o novcu i moći, ali nije bila ni do koljena Marthi Martindale kada je riječ o obitelji. Nije to mogla biti Helena.
Znači, bio je to netko izvan obitelji, ali tko ih je poznavao tako dobro da je znao da je auto slu-pan i da je kod Lea. Što je bila većina Frog Pointa. A jedini razlog za okrivljavanje Maddie je bilo da se makne sumnja od pravog krivca.
Tako da to nije bilo ništa osobno. To je bila neka utjeha.
Maddie je stavila ruke na lice. Nije znala dovoljno. Nije znala odakle je novac došao, čiji je to pištolj bio, niti bilo što drugo. Je li to značilo da bi to trebala predati Henryju? nemoj mu više ništa reći, rekao je C.L. kada se vratio kod nje s bravama. ima glupu ideju da si možda ubila Brenta. Naz-vat ćemo odvjetnika, a do tada mu ništa nemoj govoriti.
Bio je to fenomen. Ne reći ništa je bilo lako, ali znati to je bilo teško. Što je najbolje za Em? Maddie je razmislila i shvatila da novac, ako daje i najmanju šansu daje Em sada izgubi, nije bio vrijedan toga. Mislit će o tome kasnije.
Ali o pištolju je morala misliti sada. Morala je sakriti taj prokleti pištolj.
Dva puta je provjerila odmara li joj se majka u dnevnoj sobi, uzela torbu, otišla u kuhinju i otvo-rila hladnjak. Na gornjoj polici su stajala dva složenca, izvadila je onaj mekši jer je bio u dubljoj posudi. Uzela je torbu, pištolj obrisala papirnatim ubrusom, vratila ga nazad i zatvorila torbu. Zatim je uzela veliku žlicu i izdubila složenac. Bio je sav od knedli.
Maddie je gledala i nije mogla vjerovati. Netko je mislio da će složenac biti utješan? U stvari, i bilo bi, jer nikome ne bi palo na pamet da to jede. Bilo je to savršeno mjesto za sakrivanje. Stavila je pištolj u rupu i premazala ga namazom od knedli da se ne vidi. Stavila je sve na svoje mjesto i zatvorila hladnjak. Nakon toga je ostatak složenca bacila u kantu za smeće.
Mogla je kasnije složenac dati Trevi kao i još neka druga jela da joj ih zamrzne. Zamrzavanje neće nauditi pištolju, a to što on neće biti u kući samo je značilo da joj neće nauditi. Oslobođena brige, otišla je na kat i uvukla se u krevet pored Em. Sve je u redu srce, rekla je svojoj usnuloj kćeri. ne idem nikuda.
U šest sati, nakon bezbroj poziva i još dva složenca koje joj je majka spremila, Maddie je čula kako su vani zalupila vrata od auta i otvorila se kod Bassetovih. Treva je sve dovela Howiea, Three-ja i Mel i još hrpu kruha kojega je predala u ruke Maddienoj majci koja je izašla iz kuhinje kako bi ih pozdravila i ponovno nestala.
Em je sjedila na kauču i milovala Phoebe. Imala je mutan pogled djeteta koje je jako puno plaka-lo i ima potrebu da to i dalje čini, ali ne može više pronaći energije. Mel ju je pogledala raskolače-nih očiju i onda sjela kraj i zagrlila je. volim te Emily, prošaptala je, a Em je na trenutak stavila gla-vu na njezino rame.
Three je kleknuo pred nju. Hej mačak, rekao je. Jesi dobro?
Em je klimnula glavom. Ne, rekla je nježno. Moj tata je mrtav.
– Znam srce, rekao je. stvarno mi je žao.
Klimnula je glavom i još bliže privukla psića k sebi, a Phoebe je samo zacvilila.
– Phoebe djeluje kao da bi trebala van, rekao je. Hajdemo je odvesti u dvorište.
Em je potvrdno klimnula glavom i Three je nju i Mel odveo u hodnik, zajedno s Phoebe koja je trčkarala uz njih. Maddie je skoro rekla: ne, ali onda se sjetila da više ne mora brinuti o tome da će Em biti oteta. Brent je bio mrtav.
– I kako si? pitala je Treva gurajući je na kauč. jesi li dobro?
– Ne. madie se naslonila na naslon. Bilo bi predobro raditi nešto drugo. Bilo je previše toga što je morala ovdje napraviti. Ovo je grozno.
– Daj da ti donesem piće. Howie je izašao u hodnik.
– Imaš njegovo suosjećanje, ali on mrzi takve stvari, rekla je Treva.
– Tko ne mrzi? Željela bih da Brent nije mrtav. Razvod bi bio bolji.
– Ššš Treva joj je zgrabila ruku. Jesi li ti luda? Muž ti je ubijen. Ne razgovaraj o razvodu.
Maddie je klimnula glavom. znam. Misliš da sam sada sva luda od ovoga, ali nemaš pojma koli-ko me sitnice... ma ima toliko toga za što se moram brinuti. Maddie je pogledala u prijateljicu. ne-maš pojma koliko mi je život kompliciran.
Howie se vratio u sobu s posluživaonikom i tri čaše. jedino što sam našao je viski.
– Dobro, rekla je Treva. daj to sve Maddie.
Oglasilo se zvono na vratima i Howie je spustio čaše kako bi ih otišao otvoriti, a njegovo olakša-nje što će se izvući odavde je bilo očito. Bila je to susjeda Gloria sa složencem. Ušla je u dnevnu sobu i samo stajala tamo, tako crvenooka i poražena sa svojom Laurom Biagotti.
– Maddie, upravo sam čula, rekla je. Ako postoji nešto što mogu napraviti... bila je vidljivo ras-tresena.
– Hvala, Gloria. Lijepo od tebe što si došla. I taj složenac. Stvarno... odvela je i Gloriju i slože-nac u kuhinju i ostavila ih svojoj majci.
– Reći ću to tisuću puta u idućih nekoliko dana, rekla je Trevi nakon što se vratila iz kuhinje. tre-bala bih imati to napisano na kartice.
– Što nije u redu s tom ženom? pitala je Treva.
– Mislim da je imala planove s Brentom, rekla joj je Maddie. Je li to mogla biti Gloria? Gloria u čipkastim gaćicama? Gloria kako puca Brentu u glavu?
Zvono na vratima je zazvonilo i Treva je rekla: složenci se dobro zamrzavaju.
– Dobra ideja, rekla je Maddie. Možeš li ponijeti neke od njih sa sobom kući?
Tri složenca i dva kolača kasnije, pojavili su se Helena i Norman Faraday i dan je stvarno otišao kvragu.
Norman je izgledao potreseno, a njegove velike oči su još više dolazile do izražaja zbog crvenih podočnjaka. Maddie nikada o njemu nije razmišljala kao o zgodnom čovjeku, ali je on zračio po moći, tako da je to prikrivalo njegove fizičke nedostatke. Gledala ga je kako ulazi u sobu i sva ta moć je odjednom nestala jer je njegov san da živi kroz svog sina nestao. Bio je on običan čovjek u svojim šezdesetima, s trbuščićem i u standardnoj odjeći, izgledao je izgubljeno i neutjecajno. Mad-die gaje sada po prvi puta žalila otkad gaje upoznala.
– Žao mi je Normane, rekla je. A on je rekao: nisi bila dobra prema mom dječaku, ali u njego-vom glasu nije bilo zlobe.
Helena je imala dovoljno zloće za oboje. Nije bilo promjene za Helenu: njezino tijelo je bilo još čvršće i uspravnije sada kada je bila shrvana bijesom i gubitkom. Pogledala je Maddie s toliko anti-patije u pogledu, a je Maddie ustuknula korak unatrag i prisjetila se toga jutra. Zahvaljujući Ester iz policije, do sada su već svi znali da je C.L. bio u njezinom krevetu kada je Henry nazvao. Na trenu-tak je Maddie suosjećala s njima. Daje netko izdao Em i ona bi bila nemilosrdna.
Naravno, Brent je nju prvi izdao, ali sada kada je on bio mrtav to nije bilo važno. Prevarila je svog mrtvog muža i svekrva ju je sada mrzila i namjeravala je kažnjavati zbog toga do kraja života.
– Bok Helena, rekla je Maddie.
– Nemam ti ništa za reći, rekla je Helena i otišla sjesti pokraj Em.
– Sada ću popiti onaj viski, rekla je Maddie Howieu, a Helena je uvukla zrak kroz zube i gledala u nju dok se primicala bliže Em.
Em nije mogla razmišljati. Svaki puta kada bi pokušala razmišljati sjetila bi se da joj je tata mr-tav i to joj je bilo grozno, to je bilo najgore, nešto što ona nije mogla podnijeti i zato je prestala ra-zmišljati. Mel i Three su otišli po sladoled i molili je da ide s njima, ali kada je odbila obećali su da će joj malo donijeti. Sjedila je u dnevnoj sobi i osjećala se teška kao olovo dok su ljudi dolazili i odlazili i nešto tiho pričali, a pri tome je gledali kao im je žao. Željela je ići u dvorište s Phoebe, željela se uvući u mamino krilo, željela je vidjeti tatu, tako daje morala tamo sjediti.
I onda joj je baka došla odatle gdje je razgovarala njezinom mamom i sjela pored nje, a ona je svejedno željela daje u dvorištu.
– Nikada ne smiješ zaboraviti svog oca Emily, rekla je baka Helena, a Em se pitala o čemu ona priča. Kako bi ikada mogla zaboraviti tatu?
– Moraš ga zapamtiti kao jako važnog i jako dobrog čovjeka, kakav je i bio, nastavila je baka. Baka Helena je uvijek mirisala na parfeme, ali na kemikalije, a ne na cvijeće i Em je bilo sve više zlo kako se baka primicala. bio je veoma važan čovjek u ovom gradu. Uvijek pamti da si ti njegova kćerka i nemoj ga ponižavati.
Em ju je pogledala. Bilo je to lakše od objašnjavanja da njoj nije bilo važno je li tata važan ili ne. Samo ga je željela natrag. Pokušala se malo izmaknuti, ali ju je baka čvrsto držala.
– Uvijek pamti da si ti kćerka Brenta Faradaya, govorila je baka. nikada ne zaboravi.
– Kao i moja mama, rekla je Em pokušavajući dati smisao ovome što se događa.
– Ne. Bakin glas je bio tih, ali zvučalo je kao da je viknula. Tvoja majka je Martindale, što je u cijelosti sasvim druga stvar. Em je gledala kako je baka promatrala njezinu mamu. Ona ne voli mo-ju mamu, pomislila je. Podigla je glavu i ustala se.
– Neću zaboraviti tatu, rekla je. Oprostite.
Baka Helena je nastavila nešto pričati, ali Em je otišla od nje. To je bilo nešto što nikada prije ni-je napravila jer je bilo nepristojno odlaziti od odraslih dok su vam nešto pričali, ali morala je pobje-ći.
Otišla je niz hodnik, ignorirajući baku koja ju je dozivala, a i mamu koja ju je ubrzo nakon toga pozvala. Phoebe je sjedila kraj stražnjih vrata i mahnula je repom kad je ugledala Em.
– Dođi, rekla je Em i otvorila joj vrata. Phoebe je izletjela van, a Em ju je slijedila kako bi sjela na trijem i razmislila.
Kako bi baka Helena mogla misliti da će ona zaboraviti svog tatu? Baka Helena nije bila najdra-ža osoba koju je Em poznavala, ali nikada joj se prije nije činila glupa. Em nikada neće zaboraviti svog tatu, nikada.
Iako joj se već sada bilo teško sjetiti kako je točno izgledao i zvučao, baš kao da će svakog tre-nutka ući kroz vrata. Em je snažno stisnula oči. Bio je visok i imao je tamnu kosu, a uvijek joj se smiješio zato što ju je volio. Pokušala gaje zapamtiti kako je uči voziti bicikl, ali on bi otišao prije nego je ona uspjela, pa bi mama izašla i pokazala joj i ostala s njom dok ne nauči. Nije bio tamo ni kad su se pekli kolačiće, ni na njezinoj školskoj predstavi kada je bila Zvončića jer je morao raditi. Ali bio je na nekim njezinim softball utakmicama i vidio ju je kako udara loptu izvan parka.
To je bilo to. Em se usredotočila na to kako je izgledao kada je došao na teren da je zagrli. Nije trebao jer utakmica još nije bila gotova, ali je bilo tako lijepo imati ga tamo. A on je bio tako pono-san i smješkao se. To je bio trenutak kojeg će se sjećati, kako joj se tata smješka. Pokušala se sjetiti nekih drugih stvari koje su ga činile posebnim, načina na koji ju je grlio, koliko je volio palačinke, i načina na koji je rekao Emily cijelo ime, a ne samo Em način na koji je zabacivao glavu kada se smijao i sve je to zabilježila u pamćenje. Njezin tata s njezinom kapom na glavi, držat će u jednoj ruci sladoled, a drugom će nju grliti. Smijat će se sa zabačenom glavom i sve je to sklopila u jednu sliku, baš kao što ju je C.L. naučio.
I kada je njezina mama izašla i rekla: em? imala ju je u glavi. Otvorila je oči i rekla: dobro sam, i slijedila mamu u kuću, a pozvala je i Phoebe da im se pridruži. Ušla je unutra i sjela pored bake Helene, uzela njezinu ruku i rekla: nikada ga neću zaboraviti, a baka joj je stisnula ruku i dodala: ti si dobra djevojčica. Ti si dobar Faraday.
Tada je baka još jednom prljavo pogledala njezinu mamu.
Nekoliko složenaca kasnije vratio se C.L. i Howie gaje doveo u dnevnu sobu, sada već punu suo-sjećajnih ljudi i Faradaya. Maddie, sjećaš se C.L.a, zar ne? howie je loše pokušao skratiti ogovara-nja, ali C.L. je prošao pokraj njega, zgrabio je za ruku i izvukao je u hodnik.
– Ispričajte nas, rekao je i odvukao je kroz hodnik u drugu sobu i zatvorio vrata iza njih.
– Što to radiš? Znaš li ti tko je tamo?
– Henry je dobio nalog i pregledao je tvoj sef. U njemu nisu našli nikakav novac. Znaš li nešto o tome?
Ona gaje blijedo gledala. brent gaje uzeo, rekla je i onda zastala. Vidjela ga je u subotu popodne, a on je tada već bio mrtav. Znači nije bio Brent.
– Ti i Brent ste jedini koji su bili tamo u zadnja dva tjedna. Vode evidenciju o tome. I moram ti reći da baš i nisam sretan s tobom sada, budući da sam se baš zakleo Henry ju da si mu rekla istinu o svemu. Što si učinila s njim?
Je li to mogao biti novac iz auta? Nije bila točna svota, ali... a onda joj je došlo do mozga stoje on upravo rekao. Ja nisam lažljivica, rekla je vatreno. Nisam uzela novac.
Ostavila sam ga zajedno s kartama i Brentovom putovnicom. Jedina stvar koju sam uzela bila je Emina putovnica. Kunem se.
C.L. je izgledao zbunjeno, kao da joj je htio vjerovati a nije. Isuse Maddie, ovo me plaši. Ako znaš bilo što o ovome, reci mi. Ne želim te izgubiti zbog neke glupe pogreške koju će Henry napra-viti samo zato što misli da ti hoćeš mene srediti.
– Molim? rekla je Maddie i Treva je ušla na vrata.
– Što god da radite, prestanite i odlazite tamo. Ovo izgleda jako smiješno, a Faradayi se ne smiju.
Maddie je prošla kraj C.L.a i otišla u dnevnu sobu i sjela na kauč pored Em i svoje majke. Gloria je sjedila pokraj Helene i obje su ju promatrale dok je prolazila. Baš ono što je trebala, da se Gloria i Helena zbliže.
Uzela je Eminu ruku i čvrsto je držala. Zaboravi na Helenu i Gloriju. Netko je uzeo ključ od sefa i ukrao novce. Nije bila sigurna daje to moguće, ali netko je to napravio. A nitko joj neće vjerovati, pogotovo ako iznenada preda dvije stotine i trideset tisuća dolara. Ljudi će misliti da je ukrala preo-stalih pedeset. Henry će je uhititi.
Morala je taj novac predati Henryju.
Em se privila uz nju i stavila glavu u njezino krilo.
Nije mogla predati taj novac Henryju.
– Trebala bi nam i ta druga brava, čula je kako majka govori C.L.u kada je došao za njom u dnevnu sobu, a on je klimnuo glavom i rekao: em, dođi mi pomoći, i ispružio ruku. Em je šmrcnula i otišla mu pomoći.
– Imali su provalnika, objasnila je Maddiena majka i svi su se trudili izgledati draži nego su bili prije, osim Faradaya i posebice Helene, koja je svima željela zlo.
Bilo je to kasno popodne, puno kasnije nego je C.L. otišao i poslije nego što se pojavio Vince da pita za njezine tenisice. Ostavila ih je u majčinom autu, a on je pitao može li ih potražiti. I da joj je bilo stalo, a nije, mogla je reći ne. Samo je željela biti daleko od svih, osim Em, koja bi bila sigurna i ne bi plakala. U devet sati majka je ispratila sve ljude van i pomogla joj spremiti Em i Phoebe na spavanje. A onda je i ona otišla i Maddie je bila spremna za spavanje. I sutra će biti dan pun slože-naca i ljubaznosti. A prekosutra je pogreb. Bilo je to previše za nju i zato se ušuljala u krevet u svo-joj staroj ružičastoj majici koja je bila toliko stara da je bila mekša od njezine kože.
Udobna odjeća, pomislila je dok je njome doticala bedra. Gotovo isto dobra kao i hrana za utje-hu. Da barem sada ima medvjedića. C.L joj je pao na pamet i pokušala ga se riješiti. Em je bila na prvom mjestu.
A bilo bi tako lijepo da mu može sve reći i da nakon toga vode ljubav dok ne polude. Dopustila si je da jednom na to pomisli i onda je otjerala tu misao. Neće se dogoditi. Nije bilo smisla ni misliti na to. C.L. onako visoko kraj nje, onako krut u njoj.
Puno kasnije, Maddie je čula nešto i probudila se. Otišla je provjeriti Em i Phoebe koje su spava-le, jedna nakon dugog plača, a druga je ispuštala neke čudne zvukove. A kad je vidjela da su obje u redu, shvatila je daje gladna. Cijeli dan nije ništa pojela, a u njezinom frižideru je bilo bezbroj slo-ženaca i barem dva kolača. Sat je pokazivao dva sata, ali njezin stomak je rekao ne.
Na prstima je sišla niz stepenice i ušla u sobu prije nego je vidjela da se nešto miče u mraku i shvatila je da nije sama. Udahnula je kada joj netko stavio ruku na usta i čvrsto ju povukao uz tijelo.
– Šuti, prošaptao je C.L. probudit ćeš Em.
Maddie ga je jako ugrizla za ruku.
Suzdržao se od jaukanja i pustio je. Što dovraga radiš?
– Njegov glas ju je iritirao u mraku. Isuse, to je boljelo. Je li to sve?
Maddie se okrenula prema njemu također šapćući. Što ti radiš ovdje? Provalio si mi u kuću!
– Nisam. Imam ključ. Držao ga je ispred nje u mraku.
– Ja sam ti postavio brave, sjećaš se?
Zgrabila je ključ. Tražiš novac, zar ne? Ne mogu vjerovati. Rekla sam ti, ostavila sam ga u kutiji.
C.L. je uzdahnuo od nervoze. Zgrabio joj je ruku i šapnuo: dođi ovamo, i ona je otišla djelomič-no zbog toga da ne probudi Em, a djelomično zbog toga što je bilo tako lijepo dodirivati mu ruku. Maddie, rekao je niskim, ali normalnim glasom kada su došli u polumračnu kuhinju koju je osvjet-ljavao samo odbljesak svjetlosti od sudopera. Ako te Henry pronađe s tim novcem, gotova si. Poku-šavam te spasiti, dovraga. Reci mi gdje je i ja ću ga nekako dostaviti Henryju da tebe uopće ne upet-ljam.
– Slušaj, rekla mu je što je tiše mogla. Ostavila sam novac u kutiji. Kunem ti se majčinim živo-tom.
C.L. je izgledao kao da mu je lakše, ali još uvijek je bio sumnjičav. Spustio je njezinu ruku i sta-vio svoju oko njenog struka. Nije ništa s njima radio, ali i kroz njezinu meku majicu ruke su mu bile tako dobre i nije se mogla odgurnuti. Spustio je glavu da joj vidi oči. Znači, ako Henry bude tražio ovdje, nemamo se čega bojati, zar ne?
Dokle god ne pogleda u tvoj auto. Maddie se pokušala maknuti, ali C.L. ju nije pustio.
– Pitam zato što tvoje tenisice jedine odgovaraju otisci ma koje su našli na Pointu, rekao je. Nisi mi rekla da si bila gore.
– To je bio utorak navečer. Maddie se ponovno pokušala maknuti, ali C.L.-ov stisak oko struka je bio jači. otišla sam gore i vidjela Brenta s plavušom i onda sam došla kući i srela tebe. Prljave cipele sam ostavila u autu. Bila sam bosa, sjećaš se?
– Da. C.L. se opustio na trenutak. bila si bosa. To mogu reći Henryju. Mogu li mu reći da neće ništa pronaći ako bude pretražio kuću?
– Neće pronaći novac, rekla mu je. Ostavila sam ga u kutiji.
C.L. ju je jače stisnuo. I što će Henry pronaći ako bude pretraživao?
– Puno prašine. Nisam imala puno vremena za čišćenje uz ubojice, ucjenjivače i tako to. Sad me to podsjetilo, jesi li razgovarao s Baileyem? Jer ako on progovori, možemo se oprostiti s ovo malo ugleda što nam je ostalo. Jesi li...
– Ne, rekao je C.L. rekao sam Henryju da to sredi. Sutra...
– Sutra će biti kasno. Maddie je stavila ruku na njegovo rame i okrenula ga prema vratima. idi ga pronađi.
– Pola noći je. C.L. se pomaknuo tako da su njezine ruke skliznule do njegovog vrata i on ju je još jače stisnuo. Maddie, moramo razgovarati o novcu. Poljubio joj je glavu i pomislio, Sada se od-makni.
– Ne znam za novac. Znam samo daje moje dijete gore, tako da me sada možeš pustiti. Ne možeš ostati ovdje.
– Čut ćemo Phoebe kako laje prije nego Em stane na stepenice, rekao joj je C.L. na uho. Reci mi sve što znaš o novcu tako da mogu smisliti što treba napraviti. Pomaknuo je svoje ruke na njezina leđa i ona je sva zadrhtala, a onda ih je pomaknuo još niže i ona je zaboravila zašto je razmišljala da je on loša ideja. Bože kako si dobra, rekao je dok je pritiskao svoje bokove uz njezine. Reci mi sve o tom novcu pa da možemo voditi ljubav.
– To više ne možemo raditi, rekla je i on je podvukao ruke pod njezinu majicu i dizao ih po nje-zinim golim leđima.
– Ne, odgurnula ga je. em je gore. Nema šanse. Ne želim joj čak ni objašnjavati zašto si u kuhi-nji, ostavi me na miru. Izlazi van.
– Dobra ideja, rekao je i otvorio stražnja vrata. Dok je pokušala osjećati olakšanje, on joj je zgrabio ruku i snažno je povukao na trijem sa sobom.
– Hej, rekla je, a on joj je rekao: čak nas ni Frog Point ne može vidjeti u mraku. Uhvatio ju je dok je padala preko stepenica. Dođi ovamo.
– Ne, rekla je i onda su je njegove usne poljubile, a ona je gaje uhvatila za vrat i poljubila zadnji put jer je imao okus po sigurnosti i vrelini. Stajala je na nižoj stepenici dok je on bio na višoj i sada su im usne bile u ravnini, što je njihovom poljupcu davalo neku prednost, ali bili su vani i to je bilo glupo tako da se to neće dogoditi. hvala, rekla je bez daha kada je on napokon završio poljubac. uživala sam. Zbogom.
Povukao ju je zajedno sa sobom na pločnik i ovio svoje ruke oko nje. Ne mogu te pustiti. Moram te sačuvati. Iako ti to ne želiš, ja moram. Mislio sam da samo mogu doći u grad, dokrajčiti Brenta i otići, ali ne mogu te napustiti. Volim te.
Maddie se izmaknula. kako misliš, dokrajčiti Brenta? Je li Stan o tome govorio?
C.L. ju je opet privukao bliže. zato sam došao u petak navečer. Brent je Stanu prodao svoju če-tvrtinu tvrtke... C.L. je nastavio objašnjavati dogovor koji je imao sa Sheilom i još uvijek ju je drža-o, a Maddie je gledala u mrak.
Nije došao da bi vidio nju. Prisiljavala je nevoljkog muškarca da ide s njom na Point dok je on mislio da će tako dobiti informacije o njezinom mužu. Ne mogu vjerovati, rekla je. Govoriš mi da sam te silovala na Pointu?
C.L. je zastao u sredini rečenice i gledao je. Jesi ti luda? Jesi li me čula da te molim da me pustiš na tom sjedalu? Jesi li primijetila da sam te izvukao iz kuće jer ne mogu podnijeti da te ne diram? Daj se saberi, ženo.
– Uopće nisi došao zbog mene. Maddie se osjećala glupo.
– Ova cijela stvar je počela zbog novca. I ti mi nikada nisi rekao. Spavao si sa mnom i nisi mi rekao.
– Što ima veze zašto sam ja došao? Važno je samo ovo sada. Kada se vjenčamo...
– Molim? Maddie je podigla glavu. kada se... što?
– Vjenčamo. C.L. ju je poljubio u čelo. Razgovarao sam s Ann i ona kaže da bi trebala pričekati godinu, tako da će ovo vrijeme iduće godine biti sasvim OK. To će mi dati vremena da završim kuću...
– Koju kuću? O čemu ti pričaš?
– Howie gradi kuću kraj Ann i Henryja, na onom mjestu kraj rijeke. C.L. ju je jače uhvatio. Htio sam te iznenaditi, ali...
– Iznenađena sam. Maddie se odmaknula od njega. ne želim se vjenčati. Bila sam udana i nije mi se svidjelo.
– Nisi bila udana za mene, rekao je C.L. mi ćemo biti drugačiji. Mi...
– C.L mi ne postojimo. Maddie je pričala ujednačeno kako bi je shvatio. sve što ja sada radim mora biti za Em. Ne mogu biti s tobom. Čak ne mogu biti ni blizu tebe. Moraš otići.
– Ne. poljubio joj je obraz, zatim rub gornje usne i ona je pala na njega kao i do sada, ali razlika je bila što je ovo zadnji put. Obećala si je da je zadnji, bez obzira kakav bio. Onda se odmaknula i ovog puta ju je pustio. ne. Ne više. Moraš ići. Ne mogu vjerovati da si napravio sve ove planove...
– A što si ti mislila? pitao je C.L. gubeći živce. Da sam spavao s tobom samo zbog seksa?
– Da, rekla je Maddie, a onda se sjetila nježnosti njegovog naručja, poljubaca i njegove brižnosti. ne. Ne znam. Nisam sigurno mislila da ćeš sagraditi kuću nakon dvije večeri sa mnom. Na što si ti mislio?
– Na nas, rekao je C.L. tankim glasom. mislio sam na nas. Na jednu jedinu stvar na koju mislim još od srednje škole. Uvijek ista stvar. Zar ne? Ja gledam u budućnost, a ti se okrećeš.
Maddie se zapanjena okrenula prema njemu. nisam te vidjela dvadeset godina i sada dođeš na jedan vikend i misliš daje to to? To je sve što ti znaš o meni, srednja škola i dvije noći seksa i spre-man si se obvezati za cijeli život?
Tako dugo je šutio da mu se primaknula bliže kako bi vidjela je li dobro. volio sam te cijeli život, rekao je, a ona je zatvorila oči od boli u njegovom glasu. nikada nisam prestao. Sheila mi je jednom rekla da sam se njome oženio zato što sam mislio da je kao ti. Rekla je da je jedan od razloga zašto je otišla bio taj što nije mogla biti ti. Mislio sam daje samo tražila izgovore, ali sada mislim daje bila u pravu.
– Ne želim to slušati, rekla je Maddie, grleći sama sebe. imam sve sa čime se mogu trenutno no-siti. Nemoj mi davati više. Nemoj me petljati u ovo.
– Znam tko si ti, rekao je C.L. tiho i napeto. Točno znam tko si ti.
– Onda znaš više nego ja jer jedino što ja sada znam jest da imam dijete čije je srce slomljeno i da moram izbjeći zatvor kako bi se brinula za nju. I svaki puta kada uđeš u moju dnevnu sobu pod-sjetiš Frog Point da sam imala razloga ubiti muža. Maddie se pomaknula korak unatrag. moraš se maknuti odavde. Zauvijek.
C.L. je uzdahnuo. u redu. Ako želiš da se malo udaljim, razumijem, ali da to bude zauvijek? Za-koračio je prema njoj i zagrlio je, a ona je oklijevala. Nemoj mi to ponovno napraviti, prošaptao je. nemoj mi okretati leđa. Moram znati da si još uvijek moja. poljubio ju je jako i očajnički, a ona se trudila da mu ne uzvrati poljubac. A onda ju je samo zagrlio, obraz uz obraz, kao daje ona njegov život.
Ako dođem do tvog ormarića, hoćeš li se okrenuti? pitao ju je one večeri u autu i Maddie je gor-jela od želje da mu kaže kako ga voli, ali Em je bila prva. C.L. ja nisam ona iz srednje škole. Nisam čak ni ona koja sam bila jučer. Ne mogu te više viđati. Moram Em držati na sigurnom, a priče... ne mogu te više viđati.
On je rekao: neko vrijeme, i jače je zagrlio. Maknut ću se zbog Em. Ali samo nakratko.
Maddie je znala da se treba svađati, ali nije imala snage za to. Kada je otišao, zaključala je vrata i stavila lanac, a nakon toga se uvukla u krevet kod Em i Phoebe, žaleći što gaje otjerala iako je znala daje to ono što je morala napraviti. Em se promeškoljila pored nje i rekla: mama? a ona joj se javila: ovdje sam Emmy, i držala je Eminu ruku dok nije ponovno zaspala.
– Kako si? pitala je Treva kada je slijedeće jutro pokupila Maddie za dogovor o pogrebu. Želim istinu.
– Umorno, rekla je Maddie. Sinoć sam otjerala drugu najbolju stvar koja mi se dogodila u životu kako bih mogla zaštititi prvu najbolju stvar u životu. moj život je pun ljudi kraj kojih moram biti pažljiva. Ti si jedina osoba ispred koje se ne moram pretvarati. Ti si dobra prijateljica, Treva.
Treva je uzdahnula. Trudim se, mala. Što znači da ti moram reći loše vijesti.
Maddie ju je pogledala s nevjericom. To je šala, zar ne? Koliko gore može biti?
Treva se spustila u sjedalo. ti si sada najzanimljivija u Frog Pointu. Želiš li znati o tome ili ne?
– Ma dovraga. Maddie je zatvorila oči. Pričaj mi.
– Stavio sam nove brave na vrata, Henry, rekao je C.L. kad se ponovno popeo u Henryjev ured. sada uhvati tog gada.
– Sjedni C.L rekao je Henry i C.L. je znao da ono što dolazi neće biti ništa dobro.
– Ona to nije učinila, Henry, rekao je. Ona to nije učinila.
– Ubijen je na Pointu u svom autu, rekao je Henry. Njezini otisci su posvuda, što je i normalno budući da je to i njezin auto. Njegovi su tamo i puno nekih zamrljanih koji nam neće puno koristiti. I postoje još jedni, oni na volanu i na ručkama od vrata, oni koje još gledamo, tako da bi i taj netko mogao biti osumnjičenik.
C.L. je sjeo. ili bi to mogao biti ja. Bili smo s tim autom na Pointu. Jesi li pronašao puno gumbi-ća na stražnjem sjedalu?
– U stvari i jesmo.
– To su moji gumbići. To je od ovih jeftinih košulja. Samo otpadnu.
Henry je šokirano gledao. C.L ovo nije smiješno. Ako su to tvoji otisci, onda imamo samo troje ljudi u tom autu.
– Ili tri osobe koje su nemarne i jednu koja je planirala ubojstvo, rekao je C.L.
– A kamo je onda ta osoba otišla? pitao je Henry. bailey se kune da nitko nije prošao ili se pro-vezao kraj tvrtke nakon što je Brent došao gore.
– I ti mu vjeruješ? C.L. je odmahnuo glavom. svatko tko ima pet dolara može kupiti Baileya. Što me podsjetilo da je ucjenjivao Maddie zato što je bila na Pointu sa mnom. Možda ćeš mu to spome-nuti idući put kada ga budeš vidio.
– Ta budala, rekao je Henry. Nema nikakvih otisaka stopala u blatu. Sve je zemlja upila. Bila je kiša kada se Caddy dovezao gore, imamo otiske gume i tako to znamo. Ali nema otisaka daje itko sišao.
– Znači, ubojica je otišao s druge strane, rekao je C.L.
– Bailey nije nikoga vidio, ponovio je Henry.
– Ili je pobjegao kroz šumu, rekao je C.L. velika stvar. To je samo mala šetnja.
– Jedini otisci koji postoje su mali. Vjerojatno ženski. Morat ćemo pogledati Maddiene tenisice.
– Super, rekao je C.L. napravi to. Ona je nevina. Njezine tenisice će biti čiste kao i njezina sav-jest. Tada možeš početi tražiti pravog...
Henry je uzeo izvješća i lupio njima po stolu tako snažno daje Ester sigurno priljubila uši kako bi čula što se događa. C.L hoćeš li me saslušati? Imamo muškarca koji je varao i tukao ženu, a uz to i stavio veliku količinu novca u sef. I onda ga netko ubije. A kada je nazovem da joj to kažem, nađem je u krevetu s drugim muškarcem. I sada mi ti reci što misliš tko je to napravio?
– Zaboravljaš daje to Maddie, rekao je C.L.
– Poslušaj se, molim te, rekao je Henry. ta žena te tako smotala da ne znaš više tko si ni gdje si.
– Znam da ona nije ubila tog svog glupog muža. A ako si ti toliko siguran, zašto je ne uhitiš? re-kao je C.L. zaprepašteno jer je to bila istina.
– Zato što nemam oružje, rekao je Henry. I zato što nemam nikakav dokaz da je ona bilo na tom brdu. I ne znam zašto bi toliki čovjek kao Brent Faraday dopustio da mu netko stavi pištolj iza uha i ubije ga, bez ikakvog opiranja. Ima još puno toga što ne znam, ali znam da je ona sada najbolje što imam.
– A što je s ljubavnicom? rekao je C.L. dišući na škrge. I nju je namjeravao napustiti. A što je s njegovim neprikladnim partnerom? Htio ga je napustiti s torbom u ruci. Dovraga Henry, tek si po-čeo. Proganjaj pravog zločinca i kloni se Maddie.
Ustao se da krene kad se Henry namrštio na njega. Nema veze za mene samo je se ti kloni. Ona je opasna.
C.L. je uzdahnuo. henry, neće me ubiti. Nije ubila muža i neće ubiti mene.
– Ne pričam o tome, rekao je Henry, iako je to dobro imati na umu. Govorim o načinu na koji se ponašaš kada si kraj nje. Drži hlače zakopčane i um bistar, jasno?
C.L. se nagnuo i počeo jako izražajno govoriti kako bi Henry shvatio daje ozbiljan. Henry, ja ću se oženiti njome. Živjet ćemo u kući do tebe s Em. Ona je sada dio obitelji. Prestani se brinuti oko nje i počni se brinuti o gadu koji je ubio Brenta.
– Nisi naučio baš ništa o ženama od svoje desete godine, rekao je Henry, vidno zgrožen.
– Vraga nisam, rekao je C.L. iskreno se nadajući daje.
Sat vremena kasnije, Maddie je odnijela iscrpljenu Em na kat i sjedila je pokraj nje dok nije zas-pala. Treva je nazvala i željela je doći, ali ju je Maddie odgodila za kasnije kako bi Em mogla malo odspavati i da ona malo sredi stvari u svojoj glavi.
Em je morala biti sigurna, što je značilo da se Maddie mora maknuti od sramote; nema više C.L.a i ne smije biti uhićena.
Ali neće joj biti lako izbjeći zatvor ako joj je netko htio nauditi. Netko je podmetnuo pištolji i novac u auto. Što bi netko mogao dobiti od toga da nju uhite? Sve što bi naslijedila od Brenta od-mah bi išlo Em, tako da nije moglo biti zbog novca. Izgubila bi Em ako ode u zatvor; možda to? Maddie je ispred očiju stvorila sliku Helene Faraday kako joj namješta Brentovo ubojstvo da bi mogla odgojiti Em i upravljati Brent ovom imovinom, ali to je bilo smiješno i glupo. Kao prvo, He-lena bi morala znati za novac, a Maddie je bila sigurna da to Brent ne bi podijelio sa svojim rodite-ljima. Onda bi se Helena morala boriti za skrbništvo nad Em sa Maddienom majkom i svi bi se kla-dili da bi Martindalei dobili parnicu. Helena je bila zlobna kada je riječ o novcu i moći, ali nije bila ni do koljena Marthi Martindale kada je riječ o obitelji. Nije to mogla biti Helena.
Znači, bio je to netko izvan obitelji, ali tko ih je poznavao tako dobro da je znao da je auto slu-pan i da je kod Lea. Što je bila većina Frog Pointa. A jedini razlog za okrivljavanje Maddie je bilo da se makne sumnja od pravog krivca.
Tako da to nije bilo ništa osobno. To je bila neka utjeha.
Maddie je stavila ruke na lice. Nije znala dovoljno. Nije znala odakle je novac došao, čiji je to pištolj bio, niti bilo što drugo. Je li to značilo da bi to trebala predati Henryju? nemoj mu više ništa reći, rekao je C.L. kada se vratio kod nje s bravama. ima glupu ideju da si možda ubila Brenta. Naz-vat ćemo odvjetnika, a do tada mu ništa nemoj govoriti.
Bio je to fenomen. Ne reći ništa je bilo lako, ali znati to je bilo teško. Što je najbolje za Em? Maddie je razmislila i shvatila da novac, ako daje i najmanju šansu daje Em sada izgubi, nije bio vrijedan toga. Mislit će o tome kasnije.
Ali o pištolju je morala misliti sada. Morala je sakriti taj prokleti pištolj.
Dva puta je provjerila odmara li joj se majka u dnevnoj sobi, uzela torbu, otišla u kuhinju i otvo-rila hladnjak. Na gornjoj polici su stajala dva složenca, izvadila je onaj mekši jer je bio u dubljoj posudi. Uzela je torbu, pištolj obrisala papirnatim ubrusom, vratila ga nazad i zatvorila torbu. Zatim je uzela veliku žlicu i izdubila složenac. Bio je sav od knedli.
Maddie je gledala i nije mogla vjerovati. Netko je mislio da će složenac biti utješan? U stvari, i bilo bi, jer nikome ne bi palo na pamet da to jede. Bilo je to savršeno mjesto za sakrivanje. Stavila je pištolj u rupu i premazala ga namazom od knedli da se ne vidi. Stavila je sve na svoje mjesto i zatvorila hladnjak. Nakon toga je ostatak složenca bacila u kantu za smeće.
Mogla je kasnije složenac dati Trevi kao i još neka druga jela da joj ih zamrzne. Zamrzavanje neće nauditi pištolju, a to što on neće biti u kući samo je značilo da joj neće nauditi. Oslobođena brige, otišla je na kat i uvukla se u krevet pored Em. Sve je u redu srce, rekla je svojoj usnuloj kćeri. ne idem nikuda.
U šest sati, nakon bezbroj poziva i još dva složenca koje joj je majka spremila, Maddie je čula kako su vani zalupila vrata od auta i otvorila se kod Bassetovih. Treva je sve dovela Howiea, Three-ja i Mel i još hrpu kruha kojega je predala u ruke Maddienoj majci koja je izašla iz kuhinje kako bi ih pozdravila i ponovno nestala.
Em je sjedila na kauču i milovala Phoebe. Imala je mutan pogled djeteta koje je jako puno plaka-lo i ima potrebu da to i dalje čini, ali ne može više pronaći energije. Mel ju je pogledala raskolače-nih očiju i onda sjela kraj i zagrlila je. volim te Emily, prošaptala je, a Em je na trenutak stavila gla-vu na njezino rame.
Three je kleknuo pred nju. Hej mačak, rekao je. Jesi dobro?
Em je klimnula glavom. Ne, rekla je nježno. Moj tata je mrtav.
– Znam srce, rekao je. stvarno mi je žao.
Klimnula je glavom i još bliže privukla psića k sebi, a Phoebe je samo zacvilila.
– Phoebe djeluje kao da bi trebala van, rekao je. Hajdemo je odvesti u dvorište.
Em je potvrdno klimnula glavom i Three je nju i Mel odveo u hodnik, zajedno s Phoebe koja je trčkarala uz njih. Maddie je skoro rekla: ne, ali onda se sjetila da više ne mora brinuti o tome da će Em biti oteta. Brent je bio mrtav.
– I kako si? pitala je Treva gurajući je na kauč. jesi li dobro?
– Ne. madie se naslonila na naslon. Bilo bi predobro raditi nešto drugo. Bilo je previše toga što je morala ovdje napraviti. Ovo je grozno.
– Daj da ti donesem piće. Howie je izašao u hodnik.
– Imaš njegovo suosjećanje, ali on mrzi takve stvari, rekla je Treva.
– Tko ne mrzi? Željela bih da Brent nije mrtav. Razvod bi bio bolji.
– Ššš Treva joj je zgrabila ruku. Jesi li ti luda? Muž ti je ubijen. Ne razgovaraj o razvodu.
Maddie je klimnula glavom. znam. Misliš da sam sada sva luda od ovoga, ali nemaš pojma koli-ko me sitnice... ma ima toliko toga za što se moram brinuti. Maddie je pogledala u prijateljicu. ne-maš pojma koliko mi je život kompliciran.
Howie se vratio u sobu s posluživaonikom i tri čaše. jedino što sam našao je viski.
– Dobro, rekla je Treva. daj to sve Maddie.
Oglasilo se zvono na vratima i Howie je spustio čaše kako bi ih otišao otvoriti, a njegovo olakša-nje što će se izvući odavde je bilo očito. Bila je to susjeda Gloria sa složencem. Ušla je u dnevnu sobu i samo stajala tamo, tako crvenooka i poražena sa svojom Laurom Biagotti.
– Maddie, upravo sam čula, rekla je. Ako postoji nešto što mogu napraviti... bila je vidljivo ras-tresena.
– Hvala, Gloria. Lijepo od tebe što si došla. I taj složenac. Stvarno... odvela je i Gloriju i slože-nac u kuhinju i ostavila ih svojoj majci.
– Reći ću to tisuću puta u idućih nekoliko dana, rekla je Trevi nakon što se vratila iz kuhinje. tre-bala bih imati to napisano na kartice.
– Što nije u redu s tom ženom? pitala je Treva.
– Mislim da je imala planove s Brentom, rekla joj je Maddie. Je li to mogla biti Gloria? Gloria u čipkastim gaćicama? Gloria kako puca Brentu u glavu?
Zvono na vratima je zazvonilo i Treva je rekla: složenci se dobro zamrzavaju.
– Dobra ideja, rekla je Maddie. Možeš li ponijeti neke od njih sa sobom kući?
Tri složenca i dva kolača kasnije, pojavili su se Helena i Norman Faraday i dan je stvarno otišao kvragu.
Norman je izgledao potreseno, a njegove velike oči su još više dolazile do izražaja zbog crvenih podočnjaka. Maddie nikada o njemu nije razmišljala kao o zgodnom čovjeku, ali je on zračio po moći, tako da je to prikrivalo njegove fizičke nedostatke. Gledala ga je kako ulazi u sobu i sva ta moć je odjednom nestala jer je njegov san da živi kroz svog sina nestao. Bio je on običan čovjek u svojim šezdesetima, s trbuščićem i u standardnoj odjeći, izgledao je izgubljeno i neutjecajno. Mad-die gaje sada po prvi puta žalila otkad gaje upoznala.
– Žao mi je Normane, rekla je. A on je rekao: nisi bila dobra prema mom dječaku, ali u njego-vom glasu nije bilo zlobe.
Helena je imala dovoljno zloće za oboje. Nije bilo promjene za Helenu: njezino tijelo je bilo još čvršće i uspravnije sada kada je bila shrvana bijesom i gubitkom. Pogledala je Maddie s toliko anti-patije u pogledu, a je Maddie ustuknula korak unatrag i prisjetila se toga jutra. Zahvaljujući Ester iz policije, do sada su već svi znali da je C.L. bio u njezinom krevetu kada je Henry nazvao. Na trenu-tak je Maddie suosjećala s njima. Daje netko izdao Em i ona bi bila nemilosrdna.
Naravno, Brent je nju prvi izdao, ali sada kada je on bio mrtav to nije bilo važno. Prevarila je svog mrtvog muža i svekrva ju je sada mrzila i namjeravala je kažnjavati zbog toga do kraja života.
– Bok Helena, rekla je Maddie.
– Nemam ti ništa za reći, rekla je Helena i otišla sjesti pokraj Em.
– Sada ću popiti onaj viski, rekla je Maddie Howieu, a Helena je uvukla zrak kroz zube i gledala u nju dok se primicala bliže Em.
Em nije mogla razmišljati. Svaki puta kada bi pokušala razmišljati sjetila bi se da joj je tata mr-tav i to joj je bilo grozno, to je bilo najgore, nešto što ona nije mogla podnijeti i zato je prestala ra-zmišljati. Mel i Three su otišli po sladoled i molili je da ide s njima, ali kada je odbila obećali su da će joj malo donijeti. Sjedila je u dnevnoj sobi i osjećala se teška kao olovo dok su ljudi dolazili i odlazili i nešto tiho pričali, a pri tome je gledali kao im je žao. Željela je ići u dvorište s Phoebe, željela se uvući u mamino krilo, željela je vidjeti tatu, tako daje morala tamo sjediti.
I onda joj je baka došla odatle gdje je razgovarala njezinom mamom i sjela pored nje, a ona je svejedno željela daje u dvorištu.
– Nikada ne smiješ zaboraviti svog oca Emily, rekla je baka Helena, a Em se pitala o čemu ona priča. Kako bi ikada mogla zaboraviti tatu?
– Moraš ga zapamtiti kao jako važnog i jako dobrog čovjeka, kakav je i bio, nastavila je baka. Baka Helena je uvijek mirisala na parfeme, ali na kemikalije, a ne na cvijeće i Em je bilo sve više zlo kako se baka primicala. bio je veoma važan čovjek u ovom gradu. Uvijek pamti da si ti njegova kćerka i nemoj ga ponižavati.
Em ju je pogledala. Bilo je to lakše od objašnjavanja da njoj nije bilo važno je li tata važan ili ne. Samo ga je željela natrag. Pokušala se malo izmaknuti, ali ju je baka čvrsto držala.
– Uvijek pamti da si ti kćerka Brenta Faradaya, govorila je baka. nikada ne zaboravi.
– Kao i moja mama, rekla je Em pokušavajući dati smisao ovome što se događa.
– Ne. Bakin glas je bio tih, ali zvučalo je kao da je viknula. Tvoja majka je Martindale, što je u cijelosti sasvim druga stvar. Em je gledala kako je baka promatrala njezinu mamu. Ona ne voli mo-ju mamu, pomislila je. Podigla je glavu i ustala se.
– Neću zaboraviti tatu, rekla je. Oprostite.
Baka Helena je nastavila nešto pričati, ali Em je otišla od nje. To je bilo nešto što nikada prije ni-je napravila jer je bilo nepristojno odlaziti od odraslih dok su vam nešto pričali, ali morala je pobje-ći.
Otišla je niz hodnik, ignorirajući baku koja ju je dozivala, a i mamu koja ju je ubrzo nakon toga pozvala. Phoebe je sjedila kraj stražnjih vrata i mahnula je repom kad je ugledala Em.
– Dođi, rekla je Em i otvorila joj vrata. Phoebe je izletjela van, a Em ju je slijedila kako bi sjela na trijem i razmislila.
Kako bi baka Helena mogla misliti da će ona zaboraviti svog tatu? Baka Helena nije bila najdra-ža osoba koju je Em poznavala, ali nikada joj se prije nije činila glupa. Em nikada neće zaboraviti svog tatu, nikada.
Iako joj se već sada bilo teško sjetiti kako je točno izgledao i zvučao, baš kao da će svakog tre-nutka ući kroz vrata. Em je snažno stisnula oči. Bio je visok i imao je tamnu kosu, a uvijek joj se smiješio zato što ju je volio. Pokušala gaje zapamtiti kako je uči voziti bicikl, ali on bi otišao prije nego je ona uspjela, pa bi mama izašla i pokazala joj i ostala s njom dok ne nauči. Nije bio tamo ni kad su se pekli kolačiće, ni na njezinoj školskoj predstavi kada je bila Zvončića jer je morao raditi. Ali bio je na nekim njezinim softball utakmicama i vidio ju je kako udara loptu izvan parka.
To je bilo to. Em se usredotočila na to kako je izgledao kada je došao na teren da je zagrli. Nije trebao jer utakmica još nije bila gotova, ali je bilo tako lijepo imati ga tamo. A on je bio tako pono-san i smješkao se. To je bio trenutak kojeg će se sjećati, kako joj se tata smješka. Pokušala se sjetiti nekih drugih stvari koje su ga činile posebnim, načina na koji ju je grlio, koliko je volio palačinke, i načina na koji je rekao Emily cijelo ime, a ne samo Em način na koji je zabacivao glavu kada se smijao i sve je to zabilježila u pamćenje. Njezin tata s njezinom kapom na glavi, držat će u jednoj ruci sladoled, a drugom će nju grliti. Smijat će se sa zabačenom glavom i sve je to sklopila u jednu sliku, baš kao što ju je C.L. naučio.
I kada je njezina mama izašla i rekla: em? imala ju je u glavi. Otvorila je oči i rekla: dobro sam, i slijedila mamu u kuću, a pozvala je i Phoebe da im se pridruži. Ušla je unutra i sjela pored bake Helene, uzela njezinu ruku i rekla: nikada ga neću zaboraviti, a baka joj je stisnula ruku i dodala: ti si dobra djevojčica. Ti si dobar Faraday.
Tada je baka još jednom prljavo pogledala njezinu mamu.
Nekoliko složenaca kasnije vratio se C.L. i Howie gaje doveo u dnevnu sobu, sada već punu suo-sjećajnih ljudi i Faradaya. Maddie, sjećaš se C.L.a, zar ne? howie je loše pokušao skratiti ogovara-nja, ali C.L. je prošao pokraj njega, zgrabio je za ruku i izvukao je u hodnik.
– Ispričajte nas, rekao je i odvukao je kroz hodnik u drugu sobu i zatvorio vrata iza njih.
– Što to radiš? Znaš li ti tko je tamo?
– Henry je dobio nalog i pregledao je tvoj sef. U njemu nisu našli nikakav novac. Znaš li nešto o tome?
Ona gaje blijedo gledala. brent gaje uzeo, rekla je i onda zastala. Vidjela ga je u subotu popodne, a on je tada već bio mrtav. Znači nije bio Brent.
– Ti i Brent ste jedini koji su bili tamo u zadnja dva tjedna. Vode evidenciju o tome. I moram ti reći da baš i nisam sretan s tobom sada, budući da sam se baš zakleo Henry ju da si mu rekla istinu o svemu. Što si učinila s njim?
Je li to mogao biti novac iz auta? Nije bila točna svota, ali... a onda joj je došlo do mozga stoje on upravo rekao. Ja nisam lažljivica, rekla je vatreno. Nisam uzela novac.
Ostavila sam ga zajedno s kartama i Brentovom putovnicom. Jedina stvar koju sam uzela bila je Emina putovnica. Kunem se.
C.L. je izgledao zbunjeno, kao da joj je htio vjerovati a nije. Isuse Maddie, ovo me plaši. Ako znaš bilo što o ovome, reci mi. Ne želim te izgubiti zbog neke glupe pogreške koju će Henry napra-viti samo zato što misli da ti hoćeš mene srediti.
– Molim? rekla je Maddie i Treva je ušla na vrata.
– Što god da radite, prestanite i odlazite tamo. Ovo izgleda jako smiješno, a Faradayi se ne smiju.
Maddie je prošla kraj C.L.a i otišla u dnevnu sobu i sjela na kauč pored Em i svoje majke. Gloria je sjedila pokraj Helene i obje su ju promatrale dok je prolazila. Baš ono što je trebala, da se Gloria i Helena zbliže.
Uzela je Eminu ruku i čvrsto je držala. Zaboravi na Helenu i Gloriju. Netko je uzeo ključ od sefa i ukrao novce. Nije bila sigurna daje to moguće, ali netko je to napravio. A nitko joj neće vjerovati, pogotovo ako iznenada preda dvije stotine i trideset tisuća dolara. Ljudi će misliti da je ukrala preo-stalih pedeset. Henry će je uhititi.
Morala je taj novac predati Henryju.
Em se privila uz nju i stavila glavu u njezino krilo.
Nije mogla predati taj novac Henryju.
– Trebala bi nam i ta druga brava, čula je kako majka govori C.L.u kada je došao za njom u dnevnu sobu, a on je klimnuo glavom i rekao: em, dođi mi pomoći, i ispružio ruku. Em je šmrcnula i otišla mu pomoći.
– Imali su provalnika, objasnila je Maddiena majka i svi su se trudili izgledati draži nego su bili prije, osim Faradaya i posebice Helene, koja je svima željela zlo.
Bilo je to kasno popodne, puno kasnije nego je C.L. otišao i poslije nego što se pojavio Vince da pita za njezine tenisice. Ostavila ih je u majčinom autu, a on je pitao može li ih potražiti. I da joj je bilo stalo, a nije, mogla je reći ne. Samo je željela biti daleko od svih, osim Em, koja bi bila sigurna i ne bi plakala. U devet sati majka je ispratila sve ljude van i pomogla joj spremiti Em i Phoebe na spavanje. A onda je i ona otišla i Maddie je bila spremna za spavanje. I sutra će biti dan pun slože-naca i ljubaznosti. A prekosutra je pogreb. Bilo je to previše za nju i zato se ušuljala u krevet u svo-joj staroj ružičastoj majici koja je bila toliko stara da je bila mekša od njezine kože.
Udobna odjeća, pomislila je dok je njome doticala bedra. Gotovo isto dobra kao i hrana za utje-hu. Da barem sada ima medvjedića. C.L joj je pao na pamet i pokušala ga se riješiti. Em je bila na prvom mjestu.
A bilo bi tako lijepo da mu može sve reći i da nakon toga vode ljubav dok ne polude. Dopustila si je da jednom na to pomisli i onda je otjerala tu misao. Neće se dogoditi. Nije bilo smisla ni misliti na to. C.L. onako visoko kraj nje, onako krut u njoj.
Puno kasnije, Maddie je čula nešto i probudila se. Otišla je provjeriti Em i Phoebe koje su spava-le, jedna nakon dugog plača, a druga je ispuštala neke čudne zvukove. A kad je vidjela da su obje u redu, shvatila je daje gladna. Cijeli dan nije ništa pojela, a u njezinom frižideru je bilo bezbroj slo-ženaca i barem dva kolača. Sat je pokazivao dva sata, ali njezin stomak je rekao ne.
Na prstima je sišla niz stepenice i ušla u sobu prije nego je vidjela da se nešto miče u mraku i shvatila je da nije sama. Udahnula je kada joj netko stavio ruku na usta i čvrsto ju povukao uz tijelo.
– Šuti, prošaptao je C.L. probudit ćeš Em.
Maddie ga je jako ugrizla za ruku.
Suzdržao se od jaukanja i pustio je. Što dovraga radiš?
– Njegov glas ju je iritirao u mraku. Isuse, to je boljelo. Je li to sve?
Maddie se okrenula prema njemu također šapćući. Što ti radiš ovdje? Provalio si mi u kuću!
– Nisam. Imam ključ. Držao ga je ispred nje u mraku.
– Ja sam ti postavio brave, sjećaš se?
Zgrabila je ključ. Tražiš novac, zar ne? Ne mogu vjerovati. Rekla sam ti, ostavila sam ga u kutiji.
C.L. je uzdahnuo od nervoze. Zgrabio joj je ruku i šapnuo: dođi ovamo, i ona je otišla djelomič-no zbog toga da ne probudi Em, a djelomično zbog toga što je bilo tako lijepo dodirivati mu ruku. Maddie, rekao je niskim, ali normalnim glasom kada su došli u polumračnu kuhinju koju je osvjet-ljavao samo odbljesak svjetlosti od sudopera. Ako te Henry pronađe s tim novcem, gotova si. Poku-šavam te spasiti, dovraga. Reci mi gdje je i ja ću ga nekako dostaviti Henryju da tebe uopće ne upet-ljam.
– Slušaj, rekla mu je što je tiše mogla. Ostavila sam novac u kutiji. Kunem ti se majčinim živo-tom.
C.L. je izgledao kao da mu je lakše, ali još uvijek je bio sumnjičav. Spustio je njezinu ruku i sta-vio svoju oko njenog struka. Nije ništa s njima radio, ali i kroz njezinu meku majicu ruke su mu bile tako dobre i nije se mogla odgurnuti. Spustio je glavu da joj vidi oči. Znači, ako Henry bude tražio ovdje, nemamo se čega bojati, zar ne?
Dokle god ne pogleda u tvoj auto. Maddie se pokušala maknuti, ali C.L. ju nije pustio.
– Pitam zato što tvoje tenisice jedine odgovaraju otisci ma koje su našli na Pointu, rekao je. Nisi mi rekla da si bila gore.
– To je bio utorak navečer. Maddie se ponovno pokušala maknuti, ali C.L.-ov stisak oko struka je bio jači. otišla sam gore i vidjela Brenta s plavušom i onda sam došla kući i srela tebe. Prljave cipele sam ostavila u autu. Bila sam bosa, sjećaš se?
– Da. C.L. se opustio na trenutak. bila si bosa. To mogu reći Henryju. Mogu li mu reći da neće ništa pronaći ako bude pretražio kuću?
– Neće pronaći novac, rekla mu je. Ostavila sam ga u kutiji.
C.L. ju je jače stisnuo. I što će Henry pronaći ako bude pretraživao?
– Puno prašine. Nisam imala puno vremena za čišćenje uz ubojice, ucjenjivače i tako to. Sad me to podsjetilo, jesi li razgovarao s Baileyem? Jer ako on progovori, možemo se oprostiti s ovo malo ugleda što nam je ostalo. Jesi li...
– Ne, rekao je C.L. rekao sam Henryju da to sredi. Sutra...
– Sutra će biti kasno. Maddie je stavila ruku na njegovo rame i okrenula ga prema vratima. idi ga pronađi.
– Pola noći je. C.L. se pomaknuo tako da su njezine ruke skliznule do njegovog vrata i on ju je još jače stisnuo. Maddie, moramo razgovarati o novcu. Poljubio joj je glavu i pomislio, Sada se od-makni.
– Ne znam za novac. Znam samo daje moje dijete gore, tako da me sada možeš pustiti. Ne možeš ostati ovdje.
– Čut ćemo Phoebe kako laje prije nego Em stane na stepenice, rekao joj je C.L. na uho. Reci mi sve što znaš o novcu tako da mogu smisliti što treba napraviti. Pomaknuo je svoje ruke na njezina leđa i ona je sva zadrhtala, a onda ih je pomaknuo još niže i ona je zaboravila zašto je razmišljala da je on loša ideja. Bože kako si dobra, rekao je dok je pritiskao svoje bokove uz njezine. Reci mi sve o tom novcu pa da možemo voditi ljubav.
– To više ne možemo raditi, rekla je i on je podvukao ruke pod njezinu majicu i dizao ih po nje-zinim golim leđima.
– Ne, odgurnula ga je. em je gore. Nema šanse. Ne želim joj čak ni objašnjavati zašto si u kuhi-nji, ostavi me na miru. Izlazi van.
– Dobra ideja, rekao je i otvorio stražnja vrata. Dok je pokušala osjećati olakšanje, on joj je zgrabio ruku i snažno je povukao na trijem sa sobom.
– Hej, rekla je, a on joj je rekao: čak nas ni Frog Point ne može vidjeti u mraku. Uhvatio ju je dok je padala preko stepenica. Dođi ovamo.
– Ne, rekla je i onda su je njegove usne poljubile, a ona je gaje uhvatila za vrat i poljubila zadnji put jer je imao okus po sigurnosti i vrelini. Stajala je na nižoj stepenici dok je on bio na višoj i sada su im usne bile u ravnini, što je njihovom poljupcu davalo neku prednost, ali bili su vani i to je bilo glupo tako da se to neće dogoditi. hvala, rekla je bez daha kada je on napokon završio poljubac. uživala sam. Zbogom.
Povukao ju je zajedno sa sobom na pločnik i ovio svoje ruke oko nje. Ne mogu te pustiti. Moram te sačuvati. Iako ti to ne želiš, ja moram. Mislio sam da samo mogu doći u grad, dokrajčiti Brenta i otići, ali ne mogu te napustiti. Volim te.
Maddie se izmaknula. kako misliš, dokrajčiti Brenta? Je li Stan o tome govorio?
C.L. ju je opet privukao bliže. zato sam došao u petak navečer. Brent je Stanu prodao svoju če-tvrtinu tvrtke... C.L. je nastavio objašnjavati dogovor koji je imao sa Sheilom i još uvijek ju je drža-o, a Maddie je gledala u mrak.
Nije došao da bi vidio nju. Prisiljavala je nevoljkog muškarca da ide s njom na Point dok je on mislio da će tako dobiti informacije o njezinom mužu. Ne mogu vjerovati, rekla je. Govoriš mi da sam te silovala na Pointu?
C.L. je zastao u sredini rečenice i gledao je. Jesi ti luda? Jesi li me čula da te molim da me pustiš na tom sjedalu? Jesi li primijetila da sam te izvukao iz kuće jer ne mogu podnijeti da te ne diram? Daj se saberi, ženo.
– Uopće nisi došao zbog mene. Maddie se osjećala glupo.
– Ova cijela stvar je počela zbog novca. I ti mi nikada nisi rekao. Spavao si sa mnom i nisi mi rekao.
– Što ima veze zašto sam ja došao? Važno je samo ovo sada. Kada se vjenčamo...
– Molim? Maddie je podigla glavu. kada se... što?
– Vjenčamo. C.L. ju je poljubio u čelo. Razgovarao sam s Ann i ona kaže da bi trebala pričekati godinu, tako da će ovo vrijeme iduće godine biti sasvim OK. To će mi dati vremena da završim kuću...
– Koju kuću? O čemu ti pričaš?
– Howie gradi kuću kraj Ann i Henryja, na onom mjestu kraj rijeke. C.L. ju je jače uhvatio. Htio sam te iznenaditi, ali...
– Iznenađena sam. Maddie se odmaknula od njega. ne želim se vjenčati. Bila sam udana i nije mi se svidjelo.
– Nisi bila udana za mene, rekao je C.L. mi ćemo biti drugačiji. Mi...
– C.L mi ne postojimo. Maddie je pričala ujednačeno kako bi je shvatio. sve što ja sada radim mora biti za Em. Ne mogu biti s tobom. Čak ne mogu biti ni blizu tebe. Moraš otići.
– Ne. poljubio joj je obraz, zatim rub gornje usne i ona je pala na njega kao i do sada, ali razlika je bila što je ovo zadnji put. Obećala si je da je zadnji, bez obzira kakav bio. Onda se odmaknula i ovog puta ju je pustio. ne. Ne više. Moraš ići. Ne mogu vjerovati da si napravio sve ove planove...
– A što si ti mislila? pitao je C.L. gubeći živce. Da sam spavao s tobom samo zbog seksa?
– Da, rekla je Maddie, a onda se sjetila nježnosti njegovog naručja, poljubaca i njegove brižnosti. ne. Ne znam. Nisam sigurno mislila da ćeš sagraditi kuću nakon dvije večeri sa mnom. Na što si ti mislio?
– Na nas, rekao je C.L. tankim glasom. mislio sam na nas. Na jednu jedinu stvar na koju mislim još od srednje škole. Uvijek ista stvar. Zar ne? Ja gledam u budućnost, a ti se okrećeš.
Maddie se zapanjena okrenula prema njemu. nisam te vidjela dvadeset godina i sada dođeš na jedan vikend i misliš daje to to? To je sve što ti znaš o meni, srednja škola i dvije noći seksa i spre-man si se obvezati za cijeli život?
Tako dugo je šutio da mu se primaknula bliže kako bi vidjela je li dobro. volio sam te cijeli život, rekao je, a ona je zatvorila oči od boli u njegovom glasu. nikada nisam prestao. Sheila mi je jednom rekla da sam se njome oženio zato što sam mislio da je kao ti. Rekla je da je jedan od razloga zašto je otišla bio taj što nije mogla biti ti. Mislio sam daje samo tražila izgovore, ali sada mislim daje bila u pravu.
– Ne želim to slušati, rekla je Maddie, grleći sama sebe. imam sve sa čime se mogu trenutno no-siti. Nemoj mi davati više. Nemoj me petljati u ovo.
– Znam tko si ti, rekao je C.L. tiho i napeto. Točno znam tko si ti.
– Onda znaš više nego ja jer jedino što ja sada znam jest da imam dijete čije je srce slomljeno i da moram izbjeći zatvor kako bi se brinula za nju. I svaki puta kada uđeš u moju dnevnu sobu pod-sjetiš Frog Point da sam imala razloga ubiti muža. Maddie se pomaknula korak unatrag. moraš se maknuti odavde. Zauvijek.
C.L. je uzdahnuo. u redu. Ako želiš da se malo udaljim, razumijem, ali da to bude zauvijek? Za-koračio je prema njoj i zagrlio je, a ona je oklijevala. Nemoj mi to ponovno napraviti, prošaptao je. nemoj mi okretati leđa. Moram znati da si još uvijek moja. poljubio ju je jako i očajnički, a ona se trudila da mu ne uzvrati poljubac. A onda ju je samo zagrlio, obraz uz obraz, kao daje ona njegov život.
Ako dođem do tvog ormarića, hoćeš li se okrenuti? pitao ju je one večeri u autu i Maddie je gor-jela od želje da mu kaže kako ga voli, ali Em je bila prva. C.L. ja nisam ona iz srednje škole. Nisam čak ni ona koja sam bila jučer. Ne mogu te više viđati. Moram Em držati na sigurnom, a priče... ne mogu te više viđati.
On je rekao: neko vrijeme, i jače je zagrlio. Maknut ću se zbog Em. Ali samo nakratko.
Maddie je znala da se treba svađati, ali nije imala snage za to. Kada je otišao, zaključala je vrata i stavila lanac, a nakon toga se uvukla u krevet kod Em i Phoebe, žaleći što gaje otjerala iako je znala daje to ono što je morala napraviti. Em se promeškoljila pored nje i rekla: mama? a ona joj se javila: ovdje sam Emmy, i držala je Eminu ruku dok nije ponovno zaspala.
– Kako si? pitala je Treva kada je slijedeće jutro pokupila Maddie za dogovor o pogrebu. Želim istinu.
– Umorno, rekla je Maddie. Sinoć sam otjerala drugu najbolju stvar koja mi se dogodila u životu kako bih mogla zaštititi prvu najbolju stvar u životu. moj život je pun ljudi kraj kojih moram biti pažljiva. Ti si jedina osoba ispred koje se ne moram pretvarati. Ti si dobra prijateljica, Treva.
Treva je uzdahnula. Trudim se, mala. Što znači da ti moram reći loše vijesti.
Maddie ju je pogledala s nevjericom. To je šala, zar ne? Koliko gore može biti?
Treva se spustila u sjedalo. ti si sada najzanimljivija u Frog Pointu. Želiš li znati o tome ili ne?
– Ma dovraga. Maddie je zatvorila oči. Pričaj mi.
15 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:08 pm
Margita
Administrator
Četrnaest
Treva je duboko uzdahnula. pa većina misli da si ti ubila svog muža, a mišljenja oko toga trebaš li platiti za to ili ne su podijeljena. Većina misli da je sramotno kako te Brent udario i varao te i da te ne treba optuživati, pričaju kako si do sada bila draga i te stvari.
– Pa to je dobro znati. Maddie je naslonila glavu na sjedalo.
– Ali postoji i mala skupina koju predvodi Helena u suradnji s Glorijom Meyer. One misle da bi trebala gorjeti u paklu. Kao dokaz za to imaju činjenicu koju su čuli od Ester da si ti bila sa C.L.om u trenutku kada su ti javili daje Brent mrtav. A i Leona Crosby je pratila C.L.ov auto. Pa, ne može li on voziti neki slađi auto?
– Ne C.L.
– A tu su i urotnici. Trevin glas je postao malo veseliji. Postoji teorija su se Stan i C.L. svađali oko tebe na tvom prilazu u subotu navečer. Je li se to dogodilo ili Kelly Crosby opet ima dezinfor-macije?
– C.L. gaje udario dok je Leona Crosby gledala, rekla je Maddie. Ostalo je izmišljotina.
– Pa to je potaknulo neke da misle kako ga je C.L. ubio. Osim što je bio upucan, a ne pretučen, što opet vraća sumnju na tebe.
– Dobro. Bože dragi, jadna moja majka, rekla je Maddie.
– Tvoja majka se drži svoje priče. Budući da su ona i Ester do sada bile jako dobre, govorila je nešto o tome koliko se na Ester uopće može osloniti. I namjerila se na Faradaye, Heleni se crno pi-še.
Maddie se uspravila. nemoj mi to govoriti.
– Je li Helena jednom stvarno završila u bolnici zato što si joj dala da pije kolonjsku vodu?
– O majko. Jedino što sada mogu napraviti je da se odselim, a Henry mi ne dopušta da napustim grad.
– Također sam čula da te Henry želi dokrajčiti zbog C.L.-a, ali to nije u Henryjevom stilu.
– Znam, samo izluđuje me što nijedan trač nije vezan za Brenta, rekla je Maddie. vara me i pro-nevjeri novce, ali o tome nitko ništa ne zna.
– O pa postoje tračevi, rekla je Treva. varao je tvrtku, dilao je drogu kako bi skupio novac za gradonačelničku kampanju, varao je kuglačkim bodovima; ni Brenta nisu zaboravili. Međutim, ni-sam čula da te varao. Ili je Brent napokon bio diskretan, ili je njegova ljubavnica bila nevidljiva. treva ju je pogledala. Što ti misliš o tome svemu?
– Izgubljena sam, rekla je Maddie. Jutro je najgore. Ljudi su cijelo jutro donosili hranu. Ako vi-dim još jedan slo ženac, povratit ću.
– Moj je na stražnjem sjedalu, rekla je Treva i upalila auto.
Maddie se usredotočila na problem u svojem životu koji joj nije slamao srce. mora postojati neko drugo jelo u gradu. Sto fali da na složencu ima malo mrvica?
Treva je provjerila promet i skrenula u svoju traku. Sigurno si opet čitala one nove kuharice?
– Kad smo kod toga, kakve veze ima vrsta složenca?
– Čini mi se da počinjemo pričati gluposti.
– U redu, uzdahnula je Maddie. koju vrstu si ti napravila?
– Ja sam se samo šalila. Napravila sam čokoladne keksiće.
– Sam Bog te poslao da mi budeš prijateljica, rekla je Maddie. zato što je znao da te trebam.
Šest keksića kasnije, stale su na prilaz pogrebne tvrtke. Maddie je pogledala u viktorijansku kuću i rekla: zašto su sve lijepe stare kuće u gradu mrtvačnice?
– Zato što Frog Point nikome neće dopustiti da otvori bordel. treva je sumnjivo pogledala u ku-ću. jesi li sigurna da si spremna za ovo?
– Nikada neću biti spremna za ovo, rekla je Maddie i izašla iz auta.
Mali čovjek u mrtvačnici istovremeno je bio mastan i suh, poput starog papira.
– Zombiji, šapnula je Treva. Oni hodaju.
– Zašuti, rekla je Maddie.
Pogledao ih je s dozom arogancije i suosjećanja i odveo ih u veliku prostoriju punu lijesova. ovo je naša ponuda. Sve su jako lijepi primjerci. Siguran sam da ćete biti zadovoljni, a i vaš muž tako-đer.
Maddie ga je zapanjeno pogledala. Da, Brent će biti oduševljen.
– Možemo li ostati same na trenutak? pitala je Treva.
– Naravno, klimnuo je glavom i ispario iz prostorije dok je Maddie bespomoćno gledala u lijeso-ve. Bilo ih je jako puno i svi su bili slični. Izgledali su kao loše kopije stolića za kavu s puno drveta i metala. Previše svega. Počela se tresti i pomislila, Nepred Em, i onda je shvatila da Em nije tamo.
Morala se pribrati, kupiti lijes i vratiti se Em. Što ti misliš? pitala je Trevu.
– Kupi mu plastičnu vreću. Toliko je zaslužio.
Brent u plastičnoj vreći. Nekako joj se ta misao svidjela; Maddie se počela smijati i plakati u isto vrijeme.
– Maddie, žao mi je. Treva ju je posjela na najbliži lijes. Evo. Zavirila je u torbu. Izvoli rupčić. Mislila sam da ga nisi voljela.
– Nisam, jecala je Maddie, zahvalna što napokon plače za njim. ali gad je mrtav.
Treva je sjela i zagrlila je. Maddie, čovjek je spavao s drugom ženom, istukao te i namjeravao te napustiti. potapšala je Maddie po ramenu. Saberi se. Bio je štetočina. I plastična vreća je predobra za njega. Nabavit ćemo neku najlošiju.
Maddie je pogledala po prostoriji i skoro se ponovno rasplakala. Treva, ja ovo ne mogu podnije-ti. Nisam spremna za pogrebe.
– Pretpostavljam da ja i Howie možemo očistiti hladnjak dok se ti sabereš, rekla je Treva zamiš-ljeno, ali stvarno mislim daje bolje da završimo s time.
– Gospođo Faraday?
Maddie i Treva su skočile na noge i obje su pogledale malog čovjeka koji im se prikrao iza leđa.
– Jeste li odlučili? Mogu li vam ja nekako pomoći? pogledao je točno u mjesto gdje je ona sjedi-la.
Maddie ga je pogledala, pa Trevu, pa opet njega. Ne znam.
– Ja znam, rekla je Treva. koji vam je najjeftiniji što imate?
Treva je ostavila Maddie nakon što su bile u cvjećarnici, crkvi, mrtvačnici i nakon što joj je maj-ka panično rekla daje traži policija.
Henry ju je čekao kao i C.L. ijedna srednjovječna žena ugodnog lica koja se predstavila kao Jane Henries. Ja ću vas zastupati dok gospodin Sturgis ne nađe nekog jačeg iz Columbusa, rekla je vese-lo. a ako se ikada budete željeli razvoditi od nekoga, samo se držite mene.
Maddie se osjećala kao da se predaje u njezine ruke. Ona je bila prva osoba koja je mislila da će sve biti u redu. A onda je primijetila znakove na Janeinom licu koji su joj govorili da će sve biti u redu, ili možda ne baš sve.
– I Maddie, rekao je Henry kada su svi sjeli. želim da znaš da smo svi na tvojoj strani. Svi u gra-du znaju kako si ti dobra osoba i ako budemo išli na suđenje s tobom kao optuženicom, bit će puni razumijevanja.
– Imat će puno više razumijevanja ako ne bude išla na suđenje, rekla je Jane.
– Nema vam što reći, rekla je Jane. Možemo li ići?
– E, pa ja njoj moram reći par stvari, rekao je Henry.
– A budući da ste joj vi odvjetnica, bolje da to saslušate.
Jane se nasmiješila i Maddie se opustila. C.L. je bio u pravu. Trebala je odvjetnicu.
Henry je udarao prstima po stolu. prvo, ti imaš motiv. Po tvom priznanju, muž te varao; po tome što je Howie rekao, on je pronevjerio novac tvrtke čije si ti Četvrtine vlasnica, i kao što si ti još rek-la, htio je odvesti tvoju curicu.
– Kakve sam ja čula priče o Brentu Faradayu, pola ljudi u ovom gradu je imalo motiv, rekla je Jane.
– A uz to si rekla Johnu Websteru iz banke da si kriva, – nastavio je Henry.
– Nisam, rekla je Maddie i to ju je zaboljelo.
– Kako on kaže, zamolila si ga da te ostavi nasamo s kutijama kako ga ne bi inkriminirala.
Maddie gaje začuđeno pogledala. Što sam rekla?
– Njegove riječi su bile da ga nisi htjela vući sa sobom. Maddie je zatvorila oči. To je bila šala.
– Nemoj se nikada šaliti s policijom ili bankarima, rekla je Jane, još uvijek mirna. Nemaju smi-sao za humor. Šerife, to nije nikakav dokaz i vi to znate.
I skrivala si dokaze, rekao je Henry.
Pronašao je novac. Maddie je pokušavala izgledati nevino.
– Uzela si kutiju iz muževog ureda i nisi mi rekla za to. Zašto?
– Dovraga. Zaboravila sam na to. Jane mi je rekla da nabavim financijske podatke, pa smo je ja i Treva uzele jer je nismo mogle tamo otvoriti.
– Ja sam joj rekla da prikupi sve podatke koje može pronaći, rekla je Jane. njezina aktivnost je bila pod opaskom odvjetnika.
– Trebat će mi ta kutija, rekao je Henry.
– A tu je i sumnjivo ponašanje, nastavio je Henry, a Maddie je pomislila na C.L.a. Zašto nisi pri-javila mužev nestanak? Ubijen je u petak navečer, a ti si saznala tek u ponedjeljak ujutro. Nikada nije prijavljeno daje nestao. A tu je i izvjesna gospođa Ivory Blanchard.
Maddie je trepnula. tko?
– Njoj si prodala sve muževe stvari. To bi neke ljude moglo ponukati da pomisle kako si znala da se neće vratiti.
– Nadala sam se da neće, rekla je Maddie, a Jane se malo okrenula. pronašla sam karte za Rio i nadala se da je na putu za tamo. Henry, ništa od ovoga nema smisla. Govoriš da sam ubila muža koji me ionako napuštao? I kako? Trebala sam odvesti Brenta na Point i prisloniti mu pištolj na gla-vu dok bi on samo sjedio. Henry, mi nismo bili tako bliski.
– Što me dovodi do načina, rekao je Henry. To dolazi nakon motiva i prilike. Razlog zašto je Brent samo sjedio bio je taj što gaje netko drogirao s velikom količinom tableta protiv bolova. Dr. Valton kaže da ih je prepisao tebi. Ljekarnik u Revcu kaže da si ga pitala kakav bi učinak na čovje-ka imalo njih sedam. Mrtvozvornik kaže da ih je on uzeo baš toliko.
– Pitala sam ljekarnika nakon što ih je on popio, rekla je Maddie. Popio ih je zabunom. Znam da to zvuči glupo, ali je istina.
– Šerife, počela je Jane i Henry je podigao glavu.
– Imala si motiv, priliku i način da to napraviš, Maddie, rekao je Henry. Uzdahnuo je i glas mu je postao tužan i ozbiljan. Maddie, pomoći ću ti da se nagodiš. A ako dođe do suđenja, tražit ću da bude u Frog Pointu. Ovdje te svi vole. Svi znaju kakav je Brent bio. Grad je na tvojoj strani.
Jane se ustala. sada je dosta. Okrenula se prema Maddie. ovo je najveća glupost koju sam ikada čula. Nema načina jer nema pištolja. Nema motiva jer niti jedna od ovih stvari koje je naveo nije dovoljno dobra za sud. A nema ni priliku jer te ne može povezati s mjestom zločina. Ukratko, nema ništa.
– Ja to nisam napravila, Henry, rekla je Maddie.
– I sve to, još to nije ni napravila, završila je Jane. Bilo mi je drago, gospodo.
– Možda ću zaboraviti čovjeka iz Columbusa, rekao je C.L. dok ih je pratio na parkiralište. Va-ma ide jako dobro.
– Ne, ne ide. jane se okrenula prema Maddie. brzo unajmi krivičnog odvjetnika. Ima jako dobre dokaze; ako nađe bilo što konkretno, gotova si. Taj šerif nije glup čovjek.
Konkretni dokazi. Maddie je mislila na pištolj u Trevinom hladnjaku. Nisam to napravila, rekla je ponovno, ali čak je i njoj to zvučalo besmisleno.
Sljedeće večeri Em se osjećala umorno, slomljeno i vrt jelo joj se u glavi. Crna svilena haljina koju joj je kupila baka Helena bila je pretopla iako joj je baka rekla da će biti odgovarajuća zbog klime, a bila je okružena ljudima i sve je u sobi bilo teško, i sag i zastori i namještaj i velika zatvo-rena kutija lijes, prošaptala je Mel prije nego ju je mama odvukla, Em nije željela razmišljati o tim stvarima. Sve je bilo teško osim stolica koje kao da se tamo nisu uklapale. Sve je bilo nekako skri-veno i oči su je pekle, a samo je tamo stajala i čekala kao glupan da to sve konačno prođe. Bolio ju je svaki dio tijela, a plakala je toliko da je već bila suha iznutra, a bol svejedno nije nestajala. Čak i kada se probudila, znala je daje čeka nešto loše, sjedilo je na kraju kreveta kao čudovište, čekalo da se dogodi, poput sjene i nije nestajalo. A sada je bila na pogrebu, tatinom pogrebu, a on je ležao u lijesu zatvoren i nije ga čak mogla ni vidjeti. Nije znala je li to dobro ili loše, a ljudi su samo dolazi-li, tapšali je po ramenu i govorili: jadnica mala, a znala je daje loše i samo je htjela sjesti i plakati. Ali znala je da to ne pomaže jer je to radila već tri dana i to na onaj način koji ju je toliko izmorio, ali nije pomogao da se osjeća bolje. Radila je to samo zato što nije imala što drugo raditi. Ništa nije bilo bolje i tako će biti zauvijek. Nije to mogla podnijeti, ali je morala zato što je bila na tatinom pogrebu i bila je okružena ljudima koji su je promatrali.
Glava ju je malo zaboljela, a baka Helena je došla i stala pokraj nje. budi hrabra Emily, rekla je, a parfem joj je bio toliko jak da je Em htjela povratiti. budi mali hrabri vojnik za svog tatu.
Em je došlo da zakoluta očima, ali nije mogla. Njezina druga baka, baka Martha, rekla joj je da će je ljudi na pogrebu promatrati i ona se trudila ponašati kao dama. Em nije htjela biti dama, ali u svakom slučaju, to je bilo bolje nego da bude mali hrabri vojnik. Ni kada joj je tata bio živ nije od nje tražio da bude mali hrabri vojnik i nije ga mogla zamisliti niti kako bi to sada želio, a ionako mu to neće ništa značiti, zar ne? Em je stisnula zube. Željela je biti samo Em Faraday, s mamom i ta-tom, iako su se svađali i tukli, ali to više nije mogla biti.
Ali također neće biti ni mali hrabri vojnik. Kada se baka ustala, Em je iskliznula iz njezinog za-grljaja i provukla se kroz skupinu ljudi samo da je baka ne bi ponovno zagrlila. Bilo koje mjesto je bilo bolje nego ovo.
Na kraju hodnika je bilo svjetlo. Što se na kraju ispostavilo daje trijem. Nije znala da mrtvačnice imaju stražnji trijem, ali očito da su i prije ljudi željeli pobjeći sa pogreba. Sjela je na stepenice, nedostajala joj je Phoebe i pokušala je ne misliti na pogreb. Nedostajala joj je i Mel, Mel koja je bila zarobljena u onoj groznoj sobi, ali je još uvijek imala tatu, koja ju je gledala preko sobe očima crvenim od plača zbog nje, Mel koja inače nikada nije plakala. Od svega toga Em je zaboljela glava, zaboljela ju je od truda da ne misli na tatu i na to što će se dogoditi njoj i njezinoj mami.
Trljala je oči kada je došao C.L. i sjeo kraj nje odjeven u svečano odijelo, a nije ni pogledao jesu li stepenice prljave.
– Jesi li dobro? pitao ju je i ona mu je odgovorila: ne. Moj tata je mrtav.
– Da, rekao je. Glupo pitanje.
Klimnula je glavom. Bio je to takav dan, dan kada su ljudi govorili glupe stvari zato što nisu zna-li ništa pametno reći. Uzdahnula je i oprostila baki Heleni na onoj primjedbi o hrabrom vojniku.
– Pitao sam se postoji li način na koji ti mogu pomoći? pitao je C.L. mislim, znam da ti ne mogu vratiti tatu, ali postoji li nešto što ja mogu napraviti da se osjećaš bolje?
– Ne, rekla je Em.
C.L. je klimnuo glavom. oprosti. To je bila još jedna glupa stvar koju sam rekao. U redu, u stvari želim, želim da znaš...
Em je podignula glavu da ga pogleda kada je on zastao. Mrštio se, ali ne na nju.
– Ne znam kako bih ti ovo rekao na pravi način, rekao je. Želim da znaš da sam uvijek ovdje za tebe, ako me budeš trebala. Neće me biti preko tjedna sljedećih nekoliko tjedana, ali bit ću ovdje za vikend i na kraju se i doseliti. Bit ću ovdje.
Em je duboko udahnula. Nećeš biti moj tata, nitko nije moj tata osim mog pravog tate, željela je reći, ali pokušavala je biti ljubazna, a to bi ionako bilo jako zlobno. A uz to je bila i preumorna za razgovor.
– Slušaj, znam da ja nisam tvoj tata, rekao je C.L. znam da nikada neću biti. Ne pokušavam ti re-ći da ću ja zauzeti njegovo mjesto, nego da će sve biti u redu.
Em je klimnula glavom osjećajući suze u očima.
Ali bit ću ovdje. C.L. se spustio kako bi je mogao gledati u oči. Bit ću ovdje za tebe. Uvijek. Možeš računati na to. Ako me nikada ne budeš trebala i to je u redu, ali bit ću ovdje. U redu? pitao je C.L. i Em je opet klimnula glavom, a on je dodao: i ako želiš plakati, zaista se nekome izjadati, ja sam ovdje i neću nikome reći, u redu je.
Ona je opet klimnula glavom i osjetila kako se naslonila na njega. Šmrknula je i mislila je da će to biti samo jednom, nekoliko suza, ali ovoga puta suze su dolazile iz stomaka. Ne one male, već prave velike suze, a ona je uronila glavu u njegov kaput i sve to isplakala: koliko je bila ljuta, i koli-ko je bila uplašena, koliko joj je bilo žao, kako je bilo dobro jednostavno plakati, i sve je to samo dolazilo i dolazilo, a ona je ljuljala glavu naprijed-natrag i nije ništa govorila.
Maddie je vidjela Em kako odlazi, a lice joj je izražavalo bol i zatim je ugledala C.L.-a kako je slijedi i zamalo ih je i ona počela slijediti, ali ipak se zaustavila na vrijeme. To je sve što je ovom pogrebu trebalo, da njih troje zajedno odu. Svi pogledi su bili na njoj i to sve od trenutka kada su se otvorila vrata. Ljudi su ljubazno išli do Normana i Helene, izražavali im sućut i promatrali kako Helena poprijeko gleda Maddie koja se trudila biti što pribranija. Neka zuri. Maddie na briga bila je njezina kćer. Dati će C.L.u neko vrijeme da je tješi, ali onda izlazi van, bio pogreb ili ne, vidjeti je li njezina Em dobro.
– Ta žena, rekla je Maddiena majka deset minuta kasnije bez daha. pravi od sebe spektakl.
– To je samo Helena, rekla je Maddie. ona uvijek treba nekoga koga će okriviti.
Majka ju je pogledala i Maddie je zašutjela. Već je bila u nevolji zato što je dopustila da u sobu stave žute tratinčice i irise. Aranžman je bio divan, ali je na kartonu pisalo B i kada je majka došla pitati čiji je, odgovorila joj je: sigurno je od Beth. Stavi ga s ostalima.
– Jesi li ti poludjela? pitala je majka zapanjeno. ne može ići uz lijes.
– Ne, rekla joj je Maddie. Ovdje nije riječ o nama nego o Brentu. A ona ga je vjerojatno voljela više od ikoga. Neka ima svoje cvijeće.
Majka se nije složila, ali cvijeće je ostalo i totalno je is kakalo iz ostalih aranžmana.
Kristie je također poslala cvijeće i kartu napisanu nekim kokošjim rukopisom koji nije bio niti sličan onome na pismu – trudnoći. Ona koja je trebala roditi Brentovo dijete sigurno nije bila Kris-tie. Krivnja je natjerala Maddie da bude ljubazna kada je Kristie ušla u sobu, a ona je samo rekla: tako mi je žao, i otišla sjesti odostraga, sama.
– Nisam znala da je bila tako bliska s Brentom, rekla je Maddiena majka.
– On je bio blizak s puno ljudi, rekla je Maddie i kada ju je majka oštro pogledala dodala je: ovo je grozno, ali moramo to izdržati, i pogreb i ljude kod kuće, a onda se možemo odmoriti. Uskoro će biti gotovo.
– Gdje je Emily? pitala je majka, smetena odsutnošću svoje unuke.
– Vani, rekla je Maddie. C.L. je otišao za njom.
– Pa mislim Maddie, stvarno, rekla joj je majka i krenula prema vratima.
Maddie ju je uhvatila za ruku. Pusti ih.
Majka ju je opet poprijeko pogledala, ali kada su se C.L.
– Em vratili pola sata kasnije, Emino lice je bilo blijedo od suza, ali sva napetost je nestala i Maddie je pogledom poslala tihu zahvalu C.L.-u. C.L. joj se nasmiješio takvim smiješkom da je poželjela biti kraj njega i gotovo je zakoračila prema njemu. Tada ju je majka povukla i Maddie je vidjela Helenin pogled koji je bio u stilu pogledaj moju snahu koja kao kurva flertuje na pogrebu.
Odlazi C.L pomislila je Maddie. Maddie se osjećala izigrano čak i od ljudi koji su bili na njezi-noj strani i okrenula se od njega da bi pronašla Trevu za trenutak razuma.
– Lijep pogreb, rekla je Treva kada ju je Maddie pronašla na stolici pokraj vrata. dekoracija od crne svile je bila stvarno strašan potez.
– Bio je njezin sin, rekla je Maddie. Puno je izgubila. Zamisli da je to Three.
– Nemoj, rekla je Treva. nemoj to ni govoriti. Ne bih to mogla podnijeti. Tražila je među ljudima dok nije našla svoga sina i nasmiješila mu se, a kada gaje Maddie pogledala, nasmiješio se i on i krenuo prema njima.
– Kako si, teta Maddie? pitao je nježno, a ona ga je pogledala i namrštila se.
– Glas ti je drugačiji, rekla je, a ona joj je odgovorio: mama mi je rekla da tiše pričam, pa zato ci-jeli dan šapćem. To me malo plaši.
– Nemoj skretati pozornost na sebe, rekla je Treva napeto. evo, sjedi. Cijeli dan si zaposlen.
Maddie je iznenađeno pogledala Trevu. Ponašao se savršeno dobro i zašto ga je Treva onda pre-koravala? Three je slegnuo ramenima, a Treva mu je stavila ruku na koljena i rekla: uskoro ćemo ići.
Klimnuo je glavom i nagnuo se naprijed s rukama na koljenima kako bi promatrao ljude. Mel je s Em, pro šaptao je naginjući se još više naprijed. izgledaju dobro. Em više ne plače.
Maddie ga je pogledala na brzinu i kako je njegova glava bila ispred njezine, vidjela je njegov zvrk koji ga je činio puno mlađim nego što je zapravo bio. zašto ih ne odvedeš... počela je i onda zastala. I njegov zvrk i njegov glas i njegova visina i sve na njemu odjednom je opravdalo Trevinu oštrinu.
– Teta Maddie? rekao je, a njoj se cijela soba počela okretati, prestala je disati i pogledala je Brentovog sina, te pomislila, Treva je napisala pismo o trudnoći u kutiji. Treva. Ne Kristie. Treva. Prije dvadeset godina. Rukopis joj se promijenio u proteklih dvadeset godina, ali tajna nije.
– Teta Maddie? ponovno ju je pozvao Three i ona mu je slabašno odgovorila: zašto malo ne iz-vedeš curice van? Vani je puno hladnije.
Three ju je čudno pogledao i otišao po svoju sestru. Sestre. Em je imala brata.
Treva joj je lagala dvadeset godina. Spavala je s Brentom u srednjoj školi Moja najbolja prijate-ljica i lagala je Maddie, Howieu, Threeju, svima.
Maddie je zurila u gomilu ljudi pokušavajući shvatiti. Kako to nije primijetila dvadeset godina? Three je odrastao pred njom. Možda je to bio problem. Odrastao je pred njom i bila je naviknuta na njegovo lice, Trevino lice, a sada i Brent ovo. U protekle dvije ili tri godine Three je dobio njegovu visinu. Samo ga je danas vidjela u odijelu. Tek je danas primijetila njegov zvrk na novoj frizuri koju je vjerojatno napravio za pogreb. Očev pogreb.
Tek je danas saznala istinu.
Na trenutak je pomislila, Da barem nisam saznala, da je Treva barem malo bolje čuvala svoje la-ži, tako da traju zauvijek.
– Maddie, jesi li dobro? pitala je Treva, a Maddie joj je odgovorila: nisam ali pritom ju nije pog-ledala i otišla je sjesti pokraj svoje majke koja je pričala s Mary Alice Winterborn.
Treva. Trevi je rekla sve; Treva joj je čitav život bila najbolja prijateljica. A sada je nestala, ni-kada i nije bila tu, sve je to bila laž.
– Jesi li dobro, Madeline? pitala ju je Mary Alice.
– Nisam, rekla je Maddie. upravo sam izgubila nekoga koga sam jako voljela. Možda više nikada neću biti dobro. pogledala je Mary Alice u oči i vidjela kako sva nevjerica prelazi u suosjećanje.
– Žao mi je, Maddie, rekla je Mary Alice iskreno.
– I meni, rekla je Maddie, sjela i šutjela dok Mary Alice nije otišla i sjela pokraj Helene.
– Tako je bolje. Tako se ponaša na pogrebima, rekla joj je majka.
Maddie je zurila u cvijeće. Kad se smiri i kad ovo sve bude gotovo, otići će razgovarati s Tre-vom. Nije imala pojma što će joj reći, ali će otići razgovarati s njom. Ali one nikada više neće biti iste. Ni sada nisu bile iste. Treva je spavala s Brentom i rodila mu sina, a to joj je tajila dvadeset godina. Bile su najbolje prijateljice, ali kao da nisu. One su bile laž, kao što su i ona i Brent bili laž, kao što su laž bile stvari koje je rekla majci samo da bi ona bila sretna, kao što je C.L.ov razlog da je vidi bio laž, kao što je osoba kakva je on mislio da bi ona trebala biti bila laž. Sve je u njezinom životu bila laž. Bila je sretna dok je vjerovala u laži. A sada je znala istinu i ništa više nije bilo važ-no. Osim Em.
Maddie je razmišljala o Em. Em je bila istinita i ona će se nje držati, vratit će se školi i živjeti ži-votom koji je imala njezina majka, miran i koncentriran na svoje dijete. Bilo je to grozno, ali sve ostalo je bila laž i ukoliko je ne uhite za umorstvo, to će biti jedino što će moći raditi. Nije trebala ni Trevu, ni C.L.a, niti nikoga drugog, samo Em. Barem u takvom načinu života neće biti izdaja.
A jedine laži koje će čuti bit će one koje sama izgovori.
Maddie se bacila na sređivanje svog života i na to da nekoliko sljedećih tjedana bude samo Emi-na mama. Em je kretala u školu, Em je trenirala psa, Em je plakala prije spavanja, Em je bila centar svega i Maddie je čak smanjila i majčine pozive jer više nije bila strpljiva da bi mogla slušati trače-ve koji su ionako bili laž, morala se vratiti Em. Njezina majka je u početku bila hladna, zatim se ispričavala i na kraju je bila zabrinuta, ali Maddie se kroz sve tri faze držala hladno, želeći se brinuti samo za Em.
Nabava novih stvari za školu bila je jako važna, nikada važnija. Sjetila se pakla koji je ona prošla kada ju je mama natjerala da u školu nosi Mary Jane, a ne Keds kao i svi drugi. Bila je na lošem kraju spektra odijevanja sa svojim crnim prugastim cipelama, a na drugom kraju su bili Candice i Stan sa svojim kožnim sandalama. A u sredini je bila Treva koja je svu garderobu imala iz Kedsa koju je sama ukrašavala. Treva je plesala po hodnicima dok ju je Maddie pratila u svojim cipelica-ma. Em neće ići iza nikoga i zato je Maddie skratila razgovor s mamom i nastavila planirati kupnju za školu s Em.
Henry je došao dan nakon pogreba i parkirao svoj policijski auto ispred kuće dok je Leona paž-ljivo promatrala sa svog trijema.
– Donio sam ti Brentove stvari, rekao je Henry kada je Maddie otvorila vrata.
– Ne želim ih, rekla je Maddie, a on je uzdahnuo i rekao: ovdje ima vrijednih stvari, Maddie, i puno novca. I pismo. Trebala bi pogledati pismo.
Maddie ga je pustila unutra i promatrala dok je on prekopavao po Brentovim stvarima; sat, bur-ma, prsten, novčanik, tisuću stvari. Imao je puno stvari, ali ipak je on napuštao grad. Imao je nešto odjeće u sivoj sportskoj torbi, rekao je Henry, a u torbi je bilo i pismo, naslovljeno na nju.
– Izgleda da ga je htio poslati prije nego ode. Henry joj gaje predao. Želiš li ga pogledati?
Omotnica je već bila otvorena. sada mi otvaraš i poštu, ha? rekla je Maddie i pismo je ispalo van. Bilo je napisano na papiru od tvrtke i Maddie gaje pročitala ne vjerujući da se to stvarno događa.
Draga Maddie,
Moraš pročitati cijelo pismo tako da znaš da te ne ostavljam. Jednostavno moram otići iz Frog Pointa. Ako ostanem, poludjet ću. Tako da ću povesti i Em, a mi ćemo te čekati dok ne dođeš kod nas u Brazil.
Znam da ćeš doći po Em i tada ću ti sve objasniti. Vjeruj mi, znam što radim.
Ljudi će pričati da sam uzeo novce, ali nisam, i zato Howieu ostavljam tvrtku. Ja sam svoju če-tvrtinu prodao Stanu, a ti svoju prepiši Howieu i računi će biti poravnati. Neki drugi ljudi će reći da te ne volim, ali volim. To s Gloriom se dogodilo samo jednom, ali ona to jednostavno nije htjela pustiti. Ne slušaj je ako ti bude govorila da je bilo više puta. Kada dođeš ovdje na jug, ponovno ćemo biti dobro. Em će se jako svidjeti, znaš kako ona voli nove stvari, a i tebi će se svidjeti. A sada prodaj kuću. Trebala bi se prodati brzo i od toga si plati avionsku kartu, a ostatak ponesi sa sobom.
Sve što nam je trebalo je da odemo iz Frog Pointa. A sada i hoćemo. Bit će super.
S ljubavlju, Brent
– Em je mrzila nove stvari, rekla je Maddie kada je završila s čitanjem. O čemu je on razmišljao?
– Znaš li na što misli to s Gloriom? pitao je Henry.
– Mislim daje spavao s njom, ali nemam nikakav dokaz. Ovo pismo nema smisla. Kako je to mi-slio, uzeo je novac od tvrtke?
Henry je djelovao nesigurno. koliko mi znamo, neke je kuće prodao po većoj cijeni i onda je tu razliku novca uzeo sebi. C.L. to sada pokušava riješiti s Howiem. Izgleda da je Dottie Wylie pokrao za oko četrdeset tisuća.
– Novac iz golf torbe?
– Teško je to reći. Ne izgleda kao daje to radio sam.
– Nije ni mogao. Nikada nije radio s takvim papirima. Ja sam nam radila knjigovodstvo. Gdje bi naučio takve stvari?
– Pohlepa je moćan motivator, rekao je Henry i nakon što je otišao, Maddie je pomislila, Čak ni pohlepa Brenta nije mogla naučiti matematiku; imao je pomoć. Tada je Em sišla s kata i pitala zašto je Henry došao, a Maddie se vratila svojoj glavnoj okupaciji, štićenju Em od svega.
Treva ju je također nazvala da joj kaže kako joj se majka suočila s Helenom ispred banke, u sa-mom centru grada.
– Helena svima govori da si ti ubila Brenta, rekla je Treva zgroženo. Ona je stvarno prava mus-tra.
– Nitko je ne uzima za ozbiljno, rekla je Maddie pokušavajući skratiti razgovor.
– Tvoja majka da, rekla je Treva sa zadovoljstvom u glasu. zgurala ju je uz zgradu banke i rekla: čula sam neke grozne stvari, Helena. Čula sam da širiš glasine o mojoj Madeline, a ja sam svima rekla da to ne može biti istina jer ti nikada ne bi napravila nešto što nije kršćanski.
– Ispred banke? Na Glavnoj ulici?
– Bilo je divno, rekla je Treva. Helena je pokleknula i onda joj je tvoja majka rekla da će, ako ne bude prestala širiti laži o tebi, ona početi pričati nekoliko istina o Brentu. Irma kaže da je to bilo najbliže onomu da se tvoja majka totalno oduzme.
– Kao da nemam dovoljno nevolja, rekla je Maddie. moja majka se mora svađati na Glavnoj uli-ci. Što će ljudi misliti?
– Jesi li ti dobro? pitala je Treva.
– Nisam, rekla je Maddie osjećajući potrebu za bijegom. Tvoje prijateljstvo je laž. Moram ići. Em. Još je poprilično loše.
– Naravno, rekla je Treva nesigurno. slušaj, ja imam još dosta mjesta u hladnjaku ako je tvoj pun složenaca. Stvari koje si mi poslala nisu zauzele ništa prostora. Želiš li da dođem po njih?
– Ne, rekla je Maddie. Šest složenaca i pištolj su bili dosta, a zadnja stvar koju je željela je bilo vidjeti Trevu. Hvala što si nazvala. prekinula je još dok ju je Treva pozdravljala.
Poslije još nekoliko službenih razgovora, Treva ju je prestala nazivati, što je znatno olakšalo stvari. Maddie je potrgala pismo o trudnoći nakon pogreba, pokušavajući izbrisati pamćenje, ali izdaja je ostala s njom. Ponovno će pričati s Trevom, naravno, ali ne sada. Ne dok ju ne bude mogla pogledati bez da poželi zaplakati i reći: kako si mogla? i ostale glupe stvari koje ničemu ne koriste.
Za razliku od Treve, C.L. se nije mogao suzdržati.
Treva je duboko uzdahnula. pa većina misli da si ti ubila svog muža, a mišljenja oko toga trebaš li platiti za to ili ne su podijeljena. Većina misli da je sramotno kako te Brent udario i varao te i da te ne treba optuživati, pričaju kako si do sada bila draga i te stvari.
– Pa to je dobro znati. Maddie je naslonila glavu na sjedalo.
– Ali postoji i mala skupina koju predvodi Helena u suradnji s Glorijom Meyer. One misle da bi trebala gorjeti u paklu. Kao dokaz za to imaju činjenicu koju su čuli od Ester da si ti bila sa C.L.om u trenutku kada su ti javili daje Brent mrtav. A i Leona Crosby je pratila C.L.ov auto. Pa, ne može li on voziti neki slađi auto?
– Ne C.L.
– A tu su i urotnici. Trevin glas je postao malo veseliji. Postoji teorija su se Stan i C.L. svađali oko tebe na tvom prilazu u subotu navečer. Je li se to dogodilo ili Kelly Crosby opet ima dezinfor-macije?
– C.L. gaje udario dok je Leona Crosby gledala, rekla je Maddie. Ostalo je izmišljotina.
– Pa to je potaknulo neke da misle kako ga je C.L. ubio. Osim što je bio upucan, a ne pretučen, što opet vraća sumnju na tebe.
– Dobro. Bože dragi, jadna moja majka, rekla je Maddie.
– Tvoja majka se drži svoje priče. Budući da su ona i Ester do sada bile jako dobre, govorila je nešto o tome koliko se na Ester uopće može osloniti. I namjerila se na Faradaye, Heleni se crno pi-še.
Maddie se uspravila. nemoj mi to govoriti.
– Je li Helena jednom stvarno završila u bolnici zato što si joj dala da pije kolonjsku vodu?
– O majko. Jedino što sada mogu napraviti je da se odselim, a Henry mi ne dopušta da napustim grad.
– Također sam čula da te Henry želi dokrajčiti zbog C.L.-a, ali to nije u Henryjevom stilu.
– Znam, samo izluđuje me što nijedan trač nije vezan za Brenta, rekla je Maddie. vara me i pro-nevjeri novce, ali o tome nitko ništa ne zna.
– O pa postoje tračevi, rekla je Treva. varao je tvrtku, dilao je drogu kako bi skupio novac za gradonačelničku kampanju, varao je kuglačkim bodovima; ni Brenta nisu zaboravili. Međutim, ni-sam čula da te varao. Ili je Brent napokon bio diskretan, ili je njegova ljubavnica bila nevidljiva. treva ju je pogledala. Što ti misliš o tome svemu?
– Izgubljena sam, rekla je Maddie. Jutro je najgore. Ljudi su cijelo jutro donosili hranu. Ako vi-dim još jedan slo ženac, povratit ću.
– Moj je na stražnjem sjedalu, rekla je Treva i upalila auto.
Maddie se usredotočila na problem u svojem životu koji joj nije slamao srce. mora postojati neko drugo jelo u gradu. Sto fali da na složencu ima malo mrvica?
Treva je provjerila promet i skrenula u svoju traku. Sigurno si opet čitala one nove kuharice?
– Kad smo kod toga, kakve veze ima vrsta složenca?
– Čini mi se da počinjemo pričati gluposti.
– U redu, uzdahnula je Maddie. koju vrstu si ti napravila?
– Ja sam se samo šalila. Napravila sam čokoladne keksiće.
– Sam Bog te poslao da mi budeš prijateljica, rekla je Maddie. zato što je znao da te trebam.
Šest keksića kasnije, stale su na prilaz pogrebne tvrtke. Maddie je pogledala u viktorijansku kuću i rekla: zašto su sve lijepe stare kuće u gradu mrtvačnice?
– Zato što Frog Point nikome neće dopustiti da otvori bordel. treva je sumnjivo pogledala u ku-ću. jesi li sigurna da si spremna za ovo?
– Nikada neću biti spremna za ovo, rekla je Maddie i izašla iz auta.
Mali čovjek u mrtvačnici istovremeno je bio mastan i suh, poput starog papira.
– Zombiji, šapnula je Treva. Oni hodaju.
– Zašuti, rekla je Maddie.
Pogledao ih je s dozom arogancije i suosjećanja i odveo ih u veliku prostoriju punu lijesova. ovo je naša ponuda. Sve su jako lijepi primjerci. Siguran sam da ćete biti zadovoljni, a i vaš muž tako-đer.
Maddie ga je zapanjeno pogledala. Da, Brent će biti oduševljen.
– Možemo li ostati same na trenutak? pitala je Treva.
– Naravno, klimnuo je glavom i ispario iz prostorije dok je Maddie bespomoćno gledala u lijeso-ve. Bilo ih je jako puno i svi su bili slični. Izgledali su kao loše kopije stolića za kavu s puno drveta i metala. Previše svega. Počela se tresti i pomislila, Nepred Em, i onda je shvatila da Em nije tamo.
Morala se pribrati, kupiti lijes i vratiti se Em. Što ti misliš? pitala je Trevu.
– Kupi mu plastičnu vreću. Toliko je zaslužio.
Brent u plastičnoj vreći. Nekako joj se ta misao svidjela; Maddie se počela smijati i plakati u isto vrijeme.
– Maddie, žao mi je. Treva ju je posjela na najbliži lijes. Evo. Zavirila je u torbu. Izvoli rupčić. Mislila sam da ga nisi voljela.
– Nisam, jecala je Maddie, zahvalna što napokon plače za njim. ali gad je mrtav.
Treva je sjela i zagrlila je. Maddie, čovjek je spavao s drugom ženom, istukao te i namjeravao te napustiti. potapšala je Maddie po ramenu. Saberi se. Bio je štetočina. I plastična vreća je predobra za njega. Nabavit ćemo neku najlošiju.
Maddie je pogledala po prostoriji i skoro se ponovno rasplakala. Treva, ja ovo ne mogu podnije-ti. Nisam spremna za pogrebe.
– Pretpostavljam da ja i Howie možemo očistiti hladnjak dok se ti sabereš, rekla je Treva zamiš-ljeno, ali stvarno mislim daje bolje da završimo s time.
– Gospođo Faraday?
Maddie i Treva su skočile na noge i obje su pogledale malog čovjeka koji im se prikrao iza leđa.
– Jeste li odlučili? Mogu li vam ja nekako pomoći? pogledao je točno u mjesto gdje je ona sjedi-la.
Maddie ga je pogledala, pa Trevu, pa opet njega. Ne znam.
– Ja znam, rekla je Treva. koji vam je najjeftiniji što imate?
Treva je ostavila Maddie nakon što su bile u cvjećarnici, crkvi, mrtvačnici i nakon što joj je maj-ka panično rekla daje traži policija.
Henry ju je čekao kao i C.L. ijedna srednjovječna žena ugodnog lica koja se predstavila kao Jane Henries. Ja ću vas zastupati dok gospodin Sturgis ne nađe nekog jačeg iz Columbusa, rekla je vese-lo. a ako se ikada budete željeli razvoditi od nekoga, samo se držite mene.
Maddie se osjećala kao da se predaje u njezine ruke. Ona je bila prva osoba koja je mislila da će sve biti u redu. A onda je primijetila znakove na Janeinom licu koji su joj govorili da će sve biti u redu, ili možda ne baš sve.
– I Maddie, rekao je Henry kada su svi sjeli. želim da znaš da smo svi na tvojoj strani. Svi u gra-du znaju kako si ti dobra osoba i ako budemo išli na suđenje s tobom kao optuženicom, bit će puni razumijevanja.
– Imat će puno više razumijevanja ako ne bude išla na suđenje, rekla je Jane.
– Nema vam što reći, rekla je Jane. Možemo li ići?
– E, pa ja njoj moram reći par stvari, rekao je Henry.
– A budući da ste joj vi odvjetnica, bolje da to saslušate.
Jane se nasmiješila i Maddie se opustila. C.L. je bio u pravu. Trebala je odvjetnicu.
Henry je udarao prstima po stolu. prvo, ti imaš motiv. Po tvom priznanju, muž te varao; po tome što je Howie rekao, on je pronevjerio novac tvrtke čije si ti Četvrtine vlasnica, i kao što si ti još rek-la, htio je odvesti tvoju curicu.
– Kakve sam ja čula priče o Brentu Faradayu, pola ljudi u ovom gradu je imalo motiv, rekla je Jane.
– A uz to si rekla Johnu Websteru iz banke da si kriva, – nastavio je Henry.
– Nisam, rekla je Maddie i to ju je zaboljelo.
– Kako on kaže, zamolila si ga da te ostavi nasamo s kutijama kako ga ne bi inkriminirala.
Maddie gaje začuđeno pogledala. Što sam rekla?
– Njegove riječi su bile da ga nisi htjela vući sa sobom. Maddie je zatvorila oči. To je bila šala.
– Nemoj se nikada šaliti s policijom ili bankarima, rekla je Jane, još uvijek mirna. Nemaju smi-sao za humor. Šerife, to nije nikakav dokaz i vi to znate.
I skrivala si dokaze, rekao je Henry.
Pronašao je novac. Maddie je pokušavala izgledati nevino.
– Uzela si kutiju iz muževog ureda i nisi mi rekla za to. Zašto?
– Dovraga. Zaboravila sam na to. Jane mi je rekla da nabavim financijske podatke, pa smo je ja i Treva uzele jer je nismo mogle tamo otvoriti.
– Ja sam joj rekla da prikupi sve podatke koje može pronaći, rekla je Jane. njezina aktivnost je bila pod opaskom odvjetnika.
– Trebat će mi ta kutija, rekao je Henry.
– A tu je i sumnjivo ponašanje, nastavio je Henry, a Maddie je pomislila na C.L.a. Zašto nisi pri-javila mužev nestanak? Ubijen je u petak navečer, a ti si saznala tek u ponedjeljak ujutro. Nikada nije prijavljeno daje nestao. A tu je i izvjesna gospođa Ivory Blanchard.
Maddie je trepnula. tko?
– Njoj si prodala sve muževe stvari. To bi neke ljude moglo ponukati da pomisle kako si znala da se neće vratiti.
– Nadala sam se da neće, rekla je Maddie, a Jane se malo okrenula. pronašla sam karte za Rio i nadala se da je na putu za tamo. Henry, ništa od ovoga nema smisla. Govoriš da sam ubila muža koji me ionako napuštao? I kako? Trebala sam odvesti Brenta na Point i prisloniti mu pištolj na gla-vu dok bi on samo sjedio. Henry, mi nismo bili tako bliski.
– Što me dovodi do načina, rekao je Henry. To dolazi nakon motiva i prilike. Razlog zašto je Brent samo sjedio bio je taj što gaje netko drogirao s velikom količinom tableta protiv bolova. Dr. Valton kaže da ih je prepisao tebi. Ljekarnik u Revcu kaže da si ga pitala kakav bi učinak na čovje-ka imalo njih sedam. Mrtvozvornik kaže da ih je on uzeo baš toliko.
– Pitala sam ljekarnika nakon što ih je on popio, rekla je Maddie. Popio ih je zabunom. Znam da to zvuči glupo, ali je istina.
– Šerife, počela je Jane i Henry je podigao glavu.
– Imala si motiv, priliku i način da to napraviš, Maddie, rekao je Henry. Uzdahnuo je i glas mu je postao tužan i ozbiljan. Maddie, pomoći ću ti da se nagodiš. A ako dođe do suđenja, tražit ću da bude u Frog Pointu. Ovdje te svi vole. Svi znaju kakav je Brent bio. Grad je na tvojoj strani.
Jane se ustala. sada je dosta. Okrenula se prema Maddie. ovo je najveća glupost koju sam ikada čula. Nema načina jer nema pištolja. Nema motiva jer niti jedna od ovih stvari koje je naveo nije dovoljno dobra za sud. A nema ni priliku jer te ne može povezati s mjestom zločina. Ukratko, nema ništa.
– Ja to nisam napravila, Henry, rekla je Maddie.
– I sve to, još to nije ni napravila, završila je Jane. Bilo mi je drago, gospodo.
– Možda ću zaboraviti čovjeka iz Columbusa, rekao je C.L. dok ih je pratio na parkiralište. Va-ma ide jako dobro.
– Ne, ne ide. jane se okrenula prema Maddie. brzo unajmi krivičnog odvjetnika. Ima jako dobre dokaze; ako nađe bilo što konkretno, gotova si. Taj šerif nije glup čovjek.
Konkretni dokazi. Maddie je mislila na pištolj u Trevinom hladnjaku. Nisam to napravila, rekla je ponovno, ali čak je i njoj to zvučalo besmisleno.
Sljedeće večeri Em se osjećala umorno, slomljeno i vrt jelo joj se u glavi. Crna svilena haljina koju joj je kupila baka Helena bila je pretopla iako joj je baka rekla da će biti odgovarajuća zbog klime, a bila je okružena ljudima i sve je u sobi bilo teško, i sag i zastori i namještaj i velika zatvo-rena kutija lijes, prošaptala je Mel prije nego ju je mama odvukla, Em nije željela razmišljati o tim stvarima. Sve je bilo teško osim stolica koje kao da se tamo nisu uklapale. Sve je bilo nekako skri-veno i oči su je pekle, a samo je tamo stajala i čekala kao glupan da to sve konačno prođe. Bolio ju je svaki dio tijela, a plakala je toliko da je već bila suha iznutra, a bol svejedno nije nestajala. Čak i kada se probudila, znala je daje čeka nešto loše, sjedilo je na kraju kreveta kao čudovište, čekalo da se dogodi, poput sjene i nije nestajalo. A sada je bila na pogrebu, tatinom pogrebu, a on je ležao u lijesu zatvoren i nije ga čak mogla ni vidjeti. Nije znala je li to dobro ili loše, a ljudi su samo dolazi-li, tapšali je po ramenu i govorili: jadnica mala, a znala je daje loše i samo je htjela sjesti i plakati. Ali znala je da to ne pomaže jer je to radila već tri dana i to na onaj način koji ju je toliko izmorio, ali nije pomogao da se osjeća bolje. Radila je to samo zato što nije imala što drugo raditi. Ništa nije bilo bolje i tako će biti zauvijek. Nije to mogla podnijeti, ali je morala zato što je bila na tatinom pogrebu i bila je okružena ljudima koji su je promatrali.
Glava ju je malo zaboljela, a baka Helena je došla i stala pokraj nje. budi hrabra Emily, rekla je, a parfem joj je bio toliko jak da je Em htjela povratiti. budi mali hrabri vojnik za svog tatu.
Em je došlo da zakoluta očima, ali nije mogla. Njezina druga baka, baka Martha, rekla joj je da će je ljudi na pogrebu promatrati i ona se trudila ponašati kao dama. Em nije htjela biti dama, ali u svakom slučaju, to je bilo bolje nego da bude mali hrabri vojnik. Ni kada joj je tata bio živ nije od nje tražio da bude mali hrabri vojnik i nije ga mogla zamisliti niti kako bi to sada želio, a ionako mu to neće ništa značiti, zar ne? Em je stisnula zube. Željela je biti samo Em Faraday, s mamom i ta-tom, iako su se svađali i tukli, ali to više nije mogla biti.
Ali također neće biti ni mali hrabri vojnik. Kada se baka ustala, Em je iskliznula iz njezinog za-grljaja i provukla se kroz skupinu ljudi samo da je baka ne bi ponovno zagrlila. Bilo koje mjesto je bilo bolje nego ovo.
Na kraju hodnika je bilo svjetlo. Što se na kraju ispostavilo daje trijem. Nije znala da mrtvačnice imaju stražnji trijem, ali očito da su i prije ljudi željeli pobjeći sa pogreba. Sjela je na stepenice, nedostajala joj je Phoebe i pokušala je ne misliti na pogreb. Nedostajala joj je i Mel, Mel koja je bila zarobljena u onoj groznoj sobi, ali je još uvijek imala tatu, koja ju je gledala preko sobe očima crvenim od plača zbog nje, Mel koja inače nikada nije plakala. Od svega toga Em je zaboljela glava, zaboljela ju je od truda da ne misli na tatu i na to što će se dogoditi njoj i njezinoj mami.
Trljala je oči kada je došao C.L. i sjeo kraj nje odjeven u svečano odijelo, a nije ni pogledao jesu li stepenice prljave.
– Jesi li dobro? pitao ju je i ona mu je odgovorila: ne. Moj tata je mrtav.
– Da, rekao je. Glupo pitanje.
Klimnula je glavom. Bio je to takav dan, dan kada su ljudi govorili glupe stvari zato što nisu zna-li ništa pametno reći. Uzdahnula je i oprostila baki Heleni na onoj primjedbi o hrabrom vojniku.
– Pitao sam se postoji li način na koji ti mogu pomoći? pitao je C.L. mislim, znam da ti ne mogu vratiti tatu, ali postoji li nešto što ja mogu napraviti da se osjećaš bolje?
– Ne, rekla je Em.
C.L. je klimnuo glavom. oprosti. To je bila još jedna glupa stvar koju sam rekao. U redu, u stvari želim, želim da znaš...
Em je podignula glavu da ga pogleda kada je on zastao. Mrštio se, ali ne na nju.
– Ne znam kako bih ti ovo rekao na pravi način, rekao je. Želim da znaš da sam uvijek ovdje za tebe, ako me budeš trebala. Neće me biti preko tjedna sljedećih nekoliko tjedana, ali bit ću ovdje za vikend i na kraju se i doseliti. Bit ću ovdje.
Em je duboko udahnula. Nećeš biti moj tata, nitko nije moj tata osim mog pravog tate, željela je reći, ali pokušavala je biti ljubazna, a to bi ionako bilo jako zlobno. A uz to je bila i preumorna za razgovor.
– Slušaj, znam da ja nisam tvoj tata, rekao je C.L. znam da nikada neću biti. Ne pokušavam ti re-ći da ću ja zauzeti njegovo mjesto, nego da će sve biti u redu.
Em je klimnula glavom osjećajući suze u očima.
Ali bit ću ovdje. C.L. se spustio kako bi je mogao gledati u oči. Bit ću ovdje za tebe. Uvijek. Možeš računati na to. Ako me nikada ne budeš trebala i to je u redu, ali bit ću ovdje. U redu? pitao je C.L. i Em je opet klimnula glavom, a on je dodao: i ako želiš plakati, zaista se nekome izjadati, ja sam ovdje i neću nikome reći, u redu je.
Ona je opet klimnula glavom i osjetila kako se naslonila na njega. Šmrknula je i mislila je da će to biti samo jednom, nekoliko suza, ali ovoga puta suze su dolazile iz stomaka. Ne one male, već prave velike suze, a ona je uronila glavu u njegov kaput i sve to isplakala: koliko je bila ljuta, i koli-ko je bila uplašena, koliko joj je bilo žao, kako je bilo dobro jednostavno plakati, i sve je to samo dolazilo i dolazilo, a ona je ljuljala glavu naprijed-natrag i nije ništa govorila.
Maddie je vidjela Em kako odlazi, a lice joj je izražavalo bol i zatim je ugledala C.L.-a kako je slijedi i zamalo ih je i ona počela slijediti, ali ipak se zaustavila na vrijeme. To je sve što je ovom pogrebu trebalo, da njih troje zajedno odu. Svi pogledi su bili na njoj i to sve od trenutka kada su se otvorila vrata. Ljudi su ljubazno išli do Normana i Helene, izražavali im sućut i promatrali kako Helena poprijeko gleda Maddie koja se trudila biti što pribranija. Neka zuri. Maddie na briga bila je njezina kćer. Dati će C.L.u neko vrijeme da je tješi, ali onda izlazi van, bio pogreb ili ne, vidjeti je li njezina Em dobro.
– Ta žena, rekla je Maddiena majka deset minuta kasnije bez daha. pravi od sebe spektakl.
– To je samo Helena, rekla je Maddie. ona uvijek treba nekoga koga će okriviti.
Majka ju je pogledala i Maddie je zašutjela. Već je bila u nevolji zato što je dopustila da u sobu stave žute tratinčice i irise. Aranžman je bio divan, ali je na kartonu pisalo B i kada je majka došla pitati čiji je, odgovorila joj je: sigurno je od Beth. Stavi ga s ostalima.
– Jesi li ti poludjela? pitala je majka zapanjeno. ne može ići uz lijes.
– Ne, rekla joj je Maddie. Ovdje nije riječ o nama nego o Brentu. A ona ga je vjerojatno voljela više od ikoga. Neka ima svoje cvijeće.
Majka se nije složila, ali cvijeće je ostalo i totalno je is kakalo iz ostalih aranžmana.
Kristie je također poslala cvijeće i kartu napisanu nekim kokošjim rukopisom koji nije bio niti sličan onome na pismu – trudnoći. Ona koja je trebala roditi Brentovo dijete sigurno nije bila Kris-tie. Krivnja je natjerala Maddie da bude ljubazna kada je Kristie ušla u sobu, a ona je samo rekla: tako mi je žao, i otišla sjesti odostraga, sama.
– Nisam znala da je bila tako bliska s Brentom, rekla je Maddiena majka.
– On je bio blizak s puno ljudi, rekla je Maddie i kada ju je majka oštro pogledala dodala je: ovo je grozno, ali moramo to izdržati, i pogreb i ljude kod kuće, a onda se možemo odmoriti. Uskoro će biti gotovo.
– Gdje je Emily? pitala je majka, smetena odsutnošću svoje unuke.
– Vani, rekla je Maddie. C.L. je otišao za njom.
– Pa mislim Maddie, stvarno, rekla joj je majka i krenula prema vratima.
Maddie ju je uhvatila za ruku. Pusti ih.
Majka ju je opet poprijeko pogledala, ali kada su se C.L.
– Em vratili pola sata kasnije, Emino lice je bilo blijedo od suza, ali sva napetost je nestala i Maddie je pogledom poslala tihu zahvalu C.L.-u. C.L. joj se nasmiješio takvim smiješkom da je poželjela biti kraj njega i gotovo je zakoračila prema njemu. Tada ju je majka povukla i Maddie je vidjela Helenin pogled koji je bio u stilu pogledaj moju snahu koja kao kurva flertuje na pogrebu.
Odlazi C.L pomislila je Maddie. Maddie se osjećala izigrano čak i od ljudi koji su bili na njezi-noj strani i okrenula se od njega da bi pronašla Trevu za trenutak razuma.
– Lijep pogreb, rekla je Treva kada ju je Maddie pronašla na stolici pokraj vrata. dekoracija od crne svile je bila stvarno strašan potez.
– Bio je njezin sin, rekla je Maddie. Puno je izgubila. Zamisli da je to Three.
– Nemoj, rekla je Treva. nemoj to ni govoriti. Ne bih to mogla podnijeti. Tražila je među ljudima dok nije našla svoga sina i nasmiješila mu se, a kada gaje Maddie pogledala, nasmiješio se i on i krenuo prema njima.
– Kako si, teta Maddie? pitao je nježno, a ona ga je pogledala i namrštila se.
– Glas ti je drugačiji, rekla je, a ona joj je odgovorio: mama mi je rekla da tiše pričam, pa zato ci-jeli dan šapćem. To me malo plaši.
– Nemoj skretati pozornost na sebe, rekla je Treva napeto. evo, sjedi. Cijeli dan si zaposlen.
Maddie je iznenađeno pogledala Trevu. Ponašao se savršeno dobro i zašto ga je Treva onda pre-koravala? Three je slegnuo ramenima, a Treva mu je stavila ruku na koljena i rekla: uskoro ćemo ići.
Klimnuo je glavom i nagnuo se naprijed s rukama na koljenima kako bi promatrao ljude. Mel je s Em, pro šaptao je naginjući se još više naprijed. izgledaju dobro. Em više ne plače.
Maddie ga je pogledala na brzinu i kako je njegova glava bila ispred njezine, vidjela je njegov zvrk koji ga je činio puno mlađim nego što je zapravo bio. zašto ih ne odvedeš... počela je i onda zastala. I njegov zvrk i njegov glas i njegova visina i sve na njemu odjednom je opravdalo Trevinu oštrinu.
– Teta Maddie? rekao je, a njoj se cijela soba počela okretati, prestala je disati i pogledala je Brentovog sina, te pomislila, Treva je napisala pismo o trudnoći u kutiji. Treva. Ne Kristie. Treva. Prije dvadeset godina. Rukopis joj se promijenio u proteklih dvadeset godina, ali tajna nije.
– Teta Maddie? ponovno ju je pozvao Three i ona mu je slabašno odgovorila: zašto malo ne iz-vedeš curice van? Vani je puno hladnije.
Three ju je čudno pogledao i otišao po svoju sestru. Sestre. Em je imala brata.
Treva joj je lagala dvadeset godina. Spavala je s Brentom u srednjoj školi Moja najbolja prijate-ljica i lagala je Maddie, Howieu, Threeju, svima.
Maddie je zurila u gomilu ljudi pokušavajući shvatiti. Kako to nije primijetila dvadeset godina? Three je odrastao pred njom. Možda je to bio problem. Odrastao je pred njom i bila je naviknuta na njegovo lice, Trevino lice, a sada i Brent ovo. U protekle dvije ili tri godine Three je dobio njegovu visinu. Samo ga je danas vidjela u odijelu. Tek je danas primijetila njegov zvrk na novoj frizuri koju je vjerojatno napravio za pogreb. Očev pogreb.
Tek je danas saznala istinu.
Na trenutak je pomislila, Da barem nisam saznala, da je Treva barem malo bolje čuvala svoje la-ži, tako da traju zauvijek.
– Maddie, jesi li dobro? pitala je Treva, a Maddie joj je odgovorila: nisam ali pritom ju nije pog-ledala i otišla je sjesti pokraj svoje majke koja je pričala s Mary Alice Winterborn.
Treva. Trevi je rekla sve; Treva joj je čitav život bila najbolja prijateljica. A sada je nestala, ni-kada i nije bila tu, sve je to bila laž.
– Jesi li dobro, Madeline? pitala ju je Mary Alice.
– Nisam, rekla je Maddie. upravo sam izgubila nekoga koga sam jako voljela. Možda više nikada neću biti dobro. pogledala je Mary Alice u oči i vidjela kako sva nevjerica prelazi u suosjećanje.
– Žao mi je, Maddie, rekla je Mary Alice iskreno.
– I meni, rekla je Maddie, sjela i šutjela dok Mary Alice nije otišla i sjela pokraj Helene.
– Tako je bolje. Tako se ponaša na pogrebima, rekla joj je majka.
Maddie je zurila u cvijeće. Kad se smiri i kad ovo sve bude gotovo, otići će razgovarati s Tre-vom. Nije imala pojma što će joj reći, ali će otići razgovarati s njom. Ali one nikada više neće biti iste. Ni sada nisu bile iste. Treva je spavala s Brentom i rodila mu sina, a to joj je tajila dvadeset godina. Bile su najbolje prijateljice, ali kao da nisu. One su bile laž, kao što su i ona i Brent bili laž, kao što su laž bile stvari koje je rekla majci samo da bi ona bila sretna, kao što je C.L.ov razlog da je vidi bio laž, kao što je osoba kakva je on mislio da bi ona trebala biti bila laž. Sve je u njezinom životu bila laž. Bila je sretna dok je vjerovala u laži. A sada je znala istinu i ništa više nije bilo važ-no. Osim Em.
Maddie je razmišljala o Em. Em je bila istinita i ona će se nje držati, vratit će se školi i živjeti ži-votom koji je imala njezina majka, miran i koncentriran na svoje dijete. Bilo je to grozno, ali sve ostalo je bila laž i ukoliko je ne uhite za umorstvo, to će biti jedino što će moći raditi. Nije trebala ni Trevu, ni C.L.a, niti nikoga drugog, samo Em. Barem u takvom načinu života neće biti izdaja.
A jedine laži koje će čuti bit će one koje sama izgovori.
Maddie se bacila na sređivanje svog života i na to da nekoliko sljedećih tjedana bude samo Emi-na mama. Em je kretala u školu, Em je trenirala psa, Em je plakala prije spavanja, Em je bila centar svega i Maddie je čak smanjila i majčine pozive jer više nije bila strpljiva da bi mogla slušati trače-ve koji su ionako bili laž, morala se vratiti Em. Njezina majka je u početku bila hladna, zatim se ispričavala i na kraju je bila zabrinuta, ali Maddie se kroz sve tri faze držala hladno, želeći se brinuti samo za Em.
Nabava novih stvari za školu bila je jako važna, nikada važnija. Sjetila se pakla koji je ona prošla kada ju je mama natjerala da u školu nosi Mary Jane, a ne Keds kao i svi drugi. Bila je na lošem kraju spektra odijevanja sa svojim crnim prugastim cipelama, a na drugom kraju su bili Candice i Stan sa svojim kožnim sandalama. A u sredini je bila Treva koja je svu garderobu imala iz Kedsa koju je sama ukrašavala. Treva je plesala po hodnicima dok ju je Maddie pratila u svojim cipelica-ma. Em neće ići iza nikoga i zato je Maddie skratila razgovor s mamom i nastavila planirati kupnju za školu s Em.
Henry je došao dan nakon pogreba i parkirao svoj policijski auto ispred kuće dok je Leona paž-ljivo promatrala sa svog trijema.
– Donio sam ti Brentove stvari, rekao je Henry kada je Maddie otvorila vrata.
– Ne želim ih, rekla je Maddie, a on je uzdahnuo i rekao: ovdje ima vrijednih stvari, Maddie, i puno novca. I pismo. Trebala bi pogledati pismo.
Maddie ga je pustila unutra i promatrala dok je on prekopavao po Brentovim stvarima; sat, bur-ma, prsten, novčanik, tisuću stvari. Imao je puno stvari, ali ipak je on napuštao grad. Imao je nešto odjeće u sivoj sportskoj torbi, rekao je Henry, a u torbi je bilo i pismo, naslovljeno na nju.
– Izgleda da ga je htio poslati prije nego ode. Henry joj gaje predao. Želiš li ga pogledati?
Omotnica je već bila otvorena. sada mi otvaraš i poštu, ha? rekla je Maddie i pismo je ispalo van. Bilo je napisano na papiru od tvrtke i Maddie gaje pročitala ne vjerujući da se to stvarno događa.
Draga Maddie,
Moraš pročitati cijelo pismo tako da znaš da te ne ostavljam. Jednostavno moram otići iz Frog Pointa. Ako ostanem, poludjet ću. Tako da ću povesti i Em, a mi ćemo te čekati dok ne dođeš kod nas u Brazil.
Znam da ćeš doći po Em i tada ću ti sve objasniti. Vjeruj mi, znam što radim.
Ljudi će pričati da sam uzeo novce, ali nisam, i zato Howieu ostavljam tvrtku. Ja sam svoju če-tvrtinu prodao Stanu, a ti svoju prepiši Howieu i računi će biti poravnati. Neki drugi ljudi će reći da te ne volim, ali volim. To s Gloriom se dogodilo samo jednom, ali ona to jednostavno nije htjela pustiti. Ne slušaj je ako ti bude govorila da je bilo više puta. Kada dođeš ovdje na jug, ponovno ćemo biti dobro. Em će se jako svidjeti, znaš kako ona voli nove stvari, a i tebi će se svidjeti. A sada prodaj kuću. Trebala bi se prodati brzo i od toga si plati avionsku kartu, a ostatak ponesi sa sobom.
Sve što nam je trebalo je da odemo iz Frog Pointa. A sada i hoćemo. Bit će super.
S ljubavlju, Brent
– Em je mrzila nove stvari, rekla je Maddie kada je završila s čitanjem. O čemu je on razmišljao?
– Znaš li na što misli to s Gloriom? pitao je Henry.
– Mislim daje spavao s njom, ali nemam nikakav dokaz. Ovo pismo nema smisla. Kako je to mi-slio, uzeo je novac od tvrtke?
Henry je djelovao nesigurno. koliko mi znamo, neke je kuće prodao po većoj cijeni i onda je tu razliku novca uzeo sebi. C.L. to sada pokušava riješiti s Howiem. Izgleda da je Dottie Wylie pokrao za oko četrdeset tisuća.
– Novac iz golf torbe?
– Teško je to reći. Ne izgleda kao daje to radio sam.
– Nije ni mogao. Nikada nije radio s takvim papirima. Ja sam nam radila knjigovodstvo. Gdje bi naučio takve stvari?
– Pohlepa je moćan motivator, rekao je Henry i nakon što je otišao, Maddie je pomislila, Čak ni pohlepa Brenta nije mogla naučiti matematiku; imao je pomoć. Tada je Em sišla s kata i pitala zašto je Henry došao, a Maddie se vratila svojoj glavnoj okupaciji, štićenju Em od svega.
Treva ju je također nazvala da joj kaže kako joj se majka suočila s Helenom ispred banke, u sa-mom centru grada.
– Helena svima govori da si ti ubila Brenta, rekla je Treva zgroženo. Ona je stvarno prava mus-tra.
– Nitko je ne uzima za ozbiljno, rekla je Maddie pokušavajući skratiti razgovor.
– Tvoja majka da, rekla je Treva sa zadovoljstvom u glasu. zgurala ju je uz zgradu banke i rekla: čula sam neke grozne stvari, Helena. Čula sam da širiš glasine o mojoj Madeline, a ja sam svima rekla da to ne može biti istina jer ti nikada ne bi napravila nešto što nije kršćanski.
– Ispred banke? Na Glavnoj ulici?
– Bilo je divno, rekla je Treva. Helena je pokleknula i onda joj je tvoja majka rekla da će, ako ne bude prestala širiti laži o tebi, ona početi pričati nekoliko istina o Brentu. Irma kaže da je to bilo najbliže onomu da se tvoja majka totalno oduzme.
– Kao da nemam dovoljno nevolja, rekla je Maddie. moja majka se mora svađati na Glavnoj uli-ci. Što će ljudi misliti?
– Jesi li ti dobro? pitala je Treva.
– Nisam, rekla je Maddie osjećajući potrebu za bijegom. Tvoje prijateljstvo je laž. Moram ići. Em. Još je poprilično loše.
– Naravno, rekla je Treva nesigurno. slušaj, ja imam još dosta mjesta u hladnjaku ako je tvoj pun složenaca. Stvari koje si mi poslala nisu zauzele ništa prostora. Želiš li da dođem po njih?
– Ne, rekla je Maddie. Šest složenaca i pištolj su bili dosta, a zadnja stvar koju je željela je bilo vidjeti Trevu. Hvala što si nazvala. prekinula je još dok ju je Treva pozdravljala.
Poslije još nekoliko službenih razgovora, Treva ju je prestala nazivati, što je znatno olakšalo stvari. Maddie je potrgala pismo o trudnoći nakon pogreba, pokušavajući izbrisati pamćenje, ali izdaja je ostala s njom. Ponovno će pričati s Trevom, naravno, ali ne sada. Ne dok ju ne bude mogla pogledati bez da poželi zaplakati i reći: kako si mogla? i ostale glupe stvari koje ničemu ne koriste.
Za razliku od Treve, C.L. se nije mogao suzdržati.
16 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:09 pm
Margita
Administrator
Petnaest
C.L. je Maddie po prvi puta nazvao u subotu nakon pogreba, tvrdoglav kao i uvijek. Jednom ćeš morati razgovarati sa mnom, rekao je kad je podigla slušalicu. Nemoj poklapati jer ću ja stalno zva-ti.
– C.L rekla sam ti, ne mogu te viđati, rekla je Maddie već toliko umorna od držanja te tvrđave daje htjela vrištati. Majka mi se tuče na Glavnoj ulici da bi obranila moju čast; najmanje što mogu napraviti je dati joj nešto za što će me braniti.
– Čuo sam za to, rekao je C.L. rekao sam da ću joj idući puta vrlo rado pridržati kaput.
– Kako misliš, rekao si joj? Što ste vas dvoje radili?
– Ručali. Draga žena. Iako jako zabrinuta za tebe. Kaže da s nikim ne razgovaraš.
– Moram se spremiti za školu za ponedjeljak, rekla je Maddie. Zauzeta sam.
– Kao i Treva. Ali ona ima vremena za razgovor, a ti ne. Što s tobom nije u redu?
– Ništa, puknula je Maddie. Tvoj tetak misli da sam ubila muža i hoda po gradu postavljajući pi-tanja tako da sada svi to misle, moja kćerka hoda okolo kao stara žena pokušavajući se pomiriti s činjenicom da joj je tata mrtav, a svi u gradu žele da ostavim ovo što trenutno radim i počnem trača-ti. Zato ću sada prekinuti. Doviđenja.
– Čekaj malo, rekao je C.L a ona mu je svejedno spustila slušalicu da bi je nakon jedne minute ponovno podigla i opet čula njega na liniji.
– U redu, dobro, rekao je kada se javila ti ne želiš razgovarati sa mnom, ali možda tvoje dijete želi. Daj mije na telefon.
– Ne, rekla je Maddie, a on je odgovorio: zvati ću sve dok se ne javi ona umjesto tebe. Daj mi je na telefon.
Em je stajala pokraj vrata, blijeda i tiha, a Maddie je poklopila slušalicu i rekla: C.L. je. Želi raz-govarati s tobom, ali ti ne moraš ako ne želiš.
Em je ispružila ruku. hoću, rekla je, uzela telefon i razvukla žicu toliko da može sjesti na stepe-nice. ja sam, čula je Maddie kako kaže, a onda je Emin glas postao tiši i slušala je pola sata prije nego je prekinula vezu.
Nakon toga je C.L. zvao svaki dan. Prvo je Maddie spuštala slušalicu, ali on bi opet zvao, a na kraju se Em trgala za slušalicu prije nego ju Maddie uzme, tako da je Maddie odustala i pustila Em i C.L.-a da imaju svoje vrijeme koje koriste pričajući preko telefona.
U nedjelju joj je majka došla da bude s Em dok je ona otišla u posjet svojoj baki.
– Čula sam, rekla je baka čim je Maddie ušla na vrata. Zatvori prokleta vrata.
Maddie je to učinila i sjela pored nje.
– Ovdje je previše mračno, požalila se baka i Maddie se ustala kako bi dopola otvorila zastore. Sada mi reci kako si to napravila?
– Što to? Maddie se zavalila u stolicu.
– Ubila prokletog gada, naravno, rekla je baka naginjući se naprijed. Čula sam da si koristila tab-lete. To sam i ja koristila. Jesi mi donijela slatkiše?
Maddie je na trenutak zastala dok je vadila slatkiše iz torbe kad je začula To sam i ja koristila, ali je samo dodala zlatnu kutiju staroj dami. Nisam gaja ubila.
– Ja sam tvoja baka, Madeline. baka je pokidala crvenu vrpcu s kutije i otvorila poklopac. ne bu-di glupa. Još sam čula i da si ga ustrijelila. Koje je istina? Baka je podigla čokoladnu kornjaču i zagrizla je.
– Nisam ga ja ubila, ponovila je Maddie. Kako je Mickey?
– Još uvijek u akciji. baka je ispljunula lješnjak. Prestani odugovlačiti. Kako si to napravila?
– Nisam, rekla je Maddie. Nitko mi ne vjeruje, ali nisam ga ja ubila.
Baka ju je pogledala s prijezirom. Ja jesam.
– Bako, znam da voliš pozornost, ali ovo je krivi način daju dobiješ...
– Slušaj ti mene, šupljoglavice. Svi u gradu znaju da sam ja ubila Bucka. Cijeli grad je znao, baš kao što znaju da si ti ubila Brenta. baka je uzela još jedan zalogaj, zdrobila ga u ustima i ispljunula još jedan lješnjak.
Maddie je odustala. Samo da joj na suđenju ne bude porota iz staračkog doma, a ionako više nije važno. znači tako. Ubila si prvog muža. Čestitam.
– O, ti si tako pametna. Ali i ja sam bila. Čak to nisam ni učinila namjerno. zastala je i na jedan trenutak se zagledala u daljinu. Barem mislim da nisam.
Bako...
– Stalno me tukao, baš kao tebe tvoj. Baka se namrštila i lizala kremu dok se prisjećala. Naruša-vao mi je izgled. Kad mi je slomio nos, liječnik je napravio dobar posao i lijepo ga je namjestio, ali kada me pitao kako sam ga slomila i kad sam mu rekla da me Buck udario, dao mi je neke tablete da me smiri.
Maddie je trepnula. Dao ti je tablete?
Baka je potvrdno klimnula glavom. Da. Da ne idem na živce Bucku. Nasmijala se. Ali on je me-ni sve više išao na živce i zato sam mu ih jedan dan, kada je došao s posla, stavila u pivo. Dva piva i on bi bio gotov. Otada me nije dugo udario.
Maddie je klimala glavom, previše fascinirana da bi je prekinula.
– A onda jednog dana, nastavila je baka prebirući keksiće po kutiji, tvoj djed je nazvao iz trgovi-ne i rekao da je Buck dobio otkaz zbog tučnjave i da dolazi kući ljut.
– Djed je nazvao? pitala je Maddie. već si onda poznavala djeda?
– Ne prekidaj. Baka je stavila još jednu kolačić u usta i pričala punim ustima. I ja sam mu opet stavila dvije u pivo, ali me je uspio udariti prije nego sam mu ih dodala. Onda je popio ta dva i ja sam mu stavila u još dva jer nisam željela da mi nos opet ode, a on je jednostavno sjeo i slušao radi-o, zaspao i nikada se više nije probudio. baka se nasmijala na tu uspomenu. Kako sam ja mogla zna-ti da kreten ima slabo srce?
Izvrsno. To im je bilo u genima. Samo joj je to trebalo. To je baš prava priča bako, rekla joj je Maddie.
– To nije priča, to je istina. Bilo je čak i u novinama. I baka se opet nasmijala. Svi su znali što se dogodilo, ali šerif je novinarima rekao srčani udar i oni su to i objavili.
– Zašto? Ne shvaćam.
– Ovaj grad se brine za one koji se brinu sami za sebe, rekla joj je baka razumnijim tonom nego što ju je Maddie ikad čula. kada me Buck udario nije bilo smisla da pravim frku koja će sve uzdr-mati. Postalo je jako loše, ja sam se sama za to pobrinula i grad se pobrinuo za mene. Pobrinut će se i za tebe. Reuben Henlay se pobrinuo za mene tada, a njegov sin će se pobrinuti za tebe. Zaštitit će te.
– Ne želim da me zaštiti. Želim da nađe osobu koja je to stvarno napravila. Želim da ljudi znaju istinu.
Baka je odmahnula glavom. istina je u tome kakav dogovor postigneš s gradom. A ti si uvijek imala pogodbe s njim, to ti mogu reći. Nemaš mašte i žara, ali si bila dobra žena, majka, kćerka i učiteljica djeci iz grada. To će ti zapamtiti.
Maddie se ohladila. Njezina baka je bila u pravu. Frog Point je bio u mogućnosti da je poštedi služenja kazne i ako bude osuđena. to nije dovoljno. Ne mogu ostaviti Emily u uvjerenju da sam joj ubila oca. Ne mogu to napraviti majci.
Baka se ustala i uprla prstom u Maddieno lice. slušaj me. Nije važno. Ništa osim preživljavanja nije važno. To zapamti Madeline: rodiš se sam i umreš sam. U međuvremenu praviš pogodbe. Drži se svoga dogovora s gradom i tvoja majka i Emily će biti dobro.
Baka je uzela svoju izmučenu kornjaču i ponovno utonula u jastuke, a Maddie to više nije mogla podnijeti. moram ići. Zao mije, ali ne mogu ostati. Moram kod Em.
– Sjedni, rekla je baka. želim čuti o tom muškarcu koji je bio kod tebe.
– Ne mogu. Maddie je krenula van. moram do Em.
Baka je prestala žvakati. bit ćeš baš kao tvoja majka, zar ne? Skrivat ćeš se u svojoj maloj kući iako je muškarac ovdje. Kakve sam ja slabiće donijela na svijet. zurila je u Maddie. nikada nisam bila kukavica poput tebe. Imala sam ljubavnike i do vraga sa svima. A sada smo došli do ovoga. Hrpa kukavica.
Maddie se namrštila. koji čovjek? Nije bio nikakav muškarac pokraj moje majke.
– Imala je nešto s onim kuglačem. Dovoljno drag, pretpostavljam, ali ne za tvoju majku. Cijeli život je provela pokušavajući se riješiti mene, a ona kaže da to neće napraviti s tobom. bakino liceje na trenutak bilo prepuno boli, ali onda se vratilo u svoj standardni oblik. ponašala se kao da nisam napravila dovoljno za nju, kao da sam nešto čega se treba sramiti. Jedina stvar koje se treba stidjeti jest da se bojiš živjeti, a toga se tvoja majka bojala. Tko bi želio njezin život, pitam te ja?
– Nije to loš život, rekla je Maddie iz iskustva od prošlih tjedana. tiho je, nitko ti ne laže i nitko ne razgovara s tobom.
Baka je uzdahnula. O da, to je život. I nitko ne vodi ljubav s tobom, i nitko se ne smije s tobom, i nikome nije drago što si živa. podigla je bradu i ponosno pogledala Maddie. Imala sam osam muš-karaca u svom životu i nije mi žao ni zbog jednog. Grad je pričao, a mene je bilo baš briga.
– Varala si djeda?
– Pa dovraga, on je spavao sa mnom dok sam bila udana za Bucka. Sto je mislio, da ću okrenuti novu stranicu? baka se nasmijala. barem sam imala strast, što je više nego što je moja poštovana kćerka ikada imala. Nadala sam se za tebe, ali i ti si slabić kao i ona. Kakav par.
– Ne vjerujem, rekla je Maddie, a baka joj je rekla: Scott. Ime mu je bilo Sam Scott.
Sam Scott je naišao na parking one večeri kada je ona tražila Brenta. prepoznao sam auto tvoje majke, rekao je. Gleda njezinu majku trideset godina? Je li to ono čega se njezina majka odrekla? Bi li C.L. učinio istu stvar? Bila je to loša, jako loša pomisao. Morala je otići odavde, daleko od bake koja laže. Njezina majka je rekla da laže.
Maddie se okrenula prema vratima kako bi konačno krenula, ignorirajući bakino mumljanje i onda je zastala i sjetila se ogrlice koju joj je donijela. bi li željela ovu ogrlicu?
– Skinula ju je dok je pričala i dodala je baki.
– Zašto bih željela tako jeftino smeće? Baka je odmaknula kutiju čokoladica i gledala u Maddie. što ti misliš da sam ja? Bespomoćna? Ne trebam tvoje smeće. Sjedni i ispričaj mi o tom muškarcu s kojim se viđaš.
– Bako, oprosti, ali stvarno moram ići. Em je jako uzrujana. Moram ići.
– Samo sjedni i ispričaj mi ukratko, zamolila je baka.
– Neću još dugo biti s vama.
– Doviđenja bako, rekla je Maddie i pobjegla kroz vrata koja su pravila buku kao da ih je udarila cijela kutija čokolade prije nego je otišla.
Došla je kući i skoro pitala majku za Sama Scotta, ali jedan pogled na majčino lice dao joj je do znanja da to ne bi bilo pitanje koje bi ona voljela čuti. Samo će još jednom čuti kako joj je baka lagala. A Maddie je imala dovoljno problema, tako da je sjela za nedjeljni ručak koji je majka nap-ravila i bila ljubazna sve dok nije otišla. Veći dio sljedećeg tjedna provela je jednako i kod kuće i u školi, ljubazna i povučena. Bio je to hladan život, ali nije bio toliko loš kao što je bio onaj koji je prije živjela i bila je prilično sigurna da će moći nastaviti tako. Ionako je to bila jedina stvar koju je mogla podnijeti. Ljudi su bili jednostavno previše bolni, a ona je s boli završila do kraja života.
Tako da se ionako smijala i patila iznutra jer je bila tako sama.
Šesnaest
Niti C.L.ova dva tjedna nakon pogreba nisu bila bolja. Najgore je bilo to što Maddie ne samo da nije željela razgovarati s njim, već s nikim. Njezina majka se doimala zabrinuto, ali i distancirano i ljubazno dok je ručala s njim, samo što nije bila voljna pričati o svojoj kćerki. Daje to bilo njegovo dijete, on bi pričao sa svim i svakim, ali Martha Martindale nije.
– Zahvalna sam ti što si se udaljio od Madeline, rekla mu je. bilo je ionako previše priča nakon pogreba.
Želio je istaknuti daje problem u tome što priče nije bilo, barem ne od Maddie, ali majka joj je imala onaj tvrdoglavi pogled u očima, a i čuo je za onu predstavu pred bankom, pa ju je pustio. Trudila se na svoj način.
Njegov načinje bio drugačiji.
Otišao je vidjeti Trevu i Howiea i nije išao dalje.
– Hej, C.L rekao je Howie kada se C.L. zaustavio pokraj garaže u kojoj je Howie radio. Htio sam te nazvati. Želiš li još uvijek onu kuću?
– Naravno da još uvijek želim kuću, rekao je C.L. dok je izlazio iz kabrioleta. kredit bi trebao bi-ti riješen do kraja mjeseca. Candice će mi to malo pogurati. Zašto ne bih želio kuću?
– Pa mislio sam sada kada ti i Maddie više niste zajedno...
– Zajedno smo. Samo smo se malo udaljili. Kako je Treva?
– Dobro, rekao je Howie, ali nije izgledao sretno. u kući je.
– Hoće li ti smetati ako malo uđem? Želim je nešto pitati.
Howie je klimnuo glavom, a C.L. je kucnuo na stražnja vrata i ušao bez čekanja.
Treva je nešto kuhala, a njezina plava kovrčava kosa se još više nakovrcala od pare.
C.L. je uzdahnuo i rekao: kokošja juha? zbog čega joj je ispala žlica.
– O Bože, kako si me uplašio. A sada je trebam izvaditi.
– Dopusti meni, rekao je C.L. i uzeo nož iz ladice.
– Ne s time. Evo uzmi ovo, rekla je i dala mu grabilicu. Traži.
I što je novo kod tebe? pitao je i slušao s pola pažnje dok je tražio žlicu. jesi li dobro?
– Dobro sam. Zašto?
C.L. je zahvatio žlicu grabilicom i podigao je do površine. Zanima me jesi li pričala s Mad.
– Ne puno. Treva je uzela žlicu u ruke. Joj. Vruće je.
– Kao daje to iznenađenje. C.L. je kušao malo sa žlice. Dobra stvar. Nisam znao da kuhaš.
– Ponesi to Ann. Mi imamo i previše.
– Odnijeti Ann hranu je isto kao i tračati u Frog Pointu. Nepotrebno i uvredljivo. Zašto nisi raz-govarala s Mad?
Treva je stavila poklopac na lonac. zato što ne razgovara sa mnom. Mislila sam da možda treba malo vremena za sebe da se oporavi, pa joj ga dajem. To je moja priča i ja je se držim, ali izgledala je nesretno, ljutito i krivo. C.L. je mislio ostati i izvući to iz nje, ali ionako je imao dovoljno prob-lema s Maddie i Em, a uz to Howieu se možda ne bi svidjelo da mu ispituje ženu.
– Neće ni sa mnom pričati, rekao je. samo sam malo zabrinut.
U tom trenutku je odustao od Treve i usredotočio se na svog tetka.
– Nije moguće da vjeruješ daje ona to napravila, Henry, rekao je jednu večer nakon večere, po ti-sućiti puta i Henry je pokušavajući čitati svoje novine na kraju ipak puknuo.
– Želiš li popis dokaza koje imamo protiv nje?
– Ne, rekao je C.L ali ne vidim da si je uhitio, stoga sigurno sumnjaš.
– Da, sumnjam, rekao je Henry. Radim na tome. Ali Maddie mi se još uvijek čini sumnjivom.
– Ali sumnjaš, forsirao je C.L.
– Volio bih da imam oružje. Ali neki ljudi ovdje lažu. podigao je novine i nastavio čitati.
C.L. se jedva suzdržavao da ne pokida novine iz Henryjevih ruku, što bi bio glup potez, ako ta-kav postoji. I što ćeš napraviti u vezi s tim?
– Ništa, rekao je Henry iza novina.
– Henry, počeo je C.L. i Henry je spustio novine. promatram ih i čekam. S vremenom će postati nervozni i netko će nešto reći. A ako to bude Maddie, sve će biti u redu jer svaka budala zna daje bila prisiljena to napraviti. I suđenje će biti ovdje, ona će dobiti malu kaznu i pobrinut ćemo se za nju i mali djevojčicu. Zato se nemoj brinuti.
Podigao je novine, a C.L. ih je ponovno spustio.
– Henry, zatvaranje nevine žene u zatvor nije odraz tvojeg stila.
– C.L rekao je Henry. makni svoje proklete ruke s mojih prokletih novina.
C.L. ih je maknuo i ostavio tu temu na miru.
Ali nije odustao od ničeg drugog. Zvao je Maddie svaki dan, u početku da joj čuje glas, a kasnije da vidi kako je prošao prvi školski tjedan za Em ona je rekla loše, a prošao je dobro, da razgovara s Em i daje nasmije i da joj kaže da pazi na svoju mamu. hoćeš li ti ikada doći ovamo? pitala ga je Em krajem tjedna, a grlo mu se skupilo kada joj je rekao: ne, još dugo, ali zvat ću te svaki dan.
Bio je strpljiv i razumio je da Maddie treba vremena za oporavak, ali postojala je granica.
Eminih dva tjedna nakon pogreba su bili poput pakla. Nekada se znala probuditi iz sna o svome ocu koji je bio toliko stvaran da je mislila kako je pogreb bio san, ali onda se sjetila i to bi bilo gro-zno, i plakala bi. Nekada se znala probuditi s takvim teretom na prsima i to je bilo još gore zato što nije imala vremena biti sretna. A nekada se probudila i jednostavno ležala i pitala se zašto se ona i njezina mama uopće ustaju iz kreveta. Nije imala što raditi, čak ni razgovarati s Mel jer se ona toli-ko trudila biti dobra s njom da se nije moglo razgovarati. A nije bilo svrhe razgovarati s majkom jer je ona lagala. Rekla joj je da će se vratiti u školu i da će sve biti bolje, a bilo je gore. I grozno je izgledala, a kada bi je Em pitala što joj je, rekla bi ništa i da je dobro, a to je bila laž.
I škola je bila laž. Svi su se pretvarali daje sve u redu, a svi su znali da nije. Nastavnici su je gle-dali kao da im je stvarno žao, a djeca su je gledala kao da je iz zoološkog vrta i ona ih je sve ignori-rala, sve osim Mel, a s njom nije puno razgovarala. A nakon ručka u četvrtak, s njom nije više uop-će razgovarala. Otvarale su svoja mlijeka i Mel je rekla: djeca pričaju daje tvoj tata bio upucan. Je li to istina? Em je također čula glasine prvi puta kada ih ja čula došlo joj je da se ispovraća ali se usta-la i rekla: to je laž, i maknula se dalje. Melje za njom vikala da joj je žao, ali Em je samo nastavila hodati i u petak je sama sjela za ručak. Sve je bilo bolje od razgovora s ljudima. Kasnije tog popod-neva, Em nije imala zadaću iz matematike i nastavnica joj je rekla: u redu je Emily, a ona je željela vrištati: zaboravila sam je napisati, ali to nije zato što je moj tata umro, ne događa se sve zbog toga što je moj tata umro, ali nije. Mislili bi da nešto s njom nije u redu daje tako vrištala.
Em je stvarno željela vrištati.
Kada je sišla s autobusa i ušla u kuću, tamo je bilo tiho. Nije zvonio telefon, nitko nije pričao, samo je Phoebe trčala prema njoj. Uzela je Phoebe i za pet minuta je vidjela mamu kako dolazi na prilaz u unajmljenom autu koji im je C.L. nabavio. Njezina mama je izlazila iz auta kao da je stara baba. Kada je ugledala Em, nasmijala se i mahnula, ali bio je to grozan smiješak. Nitko ne bi povje-rovao u takav smiješak.
Em je sačekala da mama uđe u kuću i tada je pozvala Phoebe i ušla s njom unutra i sjela na ku-hinjski stol, držeći ruke ispred sebe da se ne tresu. moram razgovarati s tobom, rekla je, a majka ju je pogledala kao da uopće nije sigurna da je to ona.
– Što je bilo srce?
– Moram razgovarati s tobom. em se trudila da joj glas zvuči snažno iako je iznutra bila bolesna. Mel kaže da su tatu upucali. Da gaje netko upucao iz pištolja i daje od toga umro.
Majka je sjela nasuprot nje i zatvorila oči. em, rekla sam ti da je to bila nesreća. Rekla sam ti...
– Želim znati istinu. Reci mi istinu.
– Netko je tvog tatu slučajno upucao, rekla joj je mama, ali se njezin pogled nije sreo s Eminim i Em se osjećala loše. Još jedna laž. rekla sam da je bila nesreća. Nije ga ništa boljelo. Nije čak ni osjetio. Nisam ti to rekla zato što nisam željela da razmišljaš o tome. Pokušaj ne razmišljati o tome. Bila je to nesreća.
Još jedna laž. Još jedna laž. Em je bila toliko ljuta da joj je bilo muka od toga i to ju je plašilo. Ako je ljuta na mamu, što da nije imala mamu, tko bi se brinuo za nju? Ali njezina mama je lagala i to je bilo loše i ona ja htjela viknuti, Reci mi istinu, ali nije mogla, stoga je rekla: tko je to učinio?
– Ne znamo, rekla je mama umorno, ali iskreno. šerif Henry pokušava saznati. Jako se trudi oko toga. podigla je pogled i pogledala Em, a izgledala je tako loše daje Em bilo žao što ju je tjerala da razgovara s njom. ne znamo tko gaje ubio, Em.
– Samo želim znati istinu, rekla je Em. želim znati ono što ti znaš.
Mama je malo poskočila i onda odmahnula glavom. srce, ja ništa ne znam. Nikada u životu ni-sam bila tako zbunjena.
U redu. Em se ustala i znala je da bi trebala otići zagrliti mamu i učiniti da se osjeća bolje, ali je-dnostavno nije mogla. u redu, ponovno je rekla i izašla iz kuhinje jako ljuta i jako tužna, iako je Phobe trčakarala za njom.
Maddie je tek poslije četiri sata popodne shvatila da nema Em. Zvala ju je da je pita što hoće za večeru i kada joj se Em nije javila, otišla je provjeriti u dvorište i vidjela je da nema bicikla, a ni Phoebe.
Nije to ništa, rekla si je Maddie i na brzinu pretražila kuću, što je bilo glupo budući da nije bilo bicikla. Pogledala je u garažu i još jednom u dvorište, a tada je stala nasred dvorišta i rekla si da ne paničari, daje sve u redu.
Koga nazvati? Možda bi bilo pretjerano zvati policiju, ili možda ne bi. Em je otišla kod bake, ili kod Mel, ili...
– Maddie, je li sve u redu?
Maddie je gledala u Gloriju preko ograde. jesi vidjela Em? Bila je ovdje prije minutu.
– Ne. Gloria se pomaknula malo bliže Maddie. ne, nisam. Izgubila se?
– Oh. Maddie je odmahnula rukom. ma naravno da nije. Samo je otišla a da mi se nije javila, zbog čega će biti kažnjena do kraja života. To je sve.
– Možda je oteta, rekla je Gloria. stalno se to vrti na vijestima.
– Ne u Frog Pointu, Gloria. Nije oteta, rekla je Maddie bez imalo ljubaznosti. Pustila je da se vrata zalupe iza nje i onda na trenutak zastala u kuhinji pokušavajući odagnati strah.
Nije bila oteta. Bila je vjerojatno kod Mel.
– Treva? rekla je Maddie čim se netko javio na telefon.
– Što nije u redu? pitala je Treva. zašto tako pričaš? Što nije u redu?
– Jesi li vidjela Em?
– O Bože. Mel, jesi li vidjela Em?
Maddie se napinjala da čuje taj tihi razgovor, ali on nije trajao dovoljno dugo da bi ga uspjela ču-ti.
– Nije ju vidjela, Mad, rekla je Treva. kaže da je Em cijeli tjedan jako tiha u školi, pa je svi ne-kako puštaju na miru. Kaže da je pokušala razgovarati s njom, ali Em samo gleda u nju.
– Oh. Maddie se trudila da ne razmišlja o Em samo s otmičarima i ubojicama. ma, u redu je. Vje-rojatno je otišla do moje majke. Nazvat ću tamo. Ne brini se.
– Ako je ne nađeš, mi ćemo je potražiti, rekla je Treva. Imamo tri auta, proći ćemo cijelim gra-dom. Nazovi me poslije da mi javiš.
– U redu.
Njezina majka je čak bila i od manje pomoći.
– Gdje je ona? O moj Bože Maddie, to dijete može biti bilo gdje. Zašto bi pobjegla? Što si učini-la?
Majka. Maddie je skupila zadnji atom samokontrole koji je imala i zadržala ga između sebe i te-lefona. ne pomažeš mi. Ako nije kod tebe, vjerojatno je otišla provozati Phoebe. Idem je potražiti, a ti ostani tamo u slučaju da se pojavi.
– Ja zovem Henryja. Netko mora pronaći to dijete, rekla je majka.
Maddie je zalupila slušalicu i pokušala razmišljati. Ako nije kod Mel ili bake, kamo bi Em otiš-la? Sigurno ne natrag u školu jer je tamo jadna već tjedan dana. Možda u Revco. Ili u banku opet po markice, ili...
Dovraga i razmišljanje. Zgrabila je torbicu i krenula u centar, vozeći polako tako da je mogla provjeravati sporedne ulice dok je prolazila. Em nije bila u Revcu, ali Sheila je. Kada je čula da je Maddie pitala Susan za nju, obećala je da će pripaziti i ako je vidi da će je dovesti kući. Isto to je rekla i Candice u banci.
– Ovo je grozno, rekla je. ona je tako slatko stvorenje. Provjerit ću kod ostalih radnika, ali ona uvijek dođe kod mene.
Niti u Burger Kingu, niti u Dairy Queenu, niti u tvrtci, nitko nije vidio Em. Kristie joj je rekla je da je nije vidjela od pogreba i da će pripaziti na nju, a ako se pojavi da će je nazvati.
Maddie je sjela u auto i naslonila glavu na volan.
Ovo se nije moglo događati. Imala je dogovor s Bogom da će trpjeti što god joj on priredi samo da Em bude sigurna. Em je bila izvan granica. Ovo se nije moglo događati.
Maddie se odvezla kući drugim putem, zureći u sporedne ulice, kao da će se Em pojaviti ako ona bude dovoljno razrogačila oči. Čak je napravila i krug oko škole, ali bilo je beznadno. Kada je skre-nula na prilaz, Eminog bicikla još nije bilo. Ušla je unutra taman da se javi na telefon.
– Maddie? Ovdje Henry Henley. Jesi li je našla?
Super. Čovjek koji ju je htio optužiti za umorstvo zvao ju je zbog njezinog dobra. ne, Henry. Tražila sam i u gradu i u tvrtci, ali nisam je pronašla.
– Pa mi smo sve angažirali daje traže, tako da ćemo je naći. Ti ostani kod kuće za slučaj da na-zove, u redu?
– Da. ovo je bio dobar savjet i Maddie je osjećala krivnju što je bila tako drska prema čovjeku koji joj je pokušavao naći dijete. cijenim to Henry, zaista. Samo sam... uplašena.
– Znam srce, rekao je. ni ja nisam sretan zbog toga, ali naći ćemo je. Moramo. Ann me nikada ne bi pustila u kuću da je ne nađem.
– Ionako bi je našao, Henry, rekla je Maddie. to si jednostavno ti.
– To mi je posao, rekao je Henry. a ti sada sjedi spremna i čekaj da nazove, čuješ me?
– Čujem, rekla je Maddie i pet minuta kasnije, kad je zazvonio telefon, molila je Boga daje to Em.
Umjesto nje bio je netko s laringitisom, šapćući preko telefona hrapavim glasom. gospođo Faraday? Imate jako lijepu malu curicu.
– Molim? Maddiena usta su se osušila. Tko je to?
– Emily je stvarno draga.
– Tko je to?
– Ako ponovno želite vidjeti Emily, recite Henryju za novac i pištolj koji ste našli. Predajte se ili nikada više nećete vidjeti svoje dijete.
C.L. je Maddie po prvi puta nazvao u subotu nakon pogreba, tvrdoglav kao i uvijek. Jednom ćeš morati razgovarati sa mnom, rekao je kad je podigla slušalicu. Nemoj poklapati jer ću ja stalno zva-ti.
– C.L rekla sam ti, ne mogu te viđati, rekla je Maddie već toliko umorna od držanja te tvrđave daje htjela vrištati. Majka mi se tuče na Glavnoj ulici da bi obranila moju čast; najmanje što mogu napraviti je dati joj nešto za što će me braniti.
– Čuo sam za to, rekao je C.L. rekao sam da ću joj idući puta vrlo rado pridržati kaput.
– Kako misliš, rekao si joj? Što ste vas dvoje radili?
– Ručali. Draga žena. Iako jako zabrinuta za tebe. Kaže da s nikim ne razgovaraš.
– Moram se spremiti za školu za ponedjeljak, rekla je Maddie. Zauzeta sam.
– Kao i Treva. Ali ona ima vremena za razgovor, a ti ne. Što s tobom nije u redu?
– Ništa, puknula je Maddie. Tvoj tetak misli da sam ubila muža i hoda po gradu postavljajući pi-tanja tako da sada svi to misle, moja kćerka hoda okolo kao stara žena pokušavajući se pomiriti s činjenicom da joj je tata mrtav, a svi u gradu žele da ostavim ovo što trenutno radim i počnem trača-ti. Zato ću sada prekinuti. Doviđenja.
– Čekaj malo, rekao je C.L a ona mu je svejedno spustila slušalicu da bi je nakon jedne minute ponovno podigla i opet čula njega na liniji.
– U redu, dobro, rekao je kada se javila ti ne želiš razgovarati sa mnom, ali možda tvoje dijete želi. Daj mije na telefon.
– Ne, rekla je Maddie, a on je odgovorio: zvati ću sve dok se ne javi ona umjesto tebe. Daj mi je na telefon.
Em je stajala pokraj vrata, blijeda i tiha, a Maddie je poklopila slušalicu i rekla: C.L. je. Želi raz-govarati s tobom, ali ti ne moraš ako ne želiš.
Em je ispružila ruku. hoću, rekla je, uzela telefon i razvukla žicu toliko da može sjesti na stepe-nice. ja sam, čula je Maddie kako kaže, a onda je Emin glas postao tiši i slušala je pola sata prije nego je prekinula vezu.
Nakon toga je C.L. zvao svaki dan. Prvo je Maddie spuštala slušalicu, ali on bi opet zvao, a na kraju se Em trgala za slušalicu prije nego ju Maddie uzme, tako da je Maddie odustala i pustila Em i C.L.-a da imaju svoje vrijeme koje koriste pričajući preko telefona.
U nedjelju joj je majka došla da bude s Em dok je ona otišla u posjet svojoj baki.
– Čula sam, rekla je baka čim je Maddie ušla na vrata. Zatvori prokleta vrata.
Maddie je to učinila i sjela pored nje.
– Ovdje je previše mračno, požalila se baka i Maddie se ustala kako bi dopola otvorila zastore. Sada mi reci kako si to napravila?
– Što to? Maddie se zavalila u stolicu.
– Ubila prokletog gada, naravno, rekla je baka naginjući se naprijed. Čula sam da si koristila tab-lete. To sam i ja koristila. Jesi mi donijela slatkiše?
Maddie je na trenutak zastala dok je vadila slatkiše iz torbe kad je začula To sam i ja koristila, ali je samo dodala zlatnu kutiju staroj dami. Nisam gaja ubila.
– Ja sam tvoja baka, Madeline. baka je pokidala crvenu vrpcu s kutije i otvorila poklopac. ne bu-di glupa. Još sam čula i da si ga ustrijelila. Koje je istina? Baka je podigla čokoladnu kornjaču i zagrizla je.
– Nisam ga ja ubila, ponovila je Maddie. Kako je Mickey?
– Još uvijek u akciji. baka je ispljunula lješnjak. Prestani odugovlačiti. Kako si to napravila?
– Nisam, rekla je Maddie. Nitko mi ne vjeruje, ali nisam ga ja ubila.
Baka ju je pogledala s prijezirom. Ja jesam.
– Bako, znam da voliš pozornost, ali ovo je krivi način daju dobiješ...
– Slušaj ti mene, šupljoglavice. Svi u gradu znaju da sam ja ubila Bucka. Cijeli grad je znao, baš kao što znaju da si ti ubila Brenta. baka je uzela još jedan zalogaj, zdrobila ga u ustima i ispljunula još jedan lješnjak.
Maddie je odustala. Samo da joj na suđenju ne bude porota iz staračkog doma, a ionako više nije važno. znači tako. Ubila si prvog muža. Čestitam.
– O, ti si tako pametna. Ali i ja sam bila. Čak to nisam ni učinila namjerno. zastala je i na jedan trenutak se zagledala u daljinu. Barem mislim da nisam.
Bako...
– Stalno me tukao, baš kao tebe tvoj. Baka se namrštila i lizala kremu dok se prisjećala. Naruša-vao mi je izgled. Kad mi je slomio nos, liječnik je napravio dobar posao i lijepo ga je namjestio, ali kada me pitao kako sam ga slomila i kad sam mu rekla da me Buck udario, dao mi je neke tablete da me smiri.
Maddie je trepnula. Dao ti je tablete?
Baka je potvrdno klimnula glavom. Da. Da ne idem na živce Bucku. Nasmijala se. Ali on je me-ni sve više išao na živce i zato sam mu ih jedan dan, kada je došao s posla, stavila u pivo. Dva piva i on bi bio gotov. Otada me nije dugo udario.
Maddie je klimala glavom, previše fascinirana da bi je prekinula.
– A onda jednog dana, nastavila je baka prebirući keksiće po kutiji, tvoj djed je nazvao iz trgovi-ne i rekao da je Buck dobio otkaz zbog tučnjave i da dolazi kući ljut.
– Djed je nazvao? pitala je Maddie. već si onda poznavala djeda?
– Ne prekidaj. Baka je stavila još jednu kolačić u usta i pričala punim ustima. I ja sam mu opet stavila dvije u pivo, ali me je uspio udariti prije nego sam mu ih dodala. Onda je popio ta dva i ja sam mu stavila u još dva jer nisam željela da mi nos opet ode, a on je jednostavno sjeo i slušao radi-o, zaspao i nikada se više nije probudio. baka se nasmijala na tu uspomenu. Kako sam ja mogla zna-ti da kreten ima slabo srce?
Izvrsno. To im je bilo u genima. Samo joj je to trebalo. To je baš prava priča bako, rekla joj je Maddie.
– To nije priča, to je istina. Bilo je čak i u novinama. I baka se opet nasmijala. Svi su znali što se dogodilo, ali šerif je novinarima rekao srčani udar i oni su to i objavili.
– Zašto? Ne shvaćam.
– Ovaj grad se brine za one koji se brinu sami za sebe, rekla joj je baka razumnijim tonom nego što ju je Maddie ikad čula. kada me Buck udario nije bilo smisla da pravim frku koja će sve uzdr-mati. Postalo je jako loše, ja sam se sama za to pobrinula i grad se pobrinuo za mene. Pobrinut će se i za tebe. Reuben Henlay se pobrinuo za mene tada, a njegov sin će se pobrinuti za tebe. Zaštitit će te.
– Ne želim da me zaštiti. Želim da nađe osobu koja je to stvarno napravila. Želim da ljudi znaju istinu.
Baka je odmahnula glavom. istina je u tome kakav dogovor postigneš s gradom. A ti si uvijek imala pogodbe s njim, to ti mogu reći. Nemaš mašte i žara, ali si bila dobra žena, majka, kćerka i učiteljica djeci iz grada. To će ti zapamtiti.
Maddie se ohladila. Njezina baka je bila u pravu. Frog Point je bio u mogućnosti da je poštedi služenja kazne i ako bude osuđena. to nije dovoljno. Ne mogu ostaviti Emily u uvjerenju da sam joj ubila oca. Ne mogu to napraviti majci.
Baka se ustala i uprla prstom u Maddieno lice. slušaj me. Nije važno. Ništa osim preživljavanja nije važno. To zapamti Madeline: rodiš se sam i umreš sam. U međuvremenu praviš pogodbe. Drži se svoga dogovora s gradom i tvoja majka i Emily će biti dobro.
Baka je uzela svoju izmučenu kornjaču i ponovno utonula u jastuke, a Maddie to više nije mogla podnijeti. moram ići. Zao mije, ali ne mogu ostati. Moram kod Em.
– Sjedni, rekla je baka. želim čuti o tom muškarcu koji je bio kod tebe.
– Ne mogu. Maddie je krenula van. moram do Em.
Baka je prestala žvakati. bit ćeš baš kao tvoja majka, zar ne? Skrivat ćeš se u svojoj maloj kući iako je muškarac ovdje. Kakve sam ja slabiće donijela na svijet. zurila je u Maddie. nikada nisam bila kukavica poput tebe. Imala sam ljubavnike i do vraga sa svima. A sada smo došli do ovoga. Hrpa kukavica.
Maddie se namrštila. koji čovjek? Nije bio nikakav muškarac pokraj moje majke.
– Imala je nešto s onim kuglačem. Dovoljno drag, pretpostavljam, ali ne za tvoju majku. Cijeli život je provela pokušavajući se riješiti mene, a ona kaže da to neće napraviti s tobom. bakino liceje na trenutak bilo prepuno boli, ali onda se vratilo u svoj standardni oblik. ponašala se kao da nisam napravila dovoljno za nju, kao da sam nešto čega se treba sramiti. Jedina stvar koje se treba stidjeti jest da se bojiš živjeti, a toga se tvoja majka bojala. Tko bi želio njezin život, pitam te ja?
– Nije to loš život, rekla je Maddie iz iskustva od prošlih tjedana. tiho je, nitko ti ne laže i nitko ne razgovara s tobom.
Baka je uzdahnula. O da, to je život. I nitko ne vodi ljubav s tobom, i nitko se ne smije s tobom, i nikome nije drago što si živa. podigla je bradu i ponosno pogledala Maddie. Imala sam osam muš-karaca u svom životu i nije mi žao ni zbog jednog. Grad je pričao, a mene je bilo baš briga.
– Varala si djeda?
– Pa dovraga, on je spavao sa mnom dok sam bila udana za Bucka. Sto je mislio, da ću okrenuti novu stranicu? baka se nasmijala. barem sam imala strast, što je više nego što je moja poštovana kćerka ikada imala. Nadala sam se za tebe, ali i ti si slabić kao i ona. Kakav par.
– Ne vjerujem, rekla je Maddie, a baka joj je rekla: Scott. Ime mu je bilo Sam Scott.
Sam Scott je naišao na parking one večeri kada je ona tražila Brenta. prepoznao sam auto tvoje majke, rekao je. Gleda njezinu majku trideset godina? Je li to ono čega se njezina majka odrekla? Bi li C.L. učinio istu stvar? Bila je to loša, jako loša pomisao. Morala je otići odavde, daleko od bake koja laže. Njezina majka je rekla da laže.
Maddie se okrenula prema vratima kako bi konačno krenula, ignorirajući bakino mumljanje i onda je zastala i sjetila se ogrlice koju joj je donijela. bi li željela ovu ogrlicu?
– Skinula ju je dok je pričala i dodala je baki.
– Zašto bih željela tako jeftino smeće? Baka je odmaknula kutiju čokoladica i gledala u Maddie. što ti misliš da sam ja? Bespomoćna? Ne trebam tvoje smeće. Sjedni i ispričaj mi o tom muškarcu s kojim se viđaš.
– Bako, oprosti, ali stvarno moram ići. Em je jako uzrujana. Moram ići.
– Samo sjedni i ispričaj mi ukratko, zamolila je baka.
– Neću još dugo biti s vama.
– Doviđenja bako, rekla je Maddie i pobjegla kroz vrata koja su pravila buku kao da ih je udarila cijela kutija čokolade prije nego je otišla.
Došla je kući i skoro pitala majku za Sama Scotta, ali jedan pogled na majčino lice dao joj je do znanja da to ne bi bilo pitanje koje bi ona voljela čuti. Samo će još jednom čuti kako joj je baka lagala. A Maddie je imala dovoljno problema, tako da je sjela za nedjeljni ručak koji je majka nap-ravila i bila ljubazna sve dok nije otišla. Veći dio sljedećeg tjedna provela je jednako i kod kuće i u školi, ljubazna i povučena. Bio je to hladan život, ali nije bio toliko loš kao što je bio onaj koji je prije živjela i bila je prilično sigurna da će moći nastaviti tako. Ionako je to bila jedina stvar koju je mogla podnijeti. Ljudi su bili jednostavno previše bolni, a ona je s boli završila do kraja života.
Tako da se ionako smijala i patila iznutra jer je bila tako sama.
Šesnaest
Niti C.L.ova dva tjedna nakon pogreba nisu bila bolja. Najgore je bilo to što Maddie ne samo da nije željela razgovarati s njim, već s nikim. Njezina majka se doimala zabrinuto, ali i distancirano i ljubazno dok je ručala s njim, samo što nije bila voljna pričati o svojoj kćerki. Daje to bilo njegovo dijete, on bi pričao sa svim i svakim, ali Martha Martindale nije.
– Zahvalna sam ti što si se udaljio od Madeline, rekla mu je. bilo je ionako previše priča nakon pogreba.
Želio je istaknuti daje problem u tome što priče nije bilo, barem ne od Maddie, ali majka joj je imala onaj tvrdoglavi pogled u očima, a i čuo je za onu predstavu pred bankom, pa ju je pustio. Trudila se na svoj način.
Njegov načinje bio drugačiji.
Otišao je vidjeti Trevu i Howiea i nije išao dalje.
– Hej, C.L rekao je Howie kada se C.L. zaustavio pokraj garaže u kojoj je Howie radio. Htio sam te nazvati. Želiš li još uvijek onu kuću?
– Naravno da još uvijek želim kuću, rekao je C.L. dok je izlazio iz kabrioleta. kredit bi trebao bi-ti riješen do kraja mjeseca. Candice će mi to malo pogurati. Zašto ne bih želio kuću?
– Pa mislio sam sada kada ti i Maddie više niste zajedno...
– Zajedno smo. Samo smo se malo udaljili. Kako je Treva?
– Dobro, rekao je Howie, ali nije izgledao sretno. u kući je.
– Hoće li ti smetati ako malo uđem? Želim je nešto pitati.
Howie je klimnuo glavom, a C.L. je kucnuo na stražnja vrata i ušao bez čekanja.
Treva je nešto kuhala, a njezina plava kovrčava kosa se još više nakovrcala od pare.
C.L. je uzdahnuo i rekao: kokošja juha? zbog čega joj je ispala žlica.
– O Bože, kako si me uplašio. A sada je trebam izvaditi.
– Dopusti meni, rekao je C.L. i uzeo nož iz ladice.
– Ne s time. Evo uzmi ovo, rekla je i dala mu grabilicu. Traži.
I što je novo kod tebe? pitao je i slušao s pola pažnje dok je tražio žlicu. jesi li dobro?
– Dobro sam. Zašto?
C.L. je zahvatio žlicu grabilicom i podigao je do površine. Zanima me jesi li pričala s Mad.
– Ne puno. Treva je uzela žlicu u ruke. Joj. Vruće je.
– Kao daje to iznenađenje. C.L. je kušao malo sa žlice. Dobra stvar. Nisam znao da kuhaš.
– Ponesi to Ann. Mi imamo i previše.
– Odnijeti Ann hranu je isto kao i tračati u Frog Pointu. Nepotrebno i uvredljivo. Zašto nisi raz-govarala s Mad?
Treva je stavila poklopac na lonac. zato što ne razgovara sa mnom. Mislila sam da možda treba malo vremena za sebe da se oporavi, pa joj ga dajem. To je moja priča i ja je se držim, ali izgledala je nesretno, ljutito i krivo. C.L. je mislio ostati i izvući to iz nje, ali ionako je imao dovoljno prob-lema s Maddie i Em, a uz to Howieu se možda ne bi svidjelo da mu ispituje ženu.
– Neće ni sa mnom pričati, rekao je. samo sam malo zabrinut.
U tom trenutku je odustao od Treve i usredotočio se na svog tetka.
– Nije moguće da vjeruješ daje ona to napravila, Henry, rekao je jednu večer nakon večere, po ti-sućiti puta i Henry je pokušavajući čitati svoje novine na kraju ipak puknuo.
– Želiš li popis dokaza koje imamo protiv nje?
– Ne, rekao je C.L ali ne vidim da si je uhitio, stoga sigurno sumnjaš.
– Da, sumnjam, rekao je Henry. Radim na tome. Ali Maddie mi se još uvijek čini sumnjivom.
– Ali sumnjaš, forsirao je C.L.
– Volio bih da imam oružje. Ali neki ljudi ovdje lažu. podigao je novine i nastavio čitati.
C.L. se jedva suzdržavao da ne pokida novine iz Henryjevih ruku, što bi bio glup potez, ako ta-kav postoji. I što ćeš napraviti u vezi s tim?
– Ništa, rekao je Henry iza novina.
– Henry, počeo je C.L. i Henry je spustio novine. promatram ih i čekam. S vremenom će postati nervozni i netko će nešto reći. A ako to bude Maddie, sve će biti u redu jer svaka budala zna daje bila prisiljena to napraviti. I suđenje će biti ovdje, ona će dobiti malu kaznu i pobrinut ćemo se za nju i mali djevojčicu. Zato se nemoj brinuti.
Podigao je novine, a C.L. ih je ponovno spustio.
– Henry, zatvaranje nevine žene u zatvor nije odraz tvojeg stila.
– C.L rekao je Henry. makni svoje proklete ruke s mojih prokletih novina.
C.L. ih je maknuo i ostavio tu temu na miru.
Ali nije odustao od ničeg drugog. Zvao je Maddie svaki dan, u početku da joj čuje glas, a kasnije da vidi kako je prošao prvi školski tjedan za Em ona je rekla loše, a prošao je dobro, da razgovara s Em i daje nasmije i da joj kaže da pazi na svoju mamu. hoćeš li ti ikada doći ovamo? pitala ga je Em krajem tjedna, a grlo mu se skupilo kada joj je rekao: ne, još dugo, ali zvat ću te svaki dan.
Bio je strpljiv i razumio je da Maddie treba vremena za oporavak, ali postojala je granica.
Eminih dva tjedna nakon pogreba su bili poput pakla. Nekada se znala probuditi iz sna o svome ocu koji je bio toliko stvaran da je mislila kako je pogreb bio san, ali onda se sjetila i to bi bilo gro-zno, i plakala bi. Nekada se znala probuditi s takvim teretom na prsima i to je bilo još gore zato što nije imala vremena biti sretna. A nekada se probudila i jednostavno ležala i pitala se zašto se ona i njezina mama uopće ustaju iz kreveta. Nije imala što raditi, čak ni razgovarati s Mel jer se ona toli-ko trudila biti dobra s njom da se nije moglo razgovarati. A nije bilo svrhe razgovarati s majkom jer je ona lagala. Rekla joj je da će se vratiti u školu i da će sve biti bolje, a bilo je gore. I grozno je izgledala, a kada bi je Em pitala što joj je, rekla bi ništa i da je dobro, a to je bila laž.
I škola je bila laž. Svi su se pretvarali daje sve u redu, a svi su znali da nije. Nastavnici su je gle-dali kao da im je stvarno žao, a djeca su je gledala kao da je iz zoološkog vrta i ona ih je sve ignori-rala, sve osim Mel, a s njom nije puno razgovarala. A nakon ručka u četvrtak, s njom nije više uop-će razgovarala. Otvarale su svoja mlijeka i Mel je rekla: djeca pričaju daje tvoj tata bio upucan. Je li to istina? Em je također čula glasine prvi puta kada ih ja čula došlo joj je da se ispovraća ali se usta-la i rekla: to je laž, i maknula se dalje. Melje za njom vikala da joj je žao, ali Em je samo nastavila hodati i u petak je sama sjela za ručak. Sve je bilo bolje od razgovora s ljudima. Kasnije tog popod-neva, Em nije imala zadaću iz matematike i nastavnica joj je rekla: u redu je Emily, a ona je željela vrištati: zaboravila sam je napisati, ali to nije zato što je moj tata umro, ne događa se sve zbog toga što je moj tata umro, ali nije. Mislili bi da nešto s njom nije u redu daje tako vrištala.
Em je stvarno željela vrištati.
Kada je sišla s autobusa i ušla u kuću, tamo je bilo tiho. Nije zvonio telefon, nitko nije pričao, samo je Phoebe trčala prema njoj. Uzela je Phoebe i za pet minuta je vidjela mamu kako dolazi na prilaz u unajmljenom autu koji im je C.L. nabavio. Njezina mama je izlazila iz auta kao da je stara baba. Kada je ugledala Em, nasmijala se i mahnula, ali bio je to grozan smiješak. Nitko ne bi povje-rovao u takav smiješak.
Em je sačekala da mama uđe u kuću i tada je pozvala Phoebe i ušla s njom unutra i sjela na ku-hinjski stol, držeći ruke ispred sebe da se ne tresu. moram razgovarati s tobom, rekla je, a majka ju je pogledala kao da uopće nije sigurna da je to ona.
– Što je bilo srce?
– Moram razgovarati s tobom. em se trudila da joj glas zvuči snažno iako je iznutra bila bolesna. Mel kaže da su tatu upucali. Da gaje netko upucao iz pištolja i daje od toga umro.
Majka je sjela nasuprot nje i zatvorila oči. em, rekla sam ti da je to bila nesreća. Rekla sam ti...
– Želim znati istinu. Reci mi istinu.
– Netko je tvog tatu slučajno upucao, rekla joj je mama, ali se njezin pogled nije sreo s Eminim i Em se osjećala loše. Još jedna laž. rekla sam da je bila nesreća. Nije ga ništa boljelo. Nije čak ni osjetio. Nisam ti to rekla zato što nisam željela da razmišljaš o tome. Pokušaj ne razmišljati o tome. Bila je to nesreća.
Još jedna laž. Još jedna laž. Em je bila toliko ljuta da joj je bilo muka od toga i to ju je plašilo. Ako je ljuta na mamu, što da nije imala mamu, tko bi se brinuo za nju? Ali njezina mama je lagala i to je bilo loše i ona ja htjela viknuti, Reci mi istinu, ali nije mogla, stoga je rekla: tko je to učinio?
– Ne znamo, rekla je mama umorno, ali iskreno. šerif Henry pokušava saznati. Jako se trudi oko toga. podigla je pogled i pogledala Em, a izgledala je tako loše daje Em bilo žao što ju je tjerala da razgovara s njom. ne znamo tko gaje ubio, Em.
– Samo želim znati istinu, rekla je Em. želim znati ono što ti znaš.
Mama je malo poskočila i onda odmahnula glavom. srce, ja ništa ne znam. Nikada u životu ni-sam bila tako zbunjena.
U redu. Em se ustala i znala je da bi trebala otići zagrliti mamu i učiniti da se osjeća bolje, ali je-dnostavno nije mogla. u redu, ponovno je rekla i izašla iz kuhinje jako ljuta i jako tužna, iako je Phobe trčakarala za njom.
Maddie je tek poslije četiri sata popodne shvatila da nema Em. Zvala ju je da je pita što hoće za večeru i kada joj se Em nije javila, otišla je provjeriti u dvorište i vidjela je da nema bicikla, a ni Phoebe.
Nije to ništa, rekla si je Maddie i na brzinu pretražila kuću, što je bilo glupo budući da nije bilo bicikla. Pogledala je u garažu i još jednom u dvorište, a tada je stala nasred dvorišta i rekla si da ne paničari, daje sve u redu.
Koga nazvati? Možda bi bilo pretjerano zvati policiju, ili možda ne bi. Em je otišla kod bake, ili kod Mel, ili...
– Maddie, je li sve u redu?
Maddie je gledala u Gloriju preko ograde. jesi vidjela Em? Bila je ovdje prije minutu.
– Ne. Gloria se pomaknula malo bliže Maddie. ne, nisam. Izgubila se?
– Oh. Maddie je odmahnula rukom. ma naravno da nije. Samo je otišla a da mi se nije javila, zbog čega će biti kažnjena do kraja života. To je sve.
– Možda je oteta, rekla je Gloria. stalno se to vrti na vijestima.
– Ne u Frog Pointu, Gloria. Nije oteta, rekla je Maddie bez imalo ljubaznosti. Pustila je da se vrata zalupe iza nje i onda na trenutak zastala u kuhinji pokušavajući odagnati strah.
Nije bila oteta. Bila je vjerojatno kod Mel.
– Treva? rekla je Maddie čim se netko javio na telefon.
– Što nije u redu? pitala je Treva. zašto tako pričaš? Što nije u redu?
– Jesi li vidjela Em?
– O Bože. Mel, jesi li vidjela Em?
Maddie se napinjala da čuje taj tihi razgovor, ali on nije trajao dovoljno dugo da bi ga uspjela ču-ti.
– Nije ju vidjela, Mad, rekla je Treva. kaže da je Em cijeli tjedan jako tiha u školi, pa je svi ne-kako puštaju na miru. Kaže da je pokušala razgovarati s njom, ali Em samo gleda u nju.
– Oh. Maddie se trudila da ne razmišlja o Em samo s otmičarima i ubojicama. ma, u redu je. Vje-rojatno je otišla do moje majke. Nazvat ću tamo. Ne brini se.
– Ako je ne nađeš, mi ćemo je potražiti, rekla je Treva. Imamo tri auta, proći ćemo cijelim gra-dom. Nazovi me poslije da mi javiš.
– U redu.
Njezina majka je čak bila i od manje pomoći.
– Gdje je ona? O moj Bože Maddie, to dijete može biti bilo gdje. Zašto bi pobjegla? Što si učini-la?
Majka. Maddie je skupila zadnji atom samokontrole koji je imala i zadržala ga između sebe i te-lefona. ne pomažeš mi. Ako nije kod tebe, vjerojatno je otišla provozati Phoebe. Idem je potražiti, a ti ostani tamo u slučaju da se pojavi.
– Ja zovem Henryja. Netko mora pronaći to dijete, rekla je majka.
Maddie je zalupila slušalicu i pokušala razmišljati. Ako nije kod Mel ili bake, kamo bi Em otiš-la? Sigurno ne natrag u školu jer je tamo jadna već tjedan dana. Možda u Revco. Ili u banku opet po markice, ili...
Dovraga i razmišljanje. Zgrabila je torbicu i krenula u centar, vozeći polako tako da je mogla provjeravati sporedne ulice dok je prolazila. Em nije bila u Revcu, ali Sheila je. Kada je čula da je Maddie pitala Susan za nju, obećala je da će pripaziti i ako je vidi da će je dovesti kući. Isto to je rekla i Candice u banci.
– Ovo je grozno, rekla je. ona je tako slatko stvorenje. Provjerit ću kod ostalih radnika, ali ona uvijek dođe kod mene.
Niti u Burger Kingu, niti u Dairy Queenu, niti u tvrtci, nitko nije vidio Em. Kristie joj je rekla je da je nije vidjela od pogreba i da će pripaziti na nju, a ako se pojavi da će je nazvati.
Maddie je sjela u auto i naslonila glavu na volan.
Ovo se nije moglo događati. Imala je dogovor s Bogom da će trpjeti što god joj on priredi samo da Em bude sigurna. Em je bila izvan granica. Ovo se nije moglo događati.
Maddie se odvezla kući drugim putem, zureći u sporedne ulice, kao da će se Em pojaviti ako ona bude dovoljno razrogačila oči. Čak je napravila i krug oko škole, ali bilo je beznadno. Kada je skre-nula na prilaz, Eminog bicikla još nije bilo. Ušla je unutra taman da se javi na telefon.
– Maddie? Ovdje Henry Henley. Jesi li je našla?
Super. Čovjek koji ju je htio optužiti za umorstvo zvao ju je zbog njezinog dobra. ne, Henry. Tražila sam i u gradu i u tvrtci, ali nisam je pronašla.
– Pa mi smo sve angažirali daje traže, tako da ćemo je naći. Ti ostani kod kuće za slučaj da na-zove, u redu?
– Da. ovo je bio dobar savjet i Maddie je osjećala krivnju što je bila tako drska prema čovjeku koji joj je pokušavao naći dijete. cijenim to Henry, zaista. Samo sam... uplašena.
– Znam srce, rekao je. ni ja nisam sretan zbog toga, ali naći ćemo je. Moramo. Ann me nikada ne bi pustila u kuću da je ne nađem.
– Ionako bi je našao, Henry, rekla je Maddie. to si jednostavno ti.
– To mi je posao, rekao je Henry. a ti sada sjedi spremna i čekaj da nazove, čuješ me?
– Čujem, rekla je Maddie i pet minuta kasnije, kad je zazvonio telefon, molila je Boga daje to Em.
Umjesto nje bio je netko s laringitisom, šapćući preko telefona hrapavim glasom. gospođo Faraday? Imate jako lijepu malu curicu.
– Molim? Maddiena usta su se osušila. Tko je to?
– Emily je stvarno draga.
– Tko je to?
– Ako ponovno želite vidjeti Emily, recite Henryju za novac i pištolj koji ste našli. Predajte se ili nikada više nećete vidjeti svoje dijete.
17 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:10 pm
Margita
Administrator
Sedamnaest
– Gdje je ona? Tko ste vi? Maddien glas je postao piskutav. gdje je moja kćerka?
Glas je ponovno zaškripao. znaš da si kriva. Predaj se. Učini to. Sada.
– Slušajte vi mene, rekla je Maddie bijesno oštrim glasom. ako se bilo što dogodi mojoj kćeri, naći ću vas i ubiti. Ako joj bude falila dlaka s glave, naći ću vas i ubiti. Ako...
– Gubiš vrijeme. Imaš samo petnaest minuta da nazoveš Henryja ili je više nikada nećeš vidjeti. Nikada.
– Sačekaj, vrisnula je Maddie u slušalicu, ali čula je samo kako je netko prekinuo liniju.
Spustila je slušalicu i na trenutak se stresla pokušavajući bistro razmišljati. Morala je pronaći Henryjev broj. Ilije možda trebala nazvati 911. Prstima je nespretno tipkala brojeve. Em je bila neg-dje s nekim manijakom. Javila se operato rica, a ona je vrisnula: dajte mi šerifa Henlyja. Henryjev glas se javio par sekundi poslije: što je dovraga ovo? a Maddie je rekla: ja sam to učinila, Henry. Ubila sam svoga muža. Dođi i uhiti me i obavezno koristi sirene, požuri se.
Henry je rekao: Maddie? a ona je samo dodala: požuri. I koristi sirenu, obećaj mi da ćeš koristiti sirenu. Požuri se.
Koristio je sirenu. U trenutku kada je došao pred njezina vrata, cijelo susjedstvo je već bilo na svojim trijemovima, ali Maddie nije bilo briga. Sve o čemu je mogla razmišljati bila je uplašena Em, povrijeđena Em, Em s otmičarom i panika ju je učinila slabom.
– Što se događa? pitao je jel Henry kada gaje dočekala na vratima, a Maddie gaje povukla i rek-la: zvao je otmičar.
– Uspori malo. henry ju je primio za ruku i uveo u sobu. Uspori i sve mi ispričaj.
– Rekao je da sam ja to napravila i da neće vratiti Em dok ja ne priznam, rekla je Maddie drhta-vim glasom.
– Jesi sigurna da je muškarac?
Maddie je klimnula glavom. Gotovo sto posto. Šaptao je i glas mu je bio hrapav, ali bio je muš-karac. neki muškarac držao je Em. Rekao je da imam petnaest minuta da te nazovem i priznam.
– Pa ako su mu ove sirene promakle, onda je gluh, rekao je Henry. Ti se držiš jako dobro. Jesi li mu prepoznala glas?
– Ne, ne, naravno da nisam. Maddie nije mogla vjerovati kako je bio glup. Da sam mu prepozna-la glas, sada bi ga negdje već tražila. Henry, netko ju je uzeo. Možda je ubojica. Nikome drugom ne bi bilo važno da priznam. Em je možda bila s ubojicom.
– Prestani vrištati na trenutak, rekao je Henry i izašao van do auta. Cijelo susjedstvo je gledalo dok je pričao u svoj radio, a Maddie se molila da daje dobre upute. Em je bila izgubljena, Em je bila oteta, ona nije mogla prestati misliti na to, um joj je vrištao i ruke su je boljele jer su bile prazne umjesto da su grlile Em.
Henry se vratio unutra. znam da si uplašena, ali trebam te da se koncentriraš. Je li to možda net-ko iz banke?
– Banke? pomisao je bila toliko neprimjerena da je Maddie ostala bez riječi. misliš da je Harold Whitehead ubio Brenta?
– A možda Webster? Onaj koji je išao do sefa s tobom. Jesi li vidjela da ostavlja kutiju?
– Ne, rekla je Maddie. čim sam našla putovnicu, pobjegla sam. I onda je shvatila što je rekla. webster? Misliš daje Webster uzeo novac? Misliš daje on uzeo Em?
– Njegov mlađi brat te udario u četvrtak, rekao je Henry. Ne vjerujem u slučajnosti. Je li to mo-gao biti Webster?
– Henry, glas je mogao biti i tvoj, rekla je Maddie. što ćemo napraviti? Em...
– Em te treba smirenu, rekao je Henry. razmisli. Je li to mogao biti Stan Sawyer?
– O Bože. Ne znam. Kunem se da je glas bio hrapav. Ne bih prepoznala Stanov ili Websterov glas ni da su pričali normalno. Jednostavno ne znam.
– Howie? rekao je Henry, a Maddie je rekla: ne, ne. Njegov bih glas prepoznala. Nije to bio Howie.
– Reci mi točno što ti je rekao, rekao je Henry, ali onda je zazvonio telefon. dopusti da i ja slu-šam, rekao joj je dok je trčala kako bi se javila. Ali kada je podigla slušalicu shvatili su da slobodno mogu oboje slušati jer je to bila njezina majka.
– Maddie, što se događa?
Maddie se trudila da joj glas ostane smiren. još je nismo našli. Evo baš je Henry došao pomoći.
– Pa reci mu da ugasi te sirene. Cijela ulica će misliti da si u nevolji.
– Majko, ne mogu sada pričati, rekla je Maddie i prekinula vezu dok joj se majka još bunila. Si-rene su upalile, rekla je Henryju. misliš li da on zna?
– Cijeli grad zna, rekao je Henry. Sada mi reci što ti je rekao, samo ono što ti je rekao.
Maddie je zatvorila oči i pokušala se sjetiti. ne mogu se sjetiti. Rekao je da ti moram reći. Rekao je da nazovem Henryja.
– Henryja? Ne šerifa Henlyja?
– Henryja. Sigurna sam daje rekao Henryja.
– Pokušaj se sjetiti točnih riječi, Maddie, rekao je Henry. Možda ima nešto u tome.
– Znao je za novac. Rekao je da ti moram reći za novac. i pištolj. Maddie se ohladila. Tko god je to bio znao je za pištolj u Civicu. Bio je to ubojica.
O Bože, ubojica je imao Em.
Telefon je zazvonio pored njezinog uha i ona je vrisnula od straha i iznenađenja, a Henry je re-kao: duboko udahni prije nego se javiš, a sve na što je ona mogla misliti bila je Em.
Bicikl je krivudao dok se Em vozila po neravnoj cesti, a bila je tako umorna daje mislila kako će se prevrnuti. Ideja o odlasku na farmu je bila dobra i bila je sigurna u to. I znala je put jer gaje me-morirala uz pomoć trika koji ju je C.L. naučio. Ali ona je već jako dugo bila na cesti 31 i nigdje nije bilo Porch Roada, ili ako gaje bilo, onda gaje prošla i sada se izgubila. Izgubila se izvan grada i mo-gla je biti oteta ili ubijena progutala je knedlu a Phoebe nije bila sretna što se već pola sata vozi u korpi njezinog bicikla, a ni Em nije bila sretna što je već toliko dugo vozila bicikl, tako da ideja o odlasku na farmu i nije bila tako dobra, iako bi bila jako sretna kada bi tamo stigla...
U tom trenutku Phoebe je opet zacvilila i Em je stala s biciklom, sišla s ceste i smjestila se ispod drveta. Uspjela je odložiti bicikl sekundu prije nego je Phoebe iskočila iz korpe i objesila se o svoju uzicu. Em je pala na travu ispod drveta i gledala Phoebe kako njuška travu na kraju svoje uzice.
Nije se mogla okrenuti i otići kući jer bi ju to dovelo tamo odakle je krenula. A to je bilo zadnje mjesto gdje je željela biti. Iza sebe je imala tjedan škole, tjedan djece koja tiho pričaju kada ona prolazi, a to je bilo najgore. A i Mel je htjela postavljati pitanja o tome. Bilo je to prvi puta u njezi-nom životu da nije željela biti s Mel.
Nije da Em nije razumjela što Mel radi. I ona je htjela postavljati pitanja, ali njezina mama je uporno lagala, a ona je jednostavno morala znati. Zato će otići na farmu do C.L.a. Pecat će i pričati o Phoebe i možda stvari nakratko neće biti tako grozne. Možda će čak dobiti i neke odgovore.
Ako se ikada izvuče odavde. Sto se nikako neće dogoditi ako se ne ustane i nastavi dalje voziti. Ta pomisao je bila grozna, ali nije mogla cijeli život ostati ispod tog drveta, a i uskoro će pasti mrak i onda će biti u nevolji.
– Hajde Phoebe, pozvala ju je i kada je psić došao, stavila ju je u korpu koju je obložila ručni-kom. znam, ni ja ne želim, ali moramo, i tada je čula auto kako prilazi, okrenula se i ugledala crveni Mustang.
– Hej, rekao je C.L. kad se zaustavio pokraj njih. mama će ti doživjeti srčani udar.
– Žao mi je, rekla je Em ne misleći to. Da se njezina mama nije ponašala tako glupo ona ne bi ni morala voziti taj glupi bicikl tisućama kilometara.
– Da, zvučiš kao da ti je žao. C.L. je izašao iz auta i pokušavao izgledati jako opako, ali mu to nije uspjelo. Ja sam protiv toga da tvoja mama bude nesretna.
– Ti nisi ljut, rekla je Em, sada već jako umorna. Ne laži.
– Hej. C.L. se namrštio. što je s tobom?
– Izgubila sam se. Em je sišla s bicikla i C.L. je ispružio ruku i pridržao ga. Htjela sam razgova-rati s tobom, ali nisam mogla pronaći Porch Road. Zeznula sam stvar.
– Nisi se izgubila. C.L. je podigao Phoebe iz korpe i spustio je na zemlju. umorila si se. Tvoje skretanje je oko kilometar odavde. Bit ćeš dobro kad ponovno kreneš.
– Stvarno?
– Čovječe, pa ti nikome ne vjeruješ. C.L. je pomaknuo bicikl do auta. uđi i ja ću ti pokazati. po-digao je Emin bicikl odostraga i otvorio prednja vrata, tako da i Phoebe može ući, a Em je osjećala da sve njezine nevolje nestaju.
Još uvijek su bile tu, ali su bile puno manje.
Em je obišla auto i sjela na suvozačevo sjedalo, sretna što više ne mora voziti bicikl i jako sretna što je sa C.L.om. Phoebe se popela u njezino krilo i spustila glavu preko vrata, a Em ju je držala za stomačić da ne ispadne, grleći malo toplo tijelo. Stvarno su stvari bile puno bolje. Opustila je rame-na na sjedalo, naslonila je i glavu da joj se vrat malo odmori. Vrat se jako umori kada vozite nekoli-ko kilometara.
C.L. je ušao i potapšao je po koljenu, okrenuo auto i vozio oko dvije minute prije nego je uspori-o. vidiš? rekao je pokazujući znak koji je pokazivao Porch Road. vozila si u dobrom smjeru.
Stvarno je bio tamo. Skoro je uspjela. Nije zabrljala. C.L. je krenuo, a Em je izdahnula i potpuno se opustila. Bilo je to predaleko za vožnju s biciklom.
– Da. C.L. nije skidao pogled s ceste, ali to je rekao sa čvrstim da, tako da je znala da govori isti-nu. prestrašila si mamu, Henryja, Ann i milijun drugih ljudi i zato to nemoj više raditi.
Em je podigla bradu. jesi li pomislio da me možda netko ustrijelio?
C.L. je usporio kako bi mogao razgovarati s njom. ne. Ta pomisao mi nije pala na pamet. Mislio sam da si oteta ili da te udario auto.
Oh.
– O čemu se ovdje radi, Em? C.L.-ov glas je bio smiren, ali izraz lica mu je bio ozbiljan i Em je još jednom udahnula i prestala se truditi djelovati cool.
– Mama mi laže. C.L. ju je htio prekinuti, ali ona je nastavila. rekla mi je daje tata umro nesret-nim slučajem, a ja onda saznam daje ubijen. Ona mi je rekla daje to bila nesreća, a djeca u školi kažu da nije, daje bio... ubijen. Spustila se u sjedište i još čvršće zagrlila Phoebe. Većina djece u školi su diklići, ali vjerujem da su u pravu. Pogledala je u C.L.a i preklinjala ga da joj ne laže. Nisu li?
On je stao i parkirao pokraj ceste. Nekoliko sekundi je gledao naprijed, a onda se okrenuo prema njoj i pogledao je. da. U pravu su. Netko tko je bio ljut na njega ga je namjerno ustrijelio.
– Tko? pitala je Em s boli u srcu.
– Ne znamo.
Em je podigla glavu, ljuća više nego ikad u životu, ali C.L. je glasnije rekao: ne znamo tko, Em. duboko je uzdahnula, a on je dodao: to je istina. Henry pokušava saznati, ali stvarno ne znamo tko je.
– Hoće li ubiti i moju mamu? Emin glas je drhtao dok je postavljala pitanje kojeg se užasavala.
– Ne. C.L.ov glas je bio snažan. da mislim da je tvoja mama u opasnosti bio bih tamo pored nje. Tko god je ubio tvog tatu, bio je ljut na njega, a ne na cijelu tvoju obitelj.
– Netko nam je provalio u kuću, rekla je Em, a C.L. je rekao: da, ali tko god je to bio, uzeo je što je htio i nije se više vratio. On neće povrijediti tvoju mamu.
Na kraju je zvučao malo nesigurno i Em gaje oštro pogledala. ne laži, rekla je, a on joj je rekao: ako me ne prestaneš optuživati da lažem, ja i ti ćemo se posvađati. Rekao sam ti da ja ne lažem.
– Ovaj zadnji dio o mojoj mami je zvučao kao laž. Ne zvučiš uvjereno.
– Nitko ne želi ubiti tvoju mamu. Da mislim da žele, ne bih je puštao iz vida. Časna riječ.
– Ne ponašaj se prema meni kao prema djetetu, rekla je Em.
– Ti jesi dijete, rekao je C.L. prestani se praviti da si odrasla i dopusti nam da se brinemo za tebe.
– Samo želim znati što se događa, rekla je Em. sva ta šaputanja, sva ta djeca u školi, mama koja grozno izgleda, sve je grozno. Mrzim to.
C.L. je upalio auto. reći ću ti nešto. Htio sam te odvesti kući nakon što ti pokažem cestu, ali mis-lim da je bolje da odemo na farmu i nazovemo tvoju mamu da dođe po tebe. Onda će ona možda ostati na večeri i obje se možete odmoriti. Zvuči li ti to dobro?
Em je klimnula glavom. da, ali ja još uvijek želim znati što se događa.
I ja, mala, rekao je C.L. I ja.
Maddie je zatvorila oči, duboko udahnula, podigla slušalicu i rekla: molim?
– U redu je, rekao je C.L.ov glas s druge strane žice, topao i siguran. opozovi pse dušo, ja imam tvoje dijete i dobro je.
– Molim? Maddie su otkazala koljena i sjela je na stolicu kraj telefona. kod tebe je? Dobro je?
Ruke su joj se toliko tresle da nije mogla držati telefon i Henry joj gaje uzeo iz ruku. Čula je ka-ko govori: tko je to? C.L.? Sto se dovraga događa? i stavila je glavu na koljena dok je Henry slušao i na kraju rekao: reci to Maddie. podigla je glavu i on joj je dodao telefon. em je dobro. Moram obaviti nekoliko poziva. Ti ostani ovdje i pričaj sa C.L.om i smiri se.
Maddie je uzela telefon i pokušala progutati suze olakšanja. C.L.?
– U redu je, srce. Ona je dobro, rekao je C.L. i bilo je toliko ljubavi i utjehe u njegovom glasu da se osjećala slabom i naslonila se na zid, maknuvši telefon od usta kako je ne bi čuo da plače.
– Pokušala je biciklom doći do farme. I s obzirom na sve, išlo joj je jako dobro. Malo je umorna, ali je dobro.
– Sve je u redu? Maddie se počela njihati naprijed natrag dok je plakala od olakšanja. u redu je. Gdje si je našao? Tko ju je uzeo?
– Nitko, rekao je C.L. to sam i ja prvo pomislio, ali otišla je sama. Ann joj baš sada daje limuna-du. Dobro je.
Maddie je šmrcnula i naredila si da sporije diše, inače će ostati bez zraka. Em je bila dobro. Nije bila oteta. Bila je dobro. Maddie je rukom obrisala suze. Neki kreten je čuo da je Em nestala i naz-vao je iz šale, a ona se cijelo vrijeme vozila biciklom. Ne želim više nikada biti uplašena. Reci joj da je kažnjena zauvijek. Ne mogu vjerovati da je ovo napravila. Uz sve ostalo...
– Učinila je to zbog svega ostalog, rekao je C.L. moraš razgovarati s njom. Uplašena je i zbunje-na i treba znati što se događa.
Maddiena napetost se fokusirala na C.L.a. Neki kreten je prijetio njezinoj kćeri i sada on misli da je dr. Spock. hvala na savjetu. Doći ću po nju.
– Zašto joj ne dopustiš da ostane ovdje neko vrijeme? Mislim da bi joj dobro došla promjena.
– C.L. neću...
– I Ann je oduševljena tom idejom. Već sam je pitao. Sutra će peći kolačiće.
Maddie je stisnula zube. C.L. ja stvarno ne...
– Udovolji mi, rekao je tonom koji je značio uradi to. spakiraj si neke stvari i dođi ovamo gdje si sigurna i gdje se možeš odmoriti. Objema vam je dosta Frog Pointa za neko vrijeme.
C.L.
– Znam da si ljuta, rekao je. znam da si se uplašila i da si sada ljuta i znam da si prošla kroz pa-kao i da on nije gotov. Dođi ovamo i dopusti nam da se brinemo za tebe.
Malo se stišao i Maddie je znala da netko sluša s druge strane. dođi ovamo i dopusti da se ja bri-nem za tebe. Nećeš dobiti dodatne bodove za to što si radiš, Mad.
Ti bi trebao, pomislila je Maddie. Ti bi trebao dobiti dodatne bodove. Ali bila je toliko umorna od toga, a odlazak na farmu nije značio da odustaje. Značilo je samo da će se malo odmoriti.
Maddie je zatvorila oči kako ne bi zaplakala jer je zvučalo tako dobro. C.L. Ann. Rijeka i farma i nema otmičara jer ih C.L. i Henry ne bi pustili ni blizu. Nije C.L. bio heroj samo zato što je spasio njezinu kćer i držao je na sigurnom. Maddie se pokušavala držati svoje ljutnje zato što je to bila jedina stvar koja ju je zadržavala da ne otrči na farmu bez auta i baci se u njegovo naručje i kaže, Netko me proganja, zaustavite ih. Mogla bi se spasiti. Spasit će sebe. I Em.
– Ann pravi pečeno pile i umak, rekao je C.L. em ne može dočekati. A bit će i pire krumpira. Je-dino Em voliš više od pire krumpira. I mene. u njegovom glasu je bilo smijeha i ona se osjećala bolje samim time što gaje slušala. kolesterol, rekla je Maddie.
– Em ima osam godina. Prijemosnica joj neće sigurno trebati do škole.
Ne bi trebala ići tamo. C.L. je bio tamo, a ona je pravila pažljive planove da ga izbjegne, kao i sve ostale dok se stvari ne smire, dok ponovno ne bude mogla podnijeti ljude i telefonske pozive. Dok ne bude mogla podnijeti da bude s njim.
– Hajde Mad, rekao je. em je ovdje sretnija. I sigurnija. Dođi.
Bio je u pravu. u redu. Doći ću.
Spustila je slušalicu, srušila se u stolicu i ponovno pokušala naći svoje mjesto u svijetu. Em je bi-la dobro. Ako je Em bila dobro, nije bilo ničega na svijetu što bi moglo biti loše.
Osim nečega. Maddie se uspravila na stolici. Glas je rekao, Reci policiji za pištolj i novac. Sto je značilo da osoba koja ju je nazvala nije bila neki bezveznjaković. Bio je to ubojica i htio joj je nau-diti.
Telefon je ponovno zazvonio i Maddie je nepomično gledala u njega. Mogao bi biti bilo tko, ubojica, njezina majka, njena svekrva, Treva i tisuću drugih ljudi s kojima nije željela razgovarati, tisuće problema koje nije željela riješiti. Telefon je ponovno zazvonio, ona se javila i rekla majci da je Em dobro i da će je nazvati kasnije i sve joj objasniti. A zatim je nazvala Trevu da joj kaže da je Em dobro i da će je nazvati kasnije i sve detaljnije ispričati. A potom je otišla po Emine stvari govo-reći si da će sve biti u redu.
Nije mogla dočekati da stigne na farmu.
Em je sjedila na trijemu čekajući svoju mamu i polako ispijala limunadu kako bi joj duže trajala. Ann je rekla da može dobiti koliko god hoće, ali daje bolje polako piti. Posebno zato što je morala razmišljati o puno stvari prije nego joj mama stigne na farmu.
Potom joj je mama došla u unajmljenom autu i parkirala na kraju travnjaka, izašla iz auta, do-marširala preko trave do nje i Em je željela potrčati prema njoj, ali ipak to nije napravila. Ne ovog puta. Em je pažljivo odložila limunadu na stepenice, ustala se i prekrižila ruke.
Mama je zastala prije nego je došla do nje i smiješno je pogledala, a Em je podigla bradu. Mama je rekla: jako sam se brinula za tebe i nemoj to više nikada napraviti, ali Em je samo zurila u nju dok Maddie nije rekla: em?
Vrata su se zalupila i Em je čula C.L.-a kako hoda preko trijema iza nje. Em je umorna od toga da joj se laže, rekao je njezinoj mami. Želi znati što se događa.
Em je vidjela kako se mamina vilica napinje. Mogu sama odgajati svoje dijete, hvala, rekla je C.Lu preko Eminog ramena.
– Pa, znaš, ne možeš. Zato je i vozila petnaest kilometara da dođe do mene.
Emina mama došla je za korak bliže, još uvijek gledajući u C.L.-a. Slušaj...
– U pravu je, rekla je Em. Možeš vikati na njega ako želiš, ali ipak je u pravu.
Emina mama je izgledala potreseno. Em...
– On mi ne laže. Znam da mi ne govori sve, znam da zna stvari koje ja ne znam kao to zašto je zabrinut za tebe ako i sam kaže da nisi u nevolji. Ali mi ne laže. A ti lažeš. Ti lažeš i lažeš…
Kad je izgovorila te riječi Em se počela tresti. Riječi su bile tako grozne, ali ih je morala reći. ti lažeš cijelo vrijeme, rekla je i onda se okrenula i otišla do doka, pokušavajući suzdržati suze. Kada je došla na dok, izula je cipele i umočila noge u toplu vodu. Phoebe je dotrčala za njom i Em je uze-la njezin povodac da ne bi pala u vodu, zagrlila njezino toplo vrckavo tijelo i jako se potrudila kako ne bi razmišljala o onome što je upravo rekla.
Maddie je željela potrčati za Em, zagrliti je i učiniti od nje dijete koje je bila prije mjesec dana, a ne da bude ovaj komad nesreće koji šeće okolo i traži mjesto gdje nema odraslih. Tada je Em sjela na rub doka i Phoebe se ugurala i sjela kraj nje i Maddie je pomislila, Moram ovo popraviti, a ne znam kako.
– Moraš joj prestati lagati, Maddy, rekao je C.L. i ona se okrenula prema njemu jer je on bio je-dina osoba na koju je mogla vikati.
– Želiš da joj kažem da joj je otac ubijen? povikala je. želiš da joj kažem da je bio pronevjeritelj i da je imao ljubavnicu, i daju je planirao oteti i odvesti u Južnu Ameriku bez mene? Želiš da joj ka-žem sve o tebi i meni?
– Da. C.L. je izgledao depresivno, ali je klimnuo glavom. da, želim. Zato što ona već zna da neš-to stvarno nije u redu i istina je bolja od svih stvari kojih se ona boji. A ti si sve što ona ima. Ako ne može vjerovati tebi, onda je sama, a ona je jako mala da bi bila sama. I reći ću ti još nešto, kada smo već kod toga. Em nije tako krhka. Ti se prema njoj ponašaš kao da će se svakoga trena slomiti i ja znam da ona prolazi kroz teško razdoblje, ali ona će biti jaka dokle god si ti s njom iskrena. Ako budeš iskrena s njom, ona će biti dobro.
Ne. Maddie je progutala knedlu i zakoračila unatrag. Gubitak oca bio je dovoljna noćna mora za Em; nositi se s ubojicom koji je još na slobodi, bilo bi nepodnošljivo. Ne. ne mogu joj reći da joj je otac ubijen. Neću.
– Ne moraš. C.L. je sjeo na stepenice na trijemu i polako se naslonio kao daje odjednom ostario. ja sam joj već rekao.
– Što si napravio?
C.L. ju je pogledao i mogla je vidjeti daje bio ravnodušan na njezinu ljutnju. pitala me. Djeca u školi su joj rekla i ona me pitala je li istina. A ja neću lagati tom djetetu. Nikada. Iako me možda ti zbog toga budeš mrzila.
– Baš super za tebe. Sigurno se divno osjećaš. Shvaćaš li...
– Shvaćam kako je to kad ti lažu, puknuo je C.L. shvaćam kako je gledati te i voljeti toliko da me boli, a znati da lažeš jer mi ne vjeruješ. A ja to ovom djetetu neću napraviti. Zaboravi.
Opet je sve krivo shvatio, ali ona nije imala vremena svađati se s njim. slušaj ti. Em i ja smo dob-ro. Ne trebamo tvoju pomoć, pa zato otkači.
– Ti me možda ne trebaš, ali tvoje dijete me treba. I ja je trebam da me treba. Ako ja i ti ne uspi-jemo, u redu, valjda tako mora biti. Ali nemoj se miješati između Em i mene. Zato što ćemo mi us-pjeti.
Maddie ga je onda stvarno pogledala govoreći si da on neće njezinu kćerku napustiti bez obzira na sve. Biti će ondje za Em. Želio je biti ondje za Em. I Em mu je vjerovala, tako da će doći kod njega.
I Maddie je pomislila, Pa i ja mu vjerujem dovraga. Bio je drag, čvrst, smiješan, siguran i nei-zmjerno privlačan, želio je vječno štititi Em i sve što je trebala napraviti bilo je biti ona stara Mad-die i mogla ga je imati. To je bilo sve što je trebala napraviti.
– Ne mogu, rekla mu je. ne mogu biti slabić koji sam bila prije dvadeset godina. Ne mogu biti čak ni onako sarkastična kao što sam bila prije mjesec dana. Ja nisam žena u koju si se zaljubio u srednjoj školi. Zaboravi.
C.L. je u pola razgovora trepnuo i rekao: nju? Zaboravi nju. Ja jesam. Ona je bila loša uspomena, ali ti nisi ona. Ti si tvrdoglava i zločesta i nemaš dlake na jeziku i većinu vremena ne znam bi li te zaskočio ili pobjegao od tebe, ali te volim i to je tako. Bog zna zašto, ali ja te volim. Namrštio se, a ona se gotovo nasmijala, samo da nije bilo toliko jadno.
Nema više laži, rekao je i ona je pomislila na zadnja dva tjedna i na to kako nije bio kraj nje, ka-ko je izbjegavala Trevu, kako se pretvarala majci daje sve u redu, kako joj Em više nije vjerovala, kako se osjećala prije sat vremena, kako joj se cijeli svijet srušio i kako se više nikada ne želi tako osjećati. Pokušala je zaštititi Em tako što je sve odguravala od nje, ali samoća je bila još veća i to je bilo nešto što nikada prije nije osjećala jer je uvijek oko sebe imala Frog Point koji ju je držao si-gurnom. Pa dobila je što je htjela, bila je daleko od Frog Pointa. Daleko od svih.
A bila je i jadna, ranjiva i uplašena, a Em nije uspjela zaštititi.
Možda je bilo vrijeme za povratak.
– Ne miči se, rekla je C.L.-u. moram razgovarati sa svojim djetetom, ali želim da ostaneš tu dok se ne vratim.
– Nemam kuda otići, rekao je C.L. Ovdje gradim kuću.
Okrenula se od njega i pošla prema doku, gurajući se u jedan od nekoliko razgovora koje nije že-ljela obaviti, ali definitivno hoće.
Maddie je sjela pored Em na krivudavi dok i izula cipele kako bi osjetila vodu na svojim stopa-lima. Olakšanje je prošlo njezinim člancima, nogama i cijeli tijelom i nasmijala se jer je osjećaj bio tako dobar.
Em je malo poprskala svoje noge i kada se Phoebe progurala ispod njezine ruke da sjedne Mad-die u krilo i poliže joj lice, Em ju je uhvatila za njušku i malo odgurnula.
Maddie je podigla psića i stavila ga na dok iza njih, te uzela Eminu ruku.
Em ju je izvukla.
U redu. Maddie je stavila ruke na koljena i počela. OK, u pravu si. Trebala sam ti reći istinu. Po-kušavala sam te zaštititi od toga da budeš povrijeđena jer je istina tako ružna, ali izgleda da to nika-ko nisam mogla napraviti. spustila je malo glavu da vidi Emino lice. Je li tako?
– Da, rekla je Em. da i grozno je kada ne znaš što se događa. Ne mogu to podnijeti.
– Što želiš znati? pitala je Maddie.
Em se ugrizla za usnicu i pogledala je. C.L. je rekao daje netko upucao tatu.
Dovraga. Maddie je klimnula glavom. da, ali je odmah umro. Nije ništa osjetio, Em. To je istina.
Em je stisnula usne na trenutak. tko je to napravio?
– Ne znam, rekla je Maddie. stvarno ne znam. Henry radi na tome, ali stvarno ne znamo. Čak ne mogu ni zamisliti tko bi to mogao biti.
– Reci mi što se dogodilo. Želim znati.
– U redu. Maddie je progutala knedlu. ne znamo baš puno. Ali u petak navečer se tvoj tata sastao s nekim u svojem autu. I bio je jako pospan jer je popio malo vina u kojem je bilo malo mojih table-ta. Zato je ta druga osoba odvezla auto na Point i tamo ga parkirala. I ne znamo točno što se onda dogodilo, ali tata je sigurno zaspao od tih pilula i onda... Maddie je položila ruku na Emino desno rame,.. i onda gaje ta druga osoba ubila.
Em je klimnula glavom ne naginjući se na mamu. to su i djeca rekla. Baka je rekla da se razbolio i brzo umro, ali djeca su mi rekla daje ubijen. pogledala je u Maddie. ali nisam znala za tablete. Znači li to da ni minutu nije znao daje ubijen?
– Vjerojatno, rekla je Maddie. I ako je bio još budan, bio je toliko omamljen da nije znao što se događa. Nije ga boljelo. To nije laž. Nije uopće patio.
Em je uzdahnula i naslonila se na mamu. tako je bolje. Malo. Još uvijek je grozno, ali nije mi se sviđala pomisao daje bio uplašen ili tako nešto.
– Ne. Maddie ju je poljubila u glavu. ne. Vjerojatno je spavao.
– Hoće li ta osoba tebe ubiti? pitala je Em.
– Neće. Maddie se malo odmaknula kako bi joj vidjela lice. Ne, naravno da ne. Nemoj se uopće brinuti zbog toga.
– Ubio je tatu, rekla je Em. mogao bi i tebe.
– Mislim da je bio ljut na tatu. Maddie je pokušavala pronaći način da zaobiđe ružne detalje, a da joj pri tome ne laže. postojali su neki ljudi koji su bili ljuti na tvog tatu, ali oni nisu ljuti na mene.
– Zato što se i tebi dogodilo dosta loših stvari, rekla je Em. Kao automobilska nesreća i to s li-cem.
– To su bile nesreće, Em, rekla je Maddie. ono s autom je bila samo nesreća. Websterov brat te udario, rekao je Henry. Mislim daje to bila samo nesreća. Ljudima se svaki dan događaju nesreće.
– Je li i to s licem bila nesreća? pitala je Em i Maddie je ponovno progutala knedlu. Ne.
– Što se dogodilo? Emine oči su se suzile dok je Maddie oklijevala. Ne laži.
– Tvoj tata je te večeri došao kući jako ljut, rekla je Maddie. I ja sam bila ljuta. I posvađali smo se. Zastala je, a Em je sjedila kao skamenjena pokraj nje. I udario me.
Em je trepnula i onda je brzopleto rekla: ne, nije.
U redu, u redu.
– On to nije napravio, rekla je Em.
Maddie je sjedila i šutjela, odlučna da održi svoje obećanje i ne laže, ali jednako odlučna da svo-ju kćerku ne zamara istinom.
Sjedile su i gledale u vodu; gledale kako ribe skaču na površini, kako se svjetlost reflektira na vodi i kako se dok zeleni. Iza njih je Phoebe nešto njuškala.
Napokon je Em rekla: zašto?
Maddie joj je dotaknula glavu i osjetila kako su njezine kosti bile krhke pod njenim prstima. Bila je tako mala. Premala za istinu, ali Maddie je imala samo nju. Bio je stvarno ljut, Em. Rekao je da mu je žao. Maddie se sjetila Brenta na vratima kako govori: Žao mi je. Samo moram znati što ti znaš. svi su željeli istinu. bilo mu je stvarno jako, jako žao. Prislonila se bliže kćerki. nikada me prije nije udario, a ni poslije. Nikada. On nije bio takav.
– Znam. Em je gledala u vodu i šmrcnula. Znam. On je bio dobar čovjek.
Da. Bio je.
Em je klimnula glavom. Znači, nama nitko ne želi nauditi.
– Ne, rekla je Maddie ignorirajući na trenutak otmi čarski poziv. Em, žao mi je zbog ovoga. Žao mi je što si sve ovo čula.
– Bolje je tako, rekla je Em. bolje je nego ne znati što se događa. Bilo je zastrašujuće ne znati.
– Znam, rekla je Maddie. ni ja to ne volim. Jesi ti dobro?
– Da, rekla je Em. jako sam tužna, ali sam OK. podignula je bradu i pogledala oko sebe kao da je po prvi puta gledala i rijeku i farmu. iako mi je drago da smo otišle odande. Volim Frog Point, ali mi je drago da smo sad izvan njega.
– I meni dijete, rekla je Maddie. Frog Point zna ići na živce.
Em je pomaknula glavu u stranu da bi vidjela mamu. jesi li ti ljuta na tetu Trevu? Zato što ne pri-čaš s njom, čak ni kada nazove.
Treva. Još jedna laž s kojom se treba suočiti. Još jedna izdaja. Maddie je pustila Eminu ruku i naslonila se na dok. Phoebe je pala u trans jer je mislila da nekuda idu i trčala je s jednog na drugi kraj doka. ne. Nisam ljuta. to nije bila laž. Bila je razočarana i izdana, ali ne ljuta. slušaj, moram ići do grada i pričati s tvojom bakom, reći joj da si dobro. Tebi i Phoebe će ovdje biti dobro sa C.L.om i Ann.
– Sviđa li ti se C.L.? Emin pogled je opet bio na vodi, pazeći da ne pogleda u mamu.
– Da. Maddie je pogledala nebo i pomislila, Neću raspravljati o svom seksualnom životu sa svo-jom kćerkom. Zaboravi.
– Je li tata zato bio ljut?
– Ne, Em. O Bože, ne. Maddie je sišla na dok a Phoebe je došla u Emino krilo. slušaj, ja i tata C.L.a nismo vidjeli dvadeset godina. Došao je u grad samo na par dana. Tvoj tata nije bio ljubomo-ran. Kunem se.
– Pa... Em se osjećala kao idiot zato što je toliko klimala glavom... I meni se jako sviđa. em se okrenula prema mami. hoćeš li se udati za njega?
– Neću, rekla je Maddie. neću se još jako dugo udati za nikoga, a možda čak ni onda. Nama dvjema je dobro zajedno. Phoebe je zacvilila pod Eminom rukom i Maddie je pružila ruku i počeša-la je po uhu. Ti i ja i Phoebe.
I baka, rekla je Em. I Mel.
Da.
I Three. I teta Treva i tetak Howie.
Three. Emin polubrat. Three, dečko koji je bio visok, nasmijan i stalno se brinuo za njih. Bio je on dobro dijete. Ne, dobar čovjek. Imao je dvadeset godina. Bio je odrastao. Toliko godina. Pravi li ono što se dogodilo prije dvadeset godina doista sada toliku razliku? Zar je to vrijedno toga da iz-gube Threeja?
I još gore od toga, zar je to bilo vrijedno toga da izgubi Trevu? Poznavala je Trevu cijeli svoj ži-vot. Nije postojala uspomena, a da u njoj negdje nije bila Treva, čak i ako joj je samo poslije o njoj pričala. Trideset i osam godina smijuljenja i šaputanja i onoga u stilu Ovo će ti se svidjeti i saznanja da što god se dogodi, Treva će biti tamo s čokoladom i bezuvjetnom potporom.
Maddie je zatvorila oči i pomislila, Toliko mi nedostaje i onda Bila sam tako glupa.
– Mama? rekla je Em.
– Molim? Maddie je čudno odgovorila. I Three i Treva i Howie. Mi nismo same. Bit ćemo dob-ro.
I Ann, rekla je Em. I C.L.
– I C.L rekla je Maddie. imamo dosta ljudi oko sebe. Bit ćemo dobro.
– U redu. Em se nagnula dolje kako bi položila ruku u Phoeben dlakavi vrat. U redu.
C.L. ih je promatrao s trijema, trzajući se kad god se jedna od njih pomakla. Što god se dolje do-gađalo, barem su razgovarale i to je bilo dobro. I bile su zajedno na farmi gdje se on mogao brinuti za njih i to je bilo dobro. I onda je Maddie kroz dvorište došla na trijem i izgledala je iscrpljeno, ali olakšano, a i to je bilo dobro.
– Kako je ona? pitao je C.L. kada je bila dovoljno blizu.
– S obzirom kroz što je sve prošla, prilično dobro. Maddie je usporila kako se približavala trije-mu. moram ići u grad. Možeš li pripaziti na nju narednih nekoliko sati?
– Mogu paziti na nju do kraja života, rekao je C.L. Maddie je zatvorila oči. Hajdemo početi s ne-koliko sati, pa ćemo vidjeti kako to ide.
– Ići će dobro, rekao je C.L. em i ja se razumijemo. Ti i ja smo oni koji ne komuniciraju.
– Poslije, rekla je Maddie. Jedna po jedna trauma. Imam neke zaostatke koje moram obaviti. Vratit ću se kasnije.
Gledao ju je kako ide do auta i po tisućiti puta pomislio što bi bilo kada bi mu jednostavno do-voljno vjerovala i oslonila se na njega. Onda je otišao u kuhinju po mamce kako bi on i Em mogli malo pecati za večeru.
Maddie se dovezla u grad i skrenula u Linden ulicu. Njezinu ulicu. Njezinu i Trevinu već gotovo dvadeset godina. Dijelile su ulicu kao što su dijelile i sve drugo gotovo cijeli život, i suze i smijeh, i uvijek su se međusobno podupirale bez ikakvih pitanja.
Sada je bilo vrijeme da se to vrati, ako je to uopće bilo moguće. Prošla su samo tri tjedna od kada je stajala na Trevinim vratima i rekla: brent me vara i moram se razvesti od njega, i mislila je daje to kraj svijeta. Zapanjujuća je činjenica kakvo gledište ti mogu dati tri tjedna. Sada baš i nije puno brinula zbog prijevare. Umorstvo, oko njega je još uvijek bila uzrujana, i oko otmice, ali prijevara? Dovraga s njom.
Parkirala je ispred Trevine kuće i pokucala na vrata.
Treva je otvorila vrata i rekla: o moj Bože, Maddie, to si ti. Podigla je ruku i uhvatila je za rukav. što nije u redu? Opet Em?
Maddie ju je gledala i mislila, Nisam lagala Em, Nisam ljuta na Trevu. Uopće nisam ljuta. Ali sve što je rekla bilo je: Treva, moramo razgovarati. Krajnje je vrijeme da nas dvije porazgovaramo. Dođi da se prošetamo.
Treva se na trenutak sledila i zatim pogledala iza nje. Svjetlo iz kuhinje se smanjilo i Maddie je mogla čuti kako nježni glasići pjevaju. Obiteljsko vrijeme. u redu, rekla je Treva. ako je to ono što ti treba. otišla je unutra i Maddie je čula kada je rekla svojoj obitelji da ide prošetati:... samo malo s Maddie da se opusti, a tišina koja je slijedila bila je teška. Ali čak ni Mel nije bila toliko bezobzirna da postavi pitanje.
Treva je izašla s dvije jakne i zelenu je dala Maddie prije nego je zatvorila vrata za sobom. posta-je hladnije, rekla je dok se ogrtala crvenom. volim listopad, ali navečer se ne treba zezati.
Maddie je uvukla ruke u zelenu jaknu i povukla rukave do laktova. Jakna je bila veličine XL, onakva kakvu je nosio Brent. Pokraj susjednih kuća hodale su šutke Kampovih, Whittakerovih, Ba-nisterovih prema kraju kvarta i Maddie je upitala: je li ovo Threejevo?
– Da, rekla je Treva. Velik je on.
– Kao Brent, rekla je Maddie i potom zastala s hodanjem zato što je i Treva stala.
– Gdje je ona? Tko ste vi? Maddien glas je postao piskutav. gdje je moja kćerka?
Glas je ponovno zaškripao. znaš da si kriva. Predaj se. Učini to. Sada.
– Slušajte vi mene, rekla je Maddie bijesno oštrim glasom. ako se bilo što dogodi mojoj kćeri, naći ću vas i ubiti. Ako joj bude falila dlaka s glave, naći ću vas i ubiti. Ako...
– Gubiš vrijeme. Imaš samo petnaest minuta da nazoveš Henryja ili je više nikada nećeš vidjeti. Nikada.
– Sačekaj, vrisnula je Maddie u slušalicu, ali čula je samo kako je netko prekinuo liniju.
Spustila je slušalicu i na trenutak se stresla pokušavajući bistro razmišljati. Morala je pronaći Henryjev broj. Ilije možda trebala nazvati 911. Prstima je nespretno tipkala brojeve. Em je bila neg-dje s nekim manijakom. Javila se operato rica, a ona je vrisnula: dajte mi šerifa Henlyja. Henryjev glas se javio par sekundi poslije: što je dovraga ovo? a Maddie je rekla: ja sam to učinila, Henry. Ubila sam svoga muža. Dođi i uhiti me i obavezno koristi sirene, požuri se.
Henry je rekao: Maddie? a ona je samo dodala: požuri. I koristi sirenu, obećaj mi da ćeš koristiti sirenu. Požuri se.
Koristio je sirenu. U trenutku kada je došao pred njezina vrata, cijelo susjedstvo je već bilo na svojim trijemovima, ali Maddie nije bilo briga. Sve o čemu je mogla razmišljati bila je uplašena Em, povrijeđena Em, Em s otmičarom i panika ju je učinila slabom.
– Što se događa? pitao je jel Henry kada gaje dočekala na vratima, a Maddie gaje povukla i rek-la: zvao je otmičar.
– Uspori malo. henry ju je primio za ruku i uveo u sobu. Uspori i sve mi ispričaj.
– Rekao je da sam ja to napravila i da neće vratiti Em dok ja ne priznam, rekla je Maddie drhta-vim glasom.
– Jesi sigurna da je muškarac?
Maddie je klimnula glavom. Gotovo sto posto. Šaptao je i glas mu je bio hrapav, ali bio je muš-karac. neki muškarac držao je Em. Rekao je da imam petnaest minuta da te nazovem i priznam.
– Pa ako su mu ove sirene promakle, onda je gluh, rekao je Henry. Ti se držiš jako dobro. Jesi li mu prepoznala glas?
– Ne, ne, naravno da nisam. Maddie nije mogla vjerovati kako je bio glup. Da sam mu prepozna-la glas, sada bi ga negdje već tražila. Henry, netko ju je uzeo. Možda je ubojica. Nikome drugom ne bi bilo važno da priznam. Em je možda bila s ubojicom.
– Prestani vrištati na trenutak, rekao je Henry i izašao van do auta. Cijelo susjedstvo je gledalo dok je pričao u svoj radio, a Maddie se molila da daje dobre upute. Em je bila izgubljena, Em je bila oteta, ona nije mogla prestati misliti na to, um joj je vrištao i ruke su je boljele jer su bile prazne umjesto da su grlile Em.
Henry se vratio unutra. znam da si uplašena, ali trebam te da se koncentriraš. Je li to možda net-ko iz banke?
– Banke? pomisao je bila toliko neprimjerena da je Maddie ostala bez riječi. misliš da je Harold Whitehead ubio Brenta?
– A možda Webster? Onaj koji je išao do sefa s tobom. Jesi li vidjela da ostavlja kutiju?
– Ne, rekla je Maddie. čim sam našla putovnicu, pobjegla sam. I onda je shvatila što je rekla. webster? Misliš daje Webster uzeo novac? Misliš daje on uzeo Em?
– Njegov mlađi brat te udario u četvrtak, rekao je Henry. Ne vjerujem u slučajnosti. Je li to mo-gao biti Webster?
– Henry, glas je mogao biti i tvoj, rekla je Maddie. što ćemo napraviti? Em...
– Em te treba smirenu, rekao je Henry. razmisli. Je li to mogao biti Stan Sawyer?
– O Bože. Ne znam. Kunem se da je glas bio hrapav. Ne bih prepoznala Stanov ili Websterov glas ni da su pričali normalno. Jednostavno ne znam.
– Howie? rekao je Henry, a Maddie je rekla: ne, ne. Njegov bih glas prepoznala. Nije to bio Howie.
– Reci mi točno što ti je rekao, rekao je Henry, ali onda je zazvonio telefon. dopusti da i ja slu-šam, rekao joj je dok je trčala kako bi se javila. Ali kada je podigla slušalicu shvatili su da slobodno mogu oboje slušati jer je to bila njezina majka.
– Maddie, što se događa?
Maddie se trudila da joj glas ostane smiren. još je nismo našli. Evo baš je Henry došao pomoći.
– Pa reci mu da ugasi te sirene. Cijela ulica će misliti da si u nevolji.
– Majko, ne mogu sada pričati, rekla je Maddie i prekinula vezu dok joj se majka još bunila. Si-rene su upalile, rekla je Henryju. misliš li da on zna?
– Cijeli grad zna, rekao je Henry. Sada mi reci što ti je rekao, samo ono što ti je rekao.
Maddie je zatvorila oči i pokušala se sjetiti. ne mogu se sjetiti. Rekao je da ti moram reći. Rekao je da nazovem Henryja.
– Henryja? Ne šerifa Henlyja?
– Henryja. Sigurna sam daje rekao Henryja.
– Pokušaj se sjetiti točnih riječi, Maddie, rekao je Henry. Možda ima nešto u tome.
– Znao je za novac. Rekao je da ti moram reći za novac. i pištolj. Maddie se ohladila. Tko god je to bio znao je za pištolj u Civicu. Bio je to ubojica.
O Bože, ubojica je imao Em.
Telefon je zazvonio pored njezinog uha i ona je vrisnula od straha i iznenađenja, a Henry je re-kao: duboko udahni prije nego se javiš, a sve na što je ona mogla misliti bila je Em.
Bicikl je krivudao dok se Em vozila po neravnoj cesti, a bila je tako umorna daje mislila kako će se prevrnuti. Ideja o odlasku na farmu je bila dobra i bila je sigurna u to. I znala je put jer gaje me-morirala uz pomoć trika koji ju je C.L. naučio. Ali ona je već jako dugo bila na cesti 31 i nigdje nije bilo Porch Roada, ili ako gaje bilo, onda gaje prošla i sada se izgubila. Izgubila se izvan grada i mo-gla je biti oteta ili ubijena progutala je knedlu a Phoebe nije bila sretna što se već pola sata vozi u korpi njezinog bicikla, a ni Em nije bila sretna što je već toliko dugo vozila bicikl, tako da ideja o odlasku na farmu i nije bila tako dobra, iako bi bila jako sretna kada bi tamo stigla...
U tom trenutku Phoebe je opet zacvilila i Em je stala s biciklom, sišla s ceste i smjestila se ispod drveta. Uspjela je odložiti bicikl sekundu prije nego je Phoebe iskočila iz korpe i objesila se o svoju uzicu. Em je pala na travu ispod drveta i gledala Phoebe kako njuška travu na kraju svoje uzice.
Nije se mogla okrenuti i otići kući jer bi ju to dovelo tamo odakle je krenula. A to je bilo zadnje mjesto gdje je željela biti. Iza sebe je imala tjedan škole, tjedan djece koja tiho pričaju kada ona prolazi, a to je bilo najgore. A i Mel je htjela postavljati pitanja o tome. Bilo je to prvi puta u njezi-nom životu da nije željela biti s Mel.
Nije da Em nije razumjela što Mel radi. I ona je htjela postavljati pitanja, ali njezina mama je uporno lagala, a ona je jednostavno morala znati. Zato će otići na farmu do C.L.a. Pecat će i pričati o Phoebe i možda stvari nakratko neće biti tako grozne. Možda će čak dobiti i neke odgovore.
Ako se ikada izvuče odavde. Sto se nikako neće dogoditi ako se ne ustane i nastavi dalje voziti. Ta pomisao je bila grozna, ali nije mogla cijeli život ostati ispod tog drveta, a i uskoro će pasti mrak i onda će biti u nevolji.
– Hajde Phoebe, pozvala ju je i kada je psić došao, stavila ju je u korpu koju je obložila ručni-kom. znam, ni ja ne želim, ali moramo, i tada je čula auto kako prilazi, okrenula se i ugledala crveni Mustang.
– Hej, rekao je C.L. kad se zaustavio pokraj njih. mama će ti doživjeti srčani udar.
– Žao mi je, rekla je Em ne misleći to. Da se njezina mama nije ponašala tako glupo ona ne bi ni morala voziti taj glupi bicikl tisućama kilometara.
– Da, zvučiš kao da ti je žao. C.L. je izašao iz auta i pokušavao izgledati jako opako, ali mu to nije uspjelo. Ja sam protiv toga da tvoja mama bude nesretna.
– Ti nisi ljut, rekla je Em, sada već jako umorna. Ne laži.
– Hej. C.L. se namrštio. što je s tobom?
– Izgubila sam se. Em je sišla s bicikla i C.L. je ispružio ruku i pridržao ga. Htjela sam razgova-rati s tobom, ali nisam mogla pronaći Porch Road. Zeznula sam stvar.
– Nisi se izgubila. C.L. je podigao Phoebe iz korpe i spustio je na zemlju. umorila si se. Tvoje skretanje je oko kilometar odavde. Bit ćeš dobro kad ponovno kreneš.
– Stvarno?
– Čovječe, pa ti nikome ne vjeruješ. C.L. je pomaknuo bicikl do auta. uđi i ja ću ti pokazati. po-digao je Emin bicikl odostraga i otvorio prednja vrata, tako da i Phoebe može ući, a Em je osjećala da sve njezine nevolje nestaju.
Još uvijek su bile tu, ali su bile puno manje.
Em je obišla auto i sjela na suvozačevo sjedalo, sretna što više ne mora voziti bicikl i jako sretna što je sa C.L.om. Phoebe se popela u njezino krilo i spustila glavu preko vrata, a Em ju je držala za stomačić da ne ispadne, grleći malo toplo tijelo. Stvarno su stvari bile puno bolje. Opustila je rame-na na sjedalo, naslonila je i glavu da joj se vrat malo odmori. Vrat se jako umori kada vozite nekoli-ko kilometara.
C.L. je ušao i potapšao je po koljenu, okrenuo auto i vozio oko dvije minute prije nego je uspori-o. vidiš? rekao je pokazujući znak koji je pokazivao Porch Road. vozila si u dobrom smjeru.
Stvarno je bio tamo. Skoro je uspjela. Nije zabrljala. C.L. je krenuo, a Em je izdahnula i potpuno se opustila. Bilo je to predaleko za vožnju s biciklom.
– Da. C.L. nije skidao pogled s ceste, ali to je rekao sa čvrstim da, tako da je znala da govori isti-nu. prestrašila si mamu, Henryja, Ann i milijun drugih ljudi i zato to nemoj više raditi.
Em je podigla bradu. jesi li pomislio da me možda netko ustrijelio?
C.L. je usporio kako bi mogao razgovarati s njom. ne. Ta pomisao mi nije pala na pamet. Mislio sam da si oteta ili da te udario auto.
Oh.
– O čemu se ovdje radi, Em? C.L.-ov glas je bio smiren, ali izraz lica mu je bio ozbiljan i Em je još jednom udahnula i prestala se truditi djelovati cool.
– Mama mi laže. C.L. ju je htio prekinuti, ali ona je nastavila. rekla mi je daje tata umro nesret-nim slučajem, a ja onda saznam daje ubijen. Ona mi je rekla daje to bila nesreća, a djeca u školi kažu da nije, daje bio... ubijen. Spustila se u sjedište i još čvršće zagrlila Phoebe. Većina djece u školi su diklići, ali vjerujem da su u pravu. Pogledala je u C.L.a i preklinjala ga da joj ne laže. Nisu li?
On je stao i parkirao pokraj ceste. Nekoliko sekundi je gledao naprijed, a onda se okrenuo prema njoj i pogledao je. da. U pravu su. Netko tko je bio ljut na njega ga je namjerno ustrijelio.
– Tko? pitala je Em s boli u srcu.
– Ne znamo.
Em je podigla glavu, ljuća više nego ikad u životu, ali C.L. je glasnije rekao: ne znamo tko, Em. duboko je uzdahnula, a on je dodao: to je istina. Henry pokušava saznati, ali stvarno ne znamo tko je.
– Hoće li ubiti i moju mamu? Emin glas je drhtao dok je postavljala pitanje kojeg se užasavala.
– Ne. C.L.ov glas je bio snažan. da mislim da je tvoja mama u opasnosti bio bih tamo pored nje. Tko god je ubio tvog tatu, bio je ljut na njega, a ne na cijelu tvoju obitelj.
– Netko nam je provalio u kuću, rekla je Em, a C.L. je rekao: da, ali tko god je to bio, uzeo je što je htio i nije se više vratio. On neće povrijediti tvoju mamu.
Na kraju je zvučao malo nesigurno i Em gaje oštro pogledala. ne laži, rekla je, a on joj je rekao: ako me ne prestaneš optuživati da lažem, ja i ti ćemo se posvađati. Rekao sam ti da ja ne lažem.
– Ovaj zadnji dio o mojoj mami je zvučao kao laž. Ne zvučiš uvjereno.
– Nitko ne želi ubiti tvoju mamu. Da mislim da žele, ne bih je puštao iz vida. Časna riječ.
– Ne ponašaj se prema meni kao prema djetetu, rekla je Em.
– Ti jesi dijete, rekao je C.L. prestani se praviti da si odrasla i dopusti nam da se brinemo za tebe.
– Samo želim znati što se događa, rekla je Em. sva ta šaputanja, sva ta djeca u školi, mama koja grozno izgleda, sve je grozno. Mrzim to.
C.L. je upalio auto. reći ću ti nešto. Htio sam te odvesti kući nakon što ti pokažem cestu, ali mis-lim da je bolje da odemo na farmu i nazovemo tvoju mamu da dođe po tebe. Onda će ona možda ostati na večeri i obje se možete odmoriti. Zvuči li ti to dobro?
Em je klimnula glavom. da, ali ja još uvijek želim znati što se događa.
I ja, mala, rekao je C.L. I ja.
Maddie je zatvorila oči, duboko udahnula, podigla slušalicu i rekla: molim?
– U redu je, rekao je C.L.ov glas s druge strane žice, topao i siguran. opozovi pse dušo, ja imam tvoje dijete i dobro je.
– Molim? Maddie su otkazala koljena i sjela je na stolicu kraj telefona. kod tebe je? Dobro je?
Ruke su joj se toliko tresle da nije mogla držati telefon i Henry joj gaje uzeo iz ruku. Čula je ka-ko govori: tko je to? C.L.? Sto se dovraga događa? i stavila je glavu na koljena dok je Henry slušao i na kraju rekao: reci to Maddie. podigla je glavu i on joj je dodao telefon. em je dobro. Moram obaviti nekoliko poziva. Ti ostani ovdje i pričaj sa C.L.om i smiri se.
Maddie je uzela telefon i pokušala progutati suze olakšanja. C.L.?
– U redu je, srce. Ona je dobro, rekao je C.L. i bilo je toliko ljubavi i utjehe u njegovom glasu da se osjećala slabom i naslonila se na zid, maknuvši telefon od usta kako je ne bi čuo da plače.
– Pokušala je biciklom doći do farme. I s obzirom na sve, išlo joj je jako dobro. Malo je umorna, ali je dobro.
– Sve je u redu? Maddie se počela njihati naprijed natrag dok je plakala od olakšanja. u redu je. Gdje si je našao? Tko ju je uzeo?
– Nitko, rekao je C.L. to sam i ja prvo pomislio, ali otišla je sama. Ann joj baš sada daje limuna-du. Dobro je.
Maddie je šmrcnula i naredila si da sporije diše, inače će ostati bez zraka. Em je bila dobro. Nije bila oteta. Bila je dobro. Maddie je rukom obrisala suze. Neki kreten je čuo da je Em nestala i naz-vao je iz šale, a ona se cijelo vrijeme vozila biciklom. Ne želim više nikada biti uplašena. Reci joj da je kažnjena zauvijek. Ne mogu vjerovati da je ovo napravila. Uz sve ostalo...
– Učinila je to zbog svega ostalog, rekao je C.L. moraš razgovarati s njom. Uplašena je i zbunje-na i treba znati što se događa.
Maddiena napetost se fokusirala na C.L.a. Neki kreten je prijetio njezinoj kćeri i sada on misli da je dr. Spock. hvala na savjetu. Doći ću po nju.
– Zašto joj ne dopustiš da ostane ovdje neko vrijeme? Mislim da bi joj dobro došla promjena.
– C.L. neću...
– I Ann je oduševljena tom idejom. Već sam je pitao. Sutra će peći kolačiće.
Maddie je stisnula zube. C.L. ja stvarno ne...
– Udovolji mi, rekao je tonom koji je značio uradi to. spakiraj si neke stvari i dođi ovamo gdje si sigurna i gdje se možeš odmoriti. Objema vam je dosta Frog Pointa za neko vrijeme.
C.L.
– Znam da si ljuta, rekao je. znam da si se uplašila i da si sada ljuta i znam da si prošla kroz pa-kao i da on nije gotov. Dođi ovamo i dopusti nam da se brinemo za tebe.
Malo se stišao i Maddie je znala da netko sluša s druge strane. dođi ovamo i dopusti da se ja bri-nem za tebe. Nećeš dobiti dodatne bodove za to što si radiš, Mad.
Ti bi trebao, pomislila je Maddie. Ti bi trebao dobiti dodatne bodove. Ali bila je toliko umorna od toga, a odlazak na farmu nije značio da odustaje. Značilo je samo da će se malo odmoriti.
Maddie je zatvorila oči kako ne bi zaplakala jer je zvučalo tako dobro. C.L. Ann. Rijeka i farma i nema otmičara jer ih C.L. i Henry ne bi pustili ni blizu. Nije C.L. bio heroj samo zato što je spasio njezinu kćer i držao je na sigurnom. Maddie se pokušavala držati svoje ljutnje zato što je to bila jedina stvar koja ju je zadržavala da ne otrči na farmu bez auta i baci se u njegovo naručje i kaže, Netko me proganja, zaustavite ih. Mogla bi se spasiti. Spasit će sebe. I Em.
– Ann pravi pečeno pile i umak, rekao je C.L. em ne može dočekati. A bit će i pire krumpira. Je-dino Em voliš više od pire krumpira. I mene. u njegovom glasu je bilo smijeha i ona se osjećala bolje samim time što gaje slušala. kolesterol, rekla je Maddie.
– Em ima osam godina. Prijemosnica joj neće sigurno trebati do škole.
Ne bi trebala ići tamo. C.L. je bio tamo, a ona je pravila pažljive planove da ga izbjegne, kao i sve ostale dok se stvari ne smire, dok ponovno ne bude mogla podnijeti ljude i telefonske pozive. Dok ne bude mogla podnijeti da bude s njim.
– Hajde Mad, rekao je. em je ovdje sretnija. I sigurnija. Dođi.
Bio je u pravu. u redu. Doći ću.
Spustila je slušalicu, srušila se u stolicu i ponovno pokušala naći svoje mjesto u svijetu. Em je bi-la dobro. Ako je Em bila dobro, nije bilo ničega na svijetu što bi moglo biti loše.
Osim nečega. Maddie se uspravila na stolici. Glas je rekao, Reci policiji za pištolj i novac. Sto je značilo da osoba koja ju je nazvala nije bila neki bezveznjaković. Bio je to ubojica i htio joj je nau-diti.
Telefon je ponovno zazvonio i Maddie je nepomično gledala u njega. Mogao bi biti bilo tko, ubojica, njezina majka, njena svekrva, Treva i tisuću drugih ljudi s kojima nije željela razgovarati, tisuće problema koje nije željela riješiti. Telefon je ponovno zazvonio, ona se javila i rekla majci da je Em dobro i da će je nazvati kasnije i sve joj objasniti. A zatim je nazvala Trevu da joj kaže da je Em dobro i da će je nazvati kasnije i sve detaljnije ispričati. A potom je otišla po Emine stvari govo-reći si da će sve biti u redu.
Nije mogla dočekati da stigne na farmu.
Em je sjedila na trijemu čekajući svoju mamu i polako ispijala limunadu kako bi joj duže trajala. Ann je rekla da može dobiti koliko god hoće, ali daje bolje polako piti. Posebno zato što je morala razmišljati o puno stvari prije nego joj mama stigne na farmu.
Potom joj je mama došla u unajmljenom autu i parkirala na kraju travnjaka, izašla iz auta, do-marširala preko trave do nje i Em je željela potrčati prema njoj, ali ipak to nije napravila. Ne ovog puta. Em je pažljivo odložila limunadu na stepenice, ustala se i prekrižila ruke.
Mama je zastala prije nego je došla do nje i smiješno je pogledala, a Em je podigla bradu. Mama je rekla: jako sam se brinula za tebe i nemoj to više nikada napraviti, ali Em je samo zurila u nju dok Maddie nije rekla: em?
Vrata su se zalupila i Em je čula C.L.-a kako hoda preko trijema iza nje. Em je umorna od toga da joj se laže, rekao je njezinoj mami. Želi znati što se događa.
Em je vidjela kako se mamina vilica napinje. Mogu sama odgajati svoje dijete, hvala, rekla je C.Lu preko Eminog ramena.
– Pa, znaš, ne možeš. Zato je i vozila petnaest kilometara da dođe do mene.
Emina mama došla je za korak bliže, još uvijek gledajući u C.L.-a. Slušaj...
– U pravu je, rekla je Em. Možeš vikati na njega ako želiš, ali ipak je u pravu.
Emina mama je izgledala potreseno. Em...
– On mi ne laže. Znam da mi ne govori sve, znam da zna stvari koje ja ne znam kao to zašto je zabrinut za tebe ako i sam kaže da nisi u nevolji. Ali mi ne laže. A ti lažeš. Ti lažeš i lažeš…
Kad je izgovorila te riječi Em se počela tresti. Riječi su bile tako grozne, ali ih je morala reći. ti lažeš cijelo vrijeme, rekla je i onda se okrenula i otišla do doka, pokušavajući suzdržati suze. Kada je došla na dok, izula je cipele i umočila noge u toplu vodu. Phoebe je dotrčala za njom i Em je uze-la njezin povodac da ne bi pala u vodu, zagrlila njezino toplo vrckavo tijelo i jako se potrudila kako ne bi razmišljala o onome što je upravo rekla.
Maddie je željela potrčati za Em, zagrliti je i učiniti od nje dijete koje je bila prije mjesec dana, a ne da bude ovaj komad nesreće koji šeće okolo i traži mjesto gdje nema odraslih. Tada je Em sjela na rub doka i Phoebe se ugurala i sjela kraj nje i Maddie je pomislila, Moram ovo popraviti, a ne znam kako.
– Moraš joj prestati lagati, Maddy, rekao je C.L. i ona se okrenula prema njemu jer je on bio je-dina osoba na koju je mogla vikati.
– Želiš da joj kažem da joj je otac ubijen? povikala je. želiš da joj kažem da je bio pronevjeritelj i da je imao ljubavnicu, i daju je planirao oteti i odvesti u Južnu Ameriku bez mene? Želiš da joj ka-žem sve o tebi i meni?
– Da. C.L. je izgledao depresivno, ali je klimnuo glavom. da, želim. Zato što ona već zna da neš-to stvarno nije u redu i istina je bolja od svih stvari kojih se ona boji. A ti si sve što ona ima. Ako ne može vjerovati tebi, onda je sama, a ona je jako mala da bi bila sama. I reći ću ti još nešto, kada smo već kod toga. Em nije tako krhka. Ti se prema njoj ponašaš kao da će se svakoga trena slomiti i ja znam da ona prolazi kroz teško razdoblje, ali ona će biti jaka dokle god si ti s njom iskrena. Ako budeš iskrena s njom, ona će biti dobro.
Ne. Maddie je progutala knedlu i zakoračila unatrag. Gubitak oca bio je dovoljna noćna mora za Em; nositi se s ubojicom koji je još na slobodi, bilo bi nepodnošljivo. Ne. ne mogu joj reći da joj je otac ubijen. Neću.
– Ne moraš. C.L. je sjeo na stepenice na trijemu i polako se naslonio kao daje odjednom ostario. ja sam joj već rekao.
– Što si napravio?
C.L. ju je pogledao i mogla je vidjeti daje bio ravnodušan na njezinu ljutnju. pitala me. Djeca u školi su joj rekla i ona me pitala je li istina. A ja neću lagati tom djetetu. Nikada. Iako me možda ti zbog toga budeš mrzila.
– Baš super za tebe. Sigurno se divno osjećaš. Shvaćaš li...
– Shvaćam kako je to kad ti lažu, puknuo je C.L. shvaćam kako je gledati te i voljeti toliko da me boli, a znati da lažeš jer mi ne vjeruješ. A ja to ovom djetetu neću napraviti. Zaboravi.
Opet je sve krivo shvatio, ali ona nije imala vremena svađati se s njim. slušaj ti. Em i ja smo dob-ro. Ne trebamo tvoju pomoć, pa zato otkači.
– Ti me možda ne trebaš, ali tvoje dijete me treba. I ja je trebam da me treba. Ako ja i ti ne uspi-jemo, u redu, valjda tako mora biti. Ali nemoj se miješati između Em i mene. Zato što ćemo mi us-pjeti.
Maddie ga je onda stvarno pogledala govoreći si da on neće njezinu kćerku napustiti bez obzira na sve. Biti će ondje za Em. Želio je biti ondje za Em. I Em mu je vjerovala, tako da će doći kod njega.
I Maddie je pomislila, Pa i ja mu vjerujem dovraga. Bio je drag, čvrst, smiješan, siguran i nei-zmjerno privlačan, želio je vječno štititi Em i sve što je trebala napraviti bilo je biti ona stara Mad-die i mogla ga je imati. To je bilo sve što je trebala napraviti.
– Ne mogu, rekla mu je. ne mogu biti slabić koji sam bila prije dvadeset godina. Ne mogu biti čak ni onako sarkastična kao što sam bila prije mjesec dana. Ja nisam žena u koju si se zaljubio u srednjoj školi. Zaboravi.
C.L. je u pola razgovora trepnuo i rekao: nju? Zaboravi nju. Ja jesam. Ona je bila loša uspomena, ali ti nisi ona. Ti si tvrdoglava i zločesta i nemaš dlake na jeziku i većinu vremena ne znam bi li te zaskočio ili pobjegao od tebe, ali te volim i to je tako. Bog zna zašto, ali ja te volim. Namrštio se, a ona se gotovo nasmijala, samo da nije bilo toliko jadno.
Nema više laži, rekao je i ona je pomislila na zadnja dva tjedna i na to kako nije bio kraj nje, ka-ko je izbjegavala Trevu, kako se pretvarala majci daje sve u redu, kako joj Em više nije vjerovala, kako se osjećala prije sat vremena, kako joj se cijeli svijet srušio i kako se više nikada ne želi tako osjećati. Pokušala je zaštititi Em tako što je sve odguravala od nje, ali samoća je bila još veća i to je bilo nešto što nikada prije nije osjećala jer je uvijek oko sebe imala Frog Point koji ju je držao si-gurnom. Pa dobila je što je htjela, bila je daleko od Frog Pointa. Daleko od svih.
A bila je i jadna, ranjiva i uplašena, a Em nije uspjela zaštititi.
Možda je bilo vrijeme za povratak.
– Ne miči se, rekla je C.L.-u. moram razgovarati sa svojim djetetom, ali želim da ostaneš tu dok se ne vratim.
– Nemam kuda otići, rekao je C.L. Ovdje gradim kuću.
Okrenula se od njega i pošla prema doku, gurajući se u jedan od nekoliko razgovora koje nije že-ljela obaviti, ali definitivno hoće.
Maddie je sjela pored Em na krivudavi dok i izula cipele kako bi osjetila vodu na svojim stopa-lima. Olakšanje je prošlo njezinim člancima, nogama i cijeli tijelom i nasmijala se jer je osjećaj bio tako dobar.
Em je malo poprskala svoje noge i kada se Phoebe progurala ispod njezine ruke da sjedne Mad-die u krilo i poliže joj lice, Em ju je uhvatila za njušku i malo odgurnula.
Maddie je podigla psića i stavila ga na dok iza njih, te uzela Eminu ruku.
Em ju je izvukla.
U redu. Maddie je stavila ruke na koljena i počela. OK, u pravu si. Trebala sam ti reći istinu. Po-kušavala sam te zaštititi od toga da budeš povrijeđena jer je istina tako ružna, ali izgleda da to nika-ko nisam mogla napraviti. spustila je malo glavu da vidi Emino lice. Je li tako?
– Da, rekla je Em. da i grozno je kada ne znaš što se događa. Ne mogu to podnijeti.
– Što želiš znati? pitala je Maddie.
Em se ugrizla za usnicu i pogledala je. C.L. je rekao daje netko upucao tatu.
Dovraga. Maddie je klimnula glavom. da, ali je odmah umro. Nije ništa osjetio, Em. To je istina.
Em je stisnula usne na trenutak. tko je to napravio?
– Ne znam, rekla je Maddie. stvarno ne znam. Henry radi na tome, ali stvarno ne znamo. Čak ne mogu ni zamisliti tko bi to mogao biti.
– Reci mi što se dogodilo. Želim znati.
– U redu. Maddie je progutala knedlu. ne znamo baš puno. Ali u petak navečer se tvoj tata sastao s nekim u svojem autu. I bio je jako pospan jer je popio malo vina u kojem je bilo malo mojih table-ta. Zato je ta druga osoba odvezla auto na Point i tamo ga parkirala. I ne znamo točno što se onda dogodilo, ali tata je sigurno zaspao od tih pilula i onda... Maddie je položila ruku na Emino desno rame,.. i onda gaje ta druga osoba ubila.
Em je klimnula glavom ne naginjući se na mamu. to su i djeca rekla. Baka je rekla da se razbolio i brzo umro, ali djeca su mi rekla daje ubijen. pogledala je u Maddie. ali nisam znala za tablete. Znači li to da ni minutu nije znao daje ubijen?
– Vjerojatno, rekla je Maddie. I ako je bio još budan, bio je toliko omamljen da nije znao što se događa. Nije ga boljelo. To nije laž. Nije uopće patio.
Em je uzdahnula i naslonila se na mamu. tako je bolje. Malo. Još uvijek je grozno, ali nije mi se sviđala pomisao daje bio uplašen ili tako nešto.
– Ne. Maddie ju je poljubila u glavu. ne. Vjerojatno je spavao.
– Hoće li ta osoba tebe ubiti? pitala je Em.
– Neće. Maddie se malo odmaknula kako bi joj vidjela lice. Ne, naravno da ne. Nemoj se uopće brinuti zbog toga.
– Ubio je tatu, rekla je Em. mogao bi i tebe.
– Mislim da je bio ljut na tatu. Maddie je pokušavala pronaći način da zaobiđe ružne detalje, a da joj pri tome ne laže. postojali su neki ljudi koji su bili ljuti na tvog tatu, ali oni nisu ljuti na mene.
– Zato što se i tebi dogodilo dosta loših stvari, rekla je Em. Kao automobilska nesreća i to s li-cem.
– To su bile nesreće, Em, rekla je Maddie. ono s autom je bila samo nesreća. Websterov brat te udario, rekao je Henry. Mislim daje to bila samo nesreća. Ljudima se svaki dan događaju nesreće.
– Je li i to s licem bila nesreća? pitala je Em i Maddie je ponovno progutala knedlu. Ne.
– Što se dogodilo? Emine oči su se suzile dok je Maddie oklijevala. Ne laži.
– Tvoj tata je te večeri došao kući jako ljut, rekla je Maddie. I ja sam bila ljuta. I posvađali smo se. Zastala je, a Em je sjedila kao skamenjena pokraj nje. I udario me.
Em je trepnula i onda je brzopleto rekla: ne, nije.
U redu, u redu.
– On to nije napravio, rekla je Em.
Maddie je sjedila i šutjela, odlučna da održi svoje obećanje i ne laže, ali jednako odlučna da svo-ju kćerku ne zamara istinom.
Sjedile su i gledale u vodu; gledale kako ribe skaču na površini, kako se svjetlost reflektira na vodi i kako se dok zeleni. Iza njih je Phoebe nešto njuškala.
Napokon je Em rekla: zašto?
Maddie joj je dotaknula glavu i osjetila kako su njezine kosti bile krhke pod njenim prstima. Bila je tako mala. Premala za istinu, ali Maddie je imala samo nju. Bio je stvarno ljut, Em. Rekao je da mu je žao. Maddie se sjetila Brenta na vratima kako govori: Žao mi je. Samo moram znati što ti znaš. svi su željeli istinu. bilo mu je stvarno jako, jako žao. Prislonila se bliže kćerki. nikada me prije nije udario, a ni poslije. Nikada. On nije bio takav.
– Znam. Em je gledala u vodu i šmrcnula. Znam. On je bio dobar čovjek.
Da. Bio je.
Em je klimnula glavom. Znači, nama nitko ne želi nauditi.
– Ne, rekla je Maddie ignorirajući na trenutak otmi čarski poziv. Em, žao mi je zbog ovoga. Žao mi je što si sve ovo čula.
– Bolje je tako, rekla je Em. bolje je nego ne znati što se događa. Bilo je zastrašujuće ne znati.
– Znam, rekla je Maddie. ni ja to ne volim. Jesi ti dobro?
– Da, rekla je Em. jako sam tužna, ali sam OK. podignula je bradu i pogledala oko sebe kao da je po prvi puta gledala i rijeku i farmu. iako mi je drago da smo otišle odande. Volim Frog Point, ali mi je drago da smo sad izvan njega.
– I meni dijete, rekla je Maddie. Frog Point zna ići na živce.
Em je pomaknula glavu u stranu da bi vidjela mamu. jesi li ti ljuta na tetu Trevu? Zato što ne pri-čaš s njom, čak ni kada nazove.
Treva. Još jedna laž s kojom se treba suočiti. Još jedna izdaja. Maddie je pustila Eminu ruku i naslonila se na dok. Phoebe je pala u trans jer je mislila da nekuda idu i trčala je s jednog na drugi kraj doka. ne. Nisam ljuta. to nije bila laž. Bila je razočarana i izdana, ali ne ljuta. slušaj, moram ići do grada i pričati s tvojom bakom, reći joj da si dobro. Tebi i Phoebe će ovdje biti dobro sa C.L.om i Ann.
– Sviđa li ti se C.L.? Emin pogled je opet bio na vodi, pazeći da ne pogleda u mamu.
– Da. Maddie je pogledala nebo i pomislila, Neću raspravljati o svom seksualnom životu sa svo-jom kćerkom. Zaboravi.
– Je li tata zato bio ljut?
– Ne, Em. O Bože, ne. Maddie je sišla na dok a Phoebe je došla u Emino krilo. slušaj, ja i tata C.L.a nismo vidjeli dvadeset godina. Došao je u grad samo na par dana. Tvoj tata nije bio ljubomo-ran. Kunem se.
– Pa... Em se osjećala kao idiot zato što je toliko klimala glavom... I meni se jako sviđa. em se okrenula prema mami. hoćeš li se udati za njega?
– Neću, rekla je Maddie. neću se još jako dugo udati za nikoga, a možda čak ni onda. Nama dvjema je dobro zajedno. Phoebe je zacvilila pod Eminom rukom i Maddie je pružila ruku i počeša-la je po uhu. Ti i ja i Phoebe.
I baka, rekla je Em. I Mel.
Da.
I Three. I teta Treva i tetak Howie.
Three. Emin polubrat. Three, dečko koji je bio visok, nasmijan i stalno se brinuo za njih. Bio je on dobro dijete. Ne, dobar čovjek. Imao je dvadeset godina. Bio je odrastao. Toliko godina. Pravi li ono što se dogodilo prije dvadeset godina doista sada toliku razliku? Zar je to vrijedno toga da iz-gube Threeja?
I još gore od toga, zar je to bilo vrijedno toga da izgubi Trevu? Poznavala je Trevu cijeli svoj ži-vot. Nije postojala uspomena, a da u njoj negdje nije bila Treva, čak i ako joj je samo poslije o njoj pričala. Trideset i osam godina smijuljenja i šaputanja i onoga u stilu Ovo će ti se svidjeti i saznanja da što god se dogodi, Treva će biti tamo s čokoladom i bezuvjetnom potporom.
Maddie je zatvorila oči i pomislila, Toliko mi nedostaje i onda Bila sam tako glupa.
– Mama? rekla je Em.
– Molim? Maddie je čudno odgovorila. I Three i Treva i Howie. Mi nismo same. Bit ćemo dob-ro.
I Ann, rekla je Em. I C.L.
– I C.L rekla je Maddie. imamo dosta ljudi oko sebe. Bit ćemo dobro.
– U redu. Em se nagnula dolje kako bi položila ruku u Phoeben dlakavi vrat. U redu.
C.L. ih je promatrao s trijema, trzajući se kad god se jedna od njih pomakla. Što god se dolje do-gađalo, barem su razgovarale i to je bilo dobro. I bile su zajedno na farmi gdje se on mogao brinuti za njih i to je bilo dobro. I onda je Maddie kroz dvorište došla na trijem i izgledala je iscrpljeno, ali olakšano, a i to je bilo dobro.
– Kako je ona? pitao je C.L. kada je bila dovoljno blizu.
– S obzirom kroz što je sve prošla, prilično dobro. Maddie je usporila kako se približavala trije-mu. moram ići u grad. Možeš li pripaziti na nju narednih nekoliko sati?
– Mogu paziti na nju do kraja života, rekao je C.L. Maddie je zatvorila oči. Hajdemo početi s ne-koliko sati, pa ćemo vidjeti kako to ide.
– Ići će dobro, rekao je C.L. em i ja se razumijemo. Ti i ja smo oni koji ne komuniciraju.
– Poslije, rekla je Maddie. Jedna po jedna trauma. Imam neke zaostatke koje moram obaviti. Vratit ću se kasnije.
Gledao ju je kako ide do auta i po tisućiti puta pomislio što bi bilo kada bi mu jednostavno do-voljno vjerovala i oslonila se na njega. Onda je otišao u kuhinju po mamce kako bi on i Em mogli malo pecati za večeru.
Maddie se dovezla u grad i skrenula u Linden ulicu. Njezinu ulicu. Njezinu i Trevinu već gotovo dvadeset godina. Dijelile su ulicu kao što su dijelile i sve drugo gotovo cijeli život, i suze i smijeh, i uvijek su se međusobno podupirale bez ikakvih pitanja.
Sada je bilo vrijeme da se to vrati, ako je to uopće bilo moguće. Prošla su samo tri tjedna od kada je stajala na Trevinim vratima i rekla: brent me vara i moram se razvesti od njega, i mislila je daje to kraj svijeta. Zapanjujuća je činjenica kakvo gledište ti mogu dati tri tjedna. Sada baš i nije puno brinula zbog prijevare. Umorstvo, oko njega je još uvijek bila uzrujana, i oko otmice, ali prijevara? Dovraga s njom.
Parkirala je ispred Trevine kuće i pokucala na vrata.
Treva je otvorila vrata i rekla: o moj Bože, Maddie, to si ti. Podigla je ruku i uhvatila je za rukav. što nije u redu? Opet Em?
Maddie ju je gledala i mislila, Nisam lagala Em, Nisam ljuta na Trevu. Uopće nisam ljuta. Ali sve što je rekla bilo je: Treva, moramo razgovarati. Krajnje je vrijeme da nas dvije porazgovaramo. Dođi da se prošetamo.
Treva se na trenutak sledila i zatim pogledala iza nje. Svjetlo iz kuhinje se smanjilo i Maddie je mogla čuti kako nježni glasići pjevaju. Obiteljsko vrijeme. u redu, rekla je Treva. ako je to ono što ti treba. otišla je unutra i Maddie je čula kada je rekla svojoj obitelji da ide prošetati:... samo malo s Maddie da se opusti, a tišina koja je slijedila bila je teška. Ali čak ni Mel nije bila toliko bezobzirna da postavi pitanje.
Treva je izašla s dvije jakne i zelenu je dala Maddie prije nego je zatvorila vrata za sobom. posta-je hladnije, rekla je dok se ogrtala crvenom. volim listopad, ali navečer se ne treba zezati.
Maddie je uvukla ruke u zelenu jaknu i povukla rukave do laktova. Jakna je bila veličine XL, onakva kakvu je nosio Brent. Pokraj susjednih kuća hodale su šutke Kampovih, Whittakerovih, Ba-nisterovih prema kraju kvarta i Maddie je upitala: je li ovo Threejevo?
– Da, rekla je Treva. Velik je on.
– Kao Brent, rekla je Maddie i potom zastala s hodanjem zato što je i Treva stala.
18 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:13 pm
Margita
Administrator
Osamnaest
– U redu je, rekla je Maddie i okrenula se prema Trevi.
– To sam ti došla reći. U redu je. U početku sam bila uzrujana, ali više mi nije važno.
Treva je snažno trepnula, kao da se pokušavala suzdržati od plača, a usta su joj se toliko uvukla da su gotovo nestala.
– Brent ti je rekao.
– Ne. Maddie je prišla korak bliže. nije. Shvatila sam to na pogrebu. Three ima Brentov glas. I njegovu građu. I njegov zvrk.
– Zato si prestala razgovarati sa mnom. treva je počela klimati glavom i nije mogla prestati. zato. Znala sam. Mislila sam da si pronašla pismo ili da ti je Brent rekao... Maddie, tako mije žao. Ne znaš koliko. Jako, jako.
Tada su pale suze, teške suze i Treva ih je rukama brisala i grcala je od njih, te jecajući govorila: zao mi je. Maddie ju je zagrlila i čvrsto je držala i počela plakati s njom, i bilo je lijepo ispustiti sav taj bijes i samoću iz sebe.
– Ne zanima me, Treva, rekla je puštajući svoje suze da padaju na Trevine kovrče. Uopće me ne zanima. Bio je to samo glupi promašaj. Moglo se to dogoditi i meni i C.L.-u. Moglo se to dogoditi svakome.
Treva je jecala i približila joj se još više. mrzila sam to, ali ti nisam mogla reći. I nisam mogla reći Howieu. Bože, prevarila sam Howiea da me zbog toga oženi, kako sam mu i mogla reći. Nisam mogla nikome reći i tako mi jako, jako, jako žao.
Na svako jako udarila je glavom u Maddieno rame i Maddie ju je tapšala rukom po glavi poku-šavajući je spasiti od toga da si ne razlupa glavu. znam. Ni ja tebi nisam mogla reći za C.L.a jer sam se toliko sramila. Razumijem. Sada to više nije važno. Maddie je još jednom udahnula i potapšala Trevu po ramenu, nesvjesna automobila koji su usporavali da vide dvije žene koje se grle. ne šalim se. Nije me briga. Bilo me je, ali više nije.
Treva se pomaknula da bi obrisala suze. mene bi bilo. Daje riječ o tebi i Howieu, mene bi bilo briga.
– Znam, rekla je Maddie. znam, ali stvar je u tome da te ja toliko volim, više nego što sam ikada voljela Brenta. To je strašno, ali je tako. Nisam to shvatila dok nisam razgovarala s Em, ali ti mi nedostaješ više nego on. I volim Threeja, pa kako da onda želim da se nije ni rodio? I mislim da ne bi mogla izdržati dan, a da ne razgovaram s tobom, a to je bilo ono što sam radila protekla dva tjed-na. I nije mi se svidjelo, zato sve druge stvari nisu važne. Stvarno nisu važne. Bilo je to prije dvade-set godina. Uopće više nije važno.
– O Bože. treva je sjela na stepenice gospođe Banister i još bolnije zaplakala. toliko mi je lakše. Tako mi je jako žao, ali toliko mi je lakše. Nisam to učinila namjerno, kunem se. Nisam.
Maddie je sjela pokraj nje. znam, Treva. U redu je.
– Brent je bio samo... Trevine suze su se prorijedile i počela je tražiti maramice, ali je na kraju odustala i obrisala ih rukavom. brent je onda bio sve. Nisam mogla vjerovati da me primijetio. Nje-ga su svi željeli. Ono je jednostavno bio to. A ja sam bila glupa. Bila sam tako glupa...
– U redu je, Treva. Znam, pa ja sam se udala za njega. Maddie ju je tapšala, ali sada kada je po-čela, Treva se više nije mogla zaustaviti.
– I onda nisam dobila menstruaciju i napisala sam pismo... treva se nagnula na Maddienu ruku. pismo. Gdje je...
– Pokidala sam ga. Maddie ju je opet potapšala. nema ga više. Bacila sam ga u toalet. Ne može te više povrijediti. Kunem se.
– Oh. treva je duboko uzdahnula. o moj Bože, ne mogu vjerovati. Ne mogu vjerovati. Brent ti je htio reći. Rekao je da će reći i tebi i Howieu. Ja sam vikala na njega. Čak sam mu prijetila da ću ga ubiti ako vam kaže, ali on mi je rekao da šutim o novcu ili će vam reći. Ponovno sam izdala Howiea. Znala sam da vara tvrtku jer je Dottie Wylie rekla mojoj majci i ja mu nisam rekla. Nazva-la sam Brenta i on je vikao na mene i prijetio mi i ja sam to opet napravila, izdala Howiea.
– Sve je to gotovo, rekla je Maddie. nitko neće reći Howieu. zastala je na trenutak. Što Dottie Wylie ima s tim?
Treva je obrisala zadnje suze. brent joj je previše naplatio kuću. Ona je mojoj mami rekla da nije toliko vrijedna, a moja mama je rekla meni i ja nisam rekla Howieu, a ispostavilo se da je bila u pravu. Došao je prije par tjedana i rekao da su on i C.L. prešli po knjigama i da je Brent pronevjerio četrdeset tisuća dolara. Rekao je da je unatrag dvije godine bilo još dosta toga; mogao je to vidjeti po podacima u kompjuteru, ali su im trebali i računi.
– Žuti računi, rekla je Maddie. bilo ih je na stotine u onoj vražjoj kutiji koju smo našli. Računi su bili tamo. Komadići slike su se polako sklapali. Mislila sam daje bio ljut zato što sam otkrila da me vara. Rekla sam mu da sam bila sa C.L.-om, a on me pitao što sam mu rekla. Nije ga bilo briga je-sam li bila s drugim muškarcem, nego to što sam bila s računovođom. Ovo je sve bilo zbog novca. Prošli smo kroz ovaj pakao zbog novca. Možeš li vjerovati?
– Ne, rekla je Treva. prošla sam kroz to zato što sam napravila grešku prije dvadeset godina i iz-dala dvoje ljudi koje sam najviše voljela.
– Pa to je gotovo, rekla je Maddie. to sam ti htjela reći. Znam da ti se plače, pa zato plači, ali sve je gotovo. Nije me briga. zagrlila je Trevu i privukla je k sebi, onako kako je držala Em prije sat vremena. bit ćemo dobro.
– Hoćeš li reći Howieu? treva se uspravila. razumjet ću ako kažeš. Zaslužila sam to.
– Naravno da neću. Nisi me slušala što sam sada govorila? Što misliš, tko sam ja?
Treva je malo spustila glavu. mislim da si divna. Ja sam ta koja je grozna. Znala sam da Brent krade od tvrtke i dopustila sam mu da me ucjenjuje... Treva je ponovno pala na Maddieno rame.
– Cure, jeste li vi dobro?
Maddie je podigla bradu preko Trevine glave kako bi pogledala iza nje. Gospođa Banister je sta-jala na svom trijemu i škicala kroz mrak.
– Dobro smo, gospođo Banister. To smo samo mi Treva i Maddie. Pričamo o prošlim vremeni-ma.
– Dobro, djevojke. gospođa Banister je odmahnula rukom dok je ulazila unutra. ako budete nešto trebale, samo pozvonite.
– Svi su tako dobri prema meni, rekla je Treva. a ja sam najgori ološ.
– Dobro je. Sad je dosta. Maddie se ustala i podigla Trevu gore, držeći je za ovratnik. saberi se i daj da to riješimo. Ti nisi ološ, ti si najbolja osoba koju ja znam i ako budem išla u zatvor, želim da mi ti odgajaš dijete, zato prestani s tim samosažaljevanjem.
Treva ju je opet zagrlila. nećeš ići u zatvor. I ako te osude, izvući ćeš se na ludilo ili tako nešto.
– Pa Treva, to mi baš i nije od pomoći. obje su počele ponovno hodati. mislim da Em neće ništa dobro donijeti to da živi u gradu gdje svi misle daje njezina ludača ubila njezinog oca koji je bio varalica. To je Maddie podsjetilo na baku. Zatvorit će me negdje i Em će mi dolaziti u posjetu i donositi mi slatkiše, a ja ću lješnjake pljuvati po zidu.
– O čemu ti pričaš? pitala je Treva.
– Nasljednost, rekla je Maddie. pogledaš li ikada u svoju majku ili baku i pomisliš da ćeš i ti biti takva jednog dana?
– Nekada mislim da sam već sada kao one, rekla je Treva. zato čuvam Threeja kao sokol već dvadeset godina. Bila sam užasnuta od pomisli da se jednog dana probudim i da on postane Brent.
– To se nikada neće dogoditi.
– Ili da će ga Howie jednog dana pogledati i reći mu da sliči na Brenta, što je i istina.
Prošle su još dvije kuće prije nego je Maddie rekla: znam da ti je sada lakše, ali u pravu si za Howiea. To je nešto što bi on trebao znati. Ja mu nikada neću reći, ali ti bi trebala.
– Ne mogu. treva je uhvatila Maddien rukav. Jednostavno ne mogu. Mislit će da sam se udala za njega zato što sam bila trudna s Brentovim djetetom.
– Od danas sam postala veliki pobornik govorenja istine, rekla je Maddie. Ja bih ti to preporuči-la. Nećeš vjerovati kakvo je to olakšanje.
Treva je snažno udahnula. pa u stvari hoću. Osjećam se jako dobro što se ovo naše saznalo.
Maddie je klimnula glavom. a zamisli sebe i Howiea. Uradi to.
Došle su do ugla Linden ulice i stale ispod svjetla. Dok je Maddie čekala što će Treva reći, svjet-lose upalilo i preplavilo Trevine kovrče i na trenutak je izgledala baš kao i kad su bile djeca, pomalo smušena i bila je dio Maddienog svijeta.
Bile su dugo zajedno. I bit će još dugo zajedno. Ovo je bio razlog zbog kojeg nikada ne bi napus-tila Frog Point, ne samo zbog Treve, mame ili Em, nego zbog uspomena, tradicije i sigurnosti koju ti daje trideset i sedam godina na istom mjestu. svjetla su se upalila, rekla je Trevi. znaš što to znači.
Treva joj se nasmiješila, pomalo slabo i razvodnjeno, ali još uvijek je to bilo smiješak. Moramo kući za deset minuta ili ćemo biti kažnjene.
– Što god da se dogodi, rekla je Maddie, neće nas promijeniti. Možeš se ti mijenjati, mogu seja mijenjati, ali ništa neće promijeniti nas.
– OK, prošaptala je Treva. OK.
– OK, rekla je Maddie. bože, kakav dan.
Nakon toga je otišla do Helene i Normana. Nije tamo bila nekoliko tjedana, još od prije pogreba i pokucala je na vrata, a srce joj je lupalo. U tome joj nije pomoglo Helenino lice kada je otvorila vrata i ugledala Maddie.
– Što želiš? pitala je Helena, a Maddie je odgovorila: želim da prestanete pričati o meni i uzruja-vati moju majku.
Helena je gledala u nju kroz ulazna vrata. rekla sam istinu.
– Rekli ste dio istine. Niste spomenuli sve ono o tome kako me Brent varao i niste spomenuli da me udario, i strašno ste lagali kada ste ljudima rekli da sam ga ja ubila. Moja majka nije spomenula ništa od toga, ali hoće ako ne prestanete. A onda će moje dijete morati živjeti s pričama kakvi su njezini roditelji glupači, kada njezine bake ne mogu zavezati.
Maddie nije željela tako završiti rečenice, ali ipak je, i dobro se osjećala zbog toga. Osjećala se onako kako bi nova Maddie govorila, kao osoba koja je ona pokušavala biti prije nego je bila zasli-jepljena Brentovom smrću. Imala je plan. Trebala ga se držati.
Helena je izašla i pustila vrata da iza nje zalupe, a Maddie je skoro malo zakoračila unatrag. Ni-kada više neće koračati unatrag.
– Dođi ovamo, rekla je Helena i Maddie ju je slijedila do staze za garažu.
Helena je otključala vrata i upalila svjetlo, a Maddie je rekla: o ne.
Garaža je bila puna postera, plakata i sličica, a na svima njima je pisalo Brenta Faradaya za gra-donačelnika Maddie se osjećala loše zbog Brenta i zbog njegovih roditelja koji ga uopće nisu poz-navali.
– On ovo nije želio, rekla je Maddie. Znam da ste vi mislili samo najbolje, ali...
– Želio je to, rekla je Helena. Ti si bila ta koja to nije htjela. Ti si bila ta koja je rekla da ne želi biti gradonačelnikova žena. Čula sam te na Božičnoj zabavi.
– Nije mi bilo važno, rekla joj je Maddie, još uvijek preplavljena osjećajima zbog svih tih natpisa s Brentovim imenom. strašna stvar je biti gradonačelnikova žena. Znala sam da je on to mrzio i po-kušala sam smanjiti pritisak. On to stvarno nije želio.
– Bio bi odličan gradonačelnik, rekla je Helena jednakim tonom kao da govori o kandidaturi za predsjednika.
– Helena...
– I ti mu ne bi pomogla, rekla je Helena. ako je otišao drugoj ženi, to je bila tvoja krivica. Nisi bila tamo za njega
– O dovraga, rekla je Maddie. bila sam tamo za njega. Bila sam za svakoga tamo. On nije želio biti gradonačelnik.
– Želio je biti gradonačelnik. Predao bi papire i odradio posao. Sve što smo trebali bilo je finan-cijsko izvješće i imali bismo ga kao kandidata. To je tvoja greška i sada je on mrtav, a ti hodaš oko-lo...
– Čista sam kao snijeg već tjednima.
– ... i želim da grad zna što si učinila. helena je zadnje dvije riječi izgovorila s velikim zadovolj-stvom.
– Odlično za vas, ali znate moju majku. A i ona želi da grad sazna neke stvari, a ja neću dozvoliti da se Em nađe negdje u sredini. Odlazio je iz grada, Helena. Prodao je svoj dio tvrtke. Imao je karte za Rio. Odlazio je i odvodio Em zato što je krao novac od tvrtke i vi ste ga tjerali da bude gradona-čelnik. Želite li stvarno da to izađe u javnost? Mislite li da uistinu neće ako nastavite pričati?
– Ne bi trebalo biti o njemu. helena je pucala od bijesa. trebalo bi biti o tebi. Ljudi misle da si ti dobra. Trebali bi znati.
– Znat će, rekla je Maddie. vidjet će potpuno novu Maddie. Ali neću trpjeti ovakve stvari. Pres-tanite me ocrnjivati i živcirati moju majku, inače će ona ispričati sve o Brentu.
– Nitko joj neće vjerovati, rekla je Helena, ali je po prvi puta u razgovoru zvučala pomalo nesi-gurno.
– Prestanite, rekla je Maddie. prestanite prije nego Em sazna kakav je Brent bio.
– Nemoj biti smiješna, rekla je Helena i otišla bez daljnje prepirke, a Maddie je bila zadovoljna.
Jadan Brent, pomislila je dok je ulazila u auto. Helenu za majku i Normana za oca. I završio bi kao gradonačelnik. Nije ni čudo da mu se Južna Amerika činila tako dobrom.
Pogotovo zbog novca. Ako Brent nije želio nešto otkriti, onda je to bio novac, iako je većinu novca spremio u torbu. Stvarno to nije mogao napraviti sam. Morao je imati partnera.
Možda čovjek koji ju je nazvao za otmicu. Netko će platiti za to.
Ali prvo je morala riješiti zadnji nedovršeni posao.
– Što se dogodilo? pitala ju je majka čim je Maddie ušla na vrata. prošlo je devet. Već sam se ja-ko brinula. Plakala si. Što je bilo s provalnikom i ubojicom i...
– Em je otišla na farmu vidjeti C.L.a, rekla je Maddie. željela je znati istinu o svemu i mislila je daje on jedini koji joj je može reći.
Maddiena majka je blijedo gledala u nju. pa moj savjet, Maddie...
– Sjedni, rekla je Maddie. moramo razgovarati.
– Nećeš vjerovati kakav sam dan imala, rekla joj je majka. Ta Helena...
– Odlična tema. Upravo dolazim od tamo. Vas dvije morate prestati s tim svojim okršajima.
– Ona je počela, rekla je majka.
– E, pa ja sam završila. Nađi nešto drugo za razgovor, molim te.
Majka ju je doslovno shvatila. Gloria je primila Barryja natrag, možeš li vjerovati? Stvarno! E, pa slušaj ovo. Candice iz banke hoda s Baileyem, s onim čuvarom iz Brent ove tvrtke.
Maddie je odmah postala smetena. To je čudno.
– Pa ona je Lowery.
– Da, rekla je Maddie. krv. Zato se ja pretvaram u baku pred svojim očima.
– O čemu ti to pričaš?
– Em je pobjegla zato što nitko nije govorio istinu. Maddie je sjela u stolicu za ljuljanje nasuprot majke. Tako da sam popodne provela kao baka, govoreći istinu čak i kada nitko nije htio slušati. Do sada je bilo jako zanimljivo. Možda ću početi pljuvati lješnjake.
– Maddie, o čemu ti pričaš?
Maddie je duboko udahnula. mi smo svi toliko opterećeni s time da zaštitimo jedni druge da la-žemo na sve strane. Moramo prestati ili nikada nećemo biti slobodni od laži. Svi to trebamo prestati raditi.
– Odnosi li se to i na mene? majka je sjela uspravno i nije bila iznenađena tokom razgovora.
– Da, ali ti si samo jedna od mnogih.
– Stvarno Maddie...
– Em je otišla kod C.L.a zato što nama nije mogla vjerovati. Ne želim da se to ponovno dogodi.
Majka joj je izgledala smušeno. nikako ne mogu shvatiti što C.L. Sturgis ima sa svim ovim. Mis-lila sam da on nije više dio tvog života.
I ja sam, rekla je Maddie. ali bila sam u krivu. Bili smo ljubavnici i bit ćemo opet. I ne želim se više skrivati okolo, tako da ćeš vjerojatno saznati kad budemo nastavili.
– Pa Maddie stvarno...
– To je nešto poput tebe i gospodina Scotta, završila je Maddie. Majka je na trenutak ostala šutje-ti, ali onda je počela. nemam pojma...
– Zaboravi. Rekla sam ti, ja više ne lažem. Pričala sam s bakom i ona mi je sve rekla.
Majčino liceje postalo mračno. tvoja baka je senilna, nemoj obraćati pozornost...
– O ne, nije. Dosadna je kao vrag, ali nije senilna. Rekla mi je da si se odrekla ljubavi da bi mene zaštitila.
– Maddie, ne vidim...
– I ja sam istu stvar napravila za Em. Maddie se pomalo ljuljala u stolici i osjećala se ugodno. Tamo je ljuljala Em dok je bila beba, tako mala i lagana, a onda kasnije i kao malo stariju i pokuša-vala odgovoriti na svoje pitanje o tome je li joj ona stvarno mama. Toliko o životu. mislila sam da će ona biti zaštićena dokle god budem držala brige izvan njezinog života. Uradila sam ono što sam uradila. Ali ona nije bila zaštićena, a C.L. je bio taj kojemu je vjerovala.
– Maddie, tvoj muž je mrtav tek dva...
– Sviđao mi se gospodin Scott. Sviđalo mi se kada je dolazio. Slušao me. Jako mi se sviđao.
Majka joj je srela pogled po prvi puta u nekoliko minuta. i meni se sviđao, konačno je rekla. ali jednostavno to nisam mogla napraviti. To bi bilo tako zbunjujuće za tebe. A i da smo se nastavili viđati, znaš ovaj grad.
Maddie je željela zaplakati, Majko, ti jesi ovaj grad, ali nije bilo važno. ja ne mogu napraviti istu stvar, rekla je majci. mogu malo pričekati, ako će tako biti bolje, ali ne želim. Nisam Brenta voljela toliko dugo,ovo nisam osjećala već puno vremena, a sada je to ispred mene. Ponovno se osjećam divno, mama. Kada sam s njim, sve je nekako bolje. Znam da to možda neće potrajati, ali gotovo da nije ni važno zato što je tako dobro biti s njim sada. Ne za budućnost, ne da ljudima mogu pokazati perspektivnu vezu, nego za sada, za sebe. S njim sam vodila ljubav, s njim sam se smijala. Gledala sam ga sa svojom kćeri i večeras mu se vraćam da mu kažem sve jer mu vjerujem više nego ikome na svijetu i mislim da to znači da ga volim.
– Misli na Emily, rekla joj je majka i Maddie se nagnula natrag, poražena.
– Mama, ja nisam kao ti. Ja sam sebična. Želim sve. Ne mogu se svega odreći da bi držala Em pod staklenim zvonom. Volim je i štitit ću je, ali ne mogu živjeti u laži i neću okrenuti leđa sreći koja mi je ispred očiju samo zato što grad ne misli daje to najpametnija stvar.
– Žrtvuj se za dijete, rekla joj je majka. to je ono što majke rade. Stavi dijete na prvo mjesto.
– Znam. Stavljam je na prvo mjesto. Ali i sebe stavljam na drugo, što znači C.L. sada, a ne slje-deće godine. Em ga voli i on joj pomaže. Nije toliko tužna kada je s njim. Vraćam mu se. Nikada nisam ni trebala otići.
Majka se nagnula naprijed i rekla suosjećajno: hoćeš molim te razmisliti što ljudi pričaju? Brent je mrtav tek manje od dva tjedna. Što će reći susjedi?
– Ako je Em sretna i ja sam. Briga me za susjede. U stvari i više od toga. Čak mi je i drago. Ne-maš pojma koliko sam umorna od one dobre Maddie. Sada ću biti zločesta. I vraški ću u tome uži-vati. I voljela bih kada bi i ti nazvala gospodina Scotta i pridružila mi se.
– Maddie, ja ima šezdeset i tri godine, previše sam stara da bih se ponašala kao budala. Ja sam se odrekla puno toga da bi ti bila zaštićena. Odgojila sam te sama i stavila te na prvo mjesto. A ti ćeš to sve odbaciti zbog tog Sturgisa...
– Vidiš, rekla je Maddie, to je još jedan razlog zašto ja neću posvetiti svoj život samo Em, tako da je poslije ne mogu s time ucjenjivati.
– Maddie.
– Volim te, majko. Maddie se nagnula i poljubila majčin obraz. ti bi mi dala cijeli svijet, znam da bi, ali ja želim svoje tijelo i dušu natrag. A njih ne možeš imati. Znam da sam nezahvalno dijete, ali nadam se da će i Em biti takva jednog dana. okrenula se i pošla prema vratima. ne brini, ja sam dob-ro i Em je bolje. Nazvat ću te u nedjelju kad se vratim od bake.
– Ta žena, rekla je Maddiena majka.
– Volim je, rekla je Maddie. Sebična kao vrag. Dobar uzor.
Maddie se dovezla u Dairy Queen i naručila tri kolača. Sjela je pokraj prozora na mjesto koje je obasjavala neonka s reklame i zagrabila žlicom tu čokoladu dok je pokušavala shvatiti što se to do-gađa u njezinom životu, tko ju je želio dokrajčiti i što je doista željela. Ljudi koji su joj nekada ma-hali sada su spuštali glave i nešto šaputali jedni drugima i to bi je nekada rastužilo, ali sada je nije bilo briga. Em je bila sigurna. Vratila je Trevu. Zaustavila je Helenu. Ono što je sada trebala napra-viti bilo je otkriti tko je ubio njezinog muža i vratiti C.L.a u svoj život.
Oko prvoga je imala nekih ideja, ali za drugo je točno znala kako to napraviti, pa je počela s ti-me.
C.L. je sjedio na trijemu i otpetljavao dvije ribarske mreže kada se ona u deset sati dovezla nat-rag.
– Znaš da si pecao s drugih strana doka da se to ne bi dogodilo, rekla je dok je išla prema njemu.
– Phoebe je pomogla. C.L. se pomaknuo kako bi napravio mjesta za nju na stepenicama.
Sjela je pored njega, puno bliže nego što je trebala. daj mi jednu mrežu. Pomoći ću ti daje otpet-ljaš.
– Znaš, u ovome ima metafore. C.L. se malo nagnuo tako da su im se ramena dotaknula.
– Znam, ti mi želiš pomoći da otpetljam svoj nered. Maddie je podignula udicu. Bi li bilo lakše raspetljati ove?
– Koristio sam ih kao mamce. C.L. joj je uzeo mrežu i stavio ih obje na travu kraj stepenica. To je beznadno. Hajdemo raditi na nečemu što se može riješiti.
– U redu. Maddie se nagnula i poljubila ga. Bilo je divno opet ga okusiti, nasloniti se na njegovo rame, imati njegove usne na svojima, a kada je htjela uzeti zraka, rekla je:
– O Bože, ovo je dobro. naslonila je čelo na njegovo i rekla:
– Podsjeti me da te opet ne ostavim. Još uvijek se neću udavati, ali želim sve ostale dobre stvari.
– Zezaš se. C.L. je izgledao zatečeno. ne, zaboravi da sam to rekao. poljubio ju je, privukao k se-bi da nestane u njegovim širokim prsima dok joj je prodirao u usta. ne zezaš se, rekao je pomalo bez zraka. tvoja majka će me ubiti.
– Već sam joj rekla. Sve je moja krivnja. Rekla sam joj da ću ja doći i zaskočiti te, tako da si ti ovdje žrtva. Opet me poljubi.
– Moramo se maknuti s ovog trijema. C.L. ju je podigao na noge.
– Ne. Maddie se uvukla u njegov zagrljaj osjećajući se jako dobro. gotova sam sa skrivanjem. Znam da sam udovica, ali cijeli svijet zna za Brenta, pa zašto da se ja pretvaram? Poljubi me ovdje.
– Da, ali tu je Em, rekao je i povukao je u sjenu na trijemu. I onda ju je poljubio i uložio cijelo svoje tijelo u to, sada kada su stajali tu u mraku, spuštajući svoje ruke niz njezina leđa i privlačeći njezine bokove svojima. I ona se upustila u sve to, umjesto one pobune, osvete...
– Luda sam za tobom, rekla mu je bez daha, a on je njoj odgovorio: da, a što će biti sutra kada ponovno budeš uračunljiva?
– Ja sam i sada uračunljiva. ponovno ga je poljubila i svu je koncentraciju usmjerila na to da mu mora nešto reći prije nego ga sruši na zemlju.
Pomaknula se par koraka unazad i osjećala se malo izgubljeno dok nije opet došla k sebi. Bila je dobro. Nije trebala nikoga na koga će se osloniti. Od sada će joj trebati ljubav, a ne oslonac. Mora-mo razgovarati.
– Ne. C.L. je pružio ruke. vratimo se onom neuračunljivom dijelu prije nego što si se predomisli-la.
– Nisam se predomislila. Ali ima par stvari koje ti moram reći.
– Ovo neće biti ništa dobro, zar ne? rekao je C.L.
Odvela gaje do stepenica, on je tamo sjeo, položio ruku na njezin vrat i masirao ga. Ruka mu je bila topla i teška i bio je to divan osjećaj, ne samo masaža, nego i to što gaje imala kraj sebe. U re-du. Pucaj, rekao je.
Maddie se nasmijala. Pa kad si to već spomenuo. Postoji pištolj.
C.L.-ova ruka se zaustavila. Znaš li gdje je?
Maddie je potvrdno klimnula glavom.
– Želiš li mi reći?
– U Trevinom zamrzivaču.
C.L. je trgnuo ruku. treva?
Maddie je podignula glavu. ona ne zna. Nalazi se u složencu.
C.L. je izgledao kao da ga je netko udario bejzbol palicom. Isuse Kriste. Maddie je klimnula gla-vom. znam. Hoće biti pomodna, a ne zna da to više nije.
– Ne složenac, rekao je C.L. iako je odvratan. Govorim o pištolju u Trevinom zamrzivaču.
– Stavila sam ga u plastičnu vrećicu prije nego sam ga stavila u složenac, tako da sam sigurna da je još uvijek OK. Zamrzavanje ne škodi pištoljima, zar ne?
– Na trenutak sam pomislio da si mislila da je Treva to uradila, rekao je C.L. znam da nije imala motiv, ali još uvijek je to...
– Imala je motiv, rekla je Maddie osjećajući se malo neozbiljno dok je istina izlazila na vidjelo. brent ju je ucjenjivao.
C.L. je zastao na trenutak i onda pitao: zašto? kao da su vodili sasvim normalan razgovor.
– Ne mogu ti reći, ali ona to nije učinila.
C.L. je klimao glavom analizirajući nove informacije. znaš, kada počneš govoriti istinu, moraš reći sve.
– Pa to je problem, rekla je Maddie. to nije mala stvar. Super je reći istinu, ali neki ljudi su na la-ži izgradili svoj život i to s dobrim razlogom. Ne možeš ljudima uništiti živote samo zato da bi se mogao hvaliti kako si iskren. Ne možeš ljudima sve to reći i misliti daje tu kraj. Moraš sve to zaok-ružiti. Ne možeš vjerovati koliko sam ja štete večeras napravila.
– Da, rekao je C.L. mogu misliti. Ali ja svejedno mislim da nam je bolje da se držimo istine. Že-liš li mi još nešto reći?
– Da. U tvom autu se nalazi gotovo četvrt milijuna dolara.
– Molim? rekao je C.L.
– Dvije stotine i trideset tisuća, rekla je Maddie. netko ih je podmetnuo u Civic i pištolj stavio u kazetu i nadao se da će me uhvatiti s tim.
– Pretpostavljam da si morala novac staviti u moj auto.
– Bilo mi je zgodno, rekla je Maddie. Hoćeš li ti reći Henryju za to ili da to napravim sama?
– Napravimo to zajedno. C.L. se ustao i uzeo njezinu ruku kako bi je podigao sa stepenica. ali hajdemo prvo pogledati u moj auto.
– Uzmi veliku torbu, rekla je Maddie. tamo ima puno novčanica od sto dolara. Bože, tako mi je lakše kada sam to skinula s leđa.
– Da, rekao je C.L. vidim i zašto. Sada je na mojima.
Henry nije bio oduševljen, a Maddie se pripremila za najgore.
– Jesi li sada saznao za ovaj novac? pitao je Henry dok su svi troje sjedili za stolom punim nov-ca.
– Naravno da sam sada saznao za novac, C.L. mu je ljutito odgovorio. Što ti misliš da sam ja to-liko glup? Vozio sam se s bogatstvom u autu dva tjedna. Rekla mi je prije deset minuta i zato pres-tani vikati. I ne viči na nju jer je i ona dio obitelji. Vjenčat ćemo se.
– Ne, nećemo, rekla je Maddie, a on ju je pogledao i nasmijao se.
– Da, hoćemo, rekao joj je. Samo što ti to još ne znaš.
Henry se obraćao C.L.u kao da Maddie i nije tamo. Dječače, znaš da postoji mogućnost daje ova žena ubila svog muža. Ona je draga žena, ali on je htio uzeti njezinu malu djevojčicu i ja mislim da bi ona učinila gotovo sve da zaštiti svoju malu kćerkicu. Možda bi trebao razmisliti o tome.
– Pa i ja bih učinio gotovo sve da to dijete bude sigurno, rekao je C.L. zato me ona nikada neće ubiti. Idi unutra i nazovi zbog tog pištolja, a mi ćemo te čekati. U Trevinom je hladnjaku, u složen-cu.
– Glupa žena, rekao je Henry, ne naglašavajući na koga je mislio i otišao nazvati Trevu.
Kad se vratio bio je malo pošteniji, ali ne puno. Imam par pitanja, rekao je Maddie i klimnuo glavom.
– Zašto vam jednostavno ne kažem što znam? rekla je Maddie. Razmišljala sam o tome i imam nekoliko ideja.
Henry je izdahnuo i potvrdno klimnuo glavom. hajde. Samo mi nemoj ništa sakriti.
– Pa, ja mislim da je to sve počelo zato što je Helena Faraday željela da Brent bude gradonačel-nik, zato što je Dottie Wylie dobra prijateljica s Lorom Hanes i zato što je ljubavnica moga muža željela da gaja napustim.
– Zezaš se, rekao je C.L. što...
– Zašuti, C.L rekao je Henry. zaboravio si kako ovdje stvari idu. vratio je pogleda na Maddie. tko je kome što rekao?
– Prije mjesec dana Helena je rekla Brentu da mora predati financijska izvješća zbog kandidature za gradonačelnika i Brent je znao da bi to moglo biti gadno. U isto vrijeme je Dottie rekla Lori da ju je tvrtka njezinog zeta prevarila i Lora je nazvala Trevu koja je znala da Dottie ne laže, kao ni Howie, što je ostavilo na raspolaganju samo Brenta. I ona je nazvala Brenta i pitala ga što se doga-đa, a on joj je zaprijetio. A onda sam ja nakon tjedan dana našla te čipkaste gaćice ispod sjedišta u autu i shvatila da je to moralo biti tamo podmetnuto, tako da ga je vjerojatno i ljubavnica u isto vri-jeme pritiska la...
– Čipkaste gaćice? pitao je Henry.
– Koje čipkaste gaćice? pitao je C.L.
– ... jer ne mislim da su se one tamo slučajno našle. Shvatila sam to davno, ali nisam to nikako mogla povezati, ali stvar je u tome da se čipkaste gaćice ne skidaju da bi se vodila ljubav. Maddie je zastala i pogledala u C.L.-a. Je li tako?
– Vjerojatno je, rekao je C.L. pokušavajući izgledati čedno dok gaje Henry gledao. Nije da znam iz iskustva, budući da ne nosim takve stvari.
– Ali svejedno mislim da žena ne može ne primijetiti da nema gaćice. Ja sam one večeri na Poin-tu primijetila da ih nemam.
Henry je još oštrije pogledao C.L.-a i ona je ubrzala. i ne bi vodili ljubav na prednjem sjedištu jer nema mjesta, a i neku večer sam ih vidjela kako odlaze na stražnje sjedište. Znači, ostavila ih je tamo namjerno i željela je da ih nađem i suočim se s njim. Ona gaje pritiskala. Sto me dovodi do toga da se pitam je li moja nesreća uopće bila nesreća.
– Paranoja nije dobra, rekao je C.L.
– Moj auto je bio toliko star da bi ga svaka šteta uništila. A to bi značilo da moram voziti Caddy i očistiti ga, pronaći gaćice i razvesti se od Brenta. Druga stvar je da me udario brat čovjeka koji me vidio da otvaram sef u banci. A Brent nije sam to sve smislio jer nije bio tako dobar s novcem, a banka je bila savršeno mjesto za pronalazak partnera koji zna s novcem.
– Tu si u pravu, rekao je Henry. imala si stvarno lošu sreću cijelo vrijeme, pa sam i ja malo pro-matrao malog Webstera. Ništa ne govori, ali je jako nervozan. Htio sam čekati da se sam oda, ali mogu valjda malo ubrzati stvari.
– Pa hvala na tome, rekla je Maddie. mislila sam da sumnjate na mene.
C.L. je gledao ujedno, pa u drugo. ne mogu vjerovati. Nijedno od vas mi nije ništa reklo.
– Trudila sam se sama to riješiti, rekla je Maddie. znala sam da sam nevina, iako je Henry mislio da sam kao moja baka.
– Koja baka? pitao je C.L. i pogledao Henryja. postoji i baka u ovome?
– Zašuti C.L. i pusti je da priča, rekao je Henry.
Maddie je nastavila pričati govoreći Henryju sve što je znala, a C.L. je vidio kako se napetost sve više smanjivala.
– Ja mislim da je to bilo ovako. Brent pokupi sve novce i spremi se da ode. Alija pronađem gaći-ce, C.L. dolazi u grad i proganja ga, Treva i ja preturamo po uredu i uzmemo račune i on toliko po-ludi da me udari. Ima još dva dana do polaska aviona i zna da će Dottiena priča uzrokovati neke probleme s partnerom koji vjerojatno ne zna da on odlazi, pa ga nazove da popravi situaciju i preda se. Pogotovo ako je nazvao u petak navečer. Bio je strašno pijan. Da ste ga uhitili taj vikend, sve bi vam rekao. Ja mislim da ga je njegov partner ubio da bi zaštitio sebe. Osim što je glas koji sam ja čula bio ženski. Postoji službenica u banci koja se zove June Webster. Je li ona nešto u rodu s Websterom?
– Sestra, rekao je Henry. provjerio sam. Haroldova žena je bila djevojački Webster. Mjesto ih je puno.
– Počinju mi se ne sviđati, rekla je Maddie.
– Reci mi za novac, rekao je Henry. ako ga ti nisi pomaknula, kako je došao u Civic?
– Ne znam, rekla je Maddie, ali kladim se da je to napravila ista osoba koja je provalila u moju kuću u subotu navečer. Tada je nestao moj ključ od sefa. Znam da to nije dovoljno da bi se došlo do sefa, ali barem je nešto. Mislim da je ubojica uzeo novac i čekao da vidi jeste li me uhitili. Kada je vidio da niste, podmetnuo je pištolj i novac i čekao da ga Leo nađe. Samo što sam gaja prva našla. I onda je čuo daje Em nestala, što i nije bilo teško, budući da sam ja to dala na sva zvona... stala je na trenutak i onda dodala: otišla sam u banku, Henry. Svi u banci su znali daje Em nestala.
– Svi u gradu su znali da je Em nestala, rekao je Henry.
C.L. je napokon progovorio. ovaj tip je sigurno jako frustriran. Svaki potez koji je napravio, ti si otkrila. Vjerojatno je već spreman da te napadne.
– To je tako samo ako je Maddie u pravu, rekao je Henry. postoji mnogo neriješenih stvari. Kao i to da te večeri poslije nje nitko nije došao na Point.
– Tako je rekao Bailey, rekao je C.L. želim razgovarati sutra s njim.
– Sutra moramo napraviti jako puno stvari, rekao je Henry. Počevši s pištoljem.
– To je druga stvar, rekla je Maddie. bailey hoda s Candice iz banke, tako da je i on bio tamo. I on bi mogao biti umiješan.
– Radio je kao osiguranje jedno vrijeme u banci tako da jako dobro poznaje taj prostor, rekao je Henry.
– Definitivno ćemo sutra razgovarati s Baileyem, rekao je C.L. pogotovo sada kada znamo daje Maddie nevina. oštro je pogledao Henryja.
Henry je bio hladan kao i uvijek. možda. Još uvijek su tu pištolj i novac za koji nam nije rekla. Trebao bih je optužiti za prikrivanje dokaza.
– Možete, rekla je Maddie. sada sam vam rekla sve što znam tako da bi to onda stvarno izgledalo kao da tjerate inat. A možda ću se vjenčati s vašim nećakom, pa što ćete onda?
– Isto što sam i do sada sa C.L.-om, rekao je Henry, ali u njegovom glasu nije bilo nikakvog ža-ra.
– Em je zaspala gore u mom krevetu, rekao je C.L. kada ih je Henry napokon pustio da odu leći. zaspala je jako brzo nakon večere. Ružan dan.
– Ma da. Maddie se primaknula bliže C.L.u. Nedostajao si mi.
C.L. se malo odmaknuo. I ti meni. Pođi spavati.
Maddie je zastala. Molim?
– Tvoje dijete je gore, a moj tetak čeka da čuje da si joj se pridružila. Hajde kreni.
– Previše se družiš sa mnom. Maddie gaje čvrsto zagrlila. nedostajao si mi.
C.L. ju je jednom poljubio, jako, a ona je uzdahnula i jako ga voljela zbog toga, a onda ju je od-gurnuo. I ti si meni nedostajala i zato ću se sastati sutra s tobom u tvojoj kući dok Ann bude čuvala Em i Henry bude radio svoje šerifske poslove, zato ne planiraj ništa prije podneva jer ćeš biti gola i jako zaposlena. A sada hajde na spavanje.
Osjećala se prazno bez svojih ruku ovijenih oko njega. Upravo se oslobodila cijelog grada zbog njega i osjećala se kao da bi mogla i trebala napraviti bilo što, a bila je sama. Zezaš se.
Zakoračio je unatrag i namrštio se. Ne, idi gore.
Maddie je stavila ruke na bokove. napokon odlučim biti slobodna, a ti okrećeš novu stranicu?
– Ako ću biti tvoj muž i Emin očuh, moram. Moram zaštititi ljude. Idi gore.
Izgledao je tvrdoglavo, odlučno i jadno.
– Dovraga, rekla je Maddie i otišla gore, ali kada je legla pokraj Em, počela je planirati.
C.L. očito još nije shvatio da stare Maddie više nema, budući da je htio postati poput nje. A ako bude morala provesti ostatak života sa svojim starim ja, morat će ga ubiti. Zato je morala učiniti nešto da ga ponovno pokvari, da ga pokvari toliko da nikada više ne bude kao njezin duplikat. Že-ljela ga je zlog, buntovničkog, punog skandala i što je više razmišljala o njemu na taj način, sve ga je više željela. Zaspala je s vrelim mislima zbog kojih ju je koža svrbjela, a te misli su bile s njom i kada se probudila.
Em nije bila vesela za doručkom, ali je bila opuštena i pričala je s Ann o kolačićima i Phoebe bez imalo podrhtavanja glasa.
– Mogu li ostati s Ann cijeli dan? pitala je. Ne želim se još tamo vratiti.
Maddie je rekla: cijeli vikend, ako Ann to može podnijeti.
– Mogla bih to uvijek raditi, rekla je Ann. Pravit ćemo kolačiće s cimetom, a navečer ćemo kuki-čati. To je jako dobra stvar. Zahtjeva puno koncentracije. nasmijala se Maddie preko Emine glave. to je dobra stvar u vremenu u kojem te muče brige.
C.L. je zatrubio i Maddie je odmaknula tanjur i naslonila se kako bi poljubila Em u obraz. srce, C.L. i ja moramo do grada. Vratit ćemo se popodne. Budi dobra.
Em ju je oštro pogledala. ja sam uvijek dobra.
– I na tome ćemo poraditi, rekla joj je Maddie. Ali prvo moram nešto drugo srediti.
Sišla je niz stepenice i C.L. joj je uzeo kaput sa sjedišta i rekao: vozi se sa mnom.
Vjerojatno je imao neki skriveni motiv, ali i ona je, i zato je sjela u kabriolet i pokušavala smisli-ti kako da provede svoj plan s najvećim učinkom. Nije mogla učiniti ništa s Webster mafijom koja joj je uništavala život to je bilo na Henryju ali je mogla vratiti svoj život i živjeti ga kao svoj, a ne majčin ili od cijelog grada. Shvatila je da mora učiniti nešto toliko loše da nikada neće moći vratiti svoj ugled. Iako je jedan dio nje znao da je luda, onaj drugi dio, dio koji je bio slobodan, tjerao ju je da to učini.
Danas je bio dan da se potpuno riješi stare Maddie. I C.L. će joj pomoći. Maddie je uzela kon-dom koji je našla u C.L.ovoj ladici i stavila ga u hlačice. Pomoći će joj da bude gola.
Bacio je kaput na stražnje sjedalo, a mišići su mu se napinjali ispod pamučne košulje, a ona se nasmijala samo zato što je ponovno bio kraj nje. Dodao joj je šal koji je prije nosila i ona ga je sta-vila oko glave dok je smišljala svoj sljedeći potez. Morala gaje brzo imati.
Zadivljujuće je kako čovjekov ego skoči kada više nije deprimiran i kada potencijalni svekar ra-zmišlja o uhićenju nekog drugog.
– Moram prvo otići do Henryja, rekao je C.L. skrećući u ulicu. razgovarat će s Baileyem i ja že-lim biti tamo. Ali poslije nastupamo ti i ja, zato budi kod kuće. nasmijao joj se, a ona se ugrizla za usnicu zato što je izgledao tako dobro. ostavit ću auto kod Henryja tako da nitko ne sazna.
Maddie se nasmijala, strastveno jako. C.L. pa cijeli grad već zna. Ostavit ćemo ga na prilazu.
– Nećemo. bacio je pogled na brzinomjer i usporio.
Znači, bit će tvrd orah. Maddie ga je pogledala krajičkom oka. Ne, neće. Što god daje pokušavao biti, on je duboko u sebi još uvijek bio C.L.
Stavila je Springsteenovu kazetu i Rođen za vožnju se prolomio po suncu.
C.L. je stišao glazbu. Zemljoradnici još uvijek ovdje rade na poljima. Nema smisla privlačiti po-zornost.
U redu, sada je bilo dosta. Zaljubila se u buntovnika i neće provesti ostatak života s nekim kome će dodijeliti medalju kao dobrom građaninu. Sačekala je dok nisu došli do Porch Roada, a C.L. je vozio četrdeset na sat, i rekla: brže.
– Ovdje postoji ograničenje brzine, rekao je C.L a ona je zakolutala očima i odgovorila: da i to pedeset i pet. Brže.
Uzdahnuo je, pritisnuo gas do pedeset i prebacio na pjesmu Thunder Road. Bila je to dobra pje-sma i Maddie je u njezinu čast poskočila na sjedalu, držeći se s jednom rukom za vjetrobransko staklo, a C.L. je rekao: sto to dovraga radiš? a vjetar je puhao u nju, gurao je, i ona je željela skinuti odjeću i svaliti C.L.-a na zadnje sjedalo. Umjesto toga, skinula je svoj šal i držala ga iznad glave tako da ga je vjetar vijorio.
– Hoćeš li se spustiti? rekao je C.L. i zgrabio njezin šal. A Maddie je zabacila glavu i osjećala kako joj srce lupa i kako joj vjetar mrsi kosu dok su njegovi prsti čvrsto stajali na njezinoj nozi. Svaka vrela uspomena koju je imala sa C.L.-om sada se vratila, a ona je pustila staklo i raširila ruke tako da je osjećala svaki mišić, a cijelo vrijeme je C.L. odozdo vikao na nju.
– Jesi li ti luda? Silazi dolje. C.L. ju je povukao za nogu.
Podvukla je noge i sjela na sjedalo, a ruke je i dalje držala podignute. Njegovi mišići su se trebali goli micati uz njezine, a umjesto toga on je vikao na nju. Morat će poduzeti neke korake.
– Znaš, mislim da je ovo naša pjesma, viknula je na njega. definitivno naša pjesma. Posebno onaj dio o gradu punom gubitnika. Zaustavi se i idemo voditi ljubav.
– Maddie, rekao je, a ona je skinula svoju majicu i pustila da je vjetar odnese i on je opsovao kad ju je pogledao.
– Maddie, rekao je i ona se smijala dok joj je vjetar udarao od kožu. S desne strane je bila Dra-keova farma i ona je vikala:
– Stani na prilaz, C.L.
Zemljoradnik na traktoru s lijeve strane ju je gledao i C.L. ju je povukao, ali bilo je prekasno. Zemljoradnikove oči su već bile velike.
– To je bio Todd Overton, rekao je C.L. lažnom mirnoćom. Čut ću zbog ovoga od Henryja. Vje-rojatno si to morala napraviti.
– Skreni, rekla je Maddie kako su se približavali vratima farme. Skreni.
– Zaboravi, rekao je C.L. i Maddie je skinula grudnjak koji mu je pao u krilo i odmah nakon toga izletio iz auta.
C.L. ju je pogledao i rekao: dovraga, i okrenuo je volan kako bi skrenuo s ceste i parkirao na pri-laz, baš kao što je prije radio, a auti su sa strane trubili.
Otvorila je vrata čim je auto stao i bacila se na mekanu travu kraj prilaza prije nego ju je uspio uhvatiti.
Devetnaest
– Maddie, prestani, rekao je C.L. iz auta. Ovo nije smiješno. Tamo je kuća.
– Sigurno da nije smiješno, rekla je i skinula sve sa sebe, te je sve zajedno s kondomom gurnula prema njemu. Ovo je Drakeova farma. Napuštena je. Vodi ljubav sa mnom. Ovdje. Na suncu. Pred Bogom i svima. Ne želim se više skrivati.
C.L. ju je gledao i progutao knedlu. Pratio sam te do onog dijela pred Bogom i svima. Izašao je iz auta i čučnuo pokraj nje, držeći je za ruku. Imamo petnaest minuta do kuće. Zašto ne...
– Ovdje. Povukla ga je na travu pored sebe. Košulja mu je bila na njezinoj koži i ona se otkotrlja-la u njegov zagrljaj. A on je bio napaljen, krut i snažan. Poljubila ga je i osjetila njegove ruke na svojim leđima, kao povjetarac, i opustila se pritišćući ga na hladnu zemlju.
– Nije dobra ideja, rekao je dok je uzimao zraka, ali su njegove ruke ipak skliznule niz njezino ti-jelo. Okrenuo ju je tako da je sada bio na njoj, a njezin puls je bio sve brži i lupao u ritmu glazbe koja je još uvijek vrištala iz auta. sada, rekla je i njegove ruke su klizile po njoj sve dok nije zadrh-tala. Poljubio joj je vrat, i uho i napokon ponovno usne, ližući joj usta dok se ona micala pod njim.
– Stvarno te želim, rekao je kada je uzimao zraka. Ali ne ovdje. Ne bez zaštite.
– Imam kondom u hlačicama, rekla je. uzmi ga jer je prošlo već puno vremena. Želim te sada. Ovdje. Dok susjedi gledaju. Tako da svi znaju. Pomaknula se kraj njega i vidjela kako su mu oči potamnile, a njegovu ukrućenost je osjećala kroz hlače.
– U redu je, rekla je Maddie i okrenula se prema Trevi.
– To sam ti došla reći. U redu je. U početku sam bila uzrujana, ali više mi nije važno.
Treva je snažno trepnula, kao da se pokušavala suzdržati od plača, a usta su joj se toliko uvukla da su gotovo nestala.
– Brent ti je rekao.
– Ne. Maddie je prišla korak bliže. nije. Shvatila sam to na pogrebu. Three ima Brentov glas. I njegovu građu. I njegov zvrk.
– Zato si prestala razgovarati sa mnom. treva je počela klimati glavom i nije mogla prestati. zato. Znala sam. Mislila sam da si pronašla pismo ili da ti je Brent rekao... Maddie, tako mije žao. Ne znaš koliko. Jako, jako.
Tada su pale suze, teške suze i Treva ih je rukama brisala i grcala je od njih, te jecajući govorila: zao mi je. Maddie ju je zagrlila i čvrsto je držala i počela plakati s njom, i bilo je lijepo ispustiti sav taj bijes i samoću iz sebe.
– Ne zanima me, Treva, rekla je puštajući svoje suze da padaju na Trevine kovrče. Uopće me ne zanima. Bio je to samo glupi promašaj. Moglo se to dogoditi i meni i C.L.-u. Moglo se to dogoditi svakome.
Treva je jecala i približila joj se još više. mrzila sam to, ali ti nisam mogla reći. I nisam mogla reći Howieu. Bože, prevarila sam Howiea da me zbog toga oženi, kako sam mu i mogla reći. Nisam mogla nikome reći i tako mi jako, jako, jako žao.
Na svako jako udarila je glavom u Maddieno rame i Maddie ju je tapšala rukom po glavi poku-šavajući je spasiti od toga da si ne razlupa glavu. znam. Ni ja tebi nisam mogla reći za C.L.a jer sam se toliko sramila. Razumijem. Sada to više nije važno. Maddie je još jednom udahnula i potapšala Trevu po ramenu, nesvjesna automobila koji su usporavali da vide dvije žene koje se grle. ne šalim se. Nije me briga. Bilo me je, ali više nije.
Treva se pomaknula da bi obrisala suze. mene bi bilo. Daje riječ o tebi i Howieu, mene bi bilo briga.
– Znam, rekla je Maddie. znam, ali stvar je u tome da te ja toliko volim, više nego što sam ikada voljela Brenta. To je strašno, ali je tako. Nisam to shvatila dok nisam razgovarala s Em, ali ti mi nedostaješ više nego on. I volim Threeja, pa kako da onda želim da se nije ni rodio? I mislim da ne bi mogla izdržati dan, a da ne razgovaram s tobom, a to je bilo ono što sam radila protekla dva tjed-na. I nije mi se svidjelo, zato sve druge stvari nisu važne. Stvarno nisu važne. Bilo je to prije dvade-set godina. Uopće više nije važno.
– O Bože. treva je sjela na stepenice gospođe Banister i još bolnije zaplakala. toliko mi je lakše. Tako mi je jako žao, ali toliko mi je lakše. Nisam to učinila namjerno, kunem se. Nisam.
Maddie je sjela pokraj nje. znam, Treva. U redu je.
– Brent je bio samo... Trevine suze su se prorijedile i počela je tražiti maramice, ali je na kraju odustala i obrisala ih rukavom. brent je onda bio sve. Nisam mogla vjerovati da me primijetio. Nje-ga su svi željeli. Ono je jednostavno bio to. A ja sam bila glupa. Bila sam tako glupa...
– U redu je, Treva. Znam, pa ja sam se udala za njega. Maddie ju je tapšala, ali sada kada je po-čela, Treva se više nije mogla zaustaviti.
– I onda nisam dobila menstruaciju i napisala sam pismo... treva se nagnula na Maddienu ruku. pismo. Gdje je...
– Pokidala sam ga. Maddie ju je opet potapšala. nema ga više. Bacila sam ga u toalet. Ne može te više povrijediti. Kunem se.
– Oh. treva je duboko uzdahnula. o moj Bože, ne mogu vjerovati. Ne mogu vjerovati. Brent ti je htio reći. Rekao je da će reći i tebi i Howieu. Ja sam vikala na njega. Čak sam mu prijetila da ću ga ubiti ako vam kaže, ali on mi je rekao da šutim o novcu ili će vam reći. Ponovno sam izdala Howiea. Znala sam da vara tvrtku jer je Dottie Wylie rekla mojoj majci i ja mu nisam rekla. Nazva-la sam Brenta i on je vikao na mene i prijetio mi i ja sam to opet napravila, izdala Howiea.
– Sve je to gotovo, rekla je Maddie. nitko neće reći Howieu. zastala je na trenutak. Što Dottie Wylie ima s tim?
Treva je obrisala zadnje suze. brent joj je previše naplatio kuću. Ona je mojoj mami rekla da nije toliko vrijedna, a moja mama je rekla meni i ja nisam rekla Howieu, a ispostavilo se da je bila u pravu. Došao je prije par tjedana i rekao da su on i C.L. prešli po knjigama i da je Brent pronevjerio četrdeset tisuća dolara. Rekao je da je unatrag dvije godine bilo još dosta toga; mogao je to vidjeti po podacima u kompjuteru, ali su im trebali i računi.
– Žuti računi, rekla je Maddie. bilo ih je na stotine u onoj vražjoj kutiji koju smo našli. Računi su bili tamo. Komadići slike su se polako sklapali. Mislila sam daje bio ljut zato što sam otkrila da me vara. Rekla sam mu da sam bila sa C.L.-om, a on me pitao što sam mu rekla. Nije ga bilo briga je-sam li bila s drugim muškarcem, nego to što sam bila s računovođom. Ovo je sve bilo zbog novca. Prošli smo kroz ovaj pakao zbog novca. Možeš li vjerovati?
– Ne, rekla je Treva. prošla sam kroz to zato što sam napravila grešku prije dvadeset godina i iz-dala dvoje ljudi koje sam najviše voljela.
– Pa to je gotovo, rekla je Maddie. to sam ti htjela reći. Znam da ti se plače, pa zato plači, ali sve je gotovo. Nije me briga. zagrlila je Trevu i privukla je k sebi, onako kako je držala Em prije sat vremena. bit ćemo dobro.
– Hoćeš li reći Howieu? treva se uspravila. razumjet ću ako kažeš. Zaslužila sam to.
– Naravno da neću. Nisi me slušala što sam sada govorila? Što misliš, tko sam ja?
Treva je malo spustila glavu. mislim da si divna. Ja sam ta koja je grozna. Znala sam da Brent krade od tvrtke i dopustila sam mu da me ucjenjuje... Treva je ponovno pala na Maddieno rame.
– Cure, jeste li vi dobro?
Maddie je podigla bradu preko Trevine glave kako bi pogledala iza nje. Gospođa Banister je sta-jala na svom trijemu i škicala kroz mrak.
– Dobro smo, gospođo Banister. To smo samo mi Treva i Maddie. Pričamo o prošlim vremeni-ma.
– Dobro, djevojke. gospođa Banister je odmahnula rukom dok je ulazila unutra. ako budete nešto trebale, samo pozvonite.
– Svi su tako dobri prema meni, rekla je Treva. a ja sam najgori ološ.
– Dobro je. Sad je dosta. Maddie se ustala i podigla Trevu gore, držeći je za ovratnik. saberi se i daj da to riješimo. Ti nisi ološ, ti si najbolja osoba koju ja znam i ako budem išla u zatvor, želim da mi ti odgajaš dijete, zato prestani s tim samosažaljevanjem.
Treva ju je opet zagrlila. nećeš ići u zatvor. I ako te osude, izvući ćeš se na ludilo ili tako nešto.
– Pa Treva, to mi baš i nije od pomoći. obje su počele ponovno hodati. mislim da Em neće ništa dobro donijeti to da živi u gradu gdje svi misle daje njezina ludača ubila njezinog oca koji je bio varalica. To je Maddie podsjetilo na baku. Zatvorit će me negdje i Em će mi dolaziti u posjetu i donositi mi slatkiše, a ja ću lješnjake pljuvati po zidu.
– O čemu ti pričaš? pitala je Treva.
– Nasljednost, rekla je Maddie. pogledaš li ikada u svoju majku ili baku i pomisliš da ćeš i ti biti takva jednog dana?
– Nekada mislim da sam već sada kao one, rekla je Treva. zato čuvam Threeja kao sokol već dvadeset godina. Bila sam užasnuta od pomisli da se jednog dana probudim i da on postane Brent.
– To se nikada neće dogoditi.
– Ili da će ga Howie jednog dana pogledati i reći mu da sliči na Brenta, što je i istina.
Prošle su još dvije kuće prije nego je Maddie rekla: znam da ti je sada lakše, ali u pravu si za Howiea. To je nešto što bi on trebao znati. Ja mu nikada neću reći, ali ti bi trebala.
– Ne mogu. treva je uhvatila Maddien rukav. Jednostavno ne mogu. Mislit će da sam se udala za njega zato što sam bila trudna s Brentovim djetetom.
– Od danas sam postala veliki pobornik govorenja istine, rekla je Maddie. Ja bih ti to preporuči-la. Nećeš vjerovati kakvo je to olakšanje.
Treva je snažno udahnula. pa u stvari hoću. Osjećam se jako dobro što se ovo naše saznalo.
Maddie je klimnula glavom. a zamisli sebe i Howiea. Uradi to.
Došle su do ugla Linden ulice i stale ispod svjetla. Dok je Maddie čekala što će Treva reći, svjet-lose upalilo i preplavilo Trevine kovrče i na trenutak je izgledala baš kao i kad su bile djeca, pomalo smušena i bila je dio Maddienog svijeta.
Bile su dugo zajedno. I bit će još dugo zajedno. Ovo je bio razlog zbog kojeg nikada ne bi napus-tila Frog Point, ne samo zbog Treve, mame ili Em, nego zbog uspomena, tradicije i sigurnosti koju ti daje trideset i sedam godina na istom mjestu. svjetla su se upalila, rekla je Trevi. znaš što to znači.
Treva joj se nasmiješila, pomalo slabo i razvodnjeno, ali još uvijek je to bilo smiješak. Moramo kući za deset minuta ili ćemo biti kažnjene.
– Što god da se dogodi, rekla je Maddie, neće nas promijeniti. Možeš se ti mijenjati, mogu seja mijenjati, ali ništa neće promijeniti nas.
– OK, prošaptala je Treva. OK.
– OK, rekla je Maddie. bože, kakav dan.
Nakon toga je otišla do Helene i Normana. Nije tamo bila nekoliko tjedana, još od prije pogreba i pokucala je na vrata, a srce joj je lupalo. U tome joj nije pomoglo Helenino lice kada je otvorila vrata i ugledala Maddie.
– Što želiš? pitala je Helena, a Maddie je odgovorila: želim da prestanete pričati o meni i uzruja-vati moju majku.
Helena je gledala u nju kroz ulazna vrata. rekla sam istinu.
– Rekli ste dio istine. Niste spomenuli sve ono o tome kako me Brent varao i niste spomenuli da me udario, i strašno ste lagali kada ste ljudima rekli da sam ga ja ubila. Moja majka nije spomenula ništa od toga, ali hoće ako ne prestanete. A onda će moje dijete morati živjeti s pričama kakvi su njezini roditelji glupači, kada njezine bake ne mogu zavezati.
Maddie nije željela tako završiti rečenice, ali ipak je, i dobro se osjećala zbog toga. Osjećala se onako kako bi nova Maddie govorila, kao osoba koja je ona pokušavala biti prije nego je bila zasli-jepljena Brentovom smrću. Imala je plan. Trebala ga se držati.
Helena je izašla i pustila vrata da iza nje zalupe, a Maddie je skoro malo zakoračila unatrag. Ni-kada više neće koračati unatrag.
– Dođi ovamo, rekla je Helena i Maddie ju je slijedila do staze za garažu.
Helena je otključala vrata i upalila svjetlo, a Maddie je rekla: o ne.
Garaža je bila puna postera, plakata i sličica, a na svima njima je pisalo Brenta Faradaya za gra-donačelnika Maddie se osjećala loše zbog Brenta i zbog njegovih roditelja koji ga uopće nisu poz-navali.
– On ovo nije želio, rekla je Maddie. Znam da ste vi mislili samo najbolje, ali...
– Želio je to, rekla je Helena. Ti si bila ta koja to nije htjela. Ti si bila ta koja je rekla da ne želi biti gradonačelnikova žena. Čula sam te na Božičnoj zabavi.
– Nije mi bilo važno, rekla joj je Maddie, još uvijek preplavljena osjećajima zbog svih tih natpisa s Brentovim imenom. strašna stvar je biti gradonačelnikova žena. Znala sam da je on to mrzio i po-kušala sam smanjiti pritisak. On to stvarno nije želio.
– Bio bi odličan gradonačelnik, rekla je Helena jednakim tonom kao da govori o kandidaturi za predsjednika.
– Helena...
– I ti mu ne bi pomogla, rekla je Helena. ako je otišao drugoj ženi, to je bila tvoja krivica. Nisi bila tamo za njega
– O dovraga, rekla je Maddie. bila sam tamo za njega. Bila sam za svakoga tamo. On nije želio biti gradonačelnik.
– Želio je biti gradonačelnik. Predao bi papire i odradio posao. Sve što smo trebali bilo je finan-cijsko izvješće i imali bismo ga kao kandidata. To je tvoja greška i sada je on mrtav, a ti hodaš oko-lo...
– Čista sam kao snijeg već tjednima.
– ... i želim da grad zna što si učinila. helena je zadnje dvije riječi izgovorila s velikim zadovolj-stvom.
– Odlično za vas, ali znate moju majku. A i ona želi da grad sazna neke stvari, a ja neću dozvoliti da se Em nađe negdje u sredini. Odlazio je iz grada, Helena. Prodao je svoj dio tvrtke. Imao je karte za Rio. Odlazio je i odvodio Em zato što je krao novac od tvrtke i vi ste ga tjerali da bude gradona-čelnik. Želite li stvarno da to izađe u javnost? Mislite li da uistinu neće ako nastavite pričati?
– Ne bi trebalo biti o njemu. helena je pucala od bijesa. trebalo bi biti o tebi. Ljudi misle da si ti dobra. Trebali bi znati.
– Znat će, rekla je Maddie. vidjet će potpuno novu Maddie. Ali neću trpjeti ovakve stvari. Pres-tanite me ocrnjivati i živcirati moju majku, inače će ona ispričati sve o Brentu.
– Nitko joj neće vjerovati, rekla je Helena, ali je po prvi puta u razgovoru zvučala pomalo nesi-gurno.
– Prestanite, rekla je Maddie. prestanite prije nego Em sazna kakav je Brent bio.
– Nemoj biti smiješna, rekla je Helena i otišla bez daljnje prepirke, a Maddie je bila zadovoljna.
Jadan Brent, pomislila je dok je ulazila u auto. Helenu za majku i Normana za oca. I završio bi kao gradonačelnik. Nije ni čudo da mu se Južna Amerika činila tako dobrom.
Pogotovo zbog novca. Ako Brent nije želio nešto otkriti, onda je to bio novac, iako je većinu novca spremio u torbu. Stvarno to nije mogao napraviti sam. Morao je imati partnera.
Možda čovjek koji ju je nazvao za otmicu. Netko će platiti za to.
Ali prvo je morala riješiti zadnji nedovršeni posao.
– Što se dogodilo? pitala ju je majka čim je Maddie ušla na vrata. prošlo je devet. Već sam se ja-ko brinula. Plakala si. Što je bilo s provalnikom i ubojicom i...
– Em je otišla na farmu vidjeti C.L.a, rekla je Maddie. željela je znati istinu o svemu i mislila je daje on jedini koji joj je može reći.
Maddiena majka je blijedo gledala u nju. pa moj savjet, Maddie...
– Sjedni, rekla je Maddie. moramo razgovarati.
– Nećeš vjerovati kakav sam dan imala, rekla joj je majka. Ta Helena...
– Odlična tema. Upravo dolazim od tamo. Vas dvije morate prestati s tim svojim okršajima.
– Ona je počela, rekla je majka.
– E, pa ja sam završila. Nađi nešto drugo za razgovor, molim te.
Majka ju je doslovno shvatila. Gloria je primila Barryja natrag, možeš li vjerovati? Stvarno! E, pa slušaj ovo. Candice iz banke hoda s Baileyem, s onim čuvarom iz Brent ove tvrtke.
Maddie je odmah postala smetena. To je čudno.
– Pa ona je Lowery.
– Da, rekla je Maddie. krv. Zato se ja pretvaram u baku pred svojim očima.
– O čemu ti to pričaš?
– Em je pobjegla zato što nitko nije govorio istinu. Maddie je sjela u stolicu za ljuljanje nasuprot majke. Tako da sam popodne provela kao baka, govoreći istinu čak i kada nitko nije htio slušati. Do sada je bilo jako zanimljivo. Možda ću početi pljuvati lješnjake.
– Maddie, o čemu ti pričaš?
Maddie je duboko udahnula. mi smo svi toliko opterećeni s time da zaštitimo jedni druge da la-žemo na sve strane. Moramo prestati ili nikada nećemo biti slobodni od laži. Svi to trebamo prestati raditi.
– Odnosi li se to i na mene? majka je sjela uspravno i nije bila iznenađena tokom razgovora.
– Da, ali ti si samo jedna od mnogih.
– Stvarno Maddie...
– Em je otišla kod C.L.a zato što nama nije mogla vjerovati. Ne želim da se to ponovno dogodi.
Majka joj je izgledala smušeno. nikako ne mogu shvatiti što C.L. Sturgis ima sa svim ovim. Mis-lila sam da on nije više dio tvog života.
I ja sam, rekla je Maddie. ali bila sam u krivu. Bili smo ljubavnici i bit ćemo opet. I ne želim se više skrivati okolo, tako da ćeš vjerojatno saznati kad budemo nastavili.
– Pa Maddie stvarno...
– To je nešto poput tebe i gospodina Scotta, završila je Maddie. Majka je na trenutak ostala šutje-ti, ali onda je počela. nemam pojma...
– Zaboravi. Rekla sam ti, ja više ne lažem. Pričala sam s bakom i ona mi je sve rekla.
Majčino liceje postalo mračno. tvoja baka je senilna, nemoj obraćati pozornost...
– O ne, nije. Dosadna je kao vrag, ali nije senilna. Rekla mi je da si se odrekla ljubavi da bi mene zaštitila.
– Maddie, ne vidim...
– I ja sam istu stvar napravila za Em. Maddie se pomalo ljuljala u stolici i osjećala se ugodno. Tamo je ljuljala Em dok je bila beba, tako mala i lagana, a onda kasnije i kao malo stariju i pokuša-vala odgovoriti na svoje pitanje o tome je li joj ona stvarno mama. Toliko o životu. mislila sam da će ona biti zaštićena dokle god budem držala brige izvan njezinog života. Uradila sam ono što sam uradila. Ali ona nije bila zaštićena, a C.L. je bio taj kojemu je vjerovala.
– Maddie, tvoj muž je mrtav tek dva...
– Sviđao mi se gospodin Scott. Sviđalo mi se kada je dolazio. Slušao me. Jako mi se sviđao.
Majka joj je srela pogled po prvi puta u nekoliko minuta. i meni se sviđao, konačno je rekla. ali jednostavno to nisam mogla napraviti. To bi bilo tako zbunjujuće za tebe. A i da smo se nastavili viđati, znaš ovaj grad.
Maddie je željela zaplakati, Majko, ti jesi ovaj grad, ali nije bilo važno. ja ne mogu napraviti istu stvar, rekla je majci. mogu malo pričekati, ako će tako biti bolje, ali ne želim. Nisam Brenta voljela toliko dugo,ovo nisam osjećala već puno vremena, a sada je to ispred mene. Ponovno se osjećam divno, mama. Kada sam s njim, sve je nekako bolje. Znam da to možda neće potrajati, ali gotovo da nije ni važno zato što je tako dobro biti s njim sada. Ne za budućnost, ne da ljudima mogu pokazati perspektivnu vezu, nego za sada, za sebe. S njim sam vodila ljubav, s njim sam se smijala. Gledala sam ga sa svojom kćeri i večeras mu se vraćam da mu kažem sve jer mu vjerujem više nego ikome na svijetu i mislim da to znači da ga volim.
– Misli na Emily, rekla joj je majka i Maddie se nagnula natrag, poražena.
– Mama, ja nisam kao ti. Ja sam sebična. Želim sve. Ne mogu se svega odreći da bi držala Em pod staklenim zvonom. Volim je i štitit ću je, ali ne mogu živjeti u laži i neću okrenuti leđa sreći koja mi je ispred očiju samo zato što grad ne misli daje to najpametnija stvar.
– Žrtvuj se za dijete, rekla joj je majka. to je ono što majke rade. Stavi dijete na prvo mjesto.
– Znam. Stavljam je na prvo mjesto. Ali i sebe stavljam na drugo, što znači C.L. sada, a ne slje-deće godine. Em ga voli i on joj pomaže. Nije toliko tužna kada je s njim. Vraćam mu se. Nikada nisam ni trebala otići.
Majka se nagnula naprijed i rekla suosjećajno: hoćeš molim te razmisliti što ljudi pričaju? Brent je mrtav tek manje od dva tjedna. Što će reći susjedi?
– Ako je Em sretna i ja sam. Briga me za susjede. U stvari i više od toga. Čak mi je i drago. Ne-maš pojma koliko sam umorna od one dobre Maddie. Sada ću biti zločesta. I vraški ću u tome uži-vati. I voljela bih kada bi i ti nazvala gospodina Scotta i pridružila mi se.
– Maddie, ja ima šezdeset i tri godine, previše sam stara da bih se ponašala kao budala. Ja sam se odrekla puno toga da bi ti bila zaštićena. Odgojila sam te sama i stavila te na prvo mjesto. A ti ćeš to sve odbaciti zbog tog Sturgisa...
– Vidiš, rekla je Maddie, to je još jedan razlog zašto ja neću posvetiti svoj život samo Em, tako da je poslije ne mogu s time ucjenjivati.
– Maddie.
– Volim te, majko. Maddie se nagnula i poljubila majčin obraz. ti bi mi dala cijeli svijet, znam da bi, ali ja želim svoje tijelo i dušu natrag. A njih ne možeš imati. Znam da sam nezahvalno dijete, ali nadam se da će i Em biti takva jednog dana. okrenula se i pošla prema vratima. ne brini, ja sam dob-ro i Em je bolje. Nazvat ću te u nedjelju kad se vratim od bake.
– Ta žena, rekla je Maddiena majka.
– Volim je, rekla je Maddie. Sebična kao vrag. Dobar uzor.
Maddie se dovezla u Dairy Queen i naručila tri kolača. Sjela je pokraj prozora na mjesto koje je obasjavala neonka s reklame i zagrabila žlicom tu čokoladu dok je pokušavala shvatiti što se to do-gađa u njezinom životu, tko ju je želio dokrajčiti i što je doista željela. Ljudi koji su joj nekada ma-hali sada su spuštali glave i nešto šaputali jedni drugima i to bi je nekada rastužilo, ali sada je nije bilo briga. Em je bila sigurna. Vratila je Trevu. Zaustavila je Helenu. Ono što je sada trebala napra-viti bilo je otkriti tko je ubio njezinog muža i vratiti C.L.a u svoj život.
Oko prvoga je imala nekih ideja, ali za drugo je točno znala kako to napraviti, pa je počela s ti-me.
C.L. je sjedio na trijemu i otpetljavao dvije ribarske mreže kada se ona u deset sati dovezla nat-rag.
– Znaš da si pecao s drugih strana doka da se to ne bi dogodilo, rekla je dok je išla prema njemu.
– Phoebe je pomogla. C.L. se pomaknuo kako bi napravio mjesta za nju na stepenicama.
Sjela je pored njega, puno bliže nego što je trebala. daj mi jednu mrežu. Pomoći ću ti daje otpet-ljaš.
– Znaš, u ovome ima metafore. C.L. se malo nagnuo tako da su im se ramena dotaknula.
– Znam, ti mi želiš pomoći da otpetljam svoj nered. Maddie je podignula udicu. Bi li bilo lakše raspetljati ove?
– Koristio sam ih kao mamce. C.L. joj je uzeo mrežu i stavio ih obje na travu kraj stepenica. To je beznadno. Hajdemo raditi na nečemu što se može riješiti.
– U redu. Maddie se nagnula i poljubila ga. Bilo je divno opet ga okusiti, nasloniti se na njegovo rame, imati njegove usne na svojima, a kada je htjela uzeti zraka, rekla je:
– O Bože, ovo je dobro. naslonila je čelo na njegovo i rekla:
– Podsjeti me da te opet ne ostavim. Još uvijek se neću udavati, ali želim sve ostale dobre stvari.
– Zezaš se. C.L. je izgledao zatečeno. ne, zaboravi da sam to rekao. poljubio ju je, privukao k se-bi da nestane u njegovim širokim prsima dok joj je prodirao u usta. ne zezaš se, rekao je pomalo bez zraka. tvoja majka će me ubiti.
– Već sam joj rekla. Sve je moja krivnja. Rekla sam joj da ću ja doći i zaskočiti te, tako da si ti ovdje žrtva. Opet me poljubi.
– Moramo se maknuti s ovog trijema. C.L. ju je podigao na noge.
– Ne. Maddie se uvukla u njegov zagrljaj osjećajući se jako dobro. gotova sam sa skrivanjem. Znam da sam udovica, ali cijeli svijet zna za Brenta, pa zašto da se ja pretvaram? Poljubi me ovdje.
– Da, ali tu je Em, rekao je i povukao je u sjenu na trijemu. I onda ju je poljubio i uložio cijelo svoje tijelo u to, sada kada su stajali tu u mraku, spuštajući svoje ruke niz njezina leđa i privlačeći njezine bokove svojima. I ona se upustila u sve to, umjesto one pobune, osvete...
– Luda sam za tobom, rekla mu je bez daha, a on je njoj odgovorio: da, a što će biti sutra kada ponovno budeš uračunljiva?
– Ja sam i sada uračunljiva. ponovno ga je poljubila i svu je koncentraciju usmjerila na to da mu mora nešto reći prije nego ga sruši na zemlju.
Pomaknula se par koraka unazad i osjećala se malo izgubljeno dok nije opet došla k sebi. Bila je dobro. Nije trebala nikoga na koga će se osloniti. Od sada će joj trebati ljubav, a ne oslonac. Mora-mo razgovarati.
– Ne. C.L. je pružio ruke. vratimo se onom neuračunljivom dijelu prije nego što si se predomisli-la.
– Nisam se predomislila. Ali ima par stvari koje ti moram reći.
– Ovo neće biti ništa dobro, zar ne? rekao je C.L.
Odvela gaje do stepenica, on je tamo sjeo, položio ruku na njezin vrat i masirao ga. Ruka mu je bila topla i teška i bio je to divan osjećaj, ne samo masaža, nego i to što gaje imala kraj sebe. U re-du. Pucaj, rekao je.
Maddie se nasmijala. Pa kad si to već spomenuo. Postoji pištolj.
C.L.-ova ruka se zaustavila. Znaš li gdje je?
Maddie je potvrdno klimnula glavom.
– Želiš li mi reći?
– U Trevinom zamrzivaču.
C.L. je trgnuo ruku. treva?
Maddie je podignula glavu. ona ne zna. Nalazi se u složencu.
C.L. je izgledao kao da ga je netko udario bejzbol palicom. Isuse Kriste. Maddie je klimnula gla-vom. znam. Hoće biti pomodna, a ne zna da to više nije.
– Ne složenac, rekao je C.L. iako je odvratan. Govorim o pištolju u Trevinom zamrzivaču.
– Stavila sam ga u plastičnu vrećicu prije nego sam ga stavila u složenac, tako da sam sigurna da je još uvijek OK. Zamrzavanje ne škodi pištoljima, zar ne?
– Na trenutak sam pomislio da si mislila da je Treva to uradila, rekao je C.L. znam da nije imala motiv, ali još uvijek je to...
– Imala je motiv, rekla je Maddie osjećajući se malo neozbiljno dok je istina izlazila na vidjelo. brent ju je ucjenjivao.
C.L. je zastao na trenutak i onda pitao: zašto? kao da su vodili sasvim normalan razgovor.
– Ne mogu ti reći, ali ona to nije učinila.
C.L. je klimao glavom analizirajući nove informacije. znaš, kada počneš govoriti istinu, moraš reći sve.
– Pa to je problem, rekla je Maddie. to nije mala stvar. Super je reći istinu, ali neki ljudi su na la-ži izgradili svoj život i to s dobrim razlogom. Ne možeš ljudima uništiti živote samo zato da bi se mogao hvaliti kako si iskren. Ne možeš ljudima sve to reći i misliti daje tu kraj. Moraš sve to zaok-ružiti. Ne možeš vjerovati koliko sam ja štete večeras napravila.
– Da, rekao je C.L. mogu misliti. Ali ja svejedno mislim da nam je bolje da se držimo istine. Že-liš li mi još nešto reći?
– Da. U tvom autu se nalazi gotovo četvrt milijuna dolara.
– Molim? rekao je C.L.
– Dvije stotine i trideset tisuća, rekla je Maddie. netko ih je podmetnuo u Civic i pištolj stavio u kazetu i nadao se da će me uhvatiti s tim.
– Pretpostavljam da si morala novac staviti u moj auto.
– Bilo mi je zgodno, rekla je Maddie. Hoćeš li ti reći Henryju za to ili da to napravim sama?
– Napravimo to zajedno. C.L. se ustao i uzeo njezinu ruku kako bi je podigao sa stepenica. ali hajdemo prvo pogledati u moj auto.
– Uzmi veliku torbu, rekla je Maddie. tamo ima puno novčanica od sto dolara. Bože, tako mi je lakše kada sam to skinula s leđa.
– Da, rekao je C.L. vidim i zašto. Sada je na mojima.
Henry nije bio oduševljen, a Maddie se pripremila za najgore.
– Jesi li sada saznao za ovaj novac? pitao je Henry dok su svi troje sjedili za stolom punim nov-ca.
– Naravno da sam sada saznao za novac, C.L. mu je ljutito odgovorio. Što ti misliš da sam ja to-liko glup? Vozio sam se s bogatstvom u autu dva tjedna. Rekla mi je prije deset minuta i zato pres-tani vikati. I ne viči na nju jer je i ona dio obitelji. Vjenčat ćemo se.
– Ne, nećemo, rekla je Maddie, a on ju je pogledao i nasmijao se.
– Da, hoćemo, rekao joj je. Samo što ti to još ne znaš.
Henry se obraćao C.L.u kao da Maddie i nije tamo. Dječače, znaš da postoji mogućnost daje ova žena ubila svog muža. Ona je draga žena, ali on je htio uzeti njezinu malu djevojčicu i ja mislim da bi ona učinila gotovo sve da zaštiti svoju malu kćerkicu. Možda bi trebao razmisliti o tome.
– Pa i ja bih učinio gotovo sve da to dijete bude sigurno, rekao je C.L. zato me ona nikada neće ubiti. Idi unutra i nazovi zbog tog pištolja, a mi ćemo te čekati. U Trevinom je hladnjaku, u složen-cu.
– Glupa žena, rekao je Henry, ne naglašavajući na koga je mislio i otišao nazvati Trevu.
Kad se vratio bio je malo pošteniji, ali ne puno. Imam par pitanja, rekao je Maddie i klimnuo glavom.
– Zašto vam jednostavno ne kažem što znam? rekla je Maddie. Razmišljala sam o tome i imam nekoliko ideja.
Henry je izdahnuo i potvrdno klimnuo glavom. hajde. Samo mi nemoj ništa sakriti.
– Pa, ja mislim da je to sve počelo zato što je Helena Faraday željela da Brent bude gradonačel-nik, zato što je Dottie Wylie dobra prijateljica s Lorom Hanes i zato što je ljubavnica moga muža željela da gaja napustim.
– Zezaš se, rekao je C.L. što...
– Zašuti, C.L rekao je Henry. zaboravio si kako ovdje stvari idu. vratio je pogleda na Maddie. tko je kome što rekao?
– Prije mjesec dana Helena je rekla Brentu da mora predati financijska izvješća zbog kandidature za gradonačelnika i Brent je znao da bi to moglo biti gadno. U isto vrijeme je Dottie rekla Lori da ju je tvrtka njezinog zeta prevarila i Lora je nazvala Trevu koja je znala da Dottie ne laže, kao ni Howie, što je ostavilo na raspolaganju samo Brenta. I ona je nazvala Brenta i pitala ga što se doga-đa, a on joj je zaprijetio. A onda sam ja nakon tjedan dana našla te čipkaste gaćice ispod sjedišta u autu i shvatila da je to moralo biti tamo podmetnuto, tako da ga je vjerojatno i ljubavnica u isto vri-jeme pritiska la...
– Čipkaste gaćice? pitao je Henry.
– Koje čipkaste gaćice? pitao je C.L.
– ... jer ne mislim da su se one tamo slučajno našle. Shvatila sam to davno, ali nisam to nikako mogla povezati, ali stvar je u tome da se čipkaste gaćice ne skidaju da bi se vodila ljubav. Maddie je zastala i pogledala u C.L.-a. Je li tako?
– Vjerojatno je, rekao je C.L. pokušavajući izgledati čedno dok gaje Henry gledao. Nije da znam iz iskustva, budući da ne nosim takve stvari.
– Ali svejedno mislim da žena ne može ne primijetiti da nema gaćice. Ja sam one večeri na Poin-tu primijetila da ih nemam.
Henry je još oštrije pogledao C.L.-a i ona je ubrzala. i ne bi vodili ljubav na prednjem sjedištu jer nema mjesta, a i neku večer sam ih vidjela kako odlaze na stražnje sjedište. Znači, ostavila ih je tamo namjerno i željela je da ih nađem i suočim se s njim. Ona gaje pritiskala. Sto me dovodi do toga da se pitam je li moja nesreća uopće bila nesreća.
– Paranoja nije dobra, rekao je C.L.
– Moj auto je bio toliko star da bi ga svaka šteta uništila. A to bi značilo da moram voziti Caddy i očistiti ga, pronaći gaćice i razvesti se od Brenta. Druga stvar je da me udario brat čovjeka koji me vidio da otvaram sef u banci. A Brent nije sam to sve smislio jer nije bio tako dobar s novcem, a banka je bila savršeno mjesto za pronalazak partnera koji zna s novcem.
– Tu si u pravu, rekao je Henry. imala si stvarno lošu sreću cijelo vrijeme, pa sam i ja malo pro-matrao malog Webstera. Ništa ne govori, ali je jako nervozan. Htio sam čekati da se sam oda, ali mogu valjda malo ubrzati stvari.
– Pa hvala na tome, rekla je Maddie. mislila sam da sumnjate na mene.
C.L. je gledao ujedno, pa u drugo. ne mogu vjerovati. Nijedno od vas mi nije ništa reklo.
– Trudila sam se sama to riješiti, rekla je Maddie. znala sam da sam nevina, iako je Henry mislio da sam kao moja baka.
– Koja baka? pitao je C.L. i pogledao Henryja. postoji i baka u ovome?
– Zašuti C.L. i pusti je da priča, rekao je Henry.
Maddie je nastavila pričati govoreći Henryju sve što je znala, a C.L. je vidio kako se napetost sve više smanjivala.
– Ja mislim da je to bilo ovako. Brent pokupi sve novce i spremi se da ode. Alija pronađem gaći-ce, C.L. dolazi u grad i proganja ga, Treva i ja preturamo po uredu i uzmemo račune i on toliko po-ludi da me udari. Ima još dva dana do polaska aviona i zna da će Dottiena priča uzrokovati neke probleme s partnerom koji vjerojatno ne zna da on odlazi, pa ga nazove da popravi situaciju i preda se. Pogotovo ako je nazvao u petak navečer. Bio je strašno pijan. Da ste ga uhitili taj vikend, sve bi vam rekao. Ja mislim da ga je njegov partner ubio da bi zaštitio sebe. Osim što je glas koji sam ja čula bio ženski. Postoji službenica u banci koja se zove June Webster. Je li ona nešto u rodu s Websterom?
– Sestra, rekao je Henry. provjerio sam. Haroldova žena je bila djevojački Webster. Mjesto ih je puno.
– Počinju mi se ne sviđati, rekla je Maddie.
– Reci mi za novac, rekao je Henry. ako ga ti nisi pomaknula, kako je došao u Civic?
– Ne znam, rekla je Maddie, ali kladim se da je to napravila ista osoba koja je provalila u moju kuću u subotu navečer. Tada je nestao moj ključ od sefa. Znam da to nije dovoljno da bi se došlo do sefa, ali barem je nešto. Mislim da je ubojica uzeo novac i čekao da vidi jeste li me uhitili. Kada je vidio da niste, podmetnuo je pištolj i novac i čekao da ga Leo nađe. Samo što sam gaja prva našla. I onda je čuo daje Em nestala, što i nije bilo teško, budući da sam ja to dala na sva zvona... stala je na trenutak i onda dodala: otišla sam u banku, Henry. Svi u banci su znali daje Em nestala.
– Svi u gradu su znali da je Em nestala, rekao je Henry.
C.L. je napokon progovorio. ovaj tip je sigurno jako frustriran. Svaki potez koji je napravio, ti si otkrila. Vjerojatno je već spreman da te napadne.
– To je tako samo ako je Maddie u pravu, rekao je Henry. postoji mnogo neriješenih stvari. Kao i to da te večeri poslije nje nitko nije došao na Point.
– Tako je rekao Bailey, rekao je C.L. želim razgovarati sutra s njim.
– Sutra moramo napraviti jako puno stvari, rekao je Henry. Počevši s pištoljem.
– To je druga stvar, rekla je Maddie. bailey hoda s Candice iz banke, tako da je i on bio tamo. I on bi mogao biti umiješan.
– Radio je kao osiguranje jedno vrijeme u banci tako da jako dobro poznaje taj prostor, rekao je Henry.
– Definitivno ćemo sutra razgovarati s Baileyem, rekao je C.L. pogotovo sada kada znamo daje Maddie nevina. oštro je pogledao Henryja.
Henry je bio hladan kao i uvijek. možda. Još uvijek su tu pištolj i novac za koji nam nije rekla. Trebao bih je optužiti za prikrivanje dokaza.
– Možete, rekla je Maddie. sada sam vam rekla sve što znam tako da bi to onda stvarno izgledalo kao da tjerate inat. A možda ću se vjenčati s vašim nećakom, pa što ćete onda?
– Isto što sam i do sada sa C.L.-om, rekao je Henry, ali u njegovom glasu nije bilo nikakvog ža-ra.
– Em je zaspala gore u mom krevetu, rekao je C.L. kada ih je Henry napokon pustio da odu leći. zaspala je jako brzo nakon večere. Ružan dan.
– Ma da. Maddie se primaknula bliže C.L.u. Nedostajao si mi.
C.L. se malo odmaknuo. I ti meni. Pođi spavati.
Maddie je zastala. Molim?
– Tvoje dijete je gore, a moj tetak čeka da čuje da si joj se pridružila. Hajde kreni.
– Previše se družiš sa mnom. Maddie gaje čvrsto zagrlila. nedostajao si mi.
C.L. ju je jednom poljubio, jako, a ona je uzdahnula i jako ga voljela zbog toga, a onda ju je od-gurnuo. I ti si meni nedostajala i zato ću se sastati sutra s tobom u tvojoj kući dok Ann bude čuvala Em i Henry bude radio svoje šerifske poslove, zato ne planiraj ništa prije podneva jer ćeš biti gola i jako zaposlena. A sada hajde na spavanje.
Osjećala se prazno bez svojih ruku ovijenih oko njega. Upravo se oslobodila cijelog grada zbog njega i osjećala se kao da bi mogla i trebala napraviti bilo što, a bila je sama. Zezaš se.
Zakoračio je unatrag i namrštio se. Ne, idi gore.
Maddie je stavila ruke na bokove. napokon odlučim biti slobodna, a ti okrećeš novu stranicu?
– Ako ću biti tvoj muž i Emin očuh, moram. Moram zaštititi ljude. Idi gore.
Izgledao je tvrdoglavo, odlučno i jadno.
– Dovraga, rekla je Maddie i otišla gore, ali kada je legla pokraj Em, počela je planirati.
C.L. očito još nije shvatio da stare Maddie više nema, budući da je htio postati poput nje. A ako bude morala provesti ostatak života sa svojim starim ja, morat će ga ubiti. Zato je morala učiniti nešto da ga ponovno pokvari, da ga pokvari toliko da nikada više ne bude kao njezin duplikat. Že-ljela ga je zlog, buntovničkog, punog skandala i što je više razmišljala o njemu na taj način, sve ga je više željela. Zaspala je s vrelim mislima zbog kojih ju je koža svrbjela, a te misli su bile s njom i kada se probudila.
Em nije bila vesela za doručkom, ali je bila opuštena i pričala je s Ann o kolačićima i Phoebe bez imalo podrhtavanja glasa.
– Mogu li ostati s Ann cijeli dan? pitala je. Ne želim se još tamo vratiti.
Maddie je rekla: cijeli vikend, ako Ann to može podnijeti.
– Mogla bih to uvijek raditi, rekla je Ann. Pravit ćemo kolačiće s cimetom, a navečer ćemo kuki-čati. To je jako dobra stvar. Zahtjeva puno koncentracije. nasmijala se Maddie preko Emine glave. to je dobra stvar u vremenu u kojem te muče brige.
C.L. je zatrubio i Maddie je odmaknula tanjur i naslonila se kako bi poljubila Em u obraz. srce, C.L. i ja moramo do grada. Vratit ćemo se popodne. Budi dobra.
Em ju je oštro pogledala. ja sam uvijek dobra.
– I na tome ćemo poraditi, rekla joj je Maddie. Ali prvo moram nešto drugo srediti.
Sišla je niz stepenice i C.L. joj je uzeo kaput sa sjedišta i rekao: vozi se sa mnom.
Vjerojatno je imao neki skriveni motiv, ali i ona je, i zato je sjela u kabriolet i pokušavala smisli-ti kako da provede svoj plan s najvećim učinkom. Nije mogla učiniti ništa s Webster mafijom koja joj je uništavala život to je bilo na Henryju ali je mogla vratiti svoj život i živjeti ga kao svoj, a ne majčin ili od cijelog grada. Shvatila je da mora učiniti nešto toliko loše da nikada neće moći vratiti svoj ugled. Iako je jedan dio nje znao da je luda, onaj drugi dio, dio koji je bio slobodan, tjerao ju je da to učini.
Danas je bio dan da se potpuno riješi stare Maddie. I C.L. će joj pomoći. Maddie je uzela kon-dom koji je našla u C.L.ovoj ladici i stavila ga u hlačice. Pomoći će joj da bude gola.
Bacio je kaput na stražnje sjedalo, a mišići su mu se napinjali ispod pamučne košulje, a ona se nasmijala samo zato što je ponovno bio kraj nje. Dodao joj je šal koji je prije nosila i ona ga je sta-vila oko glave dok je smišljala svoj sljedeći potez. Morala gaje brzo imati.
Zadivljujuće je kako čovjekov ego skoči kada više nije deprimiran i kada potencijalni svekar ra-zmišlja o uhićenju nekog drugog.
– Moram prvo otići do Henryja, rekao je C.L. skrećući u ulicu. razgovarat će s Baileyem i ja že-lim biti tamo. Ali poslije nastupamo ti i ja, zato budi kod kuće. nasmijao joj se, a ona se ugrizla za usnicu zato što je izgledao tako dobro. ostavit ću auto kod Henryja tako da nitko ne sazna.
Maddie se nasmijala, strastveno jako. C.L. pa cijeli grad već zna. Ostavit ćemo ga na prilazu.
– Nećemo. bacio je pogled na brzinomjer i usporio.
Znači, bit će tvrd orah. Maddie ga je pogledala krajičkom oka. Ne, neće. Što god daje pokušavao biti, on je duboko u sebi još uvijek bio C.L.
Stavila je Springsteenovu kazetu i Rođen za vožnju se prolomio po suncu.
C.L. je stišao glazbu. Zemljoradnici još uvijek ovdje rade na poljima. Nema smisla privlačiti po-zornost.
U redu, sada je bilo dosta. Zaljubila se u buntovnika i neće provesti ostatak života s nekim kome će dodijeliti medalju kao dobrom građaninu. Sačekala je dok nisu došli do Porch Roada, a C.L. je vozio četrdeset na sat, i rekla: brže.
– Ovdje postoji ograničenje brzine, rekao je C.L a ona je zakolutala očima i odgovorila: da i to pedeset i pet. Brže.
Uzdahnuo je, pritisnuo gas do pedeset i prebacio na pjesmu Thunder Road. Bila je to dobra pje-sma i Maddie je u njezinu čast poskočila na sjedalu, držeći se s jednom rukom za vjetrobransko staklo, a C.L. je rekao: sto to dovraga radiš? a vjetar je puhao u nju, gurao je, i ona je željela skinuti odjeću i svaliti C.L.-a na zadnje sjedalo. Umjesto toga, skinula je svoj šal i držala ga iznad glave tako da ga je vjetar vijorio.
– Hoćeš li se spustiti? rekao je C.L. i zgrabio njezin šal. A Maddie je zabacila glavu i osjećala kako joj srce lupa i kako joj vjetar mrsi kosu dok su njegovi prsti čvrsto stajali na njezinoj nozi. Svaka vrela uspomena koju je imala sa C.L.-om sada se vratila, a ona je pustila staklo i raširila ruke tako da je osjećala svaki mišić, a cijelo vrijeme je C.L. odozdo vikao na nju.
– Jesi li ti luda? Silazi dolje. C.L. ju je povukao za nogu.
Podvukla je noge i sjela na sjedalo, a ruke je i dalje držala podignute. Njegovi mišići su se trebali goli micati uz njezine, a umjesto toga on je vikao na nju. Morat će poduzeti neke korake.
– Znaš, mislim da je ovo naša pjesma, viknula je na njega. definitivno naša pjesma. Posebno onaj dio o gradu punom gubitnika. Zaustavi se i idemo voditi ljubav.
– Maddie, rekao je, a ona je skinula svoju majicu i pustila da je vjetar odnese i on je opsovao kad ju je pogledao.
– Maddie, rekao je i ona se smijala dok joj je vjetar udarao od kožu. S desne strane je bila Dra-keova farma i ona je vikala:
– Stani na prilaz, C.L.
Zemljoradnik na traktoru s lijeve strane ju je gledao i C.L. ju je povukao, ali bilo je prekasno. Zemljoradnikove oči su već bile velike.
– To je bio Todd Overton, rekao je C.L. lažnom mirnoćom. Čut ću zbog ovoga od Henryja. Vje-rojatno si to morala napraviti.
– Skreni, rekla je Maddie kako su se približavali vratima farme. Skreni.
– Zaboravi, rekao je C.L. i Maddie je skinula grudnjak koji mu je pao u krilo i odmah nakon toga izletio iz auta.
C.L. ju je pogledao i rekao: dovraga, i okrenuo je volan kako bi skrenuo s ceste i parkirao na pri-laz, baš kao što je prije radio, a auti su sa strane trubili.
Otvorila je vrata čim je auto stao i bacila se na mekanu travu kraj prilaza prije nego ju je uspio uhvatiti.
Devetnaest
– Maddie, prestani, rekao je C.L. iz auta. Ovo nije smiješno. Tamo je kuća.
– Sigurno da nije smiješno, rekla je i skinula sve sa sebe, te je sve zajedno s kondomom gurnula prema njemu. Ovo je Drakeova farma. Napuštena je. Vodi ljubav sa mnom. Ovdje. Na suncu. Pred Bogom i svima. Ne želim se više skrivati.
C.L. ju je gledao i progutao knedlu. Pratio sam te do onog dijela pred Bogom i svima. Izašao je iz auta i čučnuo pokraj nje, držeći je za ruku. Imamo petnaest minuta do kuće. Zašto ne...
– Ovdje. Povukla ga je na travu pored sebe. Košulja mu je bila na njezinoj koži i ona se otkotrlja-la u njegov zagrljaj. A on je bio napaljen, krut i snažan. Poljubila ga je i osjetila njegove ruke na svojim leđima, kao povjetarac, i opustila se pritišćući ga na hladnu zemlju.
– Nije dobra ideja, rekao je dok je uzimao zraka, ali su njegove ruke ipak skliznule niz njezino ti-jelo. Okrenuo ju je tako da je sada bio na njoj, a njezin puls je bio sve brži i lupao u ritmu glazbe koja je još uvijek vrištala iz auta. sada, rekla je i njegove ruke su klizile po njoj sve dok nije zadrh-tala. Poljubio joj je vrat, i uho i napokon ponovno usne, ližući joj usta dok se ona micala pod njim.
– Stvarno te želim, rekao je kada je uzimao zraka. Ali ne ovdje. Ne bez zaštite.
– Imam kondom u hlačicama, rekla je. uzmi ga jer je prošlo već puno vremena. Želim te sada. Ovdje. Dok susjedi gledaju. Tako da svi znaju. Pomaknula se kraj njega i vidjela kako su mu oči potamnile, a njegovu ukrućenost je osjećala kroz hlače.
19 Re: Jennifer Crusie – Laži me Čet Feb 16, 2012 3:14 pm
Margita
Administrator
– Glupa ideja, rekao je i glas mu je bio blag, ali ju je opet poljubio i jezikom škakljao po usnama. Usne su mu došle na njezine grudi, a njen puls je divljao dok se on igrao jezikom.
– Učini to, šapnula mu je na uho dok mu se tijelo gibalo uz njezino. razmišljam o ovome cijelu večer i toliko sam napaljena. Iza auta smo, ljudi nas mogu vidjeti i ja te toliko želim. Učini to brzo, sada...
Bila je gotova kada je stavio svoje koljeno između njezinih nogu, a lagani povjetarac između njenih bedara podsjetio ju je na to koliko je bila prazna i koliko gaje željela. On se okrenuo na bok kako bi otkopčao hlače, a ona je mu je rekla: učini to brzo, uzmi me sada...
Ustao se da uzme kondom i tada joj se nasmijao onako buntovnički i zavodljivo te rekao: ne, uradimo to polako i pobrinimo se da nas svi vide. stavio je ruku između njezinih bedara, jako i čvrs-to se naslonio na nju, a ona se polako micala kraj njega, osjećala je travu ispod sebe i njegove prste kako polako klize u nju od čega joj je nestajao dah i provrela krv. Volim te, rekla je u žaru strasti, a on je rekao: znam, i poljubio je, dovodeći je do ekstaze svojim rukama i ustima na kasnom ljetnom suncu dok gaje ona posvuda dirala misleći daje sve njegovo i njezino.
Auti su prolazili, ptičice pjevale, a negdje se čula i neka poljoprivredna mašina; jedina stvar koju je Maddie čula bio je C.L. kako joj šapće na uho, govori svakakve erotske stvari koje bi joj sada radio i koje bi je dovele do ludila, i sada, i kasnije, i uvijek, i to sve dok ju je pritiskivao na tlo i svo-jim joj prstima oduzimao dah.
Pomicala se pokraj njega, prsti su tražili njegov zatvarač, a ona je od želje za njim postala smo-tana. I kada ga je napokon osjetila čvrsto u ruci, on je rekao: lagao sam. Ne mogu to napraviti pola-ko. Napravimo to sada.
Podigla je svoje bokove uz njegove i za nekoliko trenutaka, s kondomom, bio je u njoj i tjerao je na plač i okrenuo se tako daje ona bila na njemu i pritiskala je svoje bokove uz njegove. Maddie ga je obavila svojim bedrima, po cijelom njegovom širokom tijelu i zadrhtala je kad ga je osjetila tako krutog u sebi. Izdahnula je dok gaje gledala kako zatvara oči i te njegove trepavice koje su se savr-šeno slagale s njegovom kožom. Lice mu je bilo odlično, najljepše lice koje je ikada vidjela. Uzela je zraka i osjećala njegovo tijelo kako pulsira pod njezinim rukama, a on je prodro u nju i na trenu-tak joj se svijet zavrtio. Ti si divna, rekao je i ona je shvatila da je sada gleda i prodire u nju kako bi zadrhtala dok joj govori. Ti si potpuno nova, ali si još uvijek moja.
Nasmiješila se i ugrizla za usnicu od zadovoljstva koje je plamtjelo u njoj. Možda, prošaptala je, a on ju je okrenuo ispod sebe i još jače ušao u nju. moja, rekao je, a ona je pokušala odmahnuti gla-vom, ali je još jednom jako ušao u nju i zaboravila je na pretvaranje i samo se jače privukla njemu. Jače, rekla je kroz zube, a on ju je uzeo na toj travi, kraj crvenog auta i ni dvadeset metara od ceste, posvećujući se samo njoj. Bili su ludi i bez srama, a to ju je potaknulo da ga još više želi i da osjeća svu tu vrućinu, svjetlost i drhtaje dok je postajala sve ukočenija i zabadala mu nokte u leđa, sve dok oboje nisu doživjeli orgazam.
A kada je bilo gotovo, sve njezine sumnje su isparile zajedno s njim.
Ležali su u travi i bili toliko zadovoljni da su se oboje bezbrižno smijali i ona je pomislila, Ovo je kraj stare Maddie.
Baka će biti tako ponosna.
C.L. joj je dodao svoj kaput kada su se vratili u auto. meni si draža gola, rekao joj je, ali znaš ka-kvi su susjedi. a onda ju je poljubio tako snažno daje opet ostala bez zraka.
Kad ju je nakon petnaest minuta ostavio kod kuće, Glorijina glava je izvirila s druge strane ogra-de. Vjerojatno je kosila travu. Teško je ne poznavati susjede, rekla je Maddie dok je izlazila iz auta. Možda ću se odseliti. Stara farma ima dobre vibre.
– I ja, rekao je C.L. ako se preseliš, preselit ćeš se kod mene.
– Možda, rekla je i otišla s njegove strane auta da ga poljubi samo zato što joj je to bilo tako dob-ro.
– Jesi li ti luda? U javnosti smo, rekao je, a ona ga je poljubila onako s jezikom i to tako jako da ga je ostavila zahvalnog i bez zraka. vratit ću se po svoju jaknu, rekao je. čim se vidim s Henryjem, trgam tu jaknu s tebe.
– Ovu jaknu? pitala je Maddie, a C.L. je zatvorio oči, a ona mu je uzela ključeve iz auta.
– Hej, rekao je kada se okrenula.
– Hodaj, rekla je. Želim taj Mustang na svom prilazu.
– Jako smiješno, rekao je. vrati mi ključeve.
Maddie je otišla u svoje dvorište i strogo je pazila kako svilena jakna pada niz njezino tijelo. Ako je bude slijedio, bit će super. Vatreni životinjski seks je bio u redu, ali morala je to raditi i na druge načine. Znala je daje i on za to.
Okrenula se da vidi slijedi li je, ali on je očito znao što ona misli i već je zalupio vrata od auta.
– U redu, viknuo joj je s prednjeg sjedala. dobro bi mi došla vježba. Budi tu da mogu dobiti još malo toga kada se vratim.
Gledala ga je kako odlazi jer je voljela gledati kako se kreće, a kada je skrenuo iza ugla, ušla je u dvorište i krenula uz stepenice.
– Maddie?
Maddie se okrenula i pogledala u Gloriju preko ograde.
– Maddie, što ti to imaš na sebi? Gloria je istodobno izgledala i šokirana i oduševljena. Je li to muška jakna?
– To je C.L.-ova jakna. Upravo smo vodili ljubav na Drakeovoj farmi. Ispod nemam ništa. Želiš li još nešto znati?
– Pa znaš Maddie, Brent je mrtav tek dva tjedna.
– To je puno vremena bez seksa. A to me podsjetilo na to da si ti spavala s mojim mužem, a bu-dući da njega baš i nisam nešto jako voljela, ne volim ni tebe. Zato svoje komentare o mom seksu-alnom životu i mojoj travi zadrži za sebe.
Gloria je pocrvenjela. Ne znam o čemu pričaš. Ja nikada..
– Napisao mi je pismo, Gloria. Prestani. Iskoristio te. Pretpostavljam da ste spavali u garaži, baš pred susjedima. Što sam slučajno bila ja. Jeftino.
Glorijine usne su se micale, ali iz njih nije izlazio nikakav zvuk, pa je Maddie otišla unutra i pus-tila da se vrata zalupe za njom.
Možda će Henry, kada bude pronašao ubojicu, dopustiti da viče i na njega. Počela se osjećati do-bro kao nova Maddie, ona koja nije bila draga i mogla je otkačiti ljude.
A nova Maddie je doživjela i strašan seks. Maddie je otišla pustiti malo dobre country glazbe. Bio je to takav razbijački dan.
– Mislio sam da si htio biti ovdje zbog Baileya, rekao je Henry kada je C.L. ušao u ured kasnije nego što su se dogovorili, sav raščupan i bez kaputa na sebi.
– Usput sam imao malih problema, rekao je C.L pokušavajući izgledati kao da nije upravo doži-vio odličan seks.
– O, C.L. zaboga, zar pod dnevnim svjetlom? pitao je Henry. ako ti nisi debil, onda stvarno ne znam tko je.
– I, gdje je Bailey? C.L. je pokušao promijeniti temu. Što je imao za reći?
– Rekao je daje Maddie ubila Brenta.
C.L. je podigao glavu.
– Uspori, rekao je Henry. postoji mogućnost da govori istinu. Pronašli smo pištolj i registriranje na građevinsku tvrtku. Maddie gaje tamo mogla nabaviti.
– Daj da ga vidim, rekao je C.L. ljutito i krenuo prema vratima. želim čuti njegovu istinu.
Maddie je odjenula drugu majicu i hlačice i odvrnula glazbu samo da bi iživcirala Gloriju. Zatim je sjela i pregledala poštu koja se nakupila tijekom tjedna. Ispisala je čekove i stavila ih na stranu koji će tamo stajati sve do kraja tjedna, a zatim će joj stići plaća i onda će opet moći pokriti sve svo-je troškove.
Bilo je to sasvim jadno od Brenta što je ispraznio njihove račune, a pogotovo što je imao gotovo četvrt milijuna za svoje troškove. To stvarno nije bilo u njegovom stilu. Imao je svojih mana, ali nikada nije bio takav. I morao je znati da ona ima čekove na naplati po cijelom gradu.
Maddie je ponovno pogledala poštu. Trebala bi imati čekove po cijelom gradu; nikada nije izvr-šila onu uplatu zbog koje ju je Candice zvala. Gdje su bile te obavijesti? Je li ih Candice možda nekako zataškala? I ako je, zašto joj to nije rekla?
Maddie je odložila poštu na stol.
Pretpostavimo da oni nisu ni postojali.
Pretpostavimo da Brent nije ispraznio račun.
Pretpostavimo da ih je taj dan netko iz banke ispraznio kako bi Candice morala nazvati Maddie koja bi došla otvoriti sef i inkriminirati se.
Harold Whitehead to nije mogao isplanirati, ali Webste ri jesu. Oni su ispraznili račun kako bi Candice morala nazvati Maddie i da oni budu tamo kao svjedoci...
Zašto bi Candice zvala? Zašto ne bi jednostavno oni nazvali?
Candice je ona koja je predložila sef. Nešto u tvom sefu? pitala je.
Candice?
Maddie je pokušala složiti priču s Candice u središtu, ali nekako to nije bilo u redu. Istina, Can-dice je bila plavuša, ali bila je razumna i nimalo glupa. Pomisao na to da Candice nosi čipkaste ga-ćice ispod svojih bež kostima bila je apsurdna.
Osim što ih možda nije nosila. One su bile podmetnute, nešto tako šokantno zbog čega bi se Maddie morala posvađati s Brentom. Te gaćice je pod sjedalo stavila pametna žena.
Candice je bila jako pametna žena.
Candice se progurala da bude voditelj kredita u banci, ali to je bilo sve što će ona u životu biti. Candice bi voljela biti gradonačelnikova žena. Ne bi više morala biti Lowery. Sve što je trebala napraviti bilo je riješiti se Maddie.
Paranoična si, rekla si je Maddie, ali svejedno, gdje su bile te obavijesti? Majka je rekla da Can-dice praktično vodi banku; mogla je i sama otvoriti tu kutiju s Brentovim ključem.
Kad je Maddie uvidjela tu mogućnost, činilo joj se očito. Candice je bila financijski čarobnjak. Candice bi znala sve kako da Brent ukrade novac iz tvrtke. Ona je čak vodila tvrt kine račune. Mo-rala je to biti Candice.
Osim što je otmičarev glas bio muški.
Candice se viđala s Haroldom, ali Maddie nije mogla zamisliti Harolda kako je zove u vezi otmi-ce, čak ni da Candice pleše gola pred njim.
Ali Candice je hodala i s Baileyem. On ne bi nikoga oteo, to bi bilo nelegalno kao i ucjena, ali ako otmice zapravo nema, nazvao bi. Neke stavke zakona Bailćyu nikada nisu bile jasne. Glas je bio hrapav kao i njegov. Mogao je to biti Bailey. Ali Bailey ne bi mogao nikoga ubiti.
Candice možda bi.
Maddie se namrštila. Poznavala je Candice cijeli život, još od onih lakiranih cipelica. Cijela ta ideja bila je bedasta.
Osim što je tu bilo smisla. Unatoč otmičaru. Zbog potrganih sandala. Ako je Brent muljao s Candice, ako su oni odlučili pobjeći iz grada i otići s torbom u rukama, ako bi je ostavio i ona bi shvatila da on paničari i da će ona biti ta koja će ići u zatvor...
Candice ga je mogla ubiti. Jako puno je radila da postane netko i nešto da bi sada dopustila Bren-tu da joj to sve uništi i napravi od nje skandal u Frog Pointu. Baš kao Lowery, rekli bi ljudi, i Mad-die se po prvi puta zapitala kako je to biti na drugoj strani. Ona je mrzila to što se rodila kao dobra curica; kako je Candice bilo biti rođena kao gubitnik?
Maddie se upravo seksala u javnosti kako bi se riješila svog imidža dobre curice.
Što bi Candice napravila da se riješi svoga?
Candice je imala veliki ulog. Mogla je ubiti Brenta.
Postojao je samo jedan način da to sazna. Maddie je uzela C.L-ove ključeve i krenula prema au-tu. Suočit će se s Candice i vidjeti izraz njezinog lica.
– Maddie je to napravila, C.L. rekao je Bailey i C.L. ga je pogledao u oči i znao da govori istinu. Bailey nije znao lagati. On je doista vjerovao daje Maddie ubojica.
– Hajdemo ispočetka, rekao je C.L. i Bailey je duboko uzdahnuo.
– Popela se na Point i vidjela Brenta kako spava i ubila ga, rekao je Bailey uvježbano kao pjes-micu.
– Puno je spavao na Pointu, zar ne? pitao je C.L.
– Ponekad bi došao gore samo da malo pobjegne. Stvari kod kuće nisu bile dobre. Ali ti to valjda znaš.
– To me sada podsjetilo, rekao je C.L. budeš li opet pokušao ucijenjivati Maddie kupit ćeš zube po podu. Što je to dovraga bilo?
– Nije bila ucjena. Samo sam mislio da ona ima novaca i da mi može malo dati, budući da sam joj dobro vraćao.
C.L. gaje prvo pogledao s gađenjem, a onda zainteresirano. Bailey je govorio istinu. Ili u ovom slučaju, Baileyevu istinu. C.L. je pogledao u Henryja i vidio kako ga ovaj promatra.
– Reci mi još jednom što si vidio na Pointu, rekao je C.L. i Bailey se mrdao, ali je na kraju odgo-vorio iskreno poput sudca.
– Maddie se penjala uz brdo...
– Vidio si je kako ide uz brdo, Bailey? henryjev glas je bio miran.
– Ne. Vidio sam tragove. I onda je prišla autu i upucala
ga
– Vidio si je kako to radi? pitao je C.L.
– Da, rekao je Bailey, a oči su mu se sužavale dok je mrdao nogama. C.L. je rekao: Bailey, lažeš kao pas.
Bailey je pogledao u Henryja. On ne može tako razgovarati, zar ne?
– Inače ne, rekao je Henry. Ali čini se da ima smisla. Probajmo ponovno. Reci nam što si vidio, Bailey.
– Ona je to napravila, rekao je Bailey. Nisam je vidio, ali ona je to napravila.
– Tko ti je to rekao?
Bailey se opet povukao u svoju stolicu.
– Bailey, rekao je C.L. klevećeš ženu koju ja volim. Imaš li ti pojma koliko me to živcira?
– Policijska brutalnost, rekao je Bailey.
– Ja nisam policija. Bit će to privatna brutalnost, a ja sam u njoj jako dobar.
– Henry, rekao je Bailey nervozno.
– Ovdje te neće dirati, rekao je Henry. Znaš da ja tako ne radim. Problem je u tome što te ja ne mogu zaštititi kad odeš odavde. Ali kada te spremi u bolnicu, ja ću njega spremiti u zatvor. Na to možeš računati.
Bailey je pogledao Henryja, pa C.L.-a. Ona vam to ne može sama reći jer će izbiti veliki skandal. Znate kakav je ovaj grad.
C.L. je htio krenuti u napad, ali vidio je kako ga Henry pogledava i odustao je. Možda je bolje da sjedi i sluša.
Ovaj grad je stvarno strašan, rekao je C.L. pričaj mi o tome.
Maddie se zaustavila na semaforu kod banke točno u podne. Harold Whitehead se spremao zat-voriti vrata; čudno da to radi predsjednik banke, pomislila je Maddie, a onda je otvorio jedna i pus-tio Candice da izađe. Bila je odjevena u svoju uobičajenu bež boju i u jednoj ruci je držala kožnu torbu.
U drugoj ruci nosila je kofer.
– Hej, Candice, viknula je Maddie iz kabrioleta. Sačekaj trenutak.
Candice se okrenula i ugledala je, mahnula joj i nastavila hodati. Candice, viknula je Maddie još jednom, a svjetlo je i dalje bilo crveno. Candice.
Candice je nastavila hodati, onako lagano kao poslovna žena, bez briga, ali sa očitim slušnim problemom.
– Dovraga, rekla je Maddie i izašla iz auta, ostavljajući ga nasred raskrižja. Upalilo se zeleno svjetlo i zakoračila je na pločnik, a auti su počeli trubiti.
Dovraga s njima.
– Candice! Maddie je ponovno viknula i potrčala daje uhvati.
Candice je tada stala; morala je. žurim se Maddie. Ovo je vikend za Praznik rada. Trodnevni odmor. Moram uhvatiti avion. okrenula se kako bi pošla dalje. razgovarat ćemo u utorak.
– Ne, tada će biti kasno. Maddie ju je uhvatila za kraj kofera. moram sada razgovarati s tobom.
Nekoliko ljudi je u Revcovom izlogu zainteresirano gledalo što se događa.
– Stvarno, Maddie. Candice je pokušala istrgnuti torbu.
– Moramo razgovarati. Maddie ju je držala još čvršće.
– Maddie, znam da ti je u zadnje vrijeme teško, ali ja stvarno mora stići na avion.
– Sa svim tim novcem? Maddie je jednim pokretom otvorila torbu.
Iz torbe je ispalo nekoliko komada zaista lijepog donjeg rublja, zajedno sa bež i zlatnim koma-dima odjeće koje je Candice pokušala uhvatiti prije nego padnu na pločnik.
Nije bilo novca.
Candice je ispustila kofer i pogledala u Maddie kao da je luda. Nekoliko je ljudi došlo pomoći od kojih je jedan bio prijatelj Maddiene majke.
– Maddie draga, možda trebaš otići kući i malo leći.
– Ma dovraga. Gdje si ga stavila?
– Maddie, što s tobom nije u redu? Candice se spustila na koljena kako bi pokupila stvari, a ljudi oko nje su ispuštali zvukove suosjećanja i zurili u Maddie, a čovjek s crvenim licem im je prišao i rekao: damo, pomaknite svoj prokleti auto.
– Malo sam uznemirena zbog mog računa, rekla je Maddie.
– Šališ se. Candice je zatvorila torbu i ustala se. Ovo je sve zbog računa? Maddie, račun ti je blokiran. Idi kući i smislit ćemo nešto u ponedjeljak kada se banke otvore.
– Gospođo, vaš auto, rekao je čovjek.
– Nije prekoračen, rekla je Maddie, a Candiceine oči su zatitrale. Samo na trenutak, ali jesu. Ti si to napravila, zar ne? rekla je Maddie.
– Gospođo, upozorio je čovjek.
– Ne znam o čemu pričaš. I nemam vremena tebe zabavljati. Potraži pomoć. Treba ti. podignula je svoj kofer i krenula toliko sigurna u sebe daju je Maddie skoro pustila.
– Ne, ne ideš. Maddie joj je zgrabila ruku. ne znam kamo si krenula, ali kladim se da je neko mjesto odakle te ne možemo vratiti, a mene bi ostavila u ovom neredu.
Candice je istrgnula ruku i pokušala otići, ali Maddie ju je držala svom snagom. Ljudi u Revcu su sada već zurili, a čak je i čovjek s autom već zašutio.
– Praviš scenu, prošaptala je Candice divljački dok je pokušavala pobjeći. praviš budalu od sebe. Bože, sjeti se svoje majke.
– Dovraga s mojom majkom, prošaptala je Maddie natrag. A ako misliš da je ovo scena, samo čekaj. Dođi sa mnom do Henryja ili ćeš vidjeti cijelu predstavu.
Candice je istrgnula ruku i napravila još jedan korak prije nego ju je Maddie sustigla.
– Ova žena je poludjela, rekla je Candice svima dok je vukla Maddie za sobom. Neka je netko skine s mene.
Bilo je kao u filmovima, Maddie se držala dok ju je Candice vukla još nekoliko metara. Fizičke stvari su u filmovima bile brže. Nije bilo ovih trenutaka kada misliš da si debil. Nije ni čudo daje toliko tuča tako brzo završilo.
– Pomozite mi, rekla je Candice više iznervirano nego uspaničeno i tada je došao Harold.
– Nemoj to učiniti, Harold. Pomagat ćeš ubojici, rekla je Maddie.
– To je glupost, rekao je Harold. Candice je radnica u banci.
– Uništila mi je auto, ubila muža i prijetila mojoj kćeri, rekla je Maddie dovoljno glasno da svi čuju i sada su ljudi zainteresirano gledali u Candice. Eto koga si ti zaposlio, Harolde.
Candice se oslobodila, a Maddie je krenula za njom i pokušala zadnji put. Uhvatila ju je za ruku i rekla: naravno, to se očekuje od Loweryja.
Candice se okrenula prema njoj s ubojitim pogledom. ti kučko, rekla je. ti samodopadna kučko.
Pokušala se istrgnuti, ali kad joj to nije uspjelo, udarila je Maddie u koljeno. Maddie je zajaukala od boli i rekla: slušaj ti, i tada ju je Henry povukao.
– Imali smo dojavu o remećenju javnog reda i mira. Mogao sam si misliti da si to ti, Maddie. Sto će ljudi misliti?
– Već mi je dosta ljudi, Henry. Baš me briga za susjede, više mi nisu važni. Ne idem u zatvor jer nisam ubila muža. I hoćeš li sada, molim te, uhititi ovu ženu?
– Ona je poludjela, rekla je Candice gomili. ubila je muža i sada okrivljava mene. Ona je luda. Reci joj da me pusti, Henry. Boli me.
– Pusti je Maddie, rekao je Henry.
– Henry, to nije...
– Pusti je Maddie, rekao je Henry i Maddie je razumjela zašto se C.L. osjećao tako zbog svog ujaka. Pustila ju je i očistila koljeno.
– Mislim da si u pravu, Candice, rekao je Henry optuživački. Maddie ima problema...
– Hej, pobunila se Maddie.
–... i zašto onda svi ne odemo do postaje i ti možeš podići optužnicu?
Maddie je zašutjela. Sve što bi dovelo Candice u postaju bio je korak u pravom smjeru.
– Nemam vremena. Moram na avion. pokupila je torbu i krenula dalje, a Maddie je zgrabila dio njezine torbe baš kada je Henry stao ispred nje.
– Ne ideš iz Frog Pointa, rekla je Maddie i Candice se okrenula prema njoj s licem punim straha i bijesa i udarila je Maddie torbom u glavu. Zadnje što je Maddie vidjela bilo je da pada u tamu i mnogo novčanica od stotinu dolara kako lete po zraku.
– Nisi mogla čekati Henryja, rekao je C.L. kada je došla k sebi.
Bila je u bolničkom krevetu i prvo što je pitala bilo je: gdje je Candice?
– U zatvoru, odgovorio je C.L. Henry ju je krenuo uhititi kada si ti uzela stvar u svoje ruke. Ti si takav specijalan slučaj da se moja obitelj nikada neće na to naviknuti.
– Zbog čega je u zatvoru? Maddie se pokušala ustati.
– Lezi. Liječnik dolazi vidjeti imaš li potres mozga. A onda ćeš na snimanje da vide imaš li uop-će mozak. Zašto si dovraga napala tu ženu?
– Odlazila je iz grada. Ona je ubila Brenta. Ja sam to shvatila, a ona je odlazila. Vraga je išla na odmor. Bježala je iz grada.
– Da, rekao je C.L.
Maddie je zurila u njega. Nemoj mi reći da si ti već znao.
C.L. je klimnuo glavom. došli smo malo prije tebe. Henryju je sef bio sumnjiv od početka, a ako ti nisi lagala, a on je bio gotovo siguran da nisi, morao je to biti netko iz banke. Već je otkrio daje glasina o provalniku krenula od Candice, ali nije mogao shvatiti zašto ju je pokrenula.
– Znači, Brent joj je dao pištolj, rekla je Maddie sjećajući se telefonskog poziva. To je prije smišljeno.
– Ja mislim da Candice nikad u životu nije učinila nešto što prije nije bilo smišljeno. To je jedna odlučna ženska. Ali ti si još uvijek bila glavna osumnjičena dok nismo slomili Baileyja koji je rekao da mu je Candice rekla da si ti ubila Brenta i naravno da joj je on povjerovao, a još mu je obećala i večeru. Nasmiješio joj se. čovječe, kako je ona ljuta na tebe. Kada je počela priznavati, većina stvari o kojima je željela pričati bila je o tome kako si ti sve uništila. Koristila je Brentov ključ od kuće kako bi ušla i ostavila ključ od sefa da ga ti nađeš i sutra ujutro otvoriš sef i uzmeš novac. Ali ti si ga tamo ostavila, ludice, zato što si poštena i ona je morala ponovno ukrasti ključ dok si ti bila na farmi, tako da može uzeti novac.
– Znači, Websteri nisu ni bili u tome? Maddie je osjećala krivnju. a ja sam o njima mislila groz-ne stvari.
– Pa, najmlađi je. Candice mu je poslala poštom polovicu novčanice od stotinu dolara i rekla mu da totalno uništi tvoj auto ako želi drugu polovicu. Mislila je da će ga udariti negdje na parkiralištu, ali ga je glupan udario dok si ti bila u njemu. Bio je toliko uplašen da nikada nisu ni razgovarali, ali Candice je imala viziju o tome koliko je glup. On je drugi na njezinoj listi ljudi, odmah iza tebe, koji se ne znaju ponašati kako treba. C.L. je klimnuo glavom. rekla je da joj jednostavno nije bilo jasno zašto nisi dopustila da se grad pobrine za tebe. Nikada nije očekivala da ćeš joj uzvratiti.
– Ni ja nisam očekivala da će ona priznati. Mislila sam da će samo sjediti i gledati.
– Laboratorij je pronašao njezine otiske na pištolju. Henry je morao dobiti njezine otiske da mo-že provjeriti i pokušavao ih je dobiti tako daju dovede u postaju kada si ti odlučila biti glavna uloga u tom filmu.
– Ali ja sam obrisala pištolj, rekla je Maddie.
– To je pomoglo tebi. Taj dio je bio unutra. Provjerila gaje i onda ubila Brenta.
– Oh. Teška žena.
– Ne tako kao ti. Jesi li ti svjesna da si istukla osobu u pola bijela dana i pred oko četrdeset ljudi, uključujući i mog tetka, i rekla sranje?
– Bila sam iživcirana. Nisam joj mogla reći da ide, a u isto vrijeme nisam mogla vjerovati daje ona to napravila. Još uvijek ne mogu. Znam Candice. Išla sam u srednju školu s njom. Cijeli život je živjela u ovom gradu.
– Ne može biti. Candice je mogla otići kad god je htjela. Imala je diplomu i iskustvo. Sigurno je željela nešto drugo. Ostavila je gaćice u Brentovom autu. Sigurno je željela njega.
– Trebala je pitati. Ti bi joj ga dala. A ja bih joj ga zamotao.
– Sačekaj malo. Em je sada sigurna. Ja sam sada sigurna. Je li tako?
– Pa, ne baš. Ja sam još uvijek ovdje. Tvoje zjenice izgledaju dobro. Ako nemaš potres mozga, želiš li poslije navratiti do Drakeove farme? Tvoj ugled je ionako otišao k vragu.
– Hvala Bogu. Moj život će od sada biti toliko jednostavniji.
– Ne računaj s tim, rekao je CL. Sada sam ja u njemu.
Maddie je sutradan ujutro otišla u Revco kupiti ogrlicu koje će odnijeti baki. Svi ljudi koje je ta-mo srela su gledali u nju, a neki su čak pomaknuli glave iza monitora da vide novu sramotu. Nisu bili neprijateljski, ali je nisu ni tapšali po ramenu. Kao da nisu znali kada će ponovno postati gruba prema njima, a svakako to ne bi odobravali, ali nisu to željeli ni propustiti. Živite svoj život, željela je reći Maddie. Ja jesam.
Veliki zlatni privjesak u obliku mačke s ogromnim staklenim očima privukao joj je pažnju kada ju je netko bocnuo u leđa.
Čujem da postavljaju spomenik u spomen na bitku, rekla je Treva iza nje. Tvoje ime će odmah zapisati i to trajno. Maddie se okrenula i Treva je dodala: bože, što je ružna ogrlica. Moraš li ti u tom svom uništavanju ugleda i izgledati kao spadalo?
– To je za moju baku. Maddie je sjela na pult i bilo joj je toliko drago zbog razgovora s Trevom da se nije obazirala na Susan koja ju je mrko gledala zato što joj zaklanja robu. I poštedi me priče o jučerašnjem danu. Majka će me ionako gnjaviti s time. Ni Olimpijske igre nemaju takav slow moti-on kakav ću ja imati.
– Barem su ovog puta imali izvrsnog komentatora. Valjda si izdržala.
– Da, bila sam super. Rekla sam joj da je biti dio skandala sto puta bolje nego pričati o njemu i da bi i ona to trebala napraviti.
I je, rekla je Treva. vau.
– Naravno da nije. Još mi je sat vremena pričala o tome što znači biti Martindale. Nikada nisam čula takvo nešto. Očito smo mi, za potrebe Frog Pointa, Kennedyjevi s moralom. A sada su ostale samo ona i Em.
– Mislim daje ostala samo Em, rekla je Treva. moja majka je sinoć u kuglani vidjela tvoju majku kako pije kavu sa Samom Scottom i rekla je to Ester. I onda je znalo cijelo susjedstvo.
– Zezaš me. Ovo je divno. Super. Samo da to kažem baki. Ipak krv nije voda.
– Ali imam ja i nešto bolje, rekla je Treva. rekla sam Howieu za Threeja.
Maddien smiješak je nestao i sva se skupila, a onda je shvatila da je Treva opuštena i da je u pos-ljednjih par mjeseci nije vidjela opušteniju. Pretpostavljam da je to dobro prihvatio?
– Znao je cijelo vrijeme. Nešto vezano za krvnu grupu. Nosila sam tu prokletu tajnu dvadeset godina, a on je cijelo vrijeme znao. Nije mu važno. Kaže da ga je on odgojio i da ga to čini njego-vim sinom, a ostalo nije važno. Nisam mogla vjerovati da je tako smiren i da nije ljut. A on mi je rekao je daje bio ljut jedan dan, prije dvadeset godina i daje ta ljutnja nestala kada ga je uzeo u na-ručje. I to mu nije smetalo sve do prije par tjedana kada je ponovno počeo sumnjati da spavam s Brentom. Kao da bih ponovno pala tako nisko. treva je pogledala u Maddie i shvatila što je rekla. nije da ja mislim da si ti pala nisko što si spavala s njim. Pa on ti je bio muž.
– Zaboga, rekla je Maddie ponovno se vraćajući na Howiea. Sva ta krivnja zbog ničega.
– Znam, rekla je Treva. Htjela sam ga ubiti, ali volim ga. Što mogu.
– Vikni sranje ispred banke, rekla je Maddie. ja ću te ovdje sačekati.
– Moja mama kaže da je neka žena iz banke ubila tvog tatu, rekla je Mel kasnije na farmi dok su pecale.
– Da. Candice. Ne želim razgovarati o tome.
– Da, rekla je Mel, ali to je poprilično grozno.
– Da. Em je još jače zamahnula nogama. Je li Phoe be blizu vode?
Mel je protegnula vrat kako bi mogla vidjeti. ne. Jesi li ti dobro, Em?
– Da. razgovarala sam s mamom i CL.-om i sve je gotovo. Željela bih da moj tata nije mrtav, to bih stvarno željela, ali ostalo je sve u redu. Nitko nam ne želi nauditi. Dobro smo.
– U redu. Mel je zavukla ruku u ruksak i izvukla kutiju čokoladnih keksića. izvoli. Ovi su najbo-lji.
Em je uzela jedan od velikih keksa i zagledala se u plavo listopadsko nebo i razmišljala samo o tome kako je sve dobro. Željela je da Mel prestane pričati o njezinom tati, ali to nije bilo tako. Ljudi su uvijek željeli razgovarati o stvarima o kojima ti nisi želio pričati.
– I hoće li se tvoja mama udati za C.L-a? Ti nikada ne govoriš o tome, a ja umirem od znatiželje.
Em je uzdahnula. mislim da hoće. Ne odmah, mama kaže da neće jer je obećala da mi više neće lagati, ali C.L. će je već nagovoriti. Vjerojatno idućeg ljeta jer onda će biti gotova kuća i moći ćemo živjeti na selu gdje će Phoebe moći trčati okolo i gdje ću moći viđati Ann svakog dana. Mama kaže ne, ali C.L. kaže da i to će i biti tako jer on nikada ne laže.
Mel se ustala. čekaj malo, pa ako budeš živjela na selu, nikada te više neću vidjeti.
– Naravno da hoćeš. C.L. će te dovesti kod mene ili će mene dovesti k tebi. Pitala sam ga i on je rekao da sigurno hoće jer će raditi u gradu. Mislim da će raditi s tvojim tatom u tvrtci. Sve je u redu. Osim smrti mog tate, dodala je tiho, ali iako je nije boljelo kao prije, boljelo ju je još uvijek dovolj-no. Em je sklopila oči i ponovno pomislila na svog tatu, bejzbol kapa i sladoled u ruci i savršeno ga se sjećala. bit ćemo dobro, rekla je Em i zagrizla komad keksa.
– Pa to je dobro, rekla je Mel. a jesam li ti rekla što je Cindy Snopes rekla za Jasona Norissa?
– Nisi. Em se ispravila. sto?
– Uzmi još jedan keks. Ovo će potrajati, ali je dobro.
– Uprskala si, rekla joj je baka kada ju je tog tjedna došla posjetiti. nisi to mogla napraviti tiho već si morala izazivati svoju sreću i sada je tu taj skandal. Preljub. Pronevjera. Umorstvo. Bludni-čenje u javnosti. Nisi mogla biti tiho.
– Da, odlučila sam da hoću biti kao ti. Maddie je dodala ogromnu kutiju slatkiša svojoj baki koja je na trenutak bila bez riječi, a onda je na kraju rekla: odlično. Puno čokolade. Potrgala je vrpcu i kada ju je maknula, iz kutije su vrištale kalorije.
Maddie je uzela čokoladnu kornjaču prije nje.
– Hej, ta je moja omiljena, rekla je baka, a Maddie je odgovorila: pljuješ lješnjake. To je odvrat-no. A uz to, imaju i ove crne.
Baka se naslonila na jastuke. ne volim crnu čokoladu. Bit ću...
– Dobro, rekla je Maddie. onda ću je ja pojesti. izvadila ju je iz kutije i zagrizla. Čokolada je bila izvrsna, lješnjaci su joj se drobili u ustima, a čokolada topila. božanstveno.
– Pojest ćeš mi sve slatkiše. Ti si zločesta curica. Znaš, ja neću biti još dugo s vama...
– Ti ćeš nas sve nadživjeti. Ti si kao ovaj grad. Morali bi vam probosti kolac kroz srce da vas se riješimo.
– Tu si u pravu. Ali ti si svejedno budala što si dozvolila da to izađe u javnost. Sav taj skandal. I tu je sada i tvoja majka koja se šmuca oko kuglane s onim Samom Scottom. Ja sam zapanjena.
– Preboljet ćeš to. Ne mogu vjerovati da si već čula za mamu. Ja sam čula tek prije sat vremena.
Baka je uzdahnula. ja pričam s ljudima. Ti vjerojatno provodiš svo vrijeme u krevetu s tim čov-jekom. Droljo. Nikada to nećeš moći preživjeti.
Maddie je zagrizla u kornjaču. znaš, ovo je jako dobra čokolada. Ne znam zašto je nisam do sada jela s tobom.
Baka je izvadila komad iz kutije i cijelog ga stavila u usta. Maddie je čekala da pljune lješnjak preko cijele sobe i onda rekla: to je stvarno odvratno, bako.
– Zato to i radim. Pričaj mi o tom čovjeku.
– Odličan je u krevetu. Em ga voli. Kupio joj je psa. Razmišljam o udaji.
– Nemoj još. Ugled ti je već otišao k vragu.
– Sigurno si ponosna zbog toga, rekla je Maddie.
– Jesam. Nećeš vjerovati koliku pozornost privlačim. A imaš lijepu ogrlicu na vratu.
– Dar od mog novog dečka. Ne bih je se mogla odreći.
– Znaš, ja neću još dugo biti s vama, rekla je baka.
– Simbol njegove ljubavi. Čak i spavam s njom.
Baka se zakašljala i nije prestala dok joj Maddie nije dodala vode i pozvala sestru da ne bi morali poduzimati drastične mjere.
– Nemoj to više raditi. Plašiš me. Taman sam te počela cijeniti i ne možeš mi sada umrijeti.
– Osjećala bih se puno bolje kada bih imala nešto lijepo da mi pravi društvo, rekla je baka. ta ogrlica je zaista lijepa.
– U redu. Samo nemoj više kašljati. A sada mi pričaj o Mickeyu.
Baka je pomaknula kutiju dalje od Maddie i stavila ogrlicu na vrat. Dovraga i on. Pričaj mi o ovom svom novom. Želim ga upoznati. Koliko je dobar?
– Nevjerojatan, rekla je Maddie. najbolji. Vrištim svaki put.
– Pa, stišaj se malo, rekla je baka. mi moramo živjeti u ovom gradu.
Maddie je uključila glazbu kada je došla kući, ali prije nego je uspjela pojačati zvuk, zazvonio je telefon. Što ako je nešto dobro?
– Ovo je prostački poziv, rekao je C.L. kada se javila, a sam zvuk njegovog glasa donio joj je to-plinu oko srca. što imaš na sebi?
– Smiješak i ono što sam imala na Drakeovoj farmi. A zašto ti nisi u meni? čak i kada je to izgo-varala, njegove ruke, usne, smiješak i ljubav oduzimale su joj zrak, a očito je i on tako reagirao jer je čula daje uzdahnuo.
– To je jako teško, rekao je. Isuse. Gdje sam? Koga briga? Dolazim.
– Sačekaj malo, rekla je Maddie. stoje sa Em? Hoće li Henry zvati?
– Ann planira čuvati Em i Mel još cijelo jedno stoljeće, a Henry ima posla, a ja moram jedino te-be dovesti do ludila.
Maddie se ugrizla za usnicu i naslonila na zid, predigra. Po prvi puta u nekoliko tjedana na lijep načinje razmišljala o ATT. ne može li biti nešto drugo?
– Mislio sam centrirati gume, ali ako ćeš mi pričati prostote, centrirat ću tebe. Imam alat i znam kako ga koristiti.
– Mojoj baki ćeš se jako svidjeti, rekla je Maddie.
– Kao i tebi, srce.
– Ja te već volim. Volim te ludo, strastveno, jako. Prekrši pravila vožnje i stani pred moju kuću. Ostavit ćemo prozore otvorene.
C.L. je poklopio slušalicu bez pozdrava i Maddie ga je zamišljala kako uskače u auto preko vrata i juri niz cestu. On je bio uzoran građanin, ali ona je to svejedno mogla zamisliti.
Ali trebat će mu gotovo dvadeset minuta da dođe do nje. Mogla je nazvati mamu i pitati je da joj ispriča detalje, ali nije željela napraviti nešto što bi je obeshrabrilo da pravi budalu od sebe u šezde-set trećoj. Mogla bi nazvati Trevu, ali onda će s njom pričati sto godina. Mogla je sjesti i prljavo razmišljati o C.L.u, ali već je bila dovoljno napaljena od poziva. Dvadeset minuta...
U hladnjaku je bilo kolačića. A imala je savršenu mikrovalnu zahvaljujući savršenom ljubavniku i mogla ih je zagrijati za trideset sekundi.
To ju je ponovno vratilo na C.L.-a. Skinula je svoje svijetlo plave hlačice i ostavila ih na podu da ih on nađe, a onda ponovno razmislila i iznijela ih na trijem i objesila na ogradu i usput mahnula gospođi Crosby koja ju je špijunirala sa svog trijema. Potom se vratila unutra. Bila je sigurna da će to imati izniman učinak na već napaljenog C.L.-a i njezino popodne koje je već bilo dobro, a sada će postati kataklizmično.
A u međuvremenu je tu bila čokolada.
– Učini to, šapnula mu je na uho dok mu se tijelo gibalo uz njezino. razmišljam o ovome cijelu večer i toliko sam napaljena. Iza auta smo, ljudi nas mogu vidjeti i ja te toliko želim. Učini to brzo, sada...
Bila je gotova kada je stavio svoje koljeno između njezinih nogu, a lagani povjetarac između njenih bedara podsjetio ju je na to koliko je bila prazna i koliko gaje željela. On se okrenuo na bok kako bi otkopčao hlače, a ona je mu je rekla: učini to brzo, uzmi me sada...
Ustao se da uzme kondom i tada joj se nasmijao onako buntovnički i zavodljivo te rekao: ne, uradimo to polako i pobrinimo se da nas svi vide. stavio je ruku između njezinih bedara, jako i čvrs-to se naslonio na nju, a ona se polako micala kraj njega, osjećala je travu ispod sebe i njegove prste kako polako klize u nju od čega joj je nestajao dah i provrela krv. Volim te, rekla je u žaru strasti, a on je rekao: znam, i poljubio je, dovodeći je do ekstaze svojim rukama i ustima na kasnom ljetnom suncu dok gaje ona posvuda dirala misleći daje sve njegovo i njezino.
Auti su prolazili, ptičice pjevale, a negdje se čula i neka poljoprivredna mašina; jedina stvar koju je Maddie čula bio je C.L. kako joj šapće na uho, govori svakakve erotske stvari koje bi joj sada radio i koje bi je dovele do ludila, i sada, i kasnije, i uvijek, i to sve dok ju je pritiskivao na tlo i svo-jim joj prstima oduzimao dah.
Pomicala se pokraj njega, prsti su tražili njegov zatvarač, a ona je od želje za njim postala smo-tana. I kada ga je napokon osjetila čvrsto u ruci, on je rekao: lagao sam. Ne mogu to napraviti pola-ko. Napravimo to sada.
Podigla je svoje bokove uz njegove i za nekoliko trenutaka, s kondomom, bio je u njoj i tjerao je na plač i okrenuo se tako daje ona bila na njemu i pritiskala je svoje bokove uz njegove. Maddie ga je obavila svojim bedrima, po cijelom njegovom širokom tijelu i zadrhtala je kad ga je osjetila tako krutog u sebi. Izdahnula je dok gaje gledala kako zatvara oči i te njegove trepavice koje su se savr-šeno slagale s njegovom kožom. Lice mu je bilo odlično, najljepše lice koje je ikada vidjela. Uzela je zraka i osjećala njegovo tijelo kako pulsira pod njezinim rukama, a on je prodro u nju i na trenu-tak joj se svijet zavrtio. Ti si divna, rekao je i ona je shvatila da je sada gleda i prodire u nju kako bi zadrhtala dok joj govori. Ti si potpuno nova, ali si još uvijek moja.
Nasmiješila se i ugrizla za usnicu od zadovoljstva koje je plamtjelo u njoj. Možda, prošaptala je, a on ju je okrenuo ispod sebe i još jače ušao u nju. moja, rekao je, a ona je pokušala odmahnuti gla-vom, ali je još jednom jako ušao u nju i zaboravila je na pretvaranje i samo se jače privukla njemu. Jače, rekla je kroz zube, a on ju je uzeo na toj travi, kraj crvenog auta i ni dvadeset metara od ceste, posvećujući se samo njoj. Bili su ludi i bez srama, a to ju je potaknulo da ga još više želi i da osjeća svu tu vrućinu, svjetlost i drhtaje dok je postajala sve ukočenija i zabadala mu nokte u leđa, sve dok oboje nisu doživjeli orgazam.
A kada je bilo gotovo, sve njezine sumnje su isparile zajedno s njim.
Ležali su u travi i bili toliko zadovoljni da su se oboje bezbrižno smijali i ona je pomislila, Ovo je kraj stare Maddie.
Baka će biti tako ponosna.
C.L. joj je dodao svoj kaput kada su se vratili u auto. meni si draža gola, rekao joj je, ali znaš ka-kvi su susjedi. a onda ju je poljubio tako snažno daje opet ostala bez zraka.
Kad ju je nakon petnaest minuta ostavio kod kuće, Glorijina glava je izvirila s druge strane ogra-de. Vjerojatno je kosila travu. Teško je ne poznavati susjede, rekla je Maddie dok je izlazila iz auta. Možda ću se odseliti. Stara farma ima dobre vibre.
– I ja, rekao je C.L. ako se preseliš, preselit ćeš se kod mene.
– Možda, rekla je i otišla s njegove strane auta da ga poljubi samo zato što joj je to bilo tako dob-ro.
– Jesi li ti luda? U javnosti smo, rekao je, a ona ga je poljubila onako s jezikom i to tako jako da ga je ostavila zahvalnog i bez zraka. vratit ću se po svoju jaknu, rekao je. čim se vidim s Henryjem, trgam tu jaknu s tebe.
– Ovu jaknu? pitala je Maddie, a C.L. je zatvorio oči, a ona mu je uzela ključeve iz auta.
– Hej, rekao je kada se okrenula.
– Hodaj, rekla je. Želim taj Mustang na svom prilazu.
– Jako smiješno, rekao je. vrati mi ključeve.
Maddie je otišla u svoje dvorište i strogo je pazila kako svilena jakna pada niz njezino tijelo. Ako je bude slijedio, bit će super. Vatreni životinjski seks je bio u redu, ali morala je to raditi i na druge načine. Znala je daje i on za to.
Okrenula se da vidi slijedi li je, ali on je očito znao što ona misli i već je zalupio vrata od auta.
– U redu, viknuo joj je s prednjeg sjedala. dobro bi mi došla vježba. Budi tu da mogu dobiti još malo toga kada se vratim.
Gledala ga je kako odlazi jer je voljela gledati kako se kreće, a kada je skrenuo iza ugla, ušla je u dvorište i krenula uz stepenice.
– Maddie?
Maddie se okrenula i pogledala u Gloriju preko ograde.
– Maddie, što ti to imaš na sebi? Gloria je istodobno izgledala i šokirana i oduševljena. Je li to muška jakna?
– To je C.L.-ova jakna. Upravo smo vodili ljubav na Drakeovoj farmi. Ispod nemam ništa. Želiš li još nešto znati?
– Pa znaš Maddie, Brent je mrtav tek dva tjedna.
– To je puno vremena bez seksa. A to me podsjetilo na to da si ti spavala s mojim mužem, a bu-dući da njega baš i nisam nešto jako voljela, ne volim ni tebe. Zato svoje komentare o mom seksu-alnom životu i mojoj travi zadrži za sebe.
Gloria je pocrvenjela. Ne znam o čemu pričaš. Ja nikada..
– Napisao mi je pismo, Gloria. Prestani. Iskoristio te. Pretpostavljam da ste spavali u garaži, baš pred susjedima. Što sam slučajno bila ja. Jeftino.
Glorijine usne su se micale, ali iz njih nije izlazio nikakav zvuk, pa je Maddie otišla unutra i pus-tila da se vrata zalupe za njom.
Možda će Henry, kada bude pronašao ubojicu, dopustiti da viče i na njega. Počela se osjećati do-bro kao nova Maddie, ona koja nije bila draga i mogla je otkačiti ljude.
A nova Maddie je doživjela i strašan seks. Maddie je otišla pustiti malo dobre country glazbe. Bio je to takav razbijački dan.
– Mislio sam da si htio biti ovdje zbog Baileya, rekao je Henry kada je C.L. ušao u ured kasnije nego što su se dogovorili, sav raščupan i bez kaputa na sebi.
– Usput sam imao malih problema, rekao je C.L pokušavajući izgledati kao da nije upravo doži-vio odličan seks.
– O, C.L. zaboga, zar pod dnevnim svjetlom? pitao je Henry. ako ti nisi debil, onda stvarno ne znam tko je.
– I, gdje je Bailey? C.L. je pokušao promijeniti temu. Što je imao za reći?
– Rekao je daje Maddie ubila Brenta.
C.L. je podigao glavu.
– Uspori, rekao je Henry. postoji mogućnost da govori istinu. Pronašli smo pištolj i registriranje na građevinsku tvrtku. Maddie gaje tamo mogla nabaviti.
– Daj da ga vidim, rekao je C.L. ljutito i krenuo prema vratima. želim čuti njegovu istinu.
Maddie je odjenula drugu majicu i hlačice i odvrnula glazbu samo da bi iživcirala Gloriju. Zatim je sjela i pregledala poštu koja se nakupila tijekom tjedna. Ispisala je čekove i stavila ih na stranu koji će tamo stajati sve do kraja tjedna, a zatim će joj stići plaća i onda će opet moći pokriti sve svo-je troškove.
Bilo je to sasvim jadno od Brenta što je ispraznio njihove račune, a pogotovo što je imao gotovo četvrt milijuna za svoje troškove. To stvarno nije bilo u njegovom stilu. Imao je svojih mana, ali nikada nije bio takav. I morao je znati da ona ima čekove na naplati po cijelom gradu.
Maddie je ponovno pogledala poštu. Trebala bi imati čekove po cijelom gradu; nikada nije izvr-šila onu uplatu zbog koje ju je Candice zvala. Gdje su bile te obavijesti? Je li ih Candice možda nekako zataškala? I ako je, zašto joj to nije rekla?
Maddie je odložila poštu na stol.
Pretpostavimo da oni nisu ni postojali.
Pretpostavimo da Brent nije ispraznio račun.
Pretpostavimo da ih je taj dan netko iz banke ispraznio kako bi Candice morala nazvati Maddie koja bi došla otvoriti sef i inkriminirati se.
Harold Whitehead to nije mogao isplanirati, ali Webste ri jesu. Oni su ispraznili račun kako bi Candice morala nazvati Maddie i da oni budu tamo kao svjedoci...
Zašto bi Candice zvala? Zašto ne bi jednostavno oni nazvali?
Candice je ona koja je predložila sef. Nešto u tvom sefu? pitala je.
Candice?
Maddie je pokušala složiti priču s Candice u središtu, ali nekako to nije bilo u redu. Istina, Can-dice je bila plavuša, ali bila je razumna i nimalo glupa. Pomisao na to da Candice nosi čipkaste ga-ćice ispod svojih bež kostima bila je apsurdna.
Osim što ih možda nije nosila. One su bile podmetnute, nešto tako šokantno zbog čega bi se Maddie morala posvađati s Brentom. Te gaćice je pod sjedalo stavila pametna žena.
Candice je bila jako pametna žena.
Candice se progurala da bude voditelj kredita u banci, ali to je bilo sve što će ona u životu biti. Candice bi voljela biti gradonačelnikova žena. Ne bi više morala biti Lowery. Sve što je trebala napraviti bilo je riješiti se Maddie.
Paranoična si, rekla si je Maddie, ali svejedno, gdje su bile te obavijesti? Majka je rekla da Can-dice praktično vodi banku; mogla je i sama otvoriti tu kutiju s Brentovim ključem.
Kad je Maddie uvidjela tu mogućnost, činilo joj se očito. Candice je bila financijski čarobnjak. Candice bi znala sve kako da Brent ukrade novac iz tvrtke. Ona je čak vodila tvrt kine račune. Mo-rala je to biti Candice.
Osim što je otmičarev glas bio muški.
Candice se viđala s Haroldom, ali Maddie nije mogla zamisliti Harolda kako je zove u vezi otmi-ce, čak ni da Candice pleše gola pred njim.
Ali Candice je hodala i s Baileyem. On ne bi nikoga oteo, to bi bilo nelegalno kao i ucjena, ali ako otmice zapravo nema, nazvao bi. Neke stavke zakona Bailćyu nikada nisu bile jasne. Glas je bio hrapav kao i njegov. Mogao je to biti Bailey. Ali Bailey ne bi mogao nikoga ubiti.
Candice možda bi.
Maddie se namrštila. Poznavala je Candice cijeli život, još od onih lakiranih cipelica. Cijela ta ideja bila je bedasta.
Osim što je tu bilo smisla. Unatoč otmičaru. Zbog potrganih sandala. Ako je Brent muljao s Candice, ako su oni odlučili pobjeći iz grada i otići s torbom u rukama, ako bi je ostavio i ona bi shvatila da on paničari i da će ona biti ta koja će ići u zatvor...
Candice ga je mogla ubiti. Jako puno je radila da postane netko i nešto da bi sada dopustila Bren-tu da joj to sve uništi i napravi od nje skandal u Frog Pointu. Baš kao Lowery, rekli bi ljudi, i Mad-die se po prvi puta zapitala kako je to biti na drugoj strani. Ona je mrzila to što se rodila kao dobra curica; kako je Candice bilo biti rođena kao gubitnik?
Maddie se upravo seksala u javnosti kako bi se riješila svog imidža dobre curice.
Što bi Candice napravila da se riješi svoga?
Candice je imala veliki ulog. Mogla je ubiti Brenta.
Postojao je samo jedan način da to sazna. Maddie je uzela C.L-ove ključeve i krenula prema au-tu. Suočit će se s Candice i vidjeti izraz njezinog lica.
– Maddie je to napravila, C.L. rekao je Bailey i C.L. ga je pogledao u oči i znao da govori istinu. Bailey nije znao lagati. On je doista vjerovao daje Maddie ubojica.
– Hajdemo ispočetka, rekao je C.L. i Bailey je duboko uzdahnuo.
– Popela se na Point i vidjela Brenta kako spava i ubila ga, rekao je Bailey uvježbano kao pjes-micu.
– Puno je spavao na Pointu, zar ne? pitao je C.L.
– Ponekad bi došao gore samo da malo pobjegne. Stvari kod kuće nisu bile dobre. Ali ti to valjda znaš.
– To me sada podsjetilo, rekao je C.L. budeš li opet pokušao ucijenjivati Maddie kupit ćeš zube po podu. Što je to dovraga bilo?
– Nije bila ucjena. Samo sam mislio da ona ima novaca i da mi može malo dati, budući da sam joj dobro vraćao.
C.L. gaje prvo pogledao s gađenjem, a onda zainteresirano. Bailey je govorio istinu. Ili u ovom slučaju, Baileyevu istinu. C.L. je pogledao u Henryja i vidio kako ga ovaj promatra.
– Reci mi još jednom što si vidio na Pointu, rekao je C.L. i Bailey se mrdao, ali je na kraju odgo-vorio iskreno poput sudca.
– Maddie se penjala uz brdo...
– Vidio si je kako ide uz brdo, Bailey? henryjev glas je bio miran.
– Ne. Vidio sam tragove. I onda je prišla autu i upucala
ga
– Vidio si je kako to radi? pitao je C.L.
– Da, rekao je Bailey, a oči su mu se sužavale dok je mrdao nogama. C.L. je rekao: Bailey, lažeš kao pas.
Bailey je pogledao u Henryja. On ne može tako razgovarati, zar ne?
– Inače ne, rekao je Henry. Ali čini se da ima smisla. Probajmo ponovno. Reci nam što si vidio, Bailey.
– Ona je to napravila, rekao je Bailey. Nisam je vidio, ali ona je to napravila.
– Tko ti je to rekao?
Bailey se opet povukao u svoju stolicu.
– Bailey, rekao je C.L. klevećeš ženu koju ja volim. Imaš li ti pojma koliko me to živcira?
– Policijska brutalnost, rekao je Bailey.
– Ja nisam policija. Bit će to privatna brutalnost, a ja sam u njoj jako dobar.
– Henry, rekao je Bailey nervozno.
– Ovdje te neće dirati, rekao je Henry. Znaš da ja tako ne radim. Problem je u tome što te ja ne mogu zaštititi kad odeš odavde. Ali kada te spremi u bolnicu, ja ću njega spremiti u zatvor. Na to možeš računati.
Bailey je pogledao Henryja, pa C.L.-a. Ona vam to ne može sama reći jer će izbiti veliki skandal. Znate kakav je ovaj grad.
C.L. je htio krenuti u napad, ali vidio je kako ga Henry pogledava i odustao je. Možda je bolje da sjedi i sluša.
Ovaj grad je stvarno strašan, rekao je C.L. pričaj mi o tome.
Maddie se zaustavila na semaforu kod banke točno u podne. Harold Whitehead se spremao zat-voriti vrata; čudno da to radi predsjednik banke, pomislila je Maddie, a onda je otvorio jedna i pus-tio Candice da izađe. Bila je odjevena u svoju uobičajenu bež boju i u jednoj ruci je držala kožnu torbu.
U drugoj ruci nosila je kofer.
– Hej, Candice, viknula je Maddie iz kabrioleta. Sačekaj trenutak.
Candice se okrenula i ugledala je, mahnula joj i nastavila hodati. Candice, viknula je Maddie još jednom, a svjetlo je i dalje bilo crveno. Candice.
Candice je nastavila hodati, onako lagano kao poslovna žena, bez briga, ali sa očitim slušnim problemom.
– Dovraga, rekla je Maddie i izašla iz auta, ostavljajući ga nasred raskrižja. Upalilo se zeleno svjetlo i zakoračila je na pločnik, a auti su počeli trubiti.
Dovraga s njima.
– Candice! Maddie je ponovno viknula i potrčala daje uhvati.
Candice je tada stala; morala je. žurim se Maddie. Ovo je vikend za Praznik rada. Trodnevni odmor. Moram uhvatiti avion. okrenula se kako bi pošla dalje. razgovarat ćemo u utorak.
– Ne, tada će biti kasno. Maddie ju je uhvatila za kraj kofera. moram sada razgovarati s tobom.
Nekoliko ljudi je u Revcovom izlogu zainteresirano gledalo što se događa.
– Stvarno, Maddie. Candice je pokušala istrgnuti torbu.
– Moramo razgovarati. Maddie ju je držala još čvršće.
– Maddie, znam da ti je u zadnje vrijeme teško, ali ja stvarno mora stići na avion.
– Sa svim tim novcem? Maddie je jednim pokretom otvorila torbu.
Iz torbe je ispalo nekoliko komada zaista lijepog donjeg rublja, zajedno sa bež i zlatnim koma-dima odjeće koje je Candice pokušala uhvatiti prije nego padnu na pločnik.
Nije bilo novca.
Candice je ispustila kofer i pogledala u Maddie kao da je luda. Nekoliko je ljudi došlo pomoći od kojih je jedan bio prijatelj Maddiene majke.
– Maddie draga, možda trebaš otići kući i malo leći.
– Ma dovraga. Gdje si ga stavila?
– Maddie, što s tobom nije u redu? Candice se spustila na koljena kako bi pokupila stvari, a ljudi oko nje su ispuštali zvukove suosjećanja i zurili u Maddie, a čovjek s crvenim licem im je prišao i rekao: damo, pomaknite svoj prokleti auto.
– Malo sam uznemirena zbog mog računa, rekla je Maddie.
– Šališ se. Candice je zatvorila torbu i ustala se. Ovo je sve zbog računa? Maddie, račun ti je blokiran. Idi kući i smislit ćemo nešto u ponedjeljak kada se banke otvore.
– Gospođo, vaš auto, rekao je čovjek.
– Nije prekoračen, rekla je Maddie, a Candiceine oči su zatitrale. Samo na trenutak, ali jesu. Ti si to napravila, zar ne? rekla je Maddie.
– Gospođo, upozorio je čovjek.
– Ne znam o čemu pričaš. I nemam vremena tebe zabavljati. Potraži pomoć. Treba ti. podignula je svoj kofer i krenula toliko sigurna u sebe daju je Maddie skoro pustila.
– Ne, ne ideš. Maddie joj je zgrabila ruku. ne znam kamo si krenula, ali kladim se da je neko mjesto odakle te ne možemo vratiti, a mene bi ostavila u ovom neredu.
Candice je istrgnula ruku i pokušala otići, ali Maddie ju je držala svom snagom. Ljudi u Revcu su sada već zurili, a čak je i čovjek s autom već zašutio.
– Praviš scenu, prošaptala je Candice divljački dok je pokušavala pobjeći. praviš budalu od sebe. Bože, sjeti se svoje majke.
– Dovraga s mojom majkom, prošaptala je Maddie natrag. A ako misliš da je ovo scena, samo čekaj. Dođi sa mnom do Henryja ili ćeš vidjeti cijelu predstavu.
Candice je istrgnula ruku i napravila još jedan korak prije nego ju je Maddie sustigla.
– Ova žena je poludjela, rekla je Candice svima dok je vukla Maddie za sobom. Neka je netko skine s mene.
Bilo je kao u filmovima, Maddie se držala dok ju je Candice vukla još nekoliko metara. Fizičke stvari su u filmovima bile brže. Nije bilo ovih trenutaka kada misliš da si debil. Nije ni čudo daje toliko tuča tako brzo završilo.
– Pomozite mi, rekla je Candice više iznervirano nego uspaničeno i tada je došao Harold.
– Nemoj to učiniti, Harold. Pomagat ćeš ubojici, rekla je Maddie.
– To je glupost, rekao je Harold. Candice je radnica u banci.
– Uništila mi je auto, ubila muža i prijetila mojoj kćeri, rekla je Maddie dovoljno glasno da svi čuju i sada su ljudi zainteresirano gledali u Candice. Eto koga si ti zaposlio, Harolde.
Candice se oslobodila, a Maddie je krenula za njom i pokušala zadnji put. Uhvatila ju je za ruku i rekla: naravno, to se očekuje od Loweryja.
Candice se okrenula prema njoj s ubojitim pogledom. ti kučko, rekla je. ti samodopadna kučko.
Pokušala se istrgnuti, ali kad joj to nije uspjelo, udarila je Maddie u koljeno. Maddie je zajaukala od boli i rekla: slušaj ti, i tada ju je Henry povukao.
– Imali smo dojavu o remećenju javnog reda i mira. Mogao sam si misliti da si to ti, Maddie. Sto će ljudi misliti?
– Već mi je dosta ljudi, Henry. Baš me briga za susjede, više mi nisu važni. Ne idem u zatvor jer nisam ubila muža. I hoćeš li sada, molim te, uhititi ovu ženu?
– Ona je poludjela, rekla je Candice gomili. ubila je muža i sada okrivljava mene. Ona je luda. Reci joj da me pusti, Henry. Boli me.
– Pusti je Maddie, rekao je Henry.
– Henry, to nije...
– Pusti je Maddie, rekao je Henry i Maddie je razumjela zašto se C.L. osjećao tako zbog svog ujaka. Pustila ju je i očistila koljeno.
– Mislim da si u pravu, Candice, rekao je Henry optuživački. Maddie ima problema...
– Hej, pobunila se Maddie.
–... i zašto onda svi ne odemo do postaje i ti možeš podići optužnicu?
Maddie je zašutjela. Sve što bi dovelo Candice u postaju bio je korak u pravom smjeru.
– Nemam vremena. Moram na avion. pokupila je torbu i krenula dalje, a Maddie je zgrabila dio njezine torbe baš kada je Henry stao ispred nje.
– Ne ideš iz Frog Pointa, rekla je Maddie i Candice se okrenula prema njoj s licem punim straha i bijesa i udarila je Maddie torbom u glavu. Zadnje što je Maddie vidjela bilo je da pada u tamu i mnogo novčanica od stotinu dolara kako lete po zraku.
– Nisi mogla čekati Henryja, rekao je C.L. kada je došla k sebi.
Bila je u bolničkom krevetu i prvo što je pitala bilo je: gdje je Candice?
– U zatvoru, odgovorio je C.L. Henry ju je krenuo uhititi kada si ti uzela stvar u svoje ruke. Ti si takav specijalan slučaj da se moja obitelj nikada neće na to naviknuti.
– Zbog čega je u zatvoru? Maddie se pokušala ustati.
– Lezi. Liječnik dolazi vidjeti imaš li potres mozga. A onda ćeš na snimanje da vide imaš li uop-će mozak. Zašto si dovraga napala tu ženu?
– Odlazila je iz grada. Ona je ubila Brenta. Ja sam to shvatila, a ona je odlazila. Vraga je išla na odmor. Bježala je iz grada.
– Da, rekao je C.L.
Maddie je zurila u njega. Nemoj mi reći da si ti već znao.
C.L. je klimnuo glavom. došli smo malo prije tebe. Henryju je sef bio sumnjiv od početka, a ako ti nisi lagala, a on je bio gotovo siguran da nisi, morao je to biti netko iz banke. Već je otkrio daje glasina o provalniku krenula od Candice, ali nije mogao shvatiti zašto ju je pokrenula.
– Znači, Brent joj je dao pištolj, rekla je Maddie sjećajući se telefonskog poziva. To je prije smišljeno.
– Ja mislim da Candice nikad u životu nije učinila nešto što prije nije bilo smišljeno. To je jedna odlučna ženska. Ali ti si još uvijek bila glavna osumnjičena dok nismo slomili Baileyja koji je rekao da mu je Candice rekla da si ti ubila Brenta i naravno da joj je on povjerovao, a još mu je obećala i večeru. Nasmiješio joj se. čovječe, kako je ona ljuta na tebe. Kada je počela priznavati, većina stvari o kojima je željela pričati bila je o tome kako si ti sve uništila. Koristila je Brentov ključ od kuće kako bi ušla i ostavila ključ od sefa da ga ti nađeš i sutra ujutro otvoriš sef i uzmeš novac. Ali ti si ga tamo ostavila, ludice, zato što si poštena i ona je morala ponovno ukrasti ključ dok si ti bila na farmi, tako da može uzeti novac.
– Znači, Websteri nisu ni bili u tome? Maddie je osjećala krivnju. a ja sam o njima mislila groz-ne stvari.
– Pa, najmlađi je. Candice mu je poslala poštom polovicu novčanice od stotinu dolara i rekla mu da totalno uništi tvoj auto ako želi drugu polovicu. Mislila je da će ga udariti negdje na parkiralištu, ali ga je glupan udario dok si ti bila u njemu. Bio je toliko uplašen da nikada nisu ni razgovarali, ali Candice je imala viziju o tome koliko je glup. On je drugi na njezinoj listi ljudi, odmah iza tebe, koji se ne znaju ponašati kako treba. C.L. je klimnuo glavom. rekla je da joj jednostavno nije bilo jasno zašto nisi dopustila da se grad pobrine za tebe. Nikada nije očekivala da ćeš joj uzvratiti.
– Ni ja nisam očekivala da će ona priznati. Mislila sam da će samo sjediti i gledati.
– Laboratorij je pronašao njezine otiske na pištolju. Henry je morao dobiti njezine otiske da mo-že provjeriti i pokušavao ih je dobiti tako daju dovede u postaju kada si ti odlučila biti glavna uloga u tom filmu.
– Ali ja sam obrisala pištolj, rekla je Maddie.
– To je pomoglo tebi. Taj dio je bio unutra. Provjerila gaje i onda ubila Brenta.
– Oh. Teška žena.
– Ne tako kao ti. Jesi li ti svjesna da si istukla osobu u pola bijela dana i pred oko četrdeset ljudi, uključujući i mog tetka, i rekla sranje?
– Bila sam iživcirana. Nisam joj mogla reći da ide, a u isto vrijeme nisam mogla vjerovati daje ona to napravila. Još uvijek ne mogu. Znam Candice. Išla sam u srednju školu s njom. Cijeli život je živjela u ovom gradu.
– Ne može biti. Candice je mogla otići kad god je htjela. Imala je diplomu i iskustvo. Sigurno je željela nešto drugo. Ostavila je gaćice u Brentovom autu. Sigurno je željela njega.
– Trebala je pitati. Ti bi joj ga dala. A ja bih joj ga zamotao.
– Sačekaj malo. Em je sada sigurna. Ja sam sada sigurna. Je li tako?
– Pa, ne baš. Ja sam još uvijek ovdje. Tvoje zjenice izgledaju dobro. Ako nemaš potres mozga, želiš li poslije navratiti do Drakeove farme? Tvoj ugled je ionako otišao k vragu.
– Hvala Bogu. Moj život će od sada biti toliko jednostavniji.
– Ne računaj s tim, rekao je CL. Sada sam ja u njemu.
Maddie je sutradan ujutro otišla u Revco kupiti ogrlicu koje će odnijeti baki. Svi ljudi koje je ta-mo srela su gledali u nju, a neki su čak pomaknuli glave iza monitora da vide novu sramotu. Nisu bili neprijateljski, ali je nisu ni tapšali po ramenu. Kao da nisu znali kada će ponovno postati gruba prema njima, a svakako to ne bi odobravali, ali nisu to željeli ni propustiti. Živite svoj život, željela je reći Maddie. Ja jesam.
Veliki zlatni privjesak u obliku mačke s ogromnim staklenim očima privukao joj je pažnju kada ju je netko bocnuo u leđa.
Čujem da postavljaju spomenik u spomen na bitku, rekla je Treva iza nje. Tvoje ime će odmah zapisati i to trajno. Maddie se okrenula i Treva je dodala: bože, što je ružna ogrlica. Moraš li ti u tom svom uništavanju ugleda i izgledati kao spadalo?
– To je za moju baku. Maddie je sjela na pult i bilo joj je toliko drago zbog razgovora s Trevom da se nije obazirala na Susan koja ju je mrko gledala zato što joj zaklanja robu. I poštedi me priče o jučerašnjem danu. Majka će me ionako gnjaviti s time. Ni Olimpijske igre nemaju takav slow moti-on kakav ću ja imati.
– Barem su ovog puta imali izvrsnog komentatora. Valjda si izdržala.
– Da, bila sam super. Rekla sam joj da je biti dio skandala sto puta bolje nego pričati o njemu i da bi i ona to trebala napraviti.
I je, rekla je Treva. vau.
– Naravno da nije. Još mi je sat vremena pričala o tome što znači biti Martindale. Nikada nisam čula takvo nešto. Očito smo mi, za potrebe Frog Pointa, Kennedyjevi s moralom. A sada su ostale samo ona i Em.
– Mislim daje ostala samo Em, rekla je Treva. moja majka je sinoć u kuglani vidjela tvoju majku kako pije kavu sa Samom Scottom i rekla je to Ester. I onda je znalo cijelo susjedstvo.
– Zezaš me. Ovo je divno. Super. Samo da to kažem baki. Ipak krv nije voda.
– Ali imam ja i nešto bolje, rekla je Treva. rekla sam Howieu za Threeja.
Maddien smiješak je nestao i sva se skupila, a onda je shvatila da je Treva opuštena i da je u pos-ljednjih par mjeseci nije vidjela opušteniju. Pretpostavljam da je to dobro prihvatio?
– Znao je cijelo vrijeme. Nešto vezano za krvnu grupu. Nosila sam tu prokletu tajnu dvadeset godina, a on je cijelo vrijeme znao. Nije mu važno. Kaže da ga je on odgojio i da ga to čini njego-vim sinom, a ostalo nije važno. Nisam mogla vjerovati da je tako smiren i da nije ljut. A on mi je rekao je daje bio ljut jedan dan, prije dvadeset godina i daje ta ljutnja nestala kada ga je uzeo u na-ručje. I to mu nije smetalo sve do prije par tjedana kada je ponovno počeo sumnjati da spavam s Brentom. Kao da bih ponovno pala tako nisko. treva je pogledala u Maddie i shvatila što je rekla. nije da ja mislim da si ti pala nisko što si spavala s njim. Pa on ti je bio muž.
– Zaboga, rekla je Maddie ponovno se vraćajući na Howiea. Sva ta krivnja zbog ničega.
– Znam, rekla je Treva. Htjela sam ga ubiti, ali volim ga. Što mogu.
– Vikni sranje ispred banke, rekla je Maddie. ja ću te ovdje sačekati.
– Moja mama kaže da je neka žena iz banke ubila tvog tatu, rekla je Mel kasnije na farmi dok su pecale.
– Da. Candice. Ne želim razgovarati o tome.
– Da, rekla je Mel, ali to je poprilično grozno.
– Da. Em je još jače zamahnula nogama. Je li Phoe be blizu vode?
Mel je protegnula vrat kako bi mogla vidjeti. ne. Jesi li ti dobro, Em?
– Da. razgovarala sam s mamom i CL.-om i sve je gotovo. Željela bih da moj tata nije mrtav, to bih stvarno željela, ali ostalo je sve u redu. Nitko nam ne želi nauditi. Dobro smo.
– U redu. Mel je zavukla ruku u ruksak i izvukla kutiju čokoladnih keksića. izvoli. Ovi su najbo-lji.
Em je uzela jedan od velikih keksa i zagledala se u plavo listopadsko nebo i razmišljala samo o tome kako je sve dobro. Željela je da Mel prestane pričati o njezinom tati, ali to nije bilo tako. Ljudi su uvijek željeli razgovarati o stvarima o kojima ti nisi želio pričati.
– I hoće li se tvoja mama udati za C.L-a? Ti nikada ne govoriš o tome, a ja umirem od znatiželje.
Em je uzdahnula. mislim da hoće. Ne odmah, mama kaže da neće jer je obećala da mi više neće lagati, ali C.L. će je već nagovoriti. Vjerojatno idućeg ljeta jer onda će biti gotova kuća i moći ćemo živjeti na selu gdje će Phoebe moći trčati okolo i gdje ću moći viđati Ann svakog dana. Mama kaže ne, ali C.L. kaže da i to će i biti tako jer on nikada ne laže.
Mel se ustala. čekaj malo, pa ako budeš živjela na selu, nikada te više neću vidjeti.
– Naravno da hoćeš. C.L. će te dovesti kod mene ili će mene dovesti k tebi. Pitala sam ga i on je rekao da sigurno hoće jer će raditi u gradu. Mislim da će raditi s tvojim tatom u tvrtci. Sve je u redu. Osim smrti mog tate, dodala je tiho, ali iako je nije boljelo kao prije, boljelo ju je još uvijek dovolj-no. Em je sklopila oči i ponovno pomislila na svog tatu, bejzbol kapa i sladoled u ruci i savršeno ga se sjećala. bit ćemo dobro, rekla je Em i zagrizla komad keksa.
– Pa to je dobro, rekla je Mel. a jesam li ti rekla što je Cindy Snopes rekla za Jasona Norissa?
– Nisi. Em se ispravila. sto?
– Uzmi još jedan keks. Ovo će potrajati, ali je dobro.
– Uprskala si, rekla joj je baka kada ju je tog tjedna došla posjetiti. nisi to mogla napraviti tiho već si morala izazivati svoju sreću i sada je tu taj skandal. Preljub. Pronevjera. Umorstvo. Bludni-čenje u javnosti. Nisi mogla biti tiho.
– Da, odlučila sam da hoću biti kao ti. Maddie je dodala ogromnu kutiju slatkiša svojoj baki koja je na trenutak bila bez riječi, a onda je na kraju rekla: odlično. Puno čokolade. Potrgala je vrpcu i kada ju je maknula, iz kutije su vrištale kalorije.
Maddie je uzela čokoladnu kornjaču prije nje.
– Hej, ta je moja omiljena, rekla je baka, a Maddie je odgovorila: pljuješ lješnjake. To je odvrat-no. A uz to, imaju i ove crne.
Baka se naslonila na jastuke. ne volim crnu čokoladu. Bit ću...
– Dobro, rekla je Maddie. onda ću je ja pojesti. izvadila ju je iz kutije i zagrizla. Čokolada je bila izvrsna, lješnjaci su joj se drobili u ustima, a čokolada topila. božanstveno.
– Pojest ćeš mi sve slatkiše. Ti si zločesta curica. Znaš, ja neću biti još dugo s vama...
– Ti ćeš nas sve nadživjeti. Ti si kao ovaj grad. Morali bi vam probosti kolac kroz srce da vas se riješimo.
– Tu si u pravu. Ali ti si svejedno budala što si dozvolila da to izađe u javnost. Sav taj skandal. I tu je sada i tvoja majka koja se šmuca oko kuglane s onim Samom Scottom. Ja sam zapanjena.
– Preboljet ćeš to. Ne mogu vjerovati da si već čula za mamu. Ja sam čula tek prije sat vremena.
Baka je uzdahnula. ja pričam s ljudima. Ti vjerojatno provodiš svo vrijeme u krevetu s tim čov-jekom. Droljo. Nikada to nećeš moći preživjeti.
Maddie je zagrizla u kornjaču. znaš, ovo je jako dobra čokolada. Ne znam zašto je nisam do sada jela s tobom.
Baka je izvadila komad iz kutije i cijelog ga stavila u usta. Maddie je čekala da pljune lješnjak preko cijele sobe i onda rekla: to je stvarno odvratno, bako.
– Zato to i radim. Pričaj mi o tom čovjeku.
– Odličan je u krevetu. Em ga voli. Kupio joj je psa. Razmišljam o udaji.
– Nemoj još. Ugled ti je već otišao k vragu.
– Sigurno si ponosna zbog toga, rekla je Maddie.
– Jesam. Nećeš vjerovati koliku pozornost privlačim. A imaš lijepu ogrlicu na vratu.
– Dar od mog novog dečka. Ne bih je se mogla odreći.
– Znaš, ja neću još dugo biti s vama, rekla je baka.
– Simbol njegove ljubavi. Čak i spavam s njom.
Baka se zakašljala i nije prestala dok joj Maddie nije dodala vode i pozvala sestru da ne bi morali poduzimati drastične mjere.
– Nemoj to više raditi. Plašiš me. Taman sam te počela cijeniti i ne možeš mi sada umrijeti.
– Osjećala bih se puno bolje kada bih imala nešto lijepo da mi pravi društvo, rekla je baka. ta ogrlica je zaista lijepa.
– U redu. Samo nemoj više kašljati. A sada mi pričaj o Mickeyu.
Baka je pomaknula kutiju dalje od Maddie i stavila ogrlicu na vrat. Dovraga i on. Pričaj mi o ovom svom novom. Želim ga upoznati. Koliko je dobar?
– Nevjerojatan, rekla je Maddie. najbolji. Vrištim svaki put.
– Pa, stišaj se malo, rekla je baka. mi moramo živjeti u ovom gradu.
Maddie je uključila glazbu kada je došla kući, ali prije nego je uspjela pojačati zvuk, zazvonio je telefon. Što ako je nešto dobro?
– Ovo je prostački poziv, rekao je C.L. kada se javila, a sam zvuk njegovog glasa donio joj je to-plinu oko srca. što imaš na sebi?
– Smiješak i ono što sam imala na Drakeovoj farmi. A zašto ti nisi u meni? čak i kada je to izgo-varala, njegove ruke, usne, smiješak i ljubav oduzimale su joj zrak, a očito je i on tako reagirao jer je čula daje uzdahnuo.
– To je jako teško, rekao je. Isuse. Gdje sam? Koga briga? Dolazim.
– Sačekaj malo, rekla je Maddie. stoje sa Em? Hoće li Henry zvati?
– Ann planira čuvati Em i Mel još cijelo jedno stoljeće, a Henry ima posla, a ja moram jedino te-be dovesti do ludila.
Maddie se ugrizla za usnicu i naslonila na zid, predigra. Po prvi puta u nekoliko tjedana na lijep načinje razmišljala o ATT. ne može li biti nešto drugo?
– Mislio sam centrirati gume, ali ako ćeš mi pričati prostote, centrirat ću tebe. Imam alat i znam kako ga koristiti.
– Mojoj baki ćeš se jako svidjeti, rekla je Maddie.
– Kao i tebi, srce.
– Ja te već volim. Volim te ludo, strastveno, jako. Prekrši pravila vožnje i stani pred moju kuću. Ostavit ćemo prozore otvorene.
C.L. je poklopio slušalicu bez pozdrava i Maddie ga je zamišljala kako uskače u auto preko vrata i juri niz cestu. On je bio uzoran građanin, ali ona je to svejedno mogla zamisliti.
Ali trebat će mu gotovo dvadeset minuta da dođe do nje. Mogla je nazvati mamu i pitati je da joj ispriča detalje, ali nije željela napraviti nešto što bi je obeshrabrilo da pravi budalu od sebe u šezde-set trećoj. Mogla bi nazvati Trevu, ali onda će s njom pričati sto godina. Mogla je sjesti i prljavo razmišljati o C.L.u, ali već je bila dovoljno napaljena od poziva. Dvadeset minuta...
U hladnjaku je bilo kolačića. A imala je savršenu mikrovalnu zahvaljujući savršenom ljubavniku i mogla ih je zagrijati za trideset sekundi.
To ju je ponovno vratilo na C.L.-a. Skinula je svoje svijetlo plave hlačice i ostavila ih na podu da ih on nađe, a onda ponovno razmislila i iznijela ih na trijem i objesila na ogradu i usput mahnula gospođi Crosby koja ju je špijunirala sa svog trijema. Potom se vratila unutra. Bila je sigurna da će to imati izniman učinak na već napaljenog C.L.-a i njezino popodne koje je već bilo dobro, a sada će postati kataklizmično.
A u međuvremenu je tu bila čokolada.
Poruka [Strana 1 od 1]
Similar topics
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
|
