Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Jennifer Crusie - Oklada Empty Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 4:08 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Jennifer Crusie - Oklada 749_big

http://www.book-forum.net

2Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 4:11 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Minerva Dobbs uvijek igra na sigurno i zna da je ljubavni happy end bajka za malu djecu. Calvin Morrisey uvijek igra na pobjedu i ni na kraj pameti mu nije vezati se za ženu kao što je ona. Kada se susretnu, nijedno nije spremno da im ljubav pomrsi račune, no sudbina ima za njih drugačije planove. Zajednički izlazak na večeru samo da bi se dobila oklada postat će, sasvim neočekivano, dobitnom kombinacijom za oboje...

"Okladom" (Bet me) Jennifer Crusie je zaigrala na sigurno. Romantično se kladeći na sud-binu likova uvijek vjernih ljubavi bez granica, happy endu za koji vrijedi riskirati, osvojila je jackpot tj. nagradu RITA za američki ljubavni roman 2005. godine koju dodjeljuje Romance Writers of America.



Za Monicu Pradhan McLean
Zato stoje njezina cijena veća od cijene rubina,
što ona zna vrlo dobro investirati
i zato što svaka knjiga koju napiše ispadne pravi dijamant

http://www.book-forum.net

3Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 4:11 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Zahvaljujem:
Meg Ruley,
Zato stoje unatoč mojoj nevjerici prodala ovu knjigu i ponovno bila u pravu

Jon Enderlin,
Što je kupila ovu knjigu unatoč mojoj nevjerici ponovno bila u pravu,

St. Martin Press,
posebice Johnu Sargentu, Sally Richardson, Matthewu Shearu, Kim Cardascia, Johnu Karleu i Johnu Murphyju, zato što su mi bili podrška izvan dužnosti izdavaštva (i velika pusa Sally za ugovaranje snimanja filma po ovoj knjizi),

Mollie Smith,
Zato što mi je poboljšala Internet stranicu, organizirala poslovne
sastanke, kritizirala knjigu i unijela svjetlo u moj život,

Val Taylor,
Zato stoje opet radila sa mnom iako sam joj obećala da ovu knjigu neće morati prepravljati,

Damama iz XRoma
posebice Jo Beverlev koja se dosjetila ludog kauča,

Cherries,
za kritike na prvu scenu, istraživanje recepata, trpljenje mojeg gunđanja i zato što su Cherri-es,

i

Obalskoj Straži Nantucket, policiji, vatrogascima i osoblju bolnica Gottag.
čija se brzina i vještina pobrinula da ovo ne bude posmrtna knjiga. (Ako ćete imati napad as-tme, iskreno vam preporučujem da to bude u Nantucketu.)



Ženin instinkt za kockanje je zadovoljen brakom.
– Gloria Steinem

http://www.book-forum.net

4Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 4:12 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 1
Bilo jednom davno, pomislila je Minerva Dobbs dok je stajala u sredini bučnog bara u kojeg su zalazili uglednici, kada je svijet bio pun dobrih muškaraca. Pogledala je u privlačno lice mu-škarca kojega je planirala povesti na vjenčanje svoje sestre i pomislila: Ti dani su završili.
– Ova veza mi više ne odgovara, – rekao je David.
Mogla bih mu zabiti ovaj štapić za miješanje koktela ravno u srce, pomislila je Min. Neće to učiniti, naravno. Štapić je bio plastičan i nedovoljno oštar na rubovima. Osim toga, u južnom Ohiu ljudi nisu činili takve stvari. Oni su upotrebljavali sačmarice.
– I oboje znamo zbog čega, – nastavio je David.
Vjerojatno nije ni znao da je bijesan; vjerojatno je mislio da je smiren i zreo. Barem ja znam da sam bijesna, pomislila je Min. Dopustila je bijesu da ju preuzme, osjećajući toplinu oko se-be, što je bilo više nego stoje David ikada učinio za nju.
Preko puta prostorije, netko je za šankom u obliku velikog ruleta pozvonio. Još jedan bod protiv Davida: Nogirao ju je u baru u kojem je počinjala predstava. Mala vjerojatnost. Samo ime bi ju već trebalo razbjesniti.
– Žao mi je, Min, – rekao je David, iako mu očito nije bilo žao.
Min je prekrižila ruke preko svog sivog sakoa samo kako ga ne bi odalamila. – To je zato što večeras neću ići s tobom kući? Srijeda je. Sutra moram raditi. Ti sutra moraš raditi. Sama sam platila svoje piće.
– Ne radi se o tome. – David je izgledao uzvišeno i ranjeno kao što to mogu samo visoki, tamnoputi ljudi koji se smatraju pravednima. – Ti se nimalo ne trudiš kako bi naša veza uspjela, što znači...
Što znači da hodamo dva mjeseca i ja još uvijek ne želim spavati s tobom. Min gaje počela ignorirati pogledavši u glasnu gomilu ljudi. Kad bih imala otrov koji se ne može pronaći, mogla bih mu ga sada staviti u piće i nitko od ovih ljudi ne bi primijetio.
– ... i ja stvarno to mislim, ako pred nama stoji bilo kakva budućnost da bi i ti trebala dopri-nijeti nečime, – rekao je David.
O, ja ne mislim, pomislila je Min, stoje značilo daje David u pravu. Ali svejedno, nedostatak seksa nije nikakav izgovor da ju nogira tri tjedna prije nego što bude morala odjenuti haljinu djeveruše u kojoj izgleda kao debela, poremećena pastirica. – Naravno da je pred nama buduć-nost, David, – rekla je, pokušavajući sakriti svoj bijes. – Imamo planove. Diana se udaje za tri tjedna. I ti si pozvan na svadbu. I na probnu večeru. I na momačku večer. Prepustit ćeš striptize tu, David.
– Zar samo to misliš o meni? – David je povisio ton. – Ja sam samo pratnja na vjenčanju tvo-je sestre?
– Naravno da nije tako, – rekla je Min. – Baš kao što sam i ja sigurna da sam ti nešto više od obične osobe s kojom želiš spavati.
David je otvorio usta i opet ih zatvorio. – Pa, naravno. Ne želim da misliš kako je to razlog ovoga. Inteligentna si, uspješna, zrela...
Min je slušala, znajući da od njega neće čuti: Lijepa si, vitka si. Kad bi barem dobio srčani udar. Samo četiri posto srčanih udara kod muškaraca se javlja prije četrdesete, ali svejedno se može dogoditi. A ako umre, čak ni njezina majka ne može očekivati od nje da ga dovede na vjenčanje.
– ... i bit ćeš prekrasna majka, – završio je David.
– Hvala ti, – rekla je Min. – Ovo je tako neromantično.
– Mislio sam da napredujemo, Min, – rekao je David.
– Da, – rekla je Min, pogledavajući okolo po napadnom baru. – Ovamo.
David je uzdahnuo i primio je za ruku. – Želim ti sve najbolje, Min. Ostanimo u kontaktu. Min je povukla svoju ruku nazad. – U lijevoj ruci ne osjećaš nikakvu bol, zar ne?
– Ne, – rekao je David, mršteći se na nju.
– Šteta, – rekla je Min i vratila se svojim prijateljicama, koje su ih promatrale s drugog kraja bara.
– Izgledao je čak ukočenije nego inače, – rekla je Liza, izgledajući čak više i seksipilnije ne-go inače dok se naslanjala na džuboks, a kosa joj se presijavala pod svjetlima.
David se prema Lizi ne bi ponašao tako bešćutno. Bojao bi se; ona bi ga rastrgala. Moraš biti više poput Lize, pomislila je Min i počela pregledavati popis pjesama na džuboksu.
– Je li te on uzrujao? – pitala je Bonnie s Minine druge strane, dok joj se plava kosa nakostri-ješila od brige. David ne bi ostavio ni Bonnie. Nitko nije bio zločest prema slatkoj, maloj Bon-nie.
– Da. Nogirao me. – Min je prestala gledati pjesme. Čudo nad čudima, u džuboksu je bio El-vis. Odmah joj se bar učinio boljim mjestom. Ubacila je kovanice i pritisnula tipku za 'Hound Dog.' Šteta što Elvis nikada nije snimio pjesmu koja se zove 'Bezveznjak'.
– Znala sam da mi se ne sviđa, – rekla je Bonnie.
Min je otišla do šanka u obliku ruleta i nježno se nasmiješila vitkoj konobarici odjevenoj po-put krupjea. Imala je prekrasnu dugu, meku, sitno kovrčavu smeđu kosu i Min je pomislila, To je još jedan razlog zbog kojeg nisam mogla spavati s Davidom. Njezina kosa bi se uvijek na-kovrčala kad bi je raspustila, a on je bio tip muškarca koji bi to primijetio.
– Rum i colu, molim vas, – rekla je konobarici.
Možda zbog toga Liza i Bonnie nikada nisu imale problema s muškarcima: odlična kosa. Pogledala je u Lizu, tanku i vitku u purpurnoj koži, koja je tresla glavom prema Davidu s oči-tom namjerom. Okej, nije bila stvar samo u kosi. Kada bi se ona uvukla u Lizinu haljinu, izgle-dala bi poput Barneyeve rođakinje kučke. – Dijetalnu colu, – rekla je konobarici.
– On nije bio onaj pravi, – rekla je Bonnie ispod Mininog ramena, s rukama položenim na sićušnim bokovima.
– I dijetalni rum, – rekla je Min konobarici, koja joj se nasmiješila i pošla napraviti piće.
Liza se namrštila. – Zašto si uopće izlazila s njim?
– Zato što sam mislila da bi on mogao biti onaj pravi, – rekla je Min razdraženo. – U početku je bio inteligentan, uspješan i vrlo ljubazan. Činio mi se poput razumnog izbora. A onda je od-jednom prema meni postao arogantan.
Bonnie je potapšala Mininu ruku. – Dobro je stoje prekinuo s tobom zato što si sada slobod-na i kada dođe pravi muškarac, lakše će te pronaći. Tvoj princ je na putu prema tebi.
– Točno, – rekla je Min. – Uvjerena sam da je bio na putu prema meni kad gaje udario kami-on.
– To ne funkcionira tako. – Bonnie se nagnula na šank, izgledajući poput male vile koja je zavodila ljude oko sebe. – Ako je suđeno, uspjet će. Bez obzira koliko stvari pođe po zlu, doći će k tebi i bit ćete zauvijek zajedno.
– Što je ovo? – rekla je Liza, gledajući je u nevjerici. – Barbieni snovi?
– To je slatko, Bonnie – rekla je Min. – Ali što se mene tiče, posljednji dobar muškarac je umro s Elvisom.
– Možda bismo trebale razmisliti da Bon postane naša brokerica, – rekla je Liza obraćajući se Min. – Mogle bismo postati bogate vlasnice burzovnih papira u Zemlji čuda.
Min je prstom lupkala po šanku, pokušavajući odagnati barem malo napetosti iz tijela. – Trebala sam znati da je David bio greška kad se nisam mogla natjerati da spavam s njim. Bili smo na trećem sudaru kad nam je konobar donio jelovnik s desertima, a David je rekao: "Ne, hvala, na dijeti smo', i naravno, on nije bio jer na njemu nije postojao ni gram sala, a ja sam pomislila, 'Pred tobom se neću skinuti' i platila sam pola računa i ranije otišla kući. I nakon to-ga, kad god bi učinio prvi korak, ja bih se sjetila na konobara i prekrižila noge.
– On nije bio onaj pravi, – rekla je Bonnie uvjereno.
– Misliš? – pitala je Min, a Bonnie je izgledala povrijeđeno. Min je zažmirila. – Oprosti. Op-rosti. Oprosti. Samo sada nije dobro vrijeme za te stvari, Bon. Ljuta sam. Želim nekoga zadavi-ti, a ne gledati prema horizontu, tražeći sljedeću budalu koja će mi se naći na putu.
– Naravno, – rekla je Bonnie. – Razumijem.
Liza je zaklimala glavom prema Min. – Gledaj, nije ti bilo stalo do Davida, tako da nisi iz-gubila ništa osim pratitelja za Dijino vjenčanje. A ja sam za to da preskočimo to vjenčanje. Ono je predodređeno za katastrofu, čak i bez činjenice da se udaje za dečka najbolje prijateljice.
– Bivšeg dečka najbolje prijateljice. I ne mogu ga preskočiti. Ja sam djeveruša. – Min je po-kazala zube. – Bit će pravi pakao. I ne samo zato što sam bez pratitelja, što će se opet dokazati svako predviđanje moje majke, već je razlog tomu stoje luda za Davidom.
– Znamo, – rekla je Bonnie.
– Svima priča o Davidu, – rekla je Min, misleći na majčino pohlepno sitno lice. – Hodanje s Davidom je jedina stvar koju sam učinila daje ona odobravala još od vremena kada sam u zad-njoj godini srednje škole dobila gripu i izgubila pet kilograma. A sada nemam Davida. – Uzela je svoj dijetalni rum od konobarice i rekla: – Hvala, – i dala joj velikodušnu napojnicu. Nije postojalo previše zahvalnosti za poslužitelja koji bi donio piće u ovakvom trenutku. – Većinu vremena uopće nije ni važno što moja majka misli o meni jer je uspijevam izbjegavati, ali na ovom vjenčanju? Nema šanse.
– Pa onda nađi drugog pratitelja, – rekla je Bonnie.
– Ne, neće, – rekla je Liza.
– O, hvala ti, – rekla je Min, okrećući se od previše nakićenog šanka. Od tih ukrasa je osje-ćala vrtoglavicu. Ilije to možda sve bilo zbog bijesa.
– Pa, sama si kriva za to, – rekla je Liza. – Kada bi prestala navoditi statističke vjerojatnosti sudbine svemira sa svakim muškarcem kojeg upoznaš i kada bi samo izašla s nekim tko te uz-buđuje, možda bi se ponekad i uspjela zabaviti.
– Bila bih hrpa oštećenog ega, – rekla je Min. – Nema ništa loše u razumnim izlascima. Tako sam pronašla Davida. – Prekasno je shvatila da to nije bio dokaz koji joj je išao u korist i zato je iskapila svoje piće kako bi lakše podnijela komentare.
Liza je nije slušala. – Morat ćemo ti pronaći muškarca. – Počela je pogledavati po baru, što je i bilo sasvim pošteno, jer je većina posjetitelja bara odmjeravala nju. – Ne on. Ne on. Ne. Ne. Ništa.
Većina ovih tipova nisu za tebe. – Potom se ispravila. – O-ho. Imamo pobjednika.
Bonnie je pogledala u tom smjeru. – Tko? Gdje?
– Tamnokosi frajer u plavom odijelu. U sredini uzvišenja odmah pored vrata.
– Sredini? – Min je škiljeći gledala prema uzvišenju na samom ulazu bara. Bio je dovoljno širok za red lažnih stolova za poker, a četiri muškarca su sjedila za jednim, razgovarajući s bri-netom u crvenom. Jedan od četvorice je bio David, koji se sada naslanjao preko ograde od ko-vanog željeza. To uzvišenje je bilo samo nekoliko centimetara više od ostatka prostorije, ali David je doprinio da se čini poput balkona. Vjerojatno mu je trebala sva raspoloživa samokon-trola kako ne bi počeo mahati u stilu neke kraljice. – To je David, – rekla je Min, okrećući se. – I neka brineta. Mili Bože, već je s nekom drugom. – Odmah odlazi odavde, rekla je brineti po-tiho.
– Zaboravi brinetu, – rekla je Liza. – Pogledaj frajera u sredini. Čekaj malo, uskoro će se opet okrenuti prema nama. Čini se kako ne misli daje David zanimljiv.
Min je opet zaškiljila i pogledala prema ulazu. Tip u plavom odijelu je bio viši od Davida i kosa mu je bila tamnija i gušća, ali što se ticalo svega ostalog, ovako s leđa, moglo se reći daje David II. – Taj film sam već odgledala, – rekla je Min i okrenula se.
Tamne oči, istaknute jagodice, klasična brada, široka ramena, sve isklesano i sve to neusilje-no dok je gledao preko bara, ignorirajući Davida, koji je odjednom djelovao pomalo izazvanim.
Min je uvukla dah dok joj je svaki atom u tijelu oživljavao i zatim prošaptao. Ovaj.
Potom se okrenula prije nego što netko uoči njezina otvorena usta od divljenja. On nije bio pravi, to je pričao njezin DNK, tražeći otmjenog darovatelja sperme. Svaka žena s ovulacijom u ovom baru je sigurno pogledala u njega i pomislila, Ovaj. Pa, biologija nije bila sudbina. Koli-čina štete koju bi netko tako predivan mogao prouzrokovati ženi poput nje je bila prevelika da bi se mogla shvatiti. Uzela je još jedno piće, pomislila i rekla: – Lijep je.
– Ne, – rekla je Liza. – O tome se radi. On nije lijep. David je lijep. Ovaj frajer izgleda odra-slo.
– Okej, onda je on pun testosterona, – rekla je Min.
– Ne, to je tip s njegove desne strane, – rekla je Liza. – Onaj s glavom poput metka. Kladim se da on puno priča o sportu i udara ljude po leđima. Ovaj frajer u plavom odijelu izgleda civi-lizirano. Reci joj, Bonnie.
– Ja se ne slažem, – rekla je Bonnie sa zavodljivim licem koje se namrgodilo. – Poznajem ga.
– U biblijskom smislu? – pitala je Liza.
– Ne. Hodao je s mojom rođakinjom Wendy. Ali...
– Onda je sve u redu, – rekla je Liza.
– ... on je veliki igrač, – rekla je Bonnie. – Prema onome što je Wendy rekla, opčini ženu s kojom bude dva mjeseca, a onda ju ostavi i krene dalje. A da ona nikada nije ni pomislila da bi joj se to moglo dogoditi.
– Zvijer, – rekla je Liza ironično. – Znaš, muškarcima je dozvoljeno ostaviti ženu s kojom hodaju.
– Pa, on ih natjera da ga zavole i onda ih ostavi, – rekla je Bonnie. – To jest zvjerski.
– Poput Davida, – rekla je Min i njezino instinktivno nepovjerenje prema frajeru u plavom odijelu se potvrdilo.
Liza je otpuhnula. – O, kao da si ti ikada voljela Davida.
– Pokušavala sam, – planula je Min.
Liza je klimnula glavom. – Okej, ništa od ovoga nije važno. Ti ionako samo želiš pratitelja za vjenčanje. Ako je Zvijeri potrebno dva mjeseca da te ostavi, oporavit ćeš se. Pa onda jednos-tavno idi tamo...
– Ne. – Min je svima okrenula leđa kako bi se koncentrirala na crno-bijele plakate kod šan-ka: Paul Newman igra bilijar u The Hustleru, Marlon Brando baca kocke u Guys and Dolls, W.C. Fields se mršti gledajući karte u My Little Chickadee. Gdje su bile žene kockari? Nije kao da biti žena samo po sebi nije predstavljalo veliki rizik. Dvadeset osam posto ženskih žrtava ubojstva su ubili muževi ili ljubavnici.
Sto je, kad sada malo bolje razmisli o tome, vjerojatno bio razlog zašto nije bilo puno žena kockara. Život s muškarcem je sam po sebi predstavljao kockanje. Borila se s potrebom da se okrene i pogleda tu Zvijer na uzvišenju. Uistinu, pametno bi bilo prestati izlaziti i nabaviti si mačku.
– Znaš da neće otići razgovarati s njim, – govorila je Bonnie Lizi. – Statistički govoreći, vje-rojatni rezultat nije pogodan.
– Zajebi to. – Liza je pogurala Min i u čašu joj pljusnula colu. – Zamisli svoju majku kada bi ovakvo što dovela na vjenčanje. Možda bi ti dopustila da normalno jedeš. – Pogledala je u Bonnie. – Kako se zove?
– Calvin Morrisey, – rekla je Bonnie. – Wendy je kupovala časopise o vjenčanjima kad ju je ostavio. Na list papira je već počela pisati 'Wendy Sue Morrisey'.
Liza je izgledala zgranuto. – Vjerojatno je zato i otišao.
– Calvin Morrisey. – Iako je znala bolje od toga, Min se opet okrenula kako bi ga gledala.
– Idi do njih, – rekla je Liza, bockajući je s jednim dugačkim noktom, – i reci Davidu kako se nadaš da će mu osip ubrzo nestati. Onda se predstavi Zvijeri, nasmiješi se i ne pričaj o statis-tikama.
– To bi bilo plitko i površno, – rekla je Min. – Imam trideset tri godine. Zrela sam. Uopće me nije briga ako nemam pratitelja za vjenčanje moje sestre. Ja sam bolja od toga. – Pomislila je na majčino lice kada bude čula vijest da više nije s Davidom. Ne, nisam.
– Ne, nisi, – rekla je Liza. – Samo si prevelika kukavica da bi otišla tamo.
– Valjda bi to moglo uspjeti. – Bonnie se namrštila i pogledala u drugom smjeru. – A onda ti njega možeš ostaviti nakon vjenčanja, pa neka sam osjeti kako je to.
– Da, tako treba. – Liza je zakolutala očima. – Učini to za Wendy i ostale djevojke.
Sada mu je vidjela profil dok je razgovarao s Davidom. Frajer bi trebao biti na kovanicama, pomislila je Min. Naravno, budući da izgleda ovako predivno, vjerojatno nikada nije izlazio s bucmastom djevojkom. Barem ne bez podrugivanja. A njoj je bilo dosta podrugivanja za jednu večer.
– Ne, – rekla je Min i ponovno se okrenula prema šanku. Zaista, mačka je bila odlična zami-sao.
– Gledaj, – rekla je Liza razdraženo, – znam da si konzervativna, ali u zadnje vrijeme si vra-ški ukočena. Hodanje s Davidom je vjerojatno izgledalo kao hodanje s kamenom. A tu je još i tvoj stan. Čak ti je i namještaj zaostao.
– Moj namještaj je naslijeđe od moje bake, – rekla je Min ukočeno.
– Točno. Dupe ti je na njemu otkad si rođena. Potrebna ti je promjena. A ako sama na napra-viš tu promjenu, ja ću ti morati pomoći.
Min se sledila krv u žilama. – Ne.
– Nemoj joj prijetiti, – rekla je Bonnie Lizi. – Promijenit će se ona, odrast će. Zar nije tako, Min?
Min je opet pogledala prema uzvišenju i odjednom joj se odlazak do tamo činio dobrom ide-jom. Mogla bih stajati ispod one ružne ograde i prisluškivati, a ako joj Calvin Morrisey bude zvučao imalo ljubazno – ha, koje su bile šanse za to? – mogla bih se popeti gore i reći nešto dražesno Davidu i onda se upoznati i Liza joj neće poslati radnike u stan dok je na poslu i poba-cati joj namještaj.
– Nemoj me tjerati da učinim to umjesto tebe, – rekla joj je Liza.
Ništa joj ne donosi stajanje za šankom u obliku velikog ruleta i durenje. A s obzirom na sve stoje unaprijed saznala, ne bi joj mogao učiniti puno štete. Min je ispravila ramena i duboko udahnula. – Odlazim, treneru.
– Da nisi rekla 'postotak' do kraja večeri, – rekla je Liza i Min je poravnala svoj sivi sako i u sebi se kratko pomolila da se sjeti nekog odličnog uleta prije nego stigne do uzvišenja i napravi budalu od sebe. A u tom slučaju bi samo pljunula na Zvijer, gurnula Davida preko ograde i na-bavila si mačku.
– To ti je dobar plan, – rekla je samoj sebi i krenula prema uzvišenju.
Gore na uzvišenju, Cal Morrisey je ozbiljno razmišljao o tome da Davida Fiska baci preko ograde. Trebao sam se brže kretati kad sam ih vidio da dolaze, pomislio je. Tony je kriv za sve.
– Znaš, ta crvenokosa ima odlične noge, – rekao mu je Tony. – Vidiš je? Kod šanka, u pur-purnoj kožnoj haljini? Misliš li da voli igrače bejzbola?
– Nisi igrao bejzbol već petnaest godina. – Cal je otpio svoje piće, ulazeći u mir stvoren al-koholom, koji je prekinut kad je netko bez ukusa za glazbu stavio 'Hound Dog'. Sto se njega ticalo, jedina dva nedostatka ovog bara su glupi dekor i činjenica da je na džuboksu pjevao El-vis Presley.
– Dobro, prošlo je neko vrijeme otkad sam igrao, ali ona to ne zna. – Tony je opet pogledao crvenokosu. – Dajem deset dolara da će otići sa mnom. Iskoristit ću svoju teoriju kaosa.
– Neću se kladiti na to, – rekao je Cal. – Iako je to užasan ulet koji bi ti smanjio izglede. – Zaškiljio je i pogledao prema šanku u obliku ruleta. Crvenokosa je bila napadno odjevena, što je značilo daje Tonyjev tip. Pored nje je bila i mala plavuša, živahna djevojka iz snova njihovog prijatelja Rogera, stojeći iza šanka, Shanna gaje ugledala i mahnula mu, ali se nije nasmijala i Cal se pitao što nije u redu, dok joj je klimao glavom.
Tony je stavio ruku na Cala. – Pomozi mi malo, s prijateljicama je. Idi do njih, pokupi njezi-nu bucmastu prijateljicu u sivom sakou, a Roger se može nabacivati maloj plavuši. Tebi bih dao nisku plavušu, ali znaš daje Roger lud za takvima.
Roger je obratio pozornost, udarivši Cala u lakat. – Što? Koja niska plavuša? – Zurio je pre-ma drugoj strani bara. – O-ho.
– A koja je za mene? – Cal je pogledao prema šanku.
– Ona u sivom. – Tony je pokazao glavom prema šanku. – Između crvenokose i minijaturne plavuše. Teško je primjećuješ jer te crvenokosa malo smela. Kladim se s tobom...
– Oh. – Cal je suzio oči i ugledao ženu srednje visine između crvenokose i plavuše. Na sebi je imala nezanimljivi sivi kostim, a njezino okruglo lice se mrštilo pod smeđom kosom skuplje-nom u punđu na vrhu glave. – Ne, – rekao je i otpio još jedan gutljaj pića.
Tony ga je udario po leđima, zbog čega se počeo gušiti. – Hajde, živi malo. Nemoj mi reći da si još zagrijan za Cynthie.
– Nikad nisam bio zagrijan za Cynthie. – Cal je pogledao po gomili ljudi. – Pripazi malo na nju, hoćeš li? Na sebi ima tu crvenu stvar samo kad pokušava nešto od nekoga dobiti.
– Može to dobiti od mene, – rekao je Tony.
– Odlično. – Calov glas je bio gorljiv. – Ja ću pokupiti onu u kostimu ako ćeš se ti oženiti za Cyn.
Tony se umalo ugušio pićem. – Oženiti?
– Da, – rekao je Cal. – Ona se želi udati. Vraški me iznenadila s time. – Na trenutak je pomi-slio na Cynthie, nepopustljivu dušicu. – Nemam pojma odakle joj ideja da smo tako bliski.
– Eno je. – Roger je gledao preko Calovog ramena. – Uspinje se stepenicama.
Cal se ustao, pokušavši se provući pored Tonyja do vrata. – Miči mi se s puta.
Tony je ostao sjediti. – Ne možeš otići, ja želim crvenokosu.
– Pa idi po nju, – rekao je Cal, pokušavajući ga zaobići.
– Sa Cynthie je David, – rekao je Roger i u njegovom glasu je postojala velika doza suosje-ćanja.
– Cal! – Davidov glas je dopirao iza Calovog ramena. – Upravo onaj koga smo tražili. – Zvučao je bijesno, ali kada se Cal okrenuo, David se nasmijao.
Nevolja, pomislio je Cal i nasmijao mu istom onom lažnom iskrenošću. – David. Cynthie. Drago mije što vas vidim.
– Bok, Cal. – Cynthie mu se nasmiješila, a njezino srcoliko liceje bilo ubojito ljupko. – Kako si?
– Odlično. Ne može biti bolje. I ti izgledaš odlično. – Cal je pogledao pokraj nje u Davida i pomislio, Vodi je, molim te. – Ti si pravi srećković, Davide.
– Jesam?
– Izlaziš sa Cynthie, – rekao je Cal, stavljajući u svoj glas sve hrabrenje koje je posjedovao.
Cynthie je primila Cala za ruku. – Upravo smo naletjeli jedno na drugo. – Okrenula se od Cala i zasjala prema Davidu. – Ali lijepo ga je opet vidjeti. – Pogled joj je opet došao na Calovo lice i on joj se opet nasmiješio, ne odavajući nikakve znakove ljubomore, koliko god mu to bilo teško izvesti.
David je pogledao u njezino prekrasno lice i trepnuo, a Cal je prema njemu osjetio suosjeća-nje. Cynthie je bila očaravajuća. Čak i iz daljine. Zapravo, odsvakuda, što je razlog zbog kojeg joj je na sve odgovarao potvrdno. Cal je pogledao u njezino besprijekorno čvrsto tijelo u bespri-jekorno stisnutoj maloj crvenoj haljinici, a potom je koraknuo unazad, odmičući pogled s nje, podsjećajući se kako mu je bez nje život bio miran. Distanca, u tome je bila kvaka. Možda čak i križ i češnjak.
– Naravno, – govorio je David. – Možda bismo kasnije mogli otići na večeru. – Trijumfira-jući je pogledao u Cala.
– Pa, ne dajte se ometati. – Cal je napravio još jedan korak unatrag i zbog toga naletio na og-radu.
Cynthie je pustila Davidovu ruku i sjaj s njezina lica je nestao. – Samo ću se malo osvježiti prije nego krenemo. – Tony i David su promatrali njezinu savršenu stražnjicu koja je odlazila od njih, dok ih je Roger ignorirao kako bi zurio u sitnu plavušu na drugoj strani bara, a Cal je otpio još jedan poveći gutljaj svog pića, poželjevši da se nalazi negdje drugdje. Bilo gdje. Na večeri, na primjer. Možda će stati kod Emilio'sa i jesti u kuhinji. U njegovoj kuhinji nije bilo žena.
– I, Davide, – govorio je Tony. – Kako je naš seminar utjecao na tebe?
– Bio je odličan, – rekao je David. – Nisam mislio da netko može poneke kretene naučiti no-vom programu, ali svi u firmi za sada dobro i brzo rade. Čak smo i...
Nastavio je s pričom i Cal je klimao glavom, razmišljajući kako je jedan od mnogih razloga zbog kojih nije volio Davida bio taj što se svojim zaposlenicima obraća kao kretenima. Ali ipak, David je svoje račune podmirivao na vrijeme; postojalo je i mnogo gorih klijenata. A ako bude spreman preuzeti Cynthie, Cal će prema njemu početi osjećati neku toplinu.
David je zastao s prepričavanjem i pogledao prema stubištu. – Sto se tiče Cynthie. Mislio sam da vas dvoje...
– Ne. – Cal je entuzijastično klimnuo glavom. – Ostavila me prije dva mjeseca.
– Nije li neobično kad je situacija obrnuta?
David je podigao jednu obrvu, izgledajući smiješno. A žene su svejedno izlazile s njim. Ži-vot je bio tajna. Baš kao i žene.
– Ne bi li ti trebao biti frajer kojega se nikada ne ostavlja? – pitao je David.
– Ne, – odgovorio je Cal.
– Gubi svoju neodoljivost, – rekao je Tony. – Našao sam mu žensku kod koje mu neće biti teško, a on je odbio.
– Koju? – pitao je David.
– Onu kod šanka u sivom kostimu. – Tony je pokazao s rukom u kojoj mu je bila čaša, i Da-vid je pogledao prema šanku, a onda u Cala, prijetvornije nego ikada prije.
– Možda ti stvarno to gubiš. – David mu se nasmiješio. – Nju ne bi trebalo biti teško dobiti. Nije kao daje ona Cynthie.
– Ona je sasvim dobra, – rekao je Cal oprezno.
David se ubacio. – Na kraju krajeva, tebe nitko ne odbija, je li tako?
– Što? pitao je Cal.
– Spreman sam kladiti se s tobom da nju ne možeš dobiti, – rekao je David. – Sto dolara ka-že daje nećeš povaliti.
Cal se povukao. – Što?
David se nasmijao, ali kad je progovorio, u glasu mu se nazirala napetost. – To je obična ok-lada, Cal. Vi dečki volite riskirati, viđao sam vas da se kladite na gotovo sve. Ovo čak ni nije neka velika oklada. Trebali bismo je povećati na dvjesto dolara.
U tom trenutku je Cal razmišljao treba li Davida gurnuti preko ograde. Tony je Davidu okre-nuo leđa i promrmljao: – Udovolji mu, – i Cal je uzdahnuo. Moralo je postojati nešto stoje mo-gao tražiti od Davida da bi odustao. – Ona bejzbolska lopta u tvom uredu, – rekao je. – Ona u posebnoj kutiji.
– Moja bejzbolska lopta Pete Rose? – Davidov glas se povisio za jednu oktavu.
– Da, baš ta. Nju tražim. – Cal je iskapio ostatak svog viskija i pogledom počeo tražiti kono-baricu.
David je klimnuo glavom. – Nema šanse. Moj tata ju je uhvatio za mene daleke sedamdeset pete. Ali sviđa mi se tvoj stil, samo tako podižeš uloge. – Nagnuo se bliže njemu. – Reći ću ti nešto. Zadnji seminar koji si osigurao za nas me unazadio za deset
tisuća. Kladim se s tobom u deset tisuća gotovine u zamjenu za besplatni seminar...
Cal se natjerao na osmijeh. – Davide, samo sam se šalio...
– Ali za toliko kesa moraš ju odvesti u krevet. Igrat ću pošteno. Dat ću ti mjesec dana daje izvučeš iz tog sivog kostima.
– Ništa lakše, prava sitnica, – rekao je Tony.
Cal se zagledao u Tonyja. – Davide, ovo nije moja vrsta oklade.
– Ali jest moja, – rekao je David, spajajući obrve i Cal je pomislio: Kvragu, on će inzistirati na ovome, a nama je potreban njegov posao.
Okej, očito je cuga zamračila Davidov mozak. Ali kad se jednom sabere, David će odustati od deset tisuća, što je bila ludost, a David nikada nije radio ludosti kad je novac bio u pitanju. Znači da je on samo morao ustrajati dok se David ne otrijezni i onda se pretvarati da se ništa od ovoga nije ni dogodilo. Krajičkom oka je pogledao prema šanku preko bara i bilo mu je jako drago kad je vidio daje sivi kostim nestao tijekom njihovog razgovora.
Cal se okrenuo prema Davidu i rekao mu: – Pa, učinio bih to, ali otišla je. – I Bog te blagos-lovio, sivi kostimu, što si otišao, pomislio je i opet uzeo svoje piće.
Stvari su se konačno kretale u njegovom smjeru.
Min se kretala prema drugoj strani bara, govoreći sama sebi da ne zna što je gore od ove dvi-je situacije, pokušati razgovarati s ovim frajerom ili bez pratnje otići na Dijino vjenčanje. Kad se približila uzvišenju, pomakla se sasvim blizu ograde, hvatajući usput maglovite djeliće raz-govora i ne zastajući sve dok iznad glave nije začula Davidov glas koji je govorio: – Ali za toli-ko keša moraš ju odvesti u krevet.
Što? pomislila je Min. Tamo pored vrata je bilo bučno, možda ga nije dobro čula...
– Igrat ću pošteno, – nastavio je David. – Dat ću ti mjesec dana da je izvučeš iz tog sivog ko-stima.
Min je pogledala dolje u svoj sivi kostim.
– Ništa lakše, prava sitnica, – rekao je netko Davidu i Min je pomislila, Kučkin sin, svijet je pun seksom zaluđenih gadova i prisilila se na hodanje prije nego se popne gore i obojicu ih ubi-je.
Požurila je natrag prema Lizi i Bonnie, kipteći od bijesa. Točno je znala stoje David naumio. Pretpostavio je da ona ni sa kim ne želi spavati, budući da je njega odbila. Bila ga je upozorila na to da ne požuruje stvari, ali umjesto daje poslušao njezin savjet, uporno ju je pozivao na iz-laske.
Zato što je mislio da sam sigurna baza, shvatila je. Zato stoje pogledao u nju i pomislio, Pa-metna žena prekomjerne težine koja me nikada neće prevariti i bit će zahvalna što spavam s njom. – Gad, – rekla je naglas. Trebala bi se poševiti s Cal vinom Morrisayem samo da se osve-ti Davidu. Ali onda se neće moći osvetiti Calvinu Morriseyu. Bože, kako je glupa. Debela i glupa, dobitna kombinacija.
– Što je bilo? – pitala je Liza kad se Min vratila do šanka. – Jesi li ga pitala?
– Nisam. Čim popijete pića, spremna sam za polazak. – Min se okrenula prema balkonu i pogledala ih, baš kada su i oni nju.
Davidovo lice je bilo podlo, ali lice Calvina Morriseya je izgledalo kao daje upravo ugledao duha.
– Eno je, – likovao je David. – Rekao sam ti da će se vratiti. Idi i osvoji je, majstore.
– Uh, Davide, – počeo je Cal, smatrajući sivi kostim najnižim krugom pakla.
– Oklada je oklada.
Cal je na ogradu odložio svoju praznu čašu, ubrzano razmišljajući. Kostim nije djelovao sre-tno, tako da izgledi nisu bili nemogući da će zgrabiti priliku za izlazak iz bara, ako joj ponudi večeru. – Gledaj, Davide, u seks se ne kladi. Nisam nešto posebno, ali nisam ni toliko ljigav. Ako se želiš okladiti u deset tisuća dolara za izlazak, to je u redu i to je onda to. Ne pristajem na ništa što bi moglo imati budućnost.
David je klimnuo glavom. – O, ne, kladit ću se ja i u deset dolara za izlazak, znači ako izađeš odavde s njom. Ali onih deset tisuća još uvijek vrijedi. Ako izgubiš... – Nasmijao se prema Ca-lu, naglašavajući riječ 'izgubiš', – ti meni odradiš besplatni seminar.
– David, ne mogu se tako okladiti, – rekao je Cal, pokušavajući s drugom taktikom. – Imam dva partnera koja...
– Ja sam za realizaciju oklade, – rekao je Tony. – Cal nikada ne gubi.
Cal je ljutito pogledao u njega. – Pa, Roger nije za to.
– Hej, Roger, jesi li uz nas? – pitao je Tony, a Roger je rekao:
– Naravno, – bez skretanja pogleda s plavuše za šankom.
– Roger, – rekao je Cal.
– Ona je najljepša mala koju sam u životu vidio, – rekao je Roger.
– Roger, upravo si se okladio da ženu mogu odvući u krevet, – rekao je Cal s velikim strp-ljenjem. – A sada reci Davidu da se ne želiš kladiti zbog seksa u seminar vrijedan deset tisuća dolara.
– Što? – rekao je Roger, konačno odmaknuvši pogled s plavuše.
– Rekao sam... – počeo je Cal.
– Zašto bi se kladio u nešto takvo? – pitao je Roger.
– Ne radi se sada o tome, – rekao je Tony. – Pitanje je, može li on to učiniti?
– Naravno, – rekao je Roger. – Ali...
– Onda smo se okladili, – rekao je David.
– Ne, nismo, – rekao je Cal.
– Misliš da to ne možeš izvesti, – rekao je David. – Gubiš osvajačke sposobnosti.
– Ovdje se uopće ne radi o meni, – rekao je Cal, a zatim se Cynthie vratila do njih u društvo i položila ruku na njegovu. Naslonila se na njega i on je osjetio navalu vrućine.
– Ona je tamo i čeka te, – rekao je David s napetošću u glasu.
– Ona? – Cynthiein sjaj se zamaglio. – Zar se viđaš s nekim? O, kvragu, pomislio je Cal.
– Cal? – rekao je David.
– Cal? – rekla je Cynthie.
– Obožavam ovo, – rekao je Tony.
– Što? – pitao je Roger.
Cal je uzdahnuo. Morao je izabrati između kostima ili Cynthie, kamena ili mekoće koja se željela udati. Maknuo joj je ruku sa svoje. – Da, viđam se s nekim. Ispričavam se.
Progurao se pored Cynthie i Davida, krenuvši prema šanku, poželjevši im oboma najgoru moguću sudbinu ili što je još bolje, da završe zajedno.
Min je gledala Calvina Morriseya dok se približavao stepenicama. Zvijer. Mislio je da bi ju mogao dobiti u roku mjesec dana, da je ona tako jadna da jednostavno...
Mozak joj je uspostavio ravnotežu sa smjerom u kojem su joj išle misli i naglo se uspravila.
– Hoćeš li nam reći što nije u redu? – pitala je Liza.
– Mjesec dana, – odgovorila je Min.
Sišao je niz stepenice, gurajući se kroz gužvu i ignorirajući izazovne žene pored kojih je pro-lazio. Dolazio je daju izvede. Pretpostavimo da mu dopusti.
Pretpostavimo da će ga u sljedeća tri tjedna natjerati da plati tako što će ga vući za nos i onda ga odvesti na Dijino vjenčanje. Ne bi ju ostavio; morao je ostati čitavih mjesec dana kako bi dobio svoju prokletu okladu. A ona je samo ta tri tjedna morala odbijati seks, odvući ga na ses-trino vjenčanje i onda ga hladno napucati.
Min se naslonila na šank i razmatrala tu ideju sa svih strana. On je itekako zaslužio da ga se puna tri tjedna vuče za nos. A u ta tri tjedna, ona bi se mogla dosjetiti načina na koji će natjerati Davida da pati. A njezina majka bi na vjenčanju imala nekoga prekrasnog za istaknuti kao nje-zinog pratitelja. Bio je to plan i koliko je ona vidjela, bio je to itekako dobar plan.
Konobar se vratio i Min je rekla: – Rum i dijetalnu colu, molim. I neka bude duplo.
– To ti je već treće piće, – istaknula je Liza. – I četvrto. Od samog isparavanja će ti pozliti. Što to radiš?
– Je li bio zao prema tebi? – pitala je Bonnie. – Što se dogodilo?
– Nisam razgovarala s njim. – Min je odmahnula rukom. – Pomaknite se malo od mene, ho-ćete li? Uskoro će mi se doći nabacivati, a vi mi kvarite stil.
– Nešto smo propustile, – rekla je Liza prema Bonnie.
– Pomakni se, – rekla je Bonnie i odgurnula Lizu dalje niz šank.
Min se okrenula kad joj je konobarica donijela piće, tako da je naglo trgnula glavu, podigav-ši je i zbog toga potpuno zatekla Zvijer koja joj je prilazila sa strane: vrele tamne oči, savršene jagodice i usne za koje bi žena dala sve na svijetu samo ga ih zagrize. Srce joj je sišlo u pete, ali nekako se uspjela sabrati.
– Imam problem, – rekao je, a glas mu je bio tih i ugodan, dovoljno topao da bude šarmantan i dovoljno bogat da začepi arterije.
Tamna čokolada, pomislila je Min i blijedo ga pogledala, još uvijek mirno dišući. – Prob-lem?
– Pa, inače ulijećem s rečenicom: 'Bok, mogu li te počastiti pićem?', ali ti već imaš jedno. – Nasmiješio joj se dok mu je iz skupocjenog odijela isijavao testosteron.
– Pa, to jest problem. – Počela se okretati.
– I tako sam pomislio, – rekao je s još tišim tonom dok joj se približavao, zbog čega joj je srce počelo ubrzano tuči, – da bismo mogli otići nekamo drugdje gdje te mogu počastiti veče-rom.
Što joj se više približavao, to je sve ljepše izgledao. On je bio tip zavodnika-prodavača rab-ljenih automobila, shvatila je Min, pokušavajući se sabrati. Čovjek se nikada nije mogao dogo-voriti u svoju korist s prodavačem rabljenih automobila; oni su cijelo vrijeme prodavali auto-mobile, a običan čovjek u cijelom svom životu kupi samo par njih, tako da oni uvijek pobjeđu-ju. Sarkastično govoreći, gotov si prije nego što zakoračiš na njihovo parkiralište. Mogla je sa-mo zamisliti koliko je žena ovaj muškarac u svom životu izigrao.
Osmijeh mu je nestao s lica dok je očekivao njezin odgovor i sada je izgledao ranjivo, riski-rajući kad ju je pozvao van. Vrlo dobro je glumio ranjivost. Zapamti, rekla je sama sebi, kučkin sin ovo radi za deset dolara. Ustvari, on je pokušavao obraditi nju za deset dolara.
Škrtac. Odjednom joj normalno disanje nije predstavljalo nikakav problem.
– Večera? – rekla je.
– Da. – Nagnuo se još malo bliže. – Na nekom mirnom mjestu gdje možemo razgovarati. Iz-gledaš kao osoba koja ima puno toga zanimljivoga za ispričati. A ja sam netko tko to želi sluša-ti.
Min mu se nasmiješila. – Ovo je grozan ulet. Inače ti donosi dobre rezultate?
Na trenutak se sledio i onda se iz iskrenosti vratio na glumu.
– Pa i jest sve do sada.
– Onda je sigurno tajna u tvom glasu, – rekla je Min. – Prekrasno izgovaraš te riječi.
– Hvala. – Uspravio se. – Pusti da pokušam ponovno. – Ispružio je ruku. – Ja sam Calvin Morrisey, ali prijatelji me zovu Cal.
– Min Dobbs. – Rukovala se s njim i brzo mu ispustila ruku jer nije željela da osjeti toplinu njezinog dlana. – A mene bi moji prijatelji zvali pretjerano odvažnom da izađem iz ovog bara sa strancem.
– Čekaj. – Izvadio je novčanik i iz njega izvukao dvadeset dolara. – Ovo je za taksi. Ako po-stanem drzak, uzimaš taksi.
Liza bi prihvatila novac i onda ga napucala. To bi bilo odlično, ali Liza nije trebala pratitelja za vjenčanje. Što bi još učinila Liza? Min je uzela novčanicu iz njegove ruke. – Ako postaneš drzak, razbit ću ti nos. – Složila je dvadeseticu, otkopčala dva gornja dugmeta bluze i gurnula novčanicu u V izrez svog pamučnog grudnjaka, tako daje iz njega virio samo mali zeleni vrh.
Podigla je pogled i vidjela da on gleda dolje i sačekala je njegov komentar, ali on se opet na-smiješio. – Pošteno, – rekao je, – hajdemo jesti, – a ona je sebe podsjetila da mora zaboraviti njegova predivna usta jer je u njima imao rascijepljen zmijski jezik.
– Ali najprije mi obećaj da nećeš više izvaljivati jadne fraze, – rekla je, promatrajući kako mu se vilica stišće.
– Kako god želiš, – rekao je.
Min je klimnula glavom. – Evo još jedne. Pretpostavljam da si ne možeš pomoći. Ali bespla-tna hrana je uvijek dobrodošla. – Uzela je torbicu sa šanka. – Pođimo.
Odšetala je prije nego što je uspio više išta izgovoriti i samo ju je slijedio, prošavši pored za-prepaštene Lize i oduševljene Bonnie preko središnjeg dijela bara došavši do uzvišenja pored vrata, a zadnje što je ona vidjela kad je izlazila bilo je Davidovo bijesno lice.
Večer se počela doimati mnogo boljom nego štoje očekivala.

http://www.book-forum.net

5Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 4:14 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 2
Liza se namrštila pogledavši prema vratima. Ovo nije izgledalo dobro. Kada se Calvin Morrisey vratio unutra i nakratko popričao s Davidom, ništa se nije poboljšalo.
– Misliš li daje to zbog alkohola? – pitala je Bonnie.
Liza je mahnito razmišljala. – Ne znam stoje to bilo, ali mi se nikako ne sviđa. Zašto joj se nabacivao?
Bonnie se namrgodila. – Ne moraš sada biti ljubomorna.
– Nisam ljubomorna. – Liza je svoje mrštenje premjestila na Bonnie. – Razmisli malo o to-me. Min ne šalje nikakve signale, on nikada nije razgovarao s njom tako da ne može znati koli-ko je odlična, a uz to je još odjevena poput redovnice. Ali on svejedno prelazi čitav bar kako bi je pokupio...
– Moguće je, – rekla je Bonnie.
– ... i to odmah nakon što je razgovarao s Davidom, – završila je Liza, klimajući glavom prema uzvišenju na kojemu se sada rumeni David nabacivao brineti.
– Oh. – Bonnie je izgledala zatečeno. – O, ne.
– Postoji samo jedna stvar koju možemo učiniti. – Liza je ispravila ramena. – Moramo saz-nati što je naumio taj Calvin zvani Zvijer.
– Kako... Liza je klimnula glavom prema uzvišenju. – Bio je s ovom dvojicom. Kojega želiš za sebe, ogromnog plavog glupog izgleda ili onog s glavom poput metka?
Bonnie je slijedila njezin pogled do uzvišenja i uzdahnula. – Plavog. Izgleda mi bezopasno. Onaj drugi mi izgleda kao netko s kim se imaju pune ruke posla, a trenutno mi to nimalo ne odgovara.
– Pa, meni odgovara. – Liza je odložila svoje piće na šank i naslonila se. Onaj s glavom po-put metka je gledao ravno u nju. – Zadnji puta sam vidjela ovako nisko čelo na satu antropolo-gije. – Nastavila je zuriti u njega nepomično punih pet sekundi. Potom se okrenula natrag pre-ma šanku. – Dvije minute.
– Ovdje je velika gužva, Liza, – rekla je Bonnie. – Daj mu tri.
David je promatrao Cala koji je otvarao vrata za Min i osjetio je navalu ljubomornog bijesa. Nije on zapravo sada želio isprašiti Cala. Oduvijek gaje želio isprašiti. Taj tip se nikada nije preznojio, nikada nije napravio pogrešan poslovni potez, nikada nije izgubio okladu i nikada ga nijedna žena nije odbila. Psihoterapeut te upozorio na ovo, podsjetio je samog sebe, ali je znao da se tu ne radi samo o njegovoj potrebi da u svemu bude prvi. Ovog puta je ljubomora sve preokrenula.
Ovog puta je Cal uzeo Min. Min koja je bila dobar i pogodan materijal za suprugu, osim onog tvrdoglavog dijela, kojega je s vremenom mogao maknuti i jednom bi mu se vjerojatno vratila. Ali sada...
Ukočio se kad se Cal vratio u bar i mahnuo mu u znak pozivanja.
– Idemo na večeru, – rekao je Cal, ispruživši ruku. – Deset dolara.
Zvučao je ljutito, zbog čega se David osjećao bolje dok je izvlačio novčanik iz kojega je iz-vadio deseticu.
– Dobro da mi nisi obećao dati novac tvrdeći da mrzi muškarce, – rekao je Cal.
Potom je otišao, a David se vratio do ograde, rekavši: – Mislim da sam upravo pogriješio.
– I ti? – pitala je Cynthie tužnim glasom dok je držala čašu martinija.
David je pogledao prema vratima. – Znači da nisi ti ta koja je prekinula s Calom?
– Nisam. – Cynthie je zurila u vrata. Mislila sam da je došlo vrijeme za vjenčanje, pa sam rekla: 'Sad ili nikad.' – Uštogljeno se nasmiješila prema Davidu. – A on je rekao: 'Zao mi je.' – Duboko je udahnula i David je pokušao ostati usredotočen na temu, zanemarujući činjenicu da ispod crvene haljine nije nosila grudnjak.
– To je grozno. – David se naslonio na ogradu kako ne bi mogao gledao u njezinu haljinu jer bi to bilo glupo, nešto što bi učinio Cal Morrisey. – Cal je kreten.
– Hvala ti. – Cynthie se okrenula kako bi promatrala bar kad se Tony ustao s pokrajnjeg sto-la, krenuvši se spuštati stepenicama dok ga je Roger slijedio. Kosa joj se pomicala kao ona na TV-u, tamni svilenkasti pramenovi koji su joj doticali ramena. – Voljela bih znati kako je Cal upoznao tu ženu. Mogla bih se zakleti da se ni sa kime nije viđao.
David je razmišljao da joj kaže kako je Cal izveo Min samo zbog njihove oklade, ali onda je odlučio suprotno. Ta oklada mu baš i ne ide na čast. Zapravo, ni za živu glavu se nije mogao sjetiti zbog čega je to učinio, kao da mu je neka viša zla sila šaptala na uho. Ne, za sve ovo je bio Cal kriv i to je totalna katastrofa jer, ako Min ikada sazna da se on na to okladio...
– Poznaješ lije? – pitala je Cynthie.
– Ona je moja bivša djevojka.
– Oh. – Cynthie je odložila svoje piće. – Pa, nadam se da Cal žali što ju je izveo. Nadam se da će shvatiti stoje izgubio kad je bude odveo kod sebe doma.
– Oni ne idu kod njega, – rekao je David. – Ona neće htjeti. – Cynthie je čekala, a on je do-dao: – Ona ne voli seks.
Cynthie se nasmijala.
David je slegnuo ramenima. – Barem ga nije željela u ta dva mjeseca koliko smo bili zajed-no. I zato sam prekinuo s njom.
Cynthie je klimnula glavom, još uvijek se smiješeći. – Vašoj vezi nisi dao dovoljno vremena. Čime se ona bavi? David se ukočio zbog primljene kritike. – Ona je statističarka. I čini mi se da su dva mjeseca...
– Davide, – rekla je Cynthie, – ako si želio seks u prve dvije minute, trebao si izlaziti sa striptizetom. Ako je ona statističarka, znači da je oprezna osoba, posao joj je saznati kako mi-nimalizirati rizik, a u tvom slučaju je bila u pravu.
David je počeo osjećati antipatiju prema Cynthie. – Kako je bila u pravu?
– Ostavio si je zbog seksa. – Cynthie se nagnula naprijed, a David se pretvarao da ne gleda u njezine grudi ispod haljine. – David, ovo je moja specijalnost. Da si je volio, ne bi joj postavio ultimatum zbog seksa.
– As čime se ti baviš? – pitao je David hladno.
– Ja sam psiholog. – Cynthie je uzela svoje piće, a David se prisjetio nekih tračeva koje je ranije čuo.
– Ti si guru za izlaske, – rekao joj je, opet postavši topao prema njoj. Ona je bila praktički slavna osoba. – Bila si na TV-u.
– Znam se pojaviti, – rekla je Cynthie. – Moje istraživanje veza je postalo popularno. A sve mi to govori kako se nipošto ne smije postavljati ultimatum radi seksa.
– Ti si Calu postavila ultimatum.
– Ali ne radi seksa, – rekla je Cynthie. – Nikada mu nisam uskratila seks. I to nije bio ulti-matum, već strategija. Bili smo devet mjeseci zajedno. Prošli smo zaluđenost jedno za drugim i ušli smo u neku vrstu stvarne povezanosti i znala sam da mu je potreban samo psihološki poti-caj da postane svjestan svojih pravih osjećaja.
– To uopće nema smisla, – rekao je David.
Cynthie mu se nasmiješila bez imalo topline. – Moja istraživanja su pokazala da se proces zrelog zaljubljivanja događa u četiri koraka. – Podigla je jedna prst. – Kad upoznaš ženu, pod-svjesno tražiš neke znakove koji bi ti pokazali daje ona tip osobe s kojom trebaš biti. To je pret-postavka. – Podigla je drugi prst. – Ako prođe taj test pretpostavke, počinješ je upoznavati kako bi vidio odgovara li ti. Ako je odgovor potvrdan, znači da te privukla. – Podigla je treći prst. – Kad ju upoznaš, ako se ta privlačnost potkrijepi s radošću, boli ili s oboje, upadaš u zaluđenost. I... – Podigla je i četvrti prst. – Ako uspiješ stvoriti povezanost tijekom zaluđenosti, prijeći ćete u zrelu, bezuvjetnu ljubav.
– To mi se čini pomalo kliničkim, – rekao je David, glumeći zainteresiranost. Na kraju kra-jeva, ipak je ona bila gotovo slavna osoba.
– To ne znači da je pogrešno, – rekla je Cynthie. – Uzmi pretpostavku. Tvoja podsvijest ske-nira žene i izabire one koje se slažu s tvojim pretpostavkama o tipu žene koja te privlači.
– Volim razmišljati o sebi kao o osobi koja nema uske poglede, – rekao je David.
– Zbog čega sam i iznenađena što je Cal izveo tvoju Min. – Cynthie je otpila svoje piće. – Jedna od njegovih pretpostavki je da njegove žene trebaju biti lijepe.
– Oduvijek sam mislio da je Cal površan, – rekao je David i pomislio: Pokupio ju je zbog oklade, gad.
– On nije nimalo površan, – rekla je Cynthie. – Budući da su prošli pretpostavku, sada pod-svjesno ocjenjuju privlačnost. Na primjer, ako naprave korak tako što zajedno odlaze iz bara, postoji jak psihološki znak da se podudaraju. – Namrštila se. – Voljela bih da ih možemo pro-matrati za vrijeme večere.
– I što bismo vidjeli? – pitao je David, ponovno uzimajući svoje piće. – Kako jedu u potpu-nom skladu?
– Ne, – rekla je Cynthie. – Možda kako se isto ponašaju, kako na isti način prekriže noge, na primjer. Kako ona možda s užitkom prihvaća njegov dodir. Možda kako izmjenjuju čudne pog-lede.
David se zagrcnuo s pićem.
– To je onaj pogled koji traje par sekundi predugo, – rekla je Cynthie. – To je jasan seksualni signal. Imaju ga sve vrste živih bića.
David je klimnuo glavom, podsjetivši samog sebe kako se ne smije zagledati u budućnost.
– Ako njihov razgovor bude uhvatio ritam bez dugačkih trenutaka tišine, to će značiti privla-čnost. Možda razviju i dovoljnu povezanost da se počnu zvati nadimcima.
– Min mrzi nadimke, – rekao je David, prisjećajući se dušice katastrofe.
– Možda imaju isti ukus za film ili glazbu. Možda si počnu povjeravati tajne ili nastanu nji-hove privatne šale. Možda cijene jednake stvari. Je li Min poduzetnica?
– Nije, – rekao je David. – Radi za Alliance osiguranje. Otac joj je tamo potpredsjednik.
Cynthiein osmijeh se proširio preko lijepog lica. – Odlično. Cal se voli kockati i divi se lju-dima koji riskiraju. Zbog toga je odbio priključiti se očevom poslu i umjesto toga je osnovao vlastitu tvrtku. Neće ga impresionirati osoba koja radi pod očevim okriljem. Mislit će daje glu-pa.
– To je dobro, – rekao je David. Površni gad.
Cynthie mu je potvrdno klimnula preko ruba svoje čaše. – Utjecaja će čak imati i njezin stav. Netko kome se sviđaš i tko voli biti s tobom jest privlačan. – Na trenutak je izgledala jadno. – A tvoja će Min, naravno, biti oduševljena stoje s njim.
– Ne, neće, – rekao je David, osjećajući se bolje. – Trenutno je bijesna na sve muškarce jer sam prekinuo s njom. A uistinu ima oštar jezik.
Cynthie se razvedrila. – Znači da će on spojiti njezinu lošu narav sa svojim analizama o njoj kao o osobi koja je previše konzervativna. Ovo zvuči vrlo dobro, Davide. Hoće li mu dopustiti da plati večeru?
David je klimnuo glavom. – Min inzistira da svatko plati svoje. Ona je vrlo poštena žena.
– Svaka vrsta izlazak na večeru smatra dijelom udvaračkog rituala, – rekla je Cynthie. – Znači da žena koja ti ne želi dopustiti da platiš njezinu večeru zapravo odbija tvoje udvaranje. Može ona misliti kako igra pošteno ili daje feministica, ali zapravo u sebi vrlo dobro zna da te time križa sa svojeg popisa mogućnosti.
– Neće mu dopustiti da plati, – rekao je David, ponovno razmatrajući svoj stav o tome. Kad mu se Min vrati, platit će joj večeru.
– Znači da će se prepirati oko računa. To je prekrasno. – Naslonila se na naslon stolca i po prvi puta joj se lice opustilo. – Prema ovome što si mi rekao o njoj, Cal već žali što ju je pozvao da izađe s njim.
– To je dobro, – rekao je David, razveselivši se zbog te pomisli.
Cynthiein osmijeh je nestao. – I, jesi li želio ići na večeru ili si to rekao samo kako bi razlju-tio Cala?
Večera. Ako odvede Cynthie na večeru, Tony i Roger će reći Calu da su se njih dvoje spet-ljali. I to će biti jako dobro. Mogao bi odšetati s privlačnom brinetom koja je napucala legen-darnog Calvina Morriseya. On bi pobijedio.
Odložio je svoje piće. – Rekao sam to jer sam želio ići s tobom na večeru.
Cynthie se nasmiješila i on je postao omamljen. Cal je bio budala stoje pustio ovu ženu.
– A možeš mi još pričati o Min, – rekla je Cynthie.
– Naravno, – rekao j e David. Sve o Min. Ali ništa o okladi.
Min je čekala vani dok se Zvijer vrati unutra kako bi pokupila štogod je zaboravila – svoj moral, možda – a hladan večernji zrak joj je razbistrio glavu i odagnao trunčicu bijesa. Bar se nalazio u jednoj od njezinoj najomiljenijih ulica, punoj ludih malih dućana i restorana u kojoj se nalazilo i obnovljeno kino, a nježni povjetarac je puhao kroz slabašna i tanka stabla koja su se borila kako bi narasla u svojim željeznim kavezima uzduž ceste. Jedan trenutak je Min promat-rala stabla i pomislila: Točno znam kako se osjećate. Pa, ipak nije znala ništa o mršavosti. Ali o boravku u stupici? O, itekako je znala sve o tome.
Zato stoje ona sada zapela u njoj, bez imalo sumnje. Zapela je sama bez pratitelja u glupoj haljini djeveruše na sestrinom vjenčanju, a sve to uz majčino prigovaranje i teško uzdisanje. Zato što je istina bila takva da ona jednostavno neće uspjeti tri tjedna vući za nos muškarca kao stoje bio Cal Morrisey. Bila je to glupa, glupa zamisao, potpomognuta rumom i bijesom. Na trenutak je zaželjela da se nalazi u svom potkrovnom stanu, sklupčana na bakinom kauču boje bundeve, slušajući Elvisov album Moody Blue. Možda ona nije bila tip žene koja izlazi s muš-karcima, možda bi se jednostavno trebala predati svojim genima i postati ljupka teta-usidjelica Diani-noj djeci. Ionako nije željela vlastitu. A čemu su drugom služili muškarci? Pa, za seks, ali kako se samo ponašaju radi njega. Iskreno...
Iza nje je zazvonio mobitel i ona se preplašila. Kad se okrenula, ugledala je Calvina Morriseya, koji se vratio. Posegnuo je rukom u jaknu i izvadio mobitel, onaj koji je imao više vrsta zvona i ostalih funkcija nego što je ikome bilo potrebno i to je samo potvrdilo njezinu odluku: Nema nikakve šanse da će sljedeća tri tjedna provesti s intelektualcem bez duše samo kako bi imala pratitelja za Dianino vjenčanje. Inzistirat će da plati svoju večeru i onda se zauvi-jek oprostiti s njim; to je bio novi plan.
Prekrižila je ruke, čekajući daje impresionira poslovnim telefonskim pozivom, ali on je samo isključio mobitel.
Min je podigla obrve. – Sto ako je nešto važno?
– Jedina osoba s kojom želim razgovarati je ovdje, – rekao je, nasmiješivši se.
– O, zaboga, – rekla je Min. – Možeš li i to isključiti?
– Molim? – rekao je, a osmijeh mu je izblijedio.
– To namjerno laskanje. – Min je opet počela hodati. – Dobio si me na večeri. Sada se možeš opustiti.
– Ja sam uvijek opušten. – Dostigao ju je s jednim korakom. – Kamo idemo?
Min je zastala, a on je zakoračio još jednom prije nego se zaustavio.
– Novi restoran o kojem svi pričaju je u ovom smjeru. Serafino's. Netko koga sam poznavala kaže da glavni kuhar sve govori svojim jelima. – Pomislila je na Davida i pogledala Cala. Isti su. – Pretpostavila sam da bi to bilo u tvom stilu. Jesi li mislio na nešto drugo?
– Da. – Položio je jedan prst na njezino rame i nježno je pogurao kako bi se okrenula, a Min se odmaknula od njegovog dodira, ali se ipak okrenula. – Moj restoran je u ovom smjeru, – re-kao je. – Nikada nemoj ići tamo gdje kuhar pokušava razgovarati sa svojom hranom. Osim ako baš ne želiš Ser...
– Ne. – Min je opet počela hodati. – Želim provjeriti tvoj ukus što se tiče restorana. Pretpos-tavljam da je isti kao i onaj za mobitele: vrlo pomodno.
– Volim praktične spravice, – rekao je, hvatajući korak s njom. – I ne mislim da to otkriva pravog mene.
– Oduvijek sam željela napraviti istraživanje o mobitelima i osobnostima, – lagala je Min dok su prolazili pored kina. – Svi oni otmjeni modeli i različiti omoti, a onda ih neki ljudi odbi-jaju nositi sa sobom. Čovjek bi pomislio...
– Tvoj je crn, – rekao je. – Vrlo praktičan. Pazi na staklo. – Posegnuo je kako bi je primio za ruku i pomaknuo da zaobiđe razbijenu pivsku bocu, ali ona ju je samostalno zaobišla, otišavši na suprotnu stranu od njega.
Pogledao joj je u noge i zastao, vjerojatno glumeći zabrinutost, te je i ona zastala. – Što je?
– Lijepe cipele, – rekao je, a ona je pogledala dolje u svoje štikle s otvorenim prstima, zave-zane crnim mašnama.
– Hvala, – rekla je, zatečena što ih je primijetio.
– Nema na čemu. – Ugurao je ruke u džepove i ponovno počeo hodati, povećavajući korake.
– Ali nisi u pravu. – I Min je produljila korak kako bi ga sustigla. – Moj mobitel nije crn. Ze-len je i oslikan velikim bijelim tratinčicama.
– Ne, nije. – Sada je hodao ispred nje, čak se nije ni pretvarao da želi ići ukorak s njom, a ona je morala potrčati kako bi uhvatila njegov ritam. – Crn je ili srebrne boje s minimalnim izborom funkcija, što je prava šteta, jer se nikada ne zna kad ćeš negdje zaglaviti i kada će ti biti potrebna jedna dobra partija pokera.
Kad ga je pogledala, izgledao je tako dobro da je ona opet morala zastati kako bi ga natjerala da prestane hodati. Ključ je bio u tome da ga drži u neizvjesnosti, a ne da zuri u njegovo lice, posebice kad je bio tako vraški u pravu što se ticalo njezinog crnog mobitela. – Molim? – rekla je ukočeno, opet prekriživši ruke. – Valjda ja znam kako mi izgleda mobitel. Na njemu su osli-kane tratinčice. I znam da sam odjenula kostim, što opet ne znači da sam dosadna. Imam na sebi i crveno donje rublje.
– Ne, nemaš. – Ruke su mu još uvijek bile u džepovima, a izgledao je veliko, široko i drsko samouvjereno.
– Pa, s takvim ponašanjem nećeš nikada otkriti, – rekla je Min, nastavivši hodati sve dok nije shvatila da je on ne slijedi. Okrenula se i ugledala ga kako je promatra. – Večera?
Koračao je prema njoj dok ga je čekala i kad je konačno stigao do nje, pognuo je glavu, re-kavši: – Kladim se s tobom u deset dolara da tvoj mobitel nema tratinčice.
– Ja ne kockam, – rekla je Min, trudeći se ne ustuknuti ni korak.
– Duplo ili ništa da nosiš potpuno bijeli grudnjak.
– Ako misliš da sam tako dosadna, što onda radiš sa mnom?
– Grudnjak sam vidio kad si u njega stavljala novčanicu. I imaš konzervativan ukus tako da nema šanse da ti je mobitel s tratinčicama. Jedina uzbudljiva stvar na tebi su tvoje cipele.
Joj. Min se namrštila. – Hej...
– As tobom sam, – rekao je, očito već na samom rubu strpljenja, – jer te pokušavam odvesti u lijepi restoran, koji je samo malo ispred nas, pa ako bismo mogli sklopiti primirje dok ne stig-nemo...
Min je opet počela hodati.
– Nećeš se kladiti? – rekao je iza nje.
– Neću se kladiti. – Min je počela brže hodati, ali on ju je ionako lagano sustigao. Duge no-ge, pomislila je i onda se prekorila što je pomislila na bilo koji dio njegovog tijela. Ili na činje-nicu da je zamijetio njezine predivne cipele. Što je baš i bilo svojstveno muškarcima poput nje-ga. Misli na okladu, rekla je samoj sebi. On je zvijer i kockar.
Zvijer i kockar je stao ispred slabo osvijetljenog prozora prekrivenog crvenim baršunastim zastorima. Iznad prozora je zlatnim slovima pisalo EMILIO'S.
– Ovo je restoran? – pitala je Min, iznenađena što nije izabrao nešto otmjenije.
– Da. – Posegnuo je rukom prema vratima.
– Čekaj. – Min je škiljeći pogledala natpis na vratima. – Radnim danima se zatvara u deset navečer. Sigurno je sada blizu deset sati. Možda bismo trebali...
– Ja sam Emiliov najdraži gost, – rekao je, otvarajući vrata. – Barem sam bio dok ne upozna tebe.
– Još jedan kompliment? – pitala je Min, izmorena.
– Nije, – rekao je s vidljivim strpljenjem. – Samo me nastavi gnjaviti tijekom cijele večere i Emilio će ti dati besplatni desert.
– Mislila sam da si mu najdraži gost, – rekla je Min.
– I jesam, – rekao je. – Ali to ne znači da ne bi cijenio predstavu. Ulaziš ili ne?
– Ulazim, – rekla je Min, prošavši pored njega i zakoračivši u restoran.
Prošla je minuta i pol po Lizinom satu prije nego ju je muškarac s glavom poput metka po-tapšao po ramenu. – Oprostite, – rekao je, – ali mislim da ste se zagledali u mene.
Liza je zatreptala. – To je zbog nevjerice. Nisam mogla vjerovati da si tako spor.
– Spor? – Izgledao je uvrijeđeno. – Nitko se kroz tu gužvu ne bi probio brže od mene. Nisam čak imao ni štitnike.
Liza je klimnula glavom. – Zamijetio si me prije dobrih sat vremena. Sto si radio, sjedio i ra-zmišljao o tome?
Zakolutao je očima. – Čuo sam da je s crvenokosama jako teško. – Naslonio se na šank. – Ja sam Tony. A ti mi duguješ.
Okej, evo ga, pomislila je Liza, također se naslonivši na šank, odmjeravajući ga. – Ja tebi dugujem?
– Da. – Nacerio joj se. – Zbog teorije o kaosu. Liza je zaklimala glavom. – Teorije o kaosu.
Primaknuo joj se bliže. – Teorija o kaosu kaže da kompleks dinamičkih sistema postane nes-tabilan zbog smetnji u njihovim okolinama, nakon čega nepoznati privlačivač vuče putanju stresa.
Liza gaje pogledala u nevjerici. – Tako ti uletavaš?
– Ja sam kompleksan dinamički sistem, – rekao je Tony.
– Nisi baš toliko kompleksan, – rekla je Liza.
– I bio sam stabilan dok ti nisi uznemirila stvari u mojoj okolini.
– Nisi baš toliko stabilan, – rekla je Liza.
Tony se nacerio. – A budući da si najnepoznatiji privlačivač u prostoriji, slijedio sam putanju svog stresa koja me dovela k tebi.
– Nije te to dovelo k meni. – Liza se okrenula leđima prema šanku, a njezina ramena su mu blokirala put do tijela. – Daj mi nešto bolje od toga ili ću pronaći nekog drugog s kime ću se zabavljati.
Krajičkom okaje ugledala drugog muškarca, slobodnog i plavokosog koji se naginjao prema Bonnie. – Je li ona uvijek ovakva? – pitao je on Bonnie i Liza se okrenula kako bi ga odmjerila. Velik, kršan, dosadan.
– Pa, tvoj prijatelj i nije baš princ na bijelom konju, – rekla je Bonnie, pružajući mu svoj najbolji zavodnički osmijeh.
I on je zračio gledajući nju. – Nisam ni ja. Je li to u redu? Ma daj, pomislila je Liza i uhvatila Tonyjev pogled.
– On to stvarno misli, – rekao je Tony. – Roger nema posebnu taktiku.
– Nakon debakla s teorijom o kaosu, to mu ide u prilog, – rekla je Liza.
– Jadničak, – govorila je Bonnie dok je prislanjala glavu na Rogerovu ruku. – Naravno, to je u redu. Ja sam Bonnie.
Roger je pogledao u nju s neskrivenim obožavanjem. – Ja sam Roger, a ti si najljepša žena koju sam vidio.
Bonnien osmijeh se raširio i primakla mu se bliže.
– Sto ne znači da ne zna sa ženama, – rekao je Tony, zvučeći zamišljeno.
– Počinjem shvaćati njegovu kvalitetu. – Liza se opet okrenula prema Tonyju. – Koja je tvo-ja?
– Odličan sam u krevetu, – rekao je Tony.
– Baš, – rekla je Liza. – Ti si beznadan slučaj, ali me možeš počastiti s pićem i ispričati sve o sebi. I svojim prijateljima.
– Što god želiš, – rekao je Tony, mahnuvši kovrčavoj konobarici. Kad im je prišla, rekao je: – Hej, Shanna, jesi li počela igrati za moj tim?
Konobarica je klimnula glavom. – Ne, ali kada počnem, ti ćeš zadnji saznati.
– Bitno da se nalazim negdje na popisu, – rekao je Tony. – Shanna, ovo je Liza. Trebamo još jednu rundu.
– Ti ga poznaješ? – rekla je Liza obraćajući se Shanni.
– On se druži s mojim prvim susjedom, – rekla je Shanna. – Njega poznajem samo zbog Ca-la.
– Cal? – rekla je Liza i pomislila: Kvragu, mogla sam jednostavno pitati nju sve što me za-nima o Calu, umjesto što sam pokupila ovoj tipa. Pa, kasnije ću popričati s njom.
– Ne želiš znati ništa o Calu, – govorio je Tony. – On ne donosi ništa dobro. Žene bi ga se trebali kloniti.
Shanna je zakolutala očima i odmaknula se od njih.
– To je zanimljivo, – rekla je Liza, smješkajući se. – Ispričaj mi sve o Calu i zbog čega on ne donosi ništa dobro.
– Lagao sam. On je odličan, – rekao je Tony. – Upoznali smo se u ljetnoj školi...
– Zajedno ste išli u srednju školu? – pitala je Liza zatečeno.
– Išli smo zajedno u treći razred, – rekao je Tony. – Iako ti misliš da je to bilo zanimljivo...
– Želim znati sve o tebi, šećeru, – rekla je Liza. – Fascinantan si mi.
Tony je samo klimnuo glavom, prihvaćajući njezine riječi doslovno. – Rođen sam...
– Mislim o tebi i tvojim prijateljima, – rekla je Liza. – Znači da ti i Roger i Cal...
Tony je počeo pričati, dok je ona iza sebe čula Bonnie koja je govorila: – Jako bi se svidio mojoj mami, – a Roger je odgovorio: – Rado bih upoznao tvoju majku.
Liza je trznula glavom prema Rogeru. – Govori li to svakoj ženi?
– Što? – pitao je Tony, smetan zbog pitanja dok je bio usred priče o svojoj zvjezdanoj bej-zbolskoj karijeri u trećem razredu.
– Nije bitno, – rekla je Liza. – Hajdemo požuriti do puberteta. Ti i Roger i Cal...
Cal je promatrao šokiranost na Mininom licu kad je, po prvi puta, dobro promotrila unutraš-njost Emilio'sa, ugledavši njegov omiljeni restoran u svom njegovom otkačenom sjaju, lustere od čelika sa žaruljicama boje jantara, stare crno-bijele fotografije na zidovima, crveno-bijele stolnjake na četvrtastim stolovima, upaljene svijeće u Chianti bočicama, rukom ispisane jelov-nike i pomiješani pribor za jelo. Čekao je da se nasmiješi, ali onda je shvatio da ne može jer su joj usta ostala potpuno otvorena od iznenađenja. Pa, zaslužuje to poslije onakvog ponašanja...– Ovo je odlično, – rekla je i počela se smijati. – Mili Bože, kako je netko poput tebe uopće pro-našao ovakvo mjesto?
– Kako to misliš, netko poput mene? – pitao je Cal.
Odšetala je kako bi izbliza pogledala Emiliove obiteljske fotografije na zidovima koje obuh-vaćaju razdoblje zadnjih osamdeset godina. – Gdje su pronašli ove stvari? – Nasmiješila se, a njezine su se meke usne razdvojile i tamne oči razvedrile, a onda je iza njega došao Emilio.
– O, gospodin Morrisey, – rekao je Emilio i Cal se okrenuo kako bi se pozdravio sa starim cimerom. – Drago mi je što te ponovno vidim.
– Emilio, – rekao je Cal. – Ovo je Min Dobbs. – Ponovno se okrenuo prema Min. – Emilio peče najbolji kruh u gradu.
– Uvjerena sam da sve najbolje pripremaš, Emilio, – rekla je Min, pružajući mu ruku. Podig-la je pogled prema njemu i pogledala ga ispod trepavica, a njezin široki osmijeh je poprimio toplinu.
Emilio se razvedrio i Cal je pomislio: Hej, zašto ja to nisam dobio?
Emilio je pljesnuo rukama. – Za tebe je moj kruh poezija. Svoj kruh ću donijeti na poklon tvojoj ljepoti, kao i pjesmu tvom ljupkom osmijehu. – Poljubio joj je ruku, a Min ga je zadiv-ljeno gledala, ne povlačeći ruku od njega.
– Emilio, Min je izašla sa mnom, – rekao je Cal. – Dosta s tim ljubljenjem.
Min je klimnula glavom prema njemu, ali bez ikakvog tračka zadivljenosti. – Nisam ja ni sa kime tako izašla. Mi se čak ni ne sviđamo jedno drugome. – Opet se okrenula prema Emiliu, smiješeći mu se. – Emilio molim odvojene račune.
– Nikako odvojene račune, Emilio, – rekao je Cal razdraženo. – A i stol bi nam dobro došao.
– Sve za tebe, – rekao je Emilio obraćajući se Min, nakon čega joj je opet poljubio ruku.
Nevjerojatno, pomislio je Cal i udario Emilia u članak kad se Min okrenula kako bi opet po-gledala po restoranu. Tip je oženjen, zaboga.
– Ovamo, – rekao je Emilio, trzajući se. Otpratio ih je do najboljeg stola pored prozora, pri-držao Min stolac od savijenog drveta i potom zastao pored Cala dovoljno dugo kako bi mu re-kao ispod glasa: – Poslužitelje sam poslao kući prije pola sata, gade.
– Nema na čemu, – rekao je Cal glasno, klimajući glavom prema njemu.
Emilio je odustao, vrativši se u kuhinju, dok je Cal gledao Min koja je do u detalje razgleda-vala restoran.
– Ovo je poput talijanskog restorana iz filmova, – rekla je Calu. – Jako mi se sviđa. Baš kao i Emilio.
– Primijetio sam, – rekao je. – Ti si prva žena koju sam doveo ovamo i koja se počela ljuba-kati s njim prije nego što smo sjeli za stol.
– Pa, ipak će me on nahraniti. – Uzela je svoju salvetu. – To u muškarcima predstavlja dobar znak. – Salvetu je raširila preko krila, a potom joj je osmijeh izblijedio i opet je izgledala nape-to. – Samo...
Cal se pripremio na njezin sljedeći napad. Nagnula se prema naprijed. – Ne mogu jesti kruh ni tjesteninu, ali nisam ga željela povrijediti. Možeš li naručiti nešto drugo?
– Naravno, – rekao je Cal iznenađeno. – Piletinu s umakom od gljiva. U njoj nema tjesteni-ne.
– Hvala ti. – Min mu se nasmiješila. – Ne bih mu željela upropastiti večer.
– Mislim da si mu je upravo popravila, – rekao je Cal. Usne su joj bile pune i meke, a kad mu se zahvalno osmjehnula, lice joj se promijenilo iz namrgođene zatvorske čuvarice u toplu lutkicu, ali onaj nestašni sjaj koji je imala u očima dok je pričala s Emiliom je nestao, stoje bila prava šteta.
Emilio je donio kruh i Min se nagnula naprijed kako bi ga vidjela. – O, izvrsno miriše. Pro-pustila sam ručak, tako da mi je ovo odlično ispalo.
– I jest odlično, – rekao je Cal. – Emiliu, za početak ćemo osvježenje, a onda nastavljamo sa piletinom s umakom od gljiva.
– Odličan izbor, gospodine Morrisey, – rekao je Emilio i Cal je to znao jer je sve bilo vrlo jednostavno za napraviti. – I dobro crveno vino kao pratnju divnom jelu?
– Odlično, – rekao je Cal, znajući da će dobiti ono koje je Emiliu ostalo otvoreno u kuhinji.
– Ja bih vodu, – rekla je Min s uzdahom, još uvijek gledajući kruh.
Kad je Emilio otišao, Cal je rekao: – Kruh je izvrstan. Ovdje ga peče.
– Ugljikohidrati, – rekla je Min, a Cal se ionako naslušao dovoljno o toj temi u zadnjih devet mjeseci koje je proveo sa Cynthie.
– Tako, – rekao je, uzimajući jednu od malih vilica. – Čime se baviš? – Prepolovio je kruh na pola i sva toplina uz opojan miris se podigla do njegovih nosnica.
– Ja sam statističarka, – rekla je Min opet s napetosti u glasu. Statističar. Izašao je na večeru s mrzovoljnom, gladnom statističarkom koja ima averziju prema riziku.
– To je... zanimljivo, – rekao je, ali ona je gledala kruh i nije primijetila. Ispružio joj je polo-vicu malog komada. – Jedi.
– Ne mogu, – rekla je. – Imam jednu haljinu u koju moram stati za točno tri tjedna.
– Jedan komadić kruha neće puno utjecati na to. – Zamahnuo je rukom, znajući daje pri-mamljiv miris Emiliovog kruha slomio i najodlučnije ljude.
– Ne. – Zatvorila je oči i čvrsto stisnula usne, stoje bilo posve beskorisno jer ju nije izluđivao pogled na kruh, bio je to miris.
– Ovo ti je možda jedina prilika da jedeš Emiliov kruh, – rekao je i ona je duboko udahnula.
– O, dovraga. – Otvorila je oči i iz ruke mu uzela kruh. – Ti si stvarno zvijer.
– Tko, ja? – pitao je Cal, promatrajući je kako otkida komadić kruha i zagriza u njega.
– Mmm, – promrmljalaje, a onda gaje žvakala sa zatvorenim očima dok joj se zadovoljstvo odražavalo po cijelom licu.
Mene onako gledaj, pomislio je i osjetio da ga nešto gurka po ramenu. Pogledao je gore i vi-dio Emilia kako stoji s pola boce vina i zuri u Min. Klimnuo je glavom prema Calu i prošaptao: – Čuvar.
Min je otvorila oči i rekla: – Emilio, ti se genije.
– Zadovoljstvo je u potpunosti moje, – rekao je Emilio.
Cal je uzeo vino od njega. – Hvala ti, Emilio, – rekao je upečatljivo i Emilio je klimnuo gla-vom i vratio se u kuhinju po piletinu.
Kad ih je donio i opet otišao, Cal je rekao: – Znači, ti si statističarka?.
Opet gaje pogledala s prijezirom. – Molim te. Baš tebe briga čime seja bavim. Odmori malo, šarmeru.
– Hej. – Uzeo je svoj komad kruha. – Ne radim ovo svaku večer. Prošlo je dosta vremena ot-kad sam zadnji puta nekoga upoznao.
Min je pogledala na ručni sat i namrštila se. Progutala je knedlu i rekla: – Prošlo je dvadeset osam minuta.
– Osim tebe. Moja zadnja veza je završila prije dva mjeseca i uživao sam u miru i tišini. – Zakolutala je očima i on je dodao: – Naravno, kad sam odlučio ponovno početi izlaziti, pozvao sam nekoga tko me mrzi. Zbog čega ovoliko neprijateljstvo?
– Neprijateljstvo? Kakvo neprijateljstvo? – Min je zabila svoju vilicu u piletinu i kušala je. – Bože, kako je ovo dobro.
Presretno je žvakala i Cal ju je promatrao, pokušavajući shvatiti što on to točno radi pogreš-no. On bi se njoj trebao sviđati. Bio je šarmantan, kvragu. – Što te još zanima u životu osim odličnih cipela?
– O, molim te, – rekla je Min kad je progutala. – Ti pričaj. Znam zašto sam ja pokupila tebe, a reci mi zašto si ti pokupio mene.
Zastao je držeći čašu na pola puta do usta. – Ti si pokupila mene?
Min je klimnula glavom. – Ja sam tebe pokupila. Vidjela sam te na uzvišenju. Pa, moja prija-teljica Liza te prva ugledala, ali te je predala meni.
– Kako obazrivo od nje, – rekao je Cal. – Znači da si me očekivala kad sam se pojavio?
– Uglavnom. – Min je odgurnula kruh prema njemu. – Makni tu košaricu kruha dalje od me-ne, radim budalu od sebe.
Povukao je košaricu do svojeg tanjura. – A zbog čega si me onda toliko namučila?
Min je otpuhnula. – Misliš da sam te namučila? Očito nisi navikao na patnju uzrokovanu že-nama.
– Pa, barem ne u prvih pet minuta, – rekao je Cal. – To obično sačuvaju za budućnost.
– Da, ali nas dvoje nemamo budućnost, – rekla je, čeznutljivo promatrajući kruh. – Morala sam požuriti.
Cal je gurnuo košaricu prema njoj. – Zbog čega mi nemamo budućnost? – pitao je, iako je i sam došao do tog zaključka samo tridesetak sekundi nakon što se upoznao s njom pored šanka.
– Zato što nisam zainteresirana za seks. – Min je otkinula još jedan komad kruha i zagrizla u njega, a Cal je promatrao zadovoljstvo koje joj se širilo licem.
Lažeš, pomislio je Cal.
– A to znači da ti nisi zainteresiran za mene, – rekla je Min kad je prožvakala.
– Hej, – rekao je uvrijeđeno. – Zbog čega misliš da sam zainteresiran samo za seks?
– Zato što si muškarac. – Opet je uzela kruh. – Statistike pokazuju da su muškarci zainteresi-rani za tri stvari: karijera, sport i seks. Zbog toga vole profesionalne navijačice.
Cal je odložio na stol svoju vilicu. – Pa, ovo je seksistički.
Min je polizala mrvicu sa svoje usne i njegova iritacija je nestala. Bilo je zanimljivo promat-rati je kad se nije mrštila: glatka mliječna koža, dva tamna oka, sitan nos, i primamljive, meke, pune ružičaste usne...
– Da, znam, – rekla je. – Ali istina je, zar ne?
– Što? – Cal se pokušao sjetiti o čemu su razgovarali. – O, misliš na ono sa sportom i sek-som? Nikako. U dvadeset prvom stoljeću smo. Naučili smo kako biti osjećajni.
– Jeste?
– Naravno, – rekao je Cal. – Inače nikada ne bismo ševili. Zakolutala je očima, a on je uzeo bocu i natočio joj vino u čašu.
– Ne mogu, – rekla je. – Previše sam popila u baru.
Bliže joj je primaknuo joj je čašu. – Pobrinut ću se da sigurno stigneš kući.
– A tko će se pobrinuti da se sigurno maknem od tebe? – pitala je, a on je odložio bocu na stol.
– Okej, ovo je bilo ispod pojasa, – rekao je oštrije nego stoje namjeravao.
Srela mu je pogled i on je pomislio: O, kvragu, evo nas opet. Potom je klimnula glavom i re-kla: – U pravu si. Nisi napravio ništa da bi to zaslužio. Ispričavam se. – Namrštila se, kao da se sjetila nečega. – Ustvari, ispričavam se za cijelu večer. Dečko me ostavio otprilike pola sata nego što sam tebe upoznala...
– Aha, – rekao je Cal.
– ... i zbog bijesa sam postala nenormalna. A onda sam shvatila da zapravo nisam ni sigurna sviđa li mi se on više i da sam ustvari bijesna sama na sebe zašto što sam bila tako glupa.
– Nisi glupa, – rekao je Cal. – Griješiti ne predstavlja glupost, samo način na koji će se neke stvari naučiti.
Zaškiljila je, djelujući zbunjeno. – Hvala ti. Uglavnom, nisi ti kriv zbog ove večeri. Mislim, imaš i ti svojih pogrešaka, ali ne bi trebao ispaštati zbog njegovih. Oprosti.
– U redu je, – rekao je, također zbunjeno. Kakve greške? – A sada popij svoje vino. Fino je.
Uzela je svoju čašu i otpila gutljaj. – Izvrsno je.
– Dobro, dolazit ćemo često ovamo, – rekao je, a onda se pokajao jer njih dvoje više nikuda neće ići zajedno.
– Još jedna uletavačka rečenica, – rekla je Min bez pakosti. – Nikamo mi više nećemo ići i to jako dobro znaš. Stoje to s tobom? Čim ugledaš ženu pretvaraš se u vuka?
Cal se naslonio na naslon stolca. – Okej, i ovo je bilo zbog bivšeg dečka, je li tako? Jer inače nisam paranoičan, ali ti si se definitivno namjerila na mene.
– Nemoj biti slabić, – rekla je Min, otkidajući komad kruha. – Imaš to prekrasno lice i tijelo zbog kojega ženama klecaju koljena i onda još kukaš.
Cal joj se nacerio. – Je li tebi klecaju koljena zbog mene?
Min je zagrizla kruh i prožvakala. – Jesu dok nisi počeo kukati, – rekla je kad je progutala. – Sada znam. Čarolija je nestala.
Cal ju je promatrao dok je lizala donju punu usnu i odjednom se sjetio dvomjesečnog celiba-ta. – Pruži mi šansu, – rekao je. – Kladim se da mogu vratiti čaroliju.
Zastala je s vrhom jezika na usni i susrela je njegov pogled na jedan dugi, vrući trenutak i ovog puta je u očima imala onaj sjaj i odjednom se više nisu čuli nikakvi zvukovi i svaki živac u njegovom tijelu mu je govorio: Ona je ona prava.
Potom je njezin jezik nestao, a on je zatresao glavom kako bi je razbistrio i pomislio: M za milijun godina.
– Ja se nikada ne kladim, – rekla je Min. – Kockanje je statistički neizvediv oblik stjecanja zarade.
– To nije metoda stjecanja zarade, – rekao je Cal. – To je način života.
– Možemo li se mi više neslagati? – pitala je Min.
– Ne vidim kako, – rekao je Cal, a onda je njezin pogled prošao pored njega i on ju je gledao kad je duboko uzdahnula.
Cal se okrenuo i ugledao Emilia, ovog puta je u rukama nosio pladanj sa piletinom, bili su to fileti zlatno-smeđe boje i veliki komadi gljiva koji su stajali u vinskom umaku.
– Oh, Bože, – rekla je Min.
Emilio ju je stalno pogledavao dok ih je posluživao. – Zadovoljstvo je služiti nekoga tko ci-jeni hranu. Kušajte.
Min je uzela komad piletine i stavila ga u usta. Izgledala je zatečeno, a onda je zatvorila oči i počela žvakati, a lice joj se ozarilo od zadovoljstva. Kad je progutala, pogledala je u Emilia sa sjajem u očima. – Ovo je nevjerojatno, – rekla je, a Cal je pomislio: Tu sam, pogledaj mene takvim očima.
– Kušaj gljive, – rekao je Emilio sretno.
– Odlazi, – rekao mu je Cal, ali Emilio je ostao dok Min nije zagrizla jednu gljivu i srdačno mu rekla daje pravi genije.
– Mogu li dobiti jedan plus što sam te doveo ovamo? – pitao je Cal kad je Emilio otišao.
– Možeš, – rekla je Min. – Ti si genije u izboru restorana. A sada budu tiho da se mogu kon-centrirati na ovo.
Cal je uzdahnuo i odustao od razgovora do kraja objeda. Na samom kraju je postalo smiješ-no kad je Min inzistirala na plaćanju svog dijela računa, ali onda joj je Cal rekao: – Ja sam tebe pozvao i ja plaćam. Zato, odbij, ženo. – Pogledala gaje kao da će se početi prepirati s njim, ali nakon jednog trenutka je samo klimnula glavom. – Puno ti hvala, – rekla mu je. – Počastio si me s predivnom večerom i pokazao mi prekrasan restoran, – i on se po prvi puta te večeri osje-ćao ugodno.
Kada su odlazili, poljubila je Emilia u obraz. – Tvoj kruh je najbolji, Emilio, ali piletina je pravo umjetničko djelo. – Potom ga je poljubila u drugi obraz.
– Hej, – rekao je Cal. – Ovdje sam. Ja sam platio piletinu.
– Nemoj preklinjali, – rekla mu je Min i otišla do vrata.
– Morrisey, mislim da si upravo pronašao pravu osobu za sebe, – rekao je Emilio.
– Nema šanse, – rekao je Cal, zahvalan što se na trenutak odvojio od nje. – Ovo je bio naš prvi, posljednji i jedini izlazak.
– Nije, – rekao je Emilio. – Vidio sam kako se gledate.
– To je bio strah i trepet, – rekao je Cal, otvarajući vrata.
– Bože, kako si glup, – rekao je Emilio, a Cal gaje ignorirao i izašao u tamu kako bi potražio Min.

http://www.book-forum.net

6Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 4:31 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 3
– Zaluđenost je zabavan dio zaljubljivanja, – rekla je Cynthie Davidu kad su ih otpratili do njihovog stola u Serafino'su, nakon čega im je konobar donio najskuplje filete i potom otišao.
David joj se nasmiješio i pomislio: Kladim se da Min sada s Calom ne priča o psihologiji. Bog zna što Min sada radi s Calom. Sto god to bilo, pronaći će on način na koji će to zaustaviti.
– Zaluđenost uzrokuju kemikalije u mozgu, – rekla je Cynthie. – Srce ti počne ubrzano radi-ti, ostaješ bez daha i osjećaš vrtoglavicu, počneš se tresti i ne možeš razmišljati. Većina ljudi pomisli na to kad razmišlja o zaljubljivanju i svatko mora proći kroz to. – Ljupko mu se nasmi-ješila. – Naša zaluđenost je bila predivna. Nismo mogli odoljeti jedno drugome.
– Hmm. – David je primio svoju čašu margarite. – Pričaj mi opet kako se njih dvoje neće složiti.
– Pa, – rekla je Cynthie, – već otprilike sada, trebao bi shvatiti daje vrijeme da je se riješi. Otpratit će ju do njezinog auta i pobrinuti se daje dobro, a potom će se rukovati s njom i reći: 'Želim ti ugodan život', i to će biti to.
– A što ako gaje ona privukla?
– Rekla sam ti, nije, – rekla je Cynthie, ali osmjeh joj je nestao s lica. – Ali ako jest, što si-gurno nije, onda će je opet pozvati van i potražiti još znakova, više dokaza da je ona osoba koju bi trebao voljeti. Kao i provjeriti sviđa li se ona njegovoj obitelji i prijateljima. Ali ona nije Ro-gerov tip, on voli cvrkutave male plavuše, a čisto sumnjam da ju je Tony uopće i zamijetio, budući daje on tip koji obraća pozornost isključivo na noge, guzu i grudi, tako da ga nisu prija-telji nagovorili daje pokupi.
– Teško je reći zbog čega je to učinio, – rekao je David, pokušavajući zvučati nevino.
– I ona neće upoznati njegovu obitelj, ali čak i da to napravi, njegovoj majci se nikako ne bi svidjela, njegovoj majci se rijetko tko može svidjeti, tako da to nikako ne bi bio znak, a Calu je potrebno odobravanje obitelji.
– Govoriš mi da će im samo to trebati kako bi se razišli? – pitao je David. – Neodobravanje obitelji i prijatelja?
– Osim ako ona ne voli svoju obitelji i ne želi im se osvetiti. U tom slučaju bi je njihovo ne-odobravanje samo gurnulo u njegovo naručje, ali ne čini mi se daje tako.
– Nije, – rekao je David, pomislivši na dvije večere s Mini-nim roditeljima u zadnja dva mjeseca. – Vrlo su bliski.
– Onda su obitelj i prijatelji veoma moćni, – rekla je Cynthie. – Stoje razlog zbog kojega sam ljubazna prema Tonyju zadnjih devet mjeseci. Ali Davide, to se neće dogoditi. Cal je u zreloj ljubavi i povezanosti sa mnom, što znači da ga Min neće privuci.
– Zrela ljubav. To bi trebala biti... četvrta faza, – rekao je David, pokušavajući joj pokazati da ju je slušao.
– Točno, – rekla je Cynthie. – Zaluđenost ne traje dugo zato stoje uvjetovana, a uvjeti se mi-jenjaju, ali ako je prava ljubav, onda se pretvara u zrelu, neuvjetovanu ljubav i u mozak se ispu-štaju nove kemikalije od kojih se osjećaš toplo, spokojno i zadovoljno kad god si u društvu s voljenom osobom. – Duboko je udahnula. – I očajno kad si bez nje jer ako voljena osoba nije prisutna, mozak neće proizvesti te kemikalije.
– O, – rekao je David, sada potpuno shvaćajući. – Znači ti sada prolaziš kroz tu krizu.
– Privremeno, – rekla je Cynthie, podignuvši bradu. – Vratit će se on. Sada je bez seksa, što predstavlja bol, psihološki znak koji će produbiti njegovu povezanost sa mnom.
– Bol, – rekao je David, razmišljajući kako je dobro sve ono što bi moglo povrijediti Cala.
Cynthie je klimnula glavom. – Kako bi se pomaklo od zaluđenosti prema povezanosti, Cal će morati osjetiti radost ili bol kad god je sa Min. Radost može predstavljati odličan razgovor ili odličan seks, a bol može biti ljubomora, frustracija, strah, ustvari, gotovo sve što doprinosi stre-su. Znak boli je razlog zbog kojega postoje tolike romance sklopljene za vrijeme rata. Kao i uredske romance.
– Točno, – rekao je David, prisjećajući se jedne pripravnice dok je bio mlađi.
– Ali mislim da se to večeras neće dogoditi. Mislim da će se on dosađivati. Moram priznati da mi je jako lijepo znati da je tvoja Min nezanimljiva i frigidna.
– Nisam rekao da je nezanimljiva i frigidna, – rekao je David.
– Nikada ne bih izlazio s nekim tko je nezanimljiv i frigidan.
– Onda si trebao izdržati, – rekla je Cynthie. – Zaluđenost traje od šest mjeseci do tri godine i nikako ne možeš znati jesi li pronašao odgovarajuću osobu dok ne prođeš kroz cijelu tu fazu. Prekinuo si nakon dva mjeseca i nisi uspio doći do povezanosti, baš kao niti ona. – Slegnula je ramenima. – Pogreška.
– Od šest mjeseci do tri godine'? – pitao je David. – A ti si ostavila Cala nakon devet mjese-ci? – Slegnuo je ramenima. – Pogreška.
Cynthie je odložila svoju vilicu. – Nije to pogreška. Dobro poznajem Cala, čak sam i pisala o njemu i znam da se trenutno nalazi u fazi povezanosti, isto kao i ja.
David je prestao jesti, osjećajući zadovoljstvo. – Pisala si o svom ljubavniku?
– Pa, nisam ga baš zvala pravim imenom, – rekla je Cynthie.
– I nisam rekla daje bio moj ljubavnik.
– Nije li to neetično?
– Nije. – Cynthie je odgurnula od sebe tanjur, s većinom hrane ostavljenom netaknutom na njemu. – Tako smo se upoznali. Čula sam za njega od dvije klijentice. Imao je priličnu reputaci-ju.
– Znam, – rekao je David, zlobno razmišljajući o Calu Morriseyu, Božjem daru ženama. – Potpuno nezasluženo.
– Šališ se? – pitala je Cynthie. – Ja sam ga proučavala i svejedno me smotao. – Opet se nas-miješila. – Priroda mu je dala to lice i tijelo, a roditelji su mu kao djetetu pružili uvjetovanu naklonost. Odgojen je tako da moli ljude za odobravanje, a najviše to voli raditi sa ženama, koje su i više nego spremne na to jer izgleda
tako kako izgleda. Tako da njegov izgled garantira pretpostavku, a šarm privlačnost. On je jedna od najelegantnijih prilagodljivih odgonetki koje sam promatrala. Radovi koje sam napisa-la o njemu su privukli mnogo pozornosti.
David je pokušao zamisliti Cala Morriseya kao dijete kad se trudio zaslužiti naklonost. Mo-gao si je predočiti samo lijepog tamnokosog dječaka u odijelu, koji se naslonjen na ljuljačku, samouvjereno smješkao djevojčicama. – Je li znao da pišeš o njemu?
– Nije, – rekla je Cynthie. – I još uvijek ne zna. Nikada i neće saznati. Završila sam se time, gotovo je. Sada pišem knjigu, već imam potpisan ugovor. Skoro je gotova. – Zadovoljno se nasmiješila. – Stvar je u tome da ja ne kukam kao neka smiješna ženica u stilu: 'Ali mislila sam da me voli', ja ipak imam klinički dokaz da me voli. I ubrzo će mi se vratiti, sve dok ga tvoja Min ne omete u tome.
– Tako, – rekao je David, naginjući se bliže. – Kada bismo se željeli uvjeriti da nisu prešli u... kako se ono zove? Privlačnost?... Sto bismo morali učiniti?
Cynthie je široko otvorila oči. – Učiniti? – Odložila je svoju čašu vina i razmislila o tome. – Pa, pretpostavljam da bismo mogli razgovarati s njihovim obiteljima i prijateljima, dobro im zapapriti na taj način, ako razumiješ što želim reći. Ali to ne bi bilo... David, ništa mi ne mora-mo učiniti. Cal me voli.
– Točno, – rekao je David, namjestivši se u svom stolcu. Obitelj, pomislio je.
Cynthie mu se nasmiješila. – Umorna sam od razgovora o njima, – rekla je. – A čime se ti baviš?
David je pomislio: Već je bilo vrijeme da počnemo pričati o meni. Rekao je: – Razvijam software, – i vidio je kako joj je pogled odlutao negdje dalje.


Ispred Emilio'sa, Min je duboko udahnula ljetni večernji zrak i pomislila: Ja sam sretna. Oči-to je dobra hrana bila lijek protiv bijesa i poniženja. Dobro je to znati za ubuduće.
Potom je izašao Cal i pitao: – Gdje ti je auto? – i time joj pokvario raspoloženje.
– Nemam auto, – rekla je Min. – Mogu pješice. – Ispružila mu je ruku. – Hvala ti na ugodnoj večeri. Na neki način. Zbogom.
– Ne, – rekao je Cal, ignorirajući njezinu ruku. – Gdje živiš?
– Gledaj, – rekla je Min razdraženo. – Mogu pješice...
– U ovom gradu po noći, posve sama? Ne, ne možeš. Odgojen sam bolje od toga. Otpratit ću te kući i ti tu ne možeš ništa, zato mi reci u kojem smjeru idemo?
Min je pomislila na prepirku s njim, ali nije bilo smisla. Čak i jedna kratka večer s Calom Morriseyem ju je naučila da je on uvijek dobivao ono što je želio. – Okej. Dobro. Puno ti hvala. Ovim smjerom.
Počeli su hodati niz ulicu, slušajući povjetarac u krošnjama drveća i zaglušene ulične zvuko-ve i Cal je išao ukorak s njom, a zvuk njegovih koraka se točno poklapao sa zvukom njezinih štikli.
– A čime se ti baviš? – pitala je.
– Vodim poslovne seminare s još dva partnera.
– Predavač si? – pitala je Min iznenađeno.
– Da, – odgovorio je. – A ti si statističarka. Jako cijenim tvoju profesiju. Ti to radiš zbog novca. A ja to činim zbog rekreacije.
– Što to?
– Razmišljam je li nešto dobra ili loša oklada. – Pogledao je dolje u nju. – Ti si kockar. Ti to činiš s milijunima dolara osiguravajućih kompanija. A ja to radim s novčanicama od deset dola-ra.
– Da, ali ja nikada ne gubim vlastiti novac, – rekla je Min.
– Niti ja, – rekao je Cal.
– Dobiješ svaku okladu? – pitala je Min, a nevjerica joj se osjetila u glasu.
– Uglavnom, – rekao je Cal.
– Opak momak, – rekla je Min. – Jesi li zbog toga osnovao vlastiti posao? Kako bi mogao kontrolirati rizik?
– Ne, samo nisam želio raditi za nikog drugog, – rekao je Cal. – To mi nije ostavilo nikakav drugi izbor.
– Ovdje skrećemo, – rekla je Min, usporavajući kad su stigli do ugla. – Gledaj, mogu...
– Nastavi hodati, – rekao je Cal i Min je to učinila. – I kako se zove ta kompanija?
– Morrisey, Packard, Capa.
– Packard i Capa su ona dvojica koja su bila s tobom u baru, – rekla je Min. – Veliki plavi i onaj s glavom... mislim onaj smiješnog izgleda.
– Da. – Cal se nacerio. – Onaj s glavom...
– Jedna moja prijateljica je spomenula da ima glavu poput metka, – rekla je Min, trgnuvši se. – To je bio kompliment.
– Kladim se da jest, – rekao je Cal. – To je sigurno rekla ona crvenokosa, je li tako?
– Primijetio si ju, – rekla je Min, osjetivši blagi ubod.
– Nisam, primijetio ju je onaj s glavom poput metka, – rekao je Cal.
– Nemoj mu reći da je to rekla, – rekla je Min. – Ona ga nikako nije željela povrijediti.
– Potrebno je puno više da se Tonyja povrijedi, – rekao je Cal. – Ali neću mu to spominjati.
– Hvala ti.
Što su se više udaljavali od prometnih ulica, postajalo je sve mračnije, čak iako je radila uli-čna rasvjeta i Min je počela osjećati zahvalnost stoje pošao s njom. – Zašto te ljudi uzimaju za podučavanje? Mislim, koja je tvoja specijalnost? Zašto ne uzmu nekoga drugog?
– Izrađujemo programe prema željama, – rekao je Cal. – U svakoj instrukcijskoj situaciji, određeni postotak polaznika neće uspjeti shvatiti. Mi jamčimo stopostotni uspjeh i ostajemo sve dok ga ne postignemo.
– To mi zvuči poput promotivnog materijala.
– Također je i istina.
– A kako to postižete? – pitala je Min. – Šarmirajući ih?
– Što ti imaš protiv šarma? – pitao je Cal.
– Jako rijetko ide ruku pod ruku s iskrenošću, – rekla je Min. Cal je uzdahnuo. – Ljudi se za-tvaraju zbog straha. Mi prvo analiziramo polaznike kako bismo otkrili tko se boji i kako se nosi s tim strahom. Neki od njih se skamene i njih predajemo Rogeru. Roger je vrlo nježan dečko. On može svakoga naučiti što god treba.
– To je malo jezivo, – rekla je Min, pokušavajući zamisliti Rogera kao jednog od onih slat-korječivih gurua za samopomoć.
– Ti si vrlo sumnjičava žena, – rekao je Cal. – Neki ljudi svoj strah sakrivaju tako što se pra-ve pametni i time ometaju nastavu. Njih pak uzima Tony. Svi odreda se šale dok se potpuno ne opuste.
– A koga ti dobiješ? – pitala je Min.
– Ja dobijem one ljutite, – rekao je Cal. – One koji su ljuti jer se boje.
– A ti ih svojim šarmom izbaviš iz toga, – rekla je Min.
– Pa, ja to ne bih baš tako rekao, ali da, pretpostavljam da se može i tako interpretirati.
One ljutite. Nastavili su hodati u tišini dok su im koraci ujednačeno odzvanjali ulicom.
Min gaje pogledala. – Vjerojatno se večeras sa mnom osjećaš kao na svom području.
– Ne, – odgovorio je Cal. – Ti nisi ljuta zato što se bojiš. Sumnjam da te tako nešto može plašiti. Ljuta si jer je netko bio bezobrazan prema tebi. A na ovom svijetu nema dovoljno šarma koji bi te izvukao iz toga sve dok ne riješiš pravi razlog.
– A ti i dalje uporno pokušavaš, – rekla je Min.
– Ne, nije istina, – rekao je Cal. – Kad si mi rekla da si ostavljena, prestao sam i povukao se.
Min je razmislila o tome. – Izgleda da jesi. Prilično.
– A nije li ti sada žao što si cijelu večer bila tako mrzovoljna? – pitao je Cal.
– Nije, – odgovorila je Min. – Zato što si se bacio na šarm prije toga, što znači da si htio neš-to od mene, a samo Bog zna što... – Seks kako bi dobio okladu, ti zvijeri. – ... i zaslužuješ ova-kvo ponašanje zbog toga.
Nekoliko koraka kasnije, Cal je rekao: – Pošteno.
Min se sama sebi nasmiješila i pomislila: Pa, on stvarno ima jedna sitan djelić iskrenosti u sebi. Šteta što je samo jedan. Hodali su u tišini dok konačno nisu stigli do stepenica njezine kuće. – Stigli smo. Puno ti hvala...
– Gdje? – pitao je Cal, pogledavajući uokolo. – Ja ne vidim nikakvu kuću.
– Tamo gore, – rekla je Min, upirući prstom prema brežuljku.
– Stepenice su ovdje. Možemo se...
Cal je zurio kroz tamu u brežuljak. – Isuse, ženo, ovo izgleda kao Mount Everest. Koliko ovdje ima stepenica?
– Trideset dvije, – rekla je Min, – i još dvadeset šest nakon toga kako bih došla do mog stana u potkrovlju. – Ispružila je ruku.
– Ovdje ćemo se pozdraviti. Hvala ti što si me dopratio kući. Želim ti sve najbolje u buduć-nosti.
Ignorirao ju je kako bi opet pogledao gore u brežuljak. – Ne. Neću te ostaviti da se sama pe-nješ po tom mraku.
– U redu je, – rekla je Min. – Sedamdeset osam posto napadnutih žena su napali muškarci koje poznaju.
– Je li ovo još jedan napad na mene? – pitao je Cal.
– Nije. Ne poznajem nijednog muškarca koji bi prešao trideset dvije stepenice kako bi me napao i zato sam posve sigurna. Možeš mirno otići kući.
– Ne, – rekao je strpljivo. – Ne mogu. Pokreni se. Ja sam odmah iza tebe.
Iza nje? Trideset dvije stepenice da joj gleda u guzu? – Ne, nećeš.
– Gledaj, kasno je, umoran sam i ne bismo li...
– Nema šanse da ideš za mnom tim stepenicama. Ako se baš želiš popeti, ja ću ići iza tebe.
– Zašto? – pitao je smušeno.
– Nema šanse da ćeš mi cijelim tim putem gledati u stražnjicu.
Klimnuo je glavom. – Znaš, Dobbs, ti izgledaš poput normalne osobe, ali onda otvoriš usta i...
– Počni se penjati ili odlazi kući, – rekla je Min.
Cal je uzdahnuo i zakoračio na prvu stepenicu. – Čekaj malo. Sada ćeš ti gledati u moju stra-žnjicu.
– Da, ali i vjerojatno imaš odličnu stražnjicu, – rekla je Min.
– To je nešto posve drugačije.
– Ja tvoju čak ne mogu ni vidjeti, – rekao je Cal. – Mračno je i jakna ti je predugačka.
– Penji se ili odlazi, – rekla je Min i Cal se počeo penjati stepenicama.
Kad su stigli do vrha, oklijevao je i ona je kroz njegove oči pogledala kuću od starog kamena i žbuke, mračnu i otrcanu uz koju su se penjali grmovi ruža, koji su bili tako stari da su se pret-vorili u grmove bodlji. – Lijepa je, – rekla je, kao da se brani.
– Vjerojatno je po danu predivna, – rekao je ljubazno.
– Točno. – Min je prošla pored njega kako bi se popela kamenim stepenicama do trijema. Otključala je vrata. – Evo, vidiš? Sada možeš ići.
– Ovo nisu tvoja vrata, – rekao je. – Rekla si da živiš u potkrovlju.
– Dobro, penji se sve do potkrovlja. – Mahnula mu je da uđe u predvorje kuće. Kad je ušao unutra, izblijeđene plave tapete i hrastovina su izgledali otrcano umjesto ugodno i to ju je iriti-ralo. – Gore, rekla je, – pokazujući prema uskom stubištu koje se protezalo uz jedan zid, a koje je sada djelovalo još uže, jer je on bio na početku s tim ramenima, koja su bila izrazito široka i blokirala put i on se popeo tih stepenicama do samoga kraja, a ona gaje išla slijedila.
Imao je odličnu guzu.
Ito je sve što je bilo lijepo u vezi s njim, rekla je Min sama sebi. Budi razumna, zadrži bistru glavu. Nikada ga više nećeš vidjeti.
– Pa, barem znaš da onaj tko te dvaput otprati kući misli nešto ozbiljno s tobom, – rekao je kad je konačno stigao do njezinih vrata.
Okrenuo se kad je to rekao, a Min, koja je još uvijek zaostajala dvije stepenice za njim zureći u njegovu stražnjicu, naletjela je na njegov lakat i jako se udarila iznad oka, zbog čega je izgu-bila ravnotežu i jedva se spasila tako što se snažno uhvatila za ogradu.
– Isuse, – rekao je. – Žao mi je. – Sagnuo se do nje, a ona ga je otjerala.
– Ne, ne, – rekla je. – Ja sam kriva. Bila sam preblizu. – Joj, pomislila je, odsutno opipavaju-ći mjesto gdje ju je udario. Eto to dobiješ kad si površna zvijer.
– Pusti me samo da vidim, – rekao je, pokušavajući pogledati u njezine oči. Nježno je polo-žio ruku na jednu stranu njezinog lica kako bi joj podigao bradu.
– Ne. – Odmaknula mu je ruku jer je počela osjećati trnce. – Dobro sam. Osim što sam dio sedamdeset osam posto žena koje su napali...
– O, daj prestani s time, – rekao je, uspravivši se. – Jesi dobro?
– Jesam. – Opet se ustala i zaobišla ga kako bi otključala svoja vrata. – Sada možeš ići.
– Da. – Primio joj je ruku i jednom ju protresao. – Drago mi je što sam te upoznao, Dobbs. Oprosti za taj lakat u glavu. Želim ti ugodan život.
– Da, imat ću ga, – rekla je Min. – Odustajem od muškaraca i nabavit ću si mačku. – Uvukla se unutra, zatvorivši mu vrata pred nosom prije nego što joj je uspio reći bilo što drugo. Želim ti ugodan život. Koga on to zavarava?
Uključila je bakinu porculansku lampu koja je stajala pored vrata i ispred nje se pojavila nje-zina dnevna soba, otrcana, ali ugodna. Svjetlo na njezinoj automatskoj sekretarici je treptalo i otišla je do nje i pritisnula tipku, i dok je preslušavala poruke, trljala je rukom bolno čelo.
– Min – rekao je glas njezine sestre. – Samo sam se željela uvjeriti da nisi zaboravila probu haljine za sutra. Jedva čekam da te vidim. – Diana je zvučala pomalo očajno, što je bilo neuobi-čajeno za nju i Min je još jednom preslušala njezinu poruku. Nešto nije bilo u redu.
– Dobbsove nikada ne mogu pobijediti, – rekla je i pomislila na Calvina Morriseya. Otišla je do oštećene police iznad kamina i pogledala iznad snjiježnih kugli, koje su stajale poredane ispred starog ogledala, koje je pak jednom davno stajalo u hodniku njezine bake. Obično okrug-lo lice, obična smeđa kosa i to je sve u stoje Cal Morrisey gledao cijelu večer. A sada ima i pre-divnu modricu. Uzdahnula je i uzela jednu staklenu kuglu sa snijegom koju joj je Bonnie kupila za Božić, unutra je stajala Pepeljuga sa svojim princem na stepenicama njihovog plavog dvorca, a pahuljice su padale po njima. Cal Morrisey bi savršeno pristajao na tim stepenicama. Dok bi ona, s druge strane, bila zamoljena da uđe na ulaz za poslugu. – Samo nisam tip žene iz bajke, – rekla je samoj sebi, nakon čega je odložila snježnu kuglu kako bi uključila glazbenu liniju i ubrzo se začuo Elvis i njegova pjesma 'The Devil in Disguise'.
– I nemoj zaboraviti da je Cal Morrisey upravo to, Dobbsice, – rekla je samoj sebi i otišla staviti oblog na modricu, a zatim pod vrući tuš kako bi sa sebe sprala sve uspomene na ovu ve-čer. Barem onaj dio s Davidom. Poslije Davida je bilo nekih trenutaka koji i nisu bili tako užas-ni.
Ali definitivno više nikada neće vidjeti Calvina Morriseya.
Kad je Cal sljedećeg jutra stigao na posao, sunce je sijalo kroz visoke prozore u uredu koji se nalazio u galeriji, miris svježe kave je ispunio prostoriju, Roger mu je mahnuo sa svog mjesta pored prozora, a Elvis Costello je pjevao 'The Angles Wanna Wear My Red Shoes' na CD pla-veru. U redu, pomislio je Cal. Odložio je fascikl na stakleni stol, natočio si šalicu kave i izvu-kao svoj Aeron stolac, spreman da proljepša svijet ljudima zarobljenim na poslovnim semina-rima.
Tony je ušao nakon njega i udario ga po leđima. – Dobro si izveo ono sinoć. Reci mi da si dobio okladu.
– O čemu ti pričaš? – pitao je Cal.
– Pa o okladi s Davidom, – odgovorio je Tony. – O okladi za onaj sivi kostim. Reci mi da si dobio.
– Naravno. – Cal se spustio u svoj stolac. – Vidio si me da odlazim s njom.
– U pravu si, da, u pravu si, trebao sam vjerovati u tebe. Hoćeš ti reći Davidu ili ću ja?
– Reći mu, što? – Cal se okrenuo prema svojem računalu i stisnuo tipku za primanje elek-tronske pošte.
– Da si se seksao s kostimom, – rekao je Tony.
– Što? – pitao je Cal, škiljeći u ekran, dok je Elvis pjevao zajedno sa svojim pratećim voka-lima. – Naravno da nisam.
– O. – Tony je klimnuo glavom. – Pa, imaš još mjesec dana.
– Tony, – rekao je Cal kad mu se popis poruka pojavio na ekranu. – Ne znam o čemu ti pri-čaš, ali siguran sam da mi trošiš vrijeme uzalud.
– David se kladio s tobom da ćeš odvesti kostim u krevet u roku mjesec dana, – govorio je Tony s vidljivim strpljenjem. – I meni bi taj novac dobro došao, pa ako bi mogao...
– Ne, – rekao je Cal. – Ja se nisam okladio.
– David misli da jesi, – rekao je Tony.
– Ne, ne misli, – rekao je Cal. – Sada kada je trijezan sigurno ne misli da se sa mnom kladio za deset tisuća dolara zbog neke nepoznate žene i pitanja mogu li ju ja odvući u krevet. Može-mo li sada krenuti s poslom? Tu je novac za tebe. Plaćaju nam da radimo ovo.
Fascikl je preko stola odgurnuo prema Tonyju, koji gaje uzeo i prelistao. – Ništa lakše, – re-kao je i krenuo se udaljavati. – O, samo da znaš, Cynthie je sinoć otišla s Davidom.
– Dobro za njih. – Cal se ponovno vratio svojem računalu i porukama na njemu.
– To te nimalo ne smeta? – pitao je Tony.
– Zašto me danas maltretiraš? – pitao je Cal.
– Samo se želim uvjeriti da joj se nećeš vratiti, – rekao je Tony. – Moja budućnost ovisi o tome.
– Kako? – pitao je Cal.
– Pa, prvi ćeš se oženiti, – rekao je Tony, vraćajući se kako bi sjeo na rub Calovog stola. – Ti uvijek sve prvi napraviš. A onda će se oženiti i Roger i obojica ćete se odseliti u predgrađe. A Roger će se oženiti s nekom uštogljenom kao stoje i on sam, što znači da ću morati živjeti s tobom, a s obzirom da me Cynthie nikada nije voljela, bit će ju teško nagovoriti na to.
– Baš kao i mene, – rekao je Cal. – Silazi s mog stola.
– Ne bi to bilo s tobom, ne u kući, – rekao je Tony. – Razmišljao sam o lijepom stančiću iz-nad garaže. To bi ti moglo odgovarati. Mogao bi doći do mene i zajedno bismo gledali utakmi-ce i pili, a kasnije ne bi morao voziti do kuće. A ja bih vam mogao čuvati djecu kad bi ti i tvoja žena htjeli izaći van.
– Kao prvo, – rekao je Cal, – neću se ženiti i zato možeš zaboraviti na ženu. Drugo, ako bih već bio dovoljno lud da se oženim, ne bih imao djecu. Treće, ako bih bio dovoljno lud da se oženim i imam djecu, nema nikakve šanse da bih ti dao da mi čuvaš djecu.
– Pa, obojica bismo do tada sazrjeli, – rekao je Tony. – Trenutno ni sam ne bih nikoga čuva-o.
– Ja ću se prvi oženiti, – rekao je Roger.
Obojica su se okrenula prema njemu i on im se nasmiješio, onako velik, plavi i proziran zbog sunčeve svjetlosti koja se probijala kroz velike prozore iza njega.
– Oženit ću se s Bonnie, – rekao je Roger. Cal se namrštio. – Tko je Bonnie?
– Minijaturna plavuša koju je sinoć upoznao, – rekao je Tony s gađenjem u glasu.
– Ona se zove Bonnie, – rekao je Roger s ledenim glasom, a Cal i Tony su se uspravili.
– On to ozbiljno, – rekao je Cal Tonyju. – Što se dogodilo?
– Ona crvenokosa je željela mene, – rekao je Tony. – I prišao sam joj. A Roger je išao za mnom i spetljao se s minijaturnom... s Bonnie. A negdje između onda i sada je izgubio razum. – Klimnuo je glavom prema Rogeru. – To je žena koju poznaješ manje od dvanaest sati. Trebalo ti je godinu dana da izabereš kauč, ali si sasvim ozbiljan...
– Da, – rekaoje Roger. – Ona je prava.
– Možda, – rekao je Cal, misleći u sebi, Vraga jest. – Nisi joj to rekao, je li tako?
– Nisam, – rekao je Roger. – Mislio sam da je prerano.
– Misliš? – pitao je Tony. – Isuse.
– Oženit ću je, – rekao je Roger, – i zato prestanite vikati i prihvatiti to. Savršena je.
– Nijedna žena nije savršena, – rekao je Tony. – Što je razlog zbog kojeg stalno moramo tra-žiti. Hoćeš li se večeras vidjeti s njom?
– Ne, – rekao je Roger. – One imaju neku foru svakog drugog četvrtka kada su zajedno. Bonnie ju zove njihovom 'Ako večeri'.
– One? – pitao je Tony.
Roger je klimnuo glavom. – Bonnie, Liza i Min.
– Tko je Min? – pitao je Tony, opet izgubljen.
– Ona s kojom neću spavati, – rekao je Cal. Ako je Bonnie imalo sličila Min, onda je Roger u velikoj nevolji.
– Hoćeš li se vidjeti s Bonnie u petak? – pitao je Tony Roge-ra, držeći se svoje poante.
Roger je potvrdno klimnuo glavom. – Rekla je da će biti u The Long Shotu. Tamo im nije baza, ali je rekla da će me tamo potražiti. A u subotu dolazi na utakmicu. A možda ćemo kasni-je i večerati.
– Doći će te gledati dok treniraš djecu? – pitao je Cal. – Sigurno te puno voli.
– Još ne, – rekao je Roger. – Ali hoće.
– Petak, – rekao je Tony, ignorirajući ih. – To je dobro. Ja se mogu nabacivati Lizi, a Cal ko-stimu.
– Ne, – rekao je Cal.
Roger je izgledao suosjećajno. – Što se dogodilo?
Cal se vratio svom računalu. – Ona je konzervativna statističarka koja se nikada ne kocka i koja me tijekom cijele večere napadala. Onda sam ju otpratio kući, penjući se uz pedeset osam stepenica kako bih se uvjerio da ju netko ne opljačka i laktom sam je udario u glavu. Bio je to najgori izlazak mog života, a siguran sam i njezin.
– Udario si je? – pitao je Tony.
– Slučajno, – rekao je Cal. – Poslao bih joj cvijeće da se ispričam, ali ona ne voli ni šarmira-nje. Gotovo je. Idemo dalje.
– Znači da će odustati od još jedne, – rekao je Tony, klimajući glavom.
Cal ga je iznervirano pogledao. – A hajde ti meni ispričaj sve o svojim dubokim i dugotraj-nim vezama.
– Da, ali to sam ja, – rekao je Tony. – Ja sam površan.
– Bonnie živi na prvom katu te kuće, – rekao je Roger, kao da oni nisu razgovarali, – tako da sam morao prijeći samo prve trideset dvije stepenice. A onda joj je bilo žao mene, pa me pozva-la unutra na kavu. Mogao bih se jednostavno naviknuti na te stepenice.
– Znači li to da Liza živi na drugom katu? – pitao je Tony.
– Ne, Liza živi na Penningtonu, – rekao je Roger. – Svake godine se seli u drugi stan, kao što radi i s poslom. Bonnie kaže da Liza voli promjene.
Cal je pogledao Tonyja. – Nisi je otpratio kući?
– Pobjegla je dok sam bio u zahodu, – rekao je Tony. – Mislim da glumi teško osvojivu.
– Podsjeća me na Min, – rekao je Cal, vraćajući se svom računalu. – Samo što mislim da ona ne glumi.
– Bonnie i ja smo otpratili Lizu kući, – rekao je Roger. – Bilo je lijepo. Tako sam mogao provesti više vremena s Bonnie.
– Isuse, čovječe, daj se saberi, – rekao je Tony.
– Ti si stvarno ozbiljan u vezi toga? – pitao je Cal, okrećući se prema Rogeru.
– Da.
Cal je na njegovom licu vidio odlučnost. – Čestitam, – rekao je, odlučivši drugi put dobro provjeriti Bonnie. – Sačekaj mjesec dana sa prosidbom. Ne želiš je preplašiti.
– To sam i mislio, – rekao je Roger.
– Obojica ste poludjeli, – rekao je Tony.
– Svi ćemo postati nezaposleni ako se odmah ne bacimo na posao, – rekao je Cal. – Poči-njemo s osvježavajućim Batchelderom
– Bonnie kaže da je Min odlična, – rekao je Roger. – Djelovala mi je ljupko.
– Min nije ljupka, – rekao je Cal. – Min je ljuta na cijeli svijet i to iskaljuje na svakog muš-karca koji joj se nađe u blizini. A sada, što se tiče našeg predmeta...
– Jesi siguran da David zna da nema ništa od oklade? – pitao je Tony.
– Sto posto, – rekao je Cal. – Više nikada neću vidjeti tu ženu. A što se tiče...


Tog poslijepodneva u 16:30, Min je ušla u prostoriju presvučenu moareom u boji slonove kosti, najvećeg trgovačkog centra za vjenčanja u gradu, posve svjesna da kasni i uopće ne ma-reći za to. Majka joj je vjerojatno prezauzeta maltretiranjem Diane da...
– Kasniš, – rekla je Nanette Dobbs. – Zakazano vrijeme je prošlo prije točno pola sata.
– Ja radim. – Min je prešla preko debelog zlatnog tepiha i obišla nakupinu ogorčenja koja ju je rodila, ostavljajući svoju jaknu na tapeciran stolac. – To znači da osiguravajuća kuća ima prednost u raspolaganju s mojim vremenom. Ako me negdje želiš točno u minutu, onda napravi raspored za vrijeme poslije posla.
– To je smiješno, – rekla je Nanette. – Tvoja haljina je u drugoj prostoriji. Krojačka je već s Dianom i ostalim djevojkama. Daj mi svoju bluzu, i tako ćeš je samo baciti na pod kad odeš do njih. – Ispružila je svoju vladarsku ruku s francuskom manikurom, a Min je uzdahnula i skinula bluzu sa sebe.
– O, Min, – rekla je njezina majka, s grubim glasom punim dobro poznatog omalovažavanja. – Gdje si uopće kupila taj grudnjak?
Min je pogledala dolje u svoje donje rublje. Čisti pamuk, ali savršeno ugodan. – Nemam pojma. Zašto?
– Bijeli pamuk, – rekla je Nanette. – Iskreno, Min, čisti pamuk je poput...
– Meni se sviđa.
– ... nije nimalo uzbudljiv.
Min je trepnula. – Bila sam na poslu. Tamo nikada nema uzbuđenja.
– Pričam o muškarcima, – rekla je Nanette. – Imaš trideset tri godine. Najbolje godine su iza tebe, a ti nosiš bijeli pamuk.
– Bila sam na poslu, – rekla je Min, gubeći strpljenje.
– To nema veze. – Majka joj je preokrenula bluzu, provjerila etiketu, vidjela da je od svile i odjednom je izgledala djelomično zadovoljno. – Ako nosiš donje rublje od bijelog pamuka, onda se tako i osjećaš i ponašaš, a bijeli pamuk ne može uloviti muškarca, kao niti zadržati. Uvijek nosi čipku.
– Ti bi bila odlična svodnica, – rekla je Min i krenula prema ostalim djevojkama.
– Minerva, – rekla joj je majka.
– Pa, oprosti. – Min je zastala i okrenula se. – Ali iskreno, majko, ovaj razgovor postaje otr-can i dosadan. Nisam čak ni sigurna želim li se ikada udati, a ti kritiziraš moje donje rublje jer nije dovoljno dobar mamac. Ne možeš li...
Nanette je podigla bradu, a vilica joj je sada postala još oštrija. – S ovakvim ponašanjem ćeš sigurno izgubiti Davida. Min je duboko udahnula. – Sto se Davida tiče...
– Što? – Tijelo njezine majke se napelo. – Stoje s Davidom? Min se veselo nasmiješila. – Vi-še nismo zajedno.
– O, Min, – jaukala je Nanette, prislanjajući Mininu bluzu na svoja prsa i to je bio prizor očaja usred skupocjenog dekora boje zlata i slonovače.
– Nije bio onaj pravi za mene, majko, – rekla je Min.
– Da, – rekla je Nanette, – ali nisi li ga mogla zadržati dok ne prođe vjenčanje?
– Očito nisam, – rekla je Min. – Hajdemo prijeći na stvar. Što moram učiniti da ti više nika-da ne bi spomenula njegovo ime?
– Nosi čipku.
– Zbog toga ćeš mi se maknuti s vrata?
– Na neko vrijeme.
Min joj se nacerila i krenula prema svlačionici. – Prava si mustra.
– Kao i ti, dušo, – rekla je Nanette, promatrajući svoje najstarije dijete. – Jako se ponosim tobom, znaš. Razmazala ti se šminka iznad oka. Štoje to?
– O, zaboga. – Min je zatvorila vrata iza sebe. Otkopčala je suknju, pustivši je da padne na zlatni tepih i potom se počela promatrati u zlatno uokvirenom ogledalu. – Nisi toliko loša, – rekla je samoj sebi, ali nije bila uvjerena u to. – Samo trebaš pronaći muškarca koji voli vrlo zdrave žene.
Sa zlatne vješalice je skinula blijedoljubičastu suknju i uvukla se u nju, pazeći da ne pokida napravljene nabore od sifona na krajevima, uvukavši trbuh u sebe kako bi je mogla skopčati. Potom je uzela blijedoljubičastu bluzu od sifona, otkopčala sitne dugmiće i raširila je preko svojih grudi, a bila joj je tako uska i tijesna na grudima da su joj se vidjeli rubovi bijelog pamu-čnog grudnjaka. Poravnala je rukave i materijal u slojevima je lijepo padao po njezinim rukama, s produžetcima koji će se povlačiti po svemu na svadbi. Bluza je padala preko bokova gdje je također imala nabore. – Odlično, – rekla je. – Više širine na bokovima. Toga nikada dovoljno.
Potom je uzela korzet u nježno plavoj i blijedoljubičastoj boji s blijedo ljubičastim vrpcama. Tkanina je bila tako predivna kad ju je Diana izabrala prije šest mjeseci daje Min unajmila kro-jačicu da joj napravi posteljinu od nje, a sada je pogledala u uski korzet i pomislila: Morat ću nositi nešto drugo. Ovo mi nikako neće pristajati. Duboko je udahnula i oko sebe omotala kor-zet. Grudi joj je digao u nebesa, ali se nikako nije uspio spojiti na sredini, nedostajalo mu je barem dva centimetra. Ugljikohidrati. Zlobno je pomislila na Cala Morriseya i Emiliov kruh. Potom je popravila puder na licu kako bi vješto sakrila modricu i izašla iz kabine suočiti se sa svojom majkom.
Umjesto nje, susrela se s Dianom, koja je stajala na povišenju ispred ogromnog zlatno uokvi-renog ogledala, zaokupljena svojim dvjema ljupkim djeverušama, ženama kojima je Liza dala imena Vlažna i Vlažnija, a na CD playeru su se čule Dixie Chicks.
– Spremna za bijeg, – rekla je Min Diani. – I tako neprilično ovoj situaciji.
– Hmm? – rekla je Diana, zureći u ogledalo. – Ne, to je Odbjegla nevjesta.
– Točno, – rekla je Min, prisjećajući se daje Diana poželjela svoje vjenčanje organizirati po uzoru na filmove Julije Roberts. Pa, barem je imala nekakav plan.
– Obožavam taj film, – rekla je Sušan. – Ona je izgledala plavo, žučljivo, očajno i, ovaj, vla-žno u sifonu sa zelenim korzetom.
– Ja sam mislila da je bezvezan, – rekla je tamnokosa Karen, takozvana Vlažnija, a izgledala je sofisticirano i nadmoćno u sifonu ispod plavog korzeta. Min je rukom mahnula prema Vlaž-nijoj. – Pomakni se malo da vidim sestru.
Vlažnija se pomaknula i Min je prvi put ugledala Dianu.
– Opa.
Diana je izgledala kao da je upravo izašla iz bajke, odjevena u sifon boje bjelokosti i saten. Njezina kovrčava kosa se spuštala iz umjetnički razbarušene punđe, u biserima ukrašene pra-menove, koji su padali oko blijedog i okruglog lica, a vrat joj se graciozno uzdizao iznad savr-šene kože, koja se jasno vidjela zbog vrlo niskog dekoltea, identičnog onom Mininom. Oko vrata je imala nabrani sifon, koji se spajao s korzetom, koji joj je opet naglašavao tanak struk i sa struka su se nabori spuštali i nestajali ispod korzeta, razdvajajući se kako bi otkrili ravnu suknju, također ukrašenu naborima, koji su se spuštali sve do samoga ruba i završavali točno iznad salonki povezanih satenskim masnicama. Okrenula se na povišenju kako bi pogledala u ogledalo i Min je ugledala još nabora, koji su joj se pružali uzduž kralježnice i pomicali se sva-kog puta kada bi se Diana pomaknula.
– Što kažeš? – pitala je Diana, bez ikakvog izraza na licu. Mislim da izgledaš kao seksom za-luđena princeza na heroinu, pomislila je Min, ali je rekla: – Mislim da si prekrasna, – zato stoje i to bila istina.
– Divna si, – rekla je Vlažnija, poravnavajući Dijinu suknju, kojoj nije trebalo poravnavanje.
– Aha, – rekla je Vlažna. Min ju je željela sažaljevati; nikako ne može biti lagano gledati najbolju prijateljicu kako se udaje za tvog bivšeg dečka, posebice kad izgledaš poput vraga u zelenom; ali Vlažna je bila takva osoba-beskičmenjak daje bilo uistinu teško suosjećati s njom.
– Ovo ne bi valjalo za jutarnje vjenčanje, – rekla je Diana, dotaknuvši mašnu na svojim gru-dima. – Ne bi valjalo ni navečer. Ali moje vjenčanje je u suton. To je čarobno vrijeme. I to mi-jenja sve.
– Ti izgledaš čarobno, – rekla je Min, čuvši u Dianinom glasu isto onu napetost kao na au-tomatskoj sekretarici. – Jesi li dobro?
Diana se okrenula opet prema ogledalu. – Ti ni mrtva ne bi ušla u ovo, je li tako?
– Ako bih izgledala poput tebe, možda.
Vlažnija je promotrila Min od glave do pete, usput primjećujući tijesni korzet koji samo što nije eksplodirao, kao i bijeli grudnjak. – Ovo nije Minin stil.
– Misliš? – pitala je Min. – Pitam zato što sam ovo namjeravala odjenuti na posao kad prođe vjenčanje. Mogu li na minutu ostati nasamo sa sestrom?
Vlažnija je podigla obrve, ali Vlažna je rado pobjegla u svlačionicu, a kad je Min prekrižila ruke i nastavila zuriti u nju, Vlažnija se predala i također otišla.
– Što se događa? – pitala je Min Dianu dok su Dixie Chicks prestajale pjevati i počinjala je Martina McBride sa 'ILove You'.
– Ništa, – odgovorila je Diana, promatrajući se u ogledalu. – Pa, torta, imamo problema s tortom, ali sve ostalo je savršeno.
– Je li nešto zbog Grega? – pitala je Min, pomislivši: Ne bih se željela udati za kilavca bez obzira koliko bogat i sladak bio. Ako se ikada bude udala, bit će to za nekog muškarca koji je uvijek na iglama, nekoga tko će biti riskantan i brz i zauvijek zanimljiv...
– Greg je savršen, – rekla je Diana, namještajući nabore na haljini zbog čega su joj bokovi izgledali nekako mršaviji.
– O, dobro, – rekla je Min. – A što je s tortom?
– Torta... – Diana je pročistila grlo. – Torta nije naručena na vrijeme.
– Mislila sam da Greg pozna odličnog slastičara, – rekla je Min.
– I pozna, – rekla je Diana. – Ali je... zaboravio i sada je prekasno, a ja moram pronaći no-vog slastičara.
– Tko može napraviti ogromnu umjetničku tortu za tri tjedna?
– Nije Greg kriv, – rekla je Diana. – Znaš kakvi su muškarci. Na njih se ne može osloniti u vezi takvih stvari. Ja sam kriva što nisam provjerila.
– Nisu svi muškarci takvi, – rekla je Min. – Sinoć sam upoznala pravu zvijer, ali on bi se po-brinuo za tu tortu.
– Pa, Greg nije zvijer, – rekla je Diana. – Radije bih imala dobrog muškarca koji zaboravlja torte nego zvijer koja ih se sjeti.
– Dobro si to rekla, – odgovorila je Min. – Gledaj, ja ću ti pronaći tortu. To je najmanje što mogu učiniti kako bih se iskupila za svoje pogreške.
Diana je odustala od nabora i okrenula se prema njoj. – Stoje bilo? Ti nisi ništa pogriješila. Sto se dogodilo?
– Izgubila sam Davida i predebela sam za ovaj korzet, – rekla je Min, držeći rukama krajeve vrpci.
– Nisi debela, – rekla je Diana, ali je sišla s povišenja. – Vjerojatno su poslali pogrešnu veli-činu. Daj da vidim.
Min je skinula korzet i predala ga Diani, koja ga je počela prevrtati naopačke svojim struč-nim rukama.
– Što se dogodilo s Davidom? – pitala je Diana dok se mrštila gledajući u etiketu.
– Nisam htjela spavati s njim i zato me ostavio.
– Kakav kreten. – Diana je podigla pogled, posve zbunjena. – Ovo je broj 38/40. Trebalo bi ti odgovarati.
– U kojem svemiru? – pitala je Min bijesno. – Taj broj nisam nosila ni kad sam se rodila. Tko je uopće to naručio?
– Ja, – rekla je Nanette iza nje. – Pretpostavila sam da ćeš omršavjeti za sestrino vjenčanje. Još uvijek si na dijeti, je li tako?
– Da, – odgovorila je Min, oštro odsjekavši riječ dok se okretala prema svojoj majci. – Ali budimo realni. Kupila si bluzu koja mi odgovara. – Pogledala je dolje gdje su sićušni dugmići plijenili pozornost jer su stršili na njezinim grudima. – Na neki način. Zašto ne...
– Imala si godinu dana, – rekla joj je majka, uzimajući hrpu donjeg rublja s drugog odjela. – Mislila sam da će ti korzet odgovarati ako skineš par kilograma, a za to si imala dosta vremena.
Min je duboko udahnula i otkopčala dugme svoje suknje. – Gledaj, majko, nikada neću biti vitka. Ja sam Norvežanka. Ako si željela tanku kćerku, nisi se trebala udati za čovjeka čiji su ženski preci nosili krave doma s ispaše.
– Samo si napola Norvežanka, – rekla je Nanette, – što ti uopće nije isprika jer ima pregršt norveških ljepotica. Ti previše jedeš samo da bi meni prkosila.
– Majko, ne vrti se sve oko tebe, – planula je Min dok je rukom pridržavala suknju. – Ima nešto i u genima.
– Nemoj se derati na mene, dušo, – rekla joj je majka, a potom se okrenula prema Diani, po-digavši korzet. – Jednostavno ćemo ga nekako morati pričvrstiti.
– Dobra ideja, – rekla je Min. – I onda kad budem prilazila oltaru, možeš se do mile volje hvaliti kako sam vitka i lijepa.
– Minerva, ovo je vjenčanje tvoje sestre, – rekla je Nanette. – Mogla bi se malo žrtvovati.
– U redu je, u redu je, – rekla je Diana, podigavši ruke. – Imamo vremena sašiti jedan u Mi-ninoj veličini. Sve će biti u redu.
– O, dobro. – Min se popela na uzvišenje kako bi se pogledala u trostruko ogledalo. Izgleda-la je poput napuhane konobarice koja je radila u restorančiću iza dvorca, ona koja je skupljala princezine ostatke. – Ovo tako nije za mene.
– Ova boja ti odlično stoji, Min, – rekla je Diana nježno kad je stala iza nje na povišenju, a Min se nagnula unatrag i ramena su im se dotaknula.
– Bit ćeš najljepša mladenka, – rekla je ona Diani. – Ljudi će ostati bez riječi kad te vide.
– Kao i kad tebe budu vidjeli, – rekla je Diana, stisnuvši Mi-nino rame.
Aha, kad mi korzet eksplodira i grudi mi udare svećenika.
– Što ti se dogodilo s okom? – pitala je Diana Min, dovoljno tiho da ih Nanette ne može čuti.
– Zvijer me sinoć udarila, – odgovorila je Min, a kad se Diana uspravila, dodala je: – Nalet-jela sam mu na lakat. Nije on kriv.
– Ovo je krivi grudnjak za ovu haljinu, – rekla je Nanette, stojeći iza njih.
– Da mi ti slučajno nisi možda maćeha? – pitala je Min, gledajući majčin odraz u ogledalu. – Zato što bi taj podatak puno toga objasnio.
– Uzmi ovo, dušo, – rekla je Nanette, pružajući joj pet različitih boja čipkastih grudnjaka. – Idi stavi na sebe jedan od ovih i donesi mi tu pamučnu stvar. Spalit ću je.
– Koju pamučnu stvar? – pitala je Diana.
– Na sebi imam obični bijeli grudnjak, – rekla joj je Min, silazeći s povišenja, s rukama pu-nim čipke.
Diana je raširila oči i izgledala je ukočeno. – Pa, otići ćeš u pakao.
– Diana, – rekla je Nanette.
– Znam, – rekla je Min dok se kretala prema svlačionici. – Tamo su svi najbolji muškarci.
– Minerva, – rekla je Nanette. – Kamo ideš?
– Četvrtak je, – rekla je Min preko ramena. – Naći ću se s Lizom i Bonnie na večeri i više ne želim pričati o donjem rublju. – Zastala je na okviru vrata svlačionice. – Naruči veći korzet; puno veći, majko; i njega ćemo probati kad stigne.
– Nema više ugljikohidrata, – povikala je majka za njom. – Kao ni maslaca.
– Znam da si me ukrala od mojih pravih roditelja, – povikala joj je Min natrag. – Oni bi mi dopustili da jedem maslac. – Potom je zatvorila vrata za sobom prije nego što joj je Nanette uspjela reći da izbjegava i šećer.

http://www.book-forum.net

7Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 4:44 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 4
Kad se Cal vratio kući s posla, upalio je svjetlo, skinuo cipele i otišao u bijelu kuhinju, koja je bila iza bijelog šanka kako bi si natočio čašu Glenliveta. Čak i dok je točio piće, kroz zid iz susjednog stana je začuo pjevanje Elvisa Costella i njegovu pjesmu 'She'.
– O, Isuse, – rekao je Cal i prislonio čašu na čelo. Shannina veza je sigurno propala. Iskapio je piće i otišao joj lupati na vrata.
Kada je Shanna otvorila vrata, na njezinom lijepom licu su se vidjeli tragovi suza. – Bok, Cal, – rekla je i šmrcnula. – Uđi.
Pošao je za njom u njegovu verziju stana samo s mnoštvom boja, trzajući se sve dok nije smanjila Elvisa. – Pričaj mi o tome.
– Bilo je užasno, – rekla je, prilazeći svojoj žarko crvenoj polici za knjige i sklanjajući u stranu ludo obojenu lutku kako bi došla do Glenliveta kojega je čuvala za njega.
– Upravo sam popio jednu čašu, – rekao je.
– Mislila sam da je to ono pravo. – Shanna je vratila lutku na mjesto i drugom se stranom vratila do velikog starog kauča, kojega je prekrila ljubičastim indijanskim prekrivačem. – Misli-la sam da ćemo ostati zauvijek zajedno.
– Uvijek misliš da će biti zauvijek. – Cal je sjeo pored nje i zagrlio je. – S kime si bila ovog puta? Malo sam se izgubio.
– S Megan, – rekla je Shanna, opet se namrštivši.
– Točno. – Cal je podigao noge na prastari panj kojega je koristila kao stolić. – Megan je kučka. Znaš, možda bi trebala početi izlaziti samo zbog zabave. Ili jednostavno malo pauzirati, to ja...
– Megan je bila zabavna, – rekla je Shanna.
– Megan je bila davež bez smisla za humor, – rekao je Cal. – Nikako ne mogu shvatiti kako uvijek možeš padati na žene zbog kojih se osjećaš krivom. Mene bi takve žene samo natjerale na bijeg.
Shanna ga je pogledala s blagom dozom omalovažavanja. – Ti bježiš od svih žena.
– Sada se ne radi o meni, – rekao je Cal dok je Elvis završavao s posljednjim dugim 'She'l i opet je počeo ispočetka. Shanna ga je ponovno uključila. – Moraš si pronaći drugu pjesmu za prekide.
– Volim ovu pjesmu, – rekla je Shanna.
– I ja sam je nekad volio, – rekao je Cal. – Ali to je bilo prije mnogo mjeseci jer si me odon-da počela ubijati s njom svakog puta kada bi prekinula vezu. Uništavaš Elvisa Costella.
– Nitko ne može uništiti Elvisa. Elvis je Bog, – rekla je Shanna.
– Nije li Megan mrzila Elvisa? – pitao je Cal.
– Ne, to je bila Anne, – rekla je Shanna. – Iako ni Megan nije bila zanimljiva.
– Pa, eto vidiš, – rekao je Cal. – Pusti Elvisa na prvom sudaru i ako joj se ne svidi, riješi je se prije nego se vežeš za nju.
– Je li ti to radiš? – Shanna je spustila glavu na njegovo rame. – Ti se na taj način izvlačiš nepovrijeđen iz svojih veza?
– Ovdje se sada ne radi o meni, – rekao je Cal. – Sada je riječ o tebi. Prestani izlaziti s oso-bama za koje misliš da bi ti se trebale sviđati i počni provoditi vrijeme s osobama s kojima ti je zabavno.
– Zar takvi ljudi postoje? – pitala je Shanna.
– U početku su svi takvi, – rekao je Cal, a potom se prisjetio Min. – Pa, osim žene s kojom sam sinoć bio na večeri. Od samog početka je bila pravi davež.
– Naravno da si sinoć pokupio žensku. – Shanna je okrenula glavu kako bi ga pogledala. – Mogli bi te staviti usred muške svlačionice i ti bi opet završio s nekom ženskom. Kako ti to uspijeva?
Cal joj se nacerio. – Zbog urođenog šarma. – Dok je to izgovarao, gotovo je mogao vidjeti statističarkino kolutanje očima.
Shanna je okrenula glavu od njega. – A najtužnije od svega jest to da je sve istina. Ja nemam urođenog šarma.
– Da, imaš, – rekao je Cal. – Samo ga ne koristiš. Shanna gaje opet pogledala. – Da?
– Kada nisi opterećena da moraš impresionirati nekog snoba, odlična si, – rekao je Cal. – Ti si pametna, zabavna i lijepo je biti s tobom u društvu.
– Jesam?
– Ja se družim s tobom, je li tako?
– Pa, istina, ali samo iz ljubaznosti.
– Nisam ljubazan, – rekao je Cal. – Sebičan sam kao sam vrag. A budući da si mi jasno dala do znanja kako nikada nećeš spavati sa mnom, moram provoditi vrijeme s tobom jer si zabavna, zar ne? Ne računajući ove Elvisove noći.
– Točno, – rekla je Shanna, malo se razvedrivši.
– Pa, moji standardi zabave su vrlo visoki, – rekao je Cal. – Onda si ti sigurno odlična. Samo što izlaziš s najvećim kučkama na ovom svijetu.
– O, a žene s kojima ti izlaziš su prave slatkice. – Shanna se ustala i odmaknula od njega.
– Sada se ne radi o meni, – rekao je Cal. – Razlog zbog kojega ostaješ povrijeđena i ništa ti ne uspijeva je taj što nemaš samopouzdanja i stalno si sa ženama kojima se to sviđa na tebi.
– Znam. – Shanna je sjela na barski stolac pored šanka i odgurnula žuti zastor, kojega je sta-vila na otvor kako bi dohvatila Betty Boop staklenku s keksima.
– Trebaš nekoga zbog koga ćeš se dobro osjećati. Shanna je otvorila staklenku i izvadila je-dan keks. – Znam.
– Koliko smo puta već razgovarali o ovome?
– Tisuću. – Shanna je divljački zagrizla keks.
– I svakog puta maltretiraš Elvisa. To je bila dobra pjesma i ti sije totalno uništila. Prije ili kasnije ćeš platiti za to.
– Znam, – rekla je Shanna s punim ustima.
– Izaberi neku malo borbeniju, – rekao je Cal. – Mora postojati neka pjesma namijenjena prekidima.
– Oduvijek mi se sviđala T Will Survive' – rekla je Shanna, razvedrivši se malo.
– O, Isuse. – Cal se ustao. Iza njega, Elvis je opet počeo pjevati 'She'. – Oslobodi ga, hoćeš li?
Shanna je otišla do glazbene linije i isključila je. – Nisu zlobne kad ih upoznam, znaš.
– Sjećaš se svog prvog sudara s Megan? – pitao je Cal. – Upoznala si nas u hodniku? – Shanna je potvrdno klimnula glavom.
– Ona se ispričala zbog tvoje odjeće. Već bih je onda išamarao, ali izgledala mi je kao da bi me mogla srediti.
– Imala je vrlo visoke standarde.
– Ona je bila ogorčeni, kontrolom opsjednuti snob, – rekao je Cal. – Trebala si se prestati vi-đati s njom odmah nakon prvog sudara.
– Jesi ti sinoć to napravio? – pitala je Shanna.
– Kvragu, jesam, – odgovorio je Cal.
– Pa, ja to ne mogu učiniti, – rekla je Shanna, vraćajući se svojoj staklenki s keksima. – Ni-sam poput tebe. Moram im pružati poštene šanse.
Cal je uzdahnuo. – U redu. Zašto je otišla? Shanna je opet izgledala kao da će zaplakati. – Rekla je da sam poput otirača pred vratima.
– Pa, dovoljno je puta obrisala noge od tebe kako bi to shvatila, – rekao je Cal. – Shanna je briznula u plač i on joj je prišao i zagrlio je. – Naljuti se na nju, Shan. Ona nije bila dobra oso-ba.
– Ali voljela sam je! – Shanna mu se bacila na prsa, poplju-vavši ga s komadićima keksa ko-ji su joj izletjeli iz usta dok je plakala.
– Ne, nisi, – rekao joj je Cal i čvršće je zagrlio. – Željela si je voljeti. To nije isto. Poznavala sije samo dva tjedna.
– To se svejedno može dogoditi. – Shanna ga je pogledala u lice. – Jednostavno možeš znati.
– Ne, – rekao je Cal. – Ne možeš samo ugledati nekoga, u svojoj glavi čuti Elvisa Costella kako pjeva 'She' i odmah se zaljubiti. Za to treba vremena.
– Kao da ti znaš. – Shanna se odmaknula od njega i dohvatila staklenku s keksima. – Jesi li ikada ostao dovoljno dugo s nekom kako bi je mogao zavoljeti?
– Hej, – rekao je Cal uvrijeđeno.
– To nije nikakav odgovor, – rekla je Shanna, povlačeći se do svog kauča s keksima. – Je li to razlog zbog kojega brzo nestaješ iz njihovih života? Jer ja barem pokušavam.
– Sada se na radi o meni, – rekao je Cal.
– Znam, znam, – rekla je Shanna uzimajući još jedan keks. – Bože, kako sam zbrkana. Hoćeš keks?
– Ne, – rekao je Cal. – Saberi se i sutra ponovno pokušaj. Ako navratiš do ureda, odvesti ću te sutra prije posla na ručak.
– To bi bilo lijepo, – rekla je Shanna. – Ti si dobra osoba, Cal. Ponekad poželim da si žena...
– Hvala ti lijepa, – rekao je Cal.
– ... ali onda se sjetim da imaš fobiju što se tiče veza i onda mi bude drago što si muško. Io-nako već imam dovoljno problema.
– Ovo je istina. – Cal je prišao vratima. – Mogu li sada otići doma?
– Naravno, – rekla je Shanna. – Odvedi me sutra na neko otmjeno i skupo mjesto.
– Odvest ću te u Emilio's, – rekao je Cal. – Njemu treba posla, a ti voliš tjesteninu i umake.
Dok je Cal pokušavao biti Shanni podrška, Min je svratila u Emilio's po kruh i piletinu s umakom od gljiva.
– Ah, ljupka Min! – rekao je kad gaje pronašla u kuhinji.
– Emilio, dragi, – rekla je Min. – Odmah trebam piletinu i kruh za tri osobe, te strašno dobru svadbenu tortu za dvjesto ljudi u roku tri tjedna.
– Oh. – Emilio se naslonio na šank. – Moja baka peče svadbene torte. Ukusne su kao... – Za-žmirio je. – ... kao rajske. Lagane poput perja. – Otvorio je oči. – Ali to su dobre, staromodne torte, po njima nema ptica od marcipana niti šećerne glazure.
– Može li ispeći tortu i ukrasiti je svježim cvijećem? – pitala je Min. – Ja mogu nabaviti pra-ve bisere. Možda bi ljudi ostali impresionirani ako bi tortu ukrasili pravim stvarima umjesto imitacijama od šećera.
– Ne znam, – rekao je Emilio. – Ali važno je kakvog je okusa, a bit će...
– Emilio, to je dražesno od tebe, – rekla je Min, zamišljajući Nanetteinu reakciju. – Nažalost, u ovom slučaju je bitno kako izgleda, a ne kakvog je okusa.
– Što kažeš na ovo, – rekao je Emilio. – Vidjet ću hoće li ispeći tortu. Ako pristane, napravit će je posve ravnom, a ti onda gore možeš dodati cvijeće i bisere.
– Ja, – rekla je Min sumnjičavo. – Pa, ja ne mogu, ali Bonnie je super s takvim stvarima, ima izvrstan ukus. Dogovoreno. Nazovi svoju baku.
Emilio je uzeo slušalicu. – Povest ćeš Cala na to vjenčanje?
– Više se nikada neću vidjeti s Calom, – odgovorila je Min.
– Bože, kako ste oboje glupi, – rekao je Emilio dok je tipkao brojeve telefona. Ubrzo mu se lice razvedrilo. – Nonna? – rekao je i počeo pričati na talijanskom. Jedina riječ koju je Min pre-poznala bila je 'Cal' i to je bilo zabrinjavajuće, ali kad je Emilio spustio slušalicu, nasmiješio se.
– Sve je sređeno, – rekao je. – Rekao sam joj da si Calova djevojka. Ona voli Cala.
– Sve žene ga vole. – Min gaje poljubila u obraz. – Ti si moj junak.
– To je zbog hrane, – rekao je Emilio i zapakirao joj kruh i piletinu za tri osobe. Potom je otišla kući i popela se uz trideset dvije stepenice do Bonnienog stana na prvom katu.
– Opa, – rekla je Liza dok je otvarala Bonniena vrata. – Hoćeš li nam objasniti sinoćnje do-gađaje?
– Mogu li prvo ući? – pitala je Min i provukla se pored Lize u Bonnien svijetao, topli stan.
Bonnie je uredila stol sa svojim Royal Doulton Tennyson servisom za jelo, a na sredini je stajala staklena vaza s ružama. Izgledalo je tako lijepo da je Min pomislila: Okej, moj stan ni-kada neće izgledati tako lijepo, ali mogla bih bolje postavljati stol. Mogla bih čak i kuhati. Mo-gla bih bakine kuhinjske stvari donijeti iz podruma. Bilo bi baš lijepo pripremati sve one stvari kao što je to činila njezina baka. Možda i peći kolače.
Koje nije mogla jesti.
Min je uzdahnula i odložila kutije s hranom na Bonnien stol.
– Štoje to? – pitala je Bonnie, vireći u jednu kutiju.
– Najbolja piletina koju si u životu jela, a kruh je još bolji od toga, – odgovorila je Min, a Bonnie je otišla po zdjelice.
– Kruh? – pitala je Liza Min. – Ti ćeš jesti kruh?
– Neću, – odgovorila je Min. – Sinoć sam jela kruh i već danas platila za to. Vi ćete jesti kruh, a ja ću vas gledati.
Liza je napravila grimasu dok je izvlačila jedan od Bonnienih visokih stolaca u blagovaonici. – Kao desert. Prijateljice, ti...
– Što si ti donijela? – pitala je Min, zazirući od odgovora.
– Sladoled od maline, – rekla je Liza, sjedajući.
– Gori u paklu, – rekla je Min, izvlačeći sebi stolac. – Zašto nikada ne možeš donijeti voće?
– Zato što voće nije desert, – rekla je Liza. – A sada nam objasni zašto si sinoć izašla iz bara s Calvinom Morriseyem?
Min je pogurala kutiju s kruhom prema Lizi. – David se kladio s njim da me mora odvesti u krevet. – Promatrala ih je kako su se odmah sledile, Bonnie s pladnjem piletine i povrća u ru-kama, a Liza otvarajući kutiju s kruhom.
– Šališ se, – rekla je Liza, a lice joj je prekrio bijes.
– Dopustila sam mu da me pokupi jer sam imala plan za pratitelja na vjenčanje i onda sam shvatila da ne mogu tri tjedna podnositi onaj njegov šarm, tako da sam predivno večerala i otiš-la kući.
Bonnie se namrštila. – O, dušo, to je užasno.
– Nije, – rekla je Min. – Hajdemo zaboraviti Cala Morriseya i počnimo jesti. Želim pričati o Diani. Nije sretna.
– Vlažna i Vlažnija. – Liza je pogledala Min s pogledom koji joj je jasno govorio da će ubr-zo opet razgovarati o Calu. – One bi svakoga oneraspoložile.
Min je zažmirila. – Nemoj ih tako zvati. Danas sam Sušan skoro nazvala Vlažna. A izgledala kao da će zajecati.
– Pa, to je razumljivo, – rekla je Bonnie sa suosjećanjem u glasu. Odložila je pladanj nasred stola i također sjela.
Liza je umočila kruh u zdjelicu. – Možda Di nije trebala pitati Vlažnu da joj bude djeveruša. To je skoro pa okrutno.
– Bilo bi još gore da ju nije pitala, – rekla je Bonnie. – Možda je zbog toga uzrujana, Min?
– Mislim da se radi o Gregu, – rekla je Min, počevši jesti svoju piletinu, – ali ne želi to priz-nati. On je zaboravio naručiti svadbenu tortu.
– Opa, – rekla je Liza. – To je muškarac koji se opire vlastitom vjenčanju. A priznajmo, tvo-ja majka i Diana su ga same navele na to.
– Sam ju je zaprosio, – rekla je Bonnie.
– Mislim da je neko duže vrijeme želio biti samo zaručen, – rekla je Min. – Ali pristao je kad su odredile datum. Može on pričati. Mogao je jednostavno reći 'Ne'.
– Nanette i Diani? – pitala je Liza dok je počinjala jesti. – Jako teško. Vlažnija bi učinila do-bro djelo prije nego bi Gregu narasla kralježnica. A sada pričaj o Calvinu Morriseyu i vražjoj okladi. Želim znati sve.
Pola sata kasnije, salata je nestala, ostaci piletine su bili u hladnjaku, a Bonnie je izvadila sladoled dok je Min završavala prepričavanje večeri.
– Barem te otpratio kući, – rekla je Bonnie. – To je bilo lijepo od njega. – Zvučala je sumnji-čavo.
– Da. A onda me udario u glavu i rekao: 'Želim ti ugodan život' i ostavio me, – rekla je Min. – Nije mi se svidio, vama se nije svidio i ja se njemu nisam svidjela. Mislim da je to savršen rezultat.
– Ja mislim da je cijela ta stvar s opraštanjem bila trik, – rekla je Liza s punim ustima slado-leda. – Mislim da čeka da se opustiš i onda će se vratiti. Ako ne budeš oprezna, šarmiranjem će te odvesti u krevet i slomiti ti srce.
Min se namrštila pogledavši je. – Koliko naivno ja izgledam? Znam za njihovu okladu. U svakom slučaju, imam novi plan.
– O, dobro, – rekla je Liza. – Zato što planova nikad dosta. Min ju je ignorirala. – Sinoć sam slušala Elvisa i njegovu pjesmu 'Love Me Tender' i palo mi je na pamet da bi sada imao dvade-set sedam godina da se reinkarnirao, a ja sam spremna za mlađe muškarce. Statistički gledano, najuspješniji brakovi su oni gdje je žena od muškarca starija osam godina. I tako sam odlučila čekati dok me Elvis pronađe.
– Ti bi bila starija samo šest godina, – rekla je Bonnie.
– Da, ali to bi bio Elvis i ja bih se više potrudila, – rekla je Min.
– Zašto Elvis? – pitala je Liza.
– Zato što uvijek govori istinu dok pjeva. Elvis je jedini muškarac u mom životu kojemu mogu vjerovati.
– Čekaj samo malo, – rekla je Liza, upirući u nju svojim napola pojedenim sladoledom. – Bonnie čeka lika iz bajke koji će joj upotpuniti život, a ti ćeš se čuvati za reinkarniranog muš-karca koji je volio jesti sendviče od pečenih banana.
– Da, – rekla je Min, a Liza je zaklimala glavom.
– Ja sam možda pronašla svog princa, – rekla je Bonnie. – Roger je dobar.
– Roger? – pitala je Min, pokušavajući ne gledati Lizu kako slasno jede svoj sladoled.
– Sinoć smo pokupile prijatelje od tvoje zvijeri, – rekla je Liza punim ustima. – Bonnie je dobila onog koji hoda sasvim uspravno.
– Roger je nježan, – rekla je Bonnie. – Razmišljam o otkazivanju subotnjeg izlaska kako bih mogla izaći s Rogerom. Ali još ću pričekati i vidjeti kako će mi s njim biti u petak.
– Pozvao te van? – pitala je Min, osjećajući olakšanje jer ju više nisu gnjavile s Calom. – Sve mi ispričaj.
– Pozvao ju je van svake večeri do kraja njezinog života, – rekla je Liza. – Totalno je lud za njom.
– To je lijepo. – Min je uzela posljednji list salate iz svoje zdjele da ga pojede umjesto doze šećera. – Bon, znači da on ima potencijala?
– Možda. – Bonnie se umalo namrštila. – Mislim da ću ga odvesti doma mami da ga prouči ako budem otprilike dva tjedna izlazila s njim i ako sve bude u redu.
Min je podigla obrve. – Misliš da će htjeti prijeći tri države kako bi upoznao tvoju mamu na-kon dva tjedna izlazaka?
– Prešao bi on i Ande samo kako bi joj dohvatio četkicu za zube, – rekla je Liza. – To je tako patetično.
– Ne, nije. – Bonnie se namrštila držeći sladoled u ruci. – Slatko je. I misli daje Cal odličan, stoje prilično zbunjujuće.
– Znači, Bonnie je upoznala dobroga, – rekla je Min Lizi, ignorirajući dio o Calu. – Koga si ti dobila?
– Idiota, – rekla je Liza. – I on misli da je Cal pravi frajer. Oni su poput braće. Samo što nisu zabavni.
– Ni oni nisu zabavni, – rekla je Bonnie.
– Istina, – rekla je Min. – Hoćeš li se opet vidjeti s idiotom?
– Hoću. – Liza je polizala i zadnje ostatke sladoleda. – Mislim da će se tvoja zvijer vratiti, a moj idiot lijepo brblja kad mu postavim pitanja. Osim toga, postoji i konobarica koja živi od-mah pored zvijeri s kojom se moram povezati.
– Pa, za mene ne moraš postavljati pitanja, – rekla je Min. – Cal Morrisey nije dio moje bu-dućnosti.
– Bit će sutra navečer, – rekla je Bonnie. – Bit će u The Long Shotu s Rogerom i Tonyjem.
Min je zatresla glavom. – Onda ću ostati kod kuće.
– Nećeš, – rekla je Bonnie strogo. – Mi ne moramo ići tamo. Ići ćemo negdje drugdje da i ti možeš s nama.
– I da zbog mene ne vidiš Rogera? – Min je razmislila o tome. – Ne. Čak ni ja nisam dovolj-no sebična da te natjeram na to. Ići ću. Ionako želim izbliza vidjeti tog Rogera.
– Jesi li sigurna da se Cal kladio? – pitala je Bonnie.
– Stajala sam odmah pored njih, – odgovorila je Min. – Čula sam ih. Vlastitim ušima. Rekao je: 'Ništa lakše'. To me najviše potreslo.
– Zato što Roger misli da je odličan, – rekla je Bonnie. – Ispričao mi je sve o njemu, o njima trojici. Sve je to nekako tužno. Upoznali su se u trećem razredu. Roger kaže da je sporo mislio, Tony nije mario za školu, a Cal je bolovao od disleksije i svi su mislili da su glupi.
– Cal pati od disleksije? – pitala je Min iznenađeno.
– Tony je glup, – rekla je Liza u isto vrijeme.
– Nije – rekla je Bonnie s velikom strpljivošću. – Tony nije glup. Kad mu je stalo, jako je pametan. A ni Roger nije glup, samo mu treba vremena i ne smije ga se požurivati. On je poput moj ujaka Juliana.
– O, Bože, – rekla je Liza pogledavši u strop. – On joj je poput obitelji. Kladim se s tobom u bilo što da je Roger ovaj tjedan njezin Ako.
– Ja se ne kladim, – rekla je Min. – Bonnie? Sto znači tvoje
Ako?
Bonnie je isturila bradu. – Ako se ispostavi da je Roger sladak i dobar onoliko koliko mislim da jest, udat ću se za njega.
– O, zaboga, – rekla je Liza.
– Ostavi je na miru, – rekla je Min Lizi. – Može imati bilo koje Ako. A koje je tvoje?
Liza se uspravila. – Ako mi posao uskoro ne postane nimalo zanimljiviji, sljedećeg tjedna dajem otkaz.
– Idi po kalendar, – rekla je Min Bonnie.
– Ne moram, – rekla je Bonnie. – Bio je kolovoz kad je zadnji put dala otkaz jer je mislila da nitko ne treba raditi za vrijeme toplotnog udara.
– Deset mjeseci, – rekla je Min. – To nije dobro. Njezina mogućnost koncentracije se sve vi-še smanjuje.
– I to je jedan Ako, – rekla je Liza Min. – Ja dobro pazim na svoje opcije. Mislim da ću mo-žda opet biti konobarica, ako ne budem mogla pronaći zanimljiviji posao. Stoje tvoje Ako?
Min je pomislila na Cala Morriseya i odmah je osjetila pritisak u glavi. – Ako budem pronaš-la reinkarniranog Elvisa, opet ću početi izlaziti. Do tada, pauziram od takvih druženja. Jednos-tavno je previše bolno.
– Ja sam jedina razumna osoba u ovoj sobi, – rekla je Liza.
– Razumnost je precijenjena, – rekla je Min, nakon čega je pošla kući popiti Aspirin.
Sljedeće večeri, Cal se vratio u The Long Shot, što je moguće dalje od uzvišenja, kako bi si ostavio širok prolaz za moguć bijeg. Roger je bio nešto dalje od njega, gledajući Bonnie kao daje centar svemira. Bonnie je gledala Rogera kao da je bio dobar čovjek kojega nije puno poz-navala. Cal je zatresao glavom. Promatrati Rogerov sudar je kao gledati zastoj u prometu.
Tony je sjeo pored Cala i dodao mu njegov viski. – Mislim da bi se trebao baciti na to, – re-kao je, pokazujući glavom prema šanku.
– Što? – Cal je pogledao pored Bonnie i ugledao visoku, vitku crvenokosu. Tonyjeva Liza. Onda se ona pomaknula i on je ugledao Min koja je stajala iza nje, odjevena u široki crveni džemper. Na leđima joj je visjela nekakva kapuljača, a Roger ju je povukao za nju i rekao joj nešto zbog čega se nasmijala. – Odlično. Sada će još jednu večer morati trpjeti Minino kleveta-nje.
– Ne trebaš samo zuriti i ništa ne poduzimati, – rekao je Tony. – Gubiš svoje osvajačke spo-sobnosti.
– Gledao sam Rogera i Bonnie, – rekao je Cal.
– O. – Tony je pogledao u Rogera i slegnuo ramenima. – Da, on je gotov. Pa, ionako ćemo svi jednom morati umrijeti.
– Da, ti si taj kojega želim da mi čuva leđa, – rekao je Cal.
– Pa, što ćeš napraviti? – Tony je pogledao pored njega i uspravio se. – Prokletstvo. Kamo oni to misle da idu?
Cal se okrenuo i vidio njih četvero kako odlaze prema stolu na drugom kraju bara. – Ovamo sigurno ne, – rekao je, razvedrivši se. Očito je Min bilo užasno loše baš kao i njemu. Za što si je sama kriva jer joj je bilo nemoguće udovoljiti. Bog zna da je pokušao. Pa, dobro, osim onoga kada ju je na kraju udario.
Sjela je pored Lize i on ju je promatrao kad se nagnula iza i ispružila noge prekrivene crnim hlačama. Noge su joj bile prilično dobre, jaki listovi, čvrsti baš kao stoje bila Min u cijelosti.
– Doći će ona ovamo u roku pet minuta, – rekao je Tony.
– Kladim se u deset dolara da neće, – rekao je Cal, vraćajući se svom Glenlivetu.
– Vrijedi, – rekao je Tony. – Želi mene.
– Tebe? – pitao je Cal zaprepašteno. – O, mislio si na Lizu. – Opet je pogledao crvenokosu koja se smijala s Min i nije odavala nikakve znakove shvaćanja da Tony uopće i postoji. – Ne, ni ona neće doći.
– O, a ti si pričao o bucmastoj? – pitao je Tony.
– Nemoj je tako zvati, – rekao je Cal. – Ona se zove Min. Dobra je ona žena, ako izuzmemo bijes. – Promatrao ju je dok se naginjala sa strane kako bi nešto rekla Bonnie. – Nije bucmasta. Samo ima okruglo tijelo. Svagdje je takva.
– Dobro, – rekao je Tony, pokušavajući biti pošten. – I znači, nisi uspio, ha?
– Ne, – rekao je Cal opet im okrećući leđa. – Pozvao sam je na večeru i pošla je. Onda sam je otpratio kući i oprostio se s njom. Nisam izvisio.
– Konačno, žena koju ne možeš dobiti, – rekao je Tony sa zadovoljstvom u glasu. – To je prilično deprimirajuće jer je već prošlo desetljeće...
– Nisam pokušao, – rekao je Cal.
– ... ali dobro je znati da nisi toliko bolji od svih nas ostalih.
– To nikada nisam shvaćao, – rekao je Cal.
Tony se nagnuo bliže njemu. – Kladim se u deset dolara da nećeš uspjeti nagovoriti Min da sutra navečer izađe s tobom.
– Ne želim sutra navečer izaći s njom, – rekao je Cal.
– Odvedi je u kino, – rekao je Tony. – Nećeš morati pričati s njom.
– Tony...
– Deset dolara, faco. Ne mislim da to ne možeš učiniti.
Cal je preko svog ramena pogledao u Min. Bez obzira na sav onaj smijeh, nije izgledala ništa opuštenije nego u srijedu. I ignorirala ga je. Klimnuo je glavom prema Tonyju. – Neće htjeti. Ništa od oklade.
– Ovo je teško za povjerovati, – rekao je Tony. – Uplašio si se.
– Tony, ona trenutno mrzi muškarce. Upravo je prekinula s nekim.
– Pa, eto vidiš. Sada je laka, – rekao je Tony. – Možeš ju odvesti u krevet.
– Ne želim je odvesti u krevet, – rekao je Cal. – Vjerojatno će izbosti šiljkom sljedećeg tipa s kojim bude u krevetu kako bi se osvetila bivšem dečku. Vjeruj mi, to nije žena pred kojom tre-baš zažmiriti.
– Kukavice, – rekao je Tony. – Olakšat ću ti. Ručak. Deset dolara daje ne možeš odvesti na ručak.
Cal je opet pogledao prema Min. Sto bi ju odvelo na ručak? Sada je sjedila u svom stolcu, smijući se Rogeru, kao da ga proučava. Zaštitnički se ponaša zbog prijateljice. Može se opustiti zbog Rogera. Ako ga Bonnie dobije, bit će sretna žena. Naravno, Min to ne može znati.
– Može? – pitao je Tony.
Ako bi on otišao tamo i rekao...
– Cynthie je upravo ušla, – rekao je Tony.
– Kvragu. – Cal se uspravio, ali nije pogledao prema vratima.
– Ona mrzi ovaj bar. Zašto...
– Uhodi te, – rekao je Tony. – Sigurno se vraški želi udati. I krenula je prema nama.
– Da. – Cal se ustao. – Dođi.
– Gdje? – pitao je Tony, ostavši sjediti.
– Tamo gdje možeš maltretirati crvenokosu, a ja dogovoriti ručak i usput pobjegnemo od Cyn. Pristajem na okladu.
– Upravo si izgubio deset dolara, kompa, – rekao je Tony, gotovo slaveći. – Vidio sam Mi-nin izraz lica kad si ušao i nije bila sretna što te vidi. – I on se ustao. – Ne mogu vjerovati da si pao na to. Udario si je u glavu, majmune. Zašto bi željela ići s tobom bilo gdje?
– Prvo deset dolara, – rekao je Cal, ispruživši ruku.
– Ti prvo moraš dobiti pristanak, – rekao je Tony. – Sto se neće dogoditi.
– Ne, to je za crvenokosu koja ti nije prišla u roku pet minuta, – rekao je Cal, a Tony je uz-dahnuo i izvadio svoj novčanik.
Min je ignorirala Cala i promatrala Rogera kad je Liza izvukla stolac s njezine desne strane i sjela.
– I, – rekla je Liza, dodajući joj dijetalnu colu i rum. – Što ima novo s Di?
– Danas sam je nazvala, – rekla je Min, uzimajući svoje piće.
– Pitala sam ju je li sve u redu s Vlažnom... – Zažmirila je. – ... sa Susie, a ona mi je rekla daje sve u redu, da se Susie viđa s vrlo dobrim čovjekom i nema ništa protiv vjenčanja. I Vlaž-nija... i Karen je razgovarala sa Susie i uvjerila je Dianu daje s njom sve u redu.
– Je li ona normalna? – rekla je Liza u trenutku kad je netko povukao stolac s Minine lijeve strane.
– Tko? Vlažna, Vlažnija ili Diana? – pitala je Min.
– Sve one, – rekla je Liza.
– Ja pretpostavljam da je Vlažna samo hrabra, Vlažnija je napasna, a Diana je u fazi nijeka-nja, – rekla je Min, okrećući se da vidi tko joj je sjeo s lijeve strane. – O, – rekla je kad je ugle-dala Cala koji je sjedio pored nje s dvije čaše ispred sebe. Bio je lijep isto onoliko kao i prije dvije večeri i njezini hormoni su opet podivljali.
– Bok, djevojčice, – rekao je okrenuvši kapuljaču njezinog džempera.
Liza se namrštila i okrenula kako bi razgovarala s Bonnie.
– O, to je dobro, – rekla je Min. – Ti si večeras prva osoba koja mi je prevrtala kapuljaču. Nikada više neću odjenuti ovaj džemper.
– Neprijatnost, – rekao je Cal. – Pravi deja vu. Kako tvoja glava?
– Bol dođe i prođe, – rekla je Min. – A tu su onda i ti glasovi.
– Dobro. Sada imaš s kime razgovarati. Tko su Vlažna, Vlažnija i Diana i kako su dobile ta užasna imena?
– Nitko koga želiš poznavati. – Min je uzela svoje piće. – Sto si naumio?
– Daj da pogađam, – rekao je Cal. – To je rum i dijetalna cola. Doručak ljudi na dijeti.
– Ne moraš li biti negdje drugdje?
– Ne. Sudbina me poslala ovdje da te naučim dostojanstveno piti. – Uzeo joj je piće i pružio joj jednu čašu koja je stajala ispred njega. – Glenlivet. Polako ga pij.
Min se namrštila. – Tako ti zamišljaš šarmiranje?
– Ne, – rekao je Cal. – Svoj šarm ne trošim na tebe. Pokušavam ti pomoći da odrasteš. Kom-pletne žene ne miješaju dobro piće s dijetalnim sokovima.
– To je zbog pritiska, – rekla je Min. – Nikada ne prestaje.
– Probaj, – rekao je Cal. – Jedan mali gutljaj. Ako ti se ne svidi, vratit ću ti tvoj bućkuriš.
Min je slegnula ramenima. – Dobro. – Uzela je čašu, otpila gutljaj, a potom se zakašljala dok joj se viski spuštao grlom.
– Rekao sam, mali gutljaj, Dobbs, – rekao je Cal dok je kašljala. – Trebala si kušati, a ne po-piti.
– Hvala ti, – rekla je Min kad joj se vratio dah. – Sada možeš ići.
– Ne, ne mogu. – Nagnuo joj se bliže, a Min je počela osjećati vrućinu u svom džemperu. – Imam prijedlog za tebe.
Min je opet uzela viski i popila ga. Bilo je ugodno kad ga samo progutaš.
Cal joj se primaknuo još bliže sve dok joj skoro nije mogao šaptati na uho. – Želim znati sve o Bonnie.
Na vratu je osjetila Calov topao dah i Min je zatreptala prema njemu. – Bonnie? Mislim da Rogera zanima Bonnie.
– Znam. Zbog toga želim znati sve o njoj. Roger je... – Cal je pogledao preko stola. – ... nes-pretan sa ženama. Želim znati sve o tvojoj prijateljici.
– Pa, – rekla je Min, spremna na najbolje izvješće o Bonnie.
– Ne ovdje, – rekao je Cal, a još uvijek joj je bio preblizu. – Mislim da će primijetiti. Nađe-mo se sutra na ručku. Znaš gdje je park Cherry Hill?
– Čula sam za njega, – rekla je Min. – Nemam ja bankovni račun da mogu ići do tamo i mo-tati se okolo. Moram raditi.
– Na sjevernoj strani se nalazi područje za piknik, – rekao je Cal. – Sutra u podne se nađemo kod prvog stola.
– Zašto imam osjećaj da bi trebala postojati neka lozinka? – pitala je Min, konačno se odmi-čući od njega. – Ja ću reći 'pretenciozan', a ti reci 'snob'.
– Želiš li saznati sve o Rogeru ili ne? – pitao je Cal.
Min je opet pogledala prema Bonnie. Ako je nisi poznavao, djelovala je rezervirano, ali Min ju je poznavala. Bonnie je isijavala od sreće. – Da.
– Dobro, – rekao je Cal. – Daj da ti vidim cipele.
– Što? – pitala je Min, a Cal je pogledao ispod stola. Izvukla je nogu van, a on je pogledao dolje u štikle otvorenih prstiju, oko članka povezane s crnim kožnim remenima koji su bili u kontrastu sa svijetlom kožom i žarko crvenim lakom na noktima. – Liza ih zove 'Noge u povezu', – rekla je bespomoćno.
– Da? – Cal je sjedio veoma mirno, zagledavši se u njezine nožne prste. – Pa, ovo mi je uljepšalo večer. Vidimo se sutra u podne. – Odgurnuo je svoj stolac unatrag i otišao, sa sobom ponijevši svoj viski i njezin rum s dijetalnom colom.
– Okej, nisam uspjela čuti onaj dio na kraju, – rekla je Liza, naginjući se prema njoj. – Što te pitao?
– Sutra idem na ručak, – odgovorila je Min, ne znajući točno kako se osjeća zbog toga. Da joj je opet šapnuo na uho, morala bi ga opaliti i to je bilo sve u vezi toga.
– Gdje?
– U park Cherry Hill.
– Isuse, – rekla je Liza. – Okupljalište bogatih i slavnih. – U koje vrijeme?
– U podne.
Liza je klimnula glavom. Potom je povisila ton i povikala: – Tony.
Min je pogledala okolo u potrazi za njim i onda gaje ugledala za šankom kako Calu predaje novčanicu od deset dolara. – Ne mogu vjerovati, – rekla je, uspravljajući se na stolcu od bijesa. Kučkin sin se kladio za ručak i ona je nasjela na to.
Tony je podigao pogled, a Liza je ispružila prst. Došao je do njih i rekao: – Znaš, nisam tip muškarca kojega možeš tako pozivati.
– Ti i ja ćemo sutra ručati u podne u parku Cherry Hill, – rekla je.
– Dobro, – rekao je Tony. – Ali samo zato što tamo sutra imam za odraditi jedan trening.
– Dobro, – rekla je Liza. – Sada možeš ići.
Tony je na kraju klimnuo glavom i vratio se šanku i Calu.
– Pa, barem je poslušan, – rekla je Min.
– Nemoj na ručku pomišljati da pristaješ na nešto, – rekla je Liza.
– Pa to je samo ručak, – rekla je Min. – U pola bijelog dana. Na javnom mjestu.
– Rekla si da se više nećeš vidjeti s njim, a ipak si pristala na ručak.
– Imala sam razlog za to, – rekla je Min, dobacujući ogorčeni pogled prema šanku. Cal je još uvijek stajao tamo, ali uz njega je bila i ona brineta od srijede, koja mu se u svom plavom topi-ću primicala sve bliže. To se podrazumijevalo. Zvijer. – Bit će sve dobro, vjeruj mi, znam ja što je on. – Dobacila je još jedan pogled prema šanku gdje je Cal, čini se, izbjegavao onaj plavi top. Glumi teško osvojivog, kreten.
– Da, pa, svejedno ću ti čuvati leđa, – rekla je Liza. – I ako ti se nešto dogodi, Calvin će os-tati bez jednog dijela tijela.
– Čovječe, ti ga stvarno ne voliš, zar ne? – pitala je Min.
– Mislim da se kladio s Tonyjem da ćeš pristati na ručak s njim, – rekla je Liza.
– I ja to mislim, – rekla je Min.
– Vidi možeš li mu sutra napraviti nešto užasno, – rekla je Liza.
– Već planiram, – rekla je Min.
Nakon još jednog mučnog subotnjeg jutra kada je četrnaestoricu osmogodišnjaka trenirao bejzbol, Cal nije bio raspoložen za podnošenje Min, ali svejedno je izvadio prenosivi hladnjak iz auta i pošao do mjesta na kojem su se rekli naći. Još nije stigla pa je on raširio staru deku preko masivnog stola od tikovine – Cherry Hill nije škrtario na ugodnosti – odložio košaru na njega i potom sjeo na stol, osjećajući se dobro, jer gaje prevarila i nije došla. Bio je predivan dan, park je bio zaštićen gustim drvećem, djeca su otišla i nitko ga nije gnjavio.
Onda je Min ušla u park, slijedeći napravljenu vijugavu stazu. Opet je na sebi imala dugački crveni džemper, samo stoje ovog puta imala crveno-crnu suknju, koja se vijorila svakog puta kada bi zapuhao vjetar. Kosa joj je još uvijek stajala u punđi na vrhu glave, ali koraci su joj bili veliki i opušteni dok je hodala prema njemu, i sunce je naglašavalo zlatni odsjaj njezine kose i nasmiješila mu se dok se približavala, i odjednom mu se učinilo puno bolje što se ipak pojavila.
– Bok, – rekla je i on joj se nasmiješio.
– Bok, – rekao je. – Hvala ti što si došla.
– Hvala tebi što si me pozvao. – Min je odložila torbu na klupu– Daj mi deset dolara.
Cal je trepnuo. – Sto?
Min mu se opet nasmiješila, vedra poput sunca. – Planirala sam ti prirediti pakao od ručka, ali danje tako lijep i odlučila sam uživati. Kladio si se s Tonyjem u deset dolara da ćeš me us-pjeti odvesti na ručak.
– Ne, nisam, – rekao je Cal. Minin osmijeh je nestao s lica.
– Tony se kladio sa mnom da ću te uspjeti odvesti na ručak. Min je zakolutala očima. – Ka-kogod. Daj mi deset dolara ili te ostavljam ovdje i onda ćeš Tonyju morati dati njegovih deset dolara plus još deset jer si izgubio.
– Mislim da sam pobijedio onda kada si rekla 'da', – rekao je Cal, iznenada puno zainteresi-rani za Min.
– Pokušaj to objasniti Tonyju, – rekla je Min.
– Okej, – rekao je Cal. – Što kažeš da podijelimo nagradu? Min je ispružila ruku. – Deset do-lara, šarmeru.
Cal je uzdahnuo i izvadio novčanik, pokušavajući se suzdržati da se ne nasmije. Uzela je novčanicu, podigla svoju torbu s klupe, ugurala novac u nju, a potom izvadila dvadeseticu i predala mu je.
– Što je ovo? – pitao je Cal.
– To je ona dvadesetica koju si mi u srijedu dao za taksi, – rekla je Min. – Zaboravila sam ti je vratiti.
– Znači sad sam zaradio deset dolara, – rekao je Cal.
– Ne, sad smo kvit. To je bila tvoja dvadesetica. Nisam imala nikakvo pravo na nju jer si se pristojno ponašao.
Cal je pogledao gore u sunce. – Dan je još mlad.
– Ne vidim da postavljaš stol za piknik, – rekla je Min. – Ustvari, ne vidim da išta pokuša-vaš, zato spremi novac i počni mi pričati o Rogeru.
– I meni je drago što tebe vidim, – rekao je, a osmijeh mu se raširio po licu.
– Oprosti. Zaboravila sam na tvoju želju za čavrljanjem. I kako si u ovih četrnaest sati otkad smo zadnji puta razgovarali, od kojih si osam proveo spavajući?
– Dobro. A ti?
– Predivno. Koliko još ovoga prije nego prijeđemo na Bonnie i Rogera?
– Ti si vrlo praktična žena, – rekao je Cal, a onda je Min podigla noge i podvukla ih pod se-be, a on je krajičkom oka pogledao njezine cipele, a bile su to smiješne sandale izrađene uglav-nom od remena sa samo jednim crvenim cvijetom na remenu preko prstiju.
– Izuzevši tvoje cipele.
– Nemoj se rugati mojim cipelama. – Min je pomaknula nožne prste s crvenim lakom ispod crvenog cvijeta. – Obožavam ih. Liza mi ih je poklonila za Božić. – Otkopčala ih je, skinula s nogu i stavila na stol iza njih, pogladivši cvijeće prije nego se okrenula prema njemu.
– Vidim zašto ih obožavaš, – rekao je Cal, a onda je ona preko njih navukla svoju suknju i on je dodao: – Vrlo su nalik Elvisu.
Podigla je obrve. – Ti voliš Elvisa?
– Najbolji je, – rekao je Cal. – I ti?
– O, apsolutno. – Min je djelovala iznenađeno i onda je rekla:
– Pa, pretpostavljam da to ima smisla. Ti si ipak prerušeni vrag. (Devil in Disguise)
– Što? – pitao je Cal i onda se sjetio. – Elvis Presleyl
– Pa, naravno, Elvis Presley, – rekla je Min. – Koji drugi... oh. Anđeli žele nositi moje crve-ne cipele. Elvis Costello. – Slegnula je ramenima. – I on je dobar.
Cal je zatresao glavom u nevjerici. – Da, dobar je.
– Dobro da ovo nije sudar, – rekla je Min veselo. – Inače bi nastala neugodna tišina dok bi se pokušavali sabrati od ovakvoga šoka.
Cal joj se nacerio. – Jesi li ti ikada u životu iskusila neugodnu tišinu, Dobbs?
– Ne često, – odgovorila je. – A ti?
– Nisam. – Cal je izvadio vrećicu s pripremljenim hot-dogovima na deku. – Dobro. Roger i Bonnie. Uzmi hot-dog dok razgovaramo.
– Hot-dog? – pitala je Min istim tonom kao što bi pitala: 'Kokain?' – To nikako nije zdravo.
– To su proteini, – rekao je Cal iscrpljeno. – Njih možeš jesti.
– Masnoća, – rekla je Min.
– Mislio sam daje masnoća dozvoljena u dijeti koja ne sadrži ugljikohidrate, – rekao je Cal, prisjećajući se Cynthie koja je žvakala škampe s maslacem.
– Da, ali ja sam na Atkinsonovoj dijeti bez masnoća, – rekla je Min.
Cal ju je pogledao u nevjerici. – I što onda smiješ jesti?
– Ne puno toga, – rekla je Min, gledajući u hot-dogove sa strpljivom žudnjom.
– Ma uzmi malo, – rekao je Cal.
– O, kvragu, – rekla je Min.
– Subota je, – rekao je Cal. – Živi malo.
– To si mi rekao i u srijedu kod Emilio'sa. Ovaj tjedan sam već zgriješila.
– Subota je prvi dan novog tjedna. Zgriješi opet.
Min se ugrizla za usnu, a povjetarac je opet puhnuo i podigao joj rub suknje koja se približila Calu.
– Donio sam ti dijetalnu colu, – rekao je, otvarajući hladnjak. – Usput da kažem da mi je ovaj razgovor dosadan.
– Istina. Oprosti. – Uzela je limenku koju joj je dodao i otvorila je. – Stvarno mi je žao. Ne-ma ništa dosadnijeg od razgovora o hrani.
– Ne, – rekao je Cal. – Razgovor o hrani je odličan. Razgovor o dijeti je dosadan. – Uzeo je jedan hot-dog umotan u zaštitnu foliju i dao joj ga. – Jedi.
Min je pogledala hot-dog, uzdahnula i odmotala ga. – Ti si zvijer.
– Zato što te hranim? – pitao je Cal. – Kako to može biti loše? Svi bi mi trebali dobro jesti. Tako se to radi u Americi.
– Hot-dogovi su zaštitni znak Amerike? – pitala je Min i potom zastala. – O. Pretpostavljam da jesu, zar ne? Odmah uz bejzbol i pitu od jabuka.
– Rado bih ti prepustio bejzbol, – rekao je Cal i potom zagrizao u svoj hot-dog.
Min je zaškiljila i pogledala u njegovu majicu. – Nije li to dres za bejzbol?
– Da, jest, – rekao je Cal. – Kako bih se iskupio za sve svoje grijehe, subotom ujutro učim djecu kako optrčavati baze. Jednog dana će to raditi i tvoj muž, dok ćeš ti sjediti na klupi i navi-jati za svoje igrače. To je cijena koju plaćaš za slobodu.
– Ja neću imati djecu, – rekla je Min, zagrizavši u svoj hot-dog.
– Nećeš? – pitao je Cal, a onda ga je zbunio sjaj zadovoljstva koji joj se pojavio na licu dok je žvakala. Hrenovke su bile dobre, ali ne baš toliko dobre.
Progutala je i uzdahnula. – Ovo je prekrasno. Moj tata bi se uvijek iskrao iz kuće kako bi nam kupio hrenovke, ako bi se u blizini održavao nekakav festival. Mama bi ga ubila da je saz-nala za to. Znaš li koliko je vremena prošlo otkad ih nisam kušala? Ovo je božanstveno.
– Izgledaju božanstveno, – rekao je, a potom se pripremio na još jedan ugriz, držeći hot-dog iznad folije kako bi uhvatio umak i pogledao joj je u V izrez crvenog džempera ugledao raskoš-nu ljepotu u uskoj crvenoj čipki. Tony bi dobio srčani udar, pomislio je i zatim shvatio da se i njemu samome malo zavrtjelo u glavi. Povjetarac je opet zapuhao i pomaknuo joj suknju preko njegove ruke koju je držao na stolu.
– Tako, – rekao je, odmičući ruku. – U redu. Zašto ne želiš biti dio 'američkog načina'? Žva-kala je zatvorenih očiju, a on je opet pogledao u njezin dekolte i zločesto razmišljao. Potom je progutala i rekla: – Moram roditi da bih bila dobra Amerikanka? Ne. U ovom zemlji se svake godine rodi više od četiri milijuna beba. 'Američki način' je s time pokriven. Ako te to baš zab-rinjava, možeš imati dvoje i tako nadoknaditi štetu i za mene.
– Ja? – Cal se naglo vratio u razgovor. – Ja ne želim djecu. Samo sam iznenađen što ih ti ne želiš. Bila bi savršena majka.
– Zašto? – Min je zastala sa hranom na pola puta do usta.
Zato stoje po čitavom tijelu djelovala meko. Zato što bi postala majka za kakvu bi on ubio. – Zato što mi djeluješ vrlo odgovarajućom.
– O, Bože, da, – rekla je Min, zagledavši se u njega. – To je točno onaj kompliment za kojim žudi svaka žena.
Nagnula se prema naprijed kako bi zagrizla hot-dog, a on je opet začarano gledao u njezine grudi kako se napinju pod crvenom čipkom.
– Ali jako seksi odgovarajućom, ako ti to bolje zvuči, – rekao je.
– Samo malo bolje, – rekla je, slijedeći njegov pogled. – Gledaš mi u dekolte.
– Ti se naginješ naprijed. A vidi se ta crvena čipka.
– Čipka je dobra, ha?
– O, da.
– Moja majka opet pobjeđuje, – rekla je Min, opet zagrizavši svoj hot-dog.
Cal je uzeo svoju porciju. – Kako se tvoja majka uklapa u sve ovo?
– Ona prodire u sve dijelove života, – progutala je zalogaj Min i namrštila se. – A kako si to na kraju završio trenirajući djecu ako ih uopće ne voliš?
– Nisam rekao da ne volim djecu, – rekao je Cal, pokušavajući misliti na nešto drugo osim na njezinu crvenu čipku. – Rekao sam da ne želim djecu. To je velika razlika.
– Dobro. Ali svejedno se pitam, zbog čega treniraš djecu?
– Napio sam se, – rekao je Cal. – Harry mrzi bejzbol koliko ja mrzim treniranje.
– Tko je Harry?
– Moj nećak. – I?
– Ispostavilo se da su s Harryjem u timu i ostala djeca, – rekao je Cal. – Tko bi znao?
– Zanimljivo. I tako si ti svakog subotnjeg jutra ovdje? – Min je zaklimala glavom. – To je moralo biti opasno pijanstvo.
– Prešle su me najbolje varalice. – Uzeo je krastavac i zagrizao ga. – Nije tako strašno. Ro-ger i Tony obavljaju najveći dio posla. Oni to vole.
– Roger, – rekla je Min. – Ah, da, Roger. Imam par pitanja u vezi Rogera.
– A Tony te ne zanima?
– Tony se viđa s Lizom, – rekla je Min. – Ako se ispostavi da je Tony štetočina, Liza će ga sama istrijebiti.
– Tonyja je teško svladati, – rekao je Cal, – ali shvaćam što govoriš. A Bonnie nije takva?
– Bonnie nije laka žena, – rekla je Min. – Pametna je i odlučna, ali ima jedan nedostatak. Vjeruje u bajke i da na ovom svijetu postoji jedan čovjek stvoren baš za nju. I misli da je tvoj prijatelj Roger njezin princ, a nema puno dokaza za to. I zato mi pričaj o Rogeru.
– Roger je najbolji čovjek kojega poznajem, – rekao je Cal. – I lud je za Bonnie. Totalno će se uništiti ako ga ostavi. Pričaj mi o Bonnie.
Min se podigla s deke dok se primicala limenki soka, a Cal ju je promatrao, posve svjestan svakog njezinog pokreta, lijepe linije njezinih ramena kad joj se džemper spustio, topline njezi-nog tijela kad mu se nasmiješila i lista noge koji je ugledao kad joj je vjetar podigao suknju. – Bonnie je, – rekla je, vraćajući ga nazad na temu razgovora, – provela godinu i pol dana na gle-danje trenera. Treneri su jako važni, oni su odmah pored kreveta u hijerarhiji namještaja, ali čak sam i ja mislila daje godina i pol dana malo previše.
– Da, – rekao je Cal, pokušavajući misliti na Rogera umjesto na njezino zamamno tijelo. – Ali...
– Onda smo jedne večeri bili na putu prema kinu i ona je zastala ispred izloga prodavaonice namještaja i rekla, 'Čekaj malo' i ušla je unutra i kupila taj odvratno skup kauč u roku od pet minuta. – Min se opet nagnula prema naprijed i Cal je opet pogledao u njezin džemper, pomis-livši, Nemoj mi to raditi, od navale krvi ću dobiti glavobolju. – Morala je cijenu rasporediti na dvije kreditne kartice, – nastavila je Min, – i trebalo joj je dvije godine da ga otplati, ali kauč je odličan i nikada nije požalila, a kada ga je dala presvući, majstor je rekao da će mu trebati vječ-nost da bi ga ponovno uredio.
– Odlično, – rekao je Cal, još uvijek gledajući u njezin džemper. Disala je sporo, samo ono-liko koliko je bilo dovoljno da joj se grudi lagano podižu i spuštaju...
– Hej, – rekla je, a on je naglo podigao glavu. – Nije da nisam polaskana, ali ovdje želim ne-što reći. Roger je Bonnien novi kauč. Oduvijek je bila sigurna da će se jednog dana pojaviti njezin princ i puno je izlazila kako bi ga pronašla, a sada je samo bacila jedan pogled na Rogera i odmah je postala sigurna da je on onaj pravi. I zato, ako on nije dobar čovjek, želim znati da joj ja mogu prenijeti. Reci mi da nije loš.
– I Rogeru je trebala godina dana da kupi kauč, – rekao je Cal.
– Kakve boje? – pitala je Min.
– Mislim daje smeđi.
Min je klimnula glavom. – Bonnie je kupila jedan s jastucima na uzglavlju s printom Williama Morrisa.
– Mislim da znam kako izgleda, – rekao je Cal.
– Rogerov kauč je gotov, – rekla je Min. – Hoće li imati nešto protiv?
– Mogla bi ga rastrgati pred njim, a on na to ne bi ni trepnuo, – odgovorio je Cal.
– Može li se brinuti za nju? – pitala je Min. – Vjerojatno joj to neće biti potrebno, ali ako za-treba...
– Ako bude potrebno, svojim tijelom bi je zaštitio. Nemaš se zbog čega brinuti u vezi Roge-ra. On je najbolji čovjek kojega poznajem. Da imam sestru, dao bih Rogeru da se oženi njome. Ja se ipak brinem zbog Bonnie. Ima onaj stav koji obično govori da voli naređivati ljudima oko sebe. A budući daje tako sitna, postoji Napoleonski kompleks...
– Ne, – rekla je Min. – Ona je dobra. Roger je pravi sretnik. – Pojela je i zadnji zalogaj svog hot-doga i potom s palca polizala ostatke kečapa, a Cal je izgubio smjer misli. – Znači da je s njima sve u redu i ne moramo se zabrinjavati – rekla je dok je ruke brisala u ubrus.
– Da, – rekao je Cal. – Sto kažeš na desert?
– Ne jedem deserte, – odgovorila je Min.
– Stvarno? – pitao je Cal. – Koje iznenađenje.
– Daj prestani, – rekla je Min. – Rekla sam ti za tu haljinu... Cal je iz hladnjaka izvadio pa-pirnatu vrećicu. – Krafne, – rekao je, ali prije nego je mogao nastaviti, poznati glas mu je dopi-rao iza leđa.
– Mogu li i ja dobiti jednu?
Uzdahnuo je, okrenuo se i ugledao svog mršavog, prljavog, tamnokosog nećaka kako stoji kod drugog kraja stola. – Nisi li već trebao biti doma?
– Opet su zaboravili, – rekao je Harry s glasom punim patetike. Pomagala mu je činjenica stoje nosio naočale i stoje za svoje godine bio premalen. Pogledavao je oko Cala. – Bok, – re-kao je oprezno se obraćajući Min.
– Min, – rekao je Cal, zureći u Harryja. – Ovo je moj nećak, Harry Morrisey. Baš je bio na odlasku. Harry, ovo je Min Dobbs.
– Bok, Harry, – rekla je Min veselo. – Možeš dobiti sve krafne.
Harry se oraspoložio.
– Ne, ne možeš. – Cal je izvadio svoj mobitel. – Samo bi ih opet povratio.
– Možda ne bih. – Harry se približio vrećici s krafnama.
– Sjećaš li se one katastrofe s tortom? – pitao je Cal dok je u mobitel tipkao broj svoje šogo-rice.
– Ne može li dobiti jednu? – Min se nasmiješila Harryju dok joj se on primicao, a njezino li-ce je bilo nježno i ljubazno, i Cal i Harry su se na jedan trenutak istovremeno zagledali u nju jer je bila toliko lijepa.
A onda, dok je Cal slušao zvonjavu na mobitelu, Harry je pogledao u Mininu suknju i uperio prstom u nju.
– Harry, – rekao je Cal, a Min je uzela jednu svoju sandalu.
– Evo, – rekla je Harryju, a on je prstom pokazao prema cvijetu.
– To su cipele, – rekao je Harry, kao,da je gledao u neku anomaliju.
– Da, – rekla je Min, promatrajući ga lagano nakrivljenom glavom.
Harry je opet prstom pokazao prema cvijetu. – Nije pravi.
– Ne, – rekla je Min. – On je samo za zabavu.
Harry je klimnuo glavom, kao da je upravo čuo neku novu ideju, a Cal je shvatio da to vjero-jatno i jest slučaj. U Harryjevom svijetu baš i nema umjetnog cvijeća na cipelama.
Min je zavukla ruku u vrećicu i izvadila mu jednu krafnu.
– Hvala ti, Min, – rekao je Harry, još uvijek promatrajući cvijet.
– Nemoj nasjesti na njegovu glumu, – rekao joj je Cal.
– Ne radim to. – Min se nasmiješila Harryju.
– Morao sam igrati bejzbol, – rekao je Harry ogorčeno. – A ti hot-dogovi?
– Ne, – rekao je Cal. – Znaš da to ne smiješ jesti. Idi tamo na klupu i jedi svoju krafnu.
– Može je jesti i ovdje, – rekla je Min, zaštitnički ga zagrlivši jednom rukom.
Harry, koji uopće nije bio blesav, naslonio se u Minino krilo.
Kladim se da je tamo mekano, pomislio je Cal, a onda je shvatio daje jako blizu granice da postane ljubomoran na svog osmogodišnjeg nećaka. – Harry, – rekao je upozoravajuće, ali u tom trenutku mu se na telefon javila šogorica. – Bink? Zaboravila si pokupiti svoje dijete.
– Reynolds, – rekla je Bink svojim savršeno prilagođenim glasom. – Bio je red na njega.
– Njega nema ovdje, – rekao je Cal.
Bink je uzdahnula. – Jadan Harry. Odmah dolazim. Hvala ti, Cal.
– Sve za tebe, dušo. – Cal je prekinuo liniju i pogledao u Harryja. – Majka ti dolazi. Gledaj to s vedrije strane, dobit ćeš krafnu i majku, umjesto ničega i svog oca.
– Dvije krafne, – rekao je Harry.
– Harry, prevarantu, – rekao je Cal. – Ne možeš dobiti dvije krafne. A sada odlazi. Ovo je sudar. Za sedam godina ćeš shvatiti što to znači.
– Nije ovo sudar, – rekla je Min. – Može ostati. Harry je tužno klimnuo glavom prema njoj. – Dobro je.
– O, prestani s time, Harrison, – rekao je Cal, znajući dobro da Harry iskorištava ovu situaci-ju. – Dobio si krafnu. Idi na klupu i pojedi je.
– Dobro. – Harry je pokunjeno otišao preko trave do obližnje klupe, stisnuvši svoju krafnu u jednu prljavu šaku.
– Tako je sladak, – rekla je Min, nježno se nasmiješivši. – Tko je Bink?
– Moja šogorica – odgovorio je Cal, promatrajući Harryja koji je još uvijek izgledao mršavo, prljavo i ogorčeno. – Ja ne vidim ništa slatko na njemu. Ali dobar je on klinac.
– Bink, – rekla je Min, kao da negdje pokušava smjestiti njezino ime.
– To je skraćeno od Elizabeth, – rekao je Cal. – Elizabeth Margaret Remington-Paster Morrisey.
– Bink, – ponovila je Min. – Dobro.
Cal je uzeo krafnu. – Sada je na tebe red, Dobbs. Min se nagnula nazad. – O, ne, ne, ne.
On se nagnuo prema naprijed kako bi joj mahao s krafnom ispred nosa. – Hajde, zgriješi ma-lo.
– Mrzim te, – rekla je Min gledajući u krafnu. – Ti si zvijer i zao zavodnik.
Cal je podigao obrvu. – Sve to zbog jedne krafne? Hajde. Jedna te neće ubiti.
– Neću jesti krafnu, – rekla je Min, odmičući pogled s nje. – Jesi lud? U samo jednoj ima dvanaest grama masti. Imam tri tjedna da smršavim. Makni se od mene.
– Ovo nije obična krafna, – rekao je Cal, raskidavši je na dva dijela njoj ispred nosa i ona je ugledala slasni čokoladni preljev. – U njoj se nalazi odlična čokolada. Ovo je kao kavijar među krafnama, Dom Perignon među krafnama, Mercedes-Benz među krafnama.
Min je oblizala usne. – Nisam pojma imala da si takav ljubitelj slatkoga, – rekla je, pokuša-vajući se odmaknuti, ali vjetar je opet otpuhao njezinu suknju na Cala, a on je ovoga puta po-maknuo koljeno kako bi je zarobio.
Odgrizao je zalogaj od jedne polovice. – Probaj, – rekao je, naginjući se bliže kako bi polo-vicu krafne mogao držati njoj ispod nosa. – Hajde.
– Ne. – Min je čvrsto stisnula usne i potom zažmirila.
– O, tako se ponašaju odrasli ljudi. – Ispružio je ruku i uštinuo je za nos, a kad je otvorila us-ta kako bi protestirala, ubacio joj je zalogaj unutra.
– O, Bože, – rekla je i lice joj se opustilo dok joj se krafna topila u ustima, a osmijeh joj se raširio preko čitavog lica.
I Cal se opustio te pomislio, Hraniti ovu ženu je kao da ju želiš napiti.
Onda je progutala i otvorila oči, a on je ispred nje držao još jedan komad kako bi opet mogao vidjeti ono zadovoljstvo na njezinom licu. – Dođi ovamo, Dobbs.
– Neću, – rekla je Min, odmičući se. – Ne, ne, ne.
– Često to govoriš, – rekao je Cal. – Ali tvoje oči govore da želiš.
– Ono što želim i ono što mogu imati dvije su različite stvari. – Min se još dalje odmaknula, povlačeći suknju, ali pogled joj je još uvijek bio na krafni. – Makni tu stvar od mene.
– Dobro. – Cal se odmaknuo i zagrizao u nju dok ga je ona promatrala i na trenutak mu je šećerna glazura odvratila pozornost, a Min gaje gledala i konačno si zagrizla usnu onim svojim bijelim zubima koji su uranjali u svu tu rumenu mekoću. Srce mu je počelo ubrzano tuči, a ona je zaklimala glavom prema njemu.
– Gade, – rekla je.
On je opet zagrizo krafnu i ona je rekla: – Sad je dosta, odlazim odavde, – i nagnula se napri-jed kako bi povukla svoju suknju ispod njega. – Hoćeš li se maknuti... – počela je, a on joj je u usta ubacio još jedan komad krafne i promatrao je dok su joj se usne zatvarale nad tom slatko-ćom. Lice joj je bilo prekrasno, usne meke i putene, a puna donja usna zamazana šećernom gla-zurom, i dok je ona lizala zadnje ostatke čokolade s gornje usne, Cal je u ušima čuo žuborenje. Potom se to pretvorilo u šapat – ONA je prava – i počeo je dublje udisati zrak i prije nego stoje uspjela otvoriti oči, nagnuo se prema njoj i poljubio je, osjetivši čokoladu i toplinu njezinih usana, a ona se na jedan trenutak sledila i potom mu uzvratila poljubac. Dopustio je njezinom okusu i mirisu da ga posve obuzme, povlačeći i nju za sobom i kada se ona konačno odmaknu-la, skoro joj je završio u krilu.
Sjela je nasuprot njega, džemper joj se brzo podizao i spuštao zbog ubrzanog disanja, oči su joj bile svjesne i široko otvorene, usne lagano razmaknute i gledala gaje.
– Još, – rekla je uzdihano, a on joj je pogledao u oči i pošao je uzeti.

http://www.book-forum.net

8Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:39 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 5
Calove oči su bile tamne poput čokolade i Min se uspaničila kad joj se još primaknuo. Stavi-la je ruku na njegova prsa i rekla: – Ne, čekaj, – a on je pogledao prema dolje i rekao: – Da, – i uzeo još jedan komad krafne. Otvorila je usta kako bi rekla: – Ne, – a on joj je opet stavio ko-mad unutra i toplina njezinih usta otopila je šećernu glazuru, dok je sklapala oči i predivni okus se prelio posvuda, a kad je ponovno otvorila oči, ugledala je njega.
Nagnuo se naprijed i nježno je poljubio, njegove usne su tako odgovarale njezinima da je morala zadrhtati. Okusila je njegovu toplinu i polizala čokoladu s njegove usne, osjetivši njegov jezik na svojemu, vruć i opojan, a kada je prekinuo poljubac, ostala je bez daha i vrtjelo joj se u glavi, žudeći za još jednim poljupcem. Zadržao je pogled na njezinome, izgledajući omamljeno baš onako kako se ona osjećala, ali nije ju uspio prevariti, točno je znala stoje on.
Samo nije marila za to.
– Još, – rekla je, a on je posegnuo rukom za krafnom, ali ona je rekla: – Ne, tebe, – i zgrabila mu košulju kako bi ga povukla bliže k sebi i on ju je ovog puta žestoko poljubio, držeći ruku na njezinom potiljku i ona mu se predala. Osjetila je njegovu ruku na svom struku koja se polako uvlačila u njezin džemper i krv joj je navrla u glavu i čula je šapat, – ON je pravi.
Potom se on naglo nagnuo naprijed i sudarili su se.
– Joj? – rekla je i on je pogledao iza sebe, još uvijek ju držeći objema rukama.
– Što? – rekao je Cal.
– Pitala sam, – rekla je Liza, držeći gore svoju kožnu torbicu, – što to radiš?
– Što misliš da radim?
– Rasjekla sam usnu, – rekla je Min, prstom je dotaknuvši. Cal se okrenuo prema njoj i od-maknuo joj prst s usne, lice mu je bilo rumeno i zabrinuto i bio joj je tako blizu da se ona nag-nula prema naprijed, dok joj je srce divljački tuklo i on je isto to učinio, oči su mu opet bile poluzatvorene i ona je pomislila, Oh, Bože, da. Potom je Liza naglo povukla Min za ruku daje skoro pala sa stola.
– Silazi odatle, – rekla je Liza dok je Min lepršala.
– Tony, – rekao je Cal kroz zube.
– Zao mi je, kompa, – rekao je Tony. – Ne mogu je kontrolirati.
– Upravo smo jeli desert. – Min se povukla unazad koliko je god mogla, a Cal joj je još uvi-jek držao suknju. Znam da je ovo bilo glupo, pomislila je, pokušavajući ga ne pogledati, ali opet to želim.
– Desert? – Liza je pogledala u stol. – Jela si krafne?
– O, – rekla je Min dok joj je krivnja tjerala vrtoglavicu.
– Što si ti? – Cal je ljutito zurio u Lizu. – Policija koja kontrolira unos kalorija? Odlazi.
– Ne, – rekla je Liza. – Mislim da bi ona trebala jesti koliko god krafni želi. Samo ne želim daje ti hraniš.
– Zašto? – pitao je Cal bijesno.
– Zato što si ti takav tip muškarca, a ona mi je najbolja prijateljica. – Liza je opet povukla Min za ruku. – Dođi. Bonnie nas čeka.
– Kakav?
Min se pokušala još malo pomaknuti, ali Cal je još uvijek bio na njezinoj suknji. Što je bilo sasvim u redu, zaista.
– Bonnie je tamo na klupi, razgovara s Rogerom, – rekao je Tony Lizi. – Uopće je nije briga za ovo ovdje.
– To nije istina, – rekla je Liza. – I ona se brine za nju. – Zagledala se u Min. – Razgovarale smo o ovome. Silazi s tog stola.
Točno, pomislila je Min,y'a ovo ne želim.
Preko puta nje, Cal je izgledao još ljepše nego obično, obasjan suncem, ali kako joj je zanos splašnjavao, tako je postajala sve svjesnija zbog čega ne bi trebala biti ovdje. – Možeš li mi vratiti moju suknju, molim te? – rekla je slabašno i on se pridigao kako bi ona mogla povući tkaninu ispod njega. – Puno ti hvala. Za ručak. Predivno sam se provela.
– Ostani, – rekao je i ona ga je pogledala u oči i pomislila, O, da.
– Ne, – rekla je Liza i povukla ju je sa stola tako da se Min srušila na travu.
– Ona sama može odlučiti, – rekao je Cal.
– Da? – Liza je zakoračila prema njemu. – Reci mi da je poznaješ. Reci mi da ti je stalo do nje. Reci mi da ćeš ju zauvijek voljeti.
– Liza, – rekla je Min, povlačeći je za ruku.
– Upoznao sam je prije tri dana, – rekao je Cal.
– A na što onda misliš kad je ovako ljubiš? – Liza mu je okrenula leđa. – Hajde, Min.
– Hvala ti na ručku, – rekla je Min dok ju je Liza čvršće stiskala za ruku. Posegnula je za svojim sandalama na stolu, uhvativši vrpce i onda ju je Liza odvukla od njega.
Kad su otišle, Cal se okrenuo prema Tonyju, rekavši: – Ne mogu odlučiti trebam li nekoga unajmiti da te ubije ili da to sam učinim.
– Nisam ja kriv, Liza je, – rekao je Tony. – I nekoliko puta je zazvala Minino ime prije nego što te svojom torbicom udarila po glavi. – Pogled mu je zastao na stolu. – Hej, hot-dog. – Sjeo je na stol i posegnuo za hranom.
– Ta žena je luda, – rekao je Cal, trljajući si potiljak. Vrućina je sada polako nestajala otkako je Min otišla, ali on nije postajao ništa sretniji. – To je bio napad.
– Ona je luda? – pitao je Tony dok je skidao foliju. – A što si ti?
– Nije se dogodilo ništa strašno. – Još samo deset minuta i ostali bismo goli. To bi bilo nešto.
– Reci to Harryju, – rekao je Tony. – To je bilo vjerojatno više od onoga što bi on trebao znati o tome što njegov stric Cal radi u slobodno vrijeme.
– Harry? – rekao je Cal, pogledavši prema mjesto na kojem je Harry sjedio. Još uvijek je bio tamo, samo stoje sada s njim u društvu bila tanka plavuša. Bink. Cal je zažmirio i sjećanje na Mininu toplinu je nestalo. – Reci mi da nas nije gledala i Bink.
– Ne znam. Nije bila tamo kad smo stigli ovamo pa je možda uspjela uhvatiti samo veličan-stveni kraj. Na čemu ja to do vraga sjedim? – Ispod deke je izvukao sandalu s crvenim cvije-tom.
– Minina je, – rekao je Cal, ugodno se prisjetivši njezinih nožnih prstiju. – Daj to Lizi kad budeš dobio priliku. Uguraj joj je u grlo, ako ikako bude moguće.
– Aha, kao da ću se sjetiti, – rekao je Tony i bacio je u prenosivi hladnjak.
Cal ju je izvadio prije nego što led ovlaži cvijet i zatim pokušao ne razmišljati više o Min. – Čini se da je Bonnie dobra žena i da će Roger biti u redu. – Okrenuo je Mininu sandalu, još uvijek je držeći u ruci. Bila je to smiješna stvar s malom špicastom potpeticom koja je vjerojat-no tonula u zemlju dok je hodala preko trave i taj crveni cvijet koji bi se vjerojatno uništio kad bi hodala po kiši, ali i to gaje uzbuđivalo.
– Roger nije u redu, – rekao je Tony s punim ustima. – Uskoro će se oženiti.
– Pa nije to smrt, – rekao je Cal, pokušavajući se dosjetiti zbog čega bi netko praktičan poput Min želio nositi ovakve sandale. Ali Min je sigurno imala u sebi određenu dozu nepraktičnosti, inače ga ne bi pokušala srediti na stolu za piknik. Dok je razmišljao o tome, nije čuo ništa oko sebe. – Što?
– Rekao sam da zbog toga bježiš od Cynthie poput uplašenog zeca, – rekao je Tony.
– Pa, brak nije za mene, ali za Rogera vjerojatno jest, – rekao je Cal, spuštajući sandalu na stol. – On nikada nije bio za previše uzbuđenja.
– Istina, – složio se Tony. – A ako je Bonnie stvarno dobra žena, onda ću ja možda stvarno živjeti iznad njihove garaže.
– Još dobrih vijesti za mene, – rekao je Cal i opet pomislio na Min, meku i vrelu pod njego-vim rukama... Ne. U životu mu nije trebalo više neprijateljstava. Ako bude poželio odličan seks, uvijek će se moći vratiti kod Cynthie, koja prema njemu nikada nije bila neprijateljski raspoložena. Pokušao je pozvati uspomenu na Cynthie kako bi otjerao onu na Min, ali ona se doimala nekako sivom i nepoželjnom u usporedbi s Mininim raskošnim, primamljivim i vrućim sandalama.
– Što? – pitao je Tony.
– Je li ostao još koji hot-dog? – pitao je Cal. – Mislim da nisi možda slučajno promašio ko-jega dok si sjedao?
Tony je pronašao jednoga ispod deke i dao mu ga i Cal gaje odmotao i zagrizao, odlučan u namjeri da se usredotoči na nešto drugo, samo ne na Min. Onda se prisjetio njezinog izraza lica kad je kušala hrenovku i zamislio je isti taj izraz dok bi joj se tijelo pomicalo pod njegovim, vrelo i raskošno, njezine usne vlažne...
O, prokletstvo, pomislio je.
– I što ćeš reći Harryju? – pitao je Tony.
– O čemu?
– O tome što si radio s Min na stolu za piknik, – rekao je Tony. – Izgledali ste prilično uspa-ljeno.
– Reći ću mu da ću sve objasniti kad bude malo stariji, – rekao je Cal i pomislio, Bili smo uspaljeni. A sada smo završili. – Puno stariji, – rekao je i vratio se do hladnjaka kako bi izvadio pivo.
– U redu, zašto smo morale otići? – pitala je Bonnie kad su bile u Lizinom kabrioletu, a Min je sjedila na stražnjem sjedištu.
– Zato stoje Min ispreplitala jezik s ljubiteljem krafni. – Liza je pogledala iza preko sjedišta u grješnicu Min i zaklimala glavom.
Bonnie se također okrenula kako bi je pogledala. – Jela si krafne?
– Jesam, – odgovorila je Min, još uvijek se pokušavajući dovesti u ravnotežu. – Strašna stvar.
Bonnie je klimnula glavom dok je Liza pokretala automobil.
– Dobro se ljubi?
– Da, – rekla je Min. – Prilično dobro. Vrlo dobro. Odlično. Fenomenalno. A osim toga, ta-mo su bile i te krafne, koje su bile savršene. – Opet je pomislila na Cala i svu onu vrelinu i čež-nju i potrebu, i dok je Liza izlazila sa zavojitog prilaza na cestu, Min je legla na sjedište kako ne bi ispala iz auta od tolike vrtoglavice. Bilo je tako dobro ležati, ali prava šteta stoje ostala sama.
– Jesi li poludjela? – pitala ju je Liza preko sjedišta.
– Samo na minutu-dvije, – rekla je Min sa stražnjeg sjedišta, promatrajući krošnje drveća. – Na neki način sam i uživala. – I to još kako.
– Znaš, – rekla je Bonnie Lizi, – možda je on iskren. Izgledao je tako sretno s njom. Čak mi je i Roger to rekao.
– O, pa dobro ako je Roger to rekao, – istaknula je Liza.
– Nemoj ismijavati Rogera, – rekla je Bonnie s upozorenjem u glasu.
– Okej, – rekla je Min, ponovno sjedajući dok joj se svijet oko nje umirivao. – Sada sam do-bro. Vrlo praktična. – Uzela je sandalu kako bi otpetljala vrpce. – I kakav je bio Tony?
– Osrednje zabavan, – rekla je Liza. – Prestani mijenjati temu. Sto ćeš učiniti s Calom?
– Neću ga više vidjeti, – rekla je Min, tražeći drugu sandalu.
– O, zaboga. Ostavila sam jednu sandalu. Moramo se vratiti.
– Nikako, – rekla je Liza i nastavila voziti.
– To su mi najdraže, – rekla je Min, pokušavajući zvučati iskreno.
– Sve su ti cipele tvoje najdraže, – rekla je Liza. – Ne vraćamo se nazad.
– Jesi li dobro, dušo? – pitala je Bonnie Min.
– Odlično sam, – rekla je Min, klimajući glavom poput manijaka. – Cal mije ispričao sve o Rogeru. Imaš moj blagoslov.
– Utemeljen na Calovim riječima, – rekla je Liza.
– Znam se ja nositi s njim, – rekla je Min.
– Aha, vidjela sam te na djelu, – rekla je Liza. – Ti si slabić.
– O, ma daj, – rekla je Min koju je osjećaj krivnje iscrpljivao. – Čula sam okladu. Znam što se događa. Neću se više vidjeti s njim. Posebice otkako si vikala na njega i udarila ga. – Pomis-lila je na Cala koji joj se približavao, kako su mu prsa bila čvrsta pod njezinom rukom, kako su mu usne bile vrele na njezinima, kako je ugodna bila njegova ruka na njezinoj dojci. – Ali ba-rem sam saznala kako zavodi sve one žene, – rekla je vedro. – Ispostavilo se da nije sve u šar-mu.
– Možda bi se opet trebala vidjeti s njim, – rekla joj je Bonnie, zvučeći zamišljeno. – Mislim da ponekad jednostavno trebaš vjerovati.
To bi možda moglo biti dobro, pomislila je Min.
– Bonnie, – rekla je Liza – Želiš li daju unakazi isti onaj frajer koji je tvojoj rođakinji slomio srce i koji se kladio s Davidom?
To bi sigurno bilo loše, pomislila je Min.
– Ne, – rekla je Bonnie sa sumnjom u glasu.
– Onda prestani s tim pričama o vjerovanju u žabe krastače, – rekla je Liza.
– Zar se ne pretvaraju u prinčeve kad ih poljubiš? – pitala je Bonnie.
– To su posve druge vrste žaba, – odgovorila je Liza.
– Točno, – rekla je Min, pokušavajući iz glave otjerati misli o Calu. – Žaba krastača nije obična žaba. Zvijer. Definitivno. – Potom je uzdahnula i rekla: – Ali uistinu je imao odlične krafne, – i nagnula se iza na naslon sjedišta kako bi joj se vratio zdrav razum.
David se smjestio ispred televizora u nedjeljno poslijepodne kad je telefon zazvonio. Javio se i začuo Cynthien glas.
– Cal i Min su bili u parku, – rekla je. – Poljubio ju je. To je radost, psihološki znak koji bi ih mogao gurnuti...
– Stani, – rekao je David i duboko udahnuo. Radilo se o onoj prokletoj okladi. Cal bi učinio apsolutno sve samo kako bi pobijedio.
– Hranio ju je krafnama, – rekla je Cynthie. – Odveo ju je na piknik i...
– Min je jela krafne? – David se sledio na tu pomisao. – Min ne jede krafne. Min ne jede ug-ljikohidrate. Sa mnom ih nikada nije jela.
– I svakog puta kada bi joj u usta stavio komadić, poljubio bi
– Kučkin sin, – rekao je David zlobno. – Sto ćemo učiniti?
– Moramo poraditi na njihovim željama, stvoriti radost, natjerati ih da se prisjete zašto su že-ljeli nas, – rekla je Cynthie. – Odvedi je sutra na ručak. Pobrini se da sve bude savršeno. Neka se osjeća posebnom i voljenom, pruži joj radost i ponovno je osvoji.
– Ne znam baš, – rekao je David, prisjećajući se Mininog izraza lica kad ju je ostavio. Zami-sao je bila ta da se ona puzeći vrati njemu, a ne on njoj.
– Ja ću ručati s Calom, – rekla je Cynthie kao da on uopće nije pričao. – U zadnje vrijeme sam se povukla, misleći da će se on vratiti meni, ali sada više nema vremena za to. Odvući ću ga u krevet prije deserta i s time bi se cijela ova stvar trebala skončati.
– Min je ljuta na mene, – rekao je David. – Mislim da je još prerano za ručak.
– O, to je jako agresivan pristup problemu. – Nastala je duga tišma i onda je Cynthie rekla: – Njezina obitelj. Nisi li rekao daje njoj potrebno njihovo odobravanje njezinog ljubavnika?
– Jesam, – rekao je David. – Njezina majka je bila luda za mnom.
– Eto vidiš, – rekla je Cynthie. – Nazovi njezinu majku i ispričaj joj istinu o Calu i ženama.
– Neću, – rekao je David, prisjećajući se Nanettenog nedostatka pozornosti na sve što nije imalo veze s modom ili kalorijama. – Sestrin zaručnik, Greg. Večeras ću nazvati njega.
– Kako će ti to pomoći?
– On će odmah reći Diani, – rekao je David. – Viđa se s njom svake večeri. A ona živi s ro-diteljima, tako da će reći mami i tati. Njihov otac se ponaša vrlo zaštitnički.
– To je dobro, – rekla je Cynthie.
– Hranio ju je krafnama? – pitao je David, trzajući se na tu pomisao.
– Komadić po komadić – odgovorila je Cynthie.
Gad. Radio je to zbog proklete oklade. Nakon one priče o tome kako zna biti svakakav, ali nikada ljigav, namjerio je zavesti Min krafnama i onda dođi do njega po svoju nagradu. Veliki Calvin Morrisey opet pobjeđuje.
Ne ako ja imam išta s time.
– David? – rekla je Cynthie.
– Vjeruj mi, – rekao je David tmurno. – Min je upravo pojela svoju zadnju krafnu.
U ponedjeljak, je Roger zakasnio na posao. Bonnie, pomislio je Cal, zbog čega je odmah pomislio na Min, stoje bilo smiješno.
– Sto je ovo? – pitao je Tony. – Ja uvijek zadnji stižem na posao. To je tradicija.
– Bonnie. – Roger je zijevnuo dok je sjedao za svoj radni stol. – Dokasna smo razgovarali.
– Razgovarali, – ponovio je Tony, sjedajući na rub stola. – Mogao si je barem poševiti.
Roger je naborao obrve.
– Dobro, sada kad smo svi ovdje... – počeo je Cal.
– Oženit ću se s Bonnie, – rekao je Roger Tonyju. – Tako se ne priča o ženi s kojom se že-niš.
– Oprosti, – rekao je Tony. – Ja se nikada neću oženiti, pa onda to ne mogu ni znati.
– ... moramo zaustaviti Winstonov seminar...
– Znat ćeš kad pronađeš pravu ženu, – rekao mu je Roger.
– Ne vjerujem da takva postoji, – rekao je Tony.
– ... i završiti s paketima, – govorio je Cal, povisujući ton.
– Savršeno se ljubi, – rekao je Roger, gledajući kroz prozor, vjerojatno je mislio da gleda u smjeru gdje je Bonnie. – Jesi li se ikada tako ljubio, kada se sve čini ispravnim i točno onakvim kako bi trebalo biti i od tog poljupca ti se zavrti u glavi?
– Nisam, – rekao je Tony, djelujući izazvano.
– Ja jesam, – rekao je Cal, misleći na Min. Obojica su se okrenula prema njemu i on je reka-o: – Možemo li se sada baciti na posao? Zato što nas samo minuta dijeli od lizanja sladoleda i razgovora o osjećajima, a mislim da se od toga nećemo moći oporaviti.
– Ja idem po račune, – rekao je Roger.
Cal je naslonio leđima na uredski stolac, otvorio datoteku i opet pomislio na Min. Nije imao nikakvu namjeru da je poljubi i onda ju je onako zaskočio, dok ga je neki ludi zanos gurao njoj u krilo. A ona nije bila od nikakve pomoći. Trebala gaje ošamariti, a ona je umjesto toga govo-rila, 'Još'.
Zazvonio je telefon i Tony se javio. – Morrisey, Packard, Capa, – rekao je i potom zakolutao očima, pogledavši Cala. – Hej, Cynthie.
Cal je zaklimao glavom.
– Nije ovdje, – rekao je Tony. – Mislim da se danas više neće vraćati. – Namrštio se prema Calu, koji je uzdahnuo, dublje potonuvši u svoj stolac i gledajući gore u strop.
– Ručak? – pitao je Tony. – Zao mi je, već ima dogovor za ručak. Kod Emilio'sa. Sa svojom novom djevojkom.
Cal se tako naglo uspravio daje nogama glasno udario u pod. Ne, pokazivao je prema Tonyju i rukom mu pokazao da će mu prerezati vrat kad spusti slušalicu.
– Ne moraš se brinuti za njega da će postati depresivan što te je izgubio, – rekao je Tony. – Odmah se oporavio.
Cal se ustao s bijesom u očima i Tony je rekao: – Moram ići, – te spustio slušalicu.
– Jesi normalan? – pitao je Cal.
– Hej, riješio sam je se, nisam li? – rekao je Tony. – Učinio sam ti uslugu. – Namrštio se. – Barem mislim da jesam. Jednostavno mi je to došlo u glavu. – Pogledao je Rogera. – Je li to bio loš potez?
– Nisam siguran, – rekao je Roger. – Možda bi se u budućnosti mogao kloniti takvih ideja.
– Ne želim se više vidjeti s Min, – rekao je Cal, pomislivši kako bi se opet želio vidjeti s njom.
– Pa? Cynthie to ne mora znati, – rekao je Tony.
– Pa sada Min moram odvesti u Emilio's, jer će Cynthie sigurno provjeriti, – rekao je Cal.
– Ne vidim razlog za to, – rekao je Roger. – Ako te Cynthie bude pitala, možeš reći da ste otišli na neko drugo mjesto.
– Pokušavam lagati što manje. – Cal je opet sjeo, pokušavajući se osjećati loše zbog čitave ove zbrke. Uzeo je slušalicu, nazvao Mininu kompaniju, pronašavši je preko njihove centrale, ali njezin telefon je bio zauzet, a glasovna poruka nije dolazila u obzir. Nitko nikada nije neko-ga uspio nagovoriti na ručak preko glasovne poruke.
Prekinuo je liniju i vidio da ga Roger i Tony promatraju. – Stoje?
– Ništa, – rekao je Roger.
– Ništa, – rekao je Tony.
– Dobro, – rekao je Cal i ignorirajući ih vratio se svom kompjuteru i datoteci na kojoj je tre-bao raditi.
Kad joj je zazvonio telefon u uredu, Min je pomislila Cal i potom samu sebe prekorila. Ta zvijer je sigurno imala moć omamljivanja ženskog uma kad je mislila na njega u devet sati u ponedjeljak ujutro, usred sastavljanja izvještaja.
– Minerva Dobbs, – rekla je u telefonsku slušalicu, tapkajući crvenom olovkom po staklenoj površini radnog stola.
– Ispričaj mi sve o tom muškarcu s kojim se viđaš, – rekla je njezina majka.
– O, zaboga. – Min se nagnula na naslon svog stolca, posve iscrpljena.
– Greg kaže da mu je reputacija u vezi sa ženama užasna, – rekla je Nanette. – Greg kaže da ih iskorištava i onda ostavi. Greg kaže...
– Majko, ne zanima me što Greg kaže, – rekla je Min dok joj je majka paničarila. – I ne vi-đam se s njim. Jednom smo izašli na večeru i jednom bili u parku na pikniku i to je sve. – Ispi-sala je Calovo ime na prednju stranicu svog izvještaja i onda preko toga povukla debelu crvenu crtu. Nema ga više.
– Greg kaže...
– Majko.
– ... da slama ženska srca. Zabrinut je za tebe.
Min je počela govoriti, O, molim te, ali je odustala. Greg vjerojatno nije bio zabrinut samo za nju. Greg je bio zbog svega zabrinut.
Zašto bi se Greg brinuo za nju?
– Kako Greg uopće zna da taj tip postoji? – pitala je Min dok je crvenim slovima ispisivala 'Greg' i potom ga prekrižila s dvije debele crte. Potom je napisala 'izdajica', a ispod toga 'njuškalo'.
– Ja sam zabrinuta za tebe, – govorila joj je majka. – Znam da si se hrabro ponijela kad si iz-gubila Davida, ali ja to jednostavno mrzim. Ne podnosim da si povrijeđena.
Min je osjetila knedlu u grlu. – Tko si ti i što si učinila s mojom majkom?
– Samo ne želim da budeš povrijeđena, – rekla je Nanette i Min je pomislila da je čula kako joj glas podrhtava. – Želim da se udaš za dobrog čovjeka koji će te cijeniti zato što si predivna i neće te ostaviti jer imaš previše kilograma.
Min je klimnula glavom. – Imala si me sve do zadnje rečenice. – Napisala je velikim slovi-ma 'majka', oko te riječi nacrtala veliko srce i onda je, dok je Nanette nastavljala s pričom, po-vukla četiri debele crte preko toga.
– Brak je težak, Min, – govorila je Nanette. – Imaju milijun razloga za prijevaru i odlazak i zato se mi stalno moramo truditi. Uvijek moraš lijepo izgledati. Muškarci su vizualna bića. Ako vide nešto bolje...
– Mama? – rekla je Min. – Mislim da ne...
– Bez obzira koliko se trudila, uvijek postoji neka mlađa, neka bolja, – rekla je Nanette s drhtavim glasom. – To vrijedi čak i za Dianu, za svakoga. Ne možeš početi s nekim što nije posve dobro, ne možeš...
– Što se događa? – pitala je Min. – Zar Greg vara Dianu?
– Ne, – rekla je njezina majka, zvučeći iznenađeno. – Naravno da ne.
Min je pokušala zamisliti Grega kako izdaje Dianu, ali to je bilo smiješno. Greg nije imao hrabrosti za varanje. Osim toga, volio je Dianu.
– Zašto si to rekla? – pitala ju je majka. – To je bilo užasno ružno od tebe.
– Ti si bila ta koja je spomenula varanje, – rekla je Min. Ako se ne radi o Gregu, o kome je onda riječ? Tati? Min je odbacila i tu pomisao. Njezin otac se zanimao za tri stvari: osiguranje, statistiku i golf. – Tebe bi tata ostavio samo zbog savršene palice za golf i znači da se ne radi o njemu. Sto se događa?
– Želim da se udaš i budeš sretna, a taj Cabot nije...
– Calvin, – rekla je Min.
– Dovedi ga u subotu na večeru, – rekla je Nanette. – Odjeni nešto crno da izgledaš mršavije.
– Ne izlazim s njim, majko, – rekla je Min. – I zbog toga čisto sumnjam da bi poželio upoz-nati moje roditelje.
– Samo budi oprezna, – rekla joj je majka. – Ne znam kako samo pronalaziš takve muškarce.
– Pogledao mi je u džemper i vidio crveni čipkasti grudnjak, – rekla je Min. – Za sve si ti kriva.
Još je nekoliko minuta potrošila uvjeravajući Nanette, a onda je spustila slušalicu i vratila se izvještaju i nakon svega par minuta, telefon je opet zazvonio. – Odlično, – rekla je i javila se, posve spremna na ponovnu prepirku s majkom. – Minerva Dobbs.
– Min, ja sam, Di – rekla joj je sestra.
– Bok, dušo, – rekla je Min. – Ako zoveš zbog Grega i njegovog cinkanja mog piknika, u re-du je, sve je gotovo, više nećemo izlaziti. – Preko Gregovog imena je povukla još jednu crtu. Sto se nje ticalo, preko njegovog imena nije bilo moguće nacrtati previše crta.
– Greg kaže da je David rekao da je odvratan, – rekla je Diana.
Min se malo uspravila. – David je to rekao, zar ne? – Štakor nije mogao biti pošten ni za ok-ladu. Velikim slovima je napisala 'David' i onda zabila olovku u sredinu ispisane riječi.
– Rekao je Gregu da ne kaže meni da mu je on rekao, – rekla je Diana.
– Točno, – rekla je Min, ne trudeći se previše shvatiti.
– Nekako mi ne zvuči da bi mogao biti dio tvog plana, – rekla je Diana.
Min je prestala zabadati olovku. – Mog plana? Kakvog plana?
– Ti uvijek imaš plan, – rekla je Di. – Poput mene. Vrlo pozorno sam planirala svoje vjenča-nje i brak i Greg se savršeno uklapa u sve to. On je savršen za mene. Imat ćemo savršen život.
– Točno, – rekla je Min i povukla još jednu crtu preko Gregovog imena.
– I zato znam da sigurno imaš plan, a taj vuk...
– Zvijer, – rekla je Min.
– ... žaba, svejedno, ne uklapa se nikako u tvoj plan.
– On nije žaba, – rekla je Min. – Poljubila sam ga i nije se pretvorio u princa. – Pretvorio se u Boga. Ne, nije. – Gledaj, nikada više neću izaći s njim i zato se svi možete opustiti.
– Dobro, – rekla je Diana. – Reći ću mami da si kao i obično bila razumna i onda se neće morati više zabrinjavati.
– O, dobro, – rekla je Min. – Razumna kao i obično. Ovo nitko nije spomenuo tati, je li tako?
– Možda je mama, – rekla je Diana.
– O, kvragu, Di, zastoje nisi spriječila? – Ispred nje se pojavila vizija previše zaštitničkog oca, uzdižući se poput velikog plavog medvjeda. – Znaš kakav je on.
– Znam, – rekla je Di. – Još uvijek nisam sigurna sviđa li mu se Greg.
Jesi li sigurna da se tebi sviđa Greg? željela je pitati Min, ali nije bilo smisla jer će Diana us-trajati na tome daje on njezina prava ljubav do kraja života. – Pa, imam dobru vijest, nabavila sam ti tortu...
– Jesi? – Dianin glas se povisio za jedan stupanj. – O, Min, hvala ti...
– ... ali neće biti ukrašena pa ćemo Bonnie i ja napraviti to s maminim biserima i hrpom svježeg cvijeća. – Min je počela crtati tortu.
– Vi ćete ukrasiti moju tortu? – rekla je Di ravnodušnim glasom.
– Ljudi će se oduševiti kad je probaju, – rekla je Min, dodajući golubove na vrh.
– Kad probaju? – ponovila je Di. – A što će biti kad je vide?
– Šališ se? Svježe cvijeće i pravi biseri? Bit će prava senzacija. – Min je nacrtala bisere. Bilo ih je lakše nacrtati od golubova, a jutro joj je ionako već postalo preteško.
– Što kaže mama?
– Zastoje ne bismo pitale na vjenčanju? – rekla je Min.
– Okej, – rekla je Di, duboko uzdišući pored slušalice. – Stvarno sam ti zahvalna. I dobro je što će biti fina. Hvala ti i za kutijice za kolače i sve ostalo.
– Kutijice za kolače? – pitala je Min.
– Male kutijice koje će gosti ponijeti kući za uspomenu, – rekla je Diana. – Predivne su.
– Kutijice za kolače, – rekla je Min, počevši crtati male kvadratiće. – Dvjesto komada. Nema problema.
– Nisi nabavila kutijice?
– Jesam, – rekla je Min, crtajući ih brže. – Imam ih. Hoćeš li se opustiti? Zvučiš mi jako na-peto. Kako si?
– Dobro sam, – rekla je Diana s previše naglašavanja.
– Nema nikakvih problema s Vlažnom i Vlažnijom! – pitala je Min i onda se trgnula. – Mis-lim na Susie i Karen?
Diana se nasmijala. – Ne mogu vjerovati da si to rekla.
– Oprosti, – rekla je Min. – Jednostavno...
– Min, znam za to. Karen je čula dok je Liza pričala o tome još u srednjoj školi. Ona Bonnie i Lizu zove Slatka i Kisela.
Min se nasmijala usprkos sebi.
– Nemoj im reći, – rekla je Diana. – Ja ću se pretvarati da ne znam da vi Susie i Karen zove-te Vlažna i Vlažnija, ako se ti budeš pretvarala da ne znaš kako mi Bonnie i Lizu zovemo Slatka i Kisela.
– Dogovoreno, – rekla je Min. – Bože, mi smo užasni ljudi.
– Nismo mi, – rekla je Diana veselije. – Naši prijatelji to izmišljaju. Mi smo kulturne Dobb-sice.
– Mislim da to ovisi o tome koga pitaš, – rekla je Min, pomislivši na Cala. Mora biti ljubaz-nija prema njemu. Samo što ga više neće vidjeti pa to zapravo više i nije važno. Također, kad je bila ljubazna prema njemu u parku, krenulo je nizbrdo. – U posljednje vrijeme sam pravi da-vež... – glas joj je nestajao dok joj se otac približavao vratima, izgledajući poput znatiželjnog Vikinga. – Bok, tata.
– O, ne, – rekla je Diana.
– Čujemo se kasnije, – rekla je Min Diani i spustila slušalicu. – I, što tebe dovodi ovamo? – pitala je svog oca. – Zrak postaje pretežak na četrdesetom katu?
– Radi se o tom čovjeku s kojim se viđaš, – govorio je George Dobbs, zagledavši se u svoju kćerku dok je ulazio u ured.
– Nemoj ni pokušati, – rekla je Min. – Znam da neke ljude jedeš za doručak, ali to ti kod mene ne pali. Više se ne viđam s Calom, ali i da je tako, bio bi to samo moj izbor. Ma daj, tata. – Nasmiješila mu se, ali njegovo lice je ostalo zabrinuto. – U ovom zemlji se svake godine vjenča dva i pol milijuna ljudi. Zašto ne bih i ja?
– Brak nije za svakoga, Min, – rekao joj je otac.
– Tata? – rekla je Min, ostavši zatečena.
– Taj muškarac nije dobar čovjek, – rekao je George.
– Čekaj samo malo, – rekla je Min. – Ni ne poznaješ ga. Oba puta kad smo izašli je bio pravi džentlmen... – Pa, u parku me ipak dirao. – ... a budući da smo odlučili kako se više nećemo viđati, nema nikakvih problema.
– Dobro. – Lice njezinog oca se razvedrilo. – Dobro za tebe. To je pametno. Zašto riskirati s čovjekom koji nije toga vrijedan?
– Ne prodajem njemu osiguranje, – rekla je Min.
– Znam, Min, – rekao je. – Ali princip je isti. Ti se ne kockaš. Previše si razumna za to.
Nasmiješio joj se, potapšao joj ruku i otišao, a Min je ostala sjediti za svojim stolom, osjeća-jući se dosadnom, jednoličnom i bezveznom. Ona ne kocka. Razumna kao obično. Dopustila si je da razmišljanje o poljupcima u parku, prisjećajući se njegovih usana na svojima, njegovog dodira na sebi i vrućina joj je opet obuzela čitavo tijelo. To nije bilo razumno, to nije bio plan. A sada više nikada neće izaći s njim.
Pogledala je dolje u svoj izvještaj, tek sada shvativši da gaje išarala. – Odlično, – rekla je, pokušavši otkinuti stranicu. Prednja stranica se pokidala, a njezin telefon je zazvonio i ona je podigla slušalicu, izderavši se: – Minerva Dobbs, – ovog puta spremna uništiti pozivatelja.
– Dobro jutro, Minerva, – rekao je Cal i u tom trenutku je iz njezinih pluća izašao sav zrak. – Kako si dobila to grozno ime?
Diši. Duboko udiši. Vrlo duboko.
– O, – rekla je. – Ovo je dobro. Ime mi kritizira čovjek koji se zove Calvin. – Baš me briga što je nazvao. Uopće me to neće pokolebati. Srce joj je tako snažno kucalo da je bila uvjerena da ga on može čuti preko telefona.
– Dobio sam ime po mom bogatom rođaku Robertu, – rekao je Cal, – što se kasnije isposta-vilo kao veliki promašaj jer je sve svoje bogatstvo na kraju ostavio kitovima. Koji je tvoj izgo-vor?
– Moja majka je željela božicu, – rekla je Min.
– Pa, i dobila ju je, – rekao je Cal. – Povlačim ono prije, to ime je savršeno za tebe.
– A majka mog oca se zvala Minnie, – rekla je Min, pokušavajući se vratiti na uobičajeni ti-jek razgovora. – Bio je to kompromis. Zašto se ti ne zoveš Robert?
– Dobio sam njegovo prezime, – rekao je Cal. – Koje je dobro. Nikako ne mogu zamisliti da se zovem Bob.
– Bob Morrisey. – Min se nagnula na naslon svojeg stolca, pretvarajući se ravnodušnom. – Kao onaj čudan tip u poštanskom uredu.
– Osiguravatelj kojemu možeš vjerovati, – rekao je Cal.
– Prodavač rabljenih auta kojemu ne možeš vjerovati, – rekla je Min.
– Calvin Morrisey je, naprotiv, stari dosadnjaković koji je pokrenuo posao davne 1864. go-dine. – Ili u ovom slučaju, tip koji ima tvoju sandalu.
– Sandalu?
– Crvene vrpce, veliki smiješni cvijet, luda potpetica.
– Moja sandala. – Min se oduševljeno uspravila. – Nisam mislila da ću je ikada više vidjeti.
– Pa, i nećeš osim ako ne dođeš na ručak, – rekao je Cal. – Držim je i tražim otkupninu. Up-ravo sam joj prislonio pištolj na potpeticu.
– Ručat ću na poslu, – počela je Min i pomislila, Zaboga, mogu li biti još jadnija?
– Emilio eksperimentira s jelovnikom. Treba te. Ja te trebam.
– Ne mogu, – rekla je Min dok joj je svaki atom u tijelu vrištao, Da, da, sve za tebe. Hvala Bogu da nisu mogli pričati.
– Ne možeš ostaviti Emilia na cjedilu, – nastavljao je Cal. – On te obožava. Jest ćemo pileti-nu u umaku od gljiva. Ma daj, živni malo. Vrlo malo.
Vrlo malo. Čak je i Cal znao daje razumna, da se ne kocka i da je gubitnica koja uvijek ima sve isplanirano. – Da, – rekla je Min i srce joj je opet počelo ubrzano kucati. – Voljela bih dobi-ti nazad sandalu i za ručak jesti piletinu.
– Samo da znaš, moraš je jesti sa mnom, – rekao je Cal. – Nećeš vidjeti tu svoju sandalu dok ne ručaš sa mnom.
– To mogu podnijeti, – rekla je Min i odmah se osjetila mnogo lakšom. Potom je spustila slušalicu i pogledala izvještaj.
Dok je pričala na telefon, po njemu je crtala sitna srdašca, čitavu hrpu njih.
– O, moj Bože, – rekla je Min naslonivši glavu na stol.
Kad je Min stigla u Emilio's, tamnokosi tinejdžer na vratima ju je pitao: – Tražite Cala? – i kad je ona potvrdno klimnula glavom, dodao je: – On je za vašim stolom, – i glavom pokazao prema restoranu.
– Ja imam stol? – pitala je Min, ali uskoro je ugledala Cala koji je sjedio za stolom pored prozora, za kojim su večerali u srijedu i na trenutak je ostala bez daha. Stalno zaboravljam koli-ko je predivan, pomislila je i stala ga promatrati, dok je on opušteno sjedio, s pogledom usmje-renim prema van, a profil mu je bio savršen. Prstima je lupkao po stolu i ruke su mu izgledale snažno, a Min se prisjetila kako su bile nježne i pomislila, Odlazi odavde. Zatim je on ugledao nju, uspravio se i nasmiješio, oči su mu se razvedrile kao da mu je drago što je vidi i ona je njemu uzvratila osmijeh i te pošla u njegovom pravcu. Sarmer, pomislila je i opet usporila, ali on je već izvukao stolac za nju.
– Hvala ti što si došla, – rekao je i ona je sjela na stolac, pomislivši, Naumio je nešto, budi oprezna. Zatim je primijetila da on gleda u pod i rekla: – Što? – s glasom koji je odavao nervo-zu.
– Cipele, – rekao je. – Kakve si obula?
– Zvučiš poput opscenog telefonskog poziva, – rekla je, pokušavajući zadržati glas što mirni-jim, ali ipak je ispružila nogu kako bi mu pokazala svoje plave cipele s otvorenim prstima i od-govarajući plavi lak na noktima.
Klimnuo je glavom. – Znaš ti i bolje. Iako su ti prsti lijepi.
– Ovo su radne cipele, – rekla je. – Uostalom, kod tebe mi je crvena sandala pa njih nisam mogla obuti. Mogu li je sada dobiti nazad?
– Čekaj dok ručamo, – rekao je, sjedajući preko puta nje. – To mi je jedino jamstvo.
– Zar već dugo imaš taj fetiš s nogama? – pitala je dok joj je dodavao košaricu s kruhom.
– Otkad sam tebe upoznao, – odgovorio je. – Odjednom sam otkrio posve novi svijet.
– Drago mi je znati da sam utjecala, – rekla je i bilo joj je drago stoje stvarno znala da jest. To je bilo dovoljno da joj se živci u tijelo smire. Njemu nije važno. Odgurala je košaricu s kru-hom nazad prema njemu, odlučna u namjeri da bude virtuoz u potrošnji, ako ne u razmišljanju i rekla mu: – A tko je šarmer pored vrata? Potrebne su mu lekcije od tebe.
– Emiliov nećak. – Cal je uzeo komad kruha i prepolovio ga. – Njegovo ponašanje za stolom bi se trebalo urediti.
– Nema li Emilio nekog drugog za staviti ispred vrata? – Min je uzela svoj ubrus kako bi spriječila ruke da zgrabe kruh. – On mu nikako ne može biti dobar za posao.
– Brian je najdruštveniji član obitelji, – rekao je Cal. – Braća su mu otraga u kuhinji gdje ni-koga ne mogu ozlijediti. Nasreću, odlični su kuhari. Već sam naručio. Piletine u umaku od glji-va, bez tjestenine.
– O, dobro, – rekla je Min, – zato što umirem od gladi. Jesi li znao da su četrdeset posto pro-danih tjestenina zapravo špageti? – Štreberica, pomislila je, te pokušala zatomiti svoje statistič-ke instinkte dok mu se lijepo smiješila. – Mislim da to pokazuje veliki nedostatak maš...
Brian je gurnuo salatu ispred nje i još jednu ispred Cala. – Piletina stiže za otprilike petnaest minuta, – rekao je Calu. – Želite li vino uz to?
– Da, molim te, – rekao mu je Cal. – Mislio sam da radiš na manirama.
– Da, ali ne kad sam s tobom, – rekao je Brian. – Znam da se radi o piletini, ali kad je za te-be, onda je crveno vino, točno?
– Da, – rekao je Cal. – A sada me pitaj koja vrsta crvenog vina.
– Koju god Emilio stavi u čašu, – rekao je Brian i potom otišao.
– Kako je ljubazan i sladak, – rekla je Min. – Ali dosta o njemu. Daj mi deset dolara.
– Deset dolara. – Cal je izgledao predivno zbunjeno i potom je klimnuo glavom. – Nije bila nikakva oklada. Prestani me maltretirati za novac.
– Pozvao si me van bez oklade? – pitala je Min.
– Ovdje u igri nije nikakav novac, – rekao je Cal. – Osim onoga s kojim ću platiti račun.
– Možemo platiti svatko svoj dio, – ponudila je Min.
– Ne, ne možemo.
– Zašto ne? Mogu si to priuštiti. Ionako nismo na sudaru. Zašto...
– Ja sam te pozvao, ja plaćam, – rekao je Cal, a lice mu je počelo poprimati onaj tvrdoglavi izraz, koji ju je nervirao.
– To znači da ću ja platiti ako tebe pozovem, – rekla je Min.
– Ne, i onda ću ja platiti, – rekao je Cal. – Pričaj mi, tko su Diana, Vlažna i Vlažnija.
– Zbog toga si me pozvao na ručak? – pitala je Min, a u glas je ubacila stoje moguće više sarkazma.
– Ne. – Cal je rukama prekrio lice. – Možemo li barem jednom razgovarati kao normalni ljudi? Smješkati se jedno drugome, neobavezno čavrljati, da se pretvaraš kako me ne mrziš?
– Ja tebe ne mrzim, – rekla je Min, šokirana. – Sviđaš mi se. Mislim, imaš mana...
– Kakvih mana? – pitao je Cal. – Naravno da ih imam, prema tebi sam vrlo ljubazan. Osim onoga kad sam te udario u glavu i napada na stolu u parku. Kako si ti?
– Dobro, – odgovorila je Min. – Okrećem novu stranicu u životu. Riskirat ću. Kao na prim-jer, što ću ručati s vukom.
– Ja sam vuk? – pitao je Cal.
– O, molim te, – rekla je Min. – U petak si me pokupio s 'Bok, djevojčice'. Što misliš na ko-ga si sličio, možda na princa?
Emilio se pojavio s vinom prije nego je Cal uspio odgovoriti, a Min ga je pogledala s oboža-vanjem, zahvalna što ju je spasio. – Emilio, dušo. Zaboravila sam spomenuti kutijice u obliku torte. Trebam dvjesto komada.
– Već se radi na njima, – rekao je Emilio. – Nonna je rekla da će ti trebati.
– Ipak ću uspjeti dobiti te kutijice, – rekla je Min klimajući glavom. – Odlično. Tvoja baka je pravi anđeo, a ti si moj junak. I naravno, genije s hranom.
– A ti si moja omiljena gošća. – Emilio ju je poljubio u obraz i opet nestao negdje u kuhinji.
– Obožavam ga, – rekla je Calu.
– Primijetio sam, – rekao je Cal. – Viđala si se s njim meni iza leđa, zar ne?
– Jesam, – rekla je Min. – Dogovarali smo se za tortu.
– Opa, – rekao je Cal. – Kad se radi o tebi, onda je to grešan razgovor.
– Smiješno. – Min je opet vilicom zabola salatu i zagrizla svježe zelenilo. Emiliov preljev je bio lagan, pravo čudo samo za sebe. – Bože, kako obožavam Emilia. Salata je savršena. Sto obično nikada ne govorim o nijednoj salati.
– Pričaj mi o torti, – rekao je Cal, krenuvši i sam jesti svoju salatu.
– Moja sestra Diana se udaje za tri tjedna, – rekla je Min i bilo joj je drago što su prešli na temu koja nije opasna. – Njezin zaručnik je rekao da poznaje odličnog majstora za torte i da će naručiti tortu. A onda je na kraju zaboravio.
– A vjenčanje će se ipak održati? – pitao je Cal.
– Da. Moja sestra kaže daje ona kriva jer ga nije podsjetila.
– Tvoja sestra nimalo ne zvuči poput tebe, – rekao je Cal.
– Moja sestra je moja čista suprotnost, – rekla je Min. – Ona je umiljata i draga.
Cal se namrštio. – A što si onda ti?
– Ja? – Min je prestala jesti, ostavši iznenađena. – Ja sam okej.
Cal je zaklimao glavom kad se pojavio Emilio s vrelim pladnjem piletine. Kad su on i Min završili s međusobnim divljenjem, otišao je i Cal je poslužio piletinu i gljive. – Pa kako se Vla-žna i Vlažnija uklapaju u priču s tortom?
– Ne uklapaju se, – odgovorila je Min. – Samo što su one sestrine djeveruše. Ali da nikome nisi rekao da ih tako zovem. – Pojela je prvi zalogaj piletine, uživajući u njemu, a potom je po-lizala kapljicu umaka s donje usne. – Misliš li...
– Nemoj to raditi, – rekao je Cal.
– Što? – Min gaje pogledala. – Da ti ne postavljam pitanja?
– Nemoj lizati usnu. Što si me htjela pitati?
– Zašto? Nije pristojno? – pitala je Min opasno.
– Ne, – odgovorio je Cal. – Odvlači mi pozornost. Imaš savršene usne. Znam. Jednom sa bio na njima. Sto si me htjela pitati?
Min mu je susrela pogled i on ju je nastavio gledati, nijednom ne trepnuvši. Oh, pomislila je i pokušavala se sjetiti o čemu su razgovarali, ali bilo joj je strašno teško, jer je sada mogla mis-liti samo na onaj stol u parku, kako im je onda bilo, kako je bio dobar i kakvim ju je sada vrelim pogledom promatrao i koliko je ona...
– Jeste li dobro? – pitao je Brian.
– Što? – rekao je Cal naglo podižući glavu.
– Nešto nije u redu s piletinom? – Brian se na oboje namrštio.
– Čudno izgledate.
– Ne, – rekla je Min, ponovno uzimajući svoju vilicu. – Piletina je predivna.
– Okej, – rekao je Brian. – Trebate li još nešto?
– Možda konobara s lijepim manirama? – rekao je Cal.
– Aha, baš bih ja to trošio na vas, – rekao je Brian i potom odšetao.
– I uglavnom, – rekla je Min, očajnički tražeći sigurniju temu, – kad mije Diana rekla za tor-tu, obratila sam se Emiliu i on je nazvao svoju baku. I tako je on sada postao moj junak.
– Čekaj samo dok probaš tortu, – rekao je Cal. – Ona ih peče samo za vjenčanja i savršene su.
– Kada si ti jeo svadbenu tortu? – pitala je Min.
– Kada se Emilio ženio, – odgovorio je Cal. – Kad se ženio moj brat. Kada su se ženili svi oni koje poznajem. Tony, Roger i ja smo ostali zadnji, tako da sam bio na mnogo vjenčanja. A sada se i Roger polako odvaja od neženja.
– Pa, barem ćete ti i Tony imati jedan drugoga, – rekla je Min vedro. – Znači, imaš brata? Mlađeg ili starijeg?
– Starijeg. Reynolds.
Min je prestala jesti. – Reynolds? Reynolds Morrisey?
– Aha, – rekao je Cal. – Muž od Bink, Harryjev otac.
– Ne postoji li otmjena odvjetnička tvrtka koja se zove Reynolds Morrisey?
– Da, postoji, – odgovorio je Cal. – Moj otac, njegov partner John Reynolds i moj brat. – Ni-je zvučao previše oduševljeno ni s jednim od njih.
– Zgodno, – rekla je Min. – I, kako je Harry?
– Trajno zastrašen od promatranja nas na stolu u parku. Min se trgnula. – Stvarno?
– Teško je to reći. Nisam ga odonda vidio. Bink ga je vjerojatno već odvela kod psihijatra. A što ti misliš o Bonnie i Rogeru?
– Zaručit će se prije jeseni, – rekla je Min i onda su počeli razgovarati o Bonnie i Rogeru i ostalim sigurnim temama sve do kraja jela. Kada su završili i kad je Cal podmirio račun, rekao je: Tako znači, ručak sa mnom je rizičan. Znači li to da želiš ispriku za prijašnji ručak?
– Ne. – Min se nasmijala, pokušavajući izgledati smireno. – Radila sam na teoriji da se to ni-je ni dogodilo ako ne pričamo o tome. Iako mi se čini da mnogo ljudi zna za to. Na primjer, Greg. Izdao nas je i sada moja mama želi da dođeš na večeru. – Cal je na trenutak izgledao za-tečeno, a onda je Min rekla: – Rekla sam joj da si potpuni stranac i da večera sigurno ne dolazi u obzir. – A onda je kao iz vedra neba ispalila: – A stoje to onda bilo u subotu?
– Pa. – Cal je duboko uzdahnuo. – To je bila kemija. I bilo je fenomenalno. Više sam nego zainteresiran da to ponovimo, posebice goli i u horizontali, ali...
Min je srce počelo ubrzano kucati, ali udarila se u čelo kako bi ga spriječila da nastavi priču.
– Štoje? – pitao je.
– Prisjećam se zašto nikada muškarce ne treba pitati da ti kažu istinu, – rekla je. – Zato što ponekad to i učine.
– Želio sam reći, – rekao je Cal, – da je Liza bila u pravu, nisam imao nikakvo pravo tako te ljubiti, zato što ionako ne želim ništa ozbiljno. Nedavno sam izašao iz veze koja je bila ozbiljni-ja nego što sam shvaćao...
Min se namrgodila. – Kako je mogla biti ozbiljnija nešto što si shvaćao?
– Mislio sam da se samo dobro zabavljamo, – rekao je Cal. – Ona je mislila da ćemo se vjenčati. Završilo je dobro, ništa si nismo zamjerili... Min ga je zapanjeno pogledala. – Ona se željela vjenčati, ti nisi, ali ništa si niste zamjerili.
– Rekla je da će me ostaviti ako nisam spreman za takvu obvezu, – rekao je Cal. – Bilo je glatko i kratko.
– A ti si frajer koji bi trebao biti čarobnjak u razumijevanju žena. Nije bilo glatko i kratko. Ili te mrzi ili misli da ćeš joj se vratiti.
Cal je zaklimao glavom. – Cynthie je vrlo praktična. Zna ona da je među nama gotovo. Baš kao i što se dogodilo s nama, iako je bilo odlično, ovo nije nešto što bi ijedno od nas željelo nastaviti.
– Točno, – rekla je Min, potpuno razumjevši. – Bilo bi drukčije da si barem malo odgovara-mo. Ja nemam averziju prema obavezi, posebice ako je toliko zabavna, ali zadnje što mi treba jest da se zaljubim u nekoga za koga već unaprijed znam da nije dobar za mene, samo zato što se božanstveno ljubi. Također, čekam reinkarnaciju Elvisa, a ti nisi on. Ali...
Zastala je s pričom jer je Cal imao čudan izraz lica.
– Što je? – pitala je. – Šalila sam se u vezi s Elvisom.
– Nisam dobar za tebe, – rekao je Cal, – ali se ljubim božanstveno?
Min je na trenutak razmislila o tome. – Uglavnom. Zašto? Jesi li ti drukčije razmišljao o to-me?
Cal je otvorio usta, ali onda je zastao i slegnuo ramenima. – Valjda nisam. Ne mislim da bi ti bila loša za mene, ali jednostavno ne mogu podnijeti gnjavažu. Ti nisi mirna žena.
– Istina, – rekla je Min. – Ali sam si to tražio. Kakav si ti vuk.
– Sada sam se povukao, – rekao je Cal. – Želim samo mir i tišinu. Potrebna mi je pauza.
– To je moj plan, – rekla je Min. – Uzimam pauzu od izlazaka.
– Dok se ne pojavi Elvis, – rekao je Cal.
– Točno. Koliko ja vidim, tu nema ničega lošega.
– Nema ni seksa, – rekao je Cal.
– To mogu podnijeti, – rekla je Min.
– Aha, ti si dobra u uskraćivanju stvari samoj sebi.
– Hej,– rekla je Min uvrijeđeno. – Baš smo si lijepo razgovarali, a onda si me morao napasti.
– Oprosti, – rekao je Cal.
Ustali su se kako bi pošli, Min je na rastanku poljubila Emilia i potom izašla na ulicu.
– U redu, sada je dan, a moj ured je udaljen šest ulica odavde, – rekla je Min. – Ne moraš me pratiti.
– Pošteno. – Cal je ispružio ruku. – Vjerojatno ćemo se opet sresti na Rogerovom i Bonnie-nom vjenčanju. U slučaju da se ne sretnemo, želim ti ugodan život.
Min se rukovala s njim. – I ja tako mislim. Sve najbolje u budućnosti.
Okrenula se kako bi pošla, a on je rekao: – Čekaj malo, – zbog čega joj je srce poskočilo. Ali kada se okrenula, on je u ruci držao njezinu sandalu, dok su se crvene vrpce njihale na laganom povjetarcu.
– Da, – rekla je, uzimajući je. – Puno ti hvala.
Držao ju je jedan trenutak, gledajući je ravno u oči, a onda je klimnuo glavom i rekao: – Nema na čemu, – i pustio sandalu, a ona je odšetala ulicom, ne okrećući se u nijednom trenut-ku, puna odlične hrane, ali ni približno sretna koliko bi trebala biti.
Šarmer, pomislila je i izbacila ga iz glave.
U utorak, Min je pogledala u piletinu na svom stolu i pomislila, Mora postojati bolji život od ovoga. Cal je bio kriv; jela je pravu hranu usred dana i to ju je pokvarilo. Sve dok nije upoznala Cala, nije razmišljala o hrani drugačije već samo o nečemu što nije mogla imati. Čak i prije nego stoje krenula na dijetu zbog sestrinog vjenčanja, u njezinom životu nije postojao maslac. Ovdje bi trebao biti maslac, pomislila je, a onda shvatila kakva je to glupost.
Ali tu bi mogla biti ona slasna piletina u umaku.
Min je odgurnula salatu u stranu, priključila se na Internet i počela tražiti 'piletinu s umakom' jer traženje 'Cal Morrisey' ne bi doprinijelo njezinom prokletom planu.
– Vrlo popularno jelo, – rekla je kad je pronašla 48,300 stranica. I ako izuzme onih najek-stremnijih 48,000 koji su željeli čak i demonstrirati, još uvijek joj je ostalo na raspolaganju mnoštvo recepata. Postojao je jedan s artičokama, prava ludost. U jednom je bio limunov sok, što nikako nije moglo biti ukusno. Pa u trećem papar, luk i tako dalje. Bilo je zapanjujuće na koliko su načina ljudi uspijevali upropastiti normalan recept. Isprintala si je dva koja su joj zvu-čala dobro i počela se isključivati s Interneta, ali predomislila se i umjesto toga je pošla na pret-raživač i ukucala 'disleksija'. Sat vremena kasnije, isključila se, diveći se Calvinu Morriseyu i onome stoje postigao.
Kad je otišla s posla, svratila je u dućan s namirnicama. Imala je plan za večeru, recept u ruci i zbog toga je bila manje neprijateljski raspoložena prema hrani. Naravno, ona će taj recept mo-rati prilagoditi sebi. Pisalo je da se piletina mora uvaljati u brašno, što je predstavljalo samo dodatne kalorije, a o ugljikohidratima da se ne priča. Preskočit će brašno. Sol i papar je već imala, a peršin nije imao kalorija u sebi tako daje uzela jednu staklenku. Dobro su joj bila poz-nata pileća prsa bez kostiju i kože, s time nije imala nikakvih problema, ali maslac i maslinovo ulje? – Ovo je stvarno smiješno, – i uzela limenku s maslinovim uljem. U gljivama je većinom bila voda, tako daje i njih mogla jesti. Pronašla je i poseban dodatak umaku i to u dijelu s vini-ma. Teško prolazeći pred dijela s kruhom, izašla je trijumfirajući, otišla kući i presvukla se u udobniju odjeću, ubacila CD s albumom Elvis i pjevala iz sveg glasa dok je kuhala.
Sat vremena kasnije, Elvis je počinjao pjevati ispočetka, a ona se zagledala u nered u svojoj jedinoj tavi za prženje, pokušavajući shvatiti gdje je pogriješila. Stavila je meso u tavu za prže-nje u kojoj se ništa ne lijepi i nakon toga slijedila sve upute, a opet je jelo izgledalo užasno, a okus je bio strašan. Nekoliko trenutaka je lupkala svojom kuhačom po rubu štednjaka i pomisli-la, Okej, nisam kuharica. Ali svejedno zaslužujem odlično jelo, i ispustila je kuhaču kako bi uzela telefonsku slušalicu.
– Emilio? – rekla je kad se javio. – Imate li dostavu?
Parker seminar se pretvarao u najgoru gnjavažu koju su Morrisey, Packard i Capa ikada vid-jeli, većinom zbog toga stoje glupača koja je bila zadužena za predavanje, stalno mijenjala se-minarske informacije. – Faksirat ću vam neke informacije, – rekla je kad je nazvala. – Samo ih umetnite negdje.
– Ta kučka mora umrijeti, – rekao je Tony kad je nazvala u 16:50. – Večeras imam sudar s Lizom.
– Ja ću ostati i sačekati faks, – rekao je Roger. – Bonnie će shvatiti.
– Ti idi, ja ću ostati, – rekao je Cal. – Ja se nemam s kime naći, a ionako sam preumoran za bilo što.
Tony i Roger su otišli, obojica prema vrućim ženama, a Cal je pročitao faks i još jednom preuredio seminar, pokušavajući biti zahvalan što trenutno nigdje ne mora biti, što nijedna žena ne zahtijeva njegovo vrijeme i pozornost. U 19:00 je, isključio svoj kompjuter s olakšanjem i shvatio daje gladan kao vuk.
Emilio mu se doimao odličnom idejom.
– Nemoj mi reći, – rekao je Emilio kad je Cal ušao kroz ljuljajuća vrata u kuhinju. – Piletina u umaku.
– Dosta mi je toga za neko vrijeme, – rekao je Cal kad je zazvonio telefon. Emilio se okre-nuo kako bi se javio, a Cal je dodao: – Nešto jednostavno. Rajčica i bosiljak na špagetima... – Ne. Četrdeset posto sve prodane tjestenine su špageti. Nema mašte. – Neka budu fettuccine...
Zastao je kad je Emilio ispružio ruku i rekao: – Emilio's, – u slušalicu. Emilio je slušao i po-tom pogledao preko ramena u Cala i rekao: – Obično ne dostavljamo, ali za tako posebnog gos-ta, ćemo napravit iznimku. Piletina u posebnom umaku od gljiva, je li tako? Ne, ne, uopće nije nikakav problem. Dostavljaču možeš dati veću napojnicu.
Spustio je slušalicu i nasmiješio se prema Calu. – To je bila Min. Želi piletinu u umaku. Mo-žeš joj ti odnijeti.
– Što? – pitao je Cal, preneraženo.
– Znaš gdje stanuje. Vjerojatno ti je usput.
– Nije mi usput, nikome nije usput, osim možda Bogu, vražja zgrada ide u nebesa. Zbog če-ga si pomislio da ću to učiniti? Emilio je slegnuo ramenima. – Ne znam. Ona je nazvala, ti si bio ovdje, vas dvoje izgledate odlično zajedno i učinilo mi se kao dobra ideja. Jeste se posvađa-li?
– Ne, nismo se posvađali, – odgovorio je Cal. – Nećemo se više viđati zato što ja nisam do-bar za nju, a ona čeka Elvisa. Nazovi je i reci da ti je dostavljač umro.
– Onda neće imati ništa za večeru, – rekao je Emilio. – A ti znaš Min. Ona je jedna od onih žena koje jedu.
Cal je pomislio na izraz Mininog lica dok je jela piletinu. Bio je gotovo jednako dobar kao onaj kad je jela krafne. Što opet nije bilo ni približno dobro kao onaj izraz lica kad ju je polju-bio...
Emilio je slegnuo ramenima. – Dobro. Brian će joj odnijeti hranu.
– Ne, – rekao je Cal. – Ja ću joj odnijeti. Požuri se, hoćeš li? I ja sam gladan.

http://www.book-forum.net

9Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:40 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 6
Četrdeset pet minuta kasnije, Cal se uspinjao stepenicama do Mininog stana kad je nešto sit-no i narančasto protrčalo pored njega i gotovo ga srušilo. Oprezno je završio s penjanjem, ali kad je pogledao okolo, ništa nije vidio. Pozvonio je na vratima i izašla je Bonnie.
– Bok, – rekao je. – Min je naručila dostavu. – Ispružio je vrećicu, osjećajući se glupo, ona-ko kako je najviše mrzio.
– A ti si dostavljač? – pitala je Bonnie kad se povukla korak unatrag.
– Pa, novca nikad previše, – rekao je i požurio na stepenice, znajući da ga promatra. Kad je stigao do samoga vrha, čuo je Elvisa Presleva kako pjeva 'Heartbreak Hotel' kroz Minina vrata i uzdahnuo je.
Min je izgledala iznenađeno kad je otvorila vrata i njega ugledala, a i on se osjećao prilično zaprepašteno: koliko je mogao vidjeti, na sebi je imala vrlo dugačku i vrlo staru, plavu majicu i sokne. Kosa joj je padala niz ramena, na licu nije imala nimalo šminke, tako da je jedina boja na njezinom licu bila žućkaste boje i to na mjestu gdje ju je udario.
– Kako, što? – rekla je. – Kako si ti došao ovamo?
– Takva otvaraš vrata svojim dostavljačima? – pitao je Cal, zureći u dobre, jake noge koje je promatrao u baru u petak.
– Ne, ovakva otvaram vrata samo Bonnie, – rekla je Min. – Prestani odmjeravati. Ispod ovo-ga imam kratke hlačice. – Podigla je kraj majice i on je ugledao vrećaste bijele bokserice koje su bile samo za nijansu ljepše od majice i sokni. – Zašto si ušao na prednja vrata?
Zatim se nešto narančasto provuklo pored njihovih nogu i nestalo u stanu.
– Sto je to! – rekla je Min i Cal je ušao unutra, ostavljajući vrata otvorena.
– Ne znam. – Cal je odložio Emiliovu vrećicu na stari stolić, koji je nekada bio šivaća maši-na, a on je stajao pored kauča koji je izgledao kao zastarjela, prepunjena bundeva. – Protrčalo je pored mene na stepenicama...
– O, Bože, – rekla je Min i Cal se okrenuo u pravcu u kojem je ona gledala.
Najšugavija životinja koju je ikada vidio gledala je u njih dvoje s ruba kauča, a lijevo oko joj je bilo zatvoreno i sablasno. Bila je prekrivena smeđom i narančastom bojom, tako da se slagala s kaučom.
– Štoje to? – pitala je Min.
– Mislim da je mačka, – rekao je Cal.
– Koje vrste? – pitala je Min s užasnom fascinacijom u glasu.
– Ne one dobre, – odgovorio je Cal. – Iako si rekla da želiš jednu.
– Ne, nisam, – rekla je Min.
– Kad sam te prošlog tjedna dopratio kući, – rekao je Cal. – Rekla si da ćeš si nabaviti mač-ku.
– To je bila šala, – rekla je Min, držeći pogled na mački. – To kaže svaka žena u svojim tri-desetima kad ju razočara muškarac. 'Odričem se muškaraca i nabavljam si mačku.' To je staro pravilo.
– Znaš, – rekao je Cal, također promatrajući mačku, – ako ćeš nerazumljivo pričati, trebaš me upozoriti.
Činilo se da je mačka mirna i ne miče se, tako da je Cal pogledao po ostatku njezinog stana. Po neravnim stropovima vidjelo se da se nalazi u potkrovlju i bio je namješten starim stvarima, od kojih ništa nije pripadalo antikvitetima. Namrštio se i pomislio, Ovo uopće njoj ne sliči.
Min je nakrenula glavu, gledajući u mačku. – Zašto joj je oko zatvoreno?
– Pretpostavljam da ga uopće nema, – odgovorio je Cal.
– Težak život, ha, mačko? – rekla je Min i uzdahnula. – Imam viška piletine. Pokušala sam je sama pripremiti i zeznula sam stvar. Možda je mačka previše očajna i gladna, pa će pojesti.
– Ako je nahraniš, zauvijek će ostati kod tebe, – rekao je Cal. – Hej, mačko, vrata su ti otvo-rena. Odlazi.
Mačka se sklupčala na kauču i arogantno ga promatrala.
– Izgleda stvarno čudno, – rekla je Min. – Kao da će s vremena na vrijeme nestajati dio po dio nje.
– A već je počelo s jednim okom, – rekao je Cal. – Min, ova mačka sa sobom vjerojatno nosi svaku moguću bolest koja postoji.
– Mogu je barem nahraniti, – rekla je Min i otišla po piletinu.
– Pa slaže ti se s kaučom. – Cal je zatvorio vrata i pomaknuo Emiliovu vrećicu sa stolića i stavio je na izlizani okrugli hrastov stol iza kauča. Mačka je promatrala svaki njegov pokret, dok se pretvarala daje uopće ne zanima.
Min je na papirnatom ubrusu donijela komade piletine. Stavila ih je mački pod nos i potom se udaljila. Mačka je ponjušila hranu i onda je pogledala. – Znam, – rekla je s očajem u glasu. – Odvratno je. Ne moraš to jesti.
Mačka je gurnula nos u meso i potom dohvatila najbliži komad.
– Ovo je vrlo hrabra mačka, – rekla je Min Calu i otišla do ormara uzeti svoju torbicu. – Daj da ti platim, ili Emiliu, ustvari, svejedno mije.
– Ne, – rekao je Cal, još uvijek promatrajući okolinu. Namještaj je djelovao udobno, ali ništa od njega nije bilo zanimljivo niti atraktivno, ništa poput Min. Kao daje to bio nečiji tuđi stan. – Dijeliš s nekim ovaj stan?
– Ne, – rekla je Min, kopajući po torbici. – Koliko sam ti dužna?
– Ništa. – Na ormaru su stajale snježne kugle, poredane s obje strane kičastog starog sata, iz-rađenog od lažnih knjiga, i otišao je stati pored nje kako bi ih pogledao, govoreći: – Ti nisi iza-brala ovaj namještaj.
– Pripadao je mojoj baki, – rekla je Min. – Gledaj, nećeš mi ti platiti večeru. Učinio si mi us-lugu što si je donio, tako da...
– Skupljaš ih? – pitao je Cal, uzimajući Rocky i Bullwinkle. – Cal, – rekla je Min.
– Tu ima dovoljno hrane za čitavu vojsku, – rekao je. – Ako želiš društvo, ostat ću i pojesti pola. Ako ne želiš, ponijet ću pola sa sobom, iako mi te se baš ne ostavlja samu s ovom životi-njom. – Cal je ostavio Rocky i uzeo sljedeću. Chip i Dale. – Gdje si ih nabavila?
– Od prijatelja, – rekla je Min. – Obitelji. U raznim trgovinama. – Zastala je. – Možeš ostati. – Pogledala je u mačku koja je, čini se, sada razmišljala o drijemanju, budući daje slistila svu piletinu. – Ne znam što ću s tobom, – rekla je, a mačka ju je nagradila zatvaranjem desnog oka. – Nije li prije drugo oko bilo zatvoreno? – pitala je Min Cala. – Lijevo?
– Ne sjećam se, – rekao je Cal. – Ali ne bih se iznenadio. To je vrlo mudra mačka. Znaš, ovaj namještaj nije za tebe, kao ni ovaj sat, i nikako mi se ne činiš kao tip osobe koja skuplja snježne kugle.
– Znam da to nisam ja, – rekla je Min, pogledavajući po svemu. – Ali ovo je dobar namješ-taj, tako da nema smisla kupovati novi. Osim toga, podsjeća me na baku. A to sa skupljanjem snježnih kugli je počelo sasvim slučajno. – Okrenula se prema njemu. – Barem mi dopusti da ti platim pola večere.
– Ne. – Cal je uzeo poveću kuglu u kojoj su Skitnica i Maza sjedili ispred talijanskog resto-rana. – Kako slučajno?
– Moja baka Min je imala snježnu kuglu s Mickey i Minnie Mouse. Plesali su i Minnie je na sebi imala dugačku ružičastu haljinu. – Minin glas se raznježio dok je pričala. – Djed joj je to poklonio za godišnjicu braka, ali ja sam je toliko voljela da mi ju je dala kad sam imala dvanae-st godina.
Cal je proučavao ormar. Christine i Phantom, Jessica i Roger Rabbit, Blondie i Dagwood, Uspavana ljepotica i Princ, Pepeljuga i njezin princ ispred velikog bijelog dvorca, tamo su bili čak i Donald i Daisy, ali ne Minnie i Mickey. – Gdje je?
– Izgubila sam je, – rekla je Min. – Prilikom jedne selidbe dok sam bila na koledžu. Znaš kako je to, seliš se svake godine i stvari jednostavno nestanu. Bila sam jako uzrujana zbog toga i zato su mi ih ljudi počeli darivati za rođendane i Božić, pokušavajući mi nadoknaditi izgublje-nu. Pokušala sam im reći da ih više ne želim, znaš ono, 'Hvala, predivno je, ali niste trebali', ali dotada je sve to uhvatilo previše maha. – Pogledala je ormar i uzdahnula. – U podrumu ih imam pune kutije. Ovdje su mi samo najdraže. Nikada nemoj ništa skupljati. Inače ti ljudi nikada neće dopustiti da odustaneš.
Cal je još jednom pogledao po predmetima. Stajala je tamo jedna velika, tamna kugla, na samom kraju ormara, koja je izgledala čudovišno. – Štoje to? – pitao je, uzimajući ju.
– Disney negativci, – odgovorila je Min. – Bonnie i Liza su mi kupile svaka po jednu prije dvije godine za Božić.
– Liza ti je kupila ovu, – rekao je Cal, vraćajući je na mjesto.
– Kako znaš da mi tu nije kupila Bonnie? – pitala je Min.
– Zato što to nije Bonnie. – Uperio je prstom prema kugli sa Snjeguljicom. – Ona ti je ovu kupila.
– Da, – rekla je Min. – Još uvijek ne znam...
– Bonnie želi bajku, – rekao je Cal. – Liza je realna, ona vidi loše momke. Iako ni Bonnie ni-je propustila ono najvažnije. Kupila ti je kuglu s parom unutra.
– Kakvim parom? – pitala je Min.
– Parom, – rekao je Cal. – Množina. Sve su to parovi. Gledaj. Maza i Skitnica, Christine i Phantom, Jessica Rabbit i Roger... osim Lizine, sve su parovi.
– Ja baš Rockyja i Bullwinklea ne bih nazvala parom, – rekla je Min, gledajući u njih sum-njičavo. – Ni Chipa i Dalea. Mislim, znam da postoje glasine, ali...
– Ma daj, Minnie, – rekao je Cal. – Počela si s parom.
– Nemoj me zvati Minnie, – rekla je Min, oštro se zagledavši u njega.
– Ti mene možeš zvati Mickev, – rekao je Cal, cereći se, želeći da ga opet oštro pogleda.
– Pozvat ću ti taksi ako me prestaneš živcirati, – rekla je Min. – Možemo li sada jesti?
Cal je odustao i vratio se za stol, na kojem je stajala Emiliova neotvorena vrećica s hranom, u širokom luku obilazeći mačku da se možda ne bi zaletjela u njega. – Taj tip te stvarno povri-jedio.
– Koji tip?
– Onaj koji te ostavio one večeri kad sam te upoznao. Sigurno si ga jako voljela.
– O. – Min je trepnula. – On? Ne. Nikako.
Dobro, pomislio je Cal, iako to ništa nije mijenjalo. – Imaš li tanjure?
Zaobišla je stol i otišla u malo proširenje prostorije koje bi svakome drugom sličilo na or-mar, ali njezin najmodavac je očito smatrao daje to kuhinja.
– Donesi i čaše za vino, – rekao je Cal otvarajući kutiju u kojoj je stajao kruh.
– Što? – pitala je Min, provirujući uz kuhinje.
– Čaše, – ponovio je Cal. – Za vino.
Min se vratila iz kuhinje s dvije čaše za vino i postavila je stol, dok je on otvarao vino i točio ga u čaše, pokušavajući ne gledati u njezinu odjeću. Bilo je jako lijepo od nje što se tako loše obukla. Da je na sebi opet imala onaj crveni džemper, možda bi imao problem. Potom je otvori-le vrećicu sa salatom i pokušala je staviti na tanjure, koristeći žlicu za to. – Kvragu, – rekla je kad je umak prosula po stolu.
– Ti ne kuhaš, zar ne, Minerva? – pitao je Cal.
– O, a ti kao kuhaš? – rekla je Min.
– Naravno. – Uzeo je žlicu od nje. – Radio sam u restoranu dok sam išao na koledž. Za ovo ti treba velika žlica, Minnie. Ova je za jedenje.
– Ili bih te mogla probosti s njom, – rekla je Min. Klimnuo je glavom i otišao u kuhinju pot-ražiti veću žlicu, a umjesto toga je pronašao tavu za pečenje s nečim odvratnim u njoj.
– Štoje ovo? – pitao je kad je došla po papirnate ubruse.
– To se tebe ne tiče, – rekla je Min. Podigao je obrve pogledavši je i ona je rekla: – Mislila sam da ću sama uspjeti. Imam recept. Ali nisam...
Sada mu se upalila lampica. – Ovo je piletina u umaku?
– Ne, – rekla je Min. – Ovo je nered, zbog čega sam i nazvala Emilia.
– Što si učinila? – pitao je Cal.
– Zašto? – pitala je Min. – Da mi se možeš podrugivati?
– Želiš li naučiti kako se radi piletina s umakom ili ne? – rekao je Cal iscrpljeno. Bila je ta-kav davež.
Namrgodila se i pogledala ga. – Želim.
– Što si prvo napravila? – pitao je Cal.
– Pošpricala tavu s maslinovim uljem, – odgovorila je Min.
– Pošpricala? – pitao je Cal. – Ne. Moraš uliti. I to nekoliko povećih žlica.
– To je previše masnoće, – rekla je Min.
– Ali zdrave, – rekao je Cal. – Maslinovo ulje je jako zdravo.
– Nije za moj struk, – rekla je Min.
– Morat ćeš ulijevati, Minnie, – rekao je Cal. – To je dio okusa.
– U redu, – rekla je Min, ali je izgledala sumnjičavo. – Onda sam prepekla piletinu.
– Prebrzo, – rekao je Cal. – Pileća prsa se prvo moraju istući batom. Ako ga nemaš, koristi konzervu, stavi ih u plastičnu vrećicu i istući ih da budu tanka. Nakon toga ih umoči u brašno pomiješano s paprom i soli.
– Šališ se, – rekla je Min. – Brašno samo dodaje kalorije.
– I štiti piletinu, – rekao je Cal. – Tako da ne... – Uzeo je vilicu, zabio je u jedan zagoreni komad mesa u tavi i podigao ga. – ... zagori. A što si onda učinila?
Min je prekrižila ruke. – Kada se meso zapeklo, dodala sam gljive, zalila vinom i pustila da se sve upije.
– Bez maslaca?
– Bez maslaca, – rekla je Min. – Jesi ti lud?
– Nisam, – rekao je Cal, vraćajući meso nazad u tavu. – Ali to može biti onaj tko želi napra-viti piletinu u umaku bez maslinovog ulja, brašna i maslaca. Ako si htjela kuhanu piletinu, onda sije trebala staviti kuhati. – Umočio je prst u umak i kušao ga. Bio je tako užasan daje ostao bez daha, a Min mu je otrčala po čašu vode.
– Ne znam zašto taj dio nije uspio, – rekla je.
– Koji si dodatak koristila? – pitao je Cal kad je isprao užasan okus iz usta i ona mu je doda-la bocu vina za kuhanje. – Ne, ne, ne, – rekao je i zastao kad se ona trgnula. – Gledaj, dušo, kada praviš umak od vina, moraš prvo skuhati vino i napraviti ga gušćim. Za to moraš upotreb-ljavati dobro vino, inače će imati okus... – Pogledao je dolje u tavu. – ... kao ovo. Pravo je čudo što je mačka ostala živa.
– Joj, – rekla je Min. – Možeš li mi to zapisati?
– Ne, – rekao je Cal, a zatim su čuli lomljavu iz druge prostorije. Pogledao je uokolo. – Tvo-ja mačka je otišla, Minnie. Jesi li negdje ostavila otvoren prozor?
– Imam jedan u spavaćoj sobi koji ima rešetke, – rekla je Min i prošla kroz vrata pored or-mara kako bi pogledala. – O, ovo je dobro, – rekla je kad je ušla, a Cal je pošao za njom.
Rešetka je nestala s prozora, koji je sad bio posve otvoren noćnom zraku. Cal je otišao do njega i pogledao van. Rešetka je visjela negdje na pola puta, a mačka je sjedila na jednoj grani drveta, oblizujući si šape. Lijevo oko joj je bilo zatvoreno.
– Stvarno mijenja zatvoreno oko, – rekao je Cal, uvlačeći glavu unutra. – Možda to namjer-no... – Zastao je s pričom kad je pogledao po Mininoj spavaćoj sobi.
Većinu je zauzimao najkompliciranije izrađeni veliki krevet kojega je u životu vidio, bilo je to nešto ogromno, prekriveno blijedo ljubičastim plavim satenom i pored uzglavlja, koje se iz-vijalo i uvijalo, stajali su blijedoljubičasti satenski jastuci, koji su samo naglašavali ukrase kre-veta i on je gledao u njega sve dok mu se nije zavrtjelo u glavi. – Kako ti ne padaš s tog kreve-ta?
– Čvrsto se držim i pokušavam ne gledati uzglavlje, – odgovorila je Min. – Obožavam ga. Kupila sam ga prošlog mjeseca, iako je bio posve nepraktičan... Nastavila je, ali Cal je prestao slušati kad je rekla: – Čvrsto se držim... – zamišljajući je kako leži na mekom satenu, dok su joj pozlaćene kovrče raširene po jastucima, sočne usne poluotvorene dok mu se smiješi, a njezine nježne ruke se čvrsto drže za uzglavlje, njezino meko tijelo...
– Cal? – rekla je Min.
– Ovdje dobro miriše, – rekao je Cal, pokušavajući pronaći misao, koja u sebi nije imala 'meko'. Niti 'tvrdo'.
– Jastuci od lavande, – rekla je Min. – Moja baka je uvijek stavljala lavandu u svoje jastuč-nice. Ili to možda osjetiš mirisne svijeće.
Cal je pročistio grlo. – Pa... lijepo je. Ovo je prva stvar koju sam vidio u ovom stanu da ti nekako sliči. – Pomisao da je baci na taj veliki meki krevet je bila posve neprihvatljiva i zato je rekao: – Trebali bismo početi jesti. Odmah.
– Dobro, – rekla je Min, krenuvši prema vratima.
– Želiš li da zatvorim prozor? – pitao je Cal.
– A kako će se onda mačka vratiti unutra? – rekla je Min.
– Dobro razmišljanje, – rekao je Cal, pomislivši, O, Isuse, dao sam joj podivljalu mačku, i pošao je za njom van iz spavaće sobe.
Kad su jeli Emiliovu piletinu, Min je rekla: – Znači ovo jelo baš i nije pametno, zar ne?
– Pametno? – pitao je Cal. – Misliš li na to da nije zdravo za tvoje srce? Zato što jest. Rekao sam ti, maslinovo ulje je jako zdravo, a malo brašna i maslaca te neće ubiti.
– Reci to mojoj majci. – Min je opet kušala svoju salatu. – Ovo je tako dobro. Znaš, iz ovoga večeras sam naučila važnu lekciju, a to je da ne bih trebala kuhati.
– Zašto? – pitao je Cal. – Prvi si put pokušala. Svatko griješi. – Uzeo je kutijicu s piletinom i napunio im tanjure tako vješto da ništa nije prosuo.
– Osim tebe, – rekla je Min, promatrajući ga. – Ti sve radiš dobro.
– U redu, – rekao je Cal, odloživši kutijicu na stol. – Upravo te ostavio dečko, shvaćam to, ali ionako ti do tog tipa nije bilo stalo, pa zašto si onda još uvijek toliko ljuta i iskaljuješ se na meni?
Min je odrezala komadić mesa. – On mi je nekako bio zadnja kap koja je prelila čašu. – Sta-vila je piletinu u usta i počela žvakati, a na licu joj se pojavio onaj isti blaženi izraz kao i uvijek kad bi jela dobru hranu.
– Ti nikada ne bi trebala ići na dijetu. – Cal je uzeo svoju vilicu i počeo jesti. – I što ti je on učinio da ne možeš zaboraviti?
– Pa. – Min je žestoko zabola vilicu u gljivu. – Uglavnom je problem bio u mojoj težini.
– Kritizirao je tvoju težinu? – Cal je zaklimao glavom. – Taj tip uopće nema mozga.
– Nije baš kritizirao, – rekla je Min. – Samo mi je predložio da bih trebala na dijetu. A onda me ostavio jer nisam htjela spavati s njim.
– Rekao ti je da ideš na dijetu i onda te pozvao u krevet? – pitao je Cal. – Povlačim ono što sam rekao. On nema ni glavu, a ne mozak.
– Da, ali bio je u pravu, – rekla je Min. – Mislim, što se tiče moje težine. – Pogledala je u njega tražeći potvrdu. – Je li tako?
– Nema šanse da na ovo pitanje mogu odgovoriti bez da sav onaj bijes usmjerim prema sebi, – rekao je Cal. – Zadrži ga na gubitniku koji te ostavio. Ja sam onaj dobar dečko.
Min je zabola još jednu gljivu i potom odložila vilicu. – Dobro, dajem ti da se izvučeš iz ovoga. Bez obzira što kažeš, neću se naljutiti.
Cal je pogledao u zabrinuto lice i nasmiješio se. – Kako će ti to uspjeti?
Min je klimnula glavom. – Dobro, naljutit ću se, ali bit ću poštena. Stvar je u tome da si ti jedini muškarac kojemu dovoljno vjerujem da će mi reći istinu.
– Ti meni vjeruješ? – pitao je Cal, polaskan i iznenađen. – Mislio sam da sam Zvijer.
– I jesi, – rekla je Min. – Ali rekao si mi istinu. Barem za većinu stvari.
Cal je prestao jesti. – Za sve stvari. Nikada ti nisam lagao.
– Aha, – rekla je Min neuvjerena. – I što bih trebala učiniti u vezi sa svojom težinom? Cal je odložio svoju vilicu. – Dobro. Evo istine. Ti nikada nećeš biti tanka. Ti si okrugla žena. Imaš široke bokove i okrugli trbuh i velike, pune grudi. Ti si...
– Zdrava, – rekla je Min ogorčeno.
– Raskošna, – rekao je Cal, promatrajući lagano podizanje i spuštanje njezinih grudi ispod majice.
– Poveća, – izvalila je Min.
– Bujna, – rekao je Cal, prisjećajući se njezine nježne kože pod svojom rukom.
– Punašna, – rekla je Min.
– Meka, okrugla i vruća i upravo sam sebe uzbuđujem, – rekao je Cal, počevši osjećati vr-toglavicu. – Imaš li išta ispod te majice?
– Naravno, – odgovorila je Min, ostavši zatečena.
– O, – rekao je Cal, ostavljajući se te maštarije. – Dobro. Trebali bismo jesti. O čemu smo ono razgovarali?
– O mojoj težini, – rekla je Min.
– Točno, – rekao je Cal, ponovno uzimajući vilicu. – Razlog zbog kojega ne možeš smršav-jeti je taj da ni ne trebaš, nisi tako građena, a ako ipak kroz te mučne dijete uspiješ smršavjeti, izgledat ćeš poput one piletine u tavi. Neke se stvari jednostavno trebaju spravljati s maslacem. A ti si jedna od njih.
– Znači, nema mi pomoći, – rekla je Min.
– Drugi problem je u tome što ti ne slušaš. Želiš biti seksi, pa budi seksi. Ti imaš prednosti i obline koje mršava žena nikada neće imati, i trebala bi uživati u njima i odijevati se da se vidi da uživaš u njima. Ili se barem odijevati tako da drugi mogu uživati u njima. Onaj kostim koji si imala one večeri kad smo se upoznali, napravio je od tebe zatvorsku čuvaricu. – Prisjetio se prizora kad joj je pogledao u izrez onog crvenog džempera i dodao: – Iako ti je donje rublje dobro.
– Ne postoji odjeća koja na meni izgleda dobro, – rekla je Min.
– Naravno da postoji, – rekao je Cal, još uvijek pokušavajući večerati. – Iako si ti vrsta žene koja bolje izgleda gola nego odjevena. – U glavu su mu navrle prljave misli i brzo ih je istjerao. – Pretpostavljam. Jedi, molim te. Od gladi čovjek postaje mrzovoljan.
– Bolje izgledam gola? – pitala je Min, uzimajući svoju vilicu. – Ne. Slušaj...
– Pitala si, ja sam ti odgovorio, – rekao je Cal. – Samo što ti to ne želiš čuti. Istina je da bi većina muškaraca voljela otići u krevet s tobom radije nego sa vješalicom za odjeću, tebe je mnogo zabavnije dirati, ali većina žena ne vjeruje u to. Vi pokušavate smršavjeti samo jedna zbog druge.
Min je zakolutala očima. – Znači da sam ja seksi sve ove godine? Zašto to nitko nije primije-tio?
– Zato što se odijevaš kao da mrziš svoje tijelo, – rekao je Cal. – Seksipilnost je u glavi, a ti se ne osjećaš tako i zbog toga ni ne djeluješ seksi.
– A kako onda znaš da jesam? – pitala je Min, iscrpljeno.
– Zato što sam ti pogledao u prorez džempera, – rekao je Cal, prisjećajući se toga trenutka. – I poljubio sam te i moram ti reći da su ti usta čudesna. A sada pojedi nešto.
Min je jedan trenutak samo gledala u svoj tanjur i tek onda počela jesti. – Bože, kako je ovo dobro, – rekla je par minuta kasnije.
– Nema ničeg boljeg od dobre hrane, – rekao je Cal. – Pa, osim...
– Mora postojati način da se ova hrana pretvori u zdravu, – rekla je Min.
Cal je klimnuo glavom. – Dobro je znati da sam pričao sam sa sobom. Jesi li čula išta od onoga što sam sad rekao?
– Jesam, – rekla je Min. – Znači, izgledala sam poput zatvorske čuvarice kad si me pokupio, ha?
– Nisi, – rekao je Cal. – Imala si odlične cipele. Stvarno si daješ oduška na cipelama. – Imaš i lijepe nožne prste.
– A ti si mi onda prišao na drugoj strani bara samo zbog cipela, jer sam inače izgledala poput zatvorske čuvarice?
Pitanje je zvučalo direktno i on se pokušao prisjetiti zbog čega joj je uopće prišao. Oklada za večeru. Trgnuo se. Ta glupa oklada za večeru s Davidom. – O, prokletstvo.
– Radilo se o okladi, zar ne? – pitala je Min, zvučeći gadljivo. Cal je izvadio svoj novčanik i iz njega izvadio deset dolara i
stavio ih na stol. – Evo ti, tvoji su. Mogu li završiti s večerom prije nego što me izbaciš?
– Naravno, – rekla je Min. – Znaš, prilično dobro podnosiš gubitak te oklade.
– Nisam izgubio, – rekao je Cal, uzimajući još jednu gljivu. – Ja nikada ne gubim.
– Dobio si tu okladu? – pitala je Min, zvučeći bijesno.
Cal se namrgodio. – Pa izašla si iz bara sa mnom. Dobio sam. – I svi su jednostavno pretpos-tavili...
– Što su pretpostavili? – pitao je Cal iscrpljeno. – Netko se kladio sam mnom u deset dolara da te mogu pokupiti u baru. Izašla si sa mnom. Dobio sam deset dolara. A sada si ih ti dobila. Možemo li pričati o nečemu drugom?
– I tako je oklada završena? – pitala je Min s nevjericom u glasu.
– Da, – odgovorio je Cal. – Dobro, možda to i nije bio najbolji način za početak veze, ali mi ionako nemamo vezu, jer ti čekaš Elvisa i oboje imamo plan da neko vrijeme nećemo ni s kim izlaziti. Osim toga, ja te hranim. Opet. Zašto si ljuta?
– Bez razloga, – odgovorila je Min ravnodušno i vratila se svojoj piletini.
– Ovdje nešto jako važno propuštam, zar ne? – rekao je Cal.
– Aha, – rekla je Min. – Nastavi jesti.
Cal joj je ponudio pomoć sa posuđem, ali Min ga je izgurala kroz vrata, jer je bila ljuta zbog njegove oklade, baš kao i zbog svojih osjećaja. Ostatke hrane je pospremila u hladnjak i nered kojega je sama napravila bacila u smeće, a potom je otišla u spavaću sobu i sklupčala se ispod satenskog pokrivača. Cal je rekao da je krevet jedina stvar u stanu koja joj sliči. U stanu punom namještaja u čudnoga stila, izabrao je jednu predivnu, raskošnu i seksi stvar i rekao, To si ti'. Gad.
Mačka je skočila na krevet i dovukla se do nje. – Hej, – rekla je kad se sklupčala pored nje. Podragala ju je, osjećajući njezino mršavo i sitno tijelo pod dlakom i odjednom je životinja ot-vorila oba oka. Oči su joj bile drukčije boje, jedno od njih je imalo mrlju koja se slagala s mr-ljom na krznu. – Prava mustra, – rekla je i mačka se još više privila uz nju. Uključila je glazbe-nu liniju pored kreveta i slušala Elvisa, dok je pjevao kako mu je život jadan otkad ga je ostavi-la njegova draga. Mačka je iznenada podigla uši i odmah nakon toga ih opet spustila, osjećajući se ugodno. – Uselila si se u Heartbreak Hotel, zar ne? – rekla joj je Min i počešala je iza uha. Mačka je podigla glavu kako bije približila njezinim prstima i Min se zagledala u mačkine čud-ne sitne oči, koje je držala zatvorene, zbog uživanja u maženju i odjednom je Min počela osje-ćati naklonost prema životinji. Počela je presti, a taj zvuk je bio utješniji nego stoje Min mogla zamisliti. – Ne bi bilo razumno zadržati te, – rekla je mački, koja je polako otvorila oči i opet ih zatvorila, a Min ju je nastavila dragati dok joj se ova primicala bliže. Nije ni čudno što su tolike usamljene žene imale mačke. Definitivno su bolje od šarmantnih, lažljivih i zbunjujućih kocka-ra koji se božanstveno ljube i imaju ruke poput... 'O, tako sam usamljen, draga', pjevao je Elvis i Min se ispružila kako bi pojačala ton. Mačka je podigla glavu, ali činilo se da joj se sviđa 'Don't Be Crue baš kao i 'Heartbreak Hotel' i opet se sklupčala, pružajući toplinu njezinom tr-buhu. – Možeš ostati, – rekla joj je i ostale su zajedno ležati, slušajući Elvisa sve dok obje nisu zaspale.
– U uredu te čeka pravi komad, – rekao je Davidov pomoćnik kad je David došao u srijedu na posao. – Vrlo lijep.
Min, pomislio je David, a onda je razočarano shvatio daje to nemoguće. Min nitko nikada ni-je opisivao kao komada.
Kad je otvorio vrata, Cynthie je sjedila preko puta njegovog stola, savršeno izgledajući u cr-venom kostimu.
– A, tu si, – rekla je, ustajući se.
– Ovo je odličan kostim, – rekao je, zatvarajući vrata za sobom. Zaobišao ju je, impresioni-ran načinom na koji joj se suknja prilijepila za okruglu malu guzu.
– Davide, – rekla je Cynthie. – Zaboravi kostim. Zašto Cal još uvijek izlazi sa ženom koju voliš?
– Izlazi? – David je izgubio interes za Cynthien kostim i sjeo iza stola.
– U ponedjeljak ju je odveo na ručak što je značilo da nije mogao ići sa mnom. Sinoć joj je odnio večeru kući. – Cynthie mu se nagnula bliže, a za to vrijeme je njezino ljupko sitno lice bilo napeto. – Mislila sam da ćeš nazvati Grega. Zašto je on još uvijek s njom?
– I nazvao sam Grega. – David je premjestio neke papire sa stola, ubrzano razmišljajući. – Ne znam zašto to nije upalilo. Možda se Cal jako zabavljao dok je bio s njom. – Možda želi osvojiti deset tisuća dolara.
– Ali bez seksa, – rekla je Cynthie.
– Tako je, – rekao je David, moleći se u sebi da je Min još uvijek nezainteresirana za seks. – Oni neće prakticirati seks.
– Mislim da si u pravu. – Cynthie se počela prešetavati. – Ne doima mi se poput žene koja bi to tako brzo učinila, a on nikako ne bi navaljivao. On ima odlične instinkte.
– Hura za njega, – rekao je David. – Jesi li trebala još nešto? Cynthie se nagnula preko stola. – Želim da nazoveš Min. Pozovi je na ručak ili večeru, sve to lijepo plati i uzmi ju natrag.
David je pogledao u prorez njezinog kostima i ponovno shvatio njezinu bistrinu. – Namjerno to radiš, zar ne?
Cynthie je duboko udahnula i stisnula čeljust. – Davide, ja sam stručnjakinja za izlaske i up-ravo gubim muškarca kojeg volim. Ovdje se ne radi samo o mom privatnom životu, radi se cije-lom mom životu. U rukama imam potencijalni bestseler, a moj urednik na zadnju naslovnicu želi staviti sliku s vjenčanja, sve ovisi o tome i ja neću samo sjediti i gledati kako sve propada samo zato što ti nisi sposoban ponovno osvojiti svoju djevojku. – Još mu se bliže primakla. – Otići ću kad mi obećaš da ćeš ju pozvati na ručak i kažeš mi tko su joj najbolje prijateljice. Vid-jela sam dvije s njom u baru. Sitnu plavušu i visoku crvenokosu. Jesu li one bliske s njom?
Miris njezinog parfema dolepršao je do njega, ali samo malo i od toga mu se lagano zavrtjelo u glavi. – Koji parfem imaš na sebi? – pitao je, pokušavajući ignorirati ono što mu je maloprije rekla.
– To je posebna nijansa mirisa napravljena samo za mene, – rekla je Cynthie, sada puno ti-šim glasom. – Napravljena je od mirisa koji najviše stimuliraju muški libido. Stavila sam ga za tebe, Davide. Tko joj je najbolja prijateljica?
David je zaklimao glavom kako bi je razbistrio i naslonio se na naslon svog stolca, mičući se od nje. – Čega ima u njemu?
– Lavande i još nečega. – Cynthie se uspravila. – Moram znati tko joj je najbolja prijateljica. Ja ti pomažem, Davide. Želiš statističarku nazad, zar ne?
Stajala je ispred njega, vitka i gipka u crvenom vunenom kostimu, mirišući na lavandu i ci-met, i njemu je trebala jedna cijela minuta da se sjeti tko je statističarka.
– Ti mi se čak ni ne sviđaš, – rekao joj je. – Zbog čega sam se toliko uzbudio?
Zakolutala je očima. – Zato što si muško. Tko joj je prijateljica?
– Zašto želiš znati?
Cynthie je izdahnula kroz zube. – Rekla sam ti ovo. Privlačnost. Ako njezinoj najboljoj pri-jateljici mogu objasniti Calov odnos prema ženama, mogu se pobrinuti da prijateljica sazna samo ono zbog čega će se zabrinuti i onda će ona reći Min da joj se ne sviđa. I to će nam pomo-ći u našem planu i spriječit ćemo dolazak sljedeće faze. Sve je to znanost, David. Nisu to neke gluposti.
– Dobro, – rekao je David, još uvijek usredotočen na njezine grudi. – Imaš li išta ispod tog sakoa?
– Ako ti pokažem, hoćeš li mi reći ime? – pitala je Cynthie.
– Hoću, – rekao je David, znajući daje podao i slabić, a za to uopće nije mario.
Cynthie je otkopčala dva dugmeta svojeg sakoa i otvorila ga. Njezin crveni svileni grudnjak savršeno se slagao s kostimom, a grudi su joj bile savršene veličine, uspravne i čvrste i koliko je on sa svog mjesta mogao vidjeti, bile su prirodne.
– O, Bože, – rekao je David, sledivši se na mjestu.
– Vraški točno, – rekla je Cynthie zakopčavajući se. – A sada mi reci ime.
– Crvenokosa, – rekao je David. – Liza Tyler. Ona ionako misli da su svi muškarci gadovi.
– U pravu je, – rekla je Cynthie. – Pozovi Min na ručak. Potom je otišla i David je gledao za njom, a pred očima je još uvijek jasno vidio njezine savršene grudi, i za to vrijeme je sam sebe pokušavao uvjeriti daje učinio ispravnu stvar, jer je netko morao zaustaviti Cala Morriseya. I spasiti Min, što je također bilo važno.
– Jako vruć komad, – rekao je njegov pomoćnik s okvira vrata. Ponjuškao je po zraku. – Opa. Je li to njezin parfem?
– Da, – rekao je David, uzimajući telefonsku slušalicu. – Nemoj je više puštati ovamo.


U 20:00 te večeri, Liza je sjedila s Tonyjem i Rogerom u The Long Shotu, čekajući Bonnie i Min da se vrate iz toaleta, kad je Tony rekao: – O-ho, – i okrenuo se od šanka.
– Što? – rekao je Roger, slijedeći njegov pogled. – O. – Slegnuo je ramenima. – Točno je s druge strane bara.
– Tko je ona? – Liza je škiljila kroz zaglušeno svjetlo. Ugledala je vitku brinetu naslonjenu na šank, djelovala je njegovano i dotjerano i kao da se dosađuje dok joj je uletavao frajer koji je stajao pored nje. – Stara prijateljica?
– Ne, – rekao je Tony kad se Bonnie vratila iz toaleta. – Ja ne izlazim s luđakinjama. Mislim, barem nisam prije tebe.
– Izlaziš li ti s luđakinjama? – pitala je Bonnie Rogera s velikim zanimanjem dok je sjedala.
– Ne, ne, Cal da, ali ja nikako, – rekao je Roger i gotovo pao sa stolca. – Ja rijetko kada uop-će izlazim.
– U redu je, dragi. – Bonnie ga je potapšala po koljenu. – Smiješ izlaziti.
– Ja to ne želim – rekao je Roger, a Tony je zakolutao očima.
– Znači, to je Calova bivša djevojka, – rekla je Liza, pokušavajući zvučati nevino. – Znati-željna sam.
– Pod ne izlaženjem sam smatrao, – rekao je Roger Bonnie, – da ne želim izlaziti s nijednom drugom osim s tobom.
– Uistinu ne očekujem monogamiju na trećem izlasku, – rekla mu je Bonnie.
– Dobro, – rekao je Roger. – Ali svejedno je ovdje prisutna.
– Hoću li morati staviti lance na tebe? – rekao je Tony obraćajući se Lizi. Jedan trenutak je zastao, razmišljajući o tome i potom zaklimao glavom. – Zaboravi lance. Kloni se Cynthie. Ona je stručnjakinja za psihologiju. Vjerojatno zato što je psiholog, ali svejedno, na pamet joj padaju stvarno lude ideje.
– Tebe je analizirala, zar ne? – rekla je Liza, gledajući prema drugoj strani šanka.
– Ali to, naravno, vrijedi samo za mene, – rekao je Roger Bonnie. – Ti ne moraš izlaziti sa-mo sa mnom. Osim ako tako želiš.
Tony je klimnuo glavom. – Ima tu ludu teoriju o ljubavi u četiri faze za koju ona misli da ob-jašnjava veze.
– O, – rekla je Liza, ostavši zatečena.
– Što je totalno glupo, jer teorija kaosa objašnjava veze, – rekao je Tony, gurkajući je nazad u njezin stolac.
– Što? – pitala je Liza, pokušavajući mu maknuti ruku.
– Veze između ljudi se, baš poput vremena, ne mogu predvidjeti, – rekao je Tony, držeći je i Liza je sjela kako bi ublažila pritisak na ruci. – Uzmi za primjer Min i Cala. Cal je kompleksan dinamički sustav koji pokušava održati stabilnost u ne izlaženju.
– On ne izlazi? – pitala je Liza.
– Ne, – odgovorio je Tony.– Možeš li to vjerovati? Samo ga to čini nestabilnim. Taj čovjek nije dobar u celibatu. Potom upoznaje Min, buru u svojem okruženju. Počinje se nepredvidivo kretati zbog bure, pokušavajući pronaći stabilnost, ali uhvatio se u polju njezine privlačnosti i počinje nasumično skakati po krajevima tog polja, nikada se ne ponavljajući, ali je ipak uhva-ćen u mrežu. Ona je čudna privlačiteljica.
– Aha, – rekla je Liza. – I što to sve znači?
Tony joj je nagnuo bliže. – Cynthie smatra da veze slijede utabane putove i zbog toga su predvidljive. Ali kako je to moguće? Ljudi su kompleksni, bure u njihovim životima su kom-pleksne, baš kao i oni koji ih privlače. Zaljubljeni ljudi potpuno pripadaju u teoriju o kaosu.
– Dobro, – rekla je Liza, još uvijek zbunjena.
– Zbog toga je Cynthie luda, – rekao je Tony, puštajući je. – Misli da se ljubav može analizi-rati i objasniti. A ne može. Liza se naslonila na svoj stolac i po prvi puta počela ozbiljnije raz-mišljati o Tonyju. Nekako još više nije izgledao glupo, a to nije bilo zbog te takozvane teorije o kaosu. Bilo je to zato stoje bio zainteresiran za ono što je pričao. Kad mu je do nečega bilo sta-lo, bio bi pametan.
– Što je? – pitao je Tony.
– Jesi li ikada bio zaljubljen? – pitala je Liza.
– Nisam, – odgovorio je Tony. – I mislim da mi se to neće dogoditi. – Nacerio joj se. – To bi u mom životu uzrokovalo previše nemira.
Liza se namrgodila. – Pa zašto ti se Cynthie ne sviđa?
– Pokušala je srediti Cala. Analizirala ga je i mislila da ga poznaje zbog toga. On zaslužuje bolje. Trebao bi biti s nekom koja je voljna suočiti se s kaosom. Bez pravila, bez teorija, bez uvjeta i bez sigurnosti. Na način na koji je Bonnie s Rogerom.
Liza je pogledala prema Bonnie, koja se smijala s Rogerom. – U pravu si. Svi mi to zaslužu-jemo.
– Dobro, – rekao je Tony. – Onda ne moraš razgovarati sa Cynthie.
Roger je nešto rekao i Tony se okrenuo kako bi mu odgovorio, a Liza se ustala i pošla prema Cynthie.
Kad je Liza sjela na stolac i rekla: – Bok, ja sam Liza, – Cynthie je podigla glavu i dvaput joj klimnula.
– Bok, – rekla je, zvučeći iznenađeno, gotovo kao da ju je prepoznala. – Ja sam Cynthie. Po-znajemo li se?
– Ne, – rekla je Liza. – Ali tvoj bivši izlazi s mojom prijateljicom. Ispričaj mi sve što znaš o Calvinu Morriseyu.


Petnaest minuta kasnije, Liza je sjedila naslonjena na stolac i razmišljala, Vraga valja ta teo-rija o kaosu, Calvin Morrisey ima sistem. – Znala sam, – rekla je obraćajući se Cynthie. – Znala sam da će joj slomiti srce. Koliko puta je to napravio?
Cynthie je slegnula ramenima. – Bila sam na jednoj zabavi večer nakon što smo prekinuli i počela sam razgovarati sa ženom koja je također izlazila s njim. Potom nam se pridružio još netko. Do kraja večeri skupilo se nas četiri i svaka je imala istu priču. Dva
mjeseca, život je lijep, pomisliš da je on onaj pravi, a on te potom poljubi u obraz i zaželi ugodan život, te pobjegne.
– Šališ se, – rekla je Liza. – I još ga nitko nije lovio sa željeznom šipkom?
– Ne možeš, – rekla je Cynthie. – Što možeš reći: 'Izlazio si sa mnom dva mjeseca i kako se usuđuješ ostaviti me?' Zvučale bi poremećeno. – Otpila je svoje piće. – I on to ne radi namjer-no, – dodala je, vjerojatno po tisućiti put.
– Znaš što, nije me briga, – rekla je Liza. – Samo ne želim da povrijedi Min.
– Možda nisu u nekoj ozbiljnoj vezi, – rekla je Cynthie. – Imaju li nešto zajedničko?
– Nemaju, barem koliko ja znam, – rekla je Liza.
– Kada su zajedno, jesu li opušteni?
– Nisu, – rekla je Liza. – Uglavnom se prepiru.
– Imaju li zajedničke tajne? Interne šale?
Liza je zaklimala glavom. – Ne poznaju se tako dobro. Cynthie je prešla prstom preko ruba čaše. – Sviđa li se tebi? Mislim, jesi li rekla Min da ti se možda ne sviđa?
– Prokletstvo, jesam, – rekla je Liza. – I Bonnie i ja smo je upozorile.
– Hmm. – Cynthie se nasmiješila Lizi. – Je li ju počeo zvati nekim nadimkom?
– Nadimak? – Liza se pokušavala prisjetiti. – Ponekad ju zove prezimenom. Nikada s 'lutkice' ili 'slatkice'.
– A što je s njom? – pitala je Cynthie. – Ima li ona nadimak za njega?
– Zvijer, – rekla je Liza. – I mislim da to nije nadimak iz neke ljubavi.
Cynthie se nasmijala. – Pa zašto onda izlazi s njim?
– Nisam sigurna da je uopće tako, – rekla je Liza. – Ali mislim da hoće. Mislim daje pala na njega, iako to ne želi.
Cynthie se prestala smijati.
– I to me zabrinjava, – rekla je Liza. – Ona je divna osoba i ne zaslužuje da se netko poigra-va s njom. Možeš li mi dati neke natuknice o tome kako on djeluje? Cynthie se upravila i klim-nula glavom. – Naravno. Je li joj do sada poklonio nešto?
– Pozna ju samo tjedan dana, – rekla je Liza. – Mislim da ne... – Zastala je kad je Cynthie klimnula glavom.
– Ako imalo misli ozbiljno u vezi s njom, poklonit će joj nešto. Saznat će što najviše želi i pobrinut će se da to i dobije. Mora to učiniti, jer djeluje na taj način zbog svoje majke.
– Majke? – pitala je Liza.
– Ona je suzdržana, – rekla je Cynthie. – Tako da on poznaje samo uvjetovanu ljubav. I zato se jednako ponaša prema svakoj ženi koju upozna, pokušavajući osvojiti njezinu ljubav. A on-da, kad je dobije, kada ga žena zavoli, sve propada, jer nije dobra suparnica njegovoj majci i on jednostavno odlazi u potragu za sljedećom ženom koju će natjerati da ga zavoli.
– On pati od nekog strašnog kompleksa, – rekla je Liza.
– Ne, – rekla je Cynthie. – On jednostavno tako radi. Nije zaljubljen u nju.
– I to znači da, što ga Min više odbija... – pričala je Liza.
– To će ju on više loviti, – rekla je Cynthie, a svaki trag zabavljanja je nestao s njezinog lica. – Ne može si pomoći. On čak i ne zna da to radi. Skuplja li ona nešto?
– Snježne kuglice, – rekla je Liza, a kad je Cynthie pokušala sakriti smiješak, dodala je: – Nije ona kriva. Bila je to obiteljska stvar koja je izmakla kontroli.
– On će joj kupiti snježnu kuglicu, – rekla je Cynthie. – I to će biti neka savršena, ona koju nikako nije mogla pronaći ili ona koju je oduvijek željela ili čak možda nije ni znala da želi sve dok joj je on ne pokloni. A kad to učini, brzo je izbavi odatle, inače će sve završiti i ostat će samo plač.
– Snježna kuglica, – rekla je Liza, pogledavajući prema stolu kojemu se Cal pridružio nakon završenog posla.
– Nije on loša osoba, – rekla je Cynthie ponovno. – Nikada nikoga ne bi namjerno povrijedi-o. Samo što ima tu...
– Patološku ovisnost manipuliranja ženama zbog svoje majke, – rekla je Liza. – Mislim da je to priča i Normana Batesa.
– On nju nikada ne bi fizički povrijedio, – rekla je Cynthie šokirano.
– Pa, neću ju povrijediti ni emocionalno, – rekla je Liza. – Puno ti hvala, ovo veoma cijenim.
– Bilo mije zadovoljstvo, – rekla je Cynthie. Liza je pomislila, Zadovoljstvo? i sigurno ju je čudno pogledala zato stoje Cynthie dodala: – Što mogu pomoći, mislim. Tvojoj prijateljici. – Pogledala je u svoje piće. – Ne želim daje povrijedi.
– Ni ja također, – rekla je Liza i pošla prema svom društvu. Kada se vratila do stola, Tony je upravo govorio Min: – Ne vjerujem.
– Vjeruj, – rekla je Min. – Postoje načini na koji se to može vidjeti.
– Što to? – pitala je Liza, sjedajući pored Tonyja, ali krajičkom oka pogledavajući Cala.
– Je li frajer vrijedan izlazaka, – rekla je Min. – Razgovarali smo o starim testovima za iz-laske koje smo ispunjavali na koledžu.
– Testovima, – rekao je Cal, naslanjajući glavu iza i zatvarajući oči. – Mrzim testove.
– Na primjer? – pitao je Tony Lizu.
Liza je slegnula ramenima. – Kao na primjer, treba li ga pozvati kod sebe na gledanje filma.
– Ovo je dobro, – rekao je Tony. – Filmovi su dobri. – I pokažem mu film Say Anything, – rekla je Bonnie.
– To je ženski film, – rekao je Tony.
– Zabrljao si na testu prije nego što je i počeo, – rekla je Liza. Bonnie je nastavila. – I onda čekaš dok ne pogleda scenu u
kojoj John Cusack čisti razbijeno staklo s puta Ione Skye.
Liza je promatrala Cala koji se smješio Min, a Min je klimnula glavom prema Calu. Tajne, pomislila je i malo se uspravila u svom stolcu.
– I što onda? – pitao je Tony.
– A ako onda kaže... – Bonnie je produbila glas. – 'Što je to, dovraga? Ona ima cipele na no-gama, je li tako?', ispada iz igre.
– Pa, imala je, – rekao je Tony iscrpljeno.
– Ali bile su s otvorenim prstima, – rekao je Roger.
– Ti dobivaš dodatne bodove jer si primijetio da su s otvorenim prstima, – rekla je Bonnie Rogeru.
– Odlično, – rekao je Tony. – Frajer kojem su noge fetiš dobiva dodatne bodove.
– Dobro, Minnie, – rekao je Cal obraćajući se Min, – tip to kaže i što se dogodi nakon toga?
Minnie? pomislila je Liza i sačekala da mu Min odgovori na to.
– Ja onda postajem naglo bolesna, – rekla je Min, pokušavajući se ne nasmijati.
– Koliko bolesna? – pitao je Cal. Prokletstvo, pomislila je Liza.
– Kao da ću uskoro povraćati, – rekla mu je Min i nasmiješila se.
– A u tvom slučaju, povratila bih ti na cipele, – rekla je Liza Tonyju, osjećajući potrebu da se izviče na nekoga.
– Što se događa sa mnom? – pitao je Roger Bonnie.
– Predivne stvari, – odgovorila mu je Bonnie, hvatajući ga za ruku.
– Mrzim te, – rekao je Tony Rogeru. – Ti sve moraš pokvariti. Min se počela smijati, a Cal ju je gledao dok se smijala i Liza je pomislila, O, ne. Izgledao je kao muškarac s ciljem, a ona je znala o kojem se cilju radilo. Ako te ulovim sa snježnom kuglom, stari, pomislila je, ubit ću te.
Cal ju je pogledao i sledio se. – Stoje? – pitao je.
– Ništa, – rekla je Liza i nasmiješila mu se s namjerom. – Baš ništa.
– Tko je večerašnja sretnica? – pitala je Shanna kad je Cal otišao do šanka po nova pića.
– Nijedna, – rekao je Cal. – Odmaram se. Kako je Elvis? Još uvijek neprestano pjeva 'Shel
– Nemoj mi dirati Elvisa. Da je bio žensko, udala bih se za njega. – Nakrenula je glavu kako bi pogledala pored Cala. – Vidim braću Goon i dvije žene. Daj da pogađam. Visoka mršava crvenokosa je tvoja.
– Nije, – rekao je Cal. – Sve isto za njih, a za mene viski. Shanna je opet pogledala pored njega. – Ti si sa sitnom plavušom u plavom? Meni izgleda nekako izgubljeno.
– Pogrešno mišljenje, – rekao je Cal. – Ali ne, nisam ni s njom. Ona je Rogerova.
– A gdje je onda... – počela je Shanna.
– Bok, – rekla je Min prilazeći im straga i on se okrenuo, automatski se nasmiješivši. – Savr-šeno razumijem tvoju potrebu da flertuješ s konobaricom, ali Tony me poslao da te malo požu-rim.
Shanna se nagnula preko šanka i pružila ruku prema Min. – Bok, ja sam Shanna, Calova pr-va susjeda.
Min je izgledala iznenađeno, ali se rukovala. – Ja sam Min. – Oklijevala je, ali onda se ipak nagnula preko šanka. – Mogu li te pitati nešto osobno?
– O, samo naprijed, – rekla je Shanna, duboko joj se zagledavši u oči.
– Oprostite? – rekao je Cal, nesiguran je li iznerviran ili napaljen, jer se Shanna nabacivala Min točno pred njihovim očima.
– Imaš prekrasnu kosu, – rekla joj je Min, ignorirajući ga. – Kako to da ti se ne kovrča sitno i gusto?
– Ne perem je, – rekla je Shanna. – Samo isperem i stavim regenerator. Ako tako budeš radi-la, ni tebi se više neće tako kovrčati.
– Šališ se, – rekla je Min. – Pokušat ću to. Tako mi je dosta podizanja kose da bih bila u sta-nju pokušati bilo što.
– Pa, vrati se opet kad je budeš raspustila, – rekla je Shanna. – Željela bih je vidjeti.
I ja također, pomislio je Cal.
– Učinit ću to, – rekla je Min. – Hvala ti. – Ponovno se okrenula prema Calu. – Trebaš li pomoć oko nošenja pića?
– Da, – rekao je Cal, prije nego stoje Shanna uspjela reći "Ne' i predala mu pladanj.
– Odmah se vraćam, – rekla je Min i odšetala do džuboksa. Cal se naslonio na šank gledajući je kako hoda preko bara. – Daj mi ta pića, mala.
– Reci mi da je biseksualna, – rekla je Shanna, također promatrajući Min. – Sve one stvari koje bi mogla raditi s tim ustima...
– Stvari koje bih ja mogao raditi s tim ustima, – rekao je Cal. Stvari koje sam radio s tim us-tima. Opet je osjetio laganu vrtoglavicu. Ipak je u baru bilo prevruće.
– Ja ću odnijeti ova pića, – rekla je Shanna i ostavila Cala da i dalje promatra Min, koja je sada birala pjesme u džuboksu. Usredotočio se na predivnu krivulju njezinog vrata, dok je čitala već natpise pjesama. Izgledala je sočno, daje čovjek poželi ugristi i rekao je sam sebi da su te misli u redu sve dok ništa ne poduzima u vezi s njima.
Kad se Shanna vratila s pladnjem na kojem su stajale šalice i šest čaša, rekla je: – Koliko se dugo viđate vas dvoje?
– Upoznao sam je prošli tjedan, ali mi ne...
– Još je rano. – Shanna je klimnula glavom. – Ona ima još mjesec dana, vjerojatno i dva, pri-je nego odlutaš. Reci joj dobre stvari o meni tako da imam dobre temelje.
– Za što? – pitao je Cal.
– Trebat će joj utjeha kad joj budeš poželio ugodan život. Ja ću biti ta utjeha. Već spavaš s njom?
– Čak ni ne hodam s njom, – rekao je Cal kad je Min ubacila kovanice u džuboks i utipkala neke brojeve. – Daj mi moj viski. Mislim da ćemo uskoro slušati Elvisa Presleva i definitivno će mi trebati.
– Ne hodaš s njom, ha? To su za mene dobre vijesti. – Shanna mu je gurnula čašu viskija.
Cal je klimnuo glavom. – Ne. Ona nikako ne igra za tvoj tim. A ti si ionako u fazi tugovanja, sjećaš se?
– Sada se osjećam mnogo bolje, – rekla je Shanna, dok se iz džuboksa prolamao 'The Devil in Disguise'. – Kako znaš da ne igra za moj tim?
– Poljubio sam je. Ona igra za moj tim. Iako nije za mene.
– Nije za tebe, ha? – Shanna je iz džepa izvadila dvije novčanice od pet dolara i bacila ih na šank. – Dajem deset dolara koji kažu da je ovdje ne možeš ponovno poljubiti.
– Ma šališ se. – Cal se nasmijao na pomisao koju bi mu štetu Min prouzročila samo kad bi to pokušao. – Također nema ni oklade.
Shanna je nakrivila glavu. – Dobro. Dajem deset dolara koji kažu da je možeš poljubiti ov-dje.
– Već sam ti to objasnio, – rekao je Cal. – Moraš shvatiti izglede i onda se odlučiti za najvje-rojatniji. Ne možeš samo bacati novčić.
Shanna je prstima lupkala po dvjema novčanicama. – Deset dolara koji kažu da to možeš učiniti.
– Što je s tobom? – pitao je Cal. – Kada si se pretvorila u osobu koja voli promatrati?
– Samo sam... – počela je Shanna.
– Hej, – rekla je Min stojeći iza Cala, zapanjujući ih oboje. – Mislila sam da se na mene više nikada nećeš kladiti.
Cal je pogledao dolje u njezino uvrijeđeno lice. Puna donja usna je bila malo isturena, do-voljno da shvati zastoje se želio kloniti. – Nikada to nisam rekao. Osim toga, zašto misliš da sam...
– Oboje ste počeli zuriti u mene, a novac stoji na šanku, – rekla je Min. – Već smo to prošli. – Oči su joj bile mračne, ispunjene ljutnjom sada kad je gledala u njega, a on je počeo disati malo brže, prisjećajući se.
– Nije se on želio kladiti, – rekla je Shanna. – Ja sam. Zapravo, on...
Cal je iz svog džepa izvadio deset dolara i položio ih na šank preko njezinih novčanica. – Vrijedi, – rekao je i sagnuo se dolje prema Min.

http://www.book-forum.net

10Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:40 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 7
– O, da, on je nevin, – rekla je Min i potom zastala kad joj se Cal nagnuo bliže, dajući joj dovoljno vremena da se odmakne ako želi.
Široko je otvorila oči, razdvojila usne je i rekla: – Uh, – i onda ju je poljubio, nježno, želeći se ovog puta sjećati svake sekunde, načina na koji se ona osjeća i kakav joj je okus, bila je me-ka i slatka i osjetio je da zadržava dah i onda mu je uzvratila poljubac, opet mu dajući cijelu sebe, a glas u njegovoj glavi je rekao, ONA, i on je zaboravio svoje dobre namjere i rukama joj obuhvatio lice i izgubio se u njoj.
Kada je prekinuo poljubac, oči su joj bile poluzatvorene, a obrazi rumeni. – Jesi dobio okla-du? – pitala je bez daha, a on je odgovorio: – Jesam, – i opet je poljubio, ovog puta puno snaž-nije, osjećajući njezinu ruku koja mu je hvatala košulju, a onda ga je nešto udarilo po glavi i srušilo ga na nju, a ona se naglo trgnula i rekla: – Joj. Joj.
– Kvragu, – rekao je, okrećući se kako bi se susreo s Lizom. – Prestani to raditi.
– Hoću ako i ti prestaneš, – rekla je.
– U redu je, – rekla je Min, zvučeći omamljeno. – Sve je u redu. Bila je to samo još jedna oklada.
– Šljam, – rekla je Liza.
– Gledaj, – rekao je Cal, pokušavajući doći do daha. – Min se može brinuti sama za sebe.
Liza mu se približila. – Aha, reci mi da je poznaješ. Reci mi da ti je stalo do nje. Reci mi da ćeš je voljeti do kraja života.
– Što je to s tobom? – pitao je Cal. – Poljubio sam je. To se događa.
Shanna je pokupila dvadeset dolara sa šanka. – A što se mene tiče, vrlo sam ti zahvalna. Pu-no ti hvala.
– Mislila sam da si dobio, – rekla je Min Calu. Oči su joj bile vrele i ubrzano je disala.
– I jesam, – rekao je Cal, ponovno se naginjući prema njoj. – Upravo sam izgubio okladu.
– Dođi, curo, – rekla je Liza, povlačeći je za ruku.
– Da, – rekla je Min, lagano pretresavši glavom kao da je želi razbistriti. – Je li ovo netko vidio?
– Čitav bar je držao transparente, – rekla je Liza. – Kao na Olimpijskim igrama.
– Kako smo prošli? – pitao je Cal, malo napetijim glasom dok se hladio.
– Ruski sudac je smatrao da trebaš još vježbe, – rekla je Liza.
– Nije bilo baš idealno.
– Pa, Rusi su teško ljudi, – rekao je Cal. – Molim te, možeš li je sada pustiti?
– Nikako, – rekla je Liza i opet povukla Min za ruku.
– Trebala bih se vratiti, – rekla je Min Calu. – Znaš. Zbog plana.
– Kakvog plana? – pitao je Cal.
– O neizlaženju. Plan o pauzi. Sjećaš se? Nas dvoje?
– Točno, – rekao je Cal, razmišljajući, Zašto sam mislio da je ovo dobra ideja? – Plan. Čeka-nje Elvisa. Odlično. – Opet je uzeo svoj viski. – Nazdravljam našem planu.
– Aha, pa, želim ti ugodan život. – Min je uzela pladanj s pićima i pošla za Lizom natrag prema njihovom stolu.
– Visoka crvenokosa te mrzi, – rekla je Shanna.
– Liza, – rekao je Cal. – Toj ženi nikada ništa nisam učinio.
– Mislim da se radi o onome što želiš učiniti njezinoj prijateljici, – rekla je Shanna. – Ali svejedno, ovo je izgledalo kao pretjerana reakcija. Postoji li nešto što mi nisi rekao?
– Na primjer? – pitao je Cal. – U ovome sam potpuno nevin.
– Ne, nisam.
– Ne, nisi, – rekla je Shanna. – Vidjela sam taj poljubac. I u pravu si. Ona definitivno igra za tvoj tim.
– Ne više, – rekao je Cal, pipajući potiljak. – Napravili smo plan. Nema izlazaka. – Gestiku-lirao je s čašom. – Ovo ću popiti i onda odlazim kući popiti Aspirin.
– To ti neće pomoći, – rekla je Shanna. – Pokušaj s hladnim tušem.
– Drago mi je što ti se vratio smisao za humor, – rekao je Cal i potom otišao kući pronaći mir i neke tablete protiv bolova.
Tog tjedna, Min je počela izbjegavati Davidove pozive, koji je iznenada razvio čudnovatu potrebu da razgovara s njom, ali nije morala izbjegavati Cala, koji se uopće nije javljao. Bilo je zaista frustrirajuće izbjegavati pozive osobe koja se nije udostojila podignuti slušalicu i nazvati. Čak su je počeli živcirati i njihovi redoviti ženski sastanci kad im je na jednom od njih Liza rekla sve o svom susretu s Calovom bivšom djevojkom.
– Cynthie kaže daje Cal odličan muškarac, – rekla je Liza. – Jednostavno je zapao u neku pa-tološku foru zbog koje ima potrebu nagnati žene da ga zavole i onda ih ostavlja. Kao dijete je dobivao uvjetovanu ljubav i sada je očajan za njom.
Min se namrštila. – Meni se ne čini nimalo očajnim. Bonnie je klimnula glavom. – Ni meni. Čini mi se da ta bivša pretjeruje.
– Pa, ona je psiholog, – rekla je Liza. – Znate kakvi su oni. Ali to ipak objašnjava zašto iza sebe ostavlja slomljena srca, a opet djeluje posve drukčije. Sumnjičava sam prema njemu, ali ne mislim da je okrutan. Sigurno ne uživa dok ih ostavlja. – Ponovno je pogledala u Min. – Cynthie kaže da će on pronaći stvari koje ti trebaju i potom i ih pokloniti. Rekla sam joj za tvo-je snježne kugle i ona je rekla da bi se trebala pripaziti jer ćeš uskoro dobiti jednu.
– Već sam donio mačku, – rekla je Min i Liza je odložila vilicu.
– Mačku? – ponovila je Liza. – Vjerojatno se počeo gubiti. Trebao ti je pokloniti snježnu kuglu. Gdje je ta mačka?
– U spavaćoj sobi, – rekla je Min i Liza se ustala, te otišla pogledati. Kada se vratila, rekla je: – Ta je mačka došla ravno iz pakla. Stoje uopće razmišljao?
Min je slegnula ramenima, ne želeći se svađati. – Donio mije hranu iz Emilio'sa i za njim je došla ta mačka. A onda je vidio snježne kugle.
– I? – rekla je Liza.
– I rekao mi je da skupljam samo parove, – rekla je Min. – Što prije nisam primijetila, ali bio je u pravu.
Liza je otvorila usta kako bi prigovorila i onda se ustala, te otišla do ormara. – Neka sam prokleta, – rekla je nakon jednog trenutka. – Sve su s parovima, osim moje. Kako ja to nisam primijetila?
– Bolje pitanje je, kako je on to uspio primijetiti? – rekla je Bonnie.
Min je zaklimala glavom. – Mislim da je samo jako, jako, jako dobar s poznavanjem ljudi. Podsvjesno poistovjećivanje s drugima. – Oklijevala je, a onda rekla obraćajući se Bonnie: – Nakon što si rekla da ima disleksiju, malo sam istraživala na Internetu. Postoje mnogobrojne barijere...
– Nemoj ga sažalijevati, – rekla je Liza.
– I ne radim to, – rekla je Min. – Šališ se? Pa, pogledaj ga, on ima sve što je potrebno. Samo što mora raditi za to. Uglavnom, jedna od značajki disleksije je podsvjesno poistovjećivanje. To je Cal. Cijelo vrijeme mora biti oprezan i pobrinuti se da razumije druge ljude. Ne mislim da sada sve zna, ali se pobrine da upozna ljude u svom svijetu. A mene poznaje.
Liza je odložila snježnu kuglu natrag na policu i vratila se stolu. – Ne, ne poznaje te. On po-kušava...
– Ne, – rekla je Min, počevši gubiti strpljenje. – Razgovarali smo o mojoj težini. Rekao je da se odijevam kao da mrzim svoje tijelo.
– Dobro za njega, – rekla je Liza. – Mislim, on je zvijer, ali ipak je u pravu što se toga tiče. Stoje točno rekao?
Min je odgurnula tanjur od sebe. – Puno stvari, ali najvažnije je to da imam seksi tijelo i da bih se trebala odijevati tako da se ponosim njime.
– Onda te pozvao u krevet, – rekla je Liza.
– Ne, onda je rekao da bismo trebali jesti, – rekla je Min. – O, i rekao mi je gdje sam pogri-ješila pripremajući piletinu u umaku, tako da ću pokušati ponovno.
– Donio ti je hranu, primijetio tvoje snježne kugle, naučio te kuhati, rekao da imaš seksi tije-lo i otišao bez ikakvog pokušaja, – rekla je Bonnie.
Min je potvrdno klimnula glavom. Bonnie je pogledala Lizu. – On jest zvijer.
– Ne, o tome je Cynthie pričala, – rekla je Liza. – Ispunit će joj svaku potrebu dok ona ne padne na njega i onda će je ostaviti.
Min se ugrizla za usnu. – Gledaj, ja ne padam na njega, iako, kunem se, svakog puta kad me poljubi, čujem glasove u glavi i vidim zvijezde. Ako ništa drugo ruje ta oklada. Za koju sam ga pitala i za koju mije slagao, tako daje gotovo. Uistinu.
– Aha, – rekla je Liza, očito neuvjerena.
Kao i Min, tako daje u petak poslijepodne dok je još bila na poslu, odlučila da te večeri ni-kako neće otići u The Long Shot i umjesto toga je nazvala svoju sestru. – Želim ići u kupovinu.
– Kupovinu? – rekla je Di.
– Netko mi je rekao da se odijevam kao da mrzim svoje tijelo.
– Pa i odijevaš se tako, – rekla je Di. – Želiš se promijeniti? To.
– Samo malo, – rekla je Min neprijateljski. – Ja...
– Znam kamo ćemo otići, – rekla je Diana. – Idemo te posve transformirati]
– Ne, – rekla je Min. – Ublažiti malo, možda, ali ne...
– Čekam te ispred u 17:00, – rekla je Di. – Ovo će biti tako zanimljivo.
– Pa, – rekla je Min, ali Di je već spustila slušalicu. – O. Pa, dobro.
Spustila je slušalicu i odlučila da se neće zabrinjavati zbog transformacije, sve dok je se Di ne dočepa. Vratila se završavanju posla, a onda je obukla jaknu i pošla se naći sa sestrom, ali iznenada je zazvonio telefon. Kad se javila, ženski glas je rekao: – Ja sam Elizabeth Morrisey i trebala bih Min Dobbs, koja je prije tjedan dana upoznala mog sina Harrisona u parku Cherrv Hill.
– Bink? – rekla je Min zbunjeno.
– Da, – rekla je žena. – O, dobro. Ispričavam se što vam smetam na poslu, ali nisam mogla pronaći vaš kućni broj telefona. Samo trenutak. – Min je začula šuškanje, a onda se Harry javio. – Min? – rekao je, teško dišući na slušalicu.
– Da, – rekla je, Min smješkajući se. – Kako si, Harry?
– Dobro sam. Hoćeš li sutra doći u park? – Pa, nisam baš...
– Zato što bi mogla doći na moju utakmicu, – rekao je Harry, pokazujući mogućnost fokusi-ranja baš poput svog strica. – Počinje u deset ujutro. I mogli bismo jesti krafne.
– Pa, – rekla je Min, ostavši zatečena.
Harry se opet uspuhao u slušalicu. Zvučao je poput Dartha Vadera, samo puno manji.
– Naravno, – rekla je. – Zašto ne? Ja ću donijeti krafne...
– Moja mama će ih donijeti, – rekao je Harry. – Rekao sam joj već kakve.
– Pa, dobro onda, – rekla je Min, sabravši se. – Hvala ti za... Harry je ispustio slušalicu i Min je čula Bink kako govori: – Ljubazno se pozdravi, Harry, – i Harry se vratio do telefona i rekao: – Doviđenja, – i ponovno ostavio slušalicu.
– Halo? – rekla je Bink kad se javila.
– Halo, – rekla je Min, pokušavajući ostati ozbiljna.
– Još uvijek radimo na ljubaznom načinu telefoniranja, – rekla je Bink.
– Išlo mu je prilično dobro, – rekla je Min. – Osim disanja.
– Cijenim ovo, – rekla je Bink. – Harry je o vama pričao cijeli tjedan.
– Da? – rekla je Min, iznenađena. – I vašim cipelama, – rekla je Bink.
– U mnogočemu je sličan svom stricu, – rekla je Min.
– Možemo se samo nadati tome, – rekla je Bink. – Vidimo se onda sutra u deset?
– Sutra u deset, – rekla je Min i jedan trenutak je ostala samo šutke sjediti, nakon stoje Bink spustila slušalicu. Ovo nije bila Calova ideja. Daje želio da dođe tamo, nazvao bi je. Vjerojatno nije ni znao da će ona doći. Završila je s oblačenjem jakne, razmišljajući kako će ga sutra izne-naditi. Bit će dobro za promjenu ga uhvatiti nespremnog.
Uzela je svoju torbicu i pošla dolje naći se s Dianom, odjednom zainteresirana za transfor-maciju.
Sljedećeg jutra, Cal je promatrao izrazito beznadnog vanjskog obrambenog igrača, Bentleva, kako pokušava baciti loptu, kada su mu dvije hladne ruke prekrile oči. Cal je namirisao lavandu i limun i odmah osjetio navalu intenzivnog užitka daje gotovo uzdahnuo. – Ovo nije svojstveno tebi, Minnie, – rekao je, a onda se okrenuo i ugledao Cynthie, koja je zabezeknuto povlačila ruke k sebi. – Cyn?
– Bok, – rekla je Cynthie.
– Oprosti, – rekao je Cal, zakoraknuvši unatrag. – Nosiš isti parfem kao jedna moja prijate-ljica. Samo što ona ne nosi parfem, sad se sjećam. – Niti dolazi na ove proklete utakmice, po-mislio je, ljut na sebe jer je napravio tako glupu grešku.
– Parfem, – rekla je Cynthie, izgledajući zapanjeno.
– Tako, – rekao je Cal, ustuknuvši od nje za još jedan korak. – Kako si ti? – Lopta mu je do-letjela pored nogu i on se sagnuo kako bi je podigao. – Trebala bi se vratiti do druge strane og-rade. Ova djeca nemaju kontrole.
– Točno, – rekla je Cynthie, progutavši knedlu. – Samo sam ti željela reći 'Bok'!
– Bok, – rekao je Cal. Nešto na tribinama mu je uhvatilo pozornost i on je pogledao u tom smjeru, prateći pogledom Harryja, koji se penjao sve do vrha. – Kamo on to dovraga... – počeo je Cal i onda je pogledao pored Harryja i ugledao Min, koja je sjedila na vrhu, s kratko ošiša-nom kosom, a kovrče su joj se presijavale na suncu. Na sebi je imala lijepu bijelu suknju, a lice joj se razvedrilo kad je ugledala Harryja, tako daje izgledala nekako anđeoski i on je na trenutak ostao bez daha. – Ošišala se, – rekao je naglas, a Cynthie je rekla: – Sto? – prateći njegov pog-led.
Cal je klimnuo glavom prema tribinama, oporavljajući se od šoka. – Idi tamo gore i pošalji Harryja dolje, hoćeš li? On bi trebao igrati utakmicu, a ne flertovati sa starijim ženama.
– Dobro, – rekla je Cynthie glasom za kojega je Cal znao da govori: 'Vrlo sam uzrujana, ali u vezi ovoga ću se ponašati uistinu zrelo.'
– Dobro si? – pitao ju je.
– Savršeno, – rekla je Cynthie, čak još odrješitije, te otišla iza ograde kako bi se popela na tribine.
Što nju muči? pomislio je Cal i potom je odmah zaboravio kako bi još jednom mogao pogle-dati Min, koja se sjajila na suncu, dok je Harry brisao nos u svoj rukav i gledao je s obožava-njem. Nisam zainteresiran za Minervu Dobbs, rekao je sam sebi. Ona je za mene preteška oso-ba. Potom se Min nasmiješila Harryju i Cal je pomislio, Kvragu, kako je lijepa i nastavio je zuriti.
Kad je Min došla do parka, djeca su se zagrijavala i ona je ugledala Harryja na terenu, koji je bio manji od ostale djece i prljav kao i obično, te osjetila je neku naklonost prema njemu. Onda je i on nju vidio i poklonio joj onaj dobro poznati Morrisey osmijeh i ona je pomislila, O, on će biti sasvim dobar i uzvratila mu osmijeh. Popela se sve do vrha tribina i osjetila kako joj vjetar petlja tek ošišane kratke kovrče, baš kao i široke rukave njezine narančaste bluze. Pokušavala je promatrati Harryja, ali bilo joj je to teško jer je Cal bio tamo u blizini i pogled joj je stalno lutao prema njemu. To je sve temeljeno na fizičkoj privlačnosti, rekla je sama sebi, ali nije bilo tako; obožavala je kako se on ponaša prema djeci. Mrzio je treniranje, ali radio je to kako treba. To je bio Cal.
O, prestani, pomislila je. Čak ga ni ne poznaješ.
Vitka brineta je došetala Calu iza leđa i stavila mu ruke preko očiju, a Min je pomislila, Na-ravno, i osjetila je kako iz nje iščezava osjećaj iznenadne sreće. Nije bilo važno što se on dobro ponašao prema djeci, budući da ona nije željela imati djecu. Ali bilo je važno stoje bio zvijer prema ženama, tako da... Netko je sjeo pored nje i rekao: – Bok, – vrlo profinjenim glasom i Min se okrenula i ugledala ženu svijetle kose i tankog tijela poput lista papira, koja joj se slaba-šno osmjehivala. Imala je srcoli-ko lice i krupne sive oči, njezina platinasto plava kosa je bila strogo ošišana i uobličavala joj je lice, a nije mogla težiti više od četrdesetak kilograma. – Ja sam Bink, – rekla je.
– Da, točno, – rekla je Min. – Bok. Ja sam Min.
– Tako je lijepo od vas što ste došli zbog Harryja, – rekla je Bink. – Cijenim to.
– Pa, Harry je drag dečko, – rekla je Min, počevši ga tražiti pogledom i vidjela je kako je pobjegao s terena, te se počeo mahnito penjati po tribini, izgledajući sve prljavije kako se prib-ližavao.
– Većina ljudi to ne primjećuje, – rekla je Bink, promatrajući ga s ljubavlju.
– Bok, Min, – rekao je Harry kad mu je do njih trebao još samo jedan red. Veselo ju je gle-dao i ona se njemu također nasmiješila, jer bi to učinio apsolutno svatko.
– Bok, Harry, – rekla je. – Kako si?
– Moram igrati bejzbol, – rekao je Harry. – A osim toga, prilično dobro.
– Pa, samo preživi ovo i onda ćemo poslije slaviti uz krafne, – rekla je Min.
– Cool, – rekao je Harry, klimajući glavom.
– Jako dobro izgledaš na terenu, – lagala je Min.
– Hvala, – rekao je Harry, još uvijek klimajući glavom.
– Stvarno znaš bacati tu loptu, – rekla je Min, pogađajući nasumce.
– I ne baš, – rekao je Harry, ali nije se činio tužnim zbog toga. Šmrkao je i nastavio klimati glavom, a Bink je rekla: – Harry mislim da te treba stric Cal, – i on se okrenuo i vidio da ga promatraju stric Cal i brineta.
– Aha, – rekao je i uzdahnuo.
– Samo nastavi razmišljati o krafnama, – rekla je Min.
– Cool, – opet je rekao Harry, smješkajući joj se. Min mu je uzvratila osmijeh.
– Moram ići, – rekao je Harry, ali ostao je stajati na mjestu.
– Sretno, – rekla mu je Min.
– Aha, – rekao je Harry, klimajući glavom minutu-dvije. Potom mu je osmijeh izblijedio i krenuo se spuštati tribinama, izbjegavajući stričev pogled.
– To je bilo jako lijepo od vas, – rekla je Bink, a Min ju je iznenađeno pogledala.
– Ne, nije, – rekla je Min. – Harry mi se sviđa.
Zapuhao je vjetar prije nego stoje Bink uspjela odgovoriti, a Min je napola očekivala da će je vjetar odnijeti. Tako mije drago što sjedi pored mene, pomislila je ogorčeno. Zato što ne izgle-dam dovoljno krupno kad sama sjedim. Potom je samu sebe opomenula. Možda se ispostavi da je Bink draga osoba, zasigurno je bila ljubazna, a Cal ju je već upozorio na to da mrzi svoje tijelo. U redu, pomislila je. Ja sam jedna od onih debelih pozivnica za vjenčanje, one vrste koju jednostavno moraš dotaknuti jer su tako lijepe, a ona je skupocjena omotnica koja se stavlja oko mene.
– Jeste li dobro? – pitala je Bink.
– Jesam, – rekla je Min. – Zašto?
– Mrgodili ste se, – odgovorila je Bink.
– Moram poraditi na svojim metaforama, – rekla je Min. – Znači Harry igra bejzbol.
– Nažalost, – rekla je Bink, a Min je pomislila, Ona nije jedna od onih osoba koje su nagovo-rile Cala i Harrjja. Pitam se...
– Bok! – rekao je netko vedro s Minine druge strane, a ovog puta kad se okrenula, ugledala je brinetu koja je flertovala s Calom. Imala je srcoliko lice i krupne sive oči, a njezina tamna kosa je bila bujna i svilenkasta.
Bože, odmah me ubij, pomislila je Min, dok je brineta sjedala pored nje. Nalazim se između tanke i privlačne.
– Kako si, Bink? – rekla je žena, a Bink joj se slabašno nasmiješila – očito je Bink sve slaba-šno radila – i rekla: – Bok, Cynthie.
Cynthie. Min se okrenula prema brineti s užasnom spoznajom. Calova bivša. Koja je na sebi nosila, Min je tek sada zamijetila, crni topić koji nikako nije priličio dječjoj bejzbolskoj utak-mici. Samo što ga je Cynthie nosila bez imalo grižnje savjesti, vjerojatno zato što su joj grudi bile prćaste i živahne o kojima su muškarci uvijek razgovarali. Baš me briga, pomislila je Min i pogledala dolje na teren, i tamo vidjela je Cala kako zuri u njih tri s čudnim izrazom lica. Vjero-jatno je s užasom shvatio daje ljubio ženu koja nikada u životu neće stati u konfekcijski broj 36. To je boljelo puno više nego stoje trebalo.
– Eno ga Cal, – rekla je Bink.
– Što je s njim? – pitala je Min. – Izuzevši činjenicu da ovo ne voli raditi.
– To nije istina, – rekla je Cynthie. – Složio se sa mnom da je ovo odlično za Harryja.
– O, – rekla je Min. – Ovo je bila tvoja ideja?
– Da, – rekla je Cynthie, smješkajući se.
Min se okrenula prema Bink. – Cynthie je nagovorila Harryja na bejzbol.
– Da, – rekla je Bink. – Cynthie je o tome razgovarala s Harryjevom bakom i one su se složi-le da bi to bilo dobro za njega. Harryjeva baka zna biti vrlo odlučna.
– O, – rekla je Min i okrenula se ponovno prema terenu kako bi vidjela žalostan udarac u li-jevo polje, kamo je dječak iz Harryjevog tima poslao loptu. Cal je sve to propustio, uporno gle-dajući gore u tri žene.
Onda se Cal počeo okretati, a obrambeni igrač je pokupio loptu i bacio je tako snažno, ulo-živši svu svoju snagu u taj pokret kojega u sebi može imati jedan osmogodišnjak. Lopta je po-godila Cala u glavu, izbacivši ga iz ravnoteže, tako da je pao prvo na koljena, a potom i na tra-vu.
– Ne, – rekla je Min i potrčala niz tribine, a onda je zaobišla žičanu ogradu i došla do terena. – Cal? – rekla je, spuštajući se na koljena pored njega, dok je on pokušavao sjesti. – Cal?
Izgledao je omamljeno i samo je zurio u njezine oči, a ona je pokušavala vidjeti jesu li mu se zjenice proširile. Nisu, oči su mu još uvijek bile iste onakve vrele i tamne dubine, i ona je opet pala na njih, i tada je čula Elvisa Costella koji je iz sveg glasa pjevao 'She', a glas u njezinoj glavi je rekao: ON.
Potom je čula Tonyja kako govori: – Isključi tu prokletu stvar, – i kada je pogledala gore, ugledala je dvije djevojčice s radijom pored ograde i Cynthiim je također prilazila kako bi klek-nule pored Cala.
– Oprostite, – rekla je jedna od djevojčica, a druga je rekla: – Je li mrtav?
– Odlazite, – rekla je Min i one su otišle, odnoseći glazbu sa sobom.
– Cal, jesi li dobro? – pitala je Cynthie, a Min ga je opet pogledala i vidjela da još uvijek zuri u nju.
– Cal? – rekla je.
Ubojica je dotrčao do njih. – Jeste li vidjeli ovo, gospodine Capa? Stvarno sam je jako bacio.
– Aha, stvarno jesi, Bentley, – rekao je Tony, pogledavajući dolje u Cala. – Jesi li dobro, kompa?
– Znao sam da to mogu napraviti, – rekao je Bentley. – Vidio sam Wymana kako se pribli-žava trećoj bazi i nešto mi je samo reklo da to mogu učiniti i stvarno sam uspio.
– Cal, reci nešto, – rekla je Cynthie uspaničeno.
– Čovječe, stvarno sam uspio, – rekao je Bentley.
– Aha, – rekao je Tony. – Šteta što si dobrano promašio treću bazu i usput si pokupio gospo-dina Morriseya. – Čučnuo je pored Cala. – Reci nešto ili će te Min odmah odvesti na Hitnu.
– Jeste li vi čuli glazbu? – pitao je Cal, još uvijek gledajući u Minine oči.
– Stvarno sam uspio, – rekao je Bentley.
Tony je predao Min ključeve svog automobila. – Idi. Hitna je udaljena odavde samo dva ki-lometra.
– Ja znam put, – rekla je Cynthie, ustajući se. – Imam i auto. Min je pomogla Calu da stane na noge, pokušavajući ga smiriti dok se ljuljao, a Tony gaje uhvatio s druge strane.
– Ja ću ga odvesti, – rekla je Cynthie. – Moj auto je odmah...
– Ne, – rekao je Cal, polako se sabravši. – Ako ću morati povraćati, bit će to u Tonyjevom autu.
– Brzo vozi, – rekao je Tony Min i oboma im pomogao na putu do auta. Cal je ležao na kre-vetu Hitne službe, pokušavajući se prisjetiti što se dogodilo. Zurio je u Min, promatrajući kako povjetarac podiže krajeve njezine bluze i mrsi joj kovrče, i uporno si je nastavio govoriti kako je ona pravi davež s kojim on nije želio ništa imati, a onda se niotkuda pojavila ta lopta i...
– Cal? – rekla je Min, naginjući se iznad njega. Fluorescentno svjetlo joj je osvjetljavalo ko-su i opet mu je nalikovala na anđela.
– Bok, – rekao je.
– Liječnik je rekao da će sve biti u redu, – rekla je, pokušavajući izgledati veselo. – Upravo sam ti donijela tablete. – Podigla je plavu bočicu s tabletama. – Protiv bolova. Ako imaš glavo-bolju. Imaš li glavobolju?
Osjećao se kao da mu se glava nalazi pod željeznim pritiskom. – Da.
Otvorila je bočicu i istresla dvije tablete na dlan. – Evo, – rekla je, pružajući mu ih. – Idem po vodu.
Cal joj je mislio reći da je već popio tabletu protiv bolova, ali ipak je odlučio da neće, jer ta prokleta stvar uopće nije djelovala i još dvije će mu odlično doći.
– Uplašio si me, – rekla je kad se vratila s vodom. – Dobio si udarac u glavu. Ljudi tako po-gibaju. Ne znam samo koliko njih godišnje. Nisam imala vremena potražiti podatke.
Cal se pridigao kako bi popio tablete. – Bentlev, – rekao je ogorčeno.
– Uvjerena sam da će mu biti žao, – rekla je Min. – Kada sazna koliko je jako bacio tu loptu.
– Mali gad, – rekao je Cal hladno. – Je li se tamo čula glazba? Mogu se zakleti da sam čuo...
– ... Elvisa Costella kako pjeva 'She'. – Min je potvrdno klimnula glavom. – Da, istina je. Neki klinci su imali radio. Stoje jako čudno jer se ta pjesma ne može često čuti na radiju. Moja sestra će je pustiti na vjenčanju. – Zvučala je kao da blebeće, što je bilo tako neobično za Min i Cal je to pripisao svom trenutnom omamljenom stanju. – Nazvala sam Bink na mobitel i rekla joj da si dobro i da ću te odvesti kući.
– Tvoja sestra voli Elvisa Costella? – pitao je Cal.
– Ne, – odgovorila je Min. – Moja sestra voli glazbu iz filmova Julije Roberts.
– O, – rekao je Cal, usredotočivši se na nju. – Ošišala si se.
– Diana me odvela svom frizeru, – rekla je Min. – Ovako mi se slaže s novom odjećom. Na-pravila sam ono što si mi rekao.
– Nisam ti rekao da se ošišaš. – Pogled mu se spustio na njezinu bluzu, gdje je gledajući kroz tanak materijal vidio jednako tanku i prozračnu potkošulju i skoro je pao s kreveta.
– Polako, – rekla je Min ostavši skoro bez daha, pomažući mu da se pridigne, a on je pogle-dao u njezin dekolte i ispod potkošulje ugledao ružičasti čipkasti grudnjak.
– Ružičasto, – rekao je Cal.
– O, dobro, osjećaš se bolje, – rekla je Min s olakšanjem u glasu. – Hajde, odvest ću te kući.
– Dobro, – rekao je Cal. – Sviđa mi se tvoja kosa.
Pola sata kasnije, Min je parkirala ispred Calovog stana, slijedeći njegove sve umornije upu-te.– Hajdemo, – rekla je i otvorila mu vrata automobila.
– Odavde mogu i sam, – rekao je Cal, zamahnuvši lagano rukom kad je izašao. – Uzmi au-to...
– Nećeš nastaviti sam odavde. – Min mu je prebacila ruku preko svojih ramena. Bilo je lije-po imati je tamo i bila je prilično teška. – Mama me odgojila bolje od toga.
– Pa, onda ćeš se početi prva penjati da mi ne možeš gledati u stražnjicu.
– Ovdje postoji dizalo, šarmeru, – rekla je Min, nogom zatvarajući vrata iza njih. – Pokreni se.
– Čekaj malo, – rekao je i ona je zastala kako bi se mogao sabrati, ali on je opet stavio ruku preko njezinih kovrča i pomilovao ih. – Proljetno.
– Točno, – rekla je Min i pomogla mu dok se nisu popeli do bijelog stana, koji je izgledao kao mjesto u kojem bi živio za vrijeme koledža. Pomogla mu je da prođe kroz dnevnu sobu, uređenu danskim modernim namještajem, na putu prema još svjetlijoj i ružnijoj spavaćoj sobi. – Kako se osjećaš? – pitala ga je dok mu je pomagala da dođe do kreveta lišenog uzglavlja.
– Bolje, – rekao je, zvučeći umorno. – Lijekovi su počeli djelovati i više nisam trener bej-zbola.
– Eto vidiš, – rekla je. – Treba uvijek gledati svjetliju stranu.
– Pogurala gaje do kreveta i on je malo odskočio kad je sjeo.
– Agresivnija si nego što sam mislio da ćeš biti. – Srušio se na jastuke, ali noge su mu ostale visjeti sa strane kreveta.
– Ti si mnogo teži nego što sam mislila da ćeš biti, – rekla je Min i shvatila da je to tako vje-rojatno zbog toga što se tako dobro kretao dok je bio pri svijesti. Kad je bio u polusvijesti, kre-tao se poput pokrenutog ledenjaka. Skinula mu je Nike i srce joj je preskočilo jedan otkucaj. – Ti nosiš broj 44.
– Da, – rekao je Cal sneno. – Reci mi da to dokazuje da sam zvijer. Cijelog dana mi nisi rek-la ništa ružno.
– Elvis je nosio taj broj, – rekla je Min, a Cal je promrmljao:
– Dobro za njega.
Podigla mu je noge i spustila ih na krevet, a potom je shvatila da se nalazi previše blizu ruba kreveta; ako se u snu bude okrenuo, past će i udariti glavom u noćni ormarić. Gurala gaje prema sredini kreveta.
– Što to radiš? – pitao je u polusnu, dok gaje ona pokušavala preokrenuti.
– Pokušavam te spasiti od pada, – rekla je kroz zube kad je stavila jedno koljeno na krevet, pokušavajući se oduprijeti i tako ga pomaknuti. – Okreni se, hoćeš li?
Okrenuo se upravo u trenutku kad ga je gurnula i oboje su izgubili ravnotežu. Zgrabila gaje kako bi se spasila, a on ju je povukao za sobom.
– Trebao bih se probuditi za otprilike osam sati, – rekao je, zijevajući joj u kosu. – Ostani malo.
– Dobro, – rekla mu je naslonjena na prsa. – Padni na pod. Dobij potres mozga. Uopće me nije briga. – Ništa nije rekao, tako da ga je opet gurnula, ali bilo je to poput guranja zida. Zasta-la je kako bi razmotrila situaciju. Postojalo je nešto vrlo zaštitničko u načinu na koji ju je držao. Počeo je hrkati.
– U redu, – rekla je i vrpoljila se sve dok nije uspjela jednu nogu spustiti na pod kako bi se odgurnula i konačno ga je uspjela odgurati na sredinu kreveta i prevrnuti ga, zbog čega je pres-tao hrkati. Potom se uspravila i pogledala ga, raširenog na ružnom prekrivaču u običnoj, jeftinoj spavaćoj sobi s lošim i čudnim svjetlom. Izgledao je poput Boga.
– To je tako nepošteno, – rekla mu je. – Možeš li barem sliniti ili nešto?
Opet je počeo hrkati.
– Hvala ti. – Otvorila je vrata njegovog ormara u kojem je pronašla složenu deku na gornjoj polici, koja je pak stajala iznad lijepe kolekcije skupocjenih odijela. – Tako si čudan, – rekla mu je dok je prebacivala deku preko njega. – Ovo mjesto ti nimalo ne sliči.
Počeo je dublje disati, a ona se zagledala u predivne crte lica, trepavice su mu se spustile preko obraza dok je spavao, i ona je pomislila, Mogla bih te voljeti.
Potom se uspravila i vratila u stvarnost. Svaka žena u gradu je pomislila to kad bi ga pogle-dala tako da to nije značilo kao da... O, kvragu s time, pomislila je i pomakla mu tenisice tamo gdje se neće spotaknuti o njih, donijela mu čašu vode i stavila je na noćni ormarić, pobrinula se da su mu tablete nadohvat ruke i povukla gore deku da mu ne bude hladno. Potom mu je, budu-ći da nije znala što još napraviti, pomilovala rame i otišla.
U ponedjeljak je David podigao slušalicu i čuo Cynthie kako govori: – Razgovarala sam s Calom. Misli da ona miriše na lavandu. Primijetio je da se ošišala. Njegov nećak ju obožava. U parku su se razmjenjivali nježni pogledi.
– Nije li to ilegalno?
– Nemoj se rugati, Davide. Ovo nije zabava. Mogli bismo ih izgubiti. – Čuo je preko telefo-na daje duboko uzdahnula. – Najbolje što možeš za sada učiniti jest pozvati je na ručak. Izazovi radost. Jesi lije uopće nazvao?
– Neće mi uzvratiti pozive, – rekao je David, pokušavajući ne odavati iznerviranost.
– Kako se osjećaš zbog toga? – pitala je Cynthie. – Pomalo ljutito?
– Samo malo, – odgovorio je David. – Ali...
– I ljut si jer ti nikada nije dopustila da platiš večeru. Odbijala je tvoje seksualne prijedloge, baš kao što sada radi s tvojim telefonskim pozivima. I sada...
– Ovo je smiješno, – rekao je David, sada postavši iziritiran.
– Tvoj problem je što si još uvijek ljut na nju i ona to može osjetiti i zato ćeš morati prijeći preko toga. I to odmah.
– Nisam ljut, dovraga, – planuo je David.
– Pozovi je na ručak i inzistiraj na plaćanju računa. Osjećat ćeš se mnogo bolje, ljutnja će nestati, ona će te početi gledati kao potencijalnog partnera i onda ćeš moći napraviti potreban korak.
– Ovo je takvo sranje, – rekao je David.
– Nije me briga, – rekla je Cynthie. – Učini to. Ili će ona završiti s Calom.
Cal. Cal će dobiti tu glupu okladu. Uvijek je i dobivao, gad. – Nazvat ću je, – rekao je David. – Otići ćemo na ručak. Ja ću ga platiti.
– Nemoj ovo uprskati, Davide, – rekla je Cynthie. – Moj život ovisi o tome. Moja karijera ovisi o tome. – Potrebna mije ta fotografija s vjenčanja na naslovnici knjige.
– Znaš... – počeo je David, ali Cynthie je već spustila slušalicu. – Prekrasno, – rekao je i po-čeo utipkavati Minin broj.
Min je sjedila za svojim radnim stolom, pokušavajući biti razumna, kada je telefon zazvonio. Cal, pomislila je i potom sama sebe prekorila. Imali su dobar i razuman plan koji bi spriječio njih oboje od mogućeg povrjeđivanja, bili su normalni, racionalni ljudi, tako da to zasigurno on ne zove. Telefon je opet zazvonio i ona se javila i rekla: – Minerva Dobbs, – čekajući da joj Cal kaže: 'Bok, Minnie. Kako je mačka?'
– Min – rekao je David. – Ručaj sa mnom. Moramo razgovarati.
– Ne, ne moramo, – rekla je Min, pokušavajući ne biti razočarana. – Ali ionako moram ruča-ti. Svatko može platiti svoj dio.
– Ne, ja ću platiti, – rekao je David. – Mislim, volio bih platiti račun.
– Naravno, dobro, – rekla je Min zbunjeno.
– Nađemo se onda u podne u Serafino'su? – rekao je David.
– Je li tamo glavni kuhar želi razgovarati preko hrane?
– To je najpopularnije mjesto u gradu, – rekao je David.
– Onda bi to trebalo biti dobro, – rekla je Min i spustila slušalicu.
Kad je stigla do restorana, David ju je već čekao. Ustao se i nasmiješio kad ju je ugledao, a onda je počeo zuriti u nju. Min je pogledala dolje i shvatila da se zagledao u plavu tanku bluzu koju je imala ispod svog sivog sakoa.
– Predivno izgledaš, – rekao je.
– Razvijam se, – rekla je Min, sjedajući za ukrašeni stol. – Također umirem od gladi. Štoje ovdje dobro? – Pogledala je okolo po srebrnom i plavom dekoru. – Osim ukrasa.
– Već sam naručio, – rekao je David. – Nisam želio da moraš čekati.
– Kako pažljivo od tebe. – Min je pozvala konobara i svoju narudžbu promijenila u salatu i porciju piletine u posebnom umaku. Mogla bi usput vidjeti što radi Emiliova konkurencija.
– Mislim da sam pogriješio, – rekao je David kad je konobar ispred njega stavio zdjelu ljute juhe od kestena i potočarke.
– I ja mislim, – rekla je Min, gledajući u predivno ukrašeni bućkuriš u njegovoj zdjeli. – Ta juha će ti biti užasna. Ispred je štand s hot-dogom. Možda bismo trebali...
– Ne radi se o narudžbi. – David je duboko udahnuo i nasmiješio se. – Min, želim da mi se vratiš.
Min je prestala iz svoje salate uzimati umjetnički složeno povrće. – Što?
– Prenaglio sam, – rekao je David i nastavio s pričom, a za to vrijeme je Min pomislila, Ok-lada. Prokleta oklada. Bojiš se da ćeš izgubiti okladu.
Naslonila se na naslon stolca i razmišljala o trenutnoj situaciji, dok je David nastavljao s pri-čom. Nekako je Davidu palo na pamet da će ona spavati s Calom. Otkud mu ta ideja? Pomisao da mu je Cal nešto rekao o tome stvorila joj je na trenutak mučninu,, ali onda joj se vratio zdrav razum. Cal nije bio hvalisavac. Također nije bio ni glup, a osoba bi trebala biti jako glupa kada bi svom protivniku odala takve informacije. U svakom slučaju, Cal to ne bi učinio.
– Slušaš li me? – pitao ju je David.
– Ne, – rekla je Min. – Zašto to radiš?
– Zato sam ti upravo govorio o...
– Ne, – rekla je Min, – govorio si mi o sebi. Prenaglio si se, bio si nepromišljen, bio si glup...
– Nisam rekao da sam bio glup, – ispravio ju je David.
– A gdje sam ja u svemu ovome? – pitala je Min.
– U mom životu, nadam se, – rekao je David i zvučao je tako iskreno da je Min ostala zate-čena. – U početku sam te pozvao van jer sam mislio da ćeš biti dobra supruga, i još uvijek mis-lim to, ali zapravo nisam primijetio... – Zastao je i uzeo joj ruku, a Min ga je pustila, samo kako bi vidjela što će se sljedeće dogoditi. – ... koliko si slatka.
– Ne, nisam, – rekla je Min, pokušavajući povući ruku k sebi.
– I koliko... – Pogledao joj je u tanku bluzu. – ... si seksi. Promijenila si se.
Min je naglo povukla ruku. – Davide, ovo zvuči poput grižnje savjesti ili posve suprotno od toga. Da ponovno budem s tobom, opet bi me ostavio. Idi se zabavljaj s jednom od onih mrša-vica koje toliko voliš gledati.
David je krenuo nešto reći, ali je zastao kad mu je konobar donio teletinu i njoj piletinu u umaku. – Slanina. I rajčica. Koja budala u umak stavlja slaninu i rajčicu?
– Min...
– Komadiće slanine možeš čak i vidjeti u ovom umaku. Emilio bi povraćao.
– Ne shvaćaš me ozbiljno, – rekao je David.
– Znam, – rekla je Min, odloživši vilicu. – Mislim stvarno, koga su vraga oni uopće razmišljali'?
– Zapravo ti pokušavam reći, – nastavljao je David, – da mislim kako bismo trebali krenuti ispočetka.
– Ne, ne misliš tako, – rekla je Min. – Uspaničio si se jer se viđam s nekim drugim. Kušaj svoju juhu.
– Nisam...
– Juha, – rekla je Min.
David je kušao juhu i napravio grimasu. – Koji je to vrag?
– Rekla sam ti. – Min je odgurnula svoj tanjur. – Nikada nemoj ići u restoran u kojem kuhar pokušava razgovarati s hranom. Na kraju ćeš završiti plaćajući za njegov ego. To ti je nešto poput hodanja. – Uzela je svoju torbicu. – Žao mi je, Davide, ali mi nemamo budućnost. Čak nećemo ni završiti s ručkom, iako sam ti uistinu zahvalna što ćeš ga platiti. Pa, hvala ti.
– Kamo ideš? – pitao je David, bijesan sada kad se ustala.
– Idem po hot-dog, – rekla je Min. – Mislim da su na onom štandu hrenovke jako ukusne.
Emilio je u utorak u 18:00 nazvao Cala. – Min je opet naručila dostavu, – rekao je. – Hoćeš li joj ti isporučiti narudžbu?
– Hoću, – rekao je Cal automatski i tek se kasnije prisjetio da su se dogovorili kako se više neće viđati. – Neću. – Što opet nije značilo da ne mogu biti prijatelji. – Hoću. – Štoje bilo veli-ko priznanje. – Neću.
– Uf, – rekao je Emilio. – Znači odgovor je negativan?
S druge strane gledano, pa i on je morao jesti. I trebao bi joj zahvaliti što se u subotu tako li-jepo pobrinula za njega. I želio ju je vidjeti. – Ne, – rekao je Cal. – Pristajem. Odnijet ću joj narudžbu.

http://www.book-forum.net

11Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:42 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 8
Min je otvorila vrata i opet je bila u onoj užasnoj majici, bez imalo šminke na licu, a svaka njezina kovrča je išla kamo je poželjela. Izgledala je predivno. – Bok, – rekla je, zvučeći izne-nađeno i zatim se nacerila. – Emilio te dovukao, ha?
– Rekao je da umireš od gladi, – rekao je Cal, smiješeći se i on njoj, usprkos sebi. – Odvezla si me na Hitnu. Donijela si mi čašu vode do kreveta. Dugujem ti.
– To je loš izgovor, – rekla je, ali se svejedno pomakla u stranu kako bi on mogao ući i nje-mu je bilo drago što može vidjeti njezinu ružnu mačku kako zuri u njega s jednim otvorenim okom, ležeći na rubu tog užasnog kauča.
– Ne mogu vjerovati da još uvijek imaš tu mačku, – rekao je Cal, otvarajući vrećicu na stolu. – Kako si je nazvala?
– Ne mogu vjerovati da si mi donio tu mačku, – rekla je Min, krećući se prema uskoj kuhinji. – I još jo nisam dala ime. Još uvijek pokušavamo odlučiti želimo li se obvezati. Iako svake ve-čeri dolazi kući i spava sa mnom.
– Pametna mačka, – rekao je Cal.
– Razmišljala sam o tome da ga učinim mačkom koja živi stalno unutra, da ga više ne puš-tam van, jer mačke tako žive duže, ali on je muško, pa zbog toga pretpostavljam da mu se spu-tavanje nikako ne bi sviđalo.
– Zavisi na koji način bi ga sputavala, – rekao je Cal, pomislivši odmah na njezin ogromni krevet.
Min je na stol donijela tanjure. – Znaš, da si mi donio snježnu kuglu, mogla bih razumjeti, ali mačku?
– Rekla si da ih nisi ni željela.
– I nisam, – rekla je Min. – Pa, želim nazad bakinu snježnu kuglu s Mickeyjem i Minnie. Pronađi je i voljet ću te sve dok sam živa. Donesi mi još jednu mačku, morat ću ponovno raz-misliti o toj piletini u umaku.
– Kad smo već kod toga, – rekao je Cal, – što se sada dogodilo?
Min je uzdahnula i opet je pošla prema kuhinji, a Cal je krenuo za njom, osjećajući se kao kod kuće. – Ne izgleda loše, – rekao je kad je vidio njezin posljednji trud. – Samo što ne izgle-da poput piletine u umaku.
– Pokušavala sam izbjeći maslinovo ulje i maslac, – rekla je Min i odmah podigla ruku, prije nego što je uspio progovoriti. – Znam, znam, shvatila sam poantu. Ali sam umjesto toga stavila gustu juhu od mesa. Dobro miriše, ali ne izgleda kako bi trebalo.
– To je vjerojatno zbog toga što gusta juha od mesa i maslinovo ulje nisu ista stvar, – rekao je Cal. – Ali dobro je ispalo. Samo napravi zapršku da zgusneš juhu i prelij je preko fettuccinea.
– Zaprška, – ponovila je Min.
– Otopljeni maslac i brašno, – rekao je Cal. – Pretpostavljam u kući zasigurno nemaš masla-ca.
– Bonnie možda ima, – rekla je Min. – Nemam također ni fettuccine ni brašno. Idem ih po-suditi od nje.
– Imaš li veliki lonac i cjedilo za tjesteninu? – pitao je Cal, pogledavajući okolo po maloj kuhinji. Mora si pronaći bolji stan.
– U podrumu, – rekla je Min.
– To je jako zgodno. Gdje je poklopac?
– Poklopac? – pitala je Min.
– Nešto što će spriječiti mačku da se okupa u umaku dok smo nas dvoje u podrumu?
– Idemo u podrum?
– Želiš li naučiti kuhati, Minnie? – pitao je osjećajnije nego stoje namjeravao.
Min je trepnula. – Da. Da, želim.
– Onda će ti biti potrebni lonci i tave, – rekao je Cal.
Otišli su u podrum i Cal je nasumce uzeo jednu od desetak neoznačenih kutija i otvorio je s džepnim nožem. Min je odmotala prvi predmet iz kutije: bilo je to zeleno cjedilo njezine bake. – Ovo je ta kutija, – rekla je ispuštajući zeleno cjedilo natrag u kutiju. – Odmah sije pronašao. Stvarno si dobar.
– Kvragu, jesam. – Cal joj se nacerio i podigao kutiju. – Pokreni se, Minnie, i nemoj zabora-viti stati po maslac, brašno i tjesteninu.
Podučavanje Minnie kako napraviti zapršku trebalo je biti posve nevino, ali kuhinja je bila mala i uska, a ona tako blizu, a kovrče su joj mirisale na lavandu i u vezi nje nije bilo ničega što nije bilo okruglo, a u blizini je bio i veliki krevet sa satenskim prekrivačem i zato, kad joj je objasnio način pripreme zaprške, Cal se vratio pražnjenju kutije.
Mačka je sjedila u njoj. – Van, – rekao je, a mačka je zatvorila drugo oko gledajući u njega. Posegnuo je rukom u kutiju, uzeo mačku i stavio je na pod, a ona mu se trljala uz nogu i zado-voljno prela. – Vrlo osjećajan mačak, – rekao je on Min.
– Znam, volim tu vražju stvar, – rekla je Min. – Svake noći se sklupča pored mene i prede dok slušamo Elvisa. Također je i pametan. Naučio je kako uključiti liniju da može slušati Elvisa i kada mene nema.
Cal je izvadio prvi smotuljak iz kutije, odmotao ga i pronašao uglatu zdjelu od debelog pro-zirnog stakla, koja je izgledala kao da je namijenjena za neku posebnu funkciju. – Stoje ovo?
Min se okrenula prema njemu. – To je zdjela za tuču jaja. S njom bi trebao biti i metalni poklopac i žlica.
Kopao je po kutiji dok ih nije pronašao. Stavio je poklopac na zdjelu koji je imao otvor za žlicu. – Ovo je praktično, – rekao je i uzeo drugi umotan predmet iz kutije, koji je bio prilično težak, a ispostavilo se da se radi o porculanskim zdjelama za miksanje, stajale su jedna u drugoj i bile su bijele s plavim prugama.
– O, – rekla je Min, – sjećam ih se, baka je miješala kolače u ovoj najvećoj. To je bilo davno, još dok sam jela kolače.
– Dobra stara vremena. – Cal je uzeo još jedan umotani predmet. Bio je težak i okrugao i kad gaje počeo odmotavati, shvatio je što je to. Kad je povukao i zadnji komad papira, nije bio pre-više iznenađen, ugledavši snježnu kuglu s Mickeyem i Minnie unutra. Ali bilo mu je jako drago
– I, koliko se dugo ovo treba kuhati? – pitala je Min. – Mislim, prije nego što brašno pocrni? Cal? – Okrenula se i pogledala ga. – Stoje bilo?
Podigao je snježnu kuglu i ona se u trenutku sledila.
Bila je teška, puno teža nego što bi snježna kugla trebala biti. Preokrenuo ju je i na dnu ugle-dao ključ. – Glazbena kutija? – rekao joj je i ona je potvrdno klimnula glavom. – Što svira?
– 'It Had to Be You' – rekla je, osjećajući slabost.
– Naravno. – Cal je pogledao u Mickeya i Minnie, zauvijek zarobljene u kugli. Pronađi je i voljet ću te sve dok sam živa.
– Tražim je već petnaest godina, – rekla je Min, staloženim glasom. – A ti odmah naletiš na nju. Kako ti to uspijeva?
– Ne ovisi o meni. – Cal ju je odložio na pult.
– Nisi sklopio ugovor s vragom, zar ne? – pitala je Min, zureći u kuglu.
– Što?
– Znaš, neku vrstu nagodbe zbog kojega će sve što radiš biti savršeno, tako da ti nijedna žena koju upoznaš neće moći odoljeti, samo što si zaboravio spomenuti da to treba funkcionirati sa ženama koje ti želiš i zato smo sada nas dvoje zaglavili jedno s drugim?
Cal je duboko uzdahnuo. – U redu, ostavimo postrani činjenicu da vjeruješ da vrag postoji i ugovara nagodbe, malo sam uzrujan što misliš da bih seja družio s njim.
– Pa, kvragu, Cal, ti si mu praktički najbliži rođak, – rekla je Min. – Visok si, tamnoput, zgodan, šarmantan, nosiš odijela, nikada se ne znojiš i uvijek se pojaviš s onime što trebam toč-no u tom trenutku. Ta snježna kugla je bila izgubljena petnaest godina. Stalno dobivam taj osje-ćaj da ću otići ravno u pakao ako ti kažem da.
Cal je klimnuo glavom. Zašto sam se vratio ovamo? – Dobro. Znaš, više nisam gladan. Mis-lim da ću polako krenuti.
– To je možda i dobro, – rekla je Min, zureći u snježnu kuglu. Uzeo je svoju jaknu i krenuo prema vratima, ali je zastao kad ih je otvorio. – Želim ti... – počeo je izgovarati i onda je ušutio.
– Ugodan život? – rekla je Min, još uvijek zureći u snježnu kuglu.
Klimnuo je glavom. – Jednostavno mi nekako drukčije zvuči, – rekao je i krenuo niz stepe-nice.
Kad je otišao, Min je prišla snježnoj kugli i navila je. Začuli su se prvi taktovi It Had to Be You', a ona se zagledala u nju, pokušavajući doći do daha. Kupola je bila teška i savršena, smještana iznad art deco kućišta, a unutra su svjetlucale sićušne zvjezdice, dok joj se Minnie smiješila, sretna što je opet u Mickeyevom naručju, a Mickey je zaljubljeno gledao u Minnie.
Možda sam to voljela, pomislila je. To što je ona bila tako sretna, a on je mislio da je ona prekrasna. Uz to, Minnie je imala lijepu ružičastu haljinu i ružičaste cipele koje su savršeno pristajale uz haljinu. Ipak, cipele su bile malo blijede. Min je protresla kuglu kako bi mogla vidjeti i srebrne zvjezdice, koje su počele padati po njima sve dok pjesma nije došla do kraja i potom stala.
Ne ovisi o meni, rekao je Cal, ali bilo je tako. Ona je živjela svoj život, savršeno sretna, a onda je on ušetao u bar i protresao joj život, i odjednom je svagdje vidjela sjaj i srebrne zvjez-dice. I svakog puta kada bi se stvari primirile, svakog puta kada bi se vratila u normalu, on bi se vratio i protresao...
Nešto krzneno joj je dotaklo nogu i ona je poskočila. Mačak ju je gledao i ona gaje podigla, te logički razmislila o situaciji. Naravno da nije ovisilo o njemu. Slučajnosti se stalno događaju. To je bio život. Sve dok se ništa drugo ne dogodi...
– Samo ćemo ga se kloniti, – rekla je mačku. – Nećemo odlaziti u The Long Shot, osim ako zasigurno znamo da on neće tamo biti i ovo će sve proći i biti će zaboravljeno, vratit ćemo se u normalu. Nema više prokletoga sjaja.
Mačak je opet zatvorio drugo oko, a Min je shvatila da razgovor sa životinjom i korištenje množine također nije bio normalan. – Piletina? – rekla je mačku i krenula večerati.


U srijedu, Liza je bila u baru za šankom, pokušavajući doprijeti do Shanne, kad je Cynthie sjela pored nje i nasmiješila joj se. – Bok. Gdje ti je prijateljica?
– Rekla je da mora ostati doma sa svojim mačkom, – rekla je Liza, – ali mislim da zapravo izbjegava Cala.
– To joj je dobra ideja, – rekla je Cynthie. – Najbolji način da mu se odoli jest da ga se kloni. – Pogledala je okolo po baru. – Vidiš li ga?
– Ne, – odgovorila je Liza. – Tony je rekao da će dokasna raditi. Zašto?
– Zato što bi on trebao raditi na tebi, ako nje već nema ovdje.
– Meni? – rekla je Liza zatečeno. – Nje više nema i on će sada željeti pokupiti mene?
– Ne, – rekla je Cynthie. – Jako je važno za zdravu vezu da ga njezina obitelj i prijatelji odo-bravaju. Iznenađena sam što te već nije pokušao šarmirati.
– Nije on glup, – rekla je Liza. – A mi nismo kompići.
– Pa, tvoja prijateljica pametno postupa zato što ga izbjegava, – rekla je Cynthie. – Mislim daje se neće moći domoći.
– Ali tebe se uspio domoći, ha? – pitala je Liza. Cynthie je podigla bradu. – Ja...
Liza je čekala.
– Da, – rekla je Cynthie. – Mene se domogao.
– Gad, – rekla je Liza.
– Ne, nije gad, – rekla je Cynthie. – On samo...
– Treba odobravanje žene zbog Drage Majčice, – rekla je Liza. – Znaš, budući da toliko stvari znaš o njemu, mogla bi napisati knjigu.
Cynthie je otpila gutljaj svog pića.
– Ah, – rekla je Liza. – Pa ti pišeš knjigu.
– Da, – rekla je Cynthie. – Ali ne o... pa, ne potpuno o...
– Čovječe, – rekla je Liza. – Znači, kad te ostavio, izgubila si ljubavnika i predmet istraživa-nja. Ne razumijem ovo. Ti si stručnjakinja za te veze, a on te se ipak domogao? Cynthie se ug-rizla za usnu. – Ono što logički znaš ne pomaže ti ako za nekoga osjećaš nešto emocionalno.
Bolan izraz njezinog lica bio je stvaran i Liza je položila ruku na Cynthienu. – Žao mi je.
– Znaš, – rekla je Cynthie, isturivši bradu, – nije to neki problem. Postoje ljudi s mnogo ve-ćim problemima od mojega.
– Ali zbog toga tvoj nije ništa lakše podnošljiv, – rekla je Liza.
– Nije, – rekla je Cynthie. – Ali pomaže kod samosažaljevanja.
– Odgurnula je čašu od sebe. – Ako sam predstavila Cala u negativnom svjetlu...
– Nisi, – rekla je Liza. – Ustvari, mislim da ti na njega gledaš prilično ružičasto.
– Ne, – rekla je Cynthie. – On je dobar...
– Ne zanima me. Samo želim da se kloni Min. – I ja također, – rekla je Cynthie.
Popila je piće do kraja i otišla, a Shanna je došla do šanka i pi tala: – Još jedna runda?
Liza se nasmijala. – Pričaj mi o Calu Morriseyu.
– Zašto? – pitala je Shanna nervozno.
– Zato što je ljubio moju najbolju prijateljicu, a čula sam da ima problem s vezama.
Shanna je slegnula ramenima. – On i još pola muške populacije.
– Ali pola muške populacije nije ljubilo Min, – rekla je Liza.
– On ne misli s njom ništa ozbiljno, je li tako?
Shanna se ugrizla za usnu. – On je najbolji muškarac kojega poznajem. Da se ikada nađem u nevolji, nazvala bih Cala i on bi došao i izvukao me, to znam u svojoj duši.
– A još mi nisi odgovorila na pitanje, – rekla je Liza. Shanna je jedan trenutak šutjela i onda rekla: – Reci svojoj
prijateljici da se ne nada previše. On nikada ne ostaje dugo.
– Hvala ti, – rekla je Liza.
– Ali je uistinu dobar čovjek, – rekla je Shanna.
– Stalno to slušam, – rekla je Liza, ustajući se. – Samo što mi je teško vjerovati u to.


U 19:00 sati, Cal je odlučio da će početi udarati glavom u radni stol, ako još samo jednu mi-nutu bude gledao u papire, a imao je dovoljno ozljeda za čitav mjesec. S druge strane gledano, promatranje u Min u The Long Shotu će mu samo prouzročiti da ga još jednom nazove vragom. Ili, ako je imala dobar dan, običnom zvijeri. Ustao se i istegnuo i zatim krenuo doma, usporava-jući karake dok je prolazio pored Gryphon Theatera. Ovo je bio prvi tjedan rada ponovno otvo-renog kina, a ispred je stajao kratak natpis za Big Trouble in Little China.
Kurt Rusell pobjeđuje negativce, pomislio je. Nisam to gledao otkad sam bio dijete. Zadnja osoba je otišla s blagajne i on se popeo i kupio kartu. Bolje nego da sam provede večer, koncen-trirajući se da ne razmišlja o... nikome.
Dok je ulazio, puštali su najave za serijale o Elvisu Preslevu i on se sjetio Min. Zaboravi je, rekao si je i pronašao si mjesto nekoliko redova niže, te sjeo na stolac okružen samo praznim sjedalima. Ali kad je film počeo i dok je Kurt psovao u svoj kamionetu, prišla mu je obitelj od pet članova i zamolila ga da se pomakne. Osoba s njegove desne strane novog mjesta je bila tiha, tako da se on umirio i potpuno udubio u film, osjećajući mir po prvi puta od sinoć.
Kada su se upalila svjetla, ustao se kako bi krenuo u isto vrijeme kao i žena s njegove desne strane. Srednje visine, kratka kovrčava smeđa kosa, prošarana zlatnim pramenovima, sada se okretala kako bi dohvatila svoj sivi sako...
Zurili su jedno u drugo jedan dugi, zbunjeni trenutak i potom je ona izašla iz kina i on ju je slijedio. Kad su se našli vani, okrenula se i pogledala ga.
– Koje su nam bile šanse za ovo? – pitao je Cal.
– Ne znam kako bi ove šanse ni izračunala, – rekla je Min, počevši hodati, a on je počeo ko-račati pored nje, jer ne bi trebala sama šetati u ovom gradu kad je ovako mračno.
Slučajnost, rekao si je Cal. To se stalno događa. Ništa posebno. Ništa ne znači.
Kad su stigli do njezinog stana, počela se uspinjati stubištem bez ikakvog prepiranja oko to-ga tko će ići prvi, a on je po prvi puta bio previše zaprepašten da bi razmišljao o njezinoj straž-njici. Kod vrata se okrenula i rekla: – Hvala ti što si me dopratio kući, – a on je rekao: – Nema na čemu. – Jedan dugi trenutak su se samo gledali i Cal je osjećao da mu nestaje dah, utapajući se u njezinim očima i pomislio je, O, Isuse, ne, ne ti. Zatim je ona klimnula glavom, ušla unutra i zatvorila vrata za sobom, a on se okrenuo i sišao niz pedeset osam stepenica do ulice, ne zna-jući treba li osjećati olakšanje ili ne.
Zastao je i pogledao u prozor u potkrovlju, gdje bi joj trebala biti spavaća soba. Na prozoru je sjedio mačak, vidjela mu se silueta zbog upaljene lampe i zurio je dolje u njega, vjerojatno u tami zatvarajući jedno oko. Zamišljao je Min kako sjeda na satenski pre-krivač, kako se polako spušta na izvezene jastuke koji mirišu na lavandu, njezine zlatne kovrče se razlijevaju po pla-vom satenu i sam sebe je tamo stavio, pored nje, povlači je bliže k sebi, njezine su ruke oko njega i sva njezina topla okruglost je odmah do njega, meka i raspoložena, zamislio je kako joj uzima pune usne, osjećajući njezine ukrućene bradavice pod svojom rukom, pomicanje njezinih bokova uz njegove, zamislio je kako ulazi u svu tu mekoću, podrhtavajući zbog njezine vlaž-nosti, čuo je njezine uzdahe i stenjanje dok se pomicao, i shvatio je da ju želi više nego što je mogao zamisliti da nešto ili nekoga toliko može željeti.
Svjetlo se u spavaćoj sobi ugasilo i prekinulo čaroliju, a on je zažmirio pred mračnom i hla-dnom stvarnosti. Potom se okrenuo i pošao prema glavnoj ulici, prema svjetlu, buci i sigurnosti.
U četvrtak, kad se Liza pojavila u Mininom stanu zbog uobičajene ženske večeri, vrata je ot-vorila Bonnie, koja je izgledala oprezno. Kad je Liza podigla obrve i upitala: – Što je?– Bonnie je samo zatresla glavom i pomaknula se kako bi Liza mogla ući.
– Bok, – rekla je Min, malo previše tiho, a Liza je pomislila, Taj pokvareni gad Cal.
– Stoje napravio? – pitala je Liza.
– Ništa, – odgovorila je Min. – Sjedni. Napravila sam puno Cobb salate i umirem od gladi. Idemo jesti.
Liza se okrenula prema kauču i ugledala jednooku životinju koja ju je promatrala. – Još uvi-jek imaš mačku.
– Volim tog mačka, – rekla je Min. – Uvijek je uz mene kada ga trebam, miluje me sa šapom kad sam deprimirana, noću me grije i ima predivan glas. Odlučila sam daje on reinkarnacija Elvisa.
– Završilo je predugo čekanje, – rekla je Liza. Dao joj je nešto što nije ni znala da treba. Gad.
Nakon deset minuta jedenja kruha, salate i ukočenog razgovora o mačku, Lizi je već svega bilo dosta. – Sinoć sam razgovarala sa Cynthie. Rekla je da će Cal pokušati...
– On mi se sviđa, – rekla je Bonnie. Liza se odmakla u svom stolcu. – Sto?
– On mi se sviđa, – ponovila je Bonnie.
– To ne znači da bi trebala ohrabrivati...
– Nije važno, – rekla je Min i obje su se okrenule kako bi je pogledale. – Pokušavam ga se kloniti, ali ne uspijevam. Sjećate se one snježne kugle koju sam izgubila? On ju je pronašao. Došao je ovamo u utorak i otišao ravno u podrum i uzeo jednu od kutija, a baš u toj se nalazila snježna kugla.
– Čista sreća, – rekla je Liza.
– A onda sam sinoć odlučila otići u kino, – rekla je Min. – I kada su se upalila svjetla, pogo-di tko je sjedio pored mene?
– Ovo je već jezivo, – rekla je Liza, ohladivši se. – On te uhodi.
– Ne, – rekla je Min. – Uzela sam novine i iz njih je ispala stranica s filmovima i vidjela sam da se u ponovno otvorenom kinu prikazuje Big Trouble in Little China i pomislila sam, 'O dob-ro, Kurt Russell pobjeđuje negativce' i ponijela sam se instinktivno. Nikome nisam rekla. Ni-sam to čak ni mačku spomenula. I eto i njega. Kao da ima magiju.
– To je kao daje on vrag, – rekla je Liza.
– To je kao daje princ, – rekla je Bonnie. Liza i Min su je pogledale.
– Iz bajke, – rekla je Bonnie. – Morao je proći određene kušnje da te se domogne. A jedna od njih je bila i snježna kugla.
– Bonnie, dušo, – rekla je Min, izvučena iz ravnodušnosti. – Hajdemo mi umjesto ovoga po-raditi na našem 'Ako'. Ako sam ja normalna osoba, neću poludjeti zbog ovoga. Zato ću biti normalna osoba i neću poludjeti. Liza? Stoje tvoje 'Ako'?
– Ako saznam da te Cal Morrisey uhodi, kidat ću ga komadić po komadić, – rekla je Liza. – Bonnie?
– Ako vas dvije postanete imalo gluplje, morat ću pronaći nove prijateljice, – Bonnie se na-mrštila prema Min. – Cal te osvaja. Baš kao u bajci. Rekla si da te njegov poljubac razbudio.
– Rekla sam da me njegov poljubac uzbudio, – rekla je Min. – To nije isto. – Malo se nagnu-la naprijed. – Nisam imala problema kad si upotrebljavala bajke kao vrstu metafore, Bon, ali ovo je stvarni život. Nema princa, nema maćehe, nema otrovne jabuke.
– Kao niti sretnog završetka ako ovako budeš razmišljala, – rekla je Bonnie. – Prava ljubav te udara po glavi kako bi privukla tvoju pozornost, a ti je odbijaš jer ne želiš vjerovati. Imaš bajku ravno ispred nosa...
– Čekaj malo, – rekla je Liza, pokušavajući spriječiti katastrofu.
– A ti si još gora, – rekla je Bonnie, okrećući se prema njoj. – Min ne vjeruje u ljubav za se-be, ali ti ne vjeruješ u ljubav za nikoga. Ti si ljubavni nihilist.
– Ljubavni nihilist. – Liza je malo razmislila o tome. – To mi se nekako sviđa.
– Pa, meni ne, – rekla je Min. – Ja vjerujem u ljubav. Barem mislim da vjerujem. Samo ne vjerujem u bajke.
– Cijeloga života sam znala da će moj princ, prije ili kasnije, doći do mene, – Bonnie je rekla Min. – Koliko si mi puta rekla da se svakome jednom posreći u poslu, samo što nije svatko spreman na to? Pa, to je točno i za ljubav. Cijeloga života planiram svoje vjenčanje, jer sam dovoljno pametna da znam kako će mi to biti najvažnija odluka koju ću donijeti i sada je Roger ovdje, a ja sam spremna. A kad se tako nešto dogodi vama, vi ćete to propustiti, jer ne želite vjerovati zato jer ako to nije prava ljubav, bit ćete razočarane.
Liza je zakolutala očima. – Ma daj...
– Vi planirate razočaranje, bile biste razočarane kada se ne biste razočarale, čitav vaš pogled na svijet ovisi o muškarcima koji vas razočaravaju. – Bonnie je uzela svoj tanjur. – Pa, to je jednostavno kukavički. Posebice kad se radi o tebi, – rekla je, mršteći se prema Min. – Imaš Cala točno pred nosom, koji te toliko voli da ne može jasno razmišljati, sudbina ti šalje tolike signale da ih čak i ja mogu vidjeti, a ti si se uhvatila te oklade kao da je oklop. Nisi ga čak ni pitala za nju, je li tako?
– Što bi mi on rekao? – pitala je Min. – 'Aha, ali ja sam stvarno tvoj princ i iskreno te volim i dođi u krevet'?
– Inače nisi ovako glupa, – rekla je Bonnie, – tako da se vjerojatno radi o kukavičkom stra-hu. Što ako je ovo prava ljubav? Što ako ovo treba biti za zauvijek i da te on iskreno voli? Što ćeš onda napraviti? – Klimnula je glavom. – Ne znaš. Nikada se nisi pripremila za to. O svemu si razmišljala u životu, ali o tome nikada nisi. Ti si beznadna. – Odnijela je svoj tanjur u kuhinju i vratila se gurnuti svoj stolac pod stol. – Vidimo se sutra u The Long Shotu. Naći ću se s Roge-rom i prisjetiti zašto vjerujem.
– Bon, čekaj, – rekla je Min ustajući se, ali Bonnie je već bila na vratima.
Kad ih je zalupila iza sebe, Min je sjela nasuprot Lize.
– Pa barem smo mi normalne, – rekla je Min.
– Aha, – rekla je Liza. – Kako je ovo utjecalo na tebe?
– Ne baš dobro, – rekla je Min. – Jesi li donijela desert?
– Sladoled od višnje, – rekla je Liza.
– Daj mi jedan, – rekla je Min. – Sutra ću biti razumna.
U petak je Cal odlučio ostati kod kuće za promjenu, zbog teorije da, ako ne izađe iz stana, neće mu se dogoditi ništa čudno, ali onda je iz susjednog stana čuo 'She'.
– O, zaboga, – rekao je, ali je onda zastao jer je to Min uvijek govorila. – Ne, – rekao je sam sebi i otišao je do najbližih vrata kako bi se zabavio sa Shannom. – Opet si dobila nogu? – pitao je kad je otvorila vrata.
– Nisam, – rekla je izgledajući ozbiljno, ali ne i uplakano. – Pokušavam shvatiti svoj život. Uđi.
– Shvatiti svoj život? – pitao je Cal, slijedeći je.
– Stalno mislim da ću, ako nastavim slušati ovu pjesmu, dobiti neki znak, – rekla je Shanna vadeći svoju bocu Glenliveta.
– Ako planiraš svoj život na temelju popularne pjesme, potreban ti je taj viski više nego me-ni, – rekao je Cal.
– Ne radi se o tome. – Shanna mu je natočila piće. – Uvijek sam išla za teorijom da će se je-dnog dana pojaviti jedna žena i da ću ja znati da je to ono pravo.
– Prilično si često prošla drugačije nego što kaže ta teorija, – rekao je Cal, uzimajući čašu koju mu je pružila.
– I tako sam pomislila, budući-da je Elvis Costello već napravio popis stvari koje bi savršena žena trebala imati, da ću početi odatle i na taj način shvatiti s kakvom točno osobom želim pro-vesti svoj život. A onda, ako upoznam nekoga tko se ne uklapa u taj popis...
– To je vrlo dobra organizacija. – Cal je sjeo na kauč i pomislio, Ovo je vrlo slično Min.
– Ali stvar je u tome, – govorila je Shanna, – što Elvis ne govori da je ona savršena. Pa sam pomislila da mi je možda potrebno samo par ključnih stvari. Na primjer, ona bi svakako trebala biti ljubazna.
– Da, – rekao je Cal, prisjećajući se Min dok je bila s Harryjem.
– I pametna, – rekla je Shanna. – Netko kome ne bih morala baš sve objašnjavati.
– Možda, – rekao je Cal, sjetivši se svog objašnjavanja pripreme piletine u umaku sa Min. – Nije zločin ne znati sve. Ja bih dodao da to treba biti netko tko je otvoren za nove ideje, tko je voljan učiti. I netko tko te može nečemu naučiti.
– Vidiš, ovo je dobro, – rekla je Shanna, sjedajući na svoj stolić. – I mislila sam da bi smisao za humor bio važan.
– Točno, – rekao je Cal. – Ako se ne možeš smijati provalama, koja je svrha? – Pomislio je na Min kako govori: 'Dobro da ovo nije sudar', kada bi pomiješali svoje Elvise i...
– A budući da sam površna, dodajem i fizičku atraktivnost, – rekla je Shanna.
– I ja, – rekao je Cal, pokušavajući ne misliti na Min u vrućoj veličanstvenosti. – I mora ima-ti odlične cipele.
– Što? – pitala je Shanna. – Ništa. Što još?
– To bi bilo to, – rekla je Shanna. – Nisam željela predugačak popis. Ljubazna, pametna, du-hovita, atraktivna. Što kažeš na to?
– Vraški dobro samo ako to možeš pronaći, – rekao je Cal.
– Zar ti već nisi? – pitala je Shanna. – Min? Ona mi se činila...
– Ne izlazim s njom, – rekao je Cal. – Jedva je i poznajem.
– Aha, – rekla je Shanna. – A zašto je tako? Ona je lijepa, ljubazna, pametna, nasmijava te i sav se izgubiš kad ju poljubiš. Što je to što ona nema?
– Pa, – počeo je Cal i zatim zastao. – Cesto me vrijeđa.
– Kukavice, – rekla je Shanna. – Od svih ostalih si mogao odšetati jer nisu bile one prave. Ali ovo je prava stvar i zato trčeći bježiš.
– I to mi kaže žena koja je upravo napravila šoping popis za ljubav. – Cal se ustao i predao joj viski. – Idem sada. Želim ti puno sreće s tim popisom.
Shanna mu se nacerila dok je odlazio prema vratima, a on je otišao doma kako bije ignorira-o. Kad je stigao, odjednom je shvatio da nije večerao, a nije planirao ići van, jer ako izađe, vje-rojatno će se saplesti preko Min.
– Nikakav problem, – rekao si je i otišao u kuhinju. Imao je kruha i maslac od kikirikija, tako da je uključio toster i stavio kriške kruha u njega i naslonio se na hladnjak, čekajući da budu gotove.
Kuhinja mu je bila ružna, shvatio je pogledavajući uokolo. A gledajući kroz prolaz, dnevna soba mu je bila još i gora. Možda bi više želio boraviti kod kuće kada bi malo preuredio. Ionako je već postao prestar za toliko boravljenje po barovima. Zazvonio je telefon i on je zgrabio slu-šalicu, zahvalan što ga je netko omeo u razmišljanju.
– Calvin? – čuo je svoju majku kako govori, ali čak je i ona bila bolja od tišine.
– Majko, – rekao je. – Kako si? – Kriške kruha su mu iskočile iz tostera i on je slušalicu pri-državao ramenom i glavom, otvarajući maslac od kikirikija.
– Zovem zbog večere u nedjelju, – rekla je.
– Doći ću, majko, – rekao je Cal, razmišljajući, Tamo sam svake treće nedjelje u mjesecu, majko. To je već postala rutina.
– Voljela bih da pokupiš našeg gosta.
– Gosta? – ponovio je Cal, vadeći nožić kojim će razmazati maslac od kikirikija.
– Minervu Dobbs, – rekla mu je majka.
– Što? – pitao je Cal i iz ruke mu je ispao nožić.
– Pozvala sam ju jer je Harrison tako često pričao o njoj i zato mi je palo na pamet da bi mu bilo jako drago kada bi i ona došla.
Cal je uzdahnuo. – Stoje rekla kad sije nazvala?
– Djelovala je iznenađeno, – rekla mu je majka. – Ali kada sam joj objasnila da bi Harrisonu bilo jako drago kada bi došla...
– Pristala je, – rekao je Cal, posežući za svojim tostom. – Svejedno, neću je moći dovesti jer se s njom neću vidjeti nika... – Prstima je dotaknuo metalni dio tostera i opekao se zbog čega mu je telefon ispao na pod. – Prokletstvo, – rekao je i stavio oprženi prst u usta.
– Calvin, – rekla je njegova majka u slušalicu.
Ponovno je dohvatio telefon. – Opekao sam se na toster. Oprosti. – Cal je pustio hladnu vodu i pod mlaz stavio bolan prst. – Uglavnom, više se neću vidjeti s Minervom Dobbs. – Odmaknuo se od sudopera i stao na nešto tvrdo, noga mu se iskrenula i udario je u ormariće. – Joj.
– Calvin? – rekla je njegova majka.
– Stao sam na nož. – Cal se sagnuo kako bi podigao nož zamazan maslacem od kikirikija i pri tome je udario glavom u drugi ormarić. – Kvragu, – Jesi li se posjekao? – pitala ga je majka.
– Nisam. Samo... – Stavio je nož u sudoper. – Nazvat ću te sutra, majko.
– Calvin? – rekla mu je majka, ali on je spustio slušalicu, počevši razmatrati situaciju.
Sam sebe je sabotirao, to je moralo biti to. Nije bio koncentriran, bio je umoran, gladan i nije mario ni za što. Opet je uzeo slušalicu u ruke i nazvao Tonyja na mobitel.
– Halo? – vikao je Tony zbog buke u baru.
– Je li Min tamo s tobom? – pitao je Cal.
– Čekaj malo, – rekao je Tony i vratio se trenutak kasnije na liniju, ali se sada nije čula nika-kva buka. – Nisam te čuo. Sto si pitao?
– Je li Min s tobom? Pokušavam se uvjeriti da neće biti tamo ako odlučim doći. – Namrštio se. – Zbog nje postajem nesuvisao.
– Ona te uhodi? – pitao je Tony, zvučeći skeptično.
– Ne, niti ona to ne želi, – rekao je Cal. – Kao da smo zaglavili u nekoj kutiji. Pokušavamo se kretati suprotnim stranama, ali uvijek na kraju završimo zajedno. Ne ideš u Emilio's, zar ne?
– Teorija kaosa, – rekao je Tony. – Min je čudan privlačitelj.
– Ovo je istina, – rekao je Cal. – Ideš li večeras kod Emilio'sa ili mogu otići tamo jesti?
– Možeš ići, – rekao je Tony. – Ozbiljno, kutija o kojoj pričaš je polje vaše privlačnosti. Ti i Min pokušavate pobjeći i nasumce udaraš u stranice kutije zato što si nestabilan, uvijek origina-lan, ali već imaš svoj sistem.
– Dobro za nas, – rekao je Cal. – Samo drži Min podalje od Emilio'sa, hoćeš li? Umirem od gladi.
– Mislim da ona i Liza odlaze nekuda, – rekao je Tony. – Cijelu noć su razgovarale o nekom poslu kojega Min želi da Liza prihvati i mislim da će ju Min odvući tamo kako bi joj ga pokaza-la. Jedino ako je Emilio dao oglas da traži pomoć, onda nemaš sreće.
– Ne treba mu pomoć, – rekao je Cal. – Dosta mu je i njegovih nećaka. Hvala ti, Tony, vidi-mo se sutra.
Spustio je slušalicu, preodjenuo se iz odijela u kojem je bio na poslu i krenuo prema Emilio'su, pokušavajući ne razmišljati o Min. Kako to nije djelovalo, prebacio se na teoriju kao-sa, koje se samo djelomično sjećao. Efekt leptira, toga se sjetio, ideja da leptir maše krilima u Hong Kongu može uzrokovati uragan na Floridi deset godina kasnije ili spriječiti tornado u Teksasu, i samo treba izabrati jedno od toga, jer je posve nepredvidivo. Takva je bila i Min; one prve večeri je izgledala bezopasno, a onda je prije dva tjedna zamahnula krilima i sada je on bio totalno zbrkan. Ona je bila kriomice prokleti leptir.
Pogledao je niz ulicu u kojoj se nalazio Gryphon Theater, napola očekujući da će ugledati Min kako stoji ispred, budući da je počinjalo prikazivanje Elvisovih filmova. Ali nije. Sto je imalo smisla, jer se u kaos teoriji događaji nisu ponavljali. Nekako je zamisao da je sve to zna-nost, učinila situaciju mnogo bezazlenijom. Nije bio lud, sudbina ga nije uhodila, samo je stajao na rubu kaosa. Mnogo bolje.
Pošao je niz ulicu do Emilio'sa, pokušavajući se prisjetiti što je značilo 'rub kaosa'. Bilo je to nešto o bacanju novčića, nešto o tome da je rub bio u trenutku kada je novčić u zraku. Smisao je bio sasvim jasan, radilo se o biranju puta kojim treba poći. Cal je usporio kad se prisjetio da je rub kaosa bilo vrijeme turbulencija, da se radi o mentalnom kaosu ako je predmet njega ljudsko biće, ali također i vrijeme odličnog potencijala, moguće i mjesto odakle je počinjao život.
Cal se otrgnuo tim razmišljanjima i otvorio vrata restorana. Kada je ušao, čuo je Rogera ka-ko govori: – Cal!– i on je zastao, sleđen, znajući i prije nego što se okrenuo da će Min biti tamo, ona koja je bila čudni privlačitelj, efektan leptir, fokus sudbine. Okrenuo se i ugledao je, sjedila je za stolom sa svima ostalima, izgledajući poput zapanjenog anđela, njezine predivne usne su bile otvorene od iznenađenja, tamne oči široko otvorene i on je opet osjetio kako mu ponestaje daha, kako mu krv brže kola venama, čitav njegov organizam je poludio, osjećao se kao da će iskočiti iz kože, njegovu je budućnost bilo nemoguće predvidjeti, sve je ovisilo o sljedećem potezu kaosa.
Min se ugrizla za usnu i mirno mu se nasmiješila, a on je bez ijedne druge pomisli, došetao do nje, osjećajući gotovo olakšanje kad je stao kraj nje.

http://www.book-forum.net

12Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:44 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 9
Cal je dovukao stolac od drugog stola, a Min se pomaknula kako bi mu napravila mjesta. Na sebi je imala drugu mekanu košulju, ova je bila s printovima različitih boja i izgledala je ljepše, toplije i poželjnije nego stoje mogao zamisliti.
Iza nje je bio Tony, koji je slegnuo ramenima i djelovao je kao da se ispričava.
– Tony je rekao da si mu kazao da ćeš večeras raditi dokasna, – rekla mu je Min dok je sje-dao.
– Lagao sam.
Min se još malo pomakla kako bi imao dovoljno mjesta, a on je uhvatio njezin blagi miris lavande i opet mu se zavrtjelo. – Pa, barem si iskren o svojoj neiskrenosti.
– 'Odgajan sam da budem šarmantan, a ne iskren', – rekao je Cal, opustivši se kad mu se ona nasmiješila.
– Ti znaš Into the Woodsl – pitala je Min. – To mi je omiljena pjesma iz drame.
– I moj isto, – rekao je Cal, promatrajući joj lice. – Tony voli Sweeney Todd, a Roger Sunday in the Park with George, ali...
– Šališ se, – rekla je Min, treptajući tim tamnim očima prema njemu. – Svi ste vi obožavate-lji?
– Na koledžu smo imali cimera koji je slušao satove drame, – rekao je Cal. Bože, kako dobro izgledaš.
– Postoji i četvrti cimer? – pitala je Min, a potom je zažmirila. – Naravno da postoji. Emilio. Radio si u njegovom restoranu dok si išao na koledž.
– Ne, – rekao je Cal. – Bio je to restoran njegovog djeda. On je krenuo sam prije dvije godi-ne.
– Ovaj restoran i nije baš najpopularniji na svijetu, – rekla je Min. – Zbog toga sam Lizu do-vela ovamo. Doduše, trebala mi je cijela noć daje nagovorim, ali mislim da joj se sviđa ovdje.
– Dobro, – rekao je Cal, ne slušajući je i ne mareći za to. Bilo je tako prokleto dobro opet sjediti pored nje da nije mario za ništa drugo.
– Liza je maher, – rekla je Min. – Pronalazi poslove kojima je potrebna pomoć i onda im ona... pomogne.
– Znači, ona se oglašava da može popraviti stvari, – rekao je Cal, još uvijek ne mareći.
– Ne, – rekla je Min. – Ona izabire. – Postoji mnogo mjesta kojima je potrebno nešto da se pokrenu, a onda Liza dobije posao i napravi što je potrebno da bi se stvari pokrenule s mjesta. Ona nikako nije dobra dugoročno, kada se stvari poprave, ona odlazi, ali onu godinu koju osta-ne, dogodi se čarolija. – Nacerila mu se. – Nešto poput tebe i žena.
– Hej, – rekao je Cal, ali onda je krajičkom oka ugledao Emilia, koji gaje dozivao s kuhinj-skih vrata. – Odmah se vraćam.
Emilio ga je odvukao kroz vrata kad mu se Cal približio. – Tamo je ona žena, – rekao mu je Emilio. – Ona crvenokosa s Tonyjem. Upravo mi je rekla da razmišlja početi ovdje raditi. Je li ona normalna?
– Naravno, – rekao je Cal. – Tony je poznaje bolje od mene, ali ako mene pitaš, ja sam za to da je zaposliš. Ne može ti štetiti, a Min kaže daje genije u onome što radi.
– A što ona radi? – pitao je Emilio.
– Nisam siguran, – rekao je Cal, pogledavajući kroz okrugli prozor vrata kuhinje kako bi gledao Min. – Samo vjerujem onome što Min kaže.
– Min. – Emilio je klimnuo glavom. – Ja vjerujem Min.
– I ja, – rekao je Cal i pošao za Emiliom do stola, a stigli su upravo na vrijeme da čuju Min kako govori: – Evo nešto što sam upravo saznala. Ovi tipovi su ludi za pjesmama iz drame.
– Molim? – pitala je Liza, okrećući se prema Tonyju, posve zaprepaštena.
– Molim? – i Tony je pitao. – Zar se ne mogu i ja zanimati za nešto?
– Zbog Emilia, – rekla je Min. – A ovo sam spomenula jer želim čuti njegov glas.
– Oh, – rekao je Emilio.
– Nemoj se opirati, – rekao je Cal, sjedajući ponovno pored Min. – I ona uvijek dobiva ono što želi.
– Sviđa mi se pjesma 'Moments', – rekla je Min, cereći se prema Emiliju. – Ili 'Into the Woods'. To je živahno.
– Ne, – rekao je Tony. – 'Sweeney Todd' – Otpjevao je prvu strofu te pjesme iznenađujućim baritonom i Roger mu se pridružio u drugoj, i nastavili su pjevati sve dok Emilio nije popustio i pridružio im se na kraju, a Cal je za to vrijeme gledao Min i pomislio, Poljubi me.
– Ovo vjerojatno nije najbolje pjesma za restoran, – rekao je Cal kad je Min prestala pljeska-ti i Emilio se trgnuo.
– Ti ne pjevaš? – pitala je Min Cala.
– Samo pod tušem, – rekao je Cal i zamislio Min pod tušem.
– Slabić, – rekao je Tony, prekidajući trenutak. – Zna pjevati, samo je kukavica.
– Ali ti nisi, – rekla je Liza, okrećući se prema Tonyju. – Ti si talentiran za mnoštvo stvari. Tko bi to pogodio?
– Što još zna? – pitala je Bonnie i Tony joj se nacerio.
– Ima vještine o kojima ćemo kasnije razgovarati, – rekla je Liza. – Ovo je izvrsna tjesteni-na, Emilio. Ovo mjesto bi svake večeri trebalo biti krcato.
– To je tvoj posao, – rekla joj je Min. – Spasi Emilia. Obožavam ga.
– Mislim da hoću, – rekla je Liza. – Pustite me da prvo pregledam kuhinju.
Ustala se, prošla pored Emilia i progurala se do vrata kuhinje.
– Je li ona... – rekao je obraćajući se Min.
– Ona je najbolja konobarica koju ćeš ikada imati, – rekla je Min. – I ona će ti popraviti po-sao. Sada pregledava tvoju kuhinju. Ako prođeš ovaj pregled, imaš je. Emilio je otišao zaštititi svoju kuhinju od Lize, a Cal je u Mininu čašu natočio još vina. – Popij ovo. Upravo te namjera-vam nagovoriti na nešto i moram te opiti.
– Nekako sam ovdje propustila tvoj šarm, – rekla je Min, uzimajući svoju čašu. – Slušaj, ra-zmišljala sam o snježnoj kugli, kinu i svemu ostalome, i ispričavam se što sam te nazvala vra-gom. Sve su to bile samo slučajnosti.
– Aha, – rekao je Cal. – Tony misli daje to teorija kaosa.
– Bonnie misli daje bajka, – rekla je Min, otpivši gutljaj vina.
– Bajka? – pitao je Cal, ponovno izgubljen.
– Znaš kako to ide, ti si princ, suđeno nam je da budemo zajedno i do kraja života ćemo živ-jeti sretno. U redu je, što se svega ostalog tiče, ona je normalna. – Min mu se nasmiješila. – Stvar je u tome da ćemo biti dobro dokle god se držimo našeg plana.
– Točno, – rekao je Cal. – Plan. – Usne su joj bile tako meke i pune, zakrivljene u taj lijepi osmijeh i on je opet počeo osjećati vrtoglavicu. Poljubi me. – Mislim da bismo trebali početi hodati. Želiš li u kino?
Min je zatreptala i odložila čašu na stol. – Jesi li ti čuo što sam sada rekla?
– Sve je bila samo slučajnost i trebali bismo se držati plana, – rekao je Cal. – To neće moći proći kod mene.
Min je prekrižila ruke. – Zašto ne?
– Ako ne budemo prohodali, svemir će me progutati.
– Što?
– Svemir, sudbina, teorija kaosa, bajke, Elvisov duh, ne znam što je, ali više se tome neću opirati. – Cal se nagnuo bliže i opet je uhvatio blagi miris lavande, dok gaje Min promatrala kao daje bio lud. – Mrziš me, imaš velika očekivanja, imaš problema s hranom i tvoja najbolja prija-teljica će me jednog dana ubiti, ali nije važno. Dajem ovome šansu. Želi li me tvoja majka još uvijek na večeri? Želim ići.
– Zašto, ako sam toliko užasna? – pitala je Min, djelujući iznervirano.
Nasmiješio joj se u prelijepo lice. – Zato što si pametna, ljubazna i duhovita i moj nećak je lud za tobom i nosim odlične cipele i izgledaš poput anđela. – Zato što ću poludjeti ne budem li te dotaknuo.
– Aha, – rekla je Min. – I zbog toga sutra navečer ideš kod mojih roditelja na večeru kako bi moja mama vidjela da si bezopasan?
– Sutra? – Potvrdno je klimnuo glavom, pokušavajući ne izgledati iznenađeno. – Dobro. Br-zo ćemo se toga riješiti. Znači dogovoreno je za sutra navečer. A što se tiče za večeras...
– Misliš na naš izlazak? Ne, što znači da sutra ne moraš ići kod moje mame na večeru. Izvu-kao si se. Ali ako misliš na prijateljski izlazak, možemo otići u kino, prikazuje se film Blue Hawaii u deset.
– Blue Hawaii, – rekao je Cal. – Pretpostavljam da to nije pornić.
– To je jedan Elvisov film, – rekla je Min. – Ne moraš ići ako ne želiš.
Cal je uzdahnuo. – Želim. I sutra idem kod tvojih roditelja.
– Uopće ovo ne razumijem, – rekla je Min kad ju je primio za ruku, sretan stoje opet dodiru-je i potom je rekao: – Pođi sa mnom, Minnie. Sve ću ti objasniti.
Povukao ju je sa stolca i preko restorana je odvukao do ulaznih vrata, a kada su se našli u mračnoj ulici, pognuo je glavu dok mu je srce ubrzano kucalo i poljubio ju je bez ikakve rezer-viranosti. Dobro poznato uzbuđenje je došlo brzo kao i uvijek, samo je sada bilo još bolje jer se nije opirao, ali osjetio je i neku vrstu utjehe, a ona se pod njegovim rukama osjećala tako smis-lenom i željenom, a kad je povukao ruke iza njezinog vrata, poljubio ju je još intenzivnije, bes-pomoćno se utapajući u njoj i nije se čak pokušavao ni spasiti. Osjetio je kako mu se još više približava i zavodljiva usta su joj se otvorila prema njemu, dok je priljubila svoje tijelo uz nje-govo i godine su prolazile, a on je ugledao raj i glas u njegovoj glavi je prošaptao: ONA JE PRAVA, IDIOTE. Potom gaje po ruci nešto jako udarilo i oboje su prekinuli poljubac.
– Što... – počeo je, još uvijek je držeći u naručju, a onda je ugledao Lizu, koja je stajala na pločniku s torbicom u ruci. – Znaš, ako je Bonnie u pravu, uskoro će doći duh i srediti te zauvi-jek.
– Liza, – rekla je Min, malo se odmičući od njega i on je iznenada osjetio hladnoću na mjes-tima gdje ga je nedavno dodirivala i zbog toga ju je opet uhvatio.
– Nisam ga udarila po glavi, – rekla je Liza.
Cal je pogledao Min. – Zaboravi je. Želiš li znati zašto? Zbog ovoga. Ovo je uistinu veće od nas i ja se više ne želim opirati. – Otvorila je usta kako bi nešto rekla, ali on je nastavio: – A i ti to želiš.
Liza gaje namrgođeno pogledala. – O, reci mi daje poznaješ. Reci mi...
– Da, poznajem je, iako još ne onoliko koliko ću je tek upoznati, – rekao je Cal, suočivši se s njom. – I da, stalo mi je do nje. Puno. I ostalo ne znam, ali ću saznati. Je li ti to dovoljno?
Liza je jedan trenutak šutke gledala u njega. – Da. Ali pazim na tebe.
– Onda dobro, – rekao je Cal, općenito osjetivši olakšanje. Onaj dio s prijateljstvom nije bio dobar, ali i to je bilo okej jer je on bio dobar u udvaranju ženama. Sada ćemo igrati moj igru, pomislio je i s puno naklonosti pogledao dolje u Mini.
– Nemoj me tako gledati, – rekla je Min, okrenuvši se prema Lizi. – Idemo u kino, ali samo kao prijatelji. Želiš li s nama?
– Da. Tony? – rekla je Liza kad je Tony izašao iz restorana. – Idemo u kino.
– Prikazuje se film Blue Hawaii, – rekao je Cal Tonyju.
– Pretpostavljam da nije pornić, – rekao je Tony.
– To je Elvisov film, – rekao je Cal.
– Zašto? – pitao je Tony.
– Zato što je vrijeme da napravim prvi korak, – rekao je Cal, pogledavajući dolje u Min.
– Hej, – rekla je Min.
– O, dobro onda, – rekao je Tony. – Idemo.
Min je počela subotnji dan tako što je nazvala svoju majku i rekla joj da će Cal ipak večerati kod njih.
– Vidjet ćemo kakav je čovjek, – rekla je Nanette, a glas joj je odavao da mu nije naklona.
– Oduševit će te, – rekla je Min. – Prekrasan je i uspješan. Nanette je šmrcnula. – Vjerojatno jedan od tipova koji misli daje vrjedniji od tebe. Muškarci su površni i plitki. Odjeni nešto u čemu izgledaš mršavije.
– On je savršen, majko, – rekla je Min. – I ja nisam mršava.
Nakon toga, bejzbol se doimao poboljšanjem dana, barem dok nije stigla do parka.
– Stalno si sa mnom, – rekla je ona Lizi. – Bonnie uvijek od-luta negdje s Rogerom, ali ti os-taješ kako bi me mogla udariti ako se pred Calom počnem ponašati previše bedasto.
– Ne mogu te ni udarati toliko koliko zaslužuješ, – rekla je Liza, ali je svejedno išla za Min prema tribinama.
– Min, – povikao je Harry kad ju je ugledao i ona je zastala i nasmiješila mu se dok je trčao prema njoj.
– Hej, ti – rekla mu je kad je stao ispred nje. – Kako si?
– Dobro, – rekao je, klimajući glavom. – Hvala ti što si došla. – Zatim je pogledao dolje i re-kao: – Opa. Cool cipele.
– Hvala ti, – rekla je Min dok se Harry saginjao kako bi mogao bolje vidjeti plavu plastičnu ribu, koja joj je stajala na remenu preko prstiju. – Znaš, jako si sličan svom stricu.
– Harrison, instinkti su ti točni, – rekao je Cal iza njih i Min je poskočila. – Žene su mnogo važnije od bejzbola, ali svejedno odvući guzu na teren. – Zatim se Min okrenula i on joj se na-smiješio, dok mu se izraz lica smekšavao i njezino srce je poludjelo. – Minnie, dobivaš pjege po nosu.
– Znam. – Min je protrljala nos, pokušavajući ne mariti za naklonost u njegovom glasu. – To je zbog ovih subotnjih prijepodne-va. Nikada ne izlazim po suncu i stalno zaboravljam zaštitnu kremu za lice.
– Sviđaju mi se, – rekao je Cal, a Min je osjetila da joj je srce opet poskočilo.
– I meni, – rekao je Harry za njim.
– Meni ne, – rekla je Min, pokušavajući ostati sabrana. – Ali eto, dobila sam ih jer uporno zaboravljam... Cal je skinuo šiltericu i stavio je na njezinu glavu. – Problem riješen. – Osmijeh mu se raširio. – Jako slatko. Možeš igrati u mom timu kad god poželiš.
– Prestani s time, – rekla je Min pokušavajući namjestiti kapu kako joj ne bi pobrkala kovr-če. Bila je još topla od njega i Min je zadržala ruku na kapi minutu duže nego je trebala, samo kako bi ga osjetila. Bezvrijedna si, rekla je sama sebi.
– Harry! – netko je po vikao i Min se okrenula i ugledala Cynthie, koja je hodala prema nji-ma u lepršavoj ružičastoj haljinici, predivno se smiješeći Harryju. – Kako si, kompa?
Harry je rekao: – Bok.
– Bok, Cynthie, – rekla je Min, pokušavajući je ne mrziti i potom se opet okrenula prema Harryju. – Idemo pronaći dobra mjesta. Obori ih s nogu, mali. – Pogledala je pored Calovog uha, izbjegavajući kontakt očima. – Hvala ti za kapu. Uvjerena sam da mi užasno stoji.
– Ma, ne. – Cal ju je udario po šiltu. – Izgledaš poput muška-raste lezbijke. Shanna bi sada trebala biti ovdje.
Min mu se nasmiješila usprkos sebi, posvuda osjećajući toplinu, a onda je Tony povikao: – Hej, mi ovdje igramo bejzbol, – i Cal je odvukao Harryja na teren.
– Kakva sam bila? – pitala je Lizu.
– Dobra koliko se moglo i očekivati pod danim okolnostima, – rekla je Liza.
– U čemu? – pitala je Cynthie.
– Vježbam kako biti cool, – odgovorila joj je Min.
– O, – rekla je Cynthie. – Pa, dobro si to izvela.
Min je slijedila Lizu i Cynthie do mjesta gdje je sjedila Bonnie i nastavila je gledati Harryja i njegovu ekipu kako gube u prvoj trećini, trudeći se da ne gleda u Cala. Kad je pogledao gore i uhvatio njezin pogled na sebi, nacerio se i ona je pomislila, Oh, zaboga, Minerva i okrenula se prema Lizi kako bi prestala s time. – Čovjek bi pomislio da će Tony do sada biti crven od bije-sa, – rekla je Min Lizi.
– Ma ne, – rekla je Liza. – On samo želi da se oni dobro provedu. Viče na njih samo da budu bolji, ali nije mu važno hoće li pobijediti. Kaže da su sve njihove utakmice samo vježba za bu-dućnost.
– Stvarno? – rekla je Min. – On uistinu ima i dobrih strana.
– Pogriješila sam u vezi njega, – rekla je Liza. – Nije glup, ustvari, prilično je bistar. Dobar je on čovjek.
– I to je sve? – pitala je Min.
– Da, – rekla je Liza. – To je sve. On nije Onaj Pravi. Kad smo već kod toga, imaš jako lije-pu kapu, kompa. – Udarila ju je po šiltu. – Možda ti poslije utakmice kupi i sok.
Min je zaklimala glavom. – Samo smo...
– To je bajka, – rekla je Bonnie. – Osvaja te.
– Što? – pitala je Cynthie. – Bajka?
– Da, – rekla je Bonnie. – Min i Cal, oni su bajka. Ona je djevojka koja ne živi onako kako zaslužuje, tako da joj je dobra vila unijela u život princa koji će je spasiti.
– Dobra vila? – pitala je Min.
– Liza – rekla je Bonnie. – Ona ti je izabrala Cala.
– Čekaj samo malo, – rekla je Liza. – Nikako ne želim prihvatiti odgovornost za Cala Morriseya.
Min se počela smijati. – Ti si ga zapravo izabrala. Ti si me poslala do njega da se idem upo-znati. E, to je stvarno smiješno.
– Bajka, – rekla je Cynthie, zvučeći kao da ustvari nije sigurna misle li one to ozbiljno.
Bonnie je potvrdno klimnula glavom. – Cal joj je dao svoju bejzbolsku kapu, jer je to dio njegove istrage.
– Ne, dao joj je svoju kapu zato što se udvara, – rekla je Cynthie malo oštrije. – To je dio stupnja privlačnosti.
– Stupnja privlačnosti, – ponovila je Liza.
– On nije privučen... – počela je Min.
– Postoje četiri stupnja zrele ljubavi, – rekla je Cynthie. – Pretpostavka, privlačnost, zaluđe-nost i povezivanje.
– Eto, ja bih to, prema načinu na koji je gleda, nazvala zaluđenost, – rekla je Liza.
– Molim? – rekla je Min, zagledavši se u svoju najbolju prijateljicu, izdajicu.
– To je bajka, – rekla je Bonnie.
– To je privlačnost, – rekla je Cynthie ravnodušno.
– To je ljubav, nasumična reakcija, – rekla je Liza. – Teorija kaosa.
– Hej, – rekla je Min i one su je pogledale. – To je samo ljubazno ponašanje prema prijatelju jer sam rekla da ne želim pjege. Nije sve neka teorija.
– Bajka nije teorija, – rekla je Bonnie. – Čak i ako ti nećeš vjerovati da se događa tebi, ja priznajem da se događa meni. – Nasmiješila im se, previše sretna da bi bila podla.
– I kako je Roger? – pitala je Min, želeći da glavna tema razgovora postane netko drugi.
– On je Onaj Pravi, – rekla je Bonnie. – Zaprosit će me za dva tjedna i ja ću pristati. Rekla sam mami da planira vjenčanje za kolovoz.
– Rekao ti je da će te zaprositi? – pitala je Cynthie, a kad ju je Bonnie iznenađeno pogledala, rekla je: – Pišem knjigu u ovome. To se nikako mene ne tiče, ali zainteresirana sam.
– O, – rekla je Bonnie. – Pa, ne, nije mi rekao. Jednostavno znam.
Min je pokušala izgledati kao potpora, ali tišina koja se nadvila nad njih morala je zračiti skepticizmom zato što se Bonnie ponovno koncentrirala na teren i pozvala Rogera. Kad je sti-gao do njih, rekla je: – Dušo, hoćeš li me zaprositi?
– Hoću, – rekao je. – Nisam te želio požurivati, tako da sam odlučio sačekati da proslavimo prvih mjesec dana naše veze. To je još samo jedanaest dana.
– Vrlo razumno, – rekla je Bonnie. – Samo da znaš, pristat ću.
Roger je uzdahnuo. – Ovo mi je odagnalo mnogo brige. – Nagnuo se prema njoj, poljubio je i vratio se na teren.
– Ovo je bilo uistinu dražesno ili stvarno glupavo, – rekla je Liza.
– Bilo je dražesno, – rekla je Min, pokušavajući zamisliti Cala da izgovara nešto od toga. Prestani razmišljati o njemu. – I glupavo.
– Rekla sam vam, – rekla je Bonnie. – To je bajka. Morate vjerovati.
– Pozitivno razmišljanje, – rekla je Cynthie, klimajući glavom. – Za to postoji dobar dokaz. Mogu li te intervjuirati? Za moju knjigu. Zato što je ovo fascinantno. Vrlo brzo prelazite u stu-panj zaluđenosti.
– Naravno, – rekla je Bonnie. – Ali to nije zaluđenost. To je prava ljubav. Kao Cal i Min.
– Hoćeš li prestati s time? – rekla joj je Min.
– Naravno, – rekla je Cynthie obraćajući se Bonnie, ali uopće nije bila uvjerena u to i tako su počele razgovarati.
Min je duboku uzdahnula i okrenula se prema Lizi. – Cynthie – mi se čini ljubaznom, – rekla je brzo, nadajući se razgovoru u kojemu se neće spominjati Cal.
– Da, – rekla je Liza. – Ali mislim da želi vratiti Cala.
Min je odustala od daljnjeg razgovora i okrenula se prema terenu, gdje je Cal razgovarao s nekim na trećoj bazi. Izraz lica mu je opet bio ozbiljan, a klinac je samo klimao glavom, upija-jući svaku njegovu riječ. Kako je drag, pomislila je i onda se sjetila, Ne, on je zvijer, ali više nije djelovalo.
– Izlazite li večeras? – pitala ju je Liza.
– Da, ali samo kao prijatelji, – odgovorila je Min. – Napravit će mi uslugu. Idemo do moje mame da se može prestati brinuti zbog toga daje on, navodno, zao zavodnik.
Liza je zaklimala glavom, djelujući sumnjičavo. – Mislim da tvoju majku neće razuvjeriti upoznavanje s Calom.
– Zašto ne? Elvisu se sviđa. A Elvis ima jako dobre instinkte.
– Elvis? – pitala je Liza, zvučeći zbunjeno.
– Mačak. Nazvala sam ga Elvis, – rekla je Min.
Liza je uzdahnula. – Hvala Bogu. Već sam pomislila da si totalno pukla.
– Hej, nisam ja ta koja vjeruje u bajke, – rekla je Min. – Kao niti u teoriju kaosa, ako baš že-liš znati.
– Kao ni u program o četiri koraka do ljubavi, – rekla je Liza, pokazujući glavom prema Cynthie, koja je slušala Bonnie dok je završavala svoju teoriju o ljubavi iz bajke.
– Točno, – rekla je Min. – Sve je to sranje. Nikome ne treba teorija, trebaš samo biti realan, shvatiti što točno želiš od muškarca i potom saznati tko ima sve to. Napraviti plan. I držati ga se. – Pogled joj je odlutao do Cala. – Nikako ne smiješ postati dekoncentrirana.
Liza je zakolutala očima. – Ili se jednostavno možeš samo zaljubiti.
– Ma da, – rekla je Min, odmičući pogled s Cala. – To je kao da kažeš kako se može pasti sa zgrade. Zato što neće boljeti sve dok se ne prizemljiš.
Liza se povukla. – Samo sam mislila...
– Ne, – rekla je Min kad se nekoliko ljudi okrenulo i pogledalo je. – Moraš biti razuman. Ne radi se o smiješnim ljubavnim pjesmama, ovo je opasno. Ljudi umiru zbog toga. Ljudi umiru od toga. Ratovi se vode zbog toga. Carstva su padala.
– Oh, Min...
– To ti može uništiti život, – rekla je Min, zažmirivši kako ne bi morala promatrati Cala. – Zbog čega ostajem prijateljica s Calom i ništa više. Morala bih biti luda kada bih mislila da tu postoji nešto trajno. Mazohista. Luda. U bunilu.
– Aha, – rekla je Liza.
– To je moj plan, – rekla je Liza. – I držat ću ga se.
– Točno, – rekla je Liza.
Kad je utakmica završila, Harry se popeo i rekao: – Stric Cal je rekao da ćemo ići na ručak ako ćeš i ti s nama, – a Min je rekla: – Pa... – i pomislila, Calvin ti si gad koji iskorištava neća-ka. Ali svejedno, ručak je neće ubiti. Bilo je sasvim u redu ručati s prijateljem. I njegovim ne-ćakom.
– O-ho, – rekla je Liza, čak iako Min nije ništa od toga izgovorila.
Natjerala ga je da ih odvede u retro restoran, gdje su ona i Harry slušali Elvisa tijekom cije-log ručka, a bilo je to sasvim novo iskustvo za Harryja, koji je odgajan na Chopenu. Činilo se da Cal nema ništa protiv. Kada su je dovezli, Harry je rekao: – Vidimo se sutra, Min, – a ona je rekla: – Da, vidimo se. Večera kod bake. – Min je zatim izašla iz auta, osjećajući da će joj sut-rašnja večer otkriti puno toga o Calvinu Morriseyu, pod pretpostavkom da će preživjeti večeru s njezinim roditeljima.
– Zadrži kapu, Minnie, – rekao joj je Cal kad mu ju je ona pokušavala vratiti kroz prozor au-tomobila. – Dobro ti stoji. Pokupit ću te u osam. – I zatim se odvezao i ona je ostala, osjećajući se sretno, što nije značilo ništa dobro.
– Ti si sva zbrkana, – rekla je sama sebi i pošla se spremati za večeru sa svojom majkom.
Te večeri je Cal pokupio Min u svom starom Mercedesu. Kad je stigao, ona je sjedila na pr-voj stepenici, na sebi je imala jednostavnu crnu haljinu, koju je povukla preko koljena. Izgleda-la je poput mrzovoljne redovnice.
– Što ti radiš ovdje? – pitao ju je kad je izašao iz auta.
– Morat ćeš podnositi moje roditelje, – rekla je. – Nije mi se činilo poštenim da se još moraš penjati svim tim stepenicama.
– Nemam ništa protiv penjanja sve dok si ti gore. – Cal joj je pogledao dolje u noge. Imala je jednostavne crne cipele s ravnim potplatom, a prsti joj se uopće nisu vidjeli. – Zašto si obula ove užasne cipele?
– Nisi užasne, – rekla je Min. – To je klasika. Poput tvog auta, koji je jako lijep, ali opet ne-kako drugačiji od onoga što sam zamišljala za tebe.
– To mi je dar za položenu maturu. – Cal joj je otvorio vrata. – Nikada poklonjenom konju nemoj gledati u zube. Ulazi, Minnie, ne želimo zakasniti.
Kad je sjeo na vozačevo mjesto, Min je rekla: – Koju maturu?
– Što? – pitao je Cal dok je pokretao automobil.
– Auto. Ja sam dobila aktovku, pa mi sada ništa nije jasno.
– Pa za završenu srednju školu, – rekao je Cal i popeo se na glavnu cestu.
– Srednju školu, – rekla je Min klimajući glavom. – Što su ti kupili kad si diplomirao? Jahtu?
– Radno mjesto u tatinoj firmi. – Ali...
– Odbio sam taj poklon, – rekao je Cal. – Kako je Elvis?
– Jako zdravo, – rekla je Min, zvučeći tajanstveno. – Odvela sam ga veterinaru i rekao mije daje u odličnom stanju. Samo stoje prirodno čudan.
– Kao i čitav moj život u posljednje vrijeme, – rekao je Cal. – Kad smo već kod toga, postoji li nešto što bih trebao znati o tvojoj obitelji prije nego što stignemo?
– Ne moraš ovo raditi, – rekla je Min.
– Minerva, idem s tobom. Pripremi me za svoje roditelje, molim te.
– Nema ništa, stvarno, – rekla je Min. – Moja mama je uvijek ljubazna, a tata nije razgovor-ljiv dok ga ne pogodiš u živac. Nemoj ga pogoditi u živac.
– Dobro, – rekao je Cal. – Mogu li dobiti popis tih stvari?
– Prijevare osiguranja, mlađi muškarci koji žele njegov posao, glazba nakon 1970-ih i seks s njegovim kćerkama.
– Seks s njegovim kćerkama, – ponovio je Cal.
Min je potvrdno klimnula glavom. – Moj tata će pretpostaviti da me želiš pokvariti.
– Tvoj otac je prilično zanimljiv lik, – rekao je Cal. – A što je s tvojom majkom?
– Pa, naravno, ona će te promatrati kako bi vidjela imaš li dovoljno potencijala za njezinog zeta. Do deserta će početi ispitivanje.
– Usmeno ili pismeno?
– Usmeno.
– Dobro. U tome sam jako dobar. – Tišina se rastegla i onda je rekao: – Nisam mislio onako kako je ispalo.
Min je zurila ravno ispred sebe. – Sve je u redu. Neće biti nikakvog ispitivanja. Moja mama na umu trenutno ima druge stvari.
– Ima li nekih problema o kojima bih trebao znati? – pitao je Cal.
– Da, ali svi su vezani za mene.
Cal je klimnuo glavom. – Baš me briga. Daj mi i taj popis.
– Jedenje ugljikohidrata, nošenje bijelog pamučnog donjeg rublja, ne mršavljenje, nemoguć-nost zadržavanja bivšeg dečka kojega je jednostavno obožavala, – rekla je Min. – Mislim da se ništa od toga neće pojaviti u tvom razgovoru s njom.
– I moja mama voli moju bivšu, – rekao je Cal. – Mislim da se tu radi o lijenosti. Jednostav-no ne želi pamtiti novo ime. Tko će još biti tamo?
– Moja sestra, Diana. S njom nećeš imati nikakvih problema. Trenutno je luda i izvan sebe jer se udaje za tjedan dana, ali svejedno je odlična. Ako stvari postanu previše užasne, možeš sjediti i gledati u Di. Ona je prelijepa.
– Dobro da znam, – rekao je Cal. – Mama, tata, Diana, ti i ja. Ugodno društvo.
– I Greg, – rekla je Min. – Sestrin zaručnik.
– Točno. To je onaj Greg kojega se nerado sjetiš. Kako to?
– Nešto nije u redu, – rekla je Min. – Ne znam o čemu se radi, ali ni on ništa ne pomaže. Stvar je u tome da on nije loš čovjek, osim što je ostavio Vlažnu, na što je imao potpuno pravo i Dianu naprosto obožava, tako da ne mogu shvatiti. – Pogledala je u Cala. – Vidjet ćemo što ćeš ti misliti o njemu.
– Ja? – pitao je Cal iznenađeno.
– Ti jako dobro procjenjuješ ljude, – rekla je Min. – Intuitivan si. Pa, napravi to s Gregom za mene.
– Šanse da shvatim što se događa za vrijeme večere su jako slabe, – rekao je Cal kad je zaz-vonio Minin mobitel.
Kad ga je izvadila iz torbice, rekao je: – Jednostavan crni mobitel. Lagala si mi prve večeri, Minnie.
– Pa, ionako si znao, – rekla je Min, javljajući se na telefon. – Halo? Što? – Slušala je jednu minutu i potom rekla: – O, zaboga. – Opet je slušala i rekla: – Di, sada je subota navečer. Ne znam gdje... Čekaj malo. – Obratila se Calu. – Greg je obećao donijeti vino na večeru.
– Pusti da pogađam, – rekao je Cal.
– Nemaš li slučajno u stanu bocu dvije? – pitala je Min.
– Emilio's, – rekao je Cal i polukružno se okrenuo.
Min se vratila na telefon. – Cal će se pobrinuti za to. – U načinu na koji je to rekla, prepoz-nao je dozu ponosa i Cal se nasmiješio. Zatim je isključila telefon i rekla: – Ti si princ.
– Hvala ti, – rekao je Cal. – Reci mi nešto ružno, hoćeš li? Zbunjuješ me.
Stao je, nabavio vino i kad se vratio u auto, Min je pogledala etikete na bocama. – Ovo je bi-lo skupo, zar ne?
– Ne baš, – rekao je Cal. – Oko pedeset dolara svaka. Min se počela smijati. – Gregu baš ta-ko i treba. Glupan. Deset minuta kasnije, Cal je slijedio Minine upute i parkirao ispred prilično ogromne i prilično nove kuće. Min je rekla: – Znaš, još uvijek imaš vremena za bijeg. Samo me ostavi ja ću im reći...
– Ne. – Cal je otvorio svoja vrata automobila. – Ostani tu.
– Gdje? – pitala je Min, posežući za kvakom na vratima.
Cal je zaobišao automobil i pri držao joj vrata dok ih je ona otvarala. – Ne možeš iskakati iz auta bez ičije pomoći. – Uhvatio ju je za ruku i pomogao joj da stane na noge, dok se ustajala i završila mu je mnogo bliže nego što se nadao, što je njemu sasvim odgovaralo. – Kad izlaziš bez mene izgledam nemoćno i slabo, – rekao je, promatrajući kako joj povjetarac mrsi kovrče.
– Da, slabo i nemoćno, – rekla je. – Kladim se da ti se to često događa. – Obišla gaje dok je on zatvarao vrata automobila, a on je krajičkom oka uhvatio sjenu koja je sada pobjegla od pro-zora. – Pa, dobra vijest jest da si dobio bodove od moje mame jer je upravo virila kroz prozor.
– Odlično, – rekao je Cal, primajući je za lakat. – Sada još samo trebamo preživjeti večeru.
Minin otac ih je dočekao u hodniku, bio je veliki muškarac s gustom plavom kosom i sijedim gustim obrvama, koje su se trebale podići od radosti zbog njihovog dolaska, ali umjesto toga je izgledao paranoično poput pastira, dok su se njegove ovce urotile protiv njega.
– Tata, ovo je Calvin Morrisey, – rekla je Min. – Cal, ovo je moj otac, George Dobbs.
– Drago mi je, Calvin, – Georgov duboki glas je bio odlučan, kao da niječe svaku moguću sumnju da mu možda nije drago, ali njegove oči su odavale pitanje, Što si naumio?
– Drago mi je što sam ovdje, gospodine, – lagao je Cal i Min ga je potapšala po leđima, što mu je bilo sada utješnije nego li je uopće mogao zamisliti.
– Kasnite, – rekao je George, obraćajući se Min. – Već smo popili koktele.
– Zao nam je, gospodine, – rekao je Cal, a Min je rekla: – Ne, nije. Ja sam kriva jer smo se morali vratiti po nešto.
– Pa, uđite sada, – rekao je George i Min je uzdahnula i ušla u blagovaonicu, a Cal ju je sli-jedio i upoznao njezinu majku-zmaja.
Kuća je izgledala poput pozornice, zasigurno ju je uredio dekorater, a Minina majka, stojeći nasred dnevne sobe, savršeno se uklapala: i kuća i njezina majka su bile dizajnerske kreacije bez imalo topline. Kuća je barem imala nešto boja, ali Minina majka je bila niska, tanka, tam-nokosa, odjevena u crno, držala se kao da u njoj nema trunke života, što je bilo posve suprotno od Min. – Ovo je moja majka, Nanette, – rekla je Min, praktički cvrkućući. – Majko, ovo je Calvin Morrisey, – a Nanette Dobbs je rekla: – Dobrodošao, Calvin, – glasom koji bi u trenu zaledio sve na što bi naišao.
– Jesam li učinio nešto? – prošaptao je Cal kad se ona okrenula kako bi popričala s George-om.
– Poljubio si me u parku na stolu za piknik, – odgovorila mu je Min.
– Kako oni to znaju? – pitao je Cal.
– Greg nas je cinkao, – rekla je Min. – Također je spomenuo da uzmeš od žena ono što te zanima i ubrzo nestaješ.
– A ja sam njemu donio vino, – rekao je Cal.
– A evo i njega, – rekla je Min. Povisila je ton i rekla: – Greg! Ovo je Cal Morrisey. Greg je bio mlad i uglađen, očito ispoliran u internatima. Nasmiješio se Calu i tek je onda shvatio s ki-me se to rukuje. – O, – rekao je Greg.
Cal je čekao još nešto da kaže, ali to je bilo sve. – Da, – rekao je i nagnuo se naprijed. – Vi-no je na prednjem sjedištu mog auta.
Greg je izdahnuo s olakšanjem. – Hvala ti, čovječe, – rekao je, udarajući Cala po ruci. – Odmah se vraćam, – rekao je tonom koji je bio malo preglasan. – Ostavio sam vino u autu.
– A ovo je moja sestra, Diana, – rekla je Min, sada puno nježnijim glasom i Cal je ugledao mlađu i slađu verziju zmaja. Diana je bila vitka, tamnoputa, ljupka, očito princeza obitelji. Zra-čila je veseljem kad je ugledala Min i pozdravila je Cala s više topline nego svi ostali zajedno, te se pitala za njegov bejzbolski tim.
– Ljupka mala, – rekao je Cal Min kad je Diana otišla potražiti zaboravljivoga, za kojega se udavala.
– Mala? – rekla je Min.
– Slatka je, – rekao je Cal. – Ali ona nije ti.
– Nisi prvi koji je to primijetio, – rekla je Min. – Slušaj, nemoj dopustiti da te moji roditelji prevladaju. Samo su... – Glas joj je utihnuo dok je pokušavala pronaći riječ koju bi upotrijebila.
– Dobro, – rekao je Cal i onda je Nanette pozvala Min, a Greg se vratio s vinom.
Kad se Min vratila nakon nekoliko minuta, sve njezine kovrče su bile začešljane i zatim su svi otišli večerati.
– Što ti je s kovrčama? – pitao ju je Cal na uho kad su sjeli.
– Ne slažu se s mojim okruglim licem kada su nasumce puštene, – rekla je Min. – Znala sam ja i bolje od toga.
– Meni se sviđalo, – rekao je Cal i Min je rekla: – I meni također, – i potom je počela večera.
– I, čime se baviš, Calvin? – pitao je George kad je juha odnesena i sada su na red stigla svinjska rebra prve klase.
– Održavanjem seminara, – rekao je Cal, zadržavajući oprezan pogled na Nanette, koja je zu-rila u njega još otkad su jeli juhu. Nije to mogao nazvati mrgođenjem, budući da joj čelo nije bilo naborano, ali nije to bio ni topao pogled.
– Znači, ti si predavač, – rekao je George. – U tome ima puno novca?
– Tata, – rekla je Min.
– Ima ga dovoljno, – odgovorio je Cal, ali mu je sada Min odvukla pozornost, jer ga je dis-kretno opet počela tapšati po leđima. Bio joj je zahvalan na potpori, ali nikako nije trebao uži-vati u tako nečemu pred njezinim ocem.
– Gdje radiš? – pitao je George.
– U tvrtki Morrisey, Packard, Capa. – Cal se nasmiješio Mininoj majci. – Ovo meso je odli-čno, gospođo Dobbs.
– Hvala. – Nanette Dobbs nije djelovala udobrovoljeno.
– Morrisey, – rekao je George. – Znači da radiš za svog starog. Nije ti bilo preteško dobiti taj posao, ha?
– A, ne, – rekao je Cal. – Ja sam taj stari. Tvrtka je moja. Min gaje prestala tapšati, pogle-davši Georgea. – Pitam se što pokazuju statistike o kćerima koje se vrate kući u posjet nakon što je njihov otac maltretirao njihove goste.
– Naslijedio si je? – pitao je George.
– Sam sam pokrenuo vlastiti posao, – rekao je Cal.
– Mislim daje sada dosta, – rekla je Min.
– Pretpostavljam da te stari financirao, – rekao je George.
– Ne, nije, – rekao je Cal. – Želio me uvesti u svoj posao i zato sam kapital tražio izvan obi-telji.
– Zaboga, tata, sad je dosta, – rekla je Min, odmičući ruku od Calovih leđa. – Hajdemo raz-govarati o nečemu drugom. Dobila sam mačka.
– Znači, to je pravi početak od nule, – rekao je George. – Trideset tri posto takvih tvrtki pro-padne u prve četiri godine.
– Živcira sve moje prijatelje, – rekla je Min. – Razmišljam da ga nazovem George.
– Minerva, – rekla je Nanette. – Nemoj pričati tako glasnim tonom.
– Kruha? – pitala je Min, gurajući košaricu Calu ispred nosa.
– Da, hvala ti. – Cal je uzeo krišku i vratio joj košaricu. I ona je uzela jednu, a njezina majka se ponovno oglasila.
– Min.
– Da, – rekla je Min i vratila krišku u košaricu.
– Znači, vlasnik si vlastitog posla, – rekao je George s glasom punim skepticizma.
– Tako je. – Cal je pogledao Min i namrštio se. – Zašto ti ne možeš uzeti krišku kruha?
– Rekla sam ti, imam tu haljinu u koju moram stati, – rekla je Min. – Sve je u redu. Kruh opet mogu jesti sljedećeg mjeseca.
– Min je sljedećeg vikenda Dianina djeveruša, – rekla je Nanette. – Ne želimo da postane prevelika za haljinu.
– Ionako sam već prevelika za tu haljinu, – rekla je Min.
– Trebao bi doći, – rekla je Diana Calu, naginjući se preko stola. Cal je primijetio da ona nije ni taknula kruh, maslac, kao niti meso. Iako joj se čaša s vodom brzo praznila. – Za vjenčanje.– I probnu večeru. Min je potreban pratitelj.
Prije nego stoje Cal uspio odgovoriti, George je rekao: – Tko su bili tvoji klijenti? – a Nanet-te je pitala: – Koliko dugo izlazite ti i Min? – a Min gaje povukla za rukav. Kad ju je pogledao, rekla je: – Imaš li ti obitelj?
– Imam, – rekao je Cal, pokušavajući zvučati suzdržano u vezi toga.
– Jesu li oni ovako užasni? – pitala je Min.
– Minerva, – rekla je Nanette, upozoravajući je.
– Pa, oni dopuštaju jedenje kruha, – rekao je Cal, krajičkom oka pogledavajući Nanette. – Osim toga, uglavnom je sve isto.
– Molim? – rekao je George.
– Gledajte, nemam ništa protiv da me ispitujete o tome čime se bavim u životu, – rekao je Cal. – Vaša kćerka me dovela kod vas doma i to ima neko značenje. I nemam ništa protiv što me vaša žena iz istog razloga ispituje o privatnom životu. Ali Min je izvanredna žena, a tijekom cijele ove večere ste ju ili ignorirali ili maltretirali zbog neke glupe haljine. A neka se samo zna, ona nipošto nije prevelika za haljinu. Haljina je jednostavno premala za nju. Ona je savršena. – Cal je namazao maslacem krišku kruha i predao je Min. – Jedi.
Min je zatreptala i prihvatila kruh.
Cal je pogledao pored nje u njezinu majku. – Nikada nisam bio oženjen. Nikada ni zaručen. Moja zadnja veza je završila prije dva mjeseca. Vašu kćerku sam upoznao prije tri tjedna. – Opet se okrenuo prema Mininom ocu. – Tvrtka posluje odlično. Mogu vam dati neke podatke gdje to možete i provjeriti. Ako stvari između mene i Min postanu ozbiljne, moći ću je uzdrža-vati.
– Hej, ja sama sebe mogu uzdržavati, – rekla je Min, još uvijek držeći krišku kruha.
– Znam, – rekao je Cal. – Tvoj tata želi znati mogu li ja to. Jedi. – Min je zagrizla kruh, a on je pogledao osobe za stolom. – Želi li netko još nešto znati?
Diana je podigla ruku.
– Da? – pitao je Cal.
– Jesi li ti Minin pratitelj za vjenčanje?
Min je pokušala progutati zalogaj koji je upravo odgrizla.
– Nije me pitala. – Cal je pogledao Min. – Želiš li ići sa mnom na vjenčanje svoje sestre?
Min se počela gušiti sa zalogajom i on ju je potapšao po leđima.
– Naravno da želi ići s tobom, – rekla je Nanette, nasmiješivši se po prvi puta. – Bili bismo oduševljeni. To vrijedi također i za probnu večeru također.
– Dobro, – rekao je Cal, osjećajući daje napravljen napredak, dok se Min borila za zrak.
– Ovo vino je izvrsno, – rekao mu je George.
– Hvala... Mislim, zahvalite Gregu, – rekao je Cal. – On poznaje vina.
– Aha, – rekao je George, gledajući u Grega, koji mu je preplašeno uzvratio osmijeh.
– Imaš mačku! – pitala je Nanette Min i večer se nastavila, dok je ona prepredala Min o svim mogućim mačjim bolestima, a George je postavljao pitanja o seminarima, Greg je isijavao od sreće, Diana se smijala i Calovo srce je snažno kucalo. Imao je on i gorih večeri, ali ne puno njih. Potom mu se Min nasmiješila i rekla: – Oprosti, – tako tiho da ju je jedva čuo. Rekao je: – Zbog čega? Odlično se provodim, – i odjednom sve zbog svega osjećao bolje.
Nakon deserta, kojega su samo muškarci jeli, Min je odvukla Dianu u hodnik. – Jesi li ti po-ludjela? – prošaptala je. – Zaboga, zašto si pozvala tog muškarca na vjenčanje?
– Zašto ne? – pitala je Diana. – Trebao ti je pratitelj. Jako je drag. Ne vidim u čemu je prob-lem.
– To je zato što ti ne znaš našu prošlost, – rekla je Min.
– Pa, barem sada imaš pratitelja, – rekla je Diana. – Mislim daje to bila prilično dobra ideja.
Min je uperila prstom u nju. – Da to više nikada nisi ponovila. Nikada. Nikada.
– Okej, – rekla je Diana. – Ali ti svejedno imaš vrućeg pratitelja.
Njezin vrući pratitelj je sada došao u hodnik, ljubazno se pozdravio s njezinim roditeljima, spustio se s njom niz stepenice, pomogao joj pri ulasku u njegov auto, sjeo na vozačevo sjediš-te, posegnuo rukom do nje i izvukao joj češljeve iz kose.
– Ovo je ružno, Minnie, – rekao je i bacio ih na cestu kroz prozor automobila.
– Znam, – rekla je, pokušavajući se ne osjećati spašenom. – Hvala ti.


Sljedećeg dana se Min vrlo pažljivo obukla za večeru s Morrisevevima, opet je izvukla svoju jednostavnu crnu haljinu, ulaštila svoje crne ravne cipele i pokušala obuzdati kosu. Stvari nisu postale ništa bolje kad je Nanette nazvala.
– Draga, tvoj Calvin je jako ljubazan, – rekla je Nanette.
– Hvala ti, majko, – rekla je Min, pripremajući se na ono što će uskoro uslijediti.
– I tata je provjerio njegovo financijsko stanje i dobro stoji, – nastavila je Nanette.
– Provjeravao je to u subotu navečer? – rekla je Min. – Kako?
– Valjda poznaješ svog oca, – rekla je Nanette tonom koji je govorio da bi voljela da ga ne poznaje. – A tvoj Calvin se dosta brani. To je bilo jako slatko od njega, posebice onaj dio s kru-hom i maslacem. Naravno da više nećeš jesti, ali opet...
– Čovjek koji te želi hraniti je dobra stvar, – složila se Min.
– Onda ovo nemoj upropastiti, – rekla je Nanette. – Bila sam uzrujana kad si izgubila Davi-da, ali sada je sve u redu. Samo te molim da ne izgubiš i Calvina.
– Majko, ja ga ne želim, – lagala je Min.
– Naravno da ga želiš, – rekla joj je Nanette. – Imali bi predivnu djecu.
– Ni njih ne želim, – rekla je Min. – Nova tema. Razmišljam o otkazu kako bih postala kuha-rica.
– Nemoj biti smiješna, draga, – rekla je Nanette. – Ti i hrana? Raspukla bi se poput balona.
– Hvala ti, majko, – rekla je Min. – Idem sada.
– Kamo?
– Idemo na večeru s Calovim roditeljima.
– To je lijepo. To su oni?
– Jefferson i Lynne Morrisey. Ne znam...
– Ideš na večeru s Lynne Morrisey?
– Da, – rekla je Min. – Zato što je rodila mog pratitelja, u suprotnome, ne bih.
– Min, – rekla joj je majka s glasom punim poštovanja. – Lynne Morrisey je jako velika u Urban League.
– Žao mi je, – rekla je Min, razmišljajući kako je ovo bio prvi put daje čula majku kako s odobravanjem izgovara jako velika'.
– Bez ugljikohidrata, draga, – rekla je Nanette. – I sve ćeš mi ispričati kad se vratiš kući.
– O, dragi Bože, – rekla je Min i poklopila slušalicu kako bi se vratila svojem problemu s kosom.
Kad joj je Cal pokucao na vrata, ona i Elvis su razmišljali o vrpci oko glave.
– Misliš li da bi vrpca bila dobra? – pitala ga je kad mu je otvorila vrata.
– Isuse, ne, – rekao je, posežući dolje kako bi pomilovao mačka, koji mu je došao presti kod nogu. – Pogledaj se, opet tuguješ.
– Nemoj čak ni pokušavati odgovoriti me od ove haljine, – rekla je.
Pogledao je dolje. – Barem mi daj noge. Sto kažeš na cipele s crnim mašnama, one koje si nosila prve večeri?
– Cal, – rekla je Min.
– Ne tražim puno od tebe, – rekao je, naslanjajući se na vrata i smiješeći joj se. – Idi promi-jeni cipele, Minnie, i onda ćemo se zajedno suočiti sa zmajevima.
I ona se njemu nasmiješila usprkos sebi. – Taj tvoj šarm ne pali kod mene, – rekla je i otišla promijeniti cipele.

http://www.book-forum.net

13Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:45 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 10
Kad su sjeli u auto, rekla je: – Okej, daj mi neke detalje o svojim roditeljima.
– Ne postoje, – rekao je Cal. – Bit će vrlo ljubazni, ali ne i topli. Mi kod kuće ne morati hladiti vino, to čini sama atmosfera među nama.
– O, dobro, – rekla je Min, – baš sada želim slušati šale.
Ali kada su stigli kod njegovih roditelja, shvatila je da se nije šalio. Kuća je bila ogromna, jedna od onih palača za koje je Min smatrala da izgledaju poput kuća na farmi na steroidima; sluškinja na ulaznim vratima je bila ljubazna, predvorje hladno, a kada su ušli u ono za što je Min sumnjala da zovu dnevnim boravkom, Calovi roditelji su bili potpuno ledeni.
– Jako nam je drago što si došla, – rekla je Lynn Morrisey Min, rukujući se s njom. Nije izgledala kao da joj je drago; nije izgledala nikako drukčije nego tamno, zapanjujuće, skupocjeno predivno, baš kao i njezin suprug, Jefferson i njihov sin, Reynolds, vjerojatno jedini muškarac na ovom svijetu zbog kojega se Calov sjaj malo izgubio.
– Min! – po vikao je Harry iza nje i ona se okrenula i ugledala ga kako gura Bink u sobu.
– Hej, ti, – rekla je, saginjući se prema njemu. – Hvala za poziv na večeru. Umirem od gladi.
Harry je klimnuo glavom i onda se nagnuo naprijed i prošaptao: – Sviđaju mi se tvoje cipele. Mašne su slatke. – Klimnuo je glavom i počeo se ceriti.
– Hvala ti, – prošaptala mu je Min nazad i potom je ukrala Calu pogled. Lice mu je bilo bezizražajno i tada je shvatila da nije izgovorio nijednu riječ otkad su stigli. Dobro, pomislila je. Dobrodošla u pakao.
Dala je sve od sebe kako bi održavala neobavezan razgovor, dok svi nisu sjeli i bili posluženi mnogobrojnim, predivno ukrašenim tanjurima. Tada je odustala i počela jesti.
– Cime se ti baviš, Minerva? – pitao je Jefferson kad su stigli do fileta i pečenih krumpira.
Min je progutala zalogaj, moleći se da joj ništa nije ostalo među zubima. – Ja sam statističarka.
– Tako odakle, – rekao je neimpresionirano, ali niti previše razočarano. – Za koga radiš?
– Alliance, – rekla je Min i vratila se svojem jelu. Hrana je bila i lijepa i ukusna, Morriseyevima je to morala priznati, ali ipak nije bilo kao kod Emilio'sa. Na zidovima je nedostajalo par duhovitih slika kako bi ovo mjesto malo živnulo. Pogledala ih je redom oko stola. Bili su Irci, mogla bi se kladiti u to i ne samo zbog prezimena. Svi su bili tamnoputi i prelijepi na jedan strog, tragičan način. Pogledala je dolje u svoj prepun tanjur. Ali nestašica krumpira je očito bila iza njih.
– Dobbs, – rekao je Calov otac i Min je shvatila da je on jedno vrijeme samo šutio. – George Dobbs je tamo potpredsjednik.
– To je moj otac, – rekla je Min.
Jefferson Morrisey joj se nasmiješio. – Otišla si raditi u očevu firmu.
– Pa, nije baš on vlasnik, – rekla je Min, uvjerena da je u ovom razgovoru još čeka minsko polje. – Ali pomogao mi je da dobijem posao.
– Tebi nije trebala nikakva pomoć, – rekao je Cal jednolično. – Ti si statističarka. Sigurno si imala pedeset ponuda.
– Bilo ih je dosta, – rekla je Min, pitajući se što se dovraga događa. – Ali nije bilo puno odličnih ponuda. Tata mi je pomogao.
– To je bilo vrlo mudro od tebe, – rekla je Lynne Morrisey. Min se okrenula kako bi se suočila s njezinim hladnim, tamnim očima i pomislila, Ne trebam vaše odobravanje, gospođo.
– Mislim na prihvaćanje pomoći koju ti je ponudio otac, – nastavila je Lynne. – Vrlo mudro i pametno.
– Pa. – Min je odložila svoju vilicu. – Nisam imala nikakve dodatne protuusluge tako da nije bilo mogućnosti za nešto loše.
Preko puta stola, Reynolds se nasmijao i zato je postao još ljepši. M ti se meni ne sviđaš, pomislila je Min. Bink je ukočeno sjedila, ne toliko zbog straha koliko zbog opreznosti, a između njih je sjedio Harry, koji je svojom vilicom lovio krumpir po tanjuru, ali krajičkom okaje promatrao sve za stolom.
– Ali si dobila mnoge povlastice, bez sumnje, – govorio je Jefferson. – Uvjeren sam da ti je otac stalno pomagao.
– Sama je uspjela, – rekao je Cal, a glas mu je još uvijek bio jednoličan. – Osiguravajuće kompanije nisu sentimentalne. U svojoj firmi drži rekord i nitko joj to ne priznaje zbog njezinog oca. Pametna je, vrijedna i savršena u onome čime se bavi.
U njegovom glasu je bilo nečega tmurnog i užasnog, totalno neprimjereno tenzijama u razgovoru, a Min mu je diskretno položila ruku na leđa. Čak i kroz sako je osjetila kako su mu mišići napeti, kao daje dodirivala beton. Još se više napeo kad je osjetio njezin dodir, ali odmah potom su mu se ramena malo opustila.
– Naravno da jest, – rekao je Jefferson, ali gledao je u svoju ženu, s poluosmijehom na licu. – Divimo joj se jer je pošla očevim stopama.
– Moj otac nije statističar, – rekla je Min.
– Naravno da nije, draga, – rekla je Lynne s malo napetosti u glasu. – Divimo ti se jer si ispravno odabrala i ostala u očevom poslu. – Nasmiješila se Calu. – Zar i ti ne misliš tako, Cal?
– Mislim da Min nikada ne griješi, – rekao je Cal. – Večera je odlična.
– Cal nije ušao u obiteljski posao, – rekao je Reynolds smiješeći se prema Min, kao prijateljski, a Min je pomislila, A ti si glup ko' stup kad to sada naglas možeš izgovoriti.
– Pa, zaboga, zbog čega i bi? – rekla je Min vedro. Maknula je ruku s Calovih leđa i pomislila, Više nikada neću vidjeti ove ljude i zato te baš briga što govore.
– Zbog čega bi ušao u obiteljski posao? – ponovila je Lynne, podižući jednu obrvu, što je strašno živciralo Min, jer je bila prilično sigurna da ona to ne može napraviti. – Zato što je to njegovo nasljedstvo.
– Ne, – rekla je Min, a sjedeći preko puta nje, Bink je još šire otvorila oči. – To bi bilo posve pogrešno za njega. Očito je da radi ono što bi i trebao raditi. – Okrenula se kako bi se nasmiješila Calu, ali on je samo zurio ravno ispred sebe, u prazan prostor između Bink i Harryja. Okej, otišao je, pomislila je i pogledala u Harryja. Još uvijek se igrao sa svojom vilicom, promatrajući lica smještena oko stola. Nije ni čudo daje dijete stalno povraćalo.
Jefferson je pročistio grlo. – Pogrešno za njega da uđe u respektiranu i veliku odvjetničku tvrtku? Glupost. To je tradicija Morriseya.
Min je trepnula. – Zašto ući u očev posao? Mislila sam da ste vi otvorili tvrtku zajedno sa svojim partnerom.
Preko puta stola, Bink je učinila gotovo nešto nemoguće, lice joj je postalo još manje izražajno.
– I jest, – rekao je Reynolds preko puta stola, sa zgražanjem u glasu. – Oni su počeli tradiciju.
– Mislim da dvije generacije ne mogu napraviti tradiciju, – rekla je Min, pokušavajući zvučati spekulativno. Pogledala je u Harryja. – Harry, želiš li ti biti odvjetnik?
Harry ju je pogledao i zatreptao. – Ne. Želim biti ihtiolog. Min gaje gledala. – Zanimaju te ribe?
– Aha. – Harry je podigao bradu i nacerio se.
– Odlično, – rekla mu je Min.
– Harrison je dijete, – rekla je Lynne. – Sljedećeg tjedna će željeti biti vatrogasac. – Nasmiješila se Harryju, gotovo pokazujući toplinu.
– Ne, sljedećeg tjedna ću željeti biti ihtiolog, – rekao je Harry i pojeo ostatak svog krumpira.
Volim te, mali, pomislila je Min.
– Harrison, – rekla mu je Lynne. – Zašto desert ne bi pojeo u kuhinji sa Sarah?
– Okej. – Harry je odmahnuo svoj stolac. – Hoćete me ispričati?
– Da, dragi, – rekla je Lynne, a Min ga je promatrala kako odlazi iz prostorije, razmišljajući, Harry, ti si pravi srećković.
– A sada, – rekla je Lynne, okrećući se ponovno prema stolu, dok joj je na licu bio onaj gušterski osmijeh. – Ispričavam se što sam te prekinula, Minerva. Sto si ono pričala? – Gledala je u Min kao da govori, Dobila si priliku za povlačenje; prihvati je.
Min joj se također nasmiješila. Baš neću, gospođo. – Govorila sam da, ako pomno analizirate situaciju, vidjet ćete daje oduvijek bilo nemoguće da Cal uđe u obiteljsku tvrtku.
Jefferson je odložio svoju vilicu.
Min je uzela svoju čašu vina. – Kao prvo, on je mlađe dijete. Starija djeca najčešće slijede očeve stope jer oni vole udovoljavati. – Nasmiješila se Reynoldsu, koji je sjedio preko puta nje. – Zbog toga su tako često uspješni. – Otpila je gutljaj odličnog vina, dok su je svi promatrali s različitim stupnjevima hladnoće. – Također, uspijevaju dobiti najveći dio pažnje i poštivanja tako daje njihov uspjeh, na neki način, samoispunjeno proročanstvo. Ali mlađa djeca nauče da moraju biti zahtjevniji kako bi dobili pažnju, tako da postaju prekršitelji pravila.
– Sumnjam da tvoja psihologija nije naučena, – rekao je Jefferson, smiješeći joj se bez imalo topline.
– Ne, uglavnom je Bogom dana, – rekla je Min. – Postoji i dokaz za to. Još tamo negdje u mitovima i legendama. Na kraju
krajeva, u bajkama uvijek mlađi sin odlazi u potragu za bogatstvom.
– U bajkama, – rekao je Reynolds, smiješeći se poput svog oca, a Bink je cijelo vrijeme samo promatrala i šutjela.
Min se opet obratila Jeffersonu. – Onda uzmite u obzir Calovu osobnost. Njegovi prijatelji su mi rekli da se rijetko kladi i izgubi. Prva reakcija nam govori da je kockar, ali nije. Da je kockar, polovicu oklada bi izgubio. Umjesto toga, on kalkulira svoje izglede i prihvaća samo onaj rizik za koji zna da može svladati. – Preko stola je pogledala u Reynoldsa. – Kao mlađi sin u obiteljskoj tvrtki, nikada ne bi dostigao vrh. To je jako veliki rizik i zbog toga sumnjam daje ikada i razmišljao o ulasku u vašu tvrtku.
– Postao bi partner, – rekao je Jefferson, a iz njegovog glasa je nestala sva ona lažna želja za neobaveznim razgovorom.
– Treći partner, možda, ali nakon što bi tapkao za vama i Reynoldsom, – rekla je Min. – Osim toga, tamo bi bio i vaš partner i njegova djeca s kojima bi se morao dokazivati. U krugu obitelji će on uvijek biti dijete. Morao je izaći. A naravno, tu je i disleksija.
Tišina koja se tada nadvila nad stol bila je tako potpuna i jeziva da se Min zaprepastila kako se na njima svima nije pohvatalo inje. Uzela je svoj nož i vilicu i odrezala si komad mesa, poželjevši da odmah može ustati i poći doma.
– Preferiramo ne razgovarati o Calovom hendikepu, – rekla je Lynne odrješito.
Min se jedno vrijeme zabavljala s hranom, ali kad je progutala, rekla je: – Zašto? To je sastavni dio njega. Nije to ništa sramotno. Preko deset posto populacije ima taj problem, tako da to nije nikakva rijetkost. I veliki je razlog zbog kojega je otvorio vlastitu tvrtku. Devedeset dva posto disklesičara otvara vlastite firme. Moraju kontrolirati okruženje u kojemu rade, jer uobičajeno radno okruženje nema razumijevanja za njihove potrebe. I uglavnom uspijevaju u poslu jer su općenito inteligentni i nedvosmisleni ljudi. – Uzela je čašu s vodom. – Imate sina koji je pametan, vrijedan, uspješan, popularan, zdrav, šarmantan i izrazito lijep. Iznenađena sam što okolo svojim prijateljima ne pokazujete njegovu sliku i hvalite se s njime. – Okrenula se kako bi se nasmiješila Calu, koji je samo gledao u nju. – Ja bih se hvalila s njime kada bi bio moj i kad bih imala njegovu sliku.
– Mi smo, naravno, prilično ponosni na Cala, – rekla je Lynne tmurnim glasom.
– O, dobro onda, – rekla je Min vraćajući se svom tanjuru. – U pravu je i što se tiče večere. Odlična je.
– Hvala ti, – rekla je Lynne i potom se okrenula prema Reynoldsu i pitala ga za njegov posao. Petnaest minuta kasnije, desert je bio poslužen; Reynolds, Lynne i Jefferson su razgovarali o firmi; Cal je još uvijek šutio; Bink je pojela tri štapića mrkve i popila svoje vino; a Min je bilo svega dosta.
Odložila je svoj ubrus pored tanjura i rekla: – Znate, ja sam zapravo došla ovamo zbog Harryja i zato me ispričajte, idem mu se pridružiti. – Potom se ustala i izašla na hodnik u potrazi za kuhinjom.
Kad je konačno stigla tamo, ugledala je Harryja koji je završavao sa jedenjem sladoleda pod budnim okom žene koja je poslužila večeru.
– Hej, ljubitelju ribe, – rekla je. – Ima li još toga?
Harry je klimnuo glavom prema ženi. – Nju trebaš pitati, ona je Sarah.
– Aha, – rekla je Sarah, promatrajući Min od glave do pete. – Što biste željeli na svom sladoledu?
– Čokoladu, – rekla je Min, sjedajući nasuprot Harryja. – Čokolada uvijek prija.
Harry je žlicom ogrebao dno svoje zdjelice, a potom je ostao šutke sjediti, promatrajući Min, bezizražajno kao i njegova majka, dok Sarah nije pred Min stavila zdjelicu sa sladoledom. Bilo ga je jako puno.
– Hvala, – rekla je Min, ostavši zatečena. – Usput, ja sam Min. – Pružila je ruku služavki.
– Sarah, – rekla je žena, rukujući se s njom. – Jedite prije nego se otopi.
Min je klimnula glavom i zagrabila punu žlicu. Sladoled je bio božanstven, punomastan i ukusan, a čokolada lakša i gorkoslatka. Morala je priznati Lynne Morrisey: Žena je nabavljala najbolju hranu.
Sarah se naslonila na sudoper. – Znači odgovarali ste Snježnoj kraljici?
Min je pomislila da se pretvara kako nije čula, ali onda je slegnula ramenima. – Nisam se složila s njom.
Sarah je klimnula glavom. – Nećete se vratiti ovamo.
– Bože, ne, nikako, – odgovorila je Min.
Harry je uzbuđeno odložio svoju žlicu. – Hoćeš li svejedno dolaziti u park?
– Hoću, – odgovorila je Min. – Iako nisam sigurna da tvoj stric Cal još uvijek razgovara sa mnom.
– Čini mi se daje on dobar čovjek, – rekla je Sarah. – Tih. Ne viđamo ga često.
– Mogu zamisliti, – rekla je Min, a zatim je u kuhinju ušao Cal. – Bok, – rekla mu je, mašući žlicom prema njemu. – Ispostavilo se da tvoja majka ima dobar ukus i za sladoled.
Cal joj je potvrdno klimnuo glavom, ali bez izraza na licu. – Jesi spremna za polazak?
Min je pogledala u svoju poveću zdjelicu punu šećera i masti, te uzdahnula. – Jesam, – rekla je poslušno, odloživši svoju žlicu. Daje ona Cal, također bi željela vrišteći pobjeći odatle.
Cal je izašao na hodnik, a Harry je rekao: – Mogu li ja pojesti tvoj sladoled?
– Hoćeš li povraćati? – pitala je Min. Harry je klimnuo glavom. – Sladoled neću.
Min je gurnula zdjelicu prema njemu. – Sve pojedi. – Ustala se. – Drago mi je što smo se upoznale, Sarah.
– Aha, – rekla je Sarah. – Sretno.
Susrela se s Calom u hodniku i on joj je otvorio vrata bez ijedne riječi. Spustili su se niz dvije stepenice kad se na vratima pojavila Bink. – Pa? – rekla je ona Calu.
Cal je prema njoj klimnuo glavom, a ona se nasmiješila prema Min i rekla: – Bilo mi je jako lijep vidjeti te opet, – zvučeći kao da i misli to. Cal se okrenuo spuštajući se niz stepenice kad je Bink nestala i Min gaje slijedila, posve uvjerena da će se sada posvađati. Pa, ona nije imala za čime žaliti. Sjela je na suvozačevo kožno sjedište Calovog automobila. Dobro, auto će joj nedostajati. Kao i hrana, iako je i sama mogli ići u Emilio's. I...
Cal je ušao u automobil, zalupio vratima i ostao je samo sjediti tako jedan trenutak, a Min ga je pogledala i pomislila. Nedostajat ćeš mi.
– Što je Bink htjela? – pitala je, pokušavajući se pripremiti na ono što će sada uslijediti.
Cal se okrenuo prema njoj, a kad je progovorio, glas mu je bio tako napet da se umalo slomio. – Žao mije zbog ovoga.
– Čega? – pitala je Min zatečeno.
– Moje obitelji. – Zažmirio je i potom zlokobno rekao: – Inače se vrlo dobro ponašaju pred strancima.
– Mislim da nisam njihov tip, – rekla je Min uobičajenim glasom. – A bila sam i nepristojna. Ali dobar stvar je da sam jela odličnu hranu i više ih nikada neću morati vidjeti. Znaš li koja je ono vrsta sladoleda? Bio je savršen, iako pretpostavljam daje bio puno-mastan.
– Nije te briga? – pitao je Cal.
– Misliš na to što ti je majka vještica, otac gad i brat drski kreten? – pitala je Min. – Ne. Zašto bi me bilo briga? Oni nisu moja obitelj. A što se tiče sladoleda...
Nagnuo se prema njoj i poljubio je, žestoko, i ona je stavila svoju ruku na njegov obraz i uzvratila mu poljubac, upadajući u onaj isti vreli osjećaj, kao i svakog puta do sada, bilo joj je tako drago što ga dodiruje, što osjeća njegovu ruku u svojih kovrčama, što je s njim. Kada je prekinuo poljubac, ostala je blizu njega, nespremna pustiti ga. – Je li to zato što sam ti uvrijedila majku? – pitala je, pomalo omamljena. – Jer imam puno toga ružnoga za reći o njoj.
Cal se nacerio i ona se opustila jer je opet izgledao kao onaj Cal kojega je poznavala. – Ma ne, samo te volim ljubiti.
– O, dobro, – rekla je Min, oporavljajući se od iznenađenja. – Samo prestani s time. Ja sam samo osjećala olakšanje jer sam mislila da me više nikada nećeš poželjeti vidjeti. Uvjerena sam da tako osjeća tvoja obitelj.
Cal je okrenuo ključ i pokrenuo automobil. – O, neki članovi ne misle tako.
– Harry. – Min se naslonila na svoje sjedište, pokušavajući razmišljati o nečemu drugome, a ne u ljubljenju s njim. – To je samo zato što sam mu dala svoj sladoled.
Cal je usporio. – Pojeo je svoj i tvoj?
– Da, – odgovorila je Min. – Rekao je da ne povraća sladoled.
– Lagao je. – Cal je zaustavio auto. – Njemu općenito bude mučno od šećera.
– Moramo li se vratiti? – pitala je Min preplašeno.
– Isuse, ne. – Cal je izvadio svoj mobitel. Kada je upozorio Bink na neizbježno povraćanje, opet je pokrenuo automobil.
– Odlično, otrovala sam joj dijete, – rekla je Min. – Sada me i ona mrzi.
– Ne. Poznaje ona Harryja i njegove prijevare kojima se koristi kako bi se domogao šećera. Sviđaš joj se.
– Nije mi tako izgledala.
– Ne, uistinu joj se sviđaš, – rekao je Cal dok je izlazio na cestu. – Ponudila mi je sto tisuća dolara da se oženim s tobom.
– Sto? – pitala je Min smijući se. – Nisam mislila da ona ima smisao za humor.
– Ima, ali nije se šalila. Može si to priuštiti. – Cal je ubrzao kad su napustili ulicu njegovih roditelja. – Bogu hvala, otišli smo odatle, – rekao je i uzdahnuo.
– Čekaj malo, – rekla je Min, prestavši se smijati. – Ona ti je zaozbiljno ponudila...
– Ona već deset godina svake nedjelje odlazi tamo na večere, – rekao je Cal. – Ovo je bila prva u kojoj je uživala. Kad shvatiš da su moji roditelji u srednjim pedesetima i da će živjeti još tridesetak godina, čeka ju još minimalno tisuću šesto užasnih nedjelja. To je njezina procjena. Dodaj tome još i blagdanske večere i ona kaže da bi je ta isplata koštala oko šest dolara po večeri, što ona smatra uistinu dobrom nagodbom. – Razmislio je o tome. – Ustvari, i za mene je to dobra nagodba, iako me ništa na ovome svijetu ne bi moglo natjerati da onamo odlazim svake nedjelje.
– Bože dragi, – rekla je Min.
– Osim toga, Harry od jučerašnjeg ručka stalno pjeva 'Hunka hunka burning love'. Rekla je da su izrazi lica mojih roditelja sami bili vrijedni tih novaca.
U njegovom glasu se sada nazirao tračak smijeha i Min je rekla: – Pa, to je neshvatljivo.
Neko vrijeme su se vozili u tišini, a onda je on pitao: – Kako si saznala da sam disleksičan?
– Roger je rekao Bonnie i ja sam malo pretražila Internet. A sjetila sam se da mi nisi želio napisati recept za piletinu u umaku kad sam te zamolila. Nikada me ne odbijaš, tako da sam shvatila da je to nešto što ne možeš napraviti. – Min se okrenula kako bi ga pogledala. – Uzrujan si zbog toga?
– Nisam, – odgovorio je Cal. – Je li istina ono o postotku disleksičara koji pokreću vlastite poslove?
– Da, – odgovorila je Min. – Istina je sve što sam im rekla. Kako si ti znao za moje uspjehe u firmi?
– Bonnie je rekla Rogeru, – rekao je Cal i potom skrenuo na parkiralište.
Min je škiljeći gledala u izlog trgovine. Izgledao je skupocjeno i snobovski. – Odmah se vraćam, – rekao je i ušao unutra. Petnaest minuta kasnije, vratio se sa sjajnom zlatnom vrećicom koju joj je, kad je ušao u auto, bacio u krilo.
– Štoje to? – pitala je, hvatajući vrećicu. Bila je teška i ona je provirila unutra i ugledala četvrtaste bijele kutije zatvorene zlatnim naljepnicama.
– Sladoled kojega poslužuje moja mama, – rekao je dok je odlazio s parkirališta. – Osam okusa. Poslat ću ti cvijeće, ali ovo sada zaslužuješ.
– Oh. – Min je čvršće uhvatila vrećicu. Stvarno nije bio ljut na nju. Kroz tijelo joj je prošao osjećaj olakšanja i upravo tada je shvatila koliko ga želi zadržati u svom životu. I to nikako nije bilo dobro.
– Je li sve u redu? – pitao je Cal i ona se prisilila na osmjeh.
– Pa, nije, – rekla je, pokušavajući zvučati iscrpljeno. – Gdje je žlica?
Bez odvraćanja pogleda s ceste, iz džepa sakoa je izvadio plastičnu žlicu i pružio joj je.
– Luda sam za tobom, – rekla je bez razmišljanja.
– Dobro, – rekao je. – I ja sam lud za tobom.
– Na jedan prijateljski način, – dodala je.
– Točno, – rekao je Cal, klimajući glavom.
– Samo da znaš, – rekla je Min, otvorivši prvu kutiju.
– Zove ju Minnie, – rekla je Cynthie kad se David te večeri javio na telefon. – Dao joj je svoju šiltericu.
– Pa, ako joj bude dao prsten, javi mi, – rekao je David. – Mogu li jednu nedjelju provesti u miru?
– Ne znam, Davide, – rekla je Cynthie opasnim glasom. – Želiš li u budućnosti biti s Min?
– Da, – rekao je David. – Ali na ručku joj je bilo užasno i neće odgovoriti na moje pozive. Gledaj, Cal uvijek svoje djevojke ostavlja nakon dva mjeseca. Meni se čini najpametnijim sačekati daje ostavi i onda ju nakon toga tješiti.
– I nimalo te ne brine što će ju u ta dva mjeseca neprestano ševiti? – pitala je Cynthie.
– Hej. – David se ustao. – To je...
– Nemaš pojma što taj muškarac može raditi ženi u krevetu, – rekla je Cynthie. – Zbog čega misliš da ćeš je moći zadovoljiti u krevetu nakon što spava s Calom?
– Sasvim se dobro snalazim u krevetu, – rekao je David bijesno.
– Cal se snalazi puno bolje od dobroga, – rekla je Cynthie. – Da sam ja na tvom mjestu, ne bih čekala da sazna koliko je dobar.
– Cynthie, ovo je odvratno.
– Dobro, – rekla je Cynthie. – Pusti ga neka pobjedi. Njezin glas je zvučao poput nokta koji prelazi po ploči. – Ne radi se o pobjedi, – rekao je David i pomislio, Gad će pobijediti.
A on će izgubiti Min. Za sve je ona bila kriva. Ona je bila tip žene koja je jednostavno tražila daje se uzima zdravo za gotovo, a sada kada se Cal razbacivao pažnjom, osjećala se polaskanom. Pomislio je kako bi Min bila zahvalna kada bi joj se vratio i obratio pažnju na nju. Ona je bila tako jednostavna žena. Zbog čega je Cal i mogao doprijeti do nje. Sto je značilo da mu je dužnost zaustaviti Cala. I spasiti je.
– Davide? – rekla je Cynthie, požurujući ga. – Želiš je vratiti, zar ne?
– Da, – odgovorio je David.
– Onda idi do njezinog stana i vrati je, – rekla je Cynthie. – Reci joj koliko ti je važna. Odnosi joj poklon, ona voli snježne kugle, odnesi joj snježnu kuglu. Oraspoloži je, dovraga.
– Snježna kugla, – rekao je David, prisjećajući ih se sa Mininog ormara.
– A ako se bude opirala, ostavi nešto kod nje da se možeš vratiti i sutra ponovno pokušati, – rekla je Cynthie. – Svoju kravatu ili tako nešto.
– Zbog čega bih skinuo kravatu kod nje? – pitao je David. Nastala je kratkotrajna tišina nakon koje je Cynthie rekla: –
Samo napravi tako, Davide. Nemam vremena za početničke tečajeve zavođenja.
– U redu, – rekao je David. – Otići ću kod nje nakon posla. Iznenadit ću je. Razgovarat ćemo o braku.
– Razgovarati? – rekla je Cynthie iscrpljeno. – Jednom u životu, možeš li učiniti nešto više od pustog razgovora?
– Pa, neću se s njom ponašati kao špiljski čovjek, – rekao je David.
– Jesi li to ikada pokušao? – pitala je Cynthie.
– Ne, naravno da nisam.
– Kako onda znaš da to ne bi djelovalo?
– Pa, – rekao je David. – O, kvragu, dobro. Poljubit ću je. Ona se dobro ljubi.
– Dobro da znam, – rekla je Cynthie. – Nemoj ovo zeznuti, Davide.
– Neću, – rekao je David, ali ona je već bila spustila slušalicu. – Bože, kakva si ti vještica, – rekao je u slušalicu i onda je i sam spustio telefon.


U ponedjeljak ujutro, Nanette je nazvala Min da je pita kako je prošla večera kod Morriseya. – Sve mi ispričaj, – rekla joj je.
– Majko, na poslu sam, – rekla je Min.
– Da, ali otac te nikada ne bi otpustio, – rekla je Nanette. – Nikada te ne bi izdao.
– Mama? – rekla je Min.
– Kakva im je kuća? – pitala je Nanette. – Jesi li se svidjela njegovoj majci?
– Kuća je predivna, ali njegova majka me mrzi, – rekla je Min.
– Min, ako će ona biti tvoja svekrva...
– Neće mi ona biti svekrva.
– ... trebat će ti. Barem onda kada dođu malo teža vremena. Ne kažem da mi je tvoja baka imalo pomogla, ali...
– Kada si ti uopće trebala pomoć u vezi s tatom? – pitala je Min.
– Pa, sada, – rekla je Nanette.
– Pa, ona je sada mrtva, – rekla je Min. – Ne može ti pomoći. Što se dogodilo?
Nastala je tišina, a onda je Nanette rekla, vrlo dramatično: – Vara me.
– O, ma ne vara te, – rekla je Min. – Iskreno mama, kad bi i stigao? Znaš gdje se nalazi svakog trenutka u danu.
– Radi se o onim silnim ručkovima, – rekla je Nanette tmurno.
– Ruča s Beverly, – rekla je Min. – S Beverly koja obožava svog muža i koja za vrijeme stanke za ručak nikako ne želi raditi. Ne vara te s njom.
– Ti si tako naivna, Min, – rekla je Nanette.
– Ti si tako paranoična, majko, – rekla je Min. – Što se događa da si pomislila kako te vara?
– Više ništa nije isto. Uopće ne razgovaramo.
– Pa ti samo znaš razgovarati o odjeći, vjenčanju i mojoj težini, – rekla je Min. – To ga ne zanima. Spomeni mu golf. Vidjet ćeš da ćete onda čavrljati.
– Trebala sam znati da nećeš razumjeti, – rekla je Nanette. – Na kraju krajeva, ti imaš svog Cal vina.
– Nemam ja Calvina, – rekla je Min, tražeći po ladici spajalicu za papir. – Ne viđam se... joj. – Izvukla je ruku iz ladice i vidjela da joj se jedan kraj spajalice zabio u prst.
– Nemaš vremena razmišljati o svojoj majci, – rekla je Nanette.
– O, za boga, – rekla je Min. – Idi vrati se planiranju vjenčanja i nemoj učiniti ništa glupo, kao na primjer ostaviti tatu, jer se ovdje ništa ne događa. Neka mi je Bog svjedok, čovjek je nedužan.
– Kćerke uvijek saznaju posljednje, – rekla je Nanette i spustila slušalicu.
– Glupost, – rekla je Min i spustila slušalicu kako bi prst stavila iznad komada papira.
Telefon je opet zazvonio, gotovo iste minute i ona se javila, te začula Dianin glas koji je govorio: – Bok, – ali snuždenim tonom.
– Sto se dogodilo? – pitala je Min, a krv joj je i dalje kapala po papiru.
– Samo sam malo... potištena, – rekla je Diana. – Možemo li raditi nešto zajedno?
– Naravno, – rekla je Min. – Može večeras?
– Ne mogu, – odgovorila je Diana. – Moram ići kod Gregovih roditelja na večeru. Kako je bilo kod Calovih roditelja?
– Vrlo loše, – odgovorila je Min. – Što kažeš na sutra navečer?
– Ne mogu, – rekla je Di. – Sušan i Karen mi sutra navečer priređuju zabavu sa seksi igračkama.
– Žao mije što ću to propustiti, – lagala je Min, pokušavajući otjerati prizor s Vlažnijom koja u ruci drži vibrator.
– Što kažeš na srijedu? – pitala je Diana. – Znam da tada izlaziš sa Slatkom i Kiselom, ali mogu li vam se pridružiti?
– Možeš, – rekla je Min, pokušavajući suspregnuti smijeh. – Posebice ako mi obećaš da ćeš ih tako zvati.
– Liza bi me ubila, – rekla je Diana, ali glas joj se sada zvučao vedrije.
– Prvo dođi ovamo, – rekla je Min. – Onda ćemo izaći i možeš se vratiti i prespavati. Kao što smo znale prije raditi. Samo što
ćemo sada slagati tvoje kutijice zato što će biti rastavljene, što sam upravo saznala.
– Dobro, – rekla je Di. – Dobro. Sada se bolje osjećam. To je samo nervoza pred vjenčanje.
– Točno, – rekla je Min. – Nisi nedavno razgovarala s mamom, zar ne?
– Pa, jesam, – rekla je Di. – Živim s njom.
– Ne, mislila sam baš na razgovor. Zato što me sad nazvala da mi kaže kako je tata vara.
– Oh, – rekla je Diana, zvučeći zatečeno. – Ne, nije mi to spomenula.
– Pa, dobro onda, – rekla je Min, uvjeravajući Dianu kako njihov otac ne spava sa svojom tajnicom... – To bi značilo da mora preskočiti ručak, Di, a vidiš li ti da se to uistinu događa?... – i spustila je slušalicu s obećanjem da će se u srijedu odlično provesti.
Potom je ostala sjediti, gledajući u telefon, očekujući da ponovno zazvoni. Rekla je Calu daje ne zove, da želi ponedjeljak samo za sebe, ali on nije bio dobar u slušanju naredbi, pa možda...


Te večeri do 17:00, postalo je sasvim očito da je gad naučio slušati naredbe. Min je otišla kući i prije nego stoje otvorila vrata, čula je Elvisa. Ušla je unutra i ugledala mačka koji je ležao na kauču okrenut na leđima, s ušima vrlo blizu zvučnika. – Opet si ga upalio, zar ne? – rekla je, prišavši mu kako bi ga podragala i iskupila se za to što ga je ostavila samoga cijeli dan, ali činilo se da mu to uopće ne pada teško. Zatim je napravila špagete i počela uživati u lijepoj večeri u društvu svoga mačka, ali jednim uhom osluškujući lupanje na vratima, za svaki slučaj. Kad gaje konačno začula, istovremeno se počela osjećati iscrpljenom i sretnom. Dobro, Cal nije bio poslušan, to je bilo loše, ali svejedno joj je bilo drago stoje došao.
Potom je otvorila vrata, ugledavši Davida i njezini osjećaji su se sveli samo na iscrpljenost.
– Što ti radiš ovdje? – pitala gaje.
– Moram razgovarati s tobom. – Ušao je unutra i zaprepašteno zastao, zureći u njezin kauč. – Bože dragi, stoje to?
– To je Elvis, – rekla je Min, zatvarajući vrata iza njega. – Moj mačak. Obožavam ga. Uvrijedi ga i letiš odavde.
David je sjeo na kauč, što dalje od Elvisa. – Razmišljao sam o nama, – počeo je pričati razvezivajući kravatu.
– Mi ne postojimo, – rekla je Min. – Nikada i nismo postojali. Najbolje što si učinio za mene je to što si me ostavio. Inače bih ti bila zahvalna, ali još uvijek sam ljuta na tebe.
– Znam, znam, zaslužujem ovo. – David je razvezao kravatu, izgledajući nesređenije nego što ga je Min ikada prije vidjela. – Bila je to najgluplja stvar koju sam napravio. – Potapšao je kauč pored sebe. – Dođi ovamo i dopusti mi da ti nešto kažem.
Min je došetala do njega i sjela na kauč. – Požuri se, – rekla mu je. – Elvis i ja smo večeras nešto planirali. – Na zvuk svog imena, Elvis se pomaknuo s kauča i približio joj se, nježno frkčući, a ona ga je rukom počešala iza ušiju. – Polako, tigru, – rekla mu je. – On odlazi.
David joj se nagnuo bliže, krajičkom oka pazeći na mačka. – Želim se oženiti s tobom, Min.
Elvis je ispružio šapu i ogrebao Davidov rukav.
– Prokletstvo, – rekao je David, odmičući se dalje. – Zbog čega je ovo?
– Elvis se ne želi ženiti, – rekla je Min. – Mislim da mu je Priscilla slomila srce. Znaš, ipak ju je on oduvijek volio.
– Nije smiješno, – rekao je David.
– Tko se smije?
– Gledaj, ozbiljno mislim. – David je posegnuo u džep svog sakoa, iz njega izvukao paketić i predao joj ga. – Evo koliko ozbiljno mislim.
– Ovo nije prsten, zar ne? – pitala je Min užasnuta.
– Nije, – rekao je David, tako da je ona odmotala kutijicu. Unutra je bila skupocjena snježna kugla u kojoj je stajao Eiffelov toranj.
– Eiffelov toranj? – pitala je Min. Ovaj tip me nimalo ne poznaje.
– Tamo ćemo na medeni mjesec, – rekao je David, naginjući se bliže. – U Pariz. Predivno ćemo živjeti, Min. I nemam ništa protiv osnivanja obitelji, pa možemo...
– Ja ne želim djecu, – rekla je Min, zureći u snježnu kuglu. – David, ovo nije ono...
– Naravno da želiš djecu, – rekao je David. – Ti si rođena za majku.
Min je odložila snježnu kuglu na rub stola i zagledala se u mačka. – Elvise, postoje dva muškarca. Jedan te zove prekrasnim anđelom, a drugi rođenom majkom. Kojega bi ti izabrao?
– Pa, naravno da si ti i više od toga, – rekao je David. – Ali... – Zastao je s pričom kad je mačak skočio s kauča, očešavši se od njegov rukav i na njemu mu ostavivši popriličnu količinu dlaka. – Tvoj mačak mi je upravo ostavio svoje dlake.
– To je pošteno, – rekla mu je Min. – Tvoje odijelo je upravo postalo skupocjeno sada kad su na njemu njegove dlake.
– Min, znam da se viđaš s Calom Morriseyem, – rekao je David.
– Znaš? – pitala je Min razmišljajući, Ti jadni kučkin sine, još uvijek pokušavaš dobiti onu okladu. To je bilo dovoljno da poželi spavati s Calom samo kako bi se osvetila Davidu. Ta pomisao je bila uzbudljivija više nego stoje trebala biti.
– Ne bi se trebala viđati s Calom, – rekao je David ozbiljno. – Nikada više.
Mačak je skočio na rub stola i s dovoljno snage nosom odgurao snježnu kuglu koja je pala na kameni dio ispred kamina i razbila se, a voda je istjecala iz nje.
– Elvis! – Min se ustala s kauča kako bi ga otjerala odatle. – Makni se odavde. Tu je razbijeno staklo.
– Namjerno je to učinio, – rekao je David bijesno.
– Da, David, mačak se urotio protiv tebe. – Min je izvadila stalak iz vode, kao i komadiće stakla i stavila ih na stol. Potom je otišla po kantu za smeće i počela u nju stavljati komadiće stakla.
– Ta mačka... – rekao je David.
– Da? – rekla je Min dok je kupila najkrupnije dijelove.
– Nije važno, – rekao je David. – Ne znaš što je naumio Cal Morrisey.
– Naravno da znam, – rekla je Min, uzimajući još jedan komad. – Pokušava me odvući u krevet.
– Pa, da, – rekao je David. – Ali ima toga još.
– Znam. – Min je uzela treći, najveći komad i potom pogledala u ostatak. – Dodaj mi taj časopis sa stola, hoćeš li?
David joj je dodao časopis i ona je kidala naslovnicu, dok je on govorio: – Ne znaš. On je sposoban za sve.
– Taj utisak sam i ja dobila. – Min je naslovnicu podvukla pod ostatke stakla, dok je drugi dio časopisa koristila kao metlicu. Počistila je staklo u kantu i onda je ugledala još jedan veliki komad, malo iza dijela kojega je čistila. – Gledaj David, ne moraš se brinuti za mene. Nisam zaljubljena u Cala Morri... joj – Brzo je povukla ruku k sebi kad je krv počela navirati. – Dovraga, što je to? – Pokupila je i posljednji komad stakla i bacila ga u kantu, te potom otišla u kuhinju oprati krv s ruke.
– Slušaš li me? – pitao je David.
– Ne, – rekla je Min uz žuborenje vode. – Ozlijedila sam se. Odlazi. Ne želim se udati za tebe. – Zatvorila je vodu, papirnatim ubrusom zamotala prst i vratila se u dnevnu sobu kako bi ga se riješila.
– Min, – rekao je David, ustajući se. – Ne shvaćaš me ozbiljno.
– Bože, ne, – rekla je Min, otvarajući vrata. – Ti si dobar čovjek, Davide. Pa, i nisi baš. Odlazi...
– Ne, Min, ostajem ovdje, – rekao je dubokim i ozbiljnim glasom.
Zatim ju je zgrabio i žestoko poljubio.

http://www.book-forum.net

14Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:45 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 11
David je rukama čvrsto držao Mininu glavu tako da se nije mogla odmaknuti od njega i zato je podigla ruku kako bi ga udarila, misleći da će se valjda zbog toga odmaknuti, prije nego što mu uopće uspije zadati udarac.
Kod njegovih nogu, Elvis je ljutito siktao i najednom zario svoje šape u Davidov list.
Min sije obrisala usta dok je David nogom odguravao Elvisa. – Pa, ovo je bilo odvratno. Kao što sam ti već rekla, idi pronađi si ženu koja odgovara tvojim kriterijima za dobru partnericu i oženi je. Imam obrambenog mačka, a i sama sam sada vrlo bijesna, tako da nemaš nikakvih izgleda za preživljavanje ovdje.
– Oprosti, – rekao je David. – Samo te jako želim.
– Aha, – rekla je Min. – Učini to još samo jednom i pošpricat ću te ljutim sprejem. A sada odlazi odavde.
– Obećaj mi da se više nećeš viđati s Calom Morriseyem, – rekao je David, a Elvis je otišao na kauč i nastavio frkati.
– Ne, Davide, ništa ja tebi neću obećati. – Min je pokazala prema vratima. – Izlazi van ili ću nabaviti zabranu prilaska.
– Barem razmisli o tome, – rekao je David.
– Neću, – rekla je Min i izgurala ga van. Kad je zatvorila vrata njemu ispred nosa, pogledala je Elvisa, koji je sada bio ispružen na kauču, s glavom blizu glazbene linije koje je volio. Uda-rao ju je šapom sve dok nije pogodio tipku za uključivanje i iz zvučnika su se začuli stihovi pjesme 'Heartbreak Hotel'.
– Stišaj to, – rekla je Min i potom se sjetila da razgovara s mačkom. Sama je otišla do tamo i stišala zvuk. – Ono je bilo čudno, Elvis. Elvis je šapom udarao po liniji sve dok se nije začula pjesma 'Love me Tender'.
– Pa, moglo bi biti i gore, – rekla je Min, gledajući ga ispruženog na kauču. – Mogao bi vo-ljeti glazbu iz filmova Julie Roberts.
Elvisov rep se počeo micao u ritmu glazbe i Min je odustala i otišla po zavoj za prst.
Cal je nije nazvao ni u utorak, a Min je te večeri čestitala samoj sebi kako ga se konačno os-lobodila i zbog toga se užasno osjećala kad joj je netko pokucao na vrata. Još jednom je promi-ješala svoj umak za piletinu i otišla otvoriti vrata, usput uzimajući sprej za obranu. Nakon četr-deset osam sati bez ijednog telefonskog poziva, nadala se da dolazi pljačkaš kako bi se mogla osloboditi ovolike napetosti. Ali kada je otvorila vrata, ugledala je Cala koji je stajao naslonjen na okviru vrata, u ruci držeći uobičajenu vrećicu iz Emilio'sa i još jednu, ali manju vrećicu, a izgledao je jako umorno. Ovratnik njegove košulje je bila raskopčana, kravata mu je nemarno visjela, rukavi košulje su bili podignuti gore, a on je bio razbarušen i najseksi muškarac kojega je u životu vidjela, i srce joj je željelo iskočiti iz grudi samo zato stoje bila jako sretna, jer je opet došao.
Rekao je: – Bok, – i potom je ugledao sprej. – Možeš samo reći ne, – rekao je i ona je šire otvorila vrata, a on je ušao unutra i poljubio je u čelo. Nagnula se na njega jer je izgledao tako čvrsto i zato što joj je bilo tako drago što ga vidi i instinktivno se, bez razmišljanja, protegnula i nježno ga poljubila, bio je to poljubac bok-kako-si, koji je bio sasvim ispravna stvar za napravi-ti.
Kad se odmakla, Cal je izgledao zaprepašteno.
– Što je? – pitala je. – Bio je to prijateljski poljubac.
Klimnuo je glavom i jednim ramenom zatvorio vrata za sobom. – To je bilo... lijepo. Evo. – Predao joj je malu vrećicu. – Udvaram ti se. Ti dobivaš darove.
Min je uzela vrećicu od njega i osjećala se poraženom. – Loš poljubac? Nije bio dobar?
– Ne. – Umorno joj se nasmiješio. – Ti to nikako ne možeš loše izvesti. – Potom mu je osmi-jeh izblijedio. – Samo što je ovo bio prvi put.
– O, molim te, – rekla je Min. – Već se danima ljubimo.
– Ja tebe ljubim danima, – rekao je Cal, bacajući svoju jaknu na fotelju, dok je išao ostaviti Emiliovu vrećicu na stol. – To je bio prvi put da si ti poljubila mene. Sto tako dobro miriše?
– Piletina s umakom, – odgovorila je Min. – Mislim da sam konačno uspjela. Kako to misliš da je ovo bio prvi put? Ja... – Glas joj je nestajao dok je razmišljala o tome. Bio je u pravu. On je uvijek nju ljubio.
– Nemoj se zabrinjavati zbog toga, – rekao je Cal kad se vratio do nje. – Tako...
Min je ispustila iz ruke vrećicu, podigla se na prste i opet ga poljubila, ovog puta mu dajući sve stoje imala. Zbog uzbuđenja je osjetila vrtoglavicu, zgrbivši košulju kako bi se smirila i on ju je držao, uzvraćajući joj poljubac sve dok nije postala vrela i drhtava.
– To su sada dva poljupca, – rekao je Cal bez daha. – Nije kao da brojim.
– Trebalo bi ih biti još više, – rekla je Min, pokušavajući vratiti dah. – Mislim, nećemo ovo više raditi, ali trebala sam te pustiti da sve radiš sam.
– Nemam ništa protiv ovoga, – rekao je Cal, primičući je bliže k sebi i ona je znala da bi se trebala odmaknuti od njega, ali nije željela, jer je ovo bilo tako božanstveno. – Zapravo, ovo mi se jako sviđa.
– Samo nisam željela da nešto pogrešno shvatiš, – rekla je Min, naslonivši čelo na njegova prsa.
– A što bi to bilo?
Osjetila je kako joj daje poljubac na vrh glave i nasmiješila se. – Da sam željela, znaš, nešto više.
– Točno, – rekao je Cal. – Mi smo samo prijatelji. Možeš se kladiti u to. Ponovno me polju-bi.
Min se nacerila i podigla glavu. – Ne računa se ako mi ti kažeš da te poljubim.
– Uvijek se računa, – rekao joj je Cal i poljubio je, a ona mu se prepustila sve dok nije izgu-bila pojam o vremenu i svemu ostalome, osim osjećaja njega blizu sebe. Onda je on prekinuo poljubac kako bi došao do zraka i rekao: – Mogao bih početi nešto pogrešno shvaćati.
– Ne, – rekla je Min, odmičući se od njega. – Nemoj. Zaboravi sve ovo. – Podigla je sprej za samoobranu. – Imam oružje.
– Točno, – rekao je i pustio ju, a potom se samo srušio na kauč. – Elvise, kompa, kako si? – Posegnuo je rukom prema mačku kako bi ga počešao iza ušiju kada je Min skoro rekla: – Ne-moj, – prisjećajući se što se nedavno dogodilo Davidu. Ali Elvis je na-krenuo glavu kako bi bio bliže Calu i u znak zahvalnosti počeo presti. – Znaš, ovo je odličan mačak.
– Znam. – Min je pokušavala smiriti svoje ushićeno srce dok se Elvis ustajao. – Ne znam kako sam uopće mogla živjeti bez njega. – Uzela je vrećicu koju je prethodno ispustila i sjela na kauč pred Cala. – Tako. Čula sam za ovo, – rekla je otvarajući vrećicu. – Darovat ćeš mi nešto što nisam ni znala da trebam.
– Kako to misliš, čula si? – pitao je Cal, ali Min je već vadila kutiju od cipela i ignorirala ga.
– Imam vrlo specifičan ukus za cipele, – rekla je klimajući glavom. – Ovdje su šanse za ka-tastrofu vrlo velike.
– Ja živim vrlo rizično, – rekao je Cal.
Min je otvorila kutiju. Unutra su bile papuče s njezinom omiljenom francuskom potpeticom, ali bile su prekrivene bijelim krznom. – Stoje ovo? – pitala je, ali kad ih je izvadila, ugledala je zečiće na dijelovima s krznom. – Kupio si mi papuče sa zečićima? – rekla je podižući ih. Zečići su je gledali, slatki i bezbrižni. – Papuče sa zečićima i otvorenim prstima? Predivne su.
– Znam, – rekao je Cal, sada češkajući Elvisov trbuh. – Unutra ima i neke glazbe.
– Daj da pogodim, – rekla je Min, ponovno posežući u vrećicu. – Elvis Costello. – Izvadila je CD i pročitala naslov: 'Elvis Prešle}', Pedeset najboljih ljubavnih pjesama.' – Pogledala je opet u Cala. – Donio si mi Elvisa Presleya.
– To je ono što voliš, – rekao je Cal, dok se mačak odmicao od njega. – Zašto bih ti donio ono što ja volim?
– Čovječe, stvarno si dobar u ovome, – rekla je Min, ponovno pogledavši u zečiće. – Ove papuče su mi mrak.
– Svakoj ženi su potrebne papuče sa zečićima, – rekao je Cal, uzimajući jednu od njih. – Po-sebice žena s nožnim prstima poput tvojih. – Posegnuo je rukom prema dolje, primio joj nogu, skinuo joj čarapu i Min je pred njim progibala svoje cool, ružičasto nalakirane prste. – Ovo su vrlo seksi prsti, Minnie, – rekao je, trljajući palcem uzduž njezinog stopala.
– Škakljaš me, – rekla je Min, pokušavajući povući nogu prema sebi, ali stavio joj je papuču prije nego se uspjela pomaknuti, a ona je zažmirila zbog predivnog osjećaja tog krzna na nozi, koje joj je milovalo kožu. – O, dražesno, – rekla je i potom pogledala dolje u svoju nogu, po-novno progibavši prste. – Savršene su.
– Znam, – rekao je Cal i pustio joj nogu.
Min je skinula drugu čarapu i obula drugu papuču. – Stvarno si genijalac. CD ću staviti tek kada odeš, tako da nećeš morati patiti.
– Sviđa mi se Elvis, – počeo je Cal, ali mačak Elvis je sišao preko naslona fotelje na stol i sa ruba je nešto srušio.
– Hej. – Cal se nagnuo kako bi to podigao. – Oprezno, mačak, ili ćeš... – Zastao je kad je po-digao predmet. – Zašto imaš figuru Eiffelovog tornja?
– Sinoć mi je netko donio snježnu kuglu s Eiffelovim tornjem, – rekla je Min, promatrajući svoje prste u papučama sa zečićima. – Elvis ju je razbio.
– Dobro za Elvisa. – Cal joj je predao toranj, ona ga je ispustila u kantu za smeće i vratila se promatranju zečića. – I tko je bio dovoljno glup da ti pokloni snježnu kuglu bez ljudi u njoj? Greg?
– Ne, – rekla je Min veselo. – Znaš što? Mislim da sam dobro pripremila piletinu. – Ustala se. Papuče su bile jako udobne. – Savršeno mi pristaju.
– Minerva, – rekao je Cal. – Nešto mi tajiš.
– Mnogo toga, – rekla je Min i otišla u kuhinju, koncentrirajući se na papuče dok je hodala drvenim podom. – Možda ih više nikada ne izujem.
Iza nje je počela svirati pjesma 'Love Me Tender' i Cal je sjedeći na kauču rekao: – Mačak zna kako uključiti liniju?
– Zna pritisnuti tipku za uključivanje, – povikala je prema njemu. – I za ponavljanje, naža-lost. Sinoć sam ovu pjesmu čula čak četiri puta prije nego što sam izvadila CD. – Još jednom je promiješala piletinu, kušala je i pomislila, Stvarno mislim da je to to. Nasmiješila se samoj sebi i opet je kušala kako bi se uvjerila da je ukusno prije nego stoje povikala: – Mislim da bi ovo trebao kušati.
– I hoću, – rekao je Cal iza nje. – Prvo mi reci kome ovo pripada.
Okrenula se i ugledala ga kako u ruci drži Davidovu kravatu.
– Odakle ti to? – pitala je.
– Elvis se igrao s njom, – odgovorio je Cal.
Uzela ju je od njega i bacila je u kantu za smeće. – To nije tvoja stvar.
– Znam, – rekao je Cal.
– Ne možeš biti ljubomoran, – rekla je Min.
– A opet, koliko god mi to gadljivo bilo, jesam, – rekao je, prekriživši ruke. – Dobro, nisam smio pitati.
– To je istina, – rekla je Min. – I čija je?
Naslonila se na štednjak i shvatila da joj je drago stoje ljubomoran. Ti si prava zbrka, rekla je samoj sebi.
– Minnie, – rekao je Cal.
– To je kravata mog bivšeg dečka. Navratio je i zaprosio me.
– Da? – rekao je Cal smireno, ali čeljust mu se stegnula.
– Da, tako je, – rekla je Min, posebno uživajući. – Donio je toranj, jer na medeni mjesec idemo u Pariz.
– Kako lijepo od njega, – rekao je Cal, odsijecajući riječi.
– I ne baš. – Min se uspravila. – Ja ne želim na medeni mjesec u Pariz.
– Jesi li mu to rekla?
– Nisam, – odgovorila je Min, a strpljenje joj je dolazilo do kraja. – Rekla sam mu da se ne želim udati i onda sam ga izbacila van.
– O-ho, – rekao je Cal.
– To je to, – rekla je Min. – Nema ga više.
– Nije baš tako, – rekao je Cal. – Uvjeravam te...
– Ostavio je kravatu, Min. – Pa?
– Pa ostavio ju je kako bi se mogao vratiti po nju.
– To je... – Min je razmislila o tome. – ... sasvim moguće.
– Daj mi kravatu, – rekao je Cal.
– Zašto? – pitala je Min umorno.
– Kako bi je tom kučkinom sinu sutra mogao poslati natrag, – rekao je Cal. – Tko je on?
– Jesi li poludio?
Cal je zažmirio. – Jesam.
– Eto vidiš, – rekla je Min. – Prvi korak u rješavanju problema jest da priznaš kako ga imaš.
– Nemoj se više viđati s njim, – rekao je Cal, ali izgovorivši to kao zamolbu, a ne naredbu.
– Neću, – rekla je Min. – Čak mi se nešto i ne sviđa.
– Molim te, mogu li mu ja vratiti kravatu? – pitao je Cal, pružajući ruku.
Min ju je izvadila iz kante za smeće. – Evo ti. On se zove David Fisk. Vodi... – Zastala je zbog izraza na Calovom licu. – Što je?
– Tvoj bivši je David Fisk? – pitao je Cal i Min se prisjetila oklade.
– Da, – rekla je. – Poznaješ ga?
– Da, – rekao je Cal. – On... – Zastao je dok je ona čekala. – On mi je klijent.
– Oh, – rekla je Min i pomislila, Oklada, neće mi reći za okladu. Prokletstvo.
Cal je zgužvao kravatu. – Ja ću mu je vratiti. Kakva je piletina?
– Mislim da je izvrsna, – rekla je Min, osjećajući se potištenom,dok je Elvis pjevao o iskre-noj ljubavi.
– Odlično izgleda. – Cal je uzeo žlicu sa sudopera i zagrabio malo umaka. Kušao ga je i Min je čekala, previše mareći za njegovo mišljenje – Kvragu, kako je dobro, – rekao je, iznenađeno je promatrajući. – Mislim da je ovo bolje od Emiliovog. Jesi li radila nešto drugačije?
– Jesam, – odgovorila je Min. – Ali to je moja tajna. Ti imaš tajne, ja imam tajne.
– Ja nemam tajne, – rekao je Cal.
– Večera, – rekla je Min i pošla postaviti stol kad je opet počeo Elvis sa svojom pjesmom 'Love Me Tender'.
Razgovarali su tijekom večere i pranja posuđa i Min je pokušavala ne uživati, natjeravši se da se sjeti oklade, ali s njim joj je bilo tako ugodno da ju je stalno zaboravljala. Nekako joj se uvukao u život i pod kožu i ona je zbog toga bila sretna, iako je znala da mu je to bio plan. Ja nemam plan, pomislila je, a to je bilo tako dobro da je odustala i samo mu se smiješila,i kada je polazio, poljubila ga je za laku noć bez ikakve rezerviranosti, a on se nagnuo na vratima i reka-o: – Minnie, što se tiče onoga s prijateljstvom, – i ona ga je nježno odgurnula i zatvorila vrata kako bi se spriječila da kaže: – Mrzim to, zaboravi to, vodi ljubav sa mnom.
Zato što bi to, rekla je samoj sebi dok se vraćala Elvisu, bilo jako loše.


U 19:00 u srijedu navečer, David je bio u košulji, pokušavajući pronaći dvije pošiljke koje su se zagubile, razmišljajući kako se domoći Min, kad su mu se naglo otvorila vrata ureda i na njima je gledao Cynthie, koja je stajala tamo opet u svom posebno krojenom kostimu, ali ovog puta ružičastom.
– O, dobro, ti si, – rekao je ravnodušno.
– Oni se još uvijek viđaju. – Cynthie je ušla i zatvorila vrata za sobom. – Ti si trebao napra-viti korak.
– I jesam, – rekao je David. – Odbila me. I ostavio sam kod nje kravatu, ali mi ju je Cal pos-lao poštom i na kraju ni to nije
upalilo. Ali također je rekla da neće spavati s njim, i zato razmišljam da, ako sačekamo...
– Pa, čekaj ovo. Odveo ju je doma da upozna njegovu majku. David se uspravio dok su mu ledeni trnci prolazili kralježnicom. – Sto?
– Odveo ju je doma da upozna njegovu majku, – ponovila je Cynthie. – Meni je trebalo se-dam mjeseci da me Cal odvede svojim roditeljima. Njoj je to uspjelo za tri tjedna. Davide, gu-bim ga.
– Njegova majka, – rekao je David i pomislio, Gad, sve će učiniti samo kako bi dobio okla-du. – Sranje. – Pogledao je gore, iznenađen stoje to izgovorio naglas. – Zao mije.
– Ne, – rekla je Cynthie, stavši ispred njega. – Nije ti žao. Ti si bijesan.
– Aha, jesam. – David je pomislio na Cala Morriseya i postao još bjesniji. Netko bi trebao zaustaviti tipove poput njega. Ustao se. – I što bih sada trebao učiniti u vezi toga?
– Bori se za nju, – rekla je Cynthie. – Ona je tvoja djevojka. Vrati ju.
– Pokušao sam, – rekao je David, ispuštajući malo pare. – Sviđa joj se Cal.
– Ti si najpasivniji kučkin sin, – rekla je Cynthie. – Nije ni čudo da nikada nije spavala s to-bom. Vjerojatno je nikada nisi ni pitao.
– Hvala ti, – rekao je David. – Ovo je odlično kada dolazi od nekoga tko se podavao punih devet mjeseci. Dušo, nekako ne vidim da se tvoja agresivnost isplatila. Možda si ti ta koja ima problema sa seksom.
– Slušaj ti, – rekla je Cynthie. – Imam savršeno tijelo i odlična sam u krevetu.
– Znaš, čisto sumnjam u to, – rekao je David, obilazeći stol. – Nemoj se truditi s ponovnim raskopčavanjem sakoa. Tu robu sam već ionako vidio.
Cynthie je bijesno gledala u njega. – Gade.
– Pa, kvragu, Cynthie, što si ti očekivala? Dolaziš ovamo vrišteći na mene i nazivajući me pogrdnim imenima, jer je tvoj bivši odveo ženu koju volim da upozna njegovu majku. Ako to želiš prekinuti, idi i uzmi ga natrag. Pred njim raskopčaj sako. – David je zastao i zažmirio. – Gledaj, umoran sam, očajan sam i već se tri mjeseca nisam seksao. Odnesi to svoje savršeno tijelo frajeru s kojim si se savršeno ševila. Ja imam posla.
Kada ništa nije rekla, otvorio je oči. Ona gaje namršteno gledala.
– Oni ne spavaju zajedno, – rekla je Cynthie.
– Znam, – rekao je David. – Znači da nitko ništa ne dobiva. Odlično. Sada odlazi.
– To se može vidjeti po načinu na koji se ponašaju kad su zajedno, – rekla je. – Vidjela sam to u baru. Min je bila tamo s Calom. Promatrala sam ih. Nisi to učinili. To se lako može vidjeti, ljudi se drukčije dodiruju kad se seksaju, budu opušteni, budu... – Cynthie mu se primakla. – Nisu to učinili. Još uvijek ih možemo razdvojiti. A ja znam odličan afrodizijak.
– Točno, – rekao je David. – Otkopčaj svoj sako.
– Ne, – rekla je Cynthie koja mu je bila sada tako blizu da su se skoro dodirivali. – Bol. Ako radost ne pali, isprobaj bol. Kao što je ljubomora. To je psihološki znak, vrlo moćan. Sada idu u Emi-lio's, čula sam ih kako pričaju. Idemo i mi tamo.
David se odmaknuo od nje i naletio na stol iza sebe. – Cynthie, ja ne...
– Ali prvo, – rekla je Cynthie, – ćemo se seksati. David se sledio.
– I meni je prošlo tri mjeseca, – rekla je Cynthie. – I zato ćemo sada ovdje imati nevjeroja-tan, akrobatski, znojni seks i nakon toga ćemo otići na večeru. A Cal će znati. Ljudi drukčije izgledaju kad se upravo seksaju.
David je progutao knedlu. – Pa, hvala ti, ali ne mislim da...
Cynthie je raskopčala svoj sako, otkrivajući mu sjajni ružičasti grudnjak koji je bio tako ta-nak i proziran da je vjerojatno bio zabranjen u nekoliko okolnih država.
– ... ćemo s time postići nešto više od toga da ćemo od sebe napraviti budale...
Ispustila je svoj sako na pod i otkopčala suknju.
– ... nakon površnog fizičkog zadovoljenja...
Suknja joj je skliznula dolje niz predivne noge, a David je ostao gledati u najsavršenije tijelo koje je uživo vidio. Primakla mu se. – Nećeš me sada odbiti.
– Pretpostavljam da neću, – rekao je David, pustivši ju da ga povuče dolje na pod.
Bilo je jako čudno što je Diana bila s njom, shvatila je Min kad su došle u The Long Shot. Bilo je to kao susret dva različita svijeta. Di je sve pogledavala okolo s novim očima, odušev-ljeno se smiješeći prema Shanni, smijući se svemu što bi Tony izgovorio, pogledavajući Cala s odobravanjem i pitala je gdje je Liza, kao da želi potpuno doživjeti osjećaj Mininog života.
– Radi, – rekao je Tony. – Odlučila je prvo popraviti Emiliovu noćnu smjenu. Nisam je vidio otkad je počela raditi.
– Trebali bismo otići do Emilio'sa, – rekao je Roger. – Tamo možeš vidjeti Lizu.
– Ne želim... – počeo je Tony, ali Min je rekla: – Znaš, to je dobra ideja. Ja sam gladna, a Di nikada nije bila tamo, – i otišli su svi zajedno do Emilio'sa.
– Ovi dečki su odlični, – prošaptala je Di Min na uho. – Nisam znala da imaš tako dobro društvo.
– Pa, ja ni ne znam da imam društvo, – rekla je Min i potom shvatila daje Di u pravu, daje s Tonyjem opuštena kao i s Calom i da je već odavno prihvatila Rogera kao posebnog šogora, što će Bonnie uskoro učiniti od njega.
Liza ih je susrela na ulazu, odjevena u malu crnu haljinicu koja je izgledala kao milijun dola-ra, a ona ju je vjerojatno platila desetak, negdje u nekoj maloj trgovinici. – Dobrodošli u Emilio's, – rekla je, namigujući prema Di. – Jako će vam se svidjeti ovdje.
– Ne znam, – rekao je Cal, stojeći iza Min i Di. – Čuo sam da je usluga Kisela.
Di je laktom udarila Min i rekla: – Nikome nisi trebala reći, – a onda joj se Cal nacerio i ona se nasmijala.
– Šarmer, – rekla je Min. Pojavio se Brian, besprijekorno odjeven, dok ih je Liza vodila prema stolu pored prozora. – Bok, – rekao je. – Ja sam Brian i večeras ću biti vaš poslužitelj.
– Brian? – pitao je Cal.
– Gospodine Morrisey, – rekao je Brian, zureći u njega.
– Nemoj da te gosti obeshrabre, Brian, – rekla mu je Liza, položivši ruku na njegovo rame. – Zapamti, bolji si od njih.
– Da, Liza, – rekao je Brian dok mu je divljenje prema njoj izbijalo iz svake pore.
– O, Bože, – rekao je Cal.
– Imaš moje dopuštenje da budeš bezobrazan prema gospodinu Morriseyu, – rekla je Liza Brianu.
– Dobro, – rekao je Brian i jelovnikom udario Cala po zatiljku, zbog čega se Di od srca nas-mijala.
– Kakvo je ovo mjesto? – pitala je, pogledavajući uokolo.
– Kao dom, – odgovorio je Cal i Min je potvrdno klimnula glavom, gledajući svoj život kroz Dianine oči. Bio je to vraški dobar život, ali nekako se zapleo s Calovim. Sto ću učiniti kada ode? Ta pomisao ju je rashladila, činjenica da je dopustila da stvari odu tako daleko, to stoje bila u tolikoj opasnosti i zbog toga je za vrijeme večere uglavnom šutjela, slušajući Dianino čavrljanje sa svima u društvu, promatrajući Cala, čija se kravata opustila i rukavi košulje su mu bili podignuti, osjećao se kao kod kuće i lijepo joj se smiješio. Izgledao je čvrsto dok je sjedio tamo, ne kao David ili Greg koji je vježbao u teretani, već je bio širok i jak i stvaran i posve neodoljiv. Mogla bih mu reći da prije nego što ode, pomislila je i zatim osjetila val topline koji joj se spustio nad tijelo, i bez obzira što je znala da to nikada neće učiniti, dopustila si je jednu kratku maštariju o tome kako pada na leđa s njegovim čvrstim tijelom na sebi, kako ju dodiruju njegove ruke, dok su njezine ovijene oko njegovog snažnog tijela, bio je to samo jedan trenutak maštanja zbog kojega sije podsvjesno zagrizla usnu i zatvorila oči, a kada se oslobodila toga prizora, on ju je promatrao, više se ne smiješeći.
– Dođi ovamo i reci mi o čemu razmišljaš, Minerva, – rekao je, naginjući se prema njoj.
– Nema šanse, Calvin – rekla je, sabravši se.
– Heeej, – rekao je Tony i ostatak stola je pogledao u smjeru u kojem je on gledao.
U restoran su ušli David i Cynthie, djelujući rumeno i ushićeno. Brian ih je uputio prema stolu poput profesionalca, a David je stavio ruku na kraj Cynthienih leđa slijedeći je. Činilo se da Cynthie nema ništa protiv.
– Zašto jednostavno nisu obukli majice na kojima piše: "Upravo smo to napravili'? – rekao je Tony.
– Ššš, – rekao je Cal. – Nemoj pokvariti ovaj predivan trenutak.
Min gaje pogledala. – Ne smeta ti?
– Zašto bi mi smetalo? – pitao je Cal.
– Pa, ona... – Min je prestala pričati.
– Je prošlost, – rekao je Cal.
– Dobro, – rekla je Min, pokušavajući ne osjećati sreću zbog toga.
– A što je s Davidom? – pitao je Cal.
– On čak nije ni prošlost, – odgovorila je Min. – Zaboga miloga, pa taj čovjek mi je donio snježnu kuglu s Eiffelovim tornjem.
– Trebali bismo im poslati bocu dobrog vina, – rekao je Cal.
– Zašto? – pitao je Tony.
– Kako bi se napili i opet vratili u krevet, – rekao je Cal. Pored sebe je ugledao Lizu, koja se mrštila. – Štoje sada?
– Ništa, – rekla je Liza. – Samo razmišljam.
– Pa, razmišljaj o nekom drugom, – rekao joj je Cal. – Razmišljaj o Tonyju.
– Tonyja sam već shvatila, – rekla je Liza. – Ali ti si mi ostao nepoznanica.
– Ja sam nepoznanica, – rekao je Tony povrijeđeno.
– Želiš li se večeras seksati? – pitala gaje Liza.
– Da, – rekao je Tony.
– Nisi nikakva nepoznanica, – rekla je Liza i opet se vratila Calu. – Imaš li ti neke slabosti?
– Da, Min, – rekao je Cal, smiješeći se prema Min. Liza je s gađenjem zažmirila. – Pokuša-vam se sjetiti jesam li te ikada uhvatila neopreznog.
– Pa, bilo je to onda kada me Bentlev pogodio lopticom u glavu, – rekao je Cal.
– Znam. – Liza se ispravila iza Calovog stolca. – Pjevanje. Nisi sramežljiv, ali ne želiš pje-vati. Zbog čega?
– Loš glas, – odgovorio je Cal.
Liza je pogledala Tonyja. – Je li to istina?
– Nije, – rekao je Tony. – Prestani ga gnjaviti.
– Ti se brini za svoje prijatelje, a ja ću za svoje, – rekla mu je Liza i opet se okrenula prema Calu. – A zašto onda ne pjevaš?
– Strah od nastupa, – rekao je Cal. – Ne mogu pjevati u javnosti.
– Ti? – rekla je Liza. – Nikada to ne bih pogodila. – Prekrižila je ruke. – A što je potrebno da bi ti zapjevao?
– Pištolj uperen u moju glavu, – odgovorio je Cal.
– Liza, – rekla je Min, ugledavši sjaj u Lizinim očima koji nikome nije donosio ništa dobro. – Zašto si zapela za to?
– Evo dogovora, – rekla je Liza, naginjući se preko Calovog ramena, a usta su joj bila blizu njegovog uha. – Ako sada zapjevaš, ovdje i pred svima...
– Neću, – rekao je Cal.
– ... više nikada neću ništa reći niti učiniti kako bih te razdvojila od Min.
Cal je jednu minutu nastavio šutke sjediti, a onda se obratio Min. – Drži li ona svoja obeća-nja?
– Naravno, – odgovorila je Min. – Što ne znači... Cal je pogledao gore u Lizu. – Što želiš ču-ti?
– O, pustit ću tebi da biraš, – rekla je Liza, uspravljajući se.
– Zašto ovo radiš, – pitala je Min Lizu.
– Zato što mu je sve do sada bilo prejednostavno, – rekla je Liza, promatrajući Cala. – Želim vidjeti što će sve učiniti za tebe.
– Nije mi baš bilo prejednostavno, – rekao je Cal.
– Ne moraš to učiniti, – rekla je Min Calu. – Stvarno to mislim.
– Zašto? – pitao je Cal. – Muškarci ženama već stoljećima pjevaju. To je jednako darivanju nakita.
– Kupi mi jedan lijepi privjesak za ključeve, – rekla je Min. Stavio je ruku na naslon njezi-nog stolca i nagnuo se naprijed.
– Obrati pozornost, Minnie, jer me ovakvoga više nikada nećeš čuti.
– Cal, – rekla je, ali onda je on počeo pjevati 'Love Me Ten-der', a njegov osmijeh se odlično uklapao u pjevačke sposobnosti, dok je produbljivao glas i zvučao kao, ne tako loša kopija, El-visa.
– Ne Elvisa, – progunđao je Tony, a Roger je zatresao glavom i smijući se gledao u strop, ali Min je ostala bez daha zato što je Calov glas bio predivan i zato što mu je, nakon prve strofe, osmijeh izlijedio i počeo je osjećati ono što pjeva. Svi ostali zvukovi su nestali i postojali su samo njih dvoje, kao da joj se zagledao u oči i zamolio je da ga voli, a ona je osjetila vrtoglavi-cu jer je to on stvarno mislio i što god se među njima dogodilo, ovo je bilo stvarno. Čak iako je to trajalo svega par trenutaka, bilo je to ono stvarno i on ju je volio, a to je bilo bolje od onoga stoje mogla usnuti i osjetila je bol u srcu, grčenje, jer ga je toliko voljela da nije mogla podnije-ti. Nemoj mi to raditi, pomislila je dok je pjevao, nemoj mi slomiti srce, ja to ne zaslužujem, molim te, nemoj i kada je završio sa svojom izvedbenom, tišina oko njih je postala zaglušna. O, Bože, pomislila je Min i pogledala ga u oči, u kojima je ugledala isto iznenađenje, kao i žaljenje i zbunjenost i zatim je pomislila, Nije to bio on, bila je to ona stvar koja nas progoni, on to nije mislio.
Tada je Diana rekla: – Opa, – a Liza je rekla: – Dobro, impresionirana sam, – a Min je zgra-bila svoju torbicu i izašla iz restorana.

http://www.book-forum.net

15Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:46 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 12
Min je pustila vrata restorana da se iza nje glasno zalupe i izašla na pločnik posve slijepa od velike potrebe za spasenje. Prekoračila je rubnik i zakoračila na kolnik, ali začula se truba jed-nog automobila zbog koje se trgnula i odmakla s kolnika, nakon čega se okrenula i naletjela na Cala.
– Žao mi je, – rekao je, držeći se za nju. – Što god da sam učinio...
– Povrijedit ćeš me, – rekla je bez daha.
– Što? – rekao je, izgledajući zapanjeno. – Neću. Nikada ne bih...
– Slomit ćeš mi srce, – rekla je Min, hvatajući zrak kao da jeca. – Zavoljet ću te i ti ćeš onda otići, kao što uvijek činiš, i mislim da te neću moći preboljeti, ako se samo jednom prepustim i zavolim te, mislit ću da će to biti zauvijek jer je tako duboko, već me sada malo boli jer sam si dopustila...
– Min, nikada te ne bih povrijedio, – rekao je Cal.
– Ne mislim namjerno, – rekla je Min. – Ali imaš me pravo ostaviti. Nikada mi nisi ni obe-ćao da ćeš ostati. Tako to uvijek biva. Predivan si, dobro nas poznaješ, i mi te zavolimo, a ti nas ostavljaš. Ja to ne mogu. Mogla sam si reći da je David bio idiot koji me nije poznavao, ali ti me dobro poznaješ.
– Min, čekaj, – rekao je Cal, pokušavajući je zagrliti.
– Ne, – rekla je Min, odmičući se. – Nitko me u životu nije poznavao tako dobro kao ti. Zbog nikoga u životu se nisam ovako dobro osjećala kao zbog tebe. Ti me poznaješ, znaš sve o meni i kada me ostaviš, ostavljat ćeš pravu mene, onu koju još nitko osim tebe nije vidio, eto koga ćeš odbaciti.
– Zbog čega si tako sigurna da ću te ostaviti? – pitao je Cal oštrim glasom.
– Zato što ti to radiš. Uvijek odlaziš. Hoćeš li mi sada obećati da me nikada nećeš ostaviti?
– Poznajem te samo tri tjedna, – rekao je Cal. – To bi bilo malo prenaglo, zar ne misliš tako?
– Da, – rekla je Min. – A čemu onda to udvaranje? Čemu pre-divne papuče i ona krasna pje-sma i... – Bespomoćno je zaklimala glavom. – Rekla sam ti da bismo trebali biti prijatelji, rekla sam ti...
– Ti želiš nešto više od prijateljstva, – rekao je Cal jednolično. – To je najgluplja izjava koju si mi rekla.
– Gledaj, nisam spremna za tebe, – rekla je Min. – Nisam pripravna. Kada si pored mene, ne znam se braniti. Napravila sam onaj plan i stvarno sam ga mislila provesti, a onda sam te polju-bila jer sam luda za tobom, što bi, opet, bilo sasvim u redu da se nisam zaljubila u tebe, ali eto, dogodilo se i sada znaš, dobio si me. – Prestala je pričati jer je počela zvučati histerično.
– Dobro, – rekao je Cal, stišćući vilicu. – Možda mi...
– Moram otići doma, – rekla je Min.
– Dobro, – rekao je Cal ponovno. – Možemo...
– Ne, – rekla je Min. – Diana će svakog trenutka izaći van kako bi me potražila i ona će me otpratiti doma. Otpratit ćemo jedna drugu.
– Min, – rekao je Cal.
– Samo nisam očekivala tu pjesmu, – rekla je Min. – Barem ne na način na koji sije otpjeva-o.
– Nisam ni ja, – rekao je Cal tmurno.
– Znam, – rekla je Min. – Vidjela sam ti to u očima. Nisi to mislio.
– Naravno da jesam, – planuo je Cal upravo kada je iz restorana izašla Diana. – Samo nisam znao da to mislim dok nisam otpjevao. Jebeni Elvis i njegove ljubavne pjesme.
– Pa, tako je to s Elvisom, – rekla je Min, konačno izgubivši živce. – Možeš se izrugivati do mile volje, ali on nikada nije lagao dok je pjevao, uvijek je to mislio. Nisu postojale nikakve proklete tajne...
– Kakve tajne? – pitao je Cal.
– ... ni proklete laži. Tako da, kad sljedećeg puta budeš namjeravala nekoga oboriti s nogu, nemoj se koristiti Elvisom.
Min se okrenula i pošla niz ulicu, a njezine potpetice su glasno odjekivale betonom.
– Znaš, želio sam samo malo mira i tišine, – po vikao je Cal za njom. – Ali ne, morao sam dobiti tebe.
Diana je potrčala za njom daje sustigne.
– Zašto si se uzrujala? – pitala ju je Diana kad ju je sustigla. Preko ramena je pogledala Cala. – To je bilo nešto najromantičnije što sam u životu čula.
– Znam, – rekla je Min, ubrzavši korake.
– Što je bilo? – pitala je Diana.
Min je stala. – Reći ću ti ako ti meni kažeš što je s tobom i Gregom.
Diana se ugrizla za usnu. – Ti prva.
– Od prve večeri kad me Cal pokupio? – pitala je Min. Di je potvrdno klimnula glavom.
– Učinio je to jer se David kladio s njim u deset dolara da me neće uspjeti odvući u krevet u roku mjesec dana, – rekla je Min.
– Ne, nije istina, – rekla je Diana uvjereno.
– Čula sam ga, Di, – rekla je Min. – Napravio je to. Znam da sada ima nešto više od toga, ali poznajem ga samo tri tjedna i već sam izgubljena u njegovoj nazočnosti, a to je jednostavno preveliki rizik. On jednostavno... stalno ostavlja žene. Greg je u vezi toga bio u pravu. Ne želim se dovesti u poziciju da moram umrijeti ako me ostavi, a do toga bi sigurno došlo. – Osjetila je naviranje suza i brzo se sabrala. – I onda mi kučkin sin počne onako pjevati i ja... On je previ-še...
– Opasan, – rekla je Di. – Zato sam ja izabrala Grega. Znam da on nikada neće biti opasan.
– Što se dogodilo? – pitala je Min.
– Mislim da se više ne želi oženiti, – rekla je Di i Min je u njenom glasu osjetila bol. – Pitala sam ga, rekla sam mu da vjenčanje možemo odgoditi, ali on uporno govori daje spreman, daje to ono što želi, a ja mislim daje to samo zato što ne može podnijeti da sve oko sebe razočara, ali on...
– Što vi radite? – pitao je Tony izlazeći iz mraka, zbog čega su obje vrisnule. – Stojite ovdje i čekate da budete opljačkane?
– I sada smo to konačno dočekale? – pitala je Min, pokušavajući povratiti dah.
– Cal me poslao, – rekao je Tony. – Ne voli da same idete doma. I zato ste dobile mene.
– Ne moraš, – rekla mu je Min.
– Šališ se? Nalazim s dva komada u mraku, – rekao je Tony.
– Bit će nam fenomenalno samo dok to dobro zamislim.
– On se šali? – pitala je Di.
– Mislim da ne, – odgovorila je Min. – Možeš li me u toj svojoj maštariji zamisliti deset ki-lograma lakšom?
– Ne mogu, – rekao je Tony. – Zamišljam te upravo onakvu kakva i jesi, draga. Nemoj ovo reći Calu, inače će mi razbiti zube.
– Tvoji zubi su sigurni, – rekla je Min i ponovno počela hodati.
– I što ćemo raditi u toj maštariji? – pitala je Di Tonyja dok su koračali pokraj Min.
– Pa, prvo bismo pročitali dobru knjigu jer znam da otmjene žene poput vas vole muškarce koji čitaju, – rekao je Tony.
Min gaje primila za ruku. – Hvala ti što si nas dopratio doma.
– Sve za tebe, mala, – rekao je Tony, potapšavši je po ruci i potom je nastavio sa svojom maštarijom, a Min se nastavila držati za njega, pokušavajući ne razmišljati o tome od čega je upravo otišla.
U restoranu, David je trijumfirajuće pogledao u Cynthie i rekao: – Uspjeli smo.
– Ne, – rekla je Cynthie posve blijedog lica. – Nije to zbog nas.
– Min je bila ljubomorna, – rekao je David, osjećajući se puno bolje nego proteklih tjedana. – A onda je Cal napravio budalu od sebe s tom glupom pjesmom i osramotio je. Bila si u pravu što se tiče nas... – Mahnuo je rukom i u sebi dodao,... jer smo imali najbolji seks u povijesti svijeta. Bože, kako je bilo dobro.
– Željela bih da je to istina, – rekla je Cynthie, još uvijek zureći u vrata.
– Znaš da se sada vani svađaju, – rekao je David. – Zašto nisi sretna?
– Postoji jedna vrsta svađe koja je, na neki način... prilagodba veze, – rekla je Cynthie tmur-no. – Ljudi se svađaju, onda se prilagode i još više se zbliže. Onda se opet svađaju i prilagode. Uvijek nastaje kompromis. I svakog puta postaju sve bliži.
– Svađanje je dobro? – pitao je David. – To je glupost.
– David, kada je seks najbolji? – pitala je Cynthie. – Poslije svađe. Seks pomirenja. To je za-to što postaješ još bliskiji s tom osobom. Ako se radi o pravoj vrsti svađe. Morat ćeš što brže poduzeti neke korake ako je ona uistinu uzrujana zbog njega.
– Sutra ću je nazvati, – obećao je David. – Trenutno je jako osjetljiva. Bolje daje pustim da se smiri.
Cynthie je opet pogledala prema vratima. – Dobro. Budi oprezan.
– Prestani, – rekao je David, stavljajući ruku na njezinu. – Pobijedili smo.
Cynthie je zatresla glavom. – Večeras nitko nije pobijedio.


Kasnije te večeri, nakon što su Min i Diana složile dvjesto kutijica i razgovarale o vjenčanju, a ne o Gregu ili Calu, Diana je otišla u krevet, a Min je ostala sjediti sama na kauču, s Elvisom u krilu, pokušavajući shvatiti gdje je pogriješila. Možda nije trebala pristati na onaj piknik u parku, nije mu trebala uzvratila poljubac, niti ga uopće poljubiti, da bar nije upoznala Harryja. Definitivno bi bilo bolje da nije upoznala Harryja. Možda odmah u početku nije trebala misliti da je tako vraški pametna i da će moći nadigrati Davida i Cala. Možda je trebala imati dovoljno zdravog razuma i ne otići do njih u onom prokletom baru, onda ga ne bi morala pogledati, kao niti čuti za onu vražju okladu. Bilo je teško sada točno odrediti u kojem je trenutku izgubila razum i postala luda, ali uporno je nastavljala misliti da će, kad otkrije gdje je pogriješila, shva-titi što se uopće dogodilo i onda će moći sve to prekinuti...
Netko je pokucao na vrata, a kad ih je Min otvorila, ugledala je Bonnie u njezinom kućnom ogrtaču, a u ruci je držala čajnik. – Napravila sam kakao, – rekla je i Min je osjetila suze u oči-ma. – O, dušo, – rekla je Bonnie i ušla unutra, zagrlivši Min slobodnom rukom. – Hajde. Tre-bamo samo razgovarati o tome.
– Mislila sam da sam prepametna, – rekla je Min, boreći se da zadrži miran glas. Drhtavo je udahnula. – Stalno sam mislila da imam sve pod kontrolom.
– Mislila sam da ti prilično dobro ide, – rekla je Bonnie, stavljajući čajnik na stolić u dnev-noj sobi. Iz svakog džepa je izvadila po jednu šalicu i Mm joj se kroz suze nasmijala.
– Gdje je Roger? – pitala je Min. – Ne bih...
– Dolje je, spava, – rekla je Bonnie, podižući čajnik. – Zabrinut je za tebe, ali uskoro će po-noć i prepustio se svojem zdravom osmosatnom spavanju.
Min se opet nasmijala i potom šmrknula. – Da sam bila barem malo pametna, one prve veče-ri bih ugrabila Rogera.
– Roger bi ti bio strašno dosadan, – rekla je Bonnie, pružajući joj napunjenu šalicu. – Kao što bih ja već do sada Cala gurnula pod autobus.
– Napravila bi to? – pitala je Min.
– O, molim te, onolika gluma? – rekla je Bonnie. – Ti imaš jednog uplašenog muškarca. Ja za to nemam vremena. Ja želim djecu, a ne želim se udati za dijete.
– On je dobar momak, Bon. – Min je kušala kakao i odmah se počela osjećati bolje.
– Znam, – rekla je Bonnie. – I jednog dana će odrasti i postati dobar muškarac. A u međuv-remenu, slomio ti je srce i ljuta sam na njega.
– Ne, nije, – rekla je Min. – Pokušao je ne biti sa mnom.
– Ne, nije. – Bonnie je sjela pored nje na kauč sa svojom šalicom u rukama. – Imao je mnoš-tvo prilika maknuti se od tebe, a on ih je sve propustio samo kako bi bio s tobom.
– To je zato što me nije mogao šarmirati, – rekla je Min. – Nije kao...
– O, prestani biti tako naivna, – rekla je Bonnie, a Min je naglo podigla glavu i preplašila El-visa. – Pa, samo se čuj. Očajna si, ali zbog toga nije kriv ni on niti ti. Pa, zajebi to.
– Bonnie, – rekla je Min zaprepašteno.
– Sto ti želiš, Min? – pitala ju je Bonnie. – Da je život bajka, da uistinu postoji sretan završe-tak, što bi ti željela?
– Željela bih Cala, – odgovorila je Min, osjećajući sram čak i dok je to izgovarala. – Znam da je to...
– Nemoj, – rekla je Bonnie podižući ruku. – Zašto ga želiš?
– O, zato što je bio zabavan, – rekla je Min, smiješeći se dok je treptanjem tjerala suze, jer je bila tako površna. – Bio je jako zabavan, Bonnie. I zbog toga sam se savršeno osjećala. Nikada nisam bila debela kad sam bila s Calom.
– Nikada nisi debela ni kada si sa mnom i Lizom, – rekla je Bonnie.
– Znam, – rekla je Min. – On je bio skoro poput tebe, samo što mu nisam mogla vjerovati i što me strašno uzbuđivao.
– Možda te zato uzbuđivao, – rekla je Bonnie. – Bio je netko s kime se nisi mogla nositi.
– Aha. – Min je spustila glavu na naslon kauča. – Bio je uzbudljiv. Nikada nisam znala što će sljedeće učiniti. Baš kao niti on sam. Hranili smo jedno drugo. Kako smo bili glupavi.
– Da sam na tvom mjestu, ne bih upotrebljavala prošlo vrijeme, – rekla je Bonnie. – Vratimo se sada na bajku. Ispričaj mi svoje viđenje sretnog završetka.
– Nemam takvo viđenje, – rekla je Min. – Zbog čega ga nikada neću ni doživjeti.
– Moje je, – rekla je Bonnie, – da se udam za Rogera i da dobijemo četvero djece. Živjeli bi-smo u lijepoj kući u nekom dobrom predgrađu s odličnom školom, ali ne onakvom u kojoj svi nose suknje.
– Ima smisla, – rekla je Min, i otpivši gutljaj svog kakaa.
– Ja bih bila majka domaćica, – rekla je Bonnie, – ali zadržala bih nekoliko klijenata, par na-jomiljenijih, i pazila bih poput sokola na njihove papire i račune kako ne bih izašla iz štosa. I kada bi se za mene pročulo da sam tako dobra i djeca narastu, uzela bih još klijenata, jer postoji toliko ljudi koji umiru od želje za mnom.
– To nije bajka, – rekla je Min, odloživši svoju šalicu na stol. – To se sve može dogoditi.
– A naša kuća, – rekla je Bonnie, kao da je nije ni čula, – postaje mjesto u kojem se svi osje-ćaju kao kod kuće, za praznike i svačije rođendane, svi dolaze kod nas. I pripremali bismo one velike večere i svi bismo sjedili oko stola, prava obitelj. A ti i Liza i Cal i Tony, svi biste bili kumovi našoj djeci i svakog puta kada bi u školi imali neko natjecanje, svi biste došli kod nas i navijali za njih...
– Ja ću biti tamo, – rekla je Min, pokušavajući ne zaplakati.
– ... i više nitko od nas nikada ne bi bio sam jer bismo imali jedni druge, – rekla je Bonnie. – Voljet ćeš ti moje unuke, Min. Vodit ćemo ih u kupovinu cipela.
– O, Bonnie, – rekla je Min i spustila glavu na jastučić, nakon čega je zajaukala, a Bonnie ju je gladila po kosi kako bije umirila.
Kad se Min, nakon nekoliko jecaja, sabrala, Bonnie joj je smireno rekla: – A sada si ti na re-du.
– Ne mogu, – rekla je Min.
– Pa, svejedno hoćeš, – rekla je Bonnie. – Počinje s Calom, zar ne?
– Zašto? – Min se uspravila i sjela, obrisavši podlakticom vlažno lice. – Zašto uvijek mora počinjati s nekim muškarcem?
– Zato što je to bajka, – rekla je Bonnie. – Sve počinju s princem. Ili da si Shanna, onda bi u igri bila princeza, ali svejedno. Počinje s velikim rizikom. Ti si posve sama i sjediš na kamenu, ili u tvom slučaju, na kauču, i onda dojaše taj frajer i odjednom se pred tobom stvori cijela tvoja budućnost...
– A što ako je on pogrešan? – pitala je Min. – Da ovo na trenutak i prihvatim, što uopće ne radim, ali pretpostavimo da cijela ta stvar počinje s princem, kako možeš razlikovati princa od...
– Zvijeri? – pitala je Bonnie. – Dušo, svi su oni zvijeri.
– Roger nije, – rekla je Min.
– O, molim te, – rekla je Bonnie. – Ona sada tamo dolje hrče poput medvjeda, – i Min se na-smijala usprkos očima punim suza. – Stvarno misliš daje Cal pogreška?
Min je progutala knedlu. – Pa, logički...
– Nemoj me tjerati da te zalijem kakaom, – rekla joj je Bonnie.
– A što trebam reći? – pitala je Min. – Kako da znam?
– Ispričaj mi svoju bajku, – rekla je Bonnie. – To će ostati samo između tebe i mene, nitko drugi neće saznati za nju. Kada bi mogla imati što god poželiš, bez ikakvih objašnjenja, bez logike, jednostavno što god...
– Cal, – rekla je Min. – Znam da je to glup...
– Prestani, – rekla je Bonnie. – Bože, ne možeš čak ni maštati bez odvagivanja. Ispričaj mi svoju bajku.
Min je opet osjetila naviranje suza i zato je uzela Elvisa u krilo kako bi se sabrala. – Radi se o Calu. I on me voli toliko da ne može podnijeti, baš kao i ja njega. I...uh, – progutala je suze, – ... mi, uh, pronađemo tu odličnu kuću, ovdje u gradu, možda i u ovoj ulici, jednu od onih starih građevina u kojoj je moja baka nekad živjela. To bi mi se sviđalo. S dvorištem kako bi Elvis mogao raznositi stvari. I možda bismo imali psa, jer ja volim pse.
Bonnie je klimnula glavom, a Min je šmrcnula.
– I ja i dalje radim jer volim svoj posao, kao i Cal jer i on voli ono čime se bavi. – Uzdahnu-la je. – I ponekad me nazove i kaže: 'Minnie, mislio sam na tebe, nađimo se u kući za dvadeset minuta', i ja se odem naći s njim i zatim vodimo ljubav i predivno se osjećamo, točno usred dana... – Zastala je kako bi šmrcnula, a Bonnie je odobravajuće klimala glavom.
– I ponekad odemo u Emilio's, nađemo se tamo sa svima vama, može i svake srijede, svi se sretnemo i smijemo se i prepričavamo dogodovštine iz naših života, a kada ti i Roger budete dobili djecu, Emilio bi dodao još stolova i s nama bi jeli i on, njegova žena i djeca također i Brian bi nas posluživao i ponekad bi odlazili do tvoje kuće...
Bonnie se nasmiješila i odobravajuće klimala glavom.
– ... i dečki bi gledali utakmicu uz pivo i gunđanje, a ti i Liza i ja i Emiliova žena bismo sje-dile u kuhinji, jedući čokoladu i razgovarajući o svim stvarima koje smo radile i smijale bismo se... – Min je još jednom duboko udahnula, shvativši da još uvijek plače.
– Onda bismo Cal i ja otišli doma, – rekla je dok joj je glas pucao, – i bili bi sami nas dvoje i još bismo se zajedno malo smijali i držali se i jeli i vodili ljubav i gledali glupe filmove i sa-mo... bili jedno s drugim. Osjećali bismo se dobro samo zato što smo zajedno. – Ponovno je obrisala oči. – To je sve što mi je potrebno. Nas dvoje, razgovaramo, smijemo se i kuhamo. Jako je jednostavno.
Drhtavo je udahnula i susrela Bonnien pogled. – To mogu imati, je li tako?
– Tako je, – odgovorila je Bonnie.
– Ali samo ako je Cal onakav kakav želim da bude, – rekla je Min.
Bonnie je potvrdno klimnula glavom.
– Znači samo ću morati vjerovati daje on onakav kakav mislim da jest, a ne onakav kakav on sam misli daje, – rekla je Min.
– Veliki rizik, – rekla je Bonnie.
– Pitaš li se ikada što se događa nakon sretnog završetka? – pitala je Min. – Nakon vjenčanja i kad svi ljudi iz grada odu svojim kućama? Jer tada priča završava. Sva pitanja i udvaranje i traume. Od tada pa nadalje samo se motaju oko dvorca i laste sve one tastere koje su dobili na poklon.
– To bi dosta ovisilo o princu, – rekla je Bonnie. – Davida bih mogla zamisliti kako lasti sve te tostere.
Min se nasmijala usprkos sebi.
– Ali Tony bi ih sve spojio žicama tako da bi svi u različitim intervalima izbacivali pečeni kruh, – rekla je Bonnie i Min se opet nasmijala.
– A Cal bi se kladio na to, – rekla je Min, sada se istovremeno smijući i plačući, – ali samo kada bi Tonyja vidio barem tisuću puta kako to radi, nakon čega bi izračunao svoje izglede za pobjedu.
– A Roger bi oko svega razvukao žutu vrpcu kako nitko ne bi stradao od letećeg kruha, – re-kla je Bonnie s ljubavlju.
– A Liza bi smislila kako unovčiti cijelu tu stvar, – rekla je Min. – A ti bi se pobrinula da Tony povoljno kupuje kruh i zaradu pametno ulaže.
– A ti bi sve to promatrala, izračunala rizik i rekla nam što smo propustili, – rekla je Bonnie.
– Znaš, ta stvar s tosterom bi se možda i isplatila, – rekla je Min. – Tony je lud, ali ideje su mu uvijek dobre.
Bonnie je potvrdno klimnula glavom.
Min se ugrizla za usnu i progutala još suza. – Želim bajku.
– Okej, – rekla je Bonnie. – Sada samo trebaš shvatiti kako doći do nje.
– Aha, – rekla je Min. – To mogu učiniti. Moram samo malo razmisliti. – Pogledala je u Bonnie. – Hoćeš li me zaliti kakaom?
– Neću, – rekla je Bonnie. – Jedinu nelogičnost koju moraš učiniti jest vjerovati. Nakon toga će ti trebati mozak.
– O, dobro, – rekla je Min. – Mozak, imam. Veću vjeru, upravo dobila. Plan, još uvijek u iz-radi.
Bonnie je opet klimnula glavom. – Možeš li sada zaspati?
– Aha, – rekla je Min, ponovno brišući suze. – Zašto ne mogu prestati plakati?
– Kada si se zadnji puta isplakala? – pitala je Bonnie.
– Ne sjećam se, – odgovorila je Min.
– Kada ti je posljednji puta bilo stalo do nečega da si morala plakati? – pitala je Bonnie.
– Ni toga se ne mogu sjetiti, – rekla je Min zatečeno.
– Pa onda imaš dosta toga za nadoknaditi, – rekla je Bonnie, ustajući se. – Ja moram otići dolje i spavati s medvjedom.
Min joj se nasmiješila. – Nemoj od mene očekivati sažalijevanje jer ti imaš Rogera.
– Ne očekujem to, – rekla je Bonnie. – Od tebe očekujem da mi za vidiš preko svake mjere.
– I zavidim, – rekla je Min, razmišljajući o muškarcu kojega je ostavila stajati na mjesečini. – Ali ja želim Cala.
Cal nije nazvao i to je bilo sasvim u redu, govorila si je Min, jer će ga ionako vidjeti na pro-bnoj večeri, budući da nije nazvao i otkazao dolazak, a osim toga, nije imala puno vremena razmišljati o njemu jer je vjenčanje bilo udaljeno samo četiri dana, osobito otkad je svakog da-na počela primati desetke telefonski poziva svoje uspaničene sestre i u svakom slučaju joj je bilo bolje bez njega, koji bi joj odvraćao pozornost od svega. Nedostajao joj je.
Nedjelja, stalno si je ponavljala, u nedjelju će sve ovo završiti, Diana će biti udana i onda ću moći srediti vlastiti život. Jedino nije bila sigurna u onaj dio 'Diana će biti udana', ali budući daje Diana uporno inzistirala da je njezina veza poput bajke, Min nije mogla nešto bitno učiniti, osim držati je za ruku, podupirati i slušati. Tako da je oraspoložila Dianu, u četvrtak otišla na njihovu uobičajenu Ako večeru i sa sobom ponijela ostatak kutija sa sladoledom, kojega joj je Cal donio, rekla je Lizi da se nema potrebe ispričavati zato što je natjerala Cala da zapjeva, bu-dući da je njihova svađa bila neizbježna i pokušala pronaći način na koji će ispraviti stvar bez da ga zapravo vidi ili razgovara s njim.
Ali u subotu ujutro, morala je zbog Harryja otići na bejzbol, tako daje obula svoju najnoviju obuću – prozirne plastične natikače s tankom potpeticom i trešnjama na remenu preko prstiju – i stigla je u park nekoliko minuta nakon početka igre. Pronašla je mjesto s jedne strane tribina, istovremeno pokušavajući ostati ne-primijećena, iako je mahala Harryju, ali Bink ju je vidjela i rukom joj pokazala da joj se pridruži. Min joj se nasmiješila i potom shvatila da je muškarac koji sjedi pored nje, Reynolds. Ovo mora biti neka osveta, pomislila je i popela se više kako bi im se pridružila.
– Kako stojimo? – pitala ga je.
– Ova djeca ne znaju igrati, – rekao je Reynolds, klimajući glavom. – Nemaju nikakve disci-pline.
– Pa, znaš, ipak su to osmogodišnjaci, – rekla je Min.
– Disciplini se uči još u djetinjstvu, – rekao je Reynolds, ne-naklono je gledajući i Min je pomislila, Evo, propade šansa za naše zbližavanje. Dolje na terenu, Bentlev nije uspio uhvatiti loptu i lopta se otkotrljala do Harryja, koji ju je podigao i bacio prema bazi za koju je mislio daje prikladna.
– O, zaboga, Harry, – rekao je Reynolds glasno.
Min je ugledala Cala na jednoj strani terena i osjetila iznenadno grčenje u trbuhu. Smiješno, rekla je samoj sebi i progutala knedlu. Raširio je ruke prema Harryju, kao da mu govori, Sto je to bilo?, a Harry je samo slegnuo ramenima i ponovno čučnuo dolje. Cal je zaklimao glavom, ali Min je prema položaju njegovih ramena mogla vidjeti da nije ljut. Kad se okrenuo, cerio se, a zatim ju je ugledao i osmijeh mu je nestao s lica i ona je u želudcu osjetila njegovo odbijanje.
O, joj, pomislila je i pogled usmjerila prema klupi za odmaranje igrača na kojoj je sjedio Tony, jedući hot-dog i klimajući glavom, a Liza je sjedila pored njega s bradom naslonjenom na ruku. Skroz na kraju tribina je sjedila Bonnie koja je Rogeru pričala nešto. Min je poželjela biti dolje s Bonnie ili s Lizom, ili još bolje, željela je biti u kupovini cipela. Htjela je biti bilo gdje osim ovdje i gledati u nešto što ne može imati. Ili jednostavno nije imala dovoljno hrabrosti da pođe za tim. Zapravo je to bilo isto.
Kroz cijelu igru je Reynolds uporno nastavljao izražavati gađenje prema igračima općenito i zbog toga nije stekao prijatelje u roditeljima, koji su sjedili na tribinama i bio je toliko naporan da ga je Min poželjela gađati s nečime. Bink je postajala sve bezizražajni-ja i Min se pitala zaš-to ga uopće trpi. Ja bih ga već davnih dana napucala.
Dolje na terenu, Harry je došao do pozicije i uzeo palicu. Pogledao je gore prema njima i Min mu je mahnula, smiješeći se. Dva puta je palicom udario po terenu i zatim je podigao ra-mena i uozbiljio se. A kad je loptica doletjela, promašio ju je.
– Hajde, Harry, – vikao je Reynolds. – Znaš ti bolje od toga. Samo se ne trudiš.
Začepi, Reynolds, pomislila je Min.
Dolje na terenu, Harryjeva ramena su se malo skupila, a gore na tribinama, Bink je postala još mirnija.
Harry je promašio i sljedeću lopticu i Reynolds je povikao: – Koncentriraj se, Harrison! Ne možeš stalno zamahivati poput glupana. Razmišljaj, – i Min je vidjela kako Cal ozbiljno pogle-dava prema svom bratu.
Možda bi se sada trebao smiriti, Reynolds, pomislila je Min, a zatim se Harry ukočio i za-mahnuo tako loše da nije bio ni blizu loptice, a Reynolds se ustao i glasno povikao: – Harry, to je bilo glupo, kvragu, zar ništa ne možeš napraviti kako treba? – i Harry se sledio, njegova sitna ramena su ostala nepomična i Cal je napustio teren, krećući se ravno prema svom bratu, s bije-som u očima.
– Ne, ne, – rekla je Min uspaničivši se kad se Cal počeo penjati tribinama. Ustala se i stala pred Reynoldsa i snažno ga udarila šakom u ruku.
– Hej! – rekao je Reynolds, hvatajući se za ruku.
– Ti si jadna isprika za roditelja, – rekla mu je tiho. – Nikada ne smiješ svoje dijete ovako ponižavati. – Povisila je glas i povikala: – Harry je jako pametan, on je uvijek pametan, – a po-tom je prošaptala: – Ali ti si najgluplji kučkin sin kojega sam upoznala.
– Molim? – rekao je Reynolds bijesno.
– Stvarno si jadan, kretenu, – prošaptala mu je Min, naginjući se bliže. – Trebaš se ispričati svom djetetu, onome kojega si ponizio pred svim njegovim prijateljima i ako misliš da si ispao heroj pred ovim ljudima, jako se varaš.
– Prešla si granicu, – rekao je Reynolds, ali sada je izgledao nervozno, krajičkom oka pogle-davajući druge roditelje oko sebe, koji očito nisu bili zadovoljni. Zatresao je glavom, pokušava-jući se razmetati. – Što ti do vraga misliš, tko si ti?
– Pa, za početak, ona je žena koja ti je upravo spasila glavu, – rekao je Cal stavši iza nje. – Jer sam je namjeravao baciti s tribina dok ona nije stala ispred tebe.
– Ti, – rekao je Reynolds, gledajući pored Min. – Kao da bi mi ti mogao nešto napraviti. Ne možeš čak ni ovu djecu naučiti...
– O, prestani već jednom, – rekla je Min. – Znaš da si zeznuo i sada je najbolje kriviti svog brata?
– Slušaj, – rekao je Reynolds upirući prstom u nju.
– Znaš, Reynolds, – rekao je Cal. – Kad se vratiš doma, shvatit ćeš da si danas svome djetetu priuštio ono što smo nas dvojica cijeloga života dobivali. A iako si mulac, nisi zao mulac i zbog toga bi trebao dobro razmisliti o svojim roditeljskim sposobnostima. U međuvremenu, izazivaš nekoga tko je trenutno jako bijesan. Da sam na tvom mjestu, povukao bih se.
– Idemo kući, – rekla je Bink.
– Ne vidim zbog čega... – počeo je Reynolds, a onda ga je Bink pogledala svojim sivim i vr-lo hladnim očima.
– Odlazimo, – rekla je, – kući gdje ćemo razgovarati o ovome. Min, hoćete li se ti i Cal pob-rinuti da Harry sigurno stigne kući?
– Hoćemo, – rekao je Cal stojeći iza nje i Min je potvrdno klimnula glavom, tresući se sada kad je prošao prvi nalet adrenalina. Zakoračila je u stranu, vrativši se na svoje mjesto, osjećaju-ći se nevjerojatno naglom, da ne kaže grubom i kada se okrenula i sjela, Cal se već počeo spuš-tati tribinama, a Reynolds i Bink su ga slijedili.
Stojeći dolje na terenu, Harry im je okrenuo leđa, ali Tony je razgovarao s njim, tako daje sve bilo u redu. Naravno, Tony mu je vjerojatno govorio kako mu je otac kreten, ali koliko se Min ticalo, i to je bilo sasvim u redu.
Pogledala je prema Cynthie, koja je izgledala zamišljeno. – Bok, – rekla je Min, duboko uz-dahnuvši. – Uživaš u predstavi?
– Ja to ne bih učinila, – rekla je Cynthie, – ali dobro za tebe. Imaš više hrabrosti od mene.
– Nije se tu radilo o hrabrosti, – rekla je Min. – Vjerojatno sam pretjerano reagirala.
– Nisi, – rekla je Cynthie. – Cal je pretjerano reagirao, ali nije si mogao pomoći. Reynolds igra po obiteljskim pravilima i to Cala izluđuje. Ne podnosi kad mu netko kaže daje glup.
– Često su im to govorili kad su bili djeca? – pitala je Min.
– Mislim da su obojica imala lošije djetinjstvo nego što možemo i zamisliti, – rekla je Cynthie. – Ali to ne znači da možeš udariti brata pred svojim nećakom.
– Vjerojatno ga ne bi ni udario, – rekla je Min.
– Ne znam, – rekla je Cynthie. – Ali sada si ti loša osoba cijeloj obitelji, a ne on. Što znači da si mu učinila uslugu.
– Ja se ionako nisam svidjela njegovoj obitelji, – rekla je Min.
– Njegovi roditelji me mrze.
– Mislim da oni nikoga previše ne vole, – rekla je Cynthie. – Oni su jako koncentrirani samo na sebe. Nisu okrutni. Samo što na druge ne obraćaju pozornost.
– Tako znači, – rekla je Min. – Ti si psiholog, točno? Što da napravimo za Harryja?
– Cal će se pobrinuti za to, – rekla je Cynthie, klimajući glavom prema terenu gdje su sada Harry i Cal sjedili na klupi. Nakre-nula je glavu i pogledala Min. – Bilo je duplo gore jer si ti bila ovdje, znaš. Harry je tako zaljubljen u tebe, a tako je osramoćen... – Zatresla je glavom i uzdahnula. – U pravu si. Reynolds je kreten.
– Je li to stručan termin? – pitala je Min.
– U Reynoldsovom slučaju jest, – odgovorila je Cynthie.
Dolje na klupi za odmor igrača, Tony je sjeo pored Lize, rekavši: – Znaš, uvijek sam mislio da bih želio tvoju pomoć u slučaju da se ikada potučem u nekom baru, ali sada te je Min pretek-la.
– Ja se ne bih zezala s njom, – rekla je Liza. – Taj tip je totalni gubitnik.
– Aha, – rekao je Tony s pogledom usmjerenim prema terenu.
– Ali Harry će biti okej. Na svojoj strani ima Cala, Min i Bink. Ja bih uz njih bio siguran. Isuse, pogledaj ovo. – Povisio je ton. – Hej, Soames, gledaj kamo bacaš loptu. – Zaklimao je glavom, ali je svejedno nastavio gledati Soamesa, spreman pomoći u svakom trenutku.
To je bio pravi Tony, pomislila je Liza. Ponašao se frajerski, ali ako bi ga netko zatrebao, uskočio bi u pomoć. Stvarno će joj nedostajati.
– Tony, – rekla je nakon što je zagrizao hot-dog, čekajući da prožvače, nadajući se da će ta-ko ublažiti udarac. – Mi nećemo uspjeti.
– Koji je bio prvi znak po kojem si to shvatila? – pitao je Tony s punim ustima, a pogled mu je još uvijek bio usmjeren na teren.
Liza je izdahnula s olakšanjem. – Nije da ti nisi odličan...
– Znam. – Tony je progutao zalogaj i opet zagrizao hot-dog. Na terenu je jedan klinac pro-mašio lopticu, a on je zažmirio i rekao: – Isuse.
– Jednostavno smo se nas troje upleli u tu cijelu situaciju, – rekla je Liza, a Tony je prestao žvakati i pogledao je. – Mislim na nas tri, vas trojicu. Ma znaš.
– Točno. – Tony je nastavio žvakati i promatrati teren.
– Bonnie i Roger, – rekla je Liza, – malo jesu jezivi, ali Bonnie nikada ne griješi.
Tony je progutao. – Kao ni Roger. Bit će oni dobro. Liza je klimnula glavom. – A Min i Cal... pa, ne znam, ali on je ne želi iskoristiti i zato se i odatle moram maknuti.
– Dobro. – Tony je još jednom zagrizao, škiljeći gledajući teren.
– Ali ti i ja smo gotovi, – završila je Liza.
– Aha. – Tony je i dalje zurio u teren. – Taj klinac uopće nema ruku.
– Drago mi je što ovo ovako dobro prihvaćaš, – rekla je Liza iznervirano.
Tony je slegnuo ramenima. – Sviđaš mi se, ali ti uvijek žuriš nekamo, uzrokuješ turbulenci-je, a ja volim svoju stabilnost.
– Teorija kaosa, – rekla je Liza.
– Aha, – rekao je Tony. – Sustavi s turbulencijama se ili penju na višu razinu ili propadaju. Mi smo propali. Osim toga, ti mrziš sport. Velika stvar. Nitko nije ljut. Stoje tako čudno?
– A zašto onda ti nisi prekinuo! – pitala je Liza iznervirano.
– Svidio mi se seks. O, kvragu. – Tony se namrgodio gledajući prema terenu na kojem je je-dan dječak pošao hvatati loptu bez rukavice. – Znaš, neka djeca jednostavno ne bi trebala igrati bejzbol.
– Zapravo, i meni se jako sviđao seks, – rekla je Liza, razmislivši o tome.
– Kad god poželiš, – rekao je Tony. – E, to je pravi udarac. – Podigao je bradu i povikao: – Odličan udarac, Jessica!
Jessica mu je mahnula i vratila se u svoj položaj, zaboravivši na Tonyja.
Jessica nije glupa, pomislila je Liza. – Stvarno mi se sviđaš, – rekla je Liza Tonyju, a on ju je pogledao i nacerio se.
– I ti meni, draga, – rekao je. – Ako ikada zatrebaš nekoga da ti isprebija frajera, nazovi me.
– Hvala ti, – rekla je Liza dirnuta. – Ako ikada zatrebaš nekoga da ti išamara ženu, javi se, imaš moj broj.
– Stvarno? – Tony je malo živnuo. – Smijem li gledati?
– I zbog ovoga se više nećemo seksati, – rekla je Liza. – Znači, ti si okej?
– Jesam, – rekao je Tony i zatim povikao: – Ne, ne, ne, – prema terenu.
Liza se ustala i poljubila ga nasred glave. – Nemoj biti zao prema ovoj djeci,– rekla mu je prije nego što gaje ostavila. – Oni će narasti i biti vlasnici kompanija za koje ćeš ti raditi.
Nekoliko minuta prije završetka igre, Min je otišla dolje do ograde gdje je Cal bio naslonjen na klupu. Jednu minutu je samo stajala tamo, nesigurna što treba učiniti i potom pročistila grlo.
– Ono je bilo dobro, mislim na to što si rekao Reynoldsu, – rekla je hvatajući se prstima za ogradu. – Stvarno dobro.
Cal je pogledao na teren.
Pogledaj me, kvragu, pomislila je Min i počela tražiti nešto što će mu uhvatiti pozornost. – I... stvarno uzbudljivo, – lagala je i progutala knedlu. – Jako sam se uzbudila. Da nije bilo toliko puno ljudi, napravila bih to s tobom ovdje na klupi.
Cal je stajao vrlo mirno i potom se okrenuo prema njoj, a lice mu je još uvijek bilo drveno.
Uh huh, pomislila je.
– Daj mi pet minuta, – rekao je. – Raščistit ću ovo mjesto. Min je s olakšanjem izdahnula. – Zabrinula sam se već.
– Oprosti. – Cal je došetao do nje i nagnuo se na ogradu kako bi razgovarali, gurajući svoje prste kroz rupe u ogradi kako bi dotaknuo njezine. – Vratila mi se ružna uspomena.
– Tvoj tata. – Min je ispreplela prste preko njegovih, jer joj se činilo tako ispravnim dodiri-vati ga. – To sam shvatila. Je li Harry dobro?
– Nije, – rekao je Cal. – Ali preživjet će.
– Ne znam hoće li Reynolds, – rekla je Min. – Bink je izgledala poput Anđela smrti.
– Gotov je, – rekao je Cal. – Ali to Harryju ne pomaže puno.
– Zašto se udala za njega? – izletjela se Min. – Oprosti, ali...
– Zaslijepio ju je šarmom. – Cal joj se ukočeno nasmiješio. – Upoznao ju je na koledžu, sa-mo jednom pogledao na njezin novac i zatim na nju bacio sve s čime je raspolagao. Nikada nije imala šanse da se izvuče.
Min je pomislila na Bink, koja je na koledžu vjerojatno bila mala uplašena djevojka, koja je slučajno naletjela na glamuroznog i predivnog Reynoldsa. – Zastoje ostala s njim?
– Zato što je on sada voli, – rekao je Cal. – Harryjevo rođenje gaje promijenilo. Sada je puno bolji nego stoje bio prije.
– Prokletstvo, – rekla je Min. – Kakav je onda bio prije?
– Šarmantan gad, – rekao je Cal, izgledajući opet natmureno dok je gledao u nju. – Baš kao i svi Morriseyi.
– Ti nisi takav, – rekla je Min.
– O, dušo, ponekad jesam, – rekao je Cal očajno. – Više nego što znaš.
– Ja te takvoga nikada nisam vidjela, – rekla je Min.
– Zato što s tobom nikada nisam bio gad, – rekao je Cal. – Ti si to iz mene odmah istjerala.
Min se nacerila. – Pa, sam si to tražio, šarmeru.
– Hvala ti što si došla ovamo, – rekao je nježno i onda ga je Tony pozvao, nakon čega se vratio na teren.
Min je otišla sjesti pokraj Bonnie i nije shvatila da se trese, sve dok Bonnie nije svojim ru-kama prekrila njezine.
– Kako je bilo? – pitala je Bonnie.
– Ta stvar s bajkom, – rekla je Min. – Nije samo za djecu.


Min je nakon igre otišla na parkiralište na kojem je ugledala Harryja na stražnjem sjedištu Calovog auta, a Cal se naslanjao na vrata, čekajući je. Nemoj žudjeti za njim, rekla si je. Harry će primijetiti.
– Što ćemo sada? – pitala je.
– Idemo na ručak, – rekao je Cal uspravljajući se. – I naslušat ćemo se Elvisa jer to je sada, zahvaljujući tebi, Harryjeva omiljena glazba. – Otvorio joj je vrata automobila.
– To je zato što Harry ima odličan ukus, – rekla je Min isturivši bradu. Ušla je u auto i rekla: – Hej, ljubitelju riba, čujem da idemo na ručak u restoran. I cijelo vrijeme ćemo slušati Elvisa.
Harry je klimnuo glavom.
– Da sam na tvom mjestu, tražila bih hamburger, – rekla je Min. – Zapravo, traži hot-dog. Izmuzi ovog naivca za sve što možeš dobiti.
Harry je izgledao iznenađeno i potom klimnuo glavom.
– Spreman, Harry? – pitao je Cal kad je ušao.
Harry mu je potvrdno klimnuo glavom. – Mogu li za ručak dobiti hot-dog?
– Što? – pitao je Cal i okrenuo se prema njemu. Harry je gledao u njega, glumatajući.
– Minerva, – rekao je Cal, gledajući je ravno u oči. – Potkupljuješ mi nećaka.
– Ja? – Min mu se nasmijala. – Ne, ne. Radi se samo o tome da Amerikanci na godinu poje-du dvadeset milijardi hot-dogova i mislim da bi i Harry trebao dobiti jednom.
– Aha, – rekao je Harry sa stražnjeg sjedišta.
– Dvadeset milijardi, – rekao je Cal i počeo se smijati, a Min se malo opustila.
Kad su izašli na cestu, Min je preko svoj sjedišta pogledala u Harryja. – I što je novo u svije-tu riba?
– Imaš li na nogama one cipele s ribicama? – pitao je Harry.
– Nemam, – odgovorila je Min. – Pronašla sam još jednu rasprodaju cipela. Obula sam pro-zirne natikače s trešnjama. Cal je pogledao dolje u njezine noge. – Dobre su, – rekao je nakon jednog trenutka. – Ali nisu kao one s ribama. Harry je, složivši se s Calom, klimnuo glavom.
– Objasni mi tu ihtiologiju, – rekla je Min i u sljedeća dva sata, Harry joj je objašnjavao, dok je Min pokušavala biti fascinirana, ali uglavnom je razmišljala o tome kako navesti Cala daje dotakne. Bilo gdje. Prihvatila bi i glađenje po glavi. Za početak. Ali iako ju je Cal zaokupljao, do kraja ručka je Min znala više o ribama nago stoje mislila da bi bilo moguće.
– Možda više nikada ne budem jeo morske plodove, – rekao je Cal dok joj je pridržavao vra-ta automobila.
– Da, ali ako u tom poslu s ribama bude bilo imalo novca, Harry će te u starosti uzdržavati njime, – rekla je Min, pokušavajući ignorirati njegovu blizinu, zbog čega je odmah sjela u auto.
Kada je i Cal ušao, Min je rekla: – I, Harry, kako ti je tamo iza?
– Mogu li dobiti krafnu? – pitao je Harry, opet izgledajući molećivo.
– Harrison, – rekao je Cal. – Pretjeruješ.
– Vozi u Krispv Kreme, – rekla je Min Calu, koji je zakolutao očima, ali je svejedno krenuo.
Kada su stigli tamo, Harry je pogledao Min. – Mogu li dobiti dvije?
– Harry, – rekao je Cal.
– Možeš, – rekla je Min. – Danas možeš dobiti dvije.
– Ovo je pogreška, – rekao je Cal, ali je ušao unutra zajedno s njima i pili su mlijeko uz tople krafne s čokoladnom glazurom, razgovarajući o ribama, a Min se prisjetila stola za piknik, po-kušavajući ne disati ubrzano. Kad je Harry završio s drugom krafnom, više nije izgledao tužno i molećivo.
Kada su se vratili do auta, Cal je rekao Min: – Ti sjediš na stražnjem sjedištu.
– Dobro, – rekla je Min i sjela na stražnje sjedište, ne shvaćajući zbog čega je otjerana odos-traga. Možda je Cal u njezinim očima vidio požudu i na taj način se želio zaštititi.
Harry je punih pet minuta izgledao presretno. Potom je pozelenio.
– Aha, – rekao je Cal i zastao.
Harry je otvorio vrata i iz sebe na grmlje izbacio dvije krafne i mlijeko.
– O, srce, – rekla je Min, trgnuvši se zbog osjećaja krivnje. – Zao mi je.
– Bilo je vrijedno toga, – rekao je Harry, brišući usta. – A hot-dog sam zadržao.
Cal mu je dodao bocu s vodom. – Promućkaj i ispljuni. Najmanje dvaput.
– Odakle ti voda? – pitala je Min Cala dok je Harry poslušno ispirao i pljuvao.
– Kupio sam je kad sam plaćao krafne, – rekao je Cal. – Imam iskustva s ovime.
Harry se naslonio na svoje sjedalo. – Ovo grmlje je prilično odvratno. Trebam li ostatak vo-de politi preko njega?
– Naravno, – rekao je Cal i sreo Minin pogled u retrovizoru. – Mi Morriseyi uvijek grmove zalijevamo vodom Evian.
– Vi ste jako otmjeni ljudi, – rekla je Min.
Kada su parkirali na Harryjevom prilazu, koji je bio isti kao onaj od Calovih roditelja, Harry se okrenuo prema Calu i rekao: – Puno ti hvala.
– Nema na čemu, Harry, – odgovorio je Cal.
Tada se Harry nagnuo između sjedala i prošaptao: – Hvala ti za krafne.
– Bilo mi je zadovoljstvo, – prošaptala mu je Min nazad, a potom se nagnula bliže i šapnula mu na uho: – Volim te, Harry.
Nacerio joj se i zatim bacio superiorniji pogled na svog strica.
– Harrison, ako se umiljavaš mojoj djevojci, onda si u velikoj nevolji, – rekao je Cal.
Harry se šire nacerio i izašao iz auta. – Vidimo se, – rekao je.
– Malo je premlad za tebe, zar ne? – rekao je Cal, susrećući joj pogled u retrovizoru.
Min je progutala knedlu. – Da, ali je Morrisey. Njihovom šarmu se jednostavno ne može odoljeti.
– Aha, i ja sam mislio da je povraćanje u grmlje prilično šarmantno, – rekao je Cal. – Hoćeš li se sada premjestiti naprijed?
– Nekako mi se sviđa ovdje, – rekla je Min, glumeći nezabrinutost. – Kući, Morrisey.
– Dovući svoju stražnjicu ovamo, Dobbs, – rekao je Cal i Min se nasmijala i izašla iz auta.
Kada se smjestila na suvozačevom sjedištu i kada je Cal krenuo s prilaza, Min je pitala: – Hoće li on biti dobro?
– Naravno, – odgovorio je Cal. – Harry je navikao na povraćanje.
– Mislila sam na igru.
– Aha, – rekao je Cal. – To će mu se u čudnim trenucima vraćati u glavu i progoniti ga, ali snaći će se on. Pa, bio je spašen. Ljudi oko njega su mu govorili da je bio sasvim dobar. A Bink će se kod kuće pobrinuti za njega. Samo što je jako teško kada ti otac govori da si glup.
– Aha, – rekla je Min, strastveno mrzeći Jeffersona Morriseya. – A kako si ti?
– Ja? Dobro sam.
– Dobro, – rekla je Min i duboko udahnula. Već je predugo u sebi lagano kiptjela. Sada je bi-la s njim nasamo, a to joj je bio plan. Pametno bi bilo da mu kaže sve što misli, počevši od pri-znanja da oduvijek zna za onu okladu, da porazgovaraju o tome kao odrasli ljudi, a onda bi ga možda mogla zaskočiti...
– Što je? – pitao je Cal prekidajući tišinu.
– Što? – rekla je Min, trzajući se zbog osjećaja krivnje.
– Zašutjela si, – rekao je Cal. – Ispljuni to što želiš.
– Oh. – Možda izravno sučeljavanje i nije bilo najpametnije. – Pa, – počela je Min. – Razmi-šljala sam...
– Aha, – rekao je Cal.
– ... da moramo riješiti neka pitanja. Mislim, ovaj, voljela bih ih riješiti.
– Da, – rekao je Cal, zvučeći kao da nema pojma o čemu je ona govorila, ali je bio voljan nastaviti s tom temom.
– Zato što mislim... možda... bismo mogli... znaš... pokušati, – rekla je. – Ako razgovaramo.
Calov stisak na volanu se pojačao, ali nastavio je gledati cestu. – U redu.
Nimalo mi ne pomažeš, pomislila je Min. – Jesi li znao da sedamdeset osam posto parova ima tajne koje čuvaju jedno od drugoga?
– Ne bih bio posebno iznenađen, – odgovorio je Cal. Min je potvrdno klimnula glavom.
– Izmislila si to, zar ne?
– Jesam, – rekla je Min. – Iako sam sigurna da sam jako blizu istine. Postoji li nešto što mi nisi rekao? Nešto iz... – Slegnula je ramenima. – ...ovaj, prije nego što si me upoznao?
Cal nije ništa rekao, ali kada ju je pogledao, na licu je imao izraz koji je govorio, Oh, kvragu. – Već znaš, – rekao je, – inače ne bi pitala.
– Pa, da, – rekla je Min, a svaki mišić u tijelu joj se napeo. Zašto si morala pitati? Svi oni ljudi koji kažu: 'Samo ćemo razgovarati o tome'su idioti.
– Min, to je bilo prije puno godina. Život mi je bio pravi pakao, a ona tako divna i Reynolds se prema njoj ponašao kao prema smeću...
Što? pomislila je Min, a želudac joj se grčio. Cal je zaklimao glavom. – Ona je dobra osoba. Bio sam prilično očaran.
– Oh, – rekla je Min naglas i u sebi, Sljedećeg puta budi jasnija da se zna koje priznanje že-liš, glupačo.
– Min, ništa se nije dogodilo, – rekao je Cal, pogledavajući je dok je vozio. – Bink nije pre-ljubnica, i bez obzira koliko god želio udariti brata svakog puta kad ga vidim, to mu nikada ne bih učinio. Samo smo razgovarali. Puno.
– Aha, – rekla je Min, pokušavajući zvučati vedro i ohrabrujuće.
– Bilo je to davno, – rekao je Cal. – Rekla je da sam ja jedina osoba koja nije marila za nje-zin novac. Upoznala si je. Znaš kakva je. Ona je predivna.
– Aha, – rekla je Min. Sada ću se ubiti.
– Jesi dobro? Min se okrenula prema njemu i izvalila: – Jesi li je volio?
Usporio je i Min je pomislila, O, prokletstvo, kada ću naučiti da ne trebam pitati za ono što ne želim znati?
Zaustavio se i ugasio motor automobila, nakon čega se okrenuo prema njoj. – Jesam.
– Oh, – Min je klimnula glavom. – Dobro. Od sada pa nadalje, kada te nešto budem pitala, slobodno odbij odgovoriti, u redu?
– U redu, – rekao je.
– Voliš li je još uvijek? – pitala je Min.
– Da, – rekao je Cal.
– Ne slušaš me, – rekla mu je Min.
– Min, nije onako kako ti misliš. U nju već jako dugo nisam zaljubljen. Mislim da smo oboje vidjeli kamo nas to vodi i nijedno od nas nije željelo tu noćnu moru, a Reynolds je ponovno počeo obraćati pozornost na nju, a ja sam izlazio s drugim ženama i tijekom vremena, sve je završilo.
– I nije baš, – rekla je Min. – Između vas dvoje postoji nešto lijepo. Nešto više od slučajnog srodstva.
Cal je potvrdno klimnuo glavom. – Da, ona je posebna. Ali nije ništa... romantično. To je završilo prilično davno. Prije mnogo godina.
– Aha, – rekla je Min, još uvijek se mučeći zbog toga.
Cal se zagledao kroz prozor. – Cynthie, – počeo je i Min je pomislila, O, odmah me ubij. – Nikada to nije shvatila. Ona je psihoterapeut, zajedno smo bili devet mjeseci i nikada nije shva-tila da ovo osjećam za Bink. Kako je tebi to uspjelo?
– Vrlo sam pronicljiva, – lagala je Min.
Cal se malo spustio na svom sjedištu i zagledao se kroz vjetrobransko staklo, a Min je pro-matrala njegovo široko tijelo i željela gaje sada više nego stoje smatrala daje moguće. – Znaš, Cyn je mjesece provela pokušavajući saznati zašto sam bio serijski šarmer.
– Što? – pitala je Min, pokušavajući se izvući iz požude i očaja.
– Tako je ona to zvala. Često mijenjanje partnerica, ona stvar zbog koje me neprestano gnja-viš. Odlučila je da je to zbog moje
majke, da pokušavam dobiti ljubav od svih tih žena i kad je konačno dobijem, ostavljam ih kako bije zaslužio od neke druge.
– To je nalik Cynthie, ima teoriju za svaku priliku, – rekla je Min, osjećajući se ogorčeno. Cynthie se činila dobrom.
– Nije to imalo veze s mojom majkom, – rekao je Cal. – Tražio sam Bink. – Okrenuo se i Min mu se nasmiješila kako ne bi vidio da će uskoro otvoriti vrata i povraćati. – Želio sam ne-koga s kime mogu razgovarati, nekoga koga nisam morao šarmirati ili udovoljavati, samo ne-koga s kime bih se dobro osjećao. – Zatresao je glavom. – Samo što to sve do sada nisam shva-ćao.
– Pa, sretno s time, – rekla mu je Min vedrije.
– Obrati pozornost, Minnie, – rekao je. – Bio sam gotov onog trenutka kad si sjela na moj stol za piknik.
Odjednom je Min shvatila da nema zraka. To bi se moglo smatrati vrtoglavicom.
– Trebalo mi je neko vrijeme da to shvatim, – rekao je. – Nisam navikao na nikoga poput te-be. Zato što nitko i nije poput tebe.
Nastavi disati, pomislila je Min.
– A onda si me napala na ulici ispred Emilio'sa i pomislio sam, Pa, kvragu s tobom. Ali sa-mo pet minuta. Onda sam samo htio da se vratiš. Ti si jedina žena za koju sam želio da se vrati. I od onda pokušavam pronaći način na koji ću te vratiti.
Min je duboko udahnula prije nego se onesvijesti.
– Volim te, – rekao je Cal. – Znam da je ovo ludost, poznajemo se tek par tjedana, treba nam više vremena, sve to shvaćam, ali volim te i to se neće promijeniti.
Min je još jednom duboko udahnula. Čovjeku je trebalo zraka da bi mogao pričati.
– Zaboga, Min, reci nešto, – rekao je Cal.
– Volim te, – rekla je Min izdišući. – Oduvijek te volim.
– To je dovoljno, – rekao je Cal, posežući za njom.

http://www.book-forum.net

16Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:48 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 13
Min je ovila ruke oko njegovog vrata, tako zahvalna što se opet nalazi u njegovoj toplini da gaje povukla preko mjenjača, samo kako bi joj bio što bliže.
– Joj, – rekao je Cal.
– Oprosti, – rekla je Min, pokušavajući se odmaknuti.
– Nema problema, – rekao je Cal, držeći je čvrsto. – Kako si mi nedostajala.-Poljubio ju je i opet se pojavio onaj sjaj u njezinim očima, baš kao i uvijek, samo što mu se sada nije opirala. Čvrsto se privila uz njega, zapanjena što ju opet ljubi, prekidajući poljubac samo kako bi ga opet poljubila, stalno iznova, sve dok on nije prestao disati.
– Slušaj, – rekla je. – Sto se tiče mog srca. Nemoj ga slomiti.
– Dobro. Nemoj ni ti moje. – Cal ju je povukao opet k sebi, tako da mu se ona posve predala i izgubila se u njemu, opijena od saznanja da ga može imati, da će ga imati i da će sve biti prek-rasno. Osjetila je njegovu ruku kako se uvlači pod njezinu košulju dodirujući joj dojku i zadrh-tala je, ugrizavši se za usnu, a njegova ruka ju je čvršće obujmila i potom je zazvonio njezin mobitel.
Povukao se nazad, teško dišući dok ju je promatrao, a ona se držala za njega.
– Ignoriraj ga, – rekla je, uzdišući, – to je Diana, zove me dvanaest puta dnevno, vrati se ovamo i voli me, – a on je potvrdno klimnuo glavom.
– Javi se, – rekao je između uzdaha. – Moramo stati. Parkirali smo na javnoj cesti.
– Baš me briga, – rekla je, opet posežući za njim.
Ubacio je automobil u brzinu. – Kod tebe ili kod mene, Minnie, nikako u autu.
– Tamo gdje je bliže, – odgovorila je Min i javila se na mobitel kako bi prestao zvoniti, dok se Cal priključivao u promet.
– Min, – rekla je Diana napetim glasom. – O, Min, nadrapale smo.
– Dobro, – rekla je Min, pokušavajući sakriti požudu u glasu. – Stoje bilo?
– Probna večera, – rekla je Di. – Greg je trebao organizirati probnu večeru, ali nije uspio do-biti catering.
– Oh. – Min je pogledala Cala, koji je u mislima bio negdje daleko odavde. – Greg je trebao organizirati probnu večeru, ali nije uspio dogovoriti catering. Za četiri sata.
– Mrzim Grega, – rekao je Cal.
Diana je zvučala kao da je bez daha, upravo onako kako se Min osjećala. – Mama će razapeti Grega, koji je već ionako nervozni mulac. Ovo je moje savršeno vjenčanje.
– Dobro, – rekla je Min. – Pusti me da razmislim. – Cal, gol, u mom krevetu, u meni. Ne, ne smijem o tome razmišljati.
– Što ćemo učiniti? Ništa nemamo, – rekla je Di.
– Pokušavam razmišljati, – rekla je Min i susrela Calov pogled na jedan dugi trenutak, dok auto nije udario u rubnik i Cal ih na naglo vratio na cestu.
– Gdje je večera? – pitao je, držeći pogled na cesti.
– U nekom restoranu pored kapelice, – rekla je Min. – Dolje pokraj rijeke. Zašto?
– Za koliko ljudi? – pitao je Cal.
– Četrnaest, mislim, – rekla je Min još uvijek držeći mobitel. – Večera je za četrnaestero lju-di, je li tako?
– Tako je, – odgovorila je Diana.
– Mi to možemo srediti, – rekao je Cal. – Reci joj da je sve u redu.
– Možemo? – pitala je Min iznenađeno. – Tko to mi?
– Tony, Roger i ja smo radili u restoranu, sjećaš se? Namirnice ćemo uzeti od Emilia, ti ćeš napraviti piletinu u umaku, a oni će je posložiti i poslužiti. Tvoji roditelji ne poznaju Tonyja i Rogera tako da će misliti da su konobari. Uspjet ćemo.
– Ja ću pripremiti piletinu u umaku? – pitala je Min i zatim pomislila, Nemoguće. – Dobro, napravit ću piletinu u umaku. – Počela je pričati u mobitel. – Mi ćemo se pobrinuti za sve. Opusti se. Tvoj posao je da nešto izmisliš i ispričaš mami, ako ja i Cal budemo kasnili i samo se pobrini da stražnja vrata od kuhinje budu otključana. Za sve ostalo ćemo se mi pobrinuti.
– O, hvala Bogu, – rekla je Di. – Nisam ništa prekinula, zar ne?
– Jesi, – rekla je Min. – Ali sve je u redu. Imamo još dva sata slobodno prije nego što bude-mo morali početi kuhati. Sto se sve samo može napraviti za dva...
– Ne, nećeš, – rekla je Diana. – Jesi luda? Sada imaš zadnju probu haljine. Mislili smo da si već krenula prema nama. Mi smo stigli. I čekamo tebe. Ne možeš propustiti zadnju probu. Ma-ma će te ubiti. Trebam te. Ne možeš...
– Točno. Odmah, – rekla je Min. – Zaboravila sam.
– Nemoj mi reći, – rekao je Cal dok je usporavao.
– Proba, – rekla mu je. – Sada imam probu haljine. Moram...
– Nema problema, – rekao je Cal, duboko uzdahnuvši. – Odbacit ću te do mjesta probe, za-tim ću otići po namirnice za hranu, onda ćemo kuhati, otići na večeru, a onda...
– Noć moram provesti sa sestrom, – rekla je Min, zažmirivši. – Mrzim što je tako, ali ovo joj je zadnja noć prije vjenčanja i obećala sam joj...
– Dobro, – rekao je Cal. – Nikakav problem.
– Možda za tebe, – rekla je Min i pomislila, Preglasna si. Duboko je udahnula. – Sada te že-lim. Želim...
– O, Isuse, – rekao je Cal. – Pokušavam biti...
– Min? – rekla je Diana s druge strane linije.
– Dolazim, – rekla joj je Min i prekinula vezu.
– Gdje je proba? – pitao je Cal.
– U trgovačkom centru Finocharo's, na odjelu za mladence, – odgovorila je Min ogorčeno. – Zašto Greg nije mogao biti zadužen za haljine?
Cal ju je dovezao do trgovačkog centra, nekoliko puta je poljubio i potom se odvezao kako bi nabavio namirnice za večeru, a ona je tek kad je on otišao, shvatila da joj još uvijek nije spomenuo okladu.
Nismo imali dovoljno vremena, razmišljala je. To je dovoljno dobar razlog, nisam mu pruži-la priliku, a čak i da nema dobrog razloga, baš me briga, ništa mi ovo neće moći upropastiti.
Zatim se otišla suočiti sa svojom majkom i prokletim korzetom.
– Opet kasniš, – rekla joj je majka čim je ušla kroz vrata.
– Bok, mama, – rekla je Min, spremna je zadaviti ako joj kaže nešto ružno.
– Pojedi ovo, – rekla je Nanette i pružila joj jabuku.
– Zašto? – pitala je Min.
– Zato što ni sam Bog ne zna što će pripremiti oni ljudi koje je Greg angažirao. Na njega se nikako ne možeš osloniti. A znaš da im nije rekao da ne upotrebljavaju maslac. Zato se napuni ovime.
– S time. – Min je pogledala jabuku, zaklimala glavom i odložila je kako bi se išla uvući u korzet. Pola sata kasnije, krojačica je napustila Mininu garderobu, a Min se ostala promatrati u ogledalu, iz nje je sada isparilo ono uzbuđenje i pomislila je, Ubila bih se, ali ovo nije zadnja stvar koju želim vidjeti prije nego što odem.
Opet je bila u plavoj suknji, koju je uspjela zakopčati samo kad bi posve uvukla trbuh, blije-doljubičastoj bluzi od sifona i novom plavom korzetu, koji se uspio zakopčati samo kad je Min odustala od disanja i krojačica je maksimalno iskoristila svoju snagu povlačenja. I odsada neće moći nijednom duboko udisati sve dok je ta vražja stvar na njoj; potreban joj je samo jedan do-bar uzdah i samo će iskočiti iz ovoga.
Zašto bi Cal želio spavati s nekime tko ovako izgleda?
Min je izašla iz garderobe i Nanette je rekla: – Još uvijek ti ne odgovara, – glasom koji nije odgovarao njezinoj debeloj kćerki.
– Neka mi je Bog svjedok, pridržavala sam se one dijete, – rekla joj je Min, osjećajući se po-tišteno. – Uglavnom.
– Imala si cijelu godinu, – rekla joj je majka ogorčeno. – I sada ćeš upropastiti Dianino prek-rasno vjenčanje.
– Imam ideju. – Min je pokušala povući korzet gore. – Zašto ja ne bih iščašila članak i onda će Karen moći biti djeveruša? Tako će sve proći prekrasno i tanko i...
– Ne, – rekla je Diana, stojeći na vratima i obje su se okrenule prema njoj.
– Nemoj se derati, draga, – rekla joj je Nanette.
Di je uperila prstom u Min. – Ti si mi sestra i bit ćeš mi djeveruša i predivno ćeš izgledati, zato što je ovo baš tvoja boja i sve će biti savršeno. – U očima je imala isti onaj luđački pogled, kao i Nanette, tako daje Min ostala šutjeti.
– Pa, sada više ništa ne možemo učiniti u vezi toga. – Nanette se ustala s gađenjem. – Kasni-la si, a imamo još milijun stvari za obaviti. Zaboga, večera počinje za tri sata. Haljinu za probnu večeru ćeš morati sama odjenuti.
– Haljina za probnu večeru? – pitala je Min. – Zašto...
– Pronašla sam nešto za tebe što će te istanjiti. – Nanette je zaklimala glavom prema starijoj kćerki, očito razočarana. – Pobrini se da rub bude na pravom mjestu. Ako ti dođe do polovice koljena, noge će ti izgledati poput balvana.
– Hvala ti, majko, – rekla je Min, shvaćajući da je ovo bila prepirka za koju nije marila. Sa-mo se osjećala umorno.
Majka je zastala i susrela joj pogled. – Znam da misliš da sam užasna. Alija znam kako svijet funkcionira. I debeli ljudi ne prolaze dobro, Min. Posebice debele žene. Želim te vidjeti sretnu i osiguranu, udanu za dobrog čovjeka, a to se neće dogoditi ako ne smršaviš.
– Ona nije debela, – rekla je Diana stojeći iza nje. – Ona NIJE DEBELA.
– Nemoj povisivati ton na mene, – rekla je Nanette i Diana je bijesno nastavila zuriti u nju.
– Povisivat ću ton, a ti je prestani nazivati debelom. – Diana je zastala, djelujući iznenađeno, baš poput Nanette i Min, zbog ovoga što je izgovorila. Nastavila je, ali mirnijim glasom: – Os-tavi je na miru.
Nanette je protresla glavom i nagnula se naprijed kako bi uhvatila Min za nadlaktice. – Samo želim da budeš sretna, – rekla je, zastavši i potom je opet stisnuvši za ruke. – Jesi li dizala utege onako kako sam ti rekla? Jer ako ti ruke nisu zategnute, oni rukavi...
– Sada moramo ići, – rekla je Diana, gurajući majku prema vratima. – Ionako ćemo zakasni-ti. – Okrenula se i rekla: – Odlično izgledaš, – prije nego stoje izašla.
– Aha, – rekla je Min i ponovno se okrenula prema ogledalu kako bi se promatrala. Bluza ni-je bila tako loša, ali grudi su joj jednostavno bile ogromne. – O, Bože, – rekla je i pokušala sjes-ti, ali suknja joj je bila preuska.
– Čekaj malo, čekaj malo, – rekla je krojačica i otišla iza nje kako bi joj raskopčala suknju prije nego što sama pukne.
– Mrzim ovo, – rekla je Min, izlazeći iz suknje.
– Ova boja vam odlično pristaje, – rekla je krojačica, a Min je opet pogledala u ogledalo i pomislila, U pravu je. Diana ima savršeno oko za ovakve stvari. – Sretni ste što niste dobili ze-lenu, – nastavljala je krojačica dok joj je otkopčavala korzet, a Min je opet počela disati. – Boje će dražesno izgledati dok se bude hodalo prema oltaru, zelena, plava i vaša plavo-ljubičasta, ali mala plavuša koja će morati nositi zelenu je jako nesretna zbog toga.
Vlažna, pomislila je Min. Pa, tako je to kad si izlazila s mladoženjom.
– A sada ću vam donijeti haljinu za večeru, pa ćemo vas posve urediti.
– Aha, – rekla je Min. Skinula je bluzu sa sebe i nastavila se gledati u ogledalu. Velike grudi, široki bokovi, debela bedra... Pokušavala se prisjetiti onoga što joj je Cal rekao, ali glas njezine majke je bio glasniji.
– Evo ga, – rekla je krojačica, vraćajući se do nje. – Ovo ćemo vam samo prevući preko gla-ve...
Min se pogledala u ogledalu dok ju je žena zakopčavala. Majka je za nju izabrala crnu boju, naravno, haljinu koja na sebi ima vertikalni bijeli umetak što se pruža prema dolje, zbog čega je izgledala poput pingvina. Umetci u struku su joj trebali davati zamišljenu liniju struka, ali um-jesto toga, ona je izgledala poput pingvina.
– Jako vas stanjuje, – rekla joj je krojačica.
– Točno, – rekla je Min i uzela jabuku koju joj je majka nedavno dala. – Stanjuje me.
Stojeći iza nje, Cal je rekao: – Bože, kako ružna haljina, – i ona se okrenula i vidjela ga nas-lonjenog na okvir vrata, držeći u ruci bocu vina i dvije čaše.
Min je poskočilo srce. – O, dobro, ti si.
– Ne mogu vjerovati, Minnie, – rekao je Cal ulazeći u prostoriju i gledajući je ravno u oči. – Skini to sa sebe. Ovo je uvreda tvom tijelu.
– Samo jedna od mnogih koje su se danas dogodile, – rekla je Min. – Moja mama je izabrala ovu haljinu. Ona ima odličan ukus.
– Ne bih se složio s time. – Cal je sve odložio na stolić pored kauča. – Ja bih mogao izabrati bolju haljinu od ove.
– Vrijedi, – rekla je Min. – Dajem ti pet minuta dok pojedem ovu jabuku, a onda ćemo poru-biti ovu stvar da mi noge ne izgledaju poput balvana. Jesi li donio vadičep? Dobro bi mi došlo ovo vino.
Cal joj je uzeo jabuku iz ruku. – Jabuke i vino? Ne bih rekao. – Bacio je jabuku u mali zlatni koš pored stolića i iz džepa izvadio vadičep. – Nogu su ti odlične. Skini tu haljinu. Mora negdje postojati nešto bolje od ovoga.
– Dolje, – rekla je krojačica raspoloženo, gledajući u Cala kao da u životu nije vidjela ništa ljepše.
Min je pogledala Cala i prisjetila se daje predivan.
– Bok. – Cal se nasmiješio krojačici. – Ja sam Cal.
– Bok, – rekla je i ona njemu, još šire mu se nasmiješivši. – Ja sam Janet.
O, zaboga miloga, pomislila je Min.
– Janet, izgledaš kao netko tko ima poseban ukus, – rekao joj je Cal. – Znam da ti nisi izab-rala ovu haljinu.
– Nisam, ne, – rekla je Janet.
– Kladim se da bi joj ti mogla pronaći savršenu haljinu, – rekao je Cal, zagledavši joj se rav-no u oči. – Možda neku žarko crvenu.
– Plavu, – rekla je Janet. – Predivno izgleda u plavom i ljubičastom.
– Tako je. Idi joj pronađi lijepu plavu haljinu pa ćemo to proslaviti pićem.
Janet je oklijevala. – Gospođa Dobbs mi je jasno rekla...
– Ja ću se pobrinuti za gospođu Dobbs, – rekao je Cal. – A ti se pobrini za haljinu.
Kad je Janet otišla, Cal je zabio vadičep u čep butelje i naglo ga povukao, a čep se predao bez ikakve borbe. Zatim joj je natočio čašu vina. – Izvoli. Napeta si.
– Moja majka je bila ovdje, – rekla je Min, uzimajući čašu i poželjevši daje dodiruje. Samo stoje ona debela.
– To objašnjava zašto je Janet izgledala poput uplašenog laneta. – Cal je pogledao preko svog ramena. – Nje sada nema ovdje, a ti me sat vremena nisi poljubila, Minerva. Dođi ovamo.
Min je sišla s uzvišenja i prišla mu, obožavajući način na koji su mu se ruke ovile oko nje, pokušavajući ne razmišljati koliko je bila debela pod njegovim rukama i zatim ju je snažno po-ljubio i ona je uzdahnula, zahvalna što ga ima, iako nije bila sigurna zbog čega je on želio nju.
Ne, nikako, nije se radilo o tome, vjerovala je u njega.
– Što je bilo? – pitao je.
Min je klimnula glavom. – Teška proba.
– Pusti me da pogodim, – rekao je. – Tvoja majka. Ignoriraj ju. Misli na mene.
Nasmijala se usprkos sebi i on ju je opet poljubio, nježno, i ona je osjetila kako polako nape-tost napušta njezino tijelo.
– Eto vidiš, – rekao je, milujući ju po leđima. – A sada popij svoje vino. Napit ću te i onda će konačno biti po mome, uzet ću te ispod stola na probnoj večeri.
– Ah, da je barem tako, – rekla je Min, otpivši gutljaj svog vina.
Nakon što je popila pola čaše vina i primila još nekoliko poljubaca, Min se osjećala puno bo-lje, a Janet se vratila s vješalicama punim nečega tamnoljubičastog i pripijenog.
– Šališ se? – rekla je Min. – Ovo je za mene, sjećaš se?
– Ne, ovo je za mene, – rekao je Cal, gledajući u haljine na vješalicama. – Večeras sam ti ja društvo i ne želim cijelu večer gledati u tu užasnu, ružnu haljinu.
– Odlazi, – rekla je Min. – Neću se preodijevati pred tobom. – Barem zasad. Sjetila se kako joj je Nanette zgrabila ruke i stiskala ih. Možda nikada.
– Pa, čovjek se ima pravo nadati, – rekao je Cal, uzeo svoje vino i izašao van.
Kad je otišao, Janet je rekla: – Ovo je tvoj dečko?
– Da, – odgovorila je Min, iznenađena tom činjenicom.
– Bože, kako je predivan, – rekla je Janet.
– Također i drag, – rekla je Min. – Ali što se tiče ove haljine...
– Ne, bit će dobra, – rekla je Janet, pretresajući haljinu dok ju je držala gore. – Tvom dečku se sviđa. Razumije li se on imalo u žensku odjeću?
– Mislim da je skinuo puno haljina, – rekla je Min, skidajući sa sebe pingvinsku haljinu.
– Mogao bi skinuti i moju, – rekla je Janet i potom se sledila. – Oprosti. Nisam mislila...
– Nema problema, – rekla je Min, predajući joj pingvinsku haljinu. – Navikla sam se na to. Kako se ova oblači?
– Prevuci je preko glave, – rekla je Janet, pružajući joj ljubičastu haljinu.
– Ne znam. – Min je uzela haljinu.
– Probaj je, – rekla je Janet. – Njemu se sviđa.
– I donio mi je vino, – rekla je Min. – Gdje mi je čaša? – Iskapila je ostatak vina iz čaše i po-tom je, uz uzdah, navukla haljinu preko glave i pogledala se u ogledalo.
Ta haljina je imala mnogo pogodnosti. Zbog ovog ovratnika je izgledala tanje i nabori preko grudi su izgledali seksi. A donji dio haljine joj je bokove činio raskošnima, a ne debelima. Ali svejedno, ovo je bila haljina koju su nosile vitke i tanke žene, ovo je...
– Porub je genijalan, – rekla je Janet. – Bio je u pravu, imaš odlične noge. Jednostavno ima-ju... obline.
– Hvala ti, – rekla je Min. – Cijela sam takva.
– Izgledaš stvarno seksi u ovome, – rekla je Janet. – Idem po njega da te vidi.
– A ja ću popiti još vina, – rekla je Min, ali krojačica je već nestala, otišla je u lov na Cala. Min sije natočila drugu čašu i polako je ispijala dok se promatrala u ogledalu. Ova haljina je bila puno bolja od one pingvinske. Osim toga, majka će joj biti iznervirana, baš onako kako je i zaslužila. Još i bolje od toga, neće joj moći ništa prigovoriti, jer bi joj Min mogla reći da se Ca-lu sviđa. – Tako je dobro, – rekla je Min svom odrazu u ogledalu i potom iskapila čašu do dna. Kroz tijelo joj se raširila toplina uzrokovana vinom, lagano se stapajući s onom od Calovih po-ljubaca i uzdahnula je.
Naginjala se preko stola kako bi si natočila i treću čašu kad se Cal vratio u prostoriju.
– Čujem da izgledaš... – počeo je i zastao.
– Štoje? – pitala je Min, podižući pogled s vina.
– Uh, – rekao je i ona je slijedila njegov pogled do svoje crte među dojkama, koja je bila iz-ložena, jer se gornji dio haljine rastvarao. – Dobro izgledaš, – rekao je Cal s napetosti u glasu.
– Ovo nije haljina za debele, – rekla je Min, okrećući se prema ogledalu. – Ništa ne skriva.
– Nismo li razgovarali o tome? – pitao je Cal, približavajući joj se straga.
– Jesmo, ali moja mama je poslije rekla svoje mišljenje o toj temi, – rekla je Min. – Također, tu je i ovo ogledalo koje mi jasno govori da nemam struk.
– Imaš struk. – Cal joj je položio ruke na kukove. – Ovdje je. – Lagano je prešao rukama preko njezinog trbuha i ona se naježila, promatrajući ga u ogledalu kako je dodiruje. S Calovim rukama na tijelu, izgledala je drugačije, dobro, a kad ju je povukao na svoja prsa, opustila se i spustila glavu na njegovo rame. – Vrlo seksi haljina, – prošaptao joj je na uho, a potom joj po-ljubio vrat. Uvukla je dah i on je prošaptao: – Vrlo seksi žena, – i pomaknuo je ruku gore do njezinog dekoltea, povlačeći prst uzduž svilene tkanine, tjerajući je na drhtanje dok se toplina širila i ona se svagdje počela osjećati vlažno.
– Moram prestati piti vino kad sam s tobom, – prošaptala je, gledajući ga u ogledalu. – Poči-njem vjerovati u sve ove gluposti koje mi pričaš.
Nacerio joj se, a njegov odraz u ogledalu ju je uzbuđivao jednako kao i njegovo tijelo iza nje.
Ugrizla se za usnu. – Tako je dobro biti nasamo s tobom. Ali ne mogu jer moramo ići na tu probnu večeru, moramo napraviti večeru, a sutra moram ići na to smiješno vjenčanje u užasnoj haljini i opet se osjećam debelom.
– To je zbog toga što ne obraćaš pozornost, – rekao joj je Cal na uho. – Pogledaj se.
– I gledam se, – rekla je, a on je rekao: – Ne na način na koji te ja gledam. – Rukom joj je prešao uzduž tijela i prošaptao joj: – Pogledaj tu predivnu liniju, kako si samo raskošna, – i dok joj je njegov glas na uhu stvarao vrtoglavicu, ruka mu se pomakla do njezine dojke.
Okrenula je glavu i rekla: – Hej! – i podigla ruku kako bi pomakla njegovu, a on joj je us-nama zaustavio dah, željno je ljubeći, uzimajući joj ruku kako bi joj dlan stavio na toplu i ras-košnu dojku, a ona je pomislila, Ovo je tako dobro, i pustila je daju toplina i uzbuđenje prepla-ve.
– Pogledaj koliko si prekrasna, – prošaptao joj je na uho dok je ona dodirivala prste njegove druge ruke. – Nema čovjeka na ovom planetu koji bi te mogao vidjeti ovakvu i ne poželjeti te dodirivati. – Uzeo joj je drugu ruku i dlan joj položio na trbuh i polako je podizao do grudi. – Ti si mašta, Min. Ti si moja mašta.
Oba dlana je pritisnuo na njezine grudi i ona je osjetila njihovu punoću i naježila se pod nje-govim rukama i vjerovala mu je. Okrenula se prema njemu i poljubila ga, predajući mu se cije-lim svojim bićem, privijajući se uz njega samo kako bi mu bila što bliže, obožavaj ući njegovo čvrsto i napeto tijelo, kao i onu vrelinu koju je osjećala dok je rukama istražio njezino tijelo. Nudila mu je svoja usta, ugrizla ga za usnu i polizala je, osjećajući njegovo drhtanje dok je šap-tala: – Želim te, – i čula je njegov isprekidani, drhtavi dah dok joj je ljubio vrat, a potom je nje-žno ugrizao mjesto koje je prethodno poljubio.
– Opa, – rekla je Janet stojeći iza njih i Min se odmakla, osjećajući vrtoglavicu i ostavši bez daha.
– Uzet ćemo haljinu, – rekao je Cal, promuklim glasom, bez pogledavanja uokolo.
– Ovo je jako opasna haljina, – rekla je Min, pokušavajući uhvatiti zrak.
– Zbog toga je i uzimamo, – rekao je Cal i ponovno je poljubio prije nego što ju je pustio.
Kada su stigli u restoran pored kapelice, Diana je ostavila otključana stražnja vrata kuhinje kao što je i obećala. – Ovo je pristojna kuhinja, – rekao je Cal kad su izvadili hranu iz auta. – Možemo raditi ovdje.
– Kuhinja je odlična, – rekla je Min zavidno. Okrenula se prema Calu i rekla: – Mislim... – i on ju je poljubio dok se ona smiješila i primicala mu se još bliže. – Zbog čega je ovaj poljubac?
– Čisto zato što ga mogu dati, – rekao je Cal i povukao je bliže k sebi. Zazvonio joj je mobi-tel i on se odmaknuo. – Što je Greg sada zaboravio?
Min se javila. – Bok.
– Gdje si? Mi smo u B i B-u. Mama ludi oko moje haljine, – rekla je Diana, sva u paničnom šapatu. – Želi znati gdje si ti.
– Mi smo dolje i počinjemo kuhati, – rekla je Min dok ju je Cal ljubio po vratu. Ukočila se, nacerila i rekla: – Reci joj nešto.
– Bit će ljuta na tebe, – rekla je Di.
– A to će biti nešto novo, – rekla je Min. – Ionako će biti ljuta kad mi vidi haljinu. Cal mi ju je izabrao. Izgledam poput kurve. – Osjetila je da joj se Cal nasmijao u vrat.
– Stvarno? – pitala je Di. – Koje je boje?
– Di...
– Nešto ću reći mami, – rekla je Di. – Hvala ti.
– Ne izgledaš poput kurve, – rekao je Cal kad je Min prekinula liniju. – Izgledaš poput skupe prostitutke. – Rukom joj je prešao preko leda. – A ja imam novaca.
– Pokušaj o kuhanju razmišljati kao o predigri, – rekla je Min, a Cal je uzdahnuo i počeo ot-varati namirnice.
Petnaest minuta kasnije, Min je četiri tave prekrila maslinovim uljem, Cal je izlupao šesnaest pilećih prsa i oprao gljive, a Diana je provirila glavom unutra kako bi rekla: – Bez maslaca. I hvala vam, hvala, hvala.
– Uostalom, gdje sam ja? – pitala je Min dok je umakala meso u brašno.
– Calov auto se pokvario i sada si negdje na cesti 275, – rekla je Diana.
– Moj auto se nije pokvario, – rekao je Cal, prestavši napola rezati gljive. – Taj auto imam...
– Hvala ti, to će mi pomoći, – rekla je Min i Diana je otišla. – Znam, ali možeš li za večeras parkirati negdje svoj muški ponos?
– A što ću dobiti za to? – pitao je Cal.
– Moju vječnu zahvalnost, – rekla je Min, nagnuvši se preko stola i poljubivši ga u usta.
– Koliku zahvalnost? – pitao je Cal, naginjući se prema njoj dok se ona odmicala.
– Veću nego što mogu izraziti u jednoj noći, – rekla je Min. – Nareži malo tih gljiva, hoćeš li? Trebamo ih za salatu. – Držala je prvi komad piletine iznad vrelog ulja i zastala.
– Postoji neki problem? – pitao je Cal.
– Ne, – odgovorila je Min i stavila meso u tavu. Pošla je nešto potražiti u jednoj od vrećica i zatim izvadila komad maslaca. – Znaš, – rekla je otvarajući kutiju, – stvarno se ne može kuhati bez mrvice maslaca.
– Aha, – rekao je Cal i nacerio joj se.
Min je u svaku od četiri tave stavila komad maslaca i udisala slatkast miris. Potom se nasmi-ješila i u tave stavila piletinu.
– Ionako nikada neće saznati, – rekao je Cal.
– Moja mama može namirisati maslac i tri dana nakon što ga pojedem, – rekla je Min. – Ona će znati. Ali baš me briga. Požuri malo s time, hoćeš li? Ja moram skuhati grašak.
Pola sata kasnije su se pojavili Tony i Roger u bijelim košuljama i crnim leptir mašnama, a Bonnie je bila iza njih.
– Što je? – pitala je Min, pokušavajući se ne smijati njihovim leptir mašnama.
– Aha, sada se cerekaš, ali kasnije ćeš biti impresionirana, – rekao je Tony i posložio čaše za vodu brže nego što je ona mogla zamisliti, dok je Roger četrnaest tanjura posložio u red i po njima za dekoraciju pošpricao umak od maline, a zatim je aranžirao salatu koja je izgledala kao daje stigla iz Ritza.
– Impresionirana sam, – rekla je Min.
– I ja isto, – rekla je Bonnie sa stolca na kraju stola gdje je rezala luk, a Roger ju je zaljub-ljeno gledao dok je Tony iznosio čaše van.
Kad se Tony vratio u kuhinju, rekao je: – Svi se nalaze vani u predvorju, jako su ljubazni. Di je djelovala kao da se dosađuje. Pa, barem sve dok nije mene vidjela s leptir mašnom.
– Tamo je sigurno pakleno – rekla je Min, miješajući grašak. – Radije bih bila ovdje s vama. Od sada pa nadalje, ja ću raditi hranu za slavne večere moje majke.
– Nećeš kad osjeti maslac, – rekao je Cal i pomogao Tonyju posložiti drugih četrnaest tanju-ra za glavno jelo.
Deset minuta kasnije, tanjuri su bili spremni za piletinu, koja je izgledala predivno, ljeskaju-ći se u finom umaku od vina, grašak je zajedno s bademima pomiješan s prutićima luka, a Min je razgovarala sama sa sobom.
– Salata, gotova, – rekla je samoj sebi. – Meso, grašak, gotovo. Emiliov kukuruz, spreman za aranžiranje. Okruglice izvađene iz pećnice i u košaricama. Što sam zaboravila? O, kvragu. De-sert.
– Ja imam desert. – Cal je uzeo zadnju vrećicu i iz nje izvadio dvije kutije na kojima je pisa-lo KRISPY KREME.
– Krafne, – rekla je Min, zapanjeno.
– Daj mi pladanj za tortu, – rekao je Cal i Bonnie je pogledala u ormarić i pronašla ga. Po-tom je, dok su ga čekali, napravio na pladnju krug od sedam krafni s čokoladnom glazurom, unutar kojega je napravio kruh od pet čokoladnih krafni, unutar kojega je napravio krug od tri komada s glazurom od vanilije i na kraju je, u samu sredinu stavio jednu krafnu s posebnom KRISPY KREME glazurom. Po svemu tome je posipao šećer u prahu, za kojega se Bonnie prethodno pobrinula. Min je počela sliniti.
– Čitala sam o ovome, – rekla je Bonnie, odmičući se. – U časopisu People. Ljudi to stalno rade.
Cal je uzeo kutiju koju je stavio sa strane, naglo je otvorio i iz nje izvadio vrlo minijaturne mladence pod plastičnim svodom. Užasno su izgledali dok ih nije stavio na gornju krafnu, a onda je figurica izgledala zanimljivo.
– Ovakvu tortu želim na svom vjenčanju, – rekla je Min. – Naravno, moja mama će dobiti srčani udar.
Cal joj se nasmiješio i ona se također smijala, skidajući pregaču. – Ti si genije, Calvin. Tre-bam samo jedan trenutak da se uvučeni u haljinu i onda počinje ludilo.
Preodjenula se stoje brže mogla i kada se vratila, čula je Tonyja kako govori Calu: – Okej, shvatili smo. Možeš ići... – Zastao je kad ju je ugledao, a zatim se Roger okrenuo slijedeći nje-gov pogled i također zastao, a Bonnie je provirivala gledajući u nju, stojeći iza Rogera.
– O, Min, – rekla je. – Prekrasno izgledaš.
– Jako vruće, – rekao je Tony, zureći u nju, a Cal ga je udario u potiljak. – Samo sam rekao, – nastavio je Tony.
Cal je Rogeru predao tortu. – Vi se dečki možete sada pobrinuti za sve ostalo?
– Ništa lakše, – rekao je Tony i Min je zastala, zapanjena. – Što je? – pitao je.
– Ništa. – Min je zaklimala glavom i onda se pogledala u ogledalu pored vrata kako bi se uv-jerila da uz puder nema i brašna na licu. Vrućina iz kuhinje joj je zarumenila obraze, zakovrčala kosu i izgledala je...
– Prelijepo izgledaš, – rekao je Cal i Min se okrenula, a pored njega ugledala Tonyja i Roge-ra i shvatila je da prije mjesec dana
nikoga od njih nije poznavala, apsolutno nijednoga od njih, a oni su joj sada došli pomoći kako bi izvukli njezinu sestru iz neprilike.
– Ovo je tako lijepo od vas, – rekla im je. – Ovo je više nego prijateljski od vas.
– Sve za tebe, srce, – rekao je Tony. Sagnuo se i poljubio je u obraz i Min se zarumenila, a Cal je rekao: – Dosta flertovanja s drugim muškarcima, Minerva, – i primio je za ruku, a Roger ju je potapšao po ramenu dok ju je Cal vukao kroz stražnja vrata kuhinje.
– Oni su najbolji, – rekla je Min Calu dok su hodali prema prednjim ulaznim vratima.
– Jesu, – rekao je Cal. – A sada ćemo večerati s tvojom obitelji.
– O, kvragu, – rekla je Min.
Prisjećajući se kasnije probne večere, Min je bilo teško izabrati najgore dijelove večeri.
Postojao je taj trenutak kada ih je Nanette opazila da ulaze i bila je toliko zatečena Mininom haljinom daje zastala nakon: 'Kasnite...', i samo je nastavila začuđeno gledati u Min.
Ali onda ju je Cal potapšao po leđima i Gregov kum je rekao:
– Opa, – i klimnuo glavom u znak pozdrava.
– Hvala ti, – rekla je Min.
– Rekao sam ti, – šapnuo joj je Cal na uho. – Kloni ga se.
Ili onaj trenutak kada je Min ugledala Grega koji se užasno ošišao samo dan prije svog vjen-čanja i izgledao je, ako je to uopće bilo moguće, gluplje no ikad.
– Nemoj to nikada učiniti, – rekla je Min Calu i Cal je rekao:
– Ne, nikako.
Ili trenutak kada su Roger i Tony posluživali salate, a Di se nacerila i rekla: – Bože, kako zgodni konobari, – i Roger je skoro ispustio Gregovu salatu u krilo.
– Pazi malo, – rekao je Greg oštro i Di je nestao osmjeh s lica.
– Vrlo zgodni, – rekla je Min i namrštila se prema Gregu, koji ju je ljutito promatrao.
Ili trenutak u kojem je Gregova majka rekla: – Ova piletina je predivna. Sto si rekao, tko ju je radio?, i sve oči su se usmjerile prema Gregu. Min ga je dvije sekunde ostavila na cjedilu, a potom je rekla: – Emilio's, zar ne? – bacajući mu pojas za spašavanje kojega je on tako zahval-no prihvatio da gaje skoro počela sažalijevati.
Nakon toga je uslijedio trenutak u kojem je Nanette rekla: – U ovome ima maslaca.
– Da, – rekla je Min i nastavila jesti dok ju je Cal milovao po leđima.
Ali loš trenutak je došao pred kraj objeda kada je zazvonio Minin mobitel. Zapanjeno je pog-ledala Dianu, budući da je Diana mogla biti jedina osoba koja ju zove, a onda se sjetila trija u kuhinji. – Odmah se vraćam, – rekla je i pobjegla van kako bi se javila. – Halo?
– Min, – rekao je David. – Cijeli dan te pokušavam dobiti.
– Zbog čega? – pitala je Min. – Nije važno. Ne zanima me. Trenutno sam na sestrinoj prob-noj večeri, Davide. Ostavi me na miru.
– Radi se o Calu, – rekao je David i Min se umirila. – Još uvijek mi je stalo do tebe, Min, i moraš znati nešto o Calu Morriseyu.
– Stvarno? – rekla je Min jednolično.
– One večeri kad te pokupio? – rekao je David. – Učinio je to jer se okladio da te može od-vesti u krevet u roku mjesec dana.
– Da, – rekla je Min, razmišljajući, Kakav si ti gubitak vremena.
– Oklada završava sljedeće srijede, Min, – rekao je David, a iskrenost je isijavala kroz sluša-licu. – A Cal Morrisey nikada ne gubi. Sve će učiniti kako bi dobio tu okladu. Mislio sam da bi trebala znati. Ne želim da te povrijedi.
– Isuse, hvala ti, – rekla je Min.
– Ne zvučiš mi uzrujano, – rekao je David.
– Dečki su uvijek dečki, – rekla je Min.
– Mislio sam da ćeš biti šokirana, – rekao je David, zvučeći i sam šokirano.
– Davide, znala sam za to, – rekla je Min. – Čula sam vas kad ste razgovarali. Zbog čega znam i to da Cal nije započeo s tom okladom, ti si. Bila je to tvoja ideja, što te čini najvećim ljigavcem u ovom slučaju.
– Ne, – rekao je David neprijateljski, – ne, bio sam uzrujan jer smo prekinuli...
– Davide, ti si mene ostavio, – rekla je Min. – Zbog čega si ti, do vraga, bio uzrujan?
– ... požalio sam zbog te oklade već tisuću puta dosad, ali Cal ne želi odustati od nje.
– Pitao si ga, zar ne? – pitala je Min, ne vjerujući mu.
– Nebrojeno mnogo puta, – odgovorio je David.
– Davide? – rekla je Min.
– Da? – rekao je David.
– Gori u paklu, – rekla je Min i prekinula liniju.
Stajala je na trijemu restorana i gledala u rijeku iza. Bila je lijepa. – Kvragu, – rekla je. Vje-rovala je u Cala, uistinu jest, ali ta oklada...
Pitat ću ga nakon vjenčanja, rekla je samoj sebi. Kad se izvuče iz onog odvratnog korzeta, kada ostanu sami, kada budu mogli razgovarati u miru, a ne da ju Diana stalno povlači za ruku jer treba pomoć, onda će ga pitati za okladu.
Sutra navečer, rekla je samoj sebi i vratila se unutra upravo na vrijeme da ulovi definitivno najveći trenutak večeri. Nanettino lice kad je ugledala tortu od krafni.
– Hej, – rekao je David kad se Cynthie u nedjelju poslijepodne javila na telefon. – Nisi mi se uopće javljala. Što...
– Gotovo je, – rekla je Cynthie, zvučeći uplakano. – Oni su u fazi zaluđenosti. Mogle bi pro-ći godine dok se on ne urazumi. Izgubili smo, Davide.
– Ne, nismo, – rekao je David. – Ja ne gubim.
– Cal je voli. Iskren je prema njoj. Ne postoji ništa...
– Ne, ne voli je, – rekao je David i već mu je bilo dosta slušanja o Calu. – On je šarmira ka-ko bi dobio tu prokletu okladu.
– Što? – pitala je Cynthie.
– Uf, – rekao je David, pokušavajući pronaći način na koji će joj objasniti cijelu situaciju, a da pri tome ne ispadne ljigavac.
– Reci mi, – rekla je Cynthie.
– One prve večeri, – rekao je David. – Bio sam bijesan. I povrijeđen. I...
– Davide, ti me uopće ne zanimaš, – rekla je Cynthie. – Ispričaj mi sve o okladi.
– Kladio sam se s Calom da neće uspjeti odvesti Min u krevet u roku mjesec dana, – rekao je David.
– Cal ne bi pristao na tu okladu, – rekla je Cynthie uvjerena u to.
– O, zato stoje on previše plemenit.
– Sigurno te prekinuo sjetivši se nečeg drugog.
– Kladio se sa mnom daje može odvesti na večeru.
– Otišla je s njim jer si ti smislio tu okladu! – pitala je Cynthie s bijesom u glasu.
– Nisam ja kriv, – rekao je David.
– Sada ionako više nije važno. – Cynthie se opet vratila u očaj. – Čak i ako joj kažeš za ok-ladu, pitat će Cala je li to istina.
– Već je znala za to, – rekao je David. – Nazvao sam je i sinoć joj rekao. Rekla mi je da nas je čula kad smo se kladili.
Cynthie ništa nije rekla.
– Mislim da je otišla s njim na večeru kako bi mene razljutila, – rekao je David. – Kad smo pričali o njoj govorio je kao da ona nije dovoljno dobra za njega i vjerojatno je i njega natjerala da plati za to. – Tišina se produžila dok David nije rekao: – Cynthie?
– Zna li on to? – pitala je Cynthie napetim glasom. – Zna li on da je ona izašla s njim kako bi ga natjerala da plati za uvredu?
– Mislim da ne, – rekao je David. – Nije me nazvao da otkaže okladu, a kad jednom sazna da ona zna, sve je gotovo.
Opet tišina.
– Cynthie?
– Znaš li gdje je sada Cal? – pitala je Cynthie.
– Ne znam, ali sutra će biti na Dianinom vjenčanju, – rekao je
David. – Kakva raz...
– Znam kako ću ih razdvojiti, – rekla je Cynthie, raspoloženje.
– Kako? – pitao je David.
– Odvedi me na vjenčanje. Ako još nije spavala s njim, on je dosad već strašno frustriran. Promatrat ću ih, a ako njega nešto čini napetim, ako ga ona opet odbije, ako nešto krene po zlu... – Cynthie je opet zastala, a on ju je čuo kad je duboko udahnula. – Ja ću reći tebi, a ti ćeš mu otići reći daje Min cijelo vrijeme pravila budalu od njega. Reci mu da svi misle kako je glup.
– To je dovoljno da ih razdvojimo? – pitao je David.
– To je dovoljno da Calu zadamo noćne more koje će trajati godinama, – rekla je Cynthie očajnim glasom. – Nema logike u tome, ali to je Calova bolna točka još od djetinjstva. Samo ga tu takni i on automatski eksplodira. Ako to napravi pred njezinom obitelji i prijateljima...
– Opa, – rekao je David, još jednom impresioniran s njom.
– U koliko sati je vjenčanje? – pitala je Cynthie.
– 19:00, – rekao je David. – Diana je željela da bude zalazak sunca. Nemam pojma, neko smeće iz bajki.
– Dođi po mene u 18:00, – rekla je Cynthie i spustila slušalicu.


Min je provodila noć s Dianom, koja je bila tako uspaničena da nije mogla spavati, već je popravljala mašne na kutijicama koje su prethodno složile, ali Min je bila preumorna i otišla je u krevet, ne mogavši čak naći snage ni za to da joj Cal nedostaje. Ali sljedećeg dana, Di je bila tiha, još uvijek napeta, ali više nije bila uspaničena.
– Samo se nisam dovoljno naspavala, – rekla je ona Min.
Kada su stigle u kapelicu, u prostoriju za preodijevanje, već su ih čekale Vlažna, Vlažnija i Nanette, a Min je izbjegavala Nanette i njezine češljeve za kosu ('Min, užasno izgledaš s tom frizurom'), odnijela je kutijice u drugu prostoriju i zatim je otišla u toalet kako bi odjenula halji-nu. Neće si dozvoliti da se jedva uvlači u tu stvar dok joj Nanette prigovara, a Vlažnija se cere-ka. Nešto nije bilo kako treba, razmišljala je dok je s mukom pokušavala privezati korzet oko sebe. Nešto drugo osim njezine lude majke i idiotskih djeveruša, nešto drugo osim torte s kojom se sada Bonnie mučila da je ukrasi orhidejama i biserima, nešto, bila je skoro sigurna u to, nešto kao da nije bilo u redu s mladoženjom. Moram razgovarati s Di, pomislila je Min, ali što ćeš joj reći? 'Ti si očajna, a tvoj mladoženja je kreten i mislim da bismo trebale pojesti tortu i otići do-ma?'
– O, do vraga, – rekla je i izašla iz toaleta kako bi se vratila svojoj sestri.
– Kasniš, – rekla je Vlažnija kad je Min ušla u prostoriju.
– Baš me briga, – rekla joj je Min i stala pored svoje sestre. – Hej, mala, štoje?
– Ništa, – odgovorila je Di. – Samo mi je... drago što si ovdje.
– Da, a ja sam totalno sretna što sam ovdje, – rekla je Min i uzela joj ruke kako bije spriječi-la u gužvanju tkanine.
– Taj korzet nije dovoljno uzak, – rekla je Nanette i okrenula je. – Iskreno, Min. – Odvezala je mašnu kod Mininog dekoltea i zatim počela stezati vrpce, krećući se od gore prema dolje.
– Uf, – rekla je Min, ostajući bez zraka. – Majko. – Stavila je ruku na Dianin stolac kako bi se pridržala dok je Nanette naglo potezala vrpce. – Moram moći... disati... tijekom... obreda.
Nanette je, konačno, zadnji puta naglo povukla vrpce, zavezala ih u čvor i odmaknula se od nje kako bi pogledala svojih ruku djelo.
– Pa, to je bilo najbolje što sam mogla učiniti, – rekla je Nanette, a Min je pomislila, Ovo je uglavnom kao i cijela naša veza, i okrenula se od nje, istovremeno pokušavajući disati i gledati Dianu.
– Di? – rekla je Min, a kada Di nije rekla ništa, nagnula se prema njoj kako bi vidjela sestri-no lice tako još više stišćući svoja pluća.
Di je zurila u ogledalo, oči je široko otvorila, vilica joj je bila ukočena i napeta, a Min je za-boravila da ne može disati.
– Di? Jesi dobro?
– Dobro sam, – rekla je Di slabašno, ne skidajući pogled s ogledala.
– Prekrasna si, – rekla je Min. Na Di je čak i korzet izgledao dobro. – Poput labudice, – do-dala je Min u nadi da će dobiti mali smiješak.
– Samo je nervozna pred vjenčanje, što je posve normalno, – rekla je Vlažnija dok joj je stavljala vijenac od bršljana i bijelih orhideja na glatku, plavu kosu. Izgledala je očajno.
Vlažnija je pogurala Min u stranu. – Idi si staviti vijenac. – Njezin vijenac od različka i orhi-deja bio je savršeno postavljen na sredini glave.
– O, Min, – rekla je Nanette. – Tvoj vijenac.
Min je uzela svoj vijenac od lavande i orhideja i nabila si ga na glavu. Barem je dobro miri-sao. Zabola je par ukosnica koje će ga pridržavati, a čitavo to vrijeme je u ogledalu promatrala Di.
Di joj je susrela pogled i uspravila se. – Odlazite.
– U redu, – rekla je Min.
– Ne ti, – rekla je Di. – Svi osim tebe.
– Što? – pitala je Vlažnija, zaustavivši ruke u zraku, jer je posezala za Dianinim vijencem.
– Diana, – rekla je zaprepaštena Nanette.
Min je pogledala Dianino zaleđeno lice. – Vrijeme je za malo sestrinskog razgovora. Vidimo se vani za jednu minutu.
– Hej, – rekla je Vlažnija. – Ja sam djeveruša... – Zatim je ugledala Dianino lice i zašutjela.
– Van, – rekla je Min, pokazujući uzdignutim palcem prema vratima.
– Pa, ja neću izaći, – rekla je Nanette. – Ovo je vjenčanje moje kćeri.
– Pa onda idi na njega, – rekla joj je Min. – Ne bi li sve klupe trebale biti ukrašene cvijećem?
– Stvarno, Min, – rekla je Nanette i zastala. – Naravno da bi sve klupe trebale biti ukrašene cvijećem.
– Bolje provjeri, – rekla je Min i Nanette je otišla.
Vlažna je uzela svoj buket od orhideja, nagnula se i poljubila Di u obraz. – Predivna si, – prošaptala joj je. A zatim je predala Vlažnijoj njezin buket i pogurala je prema vratima, a Vlaž-nija se okrenula i pogledala ih, samo što više nije bila tako namrgođena. Tada su Min i Di osta-le same.
Min se naslonila na pult, pokušavajući uvući prste pod stegnute vrpce kako bi ih olabavila barem za milimetar i tako dobila dovoljno zraka da kaže ono što se moralo reći. – Okej, – rekla je. – To je to. Reci mi odmah što nije u redu ili prekidam ovo vjenčanje.
– Želim KRISPY KREME krafnu, – rekla je Di uz neku vrstu jecanja.
– Donijet ću ti je, – rekla je Min, sabravši se. – Idem van i...
– Ne smijem je pojesti, – rekla je Di. – U svakoj ima dvanaest grama masnoće.
– Pa, da, – rekla je Min, – ali s obzirom da je danas tvoj dan...
– Sve je savršeno, – rekla je Diana.
– Ni približno, – rekla je Min. – Slušaj, ako želiš pobjeći s ovog vjenčanja, idem uzeti od Ca-la ključeve automobila i ti i ja se možemo vratiti u stan i piti šampanjac i jesti krafni koliko god želimo.
– Misliš da želim pobjeći? Ne, ne.
– Dobro, – rekla je Min. – Ali ako se predomisliš, ne šalim se u vezi s ključevima auta i kra-fnama.
– Neću se predomisliti, – rekla je Di. – Ovo je moje vjenčanje iz bajke.
– Onda je vrijeme za polazak, – rekla je Min, nadajući se da će se akcija uskoro probuditi u Dianinom mozgu.
Di se ustala i Min je ispružila ruke kako bi joj pokazala korzet. – Sto misliš?
– Ovo je bila glupa ideja, – rekla je Di nemirnim glasom, promatrajući Min. – Zašto sam te željela staviti u korzet?
– Kako bih imala lijep struk, – rekla je Min.
– I bez njega imaš lijep struk, – rekla je Di. – Nije baš neki uski, ali ništa mu ne fali. – Nas-tavila je gledati u Minine oči, savršeno lijepa i hladna poput leda.
– Okej, – rekla je Min primajući je za ruku. – Moraš mi reći što nije u redu.
– Sve je u redu, – rekla je Di. – Sve je savršeno.
Vlažnija je pokucala na vrata i provirila unutra. – Jeste li spremne? – pitala je, zvučeći nesi-gurnije nego što ju je Min ikada ranije čula. – Zato što bi se polako trebalo krenuti.
Di ju je ignorirala, a Min je rekla: – Odmah izlazimo.
Vlažnija je šire otvorila vrata. – Prekrasna si, Di.
Di je uzela svoj buket.
– Vijenac, – rekla je Min i Di je posegnula dolje za vijencem od bijelih orhideja i ruža s ve-lom i stavila ga na glavu. – Dobro. Trebam ga samo s ukos...
Ali Diana je već prešla prostoriju.
– Ja ću ga popraviti, – rekla je Vlažnija, dajući Min onaj uobičajeni 'nemoguća si' pogled.
– Mislim da ne možeš, – rekla je Min, uzela svoj buket i pošla van za Dianom.

http://www.book-forum.net

17Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 5:49 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 14
Zalazeće sunce je lagano obasjavalo predvorje, ali Dianino lice je bilo blijedo i ledeno ispod njezinog, sada savršenog, vijenca i vela. George je stao pored nje, osjećajući se neudobno u svom dnevnom odijelu, dobacujući joj znatiželjne poglede. Pogledom je Min uputio pitanje, koja je samo slegnula ramenima. Bilo joj ga je žao, ali trenutno se nalazio vrlo nisko na njezi-nom popisu ljudi koje je trenutno trebala spašavati.
Vlažna je stala ispred njih pored svoda i zatim je počela ceremonija, a ona je jednom duboko udahnula, šmrcnula, nasmiješila se, zakoračila naprijed i krenula u kapelicu.
Vlažnija se pomakla naprijed, stajala je i brojala u sebi dok nije došao red na nju, poslala je Di poljubac, zakoračila i nasmiješila se onim svojim širokim osmijehom navijačice, i ušla u kapelicu. Min se okrenula i pogledala Di. – Ti si moja sestra i ja sam uz tebe, bez obzira na sve. Ako želiš odavde ću te odvesti.
– Min? – rekao joj je otac zapanjeno, a Di je klimnula glavom.
– U redu. – Min je odbrojavala taktove glazbe, namjestila lažni smiješak na lice, zakoračila i pošla u kapelicu.
Dok je polako kretala, nešto joj je uhvatilo pozornost i zastala je na pola svoda. Pogledala je iza sebe i ugledala Dianinu ruku koja joj je uhvatila nabore na stražnjoj strani suknje.
– Diana? – rekao joj je otac s nevjericom u glasu.
Min se vratila nazad. – Tata, idi stani pod svod i smiješi se kako bi mislili daje sve u redu. – Maknula je Dianinu ruku sa svoje suknje i odvela je na stube kapelice pod slabije svijetlo. – Pričaj.
Di je drhtavim rukama držala svoj buket. – Greg je spavao s mojom djeverušom.
– Susie? – pitala je Min, nije bila iznenađena, ali svejedno povrijeđena. – Znala sam daje ona...
– Vlažnija, – rekla je Di.
– Kako...? – pitala je Min. – S Karen? Di je potvrdno klimnula glavom.
– Oh, – rekla je Min, pokušavajući se sjetiti što reći sada kad je postajala sve bjesnija. – Oh, dušo. – Zagrlila je Di. – Reci mi da se to dogodilo prije nego što te zaprosio, a ne...
– Sinoć, – prošaptala je Di i Min je duboko udahnula, na mareći za korzet.
– Jebeni kučkin sin.
– Hvala ti, – rekla je Di i šmrcnula.
– Ta kučka, kunem se da ću joj počupati svu kosu s glave. – Min je čvršće stisnula Di. – Vu-ći ću je sve do vrata kapelice, kučka očajna. A tata će Grega prepoloviti. To ionako već mjese-cima priželjkuje.
Di je zatomila jecaj.
– Mi ćemo se pobrinuti za tebe, – rekla je Min. – Nisi sama. Liza i Bonnie... – Zašutjela je, shvaćajući da joj veličanje svojih prijateljica sada i nije najbolji potez, pokušavajući zamisliti kako bi se ona osjećala daju tako jedna od njih izda, kada bi Liza spavala s
Calom, što je bilo neshvatljivo, to se ne bi moglo dogoditi, oni nikada ne bi...
– Sinoć sam gledala tebe i Cala, – rekla je Di dok su joj se oči punile suzama, – i bili ste tako savršeni jedno prema drugome, bili ste jednostavno prirodni, smijali ste se i šaputali si, nisi mo-rala biti netko drugi, tanka ili nešto tako, on te voli zbog onoga što ti jesi i ja sam željela razgo-varati s Gregom, željela sam takva biti s njim i zato sam se, kad si zaspala, odvezla do njegovog stana, a oni su bili u spavaćoj sobi. – Lice joj se naboralo. – Nisu bili čak ni na krevetu.
Min je obje ruke ovila oko nje i pomakla ju bliže k sebi. – A Karen ti danas šalje poljupce. Podla kučka.
– Ne znaju da ja znam, – rekla je Di naslonjena na njezino rame. – Nisu me vidjeli. Otišla sam.
– To je bilo vrlo zrelo od tebe, – rekla je Min, stišćući zube. – Ja bih ih ubila. Dobro, idem otkazati vjenčanje...
– Ne, – rekla je Di, brzo se uspravljajući. Njezin biserima optočen korzet se podigao i spus-tio dok je udisala zrak. – Ne. Ne. Ne.
– Što? – pitala je Min.
– Ne, – rekla je Diana. – Spremna sam.
– Dobro, divim ti se kako se nosiš s time, – rekla je Min, pokušavajući zvučati smireno, – ali uistinu mislim da bi ta zrelost otišla predaleko kada bi se udala za tog kučkinog sina.
– Moram, – rekla je Di bez daha. – Sve je isplanirano. Tu su pokloni. Bonnie je stavila bisere na tortu.
– Ja ću pojesti tortu, – rekla je Min. – Ja ću vratiti poklone. Čak ću umjesto tebe prebiti mla-doženju.
– Ne, – rekla je Di. – Nije bilo... On nije... To se dogodilo samo zbog nervoze pred vjenča-nje. Bit ćemo dobro.
– Di. – Min je udahnula, stoje dublje mogla, i pokušala ostati pribrana. – Nervoza pred vjen-čanje podrazumijeva nervozu na momačkoj večeri. Ne podrazumijeva ševu s tvojom najboljom prijateljicom.
Di je zaklimala glavom. – Ne, ne. Ne pronađu svi Cala. Greg je dobar čovjek. Samo se... us-paničio. Ja se udajem. – Progutala je knedlu. – Samo sam nekome morala reći. Osjećam olakša-nje sada kad sam ti rekla.
– Oh. – Min je osjetila mučninu. – Dobro. Ali ako se predomisliš, bilo kada, makar i u pola obreda, u pola medenog mjeseca, u pola poroda svog prvog djeteta, ja ću biti uz tebe i pomoći ti da ga ostaviš. Samo trebaš reći riječ i odlazimo. Nisi sama. – Pokušala je još jednom udahnuti, a njezin korzet se opirao. – Slušaj, jesi li sigurna? Zato što ja...
Di je potvrdno klimnula glavom. – Samo sam nekome morala reći. Dobro sam.
– Predivno, – rekla je Min. – Ja nisam. – Još je malo sačekala njezino odustajanje, ali Di je prošla pored nje i ušla u predvorje, ne ostavljajući joj drugi izbor nego da pođe za njom.
Min se nasmiješila njihovom ocu, koji je izgledao sluđeno, zauzela svoje mjesto pod svodom i krenula naprijed, djelomično svjesna da vidi Davida i Cynthie u istoj klupi, koji su djelovali napeto, Bonnie i Liza su bile u trećem redu od oltara odašiljući joj 'Što je, dovraga?' poglede, daje Cal bio u drugom redu fascinirano gledajući u njezin dekolte i daje Greg-kreten stajao skroz naprijed, izgledajući iznervirano. Crkni, ti odvratna prevarantska svinjo, pomislila je, a to je bilo tako neprimjereno da je počela razmišljati o drugim stvarima, ne shvaćajući da se mršti sve dok nije ugledala iznenađenog Cala i Grega, koji je ustuknuo korak unatrag.
Poravnala je lice. Dobro, to je bio onaj trenutak 'reci sada ili zauvijek šuti'. Mogla je nešto reći. Ali ako to učini, uništit će Dianino vjenčanje, a imala je neki osjećaj da je njezinoj sestri vjenčanje bilo važnije od braka. A čak iako nije bilo tako, bio je to samo Dianin izbor. Ona ne-će postati kao njihova majka, neće uništiti sestrin život.
Zauzela je svoje mjesto pored Vlažnija i pomislila je udariti svojim buketom po licu. Možda bi mogla reći da je slučajno. I to nekoliko puta.
Vlažnija je uzdahnula i klimnula glavom prema Min, pokazujući joj na vijenac.
Kučka, pomislila je Min i poravnala si vijenac.
Začuo se vjenčani marš i Min se krenula kako bi promatrala Di dok je koračala sredinom ka-pelice do oltara, a bio je to jedinstven prizor jer je sunce sjalo iza nje kao da joj daje blagoslov.
Lice joj je bilo izgubljeno i Min se zbog nje slomilo srce.
Min se okrenula i ugledala Cala koji joj se mrštio. S usana mu je pročitala 'Što je?' i ona je klimnula glavom, gotovo zaplakavši. Čak ni on ovo nije mogao popraviti.
Di je došla do oltara, obred je počeo i nakon nekog vremena, ljudi su se počeli meškoljiti na svojim mjestima. Znaju da nešto nije u redu, pomislila je Min. Nema onog sretnog uzbuđenja i čavrljanja kao stoje uobičajeno za vjenčanja. Čak je i Dianino koračanje izgledalo tragično.
Zatim je svećenik rekao: – Ako netko ima nešto za reći kako se ovo dvoje ljudi ne bi trebalo vjenčati, neka kaže sada ili zauvijek šuti, – i Min je zakoračila prema svojoj sestri.
Di ju je pogledala i Mm joj je susrela pogled. – Učini to.
Nakon jednog trenutka, svećenik je klimnuo glavom i počeo sa zavjetima.
Di je posegnula rukom prema Min i prošaptala: – Hoću, – i Min je uzdahnula s olakšanjem.
– Ne još, draga, – prošaptao joj je svećenik.
– Ne, – rekla mu je Min. – Nije mislila na to. – Opet je klimnula glavom prema Diani. – Učini to.
Di je progutala knedlu. – Ja imam nešto za reći, – rekla je, ali glas joj je bio tako tih da se svećenik nagnuo prema njoj.
– Ona ima nešto za reći, – rekla je Min glasno.
– Što? – pitao je Greg.
– Nešto o tebi, ti kučkin sine, – rekla je Min i začula uzdahe iz prednjih redova. Naglas, nag-las, rekla je samoj sebi. Nemoj pričati naglas. Zatim je opet pogledala u Grega i pomislila, Kvragu, da, baš naglas.
– Imam nešto za reći, – rekla je Di i njezin glas je ponovno povećao temperaturu u prostoriji. Okrenula se kako bi gledala prema klupama. – Sinoć je mladoženja spavao s jednom djeveru-šom. Mladoženja je... – Glas joj se slomio.
– Prevarantska, podla svinja, – rekla je Min Gregu koji je stajao iz Diane.
– Da, – rekla je Di i pošla niz stube, s drhtavim rukama je još uvijek držala buket.
– Osim toga, frizura ti je užasna, – rekla je Min Gregu i pošla niz stube kapelice, slijedeći svoju sestru. Greg ju je uhvatio za ruku i rekao: – Čekaj malo... – i ona je zamahnula kako bi ga udarila i u tom trenutku se između njih pojavio Cal, odguravajući Grega u stranu. Stojeći iza njih, Vlažna je rekla Vlažnijoj: – Spavala si s Gregoml, a zatim je netko potapšao Grega po ramenu dok je Vlažna posezala za Vlažnijom i Greg se okrenuo i ugledao Georgeovu šaku, dok je Vlažna luđački čupala Vlažniju i Vlažnija je odletjela među klupe u prvom redu.
Cal je uhvatio Grega za ramena trenutak prije nego što se srušio na pod i obojica su pogleda-la gore u Nanette, koja im je sada prilazila.
– Ti si užasan čovjek, – rekla je Nanette Gregu i udarila ga u rebra sa svojim šiljastim Mano-lo Blahnik cipelama.
– Majko, – rekla je Min.
Nanette je rekla: – Trideset sedam prokletih godina, – udarajući ga svakom novom izgovo-renom riječi, sve dok je Min nije maknula od njega. Smirila se postrance i srela se s Georgeom, koji je pokušavao zaobići Cala kako bi opet udario Grega. – A i ti isto, – rekla je Nanette i uda-rila ga svojom torbicom po glavi.
George je podigao ruke kako bi se obranio i rekao je: – Što sam ja učinio? – a ona je brzo odšetala do vrata visoko uzdignute glave.
Stojeći iz Georgeovih leđa, Vlažna je Gregu rekla: – Gade, – i počela ga udarati po licu sa svojim buketom, dok je Vlažnija pokušavala ispuzati iz prvog reda.
– Moram otići do Di, – rekla je Min Calu. – Stani mu na glavu, hoćeš li? – rekla je.
– Idi, – rekao je Cal i zadnje što je vidjela prije nego se okrenula i pošla za sestrom je to da ga je Cal spustio dolje na pod kako bi lakše blokirao Georgea, koji je uporno želio izmlatiti Grega, dok gaje Vlažna udarala svojim orhidejama.
Cal je pronašao Min u dvorani, budući daje Di inzistirala da će dočekati svakoga tko se po-javi. Sjedile su u uglavnom praznoj prostoriji s Lizom i Bonnie i previše raspoloženom Vlaž-nom, dok je Roger donosio i odnosio šampanjac, a Nanette je tješila Di riječima da su svi muš-karci prevarantsko smeće.
– Majko, – rekla je Min i Cal ju je primio za ruku, te pogurao u hodnik.
– Moja majka je luda, – rekla mu je Min.
– Tek si sad primijetila? – pitao je Cal, pokušavajući se pribrati zbog njezinog napetog de-koltea. – Ovo izgleda kao da boli.
– I boli, – rekla je Min. – Čitav dan sam provela u povezima. – Provirila je nazad kroz svod. – Pogledaj Vlažnu. Ona se cereka. Kad se samo sjetim da sam skoro osjećala sažaljenje za to smeće. Trebao si me nešto?
– Jesam, – rekao je Cal, osjećajući laganu vrtoglavicu dok su joj se grudi podizale i spuštale. – Posebice sada kad si spomenula te poveze. Kad to možeš skinuti sa sebe?
– Mislim da ovo sada mogu malo popustiti, samo što su čvorovi jako stegnuti i ne mogu ih sama olabaviti. – Prošla je prstima preko gornjeg dijela korzeta i Cal je pomislio, Pusti mene. – Ubija me.
– Čekaj, – rekao je Cal i po džepovima potražio džepni nožić. Stavio je nož pod mašnu i pre-rezao vrpcu, a Min je duboko udahnula dok se ostatak korzeta sam polako rastvarao od pritiska. – O, Bože, kako je ovo dobro.
Cal je gledao podizanje i spuštanje opuštenog korzeta. – Dobro i izgleda. – Čak iako je znao bolje od toga, uvukao je prst između njezinih grudi i osjetio snažnu potrebu za njom, onu potre-bu koju je tjednima zatomljivao u sebi.
Ako je uskoro ne bude imao, jednostavno će poludjeti.
Rekla je: – Hej, – i uhvatila mu ruku.
– Nisam ja kriv, – rekao je, približivši se njezinim usnama. – Ti si me izazvala.
Usne su joj se topile pod njegovima, tople od požude, i počela je brže disati kad se njegova ruka spustila na njezinu dojku. – Oh, – rekla je i on ju je ljubio uzduž predivne krivulje vrata i osjetio je njezine uzdahe pod svojom rukom. – Oh, ovo je tako dobro. Ali moram...
– Znam, – rekao je, još uvijek je držeći. – Trebao sam... – Opet ju je poljubio, želeći je tako snažno daje nije mogao pustiti.
– Da, trebao si, – rekla je Min, naslonjena na njegova usta. – Ali Di...
– Točno, – rekao je Cal, prisjećajući se svoje misije. – To sam ti došao reći. Netko od gostiju je Grega strpao u auto. Želi li ga Diana vidjeti prije nego što ode? Želi joj se ispričati.
– Kvragu, ne, – rekla je Min, odmičući se od njega. – Što bi joj uopće mogao reći?
– 'Ja sam najveći klišej u pričama o ružnim vjenčanjima'? – rekao je Cal. – Ako ti to nešto pomaže, i gostima se Greg zgadio.
– Mrzim ga, – rekla je Min, gledajući u dvoranu.
– Kako je ona? – pitao je Cal, slijedeći njezin pogled do sestre, osjećajući krivnju jer se on uzbudio dok je Di bila ovako očajna.
– Mislim da osjeća olakšanje, – rekla je Min, promatrajući je. – Nije sretna i sigurno će pla-kati, ali mislim da zna kako je željela vjenčanje, a ne Grega.
– Vrlo pametno od nje, – rekao je Cal. – Tko bi želio Grega? Min se protegnula i poljubila ga. – Večeras ću ostati s njom.
– I mislio sam si, – rekao je Cal nesretno. – Ovio je ruke oko nje i privio je k sebi. – Želim te, Minerva.
– Sutra navečer sam slobodna, – rekla je, smiješeći mu se. – Idi se riješiti onog kretena i dođi na šampanjac.
– Odmah se vraćam, – rekao je Cal i poljubio je, ponovno iznenađen što je ovo bilo tako la-ko, što je odjednom s njom postalo sve tako lako. To ne može biti u redu, pomislio je, ali sveje-dno joj se nacerio dok je odlazio gostima reći da slobodno mogu odvesti Grega.
Na putu prema automobilu, Cal je naletio na Davida.
– Mislim da je svadba gotova, Davide, – rekao je Cal, pokušavajući ostati smiren. – Možeš sada otići.
– Ne mogu, – rekao je David, djelujući uzvišeno. – Trebao bi znati nešto.
O, kvragu, pomislio je Cal i rekao: – Što?
– Ona naša oklada, – rekao je David, – ona da ćeš Min odvesti u krevet u roku mjesec dana.
– Što? – rekao je Cal zbunjeno ga gledajući. – Kakva oklada? Nismo se kladili na to. To si samo ti pričao o tome, bio si totalno pijan.
– Min zna, – rekao je David i Cal je osjetio jezu. – Čula nas je te večeri i zato je izašla s to-bom, kako bi nam se obojici osvetila, i da od vašeg izlaska napravi pravi fijasko. Sve one znaju, Bonnie, Liza, njezina sestra, svima je rekla. Sve nam se smiju.
Hodnik se odjednom doimao preuskim, u njemu nije bilo dovoljno zraka i bilo je prehladno za ovo doba godine.
– Morao sam ti to reći, jer ako je ona saznala za to, oklada otpada. Nikada nisi imao priliku za pobjedu. Čitavo se vrijeme poigrava s tobom.
– Ne, – rekao je Cal. – Ona to ne bi napravila. – Odjednom je osjetio onaj dobro poznati os-jećaj srama i poniženja – koliko glup možeš biti – čak i dok mu je zdrav razum govorio da Da-vid samo izaziva nevolje, da Min to nikada ne bi napravila...
– Suoči se s tim, – rekao je David, potapšavši ga po ramenu. – Napravila je budale od nas. Pa, više od tebe nego od mene jer je ja nisam pokušavao odvući u krevet, ali i ja se osjećam prilično glupo.
Cal ga je pogledao s prezirom. – Barem priznaješ. – Znala je. Misli da sam glup.
– Hej. – David je podigao ruku. – Nemoj se sada ljutiti na mene. Nisam ja taj koji te cijeli mjesec dana pravi budalom.
Cal se trgnuo, potom se okrenuo i otišao od njega, vrativši se u dvoranu. To nije bila istina, Min nije bila takva, ona to ne bi napravila, samo što mu je sada puno nejasnih stvari dobivalo smisao.
Hodao je preko skoro prazne dvorane do mjesta na kojem je Min pokušavala zaštititi Di od Nanette. – Mogu li nakratko razgovarati s tobom? – pitao je.
Min ga je pogledala i rekla: – Sada nije...
– Odmah, – rekao je Cal i Min je široko otvorila oči, te potvrdno klimnula glavom. – Odmah se vraćam, dušo, – rekla je Min Diani i pustila mu daje odvuče van na hodnik, dobacujući rado-znale poglede svojoj sestri dok je odlazila.
– Radi li se o Gregu? – pitala je kad su stali u hodniku, a s tog mjesta je i dalje mogla gledati Di. – Je li on...
– Zašto si one prve večeri izašla sa mnom na večeru? – pitao je Cal.
– Što? – pitala je Min, tako iznenađena da je prestala gledati sestru.
– Reci mi istinu.
Min se uspravila. – Izašla sam... – Maknula je pogled s njega i zaklimala glavom. – Izašla sam s tobom zato što si se kladio s Davidom da me u roku od mjesec dana možeš odvesti u kre-vet, a trebao mi je pratitelj za ovo vjenčanje. A onda smo izašli van i ti si bio tako ljigav da sam shvatila kako te ne mogu podnositi tri tjedna i zato sam ti zahvalila na večeri i otišla kući. A zašto sada moramo razgovarati o tome, stvarno nemam pojma.
– Dovraga, zašto bi nastavila izlaziti sa mnom ako si mislila da bih ja mogao učiniti tako ne-što? – pitao je Cal i sada mu se frustracija pretvarala u gnjev. – Iz zabave! Jer je bilo zabavno!
– Ne, – rekla je Min, zvučeći iznervirano. – Zbog toga sam te uporno odbijala. Možemo li o ovome kasnij...
– Tako dakle, – rekao je Cal. – Odbila si me kako bi od mene napravila budalu, dok ste ti, Bonnie i Liza sjedile i smijale mi se.
– Ne, – rekla je Min iscrpljeno. – Mislile smo da si ljigavac. Nimalo nije bilo zabavno.
– Ah, – rekao je Cal, klimajući glavom. – Zbog toga me Liza stalno udarala.
– Da. Ali pije mi važno. – Zadnju riječ je procijedila kroz zube. – Baš me briga.
– Nije istina, – rekao je Cal tmurno. – Bijesna si. Zbog toga si se poigravala sa mnom, izlu-đivala si me, pravila si od mene...
– Hej, – rekla je Min, upirući prstom u njega. – Ja sam prema tebi bila savršeno iskrena.
– Nikada me nisi pitala za tu okladu, – rekao je Cal.
– Aha, jesam, – rekla je Min, prekriživši ruke. – A ti si počinjao o nečem drugom svakog pu-ta kada sam pitala.
– Ne, nisi me pitala. – Cal je prekrižio ruke. – A znaš kako znam? Zato što bih ti rekao da se nisam kladio na to.
– Stajala sam točno tamo, – rekla je Min.
– Onda nisi dobro slušala, – rekao je Cal. – Odbio sam ga. – Rekao si: "Ništa lakše", – pla-nula je Min.
– To u životu nikada nisam rekao, – rekao je Cal. – To je jako glupo. – Duboko je udahnuo i pomislio, Zajebi sve to. – Sto misliš, koliko sam ja glup! – pitao je podivljavši i Min se sledila. – Sto svi vi mislite, koliko sam glup?
– Nisi glup, – rekla je Min, sada ga oprezno promatrajući. – Sto se događa?
– Svi oni misle da sam se okladio s onim ljigavcem Davidom.
– Cal je zaklimao glavom na pomisao o njezinoj izdaji. – Zato što si im ti rekla za tu okladu. I gledali su te kako se poigravaš sa mnom, a ja sam poput prave budale nasjeo.
– I kladio si se, – rekla je Min, ali sada je zvučala nesigurno.
– Gledaj, nikada nisam mislila da si glup, mislila sam da si... odvratan. Ali onda mi se nisi činio odvratnim tako da sam... Odakle ti sada to? Znaš što osjećam za tebe. Volim te. Oklada nije važna...
– Nije važna? – pitao je Cal. – Koliko si onda glupa!
– Hej, – rekla je Min i lice joj se sada smračilo. – Dobro, znam da te ovo jako razbjesnilo, ali saberi se. Volim te, znaš da te volim, ali trenutno nemam vremena maziti te i čuvati...
– A to radiš? – Cal je stisnuo vilicu kako ne bi počeo vrištati na nju zato što ga je izdala i za-to što ju je još uvijek želio, očajnički. Makni se odavde, pomislio je i rekao: – Pa, to više nikada nećeš morati raditi.
– Što? – Zatim je ona počela klimati glavom dok joj se lice izobličavalo od bijesa. – Oh. Shvatila sam. Naravno. Ti bježiš. Gade. Dobio si što si želio, rekla sam 'Volim te", igra je zavr-šena i ti sada odlaziš. Znala sam da ćeš to napraviti. Znala sam da ćeš to napraviti.
– Ovdje se ne radi o meni, – rekao je Cal, ne pogledavši je.
– O, molim te, – planula je Min. – Sve je ovdje o tebi. Sto posto tvojih veza završava tvojim bijegom. Ti sada samo grabiš ispriku...
– Hej, – rekao je Tony i oboje su se okrenuli i ugledali ga na okviru vrata, izgledajući bjesni-je nego što ga je Cal ikada vidio. – Ne znam kojega vraga radite vas dvoje, ali što god daje, nije važnije od onoga što ona mala sada proživljava. Ostatak života imate na raspolaganju za svađu, a ona vas sada treba.
– Reci Min da se nisam okladio s Davidom da ću je poševiti, – rekao mu je Cal.
Tony je pogledao u Min, posve iscrpljen. – Nije se okladio.
– Čula sam ga da se okladio, – rekla je Min. – David je rekao da taj sivi kostim mora odvesti u krevet u roku mjesec dana i on je rekao: – Ništa... lakše. – Maknula je pogled s Tonyja i premjestila ga na Cala. – Oh.
– Ja sam rekao "Ništa lakše', – rekao je Tony. – Pogriješio sam. Baš me briga. Kasnije se svađajte oko toga. A sada se vraćaj ovamo i pomozi svojoj sestri. Tvoja mama joj je uzela šam-panjac jer ima previše kalorija, a ona prokleta djeveruša u zelenom se ne prestaje smijati.
– U pravu si, – rekla je Min, zakoraknuvši prema vratima. – Ali nećemo se kasnije svađati oko ovoga jer je Calvin odlučio daje vrijeme za odlazak.
– Šališ se, – rekao je Tony, oboje ih promatrajući. – Vas dvoje ste strašno djetinjasti.
– Što? – pitala je Min, zastajući.
– Evo skraćene verzije, – rekao je Tony obraćajući se Min. – Ti si kučka koja mrzi muškar-ce, a Cal je kukavica koja se boji žena.
– Pogledao je Cala. – Prerasti to, hoćeš li?
– Obojica idite do vraga, – rekla je Min i vratila se svojoj sestri, dok se Cal okretao prema Tonyju.
– Svi su oni takvi, – govorila je Nanette Di kad se Min vratila do njih, isijavajući bijes iz se-be. – Jednostavno im se ne može vjerovati. – Gestikulirala je čašom šampanjca koju je držala. – Kažu da te vole i onda...
Min joj je uzela čašu iz ruke. – Evo, – rekla je, pružajući je prema Di. – Večeras ćemo popiti otprilike dvanaest boca ovoga i zato bolje kreni.
– Znaš li koliko kalorija... – počela je Nanette.
– Slušaj, ti, – rekla joj je Min. – Otići ćeš kući i baciti sve one modne časopise. Postaješ ne-moguća i samo ćeš se tako uspjeti spasiti.
Nanette se uspravila. – Samo zato što ti nećeš smršavjeti, ne znači da i Diana mora biti debe-la.
– Nisam debela, majko, – rekla je Min. – A kad smo već kod te teme, nisam vidjela da te gladovanje punih pedeset pet godina učinilo sretnom osobom. Idi kući i pojedi nešto, zaboga. – Pogledala je okolo. – Gdje su one proklete kutije s kolačima?
– Ja ću ih donijeti, – rekao je Roger i brzo se udaljio.
– Mislim daje to jako razumno od tebe, – rekla je Vlažna, radosno pogledavajući Min.
– A ti, rekla je Min. – Idi nekamo drugdje i likuj. Ustvari, idi pronađi Grega. Zaslužujete je-dno drugo. On je sebični gad, a ti voliš biti poražena.
– Ovo nije pošteno, – rekla je Vlažna, vraćajući se svom uobičajenom raspoloženju.
– Odlazi odavde, Vlažna, – rekla je Liza. – Smiješ se otkad si prestala udarati Vlažniju. Ako je već nećeš tješiti, onda budi toliko pristojna i gubi se odavde.
– Pa, barem nisam Kisela, – rekla je Vlažnoj i odmarširala van.
– Je li ona to upravo mene nazvala zagrižljivom? – pitala je Liza Bonnie.
Min je sjela pored Di, na stolac koji je do maloprije zauzimala Vlažna.
– Evo što ćemo učiniti, – rekla je, uzimajući joj ruku. – Uzet ćemo one kutije s kolačima i sanduke sa šampanjcem i idemo do mene.
– Okej, – rekla je Diana i glas joj se opet slomio.
– I jest ćemo tortu i napiti se, – rekla je Min.
– O, Min, – rekla je Nanette. – Trebat će ti tjedni da se riješiš tih kalorija.
Min se na trenutak zagledala u svoju majku i pomislila, S ovime Diana živi svakog prokletog dana. – A onda, – rekla je, obraćajući se Diani, – budući da imaš tjedan dana slobodno, i ja ću uzeti tjedan dana godišnjeg odmora i krenut ćemo u potragu kuće.
Diana je prestala plakati. – Potragu kuće?
– Da, – rekla je Min. – Kupit ću predivnu kuću s dvije spavaće sobe i ti ćeš se preseliti kod mene.
– Da? – pitala je Diana, lagano se uspravljajući.
– Da, – rekla je Min. – Predugo si živjela s policijom koja odbrojava kalorije.
– To je smiješno, – rekla je Nanette. – Ona se neće preseliti.
– Ali postoje neka pravila, – rekla je Min, a Diana je progutala suze i klimnula glavom. – U hladnjaku će uvijek biti maslaca. Neće biti glazbe iz filmova Julije Roberts. I od sada, – rekla je pogledavajući prema vratima gdje je Cal bijesno zurio u Tonyja, – izlazimo samo s ružnim mu-škarcima.
Diana je, slažući se s njom, klimala glavom. – A ja ću se izgubiti svakog četvrtka navečer.
– Zašto? – pitala je Min iznenađeno.
– Kako bi vi mogle nastaviti s vašim ritualima i večerama, – rekla je i Min je shvatila da se Di nije dogodilo ono najgore s Gregom, ne to stoje njega izgubila, već je izgubila i svoje najbo-lje prijateljice. Opet je pomislila na to kako bi se osjećala kada bi je Bonnie i Liza izdale i ostala je bez zraka pri samoj pomisli koliko bi to bilo užasno.
Isto kao i da izgubi Cala.
– I ti nam se možeš pridružiti, – rekla je Bonnie, zagrlivši Di.
– Naravno da možeš, – rekla je Liza kad se Roger vratio s kolicima na kojima je bila torta i kutije. S vrha torte je skinula figure mladenaca i stavila ih ispred Diane i rekla: – Obrati pozor-nost, mala, sad ćemo se zabaviti. – Diana je pogledala gore i Liza je stala na mladoženjinu gla-vu, pretvarajući je u prah. – Evo, – rekla je. – On je i službeno prošlost. A ako ima Boga, sada ima nepodnošljivu glavobolju.
– Mislim da na to možeš računati, – rekao je Roger. – Dobro je izudaran.
– Dobro, – rekla je Liza. – A sada se idemo napiti kod Min. Diana je pogledala Min kroz su-ze. – Mogu li obuti tvoje papuče sa zečićima?
– Možeš ih i uzeti, – rekla joj je Min, pomislivši na Cala, ali osjećala se bijesnom i bijed-nom.
Pogledala je prema vratima i vidjela ga da stoji tamo, promatra je, a zatim joj se Tony našao na putu, ispruživši ruke i govoreći Lizi: – Dobro si sredila onog mladoženju, mala. Valjda si ga morala ubiti, – a Liza je rekla: – Samo ga brani i ti ćeš nastradati, – a Tony je rekao: – Ne, bio je kreten i bez one frizure, – a Diana se nasmijala i onda opet briznula u plač.
Vani u hodniku, Cal se okrenuo i Min je vidjela da pored njega stoji Cynthie. Jedan trenutak je ostao stajati i onda je otišao, a Cynthie je pošla s njim.
Točno. Ne bi ostao pomoći jer se ne radi o tebi, je li tako, kompa? pomislila je Min i zatim ga smetnula s uma, te se ponovno usredotočila samo na Dianu.
– Ja sam kukavica? – pitao je Cal Tonyja kad je Min otišla, zadovoljan što se prepire s nekim koga može udariti.
– Ne mogu vjerovati da od nje bježiš, – rekao je Tony. – Kvragu, Cal, imaš trideset pet godi-na, nisi li se umorio od tog sranja?
– I ti si također trideset pet, – rekao je Cal ljutito.
– I ja nikada u životu nisam gledao nijednu ženu kao što ti gledaš Min, – rekao je Tony. – I bio bih ljut na nju, malu gnjavažu predstavlja ono njeno mišljenje da su svi muškarci svinje, ali to bih joj rekao, ne bih otišao od nje. Sto se s tobom događa?
– Ovdje se ne radi o meni, – rekao je Cal.
– Isuse, – rekao je Tony i okrenuo se prema dvorani.
– Kamo ideš? – pitao je Cal.
Tony je zaklimao glavom. – Nazad gdje je prava nevolja. Svi smo tamo. Zašto nisi i ti? Za-tim je odšetao od njega i Cal je pogledao u Min koja je držala ovijene ruke oko Diane i Bonnie se naginjala prema njima i Roger je u jednom ruci držao pladanj s tortom i s drugom rukom milovao Dianu po leđima, a Liza je gazila po nečemu, i što se Tony više približavao, pružajući ruke prema njima, Cal je znao da opet nešto izigrava. Sranje, pomislio je. I ja bih trebao biti tamo. Zatim je Min podigla glavu i pogledala ga, lice joj je bilo namrgođeno i ljutito i on se trgnuo i pomislio, Dovraga i ti, i okrenuo se i sav gnjevan i jadan ugledao je Cynthie, koja je izgledala dražesnije nego ikad prije.
– Jesi li dobro? – pitala je.
– Nisam, – odgovorio je Cal.
Nasmiješila mu se. – Znam jedno mjesto gdje se možemo napiti.
– Gdje je to? – pitao je Cal.
– Kod mene, – odgovorila je Cynthie.
– Idemo, – rekao je Cal i otišao, znajući da ga Min gleda.
Cal je većinu ponedjeljka proveo ljuteći se na Min kako je mogla biti takva gadura, a ni uto-rak nije bio ništa bolji. Nije mu pomoglo ni to što ga je u ta dva dana Cynthie dva puta nazvala i nagovarala na ono piće koje je odbio kad ju je ostavio kod kuće, svaki klijent mu je postao stra-šno glup, a njegovi partneri su ga gledali kao daje nekoga ubio. Stoje bilo najgore od svega, Min mu je jako nedostajala, toliko ju je želio da mu je postajalo mučno od toga. Šlag na kraju dana je bila njegova majka, koja gaje nazvala na posao kako bi provjerila viđa li se opet sa Cynthie.
– Ne, – rekao je. – Nikada je više neću vidjeti i zato mi se skini s vrata.
– Calvin, – rekla mu je majka ledenim glasom koji bi ga inače štrecnuo, ali danas nije.
– Ustvari, – rekao je, – s obzirom da sam ja za tebe veliko razočaranje, ni tebe više nikada neću vidjeti.
– Calvin, – rekla mu je majka, ali sada s posve drukčijim tonom.
– Zaboravi, – rekao je Cal i spustio slušalicu.
Prišao mu je Tony i iskopčao telefon. – Dobit ćeš ovo nazad kad je nazoveš, – rekao je. – Do tada ne smiješ razgovarati s ljudima.
– Nikada je više neću nazvati, – rekao je Cal. – Cijeli život je prema meni bila bezobrazna i sada sam i s njom završio.
– Ne pričam o tvojoj mami, majmune, – rekao je Tony. – Mislio sam na Min.
– Punih mjesec dana je bila bezobrazna prema meni i s njom sam također završio, – rekao je Cal. – Neka obje idu kvragu.
– To je jako zrelo od tebe, – rekao je Tony, zvučeći poput Min.
Roger je zaklimao glavom i vratio se svome poslu, a Cal ih je obojicu ignorirao i nastavio s mučnim poslom.
Kad je stigao kući, bacio je sako na kauč, uzeo bocu Glenliveta i zatim zastao kad je čuo El-visa i njegovu pjesmu 'She' iz susjednog stana.
– Jebeno prokletstvo, – rekao je i odložio Glenlivet na stol.
Kad je zalupao na Shannaina vrata, otvorila mu je neka nepoznata žena, smeđe kose, malo nižeg rasta. – Oh, – rekao je. – Mislio sam... Shanna...
– O, ona je ovdje. – Žena mu se nasmiješila, onim slatkim osmijehom koji ga je podsjećao na Min, a oči su joj bile krupne i lice okruglo. Ušao je unutra. – Shanna?
Cal je pogledao pored nje u Shannu, koja je iz kuhinje iznosila dvije čaše.
– Cal! – rekla je, smiješeći se. – Ovo je Linda. Linda, ovo je moj prvi susjed, Cal. – Osmijeh joj se raširio i glavom je pokazala u smjeru glazbene linije. – Glazba primjerena prvom sastan-ku.
– O, – rekao je Cal, uzmičući korak unatrag. – Ispričavam se...
– Elvisa se jednostavno mora voljeti, zar ne? – rekla je Linda.
– Aha, – odgovorio je Cal. – Dobro za tebe, Shan. Vidimo se kasnije.
– Ostani na piću, – rekla je Shanna uz pogled koji je govorio, Gubi se.
– Ne mogu, – rekao je Cal. – Moram... – Pokazao je glavom prema svom stanu jer nije znao što bi rekao da mora raditi, osim sjediti i bjesnjeti.
– Je li Min tamo? – pitala je Shanna, odloživši čaše na stolić. – Možda bismo poslije mogli...
– Ne, – rekao je Cal dok mu je bijes opet izbijao na površinu. – Minni je tamo.
Shanna je zastala, čitajući mu lice. – O, ne. Sto si učinio?
– Koliko god čudno zvučalo, ništa, – rekao je Cal. – Zašto pretpostavljaš...
– Baš me briga, – rekla je Shanna. – Vrati je nazad.
– Gotovo je, – rekao je Cal.
– Ne, nije, – rekla je Shanna. – Ovog puta si uistinu nešto izgubio.
– Ovdje se ne radi o meni, – rekao je Cal.
– Da, radi se, – rekla je Shanna. – Ovog puta se radi. Što se dogodilo?
Cal je zaklimao glavom. – Ništa. Barem ništa zanimljivo. – Klimnuo je glavom prema Lindi. – Drago mi je što smo se upoznali. – Okrenuo se kako bi pošao, ali Shanna gaje zgrabila za košulju i povukla nazad.
– Sjedni i sve mi ispričaj, – rekla je. – Ili ću te pratiti do tvog stana i prigovarati sve dok mi tamo ne odlučiš reći.
Petnaest minuta kasnije, rekla je: – Pa, ovo je situacija u kojoj se treba odlučiti tko je od vas dvoje gluplji.
– Hej, – rekao je Cal.
– Očajnički ste zaljubljeni jedno u drugo i poigravate se. Znaš li koliko je rijetko ono što imate vas dvoje?
– Isuse, nadam se, – rekao je Cal. – Ne bih volio misliti da postoji epidemija ovakvog sranja.
– Prestani, – rekla je Shanna. – Želiš da ti se vrati. – Zašto bih ja...
– Prestani! – rekla je Shanna. – Želiš da ti se vrati.
Cal je sjeo na kauč i uspomene na Min, kojima se opirao puna dva dana, počele su se vraćati. – O, Isuse, želim da mi se vrati. Što ti samo pokazuje koliko sam zapravo glup.
– O, zaboga, nazovi je, – rekla je Shanna. – Reci joj da ti je žao.
Cal je naglo podigao glavu. – Hej, ja sam ovdje povrijeđena strana.
– Aha, – rekla je Shanna. – To te po noći grije, ha? Nazovi je. Reci joj da želiš razgovarati s njom sutra navečer. Kupi dobru bocu vina, reci joj da je voliš, poradi na svom stavu i živite sretno do kraja života.
– Zašto sutra? – pitao je Cal zbunjeno. – Ako ću se ispričati za nešto što nisam učinio, mo-gao bih odmah otići do nje...
– Zato što ćeš do tada izgubiti okladu, – rekla je Shanna.
– Nisam se ni okladio, – rekao je Cal. Linda se malo odmakla od njega na kauču.
– Prestani vikati, – rekla je Shanna. – Nije važno. Udario si je tamo gdje boli.
– Što...
– Ona nije ljepotica, – rekla mu je Shanna. – Nije vitka. Zna da se svi koji ju vide s tobom pitaju kako te uspjela dobiti.
– To nije istina, – rekao je Cal. – Ona je predivna.
– Točno, – rekla je Shanna. – Mi to vidimo, ali postoji mnoštvo ljudi koji to ne vide. Uklju-čujući, vjerujem, i njezinog bivšeg dečka koji ju je prvo ostavio i onda se pokušao okladiti s tobom.
– Joj, – rekla je Linda.
– A onda si joj ti ušetao u život, sav divan i savršen i uvjerio sije daju voliš...
– I volim je, dovraga, – rekao je Cal.
– ... samo što se ispostavilo da si se okladio... Cal se ustao. – Nisam se okladio...
– ... da ćeš je uspjeti odvesti na večeru, – nastavila je Shanna. Cal je ponovno sjeo.
– A ona je pomislila daje ti pokušavaš zbog oklade odvesti u krevet, i onda na kraju, kad su stvari postale napetije, umjesto da si stao uz nju, ti si odlepršao sa svojom bivšom djevojkom.
– To nije dobro, – rekla je Linda.
– O, kvragu. – Cal je opet lice prekrio rukama. – Ne mogu vjerovati da sam nasjeo na to. Ne mogu vjerovati da sam tom ljigavcu Davidu Fisku dopustio da ovo napravi. Glup sam.
– Ispao si glup samo ovaj put, – rekla je Shanna. – Sve će biti u redu. Samo se moraš riješiti te oklade. Velika stvar, izgubit ćeš malo ponosa i deset dolara.
– Deset tisuća dolara, – rekao je Cal.
– Opa, – rekla je Linda, uspravljajući se.
– Kladio si se s Davidom u deset tisuća dolara da možeš odvesti Min u krevet? – pitala je Shanna u nevjerici.
Cal je gledao u strop. – Sluša li mene ovdje netko!
– Nije se kladio za to, – rekla je Linda Shanni.
– Hvala ti, – rekao je Cal Lindi.
– Svi znaju za tu okladu, – govorila je Shanna. – Postoji u svačijem umu i ako budeš spavao s njom prije... kad oklada istječe?
– Sutra u 21:00, 21:30, ne znam točno, – rekao je Cal, pokušavajući se prisjetiti kad su to učinili. Ali on to nije učinio. Isuse, čak je i sam brkao stvari.
– Je li vrijedno gubljenja deset tisuća dolara?
– Prokletstvo, da, – rekao je Cal.
– Pa, eto vidiš. Idi je nazovi i reci da se želiš naći s njom nakon što izgubiš okladu. – Shanna je odlučno prekrižila ruke. – Nemoj me tjerati da idem kod tebe i učinim to umjesto tebe.
– Napravi to, – rekla je Linda Calu. – Romantično je na neki pomalo perverzan način.
– Hvala ti, – rekao joj je Cal. – Ako je tako, onda odlazim doma. – Ustao se i izašao, ignori-rajući Shannin povik 'Cal'.
Shanna nije bila u pravu, govorio si je dok je točio još jedan viski, ali ta ga pomisao nije po-sve uvjerila u to. Zažmirio je i pomislio na Min, pokušavajući se prisjetiti kako je sve to bila samo smiješna igra, ali iz glave nije mogao izbiti riječi 'Volim te' i znao je daje Min bila iskre-na.
– O, sranje, – rekao je i kad mu se oglasilo zvono na ulaznim vratima, naglo ih je otvorio, spreman najuriti Shannu ako mu je došla držati propovjedi o Min.
Bila je to Cyn, izgledala je vraški izazovno u plavom topiću i crnoj kratkoj suknji. Klimnula mu je glavom i njezina sjajna crna kosa se pomakla unatrag. – Znam da si uzrujan, – rekla mu je nježno. – I ne želim da budeš sam.
– Dobro sam, – rekao je dok mu se ona približavala.
– Ne, nisi, – rekla je. – Strašno te povrijedila. – Podigla je bocu Glenliveta. – Hajde, razgo-varajmo o tome. Bolje ćeš se osjećati.
Ona bi učinila sve što bih tražio od nje, pomislio je Cal. A svijet je pun žena poput nje. Zbog čega mi uopće treba Min?
Cynthie mu se nasmiješila, sva ljupka i topla. – Smijem li ući?
– Ne, – rekao je Cal. – Moram telefonirati.

http://www.book-forum.net

18Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 6:13 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 15
Cynthie je rekla: – Mogu sačekati, – i on se sjetio Min dok je govorila: ' Prvo nas dobro upo-znaš i onda nas ostavljaš.' Cynthie mu se opet nasmiješila, s očima punim ljubavi i on je pomis-lio, O, dovraga. Zaklimao je glavom prema njoj. – Oprosti. Netko mi je objasnio što sam ti uči-nio. Oprosti mi. Nikada te nisam namjeravao povrijediti, nikada nisam nikoga namjeravao pov-rijediti, ali nikada se nisam ni namjeravao oženiti s tobom.
Cynthie je duboko udahnula i klimnula glavom. – To je u redu, mogu čekati...
– Postoji netko drugi, – rekao je Cal što je mogao nježnije. – Zao mije, ali zaljubljen sam u drugu.
Trgnula se. – Ne. Ti voliš mene.
– To nikada nisam rekao. I ti to dobro znaš.
– Da, ali voliš me. – Rukama je snažnije stisnula bocu. – Još to ne shvaćaš, ali je tako. Savr-šeni smo jedno za drugo. Zažmirio je kako ne bi morao gledati koliko je očajna.
– Radi se o Min, – rekla je Cynthie. – Znam da je Min. Gledaj, ona je draga žena, ali nikako nije ja.
– Znam, – rekao je Cal. – U tome je problem. – Cynthieno lice se smračilo i Cal je rekao: – Zao mi je, Cyn.
Zatvorio joj je vrata pred nosom i na jedan trenutak je ostao naslonjen s druge strane vrata, pokušavajući ne razmišljati o tome koliko ju je povrijedio, nije želio misliti o nikome drugome.
Osim o Min.
Popravi ovo, rekao je sam sebi i sjeo kako bi smislio način na koji će to napraviti.
Otprilike u isto vrijeme kada je Shanna održavala Calu predavanje, Min je slušala Lizu kako govori: – Ovo je jako dobro, – dok je stavljala posljednju zdjelicu punu umaka od piletine na Minin stol u blagovaonici. Potom je Liza rekla: – Još jednom mi reci zbog čega radimo ovo.
– Zato što smo to uvijek jeli utorkom navečer, – rekla je Min, bockajući piletinu bez imalo entuzijazma, dok joj se Elvis motao oko članaka, nestrpljivo očekujući ostatke. – Pokušavam pronaći nadomjestak.
– Vrlo praktično, – rekla je Liza. – Samo što si očajna i to ti nikako ne polazi za rukom, dra-ga.
– Mogu li dobiti maslac, molim te? – rekla je Diana, uzimajući još jedan komad kruha iz Emilio'sa.
Bonnie joj je dohvatila posudu s maslacem. – Jesi li se čula s njim? – pitala je ona Min.
– Naravno da nisam, – odgovorila je Min, oživljavajući svoju ljutnju kako ne bi morala raz-mišljati da je cijela dva dana čekala zvonjavu telefona. – Ljut je na mene. Možeš li to vjerovati? On je ljut na mene. Jesam li se ja kladila? Neeeeeee. Ali on...
– O, molim te, dosta s tim, – rekla je Liza. – Već ga dva dana ogovaraš. Prihvati to, čovjekje u pravu.
Min je odložila svoju vilicu i Diana je prestala mazati maslacem svoj kruh.
– On nikako nije u pravu, – planula je Min. – Cijela ova zbrka je nastala zato što on nije u pravu i ti se sada okrećeš protiv mene? Nije dovoljno što me Bonnie omamila s tim smećem od bajke, sada ti...
– To nije smeće, – rekla je Bonnie. – Imala si bajku. Imala si zgodnog princa koji te volio. Upalilo je.
– Nije upalilo, – rekla je Min, udarajući rukom po stolu. – Naljutio se i otišao. Eto kakva je moja sreća, dobila sam ljutitog princa. Zbog čega onda on ni ne može biti princ. Zbog čega ni ne vjerujem u to smeće. Ne vjerujem u bajke, u redu?
– Mislim da to nije ni važno, – rekla je Bonnie blago kao i uvijek. – Bajka vjeruje u tebe.
Min se obratila Lizi. – Reci joj. Liza se nalaktila na stol. – U pravu je.
Min se naslonila na naslon svog stolca. – O, zaboga. Da ovo nije moj stan, odmah bi se usta-la i otišla.
– Pa, pogledaj s njegovog stajališta, – rekla je Liza. – Nije se kladio. Pokušao se ne viđati s tobom, ali nastavio je dolaziti kod tebe jer je poludio za tobom, a ti si ga nastavljala ljubiti i odbijati. Bio je strpljiv, šarmirao je tvoje roditelje, bio je dobar prema tvojim prijateljima, pro-našao ti je snježnu kuglu, naučio te kuhati, donio ti je mačka, zaboga, a onda se ispostavilo da si od njega pravila budalu cijelo to vrijeme, dok se on lomio trčeći oko tebe.
– Ne, nisam, – rekla je Min, ali njezina ljutnja se polako hladila.
– On je uistinu drag čovjek, – rekla je Diana, ližući maslac s usne.
– Liza je u pravu, – rekla je Bonnie. – Znaš kako je škola bila užasna za svu trojicu. Svi su osjetljivi na to da ih netko pravi budalama. Povrijedila si Cala tamo gdje je užasno osjetljiv, pred njegovim prijateljima, pred Cynthie, pred Davidom.
– Joj, – rekla je Min slabašno. Pokušala se opet ljutiti zbog one glupe oklade, ali nakon dva dana bješnjenja, ionako joj je ponestalo pare.
– Znam da si se morala ljutiti kako bi se uspjela nositi s boli, – rekla je Liza. – I ja to radim. Ali ako ga još uvijek želiš, preboli to. Jer ako nije postojala oklada...
– Nije postojala, – rekla je Min očajno. – To mu vjerujem.
– U tom slučaju ti je on dao sve, a ti njemu apsolutno ništa.
– To je prilično nezgodno, – rekla je Bonnie Lizi.
– Zašto ga jednostavno nisi pitala za okladu? – pitala je Liza.
– Jesam, – odgovorila je Min.
– Rekla si: 'Jesi li se kladio s Davidom da ćeš me odvesti u krevet u roku mjesec dana?'
– Nisam, – rekla je Min, ne pogledavši je. – Pitala sam ga postoji li nešto što mi nije rekao.
Bonnie je klimnula glavom. – I što ti je rekao? Min je još dublje potonula u stolac. – Počeo mi je priznavati stvari koje nisu imale veze s okladom.
– To je sigurno bilo zabavno, – rekla je Liza. – Zašto ga izravno nisi pitala?
Min je rukama prekrila lice. – Bojala sam se, u redu? Znaš kako neki ljudi govore: 'Ako raz-govaraju o svojim problemima, svi na kraju odlaze'? Pa, kladim se da nitko od tih ljudi ne raz-govara o svojim problemima. Mislim, dobro zvuči, ali rizik je golem. – Pogledala je Lizu. – Znala sam da se kladio. Čula sam ga. I ja sam...
– Zastala je i progutala suze. – Znala sam da imam samo mjesec dana na raspolaganju i taj sam mjesec željela provesti s njim. – Zaklimala je glavom. – Nisu svi tako jaki u suočavanju sa životom poput tebe.
– Pa, trebali bi biti, – rekla je Liza. – Zaribala si. I sada ćeš se morati poniziti.
– Što? – pitala je Bonnie dok je Min otvorenih usta zurila u Lizu, a Diana ih je sve fascinira-no promatrala.
Liza se ustala i odmaknula od stola, uzela Minin telefon i donijela joj ga. – Nazovi ga. Reci mu da nisi bila u pravu, daje on bio u pravu i da ćeš učiniti sve kako bi se iskupila za to.
Min je progutala knedlu. – Želiš da se ponizim?
– Da, – rekla je Liza. – Neću ti dopustiti da ga izgubiš zbog svog glupog ponosa. Nazovi ga i ponudi mu što god želi kako bi te primio natrag.
Min je pogledala u Bonnie, koja joj je odobravajuće klimnula glavom.
Min je pogledala u telefon. Ako nazove Cala, barem će mu čuti glas. Koliko je to bilo jadno? – Jadno, – rekla je naglas.
– Bit će ako ovo propustiš, – rekla je Liza. – Po prvi puta u životu učini nešto neracionalno, nepromišljeno. Nazovi ga.
Min je samo sjedila tamo, nepomična zbog straha. Zatim je duboko udahnula i uzela telefon.
Cal je uvježbavao svoju rečenicu: 'Sto kažeš na večeru sutra navečer?' kada mu je telefon za-zvonio, ali kad se javio začuo je Minin zbunjeni 'Bok', da je na kraju sve zaboravio.
– Bok, – odvratio joj je i sjeo na kauč.
– Nemoj ništa reći, – rekla je užurbano. – Pusti me da ti ovo kažem. Pogriješila sam što ti ni-sam rekla da znam za okladu. Pogriješila sam što ti nisam vjerovala. Sve što si rekao na vjenča-nju je bilo točno. Ja sam kriva. Želim te. Želim nas. Volim te i trebam te...
Cal je osjetio vrtoglavicu zbog velikog olakšanja.
– I odmah te želim vidjeti, – nastavila je, a Cal je pomislio, Isuse, da. – Sada? – pitao je i po-gledao na sat. Dvadeset šest sati prije prestanka oklade. Samo joj reci da, pomislio je, nije ju više briga za tu okladu, rekla ti je tako, ali onda se prisjetio kako je zvučala kad je to rekla na vjenčanju.
– Tjednima me to odbijanje izluđivalo, – brbljala je Min, – ali ako nisi spreman, sve je u re-du. Dva dana te nisam vidjela i jako mi nedostaješ. Mogu li sada doći do tebe? Samo da razgo-varamo? Ili, znaš, možemo raditi i nešto drugo. Mogu se sjetiti par stvari. Ako želiš nešto više od razgovora. Meni bi to sasvim odgovaralo. Ili ne. Kakogod.
Meni bi to sasvim odgovaralo, pomislio je Cal i zatresao glavom kako bi je razbistrio.
– Na koljenima sam, – rekla je Min, trudeći se zvučati raspoloženje. – I to nimalo nije zgod-no. Mogu li doći kod tebe?
– Ne, – rekao je Cal. – Ja ću doći kod tebe. Kasnije. – Progutao je knedlu. – Sutra. 21:30.
– A ne sada? – pitala je Min dok joj se glas slamao.
– Ne, – rekao je Cal. – Ne. 21:30. Sutra. Ja ću donijeti večeru.
– Sada znam kuhati, – rekla je Min. – Ja mogu napraviti večeru. Sada znam kako.
– Ja ću sutra donijeti večeru, – rekao je Cal, razmišljajući, Isuse, ispao sam glup.
– Dobro, kakogod. – Min je sačekala jedan trenutak i potom je dodala: – Ja sam i sada prili-čno gladna.
– Sutra, 21:30, kod tebe, – rekao je Cal kroz zube.
– Dobro, – rekla je Min. – U redu. Vidimo se onda sutra navečer. – On ju je taman namjera-vao pozdraviti kada je dodala: – Viđaš li se sa Cynthie?
– Isuse, ne, – rekao je Cal, dobacujući pogled pun krivnje prema vratima.
– Zato što si otišao s njom. David mi je to rekao. Inače ne bih pitala. Mislim, nije moja stvar.
– Tvoja je stvar, – rekao je Cal. – A David je kreten. Prestani razgovarati s njim.
– Pokušavam, – rekla je Min.
Cal je osjetio da mu se sva napetost u tijelu pretvara u mnogo primjereniju ljutnju. – Sto to znači, pokušavaš?
– Naziva me. Iz nekog razloga ga je cijela ova zbrka uvjerila kako bismo se on i ja trebali vjenčati.
– Nije u pravu, – planuo je Cal.
– Znam to, – rekla je Min s glasom koji više nije bio tamo umiljat.
– Imaš prikaz broja. Nemoj mu se više javljati.
– Gledaj, nisam potpuno glupa.
– Nimalo nisi glupa, – rekao je Cal, – tvoja jednomjesečna gluma nam je to i dokazala. – Trgnuo se. Glupo. Glupo.
– Hej, pa ti si se kladio.
– Nisam...
– Mislim na onu drugu. Onu za odlazak na večeru. Zaribala sam, ali neću za to plaćati do kraja života, – rekla je Min.
– Sutra navečer, – rekao je Cal i spustio slušalicu prije nego što jedno od njih izgovori još nešto gluplje, prilično uvjeren da je ispravno postupio. Isuse, nalazim se u filmu Doris Day, pomislio je i otišao reći Shanni daje napravio ono što mu je savjetovala.
– Volim te, – rekla je Min u praznu slušalicu.
– Što se dogodilo? – pitala je Liza. – Stoje to bilo sa Cynthie i Davidom? Rekla sam ti da se poniziš, a ne da se prepireš.
Min je spustila slušalicu i uzela u krilo Elvisa. – Ne želi me vidjeti do sutra.
– To je čudno, – rekla je Liza. – Da sam ja ovako obećala Tonyju seks, stigao bi ovamo prije nego što bih uspjela spustiti slušalicu.
– Nisam mu ja zapravo obećala seks, – rekla je Min.
– O, molim te, – rekle su Liza i Bonnie u isti glas, a čak je i Diana potvrdno klimnula gla-vom i rekla: – Jesi.
– Mogu li zadržati barem tračak dostojanstva? – pitala je Min. – Upravo je odbio seks, gad.
– Ne, nije, – rekla je Bonnie, milujući je po ruci. – Rekao je da neće samo do sutra. – Namr-godila se. – Ne razumijem ga.
– Reci nam što ti je rekao, – rekla je Liza.
– Rekao je da će doći ovamo sutra u 21:30 i donijeti večeru. Kao da ja želim jesti. – Min se smrknula. – Mrzim sve ovo. Glupo je– Što je tako posebno sutra navečer u 21:30? – pitala je Liza.
– Koji je sutra dan? Srijeda.
– Sutra je Rogerova i moja obljetnica, – rekla je Bonnie. – Naručit će šampanjac i onda će me pokupiti u baru kao stoje učinio prije četiri tjedna i tada će me zaprositi.
– Slatko, – rekla je Min.
– To je to, – rekla je Liza, uspravljajući se. – Sutra navečer je točno četiri tjedna otkad je David predložio onu okladu.
– Ali Cal nije pristao na nju, – planula je Min. – Dosta mi je ovog razgovora. On nije...
– Ali svi znaju za to, – rekla je Liza. – I ako ti popustiš prije isteka vremena, on pobjeđuje. A on obožava pobjeđivati. On živi za pobjedu.
– Ne shvaćam što želiš reći, – rekla je Min.
– Odustaje od oklade, – rekla je Liza.
– Zašto? – Min se ustala i Elvis je skočio na pod. – Zaboga, zašto...
– To je, na neki način, džentlmenski, – rekla je Bonnie.
– Ako se mene pita, to je također i nešto povezano sa kontrolom, – rekla je Liza s prijezirom u glasu. – On dobiva priliku za odlučivanje. Što se dogodilo u 21:30?
Min je zbunjeno slegnula ramenima. – Došli smo u restoran malo prije 22:00, tako da smo vjerojatno otprilike tada izlazili iz bara.
Liza je klimnula glavom. – Daje si slobodne ruke. – Namrštila se. – Iako mu to i neće biti baš tako ako donese večeru. Onda ćete prijeći na predigru. Trebat će mu neko vrijeme da te odvede...
– Može me imati istog trena kad se pojavi na vratima, – rekla je Min.
Diana je ponovno uzela svoj kruh. – Ja ću sutra navečer otići u kino. Stan će ti trebati, a ne želim se vraćati doma. Mama je još uvijek ljuta jer sam se preselila ovamo. Uvjerena je da je-dem ugljikohidrate. – Zagrizla je kruh i Min se nasmijala usprkos sebi i zatim je počela razmat-rati situaciju.
Pa što ako Cal izgubi okladu? Deset dolara. Mogao si je to priuštiti. – Ne, – rekla je. – Ja ni-kako neću biti oklada koju je izgubio, ne želim da počnemo na taj način. Sutra navečer će dobiti tu okladu i bit će jako sretan dok to bude ostvarivao.
– Zašto sutra? – pitala je Liza.
– Zato što će mi trebati uistinu seksi spavaćica, – rekla je Min. – I puno više hrabrosti nego stoje trenutno imam. I plan.
– Objasni, – rekla je Liza i Min se nagnula na stol, te počela s pričom.
– Do vraga, što se to događa? – pitao je David sljedeće večeri kad je nazvao Cynthie. – Mis-lio sam da si rekla kako će ona svađa na vjenčanju prekinuti sve njihove veze.
– Izgubili smo, – rekla je Cynthie umornim glasom. – Toliko je voli da joj je oprostio.
– Upravo sam razgovarao s Min, – rekao je David, ponovno proživljavajući taj događaj. – Rekla mi je da će se pobrinuti da on pobjedi i neka pripremim čekovnu knjižicu. Zvučala je ljutito.
– Davide, gotovo je, – rekla je Cynthie. – Možemo samo čekati i nadati se da će se ta njihova zaluđenost izlizati i da će se konačno urazumiti.
– Šest mjeseci do tri godine? Ja neću čekati Cala Morriseya. – David je s prijezirom razmiš-ljao o Calu. Uspio je zavarati Min tako dobro daje zapravo povjerovala daje odbacio tu okladu. Vjerojatno je to tako smislio kako bi ona inzistirala na njegovoj pobjedi. Vjerojatno je... David se naslonio na stolac. – Čekaj malo. Što ako Min sazna da se on poigravao s njom? Što ako ju je prevario samo kako bi ona spavala s njim, a on dobio okladu?
– Ali nije tako, – rekla je Cynthie, osjećajući umor. – Gotovo je, Davide.
– Ne, nije, – rekao je David. – Nije ako oklada vrijedi do ponoći. Što ako bi njezini prijatelji i obitelj saznali da se kladio sa mnom u to?
– Gotovo je, Davide, – ponovila je Cynthie.
– Ja još nisam završio, – rekao je David. – Ja ću pobijediti.
U 20:00 sati, Cal je već imao spremnu bocu vina i kutiju KRISPY KREME sladoleda za po-nijeti u Minin stan, te za ubiti sat i pol seksualne frustracije kad mu je zazvonio telefon.
– Cal, – rekla je Diana kad se javio. – Moraš odmah doći ovamo. Min je u nevolji.
– Što... – počeo je Cal, ali ona je već spustila slušalicu. – Dobro, – rekao je i pošao prema Mininom stanu, totalno sumnjičav. Kad je pokucao na vrata, otvorila ih je Diana. – Hvala Bogu da si stigao, – rekla je i povukla ga unutra. Zatim se ona provukla kroz vrata i izašla, zalupivši njima iza sebe.
– Što je ovo? – Cal se okrenuo i ugledao Min, odjevenu u kratki crni trenčkot, leđima naslo-njenu na vrata, a u očima je imala onaj poznati sjaj. – O, vrlo smiješno, vjekao je, pokušavajući zvučati ljutito. – Jesi li ikada čula za statističarku koja je vikala 'Vuk'?
– Jesam, – odgovorila je Min. – Vuk ju je pojeo. – Nasmiješila mu se i njegov puls se naglo ubrzao. – Imam vijesti za tebe, šarmeru. Nećeš odustati od ove oklade.
– O, da, hoću, – rekao je Cal, uzmičući oko kauča dok ih je Elvis radoznalo promatrao. – Ako sada spavamo, doći će i taj dan kada ćemo se svađati zbog računa za struju i ti ćeš onda reći: 'Izlazili smo samo zbog oklade.' Neću ispaštati za to do kraja života kad moram pričekati još sat i pol vremena. – Pogledao je na sat koji je stajao na ormaru. – Osamdeset minuta.
– Ostatak života, ha? – pitala je Min.
– Da, Minerva, ostatak života. Misliš da sam ovaj mjesec prolazio krov ovaj pakao samo zbog seksa?
Min je trepnula. – Pa, da.
Cal je razmislio o tome. – Dobro, imaš pravo.
– Jesam li spomenula da nemam donje rublje? – Min se približila kauču i on je pobjegao na drugu stranu.
– Radiš ovo kako bi me mučila, zar ne? – pitao je Cal.
– Ne, ovo radim kako bih te odvukla u krevet, – rekla je Min. – Mučenje je samo mali djelić.
– Min, – rekao je Cal.
– Ne, – rekla je Min. – Ostatak života ne želim provesti kao oklada koju si izgubio. Osim to-ga, dosta mi je slušanja o tome kako nikada ne riskiram. I zato ću riskirati s tobom. – Iz džepa je izvadila novčanicu od deset dolara. – Ulažem deset dolara i kažem da ću te do 21:30 skinuti i imati u sebi.
Cal je na jedan trenutak osjetio vrtoglavicu i kad je zatresao glavom daje razbistri, ona je stavila novčanicu na stolić pored kauča.
– Evo, tu je – rekla je Min. – Hoćeš li biti kukavica ili ćeš prihvatiti izazov?
Smiješila mu se s očima punim ljubavi i topline i on se počeo smijati. – Min, radi se o osam-deset minuta, ne o mjesec dana. Zaista misliš da se toliko ne mogu suzdržati?
– Aha, – rekla je Min, stavivši ruke na bokove.
Izvadio je svoj novčanik, izvukao novčanicu od deset dolara i stavio je preko njezine. – Vri-jedi, – rekao je, a stol je još uvijek bio između njih. – Da vidimo što imaš, Minnie.
Otkopčala se, pojas je bacila na kauč i skinula se. Na sebi je imala crnu čipkastu spavaćicu bez naramenica, a koliko je Cal mogao vidjeti, nije bilo ničega što ju je držalo na njoj. – Znam da bi bilo bolje da sam gola, – rekla je, ljuljajući se na petama tako da je sve poskakivalo. – Samo još uvijek nemam toliko samopouzdanja.
– Ustvari, – rekao je Cal zagledavši se u nju, – sada ću narednih osamdeset minuta razmišlja-ti o tome kako ću to skinuti s tebe, da, tako ću napraviti. – Pogledao je gornji rub spavačice gdje joj se čipka urezala u meso. – Ne izgleda mi da se teško skida.
Min je uvukla prst pod čipku i povukla je. – Potreban je samo jedan dobar trzaj i...
– Ali nakon osamdeset minuta. – Pogledao je na sat. – Još sedamdeset sedam minuta. Ali že-lim naglasiti da si nakon toga samo i potpuno moja.
– O, da, – rekla je Min, potvrdno klimajući glavom.
– Pa, dobro onda, – rekao je Cal. – Jesi li u posljednje vrijeme pročitala kakvu dobru knjigu?
– Nisam, – rekla je Min, krenuvši obilaziti stol. – Ne mogu čitati jer stalno mislim na tebe.
Cal se odmaknuo od nje, krenuvši prema drugom kraju kauča. – To je sigurno strašno dosa-dno.
– Ne, ti mi uvijek činiš nevjerojatne stvari, – rekla je Min, približavajući mu se.
Cal je stao skroz ispred kauča. – Znaš, nisam baš tako dobar u krevetu.
Min je promijenila smjer i iznenadila ga, zgrabivši ga za košulju. – To je u redu. Ja sam fan-tastična. Gurnula ga je na kauč i zajahala ga, a njezina nježna mekoća gaje prikovala i Cal je pomislio, Trebao bih poduzeti nešto, ali čak i dok je razmišljao o tome, njegove ruke su se našle na njoj, osjećajući njezinu toplinu kroz tanku čipku. – Rekli su mi da su moja usta jedinstvena, – prošaptala je, naginjući se na njega i on je zažmirio, dok su se njezine grudi lagano prislanjale na njegova prsa.
Poljubila gaje, a usta su joj bila vrela i slatka, i on ju je čvršće stisnuo, te privio k sebi. – Isu-se, koliko si mi nedostajala, – rekao joj je na usta.
– I ti si meni nedostajao, – rekla je, više se ne poigravajući. – Više nikada ne želim biti bez tebe.
– Nikada i nećeš, – rekao je Cal. – Nikada te više neću ostaviti. Nikada.
– Hvala ti. – Min je ponovno sjela i duboko udahnula, a Cal ju je promatrao, osjećajući sve veće uzbuđenje. – Slušaj, moram ti nešto reći.
Ruke su mu obuhvatile njezinu stražnjicu i stisnule je. Stvarno nije imala donje rublje. – Pri-čaj sporo. – Nakrivio je glavu kako bije poljubio u vrat, a umjesto toga ju je nježno ugrizao.
Min se naježila. – Sjećaš se kad sam rekla da mi ne slomiš srce? Pa, predomislila sam se. Možeš ga slomiti.
– Hej, – rekao je Cal sve čvršćcju stišćući. – Nisam ja...
– Nije važno, svejedno te volim, – rekla je Min, – voljela sam te kad sam mislila da si se ok-ladio u ono i voljela sam te kad sam mislila da se samo poigravaš sa mnom i voljela sam te dok sam vrištala na tebe na ulici, voljela sam te kad si otišao sa Cynthie s vjenčanja, ti pokvareni gade...
– Odvezao sam je kući i otišao, – rekao je Cal. – Kunem se Bogom, nisam...
– Nije važno, – rekla je Min. – To ti pokušavam reći, nije važno što kažeš ili napraviš. Voljet ću te do kraja života.
Cal ju je zapanjeno pogledao.
– Znam, – rekla je Min. – Znam da je to uistinu nerazumno. Samo sam mislila da trebaš znati kako ovo ne možeš uprskati.
– Ne mogu? – pitao je Cal, želeći joj vjerovati.
– Ne, – rekla je Min. – Što ne znači da neću vikati na tebe ako me opet razljutiš. Vikat ću i lupati vratima. Samo što neću biti s druge strane vrata kad ih budem zalupila. Imaš me za cijeli život.
Ostao je bez daha i naslonio je čelo na njezino rame. – Bože, volim te.
Min je uzdahnula. – To je dobro jer ti još nešto moram reći. Cal je klimnuo glavom, još uvi-jek omamljen. Min je progutala knedlu. – Stvar je u tome da ću se početi širiti. Bokovi, bedra...
– Nećeš do 21:30, – rekao je Cal, pokušavajući je ne zamišljati.
– ... struk, – rekla je Min i zatim zastala. – Što? 21:30? Mislim da neću do četrdesetih, vjero-jatno, mislim da ću se još toliko moći opirati, ali onda...
– Što? – pitao je Cal.
– Udebljat ću se, – rekla je Min i on je trepnuo. – Užas. Udebljat ću se. – Namrštila se. – Što si ti mislio, o čemu ja pričam?
– Da znaš za ubuduće, – rekao je Cal, počevši se smijati. – Ako mi polugola sjediš u krilu i počinješ mi pričati da ćeš se širiti...
– Ne, – rekla je Min i pokušala ga odgurnuti od sebe, a on ju je zaustavio tako da je ostala ležati na kauču, sva vrela i raskošna pod njim. – Nikada to ne bih rekla, – rekla je, pogledavši ga, a ruke su joj se ovijale oko njegovog vrata. – To bi bilo sirovo.
– Sviđa mi se, – rekao je Cal i poljubio ju.
– Zapravo ti pokušavam reći, – rekla je Min kad je uspjela uhvatiti zrak, – da ću kad ostarim, postati jedna od onih bucmastih starica. To mi je u genima. Poput dizanog tijesta. Narast ću.
– To će biti sasvim dobro za mene, – rekao je Cal. – Zato što ću ja kad ostarim postati jedan od onih uspaljenih staraca koji love bucmaste starice oko crkve.
– Ozbiljna sam, – rekla je Min, ali nastavila se smiješiti i njezine meke usne su ostale otvo-rene za njega.
– Kao i ja, – rekao je Cal. – Misliš da mi je važno koliko si teška? Dovraga, ženo, prozvala si me zvijeri, vukom, vragom i zlim zavodnikom. Osim toga, tvoja najbolja prijateljica me tri puta istukla...
– Ti si mene udario u oko, – rekla je Min.
– ... i vikala si na mene u javnosti, a ja sam još uvijek ovdje. Ako misliš da ćeš me se zbog toga riješiti...
– Muškarci su vizualna bića, – rekla je Min.
– Aha. – Cal je uvukao prste pod njezinu čipkastu spavaćicu. – Zbog toga ja volim onu stvar koju sada nemaš na sebi. – Prestao se smiješiti, pokušavajući joj dati ono što je ona dala njemu. – Radi se samo o tebi, Minnie. To je sve što želim. Samo želim ostatak života provesti s tobom.
– Oh. – Min je posegnula za njim i on se prisjetio oklade i uspravio se, mrzeći stoje mora pu-stiti.
– Počinjemo u 21:30. – Pogledao je na sat. – Što je za sedamdeset minuta. Što želiš raditi na-rednih sedamdeset minuta, Minnie? Imaš li Scrabble?
– Pisat ću bezobrazne riječi, – rekla je Min.
– Aha, poput 'širiti', – rekao je Cal i nasmijao se.
Min je pogledala u strop. – Vidiš, ovo je jedna od onih stvari koje mi nisu važne, jer te sve-jedno volim.
– Sviđa mi se to, – rekao je Cal. – I, što ima novo kod tebe?
– Pa recimo to da ti govorim 'da, možeš me imati kad god poželiš.' – Uspravila se i opet ga povukla bliže k sebi, a on se pomakao na kauču kako bi joj napravio mjesta i tom trenutku je osjetio da mu se nešto zabilo u nogu. Min ga je poljubila u vrat i on se naježio posežući iza sebe i dodavao joj pojas da ga stavi oko sebe, kako joj spavaćica ne bi skliznula. Onda gaje ona ugri-zla i on je rekao: – Joj, – i ona se nagnula nazad i nasmiješila mu se.
– Dobit ćeš tu okladu umjesto Davida i izgubiti onu sa mnom, faco, – rekla je. – Razmišljaj o tome kao o izjednačenju.
Pogledao ju je i pomislio, u pravu je, i zatim pogledao u pojas koji mu je bio u ruci. – Da još jednom ponovimo, voljet ćeš me bez obzira na sve?
– Da, – rekla je.
– Dobro. – Polegao ju je s leđima na kauč i uhvatio joj zapešća, te ih i podigao iznad glave. – Volim kontrolirati situaciju, Minnie.
– Znam. – Min mu se nasmiješila. – To mogu prihvatiti. Opet ju je poljubio i dok je ona uži-vala u nježnostima, on je joj smjelo povezao pojas oko zapešća.
– Hej, – rekla je, prekidajući poljubac, ali on je već drugi kraj zavezao oko ručke kauča.
Istegnula se kako bi vidjela svoje ruke dok je on pojas vezao u čvor. – Ovo je malo perver-zno, Calvin.
– I nije baš, – rekao je Cal, ustajući se. – Znaš, imao sam desetke krafni koje sam namjera-vao donijeti ovamo, ali onda si ti povikala vuk i sada ih nemamo. Ali opraštam ti jer mi imamo takvu vrstu veze. – Otišao je do kuhinje. – I o čemu želiš razgovarati u narednih... – Istegnuo se kako bi vidio na sat. – ... šezdeset sedam minuta.
– Cal, – rekla je Min.
Na kuhinjskom elementu je stajala poznata bijelo-zelena vrećica. – KPJSPY KREME, – re-kao je. – Veliki umovi jednako razmišljaju. – Donio je vrećicu u dnevnu sobu. – Znaš, Minnie, mjesec dana si me mučila, izgledala si tako prekrasno da sam svakog puta poludio kad sam te ugledao. Toliko sam te želio da sam već poludio od toga. – Pogledao ju je dok je ležala zaveza-na na kauču. – Očito sam još lud.
– Dobro, žao mi je zbog toga, – rekla je Min, boreći se s pojasom.
– Sada je red na tebi. – Sjeo je nasuprot nje. – Sada ću ja mučiti tebe.
Min se prestala otimati. – Ovo bi moglo biti dobro. Sto ćeš napraviti?
Izvadio je KRISPY KREME iz vrećice.
– Pojest ću ovo pred tobom, – rekao je Cal i zagrizao krafnu.
David je izašao na ulicu i pošao prema javnoj govornici na uglu, jer je danas svatko imao prokleti prikaz brojeva. Otipkao je broj Mininih roditelja i kad je telefon prestao zvoniti, rekao je: – Trebali biste znati ovo, – samo kako bi začuo javljanje telefonske sekretarice. Pa, to je u redu, ionako nikada nisu ostajali vani duže od 21:00 sat. Ima on još dosta vremena. Kad je za-čuo signal, rekao je: – Trebali biste znati ovo. Calvin Morrisey zavodi vašu kćerku samo kako bi dobio okladu. Upravo se sada nalaze u njezinom stanu. – Zatim je spustio slušalicu, razmiš-ljajući o tome stoje upravo napravio. Koliko je on vidio, sve je bilo bez greške.
Osjećajući se prilično dobro zbog sebe, počeo je pregledavati telefonski imenik u potrazi za telefonski brojem Morriseyevih.
Min se mrštila na Cala, ali gad joj se samo smješkao, izgledajući neodoljivo dok je završa-vao s drugom krafnom. Jeo ih je jako sporo.
– I ti se pitaš zbog čega nisam htjela spavati s tobom, – rekla je Min. – Zbog toga što sam os-jetila sadista u tebi. – Pridigla se kako bi se namjestila u ugodniji položaj. Hej, pomislila je i opet se pridigla.
– Već neko vrijeme nisam vidjela Elvisa, – rekao je, promatrajući ju. – Sigurno je opet iza-šao van kroz prozor. Što kaže statistika za mačke koje su vani?
– Znaš, – rekla je Min, iskušavajući novu strategiju. – Ovo me plaši. U mom stanuje stranac, a ja sam vezana za kauč. Užasnuta sam. – Pokušala je u glas dodati strah, ali to je bilo jako teš-ko budući daje bio natopljen požudom.
– Čudno, jer mi izgledaš samo iznervirano. – Cal je uzeo daljinski upravljač. – TV?
Min je pokazala zube. – Muškarci odlaze u zatvor zbog ovoga– Samo ako ih uhvate. Ja inače u ovo vrijeme uvijek pogledam CNN. – Cal ju je pogledao. – Naravno, inače nemam ništa bolje za gledati. Imaš odlično tijelo.
– O, molim te, – rekla je Min. – Znam da me želiš poševiti, ali...
– Tipovi kupuju časopise kako bi gledali grudi poput tvojih, – rekao je Cal, – a evo mene s njima zavezanim za kauč. – Vratio je daljinski upravljač ponovno na stolić. – CNN mi se odje-dnom više ne čini tako primamljivim.
– Ako se ikada oslobodim ovog kauča, – rekla je Min kroz zube, – više nikada nećeš vidjeti ove grudi. A sada me odveži.
– Nisi dobro razmislila o tome, – rekao je Cal. – Pokušaj opet.
– Calvin...
– Imaš li uopće pojma, – rekao je uvjeravajući je, – koliko mi je teško suzdržavati se?
– Onda me odveži i počnimo, – rekla je Min, počevši se opet osjećati veselo.
– Četrdeset pet minuta, – rekao je Cal. – O čemu želiš razgovarati?
Dobro, rekla si je Min. Ne razmišljaš kako treba. On te želi. I može te imati. Samo mu treba dobar poticaj. – I ja sam tebe željela, – rekla je, opuštajući se na jastucima.
– Točno, – rekao je Cal, uzimajući još jednu krafnu. – Zbog toga si me stalno odbijala.
– Bilo je to zbog oklade, – rekla je Min. – Sjećaš se onog piknika u parku? Željela sam te srušiti, rastrgati košulju i zagristi te.
Cal je zastao s krafnom na pola puta do usta.
– Znala sam zažmiriti i zamisliti te golog pored sebe, a što si mi tek onda radio. – On se ma-lo povukao unatrag, a ona je rekla: – Posebice s mojim grudima. Imam stvarno osjetljive grudi, jesam li ti to spomenula? Mogla bih skoro svršiti samo na pomisao kako su tvoja usta na mo-jim...
– Ne igraš pošteno, – rekao je Cal.
– Stvarno? – rekla je Min, pokušavajući se ustati. – Ja sam ta koja je vezana za kauč. Koliko je to pošteno?
– Nije, – rekao je Cal. – To je jedan od mnogih razloga zbog čega mi se sviđa.
Frustrirano je izdahnula i on ju je promatrao i zatim se ustao, zaobišao stolić i sjeo pored nje. Prstom je pokupio malo čokoladne glazure s krafne. – Znaš li koliko sam ja maštao o tvom tije-lu? – Povukao je prst preko njezine dojke, razmazujući čokoladu pod čipkom i Min je uvukla zrak. – Ovo nije bila jedna od mojih maštarija, – rekao je, premazujući joj drugu dojku na isti način. – Ali trebala je biti.
– Ljepljivo, – rekla je Min jer trenutno nije mogla izgovarati cijele rečenice.
– Nikakav problem, – rekao je Cal, naginjući se nad nju. – Odmah ćemo se pobrinuti za to.
– Perverznjak, – rekla je Min, zažmirivši kad je osjetila njegov jezik na sebi.
– Aha, – rekao je, spuštajući čipku. – Ali sviđa ti se.
– Ha, – rekla je Min.
Cal se ispravio dovoljno daju može pogledati u oči. – Želiš li da stanem? – pitao je, a Min je osjetila njegovu ruku pod svojom dojkom, osjetila je njegov palac na najosjetljivijem njezinom dijelu.
– Želim da daš sve od sebe, – rekla je Min, promatrajući kako mu se pogled smračuje dok ju je rukom čvršće uzimao. – Odveži me.
– Neću, – rekao je Cal.
Min se pridigla i on ju je nježno odgurnuo nazad, disanje mu je postalo brže i opet se nagnuo nad nju, ali ovog puta je spustio čipku i kada je osjetila njegova usta na sebi, uživala je dok joj je svaki živac u tijelo osjećao olakšanje.
Odmaknuo se dok se ona trzala i gledao je, teško dišući i upravo kada je shvatila da joj se zagledao u nage grudi, otkinuo je ostatak spavaćice i sada je ostala gola do struka. – Hej, – rek-la je i instinktivno se počela prekrivati rukama, ali je ubrzo shvatila da je svezana.
– Bože, kako si predivna, – rekao je, još uvijek zureći u njezine grudi.
Min je povlačila pojas, rastrgana između srama i požude, a onda je on rukama prekrio njezi-ne grudi i požuda je pobijedila. Zažmirila je i ponovno na sebi osjetila vrelinu njegovih usana, osjetila je kako se polako napinje i podrhtava i stisnula se uz njega, moleći se da nikada ne pres-tane.
Morriseyevi nisu bili u telefonskom imeniku, pa je David nazvao Cynthie. – Trebam telefon-ski broj Calovih roditelja.
– Zašto? – pitala je Cynthie ravnodušno.
– Nije važno, – rekao je David. – Važno je to da bi Cal bio bijesan kada bi saznao da si mi ti rekla kako da započnem onu svađu u nedjelju. Daj mi broj ili ću mu reći.
Nastala je duga tišina i onda je Cynthie odložila slušalicu. Kad se vratila, dala mu je broj.
– Hvala, – rekao je David, prekinuo liniju i otipkao novopronađeni broj. Kad je zvonjava prestala, rekao je: – Trebali biste znati ovo, – ali začuo je njihovu automatsku sekretaricu. – Ovo je smiješno, – rekao je, ali kad se začuo signal, rekao je: – Trebali biste znati ovo. Vaš sin upravo sada zavodi ženu samo kako bi dobio okladu. Ona se zove Min Dobbs i vrlo je osveto-ljubiva. – Zatim je izdiktirao njezinu adresu i spustio slušalicu.
– Nije loše, – rekao je sam sebi i opet podigao slušalicu, općenito se osjećajući zadovoljnim.
Zato što će pobijediti.
Petnaest minuta kasnije, Cal je uzeo ostatak treće krafne, a Min se pokušala sjetiti svog ime-na.
– Sto to radiš? – pitala je.
– Suzdržavam se, – rekao je Cal, zvučeći isprekidano. Zagrizao je krafnu. – Razmišljao sam, – rekao je i progutao zalogaj, – da ću te se kloniti sve dok imam ovo u ustima. – Pogledao je na sat. – Imamo još pola sata. Mislim da nisi kupila dovoljno krafni.
– Možeš li barem povući moju spavaćicu? – rekla je Min, osjećajući sram kako joj je uzbu-đenje splašnjavalo.
– Ne, – rekao je Cal. – Mislim da bi uvijek trebala biti u toplesu.
– Zbog toga bi živnula atmosfera na poslu, – rekla je Min i onda se sjetila da u njoj nema ni-čega živahnoga. – Mislila sam...
– Ne u javnosti, ludice, – rekao je Cal. – Samo kod kuće. Ubacit ćemo to u naše bračne zav-jete. Možeš obećati da ćeš me voljeti, cijeniti, poštivati i biti za mene gola do struka svake veče-ri u našim životima.
– Brak? – rekla je Min, pokušavajući se ustati.
– Pa, naravno, brak, – rekao je Cal, promatrajući je s velikim zanimanjem. – Misliš da bih svezao nekoga s kime ne mislim ozbiljno?
– Nisi me pitao, – rekla je Min, trzajući pojas.
– Hoćeš li s udati za mene? – pitao je Cal, još uvijek joj promatrajući grudi.
– Neću, – odgovorila je Min, raskidana između ljubavi i mržnje.
– Točno, – rekao je Cal. – Zato što, kad te Harry nakon nekoliko godina bude pitao kako sam te zaprosio, ne želiš da moraš reći: 'Pa, zavezao me za kauč i pokidao mi spavaćicu i s grudi mi je jeo krafne i onda me zaprosio.' – Ponovno je zagrizao krafnu.
– Samo želim da vodimo ljubav kako bismo se mogli riješiti te glupe oklade i početi pravu vezu, iako to možda poslije ovoga i neće biti moguće. – Opet je povukla pojas. – Ovo bi nas moglo unazaditi.
– Ne, – rekao je Cal, posve smireno. – Složili smo se da ovoj vezi više ništa ne može naško-diti. Malo je čudna, ali to mi se sviđa kod nas.
– Ti si malo čudan, – rekla je Min. – Ja sam posve normalna. A sada me odveži i dobro me poševi.
Cal je jedan trenutak zadržao dah i Min je pomislila, Uzmi me, a onda je on opet zagrizao krafnu, a ona je zbog frustracije izdahnula kroz zube.
– Možda punim kriva usta, – rekao je i otkinuo jedan komad krafne. – Otvori ih.
– Gledaj, ne... – rekla je Min i Cal joj je na brzinu ugurao zalogaj u usta dok je šećer padao po njoj. – Oh, – rekla je i nastavila uživati u ukusnoj čokoladi koja joj se topila u ustima.
– Moj cilj u životu je uzrokovati taj izraz lica, ali bez čokolade, – rekao je Cal.
Min je progutala. – I činiš to. Samo što nikada ne gledaš u mene kad se pojavi.
– Stvarno. – Cal joj je dlanovima prekrio grudi i palcevima počeo prelaziti preko njezinih bradavica i Min je osjetila kako se opet napinje pod njim, ali ovog puta, kad je otvorila oči, on je gledao u nju, promatrajući je i ona se zarumenila, od srama, uzbuđenja i želje za njim. – Kvragu, u pravu si, – rekao je i sagnuo se da je poljubi, a Min je odmah zaboravila na sram i pridigla se kako bi ga okusila, požudno uzdišući.
– Odveži me, – prošaptala je.
– Neću, još uvijek imamo pola sata za potrošiti. – Pomaknuo je ruku prema dolje. – Mislim da ću ovog puta početi s nožnim prstima. Nikada do sada nisam obraćao pozornost na njih, ali neka ovo bude početak.
– Pola sata ćeš mi sisati nožne prste? – pitala je Min u nevjerici.
– Počet ću s tvojim nožnim prstima, – rekao je Cal. – I penjati se prema gore.
– Gore? – pitala je Min.
– I za otprilike petnaestak minuta, izgubit ćeš ostatak ove spavaćice.
– Dok su svjetla upaljena? – pitala je Min, kipteći od bijesa, a on se sagnuo do njezinih nož-nih prstiju.
David je nazvao Dianu na mobitel, smatrajući da će Diana, nakon onoga što joj se dogodilo u nedjelju, poludjeti i mrziti sve muškarce, posebice onog koji namjerava nauditi njezinoj sestri. Kad je zvonjava prestala, rekao je: – Trebala bi znati ovo, – ali začuo je Dianin snimljeni glas. – Zar nitko od vas srijedom ne bude kod kuće? – planuo je, ali kad je začuo signal, rekao je: – Trebala bi znati ovo. Calvin Morrisey upravo sada zavodi tvoju sestru kako bi dobio okladu. – Zatim je spustio slušalicu i razmislio o svom zadnjem pozivu kojega mora obaviti. A taj je bio najstrašniji.
Sve je anonimno, rekao je sam sebi. Nikada neće saznati.
Vratio se gore u svoj stan kako bi prije posljednjeg poziva popio piće. U 21:15, kad ju je do-dirivao gdje god je mogla zamisliti i još na dva mjesta kojih se nije sjetila, Min je osjetila daju Cal odvezuje.
Sjela je i udarila ga po ruci. – Da mi to više nikad nisam napravio.
– Joj? – rekao je Cal i ona ga je pogurala nazad i sjela mu u krilo, te ga požudno poljubila, ovijajući se oko njega stoje više mogla.
Kad je krenula uhvatiti zraka, opet gaje udarila u rame. – Ozbiljno sam to mislila, nikad više, – rekla je i onda opet posegnula za njegovim usnama. Minutu kasnije je prekinula poljubac, teško dišući, i opet gaje udarila, rekavši mu: – Nikada više.
– Stvarno? – rekao je, teško dišući poput nje, a ona je pogledala u ručku kauča, pojas je još uvijek bio privezan za nju i naježila se.
– Pa, barem ne u dnevnoj sobi, – rekla je. – I ne na tako dugo i ne s upaljenim svjetlima...
Opet ju je srušio dolje na kauč, pritisnuvši je na jastuke. – Kad budemo ovo ponovno radili, – rekao je držeći ruke na njoj, – bit će tamo gdje želim, kada želim i sa upaljenim svjetlima, ako želim.
– Ne bih rekla, – rekla je i opet poljubila ga, pomislivši, O, kvragu, što god želiš.
– Sto god želim, – opet joj je šapnuo na uho.
– Dobro, – prošaptala mu je nazad. – Ali mogu li te sada imati?
– Još malo, – rekao joj je Cal, ljubeći joj vrat. – Petnaest...
– Znaš li koja je moja omiljena maštarija? – prošaptala mu je na uho i on je uzdahnuo. – Ma-štam o tebi kako žestoko prodireš u mene. – Čvršće ju je obuhvatio i ona je rekla: – Obožavam taj dio seksa, onaj prvi dio, način na koji se osjećam, a s tobom će biti najbolji jer je dosad sve s tobom bilo najbolje, način na koji se osjećam kad me dodiruješ, način na koji me ljubiš, način...
Požudno ju je poljubio, gurajući je nazad na jastuke, oduzimajući joj riječi i dah, a kada je zastao, rekao je: – Prestani, imamo još petnaest minuta, – i počeo ju je lizati, spuštajući se dolje.
– Ah, – rekla je Min dok joj je on ponovno oživljavao svaki živac u tijelu. – Što ćeš raditi sljedećih petnaest minuta? – i gricnuo joj je bedro dok joj je rukom razdvajao noge.
– O, Bože, – rekla je Min dok ju je lizao. – Izgubit ću deset dolara.
Lizini mobitel je zazvonio u kuhinji Emilio'sa, a Tony gaje izvadio iz torbice i predao joj ga, ne ispuštajući vilicu koju je držao u špagetima.
– Siguran si da se više ne viđamo? – pitala ga je Liza uzimajući telefon. – Zato što si ovdje stvarno često.
– Jedem ovdje, – rekao je Tony, motajući još špageta na vilicu. – Ja te uhodim.
– Baš, – rekla je Liza javljajući se na mobitel. – Halo?
– Liza, – rekao je muški glas. – Trebala bi znati ovo. Cal Morrisey vara Min kako bi dobio onu okladu.
– Što? – pitala je Liza. – Tko je to?
– Oklada prestaje u ponoć, – rekao je glas, zvučeći joj strašno poznato. – A on želi pobijedi-ti.
– Davide? – rekla je.
Linija se prekinula i Liza je ostala zbunjeno držati mobitel.
– David? – rekao je Tony, podižući pogled sa svojih špageta.
– Hej, Emilio, – po vikala je Liza iz kuhinje. – Idem na pauzu.
– O, ne, – rekao je Tony.
– Jedi svoju tjesteninu, – rekla je Liza, krećući se prema vratima.
– O, kvragu, – rekao je Tony, ostavljajući vilicu i slijedeći je

http://www.book-forum.net

19Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 6:14 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 16
Dok je Min osjećala strašnu požudu i ljubavni zanos, Cal je zavukao prste u njezinu kosu i okrenuo joj glavu prema satu na ormaru.
– Sada je 21:35, – rekao je promuklim glasom. – Izgubio sam okladu od Davida. Gotovo je.
– Uzalud smo potrošili pet minuta? – pitala je Min divlje.
– Dosad se nisi žalila, – rekao je Cal, spustivši glavu na njezin trbuh.
– Odvedi me u krevet ili me poševi na ovom kauču, – rekla je Min, uzdišući. – Želim te od-mah.
– Definitivno se ženim za tebe, – rekao je Cal, povukao je s kauča i pogurao prema spavaćoj sobi.
Spotakla se hodajući iza njega i zatim je uzdahnula kad ju je polegao na satenske plahte, dok joj se tijelo stapalo s hladnom tkaninom, a dok se on skidao i uzimao prezervativ i nakon toga se našao pokraj nje i ona je zažmirila kako bi ga upila i uživala u njemu.
– Nemoj čekati, – rekla je i ponovno osjetila njegove ruke na sebi, polako su prelazile preko njezine kože, zbog čega joj je svaki živac želio vrištati od užitka, a kad su mu se prsti ponovno našli u njoj, otvorila mu se, tresući se pod njim, očajna od želje da ga osjeti u sebi. Njegove oči su bile prepune požude dok je gledao u nju, a i ona se zagledala u njega, totalno luda za njim, i onda ju je poljubio i ona je uzdahnula i stisnula se dok je prodirao u nju.
Povukao se nazad i nakon toga još dublje ušao, a ona se ugrizla za usnu, slaba od velikog užitka i zatim se počela pomicati zajedno s njim, hvatajući njegov ritam, osjećajući laganu vrto-glavicu zbog njega, zbog njih. Saputao joj je na uho dok se pomicao gore-dolje, govoreći joj da ju voli, da je prekrasna, da je sada njegova, stalno iznova joj je to ponavljao dok ga nije počela svuda osjećati, njegov glas, njegove ruke, njegovo tijelo, sve na njemu ju je voljelo, a ona se osjećala opijeno od ljubavi i požude. Jezikom je prešla preko njegovih usana i ona je njemu rekla da ga voli, da će ga zauvijek voljeti, da nikada neće prestati i osjetila ga je kako joj ulazi u krv, svagdje gaje osjećala, u svojim jagodicama, iza očiju i tamo dolje duboko gdje je ulazio. Ljuljao se brže i snažnije, a ona je zarila nokte u njega i uzdišući izgovarala njegovo ime, on je nastavio s pomicanjem, opet i opet i opet, dok na kraju ona nije zastala, bespomoćno se grčeći pod njegovim tijelom. A onda, dok se ona još uvijek držala za njega, još uvijek uzdišući od or-gazma, i on je zadrhtao i srušio joj se u naručje.
– O, Bože, – rekla je Min kad je opet mogla pričati.
– Dobro? – pitao je, još uvijek bez daha i ona je potvrdno klimnula glavom.
– Vrlo dobro. Svjetski. Fenomenalno. – Duboko je udahnula kako bi prestala dahtati, a on je podigao ruku do njezine dojke, kamo je i pripadala. Stavila je ruku preko njegove i čvrsto je pritisnula na sebe i još jednom duboko udahnula. – Bože, volim te.
– Dobro, – rekao je Cal, izgledajući iscrpljeno. – I ja tebe volim. Oprosti što nismo imali vremena razgovarati o tome što ti želiš.
– To sam i željela, – rekla je Min između uzdaha.
– I dobila si to, – rekao je Cal, okrenuo glavu i krajičkom oka pogledao na sat. – O, Isuse.
Min je pogledala gore u svoje uzglavlje i uvukla duboki, drhtavi dah. – Mislim da bih jednog dana mogla poželjeti biti svezana za ovo uzglavlje.
– Samo da se zna, – rekao je Cal, – inače izdržim duže od sedam minuta. – Spustio je glavu na jastuk. – Naravno, predigra inače ne traje mjesec dana. – Duboko je udahnuo. – Hajde, reci mi statističke podatke o tome koliko predigra obično traje?
– Nedovoljno, – rekla je Min. – Ti si iznimka. Možda ću ja tebe svezati za ovo uzglavlje. I ti ćeš dobiti čokoladnu glazuru.
Cal je zažmirio. – Hvala ti. To bi mi se sviđalo. Napravi popis. Sve ćemo isprobati. Vjerojat-no ne večeras, ali ipak hoćemo. Min se sklupčala pored njega dok mu se puls smirivao. – Tako sam sretna. Tako sam luda za tobom i tako sam sretna.
Poljubio ju je i ona se pored njega osjećala toplo, zaštićeno, sretno i sigurno.
– Volim te, – rekao je i ona je otvorila usta kako bi mu rekla da i ona njega voli, kad je netko počeo udarati na vrata.
– Štoje do vraga ovo? – pitao je Cal.
– Moja vrata? – rekla je Min.
– Je li Diana zaboravila svoj ključ? – Cal se podigao u sjedeći položaj. – Joj. Ti si vrlo gib-ljiva žena, Minerva.
– I nisam zapravo, – rekla je Min. – Iz tjelesnog sam uvijek imala trojku.
– Davali su ti pogrešne zadatke. – Cal ju je pomilovao po bedru i pošao uzeti svoje hlače. – Ti idi do telefona. Ja ću do vrata. Nađemo se opet ovdje. Ostani gola.
Cal je zakopčavao svoju košulju dok je prelazio Mininom dnevnom sobom, podsjećajući se da vikanje na buduću šogoricu nikako ne bi bilo
dobro. Zbog toga mu je bilo skoro drago kad je otvorio vrata i ispred sebe ugledao Davida. Tom kretenu je mogao izgovoriti što god je poželio.
– Je li Min ovdje? – pitao je David, djelujući podlo.
– Da, a sad odlazi. – Cal je počeo zatvarati vrata i zatim se prisjetio. – Pobijedio si. Sutra ću ti poslati ček. A sada odlazi.
– Ne može to proći baš tako, – rekao je David blokirajući vrata. – Moram vidjeti Min.
– Davide? – rekla je Min iza njih, a kada su se okrenuli, Cal je izgubio dah.
Oko sebe je imala svoj plavo-ljubičasti prekrivač i Elvis joj se motao oko nogu, ali ramena su joj bila gola i izgledala je ushićeno i rumeno, njezine zlatne kovrče su bile raštrkane, lijepi obrazi crveni, a pune usne izgrickane i rumene i Cal je pomislio, Ja sam to napravio, i toliko ju je opet želio daje zakoračio prema njoj.
– Bože, – rekao je David, ostavši razjapljenih usta.
– Ona je moja, – rekao je Cal. – Odlazi odavde.
– Ti si pobijedio, – rekao je David i gurnuo ček prema njemu.
– Što? – Cal se namrgodio. – Ne.
– Oklada je vrijedila do ponoći, – rekao je David, još uvijek zureći u Min. – Ostalo ti je još više od dva sata. – Nasmiješio se Min. – Čini se daje Veličanstveni Cal ujedno i Brzi Cal.
– O, zaboga, – rekao je Cal dok je Elvis siktao na Davida, koji se povukao korak unazad.
– Vrijedila je do ponoći? – Minin glas je bio previsok dok im je prilazila, spotaknuvši se us-put na prekrivač.
Minerva, što si sada naumila? pomislio je Cal, promatrajući je sa zanimanjem i gorljivom žudnjom.
– Naravno. – David se trijumfalno nasmijao Calu. – Sve oklade završavaju u ponoć.
Min je povukla prekrivač prema gore. – Želiš li mi reći, – rekla je isprekidanim glasom, – da je Cal dobio okladu?
– O, da, – rekao je David podlo.
– Pa, hvala ti, – rekla je Min normalnim glasom dok je uzimala ček iz njegove ruke. – Deset dolara će mi uvijek dobro doći.
– Što? – pitao je David dok je podlost napuštala njegovo lice. Min se veselo nasmijala Davi-du. – Znam da ju je Cal dobio, – rekla je, – ali mi imamo to nepisano pravilo da ja dobivam sav novac koji osvoji na meni. Prilično dobro zarađujem na taj način, tako da... – Pogledala je u ček i skoro ispustila prekrivač. – O, moj Bože.
– Nije deset dolara, – rekao je Cal, hvatajući joj prekrivač prije nego što ga ispusti na pod.
Min ga je zapanjeno pogledala. – Kladio si se u deset tisuća dolara da me možeš odvesti u krevet?
– Nisam, – rekao je Cal. – Nabavit ću si majicu na kojoj će pisati: "Nisam se kladio za to.'
– Deset tisuća dolara, – rekla je Min opet pogledavši u ček. – Da si mi to rekao one prve ve-čeri i ponudio da podijelimo zaradu, već bih onda otišla s tobom u krevet.
– Stvarno? – pitao je Cal.
– Ne, – rekla je Min.
– Nisam ni mislio. – Cal joj je uzeo ček iz ruke i pružio ga prema Davidu. – Sada možeš ići.
– Štoje to? – pitao je David, pokazujući prema kauču.
Cal je pogledao iza i ugledao Minin pojas koji je još uvijek bio privezan za kauč.
– Zavezao me za kauč, – rekla je Min bespomoćno. – Onda mi je iskidao spavaćicu i prema-zao me čokoladom, koju je kasnije polizao s mene. Bila je prava noćna mora. – Nacerila se. – Ako odeš, možemo to ponoviti. – Pogledala je Cala. – Nije nam ponestalo krafni, zar ne?
– Ako jest, otrčat ću i kupiti ih, – rekao je Cal. David je izgledao poniženo. – To ti...
Min je sačekala.
– ... tako ne priliči, – završio je.
– Pa, i nije mi priličilo, – rekla je Min. – Sve do sada.
– Ali... – počeo je David, ali onda su ga s vrata odgurnuli George i Nanette koji su željeli ući unutra.
– O, odlično, – rekao je Cal i požuda je nestajala iz njega dok gaje George promatrao.
– To sam vam došla reći, – rekla je Min, čvršće uhvativši prekrivač. – David je nazvao Di, koja me nazvala kako bi me upozorila da će vjerojatno zvati ostale.
– Ti, – rekao je George, krenuvši prema Calu, a Min je stala između njih dvojice.
– Pretjeruješ, – rekla je Min Georgeu.
– Draga, ovaj tvoj stan mi se nikada nije sviđao, – rekla je Nanette, pogledavajući okolo. Onda je na stolu ugledala bijelo-zelenu vrećicu. – Krafne?
– Trebao si me hraniti s kokainom, – rekla je Min Calu. – Čula sam da se od toga mršavi.
George je još uvijek kipio od bijesa. – Min, David kaže da se ovaj čovjek okladio...
– Ne, – rekla je Min. – David ga je pokušao nagovoriti na tu okladu, ali Cal je odbio. Idi vi-kati na njega.
– A što je onda ovo? – George je istrgnuo ček iz Calove ruke. – Ovo je... – Ugledao je iznos. – ... ček na deset tisuća dolara. – Pogledao je Cala. – Ti nisi samo lišen morala, već se i razba-cuješ s novcem.
– Nisam pristao na tu okladu, – rekao je Cal. – I nitko mi neće vjerovati.
– Ja ti vjerujem, – rekla je Min, smiješeći mu se.
– Onda neka ostali idu dovraga, – rekao je Cal i približio joj se.
George se uspravio. – Minerva, oblači se, ideš s nama kući.
– Tata, imam trideset tri godine, – rekla je Min. – Ne. – Posegnula je i uzela mu ček iz ruke. – Sada odlazi kući. Povedi majku...
– Calvin, – začuo se ledeni glas s vrata.
Cal je pogledao iza Georgea i ugledao svoju majku. – O. Krasno. – Pogledao je u Min. – Ovo je kao u mojoj maštariji. Konačno vodim ljubav sa ženom svojih snova i onda se pred na-ma pojavi moja majka.
– Pa, – rekla je Min, pokušavajući podignuti prekrivač. – Zabava zapravo i ne počinje do netko ne donese led.
– Oprostite, – rekla je Nanette, pokušavajući odgurnuti Georgea s puta. – Vi ste Lynne Morrisey, zar ne?
Lynne je izbezumljeno i omalovažavajući pogledala Nanette. Nanette je ispružila ruku. – Ja sam Minina majka, Nanette? Tako mi je drago što smo se upoznale.
– Drago mi je, – rekla je Lynne, ali joj nije pružila ruku i ponovno se okrenula prema Calu. – Calvin.
– Bok, mama, – rekao je Cal. – Ovo je žena s kojom ću provesti ostatak života. Ako ne odo-bravaš, treću nedjelju u mjesecu ćemo provoditi slušajući Elvisa u restoranu.
Lynne ga je gledala jedan dugi, ledeni trenutak i onda je Cal ugledao Cynthie kako ulazi kroz vrata, izgledajući blijedo poput duha. – Cynthie?
– Ja sam je zvala, – rekla je Lynne. – Mislila sam...
– Ne, – rekao je Cal objema.
– Ne možeš misliti ozbiljno... – počela je Lynne.
– Nemojte ga izazivati, – rekla je Cynthie tiho. – To sam vam došla reći. Ovo je faza zaluđe-nosti. Proći će. Dajte mu vremena.
Cal je zaklimao glavom i pogurao Min prema kauču, što dalje od ovih likova.
– Dat ću ja njemu vremena, – rekao je George bijesno. – Dat ću ja gadu...
– O, ti ćeš mu dati vremena, – planula je Nanette. – Kao da ti nisi još i gori od njega.
– Što? – upitao je George.
Min se sklupčala pored Cala na kauču i ispreplela prste s njegovima. – Znači, dugujem ti de-set dolara jer si me natjerao na čekanje do 21:30.
– Aha, – rekao je Cal, pojačavajući stisak ruke. – Samo što sam ih ja dobio s okladom na te-bi, tako da ćeš mi ih opet uzeti.
– Znam što radiš, – rekla je Nanette Georgeu s bijesom u glasu.
– Vičem na gada koji mije zaveo kćerku, – rekao je George.
– Znam što radiš za vrijeme pauze za ručak, – rekla je Nanette histerično, kao da ga namje-rava ubiti.
– Jedem, – rekao je George, preneraženo.
– Da, ali koga? – vikala je Nanette, a Min je molećivo rekla: – O, Bože, majko, – a Lynne je pogledala Nanette s omalovažavanjem i Cynthie je zažmirila, a David je izgledao isfrustrirano, zbunjeno i vraški ljutito, a onda je unutra ušla Liza s Tonyjem i zastala, mrko ih sve pogledavši.
– Dovraga, što je ovo?
– Tony, – rekao je Cal s napetošću u glasu.
– Samo da se zna, – rekao mu je Tony, – pokušao sam je zaustaviti.
– Zašto nisi zaključala vrata da ovi ljudi ne mogu ući? – pitala je Liza Min.
– Jesam, – rekla je Min. – Cal ih je otvorio. Viči na njega.
– Samo me udari, – rekao je Cal. – Uštedi nam svima malo vremena.
– Što si mislila pod tim? – pitao je George Nanette posve crven od bijesa.
– Tvoji ručkovi, – rekla je Nanette glasno. – Svakog prokletog dana na ručak vodiš svoju tajnicu.
– Preglasni ste, – rekla je Min, pomislivši na svoje susjede. – Stišajte se.
– To su radni ručkovi, – rekao je George. – Tajnica mi je potrebna da radi.
– Mene nikada nisi vodio na ručak, – vikala je Nanette.
– Ti NE JEDEŠ, – vikao je sada i George.
Min je iskrenula vrat kako bi vidjela Lizu. – Znaš, oklada je bila za deset tisuća dolara.
– Šališ se, – rekla je Liza i pogledala iznenađeno u Cala. – Kladio si se u deset tisuća dolara da...
– Ne, – rekao je Cal. – Kvragu, gledaj. – Uzeo je ček iz Mini-ne ruke i pokidao ga na dva di-jela. – Vidiš? Nema oklade.
– To smo mogli dobro iskoristiti, – rekla je Min, ali nije zvučala uzrujano.
Svi su počeli pričati, a Cal je pogledao Min i pomislio, Samo želim biti sam s njom do kraja života.
– Hej! – rekao je i zatim su ga svi pogledali s različitim stupnjevima prijezira, očaja i bijesa. Uzeo je krafnu i okrenuo se prema Min. – Minerva Dobbs, volim te i uvijek ću te voljeti. Hoćeš li se udati za mene?
– Ovo je tako iznenada, – rekla je Min i nasmiješila mu se.
– Imamo publiku, Minnie, – rekao je Cal. – Pristaješ ili ne?
– Pristajem, – rekla je Min i on ju je primio za lijevu ruku, raširio joj prste i stavio joj krafnu na prstenjak, sa sigurnošću znajući da se nikada u životu nije ovako ispravno osjećao.
– Kasnije ću ti kupiti bolji prsten, – rekao je, zagledavši se u njezine tamne, tamne oči. – I sve ću ovo bolje ponoviti. Ovo je samo kako bi se riješili ovih ljudi.
– Pa, kad ovo ponovo napraviš, ja ću opet pristati, – rekla je Min.
– Hvala ti, – rekao je Cal i poljubio ju, opet se počevši topiti u njezinoj toplini. – Bože, koli-ko te volim, – prošaptao joj je na uho. – Ne mogu vjerovati koliko te volim.
– Dobro, – rekla je Liza. – Predstava je gotova. – Pogledala je u Lynne. – Vi ste sigurno nje-gova majka. Nemojte se zafrkavati s Min. Ako Cal bude morao birati...
– Elvis, – rekla je Lynne jednoličnim glasom. Okrenula se i izašla iz stana.
– Dražesna žena, – rekla je Liza i okrenula se prema Nanette. – A sada vi. Muž vas ne vara. Ja dobro poznajem muškarce i on nije takav tip. – Pogledala je u Georgea. – Prestanite raditi za vrijeme pauze i umjesto toga odvedite ženu na ručak. – Opet se okrenula prema Nanette. – A vi. Počnite jesti.
Nanette se snuždila, kao da će uskoro zaplakati i onda je George došao do nje i zagrlio je. – Ne varam te, – rekao je. – Nemam ni vremena za to.
– Tata, – rekla je Min, ali Nanette je šmrcnula i rekla: – Stvarno?
– Nisam mislila da ću tebe ovdje zateći, – rekla je Liza Cynthie, ne previše ljubazno. – Došla si zbog knjige, zar ne?
– Ne, – rekla je Cynthie, bespomoćno zureći u krafnu na Miniom prstu koja je simbolizirala prsten. – Ne.
– Slušaj, – rekla joj je Liza, – nitko ne želi slušati prelijepu ženu koja priča kako je osvojila predivnog muškarca. To je podlo. Napiši knjigu o tome kako si izgubila ljubav života i oporavi-la se nakon toga. Ljudima bi se to moglo svidjeti.
– Ja...
– Gotovo je, Cynthie, – rekla je Liza. – Otišao je. Zauvijek. Cynthie su se oči napunile su-zama i Liza se obratila Davidu.
– A ti si bezvrijedno smeće, – rekla je. – Zato učini nešto dostojanstveno i odvezi Cynthie doma.
– Ovo je pogreška, – rekao je David obraćajući se Min. – Znaš li kakav je ovaj čovjek?
– Aha, – rekla je Min, lagano liznuvši čokoladnu glazuru sa svoje krafne-prstena. – Dobar je. Zajedno ćemo ostarjeli.
– Van, – rekla mu je Liza i Cynthie je otišla. Liza je ljutito zurila u Davida. – Pa, idi za njom, zlobni ološu. Za promjenu učini nešto lijepo umjesto što obavljaš anonimne telefonske pozive.
David se koncentrirao. – Nisam ja... – počeo je, ali Liza je prekrižila ruke, tako da je svoju pozornost vratio na Min. – On te strašno iskorištava, Min.
– Ne, nije istina, – rekla je Min. – On je princ. A ti si šmokljan koji obavlja anonimne tele-fonske pozive.
– Nikada me nisi razumjela, – rekao je David i zatim izašao.
– Kakav mulac, – rekla je Liza.
– Udat ćeš se za ovog čovjeka? – pitao je George Min, zvučeći kao da ne može vjerovati.
– Da, – odgovorila je Min. – Nemoj biti zao prema njemu jer ću se gadno naljutiti.
George je dobacio Calu pogled koji je govorio, Promatram te, kompa, i potom se okrenuo na peti i izašao van.
– Pa, imat ćete prekrasnu djecu, – rekla je Nanette, razvedrivši se.
– Nećemo imati djecu, – rekla je Min i kada joj se majka namrgodila, dodala je: – jer znaš da nakon toga nikada više ne bih smršavjela.
– To je istina, – rekla je Nanette i potom se George vratio po nju i izvukao je van iz stana.
– Dobro onda, – rekla je Liza, pogledavajući po ispražnjenom stanu. – Ovdje je završio moj posao.
– Tko si ti? – pitao je Cal. – Zato što izgledaš poput žene koja me stalno udarala, ali čini se da si sada na mojoj strani. Imaš li zlu blizanku?
– Ja sam Minina dobra vila, šarmeru, – rekla je Liza, namrštivši se prema njemu. – A ako joj ne priuštiš predivan ostatak života, vratit ću se i prebiti te na mrtvo ime sa snježnom kuglom.
Liza je otišla do vrata i zastala kad je tamo ugledala Tonyja s prekriženim rukama. – Hajde. Možeš vikati na mene na putu do restorana.
– Ne, – rekao je Tony. – Ovo što si učinila je bilo dobro. – Nagnuo joj se bliže. – Vrlo uzbu-dljivo.
– Neću spavati s tobom, – rekla je Liza i izašla van.
– Ne možeš me kriviti što sam pokušao, – rekao je Tony pošavši za njom i zatvarajući vrata za sobom. Nad stan se nadvila tišina.
– Nikada neću zaboraviti moj prvi put s tobom, – rekla je Min dok je s prsta skidala krafnu. – Zemlja se zatresla, a onda je moja pitala tatu s kime odlazi na ručak.
– Da, bilo je stvarno zanimljivih trenutaka, – rekao je Cal. Min je klimnula glavom. – Nika-da se nećeš riješiti tih ljudi.
– Znam, – rekao je Cal.
– Hvala Bogu da imamo jedno drugo. – Min je pogledala gore u njega. – Volim te.
– Hvala ti, – rekao joj je Cal i poljubio je.
– Ja kupujem kuću, – rekla je Min kad je uhvatila zrak. – Što kažeš na onu starinsku u kak-voj je živjela moja baka?
– Hoćeš li ti biti u njoj? – pitao je Cal. Min je potvrdno klimnula glavom.
– Onda ću i ja biti tamo, – rekao je Cal. – Možemo li se sada vratiti u krevet?
– Možemo, – rekla je Min. – Ponesi krafne.
Sat i pol vremena kasnije, Min je sklupčana ležala pored, Cala, dok je Elvis spavao na dnu kreveta, izgledajući poput baršuna na plavo-ljubičastom satenu. Cal je disao dovoljno glasno da bi se to moglo nazvati hrkanjem, a ona gaje milovala po ramenu. Prije mjesec dana ga nisam poznavala, pomislila je sanjarski. A sada će sa mnom ostati do kraja života.
Zatim se malo sabrala. To je zvučalo smiješno. Potpuno neracionalno, zapravo. Baš me briga za racionalnost, pomislila je, ali ta pomisao ju nije željela napustiti. Moraš biti uistinu lud da se za čitav život možeš vezati s osobom koju poznaješ tek mjesec dana, posebice kad je to neka osoba s prošlošću poput Calove.
Izmaknula mu je ispod ruke i podigla njegovu košulju s poda. Kad ju je odjenula, nije ju mogla zakopčati na prsima. To je uvijek uspijevalo u filmovima, rekla je s gađenjem i ponovno je bacila na pod. Zatim je povukla prekrivač s kreveta, pri tome ometajući Elvisa, ali je Cala ostavila neka spava pod plahtama. Bio je svibanj. Neće se smrznuti.
Zatim je izašla iz spavaće sobe i sjela na bakin kauč, omotana u prekrivač, pokušavajući svemu dati smisao. Elvis je došetao do nje i pridružio joj se, sklupčavši se na drugom kraju ka-uča i ona je lagano nakrenula glavu, dotaknuvši njegovu, zbog čega je mačak zadovoljno počeo presti.
Znači, pomislila je, mi zapravo ovdje imamo najvećeg igrača u gradu za kojega mislim da je prava ljubav koja će zauvijek trajati. Kakve su šanse za to? Preko puta nje, sat na ormaru je zazvonio kad je kazaljka pokazala ponoć.
– Hej, – rekao je Cal, a ona je podigla pogled i ugledala ga kako stoji na vratima i zatomljuje zijevanje. – Što radiš?
– Ponoć je, – rekla je, pokušavajući zvučati veselo. – Ponovno se pretvaram u bundevu.
– To objašnjava kauč, – rekao je i došao sjesti pored nje. Zagrlio ju je i primakao k sebi, te je poljubio u čelo, a ona je zažmirila i nagnula se na njega, toliko ga je voljela da je počela osjeća-ti slabost zbog toga. U velikoj sam nevolji, pomislila je.
– Nešto nije u redu? – pitao je. – Mislio sam daje sve postalo savršeno kad su otišli oni liko-vi.
– I jest, – rekla je Min. – Samo pokušavam shvatiti što je sljedeće na redu.
– Sljedeće. – Cal je klimnuo glavom. – Dobro. – Primio ju je za ruku i ponovno zijevnuo. – Sutra ću nazvati mamu kako ne bi bacila kletvu na nas i onda ćemo otići kod tvojih na večeru i pobrinuti se da ne polude.
– Eto nade, – rekla je Min. Prekrivač joj se spustio niz rame i Cal je stavio ruku tamo, prs-tom joj radeći kružiće po koži dok je pričao.
– A nakon toga ćemo otići potražiti onu kuću o kojoj si pričala, neku koja ima samo šest ste-penica. Malo se pridigao i dodao: – I kupit ćemo novi kauč.
Min se počela smijati, sreća joj je obuzela tijelo, bez obzira na sumnje, i on ju je čvršće pri-vio uz sebe. – I onda ćemo se vjenčati i živjeti sretno do kraja života. Min se sledila kad joj je uzeo ruku i primaknuo je svojim usnama i poljubio joj zglobove. – Aha. O tome ja razmišljam i pitam se.
Cal ju je čvršće stisnuo. – Misliš da ćemo imati problema?
– Ne znam, – rekla je Min, zagledavši se u njegove oči. – Mislim da ćemo se voljeti dok ne umremo, ali ne znam je li to dovoljno. Život nije bajka.
– Dobro, – rekao je Cal. – Ponoć je, imao sam napornu večer i više ništa ne shvaćam. Zbog čega si ti zabrinuta?
– Brinem se zbog onog 'do kraja života', – rekla je Min, znajući da zvuči poput idiota. – Sve one stvari koje smo radili, onaj romantični dio, one stvari iz bajke, znam kako to ide, čitala sam o tome.
– Stvari iz bajke?
– Ali nikada ti ne kažu što se događa nakon 'živjeli su sretno do kraja života'. A koliko ja znam, tada se sve urušava. Pedeset posto brakova završava razvodima i da, znam da ti podaci nekada nisu točni, ali...
– Ponoć je, a ja slušam statističke podatke, – rekao je Cal mačku.
– ... zabrinuta sam. Nema takvih priča. Tamo sve završava. Tamo gdje počinje teži dio.
– Dobro, – rekao je Cal. – I?
– I, – rekla je Min, susrevši mu pogled. – Što ćemo učiniti u vezi toga?
– Želiš da sada razmišljam o budućnosti na taj način? – pitao je Cal. – Nisam čak siguran ni gdje sam ostavio hlače.
Min je jedan trenutak samo gledala u njega, voleći ga usprkos činjenici stoje imao lošu frizu-ru, što se sada šalio i nimalo joj nije bio od pomoći. Usprkos svemu, pomislila je i nasmiješila mu se. – Ne. – Stisnula je prekrivač oko sebe. – Ne znam o čemu sam razmišljala. Vratimo se u krevet.
– Ići ćemo polako, dan po dan, – rekao je Cal, držeći se za nju. – Ni ja ništa ne znam o ovo-me, nisam ovo planirao, ali mislim da ćemo jednostavno ostati zajedno. Brinuti se jedno za drugo. Tapšati se međusobno po leđima kad stvari postanu loše. – Kako je još uvijek izgledala neuvjereno, nasmiješio joj se s toliko puno ljubavi u očima da joj se zavrtjelo u glavi i kada je rekao: – Kladimo se u deset dolara da ćemo uspjeti.
Kakvi su izgledi za to? pomislila je i odjednom je jasno shvatila da ne želi prihvatiti okladu, jer bi se samo gubitnik kladio protiv njih. Ovo je stvarno to, pomislila je zapanjeno. Ovo je stvarno za zauvijek. Vjerujem u ovo.
– Min? – rekao je i ona gaje poljubila.
– Ništa od oklade, – rekla mu je prislonjena na usne. – Tvoji izgledi su predobri.
– Naši izgledi su predobri, – rekao je i odveo ju u krevet.

http://www.book-forum.net

20Jennifer Crusie - Oklada Empty Re: Jennifer Crusie - Oklada Uto Jan 10, 2012 6:15 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Poglavlje 17
U slučaju da ste se pitali...
David je prilično brzo prebolio Min, iako gaje činjenica daje Cal pobijedio, godinama muči-la. Četiri mjeseca kasnije, upoznao je ženu koja se slagala sa svime što joj je rekao i spavala je s njim na trećem izlasku. Šest mjeseci kasnije su se vjenčali. Ona nikada ne upotrebljava maslac za kuhanje.
Cyn je trebalo duže vremena da preboli Cala jer gaje uistinu voljela. Zavukla se u svoj stan, jedući prutiće mrkve u nemasnom umaku, sve dok je Liza nije izvukla van na sunce, nagovorila je da napiše knjigu o svom prekidu i nazvala jednog svog bivšeg šefa da je spoji s nekim dru-gim urednikom. A urednik, tip s naočalama, koji je bio nekoliko centimetara niži od Cynthie i malo predebeo, natjerao ju je četiri puta na prepravljanje rukopisa i zatim je svu marketinšku moć svoje tvrtke upotrijebio podupirući njezinu knjigu. Oženio se sa Cynthie dan prije nego što joj je knjiga dospjela na prvo mjesto New York Times a. Žive u luksuznom stanu u New Yorku i hrane se samo u najboljim restoranima. Emilio je slušao Lizine poslovne savjete i za manje od godinu dana, Emilio's je postao najpopularniji restoran u gradu. Ponudio joj je partnerstvo ako ostane kod njega, ali stvari su se kretale jako dobro i ona se dosađivala, tako da gaje upoznala sa svojom prijateljicom, koja je također bila vrlo dobra, a ona je otišla po uzbuđenje u spašava-nju nekog drugog.
George je prestao voditi svoju vrijednu tajnicu na ručkove, na čemu mu je bila jako zahval-na, iako joj je nedostajala otmjena hrana. Sada je tri puta tjedno ručao s Nanette. Koja je konač-no počela jesti.
Reynolds je toliko vremena počeo provoditi s Min, Calom i Bink da su mu puno puta znali reći da prestane biti mulac i on je to konačno prestao biti kad bi se družio s njima. A u preostalo vrijeme je nastavio biti mulac. Bink gaje svejedno voljela.
Shanna i Linda su se razdvojile nakon godine dana bez ružnih posljedica. Kratko nakon toga, Shanna je otišla raditi kod Emilia, gdje je srela Lizinu prijateljicu, za koju se ispostavilo da obožava Elvisa Costella. Četiri mjeseca kasnije, preselile su se raskošnu galeriju u gradu i go-dinu dana kasnije su otputovale u Kinu i posvojile malu djevojčicu. Shanna je postala majka kućanica, osim kad je Emilio bio pretrpan i trebao pomoć. U njezinoj Betty Boop staklenki je uvijek bilo keksa.
Harry je od četrnaeste godine jako narastao i postao prava preslika svog oca i strica, samo što mu je kosa još uvijek padala preko čela i još nosi naočale. Postao je ihtiolog, upoznao puna-šnu djevojku na ronjenju na Bahamima, zaljubio se i mjesec dana kasnije su se vjenčali. Ona ima smeđu kosu sa zlatnim pramenovima, pametna je i ima dobar ukus za cipele. Još uvijek ne smije pojesti više od jedne krafne.
Roger i Bonnie su se vjenčali, preselili u predgrađe i dobili četvero djece. Za praznike svi odlaze kod njih.
Diana se još dva puta zaručila i prekinula zaruke, svakog puta plačući u Tonyjevom naručju. Rekao joj je da ima užasan ukus za muškarce i da sljedećeg puta izabere nekog dobrog, tako da je zaprosila njega. Zapanjeno je odbio. Šest tjedana kasnije, pobjegli su u Kentucky jer je Tony imao karte za finalnu utakmicu bejzbola.
Imaju troje djece, sve su jake i prelijepe djevojke, koje dominiraju na svakom terenu, vjero-jatno zato što jedu ugljikohidrate.
Liza je nastavila voditi uzbudljiv, raznovrstan i stalno promjenjiv život, koji je previše kom-pliciran da bi se sada pisalo o njemu.
Cal je kupio Min zaručnički prsten izrađen od šest savršenih dijamanata posloženih u krug. Nije izgledao ni slično onoj krafni, ali Min je znala. Vjenčali su se i kupili starinsku kuću uda-ljenu samo jednu ulicu od Mininog bivšeg stana. Imala je trideset sedam stepenica. Također su kupili i kauč poput Bonnie i povremeno netko završi zavezan za njega. Svakog četvrtka navečer odlaze kod Emilio'sa na posebne večere s Rogerom i Bonnie i Tonyjem i Dianom i Lizom i čovjekom s kojim se Liza već viđa tog tjedna. Njegova majka ju tolerira. Njezina majka njega obožava. Nemaju djece, ali su iz živodernice uzeli crnog mješanca laboradora, kojega su nazva-li Zvijer. Elvis svakog dana ima svojih problema.
I svi su živjeli sretno do kraja života.

http://www.book-forum.net

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Jennifer Crusie - Oklada Beautiful-girl-look-up2-