Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:27 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Kosti_kao_dokaz



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

2Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:29 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
Kosti kao dokaz
Autorica ovoga romana, Kathy Reichs, forenzična je antropologinja, baš kao i njezina izmišljena junakinja Temperance Brennan.
Pretposljednji je dan terenske nastave iz arheologije. Ekshumirajući pretpovijesne grobove, studenti doktorice Temperance Brennan nenadano nalijeću na poluraspadnuto tijelo, plitko zakopano u neposrednoj blizini udaljene plaţe. Kostur je svjeţ, s cjelovitim zglobovima i kralješcima, još uvijek povezanim mekim tkivom; pronađen omotan natrulom tkaninom, s pramenovima svijetloplave kose – očigledno nedavno zakopan. Slučaj je to koji Tempe mora preuzeti. Analizom zubala, te utvrđivanjem spola i rase, Tempe dolazi do zaključka da je riječ o sredovječnom bijelcu – ali tko je u pitanju? Zašto je poskrivečki zakopan? I na što ukazuje neobična fraktura šestog cervikalnog kralješka? A kad zbog hica, moţda i njoj upućenog, bivši suprug Pete završi u bolnici i kad ubrzo novo truplo biva otkriveno, Tempe još dublje tone u šokantnu i zastrašujuću istragu, koja će u potpunosti izmijeniti njezin doţivljaj ljudske naravi
2 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
2
ZAHVALE
Mnogima se moram zahvaliti na pomoći, znanju i podršci koju su mi pruţili.
Dr. sci. Ted Rathbun (umirovljen) pri Sveučilištu Juţne Karoline u Colunibiji informirao me o arheološkim radovima u Juţnoj Karolini.
Dr. sci. Robert Dillon pri Sveučilištu Charlestona proveo me područjem malakologije.
Dr. sci. Lee Goff pri Sveučilištu Chaminade pravi je guru kukaca, i zauvijek će to ostati.
Detektiv Chris Dozier, PU Charlotte-Mecklenburg, pojasnio mi je uporabu AFIS-a.
Detektiv John Appel (umirovljen) iz šerifova ureda u okrugu Guilford, Sjevernoj Karolini, kao i detektiv istraţitelj Joseph P. Nova, mlađi, iz ekipe M očevid njujorške PU, pomogli su u vezi pojedinosti policijske istrage. Medicinska sestra Linda Kramer, Michelle Skipper, MBA, i dr. med. Eric Skipper pomogli su osmisliti scenarij s ne-Hodgkinsovim limfomom. Kerry Reichs upotpunila je podatke o geografiji Charlestona. Paul Reichs me uputio u pravnu proceduru i korisnim savjetima pomogao kod prvih verzija rukopisa.
I drugi su bili od pomoći, ali ţele ostati anonimni. Beskrajno vam hvala. J. Lawrence Angel bio je jedan od prvih »starih majstora« forenzične antropologije. Njegovo poglavlje o vitlu i ozljedama kraljeţaka doista postoji: Angel, J. L. i P. C. Caldwell, »Death by strangulation: a forensic anthropological case from Wilmington, Delaware« a knjiga Human Identification: Case Studies in Forensic Anthropology2 — urednici: T. A. Rathbun i J. E. Buikstra (Springfield, 111.; Charles C. Thomas, 1986.). Veliko hvala urednici Nan Graham, koja je savjetima uvelike pomogla pri stvaranju ove knjige. Hvala i njezinoj pomoćnici, Ann deVries. I hvala Susan Sandon, mojoj urednici »preko bare«.
Na kraju, hvala Jennifer Rudolph-Walsh, mojoj agentici, na riječima potpore. Zahvaljujući njoj uvijek se osjećam pametno. I zgodno. Iako ovaj roman pripada području fikcije, pojedinosti priče su istinite. Naiđete li, ipak, na pogreške, ja sam kriva. Ljudi kojima sam se upravo zahvalila ne snose odgovornost.
1 Smrt davljenjem: slučaj iz forenzične antropologije i grada Wilmingtona, drţave Delaware.
3 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
3
2 Identificiranje osoba: Studije slučajeva iz forenzične antropologije.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

3Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:31 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
1.
Uvijek isto. Baš kad pomislim da sam pri kraju posla, netko naleti na ulov stoljeća.
U redu, pretjerujem, ali prokleta bila ako se umalo nije tako zbilo. Uostalom, ono što smo pronašli bilo je daleko šokantnije od otkrića ognjišta ili primjerka lončarije, na koje se obično naleti u posljednjem trenutku. Bio je 18. svibnja, pretposljednji dan terenske nastave iz arheologije i dvadeset studenata raskopavalo je nalazište na otoku Dewees, barijernom otoku sjeverno od Charlestona u Sjevernoj Karolini. Pridruţio nam se i novinar s kvocijentom inteligencije planktona.
- Šesnaest tijela? - Izvukao je biljeţnicu na spiralni uvez, dok su mu u mislima zacijelo bljeskale slike Dahmera i Bundya. -Ţrtve su identificirane?
- Riječ je o pretpovijesnim grobovima.
Zakolutao je očima i zaškiljio. Kapci su mu bili natečeni. — Drevni Indijanci?
- Domorodačko stanovništvo Amerike.
- Poslali su me da napišem članak o mrtvim Indijancima? -Bilo je očigledno
da nije čuo za političku korektnost.
- Tko to? — odvratila sam ledenim tonom.
- Moultrie News. Novine East Coopera.
Rhett je jednom rekao Scarlett da je Charleston gradić kojeg karakterizira ugodna čar minulih dana. Srce mu je Peninsula, predio ispunjen kućama, popločenim ulicama i trţnicama na otvorenom koje datiraju otprije građanskog rata, a ograđuju ga rijeke Ashley i Cooper. Kako stanovnici Charlestona svoj teren definiraju u odnosu na spomenute vodene puteve, tako, primjerice, postoje četvrti »West Ashley« ili »East Cooper«. Ova druga uključuje Mount Pleasant i tri otoka: Sullivan's, Isle of Palms i Dewees. Pretpostavila sam da planktonove novine pokrivaju taj rajon.
- A Vi ste? - upitala sam.
- Homer Winborne.
S lagano izraslom bradicom i trbuščićem, očiglednim dokazom nezdrave prehrane, više je nalikovao Homeru Simpsonu.
4
- Imamo posla, gospodine Winborne. No, nije se obazreo. - Nije li to ilegalno?
- Dobili smo dopuštenje. Na otoku se gradi, a na ovoj malenoj parceli predviđeno je nekoliko stambenih objekata.
- Ĉemu trud? - Znoj mu je resio početak vlasišta. Posegnuo je za rupčićem, kad sam iznenada zamijetila krpelja kako mu se šeće ovratnikom.
- Predajem antropologiju na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Charlottei. Došla sam ovamo sa studentima na zamolbu drţave. Iako je prvi dio priče bio točan, drugi je bio mrvicu pretjeran. Zapravo se sve odvilo ovako:
Arheologinja koja drţi kolegij Novi svijet na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Charlottei obično vodi studente na terensku nastavu tijekom kratkog proljetnog semestra, u mjesecu svibnju. Krajem oţujka tekuće godine objavila je da prihvaća mjesto na Sveučilištu Purdue i kako se u potpunosti tijekom zime posvetila slanju biografija, zanemarila je terenski rad. Sayonara. Nema instruktora, nema iskapanja.
Iako sam se specijalizirala za forenziku i sada obrađujem posmrtne ostatke koji se odašilju mrtvozornicima i sudskim vještacima, diplomski me studij obučio kako raditi s davno preminulim pokojnicima. Ne samo da sam im posvetila početak radnog vijeka, već sam za izradu doktorata ujedno istraţila tisuće pretpovijesnih kostura u pogrebnim humcima Sjeverne Amerike. Terenska nastava jedan je od najpopularnijih kolegija na Odsjeku za antropologiju i uvijek ima maksimalan broj studenata. Šef katedre uspaničario se zbog nenadanog odlaska kolegice i kontaktirao me preklinjući da preuzmem kolegij. Studenti računaju na nastavu! Vratit ćete se korijenima i provesti dva tjedna na plaţi! Bit će vam i plaćeno! Na trenutak sam pomislila da će mi ponuditi i buicka.
Predloţila sam da se obrati Danu Jafferu, bioarheologu i mojoj profesionalnoj inačici u sustavu mrtvozornika i sudskih vještaka Juţne Karoline, veličanstvene »drţave palmi« koja je smještena mrvicu juţnije. Opravdavajući se, pritom sam navela mogućnost rada na slučajevima u mrtvozorničkom uredu u Charlottei, ili pri Laboratoire de sciences judiciaires et de medecine legale3 u Montrealu, dvjema agencijama kojima redovito nudim svoje usluge. Šef katedre je odlučio pokušati i bila je to uistinu dobra zamisao, ali predloţena u krivom trenutku. Dan Jaffer je putovao u Irak.
5
Kontaktirala sam ga te mi je predloţio otok Dewees kao moguću lokaciju.
Naime, jedan je pogrebni humak bio predviđen Za uništenje, a on je pokušavao zaustaviti buldoţere, sve dok se ne utvrdi vaţnost lokacije. Naravno, građevinska se tvrtka nije obazirala na njegove zamolbe.
Stupila sam u kontakt s Drţavnim uredom za arheologiju u Columbiji i oni su, na njegovu preporuku, prihvatili moju ponudu da izvedem nekoliko probnih iskapanja, što se nikako nije dopalo spomenutoj građevinskoj tvrtki.
I tako sam se zatekla na Deweesu s dvadeset dodiplomanata, te trinaestog i pretposljednjeg dana ujedno u društvu gospodina Planktona.
Ţivci su mi se tirali poput istrošenog uţeta.
- Ime? - upitao je, kao da ţeli naziv sjemena za travu.
Suspregnula sam se da se pokupim. Daj mu što mu je potrebno, rekla sam si, i otići će. Ili će, imaš li sreće, bar umrijeti od vrućine!
- Temperance Brennan.
- Temperance? - ponovio je s podsmijehom.
- Da, Homere.
1Quebecov glavni kriminalistički laboratorij i laboratorij sudske
medicine. Slegnuo je ramenima. - Nije baš često ime.
- Zovu me Tempe.
- Kao onaj grad u drţavi Utah.
- Arizoni.
- Tako je. Kakvi su to Indijanci u pitanju?
- Vjerojatno pleme Sewee.
- Kako ste saznali da su tu?
- Preko kolege na Sveučilištu Juţne Karoline u Columbiji.
- A kako je on znao?
- Uočio je sitne humke dok je provodio ispitivanje nakon objave da će se na otoku provesti građevinski radovi.
Nekoliko je sekundi samo zapisivao u spiralnu biljeţnicu, a moţda čak pokušavao dobiti na vremenu kako bi smislio još jedno pronicljivo pitanje. Iz daljine su dopirali čavrljanje studenata i zveket vjedara. Galeb je zakreštao iznad mene, a drugi mu odmah odgovorio.
6
- Kakve to humke? - Ne, nije imao šanse domoći se Pulitzerove nagrade.
- Grob bi se prvo zatvorilo, a onda zatrpalo školjkama i pijeskom.
- Ĉemu onda ponovno iskapanje?
Bila je to točka na »i«. Okomila sam se na kretena primjenom poznatog oruđa za okončanje intervjua — profesionalnog ţargona.
- Običaji zakapanja nisu baš česti među domorodačkom populacijom jugoistočne obale, a ova bi lokacija mogla podastrijeti ili pak opovrgnuti etnopovijesna napredovanja. Mnogobrojni antropolozi vjeruju da je pleme Sewee bilo sastavni dio grupacije Cusabo i prema nekim izvorima, pogrebni običaji Cusaba podrazumijevaju uklanjanje mesa s trupla, te zakapanje kostiju u zaveţljajima ili kutijama. Drugi pak opisuju odlaganje trupala na skele kako bi se sasušila prije zakapanja u zajedničke grobnice.
- Isusa ti Boga, ogavno!
- Mislite da je ogavnije od isisavanja krvi i ubacivanja kemijskih konzervansa, nakon čega slijedi ubrizgavanje voska, parfema i nanošenje šminke kako bi se simulirala »ţivotnost« trupla, te njegovo konačno zakapanje u hermetički zatvorenim kovčezima i obiteljskim grobnicama s ciljem odgode raspadanja?
Pogledao me kao da sam mu se obratila na sanskrtu. — Tko to radi? -Mi.
- I što ste, dakle, pronašli?
- Kosti.
- Samo kosti? - Krpelj mu se popeo vratom. Da ga upozorim? Fućkaj ga! Tip je iritantan do zla Boga!
Bacila sam se na uobičajenu mješavinu policijskog i
mrtvozorničkog ţargona.
— Kostur je u stanju pruţiti slikovit opis ţivota svojeg vlasnika i reći kojeg je spola, starosne dobi, visine, podrijetla. U nekim slučajevima moţe čak predočiti povijest bolesti ili pojasniti način smrti. - Namjerno bacivši pogled na sat nastavila sam arheološki »performans«. — Prastare kosti izvor su informacija o izumrlim populacijama: kako su ţivjele; kako su umirale; čime su se hranile; od kojih su bolesti bolovale...
Bacio je pogled preko mojeg ramena. Okrenula sam se. Topher Burgess dolazio nam je u susret, a svakojaki oblici organskog i anorganskog otpada bili su mu zalijepljeni za osunčani torzo. Niske i zdepaste građe, s vunenom kapom na glavi, naočalama
7
ţičanog okvira i širokim zaliscima, mali je prije podsjećao na gusara nego dodiplomanta.
- Nešto čudno je izronilo na broju tri istočno.
Pričekala sam da pojasni, ali nije ništa nadodao, što i nije bilo začuđujuće. Njegovi pismeni ispiti često su se sastojali od
jednorečeničnih odgovora. Sa slikama.
- Nešto čudno? - pokušala sam ga potaknuti.
- Zglobovi su cjeloviti.
Potpuna rečenica - zadovoljavajuće, ali ne i prosvjetljujuće. Prstima sam mu ukazala da morati »podastrijeti još« informacija.
- Izgleda da je naknadno nadodano. — Prebacio je masu sjedne bose noge na drugu.
- Dolazim za minutu.
Kimnuo je i okrenuvši se odgegao natrag na iskapalište.
- Što znači da su »zglobovi cjeloviti«? - Winborneu se krpelj dovukao do uha, gdje je zastao kao da razmatra alternativne pravce.
- Znači da su kosti anatomski posloţene. Nije tipično za trupla sahranjena nakon gubitka tkiva, jer se kosti tada obično ispremiješaju, pa ih se pronalazi u hrpicama. Ipak, zna se u takvim zajedničkim grobnicama naći i jedan do dva kostura kod kojih su kosti još uvijek povezane.
— Zašto?
— Iz više razloga. Moţda je osoba umrla netom prije zatvaranja zajedničke rake. Ili se moţda skupina odlučila preseliti, pa nije imala vremena pričekati na razgradnju tkiva.
Uslijedilo je punih deset sekundi švrljanja, tijekom kojih se krpelj ponovno izgubio iz vidika.
— A što znači da je »nadodano«?
- Da je naknadno ubačeno u grobnicu. Biste li htjeli pogledati izbliza?
- Umirem od znatiţelje. — Prislonivši si rupčić na čelo, uzdahnuo je gotovo kao da ga se drţi taocem. Odlučila sam se smilovati.
— Za ovratnikom imate krpelja. Reagirao je brţe nego što sam pretpostavila da je čovjek njegove građe u stanju reagirati i naglim trzajem zgrabio ovratnik, presavio se te rukom pljusnuo o vrat. Krpelj je sletio u pijesak preokrenuvši se na noge, očigledno naviknut na odbacivanje.
Ja sam se uputila prema iskapalištu izbjegavajući nakupine morske trave čije su ruse kose nepomično leţale na teškom zraku. Bio je tek svibanj, a ţiva se već podizala do trideset Celzija.
8
Iako volim Lowcountrv4, (4Nizinski, obalni predio saveznih država Južne i Sjeverne Karoline, te Georgije.) bilo mi je drago što neću morati kopati tu u ljeto.
Brzo sam se kretala znajući da me neće uspjeti pratiti u stopu. Zlobno s moje strane? Da. Ali nisam imala vremena na bacanje, a pogotovo ga nisam mogla protratiti na takvog dosadnjakovića. Što se pak tiče krpelja, bila sam čiste savjesti.
Iz nečijeg je kasetofona odjekivala neprepoznatljiva melodija, a izvodila ju je skupina neprepoznatljiva imena, koje ne bih upamtila čak i da me se uputi. Iako bih radije slušala galebove i šum valova, izbor glazbe ovog puta bio je daleko bolji od heavy metala koji su klinci obično puštali do daske. Pričekavši da mi se Winborne pridruţi, pregledala sam iskapalište. Dva jarka već su bila iskopana i napunjena: u prvom nije pronađeno ništa osim sterilnog tla; drugi je pak izrodio ljudske kosti, čime su se potvrdila Jafferova nagađanja. Još su tri jarka preostala nezatrpana. Svakog od njih studenti su obrađivali lopaticom, noseći vjedra puna zemlje i prosijavajući je na mreţu razvučenu na jarcu za piljenje drva.
Topher je fotografirao kod najistočnijeg jarka, dok je ostatak njegove ekipe sjedio prekriţenih nogu odmjeravajući predmet koji mu je privukao paţnju. Winborne mi se pridruţio dašćući i sopćući. Brisao si je čelo i pokušavao doći do zraka.
- Paklen dan - dobacila sam.
Kimnuo je glavom, a lice mu je bilo boje maline.
- Je li sve u redu?
- Prva liga...
Krenula sam prema Topheru, kad me njegov glas zaustavio na mjestu.
- Netko nam se pridruţuje.
Okrenuvši se zamijetila sam tipa u ruţičastoj polo-majici i kaki hlačama kako hita preko pješčanih dina ni ne pokušavajući ih zaobići. Bio je sitan, gotovo poput djeteta, sa srebrno-sivom kosom ošišanom do koţe. Odmah sam ga prepoznala. Richard L. Dupree, zvan »Dickie«, poduzetnik, građevinar i prava-pravcata ljiga.
Bio je u društvu baseta, koji je jezikom i trbuhom gotovo dodirivao tlo. Prvo novinar, a sad još i on - krasnog li dana!
Ne osvrćući se na Winbornea, zaskočio me odlučnom
samouvjerenošću talibanskog mule, a baset se zadrţao u pozadini zalijevajući nahrupinu morske trave.
9
Svi znamo za postojanje takozvanog »osobnog prostora« koji nije načinjen ni od čega, ali je neophodan kako bismo se distancirali jedni od drugih. U mojem slučaju, spomenuta je zona širine pola metra i prodre li netko u nju, postajem ţivčana.
Neki se stranci znaju prilijepiti za sugovornika kako bi ga bolje vidjeli ili čuli, drugi pak iz različitih kulturoloških običaja, ali ne i Dickie. On je bio uvjeren da ga blizina čini uvjerljivijim.
Zaustavivši se tridesetak centimetara od mojeg lica, prekriţio je ruke i zaškiljivši, zagledao mi se u oči.
- Nagađam da ste sutra gotovi. — Više izjavnim nego upitnim tonom. —Jesmo. — Odmaknula sam se unatrag.
- A onda? - Imao je ptičje crte lica i kosti su mu oštro izbijale ispod prozirne, ruţičaste koţe.
- Idući ću tjedan podastrijeti preliminarno izvješće Drţavnom uredu za arheologiju.
Baset se došetao i stao mi njuškati nogu. Izgledao je kao da mu je najmanje osamdeset.
- Pukovniče, nemoj biti nepristojan prema dami. - Pa meni.
- Stari i zaboravlja na bon ton.
Ja, dama, počešala sam ga iza šugavog uha.
- Bila bi sramota iznevjeriti ljude zbog nekoliko prastarih Indijanaca. -Nasmiješio mi se poput pravog »juţnjačkog dţentlemena«. Nagađala sam da je uvjeţbavao osmijeh pred zrcalom reţući si dlačice u nosu.
- Mnogi nasljeđe ove drţave smatraju vrijednim - odvratila sam.
- Ali ne valja dopustiti da takve stvari zaustave napredak, zar ne? Nisam odgovorila.
- Razumijete li u kakvoj se poziciji nalazim, gospođo?
- Da, gospodine, razumijem.
I gadio mi se zbog toga. Cilj mu je bio zaraditi novac, i to na bilo koji način koji ga neće stajati zatvorske kazne. Tko šiša tropske prašume, močvare, morsku obalu, pješčane dine, i kulturu koja tu postoji još od iskrcavanja Engleza! Dickie Dupree bio je sposoban raznijeti Artemidin hram, zatekne li ga na terenu na kojemu namjerava izgraditi etaţne stanove. Winborne je zanijemio iza naših leđa. Znala sam da prisluškuje.
- A što ćete napisati u tom krasnom dokumentu? - Ponovno sladunjav osmijeh.
- Da se na ovom području nalazi groblje koje datira iz razdoblja otprije Kolumbova dolaska.
10
Osmijeh mu je zatreperio. Predosjetivši napetost, ili moţda iz čiste dosade,
Pukovnik se s mene prebacio na Winbornea. Obrisala sam ruku o hlačice.
- I Vi i ja znamo kakvi su ti ljudi u Columbiji. Takvo će izvješće na neko vrijeme obustaviti radove, a obustava će me koštati novaca.
- Arheološko nalazište neobnovljiv je kulturni izvor. Kad jednom nestane, nemoguće ga je povratiti. Savjest mi nalaţe da ne dopustim Vašim ţeljama da utječu na moje izvješće, gospodine Dupree.
Osmijeh mu se rastopio i ošinuo me ledenim pogledom.
—Još ćemo vidjeti... - Prikrivenu prijetnju gotovo je neprimjetno ublaţio njeţan i razvučen izgovor tipičan za ovdašnje nizinske predjele.
- Da, gospodine, vidjet ćemo.
Izvadivši paket cigareta iz dţepa, izvukao je jednu, zaklonio je rukom i zapalio. Potom je odbacio šibicu, povukao dug dim, kimnuo i uputio se natrag prema dinama. Pukovnik mu se gegao za nogama.
- Gospodine Dupree - zazvala sam ga. Zaustavio se, ali nije se okrenuo kako bi me pogledao.
- Nije ekološki svjesno hodati po dinama. Odmahnuo je rukom i nastavio. Ljutnja i prezir nagomilali su mi se u prsima.
- Ne biste ga predloţili za čovjeka godine?
Okrenula sam se. Winborne je odmotavao ţvakaću. Kad ju je ubacio u usta, pogledom sam mu dala na znanje da jedva čekam da odbaci omot onako kako je Dupree odbacio šibicu. Shvatio je.
Bez riječi sam se okrenula za stotinu osamdeset stupnjeva i krenula istočno. Načula sam ga kako hita za mnom.
Studenti su utihnuli, kad sam im se pridruţila četiri para očiju slijedila su me, dok sam skakutala niz jarak. Topher mi je predao lopaticu. Ĉim sam se spustila u čučanj, obavio me miris svjeţe iskopane zemlje.
I još nečega. Nečeg slatkog i smrdljivog. Jedva prepoznatljiv, ali i te kako prisutan miris.
Miris kojemu tamo nije bilo mjesto. Ţeludac mi se stisnuo.
Spustila sam se na ruke i noge, i proučila to nešto »čudno«, što je Topher spomenuo. U pitanju je bio djelić kraljeţnice. Izvijao se na van nasred zapadne stijenke jarka.
Iznad mene studenti su stali dobacivati pojašnjenja.
11
- Ćistili smo stijenke, znate, kako bismo mogli fotografirati stratigrafiju.
- I onda smo uočili da je zemlja tamo tamnija. Topher je ukratko naveo nekoliko pojedinosti.
No, nisam ih slušala. Uklanjala sam zemlju lopaticom kako bih dobila presjek zakopine u profilu. I svakim potezom hvatao me sve veći uţas. Za trideset minuta uspjela sam razotkriti kraljeţnicu i gornji rub zdjelice. Odmaknula sam se osjećajući kako me prolaze trnci. Kosti su doista bile povezane mišićima i ligamentima. Dok sam ih promatrala, doletjela je prva
muha. Sunce joj se na tijelu prelijevalo u duginim bojama. Boţe dragi...
Ustajući otrala sam zemlju s koljena. Moram hitno do telefona!
Drevno pleme Sewee neće biti jedino što će odsad mučiti Dickieja Dupreeja.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

4Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:32 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
2.
Stanovnici otoka Dewees silno su ponosni ekološkom čistoćom ţivota »preko bare«. Šezdeset pet posto njihova malenog kraljevstva u potpunosti je zaštićeno, devedeset posto nerazvijeno, a oni sami preferiraju da plodovi, kako to kaţu, na divlje uspijevaju na lozi. Bez odrţavanja i obrezivanja. Ne postoji čak ni most, tako da je do otoka moguće doći samo privatnim trajektom ili brodicom. Ceste su pješčane, a prijevoz koji počiva na unutarnjem sagorijevanju dopušta se samo kad su u pitanju građevinski radovi ili dostava. I još nešto. Na otoku postoje ambulanta, vatrogasno vozilo, i terensko vozilo za borbu protiv izbijanja poţara u šikari. Ipak, koliko god im drag spokoj, otočani nisu naivni.
Što da kaţem? Priroda je super kad si na odmoru, no predstavlja i te kakav problem kad valja prijaviti smrtni slučaj.
Otok je površine tisuću i dvije stotine jutara, a moja je ekipa kopala u najdaljem, jugoistočnom kutu, na području šume između jezera Timicau i Atlantskog oceana, gdje je nemoguće mobitelom uhvatiti signal. Zaduţivši Tophera za nalazište krenula sam plaţom do drvenog šetališta, te se njime posluţila kako bih prešla pješčane dine, i potom uskočila u jedno od desetak golf-vozila. Baš dok sam okretala ključ u bravici motora, nečiji ruksak sletio je na susjedno sjedalo, a onda sam ugledala i Winborneovu
12 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
12
straţnjicu presvučenu poliesterom. Kako sam se usredotočila na potragu za telefonom, nisam ga uopće čula kako me slijedi.
U redu. Bolje to nego da je ostao njuškati bez nadzora. Bez riječi sam startala vozilo, ili što već čovjek radi kad je u pitanju električni pogon, i krelac se jednom rukom oslonio o kontrolnu ploču, a drugom uhvatio za drţač krova. Prvo smo krenuli Pelican Flightom usporedo s oceanom, a onda skrenuli na desno na Dewees Inlet, mimoišli paviljon za piknik, bazen, teniske terene i Prirodoslovni muzej. Pri vrhu lagune skrenuli smo na lijevo prema vodi. Zaustavivši se kod doka za trajekte, konačno sam se okrenula prema njemu.
- Kraj voţnje.
- Molim?
- Kako ste stigli ovamo?
- Trajektom.
- Trajektom ćete se i vratiti.
- Nema šanse!
- Kako vam drago.
Krivo protumačivši moje riječi, opet se ugnijezdio.
- Plivajte — pojasnila sam.
- Ne moţete me samo tako... -Van.
- Ostavila sam vozilo na iskapalištu.
- Studenti će ga vratiti.
Iskoračio je, a crte lice stisnule su mu se u masku bijesa i nezadovoljstva.
— Ugodan vam dan, gospodine Winborne.
Uputivši se istočno uličicom Old House mimoišla sam kapiju od kovanog ţeljeza ukrašenu školjkama prirodnih oblika, i uvezla se na teren otočnih javnih ustanova. Vatrogasna postaja. Postrojenje za obradu vode. Upravni ured. Rezidencija upravitelja otoka.
Osjećala sam se kao da prva donosim glas o eksploziji
neutronske bombe. Zgrade netaknute, nigdje ni duše.
Isfrustrirano sam nastavila kruţiti lagunom i konačno parkirala iza dvokrilnog zdanja obmotanog divovskim trijemom. S četiri apartmana za goste i sitnim restoranom Huvler House je predstavljao jedini otočni ustupak autsajderima u potrazi za noćenjem ili pivom. Bilo je to ujedno sjedište općine. Iskočivši iz vozila, pojurila sam.
Iako preokupirana mučnim pronalaskom na istočnom dijelu otoka, ostala sam zapanjena veličanstvenošću zdanja. Arhitekti su očigledno htjeli ostaviti dojam dugogodišnje izloţenosti suncu i
13 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
13
morskom zraku - svugdje istrošeno drvo i prirodne mrlje. Iako se Huvler House nalazi na spomenutoj lokaciji manje od deset godina, uvelike nalikuje spomeničkoj baštini. No, ţena koja je izronila kroz postranična vrata ostavila je posve suprotan dojam. Althea Hunneycut Youngblood, zvana Honey, izgledala je prastaro, a nagađala sam da vuče korijene otprije velikog potopa. Po lokalnim predanjima navodno je posvjedočila kad je kralj Viljem III. 1696. godine darovao otok Thomasu Caryu.
Iako je njezina prošlost bila glavna tema nagađanja, otočani su se uspjeli dogovoriti oko nekoliko točaka: prvi je puta posjetila otok kao gost obitelji Coultera Huylera prije Drugog svjetskog rata. Huvlerovi su teško ţivjeli na otoku, otkako su ga kupili 1925., bez struje i telefona, a energiju su proizvodili vjetrenjačama. Nimalo nalik lagodnom ţivotu na plaţi. Honey je stigla s muţem, iako se otočani ne mogu sloţiti koje mjesto spomenuti gentleman zauzima među njezinim mnogobrojnim supruzima. Nastavila se vraćati nakon njegove smrti i na posljetku udala u obitelj R. S. Reynoldsa, kojima su Huvlerovi prodali svoje posjede 1956. Da, u pitanju su »ljudi od aluminija«. Nakon toga mogla je činiti što joj se prohtjelo i odlučila je ostati na otoku.
Obitelj Reynolds je 1972. prodala zemlju udruţenim investicijskim tvrtkama, i za deset godina podigle su se prve privatne kuće. Honeyina je bila broj jedan -kompaktni mali bungalov s pogledom na otočnu uvalicu. Nastankom IPP5-a,
odnosno Udruţenja za očuvanje otoka, 1991., nastavila je raditi kao otočni borac za očuvanje prirode.
Nitko nije znao koliko joj je godina, a ona sama nije bila voljna priznati.
- Bit će vruće danas. - Razgovore je uvijek započinjala komentarom o vremenu.
- Da, gospođice Honey, bit će pakleno vruće.
5IPP ili Island Preservation Partnership (engl.).
—Ja predosjećam da će biti tridesetak Celzija. - »Ja« je više uzdahnula nego izgovorila, a slogovi su joj ţivjeli samostalnim ţivotom. Tijekom mnogobrojnih razgovora spoznala sam da taj stari curetak na jedinstven način obrađuje samoglasnike.
- I ja to predosjećam. - Nasmiješivši se nastavila sam dalje.
- Hvala dragom Bogu i svim anđelima i svecima na klima-uređajima.
14 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
14
- Tako je.
- Kopate tamo do starog tornja?
- U blizini. — Toranj je bio izgrađen s ciljem opaţanja podmornica za Drugog svjetskog rata.
-Jeste li što pronašli?
-Jesmo.
- Fantastično! Dobro bi nam došlo nekoliko novih izloţaka u Prirodoslovnom muzeju.
Ali ne ove vrste.
Nasmiješila sam se i ponovno pokušala nastaviti dalje.
- Navratit ću jedan dan. - Plavo-bijele kovrče zaiskrile su joj na suncu. - Moram biti u tijeku s otočnim događanjima. Jesam li vam već rekla...
- Oprostite što vas prekidam, ali doista ţurim. - Nije mi se dopalo što je moram otpiliti, ali nuţda me tjerala da se hitno domognem telefona.
- Naravno. Kako nepristojno od mene! - Potapšala me po ruci. — Ĉim budete slobodni, otići ćemo na pecanje. Nećak mi sada ţivi ovdje i ima gizdavu brodicu!
-Je li?
- Nego što! Ja sam mu je darovala. Ne mogu više drţati kormilo kao nekoć, ali još uvijek oboţavam pecati. Zvrcnut ću ga, pa ćemo se otisnuti!
Rekavši to, krenula je puteljkom uspravno poput jelke.
Preskačući po dvije stube odjednom, našla sam se na trijemu i potom unutra.
Poput drugih javnih ustanova, i općina je bila prazna.
Znaju li otočani nešto što ja ne znam? Kamo su svi nestali, do vraga?
Otvorivši vrata ureda, prišla sam stolu, odabrala dugme za vanjske pozive i otipkala broj. Po drugom zvonu javio se glas.
— Mrtvozornički ured okruga Charleston. , - Temperance Brennan pri telefonu. Zvala sam prije tjedan dana.
Je li se mrtvozornica vratila?
- Samo trenutak, molim vas.
Ubrzo nakon dolaska u Charleston nazvala sam Emmu Rousseau i ostala razočarana saznavši da mi se prijateljica nalazi u Floridi, prvi puta na godišnjem nakon pet godina. Očigledno je lani to loše isplanirala. Trebala sam je prije dolaska kontaktirati
e-mailom. No, naše prijateljstvo nikad nije tako funkcioniralo. Kad god bismo bile razdvojene, rijetko smo komunicirale, a kad
15 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
15
bismo ponovno stupile u kontakt, bilo je to kao da smo se rastale tek na nekoliko sati.
- Ubrzo će vam se javiti - izvijestio me operater na centrali. Ĉekajući na liniji, prisjetila sam se našeg prvog susreta osam godina ranije. Gostovala sam kao predavač na Sveučilištu Charlestona6, kad je ona, inače medicinska sestra po zvanju, bila izabrana za mrtvozornika okruga Charleston. Netom prije mojeg dolaska obrađivala je slučaj kostura i uzrok smrti proglasila »neutvrđenim«, u što je obitelj pokojnika odmah izrazila sumnju. Odlučila je potraţiti savjet i ţeleći se domoći mojeg nepristranog mišljenja, a u strahu da ću je odbiti, dovukla kosti u predavaonicu u velikoj plastičnoj kadici. Zadivljena takvom odlučnošću, pristala sam joj pomoći.
- Emma Rousseau.
- Imam tipa u kadi koji će umrijeti ne upozna li te. - Neslana, ali omiljena nam šala.
- Do vraga, Tempe, zar si u Charlestonu? - Iako joj samoglasnici nisu bili ravni Honevinima, bili su im prokleto nalik.
- Negdje u hrpi pošte sigurno ćeš pronaći i moju poruku. Vodim terensku nastavu iz arheologije na Deweesu. Kako je bilo u Floridi?
6College of Charleston.
- Vruće i ljepljivo. Trebala si mi reći da dolaziš. Mogla sam to odgoditi.
- Ako si doista uzela slobodno, sigurna sam da ti je onda bio potreban odmor. Nije ništa odvratila. - Dan Jaffer je još uvijek izvan dosega?
- Odaslan je u Irak i vraća se idući mjesec.
- Upoznala si gospođicu Honey?
- O, da.
- Oboţavam tu damu. Prepuna je ţivota.
- Bome jest. Nego, slušaj, Emma, mislim da imam problem.
- Da čujem!
-Jaffer me poslao na lokaciju vjerujući kako bi u pitanju moglo biti groblje plemena Sewee. I bio je u pravu. Od prvog dana izvlačimo kosti, a u pitanju su tipični posmrtni ostaci otprije Kolumbove ere. Suhe kosti, izbijeljene, zamjetna postmortalna deterioracija. Nije me prekinula ni pitanjima ni komentarima.
16 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
16
- No, jutros su studenti zamijetili svjeţe kosti na dubini od otprilike pola metra. U dobrom su stanju, a kralješci su povezani mekim tkivom. Izvukla sam na površinu koliko sam mogla, a da pritom ne ugrozim nalazište i zaključila da bi bilo najbolje izvijestiti nekoga. Nisam sigurna tko je zaduţen za Dewees.
- Šerif ima nadleţnost nad kaznenim djelima na otoku. Ako je u pitanju procjena smrti pod sumnjivim okolnostima, onda sam ti ja potrebna. Što misliš, o čemu je riječ?
- Ni o čemu što bi imalo veze s plemenom Sewee.
- Misliš da je riječ o nedavno zakopanom tijelu?
- Muhe su se gostile dok sam uklanjala zemlju. Uslijedila je stanka. Pretpostavila sam da baca pogled na sat.
- Stiţem za sat i pol. Treba li ti što?
- Mrtvačka vreća.
Ĉekala sam na molu, kad se pojavila u dvomotorcu Sea Ray. Kosa joj se skrivala ispod bejzbolice, a lice doimalo mršavijim.
Nosila je sunčane naočale Dolce & Gabbana, traperice i ţutu majicu kratkih rukava, na kojoj je crnim slovima bilo otisnuto: Mrtvozornički ured okruga Charleston.
Bacila je bokobrane, izmanevrirala brodicu do doka i osigurala je uţetom. Kad sam došla do nje, predala mi je mrtvačku vreću, zgrabila opremu za snimanje i zakoračila na kopno.
U golf-vozilu sam joj pojasnila da sam se nakon razgovora vratila na lokaciju, ogradila četverokut površine deset sa deset metara, i napravila niz fotografija. Detaljnije sam joj opisala što sam pronašla i upozorila je da su studenti izvan sebe.
Gotovo da nije prozborila ni riječ tijekom voţnje. Ĉinila mi se nekako ćudljivom i dekoncentriranom. Ili je jednostavno bila uvjerena da sam joj rekla sve što treba znati? Sve što sam ja znala.
Povremeno sam bacila pogled, ali oči su joj se skrivale iza sunčanih. Kako smo svako malo izranjali na sunce, sjene su joj se poigravale crtama lica. Nisam joj priznala da osjećam nelagodu, niti da me brine da sam moţda u krivu i da joj tratim vrijeme.
Još gore, da me brine da sam moţda u pravu.
Plitko iskopan grob u neposrednoj blizini izolirane plaţe. Truplo u raspadu. Nisam se mogla dosjetiti gotovo nijednog mogućeg pojašnjenja koje ne bi podrazumijevalo smrt pod sumnjivim okolnostima i prikrivanje trupla. Ona je pak djelovala smireno. Poput mene, već je obradila nekoliko desetina, moţda stotina
17 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
17
poprišta zločina. Zapaljena tijela, odsječene glave, mumificirana nedonoščad, dijelovi tijela zamotani u plastiku. Meni to nikad nije lako. Zapitala sam se šiba li i nju adrenalin.
- Onaj tip je dodiplomant? - Njezino mi se pitanje probilo kroz roj misli. Bacila sam pogled.
Homer Winborne! Svaki put kad bi Topher okrenuo leđa, taj bi gad dţepnim digitalcem napravio nekoliko fotki.
- Kurvin sin!
- Pretpostavljam da nije?
- Novinar!
- Ne bi trebao fotografirati.
- Ne bi uopće trebao biti ovdje!
Izletjevši iz vozila odmah sam ga napala. - Što, do vraga, radite? Studenti su se ukočili tvoreći krasan primjerak mrtve prirode.
- Propustio sam trajekt. — Desno rame mu se zgrbilo kad je ruku skrio iza leđa.
- Dajte mi aparat — oštro sam odvratila.
- Nemate prava oduzeti mi Što je moje!
- Pokupite se ove sekunde. U protivnom, zovem šerifa koji će vas strpati iza rešetaka!
- Doktorice Brennan...
Emma mije prišla s leđa. Winborne je zaškiljio iščitavajući joj natpis na majici.
- Moţda bi gospodin mogao promatrati s udaljenosti. - Kao obično: Emma, glas razuma.
Ošinula sam je pogledom. Toliko sam bila bijesna da nisam bila u stanju smisliti prikladnu repliku. »Nema šanse« nije imalo stila, a »malo sutra« nije se doimalo previše originalnim.
Gotovo je neprimjetno kimnula ukazujući mi da pristanem. Winborne je, naravno, bio u pravu. Nisam imala dopuštenje oduzeti mu što je njegovo, niti mu zapovijedati. Što znači da je i ona u pravu. Bolje nadzirati tisak nego ga razbijesniti.
A moţda je razmišljala unaprijed uzimajući u obzir reizbor u svoje zvanje?
- Kako god ţelite. - Odgovor se ispostavio jednako lošim poput odbačenih opcija.
- Pod uvjetom da vam pričuvamo fotoaparat. - Emma je ispruţila ruku.
I samozadovoljno mi se nasmiješivši, Winborne ga je odloţio na njezin dlan.
- Ovo je sranje - promrmljala sam.
18 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
18
- Na koju udaljenost ţeliš postaviti gospodina Winborna?
- Na kopno?
No, ispostavilo se da njegovo prisustvo gotovo uopće nije promijenilo na stvari. Za nekoliko sati prešli smo »obzor događaja« koji su mi u potpunosti izmijenili iskapanje, ljeto i poimanje ljudske prirode.
3.
Topher i mali po imenu Joe Horne započeli su s velikim lopatama. Lagano su sjeckali gornji sloj tla unutar četverokuta površine tri kvadratna metra i na dubini od petnaestak centimetara uočili smo promjene u boji. Potom je posao preuzeo glavni tim.
Emma je prvo sve snimila videokamerom i fotoaparatom, a onda smo lopaticama postupno uklonile zemlju oko mrlje. Topher ju je prosijao. Koliko god inače bio smotan, to prvoklasno obavlja. Cijelo poslijepodne studenti su kapali kako bi provjerili kako napredujemo, a njihova gorljivost, uvelike nalik ţaru televizijske ekipe za očevid, klonula je obrnuto proporcionalno sa sve većim rojem muha.
Oko četiri uspjele smo razotkriti torzo koji se još jedva drţao u komadu, ali i kosti udova, lubanju i čeljust. Posmrtni su ostaci bili zamotani u poluraspadnutu tkaninu i prekrivenu pramenovima svijetloplave kose.
Emma je svako malo pokušala uspostaviti radiovezu s Juniusom Gulletom, šerifom okruga Charleston. No, svaki puta bilo joj je rečeno da nije na raspolaganju, jer je izašao razriješiti slučaj obiteljskog nasilja.
Winborne nas je pratio poput lovačkog psa. Zbog paklene vrućine i mirisa, lice mu se metamorfoziralo u nešto nalik bljuvotini.
U pet studenti su se ugurali u golf-vozila i odjurili na trajekt. Samo se Topher ponudio da ostane raditi koliko god bude potrebno. On, Emma i ja nastavili smo uklanjati zemlju, znojiti se i tjerati Calliphoridae.
Winborne je nestao, dok smo prenosile posljednje kosti u mrtvačku vreću, ali nisam zamijetila njegov odlazak. Kad sam jednom slučajno bacila pogled, više ga nije bilo.
Pretpostavila sam da je odjurio uredniku i da će se odmah baciti na tipkovnicu. Emmu to nije zabrinulo. Pronalazak tijela nije bog zna kakva vijest u okrugu Charleston, gdje se svake godine
19 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
19
događa dvadeset šest umorstava na svega tri stotine tisuća građana.
Osim toga, podsjetila me da smo razgovarale prigušenim tonom i diskretno obavljale posao. Winborne nije saznao ništa što bi moglo ugroziti istragu.
Uostalom, novinski članak bi nam mogao ići u korist i izvući izvješća o nestalim osobama, te na posljetku moţda čak pomoći pri identifikaciji ţrtve.
Iako sam sumnjala u to, nisam ništa odvratila. Njezin teren.
Prvi pošteni razgovor obavile smo zapravo na putu prema doku. Sunce je već bilo na zalasku i njegova se grimizna svjetlost probijala kroz stabla na drugu stranu ceste. Iako smo bile u pokretu, slani miris borove šume i močvare bio je
okaljan »bukeom« koji se širio sa straţnjeg sjedala.
A moţda smo i nas dvije bile u pitanju. Ĉeznula sam što prije se otuširati, šamponom oprati kosu i spaliti odjeću.
- Prvi dojmovi? - upitala me.
- Kosti su dobro uščuvane, ali ima manje mekog tkiva nego što sam očekivala, kad sam ugledala kralješke. Samo ligamenti i nešto mišićnih vlakana u zglobovima, i ništa više. Miris većinom potječe iz odjeće.
- Tijelo je bilo obmotano u nju, ali ju nije nosilo, zar ne?
- Tako je.
- Postmortalni interval? - Drugim riječima, koliko je vremena proteklo od trenutka smrti?
- Za to je potrebno proučiti insekte.
- Kontaktirat ću entomologa. Bar otprilike?
Slegnula sam ramenima. - S obzirom na klimu i plitki ukop, rekla bih minimalno dvije, maksimalno pet godina.
- Našli smo dosta zuba. - Što je ukazivalo na moguću identifikaciju ţrtve.
- I te kako! Osamnaest u glavi, osam u tlu, tri pri prosijavanju.
- I dosta kose - nadodala je. -Da.
- Duge kose.
- Što je nebitno, ako pucaš na spol. Vidi Toma Wolfea, ili Willieja Nelsona.
- Ili Fabija. Definitivno moj tip ţene!
- Kamo ćeš odnijeti posmrtne ostatke?
- Sve pod mojom nadleţnošću odlazi u mrtvačnicu u MUSC. - Medicinski fakultet Juţne Karoline7. - Tamošnji patolozi izvode sve naše obdukcije. Moj forenzični antropolog i zubar također
20 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
20
tamo rade. No, pretpostavljam da mi u ovom slučaju neće biti potreban patolog.
- Mozak i organi već su davno nestali, tako da će se izvesti samo obdukcija kostura. Trebat će ti Jaffer.
- U Iraku je.
- Vratit će se idući mjesec - ponovila sam.
- Ne mogu tako dugo čekati.
—Ja moram voditi terensku nastavu.
- Koja sutra završava.
- Moram vratiti opremu na Sveučilište, pa napisati izvješće, pa ocijeniti rad studenata.
Nije ništa odvratila.
- A moţda me čekaju i slučajevi u Charlottei. Opet ništa nije odvratila.
- Ili Montrealu.
Neko smo se vrijeme vozile u tišini osluškujući kreket ţaba i zujanje golf-vozila. Kad je ponovno prozborila, glas joj je bio drukčiji, nekako njeţniji, ali ipak odlučan.
- Nekome ova osoba zasigurno nedostaje.
I prisjetila sam se izoliranog groba koji smo netom razotkrile.
I jednog davnog predavanja.
I tipa u tuš-kabini.
I prestala sam smišljati izlike.
7MUSC ili Medical University of South Carolina (engl.) pokrenut je 1824. kao
privatna obrazovna ustanova za liječnike i jedan je od šest najstarijih medicinskih fakulteta u SAD-u. Danas predstavlja državno sveučilište s bolnicom, istraživačkim centrom i šest fakulteta (koledža) na kojima se obrazuje medicinsko osoblje.
Ponovno smo prozborile pri ukrcavanju u brodicu i odvajanju od doka, a utihnule kad smo napustile pličinu. Ĉim je nagazila na gas, riječi su nam se izgubile na vjetru, u buci motora, i
zapljuskivanju valova o pramac. Parkirala sam auto kod marine na otoku Palms, uskom jezičcu privatnih posjeda koji se smjestio između otoka Sullivan's i Dewees. I kombi mrtvozorničkog ureda također je bio tamo. U nekoliko minuta prebacile smo tuţan teret. Prije nego smo se uključile na kopneni vodeni put, Emma me napustila s dvije riječi: -Javit ću ti se.
21 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
21
Nisam se pobunila. Bila sam umorna i gladna. I razdraţljiva. Ĉeznula sam otići kući, istuširati se i smazati hladno jelo i juhu od račića koje sam ostavila u hladnjaku.
Hodajući dokom zamijetila sam Tophera kako silazi s trajekta. Slušao je iPod i činilo se da me ne čuje ni ne vidi.
Promatrala sam ga kako prilazi jeepu. Ĉudan mali, pomislila sam. Pametan, iako ne i briljantan. Prihvaćen među vršnjacima, ali uvijek se drţi sa strane. Poput mene u toj dobi.
Uključila sam krovno svjetlo u mazdi, iskopala mobitel iz ruksaka i provjerila imam li signala. Ĉetiri crtice. Tri poruke. Nisam prepoznala nijedan broj. U tom trenutku bilo je 20:45h.
Razočarana, vratila sam mobitel u ruksak, napustila parkiralište i probila se na drugu stranu otoka te skrenula desno na Palm Boulevard. Promet je bio rijedak. No, znala sam da to neće potrajati. Za dva tjedna ceste će biti krcate vozilima kao oluk jesenjim lišćem.
Odsjedala sam u prijateljičinoj kućici na obali. Kad je Anne napustila Sullivan's dvije godine ranije odlučivši se za promjenu na bolje, nije dugo dvojila. Njezin novi dom krasilo je pet spavaćih soba, šest kupaonica, i toliko četvornih metara da su se u njemu mogle smjestiti sve ekipe Svjetskog nogometnog prvenstva. Prošavši kroz nekoliko sporednih ulica, skrenula sam prema plaţi i potom na prilaz kući, te parkirala ispred nje. Ocean Boulevard. Annie kao oboţavateljica oceana uvijek bira samo prvi red.
Svaki je prozor bio mračan, jer sam se planirala vratiti prije sumraka. Ne uključivši svjetla, otišla sam ravno prema vanjskoj tuškabini, svukla odjeću i odfrljila toplu vodu do daske. Nakon dvadeset minuta u društvu ruţmarina, mente i obilate pjene, uspjela sam manje-više doći k sebi.
Napustivši kabinu smotala sam odjeću u plastičnu vreću i bacila je u smeće.
Nema šanse da joj perilicu za rublje potčinim toj torturi!
Obmotana tek u ručnik, ušla sam u kuću kroz straţnju verandu i popela se do sobe. Gaćice i majica, potez četkom kroz kosu. Predivno! Dok sam gutala juhu, ponovno sam provjerila poruke. Ništa. Gdje je Ryan? Ponijevši i mobitel i večeru na trijem, smjestila sam se u ljuljački. »Bespuće«, tako je Anne prozvala svoju kućicu. Ne šalim se. Uostalom, obzor se uistinu rasprostirao od Havane do Halifaxa.
Ocean posjeduje određenu magičnu čar. Prisjećam se, naime, kako sam u jednom trenutku večerala, a onda me odjednom
22 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
22
probudilo cvrčanje mobitela. Tanjur i zdjela bili su prazni, iako se nisam mogla prisjetiti kad sam sklopila oči.
Glas koji se javio nisam planirala čuti.
- Što ima?
Samo se dečki s ulice i moj otuđeni suprug još uvijek tako javljaju.
- Ima. - Bila sam preumorna za smišljanje mudrih odgovora.
- Kako napreduje iskapanje?
Zamislila sam kosti kako leţe u mrtvačnici Medicinskog fakulteta. Prisjetila sam se i Emmina lica, dok me napuštala na doku. Nisam ţeljela ulaziti u pojedinosti.
- Dobro.
- Sutra ste gotovi?
- Moţda se zbog nekih zaostataka malo produlji. Kako je Birdie?
- Dvadeset i četiri sata na dan nadgledava Boyda. Očigledno misli da ga je mračna strana otposlala kako bi mu zgadio ţivot, a cucak pak da je mačor plišana igračka na bateriju.
- Tko ima nadzor?
- Bird je definitivno alfa i omega. Onda, kad se vraćaš u Charlotteu? -Preleţeran ton. Nešto smišlja!
- Ne znam. Zašto? - Umorno.
- Jučer mi je jedan gospodin navratio u ured. Ima financijske probleme s Aubreyem Herronom, a čini se da mu se i kćer spetljala s njim.
Velečasni Aubrey Herron bio je televizijski propovjednik s malim, ali gorljivim jatom na cijelom jugoistoku, poznatim kao GMC8 ili Boţja crkva milosrđa. Uz sjedište i televizijski studio, crkva je vodila niz sirotišta u zemljama Trećeg svijeta, te nekoliko besplatnih klinika u obje Karoline i Georgiji.
- Bog, car milosrđa. — Tako je završavao svaku televizijsku propovijed.
• Bog, caltaroš milostinja. - Pete je izgovorio popularnu varijaciju slogana.
- U čemu je problem?
- Financijska izvješća nisu zadovoljavajuća, mala nije dostupna, a velečasni Herron nesusretljiv po jednom i drugom pitanju.
- Ne bi li tatica trebao unajmiti privatnog istraţitelja?
- Tatica je to i učinio. No, tip je nestao.
- U Bermudskom trokutu?
- Otmica izvanzemaljaca.
- Pete, ti si odvjetnik, a ne detektiv.
23 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
23
- Ali ovaj puta je novac u pitanju.
- Zezaš me!
No, nije se obazreo na ironiju.
- Tatica je uistinu zabrinut?
8GMC ili God's Mercy Church.
- Tatica je izvan sebe od brige.
- Zbog novca ili kćeri?
- Zanimljivo pitanje. Zapravo me unajmio kako bih mu provjerio financije. Ţeli da izvršim pritisak na crkvu i uspijem li pritom izvući nešto o kćeri, to bolje. Predloţio sam mu da navratim do velečasnog.
- I prestraviš ga do kosti?
- Pravnom pronicljivošću. Odjednom mi se razbistrilo.
- Sjedište GMC-a je u Charlestonu!
- Već sam porazgovarao s Anne. Ponudila mi je da odsjednem u kući, ako tebi ne smeta.
- Kada? - Toliko sam patetično uzdahnula da bi se i Homer Winborne ponosio mnome.
- Nedjelja?
- Zašto ne. - Doduše, mogla sam se prisjetiti bar milijardu razloga. Kratki zvuk upozorio me da imam još jedan poziv. Bacila sam pogled i na LCD zaslonu zabljesnule su brojke kojima sam se nadala. Montreal.
- Moram prekinuti, Pete. Preuzela sam drugi poziv. -Je li kasno?
- Nikad. - I prvi puta otkako sam iskopala kostur uspjela sam se nasmiješiti.
- Usamljena?
- Ostavila sam broj u restoranu Hyman's Seafood. U muškom toaletu.
- Oboţavam kako se rastopiš kad me čuješ. Onda znam da ti silno nedostajem. Andrew Ryan je detektiv Odjela općeg kriminaliteta pri Okruţnoj policiji Quebeca. Naravno da je sve jasno: Brennanica, antropologinja pri Laboratoire de sciences judiciaires et de medecinc legale; Ryan, drot pri Section de crimes contre la personne, Societe do Quebec. Zajedno obrađujemo slučajeve umorstava već više od deset godina.
Nedavno smo započeli raditi i na drugim stvarima. Osobne prirode.
24 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
24
Jedna od njih pobudila je lagano treperenje u ţelucu, kad sam mu prepoznala glas.
- Uspješno iskapanje?
Udahnula sam i zastala. Priznati ili pričekati? Nadovezao se na moje oklijevanje.
- Što je?
- Pronašli smo naknadno ubačeno truplo. Cjelovit kostur s ostacima mekog tkiva i pripadajuće odjeće.
- Svjeţe?
- Da. Nazvala sam mrtvozornicu, pa smo ga zajedno iskopale. Sad se nalazi u mrtvačnici.
Iako je šarmantan, zamišljen i duhovit, zna biti i prokleto naporan. Znala sam što će mi odgovoriti prije nego je otvorio usta.
- Kako se samo uspijevaš uvući u takve stvari, Brennanice?
- Uvijek šaljem intrigantne ţivotopise.
- Hoćeš li obaviti i ostatak posla?
- Moram se pobrinuti za studente.
Vjetar je šuškao palminim lišćem. S druge strane pješčanih dina valovi su zapljuskivali obalu.
- Preuzet ćeš slučaj? Nisam ni pristala, ni odbila.
- Kako je Lily? - odvratila sam.
- Danas mi je samo triput zalupila vratima. Minorna šteta. Ni polomljenog stakla, ni odlomljenog drveta. Zasad posjet smatram uspjehom.
Lily je bila novina u njegovom ţivotu, ali i on u njezinom. Gotovo dva desetljeća nisu znali jedno za drugo, sve dok mu se njezina majka nije javila. Lutetia je ostala trudna u devetnaestoj i ne odlučivši podijeliti tu biološku činjenicu s njim, vikend-dragim, napustila je Kanadu i zbrisala na obiteljsko imanje na Bahamima. Tamo se udala i razvela kad je Lily bilo dvanaest, te na kraju vratila u Novu Škotsku. Ĉim je malena završila srednju, počela se druţiti s divljom bandom i noći provodila lumpajući. Kad su je konačno uhitili zbog posjedovanja narkotika, Lutetia je prepoznala znakove. I sama je kušala odmetnički ţivot. Tako je, uostalom, i upoznala Ryana, za njegove anarhističke pobune tijekom studija. Znajući da joj je davni ljubavnik sada policajac, zaključila je da bi i on trebao sudjelovati u odgoju i potruditi se spasiti netom odraslu kćer.
25 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
25
Iako je vijest potresla Ryana, prihvatio je očinstvo i doista se trudio. Spomenuti posjet Novoj Škotskoj bio je posljednji izlet u Lilyn svijet, a ona mu nije nimalo olakšavala zadaću.
-Jednom riječju - zaključila sam — strpljivo!
- Primljeno na znanje, mudrice. - Znao je da sam i sama proţivljavala sukobe s vlastitom kćeri.
- Koliko ćeš dugo boraviti u Halifaxu?
- Vidjet ćemo kako će se stvar razviti. Ne odustajem od ideje da ti se pridruţim ako si još uvijek voljna zadrţati se tamo neko vrijeme.
O, majko mila.
- To bi moglo malo zakomplicirati stvari. Pete me upravo nazvao. Moţda će odsjesti ovdje dan-dva.
Pričekao je da pojasnim.
- Mora obaviti neki posao u Charlestonu, pa mu se Anne ponudila. Što sam mu mogla reći? Ovo je njezina kuća, a ima dovoljno kreveta za cijeli crkveni zbor.
- Kreveta ili spavaćih soba?
Ponekad zna biti taktičan poput topovske kugle.
- Moţeš me sutra nazvati? - Okončala sam raspravu.
- A ti obrisati broj sa zida u onom muškom zahodu?
- Naravno, stari.
Nabrijao me prvo razgovor s jednim, pa s drugim, a moţda sam i neplanirano napunila baterije. Kako god bilo, znala sam da neću moći zaspati. Navukavši hlačice, bosonoga sam protapkala drvenom promenadom. Plima se povukla i od ruba vode dijelilo me pedesetak metara plaţe. Nebrojeno puno zvijezda treptalo mi je iznad glave. Upustivši se u šetnju uz rub valova, oslobodila sam misli. i Pete. Bio mi je prva i jedina ljubav više od dva desetljeća.
Ryan prvi poduhvat nakon Peteove izdaje.
Katy, moja predivna, nemirna kći. I konačno će diplomirati.
No, tuţni grob na Deweesu najviše me zaokupirao. Iako mi je obračun s nasilnom smrti posao, iako se doista često susrećem s njom, još se nisam priviknula.
Štoviše, nasilje sam počela doţivljavati nezaustavljivom manijom moći, koju agresivci ispoljavaju na slabijima. Prijatelji me pitaju kako mi uspijeva baviti se poslom kojim se bavim. Jednostavan odgovor. Predana sam uništavanju manijaka prije nego dobiju priliku ubiti nove neduţne ţrtve. Nasilje ranjava i tijelo i dušu.
26 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
26
Predatora i lovinu. Oţalošćene i cijeli ljudski rod. I sve nas poniţava.
Mišljenja sam da je smrt u anonimnosti ključna uvreda ljudskom dostojanstvu. Ne vrijeđa li provesti vječnost pod bezimenom nadgrobnom pločom? Bezimeno nestati u neobiljeţenom grobu? Bez osoba kojima je stalo i koje znaju da vas nema? Iako ne mogu oţivjeti pokojnike, trudim se povratiti im ime i prezime, a preţivjelima pomoći da konačno pronađu svoje. Na taj način ţrtvama pomaţem da prozbore i zauvijek se oproste, a ponekad i kaţu kako su lišeni ţivota. Znala sam da ću učiniti što me Emma zatraţila. Zbog onoga što jesam i što osjećam. Neću biti u mogućnosti pokupiti se.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

5Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:33 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
4.
Iduće jutro leţala sam u krevetu i buljila u svanuće. Zaboravši spustiti rolete promatrala sam sunce kako boji ocean, dine i palubu s druge strane kliznih staklenih vrata.
Sklopila sam oči i prisjetila se Ryana. Njegova je reakcija bila predvidljiva, a cilj joj je bilo zabaviti se na moj račun. Ali što bi rekao da je ovdje? Da je vidio grob? Poţalila sam što me iziritirao. Nedostaje mi. Prošlo je više od mjesec dana otkako smo se posljednji puta vidjeli.
Potom sam se prisjetila Petea. Dragog, šarmantnog, ali prevratnog Petea. I podsjetila se da sam mu oprostila. No, jesam li? Ako nisam, zašto onda ne pokrenem razvod i konačno se oslobodim?
Zbog odvjetnika i papirologije. Je li doista u tome stvar?
Okrenula sam se na stranu i privukla si prekrivač do brade.
Prisjetila sam se Emme.
Uskoro će me nazvati. Što ću joj reći?
Nisam imala razloga odbiti zamolbu. Naravno, Charleston nije moj teren, ali Dan Jaffer neće biti u drţavi još nekoliko tjedana. 'Osim toga, Anne mi je ponudila da odsjednem u »Bespuću« koliko god ţelim. Ryan se nalazi u Novoj Škotskoj, ali je spomenuo mogućnost dolaska u Charleston. Katy je pak u Ĉileu, na četverotjednom seminaru španjolske knjiţevnosti.
Nasmiješila sam se. »Cervantes i cerveza«, tako je nazvala svoj plan za ljeto. Kakav god bio, ta posljednja tri »boda« nakon šest godina donijet će joj diplomu društvenih znanosti. Bravo! No, vratimo se Emmi. Emmi-dilemi.
27 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
27
Studenti bi mogli prevesti opremu na fakultet, a ja ovdje ocijeniti njihov rad i onda e-mailom poslati ocjene. Kao i izvješće Drţavnom uredu za arheologiju.
Gomilaju li se slučajevi u Montrealu? Mogla bih nazvati i provjeriti.
Što mi je, dakle, činiti?
Bar to nije teško.
Prvo pecivo i kava!
Odbacivši prekrivač, odjenula sam se.
Umila na brzinu. Skupila kosu u konjski rep.
Gotovo!
Vjerojatno me upravo to i privuklo arheologiji. To što nema šminke, ni kićenja ni šamponiranja. Svaki je dan »leţeran« poput petka u tvrtkama. I manje nego leţeran.
Dok sam operirala tosterom, Mr. Coffee je skuhao svoje. Sunce je već ustalo, a dan se zagrijavao. Ponovno sam krenula van. Ovisnik sam o vijestima i jednostavno ih se uvijek nekako moram dočepati. Kod kuće mi svako jutro započinje CNN-om i novinama: Observer u Charlottei, Gazette u Montrealu, e-mail verzija NY Timesa. Kad sam na putu oslanjam se na USA Today, lokalni tisak, čak i na tabloide ako sam doista očajna.
No, Anne nije imala dostavu novina. Doručkovala sam i listala Post and Courier koji sam kupila još u četvrtak, ali jedva stigla baciti oko.
Obitelj je poginula u poţaru koji je zahvatio jeftinu gradnju, a krivnja se nalazi u neispravnim električnim instalacijama.
Muškarac je podigao tuţbu pronašavši uho u salati od kiselog kupusa u restoranu prţene piletine. Policija i sanitarna inspekcija nisu locirale nestalo uho među radnicima uključenim u lanac dostave salate u spomenuti restoran. DNK test je u tijeku.
Prijavljen je nestanak jednog drugog muškarca i policija se za pomoć obraća građanima. Jimmie Ray Teal, 47, napustio je bratov stan u Ulici Jackson oko tri u ponedjeljak, 8. svibnja, otišavši na liječnički pregled. Otad više nije viđen.
Moţdane ćelije zamahale su zastavicama. Otok Dewees?
Nema šanse. Teal je disao još prije jedanaest dana, a ţrtva u mrtvačkoj vreći nije udahnula kisik bar dvije godine.
Prebacila sam se na tjedni izbor događanja u četvrti, kad mi se oglasio, mobitel. Pogledala sam zaslon. Showtime!
Emma je ulični borac, koji se odmah baca na srţ stvari.
28 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
28
— Ţeliš li da oni pobijede?
Još sam si prethodne noći na plaţi očitala istu bukvicu.
- Kad započinjemo? - odvratila sam.
- U devet sutra ujutro?
- Na kojoj adresi? Zapisala sam je.
Deset metara od obale dvije pliskavice izvijale su se iz vode, a jutarnje sunce reflektiralo im se na leđima kao na plavosivom porculanu. Promatrala sam ih kako izranjaju i uranjaju nestajući u meni nepoznatom svijetu. Posljednji sam gutljaj kave popratila pitanjem: U koji se to nepoznati svijet spremam kročiti?
Ostatak dana bio je posve nezanimljiv.
Na iskapalištu sam pojasnila studentima što se dogodilo nakon njihova odlaska. Potom sam napravila posljednje fotke i unijela posljednje zabilješke, a oni su zemljom zatrpali jarke. Zajedno smo očistili lopate i lopatice, četkice i mreţe za prosijavanje, te vratili golf-vozila u zgradu pristaništa i ukrcali se na Aggie Gray iščekujući voţnju u šest sati. Navečer smo se počastili račićima i dagnjama u restoranu Boat House u uvalici Breach, a nakon večere ponovno okupili na Annienoj verandi na posljednjem »satu«, gdje su klinci razmotrili obavljen posao i još jednom provjerili jesu li unijeli sve podatke o artefaktima i kostima. Oko devet preraspodijelili su opremu po vozilima, posljednji puta se zagrlili i pokupili.
Ja sam pak doţivjela uobičajen osjećaj razočarenja. Naravno, i olakšanja.
Terenska se nastava privela kraju bez većih katastrofa, i konačno sam se mogla usredotočiti na Emmin kostur. Ali odlazak studenata također je pobudio neugodan osjećaj praznine.
Bez sumnje mogu čovjeka izludjeti beskonačnom galamom, gluparanjem i nepaţnjom, ali mi i ucjepljuju energiju, jer pucaju od entuzijazma i odišu mladošću.
Ostala sam sjediti nekoliko minuta u tišini Annienog, milijun dolara vrijednog doma i posve iracionalno spokoj doţivjela zlokobnim, a ne utješnim predznakom.
Pogasila sam svjetla u kući i stubama se popela u sobu. Otvorivši staklena vrata, prepustila sam se zvucima valova koji su zapljuskivali pješčanu obalu.
U osam i pol idućeg jutra spuštala sam se mostom rijeke Cooper, postmodernom strukturom koja seţe nebu pod oblake povezujući Mount Pleasant i otoke u neposrednoj blizini sa samim Charlestonom. Svojim kolosalnim potpornjima i svinutom
29 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
29
kraljeţnicom podsjeća me na impresionističkog triceratopsa iskovanog u čeliku, a uzdiţe se toliko uvis da se Anne još uvijek grčevito drţi svaki puta kad ga prelazi. Medicinski fakultet smjestio se u sjeverozapadnom dijelu poluotoka, na pol puta između Citadele i povijesnog dijela. Nastavljajući autocestom 17 pronašla sam Aveniju Rutledge, a onda se probila vijugajući kroz kampus do parkirališta na koje mi je Emma ukazala.
Osjetila sam sunce na vratu i kosi, dok sam skretala preko Ulice Sabin prema masivnoj ciglenoj zgradi poznatoj kao »glavna bolnica«. Slijedeći upute locirala sam ulaz u mrtvačnicu, popela se kosinom i pritisnula dugme do pravokutnog portafona. Za nekoliko sekundi motorčić je zabrujao, a jedna od dvaju sivo-metalnih vrata stala su se podizati. Emma je izgledala uţasno.
Lice joj je bilo blijedo, odjeća zguţvana, a podočnjaci toliko izraţeni da su podsjećali na košare prepune tamnog rublja.
- Hej - potiho je dobacila.
- Hej. - O. K., moţda jest čudno, ali tako se mi, južnjaci, pozdravljamo.
-Jesi li dobro? - upitala sam hvatajući je za ruku.
- Migrena.
- Ne moramo danas započeti.
- Dobro sam.
Pritisnula je dugme i vrata su mi se spustila za leđima.
- Ne idem nikamo - odvratila sam. - Moţemo pričekati da ti bude bolje.
- Dobro mi je - njeţno je ponovila ne dopuštajući ni milimetar
slobodnog prostora.
Potom me povela uz još jednu cementnu kosinu. Na mjestu gdje je tlo konačno povratilo vodoravan poloţaj, ugledala sam vrata od sivog nehrđajućeg čelika te pretpostavila da vode do hladnjaka. Malo dalje nalazila su se normalna vrata, vjerojatno napučenijeg dijela bolnice. Hitni prijam. Porodiljsko-ginekološki odjel. Intenzivna njega. Tamo se nalaze svi oni koji preţivljavaju radom. No, nas dvije smo bile na suprotnoj strani. Na strani smrti. Glavom je ukazala na metalna vrata. - Ovuda.
Prišle smo i čim je povukla kvaku, zapahnuo nas je hladni zrak donoseći sa sobom miris smrznutog mesa i truleţi.
Prostorija je bila površine otprilike pet sa šest metara, u njoj desetak kolica s pomičnim pločama, od kojih šest prekriveno mrtvačkim vrećama. Neke su bile ispupčene, neke gotovo spljoštene.
30 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
30
Emma je odabrala jednu takvu. Oslobodivši stopalom kočnicu, odvezla je kolica u hodnik, a ja sam joj pridrţala vrata odabrane prostorije.
Dizalo nas je odvezlo na gornji kat gdje su nas dočekale
obdukcijske sale, svlačionica i vrata prostorija koje nisam znala identificirati. Tijekom voţnje Emma je jedva prozborila pokoju riječ, a ja je nisam htjela opterećivati pitanjima.
Nakon što smo se presvukle, pojasnila je da ću ja voditi obdukciju. Ja sam antropologinja, ona mrtvozornica, što znači da ću ja izdavati zapovijedi, a ona će mi pomagati. Poslije će moje zaključke unijeti u glavni dosje zajedno s opaţanjima drugih stručnjaka, i donijeti konačno mišljenje.
Vrativši se u obdukcijsku salu paţljivo je provjerila papirologiju, ispisala broj slučaja na identifikacijsku karticu, i snimila nekoliko fotki nerastvorene vreće.
Ja sam pak pokrenula laptop i posloţila obrasce na podlošku.
- Broj slučaja? - Namjeravala sam upotrijebiti njezin sustav
numeracije.
Pokazala mi je identifikacijsku karticu. - Uvela sam ga pod Šifrom 02: neutvrđen uzrok smrti. Mrtvozornički slučaj dva, sedamdeset i sedam, tekuće godine.
U obrazac sam utipkala MS-2006020277.
Potom je obdukcijski stol prekrila plahtom, a iznad sudopera razvukla mreţu. Zavezale smo si plastificirane pregače oko vrata i struka, maskama prekrile usta i navukle rukavice.
Konačno je povukla zatvarač na vreći.
Kosa i izolirani zubi nalazili su se u plastičnim posudicama. Odloţila sam ih na pult.
Kostur je još uvijek bio većim dijelom netaknut, s tek nekoliko kraljeţaka, a lijeva tibia i femur povezani ostacima sasušenog tkiva. Nepovezane kosti nagomilale su se na hrpicu tijekom transporta.
Započele smo posao izdvajajući vidljive insekte i ubacujući ih u bočice. Potom smo sa svake kosti uklonile zemlju skupljajući je za kasniju analizu. Dok smo to činile, ja sam na plahti anatomskim redoslijedom poslagivala kosti. U podne se mučan proces konačno priveo kraju. Na pultu su se nalazile dvije kadice i četiri bočice, kostur na stolu, a kosti prstiju bile su rasprostrte poput kostiju iz kataloga dobavljača uzoraka.
31 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
31
Skočile smo na brzinski ručak u kafeteriju. Ona je uzela veliku coca colu i jello, a ja pak prţene krumpiriće i vrlo upitan sendvič od tune. U jedan smo se vratile u obdukcijsku salu.
Dok sam popisivala inventar, identificirala kosti i odvajala lijevu od desne strane kostura, ona je ponovno fotografirala. Potom je nestala s lubanjom, čeljusti i izoliranim zubima kako bi napravila rendgenske snimke. Baš kad sam posvećivala paţnju utvrđivanju spola, ponovno se pojavila. Pretpostavila sam da je u pitanju muškarac, s obzirom da je većina kostiju bila velika i imala nezgrapne mišićne veze.
- Spremna za glavno?
- Ako je seks u pitanju, boli me glava. Da, ţena je definitivno prva liga!
Podigavši polovicu zdjelice, ukazala sam na prednju stranu.
- Stidna je kost kvrgava, donji ogranak debeo, a subpubični ugao više u obliku slova V nego U. - Okrenula sam kost i prstima prešla šupljinu ispod širokog zdjeličnog dijela. - Sjedalni usjek je uzak.
- Riječ je o Y kromosomu. Kimnula sam. - Pogledajmo lubanju. Predala mi ju je.
- Širok čeoni greben, tupi rubovi očnih duplji. - Zakrenula sam je i na sredini potiljka ukazala se oveća kvrga. - Okcipitalna protuberancija je velika.
- Stopostotno muško.
- Tako je. - Na obrascu sam zabiljeţila da je riječ o muškom spolu.
- Starosna dob?
Posljednji kutnjaci obično izbijaju tijekom kasnog puberteta ili početkom odrasle dobi, otprilike u isto vrijeme kad kostur dovršava razvoj. Posljednji element koji treba srasti čašica je na vratnom kraju ključne kosti. Klavikularno srastanje i izbijanje umnjaka upravo su zato pouzdani pokazatelji odrasle dobi.
- Svi su mu umnjaci izrasli? - upitala sam. Zakimala je. Podigla sam ključnu kost.
- Medijalni okrajak je srastao. - Odloţila sam je na stol. - Što znači da nije dijete.
Vratila sam se na zdjelicu. Ponovno mi je paţnju privukla trbušna strana, ovaj puta naličje koje se za ţivota priljubljuje za naličje druge polovice zdjelice. U mladih ljudi oba posjeduju topografiju breţuljaka i udolina. Sa starenjem breţuljci se izravnavaju, a udoline popunjavaju.
32 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
32
- Spoj simfize je gladak - odvratila sam. - S uzdignutim rubom. Pogledajmo rendgenske snimke zubala.
Pokrenula je prekidač na kutiji, te iz malene smeđe omotnice istresla deset crnih pravokutnih snimki. Poslagala sam ih u dva niza, gornji i donji, i svaki je zub zauzeo svoje mjesto.
Tijekom ţivota komore pulpe i kanali korijena ispunjavaju se sekundarnim dentinom. Što je zub stariji, to je neprozirniji na rendgenskoj snimci. No, ovi su malci bili dokaz da je riječ o odrasloj osobi mlađe ili sredovječne dobi. K tomu još, svi korijeni kutnjaka bili su cjeloviti i s vrhovima, a krunica minimalno istrošena.
- Zubi su u skladu s kostima - zaključila sam.
- A to znači?
- Da je bio u četrdesetima. Ali ne zaboravi, kod muškaraca to varira.
- Nema potrebe za velikodušnošću - odvratila je. - Rasna pripadnost? Vratila sam se na lubanju.
Obično je prokleto teško procijeniti faktore rasne pripadnosti. No, ne i ovom slučaju.
Gledan iz profila, donji dio lubanje nije stršao, a nazalne kosti spajale su se pod oštrim kutem nasred lica. Nazalni je otvor bio suţen, s oštrim donjim rubom i oštrim ispupčenjem u sredini.
- Uzak, naglašen nos. Plosnat profil.
Emma me promatrala kako baterijom osvjetljavam ušni kanal.
- Ovalni otvor unutarnjeg uha je vidljiv.
Kad sam podigla pogled, oči su joj bile zatvorene i lagano si je trljala sljepoočice.
- Napravit ću mjerenja u Fordiscu 3.0. Ali tip je knjiški primjer bijelca.
- Bijelac u četrdesetima.
- Ogradit ću se i reći između trideset pet i pedeset godina starosti.
- Kad je nastupila smrt?
Ukazala sam na plastične bočice na pultu. - Puno praznih košuljica, nešto mrtvih kornjaša i odbačenih ljuski. Entomolog bi trebao utvrditi točno vrijeme smrti.
- Ali za kukce treba vremena, a ja ţelim ovo odmah ubaciti u NCIC9.
9NCIC ili National Crime Information Center (engl.).
Riječ je bila o FBI-jevom Centru za informiranje o kriminalu, odnosno o kompjuteriziranom indeksu informacija o policijskim
33 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
33
dosjeima, bjeguncima, ukradenoj imovini, te nestalim i neidentificiranim osobama. S obzirom da je riječ o ogromnoj bazi podataka, što je vrijeme smrti preciznije, to bolje.
- Izvorno sam rekla dvije do pet godina, ali za svaki slučaj, ne isključimo sve mogućnosti i proširimo interval na jednu do pet godina. Kimnula je. - Ako ništa ne izroni u sustavu, bacit ću se na lokalna izvješća o nestalim osobama.
- Snimke zubi će ti pomoći - dobacila sam. — Tip je imao metala u ustima.
- Odontolog će ih pregledati u ponedjeljak. - Ponovno si je protrljala sljepoočice. Iako se silno trudila, bilo je očigledno da joj ne ide.
- Izmjerit ću duljinu kostiju noge i izračunati visinu - nadodala sam.
Lagano je kimnula glavom. - Ima li još kakvih faktora za utvrđivanje identiteta? Odmahnula sam. Nisam zamijetila zacijeljene ozljede, ni prirođene anomalije, kao ni jedno jedino specifično obiljeţje kostura.
- Uzrok smrti?
- Ništa očigledno. Nema prijeloma, nema tragova prostrijelnih rana, ni posjekotina primjenom oštrih instrumenata. Pregledala bih kosti pod povećanjem kad budu u potpunosti očišćene, ali zasad — nada10.
- Moţda i rendgenske snimke cijelog tijela?
- Ne moţe biti na odmet.
Kad sam stala mjeriti femur, oglasio joj se mobitel. Ćula sam je kako prilazi pultu.
- Emma Rousseau... Saslušala je glas s druge strane.
- Preţivjet ću. - Defenzivnim tonom. Uslijedila je stanka.
10 Nada (španj.) — ništa.
- Koliko teško? Pa još jedna dulja.
- Što sad? - Ukočeno. Podigla sam pogled.
Ponovno se okrenula prema meni. Iako joj nisam mogla vidjeti lice, njezin mi je glas rekao da nešto gadno nije u redu.
5.
Odbacila je mobitel na pult, sklopila oči i jednostavno se ukočila. Promatrala sam je znajući da pokušava primiriti kljucanje u
34 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
34
glavi. I sama znam kakvu bol donosi migrena, a snaga volje neće joj biti dovoljna. Ništa ne primiruje proširene kranijalne ţile koliko odmor i san. I lijekovi. Ponovno sam se vratila mjerenjima. Najbolje da dovršim procjenu stasa, kako bi se ona što prije mogla vratiti kući i baciti u krevet. Ţeli li porazgovarati o pozivu, dat će mi na znanje. Ćula sam kako se vrata otvaraju i zatvaraju. Odmaknula sam se od osteometrijskog pomagala i prišla
laptopu, kad su se ponovno otvorila. Nečiji su koraci odjeknuli podnim pločicama, kad sam unijela posljednju brojku i zatraţila program da izvede računicu.
- Pregledala sam odjeću - dobacila je stojeći mi do ramena. -Nema remena, cipela, nakita ni osobnih vrednota. U dţepovima nema ničega. Tkanina je strulila; etikete su gotovo nečitke, ali vjerujem da su hlače dugačkih nogavica, u struku 96/97. Pod pretpostavkom da su njegove, za zaključiti je da nije bio nizak.
- Od stotinu sedamdeset i sedam do stotinu osamdeset pet centimetara. -Pomaknula sam se kako bi mogla bolje vidjeti ekran.
Pročitala je procjenu visine, a onda prišla stolu i pomilovala lubanju.
— Tko si? - Glas joj je bio njeţan i intiman gotovo poput dodira. — Treba nam ime, grdosijo!
Bilo je to toliko osobne naravi da sam se na trenutak osjetila poput voajera. Ali znala sam što ţeli reći.
Zahvaljujući površno osmišljenim televizijskim krimi-serijama, javnost doţivljava DNK poput blještavog Excalibura moderne pravde. Hollywood je proširio mit da dvostruka zavojnica razrješava sve zagonetke, otvara sva vrata i ispravlja svo zlo. Imate li kosti? Onda nema frke. Izlučite tu sitnu molekulu i prepustite se njezinoj magiji!
Na ţalost, tako se stvari ne odvijaju, kad je u pitanju bezimeno tijelo. Bezimeni muškarac ili ţena lebde vakumom gdje ih ništa ne moţe povezati sa ţivotom. Anonimnost podrazumijeva neposjedovanje obitelji, zubara ili kućne adrese, na kojoj bi se mogla potraţiti četkica za zube ili ţvakaća. Podrazumijeva neposjedovanje imena i prezimena.
S obzirom na profil kojim smo raspolagale, Emma je slučaj
MS-2006020277 mogla ubaciti u NCIC i pretraţiti bazu nestalih osoba. Izbaci li pretraga prihvatljiv broj imena i prezimena, mogla bi zatraţiti zdravstvene i zubarske kartone, te kontaktirati rođake koji bi potom mogli dati DNK uzorke radi usporedbe.
35 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
35
Odmaknuvši rub rukavice, bacila sam pogled na sat. Ĉetiri i četrdeset pet.
— Već osam sati radimo na ovom - zaključila sam. - Evo što ćemo. Naći ćemo se opet u ponedjeljak. Ti ćeš u međuvremenu naručiti rendgenske snimke cijelog kostura, ja ću ih proučiti pod mikroskopom, a tvoj će zubar pogledati zube. Potom ćeš sve ubaciti u NCIC.
Okrenula se. Zbog fluorescentnih svjetala lice joj je djelovalo poput tkiva spremnog za obdukciju.
- Ţivahna sam poput risa - tupo je odvratila.
- Što to znači?
- Nemam pojma...
— Idi doma. Nije se pobunila.
Poslijepodnevni zrak bio je teţak i vlaţan, prometna guţva na vrhuncu, a u koktelu morskog zraka koji je dopirao iz luke mogli su se osjetiti ispušni
plinovi. Iako je bio svibanj, grad je već mirisao po ljetu. Hodajući jedna uz drugu spustile smo se niz kosinu. Prije rastanka zastala je oklijevajući, a onda rastvorila usta ţeleći mi nešto reći. Pomislila sam da će mi pojasniti telefonski poziv, no umjesto toga zaţeljela mi je ugodan vikend i pokupila se nogostupom.
U autu je bilo pakleno. Otvorivši prozore, ubacila sam CD Sama Fishera. People Living. Melankolično i prevrtljivo. Savršen izbor s obzirom na raspoloţenje.
Prešavši rijeku Cooper, ugledala sam crne oblake kako se bore na istočnom obzoru. Nevrijeme se sprema. Odlučila sam na brzinu svratiti u Simmon's Seafood i večerati chez moi13.
U dućanu nije bilo nikoga, a čelične kutije nudile su ostatke ulova na usitnjenom ledu.
Svaka stanica u hipotalamusu pobunila se zajedno s malim vojacima svijesti, čim sam zapazila sabljarku. Pretjerani izlovi Smanjenje populacije!
Nepoštivanje regula!
U redu, ali nisu li ionako krcate ţivom?
Potom sam ugledala mahimahi ribu.
Ovaj puta prednji mi se reţanj nije pobunio.
Kao obično, večerala sam alfrcsco14 promatrajući prirodu kako izvodi svjetlosnu predstavu u tri čina. Ĉak sam zamislila i kratki opis.
36 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
36
Prizor prvi - sunčeva se svjetlost rastapa i noć polako istjeruje dan. Prizor drugi - munje izvode fandango u crno-zelenim oblacima. Prizor treći — poprimaju sivu boju kako se kiša
obrušava o pješčane dine, a vjetar šiba palme. Zaspala sam poput bebe.
Probudilo me sunce probijajući se kroz rolete. Ali i lupanje.
Naglo sam se uspravila pokušavajući odrediti iz kojeg smjera dopira buka. Zar
se jedna od mreţa na vratima otkvačila za nevremena? Ili je netko provalio u kuću?
Bacila sam pogled na sat. Osam i četrdeset.
13Chez moi (franc.) = kod kuće.
14Al fresco (tal.) — vani; na otvorenom.
Navukavši kućni ogrtač kradomice sam se odvukla do stubišta, sišla tri stube i spustila u čučanj kako bih bacila pogled na ulazna vrata. Ugledala sam nečiju glavu i ramena u neprozirnom ovalnom prozoru.
Nos se iznenada priljubio za staklo, a onda povukao. I lupanje se ponovilo. Uzdrţavajući se od teatraliziranja, kradomice sam se popela stubama i otapkala u spavaću sobu s prednje strane kuće, lagano odmaknula zavjesu, i bacila pogled na prilaz. Naravno, Peteova posljednja igračka na četiri kotača bila je priljubljena prednjim branikom za moju mazdu.
Vrativši se u spavaću sobu, navukla sam odjeću od prethodnog dana i pojurila niz stube.
Dok sam prilazila vratima, lupanje se pretvorilo u grebanje. Otključala sam bravu, na što je grebanje poprimilo mahnitu notu. Okrenula sam kvaku.
Vrata su eksplodirala prema meni, a Boyd mi se prednjim šapama bacio na prsa. Dok sam se borila pokušavajući zadrţati ravnoteţu, spustio se na sve četiri i stao mi jurcati oko gleţnjeva, zapetljavajući i sebe i mene uzicom. Uzbuđen zbog gungule, Birdie je skočio s Peteovih prsa, te raširenih šapa i aerodinamično spljoštenih uski zbrisao iz predvorja prema straţnjem dijelu kuće.
Zbunjen, ili jednostavno luđački presretan što više nije u autu, Boyd je također pojurio vukući uzicu za sobom kroz predvorje, blagovaonicu i kuhinjska vrata.
37 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
37
- Dobro jutro, Charlestone! — Pete me umalo zdrobio imitirajući Robina Williamsa.
Odgurnula sam ga oslonivši mu ruke na prsa. - Isuse Boţe! Kad si krenuo iz Charlotte?
- Vrijeme ne čeka ni na koga, slatkice!
- Ne zovi me tako.
- Mucekice!
Nešto se razbilo negdje izvan vidika.
- Zatvori vrata. — Krenula sam prema kuhinji. Pošao je za mnom.
Boyd je istraţivao sadrţaj razbijene staklenke s keksima, a Bird ga je promatrao sa sigurne udaljenosti - s vrha hladnjaka.
To je prvo što ćeš kupiti Anne.
Već sam zapisao.
Pas je podigao pogled, a njuška mu je bila prekrivena mrvicama. Nastavio je lizati polomljene kekse.
- Nisi mogao pronaći štenaru? — upitala sam puneći posudu za vodu.
- Što mogu kad oboţava plaţu!
- Zaljubio bi se u Gulag da ga tamo nahrane.
Odloţila sam posudu na pod i Boyd se odmah bacio na vodu, a jezik mu se koprcao poput dugačke, purpurne jegulje.
Odlučila sam spraviti doručak, što je Pete iskoristio kako bi izvadio stvari iz auta. Posuda s pijeskom za mačku, hrana za oba ljubimca, jedanaest vrećica s proizvodima iz supermarketa, velika aktovka, vreća s odjećom, i mala sportska torba.
Tipično. Sofisticiran u prehrani, beskućnik u odijevanju. Kako mu je vrat bio neproporcionalan u odnosu na torzo i dvostruko deblji nego što bi trebao biti, nije mu uspijevalo pronaći odgovarajuće košulje. No, čemu frka? Otkako sam ga upoznala još u sedamdesetima oduvijek nosi samo trodijelna odijela; hlačice ili traperice kad god je moguće; sportski sako kad ţeli
biti elegantan, a odijelo i kravatu kad ide na sud.
Tog se dana odlučio za polomajicu na karo uzorak, kaki hlače do koljena, koledţice, ali ne i čarape.
- Misliš da je to dovoljno namirnica? - dobacila sam vadeći paket jaja iz vrećice.
- Toliko puno hrane, a toliko malo vremena!
- Ali zato ti uvijek daješ sve od sebe.
- Istina. - Osmijeh od uha do uha. - Pretpostavio sam da ne očekuješ da ću se pojaviti na doručku.
Istina. Očekivala sam da ćeš se pojaviti navečer.
38 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
38
- I gotovo sam produţio dalje, kad sam ugledao još jedan auto. - Teatralni namig.
Zaustavila sam se usred razbijanja jajeta. - Kako to misliš?
- Bio je parkiran sprijeda, ali se odvezao, pa sam seja uparkirao.
- Koje marke?
Slegnuo je ramenima. - Taman. Velik. S petero vrata. Kamo da stavim ovo? Ukazala sam mu prema prostoriji s kućanskim aparatima i nestao je s posudom za mačji pijesak.
Zbunjeno sam promiješala jaja. Tko je mogao doći tako rano u nedjelju ujutro?
- Vjerojatno samo turist u potrazi za kućicom na plaţi. — Dobacio je vrativši se i zgrabivši mljevenu kavu. - Puno se kuća iznajmljuje preko vikenda.
- Ali se moguće prijaviti tek u podne. - Izvadila sam kruh iz tostera, i ubacila još dvije kriške.
- O. K. Onda se na putu u Toledo samo zaustavio isprogramirati putni navigator.
Predala sam mu podloške i posude, koje je odloţio na stol i odmah zasjeo. Boyd mu je prišao i spustio njušku na koljeno. Počešao ga je po uhu.
- Znači, terenska je nastava gotova. Planiraš se otisnuti na plaţu? Ispričala sam mu za kostur pronađen na Deweesu.
- Nemoj me...
Natočila sam kave, dala mu tanjur i sjela nasuprot. Boyd se prebacio na moje koljeno.
- Bijelac u četrdesetima. Nigdje dokaza pokvarenoj igri.
- Osim što je bio potajno zakopan.
- Osim toga. Sjećaš se Emme Rousseau?
Ţvakanje mu se usporilo. Podigao je vilicu. - Duga smeđa kosa i cice koje...
- Glavna je mrtvozornica u okrugu. Zubar će pregledati zube u ponedjeljak, a ona potom ubaciti osnovne podatke u NCIC.
Boyd je otfrknuo i dodirnuo mi koljeno dajući na znanje da se nije maknuo i da ga kajgana i te kako zanima.
- Koliko dugo namjeravaš ostati?
- Koliko god bude potrebno kako bih joj pomogla oko kostiju. Lokalni forenzični antropolog je otputovao. A sad da čujem o Herronu!
- Klijent mi je došao u srijedu. Zove se Patrick Bertolds Flynn. Prijatelji ga zovu Buck.
Potamanio je jaja.
39 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
39
- Uštogljeni mali drkadţija. Zamisli, ponudim mu kavu, a on mi na to da ne rabi stimulanse. Kao da sam mu ponudio da ušmrkne nekoliko lajni! Odgurnuo je tanjur i načuvši to, Boyd je zaobišao stol. Pete mu je dobacio trokutić tosta.
- No, zato mu je stav militaristički. Izvrsno mu ide gledanje oči u oči.
- Impresivna analiza karaktera. To ti je stari klijent? Odmahnuo je glavom.
- Nije. Mati mu je Latvijka. Dagnija
Kalniš. Odabrao me zato što sam pripadnik plemena.
- Što je htio?
- Trebalo mu je sto godina da prijeđe na bit. Neprestano je blebetao o Bibliji, nesretnicima i kršćanskoj odgovornosti. Ja sam već počeo povlačiti crtice na podlošku, kad god bih čuo riječ »obaveza« ili »duţnost«, no odustao sam na milijuntoj.
Kako to nije imalo nikakvog smisla, nisam ništa odvratila, a on je tišinu protumačio kao zamjerku.
- Mislio je da vodim zabilješke. Još kave?
Kimnula sam. Napunio je šalice, sjeo i nagnuo se stolicom unatrag.
- Da skratim. On i jato biblijskih fanatika financiraju Herrona i njegovu crkvu. -Uslijedilo je prigušeno tapkanje. Prvo po pultu, onda po podu. Krećući se hitro poput munje Birdie se prokrao kroz sobu. No, Boyd nije odvojio pogled od Peteova tanjura.
- Osim toga, Flynnova kći se spetljala s Herronom prije nešto više od tri godine. Helene, tako se zove, radila je svako malo na jednoj, pa na drugoj besplatnoj klinici, koje velečasni plaća. Flynn kaţe da se isprva redovito javljala izvještavajući ga kako
GMC obavlja krvav posao i kako nju ispunjava što moţe biti od pomoći. Puhnuo si je u kavu, a onda srknuo gutljaj.
- Potom mu se počela javljati sve rjeđe, a kad bi nazvala, uvijek je zvučala isfrustrirano i ţalila se da klinika na kojoj radi ne raspolaţe s dovoljno zaliha, da tehničko osoblje ne vrijedi pišljiva boba, da se pacijente zakida. Ĉak je posumnjala da crkva mulja s računima, ili da liječnik koji vodi kliniku pobire vrhnje.
Ponovno gutljaj kave.
- Flynn je priznao da nije izrazio suosjećanje, već je pomislio kako je mala ponovno na jednom od svojih kriţarskih pohoda u borbi za siromašne. Navodno je često to činila, a on je htio da pronađe tradicionalniji oblik
40 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
40
zaposlenja. Posljedično tomu, odnos između nje i starog više nije bio topao i mucast. No, valja priznati da Buck ionako nije topao i mucast tip.
- Znači, sada on i njegovi frendovi ţele saznati kako im je novac potrošen. Ćemu odjednom promjena stava?
- Koji god bio razlog, ih prekid komunikacije, ili moţda prezaposlenost regrutiranjem izgubljenih duša, crkva velečasnog jednostavno je odgodila odgovor na Flynnov prvi upit.
- A Flynn ne voli kad ga se ignorira?
- Pogodak. Znači, novac mi je glavna misija. Ali postoji još nešto. Helene je jednostavno propala s lica Zemlje, a Herron čak ni za to nije pokušao podastrijeti pojašnjenje. Mislim da je Flynnovo zanimanje za njega djelomično proizašlo iz arogancije i povrijeđenog ponosa, a dijelom iz osjećaja krivnje.
- Koliko je dugo već nema?
- Nije se čuo s njom više od šest mjeseci.
- A gospođa Flynn?
- Umrla je prije dvije godine. Braće i sestara nema.
- I tek sada pokreće potragu za kćeri?
- Posljednji su razgovor okončali svađom. Helene je rekla da više ne ţeli da je zove, pa je on prekinuo s pokušajima da stupi u kontakt. Jedini razlog što sada pokreće cijelu stvar jest što ţeli financijsku istragu i očigledno smatra da bih istodobno mogao više saznati o njezinom nestanku. Ili bar tako kaţe.
Iznenađeno sam podigla obrve.
- Krut tip.
- Je li pitao Herrona za kći?
- Da. Ali posjet velečasnom gotovo je nalik audijenciji kod Pape. Njegovi su mu ljudi rekli da je Helene prije odlaska nekomu od osoblja crkve rekla da se raspituje za mjesto u besplatnoj klinici za siromašne u Los Angelesu. Navodno je u pitanju bila veća klinika.
- I to je sve?
- Uspio je pridobiti policiju da provjere stvar s gazdaricom, koja je pak rekla da joj je Helene poslala poruku u kojoj je izvještava da odlazi. U omotnici su se nalazili ključ i najamnina. Ostavila je nekolicinu stvari, ali ništa vrijedno. Iznajmljivala je garsonjeru i plaćala komunalije.
- A bankovni računi? Kreditne kartice? Telefon?
- Nije vjerovala u svjetovna bogatstva.
41 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
41
- Moţda je samo to u pitanju. Moţda je jednostavno zbrisala na obalu i nije se javila.
- Moţda.
Zamislila sam se. Nešto mi se nije poklapalo.
- Ako je Flynn tako velikodušni darivatelj, ne bi li ga Herron htio osobno upoznati?
- Misliš, darivatelj milijun i pol dolarčića? Slaţem se. Velečasni bi se trebao polomiti od truda da pronađe Helene. Nešto je čudno u cijeloj stvari. Osim toga, Flynn je to već odavno trebao razriješiti. No, mene ionako zanima samo novac.
Ispio je kavu i odloţio šalicu na stol.
- Da citiram velikog humanitarca Jerrya McGuirea: »Da vidim lovu!«



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

6Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:36 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
6.
Nakon doručka Pete se pokupio kako bi izveo prvi napad na crkvu velečasnog. Ja sam se smjestila na verandi s dvadeset plavih knjiţica u krilu, Boyd do mojih nogu.
Moţda je u pitanju bio ocean, moţda kvaliteta ispita koje sam »ponijela kući«, ali bilo mi je teško skoncentrirati se. Neprestano su mi pred oči izranjali grob na Deweesu, kosti na obdukcijskom Mulu i Hammino izmučeno lice. Htjela mi je nešto reći po izlasku iz bolnice, ali je promijenila mišljenje. Je li namjeravala pojasniti što je saznala preko telefona: Poziv ju je očigledno uzrujao. Zašto?
Ili mi je moţda namjeravala reći nešto u vezi kostura? Skriva li kakve informacije? Nemoguće.
Nastavila sam ocjenjivati, sve dok više nisam mogla izdrţati. Nekoliko minuta nakon jedan provjerila sam kakvo je stanje s plimom, zavezala tenisice i otrčala nekoliko milja u Boydovom društvu. Još nije bio vrhunac sezone, pa nisu ograničili sate kad je pse moguće »pustiti s uzice«. Mali se zaletavao u valove,
a ja gacala po tragovima koje je ostavljao za sobom. Vivci nisu bili oduševljeni.
Pri povratku sam presjekla Ocean Boulevard kako bih kupila nedjeljne novine. Potom je uslijedilo brzinsko tuširanje, nakon toga smo Boyd i ja pregledali Peteov doprinos smočnici.
Šest vrsti hladnih narezaka; četiri vrste sira; slatki i začinjeni kiseliš; miješani kruh od ječma, raţi i luka; salata od kiselog kupusa; salata od krumpira, i više pomfrita nego u proizvodnom pogonu.
42 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
42
Pete ima puno mana, ali zato bar zna napuniti smočnicu!
Nakon što sam si stvorila umjetničko djelo od pastramija, švicarskog sira i kiselog kupusa na šniti raţenog kruha, otvorila sam dijetalnu coca colu i ponijela novine na verandu.
Blaţenih sat i pol provela sam s New York Timesom i pročitala sve što se dalo objaviti, a da pritom ne računam kriţaljku. Kakvog li uţitka! Smazavši koru kruha i onoliko pastramija koliko sam bila voljna podijeliti s njim, Boyd mi je zadrijemao do nogu.
Deset minuta nakon što sam uzela Post and Courier, gotovo sam ispustila sendvič.
Lokalne vijesti, peta stranica, ispod pregiba. Naslov - prava umjetnost aliteracije.
»Pronađeno truplo na plaži Barrier«
Studenti arheologije s fakulteta u Charlestonu, koji su iskapali na lokaciji na otoku Dewees prošli su tjedan razotkrili mnogo više od nekolicine pokojnih Indijanaca. Skupina predvođena doktoricom Temperance Brennan sa Sveučilišta Sjeverne Karoline — Odjela za antropologiju u Charlottei, slučajno je naletjela na »svježi« grob sa »svježe zakopanim« truplom. Doktorica Brennan je odbila komentirati nemilo otkriće, ali čini se da je riječ o posmrtnim ostacima odrasle osobe. Prema riječima studenta Tophera Burgessa, tijelo je bilo zamotano u odjeću i zakopano na dubini manjoj od metra. Burgess ujedno procjenjuje da se to dogodilo u posljednjih pet godina. Iako policija nije pozvana na lokaciju, Emma Rousseau, glavna mrtvozornica okruga Charleston, osobno se pojavila kako bi nadgledala iskapanje. Već dva puta izabrana na spomenutu funkciju, nedavno je oštro napadnuta zbog pogreške mrtvozorničkog ureda u obradi prošlogodišnjeg slučaja putnika s krstarice.
Nakon ekshumacije posmrtni ostaci nepoznate osobe prevezeni su s otoka Dewees u mrtvačnicu Medicinskog fakulteta Južne Karoline. Osoblje mrtvačnice odbilo je prokomentirati slučaj.
—Prilog je za Post and Courier napisao Homer Winborne
Zrnata crno-bijela fotografija prikazivala je moje lice i Emminu straţnjicu. Klečale smo. Na otoku Dewees.
Uletjela sam u kuću, a Boyd me slijedio u stopu. Zgrabivši prvi telefon koji sam ugledala, utipkala sam broj, ali sam se toliko
43 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
43
tresla, da sam pogriješila i ponovno ga morala otipkati. Javila mi se Emmina glasovna pošta. -Jebem ti...!
Pričekala sam da poruka završi besmisleno se krećući iz prostorije u prostoriju. Kratki zvuk.
-Jesi li pročitala današnje novine? Predivno! Glavna smo vijest dana! Ušla sam u osunčanu prostoriju i spustila se na kauč. I odmah ustala. Birdie je skočio na pod i kradomice se izgubio.
- Zaboravi na Moultrie News. Winborne puca visoko! Charleston Post and Courier! Mali je očigledno u usponu!
Znala sam da brbljam s aparatom, ali nisam se mogla zaustaviti.
- Ni nije čud...
- Evo me. - Zazvučala je usporeno, kao da sam je probudila.
- Ni nije čudo da je mali štakor predao fotoaparat, kad je imao rezervni! Vjerojatno čitavu gomilu!
- Tempe...
- Vjerojatno je skrivao SLR u boksericama, a širokokutni u kemijskoj! I minijaturnu videokameru je zavezao za kurac! Tko zna? Moţda još završimo na TV sudnici!
- Gotova?
—Jesi vidjela članak? -Da.
- I? - Došlo mi je da zdrobim slušalicu. -I što?
- Nisi bijesna?
- Naravno da jesam, s obzirom da mi je dupe ogromno. Jesi se ispuhala? Naravno, to je bilo to. Ispuhavanje.
- Cilj nam je identificirati kostur - tupo je odvratila.
-Raskrinkavanje bi nam moglo biti od pomoći.
- To si i u petak rekla.
- I ponavljam ti.
- Winborneov članak bi mogao pomoći i ubojici!
- Ako ubojica uopće postoji. Moţda je tip umro od predoziranja pa su mu se frendovi uspaničarili i odbacili tijelo ne očekujući da će biti pronađeno; moţda je samo u pitanju nasilje citirano u poglavlju 17.
- Molim?
- Neprimjereno odlaganje trupla. Gle, nekome tip vjerojatno nedostaje. Ako je u pitanju netko lokalni, moţda će pročitati članak i nazvati nas. Priznaj da si popizdila samo zato što nas je tip nadmudrio.
Izbacila sam ruku izraţavajući nevjericu. Kad god bi ostao zbunjen, Boyd bi zatitrao obrvama, i činio je to baš u tom trenutku, ali sa sigurne udaljenosti. S praga.
44 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
44
- Vidimo se sutra ujutro — na kraju je dobacila.
Popevši se stubama, otišla sam u kupaonicu i naslonila uspaljeno čelo na zrcalo. Staklo ga je rashladilo. Prokleta njuškala od novinara! Prokleti Winborne! Duboko sam udahnula i izdahnula.
Nagle sam naravi, priznajem, i povremeno znam pretjerati u reakciji. No, ne prezirem samo sebe zbog takvih ispada, već i sve one koji su me u stanju dovesti do ruba.
Naravno da je u pravu. Ĉlanak je dobronamjerno intoniran, a Winborne samo obavljao svoj posao. Pri čemu nas je uspio pošteno izmanipulirati! Ponovno sam duboko udahnula.
Nisam bila ljuta na njega, već na sebe što sam dopustila da me nadmudri takav jedan plankton.
Ispravila sam se i zagledala u odraz u zrcalu.
Oči boje lješnjaka. Vesele. Neki bi moţda čak rekli vatrene. Sa sitnim borama u rubnom dijelu, ali ipak ono najljepše na meni.
Visoke jagodične kosti; nos mrvicu zakrivljen u stranu. Naglašena brada. Nekoliko sijedih, ali medeno-smeđa boja još uvijek dominantna.
Odmaknula sam se kako bih procijenila stas.
Struk pedeset i pet. Grudi sto i dvadeset.
Sve u svemu, nije loše za nekog tko je prešao četrdesetu.
Vratila sam se očima boje lješnjaka i poznat glas odjeknuo mi je u glavi. Obavi svoje, Brennanice. Ne obaziri se na smetnje, usredotoči se i odradi posao. Za to si obučena.
Boyd je dokaskao i njuškom mi gurnuo koljeno. Sljedeći komentar uputila sam njemu.
- Tko šiša Winbornea. - Obrve su mu zatitrale. - I članak koji je napisao! Izbacio je njušku u zrak potpuno se slaţući sa mnom. Potapšala sam ga po glavi.
Nakon što sam si lice ispljuskala vodom, nanijela sam šminku, skupila kosu na tjemenu i pojurila niz stube. Vodom sam punila zdjelice za ţivotinje, kad su se ulazna vrata s treskom zalupila.
- Ljubavi, stigao sam!
Pete se ukazao s novom zalihom namirnica u rukama.
- Planiraš tulum za frendove iz vojske? Odsalutirao je citirajući slogan marinaca: - Semper Fi!
- Kako je prošlo s Herronom? - Iz vrećice sam izvukla staklenku ukiseljenih haringi i odloţila je u hladnjak.
45 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
45
Zaobišavši me, zgrabio je pivo i posluţio se ručkom ladice kako bi skinuo čep. Suzdrţala sam se od komentara. Navike koje su me nekoć izluđivale više zapravo nisu moj problem.
- Proveo sam vrijeme istraţujući — odgovorio je.
- Drugim riječima, nisi mu se uspio pribliţiti.
- Nisam.
- A što si onda činio?
- Promatrao ih kako mole i veselo se glasaju obraćajući se Gospodu. Kad je predstava malaksala, nekolicini vjernika pokazao sam Heleninu sliku.
-I?
- Nevjerojatno jato. Uopće ne zamjećuju što se događa oko njih.
- Nitko je se ne prisjeća?
Izvukao je fotku iz dţepa i odloţio je na stol. Prišla sam kako bih je proučila. Riječ je bila o mutnom uvećanju fotografije s vozačke dozvole. Mlada ţena nenasmiješena lica.
Nije bila lijepa. Doduše, crte lica bile su pravilne, ali na neupadljiv način. Kosu je nosila razdijeljenu po sredini i skupljenu na potiljku.
Ni po čemu se nije razlikovala od tisuću drugih ţena njezine dobi.
- Nakon toga sam proćaskao s gazdaricom - nastavio je. -Ali nisam puno saznao. Bila je pristojna, najamninu plaćala na vrijeme, nije imala posjetitelja. Ţena je priznala da se pred kraj doimala uzbuđenom i ostala je iznenađena saznavši da se pokupila. Sve dok se nije pojavila omotnica s posljednjom najamninom, nije imala pojma da namjerava otići.
Ponovno sam pogledala lice na fotografiji. Lako zaboravljivo. Svjedoci će dati beskorisne opise. Nije ni visoka, ni niska; ni punašna, ni mršava. Nitko je se neće prisjetiti.
- Flynn nije imao drugih fotki? — upitala sam.
- Nijednu nakon srednje.
- Ćudno.
- Ali on i jest čudan stvor.
- Kaţeš da je unajmio istraţitelja?
Kimnuo je. - Bivšeg drota iz PU Charlotte-Mecklenburg, zvanog Noble Cruikshank.
- Koji je nestao?
- Prestao je slati izvješća i odgovarati na pozive. No, malo sam pronjuškao. Nije bio na popisu odličnika. Maknuli su ga devedeset i četvrte zbog alkoholizma.
- A omiljeno mu je bilo...?
46 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
46
- Piti Jim Beam. Bez leda i vode. Izgleda da je ujedno i jedan od najgorih privatnih istraţitelja. Već je ranije znao nestati. Preuzeo bi slučaj, unaprijed pokupio lovu, a onda se bacio na pijanke.
- Ne bi li ga to koštalo licence?
- Navodno ne vjeruje u papirologiju. Što je ujedno i bio problem s Policijskom upravom Charlotte-Mecklenburg.
- Flynn nije znao da pije i da nema licencu?
- Pronašao ga je na Internetu.
- Riskantno.
- U oglasu je stajalo da mu je specijalnost pronalaţenje nestalih osoba, a Flynn je upravo to i traţio. Ujedno mu se dopalo što radi na području Charlotte i Charlestona.
- Kad ga je unajmio?
- U siječnju prošle godine. Dva mjeseca nakon što je Helene propala u zemlju. Kaţe da su posljednji puta razgovarali krajem oţujka. Cruikshank je navodno rekao da istraga ide u pozitivnom smjeru, ali nije dao nikakve pojedinosti. I onda više ništa.
- Kamo se odlazio opijati?
-Jednom u Atlantic City, jednom u Vegas. Međutim, nisu svi klijenti bili nezadovoljni. Većina onih koje sam kontaktirao vjeruju da im se novac isplatio.
- Kako si ih pronašao?
- Dao je Flynnu popis osoba koje su ga spremne preporučiti. Započeo sam s njima i pronašao nekolicinu novih imena kako sam se vraćao unatrag.
- A što si saznao o njegovim posljednjim aktivnostima?
- Nije unovčio posljednji ček koji mu je Flynn poslao. To je bila isplata u veljači. Na kreditnoj kartici i bankovnom računu nema promjena od oţujka. Duguje više od dvije tisuće i četiri stotine na kartici, a ima četiri stotine pedeset i dva dolara na računu. Posljednji telefonski račun plaćen je u veljači, a račun otad blokiran.
- Zacijelo je imao auto.
- Ne zna se gdje je.
- Mobitel?
- Isključen od početka prosinca zbog neplaćanja. Ali to nije prvi puta da se našao u gabuli.
- Privatni istraţitelj bez mobitela u današnje doba?
Pete je slegnuo ramenima. — Moţda je radio sam i sve pozive obavljao od kuće.
- Obitelj?
47 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
47
- Razveden. Bez djece. Raskid nije bio ugodan. Ţena se ponovno udala i nije se godinama čula s njim.
- Braća? Sestre?
Odmahnuo je glavom. - Bio je jedinac, a roditelji su mu umrli. Prije odlaska iz policije postao je pravi usamljenik, i nije se ni s kim zbliţio. Vratila sam se na GMC.
- S obzirom da ne moţeš doći do Herrona, koji ti je idući korak? Ukazao je prstom prema nebu. - Ne boj se, djevo moja, latvijski mudrac upravo se pridruţio maratonu!
Bio je student prava kad smo se upoznali i već tada nosio taj nadimak. Nikad nisam saznala tko ga je smislio, ali sam nekako predosjećala da je on bio autor. Zakolutavši očima, vratila sam se namirnicama i pakiranje feta sira spremila u hladnjak.
On je pak nagnuo stolicu unatrag i petama se naslonio o rub stola. Morala sam se suzdrţati da mu ne prigovorim. Nije moj problem. Moţda Annein? Ipak ga je ona pozvala ovamo.
- A kako je prošao tvoj dan, slatkice?
Zgrabila sam Post and Courier, bacila ih na stol i ukazala mu prstom. Pročitao je Winborneov članak.
- Hej, lijep primjer aliteracije! Pronađeno truplo na plaži Barrier!
- Ĉista poezija.
- Pretpostavljam da nisi zadovoljna što je mali porazgovarao s tiskom.
- Ni sa čime nisam zadovoljna.
Nisam se čak ni prisjetila Tophera. Kad ga je, uostalom, Winborne uspio povući za rukav? I kako ga je uspio nagovoriti na izjavu?
- Fotka nije loša. Prostrijelila sam ga pogledom.
- Kakav ti je to slučaj prijateljica sjebala?
- Ne znam.
- Hoćeš li je upitati?
- Nema šanse.
Pečenu papriku, namaz od lososa i sladoled ubacila sam u hladnjak i zamrzivač; čokoladu i pistacije u ormarić. I ponovno se okrenula prema njemu.
- Ĉovjek je mrtav, a njegova obitelj to još ne zna. Winborneov članak smatram kršenjem njihove privatnosti. Jesam li pretjerala?
Slegnuo je ramenima i ispio pivo.
- Vijesti su vijesti. Znaš što ti je potrebno?
- Što? - Umornim tonom.
48 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
48
- Piknik.
- Pojela sam sendvič u tri.
Povrativši se iz nagnutog u normalan poloţaj, ustao je, okrenuo me za ramena i lagano izgurao iz kuhinje.
- Idi ocjenjivati nečiji rad ili što već trebaš raditi, a onda ćemo se naći u sjenici u osam.
- Ne znam baš, Pete.
Ali i te kako sam znala, i svaka stanica u straţnjem dijelu mozga mahala je zastavicom upozoravajući me na to.
U braku smo proveli dvadeset godina, a razdvojeni tek nekoliko. Iako je brak donio mnogobrojne izazove, seksualna privlačnost bila je neosporiva. Super nam je išlo još dok smo bili tek vjenčani par, i još bi nam uvijek bilo super. Da njemu nije super i s drugim ţenama.
No, zapravo me zabrinjavao moj libido. Veza s Ryanom lijepo se razvijala i nisam htjela učiniti nešto čime bih to ugrozila, a posljednji puta kad smo Pete i ja zajedno proveli večer završili smo poput klinaca na straţnjem sjedalu Chevyja.
- Ali zato ja znam - odvratio je. - Hajde.
- Pete... Kathy Reichs
- Ti moraš jesti, ja moram jesti. Jest ćemo zajedno i tomu još nadodati malo pijeska!
Nešto duboko u mojoj psihi hranu povezuje s ljudskom interakcijom. Kad god sam sama kod kuće, ţivim na hrani donesenoj iz restorana ili na odmrznutim obrocima. Kad sam pak solo na putu, naručujem dostavu u sobu i večeram uz Lettermana, Raymonda ili Oprah.
Bilo je ugodno čuti da ću imati društvo. Osim toga, znala sam da izvrsno kuha.
- Nismo na spoju, Pete.
- Naravno da nismo.
7.
Uspjela sam srediti tri ispita, prije nego sam zadrijemala. Sklupčana na boku na jastucima, lebdjela sam u limbu između sna i jave snivajući besmislene prizore trčanja po plaţi i poslagivanja kostiju s Emmom.
U jednom djeliću sna sjedila sam na sastanku liječenih alkoholičara. I Ryan je bio tamo. I Pete. I jedan visok, plavokos muškarac. Nisam mogla čuti o čemu razgovaraju, a kako su im
49 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
49
lica bila zasjenjena, nisam ih mogla ni vidjeti. Probudila sam se u prostoriji okupanoj narančastim svjetlom. Povjetarac je lagano ljuljao palme, koje su dodirivale vanjsku terasu. Bacila sam pogled na sat. Osam i deset.
Pokupila sam se u kupaonicu i popravila pundţu. Dok sam dremuckala, šiške su mi se opredijelile za punk look. Namočila sam ih, zgrabila četku i stala sušiti
sušilom, a onda se u jednom trenutku zaustavila. Zašto? I zašto sam uopće stavila šminku? Odbacivši četku pojurila sam niz stube.
Duga drvena promenada povezuje Anneinu kuću s plaţom. Na njezinoj najvišoj točki, tik iznad pješčanih dina, smjestila se sjenica, a Pete je već bio tamo
ispijajući vino, dok su mu posljednje zrake sunca grijale kosu.
I Katy ima takvu kosu. Njihova genetička povezanost toliko je moćna da se svaki puta prisjetim i jednog i drugog.
Bila sam bosonoga, pa me nije čuo kako prilazim. Pronašao je stolnjak, srebrne svijeće, usku vazu, i posudu s ledom. Stol je bio postavljen za dvoje, a na podu se nalazio putni hladnjak.
Zaustavila sam se pod nenadanim naletom osjećaja praznine. Ne nasjedam na filozofiju da postoji »samo jedna srodna duša-ali kad sam ga upoznala, privlačnost među nama bila je poput nuklearne fuzije i čim su nam se ruke dotaknule, ţeludac mi je eksplodirao. Kad god bih mu prepoznala lice u gomili, srce bi mi luđački stalo tući. Odmah sam znala da ću se udati za njega. Proučila sam mu lice. Bilo je izborano i osunčano, s nešto manje kose na čelu. Dvadeset godina bilo je prvo što sam viđala pri buđenju. Te su oči sa strahopoštovanjem promatrale rođenje kćeri. Prstima sam tisuću puta dodirnula njegovu koţu. Poznavala sam svaku njezinu poru, svaki mišić, svaku kost. Ali i svaku izliku koja je izašla iz njegovih usana. I svaki puta istina mi je zdrobila srce. Nema šanse. Gotovo je. - Hej, stari.
Ustao je i okrenuo se. — Već sam pomislio da si me nasanjkala.
- Oprosti. Zaspala sam.
- Stol do prozora, gospođo?
Sjela sam. S ručnikom prebačenim preko ruke, izvukao je dijetalnu coca colu iz vjedra s ledom i spustivši je na zglob dao na uvid.
- Izvrsno godište - odvratila sam.
50 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
50
Natočio je, a onda stao razdjeljivati hranu. Hladni, začinjeni račići; dimljena pastrva; salata od jastoga; marinirane šparoge; brie; šnitepumpernickela15; tapenade16.
Kako bi moj otuđeni suprug preţivio u svijetu u kojemu nema dućana s delikatesama?
Jeli smo promatrajući prste sunčeve svjetlosti kako ţutu boju mijenjaju za narančastu, pa sivu. Ocean je bio tih, tek simfonija u pozadini valića koji su se lagano kotrljali prema obali. Tu i tamo oglasila bi se pokoja morska ptica, a neka druga odmah bi joj odgovorila.
Kad je siva boja prešla u crnu, konačno smo se najeli i pite od limete.
15Pumpernickel (njem./ franc.) — crni, raţeni kruh.
16Tapenade (franc.) = predjelo od crnih maslina, kapara i maslinovog ulja.
Pete je potom počistio stol i oboje smo podigli noge na ogradu.
- Plaţa ti leţi, Tempe. Dobro izgledaš.
I on je dobro izgledao na tipično zguţvan i raskuštran način. Ponovila sam već izneseno upozorenje. - Ovo nije spoj, Pete.
- Ne smijem ti reći da dobro izgledaš? — Neduţnim tonom. Prigušena ţuta svjetla palila su se u kućama uz obalu. Još jedan dan bio je na zalasku. Promatrali smo ga u tišini, dok nam se slani povjetarac poigravao kosom.
Kad je ponovno prozborio, glas mu je poprimio dublji ton.
- Ono čega se uistinu teško prisjećam jest razlog zašto smo se razišli.
- Zato što si do zla Boga naporan i nevjerojatno nevjeran.
- Ljudi se mijenjaju, Tempe.
Kako mi se svaki odgovor na to učinio glupim, nisam ništa odvratila. -Jesi li ikad pomislila...
U tom trenutku zazvonio mi je mobitel. Iskopala sam ga iz dţepa i prihvatila poziv.
- Kako je najljepša ţena na planetu? - Ryan!
- Dobro. — Spustila sam noge i djelomično se okrenula u stolici.
- Naporan dan?
- Ne prenaporan.
- Ima li kakvih vijesti o kosturu? -Ne.
Pete si je natočio još chardonnayja, a onda zamahnuo novom limenkom coca cole prema meni. Odmahnula sam glavom.
51 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
51
Ili su se zvuci prokrali slušalicom, ili je Ryan prepoznao suzdrţanost u mojem glasu. - Zovem u krivo vrijeme?
- Upravo sam večerala. — Iznad glave zakreštao je galeb.
- Na plaţi?
— Noć je prekrasna. - Gluposti. Dobro mu je poznat moj stav prema solo-večerama. - Pete je napravio piknik.
Uslijedilo je pet sekundi tišine. Na posljetku: - O. K.
- Kako je Lily?
- Dobro. - Još jedna stanka. - Ĉujemo se, Tempe. I nakon toga uslijedila je tišina.
— Problemi? — Pete me upitao.
Odmahnula sam glavom. - Idem na spavanje. - Ustala sam.
- Hvala ti na večeri. Doista je bila ugodna.
— Bilo mi je zadovoljstvo.
Uputila sam se promenadom prema kući.
— Tempe...
Zastala sam i okrenula se.
— Kad budeš pripravna slušati, htio bih da porazgovaramo. Nastavila sam osjećajući kako me prati pogledom.
Kako sam odrijemala tog poslijepodneva, ostala sam budna još dugo nakon tri ujutro. A moţda je pripomoglo i to što sam se uzrujala, jer mi se učinilo da se Ryan uvrijedio. Iako sam ga poslije pokušala dobiti nekoliko puta, nije mi se javio.
Zar je moguće? Ili sam moţda paranoidna? Nije li otišao u Novu Škotsku kako bi posjetio Lily? Ne ţivi li tamo i njezina majka? Kako god bilo.
A Emma? Što nju muči? Osoba koja ju je nazvala u subotu očigledno joj nije priopćila dobre vijesti. Je li doista zaglibila zbog slučaja s krstaricom?
I tko je to bio parkiran pred kućom rano ujutro? Dickie Dupree? Zaprijetio mi je, ali nisam ga uzela za ozbiljno. Bi li se srozao toliko nisko i pribjegao fizičkoj prijetnji? Ne bi, ali moţda bi bio u stanju otposlati nekoga da to učini.
Ima li on kakve veze s kosturom zakopanim na Deweesu? Malo prenategnuto.
Jesu li bakterije doista kontaminirale kosti tipa iz ledenog doba? Pet tisuća godina u Alpama i sad je grickalica za mikrobe?
Ĉemu dva načina pisanja za kečap? Mislim — ketchup? Odakle, uostalom, potječe ta riječ?
52 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
52
Prvo sam se satima prevrtala, a onda konačno zaspala i odspavala dulje nego što sam planirala. Ipak je bio ponedjeljak.
Već je prošlo deset, kad sam se konačno pojavila u bolnici. Emma me dočekala zajedno s forenzičnim zubarom, gigantom u trenirci, kupljenoj zacijelo na rasprodaji prije zatvaranja Kmarta. Predstavila ga je kao Bernieja Grimesa.
Uslijedio je jedan od onih stisaka koje čovjek ne zna kamo svrstati. Preslab da prođe za rukovanje, a opet dovoljno čvrst da ruka ne ispadne. Oslobodivši se, nasmiješila sam se. I on također ostavljajući pritom dojam silosa u plavom veluru.
Emma je već dovezla kostur iz hladnjaka. Nalazio se na istim kolicima kao i u subotu, a velika smeđa omotnica prekrivala mu je rebra. Rendgenske snimke ponovno su bile poslagane na »svjetlećoj kutiji«.
Grimes nas je proveo korak po korak kroz opis morfoloških obiljeţja, oralnu higijenu i cijelu dentalnu povijest slučaja
MS-2006020277. Pušač. Rijetko je prao zube. Nije koristio zubni konac. Imao je plombe i nesaniran karijes, te zamjetan talog kamenca. Nije posjetio zubara nekoliko godina prije smrti. No, gotovo da ga uopće nisam slušala. Jedva sam čekala baciti se na kosti! Kad je konačno završio i s Emmom se pokupio popuniti obrazac za prijavu u NCIC, ja sam pregledala snimku po snimku cijelog tijela. Lubanja. Gornji udovi. Donji udovi. Zdjelica.
Nula. Što me nije iznenadilo. Još pri prvom pregledu kostiju nisam zamijetila ništa neobično. Prebacila sam se na torzo.
Kako na njemu nije ostalo nimalo tkiva koje bi drţalo rebra, tehničar ih je rasprostro i napravio snimku odozgo. U desnoj polovici nije bilo ničega sumnjivog, no dovršavajući pregled lijeve uočila sam tamni polumjesec u blizini verterbralnog kraja dvanaestog rebra. Prebacivši se na kolica, odabrala sam spomenuto rebro i prinijela ga mikroskopu. Pod povećanjem nedostatak se pretvorio u sitnu posjekotinu obrubljenu viticom kosti na donjem dijelu rebra. Iako sitan, spomenuti je defekt bio i te kako vidljiv.
Je li ga uzrokovala oštrica noţa? Je li naša nepoznata ţrtva bila ubodena? Ili je urez samo postmortalna ozljeda? Posljedica primjene lopatice? Uzrokovan puţem golaćem ili pripadnikom porodice rakova? Koliko god naginjala rebro, koliko god izoštravala mikroskop i namještala izvor osvjetljenja, nisam mogla utvrditi uzrok.
53 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
53
Vrativši se na rendgenske snimke, pregledala sam prsnu i ključnu kost, ramene lopatice, te potom ostatak rebara. Sve u savršenom redu. Prebacila sam se na kraljeţnicu. Kralješci su bili fotografirani pojedinačno u vodoravnom poloţaju, poput rebara, a onda spojeni i polegnuti u stranu. Pri ubodu noţem često straţnji luk, odnosno straţnji dio kralješka biva ozlijeđen. Pregledala sam snimke kraljeţaka, ali ni na jednoj njihova površina nije bila jasno prikazana.
Vrativši se na kostur, započela sam pregled okrećući kost po kost i pomno ih proučavajući pod povećalom s fluorescentnom ţaruljom.
Ni na što nisam naletjela, sve dok se nisam prebacila na kraljeţnicu.
Svatko je poseban, pa tako i kralješci. Sedam cervikalmh kraljeţaka podrţavaju glavu i vratu omogućavaju pokretljivost. Dvanaest torakalnih drţe grudni koš; pet lumbalnih čine donju zakrivljenost leđa; pet sakralnih tvore repni dio zdjeličnog pojasa. Svi oni obavljaju različite zadaće, i stoga su različitih oblika. Šesti mi je cervikalni kraljeţak privukao paţnju.
No, zapravo suviše pojednostavljujem stvari. Vratni kralješci nemaju samo zadaću drţanja glave, već ujedno omogućavaju siguran prolaz arterijama u straţnji dio mozga. Arterije prolaze kroz maleni otvor ili foramen u transverzalnom procesusu, odnosno sitnoj koštanoj platformi između trupa kralješka i njegova luka. MS-2006020277 imao je nepotpunu frakturu kralješka, koja je vijugala kroz lijevi transverzalni procesus na trupnom dijelu foramena.
Pribliţila sam kost povećalu. I ugledala sitnu frakturu na luku uz foramen. Nije bilo tragova zacjeljivanja. Da, nema sumnje. Nepotpuna fraktura kralješka. Obje ozljede bile su nanesene svjeţoj kosti. Negdje oko trenutka smrti. Naslonila sam se leđima i zamislila. C-6. Donji dio vrata.
Pad? Pad uzrokuje naglu opseţnu impakciju, koja moţe dovesti do frakture kraljeţaka. Ali frakture nastale uslijed pada kompresivne su prirode i obično se pronalaze na trupu kralješka. Ovdje je u pitanju nepotpuna fraktura transverzalnog proesusa.
Davljenje? Davljenje najčešće ozljeđuje hioidnu koščicu s prednje strane vrata. Trzajna ozljeda? Ne bih rekla. Udarac u bradu? Glavu? Nisam mogla smisliti scenarij koji bi pojasnio obrazac otkrivenih ozljeda. Isfrustrirana, nastavila sam dalje. I pronašla još nešto.
54 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
54
Dvanaesti torakalni kraljeţak imao je dva ureza slična onom koji sam uočila na dvanaestom rebru. Prvi i treći lumbalni kraljeţak također su imali po jednu posjekotinu.
Osim frakture vratnih kraljeţaka, i obrazac posjekotina bio )c nejasan. Sve su se nalazile na trbušnoj strani.
Tragovi noţa? Kako bi čovjek penetrirao do prednjeg dijela lumbalnog kralješka, trebao bi zabiti noţ dovoljno snaţno kako bi se probio kroz abdomen, a to je poprilično silovit ubod.
No, ovdje su u pitanju tek posjekotine. Nanesene primjenom izuzetno oštrog instrumenta.
Što se, do vraga, dogodilo?
Još uvijek sam nagađala, kad se Emma vratila.
- Grimes je otišao? - upitala sam.
Kimnula je. Ono malo boje što je imala u potpunosti joj se povuklo iz lica, pa su joj tamni podočnjaci još više došli do izraţaja. - Forma zadovoljena. Sad sve ovisi o šerifu.
Iako je sustav NCIC u funkciji tri stotine šezdeset i pet dana godišnje, dvadeset četiri sata dnevno, samo članovi savezne, drţavne i lokalne policije mogu unositi podatke.
- Gullet će to odmah poslati?
Izbacila je ruke u zrak. Samo nebo zna. Privukavši si stolicu od zida, sjela je i laktovima se naslonila na butine.
- Što je? - upitala sam.
Slegnula je ramenima. — Ponekad se sve čini uzaludnim. Nisam ništa odvratila.
- Gullet neće ovaj slučaj smatrati ţurnim, a i kad ubaci tipa u sustav, koje su šanse da ćemo ga uspjeti identificirati? Kako bi se unijeli podaci o nestaloj odrasloj osobi, nove regule nalaţu da mora biti ili hendikepirana, ili ţrtva nesreće, ili oteta, kidnapirana, ili u opasnosti...
- Što to znači?
- Da je nestala u prisustvu nekog drugog pod okolnostima koje ukazuju da joj je ţivot ugroţen.
- Što znači da mnogo nestalih osoba uopće ne postoji u sustavu? Moţda naš tip nije ni unesen kad je nestao?
- Zato što vlada mišljenje da većina odraslih osoba jednostavno dobrovoljno nestane. Muţevi bjeţe u grad s ljubavnicama; izluđene se supruge bacaju u potragu za boljim rješenjima; paraziti bjeţe pred naplatom dugova.
- Tu su i odbjegle nevjeste. - Aludirala sam na slučaj koji su pomahnitali mediji iscijedili do krajnjih granica.
55 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
55
- Upravo takvi slučajevi hrane postojeći misaoni sklop. -Izbacila je noge i nagnula se leđima. - Ali doista je istina da ogromna većina nestalih odraslih osoba pokušava pobjeći pred vlastitim ţivotom. Protiv toga ne postoji zakon, a kad bismo ih sve unijeli u bazu podataka, preopteretili bismo sustav.
Zaţmirila je i naslonila potiljak o zid.
- Sumnjam da se ovaj tip samo tako pokupio - odvratila sam okrećući se prema kolicima. - Pogledaj ovo!
Poslagivala sam kralješke kad sam iznenada načula pokret, a onda lom. Srce mi je stalo.
Okrenula sam se i ugledala je kako zgrčena leţi na podu.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

7Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:38 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
8.
Pala je na tjeme. Leđa su joj bila zgrbljena, a vrat i udovi uvučeni prema unutra kao u pauka kojeg je sprţilo sunce. Bacila sam se prema njoj i pritisnuvši prste o vratnu arteriju, prepoznala ujednačene, ali slabe otkucaje.
- Emma! Nije reagirala.
Spustivši je, lagano sam joj prislonila obraz o podne pločice. Potom sam izjurila u hodnik.
- Upomoć! Trebam liječnika!
Vrata su se otvorila, a nečije lice ukazalo.
- Emma Rousseau se srušila! Zovite hitnu! Obrve su skočile u zrak, a usta se zapanjeno rastvorila.
- Odmah!
Lice se povuklo. Odjurila sam natrag do Emme i za nekoliko sekundi dva liječnika hitne pomoći upala su u prostoriju. Stavljajući je na kolica počeli su me bombardirati pitanjima.
- Što se dogodilo?
- Pala je!
—Jeste li je pomicali?
- Samo sam je okrenula kako bih joj oslobodila dušnik!
- Ima li zdravstvenih problema? Upitno sam zatreptala.
- Uzima li kakve lijekove? Osjećala sam se bespomoćnom. Nisam imala pojma.
- Maknite se, molim vas.
Načula sam zavijanje gumenih kotačića i prigušeno cicanje.
Vrata obdukcijske sale su se zatvorila.
56 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
56
-Oči su joj bile zatvorene, a cjevčica izlazila iz lijeve ruke penjući se do vrećice s infuzijom koja joj je visjela iznad glave. Bila je zalijepljena flasterom i bojom joj se neznatno razlikovala od koţe.
Emma je oduvijek bila sušta energija. Prava prirodna sila. A sad je leţala na bolničkom krevetu djelujući sitno i ranjivo.
Prokrala sam se na prstima kroz zavjesom ograđen prostor i uhvatila je za ruku. Rastvorila je oči.
- Oprosti mi, Tempe.
Ostala sam iznenađena. Ne bih li se ja trebala ispričati? Nisam li ja zanemarila simptome tjeskobe?
- Miruj, Emma. Poslije ćemo porazgovarati.
- Ne-Hodgkinov limfom.
- Molim? - Refleksno i osporavajući. No, i te kako sam je čula.
- Imam ne-Hodgkinov limfom. NHL. Ne šalim se. - Lagani smiješak.
- Koliko dugo? — Nešto hladno stegnulo mi je prsa.
- Već neko vrijeme.
- Koliko točno?
- Dvije godine.
- Koji tip? - Glupo pitanje. Nisam ništa znala o NHL-u.
- Ništa egzotično. Difuzni B-krupnoćelijski - odvratila je kao da je to već čula ili pročitala tisuću puta. Dragi Boţe, vjerojatno i jest! Stegnulo me u grlu. - Na terapiji si?
Kimnula je. - Bila sam u remisiji, a onda mi se vratio. Na CHOP kemoterapiji sam, ali ne i hospitalizirana. Vincristine, prednisolone, doksorubicin i ciklofosfamid. Najviše brinem zbog infekcija, jer me citotoksici čine podatnom. Jedna poštena zaraza stafilokokom mogla bi me dotući. Došlo mi je da zaţmirim nadajući se da će tako sve nestati. No, nisam.
- Ali i ti i ja znamo da si tigrica. - Prisilan osmijeh. - Sve će biti u redu.
- U subotu sam saznala da ne reagiram na lijekove kako je liječnica očekivala.
To je, dakle, bio poziv s lošim vijestima. Je li o tome htjela porazgovarati na izlasku iz bolnice? Zar sam bila toliko zaposlena oko kostura da je nisam bila u stanju saslušati? Ili sam učinila nešto što ju je obeshrabilo u tome? -Jesi li ikome rekla? Odmahnula je glavom.
- Ono u subotu nije bila migrena. -Ne.
57 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
57
- Trebala si mi odmah reći, Emma. Znaš da mi moţeš vjerovati! Slegnula je ramenima. - Ne moţeš mi pomoći. Zašto te opterećivati?
- Znaju li ljudi s kojima radiš?
Ošinula me pogledom. - Izgubila sam nešto kose i na teţini, ali još sam uvijek sposobna obavljati posao.
- Naravno.
Pomilovala sam je po ruci. Znala sam kako joj je. Doduše, ne u potpunosti. Oduvijek je bila strahovito predana radu. Ništa ju nije moglo omesti u izvršavanju zadaća. U tom smislu bile smo istovjetne. Poput klonova. No, nju je pritom nešto drugo gonilo. Nešto što nikad nisam mogla u cijelosti pojmiti. Moţda je čeznula za moći? Ili društvenim priznanjem? A moţda je u pitanju bila manijakalna potreba da zasjeni druge. Kako god bilo, marširala je u ritmu meni nepoznate koračnice.
- Danas postiţu velik uspjeh u liječenju limfoma. - Kako mi pruţanje utjehe nije išlo od ruke, bacila sam se na klišee.
- Istina.
Podigla je dlan i pljesnula sam o njega. Potom joj se ruka ponovno spustila na krevet.
Difuzni B-krupnoćelijski, što znači, limfom visokog stupnja opasnosti. Destruktivan i brzo se širi.
Osjetila sam kako mi se suze nakupljaju, ali nisam zaţmirila. I uspjela sam zadrţati osmijeh.
Prigušen zvuk »Bad Boysa« dolepršao je iz ormarića do kreveta.
- Mobitel - dobacila je.
—Je li to tema iz onog crtića »COPS«? Nestrpljivo mi je ukazala rukom. — U plastičnoj vrećici s odjećom!
Kad sam ga izvukla, glazba je već utihnula. Provjerila je tko ju je zvao i pritisnula tipku za poziv.
Znala sam da bih se trebala pobuniti, savjetovati joj odmor i izbjegavanje stresa, ali bilo je to uzaludno. Ionako će postupiti kako joj se prohtije. I u tom smo pogledu bile istovjetne.
— Emma Rousseau.
Načula sam metalni glas s druge strane linije.
- Zauzeta sam.
Zauzeta? Nijemo sam ponovila. Rukom mi je ukazala da šutim. Zakolutala sam očima, na što je odmah izbacila kaţiprst.
- Tko je prijavio?
Metalni je glas odgovorio, ali nisam uspjela razaznati riječi. -Gdje? Odgestikulirala je zapisivanje. Iz torbice sam iskopala
58 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
58
kemijsku i notes. Cjevčica infuzije je zadrndala, kad je stala švrljati.
— Tko vodi slučaj? Metalni glas opširno je pojasnio.
- Dajte mi pojedinosti...
Prebacila je slušalicu i metalni se glas izgubio. Dok je slušala, oči su joj poletjele na sat na ruci. Kojeg nije bilo. Ukazala je na moj. Izbacila sam zapešće.
— Ne dirajte tijelo. Stiţem za sat vremena.
Prekinuvši vezu, odbacila je prekrivač i prebacila noge preko kreveta.
— Nema šanse - odvratila sam spuštajući joj ruke na koljena. - Nisi primijetila da si se prije nekoliko sati onesvijestila?
- Liječnik kaţe da je u pitanju umor uzrokovan lijekovima. Svi su mi vitalni znaci dobri.
- Umor? - Bilo je to malo prenategnuto, čak i za nju. -Kolabirala si i umalo razbila glavu!
- Sad mi je dobro. - Ustala je, poduzela korak, ali su joj koljena popustila. Naslonivši se na okvir uzglavlja, zaţmirila je i pokušala prisiliti tijelo na pokret.
- Dobro sam - prošaptala je.
Nisam se ni potrudila proturječiti. Oslobodivši joj prste, oprezno sam je spustila na krevet i navukla joj prekrivač do struka.
- Imam puno posla - slabašno se pobunila.
- Ne ideš nikamo, sve dok te liječnik ne otpusti - odvratila sam. Zakolutala je očima.
Pogledala sam je. Nema ni supruga ni djecu. Ni ljubavnika, po mojem saznanju. Jednom je spominjala otuđenu sestru, ali bilo je to prije mnogo godina. Dakle, nikog bliskog u ţivotu.
- Imaš li prijatelje koji bi mogli navratiti i provjeriti kako ti je?
- Cijelu četu. - Prstom je odbacila zamišljenu mrvicu s prekrivača. - Nisam pomahnitali usamljenik kakvim me smatraš.
- Uopće te ne smatram takvom - slagala sam.
U tom trenutku deţurni liječnik ušao je u ćeliju. Imao je masnu crnu kosu i očigledno nije spavao otkako je Reagan vladao Bijelom kućom. Plastificirani pravokutnik na njegovom kirurškom odijelu ukazivao je da se preziva Bliss.
Ili je moţda bedţ bio neka vrsta subliminalnog pozdrava? I wish you bliss.15
Stao je listati njezin karton.
- Recite joj da me još ne računate među darivatelje organa - dobacila mu je.
59 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
59
Podigao je pogled. - Dobro ste.
- Prije dva sata se onesvijestila.
15Neka vam je sa srećom; bliss (engl.) = blaţenstvo; ushit; velika sreća.
- Lijekovi koje uzima mogu izazvati klonulost. - Okrenuo se prema njoj. - Ne biste trebali trčati maraton. No, moţete ići. Pod pretpostavkom, naravno, da kontaktirate svojeg liječnika.
Izbacila je palčeve u zrak.
- Planira otići ravno na posao - dobacila sam.
- To nije pametno. Idite kući. Trebat će vam vremena kako biste se oporavili.
- Pa nije da igram ragbi za Carolina Panthers - obrecnula se.
- A čime se bavite? - Umornim tonom, unoseći zabilješke u karton.
- Glavni je mrtvozornik okruga Charleston - pojasnila sam.
Zaustavio se i pogledao je. - Zato ste mi se učinili poznati! U tom trenutku pojavila se sestra. Instruirao ju je da isključi infuziju.
- Prijateljica vam je u pravu. - Zatvorio je karton. - Uzmite slobodno jedan dan. Ako se ne odmorite, nesvjestica bi se mogla ponoviti. Nekoliko sekundi nakon njegova odlaska već je bila na telefonu. No, Gullet je izašao. Rekla je da će osobno dostaviti formulare za prijavu u NCIC. Prekinuvši vezu, odjenula se i išetala iz ćelije. Ja sam krenula za njom, odlučna nagovoriti je da ode kući. Ili, za slučaj da mi ne uspije, ostati u blizini ako se ponovno sruši.
Zajedno smo vratile MS-2006020277 u pripadajuću mrtvačku vreću i povukle zatvarač, te zamolile tehničara da je vrati u hladnjak. Potom smo pospremile rendgenske snimke i skupile papirologiju. Ĉitavo vrijeme inzistirala sam da prilegne i odmori se. Svaki puta bi ponovila: - Dobro mi je.
Na izlasku iz bolnice učinilo mi se da uranjamo u staklenku prepunu toplog meda. Pohitala je niz kosinu, gotovo kao da mi pokušava pobjeći. Dostigavši je, još jednom sam pokušala.
- Emma! - Oštrije nego što sam namjeravala. Bila sam na rubu ţivaca i u nedostatku argumenata. - Vani je trideset pet stupnjeva; iscrpljena si. Nema tog slučaja koji je toliko vaţan da ne moţe pričekati do sutra! Bijesno je izdahnula.
- Zaprimila sam poziv jednog od mojih istraţitelja. Dvojica mladića danas su poslijepodne u šumi pronašla truplo.
60 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
60
- Neka se snađe.
- Slučaj bi mogao biti osjetljiv.
- Svaka je smrt osjetljiva.
- Do vraga, Tempe, izgleda da toga uopće nisam bila svjesna pri obradi prvih dvije do tri tisuće slučaja!
Samo sam je pogledala.
- Oprosti... - Odmaknula je kosu s čela. - Prije nekih tri mjeseca nestao je osamnaestogodišnjak. Patio je od depresije; za sobom ostavio novac, putovnicu, osobne vrijednosti.
- Policija sumnja u samoubojstvo?
Zakimala je. - Nisu pronašli ni poruku ni tijelo. Istraţitelj misli da bi to mogao biti on.
- Neka obrade poprište.
- Ne smijem dopustiti ni najmanju pogrešku. Tata je lokalni političar — glasan tip, druţi se s moćnicima, a to je opasna kombinacija.
Ponovno sam se zapitala ne utječu li na nju posljedice incidenta s krstaricom više nego što je svjesna.
- Po čemu je tvoj istraţitelj zaključio da bi u pitanju moga biti mali?
- Tijelo visi na stablu koje nije ni kilometar i pol udaljeno od posljednje adrese na kojoj je boravio.
Bio je to i te kako poznat prizor. —Je li otac izviješten? Odmahnula je glavom.
Plan B.
- Što kaţeš na ovo — krenula sam s prijedlogom. — Reci tati da mu je nestanak sina postao hitni slučaj. Pronađeno je tijelo, ali je njegova obrada oteţana zbog tromjesečne izloţenost na otvorenom. Potreban je stručnjak izvana kako bi se utvrdio identitet.
Kao obično, odmah je shvatila na što ciljam. - Mrtvozornički ured ţeli odraditi posao pošteno, a trošak nije nikakva prepreka?
- Upravo tako.
Slabašno se nasmiješila. - Doista ćeš to učiniti?
- Moţeš li me ubaciti? -Da.
- Učinit ću to ako obećaš da odlaziš ravno u krevet.
- Što kaţeš na ovo - odvratila je protuprijedlogom. - Šerifu dostavim obrasce za NCIC, natjeram ga da se baci na kostur s Deweesa, ti za to vrijeme nadgledaš obradu obješene ţrtve, pa se čujemo telefonom.
- Nakon što odrijemaš.
61 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
61
- Da, naravno.
- Dobar plan!
9.
Emma je raspolagala sljedećim informacijama. Matthew Summerfield IV. bio je problematično dijete iz obitelji koja nije prihvaćala nesavršenstvo. Majka Sally potjecala je od Middletonovih koji su zasjedali u prvom američkom Kongresu, a tata diplomirao na Citadeli, vojnom koledţu Juţne Karoline, i neprikosnoveno vladao Gradskom skupštinom Charlestona.
Matthew IV. je pokušao slijediti stope Matthewa III., ali je izbačen još kao pitomac, kad su ga uhvatili kako puši travu. Odlučivši se za spartansku ljubav, i tata ga je odmah udaljio s obiteljskog imanja. Posljedično tome, Matt junior stao se povlačiti po kućnim adresama prijatelja i zarađivati sitniš kupujući riţu i suhi grah u Piggly Wigglyu, prepakiravajući ih u mješavine za variva i juhu, te prodajući turistima. 28. veljače napustio je štand na starogradskoj trţnici u blizini Ulice East Bay, došao do Ulice Meeting, i jednostavno nestao. Bilo mu je osamnaest.
Emmine su me upute odvele do rijeke Wando i na sjever do Nacionalnog rezervata šume Francis Marion, trokuta obalne nizine od dvije stotine i pedeset tisuća jutara, ograničenog na sjeveru rijekom Santee, na istoku kopnenim vodenim putem, i na zapadu jezerom Moultrie. Iako strahovito pogođena uraganom Hugo '89. godine, flora spomenutog rezervata oporavila se poput brazilske prašume i tijekom voţnje zabrinula sam se da neću uspjeti pronaći poprište. Bespotrebno. Vozila su bila parkirana uz rubnik: kombi mrtvozorničkog ureda; jeep čuvara nacionalnog parka; izlupan chevy, nova dva terenca s putnicima naslonjenima na odbojnike, a oni u majicama bez rukava i odrezanim hlačama, s identičnom poţudnom radoznalošću i već si prepričavajući priče u glavi.
Bilo mi je drago vidjeti da nema televizijskih ekipa, ali s obzirom na okupljenu gomilu, sumnjala sam da će to potrajati.
Osim radoznalih promatrača bili su tu još uniformirani policajac i dvojica crnoputih mladića. Zgrabivši ruksak, izašla sam iz vozila i uputila se prema njima.
Dečkima su glave bile obrijane, a doimali su se kao šesnaestogodišnjaci. Obojica odjeveni u »gangsterskom stilu«: ogroman gornji dio košarkaškog dresa i traperice koje su jedva
62 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
62
prekrivale straţnjicu. Prema Emminom izvješću pretpostavila sam da je riječ o sretnicima koji su naletjeli na tijelo. Drot je pak bio mali tip sa smeđe-crnim očima. Pročitala sam pločicu s imenom. H. Tybee. Unatoč neopisivoj vrućini i vlazi, uniforma mu je bilo savršeno izglačana, a šešir savršeno pokrivao čelo. Načuvši me kako prilazim, zaustavio se u razgovoru i bacio pogled. Nos mu je bio uzak, kukast i usiljen. Pretpostavila sam da ga zovu Jastreb. Klinci su me odmjerili prekriţenih ruku, a glave toliko nagnuli u stranu da su ušima gotovo dodirnuli ramena. Tybeejev izraz lica bio je neutralan, pa sam ga mogla protumačiti kako god ţelim. Odlučila sam se za aroganciju. Sva trojica laţni frajeri.
Predstavila sam se i pojasnila da me šalje mrtvozornica. Tybee je glavom ukazao prema šumi.
- Tijelo je s onu stranu. S onu stranu ?
- Momci tvrde da ne znaju ni pišljiva boba.
A oni su se pomaknuli u svojoj lijenosti i podrugljivo nasmiješili jedan drugom. Obratila sam se višem. - Kako se zoveš? -Jamal.
- Što se dogodilo, Jamal?
- Već smo rekli.
- Ponovite.
Slegnuo je ramenima. — Vidjeli smo da nešto visi sa stabla i to je to. -Jeste li prepoznali o kome je riječ?
- Sredili su ga.
- Kako to da ste se zatekli u šumi?
- Uţivali smo u prirodi. — Ponovno su se pogledali i podrugljivo nasmiješili.
Načuvši dolazak novog vozila, svi smo se okrenuli prema cesti. Bijeli ford explorer s plavom zvijezdom s bočne strane izronio je iza zavoja i zaustavio se iza jednog od patrolnih vozila. Muškarac je izašao u pratnji psa.
Bio je visok oko stotinu devedeset centimetara i plećat poput boksača, a nosio je izglačane kaki hlače i pilotske naočale. Pas mu je bio smeđe boje, očigledno mješanac retrivera i neke pasmine.
Osjetila sam se neprikladno odjevenom. Idući ću puta povesti Boyda! Dok nam je prilazio, zamijetila sam da se drţi kao da je guvernerov prisni prijatelj. »Serifjunius Gullet« bilo mu je izvezeno na lijevoj strani uštirkane, bijele košulje.
Jamal je rastavio ruke i spustio ih uz tijelo, ali samo je jagodice prstiju uspio uvući u dţepove.
63 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
63
- 'Dan, šerife. - Tybee je pozdravio lagano uhvativši rub šešira. — Dama kaţe da je šalje mrtvozornica.
— Ĉuo sam se s gospođicom Rousseau. — Prezime joj je rastegao u »Roosa«. — I doista je tako. Pas se uputio prema rubu šume i zadigao nogu kod nekolicine stabala. Gulletove oči na brzinu su me odmjerile. Potom je izbacio ruku, a moja se izgubila u ţeljeznom stisku.
- Vi ste doktorica iz Charlotte. - Bez ikakve intonacije.
- Antropologinja.
- Gospođica Rousseau obično koristi Jaffera.
- Ali vas je zasigurno izvijestila da je otputovao izvan drţave.
- Malo neobično, ali njezina odluka. Je li vam rekla osnovne informacije?
Kimnula sam.
- Mali je ţivio manje od kilometra i pol odavde s nekim reperima.
- O. K. Bilo je očigledno da puca odmah na bit stvari. -Jeste li vidjeli tijelo? - Ravnodušnim tonom.
- Upravo sam stigla.
- Izgleda k'o da ga je ne'ko smrsk'o. —Jamal se ponovno podrugljivo nasmiješio.
Gulletovo lice mu se pribliţilo, bezizraţajno, gotovo kao da se dosađuje. Uslijedila je duga, neugodna stanka.
- Pali te ismijavanje pokojnika, sine?
Jamal je slegnuo ramenima. — Ĉovječe, glava mu je...
Gullet mu je zabo mesnati prst u sternum. - A da začepiš gubicu i saslušaš me?
Taj kojeg je »ne'ko smrsk'o« duša je Gospodnja poput svih nas. - Povukao je prst. - Moţda čak i poput tebe, sine.
Oba mladića zagledala su se u tenisice.
Potom se okrenuo prema meni. — Na onu stranu postoji staza. Vodi do močvare. Ovaj dio parka nije omiljeno izletište ni među lokalcima, ni među turistima. Nema se što upecati, a previše je kukaca za kampiranje. Kimnula sam.
- Nadam se da ste spremni. Ponovno sam kimnula.
- Mene, starkelju, ništa više ne moţe šokirati. Pas je odskakutao ispred nas. Krenula sam za šerifom.
Ulazeći u šumu odmah sam se prebacila na modus za otkrivanje smrti, spremna zanemariti sporedne stvari i usredotočiti se samo na ono što je doista bitno; zamijetiti svaku pretjerano zelenu biljku, svaku savijenu grančicu, svaki miris, svakog insekta. ljudski roj oko mene pretvorio se tek u pozadinsku buku.
64 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
64
Šuma je bila mješavina Teda bora, likvidambra, kukute i bukve. Sviba, vještičja lijeska i kalikanti činile su nisko raslinje koje je, okupano sunčevim zrakama, ispunjavalo zrak ugodnim mirisom.
Gullet se brzo kretao, a sunce probijalo kroz čipku iznad nas tvoreći divlju geometriju svjetla i sjene. Tu i tamo lišće je
zašuštalo razotkrivajući pokoje prestravljeno stvorenje, a tlo pod nogama bilo je mekano i vlaţno. Dvadeset metara nakon što smo ušli u šumu sitna čistina zamijenila je stabla. Na desno se nalazila malena močvara, a njezinu crnu, staklenu površinu razbila bi povremeno konjska smrt ili jedan od insekata koji su u stanju kliziti po vodi. Dvije vrste bora obrubljivale su močvaru. Njihova stabla djelovala su oklještreno i prastaro nestajući u crnilu, a korijenje kvrgavo i mahovinasto-zeleno.
Pet metara od ruba vode ugledala sam bijeli hrast. Jedan jedini. Tijelo je visjelo s njegove najniţe grane noţnim prstima gotovo dodirujući tlo. Pribliţavajući se ogavnom prizoru, zapitala sam se kakva je crna vizija dovela do takvog kraja. Kakvo je izmučeno stanje duha tu dušu natjeralo da napravi omču, zaveţe si je oko vrata i skoči?
Muškarci u uniformama i civilnoj odjeći stajali su i razgovarali pokušavajući istodobno odagnati muhe i komarce. Svaka je košulja bila obješena, svaki pazuh obrubljen tamnim polukrugom znoja.
Jedna je ţena snimala prizor kamerom, a dva fotoaparata visjela su joj oko vrata. Na košulji sam prepoznala logo Mrtvozorničkog ureda okruga Charleston.
Prešla sam čistinu i predstavila joj se. Lee Ann Miller bila je građena poput drvosječe, a brončano-crvene kovrče šikljale su joj iz lubanje.
- Smijem li pogledati tijelo?
- Samo navali, ljubavi. - Podigavši kosu, oduševljeno mi se nasmiješila.
- Mogu i pričekati da završite.
- Ne mogu raditi uz tvoje mršavo dupence; nisam fotograf te vrste!
- Ponovno je zabacila glavu i nasmiješila se.
Unatoč prilikama, nisam se mogla suzdrţati i moje su se usnice također razvukle. Djelovala je poput onih ţena koje ljudi posjećuju u potrazi za utjehom ili savjetom. Ili poštenim smijehom.
65 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
65
Dok sam se primicala stablu, Gullet se obratio nekome. Nisam obratila paţnju jer sam upijala pojedinosti.
Tijelo je visjelo na ţutom troslojnom uţetu od polipropilena. Omča se zarila duboko u vrat, oko trećeg i četvrtog cervikalnog kralješka. No, glava i gornja dva cervikalna kralješka su nedostajali.
Kosti su bile prekrivene sprţenim i zagnojenim vezivnim tkivom. Odjeća je bila glatka, kao da visi na strašilu: crne hlače i traper jakna. Do vješanja je očigledno došlo tijekom hladnijeg vremena. Smeđe čarapice. Oguljene čizme. Odnosno, čizma.
Ogledala sam se oko sebe. Kosti desne noge leţale su tri metra istočno od tijela, obiljeţene malenom ţutom zastavicom.
Prišla sam im. Kosti stopala i distalnih dijelova tibije i fibule ostale su zarobljene u čizmi. Proksimalm dijelovi su nedostajali, a dijafize bile smrskane i raskoljene. Dio femura imao je slično oštećenje.
- Pojasnite mi... — Gullet mi je izronio do lakta.
- Ţivotinje su oportunističkog karaktera i većina će ih strvinariti dobije li priliku.
Komarac mi se stao zabijati u ruku. Udarivši ga, nastavila sam dalje. Lubanja se nalazila gotovo dva metra niz padinu ugnijezdivši se uz korijen stabla. I ona je bila obiljeţena zastavicom. I nju su napali strvinari.
- Ali se ţivotinje nisu mogle popeti i otkinuti lubanju. -Gullet me pratio u stopu.
- Kod vješanja glava često zna otpasti. - Načula sam mlataranje krila i podigavši pogled, zamijetila vranu kako se smješta na granu. - Moţda su i ptice pripomogle. Kao i strvinari koji su čupali noge.
Pogledom sam paţljivo pretraţila teren u potrazi za čeljusti.
- Ĉeljust nedostaje - izvijestila sam ga.
- Potraţit ćemo je. - Ravnodušnim tonom.
Dok je ispitivao Millerovu, spustila sam se u čučanj kako bih izbliza promotrila glavu. Tko zna iz kojih razloga, pridruţio mi se njegov pas. Iako inače nikad ne dopuštam pripadniku pseće vrste da mi ugrozi poprište zločina, ovaj puta u pitanju je bila Gulletova beba i znala sam da ne smijem izazivati šerifa »kojeg ništa više ne moţe šokirati«.
Navukavši rukavicu na desnu ruku odmah sam započela s mentalnim bilješkama. Nije preostalo gotovo nimalo kose; kost je izbijelila na suncu, ali je bila šarenkasta na mjestima gdje se
66 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
66
korijen vlasi drţao površine. Sitni kornjaši još uvijek su se prešetavali geografskim obiljeţjima praznog lica. Jednim prstom lagano sam je preokrenula.
Komadi tkiva drţali su se lijevog obraza i sljepoočice, zamaskirani tlom na kojemu su leţali. Jedno je oko još bilo na mjestu, ali nalik crnoj grozdići u duplji napunjenoj zemljom i mahovinom.
Vraćajući lubanju u izvorni poloţaj zamijetila sam da je oblak zaklonio sunce. Danje se svjetlo prigušilo, a temperatura spustila i stresla sam se pod naletom hladnoće. Osmotrila sam tuţne posmrtne ostatke.
Vrativši se k tijelu pregledala sam tlo ispod stopala. Nije bilo crva, ali kukuljice su bile dokaz njihovoj transformaciji. Izvadivši plastičnu bočicu iz ruksaka, uzela sam uzorak.
Gulletov pas me promatrao izbacivši jezik s bočne strane gubice.
- Nema čeljusti. - Gullet se vratio. Ustala sam.
- Moţda bi bilo dobro otposlati ljude da provjere u šumi. Dok je izdavao zapovijed, zabiljeţila sam nove pojedinosti. Nije bilo insekata. Ni osa, ni muha, ni kornjaša, ni mrava.
Ogrebotine na stablu, abrazije na udu. Uţe istrošeno na rubovima. Ĉvor omče na potiljku.
- Millerova pita koliko će vam vremena još trebati.
- Gotova sam - odvratila sam.
Gullet je zamahnuo rukom i povikao: - Moţe!
Izbacivši palčeve Millerova je prišla mjestu gdje smo ušli na čistinu i obratila se jednom od promatrača, na što je tip odmah nestao. Zajedno s drugim promatračem stablu je prinijela mrtvačka kolica. Potom je raskopčala i otpustila sigurnosno remenje s bočne strane, povukla zatvarač na mrtvačkoj vreći i odbacila poklopac unatrag.
Prvi promatrač pridruţio nam se sa sklopivim ljestvama. Gullet mu je ukazao da se popne na stablo.
Raširivši ljestve, popeo se, rukama uspostavio ravnoteţu i potom zajašio granu. Gullet se postavio kao hvatač.
Drugi su promatrali s udaljenosti ne odmičući pogled s trupla. Millerova je dodala dugačke vrtne škare i onda s pomagačem premjestila mrtvačka kolica, oprezno odloţila ţrtvinu nogu u jedan kraj vreće, i podigla drugi paralelno s ovješemm tijelom. Tip na grani upitno je pogledao Gulleta.
- Prereţi - zapovijedio mu je s neutralnim izrazom lica. -Oprezno.
- Što dalje od čvora - nadodala sam.
67 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
67
Nagnuvši se naprijed, tip je uhvatio uţe među kratke, zaobljene oštrice i pritisnuo drške.
Ja sam zakoračila pripravna usmjeriti tijelo u vreću. Pri dugom pokušaju, škare su konačno prerezale uţe.
Millerova je podigla svoj, a njezin pomagač spustio svoj kraj vreće. Ja sam pak izbacila ruke sprječavajući da tijelo klizne prema meni.
I uronilo je u vreću. Znojeći se i gunđajući, spustili su ga na kolica.
- Imate prakse — dobacila sam.
Kimnula je podlakticom si brišući znoj s lica. Kad je otišla pokupiti glavu i kosti noge, Gullet je pretraţio odjeću u potrazi za identifikacijskim dokumentom. Ništa u hlačama, ništa u košulji.
- Opa.
Iz dţepa na jakni izvukao je novčanik. Koţa je strunula zbog otpadne tekućine koja je tijekom raspadanja prodrla kroz platno.
Noktom palca odigao je prednjicu. Unutrašnjost novčanika bila je namočena i slijepljena.
Istim je noktom uklonio zemlju s prvog plastičnog pretinca. Obrazi su mu se gotovo neprimjetno stisnuli. - Gle, molim te...



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

8Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:39 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
10.
Vozačka dozvola drţave Juţne Karoline. — Palcem je očistio još jedan dio, podigao sunčane naočale na glavu i nagnuo novčanik na jednu, pa na drugu stranu.
- Nema šanse da je ovo Matthew Summerfield. — Tutnuo je novčanik Millerovoj.
I istraţiteljica mrtvozorničkog ureda nagnula ga je pod kutem.
— Bome si u pravu. — Potom ga je ponudila meni. — Slova su premalena za moje staračke oči.
Iako je fotka bila izrazito oštećena, bilo je očigledno da tip na njoj nije klinac. Imao je raskvašene crte lica, naočale crnog okvira, i čupavu kosu zalizanu češljem. Morala sam napregnuti oči kako bih pročitala slova na desno od fotke.
- Zove se Chester. Pinney. Moţda Pickney. Ili Pinckney. Ostatak je previše oštećen — odvratila sam.
Millerova je stvorila vrećicu na zatvarač, u koju sam ubacila novčanik, a ona ju potom predala Gulletu.
68 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
68
- Otpremit ćemo posmrtne ostatke ovog gospodina u mrtvačnicu. Gospođica Rousseau htjet će znati kako se zove kako bi što prije izvijestila rodbinu.
Bacila je pogled na sat. Svi smo učinili isto, vodeni Pavlovljevim refleksom.
- Uskoro će sedam — Gullet je zaključio. — Večeras se ništa više neće dogoditi.
Kimnuvši glavom vratio je sunčane naočale na nos, zviţdukom zazvao psa i krenuo prema cesti.
Kad je tehničar odrezao i spremio posljednji komadić uţeta, Millerova i ja smo izrazile zadovoljstvo činjenicom da poprište zločina više neće podastrijeti nove informacije.
Vinova loza i mahovina šaputale su iznad nas, komarci zujali, vodozemci pjevušili iz nepregledne tame močvare, a nebo krvarilo poprimajući boju zalaska sunca. Zalupila je straţnjim vratima kombija. Lice joj je bilo prekriveno crvenim mrljama 1 od ugriza insekata, a znoj zatamnio leđa i prsa. -Javit ću se Emmi - odvratila sam. - I izvijestiti je.
- Hvala ti, dušo. To mi je još jedna briga manje. Nazvala sam s ceste i Emma se javila nakon trećeg zvona, a glas joj je bio nekako sitan i napet. Pojasnila sam što se zbilo.
- Ne znam kako ti zahvaliti.
- Nema potrebe.
- Summerfieldovima će laknuti.
- Da - odvratila sam, ali s nimalo oduševljenja. Bio je to
uobičajen scenarij: dok jedna obitelj zaprima dobre, drugu čekaju« loše vijesti. Načula sam udah, a onda tišinu.
- Što je?
- Toliko si toga učinila...
- Nema problema.
- ... da mi je uţasno zamoliti te još nešto.
- Samo reci.
Kratka stanka. - Sutra imam terapiju i...
- U koliko?
- U sedam.
- Pokupit ću te u šest i pol.
- Hvala ti, Tempe. - Olakšanje u njezinom glasu gotovo me rasplakalo. Ponovno sam se vratila kući obavijena mirisom smrti i ponovno se uputila direktno prema vanjskoj tuš-kabini, i ostala pod vrućom vodom koliko sam god mogla izdrţati, gotovo bez prestanka se sapunajući i utrljavajući pjenu. Boyd me dočekao s
69 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
69
uobičajenim oduševljenjem, prvo skočivši na straţnje noge, a onda izvodeći osmice. Birdie ga je promatrao s neodobravanjem. Ili moţda prezirom? S mačkama s nikad ne zna.
Navukavši odjeću, napunila sam zdjelice i provjerila pozive na fiksnom telefonu. Ryan se nije u međuvremenu javio. Niti mi je ostavio poruku na mobitelu. Peteov auto nije bio parkiran na prilazu. Osim Birda i cucka, nije bilo nikoga.
Kad sam skinula uzicu s klina, Boyd je mahnito pojurio kuhinjom bacajući se na posljetku na prednje šape i izbacujući straţnjicu u zrak. Povela sam ga u dugu šetnju plaţom.
Vrativši se kući ponovno sam provjerila telefone. Nada.
- Da ga nazovem? - upitala sam Boyda. Podigao je obrve i nagnuo glavu.
- U pravu si. Ako se duri, bolje da ga pustim na miru. Ako i ima posla, nazvat će kad bude mogao.
Popevši se u sobu, rastvorila sam staklena vrata i bacila se u krevet. Boyd se smjestio na podu. Dugo sam ostala budna osluškujući šum valova i upijajući miris oceana.
U jednom trenutku Birdie je skočio na krevet i sklupčao se do mene.
Utonula sam u san razmišljajući o nečemu.
Gullet je bio u pravu. Te se noći ništa više nije dogodilo.
Pinckney?
Nekoliko minuta nakon jedanaest idućeg jutra Emma i ja smo se nalazile u klinici dva bloka istočno od glavne bolnice. Na sebi je imala bolničku halju, a iz lijeve joj je ruke izlazila cjevčica infuzije, dok je desnom drţala mobitel. Mrtvozorničke povlastice. očigledno za nju nije vrijedila zabrana uporabe mobitela.
- Kućni broj? Uslijedila je stanka.
- Adresa? Opet stanka.
- Znam gdje je to. Navratit ću za sat vremena. Prekinula je vezu i pojasnila:
- Chester Tyrus Pinckney.
- Gotovo sam pogodila!
- Telefon je isključen, ali ţivi nedaleko od Rockvillea.
- Nije li to skroz dolje na jugu? Kod otoka Kiawah i Seabrook?
- Otok Wadmalaw. Poprilično ruralno područje. Zamislila sam se.
- Gospodin Pinckney je daleko otputovao kako bi se objesio.
Prije nego mi je uspjela odgovoriti, u prostoriju je ušla ţena u bijeloj kuti. U jednoj je ruci drţala karton. Lice joj je bilo dobroćudno, ali neutralno. Emma me upoznala. Doktorica Nadja
70 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
70
Lee Russell. Unatoč hrabrosti kojom se razmetala cijelo jutro, u glasu sam joj prepoznala nervozu.
- Ĉula sam da ste kolabirali - Russellova je odvratila.
- Samo izmorenost.
- Izgubili ste svijest? -Da.
-Je li vam se to i prije događalo? -Ne.
-Jeste li već imali temperaturu? Mučninu? Znojenje noću?
- Tu i tamo.
- Što od navedenog?
- Sve.
Liječnica je unijela zabilješke, a onda prelistala nekoliko stranica. Prostoriju je ispunilo zujanje fluorescentnih stropnih svjetiljki.
Dok je iščitavala podatke, tišina je poprimila zlokobnu notu. Osjetila sam kako mi se prsa steţu iščekujući presudu. Ţivot ili smrt? Vidi li se pomak na bolje ili ga nema? Prisilila sam se na osmijeh. Na posljetku je prozborila:
- Na ţalost, nemam dobre vijesti, Emma. Krvna slika vam se još uvijek nije poboljšala. Ne onoliko koliko bi trebala.
-Još uvijek je loša?
- Recimo da nema onog napretka kojemu sam se nadala. Učinilo mi se da se prostorija komprimirala. Uhvatila sam Emmu za ruku.
- Što sada? - Glas joj je obamro, a lice se ukočilo.
- Nastavljamo - Russellova je odvratila. - Svaki je pacijent poseban i kod nekih je potrebno više vremena kako bi terapija polučila učinak.
Emma je zakimala.
- Mladi ste, još uvijek snaţni. Nastavite raditi ako ste u stanju.
— Hoću.
Ispratila ju je pogledom iz prostorije. U očima sam joj prepoznala strah i tugu, ali najviše od svega, inat. -I radit ću, tako mi svega.
Brošure putničkih agencija opisuju otok Wadmalaw kao najistaknutiji otok Charlestona. U ovom slučaju, ujedno i najneprivlačniji. Tehnički rečeno, nastao je od kopna zahvaljujući rijekama Hohicket i North Edisto, ali je izoliran od oceana otmjenim barijernim susjedima na jugu i istoku
- otocima Kiawah i Seabrook. Dobra vijest: ima stabilnu klimu i rijetko trpi frontalni upad uragana. Loša vijest: nema pješčanih plaţa. Mješavina je šume i močvarnog terena i spomenuta
eko-zona jedva da privlači turiste i kupce vikendica.
71 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
71
lako je nedavno podignuto nekoliko otmjenih kuća, stanovnici su uglavnom farmeri, ribiči, rakolovci i lovci na račiće. Jedina zanimljivost jest Charleston
Tea Plantation, koja je s radom započela 1799., a smatraju se najstarijom plantaţom čaja u Americi. S druge strane, moţda je i jedina.
No, tko zna? Ako gušteri, rovci i jestive kornjače uspiju zagolicati maštu eko-turista, otok Wadmalaw bi se mogao pretvoriti u zlatni ćup.
Gradić Rockville nalazi se na juţnom vrhu otoka i po izlasku iz klinike nas dvije smo se odmah uputile prema njemu. Još dok smo hodale prema autu pokušala sam načeti razgor o NHL-u. No, jasno mi je dala na znanje da je to tabu tema i isprva mi je to zasmetalo. Zašto je zatraţila da budem s njom ako me isključuje? No, znala sam da bi se i ja tako ponijela. Pokušala bih osporiti vlastitu slabost odbijajući je verbalizirati. Nevoljko sam se povinovala njezinim ţeljama. Njezina bolest, njezina odluka.
Ja sam vozila, a ona nas navodila sa suvozačkog sjedala i njezine su nas upute prvo odvele na jugozapad, prema otocima James i Johns, pa na autocestu Maybank, a onda na Bears Bluff Road. Osim navigacijskih komandi i nekolicine riječi koje smo razmijenile u vezi prometnih znakova, vozile smo se čitavo vrijeme u tišini, osluškujući zujanje klimauređaja i bube koje su nam se zabijale u vjetrobran.
Na posljetku mi je rekla da skrenem na kratku aleju hrastova prekrivenih mahovinom. Ubrzo nakon toga skrenula sam na desno i nakon četvrt milje na lijevo, na kolotečinama izrovanu zemljanu česticu.
Prastara stabla naginjala su se s obje strane prema njezinoj sredini, kamo ih je desetljećima mamio suncem osvijetljen prolaz. Iza njih ugledala sam jarke, crno-zelene od mahovine i slankaste vode.
Tu i tamo izudaran poštanski sandučić označavao je prilaz jednoj, pa drugoj okuki, a uska je cestica bila toliko natkrivena vegetacijom da mi se činilo da vozim kroz zelenu svemirsku crvotočinu.
— Tamo.
Ukazala mi je na sandučić do kojeg smo se odmah zaustavile. Metalik slova, kakva je moguće kupiti u dućanima za uređennje doma, bila su neuredno nalijepljena. PINCKNEY. Ručno izrađen
72 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
72
znak naginjao se na stup sandučića. Zečevi na prodaju. Dobri mamci.
- Što je moguće uloviti sa zečevima?
- Tularemiju — odgovorila je. — Tu skreni.
Nakon tridesetak metara stabla su se pretvorila u zapetljan šipraţje, a nakon idućih deset šipraţje u malenu zemljanu čistinu.
Graditeljski snovi nisu ni dotaknuli taj predio. Tu nije bilo ni ruţnih stanova, ni teniskih terena, ni Dickieja Dupreeja.
Malena daščara nalazila se nasred čistine, okruţena uobičajeno nagomilanim gumama, slomljenim pokućstvom za uţivanje na travnjacima, i zahrđalim kućanskim aparatima. Riječ je bila o jednokatnici, podignutoj iznad tla na naslaganim, trulim i iglama. Iako su ulazna vrata bila otvorena, ništa nisam mogla vidjeti kroz vanjsku mreţna.
Ĉelični kabel spajao je dva stupa s desne strane čistine, a
snje je visjela uzica na čijem se kraju nalazila pseća ogrlica.
Neobojana drvena šupa ukazivala se s lijeve strane čistine. Bila je oskudna, pa sam pretpostavila da pruţa utočište nesretnim zečevima.
Emma je duboko udahnula. Očigledno mrzi taj dio posla. Izišla sam iz auta za njom, a zrak je vani bio pakleno vruć i teţak od vlage i mirisa natrule vegetacije.
Pričekala sam u podnoţju stuba, kad se popela na trijem i ustavila sam se ogledavati, na oprezu od rotvajlera ili pitbula. Oboţavam pse, ali se ne zavaravam. Ruralni pripadnici pseće vrste i stranci sinonim su za šavove i injekcije antibiotika. Pokucala je.
Velika crna ptica u tom je trenutku zakreštala i u niskom letu nadletjela šupu. Promatrala sam je kako se spiralno podiţe u vis nestajući u borovima iza čistine.
Opet je doviknula i ponovno pokucala.
Muški glas odjeknuo je iznutra, nakon čega je uslijedila škripa zahrđalih šarki.
Bacila sam pogled prema kući.
I ugledala nekoga koga nisam očekivala vidjeti.
11
Na pragu se pojavio tip u vrećastim ţutim hlačama, sandalama izrađenim od gaznog dijela gume, i majici kratkih rukava boje
73 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
73
marelice na kojoj je pisalo Idi kući. Zemlja je krcata. Nosio je naočale crnog okvira, a kosa mu je bila zalizana na najneukusniji mogući način.
- Tko mi lupa na jebena vrata?
Smrznula sam se i razjapivši usta zagledala u Chestera Pinckneya.
Kako Emma još nije vidjela njegovu vozačku, nije imala pojma da je u pitanju tip s fotografije. Nastavila se nesvjesna moje reakcije.
- Dobar dan. Je li ovo adresa Pinckneyevih?
- Posljednji put' kad sam pogled'o, proklet bio ako ovo nije bila moja kuća!
- U redu, gospodine, a vi ste...?
- Dame su u potrazi za puzavcima?
- Ne, hvala: Htjela bih porazgovarati s vama o Chesteru Tyrusu Pinckneyu. Zaškiljio je i bacio pogled prema meni.
- Ovo je neka zafrkancija?
- Ne, gospodine - Emma je ponovila.
- Emma — potiho sam je zazvala.
Lagano mi je rukom dala na znanje da budem tiho. Pinckneyeve usnice razvukle su se u osmijeh pokazujući zube smeđe od pušenja i višegodišnjeg nemara.
- Harlan Vas šalje?
- Ne, gospodine. Ja sam mrtvozornica okruga Charleston.
- Ţensko pa mrtvozornik? Pokazala mu je značku.
Nije ni trepnuo. Emma - ponovno sam pokušala. Znači, mrtva tijela? K'o ono na telki? Da, gospodine. Poznajete li Chestera Pinckneya? Ili ga je pitanje zbunilo, ili je pokušao smisliti britku repliku. Upitno se zabuljio u nju. Gospodine Pinckney - ubacila sam se. Oboje su se okrenuli. Jeste li moţda izgubili novčanik? Emma se prvo namrštila, a onda podigla obrve i zakolutala očima. Lagano kimnuvši glavom, ponovno se okrenula prema njemu.
- U tome je stvar?
-Jeste li vi Chester Tyrus Pinckney? - upitala je mrvicu opuštenijim tonom.
- A vi prokleta Hillary Clinton?
- Ne, gospodine.
- Konačno ste ćopili seronju koji mi je zdipio novčanik? Je l' ću dobit' pare natrag?
- Kad ste ga izgubili?
- Nisam ga izgubio. Ukrali mi ga!
74 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
74
- A kad se to dogodilo?
Tol'ko davno da se više ni ne sjećam.
- Pokušajte se prisjetiti, molim vas. Na trenutak se zamislio.
- Prije nego se kamion zabio u jarak. Nakon toga više ga nisam traţio. Pričekali smo da nastavi s pojašnjenjem, ali nije to učinio.
- Datum? - Emma je pokušala.
- Veljača. Oţujak. Bilo je hladno. Skoro sam se smrz'o jer sam mor'o pješke kući.
-Jeste li to prijavili?
- Nije vrijedio ni pišljiva boba. Prod'o sam ga na otpadu.
- Mislim na novčanik.
- Nego šta da jesam. - Razvučenim izgovorom. - Šezdeset i četiri dolara nije mala lova!
- A gdje ste ga izgubili? - Emma je zabiljeţila.
- Nisam ga izgubio. Opljačkan sam!
- Sigurni ste?
-Je 1' izgledam k'o jebeni kreten koji nije u stanju čuvat' svoje stvari? - Opet razvučeno.
- Ne, gospodine. Moţete li mi opisati što se dogodilo?
- Izašli smo upoznat' dame. -Mi?
- Ja i kompić Alf.
- I što se onda dogodilo?
- Ništa. Smazali smo malo roštilja, strusili nekol'ko piva i ţestica, i kad sam se probudio iduće jutro, novčanika više nije bilo.
-Jeste li se raspitali na lokacijama koje ste posjetili?
- Jesam. Tamo gdje sam se sjeć'o da sam bio.
- A gdje ste bili?
- Mislim da smo neko vrijeme bili u Double L. - Slegnuo je ramenima. -Pošteno smo se naroljali.
Emma je ubacila notes u dţep na košulji.
- Imovina vam je pronađena, gospodine Pinckney. Zahučao je s odobravanjem. - Već sam se oprostio od te love!
Dozvola mi više ne treba, jer nemam kamion.
- Ţao mi je.
Ponovno je zaškiljio. - A zašto me mrtvozornica morala izvijestit' o tome? Odmjerila ga je najvjerojatnije razmišljajući koliko će mu priznati o pronalasku novčanika.
- Samo pomaţem šerifu - na kraju je odvratila. Zahvalivši mu na vremenu koje nam je posvetio, sišla je niz stube, pa smo krenule dvorištem prema autu. No, na putu nam se iznenada ispriječio šugav sivi pudl s ruţičastom ogrlicom na šiljke. Među prednjim
75 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
75
šapama leţala mu je mrtva vjeverica. Radoznalo nas je pogledao. I mi njega.
- Douglas! - Pinckney je viknuo i oštro zazviţdao. — Ovamo! Mali se uspravio, zgrabio vjevericu u zube i zaobišao nas. Nas dvije smo nastavile prema autu, a iza leđa je uslijedio tup udarac, nakon čega su se vrata zalupila s treskom.
- Lijepa stara crna liska — dobacila je.
- Douglas?
- Pinckney.
- Da, i Doug mu je najbolji prijatelj. Pogledala me.
Pokrenula sam auto, polukruţno se okrenula i zaorala prilazom.
- A što kaţeš na psa?
- Ogrlica mu i nije posljednji modni hir, ali je Doug zna nositi. Boja mu ističe oči.
- Kakve su šanse da je stara crna liska doista opljačkana?
- Kakve su šanse da ja ove godine pobijedim na American Idolu?
- I sad su ih dvojica - zaključila je, kad smo se prebacile na asfalt.
- Jedan u zemlji nađen, drugi iz šume izvađen.
- Lijepa rima.
- Irska krv. Nego, kako je tvoja danas?
- Malo sam umorna, ali sam O. K.
- Iskreno? Zakimala je.
- Odlično.
Nije me zamolila da joj pomognem pri obdukciji kostura obješenog muškarca. Obje smo znale što ću reći. Također smo znale da će se Gullet baciti na istragu slučaja i da će sa skepsom dočekati moje ponovno miješanje. Zamišljajući kakav će razgovor imati s njim, odvezla sam se ravno u mrtvačnicu.
Nakon što ga je izvijestila, utorak poslijepodne bio je repriza subotnjeg jutra.
Isti hladnjak mrtvačnice; ista obdukcijska sala s podnim pločicama i nehrdajućim čelikom; isti miris dezinficirane smrti.
Millerova je obješenog zabiljeţila kao slučaj MS-200 -6020285.
Presvukle smo se u radne kombinezone i prebacile truplo iz vreće na stol za obdukciju. Prvo spojene dijelove, potom lubanju, te na posljetku dijelove tijela koji su otpali, ili koje su strgnuli i odvukli lešinari.
Mozga i unutarnjih organa više nije bilo, dok su torzo, ruke i gornje kosti nogu bile oklopljene mišićima i ligamentima, na mjestima natrule, na drugima pak smeđe boje i sasušene zbog izloţenosti vjetru i suncu. Iako je tkivo bilo neprikladno za
76 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
76
obdukciju, moglo je ubrzati identifikaciju ţrtve. Tkivo ukazuje na postojanje koţe, a ona na mogućnost uzimanja otisaka. Jedan rukav jakne zaštitio je desnu ruku od potpune mumifikacije, ali raspadanje je tkivo učinilo izuzetno krhkim.
- Imaš li TES? - upitala sam je.
TES ili Tissue Enhancing Solution zapravo je otopina kojom se ojačava sasušeno ili oštećeno tkivo.
- Dobila na dar od najdraţeg mi mumifikatora!
- Zagrij je na otprilike pedeset Celzija, molim te. - Kao u slučaju ţrtve s otoka Dewees, prepustila mi je da šefujem i tijekom ove obdukcije. Nisam bila sigurna koliko će joj to dugo uspijevati, ali bila sam odlučna nastaviti, sve dok je netko ne zaustavi.
- U mikrovalnoj?
- Moţe.
Dok je nije bilo, uklonila sam svaki prst desne šake u visini prvog interfalangealnog zgloba. Kad se vratila, odloţila sam otpiljene prste u otopinu i ostavila ih sa strane da se namaču.
- Mogu li na kratko zbrisati? Moram provjeriti smrtni slučaj na nekom gradilištu. Kad otisci budu spremni, daj ih tehničaru, a on će ih proslijediti Gulletu.
- Nema problema.
Pregled kostura bio je manje-više jednostavan i osim dosadnog rezanja i guljenja tkiva, uvelike nalik subotnjoj obdukciji posmrtnih ostataka nepoznate ţrtve s Deweesa.
Kraljeţnicu je bilo najteţe rastaviti u sastavne dijelove. Dok se natapala, započela sam s kostima koje se više nisu grčevito drţale tkiva.
Lubanja i oblik zdjelice ukazivali su da je u pitanju muškarac; zubalo, rebra i pubične simfize da mu je između trideset pet i pedeset godina, a građa lubanje i lica da je europskog podrijetla.
Još jedan bijelac u četrdesetima.
No, bila je to jedina fizička sličnost.
Dok je tip s otoka bio visok, u slučaju obješenog duljina kostiju noge ukazivala je na visinu od svega stotinu šezdeset i sedam do stotinu sedamdeset i dva centimetra.
Dok je prvi imao plavu, ovaj je imao kratku, smeđu i kovrčavu kosu. Za razliku od onog s otoka, tip iz šume nije imao plombe. Štoviše, nedostajala su mu tri gornja kutnjaka i jedan gornji pretkutnjak. Donji zubi još uvijek su bili tajna, jer donja čeljust nije pronađena. Mrlje s bočne strane jezika ukazivale su pak da je bio strastveni pušač.
77 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
77
Ĉim sam utvrdila osnovna obiljeţja, bacila sam se u potragu za netipičnim promjenama na kostima. Kao obično, traţila sam urođene mane, promjene na kostima uvjetovane repetitivnim pokretima, zacijeljene ozljede, dokaze zdravstvenih problema.
Tip sa stabla otrpio je prijelom desne fibule, jagodičnih kosti i neku vrstu ozljede lijeve ramene lopatice. Sve su frakture, doduše, zacijelile. Rendgenske snimke ukazivale su na abnormalnu zatamnjenost lijeve ključne kosti i mogućnost još jedne stare frakture.
Nije bio krupan, ali je očigledno bio pravi borac. I dobro
zacjeljivao. Ispravljajući se zavrtjela sam ramenima i potom glavom. Osjećala sam bol u leđima kao da sam imala okršaj s Panthersima.
Bacila sam pogled prema zidnom satu. Ĉetiri i četrdeset pet. Vrijeme da provjerim prste!
Tkivo je u međuvremenu omekšalo. Upotrijebivši sitnu špricu, ubrizgala sam otopinu pod koţne jastučiće i jagodice su se izdigle. Svaku sam premazala alkoholom, obrisala je, premazala tintom i uzela otiske. I svaki je bio manje-više jasan.
Pozvala sam tehničara. On ih je pokupio, a ja se vratila kostima. Postmortalna oštećenja pronašla sam na donjem dijelu nogu. Tragovi ugriza i odlamanja na kostima, kao i prisutnost malih, kruţnih ubodnih rana ukazivali su na pse.
Nisam pronašla dokaz perimortalnih ozljeda, ništa što bi ukazalo da je smrt proizašla iz ičega drugog do li očiglednog: gušenja zbog kompresije na vratne strukture. Laičkim rječnikom, zbog vješanja.
Emma je nazvala u sedam. Podnijela sam joj izvješće. Odvratila je da ubrzo namjerava navratiti do šerifova ureda kako bi Gulletu »potekle sline«. Doslovce tim riječima.
Kako sam se odmah prisjetila vlastite gladi, odjurila sam u kafeteriju i nakon što sam se obilato počastila presuhim lazanjama i prezačinjenom salatom, vratila u obdukcijsku salu.
Iako su neki segmenti još uvijek bili nedovoljno natopljeni, bila sam u mogućnosti osloboditi veći dio kraljeţnice od natrulih mišića. Ostavljajući jedan tvrdoglavi komad da se natapa, netom oslobođene cervikalne i torakalne kralješke odloţila sam na pladanj zajedno s dva vratna kralješka, koje sam izdvojila iz baze lubanje.
78 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
78
Prebacivši se za mikroskop, započela sam s C-l, a onda polako krenula na dolje. Nisam naišla na iznenađenja, sve dok nisam stigla do C-6. A tad se subotnje otkriće ponovilo.
Trup kralješka. Luk. Transverzalni procesusi s malenim otvorima za prolaz kranijalnih ţila. Na lijevo nepotpuna fraktura. Isfokusirala sam okular i namjestila osvjetljenje. Nema sumnje.
Gotovo nezamjetna pukotina širila se preko lijevog transverzalnog procesusa od suprotnih strana foramena. Istovjetnog oblika kao i na kosturu s otoka. Nepotpuna fraktura kralješka i nepostojanje koštane reakcije ukazivali su da je riječ o posljedici primjene sile na svjeţu kost, što znači da je i ta ozljeda zadobivena oko trenutka smrti.
Ali kako?
C-6. Donji dio vrata. Prenisko kako bi bila posljedica vješanja. Iako je glava otpala, najvjerojatnije zato što su strvinari čupali i trgali komade tijela, omča je ostala zakopavši se između C-3 i C-4 kraljeţaka.
Moţda posljedica iznenadnog trzaja, kad je skočio s grane? Ali kako se uopće popeo na nju? Zar se uzverao uz stablo visine dva metra? Moţda. Sklopivši oči, prisjetila sam se tijela kako visi. Ĉvor se nalazio na potiljku, a ne bočno. Ne, to se nije poklapalo s frakturama. Ne smijem zaboraviti pogledati fotografije poprišta koje je Millerova uslikala!
Moţe li vješanje pojasniti vratne ozljede ţrtve s otoka Dewees? Je li i on počinio samoubojstvo?
Moţda. Ali si zato nikako nije iskopao grob.
Je li Emma na pravom tragu? Što ako se tip s otoka ubio, a onda su ga prijatelj ili članovi obitelji zakopali? Zašto? Iz srama? Kako bi izbjegli troškove pogreba? Iz straha da im moţda osiguranje neće isplatiti policu? Nije se činilo vjerojatnim. Puno godina mora proći prije nego se nestalu osobu sluţbeno proglasi mrtvom.
A što ako se ispostavi da je slučaj s otoka Dewees samo neprimjereno odlaganje ljudskog trupla?
Proletjela sam alternativna pojašnjenja za jednostrane vratne ozljede koje sam zamijetila na tipu sa stabla - ista ona koja sam razmotrila za tipa s otoka.
Pad? Davljenje? Trzajna ozljeda? Udarac u glavu?
Ništa nije imalo smisla, s obzirom na tip frakture i njezin poloţaj.
Još uvijek sam razbijala glavu, kad je Emma upala u prostoriju.
- Imamo ga!
Okrenula sam se od mikroskopa.
79 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
79
Zavitlala je računalnim ispisom prema kosturu. - Gullet je provjerio otiske u AFIS-u. - AutomatedFingerprint Identification System16. - I tip je odmah izašao na vidjelo!
Ĉim je izgovorila ime, u potpunosti sam zaboravila na spomenute frakture kraljeţaka.
16AFIS ili Automated Fingerprint Identification System (engl.) - Sustav automatske identifikacije pomoću otisaka prstiju.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

9Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:41 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
12.
Noble Cruikshank. - Boţe dragi... Ako ju je i iznenadila moja reakcija, nije mi to dala na znanje.
- Riječ je o umirovljenom policajcu iz PU Charlotte-Mecklenburg, ali nije zato u AFIS-u. Njihovim se novacima uzimaju otisci na akademiji i čuvaju unutar kuće, a Cruikshank je bio uhićen devedeset i druge zbog voţnje u pijanom stanju. Zato su njegovi uneseni.
- Sigurna si da je to on? - Pitanje je bilo neumjesno, jer sam znala što će mi reći.
- Devedeset posto podudarnosti.
Preuzela sam ispis i pročitala Cruikshankove karakteristike. Muškarac. Bijelac. Stotinu šezdeset i sedam centimetara visine. Dobna starost — četrdeset i sedam. Moj se profil očigledno podudarao, a stanje trupla odgovaralo dvomjesečnoj izloţenosti na otvorenom. Naravno da je to on. Noble Cruikshank! Flynnov nestali detektiv!
Proučila sam fotku. Iako je bila zrnata i crno-bijela, jasno sam ga mogla vidjeti. Kozičav ten, orlovski nos, kosa začešljana unatrag, kovrčava na vrhovima. Obrazi su mu se ovjesili i vjerojatno nije imao dovoljno kilograma. Ipak, sudeći po licu, u pitanju je bio pravi mačo tip.
- Noble Cruikshank... Tako mi svega!
- Poznaješ ga?
- Ne osobno. Izbačen je iz policije devedeset i četvrte, jer se previše druţio s viskijem. Nastavio je raditi kao privatni istraţitelj, kad je nestao posljednjeg oţujka.
- A upućena si u to jer...?
- Sjećaš se Petea?
- Tvojeg supruga?
80 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
80
- Otuđenog supruga. Angaţiran je da provjeri financijske aktivnosti GMC-a i sazna gdje se nalazi klijentova nestala kćer, koja je radila za njih. Prije nego je unajmio Petea, Buck Flynn je unajmio Cruikshanka, koji je nestao tijekom istrage.
- Pete je odvjetnik.
- Tako sam i ja reagirala, ali je Latvijac podrijetlom, a Flynnova majka je također Latvijka. Što znači da mu vjeruje, jer je pripadnik klana.
- Flynnova je mala nestala?
- Po svoj prilici. Cruikshankova je specijalnost pronalaţenje nestalih osoba, a operira na području Charlestona i Charlotte. Helene Flynn, to mu je kći, bila je članica GMC-a, čiji je najveći sponzor bio upravo njezin otac Buck.
- Aubrey Herron je krasan primjerak. Flynna nije spopala radoznalost kad je istraţitelj prestao izvještavati?
- Navodno se Cruikshank već znao bacati na pijanke.
- Unajmio je pijanduru?
- Saznao je to tek nakon što ga je unajmio. Pronašao ga je na Internetu. Nakon čega je i pao odabir baltičkog genoma.
Emma je izgovorila pitanje koje sam si i sama postavljala.
- Otkud onda Cruikshanku Pinckneyjev novčanik?
- Pronašao ga je?
- Moţda ukrao?
- Ili dobio od nekoga tko ga je pronašao ili ukrao?
- Pinckneyje rekao da je novčanik izgubio u veljači ili oţujku, negdje u doba kad se Cruikshank ubio.
- Vjerojatno.
- Vjerojatno. Moţda je netko naletio na tijelo kako visi u šumi i jednostavno mu utrapio novčanik.
- Zašto?
- Neslana šala?
- U tom slučaju, poprilično morbidan smisao za humor.
- Moţda kako bi se stvorila konfuzija kad nastupi trenutak identifikacije pokojnika?
- Novčanik se nalazio u dţepu jakne, zar ne? Što ako ju je Cruikshank posudio, pronašao, ili zdrpio ne znajući da je unutra? Je li Pinckney rekao da je izgubio jaknu?
Odmahnula je.
- I zašto Cruikshank nije imao osobnih stvari sa sobom?
81 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
81
- Pravi samoubojice rijetko kad ih nose. — Zamislila se na trenutak. - Ali zašto u šumi Francis Marion? I kako je uopće dospio tamo?
- Oštroumna pitanja, gospođo mrtvozornice. Međutim, ni ona ni ja nismo mogle pruţiti oštroumne odgovore.
Podigla sam AFIS-ov ispis. - Mogu li ovo zadrţati?
- To i jest tvoj primjerak. - Kad sam odloţila papir na pult, nadodala je: -Znači, tvoj se gospodin Cruikshank objesio...
- Peteov gospodin Cruikshank - ispravila sam je. -Je li Pete ovdje u Charlestonu?
- O, da.
Podigla je obrvu.
Ja sam pak zakolutala očima.
Bilo je blizu devet, kad sam se vratila u »Bespuće«. Dva kuhinjska pulta bila su prekrivena breskvama i rajčicama. Utorak. Pretpostavila sam da je otkrio trţnicu Mount Pleasanta.
Zatekla sam ga u radnoj sobi kako s Boydom gleda baseball utakmicu. Twinsi su prašili njegove omiljene White Soxe s 10 prema 4. Soxi su mu bili omiljeni u mladenačkoj dobi i kad su svoju »farmu«, odnosno tim iz niţe lige, premjestili u Charlotteu, ponovno su ga oborili s nogu.
- Cruikshank je mrtav — dobacila sam.
Uspravio se i zagledao u mene. Boyd je zadrţao pogled na polupraznoj zdjeli kokica.
- Sereš!
- Objesio se.
- Sigurna si da je on u pitanju?
- Devedeset posto podudarnosti po AFIS-u. Pomaknuo je jastuk, pa sam se spustila do njega na kauč. Dok sam mu opisivala avanture s Pinckneyjem i potom s tipom u šumi, Boyd se mic po mic primicao kokicama.
- Kako se Cruikshank dočepao novčanika?
- Tko zna.
- Emma namjerava ponovno na samo porazgovarati s Pinckneyjem?
- Sigurna sam da će to učiniti.
Gledajući Petea, Boyd je nagnuo glavu na stranu i jezikom lagano dodirnuo kokice. Pete je premjestio posudu na stol iza naših glava. Gajeći optimizam Boyd je odmah skočio na kauč i svom se teţinom oslonio o moj bok. Odsutno sam mu protrljala uho.
- Nema sumnje da se Cruikshank doista ubio?
82 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
82
Zastala sam prisjetivši se kako se ni Emma ni ja nismo mogle dosjetiti oštroumnih odgovora. Kao ni pojašnjenja za šesti
cervikalni kraljeţak. Ni u tipa s otoka, ni u njega.
- Što je?
- Vjerojatno ništa.
Strusio je posljednji gutljaj Heinekena, odloţio bocu i pokazao da je spreman saslušati me.
Opisala sam mu necjelovitu frakturu lijevog transverzalnog procesusa kralješka.
- Zašto je to tako čudno?
- Ozljeda nije u skladu s vješanjem, posebice s obzirom na činjenicu da se omča nalazila otpozadi, a ne sa strane. Ali nije samo to u pitanju. Kostur pronađen na otoku Dewees posjeduje identičnu frakturu na istom mjestu.
- I u čemu je problem?
- Nikad još nisam vidjela takav oblik ozljede, a uspjela sam naletjeti čak na dva slučaja u tjedan dana. Tebi to nije sumnjivo?
- Imaš li pojašnjenje?
- Imam ih nekoliko, ali nijedno nije uvjerljivo.
- Neodlučnost je ključ fleksibilnosti.
Boyd mi je spustio njušku na rame, nekoliko centimetara od kokica. Lagano sam ga odmaknula u stranu. Spustio mi se preko krila.
- Kako je tebi prošao dan?
- Nije li ovo super? - nacerio se. - Kao da smo u braku.
- Bili smo. I nije bilo super. -Još smo uvijek u braku.
Lagano sam gurnula Boyda. Prešao nam je preko krila i stisnuo se uz Petea. Odlučila sam ustati.
- O. K. Stani - Pete je izbacio ruke u zrak. - Malo sam čeprkao po Crkvi... Vratila sam se na kauč. - Jesi li porazgovarao s Herronom?
Odmahnuo je glavom. - Samo sam isipao bujicu zastrašujućih riječi. Parnica. Loše gospodarenje dobrotvornim sredstvima. Ogulit ću vas do koţe.
- Sablasno.
- Znam. Imam ugovoren sastanak s njim u četvrtak u jutro. U tom trenutku oglasio mi se mobitel. Bacila sam pogled na
zaslon. Emma.
- Gullet je otkrio na kojoj je adresi Cruikshank odsjeo u neposrednoj blizini
83 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
83
Calhouna, nedaleko od kompleksa Medicinskog fakulteta. Navratio je, uspio gazdu odvojiti od DVD izdanja Rockya i saznati da je Cruikshank plaćao najamninu oko dvije godine, ali nije zakoračio u stan od oţujka. Gazda se zove Harold Parrot. Tip je pravi humanitarac. Kad je Cruikshank bio trideset dana u zaostatku s plaćanjem najamnine, ubacio mu je stvari u kartonske kutije, promijenio brave i reciklirao stan.
- Što se dogodilo s kutijama?
Upitno je podigao obrve i nijemo izgovorio »Cruikshank«. Kimnula sam.
- Naslagao ih je u podrum. Pretpostavio je da je Cruikshank zbrisao, ali nije ţelio ikakve probleme za slučaj da se vrati i zatraţi ih. Gullet je stekao dojam da mu je Cruikshank utjerao strah u kosti. Sutra ujutro Gullet i ja ponovno idemo tamo, pa sam te htjela upitati bi li nam se moţda htjela pridruţiti.
- Gdje?
Iščitala mi je adresu. Zapisala sam je.
- Kada?
Pete si je zabo prst u prsa.
- U devet.
- Hoćemo li se tamo naći?
- Super.
Pete se još nekoliko puta oštro nabo prstom u prsa.
- Moţe li nam se i Pete pridruţiti?
- Bit će zabavno.
Dan je loše započeo i jednostavno svakog trenutka bivao sve gori. Emma je nazvala netom nakon osam kako bi me izvijestila da je provela mučnu noć. Bismo li se Pete i ja mogli sami naći s Gulletom? Pojasnila mu je da sam sluţbeno uključena u spomenuti slučaj kao konzultant i zatraţila suradnju njegovog ureda.
Prepoznala sam gorčinu u njezinom glasu i znala koliko je košta priznati, kao prijateljicu, da je tijelo iznevjeruje. Rekla sam joj da će sve biti u redu, i da ću joj se javiti čim se pokupimo.
Pete je sklapao mobitel, kad sam ušla u kuhinju. Ĉuo se s Flynnom. Iako zbunjen nastalim okolnostima, bilo mu je drago čuti da je Cruikshank konačno lociran. Još mu je ugodnije bilo čuti za predstojeći sastanak s Herronom i mogućnost da se dočepa nekih odgovora.
Potom je nazvao frenda u PU Charlotte-Mecklenburg, koji nije ostao iznenađen saznavši za smrt bivšeg kolege. Poznavao ga je
84 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
84
dok je radio kao policijski istraţitelj i prema njegovim saznanjima, Cruikshank je već tada bio na rubu suicida.
Gulletov explorer bio je parkiran uz rubnik, kad smo skrenuli iz Ulice Calhoun u slijepu, pokrajnju ulicu, nekoć zelenu rezidencijalnu, čiji je opojni šarm oleandra i bazge odavno ubila moderna rekonstrukcija. Poslovni uredi i trgovački centri bili su se do veličanstvenih, elegantnih zdanja, koja su se jedva
jedvice drţala u komadu još od doba Konfederacije.
Emmina adresa dovela nas je do jednog takvog preţivjelog primjerka otprije Građanskog rata s arhetipskom arhitekturom Charlestona: usko s prednje strane, ali uvučeno, s bočnim verandama u prizemlju i na katu.
Pete i ja smo izašli i krenuli stazom. Iako temperatura nije porasla zbog naoblake, zrak je bio vlaţan i za nekoliko sekundi i odjeća mi se prilijepila za koţu.
Pribliţavajući se zdanju osmotrila sam pojedinosti. Natrulo drvo, izblijedjela boja, više ukrasa nego Brightonov Royal Pavilion i bogato ukrašena pločica iznad ulaznih vrata s natpisom: MAGNOLIA MANOR17. Doduše, nigdje nije bilo ni magnolija, ni ikakvog cvijeća. U dvorištu sa strane tek šipraţje obmotano japanskim kudzuom.
Prednja su vrata bila otključana i ušavši, Pete i ja smo tekuću toplinu zamijenili nešto svjeţijom verzijom.
Nekoć elegantni foaje sad je sluţio kao predvorje, a bio je ispunjen ograđenim stubištem, zidnim svjetiljkama i stropnim lusterima. Rijetki primjerci pokućstva odisali su šarmom zubne ordinacije: laminatom obloţen drveni bife; vinilni kauč; umjetna biljka; plastificirani tepison; plastični koš za smeće ispunjen odbačenim oglasima.
Dva niza pločica s prezimenima ukazivali su da je zdanje podijeljeno u šest stanova. Ispod i na desno od zvona rukom ispisana kartica s brojem upravitelja. Nazvala sam. Parrot se javio na treće zvono. Predstavila sam se. Rekao je da se on i Gullet nalaze u podrumu, i pojasnio da moram proći glavnim hodnikom do straţnjeg dijela kuće. Stube me čekaju iza vrata s lijeve strane. Ukazala sam Peteu da me slijedi. Zatekli smo podrumska vrata širom rastvorena. Cruikshank nije odabrao ovo prastaro zdanje zbog sigurnosnog sustava — potiho sam dobacila.
Privukao ga je ultramoderan unutarnji dizajn — obrecnuo se.
Načula sam Gulleta i Parrota kako razgovaraju u podnoţju.
85 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
85
-A ime — Pete je nadodao. — I ime ima određeni šarm!
Dok smo se spuštali stubama, temperatura se obrušila za najmanje nekoliko stupnjeva, a pri dnu zrak odisao desetljećima starom plijesni. Nisam znala kako disati. Na usta ili nos.
Podrum je bio kakav sam očekivala da će biti. Zemljani pod. Nizak strop. Cigleni zidovi s razmrvljenim cementom. Nekoliko ustupaka dvadesetom stoljeću podrazumijevali su prastaru perilicu rublja i sušilicu, grijač vode, te slabe ţarulje na ogoljenim ţicama.
Svugdje nagomilan otpad. Hrpe novina. Drveni sanduci. Razbijene svjetiljke. Vrtne alatke. Mjedeno uzglavlje kreveta.
Gullet i Parrot nalazili su se na drugom kraju prostorije, a otvorena kartonska kutija na klupici između njih. Gullet je drţao svijetlosmeđu omotnicu u jednoj ruci, a drugom pregledavao njezin sadrţaj. Obojica su se okrenula čuvši naše korake.
- Ĉini se da ste stalni izaslanik naše mrtvozornice — Gullet, pravi majstor ugodnog ćaskanja. — Što meni ne smeta, sve dok znate tko je nadleţan za što.
- Naravno. - Predstavila sam Petea, i iznijela najkraće moguće pojašnjenje njegova zanimanja za Parrotovog bivšeg najmodavca.
- Vaš gosp. Cruikshank je bio jako zaposlen frajer, gospodine odvjetniče.
- Nisam izravno povezan s njim...
Presjekao ga je. - Tip se ubio u mojem gradu, što znači da je moj problem. Slobodno se pridruţite doktorici, ali padne li vam na pamet baciti se freelancing, bolje vam je da odustanete. Pete nije ništa odvratio.
- Gđica Rousseau kaţe da traţite mladu damu po imenu Helene Flynn. -Uobičajeno ravnodušan ton.
- Tako je — Pete je odvratio.
- Mogu li znati zašto?
- Otac joj je zabrinut, jer mu se ne javlja.
- A kad je pronađete... ?
- Izvijestit ću tatu.
Gullet ga je toliko dugo promatrao da sam pomislila da će mu zapovijediti da se spakira.
- U tome nema ničeg lošeg. Da je meni dijete nestalo, i ja bih htio znati gdje se nalazi.
Zatvorio je omotnicu i mahnuo njome.
- Fascinantno štivo!
86 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
86
13.
Preokrenuo je dosje kako bismo mogli vidjeti rukom ispisano ime na označivaču. Helene Flynn. Datum se poklapao s danom kad je Flynn uspostavio kontakt s Cruikshankom.
Predajući fascikl Peteu, vratio se kartonskoj kutiji i nastavio prekopavati, izvukao još jedan, pročitao što piše na njemu, i vratio ga među ostale.
Pete je na brzinu pregledao sadrţaj dosjea o Flynnovoj kćeri.
Osmotrila sam Parrota. Stariji crnac sa zalizanom kosom i razdjeljkom s bočne strane glave. Nat King Cole u potkošulji širokih naramenica. Bio je napet, gotovo kao da iščekuje udarac u trbuh.
Nakon što je Gullet nasumce izvukao još nekoliko dosjea, konačno se okrenuo prema njemu.
- Vi ste spakirali sve kutije?
- Ne ove s dosjeima. One su u stanju u kakvom ih je Cruikshank ostavio. Ja sam sredio one tamo. - Ukazao je na gomilu velikih kutija.
- Pokupili ste svu njegovu imovinu, zar ne, gospodine Parrot? Ništa nije završilo na krivom mjestu, ili se izgubilo, ili nešto u tom smislu?
- Naravno da ne. - Oči su mu skočile s Gulleta na mene, a onda se zalijepile za pod. - Nisam napravio nikakav popis, ako na to ciljate. Jednostavno sam spakirao stvari.
- A-ha. - Gullet ga je ošinuo pogledom.
Tip je rukom prešao po tjemenu. Nijedna vlas nije se pomaknula. Kosa mu je bila glazirana poput krafne.
Uslijedilo je nekoliko sekundi tišine. Pa cijela minuta. Negdje izvan vidokruga moglo se čuti curkanje slavine.
Parrot je ponovno prešao rukom po tjemenu. Pa prekriţio ruke. Pa ih spustio. Šerifove oči netremice su ga promatrale.
Na posljetku je prekinuo tišinu. - Neće vam smetati ako preuzmem i zadrţim stvari gospodina Cruikshanka, zar ne?
- Nije li vam potreban nalog ili nekakav dokument? Nijedno mišićno vlakno nije zatitralo na Gulletovom licu.
Parrotove ruke poletjele su u zrak. - O. K! O. K! Nema problema, šerife. Samo ţelim poštovati zakon. Znate, prava najmodavaca i takve stvari... Bilo je sveukupno osam kutija. Uzela sam manju s dosjeima, a Pete i Gullet krenuli noseći po dvije velike. Pri drugom odlasku u podrum nazvala sam Emmu iz explorera. Iako
87 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
87
je zvučala bolje, glas joj je još uvijek bio slabašan. Izvijestila sam je da smo na putu u šerifov ured. Zahvalila mi je i zamolila da je nastavim izvještavati.
Dvadeset minuta nakon što smo napustili zdanje, skrenuli smo za Gulletom na parkiralište njegova ureda, koji se smjestio u
niskokatnici od štuke i cigle na Pinehaven Driveu u Sjevernom Charlestonu. U dva puta prenijeli smo kutije u malu
konferencijsku salu.
Dok je Gullet razgovarao s gradskom policijom Charlestona, Pete i ja smo započeli s Cruikshankovim stvarima. On je uzeo dosje o Flynnovoj, a ja se bacila na velike kutije.
U prvoj su bili ručnici i toaletne potrepštine, zubna pasta, plastični brijači, pjena za brijanje, šampon, puder za noge.
U drugoj kuhinjske potrepštine, plastične šalice i tanjuri, nekoliko čaša, jeftino posuđe.
Treća kutija sadrţavala je klopu. FrostedFlakes. Fruit Loops. Pakiranja špageta i makarona. Limenke Campbellove juhe. Preprţen grah. Beenie Weenies.
- Tip i nije bio gurman - dobacila sam zatvarajući je. Usredotočivši se na dosje, Pete je samo progunđao.
Kutija broj četiri sadrţavala je alarm-sat, posteljinu i pokrivače. Kutija broj pet bila je nakrcana jastucima.
Kutija broj šest odjećom.
-Jesi našla što god? - dobacio je pišući zabilješke.
- Puno ruţnih košulja.
- Da? - Zapravo me uopće nije čuo.
- Volio je smeđu.
- Mm. - Nešto je zapisao, a onda to prekriţio.
- I kupaće kostime Dale Evans. Njih je teško nabaviti danas.
- Mm.
- I haltere.
Glava mu se trznula. - Što?
Pokazala sam mu smeđu radničku košulju.
- Za krepat' si od smijeha, slatkice. -Jesi li saznao što korisno?
- Koristio je neku vrstu stenografije.
Prešavši prostoriju bacila sam pogled prema jednoj stranici. Bilješke su se sastojale od kombinacija brojeva, slova, i kratkih rečenica.
20/2
LM Kl
9-6 K 6-2 AB Kl-8-4
88 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
88
CD K l-9-4 n.o.
ne Bez
F 23 u/i
21/2 LM Kl 2-4 Oks.
K7-2
AB Kl 8-5
CD Kl 8-1
???
Bez F 31 u/i 22/2 LM Ne Kl
???
AB Kl 8-4 CD Kl 12-4 Bez F
Kl 9-6
28 u/27 i
a zatim snimkr! Fotke
- Vjerojatno datumi - rekla sam ukazujući na prvi red svakog upisa. - Dvadeseti veljače, dvadeset prvi veljače, i tako dalje.
- Rejewski je nula u usporedbi s tobom, mala - nasmiješio se. Pričekala sam pojašnjenje.
- Enigma? Odmahnula sam glavom.
- Tijekom Drugog svjetskog rata Nijemci su upotrijebili Enigmu, elektromehanički stroj za kodiranje na bazi rotora. Rejewski je razbio kod primjenom matematičkih metoda.
- Sretno ti bilo, latvijski mudracu. - Vratila sam se kutijama. I u pretposljednjoj došla do otkrića.
Sadrţaj kutije broj sedam podrazumijevao je stvari za radni stol ili radnu površinu. Paketi papira. Omotnice. Prazni notesi. Kemijske. Škare. Samoljepljiva vrpca. Aparatić za klamanje. Spojnice za papir. Gumice za vezanje. Klamerice. Kutija CD-a.
Uklonivši vanjsko kućište, oslobodila sam diskove od središnjeg drţača. Šest CD-a. Provjerila sam svaki natpis. Pet praznih, jedan s nasnimljenim podacima. I osjetila nalet adrenalina.
Crnim je markerom bilo ispisano ime Helene Flynn. Nalet adrenalina lagano se povukao. Zašto? Razočaranje? Što sam očekivala pročitati? »Neoznačen grob na otoku Dewees«?
- Pete.
- Mm...
- Pete!
Odmah je podigao glavu. Pruţila sam mu CD.
Namrštio se. No, baš kad mi se spremao odgovoriti, Gullet se pojavio. I njemu sam pokazala CD.
- Imate li računalo na kojemu bismo mogli ovo pogledati?
89 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
89
- Za mnom.
Odvevši nas u svoj ured, spustio se u koţni naslonjač za radnim stolom, tek nekoliko centimetara manjem od košarkaškog terena. Nakon što je otipkao nekoliko komandi, izbacio je ruku i predala sam mu CD. Ponovno je nešto utipkao.
Računalo je zabrujalo učitavajući disk. Odabrao je još nekoliko tipki, a onda nas pozvao da mu se pridruţimo.
Pete i ja smo zaobišli stol i zagledali mu se preko ramena. Ekran je bio prekriven sitnim kvadratićima: dokumentima u JPEG formatu. Dvaput je kliknuo na prvi i slika je prekrila ekran.
Ciglena dvokatnica s vratima u sredini i panoramskim prozorima s obje strane. Ni na vratima ni na oknima nije bilo slova, niti ikakvih simbola. Nije bilo ni uličnih naziva, ni prometnih znakova, bilo čega što bi nam moglo pomoći pri lociranju zgrade. Unutrašnjost je bila nedostupna zbog spuštenih venecijanera.
- Minimalna dubinska oštrina - odvratila sam. - Poprilično zrnato. Zacijelo fotografirano s udaljenosti sa zoom-objektivom.
- Oko sokolovo - Pete je dobacio.
- Prepoznajete četvrt? - upitala sam Gulleta.
- Nije Rainbow Row, u to sam siguran, ali mogla bi biti bilo koja.
Idućih nekoliko slika prikazivalo je isto zdanje, ali iz različitih perspektiva. No, ni na jednoj nije se mogla vidjeti susjedna zgrada ili prepoznatljiva znamenitost.
- Otvorite ovu - dobacila sam ukazujući na sliku s muškarcem na izlazu iz zgrade.
Gullet je otvorio dokument.
Bio je tamnokos, prosječne visine, ali zdepaste građe, i nosio šal i kabanicu zavezanu pojasom. Nije gledao u fotoaparat, niti ga je bio svjestan. Na idućoj slici ugledali smo drugog muškarca kako izlazi. I on je bio tamnokos, ali viši i mišićaviji, vjerojatno i mlađi. Nosio je traperice i vjetrovku. Ni on nije gledao u fotoaparat.
Na idućoj fotki pojavila se ţena. Crnkinja. S plavom kosom. Krupna. Ogromna. CD je sadrţavao sveukupno četrdeset i dvije slike. Osim prvih nekolicinu, na svakoj je bilo moguće vidjeti nekoga kako ulazi u ciglenu zgradu ili izlazi iz nje. Klinac s rukom u povoju. Starac sa šeširom. Ţena s bebom zavezanom za prsa.
- Promijenite perspektivu - predloţila sam ukazujući na ikonu na alatnoj traci.
Gullet je pritisnuo strelicu na desno od sitnog plavog ekrana i zastao oklijevajući.
90 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
90
- Detaljni pogled - instruirala sam ga ne ţeleći zvučati nametljivo. Dvaput je kliknuo na posljednju opciju i ekran se pretvorio u stupce podataka. Ĉetvrti stupac ponudio je datume i točno vrijeme za svaki JPEG dokument. Pete je iznio očiglednu činjenicu: - Sve su fotografirane četvrtog oţujka, između osam ujutro i četiri poslijepodne.
- Vruća linija s Rejewskim? - odvratila sam u bradu. Latvijski se mudrac nije obazreo na sprdnju.
Gullet se vratio na thumbnail view i otvorio prvu sliku. — Znači, Cruikshank je još uvijek bio ţiv četvrtog oţujka. - Monotonim glasom. - I nadgledao je kuću.
- Ili je to netko drugi činio, pa mu je predao CD.
- Ali na posljetku to i nije bitno, jer se tip ubio. - Upitno me pogledao preko ramena. - Riječ je o samoubojstvu, zar ne?
- Uzrok smrti je... - pokušala sam pronaći pravu riječ — ... sloţen. Naglo se okrenuo i zagledao u mene. Pete se bedrom naslonio na komodu. Meni je preostao pod.
Opisala sam ozljedu na Cruikshankovom šestom cervikalnom kralješku. Saslušao me bez prekida. Potom sam mu pojasnila da je istovjetna ozljeda pronađena i na kosturu koji smo Emma i ja iskopale na otoku Dewees.
- U oba slučaju u pitanju je bijelac u četrdesetima - zaključio je, ne toliko uzbuđenim koliko zainteresiranim tonom.
Kimnula sam.
- Moţda je u pitanju slučajnost.
- Moţda. - Ali nevjerojatne li slučajnosti!
Ponovno se okrenuo prema zaslonu računala. - Ako Cruikshank nije digao ruku na sebe, onda se postavlja pitanje tko mu je pomogao? I zašto? I kakva je vaţnost ove lokacije na fotkama?
- Moţda je lokacija posve slučajna - predloţila sam. — Moţda je objekt zanimanja netko od ljudi.
- Samo je jedan CD označen - Pete je dobacio. - I nosi ime Helene Flynn.
- Provjerimo preostale - odvratila sam. Što smo i učinili, ali svi su bili prazni.
- Pretraţili ste sve kutije? - Gullet. —Još je jedna preostala. Ponovno smo se vratili u konferencijsku salu. Posljednja kutija nekoć je sadrţavala staklenke Hellman'sove majoneze. Pete i Gullet su me promatrali kako je rastvaram.
Knjige. Uokvirene fotke. Album. Trofej. Policijske uspomene.
Nije bilo CD-a.
91 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
91
- Vratimo se nekoliko koraka unatrag - Gullet je dobacio, kad sam zatvorila kutiju. - Moţda je Cruikshank nadgledao zgradu, a moţda je to činio netko drugi. No, ako je u pitanju netko drugi, tko i zašto? I zašto se Cruikshank zainteresirao za fotke?
- I kako ih se dočepao? - nadovezao se Pete. Zamislila sam se na trenutak.
- Postoji nekoliko mogućnosti. - Nabrojala sam ih na prste.
-Jedan: Cruikshank je sam sve fotografirao.
-Dva: Netko mu je dao CD.
- Tri: Netko mu je predao čipkarticu ili smartkarticu fotoaparata. -Ĉetiri: Elektronskim se putem domogao fotki.
- Dakle, nemamo pojma - Pete je zaključio.
- Ali zato raspolaţemo jednom vaţnom činjenicom. Obojica su me pogledala.
- Kako bi skinuo slike s fotoaparata, smartkartice ili web sitea; zaprimio e-mail, snimio dokumente na CD, ili pogledao slike na CD-u...
Prozborili su u glas:
- Cruikshank je morao imati računalo!
- Rekla bih da je to i te kako vjerojatno. Moţda čak i digitalni fotoaparat. Gulletove oči stisnule su se od bijesa. A moţda mi se samo učinilo.
- Vrijeme je da ponovno posjetim dragog gospodina Parrota.
Ukazala sam na dosjee i kutiju broj osam. — Moţemo li ovo u međuvremenu uzeti?
Zakačio je palac za pojas i izbacio donju usnicu. Dok su sekunde protjecale, nisam znala ne obazire li se na moju zamolbu ili je razmatra. Potom si je popravio hlače i duboko izdahnuo.
- Ĉinjenica je da mi nedostaje zamjenik, a gđica Rousseau vjeruje vam toliko da vas je uposlila, pa pretpostavljam da ne moţe biti na štetu ako pročeprkate. Samo ne zaboravite svaki predmet zabiljeţiti i označiti, i potpisati da ste sve preuzeli. I ne zaboravite na mjere opreza. - Nije dovršio upozorenje. No, nije bilo potrebe reći očigledno.
Ulazili smo u Mount Pleasant kad mi se oglasio mobitel. Pete je vozio. Iskopala sam ga iz torbice. Na zaslonu me dočekao nepoznat, lokalni broj. Odlučila sam ne odgovoriti na poziv, a onda promijenila mišljenje. Što ako ima veze s Emmom?
No, trebala sam se drţati prvotnog instinkta.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

10Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:43 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
14.
Kako je, doktorice? Bila mi je potrebna nanosekunda kako bili prepoznala glas. Gospodin Plankton!
- Otkud vam broj?
- Dobar sam, zar ne?
- Ne dajem intervjue, gospodine Winborne.
-Jeste li pročitali moj članak u Post and Courier? Onaj o kosturu s Deweesa? Nisam ništa odvratila.
- Urednica je totalno prolupala. Dala mi je zeleno svjetlo za nastavak! Ponovno nisam ništa odvratila.
- Stoga imam nekoliko pitanja...
Odlučila sam se za čelični ton kojim se sluţe policajci i carinici. - NE DAJEM
INTERVJUE.
- Potrajat će minuticu!
- Ne. — Neumoljivo.
- U vašem je interesu da...
- Prekinut ću vezu. Nemojte mi se ponovno javiti.
- Savjetujem vas da to ne činite.
- Još uvijek imate onaj Nikonov aparat, gospodine Winborne?
- Naravno.
- Onda ja vas savjetujem da si ga ugurate u...
- Znam za tijelo koje ste skinuli u šumi. Bilo je to dovoljno da stanem.
- Tip se zove Noble Cruikshank i radio je za policiju Charlotte. Ima krticu!
- Otkud vam ta informacija? - odvratila sam ledenim tonom.
- Doktorice... - Laţno razočaranje u glasu. - Dobro znate da imam povjerljive izvore. Ali mi činjenice drţe vodu, zar ne?
- Ne namjeravam išta potvrditi.
Pete me upitno pogledao. Ukazala sam mu da gleda cestu.
- Ipak, nešto me muči... - Polako i zamišljeno, kao netko tko se nagledao epizoda o inspektoru Columbu. - Cruikshank je bio privatni istraţitelj i drot. Vjerojatno je radio na nekom slučaju, kad je umro. Što bi moglo biti toliko šokovito da ga je natjeralo da se objesi?
Tišina.
- A što se tiče demografije... - Razvučenim izgovorom. -Bijelac u četrdeset i nekoj. Zvuči li vam poznato?
- Keanu Reeves.
93 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
93
Nije se obazreo. Ili to, ili me nije shvatio. - Stoga provjeravam na čemu je to Cruikshank radio kad se objesio. Jeste li došli do kakvih spoznaja?
- Nemam komentara.
- Ujedno me zanima veza između Cruikshanka i kostiju, koje ste pronašli na Deweesu.
- Moram vas zamoliti da ništa ne objavite. Iz više razloga.
- Da? Da čujem jedan.
- Kao prvo, ako tijelo pronađeno u šumi doista pripada Nobleu Cruikshanku, samoubojstvo teško da je vijest dana. Drugo, kao što i sami znate, Cruikshank je bivši policajac i kolege bi vam mogli zamjeriti što ga blatite. I treće, tko god se ispostavi da je ţrtva, nemoralno je razotkriti informaciju o smrti prije nego se izvijesti rodbina.
- Razmislit ću.
- Sad ću prekinuti vezu, gospodine Winborne. Budete li me ponovno fotografirali, tuţit ću vas.
Pritisnula sam tipku za prekid.
- Kurvin sin! - Došlo mi je da bacim mobitel kroz vjetrobransko staklo.
- Ručak? - Pete je odvratio.
Kako zbog bijesa nisam bila u stanju odgovoriti, samo sam kimnula.
Odmah nakon Shem Creeka skrenuo je na desno s Coleman Boulevarda na Live Oak Drive, rezidencijalnu pokrajnju ulicu s bungalovima, zaklonjenu... bome da, hrastovima zaraslim u mahovinu. Potom je uslijedilo lijevo skretanje na Ulicu Haddrell, pa još jedno i konačno smo se uvezli na šljunčano parkiralište. S druge strane parkirališta, između Wando Seafood Company i Magwood & Sons Seafoods, smjestilo se ruševno zdanje, koje kao da je sklepalo više graditelja. »The Wreck of the Richard and Charlene« lokalni stanovnici jednostavno nazivaju »The Wreck«. Neobiljeţen znakovima i reklamama, spomenuti restoran vjerojatno predstavlja najbolje čuvanu tajnu Charlestona. Legenda kaţe da je za uragana Huga brodarica zvana Richard and Charlene bačena na imanje vlasnika restorana i doţivjevši to znakom, njegova supruga krstila je restoran u čast olupine. Sjednite i poslušajte priču...
Dogodilo se to 1989, a olupina je još uvijek tamo, kao i restoran, i njegovi vlasnici s prezirom odbacuju svaki oblik reklamiranja i oglašavanja. Ĉak i prometne znakove.
94 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
94
Cementni podovi; stropni ventilatori; trijemovi zatvoreni mreţastim vratima; sustav povjerenja, koji vam nudi pivo u malom hladnjaku za slučaj da ste prisiljeni čekati na stol. Formula je uspješna, a restoran uvijek krcat. U četiri i pol poslijepodne bio je neuobičajeno tih. Iako posluţuju tek u pet i pol, odlučili smo sjesti. Pa što onda? Riječ je o doista ugodnom mjestu. Sustav naručivanja jednostavan je poput jelovnika. Ponuđenim kredama u boji Pete je odabrao košaricu račića, gumbo, puding od kruha i limete, a sve u velikim porcijama. Ja sam se opredijelila za srednju porciju dagnji i dijetalnu coca colu. Njegov je izbor pao na Carolina Blonde. Juţnjačka večera u najboljem svjetlu! -Gumbo je ljuto kreolsko varivo od bamije.
- Da pogodim - odvratio je, kad je piće pristiglo. - To je bio onaj novinar?
- Isti prokleti štakor koji mi se prokrao na otok!
- Promoviranje, pa sad sudjeluje i u obradi zločina?
- Izgledam ti kao referent Zavoda za zapošljavanje? Misliš da sam zaduţena za tog kretena? - Još sam uvijek bila toliko bijesna da sam gotovo kreštala. -Definitivno raspolaţe s više informacija nego što bi trebao!
- Onda mora imati doušnika.
- Ozbiljno? Nemoj me...!
- U redu, kako ţeliš. - Popio je gutljaj piva i naslonio se leđima. Nema razgovora dok se ne sredim.
Kroz mreţasta vrata trijema zamijetila sam galebove kako kruţe oko ribarica na doku. Njihovo veselo gibanje ispunjeno, nadom uspjelo me primiriti.
- Oprosti - odvratila sam, kad smo dobili hranu. - Nisi ti u pitanju.
- Nema problema. - Uperio je račićem u mene. - Znaš, puno novinara prati policijsku radio-frekvenciju.
- I meni je to palo na pamet. Moţda je tako pokupio vijest o otkriću tijela, ali nije mogao saznati konkretne podatke o ţrtvi!
- Moţda postoji uljez u mrtvozorničkom ili šerifovom uredu?
- Moţda.
- Među osobljem mrtvačnice?
- Moguće je.
- Osim...
Hushpuppy]19 mi se zaustavio na pol puta do usta. - Osim čega?
- A tvoja frendica Emma? Ima li moţda ona nešto u planu o čemu te nije izvijestila?
95 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
95
19Prţena okruglica od kukuruznog brašna.
I to mi je već sinulo. Prisjetila sam se kako se zaloţila za Winbornea tvrdeći da njegovo prisustvo na otoku ne moţe naštetiti.
Nisam ništa odvratila, ali bio je u pravu. Zašto ne Emma?
Jeli smo čavrljajući o drugim stvarima: o Katy, o ugradnji umjetnog kuka njegovoj majci; o mojima; o izletu na otok Kiawah dvadeset godina ranije.
Kad sam konačno bacila pogled na sat, već je bilo 17.45h.
Ooooookej.
Inzistirao je da plati i platio gotovinom, jer u »dobrom starom Wrecku« još uvijek ne primaju kartice.
- Bi li mi pomogla da provjerim Cruikshankove dosjee? -upitao me, kad smo se dovezli kući.
- Na ţalost, moram riješiti preostale referate.
- Ne mogu pričekati još jedan dan?
- Sutra moram predati ocjene, a čeka me i preliminarno izvješće o iskapanju. Tko zna što će još iskrsnuti.
- Izgleda da sam prepušten samom sebi. - Tuţna faca. Nasmiješila sam se i lagano ga udarila o rame. - Javi se svom
frendu Rejewskom!
Popevši se u sobu nazvala sam Emmin broj. Javila mi se sekretarica, pa sam joj ostavila poruku.
Do osam sam pregledala posljednji referat, podijelila ocjene i
e-mailom poslala popis tajnici Odsjeka pri Sveučilištu Sjeverne Karoline u Charlottei. Već je pristala u moje ime osobno odnijeti formular tajniku ustanove. Ponovno sam pokušala dobiti Emmu i ponovno me dočekala ista poruka na sekretarici. Prekinula sam vezu.
U deset sam sastavila kratko izvješće glede otkrića pripadnika plemena Sewee na otoku Dewees, te iznijela mišljenje o njegovoj kulturološkoj vrijednosti. E-mailom sam ga poslala u Drţavni ured za arheologiju i kopije Institutu za arheologiju i antropologiju Juţne Karoline, kao i Povijesnom arhivu Juţne Karoline i Lanu Jafferu pri Sveučilištu Juţne Karoline u Columbiji. Potom sam se naslonila razmatrajući što dalje. Dickie Dupree? Tip je lasica. Ne, nije pošteno prema lasicama. Ali nalazište se nalazi na njegovoj zemlji, a moja bi procjena mogla utjecati na poteze koje će povući i, ne dao Bog, na njegovu konačnu odluku.
96 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
96
Birdie se sklupčao na stolu, meni s lijeva.
- Što kaţeš, Bird?
Preokrenuo se na leđa i rastegao koliko je dug i širok.
- U pravu si.
Upotrijebivši Internet, pronašla sam Dupreejevu e-mail adresu i odaslala mu kopiju dokumenta.
Pete i Boyd su ponovno bili u radnoj sobi s telkom, iako je nijedan nije gledao.
Ovaj puta na redu u pitanju je bio film s Bobom Hopeom.
Pete je sjedio na kauču. Bose noge bile svi mu prekriţene i naslonjene na stolić, a dosje o Helene Flynn rastvoren u krilu. Unosio je zabilješke na velik ţuti podloţak.
Boyd je leţao na boku, a straţnje je šape odloţio na gospodarevo koljeno. Malena kutija s dosjeima i osam velikih bile su poslagane jedna do druge na prozorskoj dasci.
Tip na ekranu opisivao je zombije kao stvorenja s mrtvim očima koja slušaju naredbe ne znajući što čine i ne mareći.
- Poput Demokrata? - Hope je odvratio. Pete je zabacio glavu i prasnuo u smijeh.
- Ne vrijeđa te?
- Humor je humor — odvratio je, iako velik pobornik Demokratske stranke.
Boyd je rastvorio sneno oko i ugledavši me na pragu, skliznuo na pod. Pete je kemijsku uperio prema televizoru. — U ovom je najkrvaviji!
- Kako se film zove? - Kad smo se upoznali, kao i tijekom i prvih godina braka, stari filmovi bili su nam velika strast.
- Ghost Breakers.
- Nije li to onaj o bandi Bowery Boys?
Zatulio je simulirajući zvuk za netočan odgovor. — Neee, krivo! To je Ghost Chasersl
Nisam se mogla suzdrţati od smijeha. Tako prirodna reakcija.
I zamijetivši kako mu svjetiljka ublaţava crte lica, iznenada sam shvatila. Iako smo već neko vrijeme razdvojeni, iako ne ţivimo zajedno, nije protekao nijedan dan da ga se, bar na trenutak, nisam prisjetila.
Smijeh mi je zamro na usnama.
- O čemu se radi? — upitala sam neutralnim tonom glumeći nezainteresiranost.
- Paulette Goddard je naslijedila dvorac opsjednut duhovima, a Hope izbacuje tipične fore.
97 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
97
- Imaš li uspjeha s onim šiframa? Odmahnuo je glavom.
S prozorske sam daske pokupila Cruikshankove stvari i smjestila se na kauč. Rastvorivši kutiju među nogama, stala sam prekopavati. Prvo što sam izvadila bio je trofej sa sitnom figurom bejzbol-igrača. Na pločici drvenog postolja pisalo je: LIGA ŠAMPIONA, 24. LIPNJA 1983. Odloţila sam
ga na stolić.
Potom sam izvukla bejzbolsku lopticu prekrivenu potpisima.
Odloţila sam je do trofeja zapitavši se jesu li predmeti povezani. Misli su mi odlutale.
Cruikshank je igrao u ligi? U kojoj ekipi? Na kojoj poziciji? Jesu li uvijek bili dobri, ili je taj trofej samo jednosezonski uspjeh? Kako je bilo tog lipanjskoj dana? Vruće? Kišovito? Je li rezultat bio neizjednačen? Je li tada njegov tim pobijedio zahvaljujući jednom jedinom, sa strepnjom iščekivanom, pogotku? Je li on sudjelovao u pobjedničkom trku i zabio odlučujući bod? Jesu li ga suigrači potapšali po leđima? Jesu li svi otišli na pivo i prošli još jednom cijelu utakmicu?
Je li se prisjećao tog trenutka u idućim godinama u društvu burbona? Je li ponovno zamišljao lopticu kako leti, osjetio palicu u rukama, načuo udarac kad se odbila s ključnog mjesta?
I iskazao divljenje prema ţivotu koji ga je pošteno nasanjkao?
Hope je na ekranu nastavio s duhovitim doskočicama. — Cure me zovu znanstvenikom, jer svaki puta kad zaplešem, ostvarim napredak.
Pete je prasnuo u smijeh, a ja sam izvadila dvije uokvirene fotke iz Cruikshankovih stvari. Prva je prikazivala uniformirane vojnike kako se smiješe obgrlivši se oko ramena. Vlasnik fotke bio je posljednji s lijeva.
Proučila sam maleno lice. Kosa mu je bila kratka i škiljio je, vjerojatno zbog sunca. Crte lica bile su mu njeţnije, ali već su tada ukazivale kakav će biti kad ostari.
Novi val pitanja.
Je li odsluţio vojsku ili je bio u Narodnoj gardi? Bio bi premlad za Vijetnam. Gdje je sluţio?
Druga uokvirena fotka prikazivala je muškarce u tamnim uniformama poslagane u formalne, pravolinijske redove. Pretpostavila sam da je u pitanju njegova generacija diplomanata na Policijskoj akademiji. Okrugla metalna limenka sadrţavala je policijske uspomene. Značke različitih policijskih jedinica u
98 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
98
kojima je sluţio. Šareno ordenje, najvjerojatnije nagrade za rad. Duplikat značke.
U smeđem rebrastom fasciklu pronašla sam diplomu Policijske akademije, nekoliko potvrda specijaliziranih tečajeva za obuku, i nove fotke. Na jednoj se Cruikshank rukovao s visokim policijskim duţnosnicima; na drugoj je bio u društvu trojice u odijelima; na trećoj su on i policajac stajali ispred crkve s Billiyem Grahamom. Još sam prekopala.
Upaljač zippo s logotipom Policijske uprave Charlotte-Meckenburg. Lanac za ključeve. Dţepni noţić. Kopča za kravatu s istim logotipom. Značka spomenute uprave. Lisice. Ključevi. Cifrasta podvezica. Stara vojnička kopča za pojas. Ofucana futrola pištolja. Speed loader za revolver.
Sve je završilo na stolu.
Na dnu kutije nalazili su se knjiga i nekoliko omotnica. Odabravši veću, smeđu, raspetljala sam vrpcu i istresla sadrţaj u krilo.
Fotke. Zrnate i već smeđkaste na rubovima. Pokupila sam ih i stala pregledavati.
Na svakoj ista plavokosa ţena. Prćast nos, pjege, klasična faca iz Male kuće u preriji.
Na nekim fotkama sama, na drugima s njim; na nekolicini oboje dio veće skupine. Boţična zabava. Skijanje. Piknik. S obzirom na frizuru i odjeću, pretpostavila sam da su snimljene krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih.
Provjerila sam poleđinu svake, ali samo je na jednoj nešto bilo napisano. Na njoj su leţali jedno do drugoga na prostirci, oboje u kupaćim kostimima, naslonivši se bradama na šake. Pročitala sam tekst. Noble i Shannon, Myrtle Beach, lipanj 1916.
Podigla sam posljednju fotku. Noble i Shannon, nasmiješeni kao da će svijet zauvijek ostati mlad. No, ja se nisam nasmiješila. Po tko zna koji puta ponovno sam se u mislima vratila na zastrašujuće mračno mjesto.
Gledali su jedno u drugo, ispruţivši ruke i ispreplevši prste. Ona u bijeloj ljetnoj haljinici, sa cvijećem u kosi; on u svijetloplavoj jakni. Iznad njihovih glava transparent, a na njemu: »Kapelica za vjenčanja Viva Las Vegas«. Ispred njih, na jednom koljenu i praveći grimase za fotoaparat, laţni Elvis sa sunčanim
naočalama, u šljokičavom kombinezonu od bijelog satena.
99 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
99
Zagledala sam se u fotku. Trenutak rođenja ukletog braka. Nekoć briţno čuvana uspomena pretvorila se tek u uspomenu u staroj smeđoj omotnici.
Oči su mi odlutale prema Peteu i osjetila sam kako mi suze naviru. Prisilila sam se odmaknuti pogled. I ponovno ga spustila na Cruikshankove stvari. Nije bilo utjehe.
Svi ti predmeti predočavali su ţivot muškarca koji je uţivao u prijateljstvu; koji je sluţio svojoj domovini; koji je bio policajac i igrao bejzbol; koji se oţenio. No, koji je, unatoč svemu, odabrao okončati taj ţivot.
Ili... ?
Pogled mi je pao na fotku s Myrtle Beacha. Shannon i Noble. Izgubljen brak. Izgubljen ţivot.
Netko je na ekranu upitao Hopea smatra li da će Goddardova prodati dvorac. - Moj je savjet zadrţati dvorac i prodati duhove. Peteov smijeh probio mi se kroz oklop laţne nonšalantnosti. Koliko se puta smijao tako zajedno sa mnom? Koliko je puta klaunirao? Kupovao mi cvijeće kad nismo imali novaca? Otplesao ples u donjem rublju kad sam bila bijesna? Zašto se taj smijeh izgubio? Kada?
Gledajući u srcolomnu zbirku sjećanja pred sobom, propast Cruikshankova braka sa Shannon jednostavno me shrvala. Kao i njegova smrt. Kao i katastrofalna propast mojeg braka. I silina osjećaja koji su se previrali u meni. Slomila sam se i oteţano dišući ustala.
- Tempe? - Pete je zbunjeno dobacio.
Posrnula sam preko Cruikshankove kutije i pojurila iz sobe ne znajući kamo idem.
Zrak. Ocean. Zvijezde. Ţivot.
Rastvorila sam ulazna vrata i sletjela niz stube.
Pete me slijedio. U prednjem dvorištu zgrabio me za rame, okrenuo i prigrlio.
- Hej, sve je u redu! — Pomilovao me po kosi.
Isprva sam se odupirala, a onda ipak predala i prislonivši obraz na njegova prsa prepustila suzama.
Ne znam koliko sam dugo tako stajala jecajući, ni koliko je dugo on ispuštao utješne zvukove.
Nekoliko sekundi, a moţda i nekoliko svjetlosnih godina poslije, vozilo se pojavilo na Ocean Driveu, zastalo i potom skrenulo na prilaz kući. Podigla sam pogled. Srebrno-bijela mjesečina osvijetlila je unutrašnjost razotkrivajući vozača.
100 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
100
Zaustavilo se. Jeep? Mali terenac?
Osjetila sam kako se Pete ukočio, kad su se otvorila vrata s vozačke strane. Muškarac je izašao i zaobišao prednji branik. Primijetila sam da je visok i mršav. I još nešto.
Oh, Boţe!
A onda se ukrpio ostajući tek silueta pod prednjim svjetlima. Srce mi je poletjelo u grlo.
Prije nego sam ga uspjela zazvati, vratio se za upravljač i vozeći unatraške pojurio niz prilaz.
Snop prednjih svjetala napravio je širok luk, gume su zaškripale, a straţnja svjetla pretvorila se u sitne crvene mrlje.
15.
Srce mi je panično tuklo. Pojurila sam stubama preskačući po dvije odjednom, uletjela u kuću, zgrabila mobitel i pritisnula tipku za brzinsko biranje.
Telefon je odzvonio četiri puta, a onda se uključila sekretarica.
Dočekala me poruka na engleskom i francuskom. Ponovno sam pokušala i promašila, jer su mi prsti drhtali. Još jednom.
Isti rezultat. -Javi se, do vraga!
- Tko je to bio? - Pete me slijedio dok sam se prešetavala iz sobe u sobu, a Boyd se vucarao za njim.
Kad sam treći puta pritisnula tipku sa slovom R, mehanički me glas izvijestio da je pretplatnik kojeg zovem trenutačno nedostupan.
- Samo izvoli! Isključi se!
Bacila sam mobitel, a on se odbio od kauča sletjevši na pod. Boyd je dojurio kako bi ponjušio omraţen mi predmet.
- Slušam. - Pete je dobacio kao da je psihijatar koji pokušava primiriti histeričnog pacijenta. — Tko je to bio?
Nekoliko dubokih udisaja. Polako. Okrenula sam se i pogledala ga.
- Andrew Ryan.
Trenutak prelistavanja mentalnog adresara. - Policajac iz Qubeca? Kimnula sam.
- Zašto bi se pojavio i zbrisao bez riječi?
- Vidio nas je zajedno.
Malo matematike. - Znači, vas dvoje ste... — Podigao je obrve, ukazao na mene, a onda prema prilazu na kojemu se Ryan nedavno zatekao. Kimnula sam.
101 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
101
- Misliš da je tako gadno izgledalo?
- A što ti misliš?
Još sam dvaput pokušala, no mobitel mu je ostao isključen.
Robotskim automatizmom obavila sam toaletu pred spavanje. Mlijeko za čišćenje lica. Hidratantna krema. Zubna pasta.
Nismo brucoši koji su netom prohodali, rekla sam si. Odrasle smo osobe. Razuman je čovjek. Pojasnit ću mu i nasmijat ćemo se svemu. Oboje. Ali hoće li mi Monsieur Macho pruţiti priliku?
Leţeći u krevetu, osjetila sam kako me sumnja stišće u ţelucu i bila mi je potrebna čitava vječnost da utonem u san.
Do devet idućeg jutra poţeljela sam pak isključiti vlastiti mobitel.
Netočno. Došlo mi je da ga zdrobim, i onda plastične i metalne komadiće bacim u kanalizacijski sustav neke udaljene zemlje Trećeg svijeta. Bangladeš, na primjer. Ili moţda jednu od onih čije ime završava na stan.
Prvi sam poziv zaprimila u 07.55h.
- 'Jutro, gospođo. Dickie Dupree pri aparatu. Toliko o juţnjačkoj uglađenosti.
- Upravo sam pročitao e-mail.
- Rano ste ustali, gospodine Dupree.
- Zaprimio sam izvješće i sad me čeka obračunavanje s čoporom glupih birokrata.
- Nema na čemu, gospodine. Mislila sam da će vam biti drago.
- Ono što mi nikako nije drago jest da ste ovima u glavnom gradu rekli da na svojoj zemlji imam neprocjenjive relikvije.
- Nisam im baš to rekla.
- Ali tako ispada. Vaše izvješće moţe odgoditi radove, a odgoda radova mi moţe nanijeti zastrašujuću štetu.
- Ţao mi je ako moje otkriće negativno utječe na vaš projekt - odvratila sam. -Meni je posao podastrijeti činjenice.
- Ova će drţava otići k vragu zbog takvih sranja. Ekonomiji prijeti propast; ljudi vrište da nema posla i da nemaju gdje ţivjeti; ja im nudim posao i podiţem pristojne stambene objekte, a što dobivam zauzvrat? Ovakva sranja!
Na otoku Dewees podizao je, doduše, milijun dolara vrijedne kuće na plaţi za bogate. No, nisam to istaknula.
- A sad će neka šupljoglava budala s hrpom diploma doći ovamo i izjaviti da mi je teren nekakva zaštićena baština!
- Ţao mi je ako vas moje izvješće dovodi u nepriliku.
- U nepriliku? Tako to doţivljavate?
Pitanje se činilo retoričnim, pa nisam odgovorila.
102 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
102
- Vaše me uplitanje bacilo u pravi pakao!
Ponovno sam se posluţila čeličnim tonom. — Mogli ste zatraţiti procjenu kulturološke vrijednosti prije nego ste odlučili graditi.
- Vidjet ćemo koga će snaći neprilike, gđice Brennan. I ja imam prijatelje, ali za razliku od vaših, oni nisu intelektualci-birokrati!
I rekavši to, prekinuo je vezu.
Ostala sam sjediti neko vrijeme razmatrajući njegove posljednje riječi. Zar ta mala ţaba krastača implicira da će unajmiti nekoga da me nauči pameti? Naravno. Mogao bi, primjerice, odaslati Pukovnika da me izglode do smrti. Doduše, bilo bi glupo i neučinkovito zlostavljati me, jer time neće razriješiti nastali problem.
Nazvala sam Ryana. Mobitel mu je još uvijek bio isključen.
Odbacivši prekrivač, uputila sam se prema kupaonici.
Idući poziv zaprimila sam u osam i petnaest, dok sam u kuhinji ispijala kavu i tamanila jedan od Peteovih muffina od brusnica i pinjola. Brusnice i pinjoli? I ja sam se odmah zapitala, ali nije bilo pogreške. Dvaput sam pročitala etiketu.
Birdie je grickao male smeđe kuglice u zdjeli, a Boyd bio u modusu preklinjanja, spustivši mi njušku na koljeno. Ne lomite kosti
- Ovdje Gullet.
- Dobro jutro, šerife.
Poput Dupreeja, i on je preskočio uvod. - Upravo sam bio kod Parrota. Trebalo mu je malo pobuditi sjećanje, ali gospodin se uspio prisjetiti jedne kutije koja moţda nije završila s ostalima.
- Nalaze li se možda u njoj računalo i fotoaparat?
- Nije bio precizan glede sadrţaja. Nejasno se prisjeća da je u pitanju elektronička oprema.
- A što se moglo dogoditi toj zalutaloj kutiji?
- Ĉini se da ju je njegov sin slučajno odnio.
- Ta današnja djeca!
- Dao sam mu sat vremena da riješi stvar sa sinom i obećao se javiti kad se čuje s njim.
Nazvala sam Emmu, no javila mi se njezina nasnimljena verzija. Ponovno sam pokušala dobiti Ryana.
- L'abonne que vous tentez dejoindre... - Mobilni pretplatnik kojeg pokušavate dobiti...
Došlo mi je da se probijem na drugu stranu i zadavim ţenu. Na oba jezika! Pokušala sam još jednom u osam i pol, i onda u osam i četrdeset pet. Ništa. Prekinula sam, a neugodan predosjećaj još
103 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
103
uvijek mi je stezao ţeludac. Gdje li je nestao? I zašto je, uostalom, došao? I još pritom tajio dolazak. Prati li nekoga? Ili me namjerno htio uhvatiti s Peteom?
U devet sam drugi puta nazvala Emmu i opet mi se javila automatska sekretarica. Ista snimka zatraţila je moje ime i broj.
Ĉudno, pomislila sam, ispirući i odlaţući šalicu u perilicu posuđa. Dvaput sam je nazvala prethodnu noć, u šest i osam, i dvaput tog jutra. Nije joj slično ne odgovoriti na poruku. Osim toga, zna da sam doista zabrinuta za njezino zdravlje.
Bilo mi je poznato da često prati pozive i izbjegava razgovore, ali meni to nikad nije učinila. Bar sam tako vjerovala. Istina, kad god sam se prepustila normalnom ţivotu, rijetko sam joj se javljala. Zar sada izbjegava moje pozive jer me blizina čini prijetnjom? Jer sam joj naporna? Moţda zabrinutošću u njoj budim nelagodu? Moţda joj je ţao što mi se povjerila. Ili me izbjegava kako se ne bi morala suočiti s bolešću? Ili joj je loše? Donijela sam odluku.
Prešavši kuću do Peteove sobe, nagnula sam se prema vratima.
- Pete?
- Znao sam da ćeš pokucati, slatkice. Daj mi minutu da zapalim nekoliko svijeća i stavim Barrya Whitea!
Kako ga čovjek ne bi volio!
- Moram provjeriti što je s Emmom.
Vrata su se rastvorila. Bio je zamotan u ručnik, a polovica lica bila mu je prekrivena kremom za brijanje.
- Ponovno me ostavljaš?
- Oprosti. - Dvojila sam reći mu za Emminu bolest, ali sam ipak odlučila da bi time iznevjerila njezino povjerenje. - Nešto je iskrsnulo.
Znao je da okolišam. - Ako mi priznaš o čemu je riječ, morat ćeš me i ubiti, zar ne?
- Nešto tog tipa.
Podigao je obrvu. - U kontaktu si s francuskom Legijom stranaca?
- Ne. - Promijenila sam temu. - Gullet me nazvao. Parrotov klinac je vjerojatno uzeo Cruikshankovo računalo.
- Misliš da će nam ga dati kako bismo mogli provjeriti hard drive!
~ Vjerojatno. Šerif nije baš tehnoman, a ionako je rekao da mu nedostaje ljudi. Emma se potrudila da me smatra dijelom tima. Manje-više.
- Izvještavaj me.
104 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
104
- Hoćeš li moći napuniti mobitel i nositi ga sa sobom? Vjerojatno je bio posljednja osoba na svijetu koja je kupila mobitel. Na ţalost, taj odvaţan korak u svijet beţične komunikacije doţivio je vrhunac u trenutku kupovine, jer bi svoj Black Berry obično ostavio isključenog na toaletnom stoliću, ili ga zaboravljao u dţepu ili pretincu auta.
Odrješito je odsalutirao. - Osigurat ću i odrţavati aparat, zapovjednice!
- I budi nemilosrdan prema GMC-u, odvjetniče - odvratila sam. Ispostavilo se da sam mogla i bolje birati riječi.
Emma je posjedovala imanje u stilu starog Charlestona, kojemu su još samo nedostajale podsuknja i krinolina. Dvokatnica je bila boje breskve s bijelim ukrasima i dvostrukim trijemovima, a smjestila se na parceli zatvorenoj ogradom od kovanog ţeljeza. Divovska magnolija zaklanjala je sitno prednje dvorište.
Bila je u pregovorima o kupnji kuće, kad smo se upoznale. Zaljubila se u obrađeno drvo, vrtove, lokaciju na Ulici Duncan, svega nekoliko minuta od Sveučilišta i kompleksa Medicinskog fakulteta. Iako je u to doba nije nikako mogla priuštiti, bila je presretna kad je ponuda prihvaćena. Dobar tajming. U godinama koje su uslijedile cijene posjeda na području Charlestona astronomski su skočile i njezina je kriška povijesti vrijedila čitavo bogatstvo. No, odbijala ju je prodati. Iako joj mjesečna primanja u međuvremenu nisu porasla, uspijevala je preţivljavati ne trošeći novac gotovo ni na što drugo nego na kuću i hranu.
Cjelonoćna kiša lišila je grad prijevremenog oklopa mučne vrućine. Zrak je gotovo bio svjeţ kad sam otvorila kapiju, a pojedinosti izronile kao pod povećalom. Škripa zahrđalih šarki; ispucan cement nad vijugavim korijenjem magnolije; u vrtu opojni oleander, Trachelospermum jasminoides, indijski jorgovan i kamelija.
Otvorila je vrata odjevena u kućnu halju i papuče. Koţa joj je bila boje tijesta, usnice suhe i popucale, a masni pramenovi objesili se ispod marame s indijanskim uzorkom. Pokušala sam prikriti šok. - Hej, curo...
- Upornija si od pop-up prozorčića na Internetu.
- Ali ne prodajem proizvode kojima bi dragom mogla uvećati penis.
- Već imam povećalo. - Smogla je slabašan osmijeh. - Uđi. Odmaknula se, a ja sam je mimoišla ulazeći u foaje. Miris bora i sjajila za drvo zamijenio je opojni miris cvijeća.
105 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
105
Unutrašnjost kuće bila je baš onakva kakvom sam je zamišljala. Dvostruka vrata od mahagonija preda mnom izlazila su na prostran hodnik, s desna se ukazivao velik salon, a ograđeno stubište zavijalo s lijeve strane. Baluchijevi i Shirazovi sagovi svugdje su prekrivali blještave drvene podove.
- Ĉaj? - upitala me.
Svaka pora tijela odisala joj je iscrpljenošću.
- Ako mi dopustiš da ga spravim.
Dok sam je slijedila, preletjela sam pogledom kuću.
Bio je dovoljan jedan pogled da shvatim kamo joj odlazi novac. Svugdje oko mene primjerci pokućstva iz razdoblja prije nego su očevi Sjedinjenih Američkih Drţava umočili pera u tintu. Bude li joj ikad potrebna gotovina, prodaja antikviteta mogla bi je odrţati na ţivotu cijelo tisućljeće. Aukcijskoj kući Christie's trebali bi mjeseci za izradu kataloga!
Odvela me u kuhinju veličine manjeg dućana i odmah sjela za okrugli hrastov stol. Kad sam pristavila čajnik s vodom i izvadila vrećice, ispričala sam joj za Cruikshankove kutije. Saslušala me bez komentara.
- Mlijeko i šećer? - upitala sam točeći kipuću vodu u lončić.
Ukazala je na porculansku pticu na pultu. Donijela sam je i izvadila tetrapak iz hladnjaka.
Pustila sam je da pijucka i u potpunosti je izvijestila o događanjima. Nestalo računalo. Slike na CD-u. Stare frakture na dva cervikalna kralješka. Postavila mi je nekoliko pitanja i sve je bilo u prijateljskom tonu, dok nisam promijenila temu.
- Zašto mi ne odgovaraš na pozive?
Pogledala me kao da sam klinac na semaforu koji moli da joj opere vjetrobran. Nije znala treba li mi reći »hvala« ili »gubi se«.
Proteklo je nekoliko sekundi. Paţljivo odloţivši šalicu na stol, učinilo mi se da donosi odluku.
- Bolesna sam, Tempe.
- Znam.
- Ne reagiram na terapiju.
- I to znam.
- Zadnja me runda pošteno dotukla. - Okrenula je lice, ali prekasno. Prepoznala sam joj bol u očima. - Nisam u stanju obavljati posao. Nisam mogla raditi ni u ponedjeljak, ni danas. Nisam u stanju identificirati najobičniji kostur. Kaţeš da raspolaţemo truplom bivšeg policajca koji moţda nije počinio samoubojstvo, a što ja činim? Kod kuće spavam.
106 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
106
- Doktorica Russell je rekla da bi mogla biti iscrpljena. Gorko se nasmijala.
- Nije ovdje i ne moţe me vidjeti kako umirem od boli.
Krenula sam se buniti, ali je podigla ruku.
- Neće mi biti bolje. Moram se suočiti s tim. - Ponovno je podigla glavu, i onda se zagledala u šalicu. - Moram misliti na osoblje i zajednicu koja me odabrala da joj sluţim.
- Ne moraš još donositi nikakve odluke. — Osjetila sam kako su mi se usta sasušila.
Zvonca su veselo zaplesala na vjetru ne znajući za bol s druge strane stakla.
— Ali uskoro ću morati - potiho je odvratila. Odloţila sam šalicu. Ĉaj se rashladio. I ostao je netaknut. Da je upitam?
Zvončići su njeţno zazvečali.
— Zna li ti sestra?
Ponovno mi je presrela pogled. Usnice su joj se rastvorile i pomislila sam da se sprema poslati me k vragu, zabraniti mi da se miješam i upozoriti da brinem svoju brigu. Umjesto toga, samo je odmahnula glavom.
- Kako se zove?
- Sarah Purvis. - Jedva čujno.
- Znaš li gdje ţivi?
-Udana je za liječnika u Nashvilleu.
- Ţeliš li da stupim u kontakt s njom?
- Nije joj stalo.
Odgurnula se od stola i prišla prozoru. Krenula sam za njom i postavivši joj se iza leđa, spustila ruke na njezina ramena. Nekoliko trenutaka obje smo šutjele.
— Oboţavam sadarku. — Gledala je nasad delikatnog bijelog cvijeća u vrtu.
— Prodaju je cvjećarke. I ono tamo. — Ukazala je na nakupinu zelenih i bijelih stabljika iz čijeg je vrha izbijalo dugačko, njeţno lišće. — Znaš kako se zove?
Odmahnula sam glavom.
— Zečje uši. Nekoć se od toga spravljao čaj i smatrao najboljim lijekom protiv prehlade u nizinskim predjelima Karoline. Ljudi sa sela još uvijek ih puše kad boluju od astme. Drugo je ime Life-Everlasting. Zasadila sam ga kad... Duboko je i nesigurno udahnula.
Iako me stegnulo u grlu, uspjela sam tiho i ujednačeno prozboriti:
107 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
107
— Dopusti mi da ti pomognem, Emma. Molim te. Prošla je jedna sekunda. Pa još jedna.
Ne okrenuvši se, kimnula je glavom.
— Ali ne zovi mi sestru. — Duboko je udahnula i izdahnula. - Ne još... Dok sam se vozila od njezine kuće, emocije su mi se nastavile boriti u glavi: strah vezano za odnos s Ryanom; isfrustriranost zbog neriješenih slučajeva; zabrinutost za Emmu; bijes zbog vlastite nemoći.
Nastavljajući se probijati veličanstvenim i osunčanim jutrom, progutala sam i strah, i bijes i sumnju, i pretvorila ih u nešto posve drugo. Nešto pozitivno. Moţda ne mogu posegnuti u Emminu koštanu srţ i obnoviti ţivot koji joj oduzimaju njezine vlastite stanice, ali zato mogu prionuti poslu i olakšati je bar tih briga! Nastavit ću s radom kako bih pripomogla da se razriješe oba slučaja! Tvrdoglava odluka izrodila mi se u srcu.
Istodobno nizinski su se predjeli ponovno pripremali odati tajnu. Još jedno tijelo bit će otkriveno u iduća dvadeset četiri sata, no ono neće podastrijeti samo kosti.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

11Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:44 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
16.
Tek donesena odluka vratila me do Medicinskog fakulteta. Zašto? Ništa mi drugo nije palo na pamet. Zatekavši tehničara u mrtvačnici, pojasnila sam tko sam te da radim uz odobrenje mrtvozornice. Potom sam zatraţila slučajeve MS-2006020277 i MS-2006020285. Kad su stigla kolica, izvukla sam šesti kraljeţak iz Cruikshankovog kostura, ali i kostura pronađenog na otoku Dewees, te oba prinijela mikroskopu. Brzinska provjera potvrdila je da je obrazac ozljeda isti na obje vratne kosti. O. K. Sto posto sam sigurna. A uzrok? Veza između slučajeva?
Opet sam se zamislila. Potom sam se prebacila na zemlju koju je Topher pokupio iz groba na Deweesu. Zašto? Jer nisam znala što drugo. Odloţivši pravokutnu posudu od nehrđajućeg čelika u sudoper i prekrivši je-mreţom, izvukla sam jednu od tri crne plastične vreće za smeće u podnoţju kolica s posmrtnim ostacima ţrtve s Deweesa. Rastvorila sam je, istresla hrpicu zemlje i lagano protresla mreţu.
Pješčano tlo profiltriralo se ostavljajući za sobom kamenčiće, ljuske puţeva, komadiće Astrophytum asteriasa, zvjezdača, mekušaca i rakova. Provjerivši otpad pod povećalom, bacila sam
108 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
108
ga i ponovno natresla hrpicu zemlje. Ponovno kamenje i djelići podmorja.
Dok sam posezala za drugom vrećom, jedna mi je sitnica iznenada privukla paţnju. Zakopala se u slomljenu ljusku puţa, i gotovo je uopće nisam zamijetila.
Neka vrsta vlakna? Niti?
Upotrijebivši kliješta, izvukla sam puţa i spustila ga na rukavicu dlana. Ljuska stvorenja bila je duljine do tri centimetra, smeđa i zavojita, ali okruglija i plosnatija nego one koje sam bila naviknuta viđati na plaţi.
Vratila sam se kolicima i provjerila Topherovu naljepnicu. Vreća koju sam odabrala sadrţavala je zemlju koja je okruţivala kosti.
Prebacivši se na pult sa strane, paţljivo sam izvukla vlakno iz ljuske, smjestila ga nasred predmetnog stakalca, i prekrila sitnom staklenom pločicom. Potom sam stakalce ubacila u mikroskop i nagnula se nad okular.
Predmet se ukazao u vidu nejasne zaobljene linije. Okrećući gumb uspjela sam ga izoštriti.
Trepavica. Crna trepavica.
Iznenada mi se oglasio mobitel. Pozivni broj bio je osam-tri-četiri. Nije Ryan. Razočarana, svukla sam rukavicu i javila se.
— Tempe Brennan.
— Ovdje Gullet. Našao sam dellov latitude laptop i digitalni
fotoaparat marke pentax optio 5.5.
— Zacijelo je u pitanju bio nesporazum?
— Tako je. Parrot stariji zdušno se ispričavao, a i Parrot mlađi je bio pogođen.
— Što sada?
— Fotoaparat je prazan. Ili Cruikshank nije ništa ostavio na njemu, ili je Parrot mlađi zbrisao sve kako bi se zaštitio. Računalo je pak zaštićeno lozinkom. Neko smo se vrijeme poigravali, ali bezuspješno.
- Mogu li ja pokušati? Uslijedila je stanka.
- Imate iskustva s tim stvarima?
— Da - samouvjereno sam odvratila. Istina je da oduvijek koristim lozinke na svojem PC-u, ali to ne znači da sam Sherlock Holmes, kad je u pitanju njihovo razbijanje. Štoviše, nikad nisam provalila ni u jedno računalo. Nekoliko sam sekundi osluškivala sablasnu tišinu, a onda konačno:
— Nije na odmet. Gđica Rousseau vam vjeruje, a moji zamjenici večeras ionako imaju drugih zaduţenja.
109 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
109
— U mrtvačnici sam.
— Navratit ću za sat vremena.
Preostala zemlja nije izrodila ništa zanimljivo. Baš sam zavezivala posljednju vreću, kad se pojavio.
Na pult sa strane odloţio je plastični zaveţljaj. Potom je presavio sunčane i zadjenuo ih noţicom za dţep na prsima. Na trenutak mu se pogled zadrţao na kolicima do mojih leđa.
— Gđica Rousseau je ovdje?
— Morala je nešto obaviti - odvratila sam. — Pogledajte ovo. Prišao je mikroskopu. Ubacila sam kraljeţak s frakturom.
Pogledao ga je bez komentara. Potom sam ubacila drugi. Ispravio se i podigao glavu.
Pojasnila sam mu da prvi potječe od Cruikshanka, a drugi od nepoznate osobe pronađene na Deweesu.
— U oba slučaja napukla je vratna kost. - Izgovorio je to s ravnodušnim, razvučenim izgovorom, gotovo kao da se dosađuje.
— Tako je.
— Kako?
— Ne znam.
Ubacivši stakalce sa trepavicom, pozvala sam ga da još jednom baci pogled.
- A u što to škiljim?
- U trepavicu.
Nakon nekoliko sekundi ponovno mi je uputio bezizraţajan pogled.
- Potječe s Deweesa - nadodala sam.
- Pet milijardi ljudi ţivi na Zemlji. Koliko je to milijardi trepavica?
- Ova je iskopana šezdeset centimetara ispod površine, u zemlji direktno povezanoj s truplom.
Izraz lica nije mu se promijenio.
- I crna je - nastavila sam. - Tip s Deweesa imao je svijetlo-plavu kosu. -Je li moguće da pripada nekom od vaših kopača? Odmahnula sam glavom. -Obojica su presvijetli. Podigao je čupavu obrvu za mikromilimetar.
- Jesu li trepavice pogodne za DNK analizu?
- Za mitohondrijalnu — ispravila sam ga. Nije reagirao.
- Riječ je o tipu DNK koji se prenosi s majčine strane. - Iako isuviše pojednostavljeno, bilo je zadovoljavajuće.
Kimnuo je, prišao pultu, i iz zaveţljaja izvukao obrazac za preuzimanje dokaza. Pridruţila sam mu se, navela datum i potpisala, nakon čega je otrgnuo kopiju i predao mi je. Presavivši
110 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
110
obrazac, ugurao ga je u unutrašnji dţep jakne i ponovno bacio pogled na kolica.
-Jeste li pronašli išta što bi te tipove moglo povezati?
-Ne.
- Osim što su obojica uspjela slomiti vrat.
- Osim toga.
- Ako su povezani, onda imamo dvostruko umorstvo. Hipotetski govoreći, naravno.
- Tako je, hipotetski govoreći - sloţila sam se.
- Serijski ubojica?
Slegnula sam ramenima ukazujući da je moguće. - Ili su se njih dvojica moţda poznavala. -Da?
- Moţda su posvjedočili nečemu zbog čega su obojica umrli. Nije ni trepnuo.
- Moţda su bili uključeni u nešto.
- Kao, na primjer?
-Drogu. Krivotvorenje. Otmicu Lindberghova djeteta.
- Hipotetski govoreći, naravno.
- Naravno.
- Moj glavni zamjenik iz specijalnih operacija locirao je ustanovu. Zbunjeno sam ga pogledala.
- S Cruikshankovog CD-a. S fotki. Kaţe da je riječ o klinici za siromašne u Ulici Nassau.
- Tko je vodi? - upitala sam konačno shvaćajući o čemu govori.
- GMC.
- Herron i njegovo jato? Isuse! Je li to moţda ona klinika na kojoj je Helene Flynn radila?
- Gle, jasno mi je da vašeg momka zanimaju ti momci, ali diploma Pravnog fakulteta ne čini ga policajcem u mojem gradu. Ako je riječ o umorstvu, a ja još nisam rekao da jest, ne ţelim da mi tip u kaubojkama straši potencijalne osumnjičenike.
Učinilo se besmislenim napomenuti da mi Pete nije ni momak, ni da posjeduje kaubojke.
Izbacio je prst upozorenja. - Drţite ga na uzdi. Krenu li stvari nizbrdo, ja ću naribati.
- Hoćete li provjeriti kliniku?
- Trenutačno nemam povoda da to učinim.
Kucnuo je prstima po računalu. - Pronađete li lozinku, javite mi se. U protivnom, prosljeđujemo računalo SLED-u. - South Carolina Law Enforcement20.
- Ne znači li to da ćemo još dulje čekati?
111 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
111
Vratio je sunčane naočale na nos. - Potrudite se, gospođo.
Kad je otišao, nazvala sam Emmu. Rekla mi je da ostavim trepavicu i puţa, pa će ona reći Lee Ann Miller da ih pokupi i otpošalje u drţavni krim-laboratorij.
Fotografirala sam frakturu kraljeţaka, spremila trepavicu i ljusku u vrećicu, otpremila ih i izvijestila tehničara da sam gotova. Kad sam bacila pogled na sat, bilo je 14h. Krenula sam kući.
Putem sam nazvala Peteov BlackBerry. Nije bilo odgovora. Kakvog li iznenađenja!
Toliko sam bila nabrijana da probijem Cruikshankov hard drive da nisam svratila na ručak. Došavši »kući«, Boyda sam izvela na cestu, na kratku, ali zdravu šetnju, i onda si spravila sendvič od šunke i sira, i smjestila se za kuhinjski stol.
20Policija Juţne Karoline.
Laptop se oglasio kako su se Windowsi podizali, ekran poprimio plavu boju, a kursor konačno zatreptao iščekujući dopuštenje za pokretanje osobnih postavki. Započela sam s uobičajenim lozinkama: 123123. 123456. 1A2B3C. Lozinka. Otvori.
Ništa.
Cruikshankovi inicijali? Rođendan?
Ustala sam i izvukla AFIS-ov ispis koji mi je Emma dala.
Noble Carter Cruikshank.
Utipkala sam NCC, CCN, i različite kombinacije inicijala, pa s datumom rođenja i bez njega, normalnim i obrnutim redoslijedom. Preokrenula sam svaku riječ i potom prerazmjestila skupine slova. Pa sam brojke zamijenila
slovima, a slova brojkama. No, kursor se nije pomaknuo. Policijska uprava Charlotte Mecklenburg.
Pokušala sam svaku kombinaciju koristeći kraticu CMPD u kombinaciji s imenom i prezimenom, i datumom rođenja.
Ništa.
Shannon. No, nisam joj znala ni krsno ime ni prezime. Kad su se vjenčali?
Nisam imala pojma. Na fotki s plaţe pisalo je »srpanj 1976.« Pokušala sam nove kombinacije.
Ništa. Kursor nije nasjeo.
Bejzbol. Izvadila sam kutiju i izvukla trofej.
24. lipnja 1983. Datum rođenja. Datum odrţavanja Lige prvaka. Kombinirano. Zbrkano. Preokrenuto.
112 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
112
Ništa.
Poigrala sam se Cruikshankovom adresom i svakim datumom na AFIS-ovoj plahti.
U četiri i pol ponestalo mi je ideja.
— Nemam dovoljno osobnih informacija - izjavila sam obraćajući se praznoj kuhinji.
Boyd je skočio na noge. -Još uvijek bijesniš zbog kratke šetnje? Rastvorio je gubicu i jezik mu se objesio preko purpurnog zubnog mesa.
— Vi ste, ćukci, vrsta kojoj se jednostavno mora praštati! Nagnuo je glavu na stranu i naćulio uši. — Hajdemo na dosjee! Isključujući laptop prebacila sam se u radnu sobu. Boyd je dokaskao za mnom. Manja kutija s dosjeima još uvijek se nalazila na prozorskoj dasci. Prenijela sam je do stolića i spustila se na kauč.
Mali je skočio do mene, ali čim mi je presreo pogled, spustio se na pod.
U kutiji je bilo četrdesetak svijetlosmeđih fascikala, a svaki je imao rukom ispisan datum i ime. Neki su bili debeli, drugi pak tanki. Provjerila sam oznake.
Kronološki poredani. Ponekad je Cruikshank očigledno radio na više slučajeva.
No, bilo je tu i praznina, vjerojatno razdoblja kad se opijao.
Izvukla sam najstariji dosje.
Murdoch, Deborah Anne. Kolovoz 2000. SR.
Njezin je dosje sadrţavao:
Šifrirane bilješke slične onima u Heleninom dosjeu.
Otkazane čekove za zajednički račun Deborah i Jasona Murdocka. Posljednji ispisan 4. prosinca 2000.
Fotke para kako ulazi u restoran, bar, motel i izlazi iz njih.
Pisma adresirana na Jasona Murdocka u Moncks Corneru, Juţnoj Karolini, a koja je potpisao sam Cruikshank. Pokrivala su period od rujna do studenog 2000.
Počelo mi je bivati jasno. Iščitala sam jedno.
Da. Deborah je ţena na fotkama, ali tip nije Jason.
Nastavila sam dalje.
Lang, Henry. Prosinac 2000. SR.
Ista stvar. Bilješke, čekovi, fotke, izvješća. Cruikshank je na taj slučaj utrošio šest mjeseci. Ovaj puta u pitanju je bio muţić koji je švrljao izvan braka. Idući fascikl.
Todman, Kyle. Veljača 2001. SR.
113 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
113
Slučaj prodavača antiknog pokućstva, koji je sumnjao da ga partner potkrada. Cruikshanku je bilo potrebno mjesec dana kako bi uhvatio varalicu. Izvlačila sam dosje za dosjeom i sve su priče tuţno nalikovale jedna drugoj. Prevarantski supruţnici; nestali roditelji; odbjegli adolescenti. Tek ih je nebitna nekolicina doţivjela sretan kraj. Što ono kaţu? Posumnjaš li u nešto, vjerojatno si u pravu.
Bacila sam pogled na sat. Šest i petnaest. Zapitala sam se što Pete radi. A Ryan?
Provjerila sam mobitel. Nije bilo poruka. Baterija puna. Naravno.
Vratila sam se na dosjee. Ethridgc, Parker. Ožujak 2002. Jedan od najdebljih fascikala u kutiji.
Parker Ethridge, pedesetosmogodišnjak, ţivio je sam. U oţujku 2002. sin je otišao po njega kako bi se konačno otisnuli na dugo planirano pecanje. Nije ga zatekao kod kuće, niti ga je ikad više vidio. Cruikshank je proveo više od godinu dana istraţujući slučaj, ali uzalud. Ethridge mlađi ga je otpustio u svibnju 2003. Franklin, Georgia. Ožujak 2004. SR.
U studenom 2003. jedna je studentica nestala iz studentskog doma pri Sveučilištu Charlestona. Ĉetiri mjeseca poslije, nezadovoljni napretkom u policijskoj istrazi, njezini su roditelji unajmili Cruikshanka kako bi im pronašao kćer, što je i učinio. Ţivjela je s draguljarom budističkog uvjerenja u Ashevilleu, Sjevernoj Karolini. Poe, Harmon. Travanj 2004.
Nezaposleni muškarac. Posljednji puta viđen u bolnici Ralph H. Johnson Vamedical Center. Prijatelj je prijavio njegov nestanak. Friguglietti, Sylvia. Svibanj 2004. SR.
Starija ţena. Odlutala iz umirovljeničkog doma. Pronađena kako pluta u luci u blizini Patriot's Pointa. Ponovno sam provjerila sat i mobitel. Sedam i pedeset dva. Bez poziva.
Obeshrabrena, zarotirala sam ramenima i rastegnula ruke iznad glave. Boyd je rastvorio snene kapke.
- Ovo i nije bio zapravo gubitak vremena - zaključila sam. Pogledao me.
- Naučila sam da slova SR ukazuju da je »slučaj riješen«. Boyda to nije uvjerilo. No, nisam marila.
Ipak je to bio pomak.
Spustivši ruke, nastavila sam gdje sam stala. Snype, Daniel. Kolovoz 2004. Nestao nakon što je iz Savannah, u Georgiji, doputovao u posjet Charlestonu. Neiskorištena povratna autobusna karta. Nestanak prijavila unuka, Tiffany Snype.
114 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
114
Walton, Julia. Rujan 2004. SR.
Odbjegla kućanica pronađena kako ţivi s dečkom u Tampi, Floridi.
Neki od novijih dosjea sadrţavali su samo novinske isječke i nekoliko šifriranih zabilješki. Nije bilo ni čekova, ni fotki, ni izvješća.
Pročitala sam nekoliko isječaka. U svakom opis nestale osobe.
-Jesu li to slučajevi za koje je Cruikshank bio unajmljen? Boyd mi nije ponudio odgovor.
- Ili je proučavao nestale osobe iz nekog drugog razloga? Opet ništa. Otvorivši posljednji dosje, pročitala sam još jedan isječak. I jedno mi je ime privuklo paţnju.
17.
Winborne je bio autor članka i u manje od dva stupca izvijestio o nestanku muškarca zvanog Lonnie Aikman 2004. godine.
Susic Ruth Aikman, stanovnica Mount Pleasanta, moli stanovnike Charlestona da dojave ako su vidjeli njezina sina. Saznali smo da je Lonnie Aikman (34) nestao prije dvije godine.
- Jednostavno je propao u zemlju - izjavila je Susie Ruth Aikman. - Rekao je: »Vidimo se, mama«, pokupio i nikad se više nije vratio.
Kako ga policija nije uspjela locirati, Aikmanova je konzultirala vidovnjaka koji joj je rekao da joj se sin nalazi na području Charlestona. Aikmanova kaţe da je to učinila na rubu očaja.
- Kad izgubite nekoga, voljni ste povjerovati u bilo što što će vam uliti nadu - pojasnila je.
Sama je krenula u potragu i polijepila postere, te moli svakoga tko ima bilo kakve informacije da se javi njoj, PU Charlestona, ili šerifovom uredu. Kaţe da joj sin boluje od šizofrenije i da je u doba nestanka bio na lijekovima. Boji se da je otet:
- Bojim se da je zatočen negdje protivno svojoj volji - izjavila je. Lonnie Aikman visine je i 72 cm, a teži 80 kilograma. Ima zelene oči i smeđu kosu.
Ĉlanak je objavljen u Moultrie Newsu 14. oţujka. Cruikshank je zaokruţio Aikmanovu dob, dan nestanka i riječ »šizofrenija«.
Provjerila sam još nekoliko isječaka i zamijetila da su u njima bile zaokruţene slične informacije.
Znači, skupljao je članke o nestalim osobama. Kako u dosjeima nije bilo ni čekova, ni izvješća, zaključila sam da ih je istraţivao, a da to nitko nije naručio od njega. Zašto su ga privukli?
115 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
115
Dva dosjea sadrţavala su rukom ispisane zabilješke. Na jednom je pisalo Helms, Willie; na drugom Montague, Unique. Njihov je smještaj u kartonskoj kutiji ukazivao da su nastali netom prije Cruikshankove smrti. Zašto? Tko su bili Willie Helms i Unique Montague?
Isfrustrirano sam otvorila radnu tabelu na računalu i vratila se fasciklima izvlačeći nerazriješene slučajeve nestalih osoba.
Ethridge, Parker, bijelac, 58 godina, 170cm, 67,5kg, siva kosa, plave oči. Posljednji puta viđen u oţujku 2002.
Moon, Rosemarie; crnkinja, 28 godina, 160cm, 52,5kg, crvena kosa, smeđe oči. Posljednji puta viđena u studenom 2002. Narkomanka i prostitutka. Watley, Ruby Anne; crnkinja, 39 godina, 165cm, 70kg, crna kosa do ramena, smeđe oči. Posljednji puta viđena u srpnju 2003. Narkomanka i prostitutka. Poe, Harmon; 39 godina, bijelac, 180cm, 77,5kg, smeđa kosa, smeđe oči. Posljednji puta viđen u travnju 2004. Narkoman.
Snype, Daniel; 27 godina, crnac, 165cm, 60kg, plava kosa do ramena, smeđe oči. Posljednji puta viđen u lipnju 2004. Narkoman i muška prostitutka. Aikman, Lonnie; bijelac, 34godine, 172cm, 80kg, zelene oči, smeđa kosa. Posljednji puta viđen u proljeće 2004. Šizofrenik.
Truplo pronađeno na otoku Dewees nije odgovaralo nijednom opisu. Nadodala sam ga u tablicu.
MS-2006020277, bijelac, u dobi od 35 do 50 godina, 177cm do 185cm visine, plava kosa. Slomljen C-6 kralježak. Posjekotine na dvanaestom rebru, dvanaestom torakalnom kralješku, i gornjim lumbaltnm kralješcima. Zakopan na otoku Dewees.
Winborne je članak objavio u oţujku. Je li Aikmanov nestanak bio povod njegovom ponašanju na Deweesu? Je li izvjestitelj mislio da smo moţda nabasali na Lonnieja?
Cruikshank je izrezao članak 14. oţujka ili nakon tog datuma. Je li Aikmanov dosje posljednji kojeg je otvorio?
I zašto dosjei Helmsa i Montagueove? Što se skriva u kodiranim opaskama? Pokušavala sam pronaći smisao u zabilješkama, kad je Pete konačno pristigao.
- Veliki donositelj pizza konačno je stigao - doviknuo je iz predvorja. Ĉula sam ključeve kako padaju na stol. Pojavio se na pragu u platnenim, poluvojničkim hlačama i majici koja je strahovito nalikovala odori za kuglanje. Bejzbol kapa s logom Hornetsa kompletirala je sliku. Boyd mu je pojurio u susret i stao
116 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
116
kruţiti oko gleţnjeva njušeći zamašćenu kutiju u njegovim rukama.
- Kupio sam jumbo pizzu za slučaj da si ovdje i da si gladna. Zašto radiš bez svjetla?
Toliko sam se usredotočila na radnu tabelu da nisam ni zamijetila da se smračilo u prostoriji. Bacila sam pogled na sat. Osam i dvadeset.
- Zašto je već tako mračno?
- Bliţi nam se oluja nad olujama. Cijeli otok skriva se u podrume i pribija daske na vrata. Imamo li i mi podrum? Moţemo li pribiti daske?
Bacila sam pogled na njegovu kapu. — Loša vijest. Pete. Hornetsi su se preselili u New Orleans.
- Dopadaju mi se boje. - Skinuo ju je i iskazao divljenje prema logotipu.
- Purpurna i tirkizna?
- Ne tirkizna, klipanice. Modrozelenkasta. Boje koje je odabrao Alexander Julian i kojemu zavide svi u ligi.
- Bilo da je u pitanju dizajnerska boja ili ne, tim je napustio Charlotte.
- Odbacivši kapu na bife, kimnuo je prema dosjeima koje sam nagomilala do sebe. - Što činiš?
Iznenada mi je nešto zagolicalo mozak.
To!
Molim? Što to?
- Kontrolni centar zove Tempe! Povratak u stvarnost.
- Što to činiš? — ponovio je.
- Prolazim Cruikshankove slučajeve.
- Pretpostavljam da je ovo njegov PC. Je li ti se posrećilo? Odmahnula sam glavom. - Ne mogu se dosjetiti lozinke. A
gdje si ti cijeli dan?
- Zarobljen u opunomoćeničkom paklu. Što je smeđe i crno, a dobro izgleda na računovođama?
Izbacila sam ruke u zrak znajući da činim pogrešku.
- Dobermani. -Jadno.
- Ali istinito. Ti tipovi zacijelo biraju računovodstvo jer im nedostaje karizme da postanu pogrebnici.
-Jesi li ispitao Herrona u vezi Helene?
- Velečasni je smatrao da bismo prvo trebali započeti s računima. Podigla sam obrve.
117 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
117
- Nemoj me tako gledati. Buck me unajmio kako bih ušao u trag njegovom novcu, a još bolje ako pritom uspijem saznati nešto o kćeri.
-Jesi li mu rekao daje Cruikshank mrtav?
-Da.
- I kako je reagirao?
- Šok, tuga, i iskrena ţelja da pronađe spokoj. A ti? Jesi li pronašla što u dosjeima?
- Moţda.
Prebacili smo se na trijem. Povjetarac je okretao stropni ventilator bez pomoći struje.
Iznijela sam tanjure i ubruse, a on razdijelio pizzu. Dok smo jeli, pojasnila sam što sam to uspjela saznati.
- SR znači da je »slučaj riješen«.
- E to je već uspjeh!
- Rekla sam i Boydu.
Njemu su uši odmah skočile u zrak, ali mu se njuška nije odvojila od ruba stola.
— Puno Cruikshankovih novijih dosjea sadrţava tek novinske isječke o nestalim osobama, pa sam napravila radnu tabelu i počela traţiti sličnosti. Što je ovo? — Ukazala sam na kvrţice na pizzi.
— Suhi ribiz. I?
— Od 2002. Cruikshank je otvorio dosjee za dvije ţene i četiri muškarca čiji je nestanak prijavljen na području Charlestona. Nema ni čekova ni izvješća. Ujedno postoje dva dosjea u kojima su samo zabilješke.
- Što znači da ga nitko nije unajmio da potraţi te ljude.
- To sam i ja pretpostavila.
Zamislio se. - Je li moguće da je truplo pronađeno na Deweesu jedna od nestalih osoba?
- Ne podudara se ni s jednom od njih.
- A o kakvim je osobama riječ?
—Jedan muškarac je crnac, trojica su bijelci. Dob im se kreće od dvadeset sedam do pedeset osam godina. Jedan se bavi prostitucijom; dvojica su narkomani; jedan je šizofrenik. Obje ţene su crnkinje, u dobi od dvadeset osam i trideset devet; obje prostitutke i narkomanke.
- Misliš da bi u pitanju mogao biti serijski ubojica, moţda grabeţljivac koji hvata kurve i narkiće? Ljude s ruba koji nikome neće nedostajati?
118 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
118
- Ne znam točan datum kad su nestali Aikman i tip s Deweesa, ali osam je mjeseci prošlo između nestanka Ethridgea i Moonove, još osam između Moonove i Watleyjeve. Potom devet mjeseci do Poea. Dva mjeseca poslije, Snype. Ako je u pitanju serijski ubojica, vremenski je obrazac čudan.
- Nisu li serijski ubojice ionako čudna stvorenja? - Uzeo je još pizze.
- U pitanju nije isti profil ţrtve. Ima i muškaraca i ţena, i crnoputih i bijelaca, starosne dobi od dvadeset sedam do pedeset osam godina.
- Znači, nisu u pitanju samo ulični tinejdţeri i studentice s dugom kosom i razdjeljkom posred glave?
- Otkad si ti profajler? - Aludirao je, naime, na tipove ţrtava koje su preferirali John Gacy i Ted Bundy.
- Samo mudrac. I donositelj pizze.
- A ribiz je čija ideja?
- Arturova.
Nekoliko smo minuta slušali valove kako zapljuskuju obalu. Ja sam konačno prekinula šutnju.
- Homer Winborne je napisao članak o Lonnieju Aikmanu koji je objavljen u Moultrie Newsu 14. oţujka, što znači da je Cruikshank tada još bio ţiv.
- Winborne je tip koji se pojavio na nalazištu? Kimnula sam. -Jesi li ga nazvala?
- Namjeravam.
-Je li se javio Monsieur... ?
- Ne. - Uzela sam još jednu krišku pizze, skinula ribiz, i odloţila ga na tanjur.
- Malo si mi gastronomski uštogljena.
- Ribiz i inćuni se ne miješaju. Ispričaj mi kako je prošlo s Herronom.
- Zapravo se nisam našao s njim.
Opisao je kako mu je protekao dan s računovođama GMC-a i ovaj puta nije pretjerivao. Doista je zvučalo kobno. Prisjetila sam se što mi je Gullet rekao.
- Netko iz šerifovog ureda identificirao je ciglenu zgradu s Cruikshankovog
CD-a.
-Je li? - Punim ustima.
- U pitanju je besplatna klinika za siromašne koju vodi GMC.
- Gdje?
119 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
119
- U Ulici Nassau.
Ĉeljust mu se ukočila, a onda je polako progutao. - Tamo je radila Helen Flynn. Bar neko vrijeme.
- To sam i pretpostavila. Onda ima smisla da je Cruikshank nadzirao kliniku.
Obrisao je usta, zguţvao ubrus, i bacio ga na tanjur. - Hoće li Gullet provjeriti kliniku?
- Ni truplo s Deweesa ni Cruikshank ne nalaze mu se pri vrhu popisa. Pokazala sam mu dva slomljena rebra, ali još uvijek nije uvjeren da su ubijeni.
- Moţda bih ja trebao...
- Pogotovo ne ţeli da ti uspostavljaš kontakt s bilo kim u klinici. Bio je i te kako jasan u vezi toga.
- Kako bi moglo naštetiti da... -Ne.
- Zašto ne? - Prepoznala sam dobropoznatu oštrinu u njegovom glasu. Moj otuđeni suprug nije tip osobe koja dopušta drugima da ga stopiraju.
- Molim te, Pete. Nemoj mi zaribati odnos s Gulletom. Već nam ionako dopušta stvari koje nam ne bi trebao dopustiti. Nismo li dobili Cruikshankove dosjee i računalo? Moţemo puno toga izgubiti, a ja ne ţelim riskirati. Moram pomoći Emmi da razriješi ove slučajeve.
- Učinila si što je u tvojoj moći. Emma je ovdje mrtvozornik i Gullet je njezina stvar.
Pogled mi je odlutao u tamu s druge strane mreţastih vrata trijema. Valovi su tvorili srebrno-bijelu liniju u pozadini dina, u tom trenutku tek kvrgavih crnih oblika.
Odlučila sam mu priznati.
- Bolesna je.
- Koliko bolesna?
Ispričala sam mu za ne-Hodgkinov limfom, i nedavni recidiv.
- Ţao mi je...
Spustio je ruku na moju i ostali smo sjediti u tišini, dok se ocean vam glasao bučnim ovacijama.
Ja sam se zamislila nad njom. A on? O čemu je razmišljao? Dobro pitanje. Nisam imala pojma. O Helene Flynn? O priljevu gotovine u GMC? O Cruikshankovim šiframa? Desertu?
Zbunjen tišinom, Boyd mi je lagano gurnuo koljeno. Potapšala sam ga po glavi i ustala kako bih pokupila ostatke. Ĉinilo mi se neophodnim promijeniti temu.
120 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
120
- Pronašla sam trepavicu prosijavajući zemlju iz groba na Deweesu. Crna je, a kosa u grobu plava.
- Nisu li svima trepavice crne?
- Samo s maskarom.
- Misliš da pripada osobi koja je zakopala tipa?
- Studenti koji su ga iskopali obojica imaju svijetlu kosu.
- Locardov princip razmjene. - Oduševljeno se nasmiješio opet glumeći »mudraca«.
- Zadivljena sam!
Riječ je bila o nečemu opće poznatom svim kriminalistima. Locard je, naime, izjavio da dva predmeta pri dodiru prenose čestice jedan na drugoga. Varalica u banci, snajperist na grani stabla, ubojica koji kopa u pijesku. Svaki kriminalac nosi dokaz s poprišta zločina i nešto uvijek ostavlja za sobom.
- Namjeravaš nazvati tog Winbornea? Bacila sam pogled na sat. Bilo je gotovo deset.
- Namjeravam. Ali sad bih se mogla još malo pozabaviti Cruikshankovim dosjeima.
- Znaš li zašto je računovođa prešao cestu?
Očigledno je odlučio taj dan se šaliti na njihov račun. Pogledala sam ga.
- Jer je u dokumentu pisalo da su to učinili prethodne godine.
Tek što sam sjela na kauč, pogled mi je pao na njegovu kapu i moja nemirna podsvijest ponovno mi je došapnula: Hej! Što? NBA? Hornets? Tirkizno? Modrozelenkasta boja! Jimmie Ray Teal21
Kad sam ono pročitala članak o njemu? U posljednje jutro terenske nastave. Prije manje od tjedan dana!
Načula sam Petea kako se kreće kroz kuću i ponadala da uistinu ne zakucava daske na prozore i vrata.
- Kad se kupi smeće? — doviknula sam.
- Otkud bih ja znao. Zašto?
Prethodnog sam ponedjeljka hrpu novina odnijela u kontejner u prednjem dvorištu.
— Zašto? — ponovio je.
Zgrabila sam bateriju i pojurila kroz ulazna vrata niz stube. Vjetar je sad već ozbiljno šibao palme, a u zraku se mogao osjetiti miris kiše. Još malo pa nevrijeme.
Podigavši poklopac kontejnera izvukla sam plavu plastičnu kantu za recikliranje novina.
121 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
121
Započela sam izvlačeći novine s dna, baterijom provjeravajući datume i jednim stopalom pridrţavajući ostatke. Dok sam to činila, kutkom oka zamijetila sam
vozilo kako dolazi Ocean Boulevardom. No, nastavila sam se probijati.
Prednja su se svjetla sve više pribliţavala.
Pogodak! 19. svibnja! Naslovnica!
Vjetar se u naletu poigrao stranicama u mojim rukama.
Auto je usporio.
Nisam se osvrnula.
Pronašla sam poslovne vijesti od prethodnog petka. Oglase.
Lokalne i vijesti na drţavnoj razini.
21Igra riječima: teal (engl.) = modrozelenkasta boja.
Auto se zaustavio nasuprot kući prednjim svjetlima obasjavajući kontejner.
Podigla sam pogled, ali nisam ništa mogla razaznati. Ryan?
Srce mi je stalo uzbuđeno tući.
Auto je mirovao ne skrećući na prilaz.
Zaklonila sam pogled.
Vozač je u to nagazio na gas, kotači proklizali frcajući zemlju, a auto pojurio naprijed.
I ugledala sam kako nešto leti u mojem smjeru. Ispustivši novine, izbacila sam ruke u zrak.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

12Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:46 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
18.
Nešto tvrdo odbilo mi se o lakat, a bol strelovitom brzinom proširila rukom. Osjetila sam tekućinu i namirisala pivo. Neozlijeđenom rukom zamahnula sam baterijom i svjetlosni snop pao je na bocu piva nagnutu na kontejner. Tko ju je bacio? Klinci u pomahnitaloj voţnji? Krasno. Ili me netko ciljano gađao? Jesam li bila meta?
Novine od prošlog petka sad su se raspršile po dvorištu, a dijelove je vjetar zalijepio za vanjsku stranu kontejnera. Pokupila sam ih i vratila se u kuću. Pete se prebacio iz kuhinje u radnu sobu, gdje je švrljao ujedan od svojih velikih notesa. Podigavši pogled, zamijetio je da si drţim ruku.
- Munja?
Bar u pitanju više nije bio vic o računovođama.
122 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
122
- Neki me kreten pogodio bocom iz auta. Namrgodio se. - Je l' sve O. K.?
- Treba mi leda.
Iako sam pojašnjenje iznijela leţernim tonom, mučna sumnja stala me izjedati iznutra. Nije li i on uočio nepoznato vozilo u blizini kuće u nedjelju ujutro? A sad još i ovo. Moţda mi netko pokušava nešto dati na znanje. Vandali se za pomahnitale voţnje obično ne zaustavljaju kako bi osmotrili metu. Niti ciljaju u ljude. Moţda mi netko pokušava reći da mu se ne dopada što sam učinila? Dickie Dupree? Odlučila sam pomnije pratiti događanja u neposrednoj blizini. Dok sam si ledom hladila lakat, ponovno sam pročitala članak u Post and Courieru od prethodnog petka, te unijela Jimmieja Ray Teala u radnu tabelu. Teal, Jimmie Ray; 47 godina. Posljednji puta viđen 8. svibnja kako napušta bratov stan u Ulici Jackson. Ugovoreni posjet liječniku.
Dok sam se pitala kojeg je rasnog podrijetla, nešto drugo iznenada mi je sinulo. Sin gradskog vijećnika, Matthew Summerfield, također je nestao. Ali mali se zapravo ne uklapa u obrazac nestalih osoba na području Charlestona. Koji točno obrazac?
Summerfield, Matthew IV, 18 godina. Bijelac. Posljednji puta viđen 28. veljače kako napušta starogradsku tržnicu. Narkoman.
Zaspala sam osluškujući Peteovu oluju nad olujama.
Te sam noći usnula bolesne snove. Ryana kako drţi nedonošče; Gulleta kako viče, ali ne uspijevam razaznati što; bezubog muškarca kako prosjači s Hornetsovom bejzbolicom u ruci; Emmu kako me zove iz mračne prostorije - ja ne uspijevam pomaknuti noge, a ona se sve više i više udaljava. Probudio me mobitel. Kad sam posegnula za njime, prenula me bol u laktu.
- Gullet ovdje. - Glasovi u pozadini. Telefoni. - Imamo još jedno. Ţeludac mi se stisnuo.
- Oluja je naplavila bačvu juţno od Folly Beacha. Dvojica ribara bacila su pogled i pronašla tijelo. Područje je pod nadleţnošću okruţne policije, pa je moj ured prihvatio poziv. Gđica Rousseau ponovno nije u mogućnosti obraditi poprište, i rekla je da vas kontaktiram. Još ćemo vas uposliti za stalno, mlada damo.
U 7h ujutro mlada dama nije bila pripravna za oštru repliku. - Recite mi kako da dođem tamo - odvratila sam pokušavajući pronaći kemijsku i papir.
- Ne ţelim da se izgubite. Naći ćemo se u mrtvačnici za pola sata.
- Ĉemu ţurba? - Oštrim tonom.
123 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
123
Ali bio je u pravu. Vjerojatno bih sama teško mogla pronaći lokaciju.
- Dolazi plima.
Na brzinu sam navukla traperice i majicu kratkih rukava, svezak si kosu u rep, nanijela maskaru i pojurila niz stube.
Pete je već otišao, vjerojatno kako bi nastavio aktuarsku torturu, a Boyd i Birdie su me dočekali u kuhinji, odmjeravajući jedan drugog iznad preokrenute zdjelice pahuljica.
Birdie je zbrisao kad sam se pojavila, a Boyd sjeo. Na njuški mu je bilo mlijeka.
- Uhićen si, cucak!
Odloţila sam zdjelicu u sudoper, natočila si kave i provjerila ruku. Modrica se počela stvarati, i prema svemu sudeći zaključila sam da će biti veličanstvenih dimenzija. I boja.
Kad sam skinula uzicu s kukice, Boyd je poludio. No, najurila sam ga samo do ruba ceste. Dvorište je bilo prekriveno palminim lišćem i svakojakim otpadom. Nakon što je obiljeţio kontejner, poštanski sandučić i otpalu granu, krenuo je cestom. Trznula sam ga natrag prema kući. Podigao je obrve. Zar si luda?
- Kazna za nezgodu s pahuljicama - odvratila sam. Obrve su mu poludjele. Kod kuće sam na brzinu smazala energetsku čokoladicu i konačno se uputila prema Medicinskom fakultetu. Šerif me čekao kod ulaza u mrtvačnicu. Prešli smo most otoka James i rijeku Ashley uputivši se prema jugu. Ubrzo su prometni znakovi počeli ukazivati na Folly Beach.
Tijekom voţnje ispričao mi je što je uspio saznati, no nije to bilo gotovo ništa više od onoga što mi je već rekao preko telefona. Ribari. Bačva. Tijelo. Upitala sam zašto je mrtvozornica zatraţila moje prisustvo. Pretpostavljao je da tijelo neće biti u besprijekornom stanju.
Bacila sam pogled kroz prozor. Kuće, stabla i električni stupovi pretvorili su se u mrlje. Više nije poticao razgovor. Zamijetila sam, štoviše, da mi kradomice gleda lakat.
Prisjetila sam se auta koji je Pete vidio u nedjelju ujutro i boce od prethodne noći. Pa što, do vraga! Ako me netko odlučio zlostavljati, moţda će biti od pomoći da šerif to zna. Ispričala sam mu što se dogodilo.
-Jeste li uzbudili ovdašnje duhove? - upitao me svojim uobičajeno ravnodušnim tonom.
- Razbijesnila sam izvjestitelja zvanog Homer Winborne.
- Winborne je bezopasan.
124 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
124
- I građevinarskog poduzetnika Richarda Dupreeja.
- Ĉudim se da Ministarstvo vanjskih poslova nije dobrog starog Dickieja nagovorilo da radi za njih. Rođeni je diplomat.
-Je li bezopasan?
Gullet je zastao. - Uglavnom.
Uglavnom? No, nisam inzistirala na pojašnjenju.
Petnaest minuta nakon što smo prešli rijeku Ashley, skrenuo je na cesticu koja se probijala kroz močvaru. Močvarna trava i Juncus roemerianus izbijali su iz blještave jantarne površine uzdiţući se prema besprijekorno modrom nebu. Otvorila sam prozor i udahnula iskonski miris zelenila i truleţi. Dagnje. Rakovi Ucapugnax. Milijun beskraljeţnjaka starijih od Biblije. Razgaljena, odlučila sam nastaviti razgovor.
-Jeste li znali da Juţna Karolina ima veću močvarnu površinu od bilo koje druge drţave na strani Atlantskog oceana? Pogledao me i okrenuo glavu natrag prema cesti.
- Ljudi u labosu obradili su Pinckneyjev novčanik. -Jesu li pronašli išta osim vozačke?
- Ne baš. Gomilu kupona koji za jedan kupljeni obrok omogućavaju jedan besplatni; karticu nekog marketa s popustom; lutrijske listiće; šezdeset i četiri dolara, i kondome Trojan Magnum XL.
- Znači da je Pinckney bio optimist.
- U više pogleda.
Ostatak putovanja promatrala sam bijele čaplje, njihova bijela tijela među lelujavom zelenom travom i tanašne noge kako se uzdiţu iz tamnog obalnog mulja.
Kad je konačno parkirao vozilo, nisam znala gdje se točno nalazimo. Ispred nas ugledala sam dvije kolibe koje je zaklanjao ogroman Ilex vomitoria, a iza njih drveni je mol izbijao ili u rijeku ili u neki pipak atlantskog ušća. Dva su se vozila već nalazila na poprištu. Patrolno vozilo s uključenom rotirkom i radio-postajom, ali i crni kombi.
Nekoliko kosova crvenih krila vinulo se zakreštavši u glas, kad smo Gullet i ja izašli iz vozila. Uniformirani policajac izronio je iz patrolnog vozila. Prepoznala sam kukasti nos i duboke bore. Zamjenik H. Tybee.
- Šerife... Gospođo... - Dotaknuo je rub šešira pozdravljajući nas. - Gospodin zvan Oswald Moultrie otkrio je truplo, dok je jutros provjeravao vrše s rakovima. Ţivi na onu stranu. - Bradom je ukazao na prvu kolibu.
125 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
125
- Pomislili su da su nabasali na izgubljeno blago Crnobradog? - Gullet je bacio pogled preko njegova ramena prema molu.
- Ne bih znao, šerife. - Humor mu očigledno nije bio jača strana. - Slijedeći vaše naredbe, osigurali smo lokaciju i nitko nije ništa dirao.
- Imate izjave? -Da.
- Tko ţivi u drugoj kolibi?
- Ona s crvenom tendom pripada Moultriejevom bratu, Lelandu. Krenula sam za Gulletom, kad se uputio prema vodi. Primijetila sam da je riječ o uskoj uvalici, na mjestima jedva dovoljno širokoj da propusti dvije brodice. Vladala je oseka i mol se izdizao visoko iznad obale. Njegova me nestabilna drvena struktura podsjetila na čaplje, koje su se isto tako uzdizale iz mulja na svojim dugim i tanašnim nogama.
Dvojica muškaraca sjedila su i pušila pod Lelandovom tendom. Izgledali su poput klonova. Crnoputi. Ţilave građe. Sive plastične naočale. Braća Moultrie. Lee Ann Miller i drugi šerifov zamjenik nalazili su se na obalnom dijelu mola. Gullet i ja smo im se pridruţili i razmijenili pozdrave. Ovaj puta zamjenik se prezivao Zamzow, a imala sam osjećaj da će se svakog trenutka ispovraćati. Dok sam hodala prema molu, nosnice su mi razaznale oštar, ustajao miris izmiješan s mirisom soli i natrule vegetacije. Razgovor mi se nastavio iza leđa -nagađanja o tome kako je bačva završila u rječici; prijedlozi kako bi je bilo najbolje izvući.
Isključujući glasove, usredotočila sam se na prizor.
Mol je bio opremljen drvenom platformom za čišćenje ribe, a muhe su na njemu odrţavale pravu pravcatu konvenciju. Dvije zahrđale vrše za rakove leţale su na jednoj strani platforme, a sjekira s dugačkom drškom bila je naslonjena na drugu stranu.
Spustila sam pogled.
Voda je bila tamnozelena, blato crno i sklisko poput sluzi. Račići su jurcali amo-tamo, krećući se bočno i vitlajući kliještima kao gladijatori oklopima. Tu i tamo prepoznala sam troprsti obrazac ptičjih tragova.
Bačva je bila na pol uronjena u vodu, poput bilo kojeg drugog predmeta koji je oluja izbacila na obalu. Tragovi čizama vodili su do nje, a okolno blato bilo je razrovano naporima braće Moultrie da plijen izvuku na kopno.
126 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
126
Lanac je izvirivao iz bačve. Neke su karike korodirale, ali ih je većina bila u dobrom stanju. Zamijetila sam posjekotine i na bačvi i na lancu.
Poklopac je leţao na mulju, okrenut naopačke. Imao je duboku posjekotinu s jedne strane.
U bačvi sam prepoznala ćelavi skalp i lice, sablasno blijedo u blatnjavoj smeđoj vodi.
Bila sam spremna.
- Izgleda poput bačve za ulje - dobacila sam pridruţujući se drugima.
- I hrđava je do zla Boga - odvratila je Millerova. - Logo ili natpisi vjerojatno su se već odavno izbrisali.
- Moţda je bačva stara, ali zato lanac nije. Napravite nekoliko snimki izbliza i spremite sjekiru u vreću. Vjerojatno su oštricom razbili karike, a onda tupom stranom odigli poklopac.
- Leland tvrdi da se sama od sebe otvorila - dobacio je Zamzow.
- Ma, naravno...
- Što s tijelom? - upitala je Millerova. - Mislim da bismo trebali fotografirati sve ţivo.
- Apsolutno - sloţila sam se. - Ne znamo što se nalazi u bačvi.
Ponovno osmijeh od uha do uha. - Kad sam čula što je u pitanju, dovukla sam se ušljivim kombijem i donijela čitavo jutro plastične plahte. Već sam se bakćala s takvim stvarima...
Gullet se obratio zamjeniku. — Dovezi auto. Zamzow je odmah odjurio.
Potom se okrenuo prema Millerovoj. - Imate lance? -Uţe.
- Visoke čizme?
Kimnula je s očiglednim nezadovoljstvom.
- Provest ćemo uţe oko bačve, dovući je na obalu i onda prebaciti na kolica za utovar.
Bacila je pogled prema rječici. - Moţda ima zmija.
- Vodenih mokasina. Moţda čak i čegrtuša koje vole vodu. -U Gulletovom glasu nije bilo ni trunke suosjećanja.
Prišla je kombiju i vratila se s visokim čizmama i dva namotaja ţutog polipropilenskog uţeta. Odbacivši sve do naših nogu, krenula je fotografirati poprište.
Zamzow je rukama navodio Tybeeja kako da namjesti patrolno vozilo. Potom je zavezao dva uţeta za branik i odvukao ih do kraja mola.
Tybee je ostao za upravljačem, a on i Millerova pridruţili se Gulletu i meni.
127 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
127
Nitko nije posegnuo za čizmama.
-Ja bome nisam vodena princeza - Millerova je dobacila.
-Ja ne znam plivati. - Zamjenikovo lice bilo je blijedozeleno poput Monetova krajolika.
Braća Moultrie pratila su što se događa iz leţaljki.
Bivalo je sve toplije, plima se polako vraćala, a iza nas muhe izvodile Riverdance na suncem oprţenim ribljim iznutricama.
Zgrabila sam čizme, skinula tenisice i navukla ih, te prebacila naramenice preko ramena. Potom sam duboko udahnula i spustila se preko mola na obalu. Millerova mi je dobacila rukavice. Ugurala sam ih pod pazuh. Blato je bilo sklisko, ali tvrdo. Oprezno koračajući stala sam se probijati prema bačvi, a rakovi su mi se micali s puta.
Navukavši i rukavice, podigla sam poklopac i vratila ga na mjesto. Ţeludac mi se preokrenuo. Izbliza smrad je bio nepodnošljiv. Kamenom sam ga nabila, svukla rukavice i ukazala da mi dobace uţe.
Zamzow je dobacio prvo. Napravila sam omču, prebacila je preko nepotonulog dijela bačve, spustila za otprilike četrdeset i pet centimetara i zategla čvor. Oslanjajući se o bačvu izmanevrirala sam prema njezinom potopljenom dijelu. Dok sam se kretala, pahulje hrđe otpale su u blato.
Pri rubu vode zaustavila sam se i na brzinu provjerila. Nigdje smotane zmije. Dubok udah. Hajde!
Nagib je bio veći nego što sam pretpostavila. Bio je dovoljan jedan korak da mi rječica prekrije listove. Još jedan i bila mi je iznad koljena.
Probijajući se sporo poput puţa, zaobišla sam bačvu i voda mi je odjednom bila do struka, a noge se izgubile u zamućenoj tami.
Signalizirala sam i Zamzow mi je dobacio drugo uţe. Napravivši laso, odloţila sam čvor na bačvu, duboko udahnula i spustila se u čučanj.
Voda mi je bila ledeno hladna na licu. Ĉvrsto ţmireći pokušala sam nekoliko puta navući omču ispod potonulog dijela bačve, no svaki puta mi je iskliznula.
Svako malo sam izronila kako bih udahnula, pa se opet spustila u čučanj, ponovno borila grebući noktima po muljevitom dnu i uguravajući uţe između bačve i mulja. Ozlijeđena ruka me zaboljela od napora.
Kad sam četvrti puta izronila, Gulletov je doviknuo: — Ne mičite se!
128 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
128
Uklanjajući si mokru kosu s lica, podigla sam glavu. Pogled mu je bio prikovan za suprotnu obalu.
- Što je? - prodahtala sam.
— Ne mičite se. — Prigušenim i ravnomjernim tonom. Umjesto da ga poslušam, okrenula sam se i pogledala u smjeru u kojemu je gledao. Srce mije skočilo u grlo.
19.
Aligator. Dugačak stotinu osamdeset, moţda dvije stotine i deset centimetara. Muljem zapečene ljuske, ţuto-bijeli vrat, nepravilni zubi u moćnoj čeljusti. Ĉeljust usmjerena prema meni. Dok sam ga promatrala, skliznuo je s obale i izgubio se ispod površine. Srce mi je tuklo, udovi kljucali. Krenula sam prema obali. Gullet je skočio s mola i proklizavajući stao se probijati kroz blato. Oslonivši se jednom rukom na bačvu, drugu je izbacio prema meni. Zgrabila sam je i povukla svom snagom. Bol mi je trznula ozlijeđeni lakat. A skliski mulj izbacio iz ravnoteţe. Pala sam unatraške i voda me prekrila. Ĉizme su se odmah napunile i oteţale.
Osjetila sam adrenalin kako mi juri kroz tijelo. Zabacujući ramenom stala sam se okretati i na slijepo pipati obavijena muljevitom tamom. Gdje je bačva? Dragi Boţe, aligatori.
Očajna, stala sam se bacakati poput ţabe i konačno napipala obalu. Oslonivši se na obje noge, izbila sam na površinu. Gullet je u to zazviţdao i ukazao na uţe. Dobacio mi ga je, a Millerova odmah doviknula: - Brţe, curo! Brţe!
Jedan od braće Moultrie zaustavio se do nje drţeći nešto u rukama. On i Zamzow gledali su meni s lijeva.
Napunjene čizme svaki su pokret pretvorile u pravu borbu. Noćna mora postala je stvarnost. Napinjući mišiće dovukla sam se do uţeta, svjesna da mi se gmaz nalazi tik iza leđa.
Ili...?
Nešto mi je zapljusnulo s lijeva i gotovo sam već mogla osjetiti ugriz.
- Vuci — Millerova je doviknula.
Posegnuvši za uţetom, jedno sam koljeno savila oslanjajući se na dno i bacila naprijed. Osjetila sam Gulletove ruke. I onda kopno. Na trenutak sam ostala tako presavijena, dok su mi noge drhtale, a muljevita voda cijedila iz čizama. Kad sam podigla pogled, Millerova je izbacila palčeve i nasmiješila mi se.
129 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
129
- Nisam znala da aligatori vole slatku vodu - prodahtala sam.
- Ovaj nije izbirljiv. - Nacerivši se, jedan od braće Moultrie pokupio je pileći vrat iz vjedra s mamcima i bacio ga uzvodno.
Površina se pretvorila u niz klinastih valova. Predator je zaplivao prema plijenu.
Pričekali smo dvadesetak minuta ispijajući kavu na molu i promatrajući ga kako se zadrţava desetak metara uzvodno. Samo su mu kralješci i vrh njuške izbijali na površinu. Nismo znali promatra li nas štiteći si večeru, ili pak drijema.
- Oseka je sad najniţa. - Gullet je ostatak kave izlio u mulj. - Tko se ţeli hrvati s Ramonom?
Oswald Moultrie izvijestio nas je kako se aligator zove,
nadodajući da je redovit posjetitelj rječice.
-Ja ću. Ionako sam već mokra. - Što je zapravo bila umanjenica. Mulj mi je prekrivao svaki centimetar tijela.
- Nema potrebe za dokazivanjem — Millerova je dobacila.
- Ne bojim se aligatora. - Bila je to istina. No, zato nisam spomenula da se uţasavam zmija.
- Imamo i vatreno oruţje. - Zamzow je zavitlao Remingtonovom sačmaricom koju je izvadio iz prtljaţnika patrolnog vozila. — Ako krene prema nama, nabit ću mu metak u mozak!
- Nema potrebe - Gullet je odvratio. — Pucaj pred njega i pobjeći će. Predala sam Millerovoj stiropornu čašu. - Reci jednom od Moultrieja da bude spreman s hranom.
I ponovno sam se spustila s mola, prešla blato i zaobišla bačvu ulazeći u rječicu.
Šerifje bio u pravu. Plima je dolazila i voda je već narasla do gornjeg ruba bačve.
No, ovaj sam puta imala plan. Zaronit ću i lasom obuhvatiti donji rub.
Potom ću uhvatiti gornji dio bačve, a Gullet i Zamzow povući uţad pričvršćenu za donji dio.
Iako ne bez muke, plan je uspio. Nakon tri pokušaja i drugo je uţe uspjelo uhvatiti bačvu. Dašćući i cijedeći se, zategnula sam obje omče i povukla testirajući. Ĉinilo se da sve drţi.
Signalizirala sam Gulletu, on Millerovoj, koja je pak zazvala Tybeeja. Iza mola uključio se motor patrolnog vozila.
Uţad se polako nategnula, bačva pomaknula, zaljuljala i vratila na mjesto. Gullet je domahnuo; Millerova doviknula; motor patrolnog vozila ponovno proradio. Zadrţavši dah spustila sam se u čučanj poput hvatača u bejzbolu i ramenima gurnula o dno
130 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
130
bačve. Nije se pomaknula ni milimetra. Ne osvrćući se na pečenje u prsima, ponovno sam gurnula. Pomak.
Izronila sam na površinu i načula kako grebe i prijanja. Bačva se kretala iz vode na blato.
Dok smo je Gullet i ja gurali, a Zamzow navodio, polako se vukla obalom, a prljava voda tekla je iz bočnih otvora.
Nakon valjda tisuću godina konačno smo se probili i trebalo nam je još tisuću da se iz mulja prebacimo na kopno. Kad smo se konačno zatekli na kopnu, Millerova je čekala s fotoaparatom i kolicima za utovar.
Bez riječi Leland Moultrie je ukazao na slavinu do verande. Zahvalivši mu krenula sam prema kolibi, svukla čizme, nagnula se u struku i vodom oprala kosu i lice. Oswald Moultrie se pojavio s ručnikom. Gotovo sam ga zagrlila.
Kad sam se vratila obavljene toalete, Millerova je još uvijek fotografirala. Promatrala sam kako tekućina istječe iz bačve pitajuću se tko je unutra. Je li osoba mrtva? Moţda već desetljećima, godinama, mjesec dana? Je li tijelo napuhnuto i prošarano, s obzirom da je toliko vremena provelo na moru? Ili su se lešinari provukli, propuzali, preplivali kroz pukotine u metalu, već odavno kostur lišivši tkiva.
Ako je nemoguće napraviti potpunu obdukciju, hoće li me Emma zatraţiti da pregledam kosti?
No, bilo je to isto kao da se pitam voli li kraljica Elizabetha ruţne šešire. Naravno da hoće.
A onda iznenada — pripada li moţda truplo u bačvi jednoj od
Cruikshankovih nestalih osoba?
I još gore—je li u pitanju Helene Flynn?
Neka vrsta kokošice oglasila se sa skrivenog mjesta povraćajući me u stvarnost.
Millerova je naslonila kolica uz bačvu. Gullet je odigao jednu stranu i vilica se uvukla ispod nje. Millerova je potom odvezla teret do kombija mrtvozorničkog ureda u pratnji Tybeeja i Zamzowa. I posao je bio gotov. Obavila sam svoje. Ona i zamjenici mogu sami utovariti prokletu stvar. Ĉisti, suhi zamjenici.
Naslonivši se na Tybeejovo patrolno vozilo zavezala sam teniske. Potom sam prišla Gulletovom explorera, iskopala ruksak i provukla češalj kroz kosu.
Zamijetila sam svoj odraz u retrovizoru. Maskara je bila doista krivi izbor. Tybee i Zamzow su se zadrţali kako bi propješačili cijelo područje i napravili videosnimku, te kako bi još malo
131 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
131
preispitali braću Moultrie. Gullet i ja smo otpratili Millerovu u mrtvačnicu Medicinskog fakulteta, a plastični prekrivač dijelio nas je od sjedala u njegovom explorera. Dok sam se tuširala i presvlačila u kombinezon, Millerova je -već iskrcala bačvu. Petnaest minuta po dolasku, pridruţila sam joj se u prostoru s druge strane metalnih vrata.
- Gdje je Gullet? - upitala sam.
- Zaprimio je poziv.
- Svojeg krojača?
Nasmijala se. - Moţda. Šerif doista brine o izgledu, što znači da nikako nema namjeru zablatiti svoju uštogljenost. Nekako nagađam da je bolesno pedantan kad je u pitanju i onaj njegov terenac. Zamolio je da ga izvijestite.
-Jeste li nazvali Emmu?
Kimnula je. — Kaţe da se započne s obdukcijom, a na meni je odlučiti kome ču je povjeriti. Vi ili jedan od naših patologa dobit će tu čast.
- Ostat ćete?
- Ne bih to propustila ni za što na svijetu.
Uvela je slučaj i pripremila identifikacijsku oznaku.
MS-20006020299. Namjestila sam karticu kako bi mogla izbliza fotografirati i bačvu i lanac.
- Lanac je u dobrom stanju. - Škiljila je kroz traţilo na aparatu. - Ali je bačva samo gomila hrđe.
- Moţda su načinjeni od različitih metala.
- Ili moţda novi lanac obmata staru bačvu.
Lokva se proširila cementom noseći sa sobom miris truleţi. Kad je obavila fotografiranje, obje smo proučile vanjštinu bačve. Upravo kako je i predvidjela, već su odavno nestala bilo kakva slova ili logotip.
- Zacijelo puno tvrtki proizvodi ovakve bačve od dvije stotine litara -odvratila sam.
- Nekoliko desetaka sigurno.
Napravila je još nekoliko polaroidnih fotki za rezervu, a onda nestala i vratila se s polugom i motornom pilom.
- U redu, dušo, kako ćemo to izvesti?
- Nema razloga zašto je ne bismo razvalili - odvratila sam.
- Kod nekih je to već polučilo uspjeh. - Navukla je velike koţne rukavice, polugu ugurala jednim krajem i onda pokušala odići poklopac. Bez uspjeha.
- Dobro si ga nabila - dobacila je.
132 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
132
-Adrenalin mi je pomogao.
Nakon što je odvalila komadić ruba, ugurala je polugu u bačvu i primijenila silu. Polovica se poklopca oslobodila odbacujući vlaţne čestice hrđe. Potom je ugurala prste i u intervalima stala povlačiti poklopac cijelim opsegom te ga konačno odigla. Metalni je disk popustio. Vlaţan, ustajao miris izdigao se iz bačve. Trula morska trava. Ustajala morska voda. I još nešto. Miris smrti.
Odloţivši poklopac na pod, podigla je bateriju i obje smo se nagnule. Oblik je bio ljudski, ali i neljudski - groteskna reprodukcija u voštano bijeloj boji. Tijelo je sjedilo zgrbljeno, s glavom među koljenima. Stisnula je usnice. - Moţda ovaj puta nećete imati posla, doktorice. Nisam baš bila sigurna. U prisustvu vlage hidrogenacija i hidroliza tjelesnih masnoća mogu dovesti do stvaranja tvari koje sadrţe masne kiseline i glicerol. Ta masna, ponekad vosku nalik supstanca, poznata je kao grobni vosak ili adipocera.
Ĉim nastane, grobni vosak moţe se dugo zadrţati tvoreći odljev masnog tkiva. Već sam se nagledala trupala kod kojih je omogućio očuvanje tijela i crta lica, dok se utroba zbog truljenja pretvorila u kašu.
- Tijelo je ubačeno na stopala, a onda ugurano - Millerova je zaključila.
- Ili je ţrtva prisiljena da se uvuče unutra i čučne.
- Gola.
- Izgleda maleno. - Provalila sam bez razmišljanja, pod naletom uobičajene tuge i bijesa.
- Ţensko? - Napetim glasom očigledno dijeleći moje osjećaje.
- Ne bih nagađala.
Ali zapravo sam već znala. Vidjela sam isuviše ubijenih supruga, studentica, pokćerki, konobarica, prostitutki. Spol je pripadao nekom sitnom, nekome tko trpi udarce.
- Puno pijeska - odvratila sam preusmjeravajući bijes. -Vjerojatno
upotrijebljen kako bi se opteretilo bačvu.
— Kamenje bi bilo bolje - odvratila je. - Dovoljno je da je propeler čamca jednom zahvati i da nastane jedna jedina točka erozije, i pijesak curi van. Vjerojatno je zato i isplutala na površinu i naplavila se.
— Izvadimo je na stol - odvratila sam.
Zajedno smo utovarna kolica paţljivo polegle, kao da se bojimo uznemiriti ţrtvu. Beskorisno. Ionako više nije marila.
133 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
133
Millerova je zadjenula zaštitne naočale, pokrenula motornu pilu i prerezala bačvu po duljini, od ruba do ruba, s obje strane, kao i dno, te uklonila dio koji je neposredno pokrivao tijelo.
Truplo je u donjem dijelu bačve gledalo straţnjicom na dolje, a glava je bila ugurana između čvrsto savijenih nogu. Zamijetila sam oštećenja u grobnom vosku na mjestima gdje su se koljena i listovi trali o unutrašnju površinu bačve.
Dok sam se prethodno tuširala i presvlačila u kirurško odijelo, Millerova je presvukla mrtvačka kolica plastičnom plahtom. Skinula je zaštitne naočale i koţne rukavice, te ih dovezla. Zajedno smo prebacile prenosivi pladanj na pod do bačve. Navukle smo kirurške rukavice. Ja sam uhvatila glavu, a ona straţnjicu.
— Moţe? - Napetim glasom. Kimnula sam.
Podigli smo tijelo za centimetar testirajući. Sapunasto se tkivo nije raspalo.
— Moţe — zaključila sam.
Podigli smo ga još jedan centimetar, pa još jedan, boreći se protiv opiranja. I bačva je polako oslobodila svojeg zatočenika. Zaustavili smo se dopuštajući smrdljivoj tekućini da se iscijedi. Potom sam kimnula, te smo zakoračile u stranu, spustile tijelo i podigle pladanj. Zaobišla sam kolica. Iako je tkivo bilo sablasno iskrivljeno, a kosa i koţa otpali, genitalije su potvrdile da je ţrtva doista ţensko. Zbog vremena provedenog u bačvi ukalupila se u fetalnom poloţaju.
Iako sam znala da je to nemoguće, učinilo mi se da se štiti od sramote koju će izazvati njezina neprirodna smrt. Od mene i Millerove. Od vojske koja će se okupiti kako bi rekonstruirala stravu koju je proţivjela u posljednjim trenucima, te zabiljeţiti destrukciju koju je uzrokovala njezina vodena samica.
Jedan dio mene ţelio ju je pokriti i zaštititi od uniformiranih likova, jarkih svjetala, bljeska fotoaparata, blještavih instrumenata. Ali racionalni dio mene znao je da joj to neće biti ni od kakve koristi. Poput tipa na Deweesu i tipa u stablima, i njoj je bilo potrebno ime.
I zaklela sam se da ću joj ga dati. Pronaći ću identitet koji će je povezati sa svijetom ţivih. Okončat ću anonimnost zbog koje nitko ne ţaluje za njom, i zbog koje njezine patnje nikom nisu poznate.
Zajedno smo je lagano okrenule s boka na leđa. Pričekala sam da napravi fotke. A onda smo oprezno pokušale osloboditi čvrsto
134 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
134
stegnute udove. -Jadna cura je u grču poput pantomimičara koji glumi kip -Millerova je odvratila. - Moţda ćemo morati primijeniti silu.
Što smo i učinile. Jedna po jedna, obje su ruke konačno popustile i uspjele smo ih izravnati uz tijelo.
Prebacile smo se na noge. Dok je Millerova gurala desno koljeno, ja sam vukla za gleţanj. Rigor je popustio.
No, čim joj se noga izravnala, nešto je iskliznulo spustivšijoj se do kuka. Tup.
Millerova je izgovorila što nam je objema palo na pamet. - Što je to, do vraga?



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

13Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:47 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
20.
Spustimo drugu nogu — odvratila sam. Uhvatila je koljeno, ja gleţanj i zajedničkim snagama oslobodile smo i izravnale i drugi ud.
Trbuh je bio ponor poluraspadnutog ţelea iz kojeg se širio nepodnošljiv smrad.
Dišući na usta, zaobišla sam stol.
Ono što je ispalo iz tijela bilo je masno i bijelo poput ţrtvina tkiva, ali prekriveno svileno-smeđim pramenovima.
Provjerila sam ţenine butine. Smeđi pramenovi poput paučine prekrivali su joj tkivo.
Niti? Kosa?
Dodirnula sam kuglicu. Bila je manje-više tvrda, ali poput prezrelog voća. Ili tkiva.
Iznenada mi je sinulo.
Jagodicom prsta sastrugala sam i pregledala nekoliko uvojaka. Krzno. Zarila sam prst u kuglicu i izvukla jedan sasušeni ud. Pa drugi. Millerova je razrogačila oči. Odmah je pronašla straţnje noge i zajedno smo uspjele razmotati maleno stvorenje. Bez dlaka, napuhnuto i marinirano u tekućini nastaloj pri raspadanju, i neprepoznatljive vrste.
- Fido? Felix? Flopsy?
- Definitivno nije kunić. Lice je plosnato, a prednji i straţnji udovi jednake duljine. - Ispipala sam donje dijelove te konačno izvukla dugačak i tanak rep. — Provjerimo zube.
Dok sam drţala glavu, Millerova je lagano rastvorila čeljust.
- Mačka — zaključila sam.
135 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
135
I odmah se prisjetila Birdieja. Ponovno sam pogledala ţenu. Ubačena u bačvu s ljubimcem poput kakvog otpada!
I morala sam se suzdrţati da šakom ne udarim o nehrdajući čelik. Zaţmirila sam.
Usredotoči se, Brennanice. Istragu ćeš pokrenuti samo ako odradiš svoje!
- Saznajmo tko je - odvratila sam.
Millerova je odvezla kolica uz kosinu i potom u bolnicu, a ja sam je slijedila. Popele smo se u obdukcijsku salu. Prvo sam provjerila prste kako bih utvrdila moţemo li uzeti bar djeliće, ako ne i cjelovite otiske prstiju.
Ništa.
Millerova je nazvala tehničara kako bi naručila rendgenske snimke. Dok tijela nije bilo, obje smo ispunile obrasce. Nijedna nije prozborila ni riječ. Kad su snimke stigle, ubacila ih je u kutije na zidu. Dok su ona i tehničar prebacivali ţenino tijelo na stol za obdukciju, ja sam proučila svaki sivo-bijeli prikaz ţenine utrobe.
Mozak i organi su se pretvorili u kašu. Iz očiju se neće moći dobiti staklasta tekućina. Moći ću proučiti samo kosti, što mi je, uostalom, specijalnost.
Usredotočila sam se na njih. Nisam prepoznala nikakve frakture i anomalije, nikakve kirurške implantate, štiftove ili pločice. Nije bilo stranih predmeta, metaka, ni tragova metala. Ni zubi ni umjetnog zubala.
- Neće nam biti potreban Bernie Grimes - odvratila sam. -Nema zuba.
- Dama je starija? - Millerova je upitala.
- Sredovječna, ali ne i gerijatrija — odvratila sam, kad mi je paţnju privuklo nešto na posljednje dvije slike.
Millerova mi je prišla sa strane.
- Zlatna medalja za marljivost, Kyle - preko ramena je dobacila tehničaru. - Lijep prikaz mace.
- Nisam bio siguran...
Prekinula sam ga. - Pogledajte ovo! - Ukazala sam na bijelu mrlju veličine i oblika zrna riţe, tik ispod mačkina vrata.
- Pogreška pri snimanju? - Millerova. Odmahnula sam glavom. - Javlja se na obje slike.
Još jednom provjerivši rendgenske snimke mačke, uzela sam skalpel, vratila se do kolica i zareţala. Nakon trideset sekundi
136 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
136
čeprkanja konačno sam izvadila sitan cilindar. Ispruţila sam ga na dlanu i pokazala Millerovoj i marljivom Kyleu.
- A to je...? - Millerova.
- Identifikacijski čip kućnog ljubimca, inače poznat kao
transponder. Pogledala me kao da je riječ o robotu osposobljenom za samostalno kretanje prostorom.
- Sastoji se od minijaturne zavojnice i memorijske pločice, koji su zatvoreni biokompatibilnim staklom. Umeće se špricom pod koţu, između ramenih lopatica.
- Što, naravno, izvode Matrixovi kontrolori?
- Veterinari. Procedura je gotova za manje od minute. Moja mačka ima takav čip i nema pojma da ga nosi.
- Kako radi? - Prepoznala sam joj skepsu u glasu.
-U memoriji je sadrţan jedinstven i unaprijed isprogramiran identifikacijski broj, koji je moguće pročitati skenerom. Skener odašilje radiosignale male snage u zavojnicu, koja pak prosljeđuje kopiju identifikacijskog broja u skener. Broj je moguće provjeriti u središnjoj bazi podataka, gdje se čuvaju podaci o vlasnicima ljubimaca.
- Što znači ako muca zbriše, vlasnik je se moţe domoći?
- Ako muca ima sreće pa ju netko uhvati i skenira.
- Nije li to ironično? Lakše je pronaći mačku nego ljudsko biće. Koliki je prosječni vijek tog čipa?
- Teoretski, moţe funkcionirati do sedamdeset pet godina.
- Tko ih drţi? - Konačno joj se rasvijetlilo.
- Veterinari. Ţivotinjske arke. Društva za zaštitu ţivotinja. Nisu ništa neobično.
U prenesenom smislu, to znači da je glup kurvin sin moţda ostavio trag!
- Bar ako je u pitanju identitet ţrtve.
Izvukla je vrećicu sa zatvaračem, a ja u nju ubacila kapsulu. Potom se okrenula prema Kyleu.
- Pronađi mi veterinara koji moţe ovo skenirati!
Ĉim je nestao u potrazi za telefonskim brojem, nastavile smo pregled tijela.
-Je li bjelkinja? - upitala me promatrajući što je preostalo od ţenina lica.
- Oblik lubanje i građa lica na rendgenskim snimkama ukazuju da jest.
- A po čemu znaš da je sredovječna?
137 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
137
- Po umjerenom artritisu. Koštane spikule na mjestu gdje se rebra spajaju na prsnu kost. Hoćete li moći izdvojiti simfize stidne kosti?
- Ne sama. - Pokupila se kako bi potraţila pilu.
Ja sam u međuvremenu namjestila gumeni podloţak za glavu ispod ţenina vrata. Lice joj gotovo nije pruţalo nikakav dokaz o tome kako je izgledalo za ţivota. Kapaka više nije bilo, a očne duplje bile su ispunjene istim voštanim materijalom koji joj se zalijepio za kosti. Nije imala ni trepavica, ni obrva, ni kose.
Millerova se vratila. Dok sam fotografirala, uklonila je simfize stidne kosti, te ih ponijela u potrazi za posudom u kojoj će se natapati. Izbliza sam fotografirala lice, kad mi je iznenada nešto privuklo paţnju. Odloţila sam fotoaparat sa strane i nagnula se.
Cijelim promjerom vrata širio se uski ţlijeb debljine polovice malog prsta, prodirući do pola centimetra u razmrvljeno meso.
Postmortalna ozljeda? Ili je utisak nastao pri dodiru s nečim u bačvi?
Moţda oštećenje koje su uzrokovali morski lešinari?
Zgrabivši povećalo, prstom sam prešla preko brazde. Rubovi su bili glatki i lijepo definirani. Nema šanse da je utor posljedica grickanja.
Načula sam kako se vrata otvaraju, a onda korake. Millerova je nešto dobacila, ali nisam podigla pogled. Slijedila sam put brazde provjeravajući kako se širi, kao i tkivo ispod i iznad nje.
Bila je horizontalna, a s lijeve strane vrata imala nepravilno povećanje. Okolno je tkivo bilo oštećeno sitnim posjekotinama.
- što je toliko intrigantno?
Predala sam joj povećalo. Proučila je ţlijeb. - Je li to ono što mi se čini da jest?
- Horizontalna brazda. Ogrebotine nastale noktima u pokušaju obrane.
- Davljenje primjenom nekog predmeta? Kimnula sam.
- Ali kakvog?
- Nečega glatkog i okruglog, s malim promjerom. Moţda neke vrste ţice.
Ţlijeb u tkivu odjednom mi je probudio sjećanje i pred očima mi je izronila slika Cruikshanka kako visi sa stabla u šumi Francis Marion. Millerova je zacijelo pomislila na isto. - A vješanje?
- U slučaju vješanja utor se izdiţe do mjesta suspenzije. Ovdje je cijelim putem horizontalan.
138 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
138
Proučila sam ţenu koja je leţala u lokvi na stolu od nehrđajućeg čelika. Uobičajeni znaci davljenja bili su uništeni zbog raspadanja tkiva i saponifikacije. Nije bilo petehijalnog krvarenja do kojeg obično dolazi zbog povećanog venskog pritiska, niti je bilo pokazatelja cijanoze, ili krvarenja tkiva. Nije bilo ni dušnika, ni jednjaka, ni mišića za disekciju. Ničega što bi omogućilo patologu da potvrdi da je smrt nastala davljenjem.
- Kad se kosti očiste, pregledat ću larinks, posebice hioidnu i tiroidnu hrskavicu, ali s obzirom na ovo što vidim, poprilično sam sigurna. Nova slika izronila mi je pred očima. Kosti s otoka Dewees. Sitne brazgotine.
Ĉim se ove očiste od tkiva, pregledat ću kralješke i rebra!
Millerova je promijenila temu. - Kyle je pronašao veterinara koji moţe skenirati kapsulu.
- Gdje?
- Blok i pol odavde. Droktor Dinh. - Zalijepila je ţuti papirić na stakleni ormarić iznad pulta. - Kaţe da će biti u ordinaciji sve do pet i pol, a onda odlazi na produljeni vikend.
U potpunosti sam smetnula s uma da je u ponedjeljak Dan sjećanja. Bacila sam pogled na sat. Ĉetiri i pol. Brzo!
Prišavši pultu, izvadila sam stidne kosti iz posude u koju ih je Millerova uronila. Hrskavica se odvojila bez ikakva problema i odmah sam uočila da su obje površine simfize glatke s blagim utisnućem prema rubovima. Millerova me promatrala s iščekivanjem.
- Da. Mrvicu mlađa ili starija od četrdeset. - Svukla sam rukavice i spustila masku. - Moram uhvatiti Dinha prije nego zbriše. Kad će kostur biti u cijelosti očišćen?
- U ponedjeljak ujutro.
- Nije mi drago što ćete morati raditi u praznične dane - odvratila sam. Nasmijala se. - Dušo, ionako sam isplanirala samo posjet dućanu sa sitnicama za uređenje doma!
- Prava ste svetica.
- Štoviše, zaštitnica svega što je cakum-pakum i cic-mic. U međuvremenu, što da kaţem Gulletu?
- Recite mu da je u pitanju sredovječna bjelkinja, koju je netko zadavio i ugurao u bačvu zajedno s mačkom.
Doktor Dinh dijelio je malo zdanje od ruţičaste štukature s prodavaonicom elektronske opreme, mobitela, osiguravajućim društvom, dućanom gdje se sve prodaje za dolar, i videoklubom. Ţuta slova na prozoru ukazivala su da se iza njih nalazi
139 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
139
veterinarska klinika. Slogan: »Ţivotinje vole kad se brinete o njima«.
Moj se iscrpljen um odmah razigrao. Ţivotinje vole kad se brinemo o njima? Briga i ljubav prema ţivotinjama? Ljubav i briga? Naplaćuju li se odvojeno? Što je sve moguće dobiti u paketu? Bilo je očigledno da mi uistinu trebaju opuštajuća kupka i večera. Imala sam sreće i pri drugom kruţenju ugledala terenac kako oslobađa jedno od desetak parkirališnih mjesta. Odmah sam se uvukla. Na ulazu u kliniku mimoišla me ţena noseći u ruci čiuau veličine štakora, koja se odmah bacila na... što točno? Štektanje? Ĉak ni to ne moţe opisati prodoran zvuk kojim se stvor oglasio.
Ĉekaonica je bila ekstravagantna prostorija veličine dva i pol s tri metra. Pred sobom sam ugledala pult s laţnim bambusom i računalom najvjerojatnije iz '83. No, nitko nije radio za njim. Iza pulta nazirala su se dvostruka zatvorena vrata s drţačima od pleksiglasa za kartone. Prigušeni glasovi dopirali su iza jednih, a dosje u drţaču ukazivao da se netko nalazi iza drugih.
Obojene drvene stolice bile su poslagane uza zid sjedne strane pulta i na prvoj s desna sjedio je starac, a prastari bigl sklupčao mu se do nogu. Ţena je sjedila na prvoj stolici s lijeva, a tirkizna putna torba za kućne ljubimce nalazila se na linoleumu do njezinih nogu. Kroz vratašca torbe ugledala sam nešto sa sitnim crnim očima i brčinama. Afrički tvor? Sat je ukazivao da je pet i petnaest.
Namjerava li se Dinh pokupiti u pet i pol, ne piše mu se dobro. Djedica i bigl pogledom su me ispratili do stolice u sredini, a ţena nastavila palcem kljucati po Black Berryu. Stvorenje nalik tvoru uvuklo se u sjenu.
Uzevši časopis o mačkama, konačno sam se smjestila. Pročitala sam dvije stranice članka o osujećenom mačjem cuclanju deke, kad je ţena izronila iz prve prostorije u pratnji blizanaca i zlatnog retrivera. Nekoliko sekundi nakon nje ukazao se i maleni muškarac s blještavom smeđom glavom. Nosio je naočale srebrnog okvira i plavu kutu na kojoj je pisalo Dinh.
Pozvao je ţenu s tvorom da uđe u prostoriju iz koje su izašli mama i sinovi.
Ustala sam.
Prišao mi je i upitao jesam li došla zbog čipa. Stala sam mu pojašnjavati, no rukom je mahnuo i izbacio dlan. Predala sam vrećicu, nakon čega se izgubio u drugoj ordinaciji.
140 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
140
Ponovno sam sjela pitajući se koliko ću dugo morati čekati. I ovako se odvilo...
U pet i pedeset šest ţena i pudl izašli su iz druge prostorije. U šest sati i četiri minute djed i bigl ušli u nju. U šest i dvadeset dvije minute ţena s tvorom izašla je iz prve ordinacije.
U šest i četrdeset pet djedica je izašao iz druge, ali bez bigla.
U 19:05h Dinh se pojavio i predao mi papirić. Na njemu su bila ispisana dva imena: »Cleopatra« i »Isabella Cameron Halsey«. Pretpostavila sam da prvo pripada pokojnoj mački, a drugo vlasnici. Ispod imena stajala je adresa. Ulica King.
Hladno sam mu zahvalila istrošivši čekanjem svu ljubaznost. Na moju je zamolbu vjerojatno utrošio pet minuta. Iako me mogao odmah riješiti, prisilio me da čekam dva sata.
Nekoliko sekundi poslije zaglavila sam u prometu u blizini starogradske trţnice. Dinh me toliko iţivcirao da sam se probila niz Peninsulu, a ne gore prema mostu.
Skrenula sam. Pa još jednom. Ulice su bile uske i zatrpane turistima. Htjela sam što prije doći kući i povlačenje za konjskom zapregom uopće me nije oduševilo. Osim toga, ţivcirala me vlastita glupost. Bila sam umorna, osjećala se prljavo i borila da ne briznem u plač. Mimoišla sam crkvu od siva kamena s visokim tornjićem. St. Philip's. O. K. Znači, da sam na Ulici Church. Znam gdje sam i uspijevam se probiti iako kaskam za kljusetom.
Zaprega je odjednom usporila i premda je klimauređaj bučao, načula sam prigušen kočijašev glas kako prede priče o zanimljivostima. Ţeludac mi je zareţao. Svim navedenim mukama nadodala se još i glad. Tapkajući prstima o upravljač bacila sam pogled kroz prozor sa suvozačke strane. Tommy Condon's Irish Pub. Mušterije su objedovale na trijemu djelujući sretno i čisto.
Pogled mi se vratio na pub. I onda prebacio na jeep. Kathy Reichs
Prsti su mi se ukočili. Provjerila sam tablicu. I srce mi je skočilo u grlo. Moram van!
Bacala sam pogled s jednog kraja ceste na drugi, ali nije bilo šanse da na Ulici Church pronađem parking. Gdje je ulaz u parkiralište puba? Kljuse je kaskalo puţevim korakom i preostalo mi je samo slijediti ga. Na posljetku sam skrenula iza ugla i jednu ulicu dalje pronašla slobodno mjesto.
Uguravši se, zalupila sam vratima i pojurila brzinom munje.
141 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
141
21.
Ryan je sjedio za stolom na trijemu i pušio, a pred njim se nalazila košarica s ostacima cheeseburgera i prazni vrč. U malenom metalnom disku zamijetila sam hrpicu opušaka. Znači, već je neko vrijeme tamo. I nije dobro. Samo kad je zabrinut ili bijesan puši kao Turčin. Zvuči vedro!
-Jesi odavde, mali? - Laganim, veselim i do zla Boga napetim tonom. Okrenuo je glavu i ugledala sam mu iskru u očima, ali se ugasla prije nego sam je uspjela protumačiti. Ukazala sam na stolicu. Slegnuo je ramenima. Sjela sam. Ugasio je cigaretu.
- Snjegović je migrirao na jug radi sunca i pijeska? Nije se nasmiješio.
- Zašto nisi ušao u kuću u srijedu navečer?
- Zato što sam uplatio razgled duhovima opsjednutog zamka. Nisam se obazrela. - Ne odgovaraš na pozive.
- Problemi s prijamom.
- Gdje si odsjeo?
- Charleston Place.
- Lijepo.
- Imaju debele ručnike.
- Meni bi bilo draţe da si kod Anne.
- Mislim da je prebukirano.
- Nije onako kako ti se čini, Ryane.
- A kako mi se čini?
Konobarica se pojavila prije nego sam stigla odgovoriti.
- Gladna? - dobacio je srdačnošću prodavačice supermarketa. Naručila sam dijetalnu coca colu, on palmetto pale ale.
U redu, nije mi skočio u zagrljaj, ali nije se ni pokupio. Pošteno. Znala sam kako bih ja reagirala da sam prešla dvije tisuće dvije stotine i četrdeset kilometara i zatekla ga kako miluje bivšu.
Međutim, ja nisam milovala Petea, a on se duri poput kakvog prištavog osmaša!
Nastavili smo sjediti u tišini. Noć je bila vlaţna, ali ne i vjetrovita, i premda sam se presvukla u čistu odjeću prije odlaska iz bolnice, navukla je vlagu i prilijepila mi se za tijelo. Počela sam ţivčaniti. No, razum se odmah pobunio traţeći pravo glasa. Kad nam je konobarica donijela pića, odlučila sam pokušati drukčiju taktiku.
- Nisam imala pojma da će Pete doći, ni da ćemo se svi zateći na istom mjestu u isto vrijeme. Anne ga je pozvala. Ona je vlasnica kuće, a ja sam, uostalom, trebala otići onog dana kad se pojavio.
142 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
142
Vjerojatno mi to zato i nije spomenula. U kući ima pet spavaćih soba. Što sam mu trebala reći?
- Da ne namjeravaš skinuti gaćice?
- I nisam.
Podigao je dlan ukazujući da ne ţeli slušati. No, to me samo dodatno iţivciralo.
- Imala sam mučan tjedan, Ryane, ohladi malo...
- Nadmećeš se s muţićem tko će skupiti više bodova? Jedan bod za opeklinu od sunca; dva za loš pinot; tri za mrave tijekom piknika na plaţi. Ponekad si znam udijeliti pametne savjete. Primjerice: Ne dopusti da te iţivciraju. No, često ih se uopće ne pridrţavam. Tako i ovaj puta.
- Nisi li ti upravo proveo tjedan dana u Novoj Škotskoj s bivšom ljubavnicom? - provalila sam.
- Zamisli da sam se udario po čelu iz nenadane spoznaje da te to zabrinulo.
Bilo je vruće, a ja sam bila gladna i izmorena. No, čak i kad sam fantastično raspoloţena, nisam nikakva diplomatkinja. Jednostavno sam puknula.
- Upravo sam saznala da mi je prijateljica bolesna i da vjerojatno umire! Novinar me progoni u stopu, građevinski poduzetnik mi prijeti, a istodobno obrađujem tri umorstva. Posljednjih sedam dana provela sam ili na hitnoj, ili u mrtvačnici, ili probijajući se kroz mulj u potrazi za poluraspadnutim truplima. -Iako sam mrvicu pretjerala, nisam se mogla zaustaviti. - U srijedu navečer jednostavno sam se emocionalno slomila. Pete se zabrinuo i ponudio utjehu, koja mi je očajnički bila potrebna. Oprosti što se to dogodilo u krivom trenutku i što sam ti povrijedila prokleti muški ego!
Ostajući bez daha naslonila sam se leđima i prekriţila ruke. Kutkom oka zamijetila sam da nas par s desna promatra. Ošinula sam ih pogledom, na što su odmah okrenuli glave.
Ryan je ponovno zapalio cigaretu i ispuhnuo dim, koji se podigao prema ventilatoru.
- Lily me poslala k vragu.
- Molim? Ne razumijem. Kada? - Koliko god to bilo glupo, ostala sam potpuno nespremna kad je spomenuo kćer.
- Posvađali smo se nedugo nakon našeg razgovora u nedjelju. Započelo je u vezi nekog glupana kojemu je lice cijelo ispirsano. Do vraga, zapravo se ni ne sjećam točno povoda. Lily je izjurila iz
143 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
143
restorana izjavljujući da sam joj uništio ţivot, i da se nada da ću se pokupiti i nikad više ne vratiti.
- Što kaţe Lutetia?
- Da bih se trebao povući i dati joj malo mira. - Lice mu se pretvorilo u kamenu masku. - Cijeli sam ponedjeljak i veći dio utorka proveo pokušavajući razgovarati s malom, ali nije me htjela ni vidjeti, niti mi je odgovarala na pozive.
Nagnula sam se i uhvatila ga za ruku. - Bit će sve u redu. Sto posto.
- Valjda. - Stisnuo je čeljust.
- Potrebno joj je vremena da se navikne da si joj otac.
- Valjda.
- Nije prošlo ni godinu dana. Nije ništa odvratio.
- Ţeliš li porazgovarati? -Ne.
- Drago mi je da si odlučio navratiti.
- Naravno... — Gorki osmijeh. - To je doista bila fantastična zamisao!
- Nisam bila sva svoja u srijedu navečer. Samosaţaljenje, saţaljenje prema drugima, suze, sve ţivo me snašlo i kad si stigao, Pete me samo pokušavao primiriti. Ništa više. Ţao mi je što se sve to dogodilo u nezgodnom trenutku.
Nije odgovorio, ali nije ni povukao ruku.
- Ne bih ti lagala. Poznaješ me. Još uvijek tišina.
- Ryane, nije se ništa dogodilo.
Poigrao se pepelom odguravajući ga do ruba metalne pepeljare. Prošla je cijela minuta. Pa još jedna.
- Nakon što me Lily odbila, spopao me osjećaj krivnje -konačno je prozborio. - Kao da sam podbacio. I jedino sam s tobom htio biti. Prema tome, nije bilo teško donijeti odluku. Uskočio sam u jeep i krenuo prema jugu, i kad sam te nakon dvadeset sati voţnje ugledao u dvorištu...
Nije dovršio. Otvorila sam usta, ali me zaustavio.
- Moţda sam pretjerao u srijedu navečer i dopustio bijesu da me nadjača, ali sam ujedno nešto shvatio, Tempe. Shvatio sam da ne poznajem vlastitu kćer i, u redu, priznajem, kriv sam za to. Ali ni tebe ne poznajem ništa više.
- Naravno da me poznaješ!
- Zapravo ne. - Povukao je dim i ispuhnuo. - Znam stvari o tebi. Mogu ti izrecitirati cijelu biografiju. Briljantna antropologinja, jedna od malobrojnih u svojem polju rada. Diplomirala na Sveučilištu Illinois, doktorirala na Northwesternu, radila za
144 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
144
DMORT i kao konzultant za američku vojsku; stručnjakinja za genocide pri UN-u. Impresivno, ali ništa mi ne govori ni kako razmišljaš, ni što osjećaš. Kćer mi je potpuni stranac, ali ni ti nisi bitno drukčija.
Izvukao je ruku ispod moje i podigao čašu.
- Ali rekla sam ti puno više od toga — pobunila sam se.
- U pravu si. — Jednim je gutljajem ispio pola čaše ili kako bi primirio bijes, ili kako bi se sabrao. - Udala si se za Petea, odvjetnika, u dobi od devetnaest. On te varao, zbog čega si počela piti. Brak vam se raspao.
Kći ti je slijepi oboţavatelj studija, a najbolja prijateljica agent nekretninama. Imaš mačku. Voliš zobene pahuljice Cheetos i mrziš kozji sir. Nećeš nikad nositi odjeću na volane ili visoke pete. Znaš biti zajedljiva, smiješna, ali i pravi tigar u krevetu.
- Prestani. - Osjetila sam kako mi obrazi gore.
— Manje-više, to je to. Sve sam nabrojao.
- Nije pošteno. - Bila sam mentalno i fizički preiscrpljena kako bih se borila. - I namjerno mi to radiš.
Naslonivši se rukama na stol nagnuo se prema meni. U ustajalom zraku prepoznala sam miris muškog znoja, losiona i popušenih cigareta.
- Već smo čitavo desetljeće zajedno, Tempe, i znam koliko si predana poslu, ali izvan toga uglavnom nemam pojma što osjećaš. Nemam pojma što te čini sretnom ili tuţnom, što te ljuti, ni čemu se nadaš.
— Pratim Cubse.
- Vidiš? - Naslonio se leđima i zgrbio, a onda ugasio cigaretu i ispio ostatak piva.
Osjetila sam kako mi se prsa steţu. Jer bijesnim? Jer mu zamjeram? Ili stoga što se bojim zbliţavanja? Popila sam gutljaj cole. Tišina je hučala među nama.
Konobarica je bacila pogled, ali je zaključila da je bolje ne prekidati nas. Par do nas je platio i pokupio se, a još jedan konj prokaskao ulicom. Ili moţda onaj isti koji sam slijedila autom? Misli su mi se skrenule postrance.
Smeta li konju što prolazi isti glupi krug? Izvršava li zapovijed iz dana u dan iz straha od biča? Sanja li konjske snove, ili zna samo za svijet između pokrova za oči?
Je li Ryan u pravu? Jesam li se svojevoljno izolirala? Jesam li stavila emocionalne pokrove za oči i zabarikadirala se u borbi protiv mučnih sjećanja i mučnih problema sadašnjice?
145 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
145
Nenadana bol stegnula mi je prsa. Je li i Pete jedan od tih problema? Jesam li u potpunosti iskrena prema Ryanu? Prema sebi?
— Što ţeliš? — Usta su mi bila suha, a grlo se stegnulo.
— Lutetia se zanimala za tebe, no nisam joj mogao odgovoriti na većinu pitanja, što ju je iznenadilo. Odvratio sam da pita nevaţne stvari, na što je ona rekla da je moţda tako, ali da bih ipak trebao znati odgovore. Solo-voţnja navodi čovjeka na preispitivanje, a kako je moja potrajala, shvatio sam konačno da je u pravu. Nismo na svim područjima uspostavili komunikaciju, Tempe. Naš je odnos ograničen.
Odnos? Ograničen? Nisam mogla povjerovati da mi to govori Andrew Ryan, poznati bad boy22, velika faca i Don Juan Odjela za umorstva u Montrealu.
- Ne skrivam namjerno stvari pred tobom — odvratila sam.
- Nije u pitanju što čovjek ţeli podijeliti, nego činjenica da to ţeli podijeliti. Namjerno ili nenamjerno, često me isključuješ.
- Nije istina.
- Zašto me zoveš Ryan?-
- Molim? - Pitanje me iznenadilo. - Pa... tako se zoveš.
- Ne, tako se prezivam,. To mi je prezime. Kolege i ljudi u hokejaškoj ligi zovu me Ryan, a nas dvoje smo u intimnim odnosima.
- Ti mene zoveš »Brennanica«.
- Samo kad profesionalno surađujemo.
Zagledala sam se u ruke. Bio je u pravu. Nisam znala zašto to činim. Iz mjere predostroţnosti kako bih ga zadrţala na odstojanju? Što ţeliš? - ponovila sam.
- Mislim da bismo trebali početi razgovarati, Tempe. Ne treba mi gomila informacija. Samo mi govori. Započni s obitelji, pa mi reci nešto o prijateljima, prvoj ljubavi, nadama i strahovima. .. - Izbacio je ruku u zrak.
- ... viđenju uma i anomalijskog monizma! Nisam se obazrela.
- Već si upoznao Katy, Anne i nećaka Kita. I Harry.
U prvim godinama kad je nudio, a ja odbijala bilo kakvu intimu, moja sestra Harriet navratila je u Montreal u potrazi za nirvanom. Na kraju je završila u kandţama sekte, iz koje smo je morali spašavati. No, jedne noći za njezina boravka oboje su nestali i nagađam, prepustili se biblijskom činu. Nikad nisam upitala je li se to doista dogodilo, a oni se nisu sami izjasnili. -I Harry.
146 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
146
- Kako je ona? — Glas mu je na trenutak zazvučao opuštenije.
- Ţivi u Houstonu s čovjekom koji izrađuje strune za harfu. -Je li sretna?
- Znaš je.
- Upoznaj me onda s roditeljima... - Zazvučao je poput doktora Phila - kao da sam gost talk show kojeg pokušava potaknuti na razgovor.
- Michael Torrence Brennan, parničar, connoisseur23 i vesela pijandura. Katherine Daessee Lee, svima poznata kao Daisy.
- Otud to tvoje neizgovorljivo krsno ime.
- Poput Daisy, samo sa »s«.
- Daisy. Dopada mi...
- Da ti nije palo na pamet tako me zvati. Spustio je ruku na srce simulirajući poštenje. Nastavila sam iako me stezalo u grlu.
- Michael je čikaško-irskog podrijetla, Daisy stara lo za Charlotte. U vezu stupaju na faksu, u brak u pedesetim. Michael se potom pridruţuje velikoj čikaškoj odvjetničkoj tvrtki, a sretan par odlazi u Beverly, irsku četvrt
23 Connoisseur (franc.) — znalac.
u Chicagu. Daisy postaje članica dobrotvornih ţenskih udruga Junior League i Ladies' Auxiliary, katoličkog udruţenja Rosary Society, te Friends of the Zoo, udruge za poboljšanje zooloških vrtova. Temperance Daessee, njihovo prvorođeno dijete, privodi kraju društvene ambicije gđe Brennan. Harriet Lee rada se tri godine poslije, a tri godine nakon nje Kevin Michael.
Iako su prošla gotovo četiri desetljeća, poznata bol nenadano me presjekla. Bila sam svjesna da se izraţavam u trećem licu i prezentu, ali nisam se mogla suzdrţati. Zacijelo je baš to pripomogle Pitajte Freuda.
- Devet mjeseci nakon rođenja beba zvana Kevin podlijeţe leukemiji. Shrvan, tata obara brzinski rekord u opijanju viskijem, gubitku posla, razvoju ciroze i završava u preskupom lijesu. Mama pada u stanje otupljujuće neuroze i na posljetku se povlači u Charlotteu s dječicom, Temperance i Harriet. Spomenuti trio počinje ţivjeti s bakom Lee. Izbacio je ruku i palcem mi obrisao suzu s obraza. - Hvala ti. - Toliko tiho je to izgovorio da ga gotovo nisam čula.
- Iduće poglavlje: godine provedene u Charlottei. - Izbacila sam ruku kao da najavljujem novi kadar.
147 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
147
Svuda oko nas buka. Proteklo je nekoliko sekundi. Cijela minuta. Kad mi je presreo pogled, primijetila sam da djeluje opuštenije.
Naslonio se leđima i podigao obrve kao da me konačno vidi. Oboţava to raditi, a i dobro mu stoji. Nekako mu daje auru hladnokrvne radoznalosti.
Pokušala sam zamisliti kako ja izgledam. Razmazana maškara? Lice s tragovima suza? Kosa boje riječnog štakora, svezana u čvor.
Znala sam što slijedi. Neizgovoreno pitanje vezano za novija zbivanja. U redu, prvo posao. Poznat teren. Neutralan.
- Duga je to priča - odvratila sam.
- Uključuje hrvanje u blatu?
- Uključuje reptila zvanog Ramon.
(Mioţavao sam Henryja Silvu kao lovca na krupnu divljač. Upitni pogled.
- Aligator. 1980. Bez srca odbačen u toaletnu školjku u mladosti, Ramon postiţe duljinu od devet metara i odlučuje se jednog dana izvući iz kanalizacijskog sustava Chicaga. Fantastično ostvarenje! Pravi klasik među drugorazrednim filmovima strave i uţasa.
- Ţeliš da nastavim?
- Naravno.
- Mogu li dobiti cheeseburger?
Signalizirao je konobarici, naručio, a onda prekriţio ruke i izbacio noge.
- Već znaš za kostur s Deweesa...
- Onaj koji je otkrio jedan od tvojih studenata? Kimnula sam. - Riječ je o bijelcu u četrdeset i nekoj, koji je vjerojatno mrtav već dvije godine. Pronašla sam čudnu frakturu na jednom vratnom kralješku i posjekotine na dvanaestom rebru, kao i na nekoliko kraljeţaka donjeg dijela leđa. Zubi su mu bili sanirani, ali ništa nismo saznali, kad smo ubacili podatke u NCIC. Nisu se poklopili s lokalnim podacima o nestalim osobama. Ipak, postoji jedna zanimljivost. Pronašla sam trepavicu među kostima. Tip sa Deweesa je bio plavušan, a trepavica je crna. Emma ju je odaslala u drţavni laboratorij za DNK testiranja.
- Emma?
-Emma Rousseau je glavna mrtvozornica okruga Charleston. - Nisam bila u stanju u tom trenutku reći išta drugo.
- Kostur sa Deweesa je truplo broj jedan?
- Da. Pete je došao u Charleston kako bi proveo financijsku istragu i klijentu potraţio kćer. Djevojka se zove Helene Flynn, a
148 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
148
nestala je prije više od šest mjeseci, dok je radila u klinici za siromašne, koju vodi GMC. To je, inače, umotvorina lokalnog televizijskog propovjednika zvanog Aubrey Herron. Kad je nestala, njezin otac, Buck Flynn, unajmio je privatnog istraţitelja zvanog Noble Cruikshank, koji je nakon dva mjeseca istrage također nestao. Poznato je da je tip bio pijandura i da je već prije znao nestajati i opijati se, pa nije pokrenuta ozbiljna istraga. Prošlog ponedjeljka klinci su pronašli tijelo kako visi u šumi sjeverno od grada. Uzeli smo otiske, provjerili ih u AFIS-u i pogodak! Obješeni je Cruikshank. Usput budi rečeno, sa sobom je imao novčanik Chestera Pinckneya, lokalnog močvarnog štakora.
- Kako to?
- Nemam pojma. Pinckney kaţe da mu je novčanik ukraden, a ja bih prije rekla da ga je izgubio.
Stigao mi je cheeseburger. Nadodala sam salate, rajčice, začina.
- Cruikshank je bio bijelac, u dobi od četrdeset i sedam. Imao je frakturu vrata poput tipa s Deweesa. Isti kraljeţak s iste strane, iako je čvor bio zavezan na potiljku.
- Posjekotine na rebrima i donjem dijelu kraljeţnice? -Ne. Nekoliko sam sekundi utrošila gutajući oveći dio burgera.
- Gullet, šerif okruga Charleston, domogao se Cruikshankovih stvari preko gazde kod kojeg je ovaj iznajmljivao stan. Među njima se našao CD s fotkama na kojima je moguće vidjeti ljude kako ulaze u kliniku na kojoj je radila Helene Flynn i odlaze iz nje. U drugoj kutiji nalazili su se dosjei, a u nekima od njih ono što bi čovjek očekivao pronaći u slučajevima privatnog istraţitelja: zabilješke, otkazani čekovi, kopije pisama, izvješća. Postojao je jedan dosje o Helene Flynn. U drugim dosjeima nije bilo ničega osim isječaka o nestalim osobama, a neki su pak imali samo rukom ispisane zabilješke.
-Jesi li saznala što iz njih?
- Ništa. Kodirane su. Ujedno raspolaţemo i Cruikshankovim računalom, ali zasad ništa od lozinke.
- O. K. Cruikshank je truplo broj dva. Kad ćemo doći do Ramona? Ispričala sam mu za ţenu i mačku u bačvi.
- Riječ je o bjelkinji, otprilike četrdeset godina starosti, koja je vjerojatno zadavljena nekim predmetom. Mačka je prijavljena na Isabellu Cameron Halsey. To planiram sutra provjeriti.
- Postoji li nešto što bi moglo povezati sva tri slučaja?
- U sva tri slučaja riječ je o bijelcu ili bjelkinji sredovječne dobi. Muškarci imaju identične frakture vrata, a ţena je zadavljena. I to
149 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
149
je to. Međutim, nisam još dovršila pregled ţeninih kostiju, jer će tek u ponedjeljak biti čiste.
Oborio je pogled prema metalnom disku ispunjenom pepelom, iako je bilo očigledno da ga ne vidi. Izgubio se u mislima.
- I na čisto si s Peteom?
- Kad sam ga ono napustila? - Pomno birano.
Podigao je glavu i zagledao mi se u oči. Plave oči, kosa boje pijeska, sitne i duboke bore, i svaka na pravom mjestu. Izgledom zacijelo krši bar šest drţavnih zakona i desetak saveznih regula, pomislila sam. Što me spopalo? Zašto jednostavno nisam rekla »da«? Hoću li sada dobiti bratski poljubac na obraz i jedno toplo »zbogom«? Stegnula sam šalicu. Nasmiješio se.
- Hoćemo li onda ispočetka? - Prigušenim i smirenim tonom.
- Hvala dragom Bogu - odvratila sam s konačnim olakšanjem. Ponudio mi je ruku. Stisnula sam je.
Prsti su nam ostali isprepleteni neko vrijeme, a onda se polako rastavili.
- Znaš, moja draga irska mati pošteno se potrudila kako bi mi odabrala ime...
- Ne pretjeruj, stari.
- Ali neću odustati.
- Pošteno.
- Drugo, znaš li da sam po zanimanju detektiv?
- Znam.
-I detektiram stvari.
- Što je jedinstvena vještina.
- I mogao bih, ako me se adekvatno nagovori, na raspolaganje ponuditi silne godine iskustva.
- U slučaju Isabelle Halsey?
- I mačke. Oboţavam ih.
- A kakvo je nagovaranje potrebno?
- Uvjerljivo. - Jednim mi je prstom pomilovao ruku i zglob. Signalizirala sam konobarici.
Kad je račun stigao, oboje smo posegnuli za njim. No, on je pobijedio. Dok je vadio karticu, ustala sam i zaobišla stol. Zagrlivši ga oko ramena, naslonila sam obraz na njegovo tjeme. Pristao se useliti u kuću.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

14Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:51 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
22.
Jeli smo cap'n'crunch, kad su se otvorila vrata Peteove spavaće sobe.
- Lucy, I'm Hornel — Glas Desija Arneza odjeknuo je kućom. -Što taj jeep... - uskakutao je u kuhinju - ... ers creepers.
Boyd je poskočio, ali Ryan nije. Njih su se dvojica odmjerili, a odvjetnik podigao obrve do neba. Poput Desija.
- Tko li je ovaj lijepi mladić? - Peteove usnice razvukle su se u osmijeh.
Upoznala sam ih. Ryan se odigao kako bi se rukovali. Pete je bio u nike tenisicama, hlačicama i sportskom dţemperu odrezanih rukava i ovratnika. Dlanovima se podigao na pult. Nasuprot nama. -Je li bilo zabavno jučer u crkvi? - upitala sam.
- Ne koliko tebi. - Pogled mu se prebacio na Ryana, pa vratio na mene. Ponovno su mu se zategli kutovi usana.
Zaškiljila sam upozoravajući ga da ne započinje, na što mu je lice poprimilo neduţan izraz.
Ryanova je paţnja ostala usredotočena na pahuljice.
- Novac se ulijeva u GMC i izlijeva iz njega — nastavio je. -I sve sam više uvjeren da tatica Flynn treba računovođu, a ne odvjetnika.
-Jesi li porazgovarao s Herronom?
- Nećeš vjerovati! Velečasni je neplanirano otputovao u Atlantu. Nikako nije mogao odgoditi put i duboko mi se ispričao obećavajući da će osoblje dati sve od sebe kako bi mi pomoglo.
- Sve samo neće razgovarati o Helene.
- Međutim, jesu. Doduše, rekli su mi da je bila tamo i otišla, ali ne znaju kamo. Otad se nisu čuli s njom i nagađaju da je u
Kaliformji. - Ljuljao je noge i petama lagano udarao o donje kuhinjske ormariće. - Ah, da. I mole se Bogu da je ţiva i zdrava.
-Jesu li pojasnili kako je moguće da netko iz njihova jata nestane bez traga?
- Drţe se Evanđelja po Kaliforniji. U toj drţavi voća i oraha postoji nekoliko desetaka besplatnih klinika, a mnoge se financiraju, naravno, baš voćem i orasima. Nagađaju da se odrekla spomenutog Evanđelja u zamjenu za poučavanja luđaka te se iskrala iz sustava.
Dum. Dum-dum-dum. Nike teniske.
151 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
151
- Moguće je da je nestala ako ţivi u nekoj vrsti komune i ne rabi kreditne kartice, ne plaća račune, autoosiguranje, poreze i zdravstveno.
- Što bi ujedno pojasnilo nepostojanje papirnatog traga. Cruikshank je izvijestio tatu Bucka da nije pronašao ništa nakon studenog prošle godine. Bar ništa sve do njegova nestanka. Ima li što novo u vezi Cruikshanka?
Dum. Dum.
Odmahnula sam glavom. - Prestani udarati o Anneine ormariće. Noge su mu se umirile punih deset sekundi. Potom se okrenuo prema Ryanu.
- Dovezao si se onim jeepom skroz iz Kanade?
- Zove se Sumko.
- Dugo putovanje.
- I naporno za Sumka. Srce mu je još uvijek u Adiron-dacksima. Upitni pogled.
- Zacijelo neka šumska bolest.
- Duhovito. - Pete se okrenuo prema meni. - Duhovit ti je momak. Ovaj puta sam zaškiljila upozoravajući Ryana da ne započinje.
-Jesi li saznala zašto je Cruikshank imao tuđi novčanik sa sobom? Dum. Dum.
- Misliš na Chestera Pinckneya? Ne, nisam.
- A kako je tebi protekao dan? Opisala sam mu pronalazak ţene u bačvi. -Jedan aligator nije dovoljan kako bi tebe sredio, slatkice.
- Nemoj me tako zvati.
- Oprosti. Dum. Dum.
Ispričala sam mu za davljenje, mačku, čip, i Dinha. Ryan je slušao promatrajući nas. Bila mi je poznata njegova filozofija. Ljudi govore dva jezika, a samo jedan verbalni.
- Kako je Emma? - Pete me upitao.
- Uzela je slobodno. -Još uvijek joj je loše?
- Moram je nazvati.
Skočio je, oslonio se petom na pult i stao rastezati. Ryan me pogledao i zatreperio okicama. Ponovno sam zaškiljila.
- Što imaš u planu? - upitala sam Petea.
- Odvesti Boyda na plaţu, a onda odigrati koju partiju golfa.
- Golfa?
Promijenio je nogu. - Sutra je nedjelja i Herron će se vratiti na veliku predstavu. Tad ću se ja uvući u ring kako bih se domogao boţanskog prosvjetljenja.
152 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
152
- Metafora ti baš nije najjasnija.
- I rezultati će biti takvi.
- Djeluješ mi poprilično samouvjereno.
- Opusti se, nosim nakurnjak. - Spustio je nogu i namignuo mi. Zakolutala sam očima.
Boyd je poludio ugledavši kako skida uzicu. Spustio se u čučanj, zakvačio mu je za ovratnik, a onda se ispravio i izbacio prst prema meni.
- Ţelim ti uistinu poseban dan... Nakon čega su se pokupili. S druge strane vrata još je jednom uslijedilo:
- Slatkice!
Ryan i ja smo se Jeepom odvezli u Charleston. On je vozio, ja sam navodila. Putem sam mu ispričala za dugogodišnje prijateljstvo s Emmom i čudnu povezanost koja je prebrodila duga razdoblja nekomuniciranja. Odala sam mu tajnu i priznala da boluje od limfoma. Predloţio je da je posjetimo nakon Isabelle Halsey.
Potom sam mu ispričala za Dickieja Dupreeja i Homera Winbornea. Zapitao me koliko me zabrinjavaju na skali od jedan do deset. Građevinskom poduzetniku sam dala peticu, novinaru minus dvojku. A onda sam se prisjetila komentara od prethodne noći.
- Spomenuo si anomalijski monizam...
Pogledao me simulirajući razočaranje tako očiglednom rupom u mojem obrazovanju. - Vrsta dualizma u filozofiji misli i djelovanja. Mentalni procesi posjeduju prave kauzalne moći, ali odnosi u koje ulaze s fizikalnim entitetima ne mogu se pojasniti prirodnim zakonima.
- Poput našeg.
- Recimo.
- Skreni na lijevo. Zašto Sumko? Upitno me pogledao.
- Otkad ti se jeep zove Sumko?
- Od jutros.
- Izmislio si!
- Nadahnula me tvoja vojničina.
- Pete je bio u marincima. I ne lupetaj pred njim, jer ne ţelim da te proglasi lakrdijašem.
Isabella Halsey je ţivjela u Ulici King, duboko u srcu starog Charlestona koji je, kao obično, bio krcat ljudima uvelike nalik onima u Disneylandu. Ţene u dizajnerskim ljetnim haljinicama ili hlačicama koje im jedva prekrivaju straţnjicu; muškarci pak s
153 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
153
trbušinama, u mreţastim bejzbol kapama, golf-cipelama i golf-majicama. Isprazno su buljili ili razgovarali na mobitel, dok su se djeca sa sunčanim opeklinama prešetavala, a tek vjenčani parovi i mladenci drţali za ruke.
Starogradska trţnica bila je ţiva poput pčelinje košnice. Sladoledari su se oglašavali zvoncima na biciklima; crnkinje prodavale cvijeće i pletene košare, ili nudile isplesti kosu u sitne pletenice; muţevi snimali mame s klincima; umirovljenici zbunjeno promatrali karte s pješačkim turama; tinejdţeri se fotografirali jednokratnim Kodakovim fotoaparatima, a ulični prodavači gromoglasno nudili grah, praline, i kompote od breskvi. Isabella Halsey ţivjela je u neposrednoj blizini Batteryja, malenog parka s pogledom na luku, prepunog statua, topova i paviljona za promenadne koncerte, koji datiraju još iz viktorijanskog doba. Kad god ga vidim, uvijek me podsjeti na vojne marševe, ali i na satove povijesti u četvrtom osnovne, koje je drţala Sestra Mathias.
Upravo su iz njega u travnju 1861. stanovnici Charlestona promatrali vojnike Konfederacije kako se bore protiv trupa Unije, skrivenih s druge strane vode u tvrđavi Sumter. Bonjour, Građanski rat! Neki štovatelji prošlosti, na ţalost, još nisu rekli adicu i pjevaju »Dixie« nastavljajući se boriti za očuvanje konfederacijske zastave. Pronašavši parkirno mjesto, krenuli smo juţno na East Bay i nakon Rainbow Rowa spustili se tri bloka Ulicom Tradd prema unutrašnjosti, sve dok nismo stigli do uskog i ciglom popločenog dijela Ulice Church.
Za razliku od Cruikshankova skromnog smještaja, dom Isabelle Halsey doista bi zasluţio zvati se MAGNOLIA MANOR. Prozori su bili prepuni cvijeća, a bočno dvorište veličanstvenih prastarih stabala.
Iako bi se posrednici prodaje nekretnina zasigurno posluţili riječima »autentičan«, »originalan«, i »nepokvaren« kako bi opisali zdanje, meni je samo jedan sinuo. »Sam svoj majstor«. Naime, štuka beţ boje, crni kapci i kovana ţeljezna ograda, sve to pod hitno je trebalo ponovno obojati, a prilaz i kamenje za popločavanje dvorišta zelenili se od mahovine.
Dok smo prilazili kapiji, obavio nas je miris magnolija.
-Je li Washington ovdje ikad otkrmio? - Ryan je prigušeno dobacio.
- Da, spavao je po kućama.
154 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
154
Kroz magnolije sam ugledala ţenu kako sjedi za stolom u bočnom dvorištu, a njezina bijela kosa bila je prošarana sunčevim zrakama. Plela je. Iako joj je opuštena i naborana koţa prekrivala čeljust, vrat i ruke, pokreti su joj bili nagli i samouvjereni.
- Ţena pronađena u bačvi ima četrdesetak godina - odvratila sam. — Ako se preziva Halsey, onda joj je to moţda majka.
Ryan mi je spustio ruku na rame. Podigla sam glavu, ali nisam uspjela protumačiti pogled vikinški-plavih očiju. Zamjećuje da mi je stalo? Jasno mu je da sam uistinu duboko osjećajna? Kimnuo je ohrabrujući me.
- Oprostite - doviknula sam.
Podigla je glavu, ali nije pogledala prema nama.
- Oprostite na smetnji... — Zastala sam ne znajući kako nastaviti. -Došli smo u vezi Cleopatre.
Okrenula se prema nama, a sunce joj je obasjalo naočale skrivajući joj oči.
- Moţemo li na kratko porazgovarati?
Nagnula se naprijed, a usta su joj se stisnula. Odloţila je potom pletivo na stol i rukom nas pozvala da uđemo. Dok smo prilazili, iz dţepa je izvukla cigarete i jednu zapalila.
- Ţelite li...? - Ponudila nam je paket. Mini-cigare Davidoff. Pristojno smo odbili.
- Gospode Boţe sa svim svojim anđelima i svecima... — Lagano je odmahnula venama prošaranom rukom. - Vi, mladi, bjeţite od duhana, vadite kofein iz kave i vrhnje iz mlijeka. Slabići, eto što ste, najobičniji slabići! Jeste li za čaj?
- Ne, hvala.
- Kekse?
- Ne, hvala.
- Naravno da ne. Moţda u njima ima pravog maslaca od prave krave. -Okrenula se prema meni. - Jesi ti manekenka, ruţice?
- Nisam, gospođo.
Zašto mi svi uvaljuju nadimke?
- Trebala bi biti. Dovoljno si suha. - Slobodnu je ruku spustila pod bradu i nasmiješila se kroz poluzatvorene kapke poput Lane Turner na studijskim fotkama. — Miss Magnolije, 1948. — Zahihotala je i povukla dim. — Iako ovoj staroj curi neki dijelovi danas vise, u to vrijeme je ljudima tjerala slinu na usta!
Ukazala je na klupicu od kovanog ţeljeza. - Samo izvolite. Sjeli smo.
155 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
155
- Da pogodim. Vi i ovaj mladić istraţujete ţivotni stil bogatih i slavnih Juţnjaka?
- Ne, gospođo...
- Zafrkavam te, ruţice, ne nasjedaj. Zašto se, dakle, ti i ovaj zgodan mladić raspitujete za mrtve Egipćane?
- U pitanju je mačka.
Oči su joj se stisnule i uvukle u bore, a onda raširile iza leća.
- Govorite o mojoj Cleo?
- Da, gospođo.
- Pronašli ste moju odlutalu macu?
Nagnula sam se i spustila joj ruku na koljeno. — Strahovito mi je ţao, ali Cleo je mrtva. Pronašli smo vašu adresu zahvaljujući identifikacijskom čipu koji joj je ugrađen pod koţu. - Duboko sam udahnula. — Tijelo joj je pronađeno zajedno s tijelom jedne ţene. Nagađamo da je pokojnica bila vlasnica mačke.
Iskra se pojavila u naboranim starim očima. Pripremila sam se na suze.
- Isabella Halsey? -Da.
Očekivala sam slomljeno srce, bijes, nevjericu. No, ništa od navedenog nije me dočekalo. Ponovno je zahihotala. Ryan i ja smo razmijenili pogled.
- Mislite da sam odlepršala! Zbunjeno sam se povukla.
- U pravu ste, ali i u krivu, ruţice! Moţda na jadnoj Cleo sada rastu ivančice, kao i na njezinoj gazdarici, ali ta nesretna duša nisam ja, hvala dragom Bogu na nebesima!
Deja vu. Otok Wadmalaw. Chester Pinckney. Zar dvaput u tjedan dana? Osjetila sam kako se rumenim.
- Vi ste Isabella Cameron Halsey?
- Glavom i bradom. - Izvukavši presavijenu maramicu iz dekoltea, obrisala si je obraze. - I pletem. Jedino što je moguće još raditi na paklenoj vrućini.
- Cleopatra je bila vaša mačka?
- Tako je.
- I dali ste ugraditi čip?
- Tako je. - Teatralni uzdah. - Tuţno je da je voljela drugu-
- Kako to mislite?
- Koliko god sam se trudila, nikad nije bila sretna sa mnom. Uvijek je morala lutati. Mala krznata drolja! - Lukavo je odmjerila Ryana. -Oprostite na izrazu, gospodine.
- Pas de probleme, madame. - Nema problema. Izgovoreno pretjeranim, pariškim naglaskom.
156 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
156
Halseyeva je zatreptala, a njegove se usnice razvukle od uha do uha.
- Što se dogodilo s Cleopatrom? - upitala sam.
- Meni je bilo dosta neuzvraćene ljubavi i jednog sam joj dana jednostavno otvorila vrata i oslobodila je.
- Znate li što joj se dogodilo?
- Spetljala se s drugom.
- Znate li s kim?
- Naravno da znam. Viđala sam ih zajedno u parku. Ime ţene bio nam je prvi vaţniji trag.
23.
Ĉovjek rijetko kad upozna više od jedne Unique u ţivotu i takvo se ime jednostavno mora usjeći u pamćenje. Spopalo me uzbuđenje. Dva Cruikshankova dosjea sadrţavala su tek šifrirane švrljotine, ali jedan od njih nosio je ime Unique plus još nešto!
- Kako se preţivala? — Neutralnim tonom.
- Nije mi bila na popisu za boţične čestitke. — Halseyeva se lagano ispravila. - Bila je Cleopatrina prijateljica. Pretpostavljam da su se odmah našle, s obzirom da su obje voljele ulicu...
- Što mi moţete reći o njoj?
- Iskreno govoreći, a to mi je uvijek običaj, oduvijek je razmišljala niţim dijelovima tijela, ako razumijete što ţelim reći.
- Mislila sam na Unique.
- To vam i kaţem. Recimo da nismo dijelile isti pogled na ţivot. Ni ţivotna iskustva.
-Da?
Oborila je glas i poput prave, fino odgojene dame iskazala nepoštovanje prema pripadnici druge klase. — Jadnica je gurala svoje stvari u kolicima, blaţena bila.
Što je, naravno, okitila novim juţnjačkim izrazom, kojeg je dovoljno zalijepiti na bilo što izgovoreno razvučenim naglaskom kako bi se odao dojam sušte pristojnosti.
- Pokušavate reći da je Unique bila beskućnica?
- Najvjerojatnije. No, nisam je uhodila. Bilo bi to nepristojno. - Nacerila se Ryanu. - Jeste li sigurni da ne biste malo slatkog čaja? Moţda gaziranog pića?
Nasmiješio joj se.
— Ne, hvala - dobacila sam. - Kad ste posljednji pula vidjeli Unique? Prstom je dodirnuta bradu. Zglobovi su joj bili kvrgavi, a
157 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
157
koţa ţuta poput nikotina. - Već je prošlo dosta vremena. Ti ljudi mijenjaju četvrti kako drugi mijenjaju čarape.
Nisam ništa odvratila.
— Ĉetiri, moţda šest mjeseci? Nemam osjećaj za vrijeme kao nekoć.
— Jeste li ikad razgovarali s njom?
—Jednom svakih sto godina. Znala sam joj, jadnici, dati hrane.
- Kako ste saznali ime?
- Upitala sam susjeda, s obzirom da je imala moju mačku. On je rekao da je tu i tamo zna sresti u katedrali.
— Koliko joj je bilo godina?
— Dovoljno da si skrati kosurinu. Duga kosa jednostavno više ne pristaje određenoj dobi. Ali, eto, opet kritiziram... -Okrenula se prema Ryanu. - Znate što? Osamdeset mi je, i to mi prokleto dobro ide. Kimnuo je s razumijevanjem.
- Određenoj dobi? - ponovila sam.
- Teško mi je reći koliko je točno bila stara. Cura se baš i nije odrţavala, ali sam zato sigurna da nije traţila pomoć dobrotvornih udruga za mlade!
— Prisjećate li se ičega drugog?
— Nije imala zube, blaţena bila. Srce mi je zatreperilo.
- Moram biti iskrena i reći da sam joj vjerojatno zamjerala što je toliko draga Cleopatri. - Oborila je ramena. -Jednostavno je nemoguće znati što se krije u mačjem srcu. Cleo je mogla ţivjeti na visokoj nozi. No, to joj uopće nije bilo vaţno. Jednostavno se pokupila.
- I ja imam kućne ljubimce. To vas je zasigurno rastuţilo.
- Unique ju je obasipala ljubavlju. Vezala ju je za prsa s jednom od onih naprava koje mame koriste kako bi nosile bebe.
Privukavši Ryanovu paţnju, ukazala sam mu očima prema kapiji. Kimnuo je.
- Puno vam hvala, gđo Halsey.
- Gospođice. Nisam se udavala.
- Oprostite.
No, krivo je protumačila moje riječi. - Nema potrebe. Ne moţete ni zamisliti koliko mi je svejedno.
Kad smo ustali, i ona se uspravila na noge i otpratila nas kroz dvorište.
- Ako vam je pokojnica Cleopatrina Unique, doista mi je ţao. Isabella Halsey nikad ne zamjera predugo. - Naborano joj se lice razvuklo u osmijeh. - Osim moţda toj nezahvalnoj mački.
158 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
158
Ponovno se zahvalivši, izašla sam kroz kapiju, a Ryan za mnom. Dok sam zatvarala zasun, starica je dobacila:
- Oprost je miris koji ljubičica ostavlja na peti koja ju je zdrobila. Nije li to predivna misao?
-Jest - sloţila sam se.
- Znate li tko je autor? Odmahnula sam glavom.
- Mark Twain - Ryan je dobacio. Starica se nasmiješila. — Zacijelo ste Juţnjak.
- Kanađanin - pojasnila sam.
Zbunjenost joj je nadomjestila osmijeh i ostavili smo je da razmišlja o čudima pismenosti koja ne poznaju granice.
- Što kaţeš? — Ryan me upitao, kad smo se vratili u jeep.
- Privilegiranost moţe biti neumjereno sebična.
- Ali i graciozno otmjena. Posebice ovdje.
- Mi, Juţnjaci, ponosimo se svojom uglađenošću.
- Misliš da je dama iz bačve ta uličarka Unique?
- Cleo je pronađena s njom. Osim toga, neznanica je bez zuba, a Unique je bila bezuba. Ali ima toga još... - Ispričala sam mu za dva Cruikshankova dosjea u kojima su bile samo zabilješke.
- Kako se Unique prezivala?
- Ne sjećam se.
- Koje je ime pisalo na drugom dosjeu? Odmahnula sam glavom tipkajući na mobitel.
- Zoveš svoju muškarčinu? Zakolutala sam očima. Pete se javio na treće zvono.
- Slatk...
—Jesi li još uvijek u kući?
- Super sam, hvala na pitanju. Fantastično sam se razgibao. Boyd ti šalje pozdrave!
- Ţelim da mi pronađeš nešto u Cruikshankovim dosjeima.
- Smijem li znati kojim povodom?
Ukratko sam mu iznijela što smo saznali od Isabelle Halsey, i opisala što da potraţi. Obećao je da će to učiniti i javiti se. Za nekoliko minuta mobitel mi se oglasio.
- Unique Montague i Willie Helms.
- Hvala ti, Pete.
Prekinula sam vezu i Ryanu ponovila imena.
- Isplati li se posjetiti katedralu? - upitao je.
- Malo je niţe na Broadu.
159 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
159
Ostavivši jeepa na Ulici Legare, prišli smo crkvi i dok smo se penjali stubama, ukazao mi je na jedan od dva vitraja iznad ulaza.
- Papinski grb.
Ukazala sam mu na drugi. - Pečat drţave Juţne Karoline.
- Ţivot na visokoj nozi. - Uspio je vokal »i« razvući gotovo četiri sekunde.
- Pokupio si to od Halseyjeve!
- Dobar izraz.
- Ali ga ne rabi kad nije potrebno.
Katedrala Ivana Krstitelja bila je prava-pravcata katedrala: izrezbarene hrastove klupice i bijeli mramorni oltar; vitraji s Kristovim ţivotom; orgulje veličine međunarodne svemirske postaje. Zrak je odisao cvijećem i tamjanom.
Iznenada mi se probudilo sjećanje na nedjeljne mise: baka i mama pod velima, Harry i ja palcima listamo biserne misale Prve pričesti.
- ... pokušajmo s onim tamo dobrim ocem.
Ryanov me glas povratio u stvarnost. Slijedila sam ga do oltara. Svećenik je bio sitan, s visokim jagodicama i bademastim očima, i govorio sa stranim naglaskom. No, zato se bar nije izraţavao skraćenicama. Iako se predstavio kao pater Ricker, nagađala sam da negdje u obiteljskom stablu ima azijske krvi.
Nakon upoznavanja raspitala sam se u vezi Unique Montague. Upitao me za razlog.
Pojasnila sam da je pronađeno tijelo ţene, i da bi u pitanju mogla biti baš ona.
- O, dragi Boţe, tako mi je ţao. - Prekriţio se. - Ja sam parohijski vikar i, na ţalost, poznajem samo ograničen broj ţupljana, ali nekoliko puta doista jesam porazgovarao s gospođicom Montague.
- Zašto?
Srameţljiv osmijeh. - Imala je mačku, a ja sam također njihov oboţavatelj.
No, moţda su naši razgovori bili dio Boţjeg plana.
Ryan i ja smo ga zacijelo zbunjeno pogledali jer je odmah nadodao:
- Moţda me dragi Gospod uputio gospođici Montague kako bih vam poslije mogao pomoći u vezi njezinih posmrtnih ostataka.
- Moţete li mi reći kako je izgledala? Opis se poklapao.
- Kad ste je posljednji puta vidjeli?
160 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
160
- Prošlo je već dosta vremena. Negdje prethodne zime.
- Znate li ima li obitelj u Charlestonu?
- Mislim da ima brata. - Pogledao je prvo mene, pa Ryana, i onda opet mene. - Ţao mi je. Rijetko smo razgovarali. Samo kad bih se zatekao ovdje i kad bi me traţila vode za mačku.
Iako je bio ljubazan, osjećala sam da je na oprezu jer bi svaki puta odgovorio nakon nekoliko sekundi stanke.
- Raspolaţe li crkva ikakvim podacima? Moţda adresom? Najbliţom rodbinom?
Odmahnuo je glavom. - Gđica Montague nije bila sluţbeni član naše kongregacije. Ţao mi je.
- Hvala vam, pater. - Iskopavši posjetnicu iz torbice, zapisala sam broj mobitela i predala mu je. - Javite mi se, molim vas, za slučaj da se prisjetite ičega.
- Naravno da hoću. Tako tuţna vijest. Doista mi je ţao. Strahovito. Molit ću za njezinu dušu.
- Misliš da mu je ţao? - Ryan me upitao, dok smo hodali prema Ulici Broad.
- Peterostruko. Iako sam moţda propustila nekoliko razloga prije nego sam počela brojati.
- Što to znači »parohijalni vikar«?
- Okruţni ţupnik?
- Vikar Ricker.
Otključao je jeep, pa sam ušla i osigurala se pojasom. Temperatura u unutrašnjosti bila je bar sedam stotina Celzijusa.
- Što sada? - dobacio je sjedajući za upravljač.
- Prvo klima.
- Odmah, gospođo. - Otfrljio ju je do daske. - Oboţavam vozati gospođicu Tempe!
- Što kaţeš da uzmemo nešto za van i izvedemo Emmu na uranjeni ručak? Nakon toga ja izvijestim Gulleta o Unique Montague i Willieju Helmsu, i dok se on time bakće, nas dvoje još jednom bacimo pogled na Cruikshankove dosjee.
- Dobar plan.
Samo što se stvari nisu odvile tim redom. Gullet nije bio u uredu, pa sam mu ostavila poruku na centrali.
Emma se nije javila na kućni telefon. Kad sam je konačno pronašla u mrtvozorničkom uredu, izrecitirala sam uobičajenu lekciju o stresu i odmoru.
161 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
161
- Smiri se. Ograničila sam se samo na papirologiju, a ona je neopasna po ţivot. Lee Ann me izvijestila o tvojem susretu s Ramonom.
-Je li ti spomenula i Cleopatru?
- Jest. Kamo te trag odveo?
Ispričala sam joj kako sam prvo završila kod Dinha, pa Isabelle Halsey, pa s beskućnicom zvanom Unique, i na kraju opisala Cruikshankove samoinicijativne dosjee o nestalim osobama.
- Znači, dosjei o Montagueovoj i Helmsu čak nisu imali ni novinske isječke?
- Samo rukom ispisane papiriće.
- Zašto ih je istraţivao ako nije bilo članaka o njihovom nestanku, i ako ga nitko nije unajmio?
- Zanimljivo pitanje.
- Samo da nešto raščistimo. Uvjerena si da je dama iz bačve Unique koju je spominjala Isabella Halsey, odnosno Cruikshankova Unique Montague?
- To su dva pitanja, gospođo mrtvozornice. Što se tiče prvog, kakve su šanse da nije s obzirom na mačku? A što se tiče drugog, Unique i nije baš često ime.
- Isplati se istraţiti - sloţila se.
- Već sam započela. Svećenik pri Crkvi Sv. Ivana Krstitelja misli da Isabellina Unique ima brata negdje na području Charlestona. Proslijedit ću to Gulletu. U međuvremenu, bi li itko od tvojih mogao pokušati locirati zubni karton Willieja Helmsa?
- Zašto?
- Cruikshank je posve sam istraţivao nestanak dviju osoba, a čak nije imao ni novinske isječke koji bi to mogli potkrijepiti. Riječ je o Montaguevoj i Helmsu. Predosjećam da bi baš on mogao biti kostur s Deweesa.
- Ne očekuj previše, ali zamolit ću Lee Ann da provjeri. Ona je fantastična kad je potrebno obraditi zubara.
- Zašto nam se nećeš pridruţiti na račićima a la Rangoon i lo mein?
- Imam moon pie i pepsi.
- Zbog čega si vjerojatno i bolesna.
- Samo vi uţivajte.
I jesmo. U zatvorenom dvorištu Poogan's Porcha. Račići i zobena kaša za mene, piletina a la Charleston za Ryana. Mobitel mi je zazvonio, dok smo bili na odlasku.
- Doktorice Brennan? -Da.
162 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
162
- Pater Ricker pri telefonu. Iz crkve sv. Ivana Krstitelja.
- Recite.
- Otok Sullivan's.
- Molim?
Isuse, stvari se doista počinju poklapati!
- Brat gospođice Montague ţivi na otoku Sullivan's. Pokušavao sam se prisjetiti što mi je rekla tog dana. Naime, nešto u razgovoru navelo me na razmišljanje o djetinjstvu. Molio sam i Bog mi je uslišio molitve. Sullivan je ime moje prve mačke. Otok Sullivan's.
- Hvala vam, pater. Puno ste nam pomogli.
- Ĉudni su putevi Boţji. -Da.
Ryan je pokušao dobiti Lily, a ja Gulleta, i za razliku od mene, nije imao sreće. Ovaj puta šerif je bio u uredu.
Prenijela sam mu Rickerove informacije. Iako nije bio oduševljen, obećao je da će jednom od istraţitelja reći da preispita Montagueove na otoku. Kad sam prekinula vezu, Ryan me upitao: - Nisi li rekla da je Cruikshank nadgledao neki centar za liječenje?
- Kliniku koju vodi GMC. Helene Flynn je radila tamo u doba nestanka.
- I na jednom njegovom dosjeu stoji ime Unique Montague?
- Tako je.
- A nadgledao je kliniku koja nudi besplatnu pomoć? -Da. Shvatila sam na što cilja.
- Klinika pruţa liječničke usluge siromašnima i beskućnicima. Unique Montague je bila i jedno i drugo. - Uzbuđeno sam ga pogledala. - Moţda ga je upravo to i zaintrigiralo!
- Moţda.
Nisam se mogla oteti dojmu da se tu krije još nešto.
- Moţda će ovo zvučati nevjerojatno, ali imam predosjećaj da su te nepoznate ţrtve koje smo otkrili povezane s Cruikshankom, ali i jedna s drugom. Moţda čak s Helene Flynn.
-Jasna mi je veza između Cruikshanka, Flynnove i klinike, u što bi moguće bilo čak ubaciti Montagueovu, ali kako se tip s Deweesa uklapa u scenarij?
- Ne znam.
- Na čemu se bazira ta tvoja teorija?
- Na intuiciji?
Pogledom mi je dao na znanje da ga ne zafrkavam. Izbacila sam ruke u zrak. - Nije li to definicija predosjećaja? Prekriţivši ruke
163 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
163
usukala sam ramena i naslonila se. Bio je u pravu. Ništa zapravo ne povezuje spomenuta četiri slučaja. Cruikshank i tip s otoka imaju atipične frakture vrata, što bi mogla biti spojnica, ali moţda je, isto tako, u pitanju čista slučajnost.
Osim toga, kostur s Deweesa ima posjekotine, a Cruikshankov ih nema. U ponedjeljak ću morati pošteno proučiti rebra i kralješke ţene iz bačve! Ona vjerojatno jest Unique Montague. Cruikshank ju je imao među dosjeima. Kao i Helene Flynn. To je ono što ih povezuje s njim. No, imao je i Willieja Helmsa. Je li moguće da je on tip s otoka? Ako jest, onda je zacijelo povezan s Flynnovom i Montagueovom! A što ako su necjelovite frakture vrata upravo ono što povezuje tipa s Deweesa s Cruikshankom? Ako je tako, je li iz tog razloga povezan i s drugim osobama? Ili je sličnost u frakturama vrata samo odraz slučajnosti? Puno veznika »ako« motalo mi se glavom ne vodeći k zaključcima. Ne vjerujem u slučajnost. Što mi onda preostaje? Ĉvrsti dokazi. Nepobitne činjenice.
A to je bio problem, jer nismo raspolagali ni jednim ni drugim. Odnosno, nismo raspolagali činjenicama koje bi mogle uspostaviti veze među ţrtvama. Imali smo posjekotine na
kostima; frakture vrata; trepavicu u puţevoj kućici; rukom ispisane zabilješke. I računalni disk.
- Postoje fotografije ljudi na ulasku u kliniku i izlasku iz nje - odvratila sam. - Cruikshank ih je prebacio na CD.
-Je li Helene Flynn na ijednoj?
- Ne - odvratila sam. - Ali moţda moţemo pronaći Unique.
-Gdje je CD?
- U Gulletovom uredu.
Iznenada me spopala ţelja da ga ponovno pregledam.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

15Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:52 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
24.
Slika šifirirana kao jpeg.33 prikazivala je ţenu kako izlazi iz ciglene zgrade, napućenih usnica i kose raščupane oko lica. Nosilica za bebe bila joj je zavezana oko prsa. Kako sam je mogla smetnuti s uma! Nalazili smo se u šerifovom uredu. Predstavila sam mu Ryana i pojasnila da je policajac, te ga zamolila za diskreciju. Gulletje bio ljubazan, ali hladan. Ili me moţda uopće nije čuo. Bilo je nemoguće pročitati što mu se mota glavom.
164 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
164
Ovaj puta upotrijebili smo moj laptop kako bismo pregledali CD. Gullet mi je gledao preko ramena, a Ryan bio posjednut na drugi kraj prostorije.
- Što je to? - ukazao mi je na sjenu koja je zavijala iz donjeg ruba nosilice za bebe.
Povećala sam sliku sve dok nije prekrila ekran i onda
isfokusirala. Iako se sjena pretvorila u mnoštvo sitnih pravokutnika i četverokuta, bilo je očigledno da se nešto izvija iz nosilice.
- Cleopatrin rep.
-Jeste li sigurni? - Monotono.
- Pogledajte naizmjenične pruge tamnog i svijetlog. Poznajem mačke i to su šare na repu.
- Sunce mu ljubim...
Bacila sam pogled prema Ryanu. Lagano je podigao obrve, a ja sam se namrštila. Da se nisi usudio!
- Što znate o njoj? - Gullet je nastavio još uvijek proučavajući šareni obrazac Cleopatrina visuljka.
- Već sam vam rekla. — Stala sam otvarati preostale slike. — Jeste li uspjeli locirati brata?
- Pronašli smo sedamnaest osoba s prezimenom Montague na širem gradskom području, ali nikoga na Sullivan'su. Moji upravo provjeravaju popis. Ako ga uspijemo pronaći... hoće li gđica Rousseau uspjeti izvući DNK iz ţrtve u bačvi?
-Da.
Nije ništa odvratio. Zar je moguće da neću čuti još jedno »sunce mu ljubim«?
- Tko vodi kliniku? - Ryan je dobacio.
- GMC.
- Ne, mislim na dnevnoj bazi. Tko radi na terenu? Osjetila sam kako se Gullet okreće prema njemu. - Oprostite, ali vi ste... ?
- Detektiv-poručnik Odjela za umorstva pri Provincijskoj policiji Quebeca.
Nekoliko sekundi nije ništa odvratio na to. Gotovo kao da se zamislio.
- O, Kanada... - potom je dobacio.
- Ĉuvamo te 24 — nadovezao se Ryan, a ja odmah ubacila:
- Surađujem s detektivom Ryanom u Montrealu. Ovaj tjedan je u posjetu Charlestonu i odlučila sam ga upitati za mišljenje, za slučaj da mi je nešto promaknulo.
- Umorstva? - Gullet je ponovio.
165 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
165
- Da. Samo to drukčije izgovaramo.
- Smijem li znati što vas je dovelo u Charleston?
- Imam slobodnog vremena. Odlučio sam navratiti i pomoći vam osuvremeniti odjel.
Gullet je gotovo neprimjetno zaškiljio, a ja gotovo iskočila iz koţe.
- Dugo ste u Odjelu za umorstva? -Da.
- Vaš odabir? -Da. -I znate zašto? -Da.
24 O Canada, we stand on guardfor thcc... (engl) = stih kanadske državne himne.
- Poručnika Ryana smatra se jednim od najboljih detektiva za umorstva u Quebecu - ubacila sam se. - Njegova bi pomoć dobrodošla i omogućila nepristran pogled na nastalu situaciju.
Gulletov govor tijela upozorio me da ne nasjeda. No, nisam namjeravala odustati.
- Znam kako razrješava slučajeve koji su mjesecima na čekanju. Ima jedinstvenu sposobnost čitanja poprišta zločina i zločinačkog uma.
- Gđica Rousseau odobrava njegovo uključivanje? -Da.
- Do vraga, imat ćemo više gostiju od stalnih mušterija! Tišina je ispunila prostoriju. Baš kad sam je namjeravala prekinuti, ponovno mi se obratio:
- Ako zariba stvar, vi ste krivi. Vi i gđica Rousseau.
- Vjerujem mu.
-Ja vam neću potpisati ček, gospodine. Vaša je pomoć striktno nesluţbena.
- I posve diskretna — Ryan se nadovezao. — Svako me umorstvo zanima, šerife, i ako vam mogu pomoći, a da pritom ne predstavljam smetnju, vrlo rado bih to učinio.
- Što neće biti problem sve dok ne budete zabadali nos gdje mu nije mjesto — odvratio je bezizraţajna lica. — Dođite ovamo i bacite pogled...
Ryan je ustao i pridruţio nam se. Namjestila sam program na »slide show« i Gullet je nastavio priču, čim su slike krenule.
- Klinika se nalazi na Ulici Nassau. GMC posjeduje zgradu i opremu, raspolaţe određenim budţetom, te otpušta i zapošljava ljude, ali inače se uglavnom drţi po strani. Klinika je otvorena od utorka do subote, a liječi uglavnom prehlade i manje ozljede. Bilo što ozbiljnije šalje se na hitnu. Osoblja nema puno. Jedan
166 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
166
njegovatelj na puno radno vrijeme, jedan liječnik na pola radnog vremena, čistač i nekoliko svećenika.
- Kako se zovu? - upitala sam.
Prišao je stolu, podigao i rastvorio svijetlosmeđi fascikl.
- Doktor se preziva Marshall; njegovatelj Daniels; Berryeva je zaduţena za papirologiju i zalihe, a Towery čisti.
Baš sam se spremala postaviti novo pitanje, kad se na pragu pojavila ţena.
- Šerife, rekli ste da ţelite izvješće o prituţbama Haeberlesa. Marlene se dere na 911. Kaţe da je John Arthur ponovno mlati.
-Je li dobro?
—John Arthur je na drugoj liniji. Tvrdi da ga je drvenom ţlicom oslijepila na jedno oko.
- Opet su pili?
- Što vi mislite?
- Do vraga... - Bacio je pogled na sat. — Reci im da dolazim i da je bolje da ne pronađem tekilu.
Ţena se povukla.
- Posao nam je sluţiti građanima i pruţati im zaštitu - dobacio je mrtvo-hladnim tonom. - Ĉak i kad je u pitanju zatucana rodbina iz kamp-prikolica.
- Smijem li presnimiti ove fotke? - upitala sam ukazujući na laptop. Kimnuo je.
Otvorila sam novi fasikl, iskopirala Cruikshankove slike na tvrdi disk i kad mi se računalo konačno ugasilo, promijenila temu razgovora. -Jeste li pronašli što o Willieju Helmsu?
- Poslao sam čovjeka da se raspita u skloništima. Osvjeţite mi pamćenje. Zašto se ono zanimamo za malog?
- Tijekom istrage o Helene Flynn Cruikshank je skupljao informacije o Williyu Helmsu, Unique Montague i nizu drugih nestalih osoba. Vjerujem da je dobrovoljno vodio istragu.
- A-ha. - Sa skepsom.
- Emma traţi zubara koji je liječio Helmsa - nadodala sam. — Tip na Deweesu imao je puno plombi.
- Prokleto mala vjerojatnost. Nije li mi i ona već ukazala na to? -Jedan od najboljih detektiva u Quebecu?
- Nije istina. Sve sam prenapuhala.
- Sunce mu ljubim?
- Znaš što je htio reći.
Ubacili smo se u poprilično gust promet za subotnje poslijepodne. -Je li to loše? Mislim, ljubiti sunce?
167 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
167
— Pod nekim okolnostima.
— I komu to zapravo ljubim sunce? A moţda zapravo ljubim nešto drugo...
Pljesnula sam ga o ruku.
- Zlostavljaš me!
- Uhiti me onda.
- I što ćemo sad?
— Cruikshank, Flynnova i Montagueova su povezani s klinikom, ali Gullet ne ţeli da mu kauboji uznemiravaju osoblje.
- Ja nosim isključivo mokasine.
- Mislio je na Petea.
- Ah, to slatko djetešce!
Za dvadeset minuta vratili smo se na Peninsulu, u oronuli dio između povijesne jezgre i mosta rijeke Cooper. Spomenuti quartier25 diči se niskim, cigleno-drvenim bungalovima s
uleknutim trijemovima nakrcanim pohrđalim napravama, te tu i tamo vratima ili prozorom zatvorenima šperpločom.
Ryan je prvi zamijetio zdanje od crvene cigle. Parkirao je uz rubnik. U pitanju je bila jednostavna zgrada, s obje strane zatvorena zaraslim parcelama. Zahrđali klimauređaji izbijali su iz prozora, ali nije bilo ni kapaka, ni natpisa, ni bilo kakvih arhitekturalnih ukrasa. Kao ni u ostatku četvrti. Zavjese su bile navučene, kao i onog dana kad je Cruikshank snimio fotke.
Ulazna vrata su se otvorila u jednom trenutku, a kasno poslijepodnevno sunce reflektiralo o debelo staklo u boji. Iz zgrade je izašla starica i uputila se puteljkom.
Zaklanjajući si oči jednom rukom, bacila sam pogled na obje stranice Ulice Nassau kako bih provjerila što se sve vidi s praga. Pola bloka sjeverno natkrivena autobusna stanica; pola bloka
25 Quartier (franc.) — četvrt.
juţno telefonska govornica. S druge strane prljavog stakla slušalica je visjela na ţici.
— Fotke su vjerojatno napravljene iz govornice i sa stanice -zaključila sam.
Ryan se sloţio. Izašli smo i prešli cestu.
Zgrada je izgledala zapuštenije u stvarnosti nego na CD-u. Na jednom sam prozoru zamijetila pukotinu zakrpanu sivom izolirajućom vrpcom koja se odlijepila i smotala na krajevima, ukazujući da je od popravka prošlo podosta vremena.
168 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
168
Ryan je pridrţao vrata i oboje smo ušli. Unutra je bilo toplo, zrak bazdio po alkoholu i znoju, a čekaonica ispunjena nizovima vinilnih stolica kupljenih u Kmartu. Samo dvije nisu bile slobodne, a zauzeli su ih ţena s modricom na oku i balavac s neuglednom bradicom. Oboje su kašljali i šmrcali, i uopće se nisu obazreli na nas.
No, zato je recepcionerka podigla pogled. Bila je moje dobi, visoka i mišićava, s tenom boje mahagonija i sitno-kovrčavom kosom zalizanom na gore: crnom u korijenu, brončanom na vrhovima. Pretpostavila sam da je to gospođica Berry, zaduţena za papirologiju i zalihe. I odmah sam se prisjetila gdje sam ju već vidjela - jpeg 7: visoka crnkinja s plavom kosom.
Ugledavši nas, ispravila se i stisnula čeljust. Moţda više ne proziva. Ili je moţda po našem izgledu zaključila da nismo došli po peptoran. Prišli smo recepciji. Iako sam se nasmiješila, lice joj je ostalo neumoljivo poput logotipa Hell's Angelsa. Nije se, doduše, poigravala bokserom, ali dojam je bio isti.
Predstavila sam se. - Ja sam doktorica Brennan, a ovo je detektiv Ryan. Surađujemo s mrtvozorničkim uredom okruga Charleston i istraţujemo smrt Unique Montague.
- Koga?
Ponovila sam ime.
Oči su joj bile crno-smeđe, a bjeloočice ţute poput ustajalog piva. Promatrala sam ih kako me odmjeravaju od glave do pete. I odmah mi se uključio osjetljivi, mali temperament-senzor.
- Opravdano vjerujemo da je gđica Montague bila pacijentica ove klinike - nadodala sam.
-Da?
-Je li bila? - Pokušala sam obuzdati nervozu, ali nije mi baš pošlo za rukom. -Je li bila što?
Okrenula sam se prema Ryanu. - Jesu li moja pitanja nejasna, detektive? Moţda isuviše dvoznačna?
- Ne bih rekao.
Ponovno sam joj se obratila: - Je li Unique Montague bila pacijentica ove klinike?
- Ne mogu reći ni da je bila, ni da nije.
Ponovno sam se okrenula prema Ryanu. - Moţda je u pitanju moj nastup.
Moţda se gđici Berry ne dopada način na koji postavljam pitanja.
- Pokušaj biti pristojnija - odvratio je.
- Ljubaznija? Slegnuo je ramenima.
169 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
169
Ponovno se okrenuvši prema njoj, nasmiješila sam se na najljubazniji mogući način. - Ako vam nije teško, biste li nam mogli reći što znate o gđici Montague?
Zagledala mi se u oči i uopće mi se nije dopalo što sam u njima prepoznala. Kao ni činjenica da je u pravu. Ryan i ja nismo imali dopuštenje raspitivati se, pa stoga ona nije imala razloga surađivati s nama. Ipak, odlučila sam nastaviti blefirati.
- Znate li što je uistinu ugodno iskustvo? - Ponovno sam joj se nasmiješila od uha do uha. - Posjet policijskoj postaji. Ne samo da će vam besplatno ponuditi gazirano piće, čak i krafne ako vam se posreći, već će vas smjestiti u ugodnu prostorijicu u kojoj moţete na samo uţivati.
- Odbacivši olovku na biljeţnicu za rezervaciju pregleda, teatralno je uzdahnula. - Zašto se raspitujete za tu ţenu?
- Zato što joj je ime izronilo tijekom istrage u vezi jednog trupla.
- Zašto mislite da je ona u pitanju?
- Mislim da vas se to ne tiče. - Ryanu. - Nisam li u pravu, detektive?
- U pravu ste.
Nagnuvši se unatrag, prekriţila je ručetine na ogromnom poprsju. — Radite za mrtvozornicu? -Da.
- Onda ţelim vidjeti mrtvačku vreću.
- A zašto?
Pogledala je Ryana. - Vas dvoje ste takvi lakrdijaš! da samo što ne krepam od smijeha.
- Stara fora - odvratila sam.
- Ali pali.
- Hajdemo otpočetka. Je li Unique Montague moţda došla ovamo noseći mačku na prsima?
- Mnogi naši pacijenti imaju problema s parazitima.
Bilo je očigledno da ne polučujem učinak. A da spomenem Helene Flynn? Ili Cruikshanka? Loša zamisao. Ako i postoji veza, takva bi pitanja mogla izazvati paniku koju Gullet ţeli izbjeći.
- Htjela bih porazgovarati s doktorom Marshallom - odvratila sam.
- Ne razgovara o pacijentima. - Shvativši odmah da je pogriješila, pokušala se ispraviti. - Ako je spomenuta ţena uopće bila pacijentica, a ne kaţem da jest.
- Bila je.
Svi troje okrenuli smo se prema ţeni s modricom na oku.
170 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
170
25.
Promatrala nas je ispod poluzatvorenih kapaka, od kojih je jedan bio natečen i taman. Koţa joj je bila bolesno ţute boje, a kratko ošišana crna kosa izbijala u grumenima.
- Ćuli ste za Unique Montague? - upitala sam.
Oba je dlana izbacila u zrak. Zamijetila sam da su joj nokti izgriţeni, a laktovi s unutrašnje strane prepuni oţiljaka. - Rekla sam da je dolazila ovamo, ništa više!
- Kako to znate?
-Jer sam pola ţivota utrošila čekajući u ovoj rupi. - Ošinula je Berryevu pogledom. - Nema veze ako čovjek pritom krepa!
- Ne umireš, Ronnie - Berryeva ju je hladno i bezosjećajno otpilila.
- Imam gripu!
- Narkomanka si. Ubacila sam se:
- Razgovarali ste s Unique Montague ovdje u klinici?
- Ne trošim vrijeme na luđake. Ćula sam je kako razgovara s ogromnom smeđom mačkom. Rekla je da se zove Unique.
- Sigurni ste?
- Pitali ste i odgovorila sam.
- Kad je bila ovdje? Trznula je koščatim ramenom.
- Znate li gdje ţivi?
- Rekla je mački da odlaze u neko sklonište.
- Koje sklonište?
-- Je l' ja izgledam k'o jebeni socijalni radnik?
- Pazi što pričaš - Berryeva ju je prekorila.
Ţenine usnice stisnule su se u tanku, čvrstu crtu. Izbacila je stopala, ispreplela prste na trbuhu i oborila pogled.
Mali s nezgrapnom kozjom bradicom prozborio je ne odvajajući glavu od zida. - Hoće mene ne'ko pogledat', il' da odem kući i pošaljem bale u vrećici?
Berryeva mu se baš spremala odgovoriti, kad su se vrata otvorila i začuli koraci. Iz hodnika na desno od pulta izronio je tip s dva kartona u rukama.
- Rosario.
Načuvši svoje ime, mali je dobacio: - Doktor? -Ne.
Lice mu se razvuklo u podrugljiv osmijeh. - Sestra Nancy?
- Daniels. Corey Daniels. Ne voliš muške sestre?
Klinac je konačno rastvorio oko, a osmijeh mu je nestao s lica. S opravdanim razlogom.
171 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
171
Berryjeva je doista bila velika, ali Daniels je bio još krupniji, ali to ne krupan i mršav poput košarkaša NBA lige. Tip je izgledao poput Bigfoota u bolničkoj uniformi. Kosa mu je bila skupljena u sumo-pundţu, a niz tetovaţa vijugao od bicepsa do zglobova.
- Oprosti, stari - klinac je dobacio izbjegavajući pogled. -Osjećam se usrano.
- A-ha. - Daniels se okrenuo prema Ronnie. - Opet bez doze, sunce moje?
- Imam groznicu.
- Tako znači. Za mnom! Oboje!
- Gospodine Daniels... - dobacila sam, kad su se Ronnie i mali s bradicom digli na noge.
- Oj? - Iznenađenim tonom, kao da nas je tek tada uočio.
- Raspituju se za neku ţenu zvanu Unique Montague -Berryeva je dobacila mrvicu preglasnim tonom.
- A što su po zanimanju?
- Mrtvozornica i policajac.
- Imate kakve dokumente? - upitao je Ryana.
O. K. Lukaviji je od tajnice. Ili...? Izvukla sam iskaznicu Sveučilišta u Charlottei, Ryan pak značku. No, gotovo ih nije ni pogledao.
- Pričekajte da smjestim pacijente. Ne lomite kosti
Što god to »smještanje« uključivalo, bilo mu je potrebno dvadeset minuta. Kad se vratio, ponovno se obratio samo Ryanu. - Doktor Marshall ţeli da navratite za sat vremena kako bi osobno porazgovarao s vama.
- Pričekat ćemo - Ryan je odgovorio.
- Moglo bi potrajati - Daniels je nadodao ne odmičući pogled.
- Strpljivi smo.
Na to je slegnuo ramenima. Kako god ţelite. Ĉim je nestao, pokušala sam uspostaviti primirje.
- Moţete li mi reći koliko već dugo radite za ovu kliniku, gospođice Berry?
Smrknuti pogled.
- Koliko pacijenata obradite tjedno?
-Je li ovo intervju za posao? Mislim da nisam predala zamolbu.
- Zadivljuje me GMC-eva predanost siromasima. Spustila je prst na usnice. Šššššš. To je ponovno isprovociralo
moj »limbični sustav«.
- Sigurno dijelite njihova uvjerenja ako ste pristali obavljati ovakav posao - odmah sam odvratila.
172 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
172
- Svetica sam.
Koliko bi bila sveta da ti nabijem nogu u dupe? -Jeste li radili i na drugim GMC-ovim klinikama? Hladno me odmjerivši, ukazala je na vinilne stolice.
- Što? Zar se opet nepristojno izraţavam? - Jedva sam se uspjela suzdrţati da ne puknem.
Ponovno je izbacila prst.
Mala nahrupina aksona konačno je trijumfirala i senzor se uključio.
- Kako se stvar konačno razriješila? Jadna je Helene nestala, a vas dočekala recepcija? Okrenula mi je leđa.
Odmah sam se bacila na smišljanje još gluplje opaske, kad mi je Ryan spustio ruku na rame. Učinila sam baš ono na što nas je Gullet upozorio da ne činimo. Razotkrila sam informaciju, a da to nitko nije zatraţio i pritom ništa nisam dobila zauzvrat. Ojađena, sjela sam do njega.
Berryjeva je ustala i zaključala ulazna vrata, a onda se vratila do pulta i zaposlila petljajući po papirima.
Deset se minuta razvuklo.
Mali s kozjom bradicom pojavio se noseći bijelu vrećicu. Pustila ga je van, a nedugo nakon njega i Ronnie.
Kad god sam podigla glavu, uhvatila bih je kako nas promatra i svaki puta pogled bi joj odletio u stranu, nakon čega bi uslijedilo šuškanje papira. Kao da ih ima čitavu gomilu.
U sedam sam ustala, stala koračati, pa se vratila na stolicu.
- Misliš da je Marshall zbrisao na straţnji izlaz? - prigušeno sam dobacila Ryanu.
Odmahnuo je glavom. - Pit bull još uvijek čuva prednji ulaz. -Jesam li ja onda? Upitno me pogledao.
- Zbrisala? Nestala? Daniels se ponaša kao da nisam ovdje.
- Ali te zato pit bull i te kako zamjećuje. Ošinula sam ga pogledom.
- O. K. Osoblju nedostaje malo vještine u ophođenju s ljudima.
- GMC bi trebao potraţiti nova dva zaposlenika, i odaslati ih na tečaj senzibilizacije.
- Mislio sam da nećeš pitati za Flynnovu - odvratio je s mrvicom zamjerke u glasu.
- I ja sam to mislila, ali su me oboje razbijesnili, pa mi je sinulo da su se ona i Flynnova moţda povjeravale jedna drugoj ako su zajedno radile.
Sumnjičavo me pogledao.
173 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
173
- Moţda su bile prijateljice. - Mrvicu prenaprasitim tonom. Zgrbivši se i naslonivši leđima, stala sam grickati nokat na
palcu. U pravu je. Nije vjerojatno da su imale išta zajedničko i, ruku na srce, do tog trenutka to mi uopće nije palo na pamet. Pitanje mi je impulzivno izletjelo, potaknuto naletom bijesa. Moţda sam posve bespotrebno odala planove.
- Hoćeš se ti obračunati s Marshallom?
- Moja je uloga striktno nesluţbena - odvratio je oponašajući Gulletov razvučen izgovor.
- Ovo je gubitak vremena, zar ne?
- Moţda. Ali uţivam gledati kako se obračunavaš s njima.
- Uvjerena sam da je ţena iz bačve Montagueova i samo ih ţelim preispitati!
- Ispričavam se što ste toliko čekali...
Podigli smo pogled. Tamnokosi muškarac stajao je na ulazu u hodnik. Iako srednjeg rasta, bio je krupne, mišićave građe; odjeven u bijelu kutu, lagane sive hlače, i talijanske cipele, koje su vjerojatno bile skuplje od moje mazde.
-Ja sam doktor Lester Marshall. Daniels mi nije rekao tko ste...
Odmah smo ustali. Predstavila sam nas ne precizirajući funkcije, a kako nije ništa upitao, zaključila sam da je Daniels taj dio već pokrio.
- Rekao mi je da se raspitujete za Unique Montague. Mogu li znati zašto?
Šuškanje iza naših leđa iznenada je utihnulo.
- Vjerujemo da smo pronašli njezino tijelo.
- Mislim da bismo na samo trebali porazgovarati o tome. -U hodu se obratio Berryevoj. - Corey je otišao, pa moţeš i ti, Adele. Gotovi smo za danas.
Sudeći po izgledu prizemlja zaključila sam da je klinika nekoć bila privatna kuća. U hodniku sam zamijetila dvije ordinacije, kuhinju, velik ormar sa zalihama, i kupaonicu.
Ured mu se nalazio u straţnjem dijelu prvog kata, moţda u bivšoj spavaćoj sobi. U gornjem hodniku prebrajala sam četvera vrata. Sva zatvorena. Prostorija je bila malena i jednostavno namještena: oštećen drveni radni stol, oštećene drvene stolice, oštećeni arhivni ormarići, klimauređaj na prozoru u donekle funkcionalnom stanju. Sjeo je za stol. Na njemu se nalazio fascikl.
Nigdje fotografija supruge ili djece. Nigdje čudnih plaketa, izrezbarenih ukrasa, utega za papir ili šalica sa simpozija.
174 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
174
Provjerila sam zidove. Ni uokvirenih slika, certifikata i diploma. Ćak nije bilo ni licence za rad. Nisu li je liječnici obavezni izloţiti? Moţda ju je objesio u ordinaciji.
Teatralno nam je dlanom ukazao na stolice. Izbliza sam zamijetila da mu kosa nije samo ošišana, već isfrizirana, ah da, unatoč tomu, ćelavi. Moglo mu je biti između četrdeset i šezdeset.
- Naravno, jasno vam je da povjerljivost odnosa liječnika i pacijenta zabranjuje razotkrivanje informacija. - Zubi su mu bili pravilni i blještavo bijeli.
- Gospođica Montague je bila pacijentica? - upitala sam. Još više savršenih zuba. Moţda navlake?
Ukazala sam na fascikl. - Je li to njezin karton?
Poravnao ga je donjim rubom uz rub stola. Iako je imao
debeljuškaste prste, nokti su mu bili izmanikirani, a podlaktice ukazivale da odlazi u teretanu.
- Ne ţelim njezinu povijest bolesti - pojasnila sam. - Samo potvrdu da je ovdje liječena.
- Ne bi li ta činjenica bila dio njezine povijesti bolesti?
- Gospođica Montague je najvjerojatnije mrtva.
- Pojasnite.
Iznijela sam najosnovnije činjenice. Truplo pronađeno u vodi. Raspadanje i sapunifikacija. Nisam razotkrila ništa povjerljivo i stoga neće biti moja pogreška, ako zaključi da je riječ o utapanju.
No, nije rastvorio fascikl. Kako je u prostorijici bilo toplo,
zapuhnuo me miris kolonjske vodice. Skupocjen miris.
Bilo je očigledno da ni s njim, kao ni s Danielsom i Berryevom, neće biti lako.
- Moţda biste htjeli da dođemo sa sudskim nalogom, doktore Marshall. Mogli bismo izvijestiti novine i GMC-u omogućiti publicitet, moţda čak i najveću gledanost u drţavi.
U tom je trenutku konačno donio odluku. Doduše, moţda ju je čak donio ranije, pa je samo odugovlačio testirajući nas.
- Unique Montague je navraćala u kliniku.
- Opišite mi je, molim vas.
Opis mu se poklopio s činjenicama kojima sam raspolagala.
- Kad vas je posljednji puta posjetila?
- Rijetko je dolazila.
- A posljednji puta?
Otvorio je fascikl i paţljivo dlanom izravnao preklop.
175 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
175
- U kolovozu prošle godine. Dobila je lijekove i bilo joj je rečeno da se vrati za dva tjedna. No, nije postupila po savjetu. Naravno, ne mogu...
- Znate li gdje je ţivjela?
Polako je prelistao list po list, svaki uredno odlaţući na prethodni. - Dala je adresu. Ulica Meeting. Na ţalost, riječ je o Uredu za kriznu pomoć.
- Skloništu? Kimnuo je. -Je li navela rodbinu?
- Tu je rubriku ostavila praznom. - Zatvorio je karton i istim pokretom dlana ispravio nabor. - Što je čest slučaj s našim pacijentima. Na ţalost, nemam vremena kako bih se osobno vezao za njih i to je jedino što ţalim u pogledu odabira profesije.
- Koliko dugo radite za kliniku?
Nasmiješio se, ali ovaj puta nije razotkrio zube. - To je onda bilo sve o gđici Montague?
- Što nam još moţete reći?
- Oboţavala je svoju mačku.
Centrirao je oba dijela svilene kravate, vjerojatno uratka meni nepoznatog dizajnera.
- Obično sam na klinici dio utorka, četvrtka i subote. Preostale dane radim na drugom mjestu. - Ustao je ukazujući nam da se razgovor priveo kraju. - Slobodno mi se javite ako vam mogu još ikako pomoći.
- Mislim da mu se nismo dopali - Ryan je dobacio startajući jeep.
- Što misliš?
- Voli prati ruke.
- Liječnik je.
- Ali više poput Howards Hughesa. Kladim se da uvijek dvaput provjerava brave i lokote, prebrojava spajalice, i sortira si čarapice po boji.
-Ja ih sortiram po boji.
- Ali ti si ţensko.
- Slaţem se. Prepedantan je. Misliš da nam je gospodin Pozer nešto zatajio?
- Priznao je da zna više nego što je rekao. Liječnik je.
- A drugo dvoje?
- Ogromni su.
- I to je to?
- Ogromni su i nafureni.
Izbacivši ruku otfrljila sam klimu do kraja.
- A Daniels je i odsluţio svoje.
176 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
176
- Otkud ti to?
- Zatvorske tetovaţe.
- Siguran si?
- Vjeruj mi. Znam.
Moţda je vrućina bila u pitanju, moţda isfrustriranost nesposobnošću da dođem do rezultata, no čak me i on u tom trenutku uspio iziritirati. Ili je moţda u pitanju bio samo osjećaj krivnje, jer nisam zadrţala hladnokrvnost? Zašto sam se samo raspitivala u vezi Helene Flynn! Je li bilo pametno što sam je spomenula, ili sam time počinila neoprostiv gaf? Što ako GMC sazna? A Gullet?
Moţda će naš posjet uzburkati vode. Moţda čak iz Herrona izvući odgovor, i motivirati GMC da sudjeluje u istrazi nestanka Flynnove. A moţda će, u drugu ruku, Emmu uvaliti u nevolje, razbijesniti šerifa i natjerati ga da me isključi!
No, bar nisam razotkrila pojedinosti o smrti Unique Montague. Bez hladnokrvnosti nema nikakvih rezultata! Nagnula sam se unatrag kako bih porazmislila o svemu, kad mi se iznenada oglasio mobitel. Nema rezultata? Oh, kako da ne!



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

16Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:55 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
26.
Emma danima nije zvučala toliko ţivahno. Kad sam je upitala kako joj je, odgovorila mi je u svojem dobrom, starom i paklenom stilu.
- Nakon trideset i četiri poziva, konačno pogodak! Lee Ann je pronašla zubara koji ima karton Willieja Helmsa. Doktor Charles Kucharski. I posjetila sam starog čudaka!
- To ti nazivaš papirologijom?
Nije se obazrela. - A njemu je bilo toliko drago što mu je netko došao u posjet da sam pomislila da će me odvući u neki skriveni bunker i vezati lisicama za zid.
- A to znači...?
- Da sumnjam da je pretrpan pacijentima.
- A-ha - odvratila sam poput Danielsa.
- No, prisjetio se Helmsa. Visok, bljedolik tip u tridesetima. Sav u tikovima. Posljednji puta ga je posjetio u travnju 1996.
- O kakvim je tikovima riječ?
- Nekontrolirani trzaji vrata i ruku. Morao mu je vezati glavu i ruke za stolicu, dok mu je bušio i plombirao zube. Smatra da bi u pitanju mogao biti Tourettoev sindrom.
177 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
177
-Je li Helms ostavio kontakt-podatke? Adresu? Ime poslodavca?
- Helmsov otac, Ralph Helms, plaćao je račune. Willie je naveo njegov broj u kartonu, no Lee Ann ga nije mogla dobiti, jer je linija isključena. Ispostavilo se da je tip umro u jesen devedeset i šeste.
- Ĉime su i okončali redoviti pregledi.
- Helms je kao poslodavca naveo Johnnie's Auto Parts, u neposrednoj blizini Highway 52. Tip zvan John Hardiston kupuje kante od auta, dila metalnim otpadom i bavi se sličnim poslićima. Kaţe da je uposlio Helmsa na osnovu prijateljstva s njegovim ocem. Dopustio mu je da ţivi u staroj prikolici u straţnjem dijelu dvorišta, a Helms se brinuo za pse i glumio neku vrstu čuvara. Radio je za Hardistona gotovo deset godina i onda jednog dana jednostavno nestao.
- Kad se to dogodilo?
- U jesen 2001. Hardiston kaţe da je uvijek govorio o odlasku u Atlantu, pa stoga nije ostao iznenađen, nego je zaključio da se tip konačno spakirao i pokupio. Kaţe da je bio dobar zaposlenik, i bilo mu je ţao što ga je izgubio.
- Ali ga nije pokušao pronaći. -Ne.
- Helmsova smrt 2001. se poklapa s mojim pretpostavkama.
- Naš stručnjak za kukce kaţe da se vremenski raspon moţe protegnuti do pet godina. To je druga vijest. Ţeliš da ti iščitam preliminarno izvješće?
- Saţmi ga.
Govorila je sa stankama izvlačeći rečenice iz konteksta. -Prazne čahure... Prisutnost više vrsta koje ţive u tlu... Odbačene košuljice i mrtve odrasle jedinke ukazuju na prisutnost kornjaša... Uslijedilo je šuškanje papira.
- Na rendgenskim snimkama prije smrti moguće je vidjeti mucho metala u zubima, pa sam uzela postmortalne slike, te jedne i druge odnijela Bernieju Grimesu. Nazvat će čim pronađe vremena kako bi ih usporedio. Teatralna stanka.
- Ima toga još. Iz hrpice na stolu iskopala sam faks Drţavnog laboratorija za forenziku.
-Jesu li izvukli DNK iz trepavice?
- Daj, molim te, pa tek su je u četvrtak dobili! Htjela sam ti reći da je malakolog proučio školjku.
- Malakolog? - Potpuna nepoznanica.
- Stručnjak za školjke i puţeve. Riječ je o... - stanka - ... Viviparus intertextus. - Po ritmu kojim je izgovarala riječi
178 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
178
zaključila sam da ih čita s faksa. - Viviparus intertextus je česta pojava u močvarama nizinskog dijela Juţne Karoline, ali ga je nemoguće pronaći na plaţama, u riječnim ušćima, ili bilo gdje u blizini slane vode.
- Što znači da ga nije trebalo biti ni u tom grobu - zaključila sam.
- Riječ je o vrsti koja isključivo ţivi u slatkoj vodi.
- Ooookej... - U mislima sam prošla sve mogućnosti. - Ţrtva je negdje drugdje ubijena i onda dopremljena na otok.
- Ili je tijelo prvo negdje zakopano, pa iskopano i onda preneseno na Dewees.
- Ili je puţ ispao iz odjeće ili s lopate osobi koja ga je zakapala?
- Posve razumna pojašnjenja.
Obje smo se zamislile, ali nijedna nije predloţila najlogičnijeg glavnog kandidata. Emma je potom promijenila temu. - Kakvo je stanje s damom iz bačve?
Opisala sam posjet klinici.
- Gulletu se to neće dopasti.
- Znam.
- Razriješit ću to s njim i malo ga podbosti u vezi Helmsa, iako sumnjam da moţe išta poduzeti zbog produljenog vikenda.
- Doista se bolje osjećaš? -Da.
- Naspavaj se malo - odvratila sam.
Nakon što sam prekinula vezu, Ryanu sam saţela razgovor.
- Znači, slaţete se u vezi identiteta ţrtvi. Cruikshank, Helms, Montagueova. Znaš što sada slijedi?
Odmahnula sam glavom.
- Račići u hrskavom, pečenom tijestu.
- Račići?
- Definitivno. Hoćemo li ih ponuditi i Clodu Clodersocksu?
Svjetski sam zakolutala očima. - Peteovo pravo ime je Janis. Pogledao me.
- Latvijsko. Siguran si da ti ne smeta?
- Ne bih htio da se atleta Janisova stasa hrani nezdravom prţenom hranom.
Nazvala sam Petea. Bio je kod kuće. Gladan.
Zamisao se ispostavila plodonosnom. Odabrali smo Chengoy Azijski vrt u Mount Pleasantu i unatoč pobuni s moje strane, Ryan je platio, ponovno potvrđujući staru izreku da su ţene osuđene da ih doţivotno privlači ista sorta muškarca. Moj trenutačni ljubavnik i moj otuđeni suprug klonovi su
179 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
179
u mnogobrojnim aspektima, posebice kad je u pitanju plaćanje računa. Nijedan mi ne dopušta da platim i nijedan ne kupuje jeftine stvari. Kad smo stigli kući, Pete je već priredio stol u kuhinji, postavio štapiće i sve potrebno. Boyd se smjestio ispod njega, a Birdie promatrao što se događa s vrha hladnjaka.
Djelovao je opušteno. Lice mu je bilo osunčano nakon nekoliko sati provedenih na golfterenu, dok smo Ryan i ja izgledali poput ljudi koji su proveli dug, vruć dan u jeepu.
- Ĉovjek nikad ne zna kad bi moglo zahladiti - dobacio je i s laţnim odobravanjem kimnuo na Ryanove hlače od
gabardena. Iako sam po tko zna koji puta zaškiljila upozoravajući ga da prestane, morala sam se sloţiti. Bilo je doista neprimjereno odabrati vunu.
- U hipu sam donio odluku da se otisnem na jug. Moram navratiti u Gap - Ryan je kimnuo glavom prema njegovim radničkim hlačicama. — Jako elegantno.
- Hvala.
- Imao sam i ja takve. Pete se nasmiješio.
- Ali sam ih izrastao još u pubertetu. Osmijeh je nestao. I to je bio tek početak.
Dok smo tamanili račiće i desetak drugih jela, izvijestila sam Petea kako napreduje stvar s Montagueovom, Helmsom i klinikom, a on nas da je sredio računovođu koji će mu pomoći provjeriti GMC-ovo knjigovodstvo. Ostatak večere pretvorio se u razmjenu podmuklih udaraca i kad se obračun konačno priveo kraju, osjećala sam se kao da sam boksala s Alijem i Frazierom. Ipak, kad sam pojasnila da Ryan i ja planiramo ponovno pogledati Cruikshankove stvari, Pete se ponudio pomoći. Ĉistili smo stol, kad mi je mobitel zazvonio. Emma.
- Riješeno! Tip s otoka je Willie Helms!
- Mrak!
Pete i Ryan su se okrenuli drţeći u rukama bijele kartonske kutijice.
- Sad se moţemo zapitati što mu se dogodilo, kada, te zašto je zakopan na otoku!
- To je Gulletov problem - odvratila je.
Sklapajući mobitel izvijestila sam momke i obojica su ponovila moje riječi. Mrak!
Za deset minuta javio se i šerif.
- Nisam li vam rekao da ne uzburkavate situaciju na klinici? — Kao i obično, odmah u sridu.
180 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
180
- Mislim da ste naglasili da se to odnosi na »tipove u
kaubojkama«.
- Da, ali u kontekstu odbjegle djevojke.
- Helene Flynnje nestala, a to ne znači da je odbjegla. Uslijedila je stanka. — Helene Flynn je bila nestabilna.
- Molim?
- Porazgovarat ćemo o tome i onda sve lijepo zaboraviti, jer se njezin nestanak nije dogodio na mojem terenu. - Ponovno je zastao. - Kad je spomenuta mlada dama nestala, njezin je tatica svako malo zvao moj ured zahtijevajući istragu tako da sam u to vrijeme osobno porazgovarao s Aubreyjem Herronom. Prije odlaska njegova je kći uznemiravala i njega i Marshalla. Na posljetku ju je GMC morao zamoliti da pokupi prnje.
- Nisam znala.
— Herron ne voli kritizirati bivše članove stada.
- A zašto ga je uznemiravala?
- Bila je uvjerena da se Marshall poigrava financijama. Herron tvrdi da je provjerio stvar i da nije ništa otkrio. Mlada dama je najvjerojatnije očekivala puno više od onoga što takva organizacija moţe ponuditi. Stoga, zaboravite kliniku. Nemam vremena primirivati bijesne liječnike.
- Marshall vas je nazvao?
- Naravno da me nazvao. Kipeći od bijesa. Tvrdi da ste mu uznemiravali osoblje.
- Naš posjet nije nimalo uz...
- Niti imam vremena stjerivati vas i vaše momke u kut. Mir, Brennanice. Pusti ga. Ne valja ti se svaditi s njim.
- Mislim da smo uspjeli identificirati preostale dvije nestale osobe. Ţrtva iz bačve vjerojatno je uličarka u vezi koje sam vas zvala. Unique Montague. Opis koji sam dobila od prethodne vlasnice mačke i svećenika pri crkvi Sv. Ivana Krstitelja odgovara profilu koji sam sloţila na osnovu kosti.
- Gđica Rousseau mi je upravo priopćila tu vijest. Uslijedila je eksplozija statičkih smetnji. Pričekala sam da prođu. — Bila je pacijentica spomenute klinike.
- Kao i mnoštvo drugih.
- Flynnova i Montagueova su bile povezane s klinikom, a Cruikshank je pratio što se na njoj događa.
- Naravno, i to zbog Flynnove. Klošarica koja je navraćala u kliniku teško da moţe biti povod ikakvom uhićenju, s obzirom da
181 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
181
klinika upravo tome i sluţi. Bolje porazgovarajmo o drugoj nestaloj osobi koju mi je spomenula gđica Rousseau.
- Truplo pronađeno na otoku je ono za koje smo mislili da neće ništa polučiti. Willie Helms. Lee Ann Miller je pronašla njegovog zubara, a Bernie Grimes usporedio snimke. - Ispričala sam mu za Helmsovog oca i poslodavca. — Hardiston ga je posljednji puta vidio u jesen 2001.
Pripremila sam se za još jedan monoton i bombastičan govor, za još jednu monotonu bujicu riječi. No, iznenadio me.
—Jedan od zamjenika pronašao je skitnicu koji misli da je razmijenio nekoliko gutljaja s Helmsom.
- Moţe li opisati tipa?
- Našem poštenom građaninu nedostaje cijeli set neurona, ali je zamjenik uspio iz njega izvući da je Helms bio visok, plavokos tip pun tikova i da je oboţavao cugu.
- Toga se i zubar prisjetio. Kad se posljednji puta našao s njim?
- Gospodin je nevjerojatno suvisao po tom pitanju. Kaţe da je to bilo onog dana kad su neboderi pali.
Zamislila sam se. — Twin Towers?
-Jedanaesti rujna. Kaţe da su on i Helms gledali reportaţe u nekom baru u luci. I navodno ga nakon toga nikad više nije vidio. - Zastao je i pročistio grlo. - Gle, odlično ste obavili posao u vezi Montagueove i Helmsa, ali ne dirajte kliniku. Nema smisla ikoga uznemiravati tamo, sve dok nemamo opravdanog razloga.
- A što bi to bilo? Duga stanka.
- Dva pacijenta.
- Ne mislite valjda...
- Ne tumačim, niti predlaţem kako se valja ponijeti. Ne petljajte se, doktorice. Klinika nije pod mojom nadleţnošću i morao bih gradskoj policiji podastrijeti dokaze.
- Tijela Cruikshanka, Helmsa i Montagueove izronila su na vašem terenu. Nije ništa odvratio. Naravno da je i sam toga bio svjestan. Ipak, nisam namjeravala odustati. — Pokušavate mi reći da ćete ispitati Marshalla i njegovo osoblje samo ako uspijem povezati još jednu nestalu osobu s klinikom? Ili ćete pozvati gradsku policiju da to učini?
- Trenutačno raspolaţete podacima o nezadovoljnoj zaposlenici koja je vjerojatno pobjegla, i detektivu kojeg je njezin otac unajmio da je pronađe, a to nije dovoljno. Dokaţete li da je još jedan pacijent nestao, posvetit ću vam svu svoju paţnju. I još nešto. Dovoljno ste dugo zadrţali Cruikshankov laptop. Pokupit
182 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
182
ću ga u utorak ujutro. Prekid veze. Pete i Ryan su imali prilike odslušati samo moju polovicu razgovora, pa sam im ispričala njegovu.
- Zašto se toliko uspaničario zbog klinike? — Pete.
- Doima se kao netko tko slijedi slovo zakona - Ryan je pojasnio. -Nema upada bez naloga. Nema naloga bez dokaza.
- Ili moţda surađuje s Herronom — dobacila sam.
- Moţda je GMC veliki sponzor njegove kampanje — Pete se nadovezao.
Moţda, pomislila sam. Ili samo vaţno pravno lice čija riječ ima teţinu. Ĉim sam uklonila tanjure, donijela sam Cruikshankovu kutiju i Pete je izvadio Helenin dosje, te se smjestio na kauču. Dok sam Ryanu pokazivala tabelu koju sam sastavila, Boyd se selio iz kuhinje u radnu sobu i natrag, a Birdie je ostao na površini hladnjaka.
Nadodavši Unique Montague i Willieja Helmsa u tabelu, izvukla sam Cruikshankove slučajeve bez klijenata.
- Dosjei o Helmsu i Montagueovoj sadrţe samo bilješke — odvratila sam.
Oba je dokumenta prelistao.
- U drugima se nalaze novinski isječci i zabilješke. Otvorila sam dosje Lonnieja Aikmana, pa smo proletjeli kroz Winborneov članak.
Zamislio se na trenutak. - Kucharski misli da je Helms bolovao od Touretteovog sindroma.
- Simptomi odgovaraju.
- Što znači da je moţda bio kod nekoga ne terapiji.
- Moţda.
- A Aikman je bio šhizofrenik i na lijekovima — zaključio
- Tako stoji u članku.
- Koje je zasigurno propisao liječnik.
Shvatila sam na što aludira. - Misliš da su obojica bili liječeni u klinici?
- Valja to razmotriti. Nije li se pretpostavka u vezi Helmsa ispostavila točnom?
No, zapravo ga više nisam slušala. Prepustila sam se sjećanjima. Još jedna nestala osoba, još jedan članak. Onaj koji sam izvukla zaranjajući u kontejner za nevremena? Koje je ime bilo u pitanju?
Zgrabivši podloţak na kojemu sam iscrtala tabelu, brzo sam prelistala
183 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
183
stranice i maleni četverokut izronio je na površinu stola. Post and Courier,
19. svibnja, petak.
Na glas sam iščitala sočne dijelove.
—Jimmie Ray Teal, četrdesetsedmogodišnjak, nestao osmog svibnja.
Posljednji puta viđen kako napušta bratov stan u Ulici Jackson odlazeći na ugovoren liječnički pregled.
Pojurivši od stola, iskopala sam telefonski imenik i prelistala ga sve do slova T. Još jedan Nelson Teal ţivi u Ulici Jackson. Nazvala sam broj, no nitko se nije javio ni nakon desetog zvona. Ponovno sam pokušala. Opet ništa.
Ryan i ja smo razmijenili pogled.
- Aikmanova majka ţivi u Mount Pleasantu - odvratio je. Vratila sam se na imenik.
- Nema prezimena Aikman u Mount Pleasantu, ali postoji jedno na Isle of Palms, pa još jedno u Moncks Corneru, i dva u Charlestonu.
On je nazvao predgrađa, ja Charleston. Zapanjujuće, svi su se javili, ali na ţalost, nitko nije znao ni čuo za Lonnieja, ni njegovu majku.
- Poznajem autora članka - dobacila sam.
- Imaš broj?
Prelistala sam sve zaprimljene pozive na mobitelu i Winborneov broj još je uvijek bio u memoriji. Da sam imala izbora, uopće ga ne bih nazvala. Ako ništa drugo, kreten bar još ništa nije objavio o Cruikshanku. Provjerila sam koliko je sati. 22:07. Duboko udahnuvši, pritisnula sam tipku za poziv.
- Winborne - odvratio je iskrivljenim glasom, kao da se bori -s karamel bombonima.
- Doktor Brennan pri aparatu.
- Samo malo.
Naglo otvaranje poklopca. Gutljaji.
- O. K. Da čujem. Ponovno sam se predstavila.
Uslijedilo je šuškanje papira i ponovno ţvakanje. - Dama koja je kopala na Deweesu? -Da.
- Malo previše toga vam je za vratom, je li, doktorice? -Krepil je bio jednako mučan preko telefona koliko uţivo.
- Gospodine Winborne, prošlog oţujka napisali ste članak za Moultrie News u vezi nestanka muškarca zvanog Lonnie Aikman 2004. godine.
184 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
184
- Nemojte me... Mala čita što objavljujem! Mala se morala suzdrţati da ne prekine vezu.
- Moţete li mi reći zašto tako dugo nakon njegova nestanka?
- Zacijelo ste nazvali kako biste me izvijestili da je kostur s otoka moj stari Lonnie!
- Ne, nisam.
- Ali to jest njegov kostur, zar ne? -Ne.
- Ne serite. Pričekala sam.
- Halo?
- Ovdje sam.
- Truplo s Deweeesa nije Aikmanovo?
- Ne, posmrtni ostaci ne pripadaju Lonnieju Aikmanu.
- Ali znate kome pripadaju.
- Nije mi dopušteno razotkriti spomenutu informaciju. Htjela bih znati zašto ste se zainteresirali za Aikmana.
- Znate kako to ide, doktorice. - Slina i ţvakanje. - Ruka ruku mije, a nekako mi desna baš to sada traţi...
Zastala sam. Što reći tom malom gmazu?
- Tip s Deweesa identificiranje na osnovu zubnog kartona. Iako nemam dopuštenje razotkriti vam informacije, obećavam da ću zamoliti mrtvozornicu da to učini, čim najbliţa rodbina bude obaviještena.
- I to je to?
- Za slučaj da se ispostavi da je kostur s otoka vijest dana, ujedno obećavam...
-Jeste li vi to doista rekli »vijest dana«? Kao na CNN-u? Kao da radim prilog s Andersonom Cooperom? Moţda bi me Wolf mogao pozvati u Situation Room?
- Gospodine Winborne...
- Vijest dana. Mislim da ću se upišati u gaće! Njegov hihot doista me doveo na rub ţivaca.
- Samo bih htjela znati što ste saznali u vezi Lonnieja Aikmana.
- Zašto?
-Jer bi to moglo biti od vaţnosti u istrazi jednog smrtnog slučaja -procijedila sam kroz zube.
- Ĉijeg?
- Ne mogu vam reći.
- Kako se Cruikshank u to uklapa?
- Molim?
- Privatni istraţitelj kojeg ste pronašli obješenog u šumi Francis Marion, kako se on uklapa?
185 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
185
- Napisali ste da Aikmanova majka ţivi u Mount Pleasantu, ali ne moţemo je pronaći u telefonskom imeniku.
- Cruikshank?
Razgovor nije nikamo vodio. Bilo je očigledno da ću morati nešto
podastrijeti.
- Najvjerojatnije je počinio samoubojstvo.
- Najvjerojatnije?
- Mrtvozornik upravo provodi istragu.
- A što je istraţivao?
- Specijalizirao se za nestale osobe.
- Poput, na primjer, Lonnieja Aikmana?
- Nemam razloga sumnjati da je njegova smrt povezana s nestankom Lonnieja Aikmana. Sad se meni ruka mije, gospodine Winborne.
- Pošteno. Susie Ruth Aikman se preudala. Telefon glasi na suprugovo prezime.
- Moţete li mi dati broj?
- Doktorice, za koga me smatrate? Dam li vam ga, prekršit ću povjerenje i razotkriti doušnika koji bi vam mogao dati tko zna kakve informacije.
Stisnula sam sve kutnjake svom raspoloţivom snagom. - Biste li mogli nazvati gospođu Aikman i zamoliti je da mi se javi?
- Naravno. Dobro nam ide, zar ne? Za dvadeset minuta ponovno me nazvao.
- Prije četiri dana auto je izvučen iz riječnog korita u neposrednoj blizini autoceste 176, sjeverno od Goose Creeka. Ţena je pronađena za upravljačem - priopćio je potresenim glasom. - Susie Ruth Aikman. Mrtva.
27.
Kako policija na poprištu nije pronašla dokaze da je počinjen zločin, pretpostavili su da je Susie Ruth zaspala, ili da se onesvijestila, ili pak da je skrenula s ceste.
- Koliko joj je bilo godina?
- Sedamdeset i dvije. - Glas mu više nije bio prpošan. -Je li bolovala od čega? Srčani problemi? Demencija?
- Sudeći po tuđim saznanjima, ne.
Misli su mi pojurile sto na sat. Nepojašnjiva pogibelj u prometnoj nesreći obično prati mrtvozornička istraga. Tijelo Susie Ruth Aikman pronađeno je u utorak, a Emma i ja smo provele cijeli taj
186 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
186
dan zajedno. Zašto mi ništa nije spomenula? Zar joj je bilo toliko loše? Ili je moţda zaboravila? Ili to nije smatrala relevantnim?
- Ovako... nisam umirao od ţelje da dođem na otok i ometam vas u iskapanju. To je bila urednikova briljantna zamisao, ali kad ste pronašli kosti... - zastao je, kao da vaţe koliko toga razotkriti, koliko pritajiti. - Već dva mjeseca rujem po nečemu. Pričekala sam i ovaj puta stanka je bila dulja.
- Ne ţelim razgovarati o tome telefonom. Nađimo se sutra.
- Recite mi gdje i kada.
- Kod Unitarističke crkve na uglu Cliffordove i Archdaleove. Slijedite cigleni prilaz do staze koja izlazi na Ulicu King. Bit ću tamo u devet. Ĉekat ću vas deset minuta.
- Da dođem solo i navučem crninu?
- Da, dođite solo. Odjenite što ţelite.
Ponovno prekid veze. U posljednje vrijeme sve češće i češće.
Dok sam se spremala za krevet, rekla sam Ryanu za rendes s Winborneom.
- Hoćeš li izvjesiti zastavicu na prozoru?
- Da, naravno - sloţila sam se. - I bit ću pravo Duboko grlo. Skinuo mi je gaćice i nataknuo ih na krevet.
U devet sati idućeg jutra prolazila sam kroz kapiju Unitarističke crkve, a on se nalazio u susjednoj St. John's Luteran. Zvona su zvonila u katedrali, kao i u crkvama First Baptist, Emmanuel A. M. E., Bethel United Methodist, St. Michael's Episcopal, i First Scots Presbyterian. Da čovjek ne povjeruje! No, doista je istina da je Charlestonu nadimak Sveti Grad. Dvorište Unitarističke crkve bilo je poput staklenika iz pakla. Zelena stabla gospodarila su stazom, a indijski jorgovan, lantana i dnevni ljiljani grobljem.
Winborne se nalazio na mjestu koje mi je opisao, a lagana bradica njegovom je licu davala dojam neoprane pepeljare. Da pogodim! Djelovao je neobrijano davno prije nego je to ušlo u modu?
Promatrajući me kako prilazim, nasmiješio se, ali bilo je očigledno da je na oprezu.
- Dobro jutro.
- Dobro jutro - odvratila sam. Bolje da se isplati.
- Znam da se baš nismo našli na prvu loptu...
- Cijenim što niste objavili članak o Cruikshanku.
- Urednik ga je sasjekao.
Mogla sam pretpostaviti! - Što mi ono ţelite reći?
- Kopam po nečemu.
187 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
187
- Već ste rekli.
Bacio je pogled preko ramena. - Nešto je trulo u ovom gradu.
Je li to taj mali bezveznjaković rekao da je nešto »trulo u ovom gradu«?
- A što to istraţujete, gosp. Winborne?
- Cruikshanka. Već sam rekao. Ono što nisam rekao jest da mi članak iz oţujka o Lonnieju Aikmanu nije prvi. Objavio sam još jedan, kad je tip prvi puta nestao 2004. Cruikshank ga je iskopao i pronašao me.
- Našli ste se s njim? Kada? - Htjela sam upitati kako je saznao za Cruikshankov identitet, ali sam odlučila pričekati.
- U oţujku prošle godine. Došao se raspitivati u vezi Lonnieja Aikmana. Znate mene, prvo moram znati zašto. No, nije mi htio reći, pa sam morao pribjeću uvjeravanju.
- Malo natezanja i ruka ruku mije?
- Tako je. A tu je i nos. - Prstom ga je dotaknuo. - Ĉim shvatim da privatni istraţitelj prati neki trag, odmah znam da se tu negdje krije članak. Tako sam i ja stao njuškati za njim.
Stazom se dovukao starac i progunđao u pozdrav mimoilazeći nas. Oboje smo kimnuli. Winborne ga je promatrao kako odlazi. Primijetila sam da je napet.
- Rekao mi je da traţi neku damu iz crkve ili radnicu na klinici, nekoga tko je nestao prethodne jeseni, a tko je navodno poznavao Aikmana. I ja sam mu ispričao za Lonnieja, ali s dozom sumnje. Tip je nestao 2004. godine - otkud ga je mala mogla poznavati? I tako sam ga krenuo slijediti, pa se ispostavilo da ne ide na sveta mjesta.
- Što znači...?
- Da se jedne noći uparkirao u gostionici na Kingovoj. Prava rupa. Iduće noći krstario je striptiz barovima i nabacivao se djelatnicama. Nije imalo smisla. Cruikshank je bio unajmljen kako bi pronašao Helene Flynn. Je li to činio ili se već počeo opijati?
- Otkud znate da je istraţivao? Slegnuo je ramenima.
- Upitali ste ga?
Oči su mu se prilijepile za cipele, a onda vratile na točku negdje iznad mojeg ramena. - Treću noć je skuţio da ga slijedim. Mogla sam zamisliti prizor: Winborne s Nikonovim aparatom, a Cruikshank prijeti da će ubiti boga u njemu.
- Ostao sam hladnokrvan, rekao da mu ne vjerujem ni riječ, i obećao da ću ga nastaviti pratiti sve dok mi ne prizna istinu.
188 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
188
- A on vam je rekao da se gubite ili će vas izmlatiti kao vola - prevela sam.
- O. K. Povukao sam se, pa što? Jeste li ga upoznali? Vidjela sam ga na fotki i moram priznati, iako nije bio velik, djelovao je nabrijano i opasno. I mene bi prestravio.
- Kad se to dogodilo?
- Devetnaesti oţujka.
- Što ste mu rekli za Lonnieja Aikmana?
- Ono što mi je rekla njegova majka. Da je tip čudan; da je uvjeren da su mu vladini agenti ugradili nekakvu napravu u mozak; da se znao javljati e-mailom svakom ţivom; da su mu bile trideset i četiri godine; da je bio nezaposlen i ţivio s mamom, koja je bila fina dama, usput rečeno.
- U članku ste ga opisali kao šhizofrenika. Je li bio na lijekovima?
- S vremena na vrijeme, znate kako to ide.
- Znate li gdje se liječio?
- To nikad nije iskrsnulo.
- Niste upitali?
— Nije mi se činilo vaţnim. — Prekriţio je svoje dlakave ruke na bujnim prsima. - Susie Ruth je radila cijeli ţivot za neki krojački salon. Moţda je dobivala novce za njega s obzirom da je bio radno nesposoban. -Je li bila uposlena u doba kad je nestao?
— Već je godinama bila u mirovini. - Iz straţnjeg je dţepa iskopao i rastvorio primjerak svojeg članka iz 2004. i predao mi ga. - Mali dečko mame Aikman.
U tekstu nije bilo ničega što se nije pojavilo u nastavku. No, zato mi je fotka privukla paţnju.
Oči Lonnieja Aikmana bile su mračne i blještave, usta razjapljena, a usnice razdvojene razotkrivajući široko razmaknute zube. Kosa pak do ramena, uši pirsane. Izgledao je kao da mu je sedamnaest.
— Koliko je fotka stara?
— Umislio si je da mu CIA nadgleda mozak i nikome nije dopuštao da ga fotografira, a sve je stare fotke, koje je pronašao, pobacao. Ovo je kopija srednjoškolske slike, koju je majka uspjela sakriti. — Smotao je prste i ukazao da i on ţeli nešto. — A sad da čujem! U čemu je stvar s Cruikshankom?
Paţljivo sam odvagnula riječi. - Sudeći po njegovim dosjeima čini se da je traţio nestale osobe na području Charlestona. Neki su bili ovisnici i prostitutke, neki ne.
189 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
189
— Kurve i narkići znaju propasti u zemlju. — Podsjetio me na Cleopatrinu koketnu vlasnicu, Isabellu Halsey. — Recite mi o kome je riječ.
Izvukavši papir pročitala sam imena koja sam prepisala iz tablice
izostavljajući Unique Montague i Willieja Helmsa. - Rosemarie Moon. Ruby Anne Watley. Harmon Poe. Parker Ethridge. Daniel Snype. Jimie Ray Teal. Matthew Summerfield.
- I dama iz crkve. Tko je ono u pitanju?
- Helene Flynn.
- Jedan od onih pionira koji ţele svakome spasiti dupe pred paklenom osvetom, je li?
- GMC.
- Ako mene pitate, ti sablasni kršćani prava su noćna mora. Nedavno su izašli članci o Jimmyu Ray Tealu i klincu onog vijećnika, Matthewu Summerfieldu, pa su mi ta imena poznata, a druga... — Slegnuvši ramena, napućio je usnice.
Ponudila sam mu papirić. — Sjećate li se još kojih pojedinosti o Aikmanu?
- Nije baš bio vijest godine.
Impulzivno: — Jeste li čuli za tipa zvanog Chester Pinckney? Odmahnuo je glavom. - Zašto?
- Moţda ga je Cruikshank poznavao. - Nisam mu priznala da je Pinckneyev novčanik pronađen u njegovoj jakni. — Nazovite me prisjetite li se još nečega - odvratila sam pitajući se zašto je naš razgovor morao biti obavijen velom tajne.
Tek što sam poduzela dva koraka, obratio mi se:
- Nešto mu je ipak izletjelo. Okrenula sam se.
- Rekao je da je nabasao na nešto daleko vaţnije od nestanka djelatnice crkve.
- Što je mislio pod tim?
- Ne znam. Ali za nekoliko mjeseci pronađen je obješen o stablo. -Ponovno je bacio pogled preko ramena. - A Susie Ruth Aikman u međuvremenu je pronađena mrtva u svojem autu.
Ĉim smo se Ryan i ja vratili kući, pokrenula sam laptop i otvorila dokument u kojemu sam snimila Cruikshankove slike s CD-a. Pete nam se pridruţio dok smo ih pregledavali. Mogla sam ih osjetiti svakog sjedne strane, a obojica divlji poput jelena za sezone parenja. Iako je tek nekolicina djelomično nalikovala Lonnieju Aikmanu, nitko na ulazu u kliniku ili po izlasku iz nje nije bio njegova pljunuta slika. Što i nije bilo iznenađenje. Fotka koju je sačuvala njegova majka bila je bar petnaest godina stara,
190 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
190
a detalji na Winborneovoj fotokopiji jadni. K tomu još, mnogi modeli na Cruikshankovim fotkama nisu gledali u fotoaparat i ono što je bilo vidljivo pretvorilo se u neprepoznatljivu mrlju pri uvećanju.
Dok smo pretraţivali, njih dvojica su se međusobno bombardirali sarkastičnim opaskama, iako im je izričaj pritom bio sušta uglađenost. Nakon sat vremena dojadilo mi je njihovo podbadanje i otišla sam u sobu kako bih ponovno pokušala dobiti broj Nelsona Teala. Napori mi se nisu isplatili.
Tijekom odsustva Pete je spravio sendviče, a Ryan nazvao Lily, no njezin mobitel nastavio ga je ignorirati. Poziv Lutetiji potvrdio je da mu je kći dobro, ali da još uvijek odbija kontakt s njim.
U podne smo se ponovno sastali u kuhinji, i mentalno sjeckanje i ubodi ponovno su se nastavili. Usred ručka konačno mi je dojadilo.
- Ponašate se kao totalni srednjoškolski luzeri! Na oba lica neduţan pogled.
- Što kaţete da svi troje uzmemo slobodno? Produljeni je vikend, i mali time-out će nas okrijepiti. - Nisam mogla povjerovati da ja to izgovaram, ali neprestano rječkanje doista mi je natezalo ţivce.
- Pete, ti odigraj još nekoliko partija golfa, a mi ćemo se, Ryane, odvesti u grad i odvući Emmu na plaţu na jedan dan. Nisu se pobunili.
Iako je potrajalo dvadeset minuta, i nju sam uspjela nagovoriti. Sunce je prţilo na nebu porculansku plave boje, neokaljanom oblacima. Kad smo stigli, vikend-oboţavatelji već su izašli u punom broju i prţili se na ručnicima za plaţu, ili lijeno izleţavali na leţaljkama na pijesku uništavajući si epidermis.
Emma i ja naizmjence smo plutale na madracima na napuhavanje i šetale plaţom, a valovi su nam zapljuskivali gleţnjeve pretvarajući se u pjenu. Visoko u zraku pelikani su lebdjeli u formaciji, a tu i tamo pokoji bi član jata skupio krila i obrušio se prema moru. Sretnici bi ponovno izronili s ribom, dok bi se nesretnicima voda cijedila iz kljunova. Tijekom šetnje opisala sam joj razgovore s Gulletom i Winborneom i zapitala mogu li ujutro raditi u mrtvačnici, na što me uvjerila da će mi ponovno srediti dopuštenje. Iako u iskušenju, nisam je uopće upitala u vezi Susie Ruth Aikman, niti sam se raspitala u vezi mučnog smrtnog slučaja na krstarici za koji sam saznala u Winborneovom članku o Aikmanu. Ryan je proveo sate čitajući roman Pata Conroya u sjeni ogromnog suncobrana, koji smo
191 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
191
dovukli iz Anniene kuće. Tu i tamo odvaţio bi se u vodu i otplivao nekoliko krugova kraula i francusko-kanadske verzije leđnog stila, a onda se obrisao ručnikom, namazao kremom i vratio u leţaljku.
Kad smo krenuli natrag prema kući, Emmi se boja povratila u lice, dok je on boju sira zamijenio ruţičastom.
Nakon što sam se istuširala, otišli smo u Melvin's, te na posljetku Emmu otpremili kući. Bilo je to ţivahno, mirno i sve u svemu, opuštajuće poslijepodne.
I dobar potez. Bilo da je u pitanju produljeni vikend ili ne, namjeravala sam odgovoriti na Gulletov izazov.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

17Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:57 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
28.
U osam i pol idućeg jutra Ryan i ja smo bili na putu prema medicinskom fakultetu. Prvi puta otkako je došao u Charleston, bio je opušten. Prethodne noći ponovno se čuo s Lilynom majkom i premda mu se kći još uvijek ljutila, premda je još uvijek bila neprijateljski raspoloţena, pristala je porazgovarati s terapeutom. Lutetia je ugovorila niz seansi. Ili je moţda u pitanju bilo to što je izgorio na suncu? A moţda i ševa nakon roštilja. Koji god bio razlog, doista je djelovao opuštenije. Lee Ann Miller nas je dočekala na ulazu u mrtvačnicu. Nakon gotovo reprize Ryanovih ranojutarnjih komentara u vezi šarene modrice na ruci, otišla je izvući damu iz hladnjaka. Tijekom njezina odsustva ponovno sam pokušala dobiti Nelsona Teala i ovaj puta linija je bila zauzeta. Napredak. Zauzeta linija ukazuje da je netko kod kuće. Osim, naravno, ako netko drugi ne pokušava dobiti isti broj.
Dostavivši posmrtne ostatke u obdukcijsku salu, Millerova se pokupila obaviti papirologiju, a Ryan smjestio u stolicu s Conroyevim romanom. Ja sam pak navukla rukavice i izvadila kostur. Vođena iskustvom iz Cruikshankovog i Helmsovog slučaja, prvi mi je poriv bio baciti se na kralješke, ali sam se, umjesto toga, odlučila za protokol i metodički krenula od glave prema stopalima pregledavajući svaku kost pod povećalom.
Na lubanji nije bilo tragova nasilja. Ĉeljust nije bila oštećena. Nisam ništa pronašla na šakama, kostima ruke ili ramenim lopaticama. Prsna kost i gornji cervikalni kralješci bili su netaknuti. A onda iznenađenje.
- Vidi ovo - dobacila sam mu, a ţeludac mi se stisnuo od uţasa. Zaškiljio je zagledavši se u okular.
192 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
192
- To je lijevi transverzalni procesus kralješka C-6. Frakture su identične onima koje smo pronašli na Helmsu i Cruikshanku. Isti kralješci, ista strana.
-Je li hioidna kost slomljena? - Riječ je o grlenoj kosti koja je u obliku slova U, a često puca pri davljenju rukama. -Ne. Ispravio se. - Vješanje?
- Fraktura je ograničena samo na jednu stranu.
- Nenadan, jak i nagli trzaj? - Oboje smo si očigledno postavljali ista pitanja.
- Moţda. - Ukazala sam na nepotpunu frakturu kralješka na prednjoj lamini transverzalnog procesa. - Ovdje započinje prednji mišić skalenusa. - Vrhom kemijske dotaknula sam koštano izbočenje do frakture. - Ova se kvrţica naziva karotidni tuberkl, jer predstavlja mjesto pritiska karotidne arterije. Nenadan, jak i nagli trzaj mogao bi uzrokovati kompresiju karotidne ovojnice. Ako je kompresija dovoljno jaka, moţe prekinuti protok krvi prema mozgu i od njega, što pak moţe rezultirati smrću.
- Polu-nelson? - Naveo je zahvat u hrvanju pri kojemu se jednu ruku provodi ispod suparnikovog pazuha i potom zahvaća potiljak glave. Isfrustrirano sam izbacila ruke. Otkako sam spomenute frakture pronašla kod Helmsa, razbijala sam glavu i nisam se mogla dosjetiti mogućeg pojašnjenja.
-Jasna mi je fiziologija ozljede, ali me mehanizam zbunjuje. Spomenuta fraktura kralješka ukazuje da je primijenjena velika sila. Dovoljno jak trzaj glave odostraga i u stranu, u suprotnom smjeru od kontrakcije prednjeg mišića skalenusa, obično uzrokuje razdiranje ili otkidanje prednjeg tuberkla četvrtog, petog i šestog kralješka. Kako je, dakle, moglo biti primijenjeno toliko sile, a da pukne samo jedna kost?
Pogledao me dajući na znanje da nema pojma, i vratio se knjizi. Ja kostima.
I za nekoliko minuta pronašla sam prvu brazgotinu. L-3. Na trbušnoj strani. Baš kao u Helmsa. Sad su mi se prsa stegnula od uţasa. Nastavila sam s pregledom i za manje od sat vremena ga završila. Saţeto sam prezentirala što sam otkrila ukazujući kemijskom na svako područje ozljede.
- Nepotpuna fraktura lijevog transverzalnog procesusa C-6 kralješka. Sveukupno osam posjekotina na trbušnoj strani drugog, trećeg i četvrtog lumbalnog kralješka. I to je sve. Nema drugih ozljeda.
- Misliš da joj je netko zabo noţ u trbuh?
193 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
193
- Ako je u pitanju ubod noţem, onda je napadač bio pošteno nabrijan. Oštrica je u tom slučaju morala penetrirati cijeli abdomen kako bi ostavila posjekotinu na prednjem dijelu kraljeţaka.
- Vrsta oruđa?
- Posjekotine su sitne, u presjeku klinaste, s jasnim rubovima i
nenazupčene. U pitanju mora biti oruđe s izuzetno oštrom, nenazupčenom oštricom.
- Ima li ozljeda nastalih pri samoobrani?
Odmahnula sam glavom. - Kosti šaka i podlaktica nisu oštećene.
- Znači, Cruikshank je imao slomljene vratne kralješke, ali ne i posjekotine. Helms i Montagueova su imali i jedno i drugo. - Razmišljao je na glas.
- Da. Ako ih je ubio isti ubojica, moţda je to učinio iz različitih razloga. Ni on ni ja nismo uspjeli smisliti dobro pojašnjenje. Ali njegov raniji komentar podsjetio me na nešto. Prije tko zna koliko godina jedan je kolega izvijestio o jednostranim frakturama srednjeg dijela vrata. Tko? I gdje? Je li u pitanju bilo predavanje na stručnom skupu? Moţda objavljeni članak? Ako jest, u kojem časopisu?
Odlučila sam se hitno domoći Interneta.
Odvezavši se natrag na Isle of Palms, ponovno sam nazvala broj Nelsona Teala. Ovaj puta javio se ţenski glas. Predstavila sam se i pojasnila zašto zovem. Rekla je da se zove Mona Teal.
- Jimmie Ray je rod mojeg supruga Nellieja. Jeste ga pronašli?
- Ne, gospođo. Ţao mi je. - Dok sam je slušala, dio koji mi je nedostajao u biološkom profilu Jimmieja Raya sjeo je na mjesto. Kadencija Moninog govora pojasnila mi je da su Tealovi crnačkog podrijetla.
- Znači, niste nazvali da mi kaţete da je mrtav. Hvala dragom Bogu!
- Ţivi li Jimmie Ray s vama?
- Ne, dragi Boţe. Jimmie Ray se mota dolje uz dok. Nije baš sav svoj u glavi.
Bila sam zbunjena. - Ako ţivi na ulici, kako znate da je nestao?
- Zato što tom jadnom janjetu uz Boţju pomoć svaki ponedjeljak pečem pile. Tako je bilo i tog ponedjeljka. Rano je navratio i htio se istuširati jer je išao doktoru. Zna to činiti. Tu i tamo se zna koristiti našim stanom kako bi se doveo u red.
- I onda mi je još spomenuo taj neki osip koji ga muči. Boţe, uopće ne ţelim slušat' takve stvari! Ali nije ni doš'o već mora ići. I
194 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
194
nakon toga ga više nije bilo, a to mu nije slično. Mali je uvrnut i ništa ga ne moţe odgovorit' kad je nešto naumio. Ako se ne pojavi dva ponedjeljka za redom, znam da nešto nije u redu, jer stvarno oboţava moje pile!
- Znate li kamo je išao na pregled?
- Nije to bio pregled. Jimmie Ray si nije mogao priuštiti privatnog doktora.
- Da? - Samo polako!
- Ide u onu besplatnu kliniku na Ulici Nassau, kao Nellie i
- GMC-ova klinika? - Mir!
- Tako je. Tamo nema ugovorenih pregleda. Spustiš dupe i čekaš na red.
Izbacila sam palce, a Ryan je skidajući ruku s upravljača učinio isto. Uspjela sam povezati Teala s klinikom!
- Hvala vam, gospodo Teal.
- Ako ga pronađete, recite mu da ga čeka pile. Prekinula sam vezu i izbacila dlan, a Ryan pljesnuo o njega čestitajući mi.
- I sad ih je troje — odvratila sam birajući Gulletov broj. No, prekinuta sam usred likovanja, jer mi je Gulletova tajnica
priopćila da joj je šef odsutan do utorka. Kad sam naglasila koliko je vaţno da stupim u kontakt s njim, odvratila je da je otišao na pecanje i da je izvan dometa.
Da nazovem Emmu? Odlučila sam pričekati, sve dok ne istraţim značenje fraktura vrata.
Pete je bio vani, kad smo se vratili. Sva sreća. Borbe muţjaka doista više nisu u modi.
Odmah sam pokrenula laptop i spojila se na Internet. Nagađajući da ću biti zaposlena neko vrijeme, Ryan je krenuo u potragu za prikladnijom odjećom.
Započela sam s Journal oj Forensic Science, ali kako nisam ni na što naišla, pretraţila sam još deset forenzičnih časopisa. Dva sata poslije ponestalo mi je ideja. Iako sam mnogo toga saznala o ozljedama uzrokovanim prometnim nesrećama, hokejom, ronjenjem i zabijanjem protivnika u tlo u footballu, ništa nije odgovaralo »mojem« obrascu. Koliko god se trudila, nisam se mogla prisjetiti gdje sam već naletjela na izvješće koje mi se usjeklo u pamćenje.
Zagledala sam se u računalni zaslon isfrustrirano se pitajući po milijunti puta povezuje li išta spomenute slučajeve. Cruikshank, Helms i Montagueova imaju jednostrane frakture vrata na šestom cervikalnom kralješku; Helms i Montagueova posjekotine u
195 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
195
donjem dijelu leđa; Montagueova je bila pacijentica pri GMC-ovoj klinici; Jimmie Ray Teal također. Helene Flynn je pak radila tamo.
Montagueova, Helms i Cruikshank su mrtvi; Teal i Flynnova nestali. Lonnie Aikman je također nestao, a majka mu je mrtva. Jesu li njih dvoje bili pacijenti na istoj klinici? Jesu li uopće bili povezani s njom? Bilo tko među nestalim osobama?
Ali cijela se stvar vrti oko nje!
Nije li se Helene Flynn ţalila ocu prije nego je prestala raditi za njih? I Herronu.
Nije li Cruikshank nadzirao kliniku? Ili moţda ljude? Slijedeći impuls utipkala sam ime Lester Marshall u Googleov pretraţivač i saznala da postoji istoimeni uzgajivač arapskih konja i voditelj tečaja qigonga, što god to bilo.
Kad sam imenu nadodala skraćenicu »dr«, omogućena mi je pretraga popisa liječnika. Za 7,95 dolara obećano mi je da ću dobiti sve potrebno, moţda čak i najsočnije pojedinosti iz ţivota. Zašto ne?
I tako me mojih osam dolara dovelo do sljedećeg: Adrese i telefonskog broja Lestera Marshalla u klinici u Ulici Nassau. E to je već nešto! Do saznanja da je Marshall svoju diplomu stekao na Medicinskom fakultetu St. George u Grenadi. Da je odabrao obiteljsku medicinu, iako nije ništa specijalizirao.
Da nije nigdje staţirao ni upisao poslijediplomski.
Da je od 1982. do 1989. radio u bolnici u Tulsi, drţavi Oklahomi, a GMC ga je zaposlio 1995.
Da protiv njega nisu pokrenute disciplinske mjere ni na nacionalnom ni na saveznom nivou.
Printala sam rezultate pretrage kad su se ulazna vrata otvorila. Na osnovu šuškanja i guţvanja zaključila sam da je kupovina bila uspješna. -Jesi li uspjela pronaći članak? — Ryan je upitao poljubivši mi tjeme.
- Ne. Ali sam malo istraţila Lestera Marshalla. - Predala sam mu izvješće.
- Grenada? Zar tamo postoji medicinski fakultet?
- Mislim da postoji, iako ne tipa Johns Hopkins.
- Neujednačeno kvalitetno radno iskustvo...
- Tako je. Osim toga, gdje je bio od osamdeset i devete do devedeset i pete?
- I tko zna zašto je napustio Oklahomu.
196 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
196
- Ako se osamdeset i devete uvalio u probleme, neću to moći pronaći ovdje, jer ne prikupljaju podatke o nesavjesnom obavljanju duţnosti, tuţbama, ili disciplinskim mjerama starijim od pet godina.
-Jesi li probala provjeriti pit bulla i Danielsa? Odmahnula sam glavom. Kad je odnio kupovinu u spavaću sobu, preko Googlea sam provjerila Coreya Danielsa i Adele Berry. Ništa vaţno nije izronilo. No, kad sam bacila pogled u telefonski imenik Charlestona, pronašla sam da Corey R. Daniels ima adresu na otoku Seabrook.
Medicinski tehničar pa ţivi na Seabrooku? Ĉudno. Otoci Seabrook i Kiawah među najskupljim su posjedima na području Charlestona i tamo je nemoguće pronaći jeftin smještaj.
Dok sam o tome razmišljala, Ryan se ponovno pojavio. Crna bejzbol kapa okrenuta naopačke, crne Tevine sandale, crne hlačice i crna majica sa slikom vraga kako baterijom mlati anđela. Uz nju natpis: Struja dolazi od elektrona, moral od morona.
- Krasno - dobacila sam. I crno.
- Poruka me nadahnula.
Men ije bila nerazumljiva, ali nisam priznala.
- Nisam htio ispasti štreber - nadodao je.
- Crna ide na ruţičastu. Nadam se da će se cure moći oduprijeti.
- Moglo bi biti čupavo!
- Moţeš li pokušati probiti Cruikshankovo računalo?
- Nije mi jača strana, ali ću ti pruţiti moralnu podršku.
- Moral je za morone. - Ĉim sam mu ukazala na majicu, nešto mi se u mozgu pobunilo.
Što? Struja? Baterija? Anđeo?
Dum. Opet sinapsa i Peteovea kapa s logotipom Hornetsa. Teal? I negdje iz moţdanih dubina izletjelo mi je novo ime:
- Larry Angel!
- How I love him, how I tingle when he passes by - odvratio je oponašajući Carpenterse i simulirajući mikrofon u ruci.
- Ne Johnny Angel, nego Larry Angel. Godinama je radio kao fizikalni antropolog u Smithsonianu. Nije u pitanju članak iz časopisa, nego poglavlje u knjizi!
Krenuo je za mnom u radnu sobu. Prekopala sam gomilu knjiga, koje studentima na terenu sluţe kao mini-knjiţnica, i izvukla jednu. I pronašla traţenu fotku. Riječ je bila o crno-bijelom prikazu šestog cervikalnog kralješka s nepotpunom frakturom
197 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
197
kroz prednju laminu i gotovo nezamjetnom pukotinom kroz straţnju laminu lijevog transverzalnog procesusa. - Opa - odvratio je. -Jupi!
Zajedno smo proletjeli tekst. Skamenila sam se od uţasa.
Konačno mi je postalo jasno kako su Montagueova, Helms i Cruikshank umrli.
197.
Jednom sam uhitio profesionalnog ubojicu koji je ţrtve davio vitlom. - U pitanju je bio slang-naziv za oruţje opisano u poglavlju Angelove knjige. -Mali iz Saint-Jean-sur-Richelieu. Stara škola. Mrzio je vatreno oruţje. Ţičanu bi omču prebacio preko ţrtvine glave, zavezao jedan kraj oko čvrstog predmeta, komada cijevi ili odvrtača, i kad bi ga zakretao, omča bi se zatezala oko vrata. Jednostavna i učinkovita metoda. Baš kako je i Angel opisao.
Osjetila sam takvo gađenje da nisam bila u stanju išta odvratiti. - To pojašnjava zašto je slomljen samo jedan kraljeţak, i to samo sjedne strane. Sva je snaga bila koncentrirana u ţici, a ključni čvor se nalazio s lijeva. Prisjetila sam se ţljeba na vratu Unique Montague i tragova noktiju, koji je ostavila očajnički se boreći da dođe do zraka.
- Što ujedno pojašnjava uzrok smrti. Kralješci C-6 i C-7 nalaze se pod nagibom od pet do deset stupnjeva, i stoga se pritisak na karotidni tuberkl s prednje strane preusmjerio na dolje i unatrag. - Progutala sam slinu. -Cirkulacija u mozak time je bila ugroţena, a zrak više nije ulazio do pluća.
- Sigurna si da je u pitanju ista ozljeda u sva tri slučaja? Kimnula sam. Pogledao me ledenoplavim očima. - Znači, tvoj se pijani privatni istraţitelj ipak nije ubio!
- Cruikshank, Helms i Montagueova bili su zadavljeni nekim predmetom.
- Zašto?
- Ne znam.
- Helms i Montagueova su ujedno ili izbodeni, ili probodeni, i to bar jednom, a Cruikshank nije. Zašto?
- Ne znam.
- Helms je zakopan u plitkom grobu. Montagueova je bačena u more u bačvi. Cruikshank je obješen.
- Nemoj.
198 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
198
Nije izgovorio treće »zašto«.
Skočivši na noge, zgrabila sam mobitel. - U pitanju je klinika. Sve se vraća na nju! - Gledao me kako utipkavam broj. -Gullet je htio tri ţrtve? Evo mu tri! Ali gdje je? Sigurno još uvijek peca s frendovima!
Tajnica me opet izvijestila da je nedostupan, a ja nju da mi hitno treba.
Ponovila mi je još jednom da ga je nemoguće dobiti, na što sam zatraţila njegov kućni broj ili broj mobitela. Tad je prekinula vezu.
-Jebe...
- Smiri se. - Ryan, sušta razumnost. - Nazovi Emmu. Jesam. Ostala je zapanjena mojim otkrićima, ali je odvratila
da se ništa ionako neće promijeniti preko noći.
- Super. Ti i taj šupljoglavi šerif uopće niste zabrinuti što vam ljudi nestaju i izranjanju mrtvi! Pa što? Loš tajming! Ipak je nacionalni praznik! Ryan je prekriţio ruke i oborio glavu.
- Tempe... - Emma me pokušala zaustaviti u tiradi.
- Ajmo nabacit' nekoliko odrezaka na roštilj i otvorit' pivo! Jimmy Ray Teal se moţda negdje raspada s omčom oko vrata, moţda čak i Helene Flynn, tko zna? Moţda još i dvije prostitutke i jedan šizofrenik? Ma ipak je prazni, k vragu i sve!
- Tempe...
- I Cruikshank, i Montagueova i Helms, svi su oni bili nečime zadavljeni, Emma! Neki im je manijak najvjerojatnije posve hladnokrvno zavezao ţicu oko vrata i zatezao je, sve dok nisu pokrepali! I sam Bog zna što je još učinio Helmsu i Montagueovoj!
- Tempe...
- Zar je samo meni stalo do tih ljudi? - Ĉak se i meni učinilo da kreštim. Mrvicu iracionalno. Ako su Teal i Flynnova mrtvi, nikakva hitnost neće ih više povratiti među ţive.
-- Ţelim da mi nazoveš sestru.
- Što? - Ostala sam zatečena.
- Hoćeš li?
- Da... Naravno. - Dragi Boţe, što se dogodilo? - Zašto?
-- Predugo ţivimo u neslozi.
Stegnulo me u grlu. - Bila si danas kod doktorice Russell?
- Sutra idem.
- Ĉemu promjena mišljenja?
- Pronađi je i reci joj da bih je htjela vidjeti.
- Hoćeš da...
199 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
199
- Da. Reci joj da sam bolesna.
- Daj mi broj.
Neugodno oklijevanje. - Nemam ga.
S tek usvojenim vještinama u pronalaţenju liječnika u tili sam čas na Internetu pronašla Marka Purvisa, kardiologa zaposlenog u dvije bolnice u Nashvilleu. Za razliku od Marshalla, njegova je biografija bila načičkana podacima.
Na još nekoliko stranica saznala sam da je oţenjen za Sarah Rousseau, koja je 1981. maturirala u školi South Florence, gradu Florence, Juţnoj Karolini. Mnogo njezinih školskih prijateljica doista su htjele stupiti u kontakt s njom. Nevjerojatno.
Ujedno sam saznala Purvisov kućni broj, adresu i pronašla kartu, koja me odvela do njihove kuće. Bog blagoslovio elektroničko doba. Purvisova me gazdarica izvijestila da su liječnik i njegova supruga u Italiji sve do početka lipnja.
Gotovo sam nabila slušalicu o postolje. Zar je cijeli svijet odjednom nedostupan?
Zamijetivši moju uzbuđenost, Ryan je predloţio šetnju plaţom. Boyd je, naravno, podrţao plan. Tijekom šetnje sloţili smo se da će se još moći poduzeti samo jedan korak, koji je podrazumijevao provjeru Cruikshankovih kutija i laptopa.
Vrativši se kući, popili smo piće i odmah se pokupili u radnu sobu. Smjestili smo se na kauč, a Boyd nama do nogu. I Birdie nam se pridruţio, ali je ostao na kaminu.
- Hoćemo li pokušati razbiti Cruikshankov kodirani zapis? - upitala sam.
- Što ti kaţeš, Hootch? - Ryan je dobacio Boydu obraćajući mu se nadimkom koji mu je zadjenuo, kad su se upoznali.
Pas je podigao glavu, zakolutao obrvama i vratio njušku na šape.
- Hootch kaţe da nema frke.
-Ja ću dovršiti zadnju kutiju. - Nisam spomenula razlog zašto je nekoliko predmeta ostalo nepregledano. Zašto buditi sjećanja na srijedu navečer kad sam se slomila i mazila s Peteom?
Dok sam rastvarala kutiju, incident na prilazu koji se zbio te večeri izronio je na površinu.
- Što se sprema, mala moja? - Pete je dobacio iz predvorja. Ryan je odmah stisnuo čeljust, a Boyd izjurio iz prostorije.
Načula sam tup udarac i zveckanje golf palica. Pete se pojavio za nekoliko sekundi. Pas je jurcao oko njega.
- Odvjetniče... - Ryan je kimnuo.
- Detektive... - Pete je odvratio.
200 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
200
- Tempe... - I kimnuo prema meni. Odrasli su sušta pristojnost. Usnice su mu se razvukle u osmijeh.
- Slatkice.
Ne započinji, zaškiljila sam dajući mu na znanje.
- Što ima nova? - neduţno je upitao. Izvijestila sam ga.
- Provjerit ću što je preostalo od stvari, a Ryan će pokušati . riješiti bilješke.
- Moţda će detektiv uspjeti tamo gdje je priprost odvjetnik podbacio. -
Glas mu je poprimio oštru notu. Okrenuo se prema Ryanu. - Nadaš se da ćeš pronaći trag koji će te odvesti do ' ubojice, Andy?
- Ne, već informacije o kretanjima trupa u Iraku, Pete.
- Zaboravih. - Uperio je prst prema njemu. - Andy je pravi veseljak.
- I ti vjerojatno biljeţiš nekoliko uspješno nasmijanih ljudi.
Pete je ispalio hitac iz prsta simulirajući pištolj. - Ubijte se od detekcije, ljudi. Odoh se istuširati. Boyd je krenuo za njim.
- Pete?
Okrenuo se. - Da, slatkice?
-Jesi li uspio saznati nešto u GMC-u u vezi mogućeg razloga Cruikshankove smrti?
- Ama baš ništa. - I onda Ryanu. - Usput budi rečeno, pametan izbor. Crno ide na sve. I ne treba ga prati.
Promatrala sam ga kako odlazi osjećajući... što? Ljutnju? Saţaljenje? Ne. Uglavnom tugu.
Odloţivši na stranu trofej, bejzbol palicu, policijske sitnice i fotke, iskopala sam knjigu i dvije omotnice koje još nisam otvorila. Naziv knjige bio je Kronika kriminala, a obećavala je pojedinosti o »najzloglasnijim kriminalcima današnjice i njihovim ogavnim zločinima«. Zahtjevan zadatak.
Otvorila sam je na pregledu sadrţaja. Svi uobičajeni osumnjičenici bili su navedeni: Lizzie Borden, Ted Bundy, doktor Crippen, Jeffrey Dahmer, Albert Fish, Charlie Manson, Jack Trbosjek, Peter Sutcliffe.
Nešto mi je zatinjalo ispod sternuma. Zašto je Cruikshank istraţivao slučajeve serijskih ubojica? Iz osobnog interesa? Ili je moţda traţio nešto što bi ga uputilo u nestale osobe na području Charlestona?
Odloţila sam knjigu na stolić i otvorila prvu omotnicu. Sadrţaj se sastojao od jedne jedine fotokopije i isprintanih internetskih stranica, koje su mi se učinile poznatima. Jako poznatima.
201 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
201
- Cruikshank je istraţivao Lestera Marshalla - zaključila sam. - Posjetio je iste internetske stranice kao i ja!
- Ima smisla. Nadgledao je kliniku gdje Marshall radi kao liječnik. Je li pronašao nešto što ti nisi?
- Ne bih rekla. Ali neke pretrage imaju veze s jednim drugim liječnikom, Dominicom Rodriguezom, koji je diplomirao na Sveučilištu St. George's 1981. kad i Marshall. Odradio je specijalizaciju iz kirurgije pri Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, i potom ostao tamo do 1990. Nakon toga nema podataka. Podigla sam fotokopiju.
- Izgleda da se Cruikshank domogao popisa diplomanata Sveučilišta St. George's od osamdesete do osamdeset i pete, koji su dobili mjesto staţista. I čini se da ga nije skinuo s Interneta.
Nastavila sam čitajući.
- Puno stranih imena. Impresivne ustanove. Neurologija -Sveučilište u Chicagu; interna medicina - Georgetown; hitna medicina - Duke. Nema Lestera Marshalla, ali ime Dominic Rodriguez je zaokruţeno. Je li moguće da ga je Cruikshank istraţivao jer su on i Marshall zajedno studirali? Ali zašto njega? On sjecka, a Marshall je obiteljski liječnik.
Ryan se zamislio.
- Marshall je nestao u Tulsi osamdeset i devete, ponovno se pojavio u Charlestonu devedeset i pete, a ti kaţeš da je Rodriguez devedesete nestao u San Diegu. Zanimljivo.
Vraćala sam prvu omotnicu, kad sam iznenada zamijetila brošuru priljubljenu za bočnu stranu kutije. Izvadila sam je. Riječ je bila o toplicama u meksičkom gradu Puertu Vallarti.
- Moţda je Rodriguez bio Meksikanac - odvratila sam podiţući je. — Pa je stao cmizdriti za domovinom.
- Naravno. — Drugim riječima, nema šanse.
- Ali događa se. Kirurzi znaju puknuti. Moţda je otišao u Puerto Vallartu devedesete kako bi radio kao liječnik u manje stresnoj okolini.
- U toplicama?
- Letak obećava medicinski educirano osoblje i usluge koje nije moguće pronaći gotovo ni u jednoj klinici na svijetu.
- Kao, na primjer?
- Moguće je nazvati i raspitati se.
- Moţda je Cruikshank zadrţao brošuru, jer je istraţivao mogućnosti detoksikacije juţno od granice.
- Zašto?
202 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
202
- Zato što je bio pijandura.
- Ali zašto u Meksiku?
-Jer imaju dobre burritose.
Zakolutala sam očima. - Kako ti ide dekodiranje? -Ide.
- Doista? -Da.
- Dakle?
- Strpljenja, djevo moja.
Ubacivši brošuru u kutiju, otvorila sam drugu omotnicu.
Ponovno fotokopije i internetske stranice. Bilo ih je sveukupno šest, moţda sedam; neke isprintane jednostrano, druge na nekoliko stranica. Stala sam čitati i isprva ostala zbunjena, ali kako mi je bivalo jasnije, svijet oko mene jednostavno je utihnuo, a mračni osjećaj zaposjeo mi dušu. Nakon njih vratila sam se na pregled sadrţaja knjige. I pronašla što mi je trebalo. Prsti su mi zadrhtali od uţasa, kad sam otvorila poglavlje. Ţuti samoljepljivi papirić već je označavao stranicu ukazujući da se i Cruikshank zainteresirao za isto.
Svi neuroni odmah su se pobunili. Nemoguće! Iako je pojašnjenje bilo sablasno, sve se poklapalo: klinika, nestale osobe, posjekotine na Helmsovom i tijelu Montagueove.
Je li Helene Flynn ubijena jer je saznala za to? Ili je nabasala na istinu traţeći dokaze financijskim malverzacijama? Je li i Cruikshank to otkrio? Rastvorila sam usta kako bih zastrašujuću pomisao podijelila s Ryanom, no nisam stigla prozboriti.
Idućih nekoliko trenutaka registrirala sam kao eksploziju, a ne kronološki slijed događaja i svi kasniji pokušaji da ih rekonstruiram podastrli su tek zbrčkane isječke.
Pete kreće prema kuhinji. Boyd izlijeće iz radne sobe. Laje. Kuhinjsko svjetlo baca strelice na zid hodnika. Odjek hica. Završavam na podu. Ryan mi pritišće glavu o sag. Odiţe tijelo. Spotičući se hitam prema kuhinji. Prestravljena čučim. U pozadini mahnit laveţ. Osjećam kako mi se krv ledi u ţilama. Pete leţi licem na dolje. Crvena mrlja širi mu se iz nevidljive rane.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

18Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 8:59 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
30.
Vozilo hitne pomoći konačno se pojavilo. Ryan me drţao u naručju, dok su se dvojica liječnika pozabavila Peteom. Boyd je zavijao i grebao po vratima smočnice. I mene je, kao njega, bilo strah. Kuhinja je bila oblivena krvlju. Moţe li itko preţivjeti takvo krvarenje? Iako sam svako malo postavila novo pitanje, ni na
203 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
203
jedno nisam dobila odgovor. Nakon hitno sanirane rane i pripajanja na infuziju, zavezali su ga za podlogu, spustili na nosila i odmah odvezli.
Dvojica uniformiranih policajaca s natpisom Isle of Palms pojavila su se i zasula nas lavinom pitanja. Zvali su se CAPER i JOHNSON. U jednom trenutku Caper me upitao u vezi modrice na ruci, pa sam mu opisala incident s bocom od prethodnog četvrtka. Unio je zabilješku. Ryan im je priznao da je i on policajac, pokazao značku, i pokušao okončati ispitivanje. Odvratili su da nas u potpunosti razumiju, ali da su isto tako obvezni podastrijeti izvješće.
Ukratko sam pojasnila zašto je Pete došao u Charleston. Capera je zanimalo koga sumnjičim za pucnjavu. Predloţila sam da ispitaju Herrona i osoblje GMC-ove klinike, no njegov izraz lica ukazao je da se to najvjerojatnije neće dogoditi.
- Vjerojatno su u pitanju klinci s plaţe - Johnson je dobacio. - Mali prokletnici obično tati ukradu pištolj, napiju se i počnu ispaljivati u zrak. Svaki produljeni vikend ista stvar.
- I nekoga uvijek propucaju? - Ryan.
I ja sam znala da je pojašnjenje besmisleno, ali nisam bila raspoloţena za svađu. Htjela sam što prije krenuti za vozilom hitne pomoći.
Sat vremena nakon pucnjave Ryan i ja smo sjedili u čekaonici na hitnom odjelu bolnice medicinskog fakulteta. Ovaj puta smo ušli kroz ulaz na Ulici Ashley. Kuda ulaze ţivi. Pomolila sam se da i Pete izađe na ista vrata.
Prošlo je sat vremena. Pa još jedan.
Nalazi se u operacijskoj sali. Ništa drugo ne mogu nam reći. Upravo ga se operira.
Hitna je bila u kaosu, a nacionalni praznik osoblje doveo do krajnjih granica izdrţljivosti: šesteročlana obitelj nastradala je pri eksploziji roštilja; dijete je izvučeno iz kućnog bazena; pijanduru je pregazio konj; jedan je muškarac premlatio suprugu, a drugog je napucala ljubavnica. Uz sve to, bilo je i slučajeva predoziranja narkoticima, dehidracije, sunčanih opeklina, trovanja hranom. Odahnula sam čim smo se maknuli na kat, u čekaonicu kirurškog odjela.
Kad smo ušli u treći sat čekanja, pojavio se liječnik. Lice mu je bilo iscrpljeno, a kirurško odijelo zaprskano krvlju. Srce mi je stalo. Pokušala sam mu pročitati pogled u očima, ali bezuspješno. Ryan me uhvatio za ruku. Oboje smo ustali.
204 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
204
- Doktorice Brennan?
Kimnula sam bojeći se da će me glas iznevjeriti pokušam li odgovoriti.
- Operirali smo gospodina Petersonsa.
- Kako je?
- Izvadio sam metak i odlomljene komadiće. Desno plućno krilo otrpjelo je djelomično oštećenje.
- Nemojte mi lagati.
- Izgubio je dosta krvi. Idućih će dvadeset i četiri sata biti kritično.
- Mogu li ga vidjeti?
- Preseljen je na intenzivnu. Sestra će vas odvesti. Intenzivna je bila u potpunom kontrastu s ludnicom na katu niţe. Tu su svjetla bila prigušena, a jedini zvuk tek povremeno cičanje kotačića, ili prigušen ţamor negdje u daljini.
Izašavši iz dizala Ryan i ja smo slijedili sestru do četiri staklom ograđene ćelije. Njezina je kolegica sjedila u sredini nadgledajući svaki leţaj. U staklenom su se »dvorištu« nalazila tri pacijenta. Pete je bio jedan od njih.
Ako sam ostala zatečena ugledavši Emmu na hitnoj, nije to bilo ništa u usporedbi sa šokom koji sam doţivjela vidjevši njega nakon operacije. Unatoč visini od stotinu osamdeset centimetara, širokim plećima i nepresušnoj energiji, latvijski je mudrac sada bio pepeljasto siv i ispijen. Leţao je u krevetu i djelovao ranjivo.
Dvije cjevčice izlazile su mu iz nosa i usta, treća iz prsa, četvrta iz ruke. Svaka je bila osigurana flasterom. Uz uzglavlje mu se nalazilo postolje za infuziju s nekoliko obješenih vrećica. Bio je okruţen aparatima koji su pumpali, zujali i usisavali. Svako malo oglasio bi se monitor na kojemu se mogao vidjeti valovit niz šiljaka i udolina.
Ryan me zacijelo načuo kad sam prigušeno uskliknula, jer me ponovno uhvatio za ruku.
Osjetila sam kako mi koljena klecaju. Obuhvatio me oko struka. Prislonivši dlan na staklo, zaţmirila sam i prisjetila se molitve koju sam odbacila još u djetinjstvu.
I ne obazirući se na bolnička pravila nazvala Katy na mobitel. Dočekala me automatska sekretarica. Kakvu poruku da ostavim? - Katy, mama ovdje. Molim te, hitno mi se javi.
Da ostanem ili da se pokupim? Sestra me razuvjerila da me tijekom noći neće moći ni čuti ni vidjeti. - Odmorite se. Nazvat ću vas ako se nešto dogodi.
205 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
205
Poslušala sam je.
Dok smo leţali u krevetu te noći, Ryan je izgovorio pitanja koja su me mučila.
- Misliš da je bio meta?
- Ne znam.
- Moţda je metak tebi bio namijenjen.
Nisam ništa odvratila. Ĉinilo mi se da je ubojica bio dovoljno blizu kako bi razlikovao muškarca od ţene, ali moţda je, isto tako, ciljao u siluetu. - Otočna policija nije bila iznenađena. Ipak je ovo Amerika, a danas je Dan sjećanja i ljudi pucaju iz oruţja.
- Kako se zove onaj građevinar?
- Dickie Dupree. — I ja sam to već razmotrila.
- Prvo ti se na prilazu pojavio nepoznati auto, onda te netko gađao pivskom bocom, a sve se vrti oko iskapanja na njegovom zemljištu.
- Boca moţda uopće nije imala veze s pucnjavom.
- Nije li ti prijetio?
- Moţda je bacio bocu, ali nije ubojica, niti je u stanju unajmiti ubojicu. Nije toliki megaloman. Osim toga, već sam otposlala izvješće. Što bi dobio da naruči moje ubojstvo? Sve se zbilo nakon što smo pronašli Helmsove kosti na Deweesu. Moţda je on ključni faktor.
- Moţda Montagueova.
- A moţda je klinika u pitanju. - Naglo sam se uspravila. — O, Boţe... Toliko sam se uzrujala zbog Petea da sam posve zaboravila!
Odbacivši prekrivač pojurila sam niz stube, a Boyd poletio za mnom. Sadrţaj druge Cruikshankove omotnice leţao je raspršen po radnoj sobi. Pokupivši papire i knjigu, odjurila sam natrag na kat. Boyd opet za mnom. -Jesi li ikad čuo za Willieja Burkea i Williama Harea? -Upitala sam uvlačeći se pod prekrivač. Odmahnuo je glavom.
- Burke i Hare su bili odgovorni za šesnaest umorstava koja su se dogodila u manje od godinu dana.
- Kad i gdje?
- U Edinburghu, od 1827. do 1828. godine. U to vrijeme britanski su zakoni dopuštali da se za disekciju koriste samo tijela pogubljenih kriminalaca. Potraţnja je, međutim, nadišla ponudu svjeţih trupala za pouku anatomije i kirurgije, pa su pljačke grobnica uzele maha.
206 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
206
-I kako se onda čovjek neće diviti Škotima? Ĉak su im i kriminalci poduzetničkog duha!
- Ţao mi je, Ryane, ali Burke i Hare su bili Irci, koji su se preselili u Škotsku kako bi radili na Union Canalu. Obojica su na kraju smještaj pronašla u pansionu Maggie Laird. Helen MacDougal također je tamo iznajmljivala sobu, i njih četvero znali su se zajedno opijati. 1827. godine jedan se najmodavac razbolio i umro dugujući Maggie rentu. Na dan sprovoda Burke i Hare su opljačkali lijes i prodali tipovo tijelo Robertu Knoxu, profesoru anatomije pri medicinskom fakultetu u Edinburghu.
- Za koliko?
- Za deset funti i sedam šilinga, što je tada bilo puno. Uvidjevši u tome nepresušni izvor lake zarade, spomenuti je dinamični duo odlučio promijeniti posao i bacio se na biznis dostave trupala. Kad se još jedan najmodavac razbolio, Burke i Hare su ga ugušili začepivši mu nos i usta. Ne samo da im je to ubrzo postao modus operandi, nego se taj način umorstva i prozvao po njima »burking«.
- Potom je na red došao Helenin rođak, pa ulični svirač, pa čitav niz prostitutki. Na posljetku su se ili ulijenili, ili umrtvili, i stali traţiti ţrtve u neposrednoj blizini pansiona. Susjedi su počeli primjećivati da ljudi nestaju, a studenti doktora Knoxa prepoznavati lica na operacijskom stolu. Konačno ih je razotkrilo umorstvo prostitutke Mary Docherty.
- Pri uhićenju svi su se četvero okomili jedni na druge. Burke i Helen MacDougal su optuţeni i privedeni sudu, a Hare i Maggie Laird odali informacije kako bi se nagodili. Helen je oslobođena, ali je Burke proglašen krivim i osuđen na smrt. Prije vješanja priznao je sveukupno šesnaest ubojstava.
- Zašto riskirati ubojstvom? Zašto jednostavno nisu čitali osmrtnice i kupili si dobre lopate?
- Zato što su bili lijenčine. Iskapanje grobova bilo je isuviše naporno.
— Cruikshank je skupljao članke o njima dvojici?
— Ima ih gomilu. — Podigla sam papire. Ryan se zamislio nekoliko sekundi.
— Misliš da netko na GMC-ovoj klinici ubija pacijente radi njihovih tijela?
- Cruikshank je zacijelo razmatrao tu mogućnost.
- O. K. Recimo da je tako. Zašto? Kakva korist od toga?
207 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
207
- Nisam sigurna. Samo malo. Što ako su skupljali dijelove kostura kako bi ih prodali u medicinske svrhe? Sjećaš se skandala s pogrebnim poduzećem i tvrtkama koje dostavljaju dijelove tijela?
Odmahnuo je glavom.
- Pogrebno je poduzeće bez dopuštenja vadilo kosti iz trupala i nadomještavalo ih polipropilenskim cijevima. Alistair Cooke je bila jedna od ţrtava.
- Zafrkavaš me!
— Bilo je u vijestima. Ukradene su se kosti potom prodavale tvrtkama koje bolnicama dostavljaju dijelove tijela. Naime, kosti se obično koriste za transplantaciju.
- Ali to nema smisla. Helms je zakopan, a Montagueova bačena u ocean. Njihovi su kosturi bili netaknuti!
- Moţda su im se kosti ispostavile neprikladnima iz nekog razloga.
— Na primjer?
- Ne znam. O. K., moţda nije stvar u kostima. Moţda se zločinac preplašio jer ga je netko zamijetio dok je odbacivao truplo. Moţda mu se pokvario aparat za odvajanje kostiju! Tisuću je stvari moglo krenuti po zlu!
- A posjekotine?
Što u vezi njih? Donji dio leđa... Zdjelica i područje abdomena. .. Razmišljaj izvan okvira, Brennanice. Ne razmišljaj samo o kostima. I ogavna mogućnost konačno je izronila na svjetlo dana. — No, u pravu si u vezi jednog — Ryan je dobacio. — Helms je ţivio u poluraspadnutoj kampprikolici; Montagueova je bila beskućnica; Aikman mentalno bolestan; Teal nestabilan i uličar.
Tko još nedostaje? Prostitutke, narkići, svi koji ţive na rubu, a koje nitko ne zamjećuje. Isti tip ljudi koji su bili ţrtve Burkea i Harea. Nemoguće. Ideja je bila zastrašujuća i nevjerojatna.
- Ali pouzdano znamo samo da su Helms i Montagueova mrtvi. — Gotovo ga više nisam mogla čuti. — Što smo uspjeli saznati? Da je Cruikshank istraţivao Burkea i Harea, i da je nadgledao GMC-ovu kliniku, gdje je Flynnova radila, a Montagueova i Teal bili pacijenti. Ali čak ne znamo je li Teal mrtav.
- Zato Cruikshank jest - odvratila sam. - Jer je razotkrio nešto pa su ga morali ubiti. Ryane...
-Sšš....
- Ne, saslušaj me!
208 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
208
Isključio je svjetlo i privukao me k sebi. Kad sam se pokušala pobuniti, još me čvršće zagrlio. Utihnula sam i ostali smo leţati u mraku. Uskoro nam se Birdie pridruţio na krevetu. Isprva je okruţio, a onda mi se sklupčao uz bok.
Iako sam bila umorna, nisam uspjela utonuti u san. Misli su mi nastavile frcati iste zastrašujuće sumnje i ponavljati isti zastrašujući odgovor: Nemoguće!
Odbijala sam razmatrati nezamislivo i kako bih se primirila, potiho stala ponavljati: Večeras odmori — sutra istraţi!
Nije uspjelo. Mozak mi je jurio s teme na temu. Neprestano sam viđala cjevčice i aparate kako odrţavaju Petea na ţivotu i ponovno proţivjela trenutak, kad sam brisala pod Anneine kuhinje; ponovno se prisjetila suza kako mi klize miješajući se s njegovom krvi. Smrznula sam se. Što ako ću morati izvijestiti Katy da joj je otac umro? Gdje li se samo nalazi? Potom sam se prisjetila nedavnog poziva Emmi. Uţasavao me razgovor koji će uslijediti, čim joj se sestra vrati iz Italije. Prisjetila sam se i Gulleta. Opire li mi se, ili jednostavno manifestira ravnodušnost?
Pa Dupreeja i njegovih prijetnji. Jesu li to doista bile samo prijetnje? Što je zapravo mogao poduzeti? Ne ţale li se i drugi građevinski poduzetnici frendovima u vladi na arheologe koji im se petljaju u poslove? Pred očima su mi izranjala lica u beskonačnim spiralama. Pete. Emma. Gullet. Dupree. Lester Marshall. Corey Daniels. Adele Berry. Lonnie Aikman. Groteskno lice Unique Montague. Ogoljela lubanja Willieja Helmsa. Ponovno Pete.
Brojke na noćnom satu blještale su narančastom bojom. Ocean se vani lagano ljuljuškao, valovi šaputali. Minute se izmjenjivale jedna za drugom.
Sat vremena. Ryanovo tijelo nije se opustilo, niti mu se disanje primirilo predajući se snenom ritmu.
Da mu priznam sumnje?
Ne. Pričekat ću još neko vrijeme.
Proroštati i uvjeriti se.
- Budan si? - Potiho sam došapnula.
- Mm...
- Razmišljaš o Lily?
- Između ostaloga. - Promuklo.
- O čemu još?
- O Cruikshankovim kodiranim simbolima.
- Uspio si ih probiti?
209 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
209
- Ostao mije samo Helmsov dosje. Mislim da su uglavnom u pitanju inicijali, datumi i vremena.
- SR znači da je slučaj riješen.
- Bravo.
Gurnula sam ga laktom.
- CD je Corey Daniels. AB - Adele Berry. LM — Lester Marshall. Nisam siguran za neka druga. Datumi su očigledni. Mislim da su brojevi nakon svakog para inicijala vremena kad je ta osoba ušla u kliniku i izašla iz nje.
- I to je sve?
- Ima toga još, ali mislim da je u osnovici Cruikshank biljeţio kad su ljudi dolazili u kliniku i odlazili iz nje.
- Samo osoblje?
- Mislim da su neki bili pacijenti. Helms je posve druga priča. Te bilješke prije imaju veze s istragom nego s nadzorom, jer je tip nestao prije nego je Cruikshank unajmljen da pronađe Helene.
— Ako je njegov sustav tako jednostavan, zašto ga Pete onda nije skuţio?
Iako inače ne bi propustio priliku za seks, ovaj puta nije to učinio. — Nije znao imena osoblja u klinici, niti je znao za Willieja Helmsa. Koliko je sati?
Bacila sam pogled na sat. - Tri i deset.
Nema veze. Mislim da zabilješke ionako neće puno razotkriti. - Privukao me k sebi. - Spavaš?
- Nisam raspoloţena, Ryane.
- Razmišljao sam o Cruikshankovom laptopu.
- Gullet ţeli da mu ga sutra vratimo.
- Hoćeš li da još jednom pokušamo s lozinkom?
- Da. - No, još sam nešto htjela provjeriti. Nešto što se doimalo posve nestvarnim.
—Jesi li pronašla Cruikshankov broj značke?
— Postoji značka, ali ih PU Charlotte ne označava brojevima.
-Je li imao ikakvu drugu opremu? Moţda opasač? Lisice? Ili ključ za lisice?
- Da, zašto?
- Suprotno glamuroznom imidţu za javnost, mi u policiji i nismo toliko komplicirana bića. Stari policijski trik: upotrijebi svoj broj kao lozinku. Još stariji trik: ugraviraj si ga u osobne stvari.
Mislim da smo Boyd i ja u tom trenutku postavili svjetski rekord u jurnjavi niz stube. Ryan nas je slijedio dostojanstvenijim korakom, a kad nam se pridruţio, već sam pogodila zlatnu ţilu.
210 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
210
— Cruikshank je urezao brojke do otvora za ključ! - Dobacivši mu lisice, odjurila sam do stola i pokrenula Dellovo računalo. — Pročitaj ih! Poslušao me. Ĉim sam ih utipkala, crne točkice ukazale su se u sitnom bijelom prozoru, a na ekranu potom i windowsi.
— Bravo!
— Hoćemo li prvo provjeriti poštu? — predloţio je. Provela sam deset minuta švrljajući.
— PC ima postavke za wireless, ali ne i za e-mail. Osim toga, sumnjam da Magnolia Manor ima internetski priključak. Vjerojatno je odlazio u kafiće ili knjiţnice, jer ima na stotine učitanih dokumenata. Slobodno se vrati u krevet.
- Jesi sigurna?
- Ovo će potrajati.
Poljubio me u tjeme. Načula sam mu korake na sagu, a onda na stubama. Boyd je ostao uz mene.
Od tog trenutka više ničega nisam bila svjesna do li računalnog monitora jednog pokojnika. Prozor u pozadini postao je tek blještav stakleni pravokutnik i dok sam iščitavala dokument za dokumentom, ţeludac mi se sve više stezao.
Kad sam se konačno odmaknula, okno je poprimilo sivu boju, a ogroman Atlantik stao izranjati iz ranojutarnje maglice. Lov za pojašnjenjima konačno se priveo kraju.
Nisam pogriješila u pretpostavci. Ispravno sam posumnjala. Stvarnost je doista neumoljivo okrutna. No, morat ću još pričekati i prvo se obračunati s vlastitom stvarnošću.
Nazvala sam intenzivnu. Nije bilo promjena, ni poboljšanja, ali Pete je bio stabilno.
Da pokušam dobiti Katy? Nema potrebe. Ako joj je mobitel uključen, primit će poruku koju sam joj ostavila. Ako nije, samo ću još jednu izrecitirati sekretarici. Za slučaj da mi se ne javi za nekoliko sati, nazvat ću fakultet i zamoliti ih da mi pomognu pronaći je. Rastegnula sam se na kauču.
31.
Budan si? - prošaptala sam. - Sad jesam.
- Ubijaju ljude radi organa.
- A-ha. - Pruţio mije ruku.
- Cruikshank ih je razotkrio.
211 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
211
Podigao se na lakat. Kosa mu je bila raščupana, a svijetloplave oči još uvijek snene.
- I meni je to već palo na pamet, ali mi se činilo toliko nevjerojatnim da nisam htio spomenuti.
- Ali je istina.
- Znači, nešto u stilu drogirani se putnik budi u kadi punoj leda? Student dolazi k svijesti nakon divlje zabave i zamjećuje šavove? — Sa skepsom u glasu. — Priče o krađi organa kruţe već godinama.
- Ono na što je Cruikshank nabasao daleko je gore od bilo kakvog urbanog mita. Netko davi ljude, Ryane, i vadi im organe iz tijela.
- Nema proklete šanse...
Nabrojala sam nekoliko argumenata. - Nepojašnjiva smrt nestalih osoba. Kosturi s tragovima posjekotina. — Otvorio je usta, ali sam nastavila. -Posjekotine kakve ostaju od skalpela. Sumnjiv liječnik u Sjedinjenim Američkim Drţavama i kolega sa studija medicine koji je nestao s lica zemlje. Misteriozne toplice u Meksiku.
Uspravio se i stavio si jastuk pod glavu. — Da vidim! Uvukavši se ispod pokrivača, zauzela sam turski sjed, rastvorila Cruikshankov laptop i odloţila ga na gleţnjeve.
- Cruikshank je proveo puno vremena istraţujući transplantaciju, crno trţište organima, nestale osobe na području
Charlestona, i mjesto zvano Abrigo Aislado de los Santos u blizini Puerta Vallarte.
- To je ono meksičko odmaralište iz brošure?
- Da - odbrusila sam. - Odmaralište iz pakla!
Gricnula sam zanokticu razmišljajući kako pojasniti cijelu stvar, s obzirom da sam i sama tek počinjala shvaćati o čemu je riječ.
- Od početka pedesetih transplantacija organa zapravo je manje-više uobičajena pojava. Ţivući darivatelj moţe donirati bubreg ili dio jetre, pa čak i čitavo plućno krilo, iako to nije česta pojava. Srce, roţnica, oba plućna krila ili pankreas obično se transplantiraju iz tijela pokojnih darivatelja.
- Problem je što ne postoji dovoljno organa. Štoviše, prava je sreća biti u mogućnosti obratiti se ţivom darivatelju i pronaći kompatibilnog donatora medu članovima obitelji, prijateljima, ili velikodušnim dobrovoljcima, kojih je strahovito malo. Ako je u pitanju organ pokojnog darivatelja, pacijent zna čekati mjesecima, čak godinama.
- I često umre prije nego ga se dočepa.
212 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
212
- Svi kojima je potreban organ pokojnika u SAD-u uključuju se u OPTN, odnosno Organ Procurement and Transplantation Network26, mreţu koju vodi neovisna i neprofitna organizacija zvana UNOS, United Network for Organ Sharing27. UNOS ima bazu podataka primatelja organa na čekanju, kao i informacije o svim centrima za transplantaciju organa u drţavi. Ujedno kreira politiku prioriteta dobivanja organa određujući tko dobiva koji organ.
- Kako pacijent postaje kandidat?
- Valja pronaći tim za transplantaciju kvalificiran pri UNOS-u, koji potom odlučuje zadovoljava li osoba i fizički i mentalno uvjete.
- Sto znači...?
- Procedura je komplicirana, ali, na primjer, narkomani, alkoholičari i pušači obično odmah bivaju diskvalificirani. UNOS
26Mreţa nabave i transplantacije organa.
27Mreţa za razmjenu organa.
ujedno rangira potencijalne dobivatelje na osnovu njihova zdravlja, hitnosti transplantacije organa, kompatibilnosti, čekanja i sličnih faktora. Ţele da raspoloţivi organi budu presađeni u one pacijente kojima će učiniti najviše dobra.
Ryan je prešao na srţ problema. - To znači da svi odbačeni i oni kojima je dojadilo čekati traţe rješenje izvan sustava.
- Takozvani brokeri sređuju prodaju organa pacijentima koji ih mogu platiti. Ljudi koji pak prodaju svoje organe obično to čine dobrovoljno. Bubrezi su najčešća roba, i u većini slučajeva siromasi u zemljama u razvoju prodaju svoje organe imućnima. Troškovi mogu prijeći stotinu tisuća dolara, a donator pritom dobiva tek djelić iznosa.
-Je li to rasprostranjen običaj?
- Cruikshank je imao tone podataka na računalu. Neki izvori trgovinu bubrezima predstavljaju kao globalni fenomen. Nancy Scheper-Hugher, antropologinja pri Sveučilištu Berkeley, pokrenula je nevladinu udrugu zvanu Organ Watch, koja navodno raspolaţe dokumentima o prikupljanju organa u Argentini, Brazilu, Kubi, Izraelu, Turskoj, Juţnoj Africi, Indiji, SAD-u, i Ujedinjenom Kraljevstvu. Cruikshank je također pronašao informacije o Iranu i Kini.
213 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
213
Otipkala sam nekoliko komandi, nakon čega smo preletjeli izvješće o pogubljenim kriminalcima u Kini kao darivateljima organa.
- Moguće je kupiti čitave pakete. - Uslijedio je niz dokumenata koje smo iščitali u tišini.
Sindikat predvođen Izraelcem nudi organizirani odlazak na transplantaciju u Tursku ili Rumunjsku za 180.000 američkih dolara. Jedna je Njujorčanka pak kupila bubreg od brazilskog darivatelja, a onda za sveukupno 65.000 američkih dolara otputovala u Juţnu Afriku na operativni zahvat u privatnoj klinici. Neki je Kanađanin otputovao u Pakistan i tamo kupio bubreg za 12.500 kanadskih dolara u gotovini.
- Vidi ovu web stranicu...
Novi podaci. Bolnica u Pakistanu reklamira se kao ustanova s pedeset kreveta, u funkciji od 1992. godine, a nudi čitav paket usluga, koje podrazumijevaju trotjedni smještaj, obroke tri puta dnevno, tri pretkirurške dijalize, troškove donatora, operaciju i dvodnevnu terapiju po otpuštanju, i sve spomenuto za samo 14.000 američkih dolara.
- Tabarnac! — Opsovao je iskazujući i moju zgroţenost.
- Većina drţava to zabranjuje, no u Iranu, primjerice, stvar je posve legalna i zakonski regulirana. — Otvorila sam novi dokument. - U SAD-u je 1984. godine usvojen Akt o transplantaciji organa, koji zabranjuje isplatu onima koji daruju organe. Akt darivatelja organa pak dopušta pojedincima da se izjasne ţele li nakon smrti darovati pojedini organ ili tijelo u cjelini. Devedeset i osam revizija spomenutog Akta zabranjuje naplatu doniranih organa.
- O. K. Jasno mi je. Ako imaš gotovinu, moţeš kupiti bubrege. Ali ubojstvo?
Otvorila sam još nekoliko skinutih internetskih stranica.
Juţna Afrika. Lipanj 1995. Moses Mokgethi proglašenje krivim za smrt šestero djece, koje je ubio radi njihovih organa.
Ciudad Juarez i Chihuahua u Meksiku. Svibanj 2003. Stotine ţena ubijane su od 1993., a njihova tijela svako malo izranjala u pustinji. Savezni istraţitelji tvrde da raspolaţu dokazima da su bile ţrtve međunarodnog lanca trgovine organima.
Bukhara, Uzbekistan. Nedatirano. U kući obitelji Korajev pronađene su putovnice šezdeset nestalih osoba, ogromna količina novca i vreće prepune organa. Njihova tvrtka Kora obećavala je vize i prekooceanske poslove, a policija tvrdi da su
214 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
214
umjesto toga Korajevi ubijali klijente i u suradnji s liječnikom potajno slali njihove organe u Rusiju i Tursku.
- Isuse...
- Pljačkanje pokojnika još je češće - nastavila sam. - I ne samo u zemljama Trećeg svijeta. Organ Watch ujedno izvještava o slučajevima u SAD-u, kad su obiteljima pacijenata s moţdanom smrti ponuđeni milijuni dolara kako bi prekupcima organa odmah po smrti omogućili pristup truplu.
Svjetlost se postupno ulijevala u prostoriju. Ustala sam i rastvorila staklena vrata. Miris oceana podsjetio me na bodyboarding s mlađom sestrom Harry, na trač-partije sa srednjoškolskim frendicama na ručniku za plaţu, na gradnju dvoraca u pijesku s Katy i Peteom. I bol me stegnula u prsima.
Poţeljela sam se vratiti u jedan od tih dugih ljetnih dana, zaboraviti na poluraspadnuta tijela, skalpele i ţičane omče.
- Znači, vjeruješ da netko na GMC-ovoj klinici ubija ljude s ulice kako bi im pokupio organe - Ryanov me glas povratio u stvarnost. - I da je Cruikshank to namjeravao razotkriti.
- Mislim da su ga ubili kako bi ga ušutkali. A i Helene Flynn me zabrinjava.
- Na koga sumnjaš?
- Nisam baš sigurna. U operaciju bi trebalo biti uključeno nekoliko ljudi, a klinika bi trebala biti njezino središte. Ĉovjek s ulice ne moţe samo tako nekomu istrgnuti bubreg.
Vrativši se u krevet otvorila sam novi dokument.
- Doduše, vađenje organa uopće nije tako kompliciran postupak. U slučaju srca, na primjer, dovoljno je kopčama stisnuti ţile i ubrizgati hladnu, zaštitnu otopinu. Ţile se potom prereţu, a srce ubacuje u vrećicu ispunjenu konzervansom, koja se stavlja na led u obični hladnjak i otprema zrakoplovom ili vozilom do traţenog odredišta.
- U kojem roku je potrebno obaviti transplantaciju?
- Srce moţe čekati četiri sata, jetra osam do deset, bubreg tri dana.
- U ovom slučaju malo preriskantno za srce, ali povoljno za bubreţne pacijente.
- Koji čekaju operaciju u nekoj sterilnoj ustanovi skrivenoj negdje u brdima. -Još nekoliko komandi. - Cruikshank je proučavao Abrigo Aislado de los Santos. Znaš li što je to?
Odmahnuo je glavom.
215 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
215
- Izolirano lječilište. Pročitaj što im piše na web stranici. Lice mu se smrknulo dok je čitao tekst. - Jedinstvene terapije
prilagođene individualnim zahtjevima klijenta. Što to, do vraga, znači? Treba ti pedigre kako bi došao do manikure?
- To je poziv. Dajte nam povijest bolesti i ako su vam portfeljo i priča istiniti, nabavit ćemo vam bubreg!
- Pretpostavljam da presađivanje organa nije jednostavno kao njihovo vađenje.
Pogledala sam ga. - Implantaciju je nemoguće obaviti bez kirurga i manje-više sofisticirane ustanove.
Po njegovom sam pogledu zaključila da jurimo istim stazama dedukcije prema istom zastrašujućem finišu. Protekla je cijela minuta prije nego je ponovno progovorio.
- Ovdje postoji klinika koja pomaţe narkićima, luđacima, beskućnicima. Nestane li tu i tamo nekoliko pacijenata, nitko ništa neće zamijetiti. Pritom još samo valja nabaviti malen zrakoplov, hladnjak i pilota koji neće postavljati pitanja. A moţda će čak biti dio lanca. Potom je još potreban iskusan kirurg koji će na izoliranoj lokaciji posluţiti sve one kojima trebaju organi i koji su voljni platiti određenu cijenu.
- Lester Marshall i Dominic Rodriguez pohađali su isti medicinski fakultet i otprilike u isto doba nestali s lica zemlje - odvratila sam. - Rodriguez je kirurg.
Odmah se nadovezao. - Dvojica bivših kolega povezala su se i pokrenula shemu donacije organa za gotovinu. Marshall je došao ovamo, a Rodriguez otputovao u Puerto Vallartu, gdje je pokrenuo kliniku pod krinkom toplica.
- Ili je napustio San Diego kako bi se zaposlio kao liječnik u Meksiku. Moţda se Marshall uvalio u probleme, pa je bio prisiljen otići na jug, i tako su se njih dvojica povezali - odvratila sam.
- Marshall vadi organe, Rodriguez ih ubacuje. Donatori se ne ţale, ili zato što im se plaća, ili zato što su mrtvi, a primatelji organa jer su dio ilegalne trgovine. Stotinu tisuća dolara po ubijenom moţe omogućiti krasan ţivot.
- Ilegalni lijekovi neprestano iz Meksika ulaze u SAD -odvratila sam. -Zašto onda organi ne bi odlazili u Meksiko? Maleni su, lako prenosivi, a zarada basnoslovna. To i te kako pojašnjava postojanje posjekotina, davljenje i skrivanje tijela.
- Profinjenija verzija Burkea i Harea.
Galeb se spustio na ogradu terase, a Boyd bacio prema mreţnim vratima mašući repom. Odagnavši pticu, okrenuo se i pogledao
216 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
216
nas. Ryan i smo podigli glavu. Došli smo do istog zaključka, no on ga je izgovorio:
- Ovo su samo nagađanja. Moramo provjeriti Rodrigueza i saznati nalazi li se u Meksiku. Također moramo saznati gdje je Marshall proveo šest godina i zašto je propao u zemlju. Osim toga, trebaju nam informacije o pilotima i zrakoplovima na području Charlestona. I o brodicama. Zbunjeno je zastao.
- Tijelo Willieja Helmsa moralo je biti prevezeno do Deweesa, a Unique Montague je odbačena u ocean. Sumnjam da je ubojica upotrijebio trajekt kako bi ih se riješio.
- Ne posjeduju li svi ţivi u ovom gradu brodicu?
Na kratko sam se zamislila. - Pregledajmo još malo
Cruikshankove zabilješke. Kaţeš da neka slova predstavljaju inicijale? Vjerojatno si u pravu. Što ako kombinacije tih slova usporedimo s nestalim osobama na području Charlestona? - Razmišljala sam na glas. - Pronađemo li nešto, vjerojatno ćemo nestalu osobu povezati s GMC-ovom klinikom.
- Prema datumima koje sam vidio u zabilješkama Cruikshank je nadzirao kliniku samo tijekom veljače i oţujka ove godine.
Mozak mi je ubacio u prvu. - O. K. Emma mi je dala dosjee nestalih osoba i mislim da se njihov nestanak poklapa s trajanjem Cruikshankove istrage. Provjerit ću datum kad su posljednji puta viđene i sastaviti popis. Mogli bismo usporediti podatke s rasporedom letenja malih zrakoplova.
- Time bi morala pošteno upregnuti policijske snage, posebice ako na području Charlestona postoji više zračnih luka. Osim toga, krijumčari rijetko biljeţe raspored letenja.
- O. K. Onda bi se nestanci mogli poklopiti s razdobljima kad zrakoplova nije bilo na pisti.
- Pod pretpostavkom da ga se ne drţi u staji. Ako piloti nisu voljni prijaviti raspored letenja, onda se neće ni prijavljivati ni odjavljivati u zračnim lukama.
Iznenadna pomisao. — A GMC? Oni imaju zrakoplov. Je li moguće da u pitanju nije samo Marshall? Herron i njegovi ljudi su odbili odgovoriti na Helenine prigovore, nakon čega je nestala. —Ja sam mislio da je posumnjala u financijske malverzacije.
— To je oduvijek bila Herronova verzija. Ali odbio je pomoći Cruikshanku, nakon čega je tip pronađen mrtav. I Petea su blokirali, što se toga tiče, nakon čega je netko pucao na njega. Je li moguće da je netko visoko rangiran u GMC-u uključen u cijelu
217 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
217
stvar? O, dragi Boţe! Ryane, GMC ima klinike na cijelom jugoistoku!
- Ne hitajmo. Kad će Gullet navratiti?
- Rekao je da će ujutro pokupiti računalo. - Odbacio je prekrivač. Zgrabila sam ga za zapešće. — Nije maknuo malim prstom kako bi mi pomogao. Što ako štiti Herrona?
Privukavši ruku usnicama, poljubio mi je prste. - Mislim da je pošten.
— Da, vjerojatno si u pravu. Ali imamo li dovoljno dokaza kako bismo ga uvjerili?
- Nazovi Emmu. Pojasni joj u što sumnjamo, navedi Helenine prituţbe ocu i Herronu i njezin nenadani nestanak, pa Cruikshankovu povezanost s njom, kao i podatke koje je imao o Burkeu i Hareu, UNOS-u, trgovini organa, Rodriguezu, klinici u Puertu Vallarti. I ne zaboravi reći da su Cruikshank, Helms i Montagueova bili zadavljeni nekim predmetom, te da si na kralješcima i rebrima kod Helmsa i Montagueove pronašla posjekotine načinjene skalpelom. Saznaj kad očekuje dobiti DNK izvješće o trepavici.
- A ti se u međuvremenu namjeravaš domoći odbačene ţvakaće?
- Da, vidio sam da to rade na televiziji, ali ja obično skupljam limenke.
- Puţeva ljuštura u kojoj sam pronašla trepavicu potječe od slatkovodne vrste, no pronađena je zajedno s Helmsovim tijelom na morskoj plaţi. Trebali bismo saznati ţivi li Marshall u blizini slatkovodne močvare, potoka ili rijeke.
- Očarali ste me, doktore Brennan.
- I ne zaboravi na Dewees. Otočna populacija manja je od populacije Mayberrya. Ne postoji ni most ni veza, a trajekt prevozi samo otočane i njihove goste. - Bila sam nabrijana. -Gdje se zločinac obično rješava tijela? Tamo gdje se osjeća najugodnije!
- Briljantno!
- Hvala, detektive Ryan.
- Evo plana. Nazovi bolnicu, saznaj kako je Peteu. Potom izvuci tablicu i sastavi popis datuma kad su nestale osobe posljednji puta viđene. Ja ću u međuvremenu obaviti nekoliko poziva. Kad završim posao, malo ćemo prokopati Marshalla i ljubazne stanovnike otoka Dewees.
Zgrabio je hlačice za surfanje.
- Gullet neće ni skuţiti što ga je pogodilo.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

19Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 9:00 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
32.
Deţurna me sestra izvijestila da je Pete budan i sposoban govoriti, te da su mu vitalni organi stabilno. Liječnik ga treba pregledati i onda reći koliko još treba ostati. Zahvalila sam joj i zamolila da mu prenese da sam zvala. Briţljivo sam sročila e-mail poruku za Katy. »Otac će ti biti u bolnici nekoliko dana. Uljez je provalio u Anneinu kuću na Isle of Palms i upucao ga. Ne paničari. Dobro se oporavlja. Sad je u bolnici medicinskog fakulteta u Charlestonu i bit će pušten prije nego stigneš ovamo. Sve će ti ispričati kad ga vidiš. Voli te, mama.«
Potom sam se posvetila nestalim osobama. Kronološki redoslijed njihovih nestanaka vratio me pet godina unatrag. Baš kad sam dovršavala popis, Ryan je ušao u kuhinju. Natočio si je kavu i pridruţio mi se za stolom. Po podignutoj obrvi zaključila sam da nije zadovoljan mojim izgledom.
- Da nisi zucnuo.
- Tipu zvanom Jerry duguješ sanduk viskija.
- A Jerry je...?
- Frend u Quanticu. Pretragom NCIC-a ništa nismo saznali o Dominicu Rodriguezu, ali ga je Jerry pronašao na drugi način. — Usnice su mu se razvukle u osmijeh. — Lukav je.
- Ne poigravaj se sa mnom, Ryane. - Podigla sam kosu i skupila je u čvor na tjemenu.
- Voli Glenlivetov.
- Pamtim.
- Rodriguez je Meksikanac po nacionalnosti. Rodio se u Guadalajari. -Popio je dug gutljaj s uţitkom me puštajući da se cvrljim. - Trenutačno radi kao šef Wellness centra u Abrigu Aisladu de los Santos u Puertu Vallarti, Meksiku.
- Nemoj me...! Zašto je napustio San Diego?
- Jerry to još uvijek istraţuje. A što se tiče Lestera Marshalla... Ponovno sam pričekala da se napoji.
- Ime mu je odmah izronilo.
- Šališ se! — Srce mi je zadrhtalo. — što je učinio?
- Naš je dragi liječnik bio malo liberalniji s lijekovima.
- Sam si ih je prepisivao?
- I pretjerao u količini koju je prepisivao pacijentima. Štoviše, pristojno je ţivio ispisujući recepte za kontrolirane supstance. Kolega ga je otcinkao, nakon čega su ga suspendirali, ali očigledno se nije predugo kajao. Nakon druge prituţbe pokrenuta
219 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
219
je istraga i licenca mu je oduzeta. Tuţitelji iz Tulse nisu to smatrali duhovitim, pa su ujedno podigli tuţbu za kriminalnu radnju. Odsluţio je osamnaest mjeseci i na posljetku zbrisao.
- Gdje je bio između Tulse i Charlestona? —Jerry provjerava. Jesi li poslagala datume? Pokazala sam mu popis. Iskalkulirao si je nešto u glavi.
- Abrigo Aislado de los Santos otvorio je puertas28 devedeset i druge. Marshall je osamdeset i devete prestao raditi kao liječnik u Oklahomi, napustio drţavu devedeset i prve, nakon što je odgulio svoje, i ponovno se pojavio među ţivima devedeset pete. Ovdje. - Rukom je kucnuo o popis. -Ako je onaj Helmsov frend od boce, kojeg je Gulletov zamjenik intervjuirao, doista govorio istinu, onda je Helms nestao nakon jedanaestog rujna 2001., a preostali nakon njega. U tom je slučaju ili Marshallu ili Rodriguezu bilo potrebno puno vremena za zagrijavanje. Ili nam preostaje otvoriti čitav niz neriješenih slučajeva. Jesi li se čula s Gulletom?
Odmahnula sam glavom. Ĉvor na tjemenu mi se razvezao.
- Tko zna grizu li brancini. - Zadjenuo mi je nekoliko pramenova za uši.
Podigla sam mobitel. Ovaj puta me Gulletova tajnica prespojila. Preskočila sam uvod.
- Marshall ubija ljude kako bi im ukrao organe!
28 Puertas (španj.) = vrata.
- To je opasna optuţba - odvratio je uobičajeno ravnodušnim tonom. -Ĉuo sam za pucnjavu. Kako se odvjetnik oporavlja?
- Dobro, hvala na pitanju.
- Otočna policija rješava slučaj? -Da.
- I što kaţu?
- Smatraju da je riječ o slučajnosti.
- Hmm...
Nisam znala kako to protumačiti, ali nisam bila raspoloţena raspravljati.
- Tragovi na kostima Helmsa i Montagueove u skladu su s posjekotinama koje nastaju primjenom skalpela.
Zaradivši time još jedno »hmm«, ispričala sam što sam pronašla na Cruikshankovom računalu. Kad sam se konačno zaustavila, ispustio je zvuk dajući mi na znanje »da nastavim«. Iscrtala sam u glavnim crtama što smo otkrili u vezi Marshalla i Rodrigueza.
- Riječ je o Helmsu i Montaguevoj - ubacio se monotonim glasom.
220 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
220
- Zasad. Jimmie Ray Teal, još jedna nestala osoba, također je bio pacijent klinike. Tko zna koliko ih još ima? Uvjerena sam da je netko sredio Cruikshanka kako bi ga ušutkao prije nego se obrati vlastima. Vjerojatno je isto učinio i Helene Flynn.
-Hm.
- Šizofrenik zvan Lonnie Aikman nestao je 2004., a članak o njemu ponovno je objavljen u oţujku. Aikmanova je majka pronađena mrtva u autu prošlog utorka. Moţda ju je netko ubio kako se njezina sina ne bi moglo povezati s GMC-om.
-Jedno tijelo zakopano, jedno bačeno u more, jedno obješeno, jedno pronađeno mrtvo u vozilu. Modus operandi se razlikuje od slučaja do slučaja.
- Tko god stoji iza svega uistinu je pametan i vjerojatno ga varira kako se ne bi mogla uspostaviti veza između ubojstava za slučaj da se otkriju tijela. Ali jedno je sigurno: troje ih je bilo zadavljeno nekim predmetom.
- Gdje se nalazi ta meksička klinika?
- Abrigo Aislado de los Santos. U Puertu Vallarti. Načula sam kako se okreće na stolici. - Što ţelite da učinim?
- Trebaju mi informacije o vlasničkom statusu ili leasingu privatnih zrakoplova na ovom području, posebice zrakoplova kojima se koriste GMC ili Marshall. Ujedno mi treba popis svih lokalno registriranih privatnih zrakoplova, ako je moguće.
- Zaduţit ću zamjenika za to.
- I trebaju mi informacije o osobama kojima bi bilo posve prirodno riješiti se tijela na otoku Dewees.
- Izvukao sam popis vlasnika kuća, kad ste pronašli Helmsa. Samo šačica ostaje čitavo vrijeme na otoku. Većinom su u pitanju vikendice, a mnoge kuće kupljene su i iznajmljuju se turistima. Bit će potrebno dosta vremena kako bi se provjerili podaci o najmu zaključno s 2001. Fizički osobe često ih ne čuvaju.
- Ali pokušajte ih prikupiti, molim vas. Gdje Marshall ţivi?
- Samo trenutak...
Ryanov je mobitel zazvonio, dok sam čekala. Javio se i stao zapisivati puno puta ponavljajući »da«i »a-ha«.
- Marshall posjeduje kuću na otoku Kiawah. - Gullet je dobacio vrativši se. - Plantaţa Vanderhorst.
- Poprilično dobro kotira za nekoga tko prepisuje lijekove, a polovicu radnog vremena provodi na klinici za siromašne. Posjeduje li brodicu?
221 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
221
- Provjerit ću. - Uslijedilo je očekivano upozorenje. - Ali nemojte otići s preostalim aktivnim momkom i ponovno ga mučiti. Ako ste u pravu u vezi ovoga, nema smisla natjerati ga na bijeg.
- Ako? - Nakon neprospavane noći moja juţnjačka pristojnost, iako nikad jača strana, u tom se trenutku u potpunosti slomila. - Marshall nije čist! Dvoje pacijenata i bivša zaposlenica klinike su nestali, a sam Bog zna gdje se nalazi njezino tijelo!
- Rekli ste da Rodriguez nema policijski dosje. Meksikanac je i napustio je Kaliforniju kako bi radio u Meksiku. No, niste mi pojasnili njegovu vezu s Juţnom Karolinom i nemam na osnovu čega zamoliti meksičke vlasti da se raspitaju. Znate da propitkivanje ljudi na osnovu njihova podrijetla predstavlja oblik zlostavljanja. Etničko profiliranje.
- Moglo bi se pronaći stotinu razloga da se Rodrigueza... Mahnuvši rukom kako bi mi privukao paţnju, Ryan mi je
tutnuo notes. Pročitala sam zabilješke.
- Nije naveden u NCIC-ovoj bazi podataka jer nije počinio zločin u SAD-u. Izgubio je licencu u Kaliformji zbog seksa s pacijentima. Upitno sam pogledala Ryana. Kimnuo je.
- Kako se to uklapa u navodni zločin počinjen u Juţnoj Karolini? Nisam mogla vjerovati da mi još uvijek nije bio voljan povjerovati. Kako naporan tip! - Zar vam moram istresti cijelu kantu bubrega na stol? Ryan je nijemo dobacio: Prva liga!
- Radeći u policiji, gospođice, shvatio sam da se nagađanja o bjeguncu ne računaju kao dokazi. Moţda biste i vi mogli porazmisliti o tome. Doći ću po računalo. - Ovaj puta ton mu uopće nije bio ravnodušan. Štoviše, prepoznala sam u njemu gađenje. - Pozdrav.
- Da pogodim - odvratila sam vraćajući se Ryanovom notesu. - Pristiglo od talentiranog Jerryja?
—Jerry je faca!
- Gullet dolazi. Saslušao me, ali nije uvjeren. Misli da
histeriziram.
- Što će biti potrebno da ga se uvjeri?
- Netko tko iz griţnje savjesti razgolićuje svoju dušu u showu Jerryja Springera.
Za dva sata domogli smo se nečega daleko boljeg, još jednom zahvaljujući enigmatskom, ali ustrajnom Jerryu. Napala sam Gulleta čim se pojavio na pragu.
-James Gartland, Indianopolis, Indijana-. Bubreţno oboljenje u završnoj fazi. Tri godine na dijalizi. Otputovao u Puerto Vallartu
222 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
222
2002, platio stotinu i dvadeset tisuća dolara za bubreg i boravak u Abrigo Aislado de los Santos.
- Vivian Foss, Orlando, Florida. Bubreţno oboljenje u završnoj fazi. Osamnaest mjeseci na dijalizi. Odletjela u Puerto Vallartu 2004. Put u toplice koštao ju je stotinu i pedeset tisuća dolara. - Sipala sam Jerryeve podatke. - Ovi sretnici neće biti oduševljeni budu li prisiljeni svjedočiti, ali Bog blagoslovio sudske pozive!
Gullet je dugo čitao što je Ryan zapisao tijekom trećeg razgovora s Jerryem.
- Ovo dolazi od kontakt-osobe pri FBI-u?
- Da - Ryan je potvrdio.
- Taj netko je osobno porazgovarao s Gartlandom i Fossovom?
- Tako je.
- Kako se domogao imena?
- Uvjerio je jednog vrlo ljubaznog agenta koji govori španjolski u Quanticu da se obrati jednoj vrlo ljubaznoj meksičkoj dami u Abrigu.
- Znači, novac?
- Zašto su ovi ljudi priznali? -Jerry je izuzetno karizmatičan tip.
Gullet nije odmaknuo pogled od notesa. Pretpostavila sam da si organizira činjenice u glavi. Kad je podigao glavu, lice mu je bilo kameno.
- Razmišlja li FBI o uključenju?
- Zasad mi Jerry samo radi uslugu i sve se razvija kako ţelimo. No, uvjeren sam da će nas FBI pomno pratiti.
- Ipak, Gartland i Fossova bez drugih slučajeva ne predstavljaju zločin. Izbacila sam ruke u zrak.
- Međutim... - Uvukao je zrak kroz nos i ispuhnuo ga. Pa namjestio remen. - Marshall drţi sedam metara dugu Baylinerovu brodicu u marini Bohicket. Prema upravitelju doka brodica je isplovila u subotu i još se nije vratila.
- Ryan i ja smo razgovarali s Marshallom u subotu - odvratila sam. -Jeste li mu spomenuli išta od ovoga? - Podigao je Ryanov notes. Odmahnula sam glavom. - Ali sam se raspitivala u vezi Unique Montague i Helene Flynn.
Bacio je pogled na sat. Ryan i ja smo učinili isto. Bilo je 09.47h.
- Hajdemo pronaći spomenutog gospodina i još malo porazgovarati s njim. Klinika moţda nije pod mojom nadleţnošću, ali zato dva trupla jesu...
223 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
223
Svo troje krenuli smo u kliniku i na putu jedva razmijenili riječ. Ja sam bila napeta i iscrpljena od neprospavane noći, a mogla sam samo nagađati što se u Ryanu zbiva.
Dvojica zamjenika dočekala su nas ispred klinike u Ulici Nassau, a vozilo ekipe za očevid je pristiglo, dok je Gullet davao instrukcije drugom timu. Nalog za pretres je odobren. Ĉim bude uručen, ekipa za očevid pretrest će kliniku od krova do podruma. Na putu s Isle of Palms Gullet je promijenio mišljenje i ponovno nazvao Meksiko. Nadala sam se da će se slična scena odigrati u toplicama u Puertu Vallarti.
Srce mi je uzbuđeno tuklo. Što ako sam pogriješila? Ne, nisam u krivu. Marshall je ubojica! Tip je zao grabeţljivac koji će sve učiniti za novac! Uniformirani policajac zaobišao je blok kako bi osigurao straţnji izlaz, a Ryan i ja krenuli za Gulletom i drugim policajcem na prednji. Berryeva je sjedila za recepcijom. Oči su joj se razrogačile, kad je ugledala šerifa i zamjenika, a onda se okrutno stisnule, kad je prepoznala Ryana i mene. Gullet joj je prišao bez oklijevanja, dok se policajac zadrţao na pragu. Ryan i ja smjestili smo se svako sjedne strane prostorije. Troje pacijenata čekalo je na vinilnim stolicama: starija crnkinja, panker u trenirci, i muškarac koji je izgledao poput srednjoškolskog trenera tenisa. Starica nas je promatrala kroz velika četvrtasta stakla, a panker i »trener« odmah krenuli prema vratima. Zamjenik se odmaknuo u stranu propuštajući ih.
- Gdje je doktor Marshall? - Gullet je upitao poslovnim tonom.
- Pregledava pacijenta - Berryeva je neprijateljski odbrusila.
Krenuo je prema hodniku kojim nas je Marshall poveo tri dana ranije, na što je ona odmah pojurila raširivši ruke i još uvijek nas pokušavajući zaustaviti. - Ovo je klinika! Ovdje ima bolesnih ljudi!
- Molim vas, gospođice, maknite mi se s puta - odvratio je juţnjačkom čeličnošću.
Ja sam pak bila toliko nabrijana da sam je gotovo sama odgurnula u stranu. Htjela sam Marshalla što prije suočiti sa šerifom, kako ne bi stigao nazvati svoju meksičku inačicu.
No, iznenada je izašao iz ureda s kartonom u ruci. - Cemu gungula, gđice Berry?
Ona je spustila ruke još uvijek nas bijesno gledajući i otvorila usta kako bi mu odgovorila, no pokretom izmanikirane ruke jednostavno ju je presjekao.
224 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
224
- Šerife - odvratio je, savršeno staloţen u svojoj bijeloj kuti i besprijekorno dotjeranoj frizuri, poput Marcusa Welbyja kad primiruje nemirnog pacijenta. Kimnuo je prema meni. -Doktorice Brennan, zar ne? Srce mi je tuklo. Tako sam ga silno ţeljela razotkriti i natjerati da plati za sve što je počinio!
- Doktore Marshall, imam nalog za pretres klinike i prikupljanje informacija u vezi pacijenata koji su nestali pod sumnjivim okolnostima. -Gullet je pojasnio tipično ravnodušnim tonom.
Marshallove usnice razvukle su se u gmazovski osmijeh.
- A zašto bi njihov nestanak imao veze sa mnom, šerife? Riječi su mi izletjele prije nego sam se uspjela suzdrţati. -
Znate da ovdje postoje stvari koje bi nam mogle pojasniti zašto i kako su te osobe umrle!
-Je li ovo šala? - Obratio se Gulletu. - Ako jest, uvjeravam vas da mi uopće nije smiješna.
- Molim vas da nam dopustite provesti istragu. - Gulletov ton još uvijek je bio neumoljiv. - Radije bih da ovo prođe što bezbolnije po vas i mene.
- Što da učinim? - Berryeva je dobacila gotovo zakreštavši. Marshall se nije obazreo. - Kakva je to ludost, šerife? Liječnik
sam i pomaţem siromašnima i bolesnima. Ne pretvaram ih u ţrtve. Pogriješili ste. - Primijetila sam da je njegova sablasna smirenost bila u potpunoj suprotnosti sa sve većom
uzbuđenošću recepcionarke.
- Gospodine... - Gullet je odvratio netremice ga promatrajući. Marshall mu je konačno predao karton. - Poţalit ćete ovo, šerife.
- Recite mi što da činim - Berryeva je uskliknula.
- Pobrinite se za pacijenta u drugoj ordinaciji, gospođice Berry. Zadrţala se nekoliko sekundi pogledavajući sad Gulleta, sad Marshalla, sad mene, a onda je konačno otklipsala hodnikom i nestala iza vrata prostorije.
Gullet je ukazao Marshallu da pričeka u čekaonici. - Moramo pričekati nalog.
Marshall mi je presreo pogled i u očima sam mu prepoznala neprikrivenu mrţnju.
Kad ga je zamjenik poveo prema vinilnoj stolici, ponovno me zapahnula skupocjena kolonjska vodica, i ponovno sam zamijetila krem svilu i fine cipele. Prsti su mi se bijesno smotali u šake. Osjetila sam gađenje prema njegovoj aroganciji i pompoznoj ravnodušnosti. Svinja ogavna...
A onda sam iznenada nešto ugledala.
225 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
225
Vena u desnoj sljepoočici bijesno mu je pulsirala.
Umirao je od straha!
33.
Pričekali smo vani ispijajući kavu iz stiropornih čaša. Na pločniku se okupila mala skupina privučena patrolnim vozilima i kombijem ekipe za očevid. Kad je okruţni tuţitelj konačno stigao s nalogom, a tim ušao, Gullet je zamolio Ryana i mene da mirujemo, dok ne pretresu kliniku, a on i zamjenik ne preispitaju osoblje.
Prošlo je sat vremena. Promatrači su se polako povukli, razočarani što se nitko nije pojavio.
Tik prije podneva Gullet je prešao cestu i prišao jeepu na koji smo se naslonili.
-Jeste li pronašli nešto što bi moglo pomoći podizanju optuţbe? - upitala sam.
- Dođite nešto vidjeti...
Krenuli smo za njim. Berryeva je odgovarala na pitanja za recepcijom, Daniels sjedio u jednoj od vinilnih stolica, i nijedno ni drugo nisu bili oduševljeni. Marshall je pak izašao van i čekao u autu.
- Što ako upotrijebi mobitel? - upitala sam.
- Ne mogu to spriječiti, ali moći ću provjeriti sve pozive. Poveo nas je u prostoriju na katu. Izgledala je standardno.
Jedna obična i jedna visoka, barska stolica. Svjetiljka savitljiva vrata. Kanta za smeće s ovalnim poklopcem. Stol za pregled presvučen papirom. Šećući se linoleumom očima sam preletjela ormariće i zidove. Plastične čaše, jezične lopatice, karta za provjeru vida, vaga za bebe.
- Nema krvavih skalpela? - dobacio je Ryan iza mojih leđa.
- Samo ovo...
Okrenula sam se. U ruci je drţao prozirnu plastičnu vrećicu za dokaze s ţičanom omčom debljine pola centimetra. Ugledavši postraničnu petlju, odmah sam shvatila kakva joj je namjena. Ubojita. Zamislila sam Unique Montague kako se penje na stol, posve sama i bolesna, vjerujući da će joj Marshall pomoći, jer je liječnik. Potom sam je se prisjetila u zahrđaloj bačvi, poluraspadnute u slanoj vodi, pa morskih stvorenja koja su se probila kroz metal i uvukla do njezina natrulog mesa. I spopao me bijes.
226 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
226
- Gdje ste to pronašli? — Ryan je upitao.
- Bilo je ugurano u ormarić ispod pulta.
- Otisci? — nadovezala sam se zamijetivši prah na ţici. Odmahnuo je glavom.
- Vjerojatno je nosio kirurške rukavice, a prokleta bila ako je time htio zaštititi pacijenta! - Nisam mogla suspregnuti prezir.
- Dođite ovamo...
Preostala vrata na katu vodila su u veliku prostoriju, koju se pregradnim zidovima moglo podijeliti u male spavaonice i kupaonicu. U njoj je postojao hladnjak, dvostruki sudoper od
nehrđajućeg čelika, te pultevi i ormarići identični onima u ordinaciji. Stalak za infuziju nalazio se u jednom kutu, a operacijski stol nasred prostorije. Uz jedan zid bile su poslagana četiri jarkoplava putna hladnjaka, kakvu je moguće kupiti u robnoj kući. Za svaki je bila zalijepljena crvenoţuta naljepnica. Dokazi.
- Uradi-sam kirurgija - Ryan je provalio.
- Sa zavjesama za zamračenje i vrhunskim osvjetljenjem. — Gullet je rukom ukazao.
Stol je bio prekriven vrećicama s dokazima. Prišla sam.
Kirurške kopče. Bar dvadeset škara različitih vrsta. Hemostatik, sredstvo protiv komaraca, pinceta. Drške za skalpel i kutije jednokratnih oštrica.
Transportne naljepnice s natpisom: BIOLOŠKI UZORAK. Sterilne
vrećice. Posloţeni pladnjevi s instrumentima.
Imala sam osjećaj da mi ţiva ključa u prsima.
- A dosjei o pacijentima? - upitala sam jedva zadrţavajući neutralnost u glasu.
- Berryeva će podastrijeti svu papirologiju. Zaplijenili smo računalo.
- Vode li informacije o pacijentima do vrha GMC-a? Odmahnuo je glavom. - Klinika samostalno funkcionira i podaci se ne prosljeđuju van, a nakon šest godina se uništavaju.
- Što Berryeva kaţe? - dobacio je Ryan.
- Nije zamijetila ništa neobično. Doktor Marshall je svetac.
- A Daniels?
- Nije zamijetio ništa neobično. Doktor Marshall je svetac.
- A čistač?
- O'Dell Towery. Dolazi noću. Lagano je retardiran. Zamjenik ga upravo ispituje, ali sumnjam da ćemo išta izvući.
- Što se zbiva u Meksiku? - nadovezala sam se.
227 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
227
- Ĉim saznam, izvijestit ću vas.
- A Marshallov ured?
- Ekipa za očevid ju je posisala nekakvim usisavačem. Više nisam likovala. Osjećala sam gađenje.
U jednoj vrećici ugledala sam smeđu školjku nalik onoj koju sam pronašla s Helmsovim posmrtnim ostacima.
- Ispričajte me na trenutak - Gullet je odvratio. - Moram izvijestiti našeg dragog liječnika da je uhićen pod sumnjom da je ubio Unique Montague, a moram dogovoriti i njegovo uhićenje i prijevoz.
Nakon brzinskog ručka Ryan i ja smo navratili u bolnicu. Još dobrih vijesti. Pete normalno komunicira, a čak je povratio i malo boje! Kirurg je pojasnio da je moj latvijski mudrac preţivio razdiranje mišića i arterijsko krvarenje i da će mu trebati oporavak, ali će rane zacijeliti ne ostavljajući trajno oštećenje.
Ostala sam iznenađena osjetivši kako me nešto guši u grlu. Znala sam da će mi laknuti i da ću biti zahvalna kad to čujem, ali sam ostala zapanjena snagom emocija. Ugledavši ga prepunog cjevčica, flastera i prikopčanog na aparate, suze su mi jednostavno potekle. Da je metak prošao nekoliko centimetara bliţe sredini tijela, mogao ga je ubiti. Odglumivši da si popravljam pramen, obrisala sam obraze.
Ryan me uhvatio za ruku. Podigla sam glavu. Zbunjenost na njegovom licu pojasnila mi je da je sve vidio.
Emma je također imala razumno pozitivnu prognozu. Krvna slika joj se nije poboljšala, ali joj se nije niti pogoršala. Doktorica Russell joj je izmijenila način prehrane i doze lijekova, i premda je još uvijek bila iscrpljena, više nije povraćala baš sve što bi pojela. Na našu zamolbu nazvala je malakologa. Ako Ryan i ja navratimo u Columbiju, hoće li pregledati školjke još istog dana? Hoće. Krenulo nam je!
Voţnja nije potrajala ni devedeset minuta. Lepinsky nas je dočekao u predvorju zgrade Drţavnog laboratorija za kriminalistička vještačenja. Bio je to visok i mišićav tip s blještavom, ćelavom glavom i naušnicom u uhu, više poput Mr Cleana nego profesora biologije.
- Hvala što ste došli - odmah sam se zahvalila.
Slegnuo je masivnim ramenom. - Danas nema predavanja, a odavde do kampusa se moţe pljunuti...
Odveo nas je odmah u maleni laboratorij ispunjen ormarićima s milijun dugih, uskih ladica. Na crnim pultevima ugledala sam
228 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
228
pladnjeve, kutije s rukavicama, predmetna stakalca i mikroskope.
- Da vidimo što imate! - Ispruţio je ruku, koja je bila velika poput onih gumenih kojima navijači mašu na utakmicama.
Predala sam mu vrećicu s dokazom.
Pincetom je izvukao školjku, odloţio je pod mikroskop, sjeo i izoštrio sliku.
Sekunde su protjecale jedna za drugom. Cijela minuta. Pa još pet. Ryan i ja smo razmijenili pogled preko njegovih leđa. Podigao je obrve i izbacio dlanove. Zašto samo toliko traje? Slegnula sam ramenima. Lepinsky je okrenuo školjku.
U prostoriji je bilo zagušljivo i vruće, a zrak odisao ljepilom i sredstvom za dezinfekciju. Ryan se provrpoljio i bacio pogled na sat. Ja sam ga pogledala onako kako je mama mene znala gledati kad bih se vrpoljila u crkvi.
Pročistio je grlo, okrenuo se i promotrio ormariće. Lepinsky je ponovno preokrenuo školjku. Namjestio okular. Ryan je prekriţio ruke. Znala sam što slijedi.
- U ormarićima su referentni uzorci?
- Mmm - Lepinsky je odvratio.
- Koliko školjki su vas koštale te školjke? Nije mu odgovorio.
- Sigurno ste platili u dagnjama. Zakolutala sam očima.
- Dagnje su posebna vrsta mekušaca - Lepinsky je odgovorio ravnodušnim tonom poput Gulleta, a onda podigao pogled. Dlačice koje su mu se odizale s majice pretvorile su se u bijele ţičice pod osvjetljenjem mikroskopa.
- A što se vi, djeco, nadate da će vam Djed Mraz donijeti?
- Slatkovodnog puţa vrste Viviparus intertextus - odgovorila sam.
- Onda ćete ga i dobiti, jer ste bili dobri!
- Znači, dagnje nisu obične školjke - Ryan je odvratio izlazeći na 1-26. -Tko bi rekao...
Već je prošlo šest sati i vraćali smo se u Charleston. Prethodno smo navratili u Maurice's Piggy Park. Iako rasistički nastrojen, Maurice Bessinger doista spravlja vrhunski umak za roštilj. Kako sam bila iscrpljena od probdjevene noći i natrpana svinjetinom,
prţenim krumpirićima i ledenim čajem, pomislila sam da ću se onesvijestiti na suvozačkom mjestu. Umjesto toga, nazvala sam Gulleta u vezi Lepinskyevog otkrića.
-Riječ je o istoj slatkovodnoj vrsti, kojoj pripada i onaj pronađen među Helmsovim posmrtnim ostacima.
- Ovo će vas oduševiti...
229 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
229
Učinilo mi se da sam nešto ovaj puta prepoznala u njegovom glasu. Moţda tračak uţitka? Zadovoljstva?
-Kad je ekipa pretresla kliniku, okruţni tuţitelj je donio još jedan nalog pa su pretresli i Marshallovu kuću. Liječnik je pedantna mala ţaba krastača. Kuća je poput samostana, antiseptički čista, bez gotovo ijednog osobnog predmeta. Ali je zato doktor kolekcionar.
- Školjke! - Moj je ton, za razliku od njegovog, bio neupitan. Apsolutno ushićenje!
- Ima ih na stotine, i sve su lijepo označene naljepnicama i uredno sortirane u kutijice.
Načula sam glas u pozadini.
- Samo malo... - Stavio me na čekanje. Odmah sam Ryanu ispričala za Marshallov hobi.
- Nadam se samo da dagnje nije stavljao u istu kutiju s drugim školjkama.
Kad se Gullet ponovno javio, uslijedio je novi val vijesti.
- Marshallova brodica je locirana na floridskom otoku Key Largo.
- To je bilo munjevito!
- Izdana je tjeralica za modelom brodice i registarskim brojem. Otočna policija uočila ju je prije dvadesetak minuta. Zove se Flight of Whimsy.
- Bijeg29, da, ali hirovito30, ne bih baš rekla. Kako li je dospio tamo?
- Gospodin zvan Sandy Mann tvrdi da ju je kupio u Charlestonu, i da je otputovao na jug u nedjelju. Priča mu se poklapa. Prema izjavama svjedoka, Flight of Whimsy ukotvljena je u marini od ponedjeljka.
- Što kaţe Mann?
- Upravo nam dolazi reći.
- Rodriguez?
29Bijeg = flight (engl.).
30Hirovitost/hir — whimsy (eng].).
- Policija Puerta Vallarte otišla je u Abrigo u vrijeme kad smo uhićivali Marshalla. Pronašli su manje-više isti postav, iako u malo sofisticiranijem obliku. Toplice su samo krinka.
- Rodriguez?
230 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
230
- Nije bio tamo, ni kod kuće, ni u klubu. Jedno vozilo nedostaje. Prijateljica misli da se moţda odvezao u Oaxacu u posjet prijateljima.
- Zbrisao je!
- Najvjerojatnije.
- Marshall mu je sigurno dojavio!
- Meksička će ga policija uhititi iako još nisu sigurni pod kojom optuţbom.
- Prodavao je organe vađene ubijanim ţrtvama!
- Nagađam da će njegov odvjetnik predočiti posve drukčiju sliku. Raspolaţe li laţnim podacima za darivatelje usađenih organa, bit će teško na tome bazirati slučaj: Moramo dokazati dostavu ţrtvinih organa, kao i činjenicu da je znao za to.
-I to mi je liječnik! - Otfrknula sam s gađenjem. - Tip je kripl i trebalo bi ga strpati u zatvor! Nitko tko promovira smrt ne zasluţuje da ga se zove liječnikom. Isto vrijedi i za Marshalla!
- Marshall nikamo ne ide. Sudac ga je zatvorio na osnovu optuţbe za umorstvo s predumišljajem.
- Što on kaţe?
- Da ţeli odvjetnika.
- Zakon mu daje pravo na saslušanje pred sucem u roku od četrdeset osam sati. Do petka će srediti jamčevinu i izaći na slobodu.
- Ako bude tako, bacit ćemo se na njega svim raspoloţivim sredstvima. Moj zamjenik sad pregledava kartone pacijenata.
- Imate moju tabelu?
- Provjerili smo prvi niz imena. Ništa. Vjerojatno je uništio sve kartone onih koje je ubio.
-Još uvijek je imao karton Montagueove.
- Istina.
Kad smo okončali razgovor, izvijestila sam Ryana o novostima. Potom sam se naslonila i zaţmirila. Iako sam bila crknuta kao pas, bio je to dobar osjećaj. Uistinu dobar.
Marshall se nalazi iza rešetaka, a policija prikuplja dokaze koji će ga optuţiti za umorstvo i pokrenuti čitav niz drugih optuţbi! Uspjeli smo obustaviti međunarodni lanac trgovine ljudskim organima. Iako nam je Rodriguez privremeno promaknuo kroz prste, bila sam uvjerena da će na posljetku biti uhvaćen i priveden pravdi.
Ispunila sam, dakle, obećanje dano Emmi. Tip s otoka Dewees, tip sa stabla i dama iz bačve sad će moći počivati u miru!
231 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
231
Osim toga, Gullet je stupio u kontakt s PU Charlestona, i bila sam uvjerena da će i druge nestale osobe biti pronađene, među njima moţda Aikman, Teal i Flynnova. Za slučaj da su prekršeni međunarodni zakoni i FBI će se uključiti u istragu.
Kad je Ryan skrenuo prema Anneinoj kući, bacila sam pogled na sat na komandnoj ploči. 19.42h. Penjali smo se stubama, kad mi se oglasio mobitel. Pritisnula sam tipku za prihvat poziva nadajući se da je u pitanju Gullet s viješću da je i Rodriguez uhvaćen.
- Doktorice Brennan. - Prepoznala sam muški glas, ali ne i vlasnika.
- Oprostite, tko zove?
- Doktor Lester Marshall. Moram vas vidjeti.
- Apsolutno nema raz...
- Baš suprotno. Moţda sam se krivo izrazio. - Zastao je. - Vi mene morate vidjeti.
- Sumnjam.
- Nije vam pametno sumnjati u mene, doktorice Brennan. Dođite sutra. Znate gdje me moţete pronaći.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

20Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 9:03 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
34.
Bio je pritvoren na Aveniji Leeds u Sjevernom Charlestonu. Posjetili smo ga iduće jutro. Prije spavanja razmotrili smo razloge »za« i »protiv«. Ryan je, naravno, bio »protiv«; ja, »za«. Gullet i okruţni tuţitelj stali su na moju stranu tvrdeći da se nema što izgubiti.
Bit ću iskrena i priznati da me na odluku nagnala radoznalost. Marshallov je ego veličine svemira. Zašto se, dakle, ponizio i nazvao me? Zar se ţeli nagoditi? Nije imalo smisla. Nagodbe s ciljem dobivanja blaţe kazne zadaća su okruţnog tuţitelja.
No, osim radoznalosti još je nešto prevagnulo. Imala sam prilike vidjeti Ryana kako ispituje osumnjičene i znajući koliko je Marshall arogantan, smatrala sam da postoji šansa da se ljigavac inkriminira. Prošavši sigurnosnu kontrolu, odvedeni smo do prostorije za ispitivanje na katu. Marshall i njegov odvjetnik već su sjedili za sivim metalnim stolom. Marshall se ukočio ugledavši Ryana. Ni on ni odvjetnik nisu ustali.
- Tko je to s vama? - dobacio je odvjetnik.
- Tjelesna straţa.
- Neće moći.
232 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
232
Ravnodušno slegnuvši ramenima, okrenula sam se prema vratima. No, Marshall je na to podigao ruku i tip ga je pogledao. Kimnuo je, a odvjetnik nam ukazao da sjednemo.
Smjestili smo im se nasuprot. Odvjetnik se zvao Walter Tuckerman. Bio je nizak i proćelav, s teškim kapcima prekrivenim sitnim crvenim ţilicama. Prozborio je gledajući me. - Doktor Marshall ţeli dati izjavu, ali samo vi moţete postavljati pitanja. Upitate li nešto što nema veze s izjavom, okončat ću razgovor. Je li vam jasno, gospođice Brennan?
- Doktorice. - Ispravila sam ga ledenim tonom. Ljigavo se nasmiješio.
- Doktorice Brennan.
Što si, do vraga, umišlja? Ja sam ta koja ovdje gubi vrijeme! Iako me spopao poriv da kaţem »adios«, ostala sam sjediti. Tuckerman je potapšao klijenta po rukavu. - Moţeš započeti, Lester.
Marshall je prekriţio izmanikirane ruke i spustio ih na stol. Izgledao je manje besprijekorno u zatvorskom ruhu,
blijedoplavom od prečestog pranja.
- Netko mi je smjestio.
- Ozbiljno?
- Ništa konkretno ne moţe me povezati s tim umorstvima. - Zagledao mi se u oči.
- Okruţni tuţitelj ne dijeli vaše mišljenje.
- Ono što su osmislili bazira se samo na indicijama.
- Unique Montague, Willie Helms i Noble Cruikshank bili su zadavljeni ţičanom omčom. Policija je takvu omču pronašla u vašoj klinici. Pri vađenju organa skalpelom ste zarezali kosti Helmsa i Montagueove.
- Bilo tko moţe kupiti skalpel.
- Vaša klinika ima improviziranu operacijsku dvoranu, što je neobično s obzirom da je riječ o ustanovi kojoj je primarna funkcija davanje aspirina i flastera.
- Ne bih rekao da je u pitanju operacijska dvorana. Ponekad pacijentima treba izrezati kurje oko ili napraviti jednostavan šav, za što mi je potrebno dobro osvjetljenje.
Kad smo Gullet, okruţni tuţitelj i ja raspravljali o tome koliko je pametno posjetiti Marshalla i odlučili da ću ipak porazgovarati s njim, razmotrili smo kako ću se postaviti. Okruţni tuţitelj je predloţio da ostavim dojam susretljivosti, dojam da sam spremna podijeliti s njim podatke, ali da pritom ne razotkrijem ništa što
233 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
233
optuţeni već ne zna. Ryan se sloţio da bi se spomenuta taktika mogla ispostaviti plodonosnom.
- Policija iz Puerta Vallarte pretresla je »toplice« Vašeg frenda. -Prstima sam odglumila navodnike. - Znamo da se Rodriguez izučio za kirurga, i raspolaţemo izjavama pacijenata kojima su u njegovoj ustanovi presađeni bubrezi. Znamo da ste zajedno s njim studirali medicinu, i da ste obojica sankcionirani zbog
zlouporabe licence.
Okruţni tuţitelj ga je već izvijestio o spomenutom.
- Istina. Ali scenarij koji ste smislili u potpunosti se bazira na pretpostavkama.
- Bavite se malakologijom, doktore Marshall? - Također je znao da raspolaţemo trepavicom, ali nismo bili sigurni zna li za školjke. Odlučili smo da ih spomenem kako bih ga isprovocirala.
Nije se obazreo.
- Nedostaje li vašoj zbirci nekoliko primjeraka? Moţda koji Viviparus intertextus?
- Ne vidim kakve to ima veze i sa čime - Tuckerman se ubacio.
- Ljuštura spomenute vrste pronađena uz Helmsovo truplo identična je ljušturi pronađenoj u stolu vašeg ureda. Willie Helms je zakopan na plaţi na otoku Dewees, a Viviparus intertextus je slatkovodna vrsta.
- Doktorice Brennan, zašto bih, pobogu, nosio školjke sa sobom ako sam se naumio riješiti tijela? Zar vam to ne ukazuje da je u pitanju namještaljka?
- Ţelite reći da je netko podmetnuo školjke uz Helmsovo tijelo i u vaš stol kako bi bacio sumnju na vas?
- Da. Isprva cilj vjerojatno nije bio baciti sumnju na mene, već jednostavno uvesti zbunjujući faktor kako bi, za slučaj da tijelo bude otkriveno, bilo i dokaza iz drugih izvora. Ali nakon vašeg posjeta klinici ubojica je odlučio ukazati prstom na mene podmetnuvši mi školjku u stol. Ja ih nikad ne nosim sa sobom na kliniku.
- A tko bi bio taj ubojica?
- Corey Daniels.
- Gdje bi ih se Daniels domogao?
Podrugljivo je otfrknuo. - Mogao ih je pokupiti u bilo kojoj močvari. Razmislite! Ţelite li baciti sumnju na pravog kolekcionara, zašto odabrati vrstu koje na ovom području ima u obilju poput obične kućne muhe? Svatko s imalo mozga odabrao bi egzotičniju vrstu. Ovo je tipično za Danielsa. Tip je tupav!
234 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
234
- Pronašla sam crnu trepavicu u školjci. Willie Helms je bio plavokos.
Imate li što protiv brisa usne šupljine, doktore Marshall? Trepavica bi nam trebala podastrijeti zanimljive DNK podatke.
Duboko je izdahnuo i zagledao se u strop, poput učitelja nezadovoljnog studentom koji se loše pripremio za ispit. - Ĉak i da se ispostavi da je moja, to me ne čudi, jer radim s Danielsom svaki dan, što znači da se je bez ikakva problema mogao domoći. Dlake otpadaju.
Nisam ništa odgovorila.
- Da vas upitam nešto... - Ponovno me pogledao. - Jesu li pronađeni dokazi kod drugih ţrtava?
- Ne smijem vam odgovoriti na to pitanje. - Znala sam da okruţni tuţitelj o tome nije izvijestio ni njega ni njegova odvjetnika. Nema šanse da mu dam nešto što ni sami još ne znamo!
- Odgovor je »ne«, jer bih u protivnom već bio optuţen i za te zločine. Ne zabrinjava li vas način na koji razmišljate? -Prepoznala sam mu prezir u glasu. - Savršeno sam priseban da ne ostavim nijedan jedini dokaz u slučaju bilo koje druge ţrtve, no uspijevam ispustiti jednu školjku i trepavicu uz truplo Willieja Helmsa? I onda još jednu u vlastitom stolu?
Pitanje mi se učinilo retoričkim, pa nisam odgovorila.
- Zar ste toliko zaslijepljeni mrţnjom prema meni da ne moţete razmotriti mogućnost da mi je namješteno? - Razdvojio je ruke.
- I da je to učinio Corey Daniels? -Da.
Odmahnula sam glavom iz nevjerice. - Netko tko je zaduţen za pruţanje njege pacijentu ne posjeduje potrebnu vještinu za vađenje ţivih organa, a pogotovo to ne moţe činiti pod vašim nosom i bez vašeg saznanja.
- Vađenje nije tako zahtjevan postupak, posebice ako vas ne brine dobrobit donatora. Provjerite Danielsa. Ima dosje.
- Da nešto razjasnimo. Tvrdite da je Corey Daniels ubijao vaše pacijente i prodavao organe vašem bivšem kolegi?
- Samo tvrdim da mi je namješteno. - Vena na sljepoočici bjesomučno mu je pulsirala.
- Zašto ste se riješili brodice? - Ryan se ubacio. Tuckermanova je ruka poletjela u zrak. Zamijetila sam tragove nikotina na njegovim prstima. Marshall ga je prekinuo, prije nego se stigao pobuniti na Ryanovo uključivanje u razgovor.
235 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
235
- Prodaja se odvijala mjesecima. Alexander Mann, sportski ribolovac, prošle mi je jeseni iznio ponudu, a onda mu je odobrena pozajmica i zapravo je dosad sređivao financije.
Ryan nije ništa odvratio. Već sam ga mnogo puta vidjela kako se sluţi tom tehnikom. Kad se osumnjičenog prepusti tišini, osjetit će potrebu nastaviti pričati. I Marshallu se dogodilo isto.
- Moţete porazgovarati s čovjekom i provjeriti moj račun. Nismo ništa odvratili.
- Kemijsku i papir - zatraţio je od odvjetnika.
- Lester...
Nestrpljivo je signalizirao rukom.
Tuckerman je iz aktovke izvadio kemijsku i ţuti notes, a Marshall je posve smireno nešto zapisao, otrgnuo listić i predao mi ga.
- To je Mannova banka. Nazovite ih.
Bez riječi sam presavila listić i ubacila ga u torbicu. - Vaš bi nam pilot mogao ispričati zanimljivu priču. Na trenutak me zbunjeno pogledao. -Pilot? Nisam odmaknula pogled.
- Koji pilot?
- Nisam vam došla smjestiti, doktore Marshall. - No, upravo sam iz tog razloga i spomenula pilota, jer je Gullet tek trebao pronaći zrakoplov, ili bilo kakvu informaciju o prijevoznom sredstvu kojim su organi krijumčareni u Meksiko. - Došla sam vas saslušati.
- Govorite apsurdne stvari. - Jezikom je polizao usnice. -Nemam pilota.
Zaţmirio je. Kad je ponovno rastvorio oči, nešto hladno i okrutno uvuklo mu se u pogled. Zagledao se u mene.
-Situacija je jednostavna. Daniels mi je smjestio. Zahvaljujući vama, Gullet i taj kreten od okruţnog tuţitelja upali su u zamku i povjerovali besmislenim indicijama. Meni to nije smiješno. Takve laţne optuţbe uništavaju mi reputaciju.
- To ste mi htjeli reći, doktore? Htjeli ste ih nazvati pogrdnim imenima i kamenovati ih?
-Ja ljudima ne lomim kosti. Iscjelitelj sam. Odmahnula sam glavom. Osjetila sam takvo gađenje da mu nisam bila u stanju odgovoriti. Ponovno je isprepleo prste.
- Znam da me prezirete zbog mnogo stvari. Nisam odrţao Hipokratovu zakletvu i prije mnogo godina zlorabio sam narkotike. Ali više nisam takav.
Tako je čvrsto stisnuo ruke da su mu prsti pobijelili.
- Prihvatio sam privremeni posao pri GMC-u kako bih kompenzirao to što sam protratio talent i ţivot. Odsluţio sam
236 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
236
zatvorsku kaznu, što sigurno već znate. U to sam doba upoznao ljude čiji mi je ţivot dotad bio nezamisliv. Posvjedočio sam slučajevima nasilja i očaja, i zakleo se da ću po izlasku svoje liječničko znanje ponuditi neprivilegiranima.
Ryan se provrpoljio u stolici. Bilo je očigledno da ne nasjeda.
- Znam da se doimam krivim i jesam kriv za mnogo toga, ali ne i za ovo. Unatoč prošlim pogreškama, još uvijek sam iscjelitelj. I nisam ubio ljude za čiju me smrt optuţujete.
Podigavši spojene šake prema bradi, duboko je udahnuo. -Ali moţda sam krivo procijenio svojeg mučitelja. Izdahnuo je.
- Ako nije Daniels u pitanju, onda mi je netko drugi smjestio.
- Dobro si izvela ono s pilotom - Ryan je dobacio, dok smo napuštali pritvor.
- Ponadala sam se da će nešto priznati.
- Prepreden je poput lisca.
- Slaţem se. Zašto je onda'htio razgovarati sa mnom? -Jer si simpatičnija od Gulleta, a okruţni ga je tuţitelj vjerojatno otpilio.
- Misliš da ima nešto u njegovoj priči?
- Naravno. Koliko i u vrućim hlačicama.
- Znaš li da sam ih nosila?
Podigao je obrve u stilu Groucha Marxa. - Da sam to imao prilike vidjeti, vjerojatno bih promijenio mišljenje o sedamdesetima!
- Ako govori istinu, bio si u pravu kad si rekao da je Daniels odsluţio kaznu.
- Tko bi rekao...
Odveli smo se do šerifovog ureda. Izlazeći iz jeepa zamijetila sam Adele Berry kako bijesno hoda prednjim prilazom, a iza nje Gulletovog psa kako spava ispod grmlja uz samo zdanje.
Podignuta joj je frizura uvenula, crna koţa blještala, a crvena bluza od poliestera bila prekrivena mrljama znoja. Iako je borba bila tijesna, bila sam uvjerena da bi retriver pobijedio na izloţbi. Zastala je oklijevajući i baš kad sam pomislila da će nas zaobići, zamarširala ravno prema nama.
- Zašto to radite? - Mesnato lice iskrivilo joj se od bijesa. -Zašto pokušavate uništiti dobronamjernog čovjeka?
- Doktor Marshall je ubio neduţne ljude - odvratila sam.
- Gluposti!
- Dokazi kaţu svoje.
Dlanom je obrisala čelo i potom ga otrala o suknju. - Tlak mi je probio orbitu! Ostala sam bez posla, ali račune ću i na dalje
237 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
237
morati plaćati. Ako itko ikoga ovdje ubija, onda vi i policija ubijate mene! - Naravno, riječ
»policija« razvukla je na tipično juţnjački način.
- Koliko dugo radite na GMC-ovoj klinici?
Izbacila je kuk i ogromnu ruku spustila na njega. - Nemate mi pravo postavljati pitanja!
- Nemam. Ali mi je čudno da ne ţelite išta reći što bi moglo biti od pomoći pri istrazi.
Ponovno si je dlanom obrisala znoj. — Pet mjeseci. Zašto ste me strpali u pritvor? I Danielsa! Prţe ga kao da je cheesburger!
- Moţda je nešto vidio ili načuo.
- E pa nisu ništa uspjeli izvući!
- Što to znači?
- Da se nema što izvući!
I bijesno me ošinuvsi pogledom, odmarširala je prema parkiralištu.
- Definitivno joj se ne dopadamo - Ryan je zaključio rastvarajući staklena vrata.
Daniels se prţio u sobi za ispitivanje, a Gullet ga je promatrao kroz jednosmjerno staklo. Opisala sam mu kako je prošao sastanak s Marshallom. Saslušao me s rukama u dţepovima. Ryan je odmjerio Danielsa.
- Mislite da ima osnove u Marshallovoj tvrdnji da je riječ o namještaljci? — upitala sam.
Gullet se okrenuo prema staklu. — Ali mu ovaj tip nije smjestio. Tup je k'o noć.
- Što kaţe?
- Rođen je sedamdeset i druge, nema maloljetnički dosje. Devedesete se upisao na Sveučilište Charlestona i odabrao pripremni studij medicine. Kaţe da mu je navodno neki pra-pra-pra nešto plaćao troškove, sve dok se nije spetljao s nekom ţenskom koja nije bila toliko uspješna. Tad je »zlatna guska« prestala slati zlatna jaja, a on zbrisao u Teksas. Završio je školu za medicinske sestre i tehničare u El Pasu, dok mu je djevojka radila i plaćala račune.
- Zašto u Teksasu?
- Njezin domaći teren. Dobio je licencu za rad devedeset i četvrte, i zaposlio se u istoj bolnici u kojoj se izučavao.
-A to je?
- Neka podruţnica teksaškog sveučilišta. Mogu provjeriti.
- Kako je završio ovdje?
238 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
238
- Veza im je krenula nizbrdo. Susjedi su često zvali i prijavljivali obiteljsko nasilje. Cura ga je na posljetku izbacila, domogla se sudske zabrane, koju je on prekršio, i stvar je završila fizičkim obračunom, njezinim padom niz stube i slomljenom ključnom kosti. Daniels je dobio šest godina zatvora, odsluţio tri. Na neko je vrijeme propao u zemlju, pa ozlijedio ruku i onda se povukao u Charleston 2000. na odmor i rehabilitaciju.
- Ili je moţda prvoklasna varalica - Ryan je dobacio.
- Kako to mislite? — Gullet je cinično odvratio.
- Nikad ne valja isključiti ono što se čini nevjerojatnim.
- Vjerujte mi, tip nigdje ne krije člansku iskaznicu bratovštine.
- Ali je stekao licencu medicinskog tehničara - odvratila sam. — Što znači da i nije baš tako glup.
Gullet je ispuhnuo kroz nosnice. - Neka me dragi Bog spasi teorija zavjere... Marshall nije čist i jednostavno traţi nekoga na koga će prebaciti krivnju!
- Što kaţe Daniels za njega?
- Recimo da ne umire od ţelje da nam priča o šefu.
- Zašto ga niste pustili? - Ryan.
- Malo ima problema sa stavom, pa smo mu dali mira i tišine kako bi naučio poštovati zakon.
Promatrali smo ga kako noktom palca čačka po kutnjaku. Ostala sam iznenađena kad je Ryan zatraţio dopuštenje da ga preispita.
- A zašto bih vam to dopustio, detektive? — Gullet je odvratio gotovo se nasmijavši.
- Mislim da sam pronašao podlogu za uspostavu međusobnog poštovanja. Šerif je slegnuo ramenima još uvijek ne vadeći ruke iz dţepova. - Snimite razgovor.
35.
Gullet i ja smo ga promatrali kako ulazi u prostoriju za ispitivanje. Daniels je podigao glavu, a onda protegnuo noge i razvukao se naslanjajući jednu ruku na stol, a drugu prebacujući preko naslona stolice.
- Sjećaš me se, Corey?
- Detektiv koji radi po pravilima.
- Otprilike.
- Treba mi cigareta.
- Baš mi je ţao.
239 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
239
Na trenutak ga je iznenađeno pogledao, a onda nastavio glumiti dosadu. Ma kako namjerava uspostaviti odnos?
- Imaš li što protiv da se razgovor snima?
- A što ako imam?
— Ĉinim to ne samo kako bih sebe zaštitio, već i tebe. Uključio je aparat, testirao ga, predstavio sebe, njega, te naveo točno vrijeme i datum.
- Šef ti je upao u velike nevolje...
- Kakve to veze ima sa mnom?
- Kakav si posao obavljao u klinici?
- Bio sam medicinski tehničar.
- Što si točno radio?
- Njegovao ljude.
- Vrlo lako to mogu provjeriti.
- Učinite što god je potrebno.
- Stječem dojam da baš nisi zagrijan za razgovor, Corey.
- Je li? Trebao bih reći da volim kad me policija uhiti zbog nekog drugog?
- A što ako nisi baš tako čist?
- Ne moţete me povezati s tim ubojstvima.
- Tko kaţe da to uopće ţelimo?
- Marshall mi ih ne pokušava prišiti?
- Zapravo, da.
- Već su mi namještali i znam kako to ide... — Rukom je prošao kroz kosu. - Doista mi treba cigareta!
- Otkud njega?
- Molim?
- Koliko si visok? Stotinu devedeset pet centimetara? Teţak stotinu četrdeset kilograma? Takva grdosija, a odabrao si njegu?
- Dobre pare. Visoka potraţnja.
— I sam postavljaš uvjete? -Da. Ryan je ukazao na tetovaţe.
- Gdje si odgulio svoje?
- U Huntsvilleu.
- Pod kojom optuţbom?
Otfrknuo je. - Pička je tvrdila da sam je mlatio, a idiot od suca nasjeo na cijelu stvar. - Desnu je ruku pretvorio u pištolj i ispalio u Ryana. - Ne valja se petljati s Teksasom!
Bacila sam pogled na tetovaţe. Lubanje, probijeno srce, pauci u mreţi, isprepletene zmije na podlaktici. Otmjeno. Baš kad sam se zapitala hoće li Ryan uopće moći uspostaviti odnos, iznenada mu je palcem ukazao na kopču na pojasu.
240 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
240
— Vidim da voliš Harleyje. -Pa?
- Moj je bio Ultra Classic Electra Glide iz devedeset i pete. Volio sam ga više od vlastite matere.
Daniels ga je prvi puta pogledao u oči. - Sereš.
- Muško sere samo u vezi nekih stvari. Visine i kurca, ali ne i motora. Daniels se opalio rukom po prsima. - Moj je Screamin' Eagle Fat Boy iz dvije tisuće i četvrte!
- Voliš Softail modele.
- Svi drugi su za kukavice — odvratio je s prezirom.
- Nema boljeg osjećaja nego kad te vjetar šiba u lice.
- Bome!
-Je l' ti se ikad dogodilo da normalno pičiš u jednom trenutku, a u drugom već ljubiš asfalt? - Ryan se nacerio.
- Nego! - Daniels se oduševljeno nasmiješio i spustio obje ruke na stol pokazujući mu dlanove. Oko jednog zgloba imao je oţiljak u obliku polumjeseca. - Ĉasna! - Odmahnuo je glavom iz nevjerice. - Ĉasna u Hyundaiju oduzela mi prednost! Sve čega se sjećam je ona na hitnoj kako luđački moli, a to mi je bilo mučnije od jebenog pada!
- Kad je mene kreten skinuo, nije se ni zaustavio.
- Meni časna zato ne da mira. Muči je paklena griţnja savjesti. Ja joj kaţem, zaboravi, to je cijena voţnje, jebote!
- Trajne ozljede?
- Lijeva mi je kuka za bacit', ali kome je ionako potrebna? Desna mi je terminator! -Još jednom je iz nevjerice odmahnuo glavom. - Zamisli, časna!
Ryan je kimnuo i na trenutak su ostavili dojam dvojice znalaca-bajkera koje zbunjuju sitne mane sudbine. Daniels je prvi prozborio.
- Gle, stari, ţao mi je što su ti ljudi najebali, ali nemam veze s tim.
- Ne pokušavamo ti ništa prišiti, Corey. Samo prikupljamo informacije. Moramo znati jesi li ikad vidio Marshalla da čini išta neobično. Ili ti je moţda nešto spomenuo?
- Već sam rekao onom nacističkom šerifu. Bio je luđak u vezi dvije stvari: da sve bude savršeno čisto, i da mu nitko ne ulazi u ured.
- Ĉemu je sluţila ona velika prostorija na katu?
Slegnuo je ramenima. - Nemam pojma. Tamo sam viđao samo čistača.
- I nije ti bilo čudno?
241 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
241
- Gle, uđem, obavim posao, izađem. -Jesi primijetio što čudno u vezi Marshalla?
- Već su me pitali ta sranja. Ne bi' htio završiti gol s tipom, ali je u redu kao šef, jasno?
- A Helene Flynn?
Ponovno se razvukao po stolici. - Sranje, ne znam. Ona je bila kao ta časna koja me sredila. Otmjena i stvarno ljubazna prema pacijentima. Pokušao sam je dobit' i nekol'ko se puta upucavao, ali me mala otpilila. Nema potrebe još i da preklinjem, je l' nije?
- Slagala se s Marshallom?
Danielsov prst poigrao se s površinom stola proizvodeći lagano škripav zvuk. -Da?
Slegnuo je ramenima. - Nemam pojma. Isprva, da. Poslije mi se činila nervoznom u njegovom prisustvu. Palo mi je na pamet da joj se moţda i on upucava.
- Znaš li zašto se pokupila?
- Marshall je rekao da je dala otkaz pa je uposlio Adele. - Još uvijek je jagodicama prstiju dirao površinu stola. - Moj je moto: drţi jezik za zubima.
-Je li Marshall ikad radio dokasna?
- Ponekad je njoj i meni dopuštao da ranije završimo. Danielsov se prst ukočio.
-Jebote, sad mi je jasno na što misliš. - Teatralno je zakimao glavom. -Nešto ne štima. Tip je liječnik, a Adele je bila duţna zaključati kliniku.
Iz šerifova ureda uputili smo se u bolnicu. Pete se nalazio u privatnoj prostoriji na postoperativnom odjelu. Ryan je pričekao u predvorju, a ja sam se popela.
Latvijski mudrac bio je budan i razdraţljiv. Ţele mu je bio zelen, sestra nagluha, bolnička oprava premalena, a obrazima hladno. Iako mi ga je bilo mučno slušati kako prigovara, bila je to ugodna muka. Srce mi se razgalilo. Oporavlja se! Katy se konačno javila, pa sam je bila u mogućnosti izvijestiti.
Lily se pak kasno poslijepodne javila Ryanu. Bila je s prijateljima u Montrealu i poţeljela ga vidjeti. Obećao je da će se vratiti do petka. Godišnji mu je ionako pri kraju i u ponedjeljak se mora vratiti na posao. Krene li dva dana ranije, moći će vikend provesti s kćeri. Priopćio mi je vijest s blaţenim osmijehom. Zagrlila sam ga i dugo se nismo razdvojili, oboje izgubljeni u mislima. Ja o neodbačenom suprugu, on o ponovno pronađenoj kćeri.
242 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
242
Te večeri bacili smo se u trošak. Obavila sam posao u Charlestonu. Emmine nepoznate ţrtve su identificirane, Marshalla iščekuje duga zatvorska kazna, a moţda i nešto još gore; Pete se oporavlja strelovitom brzinom. Njega je Lily konačno zazvala u pomoć. Počastili smo se odreskom i jastogom u restoranu 82 Queen. Tijekom večere briţno smo zaobilazili glavnu temu i drţali se neutralnih ograničavajući se na sadašnjost i prošlost. Nije se raspitivao u vezi budućnosti, a ja ga nisam pokušala uvjeriti ni u što. Nisam bila u stanju. Još sam uvijek bila zbunjena vlastitom reakcijom na Petea i na njegov bliski susret sa smrću.
Svako malo smo jedno drugom čestitali, smijali se od srca, svako malo nazdravljali. Tu i tamo poţeljela sam ga uhvatiti za ruku, ali nisam. I često sam se poslije pitala zašto to nisam učinila.
Pokupio se nakon doručka u četvrtak. Na rastanku smo se poljubili, a ja sam mu mahala sve dok se jeep nije izgubio s vidika. Potom sam se vratila u Anneinu kuću koja je, ne uračunam li psa i mačku, opet bila prazna. Namjeravala sam odsjesti u Charlestonu, sve dok se Pete ne vrati u Charlotteu. I to je bilo jedino što sam isplanirala.
Boyd i ja smo četvrtak poslijepodne proveli s Emmom. Kad je otvorila ulazna vrata, gotovo ju je oborio, a meni se učinilo kao da sam ja otrpjela udarac. Lice joj je bilo beţivotno, ten blijed, i premda je vani bilo toplo i vlaţno, nosila je trenirku i čarapice. Morala sam uloţiti silan trud kako bih zadrţala osmijeh na licu.
Gullet ju je već izvijestio za Marshallovo uhićenje. Zasjevši u ljuljačke na trijemu, ponovno smo prošle razgovor s njim i Berryevom. Odmah je reagirala ne dvojeći.
- Daniels da vodi međunarodnu trgovinu organima i smješta svojem šefu? Daj, molim te! Vidjela si dokaze. Marshall je govno i kriv je da krivlji ne moţe biti!
-Da...
- Što? Nisi sigurna? - Poput Gulleta, ni ona nije gajila ni mrvicu sumnje.
- Naravno da jesam, ali me dvije stvari muče. -Kao?
- U Marshallovom uredu nije bilo nijednog jedinog osobnog predmeta. Zašto onda školjka?
- Iz milijun razloga. Htio ju je ponijeti kući, ali je zaboravio. Ispala mu je iz posude u ladicu, otkotrljala se u kut i nije ju uspio pronaći.
- Helms je ubijen 2001. Ĉitavo mu je vrijeme bila u ladici?
243 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
243
- Nije riječ o velikim spiralnim školjkama, Tempe. Ove su sitne.
- Istina.
Ugledavši vjevericu, Boyd je skočio na noge. Spustila sam mu ruku na glavu. Podigao je obrve i pogledao me, ali se nije pomaknuo.
Nastavila sam. - Marshall je pametan. Zašto bi nosio školjke sa sobom ako namjerava zakopati truplo?
- Moţda ju je zamotao zajedno s tijelom pa nije primijetio. Boyd je pomaknuo glavu prateći vjevericu pogledom.
- Gullet je rekao da je pedantan i to se jednostavno ne uklapa u opis njegove osobnosti.
- Svi prije ili poslije podbace.
- Valjda...
Potapšala sam psa po glavi i ukazala mu na tlo. S oklijevanjem mi se smjestio uz noge.
Emma si je uzela ledeni čaj, pa smo se neko vrijeme ljuljale u tišini. Muškarac je prošao ispred ograde, nakon njega ţena s kolicima, pa dvoje klinaca na biciklima. Tu i tamo pokoji bi pas zacvilio.
- Što misliš, koliko je tijela u pitanju? - upitala sam.
— Tko zna...
Prisjetila sam se nekih imena s tabele koju sam sastavila. Parker Ethridge. Harmon Poe. Daniel Snype. Jimmie Ray Teal. Matthew Summerfield. Lonnie Aikman.
- Mogu li te nešto upitati, Emma?
- Naravno.
- Zašto mi nisi rekla za Susie Ruth Aikman?
- Za koga? - Djelovala je zbunjeno.
— Majku Lonnieja Aikmana. Nije li poginula u automobilskoj nesreći prošli tjedan? Pod sumnjivim okolnostima?
- Gdje je pronađena?
- Na autocesti 176, sjeverozapadno od Goose Creeka.
— Okrug Berkeley. To nije pod mojom nadleţnošću. Ali mogu se raspitati.
Naravno da nije pod njezinom nadleţnošću! Osjećala sam se poput kretenke što sam posumnjala. Da je upitam u vezi incidenta s krstaricom, koji je Winborne spomenuo u članku o Aikmanu? Ne. Nije moja stvar. U četiri i pol više je nisam mogla pošteno vidjeti. Ušle smo unutra, pa sam spravila špagete s odmrznutim umakom. Boyd je švrljao kuhinjom motajući mi se oko nogu.
244 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
244
Promatrajući je kako se igra hranom na tanjuru, prisjetila sam se poziva njezinoj sestri i izvijestila je da se Sarah vraća iz Italije u idućih nekoliko dana. Obećala sam da ću je ponovno pokušati dobiti. No, inzistirala je da odustanem.
U šest Boyd i ja smo se konačno uputili kući. Dok sam vozila, pas je jurcao na straţnjem sjedalu od prozora do prozora, periodički se zaustavljajući kako bi mi polizao desno uho i obraz. Kad sam skrenula na prilaz Annienoj kući, bio je na pol puta kad se iznenada zaustavio, a iz grla mu se otelo prigušeno reţanje. Bacila sam pogled na retrovizor. Terenac mi se priljubio uz branik. Utrnula sam od straha.
— Mir, mali. - Zabacila sam ruku odostraga i zakačila prst za ovratnik. Ukočio se i zalajao.
Vraćajući pogled na retrovizor pritisnula sam dugme na naslonu za ruku. Brave su se automatski zatvorile. Vrata terenca otvorila. Pročitala sam logo. Boyd je ponovno zalajao. Odahnula sam. - U redu je, stari. I bilo je u redu.
Prepoznala sam masivno tijelo koje se kretalo prema nama i konačno uspjela pročitati izraz na Gulletovom licu. Uopće nije bio sretan.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

21Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 9:04 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
36.
Bez riječi mi je uručio dnevni primjerak Post and Couriera. Bacila sam pogled na naslovnicu. Winborne ponovno jaše! Ovaj puta članak je bio krcat lokalnim vijestima. Cruikshank, Helms, pretres klinike, Marshallovo uhićenje. U prilogu me dočekala fotka velečasnog Aubreyja Herrona, šake podignute prema nebu u prepoznatljivoj gesti, a na kraju tipično Winborneovo podbadanje u vezi mogućih tragova, konačnog broja trupala i opasnosti koja prijeti običnim ljudima. Na trenutak sam ostala zbunjena, a onda pobijesnila.
- Taj ljigavi mali tvor!
Gullet me promatrao kamena izraza lica, kao da je Kip slobode. Sinulo mi je.
- Ne mislite valjda da sam ja dojavila Winborneu?
- Rekli ste da ga poznajete — smrknuta lica.
- A vi meni da je bezopasan — odvratila sam istom mjerom.
- Ne volim kad mi se istragu pretvara u jeftinu epizodu reality showa. Herron kipti, mediji maste brčine, a nama telefoni zvone poput nedjeljnih zvona.
245 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
245
- Moţda biste trebali provjeriti prvo u vlastitom dvorištu.
- Mislite da netko dojavljuje iz mojeg ureda?
- Ne znam, ali ujedno sam sigurna. Ĉlanak o Cruikshankovom identitetu nije došao od mene. Winborne već dva mjeseca proučava njegov nestanak. — Smotala sam novine i gotovo mu ih tutnula u ruke. — Nisam mu rekla da smo pronašli njegovo tijelo!
- Herron ima moćne prijatelje.
- Naravno da ima. Nije li mu Bog najbolji prijatelj?
- S Bogom ili bez njega, u stanju je ţivot pretvoriti u pakao svakoj lokalnoj javnoj osobi, što znači i okruţnom šerifu.
Boydovo prigušeno lajanje nadglasalo je naše glasove.
Prišla sam autu i otvorila mu vrata. Ĉim je izjurio, stao se zalijetali od grma do grma mokreći i nabacujući zemlju šapama. Potom je doskakutao natrag i njušku zario u Gulletove prepone.
Došlo mi je da ga izljubim.
Gullet ga je potapšao po ušima.
A mali njemu liznuo ruku.
Izdajico, pomislila sam mrko ga pogledavši.
- Winborne je raspolagao informacijama o ţrtvama i uhićenju, ali ne i o motivu — odvratila sam.
- Slaţem se. — Smotao je novine i lagano udario njima o dlan. - Da je znao za Rodrigueza ili krađu organa, već bi to objavio.
- Koliko je toga mogao saznati ako je hvatao policijsku radio -frekvenciju?
- Malo. — Zagledao se u mene. — Ali ne sve što je naveo u članku. Nije mogao saznati da smo identificirali obješenog u šumi kao Cruikshanka. Toga se domogao na drugi način...
Ispostavilo se da je Winborneovo objavljivanje priče o Cruikshanku imalo skroman pozitivan doprinos.
Rano u petak centrala šerifovog ureda zaprimila je poziv. Barry Lunaretti posjeduje rupu u Ulici King zvanu Little Luna's. Pročitavši Winborneov članak Cruikshankovo ime pobudilo mu je sjećanje i za nekoliko sati uspostavila se sinapsa. Pretraţivši zalihu »izgubljenih i pronađenih« stvari, izvukao je jaknu s novčanikom koji je pripadao Nobleu Cruikshanku. Kad je Gullet nazvao, i ja sam proizvela nekoliko sinapsi.
- Zovu li Little Luna's moţda Double L?
- Mislim da da.
- To je jedini bar kojeg se Pinckney prisjeća. Cruikshank je zacijelo pogreškom zgrabio njegovu jaknu, a zaboravio svoju. Pinckney je te noći bio pijan i iduće se jutro probudio s
246 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
246
mučninom. U potpunosti je zaboravio na odjeću i usredotočio se na novčanik. Sjeća li se Lunaretti kad je jakna ostavljena?
- Kaţe da su prošla dva mjeseca.
Iako sam zadovoljila radoznalost i domogla se dijela slagalice koji je nedostajao, spomenuta informacija nije se činila posebno velikim otkrićem. Ionako smo već bili uvjereni da je Cruikshank bio ţiv dva mjeseca ranije.
Uslijedio je još jedan uspjeh. Njegovi su ljudi otkrili nešto pri provjeri telefonskih poziva na Marshallovu kućnu adresu i kliniku.
- U posljednja tri mjeseca pozivi koje je zaprimio na kućnu adresu i koje je uputio s nje egzotične su prirode, od popravka auta, sisanja, do ugovorenih pregleda kod zubara.
- Društven tip...
- Ipak, s klinikom imamo malo problema. Pričekala sam pojašnjenje. -Bit će mi potrebno malo vremena kako bismo provjerili sve brojeve, ali je zato obrazac jasan. Nitko nije zvao kliniku nakon zatvaranja, niti je iz nje upućen ijedan poziv. Vrata bi se zaključala u četiri i pol do pet. - Načula sam ga kako diše. - Ipak, postoji jedan nepojašnjiv poziv. Dvadeset i četvrtog oţujka u sedam sati i dvije minute navečer netko je nazvao Cruikshankov kućni broj i obavio poziv u trajanju od devedeset sekundi.
- Nije moguće! Marshall?
- Poziv je upućen iz njegovog ureda.
- U čemu je onda problem?
- Dvadeset i četvrtog oţujka Marshall je bio na dobrotvornoj priredbi za prikupljanje sredstava za mišićnu distrofiju u Summervilleu. Svjedoci su rekli da je bio tamo od šest i pol do deset.
Spopale su me zle slutnje i stegnula sam slušalicu. Tko je, onda, nazvao Cruikshanka? Ubojica koji ga je htio namamiti na dogovor? Samo malo. Razmisli. Slijedi lanac. Kamo te vodi? Prvo poziv, a onda Cruikshankova smrt.
Ne lomite kosti
- Sve ukazuje na to da je Cruikshank nestao krajem oţujka - odvratila sam. - Nije unovčio Flynnov ček iz veljače, a i posljednji troškovi na kartici učinjeni su negdje u to vrijeme. Winborne ga je vidio devetnaestog oţujka. Moje je mišljenje da je umro prije nego je zamijetio da ima krivu jaknu, jer bi u protivnom potraţio novčanik. Vjerojatno je ubijen iste noći, kad je pio s Pinckneyem
247 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
247
u Little Luna's. Pinckney je navodno prijavio stvar. Moţete li pronaći zapisnik?
- Pokušat ću odmah. Nazvao me za dvadeset minuta.
- Prijavio je krađu novčanika dvadeset i šestog oţujka. Rekao je da mu je maznut noć ranije.
- Netko je nazvao Cruikshanka iz GMC-ove klinike dvadeset i četvrtog oţujka. Cruishank je vjerojatno umro dvadeset i petog oţujka, što ne moţe biti slučajnost.
- Tko ga je, dakle, nazvao? Doušnik? Ĉistač?
- Što ako Marshall govori istinu? Što ako mu je netko smjestio?
- Daniels? - odvratio je kao da sam rekla da je Milošević nominiran za Nobelovu nagradu za mir.
- Znam da zvuči ludo. Puno toga ukazuje na Marshalla, i slijedili smo svaki trag, ali ima istine u tome što kaţe. Operacijska dvorana, omča, pacijenti kao ţrtve - sve su to indicije. Daniels je također radio u klinici. Što znamo o njemu?
- Daniels ne pojašnjava Marshallovu vezu s Rodriguezom, ni kako se riješio brodice. Marshall je skupljao školjke. Školjka iz njegova stola poklapa se sa školjkom pronađenom uz Helmsovo tijelo. Ne tratimo vrijeme. Tip nije čist i pronađena trepavica to će dokazati. Dobro ste zaključili u vezi Pinckneya, ali moram se sad obračunati s vojskom novinara koji su mi se ukampirali na pragu.
- Ima li kakvih vijesti o Rodriguezu? -Ne. -Jeste li pronašli pilota ili zrakoplov?
- Ne. Sad je to stvar okruţnog tuţitelja. Vaš je posao gotov. Nakon toga prekinuo je vezu.
U devet u petak ujutro Lester Marshall i Walter Tuckerman pojavili su se pred sucem. Tuckerman je izjavio da mu je klijent liječnik i štovani član zajednice, tuţitelji pak da postoji opasnost da zbriše. Sudac je naloţio Marshallu da preda putovnicu i odredio jamčevinu u iznosu od milijun dolara. Tuckerman se odmah bacio na sređivanje isplate. Marshall je trebao izaći prije sumraka.
Gullet je u pravu. Gotova sam s poslom. Još je samo preostalo malo detekcije i skupljanja dokaza za krivično gonjenje. No, to je sad na njegovim zamjenicima, krim-laboratoriju i okruţnom tuţitelju. Telefonski zapisi. Liječnički kartoni pacijenata. Hard driveovi. Datumi i sati. Rasporedi letenja. Izjave svjedoka. Televizija prikazuje policijsku istragu i kazneni progon kao metiers31 koja prati nevjerojatno uzbuđenje, glamour ijoie de
248 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
248
vivre, kao i najsuvremenija moguća tehnologija. Ali uopće nije tako. Ĉvrste optuţbe proizlaze iz bezbrojnih sati otupljujuće metodičnosti, provjere svakog poduzetog koraka i prosijavanja gomile podataka. Ništa se ne smije previdjeti.
Iako sam obavila svoje, nisam se uspijevala primiriti. Ista mi se misao neprestano motala glavom: Što ako Marshall govori istinu? Što ako smo uhitili krivog čovjeka?
Trebala sam biti zadovoljna, jer su umorstva okončana i nakon mnogo tjedana mogla sam se konačno opustiti. Umjesto toga, bila sam nabrijana poput narkića. Nisam mogla ni čitati, ni drijemati, ni sjediti. Neprestano su me napadale iste sumnje. Što ako tip doista govori istinu? Vreba li ubojica negdje na slobodi planirajući nenadani odlazak na odmor u Meksiko? Protrčala sam Boyda plaţom. Istuširala se. Spravila si sendvič. Pojela zdjelu punu Chunky Monkeyja. Odgledala vijesti. Saslušala voditelja kako bez daha izvještava o jamčevini za Marshalla.
Uzrujavši se, isključila sam televizor i odbacila daljinac na kauč. Dragi Boţe, što ako smo pogriješili?
31metiers (franc.) = zanimanja.
U jedan sam konačno odustala. Još jednom sam provjerila Danielsovu adresu u imeniku, zgrabila ključeve i izašla. Nisam znala što točno ţelim saznati. Moţda pronaći nešto u njegovom stavu, ili prepoznati u izrazu lica?
Bilo je očigledno da njega ne zanimaju ni valovi ni pijesak. Etaţni mu se stan nalazio u kompleksu golf-terena, okruţen pretjerano njegovanim zelenilom, teniskim terenima, lagunom i bazenom. Svako je zdanje izgledalo kao da mu je krov izrezan cijelom duljinom, a preostala polovica stršala prema nebu. Tres
avantgarde.32
Ţivio je u stanu 4-B. Izašavši iz auta, nabacila sam sunčane naočale i šešir. Tko se još nije nagledao epizoda o inspektoru Kolumbu? Provjerila sam nekoliko brojeva i zaključila da se moram uputiti prema nahrupim vila s lijeve strane. Staza je vijugala kroz gredice pretrpane borovim iglicama, nevenima i grmovima indijskog jorgovana, koji će se jednog dana pretvoriti u stabla. Voda je špricala iz nevidljivih špricaljki dajući sunčevoj svjetlosti iskričav odsjaj i pojačavajući miris cvijeća i zemlje.
Zamijetila sam bmw-ove, mercedese i sofisticirane terence parkirane do pojedinih ulaza. Nauljena tijela sunčala su se na
249 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
249
leţaljkama uz bazen. Iako kompleks nije gledao na ocean, Daniels očigledno nije odabrao jeftin smještaj. Reagirala sam kao i kad sam u telefonskom imeniku ugledala njegovu adresu na otoku Seabrook. Kako mu jedna klinika za siromašne moţe priuštiti takav smještaj? Nisam ništa isplanirala. Donijet ću odluku kad mu lociram stan.
A u tom trenutku ispravno mi se učinilo zakucati. Toliko o Kolumbu. Nije bilo odgovora. Ponovno sam pokušala. Ništa.
Naginjući se provirila sam kroz visok i tanak prozor do vrata. Tip
očigledno voli bijelo. Bijeli zidovi; zrcalo u bijelom, plete-
32Tres avant-garde (franc.) = Izuzetno avangardno.
nom okviru; bijele barske stolice, bijeli kuhinjski ormarići i površine; bijelo stubište koje vodi na kat. Ništa drugo osim toga.
- Traţite Coreya? Okrenula sam se.
Crvene naramenice. Slamnati šešir. Hlačice. Majica s logotipom američke pošte.
- Nisam vas htio prestrašiti, gospođo.
- Niste - odvratila sam primirujući srce. - Znate li je li ovdje?
- Predvidljiv je i ako ne radi, onda je vani i peca. - Nasmiješio mi se drţeći jednu ruku na trbušini, a drugom presavijen časopis.
- Prijateljica?
- Mmm. - Pecanje? Brodica? Odlučila sam i ja pokušati nešto upecati. -Corey voli brodicu.
- Svatko mora tu i tamo zbrisati. Nije li svijet čudan? Takva gromada pa radi kao medicinska sestra, dok se sitne djevojke bore u Iraku!
- Bome jest - sloţila sam se upijajući upecanu informaciju. Posjeduje brodicu!
Prešavši tri stube pruţio je časopis. - Moţete li ovo ubaciti u sandučić?
- Naravno.
- Doviđenja, gospođo.
Pričekala sam da krene niz stazu, a onda ponovno prešla trijem i prolistala Danielsovu poštu. Ĉasopis o brodicama. Powerboat. Ostatak gomile omotnice i leci, svi adresirani na Coreyja R. Danielsa. S jednim izuzetkom.
Standardna bijela omotnica s neprozirnim prozorčićem. Vjerojatno račun.
Adresirana na Coreyja Reynoldsa Danielsa.
250 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
250
Uguravši poštu u sandučić, krenula sam natrag prema autu.
Vezovi za brodice najbliţi Danielsovom stanu nalazili su se u marini Bohicket, odmah po ulazu na otok Seabrook. Učinilo mi se pametnim tamo započeti istragu.
Stigla sam za nekoliko minuta. Ţena u preoskudnom kupaćem kostimu utrljavala si je tonu kreme za sunce. Uputila me prema sportskoj ribarici na molu broj četiri.
Izašla sam na dok i zamijetila uţad na jarbolima. Ne zove li se to zateg? Skota? Misli su mi jurile sto na sat.
Danielsova brodica nije bila jedna od najvećih, duljine moţda deset i pol metara. Imala je izoštren pramac s metalnom ogradom do sredine, natkrivenu središnju konzolu, platformu u neposrednoj blizini krme, i kabinu za otprilike četvero ljudi.
Oči su mi se prešetavale upijajući pojedinosti. Stolice za pecanje na krmi. Paralelni plovci. Drţači za štapove. Ribička kutija. Kutija za mamce. Pretinac za ulovljenu ribu. Brodica je definitivno bila opremljena za pecanje. Ali ne tog dana. Sve je bilo osigurano, a od Danielsa nigdje ni traga.
Stan u vrijednosti od minimalno pola milijuna dolara, brodica vjerojatno tri stotine tisuća. Kako mu uspijeva? Nema šanse da je čist!
Ponekad u pitanju zna biti prizor, ponekad miris, ponekad izgovorena riječ, ponekad pak nema podraţaja, a ponekad nešto jednostavno sjedne i iznad glave se ukaţe oblačić kao u stripovima.
Oči su mi se spustile na ime brodice. Pogodak!
37.
The Hunney Child. Neki pra-pra-pra-nešto plaća račune? Nećak mi sad ţivi ovdje i ima prekrasnu brodicu. Corey Reynolds Daniels. Althea Hunneycut Youngblood. Honey. Honey se udala u obitelj Reynolds.
Ima nećaka koji se vratio u Charleston i njemu je dala svoju brodicu.
Honey ţivi na otoku Dewees.
Willie Helms je zakopan na istom otoku.
Corey Daniels je nećak Honey Youngblood i poznaje otok.
Je li Marshall u pravu? Jesmo li doista uhitili krivog čovjeka? Posjeduje li Daniels okrutnost i mudrost kolovođe?
Da nazovem Gulleta?
251 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
251
Ne. Treba mi još dokaza!
Moram se domoći druge marine!
Sjevši za upravljač, krenula sam prema Isle of Palms.
Aggie Gray je trebalo još deset minuta da krene, a prijelaz na Dewees potrajao dvadeset. Ĉitava vječnost.
No, imala sam sreće, jer je netko na doku ostavio gol-vozilo. Uskočila sam i pojurila prema sjedištu općine.
Gđica Honey se nalazila u Prirodoslovnom muzeju, gdje je čistila akvarij iznad umivaonika. Kutija prepuna školjki velikih poput šake nalazila joj se do lakta.
- Gospođice Honey, drago mi je da sam vas uspjela uhvatiti!
- Da ste me uspjeli uhvatiti? Za ime Boţje, djevojko, gdje bih mogla biti?
-Pa...
- Ĉistim kuću za rakove samce. - Kimnula je prema kutiji, a pokoji smotani privjesak oprezno testirao vanjski svijet.
- Prošli puta kad smo razgovarale spomenuli ste da imate nećaka. Kvrgave ruke su se usporile. - Corey je opet bio zločest? -Izrazito razvučenim izgovorom.
- Postoje neki problemi u liječenju pacijenata pri GMC-ovoj klinici i provjeravamo osoblje, pa me zanima Coreyeva stručna sprema.
- To što je medicinska sestra ne znači... — zastala je — ... da nije za posao. - Naravno da ne. Takvi su stereotipi apsurdni. Toliko je oštro ribala da su joj kovrče poskakivale.
- Trebao je postati liječnik. No, umjesto toga slijedio je srce. Dečki na posljetku uvijek odrastu, što se tu moţe...
- Corey se izučio u Teksasu?
- Tako je.
- Gdje?
- Teksaško sveučilište. Zvao ga je UTEP33. - Opa. - Kakvo je to ime? Zvuči poput spreja za noţne gljivice!
Natočila je vode u akvarij.
- Što ga je navelo da se vrati u Charleston?
- Upao je u probleme, izgubio posao, ozlijedio se, ostao bez novca. Podigla je pogled, i blijede oči nestale su među sitnim borama.
- Bio bi dobar liječnik.
- Slaţem se. Za kakvu se njegu specijalizirao?
- Prvo hitnu, a onda neurologiju. - Opet razvučeno. - Prije nego se vratio, završio je na kirurgiji. Dvije je godine staţirao njegu kirurške struke. Poprilično prljav posao, ako mene pitate. Ne
252 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
252
moţete me uvjeriti da je reckanje i šivanje ljudi jednostavan posao. Da, što se mojeg novca tiče, Corey je ispao baš kako treba.
33UTEP ili University of Texas at El Paso (engi.) = Teksaško sveučilište u El Pasu.
Gotovo da je nisam čula. Još dvije činjenice sjele su na mjesto i doista sam se zabrinula da smo uhitili krivog čovjeka. Sve je više toga ukazivalo da je Daniels ubojica. A on je još uvijek bio na slobodi. Zadrhtala sam. Moram nazvati Gulleta! Ne, moram hitno razgovarati s njim! I protivno logici počela sam vjerovati Marshallovoj priči da mu Daniels smješta. No, znala sam da ću se morati obračunati sa šerifom licem u lice ţelim li ga u
to uvjeriti.
U petak poslijepodne promet je bio zagušen vikendašima koji su se ulijevali u grad i voţnja u sjeverni Charleston potrajala je gotovo četrdeset minuta.
Gullet je bio u uredu. Djelovao je napeto.
- Ţelim da me saslušate u vezi nečega - rekla sam odlaţući stolicu direktno nasuprot njegovom stolu.
Bacio je pogled na sat, a onda rezignirano izdahnuo. Poruka je bila jasna. Bolje da se isplati i bolje da je kratko.
- Marshall tvrdi da mu je Daniels smjestio.
Odmjerio me. - Imam osjećaj da me svi, od guvernera na dolje, koriste kao metu. Pokušavate reći da sam u zatvor strpao krivog čovjeka?
- Moguće je.
- Imamo dovoljno dokaza da Marshalla tri puta sprţimo.
- Kaţe da je riječ o indicijama. Odmah se pobunio, ali sam ga prekinula.
- I do određene mjere je u pravu. Dosad prikupljeni dokazi ukazuju da su pacijenti bili ubijeni na klinici. Ţičanu omču mogao je skriti bilo tko, a školjka mu je mogla biti podmetnuta u stol. Znate da će i obrana iznijeti tu mogućnost.
- Ono što će iznijeti i što će porota povjerovati ne mora neophodno biti ista stvar.
- Sami ste rekli da postoji problem u vezi telefonskih ispisa - odvratila sam ne namjeravajući odustati. - Netko je nazvao Cruikshanka iz Marshallova ureda jedne noći, kad njega tamo nije bilo.
253 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
253
- Cruikshank je istraţivao, pa mu je netko moţda cinkao doktora. Bilo je očigledno da mi ne ţeli vjerovati. Već je ionako uhitio krivca i htio je da mu slučaj bude čvrsto utemeljen. Nisam li ga ja navela na to? Okruţni se tuţitelj također sloţio. I što sad onda lupetam?
- Danielsovo puno ime jest Corey Reynolds Daniels, ali sam sigurna da to već znate. Ono što moţda ne znate jest da ima tetu na otoku Dewees, koja mu je darovala brodicu.
- To što posjeduje brodicu i što poznaje Dewees ne čini ga ubojicom.
- Nakon izobrazbe za medicinskog tehničara pronašao je posao u bolnici, gdje je radio tri godine. GMC-ova klinika mu nije prvo radno mjesto.
- Nedovoljno. - Stolica se nadula, kad se naslonio leđima na koţu.
- Radio je kao tehničar kirurške struke, dvije godine staţirao, promatrao operacije i tako dobio mogućnost savladati proceduru.
- Dodavati instrumente nije ni u kojem pogledu isto što i kirurgija.
- U ovim slučajevima ne bi bilo potrebe za pravom kirurgijom. Nije se trebao brinuti da odrţi pacijente na ţivotu. Sve što mu je bilo potrebno bila je vještina vađenja organa radi njihova presađivanja. Osim toga, zaboravili ste da se vratio u Charleston 2000. i započeo raditi na klinici 2001., a Helms je nestao u rujnu 2001.
Prepoznavši prvu iskru sumnje u njegovim očima, zabila sam i posljednji čavao.
- Cruikshank je skidao članke o prodaji organa. Većinu sam ih pročitala, dok sam provjeravala što ima na hard driveu, ali sve dosad nisam shvatila vaţnost jednog od njih. Od 1993. godine ubijeno je gotovo četiri stotine ţena i djevojaka u meksičkim gradovima Ciudad Juarezu i Chihuahui, a još sedamdeset navodno je nestalo. Riječ je bila o studenticama, prodavačicama, radnicama u proizvodnim pogonima, čak i desetogodišnjakinjama. Tijela su im pronađena zakopana u plitkim grobnicama u pustinji, na gradilištima i dvorištima ţeljeznog otpada oko grada. 2003. godine Ured ministra unutarnjih poslova preuzeo je istragu nekoliko slučajeva. Savezni istraţitelji izjavili su da posjeduju dokaze da su neke među njima bile ţrtve lanca međunarodne trgovine organa. Jedan članak Associated Pressa koji je Cruikshank pronašao citira tuţitelja
254 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
254
organiziranog kriminala koji tvrdi da je jedan američki građanin dio spomenutog lanca. Zagledala sam se u Gulleta.
- Daniels se obučio u El Pasu, Teksasu, gdje je i radio. Ciudad Juarez nalazi se s druge strane granice.
- Zelite reći da je bio uključen u to?
- Ne, nego da bi mogao biti uključen. Ĉak i da nije, bio je u El Pasu. Zacijelo je načuo o umorstvima. Moţda i uspostavio kontakte. Ili je moţda preuzeo ideju i došao ovdje pokrenuti vlastiti posao.
Prešao je rukom preko brade.
- Ţivi na otoku Seabrook i posjeduje izuzetno skupocjenu brodicu.
- Ĉlan je obitelji Reynolds?
- Što bi moglo, ali ne mora biti relevantno. Znam da sve ove činjenice, uzmu li se zasebno, ne pobuđuju sumnju. Ĉinjenica da poznaje otok Dewees, da posjeduje brodicu, da ima pristup GMC-ovoj klinici i pacijentima, da ima kiruršku izobrazbu, da je bio u El Pasu, da ţivi lagodnim ţivotom. Pa čak i nepojašnjiv poziv s Marshallovog telefona. Ali zajedno... - Nisam dovršila.
Zagledao se u mene. Oboje smo utihnuli. Telefon nas je prekinuo. Jedno zvono. Ĉetiri. Nije se obazreo.
Neki se trenuci znaju nepovratno utisnuti u pamćenje šifrirajući senzorni input, koji bi inače ostao nezamijećen u stvarnosti. Bio je to jedan takav trenutak.
Još se uvijek prisjećam sitnog crvenog četverokuta kako treperi na telefonu. Glasa u hodniku kako zaziva Ala. Ĉestica prašine kako plešu. Sunca kako se probija kroz rolete. I tika koji mu zateţe kut desnog oka. Sekunde su protjecale pretvarajući se u minutu. Kroz vrata je provirila ista ona ţena koja ga je otposlala da primiri svoje rođake, zaraćene Haeberleove, i priopćila:
- Marshall je upravo izašao i odrţao tiskovnu konferenciju. Odvjetnik je govorio, a Marshall glumio šutljivu i proganjanu ţrtvu. Nevjerojatna predstava!
Gullet je oštro kimnuo.
- Tybee kaţe daje uspio nešto saznati o pilotu.
- Reci mu da odmah dolazim.
Provjerila sam koliko je sati. Daniels je moţda već napustio grad. Moţda je već nekoliko stotina milja daleko od Charlestona. Zadrhtala sam na pomisao da bi mogao zbrisati.
- Biste li mogli bar razmotriti mogućnost da ga uhitite?
- S kojim povodom?
255 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
255
- Zato što je pretukao psa, pljunuo na pločnik, mokrio s brodice u vodu. Smislite razlog i dovucite ga, a onda se domognite naloga o uhićenju, pretraţite mu stan, auto i telefonske zapise. Učinite sve što ste učinili u Marshallovom slučaju i moţda ćete naletjeti na nešto!
- Novinari su se bacili na mene poput vučjeg čopora. Herron luduje zbog publiciteta. - Ukazao je rukom prema telefonu.
- Gradonačelnik i guverner su mi cijelo jutro pilili mozak. Posljednje što mi je potrebno jest bezrazloţno uhićenje.
- Onda bar nabavite nalog za pretres kuće i brodice.
- Na osnovu čega? Sumnje da smo moţda nešto propustili? Učinim li to, novinari će me razapeti.
- Pod sumnjom da je pomagač i ortak. Sukonspirator. Upotrijebite sve što ste upotrijebili kako biste se domogli naloga u Marshallovom slučaju. Znam da je teško zamisliti da Marshall nije pohlepno kopile koje ubije bolesne i nemoćne ljude.
- U što ste me čitavo vrijeme uvjeravali, a sad ga odjednom branite.
- Samo ţelim reći da više nisam toliko sigurna. - Grlo mi se sasušilo. -Trebala bi vam biti duţnost da bar istraţite mogućnost da je ubojica.
Trebali biste ga privesti ako postoji i najmanja sumnja u to.
- Nisam upoznat s pravnim finesama drţave u kojoj vi radite, doktorice, ali ovdje to tako ne ide. Ne mogu uhititi ljude na osnovu sumnje. Osim toga, ja ne sumnjam. Vi sumnjate. Ja smatram da je prokleti Marshall i te kako kriv. - Bilo je to prvi puta da sam ga čula kako psuje.
- Ako je Daniels na slobodi, mogao bi ponovno ubiti — odvratila sam mrvicu prenapasno.
Stisnuo je čeljusne mišiće. — Koga? Na toj klinici više neće biti operacija.
- Mislila sam na Marshalla, koji je sada slobodan. Ako ga Daniels ubije, istraga bi se mogla privesti kraju. Ljudi bi mogli pretpostaviti da je prijatelj ili rođak neke ţrtve sredio Marshalla, i Daniels će ostati na slobodi.
Netremice me promatrajući prstom je naboo telefonsku tipku. Glas popraćen statičkim smetnjama javio se na speakerphone.
- Zamzow.
—Je li Marshall napustio sudnicu?
- Prije otprilike četrdeset minuta.
- Što čini?
256 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
256
- Bio je s odvjetnikom. Navratio je u ured na Broadu, odvjetnik je tamo ostao, a on se uputio prema jugu autocestom sedamnaest.
- Vjerojatno kući. Prati ga. -Je li potrebna diskrecija?
- Ne. Daj mu na znanje da si mu za dupetom. Ponovno je pritisnuo tipku i linija se prekinula.
- Doista biste trebali uhititi Danielsa - ponovila sam.
- U pravu ste u vezi jedne stvari. Dokazi koji upućuju na Marshalla doista se uglavnom zasnivaju na indicijama, ali i za Danielsa vrijedi isto. -Ustao je. - Da vidimo što je Tybee saznao. ..
Zamjenik Tybee sjedio je za jednim od dva računala u prostoriji na katu, a gomile isprintanih stranica prekrivale su mu tipkovnicu.
- Ćime raspolaţeš? - Gullet je dobacio, kad smo ušli u prostoriju. Okrenuo se prema nama, još više nalikujući jastrebu pod fluorescentnim osvjetljenjem nego na prirodnom svjetlu.
- S obzirom da pregledom telefonskih poziva na Marshallov kućni broj i kliniku nismo ništa postigli, zapitao sam se kako tip uspostavlja kontakt. Iz telefonske govornice? Koje? — Prstom si je dodirnuo sljepoočicu. -Provjerio sam onu kod klinike i izlazne pozive u vrijeme PK za posljednju NO. - Oboţavao je skraćenice. PK: posljednji kontakt. NO: nestala osoba.
- Jimmie Ray Teal? - upitala sam.
- Da. Osmi svibnja posljednji je puta uspostavljen kontakt. Provjerio sam popis, brojeve i imena. Na sreću, Nassau nije najpopularnija govornica u gradu i negdje nasred popisa naletio sam na nešto čudno. Šestog svibnja u devet i trideset sedam ujutro netko je nazvao mobitel Jaspera Donalda Shortera. Poziv je potrajao četiri minute. Isti broj nazvan je devetog svibnja u četiri sata i šest minuta poslijepodne. Potrajao je trideset i sedam sekundi.
- Dva dana prije i jedan dan nakon posljednjeg kontakta s Tealom - Gullet je zaključio. - Jesi li provjerio tog Shortera?
- Dopast će vam se što sam saznao! — Prokopao je ispise. — Tip ima dosje! Odradio je šest godina u zračnim snagama i bio otpušten, nakon što je pronađena droga u paketu koji je slao iz Da Nanga u SAD. Otpuštanje časnika jednak je nečasnom otpustu vojnika, a oteţava mogućnost novog zaposlenja.
Pruţio je papir.
Gullet i ja smo na brzinu preletjeli ispis. Riječ je bila o fotokopiji Shorterovog vojnog dosjea. Jasper Donald Shorter bio je pilot u Vijetnamu.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

22Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Empty Re: Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Pon Jul 30, 2012 9:05 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
38.
Znači, Shorter je bio pilot - Gullet je zaključio. — I još uvijek jest. — Tybee je iskopao novi papir. — Posjeduje cessnu 207, broj na repu N3378Z.
- Omiljeno prijevozno sredstvo krijumčara narkotika.
- Tako je. Jednomotorac osposobljen za niske letove i slijetanje u polje. Međutim, nije dobar izbor ako su u pitanju dulji, krijumčarski letovi. Bez tankiranja ne moţe prijeći udaljenost odavde do Puerta Vallarte. I postoji još jedan problem. Svaki zrakoplov koji ulijeće u SAD mora biti registriran, a broj na cesni mogao bi ga razotkriti. No, krijumčari često kradu zrakoplove ili ih otkupljuju od bivših vlasnika, nakon čega prebojaju pravi broj i nadodaju laţni.
- Pronađite zrakoplov. Ako naletite na njega, zadrţite ga i javite mi.
- Moţe.
Gullet se okrenuo s namjerom da ode, ali ja sam imala još jedno pitanje.
- Gdje ţivi Shorter?
- Na otoku Seabrook.
Nalet uzbuđenja. — Gdje točno?
Otipkao je nešto i na ekranu se pojavio popis.
- Naselje Pelican Grove.
Nalet uzbuđenja pretvorio se u lavinu. Naglo sam se okrenula prema Gulletu.
- Daniels ţivi tamo! Zaustavio se s rukom na kvaki.
- Isti kompleks?
- Da! To ne moţe biti slučajnost. Marshall zacijelo govori istinu! Daniels mu je sigurno smjestio!
Nešto se promijenilo u Gulletovom izrazu lica. Oštro je kimnuo. - Privest ću ga.
- Pridruţit ću vam se — odvratila sam.
Stisnuo je čeljust. - Izvijestit ću vas kad ga uhitimo. I nestao.
Preostalo mi je samo otići kući. I čekati.
Nakon što sam prošetala Boyda, podgrijala sam si smrznutu večeru i uključila televizor kako bih odgledala vijesti. Prikladno zabrinuta voditeljica izvještavala je o poţaru u stambenom bloku, a kad se bacila na izvješće o Marshallu, lice joj je poprimilo ponovno prikladni izraz čuđenja. Prvo se mogla vidjeti klinika, pa fotografija Marshalla u mlađoj dobi, pa isječak s Herronom kako
258 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
258
vodi cijeli stadion u molitvi, i konačno Marshalla i Tuckermana kako napuštaju sudnicu.
Gotovo da je nisam čula što govori, jer mi se jedna činjenica neprekidno vrzmala glavom. Iako sam svako malo bacala pogled na sat, svaki puta bi prošlo tek nekoliko minuta.
Je li uistinu u pitanju Daniels? Mora biti on! Je li ga Gullet pronašao? Zašto mu treba toliko vremena?
Zalila sam Anneinu zbirku kaktusa. Skupila čitavu hrpu za pranje. Ispraznila perilicu posuđa.
Misli su mi se borile jedna s drugom, ali ni s kim nisam mogla raspraviti sumnje i odvagnuti vjerojatnost da je Daniels doista namjestio Marshallu. Htjela sam porazgovarati s Ryanom, i čuti njegovo viđenje. Ĉak mi je došlo da ga nazovem, ali sam odustala zaključivši da se mora u potpunosti posvetiti Lily. Birdie je pak bio zaokupiran igračkom, a Boyd, iako ţarko zainteresiran, tek bijedan sugovornik.
Pete je nazvao oko šest i pol. Bilo mu je dosadno i zvučao je razdraţljivo. Rekla sam da ću navratiti i izvijestiti ga o događajima koji su se zbili u posljednja četiri dana.
Zatekla sam ga kako čita Post and Courier. Izdanje od petka. Stišćući novine, stao se ţaliti u vezi hrane, zavoja koji ga
nadraţuju, i prve fizikalne terapije.
- Nismo li zahtjevni - odvratila sam poljubivši mu tjeme.
- Samo se ventiliram, ali ti me uopće ne slušaš.
- Istina - priznala sam.
- Da čujem!
Sve sam mu ispričala. Za improviziranu operacijsku salu, krađu organa, ţičanu omču, školjke. Za Unique Montague, Willieja Helmsa i druge nestale osobe. Za Rodrigueza i Abrigo Aislado de los Santos u Puerto Vallarti.
Izvijestila sam ga da su on i Marshall zajedno studirali medicinu, i da su obojica bili sankcionirani: Marshall zbog uţivanja zabranjenih narkotika; Rodriguez zbog seksualnog zlostavljanja. Marshall je uz to odleţao i kratku zatvorsku kaznu. Nadodala sam da je prodao svoju brodicu nakon što smo ga Ryan i ja ispitali u klinici, nakon čega je bio uhićen i konačno pušten plativši jamčevinu.
- Trebala bi biti ponosna!
Na trenutak sam ponovno zaključila da je Marshall kriv. A onda opet posumnjala u Danielsa.
- Mislim da sam Gulleta nagovorila da uhiti krivog čovjeka.
259 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
259
- Ne vjeruj svemu što misliš!
Lagano sam ga pljusnula po zapešću i povukao je ruku
simulirajući bol. Provjerila sam koliko je sati.
- Nitko Gulleta ne moţe ni na što nagovoriti - odvratio je.
- Moţda ne, ali sam ga zato uvjerila. I sad mu svi vise za vratom.
- Tko to?
- Novinari, Herron... Velečasni ima moćne prijatelje. -Noktom lijevog palca stala sam povlačiti desnu zanokticu. -Što ako smo pogriješili? Morat će se pošteno opravdati na idućim izborima.
- Meni spomenuti dokazi djeluju poprilično uvjerljivo.
- Ali se zasnivaju na indicijama.
- I takvi dokazi mogu imati teţinu, ako im porota povjeruje. - Razdvojio mi je ruke. Bacila sam pogled na sat. Što Gullet radi, do vraga?
- Ako Marshall nije kriv, ima li još kandidata? Iznijela sam mu što sam saznala za Coreyja Danielsa.
Brodica. Poznaje otok Dewees. Obučen za medicinskog tehničara kirurške struke. Bio u El Pasu tijekom razdoblja zastrašujućih umorstava, od kojih su moţda neka bila dio lanca trgovine organima. Pozivi upućeni na Marshallov telefon kad ga nije bilo u klinici. Ţivi u istom kompleksu kao i pilot okaljane reputacije, koji je kontaktiran netom prije i nakon nestanka
Jimmieja Raya Teala, iz govornice udaljene nekoliko metara od klinike.
- Moţda su se Marshall i Daniels udruţili - odvratio je, kad sam dovršila.
- Moguće. Ali neprestano se prisjećam razgovora s Marshallom. Iako mi se tip uopće ne dopada, neke stvari koje je rekao imaju smisla. Jednostavno nije u njegovom stilu samo tako ostaviti školjke u uredu. Osim toga, ima alibi za noć kad je netko nazvao Cruikshankov broj iz njegova ureda, a povijest njegove brodice moguće je lako provjeriti. Ako su pak zajedno u tome, zašto bi prebacio krivnju na Danielsa osim ako se ne pokušava nagoditi i domoći okruţnog tuţitelja?
-Jesu li nagomilali lovu?
- Gullet kaţe da nema dokaza, iako gotovinu nije tako teško sakriti. Daniels ţivi daleko iznad mogućnosti nekoga tko radi kao medicinski tehničar. - Opisala sam mu Hunney Child i stan na otoku Seabrook, i pojasnila vezu s obitelji Reynolds.
- Aluminijski klan Reynoldsovih?
- Tako je. Ali moţda to ništa ne znači.
260 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
260
Bacila sam pogled na sat. Pet je minuta prošlo, otkad sam to posljednji puta učinila.
- Sto godina sam uvjeravala Gulleta, ali je pristao uhititi Danielsa. -Ponovno sam nastavila cupkati sad već jarko u venu zanokticu. - No, moţemo ga teretiti samo na osnovu indicija. Nadam se da će se domoći nečega pretresom stana i provjerom telefonskih ispisa.
- A trepavica?
- Treba vremena za DNK analizu.
- Capitaine Comical se vratio u tundru? -Da.
- Nedostaje ti?
- Da. - Tog sam jutra prepoznala Ryanov miris na jastuku i osjetila neopisivu usamljenost i prazninu. Predosjećaj neizbjeţnog kraja?
- Kako je Emma? — Rastavio mi je ruke i jednu uhvatio. Odmahnula sam glavom.
Za deset minuta oglasio mi se mobitel. Gulletov broj blještao je na zaslonu. Srce mi je zalupalo, kad sam prihvatila poziv.
- Daniels nije ni u marini, ni u stanu, a brodica mu je u pristaništu. Izdao sam potjernicu za njegovim vozilom.
- Što je sa Shorterom?
-Od njega ni traga. Zrakoplov drţi na privatnom uzletištu na Ferry Roadu u Clementu. Malo uzletište bez kontrolnog tornja, ali toče gorivo. Ĉuvar kaţe da svake subote ujutro prevozi skupinu poslovnih ljudi u Charlotte, a dolazi petkom navečer kako bi obavio rutinsku provjeru. Tybee ga je ostao čekati.
- Što Marshall radi?
Uslijedila je stanka. U pozadini sam načula krčanje radiostanice.
- Zamzow ga je izgubio.
- Izgubio? - Nisam mogla povjerovati. - Kako ga je mogao izgubiti?
- Teretnjak je izazvao nesreću s dva auta u neposrednoj blizini, pa sam mu rekao da to riješi.
- Isuse Boţe...
- Samo privremeno. Tuckerman je sazvao konferenciju za deset sati sutra ujutro. Marshall će navući neduţno lice za javnost, i onda ćemo ga nastaviti pratiti.
Kad smo prekinuli razgovor, pogledala sam Petea. On je, hvala Bogu, drijemao.
Provjerivši još jednom mobitel, zamijetila sam malenu ikonu na zaslonu.
Pristigla poruka govorne pošte. Odslušala sam je.
261 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
261
Emma. U 16:27. — Nazovi me. Imam vijesti.
Dok sam razgovarala s Tybeejem, ostavila sam torbicu u Gulletovom uredu. Zacijelo je tada zvala.
Odabrala sam tipku E. Brzinsko biranje. Nakon četvrtog zvona uključila mi se njezina sekretarica.
- Do vraga!
Baš kad sam namjeravala prekinuti vezu njezin je glas nadglasao snimku.
- Samo malo!
Poruka je završila, i uslijedio je poznati zvuk, a onda prekid i promjena u kvaliteti zvuka.
- Gdje si? - upitala me.
- U bolnici,
- Ako te osoblje uhvati s mobitelom, polomit će ti kosti. Kako je Pete?
- Spava - prošaptala sam.
- Ti i Gullet ste imali pune ruke posla.
- Emma, mislim da smo pogriješili! -Da?
Ustala sam, zatvorila vrata, i izrecitirala joj skraćenu verziju svega što sam rekla Peteu. Saslušala me bez prekida.
- Ne znam hoće li moja vijest išta razriješiti. Danas sam dobila rezultate DNK analize. Riječ je o Marshallovoj trepavici.
- U pravu si. To moţe voditi u dva smjera, ali bar suţava mogućnosti. Ili se Marshall riješio tijela, ili je sudjelovao u tome, ili mu je pak već tada namješteno. Ali zašto? Takva vrsta planiranja čini se malo prenategnutom. I još trepavica, za ime Boţje! Zvuči poput onih
krimiserija kad policajci pronalaze jednu jedinu stanicu koţe na cijelom jutru otrcanog saga. Kakve su bile šanse da ću je pronaći?
- Za koga ti glasaš?
- Za Danielsa. Dovoljno je tup da pomisli kako će nešto tog tipa uspjeti.
- I ja. Izvijestit ćeš me?
- Hoću.
Uključila sam vibru na mobitelu. Minute su nastavile protjecati i baš sam grickala zanokticu kad je mobitel zadrhtao. Gullet.
- Policija s Isle of Palms upravo je uočila Danielsovo vozilo u marini otoka Dewees.
262 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
262
- Otišao je u posjet teti? Zašto? I kako to da nije otišao svojom brodicom? Nije mi odgovorio, što je bilo posve u redu. Ionako su pitanja bila nevaţna.
— Provjeravam je li Daniels tamo. Postavio sam zamjenike kod njegovog stana i u marini. Uhvatit ćemo ga.
-Javite mi se čim ga uhitite. Tip je opasan! Zamijetivši da Pete hrče, shvatila sam da je vrijeme da se pokupim.
Pokupila sam novine s kreveta pokušavajući ne šuškati, kad mi je pogled pao na zrnatu crno-bijelu fotografiju Aubreya Herrona, uhvaćenog u pozi molitve, nagnuta lica, zatvorenih očiju i ruke ispruţene iznad glave. Lijeva ruka.
I iznenadna pomisao pogodila me poput tsunamija - svojevoljno, nenajavljeno, i prenerazivši me.
— Do vraga — prošaptala sam očajnički stišćući šaku. — Do vraga, do vraga, do vraga!
Novine su mi podrhtavale u ruci, dok su mi vizije jurile glavom. Trio šest cervikalnih kraljeţaka, svi slomljeni s lijeve strane. Ţičana omča s bočnom petljom ubojite namjene.
Corey Daniels iza jednostranog stakla. Ruka prolazi kroz kosu. Prst kopka po stolu. Ruka prebačena preko naslona stolice. Oţiljak na zapešću. Lester Marshall lista papire u kartonu pacijenta. Zapisuje u notes. Kaleidoskopske slike stopile su se u spoznaju.
Daniels je spominjao permanentnu ozljedu od nesreće na motociklu. Ima snagu samo u desnoj ruci.
Marshall je kopao po dokumentima lijevom rukom. I pisao njome.
Daniels je dešnjak, Marshall ljevak.
Vitlo je otpozadi prebačeno preko ţrtvine glave.
Sila primijenjena na lijevu stranu vrata Montagueove, Helmsa i
Cruikshanka.
Ljevak ih je zadavio, a ja sam odaslala Gulleta za Danielsom koji nije ubojica!
Gdje lije Marshall sada?
39.
Odbacila sam novine, zgrabila mobitel i nazvala Gulleta. Nije bilo odgovora. Do vraga!
Odlučila sam se za centralu njegovog ureda. Operaterka me izvijestila da je nedostupan.
- Moram hitno stupiti u kontakt!
263 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
263
- Prijavili biste kazneno djelo?
- Otišao je uhititi čovjeka zvanog Corey Daniels. Pokušajte ga dobiti i poručite da nazove Brennanicu prije nego to učini!
- Novinarka? - Opreznim tonom.
- Ne. Zovem se Temperance Brennan i surađujem s mrtvozorničkim uredom. Posjedujem informacije potrebne šerifu i vaţno mi je da ga što prije kontaktiram!
Trenutak oklijevanja.
- Vaš broj?
Izrecitirala sam ga. - Mogu li dobiti broj zamjenika Tybeeja?
- Ne smijem vam ga proslijediti.
- Onda vas molim da ga pokušate dobiti! - Došlo mi je da se izderem punim plućima. - Recite mu da mi se javi. Na isti broj! I prenesite mu istu poruku kao šerifu!
Sad već na rubu očaja, prekinula sam vezu.
Pogledala sam Petea. Više nije drijemao. Utonuo je u REM fazu. Dvojila sam da odem, i odlučila ipak ostati. Što ako me nazovu, dok sam u dizalu bez signala?
Stala sam se prešetavati zubima obrađujući zanokticu. Zovite, do vraga! No, mobitel je šutio. Zovite!
Kako sam mogla biti toliko glupa i naivna? Marshall se poigrao sa mnom u trenutku kad sam trebala posloţiti sve dijelove.
Smiri se, Brennanice! Ništa još nije izgubljeno! Optuţen je i morat će se pojaviti na suđenju. Daniels te, na kraju krajeva, biti oslobođen!
Kao obično, nisam se obazrela na vlastiti savjet. Spopala me panika i bijesnila sam na vlastitu glupost. Zanoktica mi je izgledala poput sirovog odreska.
Viši centri u mozgu pokušali su me urazumiti.
Gullet ima povoda za Danielsovo uhićenje. Isto tako ga moţe otpustiti kad izrone nove činjenice. Takve se stvari događaju. Nitko neće umrijeti. Umrijeti?
Smrznula sam se, kad je još jedan kaleidoskopski lanac slika poveo k novoj uţasnoj spoznaji.
Marshall je ubojica, no slučaj protiv njega zasniva se na indicijama. Što će ga onda osuditi? Pilot, eto što.
Ako je Shorter doista njegova mula, onda mu je pošteno izmaknuo kontroli. Odluči li okruţni tuţitelj porazgovarati s njim, mogao bi se nagoditi. Pristane li, njegovo svjedočenje moglo bi pokopati i Marshalla i Rodrigueza.
264 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
264
No, Marshall je beskrupulozan. Zbrisao je Zamzowu i sad je na slobodi. Ubrzo će shvatiti kakav rizik predstavlja Shorter i pokušat će ga eliminirati. Uspije li, to bi moglo spriječiti sudsku presudu. Nabadala sam tipke na mobitelu, kad je medicinska sestra otvorila vrata. Napućenih usnica, ukazala je na aparat i odmahnula glavom. Ne. Spremajući ga u dţep, izjurila sam iz prostorije i potom niz hodnik. Prljave svjetlosne pločice ukazivale su na spor uspon dizala.
Hajde!
Vrata su se rastvorila. Ujurila sam gotovo srušivši ljude prije nego su se stigli povući. Spustili smo se beskorisno prateći
treptave brojeve.
Hajde!
Predvorje je bilo napušteno. Krenuvši prema vratima, nazvala sam Gulleta. Još uvijek ništa. Do vraga!
Što se događa u pristaništu? Na Deweesu? U Danielsovom stanu? U marini Bohicket?
Što se događa na uzletištu na Ferry Roadu u Clementu? Tybee je bio veća briga. Nema pojma da bi Shorter mogao biti meta, a Shorter neće očekivati Marshallov napad! Liječnik, u drugu ruku, nema što izgubiti. Štoviše, eliminacijom Shortera moţe samo dobiti. Nema pojma da Danielsa prate i vjerojatno je isplanirao izvesti Shorterovo umorstvo tako da ispadne da je Daniels kriv. Zna li pucati? Je li on pucao u Petea? Otočna policija ništa još nije otkrila, a pretragom njegova ureda i kućne adrese nije pronađen pištolj.
Bez daha sam se bacila u auto i okrenula ključ. A onda zastala oklijevajući.
Otočna policija? Gullet?
Ferry Road u Clementsu? Tybee?
Moţda mu prijeti opasnost!
Koliko je ljudi Marshall već ubio? Ako Tybee slučajno naleti dok bude ubijao Shortera, ovaj neće oklijevati i sredit će i njega, a faktor iznenađenja ići će mu na ruku. Patrolno se vozilo lako moţe prepoznati, a Tybee ne očekuje napad.
Drhtavih prstiju nazvala sam šerifov ured. Opet ista operaterka. Predstavila sam se i ona je odmah započela tiradu, ali sam je zaustavila i zamolila da javi Gulletu i Tybeeju da se hitno moram čuti s njima.
- Šerif Gullet i zamjenik Tybee trenutačno su izvan dometa.
265 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
265
- Radio-veza? Telefon? Golub pismonoša? - Gotovo sam zakreštala. - Ne tiče me se kako ćete to učiniti, ali im hitno prenesite poruku!
Melodramatični uzdah.
- Tybee je moţda u opasnosti! Prekinula sam vezu. Što sada? Gullet je naglasio da ne ţeli da se petljam u Danielsovo uhićenje i nisam znala gdje se nalazi. Tybee je već trebao stići na uzletište, ali nisam bila posve sigurna ni gdje se ono nalazi. Najbolje da pričekam kod kuće. Zasigurno će jedan od njih ubrzo nazvati!
Prije odlaska sam pogasila svjetla i kuća je bila u mraku kad sam stigla, iako je mjesečina djelomično obasjavala vanjske zidove i bacala sjene poput zamračene svjetiljke.
Boyd je zalajao kad sam okrenula ključ, a onda mi se zaletio oko nogu. Odloţila sam torbicu i provjerila kućni telefon. Nije bilo poruka. Unutra me dočekala sablasna atmosfera. Nije bilo ni Petea, ni Ryana. Previše prostorija i previše tišine za jednu osobu. Hvala dragom Bogu na mački i psu. Oboje sam ih pomilovala.
Pa uključila televizor i neko vrijeme gledala Headline News, iako sam bila duhom odsutna. Zašto ne zovu? Marshall i Daniels su na slobodi, a zamjenici u potrazi za krivim čovjekom. Ubojica se moţda upravo u tom trenutku sprema na novi napad. Moţe li išta biti hitnije?
Ili... ?
Marshall je optuţen, priveden sudu i pušten uz jamčevinu. Novi dokazi njegovoj krivnji neće uzrokovati ponovno uhićenje. Hitnost je, dakle, samo u opozivu Danielsova uhićenja. Što ako pokuša pobjeći i bude ranjen? Kako će Marshallov odvjetnik upotrijebiti Danielsovo uhićenje na sutrašnjoj novinskoj konferenciji? Zovite, do vraga! Zovite!
Uzbuđeno sam uzela mobitel i dijetalnu colu i pokupila se van. Boyd je ostao uvrijeđen što sam mu pred njuškom zalupila vratima i bacio se na mahnito grebanje. No, nisam htjela da mi zbriše u tami. Primijetila sam da se plima dovukla ne ostavljajući gotovo nimalo prostora između dina i ruba vode. Nije bilo kasnovečernjih šetača. Nitko se nije probijao bijelim kovrčama valova. Uzela sam leţaljku iz sjenice i prinijela je rubu vode.
Smjestivši se u nju zakopala sam noţne prste u pijesak, stala pijuckati piće i nastavila čekati. Mjesečina je na valovima tvorila fluorescentne oblike, vjetar se kotrljao niz vodu. Bio je to uspavljujući i smirujući doţivljaj. Osjetila sam kako se manje-više opuštam.
266 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
266
Pete. Ryan. Ryan. Pete. Otkud ambivalencija? Zaboravljeni osjećaji izbili su na površinu budeći u meni neugodu. Ĉudno i iznenađujuće. Ali ionako još ništa ne trebam poduzimati. Hoće li me to nastaviti mučiti? Vidjet ćemo.
Nesvjesno sam zamijetila usamljenog šetača kako prilazi s lijeva, odjeven u gornji dio trenirke s kapuljačom. Ĉudno. Noć nije bila prohladna. Bio je mišićave građe i skrenuo je prolazeći između leţaljke i dina.
I iznenada sam ostala bez zraka, a telefon i piće poletjeli su mi iz ruku.
Prenerazila me brzina njegovih pokreta.
I snaga.
Grabila sam rukama prema grlu gubeći dah.
- Ne — jedva sam izustila promuklim glasom.
- Uţivaš u pogledu, je li, arogantna kučko? I voliš zabadati nos u tuđe stvari - procijedio je poznat glas. - Bit će ti to posljednje što ćeš vidjeti!
Očajnički sam grebla vlastitu koţu.
-I Flynnova i Cruikshank su me htjeli srediti, ali sam se obračunao s njima, a onda si i ti morala ugurati nos u stvari koje te se uopće ne tiču i uništiti mi posao! Nudio sam ljudima dragocjenu uslugu! Pa što ako sam tu i tamo kojoj ništariji uzeo organ? Slao sam ih tamo gdje su mogli biti od koristi! Šteta što i tebi to ne mogu učiniti!
Stisak oko vrata je ojačao. Nisam mogla disati ni zazvati u pomoć. Zamaglilo mi se pred očima.
- Nanijeli ste mi veliku štetu, doktorice Brennan, i došlo je vrijeme da je naplatim! Oprostite se sa ţivotom!
Gotovo ga više nisam čula. Pluća su mi gorjela, a svaka stanica u tijelu vrištala u ţudnji za zrakom. Svijet je stao tonuti u tamu. Bori se!
Svom snagom vinula sam se u zrak i zabacila unatrag, te ga tjemenom udarila pod bradu i odgurnula. Oslobodio je stisak.
Zaronila sam prema vodi pokušavajući ujuriti u valove, ali me uhvatio za kosu i trznuo prema sebi.
Izgubila sam ravnoteţu i pala izbacujući noge pred sebe. No, nisam se uspjela zakotrljati u stranu. Drţeći me za kosu njegova me ruka svom snagom gurnula na dolje i pritisnula mi bradu o prsa. Druga mi se spustila prema vratu.
A onda, iz posve nepojašnjivih razloga, obje su popustile. S naporom sam se uspravila na koljena, ali sam ostala u tom
267 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
267
poloţaju i dok sam se pokušavala odići dlanovima, pritisak na vrat u potpunosti je nestao i načula
sam još jedan glas. Glas koji sam također već imala prilike čuti.
- I ovo mi misliš smjestiti, je li, kretenu bolesni!
Krv mi je šištala u ušima. A moţda je u pitanju bio šum valova.
Podigla sam glavu i prepoznala Danielsa. Masivnom lijevom rukom uhvatio je Marshalla oko vrata, a desnom mu zgrabio ruku i savijao je na leđima. Marshallovo lice izobličilo se od boli.
Bravo!
40.
Vrućina subotnje noći popustila je ustupajući mjesto veličanstvenom nedjeljnom jutru, tipičnom za nizinske predjele američkog Juga. U deset Pete i ja smo zasjeli u sjenicu, skinuli japanke i bacili se na sve moguće novine, kojih sam se uspjela domoći u otočnom Red and Whiten. Listala sam sportsku rubriku Charlotte Observera, kad je nečija sjena preletjela stranicu. Podigla sam pogled. Jato pelikana jedrilo je na vjetru iznad nas.
Natočila sam nam novu dozu kave iz termosica, podigla noge na ogradu i osmotrila okoliš. Plima se povlačila nadodajući novi metar plaţe sa svakim lijenim i niskim valom. Jugozapadno od nas liliputanski zmajevi plesali su na nebu iznad otoka Sullivan's, a u grmlju do šetališta ptičice se prepustile ranojutarnjem, uzbuđenom cvrkutu.
Na putu iz bolnice prethodnog poslijepodneva Pete je objavio da jedan od njegovih odvjetničkih partnera dolazi u ponedjeljak odvesti ga u Charlotte. Buck Flynn i njegovi frendovi računovođama su rekli da nastave provjeravati Herronove knjige. S obzirom na ono što je vidio prije nego su mu sredili pluća, Pete je posumnjao da se GMC igra novcem donatora. Nisam se pobunila na njegov plan. Latvijski se mudrac dobro oporavljao i znala sam da jedva čeka vratiti se klijentima.
Porazgovarala sam već s Timom Larabeejem, sudskim vještakom okruga Mecklenburg, i Pierreom LaMancheom, šefom Laboratorija sudske medicine u Montrealu. Jedna lubanja i par mumificiranih nedonoščadi zaprimljeni su u Charlotteu, a dva djelomična kostura u LSJML. Oba su me patologa razuvjerila da slučajevi mogu pričekati i tako dopustila da ostanem u Charlestonu radi Emme. Kako bih obavila posljednju zadaću.
268 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
268
Kad sam otvorila Atlanta Journal-Constitution, nekako sam više osjetila nego načula korake na obalnoj promenadi. Okrenuvši se ugledala sam Gulleta kako maršira prema nama. Nosio je sunčane naočale, kaki hlače i traper košulju na kojoj mu nije bilo izvezeno prezime. Pretpostavila sam da je u pitanju civilna odjeća.
- Jutro! - Kimnuo je prema Peteu i onda prema meni.
- Jutro - odvratili smo.
Smjestio se na klupicu. - Drago mi je da vam je bolje, gospodine.
- I meni. Kava? - Pete je kucnuo o termosicu.
- Ne, hvala. - Gullet je izbacio noge i mesnatim se podlakticama naslonio na mesnate butine. - Lijepo sam proćaskao s Dickiejem Dupreejem. Izgleda da ima zaposlenika koji gaji velike ambicije, ali nije i najbistrije stvorenje na kugli zemaljskoj. George Lanyard. - Kimnuo je prema meni. - Dickie je poludio pročitavši izvješće koji ste poslali Drţavnom uredu za arheologiju, a Lanyard je krivo pročitao njegove opaske o tome da ţeli vaše dupe. Parafraziram.
- Zaključio je da ţeli da me netko sredi? - odvratila sam s gađenjem.
- Ne da vas netko sredi, nego da vas protjera. Lanyard je priznao da je bacio pivsku bocu prema kontejneru i da je pucao na kuću. Kaţe da nije namjeravao ikoga ozlijediti. - Sunčane naočale okrenule su se prema Peteu. - Vi ste se samo u krivom trenutku pojavili u kuhinji.
- Dickie nije osobno upetljan u to?
- Poludio je, kad mu je Lanyard priznao što je učinio. Pomislio sam da ću morati posvjedočiti još jednom umorstvu. - Polako je udahnuo i izdahnuo. - Vjerujem mu. I on moţda tu i tamo zna prijeći granicu pristojnog ponašanja, ali nije kriminalac.
- Što će se dogoditi s Marshallom? - Pete je dobacio ne pokazujući zanimanje za Lanyarda.
- Okruţni tuţitelj se nagodio. Marshall će dati ime i lokaciju na kojoj je zakopana svaka ţrtva, a drţava je pristala ne zabosti mu smrtonosnu injekciju u ruku.
Prezreno sam otfrknula. - Bar bi trebali inzistirati da mu uzmu jedno plućno krilo i bubreg.
- Prenijet ću - odvratio je, gotovo sa smiješkom. - Pretpostavljam da će prijedlog biti prihvaćen, ali sumnjam da će ga itko provesti.
-Je li progovorio? - Pete. - I te kako.
No, ja sam to već znala. Nazvao me nakon Marshallova razgovora s okruţnim tuţiteljom u subotu ujutro. Prisjetivši se koliko je
269 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
269
ţrtava ubio osjetila sam uobičajenu mješavinu tuge i bijesa. Prva je bila prostitutka zvana Cookie Godine, koju je ubio u ljeto 2001. Willieja Helmsa je sredio u rujnu iste godine, a oba tijela zakopao na otoku Dewees. Bez jetara i bubrega.
Znao je Danielsovu prošlost i unajmio ga je djelomično baš iz tog razloga ubrzo nakon prvog umorstva. Otpočetka je planirao namjestiti tragove, koji bi sumnju prebacili na njega, za slučaj da klinika bude upletena. Ali kopanje grobova bio je zahtjevan fizički posao i uopće mu se nije dopalo. Kako su nestanci Godineove i Helmsa prošli nezamijećeno, odvaţio se i promijenio modus operandi. Više nije trupla zakapao u plitke grobove, već ih je odbacivao u more.
Rosemarie Moon i Ethridge Parker ubijeni su 2002., Ruby Anne Watley 2003., Daniel Snype i Lonnie Aikman 2004.. Posljednje su ţrtve bili Unique Montague i Jimmie Ray Teal. Izuzme li se nevrijeme koje je izbacilo bačvu s Montagueovom u rukavac kod braće Moultrie, bilo je vrlo vjerojatno da drugi posmrtni ostaci neće biti razotkriveni. Iako mi to nije pruţilo zadovoljstvo, ispostavilo se da sam bila u pravu u vezi Flynnove i Cruikshanka. Ona je počela raditi na klinici 2003. i financije su bile ono što je u njoj pobudilo sumnju u Marshalla. Ne znajući koliko minimalno GMC financira kliniku, pobijesnila je zapravo zbog ogromnog nesklada između uvjeta u klinici i Marshallova ţivotnog stila. Kako bi potvrdila svoje sumnje, stala je njuškati po njegovom privatnom ţivotu. Iako nije bila u mogućnosti osigurati dokaz o financijskim malverzacijama, poţalila se ocu i Herronu.
Marshall je saznao da ga prati i bojeći se da će na posljetku razotkriti istinu, zadavio ju je i bacio u ocean, poslao ključ i najamninu gazdarici, te smislio priču o odlasku u Kaliforniju. Ironično jest da Helene nije saznala ni za ubojstva, ni za krađu organa.
Cruikshank je također morao nestati, ali bio je privatni istraţitelj i bivši policajac, i radio za Bucka Flynna. Kako je netko mogao zamijetiti njegov nestanak, Marshall je osmislio plan. Istraţio je Cruikshankovu prošlost i odlučio ubojstvo prikazati kao samoubojstvo. No, mučilo ga je kako to izvesti.
- Zanima me - započela sam - s obzirom da Cruikshank nije bio krupan, već ţilav, kako ga je Marshall uspio srediti?
- Pronašao ga je u Magnoliji Manor i stao pratiti kad bi izlazio navečer. Otkrio je da voli piti i da je Little Luna's jedno od njegovih omiljenih izletišta.
270 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
270
-Jedne noći zatekao se tamo i zamijetio da se poprilično naljoskao. Otišao je do obliţnje govornice i nazvao birtiju. Kad se pipničar javio, opisao ga je i upitao je li tamo.
- Pipničar ga je proslijedio na telefon. Marshall se potom predstavio kao Daniels i rekao da ima vaţne informacije u vezi Flynnove i klinike, te se pristao naći s njim u Magnoliji Manor.
- A Cruikshank je htio što prije stići tamo, pa je na izlazu zgrabio krivu jaknu?
- Tako je. Imao je ključeve od auta u dţepovima hlača tako da to nije ni zamijetio. Toliko je opasno vozio da se Marshall uplašio da će ga policija zaustaviti prije nego stigne kući. No, nije bio te sreće.
- Namučio se s parkiranjem i kad je Marshall krenuo prema njemu, imao je dovoljno vremena da provjeri ima li koga u blizini. Tada je već počeo nositi ţičanu omču sa sobom, za slučaj da mu se ukaţe prilika.
- Cruikshank je petljao ključevima pokušavajući zaključati auto. Marshall je primijetio da u blizini nema nikoga. Ulica je bila mračna, pa mu je prišao s leđa i prebacio omču preko glave prije nego je Cruikshank predosjetio da mu prijeti opasnost.
- Kako je odvukao tijelo u šumu?
- Ĉim ga je zadavio, prebacio je njegovu ruku oko vrata, a vlastitom ga obuhvatio oko struka znajući da će tako ljudi pomisliti da vuče pijanduru kući. Uspio ga je ugurati na suvozačko sjedalo svojeg auta i odvesti se. Kad je mimoišao neosvijetljeno parkiralište crkve, zaustavio se i prebacio ga u prtljaţnik.
- Potom je otišao kući, pokupio dva komada uţeta, i odvezao se u šumu. Parkirajući na istoj lokaciji gdje smo se mi našli onog dana kad smo otkrili tijelo, izvadio ga je iz prtljaţnika i odvukao u šumu. Kod stabla mu je jedan kraj uţeta zavezao ispod pazuha, drugi kraj prebacio preko grane i podigao ga, sve dok mu noge nisu lagano dodirivale tlo. Tijelo je prethodno dovukao na sklopivim ljestvama, koje je također upotrijebio kako bi namjestio drugo uţe oko njegova vrata i zavezao ga za granu. Potom je odrezao uţe koje je drţalo torzo, pokupio ljestve i zbrisao.
- A što je učinio s njegovim autom?
- Uzeo je ključeve nakon što ga je zadavio. Zacijelo se preplašio, kad je pronašao novčanik s tuđim imenom, ali je na posljetku zaključio da ima pravog tipa, samo krivu jaknu. Naravno, čista sreća. Idući dan odvezao je auto na parkiralište u zračnoj luci
271 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
271
namijenjeno višednevnom parkiranju. U aktovku je skrio registarske tablice i ukrasne naljepnice koje je prethodno skinuo. Potom se taksijem odvezao iz zračne luke natrag u grad. Oko mjesec dana poslije policija je auto odnijela na odlagalište napuštenih vozila. Dotad se Marshall već zacijelo osjećao nepobjedivim.
- Kako se odigrala stvar u petak navečer? - upitao je Pete.
- Došao je do oceana posluţivši se onom tamo uličicom. Namjeravao je prići vašoj kući s plaţe. - Ukazao je na prolaz nekoliko parcela niţe. -Zamislite koliko je bio oduševljen kad vas je ugledao na plaţi!
Nesvjesno mi je ruka poletjela prema vratu. - Zašto ga je Daniels slijedio? -upitala sam napipavši ozljedu koju je Pete proglasio »organskom ogrlicom«.
- Zbog neugodnih iskustava s policijom. Ne vjerujući nam, a zabrinuvši se da mu Marshall pokušava smjestiti, odlučio je sam prikupiti dokaze. Namjeravao ga je pratiti, sve dok ne pronađe dovoljno čvrst dokaz da je tip pokvaren.
- Zašto se pritom nije posluţio svojim autom?
- Pretpostavio je da će ga Marshall prepoznati. Gđica Honey ima vozilo na kopnu, pa je stoga uzeo njezin, a svoj ostavio u marini.
- I prije Marshallovog uhićenja i preispitivanja u postaji, zapravo ni u što nije posumnjao? - To mi je još uvijek bilo nevjerojatno.
- Već sam vam rekao. Bez obzira što ima licencu medicinskog tehničara, ima kvocijent inteligencije punoglavca.
- Zašto se postavio tako neprijateljski prilikom ispitivanja? Gullet je slegnuo ramenima. - Mrzi policajce.
- A Herron i njegovi frendovi u GMC-u?
Odmahnuo je glavom. - Sve dok se drţao budţeta, Marshall je imao autonomiju pri vođenju klinike. Ĉini se da ljudi iz GMC-a nisu imali pojma čime se bavi.
- Ima li kakvih saznanja o Shorteru? - Već sam čula da je cesna nestala, kad je Tybee stigao na uzletište u petak navečer.
- Policijska uprava Lubbocka uhvatila ga je u deset i četrdeset sinoć. To sam vam zapravo došao reći.
- Odletio je u Teksas?
- Bivša mu ţivi u Lubbocku.
- Surađuje li? - Pete je dobacio.
Gullet je vagnuo rukom. Tako-tako. - Tvrdi da vodi legalan posao i nudi charter usluge. Priznaje da je za Marshalla prevozio teret, ali osporava saznanje o njegovom sadrţaju. Navodno bi ga ovaj
272 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
272
nazvao dan-dva unaprijed, potom bi donio hladnjak na uzletište u unaprijed dogovoreno vrijeme, a on bi ga odvezao u Meksiko, sletio u pustinji u blizini Puerta Vallarte, i predao Meksikancu zvanom Jorge. Marshall je plaćao deset tisuća dolara u gotovini po letu i Shorter kaţe da nije postavljao pitanja.
- Zašto je onda odletio u Teksas u četvrtak?
- Kaţe da ga je Marshallovo uhićenje preplašilo, s obzirom na prethodne probleme koje je imao sa zakonom.
Na trenutak smo utihnuli zamislivši se. Ja sam prva nastavila.
- S obzirom na njegovu prošlost, rekla bih da je najvjerojatnije iz Charlestona dostavljao organe u Meksiko, a drogu iz Meksika u SAD.
- Ovi iz Lubbocka sumnjaju u isto, pa su kontaktirali FBI. DEA34 pretresa cesnu. Ako je bacio makar jedan joint kroz prozor, gotov je. Osim toga, njegova verzija ne drţi vodu. Postoje dokazi da je rep zrakoplova nekoliko puta obojan, vjerojatno kako bi mogao staviti laţne registarske brojeve radi ilegalnih letova. K tomu još, meksičke vlasti nisu zabiljeţile, kad je ušao u zračni prostor Meksika.
-Je li Marshall opisao kako je shema funkcionirala s druge strane? - Opet Pete.
- Nazvao bi ga kad bi mu pronašao pacijenta na klinici koji bi bio savršen darivatelj organa. U pitanju je uvijek bio beskućnik, ili netko čiji nestanak ne bi bio zamijećen.
- Rodriguez bi u Meksiku obavio poziv, a primatelj organa doletio u Puerto Vallartu. U Charlestonu bi Marshall počinio ubojstvo, a Shorter ekspresno tijekom noći prevezao organ na jug.
- Kako se Marshall povezao sa Shorterom? - Ponovno Pete.
- Ţivi u istom kompleksu kao i Daniels. Njih su dvojica znali tu i tamo popiti pivo i razmijeniti priče. Moţda je Daniels neke prepričao Marshallu, ili je Marshall načuo Danielsa kako priča o pilotu s policijskim dosjeom. Kako god bilo, Shorter je zvučao kao dobar kandidat za posao. Marshall ga je istraţio, namamio i Shorter je zagrizao.
- Daniels nije saznao da mu susjed sluţi kao pismonoša šefu?
- Nije imao pojma.
34DEA ili Drug Enforcement Agency (engl.) = Američka agencija za borbu protiv narkotika.
- A koliko je Shorter zapravo znao?
273 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
273
- Marshallova verzija manje-više potvrđuje Shorterovu tvrdnju da je bio samo pismonoša. Kaţe da ga Shorter nikad nije pitao za sadrţaj u hladnjacima.
- Naravno - odvratila sam. - Ĉasni pilot nijednom nije posumnjao u legalnost svojih postupaka.
Gullet je slegnuo ramenima. - Deset tisuća dolara dobar je razlog da se ne propitkuje.
- A Rodriguez? Je li on znao kako Marshall dolazi do organa?
- I te kako. Prema Marshallu, njih su dvojica skovali plan još devedeset i pete.
- Diplomirali su na medicini osamdeset i prve. Kako su ponovno stupili u kontakt?
- Ostali su u dodiru. Znajući da mu je stari frend s faksa također postao persona nongrata u liječničkoj profesiji, nakon izlaska iz zatvora devedeset i prve Marshall ga je nazvao, jedinog pokvarenog liječnika kojeg je poznavao, i uputio se u Meksiko. Rodriguez je tad već radio dvije godine u toplicama u Puertu Vallarti i sa strane vodio malu privatnu kliniku. Jedno je povelo k drugom i tako su njih dvojica osmislila gotovo siguran način zarade. Namjeravali su se ograničiti na šačicu zamjenskih donatora godišnje, zaraditi jednu do dvije stotine tisuća po organu, i prikrivati se ostatak vremena.
-Jedino pitanje bilo je gdje će Marshall obavljati svoj dio posla. Za nekoliko mjeseci GMC je objavio ponudu za radno mjesto na klinici u Charlestonu, i s obzirom na plaću, organizacija nije pomno proučila prošlost kandidata. Uspio je krivotvoriti neke dokumente i domoći se licence u Juţnoj Karolini, a Rodriguez počeo kupovati rabljenu kiruršku opremu juţno od granice. Za nekoliko godina bili su spremni baciti se na posao.
-Jeste li locirali Rodrigueza?
- Ne još. Ali će ga federales uhvatiti.
- I optuţiti za što?
- Meksičke vlasti su se pošteno posvetile formiranju optuţbe.
- Rodriguez će osporiti da zna za umorstva, i tvrdit će da je bio uvjeren kako su organi dobiveni legalnim putem.
- Marshall kaţe da je osmislio cijeli plan i tvrdi da mu nije samo on nabavljao organe.
- Priznao je krivnju za jedanaest umorstava - odvratila sam. - Kako znamo da nije bilo još ţrtava?
Sunčane naočale su se zagledale u mene. - Osjećaj mi kaţe da ih ima još.
274 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
274
Marshall nam vjerojatno govori za one osobe koje su nama poznate, i ubacuje Godineovu radi vjerodostojnosti. Dvije su me pojedinosti još uvijek mučile.
- Lester Marshall je bolesna cjepidlaka. Kako je mogao biti tako nespretan sa školjkama?
- Nagađam da će se i sam to često pitati. - Ovaj se puta Gullet doista nasmiješio od uha do uha. - Kaţe da je kupio vrećicu školjki onog dana kad je ubio Helmsa. Nadao se da će pronaći zanimljiv primjerak i nagađa da mu je jedna slučajno upala u manšetu ili dţep, moţda još na trţnici, a moţda dok se vraćao na kliniku. Ta je i zakopana s Helmsom. Prisjeća se da ih je pregledavao pod mikroskopom, a onda ih nakratko ostavio u ladici stola. Kaţe da se vrećica zacijelo proparala.
-Jedna mu je ispala iz odjeće na Helsmovo tijelo, a druga se otkotrljala u kut ladice. Nijednu nije zamijetio.
Gullet je kimnuo. - Bio je u većem šoku od nas, kad su se malci pojavili i morao na brzinu nešto smisliti kako bi obje školjke ubacio u scenarij s namještaljkom.
- Nasamarili ga beskraljeţnjaci - Pete je dobacio.
- Tko je nazvao Cruikshanka iz Marshallova ureda? - To je bila druga pojedinost koja me zanimala.
- O'Dell Towery.
- Ĉistač?
Gullet je kimnuo. - Towery je spor, ali se toga dobro prisjeća jer mu se nije uklapalo u rutinu. Kaţe da ga je Marshall instruirao da uredski telefon upotrijebi u točno određeno vrijeme. Navodno je očekivao poruku, a u to vrijeme nije bio u mogućnosti sam obaviti poziv. Za slučaj da mu se nitko ne javi, samo treba prekinuti vezu i vratiti mu papirić s brojem idući dan. Marshall je pritom imao alibi. Ako dođe do problema, poziv će bar zakomplicirati stvari, i u najboljem slučaju baciti sumnju na Danielsa. Tišina.
Gullet se zagledao u ruke. - Koliko sam shvatio, gđica Rousseau je poprilično bolesna. -Jest - odvratila sam zamislivši se.
Kad sam je posjetila u četvrtak, imala je visoku temperaturu. Te noći naglo joj je porasla na 39°, a znojenje, glavobolja i mučnina dodatno se pogoršali.
Nagađajući da je riječ o infekciji, Russellova ju je hospitalizirala u petak. Nazvala sam Sarah u subotu ujutro. Iako se netom vratila kući iz Italije, odmah je krenula za Charleston.
275 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
275
Prije sestrina dolaska, Emma i ja smo imale puno vremena za razgovor.
Opisala sam joj što se sve dogodilo od četvrtka, a ona mene izvijestila da je mrtvozornik okruga Berkeley zaključio da je smrt Susie Ruth Aikman nastupila pod prirodnim okolnostima. Starica je umrla od masivnog srčanog udara.
Potom mi je ispričala o čudnom incidentu s krstaricom. Jedan od putnika umro je tijekom krstarenja i kad se brod usidrio u Charlestonu, njegova je udovica odobrila kremaciju, potpisala papire i pokupila se s urnom. Za nekoliko dana pojavila se druga ţena u njezinom uredu tvrdeći da je pokojnikova supruga i ţeleći pokupiti tijelo. Dokumenti su pokazali da je dama broj dva doista prava supruga, nakon čega je odmah zaprijetila tuţbama zbog nesvjesnog raspolaganja posmrtnim ostacima njezina supruga.
- Preljubnik je imao dvije ţene koje su se borile oko njegovih posmrtnih ostataka, Tempe. Bio je jedan od rijetkih sretnika. - Progutala je slinu. Znala sam da joj je naporno govoriti. -Umirem. I ti i ja to znamo. Boreći se protiv drhtanja u prsima, pokušala sam je ušutkati. No, nastavila je.
- Moja smrt neće proći nezamijećena. Imam ljude u ţivotu. Oni će me se sjećati. Moţda ću im čak nedostajati. Ali Marshall i Rodriguez su vrebali izopćenike ovog društva, one koji ţive sami i na rubu, one koji nemaju nikoga tko bi tugovao za njima. Nestanak Cookie Godine nije čak bio ni registriran. Isto vrijedi i za Helmsa i Montagueovu. Zahvaljujući tebi, Tempe, njihova tijela neće ostati anonimna.
Ne mogavši išta reći, pomilovala sam je po kosi, a teţak uzdah dijelio me od ridanja.
Gullet je nastavio pričati nakon što se nakratko i sam izgubio u mislima. -Ne doima se poštenim.
- Ne - sloţila sam se. - Nije.
- Krasna ţena i pravi profesionalac. Ustao je. I ja sam učinila isto.
- Pretpostavljam da je najbolje ne propitkivati puteve Boţje. Kako mi se učinilo da na to nema odgovora, nisam ništa odvratila.
- Odradili ste fantastičan posao, doktorice. Radeći s vama naučio sam nekolicinu stvari.
Ispruţio je ruku, a ja sam je iznenađeno prihvatila. Preostao je još jedan nerazjašnjen detalj, koji sam ovaj puta ja podastrijela.
- Winborneu nije dojavio nitko iz vašeg ureda, šerife. Na Emmin zahtjeva Lee Anne Miller je malo prokopala po mrtvačnici medicinskog fakulteta i ispostavilo se da je Winborneov doušnik
276 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
276
obdukcijski tehničar s druge godine studija. — O čemu me izvijestila u subotu.
Otvorio je usta, ali sam ga presjekla. Namjerava li se još jednom ispričati što me optuţio za sabotaţu istrage? Nema potrebe.
- Odnosno, u pitanju je bio tehničar — naglasila sam. — Spomenuti gospodin trenutačno je nezaposlen.
Zamislio se nekoliko sekundi, a onda okrenuo prema Peteu.
- Ţelim vam sve najbolje, gospodine. Da vas izvijestim o optuţbama protiv Lanyarda? Očekujem da će se nagoditi.
- Ovo je vaš rajon, šerife. Prihvatit ću što god bude prihvatljivo vama i okruţnom tuţitelju. Moţete me izvijestiti kad cijela stvar okonča, ako vam nije problem.
Gullet je kimnuo. - Nimalo. Potom se obratio meni: - U sedam ujutro u četvrtak? - Bit ću spremna - odgovorila sam.
EPILOG
Uzoru se spustio hladan sivi pljusak koji je potrajao cijelo jutro. Nebo je poprimilo prvo boju ugljena, pa boju škriljevca, pa bisernu, ali sunce je ostalo tek bijela mrlja bez sjaja.
U osam smo se vratili na otok Dewees, do nasada morske šume, pet metara daleko od plaţe. Povremeni nalet vjetra šaputao je u blještavom, mokrom lišću, a kapi slijetale na plastični pokrov kad sam ga razotkrila lopaticom. Ĉizme Millerove su šljapkale, dok je kruţila s fotoaparatom biljeţeći melankoličan prizor.
Gullet je stajao iznad mene, ravnodušna izraza lica. Zalutali naleti povjetarca napuhavali su mu najlon jaknu. Marshall nas je promatrao iz vozila za golf, prekriţenih ruku u lisičinama, a zamjenik stajao do njega. Bez obzira na kišu, vjetar i fotoaparat, prizorom je vladala prikladna mirnoća. Uzvišena i mračna.
Do podneva Millerova i ja smo uspjele osloboditi Cookie Godine iz improvizirane grobnice. Lagani se miris izdigao, a stonoge pohitale natrag u tamu, kad smo podigle tuţan zaveţljaj i odnijele ga u kombi. Kutkom oka zamijetila sam Marshalla kako podiţe ruku prekrivajući si nos i usta.
U petak ujutro ustala sam u devet, navukla tamnoplavu suknju i besprijekorno bijelu bluzu i odvezla se u episkopalnu crkvu St. Michael.
277 KOSTI KAO DOKAZ ŽELEZNI
277
Ostavivši auto na parkiralištu, odšetala sam se do starogradske trţnice, kupila što sam naumila i potom se vratila u crkvu. Unutra se okupilo mnoštvo kakvo nisam očekivala. Emmina sestra, Sarah Purvis, tiha i blijeda, sa suprugom i djecom. Gullet i mnoštvo njegovih ljudi. Lee Ann Miller i Emmini zaposlenici iz mrtvozorničkog ureda. I desetak osoba koje nisam poznavala. Promatrala sam oţalošćene tijekom obreda, ali nisam pjevala ni pridruţila se molitvama. Znala sam da ću se rasplakati otvorim li usta.
Na groblju sam se udaljila od rake promatrajući kako spuštaju lijes i kako se okupljeni redaju ubacujući šaku zemlje. Kad se skupina raspršila, prišla sam.
Nekoliko beskonačnih minuta ostala sam stajati nad grobom, a suze su mi klizile niz obraze.
- Došla sam se oprostiti, stara prijateljice. - Drhtaj mi je pretresao grudni koš. — Znaš da ćeš mi nedostajati.
Drhtavim rukama ispustila sam buket sadarke i zečjih ušiju na njezin lijes.
Sad je petak navečer i leţim sama u praznom krevetu, i sve me boli od tuge što je više nema. Sutra ću pokupiti Birdieja i Boyda, i vratiti se u Charlotte. Bit će mi ţao napustiti Jug. Nedostajat će mi miris bora, morske trave i soli; vječno promjenjiva igra sunca i mjesečine na vodi. Učinit ću za Petea ono što mi nije uspjelo učiniti za Emmu - pomoći mu da se oporavi. Njoj nisam u tijelo mogla usaditi zdrave stanice, niti joj istjerati Staphylococus koji joj je naposljetku oduzeo ţivot. Nastavit ću ujedno razmišljati o njegovoj nevjeri, ali i zbunjujućoj privrţenosti koja me još uvijek veţe za njega. Pokušat ću razlučiti te osjećaje od njeţnih osjećaja koje utjelovljuje naše dijete.
Za nekoliko tjedana spakirat ću stvari, odvesti se u zračnu luku i ukrcati na zrakoplov za Kanadu. U Montrealu ću proći carinu i taksijem se odvesti u stan u centreville. Idući dan javit ću se u labos. Ryan će biti jedanaest katova niţe. Tko zna?
No, jedno je sigurno. Emma je u pravu. Kakav god bio ishod, ja sam među sretnicima. Imam ljude u svojem ţivotu. Ljude koji me vole.

KRAJ.



Spojler:
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Giphy
Spojler:

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz 8b_15
http://www.book-forum.net

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Kathy Reichs - Kosti kao dokaz Beautiful-girl-look-up2-