1 Nora Roberts Srce mora Pon Feb 13, 2012 9:14 pm
Scarlet
Elite member
Prvo poglavlje
Na južnoj obali Irske, u okrugu Waterford, s Keltskim morem koje mu
se prostire u podnožju i kamenim zidom uz crtu zlatne pješčane plaže,
udobno se smjestilo selo Ardmore. U njegovoj se blizini ponosito uzdižu
stijene prekrivene divljom travom, u čijem je okrilju utočište našao mali
hotel. Kad bi se namjernik zaputio u ugodnu šetnju uskim puteljkom oko
rta, došao bi do vrha uzvisine na kojoj su se nalazile ruševine kapelice i
zdenac svetog Declana. Zbog prekrasna pogleda na more, nebo i selo,
vrijedilo je prevaliti naporan put. Mjesto je odisalo blaženstvom i iako je
samo jedan grob bio označen, cijelo je tlo bilo sveto.
Seoske su ulice bile uredne, a kuće oličene, iako su neke još imale
tradicionalne, strme krovove od slame. Cvijeća je bilo u izobilju, padalo je
s prozorskih okvira, raslo je iz ukrasnih košara i cvjetnjaka te ukrašavalo
ulaze kuća, stoga su se ovdašnji stanovnici s pravom ponosili drugom po
redu osvojenom nagradom za najčišći grad.
Na vrhu Tower Hilla nalazila se kula i ruševine katedrale iz
dvanaestog stoljeća posvećene svetom Declanu, koji je, kako će u svakoj
prilici istaknuti ovdašnji stanovnici, u ove krajeve došao trideset godina
prije svetog Patricka. I to nije bilo hvalisanje, samo su isticali činjenice.
Znatiželjnici mogu i pronaći povijesne crteže izblijedjele od vremena i
vjetra na stijenama unutar ruševina katedrale i rimske arkade.
Na putokazu za Ardmore piše FAILTE, što znači „dobro došli".
Upravo je ta kombinacija povijesti i gostoljubivosti zainteresirala
Trevora Mageeja.
Njegovi preci potječu iz Ardmorea i Old Parisha. Ovdje, u maloj kolibi
u blizini zaljeva Ardmore, rodio mu se djed. Tu je prvih godina svog života
udisao vlažni morski zrak i držao majku za ruku dok je ona obilazila
prodavaonice ili šetala uz morsku obalu. Njegov je djed napustio selo i
domovinu i otišao sa suprugom i sinom u Ameriku. Nikada se više nije
vratio, koliko je Trevoru bilo poznato, niti se ikada više osvrtao.
Razdvojenost između starca i njegove domovine bila je puna gorčine.
O Irskoj, Ardmorcu ili obitelji koju je Dennis Magee napustio rijetko
se govorilo.
Trevorovo je zamišljanje Ardmorea zbog svega toga bilo prožeto
osjećajima i radoznalošću, a njegovi razlozi zašto ga je odabrao bili su
osobne naravi. Ali, mogao si je to dopustiti.
~ 4 ~
Bavio se graditeljstvom, jednako kao njegovi otac i djed, a gradio je
pametno i dobro. Njegov je djed proizvodio opeku, a obogatio se
nekretninama tijekom i poslije drugoga svjetskog rata, sve dok kupovanje
i prodavanje nekretnina nije postalo njegov posao, a gradnja posao onih
koje je zapošljavao. Stari Magee nije s osjećajima govorio o svojim
počecima, kao ni o svojoj domovini. Zapravo, koliko se Trevor mogao
sjetiti, starac nije pokazivao osjećaje ni zbog čega.
Trevor je, međutim, naslijedio srce i ruke graditelja te smirenost i
dobar osjećaj za posao. Kada ovdje bude gradio svoju dvoranu,
tradicionalnu građevinu za tradicionalnu glazbu, iskoristit će i jedno i
drugo, unoseći i djelić sentimentalnosti. Tamošnji pub Gallagher's služio
bi kao ulaz u dvoranu.
S Gallagherovima se već dogovorio, a teren je bio pripremljen za
gradnju i prije nego što je on uspio doći. No, sada je bio ovdje i nije
namjeravao samo potpisivati čekove, već i sudjelovati u gradnji. Želio je
zaprljati ruke. U irskoj umjerenoj klimi čovjek se i u svibnju mogao dobro
oznojiti vukući betonske blokove.
Toga je jutra Trevor izašao iz unajmljene kolibe u traper-jakni, noseći
šalicu vruće kave. Sada, satima poslije, jakna je ležala sa strane, a na
njegovoj košulji ocrtavala su se dva mokra traga na leđima i prsima. Dao
bi i stotinu funti za jedno hladno pivo. Pub se nalazio samo nekoliko
koraka od gradilišta. Ali teško da se mogao osvježiti hladnim Harpom, jer
je svojim radnicima zabranio alkohol tijekom radnog vremena.
Protegnuo je ramena i vrat promatrajući gradilište. Miješalica za
beton bučno je radila, radnici su vikali, prenoseći zapovijedi ili
odgovarajući na njih. Glazba posla, mislio je Trevor. Nikada mu neće
dosaditi.
To je bio dar njegova oca. Krilatica Dennisa mlađeg bila je „početi
odozdo", a treća generacija Mageeja radila je upravo to. Više od desetpetnaest
godina, uzmu li se u obzir ljeta koja je provodio znojeći se na
gradilištima, učio je što se događa u svijetu gradnje. Bolovi u leđima, krv i
bol u mišićima.
Iako je do svoje trideset druge godine, koliko je imao, više vremena
proveo u dvoranama za sastanke upravnih odbora nego na skelama,
nikada nije prestao cijeniti trenutke pune zadovoljstva kada bi zamahnuo
čekićem.
Upravo je to namjeravao raditi u Ardmoreu, U svojoj dvorani.
Promatrao je sitnu ženu s iznošenom kapom na glavi i pohabanim
~ 5 ~
čizmama kako kruži i gestikulira po gradilištu, dok je vlažni beton klizio
po žlijebu. Penjala se brzo i okretno po pijesku i kamenu, lopatom
udarala po žljebu, viknula radniku na miješalici da prestane raditi i
žustro se prebacila u prašinu s ostalim radnicima koji su lopatali i
ravnali.
Brenna O' Toole, pomislio je Trevor, zadovoljan što je slijedio instinkt
kada je ona bila u pitanju. Bilo je ispravno zaposliti nju i njezina oca kao
predradnika. Ne samo zbog njihovih sposobnosti graditelja, koje su bile
impresivne, nego i zbog toga što su poznavali selo i ljude pa su vodili
posao bez zastoja i problema s radnicima. Odnosi s javnošću kod projekta
te vrste jednako su važni kao i snažni temelji.
Da, doista su dobro obavljali svoj posao. U tri dana, koliko je proveo u
Ardmoreu, uvidio je da je dobro učinio izabravši oca i kćer O'Toole. Kada
se Brenna pojavila ispred njega kako bi izašla iz jame za temelje, Trevor
joj je pružio ruku.
„Hvala." Lopatu je zabola u zemlju i oslonila se na nju. Unatoč
prljavim čizmama i staroj kapi, izgledala je poput nestašne vile. Imala je
kožu poput irskoga mlijeka, a nekoliko žarko crvenih kovrča virilo je ispod
kape.
„Tim Riley rekao je da neće biti kiše još dan ili dva, a on u tim
stvarima rijetko kada griješi. Vjerujem da ćemo postaviti oplatu prije nego
što se pokvari vrijeme. Napravit ćemo vam dobre, čvrste temelje u roku,
gospodine Magee."
„Trev."
„Trev." Zabacila je kapu i pogledala ga u oči. Procijenila je da je viši
od njezinih metar i pedeset osam za cijelih trideset centimetara, čak i dok
je bila u ovim čizmama. „Radnici koje si poslao iz Amerike čine uspješan
tim."
,,S obzirom da sam ih sam odabrao, slažem se."
Njegov glas činio joj se suzdržan, ali ne i neuljudan.
„Dakle, rijetko biraš ženske radnike, zar ne?"
Lagani smiješak preletio mu je licem i poput sjene došao do njegovih
očiju boje dima.
„Koliko god je to moguće. I na poslu i izvan njega. Jedan od mojih
najboljih tesara radit će s nama na ovom projektu. Ona će doći sljedećeg
tjedna."
„Dobro je znati da je moj rođak Brian u tome bio u pravu. Rekao je da
radnike biraš po sposobnostima, a ne po spolu", dodala je, pokazujući
~ 6 ~
prema gradilištu. „Ova prokleto bučna miješalica još će neko vrijeme biti s
nama. Darcy se sutra vraća s odmora i mogu ti odmah reći da će nam
stalno zanovijetati zbog buke."
„To je dobra buka. Zvuk stvaranja."
„To sam i ja uvijek mislila."
Trenutak su stajali u savršenom skladu dok je kamion s miješalicom
izbacivao posljednje količine betona.
„Častim te ručkom", rekao je Trevor.
„Važi." Brenna je zviždukom dozvala oca i gestama mu objasnila da
idu ručati. Mick je samo mahnuo i nastavio raditi.
„U svom je elementu", dodala je Brenna dok su čistili čizme. „Mick
O'Toole najsretniji je kad je na gradilištu." Zadovoljno je otrla prašnjave
čizme i zaputila se do kuhinjskih vrata. „Nadam se da ćeš imati vremena
za razgledavanje dok si ovdje, umjesto da se zatrpaš poslom."
„Namjeravam pogledati okolicu." Naravno, dobio je izvješća, detaljna
izvješća o turističkim odredištima, stanju cesta, putovima do i od većih
gradova. Ali u sve to namjeravao se uvjeriti sam.
To mu je bilo potrebno, priznao je sam sebi. Nešto ga je vuklo prema
Irskoj, prema Ardmoreu, već više od godinu dana. U snovima.
„O, gle zgodnog muškarca koji radi ono u čemu je najbolji", uzviknula
je Brenna otvarajući kuhinjska vrata. „Što si nam za danas priredio,
Shawne?"
Visoki čovjek razbarušene crne kose i sanjarskih plavih očiju
odmaknuo se od nevjerojatno starog štednjaka.
„Današnji je specijalitet juha od morskih plodova i sendvič od goveđeg
odreska. Dobar dan, Trevore. Tjera li te da radiš više nego što bi trebao?"
„Pokreće stvari."
„Pa, moram, jer je muškarac moga života spor. Reci mi, Shawne, jesi
li odabrao koju skladbu za Trevora."
„Bio sam zauzet pripremajući hranu za svoju novu ženu. Ona je, znaš,
zahtjevno biće." Rekavši to, obuhvatio joj je lice rukama i poljubio je. „Van
iz moje kuhinje. Dovoljno sam zbunjen ovdje i bez Darcy."
„Ona se sutra vraća, a do sutra u ovo vrijeme već ćete se nekoliko
puta posvađati."
„Zbog čega misliš da mi inače nedostaje? Predaj svoju narudžbu
Sinead", rekao je Trevoru. „Ona je dobra djevojka s kojom je naša Jude
radila. Treba joj samo nešto više iskustva."
„Sinead je prijateljica moje sestre, Mary Kate", rekla je Trevoru dok je
~ 7 ~
gurala vrata između kuhinje i puba. „Dobrodušna djevojka, doduše malo
sporija. Želi se udati za Billyja O'Haru, a to je sva njezina ambicija u
ovome trenutku."
„A, što na to kaže Billy O'Hara?"
,,S obzirom da nije lako ambiciozan poput Sinead, Hilly ne govori
ništa. Dobar dan, Aidane."
,,I vama, također" Najstariji brat Gallagher upravo je za šankom točio
pivo kada ušli.
,,Hoćete li nam se pridružiti za ručak?"
„Upravo tako. Zatekli smo te u poslu."
„Bogu hvala na turističkim izletima." Namignuvši, proslijedio je dva
piva niz bar do mušterija.
,,Želiš li da ručamo u kuhinji?"
„Ne treba, osim ako vam se jako ne žuri." Pogledom tamnijim od
bratova preletio je pubom. „Usluga je nešto sporija nego što smo navikli.
No, imamo slobodnih stolova."
Trevor je izabrao stol s kojeg će moći promatrati radnike na poslu. U
zraku je lebdio žamor, oblak dima i miris piva.
„Želiš li popiti pivo?", upitala ga je Brenna.
„Ne do kraja radnog vremena."
Udobnije se smjestila u stolici.
„Tako sam čula od nekih radnika. Priča se da si tiranin po tom
pitanju." Nije mu smetalo što ga je nazvala „tiraninom". To je značilo da je
sve imao pod kontrolom.
„Točno se priča."
„Reći ću ti da bi po tom pitanju ovdje mogao imati problema. Mnogi od
tvojih radnika ovdje su odrasli na Guinnessu, on im je prirodan poput
majčina mlijeka."
,,I meni je drag, ali kada muškarac ili žena rade za mene, predlažem
da se drže majčina mlijeka."
„Težak si čovjek, Trevore Magee", rekla je uz smiješak. „Reci mi, kako
ti se sviđa koliba na Faerie Hillu?"
„Udobna je, ekonomična, na tihom mjestu, a iz nje se pruža pogled
koji čovjeku tjera srce u grlo. To je upravo ono što sam tražio pa sam ti
zahvalan što si me uputila na nju."
„Nema na čemu. Doista, nema na čemu. Sve je to u obitelji. Mislim da
Shawnu nedostaje tamošnja mala kuhinja, jer kuća koju gradimo nije ni
izdaleka gotova", dodala je otkrivajući jednu od trenutačnih bolnih točaka,
~ 8 ~
„ali odlučila sam se na tu kuhinju usredotočiti u slobodno vrijeme."
„Želio bih je vidjeti."
„Doista?" Iznenadila se. „Pa, dobrodošao si u svako doba. Uputit ću te
kako doći do nas. Nadam se da mi nećeš zamjeriti ako kažem kako nisam
očekivala da si tako prijazan čovjek."
„Što si očekivala?"
„Očekivala sam pravu barakudu."
„Ni slučajno. To ovisi o vodama u kojima plivam." Podigao je pogled
koji je postao topao kada je Aidanova žena prišla stolu. Kada je počeo
ustajati, Jude mu je mahnula da sjedne.
„Ne, neću vam se pridružiti, hvala." Položila je ruku na svoj prilično
velik trbuh. „Bok. Ja sam Jude Frances i danas ću vam biti na usluzi."
„Ne bi li se trebala odmarati, a ne raznositi poslužavnike?"
Jude je uzdahnula dok je uzimala blok za pisanje.
„Zvučiš poput Aidana. Noge odmaram kada je to potrebno, a
uostalom, ne nosim ništa teško. Sinead ne može sama sve raditi."
„Ništa se ti ne brini, Trevore. Moja draga majka vadila je krumpire
na dan kada sam se rodila, a nakon poroda ispržila ih je za ručak." Na
Trevorov sumnjičav pogled, Brenna se zahihotala. „Pa, možda i nije bilo
baš tako, ali okladila bih se da je mogla. Ja ću današnju juhu, Jude, i čašu
mlijeka", dodala je uz nestašan osmijeh upućen Trevoru.
„Meni isto", rekao je,„plus sendvič."
„Dobar izbor. Odmah ćete biti posluženi."
„Snažnija je nego što izgleda", rekla mu je Brenna kada je Jude otišla
do drugoga stola. „I tvrdoglavija. Sada kada si je odredila cilj, radit će sve
više, samo da pokaže kako može ono što joj se kaže da ne bi trebala. Aidan
joj neće dopustiti da pretjera, vjeruj mi. Čovjek je obožava."
„Da. Primijetio sam. Muškarci obitelji Gallagher privrženi su svojim
ženama."
„I bolje im je da budu." Opušteno se naslonila na naslon stolice i
skinula kapu pa se slap crvenih kovrča rasuo po njezinim ramenima.
„Dakle, nije ti, rekla bih, previše 'rustično' ovdje na selu, nakon što si
navikao biti u New Yorku?"
Sjetio se svih gradilišta na kojima je bio, gomila blata, poplava,
iscrpljujućih vrućina, šteta izazvanih vandalizmom i sabotažama.
„Nimalo. Selo je upravo onakvo kakvim sam ga zamišljao prema
izvješćima koja mi je poslao Finkle."
„Ah, da. Finkle." Dobro ga se sjećala. „E, to je bio čovjek koji se bolje
~ 9 ~
snalazi u gradu. Ti, dakle, nisi tako... zahtjevan."
„Sve ovisi o situaciji. Znam biti jako zahtjevan. Zbog toga sam i unio
većinu tvojih zamisli u nacrte dvorane."
Bila je zadovoljna skrivenim komplimentom u njegovoj izjavi.
„Željela sam mu dodati osobnost. Koliba na Faerie Hillu osobito mi je
prirasla srcu, ali nisam bila sigurna hoće li ti se svidjeti. Mislila sam da
radije odsjedaš u hotelu."
„Hotelske sobe mogu biti dosadne. Osobitu draž pruža mi činjenica da
je to koliba u kojoj se rodila, živjela i umrla žena koja je bila zaručena za
jednog od mojih predaka."
„Dobra je žena bila, stara Maude. Mudra žena." Brenna je zadržala
pogled na Trevoru dok je govorila. „Njezin je grob gore na planini, u blizini
izvora svetog Declana. Ali, ona nije ta koja je još u kolibi."
„Tko jest?"
Brenna je upitno podigla obrve.
„Nije ti poznata legenda? Tvoj je djed ovdje rođen, tvoj otac isto, iako
je još bio beba kada su otišli u Ameriku. Ipak, bio je u posjetu prije
nekoliko godina. Zar ti nijedan od njih nije ispričao priču o Lady Gwen i
princu Carricku?"
„Ne. Dakle, Lady Gwen je duh koji boravi u kući?"
„Jesi li je vidio?"
„Ne." Trevor nije bio odgojen da vjeruje u legende i mitove, ali u
njemu je teklo dovoljno irske krvi da bi se zainteresirao. „Priznajem, u
kući se gotovo može osjetiti prisutnost ženske osobe, nešto poput mirisa."
„U pravu si."
„Tko je bila ona? Mislim, kada već dijelim odaje s duhom, mogao bih
znati nešto o njoj."
Brenna je zapazila da je pokazao iskreno zanimanje za temu, bez
skrivenog ismijavanja Iraca i njihovih legendi.
„Ponovno me iznenađuješ. Pričekaj trenutak, odmah se vraćam."
Fascinirajuće, pomislio je Trevor. Imao je duha u kući.
I prije je osjetio neobično postojanje u zraku. U starim zgradama,
praznim stanovima, napuštenim poljima. O tome nije mogao razgovarati
na sastancima upravnih odbora ili uz hladno pivo s radnicima nakon
naporna dana. No, ovo je mjesto bilo posebno. Želio je znati više. Sve što se
ticalo Ardmorea i njegove okolice, ticalo se i njega. Zanimljiva priča o
duhu mogla je privući ljude jednako uspješno kao i dobar pub.
Pub Gallagher's u sebi je nosio upravo onakvu atmosferu kakvu je
~ 10 ~
želio za dvoranu. Staro drvo, potamnjelo od dima i starosti, ukusno
uklopljeno sa svijetlim zidovima, kamenim kaminom i niskim stolovima i
klupama.
Šank je sam po sebi bio ljepotan, od starog drva kestena, koje su
Gallagherovi održavali čistim i sjajnim. Ljudi koji su ovamo svraćali bili
su razne dobi, od malih beba u naručjima do najstarijeg čovjeka kojeg je
Trevor ikada u životu vidio, a koji je sjedio na samom kraju šanka.
Primijetio je još nekoliko ljudi za koje je odmah zaključio da su
mještani, zbog načina na koji su sjedili ili pušili ili pijuckali, te tri puta
više onih za koje je po fotoaparatima ispod stolova i raširenim
zemljopisnim kartama znao da su turisti. Čula se mješavina narječja, ali
prevladavao je onaj dražesni pjevni prizvuk koji je zamjećivao u glasovima
bake i djeda sve do njihove smrti.
Pitao se nije li i njima samima nedostajalo slušati upravo to i kako da
nikada nisu osjetili potrebu vratiti se u Irsku. Koje su ih to gorke
uspomene držale na udaljenosti? Također se pitao zašto je imao osjećaj da
je trebao prepoznati Ardmore, pogled iz kolibe i točno znati što će ugledati
kada se popne na vrh brežuljka. Kao da je u svom sjećanju nosio sliku
ovog mjesta, sliku koju je netko drugi snimio i pospremio za njega.
Oni nisu imali fotografije koje bi mu mogli pokazati. Njegov je otac
jednom došao u posjet, kada je bio mlađi od Trevora danas, ali je njegov
opis mjesta bio površan i necjelovit. Dobio je, naravno, izvješća. Među
papirima koje je Finkle donio sa sobom u New York nalazile su se
fotografije i detaljni opisi. No, njemu je sve to već bilo poznato i znao je
prije nego što je okrenuo prvi list.
Naslijeđeno pamćenje? Nikada nije previše polagao u takva
razmišljanja. Naslijediti iste kose sive oči svoga oca bila je druga stvar.
Uvijek su mu govorili da ima djedove ruke i smisao za vođenje poslova. Ali
kako se sjećanje prenijelo krvlju?
Dok je promatrao prostoriju, zabavljao se tom mišlju. Nije mu palo na
pamet da je više izgledao poput mještana dok je sjedio u radnoj odjeći,
tamnoplave kose razbarušene od jutarnjeg posla. Imao je usko, mršavo
lice, primjerenije ratnicima ili mudracima nego poslovnom čovjeku. Žena
koju je zamalo oženio rekla je da izgleda kao da ga je isklesao i oblikovao
ludi genij. Na bradi je imao jedva vidljiv ožiljak, koji je zadobio u tornadu
u Houstonu, a zbog kojeg se doimao čvršće i opasnije. Imao je lice koje je
rijetko kada išta odavalo. Osim ako to nije išlo u korist Trevoru Mageeju.
Ovoga je trenutka njegov pogled bio trezven i udaljen, ali se
~ 11 ~
promijenio u lagodni prijateljski kada se Brenna vratila za stol s Jude.
Brenna je, primijetio je, nosila pladanj.
„Zamolila sam Jude da odvoji nekoliko trenutaka i ispriča ti priču o
Lady Gwen", rekla je odlažući hranu na stol. „Ona je seanachais."
Kada je Trevor upitno podigao obrvu, Jude je odmahnula glavom.
„Na keltskom to znači pripovjedač. Ali zapravo, ja nisam to, ja sam
samo..."
„A čija će knjiga biti objavljena i tko upravo piše drugu? Judina
knjiga izaći će iz tiska krajem ljeta", nastavila je Brenna. „Bit će
dražestan poklon pa imaj to na umu kada budeš išao kupovati suvenire."
„Brenna", zakolutala je očima Jude.
„Potražit ću je kada izađe. Neki Shawnovi tekstovi su priče. To je
stara i cijenjena tradicija."
„Ali, to će mu se svidjeti." Brenna je pokupila poslužavnik, blistajući
od zadovoljstva, „Ja ću se zabaviti posluživanjem, a i sa Sinead. Ti samo
kreni s pričom. Ja sam je već čula."
„Ona ima energije dovoljno za dvadeset ljudi." Pomalo umorna, Jude
je uzela svoju šalicu čaja.
„Drago mi je da sam je pronašao za svoj projekt. Ili je ona pronašla
mene, ne sjećam se više."
„Rekla bih da ste pronašli jedno drugoga."
„Je li beba nemirna? Primjećuje ti se u očima", objasnio je Trevor.
„Moja je sestra upravo rodila treće dijete."
„Treće?" Jude je uzdahnula. „U određenim se trenucima pitam kako
ću izaći na kraj s ovim jednim. Baš je živahno. Ali, jednostavno će morati
pričekati još nekoliko mjeseci." Rukom je radila umirujuće krugove po
trbuhu. „Ti možda ne znaš, do prije godinu dana živjela sam u Chicagu."
Naravno da je znao. Dobio je opširna izvješća.
„Moj je plan bio boraviti ovdje šest mjeseci, živjeti u kući u kojoj je
moja majka živjela nakon smrti njezinih roditelja. Ona ju je naslijedila od
svoje rođakinje Maude, koja je umrla prije nego sam ja došla ovamo."
„Žena za koju je bio zaručen moj prastric."
„Da. Taj dan kada sam stigla, kišilo je. Mislila sam da sam se
izgubila. I to ne samo u prostornome smislu. Sve me je plašilo."
„Došla si sama u nepoznatu zemlju?" Trevor je nagnuo glavu. „To ne
bi učinila žena koja se lako uplaši."
„To zvuči kao nešto što bi rekao Aidan." Zbog toga se osjećala dobro.
„No, zaustavila sam se na ulici, zapravo na prilazu toj maloj kolibi sa
~ 12 ~
slamnatim krovom. Na prozoru sobe na katu ugledala sam ženu. Imala je
lijepo, tužno lice i svijetloplavu dugu kosu. Pogledala me i naši su se
pogledi susreli. Tada se dovezla Brenna. Ispalo je da sam nabasala na
svoju kuću, a žena koju sam vidjela na prozoru bila je Lady Gwen."
„Duh?"
„Da. Zvuči nevjerojatno, zar ne? Mogu ti točno opisati kako je
izgledala. Nacrtala sam je. A tada još nisam poznavala legendu o njoj,
ništa više nego ti sada."
„Želio bih je čuti."
„Ispričat ću ti je." Jude je sačekala dok se Brenna vratila, sjela i
prionula na ručak.
Pričala je jednostavno i s lakoćom. Slušatelja je lakim, prirodnim
ritmom uvodila u priču. Pričala je o djevojci imena Gwen.
* * *
Bila je to lijepa djevojka skromna podrijetla, čija je majka umrla
donoseći je na svijet pa je ona cio život posvetila brinući se za svoga
ostarjela oca. Radila je sve što se od nje očekivalo i nikada je nitko nije čuo
da se buni. Samo bi je ponekad vidjeli kako šeće liticama i čeznutljivo
gleda prema otvorenom moru.
Dane je provodila čisteći kolibu, brinući se za oca i šećući liticama.
Jednoga dana, dok je nosila cvijeće na majčin grob, srela je čovjeka
pokraj izvora svetog Declana, ili je bar vjerovala da je to bio čovjek. Bio je
visok i uspravna držanja, tamne valovite kose koja mu se spuštala do
ramena i predivnih tamnih očiju boje plavih zvončića koje je nosila u ruci.
Dozvao ju je imenom i srce joj je zaplesalo od radosti, a u glavi je čula
predivnu glazbu. Zaljubili su se nad grobom njezine majke dok je
povjetarac šumio visokom travom poput šapata vila.
Dakle, prepoznali su se kao srodne duše, ali nije sve bilo tako
jednostavno. Nije se radilo samo o djevojci i čovjeku koji su se trebali
uhvatiti za ruke i zajedno provesti svoje živote, jer je Carrick bio princ
vilenjaka koji je živio u palači smještenoj u brdu ispod njezine kuće.
Bojala se vradžbine i sumnjala u svoje i njegovo srce. Što ga je više voljela,
to je više sumnjala jer je odgojena da se čuva vilenjaka i splavi na kojima
su se okupljali. I tako je jedne noći Carrick izmamio Gwen iz kuće i na
svom velikom bijelom krilatom konju proveo je preko zemlje i mora i
pokazao joj sva čuda koja će joj pokloniti ako bude njegova. Njegovo je srce
pripadalo njoj i sve bi joj dao.
Njezin se otac te noći probudio od boli u kostima i ugledavši svoju
~ 13 ~
lijepu kćer kako jaše krilatog konja s vilenjakom, pomisli da je začarana.
Sav preplašen pokušavao je smisliti način kako da je spasi. Stoga joj je
zabranio da se ikada više vidi s Carrickom i kako bi bio siguran, obećao ju
je mladiću koji je za život zarađivao na vodi. I tako je Lady Gwen, koja je
nadasve poštivala svog oca, zaboravila sve što joj je srce govorilo, prestala
sa šetnjama i počela s pripremama za vjenčanje koje joj je dogovoreno.
Kada je čuo za to, Carrick je pobjesnio i na selo poslao munje i
gromove, vjetar koji je preplašio seljake, farmere i ribare. Jedino je Lady
Gwen tiho sjedila u svojoj kući šivajući.
U cik zore, Carrick je zajahao svog krilatog konja i poletio ravno
prema suncu. Skupio je sunčevu vatru, pretvorio je u sjajne dragulje i
stavio ih u srebrnu vreću. Zatim je te čarobne dragulje odnio svojoj dragoj.
Kada je izašla pred njega, istresao je vreću punu dragulja pred njezine
noge i rekao joj:
„Donio sam ti ove dragulje iz samog sunca. Uzmi ih, uzmi mene i dat
ću ti sve što imam."
Ali ona ga je odbila riječima da je obećana drugome. Nju je vezao
osjećaj obveze, a njega ponos, kad su se rastali ostavivši dragulje u travi
među cvijećem. Onoga dana kad se udala za ribara, otac joj je preminuo.
Činilo se kako se zadnjim snagama borio ostati na životu dovoljno dugo da
se uvjeri kako će Gwen biti dobro i zbrinuta. I tako se njezin suprug uselio
u kućicu i ostavljao je svako jutro prije zore kako bi bacio mreže. Život im
se sastojao od zadovoljstva i rada. Carrick je nikako nije mogao zaboraviti.
Ona je bila u njegovu srcu Dok je Gwen živjela svoj život kako su to drugi
očekivali od nje, Carrick je izgubio volju za životom, glazbom i smijehom.
Jedne je noći tako očajan uzjahao svog čarobnog konja i poletio prema
mjesecu gdje je skupio mjesečevu svjetlost i pretvorio je u bisere u svojoj
srebrnoj vreći. Još jednom odvažio se otići do njezine kuće i ona je izašla iz
muževa kreveta, iako je nosila njegovo dijete.
„Ovo su mjesečeve suze", rekao joj je. „Uzmi ih, uzmi mene i dat ću ti
sve što imam."
I još jednom ga je, sa suzama u očima, odbila. Jer sada je pripadala
drugome, nosila je njegovo dijete i nije bila spremna prekršiti svoj zavjet. I
još jednom su se rastali, zbog obveze i ponosa, a biseri koju su ostali ležati
na travi pretvorili su se u cvijeće.
I tako su prolazile godine, Carrick je tugovao za Lady Gwen, a ona je
radila ono što se od nje očekivalo. Rodila je djecu i u njima pronašla svoju
sreću. Njegovala je cvijeće i prisjećala se ljubavi. Iako joj je muž bio
~ 14 ~
predivan čovjek, nikada nije dodirnuo njezino srce. Tako je ostarjela u licu
i tijelu, ali joj je srce ostalo mlado i puno želja mlade djevojke.
Kako vrijeme vilenjacima prolazi drukčije, Carrick je jednoga dana
uzjahao svoga krilatog konja i uputio se u dubine mora kako bi mu
pronašao srce. Ondje je pokupio njegove otkucaje i pretvorio ih u safire u
svojoj srebrnoj vreći. Safire je odnio svojoj Lady Gwen, čija su djeca već
imala djecu i čija je kosa bila potpuno bijela. Ali princ je pred sobom još
uvijek vidio lijepu djevojku koju je toliko volio. Po treći put je istresao
vreću pod njene noge i rekao joj:
„Ovo je iz srca mora. Oni predstavljaju moju postojanost. Uzmi ih,
uzmi mene i dat ću ti sve što imam i više od toga."
Sada je bila mudrija i starija pa je uvidjela da je pogriješila odbivši
ljubav zbog obveze. Pogriješila je što nikada nije poslušala svoje srce. On
joj je nudio sve dragulje i bisere svijeta, ali joj nije ponudio jednu stvar
kojom bi je pridobio. Bila je to ljubav, ne strast, ne čežnja i ne postojanost,
njoj su trebale riječi ljubavi. Ali sada je već bila stara i pognuta i znala je
da je prekasno, što njezin princ nije mogao shvatiti jer je bio besmrtan.
Obrisala je gorke suze sa svoga starog lica i rekla da je njezin život gotov.
Kazala mu je da je trebao donijeti ljubav, a ne dragulje, trebao je govoriti
o ljubavi, a ne o strasti, čežnji ili postojanosti, jer bi onda njezino srce
možda prevagnulo osjećaj obveze i dužnosti. Ali on je bio previše ponosan,
rekla mu je, a ona previše slijepa da uvidi što joj srce želi.
Njezine su ga riječi razljutile, jer joj je on svaki put donosio ljubav
onako kako je to najbolje znao. Ovaj put, prije nego što su se rastali, on ju
je prokleo. Lutat će i čekati, kao što je on to činio, godinu za godinom,
usamljena i tužna, sve dok se dva srca ne sretnu i ona ne prihvati darove
koje joj je nudio. Trebali su se susresti tri puta, isto toliko puta trebala je
prihvatiti darove i onda će kletva nestati. Zajahao je konja i nestao u noći,
dragulji pod njenim nogama još jednom su se pretvorili u cvijeće. Iste je
večeri umrla i na njezinu grobu je godinu za godinom cvalo cvijeće, ali je
duh Lady Gwen, onako lijep kao kada je bila mlada, čekao i plakao za
izgubljenom ljubavi.
* * *
Tristo godina, pomislio je Trevor dok je ulazio u kuću u kojoj je živjela
i umrla Gwen. Puno vremena za čekanje. Bez prekida je saslušao Jude
dok je pričala svojim ugodnim tihim glasom. Čak i kada je došla do
dijelova priče koje je znao. Nekako je znao.
Sanjao ih je.
~ 15 ~
Nije joj rekao da bi i on sam, također, mogao opisati Gwen. Njezine
zelene oči boje mora i nježnu konturu njezina lica. I nju je, također,
sanjao. Nije li zbog te sličnosti s likom iz snova zamalo oženio Sylviju.
Nježnu, jednostavnu ženu. Njih dvoje trebali su ostati zajedno, pomislio je
dok se penjao u kupaonicu. Još uvijek ga je smetalo što nisu. Na kraju, to
jednostavno nije bilo ono pravo.
Ona je bila prva koja je to shvatila i nježno ga je pustila da ode prije
nego je bio spreman priznati da je želio otići. Možda ga je to i najviše
zabrinjavalo. Nije imao hrabrosti privesti priču kraju. Iako mu je ona
oprostila, on još nije oprostio sam sebi.
Osjetio je miris u zraku istoga trenutka kada je ušao u sobu. Nježan,
ženstven, poput svježih latica ruže na rosom prekrivenoj travi.
„Duh koji koristi parfem", mrmljao je, čudno zabavljen. „Pa, ako si
stidljiva, okreni leđa." Rekavši to, skinuo se i ušao u kupaonicu.
Ostatak je večeri proveo sam, dovršavajući zaostalu papirologiju,
primajući poštu na uređaju koji je ponio sa sobom i odašiljući odgovore.
Otvorio je pivo i izašao, promatrajući zalazak sunca i uživajući u opipljivoj
tišini dok su se pojavljivale prve zvijezde.
Tim Riley, tko god dovraga on bio, imao je pravo. Još uvijek ništa od
kiše. Temelji koje je gradio bit će podignuti.
Kada se okrenuo ući, krajičkom oka zamijetio je gibanje iznad glave,
srebrnastobijelu mrlju na tamnom nebu. Ali kada je malo bolje pogledao
uvis, ugledao je samo zvijezde i mjesečev luk.
Zvijezda padalica, zaključio je. Duh je bio jedno, ali krilati konj i princ
vilenjak, to je bilo nešto sasvim drukčije. Dok je u tišini zatvarao vrata
kolibe, učinilo mu se da čuje veselu melodiju gusli i flauta.
Na južnoj obali Irske, u okrugu Waterford, s Keltskim morem koje mu
se prostire u podnožju i kamenim zidom uz crtu zlatne pješčane plaže,
udobno se smjestilo selo Ardmore. U njegovoj se blizini ponosito uzdižu
stijene prekrivene divljom travom, u čijem je okrilju utočište našao mali
hotel. Kad bi se namjernik zaputio u ugodnu šetnju uskim puteljkom oko
rta, došao bi do vrha uzvisine na kojoj su se nalazile ruševine kapelice i
zdenac svetog Declana. Zbog prekrasna pogleda na more, nebo i selo,
vrijedilo je prevaliti naporan put. Mjesto je odisalo blaženstvom i iako je
samo jedan grob bio označen, cijelo je tlo bilo sveto.
Seoske su ulice bile uredne, a kuće oličene, iako su neke još imale
tradicionalne, strme krovove od slame. Cvijeća je bilo u izobilju, padalo je
s prozorskih okvira, raslo je iz ukrasnih košara i cvjetnjaka te ukrašavalo
ulaze kuća, stoga su se ovdašnji stanovnici s pravom ponosili drugom po
redu osvojenom nagradom za najčišći grad.
Na vrhu Tower Hilla nalazila se kula i ruševine katedrale iz
dvanaestog stoljeća posvećene svetom Declanu, koji je, kako će u svakoj
prilici istaknuti ovdašnji stanovnici, u ove krajeve došao trideset godina
prije svetog Patricka. I to nije bilo hvalisanje, samo su isticali činjenice.
Znatiželjnici mogu i pronaći povijesne crteže izblijedjele od vremena i
vjetra na stijenama unutar ruševina katedrale i rimske arkade.
Na putokazu za Ardmore piše FAILTE, što znači „dobro došli".
Upravo je ta kombinacija povijesti i gostoljubivosti zainteresirala
Trevora Mageeja.
Njegovi preci potječu iz Ardmorea i Old Parisha. Ovdje, u maloj kolibi
u blizini zaljeva Ardmore, rodio mu se djed. Tu je prvih godina svog života
udisao vlažni morski zrak i držao majku za ruku dok je ona obilazila
prodavaonice ili šetala uz morsku obalu. Njegov je djed napustio selo i
domovinu i otišao sa suprugom i sinom u Ameriku. Nikada se više nije
vratio, koliko je Trevoru bilo poznato, niti se ikada više osvrtao.
Razdvojenost između starca i njegove domovine bila je puna gorčine.
O Irskoj, Ardmorcu ili obitelji koju je Dennis Magee napustio rijetko
se govorilo.
Trevorovo je zamišljanje Ardmorea zbog svega toga bilo prožeto
osjećajima i radoznalošću, a njegovi razlozi zašto ga je odabrao bili su
osobne naravi. Ali, mogao si je to dopustiti.
~ 4 ~
Bavio se graditeljstvom, jednako kao njegovi otac i djed, a gradio je
pametno i dobro. Njegov je djed proizvodio opeku, a obogatio se
nekretninama tijekom i poslije drugoga svjetskog rata, sve dok kupovanje
i prodavanje nekretnina nije postalo njegov posao, a gradnja posao onih
koje je zapošljavao. Stari Magee nije s osjećajima govorio o svojim
počecima, kao ni o svojoj domovini. Zapravo, koliko se Trevor mogao
sjetiti, starac nije pokazivao osjećaje ni zbog čega.
Trevor je, međutim, naslijedio srce i ruke graditelja te smirenost i
dobar osjećaj za posao. Kada ovdje bude gradio svoju dvoranu,
tradicionalnu građevinu za tradicionalnu glazbu, iskoristit će i jedno i
drugo, unoseći i djelić sentimentalnosti. Tamošnji pub Gallagher's služio
bi kao ulaz u dvoranu.
S Gallagherovima se već dogovorio, a teren je bio pripremljen za
gradnju i prije nego što je on uspio doći. No, sada je bio ovdje i nije
namjeravao samo potpisivati čekove, već i sudjelovati u gradnji. Želio je
zaprljati ruke. U irskoj umjerenoj klimi čovjek se i u svibnju mogao dobro
oznojiti vukući betonske blokove.
Toga je jutra Trevor izašao iz unajmljene kolibe u traper-jakni, noseći
šalicu vruće kave. Sada, satima poslije, jakna je ležala sa strane, a na
njegovoj košulji ocrtavala su se dva mokra traga na leđima i prsima. Dao
bi i stotinu funti za jedno hladno pivo. Pub se nalazio samo nekoliko
koraka od gradilišta. Ali teško da se mogao osvježiti hladnim Harpom, jer
je svojim radnicima zabranio alkohol tijekom radnog vremena.
Protegnuo je ramena i vrat promatrajući gradilište. Miješalica za
beton bučno je radila, radnici su vikali, prenoseći zapovijedi ili
odgovarajući na njih. Glazba posla, mislio je Trevor. Nikada mu neće
dosaditi.
To je bio dar njegova oca. Krilatica Dennisa mlađeg bila je „početi
odozdo", a treća generacija Mageeja radila je upravo to. Više od desetpetnaest
godina, uzmu li se u obzir ljeta koja je provodio znojeći se na
gradilištima, učio je što se događa u svijetu gradnje. Bolovi u leđima, krv i
bol u mišićima.
Iako je do svoje trideset druge godine, koliko je imao, više vremena
proveo u dvoranama za sastanke upravnih odbora nego na skelama,
nikada nije prestao cijeniti trenutke pune zadovoljstva kada bi zamahnuo
čekićem.
Upravo je to namjeravao raditi u Ardmoreu, U svojoj dvorani.
Promatrao je sitnu ženu s iznošenom kapom na glavi i pohabanim
~ 5 ~
čizmama kako kruži i gestikulira po gradilištu, dok je vlažni beton klizio
po žlijebu. Penjala se brzo i okretno po pijesku i kamenu, lopatom
udarala po žljebu, viknula radniku na miješalici da prestane raditi i
žustro se prebacila u prašinu s ostalim radnicima koji su lopatali i
ravnali.
Brenna O' Toole, pomislio je Trevor, zadovoljan što je slijedio instinkt
kada je ona bila u pitanju. Bilo je ispravno zaposliti nju i njezina oca kao
predradnika. Ne samo zbog njihovih sposobnosti graditelja, koje su bile
impresivne, nego i zbog toga što su poznavali selo i ljude pa su vodili
posao bez zastoja i problema s radnicima. Odnosi s javnošću kod projekta
te vrste jednako su važni kao i snažni temelji.
Da, doista su dobro obavljali svoj posao. U tri dana, koliko je proveo u
Ardmoreu, uvidio je da je dobro učinio izabravši oca i kćer O'Toole. Kada
se Brenna pojavila ispred njega kako bi izašla iz jame za temelje, Trevor
joj je pružio ruku.
„Hvala." Lopatu je zabola u zemlju i oslonila se na nju. Unatoč
prljavim čizmama i staroj kapi, izgledala je poput nestašne vile. Imala je
kožu poput irskoga mlijeka, a nekoliko žarko crvenih kovrča virilo je ispod
kape.
„Tim Riley rekao je da neće biti kiše još dan ili dva, a on u tim
stvarima rijetko kada griješi. Vjerujem da ćemo postaviti oplatu prije nego
što se pokvari vrijeme. Napravit ćemo vam dobre, čvrste temelje u roku,
gospodine Magee."
„Trev."
„Trev." Zabacila je kapu i pogledala ga u oči. Procijenila je da je viši
od njezinih metar i pedeset osam za cijelih trideset centimetara, čak i dok
je bila u ovim čizmama. „Radnici koje si poslao iz Amerike čine uspješan
tim."
,,S obzirom da sam ih sam odabrao, slažem se."
Njegov glas činio joj se suzdržan, ali ne i neuljudan.
„Dakle, rijetko biraš ženske radnike, zar ne?"
Lagani smiješak preletio mu je licem i poput sjene došao do njegovih
očiju boje dima.
„Koliko god je to moguće. I na poslu i izvan njega. Jedan od mojih
najboljih tesara radit će s nama na ovom projektu. Ona će doći sljedećeg
tjedna."
„Dobro je znati da je moj rođak Brian u tome bio u pravu. Rekao je da
radnike biraš po sposobnostima, a ne po spolu", dodala je, pokazujući
~ 6 ~
prema gradilištu. „Ova prokleto bučna miješalica još će neko vrijeme biti s
nama. Darcy se sutra vraća s odmora i mogu ti odmah reći da će nam
stalno zanovijetati zbog buke."
„To je dobra buka. Zvuk stvaranja."
„To sam i ja uvijek mislila."
Trenutak su stajali u savršenom skladu dok je kamion s miješalicom
izbacivao posljednje količine betona.
„Častim te ručkom", rekao je Trevor.
„Važi." Brenna je zviždukom dozvala oca i gestama mu objasnila da
idu ručati. Mick je samo mahnuo i nastavio raditi.
„U svom je elementu", dodala je Brenna dok su čistili čizme. „Mick
O'Toole najsretniji je kad je na gradilištu." Zadovoljno je otrla prašnjave
čizme i zaputila se do kuhinjskih vrata. „Nadam se da ćeš imati vremena
za razgledavanje dok si ovdje, umjesto da se zatrpaš poslom."
„Namjeravam pogledati okolicu." Naravno, dobio je izvješća, detaljna
izvješća o turističkim odredištima, stanju cesta, putovima do i od većih
gradova. Ali u sve to namjeravao se uvjeriti sam.
To mu je bilo potrebno, priznao je sam sebi. Nešto ga je vuklo prema
Irskoj, prema Ardmoreu, već više od godinu dana. U snovima.
„O, gle zgodnog muškarca koji radi ono u čemu je najbolji", uzviknula
je Brenna otvarajući kuhinjska vrata. „Što si nam za danas priredio,
Shawne?"
Visoki čovjek razbarušene crne kose i sanjarskih plavih očiju
odmaknuo se od nevjerojatno starog štednjaka.
„Današnji je specijalitet juha od morskih plodova i sendvič od goveđeg
odreska. Dobar dan, Trevore. Tjera li te da radiš više nego što bi trebao?"
„Pokreće stvari."
„Pa, moram, jer je muškarac moga života spor. Reci mi, Shawne, jesi
li odabrao koju skladbu za Trevora."
„Bio sam zauzet pripremajući hranu za svoju novu ženu. Ona je, znaš,
zahtjevno biće." Rekavši to, obuhvatio joj je lice rukama i poljubio je. „Van
iz moje kuhinje. Dovoljno sam zbunjen ovdje i bez Darcy."
„Ona se sutra vraća, a do sutra u ovo vrijeme već ćete se nekoliko
puta posvađati."
„Zbog čega misliš da mi inače nedostaje? Predaj svoju narudžbu
Sinead", rekao je Trevoru. „Ona je dobra djevojka s kojom je naša Jude
radila. Treba joj samo nešto više iskustva."
„Sinead je prijateljica moje sestre, Mary Kate", rekla je Trevoru dok je
~ 7 ~
gurala vrata između kuhinje i puba. „Dobrodušna djevojka, doduše malo
sporija. Želi se udati za Billyja O'Haru, a to je sva njezina ambicija u
ovome trenutku."
„A, što na to kaže Billy O'Hara?"
,,S obzirom da nije lako ambiciozan poput Sinead, Hilly ne govori
ništa. Dobar dan, Aidane."
,,I vama, također" Najstariji brat Gallagher upravo je za šankom točio
pivo kada ušli.
,,Hoćete li nam se pridružiti za ručak?"
„Upravo tako. Zatekli smo te u poslu."
„Bogu hvala na turističkim izletima." Namignuvši, proslijedio je dva
piva niz bar do mušterija.
,,Želiš li da ručamo u kuhinji?"
„Ne treba, osim ako vam se jako ne žuri." Pogledom tamnijim od
bratova preletio je pubom. „Usluga je nešto sporija nego što smo navikli.
No, imamo slobodnih stolova."
Trevor je izabrao stol s kojeg će moći promatrati radnike na poslu. U
zraku je lebdio žamor, oblak dima i miris piva.
„Želiš li popiti pivo?", upitala ga je Brenna.
„Ne do kraja radnog vremena."
Udobnije se smjestila u stolici.
„Tako sam čula od nekih radnika. Priča se da si tiranin po tom
pitanju." Nije mu smetalo što ga je nazvala „tiraninom". To je značilo da je
sve imao pod kontrolom.
„Točno se priča."
„Reći ću ti da bi po tom pitanju ovdje mogao imati problema. Mnogi od
tvojih radnika ovdje su odrasli na Guinnessu, on im je prirodan poput
majčina mlijeka."
,,I meni je drag, ali kada muškarac ili žena rade za mene, predlažem
da se drže majčina mlijeka."
„Težak si čovjek, Trevore Magee", rekla je uz smiješak. „Reci mi, kako
ti se sviđa koliba na Faerie Hillu?"
„Udobna je, ekonomična, na tihom mjestu, a iz nje se pruža pogled
koji čovjeku tjera srce u grlo. To je upravo ono što sam tražio pa sam ti
zahvalan što si me uputila na nju."
„Nema na čemu. Doista, nema na čemu. Sve je to u obitelji. Mislim da
Shawnu nedostaje tamošnja mala kuhinja, jer kuća koju gradimo nije ni
izdaleka gotova", dodala je otkrivajući jednu od trenutačnih bolnih točaka,
~ 8 ~
„ali odlučila sam se na tu kuhinju usredotočiti u slobodno vrijeme."
„Želio bih je vidjeti."
„Doista?" Iznenadila se. „Pa, dobrodošao si u svako doba. Uputit ću te
kako doći do nas. Nadam se da mi nećeš zamjeriti ako kažem kako nisam
očekivala da si tako prijazan čovjek."
„Što si očekivala?"
„Očekivala sam pravu barakudu."
„Ni slučajno. To ovisi o vodama u kojima plivam." Podigao je pogled
koji je postao topao kada je Aidanova žena prišla stolu. Kada je počeo
ustajati, Jude mu je mahnula da sjedne.
„Ne, neću vam se pridružiti, hvala." Položila je ruku na svoj prilično
velik trbuh. „Bok. Ja sam Jude Frances i danas ću vam biti na usluzi."
„Ne bi li se trebala odmarati, a ne raznositi poslužavnike?"
Jude je uzdahnula dok je uzimala blok za pisanje.
„Zvučiš poput Aidana. Noge odmaram kada je to potrebno, a
uostalom, ne nosim ništa teško. Sinead ne može sama sve raditi."
„Ništa se ti ne brini, Trevore. Moja draga majka vadila je krumpire
na dan kada sam se rodila, a nakon poroda ispržila ih je za ručak." Na
Trevorov sumnjičav pogled, Brenna se zahihotala. „Pa, možda i nije bilo
baš tako, ali okladila bih se da je mogla. Ja ću današnju juhu, Jude, i čašu
mlijeka", dodala je uz nestašan osmijeh upućen Trevoru.
„Meni isto", rekao je,„plus sendvič."
„Dobar izbor. Odmah ćete biti posluženi."
„Snažnija je nego što izgleda", rekla mu je Brenna kada je Jude otišla
do drugoga stola. „I tvrdoglavija. Sada kada si je odredila cilj, radit će sve
više, samo da pokaže kako može ono što joj se kaže da ne bi trebala. Aidan
joj neće dopustiti da pretjera, vjeruj mi. Čovjek je obožava."
„Da. Primijetio sam. Muškarci obitelji Gallagher privrženi su svojim
ženama."
„I bolje im je da budu." Opušteno se naslonila na naslon stolice i
skinula kapu pa se slap crvenih kovrča rasuo po njezinim ramenima.
„Dakle, nije ti, rekla bih, previše 'rustično' ovdje na selu, nakon što si
navikao biti u New Yorku?"
Sjetio se svih gradilišta na kojima je bio, gomila blata, poplava,
iscrpljujućih vrućina, šteta izazvanih vandalizmom i sabotažama.
„Nimalo. Selo je upravo onakvo kakvim sam ga zamišljao prema
izvješćima koja mi je poslao Finkle."
„Ah, da. Finkle." Dobro ga se sjećala. „E, to je bio čovjek koji se bolje
~ 9 ~
snalazi u gradu. Ti, dakle, nisi tako... zahtjevan."
„Sve ovisi o situaciji. Znam biti jako zahtjevan. Zbog toga sam i unio
većinu tvojih zamisli u nacrte dvorane."
Bila je zadovoljna skrivenim komplimentom u njegovoj izjavi.
„Željela sam mu dodati osobnost. Koliba na Faerie Hillu osobito mi je
prirasla srcu, ali nisam bila sigurna hoće li ti se svidjeti. Mislila sam da
radije odsjedaš u hotelu."
„Hotelske sobe mogu biti dosadne. Osobitu draž pruža mi činjenica da
je to koliba u kojoj se rodila, živjela i umrla žena koja je bila zaručena za
jednog od mojih predaka."
„Dobra je žena bila, stara Maude. Mudra žena." Brenna je zadržala
pogled na Trevoru dok je govorila. „Njezin je grob gore na planini, u blizini
izvora svetog Declana. Ali, ona nije ta koja je još u kolibi."
„Tko jest?"
Brenna je upitno podigla obrve.
„Nije ti poznata legenda? Tvoj je djed ovdje rođen, tvoj otac isto, iako
je još bio beba kada su otišli u Ameriku. Ipak, bio je u posjetu prije
nekoliko godina. Zar ti nijedan od njih nije ispričao priču o Lady Gwen i
princu Carricku?"
„Ne. Dakle, Lady Gwen je duh koji boravi u kući?"
„Jesi li je vidio?"
„Ne." Trevor nije bio odgojen da vjeruje u legende i mitove, ali u
njemu je teklo dovoljno irske krvi da bi se zainteresirao. „Priznajem, u
kući se gotovo može osjetiti prisutnost ženske osobe, nešto poput mirisa."
„U pravu si."
„Tko je bila ona? Mislim, kada već dijelim odaje s duhom, mogao bih
znati nešto o njoj."
Brenna je zapazila da je pokazao iskreno zanimanje za temu, bez
skrivenog ismijavanja Iraca i njihovih legendi.
„Ponovno me iznenađuješ. Pričekaj trenutak, odmah se vraćam."
Fascinirajuće, pomislio je Trevor. Imao je duha u kući.
I prije je osjetio neobično postojanje u zraku. U starim zgradama,
praznim stanovima, napuštenim poljima. O tome nije mogao razgovarati
na sastancima upravnih odbora ili uz hladno pivo s radnicima nakon
naporna dana. No, ovo je mjesto bilo posebno. Želio je znati više. Sve što se
ticalo Ardmorea i njegove okolice, ticalo se i njega. Zanimljiva priča o
duhu mogla je privući ljude jednako uspješno kao i dobar pub.
Pub Gallagher's u sebi je nosio upravo onakvu atmosferu kakvu je
~ 10 ~
želio za dvoranu. Staro drvo, potamnjelo od dima i starosti, ukusno
uklopljeno sa svijetlim zidovima, kamenim kaminom i niskim stolovima i
klupama.
Šank je sam po sebi bio ljepotan, od starog drva kestena, koje su
Gallagherovi održavali čistim i sjajnim. Ljudi koji su ovamo svraćali bili
su razne dobi, od malih beba u naručjima do najstarijeg čovjeka kojeg je
Trevor ikada u životu vidio, a koji je sjedio na samom kraju šanka.
Primijetio je još nekoliko ljudi za koje je odmah zaključio da su
mještani, zbog načina na koji su sjedili ili pušili ili pijuckali, te tri puta
više onih za koje je po fotoaparatima ispod stolova i raširenim
zemljopisnim kartama znao da su turisti. Čula se mješavina narječja, ali
prevladavao je onaj dražesni pjevni prizvuk koji je zamjećivao u glasovima
bake i djeda sve do njihove smrti.
Pitao se nije li i njima samima nedostajalo slušati upravo to i kako da
nikada nisu osjetili potrebu vratiti se u Irsku. Koje su ih to gorke
uspomene držale na udaljenosti? Također se pitao zašto je imao osjećaj da
je trebao prepoznati Ardmore, pogled iz kolibe i točno znati što će ugledati
kada se popne na vrh brežuljka. Kao da je u svom sjećanju nosio sliku
ovog mjesta, sliku koju je netko drugi snimio i pospremio za njega.
Oni nisu imali fotografije koje bi mu mogli pokazati. Njegov je otac
jednom došao u posjet, kada je bio mlađi od Trevora danas, ali je njegov
opis mjesta bio površan i necjelovit. Dobio je, naravno, izvješća. Među
papirima koje je Finkle donio sa sobom u New York nalazile su se
fotografije i detaljni opisi. No, njemu je sve to već bilo poznato i znao je
prije nego što je okrenuo prvi list.
Naslijeđeno pamćenje? Nikada nije previše polagao u takva
razmišljanja. Naslijediti iste kose sive oči svoga oca bila je druga stvar.
Uvijek su mu govorili da ima djedove ruke i smisao za vođenje poslova. Ali
kako se sjećanje prenijelo krvlju?
Dok je promatrao prostoriju, zabavljao se tom mišlju. Nije mu palo na
pamet da je više izgledao poput mještana dok je sjedio u radnoj odjeći,
tamnoplave kose razbarušene od jutarnjeg posla. Imao je usko, mršavo
lice, primjerenije ratnicima ili mudracima nego poslovnom čovjeku. Žena
koju je zamalo oženio rekla je da izgleda kao da ga je isklesao i oblikovao
ludi genij. Na bradi je imao jedva vidljiv ožiljak, koji je zadobio u tornadu
u Houstonu, a zbog kojeg se doimao čvršće i opasnije. Imao je lice koje je
rijetko kada išta odavalo. Osim ako to nije išlo u korist Trevoru Mageeju.
Ovoga je trenutka njegov pogled bio trezven i udaljen, ali se
~ 11 ~
promijenio u lagodni prijateljski kada se Brenna vratila za stol s Jude.
Brenna je, primijetio je, nosila pladanj.
„Zamolila sam Jude da odvoji nekoliko trenutaka i ispriča ti priču o
Lady Gwen", rekla je odlažući hranu na stol. „Ona je seanachais."
Kada je Trevor upitno podigao obrvu, Jude je odmahnula glavom.
„Na keltskom to znači pripovjedač. Ali zapravo, ja nisam to, ja sam
samo..."
„A čija će knjiga biti objavljena i tko upravo piše drugu? Judina
knjiga izaći će iz tiska krajem ljeta", nastavila je Brenna. „Bit će
dražestan poklon pa imaj to na umu kada budeš išao kupovati suvenire."
„Brenna", zakolutala je očima Jude.
„Potražit ću je kada izađe. Neki Shawnovi tekstovi su priče. To je
stara i cijenjena tradicija."
„Ali, to će mu se svidjeti." Brenna je pokupila poslužavnik, blistajući
od zadovoljstva, „Ja ću se zabaviti posluživanjem, a i sa Sinead. Ti samo
kreni s pričom. Ja sam je već čula."
„Ona ima energije dovoljno za dvadeset ljudi." Pomalo umorna, Jude
je uzela svoju šalicu čaja.
„Drago mi je da sam je pronašao za svoj projekt. Ili je ona pronašla
mene, ne sjećam se više."
„Rekla bih da ste pronašli jedno drugoga."
„Je li beba nemirna? Primjećuje ti se u očima", objasnio je Trevor.
„Moja je sestra upravo rodila treće dijete."
„Treće?" Jude je uzdahnula. „U određenim se trenucima pitam kako
ću izaći na kraj s ovim jednim. Baš je živahno. Ali, jednostavno će morati
pričekati još nekoliko mjeseci." Rukom je radila umirujuće krugove po
trbuhu. „Ti možda ne znaš, do prije godinu dana živjela sam u Chicagu."
Naravno da je znao. Dobio je opširna izvješća.
„Moj je plan bio boraviti ovdje šest mjeseci, živjeti u kući u kojoj je
moja majka živjela nakon smrti njezinih roditelja. Ona ju je naslijedila od
svoje rođakinje Maude, koja je umrla prije nego sam ja došla ovamo."
„Žena za koju je bio zaručen moj prastric."
„Da. Taj dan kada sam stigla, kišilo je. Mislila sam da sam se
izgubila. I to ne samo u prostornome smislu. Sve me je plašilo."
„Došla si sama u nepoznatu zemlju?" Trevor je nagnuo glavu. „To ne
bi učinila žena koja se lako uplaši."
„To zvuči kao nešto što bi rekao Aidan." Zbog toga se osjećala dobro.
„No, zaustavila sam se na ulici, zapravo na prilazu toj maloj kolibi sa
~ 12 ~
slamnatim krovom. Na prozoru sobe na katu ugledala sam ženu. Imala je
lijepo, tužno lice i svijetloplavu dugu kosu. Pogledala me i naši su se
pogledi susreli. Tada se dovezla Brenna. Ispalo je da sam nabasala na
svoju kuću, a žena koju sam vidjela na prozoru bila je Lady Gwen."
„Duh?"
„Da. Zvuči nevjerojatno, zar ne? Mogu ti točno opisati kako je
izgledala. Nacrtala sam je. A tada još nisam poznavala legendu o njoj,
ništa više nego ti sada."
„Želio bih je čuti."
„Ispričat ću ti je." Jude je sačekala dok se Brenna vratila, sjela i
prionula na ručak.
Pričala je jednostavno i s lakoćom. Slušatelja je lakim, prirodnim
ritmom uvodila u priču. Pričala je o djevojci imena Gwen.
* * *
Bila je to lijepa djevojka skromna podrijetla, čija je majka umrla
donoseći je na svijet pa je ona cio život posvetila brinući se za svoga
ostarjela oca. Radila je sve što se od nje očekivalo i nikada je nitko nije čuo
da se buni. Samo bi je ponekad vidjeli kako šeće liticama i čeznutljivo
gleda prema otvorenom moru.
Dane je provodila čisteći kolibu, brinući se za oca i šećući liticama.
Jednoga dana, dok je nosila cvijeće na majčin grob, srela je čovjeka
pokraj izvora svetog Declana, ili je bar vjerovala da je to bio čovjek. Bio je
visok i uspravna držanja, tamne valovite kose koja mu se spuštala do
ramena i predivnih tamnih očiju boje plavih zvončića koje je nosila u ruci.
Dozvao ju je imenom i srce joj je zaplesalo od radosti, a u glavi je čula
predivnu glazbu. Zaljubili su se nad grobom njezine majke dok je
povjetarac šumio visokom travom poput šapata vila.
Dakle, prepoznali su se kao srodne duše, ali nije sve bilo tako
jednostavno. Nije se radilo samo o djevojci i čovjeku koji su se trebali
uhvatiti za ruke i zajedno provesti svoje živote, jer je Carrick bio princ
vilenjaka koji je živio u palači smještenoj u brdu ispod njezine kuće.
Bojala se vradžbine i sumnjala u svoje i njegovo srce. Što ga je više voljela,
to je više sumnjala jer je odgojena da se čuva vilenjaka i splavi na kojima
su se okupljali. I tako je jedne noći Carrick izmamio Gwen iz kuće i na
svom velikom bijelom krilatom konju proveo je preko zemlje i mora i
pokazao joj sva čuda koja će joj pokloniti ako bude njegova. Njegovo je srce
pripadalo njoj i sve bi joj dao.
Njezin se otac te noći probudio od boli u kostima i ugledavši svoju
~ 13 ~
lijepu kćer kako jaše krilatog konja s vilenjakom, pomisli da je začarana.
Sav preplašen pokušavao je smisliti način kako da je spasi. Stoga joj je
zabranio da se ikada više vidi s Carrickom i kako bi bio siguran, obećao ju
je mladiću koji je za život zarađivao na vodi. I tako je Lady Gwen, koja je
nadasve poštivala svog oca, zaboravila sve što joj je srce govorilo, prestala
sa šetnjama i počela s pripremama za vjenčanje koje joj je dogovoreno.
Kada je čuo za to, Carrick je pobjesnio i na selo poslao munje i
gromove, vjetar koji je preplašio seljake, farmere i ribare. Jedino je Lady
Gwen tiho sjedila u svojoj kući šivajući.
U cik zore, Carrick je zajahao svog krilatog konja i poletio ravno
prema suncu. Skupio je sunčevu vatru, pretvorio je u sjajne dragulje i
stavio ih u srebrnu vreću. Zatim je te čarobne dragulje odnio svojoj dragoj.
Kada je izašla pred njega, istresao je vreću punu dragulja pred njezine
noge i rekao joj:
„Donio sam ti ove dragulje iz samog sunca. Uzmi ih, uzmi mene i dat
ću ti sve što imam."
Ali ona ga je odbila riječima da je obećana drugome. Nju je vezao
osjećaj obveze, a njega ponos, kad su se rastali ostavivši dragulje u travi
među cvijećem. Onoga dana kad se udala za ribara, otac joj je preminuo.
Činilo se kako se zadnjim snagama borio ostati na životu dovoljno dugo da
se uvjeri kako će Gwen biti dobro i zbrinuta. I tako se njezin suprug uselio
u kućicu i ostavljao je svako jutro prije zore kako bi bacio mreže. Život im
se sastojao od zadovoljstva i rada. Carrick je nikako nije mogao zaboraviti.
Ona je bila u njegovu srcu Dok je Gwen živjela svoj život kako su to drugi
očekivali od nje, Carrick je izgubio volju za životom, glazbom i smijehom.
Jedne je noći tako očajan uzjahao svog čarobnog konja i poletio prema
mjesecu gdje je skupio mjesečevu svjetlost i pretvorio je u bisere u svojoj
srebrnoj vreći. Još jednom odvažio se otići do njezine kuće i ona je izašla iz
muževa kreveta, iako je nosila njegovo dijete.
„Ovo su mjesečeve suze", rekao joj je. „Uzmi ih, uzmi mene i dat ću ti
sve što imam."
I još jednom ga je, sa suzama u očima, odbila. Jer sada je pripadala
drugome, nosila je njegovo dijete i nije bila spremna prekršiti svoj zavjet. I
još jednom su se rastali, zbog obveze i ponosa, a biseri koju su ostali ležati
na travi pretvorili su se u cvijeće.
I tako su prolazile godine, Carrick je tugovao za Lady Gwen, a ona je
radila ono što se od nje očekivalo. Rodila je djecu i u njima pronašla svoju
sreću. Njegovala je cvijeće i prisjećala se ljubavi. Iako joj je muž bio
~ 14 ~
predivan čovjek, nikada nije dodirnuo njezino srce. Tako je ostarjela u licu
i tijelu, ali joj je srce ostalo mlado i puno želja mlade djevojke.
Kako vrijeme vilenjacima prolazi drukčije, Carrick je jednoga dana
uzjahao svoga krilatog konja i uputio se u dubine mora kako bi mu
pronašao srce. Ondje je pokupio njegove otkucaje i pretvorio ih u safire u
svojoj srebrnoj vreći. Safire je odnio svojoj Lady Gwen, čija su djeca već
imala djecu i čija je kosa bila potpuno bijela. Ali princ je pred sobom još
uvijek vidio lijepu djevojku koju je toliko volio. Po treći put je istresao
vreću pod njene noge i rekao joj:
„Ovo je iz srca mora. Oni predstavljaju moju postojanost. Uzmi ih,
uzmi mene i dat ću ti sve što imam i više od toga."
Sada je bila mudrija i starija pa je uvidjela da je pogriješila odbivši
ljubav zbog obveze. Pogriješila je što nikada nije poslušala svoje srce. On
joj je nudio sve dragulje i bisere svijeta, ali joj nije ponudio jednu stvar
kojom bi je pridobio. Bila je to ljubav, ne strast, ne čežnja i ne postojanost,
njoj su trebale riječi ljubavi. Ali sada je već bila stara i pognuta i znala je
da je prekasno, što njezin princ nije mogao shvatiti jer je bio besmrtan.
Obrisala je gorke suze sa svoga starog lica i rekla da je njezin život gotov.
Kazala mu je da je trebao donijeti ljubav, a ne dragulje, trebao je govoriti
o ljubavi, a ne o strasti, čežnji ili postojanosti, jer bi onda njezino srce
možda prevagnulo osjećaj obveze i dužnosti. Ali on je bio previše ponosan,
rekla mu je, a ona previše slijepa da uvidi što joj srce želi.
Njezine su ga riječi razljutile, jer joj je on svaki put donosio ljubav
onako kako je to najbolje znao. Ovaj put, prije nego što su se rastali, on ju
je prokleo. Lutat će i čekati, kao što je on to činio, godinu za godinom,
usamljena i tužna, sve dok se dva srca ne sretnu i ona ne prihvati darove
koje joj je nudio. Trebali su se susresti tri puta, isto toliko puta trebala je
prihvatiti darove i onda će kletva nestati. Zajahao je konja i nestao u noći,
dragulji pod njenim nogama još jednom su se pretvorili u cvijeće. Iste je
večeri umrla i na njezinu grobu je godinu za godinom cvalo cvijeće, ali je
duh Lady Gwen, onako lijep kao kada je bila mlada, čekao i plakao za
izgubljenom ljubavi.
* * *
Tristo godina, pomislio je Trevor dok je ulazio u kuću u kojoj je živjela
i umrla Gwen. Puno vremena za čekanje. Bez prekida je saslušao Jude
dok je pričala svojim ugodnim tihim glasom. Čak i kada je došla do
dijelova priče koje je znao. Nekako je znao.
Sanjao ih je.
~ 15 ~
Nije joj rekao da bi i on sam, također, mogao opisati Gwen. Njezine
zelene oči boje mora i nježnu konturu njezina lica. I nju je, također,
sanjao. Nije li zbog te sličnosti s likom iz snova zamalo oženio Sylviju.
Nježnu, jednostavnu ženu. Njih dvoje trebali su ostati zajedno, pomislio je
dok se penjao u kupaonicu. Još uvijek ga je smetalo što nisu. Na kraju, to
jednostavno nije bilo ono pravo.
Ona je bila prva koja je to shvatila i nježno ga je pustila da ode prije
nego je bio spreman priznati da je želio otići. Možda ga je to i najviše
zabrinjavalo. Nije imao hrabrosti privesti priču kraju. Iako mu je ona
oprostila, on još nije oprostio sam sebi.
Osjetio je miris u zraku istoga trenutka kada je ušao u sobu. Nježan,
ženstven, poput svježih latica ruže na rosom prekrivenoj travi.
„Duh koji koristi parfem", mrmljao je, čudno zabavljen. „Pa, ako si
stidljiva, okreni leđa." Rekavši to, skinuo se i ušao u kupaonicu.
Ostatak je večeri proveo sam, dovršavajući zaostalu papirologiju,
primajući poštu na uređaju koji je ponio sa sobom i odašiljući odgovore.
Otvorio je pivo i izašao, promatrajući zalazak sunca i uživajući u opipljivoj
tišini dok su se pojavljivale prve zvijezde.
Tim Riley, tko god dovraga on bio, imao je pravo. Još uvijek ništa od
kiše. Temelji koje je gradio bit će podignuti.
Kada se okrenuo ući, krajičkom oka zamijetio je gibanje iznad glave,
srebrnastobijelu mrlju na tamnom nebu. Ali kada je malo bolje pogledao
uvis, ugledao je samo zvijezde i mjesečev luk.
Zvijezda padalica, zaključio je. Duh je bio jedno, ali krilati konj i princ
vilenjak, to je bilo nešto sasvim drukčije. Dok je u tišini zatvarao vrata
kolibe, učinilo mu se da čuje veselu melodiju gusli i flauta.