SCENA DRUGA
Na istom mestu. Mauzolej
(Ulaze, gore, KLEOPATRA, KARMIJAN i IRA)
KLEOPATRA
Beznađe moje uspokojava me.
Bedno je biti Cezar; pošto on
Sudbina ndje, on je rob sudbine,
I vrši volju njezinu; a stvar je
Velika da se ono izvrši
Što svako drugo delanje okonča,
Što rezu stavlja promeni, a slučaj
Okiva okovima, što zanavek
Navodi san na oči, te se više
Nikada među usne bradavica
Ne stavlja ona koja zadojava
Prosjake isto k'o i Cezara.(117)
(117) Ovi su stihovi vrlo nejasni i eliptični. Umesto DUNG (stajsko đubre, nagnojena zemlja), kako stoji u tekstu I folio-izdanja, 1623, Tiobald (XVIII vek) napravio je emendaciju DUG (sisa, dojka). Ako bi se zadržao prvobitan tekst (dung), smisao bi bio: smrt okončava našu ishranu na gnojnoj zemlji, koja je dojilja i Cezara i prosjaka. Ovo značenje bilo bi u saglasnosti sa stihovima u I, 1 ove tragedije: ,,A gnojna naša zemlja isto tako zverinje hrani k'o i ljude . . ."
(Ulaze, dole, PROKULEJ, GAL i VOJNICI)
PROKULEJ
Kraljici od Misira Cezar šalje
Pozdrave svoje, i umoljava te
Da prooimiš o zahtevima koje
Smatraš da valja on da usliši
Po pravu i pravici.
KLEOPATRA
Ti se zoveš?
PROKULEJ
Zovem se Prokulej.
KLEOPATRA
Govorio je
Antonije o vama; rek'o mi je
Da se u vas pouzdam; ali ja
Ne hajem hoću 1' obmanuta biti,
Te mi i ne bi ovo uzdanje
Od neke vajde bilo. Ako želi
Gospodar vaš da kraljica u njega
Za nešto prosi, onda mu poruč'te,
Da veličanstvo, pošto mu to ne bi
Dolikovalo, ne može da prosi
Ni za šta manje do za kraljevstvo;
Te bude l' mu u volji da mi da
Za sina moga Misir osvojeni,
On će toliko od mog vlastitoga
Dati mi da ću da mu zahvalim
Na kolenima.
PROKULEJ
Oveselite se;
Vi ste u ruke pali vladarske,
I ne bojte se ništa. Otvoreno
Zamol'te sve od moga gospodara,
A milost se u njega presipa,
Te svakog kom je ona potrebna
Obasipa on njome. Dajte da mu
Dostavim vašu potčinjenost ljupku,
Pa ćete naći osvajača koji
Za pomoć moli da bi mogao
Da bude predusretljiv tamo gde se
Pred njim za milost kleči.
KLEOPATRA
Molim vas,
Poručite mu da sam kletvenik
Njegove sreće, pa pred noge njemu
Polažem ono sve što ulazi
U moje suverenstvo, koje on
Zadobio je. Ja se s časa na čas
Podučavam u tome šta poslušnost
Nalaže, pa bi milo meni bilo
Da mogu da ga pogledam u lice.
PROKULEJ
Preneću ovo, draga gospodo.
Obodrite se: znam da saučešće
Ima za vaše starije onaj koji
Kriv je za njega.
GAL
Vidite l'; očas pala je u klopku.
(Prokulej i dva stražara uspnu se lestvicama uz mauzolej i dodu
Kleopatri iza leđa. Nekoliko stražara odmandale i otvore vrata, te
otkriju donje odaje mauzoleja)
GAL (PROKULEJU i STRAŽARIMA)
Pričuvajte je dokle Cezar dođe
(Ode)
IRA
Vladarko! Kraljice!
KARMIJAN
O Kleopatra! Ti si, kraljice,
Pala u ropstvo.
KLEOPATRA
Brzo, brzo sad,
Valjane ruke!
(Izvuče nož)
PROKULEJ
Stan'te, stanite,
Gospođo plemenita. Sebi samoj
(Uhvati je i obezoruža)
Ne nanosite takvu uvredu,
Kad vam se ovim samo pomoć pruža,
A nije neka izdaja posredi.
KLEOPATRA
Šta, da se meni uskrati i smrt,
Koju i svojim psima darujemo
Kada ih boljka teška spopadne?
PROKULEJ
Nemojte, Kleopatro, uvredu
Da nanosdte samouništenjem
Dobroti gospodara mog; nek' svet
Na delu vidi njegovu duševnost,
Koja bi vašom smrću ostala
Zanavek neovaploćena?
KLEOPATRA
Gde si,
O, gde si, smrti? Dodi amo, dođi,
O dođi, i odnesi kraljicu,
Vrednu koliko dece nebrojeno
I kol'ko celi buljuk prosjaka!(118)
(118) Po S. Liju: vrednu koliko mnogo dece i prosjaka, koji su najčešće plen smrti.
PROKULEJ
Umirite se, gospođo.
KLEOPATRA
Ja neću
Ni zalogaja jednog uzeti,
Nit' pića okusiti kap, gospodine;
I neću — ako pričamje u vetar
Nečemu služi — neću spavati.
Razoriću to smrtno stanište,
Pa neka Cezar čini što je kadar.
Ja neću, znajte to, gospodine,
Stajati ruku svezanih na dvoru
Vašega gospodara, niti će me
Trezvenim svojim okom ikada
Tupava Oktavija ošinuti.
Zar da me dižu i pokazuju
Grlatoj rulji Rima, gde se sve
Izlaže ruglu i podsmevanju?
Bolje tad da mi neka misirska
Jaruga bude plemeniti grob,
Bolje u nilski prućite me glib,
Pa tu da ležim gola golcata
Dokle me barske muve upljuju
Do nakaznosti! Bolje uzmite
Za vešala visoke piramide
Mog zavičaja i na njima me
U lance okovanu obesite!
PROKULEJ
U pomislima ovim na grozote
Idete dalje no što će vam Cezar
Povod za to da pruži.
(Ulazi DOLABELA)
DOLABELA
Prokuleju,
Cezar, gospodar tvoj, za čin tvoj zna,
I posl'o je po tebe; što se pak
Kraljice tiče, nju ću ja da čuvam.
PROKULEJ
Pa dobro, Dolabela, drage volje;
Ljubazan budi prema njoj. A ja ću (KLEOPATRI)
Cezaru reći sve što zaželite,
Htednete 1' da se mnome poslužite.
KLEOPATRA
Da umrem hoću, reci.
(Izlaze PROKULEJ i VOJNICI)
DOLABELA
Vi ste čuli
O meni, plemenita kraljice?
KLEOPATRA
Ne mogu reći.
DOLABELA
Svakako me znate.
KLEOPATRA
Šta sam ja čula ili znam, pa to je,
Gospodine, svejedno. Vi se tome
Smejete kada žene il' dečaci
Pričaju svoje snove; je 1' da ovu
Naviku ružnu imate?
DOLABELA
Ja nisam
Razumeo vas, gospođo.
KLEOPATRA
Ja snevah
Da je na svetu postojao neki
Svemoćni imperator Antonije.
O, kad bih opet snila tako što
I kad bih bar još jednog takvoga
Mogla da vidim.
DOLABELA
Ako bi vam to
Po volji biio —
KLEOPATRA
Lice mu je bilo
Kao nebesa, a u njima su
Sunce i Mesec bili ugrađeni,
Pa su, putanjom svojom hodeći,
Svoj sjaj po oncm sićušnome O(119),
Koje se Zemlja zove, prosipali.
DOLABELA
Savršen stvore —
KLEOPATRA
On je Okean
Opkoračiv'o; ruka mu je bila,
Kađa je digne, svetu perjanica;
Njegov je glas, kad prijateljima
Obraćao se, sadržavao
Sve sfere raspevane(120), ali kad je
Smerao Zemlji strah da utera
I uzdrma je, on je kao grom
Grmeo tada. A što se dobrote
Njegove tiče, tu ni traga nije
Od zime bilo, jesen je to bila
Sa svakom žetvom sve obilnija;
Uživanja su bila njegova
Slična delfinu, koji pleća svoja
Istura iznad stihije u kojoj
Provodi život; krunice i krune
U njegovoj su hodile livreji,
Iz njegovog su džepa ispadala
Kraljevstva i ostrvlje k'o novčići.
(119) Više puta Šekspir naziva slovom „O" okrugle predmete, kao što su Zemlja, zvezde, pozorište „Glob".
(120) Ovo je aluzija na učenje Pitagorine škole o muzici ili harmoniji sfera. Po popularnom tumačenju, brzo okretanje svake planete u svojoj „sferi" ili putanji proizvodi zvuk, a kombinacija tih zvukova sklad, ili harmoniju.
DOLABELA
O Kleopatra -
KLEOPATRA
Mislite li da je
Takvog čoveka, kakvog usnih, bilo,
Il' moglo biti?
DOLABELA
Ne, gospođo! vrsna.
KLEOPATRA
Lažete, da i bogovi vas čuju.
No, ako ima, il' je ikad bilo,
Takvog čoveka, to premašuje
Domašaj snova; oskudna je građom
Priroda da se u oblikovanju
Čudesnih stvari nadmeće sa maštom;
Al' nešto takvo kao Antonije
Kada je izmislila, priroda je
Majstorskim delom maštu prevazišla
I senkama je nestvarnim izrelda
Osudu punu.
DOLABELA
Saslušajte me,
Gospođo draga. Vaš gubitak je
Veliki kao i vi sami što ste;
I vi ga, shodno' njegovoj težini,
I podnosite: neka nikada
Svoj postavljeni cilj ne dostignem
Ako me odjek jada vašega
Ne šiba bolom posred srca živa.
KLEOPATRA
Hvala, gospodine.
Da 1' znate i Nauman sa mnom Cezar?
DOLABELA
Da vam ono
Kazujem što bih voleo da znate,
Ne mili mi se.
KLEOPATRA
Molim vas —
DOLABELA
Al, gospodine,
Makar da je čestit on —
KLEOPATRA
U trijumfalnoj povorci će mene
Ipak da vode?
DOLABELA
Hoće, gospođo;
To znam.
(Napolju povici: ,,Sa puta sklanjajte se! — Cezar!")
(Ulaze CEZAR, GAL, PROKULEJ, MECENA, SELEUK i PRATNJA)
CEZAR
Ko je misirska kraljica?
DOLABELA
Ovo je imperatoir, gospođo.
(KLEOPATRA klekne)
CEZAR
Ustan'te, ne klečite.
Ustan'te, ja vas molim; ustani'te
Kraljice od Misira.
KLEOPATRA
Bogovi,
Gospodine, ovako hoće: moram
Pokorna biti svom pobediocu
I svome gospodaru.
CEZAR
Neka vas
Ne rnore misli crne; md ćemo
Sve nanesene nama uvrede
Od vaše strane, mada upisane
U našu krv, da zapamtimo kao
Nešto što slučaj dade.
KLEOPATRA
Samodršče
Ovoga sveta, nisam kadra ja
Da svojoj stvari oblik k'o što valja
U tol'koj meri dam da jasna bude;
Al' iskreno da kažem, ja sam bila
Opterećena onim slabostima
Koje su često posramljivale
I pre naš pol.
CEZAR
Nek' znate, Kleopatro,
Da ćemo pre kroz prste progledati,
Noli kod toga biti prestrogi; '
Priklonite 1' se našim namerama —
Koje su spram vas blagonaklone
Do krajnje mere — svoju ćete korist
U preokretu ovom naći; ali
Budete 1' nastojali, idući
Antonijevim stopama, da meni
Svirepost prišijete, vi ćete
Lišiti sami sebe naklonih
Nakana mojih, a na decu svoju
Navući propast, koju ja od njih
Otklonio bih ako biste se
Oslonili na mene. — Ja se praštam.
KLEOPATRA
Da vaskolikim svetom krstarite,
Jer vaš je on; a mi smo tek trofeji,
Grbovi vaši tek i obeležja
Vašega osvojenja, zato ćemo
Visiti tamo gde se vama svidi.
Uzmite, dobri gospodaru moj.
CEZAR
O Kleopatri daćete mi sami
Obaveštenja svekolika.
KLEOPATRA (daje mu svitak pergamenta)
Tu je
Zapisan novac, posuđei nakit
Koji mi pripadaju: sve je tačno
Obračunato; nisu unesene
Sitnice neke. Gde je Seleuk?
SELEUK
Gospođo, tu sam.
KLEOPATRA
Rizničar to je moj; nek kaže on,
Po cenu svoje glave, gospodaru,
Da nisam za se ništa zadržala.
Istinu svu sad reci, Seleuče.
SELEUK
Gospođo,
Zapečatiću usne radije
Noli po cenu svoje glave reći
Ono što nije.
KLEOPATRA
Šta sam zadržala?
SELEUK
Dovoljno da se opet kupi ono
Što je od vaše strane prijavljeno.
CEZAR
Ne, ne crven'te, Kleopatro, smatram
Da vam je mudar bio postupak.
KLEOPATRA
Cezare, gle'te! O, ta pogledajte
Šta prati sjaj i blesak; ovi moji
Biće sad vaši, a da nam se po čem'
Izmene položaji, tad bi vaši
Postali moji. O, do besnila me
Dovodi prosto ova nezahvalnost
Seleukova. Robe! isto tol'ko
Na veri tvrd i pouzdan koliko
Kupljena ljubav! Šta je, uzmičeš?
I valja ti zacelo uzmicati,
Ja ti tu stojim dobra; ali ja ću
Dočepati se tvojih očiju,
Pa makar krila imale. Nitkove!
Bezdušna huljo, pseto! O, koliko
Niskosti gadne!
CEZAR
Dobra kraljice,
Dozvolite nam da vas umolimo —
KLEOPATRA
O, krvave 1' sramote, Cezare!
Da dokle mene ti udostojavaš
Posetom svojom, dok gospodstvom svojim
Odaješ meni prepokornoj čast,
Da dotle svoju pakost domeće
Vlastiti sluga moj da zbir uveća
Tolikih mojih nedaća. Pa nek' sam,
Cezare dobri, i odvojila
Sitnicu neku žensku, recimo,
Tričavu neku stvar bez vrednosti,
Nešto što vredi tek toliko samo
Da prijatelje svoje svagdašnje
Obradujemo njima; neka sam,
Recimo, i poneki spomen-dar,
Većma skupocen stavila na stranu
Za Oktaviju i za Liviju(121)
Da posredništvo' njino' pridobijem:
Zar đa me onaj potkaže i izda
Kojeg odgajih? Bogovi! u ponor
Baci me to još dublji nego što je
Ponor u kojem nalazim se već. (SELEUKU)
Moiim te, idi, da kroz pepea
Zle sudbe moje ne bi žeravice
Razjarenosti moje buknule.
Kada bi bio čovek, ti bi se
Nada mnom sažalio.
(121) Livija Drusila, supruga Augusta Oktavijana
CEZAR
Seleuče,
Udaljite se.
(SELEUK ode)
KLEOPATRA
Nek' se zna da nas,
Najveće, svet optužuje i panjka
Za dela tuđa; a kad padnemo,
Da mi za ono što je zasluga
Nekoga drugog odgovaramo
Imenom svojim, te da zato nas
Žaliti treba.
CEZAR
Mi ni ono što ste
Na stranu, Kleopatro, stavili,
A niti ono što prijavljujete
Nećemo kao plen da upišemo;
Zavazda vaše neka bude to
I s tim po volji raspolažite;
I verujte da Cezar nipošto
Trgovac nije, te da oko nečeg
S vama se cenjka što za prodaju
Trgovcu služi. Zato', gore glavu;
Uobraženjem sebi tamnicu
Ne umišljajte, draga kraljice,
Jer mi onako s vama kanimo
Da postupamo kako nam vi sami
Budete savet dali. Obedujte
I odspavajte: mi se brinemo
Za vas toliko i saučestvujemo
S vama toliko da u prijateljstvu
Sa vama ostajemo; dakle, zbogom.
KLEOPATRA
Moj starešino i moj vladare!
CEZAR
Ne tako. Zbogom.
(Trube, odlaze CEZAR i njegova PRATNJA)
KLEOPATRA
On me rečima,
Devojke moje, on me rečima
Zasipa kako ne bih ostala
Dostojna sebe; ali, Karmijan,
Čuj što ću reći.
(Šapuće sa KARMIJANOM)
IRA
Okončavajte,
Gospodo dobra; beli dan je proš'o,
I mi u mrak idemo.
KLEOPATRA
Opet tamo
Otidi: ja sam već govorila,
I zbrinuto je; idi, pa požuri
Posao ovaj.
KARMIJAN
Hoću, gospođo.
(Ponovo dolazi DOLABELA)
DOLABELA
A gde je kraljica?
KARMIJAN
Gospodine,
Obazrite se.
(Ode)
KLEOPATRA
Dolabela!
DOLABEI.A
Ja vam,
K'o što u tome zakletvu vam dadoh
Po naređenju vašem, gospođo —
A da vas slušam to je ljubav moja
Za religiju prihvatila — ja vam
Dostavljam ovo: nameran je Cezar
Da krene preko Sirije; a vas
I vašu decu nakon dana tri
Poslaće ispred sebe. Tim što čuste
Koristate se kakoi bolje znate;
Izvršio sam što izvoleste
I što obećah.
KLEOPATRA
Ja ću, Dolabela,
Ostati dužnik vaš.
DOLABELA
A ja vaš sluga.
Gospođo dobra, zbogom; Cezara
Moram da pratiti.
KLEOPATRA
Hvala vam, i zbogom.
(DOLABELA ode)
Pa sad, šta misliš, Ira?
Kao lutku Misirsku tebe pokazivaće
U Rimu, k'o i mene; argati će
Sa umašćenim keceljama svojim,
Sa čekićima. i lenjdrima,
Podizati nas da nas vidi svet;
K'o oblak će nas okruživati
Njin teški dah, sav okužen od jela
Prostačkih njinih, a mi prisiljene
Bićemo ova njina isparenja
Da udišemo.
IRA
Neka nas od toga
Saklone višnji!
KLEOPATRA
Ne, tu sumnje, Ira,
Nikakve nema. Grabiće nas drski
Liktori(122) kao bludnice, i pesme,
Neskiada pune, pevaće o nama
Sugavi stihotvorci, obesni će
Komedijaši da nas predstavljaju
Kako im'tog trenutka na um padne,
Pljanke naše aJeksandrijslie
I gozbe naše igraće na sceni.
Antonija će pijanog dovući
Na pozornicu, a k'o Kleopatru
Piskutavog ću nekog derana
Videti kako moju veličinu
Glumi u pozi kakve drolje(123)
(122) Liktori su bili pratioci rimskih diktatora, konzula i pretora, a pred svojim gospodarima nosili su snopove pruća (fasces) kao znake njihove vlasti, vršili su i razne policijske dužnosti.
(123) U Engleskoj su ženske uloge predstavljali dečaci sve do 1660. godine.
IRA
O, Bogovi dobri!
KLEOPATRA
Ne, o tome sumnje
Nikakve nema.
IRA
To moje oči neće videti;
Jer znam zacelo da su nokti moji
Jaći od mojih očiju.
KLEOPATRA
Dabome,
Tim putem valja osujetiti
Pripreme njine i nadigrati
Namere njine posve glupave.
(Ponovo dolazi KARMIJAN)
Ah, Karmijan! a sada, devojke,
Udesite me kao kraljicu;
Odeću moju najbolju dones'te;
Na Kidno opet idem ja u susret
Mark-Antoniju. Dakle, Ira, pođi.
Sad ćemo zbiljski to da obavimo.
Srčana Karmijan; a kada ovaj
Posao svršiš, pustiću ti onda
Na volju da do strašnog suda igraš.
I krunu nam i drugo sve donesi.
(IRA ode. Čuje se graja)
Zbog čega je ta graja?
(Ulazi jedan od STRAŽARA)
STRAŽAR
Neki seljak
Zaintačio da pred uzvišenost
Iziđe vašu; donosi vam smokve.
KLEOPATRA
Nek' uđe. Kakvo ništavno oruđe
(STRAŽAR ode)
Može da svrši delo plemenito!
Slobodu on mi donosi. U meni
Ustalila se odluka, i ničeg
Od žene već u meni nema, sva sam
Od glave pa do pete postojana
K'o mermer sami; nije više moja
Planeta Mesec nepostojani.
(Ponovo ulazl STRAŽAR S jednim ZANOVETALOM koji donosi neku kotaricu)
STRAŽAR
To, je taj čovek.
KLEOPATRA
Ostavi ga; idi.
(STRAŽAR ode)
Imaš li tu pri sebi toga slatkog
Gmizavca nilskog(124) koji zada smrt
A ne nanese bol?
(124) „Neki kažu da joj je ta zmija bila donesena u kotarici sa smokvama, i da je ona bila naredila da zmiju sakriju ispod lišća, tako, kad ona bude htela da uzme smokve, zmija da je ujede pre nego što je ona vidi; međutim, kad je uzela da ukloni lišće, ona je opazila zmiju, pa je kazala: ,Dakle, jesi li tu?' i kako joj je ruka bila naga, ona je pustila zmiju da je ujede. Drugi opet kažu da je zmiju držala u nekoj škrinji i da ju je bockala i gurkala zlatnim vretenom, tako da je zmija, ražljućena time, u velikom besu skočila i ujela je za ruku . . . Neki isto tako vele da su joj na ruci nađeni tragovi od dva mala ujeda, koji su se jedva mogli videti, i da je i sam Cezar tome poklonio veru, jer je u trijumfu nosio Kleopatrin kip, sa tragom ujeda zmije na ruci." (Nort.)
ZANOVETALO
Vaistinu, imam; no ja me bdh voleo da budem onaj koji će zaiskati. da ga dotaknete, jer njegov je ujed besmrtan(125); oni kojima on donese smrt povraćaju se retko ili nikad.
(125) To jest — smrtan; budala često upotrebi pogrešnu reč.
KLEOPATRA
Panitiš li nekog koga ubi on?
ZANOVETALO
I te koliko njih, i muškaraca i žena. O jednoj takvoj čuo sam koli'ko juče; neka baš valjana žena, samo što je volela pomalo podmetanje, a podmetanje 'je ženi dozvoljeno samo tamo gde je to bog i zakon rekao; čuo sam, dakle, i kako je on nju žacnuo, i kakve je muke ona osećala. I, bogami, ona o tom gmizavcu govori da ne može biti bolje; samo ko veruje svemu što svetina priča tome ni polovina onoga štoi ona tvori neće spasti dušu nikad ni doveka. Ali što je netačno — netačno je, taj vam je gmizavac gmizavac i po.
KLEOPATRA
Odiazi, zbogom.
ZANOVETALO
Želim vam svako uživanje s tim gmizavcem.
(Spusti kotaricu)
KLEOPATRA
Zbogom.
ZANOVETALO
Samo, vidite li, morate imati na umu da će se gmizavac vladati onako kako mu nalaže njegova pasmina.
KLEOPATRA
Da, da; zbogom.
ZANOVETALO
Tom gmizavcu se, vidite li, može verovati samo ako njim rukuje pametno čeljade, jer se od njega, vaistinu, malo dobroga može očekivati.
KLEOPATRA
Ne brini ništa; paziće se na nj.
ZANOVETALO
Ništa bolje. Ne dajite mu ništa, molim vas, jer nije vredan hrane koju pojede.
KLEOPATRA
Hoće li da me ugrize?
ZANOVETALO
Nemojte misliti da sam ja toliko priprost ie da ne znam kako ni sam đavo ne bi zagrizao u ženu; ja znam da je žena zalogaj za bogove, ako je nije ujdurisao đavo. Ne, duša valja, ti kurvini sinovi, đavoli, grdnu štetu nanose bogovima u odnosu na žene, jer od svakih deset koje oni stvore đavoli pokvare pet.
KLEOPATRA
Lepo, odlazi; zbogom.
ZANOVETALO
Jeste, duše mi; želim vam svako uživanje
sa gmazavcem.
(Ode)
(Dolazi ponovo IRA s odećom, krunom i ostalim)
KLEOPATRA
Odeždu daj mi, krunu meni stavi;
Za besmrtnošću čežnju osećam;
Misirskog grožđa sok mi okvasiti
Usnice više neće. Živo, živo;
Pohitaj, dobra Ira. Čini mi se
Da Antonijev čujem zov, i vidim
Kako se diže da mom srčanome
Fothvatu oda hvalu; čujem ga
Kako se ruga sreći Cezarevoj,
Štono je ljud'ma daju bogovi
Da opravdaju gnev svoj potonji.
Evo nie, muže, idem: nek' mi sad
Srčanost da na ovo ime pravo!
Od vazduha sam i od vatre sva(126);
Ostale svoje sastojke životu
Predajem manje plemenitom. Tako;
Jeste li pos'o opravile svoj?
Hodite onda, hodite i prim'te
Usana mojtih poslednju toplinu.
Ostaj mi zbogom nežna Karmijan;
Zbogom zanavek, Ira.
(Ljubi ih. IRA pada i umire)
(126) Po staroj filozofiji prirode, verovalo se da se čovek sastoji od četiri elementa: zemlje, vode, vazduha i vatre. (Učenje Empedokla sa Sicilije, V vek pre n. e.) Zemlju i vodu Kleopatra ostavlja nižem, zemnom životu, jer oni su grublji i teži, dok vazduh i vatra, kao čistiji, oduhovljeniji, predstavljaju očišćenje i sublimaciju njene ljubavi.
Jesu li
Usnice moje guja otrovnica?
Kako, ti pade? Kad si tako blago
Od prirode se mogla rastati,
Onda je isto kad te tresne smrt
Kao i kad te dragi uštine:
I zadaje nam bol i želi se.
I ležiš mirno? Ako odlaziš
Na ovaj način, onda svetu ti
Kazuješ time da i nema rašta
Oproštaj da se uzima.
KARMIJAN
Rastočite se, gusti oblaci,
I zadaždite da bih mogla reći
Kako j sami plaču bogovi.
KLEOPATRA
Ovo je dokaz moje niskosti:
Ako li ona prva susretne
Kovrdžavoga Antonija mog,
On će se raspitivati u nje
I poljubac će onaj poarčiti
Koji je za me nebo žudeno.
Ovamo sada hodi, jadna ti
Smrtonosnice, oštrim svojjm zubom
(Zmiji, koju stavlja na svoja prsa)
Životno ovo klube zamršeno
Razmrsi odjedared; plani besom,
Otrovna ludo jadina, i okončaj.
O! kad bi tebi govor bio dat,
Pa da te čuti mogu kako zoveš
Cezara moćnog glupim magarcem!(127)
(127) Zato što nije bio kadar da ostvari svoju nameru, koju mu je ona smrću osujetila
KARMIJAN
Zvezdo sa istoka!
KLEOPATRA
O, tiše, mir!
Na nedrima mi zar ne opažaš
Detešce koje svoju dojilju
Sisanjem uljuljkava?
KARMIJAN
Prestanite,
Oh, prestanite!
KLEOPATRA
Blago kao melem,
K'o vazduh meko, umilno toliko ~
O, Antonije moj! — Al' ne, i tebe
(Stavlja drugu zmiju, na svoju mišicu)
Uzeću ja. — Šta imam još da čekam —
(Umire)
KARMIJAN
U ovom gadnom svetu? — E, pa zbogom!
Sada se, smrti, hvališi što grliš
Draganu nesravnjenu. Sklopite se
Prozori od paperja; i nek' nikad
Ne sagledaju više zlatnog Feba
Oči ovako kraljevske! Naero
Stoji vam kruna; popraviću to.
A onda ću da igram.
(Grune unutra JEDAN STRAŽAR)
PRVI STRAŽAR
Kraljica gde je?
KARMIJAN
Potiše govor'te
Ne budite je.
PRVI STRAŽAR
Poslao je Cezar —
KARMIJAN
Glasnik i odveć spor. O! hodi brže,
(Stavlja na sebe zmiju)
Pohitaj; tek te malo osećam.
PRVI STRAŽAR
Ovamo, hej! Tu nije sve u redu
Podvaljeno je Cezaru.
DRUGI STRAŽAR Pozov'te
Ovamo Dolabelu: on je tu,
Posl'o ga Cezar.
PRVI STRAŽAR
Kakva su to posla!
Zar je to bilo lepo, Karmijan?
KARMIJAN
Lepo je bilo, dolikovalo je
Vladarki koja potiče od soja
Tolikih uzvišenih kraljeva.
Ah, vojniče!
(Umire)
(Ponovo dolazi DOLABELA)
DOLABELA
Šta to tu ima?
DRUGI STRAŽAR
Svi su mrtvi.
DOLABELA
Tvoje
Ispunile su se slutnje, Cezare;
Dolaziš sada sobom sam da vidiš
Čin grozni koji preduprediti
Nastojao si.
(Napolju se čuje „Prolaz tamo! — Naprav'te prolaz Cezaru.")
(Ponovo dolazi CEZAR sa celom svojom PRATNJOM)
DOLABELA
O gospodaru, vi ste predskazivač
Pouzdan vrlo; došlo je do onog
Od čega ste i sami strepeli.
CEZAR
Pri svome koncu najsrčanija,
Namere naše prozrela je ona,
Pa svojim putem pošla, kraljevski.
Na koji način pornrle su one?
Ne vidim krv na njima.
DOLABELA
Ko je bio
Poslednji s njima?
PRVI STRAŽAR
Neki seljak prost.
Koji je njojzi smokve doneo:
Kotarica je ovo njegova.
CEZAR
To znači otrovane.
PRVI STRAŽAR
Cezare!
Do malopre je ova Karmijan
živela još; na nogama je bila
I zborila je; ja je tu zatekoh
Gde svojoj mrtvoj gospodarici
Namešta dijademu; stajala je,
A noge su joj poklecivale,
Pa se odjednom onda stropoštala.
CEZAR
O, plemenite onemoćalosti!
Da su u sebe otrov primile,
Po nekom bi se spoljnom otoku
Poznalo to; al' ona izraz dma
Kao da spava d da želju ima
Da moćnom mi'ežom svoje ljupkosti
Ulovi i jprivuče sebi nekog
Drugoga Antonija.
DOLABELA
Krvav izliv,
Evo, na jednoj dojci njenoj ima,
I nešto kao otok; a na njenoj
Mišici isto tako.
PRVI STRAŽAR
Od zmije to je trag; a ova sluz,
Što je na lišću smokvinom tu ima,
Ista je k'o i ona koju zmija
U pećinama nilskim ostavlja.
CEZAR
Posve je verovatno da je tako
Umrla ona; jer sam od lekara
Njenoga čuo da je opite
Pravija nebrojene kako' da se
Ugodno umre. Dignite njen odar;
A i uklon'te iz mauzoleja
Dvorkinje njene. Kraj Antonija će
Njenoga ona biti sahranjena:
Nijedan grob na zemlji dva ovako
Čuvena stvora neće obgrliti.
Ovako krupna priključenja tuku
Njihove tvorce; a nimalo nije
Samilost manja koju izazva
Njihova povest nego što je slava
Onoga koji dovede do toga
Da sažaljenje oni izazovu.
Prisustvovaće s počastima svim
Pogrebu vojska naša, pa za Rim.
S poretkom celim da mi, Dolabela,
Svečanost ova krupna prođe cela.
(Odlaze)
K R A J