Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1 Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:11 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
Visoko iznad autoceste djevojka je zgrabila ogradu nadvožnjaka. Gotovo se
poskliznula pokušavajuci stati na uzak rub i na trenutak ju je preplavila panika
dok se pokušavala za nešto uhvatiti i održati ravnotežu.
Vjetar je bio jak. Promet ispod nje samo zujanje, brza rijeka automobila i
svjetala. Ruke su joj se smrzavale, prsti trnuli i grcili se. Zlatni privjesak u
obliku zmije na njezinoj kljucnoj kosti svjetlucao je cak i u mraku.
Sve je doživljavala kroz maglu — mrak pred ocima i svoje mracne misli. Bila je
sekundu od skoka. Mogla je osjetiti tamu kako joj kola tijelom.
A zatim je skocila. Letjela je. Padala.
U trenutku je shvatila da se ne može predomisliti.
Osjetila je probadanje u plucima. Nije mogla disati. Ledeni zrak kovitlao se oko
nje, a tijelom joj se širio užas.
Zagrebla je u prazno.
Zavrištala je.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

2 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:11 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
PRVI CIN
Ascension ili Tulum
1. POGLAVLJE
Emily Winters stajala je ispred ogledala u svojoj sobi umotana u mekani bijeli
rucnik i pokušavala je razmrsiti cvor u tamnoj mokroj kosi.
U sobi je vladala tišina, cuo se samo radijator pokraj njezina ormara — njegov
zaštitni znak bilo je kucanje, zvuk zbog kojeg u djetinjstvu nije mogla spavati.
Zamišljala bi staru vješticu koja pokušava grebanjem izaci iz zida. Ali sada je
bila sasvim naviknuta na to. Kao i na sitni madež tocno iznad desne obrve —
imala ga je od rodenja i sjetila bi ga se samo kada bi ga netko drugi komentirao.
Netko poput Zacha McCorda, na primjer. Prošli tjedan na satu prirodne
znanosti, predmetu na kojem nitko ne sluša, on se nagnuo prema njoj da baci
pogled na njezin test. Zatim ju je pogledao u oci i dodirnuo rub njezine obrve.
"Madež", rekao je. Tijelom joj je prošao drhtaj, a on se okrenuo, i to je bilo to.
Tup.
Krajickom oka Em je vidjela bijeli bljesak ispred prozora. Dok se brzo okretala
da pogleda, cula je još jedan mukli udarac.
cvršce se omotala rucnikom, srce joj je tuklo, a u glavi je odmah stvorila sliku
provalnika i ubojice. Pricekala je sekundu i osluškivala, ali nije ništa više cula.
Stišcuci u ruci plasticni ce šalj, prišla je prozoru da proviri van. Svjetlo na
prednjem trijemu osvjetljavalo je prekrivac zimskog snijega koji je prekrio
hladno, mracno dvorište i kolni prilaz što se spuštao prema Eminoj mirnoj ulici.
Naravno da to nije provalnik, rekla je sama sebi, i spustila ruku s cešljem
posramljeno se osmjehnuvši (ozbiljno, od sveg oružja koje je mogla izabrati —
cešalj?). U Ascensionu nema pljacki, a sasvim sigurno ih nema u ovom dijelu
grada. Vjerojatno je gruda snijega pala sa starog hrasta pokraj kuce.
Srce joj je taman prestalo lupati kada se oglasio ping chat poruka: prvo jedna, a
zatim još cetiri, u tako brzom slijedu da su zvucale poput alarma budilice.
Pompea
-4-
Em je uzdahnula i prišla laptopu koji se nalazio izmedu knjiga i papira na
njezinu krevetu. Mrzila je raditi za stolom koji je stajao u kutu njezine sobe —
uglavnom ga je koristila za odlaganje robe. Trenutacno joj je radni stolac bio
potpuno prekriven brdom šalova, haljina i vintage sakoa.
Gabs357: "Em? Si tu?"
Gabs357: "Halo?"
Gabs357: "Okej, spremam se i imam pitanje: raspuštena kosa ili ne?"
Gabs357: "Emmmmmm! Obecala si da ceš mi pomoci! Plus, ne mogu se odluciti
izmedu plave haljine tunike (kratki rukavi) i novih traperica s ružicastim
topom s volanima... što misliš? I gdje mi je crna vesta — je li kod tebe?"
Gabs357: "Hoce li te Šofer dovesti ili da dodemo po tebe?"
Gabs357: "Mislim da cu obuci haljinu. Jesi li ti uopce živa????"
"Ja cu obuci traperice i crnu majicu, u slucaju da te zanima, Gabs", promrmljala
je. Pomicuci s puta najdražu plišanu igracku, zebru zvanu Cordy, sjela je na
krevet da otipka odgovor.
Zach McCord prošlo je ljeto osvojio Cordyja za nju kada su Em i njezina
najbolja prijateljica Gabby bile u lunaparku. Stao je kod jedne od onih cudnih
sprava, onih gdje upravljate divovskom kandžom kako biste zgrabili plišanu
igracku koja se nalazi ispod. Zach, koji je bio iznimno nadaren za sve fizicke
aktivnosti, kandžom je nekako izvukao dvije nagrade: ružicastog medvjeda i
zebru.
Zach je ležerno dobacio zebru Em. "Slatka je", rekao je. "Drugacija i slatka.
Poput tebe." Ostatak dana njegove su je rijeci ispunjavale toplinom i otada je
Cordy stajala na njezinu krevetu. Ponekad joj se cinilo da je plišana zebra bolji
slušatelj od ikojeg ljudskog bica oko nje.
Zach je ružicastog medvjeda dao Gabby koja je, naravno, ciknula i glasno ga
poljubila u obraz.
A tako je i trebalo biti. Jer Zach je bio Gabbyn decko.
"Sori, tuširala sam se", otipkala je poruku Gabby. "Da, J. D. ce me dovesti. Nisi
li vestu ostavila u ormaricu na tjelesnom?" Gabby je bila poznata po tome što je
tamo držala oko tisucu rezervnih kombinacija "za hitne slucajeve".
Pompea
-5-
Em se podsmjehnula i odmahnula glavom dok je slala još jednu brzu poruku.
"Mislim da je haljina dobar izbor. I zašto ne pustiš kosu? Ipak idemo na tulum!"
U vremenu potrebnom da se okrene i zgrabi gacice i grudnjak. Em je cula novu
salvu pingova.
Ping. "Oh, uf, bok!!!!! Ok, kosa puštena, totalno. Danas ionako dobro izgleda."
Ping: "Mislila sam staviti jednu novu dugu ogrlicu koju mi je mama dala — je li
to previše?"
Uz smijeh koji je malo zazvucao poput stenjanja, Em je natipkala: "Gabs, i ja se
moram spremiti! Ogrlica zvuci super. Vidimo se uskoro!" Ponekad morate
odabrati prioritete.
Izvukavši dugu crnu majicu na bretele iz komode i uske traperice iz ormara.
Em je pogledala prema ogledalu prekrivenom razglednicama, fotografijama i
porukama. Na vecini slika bile su Em i Gabby.
Niska i vrckasta, sa savršenim plavim kovrcama (zahvaljujuci opsesivnom
jutarnjem druženju s uvijacem za kosu). Gabby je vladala školom smješkajuci se
i namigujuci. Kao i njezina majka, koja je bila voditeljica vremenske prognoze,
uvijek je odavala dojam ugladenosti, neiskvarenosti i optimizma. Braca,
zvijezde americkog nogometa, utrli su joj put do popularnosti svojim sportskim
trofejima i titulama kraljeva maturalnih zabava — a i Em je imala koristi od
toga. U prvom srednje Gabby i Em bile su brzo i neprimjetno uvedene u
društvenu elitu srednje škole Ascension, pozivane na tulume maturanata i bilo
im je dozvoljeno flertovati sa starijim deckima.
U prvom srednje Gabby je bila medu nominiranima za kraljicu škole, cast koja
se tobože nudi svima, ali koja je (do prije dvije godine) bila prešutno
rezervirana za ucenice treceg i cetvrtog razreda. A prošle je godine Em uspjela
rad u odboru za godišnjak vratiti natrag na listu prihvatljivih cool
posliješkolskih aktivnosti tako što je sakupila sitnice — poruke, iskorištene
ulaznice, racune, spontane fotografije, djelice školskih eseja — i pretvorila
godišnjak u kolaž o njihovoj školi. Gabby je bila zadužena za izgled godišnjaka,
a Em je napisala sve duhovite komentare i ubacila citate.
Sada su lebdjele kroz treci srednje onako kako su oduvijek planirale: odlazile su
Pompea
-6-
na tulume, a da nisu osjecale potrebu da budu osobno pozvane, ucile su za
državnu maturu, puno su radile i puno su tulumarile (Em je ponekad
podsjecala Gabby da mora raditi, a Gabby je ponekad podsjecala Em da se
mora zabavljati).
Sjedile su u ugodnom dijelu kantine i parkirale su aute na iznimno poželjnom
prednjem parkiralištu.
Bilo je gotovo sigurno da ce u ovogodišnjem godišnjaku titula "Najslada cura u
trecem razredu" pripasti Gabby, a Em je bila najsigurniji kandidat za titulu
"Najvjerojatnije ce biti uspješna". (Uspješna u cemu, ponekad se pitala Em.) Bilo
je i drugih cura u njihovom krugu poput Fione Marcus i Lauren Hobart koje su
poznavale citav život, i Jenne Berg koja se doselila u Ascension tek u osmom
razredu i nekako se savršeno uklopila. Ali svi su znali da je veza izmedu Gab i
Em ljepilo koje sve drži zajedno. Bile su poput vatrometa. Vinule su se zajedno:
Gabby je prasnula s glasnim i prštavim BUM!, a Em je proizvela drugaciju vrstu
svjetlosti, nezemaljski bljesak koji se javlja nakon eksplozije.
No u posljednje se vrijeme Em osjecala više poput druge violine ili osobnog
stilista, a ne poput srodne duše. U proteklim tjednima Gabbyne omiljene teme
razgovora ticale su se samo njezine garderobe, Zacha i Proljetnog festivala (od
kojeg su ih dijelila još tri mjeseca). Baš jutros Gabby joj je rekla: "Molim te
posavjetuj Zacha što da mi kupi za Božic", te je navela pet prihvatljivih darova
kojima je obuhvatila cijeli spektar realnosti: 1. delikatnu plavu maramu koju je
vidjela na web stranici Maintenancea, svojeg apsolutno najdražeg ducana u
Bostonu; 2. ugravirani iPod Nano koji joj treba za trcanje; 3. ulaznice za Cirque
du Soleil koji ce na proljece doci u Portland; 4. štene; 5. da potajno provedu
romanticnu noc na obali u kolibi njegova ocuha.
Gabby kao da nije uvijek razumjela da nije svima život tako savršen.
Naravno, imala je ona i izvanrednu stranu. Bila je jedina osoba u cijem je
društvu Em željela biti kada je bila loše volje. I bila je najbolja pratnja koju ste
mogli poželjeti na tulumu, u nekoj psini, u svakoj ponocnoj avanturi. I bila je
super prijateljica. Na primjer, u šestom razredu, kada je Em na igralištu rekla
Adamu
Pompea
-7-
Dunnu da joj se svida, a on joj je rekao: daj molim te. Gabby je ispekla kakao
kocke s glazurom i na vrhu je Skittles bombonima napisala DAN D. Smijale su
se i pojele sve kakao kocke i uspješno su Dan Dunna pretvorile u proslavu.
Gabby je bila takva. Bila je poput suncanog dana, kolaca od jagoda i grudanja,
sve u jednom.
No ponekad je to i umaralo.
Em je zurila u svoja košcata koljena i dugu, gotovo crnu, valovitu kosu, i
osjecala se više poput Morticije nego Americkog top modela. Bilo je dana kada je
cijenila to što je gradena poput plesacice, ali veceras je samo žalila što ne
posjeduje podstavljeni grudnjak.
Ping... Ping... Ping. Što je sada?
"Emmmm. Pripremila sam ti nešto — sada cu ti poslati fajl."
Em je gledala kako se plava linija širi dok se fajl skida, a zatim se u njezinom
media playeru otvorilo "Glazba da se Em spremi".
"Složila sam ti kompilaciju u slucaju da trebaš malo motivacije", napisala je
Gabby. "Ali moraš obecati da ceš krenuti cim sve pjesme odsviraju."
Em je pregledala naslove pjesama. Savršeno. Malo stare Britney i Beyonce, plus
neke punk obrade pjesama iz mjuzikala koje je Em voljela, kao što je Gabby
znala.
U bradu si je pjevušila "Cabaret", zakopcavala traperice i proucavala kolekciju
cipela kada su glasovi njezinih roditelja dolebdjeli na kat. To je bila još jedna
odlika starih radijatora: nekako su provodili glasove kroz kucu uspješnije nego
toplinu. Nije baš razumjela o cemu govore, ali razabrala je nekoliko rijeci.
Njezini su roditelji poceli izlaziti kada su imali šesnaest — cinjenica od koje se
Em ježila. Sada je bila jednako stara kao njezini roditelji kada su se upoznali.
Em nije mogla zamisliti da s istom osobom razgovara dvadeset godina, ali
cinilo se da njezina majka i otac nikada nisu dosadili jedno drugome. Upoznali
su se na skijanju koje je okupilo mlade iz škola u okrugu. Tog je dana Emina
mama nosila ljubicastu pletenu kapu s dva plava cofa. (Em je voljela zadirkivati
mamu zbog njezinog ocito izvrsnog tinejdžerskog modnog ukusa.) Negdje
tijekom popodneva jedan je cof nestao. I iako je polovica tipova na planini
Pompea
-8-
tražila nestalu kuglicu, samo ju je jedan pronašao — zapela mu je u kapuljaci.
Emin je tata u kolibi skinuo jaknu, a njezina je mama uocila plavu lopticu.
Iskre su odmah frcale, uvijek bi rekli i namignuli. Znaš na što mislimo.
Ali, naravno, Em nije znala. Nikada nije osjetila vatrenu strast ili osjecaj da se
dogada nešto sudbonosno. Iskusila je samo nespretno ljubljenje s deckima koji
nisu znali što ciniti s rukama. Nikada nije pogledala nekoga u oci i
"jednostavno znala".
Barem ne nekog decka s kojim bi bilo moguce ostvariti vezu. U stvari to je i bio
razlog za naslov pjesme kojom je osvojila lokalnu nagradu Plava penkala:
"Nemoguce".
Bum! Emino je srce doslovno stalo na sekundu, prije nego što je shvatila da je
zvuk uzrokovala gruda koja joj je pogodila prozor. Udarila je još jedna, i
trgnula Em da se vrati spremanju za tulum. Stigao joj je prijevoz — u posljednje
su vrijeme grude bile njegov nebaššarmantni nacin da javi da je ceka vani.
Zaklopila je laptop, navukla top preko glave i odskakutala opet do prozora,
istovremeno pokušavajuci ugurati desnu nogu u visoku cizmu na vezice.
"Pet minuta", oblikovala je rijeci usnama i podigla pet prstiju prema J. Dju
Fountu koji je stajao u dvorištu ispod njezinog prozora, blesavo se cerekao i
odmicao granu drveta koja mu je stajala ispred nosa. J. D. je oduvijek bio visok
— toliko visok da ga je u cetvrtom razredu gospoda Milliken, školska
medicinska sestra, oštro bocnula u leda i viknula: "Loše držanje!" jer je stalno
bio pogrbljen kako bi se druga djeca osjecala manje niska.
Sada je stajao uspravno, bio je visok 1.92, i nije se zamarao time što drugi misle.
Kao da je baš to htio i dokazati, J. D. je rastvorio kaput na dvoredno kopcanje i
pokazao što je iskombinirao: hlace i prsluk ispod kojeg je nosio ljubicastu
košulju. Em se protiv volje nasmiješila i odmahnula glavom cudeci se J. Djevim
odvažnim modnim izborima, koji su bili kombinacija ikonoklazma i umjetnosti.
Volio je raspredati o tome kako nije fer da se cure mogu zabavljati s modom, a
da deckima preostaju samo traperice i majice. Te su ga godine ona i Gabby
pocele zvati "Šofer" — njemu iza leda, naravno — jer je bio savršen za tu
zadacu. Njega nisu pozivali na vecinu tuluma, ali uvijek je bio voljan na njih
Pompea
-9-
voziti Em. Ona je znala da u stvari voli imati ispriku da izlazi vikendom, i
premda je bio totalni blento, kojeg je poznavala otkada su oboje bili u
pelenama, morala je priznati da joj nije smetalo provoditi vrijeme s njim.
Kada je vidio Emin znak rukom, J. D. je mahnuo i podigao palceve. Bio je
naviknut na cekanje. Obitelj Fount oduvijek je živjela vrata do njih i unutar te
dvije obitelji kružila je šala da bi Wintersi natjerali Founte da cekaju i na
vlastitom sprovodu. Prije nego što je Em dobila vozacku, J. D. ju je vozio u
školu; nakon što su cetiri dana za redom propustili prvi sat, zaprijetio joj je da
ce morati hodati.
J. D. je zaplesao prema autu znajuci da ga Em gleda. Onda je uskocio u svoj
stari volvo. No Em je nastavila stajati na prozoru, ocarana pahuljama koje su
pocele padati. Premda je cijeli život živjela u Maineu, zima joj nikada nije
dosadila. Voljela je gledati susjedstvo nakon snježne oluje, kada bi sve kuce bile
prekrivene bijelim nanosima i slicile puslicama na vrhu pite. Jedan je tren
gledala kako jedna pahulja nestaje u drugoj, sve dok je slab zvuk sirena u
daljini nije vratio u stvarnost.
Em je zavezala vezice na cizmama pa nanijela malo sjajila na usne, zataknula
kosu iza uha (uglavnom bi je samo pustila da se osuši na zraku) i zgrabila torbu
koja je stajala na mjestu gdje ju je bila bacila. Još se jednom proucila u ogledalu,
i dobro je znala da se dotjerala samo zbog jedne osobe.
Dok je Em silazila, glasovi njezinih roditelja postajali su jasniji. Opet su
raspravljali o poslu: o tome postoji li veza izmedu kofeina i infarkta. Za dvoje
ljudi koji ne znaju da im kci ima slomljeno srce zbilja im je bilo jako stalo do
toga što se dogada sa srcima drugih ljudi.
"Idem na tulum", rekla je Em provirivši kroz vrata kuhinje. Oni su stajali pokraj
mramornog kuhinjskog otoka s cašama crnog vina u ruci i tanjurom sira
izmedu sebe i izgledali su pomalo iznenadeni što je vide. "Kod lana Minstera. J.
D. me vozi."
"Dobro, dušo", odgovorila joj je mama.
"Pazi se, mila", dodao je tata. Stajao je za štednjakom okrenut joj ledima, a bijelu
je bolnicku kutu bacio preko naslona jednog od kuhinjskih stolaca. Emina se
Pompea
-10-
mama naslanjala pokraj njega s cašom vina u ruci. Bokovi su im se lagano
dodirivali.
"I onda se moraš zapitati o održivosti svih studija o crnom vinu..." rekla je
Emina mama odjednom. U sekundi su se vratili svom razgovoru.
Em je zakolutala ocima, navukla zimski kaput i krenula prema J. Djevu volvu.
Pitala se jesu li je roditelji uopce culi. Pitala se hoce li je ikada netko pogledati i
zbilja je vidjeti.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

3 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:12 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
2. POGLAVLJE
Krecem za 15min. Vidimo se tamo.
Chase Singer poslao je poruku Zachu i pažljivo ubacio novu Nokiu, rani
božicni dar od mame (koji si baš i nisu mogli priuštiti), u stražnji džep
traperica.
Svake godine, tocno prije zimskih praznika, maturant srednje škole Ascension
bi se ponudio i organizirao tulum svih tuluma. Dijelom se slavio pocetak
praznika, a dijelom to što su napola gotovi sa školskom godinom i taj bi tulum
prelazio u legendu — legendu kojoj je cesto trebalo još šest mjeseci da zamre.
Ove su godine roditelji lana Minstera otputovali na drugi medeni mjesec i
njegova je kuca bila epicentar gdje ce ugledi biti uništeni ili ucvršceni.
Chaseov je mobitel zazujao pa ga je izvukao iz džepa. Nova poruka od Lindsay
Peters: "Mogu li upasti na ascensionski tulum veceras?" Chase nije odgovorio.
Nekoliko se tjedana nalazio s Lindsay, curom iz treceg razreda obližnje škole
Trinity High. Upoznali su se na tulumu nogometaša i u pocetku je bila cool. Bila
je spremna dovesti se da ga vidi i nije bila previše zahtjevna.
Ali sada mu je dosadila. Imala je dobro tijelo, iako manje dobro kada nije nosila
pushup grudnjak, tihi glas i širok osmijeh. Ali malo se previše šminkala i smijala
se preglasno, cak i kada mu fore nisu bile toliko smiješne. Cak i kada nije
pokušavao biti smiješan. Prije nekoliko tjedana poceo joj je pricati o zanimljivom
dokumentarcu o kukcima koji je gledao, a ona je mislila da joj prica zaplet
znanstvenofantasticnog filma. A i žvakala je s otvorenim ustima. Ne, sigurno
nije htio da ona veceras dode.
Chase je zaklopio mobitel i vidio koliko je sati. Mora se požuriti.
Mala kupaonica na kraju uskog hodnika bila je zamagljena od pare. Chase je s
precke tuša dograbio jarkocrvenu polomajicu koja je sada bila bez nabora.
Cijevi su se zatresle i zastenjale dok je zatvarao toplu vodu. Obrisao je paru s
ogledala i prislonio majicu da prouci kombinaciju s tamnim trapericama. Je li
Pompea
-12-
izgledao kao da se previše trudi? Nanio je malo gela na kratku smedu kosu i
povukao zvrk na lijevoj strani glave koji mu je stršio uvis poput antene. Obucen
u polo majicu, traperice i besprijekorno nove tenisice, Chase je izgledao poput
tipicnog šminkera — a ne poput nekoga tko živi s mamom u majušnoj prikolici
na rubu grada.
A to je, naravno, i bila poanta.
Chase je provjerio mobitel; dobio je još jednu poruku od Lindsay — Tjedan dana
te nisam vidjela! — koju je brzo izbrisao. Imao je plan: dok stigne u Minsterovu
kucu, cure iz drugog i treceg razreda vec ce dovoljno popiti da budu manje
ukocene, ali ne toliko puno da budu previše pijane za flert. (Te je godine na
tulumu za Noc vještica kod Tine Hathaway taman uvjerio zgodnu curu iz
drugog razreda da otkanta društvo i pridruži mu se u šumi, gdje ce moci u
miru zabrijati, kada je ona skinula hlace i krenula pišati na stablo i hihotati se.
Morao ju je vuci natrag na tulum da bi je mogao uvaliti njezinim prijateljima.)
Veceras ce biti uspješna noc. To mu je bilo potrebno. Za malo više od tjedan
dana, 2. sijecnja, održat ce se Ascensionska vecer americkog nogometa.
Organizira se jednom godišnje u cast Ascensionskih ratnika, ponosa i dike
grada (barem kada pobjeduju), i održava se nakon kraja sezone, a uz to i je
velika dobrotvorna priredba. Vecina igraca dovodi cijelu svitu: roditelje, bracu,
sestre i cure. Lani je bio totalno ponižen kada je došao sam pa su se decki
izrugivali tome što nije uspio dovesti curu.
Ove godine cijeli taj dogadaj organizira njegov najbolji prijatelj Zach sa željom
da prikupi pet tisuca dolara za sklonište mjesnih beskucnika. Tamo ce biti masa
ljudi, a novinarske kamere da ne spominjemo. A Chase je bio glavna zvijezda.
Chase je bio prokleto dobar voda navale, vjerojatno jedan od najboljih u državi.
Lovci na talente sa sveucilišta vec su se javili treneru Baldwinu i raspitali se o
Chaseovim planovima nakon mature. I premda bi bilo fora besplatno upasti u
kvalitetnu školu
— bio bi prvi Singer na faksu, inace nije bilo izgleda da bi si to njegova obitelj
mogla priuštiti — nije igrao radi stipendije. Na igralištu se osjecao slobodno,
otvoreno, pametno. Znao je što mora ciniti i imao je prostora da to uradi.
Pompea
-13-
Donosio je ispravne odluke. Ponekad bi se usred utakmice iznenadio shvativši
da se smiješi.
No ipak, Chase je u podsvijesti znao da bi se svakog trena sve moglo raspasti.
Jedan loš potez i sve se može urušiti — nece biti rupe kroz koju bi se mogao
provuci, a iz svih smjerova stizat ce obaraci i napadaci. Ostat ce bez izbora.
Chase je još jednom popravio ovratnik pa zgrabio jaknu svoje momcadi i glasno
zalupio vratima ignoriravši cinjenicu da se od toga cijela prikolica malko
zatresla.
Noc je bila hladna, a najavljeni je snijeg pocinjao padati. Hodao je prema autu
— starom karavanu koji je dijelio s mamom
— kada se sjetio da ona veceras radi u trgovini iza ugla. Potrcao je natrag do
kuce da upali vanjsko svjetlo. Nije ju htio zamišljati kako u mraku traži
kljuceve.
Svaki put kada bi Chase napustio prikolicu na zapadnoj strani Ascensiona,
osjecao se kao da izlazi iz klaustrofobicne kukuljice. Njegov dio grada bio je tik
uz autocestu, a zgrade — prikolice, trgovine, benzinske crpke, vodotornjevi —
gotovo da su bili jedan na drugom. Prvo ce proci pokraj Kwik Marta gdje mu
mama radi. Iz navike bi uvijek usporio i pokušao vidjeti njezinu obojenu plavu
kosu. Volio je kada je radila na blagajni. To je znacilo da ne podiže ništa teško u
skladištu.
Kilometar i pol nakon Kwik Marta krajolik se otvorio; zgrade su nestale kod
farme Williamson, koja je još uvijek radila, i zamijenile su ih krave muzare i
miris izmeta u zraku. Ovdje bi otvorio prozor, usprkos vonju, i udahnuo miris
polja, prostora, praznine. Slijedilo je nekoliko kilometara šume iz koje je stršilo
samo nekoliko kuca, a zatim stari dio grada koji je pokušavao zadržati povijesni
šarm ciglenim zgradama, zelenim ceradama i malim trgovinama. Tu se nalazila
zgrada viših razreda osnovne škole Ascension, divovski kameni zatvor. Chase
je volio voziti pokraj škole. Još je uvijek bio presretan što je pobjegao iz nje.
Tada bi stigao do ljepših stambenih cetvrti. Ovdje je sve izgledalo cišce, a ljeti
zelenije. Svaka je kuca od sljedece bila udaljena jedan ral i svaka je za sebe
prisvojila komadic šume. Još dalje od centra grada, prema Minsterovom kvartu
Pompea
-14-
— gdje je novac zbilja tekao — parcele su bile još vece, kolni prilazi duži, a
ulicne svjetiljke rjede. A dalje od Minstera, blizu jezera, nalazila se srednja škola
sa skupim kampusom i novoobnovljenim nogometnim igralištem. Chase je
ponekad morao prijeci sav taj put da bi se poceo opuštati, da bi se otresao
osjecaja tankih limenih zidova oko sebe, mirisa stare hrane koji se zadržao u
zraku sicušne prikolice, osjecaja ne bitnosti i prljavštine.
No veceras Chase nije uspio sa sebe otresti taj klaustrofo bicni osjecaj, dojam
pritiska i zarobljenosti. Stalno mu se cinilo da vidi sjene kako jure uz rub
njegova vidnog polja, no kada bi pogledao, ugledao bi samo tamu i sve više i
više snijega koji se kovitlao iz mraka.
Nadao se da ce ga tulum oraspoložiti. Veceras ce odabrati pratilju za Vecer
americkog nogometa. Izabrat ce neku kvalitetnu
— neku s kojom ce se iskupiti za prošlu godinu. Curu koja nije preglasna, i koja
se smije kada treba, i izgleda dobro u haljini. Možda cak neku s kojom ce moci
razgovarati dulje od petnaest minuta.
Chase je veceras planirao pronaci savršenu curu. To mu je trebalo. To je
zaslužio.
Kada je stigao do Minsterove kuce, koja se nalazila na kraju slijepe ulice u
jednom od ascensionskih novijih naselja, tulum je vec bio u punom jeku.
Gotovo sva svjetla u kuci bila su upaljena, a skupina pušaca stajala je na prilazu
i skakutala s noge na nogu da otjera hladnocu. On je brzo prešao preko
travnjaka i progurao se kroz prednji ulaz u veliko predsoblje obloženo
mramorom. Na zidu je visjelo ogledalo s pozlacenim okvirom, a ispod njega
stajala je lakirana drvena klupica.
Chasea je na trenutak preplavila panika, tako se gotovo uvijek osjecao kada bi
došao prijateljima u goste. Ovdje je sve bilo tako lijepo, osjecao se kao da ne bi
smio ništa dodirnuti.
Ali ne. On je bio Chase Singer, a Chase Singer je pripadao. Iskliznuo je iz jakne i
bacio je na klupicu, mrvicu prejako, posljednji put bacio pogled na odraz u
ogledalu i poceo kružiti.
Grupica mladih ucenika svoju je nesigurnost skrivala tako što su bili preglasni.
Pompea
-15-
Navijacice Jenna i Ashley stajale su s Taylor, igracicom hokeja na travi, a sve tri
su koketirale s, cinilo se, iznimno napušenim igracima lakrosa. Iz kuhinje je
izlazio sam Minster, iznenadujuce opušten za nekoga cija je golema kuca bila
puna ascensionskih srednjoškolaca. Cinilo se da pola ljudi pije pivo iz
plasticnih caša, a da druga polovica pije crvenonarancasti punc. Svjetla su bila
prigušena pa su sve sobe bile mutne i pune sjena.
Popglazba — nove, plesne stvari — nabijala je iz skrivenog razglasa pa cak i
ljudi koji nisu plesali kao da su pulsirali od glazbe. Svima koji su ušli s
hladnoce trebao je trenutak da se naviknu i dahnu u dlanove kao da su upravo
stigli s duge ekspedicije.
Uocio je Zacha i Gabby pokraj bacve piva i zdjele s puncem i preletio pogledom
po sobi tražeci cure s kojima bi se mogao spetljati. Nedvojbeno je bilo
mogucnosti — Jenna ili Ashley, naravno, a i grupa cura iz drugog srednje koje
su se sve zahihotale kada je prošao dnevnim boravkom. Ovo ce biti zabavno.
Nasmiješio se.
Poceo je slušati razgovore oko sebe, ali onda ga je Gabby dozvala da pride k
njoj i Zachu koji su stajali s Andreom Rubin, Seanom Wagnerom i Nell White.
"Pogledajte koga sam našla", rekla je Gabby. Jednom je htjela da Chase i Andrea
budu skupa, ali Andrea se izjasnila da ce izaci s Chaseom samo ako on sve plati
— nemogucnost koju joj je Chase zamjerio više nego što je pokazao. Iako Chase
nije bio najsiromašniji klinac u Ascensionu, svakako je bio najsiromašniji klinac
u gradu. I mrzio je što ljudi to znaju.
"Hej, stari", rekao je Zach. "Uzmi pivo — zaostaješ!" Natocio je pivo i Chaseu
predao crvenu cašu, a on ju je prihvatio i otpio veliki gutljaj. Iz nekog se razloga
osjecao kao da veceras treba više alkoholnog poticaja nego inace.
"Hvala, buraz", rekao je Chase. "Što ima? Tko je tu? Gdje je Winters?" Pitanje
nije postavio nikome posebno; Gabby je na sebe preuzela odgovor.
"Razgovaramo o Millerovom završnom testu iz engleskog i tome da je bio
užasan", rekla je. "I svi su tu. Pa, skoro svi. Em bi trebala uskoro stici. Ne znam
zašto joj toliko treba."
Chase je kimnuo i trknuo Nell. "Znaš li onu visoku curu iz drugog razreda?"
Pompea
-16-
Nell je bila savjetnica mladim ucenicima i na neku je foru znala imena svih
ucenika iz škole. Slijedila je njegov pogled.
"Plavuša? Jess Carlsen." Nell je zastala, a Chase je cekao još informacija. Nell je
zakolutala ocima i nastavila. "Zanima je gluma ili pjevanje ili nešto. Zaboravila
sam koje od toga."
Zach se nasmijao. "Vec si našao žrtvu, ha Singer?"
Chase je podigao ruke kao da se brani od napada. "Samo pokušavam upoznati
nova lica", odvratio je.
"Tražiš svježu krv", ubacila se Gabby, a Chase je vidio da je malo cvršce stisnula
Zacha za ruku.
Onda je iznenada upitala: "Jeste li culi za Sashu Bowlder?"
U tom se trenutku netko sigurno naslonio na prekidac za svjetlo: svjetla iznad
njih su bljesnula i odjednom su prostorija i svi u njoj bili jasno osvijetljeni.
Chase je imao osjecaj da su svi zaledeni. Onda su opet prigušili svjetla.
Chase i Zach su se kratko pogledali.
Zach je procistio grlo i pitao: "Što s njom?"
"Pokušala se ubiti", rekla je Gabby tiho.
Sada se Chase osjecao kao da se u sobi smracilo, iako svjetla nisu zatreperila.
"Bacila se s Pišackog prijelaza", dodala je Gabby misleci na nadvožnjak iznad
autoceste koji se nalazio odmah iza lokalne krcme. Kod Fitzroya. Fitzroyevi bi
gosti cesto doteturali do nadvožnjaka kada bi izašli zapaliti i popišali se tamo
— otuda naziv. "Zar niste culi sve one sirene prije? Bile su, ono, zaglušujuce.
Mislila sam da je teroristicki napad ili nešto."
Zach se nježno nasmiješio. "Ascension u Mainu baš i nije teroristicka meta,
dušo. Ništa loše se ne dogada ovdje."
"Pa ovo što se dogodilo Sashi je loše", rekla je Gabby i zabacila kosu iza ramena.
Chase je osjetio stezanje u prsima. Sasha je bila društveni izopcenik škole
Ascension, ali nije uvijek bilo tako. Sjecanja su Chaseu navrla brzo i obilno,
poput snijega: Sasha dok je bila curica i s njim hodala oko hrpa smeca i
potrganog namještaja naslaganog oko naselja prikolica. Tada je tamo živjela,
samo nekoliko prikolica dalje, na parceli broj 37. Igrali su se skrivaca, a po noci
Pompea
-17-
skrivaca s baterijom. I dijelili su tajne. U nocima kada mu je otac bio previše
pijan i nasilan, mama bi otpravila Chasea u Sashin dom, samo da ga makne od
opasnosti. A onda, kada je Chaseov otac umro u tvornickoj nesreci, Chase je
ostao kod Sashe punih pet dana dok je njegova mama rješavala sprovod,
vjerovnike, tugu.
Sasha i on spavali su u istom krevetu, s glavama na suprotnim stranama, i dugo
u noc pricali strašne price. Draže su im bile lažne strašne price od pravih. U
pricama barem cudovište nestane kada upalite svjetlo. Prvi put kada je Chase
pomislio na cure, a da ih nije samo smatrao manje spretnim verzijama decki,
bilo je kada se zapitao kako bi bilo poljubiti Sashu.
No onda se sve promijenilo. Sashina je mama upoznala imucnog zubara iz
Yorka, a on se doselio u Ascension i kupio veliku kucu pored McCordovih.
Odjednom je Sasha pocela nositi modernu odjecu, mogla je ici na pizzu petkom
navecer i mogla je pozivati prijatelje da kod nje gledaju filmove na njezinom
velikom televizoru. Bili su u šestom razredu i Sasha je zaboravila da Chase
postoji. Bilo je cudno — neko ju je vrijeme mrzio, no na neki nacin to što ga je
otkantala bilo je najbolje što se moglo dogoditi. Jer tada je Chase shvatio da se
možeš uklopiti dokle god nosiš pravu odjecu, govoriš prave stvari i zadivljuješ
prave ljude. Nije bitno odakle dolaziš dokle god možeš igrati tu ulogu.
Kada je Chase shvatio matricu, nije mu bilo teško upasti. Pricao je o curama, ali
ne previše. Dobro mu je išlo u školi, ali ne predobro. Isticao se na terenu, bio je
spreman na sve tjelesne izazove. Sprijateljio se sa Zachom McCordom (ali ga
nikada nije pozvao k sebi.) U razdoblju od možda šest mjeseci, Chase je upao.
Do sedmog razreda Chase je bio dio ekipe. A dok su krenuli u srednju školu,
bio je jedan od popularnih.
Naravno, caka s matricom jest da funkcionira na isti nacin i obrnuto: kada
ispadnete, onda ste zbilja, zbilja ispali. Sasha je to prekasno otkrila.
Plime su se okrenule protiv nje lako, kao da je njima upravljala nevidljiva sila.
Ocajno se pokušala uklopiti, izbjegavati ljage. Nitko nije mogao tocno odrediti
gdje je pogriješila. Možda je bila previše revna, previše zlobna. Ili je možda sve
pocelo nekom sitnicom, na primjer u prvom srednje kada je došla u školu u
Pompea
-18-
kricavoj roza vesti i kada su je nekoliko tjedana svi zvali "Papiga". Vjerojatnije je
sve pocelo kada je pogriješila tako što je dopustila da je dva decka poljube na
tulumu u jesen prvog srednje. U stvarnosti, to s ljubljenjem bio je posljednji
ocajni pokušaj da se svidi drugima. Ali bilo je prekasno. Nakon toga su krenule
glasine. Brojne glasine; Chase ih cak nije sve mogao upamtiti. Sasha je bila
biseksualka, ili je voljela pornja vu, ili je samo bila frik, a dodatno objašnjenje
nije bilo potrebno.
Pocela je nositi odjecu kojom se nije isticala — i pocela je kliziti u nevidljivost.
Preskocila je nekoliko važnih plesova, pocela je tonuti u stolicu na satu, nije
sudjelovala u izvanškolskim aktivnostima. I premda se to dogodilo glatko dok
su ljudi gledali na drugu stranu, Sasha je brzo izgubila sve što je jednom stekla.
Izrugivati joj se bilo je nešto najlakše na svijetu. S vremenom je to postalo sport.
Na kraju joj je ostala samo jedna prijateljica: Drea Feiffer, koja je svaki tjedan
mijenjala boju kose iz ljubicaste, u kestenjastu, u crnu, i koja je ukosnicama,
prugastim carapama i majicama s likovima iz japanskih crtica koje je stalno
nosila nekako samo još više naglašavala svoje mrzovoljno držanje.
Samoubojstvo. Chase je osjetio težinu i trnce u rukama i nogama — isto se tako
prije znao osjecati u crkvi kada bi ga majka tamo vukla dok nije nedjeljom
pocela raditi dvostruku smjenu. Nikada nije volio crkvu — u stvari mrzio ju je,
ali ne zato što su mu svecenikove prodike o grijehu bile dosadne. Nikada to nije
nikome rekao, ali on se u stvari bojao crkve — cudan miris necega što gori,
svecenikov gromki glas i divovsko raspelo iznad oltara. Oduvijek se grozio
svega toga.
Sada se Chase osjecao kao da se soba oko njega pretvara u tunel.
"Ljudi ne odluce samo..." poceo je govoriti, ali Zach ga je presjekao.
"Je li to neka šala, Gabby?" upitao je Zach.
"Da bar", rekla je Gabby kimajuci pa su joj plave kovrce skakutale. "To se sada
dogodilo, prije dva sata! Ostat ce paralizirana ili tako nešto." Do tada je vec više
ljudi utihnulo i poceli su se okupljati oko Gabby, što ju je samo potaknulo.
"Cula sam da je pala u prikolicu kamioneta. — tip je bio totalno izbezumljen — i
da je u bolnici. Ono, u komi. Netko iz mamine TV postaje izvještava o tome.
Pompea
-19-
Tako sam saznala. Mama me pitala je li ju znam."
Svi su izgledali šokirani, ali Chase to gotovo da nije primjecivao. Trepnuo je
jednom, dva puta i odmaknuo se od grupice.
Zach je posegao prema Chaseovoj ruci. "Kamo ideš?"
"Moram pišati", odvratio je Chase, izbjegavajuci Zachov pogled. "Odmah se
vracam."
Chase je nekoliko puta bio u Minsterovoj kuci, ali odjednom se nije mogao
sjetiti gdje je kupaonica. Zalutao je u sobu s televizorom, prošao divovsku
plazmu na zidu i ušao u dnevni boravak. Na šanku u kutu uocio je bocu viskija.
Savršeno — privatna zaliha Minsterovih. Ležerno je prišao šanku, iskapio
ostatak piva i uzeo viski. Nitko nece primijetiti ako malo nedostaje, rekao je
sam sebi i darežljivo si natocio pice u plasticnu cašu. Nastavio je još jedan
trenutak tamo stajati i promatrati ljude. Otpio je veliki gutljaj, a pun, zemljani
okus viskija spalio mu je grlo.
Odjednom su svi govorili samo o Sashi Bowlder. Ljudi su bili jednako opijeni
gadnim detaljima kao i razvodnjenim pivom. Je li ostavila poruku? Je li zbilja
paralizirana? Je li u nekoj lokalnoj bolnici, ili su odjurili s njom u Portland, ili
možda odletjeli s njom u Boston?
Chase se osjecao kao da se prostorija steže i opušta oko njega poput divovske
šake. Samoubojstvo. Ponavljao si je to u glavi. Samoubojstvo. I u misli mu se vracala
Sasha o kojoj godinama nije mislio — normalna Sasha, najbolja prijateljica iz
djetinjstva, nasmiješena i s razmaknutim zubima.
Uz zadnji gutljaj viskija Chase se pomaknuo, udaljio se od šanka i dnevnog
boravka, od jednog razgovora do drugog. Mrzio je nacin na koji su slike na
Minsterovom zidu — sretan i nasmiješen djed! Sretna i nasmiješena mama!
Sretna i nasmiješena braca!
— izgledale kao da ga pogledom prate i rugaju se. Uzeo je necije pivo s police u
sobi s televizorom i ispio ga. Covjece, kako je u kuci bilo vruce. Prošao je pokraj
kupaonice, napokon, i dugog reda cura koje su cekale ispred. Sva su se njihova
lica stopila u jedno. Mucio se da ih raspozna, kao da se sve odvija iza oblaka
dima. Morao se prihvatiti za dovratak da povrati ravnotežu prije nego što se
Pompea
-20-
vratio u kuhinju gdje se okupilo veliko društvo. Gabby je i dalje predsjedala,
otkrivala je detalje koje je saznala od mame — a vjerojatno je i dodavala puno
svojih. Iako su svi ostali stajali, Chase se srušio na kuhinjski stolac.
"Jesi li dobro?" Chase je podigao pogled i vidio Zacha kako stoji nad njim, nudi
mu novo pivo i upitan pogled.
"Aha, hvala. Samo..." Chase je promijenio temu. " Što ce mo raditi sljedecih
tjedana? Slobodan si covjek!" Brzo je pogledao Gabby da vidi je li ga cula, ali
ona je bila previše zadubljena u razgovor s Fionom Marcus.
"Slobodnjak — da, baš. Ne bi me cudilo da mi je Gabby postavila kameru u
budilicu." Zachov opušteni ton zvucao je usiljeno. Svi su bili veceras malo
napeti.
"Smola." Chase se nagnuo naprijed da opali Zacha u ruku.
Soba se zavrtjela dok se naslanjao natrag na stolac. "Onaj Guitar Hero turnir kod
tebe zbilja je vrhunac naših ambicija tijekom praznika?"
"Pa to i ucenje za maturu."
"Definitivno. Ako ne dobiješ maksimum bodova, morat cemo bdjeti da ti se
ocuh ne ubije."
Razmijenili su pogled pun srama i šoka. Tema samoubojstva bila je previše
aktualna da bi bila smiješna.
A preko svega toga mogli su cuti Gabbyn glas koji je jasno odzvanjao iznad
žamora tuluma. "Trebali bismo osnovati grupu za podršku ožalošcenima, nešto
za sve ucenike u šoku", Chase ju je cuo kako govori. Lauren Hobart je
entuzijasticno kimala glavom. Izgledalo je kao da su se Fioni oci ispunile
suzama.
Napravio je grimasu, a celo su mu prekrile male linije. Nije više mogao slušati
to tugaljivo sranje. Ustao je i prišao Gabby, zgrabio je za ruku i povukao prema
sebi.
"Otkad je vama svima toliko stalo do Sashe, ha?" Chase je cuo kako mu se
zaplice jezik. "Bila je luzer. Ionako nece nikome nedostajati."
Grupa oko Gabby se utišala, a ona ga je oštro trknula laktom i pritom prolila
malo punca po njegovom zglobu.
Pompea
-21-
"Zašto si to rekao?" zahtijevala je odgovor.
Chase se osjecao kao da mu je mozak obložen: gust, bijel i prazan. "Prolila si
punc po meni", rekao je. Rijeci su zvucale udaljeno, kao da ih je netko drugi
izgovorio.
"Zbilja si gad", cuo je iza sebe. Okrenuo se a tamo je stajala ona umjetnica, Jess,
kako vec. Gledala ga je s gadenjem. Toliko
o toj prilici.
Pokušao je promijeniti temu.
"Za pet minuta pocinje turnir! Caše s pivom gadamo lopticom, a gubitnik pije",
viknuo je i primijetio da se ljudi polako i s nelagodom udaljuju od njega.
"Izazivam bilo koga od vas da pobijedite mene i Zacha." Krenuo je prema redu
za zahod i cuo Zacha kako pokušava izgladiti situaciju i kako potice ljude da
prestanu tracati i da uživaju u veceri.
Nekoliko minuta kasnije, ispred ogledala gdje je ispirao ljepljivi punc s prstiju,
Chase se proucavao. Popravio je ovratnik majice i okrenuo lice lijevodesno,
gledajuci je Ii se gdje propustio obrijati. Nije pronašao nesavršenosti pa se
pogledao ravno u oci. Chase, stari, rekao je sam sebi, saberi se.
Netko je zalupao na vrata kupaonice.
Baš u tom trenu Chase je uocio sitnu mrlju pokraj drugog gumba na majici.
Sranje. Punc. Stisnuo je šaku. Saberi se, ponovio je. Mrlja je bila sitna. Ipak, Chase
je znao koliko se lako sve može raspasti. Ponekad je bilo dovoljno da samo
jedna sitnica pode po zlu: propust, laž, stiskanje tipke "šalji". Trenutak slabosti.
Cak i nešto nevažno poput mrlje može sve upropastiti.
Pompea
-22-
3. POGLAVLJE
Em je bila odsutna za vrijeme vožnje na tulum. Htjela je samo neki znak od
Zacha. Samo jedan znak da on osjeca isto što i ona. Da nije luda. Da si nije
umislila sve vruce, lude iskre koje proteklih nekoliko tjedana frcaju izmedu
njih. Bilo kakav znak bit ce dovoljan. Onda ce ga zaboraviti. Zbilja.
"Puno ti hvala što si došao sa mnom", rekla je J. Dju dok su skretali za ugao, ne
sjetivši se da je to vec rekla samo nekoliko minuta ranije.
"Ah, znaš. Osobenjak poput mene uvijek je pocašcen kada mu se dopusti ulazak
u društvo popularnih", J. D. je sarkasticno uzdahnuo i popravio šešir. "Možda
mi se posreci i nadem curu koju ce zanimati Prirucnik", rekao je spomenuvši
svoj nadimak koji se rijetko koristio. Štreberski Prirucnik.
Em gotovo da nije primijetila. Kopala je po torbici u krilu tražeci sjajilo za usne i
pokušavala uhvatiti svoj odraz u vanjskom retrovizoru. Kada su se približili
Minsterovoj kuci, pregledala je parkirana vozila tražeci odredeni plavi Jeep
Wrangler, onaj koji je imao naljepnice momcadi americkog nogometa i
košarkaške momcadi srednje škole Ascension uredno zalijepljene jednu kraj
druge.
Kada su napokon stigli u lanovu kucu, Emin je mozak plivao u mislima o
Zachu.
Osjecala se kao da je vec popila nekoliko pica; dok je prolazila kroz vrata, sve je
izgledalo pomalo neskladno, kao da je netko sve prostorije stavio pod malo
drugaciji kut.
Atmosfera na tulumu bila je... cudna. Ljudi su pili i plesali i ocijukali kao i
inace, ali svi su tiše govorili i stalno su se odvajale grupice cura koje su šaptale,
odmahivale glavama i grlile se.
Povrh toga Gabby je bila u petoj brzini. Obleka joj je super izgledala (uz haljinu
je obukla smede tajice i cizme s punom petom) i imala je pravo kada je rekla da
joj kosa danas dobro izgleda. Dok je vukla Em prema kuhinji i puncu, pricala je
o obiteljskom putovanju u Španjolsku i na Mallorcu na koje se spremala.
Pompea
-23-
"Em, moraš obecati, dati casnu rijec da cemo ici u Maintenance kada se vratim",
rekla je Gabby misleci na njihovu najdražu božicnu tradiciju — koju ce ove
godine morati preskociti. Obicaj je bio ici vlakom u Boston, rucati u restoranu u
Ulici Newbury i šopingirati.
"Naravno, Gabs", rekla je Em.
"Ne vjerujem da me nece biti puna dva tjedna", rekla je Gabby, skacuci s teme
na temu. "To je cijela vjecnost. I da, Chase je strgan. Pazi se. Bože, Em, moraš mi
obecati da neceš raditi ama baš ništa zabavno dok me nema."
Em se nasmijala. Naravno da ce joj nedostajati najbolja prijateljica, ali potajno je
bila i pomalo zahvalna na tome što ce malo biti razdvojene. Bilo je tipicno za
Gabby pretpostaviti da ce život stati kada ona ode i nastaviti se dalje onog
trenutka kada se vrati.
"E, da, i nemoj ni Zachu dopustiti da radi bilo što zabavno".
dodala je Gabby kada su prišle bacvi i zdjeli s puncem gdje je Zach stajao s još
nekoliko ucenika iz treceg razreda.
Emin se želudac preokrenuo. U posljednje joj se vrijeme cinilo da ga, svaki put
kada ga ugleda, doživljava po prvi put — njegove prodorne oci, njegovu
preslatku neurednu kosu, njegova široka ramena, nacin na koji bi mu se nos
nekako namreškao kada bi pozorno slušao. Bilo je kao da je ukljucen reflektor
ciji snop svjetlosti obasjava samo Zacha.
Znala je da je to pogrešno, i znala je da je užasno, ali znala je i da je to osjecaj o
kojem se pišu poppjesme. Em je zabacila ramena i pripremila se za slamanje
srca što je postalo dio njezine svagdašnjice.
"Bok, dragi!" Gabby je skoknula do Zacha i ovlaš mu poljubila usne. Em je
odvratila pogled. "Jesam ti nedostajala?" Nije mu pružila priliku da odgovori,
vec je nastavila: "Ne onoliko koliko cu ti nedostajati sljedeca dva tjedna. Gle
koga sam pronašla!"
"Ima li Red Bulla u tom puncu? Luda si nego inace." Zach se nasmijao i nježno
se odmaknuo od Gabby, podsjetio ju je da odlazi na samo petnaest dana, a ne
petnaest godina. Pokazao je prema zdjeli s puncem. "Hej, Em." Je li to umislila
ili su Zach ove oci zasjale kada ju je pogledao? "Mogu li tebi natociti malo ovog
Pompea
-24-
eliksira koji potice ludilo? I pazi na Singera — covjek je veceras na zadatku."
Em je kimnula pokušavajuci ignorirati uzbudenje koje joj je prošlo tijelom kada
joj je Zach dodao cašu s puncem i slucajno joj prstima okrznuo zglob.
"Cula sam. Na kakvoj je misiji?" pitala je.
"Mislim da je u misiji za Vecer americkog nogometa", šapnuo je Zach teatralno
malo pomicuci obrvama. "Misija traženja spoja, kužiš me?"
"Oh, Em! Kad smo vec kod toga, moram ti pokazati haljinu koju cu obuci za
proslavu", ubacila se Gabby. "Onako je blijedo Ijubicastoplava — poput
marame iz Maintenancea koju obožavam." Namignula je i trknula Em da to
naglasi, ali Zach se okrenuo da razgovara sa Seanom. Vjerojatno su dogovarali
košarku na ledu. Igranje košarke na zamrznutim jezerima Ascensiona bila je
deckima omiljena zimska zabava.
"Duljina je do ovdje", pricala je Gabby i pljesnula se po sredini bedra. "To nije
prekratko, zar ne?" Štucnula je i malo se zahihotala.
Na trenutak je Em pomislila što bi ona obukla da ide na Vecer americkog
nogometa. Možda zelenu haljinu, onu pripijenu s lada izrezom koja je izgledala
poput haljina iz 1950-ih? Em je znala da bi mogla ici kada bi htjela. Sean ili
Brian ili bilo koji od tih decki iz nogometne momcadi rado bi je poveo. Ali
mogla se zamisliti kako dolazi na proslavu držeci pod ruku samo jednu osobu.
Nije to mogla zanijekati: Em se zaljubila u decka najbolje prijateljice. U
proteklim joj se mjesecima cinilo da je Zach razumije kao nitko drugi. Smijali su
se na iste šale i zajedno kolutali ocima na Gabbyne ludorije. Dok je Gabby
obicno bila nezainteresirana za Zachove fakultetske planove ili njegove
košarkaške trijumfe. Em je obracala pozornost. Nije da nije mislila da su Gabby
i Zach super par — ocito su bili savršeni u teoriji: slatka maturalna kraljica i
presladak, pametan kapetan košarkaške momcadi — ali ponekad je smatrala da
Zach zaslužuje nekoga tko nije plitak kao Gabby.
Nekoga tko je malo više poput Em.
Ne da bi ona ikada ucinila išta u vezi s time. Ali morala je priznati da je ideja
kako ce imati dva tjedna za druženje sa Zachom — a da Gabby nije stalno s
njima — bila uzbudljiva.
Pompea
-25-
"I reporterka je mami rekla da je Sasha na aparatima", Gabby je govorila Abbie
Stevens, još jednoj clanici odbora za godišnjak koja im se pridružila. "Ali cak i
da joj bude bolje, vjerojatno se nece više vratiti u školu."
Em se ukocila usred gutljaja i zgrabila Gabby za ruku. "O cemu to govoriš,
Gabs?"
"Oh, tek si došla. Nisi cula. Sasha Bowlder se pokušala, znaš, ubiti", rekla je
Gabby raskolacenih ociju i opet je stišala glas.
Em je trepnula.
"Sasha je pokušala što?" pitala je Em.
"Pokušala se ubiti tako da je skocila s Pišackog prijelaza", rekla je Gabby i
pokušala prikriti mali štucaj. Možda zato što je bila pijana, ali Gabby je
izgledala gotovo kao da uživa pricajuci tu pricu, kao da glumi na pozornici.
"Ali nije umrla, pa... u bolnici je. Paralizirana, ili u komi, ili oboje. Užas. Mislila
sam da bi bilo lijepo poslati joj cvijece ili pismo, pa sam pocela prikupljati
novce. Vec imamo, ono, pedeset dolara. Super."
Gabby se opet okrenula prema Abbie, koja je sada stajala izmedu Fione i
Lauren, ali Em se nije pomaknula. Osjecala je neobican šok, a nije znala odrediti
zašto. Ona i Sasha nisu bile prijateljice. Nije ucinila ništa da zaustavi pljuvanje
po Sashi. Istina, Em bi se uvijek potrudila nasmiješiti se Sashi na hodniku, ali
Sasha je to isto tako mogla protumaciti kao izrugivanje popularne cure.
Razgovor je prešao na novu temu: cure su završile sa Sashom ("tako
depresivno", uzdahnula je Gabby) i pocele su razgovarati o Gigantu, novom
divovskom šopingcentru koji se gradio blizu autoceste. Bio je napola završen i
šest mjeseci su kasnili s radovima. Ovogodišnji božicni šoping ipak se održavao
u starom šopingcentru koji nije bio obnavljan od 1980ih.
Em ih je ostavila. U sobi je bilo prevruce, i premda je popila samo jedan gutljaj
punca, imala je osjecaj da se soba okrece. Pitala se je ii J. D. cuo vijest. Okrenula
se i izašla iz kuhinje da ga pronade.
Kao da joj je cuo misli, J. D. se odjednom pojavio u hodniku, a zbog cudne
kombinacije ljubicaste košulje i prsluka isticao se u gomili, kao i obicno.
"Hej, Em", rekao je. Držao je pivo, no izgledalo je kao da ga uopce nije taknuo.
Pompea
-26-
"Baš sam cuo za Sashu."
"I ja. Iz nekog razloga osjecam... osjecam se cudno", rekla je Em. "Ne znam to
objasniti." Htjela je razgovarati o tome da su trebali znati da ce se to dogoditi i
da su to mogli sprijeciti, ali nije se htjela rasplakati. I osjecala je krivnju što joj je
toliko stalo tek nakon što se to dogodilo.
Em je znala da se više nego jednom smijala na Sashin racun. Do treceg srednje
ruganje Bowlderici bilo je na rasporedu u Ascensionu kao i engleski ili
matematika. Ali prošli je tjedan, tik pred zimske praznike, doseglo novu razinu
kada je netko polijepio citate iz njezinih intimnih mailova po cijeloj školi. U njima
je Sasha priznala da ocajno želi biti lijepa, seksi, pametna — i zbog toga je
djelovala samo još jadnije i usamljenije. Željela je biti željena. Citati su bili
polijepljeni vec pola dana kada je Sasha napokon primijetila da svi zure,
pokazuju u nju i smiju se više nego obicno. Em ju je vidjela kako u jednoj ruci
drži vrecicu s ruckom, a u drugoj sok i zuri u uvecanu kopiju svojih rijeci. Bez
rijeci je odložila rucak, okrenula se na peti i otišla. Njezina jedina prijateljica,
Drea Feiffer, povikala joj je da uspori, ali vrata kantine zalupila su se za njom.
A sada se pokušala ubiti.
"Želiš li da odemo?" J. D. je povukao vrhove svoje vjecno stršece kose i ozbiljno
pogledao Em.
"Nitko drugi ne želi otici", odvratila je slabašno mahnuvši oko sebe. "Ne želim
od toga napraviti veliku frku."
"Ne moramo od toga napraviti veliku frku. Samo cemo otici. Malo si blijeda."
Em je zahvalno pogledala J. D-ja. "Okej", rekla je. "Idem samo po kaput...
Mislim da ga je Gabby bacila u jednu od spavaonica na katu.
"Može", odvratio je. "Cekam te ovdje."
Em je odložila punc i polako se uspela glavnim stubištem koje je usprkos sagu
škripalo pod nogama. Na vrhu stuba nalazio se ogroman prozor s vitražem koji
je izgledao kao da pripada u neki goticki dvorac. Prikazivao je suncani krajolik,
ali obasjan mjesecinom na pod je bacao sablasne crvene i narancaste sjene.
Skrenula je desno i ušla u prvu spavacu sobu gdje je hrpa kaputa bila na kupu
na bracnom krevetu. Soba je bila velika i djelovala je pusto, gotovo da nicega
Pompea
-27-
nije bilo na zidovima. Cinilo se da nitko drugi nije na katu, i zvukovi zabave
bili su samo slaba buka koja je dolazila odozdo. Em je vidjela da je vani snijeg
još uvijek padao.
Zadrhtala je. Zar se toplina ne bi trebala dizati ? Dolje joj je bilo prevruce, a sada
se smrzavala. Nagnula se nad krevet da potraži kaput na mutnom svjetlu koje
je dopiralo kroz prozore.
"Tražiš nešto?"
Em se brzo okrenula i našla se kako gleda u Zachov vrat; njegovih 1.85
centimetara dobro je izgledalo pored njezinih 1.70. Kao da se stvorio niotkuda
— nije cula škripu stuba.
"U stvari tražim kaput", rekla je. "Mislim da cu krenuti."
"Tako brzo?" Zach je izgledao razocaran.
"Da, nije mi... baš dobro", odvratila je. No sada kada je Zach stajao pokraj nje
osjecala se nekako lakša.
"Ooooo, onda se moraš odmoriti." Brzo ju je zagrlio. Mirisao je na pivo i sapun.
"Hej, družit cemo se preko ferija? Dobro bi mi došlo tude mišljenje za esej. Plus,
rasturit cu te u Guitar Herou da nadoknadim prošlotjedni propust."
Zar se njegove ruke nisu na njezinim ramenima zadržale trenutak duže nego
što su trebale? Je li primijetio kako im tijela dobro pristaju jedno uz drugo?
Em je osjetila nalet krivnje. Ne bi smjela tako razmišljati o Zachu, pogotovo ne
veceras.
"Da", odgovorila je. "I da. Obecala sam Gabby da te necu puštati iz vida
sljedecih nekoliko tjedana." Rijeci je požalila cim ih je izrekla.
"Pa to je dobro." Nagnuo se prema njoj smiješeci se. "Cini se da me uopce ne
ispuštaš iz vida u posljednje vrijeme."
Sva se toplina naglo vratila u Emino tijelo. "Kako... kako to misliš?" promucala
je.
Zach je slegnuo ramenima i dalje nasmijan. "Ništa. Zaboravi. Samo..."
Zadirkivao ju je, samo to. Zar ne? No onda, prije nego što je stigla išta drugo
reci, on je prema njoj ispružio šaku.
Em ga je blijedo pogledala. "Što je..." Prije nego što je završila, on je okrenuo
Pompea
-28-
šaku. Na dlanu je držao jednu srebrnu spiralnu naušnicu kakve je ona te veceri
nosila. Ruke su joj brzo poletjele prema ušima — i da, desna je nedostajala.
"Ugledao sam je dolje na tepihu. Znao sam da je tvoja. Nosila si ih prošli tjedan
kod Lauren."
Tada, baš dok je Em bila uvjerena da je to znak koji je tražila — ajme, ajme, baš kao
mama i tata i glupi coflek!— culi su Gabbyn glas.
"Dobro sam", govorila je Gabby na nacin koji definitivno nije zvucao dobro.
Cuo se glasan udarac, kao da se sudarila s necime, a nakon toga provala hihota.
Pojavila se na vratima ljuljajuci se pokraj Fione Marcus. Njezina inace sjajna i
kovrcava plava kosa bila je rašcupana, a ogrlica joj je bila okrenuta naopako.
"Zachie, Em, totalno sam dobro."
"Joj, mala, strgana si", rekao je Zach i odjednom je sav naboj izmedu njega i Em
nestao, ispuhao se poput probušenog balona. Prebacio je ruku Gabby oko
ramena i nježno je odvojio od Fione. "Trebaš ici kuci?"
Em se prebacila u ulogu najbolje prijateljice i uz malo samoprijezira pokušala
ignorirati što se upravo dogodilo.
"Gdje ti je kaput, draga? Zach ce te odvesti kuci."
Gabby je mahnula rukom neodredeno u smjeru kreveta i promrmljala: "Tamo. I
što je bilo Emmie? Izgledaš kao da si ugledala Duha s Hodnika." Nasmijala se.
"Pronaci cu kaput", rekla je Em Zachu preko Gabbyne glave, ignorirajuci
komentar o Duhu s Hodnika, To je bio nadimak koji su dodijelile tipu koji je
prije išao u njihovu školu. Na hodnicima je uvijek nešto mrmljao sebi u bradu i
predugo je zurio u ljude. No onda se ispisao. Zvao se Colin, ili Crow kako su ga
neki zvali, a Em je opet osjetila krivnju kada je shvatila da je i on bio jedan od
prijatelja Dree Feiffer. Poput Sashe. Još jedna osoba kojoj su se nasumice rugali,
samo zato što je bilo lako. Em je odmahnula glavom, nije mogla razmišljati o
svemu tome.
Zach se okrenuo da odvede Gabby u prizemlje. Em je dva puta pregledala hrpu
na krevetu, tražeci Gabbyn zaštitni znak, BCBG crni vuneni kaput s pojasom
koji je Gabby ukrasila velikim brošem od kristala u obliku srca. No ni nakon što
je nekoliko minuta tražila (cak i ispod kreveta i u neobicno praznom ormaru).
Pompea
-29-
Em ga nije uspjela pronaci. Gabby ga je sigurno negdje sakrila i zaboravila,
vjerojatno ce se sjetiti kada se otrijezni.
I tako je Gabby otišla držeci se za Zacha. On joj je posudio svoj kaput, u kojem
je gotovo nestala. Gledajuci ih kako zajedno odlaze u noc. Em se osjecala kao da
je upravo udahnula šaku piljevine.
"Imat cemo bijeli Božic!" vikali su ljudi i pokušavali uhvatiti pahuljice jezikom
dok su Em i J. D. Nekoliko minuta kasnije hodali prema autu. Gledala je kako
im se dah magli na zraku.
"Kakva cudna noc", rekao je J. D. Dok je otvarao vrata Em. Ona je samo
kimnula. Osjecala je kao da joj mozak gori, toliko joj se misli kovitlalo u njemu.
Zach. Gabby. Sasha Bowlder. Isuse — Sasha. Nije mogla u jednoj veceri šiziti
oko toliko toga.
J. D. Je okrenuo auto i krenuo niz lanovu ulicu. Sjedili su u napetoj tišini; kao da
su vecernji dogadaji poprimili tjelesni oblik i sjedili izmedu njih. Em je kroz
prozor piljila u zimzeleno drvece i gole grane koje su se isprepletalo i dublje u
šumi spajale se u jedno. Prošli su pokraj Chasea koji je hodao prema svom
karavanu.
"Trebali bismo ga pitati treba Ii prijevoz", rekla je Em i njezin je glas prerezao
tišinu. "Zach je ranije rekao da je strgan." Nadala se da J. D. Nije primijetio trzaj
u njezinu glasu kada je izgovorila Zachovo ime. J. D. Je kimnuo i Em je otvorila
prozor.
"Hej, Chase, trebaš prijevoz?" Možda ce ovo — pomaganje Chaseu —
nadoknaditi ono što se gore zamalo dogodilo sa Zachom.
Zamalo dogodilo. Važno je da se nije dogodilo. Em je mrzila samu sebe zato što
je osjecala razocaranje.
"Ne, dobro sam", odvratio je Chase. Izgledao je grozno; bio je blijed poput krpe.
"Zbilja. Idite."
"Ozbiljno, Chase", inzistirala je Em, "Samo uskoci otraga. Možemo se odvesti
do McDonaldsa?" Glas joj je bio moleciv.
"Rekao sam da sam dobro, Winters. Ali hvala, zbilja." Em je znala da ga nikada
nece uspjeti nagovoriti. Barem je zvucao trijezno. Mahnula je, ali Chase je gledao
Pompea
-30-
u tlo i nije ju vidio.
Onda, dok su skretali, svjetla J. Djeva automobila obasjala su tri djevojke koje
su stajale uz cestu. Em je vrisnula, tako su naglo na njih naišli, a tako su blizu
stajale, da je bila uvjerena kako ce ih J. D. Udariti. No u zadnjem trenu auto je
prošao pokraj njih, samo nekoliko centimetara udaljen. Samo na djelic sekunde
Em je jednu od djevojaka pogledala u oci: visoku, raskošnu crvenokosu s
izrazito zelenim ocima. Emino je srce ubrzalo i osjetila je šok prepoznavanja.
Bila je to kombinacija deja vua i onog osjecaja koji imate kada vidite sliku pretka
koji izgleda baš kao vi.
"Što?" upitao je J. D., odgovarajuci na Emin nehotican povik. "Što je bilo?"
"Ma, prepala sam se da ceš ih udariti", odvratila je Em. "Udariti koga?" J. D. Je
proucio retrovizor. "Nisam nikoga vidio."
"Cure tocno..." Em je pocela govoriti. No dok se okrenula na sjedalu da pogleda,
tri su djevojke nestale.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

4 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:13 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
4. POGLAVLJE
Chase je parkirao daleko od tuluma. Nije volio da ljudi gledaju njegov stari
karavan ako je to mogao izbjeci. Osim toga, hladan zrak koji ga je štipao za
obraze pomogao mu je da se otrijezni. Cijenio je Eminu ponudu za prijevoz, ali
trenutacno nije mogao biti u tudem društvu. Medutim, nije joj rekao da je u
autu planirao samo sjediti i neko vrijeme razmišljati pa tek onda krenuti kuci.
Pokraj njega su prošli automobili iz kojih je dopirala glasna muzika i vriska, a
zatim je vidio samo par crvenih svjetala pa je i to nestalo. Hodao je i cuo aute u
daljini. Isti sablasni snijeg koji je padao cijelu noc padao je još uvijek. Padao mu
je na lice, mokar i mek.
Chase je stajao, cak nije ni osjecao hladan vjetar kako ga kroz jaknu grize za
ruke, kad mu je odjednom navrlo sjecanje. Bilo je to prije puno zima; ima osam
godina, a pozornik "Worelly dolazi i glasno kuca na njihova vrata. Mama
otvara u papucama, usprkos hladnoci. Njegova mama place u snijegu. Chase ne
razumije, a majka ga gura — prejako — natrag u prikolicu. To je bio dan oceve
nesrece. Njegov prvi susret s gubitkom.
No s gubitkom je došao i osjecaj olakšanja. Nikada nije volio svog oca. Chase je
uvijek vjerovao da je otac dobio što je zaslužio
— smrtonosni udarac u glavu od neispravnog komada tvornicke opreme. Cak i
s osam godina previše je puta gledao oca kako udara mamu te je, kada je
saznao da mu se otac nikada nece vratiti kuci, osjetio samo mrtvilo.
To ga je mrtvilo obavilo i sada dok je hodao u mrak.
Slijepa je ulica sada bila iza njega i prošao je mimo dvije ili tri zamracene kuce.
Nije ni cudo da Minsteru nisu nikada pozivali policiju. Nitko nije ni mogao cuti
tulum. Nije to bilo poput njegova susjedstva — ako se to može tako nazvati.
Tamo ni vodu u zahodu ne možete pustiti a da svi ne znaju.
Kada je stigao do auta, prsti su mu bili ukoceni od hladnoce. Pedjao je s
kljucevima — jednom su mu ispali pa ih je uz psovke podigao — kada je u
blizini zacuo zvonke glasove. Zagledao se u tamu.
Pompea
-32-
"Halo?"
Iz snježne je magle izašla jedna djevojka, pa još dvije. Chase je automatski
blenuo u njih; ženske su bile nevjerojatne. Ona naprijed, blijeda crvenokosa
smiješila se. Druge dvije — jedna platinasto plava s oblinama, a druga sitna s
valovitom kosom boje meda i grimiznom vrpcom zavezanom oko vrata poput
ogrlice
— stajale su iza nje s ozbiljnim izrazima na prekrasnim licima. Izgledalo je da su
sve tri okružene nekakvim bijelim svjetlom, vjerojatno se mjesecina odbijala od
snijega.
Ili je možda još uvijek bio pijaniji nego što je mislio.
"Hej, oprosti što smo te prepale", rekla je crvenokosa i zakoracila prema njemu.
Tada je primijetio jedan pramen, bijel poput snijega, koji joj se isticao u kosi na
lijevoj strani glave.
"Ja sam Ty. Ovo su moje sestricne, Ali i Meg."
Chase je promucao: "Ovaj, bok. Hej, ja sam Chase."
"Bok, Chase", rekle su sve tri djevojke, gotovo jednoglasno.
"Ostale smo bez goriva." Ty je pokazala malo dalje niz ulicu i Chaseu se ucinilo
da nazire obris vozila. "Možeš li nam možda pomoci?" Izgledala je prilicno
opušteno za djevojku koja je zapela usred snježne oluje.
"Hoceš da te, ovaj, odvezem do benzinske? Ili nešto?"
"To bi bilo izvrsno, hvala", odvratila je Ty. "Mogu ja poci s tobom, a Ali i Meg ce
cekati u autu."
Chase nije vjerovao u sve one new age gluposti — mama mu je nekoliko puta
bila kod vidovnjaka i uvijek bi po povratku mrmljala neke vudu gluposti, sve o
"pozitivnom stavu" i cakrama. A bolje i ne spominjati cinjenicu da je vidovnjaku
otišla da pokuša komunicirati s Chaseovim mrtvim ocem, šupkom koji bi
nestao i opijao se po tjedan dana, a zatim se vratio i pojeo im svu hranu dok je
"dolazio k sebi".
Usprkos tome, na djelic sekunde, osjecao se kao da je to sudbina — kao da je to
znak iz svemira. Istina, tulum je možda bio trošenje vremena — vijest o Sashi je
zagarantirala lošu atmosferu i nije bio u stanju nabavljati brojeve od cura ili
Pompea
-33-
zabrijati s nekom — ali sada ce biti sam s najzgodnijom curom koju je ikada
vidio. To je, ocito, bila sudbina.
Sve ce dobro završiti.
"Znaci veceras je bio tulum?" pitala je Ty kada su sjeli u auto. Jedva se odupro
porivu da joj makne pahuljice iz kose, da se nagne prema njoj i udahne njezin
muškatno cvjetni miris. Stavio je auto u brzinu i osjecao se kao da lansira
svemirski brod u mrak, u snijeg. On i Ty istraživat ce mracne zavojite ceste i
gola polja obrubljena drvecem.
"Da, nešto poput božicne zabave", rekao je i u sebi se prekorio što zvuci tako
jadno. Vjerojatno je zamišljala ljude koji plešu obuceni u vilenjake. Brzo je
dodao: "Ono, samo hrpa ljudi koje znam." Bio je uvjeren da ova cura ide na
faks.
"Zvuci zabavno. Obožavam zabave", rekla je Ty smiješeci mu se iz mraka.
"Poželiš li kada da možemo imati zabave kakve su imali davno prije? S plesnim
karticama, formalnim pozivnicama i koreografiranim plesovima? Ili balove pod
maskama? Zbilja bih voljela otici na maskenbal. A ti?"
"Totalno", rekao je, zahvalan što nije bila prisutna da ga vidi kako pokušava
organizirati turnir. "Ti, ovaj, studiraš povijest ili nešto?"
"Ili nešto", odvratila je Ty kroz smijeh. Smijeh joj je zvucao poput zveketa
novcica. Chase nije mogao smisliti što bi rekao. Vrtio je gumb radija i
pokušavao naci stanicu sa sofisticiranom i mracnom glazbom.
"Bože, snijeg je nevjerojatan", rekla je Ty gledajuci kroz prozor. "Podsjeca me na
onu staru pjesmu. Nešto o snijegu u zraku, nešto, nešto, tajna ocaja."
Chase je bio toliko opcinjen da se nije mogao koncentrirati na prizore izvan
auta, drvece koje je vidio kroz prozor spajalo se u jedno kao kada film
premotavate naprijed. Ova ga je djevojka izludivala. Kao da je nosila jedan od
onih feromonskih parfema.
Okrenula se prema njemu i prodorno ga je pogledala. "Jesi li cuo sve one sirene
prije? Znaš li što je to bilo?"
Usta su mu se osušila. Sirene su bile zadnje o cemu je želio razgovarati. "Ne.
Sigurno je netko slucajno izazvao nesrecu... Mnogi jednostavno ne znaju voziti
Pompea
-34-
po ovakvom vremenu."
"Slucajnosti ne postoje", odvratila je Ty, opet mu se smješkajuci. Oci su joj
svjetlucale poput mackinih. "Slažeš li se?"
Chase zbilja nije znao što ona misli, ali ipak je kimnuo. U jedno je bio siguran:
upoznavanje s Ty nije bila slucajnost.
Na benzinskoj crpki Ty je sigurno iskocila iz auta.
"Da udem s tobom?" pitao je Chase mahnuvši glavom prema crpki otvorenoj 24
sata. Srecom, mama mu nije tamo radila.
"Ne, hvala, sve je pod kontrolom", odvratila je i osmjehnula se. Gledao ju je
kako ulazi i placa gorivo, a zatim je vidio kako je odbila, no i dalje je bila
šarmantna, ponudu ocaranog blagajnika da joj pomogne. Kao da ne osjeca
ledeni nocni zrak, stajala je na pumpi i punila kanistar. Chase je izašao i dotrcao
do nje trljajuci dlanove.
"Sigurno ne trebaš pomoc?"
"Snalazim se", rekla je. "Vidiš? Skoro sam gotova." Njezine blijede vitke ruke
svjetlucale su na svjetlu benzinske crpke dok je vracala crijevo na mjesto. Chase
je mislio da se sigurno smrzava, ali nije drhtala, smiješila se. Nije nikada vidio
nekoga kome je bilo tako ugodno u vlastitoj koži, kao da se uopce ne trudi.
Dok su se vozili natrag, Chase se jedva koncentrirao na to da održi auto na
cesti. Vec je bio s puno cura, ali Ty se cinila starijom, sofisticiranijom od svih
cura iz škole. Ty je bila baš ono što je trebao — djevojka poput nje bi mu
sigurno skrenula misli od svih gluposti koje su mu se trenutno dogadale u
životu.
Ona bi bila savršena pratilja za proslavu.
Kada su se vratili do njihova auta, starinskog kockastog smedeg lincolna. Ali i
Meg su napunile spremnik gorivom, a Ty je primila Chasea za ruku i odvela ga
nekoliko metara dalje.
"Hvala Bogu da smo te pronašle", rekla je, a oci su joj svjetlucale.
"Izgleda da sam tvoj vitez na bijelom konju", rekao je Chase i zaustavio
nervozan smijeh. Nespretno je zakoracio prema naprijed. "Znaš, možeš mi se
odužiti." Nagnuo se prema naprijed i približio joj se u nadi da ce ona zanemariti
Pompea
-35-
to što joj se nije vještije upucavao i poljubiti ga.
Ali Ty se opet zvonko nasmijala, izmaknula se i odmahnula dugu crvenu kosu
s lica.
"Izvoli", rekla je. "Uzmi ovo." Predala mu je krvavo crveni cvijet s neobicnim
laticama. Upitao se odakle joj, je li ga imala u džepu. Dok mu ga je stavljala na
dlan, prsti su im se dotakli i Chase je osjetio iskre.
"Nisam nikada vidio takvo što", rekao je okrecuci ga u ruci, koja mu je izgledala
odviše nespretna da bi držala nešto tako lijepo i krhko.
"Imam ih još", rekla je opet uz smijeh, a Ali i Meg zazvale su je iz auta. Udaljila
se od Chasea, no cijelo ga je vrijeme gledala u oci.
"Daš mi svoj broj?" pitao je Chase u zadnji cas.
"Srest cemo se opet uskoro", odvratila je Ty. "Uvjerena sam u to." Nasmiješila
se. Imala je savršene zube.
Ona je bila savršena.
Chase se vratio u karavan. Osjecao se kao da je hipnotiziran. Petljao je s
kljucevima gledajuci lincoln kako odlazi; dok je njegov auto oživio, Tyina su
svjetla nestala.
Ali nije prešao ni 30 metara kada je pogledao u retrovizor i naglo zakocio.
Mogao se zakleti da je opet vidio djevojke na istom mjestu. I mogao se zakleti da
su tocile benzin na auto. Kao da ga se spremaju zapaliti.
Chase je odmahnuo glavom, cvrsto zažmirio pa otvorio oci. Kada je opet
pogledao, cesta iza njega bila je prazna i mracna. Premoren sam, pomislio je.
Moram se sabrati.
Chase je stegnuo upravljac i pritisnuo gas, a pahulje su se sve brže i brže
kovitlale ispred njegovog prozora, sve dok nije vidio samo bijelu maglu.
Pompea
-36-
DRUGI CIN
Nepopravljivo, ili afterparty
5. POGLAVLJE
Em se sljedeceg jutra probudila naglo, a glava joj je bila puna nejasnih, mracnih
slika iz besmislene nocne more. Nekoliko je puta trepnula pokušavajuci otresti
nejasni osjecaj straha. Prevrnula se i našla se licem u lice s Cordyjem, napola
zakopanim ispod hrpe jastuka medu kojima je Em spavala svake noci.
Kada je ugledala Cordyja, srce joj je poskocilo jer se sjetila prijašnje noci:
Zachovog znalackog osmijeha, njegove ruke na njezinu struku, njegove želje da
se druže tijekom praznika. Praznika koji su danas poceli. Za samo nekoliko sati
Gabby ce otici, a sutra je Badnjak.
Em ce biti sama, moci ce se družiti sa Zachom.
Samo što nece moci. Ne nakon onoga što je sinoc rekao - je li on pogodio što ona
osjeca? Nije mogla dopustiti da on sazna. Glava ju je boljela od razmišljanja o
tome.
I tada je ispod jastuka slabašno cula da joj zvoni mobitel. Gabby. Em je znala da
se mora javiti, ali dio nje to nije htio. Pustila je da još dva puta zazvoni prije
nego što je oprezno uzela telefon i javila se.
"Halo, draga", rekla je Gabby veselo. "Nadam se da te nisam probudila! Uskoro
krecemo u zracnu luku i htjela sam se oprostiti. I da, misliš li da bih mogla
ponijeti onaj bijeli bikini koji sam kupila prošlo ljeto ili misliš da nije baš za
obiteljsko putovanje?"
"Zašto ne?" Em je sjela i pokušala se zainteresirati za razgovor.
"Jer tako malo pokriva."
Em se nasmijala. Bilo je slatko koliko je Gabby bila nevina, koliko je htjela
udovoljiti ljudima. I odjednom je osjetila grižnju savjesti, toliko jaku da joj se
preokrenuo želudac. Gabby joj je bila najbolja prijateljica. Što to ona radi?
"Mislim da nije tako loš. Nosi ga kada ideš na plažu bez roditelja."
Pompea
-37-
"Okej. Totalno. Nosit cu ga samo kada oni odu u razgledavanje ili nešto slicno",
rekla je Gabby, a zatim duboko uzdahnula. Em je cekala. Je li Gabby htjela reci
nešto o Zachu? Toliko joj se silno željela povjeriti i analizirati svaki potez s
Gabby, kao što bi ucinile da je ovo neki drugi decko koji joj se svida. Zbog
šutnje je osjetila bol u prsima. Uši su joj se zacrvenjele, što se dogadalo svaki
put kada bi lagala. "Isuse, kako sam mamurna", rekla je napokon Gabby.
"Mozak mi uopce ne radi. Baš super što cu veceras sedam sati sjediti u avionu."
"Da, sinoc si se malo napila", rekla je Em sjetivši se kako je Gabby doteturala
hodnikom i završila u Zachovom narucju. Tako se brzo preobrazio iz Zacha
zavodnika u Zacha decka. Bilo je cudno. "Jesi li povracala?"
"Uf, da", zastenjala je Gabby. "Kad sam došla doma. Hvala Bogu da nisam pred
Zachom. To je zadnji put da pijem taj punc, ozbiljno. Probudila sam se potpuno
obucena. Cak sam imala i Zachov kaput! Ti na kraju nisi sinoc pronašla moj?"
"Prekopala sam spavacu sobu. Nije ga bilo. Jesi li sigurna da ga nisi stavila u
ormar?"
Gabby je uzdahnula. "Ne. Sigurno sam ga bacila na krevet. No dobro. Možda ga
je netko slucajno uzeo ili nešto tako."
Em je znala da to nije baš vjerojatno; Gabbyn kaput s bro šem od kristala u
obliku srca i jarkoružicastom podstavom bio je jedan od njezinih zaštitnih
znakova. Ali rekla je: "Da. Vjerojatno. Sigurna sam da ceš ga negdje naci."
"Uf. Obecaj mi da mi više neceš dati da toliko pijem."
"Dogovoreno. Nema više punca za vas, mlada damo."
"Okej. Moram se ici spremiti do kraja", rekla je Gabby. "Užasno ceš mi
nedostajati. Ako upoznam zgodnog Španjolca, sigurno cu ti ga poslati. I
ozbiljno, jedva cekam da se družimo kada se vratim", dodala je Gabby iz vedra
neba. "Da se zbilja družimo, znaš? Da odemo u Boston i gledamo filmove i
prespavamo jedna kod druge."
"Lijepo se provedi, Gabs", rekla je Em. "Nedostajat ceš mi." Cim je to rekla
shvatila je koliko je to tocno. Nikada nije ništa radila bez Gabby.
"Bok, Em. Ne zaboravi paziti na Zacha dok me nema!"
Em je progutala knedlu. "Dobro", istisnula je. "A bientot, escargot!" Em je to
Pompea
-38-
pocela govoriti nakon tri tjedna ucenja francuskog tijekom ljeta nakon prvog
srednje. Znacilo je to "vidimo se uskoro, pužu". Bilo je blesavo, ali prešlo joj je u
naviku, i sada je to postao njihov ritualni nacin opraštanja.
Gabby se nasmijala. "A bientot, escargot!"
Em je drhtavo poklopila. U želucu je osjecala rupu velicine kugle za kuglanje i
ostatak je dana provela gledajuci stare epizode serije Seks i grad na laptopu.
Poskocila je svaki put kada bi joj stigla poruka na mobitel, ali to je samo bUa
Lauren da pita želi Ii Em doci peci božicne kolacice s njom i Fionom, ili J. D. koji
je kukao da su mu rodaci bezvezni. Zach se nije javljao.
Roditelji su radili nocnu smjenu kako bi bili slobodni na Badnjak i na Božic pa
je Em imala kucu za sebe — to je inace proslavljala tako što bi smišljala plesne
koreografije u dnevnom boravku ili jela sladoled i vodila maratonske
telefonske razgovore s Gabby. No veceras se kuca cinila samo velika i prazna.
Još veca i praznija nego što je bila kada su joj roditelji bili kod kuce.
Sve dok, baš kad je tonula u san misleci na Cosmopolitane i manolice, nije dobila
poruku. Od Zacha.
Što si poželjela za Božic ove godine?
Nije si mogla pomoci; opet su joj tijelom prošli trnci. Brzo je tri puta procitala
poruku. Bila je u velikom iskušenju da odgovori: "Tebe", ali nije htjela zvucati
ocajno. Psica! napisala je konacno i pocela se meškoljiti.
Pobrinut cu se da Djedici stigne dopis. Laku noc!
Odjednom svijet nije djelovao tako velik. Em je privinula mobitel na nemirno
srce i osjetila iznenadni poriv da odgurne pokrivace i zapleše na krevetu.
Nadam se da se vidimo uskoro, napisao je još i završio sa smajlicem. Em se rastopila.
Imala je pravo — Zach ju je htio jednako koliko i ona njega. U svijetu je
postojala barem jedna osoba koja ju je smatrala posebnom. Jedna osoba kojoj je
zbilja bilo stalo.
Bilo je nemoguce, sve to. Znala je to. Naravno da je. Ali nije bilo bitno. Samo je
ovaj trenutak bio bitan — to da on razmišlja o njoj.
Te je noci zaspala grleci Cordyja na prsima.
"Proljetne rolice su možda najbolje što su ljudi izmislili", rekla je Em i zagrizla
Pompea
-39-
ukusnu vrucu rolicu. "Mislim da ih volim više od gumenih bombona. Ma više i
od televizije."
"Velike rijeci, prijateljice." J. D. joj se nasmiješio izmedu zalogaja svinjetine s
rezancima. "Velike rijeci."
Dan nakon Zachove poruke ona je još uvijek lebdjela. Emina i J. Djeva obitelj
imale su obicaj okupiti se na Badnjak, naruciti ogromne kolicine kineske hrane,
piti liker od jaja i pjevati božicne pjesme kiteci bor Wintersovih (Fountovi bi
svoj obicno okitili tjednima prije — gospoda Fount bila je jedna od onih koji
imaju cijeli ormar posvecen iskljucivo blagdanskim ukrasima). Istina, punc od
jaja i proljetne rolice bili su neobicna, i gastronomski opasna, kombinacija, ali
samo je tako Em mogla osjetiti blagdansko raspoloženje.
Kada je drvce bilo okiceno, Em i J. D. povukli su se u radnu sobu da pogledaju
božicni film s Muppetima, J. D-jeva mlada sestra Melissa otišla je na chat s
novim školskim prijateljima, a roditelji su pospremili hranu i razgovarali.
Em je na kaucu padala u komu zbog prejedanja. J. D. — koji je Wintersima tu
vecer stigao odjeven u nešto što je stalno nazivao "kucni haljetak" (grimizni
blejzer od baršuna kojem se Em nije mogla prestati smijati) — mucio se s
daljinskim upravljacima i pokušavao stišati zvuk. Naocale su mu klizile niz
nos, a kosa stršila na sve strane i izgledao je poput ludog profesora iz 1940ih.
Taman je krenula uvodna špica, kada je Emin mobitel zasvijetlio i zazujao.
"Uf, tko bi to mogao biti", prostenjala je i pokušala stopalom povuci mobitel
prema ruci. "Dodaš mi mobitel, djede?" No još dok je to govorila, shvatila je da
bi poruka mogla biti od Zacha i naglo se uspravila.
"Opa, nisam znao da se možeš tako brzo kretati nakon klope iz Generala Tsoa",
rekao je J. D. i podigao šaku u zrak jer je shvatio koji je daljinski povezan sa
zvucnicima. U pozadini su svirale vesele, pobjedonosne trube, a Em je otklopila
mobitel. Imala je pravo, na ekranu joj je pisalo da ima jednu novu poruku
— od Zacha.
Što ima? Dodeš mi pomoci objesiti lampice?
Em se zarumenjela i srce joj je pocelo jace lupati. Ne šalješ SMS curi —
prijateljici — na Badnjak osim ako ti se zbilja ne svida.
Pompea
-40-
Kradom pogledavši J. Dja, koji si je zavaljen na suprotni kraj kauca upravo
umatao noge u deku, napisala je odgovor: Doma sam — dodem brzo. Ruke su joj se
znojile, a prsti joj klizili s tipki.
"Moram ici", rekla je Em naglo. Usredotocila se na to da izgleda što normalnije.
Osjecala se loše što ostavljaj. Dja. Ali bio je Badnjak, a ona je prijateljica koja
pomaže prijatelju, ništa više.
"Mooolim? Zar se bojiš Muppeta?" rekao je J. D., ocito misleci da se ona šali.
Protestno je zagundao kada je ustala s kauca i otišla do vrata koja su vodila u
kuhinju. Istovremeno se obratila i roditeljima i J. D-ju.
"Moram ici pomoci Zachu oko necega", najavila je neodredeno. "Znate decke,
ništa ne znaju kada im cure odu."
"Oh, zar je Gabby otišla nekamo?" pitala je Emina mama, iako je Em znala da je
to spomenula barem dva puta (a ako nije, Gabby svakako jest.)
"Da... izgleda da Zach ne zna kako objesiti lampice." Em nije mogla opet
pogledati J. Dja; nije željela vidjeti njegovo razocaranje. Znala je da J. D. nije baš
Zachov najveci obožavatelj. U stvari, J. D. nije volio nikoga od njezinih
prijatelja. To je bila njihova jedina prava svada: on je tvrdio da ga oni ignoriraju.
Em ga je optuživala da se drži hladno u blizini svakoga tko je pozivan na
tulume i tko redovito odlazi na njih.
"Jesu li Zachovi roditelji kod kuce?" pitala je Emina mama.
"Ne znam. Da. Možda. Nije rekao. Vracam se za kojih sat vremena." Em se vec
uspinjala stubama, po dvije odjednom, i pokušavala potisnuti krivnju.
U sobi je pregledala odjecu koja joj se nalazila na stolu i na krevetu, a zatim je
svjesno odlucila da se nece presvuci iz trenirke
i majice s kapuljacom. Na kraju krajeva ovo je nevini posjet, nije li? Ali prije
nego što je ugasila svjetla vratila se do komode da nanese malo maskare i
mrvicu sjajila za usne.
Vozeci se do Zachove kuce, Em se osjecala kao da ne može disati. Proljetne
rolice okretale su joj se u želucu. Iako je vani bilo ledeno, Em je malo otvorila
prozor u nadi da ce joj svjež zrak razbistriti misli.
Što ona to radi ?
Pompea
-41-
Oh, ništa posebno. Samo idem do kuce decka najbolje prijateljice, kasno na
Badnjak, sa suludom izlikom.
Em je još malo otvorila prozor i duboko udahnula — unutra kroz nos, van kroz
usta, kao što ju je Gabby naucila nakon što je išla na hrpu satova joge. Istjerala
je pomisao na Gabby iz glave.
Ostat cu samo nekoliko minuta, rekla je sama sebi, i stegnula upravljac kao da tako
želi dokazati koliko je odlucna. Malo bezazlenog flerta nikome ne škodi. Svi koketiraju,
Gabby bi koketirala s foteljom da može. Ceste su bile prazne, a mjesec skriven iza
oblaka. Morala je upaliti duga svjetla, a i onda je mogla samo miljeti po cesti.
Cim je stala na prilazu McCordovih, vidjela je Zacha kako stoji na puteljku u
debelim radnim hlacama Carhartt i flanelskoj košulji. Bio je okružen treperavim
svjetlom lampica. Okrenuo se i nasmiješio, a ona je izašla iz auta. Nalet ledenog
vjetra ohladio ju je do kosti. Zach je izgledao poput modela.
"Hej, pa to je djedova pomagacica", doviknuo je i dobacio joj jedan kraj šarenih
žaruljica. "Daj ovo zakvaci na onu granu pokraj ograde."
Em je to ucinila pa je prišla grmu koji je vec ukrasio lampicama. Nadala se da
na njihovu svjetlu izgleda jednako dobro kao što je Zach izgledao. Procitala je
jednom u Cosmu da svi izgledaju dobro pod svjetlošcu svijeca a božicni ukrasi
bili su pomalo poput svijeca.
"Sada vidim zašto si me trebao", rekla je i popravila nekoliko nemarno
pobacanih lampica. "Ocito ti ukrašavanje nije jaca strana."
"Hej, mislim da je dobro, s obzirom da sam sve sam napravio", odgovorio je
Zach. Glumio je da je uvrijeden, i na trenutak mu je vjetar bacio kosu preko oka.
Em se naježila po vratu pa je popravila kaput na dvoredno kopcanje. "Gdje su
tvoji?" upitala je.
"Mama i ocuh otišli su na neku dobrotvornu veceru kod nekog prijatelja
odvjetnika. Nekog tipa koji im pomaže da dobiju dozvole za novi šopingcentar,
ili nešto slicno. A ja u meduvremenu moram biti kod kuce i družiti se s
Uvodom u matematicku analizu."
"Nisam još bila tamo, u novom šopingcentru", rekla je Em, a u sebi se grizla što
zvuci tako dosadno.
Pompea
-42-
"Bez veze je. Moj ocuh govori o njemu kao da je to novi Empire State Building."
Zach je udario snijeg ispred sebe. Brada mu je bila spuštena, ali oci nisu; gledao
je kako Em preslaguje lampice. "Jedne veceri sam ih gledao kako rade i meni to
izgleda poput obicnog šopingcentra."
"Rade po noci?"
"Prekovremeno."
"Sigurno se smrzavaju!" Emine su ruke od hladnoce postale teške i ukocene.
Jedva je slagala žaruljice; nije mogla zamisliti da gradi cijelu zgradu.
"Da, opako je hladno." Zach je pogledao zamraceni prozor na drugom katu
kuce. "Nije ni cudo da je brat otišao curi preko praznika. Ona živi negdje u
Kaliforniji."
Em je slijedila njegov pogled. "Ali u Kaliforniji nema šanse za bijeli Božic", rekla
je nježno.
"Ili za neugodne, lažne i depresivne obiteljske vecere", promrmljao je Zach. Em
je vidjela da se trudi održati ton veselim, ali lice mu je bilo napeto, kao da mu je
trebalo puno truda da to izgovori.
"Znam... Znam da ti praznici sigurno još uvijek teško padaju", rekla je Em,
nadajuci se da Zach nece pomisliti kako je se to ne tice. Zachov je tata naglo
umro usred partije golfa prije dvije godine. Samo bum, jedan je tren pucao, a
sljedeci je ležao na zemlji sa srcem koje više jednostavno nije željelo kucati.
Zach se nije imao prilike ni oprostiti.
Em i Zach nisu nikada prije razgovarali o smrti njegova oca. Gabby je rekla da
ni s njom nije razgovarao o tome i Em sve do ove noci nikada nije razmišljala o
tome kako je Zachu sigurno bilo cudno kada mu se mama tako brzo opet udala
— pogotovo sada kada je Ben, Zachov stariji brat, otišao na faks.
Prije nego što je smislila što bi rekla, on joj je prišao s leda i primio je za ruku.
Prvo je pomislila da samo poseže za lampicama, ali ostavio je ruku na njezinoj.
"Drago mi je da si došla, Em", rekao je i okrenuo je prema sebi. Misli na Gabby
izletjele su joj iz glave. Osjecala se poput djevojke koja se vrti u glazbenoj kutiji.
Kao da lebdi.
"Zach, ja..." Nije završila misao. Sanjala je o tom trenutku, stotinu ga je puta
Pompea
-43-
zamislila. Ali sada kada se odvijao, osjecaj je bio... pogrešan. Gabby joj je bila
najbolja prijateljica, Zach je bio Gabbyn decko, a najbolje prijateljice i decki nisu
se smjeli ovako ponašati.
A onda se, poput klinca, Zach opet smiješio. "Hej! Umalo sam zaboravio tvoj
božicni dar!" Gurnuo je ruku u džep. "Nije umotan. Sori. Ali evo."
Bio je to ukras u obliku psica. Psic je nosio kapu Djeda Mraza, naherenu, imao
vrpcu oko vrata i šapama se držao za rub napola umotane kutije. Bio je manji
od njezina dlana, ali Em je jedva držala prste oko njega, toliko je bila sretna.
"Vidiš?" Zach se malo udaljio od nje, ali nastavio ju je gledati; Em je znala da se
sigurno cereka poput budale. "Slušao sam. Ja sam poput Djeda Mraza."
"Ajme. Psic! Kao što sam poželjela. Zach, ja..." Podigla je pogled da mu zahvali
baš u trenu kada ju je Zach pogodio grudom.
" Hej !" Nasmijala se bez daha.
"Da ne misliš da sam predobar", rekao je radeci još jednu grudu.
Impulzivno je posegnula u snijeg i napravila grudu, bacila je na njega pa
pojurila preko travnjaka. Dok je trcala, ukras je spremila na sigurno u džep
kaputa. Zabacila je glavu i uživala dok su joj oštar zrak i snijeg štipali lice.
Slijedio ju je. I on se smijao. "Misliš da si brža od mene? Ja sam trkac, Winters!"
Jurnula je oko bora i zgrabila malo snijega sa širokih grana. Nije se ni potrudila
napraviti grudu, samo je šaku snijega bacila preko ramena. Toliko se jako
smijala da ju je trbuh bolio.
"Izvrsno ciljaš!", zadirkivao ju je Zach. "Mislim da mi je jedna pahulja završila
na cipeli." Pokušao ju je zgrabiti, a ona je pojurila oko kuce i sakrila se iza šupe.
Cula je Zacha kako skrece iza ugla i staje tražeci je. Pogodila ga je nekoliko puta
prije nego što je otkrio gdje se sakrila i pojurio prema njoj prijeteci joj šakom.
Ona se cerekala i trcala cikcak prema prilazu.
A onda on više nije bio iza nje. Usporila je, pa stala. Dvorište je bilo mirno.
Nigdje nije vidjela kretanje: na puteljku koji ih je odveo oko kuce, na prednjem
trijemu, u šumi koja ju je okruživala.
"Zach?" zazvala je oprezno. Zakoracila je unazad i osvrnula se, ali sve je bilo
mracno i mirno. Kao da je nestao. "Zach? Okej. Nije smiješno. Izidi. Znaš da se
Pompea
-44-
bojim mraka. Pobijedio si."
Ništa. Osim... je li se to grana slomila njoj zdesna? Naglo se okrenula. "Zach?
Prestani! Izidi!" Sada se nervozno smijala.
Tragovi koje su ostavili na snijegom prekrivenom travnjaku kao da su sjajili na
mjesecini, i na tren joj se ucinilo da odnekud cuje smijeh — ne Zachov, vec
visoki zvonki smijeh djevojke. Ali ne. To je sigurno bio vjetar. "Zach?!"
Bum! Dojurio je niotkuda — sigurno je okružio kucu s druge strane — i srušio
je na tlo nastojeci da joj istodobno ubaci šaku snijega niz leda. Vrisnula je i
promeškoljila se, koža joj je gorjela od ledenog i mokrog snijega. A zatim su se
našli na tlu, bez daha su gledali ravno u zvijezde.
"Vec se predaješ?" Zachov je glas bio tih, a dah vruc na njezinoj koži. "Ocekivao
sam više od tebe, Em." Osjecala je miris toaletne vode koju je uvijek nosio —
nešto mošusno, a ujedno i svježe, poput mirisa borovine. Bili su toliko blizu da
kada bi se samo okrenula...
"Oh, vidjet ceš ti", rekla je bez razmišljanja. Procistila je grlo i pokušala stvoriti
razmak izmedu njih tako da je ustala i ocistila snijeg s promocene trenirke.
"Kladim se da hocu." Zrake svjetlosti reflektirale su se u Zachovim ocima dok je
gledao gore u nju. Em je izvela kolut. Zar on ne vidi što joj radi?
"Samo cekaj, McCorde", rekla je i slabo ga opalila po ruci jer je i on ustao. "Idem
kuci i sagradit cu katapult za snijeg kakvog nitko nema." Žurno se uputila
preko travnjaka.
I onda, baš kada se spremala uci u auto, on je povikao: "Hvala što si navratila,
Em. Baš mi je drago da smo se vidjeli." Okrenula se da mu odgovori i gotovo da
nije vidjela bijelu loptu koja je poletjela zrakom i udarila je ravno u rebra. Zach
je nestašno podigao šaku u zrak. "Pun pogodak".
U trenu je jurila natrag prema njemu. Zaletjela se u njega. Nakon još jednog
djelica sekunde, pauze koja je djelovala poput cijele vjecnosti — dovoljno
vremena za odluku, dovoljno vremena
za reci ne, dovoljno vremena da se odmakne, dovoljno vremena da ucini sve što
nije ucinila — poljubila ga je.
Dok su im tijela bila priljubljena i kroz kaput je osjetila da joj kopca njegova
Pompea
-45-
remena pritišce trbuh. Nježno ju je ugrizao za donju usnicu. Ona ga je zgrabila
za vrat. Bilo je strastveno, više od bilo kojeg drugog poljupca.
Prebrzo je bilo gotovo. On se odmaknuo i maknuo joj kosu iz ociju, a zatim se
nagnuo i jednom je gricnuo za uho. Em se osjecala kao da joj cijelo tijelo gori.
"Ideš", šapnuo joj je na uho, a zatim zakoracio unazad i pogledao je držeci ruke
na njezinom struku. Em se nervozno nasmijala, ocajno je htjela znati što on
misli.
"Da", protisnula je. Em se osvrnula, odjednom je bila uvjerena da ih netko
gleda. (To je ocito bilo glupo: tko bi ih gledao na Zachovom samotnom posjedu
u devet navecer na Badnjak.)
Palcevima je ocrtavao osmice pri dnu njezinih leda. Jedino što je Em sada htjela
bilo je da se sklupcaju na kaucu, razgovaraju
i ljube se. Htjela je da provuce prste kroz njezinu kosu. Htjela mu je reci da još
uvijek drži Cordyja na krevetu, da ce zauvijek pamtiti što joj je tog dana rekao u
lunaparku.
Ali Zach se odmaknuo od nje. "Moraš ici kuci sada, mali božicni vilenjace. Moja
mama i Tim vratit ce se svakog trena i..."
Osjetila je razocaranje kao da udara u hladni zid. Ali pokušala je zvucati veselo.
"Da, okej. Da, naravno." Umirala je od želje da ga pita kada ce se opet vidjeti, i
što je njihov poljubac znacio, ali progutala je te rijeci.
"Nadam se da Djed nece saznati da smo bili zlocesti", šapnuo je. Udaljio se za
jedan korak, a Em je osjetila kako gotovo nesvjesno poseže da ga primi za ruku.
Ovo nije samo poljubac. Ovo je puno više. On ju je pogledao.
"Želim ti ugodnu vecer", bilo je sve što je uspjela reci. Stisnuo joj je ruku prije
nego što ju je pustio. Jedan je tren stajala
tamo na mekoj svjetlosti ukrasnih lampica. Onda se okrenula, a on ju je gledao
kako ulazi u auto i odvozi se.
Vozeci se kuci, Em je upalila radio i pjevala na sav glas uz radijsku postaju koja
je puštala stare hitove. Ista kugla za kuglanje još joj se uvijek nalazila u trbuhu,
ali sada kao da je plutala na moru od šlaga — i dalje teška, ali okružena
vrtoglavom slatkocom. Ona i Zach su se poljubili. Zach ju je poljubio.
Pompea
-46-
Ponavljala si je tu scenu u glavi.
"Mislim da smo sada sami", napola je pjevala, a napola vikala.
A onda su svjetla auta otkrila siluetu koja je stajala uz cestu. Na sekundu Em je
u magli vidjela samo lice s otvorenim ustima zaledenima u vrisku...
Em je preplašeno okrenula upravljac nalijevo pa naglo nadesno. Gume su
nesigurno proklizale. Auto se zanio i ona je ocajno zakocila — prebrzo, previše
naglo. Prešla je zvucnu traku i završila u plitkom nanosu snijega. Suvozaceva
strana automobila udarila je u niski kameni zaštitni zidic i udarac ju je odbacio
prema naprijed tako da je prsima gotovo udarila u upravljac prije nego što ju je
pojas povukao natrag.
Onda je sve utihnulo, osim radija iz kojeg je i dalje treštalo: "Cini se nema
nikoga u blizini."
Drhteci je pustila upravljac koji je cvrsto stezala, ugasila radio i otkopcala pojas.
Nije mislila da se ozlijedila, ali srce joj je nabijalo, a mali oblak dima uzdizao se
ispod poklopca motora. Prekopala je torbu, izvadila mobitel i nazvala Zachov
broj. Još je uvijek bila samo nekoliko kilometara udaljena od njegove kuce
— on ce doci po nju. Nije se javio. Pokušala je opet i pustila da zvoni i zvoni.
Nakon posljednjeg pokušaja nazvala je J. D-ja. "Em?"
Cim je cula J. Djev glas, pocela je plakati.
"J. D.. Sletjela sam s ceste. Na Rolling Hillu, pokraj kamenog zida. Ne znam što
da radim."
Njezino je plakanje ispunilo prazninu u autu, gušecu tišinu.
"Ne mici se. Doci cu po tebe", rekao je J. D. "Stižem brzo, okej? Samo ostani u
autu na toplom."
"Okej... okej", zajecala je, zaklopila mobitel i rukama se primila za glavu. Onda
se odjednom sjetila; silueta. Djevojka. Ona koju je vidjela u mraku, vizija zbog
koje je skrenula. Je li netko bio vani? Em je otvorila vrata i povikala u mrak:
"Halo?"
Oprezno je zakoracila na cestu. Snijeg je opet poceo padati, a za razliku od
pahulja neku vecer, s ovim snijegom nije bilo šale. Imat ce bijeli Božic. Osvrnula
se, pokušala se sjetiti gdje je tocno vidjela ženu, siluetu, što god da je to bilo.
Pompea
-47-
Onda je nešto ugledala: nešto tamno, izgužvano na drugoj strani ceste. O Bože.
Oci su joj se napunile suzama i navukla je kapuljacu preko cela, kao da ce joj
dodatni sloj odjece umiriti uskovitlane misli.
"Halo? Jeste li dobro?" Približila se; dah joj je zastao u prsima. A onda je sva
napetost u trenu nestala iz nje. Na asfaltu je ležao kaput.
"Halo?" zazvala je opet približavajuci se da ga podigne. Osvrnula se,
prestravljena idejom da vlasnica kaputa leži negdje u snijegu i da bi mogla
naletjeti na nju. Cura nije mogla samo nestati.
No kad se sagnula da uzme kaput, tijelom joj se proširio neobican osjecaj užasa.
Kaput joj je u rukama bio težak. Ugledala je jarkoružicastu podstavu. I tamo,
zakvacen na prsima BCBG kaputa bio je broš od kristala u obliku srca.
"Koji... ?" dahnula je.
Ipak je pronašla Gabbyn kaput.
Em se zavrtjela u krug, kao da ce pronaci neko objašnjenje u tamnim stablima, u
uskovitlanoj magli i tamnoj cesti. To nije mogla biti slucajnost.
Vratila se do auta noseci kaput oprezno ispred sebe kao da je živ. Kada je došla
do otvorenih vrata, prvo je ubacila kaput prema suvozacevu mjestu i ne mareci
što je pao na pod ispred sjedala. Zadnje što je htjela gledati bio je Gabbyn
najdraži kaput. Sjela je da priceka J. Dja i osjetila nešto ispod sebe, kako je bode
u nogu. Odmaknula se.
Na crnoj koži ležala je prekrasna crvena orhideja, delikatnija od bilo kojeg
cvijeta koji je vidjela. To svakako nije bilo nešto što bi sada cvalo u Maineu.
Latice su izgledale poput ukrasa za tortu. Boja je bila duboka tamnocrvena boja
svježe krvi.
Em ju je prihvatila palcem i kažiprstom, podigla sa sjedala i zavrtjela. Sigurno
ju je Zach ostavio za nju — možda onda kada je nestao na nekoliko minuta. Ali
zašto je nije primijetila kada je ušla u auto?
Odbacila je sumnje. Zach ju je ostavio za nju, to je bio dio njezinog dara.
Sigurno. No ipak, gledajuci tu... stvar, nije se mogla otresti osjecaja jeze i pazila
je da cvrsto zatvori torbu kada je cvijet gurnula u njezine dubine, kao da bi on
mogao posegnuti za njom i progutati je.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

5 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:13 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
6. POGLAVLJE
Chase je znao da mora pronaci Ty, ali nije imao pojma gdje je tražiti. Ni nju ni
njezine sestricne nije nikada prije vidio, a one nisu ništa natuknule o tome
odakle su došle ili kamo idu. Medutim, Ty je rekla kako je sigurna da ce se
uskoro opet sresti, pa je morala biti negdje u blizini. Chase nije namjeravao
cekati da se opet umiješa sudbina — uzimao je stvar u svoje ruke.
U subotu je pretražio stari trgovacki centar, izbjegavajuci ljude koji su u zadnji
tren kupovali božicne darove i ulazeci u ducane koje bi inace izbjegavao poput
kuge, sve u nadi da ce ugledati Tyinu plameno crvenu kosu ili cuti njezin
zvonki smijeh. Kasnije te veceri provozao se pokraj Fitzroyjeva bara i niz ulicu
punu restorana tražeci smedi lincoln na parkiralištima.
Nije smio dopustiti da nestane. Morao ju je vidjeti. Ta potreba bila je poput boli
u mišicima, poput svrbeža, ocajnicka tutnjava u krvi. Prvi put nakon niza
godina pomislio je na jednu od zadnjih prilika kada je vidio oca. Bilo je to
nakon njegova dvotjednog opijanja. Policija ga je dovela kuci. Chase ga je
gledao kako ulazi u kucu; mršav, smrdljiv, napola mrtav. Kada se probudio,
prvo je zahtijevao pice.
"Treba mi", rekao je gledajuci u Chasea pogledom punim ocaja, a Chase se s
gadenjem odmaknuo.
Cudno, ali Chase je sada razumio što mu je otac mislio.
Nakon što je po drugi put prošao ispred trgovine, otišao je u Dunkin Donuts na
kavu da razmisli. Gdje bi tajanstvena prekrasna žena provela Badnjak?
Odvezao se u grad, u centar gdje su se nalazili salon za nokte, frizerski salon,
kino i restoran Pete’s Pizza. Duboko je udahnuo i ušao u salon za njegu noktiju,
izvrcuci vrat kako bi vidio sve mušterije. Nije bila tamo.
Mrzovoljna žena na recepciji odmjerila ga je i pitala: "Trebaš manikir,
ljepotane?"
"Ne, tražim nekoga", rekao je Chase, okrenuo se i izašao. Ovo je bilo smiješno.
Nije bilo šanse da ce pronaci Ty. No ipak, potreba je svejedno postojala, jaca no
Pompea
-49-
ikada. Potreba koju nije mogao objasniti. Bila je jaca od svake simpatije koju je
ikada osjetio. Bila je drugacija od svih drugih cura i nije ju mogao izbaciti iz
glave. Bio je opsjednut njom.
"Hej, Singere, ureduješ nokte za Božic?" Chase se okrenuo, a prema njemu su
prilazili Andy Barton, Sean Wagner i Nick Toll, sve maturanti iz momcadi.
Chase je primijetio da se salon zove Princezini nokti. Savršeno.
"Ne, šupci. Samo sam tražio... mamu", odvratio je Chase.
"Sada ovdje radi? Napredak!" Andy se nasmijao. Chase nije.
"Šteta što ti nikako da napreduješ od grijanja klupe, Bartone", rekao je i malo se
isprsio. Ostali su se zasmijuljili. "Moram ici. Vidimo se kasnije", rekao je Chase
vec hodajuci prema karavanu.
Dok je ulazio u auto, cuo je decke kako se još uvijek smiju, a prije nego što je
zatvorio vrata, Sean je doviknuo: "Sretan Božic, princezo!" Zakolutao je ocima,
pokazao im prst i odvezao se.
Sljedeci dan Chase se probudio kasno. Procitao je poruku koju mu je mama
ostavila na pultu.
"Sretan Božic, dušo! Zao mi je što danas moram raditi, ali znaš da ne mogu odoljeti
prekovremenima! Ne diraj poklone do sutra, kao što smo se dogovorili, dobro? Imat cemo posebno
štefanjsko slavlje. Pusa, mama. P. S. — evo ti novac za kinesku klopu."
Chase je gledao u trideset dolara i osjecao grižnju savjesti. Cijeli njegov život
mama mu je imala usrano radno vrijeme i usrane poslove. Znao je da sve to
radi za njega — da on može ici u školu i igrati americki nogomet, a da ne mora
misliti o tome da usput i radi. Ali trideset je dolara bilo previše za kinesku
hranu
— kao da mu je pokušavala nešto dokazati. Deprimiralo ga je to.
Popodne je sporo prolazilo. Nije bilo nicega na tri programa koje je lovio mali
televizor u prikolici, a Chase nije htio izaci i riskirati da ga vide samog na Božic.
Izbjegavao je racunalo.
U prikolici je bilo vruce pa je nosio samo donji dio trenirke. Punu minutu u
ogledalu si je proucavao prsa, gledao je jesu li treninzi koji su poceli na jesen
dali rezultate. Onda je napravio sto sklekova na zakrcenom podu dnevnog
boravka. Na kraju je toliko ocajno žudio za razonodom da je legao na krevet s
Pompea
-50-
Macbethom, lektirom koju su morali procitati preko praznika.
"Kad opet nas cemo se tri na brijegu tom
Uz kišu sastati, uz munje i uz grom?"
Dobro pitanje, pomislio je Chase.
I onda je, iz vedra neba, netko pokucao na vrata. Chase je malo poskocio,
iznenaden što netko dolazi u posjet na Božic.
Kladio se da je to susjeda, gospoda Simpson, koja je Chaseu dolazila po pomoc
svaki put kada bi joj se ugasio bojler.
"Stižem", povikao je Chase i bacio Macbetha na pod.
Kada je otvorio vrata, na ulegnutoj je stepenici ugledao Ty, nasmiješenu i s
cašom od stiropora u ruci. Nosila je haljinu boje snijega uz koju se njezina
briljantna kosa isticala poput krvi.
"Sretan Božic", rekla je. "Gle! Donosim ti dar. Poput jednog od tri kralja."
Pružila mu je cašu.
Chase je bio toliko iznenaden da se nije mogao pomaknuti ni progovoriti. Ty se
zahihotala. "Hajde, uzmi je. Donijela sam vrucu cokoladu." Namignula mu je.
"Obecavam da nisam ulila alkohol u nju."
"Ovaj, bok. Mislim, hvala", istisnuo je Chase konacno. Prsti su im se dotaknuli
dok je uzimao cašu i elektricitet mu je prostru jao tijelom.
"Mogu li uci?" Nije pricekala odgovor. Prošla je pokraj njega u mali dnevni
boravak. Chase se lecnuo gledajuci prostor njezinim ocima: nespretno umotani
darovi ispod sicušnog umjetnog bora, Ijušteci pod od linoleuma, neukusan
"obiteljski portret" njega i mame koji je visio iznad pohabanog kauca.
Ali izgledalo je kao da to Ty ne smeta. Nije razgledavala, sudila — gledala je
njega, cekala je da on nešto kaže. Izgledala je kao da isijava svjetlost, svjetlost
od koje je skuceni prostor izgledao veci, cišci i manje sramotan.
"Ja, ovaj, nisam ocekivao goste", rekao je Chase i pokazao na trenirku i gola
prsa. Cijelo se jutro znojio, a sada ovo... Pa, barem je Ty sada vidjela njegove
mišice. Iako se cinilo da ih ona, za razliku od ostalih cura, nije ni primijetila, ili
joj nisu bili bitni.
"Oh, nema problema", rekla je Ty. "Znam da je cudno što sam navratila na
Pompea
-51-
Božic, ali... ja ga baš ne slavim. A ni ti ne izgledaš kao da si usred slavlja." Iz
tudih usta to je moglo zvucati
poput uvrede, ali u tom trenutku Chase je samo osjecao da ga Ty razumije.
"Uglavnom", nastavila je ona, "pokušavam ti uci u trag otkad si pomogao meni
i sestricnama s autom. Htjela sam ti iskreno zahvaliti."
Chase je sigurno zurio u nju otvorenih usta poput idiota jer je dodala: "Želim te
izvesti."
Nije mogao vjerovati. Ty je radila sav posao umjesto njega. To je bio najbolji
božicni poklon koji je mogao tražiti. On je samo morao reci da. I to je i ucinio —
iako se sav spetljao. "Ovaj, može, mislim da sam vjerojatno slobodan",
promucao je zvjerajuci po prikolici. "Mislim da, totalno sam slobodan. Da."
Ako je ikada imao stila, on je sada posve ispario. Na neki cudan nacin to mu se
svidalo.
Chase je brzo otišao u sobu i presvukao se što je brže mogao, nervozno se hrvao
s naopacke okrenutim trapericama i udario šakom po zidu kada je shvatio da
nema ispeglanu majicu. Pokušao je smisliti teme za razgovor koje bi zanimale
Ty, pogled mu je pao na Macbetha i požalio je što nije više procitao.
Kada su izašli iz prikolice, Chase se osvrnuo tražeci Tyin auto.
"Došla sam pješice", rekla je kao da to nije važno. Nije važno da je hodala po
cicoj zimi i kroz snijeg visok petnaest centimetara do naselja s prikolicama na
rubu Ascensiona.
Postrance ga je pogledala. "Nadam se da ne misliš da te uhodim ili nešto tako."
Chase je zamalo lanuo kako ne bi imao ništa protiv. "Kako si pronašla moju
kucu?" pitao je.
"Imam svoje nacine", odgovorila je suzdržljivo i namignula mu. Osjetio je
toplinu u želucu. "Snalazim se u ovom kraju."
"Zbilja? Kako to?"
"Obitelj mi je prije živjela ovdje", odvratila je neodredeno.
"U Ascensionu? Baš fora. Kako to da si se vratila?"
"Uzela sam slobodnu godinu prije faksa", rekla je okrenuvši se prema njemu i
široko se osmjehnuvši. Imala je savršene usne. "Htjela sam doci i vidjeti koliko
Pompea
-52-
se sve promijenilo. Nešto poput. .. produženog izleta za mene i sestricne."
"Zvuci super." Chase je pokušao zvucati cool. Znaci ipak je starija. "Što tvoje
sestricne rade veceras?"
"One idu s nama", rekla je Ty i pljesnula poput curice, kao da je to trebalo biti
ocito.
"Sada su u vešeraju pokraj autokina", rekla mu je Ty. "Nadala sam se da
možemo uzeti tvoj auto i pokupiti ih."
Chase je na trenutak bio razocaran što nece imati Ty samo za sebe, ali nece biti
teško nositi se s još dvije zgodne pratilje.
Kada su nekoliko minuta kasnije stali ispred otužne praonice rublja, cure su
sjedile na poklopcu motora svog auta. Meg s valovitom kosom boje pšenice,
sitnim tijelom i neobicnom grimiznom vrpcom koju je opet nosila oko vrata; ali
s izrazito plavom kosom i tijelom Scarlett Johansson. Obje su nosile kratke
haljine, kao da su usred spontanog ljetnog piknika. Možda su s Aljaske, ili
takvog nekog mjesta, pa im je zima u Maineu topla. Ušle su u karavan i
pozdravile Chasea kao da su stari prijatelji. Chase se nadao kako to znaci da ga
je spominjala.
Ali je na stražnjem sjedalu odgurnula hrpu Chaseovih školskih knjiga i papira
da napravi mjesta za svoju golemu torbu. Papir iz engleskog pao je s hrpe i Ali
ga je podigla.
"Oooo, e.e. Cummings... Ti ga obožavaš, zar ne Ty?"
Ty se napola okrenula tako da su i Chase i Ali mogli vidjeti njezino lice.
Spominjanje pjesnika kao da ju je naelektriziralo. Chase ga je, iskreno, smatrao
bezveznim. Zašto on nije morao koristiti ispravnu gramatiku i tocnu
punktuaciju poput ostalih?
Da je Chase predao seminar iz engleskog bez velikih pocetnih slova, dobio bi
jedinicu.
"Obožavam ga. Nitko, cak ni kiša, nema tako male ruke", recitirala je blistajuci. "Sve bih
dala da netko napiše pjesmu o meni."
"Onaj tip iz Bowdoin koledža dao ti je knjigu svoje poezije, nije li?" Zadirkivala ju
je Meg. Chase se iskreveljio. Neki drugi tip davao je Ty poeziju.
Pompea
-53-
Ty je kimnula i slegnula ramenima. Barem nije izgledalo kao da je taj tip
zanima, tkogod on bio.
"To je bilo tako romanticno", rekle su Ali i Meg, gotovo u isti glas. Ty je opet
kimnula, ali nije ništa dodala. Chase si je upamtio: Ty voli poeziju.
"I, dame, kamo idemo?" Chase je u sebi zahvalio mami što je natocila benzin.
"Bensonov bar", rekla je Ty, a njezine sestricne na stražnjem sjedalu su se
zahihotale i uskliknule.
"Ono mjesto na Cesti 23?" Chase nije mogao vjerovati da vecer žele provesti u
šugavom bajkerskom baru, ali bile su odlucne. Možda je to bio jedini bar
otvoren na Božic.
"Bensonov bar je naša mala tajna", rekla je Ty posegnuvši i stisnuvši mu ruku.
Chaseu su kralježnicom prošli trnci.
Kada su stigli, parkiralište je bilo puno harleyja i suzukija. Chase se pripremio
na to da ce ga opaki bajkeri maltretirati. Izgledao je kao da traži nevolje:
ušminkani decko s tri zgodne cure. No zacudo, umjesto da krenu prema ulazu,
Ty, Ali i Meg su odmarširale prema stražnjoj strani bara i slabo osvijetljenom
šljuncanom dvorištu zatrpanom snijegom. Chase se osvrnuo, no nije nikoga
vidio. Djevojke su pak otišle ravno do prašnjavih crnih vrata koja su izgledala
kao da su tako zahrdala da se ne mogu otvoriti, no koja su se otvorila cim ih je
Ty dotaknula. Obasjalo ih je crvenkasto svjetlo.
"Idemo... tamo unutra?" Chase se nadao da mu se nervoza nije cula u glasu.
"Svidjet ce ti se", rekla je Ty, zgrabila ga za ruku i povukla prema blijedom
izbacivacu. Ovo mjesto je imalo izbacivaca? Chase se mogao zakleti da ovaj
klub nije prije postojao. Bilo kako bilo, tip im je mahnuo da udu i onda su
Chase i Ty, praceni s Ali i Meg, silazili stubama prekrivenim baršunom. Tepih
je ispod Cha seovih nogu djelovao mekano poput mahovine ili spužve, kao da
ce uvuci Chasea u sebe. Zadnje dvije stube zavijale su za ugao i otkrivale tamni
podzemni klub ispunjen treštavom glazbom, blještavim svjetlima i tako lijepim
ljudima da poželite stati i zinuti.
Zrak je bio slatkast i gust, ispunjen crvenom izmaglicom; Chase je imao osjecaj
da je ušao u drugi svijet. Bilo je vruce. Chase nije znao kamo gledati — u par
Pompea
-54-
koji je cini se izvodio cirkusku predstavu nasred plesnog podija, ili u šankera
golih prsa prekrivenih tamnim tetovažama zmija, gavrana i pernatih stvorenja.
Odakle su se stvorili svi ti ljudi? I to na Božic! Bez sumnje nisu bili iz
Ascensiona. Osjecao se potpuno izvan svog elementa, na neki dobar nacin.
Chase se na tren zapitao je li zalutao u nekakav kult. Nije ga ni bilo briga.
Osjecao se onako kako se osjecao uz Ty, ali još deset puta jace. Bilo je to najbolje
iskustvo njegova života.
"Hoceš pice?" Ty se nagnula prema njegovom uhu kako bi je cuo od glazbe.
Chase je kimnuo i ona je otišla, a gomila ju je odmah progutala. Chase je
zakoracio naprijed da je slijedi u crvenu izmaglicu. Slijedio bih je bilo kamo,
pomislio je i nestao u dimu.
Kuckuckuc.
"Chase jesi li unutra?"
Ošamuceno je podigao glavu s jastuka.
Glas njegove mame dopirao je s druge strane zakljucanih vrata. "Chase? Dobro
jutro, pospanko. Izadi otvoriti darove. Ispekla sam palacinke."
Chase je pogledao lijevo, desno, dolje i gore. Bio je u svojoj sobi. U glavi mu je
tutnjalo. Osjecao se kao da se budi iz najdubljeg sna na svijetu.
"Chase?" Opet je pokucala.
"Da, mama. Budan sam. Dolazim za nekoliko minuta."
"Požuri ako ne želiš da ti se dorucak ohladi."
Chase se okrenuo na leda i zagledao u strop. Što se dogodilo sinoc? Sjecao se
ulaska u bar kroz tajna vrata; polako se prisjetio još nekih detalja. Sjecao se da je
razgledavao dok je Ty otišla po pice. Vidio je zlatne zmije naslikane na
svodovima; u zahodu su i slavine imale oblik zmijske glave. Sjetio se da je
plesao tako blizu Ty da mu se njezin miris poput slatke kiše zavukao u nosnice;
sjetio se da se totalno napalio gledajuci Ty i njezine sestricne kako se na
plesnom podiju izvijaju i njišu i plešu u svojim kratkim haljinicama. Ili su to
bile zmije na zidovima koje su puzale i isprepletale se? Slike su mu se
ispremiješale u glavi.
Nije se sjecao vožnje kuci. Sigurno je bio skršen. Osjetio je nalet panike — kako
Pompea
-55-
ce opet pronaci Ty? Spustio je noge na pod i prišao komodi u nadi da ce pronaci
komadic papira na kojem ce pisati telefonski broj.
Onda se ugledao u ogledalu: broj od deset znamenki bio mu je crvenim ružem
napisan na licu. Vrucina mu se uzdigla vratom. Bio je oduševljen što ima Tyin
broj, ali je li ga zbilja morala pretvoriti u frika?
I onda mu je glavom prošlo još jedno sjecanje. Ono kako ju je pokušao poljubiti
na mutnom svjetlu. Kako je Ty dodirnula njegovo lice i nasmiješila se, a njemu
je niz kralježnicu prošao drhtaj kada je šapnula: "Morat ceš se strpjeti. Imam
planove za tebe, znaš."
Pompea
-56-
7. POGLAVLJE
Em je lutala prolazima u Victorias Secret trgovini dodirujuci izvješene lila,
tirkizne i ružicaste cipkaste gacice i satenske grudnjake.
Bilo je dva dana nakon Božica i auto joj je bio kod mehanicara zbog razbijenog
odbojnika pa ju je J. D. dovezao u stari šopingcentar. Za nekih sat vremena
nalaze se i idu u kino, no sada su se odvojili da iskoriste poklonbonove i da
sami kupuju. Izbjegavala je druge prijateljice, recimo Fionu i Lauren. Nakon što
je poljubila Zacha, sve je postalo previše komplicirano, nije više znala kako se
normalno ponašati.
Stala je i zabuljila se u tamno ljubicasti balconette grudnjak s tankim slojem sjajne
cipke uz koji su u kompletu išle tange. Nikada nije imala nešto takvo — jeftino
pamucno rublje iz Targeta ispunilo je svoju zadacu nekoliko puta kada je to
trebalo. Alex Parson, s kojim je izlazila u drugom razredu, skinuo joj je košulju i
nije pokazao nikakvu reakciju na obicni tirkizni grudnjak koji je nosila. Premda
je lani, usred prilicno strastvenog brijanja, Stevea
Sawyera zaustavila prije nego što joj je skinuo hlace — manje zbog cednosti, a
više jer ju je bilo sram što nosi obican bijeli slip.
Uostalom nije planirala raditi još nešto sa Zachom... Samo je napokon bila
spremna da posjeduje pravo rublje.
"Jesi li sigurna da je to dobra ideja?" Cula je ženski glas.
Em se okrenula i suocila s prodavacicom koja ju je pomno promatrala — kao da
zna Eminu tajnu.
"Ovaj, ne znam", rekla je Em i nervozno se namrštila.
"Mislim da ti je malo prevelik, dušo", rekla je žena i pokazala prema ljubicastom
grudnjaku. "Dodi da te izmjerimo."
Em se nervozno nasmijala. Izgleda da je još više paranoicna nego što je mislila.
No ta je spoznaja nije sprijecila da kupi ljubicasti grudnjak, iste takve gacice i
par cipkastih crnih niskih bokserica, a zatim je cijelu vrecicu iz Victorias Secreta
Pompea
-57-
zagurala u vecu vrecicu u kojoj je imala vestu iz J. Crewa i traperice.
J. D. je strpljivo cekao s dvije karte za najnoviji apokalipticni film katastrofe, a
Em je malo kasnila. U žutocrnoj kariranoj košulji izdaleka je izgledao poput
bumbara drvosjece.
"Nisi ništa drugo kupila?" pitao je pogledavši njezine vrecice.
"Ne", rekla je Em, zahvalna što joj je kosa prekrila uši. "Samo sam gledala
izloge."
Došli su do pulta s grickalicama i Em se nije iznenadila kada je tamo ugledala
Dreu Fieffer, natmurenu kao i obicno. Jedina novost u njezinoj odjeci danas bila
je ta da ju je napola skrivao tamnocrveni prsluk, uniforma koju je ona ocito
mrzila. Nije pristajao uz njezine uske traperice koje je obojila u ludu nijansu
ljubicaste ni uz visoke starke koje je "zavezala" velikim ziherica ma. Medutim,
pronašla je nacin kako da personalizira uniformu; prsluk je ukrasila glomaznim
brošem s kojim je cini se i spavala — nikada je niste mogli vidjeti bez srebrnog
broša u obliku ogromne zmije omotane oko otvorenog oka. Nije baš bio lijep.
Ipak, Em joj se nasmiješila. Bilo joj je žao Dree. Pricalo se da je Drea svaki dan
posjecivala Sashu u bolnici. Drea je imala druge prijatelje osim Sashe — druge
goticare koji su visjeli na školskom parkiralištu — ali, koliko se znalo, Sasha joj
je bila najbolja prijateljica. Sigurno je grozno gledati najbolju prijateljicu u
takvom stanju. Nije mogla zamisliti da bi Gabby...
Preplavila ju je krivnja. Nije mogla ni razmišljati o Gabby.
"Bok, Drea", rekao je J. D., jednako pristojan prema Drei kao što je bio prema
svima. "Kako si provela Božic?"
Dreine su oci poletjele prema Em pa natrag prema J. Dju. "Hej. Bilo je prilicno
gadno. Nisam..." progovorila je malo glasnije, kao da se sprema reci nešto
važno. Em se trudila ne zuriti u njezine podocnjake. Dreina najbolja prijateljica
upravo se pokušala ubiti, a ona jadna mora po cijele dane prodavati bombone.
Em je osjetila impuls da posegne preko pulta i zagrli je. Ali vjerojatno bi je
smatrala ludom. Drea je procistila grlo i glas joj je opet bio hladan. "Bar nisam
nekoliko dana morala nositi ovaj prokleti prsluk."
"Nije toliko loš. Istice crveno oko te tvoje zmije", rekao je keseci se, pokušavši je
Pompea
-58-
oraspoložiti. "Jesi li gledala ovaj film?" pitao je i raširio ulaznice po pultu.
"Aha. Okej je. Ali ako pogledam još jedan film katastrofe u kojem cura na kraju
filma još uvijek super izgleda, pocet cu bojkotirati modernu kinematografiju."
"I ti si jedna od takvih?" J. D. je pokazao prema Em i rekao: "I ona to mrzi."
"Da? Pa onda izgleda imamo nešto zajednicko." Drea je posegla za kutijama s
kokicama. "Što želite? Srednje kokice, cokoladne bombone, gumene bombone
vezice i dva Spritea?"
"Tako je", rekao je J. D.
Dok su se udaljavali od Dree, on je tiho rekao: "Baš mi je žao, znaš? Ona i Sasha
su zbilja bile bliske."
Cekajuci da film pocne, J. D. je odgrizao oba kraja na gumenoj vezici i
demonstrirao — kao što je cinio svaki put kada su skupa gledali film — kako
gumena vezica može služiti kao slamka. Svadali su se trebaju li cokoladne
bombone jednostavno usuti u kokice (Em je glasovala da, J. D. je glasovao ne,
Em je pobijedila). Em se zavalila i udahnula ustajali miris kinodvorane, miris
starih sjedala, ljepljivih sokova i kokica s maslacem; vec tjedan dana nije se
osjecala ovako opušteno. Ponekad bi zaboravila koliko se voli družiti s J. Djem,
koji nije od nje ništa ocekivao, koji je bio potpuno prirodan. Sada je pokušavao
trubiti u gumenu vezicu. Istina, ponekad je bio blentav, ali uvijek ju je nasmijao.
Nakon filma — u kojem su, kao što ih je Drea upozorila, glumile potpuno
ravnodušne i prekrasne žrtve katastrofe — prošetali su do J. Djeva auta. Em je
pogledala prema popularnom mjestu izlazaka, kaficu koji je J. D. uvijek zvao
Kenjociono, i iznenadila se kada je kroz vrata izašao Zach. Osjecala se kao da ju
je pogodila munja. Taman ga je mislila zazvati, ali zaustavila se kada je vidjela
da drži vrata djevojci koju nikada prije nije vidjela — starijoj, zgodnoj curi u
trapericama, s visokim petama i u skupoj vesti. Smijali su se i otišli u
suprotnom smjeru.
"Htjela si nešto reci?" pitao je J. D.
"Ne, ja..." Em je ušutjela, ali J. D. je slijedio njezin pogled.
"Taj je tip takav gad. Još je uvijek s Gabby, zar ne?"
"Naravno da je još uvijek s Gabby." Em se iznenadila što odgovara tako silovito.
Pompea
-59-
"Ta cura može biti bilo tko — prijateljica, rodakinja, zubarica. Zašto odmah
pretpostavljaš da se radi o necem sumnjivom?"
J. D. je ocito bio zatecen silinom Emine reakcije. Obrambeno je podigao ruke.
"Ne mislim to. Samo sam nagadao zbog nacina na koji su hodali."
"Ako ne znaš o cemu govoriš, možda ne bi trebao postavljati hipoteze", rekla je.
"Bože, Winters. Sori. Nisam te htio naljutiti. Baš si princeza na zrnu graška."
"Princeza na zrnu graška?"
"Okej", J. D. se nacerio. "To je zvucalo manje cudno u mojoj glavi."
Em se nasmijala, ali slika zgodne cure sa Zachom nije joj izlazila iz glave dok su
se J. D. i ona vozili kuci u tišini.
Kasnije te veceri Em je u sobi slagala fotografije i davala sve od sebe da ne
razmišlja o curi iz Kenjocina, kada joj je mobitel zavi brirao pa je zadržala dah
— možda je Zach.
Ne. Dobila je poruku od Gabby.
Hej! SMS je skup, ali htjela sam te pozdraviti i reci da mi fališ! Bungalov je ludnica. Da si barem
tu da možeš sa mnom u džakuzi.
Em je osjetila kratak nalet krivnje — ali brzo se pretvorio u iritaciju. Njezina
privržena najbolja prijateljica šalje joj poruke s druge strane svijeta, a Zach koji
je na drugoj strani grada ne može se javiti? Impulzivno je utipkala Zachov broj.
Za divno cudo, javio se.
"Hej, ti", rekao je seksi dubokim glasom.
Obecala si je da nece izgubiti hrabrost. Glas joj se mrvicu tresao, no izrekla je što
je mislila: "Bok. Slušaj, moram ti nešto reci. Pitati te nešto. Tipa, što ako nam se
ovo sve obije u glavu? Što mi to radimo?" Udahnula je i slušala, ali Zach je šutio.
Nastavila je dalje. "Što ako Gabby sazna? I ozbiljno Zach, ne želim zvucati
cudno, ali danas sam te vidjela ispred Kenjo... ispred Kapucinerije
— tko je dovraga bila ona cura?"
Em je na trenutak pomislila da je Zach poklopio. No onda se nasmijao.
"Netko je malo ljubomoran, ha?" Em nije odgovorila. "Em, ne brini", rekao je
odjednom ozbiljan. "Ona je samo obiteljska prijateljica. Zove se Allison, njezina
i moja mama su prijateljice. Došle su u posjet pa sam se ponudio da cu je izvesti
na kavu."
Pompea
-60-
"Oh", rekla je Em bez drugog odgovora.
"Ona organizira dobrotvorne priredbe za svoje sestrinstvo
i davala mi je savjete za proslavu. Zbilja mi je pomogla. Možda je ova
organizacija malo prevelik zalogaj, znaš?" Svakom Zachovom rijeci Em se sve
više osjecala poput idiota. Zach je bio pod stresom zbog Veceri americkog
nogometa — velika je odgovornost organizirati to — a ona tu cendra zbog
druge cure a da uopce ne zna cijelu pricu niti u biti ima pravo cendrati mu.
"A što se tice Gabby... komplicirano je, znam. Ali smislit cemo nešto. Mogu doci
po tebe", ponudio je. "Možemo o svemu tome razgovarati u cetiri oka. Moji nisu
kod kuce. Možemo se protegnuti ispred kamina..." Pjevnim je glasom pustio da
misao ostane visjeti u zraku.
"Dobro", rekla je Em. Imao je pravo, to je bolje riješiti u cetiri oka. Ali u sebi je
znala da nece samo razgovarati. Dok je cekala da zacuje njegovu trubu na
prilazu, obukla je novo rublje iz Victoria’s Secreta.
Kada mu je ušla u auto osjetila je isti elektricitet kao i neku noc. Nekakvu
izvantjelesnu moc. Još uvijek je bilo hladno, a pod gumama je škripala sol iz
ralica. Mjesec je bio velik, ali noc je bila oblacna — nije bilo zvijezda.
"Jesi li dobila što dobroga za Božic?" pitao je Zach, a rap na radiju svirao je u
pozadini.
"Da, nekoliko knjiga", rekla je Em, osjetivši malo olakšanje što razgovaraju o
normalnim stvarima. "I poklonbon za šoping u Anthropologic, genijalno." No
nakon toga zapali su u napetu tišinu.
U Zachovoj kuci Em je bila sramežljiva. Nikada tu nije bila bez Gabby — samo
jedanput lani kada je Zach priredio tulum, a
Gabby imala streptokoknu upalu grla pa nije mogla doci. Njegov ocuh, koji se
bavio nekretninama, volio je moderni crni namještaj jednostavnih linija koji je
izgledao lijepo, ali nije zracio toplinom. Zach je pritisnuo gumb da se upali
kamin. Em je sjela na pod, naslonila se na veliki jastuk i gledala ga kako se
krece prostorijom. Natocio im je svakom cašu vina iz šanka pokraj prozora pa
sjeo na mekani tepih do nje.
Em je otpila gutljaj. Nije baš bila strucnjak za vina, ali ovo je bilo izrazito slatko.
Pompea
-61-
"Kakvo je ovo vino?"
Zach je bacio pogled prema šanku. "Skupo."
Em se nasmiješila ne znajuci što da kaže.
"Hajde da porazgovaramo. Oprosti ako djelujem rastreseno. To je zbog
proslave, i praznika opcenito. Teško mi je bez tate." Zach je izbjegavao kontakt
ocima. Em je ocajno željela da se nasmiješi onako kao neku vecer.
"Razumijem. Samo... samo mislim da trebamo porazgovarati o tome što cemo s
Gabby. Kako cemo... to riješiti."
Zach je kimnuo. "Da, imaš pravo." Naglo ju je pogledao. "Što želiš od mene?"
"Što ja želim od tebe? Mislim što ti želiš uciniti?"
Kutovi usana su mu se podigli u osmijeh. "Ovo." Nagnuo se i poljubio je u
obraz, usnama okrznuvši njezinu vilicu. Em je zadrhtala.
"Zach", rekla je, pokušavajuci istovremeno zvucati seksi i ozbiljno. "I ja to želim.
Ali Gabby mi je najbolja prijateljica. A tebi je cura. Ne možemo... to raditi. Ne
ako ste vi još uvijek zajedno."
"Oprosti. Imaš pravo. Znam što moram uciniti. Prekinuti s njom. Ali..." Protrljao
je vrat kao da ga nešto boli.
Em je duboko udahnula i primila ga za ruku. Izrekla je svoj
najveci strah, nadajuci se da to što ga izgovara naglas ne znaci da ce se ostvariti.
"Zar ne želiš? Misliš li da je ovo pogreška?"
Stisnuo joj je prste. "Ne. Ja... ja ne znam što da radim, Em. Osjecam se kao da me
svatko vuce u drugom smjeru: ti, Gabby, ocuh... Znaš li koliko me puta
podsjetio da mi buducnost ovisi
o tome hoce li me primiti na Yale?"
Em je podignula obrve. "To je rekao?"
"Aha. I zbog proslave je isto izvan sebe. I moje ocjene iz matematike — stalno
prijeti da ce me ako ne položim uvod u matematicku analizu ispisati iz
Ascensiona i upisati u privatnu školu u koju je on išao. Neprekidno govori da
me treba natjerati da dam sve od sebe, znaš? To je jednostavno iscrpljujuce. Kao
da ama baš sve što radim mora biti savršeno. Ne razumiješ ti to. Pogreške su
neprihvatljive."
Pompea
-62-
Znala je da govori o školi i ocuhu, ali njegov odrješiti ton je porucivao još nešto:
Ne prisiljavaj me ni na što. Jedan su trenutak sjedili u tišini. Htjela je još
razgovarati. No istovremeno nije ga željela uzrujati. Nastojala je potisnuti sve
sumnje i strahove koji su joj pokušavali izaci iz grla.
Minutu kasnije Zach se ugrizao za usnu i nasmiješio se. Osjetila je olakšanje;
kao da je nestao dio užasne napetosti.
"Lijepo izgledaš", promrmljao je. I onda joj je ljubio donju usnu i mrsio joj kosu.
Ležali su na velikim ukrasnim jastucima
i dopustila si je da se izgubi u toplini koja joj je kolala tijelom, u nagloj žudnji
koju je osjecala. Želio ju je. Osjecala je to. Em je zaboravila njihov razgovor. Na
treperavoj svjetlosti ruke su im bile sad na vratu, sad na struku, sad na košulji.
Nije mogla vjerovati koliko je sve to bilo romanticno. Ljubio ju je po vratu i
ramenima, a zatim joj je podigao majicu i poceo je ljubiti od pupka prema gore.
Uz malo migoljenja skinuo joj je majicu.
"Prelijepa si", dahnuo je, povlaceci naramenice ljubicastog grudnjaka s njezinih
ramena. I Em se osjecala prelijepom.
Ležali su isprepletenih koljena. Sada je i on bio bez majice, njezina je kosa bila
raspuštena i osjecala se kao da tone u sag, kao da se nikada više nece moci
pomaknuti s ovog mjesta. Usne su mu bile na njezinu vratu, pa na ramenima,
na rukama — lebdjela je i gorjela.
Em je kratko pogledala vatru preko Zachovih širokih ramena. Plamenovi su
plesali kao da ih je hipnotizirao krotitelj zmija. Zach je opet prinio usne
njezinima, a ona se osjecala sve više ošamucena. Nikada joj prije nije tijelom
kolalo toliko emocija u isto vrijeme: nervoza i uzbudenje, strah i tuga. Napokon
je razumjela zašto ljudi kažu da si od Ijubavi "izvan sebe", jer stara je Em
nekamo odlebdjela. Na njezinom je mjestu bila ta druga osoba, djevojka koja je
znala što želi i jedino što joj je bilo bitno bio je trenutak u kojem se nalazila.
Poceo joj je otkopcavati traperice, a ona je malo izvila leda. Tada je, na svoj
užas, pomislila na Gabby i na to koliko joj je prijateljica bila uzbudena zbog
"Projekta Valentinovo" (plana da izgubi nevinost sa Zachom na Valentinovo
ove godine.) I bilo je kao da se balon u kojem je lebdjela rasprsnuo.
Pompea
-63-
"Ne još, Zach", rekla je i nježno mu odmakla ruku.
"Ali oboje to želimo", rekao je on i nježno joj dodirnuo lice. Oci su mu bile
usamljene. Tužne. To nije bio Zach McCord kojeg je znala s košarkaškog terena,
ili sata prirodne znanosti, ili cak picerije. Ovaj je Zach bio deset puta
intenzivniji — i želio je nju.
U glavi su joj lebdjele slike Gabby, Zacha i zgodne cure koju je ranije tog dana
vidjela sa Zachom. Baš u tom su trenu zaculi kako se otvaraju vrata i kako je
netko naglo udahnuo.
Em je skocila na noge da pogleda u predsoblje i svijet joj se srušio. 0 Bože, o Bože, o
Bože. Ne.
Chase.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

6 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:14 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
8. POGLAVLJE
Da je imao manje briga, da nije nonstop razmišljao o Ty i onoj noci ispod
Bensonova bara, Chase bi se možda nasmijao. Nikada ne bi pomislio da je
Emily Winters kradljivica tudili decki.
Ali glavom su mu se motale druge misli, a ne Emilyni neocekivani izbori.
Došao je u Zachovu kucu kako bi se pokušao opustiti. Htio je s njime
razgovarati o nogometu, možda malo igrati biljar na stolu njegovog ocuha —
bilo što samo da skrene misli sa spoja s Ty. Jutros je cak nazvao broj koji mu je
ispisala preko lica i Ty ga je zamolila da dode po nju kod klupe usred centra
poslije deset sati. Bio je toliko nervozan dok je birao njezin broj da mu je
mobitel dvaput iskliznuo iz ruke. On nikada nije zvao cure. Slao je poruke:
nalazio se s njima na tulumima; navratio bi do njihove kuce nakon treninga.
Nije curu pozvao na spoj — ono na pravi spoj — od sedmog razreda. Od Sashe
Bowlder. To je bilo u vrijeme faze kada je ona bila odvec cool za njega, kada ju je
pokušavao navesti da opet razgovara s njime. I još uvijek bi se lecnuo kada bi se
sjetio kako je to završilo. Još se sjecao svakog detalja razgovora —
zasljepljujuceg sunca, grupice Sashinih prijateljica koje su gledale sa stolova za
piknik i smijuljile se u dlanove — sve rijeci bile su mu urezane u pamcenje kao
kada žiletom zatežete staklo.
"Ovaj... da. Svidaš mi se."
"Oh."
"Znam da više baš ne razgovaramo, ali volio bih to promijeniti." Srce mu je nabijalo, usta su mu
bila suha. "Hoceš li izaci sa mnom?"
Ona se okrece da vidi gledaju li njezine prijateljice.
"Šališ se? Nikada ne bih izašla s tobom. Mogli bismo se poljubiti, a ja ne ljubim sirotinju koja živi
u prikolicama. Cujem da imaju okus po smecu."
Rijeci su ga i danas ispunjavale bijesom. Nije bio sirotinja iz prikolice. Ty nije
mislila da je on smece. Ovo nece zeznuti. Nece dopustiti da mu Ty isklizne kroz
Pompea
-65-
prste.
Zach ce mu pomoci. Pomoci ce Chaseu da se opusti, i možda mu ponudi koji
savjet. Ako ništa drugo, Zach je znao s curama. U stvari, znao je puno o curama.
Zach je izvrsno glumio školskog heroja bez mane, ali Chase je poznavao jednu
njegovu malo drugaciju stranu. Drugim rijecima, Chase je znao za Zachove
takozvane "obilaske koledža" i bogato seksualno iskustvo koje je zahvaljujuci
njima stekao. Cure na faksu sasvim su druga prica, rekao je Chaseu.
Ali Chase je vidio da sada nije trenutak da Zacha traži savjete o curama. Cim ga
je Em ugledala, zbunjenost na njezinu licu pretvorila se u užasnutost, kao na
usporenoj snimci. Panicno je jednom rukom prekrivala gole grudi, a drugom
kopala po kaucu tražeci grudnjak.
"Nije ono što misliš", brzo je rekla. "Molim te nemoj ništa reci. Molim te, nemoj.
Gabby... Gabby ce me ubiti. Gabby ce umrijeti. Molim te nemoj — gdje je? —
molim te nemoj ništa reci. Chase, ja... Gabby, ne želim je povrijediti. Nisam
htjela..."
"Ne brini. Em. Chase nece ništa reci." Zach je strogo pogledao Chasea, a Chaseu
se nije svidio izraz koji mu je zatreperio na licu. Nije to baš bila prijetnja, ali bilo
je nešto blisko tome.
Chase je istog trena zažalio što je došao Zachu. Ne samo da ga nije zanimalo da
bude dio ove sapunice vec ga je Zachov ton podsjetio na jednu od manje
ugodnih strana njihova prijateljstva: zbrajanje toga tko je kome dužan.
Nije bilo šanse da ce Chase sada tražiti savjet.
Em je još uvijek manicno prekopavala jastuke na kaucu.
"Ovo tražiš?" Chase je uocio ljubicasti grudnjak koji je nekako sletio ispod
stolica za kavu pokraj vrata. Sagnuo se i podigao ga držeci ga s dva prsta.
"O Bože, Chase... molim te... nisam htjela... Zach i ja smo samo... nije se trebalo
dogoditi." Ostala je stajati na mjestu i prekrivala se rukama, a svjetlost kamina
bacala je neobicne sjenke po njihovim licima.
Chase je zakolutao ocima. "Možda si o svemu tome trebala razmišljati prije
nego što si ovo skinula", rekao je i dobacio joj grudnjak. Zgrabila ga je pa se
okrenula prema kutu da se obuce. Emily se ponašala kao da Chase nikada prije
Pompea
-66-
nije vidio napola golu curu. Stajao je i promatrao prizor s mješavinom
zabavljenosti i zbunjenosti. Zach je ustao i obukao majicu.
"Što ima, stari? Imali smo dogovor?" Zach je pokušao zvucati ležerno. Možda je
govorio malo glasnije nego inace — pokušavao je nadglasati Emino šmrcanje.
"Ne, ja, ovaj... došao sam vidjeti želiš li se družiti. Nisam znao da imaš društvo."
"Chase", rekla je Emily, sada vec potpuno obucena, gledajuci ga. Bila je blijeda.
Chase je nikada nije vidio tako uzrujanu. "Molim te."
Okrenula se i izašla iz sobe, a da se više nije nijednome od njih obratila. Chase
ju je gledao kako odlazi — i gledao je kako je Zach pušta da ode.
"Em, cekaj!" Zach je krenuo za njom, ali stao je kada je cuo lupu ulaznih vrata.
Okrenuo se Chaseu. "Gle, znam da ovo i ne moram reci, ali, cuvaš mi leda, je l’
da? Samo, zbilja ne želim... znaš. Zbog Gabby. Ovo se ne smije saznati."
Iako ništa u vezi s cijelom tom scenom nije moglo iznenaditi Chasea, izraz na
Zachovu licu u tom trenutku — kao da je vec zaboravio što se dogodilo —
Chaseu se potpuno zgadio. Takvo ga što prije nije smetalo. Ali sada je uspio
samo potvrdno kimnuti.
"Hej", rekao je Zach opet. "Volio bih se družiti, ali moram je odvesti doma.
Nema auto." Prošao je pokraj Chasea i krenuo prema izlazu. "Sve štima izmedu
nas?"
Odjednom se Chase samo želio maknuti. Bilo mu je zlo od toga što je uvijek
suucesnik, onaj koji cuva tajne. Znao je da je sve dugovao Zachu. U školi bi bio
nula da nije bilo njega. No opet, pocinjao je osjecati da si više ne može priuštiti
placanje tog duga.
"Ja cu je odvesti doma", rekao je Chase odjednom, pokušavajuci sakriti gadenje
u glasu. "Siguran sam da ti imaš važnijeg posla."
Prvih nekoliko minuta vožnje proteklo je u tišini. Chase je cuo da Emily još
šmrca, ali nije mislio da place — kad se vec toga sjetio, jedini put da je vidio
Winters kako place bilo je na engleskom u prvom srednje kada su raspravljali o
knjizi Na Zapadu ništa novo, a ona je govorila o vojnicima koji su se pomirili s
tugom. Chase joj je morao skinuti kapu — Em je zbilja bila vješta, barem na
rijecima.
Pompea
-67-
Emily se okrenula prema Chaseu i on je vidio da su joj obrazi mokri od suza.
Duga joj je kosa padala oko lica. Sklupcala se na sjedalu držeci jednu nogu na
kontrolnoj ploci.
"I, jesi li okej?" pitao je Chase.
Em je šmrcnula i obrisala nos. "Samo... samo trebam malo vremena da shvatim
što cu. U vezi... sa svime."
"Siguran sam da hoceš. Mislim, shvatiti sve." Chase se promeškoljio, osjecao se
kao da ga pojas previše zateže. Nije htio samo iskrcati Em i pobjeci, ali morao se
spremiti za spoj s Ty.
"Znaci, neceš nikome reci? O meni i Zachu i..." Em nije dovršila recenicu, samo
ga je gledala, a na licu su joj se miješali nada, zbunjenost i sram.
Chase je uzdahnuo. "Ma dobro. Necu ništa reci."
Em je duboko izdahnula i još malo utonula u sjedalo. "Hvala ti, Chase. To je
zbilja... Hvala. Zbilja ti dugujem." Glavom je odlucno kimala. "Što god trebaš, ja
cu to uciniti. Pomoc oko zadaca, bilo što."
"Mislim da mi ne možeš pružiti pomoc kakvu trebam", rekao je Chase zureci
kroz prednje staklo.
"Zašto? Kako to misliš?" pitala je Em. Sada je brisala lice i pokušavala se sabrati.
Da to i nije namjeravao, Chase je izlanuo: "Radi se o jednoj curi."
"Neka koju znam?" Em ga je gledala raskolacenih ociju.
Odmahnuo je glavom. Sada kada je progovorio može i nastaviti. Možda ce
Winters ponuditi žensku perspektivu ili nešto. "Ne ide u Ascension. Ona je...
drugacija. I svida mi se. Jako. Ali pomalo je nemoguca. Ne znam... ne mogu
odrediti svidam li joj se." Chase je dlanom bubnjao po upravljacu. Nije mogao
vjerovati da otvara srce Emily Winters ciji je grudnjak držao prije manje od
dvadeset minuta.
Ali barem je prestala plakati.
"Želiš li... želiš li da je ispitam o tebi?"
"Ne", rekao je odlucno. "To sigurno ne. Ne znam što želim. Samo savjet, valjda.
Želim znati kako da doprem do nje."
Em se malo uspravila na sjedalu. "Pa što joj se svida? Kako se voli zabavljati? Je
Pompea
-68-
li ženstvena ili neženstvena? Kakvu odjecu nosi?"
Chase se gotovo nasmijao. Sada je bio prilicno siguran da ce mu Em Winters
biti potpuno beskorisna. "Nemam pojma kako se zabavlja. Luta okolo sa svojim
ludim sestricnama — Ali i Meg, izašli smo jednom svi skupa — i izlazi s
deckima koji idu na faks. Na primjer s tipovima koji citaju prokletog E. E.
Cummingsa."
"E. E. Cummings je dobar pjesnik", rekla je Em prijekorno. "J. D. i ja smo se
jednom odvezli da vidimo njegov grob u Bostonu." Okrenula se i prstom crtala
po prozoru.
E. E. Cummings je pokopan u Bostonu, pomislio je Chase. Morat ce upamtiti taj
podatak. Mogao bi to spomenuti pred Ty i zadiviti je.
I onda je odjednom dobio ideju.
"Ti voliš poeziju, zar ne Winters? Kako se zove ona pjesma za koju si osvojila
nagradu? >Neizbježno"Nemoguce", odvratila je Em oprezno.
Chase je stao na Eminom prilazu i impulzivno se nagnuo prema njoj. "Daš mi
je?" rekao je odjednom.
"Što?" pitala je Em i odmaknula dugu tamnu kosu s ociju. "Moju pjesmu?"
Chase je kimnuo. Možda ce imati više koristi od ove kratke vožnje nego što je
mislio. "Da. To bi bilo savršeno. To bi je oduševilo. Ne radi se o tipu, je 1’ da?
Može biti o bilo kome?"
"Ja..."
Vidio je da Em oklijeva.
"Daj mi pjesmu i necu nikome reci, obecavam", rekao je Chase. Nije mislio
zvucati tako, pa, prijetece. Ali to je bilo fer. Oko za oko, ili kako vec.
"Dogovoreno?"
Em je procistila grlo. Na kraju je rekla: "Može. Da, poslat cu ti je mailom cim
udem."
Chase je osjetio nalet trijumfa. Napokon bi mu nešto moglo poci od ruke.
"Super. Cujemo se", rekao je, a ona je otvorila vrata. "Hej, Winters," rekao je
prije nego što je zalupila vratima, "sve je u redu. Svi griješimo."
Pompea
-69-
Kasnije te veceri Chase se odvezao ravno do klupe na kojoj je Ty rekla da ce
cekati. Nalazila se tocno ispred prodavaonice slatkiša pred kojom su se u
sedmom i osmom razredu sastajali petkom poslije škole. Chase se parkirao i
otjerao uspomenu na sebe i Sashu u cetvrtom osnovne — u vrijeme kada su na
prirodnim znanostima skupa radili pokuse — kako odlaze birati gumene crve i
bombone s okusom kole da vide kako ce reagirati kada ih umoce prvo u ocat pa
u sodu pa konacno u mlijeko.
Kada je stigao, Ty je sjedila pod snopom svjeda ulicne svjetiljke s knjigom u
krilu i smiješila se. Ulica je bila prazna. Izašao je iz auta i osjetio laganu
nelagodu zbog tišine i mira u noci.
" Hej ", rekla je i ostala sjediti. Izgledala je poput boemske princeze, crvena kosa
bila joj je složena u visoku pundu i bila se umotala u baršunasti plašt. Za
nekoga tko je prije živio u As censionu baš i nije razumjela klimu gradova u
Novoj Engleskoj
— ispod plašta, koji joj je spadao s jednog ramena, Ty je nosila kratku haljinu i
gležnjace. "Hoceš li malo sjesti tu sa mnom?" Potapšala je mjesto pokraj sebe na
klupi. Chase je pogledao nebo bez zvijezda. Prognozirali su snijeg i noc je bila
hladna.
Zamišljao je da ce podijeliti šalicu vruce cokolade u zalogajnici otvorenoj 24
sata u susjednom gradicu, a onda se — napokon
— na povratku strastveno poljubiti u autu. Ali nije htio razocarati Ty koja ga je
gledala puna ocekivanja, kao da je sjedenje na klupi u deset navecer na minus
šest stupnjeva nešto normalno.
"Popij gutljaj ovoga", rekla je i izvukla ukrašenu staklenu bocu iz torbice. "Ludi
istocnoeuropski napitak koji sam dobila od prijatelja. Ugrijat ce te."
Chase je sjeo do nje, prihvate bocu i prinio je ustima. Okus alkohola podsjetio
ga je na Tyin miris: bio je prirodan, sladak, gust, stran. Gledala ga je kako ispija
gutljaj.
"Od toga sve nekako sjaji", rekla je veselo. "Iznutra."
Morao se složiti s njom. Nije znao je li u pitanju cuga, Tyin utjecaj ili prvi
simptomi prehlade, ali sve što je pogledao — crne sjene drveca prekrivenog
Pompea
-70-
mrazom uz park McKeane, ulice prošarane snijegom, zamracene prozore — sve
je bilo nekako fluidno, rubovi su se mutili, zgrade stapale jedna s drugom.
"Nikada nisam ovako sjedio negdje u ovo doba noci", rekao je. "Sve izgleda
tako... starije. Mirnije. Ima li to smisla?"
Ty se nasmiješila. "Zgrade, ulice, grad, svi nocu govore sami za sebe, zar ne?"
rekla je. "Možeš zbilja osjetiti mjesto."
"Nije, kako da kažem, zacepljeno ljudskim sranjima." Chase se nadao da ne
zvuci glupo.
"To si super rekao." Ty ga je gledala raskolacenih ociju i s nježnim osmijehom
na licu. Zatim je ustala.
"Hajdemo istraživati", rekla je. "Zbilja dugo nisam bila ovdje!" Chase se pokušao
sjetiti što je rekla o životu u Ascen sionu — da se davno odselila. Pitao se zašto
se od svih mjesta vratila tu, ali nešto u njezinu bezbrižnom stavu natjeralo ga je
da pitanja zadrži za sebe.
Umjesto toga pokušao je preuzeti vodstvo. Kao što je bio naucen.
"Hej, ako te zanima istraživanje, želiš li vidjeti nešto super?" Primio ju je za
ruku i poveo niz ulicu prema parku. Semafori su svi treperili žutim svjetlom,
kao i uvijek po noci. Na cesti nije bilo automobila.
"Kao da smo u gradu duhova!" povikala je Ty u noc.
Stao je ispred gradske vijecnice na kojoj su prozori bili zamraceni.
"Idemo se vjencati?" upitala je Ty i nasmijala se. "Mislim da im je radno vrijeme
završilo."
Nije joj odgovorio. Otvorio je vratašca pokraj zgrade. "Ovuda." Ciglen puteljak
vodio je oko zgrade i završavao u malenom dvorištu iza vijecnice. "Ovo je javno
zemljište", rekao je, "ali nitko ne zna za to. Otkrio sam ga jednom kada sam
lunjao. Ponekad dolazim ovamo razmišljati."
"Opa", udahnula je i upila miris tihog snijegom prekrivenog vrta. Nije bio nešto,
ali morao je priznati da je pod ovim svjetlom izgledao carobno.
"Kladim se da ima ljudi koji rade u vijecnici i koji nikada ovdje ne dolaze",
prijezirno je komentirao, ponosan što joj pokazuje nešto što nije znala.
Zavrtjela se uz glasni juhu! koji je odjeknuo od zidova. "Tajni vrt!"
Pompea
-71-
I on je kliknuo, dijelom zbog zvuka, a dijelom da oslobodi srecu koju je osjecao.
Noc je tekla sasvim dobro.
"Kamo vodi ovaj puteljak?" Ty je pokazala prema drugom puteljku na kraju
dvorišta.
"Otraga prema osnovnoj školi", odgovorio je Chase. "Preko mosta Rambling
Brook."
"Ooo — hajdemo pogledati je li voda zaledena", rekla je. Bilo je teško odbiti
njezinu poletnu želju.
Skakutala je ispred njega okrecuci se svakih nekoliko koraka da mu mahne da
je slijedi sve dok nisu došli do mosta ponad rjecice koja je sjekla centar na dva
dijela. Ty je stala i zavirila preko ruba. Kosa joj je ispala iz labave punde i sada
su svileni plameno crveni pramenovi lepršali oko njezina lica.
"Nije li ovaj povjetarac nevjerojatan?" povikala je. Chase je drhtao, pokušavao je
vidjeti ono što je ona vidjela, osjetiti ono što je ona osjecala. Ali noc je bila
ledena — a >povjetarac< je hladio do kosti.
"Hej, pazi se", rekao je pokušavajuci ne zvucati prenapeto i nježno je dotaknuo
njezinu blijedu ruku. Osjetio je iskre, kao i uvijek kada bi je dodirnuo.
"Ne brini se", rekla je i nastavila zuriti u tamnu vodu ispod njih. "Nije visoko."
To je bila istina. Rijeka je tekla samo pet metara ispod njih. Ali Chase je osjetio
bol u želucu. Bio je to drugi most i druga cura, ali odjednom je zamišljao Sashin
pad. Sashu kako se penje preko ograde. Sashu kako gleda dolje. Sashu kako
razmišlja o padu. Ne samo fizickom padu vec kraju svega
— kako sve što imate može nestati u trenu.
Chase je osjetio grc u prsima. Bio je sretan dok je ona bila nesretna. Mislio je da
je to pravda. Pomislio je: ljudi dobiju ono što zaslužuju.
Sada je, razmišljajuci o Sashinim posljednjim trenutcima, osjecao samo
mucninu.
"Hajdemo dalje", rekao je Chase i nježno gurnuo Ty kukom. Svjetiljke ispred
njih osvjetljavale su prve pahulje snijega. Padale su brzo.
No umjesto da krene naprijed, Ty je cvršce prihvatila ogradu. A onda se, poput
macke, prebacila preko ograde na niski, široki rub mosta; na dugim je nogama
Pompea
-72-
elegantno uhvatila ravnotežu, polako pustila ogradu i ispravila se.
"Hej! Ozbiljno!" povikao je Chase, a više se nije ni trudio kontrolirati svoj glas.
Nije ju htio zgrabiti kako ne bi zbog njega izgubila ravnotežu, ali nije mogao
samo stajati i pustiti da joj se nešto dogodi.
Nasmiješila mu se i podigla ruke poput balerine. "Kladim se da bih ovdje mogla
plesati", rekla je i stala na prste desne noge.
"Ty, molim te sidi", rekao je Chase, a osjecaj hitnosti rastao je u njemu. "Nije
sigurno. Sklisko je."
Ty se brzo i okretno okrenula prema rijeci, ogrtac se zavijorio iza nje, a zatim se
opet okrenula prema njemu. Izgledala je prelijepo, ludo, gotovo blistavo. Stala
je na prste drugog stopala. On je treptanjem tjerao snijeg iz ociju.
"Ty, molim te", ponovio je Chase. "Zbilja bi trebala sici. Jedna cura je gotovo
umrla tako prošli tjedan. Na mostu mislim. S mosta."
Nije znao je li ga Ty cula.
"Dobro sam, ludo", rekla je, ispružila desnu nogu iza sebe balansirajuci poput
balerine. "Zašto ne dodeš tu sa mnom?"
"Ty, zbilja, molim te..." Chase je ispružio ruke prema njoj, kao da je može
podignuti s ruba.
"Ah. Baš si prava kukavica", rekla je i skocila poput gazele, tako da mu je bila
izvan dohvata dok je stajala na izbocini. Osmijeh joj je bio divlji.
"Dobro, imaš pravo, jesam. Totalno sam preplašen. Hoceš li sada molim te sici
odatle?" Chase je cuo molecivi ton u svome glasu, bio je na rubu panike.
"Hoceš li me lijepo zamoliti?" Podigla je ruke iznad glave i napravila piruetu.
Cizme su joj udarile u metal ograde, a on je osjetio kako mu se srce stisnulo od
užasa.
"Molim... ? Pa zamolio sam te lijepo. Preklinjem te da..."
Prekinula ga je. "Zbilja me moh", rekla je. Osmijeh joj je bio divlji.
"Molim te, Ty." Jedva je disao.
Ona je samo odmahnula glavom i nestašno zatresla kosom. "No, no", rekla je
pjevušeci. "Na koljena."
Bez razmišljanja je ucinio što je tražila, dlanova sklopljenih ispred lica. "Molim
Pompea
-73-
te da sideš." Molim te nemoj plakati. Nece plakati pred njom. Oci su ga pekle.
Krajickom oka ugledao je bljesak svjetla, kao da je prošao auto, ali ulica iza njih
bila je prazna.
A ona se, meko skocivši, stvorila pred njim i povukla ga na noge. Koljena su mu
bila mokra. Snijeg se vec primao.
Chase je glasno odahnuo i napravio oblak u ledenom zraku ispred lica. "Koji je
to bio vrag?" povikao je.
Ty je podigla obrve. "Nemoj se ljutiti! Samo sam se zabavljala", rekla je smiješeci
se.
"Ozbiljan sam, Ty. Rekao sam ti da je cura zamalo poginula tako, a ti si se
ponašala kao da me ne cuješ ili da te nije briga." Chase si nije mogao pomoci —
još je uvijek bio bijesan. Više nije htio biti vani s njom. Prolazila ga je jeza od
cijele te situacije.
"Chase, Chase", rekla je ona sada nježnije. "Zar ne znaš da svi umremo prije ili
poslije?"
"Molim?" Stajao je pred njom ukoceno i osjecao da je cijela vecer uništena.
"Nema veze", rekla je. Onda mu je rukama zgrabila lice i unijela mu se u lice.
"Oprosti što sam te preplašila", šapnula je. Oci su joj blistale nekim sjajem zbog
kojeg joj je povjerovao. A kada je svojom malom rukom primila njegovu, osjetio
je kako ga preplavljuje val olakšanja. U stvari, više od olakšanja — osjecao se
kao da je popio još jedan gutljaj onog europskog pica koje je nosila — osjetio je
toplinu i tupilo. Sve ce biti u redu.
Nastavili su šetati, skrenuli iza ugla i našli se ispred osnovnoškolskih terena
prekrivenih cistim netaknutim snijegom koji se prostirao pred njima poput
praznog lista papira. Krenuli su koracati i osvrtali su se da vide svoje otiske,
usamljene i jasne, kako stvaraju uzorak u cistoj bjelini. Izgledalo je kao da Tyini
otisci puno brže nestaju u snijegu, gotovo bi se potpuno otopili.
"Hajdemo raditi andele u snijegu", rekao je Chase. To nije radio otkad je bio
klinac.
"Kakve andele?"
"Andele u snijegu. Znaš."
Pompea
-74-
Ty je odmahnula glavom.
"Nikada nisi napravila andela u snijegu?" Chase se nasmijao. "Možda zbilja
postoji nešto što ja mogu tebe nauciti!" Okrenuo se i pao u meku bjelinu, mahao
rukama i nogama ne mareci za to kako je izgledao. Nije cak ni mario — pa nije
previše mario — što mu se novi tamnoplavi kaput na dvoredno kopcanje koji mu
je mama kupila za Božic mocio u snijegu. Oprezno je ustao i izašao iz svog
obrisa.
"Vidiš? Eno glave i krila", rekao je primivši Ty za ruku i pokazavši prema svojoj
kreaciji. Nasmiješila se šire nego što je Chase ikada vidio, otkrila te ludo
savršene zube, a zatim se okrenula, bacila u snijeg i napravila svog andela.
Ustala je hihocuci.
"Napravila sam ga!" Pokazala je. Nakon toga su igralište ukrašavali andelima
sve dok nisu bili posve mokri. Chase je gledao kako Ty trci po igralištu, lovi
pahulje i kotrlja se u snijegu i sjetio se kako je bilo biti dijete, prije nego što su
postali bitni novae, popularnost, sportske statistike i cure. Zatim je široko
raširio ruke i pustio se da padne na leda u snijeg. Zvijezde su treperile i sjajile
se iznad njega.
Pojavila mu se u vidnom polju, stala je iznad njegovih stopala i sakrila komad
neba. Podigao je ruke da mu pomogne ustati. Kada je ustao, stajali su
poluzagrljeni. On je toliko drhtao da nije mogao zaustaviti cvokotanje zubi.
Ona se sigurno smrzavala. Ogrtac joj je bio prekriven snijegom.
"Hoceš li moj kaput?" Krenuo ga je skinuti.
"Nece mi puno pomoci", odvratila je i pokazala da je ovratnik potpuno
promocen.
"Idemo u auto." Chase ju je primio za ruku i iznenadio se otkrivši da je topla.
Trcali su natrag ulicama smijuci se bez daha. Stisnuli su se na prednjem sjedalu,
a grijanju u karavanu trebalo je sto godina da proradi; Chase je trljao svoje i
Tyine ruke, iako su njezine bile toplije od njegovih. Srce mu je lupalo u prsima.
Bio je siguran da ce ona to cuti.
"Kamo?" Molio se da ga ne zamoli da je odveze kuci. Htio je zauvijek ostati s
njom.
Pompea
-75-
"Želim znati kako je biti Chase Singer. Hajdemo k tebi." Nasmiješila se i
omotala pramen vlažne kose oko kažiprsta.
"Dogovoreno, ljepotice."
Kao i prije, njezina blistava i sjajna pojava djelovala je tako da je njegov mali
dom izgledao manje jadno i zakrceno nego inace.
"Hoceš li vruce cokolade? Napravit cu je onako kako ju je moja mama nekad
meni radila", rekao je i poceo na pult slagati sastojke. Ona se nasmiješila pa
stala iza njega dok je on na klimavom malom štednjaku u loncicu zagrijao
mlijeko, dodao kakao pa umiješao malo cimeta, kajenskog papra i žlicu meda.
"Slatko i pikantno, ha?" Nagnula se nad šalicu i duboko udahnula.
"U tome je tajna", odvratio je Chase naslonjen na skliski pult od linoleuma. Ty je
stajala pred njim i s obje je ruke primila šalicu (neukusnim ružicastim slovima
na njoj je pisalo: "Stara koka masna juha" — dar za mamin cetrdeseti rodendan).
Tyini su obrazi bili rumeni i sretno ga je gledala. To je to. Htjela je da je poljubi.
Chase je odložio šalicu i procistio grlo. Rukama je stiskao pult iza sebe i nagnuo
glavu prema njoj. Gotovo je osjecao njezine meke usne na svojima.
No Ty je odskocila poput metra koji se sam namota. Pogledala ga je, šokirana, i
spustila šalicu.
"Ja ne mogu... Ne mogu ostati", rekla je nježno. U samo nekoliko trenutaka
njezina je neispijena cokolada bila na pultu, opet je obukla kaput, stala na
vratima i nervozno provukla prste kroz dugu crvenu kosu. "Oprosti. Laku noc."
Zatim je izišla kroz vrata.
"Cekaj, Ty!" Chase je krenuo za njom. "Oprosti", rekao je i navukao vlažne
cizme na bose noge. "Nisam htio sve upropastiti."
No dok je stigao do stuba ispred prikolice, nje više nije bilo. Nije imao pojma
kako je tako brzo nestala i pitao se je li stopirala ili su je možda vani cekale
sestricne.
Osvrnuo se. Vidio je da svjetlo gori u prikolici Hendersonovih na drugoj strani
naselja, i vidio je obrise drveca u daljini. Osim toga sve je bilo bljuzgavo
sivobijelo. U naselju je bilo hladno, kao da je napušteno, a kao da je nešto divno
ugašeno.
Pompea
-76-
Chase je stajao i ponovo je osjetio onaj poriv u krvi, onu želju koja pulsira u
njemu. Opet se sjetio noci kada mu je umro otac — tišine koja ga je ponekad
okruživala kada je bio sam. Ali ovo kako se sada osjecao — ova praznina — bilo
je drukcije. Nekako gore. Ako ne vidi Ty opet... pa nije znao što ce se dogoditi.
Nije znao što ce uciniti.
Nije ju smio izgubiti.
Stajao je na mjestu i zurio u tamu. Stajao je na mjestu i razmišljao kako nije
imao prilike pitati je o Veceri americkog nogometa — htio je, jako, ali
jednostavno nije pronašao pravi trenutak, savršene rijeci. Stajao je na mjestu i
razmišljao o tome kako je predivno izgledala pod svjetiljkama u snijegu, kako
joj je koža prozirna i blistava, cak i na žuckastom svjetlu njegove šugave
kuhinje. Stajao je na mjestu i prisjecao se kako mu je bila blizu kada se nagnuo
prema njoj.
Ocarala ga je.
Još je tamo stajao zureci u noc, kada je ugledao bljesak maminog sigurnosnog
reflektirajuceg prsluka. To je znacilo da je oko ponoci. Vrijeme je proletjele.
Chase nije ni primijetio da su mu prsti poljubicastili.
Njegova se mama namrštila kada ga je ugledala.
"Chase? Sto radiš vani? Jesi li dobro?" Njezina kosa, sijeda na sljepoocnicama,
oblikovala je aureolu oko njezina lica.
Chase je spustio pogled.
"Ne znam", promrmljao je tako tiho da su se rijeci rastopile na hladnoci.
"O, dušo. Gdje ti je novi kaput?"
"Unutra." Odmahnuo je glavom pokušavajuci srediti misli.
Potapšala ga je po ramenu i zabrinuto ga proucila. "Hajdemo unutra. Skuhat cu
ti nešto, može?"
Tupo ju je slijedio u prikolicu. Nije bio gladan, ali nije se bunio kada je mama
došla do štednjaka i pocela pripravljati makarone sa sirom. Primijetio je da je
kuhinja opet postala prljava. Smece je smrdjelo, svjetlo je treperilo. Pitao se je li
zato Ty tako brzo pobjegla. Možda joj se gadio.
Chase nije imao mira pa je zgrabio utege s poda ispod sofe i poceo vježbati. Kao
Pompea
-77-
i uvijek kada se htio riješiti stresa, zakljucio je da ce napraviti sto ponavljanja.
No sto nije bilo dovoljno. Nastavio je vježbati, osjecao je bol u mišicima, ali nije
mogao stati.
Mama mu je prišla i sjela držeci zdjelicu s makaronima sa sirom te stala kopati
po kaucu tražeci daljinski. Sa Chaseova cela kapao je znoj, ali on je nastavio
dizati utege.
"Chase, što se dogada s tobom?" pitala je i stavila veliki zalogaj tijesta u usta.
"Mama, dobro sam!"
Nestalo je struje. U tom je trenutku Chaseov pogled ulovio pokret na prozoru.
Srce mu je stalo. S prozora je u njega zurila Sasha Bowlder.
Lice joj je bilo stisnuto uz staklo, kao nekad kada bi se iskradala i radila
smiješne grimase na njegovu prozoru — no sada joj je lice bilo iskrivljeno,
zlobno i groteskno.
Bum. Utezi su mu ispali iz ruku i nije mogao zaustaviti krik.
Svjetla su se opet upalila.
Prozor je bio mracan i prazan.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

7 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:15 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
9. POGLAVLJE
Em je gurala razmocene žitarice po tanjuru, a onda spustila žlicu na mramorni
kuhinjski pult. Grozno je spavala jer je zamišljala Gabbynu reakciju na ono što
se dogodilo izmedu nje i Zacha. Stalno joj je pred ocima bio Chaseov izraz lica
kada ih je ulovio.
Dobila je nekoliko poruka od Fione i Lauren, pisale su da planiraju žensko
druženje (da idu pogledati sniženja koja su pocela poslije Božica, onda na
pedikuru i na pizzu u restoran Pete’s Pizza) i zvale su Em da im se pridruži. Ali
Em nije mogla zamisliti ništa nepodnošljivije od toga da cijeli dan provede s
prijateljicama
— s Gabbynim prijateljicama — da razmišlja o Zachu, a da ne može govoriti o
tome.
Em je bila uvjerena da Zach planira prekinuti s Gabby. Ucinit ce to nježno,
obzirno. Bit ce teško. Neko ce vrijeme morati tajiti svoju romansu. No s
vremenom — možda sljedece godine
— kada Gabby shvati koliko je njoj i Zachu stalo jedno do drugog, koliko je
neosporna privlacnost izmedu njih, ona ce oprostiti Em.
Morat ce. Gabby joj je ipak bila najbolja prijateljica. Ona je uvijek razumjela.
Ili je Em totalno lagala samoj sebi? Pokušala je pojesti zalogaj sada gnjecavih
žitarica Lucky Charms, ali jedva ih je progutala.
Em je mrzila osjecaj da joj je sudbina u tudim rukama. Znala je da mora
strpljivo cekati da Zach prizna. Znala je da mora vjerovati Chaseu da nece ništa
reci.
Uzdahnula je, odgurnula žitarice i privukla k sebi laptop. Morala je Chaseu
poslati pjesmu Nemoguce. Tako su se dogovorili.
Razmišljala je o pjesmi dok je citala prva dva retka;
Ulaziš u moje srce poput nagle studeni —
Ne znam je li ispravno, ali osjecaj je pravi.
Naravno, nitko nije znao o kome je pjesma. Ni Fiona i Lauren, koje su lani došle
Pompea
-79-
na dodjelu nagrada i navijale za Em. Cak ni Gabby. Gabby je mislila da je Em
sve izmislila — da je jednostavno toliko dobar pisac. Nije imala pojma za kojim
to deckom Em uistinu žudi. Koji je decko "nemoguc".
Baš u tom trenu cula je tihi ping i primila novi mail.
Kliknula je da pogleda poštu. Primila je mail od nepoznatog pošiljatelja i
predmet poruke bio je neobican: Molim vas, gospodine, imate li sitnog?
Emily je otvorila mail i ugledala Chaseovu zrnatu sliku — ocito slikanu
iPhoneom — kako kleci na Rambling Brook mostu. Netko ga je slikao s boka;
Chase se vidio iz profila a nosio je traperice i kaput. Slika je bila poput neceg
što biste vidjeli u katalogu, muškarac koji prosi ženu. Mogla je to biti reklama
za dijamante. Samo što je nešto bilo cudno. Bilo je nekog ocaja na slici. Umjesto
da kleci na jednom koljenu, on je klecao na oba, usred snijega, i ruke je sklopio
kao u molitvi. Nije izgledalo kao da je netko ispred njega.
Emily je pogledala ispod slike. Tekst se nastavljao na ono što je pisalo u
predmetu poruke: Molim vas, gospodine, imate li sitnog? Vremena su još teža za americku
sirotinju iz prikolice. Slika je poslana svima iz treceg razreda srednje škole
Ascension. Chase ce poludjeti.
Em je u želucu osjetila nelagodu koja nije htjela nestati. Nije baš bila
raspoložena braniti Chasea, ali ipak, zbilja ju je zasmetala ta slika i cinjenica da
je poslana tolikom broju ljudi. Zar ljudi više ne mogu imati tajne? Privatne
živote?
"Ljudi zbilja znaju biti gadni", odjednom je rekao tihi glas iza nje.
Em je vrisnula, skocila sa stolca i prevrnula ga dok se okretala.
"Hej, hej, polako. To sam samo ja." J. D. je ulovio stolicu prije nego što se
stropoštala na pod. "Isuse, Winters, zbilja si živcana."
"Skoro mi je srce stalo!" Opalila ga je i duboko udahnula pokušavajuci smiriti
lupanje srca.
"Oprosti M&M. Mislio sam da ceš cuti kako ulazim." Izgledao je mekano i
izgužvano, kao da se upravo probudio. Nije cak ni nosio neku svoju suludu
kombinaciju — samo stare traperice i majicu s printom benda. "I ti si to dobila,
ha?" J. D. je pokazao na sliku koja je bila otvorena na Eminu racunalu. Kimnula
Pompea
-80-
je, a srce joj je i dalje tuklo.
"To je zbilja... koma", rekao je J. D. i sjeo na barski stolac pokraj Emina. "I jadno.
Mislim, tko bi to ucinio?"
Em je vidjela da je J. D. zbilja uznemiren. Stalno je desnu ruku provlacio kroz
kosu, to je cesto radio kada je bio uzrujan. Izgledao je poput pravog ludog
profesora.
"Mislim, meni Chase Singer uopce nije drag", nastavio je J. D. "Ali ipak mislim da
je to sjebano."
"I ne smije ti biti drag", rekla je Em i okrenula se na stolcu prema njemu. "Zbog
njega ti je u drugom razredu život bio pakao. Sjecaš li se fizike? Svaki put kada
bi odgovorio na pitanje, on bi se zakašljao, nasmijao se i nazvao te Štreberskim
Prirucnikom?"
J. D. se malo zacrvenio. "Kao prvo, Emerly, ja jesam neka vrsta štreberskog
prirucnika. A drugo, da me zvao i Prirucnikom za ružne debele smrdljive glupe
vjecne djevce koji jedu šmrklje, svejedno bih mislio da je to sjebano. Dobro?"
Emily je osjetila grižnju savjesti. J. D. je uvijek bio tako prokleto dobar.
"Slažem se. Zeznuto je." Emily je zatvorila fotografiju na pregledniku i pokušala
promijeniti temu. "Što ti tu radiš? Zar ne bi trebao cuvati sestru?"
"Radije bih cuvao tebe", rekao je, nagnuo se prema naprijed i odmaknuo
pramen koji joj se slijepo za obraz. "Sto ti radiš? Hoceš li u kino?" Dlanovima je
bubnjao po kuhinjskom pultu. I oci su mu svjetlucale. " Što pišeš?"
Sada kada je Chaseova fotografija protjerana u internetski eter, pjesma Nemoguce
vidjela se na ekranu.
"Ne moraš sve znati", rekla je i brzo zaklopila laptop. "Sto je ovo? Samo si me
došao maltretirati?" Trknula ga je laktom. "Imam posla."
"Oh, oprosti što te prekidam", rekao je J. D. i podigao ruke u znak predaje.
"Došao sam samo po integralno brašno." Em ga je zbunjeno pogledala, stoga je
J. D. nastavio: "Tvoja je mama rekla mojoj da ce ga ostaviti na pultu. Moja se
mama upustila u još jedan klasicni pokus pecenja kruha. A ti znaš koliko volim
te kvasne kreacije bez korice."
"Rekla bih onoliko koliko i jesti šljunak."
Pompea
-81-
"Tocno. Isto to osjecam i za ovu gadnu kašu za koju mogu samo pretpostaviti
da su to nekoc bile pahuljice", rekao je podigavši Eminu zdjelicu te je izlio u
sudoper. "Sljedeci put jednostavno javi da imaš hitni slucaj s doruckom. Donio
bih dva peciva s jajima iz McDonaldsa da sam znao da je kod tebe situacija tako
tragicna."
Em se nasmijala i dograbila spremnik s brašnom. Dok je on posezao za njim,
ruke su im se nakratko dotaknute. Jedan je trenutak nespretno stajao, a kosa mu
je opet stršila na sve strane.
"Em..."
"Da?" Nesvjesno se malo odmaknula. Bilo je nešto cudno u nacinu na koji ju je J.
D. gledao.
"Ja..." J. D. samo je stajao i zurio u nju s izrazom lica koji nije mogla odrediti. Em
je osjetila knedlu u grlu. Vidjela je taj pogled u serijama. Citala je njegov opis u
knjigama. To je bio pogled osobe koja se sprema priznati ozbiljne osjecaje. A
onda ju je opet pogledao pažljivo i razigrano, kao i inace, te pokazao bradom
prema njezinoj torbi koju je bacila na kuhinjski pult. "Što je to?" Pokazivao je
prema crvenoj orhideji, onoj koju je dobila od Zacha.
"Ah, to?" Slegnula je ramenima i povukla rub svoje iznošene majice — tatine
stare trenirke sa studija medicine na Harvardu u kojoj je spavala otkada je
imala dvanaest godina. Jedan je trenutak htjela J. Dju sve ispricati. O naušnici, o
znaku, grudi, poljupcu. Možda ce joj on dati mudar savjet. Obicno je to cinio.
No onda je pogledala u njegove oci boje lješnjaka i znala je da ne može. Ne kada
ju je tako gledao — kao da ona nikada ne bi mogla pogriješiti.
Ne bi on to shvatio.
"Mama je to kupila", promrmljala je.
J. D. ju je pozorno pogledao. "Sigurno si dobro?"
"Jesam", odgovorila je Em. Osjetila je stezanje u prsima. "Imam puno zadaca
koje moram napraviti tijekom praznika."
"Jednostavno... izgledaš malo nervozno."
"Dobro sam." Em je uvukla ruke u preduge rukave trenirke. "Samo sam malo
pod stresom."
Pompea
-82-
"Onda znaci nemaš danas vremena družiti se sa Štreberskim Prirucnikom",
rekao je J. D. krecuci prema vratima. "Ili Vjecnim Djevcem Koji Jede Smrklje."
"Joj, J. D., to nije istina. Nemoj sam sebi spuštati", šalila se Em slijedeci ga u
hodnik. "Znam da ne jedeš svoje šmrklje."
Okrenuo se na ulaznim vratima, a hladan vjetar zapuhao je u kucu. "A dio o
vjecnom djevcu?"
Em se nasmijala i smotala tamnu kosu u rep na vrhu glave. "Pa živi bili pa
vidjeli."
Kada je J. D. otišao, Em se vratila u kuhinju. Odlucila je da bi je caj od kamilice
mogao smiriti i ulila ga je u šalicu koju joj je Gabby lani donijela iz Cabo San
Lucasa. Caliente! Pisalo je jarko ružicastim slovima oko šalice. Na poruci koju je
Gabby ukljucila uz dar pisalo je: Za jednu od najzgodnijih mamacita koju znam. Em je
još uvijek imala tu poruku, bila je to jedna od uspomena koje su joj bile
pricvršcene na ogledalu u sobi.
Gabby ce shvatiti. Mora shvatiti.
Em je puhnula u kipuci napitak, odsutno je umakala vrecicu caja u šalicu, a
zatim je otvorila ormaric da uzme med.
Odjednom se prozor iznad sudopera naglo otvorio i zapuhao je vjetar. Šalica je
poletjela na pod i razbila se, a vruci se caj prolio po Eminoj trenirci. Em je
ustuknula i drhtecim rukama zatvorila prozor i navukla zasun. Jedan je
trenutak cula zvuk kao da netko zavija. Pogledala je van. Dva bora njihala su se
u kutu dvorišta. Vjetar je opet zapuhao i s njihovih je grana pao snijeg. Osim
toga u dvorištu je bilo mirno.
Em je nastavila stajati i nije se mogla riješiti jezivog osjecaja koji ju je preplavio.
Šapnula je prvi red svoje pjesme: "Ulaziš u moje srce poput nagle studeni." Kada je
napisala Nemoguce, nije razmišljala o tome koliko taj stih može zvucati
zastrašujuce.
Pompea
-83-
10. POGLAVLJE
Chase se osjecao kao da je omamljen. Nije mogao spavati i nije se mogao
koncentrirati. Cijelu se noc bacao i vrtio po krevetu i opsesivno provjeravao
mobitel da vidi je li ga Ty zvala ili odgovorila na njegove poruke.Jesi li dobro?
napisao je. Hocemo li se opet vidjeti ovaj tjedan? Nije odgovorila. Samo ga je Zach
nazvao, ali njemu se nije javio.
A sada se vozio na sastanak momcadi — zakljucni sastanak nakon kraja sezone
u kuci trenera Baldwina — gdje se od njega ocekivalo da daje sto posto. Sljedece
ce godine on biti kapetan momcadi, startni voda navale. To je bilo ozbiljno.
Nagnuo je glavu na jednu stranu pa na drugu istežuci vrat. Opet je pogledao
mobitel. Ništa. Dobro. Obecao si je da ce mobitel ostaviti u autu i da ga nece
opet pogledati sve dok sastanak ne završi. Nadao se da nece trajati duže od
sata.
Cim je Chase ušao u kucu trenera Baldwina — bio je to prostrani ranc blizu
Emilyne kuce — osjetio je da je vibra skroz cudna.
"Stigao je lokalni prosjak!" povikao je trkac Carl Feder. Chase se osvrnuo da se
uvjeri da Feder misli na njega. Neki su se decki nasmijali, a drugi odvratili
pogled.
"Oj, Singer", rekao je Andy Barton. "Trebaš li još novaca za manikire?"
Oglasio se još netko s drugog kraja prostorije: "Moliš da ti zadnja sezona u školi
bude pobjednicka?"
"To ce se prirodno ostvariti", odgovorio je s podsmijehom.
"Lovci na talente ne vole kada moliš, Singeru." To je opet rekao Barton koji je
sjedio u kutu s tanjurom lazanja u krilu.
Podbadanja su bila drugacija od uobicajenog momcadskog zadirkivanja. "O
cemu vi to govorite?" Pitanje nije postavio nikome posebno.
Došepurio se Sean Wagner i gurnuo mobitel Chaseu u lice. Na njemu je bila
Chaseova slika od neke veceri. Veceri kada su radili andele u snijegu. Chase je
vidio sebe kako kleci sklopljenih dlanova, a na licu mu je bio moleciv izraz. Ty
Pompea
-84-
je, izgleda, bila izvan kadra. Ty. Jedva da je registrirao sram zbog toga što je
uslikan u tom položaju — Chase, koji je cijeli život gradio oko toga da ne bude
ponižen. Samo je razmišljao o njezinu imenu. Ty. Ty. Ty. Poput napjeva ili
carolije.
Slegnuo je ramenima kako bi u toj sekundi sabrao misli. Onda se nacerio. "Zar
nemate pametnija posla nego da me slijedite dok sam na spoju sa zgodnom
curom?"
"Istina, prilicno je zgodna, Chase. Bravo", rekao je Zach i pojavio se u prostoriji
noseci tanjur natrpan salatom i tjesteninom. Chase je kimnuo znajuci da Zach
nema pojma s kime je Chase bio na spoju. Bilo je dobro znati da mu Zach ipak
cuva leda.
"Decki, gospoda Baldwin je rekla da u kuhinji ima još grisina", objavio je Zach.
Glatko je zagrabio zalogaj lazanja i namignuo Chaseu u prolazu. "Pokušao sam
te upozoriti", Zach je otpjevušio u prolazu. "Tako ti treba kada ignoriraš moje
pozive."
Chase je znao da je prekidanje zadirkivanja Zachov nacin da mu zahvali za to
što nije ništa rekao o tome što je on vidio neki dan. Kada bi drugi decki saznali
za Zacha i Em, to bi brzo stiglo do Gabby i uništilo njegovu igru. Zach se
vjerojatno nadao da decki sumnjaju da se nešto dogada, ali rado ih je držao u
neznanju
o detaljima, barem za sada. Barem dok im to ne bude mogao reci pod svojim
uvjetima. A to je bila Chaseova uloga — još jednom cuvati njegove tajne. Tako
je Zach operirao: ja tebi, ti meni.
Chase je odmahnuo glavom, zahvalan što je trener Baldwin došao sazvati
sastanak.
Dok je prilazio da sjedne na kauc pokraj trenera, Barton ga je opalio po ruci.
"I, Singeru, hoceš li dovesti tu tajanstvenu ljepoticu na proslavu?"
Chase je sklopio dlanove ispred prsa i zatresao ih Bartonu u lice. "Molim te da
zacepiš", rekao je na radost svih prisutnih.
No cak i tada ruka mu je instinktivno posegla u desni džep za mobitelom;
stisnuo je šaku sjetivši se da ga je ostavio u autu. Što ako ga Ty baš taj tren zove,
Pompea
-85-
a on se ne javi ? Dah mu je zapeo u grlu, isto kao kada mu majica ne bi bila
dobro ispeglana, ili kada bi bilježnicu s taktikom igre zaboravio preko noci u
ormaricu svlacionice. Morao je to riješiti.
Medutim trener Baldwin postavio mu je pitanje o obrani Red Riotsa iz South
Portlanda i potrudio se da se usredotoci. Možda momcad misli da je lud, ali
svejedno ga trebaju za vodu. I tako je prošlo sljedecih 45 minuta — Chase bi se
iskljucio, trener bi pitao o nekom obaranju ili dodavanju, Chase bi se
usredotocio, odgovorio najbolje što je znao, zamislio se na terenu kako brzo trci
i prestiže ostale. Zadirkivanje je prestalo; decki su ga manje više ignorirali.
Razgovarali su o Super Bowlu, o obrani Patriotsa, a kada je trener otišao u
kuhinju po još limenki SevenUpa, o tome kako je Sara Cushman skinula majicu
u Minsterovu jacuzziju pred kraj tuluma. Chaseu je sve to bila samo pozadinska
buka. I onda, kada je mislio da to više ne može podnijeti, sastanak je završio.
Odjurio je. Nije se cak ni oprostio s deckima — samo je kimnuo u Zachovu
smjeru dok je izlazio. Nije ga bilo briga što ni oni nisu njega pozdravili.
Otrcao je do auta i petljao s kljucevima da otkljuca vrata. Sjeo je na sjedalo a
ruke su mu se tresle dok je pokušavao rasklo piti mobitel. Sa zaslona je
treperilo samo vrijeme. S gadenjem je odbacio mobitel.
Upalio je auto i ostavio mobitel tamo gdje je pao, na podu sa suvozaceve
strane. Nije ga bilo briga. Morao se pribrati. Vozio je u rikverc s trenerovog
prilaza i pokušavao si skrenuti misli zamišljajuci napadacku postavu Yorka,
kada je cuo zvuk. BIIIP-BIIIP-BIIIP.
Chase se umalo zabubao u poštanski sanducic na pocetku prilaza jer se sagnuo
s nogom na gasu i vozio unazad dok je pokušavao dograbiti mobitel.
Zaustavio je auto, podigao mobitel, a zatim nije mogao skinuti osmijeh s lica.
Ona se javila.
Gotovo da nije htio procitati poruku; mogao je sljedecih sat vremena samo
gledati u njezino ime.
Hoceš li doci danas do mene? Trebam te!
Chaseu je srce lupalo. Ne samo da ce vidjeti Ty vec ce vidjeti i njezin dom —
znao je da je to odlican znak. Ali pokušao je ne pokazati oduševljenje. Može,
super.
Pompea
-86-
Odgovorila je gotovo istog trena:
Okej. Dodi u Silver Way 125.
Chase se parkirao na šljuncanom parkiralištu novog šopingcentra, proucio
upute nažvrljane švrakopisom koje je prepisao s intemeta i poželio da mu
telefon ima GPS, ili barem internet. Cekaj. Ovo je Silver Way? Kao i mnogi stari
gradici, i Ascension je imao puno cestica — no ipak, ovo je bilo cudno.
Pred njim se nalazio napola sagradeni šopingcentar: širok, glomazan,
monolitan i cetvrtast sa zjapecom rupom na kraju gdje su trebali izgraditi
"atrij". Nije ni cudo što su ljudi — i mladi i novinari — mjesto zvali Gigant. Sve
je bilo posve mirno osim udaljene buke dizalica i bušilica. Teren je bio
prekriven ceradama kako bi radnici mogli raditi po hladnoci.
Sigurno je negdje krivo skrenuo. Ovo ne može biti tocno.
Ty se ipak pojavila, zaobišla je niski betonski zidic i birala put preko snijega i
šljunka i oko narancastih cunjica u svojim visokim petama i kratkoj traper
suknji. Kosu je zavezala nekakvim malim rupcem, a tanki bijeli pramen u
njezinoj kosi bljeskao se na zimskom suncu. Chase je izašao iz auta.
"Ovaj, tu živiš?" Progutao je knedlu. Zbilja ništa nije znao
o ovoj curi. Zašto se ona pentra po gradilištu?
"Da, živim u onoj cijevi", odgovorila je glatko prije nego što se zvonko
nasmijala. "Naravno da ne živim ovdje, ludo. Dodi."
Zgrabila ga je za ruku i povukla od auta. Kao i obicno Chase je osjetio iskre
prepoznavanja cim su se dodirnuli. Svježi snijeg škripio im je pod nogama, a
ona ga je odvela iza Giganta, prema borovoj šumi koja ga je okruživala. Chase
je vidio da je medu drvecem utabana uska staza. Sa šljunka i cementa prešli su
u sjenu borova prekrivenih snijegom. Snijeg je ovdje bio netaknut i Chaseove su
cizme utonule u njega dok su hodali. Padao je mrak i staza se slabo vidjela, ali
Ty je nastavila sigurno koracati. Chase je posrtao iza nje i pokušavao ne
zaostajati. Izgledalo je kao da ona klizi preko snijega.
"Znaci ne živiš u onoj cijevi, ali živiš u Ukletoj šumi, ha?"
"Ukletoj šumi?" Ty je malo usporila i pogledala ga preko ramena.
Pompea
-87-
"Da — svi kažu da duhovi opsjedaju ovu šumu... maaa", rekao je Chase i
slegnuo ramenima pokušavajuci zvucati nezainteresirano. "To je samo glupa
bapska prica."
"Nisam to nikada cula! Ispricaj mi — obožavam strašne price." Oci su joj
zasvjetlucale i zagrizla je donju usnicu. Zbog toga su joj se jagodice još više
isticale.
"To je samo ludost koju ljudi govore da bi Ascension zvucao zanimljivije. Ako
postoje duhovi, vjerojatno su strgani od ostataka piva i udisanja dima trave —
zapadno od ovog mjesta je livada gdje se klinci okupljaju. Nema susjeda koji bi
nazvali policiju. Neki tulumi budu prilicno ludi."
Ty se okrenula i zaškiljila kao da se pokušava neceg sjetiti. "Jednom sam cula
pricu o nekim cudnim sestrama koje su tu živjele, ono, prije stotine godina.
Misliš li da su to one?"
"Ja tu još nisam vidio duhove", odvratio je Chase. "Ali ako ih ima, ja cu te
štititi."
Ty se nasmiješila i nastavila hodati.
"Još malo", rekla je i stisnula mu ruku.
Gotovo pun mjesec obasjao je kucu iza zavoja na stazi.
"Eno je."
Ispred kuce u kolonijalnom stilu s velikim prljavim prozorima i šiljastim
krovom na kojem je bio kameni dimnjak nalazio se malen travnjak s, cinilo se,
nagorjelom travom. Izgledalo je kao da nema prilaza i Chase nije vidio druge
kuce dalje niz stazu.
Chaseu su se misli miješale u glavi poput karata. Ovo je Tyina kuca? Žive li
ovdje i Ali i Meg? Možda su joj kucu zaplijenili. Sigurno joj je obitelj
bankrotirala ili tako nešto.
Odjednom je sve imalo smisla. Nije ni cudo da su se tako dobro razumjeli. Ty je
kužila — oboje su bili anomalije u stanovništvu Ascensiona koje su cinili bogati
šupci.
"Nije bogzna što, ali..."
Chase ju je prekinuo. "Fora je. Idemo unutra." Mozak mu je nastavio razmatrati
Pompea
-88-
i mijenjati razne scenarije, razlicita objašnjenja za Tyinu tajanstvenu prošlost.
Možda im se žurilo otici iz Ascensiona. Možda joj je obitelj bila u nekakvoj
nevolji. Možda su joj roditelji u zatvoru pa nije mogla ici na faks jer je morala
otplatiti neke njihove dugove. Možda joj je tata mafijaš i žive u bijegu.
Možda, možda, možda... Rijec mu se bez prestanka ponavljala u glavi. Htio joj
je postaviti ta pitanja — znati sve o njoj. Ali nije ju htio preplašiti. Znao je da je
to što je u njezinu domu ogroman korak. Nije morao još zapitkivati, osim ako
ona sama ne nacme temu. Osjecao je da slicno njemu ni ona nije ljubitelj
rasprava o prošlosti.
Ty je prva ušla u kucu i na mutnom svjetlu prišla podnoj lampi koja je bljesnula
cim ju je dotaknula. Velika soba obložena drvom bila je gotovo prazna. U
dnevnom se boravku uz kamin nalazilo nekoliko stolica s naslonom, a u kuhinji
klimavi stol. Nije bilo zastora na prozorima i jedini elektricni uredaj u kuci bio
je starinski radio. Na podu sobe koja je nekoc možda bila blagovaonica nalazila
se kanta boje.
Chase je sve to šutke upio. Ucinilo mu se da je krajickom oka ugledao nešto
kako gmiže, no kada se okrenuo, vidio je samo sjene u praznom kutu. Znaci,
prodali su sav namještaj. Dobro. To je bilo malo friki, ali pokušao se sjetiti
nervoze koju je osjecao kad god bi netko vidio njegovu pateticnu prikolicu.
Koliko je boljelo kada vas sude na temelju onoga što imate, a ne onoga što jeste.
"Ovdje je malo jezivo", rekla je Ty kao da mu cita misli. "Hajdemo gore."
Na drugom katu, u njezinoj sobi s kosim stropom i bijelim tapetama na zidu,
kuca je izgledala ljepše. Njezina mala soba bila je zatrpana odjecom, cipelama,
istrgnutim stranicama iz casopisa, poput drugih ženskih soba koje je vidio.
Malo se opustio, pregledao je sve parfeme na komodi i pitao se koji bi, kad bi ga
otvorio, ispunio sobu njezinim mirisom.
Ty je sjela na krevet i promatrala ga. Izgledala je tako mirno
— kako da je uopce ne brine što on misli o njoj. Nalaktila se na krevet, a iz
majušne traper suknje njezine su se noge protezale daleko ispred nje. Dosad
nije primijetio kako su joj mišici ruku oblikovani.
Chase je posegnuo u stražnji džep.
Pompea
-89-
"Napisao sam ti nešto", rekao je i zarumenio se. "Izvoli."
Ty je sporo podigla ruku i uzela papir na kojem je bila Emilyna pjesma. Dok ju
je citala, Chase je stajao pred prozorom i pokušavao smiriti nabijanje srca.
Osjecao je kako mu žile pulsiraju. U sobi je bilo tiho. Vidio je kako svjetla s
autoceste u daljini obasjavaju zrak iznad drveca. Mjesec je sjao, jasan i blistav.
Pitao se koliko je cesto Ty stajala na tom mjestu, samo zurila u noc i promatrala
snijeg.
"To si ti napisao?" Ustala je i stala iza njega. Dlacice na vratu i rukama naježile
su mu se kao odgovor na njezinu blizinu i njezin miris. "Za mene?"
"Da. Nije to ništa, znaš", rekao je i odjednom se osjetio pomalo šugavo što to
nije zbilja napisao. Medutim, osjecao je to. "Razmišljao sam o tebi."
"Zbilja je prekrasna", rekla je Ty. Okrenuo se prema njoj da se uvjeri kako to ne
govori samo iz pristojnosti i osjetio njezine usne na obrazu, samo centimetar
udaljene od njegovih. "Hvala ti", prošaptala je.
Nikada do tada nisu bili tako blizu jedno drugome. Chase ovo je cijelo tijelo
pulsiralo. Vrtjelo mu se od mirisa njezine kože, od svakog dodira njezine kose.
Okrenuo je lice tako da je gledao ravno u nju i nadao se da ce napokon poljubiti
njezine crvene usne. No ona se vec odmaknula.
"Pitala sam se," rekla je, "hoceš li mi pomoci oko necega?"
Chase je izvio obrve. "Naravno. O cemu se radi?"
"Pa", oklijevala je — i na sekundu je gotovo izgledalo kao da se srami. "Ova
kuca..." Samosvjesno se nasmijala i slegnula ramenima. "Ne postoji drugi nacin
da se to kaže. Uglavnom trenutacno je to rupcaga. Pitala sam se hoceš li mi
pomoci obojiti jednu od soba u prizemlju. Pokušavam ovo mjesto dovesti u
red."
Istog je trena razumio. Sramila se kuce. "Dogovoreno", rekao je i polako se
nasmiješio.
Ona se osmjehnula i primila ga za ruku. Još ga je jednom prošla jeza dok su
silazili niza stube u mracnu i praznu sobu u prizemlju. Ty je nestala i vratila se
trenutak kasnije s novinama, koje je rasprostrla po podu sobe, s radijem i
bojom.
Pompea
-90-
Otvorila je boju — bila je jarko crvena. Pomalo hrabar izbor, no što je Chase
znao o uredivanju doma.
"Imam valjak i cetku", rekla je i pokazala prema njima. "Što želiš?"
"Može valjak", odvratio je. Osjecao se dobro pomažuci. Trebala ga je. To je bio
dobar znak. Zasukao je rukave — zbilja se nije htio sav umrljati bojom — a Ty je
upalila radio i pronašla postaju sa starim hitovima. Pjevušila je dok je
pripremala cetku.
Prvi nanos crvene širio se brzo i jarko poput krvi iz svježe rane. Ovo je bilo
zabavno. Svidalo mu se kako je jaka boja prekrivala prljavu bijelu. Znao je da
mu ruke izgledaju dobro dok pomice valjak naprijednatrag i goredolje. Snažno.
"Jesu li ovi zidovi uvijek bili bijeli?" pitao je usputno, ali umirao je za svakim
komadicem informacije koji bi mu mogla dati.
"Koliko ja znam", rekla je Ty. "Ali crvena mi je najdraža boja. Oduvijek sam
htjela biti okružena crvenim. Koja je tvoja?"
"Moja najdraža boja?"
Ty je kimnula.
"Pa valjda boja trule višnje i zlatna", rekao je Chase. "Momcadske boje."
"Pristaju uz moju boju", rekla je Ty uz osmijeh. "A koje ti je najdraže jelo?" Sada
je bila u kutu i pažljivo je bojila uz prozor. Cinilo se da i ona pokušava otkriti
što više o njemu.
"Kineska", rekao je Chase i u sebi opsovao što mu je nekoliko kapljica crvene
boje završilo na hlacama. "Obožavam pržene okruglice s racicima."
"Mmmmm", rekla je Ty, a njega je toliko smelo to što se ona oblizuje da gotovo i
nije primijetio da je vec cijelu majicu zamrljala bojom. Uocila je da zuri u nju i
spustila pogled. "Oh, baš sam šlampava." Nasmijala se i prsnula cetkom u
njegovu smjeru. "Sada smo isti", rekla je, a nekoliko crvenih mrlja završilo je na
njegovoj majici.
Usiljeno se nasmijao dubokim smijehom koji je zazvucao isprazno u pustoj
prostoriji. "Ta ti je dobra", rekao je suho.
"Oprosti", rekla je Ty, a izgledala je zabrinuto. "Jesam li te iživcirala? Je li to
majica za izlaske?"
Pompea
-91-
"Molim?" Spustio je pogled kao da je mrlje tek tada uocio. "Oh, ma, nije
problem." Slegnuo je ramenima, a u tom je trenu još boje kapnulo na njegovu
nogavicu i cipelu. Zabavljeno je pogledao mrlje pa nju. "Vidiš? Nije važno."
Kada je Ty prasnula u smijeh, gotovo se isplatilo što je uništio par hlaca, a
konacno se prestao nadati da se cijelu vecer nece zaprljati. Uzela je cetku,
umocila je u boju tako da je kapalo s nje i povukla cetku uz ruku, a onda po
vratu i po kosi. Crvena boja nije se slagala s njezinom zagasito crvenom kosom.
I on se nasmijao, ovaj put iskreno. "Hajdemo dovršiti zid", rekao je, pa su to i
ucinili, prskajuci se bojom izmedu poteza. Chase se pokušao usredotociti na to
kako se sjajno osjeca dok je s Ty, a ne na cinjenicu da ce ovu odjecu sutra morati
baciti. Nakon nekog vremena Ty se odmaknula da prouci njihovo djelo. Vani je
bio mrak i jedina je svjetlost dolazila od gole žarulje na stropu.
Ipak zid kao da je pulsirao od jarkocrvene boje. Pogledala ga je kao da traži
njegovo mišljenje i namreškala je nos.
"Baš si sladak. Sav si prekriven bojom!" rekla je Ty i približila mu se.
"Ne brini", rekao je nadajuci se da zvuci opušteno.
"Imam neki carobni odstranjivac mrlja", rekla je i pokazala prema kuhinji. "Sve
cisti. Mogu... Možemo njime ukloniti mrlje."
"Ma u redu je." Htio je zvucati sabrano, ali ona je to otežavala svojim stalnim
primicanjem. Zatim ga je povukla za ovratnik, a njezini hladni prsti dodirivali
su njegov vrat.
"Ozbiljno... Zašto ovo ne skineš?" Rekla je to zaigrano
i istodobno povukla mali bijeli šal kojim je svezala kosu, pa joj je kosa pala niz
ramena. Povukla je oba rukava njegove majice. Zatim je isprobala drukciju
taktiku, povukla je majicu odozdo. Otkrila mu je trbuh, a on je automatski
napeo mišice.
Njezine su ruke sada bile na njegovoj koži.
Bez razmišljanja se sagnuo i poljubio je, cvrsto, u usne. Bilo je... nevjerojatno.
Kao da mu se val razbio iznad glave. Kao da pliva u vodi toliko hladnoj da
osjeca trnce. Dok su se ljubili njezine su se usne izvile u osmijeh.
"Mogu li ti oprati odjecu?" Odmaknula se. "Hajde, ne srami se", rekla je i
Pompea
-92-
pokazala mu da se skine.
Chase je duboko udahnuo. Osjecao je kako ga vuce ona ista nezemaljska
povezanost koju je osjetio onu prvu noc nakon Minsterova tuluma, pa opet u
klubu ispod Bensonova bara.
"Ja cu ako ceš ti", rekao je.
A zatim se ona odjednom pocela skidati pred njim. Iskoracila je iz suknje i
elegantno prevukla majicu preko glave. Zatim je izula prvo desnu cipelu, pa
lijevu, pa više nije imala grudnjak, ni gacice. Chase je vec vidio gole cure, ali
ovo je bilo novo. Ovo nije bilo brijanje u slabo osvijetljenoj prostoriji na kakvo je
on bio naviknut, nije bilo petljanja s grudnjakom i iritantnim patentom. Nije
bilo srama. Nije bilo strateških poza da se sakriju dijelovi koje cure inace
skrivaju. Nije bilo pretjeranog truda. Bila je to samo... Ty. Prešla je iz odjevene u
nagu verziju poput plivaca koji izranja — glatko, jednostavno, kao da je to
nešto najprirodnije na svijetu. Sretno. I premda je njezino tijelo ocito bilo seksi,
kao i njezino samopouzdanje i kosa što joj je padala do ispod ramena i na prsa,
njezina radnja nekako nije bila seksi. Ty je skinula odjecu na nacin na koji je
neki ljudi oblace. Na nacin na koji se Chase oblacio, kao da je to kostim, ili štit
protiv vanjskog svijeta — nešto tjelesno što predstavlja samouvjerenu,
pametnu, talentiranu osobu kojom je htio biti.
Olujni valovi razbijali su se u Chaseovoj lubanji, hladni i slani.
Skinuo je cipele, a zatim carape. Sljedece je skinuo majicu i tako je stajao, gol do
pasa i razmišljao bi li poduzeo sljedeci korak. Ty mu je prišla i ovlaš ga
poljubila. "Sada traperice", rekla je i prstima lagano prešla preko pojasa hlaca.
Osjetio je drhtaj kako mu se uspinje kralježnicom.
"Ty..." Ušutio je, nije znao što reci. Otkopcao je patentni zatvarac na trapericama
i skinuo ih.
Ty ga je odmjerila, polako, procjenjujuci ga. Barem je znao da dobro izgleda.
"Imaš malo boje na boksericama", rekla je. "Jesi li to znao?"
Zbilja to nije vidio. "Ovaj, ne, u redu je", promucao je.
"Namjerno sam ti ih zamrljala", rekla je Ty i zlocesto se osmjehnula. Stajala mu
je tako blizu da je osjecao njezin dah na ramenu.
Pompea
-93-
Ma što sad. Dogurao je ovako daleko. Chase je skinuo bokserice i stajao
potpuno gol, što je prkosnije mogao, u Tyinoj crvenoj sobi.
"Zbilja si zgodan", dahnula mu je u uho. S tim je rijecima izišla iz sobe noseci
svu njegovu odjecu i vicuci iz druge sobe: "Ovo ce trajati samo tren." Chase se
prebacivao s jedne zaledene noge na drugu dok je cekao. Srce mu je lupalo.
Ocajno ju je želio.
Kada se Ty vratila, nosila je nešto u ruci, ali ne njegovu odjecu. "Mora se
namakati nekoliko minuta," rekla je, "a onda sve možemo baciti u sušilicu u
podrumu. U meduvremenu..." Mahnula je rukom po zraku. U ruci je držala
digitalni fotoaparat. "Želim ovo pamtiti zauvijek."
Chase je samo zurio. Htjela ga je slikati? Sada?
"Imaš... imaš boje na ruci", rekao je. Ništa drugo nije mogao smisliti.
"Pa? Izgledat ce fora", odvratila je.
"Ne sjecam se kada me zadnji put netko slikao," rekao je Chase. "Osim za
godišnjak ili na nekom tulumu."
"Samo nekoliko slika?" Lagano je napucila donju usnicu. Nije nikada vidio tako
seksi durenje. Nije mogao više izdržati a da je ne poljubi.
Kao da mu cita misli, Ty mu je opet prišla, ugnijezdila glavu u njegov vrat i
jednom ga poljubila. "Okej", rekao je sigurno.
Ono što su radili bilo mu je više seksi, više intimno od ikakvog brijanja. Pocela
ga je slikati, leca kamere pomicala se kao da sama razmišlja. On je u pocetku
stajao i premještao se s noge na nogu.
Dok je ona okidala, Chase se usredotocio na bljeskalicu. Kao da ga je
hipnotizirala. Odjednom su rijeci istekle iz njega. "Ozbiljno. Na svijetu gotovo
da i nema mojih slika. Postoji samo jedna slika mene i tate iz mog djetinjstva",
rekao je iznenaden kako su mu rijeci samo izletjele iz usta, u jednom dahu.
Ty je slušala dok ga je gledala kroz lecu, a njezino blijedo tijelo sjajilo se na
mjesecini koja je prodirala kroz prozor i na mutnom svjetlu gole žarulje koje se
odbijalo od crvenih zidova. "On je cesto bio odsutan. Cak i kada je bio s nama
— fizicki s nama, mislim — nije to bio. A moja mama... postoji nekoliko naših
zajednickih fotografija." Chase je plivao; vrijeme je bilo voda, a on je kroz njega
Pompea
-94-
plivao slobodnim stilom. Sjeo je na pod, ispružio noge ispred sebe, gotovo je
zaboravio da je gol. "Ali ponekad se osjecam kao da bi one trebale biti dokaz da
ona nije otišla, znaš ? Nisu to sretne uspomene, vec dokaz da sam uopce imao
djetinjstvo." Odjednom mu je grlo bilo vruce i ljepljivo pa je prestao govoriti.
Umjesto toga prišao je Ty i uzeo joj fotoaparat da i sam napravi nekoliko
snimaka. Njezine blijede grudi; njezin trbuh, toliko ravan i naizgled mekan.
Osjecao se nerealno, kao da fotografira savršeni kip u muzeju. Mirno je stajala
dok je on ucinio tri snimka, a zatim se nagnula prema naprijed i nježno mu
uzela fotoaparat.
"Znam na što misliš", rekla je Ty i nastavila ga slikati. "No tu smo — i stvaramo
nove uspomene. Ovo jesu prave sretne slike, zar ne?"
"Da." Chase je procistio grlo i legao na pod te se zagledao u zamrljani strop.
Hladno je drvo ohladilo njegovu vrucu kožu. "Samo je teško, znaš? Moja mama
ima samo mene — ali ponekad joj zamjeram. Jednostavno sam toliko
usredotocen na svoj usrani život, opsesivno razmišljam da ga necu uspjeti...
poboljšati. Toliko se bojim da cu biti poput oca. Da cu biti takav neuspjeh..."
Rijeci su mu se pocele plesti u glavi, izlijevale su se iz nekog nepoznatog mjesta
u njemu. Nije mogao vjerovati da sve to govori ispred potpuno gole i suludo
lijepe djevojke.
"Previše se bojiš, Chase", rekla je Ty i cucnula pokraj njega tražeci bolji kut
snimanja. Odjednom se više nije smiješila. Bila je blijeda, a jarkocrvena kosa
raširila se oko nje. "Strah je opasan."
Gledao je kako naglo ustaje i prilazi kanti s bojom. Sagnula se nad kantu, a on je
u tom casu pogledom preletio po prostoriji. Kraj nogu mu je ležala mala bijela
marama kojom je ranije zavezala kosu. Impulzivno ju je odlucio uzeti. Kasnije,
kada mu opere traperice, spremit ce je u džep. I on je htio pamtiti ovaj dan.
Kada je opet ustala, s Tyinih je ruku kapala crvena boja. Samo ih je uronila u
boju. Pogledao ju je tražeci objašnjenje, ali dio njega vec je naucio da ne treba
pogadati što ce Ty sljedece izustiti. Nije ništa rekla. Umjesto toga bez rijeci mu
je prišla i nacrtala liniju, crvenu poput krvi, po njegovoj kljucnoj kosti, od
ramena do ramena. Onda se nasmijala. Cijeli je dlan obrisala o njegovu lijevu
Pompea
-95-
ruku. "Sada smo uskladeni", rekla je.
Nije bilo sumnje da je luda. Ali svidjelo mu se to — i više nego svidjelo. Chase
je spontano prišao kanti i zario ruke u hladnu, gustu boju. Zatim je okrenuo Ty
i nacrtao joj je tri paralelne linije niz leda, od vrata do dna leda, stao je tocno
iznad njezine savršeno oble stražnjice. Dodirivati je bilo je još bolje od fotografiranja.
Skliska boja djelovala je magicno na njezinoj glatkoj koži. Chase nije
mogao prestati, a nije to ni želio.
Zgrabio je crvenu boju i malim prstom nacrtao sitno srce na njezinoj prsnoj
kosti. Zatim je uzeo njezinu ruku, s koje je još uvijek kapala ista ta crvena boja, i
privukao je prsima. Tamo je njezinim palcem naslikao srce. Zurio je u njezine
zelene oci, a ona je njega požudno gledala. Sto god da mu je Ty cinila, bilo je
službeno: pripadao joj je.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

8 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:16 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
11. POGLAVLJE
Eno Michigan!" Em je divlje tapšala J. Dja po ruci.
"Tko bi, dovraga, došao u Maine iz Michigana usred zime? Zar nemaju svoj
snijeg?"
"Ne znam i ne zanima me. Još nismo imali Michigan." Em je izvadila komadic
papira iz pretinca i pribilježila to. "Još nam ostaje samo 31 država... Bože, jedva
cekam ljeto i turiste s njihovim tablicama."
Bili su u J. Djevu autu i vozili se prema Dunkin Donut su. Emin ce auto biti na
popravku još nekoliko dana pa je J. D. postao njezin neslužbeni vozac. Razvili
su izvrsnu rutinu: on bi cekao da se ona probudi pa bi razmijenili poruke,
sastali se na J. Djevu prilazu i odmah otišli na kavu i sendvice. Onda bi obavljali
što su morali ili šetali šopingcentrom. Danas se Em trebala oko tri naci s
Chaseom — htio je da mu napiše još jednu pjesmu. Nije imala izbora nego
pristati. No Em je prvo htjela ici u papirnicu Staples ili možda u onu knjižaru
blizu Portlanda i kupiti si novu bilježnicu. Buduci da ocito nije mogla reci
Gabby kroz što prolazi, dnevnik ce morati zamijeniti njezinu najbolju
prijateljicu.
"Kakvu to bilježnicu želiš? Malu, koja stane u torbu? Ili veliku poput školske?"
"U stvari, još ne znam." Em je razmišljala o tome. "Vec imam dnevnik. Onaj u
koji pišem prije spavanja. Ali sada želim bilježnicu u koju cu zapisivati ideje za
pisanje, a ne samo misli. Znaš? Ali ne želim da bude previše lijepa — znam da je
necu koristiti ako bude previše lijepa."
"Poput mog šešira?" Danas je J. D. nosio fedora šešir boje hrde s kariranom
plavom vrpcom. "Nije Ii prelijep?" Nacerio se i cekao da se ona nasmije.
"Da, poput tvog šešira. S njim izgledaš poput ludog svodnika ili kao lik iz lošeg
detektivskog filma." Nasmijala se, a on je skrenuo na parkiralište. "Hvala Bogu
da smo stigli. Trebam kavu ako cu cijeli dan imati posla s tobom i s tim šeširom."
Nakon što su uzeli vrucu kavu (puno mlijeka i jedan šecer za J. Dja, malo vrhnja
Pompea
-97-
i bez šecera za Em) te kroasane s jajima i sirom, zaputili su se u Staples, koji se
nalazio u šopingcentru u susjednom gradicu. Em je pijuckala kavu i zurila kroz
prozor dok su se vozili autocestom praveci se da traži tablice, a zapravo je
mislila na Zacha. Namjerno je mobitel stavila na bešumno da ga ne osluškuje
cijeli dan cekajuci njegov poziv.
No ipak je razmišljala o popodnevu koje su proveli prethodnoga dana. J. D. ju
je odbacio, rekla mu je da Zachu drži instrukcije iz uvoda u matematicku
analizu za veliki test krajem sijecnja. Nije to bilo tako nezamislivo. Ona i Zach
skupa su slušali matematiku i bila je bolja od njega. Razumjela je kako rješavati
jednadžbe s jednom nepoznanicom.
U biti Zach ju je pozvao da gledaju film, no kada je stigla, on je vozio cistac
snijega po dvorištu, izvodio krivudave osmice u snijegu i viknuo joj je da mu se
pridruži. To je i ucinila, zagrlila ga je oko struka kao da se voze na motoru,
smijala se i zakopala je nos u njegov šal jer je bilo hladno.
"Dobar si kopilot!" Viknuo je da nadglasa buku motora. Ona ga je cvršce
stisnula.
U kuci su se svukli u majice, carape i rublje, znojni na nekim mjestima, a
smrznuti na drugim i srušili su se u krevet uz televiziju. Pogledali su samo
najave filmova. Ljubili su se, smijali i valjali se po njegovom velikom krevetu i
cistim plahtama. Sve u vezi s njim djelovalo je tako... muževno. Izglacana,
jednobojna posteljina, malo namještaja. Na policama u sobi imao je udžbenike
za pripremu mature te udžbenike iz politologije, s tecaja koji je ljetos pohadao
na mjesnom koledžu. Prestao joj je pokušavati gurnuti ruku u gacice. Samo su
cekali dok nece moci reci Gabby, a Emily je u meduvremenu bila zadovoljna
samim time što može ljubiti Zacha na toliko razlicitih nacina: strastveno i dugo,
ili nježno i znatiželjno, dodirivati njegov nevjerojatan trbuh, hvatati ga za ruke.
Biti ispod njega pa se popeti na njega i pustiti kosu da padne i stvori špilju oko
njihovih lica.
Sve je djelovalo tako stvarno. I toliko drukcije od ranijih usputnih brijanja s
deckima — kada bi bila pijana na tulumu, ili kada bi joj se na prednjem sjedalu
auta mjenjac zario u kuk, drukcije cak i od "izvanškolskih aktivnosti" sa
Pompea
-98-
Steveom Sawye rom, kako je to Gabby zvala.
Em u biti nikada nije bila zaljubljena. Znala je to. I nevezano za snažne osjecaje
koje je gajila prema Zachu, Em je oduvijek bila ljubomorna na vezu izmedu
Gabby i Zacha, na ono što su dijelili, na tu ideju dugorocne veze, na njihova
budenja i svakodnevne odlaske u školu i znanje da ce pod odmorom za ruku
držati istu osobu. O tome su govorili njezini roditelji — o tom osjecaju kada
"jednostavno znaš".
I po prvi je put pomislila da zna. Dan ranije, na Zachovom krevetu, kad je on
zaspao s njezinom glavom na ramenu nakon što su se satima ljubili. Gladila mu
je kosu i zurila u strop dok je na laptopu pri dnu kreveta išla odjavna špica
nekog filma s jurnjavama automobila. Znaci to je to, zbilja biti s nekime. Tako bi
to izgledalo kada bi ona i Zach dijelili krevet, sobu, život. Poželjela je zaplakati,
osjecaji su je preplavili. Sto ako se ožene? Mogla je to zamisliti. To je bila Ijubav.
"Em, jesi me cula? Kunem se da je Georgia sada projurila pokraj nas."
"Ne, nisam vidjela, sori." Em se promeškoljila i malo smanjila grijanje u autu.
Pogledala je J. Dja i proucavala mu lice. Zaliske koje je poceo puštati u trecem
razredu. Njegov nos, malo kriv jer je prije puno godina pao u njezinom
dvorištu s najvišeg drveta.
"Ako smo propustili Georgiju zato što si ti sanjarila, ubit cu te."
Em si nije mogla pomoci, nagnula se naprijed i provjerila mobitel. Hvala Bogu
da je. Želudac joj je izveo salto jer je imala poruku od Zacha. Još jedna filmska
vecer?
Poželjela je da se istog trena može teleportirati u Zachovu kucu.
"Znaš što? Ako ovdje ne nadem bilježnicu, možemo samo otici kuci", rekla je
Em i nije je bilo briga što zvuci sumnjivo. "Možda cu opet morati navratiti do
Zacha."
"Opet instrukcije iz matematike?"
"Aha, još matematike. Taj ce ispit biti opako težak." Em je cula koliko
obrambeno zvuci.
"Zach je u posljednje vrijeme zbilja opsjednut ocjenom iz matematike", rekao je
J. D. skrecuci na parkiralište. Izbacio je auto iz brzine, no ostavio je motor da
Pompea
-99-
radi i okrenuo se prema njoj. "A i ti si isto. O cemu se radi? Umirala si od želje
da pola praznika provedeš ponavljajuci kvadratne jednadžbe? Sa Zachom
McCordom?"
"Takav je treci razred. Svaka je ocjena bitna. Nismo svi geni ji." Pokušala je
zvucati bezbrižno i krenula izici iz auta. J. D. ju je uhvatio za rame i zaustavio
je.
"Em, samo kažem. Trebaš se paziti. Sve to pocinje izgledati... cudno."
"Cudno?" Em se natjerala da se nasmije. "Daj, smiri se. On uopce ne razumije
redoslijed racunskih operacija."
"Miran sam, miran. Samo..." J. D. se namrštio. "Imam osjecaj da se s tobom nešto
dogada."
"Ništa se ne dogada sa mnom. Dodi, idemo." Em je zgrabila torbu koja joj je bila
na podu ispod nogu. Osjecala je kako gori pod J. Djevim pogledom, cak i kad je
položila ruku na kvaku, J. D. se nije pomaknuo.
"Smijem li reci samo jednu stvar?" izlanuo je, a onda je nastavio ne pricekavši
njezin odgovor. "Mislim da je cudno što pola zimskih praznika provodiš
ispunjavajuci želje decka svoje frendice dok je ona na drugom kraju svijeta."
Em je osjetila kako joj srce poskakuje. Gledala je J. Dja raskolacenih ociju. Pa on
nju optužuje. "Sto mi želiš reci?" Trudila se izgledati mirno, ali zbog panike koja
ju je preplavila osjecala je da joj lice gori.
"Sjecaš Ii se što je bilo neku vecer? Kada si otišla na Badnjak? To je bilo cudno.
Em. Nije bilo nalik na tebe."
"J. D., prestani. To je smiješno..." No dok je govorila i prdjala s bravom na
suvozacevoj strani, osjetila je kako joj se vid muti i onda više nije vidjela što
radi. Suze su odjednom krenule, vruce i brze. Utonula je natrag na sjedalo i
zaklopila oci priznajuci poraz. Sve što je zadnja dva dana osjecala preplavilo ju
je. Spustila je torbu na pod.
J. D. je procistio grlo i malo otvorio oba prozora. Staklo se maglilo. Hladan je
zrak prerezao napetost izmedu njih. "Em?"
Pompea
-100-
Nekoliko sekundi Em nije mogla ništa reci. A onda je znala da ce mu priznati.
"Imaš pravo", napokon je istisnula. "Imaš pravo, okej? Situacija je cudna. Cudna
je jer je to istina. Provodila sam toliko vremena s njim — sa Zachom — zato što
se, ono, nešto se dogada izmedu nas. Mi... Zaljubili smo se. Kada sam otišla na
Badnjak, te veceri... mislim... ne želiš to cuti. Ali da. To se dogada." Em nije
znala bi li mu prkosila ili se ispricala, ili sramila, ili što. Cekala je nekoliko
sekundi, ali J. D. nije odgovorio. Rukama je protrljala bedra.
"Nije to bilo samo odjednom, znaš. Dugo se vec nešto dogada", nastavila je. "I to
je stvarno. Samo cekamo da kažemo Gabby kada se vrati. Bilo mi je tako teško,
ali znam da je to ispravno. Mislim, pogrešno je, i to znam. Ali to je jedna od
onih stvari... kojoj se nemoguce oduprijeti."
Još uvijek nije govorio. Je li bio iznenaden? Em nikada nije vidjela takav izraz
na J. Djevu licu: potresen, ljutit.
"Jesi li ti ozbiljna", rekao je konacno, polako. Nije to bilo pitanje, vec izjava.
"Da."
J. D. je gledao pred sebe. Ruke su mu bile u krilu. "Jesi li znala? Kada si otišla k
njemu te veceri, jesi li znala da ce se to dogoditi?"
"Ne. Mislim, naravno da nisam." Em se morala nastaviti uvjeravati u to.
"On je."
"Kako to misliš?" U trenutku panike Em je nacas pomislila da je Zach zbilja
mogao o tome raspravljati s J. Djem. "Kako znaš?"
"Jer je on takav, Em. Zbilja misliš da bi te pozvao k sebi na Badnjak da nije
mislio da ce mu se posreciti?" J. D. je puno treptao. Hoce Ii to tako izgledati
kada kažu Gabby?
"Nije mu se posrecilo, J. D. Ne radi se o tome. Znam da sve to izgleda zeznuto, ali
mislim da smo dobar par. Jednostavno si pašemo. Objasnit cemo to Gabby."
"Ja ne mislim." J. D. je gotovo ispljunuo te rijeci. Em se lecnula.
"Što ti ne misliš?" Pokušala je sakriti drhtaj u glasu.
"Ja ne mislim da ste dobar par..." J. D. je rukama napravio navodnike u zraku da
naglasi te rijeci. Rugao joj se.
Pompea
-101-
Ljutnja je bljesnula u Eminu želucu. "Dobro. Znaš što? Nije me briga što ti misliš.
Ti ne razumiješ. Nisam ni ocekivala da hoceš."
"Imaš pravo. Ne razumijem. Zach iskorištava ljude, Em. Zar ti to ne vidiš? I
zbilja? Objasnit ceš to Gabby? I sama si rekla da joj je Zach cijeli svijet. Misliš da
ce ona razumjeti?"
Sada se ljutnja u njoj pretvorila u uzbunu koja joj je protresla cijelo tijelo. Što
ako J. D. ima pravo? Što je to pokrenula? Otvorila je usta da se obrani, ali J. D. je
podigao ruku i presjekao je.
"Prestani, ne želim više slušati o tome." Stavio je auto u rikverc i krenuo izlaziti
s parkirališta. Cini se kako je odlucio da je šoping završen.
"Oh, znaci razgovor je gotov?" Em je lupila po kontrolnoj ploci, malo jace nego
što je namjeravala. "Uvijek to radiš."
"Što ja to uvijek radim, Em?" J. D. je naglo zakocio i pogledao je.
"Sudiš svisoka. Kao kada odluciš odvesti se, što ocito znaci da je razgovor
završen. Tako da možeš otici kuci i samo... samo gledati svisoka na mene, a da
uopce ne razumiješ situaciju."
"Dobro", rekao je J. D. i skrenuo natrag na parkirno mjesto Ijutito okrenuvši
volan. "Ako hoceš, pocni voditi dnevnik. Možda tvoj dnevnik nece imati
nikakvo mišljenje." Mahnuo je prema vratima. "Idi."
"što to uopce znaci? O cemu ti govoriš?" Bila je toliko ljuta da joj se smracilo
pred ocima. Ali to nije bilo sve. Osjecala se kao da joj je J. D. posegnuo u
želudac i stisnuo ga.
"Imam pravo na svoje mišljenje, Em. Ljudi ce patiti zbog toga." U tom mu je
trenutku glas malo pukao, neocekivano. "Ponašaš se poput razmaženog derišta.
I to zbog nekoga tko to uopce ne zaslužuje. Nimalo."
"Ušuti! Samo ušuti!" Em je utonula u sjedalo i odlucila da nece J. Dju pokazati
koliko ju je povrijedio. "Samo me odvezi doma."
"Zašto te ne bih jednostavno odvezao k Zachu? Ionako tamo želiš ici."
"Dobro. Odvezi me tamo."
Tišina u autu bila je ogavna. J. D. je skinuo narancasti šešir
i silovito ga bacio na stražnje sjedalo. Em ga je gledala krajickom oka kako ne
Pompea
-102-
prestaje rukom prolaziti kroz kosu.
Ispred Zachove kuce — nije mogla vjerovati da ju je J. D. zbilja tamo dovezao
— duboko je udahnula i još ga je jednom pogledala. On je kamena lica zurio
pred sebe. Izašla je iz auta bez rijeci i zalupila vratima. Na trenutak, dok je J. D.
jurio s prilaza
i okrenuo kuci, Em je mogla samo stajati i teško disati. Onda je odlucno zabacila
ramena i prošetala se stazom do Zachovih vrata.
"Hej, ti", rekao je Zach i zagrlio je odmah na vratima. Zacho va je košulja tako
dobro mirisala da se brzo zakopala u njegovo narucje. Cvrsto ju je držao i
osjetila je poznatu toplinu u dnu želuca. Htjela je izviti se i poljubiti ga. Ali J.
Djeve su joj rijeci odzvanjale u glavi. Zach je šupak. Sebicna si. Gabby, Gabby, Gabby.
Ovo nije bilo ispravno.
"Zach, nervozna sam", rekla je, a usta su joj bila pritisnuta na meki pamuk.
"Nervozna?" Malo se odmaknuo od nje. Prednja su vrata
i dalje bila otvorena. "Zbog cega?"
Drhtavo je udahnula. "Zbog ovog", rekla je i mahnula rukom izmedu njih.
"Zbog nas. Zbog toga što nisi još ništa rekao Gabby. Ili zbog toga što ja nisam."
"Em, jedva da se cujemo s njom. Zvala me jednom iz Barcelone, dan nakon
Božica, ali tek sam stigao reci >bok< i vec je morala ici. Što da radim, da to
ubacim prije nego što poklopim? Uopce i ne razgovaramo, ona samo opiše
apartman u kojem su odsjeli."
"Da, ah moramo nešto reci. Možda... možda ja trebam nešto reci."
Zachove su se oci na trenutak smracile. "Mislio sam da smo se dogovorili da cu
ja to riješiti", rekao je. Bilo je neceg neugodnog u boji njegova glasa.
"Ali ja moram znati da ceš ti to napraviti. Moram znati da cemo ovo riješiti na
ispravan nacin."
U trenu je opet bio nježan. "Em, naravno da cu to uciniti. Obecavam. Ali s time
treba pricekati dok se ona ne vrati. Tako da joj mogu osobno reci." Dodirnuo joj
je bradu, ona je zadrhtala, a on je zatvorio vrata. "Sve ce biti u redu."
"Okej."
Sagnuo se da je poljubi, nježno, a rukom ju je držao za vrat. A zatim se
Pompea
-103-
odmaknuo.
"Znaš, to mi se svida kod tebe. Ti vidiš širi kontekst." Zabrinuto ju je pogledao.
"Želiš li uci?"
Em se nasmijala. "Da, ali moram biti doma u tri jer se sastajem s Ch... s nekime."
Zakljucila je da bi bilo cudno reci mu za dogovor s Chaseom. Bilo je malo
preteško objasniti mu to.
Zach joj se osmjehnuo — kao da porucuje Drž’ se mala — i poljubio je u celo,
napola u šali, pa je povukao u dnevni boravak.
Zach je imao pravo — bolje je osobno reci Gabby. Pogotovo u ovakvoj situaciji.
Posebno kada im je oboma toliko stalo do Gabby. Vidiš? Razmišljao je o tome.
Jebeš J. Dja koji je na sve uvijek gledao svisoka. Znala je što radi.
"Oprosti na neredu", rekao je Zach i sjeo na kauc ispred nekoliko kartonskih
kutija. Odjeca, okviri za slike i knjige stajali su u kupovima po sobi.
"Što je sve ovo?" Em je kleknula pokraj hrpe knjiga s platnenim uvezima.
Obožavala je stare knjige — njihov prašnjavi miris, debeli papir, slucajne
bilješke ili posvete koje su cesto krasile njihove stranice. "Samo pregledavam
neko staro smece", rekao je Zach.
"Zach, ovo je genijalno." Em je pronašla hrpu starih casopisa Life, ušcuvanih i
osjetljivih, s velikim crnobijelim fotografijama.
"Da, casopisi su prilicno genijalni, je l’ da? Bili su... Bili su tatini", rekao je
nježno.
"Opa." Em nije znala što reci. Sjetila se da je Claire Lewin izlazila sa Zachom
kada mu se mama nanovo udavala — zbilja brzo, cinilo se manje od godinu
dana nakon smrti gospodina McCorda. Em je precula kada je Claire u
svlacionici rekla da je sve to "izgledalo cudno, poput neke neugodne situacije u
reality showu".
"Da, on je obožavao fotonovinarstvo pa dolje ima puno takvih knjiga i casopisa.
A i njegove odjece... Ocuh želi malo rašcistiti kako bi završio podrum i napravio
mjesta za biljarski stol. Tako da sve slažem u dvije hrpe: zadržati i baciti."
Em je kimnula i malo nagnula glavu, ali nije ništa rekla.
"Nije to baš lako." Istog je trena procistio grlo. "Ali bit ce fora imati dolje
Pompea
-104-
bilijarski stol. Obožavam bilijar."
"Onda dobro", rekla je Em nježno.
"Morat cu te jednom prilikom nauciti igrati." Osmjehnuo se, ali nije gledao u nju
dok je posezao za tamnomodrim debelim pletenim džemperom i podigao ga
ispred sebe.
"Nadam se da to stavljaš u hrpu >zadržati<", rekla je. "Super bi ti stajao."
Zach je trepnuo i spustio pogled te u krilu složio džemper. Em je bila uvjerena
da se zamišlja u staroj tatinoj vesti. Sranje.
"Zaboravi", rekla je. "Znaš što bismo trebali? Ici u šo ping po vestu. Kupiti ti
nešto novo. Sutra! Možemo otici u stari šoping'centar, ili cak možemo na mali
izlet u Portland. Bit ce zabavno!"
"Okej", rekao je Zach, odložio vestu i nasmiješio joj se. Pomakla se da sjedne do
njega na kauc, a on joj je prošao rukom kroz kosu. "Obožavam tvoju kosu. Tako
je glatka i meka. Cijeli bih je dan mogao dirati."
Em se zacrvenjela i odmah u sebi usporedila svoju ravnu kosu i Gabbyne
skakutave kovrce na kojima joj je uvijek bila zavidna. Jednom je Gabby, negdje
pred kraj osnovne škole, ponudila Em da ce je nakovrcati za ples. Rezultat je bio
užasan
— kombinacija Emina duguljastog lica i velikih ociju zajedno s kacigom
lakiranih tamnih kovrca izgledala je komicno. "Ma, nema veze", rekla je Gabby i
pustila tuš. "Ja bih sve dala da imam kosu kao ti." I cekala je, pjevušeci i plešuci
te popravljajuci šminku dok je Em ispirala kovrce i sprej.
No Zachu se ocito svidala njezina jednostavna frizura s razdjeljkom na sredini.
Osjetila je da je to što cine ispravno. Doslovno je skocila na njega, gurnula mu je
ramena na naslon kauca i cvrsto ga je poljubila. On joj je poljubac uzvratio
jednakom silinom.
Zato se i osjecala tako grozno kada je, ni pet minuta kasnije, cula plesnu
melodiju kojom joj je mobitel zvonio kada bi zvala Gabby, a koja je dopirala od
ispod jastuka.
"Sranje, moram se javiti", rekla je i odvojila se od Zacha.
"Ooo, što je važnije od ovoga?" Primio ju je za ruku još uvijek dišuci
Pompea
-105-
isprekidano.
"Zach, Gabby me zove. Pusti me." Pronašla je mobitel i javila se, bez daha, na
zadnje zvono. Maknula je Zachu da bude tiho. Gabby bi je ubila da se nije
javila. Vjerojatno ju je koštalo cijelo bogatstvo i da samo otipka broj.
"Bit cu tih poput miša", šapnuo je Zach — preglasno. Em ga je mlatnula po
ramenu.
" Hej, Gabs ", rekla je živahno.
"Što ima? Što radiš?" Gabby je zvucala daleko.
"Oh, samo... doma sam. Gledam televiziju. Vani je zbilja zima."
"Što gledaš? Ja ovdje ništa ne razumijem na televiziji. Sada mi je žao što nisam
ucila španjolski umjesto francuskog."
"Ma vrtim programe." U sobi je bilo prevruce, a Zach ju je stalno bockao,
škakljao, pa je sve samo pogoršavao. Vrhovi ušiju su joj gorjeli. Ustala je i
udaljila se od njega.
"Pa, stižem za manje od tjedan dana. Za šest dana!"
"Super, Gabs."
"Jesi li dobro? Zvuciš malo cudno."
"I osjecam se malo cudno. Valjda sam nešto pojela", rekla je Em.
"Jadna Emmy! Neka ti J. D. donese sok od dumbira ili nešto." A onda nekome u
pozadini: "Dobro, dobro, dolazim." Uzdahnula je i zastenjala u telefon.
"Moramo ici u muzej. Jedva cekam da te vidim! Pozdravi mi Zachija... nisam s
njim razgovarala puna dva dana!"
"Linija prekida, Gabs. Jedva te cujem. Uživaj u muzeju."
"Okej, volim te puta sedam milijuna!"
"I ja tebe volim." Em je poklopila. Telefon joj je u ruci bio poput kamena i
odjednom joj je cijelo tijelo bilo ledeno.
Zach joj je prišao s leda, ovio joj ruke oko struka, a glavu položio u pregib
njezinog vrata, ali ona se odmaknula.
"Zach to je bila Gabby. Moramo paziti. Mogla te je cuti! Mislim, shvacaš li ti
uopce koliko bi ona bila povrijedena kada bi znala što mi sada radimo?"
Zach je provukao ruku kroz svijetlosmedu kosu, koja je odmah pala na mjesto.
Pompea
-106-
"Em, da. Razgovarali smo o tome. Nema potrebe da Gabby sazna za nas."
"Dobro, ali". Em se ugrizla za usnicu i pokušala se smiriti. "Još, misliš. Ne mora
još ništa znati, ali ti ceš prekinuti s njom kada se vrati. Je l’ da? Znam da te
vjerojatno izludujem s ovime, ali to mi je zbilja važno. Ona ne zaslužuje da joj se
laže."
Zach se vratio bacanju vesti u veliku kantu za smece. "Cujem te, Em", rekao je.
O Bože, ovo se nije trebalo ovako odvijati. Nije htjela da se on ljuti. "Okej",
rekla je Em. "Dobro. Ali samo moram znati... trebali bismo odluciti... kada.
Mislim, zar nisi rekao da nisi razgovarao s Gabby od Štefanja", nastavila je
opušteno da ne zvuci kao da zanovijeta.
"Ili dan poslije toga", odvratio je Zach ležerno. "Kako god, pricali smo jedva
minutu." Proucio je kupove po sobi. "Moram dio ovih stvari odnijeti u Caritas.
Da usput i tebe odbacim?"
Em je uzdahnula i uzela torbu. Na putu do vrata uzeo joj ju je iz ruke, pa je obje
torbe položio na plocice u hodniku tako da je može zagrliti i poljubiti. Nije
mogla a da se ne rastopi u njega, u njegov sapunast miris, njegove tople usne.
Nasmijao joj se. "Moja mala panicarka", rekao je. Onda je podigao obje torbe i
krenuo kroz vrata ostavivši Em da ga slijedi. To je i ucinila.
Chase je sjedio na stubama pred njezinim vratima i cekao je kada su se dovezli.
Vidjelo se da je odlutao u mislima, kao da sanja otvorenih ociju. Sjedio je
stišcuci šake. Brinulo ju je koliko je dugo tamo sjedio.
"Što Singer tu radi?" pitao je Zach.
"Pomažem mu u vezi s projektom", odvratila je Em. Sada nije bio trenutak da
mu zapocne cijelu sagu o Chaseu i tajanstvenoj curi.
"Okej, mala." Nagnuo se i poljubio je u obraz. "Super sam se proveo danas."
"Vidimo se sutra, je li?" pitala je dok je otvarala vrata.
"Dogovoreno", odgovorio je Zach osmjehnuvši se.
Ponekad Zach zbilja nije kužio. Ono, uopce nije shvacao koliko je situacija
ozbiljna.
Chase i ona gledali su Zacha kako odlazi.
"Udi", rekla je Em. "Sljedeca pjesma je... Moram je još malo doraditi."
Pompea
-107-
Chase ju je slijedio u kucu bez rijeci. Objesio je kaput do njezinog, odvezao
vezice na cipelama i uredno ih složio pokraj klupe u hodniku.
"Puno je soli na cestama", rekao je. "Ne želim ti to unijeti u kucu."
Em nikada nije vidjela Chasea tako blijedog i tako pristojnog. Sjeo je oprezno na
kuhinjski stolac i izgledao je kao da ne zna što bi cinio s rukama. Njegova
izgužvana i iznošena trenirka bila je poderana oko ovratnika i imala je mrlju na
rukavu. Traperice su mu bile poderane na koljenu i imao je podocnjake. Chase
Singer, najveci šminker u školi odlucio je postati boem? To je bilo necuveno. Ali
nije se radilo samo o njegovom modnom izboru. Izgledao je progonjeno, kao da
danima nije spavao. Em je cekala da pocne njegovo hvalisanje, da cuje zajedljivi
komentar. Nije ga cula.
"Hoceš li vruce cokolade? Mogu ti je složiti dok pišeš", rekao je Chase.
"Vruce cokolade? Može, super." Chase Singer nudio se da ucini nešto lijepo?
Ovaj dan nije mogao postati cudniji. "Hvala, Chase."
Kada je otvorila laptop, Em nije mogla zaustaviti emocije koje su samo izvirale i
tekle na stranicu. Njezina zbunjenost u vezi sa Zachom, u vezi s njegovim
osjecajima prema njoj i njezinim prema njemu izlile su se iz njezinih prstiju.
Pisala je brzo i silovito, udarala je po tipkama dok je Chase udarao po kuhinji
grijuci mlijeko te kopajuci po ormaricima tražeci cimet i muškatni orašcic.
Osjecala se gotovo kao da njezine prste i mozak nešto opsjeda, toliko su joj
slobodno navirale rijeci. I premda u pjesmi nisu bila navedena imena i ni
jednom nije napisala "on" ili "ona"
— tako da bi i Chase mogao koristiti pjesmu — ocito je pisala iz osobnog
iskustva, i to je pjesmu cinilo stvarnom. Snažnom. Em je u kostima osjecala da
je ovo dobra pjesma, cak i bolja od prve. Namjeravala ju je nazvati Nezaustavljivo.
"Ponekad se osjecam kao da bi Ty mogla samo nestati svake sekunde." Chase je
stajao pokraj nje i citao preko njezina ramena držeci vrucu šalicu s kakaom koji
je sjajno mirisao.
"Tko je — oh. Ty?" Em nije htjela ispitivati. Reci ce joj, ili nece. Znala je kako je
to kada istinu želite držati što je moguce bliže srcu. Kad znate da bi mogla
Pompea
-108-
nestati kad je jednom izrecete naglas, ili se dodatno zakomplicirati.
"Da, Ty. Jako joj se svidjela prošla pjesma. Hvala." Chase je odsutno miješao
kakao dok je Em printala novu pjesmu i donijela je iz oceve radne sobe. Gledala
je kako Chase vadi neke knjige iz ruksaka. Papir je položio izmedu dvije knjige
i opet ih vratio u torbu. "Ne želim je izgubiti", rekao je ispricavajuci se.
"Zbilja ti se svida, zar ne?" izlanula je Em.
Jedan je trenutak Chase izgledao oprezno, i Em je uocila nešto od njegova
uobicajenog oklopa i obrambenog stava. No onda kao da mu se urušilo lice i
samo je slegnuo ramenima. "Hvala ti, Winters. Da operem šalice?"
Odmahnula mu je rukom da ne mora. "Strucnjakinja sam u punjenju perilice za
sude", našalila se. Chase joj se brzo osmjehnuo i podigao dva prsta do cela te joj
salutirao. Slijedila ga je do ulaznih vrata i zakljucala ih za njim.
Onda se vratila u kuhinju, sjela je i duboko uzdahnula. Nekoliko je puta
zakrenula vratom istežuci se. Tada je na puku ugledala Chaseovu knjigu o
taktici — od svih iznenadenja kojima ju je Chase pocastio tog dana ovo je bilo
najvece. Em nije mogla vjerovati da ju je zaboravio. Otrcala je do vrata i otvorila
ih da vikne za njim. Ali on je vec bio otišao, dvorište je bilo mracno i prazno.
Spremala se zatvoriti vrata kada je zacula zvonki ženski smijeh. Bio je slabašan,
no istodobno je zvucao kao da je blizu. Gurnula je glavu kroz vrata i pogledala
odakle dolazi zvuk. Ali on je vec oslabio. Jedino što je vidjela bile su tri tamne
vrane koje su kružile u zraku. Spram neba su izgledale mracno i zlokobno, pa je
posebno silovito zalupila vratima.
Vecerala je piletinu i pecenu rajcicu s roditeljima koji su cijelu vecer proveli u
raspravi, kojoj Em nije puno doprinijela, o tome zašto bi joj sljedece godine bilo
bolje slušati napredni program biologije, a ne napredni program znanosti o
okolišu. Nakon toga Em je odlucila prošetati. "Trebam malo zraka", rekla je
mami koja je punila perilicu posuda i pjevušila.
Sve je bilo tako zbunjujuce. Zach i Gabby. Njezina svada s J. Djem. Chase koji je
danas bio tako drven i ozbiljan. Hodala je svojom ulicom, obgrlila se i kapu
navukla preko ušiju. Noc je bila tiha i njezini su koraci odjekivali travnjacima i
šumom koja je pocinjala u ulici. Pomislila je na Zachovo snježno vozilo i
Pompea
-109-
Gabbyn uvijac za kosu i Chaseovu knjigu...
I prije nego što je shvatila gdje je, našla se pred malim igralištem na kraju ulice
koje su dijelile obitelji iz susjedstva, a u kojem je bio samo tobogan i dvije
ljuljacke te drvena klackalica. Em je otvorila škripava vrata i ušla u napušteni
parkic prisjetivši se kako su se, davno, davno, ona i J. D. tamo igrali. Sada je
park izgledao tako malen, tako nekorišten. Nije mogla vjerovati da joj je nekoc
bio velik i uzbudljiv.
Sjela je na jednu od ljuljacki. Lanac je cvilio sa svakim pokretom. Neke se stvari
nisu promijenile. Beživotno je mahala nogama i pustila da joj hladan zrak
prodire kroz kaput, sve u nadi da ce joj rašcistiti misli, pomoci joj da se otarasi
osjecaja zarobljenosti koji je cutila u grudima i grlu.
Je li to bila Ijubav? Komplicirana, tužna i gadna? Zašto se život nije mogao
vratiti na ono što je bio kada joj je najveca briga bila tko ce se prvi spustiti niz
tobogan. Uzdahnula je i pogledala zvijezde te zadrhtala i gurnula ruke u
džepove.
Duboko u kaputu ruka joj je okrznula komad papira. Izvukla ga je i vidjela da s
vanjske strane piše njezino ime, no nije prepoznala rukopis. Rasklopila je papir
i dešifrirala rijeci, a disanje joj je postalo sve plice.
Ponekad nije dovoljno žaliti.
Em je skocila s ljuljacke i okrenula se u mirnom, mracnom igralištu. Pomislila je
da vidi bijeli bljesak iza klackalice.
Ne pricekavši ni sekunde duže, Em je preplašeno pojurila prema vratima.
Koliko joj je dugo ta poruka bila u džepu? Tko ju je tamo stavio? Ponekad nije
dovoljno žaliti. Rijeci su joj plesale u glavi.
Nije se mogla otresti osjecaja da je netko baš tog trena promatra i slijedi. Teško
je dahtala dok je trcala ostatak puta do kuce, znajuci da ni unutra nece biti
sigurna.
Ponekad nije dovoljno žaliti. Nije znala što poruka znaci. Ne baš. Ali po hladnom,
crnom osjecaju u dnu želuca znala je da je to istina.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

9 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:16 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
12. POGLAVLJE
Koševi su vec bili postavljeni na ledu kada se Chase pojavio na jezeru Galvin u
petak popodne. Svake godine za vrijeme zimskih praznika decki bi se okupili
na jezeru i montirali Zachove prijenosne koševe. Ako je led bio dovoljno debeo,
napola bi se klizali, a napola trcali i igrali jedan na jedan ili košarku na pola
terena. Te su utakmice bile zaslužne za mnoge gadne masnice tijekom godina,
ali vrijedile su. Ako zbog niceg drugog, košarka na ledu bila je još jedan nacin
da duge ascensionske zime budu podnošljive.
Malo jezero nalazilo se udaljeno od ceste u prirodnom rezervatu Galvin, iza
zastora drveca. Na kraju rezervata nalazilo se najstarije ascensionsko groblje,
jedno od onih povijesnih ostataka u kojima se nalazila samo šaka starog
kamenja. Svake Noci vještica to bi mjesto bilo ukleto i organizirale bi se vožnje
na kolima sa sijenom. Bilo je tu i cudovišta iz mocvare koja bi izranjala iz vode i
zombija skrivenih iza drveca. Chase je volio vožnju na kolima
— bile su pravi mamac za cure; obožavale su se privijati uz njega i pretvarati se
da su prestrašene. Lani mu je Kelly Van Doran cak šapnula u uho: "Tako si
hrabar", dok su se drmusali kamenom stazom. U ljetnim je mjesecima Galvin
bio prenatrpano mjesto za kupanje prepuno tinejdžera koji bi došli uživati u
kratkom mainskom ljetu, a bili su previše lijeni da se voze do plaže.
Chase je imao i ozbiljnije uspomene s ovog mjesta. Na dan sprovoda Zachovog
oca njih su dvojica nakon sprovoda došli na Galvin dok su ljudi još bili na
karminama u kuci McCordovih. Kod kuce je Zach bio sabran i ozbiljan, ali na
jezeru se rasplakao dok je ljuto bacao kamenje u vodu. Chase je tiho sjedio
pokraj i razmišljao o tome koliko su im ocevi bili drugaciji. Kako je gotovo
zavidio Zachu na njegovoj tuzi — Zach je zbilja izgubio ocinsku figuru i
mentora. Nakon nekog vremena Chase je iz kaputa izvukao bocu bourbona. "Evo,
popij malo ovoga", rekao je. I Zach je zahvalno popio. "Hvala", rekao je. "Znam
da ti razumiješ." Onda su otišli u Zachov auto po loptu i palicu. Chase je bacao
Pompea
-111-
Zachu lake lopte i dopustio mu je to zadovoljstvo da gleda kako od snage
njegovih udaraca loptica leti zrakom, skroz do drveca.
Danas na jezeru nije bilo gotovo nikoga. Samo su tri auta bila na parkiralištu
kada je Chase stigao i sva su tri imala ascen sionske naljepnice.
Zima je te godine došla rano i silovito. Nije bilo sumnje da je jezero potpuno
zaledeno. Dok je prelazio zamrznuti led prema "terenu", Chase je cuo decke
kako vicu, zafrkavaju se i smiju. Njih šest ili sedam je skakalo po ledu i snijegu.
Protrljao je ruke i navukao kapu preko ušiju. Danas nisu prognozirali snijeg, ali
vjetar je zbilja jako puhao. Nos mu je neprestano curio, bez obzira na to što ga je
stalno brisao rukom.
Nije se zbilja danas htio pojaviti. Nije prestao razmišljati o Ty otkad su licili
sobu i slikali se. Samo ju je htio opet vidjeti. Ali onda ga je Zach nazvao i
podsjetio na košarku i Chase je osjetio grižnju savjesti. Zbilja nije puno izlazio u
posljednje vrijeme.
"cudi me da si se pojavio, Singeru." Bartonov je glas hladno preletio preko leda.
"Mislio sam da prosiš pa nemaš vremena."
Super. Opet to. Chase je proteklih dana umalo zaboravio cijelu tu neslanu šalu.
"Mislio sam da ceš do sada smisliti novu uvredu", dobacio je preko ramena i
dao pet Zachu u znak pozdrava. "Wagnere, sacuvaj vrijedanje za utakmicu."
Poceo je trcati goredolje po ledu i pokušao se oraspoložiti za utakmicu.
Zach je uzeo loptu iz Bartonovih ruku i zabio koš.
"Ravno u mrežu". Zach je otplesao pobjednicki ples. "Zbilja sam dobar."
Pogodak je bio lijep, Chase je to morao priznati.
"Svašta se lovi u tvoju mrežu", rekao je Carl Feder i teatralno namignuo. "Koju
ceš povesti na proslavu? Kako uopce možeš odabrati izmedu njih dvije?"
"To cu ignorirati, Federu. Dakle, ja, Wagner, ti i Nick smo jedan tim", rekao je
Zach i pokazao na igrace koje je prozvao. "A Chase, Brian, Barton i Will su
drugi. Dobro?"
Barton je tiho frknuo, ali nije ništa rekao. Ostali su kimnuli i okupili se u dvije
grupice.
Dok su se odvajali, Chase je cuo kako Sean govori Zachu: "Znaš da joj ja nisam
Pompea
-112-
mogao ni gacice skinuti?"
Znaci govorili su o Em, Chase se sjetio kada je Sean došao na trening i hvalio se
da je brijao s Winters. Sljedeci put se nije toliko hvalio. Doveo ju je u podrum da
gledaju stare epizode Saturday Night Livea, nadao se da ce mu Em popušiti, ali nije
došao dalje od druge baze.
"Možda ti nisi vješt kao ja", rekao je Zach i izašao na led. "Dakle, vrijede pravila
od lani?"
Chase nije mogao zaustaviti sjecanje na neki dan kada je ulovio Em i Zacha. Em
se toliko sramila dok je držala jastuk na prsima i ludacki tražila grudnjak.
Chase je znao da bi je užasnulo kada bi znala da ovako razgovaraju o njoj.
"Zach pokušava kresnuti Emily Winters", rekao je Barton, misleci da odaje
Chaseu veliku tajnu. Chase je kimnuo i skrenuo pogled. Nije želio razgovarati o
Em i Zachu. Loše se osjecao. Kao da zadire u tudu privatnost.
Zach je spretno uspio te glasine ni potvrditi ni zanijekati. No njegov je
samouvjereni osmijeh ledio Chasea više od vjetra.
Sjetio se dana kada mu je Zach rekao da ce pozvati Gabby na spoj. Bilo je to
tocno na pocetku prošlog ljeta. Zach je prvi i drugi razred proveo prelazeci s
cure na curu, ukljucujuci i super zgodnu studenticu trece godine Sveucilišta u
Maineu koju je upoznao jedreci na ocuhovom brodu. Tada je smislio izraz
"obilasci koledža". No pocelo se za njega govoriti da je igrac. Tako da je prošlog
ljeta, dan nakon što je hrpa njih otišla na plažu gdje su Zach i Gabby ocijukali
cijelo popodne, Zach izložio Chaseu svoj plan. Odlucio je pozvati Gabby na
spoj. To je bilo savršeno. Bila je zgodna. Maturant Ryan Chandler, koji ju je
poveo na maturalnu zabavu, pa je navodno znao što prica, rekao mu je da nije
pretjerano kreposna. Njezini ce roditelji biti oduševljeni. A ionako su se
zabavljali kada su bili skupa. Bila je slatka i pametna. Puno se smijala. Ona i Em
uvijek su bile za šuljanje na golfski teren i pijenje rumkole. To je bilo prirodno.
Lako.
I da, nekoliko ju je puta prevario. Chase je Zachu cak cestitao na tome. Zach se
izvukao, a nitko nije bio povrijeden.
Ali sada... Chase nije znao je li to zbog toga što mu je Em pomagala ili zbog
Pompea
-113-
toga što je izgledala toliko izmuceno onoga dana kada je izašla iz Zachova auta,
ali sada, slušajuci Zacha, nije mogao ni odglumiti osmijeh.
Poskocio je nekoliko puta da mu proradi cirkulacija i da pokaže da je spreman
za igru.
"Dobro, mi prvi imamo loptu", objavio je Zach.
Chase ga je naglo pogledao. "Zašto?"
Zach je izgledao zbunjen. "Moj je tim pobijedio lani. Pobjednik ima loptu."
"Covjece, to ne može vrijediti nakon godinu dana."
Zach je digao ruke u zrak kao da se predaje i odvratio: "Okej. Netko je malo
osjetljiv. Gadamo da vidimo tko je prvi. Ja protiv Singera." Zach mu je dodao
loptu.
Chase je potrcao do sredine terena i naciljao koš. Promašio je. Zach je ucinio to
isto i pucao na drugi koš. I on je promašio. Nekoliko su se puta izmijenili, a
vjetar je pri svakom bacanju loptu odnosio u drugom smjeru. Chase se poceo
usredotocivati na igru, loptu, osjecaj tjelesnog napora.
Ubacio je loptu u koš.
"Naša lopta", rekao je i pobjedonosno se nacerio.
"Još ja pucam." Zach je stao iza crte — tanke linije urezane u led. No Chase je
vidio kako je zakoracio naprijed dok mu je lopta letjela iz ruke. Lopta je udarila
u okvir, napravila krug po obrucu i upala u mrežu.
Chase ga je prozvao. "Prijestup, covjece! Glupost, bacaj ponovo."
"O cemu ti govoriš?" Zach ga je nevino gledao.
"Prešao si crtu. Pucaj opet."
"Nisam." Zach je pogledao ostale. "Jesam li prešao?"
"Covjece, vidio sam", inzistirao je Chase. Iz nekog razloga nije htio odustati. "Ne
možeš izmišljati pravila. Baci opet."
Zach je samo nepomicno stajao. "Što je tebi ovih dana? Prvo me neki dan
zafrkneš dok sam bario, a sad ovo." Usiljeno se nasmijao, ali oci su mu bile
hladne i tvrde.
"Zacepi, seljacino." Odgovorio je Chase grubo. Zario je nokte u dlanove, osjetio
kako mu srce brže lupa, osjetio je kako mu se vid malo muti. "Samo kažem da
Pompea
-114-
ne možeš uvijek mijenjati pravila kako god to ti jebeno želiš. Stalno izvodiš
takva sranja. Zaboravi. Budi prvi. Boli me."
"Okej, decki. Nije važno. Zachov tim je prvi. Idemo igrati." Barton je stao iza
Chasea. Ostali su se raštrkali, spremni krenuti.
Ali Zach nije odustao.
"U cemu je tvoj problem, Singeru? Želiš li mi nešto reci?"
"Da, rekao sam to. Noga ti je prešla prokletu crtu." Glasovi su im odjekivali na
otvorenom jezeru. Pocelo se mraciti, a i Chaseovo je raspoloženje bilo mracno i
olujno. "Uvijek varaš kada želiš da nešto završi u tvojoj mreži?" pitao je
podrugljivo i okrenuo Zachu leda. Nije to htio reci, ali sada rijeci nece povuci.
Prkosno je pogledao ostale, kao da ih izaziva da nešto kažu. Docekali su ga
spušteni pogledi i premetanje s noge na nogu.
"O, znaci ljubomoran si", rekao je Zach, a glas mu je bio sladak poput meda.
"Na moje košarkaške vještine ili na to da se svidam Em? Nisam znao da se pališ
na nju. Samo daj — kada se Gabby vrati, više ne smijem dirati Em. Pa se možeš
zadovoljiti mojim ostacima. Sigurno si naviknut na rabljenu robu, zar ne?"
Chase to nije više mogao slušati i puknuo je. Ljutnja koja je u njemu bujala
danima — ne, godinama — eksplodirala je u njemu. "Baš si šupak, znaš?"
Chaseov glas bio je duboko režanje.
Zach ga je prijeteci gledao, a Chase je osjetio kako i njegove oci postaju samo
zlobni prorezi.
"Što, odjednom ti je stalo do toga kako se ljudi osjecaju, je li?" Zach je doslovno
ispljunuo te rijeci. "Smiri se, samo se zabavljam." Prijeteci je zakoracio prema
Chaseu.
"E pa ja mislim da se ponašaš poput šupka", odgovorio je Chase i nije se
pomaknuo ni za milimetar. "Razmišljaj malo kako je drugima."
"Zbilja? To misliš? E pa ja mislim da se ti ponašaš poput pedercine", rekao je
Zach.
" Što si mi rekao?"
"Cuo si me. Pedercino."
Dva su mladica zakoracila jedan prema drugome, a Sean je procistio grlo.
Pompea
-115-
"Okej, okej. Dajte, decki. Idemo igrati." Barton i Nick instinktivno su zakoracili
naprijed. Ali Chase ga je jedva cuo. Nije skidao oci sa Zachovih. Bijes se u
njemu trzao poput zmije.
Udarac je došao niotkuda. Zachova je šaka poletjela s desne strane njegovog
tijela i pala na lijevu stranu Chaseova lica.
"Isuse!" Chase nije znao je li to on rekao ili netko od decki, ali rijec je odzvanjala
na otvorenom. Obraz ga je zapekao a oci su mu se ispunile suzama. Osjetio je
nalet adrenalina.
Stisnuo je šaku i uzvratio udarivši Zacha u lijevu stranu usta. Cinilo mu se da je
osjetio kožu kako puca ispod zglobova.
Zach se spuštene glave zaletio u Chasea. Pali su na tlo ste njuci i psujuci. Chase
je udario u led, jako, i cuo je lomljenje; preokrenuo se i gurnuo Zachovu glavu u
snijeg. Onda su došli ostali vicuci i pokušali ih rastaviti. Sean i Nick vukli su
Zacha dok je Barton zgrabio Chasea ispod ruku i povukao ga u suprotnom
smjeru.
Zach je pljunuo a na snijegu je ostao trak tamne krvi. Chase nije mogao odrediti
potjece li krv od Zachove krvave usne ili nosa. Odmahnuo je glavom, lagano, i
nitko mu nije prišao. "Uvijek pretjeraš, stari."
Chase je pokušao otresti Bartonov stisak sa sebe. "Što bi to trebalo znaciti?"
Premda je znao. Znao je tocno na što Zach cilja. Na mracnu tajnu koja ga je
proganjala od noci Minsterova tuluma. Ono što nije mogao izreci...
Zach ga je oštro pogledao. "Znaš o cemu govorim."
Chase je osjetio grc u prsima. Opet se pokušao otresti Barto na, koji mu je
svejednako držao ruke kao da je prokleta životinja. "Dobro sam, covjece", rekao
je Bartonu. "Dobro sam. Pusti me."
Barton ga je napokon pustio. Chase nije više gledao Zacha. Okrenuo se na peti i
udaljio. Dok je hodao, pažljivo je dodirnuo kožu oko oka. Pekla je i bila
osjetljiva.
Cuo je Zachove rijeci dok se udaljavao. "Jebeni psihopat. Koji je njemu vrag?"
U autu je Chasea docekao njegov odraz u retrovizoru, cu dovišan. Lice mu je
bilo gotovo ljubicasto od napora, a žutocrna modrica vec mu se pocela stvarati
Pompea
-116-
oko oka. Izvadio je suncane naocale iz korica i stavio ih iako je zimsko sunce
bilo slabo i nisko na nebu. Nekontrolirano se tresao dok je auto stavljao u
brzinu i izlazio s parkinga.
Chase je stigao do prikolice i zbunjeno zaškiljio u srebrni BMW koji je tamo bio
parkiran. Osim ako nisu dobili na lotu (a mama mu je prije godinu dana obecala
da ce prestati kupovati srecke — samo se bez veze nadala), nije bilo ni jednog
razloga zašto bi tako skup auto bio parkiran ispred njihove kuce.
No kada je izašao iz auta, vidio je da u BMWu sjedi Em. Valjda je to auto
njezinih roditelja — ona je obicno vozila malu, pomalo oštecenu hondu. Kog je
vraga Winters radila tu?
"Hej, Chase", rekla je nekako sramežljivo. I onda, nakon trenutka neugodne
tišine: "Ovo si ostavio kod mene." U rukavici je držala bilježnicu s taktikom igre.
Chase nije znao što reci.
"Dovezla si se ovamo da mi to daš?"
"Da, pa nikada je ne ostavljaš", rekla je. Gledao je kako radi grimasu na svoju
glupu foru. "Ali ne mogu ostati. Posudila sam tatin auto", dodala je plaho i
pokazala sjajni srebrni auto.
Ovaj dan nije mogao postati gori. Prvo se posvadao sa Zac hom, sada mu se
Emily Winters pojavila ispred prikolice. Nije se ni mogao sjetiti u kojem je
stanju nereda jutros ostavio kucu. Možda je zagorjelo pecivo još uvijek na
kuhinjskom pultu. Nije bilo šanse da ce je pozvati u kucu. Nadao se da ona nije
ništa ocekivala od njega. Nije imao što dati. Pogotovo ne njoj.
Zaboravio je modricu pa je skinuo naocale i napravio grimasu kada je dotaknuo
ozlijedeni dio nosa. Em je oštro udahnula.
"Chase! Što se dogodilo?"
Ruka mu je instinktivno pošla prema oku. "Tukao sam se", odvratio je
mrzovoljno. Nije ju mogao pogledati. "Dobro sam."
"S kime? O Bože, jesi li dobro? Moraš led staviti na to." Vec je jednom vidio
Emily kako se pretvara u medicinsku sestru
— prošlog ljeta na zabavi za Dan neovisnosti, kada je Matt Harrison protrcao
kroz staklena vrata (bila su toliko cista da Harrison nije shvatio da su to vrata).
Pompea
-117-
Bila je nekako slatko kada je postala takva. Ali htio je biti sam.
"Dobro sam", ponovio je. "Samo mala modrica. Hvala na bilježnici." Uzeo je
blok i krenuo prema vratima. Ako bude imao srece, možda ona samo otide.
" Cekaj ", rekla je Em. "Daj da ti stavim led na to. I imam jednu kremu. Znam da
je tata drži u autu — jedna od prednosti kada ti je tata lijecnik. Ja sam poput
mobilne prve pomoci."
Prije nego što je Chase stigao išta izustiti, vec je kopala po pretincu i preko
ramena ispaljivala pitanja. "S kime si se tukao? Odakle dolaziš? Boli? Misliš li
da imaš potres mozga?" Cini se da je našla ono što je tražila i gurnula ga je
prema ulaznim vratima. Nije odgovorio, ali nije se ni opirao. Bio je preumoran
da bi ga bilo briga.
Unutra je skinula kapuljacu i protresla dugu tamnu kosu. Onda ga je posjela na
stolac u kuhinji, pronašla je rucnik i nježno mu je obrisala ranu.
"Jesi li bio sa Zachom?" Chase je cuo kako joj je glas zadrhtao. Zach je zbilja bio
malo govno. Ova se cura ozbiljno zatreskala u njega. Vidio je da joj je pogled na
trenutak odlutao i istog je trena pomislio na Ty. Znao je da ovih dana i njegove
oci tako izgledaju. Kimnuo je, ali Em nije obracala pozornost. Samo je nastavila
brbljati.
"Oh, okej. Pitala sam se to. Jer... ono, jer... trebali smo možda ici u šoping, ali
nije mi se javio. Bila sam sigurna da je s tobom, nije bitno, samo me zanimalo.
Cekaj! Je li i Zach sudjelovao u toj tucnjavi?"
Preneraženo ga je pogledala. Znao je da joj mora reci. Ali hoce li ona to htjeti
znati? Vjerojatno ne. Cini li joj uslugu? Možda? Ili možda je samo želi
povrijediti, povrijediti Zacha, uciniti da i tudi životi budu jednako cudni i
zapetljani kao sada njegov.
"Da, i on je sudjelovao u tucnjavi, Winters. On je prvi udario."
"O Bože!" Em je raskolacila smede oci, odjednom je, naravno, bila fascinirana.
Chase je vjerojatno mogao reci da je Zach kopao nos i Em bi pozorno upijala
detalje. "S kime ste se tukli?" pitala je gotovo šapcuci.
"Medusobno."
Em je zakoracila unazad. "Ne razumijem."
Pompea
-118-
"Igrali smo košarku na ledu. S deckima. Nešto smo se posvadali. Zach me
udario. I ja sam udario njega." Chase se promeškoljio na stolcu, a oko mu je
pulsiralo od bola. Hoce li mu pomoci ocistiti ranu ili nece?
"Znaci zbog utakmice ste se tukli?"
Chase je frknuo. "Ne baš. Rekao sam mu da je šupak."
"Zašto... zašto si mu to rekao?" pitala je Em.
"Zato što on jest šupak. Winters. Mislim, on mi je najbolji prijatelj. Ili je to bio.
Ma nije bitno. Ali tretira cure kao da su smece."
"O cemu to govoriš?" Problijedjela je.
"Kao prvo, on nece prekinuti s Gabby. Rekao je to jasno i glasno pred svima
nama prije nekoliko sati. I to ne zato što, ono, voli Gabby, ili tako nešto. Ona mu
se svida, ali djelomice mu se svida zato što je s njom lako. Ne mora se truditi.
Može raditi što god želi, a to i radi." Chase sada nije mogao prestati. Sve ce joj
reci. "Želi se spetljati s vama objema, to on radi. Želi se nalaziti i s curama iz
drugih škola, i to cini. O tome se radi: on cini sve što želi i kada god poželi."
Emily je izgledala kao da ce joj pozliti. Chase još nikada nije vidio da netko
"pozeleni" — cak ni za vrijeme intenzivnih treninga prije pocetka sezone kada
ih je trener tjerao da sprintaju na ljetnom suncu pa su neki decki povracali. Ali
Emilyna je koža postala zelenkasta.
"Lažeš", rekla je to tiho, ali bijesno. "Ne znaš o cemu govoriš."
Chase je uzdahnuo. Sada kada joj je sve rekao bilo mu je žao. Naravno da mu
ona nece vjerovati. Ali sada je otišao predaleko da bi tek tako prestao. "Znam,
Emily. Žao mi je, ali znam tocno o cemu govorim." Bilo je to, zakljucio je, jedini
put da ju je oslovio imenom.
"Zašto to govoriš?" Sada je bila glasnija, gotovo histericna. Chase se osjecao
loše, ali ona je morala saznati. "To nije istina!"
"Pogledaj ovo", rekao je vrteci poruke u mobitelu. Pronašao je što je tražio i
pružio joj mobitel. Od Zacha McCorda, pisalo je jasno. Poruka je bila stara tri dana,
odonda kada je Chase naletio na nju i Zacha. Pisalo je: Hej, baš ti hvala što me ometaš .
Imam samo nekoliko dana da ovo ostvarim, šupce. Ha ha.
Pa još jedna: Nalazim se sa zgodnom studenticom. Dodi, možda ima i zgodne frendice.
Em mu je grubo zgrabila mobitel iz ruke. Gledao je kako joj oci lete preko rijeci.
Pompea
-119-
Kada ga je ponovo pogledala, jedna joj je suza curila niz obraz. Brzo je odvratio
pogled. Nije trebao ništa reci. Nije htio ovo gledati.
"Ne kužiš", rekla je Em. "Ovo nije ono što misliš da je."
"Žao mi je, Winters", ponovio je jadno. Nije imao što drugo reci. Gledao ju je
kako uzima torbu i oblaci kaput u tišini. Zalupila je vratima na odlasku, a tanki
su se zidovi zatresli od udarca.
Chase je neko vrijeme samo stajao. Slušao je kako Em pali auto i brzo odlazi. U
prikolici je bilo neugodno vruce, a od mirisa vlažnih carapa i zagorjelog umaka
od rajcice bilo mu je zlo. Morao je izaci. Ne. Trebao je Ty. Uzeo je mobitel, koji je
Em odbacila na pult kao da ju je opekao. Otipkao je Tyin broj. Nije ni zazvonio.
Odmah se prebacio na govornu poštu.
Ustao je, otišao do kupaonice i zagledao se u ogledalo. Oteceno oko izgledalo je
loše. Sto ako ce na proslavi još uvijek imati modricu. Zar je to još uopce bilo
važno?
Još je jednom nazvao Ty. Opet se odmah prebacilo na govornu poštu. Kriste.
Zbilja ju je želio. Htio je nešto.
Odjednom se sjetio marame koju je neki dan uzeo Ty. Ako je samo pomiriše,
primi u ruke, možda ce se osjecati bolje. Krenuo je prema radijatoru preko kojeg
je prebacio traperice.
No zbunjeno se namrštio kada je ruku izvadio iz džepa. U njemu nije bila fina
bijela marama — samo šaka pepela. Pustio je pepeo da padne na pod i brzo
obrisao ruke.
Cudno. Traperice mu nisu bile u vatri — nisu ni bile vruce. Gubi li razum?
Pogledao je ruke.
Bile su umrljane crnilom.
Pompea
-120-
13. POGLAVLJE
Samo je ljubomoran... To nije istina. Nije istina." Emily si je te rijeci tiho
mrmljala u bradu dok je odlazila od Chasea; jednom je rukom držala upravljac,
a drugu je prislonila uz prozor
i držala se za glavu. Nije palila radio i gledala je cestu ocima mutnim od suza.
Rijeci iz Zachovih poruka vrtjele su joj se po glavi.
Zadrhtala je. Ne, sigurno nije umislila da izmedu nje i Zacha postoji
povezanost. To nije moguce. Postojala je takva iskra, takva kemija i zbilja joj se
poceo otvarati. Nije mogla slušati Chasea. Morala je porazgovarati sa Zachom.
On ce joj sve objasniti.
Imam samo nekoliko dana da ovo ostvarim. Ne. To nije bio Zach. To je sigurno neki
nesporazum.
Ali sumnje nisu prestale navirati. Sjetila se da su ona i Zach danas planirali ici u
šoping po vestu, ali da je nije nazvao. Ona je, naravno, iz kreveta iskocila u
devet ujutro i obukla prividno ležernu kombinaciju koju su cinile njezine
najbolje traperice i crna kašmirska vesta koja joj je pristajala tocno onako kako
treba. Posušila je kosu i zavezala je u "neuredni" rep te pomno odabrala
pramenove koje je izvukla da joj padnu oko lica. Onda je legla natrag u krevet i
zurila u strop, umirala je od želje da ga nazove, ali pokušavala je mislima njega
natjerati da nazove nju. Nije ju nazvao.
I to je, naravno, bilo u redu — imao je užasno puno posla, znala je to. Ali
Em je morala priznati da je dio razloga zašto se odvezla do Chaseove kuce bio
da sazna što Zach radi (dobro, možda je to bio veliki dio razloga). Na to je
pitanje dobila odgovor: Zach se družio s prijateljima i igrao košarku. Dobro.
Nema veze. Ali da se potuce s Chaseom? Da zaboravi nazvati? Možda nije
poznavala Zacha onako dobro kao što je mislila.
Em je vec bila blizu svoje ulice kada je naglo, bez razmišljanja, nagazila na
kocnicu. Onda je smireno skrenula na prilaz i okrenula auto. Ide k Zachu.
Pompea
-121-
Auto mu je bio parkiran na prilazu pa je sigurno bio kod kuce. Svjetlo u
njegovoj sobi bilo je jedino upaljeno u cijeloj kuci. Istom odlucnošcu koju je
osjecala prije završnih ispita ili prvog sezonskog bacanja u ledeni ocean uletjela
je u Zachovu kucu. Bez kucanja. Zazvala ga je.
"Zach?"
Cula mu je glas i u prvi je tren pomislila da se obraca njoj.
"Zach?" Ponovila je, ovaj put tiše, bližeci se stubama. No kod stuba Em je
shvatila da on razgovara na telefon. Cula ga je kako se smije, pa šuti, pa se opet
smije i nešto govori. Zvucao je veselo, srdacno, zavodnicki — onako kako je
zvucio dok je s njom razgovarao. Ili s Gabby. S kime je razgovarao?
Nedvojbeno nije cavrljao s muškim prijateljem.
Em je na prstima krenula uza stube. Približila se zavoju stubišta i Zachove su
rijeci postale jasnije. "Totalno, i ja", rekao je. A onda: "I ti meni fališ, Gabsy."
Em ga nikada nije cula kako koristi taj nadimak, ali Gabby joj ga je nekoliko
puta spomenula. Odjednom se osjecala kao da ce povratiti. Morala se prihvatiti
za ogradu da dode k sebi, a on je nastavio razgovarati.
"Možemo na finu veceru u Portland kada se vratiš", rekao je. "Jedva cekam da te
vidim. I poljubim." Stanka. "Bok, mala."
Nije još ni spustio iPhone, kada je Em banula kroz vrata. Nije ju bilo briga što
izgleda ludo, što se šulja po njegovoj kuci, što je on izgledao iskreno šokiran i
užasnut što je vidi. Dosta je cula. Chase je imao pravo; Zach uopce nije
namjeravao prekinuti s Gabby. Sve je ovo bila samo igra.
"Em?" promucao je Zach. Usnica mu je bila otecena, a kosa mu je stršila u svim
smjerovima. Po sobi su bili pobacane krvave maramice. Cak i takav izgledao je
seksi, izgledao je ranjeno i opako. Em je duboko udahnula i podsjetila se zašto
je došla, zašto je bila ljuta.
"Znaci ti i Gabby idete na finu veceru kada se ona vrati, ha? Tada planiraš
prekinuti s njom? Ili je tada planiraš ljubiti? Isuse. Svi su imali pravo u vezi s
tobom." Prsti su joj bili znojni i lijepili su joj se za kosu koju je neprestano gurala
iza uha.
"Em..." Gotovo da je mogla vidjeti kako mu se kotacici u glavi okrecu, kako
Pompea
-122-
smišlja neku laž. No onda se nešto dogodilo, izraz lica mu se promijenio.
Izgledao je mimo, ili barem rezignirano. "Imaš pravo. Ne znam što reci. Osim..."
"Jesam li ti se uopce svidala?" Nije to htjela pitati. Ali morala je to znati. Morala
je znati da nije sve umislila. "Jesi li ikada mislio prekinuti s njom?"
Protrljao je celo. "Gle, Em, volim biti s tobom. Super si. Samo. .. Volim biti i s
Gabby. Kao što volim igrati košarku, americki nogomet i nogomet. Sve to
volim. Kužiš?"
"Ljudi nisu sportovi, Zach." Em se osjecala kao da joj je srce migriralo i sada
kuca ispod njezine prsne kosti. "Možeš imati samo jednu curu. Pa si ti to sam
zbroji. Oh, cekaj, zaboravila sam. Matematika ti baš i ne ide." Rijeci su joj
izletjele iz usta.
Zach je odmahnuo glavom. "To sam vjerojatno i zaslužio."
Em je potisnula nagon da se isprica. Nece se ispricati. Ne njemu i ne sada.
Zach je ustao s kreveta i poceo koracati po sobi, a Em se rukom naslonila na
hladni zid radi podrške. Onda ju je naglo upitao: "Znaš li kako je moja mama
upoznala mog ocuha?"
"Molim?" Em je mislila da ce joj glava eksplodirati od frustracije, bijesa i
ogorcenosti. O cemu on to govori? Pokušala je disati, pokušala je cuti što ima
reci. Dio nje još se uvijek nadao da postoji izlaz iz ove situacije — neki nacin da
se vrate i ponovo pronadu ono što su osjecali neki dan dok su ležali zagrljeni na
krevetu. Osjecaj da je to ispravno. Htjela je vjerovati da su poruke koje joj je
Chase pokazao samo ogromna pogreška.
"Kod cvjecara. Tamo su se upoznali", rekao je Zach, a zgodno lice bilo mu je
napeto. "On je birao buket za tu drugu ženu s kojom je u to vrijeme izlazio. Moja
je mama gledala cvijece, a on je rekao da neki cvijet savršeno pristaje uz njezine
usne. I ona je na to nasjela! Nasjela je na to." Izgledao je kao da mu je muka. "I
uglavnom taj samozadovoljni trgovac nekretninama u nekakvoj se cvjecarni
upucavao mojoj mami, i bum! Dobio sam ocuha. A znaš li zašto je bila tamo,
zašto je ona bila kod cvjecara?"
Em nije znala i nije znala zašto joj to uopce govori. Zach je nastavio: "Otišla je
odabrati cvijece za tatin sprovod."
Pompea
-123-
Zurio je u nju kao da ocekuje aplauz, ili reakciju, ili da joj se žaruljica upali
iznad glave. Kada nije ništa rekla, on je uzdahnuo. "Mislim da sam nekako
nakon toga prestao u sve to vjerovati — Ijubav, veza, sve to sranje."
Ali Em je u mislima vidjela Gabbyno lice, njezine velike plave oci i jamice na
obrazima. I to koliko je bila puna povjerenja.
Em se pomucila da stekne kontrolu nad drhtavim glasom. "Zach, žao mi je što
je tvoja mama tako brzo zapocela novu vezu. Ali... Ali..." Osjetila je kako joj se
oci opet pune suzama.
Zach je uzdahnuo. Više nije izgledao izmuceno. Samo umorno. "Em, ne želim
biti u ovoj poziciji. Ne želim birati."
"Ne želiš birati? Pa možda si o tome trebao razmišljati prije nego što si me
poljubio. Tada si nekako odabrao." U naletu bijesa udarila je po zidu da naglasi
rijeci. "Zar ne razumiješ, Zach? Povrijedio si me. Igrao si se mojim osjecajima. I
Gabbynim. Gabbynim više nego mojim. I ocito nemaš pojma koliko ceš povrijediti
Gabby ako ona sazna."
Nesvjesno je zakoracio unazad i trepnuo nekoliko puta. Onda ju je oštro
pogledao.
"Ja cu povrijediti Gabby? Samo ja? I ti si sudjelovala u ovome, znaš?" Hladno se
nasmijao. "Nisi me baš tjerala od sebe."
"Znaš što? Jebi se, Zach", rekla je i osjecala se kao da su rijeci oštrice koje ju
razdiru. Sada je bila histericna, pokušavala je progutati suze i sram. Ima pravo,
shvatila je okrecuci se. Možda je lažljivi šupak, ali ona je jednako kriva za svu
ovu zbrku. Zalupila je vrata za sobom. Zauvijek.
Bila je odvratna. Užasna prijateljica. Bez sumnje nije ni zasluživala pravu vezu.
Dok je hodala prema ocevom autu, nekoliko je puta duboko udahnula i
pokušala usporiti suze za koje je znala da ce navrijeti na oci. To je djelovalo
samo dok nije ušla u BMW. U autu je pocela sve jace plakati i više nije mogla
kontrolirati suze dok se vozila, ali ne prema svome domu — s time se nije
mogla suociti — vec cestama i zavojima kojima je rijetko prolazila, sve dok nije
znala da mora stati. Nije ništa vidjela od jecaja. Morala se sabrati. Stala je uz
cestu, stavila glavu na upravljac i glasno plakala.
Pompea
-124-
Kada je došla doma, nije ni pokušala sakriti svoj jad, ignorirala je zabrinute
poglede roditelja i njihovo mrmljanje. "Jesi li gladna?" pitala ju je mama.
"Ne", odvratila je Em. Popela se u sobu, zatvorila i zakljucala vrata te se bacila
na krevet. Razmišljala je o tome što je još mogla reci Zachu i koliko joj je žao što
je planula na Chasea. I Gabby. Gabby. Da joj kaže? Hoce li Zach to uciniti? Nije
mogla vjerovati da je nasjela — da je povjerovala da je njemu bilo stalo do nje.
Najgore od svega bilo je to što nije bila sigurna što bi ucinila kada bi je on sada
pozvao da dode k njemu, kada bi je molio da mu oprosti.
Ne. Najgore je bilo to što je on nece moliti za oprost.
Bipbipbip. Poruka. Em nije imala volje pogledati mobitel. Tko god da je to bio, bio
je netko s kime nije željela razgovarati
— Gabby? Uf, ne sada. Zach? Još gore. Chase? Ni s njime se nije mogla nositi.
Uzela je jastuk i držala ga pritisnutog na lice sve dok se nije osjecala kao da ne
može disati.
Napokon je rasklopila mobitel i pogledala ekran. J. D. se javio. Cuvam sestru i
imam hitan slucaj. Doneseš mi Dr. Pepper?
Nekako ju je normalnost i lakoca te poruke opet natjerala na plac. Em je znala
da je to J. Djev nacin da probije led nakon jucerašnje svade i poželjela je da se
zbrka u njezinom životu zbilja može riješiti necim tako jednostavnim poput
soka. Duboko je uzdahnula, okrenula na bok i prisilila se da ustane. Možda ce
joj druženje s J. Djem pomoci. U njihovoj kuci sve djeluje tako nevino.
Em se držala za rukohvat dok je silazila, osjecala se kao da bi se mogla
strmoglaviti ako se pusti. Upala je u kuhinju, zgrabila cetiri limenke iz
hladnjaka i krenula u susjednu kucu. Nije se cak ni obula — samo je navukla
vunene papuce i viknula prema gore: "Idem k J. Dju!" Dok je žurila preko
travnjaka prekrivenih snijegom i osjecala hladnocu kako je štipa za nožne prste.
pogledala je zvjezdano nocno nebo bez oblaka. Usprkos lošem raspoloženju,
morala je cijeniti njegovu ljepotu.
"Trebam sok ako moram po milijunti put gledati Carobne hlace", rekao je J. D. cim
je otvorio vrata i zakolutao ocima. Em mu je gotovo zamjerala što izgleda tako
ležerno, a ne jadno, u crvenoj majici s drugim rukavima i sivom donjem dijelu
Pompea
-125-
trenirke sa slovima TINY koja su se spuštala niz nogavicu. Melissa je taj film
vjerojatno gledala 30 puta, a J. D. je barem 15 puta s njom gledao dijelove filma.
No J. D. se prestao smiješiti kada je ugledao Emine otecene crvene oci i
zamršenu tamnu kosu. "Jesi li dobro?" pitao je nježno.
Em je kimnula — nije se još mogla natjerati da govori o tome. Samo mu je
pružila sokove.
"Spasila si me", rekao je, uzeo limenke i uveo je u kucu. "I sigurno se smrzavaš."
Em je ušla u dobro znani dom Fountovih i preplavio ju je slab limunasti miris
sredstva za cišcenje i caja od dumbira, pa je pocela malo lakše disati. "Hej, Mel",
rekla je ulazeci u dnevni boravak i na stolicu za kavu ugledala kokice s
karamelom (koje su sve troje obožavali) te mini pizze na krekerima, koje je radila
gospoda Fount. Želudac joj je poceo kruliti i vratio joj se tek.
"Bok, Em!" Mel je skocila i jako zagrlila Em. Melissa je imala pjegice, nosila je
aparatic i kosa joj je mirisala na bobice. Za Em je bila nešto najbliže sestri, netko
koga je voljela i zadirkivala (ponekad istovremeno). Em je otkrila da se smiješi
u Melissinu kosu.
"Film je napola gotov, ali dodi gledati s nama", rekla je Melissa i utonula natrag
u kauc. Oko usana je imala malu mrlju od umaka.
"Oh, odlicno. Zaboravila sam što se dogodi na kraju", rekla je Em i nacerila se J.
Dju dok je zdjelicu punila kokicama. Mislila je da bi mogla pojesti cijelu zdjelu.
Bilo je nevjerojatno koliko se vec osjecala lakše sada kada je bila u domu
Fountovih. Kao kada na kraju dugog dana legnete u veliki krevet s cistim
plahtama.
Tada se Melissa naglo uspravila s panicnim izrazom lica. "O Bože, koliko je
sati?!"
J. D. je pogledao na sat — džepni sat koji bi lancem uvijek pricvrstio na hlace
koje je nosio. "Sada je 8:36", izjavio je.
"Ajme, moram Jakeu poslati poruku!" Melissa je vec bila na vratima kada je Em
uopce stigla pitati:
"Tko je Jake?"
"Moj decko", povikala je Melissa prijekorno sa sredine stubišta.
Pompea
-126-
"Njezin decko?" Em se zablenula u J. D-ja i zagurala šaku kokica u usta.
"Naravno. Moja jedanaestogodišnja sestra ima partnera", odvratio je J. D. suho.
"Ljubavni život joj je zanimljiviji od mog, pa cak i ako se samo drže za ruke."
Em se nasmijala i pljesnula ga je po ramenu.
J. D. se nakašljao, a izraz lica postao mu je nježniji. "Žao mi je zbog onog neki
dan, Em."
"U redu je." Grlo joj se previše stisnulo da bi išta drugo rekla.
"Ne, zbilja. Bio sam budala", rekao je i premjestio se na kaucu, "i žao mi je."
"Ja..." Ušutjela je. Pocelo joj je bubnjati u glavi od pomisli na svadu sa Zachom i
to je izbrisalo sjecanje na svadu s J. Djem. Sve se to nekako spojilo u ogromnu
mutnu zbrku punu suza.
"Jednostavno ne poznajem Zacha baš dobro, znaš. I ja... mislim da zaslužuješ
puno boljeg." J. D. je prekrižio ruke pa ih ponovo spustio niz tijelo, nekako bi
uhvatio jedan lakat, pa onda zgrabio drugi. "Znam da to zvuci jadno."
Em je shvatila da je J. D. nervozan. Kada smo vec kod toga, ona je bila nervozna.
Ponos joj nije bio samo ranjen. Bio je osakacen. "Zbilja je u redu, J. D.... Radi se o
tome... Okej, mogu ti nešto reci?" Duboko je uzdahnula.
"Možeš mi reci bilo što. Zbilja. Necu... Ne moram o svemu imati mišljenje. Samo
mi reci, što god to bilo." Molecivo ju je gledao.
Em je cupkala kožicu na malom prstu desne ruke. "Imao si pravo. Potpuno i
užasno si imao pravo."
"Kako to misliš?" Sada su sjedili sucelice, svaki s jednom nogom podvijenom, a
drugom na podu.
"Imao si pravo kad si rekao za Zacha da je gad." Naglo je udahnula: bio joj je
potreban veliki trud da to kaže.
"Dobro. Zašto?" Ocito se trudio da je ne ispituje previše. Cijenila je to, pogotovo
jer zbilja nije željela te rijeci izreci naglas. Osjecala je da ce postati istinite cim ih
izrekne.
"Ono, totalno je gotovo sa Zachom." Rijeci su joj izletjele iz usta. "Što god da je
to bilo, gotovo je." Suze su joj se sakupljale u ocima. "I ne vjerujem da sam to
napravila Gabby. Sebi." Em se zacrvenjela.
Pompea
-127-
On ju je uhvatio za ruku i stisnuo je.
"Em... Ja... Žao mi je. Iako nisam siguran što bih trebao reci." I dalje joj je stiskao
ruku. "Em, znaš da te nisam osudivao. Samo sam... bio zabrinut. Mislim da si
nevjerojatna, znaš to?"
Em ga je pogledala, pogledala njegovu kosu koja je kao i obicno stršila na sve
strane. Sve je na njemu djelovalo tako prirodno, kao da tako treba biti.
"Ne misliš da sam užasna osoba?"
"Naravno da ne." Primio ju je za ruku i nastavio je držati, palcem joj je trljao
lakat.
"Osjecam se kao da ništa ne zaslužujem", rekla je i pokušala progutati suze. "Ne
vjerujem da sam to napravila. To je bilo tako glupo." Zabacila je glavu na naslon
kauca sileci se zaustaviti suze.
"Sve je u redu, u redu je." J. D. se nagnuo naprijed da joj obriše suzu koja se
probila usprkos njezinim naporima. Iako su godinama dijelili šator na
kampiranjima i hrvali se, Em nije mislila da su ikada bili ovako blizu jedno
drugome. Osjetila je kako mu bilo kuca u ruci koju je još uvijek držao na
njezinu obrazu. Otvorio je usta kao da ce još nešto reci, ali samo je uzdahnuo.
Em je znala da se spremao poljubiti je. Progutala je knedlu. J. D. ju je htio
poljubiti. Bila je prestravljena. No nije se lecnula ni pomaknula.
No trenutak je odmah prošao. Posegnuo je iza nje i uzeo daljinski.
"Dosta je bilo magicnih hlaca*", rekao je i promijenio program. Protisnuo je
nekoliko tipki istovremeno i slucajno prebacio na program na španjolskom pa
našao teletekst. "Moram postati onaj koji u ovoj kuci nosi hlace, a ne više gledati
gluposti za tinejdžerice. Ohhh, ponovno puštaju The Real World! Može?"
"Koju sezonu?" upitala je Em, pomalo omamljena.
"Havaje."
"Je li to ona s ludom curom?"
"U svakoj ima neka luda cura", rekao je J. D. "Hej, imam ideju." Ustao je i otišao
u kuhinju, a nekoliko trenutaka kasnije vratio se s dvije visoke caše i bocom
ruma od roditelja. "Samo malo. Oni se ionako tek sutra vracaju."
* Odnosi se na filmsku adptaciju YA bestseler serijala The Sisterhood of the Traveling Pant autorice Ann Brashares.
Pompea
-128-
Ukusno, slatko, jako pice bilo je baš ono što je trebala. Pomiješali su rum i Dr.
Pepper i zavalili se.
"Predlažem igru!" rekla je Em hihocuci. Još uvijek se osjecala malo
dezorijentirano. J. D. me gotovo poljubio. Bilo je to nemoguce. "Pijemo svaki put
kada se netko poljubi."
"Dobro. Pijemo i svaki put kada netko pijan odluci nešto ispovjediti."
"Razbit cemo se", nasmijala se Em, a bio je to katarzican smijeh nalik kihanju do
kojeg dolazi nakon što se dobro isplacete. Usprkos svemu osjecala se oko
milijun puta bolje nego prije dva sata.
Odgledali su cetiri epizode, a od igre su odustali cim su shvatili da im jetra to
ne bi podnijela. Em je dokrajcila mini piz ze. ("Bože, zar ti danima nisi jela?" pitao
je J. D. dok je gutala zadnju.) U nekom im je trenu Melissa s kata doviknula da
ide spavati. Do 11 su i oni ležali na sofi u obliku slova L, glave su im bile jedna
pokraj druge, a prazne caše stajale su ispred njih.
"Samo cu nakratko zaklopiti oci", rekla je Em u predahu od zijevanja. Uzela je
obje prostirke koje su bile iza kauca, jednu je dobacila J. Dju, a drugu je
zadržala. "Onda idem doma."
"Kako god žehš, Trnoružice." Ispružio je ruku preko glave i razbarušio joj vec
ionako zapetljanu kosu. I tako su zaspali: J. Djevi su prsti dodirivali vrh Emine
glave. Em je bila sklupcana prema naslonu sofe, s nosom na mekoj smedoj koži.
Prvi put posljednjih dana zaspala je brzo i nije sanjala.
Nekoliko se sati kasnije naglo probudila. Nije imala pojma koliko je sati, na
DVD playeru treperilo je 12:00, ocito sat nije bio namješten. Zadrhtala je, ustala i
zavezala kosu u neuredni rep. Usta su joj bila suha od slatkog ruma i soka.
Mjesec je ulazio kroz klizna vrata i pogledala je J. Dja koji je spavao s malo
otvorenim ustima, a ruka mu je još uvijek bila ispružena. U mraku su mu se
jagodice oštro isticale. Kao da je bio potpuno druga osoba — ne decko s kojim je
odrasla, vec neki tip s jakom celjusti i cudnom kosom. Neki tip kojeg je tek srela
i kojeg je željela upoznati.
u tom ju je trenu preplavio neobican osjecaj da je netko gleda. Ali kuca je bila
teška od tišine. Preletjela je pogledom po sobi i pogledala televizor, sobnu
Pompea
-129-
lampu, praznu zdjelu od kokica, smedu tapiseriju na zidu. A onda je kriknula.
Tamo, na staklu kliznih vrata vidjela je lice. Djevojku. Istu djevojku koju je
vidjela neku vecer nakon lanove zabave — plavu, blistavu, s prijetecim
osmijehom.
Em je prestala disati. Zažmirila je i odmahnula glavom. A kada je otvorila oci,
lica nije bilo. Nije bilo nicega.
Em je legla natrag, teško je disala. Je li gubila razum? Prvo anonimna poruka u
zimskom kaputu, a sada ovo.
Privukla se mrvicu bliže J. Dju, ali nije ga probudila. Cula je kako u hodniku
kuca sat, kako vjetar vani puše kroz grane, kako hladnjak bruji u kuhinji. Ležala
je tako ostatak noci, trzala se na svaki zvuk i nije više mogla zaspati.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

10 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:17 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
14. POGLAVLJE
Chase je osjecao da ce veceras biti dobra vecer. Srce mu je ubrzano kucalo od
ranog jutra kada ga je Ty nazvala, a on pitao može li je izvesti na veceru, na
pravi spoj. Predložila je francuski restoran u obalnom gradicu udaljenom
dvadesetak minuta autocestom. Na trenutak ga je preplavila panika — restoran
Lumiere de la Mer bio je na glasu kao jedan od najotmjenijih restorana u
južnom Maineu, a imao je i cijene prikladne takvom ugledu — ali pazio je da
reagira smirenim glasom. Pronaci ce nacin da to ucini. Mora. Opet ce se ljubiti,
više nego prije, i pitat ce je da pode na Vecer americkog nogometa s njim.
Ostalo je još samo nekoliko dana do proslave, a sada, kada je situacija sa
Zachom i ostalim deckima postala tako zategnuta, trebao je Ty više nego ikada.
Veci dio dana bio je zaokupljen citanjem starih brojeve National Geographica.
Vadio je velike karte umetnute u casopis i ravnao ih na podu sobe. Možda ce
proputovati svijetom s Ty. Tuširao se dugo, vrucom vodom, dijelom jer je
prigoda bila posebna, a dijelom da mu bijeloplava prugasta košulja izgubi sve
nabore. Obrijao se pa je bradu i vrat natopio istim jakim losionom poslije
brijanja koji je njegov tata davno držao u crnoj vrecici ispod sudopera. U zadnji
je tren preko košulje obukao blejzer. I on je bio ocev. Pronašao ga je prije
nekoliko godina zaguranog u mamin mali ormar gdje je samo zauzimao
prostor. Navodno je to bio sako koji je otac nosio na civilnom vjencanju
njegovih roditelja prije sedamnaest godina. Kada je zabacio ramena, u tamnim
trapericama i elegantnim cipelama, mogao je proci kao student. Osjecao se
dobro, kao na pocetku utakmice protiv škole koja je na dobrom glasu. Od
uzbudenja je instinktivno napeo mišice.
Preko noci je napadalo malo snijega, nije napadao u nanosima, ali palo ga je
dovoljno da sve bude prekriveno s centimetar i pol leda. Chase se oznojio dok
ga je sastrugao s vjetrobranskog stakla. Razmišljao je da presvuce košulju, ali
Pompea
-131-
shvatio je da nema vremena cekati da još jedna košulja izgubi nabore.
Chase je u trgovini odabrao buket: jedan s puno jarkocrvenog cvijeca, poput
cvijeta koji mu je Ty dala one noci kada su se upoznali. Sljedece stanice se bojao,
ali nije ju mogao izbjeci. Skrenuo je na parkiralište Kwik Marta, duboko
udahnuo i ušao unutra pokušavajuci izgledati prirodno.
"Chase, dušo!" Njegova je mama podigla pogled s police za casopise gdje je
slagala National Enquirer i druge tabloide. U mladosti je bila lijepa, ali to je nekako
nestalo: previše solarija, previše cigareta. Još uvijek je davala sve od sebe da
izgleda dobro - vjerojatno se previše trudila.
"Bok, mama", rekao je Chase i gurnuo ruke u džepove.
"Što ima, mili? Kamo ideš tako skockan? Mislila sam da je Vecer americkog
nogometa tek za nekoliko dana."
"Idem van na veceru", rekao je svjestan toga da zvuci smiješno. "Na spoj."
"Koga vodiš van?" Ispao joj je primjerak novina Daily Sun pa se sagnula da ih
pokupi s prljavog poda.
"Jednu curu koju znam iz grada." Osvrnuo se da se uvjeri da ih nitko ne sluša. "I
pitao sam se mogu li posuditi kreditnu karticu", rekao je brzo. "Samo za
veceras."
Mama mu se namrštila. "Ne znam, srce. Tek smo otplatili dug. Znaš da je ona
samo za hitne slucajeve."
"Pa ovo i je neka vrsta hitnog slucaja. Želim je... zadiviti." Ovo zadnje rekao je
sramežljivo. Nikada nije s mamom razgovarao o takvim stvarima.
Prestala je slagati casopise i okrenula se prema njemu s rukama na bokovima.
"Tko god bila ta cura, trebala bi biti zadivljena tobom, a ne vecerom na koju je
vodiš."
"Mama, molim te. Hoceš li mi dati karticu ili ne?" Mrzio je to što mora pitati. Ali
morao je. Nije smislio ni jedan drugi nacin. Ucinit ce sve da veza s Ty uspije.
"Dobro", rekla je i polako izdahnula. "Da." Cak se i nasmiješila. "Ali obecaj mi
da neceš ucinit ništa što ceš zažaliti. Samo razmišljaj tom pametnom glavom
koju imaš na ramenima", rekla je i lagano ga udarila smotanim casopisom US
Weekly.
Pompea
-132-
"Obecavam, obecavam", odgovorio je premještajuci se s noge na nogu. Nije htio
zakasniti u restoran — Ty je predložila da se tamo nadu jer je prethodno imala
nekog obiteljskog posla.
Chaseova je mama polako otišla do blagajne, izvukla torbu koja je stajala iza
pulta i izvadila karticu koju gotovo nikada nisu rabili. Shvatili su opasnost
dugova kada su vjerovnici, službeni i neslužbeni, poceli zivkati u tjednima
nakon smrti Chaseova oca.
"Samo pazi, Chase. Volim te." Nagnula se preko pulta i uštipnula ga za obraz.
On se odmaknuo i odmah osjetio krivnju što je to ucinio.
"I ja tebe volim, mama. Hvala." Brzo joj se osmjehnuo da zna da to i misli.
Žurno je krenuo prema autu. S druge strane ulice svjetla su još gorjela u
šugavom malom ducanu za kucne ljubimce koji je nekim slucajem još uvijek bio
otvoren u gotovo napuštenom šopingcentru. Prozor na zatvorenom ducanu
pokraj bio je prekriven daskama, a jedna je daska ritmicki lupala na vjetru.
Vidio je da netko stoji iza izloga ducana za ljubimce. Lice te osobe bilo je
osvijetljeno treperavom svjetlošcu naziva trgovine: "Covjek i zvijer", tako se
zvao ducan. Chase je zaškiljio — je li to bila djevojka? Približio se i vidio da je.
Bila je to Drea Fieffer — i držala je golemu zmiju. Bila je s prijateljem,
poblajhanim tipom koji se lani ispisao iz njihove škole i kojeg su ljudi zvali
samo "Crow".
Chase je bio predaleko da bi bio siguran, ali cinilo mu se da Drea zuri tocno u
njega kroz izlog. Chase je odmahnuo glavom i brzo skrenuo pogled te otrcao
ostatak puta do auta. Koji frikovi.
Restoran Lumiere de la Mer bilo je lako pronaci, nalazio se odmah poslije
skretanja s Ceste br. 1. Chase je uranio, Ty još nije bila stigla. Restoran je bio
pun ljudi koji su uživali u praznicima. Bilo je i ljudi iz škole — neki su bili s
obiteljima, a našla se tu i skupina djevojaka iz cetvrtog razreda.
"Bok, Chaaaaase", otegnule su dvije od njih (Becky nešto i Jamie St. Louis).
Becky je nosila nakrivljeni rodendanski šeširic na glavi. Prije nekoliko tjedana
Chase bi joj se upucavao, ali veceras joj je samo mahnuo i nasmiješio se dok ga
je domacica vodila do stola za dvoje. Neka samo cekaju i vide s kime se on
Pompea
-133-
nalazi.
"Veceras predlažemo meni Ususret Silvestrovu, veceru u sljedovima", rekao je
ukoceni konobar odjeven u uniformu sa zlatnim gumbima i posjeo ga za stol.
Sjetio se da odmota ubrus i stavi ga preko krila. "Želite li što popiti? Cašu vina
dok cekate?"
Tip ga nece tražiti osobnu? Nije ni cudo što je restoran bio tako popularan.
"Da, može viski s ledom", rekao je i trudio se zvucati samopouzdano.
"Koji viski, gospodine?"
"Ovaj..." Zakljucio je da ne može odgovoriti onaj najjeftiniji. "Maker’s Mark, ako
imate", rekao je i u sebi se zahvalio roditeljima iz Ascensiona i njihovim dobro
opskrbljenim barovima.
Pice je stiglo i on ga je pijuckao i cekao. Svaki put kad bi se vrata otvorila i
hladan vjetar puhnuo u prostoriju, Chase bi okrenuo glavu da vidi je li to ona.
Ty je kasnila, ali ne puno. Deset minuta. Nije bitno. Moderno je kasniti, zar ne?
Kada je prošlo petnaest minuta, narucio je još jedno pice, ovaj put malo
posramljen. "Moja prijateljica kasni", rekao je konobaru, govoreci glasno u nadi
da ce i ostali cuti. Izvadio je mobitel i pokušao diskretno nazvati Ty. Odmah se
javila govorna pošta.
Konobar se vratio kada je Chase cekao vec dvadeset pet minuta. Chase se
kolebao da li da naruci još jedno pice. Nije si mogao priuštiti tri skupa viskija i
otmjenu veceru "u sljedovima" za dvoje. S druge strane, ovo je vec bilo
neugodno. Maturantice su sigurno šaputale o njemu; ne bi ga cudilo da su to
vec objavile na Facebooku: Chase Singer preko pola sata sjedi sam u Lumihre de la Mer Tko
se to nije pojavio na spoju? Da, narucit ce pice. Samo još jedno.
Prvi gutljaj treceg viskija u manje od sat vremena bio mu je previše. Nije puno
jeo taj dan i osjecao je toplinu i vrtoglavicu. Grisini za susjednim stolom
izgledali su izrazito ukusni. Možda može tražiti da mu ih donesu, samo da
izdrži do vecere. Umjesto toga mahnuo je konobaru i zatražio racun.
Ali sranje, cekaj, tko je to ulazio u restoran? Chase je naglo odgurnuo stolac dok
je ustajao, što je proizvelo užasan zvuk. Sasha Bowlder je upravo ušla u
restoran.
Pompea
-134-
Hodala je prema njemu. Krv joj je tekla iz glave.
Koji kurac?
Chase je zateturao prema naprijed, prihvatio se stola da se smiri i povukao
pritom stolnjak pa su se sve caše opasno zaljuljale.
Hodala je prema njemu. Posvuda je bilo krvi. Nerazgovijetno je povikao. Pozlit
ce mu. Pokušao se odmaknuti od stola pa je odgurnuo stolac dalje iza sebe, na
što je uslijedio gromki prasak.
Sve glave u restoranu Lumiere de la Mer okrenule su se prema njemu. Ili,
preciznije, prema elegantnim kolicima s desertom koja je upravo prevrnuo.
Cokoladna pjena razlila se po podu, ružicasto crvene šljive ispadale su iz
zdrobljene pite. Delikatni, lijepo ukrašeni kolacici bili su uništeni i okruženi
razbijenim tanjuricima.
"O Bože, jesi li dobro?" Sasha je potrcala prema njemu, ali odjednom više uopce
nije slicila Sashi i nije bilo krvi.
Chase se želio zavuci pod stol i zauvijek tamo ostati. Nije mogao vjerovati kako
je vecer loše završila.
Uz neprekidne i ocajne isprike Chase je nažvrljao potpis na slip kreditne
kartice. Trideset dolara plus porez samo da se osramoti, da cetrdeset i pet
minuta sjedi u usranom restoranu i ceka nekoga tko ne dolazi, a zatim da
doživi halucinaciju i uništi hrpu jebenih kolaca.
Gotovo je. Završio je s Ty.
Chase je brzo vozio prema šopingcentru, navio je radio i pokušao smiriti bijes
lupajuci po upravljacu u ritmu glazbe. Bio je ošamucen od viskija, bijesa i
srama. Nije ga bilo briga koliko Ty dobro izgleda, kako se nevjerojatno osjecao
u njezinom društvu. Cut ce ona njega. Nitko nije takvo što izvodio s Chaseom
Singerom.
No kada je stigao na parkiralište Giganta, shvatio je da jedino svjetlo dolazi od
nekoliko svjetiljaka s gradilišta, a nije se baš sjecao kako šumom doci do Tyine
kuce. Izašao je i ucinio nekoliko koraka, a kada je hladni zrak otpuhao dio
njegova samopouzdanja, shvatio je da je u beznadnoj misiji. Nikada nece naci
onaj puteljak, a i da ga nade, kako ce ga slijediti bez baterije? Nije planirao sam
Pompea
-135-
po noci klipsati šumom... i to još Ukletom šumom, pa makar nije vjerovao u te
price. Kvragu. Ovo je iz minute u minutu postajalo sve gore.
No tada mu se ucinilo da vidi uski prolaz u grmlju, snijeg je izgledao kao da su
ga utabali neciji cvrsti koraci. Ucinio je nekoliko koraka i pricekao da mu se oci
priviknu na mrak. Da, to je bila ta staza. Morala je biti. Kada se uski puteljak
proširio, postao je sigurniji, bio je uvjeren da je to isti vijugavi puteljak kojim su
prošli neki dan. Slijedio ga je do mjesta gdje je ocekivao da se nalazi cistina i
Tyina kuca. Ovdje je bilo više mjesecine jer nije bilo toliko drveca. Bio je uvjeren
da je stigao na mjesto odakle je prvi put uocio Tyinu ruševnu kucu. No tu nije
bilo nicega, samo stabla, crna od vatre, kao da je tu nedavno gorio kriješ.
Chase se vratio natrag istim putem posrcuci i proklinjuci Ty i svoju lošu
orijentaciju. Kada je izašao na parkiralište i poceo koracati prema autu,
ustuknuo je. Na šljunku izmedu njega i auta ležala je neka gadna lešina
životinje. Pregažena. Možda nešto što je iskocilo pred neku od divovskih
dizalica s gradilišta. Možda oposum? Okružile su ga tri divlje macke i pocele se
igrati s njime, bockati ga, grickati. Prišle su mu necujno, u hipu.
"Bježite!" Povikao je, podigao kamen i bacio ga prema njima. Na mjesecini su im
oci bile zelenkaste, blistave i staklaste. Mirno su ga pogledale pa se vratile
onome što su radile. "Rekao sam da nestanete!" Chase je povikao još glasnije, a
bijes zbog Ty pomiješao mu se s gadenjem koje je osjetio prema tim mršavim
stvorenjima.
Umjesto da odu, jedna je macka pocela vuci komad lešine i na kraju odvojila
meso od ostatka tijela. Prišla mu je, a krvavo meso visjelo joj je iz celjusti poput
kakva poklona.
"Goni se od mene", rekao je Chase i zamahnuo nogom; u širokom je polukrugu
obišao tu ogavnu scenu i vratio se u auto. Ruke su mu se tresle.
Sve dobro na kraju se zasere. To je znao. To je znao. Nikako se nije smio tako
duboko uplesti.
Jebeš nju.
A onda je dobio njezine poruke, nekoliko njih za redom, stizale su poput rijeke koja se
probija kroz napuklinu u brani. Prva: Chase? Jesi li tamo? Zbilja, zbilja, zbilja mi je žao. I
druga: Chase, molim te, odgovori mi. Oprosti što toliko kasnim. Imam neku obiteljsku situaciju.
Pompea
-136-
Nisam se mogla izvuci. I onda: Molim te daj da ti objasnim. Nisam mogla otici. Zbilja sam
htjela. Molim te, zbilja mi je stalo do tebe. Oprosti.
Pokušao je ostati ljut, ali odmah se smekšao. Cim se njezino ime pojavilo na
zaslonu, osjetio je poznatu želju da je vidi, da bude uz nju, da udahne miris
njezine kože i odlebdi na zvuku njezina smijeha. Od siline tih osjecaja zavrtjelo
mu se u glavi. Stao je uz cestu pa napisao poruku: Ne budali, sve je u redu. Dogada se.
Ici cemo drugi put.
Nastavio je voziti. Grijanje u autu radilo je kao ludo, no prednje je staklo na
mjestima bilo zamagljeno. Podigao je pogled i shvatio da nije obracao
pozornost na to kamo vozi: bližio se Pišackom prijelazu, spremao se izaci na
most koji je prelazio autocestu ispod. Izbjegavao je taj put otkad se Sasha
pokušala ubiti. Bilo je previše jezivo. Ali što je tu je. Mobitel mu je zazvonio
zvukom nove poruke.
Posegnuo je za mobitelom i na djelic sekunde je maknuo oci s ceste. I baš je u
tom trenu osjetio led pod gumama. Gume su se zakocile i proklizale, auto je
opasno skrenuo nadesno. Chase je bio uvjeren, na onaj nacin na koji su ljudi u
trenutku panike sigurni, da ce i on i auto preletjeti kroz zaštitnu ogradu.
Krivudao je cestom, prednji dio auta kretao se ravno, a stražnji se zanosio
poput ribljeg repa. Upravljac nije reagirao u njegovim rukama. Izletjet ce na
autocestu, sigurno onako kako je Sasha letjela.
No tada je stekao kontrolu nad automobilom, opet se vratio u desni trak i tlo
ispod njega bilo je cvrsto.
"Jebote." Chase je stao uz cestu cim je prešao Pišacki prijelaz. Ponovio je:
"Jebote." Srce mu je nabijalo, osjecao se kao da mu je glava odvojena od tijela.
Clanci na prstima bili su mu bijeli jer je stezao upravljac kao da je to jedino što
ga drži u autu. Teško je disao.
Zamalo je poginuo. Definitivno je upravo izbjegao smrt.
Bez dvojbe bio je previše pijan da vozi. Kog je vraga mislio? Nekoliko je puta
duboko i drhtavo udahnuo i osjetio da mu srce malo usporava. Cvrsto je šakom
masirao prsa; zbog naglog grca osjecao se kao da je doživio srcani udar.
Pompea
-137-
Spustio je pogled i vidio mobitel kako mu još uvijek svijetli u krilu i pokazuje
Tyinu poruku.
Pazi se. Ima leda na cestama.
Pompea
-138-
15. POGLAVLJE
Pokraj prozora vlaka šibalo je drvece prekriveno prvim snijegom, mutna paleta
sive, bijele i smede boje. Promatrajuci plavo nebo i ocean skriven iza drveca.
Em je bila potpuno hipnotizirana, tiha. Otjerala je misli o Gabby i Zachu,
Ijubavi i ljubomori, i usredotocila se iskljucivo na krajolik. Otvoreni dnevnik
ležao joj je u krilu, na novim tamnim trapericama koje je za Božic dobila od
svoje mame. Olovka joj je iskliznula iz ruke i pala u spiralni uvez bilježnice.
Pokušala je pisati, ali rijeci joj nisu dolazile.
Bila je nedjelja ujutro, Stara godina. Veceras Emini i J. Dje vi roditelji idu na
neku zabavu ljevicara u York, gdje ce se okupiti uglavnom doktori i odvjetnici,
a Em i J. D. odlucili su Novu godinu docekati u Bostonu. Ignorirala je pozive
ostalih prijatelja, kao što ih je ignorirala cijele praznike — sigurno su do sada saznali
da se nešto dogodilo — i odmah je izbrisala jedinu poruku koju je primila
od Zacha, tužni, pateticni Bok?
J. D. je Melissu uvalio bejbisiterici iz prvog razreda, rekao prijateljima iz
filmskog kluba da ide u Beantown* , a jutarnjim vlakom otišao je na rani rucak s
tetom Sophie. Em je nekoliko puta srela tetu Sophie. Sophie Downs nikada se
nije udavala, bila je pametna i imala je antikni pisaci stol s kojeg je gledala stare,
zbijene kamene kuce na Beacon Hillu. Ponekad je Em mislila da ima više
zajednickog s tetom Sophie nego s vlastitim rodacima.
Dogovorila se s J. D-jem da ce se naci u pet sati na Harvardskom trgu; vožnja
vlakom traje oko dva sata i po rasporedu trebala bi stici u Sjevernu postaju oko
dva i trideset. To joj ostavlja taman toliko vremena da ode u Maintenance i
izabere zbilja lijep dar za Gabs.
Em se pomaknula na sjedalu, zatvorila dnevnik i vratila ga u torbu. Pisat ce
kasnije, nakon što pribere misli. Ucinilo joj se da krajickom oka vidi kako netko
zuri u nju, a kada se okrenula da pogleda, naglo je udahnula.
Dijagonalno od nje, na drugoj strani prolaza, sjedila je plavokosa djevojka koja
** Nadimak grada Bostona.
Pompea
-139-
je potpuno — zastrašujuce — slicila onoj koju je sanjala, halucinirala, ili što vec.
Onoj koju je vidjela na prozoru kod sebe i kod J. Dja. Em je shvatila da zuri
otvorenih usta pa se kratko osmjehnula curi i okrenula se natrag. To mora biti
slucajnost.
"Svida mi se tvoja torba." Djevojka je odjednom stajala pokraj nje. "I cvijet."
Em je crvenu orhideju prikvacila za torbu prije nekoliko dana
— nakon što je provela sneno popodne u Zachovu krevetu. Cak i nakon njihove
svade Em se nije mogla natjerati da cvijet baci. Iako je znala da ju je Zach
izigrao, kao da ga je morala zadržati. To je bio njegov poklon, jedan od rijetkih
simbola da mu je barem bila draga. Bio je to sitni znak pažnje koji ju je
podsjecao da nije sve umislila.
"Ovaj, hvala", rekla je Em i požalila što nema knjigu u rukama pa se ne može
pretvarati da cita. Cura je bila lijepa poput modela, ali Em se nije mogla
osloboditi osjecaja da je nešto u vezi s njom cudno.
"Ja sam Ali." Cura je ispružila ruku da se rukuje s Em. Em je oklijevala prije
nego što joj je brzo stisnula ruku koja je bila ledena.
"Bok. Ja sam Em." Em je s olakšanjem primijetila da vlak dolazi u Sjevernu
postaju. Napravila je predstavu od skupljanja stvari i kopanja po torbici da ih
što bolje posloži.
"Lijepo se provedi, Em", rekla je djevojka i nasmijala se kao da je upravo
ispricala vic. Odlepršala je prema vratima. Em nije ni ustala sa sjedala sve dok
se nije uvjerila da je djevojka sišla s vlaka i nestala u gužvi.
Nije to ništa, ponavljala si je u glavi. Samo cudna interakcija.
Ali nije se mogla riješiti hladnoce koju je Alin ledeni stisak unio u nju.
Em se osjetila bolje cim je izašla na ulicu. U stvari sada se potpuno predomislila
glede orhideje. Na svježem je zraku shvatila da više nije bitno što se dogodilo, a
što se samo odvijalo u njezinoj glavi. U svakom slucaju, to je bilo gotovo.
Strgnula je cvijet s torbe i bacila ga na cestu.
S torbicom ispod jedne i vrucom kavom iz Dunkin Donut sa u drugoj ruci
(kupljenom istog trena cim je izašla iz vlaka). Em je ponosno podzemnom
željeznicom došla od Sjeverne postaje do Ulice Newbury, a da uopce nije
Pompea
-140-
pogledala kartu u podzemnoj. Odlucila je da to mora reci J. Dju koji ju je stalno
zadirkivao da se ne zna orijentirati. Plocnici su bili pokriveni bljuzgom i solju, a
ukrasne lampice treperile su u krošnjama. U zraku se osjecao elektricitet:
djevojke umotane u debele šalove trcale su s mobitelima na ušima, roditelji su
vodili zabundanu djecu koja su bila opcinjena svjetlima, zvukovima i izlozima.
Em se nasmiješila i pogledala velike zgrade, knjižnicu i sunce koje je zalazilo
iznad rijeke Charles. Jedva je cekala vatromet.
Kada je Em stigla u Maintenance, bio je jasno da prodavacice vec umiru od želje
da zatvore. A tko i ne bi. Ali ipak je polako pregledala ducan, dodirivala je
šalove, a veste prislanjala na sebe. Morala je naci savršen poklon, nešto cime ce
se iskupiti za sve što je ucinila u proteklih tjedan i pol. Poklon kojim ce pokazati
da poznaje Gabby, da joj je stalo do nje i da hoce da se stvari vrate u normalu.
Ugledala ga je na lutki prije nego što ga je pronašla na polici — svilenu maramu
boje razlicka protkanu srebrnim koncem. Maramu koju je Gabby htjela. Na
lutki je bila izložena u kombinaciji s tankom vestom prljavoružicaste boje —
poput neceg iz razdoblja Gradanskog rata. Kombinacija je bila prekrasna, i Em
je znala da ce Gabby biti oduševljena.
Marama je koštala pedeset dolara; na vesti nije bilo ceduljice s cijenom.
"Koliko je ova vesta?" pitala je Em ispruživši rukav veste.
"Sto dvadeset i pet", odvratila joj je mrzovoljna prodavacica.
Znaci zajedno gotovo dvjesto dolara. To je bio tocan iznos koji je Em imala u
torbi i roditelji bi je ubili kada bi se kreditnom karticom koristila za nešto što
nije hitan slucaj. Oklijevala je, ali samo na sekundu.
"Uzet cu oboje", rekla je. "Molim vas XS velicinu." Gledala je kako umataju
darove za Gabby u cipkasti papir i stavljaju zlatnu vrpcu.
Sat na mobitelu otkrio joj je da ce zakasniti na susret s J. Djem. Morala je uloviti
crvenu liniju iz Ulice park prema Cam bridgeu — ponavljala si je upute poput
mantre, još joj je samo falilo da se izgubi. Držeci u ruci torbe i kartu za
podzemnu, požurila je niza stube do platforme postaje Park. Izvadila je mobitel
da pošalje J. Dju poruku i javi mu da malo kasni, ali stala je kada je opet
ugledala onu djevojku — plavušu Ali. Stajala je na suprotnoj platformi i gledala
Pompea
-141-
je. Na licu joj je bio cudan osmijeh, kao da je znala zbilja dobru tajnu. Vlak je
projurio, a kosa joj se zavijorila oko lica poput lavlje grive.
Emin se želudac preokrenuo. Je li je ta cura slijedila?
Sjela je i odahnula kada je vlak krenuo. U vlaku je bila gužva, ali nije bio krcat i
zrak je mirisao na mokru vunu. Vlak je prošao jednu postaju, pa njih još
nekoliko, a Em je tiho sjedila i gledala ljude oko sebe pitajuci se kako bi bilo
živjeti u velikom gradu gdje je svatko živio svoj život, a ne život koji su im
drugi odredili, roditelji ili najbolji prijatelji.
Bila je usred prebacivanja Gabbynog dara u svoju torbu kada je cula kašalj.
"Oprosti. Staje li ovaj vlak na trgu Kendall?"
Em je podigla pogled, taman da ce pokazati na kartu podzemne koja im je bila
iznad glava, kada joj je srce stalo. Jednostavno je prestalo kucati na nekih pet
sekundi. Ispred nje je stajala, u ovom vlaku — iako ju je samo nekoliko
trenutaka prije Em vidjela na drugoj platformi kako ide u suprotnom smjeru — ta
djevojka. Ali. To nije bilo moguce.
"Ti... slijediš me", dahnula je Em.
Djevojka je slegnula ramenima, nije ponudila nikakvo objašnjenje, samo je
nakrivila glavu i gledala je s onim bolesnim smiješkom na licu.
Em se osušilo grlo. Pokušala je progutati slinu ili kašljati, no osjecala se kao da
je slina guši tocno ispod mandula. Skocila je na noge baš kada je vlak poceo
usporavati zbog sljedece stanice. Onda je pojurila prema kliznim vratima vlaka.
"Oprostite, moram proci", Em je izvikivala putnicima, svjesna toga da zvuci
panicno. "Oprostite!"
Dok je došla do vrata, zazvonilo je zvonce i culo se: Odmaknite se da se vrata zatvore.
Projurila je kroz vrata prije nego što su se zatvorila.
Ali nije posve izašla. Glomazna torba na njezinu ramenu ostala je s unutarnje
strane vrata — kao i njezina ruka oko koje je bila opletena rucka torbe.
Vlak je polako krenuo, a Em je morala hodati sve brže i brže, panika joj je rasla
u tijelu dok je pokušavala osloboditi ruku.
"Stanite! Stanite!" vikala je, a ljudi u vlaku mahali su joj kao da joj pokušavaju
prenijeti neku kljucnu informaciju, ali vlak nije usporio. Posrnula je kada se
Pompea
-142-
vlak poceo kretati brže nego što je ona mogla. Pala je na koljena i pritom
oslobodila ruku naramenice torbe. Gledala je torbu, vlak, curu kako nestaju u
mracnom tunelu.
Em je drhtavo stala na noge. Pocela je plakati. Sada nije imala kamo bez torbe,
novcanika, mobitela... I nije imala pojma što uciniti. Barem je bila na
Centralnom trgu — samo stanicu udaljena od Harvardskog trga gdje se trebala
naci s J. Djem. Nije željela riskirati vracajuci se u podzemnu pa se popela na
ulicu. Hodat ce avenijom Massachusetts prema zapadu. Srecom, od Centralnog
do Harvardskog trga išlo se samo ravno. No sudeci po tome koliko je ljudi bilo
u podzemnoj, na cesti ce biti ludnica.
Cinilo se da svi u Bostonu žele iskoristiti lijepo vrijeme. Na aveniji je bila
ludnica, a kada se približila Harvarskom trgu, vidjela je da je prepun studenata,
žonglera, turista, kupaca, raspjevanih pijanaca i parova koji su se ljubili pred
svima. Uz Jamu su se poredali ulicni prodavaci, a u njoj su ulicni izvodaci
plesali s vatrom. Nervozno se osvrnula. J. D. joj nije rekao tocno mjesto susreta.
Dogovorili su se da ce mu poslati poruku kada dode na trg.
Morala je pronaci govornicu — postoje li još uvijek govornice? Nekoliko je puta
napravila puni krug prije nego što je skrenula u ulicu punu barova. U najgorem
slucaju ce zamoliti nekoga da joj posudi telefon. Mislila je na roditelje i na to
koliko bi bili zabrinuti kada bi znali u kakvoj se situaciji nalazila.
A onda je uocila stolove s rucnim radom gdje je neka žena prodavala pletene
veste s uzorkom — irske i debele — poput one koju je Zach držao neki dan. Em
je mislila da ce joj se srce slomiti.
"Nešto si izgubila", cula je glas iza leda. Em se okrenula i ugledala ju je.
Djevojku. Opet se smiješila onim ogavnim smiješkom. Držala je njezinu torbu, a
na njoj je bila pricvršcena crvena orhideja. To nije imalo smisla — Em se tocno
sjecala da je skinula cvijet i bacila ga na tracnice. Sledila se.
"Što želiš od mene?" istisnula je Em.
Djevojcin se osmijeh još više raširio, sve dok nije izgledao kao da joj se proteže
preko cijelog lica. "Samo radim ono što bi svaki pošteni gradanin napravio",
Pompea
-143-
rekla je i pružila joj torbu.
"Ostavi me na miru." Em je istrgnula torbu iz njezine ruke. Glas joj je bio
piskutav i histerican. "Dobro. Slušaš li me ? Ostavi me na miru!" Zatim se
okrenula i potrcala u gomilu.
Osjecala se kao da je u labirintu, ili u bolesnoj atrakciji u lunaparku. Bilo je
glasno, šareno, iskrivljeno i zastrašujuce. Em je trcala lijevo pa desno,
istovremeno kopajuci po torbi i tražeci mobitel. Kada ga je pronašla, procitala je
J. Djevu poruku: Nademo se ispred pekare Au Bon Pain. Znala je kako doci tamo. Em je
duboko udahnula i svjesno pokušala usporiti korake, ali svejedno je hodala kao
da joj gori pod petama. Dok je prelazila cestu izmedu Jame i pekare, osjetila je
nalet zraka oko listova, a taksi je naglo zakocio i stao samo nekoliko
centimetara od nje.
"Gledaj kuda ideš, curo!" viknuo je vozac.
Em nije ni mogla uzvratiti. Samo je pognula glavu i požurila naprijed ocajnicki
se boreci da otjera suze.
Necije ruke spustile su joj se na ramena tako da je zavrištala.
"Hej, hej, Em! Sve je okej, to sam ja!"
Em se okrenula i ugledala J. Dja, namrštenog i zabrinutog. Odmaknuo joj je
kosu s ociju. Poželjela je plakati kada je ugledala njegov plavi mornarski kaput i
šal boje limuna: htjela je utonuti u poznatu joj odjecu.
"Jesi li dobro?" J. D. je morao saviti koljena kako bi joj mogao upitno pogledati u
oci. "Izgledala si kao da te netko proganja."
Na trenutak je razmišljala da mu kaže za djevojku, snove i vizije. Ali bila je
Stara godina i nije htjela da pomisli kako je luda. Može se sama nositi sa svojim
halucinacijama i psiho duhovima, a da u to ne uplece J. Dja. Odmahnula je
glavom. Isuse. Koji se vrag dogadao s njom?
"Dobro sam. Valjda sam danas malo nervozna."
"Da. Ovdje je veceras ludnica." J. D. joj je prebacio ruku preko ramena i Em se
naslonila na njega bez razmišljanja. "Sophie mi je rekla da je vatromet najbolje
gledati s ovog mosta — dodi, pokazat cu ti."
Em mu je zahvalno dopustila da je primi za ruku i povede je kroz gužvu.
Pompea
-144-
Osvrnula se iza sebe.
"Sigurno ne bježiš od nekoga, Jamese Bonde?" J. D. joj je stisnuo ruku i gledao je
kako skenira ljude iza njih.
"Ucinilo mi se da sam vidjela nekoga koga znam", rekla je Em neodredeno.
"Bez brige. Ako sretnemo nekog iz Ascensiona, pustit cu ti ruku kao da si
kužna."
"Nisam na to mislila, dobro to znaš." Em ga je udarila torbom i sa
zadovoljstvom vidjela kako je jedna latica s nove orhideje pala na plocnik
zasipan soli. Otkucaji srca polako su joj se vracali u normalu.
S mosta John W. Weeks pucao je divan pogled, a J. D. im je izborio mjesto tocno
uz ogradu i od vode ih je dijelilo samo nekoliko centimetara isklesanog betona.
Kada je poceo vatromet — u pocetku polako, a zatim sve šareniji i jaci — Em je
zaboravila na sve dogadaje proteklog tjedna i na jezivu djevojku s cudnim
osmijehom. Prvi put u dugo vremena osjecala se potpuno sigurnom. Kao da
ništa ne može poci po zlu. Naslonila se na J. Dja tako da mu je uhom dodirivala
obraz. Vatromet je rastao i eksplodirao i ispisivao se po nebu dok su smijeh i
glazba lebdjeli kroz gomilu i preko vode.
Cak i kroz nekoliko slojeva debele zimske odjece cinilo joj se da osjeca J. Djevo
srce kako lupa. Kucalo je mirno i ujednaceno, kao da lovi ritam s njezinim. Na
trenutak je osjetila ludi poriv da mu provuce prste kroz kosu i da ga poljubi.
Bila je potpuno svjesna svakog mjesta gdje su im se tijela u tom trenutku
dodirivala. Htjela ga je zgrabiti, baš tamo, na mostu, pred svima. Pitala se
kakav mu okus imaju usta, što bi njegove usne ucinile da dodirnu njezine.
Osjetila je da bi to bilo ono pravo.
I onda vrhunac vatrometa — veliki spektakl u plavoj, crvenoj i bijeloj boji, baš u
trenutku kada je sat otkucavao ponoc. Em se upitala koliko su puta morali to
vježbati da savršeno pogode tajming. J. D. ju je stisnuo za ramena i sagnuo se
da joj vikne "Sretna Nova godina!" u uho. Dugo su stajali zagrljeni. No trenutak
je prošao i on joj je raskuštrao kosu dok se odmicao.
"Genijalno, zar ne?" Nije ga ni morala pogledati da bi znala da je gleda kao što
ju je uvijek gledao — kao staru, staru prijateljicu.
Pompea
-145-
"Da, bilo je prekrasno", rekla je Em gledajuci prema obrisu grada kao da se
tamo krije odgovor na pitanje koje još nije postavila.
Em je bila iscrpljena dok su došli do Sjeverne postaje. Prsti su joj cak i u
rukavicama bili smrznuti i bilo joj je zlo od torbe koju je teglila — svaki put kad
bi je pogledala, zadrhtala bi sjetivši se djevojke iz vlaka.
"Idem po vrucu cokoladu", rekla je J. Dju i pokazala prema kolicima u kutu.
"Ja cu nam kupiti kartu", odgovorio je. "Nademo se kod kioska."
Kimnula je i krenula u gužvu, sudarala se s ljudima, a ljudi su se sudarali s
njom, potajno se molila da nece ugledati prazne oci i oholi osmijeh one djevojke
kako je pozdravljaju iz mase. Buduci da je potrošila svu gotovinu, platila je pica
maminom kreditnom karticom: što se nje tice, cijeli je dan bio jedan veliki hitni
slucaj. Cokolada je bila gusta i vruca, otpila je velik gutljaj
i nije marila što joj je spržila grlo.
Probijala se na platformu pažljivo noseci vruce cokolade i istežuci vrat da
ugleda J. Djev uocljivi šal.
Eno ga pokraj šaltera. Zar razgovara s nekim? Em je zaškiljila. Da, razgovarao je
s djevojkom.
Srce joj je palo skroz u pete. J. D. je razgovarao s onom curom, a ona je oko
kažiprsta namatala pramen plave kose.
Ne. Ne, ne, ne, ne, ne.
Ubrzala je korak koliko je okružena ljudima mogla. Vruca joj se cokolada
prolijevala po prstima i zglobovima, prvo bi je opekla pa postala ledeno hladna.
Trudila se da ih ne izgubi iz vida, ali to je bilo nemoguce i dok je stigla do J. Dja
djevojke više nije bilo.
"S kime si to razgovarao?" upitala je Em bez daha rasko lacenih ociju. "Tko je to
bio?"
"Ona cura?" J. D. ju je upitno pogledao i uzeo svoj kakao. "Bravo što ti je pola
iscurilo."
"Poznaješ li je?"
"Hej, hej, hej", rekao je J. D. glumeci da se inati. "Ti si ta koja nije htjela biti
videna sa mnom u javnosti. Samo me je tražila upute."
Pompea
-146-
"J. D., ozbiljna sam. Nikada je prije nisi vidio?"
"Samo u snovima, srce... Šalim se!" J. D. je zakoracio unazad i Em je znala da je
blijeda. "Nisam je nikada vidio i samo me pitala vozi li ovaj vlak u Providence.
Rekao sam joj da ne vozi. To je bilo sve."
"Dobro, dobro." Em je izdahnula. "Oprosti zbog vruce cokolade."
"Sve je u redu. Nisam ni htio punu cašu. Ideš. Moram imati na pameti da ne
smijem razgovarati s drugim ženskama ili ce me snaci tvoj gnjev."
"Jako smiješno."
Dok su se ukrcavali u vlak, Em je tražila povratnu kartu po torbi, kopala pokraj
maramica i dara koji je kupila Gabby. Potrošila je božicnu uštedevinu, ali
vrijedilo je. Gabby se sutra vraca kuci i Em se zaklela da ce joj cim prije priznati.
Bit ce bolno, to je znala. I više nego bolno. Bit ce gadno. Ali one ce to preživjeti.
Morale su — oduvijek su bile prijateljice. Zar ne? Prijatelji razumiju da prijatelji
griješe.
J. D. je dao Em da sjedne uz prozor, ali umjesto da se nasloni na hladno staklo,
nagnula se prema njemu. I baš sada poznati miris tog cudnog mornarskog
kaputa — poput starinske peci na drva, poput borovine — bio je jedino što ju je
sprjecavalo da se potpuno ne raspadne. Dok mu je na ramenu tonula u san,
šapat joj je projurio mislima; Nešto si zaboravila... Nešto si zaboravila... Nešto si
zaboravila...
Pompea
-147-
16. POGLAVLJE
Gledao je blistave zlatne zmije koje su se izvijale i mijenjale oblik iz životinje u covjeka i obrnuto.
Glave zmija pocela su sliciti Ty i njezinim sestricnama. Smijale su se onako kako se cure smiju —
glasno, zvonko i raskalašeno. Ty mu je prišla i pružila mu bijelo pero. "Leti", šapnula je. Chase je
uzeo pero i zavrtio ga medu prstima. A zatim mu se stvorilo u ustima i greblo mu je jezik i usne.
Ušlo mu je u grlo. Gušilo ga je. Pokušao je doci do daha; pero se slijepilo, blokiralo mu je dovod
zraka, nije mogao progutati slinu. Kašljao je i kašljao i...
Chase se probudio bacajuci se po krevetu i kašljuci. Pokušao je normalno
udahnuti. Zadrhtao je sjetivši se, jasnocom kojom prizovemo tek prekinuti san,
kako je Ty izgledala kao da skida zmijsku kožu na isti nacin na koji je skinula
odjecu onog dana u svojoj kuci. Neko je vrijeme nastavio ležati, protezao je
noge, zijevao i ceškao se po trbuhu.
Bum. Opet je udario palcem u okvir kreveta. Po prvi je put zbog toga osjetio
olakšanje. No cak i daleko od snova osjecao je
da ga nešto guši — danas je Vecer americkog nogometa, a on nije imao s kime
ici. Procistio je grlo. Još je uvijek osjecao škakljanje u dnu grla.
Bilo je 6:15 ujutro i imao je pola sata da stigne u školu. Prvi dan nastave. Zach je
sazvao sastanak prije škole da riješe posljednje pripreme vezane za proslavu.
Trener im je htio dati još neke upute, u slucaju da budu prisutni mediji ili
sveucilišni lovci na talente. Chase više i nije htio ici na prokletu veceru, ali nije
baš imao izbora. Prebacio je noge na pod i obecao si da ce što bolje iskoristiti taj
dan i noc. On i Zach možda jesu i dalje posvadani, život mu se možda raspada,
ali on je bio najbolji ascensionski voda navale i to mu je bila prigoda da se
istakne.
Chase je znao da Zach, koliko god situacija izmedu njih bila napeta, nikada ne
bi dopustio da to utjece na vecerašnji dogadaj. To mu je pružalo malo utjehe,
Zachov istancani osjecaj za odnose s javnošcu. Nitko od gostiju, nitko izvan
malog kruga ocevidaca na jezeru nece imati pojma da su najbolji prijatelji u
svadi. Nece si morati cuvati leda, barem ne dok budu okruženi TV kamerama.
Pompea
-148-
Pogledao je u ogledalo da vidi izgleda li mu oko bolje. Krema kojom ga je
Emily namazala malo je pomogla: jucerašnja tamnoplava šljiva još uvijek je bila
vidljiva, ali bila je to sada manje ocita modrica obrubljena žutim i crnim.
Oprezno ju je dotaknuo. Još uvijek je boljela k'o vrag. Morat ce mami kasnije
ukrasti malo šminke kako bi je pokušao prikriti. Ne može dopustiti da ga novinari
ispituju o tome. Za sada ce staviti suncane naocale.
U autu je glasno navio glazbu. Bubnjao je po upravljacu dok se vozio
maglovitim jutarnjim ulicama. Nekoliko je puta duboko uzdahnuo i malo
razgovarao sam sa sobom. Nova je godina. Novi pocetak. Krecemo.
No kada je stigao na parkiralište škole Ascension — i prošao zastave koje su se
vijorile u cast momcadi i vecerašnje proslave, kada je prošao navijacice koje su
vec bile u odorama — istog je trena osjetio da nešto nije u redu. I nije se radilo
samo o tome što trener Baldwin nije nosio sjajnu srebrnu zviždaljku, vec
otmjenu crvenoplavu kravatu. Da, nekoliko je minuta kasnio na sastanak, ali ne
dovoljno da to objasni potpuno izbjegavanje pogleda, opipljivu nelagodu koju
je osjetio kada je ušao u prostoriju. Nitko od decki nije ga pogledao kada su
poceli raspravljati tko ce gdje sjediti i tko ce održati koji govor. Zar ga je Zach
ipak oblatio?
"Ono što želim naglasiti jest timski rad", govorio je trener. "Djelujemo kao tim i
podržat cemo Singera..." Tu ga je prekinulo cerekanje u prostoriji. "Nešto je
smiješno, gospodo? Brewer?" Trener se zapiljio u Toma Brewera koji je sjedio u
prednjem dijelu prostorije i uzalud pokušavao izgledati ozbiljno.
"Ne, gospodine. Svi smo tu da podržimo Singera, bez dvojbe." Još prigušenog
smijeha.
Chase se s nelagodom promeškoljio na stolici. Sto se zbiva? Pogledao je Zacha i
mislima ga je pokušao natjerati da susretne njegov pogled, ali Zach je s
iznimnom pomnjom proucavao pod, a oci su mu bile skrivene iza kose. Chase
je vidio da mu je gornja usnica još uvijek otecena.
Kada je sastanak završio, hodnici su bili puni ucenika koji su se grlili, stavljali
knjige u ormarice, jeli peciva i proucavali raspored za novo polugodište. Dok je
hodao prema kantini — zbilja je trebao kavu, a srecom poceli su je posluživati u
Pompea
-149-
kantini prije nekoliko godina, iako je bila gadnija od one iz Kwik Marta —
Chase je osjetio da ga slijede pogledi ucenika, ali ne na dobar nacin. Mahnuo je
skupini djevojaka, ali one su se samo nervozno nasmiješile pa se nastavile
pretvarati da su zadubljene u razgovor. Koji...?
Chasea je preplavila jeza. Ovo je doslovno bila njegova najgora nocna mora,
ona koju je imao u djetinjstvu sve do kraja osnovne škole: u snu bi došao u
školu i odjednom bi shvatio da mu je odjeca poderana, prljava, prekrivena
mrljama, a prijatelji bi mu se izrugivali. Ali ovo je bilo gore — odjeca mu je bila
cista. Prljavština je bila nevidljiva.
Ušao je u kantinu. Tada ih je ugledao i sve mu je postalo jasno. Posvuda su bile
njegove slike: gol, izložen, uvecan do stvarne velicine i izvješen iznad blagajne.
Rijeci iz Emilynih pjesama u baloncicima su mu izlazile iz usta, kao u stripu.
Okrenuo se i skinuo naocale. Na jednoj fotografiji nervozno stoji pod slabim
svjetlom lampe u Tyinu dnevnom boravku. Na drugoj leži na podu, a crveni
zid iza njega pulsira cak i na slici, dok njegova blijeda bedra izgledaju kao da je
reflektor uperen u njih. Fotografija je toliko zumirana da se gotovo moglo
vidjeti kako se naježio.
U prostoriji je sve utihnulo kada je ušao. Svi su ga gledali s ocekivanjem, cekali
su da vide njegovu reakciju. Stajao je i tresao se. Kroz glavu su mu prolazili
bljeskovi svjetlosti i zvuka, male eksplozije. Ni jednu misao nije mogao zadržati
u glavi. Dobit ce moždani ili nešto slicno.
"Cijelo jutro tu vise", cuo je Dreu Fieffer dok je prolazila pokraj njega, i cuo joj je
suosjecanje u glasu. Okrenuo se i gledao je za njom dok je odlazila niz hodnik u
martama i crnim trapericama, poput splavi koja se udaljava od olupine broda.
Nestala je, a on je ponovo bio sam.
Nesigurno je zakoracio nekoliko koraka unazad. Osjecao se poput najveceg
frika kojeg je Ascension ikada vidio.
Jureci hodnikom, razmišljao je samo o tome kamo bi mogao otici, gdje bi se
mogao sakriti. Uletio je u muški zahod pokraj ucionica za prirodne znanosti, ali
tamo su bili Wagner i Barton. Histericno su se smijali dok je ulazio i proucavali
još jednu njegovu sliku koja je visjela iznad umivaonika.
Pompea
-150-
"Ideš, zbilja si peder, ha, Singeru?"
Chase je ostao bez teksta. Sada se osjecao kao da se pero iz njegovog sna raširilo
u njegovu grlu; zbilja se gušio.
Wagner ga je odgurnuo dok je prolazio pored njega. "Covjece, kada si postao
takav frik?"
"Možda slike trebamo veceras pokazati novinarima, ha? Tako ce svi znati da je
ascensionski voda navale pedercina."
"Ne znate što govorite", rekao je slabašnim glasom.
"Znamo mi tocno što govorimo. Sto si umišljaš da si neki mode! Calvina
Kleina?" Wagner ga je samodopadno gledao.
"Lijepe su ti pjesme", izlanuo je Barton. "Što se to >toliko bojiš recitotalno gej?"
U glavi mu je odzvanjao stih iz Emilyne pjesme — Neke istine nije moguce izreci —
okrenuo se i posrnuo prema izlazu, natrag u hodnik, koji je bio zagušljiv, uzak i
pun ljudi. Sve je bilo poput scene iz nekog hororca u kojoj vidi sve što ne valja,
ali ne može to nikako ispraviti.
Preostalo mu je samo jedno mjesto — stara dvorana, zgrada koja je mirisala na
znoj, dolje pokraj uciteljskog parkirališta. Prije tri godine izgradena je nova
dvorana i ova se sada koristila samo ako je padala kiša, a više momcadi
istovremeno imalo trening. Ponekad bi se pušaci sakrili u stare svlacionice,
kada bi im bilo prehladno da puše uz potrganu ogradu teniskog igrališta. Prije
ili poslije doci ce na red da je sruše ili obnove, ali sada je bila prazno utocište
koje je Chaseu trebalo.
Uletio je kroz vrata, dezorijentiran i zbunjen. Kako se ovo dogodilo? I to njemu.
Uvijek je bio na oprezu da ne dopusti da mu se dogodi ovakvo sranje... Ali nije
bio dovoljno oprezan, ne s Ty.
Nekoliko je puta duboko udahnuo pljesniv zrak i iskašljao miris dima, strunjaca
i lakiranog parketa. Kašalj mu je odjekivao praznim prostorom, ali cuo je i
drugi zvuk. Šmrcanje, jecaj.
Chase se osvrnuo. U gornjem kutu tribina, ramenima naslonjena na staru
mekanu zastavu s prvenstva, sjedila je Em. Zurila je u njega, pa obrisala nos i
Pompea
-151-
provukla ruku kroz dugu, zamršenu kosu. Nosila je samo potkošulju i vidjele
su joj se naramenice grudnjaka.
"Što ti ovdje radiš?" poviknula je Em s druge strane prostorije, a glas joj je bio
slab u velikoj dvorani.
"I ja bih to tebe mogao pitati", odgovorio je i dalje stojeci na vratima.
Poput raka, Em se spustila nekoliko redova, ali nije ustala. Chase je ucinio
nekoliko koraka prema njoj.
"Bože, ovdje je ledeno", rekao je i protrljao ruke. Ona nije odmah odgovorila, i
osjetio je kako se tišina proteže izmedu njih. Osjetio je poriv da govori, da
ispuni prazninu, da prepravi sve što je za njega pošlo tako po zlu. Još joj se
malo približio. Kratko ga je pogledala, pa se opet zagledala u pod. "Sjecaš li se
kako je znalo biti vruce kada bi se cijela škola ovdje okupila?"
Em je kimnula. Lice joj je bilo posve crveno.
"A ono u prvom razredu kada se Gabby kandidirala za potpredsjednicu za
društvena dogadanja u školi..." Nije ni stigao završiti misao, kada se Em zgrcila
i pocela tresti.
Isuse. Još ju je i rasplakao. Chase je nepomicno stajao i gledao svjetlo koje je
dopiralo kroz prašne prozore na vrhu dvorane. Nadao se da ce taj trenutak
brzo proci.
"Pobijedila je", izlanula je. Približio se, ali i dalje je jedva razumio njezine rijeci.
"Pobijedila je jer je super. A ja sam grozna." Radila je nešto tužno, izvlacila je
tanke niti iz traperica i nije ga gledala.
"Što ti je, Winters?" Sjeo je na sjedalo pokraj nje. Nije se zbilja htio baviti
Emilynom dramom — nije za to imao snage — ali ionako nije imao kamo.
"Gabby. Gabby." Drugi put je ime izgovorila gotovo zavijajuci. A onda je pocela
pricati i nije stajala, osim da se zakašlje.
šmrcne i proguta slinu. "Trebale smo se naci jutros prije škole, kao i obicno.
Svako se jutro sastajemo ispred Dunkin Donutsa i kupimo kavu s vrucom
cokoladom, polapola."
Chase je kimnuo. Bilo je bolje slušati o tudim problemima nego razmišljati o
vlastitima.
Pompea
-152-
"I pridem ja njoj jutros i nasmijana sam i nosim dar koji sam joj kupila, zbilja
odlican dar — zbilja sam htjela sve ispraviti, Chase, zbilja..." Em je ispružila
ruke prema njemu i zgrabila mu koljeno kao da ga moli da joj povjeruje. "A
ona... ona... ona mi je bacila svoju kavu u lice!" Em se trznula kao da po drugi put
osjeca vrucu tekucinu.
"Prolila je kavu po tebi?"
"Da! Ne kužiš. Ona je obicno ta koja meni nudi odjecu ako se zaprljam — ima
kompletnu rezervnu garderobu u ormaricu za tjelesni!" Em je ridala i pokazala
na upropaštenu vestu koju je nemarno nagurala u torbu. "I boljelo me je,
Chase", rekla je sada tiše. "Zbilja me je boljelo. Ona... rekla je da sam kuja.
Lažljivica, kuja i izdajica." Em je dugo i drhtavo uzdahnula. Stalno je kosu
gurala iza uha i cupala zanoktice koje su ionako vec bile pocupane ili izgrižene
do krvi. Bila je u groznom stanju.
"Rekla je da sam se upucavala Zachu i da sam ja za sve kriva", nastavila je ne
davši Chaseu ni prilike da odgovori, "i da sam lažljiva kuja koja pokušava
krasti tude decke. Kao da Zach nije s time imao veze. Kao da sam ga vrebala,
znaš?"
"Jesi li?" upitao je Chase izravno.
"Ne! I rekla je da ce svima u školi reci da sam užasna osoba. Rekla je da ima
neki SMS koji to dokazuje. Odvezla se i ostavila me tamo. Zalivenu kavom."
Chase je protrljao celo. Tocno iza ociju osjecao je da mu pocinje opaka
glavobolja. "Kako je vec saznala? Zar nije tek sinoc došla kuci?"
Em je slegnula ramenima i spustila glavu na koljena. "Kada je sinoc došla kuci
iz zracne luke, shvatila je da je tekucinu za lece ostavila u hotelu pa je izišla
kupiti novu. Navodno joj je u apoteci prišla neka sitna ženska i rekla joj sve.
Nisam imala vremena pitati što joj je tocno rekla, ali izgleda da se Zach potpuno
izvukao. A najgore je da vjeruje nekoj >žrtvi mode koja si je zavezala crvenu
vrpcu"< — tu je Em koristila navodnike — "a ne meni, svojoj najboljoj
prijateljici."
"Žrtvi mode koja si je zavezala crvenu vrpcu?" ponovio je Chase. Zacudo, taj
mu je opis zvucao poznato, ali nije znao odakle. Em je opet slegnula ramenima.
Pompea
-153-
"Gabbyne rijeci", rekla je i ovaj put se barem slabašno osmjehnula. "Nemam
pojma kako je neki potpuni stranac uopce znao za to. Ili što je Zach rekao. Ocito
nije htio optužiti sebe... Izgleda da svi znaju. Ali to nije ono najgore. Najgore je
što se to uopce dogodilo. Što sam ja dopustila da se to dogodi. Što ja ovo
zaslužujem." Opet je plakala, ali sada tiše. Ocajnije.
"Emily..." Chase je podigao ruke. Nije mu išlo rješenje drugih, a posebno ne
rješenje uplakane djevojke. No nakon nekoliko trenutka oklijevanja stavio joj je
ruku na leda. Na sekundu se ukocila, a zatim opustila pod njegovim dodirom.
Znao je kako joj je — strmoglaviti se iz sigurnosti u ništavilo, preko noci dobiti
status društvenog izopcenika. "Sve je u redu. Znam da nisi htjela povrijediti
Gabby. Samo si... izgubila kontrolu nad svime."
Malo je okrenula glavu i ugledao je kako joj sekret iz nosa curi niz usnu.
"Zbilja?"
"Da. Ono, ponekad misliš da znaš što želiš, a onda sve jednostavno izmakne
kontroli i više ništa ne možeš. To više nije u tvojim rukama. Nezaustavljivo je."
Glas mu je malo puknuo dok je to govorio. Govorio je zapravo o dogadajima iz
svoga života koje više nije mogao promijeniti.
Nekoliko su minuta sjedili u tišini, Chase je trljao Em po ledima i cudio se
koliko je košcata. Cudio se što je dodiruje. Iskreno se cudio što mu je uopce
imalo stalo do nje. Culi su zvono koje je oglasilo pocetak drugog sata, ali
nijedno se od njih nije pomaklo.
"Vidjela sam slike", rekla je tiho. "Žao mi je."
Chasea je preplavila toplina i maknuo je ruku s njezinih leda. Razmišljao je o
slikama i o tome kako se toga više nikada nece riješiti. Zadrhtao je sjetivši se
izraza svog lica na jednoj od fotografija: zabacena glava, nasmijan, totalno
prepušten. Nitko ga u školi nikada nije vidio takvog. Sjedili su u tišini.
Odjednom je Chase osjetio snažan poriv da sve isprica Emily, da joj sve prizna i
otkrije joj kako i zašto mu je život postao tako sjeban.
Nije htio, no izlanuo je rijeci: "Razmišljaš li ikada o karmi?"
"Karmi?" Em ga je zbunjeno pogledala.
Chase je osjecao kako mu se toplina širi tijelom. "Da... ono, sve se vraca, sve se
Pompea
-154-
placa. Misliš li ikada da bi to moglo biti istinito?"
"Kako to misliš?" pitala je Em.
Chase je oklijevao. Ispovijed mu je stajala na vrhu jezika.
"Pa ono, kako je moj tata bio takav šupak prema mami, ono, napio bi se i mlatio
je, a onda mu je jednoga dana neki stroj razbio glavu i to ga je ubilo. Nekako mi
se cini da... da sve napravi puni krug. Ono, možda je taj šupak zaslužio
umrijeti. Kužiš?"
Vidio je da ju je njegova prica samo još više uzrujala i pože
lio je da je može povuci. Svi su vec znali za njegova oca — bila je to stara
prica. Chase to obicno nije volio spominjati.
Em ga je sucutno pogledala.
Chase ju je trknuo laktom. "Ma ne slušaj me. Ja sam samo goli lik koji piše
pjesme."
Em se osmjehnula. "Dobre pjesme", rekla je Em i trknula ga.
"Da, znaš, imam frendicu koja zbilja dobro piše."
"Oho, sada smo prijatelji?" Em je to rekla sarkasticno, ali oci su joj bile
raskolacene i pune nade.
Pomislio je na Zacha. Na to što je njihovo prijateljstvo bilo. Kako se tako lako
pokvarilo. "Nisam siguran da imam izbora", rekao je i cerekao se. "Mislim da ni
prije svega ovog nisam imao puno prijatelja." I onda, kao da se kad je to
izgovorio upalila lampica u njegovoj glavi, Chase se opalio po celu.
"Sranje. Sranje sranje sranje."
"Što? Što je bilo?"
"Prokleta Vecer americkog nogometa je veceras." Chase je prtljao sa uzicama
koje su visjele iz kapuljace na njegovoj trenirci pa odlucno odmahnuo glavom.
"Ma ni za živu glavu necu zakoraciti u sobu s tim ljudima. Nema šanse."
"Ne, moraš otici, Chase. Ti ceš biti kapetan momcadi."
Chase je pomislio na svoje suigrace, na to kako su ga svi gledali u kantini.
"Nisam siguran da još uvijek imam momcad."
"Moraš otici", ponovila je Em. "To je previše važno. Suprotno bi bilo potpuna
predaja."
Pompea
-155-
Chase se u trenutku necega dosjetio. "Dodi sa mnom."
Em je šokirano zurila u njega. "Ja?"
"Da." Što je više razmišljao o tome, to mu se cinilo savršenije. "Bit cemo odlican
par, frik i kuja. Osmjehnuo joj se, nije bio siguran je li pretjerao. Ali izgledalo je
kao da ona zbilja razmišlja
o tome.
"Gabby ce biti tamo. Sa Zachom..." Em se ugrizla za usnicu.
Chase je slegnuo ramenima. "Možda ceš imati još jednu priliku da
porazgovaraš s njom. U svakom slucaju, ne moraš se brinuti — na proslavi ne
poslužuju kavu."
Em se nasmijala i lagano kimnula glavom razmatrajuci ideju. Duboko je
udahnula. "Siguran si?"
"Zašto ne, ne može biti gore nego što je."
"Dobro. Da. Okej." Em se oprezno nasmiješila. Chase joj je uzvratio osmijeh. Bili
su dvoje izopcenika zajedno na tribini i odlucili su zajedno ici na proslavu.
Osjecao se dobro. Kao da ostatku škole porucuju da se goni.
Bip bip bip. To je bio njegov mobitel. Zvucao je kao da je daleko, ali bio mu je do
nogu, u ruksaku. Znao je od koga je poruka i nije htio pogledati. Em je mahnula
glavom prema torbi.
"Hoceš li pogledati tko ti se javlja?"
Chase je uzdahnuo, nagnuo se i uzeo mobitel. Imao je pravo: jedna nova
poruka od Ty. Pliz, pliz, pliz, pisalo je. Daj da objasnim. Moram te vidjeti. ODMAH. Sve je
to pogreška. Chase je u trenu bio na nogama. Opet je osjecao svu zbunjenost, tugu
i bijes; tresao se od svega toga.
"Moram ici", rekao je naglo, a srce mu je lupalo.
"Znaci vidimo se kasnije, je 1’ da?" Gledala ga je zabrinuto. Na isti ga je nacin
gledala neku vecer kada je došao kuci krvav i s modricom.
"Da." Bio je smeten. "Ovaj, ja cu doci po tebe... Nademo se tamo. Cekat cu te
odmah iza ulaza, dobro?"
Pompea
-156-
Nije pricekao da mu odgovori. Turio je ruke u džepove i zabacio ramena kao da
se sprema krenuti u napad. Odlazio je sastati se s Ty i imao je osjecaj da ce im to
biti posljednji okršaj.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

11 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:17 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
17. POGLAVLJE
Em nije mogla doprijeti do Gabby. Pokušala je na chatu. Pokušala je slati poruke.
Pokušala ju je zvati — i na mobitel i na kucni broj. Ništa. Pa dobro, dobila je
slabo zamaskiranu laž od Gabbyne mame koja je prije svega zvucala zbunjeno
Gabbynim ocitim odbijanjem da se javi na telefon. Gabby i Em nikada se nisu
svadale.
Ocajno je željela doci do Gabby i objasniti joj svoju stranu. Popraviti situaciju.
Uvjeriti je da je sve to bila velika pogreška i zakleti se da ce uciniti sve da bi joj
Gabby opet vjerovala. Možda bi cak mogla reci Gabby za sve — bilo je i drugih
cura, nije bila jedina — ako bi mislila da ce joj Gabby vjerovati. Ali nije joj
uspijevao ni jedan nacin uspostave komunikacije.
Tako je donijela odluku: veceras na proslavi povuci ce Gabby na stranu, tamo je
Gabby nece moci izbjegavati. Natjerat ce je da shvati da je njihovo prijateljstvo
važnije od nekog decka. Cak i od decka poput Zacha McCorda. Cak i od tog
decka koji joj je upravo slomio srce...
Nece biti lako.
Još je samo jedno morala uciniti kako bi se ocelicila za zadacu koja ju je cekala:
spaliti Cordyja.
Em je bila spremna. Imala je drveni ugljen, plin za upaljace, šibice, štipaljke za
roštilj, najtopliju zimsku kapu i rukavice. I naravno imala je Cordyja. Podigla ga
je, mekanu grudu s lažnim krznom zebre. Zagrlila ga je i udahnula miris
plišane životinje, dijelom je mirisao na lunapark, dijelom na Eminu sobu, a dijelom
na još nešto. Srce ju je boljelo dok je gledala u njegove glupe plasticne oci i
konce koji su se spetljali oko njegove guste grive.
Gotovo je. Njezini osjecaji za Zacha i cijela ova zbrka nestat ce u plamenu
zajedno s plišanom zebrom. Morali su. Em nije nikada vjerovala u talismane, ali
jedno je bilo sigurno: nije htjela Cordyja ni blizu svojih jastuka. Znala je da ce
nekako iz Cordyjevog pepela uspjeti povratiti prijateljstvo s Gabby, pronaci
Pompea
-158-
staru sebe, svoj život prije nego što je poljubila Zacha. No zlu ne trebalo,
ponovo je na ovratnik kaputa pricvrstila privjesak koji joj je Gabby darovala u
znak prijateljstva.
Roditelji ce joj doci kuci navecer i trebala je vremena da se spremi za proslavu,
pa je morala poceti. Em je uzdahnula. Htjela je samo visjeti u podrumu s J.
Djem, piti rum s Dr. Pepperom i igrati društvene igre. Ali ne, morala je obuci
haljinu — odlucila se za jednostavnu klasicnu crnu — za lažni spoj s Chaseom,
baš njime od svih ljudi. Morala je priznati da je bila malo zabrinuta za njega.
Izgledao je tako izbezumljeno nakon što je jutros dobio onu poruku — Em je
bila uvjerena da je poruka od one cure, Ty - i nije ga vidjela ostatak dana.
Medutim, nije ga baš ni tražila. Dan je provela tako što je izbjegavala ljude
gledati u oci. Nije imala pojma što je i koliko je Gabby drugima ispricala.
Hladan vjetar zapuhao je dok je Em stajala na stražnjoj terasi Wintersovih;
drhtala je i u vunenim rukavicama, grlila Cordyja na prsima i prtljala da
potakne vatru. Bilo joj je zastrašujuce ne znati što ljudi govore o njoj. Sjetila se
koliko su puta ona i Gabby šaptale o drugima iza njihovih leda. Ništa jako
zlobno, ali komentirale bi neciju odjecu ili to što je netko prohodao s nekim.
Nikada nije razmišljala o tome koliko je grozno biti s druge strane ruke što
skriva usta koja šapucu.
Em je odlucno pripremila ocev roštilj da prinese svoju žrtvu. Usula je ugljen,
poprskala ga plinom za upaljac, a poklopac roštilja je odložila. Zapalila je
šibicu, ubacila je i gledala kako narancasto plavkasti plamen skace s ugljena na
ugljen. U ledenom je dvorištu bilo lijepo osjetiti toplinu — možda bi, kada se
sve ovo riješi, ona i Gabby mogle organizirati zimski kriješ na kojem ce peci
kolacice od sljeza i pjevati oko vatre. Ako se ovo ikada razriješi.
Zatim se, zureci u plamen, polako nagnula prema naprijed i ispružila Cordyja
iznad roštilja. Pustit ce ga dok nabroji do tri. Jedan. Dva... Tri.
Opori smrad izgorjele sintetike brzo je zamijenio poznati miris roštilja. Udaljila
se namreškavši nos i gledajuci kako se Cor dy topi u vatri.
Zacula je buku, nešto u stražnjem dijelu dvorišta. Srce joj se ubrzalo. Životinja?
J. D.? Provirila je preko roštilja pokušavajuci vidjeti kroz plamen i dim.
Pompea
-159-
Odjednom je i njezin šal gorio. Em je vrisnula i povukla ga. Osjetila je kako
toplina grize vunu i dolazi sve bliže i bliže njezinoj bradi. Zavrištala je i
odmotavala šal što je brže mogla, a plameni jezici su sezali prema njezinim
rukama. Još ga je jedanput prebacila preko glave i oslobodila se; bacila ga je na
zemlju i gledala kako vatra jenjava i oslobada oblak crnog dima.
Prignula se i cekala da dode do daha pipajuci vrat da vidi je li opecena.
Covjece.
Kada joj se lupanje srca smirilo, izvadila je Cordyjeve spaljene ostatke iz roštilja
i štipaljkama je šištavu masu gurnula u snijeg. Podigla se para, a snijeg se
uokolo brzo otopio. Ponovo
joj je na pamet pala jeziva poruka koju je pronašla na igralištu
— ponekad nije dovoljno žaliti — i nogom je gurnula još snijega preko pepela i sve
potpuno prekrila slojem ciste bjeline.
Dok se Em vozila u grad u Društveni centar, poravnala je rub haljine u nadi da
haljina glasno porucuje: Nisam kuja. Onoliko glasno koliko to haljina može. Kosu
je podigla u urednu pundu a nosila je cipele bez peta. Htjela je izgledati što je
nevinije mogla. Krenula je nekoliko minuta kasnije nadajuci se da ce je Chase
cekati odmah iza prvih vrata u predvorju, kao što su se bili dogovorili.
Ali Chaseov auto nije bio na parkiralištu kada je došla. Možda ga je mama dovezla?
Ne. Izašla je iz auta i požurila do predvorja, odmah se smrznula u najlonkama.
Nije bio ni u predvorju. Taman je razmišljala hoce li uci i potražiti ga ili ostati
na mjestu i pretvarati se da je zadubljena u proucavanje poruka na mobitelu,
kada je cula Gabbyn glas.
Em je sigurno izgledala poput jelena pred farovima dok je Gabby klizila kroz
vrata držeci Zacha pod rukom. Em se zapitala tko od njih izgleda najviše
šokiran. Znala je da ona ima užasnut izraz na licu; Gabby je izgledala bijesno;
Zach kao da se stopio s pozadinom.
"Što ti radiš ovdje?" Gabbyne rijeci bile su poput bodeža i Em je znala da je
zbilja šokirana što je vidi.
"Ja... Nalazim se s Chaseom." Ovo je bila njezina prilika. Em je pokušala smisliti
što da kaže Gabby. To je bio razlog njezinog dolaska, a odjednom je bila nijema.
Pompea
-160-
"Nitko te ne želi ovdje", rekla je Gabby hladno i naslonila se na Zacha koji joj je
prebacio ruku preko ramena. Nije maknuo ruku. Em se ugrizla za usnicu.
Ljudi su prolazili pokraj njih u skupinama od dvoje ili troje, i svaki put kada bi
se vrata otvorila, zapuhnuo bi ih hladan zrak.
Em odjednom preplavi nalet snage i moci. Gabby je bila njezina, a ne Zachova. I
Gabby je zaslužila boljeg. Obje su zaslužile.
"Gabs, moram razgovarati s tobom." Em je pogledala Zacha i pitala se hoce li on
što red. Koža joj je gorjela. Nikada nije bila toliko ponižena u cijelom životu.
"Moram ti objasniti."
"Ne želim razgovarati tobom", odvratila je Gabby ledeno. "U stvari, više nikada
ne želim razgovarati s tobom. Mislila sam da si mi prijateljica. Mislila sam da si
mi najbolja prijateljica." Tu je Gabby puknuo glas; a Em je zaboljelo srce.
"Zach?" Em mu se napokon direktno obratila. Nije znala što želi. Bilo što osim
praznog pogleda kojim ju je gledao protekle tri mmute.
Tada je Gabby ispružila ruku i jako gurnula Em. Em je posrnula unazad na
vješalice za kapute. Klincanica ju je ubola u rame. "Da mu se nisi usudila
obratiti", rekla je Gabby preglasno, glas joj je postao visok. "Zašto ne prestaneš,
Em? Ostavi me na miru. Ne vjerujem ti. Ne želim te više u svojoj i Zachovoj
blizini. I tocka. A sada se, molim te, makni." Prošla je pokraj Em i Em je vidjela
da joj teku suze. Zach ju je slijedio poput omamljenog lutka.
Gabby ju je gurnula. Njezina najstarija prijateljica, njezina najbolja prijateljica.
Ona koja joj je bila poput sestre. Em se zaljuljala i na trenutak je pomislila da ce
se onesvijestiti.
Dio nje htio je pobjeci iz zgrade, zauvijek pobjeci iz Ascensiona. Drugi dio htio
je odmarširati unutra i prisiliti Zacha da prizna što se tocno dogodilo tijekom
praznika — baš svaki detalj. Natjerati ga da pati. Natjerati ga da prizna. Neka
prizna da je jednako kriv kao i ona.
Mobitel joj se oglasio, imala je propušteni poziv od Chasea. Vjerojatno
objašnjenje gdje je on.
"Bok, ja sam." Slabo ga je cula, a i govorio je visokim glasom. "Chase ovdje,
Pompea
-161-
ovaj... slušaj, ne idem veceras. Žao mi je. Jednostavno ne mogu. Nešto je
iskrsnulo. Moram ovo uciniti.
Moram znati, pa bilo što bilo, kužiš? Tako da... ne idi na proslavu. Ili ako si vec
tamo, ostani. Sori, Em." Klik.
Em je još jednom poslušala poruku i pocela ju je muciti nervoza. Chase je
zvucao divlje — gotovo mahnito. I preplašeno.
Da ga nazove? Da ode do njegove kuce i sazna koji se vrag dogada? Cak i usred
sve svoje sramote — sada je stizalo više nogometaša s obiteljima i djevojkama i
svi su zurili u nju kako u toj glupoj haljini stoji ispred Centra — nije mogla
prestati razmišljati o Chaseu. Zvucao je kao da gubi razum.
Morala se uvjeriti da je dobro.
Snijeg je ponovo poceo padati; prognozirali su mecavu.
Em je slijedila glavnu ulicu prema Cesti br.4 i autocesti. Polako je vozila, brisaci
su radili najvecom brzinom, ali pod gumama je osjecala glatki led. Nije iz glave
mogla izbaciti Gabbyn gnjevan glas. Ili Zachov prazan pogled. Pokušala se
usredotociti na Chasea, na njegovo mucanje i isprekidanu poruku. Prvo ce se
odvesti do njegove kuce, ako ga tamo ne nade, onda... pa, nije znala kamo onda.
Smislit ce nešto.
I baš u tom casu, tocno prije nadvožnjaka, ucinilo joj se da je nešto projurilo
ispred auta. Gume su zaškripale dok je kocila. Zurila je napeto kroz
vjetrobransko staklo. Sve je bilo mirno. Farovi su osvjetljavali samo metar i pol
ispred auta i sve što je vidjela bilo je samo ravnomjerno spuštanje bijelih
pahulja na do. Pogledala je lijevo i desno.
"Upomoc", cula je tihi glas kroz staklo. Još uvijek nije ništa vidjela. Iskljucila je
brisace i otvorila prozor, osluškivala je, ali cula je samo šuštanje grana i vjetar.
Silno je poželjela da još koji auto prode cestom, ali ni iz jednog smjera nije
vidjela svjetla. Ni ulicna rasvjeta nije gorjela, kad smo vec kod toga. Napokon je
shvatila zašto je njezin otac uvijek gundao zbog nedostatka "osnovnog
održavanja infrastrukture" u Ascensionu — sada bi joj zbilja dobro došla ulicna
svjetiljka koja radi.
Pompea
-162-
"Halo?" povikala je Em u noc. U tom je trenutku ulicna svjetiljka iznad nje
odjednom oživjela uz krckav zvuk. Tocno ispod svjetiljke, samo tri metra od
njezina auta, ležala je sitna djevojka njezinih godina. Nosila je samo tanku sivu
haljinu i malu jaknu s visokim ovratnikom. Bila je na tlu, a jedna joj je noga bila
savinuta pod cudnim kutom.
"Hvala Bogu", rekla je djevojka i slabašno se osmjehnula. "Mislila sam da se
nitko nece pojaviti."
Em je otvorila vrata auta i osvrnula se. Cura je imala pravo — sve je bilo
napušteno. Samo pokrov svježeg nedirnutog snijega u oba smjera. Nije cak bilo
ni tragova.
Odakle se samo stvorila?
"Jesi li dobro?" Em je izašla i malo se približila.
"Mislim da sam ozlijedila nogu", rekla je djevojka i pokazala lijevo koljeno.
"Hodala sam uz cestu i auto me udario. Samo se odvezao. Ne znam što uciniti.
Mobitel mi je pao u snijeg i sada ne radi."
Nešto je u vezi s ovom djevojkom, njezinom nogom, lampom i snijegom bilo
jezivo. Em se nije mogla osloboditi osjecaja da je tu djevojku vec negdje srela —
ne u školi, no možda u gradu, ili u Portlandu? Njezine su joj sivkaste oci bile
poznate. Svaki atom u Eminu tijelu poticao ju je da pobjegne! Otide!
No što je mogla? Ostaviti neznanku na cesti? To bi bilo odlicno za karmu.
Prvo se spedja s deckom najbolje prijateljice, a onda ostavi žrtvu automobilske
nesrece na snijegu. To bi zbilja izgledalo savršeno u njezinom etickom
životopisu.
"Nazvat cu 911", rekla je Em i cucnula pokraj nje. "Molim te", djevojka je
sjela s bolnom grimasom. "Mislim da mogu ustati. Možeš... možeš li me možda
samo odbaciti u bolnicu?"
! ,Em je sekundu oklijevala. "Naravno", odvratila je.
"Super", djevojka joj se nasmiješila. Njezino profinjeno lice bilo je mirno i
izgledala je staloženo usprkos prilicno dramaticnoj situaciji. Ponašala se kao da
joj je Em ponudila da ce joj oprati rublje ili prepustila svoje mjesto u redu u
ducanu.
Pompea
-163-
"Da ti nazovem nekoga? Roditelje ili prijatelje?"
Prijatelji. Pomislila je na Chasea. Možda je previše dramatizirala. Proveo je
nekoliko gadnih tjedana — nije ni cudo što je zvucao cudno. To što su se u
posljednje vrijeme malo družili nije znacilo da su najbolji frendovi. Ni Chaseu
se možda ne bi svidjelo što mu se uplece u osobni život. I premda je krenula
prema njegovoj kuci, nije uopce znala hoce li on biti tamo. Nazvat ce ga kasnije,
nakon što se odveze do bolnice.
"Ne treba", rekla je djevojka i prihvatila Eminu ispruženu ruku. "Zvat cu iz
bolnice." Ruke su joj bile ledene. Sigurno je dugo cekala. Em se cudila što je
samo ona stala da pomogne. Možda ipak nije bila tako grozna osoba.
Em je pomogla djevojci — cije je ime, kako je saznala, bilo Meg — da ude u
auto. Bila je lagana, gotovo kao da ne teži ništa.
Prije nego što je upalila auto, poslala je Chaseu brzu poruku: brinem se. nazovi me,
okej?
"Nadam se da te ne prekidam u necem", rekla je Meg pristojno dok su kretale
prema traumi u centru. Emina je mama tamo povremeno radila.
"Ne, sve je u redu. Išla sam se naci s prijateljem... Može pricekati."
"Sigurna sam da ce razumjeti", rekla je Meg smiješeci se iz mraka. Em nije ništa
rekla. Nije joj baš bilo do cavrljanja.
Kada su stale pred bolnicom, Em je pogledala Meg. "Hoce
li ti smetati ako te tu ostavim? Mama mi veceras radi u klinici", lagala je. Znala
je da je nepristojno, ali nije ju bilo briga. Bilo je nešto cudno u vezi s tom curom
i Em je se htjela riješiti. "Ne da mi se objašnjavati joj zašto se vozikam po
ovakvom vremenu."
"Može", odgovorila je Meg s istim staloženim osmijehom. "Kužim te. Mislim da
se mogu dovoljno osloniti na nogu da odem do cekaonice. Puno ti hvala.
Upamtit cu ovo."
Em je kimnula, a Meg je izašla iz auta šepajuci, ali mogla je hodati. "Sretno.
Nadam se da ti je noga dobro."
Krenula je unazad i pogledala u retrovizor, ali nije vidjela Meg. Sigurno može brzo
hodati ako je vec unutra.
Jednom je rukom držala volan, a drugom je brzo provjerila mobitel. Chase nije
Pompea
-164-
zvao. Em ga je nazvala tri puta zaredom, a svaki se put telefon odmah prebacio
na govornu poštu. Emin se auto malo zanio na parkiralištu i uskliknula je.
Nema šanse da ce veceras doživjeti nesrecu. Tek su joj popravili auto. Žmirkala
je u zasljepljujuci snijeg pred sobom. Morala je otici kuci — ocito je bilo previše
opasno veceras biti na cesti. Nadala se da je Chase shvatio to isto i da je kod
kuce. Iskljucila je mobitel, nije htjela da je išta ometa.
Prije nego što je izašla s bolnickog prilaza, Em je još jednom pogledala hoce li
vidjeti Meg i primijetila je da je ona nešto zaboravila — nekakvu crvenu vrpcu.
Otvorila je vrata, iskocila van i uzela je. Uskliknula je. Crvena vrpca... Tijelo joj
se pretvorilo u led i pustila je da vrpca padne natrag u snijeg poput tankog
mlaza krvi. Srce joj je iz nekog razloga stalo. Crvena vrpca. To je nešto znacilo,
ali nije znala što.
Onda se sjetila: Gabby je rekla da je cura koja joj je rekla za Zacha nosila takvu
vrpcu. Žrtva mode koja si je zavezala crvenu vrpcu. Kako je mogla zaboraviti taj opis?
Em je znala da u Ma ineu postoji više od jedne crvene vrpce, ali nije se mogla
otresti osjecaja da je Meg nekako povezana s cijelim ovim svinjcem.
Cak i kod kuce, na sigurnom, u krevetu ispod debelog bijelog pokrivaca, Em se
još uvijek tresla.
Kroz prozor je gledala snijeg kako pada i molila se da tamo ne ugleda necije
lice. Nije mogla prestati razmišljati o Chaseovim rijecima kako ponekad postoje
stvari koje ne možeš povuci koliko god to želio. Hvataju brzinu poput grude, i
zavrte se izvan kontrole. Nezaustavljive. Pomislila je na ono što je rekao o
karmi. Možda je istina da ljudi dobiju ono što zaslužuju.
Em je zadrhtala. Nadala se da to nije tocno.
Pompea
-165-
18. POGLAVLJE
Ty je kroz suze i jecaje i histericnim glasom zamolila Chasea da se nade s njom
na Pišackom prijelazu. Odmah je pristao.
Osjecao se poput najveceg papka.
Želio je da ima snage doci tamo i reci joj sve što misli — nazvati je kurvom i
riješiti je se. Ovaj je put nece pustiti da se izvuce slatkim rijecima. Nikada nece
zaboraviti kako se osjecao kada je ugledao svoje fotografije izložene tako da mu
se svi mogu rugati — osjecao se ljigavo, kao da ga istovremeno dodiruje stotine
prljavih ruku. Bilo mu je mucno od toga.
No drugi dio njega bio je prestravljen, dio na koji je utjecala oštra bol u prsima i
koji je pamtio kako se osjecao kada je gledao u Tyine oci. Bojao se da ce, ako je
izbaci iz svoga života — na što je imao svako pravo, što je trebao uciniti — izgubiti
ne samo nju vec i dio sebe. Chase je uz Ty dobio uvid u to kako bi bilo živjeti
bez stalne nesigurnosti. Opustio se.
Bio je sretan.
A onda mu je baš ona to oduzela. Na prijevaru ga je navela
da riskira i to mu se obilo o glavu. Upravo je zbog toga obicno bio na oprezu,
planirao je sve do u najsitnije detalje, opsesivno je proucavao taktiku igre. Jer
onoga trenutka kada izgubite kontrolu
— ili još gore, kada je predate drugome — bivate povrijedeni.
Sniježilo je dok se Chase vozio na Pišacki prijelaz; osjecao je kao da mu se misli
lede na hladnoci te mu je bilo još teže usredotociti se. Uplašio se da ne gubi
razum. Izvadio je mobitel da nazove Em; morao joj je reci da se nece naci s njom
na proslavi, a osim toga nadao se da ce ga tudi glas smiriti. Nije se javila.
Veceras je bio toliko rastresen da se nije ni sjecao što joj je rekao u poruci.
Nije znao zašto je Ty odabrala Pišacki prijelaz, nije znao što ce joj reci ni kako ce
joj objasniti da mu je u biti uništila život. Samo je htio završiti s time i krenuti
dalje. Tocka na i. To je trebao. Tocku na i.
Naravno, onog trenutka kada ju je ugledao, znao je da mu nece biti lako ostati
Pompea
-166-
ljut i objasniti koliko ga je povrijedila njezina izdaja. Ty je obasjana mjesecinom
na snijegu izgledala ocaravajuce i prelijepo. Kao da su reflektori bili upereni u
njezine oci i kao da su zlatne niti bile upletene u njezinu crvenu kosu, dok joj je
jedan bijeli pramen izgledao kao da blista. Nosila je dugu haljinu boje trule
višnje, koja je lepršala na vjetru. Bila je naslonjena na ogradu i gledala je dolje u
promet. Izašao je iz auta, a ona se zahvalno okrenula prema njemu.
"Zbilja mi je drago što si došao, Chase", rekla je tiho.
"Da, došao sam." Chase joj je polako prišao. U biti je htio odgovor samo na
jedno pitanje. Procistio je grlo, a zatim pitao, sa snagom koju nije ocekivao:
"Zašto, Ty? Zašto si to ucinila? Bio sam... bio sam dobar prema tebi. Mislio sam
da postoji nešto izmedu nas. Zašto si to ucinila?"
"Ja sam grozna osoba", rekla je. Bila je zacudno mirna, onako kako može biti
samo histericna osoba. Nije treptala. Usta je
stisnula u tanku crtu. "Užasna sam i nikako ne zaslužujem tvoju Ijubav.
Oprosti."
"Još uvijek mi nisi rekla razlog", rekao je i stisnuo šaku. "Pitam te zašto. Što sam
napravio da sam to zaslužio?"
"Voljela bih da je situacija drugacija, Chase", rekla je istim zastrašujuce
smirenim glasom. "Voljela bih da se nismo upoznali."
S tim se rijecima pocela penjati na precke ograde. Chase nije u prvi trenutak
shvatio što cini. Htio ju je zgrabiti za rame, no zahvatio je samo zrak.
"Ty, prestani. Sidi." Poceo je panicariti. "Što to radiš?"
Sada je stajala s druge strane ograde, držala se i naginjala unazad nad autocestu
kao da je na trapezu. Samo je nožnim prstima dodirivala most, pete su joj visjele
u zraku.
"Gotovo je Chase." Tada se osmjehnula. Bio je to neobican osmijeh kakav Chase
još nije vidio.
Odjednom je mislio samo na Sashu. Na tom mostu. Iza nje nije bilo nikoga,
nitko je nije molio da se vrati na cvrsto tlo.
"Ty, molim te. Zbilja me plašiš. Vrati se i razgovarat cemo o tome. Dodi."
Ispružio je ruke prema njoj, užasnut. Nije ju zbilja htio zgrabiti; bojao se da bi je
Pompea
-167-
mogao gurnuti preko ruba. Trudio se da mu ruke izgledaju što cvršce i
poželjno. Ona se okrenula na stranu, držala se samo jednom rukom i samo je još
jednom nogom stajala na mostu. Zaljuljala se kao da ce je sam vjetar baciti
preko ruba. Chase je cuo zvuk koji mu je pobjegao s usana, a slicio je više
cviležu psa nego covjeku.
"Ty", rekao je ocajno. Bio je na rubu suza. "Molim te. Nije važno što si ucinila —
samo želim da se vratiš."
"Oh, ali važno je, Chase. Svi naši postupci su važni. Zar ne shvacaš?"
U snijegu i mraku bilo je teško vidjeti, a kamoli razmišljati. Chase je stajao
ispruženih ruku, a Ty je izgledala kao da leluja.
Trepnuo je i pokušao se usredotociti. A kada je opet otvorio oci, nije vidio Ty
kako visi s mosta. Vidio je Sashu.
Kao da gleda starinski televizor, slike Sashe i Ty izmjenjivale su mu se pred
ocima. Ulovio ga je strah dublji nego što ga je ikada osjetio. Sasha — Ty — Sasha
— Ty...
O Bože, što sam to ucinio?
Slike su mu se pojavile pred ocima kao da na tom treperavom televizoru gleda
stari hororac.
Potajno ju je pratio. Gledao je i cekao, i nije znao tocno što ceka. Sve do pocetka treceg srednje,
kada su decki u momcadi smislili izazov — pokušati dobiti gole slike cura iz škole i staviti ih na
privatnu webstranicu, kojoj bi pristup imali samo decki iz momcadi. Pobjednik je onaj koji stavi
najviše slika.
Chase je odabrao Sashu Bowlder.
Negdje u primozgu znao je da je nikada nije prebolio, ili joj nije zaboravio to što ga je ona, koja mu
je bila prijateljica, odbacila i ponizila.
Poceo ju je zavoditi preko mreže, s lažnim nadimkom i zaporkom, u nadi da ce bez puno truda
dobiti ono što želi.
U pocetku je bila sramežljiva, no polako su im razgovori postali otvoreniji. Osobniji.
Ponekad razmišljam o tome kako sam odrasla i o tome je li me to ucinilo jacom,
rekla je jednog popodneva. Zar se ponekad ne osjecaš kao da je sve gluma? pitala je
drugom prilikom. Kao da je sve rasprostrto pred tobom samo kako bi ti na koncu
sve oduzeli.
Pompea
-168-
Nakon kojih tjedana dana decki su vecinom zaboravili na izazov.
Ali Chase nije zaboravio. I nije stao. To se nastavljalo tjednima, a zatim mjesecima. Na neki cudan
nacin Chase je više volio razgovarati sa Sashom nego s ikim drugim. Ona ga je shvacala.
Ponekad bi zaboravio da je to trebala biti neslana šala — i da joj je još uvijek zamjerao što je bila
takva kuja prema njemu u sedmom razredu.
I ona je to osjetila, što god da se dogadalo medu njima. Otvorila mu se. Povjerila mu je svoje
strahove. Svoje snove. Ispricala mu je o danima kada je osjecala kako je svladava mrvilo, poput
magle koja ce je cijelu progutati.
A onda je prestala, bez nekog objašnjenja. Najavila mu je — tje dan dana prije nego što je skocila
— da više nece s njime razgovarati. Rekla je da je njihova veza previše intenzivna i da ona ne zna
kako je protumaciti. Nikada se nije htio sastati s njom, a ona se nije mogla nositi s usamljenošcu.
On je nije razumio — nitko nije, ne zbilja. Bilo joj je dosta toga da je svi izigravaju. I zbog toga ga
je odbacila.
Opet.
Chase je bio bijesan. Bio je slijep od bijesa — onog iracionalnog, onog koji bi mu se zavukao u
prste, onog koji je pekao. Smotao se na terenu — možda prvi put u životu. Onda je izašao sa
Zachom i deckima, a oni su opet bili totalni šupci; kada je ustao da im svima dohvati ubruse u
restoranu, svi su se smijali i zvali ga njihovim slugom. Chaseov je bijes rastao i pretvorio se u
tamu.
Te je noci došao kuci i svu je gorcinu prebacio na Sashu. Ja sam smece, ha? To je sve što
jesam?
I njemu je isto bilo dosta toga da ga se gazi, da seru po njemu, da se svi iživljavaju na njemu.
Odlucio je uzvratiti.
Postojao je svjestan u trenutku dok mu je prst lebdio iznad tipke "priloži datoteku" i kada mu je
um zavrištao: Ovo je pogrešno!
No nije svako zlo za neko dobro. Kliknuo je i Sashine seksi poruke i priznanja bila su objavljena na
Facebook stranici škole.
Kad se sljedeceg jutra probudio, administrator je vec maknuo slike, ali šteta je bila pocinjena. Svi
koji ih nisu vidjeli tu noc, culi su o tome i vidjeli su poruke. Kada je Sasha sljedece jutro došla u
školu, vjerojatno se osjecala poput životinje u kavezu. Zurili su u nju, oponašali je, rugali joj se.
Bila je to njezina najgora nocna mora i Chase je to znao.
Jer bila je to i njegova najgora nocna mora.
Pompea
-169-
Chaseu se na Pišackom prijelazu digao želudac. Nije mogao vjerovati što je
ucinio, koliko je bio glup. Nije shvacao cime se igrao.
Kako ce sve to imati posljedice.
On je bio kriv. Bio je toga potpuno svjestan. Od pocetka je znao. Svi su joj se
rugali. No on je bio razlog zbog kojeg je Sasha skocila.
Sada se Ty opasno naginjala iznad autoceste. Nece i nju izgubiti. Ne može. Nije
imao izbora nego se i sam popeti preko ograde, doci k njoj i nagovoriti je da
side. Željezo je bilo sklisko od snijega. Svaki put kada bi auto projurio ispod
njih, osjetio je nalet vjetra. Jedva se držao; bilo mu je suviše hladno za prste.
Samo je trideset centimetara dijelilo ogradu od ruba izbacenog dijela.
Snijeg mu je padao u oci i zasljepljivao ga pa je jedva vidio Ty. Nije mogao
razlikovati njezino lice od Sashina. Cinilo mu se da mu je centar za ravnotežu u
grlu.
"Molim te Sasha — Ty — žao mi je. Ne znam što se dogada i ne zanima me.
Samo sidi dolje sa mnom, okej ? Zaboravit cemo da se ovo ikada dogodilo."
Njezin je glas dolepršao na vjetru. "Želim samo jedan poljubac", doviknula je
Ty.
"Mmolim?" Chase joj se polako primicao sve bliže po uskom rubu. Tijelo mu je
podrhtavalo od vjetra. Ispod njih kamion je protutnjao kroz prolaz.
Ty se okrenula prema njemu. Ucinilo mu se da vidi suze kako joj cure niz lice.
"Molim te, poljubi me", rekla je.
"Hoceš li onda prestati s ovime?" Noge su mu se tresle. Prsti su mu bili tako
zaledeni da gotovo nije ni osjecao precku.
"Onda ce stati", rekla je, a sada su joj oci bile tamna jezera. "Obecavam."
Bili su udaljeni samo nekoliko centimetara. Nagnuo se prema naprijed i
poljubio ju je. Bilo je intenzivnije od njihova prvog poljupca. Elektricitet mu je
strujao tijelom, naizmjence je osjecao valove hladnoce i vrucine. Prestao je
razmišljati. Jednu je ruku maknuo s ograde, prihvatio je za vrat i povukao bliže.
Oklijevala je samo sekundu i odmaknula se. On je udahnuo.
U tom je trenu osjetio nešto u ustima. Kao kada se probudio iz sna i jezik ga je
škakljao, samo što se sada nije osjecao kao da u ustima ima samo jedno pero,
Pompea
-170-
vec cijelu šaku. Zakašljao se i zbog grca se umalo poskliznuo. Opet je zakašljao i
pljunuo. Iz usta mu je na dlan pala crvena orhideja.
U tom je casu, jasnije nego ikada u životu, shvatio dvije stvari.
Prva je bila da Ty ne stoji na tlu. Cak joj ni nožni prsti nisu dodirivali hladan
beton nadvožnjaka. Lebdjela je ispred njega u zraku.
Drugo ga je otkrice šokiralo više od prvog: Ty uopce nije bila lijepa. Tijelo joj je
bilo prozirno — sivo, poput papira — i gotovo da je mogao vidjeti kroz nju.
Kosa joj je izgledala spaljeno. Usne crne, oci su joj bile dvije rupe.
"Ponekad nije dovoljno žaliti", šapnula je. Lice joj je opet bilo mirno. Poput
nocnog mora — u kojem sve vreba ispod površine.
Jauknuo je. Pokušao se udaljiti od nje, ali nije znao kamo staviti noge, izbocina
je bila preuska. Zanio se i cjevanicom udario u podnožje ograde.
Pokušao je istisnuti iz sebe pitanje — tko si ti, što si ti? — ali nikakav zvuk nije mu
izlazio iz usta iako je micao usnicama.
Onda je otpuhnula poljubac prema njemu — jako ga je nježno otpuhnula. No
bilo je to dovoljno da ga pošalje preko ruba.
Tada je Chase doživio trecu kristalno jasnu spoznaju: više se nije držao za
ogradu. Padao je na autocestu.
U mislima mu je bila još samo jedna rijec.
Sasha.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

12 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:20 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
TRECI CIN
Kajanje, ili bijes Furija
Održana je mala komemoracija koja je djelovala površno i lažno, kao da su ljudi
izbjegavali govoriti o onome što se dogodilo i što je zbilja bilo važno. Em je
otišla prije nego što je komemoracija završila. Sve u vezi s Chaseovom smrti i
njezinim posljedicama djelovalo je pogrešno. Nije otišla na školski sastanak koji
je sazvan u posljednji trenutak kako bi razgovarali
o emocionalnim reakcijama ucenika na Chaseov fatalni pad i Sashin pokušaj
samoubojstva. Škola je ucenicima nudila razgovore sa savjetnicima kako bi
prihvatili tugu i porazgovarali o svojim osjecajima.
Em je znala da su svi pokušavali postupiti ispravno, ali osjecala je da su svi ti
odrasli jednako zbunjeni kao i ucenici. Pitala se treba li kome reci za Ty, za
Chasevu opcinjenost njome, za tajanstvenu djevojku koja se pojavila u
Ascensionu tocno prije nego što se sve pretvorilo u kaos. Nije znala kome reci.
Bili su u prvom tjednu nove godine, a u zraku se osjecao šum; bio je to šum
smrti.
Dijelom je krivila sebe. Znala je da je bio ocajan. Znala je, a nije ucinila sve što je
mogla da ga pronade. A sada... Više ga nije bilo. Stalno je mislila o toj noci. Što
mu je prolazilo kroz glavu? Otkad je umro, nekoliko je puta preslušala njegovu
poruku, sve dok je zvuk njegova glasa nije poceo plašiti pa je poruku impulzivno
izbrisala. Nešto je iskrsnulo, rekao je.
Ali što ?
Otkad je Chase umro, imala je nocne more: uglavnom nisu imale radnju, vec su
bile pune tamnih pokretnih sjena. No sinocnja je mora imala pricu. Vozila se po
snijegu, istom cestom na kojoj je susrela Meg, djevojku s grimiznom vrpcom.
Vozila je preko Pišackog prijelaza pa dalje do Chaseova doma. Mogla ga je
vidjeti u daljini, na kraju tunela od snijega, svjetla i grana. Vikao je i mahao
Pompea
-172-
rukama, ali nije ga razumjela. Znala je samo da se nešto loše dogada i da ona to
mora ispraviti. No kad mu se približila dovoljno blizu da ga razumije, Meg se
stvorila ispred auta i morala je naglo zakociti. Auto je proklizao, a kocnice su se
zaglavile i odletjela je u tamu.
Probudila se prigušivši jecaj.
Nešto je u Chaseovoj smrti djelovalo pogrešno. Svi su govorili da je to
samoubojstvo — njezini roditelji, profesori, svi u školi. Nesumnjivo je tako i
izgledalo. No nešto u vezi s tom noci
— narocito Megina prisutnost u njoj — djelovalo je pogrešno.
Em je sada sjedila za kuhinjskim stolom i odsutno miješala zobene pahuljice.
Nije uopce bila gladna, ali mama joj je ostavila poruku na stolu: Molim te pojedi
nešto. Em. Volimo te.
Prinosila je žlicu zobenih pahuljica prema ustima kada joj je sinulo. Znala je što
joj se nije uklapalo u tu noc. Megino ime joj je odzvanjalo glavom i sada se
sjetila kada ga je zadnji put cula: kada je Chase govorio o curi koja mu se svida.
Imala je dvije sestricne, rekao je — Meg je bila jedna, sjetila se Em. A kako se
druga zvala... ? Ime joj je bilo navrh jezika...
Sjetila se i žlica joj je ispala iz ruke. Ali. Druga se cura zvala Ali. Obje je
upoznala: Meg na snijegu, a Ali u vlaku. To nije bila slucajnost. Bila je uvjerena
u to.
Za ruckom u kantini Em je sjedila za stolom pokraj kanti za smece i jela tanki
sendvic od puretine. Prvih nekoliko dana nakon praznika jela je u knjižnici,
skrivala se od Gabbynih zlobnih pogleda i pokušavala se usredotociti na
zadace. Danas je knjižnica bila rezervirana za profesora Landona i maturante
koji su imali sat americke povijesti. Oteo joj je njezino utocište pa je Em odlucila
vidjeti kako je u kantini.
To nije bila dobra ideja. Gabby je sjedila za njihovim starim stolom, u centru
zbivanja, i raspravljala s Lauren o novom klubu "za pomoc osobama sklonima
samoubojstvu" koji je željela pokrenuti. Gabby nije cak ni pogledala u Eminu
smjeru, a nisu ni Fiona ni Lauren, ni itko drugi iz njihova kruga; Gabby je jasno
objavila da Em nije dio ekipe. Zach danima nije dolazio u školu,
Pompea
-173-
i Em je, pomalo iznenadena, shvatila da joj — premda se pitala kako se nosi sa
smrti najboljeg prijatelja — on nije nedostajao. Nakon proslave i njegova
ponašanja tamo, nije baš mogla žaliti za njim. Pitala se medutim hoce li se
pojaviti na skupu podrške košarkaškoj momcadi koji je trebao biti za dva dana.
On je bio jedan od najboljih igraca škole — morao je doci.
Hoce li ostatak njezina školovanja proci ovako? Bez prijatelja, bez decka, bez
ideje kako objasniti sve što se dogodilo njoj ili ljudima oko nje. Kada bi barem
ona i J. D. imali isti odmor za rucak. On je sada imao naprednu kemiju.
"Mislim da je Singer bio gay", cula je nekoga kako preglasno govori.
Em je obratila pozornost kada je cula Chaseovo ime. Potražila je govornika. Dva
stola dalje grupa je nogometaša sjedila na okupu. Rucak — pladnjeve pune
pomfrita i sendvica s mesnim okruglicama — nemarno su raširili pred sobom i
jeli dok su razgovarali, obilno pljujuci mrvice. Kao i svi ostali u Ascensionu i
oni su razmjenjivali teorije o Chaseu.
"Da, misliš li da se bojao izaci iz ormara?" Ovo je pitao visoki decko iz drugog
razreda. Em je mislila da se zove Charlie.
"Da, sigurno. Mislim one njegove fotografije — s bojom. I one pjesme? Totalno
kao Planina Brokeback." To je rekao glupi Sean Wagner. Emilyn se želudac stisnuo
od gadenja. Zašto je on uopce postojao? Uopce nije pridonosio svijetu.
"Daj zacepi", rekao je lan. "Mrtav je. Ne pricaj to o njemu."
Em je spustila sendvic.
Još je netko progovorio. "Jeste li culi da je držao neki cudan cvijet kad je
skocio?"
Em se sledila krv u žilama.
"Kriste." Decki su se svi malo odmaknuli, kao da bi mogli biti izvrnuti ruglu
samim time što razgovaraju o cvijecu.
"Zbilja?"
"Da. Neki ludi crveni cvijet. To samo pokazuje da nikoga ne poznaš. Chase
Singer, covjece. Tko zna što je radio. Imao je sve... A sada je mrtav."
Crveni cvijet. Crveni cvijet. Crveni cvijet. Em je nespretno pokušala sendvic
opet umotati u foliju i smiriti panicno lupanje srca. Prste je zamrljala kecapom.
Pompea
-174-
Panicno se pokušavala uvjeriti da crveni cvijet može znaciti bilo što — može
biti slucajnost, može biti luda glasina.
Ali duboko je u sebi znala. Crveni cvijet. Poput onog koji je imala pricvršcen na
torbi — onaj koji joj se u autu stvorio niotkuda kad se prvi put spetljala sa
Zachom; onaj koji se ponovo stvorio nakon što ga je bacila na prugu. Znala je
da se u Maineu prodaje puno crvenog cvijeca, ali to nisu bile samo slucajnosti.
Osjecala je to. Morala je otkriti što se dogada. Drhtavo je ustala. Morala se
maknuti.
Bum. Dok se okretala udarila je u neciji pladanj. Majicu je zalila necijom
CocaColom. Pogledala je mrlju i nastavila brzo hodati. Bila je izvan sebe.
Gotovo je trcala niz hodnik, dalje od kantine i van iz zgrade. Na parkiralištu je
cvršce omotala šal oko vrata i pokušala smisliti što dalje. Gdje da pronade
odgovore? A onda, kao da joj je netko šapnuo ideju u uho, znala je tocno odakle
poceti. Otici ce u Chaseovu kucu.
Nitko nije otvorio kada je Em pokucala na vrata Chaseove prikolice. Nije ni
ocekivala da ce netko biti tamo. J. D. joj je rekao
— J. D. koji je odjednom bio više ukljucen u društvenu mrežu Ascensiona nego
ona — da je odmah nakon komemoracije Cha seova mama otišla svojoj majci u
Bangor, dva sata vožnje udaljen od Ascensiona. Ostat ce tamo do daljnjega.
Em je lako otvorila prozorsko okno, rukom u rukavici dosegnula je bravu i
otkljucala metalna vrata prikolice. Vrata su zaškripala i otkrila slabo
osvijetljenu unutrašnjost.
Oprezno je zakoracila u prikolicu i opet pitala ima li koga, za svaki slucaj. Nije
bilo odgovora. Ušla je i zatvorila vrata za sobom. Odmotala je šal. Bilo je
iznenadujuce toplo. Skinula je rukavice, prst po prst i pokušala se smiriti. U
prikolici je vladala tišina — i nered. Chaseovoj se mami ocito žurilo otici. U
sudoperu je bilo suda, a ostatci hrane na tanjurima privukli su malu vojsku žohara.
Em je odvratila pogled. Došla je i nije sada htjela odustati. Po stolicu za
kavu bili su pobacani papiri, izgužvane maramice
i bocica pilula. Usred tog kaosa bilo je i buketa u znak sucuti i zrak je od njih
bio težak i pretjerano sladak. Nije bilo tajanstvenog cvijeca krvavo crvene boje,
Pompea
-175-
primijetila je s olakšanjem. Samo tuga. Posvuda tuga, gotovo je curila iz zidova
i ulazila u Emine kosti.
U Chaseovoj je kuci bila samo jednom, one noci kada se potukao sa Zachom, ali
nije joj bilo teško pogoditi da se njegova soba nalazi negdje niz hodnik. Nije tu
baš bilo puno mjesta. Em je uocila veliki krevet i prekrivac s cvjetnim uzorkom
u sobi na kraju hodnika i kupaonicu pokraj. Bila su tu još samo jedna vrata.
Zidovi Chaseove sobe bili su polijepljeni plakatima Patriotsa, a nekoliko
pozlacenih trofeja stajalo je na komodi poredano po velicini. Soba je bila gotovo
bolesno uredna. Utezi posloženi uza zid. Krevet složen. Bilo je teško zamisliti
da je Chase uopce stao u taj djecji krevet. Em je uocila Chaseovu bilježnicu s
taktikom igre nasred stola i iznenadilo ju je kad joj je stala knedla u grlu i
zamutile se oci dok je prstima prelazila preko korica.
Prišla je komodi i prstima prešla preko trofeja. Otvorila je malo prvu ladicu
komode i odmah je zatvorila kada je otkrila samo kup kariranih bokserica.
Pogledala je Chaseov mali plavi stol i podigla od iznenadenja obrve kada je
vidjela otvoreni laptop; ekran je bio taman, ali u kutu je žmirkala lampica. I
Chase je izgleda izašao u žurbi. Nije cak ni iskljucio racunalo.
Pocela se osjecati glupo što je došla. Nije ona detektivka amaterka poput Nancy
Drew. Nije ni znala što traži. Možda je Chase jednostavno skocio s Pišackog
prijelaza.
Pokraj racunala nalazio se kup papira i Em je prišla da ih prolista. Test iz
matematike, papir iz biologije, stari letak za skup podrške. Ništa, ništa. Svaki
list koji je pregledala odložila je na stranu, na tipkovnicu racunala.
Ping! Izgleda da je neku tipku pritisnula dovoljno jako da probudi racunalo iz
stanja pripravnosti i mirovanja. Prišla je da ugasi racunalo, no nešto joj je zapelo
za oko. Chaseov email bio je otvoren — ali ne ChaseS@ascension.edu koji je Em
vidala u grupnim porukama koje su slali njezini prijatelji. Ova je adresa
pripadala TajnomObožavatelju i osim nekoliko junkmailova i bulletina, u rubrici
Pošiljatelj bila je samo jedna adresa: SashaB@ascension.edu. Sasha B? U Ascensionu
je bila samo jedna Sasha B. — Sasha Bowlder.
Em se namrštila i duboko udahnula. Svezak je kosu u rep i oprezno sjela s
Pompea
-176-
prstom na mišu. Onda je otvorila zadnju poruku.
Ne mogu više ovako, pisalo je. Ne možeš mi dati ono što želim. Ne želim završiti sa slomljenim
srcem pa se predajem.
Samo taj jedan red, odgovor na duži mail TajnogObožava telja: Hej, ljepotice, napisao je.
Gdje si? Cijeli tjedan se nisi javila. Imaš novog decka, što li? Mislio sam da izmedu nas sve štima.
Emino je srce brzo lupalo dok je otvarala poruke, vid joj se mutio jer pogled nije
skidala sa svijetleceg ekrana. Otvorila je najdonju poruku i citala od dna prema
vrhu. Osjecala se kao da se uspinje po nitima, kao da istražuje komadice tajne
price.
Prvi put joj se javio prije više mjeseci. Rekao je da mu se svida, ali da joj ne
može reci tko je. Ona je u pocetku bila potpuno zainteresirana. Svidjela joj se
tajanstvenost, igra. Prve poruke bile su neozbiljne i pune flerta. Pitala je: Jesmo li
zajedno na nekom predmetu? On je odgovorio namignuvši: To ti moraš otkriti, slatkice.
Cak mu je poslala svoju sliku na kojoj nosi masku — kao s maskenbala — i
tražila ga je da i on to ucini. Odbio je. Nakon pocetnih poruka prešli su na
ozbiljnije teme. Izgledalo je kao da imaju više zajednickog nego što je Chase
ikome otkrio. Sasha, zbilja me razumiješ, napisao je. Ne kao svi ovi bogataši ovdje.
Ja sam jedan od tih bogataša, napisala je. Ali ti vidiš da nisam samo to. Na kraju te poruke
bila je pjesma i Em je prepoznala rijeci; bila je to jedna od pjesama koja je bila
objavljena na Facebook stranici Ascensiona: Znam da nisam lijepa, da sam obima, ali uz
tebe sam prekrasna jer ti si kao ja. Uz taj je mail priložila i sliku, umjetnicku, u
tonovima sepije, na kojoj ona zuri u kameru. Vidjela su joj se gola ramena.
Emily je zadrhtala; Sasha je izgledala tako ranjivo.
Priznala je koliko je usamljena i kako ne razumije zašto je nitko — osim Dree —
ne voli. Ono što me plaši, napisala je, jest da nisam sigurna da ne bih odmah odbacila Dreu
kada bi se popularna ekipa opet htjela družiti sa mnom.
Bi, odgovorio je Chase. Tako to ide.
Nakon dva mjeseca ovakvog dopisivanja tajanstvenost je pocela iritirati. Sasha
je htjela više. Zbilja želim znati tko si. Moram te vidjeti. Možemo li se naci? - Ton joj je
postajao sve ocajniji. Rekla mu je da je pocela vježbati, u nadi "da cu ti biti
zgodna kada se napokon nademo". Chase je odgadao. Onda više nije zabavno. Onda
nece biti tajanstvenosti. Sljedeci put kada joj je poslao email, ona je nekako zvucala
Pompea
-177-
potišteno. Pocinjem se pitati je li sve ovo samo u mojoj glavi, napisala je. Zatim ništa,
tjedan dana, osim Chaseovih mailova njoj: Halo? Hej, gdje si nestala? Pocinjem misliti da
ti se više ne svidam...Wink
Zatim zadnji mail od Sashe u kojem prekida s time. Hladno.
A zatim su se njezine slike i poruke pojavile na Facebooku. Chase je to ucinio.
Chase je natjerao Sashu da mu vjeruje pa iskoristio to povjerenje.
Upravo isto ono što je Ty ucinila njemu.
Isuse. Chase je umro na potpuno isti nacin na koji je Sasha umalo umrla.
Spoznaja joj je protutnjala mozgom. Osjetila je trnce u rukama, a srce joj se
ubrzalo. Chase. Ty. Sasha. Njihove su sudbine bile gotovo zrcalne kopije. Oboje
su bili izvrgnuti ruglu, premda na drugacije nacine. Što je Chase rekao onog
dana u staroj dvorani, na dan kada je umro? Možda ljudi zbilja dobiju ono što
zaslužuju.
Suze su joj navrle na oci, izašla je iz Chaseove sobe i vratila se hodnikom. Nije
iz glave mogla izbaciti sliku crvenog cvijeta. Ako je karma došla po Chasea,
nije htjela misliti što to znaci za nju.
Petnaest minuta kasnije Em je stala uz cestu i pokušavala doci do daha.
Dlanovi su joj se znojili. Bila je previše preplašena da bi plakala, previše
smrznuta da bi drhtala. Cudne sestricne.
Smrt. Izdaja povjerenja. Osveta koja je bila savršeno isplanirana. Nije znala što
misliti — o bilo kojem dijelu toga — ali Sasha je bila karika koja nedostaje, prvi
domino, vrisak koji je pokrenuo lavinu. Ovih zastrašujucih dogadaja nije bilo
prije nego što se Sasha pokušala ubiti. Sasha je bila kljucna, Em je bila uvjerena
u to.
Pompea
-178-
20. POGLAVLJE
Bilo je tek pet sati kada se Em vozila prema bolnici, ali mogla je biti i ponoc.
Sunce je vec zašlo i na cesti je bio mrak. Svaki put kada bi skretala, mislila je da
ce joj netko izletjeti pred auto — ona plavuša Ali iz Bostona, s hladnim praznim
ocima koje su stalno izgledale kao da se smiju. Ili možda ce se Meg, djevojka
koju je našla uz cestu, vratiti po svoju grimiznu vrpcu.
Em je kocila svaki put kada bi ugledala neki pokret: kada bi vjetar zanjihao gole
grane, kada bi jelen protrcao s uzdignutim bijelim repom — znakom
upozorenja. Shvatila je da vec tjednima loše spava. Cvrsto je zatreptala i
pokušala ostati usredotocena na cestu.
Zvonjava mobitela samo joj je dodatno zasmetala. Pogledala je zaslon. Mama ju
je zvala.
"Bok, mama." Em je pokušala zvucati živahno. Osjecala je poriv da mami sve
isprica, da stane uz cestu, slomi se i sve otkrije.
"Zdravo, dušo", mama je rekla, a glas joj je bio zabrinut. "Samo sam htjela
provjeriti gdje si."
Em je zamislila da izgovara rijeci: Vozim se u bolnicu posjetiti Sashu Bowlder. Chase ju je
ponizio pa se ozlijedila, a sada je on mrtav. Netko me slijedi i bojim se da ce i mene ozlijediti... Vec
u glavi te su joj rijeci zazvucale ludo. Ne. Ne može ništa reci, za sada. Kad vidi
Sashu, možda ce joj sve biti jasnije.
"Vani sam", rekla je Em neodredeno. "Doci cu za nekoliko sati."
"Voziš li pažljivo? Opet najavljuju snijeg."
Em je stegnula upravljac i pokušala se usredotociti na mamin glas. "Pazim,
mama." Zamalo joj je puknuo glas. "Casna rijec. Vidimo se uskoro."
"Dobro, Emily. Volim te." Rijeci su joj teško pale. Poklopila je i pomislila na
Chaseovu mamu. Pitala se što gospoda Singer sada radi. Kako ce joj biti tužno
vratiti se u praznu prikolicu kada se vrati. Ako se ikada vrati. Od te je pomisli
osjetila mucninu pa je otvorila prozor da ude malo zraka iako je vani bilo
hladno.
Pompea
-179-
Kada je napokon stigla do bolnice, zgrade starackog doma koje su okruživale
bolnicu sablasno su svijetlile. Stala je na gotovo praznom parkiralištu za
posjetitelje. Sranje. Vrijeme posjeta završilo je u cetiri sata. Njezini su roditelji
radili u drugoj bolnici — u jednoj od vecih bolnica u Portlandu — ali poželjela
je da im može reci što se dogada. Možda bi oni znali što uciniti.
Zagladila je kosu naelektriziranu od hladnoce i povukla vunenu vestu, koja ju
je odjednom jako bockala. Hodnik je odzvanjao od njezinih koraka dok je
hodala prema recepciji u istocnom krilu. To je bilo krilo za beznadne slucajeve.
Ovdje je Emina baka bila gotovo dva mjeseca prije nego što je umrla od ozljede
glave nakon jakog moždanog udara. Prepoznala je dežurnu sestru Carol. Ona je
njegovala njezinu baku. Muvalo se tu i drugo osoblje, ali samo je jedna osoba
bila za pultom ispred vrata kroz koja je Em morala proci. Cupkala je s noge na
nogu; bolnice su u njoj izazivale nelagodu. Oklijevala je pored ulaza.
cim je vidjela kako Carol prolazi kroz dvokrilna vrata iza pulta noseci hrpu
svijedosmedih omotnica, Em se hitro osvrnula
i prišla pultu. Brzo je otvorila ormaric sa spisima, zatvorila ga i otvorila drugi.
Bilo je stravicno lako pronaci kartone pacijenata. Bowler pod B. Sasha. Soba 17.
Vratila je karton natrag na mjesto u ladici i krenula prema dvokrilnim vratima.
Trudila se da izgleda kao da je svaki dan ondje. Cinilo se da je nitko nije
primijetio.
Dok se Em šuljala hodnikom, zvukovi s pulta medicinskih sestara su utihnuli.
Hodnik je bio svježe oriban i mirisao je na antiseptik i starost. Poput suhog
cvijeca. Poput smrti. Skrenula je iza ugla tražeci sobi broj 17, pa iza još jednog.
Mrzila je što je u hodniku tako tiho i što joj koraci odzvanjaju tako glasno, cak i
u tenisicama. Trudila se ne gledati u sobe pokraj kojih je prolazila
— u upaljene monitore koji su stajali iznad svakog kreveta poput zlokobnih
stvorova. Gledala je samo brojeve pored svakih vrata.
I onda ga je našla. Broj 17. Ta su vrata, za razliku od vecine, bila zatvorena.
Em je zastala i osvrnula se — nije bilo nikoga — pa je gurnula metalnu šipku i
ušla.
Bolnicka soba bila je mala i mracna; jedino svjetlo bacali su monitori koji su
Pompea
-180-
stajali uz jedini krevet u sobi. Ispuštali su tih, ujednacen i pomalo zastrašujuci
zvuk.
Em je bilo vruce. Petljala je s gumbima na kaputu, prsti su joj se tresli. Nije
znala što ocekivati — nikada još nije vidjela osobu u komi. Sasha je samo ležala,
tiha i nepomicna.
Em je drhteci prišla krevetu. Povukla je rukav veste prema prstima i progurala
palac kroz široko tkanje. Kosu je svezala u rep. Na trenutak je poželjela
odustati, no onda se sjetila kako joj je Chase masirao leda onog dana kad je
jecala u dvorani. Sjetila se Zachovih toplih ruku i neobrijanog lica, Gabbynih
velikih plavih ociju koje je gledaju s povjerenjem — i onda, samo nekoliko
tjedana kasnije, s mržnjom. Kako se sve brzo raspalo.
Možeš ti to. Zataknula je nekoliko neposlušnih pramenova iza uha i prišla još
bliže krevetu.
Ona ce sve popraviti; ucinit ce da užasne pogreške koje je pocinila u proteklim
tjednima nestanu. Sjest ce i otvoriti dušu pred tužnom i uspavanom Sashom i
svi ce joj grijesi biti odriješeni. Svi. Mora postojati nacin da pobjegne od svojih
pogrešaka tako da je ne srede kao što su sredile Chasea. Mora postojati nacin
da se zaustavi to što se dogada, što god to bilo.
Sasha, reci ce, žao mi je. Žao mi je zbog sve tvoje boli, i žao mi je zbog moje boli i Gabbyne i onog
što sam ucinila. Em se ugrizla za usnicu razmišljajuci o svojim pogreškama, o
odvratnim impulsima, o onim uzbudljivim trenutcima sa Zachom pored vatre,
u autu, na njegovu krevetu... O tome kako se osjecala poput roba vlastitih želja.
Progutala je slinu, u ustima je imala metalan okus i borila se protiv knedle u
grlu koja ju je gušila.
Onda je Em nešto cula — slabo šuškanje, šapat. Prestala je disati. Još je netko
bio u sobi. Naglo se okrenula, ali soba je bila prazna. Nastavilo se monotono
glasanje monitora.
No je li sada zvucalo brže?
I otkucaji Emina srca su se ubrzali. Što ako se Sasha baš sada probudi? Što ako
poput andela odgovori na Eminu ispovijed i oslobodi je, oprosti joj? Ako bi se
Sasha probudila — kada bi Sasha bila dobro — onda bi i sve drugo biti u redu.
Pompea
-181-
Moralo bi.
Napravila je dva koraka prema Sashi, pa još dva, a tenisice su joj plaho škripale
na podu od linoleuma.
"Sasha...?" Šapnula je Em. Ništa. Ovlažila je usne. "Sasha? Cuješ li me?" Em se
nadvila nad tijelo u krevetu. Kažiprstom je lagano prešla po Sashinoj desnoj
ruci. Uocila je bljesak privjeska u obliku zmije na ormaricu pokraj Sashina
kreveta. Bio je isti kao onaj koji je Drea uvijek nosila. Zmijine oci kao da su je
pratile. Nagnula se malo bliže.
Odjednom se Sasha naglo uspravila, poput lutka koji iskace iz kutije. Preko
mrtvacki blijedog lica razvukao se ludacki osmijeh. Osmijeh poput Alina —
sveznajuci. Zlobni. Oci su joj bile nekoliko centimetara od Eminih — crne i
mrtve. Oci marionete.
Em je zacvilila, zvuk joj je zapeo u grlu i zagrcnula se vlastitom slinom.
Zakašljala je boreci se da dode do daha i pokušala se udaljiti, ali neka hladna
sila držala ju je nepokretnom. Ispružila je ruke pred sebe, kao da se želi zaštititi
od crnih rupa koje su predstavljale oci.
Osjecala se kao da je zakucana za pod, a u isto vrijeme kao da se utapa i guši.
Nije mogla disati.
A onda su se Sashina usta otvorila, i škripavi šapat izašao je iz usta na tom
bolesnom, nasmiješenom licu. Em je osjetila njezin dah — poput spaljenog
pepela.
"Jesi Ii spremna platiti, Emi" Iz usta joj je potekla krv i nastavila je curiti niz
njezinu bradu.
A zatim je pocelo: prodoran, visok, oštar zvuk koji je Em ušao u mozak i probio
se kroz osjecaj gušenja. Aparati. Vrištali su — ili je to bila ona? Bip, bip, bip,
biiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip.
Em je posrnula unazad, udarila u monitore, i jedan je poletio na pod. Onda se
okrenula i odjurila niz hodnik. Bježala je i pokušavala doci do daha; mislila je
da ce joj srce eksplodirati dok je trcala da spasi goli život.
Tri sestre i lijecnik prošli su pokraj nje u drugom smjeru.
"Srcani zastoj!" cula ih je kako vicu za ledima.
Pompea
-182-
A zatim, dok ih je još mogla cuti, cula je sljedece: "Ugasite monitore." Nastavila
je trcati, hladnoca ju je opalila kao da se zaletjela u zid, no istovremeno je opet
cula iste rijeci u glavi.
Ugasite monitore. Znala je što to znaci.
Sasha Bowlder je umrla.
Pompea
-183-
J. D.? J. D., jesi Ii tu?" vikala je Em u mobitel. Nije uopce bila sigurna da se on
vec javio. Ono stvorenje u bolnici... nije si mogla iz glave izbaciti taj prizor.
Jesi li spremna platiti. Em?
Užasne slike dolazile su joj pred oci, kao da se jegulje migolje i napadaju je u
njezinog glavi. Sasha je umrla, Chase isto tako. Bio je mrtav zbog svojih
postupaka koji su doveli do Sashine smrti.
Sada ce i Em platiti. Platit ce zbog neceg što je ucinila: oko za oko.
Oko za oko i cijeli svijet ce biti slijep. To je negdje cula.
"Em? Halo?" slabo je cula J. D-jev glas u uhu."J. D.!?"
"Em, jesi li dobro?"
"O Bože, J. D." Sada je plakala. "Vidjela sam je."
"Koga si vidjela? Em, što se dogada? "
"Ne mogu. Ne mogu objasniti. Platit cu — ne znam što to znaci." Sada je bila
histericna, dahtala je i pokušavala progutati slinu.
"Em. Smiri se. Dodi k meni pa cemo razgovarati." J. Djev glas djelovao je
umirujuce: poput melema na opeklini.
"Dobro. Dobro. Dobro." Ponavljala je tu rijec pokušavajuci samu sebe uvjeriti u
to.
"Em, nisam nikada cuo da ovako zvuciš. Želiš li da dodem po tebe?"
"Ne. Ne. Dobro sam. Stižem." Upalila je auto i polako ga stavila u brzinu,
razmišljala je samo o tome da stigne k J. Dju i baci mu se u narucje.
Prebacila je na stanicu s klasicnom glazbom u nadi da ce ona umiriti njezine
uzburkane misli. Em je znala da je nedavno ucinila samo jedno za što bi mogla
platiti. Jedini prekršaj koji je zaslužio osvetu: Zach. Ono što je napravila s
deckom svoje najbolje prijateljice. Njezini osjecaji prema njemu. To što je imala
tako malo kontrole nad vlastitim osjecajima — to što nije željela imati više
kontrole. To su bili grijesi, bez sumnje. Osjecaj mucnine potjerala je natrag
duboko u sebe.
Ne poželi decka svoje najbolje prijateljice.
Razmišljala je o tome, grizla donju usnu i kompulzivno micala kosu s cela, kada
21. POGLAVLJE
Pompea
-184-
je ugledala auto koji ju je sustizao. To ju je iznenadilo; odlucila se kuci odvesti
pokrajnjom cestom Peaks koja je obicno bila napuštena. Put je bio malo brži, ako
ste poznavali zavoje. Ali morali ste paziti na jednom dijelu s nizbrdicom.
Pogotovo zimi.
Auto je vozio brže od dozvoljenog. Kada je bio desetak metara iza nje, poceo je
signalizirati. Bilo je kao da u retrovizoru ima disko kuglu, svjetlo ju je u mraku
gotovo zaslijepilo.
Koji vrag? Em je malo ubrzala. Ništa se nije promijenilo, signaliziranje se
nastavilo.
I na djelic sekunde izmedu dva bljeska, Em je imala užasnu viziju: bila je to ona
plavuša, zastrašujuca, krvava. Ali koja ju je tjednima pratila.
Ona koja joj je dala cvijet, shvatila je sada, ona koja joj je vjerojatno u kaputu
ostavila poruku.
Cim joj je to palo na pamet, znala je. Proganja je. Ovaj ce put završiti poput
Chasea. Ona ce biti ta koja ce platiti.
Pokretala ju je cista panika kada je naglo skrenula lijevo, na put Old Mark.
Zatim desno na Pemaquid cestu. Auto je još uvijek bio iza nje, sada još bliže.
Panicno je skrenula na serpentini i vratila se na cestu Peaks. Auto ju je slijedio i
nastavio se približavati cak i kada je Em mislila da izmedu njihovih branika
više nema prostora. Sada je plitko disala raskolacenih ociju i pogrbljenih
ramena. A tada, dok su se dva auta približila strmoj dionici, najopasnijem dijelu
ceste Peaks, auto se pod malim kutom zaletio u nju. Od trenutka udara sve je
doživljavala usporeno, kao da gleda kako bijela biljarska kugla udara u crnu
tocno na pravom mjestu. Em je osjetila kako auto ide ravno u snijeg. A zatim se
tamo zaglavio uz jak trzaj.
Nije imala vremena provjeriti je li citava. Ludacki je iskocila iz auta i pojurila u
noc. Bila je ocajna. Tjerala je noge da se krecu iako su se sporo vukle podu.
Tijelo su joj razdirali jecaji. "Ostavi me na miru! Prestani! Prestani!"
Prošla je otprilike pet metara kada je shvatila da njezin progonitelj isto vice.
"Sve je u redu", cula je ženski glas. "Sve je u redu! Ja sam Drea! Iz škole!"
Em je usporila, ali samo malo. Okrenula se, no nastavila je hodati natraške,
Pompea
-185-
posrtala je preko grana i kamenja, a dah joj je grebao grlo.
"Ja sam, Drea Feiffer. Nešto ti nije u redu s autom." Drea se pomakla i svjetlo
auta ju je obasjalo. Stajala je tamo u odjeci boja noci: crnoj, sivoj i srebrnoj.
Obrijala je dio glave pa su joj crni pramenovi asimetricno padali preko lijevog
obraza. Podigla je ruke, kao da želi pokazati da je došla u miru. "Bila sam iza
tebe na Peaksu i primijetila sam da ti nešto curi iz auta. Bojala sam se da je
kociono ulje."
Em je osjetila olakšanje, ali uz to i nagli bijes. Je li ova cura ozbiljna? Natjerala ju
je s ceste jer je mislila da joj curi kociono ulje?
"Zbilja. Moj frend Crow naucio me o autima. Vidjela sam da dolazi nizbrdica i
bojala sam se da neceš moci stati. Imala sam neki cudni predosjecaj. Pa sam se
zaletjela u tebe. Nježno. Nježno sam te opalila."
"Zabila si se u mene jer si mislila da možda nešto nije u redu s mojim autom?"
Em je odmahnula glavom pokušavajuci shvatiti. Zadrhtala je kada se sjetila
odakle je dolazila. Iz bolnice. Sashine sobe. Sasha je bila mrtva, a Drea to još nije
znala. Em se smekšala, opustila je ruke stisnute u šake i odmaknula kosu s lica.
"Dodi da pogledamo. Ako se varam, moj ce ti tata besplatno popraviti auto."
"A kako cemo to provjeriti?" Em se sagnula i oslonila ruke na koljena da dode
do daha. Svijet se još uvijek malo okretao.
"Imam kutiju s alatom u autu." Zacudo, Drea je pružila ruku prema Em. "Zbilja
mi je žao što sam te prepala. Izgledaš kao da si vidjela duha."
Em je okrenula lice od nje, želudac joj se okretao. Nije primila Dreinu ruku.
"Hajdemo to samo obaviti. Ovdje je ledeno." Malo je potrcala, dijelom jer joj je
bilo hladno, a dijelom da prekine Drein ispitivalacki pogled.
Em se malo odmaknula dok je Drea donijela bateriju i zavirila ispod poklopca
motora mumljajuci si u bradu. Prekrižila je ruke i poskakivala s noge na nogu, a
pluca su joj gorjela od ledenog zraka. Šuma s lijeve strane ceste Peaks bila je
gusta i duboka, dio prirodnog rezervata Galvin gdje su decki igrali košarku na
ledu. Zaškiljila je pokušavajuci vidjeti jezero, ali jedva da je vidjela kroz prvi
red drveca.
Drea je zveckala i psovala ispod poklopca i kada je završila, izgledala je
Pompea
-186-
potreseno. Onda je rezignirano legla na bljuzgavu cestu po kojoj je bila posuta
sol i zavukla se ispod Emina auta.
"Ovaj, trebaš li pomoc? " pitala je Em bespomocno. No Drea je vec ustala i
prilazila Em. Obrisala je ruke o crne traperice.
"Zbilja su bile kocnice, Em. Izgleda da su prerezane."
"Što to uopce znaci?"
"Pa da bi bila mrtva da si se spustila niz kosinu", rekla je Drea i zadrhtala.
"Samo bi ubrzavala. Kao u nekoj ludoj vožnji u lunaparku." U daljini je buknula
sova.
"Ali... ali... kako se to dogodilo? Auto mi je baš bio na servisu." Emini su obrazi
gorjeli od hladnoce. Nije nosila kapu.
"Ne znam kako se to dogodi. Samo znam to popraviti." Drea se sumorno
osmjehnula.
"Covjece, dugujem Crowu pivo. A ti duguješ meni, ono, cijelu bocu votke, ili
krunu kraljice maturalne kad je osvojiš, ili tako nešto. Upravo sam ti spasila život.
Winters." Naglo je utihnula. Em je vidjela da su zidovi, koje je Drea uvijek
držala podignute oko sebe, nakratko nestali; Drea se okrenula i zagledala se u
mrak. "Popravila sam si prosjek."
Em je opet pomislila na Sashu. "Što si rekla?"
"Ništa." Drea se okrenula prema Em. Opet je podigla zidove oko sebe. "Šalim se
za krunu. Ne pristaje mi uz moderni prsluk koji nosim na poslu."
Em je samo zurila, ne baš u Dreu, ne baš u auto, samo je piljila u tamu pred
sobom. Prerezane su joj kocnice. Odjednom je osjetila beznade, predala se.
Nešto loše ce se dogoditi. Nešto loše vec se dogadalo. Nije bilo nacina da se to
zaustavi.
Drea je pucnula prstima blizu Emina lica. "Zemlja zove Em. Mogu li te odvesti
doma, ili tako nešto?"
"Sori. Može, hvala. Samo malo, idem po torbu", promr mljala je Em i sagnula se
u auto da je uzme. Cinilo joj se da je Drea više ne sluša — pažljivo je vracala alat
u metalnu kutiju — no kada je Em prišla Dreinoj maloj Hondi Civic, Drea se
ukocila.
Pompea
-187-
Em je pogledala iza sebe, napola ocekujuci da ce u najmanju ruku ugledati losa.
Ali Drea nije gledala iza nje. Gledala je u nju.
"To", rekla je Drea i pokazala prema torbi. "Odakle ti to?"
Em je spustila pogled i krv joj je pojurila u glavu. Instinktivno je pružila ruku
kao da se želi zaštititi od orhidejina sjaja. Tocno se sjecala da je bacila cvijet u
smece, onaj drugi koji joj je Ali stavila na Harvardskom trgu. Ali evo ga opet.
Drea je napeto zurila u cvijet.
"Ovaj cvijet?" Em je opet pocela plitko disati. "Ne znam. Neka cura mi ga je
dala. Cudna prica."
"Zašto cudna?"
Em je dahnula na vrhove zaledenih prstiju. "Cudno jer ga se ne mogu riješiti.
Prvi put sam... gledala sam kako ga je vlak zdrobio. A onda mi ga je ta cura
vratila. Nisam cak ni sigurna tko je ona..." Ušutjela je i zapitala se je li to
trenutak kada ljude odvezu u umobolnicu.
Ali Drea nije izgledala kao da ce je ismijati, što je Em ocekivala. Samo je nijemo
otrgnula orhideju s Emine torbe. Drugom je rukom iz džepa crnih traperica
izvadila Zippo upaljac. A zatim je delikatni cvijet zapalila.
Kada je vec cijeli cvijet gorio, bacila ga je na do. Tamo je izgorio do kraja.
Drea je pogledala u Em, a slabi joj je plamen obasjao lice poput svjetlosti svijece.
Em dosada nije primijetila da Drea ima tako duge i zavinute trepavice. Te
trepavice i njezin izraženi nos cinili su je zbilja lijepom na neki neocekivan
nacin. Ljepota sigurno nije pristajala uz reputaciju opake cure. Em se odjednom
zapitala je li Drea ikada bila zaljubljena.
"što si ucinila?" Drein je glas bio nježan, ali ipak strog. Em je shvatila da nikada
prije nije vidjela Dreu Feiffer uplašenu, cak ni onda u petom razredu kada joj je
Carey Wallace prijetio da ce je prebiti jer je cudakinja.
"Molim?" Em je progutala slinu, a grlo joj je odjednom bilo suho.
"One se ne pojave tek tako. Sto si ucinila? Zašto si dobila cvijet?"
Em su ta pitanja toliko iznenadila da nije mogla odmah odgovoriti. Nije joj se
svidio nacin na koji je ju je Drea gledala. Je li Drea cula nešto u školi? Kako bi
Drea Feiffer mogla znati nešto
Pompea
-188-
o njoj? "Ja... nisam ništa napravila."
Drea je napucila usne, nagnula glavu na stranu i proucavala Em. Onda je
odmahnula glavom, kao da je donijela odluku. "Pretvaranje ti nece pomoci, Em.
Nadi me kada budeš spremna za razgovor." Potražila je nešto u pretincu za
rukavice. "U meduvremenu," rekla je Drea izlazeci iz auta s necime u ruci,
"možda ti ovo pomogne."
Primila je Eminu ruku i na dlan joj je stavila mali zlatni privjesak u obliku zmije
— umanjenu verziju onakvog kakvog je Drea godinama nosila. Zatim je
mahnula glavom prema autu, signalizirajuci Em da ude. Em ju je pogledala,
cekala je daljnje objašnjenje, ali Drea je šutjela. Jedini zvuk u autu tijekom
vožnje kuci bila je glazba koja je dolazila iz zvucnika.
"Hvala što si me dovezla", rekla je Em pomalo plaho kada su stale na kolnom
prilazu. Znala je da nece uci u kucu — bilo je definitivno previše mracno da bi
unutra bila sama, i znala je da je J. D. ceka.
"Nema problema." Obasjane svjetlom koje je dolazilo od podne rasvjete na
kolnom prilazu, Dreine su oci prodorno pogledale njezine. "Upamti, potraži me
kada poželiš razgovarati. Možda ti mogu pomoci."
Em nije odgovorila dok je izlazila iz auta.
J. D. je bio izvan sebe kada je otvorio vrata. Kosa mu je stršila na toliko strana
da je izgledao kao da ga je udarila struja. "Što ti se dogodilo? Zašto te tako dugo
nije bilo? Jesi li dobro?"
Em je ozbiljno šapnula: "Jesu li tvoji kod kuce?"
"Da, doma su. Ozbiljno, Em, što se dogada?"
"Što rade?" Prošla je pokraj njega i spustila glas u šapat. Nije joj se veceras dalo
imati posla s gospodom i gospodinom Fount i njihovim neizbježnim pitanjima
o školi i pripremama za maturu.
J. D. je podigao obrvu. "Gore gledaju dokumentarac o plavetnim kitovima",
podrugljivo je šapnuo. "Hoceš li mi sada reci što se dogada?" Popravio je vestu i
pogledao je preko ruba naocala. "Preko telefona si zvucala poput ludakinje."
"Mislim da gubim razum", rekla je Em i povukla ga prema vratima podruma.
Nastavila je pricati dok su silazili stubama i ušli u sobu za odmor gdje je bio
Pompea
-189-
prastari kauc koji je J. D. zvao svojim terapeutskim kaucem. "Kocnice su mi
sjebane. Drea Feiffer me spasila. Mislim da me netko uhodi. Mislim da me duh
uhodi." Recenice su iz nje izlazile isprekidano, no na dnu stubišta je prestala
buncati.
Glas joj je zapeo u grlu kada je vidjela što je J. D. pripremio: tanjur domacih
nachosa, dva cupcake kolacica i malu hrpu jastuka na "njezinoj strani" kauca.
"J.D., ovo je tako lijepo."
"Pa kažem ti, zvucala si kao da ce te odvesti u ludackoj košulji. Zabrinuo sam
se." Slegnuo je ramenima i provukao prste kroz kosu. Sagnuo se ispod niske
grede i prišao kaucu.
Em je utonula na kauc, udahnula njegov poznati miris, a gumbi na presvlaci
utisnuli su joj se na ruke.
"Ovaj je kauc tako neudoban", rekla je i povukla jedan vuneni gumb.
"Misle Ii i duhovi tako?" Pogledao ju je i znatiželjno se podsmjehnuo. "Što si
ono govorila?"
"J. D., slušaj. Mogu li ti nešto reci? Mogu li ti sve reci?" Pokušala je pojesti
zalogaj kolacica, ali nije mogla.
"Možeš." On nije još sjeo, stajao je iznad nje.
"Nešto cudno se dogada", rekla je i ugrizla se za usnu.
"Sad si mi sve rekla, Em. Dogodilo se puno cudnih stvari. Možeš li biti
preciznija?" pitao je i gurnuo ruke u džepove kucnog haljetka.
Šalio se, ali ona mu je to zamjerila. Mahnula je rukama, kao što je cinila kada je
tražila pravu rijec. "Pokušavam J. D.. Daj mi malo vremena."
"Dobro, dobro." Podigao je ruke i mahnuo joj da nastavi.
Ona je odložila kolacic i pogledala ga. "Netko me slijedi." Pokazala je prema
prozoru, kao da ce to potvrditi njezinu pricu. "Sjecaš li se onog dana u Bostonu?
Bila je tamo tada."
"Tko je bio tamo?" J. D. je sjeo i zabrinuto je pogledao.
"Jedna cura. Cura koja se zove Ali i koja se pojavljuje na prozorima. I u
podzemnoj u Bostonu onog dana. Slijedi me, mislim zbog neceg što sam
ucinila..." Em je ušutjela kada je vidjela kako je gleda. Vidjela ga je da tako gleda
Pompea
-190-
Melissu kada je pricala kako su se Tess Hoover i Brian Rinaldi zajedno ubacili u
isti red na izletu u zabavni park u sedmom razredu i kako je to sigurno znacilo
da su cura i decko. Blago. Ironicno. Kao da si misli: nisu li ovi klinci tako slatki?
"Ne vjeruješ mi, zar ne?" upitala je tupo.
J. D. je uzdahnuo i sjeo bliže. "Em, znam da ti je ovo teško." Sada ju je gledao s
još više sucuti. "Ne znam odakle ti ideja da te netko slijedi, ali znam da si
uznemirena zbog Chasea. Znam da ste se malo družili i razgovarali, ali moraš
upamtiti da ništa od ovoga nije tvoja krivnja. Nisi ništa mogla promijeniti."
Položio je ruku na njezinu nogu i potapšao je. Ona se odmaknula, kao da je
njegov dodir pece.
"Ne, ne govorim o tome. Ne radi se o tome." Em je silovito odmahnula glavom.
"Gle, ljudima mašta proradi nakon tragedije, znaš? To sam negdje procitao. Ako
mi želiš pricati price, ja cu slušati. Samo ne želim da plašiš samu sebe."
"Puno sam vremena provela pokušavaju za ovo okriviti svoju odvec bujnu maštu",
rekla je i sada joj se u glasu cula ljutnja. "Ne radi se o tome. Ovo je vece od toga.
Mislim, ima veze s Chaseom, ali..." Pokušala je sabrati misli.
J. D. se ubacio. "Tako je. Sve je to pocelo kada je Chase umro. Možda cak i sa
Sashinim skokom. Ovo je bilo sjebano razdoblje. Nije ni cudo što si
izbezumljena."
"Ne, J. D. Izbezumljena sam jer stalno vidam istu curu koja mi je dala crveni cvijet
koji se sam regenerira i koji je eto slucajno bio Chaseu u ustima kada je umro i jer
mi je netko upravo prerezao kocnice i navodno >nije dovoljno žaliti< i zato sam
izbezumljena." Dok je završila s izljevom osjecaja vec se uspela na pola stubišta,
gutala je suze i trudila se obuci kaput s malo dostojanstva, što nije bilo lako
kada joj je pred ocima bilo tako mutno da nije ni vidjela gdje treba gurnuti
ruku.
J. D. ju je smeteno gledao. "Kamo ideš?"
"Idem kuci", viknula je. "Idem kuci. Barem me moji jastuci ne gledaju svisoka."
Ali oni je ne mogu zaštititi, znala je to. To ce morati sama napraviti.
Cula je J. Dja kako trci za njom po stepenicama i naglo je skrenula prema
vratima.
"Em", rekao je. "Što sam ucinio?"
"Kritiziraš me, kao i obicno." Zapiljila se u njega. "Pokušaj živjeti svoj život, a ne
samo suditi o tudim životima."
"živim ga", rekao je tiho i hladno.
"Baš. Mene posvuda vozikaš i govoriš mi što da radim. Super ti je život", rekla
je i okrenula se prema naletu hladnog vjetra, a vrata je zalupila za sobom.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

13 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:21 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
Bilo joj je dovoljno teško jer nije znala koji se vrag dogada, kome da se povjeri i
kako da to zaustavi. No iz nekog razloga, zbog toga što je J. D. nije razumio,
srce ju je boljelo kao nikada prije.
Uvijek i oduvijek J. D. je bio taj kojem je vjerovala. Kada su imali deset godina i
kada se bojala skociti s mola na jezeru Galvin, on je skocio s njom — iako je u
blizini plutala ljigava jezerska trava. Kada bi mu nešto pricala, nikada nije imala
dojam da mora izbaciti cudne dijelove — cudna mjesta kamo bi joj mozak
odlutao, naizgled besmislene veze kojima je povezivala stvari. Cak i kada mu je
ispricala za Zacha...
Ali sada se osjecala kao da stoji iza zida. Ako je J. D. ne razumije, tko ce?
Njegove poruke pocele su stizati cim je ušla u kucu.
Em, oprosti. Vrati se i razgovaraj sa mnom.
Ili da ja dodem?
Halo? Emerly? Neceš razgovarati sa mnom?
Iskljucila je mobitel bez odgovora. Osjecala se poniženo; povjerila mu se, a on
se prema njoj ponio kao prema djetetu. Popela se na kat i ostavila svjetlo u
kuhinji. Njezini ce se vec vratiti kuci.
U sobi je upalila laptop.
I tu je bio, sada je pokušavao na chatu.
Em? Vidim da si na netu. Možemo li razgovarati?
Oprosti ako sam bio gad. Ne znam što sam napravio.
Što se dogada???
Glasno je zalupila laptop. Razmišljala je da upali iPod, ali nije joj se slušala
nijedna pjesma. Skinula je traperice i presvukla se u trenirku s logom sveucilišta
u Maineu. Ugasila je svjetlo pa se predomislila i upalila stolnu lampu.
Dosta joj je bilo mraka.
Onda je legla, a da nije ni zube oprala. Ležala je, slušala pucketanje radijatora i
okretala se po krevetu. Nije se mogla smjestiti. U naletu frustracije sve je jastuke
Pompea
-193-
pobacala na pod i ostavila samo jedan za glavu. Napokon su joj kapci postali
teški. I baš kada je mogla utonuti u san, Em je cula ludacko, bijesno lupanje na
ulaznim vratima. Naglo se razbudila.
To nisu mogli biti njezini roditelji; cak i da su oboje zaboravili kljuceve,
potražili bi rezervni kljuc skriven pod kamenom ispod trijema. To je sigurno
bio J. D. koji se došao ispricati i porazgovarati u cetiri oka.
Na trenutak je pomislila da ga samo ostavi vani na hladnoci. S vremenom mora
odustati. Ali kucanje se nastavilo odjekujuci praznom kucom.
Uzdahnula je, ustala i bose noge gurnula u mekane papuce koje su stajale
pokraj kreveta te krenula dolje. Rekla si je da mu nece oprostiti. Barem joj je
ljutnja davala nešto na što se mogla koncentrirati.
u predsoblju se pripremila, procistila je grlo i širom otvorila
vrata.
"J. D..." Ali rijeci su joj zapele u grlu. Jer je tamo, na Wintersovim grubim
kamenim stubama stajala ta djevojka. Ali.
Veselo se smješkala. U ruci je držala blistavu crvenu orhideju. Prekrasnu,
prozirnu, kao da je nacinjena od puhanog stakla. "Bok još jednom", zacvrkutala
je djevojka. Nosic joj se trzao kao u glodavca, a zubi su joj bili bijeli. "Djedica
nije doznao da si bila zlocesta. Ali mi jesmo."
Rijeci su odjeknule Eminom glavom. Nadam se da Djedica nece saznati da si bila zlocesta.
Bile su to gotovo iste rijeci poput onih koje joj je Zach rekao one noci, prve noci
kada su se poljubili.
Zalupila je vrata Ali u lice i ukipljeno stajala dok joj je srce nabijalo. Odnekud je
dolazio zvuk grebanja, Em je trebalo neko vrijeme da shvati da je to zvuk
njezina disanja.
"Kuc, kuc", pjevušila je Ali s druge strane vrata.
Em se pokrenula. Užas joj je kolao tijelom dok je jurila u dnevnu sobu, pa u
blagovaonicu, pa u kuhinju da stavi zasune na sve prozore i navuce sve zastore.
Osjecala je trnce na lopaticama, kao da je Ali iza nje na svakom koraku.
Kažnjavali su je zbog onog što je ucinila sa Zachom. Sada je u to bila uvjerena
— Ali joj je izrekla rijeci gotovo identicne Zachovim. Platit ce za svoje grijehe,
Pompea
-194-
kao što je Chase platio za svoje. Jesi li spremna platiti, Em?
Sada je plakala i jecala Molim vas, ostavite me. Trzala se i vrištala na svaku sjenu
dok je vukla zastore i spuštala rolete. Žao mi je, žao mi je. Sledila se u predsoblju i
nije se usudila pogledati van, užasavala ju je pomisao na ono što bi tamo mogla
vidjeti. Nisam htjela. To se jednostavno dogodilo. Nisam ja kriva. Nije cak bilo vrijedno toga.
u hodniku se — dok je pazila da je što više udaljena od svih prozora —
naslonila na zid i drhteci skliznula na pod te privukla koljena prsima. Teško je
disala. Nije ništa cula. Povukla je rukave majice preko palceva i zagrizla ih —
navika iz djetinjstva kada bi je prestrašili hororci i strašne price.
To se i sada dogadalo: strašna prica.
A onda je kucanje opet zapocelo.
"Molim vas, ne!" Njezini su jecaji odzvanjali praznom kucom. "Ostavite me na
miru! Rekla sam da mi je žao. Pokušavam sve ispraviti. To... to je bila pogreška.
Molim te, ostavi me na miru!" Koljena je privukla na prsa i njihala se, a suze su
joj curile u usta. "Nisam htjela dopustiti da se to dogodi." Glas joj je postao
histerican. "Nije uopce jebeno vrijedilo!"
A onda je cula Gabbyn glas — sladak, poznat, prekrasan.
"Em? Em, jesi li dobro? Jesi li unutra?"
Em je podigla glavu i obrisala lice i nos u rukav majice.
"Em? Ja sam. Gabs. Molim te pusti me unutra. Moramo razgovarati."
Em je drhtavo ustala i obrisala znojne dlanove o trenirku. Zakoracila je prema
naprijed i oprezno zazvala: "Gabby?"
Gabbyno se lice pojavilo, isto tako oprezno, isto tako jadno, u jednom od malih
cetvrtastih prozora pokraj Eminih ulaznih vrata. Pokazala je prema kvaki.
"Em, molim te, pusti me unutra."
Em je otvorila vrata i nakon trenutka oklijevanja Gabby je zakoracila u hodnik.
Em je brzo bacila pogled na travnjak. Ništa. Ali je nestala. No nakon što je vrata
zatvorila, pobrinula se da ih dva puta zakljuca.
Gabby je s nelagodom stajala u mracnom hodniku u proši venoj jakni koju Em
nije prepoznala i koja joj je bila prevelika.
"Pokušala sam te zvati", rekla je. "Nisi se javila." Grizla si je obraz iznutra, a lice
Pompea
-195-
joj je bilo zamrljano suzama i maškarom.
"Bila sam u krevetu." Em je bila promukla i obrisala je oci rukavom trenirke
kada Gabby nije gledala, u nadi da ova nece primijetiti da je i Em isto plakala.
"Iskljucila sam mobitel."
"Prolazila sam autom i vidjela da ti je svjetlo upaljeno..." Gabby je nespretno
prtljala s patentnim zatvaracem.
"Drago mi je", rekla je Em želeci da cijela ta situacija ne bude toliko napeta. Na
trenutak su stajale u tišini.
"Oh, Em", lanula je Gabby odjednom. "Vidjela sam ga. Morala sam u Portland
po nove rukavice i vidjela sam ga kako ljubi neku curu ispred nekog restorana.
Skoro sam izazvala nesrecu kada sam to vidjela..." Gabby je pocela plakati.
"Mene nikada ne izvodi u restorane!"
Bez razmišljanja — bez obzira na to što ju je kada su se posljednji put vidjele
Gabby gurnula na vješalicu za kapute — Em je prišla i zagrlila Gabby, a njihova
razlicita tijela pasala su jedno uz drugo kao i prije. Osjecala je miris toaletne
vode od vanilije koju je Gabby uvijek nosila i udahnula ga. Stajale su tako neko
vrijeme, grleci se i šmrcuci.
Onda ju je Em povukla u dnevni boravak i posjela je na kauc od brušene kože.
Wintersi nisu cesto koristili dnevni boravak
— njihovo ograniceno obiteljsko druženje uglavnom se odvijalo u radnoj sobi,
na starim i udobnim bež sofama ispred televizije. Em je ovu sobu povezivala s
praznicima, s recitiranjem pjesama baki.
"Pricekaj ovdje", rekla je kada je Gabby sjela. Otišla je u kuhinju i prekopala
ormarice tražeci instant vrucu cokoladu. Dvije i pol minute, koliko je trebalo
mikrovalnoj da zagrije vodu, trajale su vjecno. "Stižem Gabby", povikala je Em i
prebacivala se s noge na nogu ispred zujeceg aparata. Bila je tako sretna što je
Gabby kod nje u njezinu dnevnom boravku, na njezinu kaucu da je mislila da bi
mogla opet zaplakati. Dio nje htio je reci sve o friki plavuši koja joj se šulja
dvorištem, ali nije znala kako to reci. A i Gabby ju je ocito trebala.
Em se sjetila Dreinih rijeci: Nadi me kada budeš spremna za razgovor. Oh, Em je bila
spremna. Spremna saznati što je Drea znala i koji se vrag dogadao i kako to
Pompea
-196-
zauvijek zaustaviti. Ali sutra ce imati vremena pronaci Dreu i shvatiti koji se
vrag dogada. Veceras krece operacija ponovnog osvajanja Gabby.
To što je došla bio je dobar znak. Ako se uspiju pomiriti, možda sve ovo
prestane.
Dok se vracala u dnevni boravak, provjerila je jesu li ulazna vrata još uvijek
zakljucana. Onda je sjela na kauc s Gabby, a obje je šalice toplog kakaa odložila
na stolic za kavu.
"Razbila sam tvoju šalicu iz Cabo San Lucasa", rekla je osjecajuci krivnju, kao da
bi Gabby primijetila ili da bi joj bilo krivo što pije iz obicne bijele šalice za kavu.
Gabby nije odgovorila, ali uzela je jednu šalicu i puhnula u vrucu cokoladu dok
je gledala u pod.
"Ja... donijela sam posebne gumene bombone iz Španjolske", kolebljivo je
pocela, "i nisam ih mogla podijeliti s tobom", rekla je Gabby.
Em je kimnula. Znala je što Gabby misli. Gabby i Em bile su opsjednute svim
vrstama gumenih bombona. Ali nikada ih nisu jele same. Uvijek su ih dijelile.
Vani se cula buka, nekakvo šuškanje. Em se ukocila i pozorno osluškivala. No
onda je sve opet bilo tiho osim Gabbyna šmrcanja.
"Imaš li ih još uvijek?" upitala je Em.
"Da, nešto je ostalo. Zach uopce ne voli gumene bombone, znaš..." Gabby je
opet pocela plakati. Em je vidjela kako jedna suza pada u šalicu. "Prevarila sam
se u vezi s njime", rekla je Gabby na kraju. "Nakon što sam ga vidjela s tom —
tko god ona bila — otišla sam k njemu i cekala ga. Kada je došao, rekla sam mu
što sam vidjela. Eksplodirala sam. A on mi je rekao..." Gabby je nije htjela
pogledati u oci i Em je po tome znala da je užasno ponižena.
" Što ti je rekao?" upitala je.
"Rekao mi je da je bio s drugim curama. Tko zna što je još radio. Da mu je žao.
Takva sranja. Rekao je da se ne može odluciti. I onda sam bacila naušnice na
njega — one koje mi je poklonio za Božic — i otišla sam. I došla sam k tebi."
Tonom joj je dala na znanje da je to ucinila jer nije imala izbora.
"Gabs, drago mi je da si došla." I bilo joj je drago.
"Više ne znam komu vjerovati." Gabby je položila ruke u krilo.
Pompea
-197-
"Meni možeš vjerovati", rekla je Em i osjetila bol u prsima, bol od toga koliko joj
je Gabby nedostajala.
Gabby je pogledala Em ravno u oci. "Mogu?"
Em se nagnula prema naprijed želeci da joj Gabby vjeruje. "Da, možeš mi
vjerovati. Znam da ti je to sada teško povjerovati, ali možeš. Gabs..."
Gabby ju je prekinula: "Nisam htjela doci k tebi, znaš? Ali..." Zadrhtala je.
"Bože, Em, ti si mi najbolja prijateljica. Cak i nakon svega što se dogodilo. Ipak
si mi najbolja prijateljica. Nitko drugi ne razumije." Ali brzo je dodala: "No
nemoj mislit da, ono, da nisam još potpuno bijesna na tebe. Potpuno."
Emina su usta bila suha. Odmahnula je glavom. "Znam. Ne ocekujem da ceš mi
samo tako oprostiti. Ali želim da cuješ moju stranu price. Iskoristio je i mene i
tebe. Mislim, ne doslovno, naravno", brzo je dodala. "Ali on je šupak.
Manipulator. Gabs, on iskorištava ljude." Em je zadrhtala sjetivši se da joj je J.
D. baš to rekao.
"To ne cini boljom cinjenicu da si ti pala. Znam da ti znaš ovakve stvari puno
bolje izraziti od mene, Em. Znaš koje rijeci rabiti. Ja ne znam. Ja samo znam da
se osjecam totalno usrano."
Em je uzela šalicu, a onda ju je spustila. "Znam, Gabby. Vjeruj mi, znam."
Uzdahnula je. "I zbilja mi je žao."
Gabby je povukla prošiveni prekrivac s naslona kauca i prebacila ga je preko
krila. "Što si znala o svemu tome?" Glas joj je malo zadrhtao. " O tome da je
Zach bio... s drugim curama."
Em joj je sve ispricala. Ono što je Chase rekao, kako je Zacha opisao njegov
najbolji prijatelj. Ono što joj je sam Zach otkrio one veceri kada je otišla k njemu
po odgovore. Stalno je kosu stavljala iza uha i gledala kako Gabby tone sve
dublje i dublje u kauc.
"Pokušala sam ti reci, Gabs. Htjela sam razgovarati s tobom." Em je procistila
grlo. "On zna navesti osobu da se osjeca posebno. Kao da je ono što on osjeca za
njih jedinstveno... To je meni napravio. Zbilja sam osjecala..." Uzdahnula je i sve
je otkrila. "Osjecala sam se kao da izmedu nas postoji nešto posebno. I
istovremeno sam znala da radim nešto užasno, ali nisam se mogla zaustaviti.
Pompea
-198-
Osjecala sam kao da mi je to jedina prilika da doživim onu ljubav o kojoj ljudi
govore, od koje se trese do pod nogama. Ljubav koju si ti imala. Tvoj savršen
život. Tvoju savršenu vezu. Samo sam htjela..."
Gabby ju je ukoceno gledala. Em je nastavila: "Ali nije se zemlja zatresla. Samo
je on isprobavao koliko daleko može ici sa mnom, što sve može izvuci. I moraš
znati da mi je užasno žao. Nikada nisam ništa toliko žalila."
I mislila je to. Bilo joj je žao. U glavi se, dok je priznavala sve te tajne, osjecala
kao da joj savjest prolazi kroz autopraonicu. Ako joj Gabby oprosti, hoce li to
nekako izbrisati njezine grijehe?
"O, Bože." Gabby je opet primila glavu rukama. "Tako me je sram. Kako da ikada
opet pokažem lice u školi ? A sutra je skup podrške... Trebali smo ici skupa..."
"Ne radi se o tome, Gabs. Nije samo to važno. Ti si važnija od toga." Em je
dodirnula ruku najbolje prijateljice. "Gabby? Hoceš... hoceš li mi ikada
oprostiti?"
Gabby je odmakla ruku, ali je pogledala Em. Kada je progovorila, bilo je to
šaptom. "Ne znam, Em. Jednostavno... trebam te."
"I ja tebe trebam, Gabby." Em je opet tiho plakala. "Roditelji su me gnjavili —
Gdje je Gabby? Jeste li se posvadale?"
"Joj, i moji isto. Gotovo je lakše samo se opet poceti družiti." Gabby se uspravila.
Pogladila je kosu na sljepoocnicama. "Isuse. Koji kreten. Koji potpuni totalni
kreten. Mrzim ga. I znaš što? Mrzim ga jednako zbog onog što je ucinio tebi i
onog što je ucinio meni."
To je bio razlog, shvatila je Em, zašto je toliko voljela Gabby. Cak i dok se
savršeni život koji je stvorila rušio oko nje, osjecala je i Eminu bol. Možda je
Gabby mislila o tome što drugi osjecaju više nego što je pokazivala. Kužila je.
Odsada nadalje Em ce biti jaka za Gabby — dugovala joj je to.
No hoce li Em biti dovoljno jaka da spasi sebe?
Pompea
-199-
22. POGLAVLJE
Gabby je na kraju prespavala kod nje. Emini su roditelji došli kuci oko
jedanaest, i premda je bio radni dan, složili su se (kao i Gabbyni roditelji kada
im je poslala SMS) da puste cure neka prespavaju u podrumu. Em je mislila da
im je drago što opet vide Gabby.
Ujutro su se probudile i odlucile skoknuti do Gabby kako bi ona mogla uzeti
knjige i presvuci se. Da je posudila Emine traperice, trebale bi joj i hodulje.
"Fora ogrlica", rekla je Gabby dok su izlazile pokazujuci na zmiju koja je visjela
s Eminog vrata.
U zadnji tren ju je stavila. Bila je spremna isprobati sve.
Nakon što je Gabby utrcala u kucu, uzela torbu i brzo se presvukla. Em ju je
bojažljivo upitala želi li da svrate u Dunkin Donuts.
"Pa naravno!" Em je vidjela da je Gabby odlucila glumiti kako je sve tiptop.
Šminka joj je jutros bila savršena a probudila se sat vremena prije Em da se
može dugo tuširati. Nece ni pod koju cijenu dopustiti da je ovo Zachovo
poniženje uništi.
"Znaš što je grozno?" Gabby je pijuckala vruci napitak i gledala kroz prozor.
Ascension je bio siv i leden. Para koja se izdizala iz mješavine kave i kakaa
zamutila je dio stakla.
"Što?"
"Znam da je grozno ovo reci i to cu reci samo tebi, ali... barem se dogada toliko
drugih groznih stvari da ljudima nece biti stalo do Zacha i mene. Sitnicavo
tracanje sada nije bitno. Ljudi umiru."
"Imaš pravo." Em je kimnula. "Onaj tko bude pricao o ovome zbilja ima cudne
prioritete."
Tada su se prešutno složile da ce strategija biti sljedeca: kontrola informacija.
Sto se manje kaže o prekidu izmedu Gabby Dove i Zacha McCorda, to bolje.
Prije nego što su izašle iz auta, Gabby se okrenula prema Em. "Doci ceš veceras
na skup podrške? Ne mogu to sama preživjeti."
Pompea
-200-
Em je oklijevala samo na sekundu. Skup podrške bio je zadnje mjesto na koje je
htjela ici. Ali više nece iznevjeriti Gabby. "Naravno da cu doci", rekla je.
Dok su kretale s parkirališta na prvi sat, Em je pomislila da izgledaju poput
mocne vojske od dvije osobe.
Em je potražila Dreu prije prvog sata, ali bez uspjeha. Ponovo na sljedecem
odmoru. Opet ništa. Nisu imale zajednicke predmete i Em nije znala gdje se
dok nema nastave okupljaju spaljeni goticari nadahnuti crticima. Ne blizu
kazališta, naravno, a ni pokraj dvorane. Je li ih prije znala vidati u hodniku gdje
je likovni? Podsjetila se: Obrati više pozornosti na to gdje se okupljaju razne grupice tako da
znaš sljedeci put kada te netko pokuša ubiti — ili nešto što te želi kazniti za tvoje pogreške.
Onda je, tocno prije odmora za rucak, ugledala Dreinu Ijubicastocrnu glavu
kako odmice prema knjižnici.
"Drea!" povikala je i pocela se gurati kroz ucenike koji su izlazili s uvoda u
matematicku analizu. "Drea", zazvala je opet i približila joj se dovoljno da je
ulovi za rame. Ostala je bez daha. "Moramo razgovarati."
Drea, koja je oci obrubila ljubicastom olovkom, nije izgledala iznenadeno što je
Em naganja. "Oh, bok."
"Hej. Zbilja mi je drago da sam te pronašla." Em je pogladila privjesak u obliku
zmije na kljucnoj kosti u nadi da ce Drea primijetiti da ga nosi. "Kako si?" Cim
je to rekla, shvatila je da je Drea sigurno saznala da joj je najbolja prijateljica
mrtva. "Mislim zbilja kako si?" ponovila je usrdnije. "Ono, zbog Sashe."
"Ne želim s tobom razgovarati o Sashi, hvala." Drein ton bio je odmjeren, ali ne
i nepristojan. Samo strog. Imala je kolobare pod ocima. Gurnula je ruke ispod
kaputa u džepove traperica.
"Oh. Okej. Sori." Em je ovlažila usne kimajuci, pokušavala je izgledati što
pristupacnije.
"O cemu si željela razgovarati?" Drea je gledala u Em kao da joj je dosadno.
"Oh, pa..." Em se osjecala smiješno; prije sveg ovog ludila nije nikada s Dreom
razgovarala dulje od dvije minute. A ti su se razgovori obicno svodili na: veliku
porciju kokica s puno maslaca. Ali imala je osjecaj da joj je Drea zadnja nada.
"Rekla si da te nadem kada budem spremna razgovarati. O... znaš. Cvijetu i
Pompea
-201-
o svemu. O crvenoj orhideji?"
" Ššššš!" Dreina prividna dosada u sekundi je nestala; osvrnula se iza ramena.
"Ne možemo ovdje razgovarati o tome."
"Ovaj, okej."
Drea je tiho govorila. Nesvjesno je dodirivala broš u obliku zmije pricvršcen na
kaput. "Možemo li se naci poslije škole?"
Em je mrzila što ce morati odgovore cekati još tri sata, ali nije imala izbora. "Da,
naravno. Gdje?"
Drea je oklijevala, stisnula je oci. Em je imala neugodan osjecaj da je Drea
procjenjuje ili nekako testira.
"Kod mene", rekla je Drea na kraju. "Evo adrese." Iz torbe na preklop izvukla je
kemijsku i uzela Eminu ruku. Em je vidjela samo Drein oljušteni sivi lak za
nokte dok joj je pisala adresu na dlan. Malo ju je to škakljalo i naježila se. Em je
kimnula. Drea je otišla bez daljnjeg komentara.
Sljedeca tri sata bila su agonija. Gabby joj je poslala poruku za vrijeme rucka i
javila da je mama došla po nju te da idu šopingom lijeciti rane. Tako tipicno za
Marty Dove. Em je opet sama jela u knjižnici. Onda je imala engleski i nije se
mogla koncentrirati na raspravu o temama u romanu Grof Monte Cristo. Mogla si
je samo u glavi ponavljati scenu s Ali na vratima. Glasno kucanje. Plameno
crvena orhideja. Oci su je pekle od tjeskobnih suza i nervozno je lupkala
nogama ispod klupe. Na prirodnoj znanosti bilo je još gore. Zach se napokon
vratio u školu i njegov je zatiljak bio prvo što je Em vidjela kada je ušla u razred
— smiješno, pomislila je Em, bio je previše slomljen zbog Chasea da bi došao u
školu, ali ipak je pronašao vremena da prevari Gabby. Bilo joj je drago što se za
vrijeme cijelog sata nije ni jednom okrenuo.
Stvari su joj bile u torbi deset minuta prije posljednjeg zvona i vec je izlazila na
vrata i kretala k Drei prije nego što je zvono prestalo zvoniti.
Znala je put u Drein kvart, ali nije se snalazila u njemu. Dreina je ulica bila blizu
centra, tamo gdje je bilo starih kuca koje su sigurno bile tu i na pocetku
devetnaestog stoljeca. Taj se kvart protezao u šumu i stvarao je nekakav gotovo
ruralni pojas usred grada. Ako su Emine upute bile tocne, onda je ovaj kvart
Pompea
-202-
granicio s Gigantom.
Kada je Em stala ispred Dreine kuce, nešto joj je pri pogledu na trošnu kucu
bilo odbojno. Ništa izvana nije bilo cudno, ali izgledala je... kao da se puno
živjelo u njoj. Kao da bi se za nekoliko godina kuca mogla urušiti. Netko je
poceo cistiti snijeg sa staze ispred vrata, ali projekt je ocito napušten na pola
puta. Em je hodala prema vratima gazeci po stopama vecih cipela.
Zvono se oglasilo kao glasno zujanje. Em se osvrtala dok je cekala Dreu. Opet je
osjecala škakljanje po ledima, kao da je dodiruju moljci i ostavljaju prašnjav trag
na njezinoj koži. Svrbjela su je leda.
"Bok", rekla je Drea kad je otvorila vrata. Nosila je crnu gusto tkanu košulju s
dugim rukavima otkopcanu na vratu i Em je vidjela niz srebrnih lancica, neke s
privjescima, a neke bez. Kosa, koja joj je obicno padala niz lice, bila je
pricvršcena ukosnicama. Em je opet na trenutak razmišljala o tome koliko je u
biti rijetko gledala Dreu.
"Drago mi je da si došla", rekla je Drea i mahnula Em da krene za njom niz
slabo osvijetljeni hodnik. Odnekud je treštala iritantna reklama. Kada su
prolazile pokraj druge prostorije slijeva, Drea je zatvorila vrata; prije nego što
su se vrata zatvorila, Em je ugledala starijeg muškarca — Dreinog oca,
pogadala je — kako sjedi ispred televizora. Plava svjetlost televizora odbijala
mu se od staklastih ociju. Em se nejasno sjetila kako je cula nešto o tome da je
Drein otac doživio živcani slom. Drea je nastavila hodati hodnikom pa niza
stube. Em ju je oklijevajuci slijedila.
"Bez brige, necu te... ono... ubiti ili tako nešto", rekla je Drea sarkasticno i
podrugljivo promatrala nervozu na Eminu licu. "Dolje je moja radna soba."
Radna soba? Emini roditelji imali su radne sobe. Šesnaestogodišnje cure nisu.
No ipak, Drea je odvela Em do kraja podruma, do improviziranih vrata
napravljenih od plahte koja je visjela izmedu dviju greda. Na plahtu je bio
pricvršcen narancastocrni znak na kojem je pisalo: Zabranjen prolaz. Drea je
odmakla zastor.
Povukla je špagu koja je visjela s jedine žarulje na stropu i osvijetlila "radnu
sobu" — klupu zamrljanu bojom koja je bila prekrivena knjigama, papirima,
Pompea
-203-
fasciklima i izrescima iz novina. Do klupe bile su dvije slicno opremljene police.
Ispred svega toga stajala je trošna fotelja, a pored nje stolic i podna lampa.
Lampa je bila ukljucena u narancasti produžni kabel. Na isti je kabel bio
ukljucen mali hladnjak, onakav kao u studentskim sobama. Okolo su stajali
paravani. Jedan od njih, onaj najbliži zidu, bio je s motivom kolacica.
"Opa", dahnula je Em.
"Znam, malo je otužno", rekla je Drea, izvukla sklopivi stolac koji je stajao ispod
klupe i rasklopila ga. "Ali služi svrsi. Ovdje je tiho. Tata me nikada ne gnjavi. I
imam svoj sistem. Znam gdje se sve nalazi."
"Genijalno je, Drea." Em je to i mislila. "Tako je... stvarno."
"Da, stvarno je prašnjavo. Hajde, imamo posla." Drea je prišla hladnjaku i
otvorila ga. "Reci mi što se dogada. Hoceš kolu?"
"Hocu."
Drea je izvadila dvije kole i jednu je pružila Em. Sjela je u fotelju, upalila podnu
svjetiljku — koja je prostor obasjala zelenkastim svjetlom — i zurila. Em se
promeškoljila u svojim visokim cizmama na vezice pa je pocela.
"Pa... mislim da je Chase..."
"Nismo došle razgovarati o Chaseu", rekla je Drea oštro. "Došle smo
razgovarati o tebi. Zar ne?"
Em se zacrvenjela. "Da. Sori."
"I, što se dogada?"
Gledajuci u strop, kao da ce tamo pronaci ideju, Em je pitala: "Odakle da
pocnem?"
"Pa, cega se bojiš?" Drea je otpila gutljaj kole, podigla obrve i digla noge na
klupu ispred sebe. Nosila je cizme s celicnim kapicama.
Em je progutala slinu pa brzo rekla: "Okej, pa, jedna cura
— neke cure — me slijede. Ja mislim. Ono... jedna od njih se stalno pojavljuje.
Na mojim prozorima i u Bostonu i svugdje. I mislim da postoje još dvije poput
nje. Mislim da je Chase Singer znao jednu od njih." Em je pogledala Dreu i
podigla obrve, cekala je da se Drea nasmije ili da odbaci njezinu pricu. Ali Drea
je slušala i ozbiljno je gledala. "I mislim da su one dio razloga zašto je on mrtav.
Pompea
-204-
Mislim... mislim da su ga ubile zbog onog što je ucinio Sashi."
Tada je izmedu njih uslijedila duga tišina. Drea je izgledala kao da ju je Em
pljusnula. Em u sebi opsuje što je tako netakticno spomenula Sashu. Drea
vjerojatno nije ni znala da su Sasha i Chase imali vezu; i sigurno nije znala da je
Chase bio taj koji je objavio Sashine slike. Nadala se da joj Drea nece postaviti
dodatna pitanja.
Drea je procistila grlo i nagnula se prema naprijed. " Što si ti ucinila?"
"Ja?"
"Da, ti", rekla je Drea i uperila prst u Emina prsa.
"Ja, pa..." Iz nekog razloga Em se nije mogla natjerati da to kaže, iako je ono što
je ucinila vec bilo višemanje opcepozna to. Drea je možda vec cula za to.
Drea je nastavila zuriti u nju. "Em, jesi li došla razgovarati
ili što?"
"Okej." Em je uvukla ruke u rukav majice, zaklopila oci i izlanula: "Okej, prije
nekoliko tjedana spetljala sam se sa Zachom." Eto. Rekla je to. Em je otvorila oci
da vidi Dreinu reakciju; cini se da je nije bilo. "Zach McCord." I dalje ništa.
Drea ju je bezizražajno gledala, malo podignutih obrva. "Gab byn decko."
"Gabby... ?" Drea je upitno maknula rukama po zraku.
"Gabby Dove. Moja najbolja prijateljica." Em se srušila u stolac na sklapanje.
Ako Drea nije ništa znala, kako ce joj pomoci?
"Ahaaaaaa. Onda je sve jasno", rekla je Drea. "Spetljala si se s deckom najbolje
prijateljice."
Em se lecnula. Zvucalo je tako trivijalno kada je Drea to izrekla. "Da, jesam. Ali
nije to bilo samo nešto užasno..."
Drea ju je opet prekinula. "Slušaj, Em, ne želim zvucati zlobno, ali zbilja me ne
zanima. Mislim, ne zanima me zašto si to ucinila i slicno. Nismo tu da
postanemo najfrendice. Samo želim znati što je bilo da ti mogu objasniti što se
dogada i možda to riješiti."
"Dobro", rekla je Em s olakšanjem. Ionako joj se nije opet dalo o tome govoriti.
"I ja."
"Dakle, sve ovo", Drea je pokretom ruke obuhvatila papire koji su zatrpali
Pompea
-205-
njezinu izbu. "To je sve o Furijama."
"O kome?" Em je osjetila nervozu kada je cula tu rijec.
"Furije", ponovila je Drea. Na svjetlu je izgledalo kao da su joj oci boje zlata. "Tri
djevojke. Tri duha. Tri demona. Tri vještice. Kako ih god želiš zvati. Ovdje su,
to je sigurno. To su tri duha koja oduvijek postoje." Drea je to ispricala kao da
su duhovi i demoni nešto svakodnevno. Em je šokirano shvatila da pozorno
sluša i ceka da Drea završi. "Imaju i druga imena", nastavila je. "Ponekad ih
zovu Erinije, što znaci >ispunjene bijesom<. Grcka ih je mitologija puna — cudi
me da nisi cula za njih. One te progone ako uciniš nešto loše. Traže pravdu za
one kojima je ucinjena nepravda. Dakle, cekaju da ljudi pocine neku nepravdu,
a onda odluce što ta osoba zaslužuje. Ako zakljuce da si kriva, uništit ce te, bez
obzira na kontekst, bez obzira na okolnosti, bez obzira na to hoce li time
popraviti situaciju."
"Furije", ponovila je Em. Protrljala je sljepoocnice. "Znaci... one su poput
duhova?"
"Tako nekako. Ja mislim da na razlicitim mjestima imaju razlicit oblik. Imam
osjecaj da se u Ascensionu pojavljuju u ljudskom obliku, iako ih nisam vidjela."
"Ti zbilja vjeruješ u sve to?" Em se s nelagodom pocešala po vratu.
"Ne vjerujem. Ja to znam." Drea ju je gledala potpuno ozbiljno.
"Znaci cura koja me slijedi... misliš da je Furija?" Emin je um bio zatrpan
pitanjima i sumnjama. "Misliš da su i Sasha i Chase imali posla s Furijama?"
Drea je slegnula ramenima. "Nisam sigurna, ali ne bi me cudilo. One su
oduvijek tu negdje — u ovome gradu oduvijek postoje price o okrutnim,
prelijepim sestrama. I u drugim gradovima u svijetu."
"Kako ti sve ovo znaš?" pitala je Em. Vrtjelo joj se u glavi od informacija.
Drea je prešla prstom po rubu limenke. "To mi je hobi", rekla je kratko.
"Ali zašto?" nastavila je Em. U podrumu nije bilo hladno, ali ona je drhtala.
"Kada si prvi put cula za njih? Zašto si pocela... sve ovo sakupljati?"
Drea je naglo ustala i snažno bacila praznu limenku u koš za smece u kutu.
"Gle. Ne radi se o meni. Dobro? Radi se o tebi i onome što se tebi dogada i što
ceš ti poduzeti u vezi s tim,"
Pompea
-206-
"Ali to je ludo", rekla je Em. Kada bi ljudi znali da sada sjedi u podrumu Dree
Feiffer i razgovara o duhovima... "Zašto... zašto da ti vjerujem?"
Kao da joj je mogla citati misli, Drea ju je potpuno mirno pitala: "Vjeruje Ii ti itko
drugi?"
Em je odmahnula glavom.
"Nisam ni mislila. Zato si ovdje. I zato mi trebaš vjerovati. Jer ja tebi vjerujem."
Em se ugrizla za usnicu. "Dobro, recimo da Furije zbilja postoje", rekla je Em.
"Može li ih se zaustaviti?"
"Nisam sigurna, ali saznat cu." Em je vidjela odlucnost u Dreinim ocima. "Ja cu
ih uništiti."
Em je pokušala naci prave rijeci. "Ali ne bi li ti trebala biti na njihovoj strani?"
Shvatila je da to ne može izbjeci. Mora ispricati Drei što zna o Sashi i Chaseu.
"Gle, prilicno sam sigurna da je Sasha skocila s mosta zbog Chasea. A sada je on
mrtav. Nije li to dijelom ono što si željela?"
Drea je tužno pogledala Em. Prvi put u životu Em se osjecala manjom od
makova zrna.
"Zbilja?" Istisnula je Drea. "Zbilja? Misliš da svijet treba tako funkcionirati?
Misliš da je zato Sasha skocila s Pišackog prijelaza? Zbog jebenog Chasea
Singera? Ne. Skocila je s Pišackog prijelaza jer je bila tužna, usamljena i teško
depresivna. A ja nisam znala." Drein se glas dizao sve više i više; govorila je
tako brzo da ju je Em jedva razumjela. "Ja nisam znala", ponovila je. Em je
vidjela da se sili da ne zaplace.
"Sigurna sam da..."
"Ništa ti ne znaš, Emily Winters. Znaš samo za svoj mali svijet i svoj mali život.
Ali slušaj, Furije ne rade ništa dobro. Ne želim da one nešto ucine, samo želim
da nestanu. Jer što se dogodi kada ja pogriješim? Tko odlucuje o mojoj sudbini?
Ja. Ili barem ljudi oko mene. A ne neke onozemaljske demonske božice koje
samo žele uništavati. One ne osjecaju kajanje, jesi li to znala?"
"Ali što ako... što ako pogriješe?" Em je shvatila da cvrsto steže limenku.
Drea se nasmijala suhim smijehom koji je zvucao poput kašlja. "One postoje
stoljecima, no ipak sam uvjerena kako one ne misle da su ikada pogriješile."
Pompea
-207-
Zelenkasta svjetlost obasjavala joj je lice.
"Ali kako odaberu?" nastavila je Em. "I kako znaju da je netko ucinio nešto loše?
Što se broji?" Htjela je reci: ono što sam ja ucinila nije ni približno toliko loše kao ono što je
Chase ucinio, ali zaustavila je te rijeci.
Drea je slegnula ramenima. "Ne znam."
"Ne znaš", zacviljela je Em.
Drea se sagnula i uzela knjigu koja je bila ispod klupe. Predala ju je Em. "Gle,
puno toga ne znam. Ovo je ono što znam. Furije te slijede. Crvenom orhidejom
obilježe žrtvu. To ovdje piše." Pokazala je u prastaru knjigu koju je Em držala.
"I mogu izgledati poput ljudi." Em je to rekla više kao izjavu, a ne pitanje.
"Uzimaju ljudski oblik, da", odvratila je Drea. "Kada se osvecuju. Kada nekoga
slijede."
"Recimo mene", rekla je Em.
"Recimo tebe", složila se Drea.
Em je ispila ostatak soka. "I, što da radim?"
"Uzmi ovo", rekla je Drea i stavila hrpu novina Em u krilo. "I pocni citati. Ovo
su price iz cijelog cvijeta za koje smatram da imaju veze s Furijama."
Em je zabacila glavu prema naslonu podstavljenog stolca. "Kako ce mi citanje
pomoci da ne spavam s jednim okom otvorenim?"
"Ne možeš se boriti protiv onoga što ne razumiješ", Drea je opet hladno
pogledala Em. "Bože, mislila sam da si ti pametna."
Em se zarumenila. "Oprosti što nisam neka balava napušena carobnica
Hermione."
To je bilo dovoljno da se obje nasmiju makar slabašno.
"Samo citaj, Winters." Winters. To ju je podsjetilo na Cha sea. Em je bez rijeci
uzela knjige i isjecke iz novina i spremila ih pažljivo u torbu.
Nije ni pricekala da napusti Dreinu ulicu, vec je odmah stala uz cestu, izvadila
najvecu knjigu iz torbe i otvorila je. U glavi joj se vrtjelo. Furije. Duhovi koji
traže osvetu? To je bilo suludo. Cak i da postoje, nije mislila da ce i najveca
knjiga na svijetu objasniti zašto su se odlucile pojaviti u Ascensionu u Maineu
kada je svijet pun užasnih ljudi koji rade užasne stvari. Zašto bi odlucile kazniti
Pompea
-208-
hrpu srednjoškolaca? Otvorila je kazalo i pregledala ga: Alekta... Alkohol... Demoni...
Erinije... Grcki korijeni... Megera... Simboli... Sjemenke... Tizifona... Zmije... Životinjska
utjelovljenja...
Nije ni znala što pola tih rijeci znaci. Tekst joj je lebdio pred ocima i pocela ju je
boljeti glava.
Zatvorila je knjigu. Morat ce pricekati da dode kuci.
"Imam puno zadace!" viknula je Em mami cim je ušla kroz vrata. Njezina
majka, koja je utorkom radila samo pola dana, nekako ju je cudno gledala —
kao da je znala nešto što Em ne zna. Em je mislila da si umišlja sve dok se nije
popela do sobe. Na podu pred njezinim vratima bio je buket tratincica i velika
plocica crne cokolade.
"J. D. ti je to donio", rekla je Emina mama sa sredine stubišta. Em se okrenula.
Majka ju je gledala s blagim osmijehom.
"Mama, nije to ništa", rekla je Em. Ali nije ni ona mogla sakriti osmijeh. Uzela je
cvijece i cokoladu u sobu i zalupila vratima. Cim je bila sama, pomnije je
proucila buket. Za cokoladu je bila zalijepljena poruka.
Trebao sam bolje slušati, pisalo je. Samo te želim usreciti. Uvijek, J. D.
Em je osjetila nemir u želucu, ali ne od straha. Odjurila je do prozora i otvorila
ga, puštajuci u sobu udar hladnog zraka koji joj je blažio vrucinu u obrazima.
Povukla je uže koje je poveziva
lo njezin prozor s J. Djevim; na obje su strane bila pricvršcena zvona. Bila je to
prastara metoda komunikacije koju su razvili u trecem razredu. Osjetila je
olakšanje kada je ugledala da je uže, koje su rijetko koristili otkad su krenuli u
srednju školu (i dobili mobitele), još uvijek citavo.
Vidjela je J. Djevu siluetu kako se pojavljuje pred prozorom, kako diže rolete i
otvara prozor.
"Hoceš li poslije sa mnom na skup podrške?" poviknula je, a dah joj se ledio na
hladnom zraku izmedu njihove dvije kuce.
"Vidjet ce te u javnosti s ovim tipom", J. D. je pokazao na sebe podignutih
obrva. Nosio je trenirku sa slikom jelena na prsima iznad kojeg je pisalo
MAINE.
"Bila bih presretna da me s njime vide u javnosti!" Viknula mu je Em.
Pompea
-209-
"Obožavam jelene. Ponesi fedoru."
"Donijet cu i tebi jednu", rekao je J. D. "A bientot, escargot!"
Em se nasmijala. Bilo joj je super što je J. D. pokupio taj izraz od nje. "A bientot
escargot!"
J. D. se kesio poput klinca dok je zatvarao prozor i Em je jednostavno znala.
Znala je odjednom i bez pitanja da je J. D. voli. Na onaj nacin. Na nacin na koji
je njezin tata volio njezinu mamu. Na nacin koji je bio stvaran. Osjecala se
lakom poput pera. Usprkos svim katastrofama — trokutu požude izmedu nje,
Zacha i Gabby, Sashe i Chasea, Furija — znala je da se može osloniti na J. Dja,
da ce je on prihvatiti takvu kakva je. Da ce je saslušati. Da ju je vidio. Sjetila se
noci na kaucu u njegovoj kuci i trenutka na mostu na Staru godinu. Sada je
htjela samo biti uz njega.
Uvijek. J. D. je imao pravo. Uvijek je on bio taj. Poput užeta izmedu njihovih
prozora, njihova je veza bila neraskidiva.
Em je bila zaljubljena u J. D-ja.
Pompea
-210-
24. POGLAVLJE
Svaki je živac u Eminom tijelu titrao dok se spremala za skup podrške. Iako se
dogodilo toliko grozota, osjecala se elektrizirano — do te mjere da je ozbiljno
mislila da bi se televizor mogao ukljuciti ili pregorjeti kada bi ga dotaknula.
Misli su joj skakale izmedu Furija i J. Dja. Spremala se na spoj s deckom kojeg je
poznavala otkad su bili u pelenama. To je radila, zar ne? Išla na spoj? Od te
pomisli ubrzao joj se dah. Hoce
li se veceras poljubiti? Pokraj krijesa, dok im plamen obasjava lica?
No ta je slika zazvala još jednu koja ju je uznemirila: Aline cudovišne oci i
njezino lice, sablasno osvijetljeno, kao kada ljudi prislone bateriju na bradu
kako bi oko vatre pricali strašne price. Em je zadrhtala i upalila narancastu
lampu pokraj kreveta iako joj je u sobi vec gorjelo i svjetlo i lampice na psihi.
Bilo joj je dosta mracnih kutova.
Ormar je otvorila naglo, kao da želi izmamiti uhode. Lupila je po obješenim
haljinama, kao da izaziva Ali — ili koju od njezinih jednako zastrašujucih
sestricna — da izadu. Sve je bilo mirno.
Ormar je, kao i inace, mirisao kombinacijom cedrovine i praška za rublje. Em je
s olakšanjem odahnula, ali olakšanje joj je omela spoznaja da to što nije pronašla
Ali u ormaru samo znaci da se ona nalazi negdje drugdje.
Istjerala je tu misao iz glave i izvukla najdraži par iznošenih tamnoplavih
levisica i bijelu majicu dugih rukava. Tome je dodala i debeli sivi pulover, koji
je voljela zbog njegovih ogromnih džepova. Pocešljala je svoju tamnu kosu i
složila neurednu nisku pundu. Nije htjela da izgleda kao da se previše trudi.
Ne za J. Dja.
To je i bila poanta — J. Dju nije bilo važno što ona nosi, kako izgleda, što kaže.
To jest, bilo mu je bitno, ali vidio je dublje od svega toga. Imala je osjecaj da je J.
Dju ona jednostavno Em.
To joj se svidalo.
Telefon joj je prodorno zazvonio. Melodija je odjednom proparala zrak pa je Em
poskocila i vrisnula. Odahnula je kada je vidjela da je to samo Gabby. Isuse.
Pompea
-211-
Veceras je zbilja bila napeta.
"Bok", rekla je došavši do daha. "Prepala si me. Baš se spremam za skup i..." Em
je ušutjela kada je shvatila da Gabby place. U stvari jeca.
"Gabs, što je bilo?" Instinktivno je pogledala kroz prozor. Ali dvorište joj je bilo
prazno. Mjesec je bio nisko i bacao je tamne srebrne sjene na tvrdoglavi snježni
pokrivac.
"Ne mogu... Em... dodi po mene... udario me... posvadali smo se", Gabby je bila
histericna, a njezine rijeci prekidali su jecaji.
"Cekaj, Gabs, molim?" Odjednom je Em pozorno slušala. "Tko te udario?"
"Zach..." Cim je Gabby rekla njegovo ime, novi jecaj joj je preobrazio glas pa su
rijeci neko vrijeme bile nerazgovijetne. Onda je nastavila: "Htio je razgovarati.
Znam da nisam trebala otici, ali..." Novi joj je jecaj progutao rijeci. "Posvadali
smo se
i on... Ne vjerujem da se to dogada. Ovdje sam sama." Gabby je sada ridala, sve
glasnije i glasnije.
Em je krv bubnjala u ušima. Zach je udario Gabby — sitnu, prekrasnu Gabby. 0 Bože.
Ubit cu ga.
Pokušala je zvucati mirno. "Gabby, u redu je. Molim te reci mi gdje si." To je
rekla pritišcuci mobitel izmedu uha i ramena dok je oblacila carape i ludacki
tražila cizme.
"Jednostavno ne vjerujem da se ovo dogada", ponovila je Gabby.
"Dolazim po tebe, ne brini se." Obuvena, Em je krenula na još jednu manicnu
potragu za kljucevima. Vozila je maminu toyo tu otkad joj je auto opet bio kod
majstora, popravljali su kocnice.
"Iskocila sam iz njegovog auta. Pocela sam hodati... I sada sam... sada sam u
novom šopingcentru. Morala sam uci nekamo." Još jedan jecaj. "Zbilja mi je
hladno."
"Dobro, Gabby? Slušaj me. Samo ostani tamo." Kljucevi, kljucevi, kljucevi. Gdje
su, dovraga? "Stižem za petnaest minuta. Samo ostani tamo, okej?"
"Okej." Šmrcanje. "Okej."
"Stižem, Gabby." Em je poklopila i napokon ugledala nestale kljuceve, koji su
bili na prozorskoj dasci, gdje ih je ostavila nakon razgovora s J. Djem.
Pompea
-212-
O, Bože. J. D.
Nazvala ga je.
"Slušam, gospodo." Od uzbudenja u J. Djevu glasu za treptalo joj je srce.
"Hej. Bok. Zbilja mi je žao, ali..." Ušutjela je. Odjednom se osjecala kao da ce se
rasplakati.
"Što je? Zbog cega ti je žao?"
"Ma... Gabby je usred neke krize. Ozbiljne. Moram se ici naci s njom." Em se
nadala da ne zvuci onako panicno kako se osjecala.
"Oh. Okej." J. D. je zvucao kao da su mu potonule sve lade.
"Nisu ovo, ono, moje mušice", rekla je Em pažljivo birajuci rijeci. Nije znala
koliko bi Gabby željela da se sazna o tome. "Želim veceras izaci s tobom. I
nadam se da cemo stici na vrijeme za krijes. Samo moram otici po nju. Ona...
cak nije ni kod kuce. U Gigantu je."
"Gigantu? Zašto? Je li dobro? Želiš da podem s tobom?" ponudio je J. D. odmah.
Htjela je da dode, ali nije znala kako bi Gabby reagirala na to.
"Ne. Mislim da, ali ne. Mislim da trebam otici sama i pobrinuti se za nju. Ali
puno ti hvala što si se ponudio."
"Nema na cemu. I misliš da ceš stici na paljenje krijesa?" Zbog nade u njegovu
glasu Em je poželjela hodati na užetu izmedu prozora, ušetati mu u sobu i
baciti mu se u narucje.
"Da, hocu. Obecavam. Vidimo se poslije, može?" "Vidimo se poslije. Nazovi ili
pošalji poruku ako što trebaš." Nakon toga se sjurila niz stube, zgrabila kaput s
kuke u hodniku i viknula prema radnoj sobi, gdje joj je netko od roditelja
gledao vijesti: "Idem po Gabby pa na skup podrške košarkašima! Vidimo se!"
Trudila se da joj glas zvuci što manje izbezumljeno.
"Dobro, mila", odgovorila joj je mama. "Vidimo se veceras." A zatim je, baš dok
je Em otvarala vrata, dodala: "Pazi se!"
Kada je Em stigla, novi je trgovacki centar bio osvijetljen reflektorima s
gradilišta. Cula je da se puno radova obavlja po noci — radili su prekovremeno
jer je projekt kasnio. Osjetila je olakšanje. Barem Gabby nije tu bila posve sama
posljednjih dvadeset minuta. Barem Em nece tu biti sama. Ništa loše ne može se
Pompea
-213-
dogoditi s toliko ljudi u blizini. Zaškiljila je u reflektore tražeci Gabbyne plave
kovrce, ali vidjela je samo sjajne celicne šipke i narancaste cunjeve. Gradilište je
bilo bucno, sve je bilo nadglasano mehanickim cviležom i drndanjem miješalica
za beton i dizalica. Izgledalo je da radnici nisu primijetili njezin dolazak.
Posegnula je u džep po mobitel da nazove Gabby, i u tom trenu sjetila se da je
zaboravila staviti lancic s privjeskom zmije nakon što se presvukla. O ne. Iako ga
je nosila tek dva dana, to što je kucu napustila bez njega ispunilo ju je panikom.
Pokušala je zapamtiti da ga mora uzeti kada krenu na skup podrške.
Super. Njezin stari preklopni mobitel nije hvatao signal koliko ga god ona
visoko podizala kroz prozor, cak ni kada je ušla dublje na šljuncano
parkiralište. Gabbyn smartphone sigurno je imao više srece. Em ce morati
potražiti Gabby. U sebi je opsovala svoju najbolju prijateljicu. Sljedeci put kada se
nadeš usred emocionalne katastrofe, molim te cekaj me blizu izlaza. Gabs. Onda je pomislila
na osobu na koju se zbilja trebala ljutiti — Zacha — i disanje joj se ubrzalo.
Napokon je shvatila što ljudi misle kada kažu da su bili slijepi od bijesa. Sljedeci
put kada ga ugleda (za pola sata kod krijesa, ako se usudi pojaviti — a znala je
da hoce), morat ce se suzdržavati da ne pljune na njega ili ucini nešto gore. No
sada nije vrijeme za razmišljanje o osveti.
Izašla je iz auta i zazvala Gabby, no buka i veliki prostor progutali su njezine
rijeci. S druge strane gradilišta nalazio se dio kompleksa koji je bio gotovo
završen. Možda je Gabby otišla tamo da bude na toplom. To je imalo smisla.
Em je krenula preko zaledenog parkirališta i osvrtala se svakih nekoliko
koraka, pazeci da vidi svoj auto. Poželjela je da je J. D. ipak došao.
U najizgradenijem krilu centra nanosi snijega stajali su na mjestima gdje ce na
kraju instalirati velika staklena vrata. Pokraj te zgrade nalazila se rešetkasta
noseca konstrukcija. Ovdje su radnici radili, lijevali su beton i dio po dio
ogradivali. Em ih je na trenutak hipnotizirano gledala kako ubacuju duge cijevi
pa ih prekrivaju teškim mokrim betonom koji je izgledao poput sive smjese za
palacinke. Jedan ju je radnik pogledao. Brzo je prošla kroz zjapeci ulaz, prije
nego što je netko stigne pitati što tamo radi.
Em je provirila iza ugla, ali vidjela je samo kosture ducana i betonska stubišta.
Pompea
-214-
Zazvala je Gabby. Rijeci su joj odzvanjale u ogromnom prostoru, male i
metalne. Nije bilo odgovora. Sada joj je srce brže lupalo. što se to dogada?
Ushodala se oko ulaza u zgradu.
"Gabby", viknula je iz sveg glasa. "Gabby, gdje si?"
Opet je izvadila mobitel, iako je znala da je beznadno — zašto bi ovdje bilo
signala, ako ga nije bilo bliže cesti? Mislila se okrenuti i otrcati do auta, natrag
do ceste i odatle nazvati Gabby i saznati gdje se tocno nalazi, kada je cula
slabašan zvuk. Plakanje. Cinilo joj se da dolazi s desna — iz dijela koji je bio
najbliži mjestu gdje su se trenutacno odvijali radovi.
Zakoracila je dublje unutra. "Gabs?" Pa još jedan korak. "Stigla sam. Gabby.
Vikni i pronaci cu te." Tiho se plakanje nastavilo, ali nitko nije progovorio.
Sto se više udaljavala od ulaza, to je prostor bio mracniji. Em je pružila mobitel
ispred sebe i koristila se njime kao baterijom. Disala je isprekidano, a dah se
maglio ispred nje u mracnom i ledenom zraku.
Polako je hodala dugim praznim hodnikom. Velike cetverokutne rupe — gdje
ce kasnije biti ogromni izlozi — otkrivale su prazne crnine nalik na otvorena
usta.
Em se ucinilo da iz mraka cuje svoje ime, poput šapta koji je dolazio iz hodnika
koji je skretao lijevo.
"Nisi trebala otici tako daleko. Ništa ne vidim. Stižem." Govorila je preglasno,
pregrubo, ali nije ju bilo briga; progovorila je da nadglasa vlastite misli.
A tada, cudo nad cudima, mobitel joj je zavibrirao u ruci i oglasio se tihim ping!
Cini se da je stajala na komadicu prostora gdje je bilo signala. Stala je i
pogledala ekran. Ali poruka nije bila od Gabby. Bila je od J. Dja.
Na skupu podrške sam, pisalo je. Gabby je ovdje???
Em se zaledila krv u žilama, a pred ocima je vidjela zvijezde, kao da gleda u
bljeskalicu fotoaparata. Ruke su joj pale niz tijelo i ukocila se.
Opet je cula Gabbyn glas: "Jadna mala Emily..." Baš u tom trenutku tiho
plakanje pretvorilo se u zloban smijeh.
Kao da je netko razmaknuo crni zastor, pred njom su se pojavile Furije. Sada je
znala da Drea ima pravo, da je to ono što one jesu. Ali, s jarko crvenim ružem
Pompea
-215-
koji je Em previše nalikovao na ljudsku krv. Meg, sitna cura koju je pronašla uz
cestu. Cini se da je ona pronašla novu ogrlicu: nova sjajna grimizna vrpca bila
joj je cvrsto zavezana oko vrata, a mašnu je svezala tocno ispod desnog uha. To
je Em podsjetilo na onu strašnu pricu o djevojcici koja je uvijek nosila zelenu
vrpcu oko vrata, jer ako bi je ikada odvezala, otpala bi joj glava. A bila je tu i
treca cura. Em je prepoznala njezinu plameno crvenu kosu s bijelim pramenom
i tijelo modela: ona je stajala pokraj ceste nakon Minsterove zabave. Sve tri su
tamo stajale. Ovo je sigurno Ty, ona koja je zavela Chasea. 0, Bože. Chase.
Sada je Em bila na redu. Shvativši to, s užasom je shvatila još nešto. Nije ju
Gabby zvala telefonom. To su bile one, oponašale su Gabby kako bi je
namamile.
"Ostavite me na miru", rekla je, ali rijeci su iz nje izašle poput placne molbe.
Gledale su je. Ne, gledale su u nju. I premda su bile prelijepe, nekako je bilo
strašno gledati u njih. Njihova su lica bile maske. Morala je pobjeci.
Zakoracila je unazad, pa još jedanput, a onda se okrenula i pocela juriti. Punda
joj se raspala i raspuštena kosa vijorila je za njom. Trci — ne staj. Nije se osvrtala,
ali mogla ih je osjetiti iza sebe. Slijedile su je poput dima. Ona je dahtala, ali one
nisu proizvodile nikakav zvuk. Hodnik je djelovao puno duži nego prije.
Krivo je skrenula. Osjetila je to odjednom. Trcala je u krivom smjeru. Okreni se.
Cinilo joj se da ta misao sto godina putuje iz njezinog mozga u noge. Kretala se
kao na usporenoj snimci. Brže. Morala je biti brža. Izadi van. U auto. Otidi.
Em. Zazivale su je. Ne možeš pobjeci. Nema izlaza. Zar ne razumiješ?
Morao je postajati drugi izlaz. Ovo je šoping-centar. Morala je još negdje
postojati zjapeca rupa koja ce kasnije biti pretvorena u vrata. Nastavila je trcati,
a ispred sebe je držala mobitel radi slabog svjetla koje je davao.
I dalje su je slijedile. Nisu govorile naglas, ali cula ih je u glavi. Em. Em. Em.
Ispred nje se pojavio prolaz. Prošla je kroz njega. Ne. Ovo je krivo. To nije bio
novi hodnik, to je bila velika prazna prostorija. To je bila zamka. Sranje. Sranje.
Na vratu je osjetila dodir kao da je dodiruje neki krak. Zavrištala je i skocila
preko niskog cementnog zida natrag u hodnik. Nastavila je trcati.
Skrenula je iza ugla. Nije imala pojma kamo ide. Osjecala se kao da ju je netko
Pompea
-216-
zavrtio i skinuo joj povez s ociju. Spotaknula se preko necega — hrpe letava, ili
nekih tankih dasaka — i pala na pod, docekala se na ruke tocno prije nego što je
tresnula. Po vikala je: "Ne!" Nastavi dalje. Trci. Brže.
Stala je na noge. I u tom trenu ga je ugledala — prozor, ili otvor za vrata na
zidu petnaestak metara ispred nje. Kroza nj je dolazila svjetlost s gradilišta, ili
mjesecina, nije znala što. Shvatila je da je to izlaz na podrucje gdje su radnici
postavljali temelje — slabašno se culo lupanje cijevi i zujanje miješalice za
beton. Napokon. Može ona to. Još samo malo. Ako uspije izaci, može privuci
pozornost radnika. Može uci u auto i odvesti se. Može pobjeci.
No u tom trenu kristalni glas joj je odjeknuo tijelom; nije u nju ušao kroz uši vec
kroz pore.
"Ne možeš pobjeci od nas." Ty se stvorila ispred nje, izmedu Em i izlaza.
"Nemoj ni pokušavati."
Nije fer: rijeci su bubnjale u Eminoj glavi. Bila je tako blizu. Nije fer. Htjela je
ispružiti ruku i išcupati Tyinu glavu. Izvukla je pramen kose iz usta, tamo je
stajao otkad je gotovo pala. "Makni mi se s puta", rekla je grubo. Krenula je
nalijevo. Ty joj je blokirala put. Pokušala je desnom stranom, ali Ty se i tamo
stvorila.
"Ovuda", rekla je Ty i mahnula Em da je slijedi uskim hodnikom koji je vodio
dalje od otvora. Zacudo, izgledalo je kao da Ty pokušava pomoci, ali Em je
znala da joj ne smije vjerovati.
"Makni se od mene." Em je pokušala opet pobjeci niz hodnik, ali Ty ju je zgrabila
za ruku. Osjecala se kao da je upala u paucinu — gotovo da dodir nije osjecala,
ali nije ga se mogla otresti. Ty je sigurno ovako prevarila Chasea. Izazivala ga
je, opcinila pa ubila. Ty je nestajala i pojavljivala se pred njom. Od toga joj se
zavrtjelo, kao da gleda u diskokuglu.
"Ne možeš pobjeci," rekla je Ty mirno, "ali možda postoji drugi nacin da se
situacija izgladi." Em se nakratko izgubila u Tyininm zelenim ocima. Odmjerila
je Ty, na tren ju je zadivila bijela haljina do poda u grckom stilu s
naramenicama u koje su bile upletene zlatne niti. Crvena kosa izgledala joj je
kao da gmiže na njezinim ramenima. I treperila je. "Slijedi me odmah. Ili ostani
Pompea
-217-
— neka one ucine s tobom što žele. Tko zna što ce se onda dogoditi."
Em se sledila. Jedva je disala. Osjecala se kao da nevidljiva šaka stišce njezina
pluca. Koraknula je unazad, no osjecala se kao da udara u nekoga, u nešto.
Zavrištala je. "Pomozite! Molim vas! Ima li koga!"
"Nitko te ne cuje", potvrdila joj je Ty mirno, kao da se obraca djetetu. "Zadnja
šansa. Slijedi me ako želiš živjeti."
Oci su joj se ispunile suzama, a mozak joj je radio sto na sat. Zašto bi joj Ty
odjednom htjela pomoci? To nije imalo smisla! No opet, nije imala izbora: nije
imala kamo i nije bilo nikoga tko joj može pomoci. Usne su joj bile slane i
prekrivene prljavštinom. "Dobro", istisnula je. Osjetila je grc u grlu. "Dobro."
Ty je krenula mracnim hodnikom koji je izgledao kao da ne vodi nikamo. Jurila
je naprijed i Em je morala trcati da drži s njom korak; Tyina zlatnobijela haljina
pokazivala joj je put. Osvrnula se preko ramena. Bila je uvjerena da je vidjela
dva lika kako prolaze kroz vrata kroz koja su one upravo prošle. Ali i Meg.
Barem joj trenutacno nisu bile za petama. Možda joj je Ty zbilja željela pomoci.
Odjednom su stigle do grubo napravljenih stuba. Ty je jurila naprijed, a iza nje
je ostajala gotovo opipljiva izmaglica. A zatim se Em našla vani, na nekakvoj
terasi na drugom katu, jecajuci s olakšanjem na ledenom nocnom zraku. Ty je
nestala. S lijeve strane bile su stube koje su vodile na parkiralište i gradilište.
Jurila je niz stube i vidjela kako dizalica baca tri teške cijevi u posljednji dio koji
je još trebalo zabetonirati.
I shvatila je da su cijevi bacene tocno na mjesto gdje bi se ona nalazila da je Ty
nije skrenula s puta.
Onda je zacula povike. Netko ju je zazivao. Em. Em. Em. Nije znala je li to
stvarno, ili je to samo zvuk nošen vjetrom.
Ali i Meg. Njih su udarile cijevi; bit ce zakopane u betonu.
Zarobljene. One su zarobljene. Je li to uopce moguce?
Nastavila je trcati prema autu. Bježi kuci. Bježi J. Dju. Samo bježi. Hoce li zauvijek biti
u bijegu? Nekontrolirano se tresla, a suze su joj se ledile na obrazima. Nije ni
potražila Ty da joj zahvali, nije znala kako. Ili zašto. Zašto mi je pomogla?
Obrisala je nos rukavom i nervozno provukla prste kroz kosu. No ipak, nacerila
Pompea
-218-
se, i nekoliko trenutaka je osjecala olakšanje.
kao da ulazi u toplu kupku. Nije ih više bilo. Zarobljene su, a ona je pobjegla.
A onda, jednako brzo kako se pojavio, osjecaj je nestao. Jer su se one pojavile.
Prestala je trcati. Istog je trena ostala bez daha, kao da ju je netko opalio u
želudac. Ali i Meg. Naslonjene na njezin auto kao da je satima cekaju. Izgledale
su tako opušteno. Ali je prolazila rukom kroz plavu kosu; Meg je proucavala
nokte lijeve ruke. Ty je prelazila parkiralište i išla prema njima, držeci u jednoj
ruci šlep bijele haljine, pažljivo, kao da je na formalnoj zabavi.
"Ne!" Opet ju je preplavio strah. Osjecala se kao da je u moru, kao da ju je
oborio val, pa je ustala, a sada ce je novi, mracniji, još veci, baciti opet u pijesak.
Srušila se na tlo. Zavrištala je, a glas joj je puknuo. "Dobro. Ulovile ste me. Tu
sam, dobro? Osvetite se. Ucinite što Jeste li me cule? Kažem da me možete ubiti."
Ali ju je zbunjeno pogledala. Zabacila je kosu preko ramena. "Ali ne želimo te
ubiti", rekla je, a usne su joj i dalje bile krvavo crvene. "Uostalom, vec smo se
osvetile." Pogledala je iza sebe kao da želi naglasiti te rijeci.
Tada ga je Em ugledala. Prazni auto parkiran pored njezinog, parkiran na koso,
kao da je netko brzo vozio i žurno izašao iz auta.
Odmah ga je prepoznala. Bio je to trošni plavi volvo. Pripadao je J. D-ju.
Okrenula se od Ali do Meg i Ty mucajuci.
"Što se dogada? Ti... ti si me prevarila", rekla je Ty, uperila u nju prstom i
gledala kako se trese ispred njezinog lica.
"Slijedila si me jer si željela živjeti", odvratila je Ty jednostavno. "To je bio tvoj
izbor." Izvila je usne u sitan, podrugljiv osmijeh. "Trebala si do sada vec nauciti
nešto o izborima."
"Jadna Emily", rekla je Meg pjevnim glasom. "Cini se da nisi onako pametna
kako govore."
Ali se veselo oglasila. "Em, draga, ovako je puno bolje. U stvari, savršeno je.
Kazna mora odgovarati zlocinu, znaš?"
I odjednom joj je sve bilo jasno. Vika koju je cula. Padanje cijevi. Njihova osveta.
0, Bože. J.D.
Pompea
-219-
25. POGLAVLJE
Ledeni strah kolao je Eminim tijelom i usporio otkucaje njezina srca. J. Dja ce
zaliti debelim slojem betona. Ugušit ce se. Bit ce zarobljen.
Pojurila je preko parkirališta prekrivenog smecem, trcala je prema strojevima.
Vidjela je miješalicu za beton kako se okrece. Uskoro ce je podici, nagnuti i
isprazniti. Povikala je: "Stanite! Stanite!" i ludacki mahala rukama, ali kao da je
bila nevidljiva. Radnik je bio predaleko od tla. Vjetar je zavijao oko nje, šumio
joj u ušima i miješao se sa smijehom triju besmrtnih djevojaka. Stigla je do
temelja, pala na koljena i zavirila unutra.
Eno ga. J. D. Vidjela mu je kosu i kariranu košulju. Ležao je ispružen na tlu, oko
metar i pol ispod nje. Lijeva noga bila mu je zarobljena ispod metalne cijevi. Oci
su mu bile otvorene, ali ne i fokusirane. Em nije znala vidi li je.
"J. D.J. D." Zajecala je njegovo ime. Htjela je da joj odgovori. Sada. "J. D., molim
te. Tu sam. O, Bože, J. D. Molim te."
Nije joj odgovorio. Samo je ležao. Miješalica se okretala iznad nje.
Najjasnija misao koju je imala cijelu vecer pojavila joj se u glavi i nije bilo
sumnje. Njezina kazna nije smrt. Nego slomljeno srce. Gubitak. Izgubit ce
onoga kojeg voli.
Furije ce joj slomiti srce.
Iz grla joj se probio jecaj i osjetila je vrtoglavicu. Nije mogla vidjeti od suza, od
bijesa.
Ne. Ne, to nije njezina sudbina. Misli su joj dolazile isprekidano. Ona nije žrtva.
Nece dopustiti Furijama da pobijede. Osjetivši nepoznati i jaki adrenalin. Em je
cucnula i skocila u udubinu izmedu cijevi. Šok od udara prošao joj je kroz
stopala i noge. Otrcala je do mjesta gdje je ležao J. D. pa pušuci i dašcuci pocela
gurati cijev. Gurala je svom snagom. Imala je samo jednu misao u glavi, i stalno
ju je ponavljala. Nemaš puno vremena. Makni cijev. Izvuci J. D-ja. Makni je.
Izvuci ga. Spasi ga.
J. D. je tiho zastenjao. "Em?"
Pompea
-220-
"Bok. Bok, J. D. Tu sam. Izvuci cu te van." Nije joj odgovorio.
Vidjela je crvenu oteklinu na njegovu celu koja je krvarila — izgleda da ga je
cijev prvo udarila u glavu pa mu pala na nogu. Sigurno ju je došao spasiti — ili
su ga Furije ovamo dovele. Proklela ih je, i onoga tko ih je stvorio. Vidjela je
bljeskove pred ocima dok joj je tijelom kolao bijes i preuzeo kontrolu nad njezinim
mislima. Mržnja. Mržnja. Mrzila ih je zbog toga što su joj radile. Prezirala
ih je zbog toga što su uplele J. Dja. Ovo nije bila pravda. Ovo je bilo okrutno.
Nije imala pojma hoce li je Furije cekati kada izade iz rupe, ali jedino na što se
sada mogla usredotociti bio je J. D. Mora ga osloboditi. Mišici su joj gorjeli, ali
nije odustajala. Gurala je još jace.
"Ne daj se", rekla je i njemu i sebi. "Ne daj se, J. D."
Još je jednom gurnula i cijev se otkotrljala s J. Djeve noge. I ruke i noge gorjele
su joj od napora. J. Djeve hlace bile su promocene krvlju. Pogledala je prema
miješalici. Jedan se kraj dizao u zrak. Žive ce ih zakopati.
Zakotrljala je J. Dja na bok, a on se trgnuo od bola. "Okej, maknut cemo se. J. D.,
pomaknut cu te, dobro?" Kapci su mu treperili, ali ucinilo joj se da vidi slabašno
kimanje.
Zgrabila mu je desnu ruku i prebacila je sebi preko ramena. Nesigurno se
oslonila na koljeno, a zatim ga je povukla i ustala, s oba stopala na zemlji,
osjecajuci J. Djevu težinu na lijevoj strani tijela. Zglob mu je cvrsto držala ispred
prsa. Osjecala je otkucaje njegovog srca kroz oba njihova tijela. Osjecala je kako
se krv s njegova boka upija u njezine traperice. Nesigurno je zakoracila prema
naprijed, pa još jedanput. Svaka stanica u njezinom tijelu poticala ju je da
požuri. Bio je tako visok da su mu se noge vukle za njima. Udahnula je i
zakoracila. On je opet stenjao, njoj u lopaticu. Zbog neobicne raspodijele težine
osjecala se kao da hoda po palubi broda ulovljenog u oluji. A tada su došli do
zida.
Nije se mogla popeti po zidu s J. Djem na ledima. Proucila je fasadu tražeci
rješenje. Bilo je previše buke i previše svjetla. A on je krvario, ovaj decko koji ju
je uvijek štitio.
U kutu se nalazila hrpa smeca, dosezala je gotovo do pola zida. Trebala su joj
Pompea
-221-
još cetiri mucna koraka da dode do tamo. J. D. je sada na trenutke gubio svijest.
Nije reagirao. Emina su pluca gorjela od napora. Pitala se gledaju li je Furije,
zabavljaju Ii se — je li ovo samo neocekivana zabava nakon njihova savršenog
plana. Otjerala je tu pomisao iz glave. Morala se usredotociti.
"Trebam tvoju pomoc, J. D.", dahnula je. "Moraš ostati tocno u ovom položaju."
Posjela ga je na vrh hrpe, uspravna poput slomljene lutke. Glava mu je pala na
stranu. Nježno mu je prihvatila lice i obrisala krv sa sljepoocnice. Prvi je put
pogledala što je obukao — tamne traperice i kariranu košulju dugih rukava.
Nije nosio šešir. Ili cudnu jaknu. Ili trenirku s jelenom. Ovo je obukao za skup
podrške. Zbog nje se potrudio da izgleda obicno. To ju je presjeklo kao da joj je
netko zario bodež u srce.
"J. D., slušaj me. Drži se."
Uhvatila se za vrh zida. Onda se vukla rukama i odguravala nogama i konacno
se podigla na zid. Docekala se tako da joj se rub zida urezao u trbuh, a lijevi joj
se lakat probio kroz rukav
veste.
Povukla je jednu nogu na zid, poput žabe. Onda je klecala na koljenima, koja je
ogrebla kroz rupe koje su joj se odjednom pojavile na trapericama. Okrenula se
i pogledala je nazad u jamu, legla je na trbuh i spustila je ruke da ga dohvati.
Vikala je, vikala, ali uopce nije prepoznavala svoj glas.
"J. D.!J. D.! Podigni ruke ako me cuješ." Bila je ocajna. "J. D., ucinit cemo to
zajedno, a onda cemo pogledati Divan život i igrati društvene igre i ici na plivanje
cijelo ljeto. Poljubit cu te bezbroj puta. Na mjesecini, u vodi, naslonjena na hrast
za koji tvoj tata misli da je na vašem zemljištu, a moj inzistira da je na našem.
Isuse, molim te, J. D., samo mi pomozi." Baljezgala je, lupetala i vukla ovratnik
njegove košulje koliko ga je mogla dohvatiti.
Nekako, sa snagom koje nije bila svjesna, uspjela je podici desnu stranu njegova
tijela dovoljno da provuce ruku ispod njegova pazuha. Vukla ga je dok nije isto
uspjela i na lijevoj strani.
I onda ga je vukla sve dok ga napokon nije uspravila. Volim te. Vuci. Volim te.
Vuci. Volim te. Grašci znoja pojavili su joj se uz kosu, iz nosa joj je curilo i kapalo
Pompea
-222-
na usne.
Cuo se glasni cvilež i miješalica za beton pocela se prazniti. Kašasta siva smjesa
ulila se u rupu, oko cijevi i polako pocela ispunjavati sve praznine. Ona je vukla
jace, kleknula je kako bi imala cvršci zahvat. Molim te, preklinjala je. Molim te neka
ovo uspije.
I onda ga je, povukavši još jednom baš kad je cement došao do J. Djevih starki,
povukla preko zida, daleko od rupe. Nagnula se nad njega, štiteci njegovo tijelo
svojim, i plakala od olakšanja.
"J. D.", rekla je i protresla ga za ramena. "J. D„ hvala Bogu. Hvala Bogu. Sve ce
biti u redu. Idem po pomoc."
Spustila je uho na njegova usta. Plitko je disao. Potražila mu je puls. Bio je slab.
Okrenula se, luda od tuge.
"Gdje ste?" povikala je u noc. "Kamo ste nestale?" Bila je uspanicena i bijesna.
"Ali! Meg! Ty! Dolazite! Recite mi! Što sada?"
Stvorile su se sa strane u sjeni. Sada su sve tri izgledale kao da svjetlucaju. I Em
je nekako znala da ce uskoro nestati. A kada one odu, znala je, otici ce i J. D.
"Cekajte. Stanite." Ustala je, posrcuci od slabosti; bila je prljava, plakala je i
koljena su joj krvarila. "Ovo je pogrešno. Vi to znate. Morate to znati. Ovo nije
pravda. Ovo nije karma. Ovo nikome ne pomaže. Niste nas ništa naucile."
Jedva je nazirala Ali i Meg. Bile su gotovo prozirne. Ali Ty je još uvijek lebdjela
u blizini. Em joj je vidjela bjeloocnice, bijeli pramen u kosi. Bilo je potpuno
jezivo — to što se pojavljuju samo zbog toga. Em je krenula prema Furijama i
primila Ty za ruku.
"Ty. Molim te. Ono što si napravila Chaseu, ovo što meni radiš. To nema
smisla. To nije ispravno. Svijet ne bi trebao ovako funkcionirati."
Rijeci kao da su vibrirale izmedu njih i poprimile su vlastiti oblik. Konacno, s
pogledom koji je izgledao gotovo ljudski, Ty je iskoracila i odvojila se od
sestara.
Ispružila je ruku i na dlanu otkrila pet sjajnih crvenih perlica. Izgledale su
poput bobica, ili okruglih tableta. Kao i orhideje, i one su izgledale kao da su
od puhanog stakla.
Pompea
-223-
"Ako progutaš ovo", Ty je rekla Em, "možeš spasiti J. D-ja. Ali upozoravam te:
postoje pravila i postoje posljedice."
Em je pogledala Ty, sjemenke na njezinu dlanu, pa J. D-ja cije je disanje sada
zvucalo poput ocajnog dahtanja. Oklijevala je. Je li to bila zamka? Hoce li je
ovih pet tabletica jednostavno otrovati, ubiti je skupa s J. Djem?
Pomislila je na obecanja koja mu je dala. Na sve što ce zajedno raditi. Poljubit cu
te bezbroj puta.
"Kakva pravila? Kakve posljedice?" zahtijevala je Em, a srce joj je lupalo u grlu.
"Zauvijek ceš biti povezana s nama", rekla je Ty jednostavno, a osmijeh joj je
svjetlucao dok je naizmjenice nestajala i pojavljivala se ispred Em. "I ne možeš
nikome reci za njih, ili reci nešto o nama, ili o tome što se veceras dogodilo. J. D.
ce opet biti u opasnosti — vecoj opasnosti — ako mu kažeš što se dogodilo."
"Što ce on misliti?" Em je osjetila ocajnu nadu. "Cega ce se on sjecati?"
"Nije na tebi da to znaš", odvratila je Ty. "Hoceš li ih uzeti ili neceš?"
Odluka je bila jednostavna. Spasit ce J. D., ili ce barem uciniti sve što je mogla.
Sjemenke su bile glatke i hladne kad joj ih je Ty dodala. Poput kamencica. Em
ih je sve odjednom stavila u usta.
"Progutaj ih", rekla je Ty. "Cijele."
Em je poslušala i osjetila tvrde perlice prvo na jeziku, zatim kako joj klize niz
grlo koje je bilo izgrebeno od vikanja. Bile su gorke. Gotovo da ih je mogla
osjetiti kako zastaju u grlu i kako joj se val topline širi želucem i prsima.
A tada je iza sebe zacula šum. J. D. se pomaknuo. Otvorio je oci. Otvorio je usta,
malo se zakašljao i šapnuo je: "Em?" Gledala ga je, otvorenih usta, kako se
podiže na laktove. Opet je normalno disao. Zatreptao je i osvrnuo se. Dolazio je
k sebi.
"Ajme." Em se zapanjeno okrenula da upita Ty što se to upravo dogodilo. Ali
nestale su. Sve tri su nestale.
Em nije imala vremena razmišljati o tome jer je u tom trenu J. D. opet zastenjao.
Prišla mu je i kleknula je pokraj njega. Namucio se da sjedne, pa se srušio
natrag na pod.
"Sve je u redu", rekla je, nagnuta nad njega i s jednom rukom na njegovim.
prsima, a drugom u njegovoj kosi. "Tu sam."
No istovremeno je isto tako imala potpuno neobican osjecaj da je i negdje
drugdje. Zrak oko nje bio je teži nego inace — hrdav i spaljen.



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

14 Re: Elizabeth Miles - Furija taj Sub Mar 30, 2013 8:21 pm

.novocaine

avatar
expelled from paradise
expelled from paradise
Onda je J. D. položio ruku na njezinu i pitao je što se dogodilo. Em ga je gledala,
jecala je i molila ga da joj oprosti.
"Sada je gotovo", šapnula je. "Zbilja mi je žao, J. D. Zbilja. Zbilja mi je žao."


Dva tjedna kasnije
Gabbyna je mama prognozirala blago proljece bez snijega. Zima je te godine
došla naglo i silovito. Kao da je još nešto bilo u zraku, voljela je govoriti Marty Dove.
To ne znaci da sijecanj nije bio hladan, bio je, ali... bilo je kao da hladnoca nema
poantu. Bilo je ledeno, ali nisu bili nagradeni prekrasnim snježnim krajolikom.
Tulumi su došli i prošli. Em i Gabby uglavnom su ostajale kod kuce,
isprobavale su maske za dubinsko obnavljanje kose, gledale glupave
romanticne komedije, prostudirale katalog Urban Outfitters tražeci cime ce
obnoviti garderobu. Nisu spominjale Zacha, koji se, zahvaljujuci ocuhovim
vezama prebacio u internat u New Hampshireu, isti onaj u koji je i ocuh nekada
išao. Deckima iz momcadi rekao je da tako ima bolje izglede upasti na Yale. Em
je znala da to ima najviše veze s time što je padao matematiku. No najviše je
osjecala olakšanje što je više nije zanimao stvarni razlog bilo kojeg Zachova
postupka.
Kada se Em nije družila i ponovno gradila prijateljstvo s Gabby, družila se s
Dreom i citala sve njezine knjige kojih se mogla docepati.
Snovi su joj bili ispunjeni tamom i golemim rupama izmedu stvarnosti i nocnih
mora koje su prijetile da ce je progutati. U snovima je neprestano hodala po
rubu prijeteceg ponora koji je posezao za njom dok se ona nesigurno klatila
iznad njega. Ponekad je vidjela Chasea. Ponekad J. Dja. Ponekad Ali, Ty i Meg.
Ponekad Zacha. Neke se noci budila s vriskom u grlu.
Kada nije mogla spavati, odlazila je do prozora i gledala van. Vidjela bi figure
— ne, nije ih vidjela, vec ih je osjecala. Furije se, kao ni led, nisu planirale otopiti.
Djelici njih bili su zaledeni u njezinom sjecanju.
Sto se tice J. Da... pogled u njegovu smjeru takoder je otkrivao hladnocu. Rolete
su mu bile spuštene od noci kada ga je dovela kuci iz Giganta. Jutro nakon što
mu je spasila život probudila se i vidjela je da je uže izmedu njihovih prozora
puklo - vjerojatno od težine siga. On je otišao u školu prije nego što se ona
probudila — navodno je imao matematicki klub, kako je rekla njegova mama
Pompea
-226-
njezinoj — i putovi im se nikada nisu sjekli na hodnicima. Slala mu je poruke,
javljala mu se na chatu; ako bi uopce odgovorio, bilo je to samo reda radi.
Em je pokušavala to shvatiti. Znala je da su ga Furije nekako navele da
povjeruje u neku neistinu... ali nije znala koju. Naravno, nije mu mogla reci što
se zbilja dogodilo, jer se zaklela da nece progovoriti o tome. Vidjela je da se ljuti
na nju; bila je uvjerena da su Furije za to krive. Ali kako da se brani? Kako da
mu to objasni?
Cijelo ju je tijelo boljelo i polako je shvacala da, iako ga je spasila od umiranja,
nije dobila svoga starog J. Dja natrag. Kao da je gutanjem onih pilula odabrala
prekinuti vezu izmedu njih. Bilo je to nepodnošljivo. Bilo je nepremostivo. Kad
je nekoliko puta uhvatila njegov pogled, oci su mu bile ljubazne, ali prazne. Ne
pune osjecaja kao prije.
Em je znala da su Furije na kraju dobile tocno ono po što su došle. Nije ih
pobijedila, u stvari, nekako se doživotno vezala za njih. Nije cak ni znala kako
ni što bi to trebalo znaciti. A u meduvremenu su joj slomile srce.
Ali barem je J. D. bio živ. Dokle god je živ, mogao bi je jednog dana opet voljeti.
S te je strane izgledalo kao da su Em i Furije usred nevidljivog natjecanja u
povlacenju užeta. Barem je Em još uvijek držala komad užeta u rukama.
Ponekad je, dok bi gledala zoru i sunce kako ispunjava nebo dižuci se iza golih
grana, razmišljala kako bi mogla sve popraviti. Reci mu što se dogodilo — one
noci i u nocima koje su dovele do nje — kako se osjecala kada je napokon
shvatila da ga voli. Mogla bi mu reci što joj je Drea rekla. Natjerati ga da shvati.
A onda...
A što onda? Tu bi joj se misli uvijek rasule, pune želje i nade i nesigurnosti.
Ponekad je bila toliko frustrirana da se pitala što je bolje — živjeti tako da vam
je Ijubav uvijek izvan dohvata, ili znati da je zauvijek nestala?
O tome je razmišljala u šest ujutro te subote usred sijecnja kada joj je mobitel
zazvrndao na drugom kraju sobe.
Dobila je poruku od Dree: Hejj , Em, mislim da trebaš doci. Pocinje lov.
Em je odlucno stisnula usne. Glavom su joj odjeknule Tyine rijeci, što se cesto
dogadalo: Zauvijek ceš biti povezana s nama. Nije znala kakvim je lancima vezana.
Ali oslobodit ce ih se.
Naucit ce Furije lekciju o tome što znaci dobiti ono što zaslužuješ.
U elitnom internatu u New Hampshireu decko s kosom boje pijeska i savršenim
osmijehom izlazi iz dvorane nakon košarkaškog treninga. Mršti se dok se
koncentrira na poruku koju piše.
Mala, veceras moram uciti. Jedva cekam da se sutra vidimo.
Ali mobitel ne sprema u torbu. Umjesto toga šalje još jednu poruku na drugi
broj: Hej, slatkice, piše, jesi li za druženje veceras? Slobodan sam.
"Što trebam uciniti da i moj broj memoriraš?" Zvonki glas prekine vecernju
tišinu.
On podigne pogled. Ispred njega stoji cura koja zasigurno ne pohada njegovu
školu. Primijetio bi je. Vec bi on nju pokušao smotati.
Prelijepa je. Visoka. Ima suncem opaljenu plavu kosu, prcasti nos, napucene
usne istaknute jarkocrvenim ružem.
"Ja sam Zach", kaže i pruža joj ruku. "Oprosti što sam znojan, imao sam
trening."
"Znam tko si", odgovara djevojka, a smijeh joj zvuci poput novcica koji padaju u
fontanu. "Donijela sam ti nešto." Pruža ruku i koketno se smiješi. U ruci ima
tamno crvenu orhideju. Delikatnu, no dramaticnu.
Decko je uzima, a težina cvijeta ga iznenadi. "Prekrasna djevojka i prekrasan
cvijet? Cime sam to zaslužio?" Namiguje joj.
Osmijeh se polako širi djevojcinim licem dok mu odgovara: "Mislim da znaš."



"“I like my coffee how I like myself: Dark, bitter, and too hot for you.”
http://weheartit.com/kidnapped_angel

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Similar topics

-

» Elizabeth Miles - Furija

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu