Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : Prethodni  1, 2

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 2 od 2]

1Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Čet Okt 18, 2012 4:53 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
First topic message reminder :

Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 1342032203


26Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:07 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Reka
Kad se taksi zaustavio uz trotoar, laknulo joj je što je Džon čeka ispred
restorana.
Uzeo ju je za ruku i pomogao da izade iz taksija. Njeni sledeni prsti jedva su
dočekali njegov topao dlan.
Izgledaš kao da te je neko pregazio, reče. Jesi li dobro?
Zagladila je suknju i igrala se kragnom svoje jakne. U totalnom sam haosu.
Ne mogu da se usredsredim, ne mogu da spavam, da radim. Pogledala ga je
kad je otvorio vrata restorana. Da ti odgovorim na pitanje ne, rekla bih da
nisam dobro.
Uvukoše se u jedan od separea udno sale. Znam da smo o ovome satima
razgovarali, reče Koten, ali ja još ne verujem da je Tornton umro prirodnora
smrću. Izvukla je gumicu iz tašne i vezala kosu pri korenu vrata. Jedan
pramen je ostao neuhvaćen i pao joj je niz desnu stranu lica.
Prokletstvo, reče, strgavši gumicu i počevši sve iznova.
Džon ju je posmatrao dok se pribirala. Opusti se, reče.
Koten se nasmeja na silu. Trebalo je da se javim kad je zvao. Neprekidno
mislim da sam mogla nešto da uradim, da mu pomognem ... nešto, ne znam.
Koten, bio je daleko.
To prosto nema smisla, reče. Tornton je bio odličan u svom poslu verovatno
najbolji novinaristraživač. Razmišljala sam o pričama na kojima je radio.
Pošto nije bilo ničeg neobičnog u vezi sa papinom smrću, na šta god da je
Tornton naleteo mora da je bilo povezano sa kradom grala. To ga je
preplašilo. Šta ako je Tornton otkrio ko je ukrao gral, i lopovi su ga
našli, iako jc irnao razloga da veruje da će ga ubiti, Jedina slaba tačka u
mojoj teoriji jeste ko je taj ko toliko želi gral. Ko bi ubio zbog njega?
Džon uzc njenu ruku u svoje. Ne razmišljaš racionalno. O ovome smo vcć
pričali. Ne postoje dokazi da je Tornton umro od bilo čega dmgog do izliva
krvi u mozgu. A rekla si mi da je raožda bio pretcrano dramatičan u onoj
poruci da bi podgrcjao tvoju saosećajnost. Nije mogao da prihvati činjenicu
da više nisi zaljubłjena u njega. Mučiš sebe osećanjem krivice.
Ne činim to, Džone. To je bilo gotovo, ali još mi je stalo do njega. Nc možeš
lek tako da prestaneš da mariš za nekoga ko je bio deo tvog života.
Povuklaje ruku. Stabilna sam. Tako sam frigidno stabilna da sedim ovde i
držim prokletog sveštenika zu mku, a onda se povlačim kao kakva nadurena
Ijubavnica. Isuse, Koten, on samo pokušava da te uteši, a ti se ponašaš kao
neka nezuhvalna kretenuša.
Ne sumnjam u tebe, reče Džon. Pokušavam da ti poraognem da prevazideš
neke stvari, da budeš sigurna da ih vidiš onakvim kakve one stvarao jesu.
Sklonio je ruke sa stola, a ona shvati da joj je krivo šlo je povukla svoje. Na
trenutak je razmišljala o tome da ponudi svojc, otvorene onako kakve su bile
i njegove, nasred stola ali nije. Umesto toga, ponovo se bacila na onu
gumicu. Kažem ti, znam ga dovoljno dobro da bih bila svesna da nešto nije u
redu.
Džon se naslonio. Lice mu je bilo ozbiljno i zamišljeno. U redu, hajde da
pokušamo da nademo nekakav smisao u svemu tome. Ko bi mogao da želi
gral? Kolekcionari antikviteta. Dileri na crnoj berzi.
AH ne mogu da ga prodaju. Ne mogu da oglase aukciju na internetu.1'
„1 ne moraju. Kupca su imali i pre nego što su obavili posao. Zamena
relikvije nije uzeta u razmatranje. Lopov je najverovatnije deo svog novca
dobio unapred, a ostatak po isporuci. Ima privatnih kolekcionara koji misle
da je posedovanje Svetog
grala najveća nagrada. Njima novac nije bitan. Ima čak i onih koji bi sc
izuzctno istrošili da falsifikuju neki arlefakt, poput nedavne podvale sa
Džcjmsovom urnom.
,.Ali ti Ijudi nisu ubice. Oni sc zadovolje time što poseduju neko vredno
umetničko dclo ili, u ovom slučaju, izuzetnu sakralnu relikviju. Ne uklapa
se.
A ko se, po tebi, uklapa u profil?, upita Džon. Ko bi ubio da bi posedovao
Sveti gral?
Čarls Sinkler jc zamišljeno gledao kroz prozor sa Vilražom. Potrošiće koliko
je god potrebno vrcmena da bi razjasnio stfoje stanovište, pomisli, gledajući
duž letnjikovca i formalnih vrtova, pa sve do reke. Sedi, reče Robertu
Vingejtu. Čuo je škripanje mekc kože na stolici dok je Vingejt sedao.
Rcka uvck čini da osećam slrahopoštovanje njena prava snaga.
Sinkler se okrenuo da bi se suočio sa čovekom koga je pozvao.
Vingejt se promeškolji u stolici.
Isturivši bradu prema prozoru, Sinkler reče, Jesi li ikad razmišljao o njenoj
snazi? Pažljivo je posmatrao Vingejta i pomislio da je možda primetio
nervozni grč na njegovom levora očnora kapku. Prešao je za veliki sto od
mahagonija. Reka ima jednu svrhu, jedan cilj. Tri hiljade sedamsto
kilometara ona teče svojim tokora, nckad tuinji, nekad jednostavno krivuda,
ali uvek tcče gonjena težnjom da iznese SVOJU sudbinu. Matica uporno
nosi i potapa sve prepreke. Kad stigne na odredište, ona se prazni. postaje
jedno sa još većom, zloslutnijom silom, meksičkom strujom. Eh, Ijudi su
nekad mislili da je mogu zauzdati bravama i branama. Premošćavali su je,
plovili njom, ali nikad je nisu kontrolisali. Brane pucaju, moslovi se krune,
brodcwi tonu, zeralja trpi poplave. I sve to zbog ćefa reke.
Sinkler sede i nasloni se u svojoj stolici. Čuvari su kao reka, Roberte. Imamo
sudbinu, cilj kojem smo težili vekovima. Ničemu se ne sme dozvoliti da nas
zaustavi. To razumeš, zar ne? Vingejtu zaigra oko i on ga protrlja. Naravno.
U tebe i takve kao što ti uložili smo svoja finansijska sredstva u Evropi i u
drugim delovima sveta. Svako od vas igra važnu ulogu u uspostavljanju
našeg novog sveta onakvog kakav je prorečen. Ogromna količina novca te
podupire, i što je još Važnije, naša misija je poverena tebi. Ne smemo
dozvoliti da nam se išta ispreči na putu. Mi srao kao ova velika reka,
Roberte mi potapamo sve prepreke. Sinkler zastade, lupkajući palcem po
ivici stola.
Apsolutno, reče Vingejt.
Imamo problem, Roberte. A ne možemo da dozvolimo probleme, ne
možemo da ih tolerišemo.
Vingejt odmahnu glavom. Kakve probleme? Očni kapci mu zaigraše, a neki
mali mišić ispod oka se zgrči. Prede rukom preko lica, pogladivši oko i
obraz.
Onaj problem sa ucenom. Privukao je pažnju Koten Stoun. Ona ne popušta...
Ona ništa ne zna. Isprobava. Traži slabu tačku. Ne brini, srediću to.
Ona iskopava tvoje kosture, Roberte. I uradila je to za tren oka. Ona je isto
toliko dobra kao i njen mrtav momak, ako ne i bolja, zar se ne slažeš?
Rekoh ti, ona ništa ne zna. Ja mogu to da sredim. Sinkler uze olovku iz
kožne činije i baci je na sto. „1 iskopala je kostur, onaj problem oko ucene
to je kao sa komarcem. Ne možeš da ga oteraš. Moraš da ga udariš ...
spljeskaš. I znaš šta? Čini mi se da mi nisi sve rekao. Vrdao si oko detalja
već nekoliko puta.
Jer nije važno. Nevin sam. To samo neki kreten tamo pokušava da mi
izmami novac. Njegov klinac je bio u jednom od mojih kampova za mlade
pre nekoliko godina. Sada otac tvrdi da sam zlostavljao dečaka i traži mi
novac da bi ćutao. On zna
da to nije istina, ali misli da ću mu platiti da ga ućutkam jer vodim
predsedničku kampanju.
Roberte, Roberte, reče Sinkler, a iz glasa mu je curio južnjački šarm
snishodljiv. Nije važno da li si nevin ili kriv. Optuzba će te uništiti. Moraš
biti savršeno čist. Stounova neće dopustiti da joj ova priča izmakne. Pre
nego što budeš svestan toga, ona će biti glavna u noćnim vestima.
Vingejt se naže napred, rukama trljajući kolena kroz vunene pantalone.
Samo me pusti da to sredim. To nije nešto oko čega bi Čuvari trebalo da
brinu.
Naš posao je da brinemo. Sinkler je proučavao Vingejta, pitajući se da li su
se kladili na pogrešnog konja. Daj Stounovoj njen intervju i reci joj da je
došlo do užasnog nesporazuma da neraa nikakve otmice. Izvini se za svoju
prethodnu grubost i predl na pitanja u vezi sa izborima. U mećtuvremenu, mi
ćemo dečakoVom ocu isplatiti prilično velikodušnu sumu da bismo ' ga
naterali da ode.
Šta ako mi Stounova ne poveruje? Čarlse, imam prijatelje koji bi mogli da se
pobrinu za nju zauvek.
Sinkler oseti kako mu se vrelina penje licem. Ne dolazi u obzir. Ne čini ništa
prenagljeno, Roberte. Nemoj ni da pomišljaš na to.
* * *
Telefon je zazvonio dok je Koten ulazila u stan. Bacila je tašnu na kauč i
podigla slušalicu, izvlačeči levu ruku iz rukava kaputa. Halo.
Gospodica Stoun?
Koten se sledi, a kaput ostade da joj visi o jednom ramenu. Gospodine
Vingejt, kakvo iznenadenje.

27Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:08 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Prijatelji
Promena stava Roberta Vingejta izazvala je interesovanje kod Kotcn. Prislao
je na ekskluzivni intervju, tako da je odmah, pošto je spustila slušalicu posle
razgovora s njim, rezervisala kartu za avion do Majamija za sutra. Kad je
stigla na Medunarodni aerodrom Majami, preuzela je svoj iznajmljeni auto i
otišla do Vanesinog stana na kasnu večeru. Ostale su budne do sitnih sati
pijuckajući vino i pričajući. Jutro je došlo prerano.
Koten je stajala za kuhinjskim šankom znojeći se od jutarnjeg trčanja po
plaži. Nasladivala se kolačićem sa borovnicama i šoljom kafe dok je
posmatrala kako Vanesa juri po kuhinji.
Bože, zakasniću, reče Vanesa Perez. Zagrizla je kolač a onda popila sok od
pomorandže iz kartonske kutije. Hoćeš malo? Pružila je kutiju. Koten je
odbila.
Vanesa spusti sok i okrenu se. Gde su mi jebene cipele? Sad su bile tu. Opet
prolete, oborivši kutiju sa sokom. Sok se prosu i poprska Koten. „O, sranje.
Izvini, reče Vanesa.
Koten uze sunder sa sudopere i poče da trlja po svojoj vunenoj majici i
trenerci. ,.Neće ostati fleka, reče. ,.Odmah ću ih ubaciti u mašinu. Hajde,
kreći.
Nesi uzdahnu. Uvek sam ovakva katastrofa ujutru. Misliš li da se ne sećam
da sam na koledžu morala da te izvlačim iz krevela da bi stigla na prvi čas?
Možda bi mogla da pokušaš da odlaziš u krevet u pristojno vreme, Reče
Koten ozbiljnog lica.
Obe se nasmejaše.
Volela bih kad bih mogla da tumaram unaokolo po čitav dan kao neko koga
znam, rcče Vanesa.
Kako to misliš, tumaram? U podne imam ekskluzivni intervju sa
predsedničkim kandidatom koji hoće da se iskupi što me je otkačio. Moći ću
da se sredim tek pošto ti napustiš kupatilo.
Iraaš tako lak posao, reče Vanesa, obuvajući cipele. Postavljaš pitanja po
čitav dan. Koliko to može biti teško?
Koten preneko maže sreduje ti kosu i šminku. To nije lako?
Vanesa kao da je razmišljala o ovom argumentu. U redu, ti si pobedila. Moje
lako je bolje.
Ponovo su se nasmejale dok je manekenka grabila ključeve i veliku torbu i
kretala ka vratima. Nakratko je zastala, otrčala do kauča i poljubila Koten u
obraz. Pozovi svog prijatelja sveštenika. On je dobar za tebc. Nasmejala se.
Volim te.
Koten joj mahnu. Idi! Kasniš već pola sata.
Da, ali ne mogu da počnu bez mene, reče Vanesa. Nekoliko sekundi kasnije,
već je bila izašla.
Dobro je što su Nesi plaćali samo da sjajno izgleda, pomisli Koten. Bila bi u
žešćoj frci da uspe u stvarnom svetu.
Naslonila se duboko uzdahmwši, i odluči da Džona pozove kasnije, možda,
pošto se vrati sa intervjua; znala je da je umoran od priča o Tonitonu i o
njenoj fiks ideji o krivici.
Morala je da vidi Torntonove beleške, morala je da zna šta je to otkrio, i da
li je postojalo nešto što je mogla da uradi da bi sprečila njegovu smrt. Naže
se napred i rukama pokri lice. Prokletstvo. Zašto mu se nije javila? Ljuljajući
se, uvi ruke oko struka kao da je želela da se održi u jednom komadu. Isuse,
moram da prekinem ovo. Provuče prste kroz kosu kao grabulje.
Zgrabi svqju beležnicu sa spiralom sa kraja stola. Prvo što je morala da uradi
bilo je da još jednora pročešlja svoje beleške za intervju sa Vingejtom. Ted
Kaselman joj je pomogao, predložio je mnoga pitanja. Da li je nešto
propustila? Zaboravila? Kako da se ponaša prema Vingejtu? Hladno i daleko
ili toplo i prijazno? Morala je da od tog kandidata izvuče što je više moguće,
a da se on ne okomi na nju. Toplo i prijazno, to je to. Ubiti ga Ijubaznošću
komplimenti i Ijubaznost. Uvek najpre umoči u med, umela je da kaže njena
majka. Lakše je vući lanac nego gurati ga.
Iznenada se vrata otvoriše i Vanesa ulete unutra. Prokleti auto neće da upali,
a i mobilni mi je mrtav! Zgrabila je bežični telefon. Moraću da pozovem
taksi. Verovatno će mu biti potrebno sat vremena da stigne dovde.
Čekaj, Nesi. Koten ustade i ode do svoje tašne koja je ležala na
trpezarijskom stolu. Uzmi moj iznajmljeni auto. Izvukla je ključeve.
A kako ćeš ti stići na svoj intervju? Mislim da mogu da pozovem taksi kao i
ti. A ja nisam ta koja kasni.
Jesi li sasvim sigurna?
Tome služe prijatelji, otpevala je u svom najboljem izdanju Dion Vorvik.
Pruži joj ključeve. Uzmi i ne raspravljaj se. Srce si, reče Vanesa. Vidimo se
večeras. Zgrabi ključeve i odjuri ka vratima. Srećno sa Vingejtom.
Koten poče da maše, ali su se vrata već zatvarala. Odlomi komad kolača sa
borovnicama i ubaci ga u usta pre nego što je izašla na balkon. U daljini je
nekoliko jedrilica hvatalo prvi povetarac. U špicu turističke sezone, ptice
selice su se baškarile na ćebadima duž plaže, i očigledno nisu obraćale
pažnju na vazduh koji je štipao. Turisti u stilu umri muški, pomisli Koten.
Prohladni vetar duvao je sa severa niz autoput AIA od čega se pomalo
stresla dok je palmino lišće šuštalo pod balkonom.
Neki vrisak joj privuče pažnju. Deo parkinga nalazio se direktno ispod
balkona i delimično je oivičavao vidik. Vanesa je projurila asfaltom.
Pogledala je gore i mahnula, zatim je otključala vrata Koteninog
iznajmljenog automobila i uskočila u nje Nesi je najstarija tinejdžerka koju
poznaje, pomisli Koten. Imala je mnogo poznanika, ali joj je Nesi bila jedini
pravi prijatelj. Poslednji put je bacila pogled na plažu pre nego što se
okrenula da se vrati unutra.
Sledećeg trenutka gromoglasna eksplozija i zaslepljujuća svetlost bacili su je
licem na pod, a u ušima joj je pištalo. Osećala se kao da ju je otpozadi udario
malj, istiskujući joj vazduh iz pluća.
Sve se zacraelo.
Połako, Koten otvori oči, ali je videla samo zamrljane slike. Jedva vidljive
iglice svetlosti vrtele su se u sivoj izmaglici. Zadnja strana njenog vrata,
noge i ruke peckali su je kao da su izgorełi na suncu.
Kad se pribrala, podigla je glavu i pogledala po sobi. Komadići prozorskog
stakla i kliznih vrata bili su prosuti svuda po podu kao krhotine leda.
Čulo se i pucketanje i krckanje. Vatra.
Čula je i hor alarma automobila zajedno sa dalekim povicima dok se
podizala na ruke i kolena. Osećala se toplota iz pravca balkona. Koten se s
mukom podiže na noge. Strah joj steže grlo kad je pogledala na parking.
Stajala je nema od prizora. Više nije osećala svežinu u vazduhu.
Plamenovi i crni dim izbijali su iz onoga što je nekad bio njen iznajmljeni
auto. To više nisu bila kola krova, vrata i poklopca motora više nije bilo,
metal se Ijuštio. Nekoliko okolnih kola se takode zapalilo.
Nesi!, vrisnu, naginjući se preko ograde.
Kuda god bi pogledala bilo je delova otkinuta vrata, zgužvana hauba,
komadi tkanine i tapacirunga sedišta, otvorena tašna, komadi papira, srča
prozorskih stakala ... Vanesina cipela.
„O, Isuse. O, bože, prošaputa,
Koten se držala za ogradu dok su joj se misli pribirale. Ovo je mnogo više
od eksplozije rezervoara za gorivo. Samo je jaka eksplozija mogla da
napravi ovoliku štetu gorelo je najmanje još pei automobila. A udarni talas
ju je oborio, oduvao je slike sa zidova. Prozori i klizna staklena vrata su
porazbijani, nameštaj na balkonu ispreturan.
Bomba.
Svest o tome pogodila ju je jače od raalopredašnje eksplozije. Bomba jc bila
namenjena njoj, ne Vanesi.
Iz daljine su se približavale sirene.
Plava svetla su svićkala, crvena bleskala.
Vanesa je mrtva. O, bože, njena prijateljica ... njena prijateljica.
Mora da pobegne. Neko želi da je ubije.
Koten zgrabi torbu i pode ka vratima.
Na kraju hodnika udari dugme lifta. Hajde, hajde. Ponovo ga priiisnu,
gledajući kako sc na pokazivaču lagano menjaju brojevi.
Konačno, zvono zazvoni. Vrala se otvoriše i Koten se stisnu uz metalni zid u
kabini. Pritisla je dugme za prizemlje pet puta, ubadajući ga tako snažno da
ju je zaboleo prst.
„O, bože. O, bože.
Svoje disanje je čula kao da joj džinovski mehovi duvaju u ušima. Osećala je
puls na vratu, u lobanji, čak i u ručnim zglobovima.
Vrata se razmakoše i našla se u predvorju. Svet se već okupio u pokušaju da
bolje osmotri vatru. Pogledom je letela od osobe do osobe profili, anfasi,
potiljci. Je li i on ovde čovek koji je postavio bombu? Da li čovek koji želi
da je ubije sada gleda u nju?
Progurala se kroz gužvu prema vratima što vode ka otvorenom dvorištu i
bazenu. Koračala je oborene glave, trudeći se da bude što je moguće manje
upadljiva.
Borila se sa nagonom da potrči, mada joj je usled panike srce ludački lupalo
a pluća su izbacivala plitke i brze udisaje.
Vrata! kadi kroz ta prokleta vrata!
Otvorivši ih, prešla je dvorište koje je okruživalo bazen stana, obišla zgradu
i utrčala na trotoar Saut Biča.
Sirene valrogasaca i kola hitne pomoći zavijale su sa svih strana.
Koten jc prešla Ošen Drajv i skrenula na jug, gurajući se kroz masu
posmatrača koji su hitali ka mestu eksplozije. Izvinitc! Izvinite! vikala je,
probijajući se. Usudila se da na brzinu pogleda preko ramena. Crni dim ...
crveni kamioni ludilo.
Sjurili su uličicom, zatim Kolins avenijom, preko parkinga i izmedu zgrada,
i najzad skrenula na jug u Aveniju Vašington. Dok je prolazila pored
Džoovih Skamenjenih kraba ugledala je neki park u daljini sa leve strane.
Požurila je ka malom betonskom bloku /grada u parku javni vecei. Osvrćući
se, proverila je da je niko ne prali.
Uvukla se u ženski vece i zaključala vrala. Čučnuvši na šoIju, skrstila je ruke
oko struka i tresla se. „O, Nesi, Nesi. Negde duboko u glavi čula je skladno
suglasje Dion Vorvik, Gledis Najt, Slivi Vondera i Elton Džona.
Znaš du uvek možeš da računaš na mene, o, zaista
Tome sluie prijatelji.
Jecala je dok nije ostala bez daha i iscrpila se. Grlo i grudi su joj goreli.
Kad jc oborila pogled, ugledala je kap krvi na podu. Podigla je mku i najpre
opipala lice, a zatim potiljak pramen kose joj je bio vlažan i lepljiv.
Pogledala je u krv na prstima. Pažljivo pipajući, pronašla je zariven komadić
stakla. Razdelila je kosu najbolje što je mogla, uhvatila ga i izvukla. Gde li
je još posečena?
Odraotavši poprilično toalet papira. zgužvala ga je u smotuIjak i čvrsto ga
pritisla na ranu na glavi. Opet je pomislila na Vanesu i molila se da nije bilo
bola, da joj je smrt bila trenutna.
„O, bože, Nesi, žao mi je.
Dok je Koten čekala, prolazili su minuti. Zvuci sirena u daIjini konačno su
se pretopili u buku normalnog saobraćaja, kričanje galebova, i dece koja su
se igrala negde u parku.
Pošto se konačno osetila bezbednom, izašla je iz kabine i očistila se pred
lavaboom. Samo je oko okovratnika ostalo nekoliko mrlja od krvi. Prala je
samo njih dok se nisu pretvorile u blede mrlje boje rde.
Najzad je skupila dovoljno hrabrosti da izade iz toaleta. Gradski autobus se
zaustavio na oko stotinak metara dalje, rasteravši jato golubova snažnim
siktanjem svojih vazdušnih kočnica. Nije ni pomislila da zgrabi svoj mobilni
telefon kad je izjurila iz Vanesinog stana. Bio je na noćnom stočiću i punio
se. Sada više nije mogla da se vrati po njega. Preko puta velike travnate
površine, u blizini fontane, ugledala je tri telefonske govomice. Otišla je do
njih pognute glave. Posle nekoliko brzih pogleda preko ramena, podigla je
slušalicu i otkucala nulu.
Htela bih da pozovem Vajt Plejns, Njujork, na njihov račun, reče. Koledž
Sent Tomas. Doktora Džona Tajlera.
Nastupila je pauza pre nego što joj se operater obratio i rekao da se
predstavi.
Koten Stoun, Džone?
Opet pauza.
Najzad je čula Džonov glas. Koten? Šta je bilo? Jesi li dobro?
Pokušali su da me ubiju.
U srcu klisure Hikori Nat u Severnoj Karolini nalazi se spektakularno jezero
koje je Nešenel džiogrefik nazvao jednim od najlepših veštačkih jezera na
svetu. Blistavu voda reke Roki Brod u talasima se sliva kroz prolaz Hikori
Nat i u dolini, koja ima oblik templarskog krsta, stvara jezero Lur.
Dok je razgovarala iz govoraice u parku, Koten je pogledom pretraživala
okolinu. Ispričala je Džonu detalje o Vanesinoj smrti. Ko god da je digao u
vazduh moja kola, mora da je verovao da mi je Tornton ispričao šta je
otkrio. Mora da misle da znam šta je Tornton otkrio, šta god to bilo. Šta da
radim? Ne mogu kući. Znaju gde živim. Iraaš li novca?
Možda četrdeset, pedeset dolara. Imam debitnu karticu i nekoiiko kreditnih.
Mogla bih da uzmem nešto gotovine unapred. Trebalo bi da odeš iz južne
Floride. Da se skloniš. Ne znam kuda da idera, šta da radim. Cuj, Koten,
raoja porodica ima brvnaru u planinama u blizini jezera Lur, u Severnoj
Karolini. Niko je ne koristi u ovo doba godine. Tamo bi bila bezbedna dok
ne otkrijemo šta se dešava. Rezerviši kartu do Ešvila. To je najbliži
aerodrom. U redu, u redu, reče Koten. Ešvil. Tako je. Onda iznajmi auto.
Pozovi me kad stigneš u Ešvil i daću ti precizna uputstva.
Koten se izvi da bi još jednom pogledom prešla park uvijajući gajtan
telefona. U redu, rečc.
,.Jedan stari porodični prijatelj živi u blizini Čimni Roka. On nam pazi kuću
tokom zime on iraa ključ. Obavestiću ga da dolaziš.
Progutala je knedlu. Plašim se.
Znam, Koten. Drži se dok ne stigneš tamo. Hajde da te smestimo na neko
bezbedno mesto, a onda ćemo pokušati da sve razjasnimo.
Džone... Da?
Hoćeš li doći ... da budeš tamo sa mnom?
Duga pauza.
Da, rečc pre nego što je spustio slušalicu.
* * *
Potrebna mi je karta za prvi let za Ešvil, Severna Karolina. Putnička klasa. U
jednom smeru. Koten je stajala pred Deltinim šalterom na Medunarodnom
aerodromu Majarai.
Službenica je gledala u monitor. Naš sledeći avion poleće u pet do jedan.
Odgovara rai, reče Koten, gledajući unaokolo, ali trudeći se da ne izgleda
zabrinuto.
Jmate presedanje u Atlanti. U Ešvil stižete u petnaest do pet. Da li biste
želeli da...
Da. Pogledala je gore u zidni sat. Bilo je jedanaest i pet.
Ukupno sa taksama i porezom iznosi 561,5 dolara, reče službenica.
Koten preturi po tašni i izvuče novčanik. Izvadi Viza karticu i pruži je.
Možete li da požurite, molim vas?
Potreban mi je neki dokument sa slikom.
Izvadila je vozačku dozvolu iz novčanika i pružila joj je.
Je li ovo vaša trenutna adresa u Njujorku?
Da.
Pošto je ukucala podatke o identitetu, službenica je provukla karticu kroz
terminal i čekala potvrdu.
Koten je posmatrala kako žena još jednom provlači karticu ki'oz prorez
procesora. Žao mi je, gospodlce Stoun, ali vaša kartica je odbijena.
To je nemoguće, reče Koten. Osetila je kako joj se telom razliva rumenilo.
Možete li da pokušate još jednom, molim vas?
Pokušala sam dva puta. Imate li drugu?
Koten izvuče svoju debitnu karticu znajući da na računu ima više nego
dovoljno da pokrije cenu karte. Sigurna sam da je to neka greška.
Možda je pao sistem u banci. Službenica provuče i drugu karticu i pogleda u
digitalno očitavanje autorizacije na ekranu. Žao mi je.
Dok je uzimala nazad kartice, Koten se odjednom preznoji. Znala je da će,
sa koliko god kartica bude pokušavala, sve biti odbijene. Ko god da je
pokušao da je ubije, zamrzao joj je račune. Bože moj, pomisli. Ko ima toliku
moć?
A gotovina?, predloži službenica.
Nemam...
Koten se okrenu i ode osećajući njen pogled na ledlma. O, bože, šta se ovo
dešava? Kako su mogli da mi ovo urade ovako brzo? U tašni je imala oko
pedeset dolara, i to je bilo sve. Čak joj ni bankomati ništa ne vrede.
Pronašla je javnu govoraicu i ponovo nazvala Džona. Niko se nije javio kad
je školska centrala prebacila vezu na njegovu kancelariju. Do davola.
Njegov mobilni. Koji mu beše broj mobilnog?
Koten je preturala po tašni i izvukla novčanik. Prelistala je svežanj
podsetnica koje je zadenula u njega. Hajde, hajde. Konačno ju je pronašla.
Sačuvala je njegovu podsetnicu od njihovog prvog susreta. Ruke su joj se
toliko tresle da je imala problema da je drži dovoljno mirno da čita dok je
birala broj.
Nisam raogla da te dobijem, povika kad je prihvatio poziv na svoj račun.
Polako, reče. Smiri se i ispričaj mi šta se dešava.
Koten rau objasni šta se dogodilo.
Daj mi pola sata, a onda se vrati do 'Deltinog' šaltera. Naručiću kartu u
pretplati. A iznajraiću i auto na tvoje ime kod 'Avisa' u Ešvilu.
Žao mi je što sara morala ... ne znam kako da ti zahvalim.
Proguraćerao mi ovo, Koten. Samo ti budi bezbedna. Pozovi me kad sletiš.
Doleteću dole što brže budem mogao.
Koliko brzo?
Večeras, najkasnije sutra. U redu?
Da.
Posle trideset minuta, Koten ponovo ode do šaltera za prodaju karata, ovoga
puta odabravši drugu službenicu.
Kako mogu da vam pomognem?, upita ova.
Imate kartu za mene. Zovem se Koten Stoun.
Službenica ukuca irae. Mogu li da vidim vaša dokumenta?
Koten stavi ličnu kartu na šalter.
Službenica je proveri, a zatim je vrati. Ukrcavanje za vaš let počeće kroz
dvadeset pet minuta, prolaz D, izlaz dvadeset tri. Imate li prtljag za proveru?
Ne, reče Koten. Putujem bez prtljaga.
Isuse Hriste, Koten, mislio sam da si mrtva, reče Ted Kaselman. Šta se to, do
davola, dešava?
Nisam ja bila u kolima. Bila je moja prijateljica. Koten se gušila u suzama
dok je šaputala u telefon u avionu. Tede, ubili su Vanesu. Šmrknula je i
obrisala nos rubom rukava.
Ko? Šta to pričaš?
Oni su ubili i Torntona.
Koten, to što pričaš nema nimalo smisla.
Tede, čak su i otkazali sve moje kreditne kartice. Jure me. Ubiće me jer
misle da znam nešto ... nešto što mi je Tornton rekao. On mi nije rekao ništa.
Ne znam ko su ti Ijudi. Na smrt sam uplašena.
Gde si?
Koten nije odgovorila, samo je zurila kroz prozor u debeli sloj oblaka ispod
aviona.
Kako da ti pomognem ako ne znam gde si?
Tišina.
Koten, molim te.
Otkrij čega se Tornton plašio, na čemu je radio, šta je saznao.
Pokušaću, Koten, hoću, ali kako sada mogu da ti pomogncra?
Ne možeš.''
* * *
Dok je Koten vozila iznajmljeni automobil od okružnog aerodroma Ešvil
kroz gradić Bet Kejv ka Čimni Roku putem 64, padao je. sneg. Setila sc
kako je, dok je gledala Poslednjeg Mohikanca, čeznula da vidi kraj gde je
film sniman. Sada će ti se pružiti prilika, pomisli.
Džon joj je dao uputswa kad rau se javila sa aerodroma. Rckao joj je da
brvnara nije daleko od grada, i da će vožnja biti naporna po krivudavim,
uskim planinskim putevima. Kad je sišla sa puta 64, słwatila je da nije
preterivao. Nije bila navikla na planinske puteve, pogotovo po lošem
vremenu. Retki sneg pretvorio se u susnežicu i kišu koja se ledila; sumrak
boje puščane cevi prekrio je mračne planine.
Koten je pratila seoski put, i samo bi s vremena na vreme
uglcdala slabašnu svetlost sa farmi jedva vidljivu kroz ledenu
kišu. Preko brisača koji su radili uz honkitonki pesmu sa radi
ja, upinjala se da ugleda poštansko sanduče sa natpisora Džons.
Skrenuvši na blatnjavi prilaz, dovezla se pred staru dvospratnu
seosku kuću.
Svetlo na tremu je zasvetlucalo kad je pokucala na staklena ulazna vrata.
Vi mora da ste gospodica Stoun'', reče farmer, otvarajući vrata. Ja sam
Klarens Džons. Udite unutra pre nego što se smrznete.
Izgledao je kao da je u srednjim ili kasnim sedamdesetim. Imao je gustu
sedu kosu, smežurane obraze i nosio je kombine
zon. NjegoVc grube i koščale ruke odavale su čoveka koji je čitav život
provco naporno radeći.
..Sedite ovde dok ne donesem kijuč od kuće, reče Džons.
Hvala, reče Koten. Nameštaj je bio star i pohaban, ali naoko udoban,
primelila je dok je sedala na sofu. Zidovi su bili prekriveni slikama,
najverovatnije njegove porodicc. Džons je u mladosti bio zgodan.
,Je li ono vaša žena?', upitala je kad se vraiio. Glavom jc pokazala portret u
zlatnom ramu.
To je moja Lili. Preminula je pre nekih pel godina. Sekirala me je od jutra do
rnraka. Sada je ovde prilično samotno. Nedoslaje ini. Stavio je ključ na
stočić ispred Koten. To je ključ od kuće Tajlerovih. Već sam bio gore i
uključio gas i vodu. Biće prilično toplo dok ne stignete tamo ali ćcte ipak
morati da upalite vatru.
,.Veoma Ijubazno s vaše strane, rcče Koten.
Sin Ovcna Tajlera mi reče da vara je poirebno da pobegnete na neko vreme.
Pa, svakako ste izabrali pravo mesto.
Nadam se.
Bićete saini gore?
Ne, i Džon dolazi.
Onda neću morati da dolazim da proveravam kako stc.
Sigurna sam da će mi biti dobro.
Gore nema telefona, tako da ćete, ako vam nešto bude bilo potrebno, morati
da sidete da biste ga nabavili. U Cimni Roku imamo bakahiicu, a i gasnu
stanicu.
To ću zaparatiti. Pogledala je na sat. Zaista bi trebalo da krenem. Prilično
sam iscrpljcna. Koten ustade i krenu ka vratima.
,.Stiglo vas je. Hoće to od putovanja. Idite tamo i odmorite se. Put je malo
nezgodan, samo vozite polako i oprezno. Džons ju je ispratio do vcrande.
Kad krenete odavde, vratite se putera kojim ste došli do belog znaka na
kojem crvenim slovima piše Riverslon. Tako se zove imanje Tajlerovih.
Skrenite na zemljani put. Skretanje je na sever. Prilično je strm, ali vozite
uz planinu. To je jedina kuća tamo. Svetlo pred kućom bi trebalo da je
upaljeno. Založite vatru čim stignete i dok se raspremite, biće toplo i
ugodno.
Hvala vam još jednom, gospodine Džons, reče Koten, rukujući se s njim.
Uključila je ventilator grejača na najjače i okrenula iznajmIjeni auto,
vraćajući se ka glavnom autoputu. Ledena kiša se u meduvremenu pretvorila
u sneg. Uskoro se pojavio i znak sa natpisom Riverston.
Kad je skrenula na uzani put, šljunak zagreba pod točkovima dok se pela uz
uzbrdicu.
Šuma je sa obe strane bila gusta od zimzelenog i listopadnog drveća. Tu i
tamo su se ukazivale ploče golih stena dok se put probijao kroz planinu. U
blizini vrha, vetar je podigao smetove na putu. Džons je bio u pravu, jeste
strm. Nekoliko puta je morala da nagazi gas. Gume su šlajfovale u blatu i
proklizavale po ledenim pločaraa.
Koliba je u svetlosti farova izgledala avetinjski. Žuta sijalica na prednjoj
verandi svetlucala je poput nejakog svetionika kroz sneg koji je padao.
Unutra je nad sudoperom u maloj kuhinji sa desne strane bilo uključeno
svetlo. Ustajali miris zatvorene kuće uvukao joj se u nos dok je obilazila
kolibu i uključivala svetlo i lampe. U frižideru je pronašla pakovanje od šest
flaša badvajzera sa dugim grlićem i nekoliko konzervi gaziranog soka. U
kredencima je bilo nekoliko tegli domaćeg povrća i džema i još nekoliko
konzervi svinjetine i pasulja, mešanog voća, i nekih začina.
Pošto je pregledala sve prostorije, Koten založi vatru koristeći cepljike koje
je našla u korpi kraj kamina drvca za potpalu, kako ih je zvao njen otac.
Nije prošlo mnogo, a već je ubacila i cepanicu i vatra se razgorela, šaljući
toplotu u dnevnu sobu.
Za večeru je uzela konzervu mešanog voća i pivo. Koten se svali na klupu
pored stola. Sjajan obrok, pomisli, pijuckajući badvajzer.
Vetar se pojačao i ledena kiša je poput klinova udarala u prozorska okna.
Pomislila je na Toratona i Vanesu svog bivšeg ljubavnika i svoju najbolju
prijateljicu.
Ubijeni.
Život joj se urušavao. Džon joj je jedini preostao kome je verovala. A možda
je ugrožavala i njegov život.
Stara koliba je cvilila na vetru, a drveće je napolju krckalo kao drveni
brodovi u oluji. Ležeći na kauču, posmatrala je vatru dok nije zaspala.
Sanjala je da čuje muziku njen ritam je udarao jače od vetra. Bilo je i
smeha, uzvika i pevanja. Osećala je kao da je guraju i vuku, stešnjenu u
plimi tela.
Iznenada, osetila je miris zapaljenih sveća i tamjana. Glasovi koji su
izgovarali molitvu zujali su kao pčele. Osetila je topao dah na obrazu, nečije
usne su joj šaputale u uvo.
Geh el crip ds adgt quash. Ti si jedina koja može da zaustavi...
Koten se u trenutku uspravi. Pokušavajući da san odagna iz glave, rukora je
začešljala kosu unazad i zagledala se u vatru od koje je ostala samo poneka
žeravica. Ali probudilo ju je još nešto osim reči stare sveštenice. Bat na
verandi. Kroz prozor je videla narandžastu svetlost iz kolibe kako pada na
bele snežne smetove. U daljini, kola su joj bila zatrpana snegom.
Odškrinula je vrata i ledeni talas je uleteo unutra. Na ono malo svetlosti što
se provuklo kroz otvorena vrata, videla je obrise stopa na tremu. Jesu li to
njeni od pre nekoliko sati, ili su sveži? Jesu li je već našli?
Koten zalupi vrata, zaključa ih i stavi lanac. Išla je od prozora do prozora i
proveravala brave. Zadovoljna što je svaki ulaz zaključan, založi vatru dok
se nije razgorela i zapucketala prigušujući jauke oluje.
Jedno po jedno, pogasila je sva svetla, a onda je počela da šeta i gviri kroz
zavese i žaluzine tražeći znake prisustva uljeza. Ali, videlo se samo kako
vetar nanosio sneg i kako se grane drveća povijaju u tami.
Koten pogleda na sat tri sata. Zora neće tako skoro.
Pronašla je neki stari pištolj i kuliju metaka na gornjoj polici orraana u
spavaćoj sobi. Pošto je napunila pištolj, vratila se na kauč i sela sa oružjem
kraj sebe, gledajući u vrata. Cekala je. Spremna.

28Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:10 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Magnolija
Sinkler je sedeo u sobi za video konferencije na svom imanju i posmatrao
tamne ekrane monitora još dugo pošto su se lica Čuvara pretopila u crnilo.
Naslonio je glavu uraoran od silnih zahteva koji su mu upućeni. Sada kad je
počela završna faza, gotovo svakodnevno mora da procenjuje Čuvare. Starac
mora da bude umilostivljen i zadovoijan i sve vreme da se uklapa u satnicu.
Pri tom, Sinkler je jedini koji je odgovoran za složene dužnosii: od
dobavljanja pehara do izvodenja naučnih dokaza. Ponekad je mislio da
njegova posvećenost projcktu nije dovoljno uvažena i cenjena.
A onda, tu jc i ta prokleta Vingejt Koten Stoun brljotina. Na šta je, do
davola, Vingejt mislio kad je unajmio nekoga da ubije lu ženu? Vingejt nije
bio dobar kad je pod pritiskom, to je bilo sve jasnije. I imao je problem da
izvršava naredenja.
Krajičkom oka Sinkler ugleda Bena Girharta.
Udi.
Kako je prošlo?, upita advokat.
Dobro, reče Sinkler, zadržavajući postkonferencijske misli za sebe. Zavrte
stolicu i pogleda u vrh zida iza svog stola vrh sa templarskim krstora i
žbunom divlje ruže. Tako smo blizu, Bene. Sve ono planiranje sav posao je
na putu da se isplati.
Girhart klimnu glavom, ali Sinkler je video da mu je nešto drugo na pameti.
Šta je bilo?, upita.
Carlse ... on jc ovde. Video sam ga napolju, na travnjaku.
Do davola. Sinkler sklopi oči i sa dva prsta čvrsto pritisnu čelo, tik iznad
nosa. Ovo mu sada baš nije trebalo.
* * *
Stari gospodin, uvek pribran i opušten, sedeo je u letnjoj kući u stolici od
pruća sa visokim naslonom.
Dobar dan, reče Sinkler. Iznenadili ste me. Nisam znao da dolazite. Ušao je
u kuću. Upravo sam završio još jednu video konferenciju na kojoj sam
Čuvare obavestio o poslednjim novostima.
Tehnologija je tako neverovatna, Čarlse. Zapanjuje me.
Sinkler pride klupi i sede. Mislio je da zna o čemu starac hoće da razgovara.
Projekai se odvija dobro i po planu, reče a da ga ovaj nije ni pitao.
To je veliko olakšanje. Vidiš, Čarlse, nekako imam utisak da krajevi još nisu
uklopljeni. One prljave stvari mogu biti nezgodne. Možda nezgodne i nije
prava reč. Bolja je opasne.
Sinkler povuče čvor svoje kravate. Iznenada, kao da mu je nešto pritiskalo
grlo; osećao je kao da su mu nečije ruke oko vrata i blago ga stiskaju.
Dobri kardinal je predao pehar baš kako smo i planirali, reče Sinkler. Januči
se savršeno ponašao, tačno kako smo predvideli.
Starčevo lice je bilo granit. Vatikan zna da je izvršio zamenu.
Sinkleru se zgrči stomak. Znali smo da će shvatiti. Ali u vestima nije bilo ni
reči o tome.
„I neće ni biti. Bilo bi previše uznemiravajuće za Crkvu da prizna da ih je
izdao jedan od njihovih, a očekujem da će u narednih nekoliko dana objaviti
da se Januči povlači. I to je izuzetno srećna okolnost za nas. Sinkler je po
tonu znao da starac ima nešto na umu, po namerno tihom govoru, izrazu lica,
uzdržanoj pauzi pre nego što je opet progovorio.
Obraćanje pažnje na detalje je izuzetno važno, reče starac. Znaš to. Bore oko
očiju mu se nabraše. Ne gubi kardinala iz vida, ni na trenutak. A Stounovu
moraš držati podalje.
Stvari ne smeš da prepustiš slučaju. Cim se Janučijcv zadatak završi, reši ga
se.
Sinkler je klimnuo glavom gledajući prema reci. U talasima je nosila sve što
joj se našlo na putu. Započeli smo radove u laboratoriji, rekao je, menjajući
temu. Možda čak i dan ranije od planiranog. Ovo je osetljiva faza i nećemo
žuriti rizikujući da napravimo grešku.
Oh, siguran sam da je sa naukom sve u redu, Čarlse. Ti si najbolji na svetu
pravi čovek da izneseš naše čudo, zar ne? Zastao je na trenutak. Savršenstvo
je sve, Čarlse. Ništa manje od toga ne bi zadovoljilo.
Starčeve oči se zariše u genetičareve. Sinkler je prepoznao taj bes, mogao je
da zamisli paklenu vatru koja gori u njemu.
Onaj stisak na Sinklerovom vratu se pojačao.
A sada mi ispričaj o onora fijasku u Majamiju.
Sinkler se osloni na drugu stranu i isteže kičmu preko naslona klupe.
Vingejt, reče Sinkler. Rešio je da stvari treba da preuzme u svoje ruke, Ne
razume. Funkcioniše samo pri potrebi da zna osnovno. Ali ja sam mu rekao
da ne čini ništa Stounovoj, da joj samo da intervju, da je šarmira, da poriče
sve vezano za ucenu.
Dok ga je starac gledao, Sinkler je u stomaku imao osećaj kao da je progutao
kiselmu. Za sat vremena od njegovog pokušaja ubistva, mi smo je
imobilizovali. Njen bankovni račun i računi sa kreditnim karticama su
zamrznuti. Stounova je sada odsečena, zaustavljena, ali joj je njen prijatelj
sveštenik priskočio u pomoć. Kad je pokušala da kupi avionsku kartu do
Ešvila, malo smo se raspitali i saznali da njegova porodica ima imanje u toj
oblasti. Ona je sada tamo. Sinoć je stigla. Verujemo da je i sveštenik na putu
ka tamo.
Ona i sveštenik su u bekstvu. Održavali smo pritisak. Sa
mo je pitanje vremena.
Stariji gospodin prekrsti noge i okrenu se da pogleda ogromno stablo
magnolije u blizini. Jedva čekam da ga ponovo vidim u cvatu, Čarlse.
Kremasto beli cvetovi. Izuzetan miris. Jedno od savršenijih ostvarenja,
slažeš li se? Pažnja mu se vrati Sinkleru. Ti otvaraš prozore da bi miris
mogao da ude sa povetarcem, zar ne? Biia bi šteta ne raditi to.
Kad je u cvatu, reče Sinkler, pitajući se da li je ovo samo još jedna od
starčevih digresija ili...
Savršeni cvet nema mana. Cvetovi sa greškom su iwreda za oko. Odgajivač
nema nikakve korisli od cveća sa nesavršenstvima. Odbacuje ga bez iraalo
premišljanja. Vingcjt je mana. Siguran sara da me pratiš.

29Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:11 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Torntonove beleške
Koten se trže iz lakog sna na zvuk kucanja. ,.Do davola, prošapta, zgrabivši
pištolj i prešavši sobu do bočnog prozora.
Stražarila je i osluškivala čitave noći, ponekad sa rukom na pištolju. Kad su
se pojavili prvi znaci zore, opustila se dovoljno da zadreraa.
Sada je bleda jutarnja svetlost ulazila u sobu. Razgrnula je krajičak zavese
tek toliko da može da proviri napolje.
Crveni džip čiroki bio je parkiran pored njenog iznajraljenog automobila.
Koten se povuče od prozora i sede oslonjena na zid. Nije verovala da je to
Džons. Crveni džip se nije uklapao u njegov imidž, a i nije videla takav na
njegovoj farmi.
Opet buka. Ovoga puta je bila dovoljno budna da bi je prepoznala. Kucanje
na vratima.
Sa obe ruke je držala revolver i pogledala kroz špijunku. Neki čovek je
stajao na tremu, ledima okrenut njoj, glaVe sakrivene pod teškom
kapuljačom svog kaputa.
Ko je to? Ko je tamo?
Okrenuo se i nasmešio dok je skidao kapuljaču.
Džone! Širom je otvorila vrata i bacila mu se oko vrata. Hvala bogu što si
stigao.
Nisi imala nameru da me ubiješ, je l' tako?
To je zastraśujuća pomisao.
Ulazi, pre nego što se smrzneš, reče Džon, okrećući je za ramena i gurajući
je napred. Koten, žao mi je zbog tvoje prijateljice Vanese. Džon je zatvorio
vrata i skinuo kaput.
Koten oseti knedlu u grlu. Nesi nije bila savršena, ali je bila srdačna, nežna,
dobra prijateljica. Nije zaslužila da tako umre.
Niko to ne zaslužuje. Okačio je kaput i snažno protrljao ruke. Možeš li da se
setiš nekoga ko bi želeo da te povredi?
Koten odmahnu glavom. Ne. Mislim, iznervirala sam svoj deo Ijudi, ali ne
toliko da bi želeli da me dignu u vazduh, Prvo Tornton, onda Vanesa. Mene
će ubiti sledeću. Džone, ako je neko želeo da ubije Torntona i namesti da to
liči na nesrećni slučaj, koliko bi to bilo teško izvesti? Pogotovo sa njegovom
medicinskom istorijom. Mislim, ako su toliko moćni da me ovako zatvore,
onda su više nego u stanju da otkriju sve što su želeli da znaju o Toratonu.
Učinili su da izgleda da je uraro prirodnom smrću.
Pa, bomba u kolima nije trebalo da izgleda kao prirodna smrt. Čak ne ni kao
nesreća.
Koten sede na kauč i prekrsti noge. To je ono što me zbunjuje. Da tako
pažljivo organizuju Torntonovu smrt, a da su na tako grub način pokušali da
ubiju mene. To ne razumem. Jedno ubistvo je veoma diskretno, a drugo tako
bučno. I nema obrasca. Ništa sem grala. To je jedina zajednička nit koja
povezuje Arčera, Torntona i menc. Vanesa je bila na pogrešnom mestu u
pogrešno vreme.
Zna li neko da si ovde? Jesi li razgovarala sa nekim?
Ne. samo ti i Džons. Koten pritisnu oči rubom dlanova, nadajući se da će to
možda ublažiti slabu glavobolju. Povlačim reč. Iz aviona sam pozvala Teda
Kaselmana, ali mu nisam rekla kuda idem.
Jesi li uopšte spavala?
Ne baš. Mislim da sam imala ponoćnog posetioca, ali to je možda i moja
mašta. Više nisam sigurna. Tako sam napeta da se trzam na sve i svašta.
Drago mi je što si ovde. Možda malo mogu da spustim gard.
Hajde da nademo nešto da se ugrejemo, onda ćeš mi ispričati o tome,
Krenula je u hodnik za njim. Sinoć nisam mogla da nadem ni kafu ni čaj.
Tajne zalihe, reče Džon.
Gledala ga je dok je otvarao vrata onnana u ostavi. Izvukao je usisivač i
brisač za pod otkrivajući uzano stepenište pozadi. Podrum ostaje suv cele
godine i ne moram da brinem da li će neko da počisti frižider i vitrine i da mi
pobaca zalihe. Tako znam da ću uvek moći da skuvam šolju jave.
Uprkos tome što je prolaz bio uzak a otvor mali, mogla je da vidi da je na
dnu bila gomila stvari.
Odmah se vraćam, reče Džon pre nego što se provukao kroz orman i nestao
niz stepenice. Nešto kasnije, pojaVio se sa ssarom konzervom u ruci.
Kad su se vratili u kuhinju, uzeo je automat za kafu iz špajza i upalio
plamenik na šporetu. Misliš li da je taj ko je noćas bio ovde mogao biti
Džons?, upita dok je zakuvavao kafu.
Ne znam. Zaspala sam na kauču i probudilo me je nešto što je ličilo na
korake na tremu, Ali niko nije kucao, niti je pokušao da ude. Da je bio
Džons, on bi mi se, pretpostavljam, javio. Koten sede na klupu i stavi pištolj
na stočić. U snegu je bilo otisaka, ali ne mogu sa sigurnošću da kažem da li
su moji ili nisu.
A zapravo nikoga nisi videla?
Odmahnula je glavom. Ne, i to je to. Više ništa nisam čula čitave noći. Ali
zaista verujem da je neko bio napolju.
Video sam nekoliko životinjskih tragova oko trema kad sam prilazio, reče
Džon. Možda lisica. Možda je došla u potrazi za hranom. Nisi naviknuta na
zvuke u planini, tako da te je možda preplašila neka životinja.
Para je počela da se diže iz piska aulomata za kafu dok je tamna tečnost
ključala i štrcala u mali stakleni vrh poklopca.
5 franc. evo (prim. prev.)
Da, mislim da je to moguće. Čitave noći sam sedela na kauču sa onim
prokletim pištoljera uz sebe. Svako, ma i jedva čujno škripanje i jecaj...
Nadam se da ti je toplo. Džon izvuče dve šolje. Ova kuća je stara, vetar
prolazi i kroz zidove i kroz pod. Izmedu podruraa i nas nema izolacije.
Udobna je leti, ali ne u ovo doba godine. Preturao j'e po kredencu. Možda
ovde negde imam šećera.
Znaš koliko volim šećer, rekla je.
Stavio je kesu sa šećerom na sto.
Zapravo, vatra me je grejala. Posmatrala ga je dok je sipao kafu u dve šolje,
zamišljajući kako se pripija uz njega ispred vatrc. Nedostajalo joj je da je
zagrli muškarac. To je podseti na Tornlo'na. On je mrtav. Vanesa je mrtva.
Trenutak je prošao.
Džon spusti šolju na sto i sede nasuprot nje.
Koten sklopi šake oko šolje.
Razrešićemo mi ovo, reče. Obećavam. Prvo, morarao da saznamo ko su oni.
Bol u glavi joj je pulsirao. Bez sna, bez jela, i njeni nervi su uzimali danak.
Džon se osvrnuo po kuhinji. Trebalo je da stanem i kupim namirnice kad
sam dolazio, ali sam brinuo da li si bezbedna.
Džons je rekao da u gradu postoji prodavnica.
Bolje da odemo u Ešvil. Možemo da ti kupimo topliju odeću i sve ostalo što
ti je potrebno.
Pretpostavljam da bi trebalo da se javim Tedu i kažem mu da sam dobro.
Moj mobilni ovde nema mrežu. Ako treba da telefoniraš, obavićemo to kad
odemo u grad.
Ja sam spremna. Koten ustade i pruži ruku ka pištolju.
Planiraš da pištoljem prokrčiš put odavde?
Halo?
Čeril, ovde Koten Stoun. Stajala je blizu ulaza u Volmart. Tržni centar u
predgradu bio je nekoliko kilometara iz
van Ešvila. Džon se naslonio na zid i posmatrao kupce kako dolaze i odlaze.
,.Iz EsEnEna, reče Koten, posle nekoliko trenutaka tišine.
Znam ko ste, odgovori Torntonova žena.
Čak i uz onu buku na parkingu i Ijude koji su prolazili, Koten je osetila
hladnoću u Čerilinom glasu. Nadam se da ne zovem u nezgodnom trenutku,
reče Koten.
Znala sam za vas i Torntona, znala sam sve vreme.
Čeril, ja ... izvinite. Shvatam da ne mogu reći ništa što bi vam nadoknadilo
bol... Koten čvrsto zatvori oči. Zaista je tako mislila. Nikad riikome nije
želela da nanesc bol. Prosto se suviše brzo zaljubila u Toratona. Nije imala
Vremena da razmisli.
U pravu ste, nema ničega što biste mogli reći, reče Ceril.
Koten je znala da je ovo teško za Čeril. I njoj je bilo teško. ,.Da ovo nije
toliko važno, dajem vam reč da ne bih zvala.
Šta želite?
Čeril, važno mi je da znam da li su se neke Torntonove beleške vratile sa
njegovim ličnim stvarima.
Zašto?
,Ja ... verujem da u njima ima nagoveštaja o tome ko ga je ubio:'
„O čemu vi to pričate?
Čeril, ne mogu sada da idem u detalje, ali imam svoje raz
Razloge? Sigurna sam da ih imate. Kao što ste zahtevali da se razvede od
mene? Kao što ste hteli da stavite svoju ruku u njegov novčanik? Imate li
predstave koliko Tornton vredi? Mogu da zamislim vaše razloge.
Nastupila je pauza i Koten je čula prigušene jecaje.
Tornton je uniro od izliva krvi u mozgu, gospodice Stoun. Čeril je naglasila
ono gospodice sa prezirom u glasu. „1 neka tako i ostane. Glas ju je izdao.
Bar nisam morala da prolazim kroz tu sramotu da umre dok je jebao vas.
Koten stavi ruku na slušalicu da sakrije uzdah. Ta žena je imala sva prava da
je napada. Njene grube opaske bile su sračunate da povrede, da učine da se
oseti jeftino i krivom. Uspelo joj je, a i znala je da to zaslužuje. Ali Koten
više ništa nije tražila od Torntona. Bila jc raskinula s njim. Progutala je gorki
ukus u ustima i duboko uzdahnula.
Čeril, molira vas. Tornton me je zvao iz Rima i rekao da je naišao na nešto
veliko, i da se plaši za svoj život. Prosto je previše velika slučajnost to što je
umro. Znate koliko i ja da je za Torntona biti uplašen... Koten nije znala šta
više da kaže. Ni za šta nije imala dokaza.
Još jedna mučna pauza. „1 ja sam razgovarala sa svojim mužem dan pre
nego što je... Glas se prekinuo. Izvinio se za svaki put kad me je povredio,
kad sam plakala zbog njega. Rekao mi je da sam dobra žena i da ga nisam
zasluživala. To nije ličilo na Torntona. Nisam razumela zašto mi sve to
priča. Nakašljala se kao da hoće da se pribere. On je za žene bio kao droga.
Znam da niste prva koja je postala zavisna. Ali mislim da ste prva do koje je
njemu zaista bilo stalo.
Čula je kako Čeril izduvava nos. Čekala je.
„I, šta želite? Udovičin glas je postao poslovan.
Njegove beleške. Potrebno mi je da znam šta je u njegovoj poslednjoj seriji
beleški. Čula je tup udarac i pretpostavila da je Ceril spustila slušalicu. Posle
nekoliko trenutaka začuli su se koraci i šuštanje papira.
To nisu poslali, reče Čeril.
Ali uvek je vodio beleške.
Jedino što imam jesu dva lista koji izgledaju kao da su istrgnuti iz njegove
beležnice. Stigli su preključe. Tornton ih je sam sebi poslao iz Rima.
Ima li tu nečega vezanog za priču o gralu?
Ne, samo spisak.
Nešto nalik spisku onoga što treba da uradi?
Imena.
Možete li da mi ih pročitate?
Koten je čitavih trideset sekundi slušala pre nego što je rekla, Čekajte.
Stanite. Samo da uzmem olovku i papir.
Mahnula je Džonu koji je tražio po svom kaputu i izvukao hemijsku olovku.
Otkinuo je reklamu sa oglasne table i pružio je Koten. Ona je nervozno
zapisivala na poledini. Još jednom, Čeril. Samo mi polako još jednom
pročitajte imena. Nešto kasnije je prestala da piše i rekla, Hvala vam. Mnogo
vam hvala.
Spustivši slušalicu, okrenula se ka Džonu i prošaputala, Jebo te!

30Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:13 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Sveti supermarket
Crveni džip se zaustavio na parkingu Oukli biblioteke južnog Ešvila na
Fervju roudu, nekih osamsto metara zapadno od medudržavnog autoputa
24O. Sneg je mestimično prekrivao ozimu raž na plodnoj zemlji boje rde.
Ako odeš na sajt EsEnEna i upotrebiš njihovu bazu podataka zar te neće
otkiiti i locirati?, upitao je Džon dok su on i Koien izlazili iz kola i peli se
stepeništem biblioteke. Možemo li da dobijcmo informacije o Torntonovom
spisku samo pretraživanjem na internetu?
Da, ali arhivi EsEnEna su mnogo bolje opremljeni za istraživanje'', reče
Koten. Posetiću EsEnEn tako što ću upotrebiti svoj anonimni dotkom račun.
To je pretraživački servis trećeg lica koji polpuno sakriva moj identitet i
adresu korapjutera koji koristim. Kolcn je sačekala da Džon otvori vrata.
Koristim je sve vreme da niko ne bi mogao da rae locira. Ako vršim neko
istraživanje, ponekad ne žełim da iko zna da novinar njuška oko nečega.
Ljudi bi bili šokirani kad bi znali koliko tragova ostavljaju~ za sobom na
iriternetu.
Prijavili su se kod službenice na šalteru, i ona im pokaza na kompjutere. Od
pet računara poredanih uz zadnji zid, četiri su bili slobodni. Koten odabra
najdalji od kompjutera za kojim je sedeo jedan mladi par. Pokrenuvši
netskejp, otišla je na anonimizer.com, ukucala podatke za svoj račun a zatim
lozinku za EsEnEnov istraživački portal. Kad joj je zatraženo, ukucala je
svoju šifru, njuzbejb i lozinku, kentakivumen. Odabravši EsEnEnov odeljak
za biografije, ukuca Hans Frithe, prvo ime sa spi
ska na polcdini onog flajera. Gotovo trenutno se pojavi spisak linkova.
Prelistavala ih je, a onda je odabrala jedan i kliknula. Pojavila se slika
kancelara Lihtenštajna sa kratkom biografijom. Koten je kliknula na ikonu
odštampaj.
Rudija Baumana je izabrala sledećeg. Prvi link ga je identifikovao kao
generalnog dircklora Medunarodne banke u Cirihu. Nastavila je sve dok nije
odštampala biografije za sva imcna sve islaknuti svetski iideri koji su
posedovali ogromnu političku, vojnu i ekonomsku moć.
..Irnaš li neku ideju šta je za ova imena zajedničko?, upita Džon.
Veoma veliki ledeni breg, reče Koten dok su išli ka džipu.
Onaj ko je ukrao pehar možda ga drži radi otkupa, reče Džon dok su on i
Koten scdeli na parkingu supermarkcia Fud lajon udaljenom nekoliko
kilometara od biblioleke.
Ili pokušavaju da ga prodaju na crnoj berzi antikviteta. Koten je listaia one
odštampane listove i zaustavila se na predsedniku francuskog Vrhovnog
suda. On bi mogao biti potencijalni kupac. Ili bilo ko sa spiska. Pogledala je
biografiju ruskog generala. Ucena? Otkup? Kolekcionari umetničkih dela na
crnoj berzi? Da li je samo znanje za njihova imena bilo tolika pretnja ovim
Ijudima da je Tornton morao da umre?
Džon je gledao u one papire i slegao ramenima. To je impresivan spisak, ali
bi takode mogao da bude i samo spisak budućih kontakata za vesti.
U pravu si. Možda se uzbudujemo ni zbog čega. Ali Torton je smatrao da
treba da ga sam sebi pošalje poštom. Zašto? Ne bi to radio zbog običnog
spiska budućih intervjua za vesti. Da li je želeo da bude siguran da će neko
videti spisak ako se njemu nešto desi?
Posmalrala jc jcdnu majku kako gura kolica prcko parkinga. ..I gde su
njegove beleške? Bio je opsednul zapisivanjem detaljnih izveštaja. Imao je
običaj da me grdi, žalio se da nisam dovoljno temeljna. Često je isticao da
mu je iščitavanje beleški, to što ih je video na papiru, donosilo razjašnjenje.
Džon se naslonio. Pa, razmišljaj o tome ovako beleške koje nedostaju mogle
bi biti potvrda da je ubijen zbog te priče, zbog krade grala. Torntonovu
beležnicu mora da je uzeo ubica. Znači, vraćamo se na spisak. Šta želiš da
uradiš sada?
Pozvaću svog strica Gasa. Neka pokuša da poveže ova imena. Ako to iko
može, može on. lonako moram da se čujem s njim u vezi sa Vingejtom.
Dok ti to radiš, ja ću otići u samoposlugu po namirnice. Džon pogleda spisak
imena u Koteninoj ruci. Još nešto si zapisala, a to nisi spomenula. Pokaza u
njene beleške. ST, SIN. Da, pojma nemam ko je to. Čeril je rekla da je
Tornton zaokružio nešto u dnu strane. Rekla je da je toliko puta zaokružio da
su linije olovke prelazile preko slova i učinile ih potpuno nečitljivim. Sve što
je mogla da razazna bio je početak. ST tačka, kao u skraćenici za sveti. Sveti
Kristofer, sveti Luis. Mogao bi biti i sveti supermarket. Pokaza u Fud lajon i
sleže ramenima. A onda je ispod toga ponovo napisao ST, ali je posle dodao
kosu crtu i reč SIN i još nešto. Čeril je pokušala da opiše kako to izgleda i
rekla da zaista u tome ne može da nade nikakvog sraisla.
Džon je netremice gledao u natpis. Nemam nikakvu ideju. Odmahnuo je
glavom i pogledao u Koten. Idi i obavi taj poziv i sačekaj me ovde za
dvadeset minuta.
Dogovoreno. Počeo je da izlazi iz kola, ali mu ona dodirnu rukav. Ima još
nešto što je Čeril rekla, a ja nisam zapisala. Šta to?
U početku mi se učinilo da kaže veliki motor, ali sam je za
molila da ponovi. Rekla je da je Tornton napisao Veliki Majstor.
Džon zinu. Koten, vitezovi templari su sebe nazivali Ču
varima grala. Njihov voda je uvek nazivan Velikim Majstorom.

31Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:14 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trinaest kapi
Misliš li da vitezovi templari još postoje?, upita Koten iz kuhinje dok je
mešala sos za špagete na starom plinskom šporetu.
Postoji izvestan broj organizacija koje imaju koren u templarima. Masoni su
dobar primer.
„O, da, kao klub Demolejevih dečaka. Baš sam pre neki dan čula za njih.
Džon prodžara vatru. Popodne su se vratili teški snežni oblaci i temperatura
je pala. Mnogi istoričari tvrde da su koreni masona u templarima. Kad malo
bolje razmislim, glava svake masonske lože naziva se Veliki Majstor. Kad se
vatra razgorela, on ustade, a vrelina poče da se širi po sobi. Uzgred, to zaista
lepo miriše.
Hvala. Ovo je bilo jedno od omiljenih jela mog oca.
Razumem i zbog čega, ako mu je i ukus nalik mirisu. Džon ude u kuhinju i
preko ramena joj pogleda u gusti crveni sos.
Koten zahvati malo vrhom varjače i ponudi mu.
Odlično, reče Džon.
Kako bi bilo da nam sipaš po čašu 'kjantija' dok se ovo ne ukrčka?
Džon nade vadičep i otvori bocu italijanskog crvenog vina. Dohvatio je dve
krigle sa police. Izvini što nema vinskih čaša. Ovde smo malo grubi.
Neće mi biti prvi put da pijem vino iz šolje za kafu. Poklopila je šerpu sa
sosom. Šta bi to masoni želeli da urade sa gralom?
Ne mislim da oni tu išta žele. lako su u neku ruku tajna organizacija, oni
podržavaju dobrotvor!ie akcije, ne ubijaju novinare. Mnogi uvaženi Ijudi bili
su masoni Džordž Vašington i Vinston Čerčil, na primer, i slavne ličnosti
kao Klark Gejbl i Red Skelton. Spisak je dugačak kilometrima. Džon dodade
Koten kriglu sa vinom. Živeli, reče, podižući svoju.
Krigle zvecnuše. Koten otpi gutljaj, ..Hajdemo napolje na trem.
„I da se potpuno smrznemo?
Samo na irenutak. Ona otpi još jcdan gutljaj, zatim se namršti i glavora
pokaza u njegovu kriglu. To će te ugrejali. Zato se pijanice smrznu. Misle da
im je toplo. Odmah se vraćam, rečc Koten, krenuvši ka hodniku. Uskoro se
vratila sa teškim vunenim ćebetom. Hajde. Kad je otvorila zadnja vraia,
nalet ledenog vazduha udario ju je u lice. Džon je izašao na trem za njom.
Tako je lepo, reče, gledajući u planine. Sumrak je čaroban, zar nc?
Složio se. žesloko trljajući nadiaktice. ,.Dodi ovamo, rekla je, obmotaVajući
ćebe oko sebe i držeći jednu stranu otvorenu kao poziv.
Slao je uz nju i prebacio ćebe preko svojih ramena. Bolje?, upitala je.
Mnogo.
Popivši još jedan gutljaj vina, provuče svoju ruku pod njegovu. Iza kolibe se
zcmlja odroni uz oštar zvuk; stene su štrčalc iz oboda i prevoja, na golom
zimskom terenu videla se sirova zeralja.
Dole je potok, reče Džon. Nije veliki, ali kad si dečak, to je neverovatno
igralište svakoga dana tokom leta. Provodio sam vreme od svitanja do
suniraka lutajud po ovim planinama. Znao sam svaku stenu, pcćinu, i šuplje
drvo kilometrima ukrug. Naterao bih oca da rae pusti iz kola niže dole.
Dok.bi se on i mama dovezli do kolibe, ja bih stajao na tremu prekrštenih ru
ku i sa pobedničkim osmehom na licu. Nije bilo boljeg mesta za dete milion
avantura.''
Koten ga pogleda i vide nevinost dečaka i mudrost čoveka. Ta raznolikost
joj je bila šarmantna.
Gdc si ti proživljavala svoje avanture kao devojčica?, upita je.
Koten se nasraeja. Hraneći piliće.
Daj. Svako dete izmišlja avanture. Zar nisi imala tvrdavu ili neko tajno
skrovište?
Koten se na trenutak zamisli. Drvo. Ogromni hrast nasred pašnjaka iza kuće.
Zakucala sam prcčagc da napravim merdevine i zakovala nekoliko dasaka
izmedu grana kao plalformu. Uvek sam bežala u svoju kućicu na drvetu.
Prvi poljubac sam doživela tamo. Mislim da mi je bilo oko dvanaest. Robi
Vajt. Sedeli smo tamo i krili se od Tomija Hiperlinga, kad se Robi iznenada
nagnuo i poljubio me, baš ovde. Dodimula je usne. Posle toga niko od nas
dvoje dugo nije progovarao. Mislim da je i njemu to bio prvi poljubac.
Nikad nismo pričali o tome, ali smo se često nalazili na tom drvetu tog
proleća i vežbali. Onda se on odselio, i nikad ga više nisam videla. Čini mi
se da me niko više nije poljubio do šesnaestc, a i to ne može da se poredi sa
sećanjem na poljubac Robija Vajta.
Znači, dok sam ja razmeravao ove planine i jurio punoglavce u potoku, tebe
je Ijubio Robi Vajt.
Bila sam muškarača, osim kad je u pitanju Ijubljenje. Tada sara se zaista
osećala kao devojčica. Volela sam da Ijubim baš kao što sam volela da se
verem po drveću sa dečacima.
Džon udahnu i otvori usta kao da hoće nešto da kaže, ali se, očigledno,
predomislio.
Odjednom su, pošto ih je vetar naterao da udu, požurili ka vratima.
Ovo je izuzetno, reče Džon posle svog prvog zalogaja špageta.
Hvala. Koten nije razmišljala o večeri, već opet o gralu. Ako templari sebe
smatraju Čuvarima grala, onda su ga možda ukrali da*.ii ^a zaštitili, a ne da
bi ga prodali. Možda.
Pehar je do sada možda već sklonjen u neki trezor u banci ili u privatnu
zbirku, i možda ga nikad više nećemo videti.
Džon uperi viljušku ka njoj. To ne objašnjava Torntonovo ubistvo i pokušaj
tvog. Neko te se veoma plaši plaši se da znaš njihovu tajnu.
Nasmešivši se, Koten reče, Još vina?
Svakako. Pružio je svoju kriglu i ona mu natoči preostali kjanti.
Znaš šta sam jednom pročitala?, reče Koten. Bilo j'e to u knjizi o tome kako
pisci vode svoje beleške. Autor, zvao se Flečer, rekao je da je čuo kako je
konobarica pričala o tome koliko vina ostane u praznoj flaši. Konobarica je
rekla da uvek ostane trinaest kapi. Flečer je to zapisao u svojoj svesci jer je
smatrao da je to divna metafora za one situacije kad neko misli da ničega
više nema kao kad su potpuno prazne i iscectene ali, ipak, još uvek imaju
trinaest kapi u rezervi. Spustila je bocu i pogledala u Džona. Nadam se da
ću, ako mi ikad budu zatrebale, imati svojih trinaest kapi.
Oboje su pogledali u mračni prozor kad je koliba zadrhtala od naleta vetra.
Ne mogu da verujem koliko se ovde brzo smrkava, reče Koten.
Potpuno suprotno od leta. U svežim letnjim noćima, sumrak kao da traje
večito. Moj deda i ja sedeli bismo satima na tremu i brojali svice sve dok se
ne bi izgubili medu zvezdama.
Jesi li se ikad zaljubio dok si odrastao?
Zapravo i jesam. Džons je imao unuku koja je dolazila ovde i posećivala nas.
Bio sam ludo zaljubljen u nju čitavog jednog jula.
Šta se desilo?
Ne mnogo toga. Bili smo deca.
Koten šeretski podiže obe obrve. Jesi li je poljubio?
Je li Robi Vajt voleo da sedi u krošnjama drveća?
Nasmejali su se i Koten reče, Je li ti se ikad javila?
Ne. Postala je svitac i ńestala.
A otkako si odrastao mislim na zaljubljivanje?
Džon se zavalio u svqjoj stolici, srknuo vino, i preko stola
se upiljio u nju.
Molim?, rekla je.
Odmahnuo je glavom a onda ustao. Predlažem da otvori
mo još jednu flašu i da je ispijemo.
* * *
Vetar je zaurlao uz planinu i udario u brvnaru. Zastenjala je pod njegovim
naletom, ali se čvrsto držala.
Kad su oprali sudove, Koten i Džon napuniše čaše i preseliše se na kauč pred
kaminom. Dugo su sedeli i posmatrali plamenove kako palacaju po vazduhu
i vratolomnom brzinom šaIju iskrice uz odžak.
Želela bih da možemo da se izdvojimo od sveta, baš sada, i ostanemo ovako.
Sedela je s jednom nogom savijenom pod sebe, poluokrenuta ka njemu.
Znaš da ne možemo.
A zašto da ne?, reče Koten. Mrzim da se uvek ovako plašim, da razmišljam
o Vanesinoj stnrti, Torntonovoj smrti ovu emocionalnu zbrku.
Ne dozvoli da te to proguta. Nisi sama u ovorae. Ja sam tu sa tobom.
Koten spusti svoju kriglu na pod. Kako da objasni da je ovo izjeda iznutra?
Pogledaj me, Džone. Dobro me pogledaj. Neko je ubio moju najbolju
prijateljicu i hoće da ubije i mene. Ubili su Torntona. Ne znam čak ni zašto.
I svi mi govore da sam jedina. Jedina koja raože da učini šta? Nemam pojma
šta to znači. Trebalo bi da sprečim sunce da ne izade? Bacila je pogled na
vatru, zatim na njega. Kakav sam ja to suludi život stvori
la za sebe? Pogledaj obrazac. Želim samo ono što nc mogu da iraam, i sve
što dodirnem pretvara se u nešto bezvredno ... ili umire.
Nisu umrli tvojora krivicom. Znam da ti je ovo lcžak period, reče. Olakšaj
sebi.
Zagledala se u njegove tamne safirne oči. Uvukla sam te u ovu noćnu moru i
bojim se da ćeš i ti nastradati.
Džon je uhvati za obe ruke.
Koten se smejala kroz suze. Povrh svega, pokušavam da se ne zaljubim u
tebe. Odmah je zažalila što je to rekla. Do davola, izvini, Džone. Nije trebalo
da to kažem.
Osetila je kako njegove tople ruke stežu njene.
,.Koten... Osećanja su ti sva zbrkana. U opasnosti si, uplašena si, sve te to
čini veoma ranjivom. Zajedno smo prošli kroz neke neobične stvari stvorili
smo neku vezu, neku vrstu Ijubavi, ali ne onu na koju ti misliš.
Glava joj klonu. Oprosti. Dovela sam te u nezgodan položaj.
Jedan trenutak je ćutala. Osecam se kao idiot. Previše vina. Nije trebalo to
da kažem. Tako sam sjebana. Bože, oprosti mi, Džone.
Nema zbog čega da ti bude žao, a i nisi idiot, samo su li zbrkana osećanja. Ti
si izvanredna osoba koja je pristojna i čestita. Jesi li ikad pomislila, kad si
verovala da si zaljubljena u čoveka za koga si mislila da ga ne možeš imati,
da te to štiti od biranja izmedu braka i karijere?
Koten uzdahnu. Slike njene majke je preplaviše. Još jc mogla da je zamisli
kako stoji za sudoperom u kuhinji, bezizražajnog lica, bez strasti, i dugo
gleda kroz prozor. Duboke bore urezale su se u lice njene majke, ogrubele
kože, ne od sunca, već od odsustva svrhe i radosti. A oči bez sjaja; izraz
začudenosti je zgasnuo u njima. Ponekad joj se ta slika javljala u snovima, i
kao akvarel na kiši, razlivala se i menjala, i na kraju bi sebe videla ostarelu
na isti način. Tada bi se probudila uz trzaj i obećavala sebi da će još više da
prione na posao da se jednoga dana ne bi našla iskorišćena kao njena majka.
Nije ostalo onih trinaest kapi.
Džon joj podiže bradu zgrčenim prstora. Da nisam sveštenik ... ti si žena u
koju bih se zaljubio. Ti si ona sa kojom bih proveo život.
Koten nije mogla da odvoji pogled od njegovog. Ne moraš to da ; >i govoriš
da bih se bolje osećala. Znam da sam se sva uplela u maštarije.
Rekao sam to jer tako mislim. Govorim istinu, kažcm ti šta jc unulra.
Uvek si tako ... stabilan, tako stamen. Stvari vidiš onakvim kakve jesu.
Želela bih da sam i ja takva.
Sećaš li se da sam ti rekao da sam na odsustvu zato što ne znam šta je to što
treba da radim? Moj život je nejasan. Koten, ti znaš šta hoćcš. Znaš li koliko
si blagoslovena?
U jednom je bio u pravu očajmčki je želela uspešnu karijeru, život drugačiji
od života svoje majke. Ali je uvek uspevala da želi ono što ne može da ima
bar kad su u pitanju muškarci.
Kad naide onaj pravi, nećeš morali da biraš, niti da se žrtvuješ. Pronaći ćeš
ravnotežu. Sklonio joj je kosu sa lica. ..I on će biti najsrećniji čovek na
svetu.
Koten obavi nike oko Džonovog vrata. lpak bih želela da nisi sveštenik,
prošaputa.

32Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:15 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Podrum
Tama je obujmila planine u čvrstom zagrljaju dok je sneg vejao.
Koten izade iz kupatila umotana u dugu baršunastu kućnu haljinu koju su
kupili u gradu. Potpuno mokra kosa joj je padala niz lećta. Ćao, reče,
ugledavši Džona kako pali sveću na ormanu. Primetila je da miris duda
ispunjava spavaću sobu i tek onda słwatila da je čitav niz upaljenih sveća bio
raštrkan po sobi. Gde si...?
Koristimo ih uvek kad po prvi put leti otvorimo kuću, reče Džon. Može se
osećati prilično memljiv miris pošto je zatvorena tokom zime.
Izuzetne su. Prosto da čovek pojede vazduh. Pomislio sam da će ti ovaj rairis
možda pomoći da se opustiš. To je raoj pokušaj aroma terapije novog doba.
Obgrlila se rukama. Hvala ti na svemu. Biću u sobi do tvoje. Ako ti išta
zatreba ... Koten podiže zlatno raspeće na lancu oko njegovog vrata. Uzevši
ga za ruku, pritisnu mu krst u dlan. „1 ti ćeš naći ravnotežu. Oboje ćemo.
Kad su svetla bila pogašena i sve što je čula bilo fujukanje vetra, ležala je
budna i razmišljala. Džon je verovatno bio u pravu kad je rekao da su joj
osećanja zbrkana, ali je ipak osećala žiganje, neki slabašni bol u sebi. Sa
Džonom nije bilo pretvaranja, maskarade. S njim je bila onakva kakva jeste,
a to je sloboda u kojoj odavno nije uživala. Otvorila je vrata svog srca koja
su zapečaćena kad joj je umro otac.
* * *
San je bio uznemirujući. Videla je Vanesu, zatim Torntona, a onda Gabrijela
Arčera sve kroz nekakvo sivilo, gušće od magle, nalik mutnora staklu. Onda
je videla svog oca kako kleči na jednora kolenu, ispruženih ruku, pozivajući
je da dode k njemu. Nešto je rekao, ali su mu reči zvučale kao tutnjava
daleke grmljavine. Krenula je prema njemu, pre klizeći nego hodajući. Što je
više prilazila, to je on više tonuo u maglu.
Odjednom, neki glas se probio kroz onu izmaglicu. Širom je otvorila oči, ali
je onaj oblak iz sna i dalje bio tu.
Koten!, zvao ju je Džon. Ustaj, brzo. Prodrmao ju je i povukao za ruku.
Šta je bilo?, reče, trepćući. Soba je bila u mraku osłm jedne sveće koja je još
gorela. Džon je jednu ruku provukao kroz rukav svoje flanelske košulje, a
drugu je nervozno gurao u drugi.
Požuri, reče, vukući je i podižući je s kreveta. Brvnara gori!
Koten skoči na noge. Sada je osetila oštar miris dima od zapaljenog drveta,
mebla, plastike.
Džon je zgrabi za ruku. Hajde, reče, vukući je za sobom u hodnik.
Dok ga je pratila, i dalje ošamućena, zakopčala je haljinu na grudima. Dim
je postajao sve gušći, i osetila je kako toplota zrači hodnikom. Sablasna,
lelujava narandžasta svetlost dolazila je iz dnevne sobe iz pravca u kojem su
išli. Koten poče da ga vuče unazad, opirući se. Ne, vodiš nas pravo u vatru.
Cimnuo ju je za ruku. Ostani sa mnom. Glas mu je bio promukao.
Dim će ih ugušiti čak i pre nego što će vatra imati prilike da ih spali, pomisli
Koten. Gotovo da više nije mogla da vidi Džona u mraku dok je kašljala, a
dim je štipao za usta i nos.
Pri kraju hodnika je zastao i otvorio vrata ormana u ostavi. Raščistio je put, a
onda ju je poveo uskim stepeništem u podrum.
Dok je silazila, Koten je opipavala zid, priželjkujući ogradu za koju bi mogla
da se prihvati. Hladnoća kao da se usecala u nju, ali je bila zalwalna što je
dole, u raraku podruma, bilo manje dima.
Preturali su stari nameštaj, saplitali se o vitrine, udarali u velike guraenc
kante za dubre i plastične vreće napunjene mekim stvarima odećom ili
posteljinom.
Koten se saplete na gomilu teških čeličnih cevi, i one se uz zveku zakotrljaše
po golom betonskom podu. Pala je na ruke i kolena. ProkIetstvo. Bol je
eksplodirao iz vrha stopala kojim jc udarila u cevi.
Džon ju je prihvatio za nadlakticu i pomogao da se podigne. Ovde je prozor,
reče.
Ništa nije mogla da vidi dok je gegala iza njega.
Ovde, reče, penjući se na stari radionički sto pored zida. Otkačio je rezu i
pokušao da otvori prozor, ali se ovaj nije dao.
Podrum se blago prosvetlio, i Koten pogleda preko ramena u izvor svetlosti.
Otvor na vrhu stepeništa bio je obasjan vatrora i bujica vreline spuštala se
niz stepenište. Čula je krckanje i praskanje kojem je usledilo padanje greda.
Vatra je proždirala sve i uskoro će prokrčiti sebi put do ovih drvenih
stepenica, bljunuti u podrura i gostiti se onim što je u njemu.
Umrećemo, povika Koten.
Džon je jednako gurao prozor.
Koten je pipala po stolu i konačno našla francuski ključ. Probaj ovim, reče.
Džon uze alatku i udari po staklu. Posle početnog rasprskavanja i zveckanja
stakla, prošao je ključera duž unutrašnjeg ruba prozorskog rama i raščisfio
ostatke stakla.
Daj mi ruku, reče.
Koten pruži ruku i on joj pomože da se popne do njega, Sto se klimao i čula
je kako drvo krcka.
Jzbaciću te gore, reče Džon. Upleo je prste. Stavi nogu na moje ruke.
Koten stavi svoje desno stopalo posred njegovih dlanova i on je podiže ka
prozoru. Provukla je torzo, a onda zgrabila ze
mlju šakama i podlakticama i vukla se napred dok joj se haljina zakačinjala
za ram prozora. Izvukla se u mali kameni ispust tačno ispod zadnje terase
brvnare.
Nalet ledenog vazduha trenutno joj osuši oči i poče da joj bocka kožu kao
igle.
Sledećeg trenulka jc ugledala Džonovc ruke na spoljašnjem okviru. Uhvatila
ga je za zglob i vukla da bi se dovoljno podigao i provukao svoja ramena.
Jesi li dobro?, upitao je kad se konačno izvukao.
Da.
Moraćemo da se penjemo. Hoćeš li moći?
Pogledala je ka zupčastoj planini koja se uzdizala skoro vertikalno. Moram,
rekla je.
Pratila ga je strmira usponom koji će ih dovesti do ravnog prostora s druge
strane brvnare. Rukama je grabila šibljc koje je štrčalo iz zemlje. Izgubivši
tlo pod nogama, skliznula je unazad, a gruba zemlja joj je grebala kožu.
Ponovo je pokušala da prati klizavu stazicu, zabijajući stopala u smrznuto tlo
i grabeći prstima zemlju pred sobom. Sa svakim metrom napredovanja kao
da se vraćala dva unazad. Ne mogu, reče. Suviše je strmo.
Ustani, reče Džon. Možeš ti to. Samo još malo. Kliznuo je ka Koten, zatim
prešao iza nje i pogurao je naviše. Nastavi da se krećeš.
Koten pogleda nagore. Vatra je obasjavala nebo sa njene desne strane.
Rukom je napipala izbočinu na steni i našla oslonac za nogu u panju
planinskog lovora.
Kad su stigli do zaravni, pogledala je u brvnaru. Sneg se presijavao od
odbleska vatre. Plamenovi su izbijali kroz krov i grmeli kroz prozore, trem
se ugnuo i urušio. Brvnara je gorela kao da je napravljena od drvaca za
potpalu. Iskre sa krova dostizale su čak do golih grana hikorija koji je rastao
odmah uz kuću.
Džon je pritisnuo Koten uz zemlju i stavio joj ruku na usta. Tiho, prošaputao
je, pokazujući. Pogledaj.
Odsjaj vatre otkrio je siluete dvojice Ijudi koji su stajali u daljini u liniji sa
drvetom i posmatrali požar. Na udaljenosti od oko trideset metara bili su
parkirani Džonov i Kotenin iznajmIjeni automobil. Da bi došli do njih,
morali bi da produ ispred onih Ijudi.
Ne možemo do kola, prošaputala je.
„I ne moramo, reče Džon.

33Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:17 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Lilina odeća
Džonse! Džon je lupao na vrata kuće dok je drugom rukom pridržavao
Koten. Otvori, Džonse!
Koten su cvokotali zubi dok je očajnički privijala pocepanu haljinu uz sebe.
Vrhovi prstiju su je u početku peckali, ali sada ih više nije osećala. A nije
osećala ni prste na nogama.
Džon je ponovo zalupao po vratima kad se svetlo na tremu
upalilo.
Ko je to? Šta se to tamo dešava? Glas je bio starački i
drhtav.
Džonse, ovde Džon Tajler. Potrebna nam je pomoć. Džone? Vrata se
oWoriše i Klařens Džons proviri. Šta
do... Starac zinu dok ih je posmatrao. Ćebad. Doneću ćebad. Džon ponese
Koten do kauča i poče snažno da joj trlja ru
ke i noge.
Evo, reče Džon, bacajući ćebad pored njih. Doneću vam malo vruće
čokolade. Krenuo je ka kuhinji.
Više mi nikad neće biti toplo, reče Koten dok joj je glas drhtao a telo se
treslo.
Džon baci oba ćebeta na Koten, zatim sede pored nje. Podigao joj je stopala
u svoje krilo, dunuo u dlanove a zatim ih stavio oko njenog desnog stopala.
Vraća li se život u ove prste?
Polako, reče, izvijajući telo i oslonivši glavu na naslon ka
uča.
Sve na šta je mogla da misli bilo je užasno bekstvo iz podruma, zatim
spuštanje niz planinu. Kad je to bilo moguće, Džon ju je nosio, jer nije imala
cipele trčeći, zaustavljajući se da se odmori, podižući jc, prelazio kamene
ispusle koji su iza brvnare vodili duboko dole ka potoku, kro/ mrak,
izbegavajući kamenje i šiljale vrhove stena, klizajući se i padajući u oboreno
drVeće. Svaki put kad bi pali i ona pokušala da stane na smrznutu zemlju,
siopala su joj gorela kao da su u plaraenu.
Jureći niz planinu, Džon je pratio stazu memorisanu lokom svojih dečačkih
putovanja. Rekao joj je da nc brine, da lu padinu planine poznaje toliko
dobro da bi raogao da side do dole i vezanih očiju.
Dok je pokušavala da sabere svoje misli, Koten se s teškom mukom nasmeši
gJedajući Džona kako jc umotava kao mumiju u onu debelu ćcbad, vocleći
računa da joj noge budu posebno utopljene,
Pošto je svojim posetiocima doneo šolje tople čokolade, Džons je doneo i
jednu šolju za scbe i seo u svoju stolicu za IjuJjanje porcd vatre. Narode, dok
se zagrevate, hoćete li da mi ispričate šta se, do davola, dcsilo? Koten
pogleda u Džona.
Brvnara se zapalila. reče Džon. Jedva smo se izvukli. Mislim da su u pitanju
problerai sa elektrikom.
Džons se Ijuljao, srćući svoju čokoladu. Moj bože. Sparušenom rukom
prešao je preko neobrijanog lica. „1 ti i ova dama ste strčali planinom do
moje kuće? Ponovo je otpio, zureći u vatru, a onda se okrenuo ka njima. Hnf
Čini mi se da je bilo jednostavnije da se dovezete. Pokrio je usta i nakašljao
se. Ne nameraVam da zabadam nos u nešto što me se ne tiče. Vidite, ovde
baš i nema prcviše uzbudenja, pa...
Džon ispusti dug uzdah i skloni Kotenina stopala iz svog krila. Nagnuo se
napred i oslonio laktove o kolena, Klarense, ne mogu sve to da ti objasnim.
Bih da mogu. Hoću samo da ti kažem da je Koten zaista u opasnosti. Mislio
sam da će tamo u brvnari biti bezbedna, aii sam pogrešio. Požar je bio
namerni napad na nju.
Šta? Džons razrogači oči.
Namerno podmetnul požar, reče Koten. Dva čoveka su zapalila kueu. Stajali
su larao i posmatrali kako brvnara gori. Nismo mogli da dodemo do kola a
da nas ne primete. Na sreću, oni raisle da smo mrtvi.
Džons protrlja licc, očigledno u šoku. Hajde da pozovemo šefa policije.''
Starac pogura naslonjače da bi ustao iz stolice. Policija bi trcbalo cla odmah
dode ovamo gorc, ako hoće da pohapsi...
Ne, viknu Koten. Niko ne sme da zna gde smo. Najpre moramo da odeino
odavde. Objasnila je kako su joj pogašene kreditne kartice, i kako joj jc
Džon organizovao da doleti do Ešvila. Mislili smo da će ovde biti bezbedno.
Ali su mi ipak ušli u trag. Nikome ne možemo da Vemjemo. Cak ni policiji.
Još ne. Kad vlasti jednom otkriju naša kola, odmah će znati da smo bili
tarao.
Džons ponovo sede u stolicu. Sta ćete da raditc? Kako ja mogu da vam
pomognem?
Bilo bi nam polrebno da pozajmimo tvoj kamionel, ako možemo, reče Džon.
A treba nam i nešto odeće za Koten. Onda ćemo da se odvezcmo u Griiwil.
Lako ćeš ga naći. Kamionet c'u ostaviti pred Univerzitetom 'Bob Džons', na
parkingu univerzitetskog muzeja. Mrzim što ti ovo radim, Klarense, ali ćeš
sam morati da nadcš način da ga vrališ ovamo.
Mogu ja to, Nasmejao se. Ali mogu i sam da vas odvezem.
Ne žclimo da rizikuješ svoj život, reče Džon. Ako nas suslignu, ne želimo da
ti budcš u sredini. Hoće li ti biti preveliki problem ako pozajmimo tvoj
kamionet?
Nc, gospodine, nije to nikakav probłem. Slari 'bjujk' je ionako napolju iza, za
svaki slučaj. Bob Dlons, ha? Nije li to slučajnost ... ili šlučajnošt, kako je
govorila moja Lili? Dunuo je u površinu svoje čokolade pre nego što je
ponovo otpio.
.,Kako si se setio univerzitetskog muzeja?, upila Koten.
Znam taj muzej. Bio sam tamo. Ima jednu od najznačajnijih umetničkih
zbirki u Americi. Dolči, Rubens, Rembrant, Ticijan, Van Dajk. A i učinilo
mi se da je to jednostavno mesto za Klarensa.
Ko bi rekao Rembrant u Grinvilu u Južnoj Karolini?, reče Koten.
Džon se nasmeja. Odande možemo da uhvatimo avion. Kako? Moje kartice
su bezvredne. Verovatno i tvoje. Pokušaću da podignem novac na
bankomatu. Ako bude problema i sa raojom karticom, znaćemo da i mene
prate. A, ako je tako, pozvaću jednog prijatelja u Vajt Plejnsu. Telegrafski će
nam poslati dovoljno novca da odletimo iz zemlje, možda u Meksiko ili
Južnu Ameriku.
Džons se zaljulja unazad. Trebalo bi da pozovera vatrogasce. Pored tvog
imanja nema nikoga da dojavi. A i da ima, sada bi spavao. Ako je požar
toliki kako kažete, mogla bi da se zapali čitava planina. Pre skorašnjeg
snega, sve je bilo izuzetno suvo.
Ali moraš da sačekaš da mi odemo, reče Džon. Pitaće vas kako ste znali za
požar, gospodine Džons, reče Koten. Pola četiri je ujutru niste bili napolju i
šetali.
Džons razmisli nekoliko trenutaka. Kako bi bilo da im kažem da sam dobio
anonimni poziv. Pitaće me zašto taj anonimni momak nije pozvao direktno
njih, a ja ću reći da sam se i ja to pitao. Reći ću im da mi je to bilo pomalo
čudno. To će ih naterati da pomisle da je tu nešto sumnjivo. Počeće da traže
onoga ko je to uradio i možda vam te bandite i skinu sa vrata.
AH, mogli bi da pomisle da ste vi zapalili vatru, reče Koten. Ne želimo da
vam stvaramo probleme. Nebo zna da sam već...
Pa svi se mi ovde gore znarao. Ovo nije veliki grad. Većina nas je odrasla
zajedno. Svako svakoga zna, a znamo i čime se ko bavi. To je ponekad loše.
Uglavnom je dobro.
Džons iskoristi Ijuljanje stolice da skoči na noge. Dajte mi samo jedan minut
i doneću vam neku odeću, mlada damo. Na trenutak ju je odmerio. Vi ste od
onih mršavih. Lili je bila malčice krupnija. Nije joj se svidala ta reč. Jok,
više je volela da
kažem pufnastija. Napravio je dva koraka, a onda stao. Zar to nije glup
izraz? Ali njoj se svidao. Klimnuo je glavom. Daću vam jedan od njenih
kaiševa da stegnete pojas. Visina je otprilike odgovarajuća. Ali ne znam da li
će vara odgovarati cipele. Kad je izašao iz sobe, nastavio je razgovor više
sam sa sobom, nego što se obraćao Džonu ili Koten.
Naći će nas, znaš, reče Koten. Moraćemo da koristimo prava imena i
dokumenta da bismo kupili avionske karte. Nije važno kuda idemo. Naći će
nas. I ubiće nas, Džone. Oboje.

34Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:18 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Kad doñe novembar
Carls Sinkler je bio strpljiv, puštajući Roberfa Vingejta da se izduva.
Posmatrao ga je, znajući da je s njim gotovo. Pošto su odluke Velikog
Majslora, Sinklera, konačne. Više nije bilo važno šta Vingejt sada priča.
Kamera je prafila Vingcjta dok je hodao konferencijskom salom na
Sinklerovom imanju, tresući glavom, kršeći ruke jednom rečju, dok je
izvodio panične pokrete. Sa niza monitora na zidu, lice svakog od Čuvara
posmatralo je svog predscdničkog kandidata.
Ali već sam ti objasnio, reče Vingejt, da te optužbe nc stoje. Da, taj klinac je
išao u jedan od mojih letnjih kampova, ali ga nikad nisam ni dodirnuo, niti
sam ijedno dete tako dodirnuo. Nisara ga čak ni sreo. Otac mu je umetnik
prevarant i u lome jc vidco brzu zaradu. Svaka javna ličnost i/ložena je
takvira slvarima. Ovaj svet je prepun takvih lešinara. To se dešava sve
vreme. Pogledora je prešao po sobi, pogledavsi prvo u Sinklera, a zatim u
monitore. Dajte. Ovo nije ništa novo za Ijude na vašera položaju. Uzraite
bilo koji od onih tabloida iz supermarketa i poglcdajte naslovnu stranu.
Osim lupanja donova njegovih cipela po mermernom podu dok je šetao i
tcškog disanja, jcdini odgovor bila je lišina. Očigledno frustriran, Vingejt
podiže ruke. Šta još hoćete od mene?
Sinkler je progovorio tihim i mirnira glasom. Daćeš izjavu da odustaješ od
kampanje iz zdravstvenih razloga. Nedavno si saznao da imaš ozbiljan
problem sa bubregom koji uzrokuje anemiju, kombinovanu sa visokim
krvnim pritiskom. Mi ćemo sre
dili da dobiješ medicinsku poivrdu. Ti i tvoja porodica ste zajedno doneli
odluku da nećeš nastavili da se boriš za predsedničko mř.«tn Voliš svoju
ženu i svoju porodicu, i želiš da provodiš vise vremena sa njima. Ceniš
svu'podršku koju si dobio. Izazvaćeš bujicu simpatija javnosti. Narod će te
grliti a onda će te u suzama pustiti da odeš i negde vodiš život bez stresa.
Bez pilanja. Šlampa će se, takode. sa puno sarailosti baviti tobom. Na kraju
krajeva, tako si miau da bi bio toliko bolestan. I na onaj nestalni američki
način, za nekoliko meseci će zaboraviti na tebe i preći na našeg sledećeg
izabranika.
Vingejt je stajao sa izrazom zaprepašćenja na licu. Čarlse, nc možeš tražiti
da se povučem. Do sada sam sve dobro obavio. Sve funkcioniše i...
Ne, u tome i jeste stvar, Roberte ne funkcioniše. To sa ucenom uvek će biti
neka vrsta kamena oko vrata, terel koji postaje sve teži i teži.
Ali ja nisam uradio...
Rekao sam ti, kad se radi o optužbi za zlostavljanje dece, nevažno je da li je
optužba zasnovana na činjenicama ili nije kad se jednom objavi, ureže se u
podsvest. To je mrlja koja se ne može otkloniti.
Za tu ucenu nc zna niko osira one Stounove. Rekao si da znaš gde se krije i
da ćeš se pobrinuti za nju. To znači da neće biti nikakvih...
Ona više nije tvoja briga. Bilo ti je rečeno da ništa ne preduzimaš da ne
činiš ništa prenagljeno. Ali ti jesi. I to je stvorilo gužvu koju mi moramo da
raščišćavamo. Ne možemo da rizikujemo da ona bomba bude povezana sa
tobom.
Ali ja sam se osigurao da ne može da bude povezana sa...
Ti si amater, Roberte. Te stvari je trebalo da prepustiš nama. Zametanje tvog
traljavog traga nas mnogo košta. Osim toga, ima stvari koje i ne znaš o
Stounovoj. Sinkler je nastavio da objašnjava, ali je shvalio da nema svrhe.
Hoću da se izvučeš iz pažnje javnosti tamo gde je mnogo manje verovatno
da će neko kopati dovoljno duboko da iskopa tvoje veze sa tim ...
fijaskom. Od ovog trenutka, tvoja politička karijera je zvanično završena. Ti
si prošlost.
Ali potreban sam vam, reče Vingejt. Jesi li video poslednje ankete? Ja
daleko prednjačim. I to nije rezultat samo tvojih političkih mahinacija. Do
davola, ja sam šarmirao američku javnost i privukao njenu pažnju. Čak i
novinare.
Sinkler dugo i naglašeno trepnu. Harizma kao što je govor je jeftina. Znaš li
koliko tamo napolju ima harizmatičnih Ijudi koji bi skočili od sreće na
pruženu priliku da se kandiduju za predsednika Sjedinjenih Država uz
neograničenu podršku koju im mi možemo dati? I, naravno, iz tvog ličnog
iskustva, znaš koliko je lako započeti političku karijeru od ničega uz
odgovarajuću podršku.
Molim te, Čarlse, ja sam jedan od vas. Moja porodica ima dugu istoriju.
Onda znaš da mi podnosimo žrtve zbog Reda.
Ali nema potrebe za žrtvama. Molim te, Čarlse.
Sada je molio, i Sinkleru se od toga preturalo po stomaku.
To je krajnje nedolično, Roberte. Sedi i sredi se.
Vingejt je stajao iza stolice sa visokim naslonom i rukama stezao ram od
nerdajućeg čelika na vrhu.
Opusti se, Roberte. Budućnost ti neće biti tako užasna.
Vingejt je ostao iza stolice.
Bio si lojalan, a mi cenimo tu osobinu. Reci mi kuda bi želeo da odeš.
Belize? Barbados? Fidži? Pobrinućemo se da budeš zbrinut.''
Vingejt se uhvati za okovratnik i ispravi, u stavu koji je ličio na poslednji
pokušaj neizlečivo bolesnog čoveka. Mogu ja ovo da izguram ... čak i bez
vas.
Ali nećeš.
Više mi nije potreban novac za kampanju. Štampa me voli, tako da će mi
davati onoliko prostora koliko budem želeo. Amerikanci veruju u mene, oni
mi veruju, i tako će otići na glasanje sledeće godine u novembru.
Sinkler se usiljeno nasmeja. Jesi li siguran da ne želiš da sedneš? Vilični
mišići mu se zategoše, a zubi stisnuše.
Jebo te, Čarlse, šta je s tobom? Znaš da mogu da završim trku i da pobedim.
Kad dode novembar,' videćeš. Biću izabrani predsednik, Robert Vingejt. Ne
npžeš ništa da uradiš da bi me sprečio.
Potrošivši strpljenje, Sinkler zgrči ruke. A šta kažeš na buket ruža?
Vingejt je zurio u Sinklera. Kakvih ruža?
Onih koje će uvenuti na tvom grobu, kad dode novembar.

35Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:19 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Vreme poziva
Sunce se još nije bilo podiglo nad horizontom dok je ševrolet pikap jurio
autoputem 25 od planina ka Grinvilu u Južnoj Karolini. Koten je posmairala
luroban pcjzaž koji joj je promicao pred očima. Na svetlosti farova, delovi
pod snegom blistali su se kao bela ostrva u ugarenim smedim poljima i
ogolelim šumama. Gole. tamne grane drveća pružale su se uvis i dodirivale
teško nebo.
Osećala je dašak toplog vazduha po nogaraa, ali ne dovoljno toplog da bi
skinula kaput. Na sebi je imala jednu od dugih radnih haljina Lili Džons i
vunenu jaknu sa dezenora riblje kosti. Cipele su joj odgovarale više od
odeće, pomislila je kad je pogledala dole u jednoslavne smede cipele sa
perllama. Čak i prigušena svetlost sa instrument table nije mogla da sakrije
da su to čvrste radne cipele, ali su svakako bile mnogo udobnije i praktičnije
od onih sa visokim potpeiicama koje je svakog dana nosila u EsEnEnu.
Mimoišli su se sa kamionom sa prikolicom koji je za sobom podizao pljusak
bljuzge. Pohabani brisači pikapa samo ga razmrljaše po vetrobranskom
staklu.
Znam, reče Džon, brzo pogledavši u pravcu Koten. Potrebne su mu nove
metlice.
Nisam mislila na to.
,.A na šta si mislila?
Mislila sam na to koliko sam srećna.
Sto juriš unaokolo u modernom retro kamionetu ili što si obučena u odeću
dizajnera iz Blu Ridža?
Srcćna sara što imam tebe. Uprkos svemu što se desilo, ti si još ovdc.
Projuri još jedan ogromni kamion, raspršujući još pr!javštine. Džon se naže
napred, kao da će tih desetak centimetara poboljšaii vidljivost. Niko ti ne
može prebaciti da ne gledaš vedriju slranu. Jesara li ti rekao da žudim za
avanturama?
Moraš da budeš takav, Pokušavao je da situaciju učini malo vedr;m, i ona je
cenila taj njegov napor. Kako stojimo sa benzinom/
Proverio je merač. Napunićemo ga u Hendersonvilu. Tamo je parking za
kamione 'SkajVej'.
Dobro. Onda mogu da proverim svoju sekretaricu i pozovem čika Gasa.
Subota je. Džon pogleda na sat pri svetlosti farova kamiona koji je prolazio.
„i pola šest ujutru.
Gas je radoholik. On rano ustaje i na poslu je pre zore i subotom. Ako nije u
kancelariji, moj poziv će biti preusmeren na kuću. Potrebno nam je da
znamo da li je pronašao neku vezu izmedu onih imena sa Tomtonove liste.
Koten, šta ako te izvučem iz zemlje? Možda odletiš na neko mesto kao što je
Kostarika.
Više nije reč samo o meni. Oni hoće i tebe, reče Koten. Šta god misle da ja
znam, mora da veruju da sam ti rekla. Nikad nećerao biti sigurni, nikad
nećemo imati mira, ako ne razrešimo čitavu ovu zbrku.
Neko vrerae su se vozili u tišini pre nego što je Džon rekao, Eno ga
'SkajVej'.
Dok je prolazila beskrajna kolona ogromnih kamiona, Džon je odvezao
pikap na parking i stao pored prve slobodne pumpe. Dok ti obaviš svoje
pozive, ja cu ga napuniti. Izvukao je novčanik i dao joj novčanicu od deset
dolara.
Koten je iskočila iz kamioneta i, pošto je razmenila novčanicu za sitninu,
krcnula izmedu polica sa brzom hranom i frižidera sa gaziranim sokovima
do niza javnih telefonskih govornica. Pozvala je Gasa.
Čekajući da se javi, Koten ostatak novca ubaci u džep i pogleda natrag u
pravcu blagajne. Kroz izlog je videla Džona kako pri bleštavoj svetlosti
pumpe toči benzin.
U slušalici se začuo sanjivi glas neki čovek, ali ne njen stric. Halo?
Zdravo. Ovde Koten Stoun. Mogu li da razgovaram sa Gasom, molim vas?
Na vezi je na trenutak zavladala tišina. Već je znala da nešto nije u redu.
Gospodice Stoun, ja sam Majkl Bilings. Ja sam menadžer detektivske
agencije 'Rubi'. Pozive sam preusmerio na kuću.
Nikad nisam čula strica da spominje vaše ime.
Od nedavno sam u agenciji.
Moram odmah da razgovaram sa Gasom Rubijem. Nadala se da je Gas
poslovno van grada, ili je uzeo nekoliko dana odmora.
Bilings šmrknu, očigledno pokušavajući da se probudi. Gospodice Stoun,
mrzim što ću biti onaj ko će vam saopštiti loše vesti, ali se bojim da je vaš
stric sinoć imao saobraćajnu nesreću.
Koten je osetila onu tako poznatu hladnoću kako joj se širi telom.
Saobraćajnu nesreću?
Kad se vraćao kući, njegova kola su sletela s puta.
Je li on ... dobro?
BilingsoV dugi uzdah zvučao je kao vazduh koji izlazi iz probušene gume.
Prilično je loše. Ono što za sada znamo jeste da je Gas pretrpeo ozbiljnu
povredu glave, jetra mu je pokidana i ima unutrašnje krvarenje. Neke kosti
su mu polomljene, ali to je najmanji problem. Lekari neće da spekulišu o
njegovom oporavku, ili kakve bi posledice usled oštećenja mozga mogao da
ima, ako se oporavi.
Htela je da vrišti. Sve što dodirne... Da, baš ima dodir. Ne dodir kralja Mide,
već dodir pogrebnika. Svi koje je volela završili su mrtvi. Bože, ne dozvoli
da i on umre, pomisli. Sirovi bes se nagomilavao u njoj. Kako se to desilo?
Put je bio zaleden. Očigledno je izgubio kontrolu i sleteo sa autoputa u reku.
Zbog rdevog vremena nije bilo mnogo vozila na putu, tako da nesreća nije
odmah prijavljena. Ima sreće što je uopšte živ.
Tek tako je sleteo s puta?
Očigledno.
Koten se osvrnu oko sebe po sendsnom centru. Još nije bilo svanulo, i samo
je nekoliko kamiondžija šetalo unaokolo, uglavnom su punili velike šolje od
stiropora sa linije za samoposluživanje ili stavljali sendviče sa slaninom i
jajima u mikrotalasnu. Misli su joj letele kao šrapneli koji su naneli bolne
ubode. Život joj se raspadao, i sve što je bilo dobro u njemu sada se rasipalo
i umiralo. Kako su ovi Ijudi na kamionskoj postaji mogli da jednostavno idu
za svojim poslom, gustirajući crnu kafu i grickajući krispi čokoladice, dok je
ona pokušavala da razmrsi čitavu priču? Njihovi životi su se nastavljali kao
duge, široke reke, dok je njen bio bujica što se obrušava preko stenja
potpuno van kontrole.
Gospodice Stoun? Jeste li još tu? Ako mogu nešto da...
Ne. Koten spusti slušalicu. Gas nije imao jebenu saobraćajnu nesreću,
promrmlja, škrgućući zubima.
Oslonila se dlanovima o zid, čelo joj je ležalo na telefonu, telo joj se treslo.
Uskoro više neće biti nikoga. Pronalazili su sve oko nje i eliminisali ih,
jednog po jednog.
Pogledala je unazad ka blagajniku i spazila Džona kako čisti vetrobransko
staklo pikapa. Sada joj je još jedino on ostao. Koliko će proći dok ne izgubi i
njega?
Kopajući po džepu, izvadila je novčiće od po dvadeset pet i deset centi,
ponovo podigla slušalicu, i otipkala broj svog stana. Kao odgovor na
automatizovanu poruku sistema, uspešno je ubacila dvadeset pet centi u
telefon, ali je drugi novčić zvecnuo u prorezu za povraćaj novca. Ubacila je
drugi i udarila aparat bridora dlana. Telefon je prihvatio kovanicu, i sledećeg
trenutka je čula kako se uključuje njena sekretarica.
Ćao, ovde Koten...
Pošto je ukucala svoju šifru, čula je sintetički glas kako kaže, Imate tri
poruke.
Bip.
Koten, ovde Ted. Javi mi se odmah, važno je. U bilo koje doba dana ili noći.
Vlasti hoće smesta da razgovaraju sa tobom.
Sintetički glas je najavio digitalno vrerae poruke. Četvrtak, devet i deset pre
podne. Pre dva dana.
Bip.
Gospodica Stoun?
Ovaj glas je bio čudan i prigušen, izmenjen kao da je govorio kroz uredaj za
elektronsko izobličavanje glasa. Koten se upinjala da čuje, da razume.
Molim vas, saslušajte me. Mogu da vam spasim život. I vaš i život vašeg
sveštenika, ako postupite tačno onako kako ću vam reći. Voljan sam da vam
ispričam čitavu priču o kradi grala i više od loga ... mnogo više. Ovo je veće
nego što uopšte možete da zamislite. Pratite moja uputstva i nadite se sa
mnom tamo gde vam budera rekao. Evo šta morate da uradite...
Koten je još jače pritisla slušalicu uz uvo i slušala preostali deo poruke.
Onda je čula vreme poruke, Subota, dva i dvadeset pre podne. Danas,
Bip.
Kraj poruka. Stisnite jedinicu da ih sačuvate ili dvojku da ih obrišete.
Koten je stisnula tipku broj dva, a zatim spustila slušalicu. Sumnjičavo se
okrenula oko sebe dok je žurila ka prednjoj strani radnje. Da li ju je iko
posmatrao? Otvorila je vrata i pretrčala parking. Džon je upravo bio ušao u
pikap kad je Koten otVorila vrata suvozačkog mesta.
Šta je bilo?, reče. Je li sve u redu?
Našli su Gasa. Vadi nas odavde!
Kuda idemo?
Nju Orleans.

36Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:19 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Otkrovenje
To sve potvrduje, reče Džon, vadeći svoju karticu iz automala. Bila je
sredina jutra dok su on i Koten stajali na Medunarodnom aerodromu
Spartanburg u Grinvilu.
Otkazali su i tvoje račune, reče Koten, odmahujući glavom. To znači da si
meta koliko i ja. Glas joj se gubio. Džone, nikad nisam iraala nameru...
Pritisnuo joj je usne vrhovima prstiju. Ovde sam jer želira
da tu budem.
Isključuju nas:'
Ne potpuno. Imam još jedan ili dva trika. Pokazao je na niz javnih telefona
duž zida. Imam jednog starog prijatelja koji može da nam pomogne.
Nadbiskup Montijagro?
Ne, neko koga je teže povezati sa ranora. Moj prijatelj rabin o kome sam ti
pričao Sid Bernštajn. On može da kupi karte otuda i telegrafski nara pošalje
novac. Još imam nešto gotovine, ali to nas neće daleko odvesti. A bez
kreditnih kartica moraćemo da plaćamo gotovinom. Zato ne očekuj 'Mario'
kad stignemo u Nju Orleans. Biće to pre neki 'ne spominjł me' motel plaćen
na sat unapred.
Ovo vrati osmeh na njeno lice. A otkud ti znaš za takve
stvari?
Zakolutao je očima. Ja sam sveštenik. Ispovednik, sećaš
se? Ljudi mi svašta pričaju.
Nasmejala se, ali se brzo uozbiljila. Možeš li da veruješ tom svora prijatelju?
Potpuno.
Tako je bilo i sa mnom i Vanesom. Nastupio je trenutak neprijatne tišine dok
je Džon kopao po džepu da pronade sitninu. Ubacio je nekoliko novčića po
dvadeset pet i deset centi u telefon i ukucao broj.
Mora da je divno imati tako plodan život, pomislila je. U poredenju sa
njegovira, njen je delovao plitko i sterilno. On je bio jedina osoba, osim
Vanese koja je dodala bogatstvo goloj tapiseriji njenog života. To nije uradio
čak ni Tornton.
Setila se bliske prijateljice iz srednje škole i kako su ostale u kontaktu
nekoliko godina pošto je Koten otišla od kuće. Ali njihovi životi su krenuli
potpuno različitira pravcima Koten je na koledžu studirala žurnalistiku, a
njena prijateljica je kod kuće podizala troje dece tako da su uskoro imale
veoma malo toga zajedničkog. Vremenom se njihovo prijateljstvo svelo na
nekoliko redaka na poledini božićnih čestitki. Džon i njegov prijatelj su
uspeli da razviju jaku vezu, iako su živeli u različitim svetovima. Ranije nije
razmišljala o tome, ali je sada žalila što je toliko toga izbacila iz svog života.
Teško da je mogla da se požali što je završila tako usaraljena kad je«ona bila
ta koja je dozvolila da se to desi. Rane koje čovek sam sebi nanese najviše
bole.
Tačno, Džon je rekao u slušalicu. Pokušaj za let u dva i dvadeset JuEsEra.
Ako karte za nas ne budu na šalteru za sat vremena, zvaću te ponovo. I, Side,
hvala ti. Šalom.
Avion na državnom letu 319 spustio se u Nju Orleans u devet do pet
popodne. Koten i Džon su ułwatili autobus do francuskog kvarta, a zatim
taksi do servisa SahMat u ulici Kanal, gde su podigli novac koji im j'e Sid
poslao. Kroz sat vremena prijavili su se u motelu Blu Baj sa deset soba,
nekoliko blokova udalj'enom od francuskog kvarta. Platili su gotovinom za
dva dana unapred.
Mislila sam da možemo da biramo izmedu sobe za pušače i nepušače, reče
Koten, mršteći nos na težak miris nikotina koji kao da se uvukao u sve
stvari.
Džon je ostavio vrata odškrinuta puštajući povetarac u sobu. Ne možeš da
kažeš da te nisam upozorio.
Koten se osvrnu po žućkastosmedoj otrcanoj sobi. Tu je bio bračni krevet sa
izbledelim zlatnim prekrivačem; iznad uzglavlja uramljeni poster pasa koji
sede za stolom i igraju poker; pored kreveta, drveni noćni stočić tamno
obojen, sa jeftinom stonom lampom. Sijalica nije bila jača od četrdeset vati.
Mali sto i stolica stajali su pod prozorom zamračenim tamnom zavesora.
Orman je bio jednostavno udubljenje u zidu sa jednom jedinom vešalisom na
prečki. Jedino što bi ovde pomoglo jeste da se podmetne požar, rekla je.
Tim putem smo već prošli, odgovori Džon. Koten se nasmeja. „111 tom
planinom. Pretpostavljam da me je to i podsetilo. To je ona ista vrsta humora
koja se ponekad javlja na pogrebiraa, pomislila je. Čak i u najsumornijim
situacijama, Ijudski duh pokušava da se podigne.
Džon je uključio televizor i seo na prednju stranu kreveta. Pokušao je da
daljinskim podesi sliku, ali se ništa nije desilo. Nema baterija, reče,
podigavši ga da Koten pokaže priključak za baterije koji je visio kao prazna
udica. Pružio je ruku i pojačao ton kad je počeo izveštaj o vremenu na
vestima iokalnc televizije. Mlada, privlaćna devojka sa blagim Kejdžen4
akcentom prevlačila je rukom po mapi države, dok se na ekranu iza nje
zumirao Kresent Siti. Objasnila je da je visok vazdušni pritisak doneo lepo
vreme baš u pravom trenutku za Pokladni utorak, ali je upozorila da zima još
traje i da bi posetioci parade trebalo da imaju spreraan džemper ili jaknu.
Pojavio se glavni spiker za vesti snimak Trga svetog Petra u Vatikanu
prikazan je iznad njegovog ramena. Pretopio se u povorku Ijudi u crvenim
odorama koji po dvqje prolaze ispred kamere. U sledećem prilogu, drevni
ritual poznat kao konklava počeo je danas u Rimu pošto se kolegijum
kardinala iz čitavog sveta okupio da izabere novog papu. Da biste čuli
detalje, ostanite uz nas.
Stanica je prešla na reklame. Znači, počinje, reče Džon.
Možda je i moj drug Miki iz Retskelera medu kandidatiraa, našali se Koten,
Nepopravljiva si.
Razraišljam o poruci na mojoj sekrefarici. Taj glas. Bio je kamufliran, ali
bilo je u njemu nečeg poznatog. Ali jednostavno ne mogu da ga odredim. I
zašto mi taj tip nijc sve rekao telefonom umesto ove glupc intrige? Gledala
je u brojne fleke od vlage po plafonu.
Nemaš predstavu ko bi to mogao da bude? Ne, mada j'e zvučao nervozno.
Toliko mogu da ti kažem. Šta ako je to nameštaljka?
,.Bio bih iznenaden da nije. Ali nemamo mnogo izbora. To je jedino što
možemo da pratimo.
Ponovo počeše vesti i spiker reče, Da rezimiramo našu glavnu vest,
nezavisni predsednički kandidat, Robert Vingejt, odbacio je glasine da će
prekinuti kampanju usled zdravstvenih problema. Njegova nedavna
strahovanja oko zdravstvenog stanja, kako se ispostavilo, nisu ništa više od
pukog strahovanja. Na konferenciji za Štampu održanoj tokom njegove
posete Kresent Sitiju, Vingejt je objavio da je potpuno zdrav.
Koten se naže ka ekranu, posmatrajući prilog o Vingejtu. Stajao je pred
nizom mikrofona u pozadini Univerzitetska bolnica u Tulejnu.
Ne nameravam da izneverim sve one koji su me podržavali, i definitwno
planiram da ostanem u trci, rekao je Vingejt. Prilog se završio i režija ga je
sklonila sa ekrana. Gledajte naše cenlralne vesti da biste videli kompletni
izveštaj.
Koten skoči na noge. Jesi li čuo ovo? Davola zdravstveni problemi. Mora da
je isplatio onog ucenjivača.
Šta je uopštc la Parada Orfejeve posade?, upita Koten. Mislila sam da sc sve
dešava na Pokladm utorak, ali ovo bi trebalo da bude sutra, u ponedeljak.
Džon prelista brošuru koju je pokupio na aerodromu. Parada Lencli Gra.
Jcdna od tri u ponedeljak. Na platformama ćc bili prcko hiljadu dvesta
kostirairanih jahača. Ovde piše da će na SVOJOJ raaršruti proći ispred
gotovo milion posetilaca parade. A naš tajanstveni čovek misli da možemo
da ga naderao medu
milion Ijudi?
Koten zatvori vrata njihove sobe. Radije će trpeti ustajao miris nego da se
smrzne. Rekao je da ćc bili obučen kao gusar, i izričito je naglasio ugao
ulica Sent Carlsa i Džeksonove. To raalo sužava slvar. U svakom slučaju, ne
mislim da ćerao morati da ga tražimo. On će naći mene.
Džon je rasklopio mapu grada i držao ju je blizu očiju na prigušenora svctlu.
,.Reklo bi se da su mogii da stave malo jaču sijalicu u ovu lampu.
Nije potrebno mnogo svctla za ono zbog čega većina iznajmljuje ovu sobu.
Sedela je pored njega na krevetu.
Da. Mislim da si u pravu. To je verovatno originalna sijalica. Spuslio je
mapu i podigao telefonski imenik, okrećući žute stranice. Prodavnice
koslima, reče listajući. Bar ti onaj tvoj prijatelj preko lelefona nije rekao
kakve kostime da obučcmo. Znamo kako će on biti obučen, ali on neće znati
ko smo rai medu onih milion Ijudi.
.,Ali rekao je da bi, kad stignem do ugla, trebalo da skinem masku, reče
Koten. Tako će znati da sam to ja. I, Džone. ne mi samo ja. Rekao je da
moram da dodcm sama.
To mi se ne svida. To se neće dogoditi. Dok smo oboje u kostimima, koliko
on zna, ja sam sarao još jedan od posetilaca parade. Ne mogu da te pustim da
ideš sama, Koten. To je pre
više rizično.
Ne, reče Koten. Ako je nameštaljka...
Ne možeš da navedeš nijedan argumenl kojim bi me ubedila, šta god da
kažeš. Biću malo pozadi, ne brini.
Koten ga zagrli oko vrata i čvrsto ga steže. Džone, ja ovo ne bih mogla bez
tebe.
Uzvratio joj je zagrljaj, a onda rekao, Zašto ne pokušaš da malo odspavaš?
Koten ga pusti i namesti se na ivicu kreveta. Umorna sam, reče. Čira joj je
glava dotakla jastuk, zaspala je.
Kad se probudila, bio je mrak. Džon je sedeo za stolom pored prozora druga
slaba lampa osvetljavala je okno. Proučavao je neku otvorenu knjigu i nešto
zapisivao na malom parčetu papira. Koten je dugo ležala posmatrajući ga.
Bilo joj je teško da se seti ičega iz svog života pre Džona. Pitala se kakva li
je njegova sudbina, a i njena.
Jesi li gladna?, upita Džon, dižući pogled sa svojih beleški.
Umirem od gladi, reče Koten. Žudim za jednom picom. Običnom, sa sirom i
Ijutim kobasicama.
Dogovoreno. Pokaza na noćni stočić. Vratio sam iraenik u fioku. Ovde
negde bi moralo da bude neko mesto koje ih isporučuje.
Koten sede na ivicu kreveta, izvuče imenik i poče da ga lista. Pronašla je
piceriju Dominos. Pošto je naručila, stala je kraj Džona i gledala mu preko
ramena. Na čemu to radiš?
Na nekim stvarima koje mi ne daju mira u vezi sa čitavom ovom zbrkom u
kojoj smo se našli.
Koten primeti na stolu Gideonovu Bibliju. Pored nje, ležali su listovi
ispisani napomenama i dijagramima. Misliš da su odgovori tu unutra?
Mislim da se u Bibliji nalaze odgovori za svačije probleme, Koten.
Veruješ da je to tako jednostavno? Hoćeš li da podeliš to oduševljenje sa
mnom?
Džon je pogleda u oči. Neko vreme je samo mirno sedeo i posmatrao je. Na
kraju reče, Ne još. Malo kasnije.
Činilo joj se da nije želeo da priča. Bar nije delovao uvredeno njenora
neozbiljnom opaskom. Ako se od čitanja Biblije osećao bolje, ne bi trebalo
da mu to kvari. Mislim da ću se istuširati pre nego što stigne hrana, reče.
Džon klimnu glavom ne podigavši pogled.
Sve oko tuša, čitavo kupatilo, bilo je prljavo. Daska na vece šolji skliznu u
stranu kad je sela na nju, ogledalu je bilo potrebno posrebrivanje, a pločice
je na okupu pre držala bud nego lepak. Čak je i toalet papir bio gladak i krut
kao ukrasni papir za uvijanje poklona.
Pod mlazom vode iz tuša, Koten se konačno prepusti i zaplaka. Nije
pravedno što je ona živa, a Vanesa i Tornton su mrtvi. A čika Gas se bori za
svoj život, i sve to zbog nje. Džon je sedeo u susednoj sobi u potrazi za
odgovorima u Bibliji. Rekao je da mu to pomaže da razume i da mu daje
snagu. Da li će tamo naći odgovore koji su joj potrebni? Hoće li njoj pomoći
da razume? Dati joj snagu? Diši, Koten.
Život ju je doveo do ovog trenutka u memljivom, starom motelu sa jednim
jedinim prijateljem, čovekom koji traži svoju sudbinu pokušavajući da nade
odgovore u knjizi koja je napisana pre nekoliko hiljada godina.
Podiže lice ka vodi koja je prštala. Ako si zaista tu, Bože, kako si mogao...
Džon pokuca po vratima kupatila. Pica je stigla.
Koten zatvori vodu i izade iz kade. Kosa će morati da se osuši sama.
Pogodnosti kao što je fen okačen na zid kupatila nije bilo u Blu Baju.
Obrisala se, zatim je uvila kosu u turban od tankog belog peškira i pitala se
koliko vode on može da upije.
Obukla je farmerke i majicu koje su kupili usput do motela. Ovo je bilo
brzo, reče, izlazeći iz kupatila.
Očigledno su odmah iza ugla, reče Džon. Momak mi je rekao da je pešačio
dovde.
Jesi li spreman za jelo?
Samo ti jedi.
Delovao je zamišljeno, pa ga je upitala, Je li sve u redu,
Džone?
Mislim da jeste. Mislim da počinjem da sklapara sliku. I zbog toga sam
izgubio apetit.''
Oklevao je, očigledno presabirajući misli. Dozvoli mi da počnera tako što ću
reći da verujem da nam se Bog obraća kroz Bibliju. Kad god su mi potrebni
odgovori, okrenem se ovoj knjizi. Na ovaj ili onaj način, uvek mi pruži ono
što tražim. Zastao je i pogledao je. Pošto si zaspala, odlučio sam da je
izvadim iz fioke i čitam. Kad sam je rasklopio, ovo je prvo što sam pročitao.
Podigao je Bibliju. To je iz Knjige Otkrovenja. \'ideh žcnu kako aedi na
crvenoj zveri punoj bogohulnih imena i ima sedam glava i deset rogova.
Zena je bila odevena u Ijubičastocrvenu haljinu itkrašenu zlatom i drugim
kamenjem, a u ruci je imala zlatni pehar pun grozote. Ne shvatam.
U početku nisam ni ja. Ali sam onda počeo da razmišljam o spisku koji ti jc
Ceril pročitala. Tornton je sastavio taj spisak jer je verovao da su ti Ijudi
povezani sa pljačkom grala. Obreo se mrtav. Onda dajcš spisak svom stricu,
on napravi nekakvu vezu i završi gotovo ubijen u saobraćajnoj nesreći. A lu
je i Arčerova smrt na samom početku.
Na spisku je sedam imena, i svi oni su moćne svclske vode. Pokrivaju čilav
spcktar od politike, ekonomije. koraunikacija, i vojske. Uparati onaj citat iz
Biblije: sedam glava sedam svetskih lidera. Pehar pun grozote. Gral. Neko,
neka grupa, koja poseduje ogromna sredstva, uspela je da zameni pravi gral
gotovo savršenom kopijom u Vatikanskim tajnim arhivima. Mislim da su
templari živi i zdravi, i oni su tih sedam glava. Onih deset rogova me je
nakratko zbunjivalo, ali sam shvatio da na spisku verovatno nisu svi, samo
svetske vode. Mora da postoji jezgro, oni koji diriguju horom.
Pretpostavljam da ih je još trojica, od kojih je jedan Veliki Majstor, rekao
bih. Tornton je to shvatio, uključio neke alarme, i morao je da bude
zaustavljen. AH ako su templari čuvari grala, zašto su oni u Bibliji prikazani
kao loši momci? Koten je peškirom brisala kosu. „i za
što grozote? Ako je u gralu Hristova krv, kako se to može smatrati
grozotom?
,.To je deo koji me je zaista izludivao. Nije u pitanju krv, već ono što bi
neko mogao da uradi od nje ... to je grozola.
Još uvek ne razumem.
Džon je listao stranice Biblije dok nije došao do one kojoj je presavio ugao.
Možda ćeš hteti da sedneš kad čuješ ovo;'
Sela je na ivicu kreveta, a on joj se pridružio.
Nekoliko trenutaka Džon ništa nije rekao.
Hajde, reci rai.
Uzdahnuo je. Mislim da imam ideju šta je ono što ti je Bog namenio ... šta je
namenio nama zašto smo dovedeni na ovo mesto u ovom trenutku. Mislim
da ti zaista jesi izuzetna.
Koten se steže stomak. Vodio je ka nečemu za šta je bila sigurna da će je
preplašiti na sirat. Samo mi reci, reče, zatvorivši oči.
Ti si veoma posebna, reče Džon. Verujem da si više nego posebna. Da si
izabrana. Gabrijel Arčer je mislio isto. Rekao je da si jedina. Stai'a
sveštenica ti jc rekla isto. Šta ako su oni bili glasnici? Ako su ti preneli
poruku od Boga? I uradili su to obraćajući ti se na jeziku koji samo ti
razumeš na jeziku andela. Mislila si da su ti rekli da zaustaviš sunce, zoru.
Ali pogrešno si ih razumela. Kolen, nema to nikakve veze sa sprečaVanjem
sunca da izade. Zapravo, to bi bilo lako u poredenju sa onim što je pred
tobom.
Zadržala je dah dok ga je gledala kako ponovo rasklapa Bibliju na stranici
koju je obeležio.
Ti ne treba da zaustaviš nešto, već nekoga. Prešao je prstom po stranici do
Isaije 14:12, i pružio joj da pročita.
Koten je uočila jednu jedinu rečenicu. Ponovo je pogledala u Džona širom
otvorenih usta, a dah joj je zastajao u grlu, dlanovi se vlažili.
Soba je postala ledena.
Pogledavši opet u tekst, Koten ga ponovo pročita, ovoga puta naglas. Kako
si pao sa nebesa, o, Luciferu, Sine Zore.

37Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:20 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Lalni prorok
Jer lažni Hństosi i luzni proroci će ustati i pokaiati velike znake i čuda da bi
prevarili, ako bu.de moguće, čak i izabmne. (Matej 24:24)
Lucifer? Kao davo, Lucifer?, upita Koten. Ne razumem. Nemoguće da je
tačno ono što mislim. Prosto nemoguće...
Džon je mirao sedeo dok je pokušavala da prati hiljade misli koje su joj
prolazile kroz glavu kao klikeri koji se kotrljaju pločom.
Sin, reče Koten. Znači, nije u pitanju sunce na nebu, već Sin Zore, Lucifer...
Satana? Treba da zaustavim Satanu? Glava joj je gorela. Isuse Hriste, jesi li
normalan?
Vizije Arčera i sveštenice santerije proletale su kraj nje kao jato kosova.
Kutija. Pehar. Krstaški krst. Džon koji pijucka kafu i priča o vitezovima
templarima. Tornton. Njegov spisak. Vanesa kako maše. Njena cipela.
Čuvari grala.
Sin Zore!
Ruke joj odleteše do slepoočnica dok je tresla glavom. Ne, ovo je sumanuto.
Nema nikakvog smisla. Osećam se kao da gledam neki film strave i užasa,
kao lsterivač davola ili neki sličan njerau.
Koten, reče Džon, uzevši je za ručne zglobove i spustivši joj ruke. Ima
smisla. Sada sve ima smisla. Zar ne vidiš? Gabrijel Arčer je bio tamo u
grobnici, ne da bi čuvao pehar, već da bi ga dao tebi. Bio je tamo da bi
preneo zadatak na tebe, zadatak koji ti je dao Bog.
Gluposti, reče Koten povlačeći se i ustajući. On je bio samo jedan običan
starac, a ne nekakaV božji glasnik. A sada je mrtav! Čula sam njegov
poslednji dah.
Da, ali ne prc nego što je ispunio svoj zadalak da ti prenese poruku da si
istinski jedina.
To je gomila katoličkih gluposti. Ne verujem da Bog postoji. Udarala je oko
sebe, okrećući leda. A i ako postoji, trebalo bi da je lud pa da izabere mene.
Ja čak ni ne idem u crkvu. Ja sam niko. Prstima zaora kosu. Niko.
Džon ustade i slavi joj ruku na rame. Hajde da sve ponovimo, reče, Korak po
korak.
Okrenula se ka njemu i naterala sebe da sluša. Osecala sc kao da joj se kosti
tope i da se konstrukcija koja jc drži uspravnom urušava.
Lucifer je bio najlepši andeo na nebcsima lolikom lcp da njegovo ime znači
Sin Zore. Ali je izbačen iz raja zato što je predvodio pobunu protiv Boga, jer
je umislio da rau jc ravan. Pošto je poražen, njegovo irae na zemlji
preinačcno je u Satana. Vekovima je čekao da se osveti Bogu što ga jc
izbacio. Vcrujem da je sada to vreme. Da li nie za sada prališ?
..Mislim, prošaputa Koten.
Dobro, reče Džon. Pehar u kojem je bila Hristova krv je sačuvan, i u njemu
je, pod onim slojem voska, Hristov DNK.
Koten zakorači unazad i on uspori, podižući ruke kao upozorenje da sluša i
sasluša ga. Znam da će ti ovo biti popriiičan skok. Meni je bio. Ali ovo je
suština čitavc pričc, karika koja sve povezuje. Neko, koga je vodio Lucifer,
ukrao je pehar i hoće da upotrebi DNK da bi ponovo stvorio Hristovo tclo.
Ta osoba, taj koji je pod Sataninim uticajem, zove se lažni prorok. Verujem
da je to trenutni Veliki Majstor templara. On utire pul Antihrislu. On je taj
koji svc organizujc voda onih sedam glava. To c'e biti Luciferova konačna
osveta Bogu, da upotrebi božju krv i meso da izvrši davolovu naredbu. To je
grozota.
Džon podiže Bibliju. Dok si spavala, pročitao sam Knjigu Otkrovenja. Svi
tragovi, odgovori na sve nalaze se ovde. Našavši pasus, rcče, Otkrovenje
13:14: prevarivši one koji žive na zemlji pomoću čuda koja je imao moć da
izvede u prisustvu zveri onima što borave na zemlji da treba da zamisle zver
koja ima ranu od mača i živi. Ne tako davno, niko se ne bi igrao tirae da
stvori pravi lik zveri. Ali uz današnju tehnologiju, i činjenicu da imamo
Hristov DNK, lažnom proroku će biti lako da stvori Antihrista kloniranjem
Hristovog tela, tela koje je ustalo iz mrtvih pošto je razapeto i ranjeno u bok
kopljem.
„I ovde, reče. Otkrovenje 13:15: / imao je nwć da udahne život u lik zveri.
Kloniranjem Hristovog tela, lažni prorok postaje sposo n da daje život, da
stvara život. Osim prirodnim porodajem, na koji bi drugi način, sem
kloniranjem, bilo koji čovek imao moć da da život? Džon duboko uzdahnu.
A li si ona koju je Bog imenovao da to zaustavi.
Zašto ja? Zašto ne neka Majka Tereza, ili Bili Grejem, ili papa?
Ja ne mogu da se pretvaram da znam zašto Bog nešto radi, ali koji god da su
njegovi razlozi, izabrao je tebe. Tebi je dato znanje jezika andela. Sve stvari
vodi božanska mka. Razmisli o ovorae, Koten. Dovedena si meni, ali da je to
bila neka druga žena, možda me ne bi zanimalo, i kutija ne bi bila predata
Valikanu. Neka druga žena me ne bi pronašla u starim Vestima, ne bi me
potražila. Neka druga žena ne bi bila novinarka. Ne bi bilo priče za vesti
koju ireba slediti, ne bi bilo Torntona i Vanese da tu drugu ženu dovedu
dotle da otkrije tajnu. Pehar je mogao jednostavno da nestane, da dopadne u
ruke zla, i Satanin plan bi se odvijao bez prepreka.
Bog i Satana su u ratu, vode ga svakog trenutka svakog sata. Nikako ne
možemo razumeti sve to. Mi smo samo njegovi instrumenti. Bog te vodio
kroz život na načine koji su te doveli do one grobnice u Iraku baš onog dana,
i onog sata. Kad ti je Gabrijel Arčer predao kutiju, predao ti je zadatak
pobede nad Satanom po drugi...
Stani! Ne želim više da slušam. Prekini! Koten se sruši Džonu u naručje,
jecajući. Ne, prošapta. Ja to ne mogu. Ne mogu. To je greška.
Džon je privi uz sebe. Bog te ne bi izabrao da nije verovao u tebe. A da je
bila greška, zašto bi činili sve što je u njihovoj moći da te spreče?
Disala mu je u grudi. Ali zašto me nisu zaustavili? Zašto Vanesu i Torntona?
Zašto ne mene?
Džon joj rukama podiže lice. Jer treba nešto da uradiš za Njega. Ti si
Njegova izabranica, Koten.
Ja ne znam šta da radim.
Za sad izgleda da si uradila sve što je tražio. Džon joj skloni kosu sa očiju.
Jednom si mi kazala da je tvoj otac rekao da si rodena da budeš nešto veliko.
Mislim da je bio u pravu. Ja Verujem da si posebna. Sada i ti moraš da
počneš da veruješ u to.
Glas joj je bio slab. Ja sam samo Koten Stoun obična seljančica iz
Kentakija, ćerka Furmijela i Marte Stoun, običnih farmera. Ja definitivno
nisam niko poseban. Ti bi bio bolji izbor. To bi imalo smisla. Zašto tebi nije
prepušten posao da to zaustaviš, šta god to bilo?
Možda zna da ja to ne mogu. Nije me izabrao, ali mi je dozvolio da odlučim
da ti pomognera. Možda zna da niko od nas dvoje to ne može sam.
Ti si taj koji ima svu veru. Do davola, ti stalno razgovaraš sa Njim.
Dodirnula je njegovo raspeće vrhom prsta. Ja se nisam poraolila još otkad
sam bila dete.
Molitva nije nešto što izgovoriš na kolenima u crkvi. Molitva je,
jednostavno, komunikacija sa Bogom. Rekao bih da je našao prilično dobar
način da otvori komunikaciju, zar ne? Džonove reči su bile tiho izgovorene.
On može da vidi sve nalete moje vere. Nikad ništa nisam želeo više od toga
da služim Bogu, ali sam lutao, nikad mu u celosti nisam predao svoj život.
Koliko god duboko da sam bio ubeden da svqj život želim da proživim za
Boga, nisam uspevao da pronadem način, pa sam lutao od jednog do drugog
zadatka. Čak sam pokopao i sumnje, kad su se javile. Ali od Boga se ne
možemo sakriti.
Prekini, Džone. Videla sam tvoju snagu, tvoju čvrstu veru. Ali ja, ja nikad ni
u šta nisam verovala, čak ni u sebe. Oduvek sam želela stvari koje ne mogu
da imam. Pogledaj se, pogledaj sve te načine na koje si dokazao svoju
posvećenost obavljanju božjeg posla. Ja nisam uradila ništa!
Osetila je kiselinu u stomaku. Je li uništila njegovu veru? To ne bi bilo
pošteno, on je dobar čovek. Da se njih dvoje nikad nisu sreli, da ga nikad
nije uvukla u svoj upropašćeni život... Sve što je dodirnula...
Ja moram da verujem u Njega, da verujem da me je On doveo do ovog
trenutka, da me je doveo tebi. Džon očima potraži njene kao da se nadao da
će joj pročitati misli. Koten, ima još nešto... Povukao se.
Hladan vazduh zameni toplotu njegove blizine.
Džone? O čemu je reč? Sada nemoj ništa da mi prećutkuješ. Više nema
ničega što možeš da mi kažeš a što bi moglo biti gore od onoga što si mi već
rekao.
* * *
Bila je ponoć, ali je Čarlsa Sinklera mučila nesanica. Odremao je dvadeset
ili trideset minuta, a onda su mu se oči širom otVorile, um bio bistar i živ.
Ovo nije biło vreme da se bude pasivan. Um i telo su mu se neprekidno
dopunjavali energijom samo zbog saznanja o tome šta se odigravalo tek
nekoliko koraka od mesta gde je spavao.
Sinkler se izvukao iz kreveta, popravio prekrivače a jastuk stavio ženi uz
leda da ne bi primetila njegovo odsustvo. Nije bilo potrebe da je uznemirava.
Sišao je iz porodičnog dela do laboratorije da se uveri da je sve u redu da je
proces bezbedan i da se odvija po planu.
Sinkler je prstom pritisnuo DNK analizator pre nego što je ukucao šifru.
Posle jednog trenutka je čuo poznati, tupi metalni udarac kad su magnetske
brave popustile i vrata laboratorije se otključala. Gurnuo je vrata od
nerdajućeg čelika i ušao.
Molekularna biološka laboratorija je bila u mraku samo su nekoliko
sigurnosnih lampi i svetlost nekolicine kompjuterskih monitora osvetljavali
sobu. Smešak mu prede licem kad je pogledao u ono što je dobio na poklon.
Prošavši pored centrifuge i nekoliko inkubatora, prišao je dugačkom
brojaču; na vrhu je stajala akrilna kulija u kojoj je bio pehar a pored nje
srebrni titanijumski kofer.
U umetničkom okruženju svetlucavog hroraa, nerdajućeg čelika. raesinga i
stakla, gral je delovao kao da ne pripada tu kao kakav anahronizam. Onaj
drevni vosak, pažljivo uklonjen iz pehara, bio je u odvojenom zapečaćenom
kontejneru. Umesto nj'ega, tanak, u tu svrhu posebno napravljeni polimer,
providan kao celofan, bio je pripijen i uz unutrašnju i uz spoljašnju površinu
pehara i konzervisao ga.
Sinkler ode do drugog kontejnera od polikarbonata udaljenog oko metar.
Ovaj je bio izuzetan. Bio je razvijen i proizvedcri samo za tu svrhu. Ovaj
kontejner je bio opremljen mikroskopom tako da njegov dragoceni sadržaj
ne bi bio uznerairavan tokom posmatranja; cevi i creva priključena na
njegove bokove obezbedivala su kontrolisanu sredinu, śto se tiče vazduha,
vlažnosti i temperature. Unutra, u małoj epruveti, nalazilo se čudo. Ali
nasuprot svira ostalim prethodnim kloniranjima drugih naučnika, neće biti
Ijudske surogat majke. Umesto nje i možda je to i bio njegov najvažniji
pronalazak, pomisli devica koja će nositi ovu bebu Hrista biće sintetička
materica. Godinama je eksperimentisao sa ženama koje su, uz nadoknadu,
nudile da budu surogat majke. A kasnije je eksperimentisao sa doniranim
materičnim organima, ali je procenat ncuspeha sa oba postupka bio
neprihvatljiv. Embrioni su se u početku delili pravilno, a onda bi prestali.
Oni koje je uspeo da ohrabri da se pravilno dele, najčešće nisu uspevali da se
implantiraju. A oni koji jesu, završavali su pobačajem.
Onaj starac je ušao u Sinklerov život upravo tokom tog perioda frustracija
koje su ga proganjale. Za samo nekoliko meseci, doveo je ovog genetičara
do ostvarenja koje je bilo rival
onom prirodnom savršenu sintetičku matericu. I rešio je tajnu kloniranja
primata zašto postoji hromozomski haos tokom poslednjih faza, i još bolje,
kako ga rešiti heraijskom supom bogatom ključnim proteinom. Ova misao
mu donese izraz zadovoljstva na lice.
Šum kompjuterskih hladnjaka i minipumpi ispunjavao je sobu dok je Sinkler
gledao u mikroskop i podešavao fokus. Svet će se zauvek promeniti,
prošaputao je. Božji sin pripada Sinu Zore.
Gledajte, dolazim kao lopov, i nećete znati kad! (Otkrovenje 3:3)

38Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:21 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Crvena junica
Kako to misliš, ima još nešto? reče Koten. Ruke su joj drhtale od
iščekivanja.
Džon se skloni sa prozora. Kao što sam ti rekao, dok si spavala, ponovo sara
pročitao Knjigu Otkrovenja. Bilo je sasvira jasno da se bavimo zlom u
najčistijem obliku. Ali onda sam pročitao još neke pasuse reči Jezekije,
Mateja i drugih, i svi su opisivali drugi dolazak.
Moraš da shvatiš da su ti Ijudi, kad su opisivali taj dogadaj, mislili da će se
on uskoro desiti, možda čak i za njihovog života. Njihovo pisanje odnosilo
se na običaje, verovanja, tradicije, i načine života koji su im bili poznati
koristili su terminologiju svog vremena. Nisu imali predstavu o tome šta će
se desiti stotinama, čak hiljadama godina kasnije. Kad bi im objasnila
koncept kloniranja, smatrali bi te ludom možda čak i jeretikom, jer smatraš
da imaš moć Boga da stvoriš Ijudsko biće. Kad sam ponovo pročitao njihove
reči, gde opisuju kako će se Hristos vratiti na zemlju, jasno sam video
možda, tek možda, kako to treba da se desi.
Kako to misliš?, upita Koten.
Ovo zaista može da bude drugi dolazak.
Ne mogu da te pratim.
Knjiga Otkrovenja Apokalipsa puna je vizija apostola Jovana, čoveka koji
nije imao naučna znanja koja mi danas imamo. Predvideo je dogadaje
najbolje što je mogao, oslanjajući se na dubinu svojih informacija u to
vreme. Ja sam večeras upotrebło njegove reči da te ubedim da je sve ovo
pokušaj Lucifera da se osveli Bogu da ćemo uskoro videti stvaranje
Antihrisia. Ali. makar na trenulak razmotri mogućnost da je ovde nešto još
dubljc. Śta ako upotreba DNK iz grala i kloniranje Isusa Hiista zapravo /
jeste drugi dolazak? Vreme je odgovarajuće. Znaci su prisutni. Šta ako
tragamo za ovim i ako, mada mislimo da zaustavljamo nešlo zlo, zaista
postanemo odgovorni za zauslavljanje drugog dolaska?
Džon podiže pogled u tavanicu, a onda ponovo pogleda u Koten. U redu,
dopreću i do one seljančice u tebi. Sada ćerao da razgovaramo o kravaraa.
Kolen se zbunjeno nasraeja.
Jedan od poslcdnjih znakova u Bibliji da je kraj blizu, da je vremc da se Isus
vrati. jeste ponovna gradnja Jerusalimskog hrama. Ali oni koji bi da ponovo
sagrade taj hram najpre moraju da produ kroz pročišćenje. Prema Knjizi o
brojevima, savršena crvena junica bez mana, i na koju nikad nije stavljcn
jarara mora biti zaklana i spaljcna, njen pepeo pretvoren u pastu koja će biti
upotrebljena na ceremoniji pročišćenja. To bi trebalo da bude prilično lako.
Osim što se nije rodila savršena crvena junica otkako je Herodov hram
uništen sedamdesete godine nove ere pre otprilike dve hiljade godina. To
jest, do prošlog aprila. Mislili su da je jedna rodena 1997, ali su joj se na
vrhu repa pojavile bele dlake, tako da su presudili da je neprihvatljiva za
žrtvovanje. Ali tele rodeno u aprilu izgleda da bi moglo da bude ono pravo.
Znači, ako pročišćenje može da se odigra prema uputstvima datim Mojsiju,
Jevreji će svakako zauzeti brdo na kojem je bio hram i početi ponovo da ga
zidaju. Crvena junica znači da je to vreme na pomolu.
Koten nabra obrve dok se upinjala da sve to poveže. Ono što hoćeš da kažeš
jeste da može biti i jedno i drugo kloniranje može biti Satanino delo, ili se
možda upravo sada dešava drugi dolazak, i možda se dešava kloniranjem?
Šta ako je prava Satanina misija da upotrebi lebe i mene da prekinemo božji
plan?
Koten sede na krevet. Tako sam zbunjena. Ne mogu jasno da mislim. Samo
što si me ubedio da neko želi da stvori Antihrista, a sada potpuno izvrćeš
čitavu priču.
Džon je uhvati za ramena. Ovde se oslanjam na osećaj u stomaku. Možda
grešim. Ali mislim da smo na ivici da se suočimo sa onima koji su ukrali
gral i pokušavaju da kloniraju Isusa. Otkrićemo ko su i pokušati da ih
zaustavimo. Ali šla ako sam ja sve pogrešno razumeo?
Koten uze njegove ruke sa svojih ramena i zadrža ih, odmahujući glavom.
Nc. Bog ne bi dozvolio da se to tebi desi. Ne bi. Previšc si dobar. Ne postoji
ni najmanja ćelija u ivom telu koja je sworena da učini išta zlo. Zagledala se
duboko u Džonove oči ta žestina, uskomešanost, ona tamnoplava boja mora
tokora oluje i molila se da je u pravu.

39Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:22 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Orfejeva dolina
Posle nemirae noći i tek malo sna, narednog jutra Koten i Džon se odvezoše
taksijem do MGMovog servisa za iznajmljivanje kostima. Najpre su obišli
radnje koje prodaju kostime, ali su słwatili da su cene previsoke.
Iznajmljivanje će biti mnogo razumnije.
Džon je krenuo od realističnog Henrija osmog, ali mu je zbog vitkog stasa
kostim padao i previjao se tamo gde je trebalo da se talasa, a visio tamo gde
je trebalo da bude priljubljen. Koten mu reče da ne izgleda kraljevski. Kad
se pojavio kao kralj Tat, savila se od smeha i poslala ga natrag u garderobu.
Ali videvši ga kad se pojavio kao Elvis koji peva Plave antilop cipele, smeh
joj se prolomi radnjom.
Ona je probala kostim Marije Antoanete, Petra Pana ... i andela. Stajući pred
Džona kao andeo, sa belim pernatim krilima, sa srebrnim nitima utkanim u
belu haljinicu, čula ga je kako usisava dah.
Koten podiže obrve. Pomislila sam da bih ovu trebalo makar da probam.
Jzgledaš tako ... lepo, reče.
Pre je zvučao kao da razmišlja naglas, tako da mu nije odgOVorila.
Gledajući se u velikom ogledalu, pomisli na Motnis i zapita se da li andeli
zaista imaju krila. Kostim je bio sladak, ali joj je bilo potrebno nešto manje
nezgrapno, jer će na kraju možda morati žurno da ode ako bude upala u
klopku.
Kao iznenadni šamar, stvarnost njihove neprilike istrgla je zabavu iz tog
trenutka.
Džon je najzad izabrao cmi ogrtač Fantoma iz Opere, sa maskom od
delimično providne plastike, dok je Koten izabrala haljinu Alise u zemlji
čuda i istu vrstu delimično providne maske sa tamnoružičastim usnama.
Sjajan izbor, reče službenica. Kao što vidite, vaš izbor je prilično
neusaglašen, ali mislim da oboje sjajno izgledate. Napisala im je račun. To
iznosi sto četiri dolara.
Džon joj pruži dve novčanice od pedeset i jednu od pet dolara, a službenica
mu vrati kusur.
Biće mi potrebna kreditna kartica zbog sigurnosnog depozita, reče.
Ali platili smo gotovinom, reče Koten.
Znam. Nažalost, naše mušterije ponekad ne vrate kostirae. To je politika
radnje. Ne opterećujemo vam karticu ukoliko se kostimi vrate u roku od
četrdeset osam sati.
Džon zagrli Koten oko struka, privuče je uz sebe i široko se osmehnu. Džen
i ja krećemo od početka, reče.
Džen? Koten ponovi ime u sebi, uzdržavajući se da ga ubode laktom.
Džon nastavi. Čim smo se venčali upali smo u neke finansijske poteškoće.
Kad smo se konačno izvukli iz dugova, pogasili smo sve kartice. Ako nešto
ne možemo da platimo gotovinom, onda i ne kupujemo. To je naše pravilo.
Je li tako, dušo?, reče, osmehnuvši se Koten.
Tako je.
A da vam ostavimo još sto dolara kao depozit? Povukao je Koten za pojas,
privlaćeći je sebi, terajući je da se nasloni na njega, a onda je uštinuo za
obraz. Obećali smo, reče. Nećemo opet da se nademo u dugovima.
Službenica je gledala Džona dok je po tezgi gurao novčanicu od sto dolara.
Šef prodavnice nije tu da odluči, reče službenica, osvrćući se. Ne znam da
li...
Mi smo čestiti Ijudi, reče Džon. Ovo nam je prvi Mardi Gra. Štedeli smo
cele godine. Zaista natežemo svoj budžet samo da bismo bili ovde.
Molim vasu, reče Koten. Badi i ja smo se radovali ovome tokom cele
gociine. Čim je progovorila, nije mogla a da ne pogleda u Džona. Dien i
Badi.
Devojka uzdahnu. U redu, ali obećajte da ćete ih sutra vratiti.
Svakako, reče Džon. Hvala vam.
Dušo? Džen?, reče Koten kad su izašli na ulicu. Ti si pravi glumac
prevarant. Slatkorečivi... prekide se u pola rečenice.
Davo?. reče on.
Koten obori pogled i požele da je promislłla prc nego što jc i.šta rekla.
Mogla bih da pospem malo šećera po nozi da bude ukusnija.
. . To me podseti da sam i ja gladan, reče Džon. Ali mislim da bih radije
uštipke ili praline.
Hodali su nekoliko blokova noseći kostime i svratili u rcstoran na sendviče
pre nego šlo su pozvali taksi i vratili sc u motel.
Parada Orfejeva družina počinje oko tri, reče Džon čitajući brošuru o Mardi
Gra festivalu. A ti treba da se sretneš sa onim tipom tek posle pola sedam?
Pretpostavljam da hoće da bude mrak. Parada traje pet i po sali.
Koten, ja ću biti samo koji metar iza tebe, tako da...
Znaš da ne želim da ideš. Ako ti se nešto desi zbos me
ne...
U pet su se presViikli, a onda proučili plan grada.
On će biti u kostimu gusara. To je sve što znamo, reče Koten. Na uglu Sent
Čarlsa i Džeksonove u pola sedam će verovatno biti desetak gusara.
,.ldi prva, reče Džon. Daću ti dovoljno vremena da stigneš do kraja prvog
bloka pre nego što izadem. Onaj tip možda već zna gde smo i prati nas od
početka. Na trećoj raskrsnici sačekaj na uglu dovoljno dugo da te sustignem.
Radi nešto sa kostimom ili bilo šta drugo da mi daš nekoliko minuta. Ne
osvrći se, jer ćeš me odati. Jesi li sprerana?
Ne, reče Koten. Ali svakako idem.
Džon stade pored vrata i Koten izade. Posle nekoliko trenutaka krenuo je za
njora.
Kako su se približavali maršruti parade, ulice su bile sve zakrčenije masom
Ijudi.
Na trećem uglu, Koten se zaustavila; nameštala je labavu belu kecelju na
plavoj Alisinoj haljinici. Vezala je traku iskoristivši priiiku da krišom
pogleda unazad. Masa je bila prevelika da bi videla koliko je Džon blizu.
Iznenada ju je ponela bujica Ijudi, plutala je kao list u reci. Od bliskosti,
neprekidnog guranja i udaranja srce joj je pulsiralo i u vrhovima prstiju.
Setila sc uličnog festivala u Majamiju, i stomak joj se steže. Čovek sa njene
telefonske sekretarice, onaj koji joj je rekao da dode u Nju Orleans, onaj koji
je zamaskirao svoj glas. onaj koji je možda namerio da je ubije, sada možda
stoji kraj nje, možda se češe o nju.
U blizini se rasprsnu vatromet. Koten poskoči a usta joj se osušiše kao da ih
je neko iznutra poprskao stipsom. Koža ispod maske joj se ovlaži, a kap
znoja joj se spuštala niz kičmu.
Nastaviła je, probijajući se kroz gužvu. Ogromni splav ukrašen smešnim
liciraa progmizao je pored nje sjajne trake sa uplclcnim dmduvama, lažnim
zlatnicima, ogrlicama u obliku venaca padale su sa njega kao kiša. Stotine
ruku učesnika parade pružalo se i hvatalo suvenire. Neka hladna tečnost
prosu joj se po ledima. Koten se okrenu.
Izvinite, promrmlja nasmejani čovek iza nje, podižući plastičnu čašu s
pivom iznad gomile.
Koten se izvuče u slranu i polako precte nekoliko metara, primičući se mestu
sastanka. Htela je da se okrene i pogledom potraži Džona, ali je izdržala da
to ne uradi. Molila se da će on moći da je drži na oku. Smešno, pomisli, u
poslednjih nekoliko dana molila se na ovaj ili onaj način više nego za
poslednjih deset godina.
Konačno je stajala na uglu ulica Sent Čarls i Džeksonove. Masa je počela da
je guši. Nisu svi nosili kostime neki su imali samo maske, drugi su bili u
svojim svakodnevnim odelima sa Mardi Gra niskama perli oko vrata. A bilo
je i čudaka, kao onaj čovek što je proteturao pored nje sa prosečenim
farmerkama na turu tako da mu se videla gola zadnjica, ili devojke gole do
struka, samo sa ogrlicaraa. Perle su nosili svi.
Koten skide masku i polako se okrenu ukrug, gledajući lica oko sebe i
puštajući da i drugi vide njeno.
Prvo je primetila povez preko oka, zatim Ijubičaste pantalone, belu košulju,
bradu, brkove, gusarski šešir i nešto što se nije uklapalo u čitavu sliku, par
debelih radničkih rukavica. Srce joj izgubi ritam kad je gusar počeo da se
probija ka njoj i zgrabio je za ruku.
Opirala se, otimajući se.
Hodaj sa mnom, reče čovek. Ne plaši se.
Koten ga je pratila, rizikujući da se okrene i pogleda unazad ne bi li ugledala
Džona. Ako je bio tu, ona gomila ga je dobro sakrivala. Ali još neko joj je
privukao pažnju, krupan momak u odori monaha sa maskom, koji se gurao i
probijao kroz masu, sklanjajući Ijude sa svog puta.
Gusar ju je vukao napred. Hajde, povika, očigledno primećujući njeno
oklevanje.
Pogled joj se prikovao na onog monaha kome je njegovo krupno telo
otežavalo kretanje dok se silom probijao ka njima.
Gusar je pogledao u Koten preko ramena i uočio pravac u kojem ona gleda.
Sledio se.
Još jedna iznenadna eksplozija vatrometa prepade Koten i ona se trže, skupi
ramena i zakloni lice rukom. Istog trenutka onaj monah izvadi pištolj iz
proreza na svojoj smedoj odori ispod pojasa. Cula je brze praske bliže i
glasnije od vatrometa. Vide varnicu na cevi pištolja i oseti kako stisak na
njenoj ruci popušta. Gusar pade na zemlju.
Dok je panika zahvatala raasu, Koten je vrištala. Ko je bio meta, ona ili onaj
gusar?
Ljudi su padali u pokušaju da pobegnu od pucnjave.
Jedan od onih koji su stajali sa strane skočio je na naoružanog čoveka i
pokušavao da mu otme pištolj. Monah je laktom udario čoveka u lice a zatim
se, mašući pištoljem, peo po onima koji su pali u gužvi.
Koten na trenutak ugleda kako se Džon probija ka onom čoveku koji je
pucao. Dugačkim skokom, bacio se monahu na leda, oborivši ga na pločnik.
Ostali koji su se tu zatekli kad se masa razbila, zateturaše i popadaše. Ljudi
su Vrištali bežeći u svim pravcima.
Više nije mogla da vidi ni Džona ni raonaha, jer ih je progutao metež. Koten
čučnu pored gusara. Krv mu je curila iz ugla usana na vlasi veštačke brade.
Bela košulja mu je pocrvenela.
Prestravljena masa se razredila, napuštajući ugao ulica Sent Čarlsa i
Džeksonove.
Pomoć stiže, reče Koten gusaru. Bićete dobro. Upinjala se da ugleda Džona.
„O, bože, ne dozvoli da strada. Uhvati sebe kako ritmički ponavlja: Molim
te, molim te.
Gusar se nakašlja, ali je zvuk pre bio nalik grgoljenju vazduha uduvanog
kroz cevčicu u čašu vode.
Sent Kler, promrmlja. Zaustavite Sinklera.
Koten mu strže bradu i brkove i skloni onaj gusarski šešir.
„O, bože, reče, prepoznajući ga.
Koten! Jesi li pogodena?, upita Džon kad je stao iza nje krvave usne i bez
daha.
Koten skoči na noge i zagrli ga. Hvala ti, bože. Hvala ti, bože, reče. Dobro
sam. I ti si dobro. Šta se desilo sa monahom?
Otrgao se i nestao u gužvi. Pokušao sam da ga pratim, ali je bilo previše
Ijudi.
Nema veze, rekla je, spuštajući dlan na njcgov obraz. Koten pogleda u
ranjenog čoveka pred njenim nogaraa. Džone, to je..., reče gotovo šapućući.
Džon se saže i pogleda gusara. Majko božja.
Godine 1442. u Škotskoj, ser Vilijam Sent Kler, član porodice Sent
Kler/Sinkler koji su bili članovi templara od 1118, započeo je gradnju
univerzitetske crkve posvećene svetom Mateju. Crkva je projektovana u
obliku krsta, ali je dovršena saimo kapela. Ova kapela, koja je zagonetka čak
i savremenim naučnicima, podignuta je na temeljimu Solomonovog hrama,
Na zidu su ugravirani kukuruz i aloja, biljke iz Novog sveta ali je kapelu
podignuta pre Kplutnbovog putovanja. Svuda u unutrašnjosti kapele su
hrišćanske, islamske, keltske, paganske i masonske slike, hijeroglifi i
simboli. Pretpostavlja se da m vitezovi templań tu sakriii blago i druge svete
relikvije. Ova gotska gradevina naziva se Kapela Roalin.

40Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:23 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Poziv na bal
Vi ste me zvali? Rekli mi da dodem u Nju Orleans? Koten je upotrebila
unutrašnju stranu poruba svoje haljine da obriše krv sa lica čoveku koji se
prerušio kao gusar.
Zašto? Šta to znate?
Zgrešio sam pred mojim Bogom. Težak greh. Spreman sam da priłwatim
svoju sudbinu. Ležeći na pločniku, kardinal Antonio Januči gledao je u
noćno nebo. „O, Bože, oprosti mi. Reči su mu bile praskave. Vi ... vi morate
zaustaviti Sinklcra. Ono što on radi je grozota. Uhvati Koten za ruku,
upinjući se da podigne glavu.
Koten! Torntonov spisak, reče Džon. Sent. Sin. St. Kler. Sent Kler je
francusko ime. Oni su postali Sinkleri. Čuvena templarska porodica. To je
to. Sinkler je ime Velikog Majstora, reče Džon. Gde je on? Kako da ga
zaustavimo?
Januči se upinjao da iz svoje košulje izvuče krvlju umrljani koverat. Uzmite
ovo i... Spopade ga vlažni, grgutavi kašalj. Dahtao je da dode do vazduha i
on mu uz krkljanje prode u pluća.
Klečeći pored kardinala, Džon pročita sadržaj koverte pre nego što je
pogledao u Koten. To jepozivnica za bal pod maskama večeras na imanju dr
Čarlsa Sinklera.
Oh, prokletstvo, reče Koten. Čarls Sinkler.
Džon se naže nad Janučija. Želite da idemo? Ovo bi trebalo da upotrebimo
da bismo ušli?
Kardinal klimnu glavom i lupnu po džepu pantalona.
Džon zavuče ruku u njegov džep i izvadi malu plastičnu kutiju. Otvori
poklopac, zatim ga brzo zatvori i pogleda u kardinala. Blagi Bože, šta ste to
uradili?
Čula se jeka sirena koje su se približavale.
Kardinal je oworio usta kao da hoće nešto da kaže, a onda mu se pojavila
bolna grimasa na licu.
Ostaćemo sa vama, reče Koten.
Janučijevi kapci zatreptaše i stisak na Koteninom rukavu popusti. Ruka mu
pade na zemlju, teški udisaji postadoše tihi, zatim prestadoše.
Koten mu prede rukom preko lica. Mrtav je.
Džon blagoslovi kardinala, zatim podiže pogled u Koten. Moramo da odemo
odavde.
Zar ne bi trebalo da mu daš poslednju pričest, ili tako ne
što?
Koten, onaj momak je možda pucao u tebe, a ne u Janučija. Moramo da
idemo, odmah.
Džon joj je pomogao da ustane i vukao ju je za sobom dok je ona pokušavala
da gleda preko ramena u mrtvog kardinala koji je ležao u lokvi krvi.
Brzo su zašli u sporedne ulice i uske mračne prolaze dok zvuk sirena nije
iščezao u odjecima diksilend džeza i pozivima uličnih prodavaca i onih što
su vikom privlačili pubłiku.
Onako zadihana, sa bolom u boku koji je postajao sve jači, Koten je morala
da zastane. Uvukla se u udubljenje koje je činilo ulaz u malu prodavnicu
antikviteta zatvorenu do jutra. Povukavši Džona za sobom, osloni se ledima
o vrata, dahćući. Ne
mogu dalje.
Džon skinu masku Fantoma, teško dišući.
Da li bi trebalo da se vratimo do motela i skinerao ove kostime?, upita
Koten.
Odmahnuo je glavom dok se saginjao nad malom nišom sa rukama na
kolenima. Potrebni su nam da bismo ušli na onaj bal pod maskama.
Ali šta ćemo sa ovim?, upita Koten, pokazujući rarlju od krvi na porubu
svoje haljine.
Pronaći ćemo neko kupalilo i oprati to što bolje možemo. Još uvek dolazeći
do daha, pogleda u Koten. ,.Zvučala si kao da si već čula za Sinklera.
Da, odgoVori Koten, zatvarajući oči. Ono što si rekao za kloniranje to mora
da se zaista dešava. Čarls Sinkler je genetičar, dobitnik Nobelove nagrade.
Njegova istraživanja su u vezi sa kloniranjem Ijudi. EsEnEn je više puta
izveštavao o njegovim postignućima.
Džon se ispravi i poče da šeta naprednazad, i daljc teško dišući. Udari sc
dlanom po čclu. Zašto to nisam ranije shvatio sa TorntonoVog spiska?
Trcbalo je da mi bude poznato.
Ali nisi znao za Čarlsa Sinklera. Nisi znao da je genetičar.
Ne, ali znam za Sent Klere, Sinklere. To je trebalo da shvatim. Tamo negde
hiljadu četiristotih, Vilijam Sent Kler je sagradio kapelu Roslin u blizini
Edinburga, u Skotskoj. Ona je izuzetno povezana sa templariraa i današnjim
masonima. Za tu kapelu se smatra da je sagradena da bi se sakrilo sveto
blago. Glasine kažu da je u njoj kovčeg Jehovinog saveza čak i
mumificirana glava samog Hrista, ako veruješ u to. Porodica Sent Kler ima
dugu, jasnu lozu. Kladiću se u šta god hoćeš da se završava sa Čarlsom
Sinklerom kao direktnim naslednikom Vilijama Sent Klera. Velikim
Majstorom.
Šta treba da uradimo na balu?, upita Koten.
Džon odmahnu glavom. Uz malo sreće, znaćemo kad stignemo tamo. Veruj
tni, Januči je imao nešto odredeno na umu. Izvukao je onu malu plastičnu
kutiju iz džepa i otvorio je.
Kad je videla sadržaj, Koten ostade bez daha.
Izadite iz kola, molim vas, reče čovek iz privatnog obezbedenja kad je
otvorio vrata.
Džon izade iz kola, praćen Koten, oboje u koslimima.
Pozivnicu, molim vas, reče drugi stražar, pružajući ruku. Džon mu dade belu
reljefnu kartu i čuvar je osvetli baterijskom lampom.
Ispružite ruke u stranu, gospodine, rečc prvi stražar.
Džon posluša, i čuvar ga pregleda detektorom za metal. Zatim se okrenuo ka
Koten i ponovio isti postupak.
Stražar im vrati pozivnicu. Uživajte u večeri, reče, odstupivši u stranu.
Džon plati vožnju taksłsti. Zatira su on i Koten prošli kroz punkt za
sigurnosnu proveru na ulazu u Sinklerovu plantažu sa gvozdenom kapijom.
Prošli su stazom do velikog pažljivo pokošenog travnjaka koji se blago
spuštao ka reci. Kostimirani gosti su pijuckali šampanjac iz kristalnih čaša i
šetali po bakljama osvetljenim stazama izmedu fontana i rundela sa cvećem.
Gudački kvartet je svirao Mocarta, a milozvučna melodija plovila je na
povetarcu sa Misisipija. Sudeći po redovima lirauzina i egzotičnim kolima
pored kojih su prošli, Koten je pretpostavila da je prisutna sva elita Nju
Orleansa. Džon joj stisnu ruku, klanjajući se pred ukrasnom rezbarijom koja
se prostirala po ulazu u kuću templarski krst sa upletenim ružama na
udubljcnom zlatnom listu ispod imena imanja.
Vila Roslin, pročita Džon. Sinkler je ovo mesto nazvao po kapcli.
Nasuprot onom brojnom obezbedenju na kapiji, Koten je primećivala
iz^uzetno malo stražara i uniformisanih pripadnika obezbedenja dok su ona i
Džon išli ka rundelama. Iznenadena sam što nam nisu pregledali isprave,
reče.
Dokumenta sa slikom su beskorisna na balu pod maskama, reče Džon,
pokazujući na ženu koja je upravo prolazila pored njih lica obojenog u
dugine boje.
Trudi se da primctiš bilo šta čudno, reče Džon. Nešto nesvakidašnje.
Je l' se ti to šališ? Cela ova stvar je uvrauta, reče Koten. Prvo, ne znaš ko je
ko. Prošli su pored fontane u obliku dečaka na delfmu. Ovo me pomalo
podseća na ono mesto u Majamiju o kojera sam ti pričala, reče.
Na Viskaju, gde si prvi put videla Vingejta?, upita Džon.
Koten klimnu glavom i provuče ruku pod njegovu.
Uskoro su stajali na drvenom doku na obali Misisipija. U pola tuceta sidrišta
bile su privezane različite barke uključujući i dva trkačka glisera, jednu jahtu
i škunu sa dva jarbola.
Muzika je prestala i iz zvučnika, postavljenih svuda po vrtu i duž obale reke,
odjeknuo se glas. Želeo bih da svima poželim dobrodošlicu na moju
godišnju Mardi Gra proslavu.
To mora da je Sinkler, reče Koten.
Molim vas da se okupite pod verandom da bih mogao da vidim sve te
spektakularne kostime, nastavi onaj glas.
Koten i Džon su išli .kamenom stazom, pridružujući se onima koji su se
okupljali pod balkonom.
Na balkonu je stajao čovek obučen kao krstaš sa mačem o boku. Na grudima
mu je bio crveni templarski krst. Dobrodošli u vilu Roslin.
Prolomio se aplauz oduševljenja.
Sigurna sam da je to on, reče Koten. Videla sam mu lice u našim naučnim
prilozima.
Njihov domaćin je nastavio: Planirali smo divno veče uz jelo i zabavu. Dok
ne posluže večeru, budite slobodni da prošetate po imanju i uživate u
divnom zvezdanom nebu. Mislim da ćete se svi složiti da je Lujzijana božja
zemlja.
Još jedan talas aplauza prolomi se nad travnjakom dok je Sinkler mahao, a
zatim nestao u unutrašnjosti kuće.
On uopšte ne izgleda tako opasno, reče Koten.
Seti se priče o vuku u jagnjećoj koži.
Posmatrali su kako se masa Ijudi razreduje.
Šta sad?, upita Koten.
Vreme je da pregledamo kuću.
Jesi li poludeo? Kako?
Tako što ćemo uraditi upravo ono što oni ne očekuju. Ud ćemo na glavna
vrata.
„/ daću tnoć dvojid swjih svedoka. (Otkrovenje 11:3)

41Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:23 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Naočigled
Džon je kucao mesinganim zvekirom, a Koten je pritisla zvono.
Spremna?, upita Džon.
Klimnula je glavom.
Kad su se vrata otvorila, Koten započe. Rekla sam ti da nam j'e sada, kad
imamo bebu, potreban mobilni. Pejdžer nije...
Koten se okrenu i pogleda čoveka koji je stajao na ulazu. Bio je visok,
proćelaV i zvaničan. Na sebi jc imao beli smoking i kravatu.
Dobro veče, reče.
Batler, pretpostavila je, i u sebi ga nazvala Dživs, jer je mogao da pozira za
lik iz crtanog filma na popularnom internet sajtu za prelraživanje.
Večera ćc biti poslužena u devet, reče Dživs. Doktor Sinkler do tada neće
primati goste.
Ne, ne, reče Koten. Potreban nam je telefon. Bebisiterka nam je upravo
poslala poruku.
Beba je bolesna, reče Džon. Moja žcna je malo nervozna. To nam je prvo
dete i prvi put smo se odvojili od njega.
Koten zabaci kosu unazad i obrati se Džonu, Rekla sam ti da nije trebalo da
dodemo. Okrenula se ka batleru. Da li bisrao raogli da se poslužirao
telefonom? Molim vas?
Dživs je oklevao, a zatim zakoračio unazad, oslobodivši ulaz. Blago je
mahnuo rukom dozvoljavajući im da udu.
Hvala vamil, reče Koten.
Pratili su batlera kroz mermerom popločani foaje i pored dvostrukog
spiralnog stepenišla.
Ovuda, rcče Dživs. Uvede ih u radnu sobu zidovi pokriveni tamnim
drvetom, veliki radni sto sa ručno rezbarenim nogarima. kožna fotelja sa
visokim naslonom, još nekoliko stolica i stolova, i orraani za knjige od poda
do plafona sa stotinama tomova knjiga. Debele zavese na prozorima koji su
se protezali čitavora visinom prostorije.
Koien je posmatrala batlera kako uključuje stonu lampu pored telefona na
zidu.
Zaista smo vam zalwalni na ovome, reče Džon.
Dživs se vrati kroz sobu, ali zastade kod vrata.
Koten uze bežični telefon i ukuca broj, ne pritiskajući dugme za
uspostavljanje veze. Stavila je slušalicu na uvo i čekala a onda je zakolutala
očima i spustila jc. Zauzelo.1'
Bebisiterka je sigumo na internetu, rečc Džon gledajući u batlera. Mi smo
medu poslednjim Mohikancima sa telefonskira modemom.
Proslrclila ga jc pogledom. Ti bi nas ostavio da živimo i bez struje...' Glas joj
je bio hladan. Koten se osloni o sto. Možerao li da sačekamo nekoliko
minuta i pokušamo ponovo?
Džon sede u jednu od fotelja. Nemojie da vas zadržavamo, rcče batlcru. Čim
stupimo u kontakt sa devojkom, izad ćerao sami.
Dživs nakrivi glavu kao da odmerava svoju odgovornost. U redu, reče,
neznatno oklevajući. Umete li da izadete?
Nema problema. I mnogo vam hvala. Koten se nasmeja śto je mogla
Ijubaznije. Kad su se vrata zatvorila, reče, Do davola, mislila sam da nas
nikad neće ostaviti same.
Džon odškrinu vrata. Hajde da počnemo od drugog sprata. Ovde dole će biti
previše aktivnosti.
Iskradoše sc iz radne sobe i odšunjaše se stepeništem. Koten se trzala na
svaki šum.
Troje vrata koja su otvorili vodila su u spavaće sobe, a četvrta u kancelariju
opremljenu zabavnim centrom plazma televizor, DVD plejer, slike
prekrivali su čitav jedan zid. Impresivno, reče Koten. Tu je takode bio i sto
sa kompjuterom koji je, kako je pretpostavljala, služio za potrebe gostiju koji
borave na plantaži. Gosti bi mogli da koriste internet i da pregledaju svoju
poštu.
Koten ode do prozora, povuče prozirnu zavesu i proviri. Znači, ovo su ta
bogatstva koja dobiješ kad prodaš dušu. Okrenu se ka Džonu. Imaš li kakvu
ideju šta mi to tražimo?
Džon odmahnu glavom. Nadam se da ćemo znati kad ugledamo.
Islražili su još nekoliko soba za koje se ispostavilo da su dodatne spavaće
sobe sve ekstravagantne, ali im nimalo nisu pomogle. Koten se zapita da li
je kardinal sedeo na ivici jednog od ovih kreveta usred noći i razmišljao o
svom postupku.
Na kraju hodnika bila su jedna vrata manja od drugih.
Ostava?, reče Koten.
Verovatno.
Otvorili su vrata i ugledali pretrpanu raedijsku sobu opremljenu video
projektorom na visokom postolju. ObjektiV mu je bio uperen u stakleni
trouglasti prozor koji je gledao u skupu konferencijsku dvoranu sa visokim
plafonom sprat niže. Visoke police sa audio i drugom elektronskom
opremom stajale su pored projektora. Sa druge strane prozora čuli su se
prigušeni glasovi.
Džon i Koten se stisnuše izmedu projektora i police sa opremom, i gvirnuše
kroz prozor. Koten opazi da je prostorija ispod po sredini imala
konferencijski sto od ebonosovine visokog sjaja, i deset fotelja sa visokim
naslonima oko njega. Sedela su samo dva čoveka. Jedan je bio Sinkler,
drugog nije prepoznala. Na suprotnom zidu svetlelo je sedam video monitora
i na svakom je bilo drugo lice.
Bože moj, tiho reče Koten. Poznajem ove Ijude. To su oni sa Torntonovog
spiska!
Cuvari sedam glava, prošapta Džon. Pokaza na Sinklera i onog dragog
čoveka koji je sedeo za stolom. „1 još dva od onih deset rogova. Gotovo
čitava banda je ovde.
Ko nedostaje?, upita Koten.
Ne znara.
Sinkler se obrati Girhartu, ali zbog zvučne izolacije medijske sobe razgovor
iz one druge prostorije se nije čuo/
Ovde, reče Džon,V)krećući dugme ugradeno u zid pod kojim je pisalo
Zvučnik monitora. Dok ga je polako okretao, glasovi iz donje prostorije
postajali su sve čujniji.
Sinkler reče, Gospodo, dobrodošli. Svi znate mog saradnika, Bena Girharta.
Koten se trže. Girhart ... Girhart. Gurnu Džona. Ben Girhart, to je ime sa one
podsetnice koja je pružena Robertu Vingejtu one večeri na Viskaji. Do
davola, on je Sinklerova desna ruka. Reči su joj se prosto odmotavale sa
usana, ali ne onoliko brzo kołiko su joj se misli sredivale. „1 Vingejt je
povezan sa ovim. Zatvorila je oči. Džonove teorije o Bogu i davolu bile su
dovoljno zastrašujuće, ali na neki pomereni, nestvarni način. Boga i davola
nije mogla da zamisli u borbi osim na nekom dalekom, eteričnom mestu, ili
na bioskopskom platnu gde se vrti naslov Linde Bler. Ali ovo... Umešanost
predsedničkog kandidata dodala je jasnu svetlost realnosti na ono što je
lebdelo u maglovitim svetovima fantazije. Sve ovo postajalo je previše
stvarno.
Jesi li dobro?, prošapta Džon.
Pre nego što je uspela da odgovori, začula je Sinklerov glas i okrenula se ka
prozoru.
Želim da odvojim jedan trenutak da proslavimo sav naš mukotrpni posao.
Na vrhu smo talasa koji će preplaviti čovečanstvo. Konačno ćemo dobiti
nagrade koje naša loza zaslužuje. Plan nam je bio efikasan i uspešan do
najsitnijeg detalja. Čak je i dobri kardinal odigrao svqju ulogu i ponašao se
kako je bilo predvideno. Poslužio je svrsi, i sada je odstranjen iz stada.
Duboko mumlanje kružilo je medu onim Ijudima na monitorima.
Sinkler reče, Samo najčistiji od nas okupljeni su večeras ovde dok
započinjemo najvažnije putovanje u istoriji putovanje ka dovršetku drugog
dolaska Isusa Hrisla, božjeg jagnjeta. Tck nekoliko koraka od ove sobe to
čudo se odigrava ovog trenutka.
Čudo?, prośapula Koten. Misliš li da stvara klon ovde u vili Roslin?
Džon isključi monitor. Koje mesto bi mu više odgovaralo? Mora da je tako,
reče Džon. Mora da negde u kući ima laboraloriju; zato je Januči želeo da
dodemo ovde da zaustavimo kloniranje, da ga uništimo.
Ali zašto je Sinkler pozvao svc ove goste, ako je tako?
Možda je arogantan i raisli da ne može biti zaustavljcn. A ako razmisliš o
tome, bilo je prilično obezbedenja pre nego što smo uopšte mogli da
kročirao na imanje. Mogao je da upotrebi dogadaje iz hitne pomoći da to
potvrdi. Sinkler je verovatno glavni igrač u ovoj zajednici, i ako ovu zabavu
organizuje svake godine, ne bi želeo da je otkaže i izazove bilo kakvu
radoznalost, eto zašto. Pronalaženje laboratorije će možda biti lakšc nego što
smo zamišljali. Znaš, ponekad jc najbolje mesto da se nešto sakrijc izložiti
ga naočigled svih.
Koten je raozak radio vrtoglavom brzinom, sastavljajući deliće slike. Nešto
se tu ne uklapa.
Kako to misliš?, upita Džon.
Rekao si da ćc biti lako naći je. Ulazak ovamo je bio lak previše lak. Stavi
prste na slepoočnice. Nismo mi bili tako pametni da udemo na Sinklerovu
zabavu. Namamljeni smo. Uradili smo upravo ono što su želeli. Mi srao
moljci, a ovo mesto je plamen.
Džonovo lice se smrači.
Jesi li čuo Sinklera?, upita Koten. Januči je poslužio svojoj svrsi. Nije se tu
radilo samo o pukoj zameni prave relikvije lažnom. Znali su da će nas on
dovesti njima. On je bio mamac. On nam jc dao pozivnicu.
Džon gurnu ruku u džep i izvuče onu kutiju koju im je dao kardinal. Misliš li
da znaju za ovo?
Tiho škljocanje natera Džona da je ubaci natrag u džep. Vrata sobe za
medije se otvoriše u krugu svetlosti iz hola ocrtavala se silueta nekog
krupnog čoveka.
Solpeth, Koten.
Na trenutak, bio je to samo blesak koji ju je prožeo. Poželela je da skoči i
otrči ka njemu, baci mu se oko vrata i čvrsto ga zagrli. Ali se utom srce
Koten Stoun uzjoguni, a njen um dade sve od sebe da shvati. Rekao je
zdravo ... kao Motnis, na enohijskom. Cika Gase?
Šta on radi ovde ... u odori monaha sa pištoljem uperenim u nju? Kolen
odmahnu glavom u neverici. Dobro ga pogleda. Mislila sam da si...
Na intenzivnoj nezi posle užasne saobraćajne nesreće? Ne, dobro sam.
Morali smo nešto da ti kažemo da bi ostala uplašena i u bekstvu da te
ometamo dok stvari ovde ne dovedemo pod kontrolu.
Koten vide njegov poznati osmeh reči su mu bile tihe i nežne.
Pokušali smo da te zadržimo u Njujorku. To bi bilo jednostavnije. Ali otac
Tajler je to upropastio, pomogavši ti. Pogledao je u Džona. Vi niste bili u
prvobitnom planu, tako da smo morali i vas da usporimo, kao što smo uradili
i sa Koten. Da vam presečemo novac a vas, u isto vreme, da održimo u
bekstvu. Kad je čovek očajan, nema jasnu sliku stvari.
Tornton ... Vanesa?, reče Koten, shvativši izdaju.
Tvoj momak je bio davolski dobar novinar. I suviše se približio. Bili smo
sigurni da ti je sve rekao. Ali ona manekenka ... to je bio nesrećan slučaj.
Vingejt se uspaničio. Prešao je crtu. Mogao je da te povredi.
Koten proguta pljuvačku; grlo joj je bilo tako suvo da ju je bolelo. A požar u
brvnari? Jesi li ti to uradio?
Gas reče, Kad je to u pitanju, držali smo ti palčeve. Tamo smo na trenutak
strahovali da se nećeš izvući. Skoro da sam ušao i lupao ti na vrata da te
probudim.
Zašto? Šta se dešava, čika Gase? Glas je izdade.
Izvini, dušo, ali moram da budem siguran da ti i sveštenik nećete dalje. Priča
se ovde završava.
Koten ga prostreli pogledom. Verovala sam ti. Oduvek, još kao devojčica.
Napravila je pauzu pre nego što je ponovo progovorila. Jesi li ti ubio
kardinala?
Gas uzdahnu. Poslužio je svrsi.
Ne mogu da poverujem da je kardinal Januči bio svojevoljno upleten u sve
ovo, reče Džon. Nije mogao da zna šta se ovde dešava kloniranje.
„O, ne, naprotiv, oče Tajler. Znao je. Mada je bio malo zaveden, misleći da
pomaže da se desi drugi dolazak. Kakve li ironije, bio je napola u pravu. To
će zaista biti drugi dolazak na kraju krajeva, Hristos će se ponovo roditi ...
uz male izmene.
Ali, Januči se pokajao za svoje grehe, reče Džon. Shvatio je šta je uradio i
molio Boga da mu oprosti.
Gas je zakolutao očima. Možda. Ko zna šta je zaista u Ijudskom srcu. Ali
kardinalovi postupci su bili predvidljivi. To smo znali od samog početka.
Zato je on i izabran. Sinkler je pustio Janučija da otkrije naš stvarni plan, a
onda mu je dozvolio da pobegne i stupi u kontakt sa vama da vas pozove na
bal. On je bio samo pion.
Zašto niste ubili mene kad ste ubili njega?, upita Koten.
Ovako je mnogo čistije. Znali smo da ćete doći ovde ti i Tajler. Dve muve
jednim udarcem, da tako kažem. Gas Rubi zastade kao da nije želeo dalje da
priča. Moramo da se pobrinemo za tvog prijatelja sveštenika, ali činjenično
stanje jeste da tebe ne mogu da ubijem.
Zato što si moj stric? Upinjala se da prihvati njegovo objašnjenje.
Pa, reče Gas, produžavajući izgovor reči. Kako to da ti objasnim? Ja sam
brat tvog oca, samo ne onako kako ti misliš. Ali sam, svakako, deo porodice.
Koten brzo trepnu dok je odmahivala glavom. Ne razumem.
Naravno da ne razumeš. Isto kao što nisi razumela kad je Arčer rekao da
sijedina. Evo još nekih podataka. Pretpostavljam da je ovaj trenutak dobar
koliko i bilo koji drugi, reče Gas.
Koten se pruži i uhvati Džona za ruku.
Gas klimnu glavora Džonu. Možda nara sada predstoji predstavljanje. Oče
Tajler, da li znate u čijem ste društvu? Upoznajte Koten Stoun, ćerku
Furmijela Stouna. Siguran sam da ste čuli za Furmijela andela jedanaestog
sata? Furmijela ... jednog od onih koje vi zovete Pali. Posmatrači, brate.
Koten se učinilo da halucinira. Stani, stani, prošapta. „O čemu ti to pričaš?
Tvoj otac je bio sa nama od početka. Borio se u Velikoj bici. Kad smo
poraženi, izbačeni smo i osudeni da večito lutamo ovim prostorom. Tvqj
otac je na kraju smekšao i molio oproštaj od Boga. Napustio je naše redove
... izdajnik. Zbunio se, sramoteći nas. Bog se smilovao na njega i dao mu
život smrtnika. Dozvoljeno mu je da se oženi i izrodi decu. Ti i tvoja sestra
bliznakinja ste njegovi potomci mešanci. Ali, tvoj otac je morao da plati za
božju milost. Bog je, sebično, uzeo tvoju sestru, a tebe ostavio na zemlji da
biješ Njegove bitke. Naravno, tvoj otac se raspolutio pod pritiskom
smrtnosti, i uvek se osećao krivim zbog tereta koji je nametnut tebi. A zbog
čega? Života u bedi. Odlučio je da okonča svoj život, još jednora razočaravši
Boga. Kao što rekoh, bio je slabić.
Gas pogleda u Džona. A vaš Bog, svešteniče, nije onakav kakvog ga vi
zamišljate. Nije svemilosni, svepraštajući bog korae se molite. Ni Furmijel,
niti bilo ko od nas, ne može se vratiti u svoj dom u raju.
Srećom po tebe, Koten, sva moja braća su se zaklela da nikad neće nauditi
nekome od nas od tvojih pošto bi se naš broj tako umanjio, a samim tim i
brojčano stanje naših trupa. Da bismo obavili svoj posao, regrutovali smo
smrtnike egoistične Ijude željne moći, one nalik Čarlsu Sinkleru i
templarima. Ali, draga Koten, ti si drugačija ti si jedinstvena. Jer ni
si samo ovdašnja, već je deo tebe nekog višeg reda. Ti si jedna od nas.
Lice mu se smekšalo, i Koten ugleda isti onaj poznati osmeh koji je toliko
dugo volela koji je sada bio samo odvratna maska zla i izdaje. Smučilo joj
se.
Spuštajući pištolj, Gas Rubi reče, Nisam ovde da bih te ubio, Koten. Ovde
sam da bih te odveo kući.

42Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:25 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Laboratońja
Kad je Gas Rubi spustio pištolj, Džon skoči napred, udarivši ga svom
silinom, tako da ga je odbacio unazad u hodnik. Bacivši težinu na Gasa,
Džon zgrabi njegov ručni zglob i ote mu oružje. Boreći se da dode do
vazduha, Gas pokuša da se uspravi, ali odustade kad mu je Džon uperio
pištolj u lice.
Ne mrdaj, reče Džon. Da nisi ni pisnuo.
Onako bez daha, Gas je kašljao i upinjao se da govori. Ne slušaš, svešteniče.
Usne mu se izviše u arogantnu grimasu. Traćiš vreme. Ne možeš da me
ubiješ.
Koten stade izmedu njih dvojice. U pravu si, čika Gase, reče. Geh el Crip. Ti
si jedina. Sve joj je postalo jasno.
On ti ne može nauditi, reče Koten dok je polako pružala ruku da uzme pištolj
iz Džonove. Uperila je u Gasa. Ali ja mogu. Je li tako? Rekao si da ti mene
ne možeš da ubiješ, da postoji pakt da se ne povreduje neko iz tvoje branše
naše branše. To svakako znači da imamo moć da naškodimo jedni drugima
... da ja imam tu moć.
Džon se skotrlja sa Gasa i ustade.
Koten mahnu pištoljem. Ustaj, čika Gase.
Uz veliki napor, Gas Rubi se podigao. Pogledao je u Koten, a grudi su mu
napinjale dugmad na košulji dok je disao. Nećeš me ubiti.
Samopouzdanje kao da mu se topilo.
Ali ne možeš biti siguran u to, zar ne?, reče Koten. Ne znaš koji deo mene
kontroliše pritisak na okidaču.
Koien, uradila si dovoljno da platiš za očev dug, reče Gas. Vreme je da se
oslobodiš. Mi želimo da te vratimo pod svoje okrilje.
Ne slušaj ga, reče Džon.
Suprotno vašem Bogu, oče Tajler, Sin Zore prašta. Koten, tvom ocu nikad
nije dozvoljeno da se vrati u raj, bez obzira na to šta je uradio, koliko da je
molio. I njegova kazna se nikad nije završila, zar ne? Njegova svakodnevna
borba da preživi, da obezbedi svoju porodicu, da živi kao čovek, slomila ga
je. Bog ga nikad nije ostavio na miru. Sećaš li se one suše? Svih teškoća?
Siroti Furraijel se konačno sloraio. Zašto bi neko odlučio da slavi takvog
Boga? Ali mi širimo ruke da te zagrlimo. Biće ti dato šta god poželiš:
bogatstvo, slava, zadovoljenje nema granica.
Glas mu je postao tih i nežan, to je bio onaj stari čika Gas koga je volela
čitavog života.
Dodi kući, Koten.
Suze su joj lile niz obraze i ruka joj je zadrhtala dok je dizala pištolj. Ja
jesam kod kuće ... i ja sam ta koja mora da zaustavi ovo. Uperila je pištolj u
Gasovu glavu.
Nemoj da načiniš najveću grešku svog života, dušo.
To je tvoj problem, reče Gas.
Okreni se, rekla je. Kad joj je okrenuo leda, Koten mu prisloni pištolj uz
rame i reče, Kreni hodnikom.
Odveli su krupnog čoveka do spavaće sobe za goste. Koten je ugurala Gasa
u orraan.
Džon strže ogromni čaršav sa kreveta, umota Gasa u njega, a onda ga zaveza
drugim.
Dok je to radio, Gas reče, Koliko puta moram da vam kažem da gubite
vreme?
Moramo da ga ućutkamo, reče Koten. Skide svoju kecełju i otkine veliko
parče jeftinog materijala. Evo ti. Uguraj mu u usta i veži preostalim delom.
Kad je Džon završio, Koten na trenutak pogleda u Gasa, pitajući se da li će
svi njihovi napori biti uzaludni. Misliš li da će ga to držati?, upitala je. Ili
možda ima neke posebne...
Držaće telo. To je sve što mogu da kažem, odgovori Džon.
U redu. Hajde da to obavimo, reče Koten.
Sišli su stepeništem, skrenuli u suprotnom pravcu od radne sobe i ušli u
prostoriju koja je bila do detalja uredena kao i hol hotcla na Park aveniji. Iz
nje su ušli u salon za ručavanje. Sledili su se na prizor posluge koja se žumo
kretala okolo, dodavajući stolovima za banket pribor za jelo u poslednjem
trenutku.
Koten iznenada stade kao ukopana, čuvši čangrljanje posuda, zveckanje
kristala, glas nekoga ko je verovatno bio šef sale kako nareduje posluzi. Ne
tamo, reče. To mora da je kuhinja. Krenula je prolazom ka nekim
zatvorenim vratima u dnu. Okrenula je kvaku i otvorila vrata.
Taj deo kuće delovao je golo i sterilno. Pogledala je u objektiv sigurnosne
kamere.
Hajde, hajde, reče Džon, gotovo je gurajući praznim hodnikom. Ovde
svetlost nije dolazila iz Štraus ili Voterford lustera, već iz neonki u
udubljenjima. Zidovi su sijali, a vrata su bila od nerdajućeg čelika.
Pogledaj šta je unutra, reče Koten, pokazujući prva vrata.
Džon ih otvori. ,.Liči na skladište laboratorije, reče.
Onda mora da smo blizu. Ovo krilo mora da su Sinklerove privatne
laboratorijske prostorije.
Ostala vrata kroz koja su prošli bila su otvorena, otkrivajući nešto što je
ličilo na sobe za hirurške postupke, ili farmaceutske, opšte laboratorijske
operacije, na spremišta, pa čak i na zbirku medicinskog i naučnog
referentnog materijala. Hodnik je skretao nadesno, završavajući se
impozantnim čeličnim vratima.
Stajali su pred njima.
Ovo liči na trezor u banci, reče Koten. To mora da je to.
Džon pokaza tastaturu sa kombinacijom i uredajem koji je ličio na oblinu
kašike.
„O, do davola, promrmlja Koten, shvatajući čemu služe.
Džon stavi ruku u džep.
Posmatrala ga je kako otvara kardinalovu kutijicu. U njoj je bio Ijudski
kažiprst odsečen kod drugog zgloba.
Džon se okrenu i pogleda iza ugla, niz hodnik. Mislim da sam nešto čuo.
Verovatno samo što nisu stigli.
Koten pokaza u kutiju. Uradi to.
Džon uze onaj prst iz kutije.
Borila se da dode do vazduha kad je videla deo tkiva koji je visio i tečnost
koja se slivala iz odsečenog prsta.
Stavio je jagodicu prsta u onu kašiku. Naprava je blago zabrundala,
uključujući tastaturu na kojoj je svaka tipka bila osvetljena nežnoplavom
svetlošću. Na digitalnom ekranu pojavila su se slova: Kardinal Antonio
Januči. Identitet potwden. Ekran se zatamneo, a zatim se pojavila nova
poruka. Ukucajte šifru.
Koten pogleda u Džona. Koju šifru?
Nemam pojma, odgovorio je.
Mrtvi smo.
Malo julno od prestonice Škotske, Edinburga, nalaii se selo Roslin, mesto
gde se nalaze kapela Roslin i dwrac Roslin, dom Sent Klerovih (Sinklera). U
tom malom selu je umetnički istraživački centar, Institut Roslin. Tu je
klonirana ovca Doli.
Miroljubivi Bog će ti pod nogama smrviti Satanu. (Poslanica Rimljanima
16:2O)

43Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:25 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Klon
Šifra, šifra, šaputala je Koten. Zašto bi nas kardinal doveo čak dovde, a da
nam ne kaže šifru? Ako je znao za obezbedenje, mora da je znao da nam je
potrebna šifra.
Odjednom je u glavi začula Arčerovo mumlanje. Nalet vreline prode joj
telom. Reče, kao da je nadahnuta, „O, Bože! Džone, mislim da znam šta je
to! Znala sam je sve vreme Arčer mi je rekao. Pružila je ruku do one
tastature. Molim te, daj da to bude to. Molim te. Pogledala je Džona. Matej,
prošaptala je, zatira je ukucala 262728.
Boja na tastaturi se promenila iz plave u zelenu, a na ekranu se ispisalo:
Šifra prihvaćena. Ulaiak odobren. Začuo se tup udarac teśkog metala dok su
se magnetne brave otključavale, a motorom pokretana vrata polako su se
otvarala.
Na unutrašnjem zidu bilo je crveno pravougaono dugme veličine kutije
cigareta na kojem je pisalo Otvori/Zatvori. Džon ga udari dlanom, i
mehanizam je obavio suprotnu proceduru. Uz teški udarac, vrata su se
zatvorila i zaključala.
Koten se okrenu oko sebe, obuhvatajući pogledom izgled laboratorije. Gde
je?
Pogled joj pade na srebrni kofer, a onda do njega. Providna posuda. Pehar.
Prišla je akrilnoj posudi osećajući strahopoštovanje pred lepotom i
jednostavnošću vredne relikvije u njoj. Pre dve hiljade godina, Isus Hristos
je pio iz nje, a narednog dana u njoj je bila njegova krv dok je on umirao na
krstu. Pažljivo je izvukla pehar. Prstom je prešla po obodu, zatim je prešla
po spoljašnjoj strani posude, a onda stubićem do osnove.
Potpuno je bio uvijen u neku vrstu tankog, providnog omotača, ali čak i sa
tim zaštitnim slojem, od dodira ju je obuzimala jeza. Koten ga stavi u srebrni
kofer, zatvori poklopac i privi ga na grudi.
Hristov pehar joj se vratio.
Okrenula se da pogleda u Džona dok je išao ka kolicima od nerdajućeg
čelika. Zurio je u inkubator sa priključenim mikroskopora. Iznad njega su
svetleli digitalni ekrani sa podacima o temperaturi, nivou zasićenosti
kiseonikom, koncentraciji ugljendioksida, o vlažnosti i ostalim vitalnim
pokazateljima. Unutra je bilo nešto što je ličilo na običnu epruvetu. Gledao
je kroz sočivo mikroskopa i ukočio se kao začaran.
Džone?, prošaputala je Koten.
Polako podižući glavu, napravio je znak krsta.
Je li to to?, upitala je, stojeći kraj njega.
Pogledao ju je u oči, zamagljenog pogleda, sa izrazom na licu kao da ga je
pogodio grom.
Požuri pre nego što neko dode. Uništi to, rekla je.
Džon se nije ni pomakao.
Koten spusti srebrni kofer na pult i prisloni oko na mikroskop. U posudjje
videla četiri ćelije nalik na raehuriće prikačene jedan za difugi.
Embrion, prošaputa. Izgledao je potpuno isto kao na svim slikama oplodene
jajne ćelije koja raste i deli se početak Ijud
skog života.
Šta ako je to zaista..., promuca Džon. U rečima mu se osećao bol. Možda
ćemo ubiti božjeg sina.
Koten otvori usta kao da će nešto reći. Geh el crip, odjekivalo joj je u glavi.
Ali šta ako grešimo? Netremice ju je gledao, a oči su mu bile ispunjene
sumnjom. Reče, Kako da živim sa saznanjem da nisam ništa drugačiji od
onih koji su mu zabili eksere u dlanove.
Pružila je ruku da mu dodirae lice. Ovde, u odsudnom trenutku, Džon nije
bio u stanju da uništi klon. Izgarala ga je unutrašnja vatra, shvatila je. Citavo
njegovo biće gorelo je u strahu. Sve sumnje i strahovanja koje je izrazio
mora da su ga razdirali. Je li ova stvar Antihrist? Ili će zaustaviti drugi
dolazak? Hoće li uništavanje ovog klona biti isto kao izvršenje abortusa?
Ubistva?
Ne mogu, reče Džon. Ne mogu da izigravam Boga. Čitav hor glasova
odjekivao je u glavi Koten. Geh el crip. Uze ga za ruku. Ne izigravamo
Boga. On nas je izabrao spojio nas je i doveo na ovo mesto. Gušila se.
Tornton, Vanesa. Ne mogu da verujem da su uzalud žrtvovani. Džone,
učinio si da vidim stvarnost. Zašto sam otišla na onu iskopinu u Iraku u
pravom trenutku? Zašto je moja sestra bliznakinja umrla na rodenju samo da
bi mi se obraćala na jeziku za koji si mi rekao da je jezik andela? Zašto si ti
tragao za načinom na koji Bog želi da mu služiš? Džone, ovo je to.
Um joj se razbistrio. Ona je bila jedina koja je mogla da zaustavi Sina Zore.
Džonu je vera unela sumnje i Bog je znao da će se to desiti. Zato je ona
izabrana. Ona je bila deo ugovora koji je njen otac sklopio sa Bogom.
Geh el crip.
Džon je zgrabi za ruku i pode korak unazad, odvlačeći je.
Žao rai je, reče, gurnuvši ga u stranu. Ali ja ovo moram da uradim.
Pokida creva i kablove iz inkubatora, zatim podiže čitav aparat i tresnu ga o
pod.
Kao na usporenom snimku, kutija se razbi pri udaru šaljući oštre providne
šrapnele po podu. Mikroskop se oslobodio i okretao se pred njenim nogama.
Ali, začudo, ona epruveta je pala uspravna i netaknuta.
Koten ju je na trenutak gledala, a onda ju je zgazila nogom, smrskavši je pod
cipelom.
Posuda se rasprštala.
Gotovo je, reče. Učinjeno je.
Iznenada se laboratorija ispuni jekom sirena alarma. Koten pokri uši.
Bleskala su crvena i bela svetla. Hajde, povika Džon. Jeka kao da ga je
prestravila i vratila u život.
Čekaj, reče Koten, ugledavši niz boca sa kiseonikom pored zida. Očima
pretraži sobu. U blizini vrata bila je stanica sa cevima koje su vodile u nju.
Gasni vodovi. Poznala je Bunsenov gorionik na pultu.
Otrčala je do boca, iščupala creva iz priključaka i otvorila Ventile. Kiseonik
je uz strašno šištanje ulazio u sobu.
Bunsenov gorionik je imao crevo koje je od njegovog postolja vodilo do
priključka na jednom od creva za gas. Odvrnula je kontrolnu polugu,
pustivši gas. Okrenula je dugme na postolju gorionika, usmeravajući tako
gas kroz gorionik.
Vatru, vatru, vatru, vikala je nadvikujući onaj raspomamljeni alarm. Nadi
šibicu!
Džon zgrabi upaljač za paljenje plina sa obližnje police.
Uzela ga je i zapalila plamenik. Goreo je bledira i slabim plamenom. Hitro je
podesila Bunsenove ventile za dovod vazduha i najzad je svetli plamen
postao narandžast i žut. Nije pokušavala da podesi plaraen na jačinu
kontrolisanog kompaktnog plamena sa bledoljubičastoplavim oreolom oko
tamnog jezgra.
Želela je vatru paklenu vatru.
Žurno je uzela kofer u kojem je bio gral. Hajdemo odavde, reče, zgrabivši
Džona za ruku.
Okrenuli su se ka vratima. Već su se otvarala.
Licem u lice
Onda je zver zarobljena, a s njim i lažni prorok koji je izvodio znake u
njegovom pńsustvu, znake kojima je prevario one koji su primili znak zveń i
one koji su slavili njegov lik. Ovo dvoje su živi izbačeni u jezeru vatre koja
je gorela od zapaljenog sumpora. (Otkrovenje 19:2O)
Koten zgrabi kofer od titanijuma i spremi se za trk; svaka tetiva i mišićno
vlakno u njenom telu bili su spremni. Ali onda ugleda čoveka koji je stajao
ispred otvorenih vrata.
Blesak vreline ulete u prostoriju, a vazduh zacvrča. Koten se strese.
Neki stari gospodin ju je posraatrao, a njegove oči su gotovo probadale.
Džon je gledao čoveka pred vratima. Deseti rog koji je nedostajao, reče.
Iznurujući bol odmah iznad očnih duplji ju je izmorio sličan onome kad
prebrzo jedete sladoled. Ali ovaj je bio mnogo jači, kao da su joj vreli
klinovi prolazili kroz lobanju, očni mišići sam mozak goreli su, grčili se.
Koten pritisnu čelo korenom leve šake i povika, Džone, izvedi nas odavde.
Ne vidim.
Čula je kidanje, a onda ju je Džon uzeo za ruku i izmedu palca i kažiprsta joj
stavio neki predmet. Raspeće sa lanca oko njegovog vrata.
Podigao joj je ruku držeći je za ručni zglob. Ovo moramo da uradimo
zajedno, reče.
Pričao je dok ju je povlačio napred.
U ime Oca, i Sina, i Svetog duha. Amin.
Najslavniji prinče nebeskih armija, arhandele sveti Mihajlo, odbrani nas u
našoj borbi protiv kneževstva i moći, protiv Vladara sveta tame, protiv sila
zla na visokim položajima.
Bol je na trenutak uminuo, i Koten zatrepta očima da vidi Džona. Graške
znoja izbijale su mu iznad usne i nad obrvama.
Ali, u njegovom glasu i na licu bilo je samopouzdanja. Nije skidao pogled sa
starca koji je sada bio više opsena, lelujava slika nalik vrelini koja se podiže
nad pločnikom. Zbog bola u očima raorala je da ih zatvori. Koten.
Taj glas joj prože sve nerve i soba se preplavi jasnira aromama sveže
pokošenog sena, okrunjenog kukuruza. Zemlje u Kentakiju.
Nisi me zaboravila, zar ne?
Tata?, reče Koten, dok ju je preplavljivao talas emocija. To nije tvoj otac,
Koten, reče Džon. On je lažov. Džon se polako pomerao napred i nastavljao
liturgiju. „... ščepaj zmaja, staru zmiju, koji je davo i Satana, veži ga i baci u
bezdan da više ne zavodi narode.
Opet onaj glas ovoga puta na jeziku koji samo ona može da razume. Cń
sprok inhime. Sprak dien e vigo. Slušaj me. Ti si moja devojčica.
Osetila je kako Džon njihovim spojenim rukama pravi znak krsta.
Tri koraka napred.
U irae Isusa Hrista, našeg Gospoda.
Gril te. To je bila Vanesa. Veruj u mene, Koten. Ja sam tvoja najbolja
prijateljica. Umrla sam za tebe. Odmakni se od sveštenika. On je taj koji
laže.
Stani!, viknu Koten, pritiskajući ruku na uvo. Nesi, oprosti mi.
Ne slušaj te glasove, Koten, povika Džon. To je trik. Pokušava da te oslabi.
Ne!, vrisnu Koten.
Starčev glas zagrme. Stakleni pehari zadrhtaše. Tunka tee rosfal ee
Nephilim. Ti pripadaš Palima. Ti si jedna od nas.
Džon je još čvršće steže za ruku. Ne slušaj.
Začu se šištanje, nalik pari koja izbija iz bojlera, i telo joj je pržila vrelina
starčevog daha.
Pogledaj krst Gospodnji, beži od neprijateljskih bandi, reče Džon.
Neka se Tvoja milost, Gospode, spusti na nas.
Znak krsta.
Udari je vreli vetar oluja izbačena iz pakla.
Terarao vas od nas, reče Džon, Ko god da ste, nečisti dusi, sve satanske sile,
svi pakleni osvajači, sve zle legije.
Bol u glavi jačao joj je sa besom. Koten stade i zatetura se. Plašila se da će
povraćati i osećala je da se klati.
Džon ju je vukao napred. Bog Otac vam nareduje.
Znak krsta.
Pod kao da jc podrhtavao. Vreli vetar, podrhtavanje, njeno telo koje se treslo
do srži gubila je svest. Opet se zateturala, jedna noga joj je otkazala.
Bog Sin vam nareduje.
Znak krsta.
Bog Sveti duh vam nareduje.
Znak krsta.
Džon je obuhvati, podižući je na noge.
Pritisak vazduha u laboratoriji bio je ogroman sve je krckalo, lomilo se.
Neće se završiti na ovome. Glas je bio oštar, kao kamenje koje se mrvi.
Slaba si kao i tvoj otac.
Vrelina ispi snagu iz Koten. Još jedan ubod bola natera je da otrae ruku iz
Džonovog stiska.
U ime Boga koji je toliko voleo svet da se odrekao svog jedinog sina, da
svaka duša koja veruje u njega ne bi iščezla već zadobila večni život. Džon
je ponovo zgrabi za ruku.
Vrelina je sada bila tako žestoka da je Koten osećala kako joj izbijaju plikovi
po koži.
Džonov glas je odjekivao nad vetrom koji joj je gotovo rascepio bubne opne.
Bog je sveti, sveti, sveti, Bog mnoštva. Bože naš, čuj moju molitvu. Bože
nebesa, Bože zemlje, Bože andela, Bože arhandela...
Krešendo vetra.
Udar vazduha koji je prljio kosu.
Tutnjava Džonovog moćnog glasa.
Probadajući bol.
Koten začu lomljavu stolova koji su se preturali, rasprskavanje stakla, zveket
čelika o čelik. Htela je da odustane, da padne na kolena, da moli za milost,
ali ju je Džon držao uza se, sada već više noseći je nego vodeći. Nije imala
ni snage ni voIje da nastavi sama. Na trenutak je pokušala da se otrgne od
njega i pobegne, ali ju je on čvrsto držao.
„O, Bože, čuj moju molitvu. I pusti da moj uzvik dopre do Tebe.
Koten se uvijala. Ne mogu. Ne raogu.
Džon je trže i prigrli.
Preklinjemo Te kroz našeg Gospoda, Isusa Hrista. Amin. O, Bože, izbavi
nas iz davolovih zamki.
Znak krsta.
U ime Oca...
Znak krsta.
„1 Sina...
Znak krsta.
„1 Svetoga duha.
Znak krsia.
Odjednom, onaj vetar se pretvori u povetarac, a vrelina nestade.
Nepodnošljivi bol u glavi joj uminu. Otvorila je oči na vreme da vidi blesak
svetla i kovitlac prašine ne mestu gde je stajao onaj starac.
Džon i Koten izadoše kroz vrata. Naslonila se na njega, iscrpljena,
izranavljenog grla.
Držao ju je uza se kad je udario ono dugme da bi se vrata zatvorila.
Pre nego što su se zatvorila, Koten je poslednji put pogledala unutrašnjost
laboratorije videla je blago kovitlanje dima, papire koji padaju na pod,
treptaj plamena na Bunsenovom gorioniku.
Džon joj je držao lice izmedu svojih dlanova. Eksplodiraće svakog trenutka.
Moramo da idemo odavde.li
Trčali su. Džon ju je vukao dok joj se snaga polako vraćala. Iza njih, vrata
laboratorije su se zabravila u smrtonosnoj kombinaciji čistog kiseonika i
otvorenog plamena.
Koten je pokušala da se usredsredi, ali je sve još bilo zbrkano njena vizija,
njena svest. U glavi joj je bila gusta magla, misli haotične, maglovite, i
nepovezane. Džon ju je vukao hodnikom koji je vodio od laboratorije, i čula
je njihove korake koji su odjekivali u njenim ušima.
Sirene ałarma su vrištale kao praistorijska stvorenja u smrtnoj borbi. Onaj
osećaj vatre po koži joj se gubio, ali se bojala da je ostavio plikove.
Neuobičajeni miris sumpora ispunio joj je nozdrve dok je trčala, grleći kofer.
Panični glasovi odzvanjali su čitavom kućom kad su ona i Džon izjurili u
foaje udno ogromnog stepeništa. Posluga, dostavljači i gosti protrčavali su
pored njih ka glavnom izlazu.
Hajde, povika Džon, vodeći je u onu bujicu tela.
Iznenada, oseti svež, vlažan noćni vazduh, dok se teturala po stazi; cipele su
joj tonule u meku zemlju. Uguši vrisak. Vetrić iz pravca reke prelete preko
nje, i suze joj linuše niz obraze.
Sledećeg trenutka, zemlja i vazduh se zatresoše udarni talas. Eksplozija je
došla otpozadi.
Laboratorija je eksplodirala.
Udar je nju i Džona odbacio nekoliko desetina metara kroz vazduh i bacio ih
u vrt sa cvećem. Džon je prvi pao i zario se licem u mekanu zemlju. Ali
Koten je udarila glavom o jedan od ukrasnih kamenova. Jedan trenutak je
mirno ležala, sva ošamućena.
Konačno podiže glavu i pogleda unazad u predratnu arhitekturu kuće. Dim
je kuljao iz krova istočnog krila plamenovi su izbijali iz razbijenih prozora,
previjali se na strehama. Zuborenje obližnje fontane slopilo se sa
pucketanjem vatre.
Zemlja se ponovo zatresla od manjih eksplozija.
Buka u njcnoj glavi, nalik zujanju roja skakavaca, silovita vibracija,
postajala je sve glasnija, zaglušujuća.
Džone? Videla je njegovo izobličeno lice, kao da gleda kroz vodu sa dna
bazena.
Koten se osećala kao da nestaje u tami. Prsti joj opustiše stisak na srebraom
koferu i ruka joj pade.
Onaj '.•' 'zdrži do kraja biće spasen. (Matej 24:3O)

44Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:27 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Oporavak
Mislila sam da te više nikad neću videti, reče Koten kad je pogledala u lice
svoje sestre, Motnis, okružene blistavom svetlošću.
Ja.sam uvek ovde.
Je li zaista gotovo?, upita Koten.
Za sada, reče Motnis, gladeći čelo svoje sestre. Naš otac se ponosi tobom.
Znači, on je miran?
Da, reče Motnis.
Njen lik iščeznu, a ona svetlost izblede. Nikad ne zaboravi.
Šta?, reče Koten, pružajući ruku.
Geh el crip. Onaj sjaj je jedva osvetljavao Motnis i njen osmeh. Zatim je
nestala.
Glas Teda Kaselmana probio se kroz maglu i prizvao Koten u svest.
Odjednom se osetila kao ronilac koji se waća iz dubina.
Mislim da se budi, reče Kaselman.
Koten trepnu.
Džon je uze za ruku. Dobrodošla natrag.
Soba je bila mračna, sterilna i mirisala je na sredstva za dezinfekciju.
Podigla je ruku i gledala u priključenu infuziju, Preplavi je sećanje na
njihovo bekstvo.
Htela je da govori, ali jezik kao da joj je bio prikovan za nepca, a usne
slepljene. Pogledala je u plastični bokal i čašu kraj svog kreveta.
Jesi li žedna?, upita Džon,
Koten klimnu glavom.
Sipao joj je vodu i držao joj čašu dok je pila.
Voda joj je ohladila usta i oslobodila jezik i usne. Žmirkala je usled svetlosti
koja je ulazila kroz bolnički prozor. Koliko je sati?
Pola pet, reče Džon. Vraćala si se i gubila tokom poslednjih nekoliko dana.
Sada deluješ budnije, reklo bi se da ćeš ovoga puta ostati sa nama. Lekari
kažu da ćeš biti dobro. Imala si težak potres mozga.
Netremice je gledala Džona. Gde je?, prošapta.
U EfBiAju, reče Džon.
Zatvorila je oči. Sve je izgledalo tako nestvarno, više je ličilo na san iz kojeg
se dragovoljno probudila, mada su se neki tragovi noćne more još zadržali.
Telo ju je bolelo, a koža kao da je izgorela na suncu. Ne, sve je bilo stvarno
od one grobnice i Gabrijela Arčera, do laboratorije za kloniranje i Čarlsa
Sinklera, do... Stresla se setivši se onoga što im je Gas otkrio, a zatim i onog
starca koji im se isprečio na putu prilikom bekstva iz laboratorije. Pokušala
je da se usredsredi na svog šefa. A šta ti radiš ovde, Tede?
Oboje ste u svim vestima. Čim su stigli prvi izveštaji, cela reporterska ekipa
i ja bili smo u avionu za Nju Orleans. Sećaš se one stare izreke za nekoga ko
ima nos za vesti? Pa, draga moja, prevazišla si samu sebe.
Koten je htela da se nasmeši, ali nije imala snage. Pre je ličilo na to da je
priča jurila nju, dok je na kraju nije pregazila.
Čika Gas?
Ni traga, reče Džon.
Ne, neće biti.
Gotovo je, Koten, rekao joj je.
Hvala Bogu.
Da, trebalo bi to da uradiš.
Ušla je sestra i proveravala podatke osnovnih vitalnih funkcija, ostavljajući
sobu u tišini nekoliko minuta. Kad je završila, Koten ponovo usmeri pogled
u Džona. Uzgred, obavio si sja
jan posao, rekla je.
To sara čuvao za sledeću utakmicu protiv studenata, ali je ovo izgledalo kao
pravo vreme da ga isprobam.
.Jesam li ti ikad rekla da su te oči protraćene na svešteniku?, reče Koten.
Kaselman lupnu prstiraa po ogradi kreveta, „O čerau je reč? Ima li nečega
što bi trebalo da znam vezano za vas dvoje?
Mi smo samo dobri prijatelji, reče Koten.
Ovo je jedna izuzetna dama, reče Džon, obraćajući se Kaselmanu, alł ne
skidajući pogled sa Koten.
.,Upravo tako, složi se Kaselman.
Koten se natmuri. Šta se desilo sa Sinklerom?, upita.
Kaselman privuče stolicu uz njen krevet, ali nije seo. Nije preživeo. Ima
desetak povredenih i četvoro mrtvih, za sada. Sinkler je jedan od njih. Citava
ta stvar je nečuvena to što je Sinkler smerao, krada grala, kloniranje. A onda
su, povrh svega, otkrili da je kardinal koga ste intervjuisali u Vatikanu
Januči ubijen upravo ovde, u Nju Orleansu. Kažu da je on taj koji je zamenio
relikvije. Pogledao ih je oboje. Znate li vas dvoje nešlo o torae? Kad nisu
odgovorili, nastavio je. To i priča o Sinkleru je na naslovnoj strani svih
novina u zemlji. I, draga moja gospodice Stoun, bićeš mezimica svih
televizija i govornih šou programa. Svet neće moći da se zasiti tog lepog
lica. Pružio je ruku i uštinuo je za obraz, gotovo kao rodak. Vidim Pulicera
na horizontu, Koten, čim budeš napisala celu priču.
Samo je površno slušala Kaselmana. Jesi li ti dobro?, upi
tala je Džona.
Nekoliko posekotina i modrica, reče, sležući ramenima. Ti si ta koja je
podnela glavni udar.
A onaj starac?
Koji starac?, upita Kaselman.
Džon odmahnu glavom i obori pogled u pod.
„O kome vi to pričate?, upita Kaselman.
„O nekome na koga smo naleteli na izlasku, reče Džon.
Oh. Pa, siguran sam da ćemo dobiti detaljan spisak ranjenih i poginulih.
Kako se zove? Sin Zore, rekla je okrećući se. Sta?, reče Kaselman. Nije
važno, odgovori Koten. „1 Robert Vingejt je umešan
u ovo, reče.
Kaselman kao da se zatetura na nogama. Ozbiljno, reče. Slušaj onda ovo.
Ovo je bila paklena nedelja. Vingejt je u ponedeljak ujutru pronaden mrtav u
svojim kolima u garaži. Trovanje ugljenmonoksidom. Liči na samoubistvo.
Pretpostavljam da čovek nije mogao da podnese skandal. Istog dana kad je
objavio da se vraća u predsedničku trku, neki klinac je istupio i optužio ga za
zlostavljanje dece. Posle te početne optužbe, pojavilo se još četvoro dečaka.
Izgleda da je Vingejt imao sklonosti ka dečacima. To se odnosi na dečji
kamp. Izgleda da su to uvek treneri dečjih liga, vode izvidača ili sveštenici
izvini, Džone. Bez uvrede.
Nema problema, odgovorio je Džon. Kaselman se svali u stolicu.
Zapanjujuće je kako daleko sežu pipci ove priče o gralu kao da je neko
pljunuo u bazen, a talasići se neprekidno šire. Potapša Koteninu ruku.
Šaljemo te u Rim da izveštavaš o povratku grala u Vatikan. Naravno, ne dok
se ne oporaviš. I u ovome je tvoja velika, debela promocija, Koten. Toraton
će nam nedostajati, ali publika će te voleti na njegovom mestu. Ne samo da
si zvezda u usponu već će čitava ta priča u pozadini prikivati svakoga ispred
televizora kad
si ti na ekranu.
Više nije želela slavu. Potraga za velikom pričom više joj nije bila na spisku.
Ne ja. Glas joj je bio tih.
Ali, Koten, reče Kaselman, naravno da ćeš ti izveštavati. Pomisli samo na
publicitet i za tebe i za EsEnEn. Mlada reporierka spasava najvažniju
sakralnu relikviju svih vremena. Kaselman se isceri. Dvaput! Protrlja bradu.
U meduvremenu, imam milion pitanja za vas dvoje, prvo sa ovim oko
kloniranja.
Pusti nekog drugog da ide u Rim, Tede, reče Koten.
Kaselman se prigušeno nasmeja. Ne dolazi u obzir. Ti si jedina koja to raože
jedina.
Koten se nasmeja ustežući se. Da, to mi mnogi kažu.
Svi su se okrenuli zbog pokreta kod vrata.
Felipe, reče Džon sa iznenadenjem u glasu.
Ušao je visoki čovek u crnom odelu sa rimskom kragnom. Taman ten slagao
se sa njegovim očima. Pružio je ruku. Džone, dobro je videti te. Blagi
španski akcenat bojio mu je reči.
Dobro je videti i tebe ponovo. Džon uze sveštenikovu ruku obema svojim i
čvrsto je prodrma. Voleo bih da upoznaš nekoga, reče. Vaša ekselencijo, ovo
je Koten Stoun, dopisnik EsEnEna. Koten, ovo je nadbiskup Felipe
Montijagro, vatikanski apostolski nuncio u Ujedinjenim nacijama. Klimnu
glavom prema Kaselmanu. Nadbiskupe, ovo je Ted Kaselman, direktor
redakcije vesti mreže Satelit njuz.
Kaselman ustade. Zadovoljstvo mi je, Vaša ekselencijo. Odstupi od svoje
stolice. Izvolite, molim vas.
Montijagro odmahnu rukom. Ne, ne. Primakao se krevetu i pažljivo
pogledao Koten u lice. Vi ste hrabra mlada žena. Nadam se da se dobro
oporavljate?
Hvala vam, rekla je. Nisam baš sigurna za ono u vezi sa hrabrošću. Džon je
taj koji nas je izveo.
Blagoslovio ju je i na brzinu prošaputao molitvu. Zatim se okrenuo Džonu.
Zvali su me kasno sinoć. Pozvan si u Vatikan da bi posvedočio o
nesvakidašnjim dogadajima koji su se ovde dogodili.
Uh, pa to je sjajno, reče Kaselman, podižući obe ruke uvis. Prijem kod
novog pape!
Montijagro se osmehnu Kaselmanu. Ne postoje takve garancije. Kao što
možete da pretpostavite, svi žele da se sastanu sa novim Svetim ocem.
Koliko skoro?, upita Džon.
Oni su nestrpljivi.
Daj mi nekoliko dana.
Proslediću tvoj zahtev, reče nadbiskup. „I, Džone, imam osećaj da Sveti otac
ima za tebe nešto posebno na umu.
Nadbiskup se okrenu ka Koten. Gospodice Stoun, vlasti vrše pripreme da
nam vrate blagoslovenu relikviju. Bili bismo počastvovani kad biste mogli
da budete tamo i učestvujete u ce
remoniji.
Prihvata!, reče Ted Kaselman.
Gotovo neprimetna grimasa na Montijagrovom licu pokaza joj da shvata da
će konačna odluka biti njena. Onda ćemo vas videti u Rimu. Neka Bog ubrza
vaš oporavak, reče.
Nadbiskupe, reče Džon dok je Montijagro išao ka vratima. Hvala na svemu.
Montijagro spusti ruku na Džonovo rame. Vama moramo da zahvalimo
oboma.
Kad je nadbiskup otišao, Kaselman zgrabi Kotenine nožne prste ispod
čaršava i zagolica joj stopala. Od ovoga bude boIje.

45Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Empty Re: Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral Ned Okt 28, 2012 9:27 pm

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Konstantinova dvorana
Spremni su, gospodice Stoun, reče sveštenik. Mahnuo je rukom i Koten je
ustala sa svoje stolice u predvorju vatikanskog muzeja. U blizini je slajao
jedan agent EfBiAja, grupa sveštenika, i nekolicina članova Vatikanskog
obezbedenja u civilnoj odeći. Dvojica stražara garde bili su postavljeni sa
obe strane visokih ukrašenih vrata njihovi raznobojni oklopi i uniforme
ukrašene perjem bile su iz vremena Mikelandela. Onaj agent EfBiAja držao
je srebrni kofer.
Kad je Koten ušla u Konstantinovu dvoranu, prvu od Rafaelovih
sobamuzeja, ostala je bez daha od raskoši. Ta soba, izabrana za ceremoniju
zbog teme trijumfa hrišćanstva, bila je oslikana scenama iz života i bitki
ovog velikog rimskog imperatora.
Dvorana je bila prepuna sveštenstva, dostojanstvenika i članova svetske
štampe u svoj onoj šarolikosti crvenog i Ijubičastog mnogih postavljenih
rimskih kurija koji su bili prisutni, uključujući državni sekretarijat, zajedno
sa drugim glavešinama Vatikana i italijanske vlade, Koten je prepoznala i
američkog ambasadora u Vatikanu i predsednika EsEnEna. Pored njega je
bio Ted Kaselman.
Sveštenik pratilac uvede je u centralni prolaz, gde se okrenula i uzela kofer
od onog agenta.
U prostoriji je vladala takva tišina da je mogla da čuje šuštanje svoje svečane
sive haljine o čarape dok je išla prolazom. Napred, na stepeniku isprcd
podijuma, stajao je jedan usamljeni čovek novoposvećeni biskup i od strane
pape postavljeni prelat Papske komisije za sakralnu arheologiju Džon
Tajler. Oči su joj bile prikovane za njegove najlepše plave oči koje
je znala.
Odjednom je osetila kako joj se sleže slomak bol u stomaku jer se jedno
poglavlje njenog života završava; vrata se zauvek zatvaraju. Prizor Džona u
Ijubičastoj mantiji njegove novc kancelarije to je potvrdio.
Ali sve što joj je bilo potrebno da zna bilo je u njegovim
očima.
Zdravo, Koten Stoun, reče Džon tiho, pružajući ruku dok
se ona primicala da stane ispred njega.
Zdravo, Džone Tajleru, rekla je tako da samo on čuje. Prihvativši njegovu
ruku, stajali su na trenutak u lišini.
Konstantinovom dvoranom se prolomio aplauz, zablislala je od blesaka
bliceva i sjaja reflektora video kamera.
Onda ga je pustila poslednji put.
Koten predade Džonu srebrni kofer. Vaša ekselencijo, imam čast da
predstavim univerzalnoj crkvi ovu blagoslovenu relikviju, poznatu kao pehar
sa Poslednje večere, pehar sa Raspeća, Hristov pehar, Sveti gral.

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 2 od 2]

Idi na stranu : Prethodni  1, 2

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Lin Šols, Džo Mur - Zavera gral  - Page 2 Beautiful-girl-look-up2-