Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1 Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:26 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator

Lincoln Rhyme je jedan od najpoznatijih kriminologa-forenzičara na svijetu. On je kvadriplegičar, paraliziran od vrata pa nadolje. Lincoln Rhyme očajan leži na svom krevetu namjeravajući se ubiti. Upravo tada, od svog starog partnera iz policije dobija...



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

2 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:27 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
Više od svega željela je spavati.
Zrakoplov se spustio s dva sata zakašnjenja a potom je uslijedilo maratonsko čekanje
prtljage. Zatim je došlo do zbrke u prijevozu. Minibus je otišao sat ranije, pa im je
preostalo da čekaju taksi.
Stajala je u redu s ostalim putnicima naslonivši vitko tijelo na težinu svog laptop
računala. John je trabunjao o kamatama i novim mogućnostima preuređenja ugovora,
a njoj je na pameti bilo samo da je petak 22.30. uvečer. Jedina želja bila joj je obući
pidžamu i baciti se u krevet.
Promatrala je rijeku žutih taksija. Nešto u boji i istovrsnosti automobila podsjetilo ju
je na insekte. Zadrhtala je sjetivši se jezovitih prizora iz djetinjstva kada je, lutajući s
bratom po planinama, znala naletjeti na raskomadana jazavca ili prevrnuto gnijezdo
žutih mrava i promatrati vlažnu masu previjajućih tijela i nogu.
T.J. Colfax lagano se pomače s mjesta kad je taksi dojurio i zaustavio se uz cviljenje
kočnica.
Vozač taksija otvorio je prtljažnik pritiskom na dugme, ali ostade sjediti za
upravljačem. Morali su sami ukrcati prtljagu što Johnu nije bilo pravo. Navikao je da
to obavljaju drugi umjesto njega. Tammie Jean je bilo svejedno; još je uvijek bila
iznenađena kada bi doznala da ima tajnicu koja za nju tipka i pohranjuje dokumente.
Ubacila je svoj kovčeg, zalupila poklopac prtljažnika i sjela.
John se uspentrao za njom, zalupio je vratima i stao brisati znojno lice i ćelu kao da
ga je napor oko ubacivanja prtljage krajnje iscrpio.
- Najprije stanite na Istočnoj Dvadesetdrugoj - protisnu John kroz prozorčić.
- Potom na Gornjoj Zapadnoj strani - dometne T.J. Pleksiglas izmedu prednjih i
stražnjih sjedala bio je toliko izgreban da je vozača mogla samo nazrijeti.
Taksi se odlijepio od nogostupa i uskoro je krstario autocestom prema Manhattanu.
- Pogledaj razlog svoj ovoj gužvi - rekao je John. Pokazao je prstom na divovsku
ploču s dobrodošlicom delegatirna mirovne konferencije UN, koja se imala održati u
ponedjeljak. Očekivalo se deset tisuća posjetitelja u gradu. T.J. svrne pogled na
oglasni pano s kojega su se smiješili i mahali crnci, bijelci i Azijati. Nešto s
umjetničkim izražajem nije valjalo. Proporcije i boje potpuni su promašaj, a lica se
doimaju nezdravo.
T.J. promrmlja: - Otimači tijela.
Jurili su pokraj starog vojnog brodogradilišta i bruklinskih dokova, širokom
autocestom koja bliješti obasjana ružnim žutim svjetlom.
Naposljetku John prestane trabunjati. Izvadio je svoje Texas Instruments računalo i
počeo mumljati brojke. T.J. se nasloni, promatrajući uparene pločnike i mrzovoljna
lica ljudi na terasama od crvenkastosrneđeg pješčanika s pogledom na autoput.
Doimali su se polukomatozni od vrućine.
U taksiju je takoder . bilo zagušljivo, pa T.J. pritisne gumb za otvaranje prozora. Nije
se iznenadila utvrdivši da ne radi. Nagnula se na Johnovu stranu. I taj je bio
pokvaren. Tada je opazila da nema bravica na vratima.
Niti kvaka:
Prede rukom po vratima tražeći izbočinu ručice. Ništa - činilo se kao da ju je netko
namjerno otpilio.
- Što te muči - upitao je John. - Pa, vrata... Kako ćemo ih otvoriti?
John je letio pogledom s jednih na druga vrata kad se pojavio i nestao znak za
skretanje kroz tunel prema središtu grada.
- Hej - zagrebe po razdjelniku. - Promašili ste skretanje. Kamo ćete?
- Možda će na Queensboro - podsjeti ga T.J. Put preko mosta bio je dulji, ali bi se
izbjeglo plaćanje putarine kroz tunel. Nagnula se naprijed i prstenom zakucala po
pleksiglasu.
- Idete li preko mosta? Nije se obazirao.
- Hej!
Trenutak kasnije projurili su skretanje za Queensboro.
- K vragu - povika John. - Kamo nas wozite? Harlem! Kladio bih se da će nas odvesti
u Harlem!
T.J. pogleda kroz prozor. Paralelno s njima kretalo se vozilo koje ih je polagano
pretjecalo. Žestoko je udarila po prozoru. - Pomozite - viknula je. - Molim vas...
Vozač automobila nakratko ju pogleda i namršti se. Usporio je i povukao se iza njih,
ali taksi je, uz žestoko drmusanje, skrenuo niz izlaznu kosinu u Queens, zatim u malu
usku uličicu i nastavio juriti kroz četvrt napuštenih skladišta. Vozili su jamačno sto
kilometara na sat.
- Što to radite?
T.J. je lupala po razdjelniku: - Usporite! Kamo ćete? - Oh, ne zaboga - promrmlja
John. - Pogledaj! Vozač je navukao skijašku masku.
- Što hoćete - zaurlala je T.J. - Novac? Dat ćemo vam novac!
U prednjem dijelu taksija i dalje je vladala tišina.
T.J. je otvorila Targus torbu i izvadila crni laptop. Zamahnu i uglom računala udari
po prozoru. Staklo je izdržalo, ali je zvuk udarca uplašio vozača. Taksi je zakrivudao
i zamalo udario u zid zgrade pokraj koje su jurili.
- Novac! Koliko hoćete? Mogu vam dati mnogo novca frfljao je John dok su mu suze
tekle niz tuste obraze.
T.J. je ponovno udarila laptopom o prozor. Od žestine udarca izletjela je rešetka, ali
prozor ostade .netaknut.
Pokuša još jednom, ali se~kovčežić otvorio i računalo joj ispade iz ruku.
- Oh, prokletstvo...
Oboje su naglo poletjeli naprijed kada je taksi zakočio u prljavoj, neosvijetljenoj
slijepoj ulici.
Vozač je izašao držeći u ruci mali pištolj. - Molim vas, nemojte - preklinjala je.
Otišao je do stražnjeg dijela taksija i sagnuo se, zavirujući kroz zaprljano staklo.
Dugo je tako stajao, a ona i John stiskali su se uz suprotna vrata, tijesno priljubljenih
znojnih tijela.
Vozač se rukama zaštitio od odbljeska ulične rasvjete da ih bolje viđi.
Iznenadan prasak proparao je zrak. T.J. se lecnula. John je kratko vrisnuo.
Negdje u daljini, iza vozačevih leđa, nebo se, uz prasak i fijukanje, ispunilo crvenim i
plavim usijanim trakama. Okrenuo se i promatrao golema, narančasta pauka koji se
raširio nad gradom.
Vatromet, prisjetila se T.J. najave u Timesu. Poklon gradonačelnika i glavnog tajnika
UN delegatima konferencije kao dobrodošlica u najveći grad na svijetu.
Vozač se okrenuo prema taksiju. Uz zvučno škljocanje potegao je kvaku i polagano
otvorio vrata.
***
Kao obično, poziv je bio anoniman.
Dakle, nije bilo načina da se provjeri o kojem je praznom prostoru riječ. Iz centrale je
stigla obavijest: "Rekao je Trideset sedma blizu Jedanaeste. To je sve."
Dojavljivači nisu bili poznati po detaljnim informacijama o mjestu zločina.
Već oznojena, iako je bilo tek devet ujutro, Amelia Sachs se probijala kroz visoku
travu. Pretraživala je pojasnu zonu, kako su kriminolozi nazivali obradu terena u
obliku slova S. Ništa. Sagnula je glavu prema mikrofonu , odašiljača prikopčanog na
mornarskomodru košulju uniforme.
- Dežurni 5885. Ne mogu pronaći baš ništa. Ima li što novo? Metalni glas dispečera u
centrali odgovori:
- Ništa glede lokacije, 5885. Ali ima nešto drugo... RP je rekao kako se nada da je
žrtva mrtva. K.
- Ponovi.
- RP je rekao kako se nada da je žrtva mrtva. Radi nje same. K.
- K.
Nadao se da je žrtva mrtva?
Sachsova se provukla kroz olabavljenu žičanu ogradu i pretražila još jedan prazan
komad zemljišta. Ništa.
Namjeravala je odustati. Javiti na 10-90 da se radi o neutemeljenoj dojavi i vratiti se
na Deuce, svoj redovan posao. Bole ju koljena i kuha se na odvratnom kolovoškom
suncu. Htjela se vratiti u Port Autority, družiti se s mladim kolegama i popiti veliku
limenku ledenog čaja Arizona. Zatim bi u 11.30, tek za koji sat ispraznila ormarič u
Midtown Sout i uputila se u središte grada na đodatnu obuku.
Ali nije mogla samo tako zanemariti dojavu. Nastavila je dalje: preko usijana
pločnika, kroz otvor između dviju napuštenih stambenih zgradurina, preko još jednog
nepokošenog zemljišta.
Zabola je dugi kažiprst u spljošten gornji dio službene kape i pokušala prosvrdlati
slojeve duge crvene kose skupljene u pundžu navrh glave. Oštro je zagrebala, a potom
je posegnula ispod kape i počešala se. Znoj joj se slijeva niz čelo i škaklja ju pa se
počešala i po obrvama.
Pritom je razmišljala: moja zadnja dva sata u uličnoj patroli. Izdržat ću i to.
Ušavši u žbunje, Sachsova je osjetila žestoku nelagodu. Netko me promatra.
Vreli vjetar šuštao je po suhom šiblju šikare, a kroz tunel Lincoln bučili su automobili
i kamioni. Pala joj je na um pomisao tipična za policajce u ophodnji: "Ovaj je grad
tako prokleto bučan da mi netko može doči s leda, na razmak oštrice noža, a da ja to
ne opazim."
Ili me držati na nišanu... Naglo se okrene.
Ništa osim lišća, zahrdale mašinerije i hrpe smeća.
Trzala se od boli penjući se po hrpi kamenja. Ameliju Sachs, staru trideset i jednu
godinu - tek trideset i jednu, rekla bi njezina majka - mučio je artritis. Jamačno ga je
baštinila od djeda kao što je od majke naslijedila vitko tijelo, a od oca naočitost i
karijeru (rida kosa ostavljena je nagađanju). Još jedan napadaj boli dok se probijala
kroz gustu zavjesu sparušena grmlja.
Imala je puku sreću da je zastala baš na ivici desetmetarske provalije.
Ispod nje je bio mračan kanjon, usječen duboko u kamenu podlogu West Sidea. Kroz
njega je prolazila željeznička pruga u smjeru sjevera.
Škiljila je gledajući po dnu kanjona, nedaleko od pruge. Ma što je ono?
Krug svježe prekopane zemlje i svježa grana na vrhu humka? Čini se kao...
Isuse Kriste!
Prošli su ju žmarci. Osjeti mučninu koja se širila poput plimnog vala. Uspjela se
oduprijeti nagonu koji ju je poticao da se okrene, hineći da ništa od ovoga nije
vidjela.
Nadao se da je žrtva mrtva. Radi nje same.
Potrčala je prema ljestvama koje su se spuštale s pločnika do pruge. Uhvati se za
ogradu, ali se na vrijeme zaustavila. Sranje. Možda je zločinac pobjegao ovim putem.
Dotakne li rukohvate mogla bi uništiti otiske koje je možda ostavio. Dobro, ići ćemo
težim putem. Dišući duboko kako bi umrtvila bol u zglobovima, svukla je cipele,
ulaštene poput srebra za njezin prvi radni dan na novom poslu, i stala se spuštati niz
stijenu, pažljivo birajući oslonce. Skočila je zadnjih metar i pol do podnožja i potrčala
prema grobu.
- Oh, Isuse Kriste...
Iz zemlje nije virila grana; bila je to ruka. Truplo je ukopano okomito u zemlju i
zasipano sve dok nije ostala stršati uvis samo podlaktica, zapešće i šaka. Zurila je u
prstenjak; svc~ je meso bilo oguljeno s prsta, a ženski dijamantni prsten bio je
navučen na krvavu, ogoljenu kost.
Sachsova se bacila na koljena i počela kopati.
Dok je poput psa grčevito iskopavala zemlju oko trupla, zamijetila je da su
neodsječeni prsti jako izvinuti i pretjerano istegnuti na mjestima gdje bi trebali biti
svinuti. Bio je to znakda je žrtva bila živa u trenutku kada joj je zadnja lopata zemlje
bačena na glavu.
Možda je još živa.
Sachsova je grozničavo rovala po rahlo nabacanoj zemlji, posjekavši ruku na komadić
stakla. Njezina tamna krv pomiješa se s još tamnijom zemljom. Došla je do kose i
čela ispod nje,
cijanozno plavkasto-sive boje radi pomanjkanja kisika. Kopala je dalje dok nije
ugledala mutne oči i usta, avetinjski iskrivljena u jalovu pokušaju žrtve da posljednjih
nekoliko sekundi ostane iznad rastuće plime crne zeinlje.
Usprkos prstenu, nije bila žena. Bio je to potežak muškarac pedesetih godina. Mrtav
kao zemlja u koju je bio zakopan. Povlačeći se nije mogla odvojiti pogled s njegova
lica i zamalo
se spotaknula preko željezničkih tračnica. Cijelu minutu nije mogla misliti baš ni na
što, osim kako mu je moralo biti dok je umirao na ovakav način.
Onda: Priberi se, dušo. Imaš pred sobom mjesto zločina. Ti si dežurni časnik.
Ti znaš što ti je činiti. ADAPT
A je za uhićenje poznatog zločinaca
D je za pritvor materijalnih svjedoka i osumnjičenih. A je za odredivanje mjesta
zločina.
P je za...
Za što je ono bio P?
Pognula je glavu prema mikrofonu. - Dežurni 5885 javlja Centrali. Proslijedite. Imam
10-29 pokraj željezničkih tračnica kod Tri-osme i Jedanaeste. Ubojstvo, K. Trebam
detektive, CS, kola i terenskog liječnika. K.
- Primljeno; 5885. Zločinac je pod paskom, K? - Nema zločinaca.
- Pet-osam-osam-pet, K.
Sachsova je zurila u prst oguljen do kosti. U neprikladan prsten. Oči. I cerenje... oh,
to prokleto cerenje. Tijelom joj prođe jeza. Amelia Sachs hrabro, je plivala medu
zmijama po rijekama za v.rijeme ljetnog logorovanja i s puno uvjerenja se razmetala
da bi mogla skočiti s tridesetmetarskog mosta. Ali pomisao da bi mogla biti
zatočena... stiješnjena i nepokretna preplavi ju paničnim strahom koji je djelovao kao
eiektrični šok. Radi toga je Sachsova uvijek hodala brzo, kada je išla pješice, i vozila
je poput munje.
Dok se krećeš ne mogu te uloviti... Začula je zvuk i naćulila uši.
Potmula tutnjava i klopotanje postajali su sve glasniji.
Otpaci papira otpuhnuti između tračnica. Oblaci prašine vrtjeli su se oko nje poput
razjarenih duhova.
A onda prigušeno cviljenje...
Patrolna policajka Amelia Sachs, visoka 172,5 cm, zbunjeno je zurila u tridesettonsku
Amtrak lokomotivu, crvenu, bijelu i plavu gromadu čelika koja se približavala
brzinom od deset milja na sat.
- Zaustavi se! - zaurlala je. Strojovođa se nije obazirao na nju.
Sachsova je potrčala na prugu, stala između tračnica, raširila noge i počela mahati.
Lokomotiva se zaustavi uz zaglušujuće cviljenje. Strojovođa je isturio glavu kroz
prozor.
- Ne možete dalje - poviče.
Upitao je kako to ona misli. Doimao se tužno mlad za strojovođu tako goleme
kompozicije.
- Ovo je mjesto zločina. Molim vas isključite motor. - Gospođo, ne vidim da se nešto
dogodilo.
Sachsova ga više nije slušala. Promatrala je rupu u žičanoj ogradi, visoko gore na
zapadnoj strani vijadukta, u blizini Jedanaeste avenije.
To je jedan od načina da se truplo neprimijećeno doveze ovamo - parkiranje na
Jedanaestoj i izvlačenje trupla kroz uzanu uličicu do litice. Na Tridesetsedmoj i
poprečnoj cesti, mogao je biti viđen kroz prozore brojnih stanova.
- Taj vlak, gospodine. Ostavite ga tu gdje jest. - Ne smijem ga ostaviti.
- Molim vas, isključite motor!
- Ne isključujemo lokomotive kao aute. Ostavljamo ih raditi. - I nazovite dispečera.
Ili bilo koga. Neka zaustave i vlakove koji kreću prema jugu.
- To ne možemo.
- Slušajte, gospodine. Pribilježila sam broj vašeg vozila. - Vozila?
- Predlažem da smjesta napravite što vam je rečeno - zareža sada Sachsova.
- Što ćete mi napraviti u protivnom, gospođo? Staviti mi cedulju?
Ali Amalia Sachs se već ponovno pentrala uz kameni zid. Bolni zglobovi su joj
škripali, a na usnama je osjećala mješavinu
17
vapnenačke prašine, cigle i vlastita znoja. Dotrči do slijepe ulice koju je vidjela
odozdo, a potom se okrenu pomno promatrajući Jedanaestu aveniju i Javits Centar na
suprotnoj strani. Predvorje je vrvilo mnoštvom promatrača i novinara. Na velikoj
zastavi pisalo je: Dobro došli delegati UN.~ No, u cik zore, dok je ulica bila pusta,
zločinac je i ovdje lako mogao pronaći parkiralište i neprimijećeno odvući truplo do
tračnica. Sachsova je otišla do Jedanaeste i prešla okom preko avenije od šest traka,
zakrčene prometom.
Učinimo to.
Uplovila je u more automobila i, mučno se probijajući, zaustavila promet u smjeru
sjevera. Nekoliko vozača pokušalo je pobjeći sa strane, pa je morala izdati dvije
kazne i napokon izvući kante za smeće nasred ceste, kako bi bila sigurna da će dobri
gradani obaviti svoju gradansku dužnost.
Sachsova se na posljetku sjetila sljedećeg od pravila za prve časnike.
P znači Zaštiti mjesto zločina
Ljutito trubljenje, a potom i nervozni povici vozača ispunili su magličasto jutro.
Ubrzo su se u kakofoniju uključile i sirene pomoćnih patrolnih vozila.
Četrdeset minuta kasnije mjesto dogadaja bilo je preplavljeno uniformama i
istražiteljima, njih nekoliko tuceta, daleko više nego u Hell's Kitchenu, bez obzira što
je to opravdavao stravičan uzrok smrti. Sachsova je doznala od drugog murjaka da je
ovo vruća tema, medijska poslastica. Žrtva je jedan od dvoje putnika koji su sinoć
sletjeli na JFK, sjeli u taksi i krenuli prema gradu. Nisu uspjeli stići svojim kućama.
- Tu su i snimatelji CNN-a - šapnuo je.
Čuvši to, Amelia Sachs nije bila iznenadena kada je vidjela plavokosog Vincea
Perettija, šefa Centralnog istražnog odjela, kako se vere preko nasipa i zastajkuje da
bi očetkao prašinu s odijela od tisuću dolara.
Bila je, medutim, iznenađena opazivši da ju je primijetio i mahnuo joj, s jedva
primjetnirn smiješkom na glatko izbrijanom licu. Čak joj se učinilo da bi mogla dobiti
usmenu pohvalu za alpinistički pothvat kao u Cliffhangeru. Čovječe, sačuvala je
otiske prstiju na onim Ijestvama. Možda čak i preporuku. U zadnjem satu posljednjeg
dana u patrolnoj službi. Otići će ovjenčana slavom.
18
Odmjerio ju je od glave do pete: - Policajko, ako se ne varam, vi niste početnica, zar
ne? Gotovo sam siguran da nisam krivo pretpostavio.
- Molim, gospodine?
- Pretpostavljam da niste novakinja u poslu.
Praktički i nije bila, mada je u patrolnoj službi provela samo tri godine, za razliku od
većine kolega njezine dobi koji su već imali po devet ili deset godina staža. Sachsova
je lutala nekoliko godina prije nego što je upisala akademiju.
- Nisam sigurna đa vas razumijem.
Doimao se ozlojeđeno, a i osmijeh je iščezao s njegova lica: - Bili ste dežurni u
ophodnji?
- Da, gospodine.
- Zašto ste zatvorili Jedanaestu aveniju? O čemu ste razmišljali?
Pogledala je na široku ulicu još uvijek prepriječenu njezinom barikadom od kanti za
smeće. Trubljenje je bilo već zaglušujuće a kolone automobila protezale su se
miljama.
- Gospodine, zadatak dežurnog je da uhiti zločinca, pritvori očevice, zaštiti...
- Poznato mi je pravilo ADAPT, policajko. Zatvorili ste ulicu da biste zaštitili mjesto
događaja?
- Da, gospodine. Držim da zločinac nije parkirao na poprečnoj ulici. Lako bi ga
vidjeli iz onih stanova. Vidite li? Jedanaesta mi se činila logičnijim izborom.
- Onda je to bio pogrešan odabir. Na toj strani pruge nije uopće bilo otisaka stopala, a
dva su vodila prema Ijestvama koje idu na Trideset sedmu.
- Zatvorila sam i Tridesetsedmu:
- O tome i govorim. Trebalo je napraviti samo to. A vlak - upitaju. - Zašto ste njega
zaustavili?
- Mislila sam da vlak svojim prolazom kroz mjesto zločina može uništiti dokaze. Ili
bilo što.
- Ili bilo što, policajko?
- Nespretno sam se izrazila, gospodine. Htjela sam reći... - Što je sa zračnom lukom?
- Da, gospodine? - Osvrnula se tražeći pomoč. U blizini je bilo kolega, ali se nisu
obazirali na njeno pranje mozga.
19
- Što ste točno mislili glede zračne luke Newark? Zašto i nju niste zatvorili?
Sjajno! Školsko predavanje. Stisnula je usnice tipa Julije Roberts, ali progovori
smireno: - Gospodine, po mome sudu, činilo se vjerojatnim da će...
- Njujorška auto-strada bi isto bila dobar izbor. Zatim autoput Jersey Pike i Long
Island. I-70 sve do St Louisa. Sve su to mogućnosti za bijeg.
Malčice je spustila glavu i zagledala se u Perettija. Oboje su bili na dlaku iste visine,
jedino su njegove pete bile malo više. - Imao sam intervenciju načelnika - nastavio je
zapovjednika zračne luke, iz ureda glavnog tajnika UN, direktora kongresne
dvorane... - Mahnuo je glavom prema Javits Centru: - Zajebali smo program
konferencije, govor američkog senatora i sav promet na West Sideu. Tračnice su
udaljene petnaest metara od žrtve, a cesta koju ste zatvorili dobrih šezdeset metara u
daljinu i devet i pol u visinu. Čak niti uragan Eva nije ovoliko uspio sjebati Amtrakov
sjeveroistočni koridor.
- Samo sam namjeravala...
Peretti se smijuljio. Budući da je Sachsova bila lijepa žena, njezino "lutanje prije
upisa na akademiju" obuhvaćalo je i stalni angažman u manekenskoj agenciji
Chantelle na Madison aveniji, odabrao je da joj oprosti.
- Policajko Sachs - progovorio je pogledavši na značku s imenom na njezinim prsima,
čedno spljoštenim ispod zaštitnog neprobojnog prsluka. - Imam prigovor. Obrada
mjesta zločina složen je posao. Bilo bi zgodno kada bismo poslije svakog ubojstva
mogli opkoliti grad i pritvoriti oko tri milijuna ljudi. Nažalost, to ne možemo učiniti.
Govorim konstruktivno, radi vašeg usavršavanja.
- Zapravo, gospodine - rekla je osorno - ja danas odlazim iz patrolne službe. U podne
stupam na novu dužnost.
Kimnuo je i oraspoložio se. - Onda više ne treba govoriti. Ali za izvješće, vaša je
odluka bila da se zaustavi vlak i zatvori cestovni promet.
- Jest, gospodine - izgovorila je odvažno. - Tu nema dvojbe.
Pribilježio je to u crni notes širokim pokretima znojne ruke. Oh, za ime svijeta...
20
- A sada uklonite te kante za smeće. Usmjeravajte promet sve dok se cesta ponovo ne
raščisti. Jeste li me čuli?
Bez "da, gospodine" ili "ne, gospodine" ili bilo kakvog drugog odgovora, otišla je na
Jedanaestu aveniju i polagano počela odnositi kante za smeće. Ni jedan jedini vozač
nije prošao pokraj nje bez psovke ili promrmljane primjedbe. Sachsova je bacila
pogled na sat.
Još jeđan sat. Preživjet ću i to.
21
POGLAVLJE 2
Kratkim zamasima krila sivi je sokol sletio na prozorsku dasku. Vani je bliještalo
podnevno sunce a po magličastu zraku činilo se da je vruće.
- Stigao si - šapnuo je muškarac. Podigao je glavu začuvši zvuk zvona na ulaznim
vratima.
- Je li to on - viknuo je prema stubama. - Je li došao? Lincoln Rhyme nije dobio
odgovor pa se okrenuo prema prozoru. Ptica je okretala glavom brzim trzajima koji
su u sokola ipak djelovali pristalim. Rhyme je zamijetio da su joj čaporci krvavi.
Komadić žućkasta mesa visio je iz crna, Ijuskasta kljuna. Istegnula je kratak vrat i
spustila ga prema gnijezdu pokretima koji su podsjećali više na zmijske nego na
ptičje. Sokol je spustio meso u ždrijelo maljavog, plavičastog ptića. Promatram
jedinog neugroženog živog stvora u New York Cityju, pomisli Rhyme. Osim ako ga
ne uzme sam Bog.
Začu polagane korake na stubama. - Je li to bio on - upita Thoma. Mladić odgovori
kratko: - Nije.
- Tko je bio na vratima? Čulo se zvono, nije li?
Thom je svrnuo pogled ka prozoru: - Ptica se vratila. Gle, tragovi krvi na prozorskoj
dasci! Vidiš li ih?
Sokolica mu je ušla u vidno polje. Plavkastosiva kao riba, prelijevala se u duginim
bojama. Pogledom je pretraživala nebo.
22
- Uvijek su zajedno. Ostaju li u paru cijeli život - glasno je razmišljao Thom. - Kao
guske?
Rhyme je prikovao pogled na Thoma, prignuta u vitkom, mladenačkom struku, dok je
zavirivao u gnijezdo kroz poškrapan prozor.
- Tko je bio - ponovi Rhyme. Mladić je očigledno odugovlačio s dogovorom što je
Rhymeu išlo na živce.
- Posjet.
- Posjet? Ma nemoj! - Rhyme je prezrivo frknuo nosom. Pokušao se prisjetiti kad mu
je posljednji put netko došao u po,rjet. Moglo je to biti prije tri mjeseca. Tko je bio?
Možda onaj fotoreporter ili neki daljnji rođak. Zasigurno Peter Taylor, jedan od
Rhymeovih stručnjaka za kičmenu moždinu. I Blaine je svratila nekoliko puta. Ali nju
se nije moglo smatrati pos jeti-teljem.
- Ledeno je - prigovori Thom u namjeri da otvori prozor. Trenutno zadovoljenje, tako
tipično za mladost.
- Ne otvaraj prozor - zapovijedi Rhyme. - I reci mi već jednom tko je ovdje.
- Ledeno je.
- Uznemirit ćeš pticu. Možeš podesiti klima uređaj. Sam ću ga isključiti.
- Mi smo prvi došli ovamo - nastavi Thom, i dalje podižući uokvireno okno. - Ptice
su se naselile svjesne da si tu. - Sokoli su bijesno pogledali ka izvoru buke. No, oni su
uvijek bili bijesni. Ostali su stajati na podvoju prozora, gospodareći nad svojom
domenom anemičnih ginko stabala koja se izmjenjivahu s parkiranim automobilima
uz rub ceste.
Rhyme je ponovio: - Tko je došao? - Lon Sellitto.
- Lon?
Što on traži ovdje?
Thom pogledom zaokruži po sobi: - Ovo je svinjac. Rhyme nije podnosio čišćenje.
Išla mu je na živce gužva i buka usisavača koju je smatrao posebno razdražujućom.
Bio je zadovoljan tu. Soba, koju je zvao svojim uredom, bila je smještena na drugom
katu gotske kuće na Upper West Sideu, s pogledom na Central Park. Prostorija je bila
velika, sedam na sedam metara, a praktički je svaki centimetar bio zauzet. Gdjekad je
znao sklopiti oči i zabavljati se pokušavajući razabrati miris različitih stvari u
23
ovoj sobi: tisuće knjiga i časopisa, hrpa fotokopija tornja u Pisi, zagrijani tranzistori
televizora, žarulje zamućene od prašine, plutane oglasne ploče. Vinil, peroksid,
lateks, tapetarija.
Tri različite vrste skoča. Sokolovo govno.
- Ne želim ga vidjeti. Reci mu kako imam posla.
- I neki mladi murjak imenom Ernie Banks. Ne, to je igrač bejzbola, nije li'? Zbilja bi
mi trebao dati da počistim ovaj svinjac. Čovjek i ne opaža kako je nešto prljavo dok ti
ljudi ne navrate u posjet.
- Navrate u posjet? O Bože, kako to zvuči starinski, viktorijanski. A kako ti zvuči
ovo? Reci im neka se nose do vraga. Spada li i to u fin de siecle etiketu?
Prljavština... Thom je govorio o prostoriji, ali Rhyme je pretpostavio da je mislio i na
svog poslodavca.
Rhyme je imao crnu i gustu kosu kao dvadesetgodišnjak, mada je imao dvostruko
više godina. No, čupava i neuredna vapila je za pranjem i šišanjem. Lice mu je
pokrivala čekinjasta crna brada stara tri dana, koja je takoder djelovala prljavo, a
probudio se s neprekidnim škakljanjem u uhu, što je značilo da i te dlake treba
odrezati. Rhymeovi nokti na rukama i nogama bili su dugački, a već tjedan dana imao
je na sebi istu, beskrajno ružnu, točkastu pidžamu. Imao je sitne, tamnosmede oči,
usadene na licu koje je Blaine u nebrojenim, strastvenim i drugim prigodama držala
lijepim.
- Žele razgovarati s tobom - nastavi Thom. - Kažu da je veoma važno.
- Sjajno!
- Lona nisi vidio gotovo godinu dana.
- Zašto bih ga zato želio vidjeti baš sada? Jesi li preplašio tu pticu? Poludjet ću ako
jesi.
- Važno je, Lincolne.
- heoma važno, rekao si malo prije. Uostalom, gdje je taj doktor? Možda je i svratio,
no ja sam zadrijemao, a ti si bio vani.
Budan si od šest ujutro.
24
- Nisam. - Zamislio se. - Probudio sam se, to je točno. Ali sam opet zadrijemao.
Zaspao sam kao top. Jesi li provjerio poruke?
Thom odgovori: - Jesam. Nema ništa od njega. - Rekao je da će doći tijekom
prijepodneva.
- Tek je prošlo jedanaest. A da odgodimo alarmiranje spasilačke službe? Što misliš o
tome?
- Jesi li ti zasjeo kraj telefona - odjednom upita Rhyme. - Možda je nazivao dok si
pričao.
- Razgovarao sam samo...
- Jesam li ti što rekao - prekine ga Rhyme. - Sada se ljutiš, a nisam rekao da ne smiješ
telefonirati. Možeš koliko hoćeš, kao i uvijek. Htio sam samo reći da je možda
nazivao dok si ti bio na liniji.
- Ne, jutros si se odlučio za govnarsko ponašanje.
- Eto ti ga na. Znaš, postoji nekakav poziv s počekom pomoću kojeg možeš primiti
dva poziva istovremeno. Trebali bismo nabaviti tu spravu. Nego, što želi moj stari
prijatelj Lon i njegov prijatelj, igrač bejzbola?
- Pitaj ih sam. - Pitam tebe.
- Hoće te vidjeti. To je sve što znam. - Glede nečeg ja-ko važ-nog.
- Lincolne. - Thom duboko uzdahne i provuče rukom kroz plavu kosu. Nosio je
žutosmede hlače i bijelu košulju s besprijekorno svezanom plavom kravatom s
cvjetnim uzorkom. Kada ga je godinu dana ranije uzeo u službu, Rhyme je naglasio
da može nositi traperice i majice ako želi. Međutim, otada je on svaki dan bio
besprijekorno odjeven. Rhyme nije bio siguran u kolikoj mjeri je to pridonijelo odluci
da zadrži mladoga čovjeka, ali zasigurno jest. Niti jedan od Thomovih prethodnika
nije ostao više od šest tjedana. Broj onih koji su svojevoljno otišli bio je potpuno
izjednačen s brojem izbačenih iz službe.
- Dobro, što si im rekao?
- Rekao sam im da mi daju nekoliko minuta dok provjerim jesi li u doličnu stanju, a
onda mogu doći. Na kratko.
- Tako si postupio? Bez pitanja? Najljepša ti ~ hvala.
Thom se povukao nekoliko koraka i doviknuo niz uzano stubište koje je vodilo na
prvi kat: - Dodite, gospodo.
25
- Nešto su ti ipak rekli, nisu li - zapita Rhyme. - Kriješ to od mene.
Thom nije odgovorio, a Rhyme je promatrao dvojicu došljaka. Tek kada su ušli u
sobu Rhyme je progovorio. Obratio se Thomu: - Navuci zavjese. Već si previše
uznemirio ptice.
Zapravo, bio je to znak da mu je dosta blještave dnevne svjetlosti.
***
Bila je potpuno nijema sa smrdljivom, ljepljivom trakom preko usta. Nije mogla
prozboriti niti riječ što ju je činilo bespomoćnijom no metalne lisičine koje su joj
prikliještile zglobove ili stisak njegovih kratkih, snažnih prstiju na bicepsima.
Još uvijek sa skijaškom maskom preko lica, vozač taksija vodio ju je niz mračan,
vlažan hodnik, pokraj redova provodnih kanala i cjevovoda. Nije imala pojma gdje je,
ali jedino jasno bilo je da se nalaze u podrumu velike poslovne zgrade.
Kad bih mogla razgovarati s njim...
T.J. Colfax je bila pravi igrač i vješt pregovarač, vještica s trećeg kata Morgan
Stanleyjeva ureda.
Novac? Hoćeš novac? Pribavit ću ti ga, čovječe, u velikim količinama. Na lopate.
Ponovila je to bezbroj puta, pokušavajući uloviti njegov pogled, kao da će time
utisnuti riječi u njegove misli.
Moooooooolim, preklinjala je nijemo, razmišljajući o tome kako unovčiti svoj 401 (k)
ili mu prepustiti svoj ulog za mirovinski fond. Oh, molim...
Prisjetila se svoje prošle noći: pošto je prestao promatrati vatromet, muškarac ih je
izvukao iz taksija i stavio im lisičine. Ugurao ih je u prtljažnik, pa su opet krenuli na
vožnju. Najprije preko kamene ceste i iskidana asfalta, potom po glatkoj cesti i
ponovo po neravnoj. Čula je kloparanje kotača po mostu, zatim zavoji i opet neravne
ceste. Konačno se taksi zaustavio, vozač je izišao i činilo se da otvara rampu ili kakva
glavna vrata. Činilo joj se da je ušao u garažu. Svi zvuci grada odjednom su nestali,
pojačala se sarno buka automobilskog motora koja se odbijala od praznih zidova.
Poklopac se prtljažnika podigao i ona je izvučena van. Skinuo joj je dijamantni prsten
i stavio ga u džep. Vodio ju je pokraj
26
betonskih zidova krcatih sablasnim licima, izblijedjelim crtežima tupih očiju koje su
zurile u nju: likovi mesara, vraga, troje uboge dječice - naslikani na dotrajalom zidu.
Odvukao ju je u podrum koji je zaudarao na plijesan i bacio ju na pod. Udalji se,
ostavivši ju u mraku, okruženu odvratnim vonjem strvine i otpadaka. Ležala je tu
satima, malo spavajući i puno plačući. Naglo se probudila od iznenadne buke poput
oštre eksplozije negdje u blizini. Potom je ponovo utonula u nemiran san.
Prije otprilike pola sata opet je došao po nju. Strpao ju je u prtljažnik i vozio
dvadesetak minuta. Do nepoznatog odredišta. Ušli su u polumračnu podrumsku
prostoriju. Na sredini je bila
đebela crna cijev za koju ju je pričvrstio lisičinama. Zatim ju je zgrabio za noge i
povukao ih, namjestivši ju u sjedeći položaj, a ispružene noge, svezao je tankim
konopcem. Nosio je kožne rukavice. Ustao je i dugo zurio u nju, a onda se sagnuo i
razderao joj bluzu. Obilazio je oko nje dok je ona drhtala osjećajući njegove ruke na
ramenima i lopaticama.
Plakala je i preklinjala kroz povez. Znala je što slijedi.
Prelazio je prstima duž njenih ruku, ispod pazuha, pa po prednjem dijelu tijela,
izbjegavajući joj grudi. Činilo se da pipa rebra, dok je poput pauka rukama plazio po
njenu tijelu. Zabio joj je prste među rebra i pogladio ih. T.J. je zadrhtala i pokušala se
odmaknuti. Čt~rsto ju je zgrabio i nastavio gladiti po rebrima, pritiskajući do bola,
opipavajući savitljivost kostiju.
Konačno se njegovi koraci udaljiše. Dugo se nije čulo ništa osim šuma klima uredaja i
dizala. A onda je zaplašeno zastenjala na opetovani šum tik iza njezinih leđa. Fiiiju.
Fiiiju. Vrlo poznat, ali ne sasvim prepoznatljiv. Pokušala se okrenuti i vidjeti što on
radi, ali nije uspjela. Što bi to bilo? Slušala je jednoličan šum koji se stalno
ponavlj~o. Odvukao ju je u mislima nekamo u djetinjstvo, u roditeljski dom.
Fiiiju. Fiiiju.
Subotnje jutro u maloj kući u Bedfordu, Tennessee. Bio je to jedini dan kad njezina
majka nije odlazila na posao, pa je veći dio dana posvećivala čišćenju kuće. T.J. bi se
probudila kada bi sunce već visoko odskočilo i sjurila u prizemlje da joj pomogne.
Fiiiju. Tada se prisjeti... Slušala je opetovani šum pokušavajući
27
dokučiti zbog čega čisti pod s tako pažljivim, pedantnim zamasima metle.
***
Nije mu promaklo iznenađenje i nelagoda na njihovim licima, izraz koji se ne vidi
često na licima policajaca iz Odjela za umorstva u New York Cityju.
Lon Sellitto i mladi Banks (Jerry, a ne Ernie) sjeli su na mjesta koja im je Rhyme
pokazao mahnuvši raskuštranom glavom na spojene, prašnjave i neudobne stolce od
španjolske trske.
Rhyme se znatno promijenio otkako je Sellitto posljednji put bio ovdje, pa detektiv
nije uspio prikriti zaprepaštenje. Banks nije imao mogućnost uspoređivanja, ali je
ipak bio šokiran onime što vidi: neuredna soba, sumnjičav pogled protuhe i vonj,
nedvojbeno iz utrobe kreature u koju se pretvorio Lincoln Rhyme.
Bilo mu je silno krivo što je dopustio da dođu. Zašto se nisi najavio telefonom, Lone?
Ti bi nam rekao da ne dolazimo. Istina.
Thom je oklijevao na vrhu stuba, ali ga Rhyme preduhitri. Ne, Thome, nećemo te
trebati. - Prisjetio se da je mladić, to prokleto utjelovljenje Marte Stewart, uvijek
pitao g~ste žele li nešto popiti ili pojesti.
Zavladala je neugodna tišina. Krupan, zgužvan Sellitto, s dvadesetgodišnjim
iskustvom u službi, pogledao je u kutiju pokraj kreveta, zaustivši nešto. Ma što da je
htio reći, prekinuo je pogled na pelene za inkontinenciju.
Jerry Banks prekine šutnju: - Pročitao sam vašu knjigu, gospodine... - Mladi murjak
nije imao ruku za brijanje, jer mu je lice bilo puno porezotina. A frizura kao da ga je
krava zalizala! Mili Bože, pa taj izgleda kao da mu je dvanaest. Što je svijet
iscrpljeniji to se njegovi stanovnici doimaju mlađim, pomisli Rhyme. - Koju?
- Vaš priručnik o mjestima zločina, dakako. Mislio sam zapravo na ilustrirano izdanje
objavljeno prije nekoliko godina. - I u njemu je bilo riječi. Ustvari, glavninu je činio
tekst. Jesi li ga pročitao?
- Kako da ne - požuri Banks s odgovorom.
28
Velika hrpa neprodanih primjeraka Mjesta zločina bila je naslagana uz jedan zid
njegove sobe.
- Nisam znao da ste vi i Lon prijatelji - dometnu Banks. - Ah, Lon ti nije pokazao naš
godišnjak? Nije ti se pohvalio s fotografijama? Nije zasukao rukave i pohvalio se s
ožiljcima rana koje je zaradio s Lincolnom Rhymeom?
Sellitto se nije smješkao. Ako poželi, mogu mu dati još razloga da mu prisjedne
smijeh. Viši inspektor kopao je po svojoj torbi za spise. Što li ima u njoj?
- Koliko ste dugo bili partneri - pitao je Banks razgovorljivo. - Ovo je pitanje za tebe.
- Rhyme je pogledao na sat. - Nismo bili partneri - odgovori Sellitto. - Ja sam bio u
Odjelu za umorstva, a on je bio šef IRD-a.
- A tako! - Banks nije mogao sakriti svoje sve veće divljenje. Rukovođenje Central
Investigation and Resource Division bilo je jedno od najutjecajnijih mjesta u Odjelu.
- Nego što. - Rhyme je pogledao kroz prozor kao da će njegov liječnik doletjeti na
sokolu. - Dva mušketira.
Strpljivim glasorn, koji Rhyme nije podnosio, Sellitto je objasnio: - U sedam godina
smo ponekad radili zajedno.
- Bile su to sjajne godine - naglasio je Rhyme.
Thom se namršti, ali Sellitto nije osjetio ironiju. Ili se nije obazirao. Rekao je:
- Imamo problem, Lincolne.' Treba nam pomoć.
Tras. Hrpa papira završila je na stoliću pokraj kreveta.
- Pomoć? - Bučan smijeh prasnuo je kroz uzan nos koji je Blaine oduvijek smatrala
uspjehom plastičnog kirurga. I njegove usnice je držala previše savršenim (treba ih
nagrditi ožiljkom, narugala se jednom zgodom, što je gotovo i učinila za jedne od
njihovih svada). Uostalom, zašto ga baš danas toliko proganja njezin razbludni lik?
Probudio se razmišljajući o svojoj bivšoj ženi i osjetio je potrebu da joj napiše pismo,
koje je u tom trenutku bilo na ekranu. Pospremio je dokument na disk. U sobi je
zavladala tišina dok je jednim prstom tipkao komande na računalu.
- Lincolne - javi se Sellitto.
- Aha. Pomoć. Od mene. Čuo sam.
Banksu se na licu zaledio neprimjeren osmijeh - dok se u nelagodi gnijezdio na
stolcu.
- Imam ubrzo dogovoren sastanak - rekao je Rhyme.
29
- Sastanak? - S liječnikom.
- Uistinu? - upitao je Banks, vjerojatno da ubije šutnju koja je opet bila na pomolu.
Ne znajući kako da usmjeri razgovor, Sellitto je upitao: - A kako ti je?
Banks i Sellitto nisu ga zapitali za zdravlje prilikom dolaska. Bilo je to jedno od
pitanja koje su ljudi svjesno izbjegavali kad bi vidjeli Lincolna Rhymea. Odgovor bi
zasigurno bio vrlo složen i nadasve neugodan.
Odgovori kratko: - Dobro sam, hvala. A ti? Betty? - Rastali smo se - rekao je Sellitto.
- Doista?
- Ona je dobila kuću, a ja pola djeteta. - Zdepast murjak izgovori to s usiljenim
veseljem, kao da je tu izreku upotrijebio i ranije, te se Rhymeu učini da je raskid bio
popraćen mučnom pričom. Nema želju slušati je. Nije, medutim, bio iznenađen što se
brak raspao. Sellitto je bio radoholičar. Bio je jedan od stotinjak prvorazrednih
istražitelja u policiji i godinama je bilo tako - dobio je čin u vrijeme kad su se činovi
dijelili prema zaslugama, a ne prema vremenu provedenu u službi. Radio je približno
osamdeset sati u tjednu. Prvih nekoliko mjeseci njihova zajedničkog rada, Rhyme nije
čak niti znao da je Sellitto u braku.
- Gdje sad stanuješ - upita Rhyme u nadi da će ih nevezan, druželjubiv razgovor
umoriti do iznemoglosti i natjerati da odu. - Brooklyn. Heights. Ponekad idem pješice
na posao. Sjećaš
se pustih dijeta koje sam držao? E pa, nije stvar u dijeti, već u kretanju.
Nije se doimao ni trunke tanji nego Lon Sellitto otprije tri i poi godine. Ili čak Sellitto
prije petnaest godina.
- Dakle, dolazi vam liječnik - podsjetio je Banks. - Radi... - Novog načina liječenja -
dovršio je Rhyme pitanje koje je visjelo u zraku. - Baš tako.
- Neka vam je sa srećom. - Najljepša hvala.
Bilo je 11.36 i prijepodne se bližilo kraju. Zakašnjenje je bilo neoprostivo za
zdravstvenog djelatnika.
30
Motrio je Banksov pogled kojim je pomno ispitivao njegove noge. Uhvatio je
bubuljičava mladića pv drugi put i nije se iznenadio vidjevši da je detektiv
porumenio.
- Na žalost, bojirn se da neću imati vremena pomoći vam - kazao je Rhyme.
- Ali još ga nema, mislim, tog doktora - upita Lon Sellitto tonom kojim je znao
rasplinuti i najbolje smišljenu priču osumnjičenog.
Na vratima se pojavio Thom s vrčem za kavu.
- Lincoln vas je zaboravio ponuditi barem kavom. - Thom postupa sa mnom kao s
malim djetetom. - Možda griješim - odbrusi pomoćnik.
- Neka ti bude - zarežao je Rhyme. - Popijte kavu. Ja bih radije malo majčina mlijeka.
- Prerano je - uzvrati Thom. - Bar još nije otvoren. Mirno je izdržao Rhymeov bijesni
pogled.
Banks je ponovo napasao oči na Rhymeovu tijelu. Možda je očekivao da će vidjeti
samo kost i kožu. Ali, atrofiranje je zaustavljeno ubrzo poslije nesreće, a prvi
fizioterapeuti izmrcvarili su ga vježbama. I Thom, koji je povremeno bio drsko
zajedljiv da bi se u drugim prilikama ponašao poput stare kvočke, bio je vraški dobar
fizioterapeut. Svakodnevno je s Rhymeom radio pasivne ROM vježbe. Pedantno je
bilježio goniometrijske podatke - izmjere raspona pokreta za svaki zglob u Rhymeovu
tijelu. Pomno je nadzirao spastičnost obavljajući dugotrajne vježbe abdukcije i
adukcije s njegovim rukama i nogama. ROM terapija nije bila čudotvorna, ali je
održavala tonus, smanjivala kontrakcije uslijed mlitavosti i održavala krvotok. Za
nekog čija je mišićna aktivnost tri i pol godine bila ograničena na ramena, glavu i
lijevi prstenjak, Lincoln Rhyme i nije bio u lošem stanju.
Mladi detektiv odvratio je pogled s kompliciranog ECU uredaja smještenog pokraj
Rhymeova prsta i mrežom žica povezanog s drugim kontrolnim uredajem iz kojeg su
virili vodovi i kabeli, spojeni na računalo i veliku zidnu ploču.
Život kvadriplegičara sastoji se od žica, rekao je Rhymeu jedan od terapeuta još
davnih dana. Barem život onih imućnih sretnika.
Sellitto je rekao: - U West Sideu se jutros dogodilo ubojstvo.
31
- Imali smo izvješća o nestanku nekih beskućnika tijekom proteklog mjeseca -
umiješao se Banks. - U prvi mah smo pomislili da je opet netko od njih. Ali nije -
dometnu teatralno. - Žrtva je jedna od onih sinoć nestalih.
Rhyme usmjeri pogled na mladića s bubuljičavim licem. Kojih?
- On ne gleda televiziju - objasni im Thom. - Ako govorite 0 otmici, znajte da za to
nije čuo.
- Ti ne gledaš vijesti? - Sellitto je prasnuo u smijeh.
- SOB koji je čitao četiri dnevna lista i snimao lokalne vijesti kako bi ih mogao
pogledati kod kuće. Tvoja Blaine mi je rekla da si ju jedne noći baš usred ševe nazvao
Katie Couric.
- Sada čitam samo ozbiljnu literaturu - izjavi Rhyme pompozno i lažno.
Thom ga dopuni: - Literatura su mu vijesti koje ostaju vijesti. Rhyme ga je ignorirao.
Sellitto nastavi: - Muškarac i žena su se vraćali sa službenog puta s Obale. Ispred
zračne luke JFK ušli su u taksi, ali nisu stigli svojim kućama.
- Imali smo dojavu oko jedanaest i pol. Taksi je vozio po BQE-u u Queensu. Na
stražnjem sjedištu bili su muškarac i žena, bijelci. Činilo se da žele razbiti prozor jer
su bjesomučno lupali po staklu. Nitko ih nije progonio.
- Taj očevidac koji je zamijetio taksi - je li uspio vidjeti vozača?
- Ne.
- Što je s putnicom u taksiju? - Nema joj traga.
11.41. Rhyme je bio bijesan na dr. Williama Bergera. Nezgodno - promrmlja
odsutno.
Sellitto je uzdahnuo duboko i glasno.
- Nastavi, samo nastavi - kazao je Rhyme. - Imao je prsten - dobacio je Banks.
- Tko je imao što?
- Žrtva. Otkrili su ga jutros. Imao je na ruci ženski prsten. Prsten putnice.
- Sigurni ste da je njezin?
- Iznutra su ugravirani njezini inicijali.
32
- Znači da imate Neposa koji vam stavlja do znanja da drži žensku i da je još živa.
- Što znači Nepos - upita Thom.
Vidjevši da ga Rhyme ignorira, Sellitto staloženo odgovori: Nepoznati sumnjivac.
- Znate li na koji način mu je stavio prsten - upitao je Banks, previše u,zbuden za
Rhymeov ukus. - Njezin prsten? - Nemam pojma.
- Ogulio mu je kožu i tetive s prsta. Sve. Do kosti! Rhyme se jedva primjetno
osmjehnuo. - Ah, ne čini li vam se mudar?
- Što je mudro u tome?
- Osigurao se da nitko od poštenih prolaznika ne odnese prsten. Bio je zakrvavljen,
zar ne?
- Grozno.
- Teško ga je bilo i zamijetiti u prvi tren. Da ne spominjem opasnost od AIDS-a,
hepatitisa. Čak i da ga je netko opazio, radije bi se odrekao tog trofeja. Kako joj je
ime, Lon?
Stariji detektiv kimnuo je mladom kolegi koji je otvorio službenu knjigu.
- Tammie Jean, Colfax. Zovu ju T.J. Dvadeset i osam godina. Radi u tvrtki Morgan
Stanley.
Rhyme je zamijetio da i Banks nosi prsten. Neku vrstu označja škole. Mali je bio
previše uglađen da bi završio samo srednju školu i Policijsku akademiju. Nije se dalo
naslutiti da je prošao vojnu obuku. Ne bi se iznenadio da je na prstenu bio ugraviran
čak Yale. I to je detektiv Odjela za umorstva? Kamo ide taj svijet?
Mladi murjak obuhvatio je šalicu s kavom rukama koje su se povremeno tresle. Jedva
primjetnim pokretom svog prstenjaka po ECU ploči Everest & Jennings, na koju je
bila prikopčana njegova lijeva ruka, Rhyme je ukucao nekoliko komandi da bi
regulirao klima uredaj. Nastojao je ne trošiti snagu na reguliranje grijanja i klima
uredaja; čuvao ju je za osnovne potrebe poput svjetla, računala i okvira za okretanje
stranica. Ali kada bi u sobi bilo previše hladno, procurio bi mu nos. A to je stravična
muka za kvadriplegičara.
- Nema nikakve poruke? - upitao je Rhyme. - Ništa.
33
- Ti vodiš istragu? - obrati se Rhyme Sellittu.
- Da. Jim Polling mi je nadređen. Željeli bismo da proučiš izvješće s mjesta zločina.
Opet smijeh. - Ja? Već tri godine nisam imao u rukama izvješće s poprišta dogadaja.
Što bih vam ja, zaboga, mogao reći? - Mogao bi nam reći svu silu toga, Linc.
- Tko je sad šef IRD-a? - Vince Peretti.
- Ah, ljubimac člana Kongresa - prisjetio se Rhyme. Neka to on pregleda.
Nakon kratka oklijevanja, Sellitfo progovori: - Radije bisrno da to ti učiniš.
- A tko smo to mi?
- Glavni i odgovorni. Tebi odani.
- A kako viši samostalni inspektor Peretti gleda na izglasano nepovjerenje? - Rhyme
se smješkao poput šiparice.
Sellitto ustade i stade hodati po sobi pregledavajući hrpe časopisa: Forensic Science
Review, katalog Harding & Boyle Scientific Equipment Company, Te New Scotland
Yard Forensic Investigation Annual, American College of Forensic Examiners
Journal, Report of te American Society of Crime Lab Directors, CRC Press Forensic,
Joumal of te International Institute of Forensic Science.
- Samo ih gledaj - reče Rhyme. - Pretplate su odavno istekle. Puni su prašine.
- Sve je ovdje prepuno jebene prašine, Linc. Zašto ne makneš svoju lijenu guzicu i ne
očistiš taj svinjac?
Banks nije mogao sakriti zaprepaštenje. Rhyme je obuzdao poriv da prasne u smijeh,
koji mu je bio posvema stran. Samokontrola i razdražljivost su se rasplinule u zabavi.
Istog trena je požalio što su se on i Sellitto razišli. Onda se prisjetio razloga i
progundao:
- Žao mi je. Ne mogu vam pomoći.
- U ponedjeljak počinje mirovna konferencija. Mi... - Kakva konferencija?
- U UN-u. Veleposlanici, šefovi država. U gradu će biti deset tisuća dostojanstvenika.
Jesi li čuo za onu stvar od prije dva dana u Londonu?
- Stvar? - ponovio je Rhyme zajedljivo.
34
- Netko je pokušao dići u zrak hotel u kojem je UNESCO održavao sastanak.
Gradonačelnik se usrao da će netko pokušati isto i na ovoj konferenciji. Ne želi ružne
naslove u Postu.
- Još je jedan mali problem - ozbiljno će Rhyme. Vjerojatno niti gospodica Tammie
Jean ne uživa u svom povratku kući.
- Nahrani ga pojedinostima, Jerry. Već mu cure sline. Banks je skrenuo pozornost s
Rhymeovih nogu na krevet koji je - Rhyme je to spremno priznavao - bio daleko
zanimljiviji od prvog prizora. Posebice kontrolna ploča. Izgledala je kao iz
svemirskog broda, a i koštala je otprilike toliko.
- Deset sati nakon što su oteti naden je muškarac putnik - John Ulbrecht - upucan i
zakopan još živ u blizini Amtrakove željezničke pruge, nedaleko Tridesetsedme i
Jedanaeste ulice. Mi smo ga pronašli mrtva. Ali živ je bio zakopan. Streljivo je bilo
kalibra .32. - Banks je podigao glavu i dodao: - Marke Honda Accord.
S namjerom da se isključe pronicljive dedukcije o Neposu sa stajališta oružja. Taj
Banks je bistar momak, pomisli Rhyme, jedini problem mu je mladost koju možda
hoće a možda i neće prerasti. Lincolnu Rhymeu se činilo da on osobno nikad nije bio
mlad.
- Ižljebljenje na zrnu? - upitao je Rhyme. - Šest polja i užljebina, lijevi uvoj.
- On dakle ima Colt - zaključi Rhyme i ponovo baci pogled na dijagram mjesta
zločina.
- Rekli ste "on" - nastavi mladi detektiv. - Ustvari, "oni". - Molim?
- Nepo osobe. Dvije su. Imamo dva para otisaka stopala izmedu nazovi groba i
podnožja željeznih ljestava koje vode na cestu - objasnio je Banks pokazujući CS
dijagram.
- Ima li otisaka na ljestvama?
- Ni jednog. Obrisani su. Obavljen je temeljit posao. Otisci stopala vode do groba i
natrag do ljestava. Uostalom, morala su biti dvojica da dotegle žrtvu. Imao je više od
sto kilograma. Jedan čovjek to ne bi mogao sam.
- Nastavi.
- Dovukli su ga do' rupe, bacili unutra, upucali i zakopali, vratili se do ljestava,
uzverali se i nestali.
35
- Ustrijelili su ga u grobu? - upitao je Rhyme.
- Jest. Nigdje u blizini ljestava ili puta do groba nije bilo tragova krvi.
Rhyme je bio već blago zaint.eresiran. Ipak je rekao: - Zašto me trebate?
Sellitto je iscerio nepravilne, požutjele zube:
- Imamo zagonetan slučaj, Linc. Hrpu PE koja nema veze ni sa čim.
- Ma dajte! - Rijetka su bila mjesta zločina na kojima je svaki djelić materijalnog
dokaza bio smislen.
- Ovo je zbilja jezivo. Pročitaj izvješće, molim te. Stavit ću ti ga tu. Kako funkcionira
ovo čudo? - Sellitto pogleda Toma koji je namjestio izvješće u okvir sprave za
okretanje stranica.
- Nemam vremena, Lone - prosvjedovao je Rhyme.
- Ovo je pravo čudo tehnike - zadivljeno će Banks promatrajući okvir. Rhyme nije
odgovorio. Pogleda prw stranicu, a potom ju pažljivo pročita. Pomaknuo je prstenjak
točno milimetar ulijevo. Gumeni štapić okrenuo je stranicu.
Čita i razmišlja: ovo jest neobično.
- Tko je bio odgovoran na mjestu dogadaja?
- Peretti osobno. Čim je čuo da je žrtva čovjek iz taksija, dojurio je i preuzeo
komandu.
Rhyme je nastavio čitati. Na tren su mu pozornost zadržale nemaštovite riječi
policajca koji je pisao izvješće. Srce mu počne divlje lupati na zvuk zvona na ulaznim
vratima. Svrnuo je na Thoma svoj pogled, dovoljno hladan i s jasnom porukom da je
vrijeme za šalu isteklo. Thom je kimnuo i smjesta krenuo u prizemlje.
Svaka pomisao na vozače taksija i PE i kidnapirane bankare iščezla je iz
sveobuhvatna mozga Lincolna Rhymea.
- Došao je dr. Berger - najavi Thom kroz interfon. Napokon. U zadnji čas.
- Žalim; Lone. Morat ću vas zamoliti da odete. Bilo mi je drago da sam te opet vidio.
- Osmijeh. - Ovo je vrlo zanimljiv slučaj.
Sellitto je oklijevao a onda je ustao. - Hoćeš li pročitati izvješće, Lincolne? Barem
nam reci svoje mišljenje!
Rhyme reče: - Možeš misliti - a potom nasloni glavu na jastuk. Kvadriplegičari kao
Rhyme, s potpunom pokretljivošću
36
glave i vrata, bili su u stanju aktivirati tuce funkcija samo trodimenzionalnim
pomacima glave. Ali Rhyme je izbjegavao naslon za glavu. Preostalo mu je tako malo
čulnih zadovoljstava da je bio nespreman odreći se i te udobnosti da nasloni glavu na
jastuk od dvjesto dolara. Posjetitelji su ga iscrpili. Još nije ni podne, a njegova jedina
želja bila je - spavati. Vratni mišići pulsirali su od bola.
Sellitto i Banks već su bili na vratima kad se Rhyme oglasio: - Čekaj, Lone.
Inspektor se okrenuo.
- Trebaš znati jednu stvar. Pronašli ste samo pola mjesta zločina. Važna je ona druga
polovica - prvobitno mjesto. Kuća. Ali ćete ga vraški teško pronaći.
- Zašto misliš da postoji još jedno mjesto zločina?
- Zato što nije upucao žrtvu u grobu. Upucao ga je tamo - na prvobitnom mjestu.
Vjerojatno tamo drži i žensku. Mora da je neki podrum ili vrlo pust dio grada. Ili
jedno i drugo... Jer, Banks - Rhyme preduhitri pitanje mladog detektiva - ne bi se
usudio pucati u nekog i na . istom mjestu držati drugoga zatočenika da to nije posve
mirno i skrovito mjesto.
- Možda je upotrijebio prigušivač.
- Na metku nema tragova štitnika od gume ili vate - otresao se Rhyme.
- Ali kako je mogao biti nastrijeljen na tom mjestu? ustrajao je Banks. - Ponavljam da
mjesto zločina nije bilo poškrapano krvlju.
- Pretpostavljam da je žrtvi pucano u lice - rekao je Rhyme. - Pa, jest - priznao je
Banks s glupavim osmijehom na licu. - Kako znate?
- Vrlo bolno, nadasve onesposobljujuće i, s Coltom 32, vrlo malo krvi. Rijetko
smrtonosno, ako se ne pogodi mozak. Žrtvu u takvu stanju Nepos je mogao vući
kamogod je htio. Svjesno govorim. o zločincu u jednini jer imamo samo jednu Nepo
osobu.
Zavladala je šutnja. - Ali ... zatekli smo dva para otisaka stopala - izusti Banks
šapatom kao da deaktivira nagaznu minu. Rhyme duboko uzdahne. - Potplati su
identični dakle pripadaju
istom čovjeku koji je dvaput prešao isti put da nas namagarči. A otisci prema sjeveru
iste su dubine kao i otisci prema jugu.
37
Nije mogao nositi teret od sto kila u jednom smjeru, a u drugom ne. Je li žrtva bila
bosonoga?
Banks je prelistao zabilješke. - U čarapama.
- U redu, onda je zločinac imao na nogama žrtvine cipele u lukavoj šetnji prema
ljestvama i nazad.
- Ako se nije spustio niz ljestve kako je uspio doći do groba? - Doveo je žrtvu uz
same željezničke tračnice. Vjerojatno sa sjevera.
- Nadaleko, u oba smjera nema drugih ljestava.
- Ali ima tunela koji idu uporedo s prugom - nastavi Rhyme. - Oni su povezani s
podrumima nekih starih skladišta duž Jedanaeste avenije. U vrijeme prohibicije jedan
je gangster - Owney Madden - dao iskopati te tunele kako bi mogao krijumčariti
pošiljke viskija na vlakove New York Centrala u smjeru Albanyja i Bridgeporta.
- Zašto nije ukopao žrtvu u blizini tunela? Zašto se izložio riziku da ga vide kako tegli
tipa cijelim putem preko nadvožnjaka? Postao je nestrpljiv. - Valjda shvaćate što nam
hoće priopćiti, zar ne?
Banks je zaustio da nešto kaže, a onda je zatresao glavom.
- On je morao staviti tijelo na mjesto gdje će biti videno - objasni Rhyme. - Netko ga
je trebao naći. Zato je ostavio ruku da strši u zrak. Mahao nam je da privuče
pozornost. Žao mi je, iruate samo jednog Neposa, ali bistar je za dvojicu. Negdje u
blizini moraju biti pristupi u tunel. Udite onamo i potražite otiske. Nećete ih naći.
Ipak ćete to morati napraviti. Radi tiska. Znate kako će biti kada priča počne izlaziti
na vidjelo... No, sretno vam bilo, gospodo. A sad me ispričajte. Lone?
- Da?
- Nemoj zaboraviti na prvotno mjesto zločina. Moraš ga pronaći. I to što prije:
- Hvala ti, Linc. Samo još pročitaj cijelo izvješće.
Rhyme obeća da će to svakako učiniti, opazivši da su progutali tu laž.
38
POGLAVLJE 3
Krasilo ga je najtaktičnije ponašanje uz bolesnički krevet s kojim se Rhyme ikada
susreo. A ako je itko imao
iskustva s ponašanjem liječnika prema bolesniku, zasigurno je to bio Lincoln Rhyme.
Jednom je izračunao da je u posljednje tri i pol godine upoznao sedamdeset i osam
liječnika specijalista.
- Krasan pogled - rekao je Berger, gledajući kroz prozor. - Nije li? Prekrasan.
Premda zbog visine kreveta Rhyme nije mogao vidjeti ništa osim magličastog neba
ponad Central Parka, to - ptice - bile su suština njegova vidika otkako je, prije dvije i
pol godine, prebačen iz posljednje bolnice za rehabilitaciju. Većinu vremena imao je
zasjenjene prozore.
Thom je imao pune ruke posla okrećući svog poslodavca vještim zahvatom za
pročišćavanje pluća, a potom je kateterizirao Rhymeov mjehur, što se moralo obaviti
svakih pet ili šest sati. Poslije traume kičmene moždine sfinkteri znaju ostati otvoreni
ili se sasvim stisnu. Rhyme je imao sreću što se njegov sasvim stisnuo - sreću uz uvjet
da je u blizini netko tko će četiri puta na dan otvoriti onesposobljenu cjevčicu
kateterom i K-Y gelom.
Dr. Berger je hladno promatrao postupak, a Rhyme se nije obazirao na gubitak
privatnosti. Stidljivost je jedna od prvih stvari koju bogalji prevladaju. Javi se
ponekad mlitav pokušaj pokrivanja tijela pri pranju, pražnjenju i pregledu, ali ozbiljni
bogalji, pravi
39
invalidi, macho kripli ne mare za to. U Rhymeovom prvom rehabilitacijskom centru,
kad god bi netko od bolesnika večer prije bio na zabavi ili na sastanku, svi su se
odjelni drugovi dogurali u kolicima do njegova kreveta da provjere proizvedenu
količinu pacijentova urina, koja je bila barometar uspješnosti njegova izlaska. Jednom
zgodom Rhyme je zadivio svoje supatnike zabilježivši nevjerojatnih 1430 kubičnih
centimetara.
Kazao je Bergeru: - Provjerite prozor, doktore. Imam osobne anđele čuvare.
- Dobro je. Zar sokole?
- Sive sokole. Obično se gnijezde visoko. Ne znam zašto su za suživot odabrali baš
mene.
Berger je pogledao ptice, a onda se okrenuo od prozora pustivši zastor da padne na
mjesto. Avijarij ga nije zanimao. Nije bio krupan muškarac, ali se doimao u dobroj
tjelesnoj kondiciji, džoger, pretpostavio je Rhyme. Mogao je biti nadomak pedesete,
mada u njegovoj crnoj kosi nije bilo ni traga sjedinarna, a bio je naočit poput kakva
TV spikera.
- Ovo je pravi krevet. - Svida vam se?
Krevet je bio Clinitron, golema, pravokutna ploča. Specijalna podloga sastojala se od
gotovo tone silikonom obloženih staklenih kuglica. Komprimiran zrak strujao je kroz
kuglice koje su podupirale Rhymeovo tijelo. Da je bio u stanju osjećati, činilo bi mu
se kao da pluta.
Berger je pijuckao kavu koju je Rhyme zatražio od Thoma. Mladić je, pri izlasku
zakolutao očima šapnuvši: - Što smo iznenada druželjubivi.
Doktor se obratio Rhymeu: - Rekli ste da ste bili policajac. - Jesam. Bio sam šef
forenzičkog odjela NYPD-a.
- Zar su vas nastrijelili?
- Ne. Pretraživao sam mjesto zločina. Neki je radnik pronašao truplo na gradilištu
postaje podzemne željeznice. Bio je to leš mladog policajca koji je nestao šest mjeseci
ranije - u to smo vrijeme irnali masovnog ubojicu koji se okomio baš na policajce.
Dobio sam zamolbu da se osobno prihvatim slučaja i dok sam pretraživao mjesto
zločina na mene se srušila greda. Bio sam zakopan oko četiri sata.
- Zar je netko hodao po gradu i ubijao policajce?
40
- Ubio je trojicu i ranio još jednog. Zločinac je i sam bio murjak. Dan Shepherd,
narednik, radio je u uličnoj patroli.
Berger pogleda ružičasti ožiljak na Rhymeovu vratu. Izdajnički znakovi kvadriplegije
- ulazna rana za ventilacijsku cijev koja ostaje usađena u vrat mjesecima poslije
nesreće. Ponekad godinama, ponekad zauvijek. Rhyme se, zahvaljujući svojoj
svojeglavosti i herkulskim naporima svojih terapeuta odučio od ventilatora. Sad je
imao pluća s kojima bi za okladu mogao ostati pet minuta pod vodom.
- Dakle, cervikalna trauma. - C4.
- Ah, tako.
C4 je demilitarizirana zona kod povreda hrptene moždine. SCI iznad četvrte
cervikalne vetebre mogla ga je ubiti. Ispod C4 povratio bi nešto funkcija ruku i
prstiju, ako ne i nogu. Ali trauma na zloglasnu četvrtom kralješku održala ga je na
životu, mada potpunim kvadriplegičarom, bez funkcija ruku i nogu. Abdominalni i
interkostalni mišići su uglavnom nestali, te je disao iz dijafragme. Mogao je micati
glavu i vrat, nešto malo i ramena. Sretan je slučaj u cijeloj priči bio da je hrastova
greda poštedjela jedno sićušno vlakno motornog neurona. I to mu je dopuštalo da
pomakne lijevi prstenjak.
Rhyme je poštedio doktora teme za melodramatsku seriju godine, koja je uslijedila
nakon nesreće. Mjesec dana navlačenja lubanje: kliješta koja su držala rastvorenim
rupe izbušene u njegovoj glavi kojima se ravnala njegova hrptenjača. Dvanaest
tjedana naprave nalik aureoli - plastičnog podbradnika i metalnog podupirača oko
glave, kako bi se vrat zadržao nepokretnim. Da bi mu se pumpala pluća, imao je
godinu dana ugrađen velik ventilator, a poslije stimulator za dijafragmu. Kateteri,
operacije, paralitičan ileus, stresni ulkusi, kontrakcije kada se mišićno tkivo pQČelo
stezati, prijeteći da otme dragocjenu pokretljivost njegova prsta, izluđujuća fantomska
bol, otekline i bolovi u ekstremitetima lišenim svakog osjeta...
Ipak je Bergeru rekao za najnoviji problem. "Autonomna disrefleksija."
Problem se u posljednje vrijeme javljao sve češće. Lupanja srca, previsok krvni tlak,
nepodnošljive glavobolje. Uzrok je mogao biti posve bezazlen, poput konstipacije.
Objasnio mu je kako ništa
41
ne može učiniti da se to spriječi, osim izbjegavanja stresa i fizičkog naprezanja.
Rhymeov specijalist za SCI, dr. Peter Taylor, zabrinuo se zbog učestalosti napadaja.
Posljednji je, prije mjesec dana, bio tako žestok da je Taylor dao Tomu upute kako da
mu pruži prvu pomoć dok ne stigne hitna i ustrajao je na tome da pomoćnik ukuca
liječnikov broj u telefonsku memoriju za brzo biranje. Taylor je upozorio da bi
dovoljno žestok napadaj mogao dovesti do srčanog udara ili kapi.
Berger je saslušao činjenice s dozom suosjećanja, a onda progovori:
- Prije no što sam se počeo baviti sadašnjim poslom, specijalizirao sam gerijatrijsku
ortopediju. Uglavnom zamjene kukova i zglobova. Ne znam previše o neurologiji.
Kakve su vam šanse za oporavak?
- Nikakve, ovo stanje je permanentno - odgovori Rhyme možda malo ishitreno.
Dometnuo je: - Vi shvaćate moj problem, zar ne, doktore?
- Čini se. Ali rado bih to čuo od vas.
Tresući glavom da rnakne uvojak čupave kose, Rhyme je rekao: - Svatko ima pravo
ubiti se.
Berger odgovori bez razmišljanja: - he bih rekao. U većini društava možda imate
snage, ali ne i pravo. To je velika razlika. Rhyme se gorko nasmijao. - Nisam veliki
filozof, ali nemam
čak ni snage. Zbog toga vas trebam.
Lincoln Rhyme zamolio je četiri liječnika da ga ubiju. Svi su odbili. Rekao je: dobro,
učinit će to sam i jednostavno je prestao jesti. Ali procedura samouništenja pretvorila
se u pravo mučenje. Donijela mu je stalne mučnine i nepodnošljive glavobolje. Nije
mogao spavati. Stoga je od toga odustao i tijekom dugočasna i mučna razgovora,
zatražio je od Toma eutanaziju. Mladiću su se oči ispunile suzama. Jedino je tada
pokazao toliko osjećajnosti, ali to ipak nije mogao učiniti. Sjedit će pokraj Rhymea i
gledati ga kako umire, možda bi mu mogao uskratiti prvu pomoć, ali ne bi ga mogao
ubiti.
Onda se dogodilo čudo, ako se to tako može nazvati.
Po izlasku Mjesta zločina, stigli su novinari radi intervjua. Jedan članak - u New York
Timesu - sadržavao je posve suludu izjavu kriminalističkog autora Rhymea:
42
"Ne, ne planiram pisanje novih knjiga. Ustvari, moj slijedeći projekt jest da se
ubijem. To je veliki izazov. Yeć šest mjeseci tražim nekoga tko će mi pomoći."
Vrištava rečenica privukla je pozornost pravnih savjetnika Policijske uprave New
Yorka, te nekoliko ljudi iz Rhymeove prošlosti, napose Blaine (koja mu je rekla da je
luc#ak što razmišlja o tome, da je već vrijeme da prestane misliti samo o sebi, kao i
onda kada su bili skupa - i, kada je već tu, smatrala je potrebnim da mu priopći kako
se ponovno udaje).
Citat je privukao pozornost i Williama Bergera, koji je posve neočekivano nazvao
jedne večeri iz Seattlea. Nakon nekoliko trenutaka ugodna razgovora, Berger je
objasnio da je pročitao članak o Rhymeu i, nakon dugotrajne šutnje, upitao: - Jeste li
kad čuli za Društvo Leta?
Rhyme je potvrdio. Bila je to skupina pobornika eutanazije kojoj je mjesecima
pokušavao ući u trag. Daleko agresivniji negoli Siguran put ili Dru.štvo Hemlock. -
Naše dragovoljce pozivaju na ispitivanja u brojnim pripomognutirn samoubojstvima
diljem zemlje - objasnio je Berger. - Moramo paziti na diskreciju.
Izjavio je spremnost da sudjeluje u Rhymeovoj zamolbi. Berger je odbio djelovati
brzo, pa su u proteklih sedam ili osam mjeseci imali nekoliko razgovora. Danas je bio
prvi susret.
- Zar nema načina da skončate, sam sa sobom? Skončati...
- Osim po uzoru na Genea Harroda, nemam. Čak i to je često upitno.
Harrod je bio mladić iz Bostona, kvadriplegičar koji je odlučio ubiti se. U
nemogućnosti da prona8e nekog tko će mu pomoći, izvršio je samoubojstvo na jedini
njemu moguć način. S funkcijama koje je imao, zapalio je vatru u svom stanu,
dovezao se invalidskim kolicima u središte požara i spalio se. Umro je od opeklina
trećeg stupnja.
Ovaj su slučaj Ijudi koji priželjkuju smrt često isticali kao primjer tragedije koju
mogu prouzročiti zakoni protiv eutanazije. Bergeru je slučaj bio dobro poznat pa je
suosjećajno zavrtio
glavom. - Ne, to nije način da se netko usmrti. Ispitivao je Rhymeovo tijelo, žice,
kontrolne ploče.
- Koje su vaše mehaničke mogućnosti?



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

3 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:29 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
Rhyme je objasnio svoja elektroničko-kompjutorska pomagala - E&J tipkalo kojim je
upravljao prstenjakom, regulator srkanja i puhanja za njegova usta, komandne ručice
za bradu i računalsku jedinicu za diktat, koja je utipkavala izgovorene riječi na ekran.
- Ali svu ovu čudesnu tehniku mora podesiti netko drugi, zar ne? - upita Berger. -
Primjerice, netko bi morao otići u dućan, kupiti pištolj, montirati ga, namjestiti
otponac i priključiti ga na vaš upravljač?
- Da.
Što znači da je ta osoba odgovorna za zataškavanje samoubojstva kao i za ubojstvo iz
nehata.
- A kako je s vašom opremom? - upitao je Rhyme. - Je li djelotvorna?
- Oprema?
- Čime se koristite za, hmm, obavljanje posla? - Vrlo je učinkovita. Još nisam imao
pritužbi.
Rhyme je zažmirkao, a Berger je prasnuo u smijeh. Rhyme mu se priključio. Ako se
čovjek ne može smijati na račun smrti, čemu se uopće može smijati?
- Pogledajte.
- Imate ju uza se? - U Rhymeovu srcu živnula je nada. Poslije mnogo godina prvi je
put osjetio tu toplinu.
Liječnik je otvorio aktovku i, prema Rhymeovu mišljenju pretjerano ceremonijalno
izvadio bocu brendija, malu bocu s pilulama, plastičnu vrećicu i gumenu traku.
- Koji je to narkotik?
- Seconal. Više ga nitko ne prepisuje receptom. Davnih dana suicid je bio mnogo
jednostavniji. Nema dvojbe da bi ove bebice solidno obavile posao: Danas je gotovo
nemoguće ubiti se s ovim suvremenim sredstvima za umirenje: Halcion, Librium,
Dalmane, Xanax... Može se dugo spavati, ali se naposljetku čovjek probudi. - A
vrećica?
- Ah, vrećica. - Berger ju je podigao uvis. - To je amblem Društva Lete. Dakako,
neslužben. Mi nemamo svoj logotip. Ako pilule i brendi nisu učinkoviti, upotrijebimo
vrećicu. Navlačimo ju preko glave s gumenom trakom oko vrata. Unutra stavljamo
malo leda jer nakon nekoliko minuta postaje vraški vruće.
44
Rhyme nije mogao odvojiti pogled od pomagala. Vrećica od debele plastike, poput
krpe za ličioca. Zamijetio je da je brendi jeftin, a takozvani narkotici ustvari su
lijekovi za opću primjenu.
- Lijepa vam je kuća - kazao je Berger osvrnuvši se. Central Park West... Živite 11 od
invalidske mirovine?
- Djelomično. Uz to obavljam savjetodavne poslove za policiju i FBI. Poslije
nesreće... građevinsko poduzeće koje je obavljalo iskapanje isplatilo mi je tri
milijuna. Zaklinjali su se da nisu odgovorni, ali očigledno postoji zakonski propis po
kojemu kvadriplegičar automatski dobiva spor protiv građevinskih kompanija, bez
obzira na to tko je kriv. Barem ako tužitelj osobno dođe na sud i uspije progovoriti.
- Napisali ste i ovu knjigu, zar ne?
- I od toga dobivam nešto novca. Ne mnogo. Smatra se "dobro prodavanom
knjigom", ali nije bestseler.
Berger je uzeo primjerak Mjesta zločina i prolistao ga. Čuvena mjesta zločina.
Zanimljivo. - Nasmijao se. - Ima ih koliko... Četrdeset, pedeset?
- Pedeset i jedno.
Rhyme je u mislima i mašti, jer je-knjigu pisao poslije nesreće, oživio sve zločine u
New York Cityju kojih se mogao sjetiti. Neki su riješeni, neki nisu. Pisao je o Staroj
pivovari, zloglasnoj stambenoj zgradurini u Five Pointsu, u kojoj je samo u jednoj
noći, godine 1839., zabilježeno trinaest nepovezanih ubojstava. O Charlesu Aubridge
Deaconu, koji je, 13. srpnja 1863., tijekom izgreda zbog novačenja za Gradanski rat
usmrtio svoju majku, tvrdeći da su ju ubili bivši robovi i potičući time bijes protiv
crnaca. O ubojstvu ljubavnog trokuta arhitekta Stanforda Whitea navrh originalnog
Madison Square Gardena i o nestanku suca Cratera. O Georgeu Matesky, ludom
bombašu 'SO-tih, te Murph Surfu, koji je digao dijamant Zvijezda Indije.
- Kotlovnice u zgradama iz devetnaestog stoljeća, podzemne vode, batlerove bande -
nabrajao je Berger listajući- knjigu kupališta za homoseksualce, javne kuće u
Kineskoj četvrti, ruske ortodoksne crkve ... Kako ste uspjeli naučiti ovoliko o gradu?
Rhyme je neznatno slegnuo ramenima. Tijekom šefovanja u IRD·u posvetio je
jednako mnogo vremena proučavanju grada kao i forenzičari. Proučavao je povijest
grada, politiku, geologiju, sociologiju, infrastrukturu, te objasni:
45
- Kriminalistika nije u vakumu. Što više znate o svom okruženju, možete bolje
djelovati...
Prekinuo se naglo, osjetivši ushićenje u svom glasu.
Bio je bijesan na sama sebe što se tako lako dao nadmudriti. - Lukav pokušaj, doktore
Berger - progovorio je kruto. - Preskočimo formalnosti. Zovite me Bill, molim vas.
Rhyme se nije đao zbuniti. - Čuo sam to i prije. Uzmi veliki,
čist komad papira i pribilježi sve razloge radi kojih bi se trebao ubiti. Onda uzmi
drugi veliki, čist komad papira i pribilježi sve razloge radi kojih se ne bi trebao ubiti.
Padaju mi na pamet riječi poput produktivan, koristan, zanimljiv, izazovarc. Sve
velike riječi, skupe riječi. Meni ne znače baš ništa. Osim toga, ne bih mogao u ruku
uzeti ni jebenu olovku da si spasim dušu.
- Lincolne - blago je nastavio Berger - moram se uvjeriti da ste podoban kandidat za
program.
- "Kandidat"? "Program"? Ah, to spada u tiraniju eufemizma - s gorčinom izjavi
Rhyme. - Doktore, ja , sam odlučio. Želio bih da se to obavi danas. Ustvari, smjesta.
- Zašto danas?
Rhyme je spustio pogled na bočice i vrećicu. Šapnuo je: A zašto ne? Što je danas?
Dvadeset i treći kolovoz? Dan dobar za umiranje kao i svaki drugi.
Doktor je lagano lupnuo po tankim usnama. - Ja moram provesti neko vrijeme u
razgovoru s vama, Lincolne. Ako se uvjerim da zaista želite ići dalje...
- Želim - rekao je Rhyme, uvjerivši se po tko zna koji put kako slabo zvuče naše riječi
ako nisu popraćene gestama. Očajnički je želio položiti ruku na Bergerovo rame ili
podići dlanove zaklinjući.
Ne pitavši za dopuštenje, Berger je izvadio kutiju Marlbora i pripalio cigaretu.
Izvukao je sklopivu metalnu pepeljaru iz džepa i rastvorio ju. Prekrižio je suhonjave
noge. Doimao se poput budalasta derišta u pušionici Ivy League.
- Lincolne, nadam se da vam je jasno u čemu je problem, zar ne?
Naravno da mu je bilo jasno. Upravo to i jest bio razlog zbog kojega je Berger tu i
zbog kojega jedan od Rhymeovih stalnih liječnika nije "obavio posao". Ubrzavanje
neizbježne smrti je jedno; gotovo jedna trećina liječnika koji su liječili rak u zadnjem
stadiju
46
propisali su ili upotrijebili smrtonosne doze lijekova. Većina tužitelja im je progledala
kroz prste, osim ako se doktor nije hvalio - kao Kevorkian.
~ Ali kvadriplegičar? Hemiplegičar? Paraplegičar? Bogalj? Oh, to je nešto posve
drugo. Lincoln Rhyme je imao četrdeset godina. Odvikao se od ventilatora. Izuzevši
koji neprimjetan gen u Rhymeovoj lozi, nije bilo medicinskih razloga radi kojih ne bi
mogao doživjeti osamdesetu.
Berger dometnu: - Bit ću sasvim otvoren, Lincolne. Moram biti siguran kako ovo nije
namještaljka.
- Namještaljka?
- Javnog tužitelja. Već sam bio namamljen u zamku. Rhyme je prasnuo u smijeh. -
Javni tužitelj grada New Yorka ima pune ruke posla. Ne pada mu na um da ovako
opremi kripla samo da bi ulovio eutanazistu.
Posve odsutno pogleda na izvješće s mjesta zločina.
... tri metra jugozapadno od žrtve, u hrpi bijeloga pijeska pronac~eno je vlaknasto
klupko, promjera oko šest centimetara, bjelkaste boje. hlakno je uzorkovano na
urec~aju s energetski disperziranim X zrakama te je utvrcleno da se sastoji od
A2B5(Si,Ag022(OH)2. Nije se moglo utvrditi podrijetlo, a vlakna se nisu mogla
individualizirati. Uzorak poslan na analizu u FBI-ev PERT.
- Moram biti oprezan - nastavi Berger. - U ovome je sva moja profesija. Od
ortopedije sam potpuno odustao. Uostalom, to je više nego posao. Odlučio sam
posvetiti svoj život pomaganju drugima da skončaju svoj.
U blizini navedenog vlakna, približno sedam i pol centimetara dalje, pronactena su
dva komadića papira. Jedan je običan novinski papir, s riječima "tri poslije podne"
pisanim u fontu Times Roman, i cmilu sukladnom onome u komercijalnim novinama.
Čini se da je drugi komadić papira ugao stranice iz knjige s otisnutim brojem stranice
"823". Tip slova je Garamond, a papir je kalandriran. ALS i ninhidrinska analiza ne
otkrivaju skrivene otiske papilarnih linija ni na jednom uzorku... Individualizacija nije
moguća.
Nekoliko je stvari kopkalo Rhymea. Ponajprije, vlakno. Kako to da Peretti nije
dokučio o čemu se radi? Stvar je očigledna.
47
I zašto je taj PE - komadići papira i vlakno - bio smotan skupa? Nešto tu ne valja.
- Lincoln? - Oprostite.
- Kažem... vi niste žrtva s opeklinama koja trpi nepodnošljivu bol. Niste beskučnik.
Imate dosta novca, imate dara. Savjetodavac ste policiji... to pomaže mnogim
ljudima. Ako želite živjeti, pred vama je zaista produktivan život. Dug život.
- Da, dug. U tome i jest problem. Dugovječnost.
- Zamorio se od dobrog ponašanja. Otresao se: - Ali ja ne želim dug život. To je vrlo
jednostavno.
Berger je otezao s odgovorom. - Postoji li i najmanja mogućnost da biste mogli
požaliti svoju odluku? Naime, ja sam taj koji bi s time morao živjeti, ne vi.
- Tko može uopće biti siguran kada se ~radi o ovakvoj stvari? Vratio je pogled na
izvješće.
Navrh komadića papira pronac~en je šesterokutan željezni klin sa zrnčasto utisnutim
slovima "CE'; dugačak pet centimetara, uvoj u smjeru kazaljki na satu, promjer 38/40
mm.
- Imam prilično . pretrpan program u sljedećih nekoliko dana - nastavi Berger,
pogledavajući na sat. Imao je Rolex. No, dobro, smrt je oduvijek bila unosan posao. -
Uzmimo sad sat ili dva i razgovarajmo, Rhyme. Potom ćemo ostaviti jedan dan za
smirenje, a tada ću doći ponovo.
Rhymea je nešto kopkalo. Razdražljiv svrbež, prokletstvo svih kvadriplegičara, mada
je u ovom slučaju to bio intelektualni svrab. Bolest koja je Rhymea mučila cijeli
život.
- Čujte, doktore, biste li mi mogli učiniti uslugu? Vidite ovo izvješće. Možete li ga
prolistati? Provjerite ima li kakva fotografija klina.
Berger je oklijevao. - Fotografija?
- Polaroid. Mora biti nalijepljena negdje na kraju. Moj je uredaj za okretanje previše
spor.
Berger je izvadio izvješće iz okvira i stao okretati stranice. - Evo ga. Stanite!
Dok je promatrao sliku, osjeti nestrpljivost, njemu dobro poznatu. Oh, ne tu, ne sad.
Molim te, nemoj.
48
- Oprostite, možete li prolistati natrag do stranice na kojoj smo bili?
Berger mu udovolji. Rhyme je šutke čitao dalje. Komadići papira...
Tri poslijepodne... stranica 823.
Srce mu je divlje udaralo, glava mu se orosila graškama znoja. Čuo je mahnito
zujanje u ušima.
Evo dobrog naslova za tabloide. ČOVJEK UMRO TIJEKOM RAZGOVORA S
LIJEČNIKOM KOJI GA JE TREBAO USMRTITL..
Berger žmirne. - Lincolne? Jeste li dobro? - Prodorne oči pažljivo su ispitivale
Rhymea.
Rhyme progovori najležernijim mogućim tonom: - Ispričavam se, doktore, ali nešto
moram riješiti.
Berger je kimnuo polagano, nesigurno. - Ipak nisu svi poslovi završeni?
Rhyme se ravnodušno osmjehne. - Samo sam htio upitati biste li se mogli vratiti za
nekoliko sati.
Budi oprezan! Nasluti li svrhu obilježit će te kao kolebljiva samoubojicu, pokupiti
bočice i vrećicu i odletjeti na svoju Planetu lake zarade.
Otvorivši rokovnik, Berger reče: - Danas mi ne odgovara. A sutra... Ne. Bojim se da
je ponedjeljak najranije što mogu. Dakle, prekosutra.
Rhyme se kolebao. Gospode... Ostvarenje duboke želje na dohvat mu je ruke, nešto o
čemu je svakodnevno sanjao cijelu proteklu godinu. Da ili ne?
Odluči! Na posljetku Rhyme začu sebe kako govori: - U redu. Neka bude
ponedjeljak. Namjestio je beznadan osmijeh na lice.
- U čemu je zapravo problem?
- Jedan bivši kolega - suradnik, zatražio je savjet. Nisam tome posvetio dovoljno
pažnje. Moram ga nazvati.
Ne, to uopće nije bila disrefleksija ... niti napadaj tjeskobe. Lyncoln Rhyme osjećao je
nešto što je odavno zaboravio. Strahovito mu se žurilo.
- Smijem li vas zamoliti da mi pošaljete Thoma? Mislim da je dolje u kuhinji.
49
- Dakako! Sa zadovoljstvom.
Rhyme odmah zamijeti nešto čudno u Bergerovim očima. Što li je to? Oprez? Možda.
Izraz je čak podsjećao na razočaranje. Ali sad nema vremena razmišljati o tome. Dok
su se liječnikovi koraci udaljavali niz stube, Rhyme je zaurlao bučnim baritonom: -
Thome? Thome!
- Što je? - uzvrati mladić.
- Zovi Lona. Neka smjesta dođe!
Rhyme pogleda na sat. Prošlo je podne. Preostalo im je manje od tri sata.
50
POGLAVLJE 4
Mjesto zločina je namještaljka - izjavi Lincoln Rhyme. Lon Sellitto odbaci jaknu
otkrivši gadno izgužvanu košulju
te se prekriženih ruku nasloni na stol krcat papirima i knjigama. Došao je i Jerry
Banks, a njegove blijedoplave oči počivale su na Rhymeovim; krevet i kontrolna
ploča više ga nisu zanimali.
Sellitto se namršti. - Ali, koju nam to priču pokušava priopćiti Nepos?
Na mjestima zločina, poglavito ubojstava, zločinci su često podmetali lažne PE kako
bi odveli istražitelje s pravoga puta. Neki su bili lukavi, ali većina nije. Poput muža
koji je na smrt pretukao suprugu, a onda je to pokušao prikazati kao grabežno
umorstvo. Pritom je uklonio samo njezin nakit, a svoju zlatnu narukvicu i dijamantni
prsten za mali prst zaboravio je na svojoj komodi.
- To i jest zanimljivo - nastavi Rhyme. Ne radi se o tome što se dogodilo, Lone, već o
tome što će se tek dogoditi. Sellitto sumnjičavo upita: - Otkud ti taj zaključak?
- Komadići papira. Oni znače tri poslije podne, danas. - Danas?
- Gledaj! - Nestrpljivim pokretom glave mahne prema izvješću.
- Na jednom komadiću piše tri poslije podne - umiješao se Banks. - A na drugom je
samo broj stranice. Zašto mislite da se odnosi na današnji dan?
51
- To nije broj stranice. - Rhyme je u čudu podigao obrvu. Oni još nisu shvaćali. -
Logika! Jedini razlog da ostavi niti bio je da nam nešto kaže. Ako je tako, onda 823
mora značiti nešto više negoli broj stranice, jer nema naznake iz koje je knjige. Dakle,
ako nije broj stranice, što je onda?
Šutnj a.
Ozlojeđen, Rhyme prasne: - Datum! Dvadeset i treći osmi. Dvadeset i treći kolovoz.
Danas u tri poslijepodne nešto će se dogoditi. Dalje, vlaknasto klupko je azbest.
- Azbest`? - začudio se Sellitto.
- U izvješću imaš formulu. Amfibol. Silicij dioksid. To jest azbest. Zašto je to Peretti
slao u FBI prelazi moje poimanje. Dakle, imamo azbest na terenu uz prugu gdje ga ne
treba biti. Imamo i željezni klin sa vidljivim znacima hrđe na glavi, ali ne i na
uvojniku. To znači da je dugo bio negdje zabijen i tek je nedavno izvučen.
- Možda je iskopan iz zemlje, kad se kopao grob - pokuša Banks.
Rhyme je odlučno zanijekao. - Ne. U Midtownu je kamena podloga blizu površine,
što znači da su i vodoslojevi. Cijeli teren od Tridesetčetvrte do Harlema sadrži
dovoljno vlage da željezo oksidira kroz nekoliko dana. Znači da je klin bio ukopan
bio bi potpuno hrdav, a ne samo glava. Ne, ovaj klin je odnekud iščupan, 3onesen na
mjesto zločina i ostavljen s predumišljajem. A i taj pijesak... Čekajte malo, otkud
bijeli pijesak na željezničkoj pruzi u Midtown Manhattanu? Sastav tamošnjeg tla je
glinasto pjeskovito tlo, mulj, granit, stvrdnuti sloj zemlje i rahla zemlja.
Banks zausti da nešto kaže, ali ga Rhyme naglo prekine. I što bi nam trebale značiti
sve te stvari smotane u klupko? Oh, naš Nepos nam nešto hoće reći. Uvjeravam vas u
to. Što je bilo s pristupom, Banks?
- Imali ste pravo - prizna mladić. - Na trideset metara od groba, nađen je ulaz, na silu
otvoren s unutrašnje strane. Bili ste u pravu i glede otisaka stopala. Čisto zujanje.
Nigdje nema tragova kola ili stopala.
Malo zagadena azbesta, klin, komadić novinskog papira... - Mjesto zločina? - pitao je
Rhyme. - Je li netaknuto? - Oslobođeno.
52
Lincoln Rhyme, bogalj s ubojitim plućima, istisne uzdah gnušanja. - Tko je mogao
napraviti takvu pogrešku?
- Nemam pojma - neuvjerljivo odgovor.i Sellitto - Vjerojatno zapovjednik straže.
Rhymeu je bilo jasno da je to Perettijevo maslo. - U tom ste slučaju vezani za ovo što
imate.
Svi podaci o tome tko je mogao biti otirnač i što ima na umu sadržani su u izvješću ili
su nestali zauvijek, pregaženi nogama murjaka, promatrača i željezničkih radnika.
Mukotrpan i pažljiv posao, pročešljavanje okoliša oko mjesta zločina, ispitivanje
očevidaca, obrada podataka, uobičajeni detektivski poslovi, sve se to obavljalo
ležerno. Ali samo mjesto zločina treba obraditi "munjevitom brzinom", zapovijedio bi
Rhyme svojim časnicima u IRD-u. Otpustio je nekoliko CSU tehničara koji nisu
djelovali dovoljno brzo za njegov ukus.
- Peretti je sam pregledao mjesto? - upita. - Peretti i cijela dopuna.
- Cijela dopuna? - pitao je Rhyme ne shvaćajući. - Što znači cijela dopuna?
Sellitto pogleda Banksa koji odgovori: - Četiri tehničara iz Foto-odjela, četiri iz
Službe za otiske, osam pretraživača i ME terenski liječnik.
- Osam pretraživača mjesta zločina?
U obradi mjesta zločina postoji zvonasta krivulja. Za jedno ubojstvo dva se policajca
smatraju optimalnim izborom. Ako je čovjek sam, može mu nešto promaći; s troje i
više ljudi veća je vjerojatnost da će pronaći više ~ stvari. Lincoln Rhyme je uvijek
sam pretraživao mjesto zločina. Pustio bi da ljudi iz Latenta pokupe otiske i da Fotoslužba
napravi moment-snimke i video zapise. Mrežnu je obradu uvijek obavljao sam.
Peretti. Rhyme je prije šest-sedam godina uposlio mladog čovjeka, sina bogatog
političara, koji se pokazao dobrim i pouzdanim CS detektivom. Mjesto zločina smatra
se biserom u poslu pa uvijek postoji duga lista čekanja za upad u tu ekipu. Rhyme je s
perverznim zadovoljstvom smanjivao broj kandidata ponudivši im uvid u "obiteljskialbum"
- zbirku najjezivijih fotografija s mjesta zločina. Neki bi policajci problijedili,
a neki bi se smijuljili. Neki bi vratili album, nadigavši obrve kao da
53
pitaju "Pa što?". Takvi su dobili posao kod Lincolna Rhymea. Peretti je bio jedan od
njih.
Sellitto je postavio pitanje, no Rhyme ga nije čuo sve dok nije primijetio da ga
detektiv gleda. Zato on ponovi: - Surađivat ćeš s nama na ovom slučaju, zar ne,
Lincolne?
- Suradivati? - Nasmijao se. - Ne mogu, Lone. Nipošto. Samo sam vam nabacio neke
ideje, a ti ih počni obradivati. Thome, daj mi Bergera.
- Požalio je što je odgodio susret sa smrtonosnim doktorom. Možda još nije prekasno.
Nije mogao podnijeti pomisao da čeka još dan ili dva na svoje umiranje. A i
ponedjeljak... Nije želio umrijeti u ponedjeljak. Cinilo se preobičnim.
- Zamoli me. - Thome!
- Dobro - reče mladić podigavši ruke na predaju.
Rhyme pogleda mjesto na stoliću pokraj kreveta gdje su bile bočice, pilule i plastična
vrećica. Tako blizu, ali kao i sve drugo u njegovu životu, potpuno izvan domašaja.
Sellitto je nekoga nazvao, zabacivši glavu kada je dobio vezu, predstavio se. Kazaljka
na zidnom satu pokazivala je dvanaest i pol.
- Da, gospodine. - Glas detektiva prešao je gotovo u šapat pun poštovanja.
Gradonačelnik, pretpostavi Rhyme. - Razgovarao sam s Lincolnom Rhymeom glede
otmice u zračnoj luci Kennedy... Da, gospodine, on ima odredeno mišljenje o tome. -
Odšetao je do prozora, tupo zureći u sokola i pokušavajući objasniti nešto
neshvatljivo čovjeku koji je upravljao najzagonetnijim gradom na kugli zemaljskoj.
Prekinuo je vezu i okrenuo se Rhymeu.
- I on i šef izričito hoće tebe, Linc. Tako su naglasili, posebno Wilson.
Rhyme se nasmijao. - Lone, osvrni se po ovoj sobi. Pogledaj mene! Zar misliš da bih
mogao voditi slučaj?
- Običan slučaj sigurno ne. Ali ovaj zacijelo nije uobičajen. Slažeš se, zar ne?
- Žao mi je. Jednostavno nemam vremena zbog moga tretmana. Jesi li nazvao onoga
doktora, Thome?
- Još nisam. Samo malo. - Sada! Učini to smjesta!
54
Thom je pogledao Sellitta, otišao do vrata i izišao. Rhyme je znao da neće zvati.
Klipan.
Banks je dodirnuo ožiljak od brijanja i izlanuo: - Dajte nam barem neke naputke,
molim vas. Taj Nepos, rekli ste da će.,. Sellitto mu dade znak da zašuti. Prikovao je
pogled na Rhymea. Prokletniče, pomisli Rhyme. Šutnja. Koliko ju mrzimo i hitamo
da ju prekinemo. Koliko li je očevidaca i osumnjičenih popustilo pred šutnjom
nabijenom poput ove. Ruku na srce, on i Sellitto jesu bili dobar tim. Rhyme je
poznavao dokaze, a Lon Sellitto poznavao je Ijude.
Dva mušketira. Treći je mogao biti samo čista znanost.
Oči detektiva uronile su u izvješće s rnjesta zločina. - Što će se po tvom mišljenju
dogoditi danas u tri, Lincolne?
- Nemam pojma - izjavi Rhyme. - Meni to govoriš?
Niski udarac, Lone. Uzvratit ću ti ga.
Na posljetku je Rhyme izgovorio: - Ubit će ženu iz taksija... Jamačno na jezovit
način, Nešto što se može mjeriti s ukapanjem živa čovjeka.
- Isuse Kriste - zavapio je Thom s vrata.
Zašto ga ne ostave na m'iru? Bi li išta pomoglo da im priča o bolovima koje je
osjećao u vratu i ramenima? Ili o fantomskoj boli, mnogo slabijoj i manje jezovitoj,
koja je strujala kroz njegovo otudeno tijelo? O iscrpljenosti koju je osjećao nakon
svakodnevne borbe da obavi bilo što? O najvećoj od svih mogućih patnji ovisnosti o
nekome drugome?
Možda bi im trebao ispričati o komarcu koji se sinoć uvukao u sobu i zujao mu oko
glave čitav sat. Rhyme je dobio vrtoglavicu od napora da ga otjera neznatnim
mahanjem glavom sve dok mu insekt nije napokon sletio na uho, gdje mu je Rhyme
dopustio da ga ubode. To je mjesto koje barem može protrljati o jastuk da se riješi
svrbeža.
Sellitto podigne obrvu.
- Samo danas - uzdahnuo je Rhyme. - Jedan dan. To je sve.
- Hvala ti, Linc. Zadužio si nas. - Sellitto je privukao stolac bliže krevetu i kimnuo
Banksu da učini isto. - A sad da čujemo tvoja razmišljanja. Koja je igra tog govnara?
Rhyme odvrati: - Ne brzaj. Ne radim sam.
55
- Pošteno. Koga želiš u ekipu?
- Kriminalističkog tehničara iz IRD-a. Najboljeg čovjeka iz laboratorija. Želim ga
ovdje s najnužnijom opremom. A trebali bismo i kojeg taktičara. Hitne usluge. Oh,
treba mi i nekoliko telefona - nabrajao je Rhyme gledajući u bocu skoča na svojoj
komodi. Prisjetio se brendija kojega je Berger imao u svojoj opremi. Nema teorije da
on izdahne na tom jeftinom smeću. Njegov Udlazak bit će potpomognut šesnaest
godina starim Lagavulinom ili luksuznim Macallanom koji je stario desetljećima. Ili -
a zašto ne? - jednim i drugim.
Bank.s je izvukao svoj mobitel. - Kakve veze hoćete? Samo... - Telefonske.
- Zar tu?
- Naravno ne - zarežao je Rhyme.
Sellitto se umiješao: - Misli na ljude koji će obavljati pozive iz Velike Zgrade.
- A tako.
- Nazovi centralu - naredi Sellitto. - Neka nam oslobode tri ili četiri dispečera.
- Lone, tko danas obavlja predradnje? Banks je prigušio smijeh. - Braća Hardy.
Rhymeov bijesan pogled skine mu osmijeh s lica. - Detektivi Bedding i Saul,
gospodine - žurno je dodao mladić.
Sellitto se takoder naceri: - Braća Hardy. Tako ih svi zovu. Ne poznaješ ih, Linc.
Spadaju u Odjel za umorstva u sjedištu. - Stvar je u tome da su slični - objasni Banks.
- A i
način govora im je pomalo smiješan. - Ne trebam komedijaše.
- l~'ije to. Dobri su - umiješa se Sellitto. - Najbolji istražitelji koje imamo. Sjećaš li se
kujinog sina koji je prošle godine u Queensu kidnapirao osmogodišnju djevojčicu?
Bedding i Saul su obavili istraživanje. Pročešljali su cijelo susjedstvo i zabilježili
dvije tisuće dvjesto izjava. Spasili smo ju isključivo zahvaljujući njima. Čim smo čuli
da je jutrošnja žrtva putnik s JFK, načelnik Wilson osobno ih je uvrstio u ekipu.
- Što sad rade?
- Uglavnom ispituju očevice oko željezničke pruge i njuškaju okolo za vozačem
taksija.
56
Rhyme je viknuo Thomu u hodniku: - Jesi li zvao Bergera? Ne, jasno da nisi. Riječ
"neposlušnost" očito ne postoji u tvom rječniku. Budi bar koristan: približi mi to
izvješće s mjesta zločina i počni okretati stranice. - Kimnuo je prema okviru. - To je
jebeni Edsel.
- A što danas vedro gledamo na život! - žestoko je uzvratio pomoćnik.
- Podigni ga više. Bliješti mi. Minutu je čitao, a onda podiže glavu.
Sellitto je telefonirao, ali ga Rhyme prekine. - Ma što se dogodilo danas u tri, ako
uspijemo pronaći gdje, to će biti mjesto zločina. Trebat ću nekoga da ga obradi.
- U redu - složio se Sellitto. - Nazvat ću Perettija i baciti mu kost. Znam da će objesiti
nos jer čačkamo mimo njega. Rhyme zagunda: - Jesam li te pitao za Perettija?
- Ali on je zlatni dečko IRD-a.
- Neću njega - promrmlja Rhyme. - Ima netko drugi koga hoću.
Sellitto i Banks izmijeniše poglede. Stariji se detektiv osmjehnuo, pogladivši
izgubljeno svoju izgužvanu košulju. - Koga god želiš, Linc. Bit će ti dodijeljen. Ne
zaboravi da si kralj dana.
***
Zurila je u mračnu rupu.
T.J. Colfax, tamnokosa izbjeglica s brda istočnog Tennesseeja, diplomant njujorškog
ekonomskog fakulteta, vrstna trgovkinja valutom, upravo je isplivala iz duboka sna.
Zapletena kosa slijepila joj se uz lice, a znoj joj je gmizao u prugama niz lice, vrat i
prsa.
Zagledala se u crno oko - rupu u hrđavoj cijevi, promjera oko petnaestak centimetara,
s koje je bio uklonjen mali zaštitni poklopac.
Uvlačila je pljesnivi zrak kroz nos. - Usta su joj još bila zalijepljena trakom. Osjećala
je smrdljivu plastiku, vruće ljepilo i gorčinu.
A John? - pomislila je. Gdje li je on? Odbijala je pomisao na zvučni prasak koji je
čula sinoć negdje u podrumu. Odrasla je u brdima istočnog Tennesseeja i
raspoznavala je zvuk pucnja.
Molim te, Bože. Daj da je s njim sve u redu.
57
Smiri se, bješnjela je na samu sebe. Samo se pokušaj ponovo rasplakati. Uostalom,
sjeti se što se dogodilo. U podrumu se poslije pucnja potpuno izbezumila, slomila i u
panici počela jecati, te se zamalo ugušila.
Tako. Samo mirno.
Gledaj u crno oko cijevi. Zamisli da ti namiguje oko tvog anđela čuvara.
T.J. je sjedila na podu, okružena stotinama cijevi i vodova, zmijolikih žica i kabela.
Bilo je toplije nego u maloj restauraciji njezina brata, toplije nego prije deset godina
na stražnjem sjedištu nove Julea Whelana. Kapala je voda, a s prastarih greda ponad
njene glave visjeli su stalaktiti. Jedinu rasvjetu pružalo je pola tuceta malih žutih
žarulja. Točno iznad njene glave bila je ploča. Nije mogla pročitati što piše, ali je
zapazila crveni rub. Na kraju teksta, stajao je debeli uskličnik.
Pokušala se odmaknuti, ali lisičine su ju pritezale i gnječile joj kosti. Iz grla joj se ote
očajnički, životinjski krik. Ali debela traka na ustima i uporna lupa strojeva progutali
su zvuk. Nitko živ nije ju mogao čuti.
Crno je oko bez prestanka zurilo u nju. Spasit ćeš me, zar ne? - zaklinjala je.
Odjednom tišinu prekine zveketavi tresak negdje u daljini. Kao kad zazveče brodska
vrata. Buka je doprla kroz rupu u cijevi, kroz prijateljsko oko.
Uprla je lisičine o cijev i pokušala ustati, ali se nije mogla pomaći više od nekoliko
centimetara.
Dobro, ne paničari. Samo se opusti. Sve će biti dobro.
U tom pokušaju da se pomakne za oko joj je zapeo tekst iznad glave. Nastojeći se
odriješiti, malčice se uspravila i pomaknula glavu na stranu. Tako je uspjela pročitati
upozorenje ponad svoje glave.
O, ne. Isuse slatki... Ponovno su joj navrle suze.
Sjetila se majke, kose začešljane s okrugla lica, u kućnoj haljini boje različka, s
umirujućim šaptom na usnama: "Smiri se, mila moja. Ništa ne brini."
Sad nije mogla vjerovati tim riječima.
Vjerovala je ispisanu upozorenju ponad svoje glave.
58
Krajnja opasnost! Pregrijana para pod visokim pritiskom. Ne uklaqjajte zaštitni
poklopac s cijevi! Za pristup parovodu pozovite Consolidated Edison. Krajnja
opasnost!
Crno je oko zurilo u nju, oko iz srca parne cijevi. Zurilo je ravno u ružičasto meso
njenih obnaženih grudi. Odnekud iz dubine cijevi dopro je još jedan zvuk, udarac
metala o metal. Radnici su lupali čekićem i pričvršćivali stare spojeve.
Dok je Tammie Jean Colfax plakala i plakala, čula je još jedan udarac, a potom jedva
čujno stenjanje. Kroz suzne joj se oči učinilo da je crno oko napokon namignulo...
59
POGLAVLJE 5
Evo kako stoje stvari - objavi Lincoln Rhyme. - Imamo žrtvu otmice i tri sata poslije
podne kao rok.
- Nema zahtjeva za otkupninom - dopunio je Sellitto Rhymeov sinopsis, a onda se
okrenuo da odgovori na zvonjavu mobitela.
- Jerry - obratio se Rhyme Banksu - izvijesti ih o jutrošnjim događajima.
Lincoln Rhyme nije se mogao prisjetiti kada se ovoliko ljudi kretalo po njegovoj
mračnoj sobi. Oh, poslije nesreće prijatelji su znali svratiti nenajavljeno (dakako, sve
su šanse bile da će Rhymea zateći kod kuće), ali odučio ih je od te navike. Prestao je
uzvraćati i na njihove telefonske pozive, svjesno se odjeljujući od svijeta, povlačeći se
u osamljenost. Vrijeme je provodio pišući knjigu, a kada mu je ponestalo inspiracije,
čitajući. Kada je i to postalo zamorno, gledao je posuđene iilmove, plaćene izborne
TV programe ili slušao glazbu. A onda je odustao od TV i stereo uredaja, pa je satima
zurio u reprinte umjetničkih djela koje mu je pomoćnik nalijepio na zid nasuprot
krevetu. Na posljetku je i od toga morao odustati.
Samoća. Samo je za njom čeznuo, a sada mu posebno nedostaje. Jim Polling koračao
je amo-tamo s napetim izrazom lica. Lon
Sellitto bio je viši inspektor zadužen za slučaj, ali dogadaj poput ovoga trebao je u
ekipi i kapetana, a Polling se dragovoljno javio
60
za posao. Slučaj je bio nalik tempiranoj bombi i mogao je raznijeti karijere u tren oka
te su svi policijski djelatnici bili sretni što je podmetnuo leda. Svi će se oni znati na
vrijeme odmaći i kada zaredaju tiskovne konferencije bit će oboružani riječima poput
delegiran, dodijeljen mi je zadatak, dobivao sam upute od, a pritom će bezazleno
pogledavati Pollinga ako bude trebalo vaditi kestenje iz vatre. Rhyme nije mogao
dokučiti zašto bi se i jedan policijski djelatnik na svijetu dragovoljno stavio na čelo
ovakvog slučaja.
Ali Polling je bio slučaj za sebe. Boreći se rukama i nogama, zbijeni čovječuljak
slovio je u policijskoj stanici Midtown Nort kao jedan od najuspješnijih i
najozloglašenijih gradskih detektiva. Poznat po naprasitoj naravi, upao je u ozbiljnu
nevolju kada je ubio nenaoružana sumnjivca. Na opće čuđenje, uspio je nastaviti
karijeru te je izvojevao osudu u slučaju Shepherd - slučaju masovnog ubojice
policajaca, istom onom u kojem je ozlijeđen Rhyme. Promoviran u kapetana, nakon
čestog pojavljivanja u javnosti, Polling je morao proći jednu od vrlo neugodnih
promjena za pripadnike srednjega staleža. Morao se odreći traperica i odijela iz robne
kuće Sears i nositi odjeću marke Brooks Brothers (danas je imao na sebi mornarski
modro odijelo Calvina Kleina) uspinjući se polagano prema hiperelegantnom uredu
na uglu One Police Plaze.
Još se jedan policajac nagnuo nad stolić u uglu. Sasvim kratko podšišane kose,
dugonog i vitak, Bo Haumann bio je kapetan i šef jedinice za hitne intervencije,
SWAT ekipe njujorške policije.
Banks je završio s izvješćem upravo kada je Sellitto prekinuo vezu i sklopio mobitel.
- Braća Hardy.
- Ima li što novo glede taksija? - upita Polling. - Ništa. Još obilaze kao mačke oko
vruće kaše.
- Ima li kakvih informacija da se ona tucala s krivom osobom? - pitao je Polling. -
Možda je imala dečka psihopatu?
- Ne, uopće nije imala seksualnog partnera. Povremeno se je sastajala s nekim
momcima. Čini se ništa potajice.
- Još uvijek nema zahtjeva za otkupninom? - pitao je Rhyme.
Oglasilo se zvono i Thom pode otvoriti vrata.
Trenutak kasnije pomoćnik doprati policajku u odori. Iz daljine se doimala vrlo
mlada, ali kada je prišla bliže vidio je da ima
61
tridesetak godina. Bila je visoka i obdarena ljepotom žene sa stranica modnog
časopisa.
Druge ljude promatramo kroz sebe, te je od nesreće Rhyme rijetko razmišljao o
ljudima procjenjujući im tijelo. Snimio je visinu, vitke bokove i vatreno crvenu kosu.
Netko bi drugi odvagnuo te značajke i rekao: "Koji komad!" Rhymeu to nije palo na
pamet. Nije mu, medutim, promakao izraz u njenim očima.
Ne iznenađenje, očito ju nitko nije upozorio na . njegovu invalidnost, već nešto
drugo. Izraz koji nikad prije nije vidio. Činilo se kao da joj je njegovo stanje
rastjeralo nemir. Upravo suprotno od reakcije većine ljudi, nakon ulaska u sobu
počela se opuštati.
- Policajka Sachs? - upita Rhyme.
- Da, gospodine. - Obuzdala se upravo u trenutku kad je ispružila ruku.
- Inspektor Rhyme.
Sellitto ju je predstavio Pollingu i Haumannu. Znala ih je, ako ništa drugo barem po
imenu, pa joj je pogled opet bio oprezan.
Zaokružila je pogledom po sobi, prašini i sivilu. Promotrila je jedan od umjetničkih
plakata koji je djelomično odvijen ležao ispod stola. Noćne ptice Edwarda Hoppera.
Samotni ljudi u restoranu kasno u noći. Taj je skinut sa zida posljednji.
Rhyme je ukratko ispričao o roku do 15.00 sati. Sachsova je mirno kimnula, ali je u
njenim očima vidio neki bljesak? Straha? Gnušanja?
Jerry Banks, s razrednim, ali ne i vjenčanim prstenom na ruci, odmah se zanio
njenom ljepotom podarivši joj poseban osmijeh. Kratkim pogledom Sachsova mu je
jasno stavila do znanja da nije zainteresirana.
Polling zaključi: - Možda je zamka. Pronađemo mjesto na koje nas navodi, uđemo i
naletimo na bombu.
- Dvojim - javi se Sellitto, slegnuvši ramenima. - Čemu sva ta muka. Ako netko hoće
ubijati murjake, dovoljno je da nađe jednoga i ustrijeli ga.
Nastupila je neugodna tišina u kojoj je Polling sijevao pogledom od Sellitta na
Rhymea. Zajednička pomisao bila im je da je Rhyme nastradao upravo u slučaju
Shepherd.
62
Ta nesmotrenost nije za Lincolna Rhymea značila ništa. Mirno nastavi:
- Slažem se s Lonom. Ipak bih upozorio sve ekipe na terenu da se čuvaju zasjede.
Čini se da naš momak piše vlastita pravila igre.
Sachsova je ponovno pogledala u poster s Hopperovom slikom. Rhyme je slijedio
njezin pogled. Možda ljudi u restauraciji ustvari i nisu sami, pomisli. Kad malo
promisli, svi su djelovali vraški zadovoljno.
- Imamo dvije vrste materijalnih dokaza - nastavio je Rhyme. - Uobičajeni PE, oni
koje nije kanio ostaviti. Kosa, vlakna, otisci prstiju, možda krv, otisci cipela. Ako ih
nađemo dovoljno, uz puno sreće to bi nas moglo dovesti do prvotnog mjesta zločina.
To je njegovo prebivalište.
- Ili privremeno skrovište - dometne Sellitto.
- Sigurno pribježište? - glasno je razmišljao Rhyme, kimajući. - Kladio bih se da si u
pravu, Lone. Treba mu mjesto s kojega može djelovati. - Nastavio je:
- Potom imamo namještene dokaze. Osim komadića papira koji nam govore vrijeme i
datum, tu je klin, azbestna kugla i pijesak.
- Lov na jebenog smetlara - protisne Haumann, pogladivši glavu kroz koju kao da je
prošla cirkularna pila. Rhyme se prisjeti da je točno tako izgledao kao mladi narednik.
- Mogu, dakle, prenijeti glavonjama kako postoji šansa da se žrtva spasi na vrijeme? -
upita Polling.
- Mislim, da.
Kapetan je birao broj i udaljio se u kut prostorije radi razgovora. Kada je završio
razgovor, progunđao je: - Bio je to gradonačelnik. S njime je veliki šef. Za jedan sat
održat će konferenciju za tisak i moram biti ondje da provjerim jesu li im mališani u
gaćama, a rasporci zakopčani. Ima li još nešto što bih mogao priopćiti glavonjama?
Sellitto pogleda Rhymea koji je zavrtio glavom. - Još ne - kazao je detektiv.
Polling je dao Sellittu broj svoga mobitela i doslovce otrčao kroz vrata.
Trenutak kasnije, stubama se uspentrao suhonjavi ćelavac tridesetih godina. Mel
Cooper doimao se budalasto kao i uvijek,
63
poput glavnog junaka iz komedije situacije. Za njim su išla dva mlada murjaka noseći
brodski sanduk i dva obična kovčega, koji kao da su imali svaki po petsto kila.
Policajci su odložili težak teret i otišli.
- Mel.
- Inspektore. - Cooper je prišao Rhymeovu krevetu i zgrabio ga za beživotnu desnicu.
Jedini fizički kontakt s nekim od današnjih gostiju, uočio je Rhyme. S Cooperorn je
radio godinama. S diplomom za organsku kemiju, matematiku i fiziku, Cooper je bio
stručnjak kako za identifikaciju otisaka papilarnih linija, DNA i forenzičku
rekonstrukciju tako i za analizu PE.
- Kako nam je najistaknutiji svjetski kriminalist? - upita ga Cooper.
Rhyme se podsmjehnu dobronamjerno. Naslov su mu prije nekoliko godina dodijelili
novinari, poslije iznenađujuće vijesti da je FBI izabrao njega, gradskog policajca, za
savjetnika u sastavljanju PERT-a, svoje ekipe za obradu materijalnih dokaza.
Nezadovoljni nazivom "forenzički znanstvenik" ili "forenzički stručnjak", novinari su
Rhymea proglasili "kriminalistom".
Riječ je zapravo bila poznata već godinama. U Sjedinjenim je Državama najprije
pripisana legendarnom Paulu Lelandu Kirku koji je vodio Katedru za kriminologiju
na učilištu u Berkleyju. Učilište, prvo te vrste u zemlji, utemeljio je još legendarniji
predstojnik August Vollmer. Naslov je u posljednje vrijeme postao pomodan, pa se
tehničari danas na koktel zabavama, udvarajući se plavušama, predstavljaju kao
kriminalisti, a ne forenzički znanstvenici.
- Svi su u komi - nastavio je Cooper. - Sjedneš u taksi i ispadne da je psihopat za
upravljačem. A cijeli svijet gleda naš Big Apple zbog te konferencije. Baš sam
razmišljao hoće li te za ovaj slučaj uspjeti izvući iz mirovine.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

4 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:29 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
- Kako ti je majka? - upita Rhyme.
- Još uvijek se tuži na sve moguće bolove i još je uvijek zdravija od mene.
Cooper je živio s postarijom ženom u svojoj rodnoj kući u Queensu. Hobi mu je bio
ples u plesnim dvoranama, specijalnost tango. Kako se u policijskoj postaji šire
tračevi kao i drugdje, u IRD-u su kružila nagađanja o njegovoj spolnoj sklonosti.
Rhyme se nije zanimao za privatne živote svojih djelatnika, ali se poput
64
svih ostalih iznenadio upoznavši Gretu, Cooperovu stalnu curu, krasnu Skandinavku
koja je predavala višu matematiku na Columbiji.
Cooper otvori veliki sanduk obložen baršunom. Izvadio je dijelove za tri velika
mikroskopa i počeo ih sklapati.
- Oh, struja za kućanstvo. - Razočarano je pogledavao utičnice. Gurnuo je metalne
okvire naočala na mjesto.
- Ovo jest privatna kuća, Mel.
- Mislio sam da živiš u laboratoriju. Ne bi me iznenadilo. Rhyme je zurio u
instrumente, sive i crne, izlizane, nalik onima s kojima je živio više od petnaest
godina. Standardni složivi mikroskop, mikroskop s faznim kontrastom i model s
polarizirajućim svjetlom. Cooper je otvorio kovčege koji su sadržavali Wizardov
asortiman bočica, vrčića i znanstvenih instrumenata. U tren oka. Rhymeu su sinule
riječi koje su nekoć bile sastavni dio njegova svakodnevna vokabulara: EDTA
epruvete za skupljanje krvi, octena kiselina, ortolidin, reagens ~luminol, Magnačetka,
Ruhemannov grimizni fenomen...
Mršavko se osvrtao po sobi. - Ovako je izgledao i tvoj ured, Lincolne. Kako tu uopće
uspijevaš nešto pronaći? Čuj, ipak bi mi trebalo malo mjesta.
- Thome. - Rhyme je pokazao glavom na najmanje zakrčen stol. Maknuli su u stranu
časopise, novine i knjige, otkrivši tako površinu stola koju Rhyme nije vidio zadnjih
godinu dana.
Sellitto je bacio pogled na izvješće s mjesta zločina. - Kako ćemo nazvati Neposa?
Nemamo ni broj slučaja.
Rhyme pogleda Banksa. - Odaberi. broj. Bilo koji. Banks se odlučio. - Broj stranice.
Hoću reći, datum. - Dakle, Nepos 823. Zvuči prihvatljivo.
Sellitto je to načrčkao na izvješće.
- Hmmm, oprostite. Inspektore Rhyme?
Progovorila je policajka. Rhyme se okrenuo prema njoj.
- Trebala sam u podne biti u Velikoj Zgradi. - Tako su u žargonu nazivali sjedište
One Police Plaza.
- Djelatnice Sachs... - Na trenutak je posve zaboravio na nju. - Jutros ste bili dežurni
na mjestu zločina kod željezničke pruge?
- Tako ~ je, preuzela sam poziv. - Govorila je gledajući u Thoma.
65
- Ja sam tu, časnice - podsjetio ju je Rhyme strogo, s naporom kontrolirajući zlovolju.
- Na ovoj strani. - Išlo mu je na živce kada su ljudi razgovarali s njim preko drugih,
preko zdravih ljudi.
Naglo je okrenula glavu dajući mu do znanja da je shvatila poruku. - Razumijem,
gospodine - izgovorila je s blagim prizvukom u glasu, ali santom leda u očima.
- Razriješen sam dužnosti. Zovite me Lincoln. - Hoćete li se, molim vas, izjasniti?
- Glede? - upitao je sa zanimanjern.
- Razloga zbog kojeg sam dovedena ovamo. Oprostite, zaboravila sam. Ako želite
pismenu ispriku, napisat ću ju. Jedino kasnim na svoju novu dužnost, a nisam još
imala priliku niti da nazovem svog zapovjednika.
-~- IsprilCU? - čudio se Rhyme.
- Stvar je u tome da zapravo nisam imala nikakva konkretnog iskustva s obradom
mjesta zločina. Na neki sam se način usrala u gaće.
- O čemu govorite?
- Pa, zaustavila sam vlakove i blokirala promet na Jedanaestoj aveniji. Moja je
pogreška što senator nije uspio održati govor u New Jerseyju i što neki od UN
delegata nisu stigli iz zračne luke na vrijeme na dogovorene sastanke.
Rhyme se zadovoljno smijuljio. - Znate li tko sam ja? - Dakako, čula sam za vas.
Mislila sam da ste...
- Mrtav? - preduhitri ju Rhyme.
- Ne. Nisam to htjela reći. - Mada jest. Žurno dometne: - Na Akademiji smo se svi
služili vašom knjigom. Ali više ne čujemo o vama. Osobno, hoću reći... - Zagledala
se u zid i progovorila ukočeno: - Po mojem sudu, na dužnosti prvog dežurnog
službenika ocijenila sam da je najbolje zaustaviti vlak i blokirati cestu da se zaštiti
mjesto zločina. Tako sam postupila, gospodine.
- Zovite me Lincoln. A vi ste... - Ja...
- Kako vam je ime? - Amelia.
- Amelia. Po avijatičarki?
- Ne, gospodine. To je obiteljsko ime.
66
- Amelia, ne treba mi isprika. Bili ste u pravu, a Vince Peretti je pogriješio.
Sellitto se uzvrpolji na ovu indiskreciju, ali se Lincolnu Rhymeu fućkalo. Uostalom,
on je bib jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji je mogao ležati na guzici čak i da
predsjednik SAD ude u sobu. Nastavi: .
- Peretti je obradio mjesto zločina kao da mu gradonačelnik visi nad glavom, a to je
prvorazredan način da se , sve zajebe. Imao je previše ljudi, neoprostivo je pogriješio
pustivši vlakove i promet te nipošto nije smio tako brzo napustiti mjesto događaja. Da
smo zaštitili tragove, tko zna, možda bi se pronašao odrezak računa, kreditne kartice s
imenom i prekrasan veliki otisak palca.
- Sve je to moguće - izjavio je Sellitto oprezno. - Ali ograničimo se na nas. - Dajući
nijeme zapovijedi šarao je pogledom prema Sachsovoj, Cooperu i mladom Jerryju
Banksu.
Rhyme se nasmijao bez trunke poštovanja. Potom se okrenuo prema Sachsovoj koju
je zatekao, kao i jutros Banksa, da zuri u njegove noge i tijelo ispod plahte boje
breskve. Rekao je: Pozvao sam vas ovamo da za nas obradite sljedeće mjesto zločina.
- Molim? - Ovoga puta nije govorila preko posrednika. - Da radite za nas - objasnio
je. - Novo mjesto zločina. - Zaboga! - Kratko se nasmijala. - Ja nisam IRD. Ja sam
u običnoj patroli. Nikada nisam obavljala CS poslove.
- Ovo nije običan slučaj. Inspektor Sellitto vam to može potvrditi osobno. Ovo je
stravično. Je li tako, Lone? Ruku na srce, da se radi o uobičajenom mjestu zločina, ja
vas ne bih trebao. Ali za ovaj slučaj treba nam svježa krv.
Pogledala je u Sellitta koji je šutio. - Ja naprosto... neću zadovoljiti. Sigurna sam u to.
- To je u redu - strpljivo izgovori Rhyme. - Hoćete li istinu?
Kimnula je.
- Treba mi netko tko ima petlju zaustaviti vlak u punoj brzini da bi zaštitio mjesto
zločina i podnijeti sve proklete prodike koje su zatim uslijedile.
- Hvala na ukazanoj prilici, gospodine Lincolne. Ali... - Lone - presjekao je Rhyme.
67
- Pozornice - zarežao je inspektor na Sachsovu - Ovdje vam se ne nudi mogućnost
izbora. Dodijeljeni ste da u ovom slučaju pripomognete obradi mjesta zločina.
- Moram prosvjedovati, gospodine. Dobila sam premještaj iz zdravstvenih razloga.
Stupio je na snagu prije jedan sat.
- Zdravstvenih razloga? - zapitao je Rhyme.
Oklijevala je, ponovo pogledavši u njegove noge. - Imam artritis.
- Zbilja? - začudi se Rhyme. - Kronični artritis.
- Baš mi je žao.
Žurno je dometnula: - Prihvatila sam jutrošnji poziv samo zato što je netko ostao kod
kuće bolestan. Nisam to planirala. - Shvaćam. I ja sam imao druge planove - kazao je
Lincoln
Rhyme. - Pogledajmo sada dokaze koje imamo.
68
POGLAVLJE 6
Klin. Thom je premetao plastičnu vrećicu u ruci dok je Rhyme
proučavao tupi i istrošeni metalni šiljak, đopola hrđav. Prisjećao se klasičnog pravila
s mjesta zločina: najprije analiziraj najneobičniji dokaz.
- Siguran si da nema otisaka? Jesi li pokušao s reagensom za sitne čestice? Taj je
najbolji za PE izložen elementima.
- Jesam - potvrdi Mel Cooper.
- Thome, makni mi tu kosu s očiju! - zapovjedi Rhyme. - Još sam ti jutros rekao da
mi ju začešljaš.
Pomoćnik je uzdahnuo i začešljao unazad pramenove raščupane crne kose.
- Sad pazi - šapnuo je prijeteći svom gazdi, a Rhyme je prkosno zabacio glavu i
razbašurio kosu. Amelia Sachs je zlovoljno sjedila u uglu. Noge je srnjestila pod
stolac u položaj za početak sprinta. Uopće se doimala kao da samo čeka pucanj.
Rhyme se vratio klinu.
Dok je bio na čelu IRD-a, Rhyme je počeo prikupljati baze podataka, po uzoru na
savezni indeks oljuštene automobilske boje ili BATF-ov popis duhana. Imao je
registar standarda za streljiva, vlakna, tkanine, auto-gume, cipele, alate, motorna ulja,
pogonska goriva. Proveo je stotine sati sastavljajući popise, unoseći podatke,
upućujući oznakama na druga mjesta u popisu.
69
Čak i za vrijeme Rhymeove opsesivne vladavine IRD nije došao na to da katalogizira
željeznu robu. Pitao se zašto ne i bio ljut na sebe što tome nije posvetio pozornost, a
još ljući na Vincea Perettija jer se toga nije sjetio.
- Treba nazvati svakog proizvođača i prodavača klinova na sjeveroistoku ili još bolje
u cijeloj zemlji. Pitajte, proizvode li ovaj tip klina i kome ga prodaju. Faksirajte opis i
sliku klina našim dispečerima u Komunikacijama.
- K vragu, možda ih ima milijun - javio se Banks. - Svaka željezarija Ace i Sears u
zemlji.
- Ne vjerujem - odgovori Rhyme. - Mora postojati održiv trag. Zločinac ga ne bi
ostavio da je posve bezvrijedan. Postoji ograničen izvor ovakvih klinova, mogao bih
se u to kladiti.
Sellitto je obavio telefonski razgovor, te podiže glavu: Osigurao sam ti četiri
dispečera Lincolne. Gdje ćemo nabaviti popis proizvodača?
- Pošalji pozornika u javnu knjižnicu u Četrdesetdrugoj ulici - spremno je odgovorio
Rhyme. - Ondje imaju združene adresare. Dok to ne dobijemo, neka dispečeri počnu
djelovati po žutim stranicama Privrednog adresara.
Sellitto je uputu prenio telefonom. Rhyme pogleda na sat. Jedan i pol. - A sad, azbest.
Na trenutak mu je riječ zazvonila u glavi. Osjetio je vibracije na mjestu gdje ih ne bi
trebalo biti. Što je tako poznato glede azbesta? Činilo mu se da je nedavno nešto
pročitao ili čuo, mada Lincoln Rhyme više nije imao povjerenja u svoj osjećaj za
vrijeme. Kada čovjek iz mjeseca u mjesec leži prikovan na ledima, vrijeme staje kao
smrt. Možda misli na nešto što je pročitao prije dvije godine.
- Što znamo o azbestu? - razmišljao je naglas. Nitko ne odgovori, ali to mu i nije bilo
važno. Bilo mu je milije da odgovori sam. Azbest je složena molekula, silikatni
polimer. Ne gori jer je, poput stakla, već oksidiran.
Dok je obrađivao mjesta zločina starih ubojstava, radeći s forenzičkim antropolozima
i odontolozima, Rhyme se često nalazio u azbestom izoliranim zgradama. Sjećao se
specifičnog mirisa maski koje su morali nositi tijekom iskapanja. Prisjetio se kako je
prije tri i pol godine, upravo prilikom temeljitog čišćenja
70
azbestnog otpada na postaji podzemne željeznice kod Gradske vijećnice, ekipa
pronašla truplo jednog od policajaca koje je ubio Dan Shepherd i bacio u prostoriju s
generatorom. Kada se Rhyme sagnuo da digne vlakno s policajčeve svijetloplave
košulje, čuo je pucketanje i lomljavu hrastove grede. Maska ga je vjerojatno spasila
da se ne uguši od prašine i zemlje koja ga je zatrpala.
- Možda je žrtva na kakvom radilištu - javio se Sellitto. - Moguće - suglasi se Rhyme.
Sellitto~ naredi mladom pomoćniku: - Nazovi EPA i Gradski zavod za zaštitu
okoliša. Doznaj je li na nekim radilištima u tijeku kakvo veliko čišćenje.
Detektiv je prionuo poslu.
- Bo - obrati se Rhyme Haumannu - ti imaš ekipe za pregrupiranje, zar ne?
- Uvijek spremne - potvrdi zapovjednik ESU-a - premda te moram upozoriti kako je
više od pola snaga angažirano oko skupa UN-a. Posudeni su na ispomoć tajnoj službi
i UN-ovim snagama sigurnosti.
- Dobio sam neke obavijesti od EPA-e. - Banks je dao znak Haumannu te su se
obojica povukli u ugao prostorije gdje su odgurnuli u stranu još nekoliko hrpa knjiga.
Dok je Haumann razmotavao jednu od ESU-ovih taktičkih karti New Yorka, nešto je
palo na pod.
Banks odskoči - Isuse Kriste!
Iz svog ugla Rhyme nije mogao vidjeti što je to lupilo. Haumann je oklijevao prije no
što se sagnuo da podigne izblijedjeli dio ljudskog kičmenog stupa i vrati ga na stol.
Rhyme je osjetio na sebi nekoliko pari očiju, ali nije rekao ništa o podrijetlu kosti.
Haumann se nagnuo nad kartu dok mu je Banks, još uvijek sa slušalicom na uhu,
nabrajao terene na kojima se obavlja temeljito čišćenje azbestnih obloga. Zapovjednik
ih je flomasterom ucrtavao u kartu. Bilo ih je puno, raštrkanih po svih pet gradskih
okruga što je bilo obeshrabrujuće.
- Moramo ih nekako suziti. Da vidimo pijesak - rekao je Rhyme Cooperu.
- Obradi ga i reci mi svoje mišljenje.
Sellitto je pružio omotnicu s dokaznim materijalom kriminalističkom tehničaru koji je
istresao sadržaj na pocakljenu pliticu.
71
Svjetlucavi prah ostavio je jedva vidljiv oblačić prašine. Na sredini hrpice ležao je
sasvim gladak kamenčić.
Lincolna Rhymea stegne u grlu. Ne zbog onoga što je vidio, još uvijek nije znao u što
gleda, nego zbog upropaštena impulsa koji je, ispaljen iz njegova mozga, zamro na
pola puta do beskorisne desne ruke, a stimulirao ga je da zgrabi olovku i istražuje.
Prvi put u godinu ili više dana osjetio je taj poriv. Gotovo se rasplakao, a jedina
utjeha bila mu je pomisao na bočicu Seconala i plastičnu vrećicu koju je dr. Berger
nosio uza se - prizor koji je poput andela spasitelja lebdjeo u sobi.
Pročisti grlo. - Provjeri otiske!
- Na čemu? - zbunjeno je pitao Cooper. - Na kamenu.
Sellitto se upitno zagleda u njega.
- Taj kamen ne pripada ovamo - objasni Rhyme. - Jabuke i naranče. Hoću znati
razlog. Bolje provjeri!
Pincetom s porculanskim vrhom Cooper je podigao kamen i pregledao ga. Stavio je
zaštitne naočale i obasjao kamen zrakom svjetla iz PoliLighta, baterije i generatora
veličine automobilskog akumulatora s priključenom bljeskalicom.
- Ništa - reče Cooper. VMD?
Vakumirano taloženje metala je Cadillac među metodama za izvlačenje skrivenih
otisaka s neporoznih površina. U vakum komoru, u kojoj se nalazi predmet
ispitivanja, ispušta se zlato ili cink. Metal oblaže skriveni otisak te zavoje i papilare
čini vidljivima.
Cooper medutim nije donio VMD.
- Što uopće imaš? - upita Rhyme, nimalo zadovoljan.
- Sudansko crnilo, stabilizirani razvijač, jod, amido crnilo, DFO i gentiana violet,
Magna-četku.
Donio je i ninhidrin za izvlačenje otisaka s poroznih podloga, te Super Glue, ljepilo
za glatke površine. Rhyme se prisjetio zapanjujućih podataka koji su prije nekoliko
godina zbunili forenzičko društvo: tehničar zaposlen u forenzičkom laboratoriju
američke vojske u Japanu upotrijebio je Super Glue da slijepi neke dijelove na kameri
i na svoje veliko čuđenje otkrio da pare ljepila izvlače skrivene otiske prstiju bolje
nego većina kemikalija specijalno napravljenih u tu svrhu.
72
Tom se metodom sad poslužio i Cooper. Pincetom je spustio kamen u malu staklenu
kutiju i stavio komadić ljepila na vruću ploču u njoj. Nekoliko minuta kasnije izvadio
je kamen.
- Nešto imamo - izusti. - Oprašio je uzorak dugovalnim UV prahom i osvijetlio ga
zrakom PoliLight bljeskalice. Otisak se jasno razabirao. Nulta točka. Cooper ju je
fotografirao Polaroidom CU-5, kamerom 1:1. Sliku je pokazao Rhymeu.
- Približi mi ju. - Rhyme zaškilji proučavajući sliku. Tako je! Valjao ga je.
Otisci kotrljanja, povlačenja prstom po površini, stvarali su tragove posve drugačije
od onih kada bi se neki predmet podigao. Razlika je bila jedva zamjetljiva, u širini
otisaka papilarnih linija na različitim mjestima, ali ju je Rhyme sada prepoznao
potpuno j asno.
- Gle, što je ovo? Ova crta: - Iznad samog otiska bila je jedva zamjetna oznaka u
obliku polumjeseca.
- Čini se kao da je...
- Nego što, njezin nokat. U normalnim okolnostima to ne bih dobio. Mogao bih se
kladiti kako je ostavio kamen tek da bude siguran da ćemo ga pokupiti. Da podmaže
cijelu priču, kao otisak papilarnih linija.
- Zašto bi to učinio? - upitala je Sachsova.
Još jednom ozlojeden što nitko ne povezuje konce brzo poput njega, Rhyme objasni
jezgrovito: - Hoće nam reći dvije stvari. Prvo, želi biti siguran kako znamo da je žrtva
žensko, za slučaj da ju nismo povezali s jutrošnjim truplom.
- Što će mu to? - pitao je Banks.
- Efektnije je - odgovori Rhyme. - Da se preznojavamo. Stavio nam je do znanja da je
žena u životnoj opasnosti. Procijenio je žrtve, kao što svi to činimo - mada tvrdimo
suprotno. Rhyme slučajno pogleda ruke Sachsove. Zaprepastio se vidjevši kakve su u
inače tako lijepe žene. Četiri prsta bila su omotana zakrvavljenim flasterima, a
nekoliko noktiju bilo je prelomljeno do živog mesa. Na pokožici jednoga zgrušala se
krv. Zamijetio je i crvenilo blago upaljene kože ispod obrva. Valjda od čupkanja,
pretpostavio je. Cak i ogrebotinu ispod uha. Mahom samouništavajuće navike. Postoji
milijun načina da se čovjek sredi, osim pilula i armagnaca. Policajlca je bila revnosna.
73
- Na drugu stvar koju nam hoće reći već sam vas upozorio - nastavio je Rhyme. -
Razumije se u dokaze. Stavlja nam na nos "Ne gubite vrijeme s redovnim forenzičkim
PE, jer vam ih neću ostavljati". Dakako, on to samo misli. Mi ćemo ipak nešto naći.
Kladim se da hoćemo. - Odjednom se Rhyme namršti. Karta! Treba nam karta.
Thome!
- Kakva karta? - izleti pomoćniku. - Znaš na koju kartu mislim.
Thom je uzdahnuo. - Lincolne, nemam blage veze. Gledajući kroz prozor i govoreći
napola za sebe, Rhyme je glasno razmišljao. - Željeznički podvožnjak, tuneli za
ilegalnu prodaju alkoholnih pića i pristupni ulazi, stari azbest... sve je to staro. On
voli povijesni New York. Treba mi Randelova karta. - A gdje ću ju naći?
- U fasciklu s podacima za moju knjigu. Gdje bi drugdje? Thom je kopao po
pregradama mape za spise i izvadio preslik dugačke, horizontalne karte Manhattana. -
Ovo?
- Da, to!
Bio je to Randelov nacrt, izra8en 1811. za nadzorne vlasti grada radi planiranja mreže
ulica u Manhattanu. Karta je tiskana horizontalno s Battery Parkom na jugu, s lijeve
strane karte, i Harlemom na sjeveru, s desne. Položen na ovaj način, otok je podsjećao
na psa u skoku s uskom glavom podignutom u napad.
- Objesi ju tamo. Dobro je.
Kada je mladić obavio zadatak, Rhyme reče: - Thome, imenovat ćemo te
zamjenikom. Daj mu sjajnu značku ili nešto slično, Lone.
- Lincolne...
- Trebamo te. Uostalom, zar nisi oduvijek želio biti Sam Spade ili Kojak?
- Samo Judy Garland - odgovori pornoćnik.
- Onda radije Jessica Fletcher! Ti ćeš voditi pregled. Hajde, izvadi taj Mont Blanc
koji ostavljaš da ti tobože ovlaš viri iz džepa košulje.
Mladić zakoluta očima vadeći svoje Parker pero i požutjeli blok pisaćeg papira iz
gomile ispod jednog od stolova.
- Ne, imam bolju zamisao - prekine ga Rhyme. - Stavi gore jedan od tih umjetničkih
postera. Nalijepi ga sa suprotne
74
strane i piši flomasterom na poledini. Piši krupnim slovima kako bi i ja mogao vidjeti.
Thom je odabrao Monetove lopoče i pričvrstio ih na zid. - Na vrhu napiši "Nepos
823" - zapovijedao je kriminalist. - Napravi četiri kolone: Opći opis. Prebivalište.
Vozilo. Ostalo. Krasno! Dakle, možemo početi. Sto sve znamo o njemu?
- Vozilo... žuti taksi - rekao je Sellitto.
- Dobro. A pod "Ostalo" odmah zabilježi da su mu poznati postupci CS, obrade
mjesta zločina.
- Što bi moglo značiti da je već bio u govnima - dopunio je Sellitto.
- A to je? - zbunjeno je pitao Thom. - Možda ima dosje - objasni Sellitto.
Banks upita: - Treba li dodati kako je oboružan Coltom 32? - I te kako - potvrdio je
šef.
Rhyme dometne: - Zna i FR... - Što? - čudio se Thom.
- Otiske papilarnih linija. Znaš, brazde na našim rukama i nogama stvaraju otiske
silom trenja. Dopiši da vjerojatno djeluje iz sigurnog prebivališta. Dobar si, Thome.
Pogledajte ga, ljudi, roden je za ovaj posao.
Thom ga ošinu bijesnim pogledom i odmakne se od zida brišući košulju kojom je
pokupio paučinu.
- Evo, ljudi - zadovoljno će Sellitto. - Naš prvi pogled na gospodina 823.
Rhyme se okrene Melu Cooperu. - A sad, pijesak. Što se o tome može reći?
Cooper podigne zaštitne naočale na blijedo čelo. Istresao je uzorak na objektno
stakalce i stavio ga ispod polariziranog svjetla mikroskopa. Podesi brojčanik.
- Hmmm. Ovo je zanimljivo. Nema birefrakcije. Polarizirajući mikroskopi obično
pokazuju birefrakciju, dvostruko lomljenje zraka svjetlosti na kristalima, vlaknima i
nekim drugim materijalima. Pijesak s morske obale ima izrazitu birefrakciju.
- To dakle uopće nije pijesak - promrmlja Rhyme. - To je nešto samljeveno... Možeš
li ga individualizirati? Individualizac~ja je cilj kriminalista. Većina fizičkih dokaza
može
se identificirati. Cak i ako odredite o čemu se radi, obično postoji
75
stotinu ili tisuću izvora odakle mogu potjecati. Individualiziran dokazni materijal je
nešto što može doći samo iz jednog ili vrlo ograničenog broja izvora. To je otisak
prsta, DNA profil, oljušten komadić boje koji pristaje na mjesto na automobilu
zločinca kao djelić slagaljke.
- Možda bih mogao, kada bih samo uspio dokučiti što je to - odgovori kriminalistički
tehničar.
- Smrvljeno staklo? - pokušao je Rhyme.
Staklo jest u biti rastaljen pijesak, ali postupak izrade stakla mijenja kristaličnu
strukturu. Smrvljeno staklo ne pokazuje birefrakciju. Cooper je pažljivo proučavao
uzorak.
- Ne, ne vjerujem da je staklo, ali ne mogu reći što je. Kada bih barem tu imao EDX.
Omiljeni instrument kriminalističkog laboratorija bio je elektronski mikroskop sa
skenerom, povezan s uređajem za energetski disperzirane X-zrake pomoću kojega se
određivalo koji su se elementi nalazili u uzorcima s mjesta zločina.
- Dopremi mu ga - naredi Rhyme Sellittu, a potom se osvrne po sobi. - Treba nam
više opreme. Neka se dopremi i instrument za vakumsku metalizaciju otisaka. GCMS
takoder.
Plinski kromatograf razbijao je tvari na njihove sastavne dijelove, a
fotospektrometrija je koristila svjetlo za odredivanje svakog od njih. Ovi su
instrumenti omogućavali kriminalistima ispitivanje nepoznatog uzorka, čak
milijuntog dijela grama, i uspoređivanje s bazom podataka od stotine tisuća poznatih
tvari, katalogiziranih prema vrsti i nazivu.
Sellitto je u CSU laboratorij javio željeni popis.
- Ne možemo čekati luksuzne igračke, Mel. Morat ćeš to obaviti na staromodan način.
Reci mi nešto više o tom lažnom pijesku.
- Pomiješan je s nešto nečistoće. Ima humusno ilovaste zemlje, čestica kremena,
ortoklasa i tinjca. Mrvice nečega što bi . mogao biti bentonit.
- Bentonit. - Rhyme je bio zađovoljan. - To je vulkanski pepeo kojeg građevinari
koriste kao žitki mulj pri kopanju temelja na vlažnim terenima u gradu, tamo gdje je
kamena podloga preduboko. On sprečava urušavanja. Dakle, tražimo razvijenu zonu
blizu vode, vjerojatno južno od Tridesetčetvrte ulice. Sjeverno od
76
toga kamena je podloga mnogo bliže površini i ne treba im taj sloj mulja.
Cooper pomakne objektno stakalce. - Kada bih morao nagadati, rekao bih da je ovo
uglavnom kalcij. Čekaj, tu je nešto vlaknasto.
Rhyme bi dao sve na svijetu da je osobno mogao zaviriti kroz taj okular. Glavom su
mu proletjele večeri i noći koje je proveo licem pritisnutim na sivu spužvastu gumu,
proučavajući vlakna ili čestice humusa ili krvne stanice ili strugotine metala kako
ulaze u i izvan fokusa.
- Vidim još nešto. Veća granula. Tri sloja. Jedan je sličan rogu, a onda dva sloja
kaleija, za nijansu različitih boja. Drugi je proziran.
- Tri sloja? - prasnu Rhyme ljutito. - Do bijesa, pa to je morska školjka! Trebalo se
toga sjetiti.
- Aha, to je to. - Cooper je kimao glavom. - Rekao bih oštriga.
Uzgajališta školjaka u bIizini grada bila su najčešće blizu obala Long Islanda i New
Jerseyja. Rhyme se nadao da će Nepos ograničiti zemljovidno područje potrage na
Manhattan - gdje je to jutro pronadena žrtva. Promrmlja:
- Ako nam otvori cijelu metropolu traganje će biti beznadno. - Upravo vidim nešto
zanimljivo - javi se Cooper. - Mislim da je vapno. Ali jako staro, zrnasto.
- Možda beton? - sugerirao je Rhyme.
- Moguće jest. Ali onda ne shvaćam otkud školjke zamišljeno će Cooper. - Oko New
Yorka su sve oštrige zagađene raslinjem i muljem. Ovo je mješavina s betonom i tu
praktički nema traga bilju.
Rhyme se iznenada trgne. - Rubovi! Kako izgledaju ivice školjke, Mel?
Kriminalistički tehničar zaviri kroz okular. - Razlomljeni, ne istrošeni. Nije ih izjela
voda.
Rhyme je skrenuo pogled na Randelovu kartu, pregledavajući ju s lijeva i desna.
Usredotočio je pozornost na stražnji dio psa u skoku.
- Znam! - poviče.
Godine 1913, F.W. Woolwort sagradio je šezdeseterokatnu zgradu koja i danas nosi
njegovo ime, obloženu pečenom glinom,
77
ukrašenu izlivenirn oblicima grotesknih ljudskih i životinjskih likova, te uklesanim
gotskim ukrasima. Šesnaest je godina to bila najviša zgrada na svijetu. Budući da je
kamena podloga u tom dijelu Manhattana više nego trideset metara ispod Broadwaya,
radnici su morali kopati duboke šahtove kako bi stabilizirali zgradu. Nisu kopali
duboko kada su naišli na ostatke industrijalca Talbotta Soamesa, koji je bio
kidnapiran 1906. Truplo je bilo zakopano u debeli sloj, u prvi se mah činilo bijelog
pijeska, ali su to bile smrvljene školjke oštriga. Prava svečanost za tabloide, jer su to
pripisali ovisnosti dežmekastog tajkuna o slasnoj hrani. Školjke su bile tako
uobičajene duž donjeg istočnog vrha Manhattana da su ih upotrebljavali za popunu.
Po njima je i Pearl Street dobila svoje ime.
- Ona je negdje u gradu - izjavi Rhyme. - Vjerojatno na istočnoj strani. Možda u
blizini Pearla. Barem metar i pol do četiri metra ispod zemlje. Možda je to gradilište,
možda podrum. Neka stara zgrada ili tunel.
- Provjeri EPA dijagram, Jerry - zatraži Sellitto. - Gdje se raščišćavaju obloge
azbesta.
- U blizini Pearla? Ništa. - Mladi policajac podiže kartu po kojoj su on i Hauptmann
radili. - Ima tri tuceta terena koji se raščišćavaju, u Midtownu, Harlemu i Bronxu. Ali
ništa prema poslovnom centru grada.
Azbest... Azbest... Rhyme je grozničavo razmišljao. Što mu to zvoni tako poznato?
Bilo je 14.05.
- Bo, moramo se pokrenuti. Pošalji ljude onamo i neka počne pretraga. Sve zgrade
duž Pearl Streeta i Water Street takoder. - Čovječe, to su otmjene zgrade - uzdahne
policajac krenuvši prema vratima.
Rhyme se okrene Sellittu. - Lon, bolje da pođeš i ti. Ovo će biti spektakularna
završnica. Trebat će im svi raspoloživi tragači. Amelia, želim da i ti budeš ondje.
- Čujte, razmišljala sam...
- Pozornice - prasnuo je Sellitto - Dobili ste nalog! Izraz pun negodovanja preletio je
preko lijepa lica.
- Jesi li se dovezao ovamo busom, Mel? - upitao je Rhyme Coopera.
- RRV-om - odgovorio je.
78
Za velike su se nesreće u gradu rabili minibusevi snabdjeveni instrumentima i
opremom za skupljanje dokaznog materijala, opremljeni bolje nego kompletni
laboratoriji mnogih malih gradova. Ali dok je Rhyme vodio IRD, naručio je manja
vozila za obradu mjesta zločina, uglavnom kombije snabdjevene najnužnijom
opremom za prikupljanje i analizu. Rapid Response Vehicles doimala su se
bezazleno, ali je Rhyme mučio službu Transporta ~ve dok mu nisu snabdjeli vozila
motorima s turbo punjačem kao u vozila za policijsko presretanje. Često su na mjesto
dogadaja stizala prije patrolnog odreda. Ne jedanput se dogodilo da je dežurni
policajac bio priučeni operativac. A to je san svakog javnog tužitelja.
- Ključeve daj našoj Ameliji.
Cooper je predao ključeve Sachsovoj, koja se nakratko zagledala u Rhymea, potom se
okrenula na peti i sjurila niz stepenice. Čak su i odjeci njezinih koraka zvučali srdito.
- Ispali, Lone. Što te muči?
Sellitto je pogledao u prazan hodnik, a onda se primaknuo Rhymeu. - Zar uistinu za
ovo želiš P.D.?
- P.D.?
- Mislim nju, Sachsovu. Nadimak joj .je P.D. - Otkud to?
- Nemoj to slučajno lanuti pred njom jer će podivljati. Stari joj je bio četrdeset godina
patrolni policajac. Zato ju zovu Policajčeva kći.
- Ne misliš da sam trebao odabrati nju? - Ne, ne mislim. Zašto hoćeš nju?
- Zato što se uspela na skoro desetmetarski prokleti nasip da ne bi zagadiia mjesto
zločina. Zatvorila je glavnu prometnicu i željezničku prugu. To se zove poduzetnost.
- Ma daj, Linc. Znam tuce CS murjaka koji bi učinili isto. - Ali ja hoću baš nju. -
Rhyme je Sellittu uputio pogled koji ga je, rječitije od riječi, podsjetio na uvjete
pogodbe.
- Samo sam ti htio reći da sam malo prije razgovarao s Pollingom - promrmlja
detektiv. - Peretti je potpuno izvan sebe što je zaobiđen i ako, bolje reći, kad
glavešine doznaju da
79
netko iz patrole obavlja tako odgovoran zadatak na mjestu zločina, bit će jebade.
- Vrlo vjerojatno - blago izusti Rhyme, pogleda uprta u poster - ali imam osjećaj da
će nam to danas biti najmanji problem.
Izgovorivši to, pusti da mu čupava glava klone na debeli jastuk.
80
POGLAVLJE
7
~~ inibus je jurio prema mračnim, čađavim gudurama Wall 1 · 1 Streeta, u središtu
New Yorka.
Amelia Sachs lagano je prstima lupkala po upravljaču, pokušavajući dokučiti gdje bi
mogla biti zatočena T.J. Colfax. Mogućnost da će ju pronaći činila se beznadnom.
Bankarsko središte kojemu se približavala nikada joj se nije činilo tako prostranim,
tako punim uličica, rupa za ulaz i veža, te zgrada s mnoštvom crnih prozora.
Previše mjesta da se sakrije talac.
Pred očima joj zatitra slika ruke koja strši iz groba pokraj željezničke pruge, s
dijamantnim prstenom nasađenim na okrvavljenu kost. Sachsova je prepoznala nakit.
U njezinu rječniku to je bilo prstenje utjehe kakve usamljene bogate djevojke kupuju
same sebi. I ona bi ga nosila kada bi bila bogata.
Jurila je prema jugu zaobilazeći dostavljače na biciklima i taksije.
Čak i po žarkom suncu, u ovo doba popodneva, ovo je bio sablasni dio grada. Zgrade
su bacale zastrašujuće sjene, a fasade su im bile pokrivene crnom čađom kao
sasu5enom krvlju.
Sachsova je ušla u zavoj brzinom od četrdeset milja na sat, odsklizala se i pritisnula
papučicu da vrati kombi na šezdeset. Savršen stroj, pomislila je i odlučila provjeriti
kako će se kombi ponašati pri sedamdeset.
81
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
sigurnu kuću proceduru
· Vjerojatno ima dosje
· Poznaje FR otiske · Oružje =
Colt .32
Davnih dana, dok je njen stari spavao nakon uobičajene smjene od tri do jedanaest,
tinejdžerica Amie Sachs sakrila bi u dlanu ključeve njegova Camara i upitala mamu
Rose treba li joj štogod iz mesnice u Fort Hamiltonu. Prije nego je majka stigla reći:
"Ne trebam, ali idi vlakom, nemoj voziti", djevojka bi nestala, upalila motor i odjurila
kao da ju gone svi davli svijeta.
Vrativši se kući tri sata kasnije, bez mesa, Amie bi se ušuljala uza stube, gdje bi ju
dočekala mahnita i od straha izbezumljena majka, koja je, na veliko zadovoljstvo
svoje kćeri, počela prodike 0 opasnostima da zatrudni što bi upropastilo njezine šanse
da iskoristi svoje lijepo lice za milijunsku zaradu fotomodela. Kada je žena napokon
saznala da joj se kći ne vucara uokolo nego samo vozi sto milja na sat po autocestama
Long Islanda, spopala bi ju još veća ljutnja i mahnitost i nastavila je s prodikama
kako će smrskati lijepo lice i na taj način upropastiti svaku mogućnost da zaradi
milijune dolara kao model.
Stvari su se pogoršale kada je Amie dobila vozačku dozvolu. Sachsova je upravo
prošla izmedu dva parkirana kamiona u nadi da ni suputnik niti vozač neće baš u tom
trenutku otvoriti vrata. Prozujala je pokraj njih tiho po Dopplerovu načelu:
Ako se krećeš, rte mogu te uloviti...
Lon Sellitto gnječio je debelo lice svojim tupim prstima, ne obraćajući pozornost na
vožnju Indyja 500. Razgovarao je s partnerom o slučaju kao što bi računovoda
raspravljao 0 zaključnom računu. Banks više nije kradomice bacao udivljene poglede
samo na usne i oči Sachsove, već je svaki čas provjeravao brzinomjer.
82
.a~: a
U mahnitoj vožnji skrenuli su pokraj bruklinskog mosta. Zatočena žena nije joj
izlazila iz misli. Zamišljala je lijepe i njegovane duge nokte, dok je svojim
unakaženim prstima lupkala po upravljaču. Opet joj se u mislima nametnula slika
koja se nije dala odagnati: ruka nalik brezovoj grani koja strši iz vlažna humka. Jedna
jedina krvava kost.
- On je zasigurno luđak - izleti joj kako bi promijenila tijek svojih misli.
- Tko to? - zapitao je Sellitto. - Rhyme.
Banks je dodao:
- Ako mene pitate, podsjeća me na mlađeg brata Howarda Hughesa.
- Točno, i mene je to iznenadilo - priznao je stariji detektiv. - Ne izgleda baš najbolje,
poslije svega što je prošao. No, tako je to, nažalost. A bio je izrazito naočit muškarac.
Kako je moguće da si s ovakvom spretnošću ostala u običnoj patroli?
- Tamo sam dodijeljena. Nisu me pitali, rekli su mi. Baš kao i ti, pomislila je.
- Zar je doista toliko dobar?
- Rhyme? I bolji. Većina CSU momaka u New Yorku vrhunski obradi dvjesto leševa
godišnje. Rhyme je činio dvostruko. Čak i kao šef IRD-a. Uzmi na primjer Perettija.
Dobar je čovjek, ali izlazi na teren otprilike svaka dva tjedna, a i onda samo ako su
prisutna sredstva javnog informiranja. To niste čuli od mene, djelatnice.
- Ne, gospodine.
- Ali Rhyme je sam pretraživao mjesta zločina. Ili bi šetao uokolo.
- S kojom svrhom?
- Jednostavno je šetao i promatrao. Hodao je miljama po cijelome gradu. Kupovao bi,
pobirao i skupljao stvari.
- Kakve stvari?



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

5 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:31 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
- Uzorke dokaza. Zemlju, hranu, časopise, poklopce glavčina, cipele, medicinske
knjige, lijekove, biljke ... Spomenite bilo što, on će to pronaći i uvrstiti u popis. Kada
bi pristigao kakav PE on je brže mogao dokučiti gdje bi zločinac mogao biti i čime se
bavi. Smjestio bi ga u Harlem ili Lower, East Side ili Hell's Kitchen.
83
- Policajac po krvi?
- Ne. Otac mu je bio znanstvenik u državnorn laboratoriju ili tako nešto.
- Je li i Rhyme studirao prirodne znanosti?
- Aha. Pohadao je Champaign-Urbanu, ima neobične diplome. Kemija i povijest.
Nemam pojma odakle mu ta kombinacija. Starci su mu umrli prije nego što smo se
upoznali. A i tome je već dobrih petnaest godina. Nema braće ni sestara. Odrastao je
u Illinoisu. Otuda i ime, Lincoln.
Htjela je upitati je li bio ili jest oženjen, ali je odustala. Umjesto toga je pitala: - Zar
je zbilja takav...
- Recite samo, policajko. - Govnar?
Banks je prasnuo u smijeh.
Sellitto odgovori: - Moja je mama rabila taj izraz u smislu da je netko "osebujan". To
je dobar opis za Rhymea. On je posve svoj. Jednom zgodom jedan je glupi tehničar
umjesto ninhidrina posuo po otisku luminol, reagens za krv. Jasno da je upropastio
otisak. Rhyme ga je otpustio na licu mjesta. Drugi put se murjak popišao na mjestu
zločina, lijepo pustio vodu. Ljudi moji, Rhyme je eksplodirao, rekao mu da odjuri u
podrum i donese sve što nade u kanalizaciji. - Nasmijao se. - Murjak je imao čin, pa
se pobunio: "Odbijam to učiniti, ja sam poručnik." Nato će mu Rhyme: "Znaš li
novost? Sada ćeš biti vodoinstalater." Mogao bih nabrajati primjere u nedogled.
Jebote! Ti mala voziš osamdeset milja?
Projurili su pokraj Velike Zgrade, a ona je pomislila s bolom u duši: "Tu sam sada
trebala biti. Upoznavati kolege i slušati predavanja u ugodno klimatiziranoj
prostoriji."
Vješto je zaobišla taksi koji se probijao kroz crveno svjetlo. Gospode, kako je
odvratno vruće. Prašnjavo vruće i ljepljivo. Ružno doba dana u gradu. Razdraženost
je šikljala poput sive vode iz hidranata gore u Harlemu. Prije dva Božića su ona i
njezin prijatelj imali skraćeno blagdansko slavlje, od jedanaest uvečer do ponoći,
jedino zajedničko slobodno vrijeme koje im je dopustilo dežurstvo. Sjedeći u
Rockefeller Centru, vani uz klizalište, pijuckali su kavu i konjak. Složili su se da im
je draže tjedan dana hladnoće nego jedan jedini vreo dan u kolovozu.
84
Na posljetku, jureći po Pearlu spazi Haumannovo zapovijedno mjesto. Ostavivši iza
sebe dva i pol metra tragova žestoka kočenja, Sachsova je smjestila RRV u prostor
između njegova auta i EMS busa.
- Prokletstvo, dobro voziš! - Sellitto je izašao. Iz nekog razloga, Sachsova je bila
oduševljena zamijetivši da su vidljivi otisci Banksovih znojnih prstiju ostali na
prozoru dok je gurao stražnja vrata.
EMS djelatnici i patrolni policajci, njih pedeset ili šezdeset bili su posvuda. A još ih
je bilo i na putu. Činilo se da je sveukupna pozornost sjedišta Police Plaze bila
usredotočena na središte New Yorka. Sachsovoj je prošlo kroz glavu kako je ovo
pravi trenutak za nekoga tko želi izvršiti atentat, ubojstvo, preuzeti Gracie Mansion ili
neki konzulat.
Haumann je dotrčao do kombija. Obratio se Sellittu: - Istraga je u tijeku. Krenuli smo
po kućama i tražimo gradilišta duž Pearla. Nitko nema pojma o čišćenju azbesta i
nitko nije čuo poziv u pomoć.
Sachsova se upravo spremala izaći, ali ju je Haumann zaustavio. - Ne, djelatnice.
Uama je naloženo da ostanete ovdje, uz CS vozilo.
Ipak je izašla.
- Da, gospodine. Čija je to zapravo naredba?
- Inspektora Rhymea. Upravo sam razgovarao s njim. Trebate se javiti u .Centralu
kad ste na CP-u.
Haumann se okrenuo i udaljio. Sellitto i Banks su požurili do zapovijednog položaja.
- Inspektore Sellitto - pozove ga Sachsova.
Kada se okrenuo, ona reče: - Oprostite, inspektore. Zanima me tko mi je dežurni
zapovjednik? Kome se trebam javljati? - Javljajte se Rhymeu - odgovorio je kratko.
Nasmijala se. - Ne mogu njemu podnositi izvješće. Sellitto je tupo zurio u nju.
- Hoću reći, zar ne postoji pitanje odgovornosti ili takvo što? Nadležnost? On je
civilna osoba. Ja trebam nekoga kome ću se javljati.
Sellitto izgovori bezbojnim glasom: - Poslušajte me, policajko. Svi se mi moramo
javljati Lineolnu Rhymeu. Nije me briga je li on civilna osoba, zapovjednik ili jebeni
Križar. Je li to jasno?
85
-- Ali...
--- Ako se hoćete žaliti, učinite to pismenim putem, ali sutra. Okrenuo se i otišao.
Sachsova je nekoliko trenutaka zbunjeno zurila za njim, a zatim se vratila do prednjeg
sjedišta kombija i javila u Centralu da je ona 10-84 na mjestu zločina i čeka upute.
Kiselo se osmjehnula kad je dežurna javila: - Deset-četiri, dežurnom 5885. Dobit ćeš
upute. Inspektor Rhyme će se javiti kroz koji trenutak, K.
Inspektor Rhyme.
- Deset-četiri, K - uzvratila je Sachsova i pogledala u stražnji dio kombija
razmišljajući dokono što bi moglo biti u onim crnim kovčezima.
***
Četrnaest sati i četrdeset minuta.
U Rhymeovoj kući zazvoni telefon. Javio se Thom. - Dispečer iz Centrale.
- Spoji me.
Telefon je oživio. - Inspektore Rhyme, vi me se ne sjećate, ali radila sam u IRD-u u
vaše doba. Pretraživanje telefonom. Emma Rollins.
- Ma, kako ne! Kako su djeca, draga Emma? - Rhymeu se usjekla u pamćenje krupna,
uvijek vedra crnkinja koja je uzdržavala petero djece obnašajući dva posla. Upamtio
je kako je nezgrapnim prstima udarala po tipkama tako snažno da je jednom zgodom
doslovce razbila službeni telefon.
- Jeremy za nekoliko tjedana kreće na koledž, a Dora još uvijek glumi, ili bar tako
misli. Maleni su dobro.
- Angažirao te Lon Sellitto, zar ne?
- Ne, gospodine. Čula sam da vi radite na ovom slučaju, pa sam prebacila jednu malu
na 911. Emma će preuzeti ovaj posao, rekla sam joj.
- Ima li štogod zanimljiva?
- Obradujemo adresar kompanija koje proizvode klinove, kao i dodatak u kojem su
pobrojana veleprodajna mjesta. Pomogla su nam slova utisnuta na klinu. CE. Ti su
klinovi proizvedeni posebno za Con Ed.
K vragu. Pa jasno.
86
- Prodaje ih kompanija Michigan Tool and Die iz Detroita. Označeni su na takav
način stoga što su izvan standardne veličine, petnaest-šesnaestina inča, s mnogo više
niti nego većina ostalih klinova. Upotrebljavaju ih samo u New Yorku za stare
cjevovode, proizvedene prije šezdeset, sedamdeset godina. Da bi dijelovi cijevi mogli
prijanjati, moraju biti čvrsto spojeni, čvršće negoli mladoženja i mlada u prvoj
bračnoj noći, rekao mi je tip. Mislio je da ću ja pocrvenjeti od stida.
- Emma, ljubim te. Nastavi tako, hoćeš li? - Nema frke.
- Thome! - viknuo je Rhyme. - Ovaj telefon mi nemoj koristiti. Moram sam obaviti
neke telefonske pozive. Može li mi poslužiti aktiviranje glasa u računalu?
- Nisi to dao ugraditi. - Zbilja?
- Ne.
- Ali sad mi treba.
- Žao mi je, nemoguće.
- Poduzmi nešto. Želim sam telefonirati.
- Mislim da negdje imamo ECU priručnik. - Thom je stao kopati po kutiji
prislonjenoj uza zid. Pronašao je malu elektronsku konzolu, uključio jedan kraj u
telefori, a drugi u kontrolni stup pokraj Rhymeovog obraza.
- Ovo je grozno!
- Ali to je sve što imamo. Da smo objesili infracrveno svjetlo iznad tvoje obrve, kao
što sam ti predlagao, mogao si se u protekle dvije godine seksati putem telefona.
- Previše je jebenih žica - prasne Rhyme.
Iznenada mu se zgrčio vrat i upravljač je trzajem izbijen izvan domašaja. - U pi...
Činilo se da je trenutni zadatak, da se ne spominje cijela misija, neizvediv za Lincolna
Rhymea. Bio je iscrpljen, boljeli su ga vrat i glava, a poglavito oči, koje su ga pekle.
Za njega je bilo još bolnije to što je osjećao silnu potrebu da prstima protrlja
sklopljene kapke. Sitna gesta olakšanja, nešto što su svi živi ljudi radili svakodnevno.
Thom je vratio komandnu ručicu na mjesto. Rhyme je prikupio strpljenje, te smireno
upita pomoćnika: - Kako to funkcionira?
87
- Sve vidiš na monitoru. Pomiči ručicu do željenog broja i pričekaj sekundu dok nije
ukucan. Na isti način programiraš sljedeći broj. Kada si dobio svih sedam brojeva,
pritisni strelicu na biranje.
- Neće - zarežao je. - Vježbaj.
- Nemamo vremena! Tom uzvrati istom mjerom:
- Predugo sam se javljao na telefon umjesto tebe.
- U redu - odgovori Rhyme, spustivši glas. Bio je to njegov način isprike. - Vježbat
ću kasnije. Hoćeš li mi, molim te, nazvati Con Ed? Želim razgovarati s nadzornikom.
***
Konopac i lisičine bolno su joj se urezali u meso, ali najviše od svega strašila ju je
buka.
Tammie Jean Colfax osjećala je kako se znoj cijedi niz njeno lice, ruke i grudi, dok se
borila pileći lisičine amo-tamo po zahrdalu željeznom klinu. Zglobovi su joj bili
obamrli, ali joj se činilo da je uspjela izglodati komad lanca.
Zastala je iscrpljena, savijajući ruke amo-tamo da umiri grč. Ponovno je osluhnula.
Činilo se da radnici negdje stežu zavrtnje i konačnim udarcima čekića ukucavaju
dijelove. Zamišljala je kako završavaju posao na cjevovodu razmišljajući o skorom
odlasku doma.
Nemojte otići, vrištala je u sebi. Nemojte me ostaviti. Sve dok su radnici negdje u
blizini, osjećala se sigurnom.
Pao je posljednji udarac, a potom nastupi zaglušna tišina. Mama...
T.J. je plakala nekoliko minuta, razmišljajući o svojoj obitelji u Eastern Tennesseeju.
Začepljene nosnice počeše je gušiti, pa žestoko ispuše nos osjećajući suze i sluz. Opet
je počela normalno disati. To joj pruži samopouzdanje i novu snagu, te poče ponovno
piliti.
***
- Razumijem da vam je hitno, inspektore, ali ne znam kako bih vam mogla pomoći.
Takve klinove upotrebljavamo po cijelome gradu, za naftovode, plinovode...
88
- U redu - uglađeno odgovori Rhyme odgovornoj osobi Con Eda u glavnoj poslovnici
u Četrnaestoj ulici: - Recite mi samo izolirate li cijevi azbestom'?
Trenutak oklijevanja.
- Očistili smo do devedeset posto takvih cijevi - rekla je kao da se brani. - Devedeset i
pet.
Ljudska ga je glupost uvijek izluđivala. - To shvaćam. Zanima me samo upotrebljava
li se još igdje azbest kao izolacija.
- Ne - odgovorila je nepopustljivo. - Bar ne za elektroyodove. Još samo za toplovođe,
ali to je najmanji postotak naših usluga.
Para! Najmanje poznat i najstravičniji od gradskih energetika. Con Ed je zagrijavao
vodu na 520 Celzijevih stupnjeva i šibao ju kao pregrijanu paru kroz mrežu od sto
milja cjevovoda ukopanih ispod Manhattana. Para zagrijana na oko 190 stupnjeva
letjela je kroz grad brzinom od sto i dvadeset kilometara na sat.
Rhyme se sjeti članka u novinama.
- Gospodo, niste li prošli tjedan imali kvar na cjevovodu? - Jesmo, gospodine. Ali nije
bila u pitanju napuklina u azbestu. Ta lokacija je očišćena još davnih dana.
- Ipak, vjerojatno još ima azbesta oko nekih od vaših cijevi u gradskom sustavu?
Oklijevala je. - Pa.., moguće je...
- Ali gdje je došlo do pucanja cijevi? - žurno je upita Rhyme.
- Broadway. Blok sjeverno od Chambersa. - Nije li o tome pisalo u Timesu?
= Ne znam. Možda. Ustvari, da! - Spominje li se u članku azbest?
- Jest - ipak je priznala - ali samo da je u prošlosti postojao problem zagadenja okoliša
azbestom.
- Ta puknuta cijev je li... siječe li Pearl Street dolje u južnom dijelu?
- 5amo malo, da vidim. Da. Kod Hanover Streeta. Na sjevernoj strani.
Zamislio je T.J. Colfax, ženu s tankim prstima i dugim noktima, kojoj prijeti vrela,
jezovita smrt.
- Para se ponovno pušta u tri poslije podne?
89
- Tako je! Kroz koju minutu.
- Ne smije! - zaurla Rhyme. - Netko vam se umiješao u posao! Ne smijete nikako
pustiti paru!
Cooper zbunjeno podigne glavu s mikroskopa.
Nadzornica je također bila zbunjena. - Pa, ja ne znam... Rhyme zareži na Thoma: -
Nazovi Lona, reci mu da je žrtva u podrumu na križanju Hanovera i Pearla. Sjeverna
strana. Rekao mu je za pregrijanu paru. - Neka zovu i vatrogasce, a specijalci neka
budu u zaštitnim odijelima.
U istom tonu zaurlao je u mikrofon. - Zovite svoje radnike! Smjesta! Ne smiju pustiti
paru! Ne mogu! - Odsutno je ponavljao riječi, mrzeći svoju prebujnu maštu koja je u
beskonačnom nizu slika pokazivala ženinu kožu kako rumeni, potom tamni i raspada
se pod žestokim udarima bijelih mlazova vrele pare.
***
Prijamnik u kombiju počeo je pucketati. Sat je pokazivao tri minute do tri. Sachsova
se javila.
- Dežurni 5885, K...
- Zaboravimo formalnosti, Amelia - prekine ju Rhyme. Nemamo vremena!
- Ja...
- Mislimo da znamo gdje je. Križanje Hanovera i Pearla. Pogledala je preko ramena i
vidjela jato specijalaca kako juri prema jednoj staroj zgradi.
- Želite li da.:.
- Oni će ju tražiti. Ti se pripremi za obradu mjesta zločina. - Ali mogla bih pomoći ...
- Ne! U stražnjem dijelu kombija je kovčeg s oznakom nula dva. Ponesi ga. U malom
crnom kovčežiću je PoliLight. Vidjela si ga u mojoj sobi kada ga je Mel koristio.
Ponesi i to. U kovčežiću s oznakom nula tri naći ćeš slušalice i spojni vod mikrofona.
Utisni ga u svoju Motorolu i požuri do zgrade gdje su operativci. Nazovi me kada se
opremiš. Kanal trideset sedam. Ja ću biti na svom broju, ali tebe će prespojiti.
Kanal trideset sedam bio je prioritetna frekvencija za specijalce po cijelom gradu.
- Što ako...? - upitala je, no linija je već bila mrtva.
90
Imala je dugaćku crnu halogenu reflektoricu okačenu o remen, pa je zato ostavila
nezgrapnu dvanaestvoltnu svjetiljku u stražnjem dijelu kombija. U zamjenu je
zgrabila PoliLight i težak kovčeg. Činilo joj se da teži dvadeset i pet kila. Taman za
njene razjebane zglobove. Rasporedila je težinu stisnuvši zube od boli, te požurila
prema raskrižju.
Sellitto je zadihan trčao prema zgradi. Banks mu se pridružio. - Čuli ste? - pitao je
stariji detektiv. Sachsova je kirnnula. - Gdje je točno? - upitala je.
Sellitto je mahnuo glavom prema maloj uskoj uličici. - Morao ju je uvući ovuda, jer
je u predvorju porta. - Trčali su po sjenovitom prolazu, popločenom kamenom i
zagušljivo vrućem. Vonjalo je po mokraći i smeću.
- Ovamo! - viknuo je Sellitto. - Ona vrata!
Policajci su se u trku raširili. Troja od četiriju vrata bila su zaključana iznutra.
Četvrta su već bila nasilno otvorena i sad pričvršćena lancem. Lanac i lokot bili su
novi.
- To je! - Sellitto posegnu za vratima oklijevajući. Vjerojatno je pomislio na otiske
prstiju. Zgrabio je ručicu i snažno trznuo. Vrata su se odškrinula nekoliko
centimetara, ali je lanac čvrsto držao. Poslao je trojicu operativaca da uQu u podrum s
prednje strane. Jedan je murjak izvadio kamen s ceste i stao bjesomučno udarati po
ručici. Nakon mnoštva uzaluđnih udaraca, snažno je udario rukom o vrata; krv je
potekla iz razmrskana prsta.
Dotrčao je vatrogasac s Halliganom - kombinacijom pijuka i željezne poluge. Zabio
je jedan kraj u lanac i slomio lokot. Sellitto iščekujući pogleda u Sachsovu. Mirno je
izdržala pogled.
- Pa, kreni, policajko! - zarežao je. - Zar j a?
- Nije li vam rekao? - Tko?
- Rhyme! . Dobijesa, zaboravila je ukopčati slušalice. Počela je petljati i konačno je
ugurala priključak. Čula je: - Amelia, gdje si...
- Tu sam.
- Jesi li kod zgrade? - Da.
91
- Uđi unutra. Isključili su paru, ali ne znam jesu li na vrijeme. Povedi liječnika i
jednog specijalca. Idite u kotlovnicu. Colfaxovu ćeš vjerojatno vidjeti odmah s vrata.
Kreni prema njoj, ali ne u pravnoj liniji koja vodi od vrata. Ne želim da se unište
otisci stopala koje je možda ostavio. Jasno?
- Da - kimnula je smetnuvši s uma da ju ne može vidjeti. Mahnuvši liječniku i jednom
specijalcu da ju slijede, Sachsova je ušla u mračan hodnik, pun sjena, stenjanja
strojeva i kapljica vode.
- Amelia - čula je Rhymeov glas. - Da.
- Prije smo razgovarali o zasjedi, ali prema onome što znam o njemu, u ovom slučaju
neće biti potrebna. Njega nema u blizini, Amelia. To bi bilo nelogično. Ipak, neka ti
ruka s kojom pucaš ostane slobodna.
Nelogično. - Dobro.
- A sad kreni! Brzo.
92
POGLAVLJE
8
~ /%račna spilja. Vruća, crna, vlažna.
.Iy~Njih troje se brzo kretalo prljavim hodnikom prema jedinim vratima koje je
Sachsova mogla vidjeti. Na natpisu je stajalo KOTLOVNICA. Koračala je iza
specijalca u zaštitnom oklopu i s kacigom na glavi, dok je liječnik bio iza nje.
Zglobovi desne ruke i ramena bolno su pulsirali pod težinom kovčega. Zamalo joj je
ispao kada ga je prebacila u lijevu ruku. Nastavili su se kretati prema vratima.
Tu je SWAT djelatnik uletio i zamahnuo automatom po polumračnoj prostoriji.
Bljeskalica pričvršćena na cijev bacala je crtu blijeda svjetla kroz guste krpe pare.
Sachsova osjeti miris tople vlage i plijesni. I još neki, odvratan smrad.
Klik. - Amelia? - Metalni Rhymeov glas na smrt ju je prestrašio. - Gdje si, Amelia?
Drhtavom rukom smanjila je jakost zvuka. - Unutra - šapnu.
- Je li ona živa?
Sachsova se ljuljala na nogama trudeći se da bolje vidi: Zaškiljila je, ne vjerujući u
prvi mah vlastitim očima. Tada shvati.
- O, ne! - zavapila je osjećajući mučninu.
Oko nje je lebdio odvratan vonj kuhana mesa, ali to nije bilo ono najgore. Čak niti
pogled na ženu, svijetlocrvene, gotovo narančaste kože, odlijepljene u velikim
krpama i s potpuno oguljenim licem. Ne, skamenila se nad položajem tijela T.J.
Colfax,
93
udova i torza izvijenih pod gotovo nemogućim kutom u pokušaju da izmakne štrcanju
razarajuće vreline.
Nadao se da je žrtva mrtva. Za njeno dobro... - Je li živa? - ponovio je Rhyme.
- Nije - šapnula je Sachsova. - Ne znam kako bi... Nije. - Je li prostorija sigurna?
Sachsova je pogledala u specijalca koji je čuo prijenos i kimnuo. - Mjesto zločina je
sigurno.
Rhyme naredi: - Neka se ESU djelatnik odmah udalji, a ti i liječnik provjerite u kakvu
je stanju.
Sachsovoj se još jednom okrenuo želudac od smrada, ali se prisili na samokontrolu.
Ona i liječnik su neizravnim putem došli do cijevi. Liječnik se ravnodušno sagnuo i
opipao ženin vrat. Zavrtio je glavom. .
- Amelia? - javio se Rhyme.
Drugo truplo u smjeni. Oba u istom danu. DCDS - izgovorio je liječnik.
Sachsova je kimnula i ukočenim glasom prenijela u mikrofon: - Smrt utvrđena na
mjestu zločina.
- Oparena na smrt? - zapita Rhyme. - Tako izgleda.
- Vezana uza zid?
- Ne, lisičinama za cijev, s rukama otraga. Noge su joj vezane konopcem. Usta
začepljena ljepljivom trakom. Skinuo je poklopac s cijevi i namjestio ju sasvim blizu
otvora. Isuse Kriste!
Rhyme nastavi: - Otprati liječnika do vrata istim putem kojim ste došli. Pazi gdje
staješ.
Slijedila je upute pogleda prikovana za truplo. Kako koža može toliko pocrvenjeti?
Nalikwala je ljušturi kuhanog jastoga.
- Dobro je, Amelia. Sad ćeš obraditi mjesto zločina. Otvori kovčeg.
Nije odgovorila, uporno zureći u truplo. - Amelia, jesi li na vratima?... Amelia? - Što?
- zaurlala je.
- Jesi li kod vrata?
Glas mu je bio tako prokleto smiren. Potpuno drugačiji od prividno zahtjevnog glasa
čovjeka kakva je upamtila u njegovoj sobi. Smiren... i još nešto. Nije rnogla dokučiti
što.
- Jesam, kod vrata sam. Znate, ovo je suludo.
94
- Sasvim - složi se Rhyme gotovo veselo. - Je li kovčeg otvoren?
Digla je poklopac i zavirila unutra. Kliješta i pincete, savitljivo zrcalo na drški,
smotuljci vate, kapaljke za oči, nazupčane škare, pipete, spatule, skalpeli...
Što li je sve ovo?
... Dustbuster, gaza, kuverte, sita za prosijavanje, četke, škare, plastične i papirne
vrećice, limene kutije, bočice, 5 postotna dušična kiselina, ninhidrin, silikon, jodid,
pribor za preslikavanje papilarnih linija.
Nemoguće. Zbunjeno izusti u mikrofon: - Čini se da mi niste povjerovali, inspektore,
ali ja zaista ne znam ništa o CS poslovima. Prikovala je pogled na ženino iznakaženo
tijelo. Voda se cijedila
s njezina oguljena nosa, komađ bijele kosti probio je obraz, a njezino lice bilo je
iskešeno u bolnu grimasu. Baš kao i u jutrošnje žrtve.
- Povjerovao sam, Amelia - odgovorio je glasom koji ne trpi prosvjeda. - Dakle, je li
kovčeg otvoren? - Bio je smiren i zvučao je... kako? Zavodljivo. Da, to je taj prizvuk.
On zvuči poput ljubavnika.
Mrzim ga, pomisli. Nije lijepo mrziti bogalja, ali mrzim ga iz dna duše.
- U podrumu si, je li tako? - Da, gospodine.
- Č'~j me, rekao sam ti da me zoveš imenom. Upoznat ćemo se jako dobro dok sve
ovo ne završi.
Što će biti za najviše šezdeset minuta.
- Ako se ne varam, u kovčegu ćeš naći gumene trake. - Vidim ih.
- Omotaj ih oko cipela tako da pokriju stopala. Bude li kakve zbrke s otiscima
stopala, znat ćeš koji su tvoji.
- Dobro. Učinjeno.
- Uzmi nešto vrećica i kuverti za dokazni materijal. Stavi u džep po tuce od svakih.
Znaš li se služiti štapićima?
- Što ste rekli?
- Živiš u gradu, zar ne? Jesi li odlazila u Mott Street? Pile generala Tsaoa? Okruglice
s umakom od sezama?
Želudac joj se okrenuo pri pomisli na jelo. Odvrati pogled od trupla žene koje je
ležalo ispred nje.
95
- Znam upotrebljavati štapiće - reče ledenim glasom.
- Pogledaj u kovčeg. Nisam siguran da ćeš ih naći. Držali su ih dok sam ja obrađivao
mjesto zločina.
- Ne vidim ih.
- Naći ćeš olovke. Stavi ih u džep. Sad ćeš krenuti u mrežnu obradu pokrivajući svaki
centimetar. Jesi li spremna?
- Jesam.
- Najprije mi opiši što vidiš.
- Nalazim se u velikoj prostoriji, možda dvadeset sa trideset. Prepuna je zahrđalih
cijevi. Pod je raspucali beton. Zidovi su od pljesnive cigle.
- Ima li kakvih kutija? Bilo što na podu?
- Ne, sve je prazno. Osim cijevi, spremnika loživog ulja i kotla. Ima pijeska i školjki,
cijela hrpa se prosula iz napukline u zidu. Ima i nešto sivog materijala...
- Materijala? - skočio je. - Ne razumijem tu riječ. Opiši. Prostrijelio ju je napadaj
bijesa. Smirila se i izgovorila: Azbest, ali ne smotan u grudu kao jutros. Smotan je u
drobljive bale.
- Dobro. A sad prvo češljanje. Tražiš otiske stopala i namještene tragove koje nam je
ostavio.
- Mislite da ih ima?
- Oh, mogao bih se kladiti ^ odgovori Rhyme. - Stavi zaštitne naočale i uzmi
PoliLight. Drži ga nisko i pretraži svaki centimetar prostorije. Kreni. Znaš kako se
hoda po mreži?
- Znam. - Kako?
Nakostriješila se. - Ne treba me provjeravati - reče iznervirano.
- Ah, ne nasmijavaj me. Kako?
- Naprijed ~ natrag u jednom smjeru, potom naprijed i natrag u okomitom smjeru.
- Svaki korak ne smije biti dulji od tridesetak centimetara. - Znam - kazala je, mada
to nije znala.
- Kreni.
PoliLight je bljesnuo sablasnim, izvanzemaljskim svjetlom. Znala · je da se sprava
zove ALS - alternativni izvor svjetlosti - i da otiske prstiju, spermu, krv i neke otiske
stopala čini fluorescentnim. Na blještavu žuto-zelenu svjetlu sjene su plesale i
skakale. U
96
nekoliko je navrata zamalo potegnula oružje na tamnu priliku, no bilo je to samo
priviđenje.
- Amelia? - Rhymeov je glas bio oštar. Opet je poskočila. - Da? Što je?
- Vidiš li otiske stopala?
Pomno je promatrala pod. - Ja, uh, ne. Vidim nekakve pruge u prašini, ili nešto nalik
tome. - Trznu se na neoprezan opis. Za razliku od Perettija jutros, Rhyme nije
obraćao pažnju. Znači pomeo je tragove metlom.
- Da, to je to! Tragovi metle. Kako ste znali? - iznenadi
se ona.
Rhyme se nasmijao. Bio je to za Sachsovu posve neprimjeren zvuk u ovoj smrdljivoj
grobnici. Na to reče: - Bio je dovoljno lukav jutros u prikrivanju tragova, pa nema
razloga da sada prestane. Ah, dobar je, taj momak zna misliti. Ali, dobri smo i mi.
Samo nastavi.
Zglobovi ju zaboliše kada se sagnula i započela pretraživanje prelazeći svaki četvorni
metar tla. - Nema ništa. Baš ništa. Nije mu promakao prizvuk konačnosti u njezinu
glasu. - Tek
si počela, Amelia. Mjesta zločina su trodimenzionalna, imaj to na umu. Mislila si reći
da nema ništa na podu. Prijeđi na zidove. Počni s mjestom najudaljenijim od pare
pokrivajući svaki centimetar.
Polagano je kružila ako stravične lutke u sredini prostorije. Prisjetila se kako je, sa
šest ili sedam godina, isto tako kružila oko svibanjskog stupa na jednoj od uličnih
zabava u Brooklynu, dok je njezin otac ponosno snimao. Prostorija je bila prazna, a
ipak je u njoj bilo tisuću različitih mjesta za pretraživanje. Beznadno... Nemoguće.
Uto na izbočini, oko dva metra iznad poda, naiđe na novu zbirku tragova. Kratko se
nasmijala. - Nešto sam ipak našla. - Hrpa?
- Da. Velika hrpa krhotina tamnog drveta. - Štapiće!
- Molim?
- Olovke. Upotrijebi ih da digneš to što imaš. Je li mokro? - Sve je ovdje mokro.
97
- Jasno. Od pare. Stavi materijal u papirnatu vrećicu. Plastika zadržava vlagu, a na
ovoj temperaturi bakterije bi uništile svaki trag dokaza. Što si još našla? - pitao je
gorljivo.
- Nisam sigurna, ali čini se da je kosa. Kratka, ošišana. Mala hrpica.
- Slobodna ili se drži kože? - Slobodna.
- U kovčegu imaš rolu pet-centimetarske trake, 3M. Njome pokupi kosu.
Sachsova je podigla većinu vlasi i stavila ih u papirnatu kuvertu. Pomno je
pregledavala izbočinu. - Vidim neke mrlje. Izgledaju kao hrđa ili krv. - Uperila je
PoliLight. - Svjetlucaju.
- Možeš li napraviti provjeru krvi? - Ne.
- Pretpostavimo da je krv. Može li biti žrtvina?
- Ne bih rekla. Predaleko je i nema tragova do tijela. - Vodi li ikamo?
- Da. Do cigle u zidu. Labava je. Na njoj nema tragova. Maknut ću ju u stranu. Ja...
oh, Isuse! - izustila je Sachsova dršćući i ustuknula korak, dva. Zamalo je pala.
- Što je? - zapita Rhyme.
Pomaknula se naprijed, promatrajući u nevjerici. - Amelia. Odgovori mi!
- Kost. Krvava kost. - Ljudska?
- Ne znam - odgovori. . - Kako bih mogla...? Ne znam. - Svježe?
- Čini se. Dugačka je oko pet centimetara i nešto manje od jednog u promjeru. Na
njoj su krv i meso. Otpiljena je. Gospode, koji to kujin sin može...
- Ne pričaj koješta.
- Što ako je s druge žrtve?
- Bolje da ju pronademo što prije, Amelia. Spremi kost u plastičnu vrećicu.
Pošto je to obavila, upitao je: - Ima li kakvih drugih namještenih tragova? - Zvučao je
zabrinuto.
- Nema.
- To je sve? Kosa, kost i komadić drveta. Nije nam baš puno pomogao, zar ne?
98
- Da donesem to u vaš... ured?
Rhyme se nasrnije. - On bi želio da sada prekinemo. Međutim još nismo završili.
Doznajmo nešto više o Neposu 823.
- Ovdje nema više ništa.
- Oh, kako ne, Amelia. Ima njegova adresa i telefonski broj i opis i njegove nade i
težnje. Sve je to oko tebe.
Razbjesnio ju je njegov didaktički ton te je šutjela. - Imaš li svjetiljku?
- Imam službenu halogenu...
- Ne - zagunđao je. - To je preusko svjetlo. Treba ti dvanaestvoltni široki snop svjetla.
- E, nisam ju ponijela - prasnula je. - Da se vratim do kombija?
- Nema vremena. Provjeri cijevi!
Pretraživala je deset minuta, penjući se sve do stropa, osvjetljavajući snažnim
svjetlom mjesta koja vjerojatno nisu bila osvijetljena pedeset godina. - Ne, ne vidim
ništa.
- Idi do vrata. Požuri! Oklijevala je i poslušala. - Evo, tu sam.
- Sklopi oči. Njušiš li što?
- Njušim li? Jesam li vas dobro čula? - Zar je lud?
- Uvijek pomiriši zrak na mjestu zločina. Njuhom možeš doznati stotinu stvari.
Udahnula je kroz nos širom otvorenih očiju. Rekla je: - Ja ne znam što njušim.
- To nije prihvatljiv odgovor.
Očajnički se nadala da se u njegovoj sobi jasno i glasno čulo kako je izdahnula.
Zatvorila je oči i ponovno udahnula boreći se s mučninom. - Plijesan i ustajalost.
Miris vruće vode i pare.
- Ne znaš odakle je. Samo opiši miris. - Topla voda. Ženski parfem.
- Jesi li sigurna da je njezin? - Nisam.
- Imaš li ti kakav parfem na sebi? - Ne.
- Da nije losion poslije brijanja? Liječnik? Specijalac? - Ne vjerujem. Nije.
- Opiši!
99
- Trpak poput đžina.
-- Pokušaj pogoditi! Losion posiije brijanja ili ženski parfem? Što je ono Nick rabio?
Arrid Extra Dry.
- Ne znam - odgovori. - Muški. - Otiđi do trupla.
Pogledala je u cijev, a onda na pod. - Ja...
- Učini to.
Primakla se. Oljuštena koža podsjeća ju na crno-crvenu brezovu koru.
- Onjuši joj vrat.
- To je sve... hoću reći, nije ostalo puno kože.
- Žao mi je, Amelia, ali moraš to učiniti. Moramo znati je li parfem njen.
Sagnula se i udahnula. Umalo je povratila, pa je začepila usta. Povraćat ću, pomisli.
Baš kao Nick i ja one večeri u Pancha, sređeni prokletim ledenim Daiquiri koktelima.
Tako završava kada dobro potegnu dva žilava pandura razblaženi kubanski rum s
plavom plastičnom sabljarkom u čaši.
- Njušiš li parfem?
Opet joj se diže želudac... Opet začepi usta.
Ne. Ne! Sklopila je oči i usredotočila pozornost na svoje bolne zglobove. Najbolnije
od svega bilo je koljeno. I, začudo, val mučnine prode.
- Nije njezin parfem.
- Dobro. Možda je naš momak dovoljno tašt da se obilato zalijeva mirišljavom
vodicom. To bi mogao biti pokazatelj društvenog položaja. Ili možda želi prikriti neki
drugi miris: češnjak, cigare, ribu ili viski. Vidjet ćemo. Sada me dobro slušaj, Amelia.
- Molim?
- Hoću da budeš on.
Ma daj. Psihogovno! Samo mi je još to trebalo. - Zbilja mislim da za to nemamo
vremena.
- Za obradu mjesta zločina nikad nema dovoljno vremena - izgovorio je utješno. - Ali
neka nas to ne obeshrabruje. Uvuci se u njegovu glavu. Dosada si razmišljala na naš
način. Sada hoću da razmišljaš na njegov način.
- A kako ću to postići?
100
- Upotrijebi maštu. Zato nam ju je Bog podario. Dakle, sad si on. Stavila si joj lisičine
i začepila joj usta. Vučeš ju u tu prostoriju. Pričvrstiš ju za cijev. Plašiš ju i pritom
uživaš.
- Kako znate da je uživao?
- Ti uživaš, ne on. Kako znam? Jer nitko neće uložiti ovoliko truda u nešto u čemu ne
uživa. Dakle, tu se dobro snalaziš jer si dolazila i prije.
- Zašto to mislite?
- Morala si prije pronaći napušteno mjesto s dovodnom cijevi iz parovoda, a i
pokupiti materijal koji je kasnije ostavljen pokraj pruge.
Sachsova je bila opčinjena njegovim tečnim, prigušenim govorom. Potpuno je
zaboravila da mu je tijelo uništeno. Oh, u redu.
- Skidaš poklopac s cijevi za paru. O čemu razmišljaš? - Ne znam. Da mi je svega
dosta. Hoću van.
Jedva su joj riječi prešle preko usana kad je pomislila: Krivo. Nije se nimalo
iznenadila kada je začula kako je Rhyme cvoknuo jezikom.
- Zar zbilja? - upita. - Ne. Želim da potraje.
- Tako je! Točno to želiš. Razmišljaš što će joj učiniti vrela para. Što još osjećaš?
- Ja...
U glavi joj se oblikovala neodredena misao. Vidjela je ženu kako vrišti, plače, poziva
u pomoć. Vidjela je nešto drugo, nekog drugog. Njega, pomisli, Neposa 823. Ali što s
njim? Bila je nadomak tome da shvati. Što... Što? Odjednom je misao nestala.
Izgubila se.
- Ne znam - šapnula je.
- Osjećaš li hitnost? Ili si prilično hladnokrvna u tome što činiš?
- U žurbi sam. Moram otići. Murjaci bi mogli naletjeti svaki tren. Ali ipak...
- Što?
- Pssst - naredi i ponovo pretraži prostoriju, tražeći nešto što bi joj moglo usaditi u
glavu sjeme izgubljene pomisli.
101
Prostorija je zaplovila u crnoj, zvjezdanoj noći nestajući u vrtlogu tame i dalekih,
žućkastih svjetala: Gospode, ne daj da se onesvijestim!
Možda je...
Eno! To je to. Pogled Sachsove slijedio je cijev za paru koja je gledala u drugu
zaštitnu ploču u skrovitoj niši prostorije. Bilo bi to bolje mjesto da sakrije djevojku.
Ne bi ju se moglo vidjeti odmah s vrata, a i ta ploča je imala samo četiri klina, a ne
osam poput one koju je odabrao.
Zašto ne ta cijev? Iznenada joj sine.
- On ne želi... ja ne želim otići odmah, jer ju hoću imati na oku.
- Zašto bi to činio? - upitao je izgovorivši naglas njenu maloprijašnju pomisao.
- Postoji još jedna cijev uz koju sam ju mogla postaviti, ali odabrala sam upravo ovu
na otvorenom.
- Kako bi ju mogla promatrati? - Da, mislim.
- Radi čega?
- Možda da se uvjerim da ne može pobjeći. Možda da provjerim je li povez preko usta
dovoljno čvrst... Ne znam.
- Dobro, Amelia. Ali što to znači? Kako možemo upotrijebiti tu činjenicu?
Sachsova se osvrne po prostoriji da odredi mjesto s kojega bi imao najbolji pogled na
djevojku, a pritom ostao skriven. Pokazalo se da je to sjenovito mjesto izmedu dva
velika spremnika za lož-ulje.
- Tako je! - izusti ushićeno gledajući u pod. Zaboravila je na svoju ulogu. - Bio je tu.
Pomeo je.
Pretraži pod žutim svjetlom PoliLight-a.
- Nema otisaka stopala - rekla je razočarano. Ali dok je podizala svjetiljku da ju
isključi, na jednom od spremnika sijevnulo je zamrljano mjesto.
- Imam otisak! - objavila je. - Otisak?
- Djevojka se bolje, vidi ako se čovjek nagne naprijed i podupre o spremnik. To je i
on učinio, uvjerena sam. Sarrio,
102
nešto je čudno s njegovom rukom, Lincolne. Djeluje deformirano. - Stresla se od jeze
promatrajući divovski dlan.
- U kovčegu ćeš naći aerosolnu bocu s oznakom DFO. To je fluorescentna boja.
Pošpricaj ju po otisku, osvijetli PoliLightom i snimi Polaroidom.
Obavijestila ga je kada je obavila zadatak. - Sada Dustbustom prijedi po podu između
spremnika. Ako imamo sreće, ispala mu je koja vlas ili je odgrizao nokat.
Moje navike, pomisli Sachsova. Neke od stvari koje su joj na posljetku upropastile
karijeru fotomodela bili su izgriženi nokti i upaljena koža ispod obrva. Pokušavala je
i pokušavala odvići se. Konačno je odustala, obeshrabrena i zbunjena činjenicom da
tako beznačajna navika može stubokom promijeniti životno usmjerenje.
- Filter usisavača spremi u vrećicu. - Papirnatu?
- Da, papirnatu. A sada truplo, Amelia. - Što?
- Pa moraš obraditi truplo.
Srce joj je zamrlo. To mora učiniti netko drugi. Zaklinjem vas. Rekla je samo: - Ne
dok ME ne obavi posao. To je pravilo.
- Danas nema pravila, Amelia. Mi stvaramo pravila. Medicinski istražitelj dobit će ju
poslije nas.
Sachsova se približi ženi. - Znaš postupak?
- Znam. - Stala je tik uz unakaženo tijelo.
Ukočila se s rukama nekoliko centimetara od žrtvine kože. Ne mogu to. Stresla se od
užasa uvjeravajući se da nastavi ali nije mogla; mišići su jednostavno otkazivali
poslušnost.
- Sachsova? Jesi li tamo? Nije mogla odgovoriti.
Ne mogu to učiniti... Jednostavno rečeno, ne mogu. Neizvedivo. Ja to ne mogu.
- Sachsova?
Pred očima joj se pojavi otac u odori, kako se prigiba sasvim nisko nad usijan,
uleknut pločnik na Zapadnoj četrdesetdrugoj, da bi ovio ruku oko svrabljiva pijanca i
pomogao mu do kuće. Vidjela je i svog Nicka kako se smije i ispija pivo u taverni u
Bronxu s otmičarem koji bi ga isti čas ubio da je znao da mladi
103
murjak radi na tajnom zadatku. Dva muškarca u njezinu životu učinila su ono što su
morala.
- Amelia?
Ove dvije predodžbe na posljetku su ju umirile, mada nije mogla dokučiti zašto i
kako. - Tu sam - odgovori Lincolnu Rhymeu i lati se rutinskog posla kako su ju učili.
Uzela je talog ispod noktiju, iščešljala dlake, stidne i kosu, govoreći Rhymeu što radi.
Ne obazirući se na beživotne očne jabučice... Ne obazirući se na purpurno meso.
Pokušavajući ignorirati smrad.
- Uzmi odjeću - rekao je Rhyme. - Razreži ju ~ i skini, no najprije stavi ispod komad
novinskog papira da pokupiš svaku česticu koja otpadne.
- Trebam li pregledati džepove?
- Ne. To ćemo obaviti ovdje. Zamotaj odjeću u papir. Sachsova je odrezala bluzu,
suknju i gaćice. Posegnula je za nečim što joj se učinilo kao grudnjak. Izgledalo je
malo čudno i raspadalo joj se pod prstima. Odjednom joj je sinulo što drži. Nije
mogla obuzdati vrisak. To nije bila tkanina, već koža.
- Amelia? Jesi li dobro?
- Jesam! - zavapi. - Super! - Opiši čime je sputana.
- Elastični zavoj širok pet centimetara za usta. Standardne lisičine za ruke. Konop za
sušenje rublja za noge.
- PoliLightom joj prijeđi preko tijela. Možda ju je dirao golim rukama. Potraži otiske.
,
Učinjeno. - Ništa.
- Dobro. Rasijeci konopac, ali ne kroz čvor. Spremi ga u plastičnu vrećicu.
Sachsova učini i to. Tada Rhyme reče: - Trebamo lisičine. - Dobro. Imam uza se
ključ.
- Ne, Amelia. Nemoj ih otvarati. - Nego?
- Mehanizam bravice na lisičinama jedan je od najboljih načina đa prikupimo tragove
zločinaca.
- A kako da ih skinem bez ključa? - Nervozno se nasmijala. - U kovčegu ćeš naći
oštru pilu.
- Želite da presiječem lisičine? _
104
Nastupila je stanka. Nato Rhyme reče: - Ne, ne lisičine, Amelia.
- Pa što onda hoćete da učinim?... Oh, ne mislite ozbiljno. Njene ruke?
- Moraš! - Njezina nevoljkost počela mu je čini se ići na živce.
Sada je zbilja dosta! Sellitto i Polling odabrali su sebi ludaka za partnera. Možda su
njihove karijere u pitanju, ali ona ne želi potonuti s njima.
- Zaboravite!
- Amelia, to je samo jedan od načina prikupljanja dokaznog materijala.
Zašto je zvučao tako razborito? Grozničavo je smišljala isprike. - Ako zarežem,
pošpricat ću ih krvlju...
- Srce je odavno prestalo kucati. Osim toga - dometnuo je kao TV šef prestižne
hotelske kuhinje - krv se skuhala u čvrstu masu.
Želudac joj se opet okrene.
- Hajde, Amelia. Otidi do kovčega i uzmi pilu. U poklopcu je. - Dodao je hladno: -
Molim te.
- Zašto sam uopće morala čačkati ispod noktiju? Mogla sam vam jednostavno donijeti
ruke!
- Amelia, trebaju nam lisičine. Moramo ih ovdje otvoriti i ne možemo čekati ME-a.
To moraš učiniti.
Odjuri do vrata. Odriješila je remenje na poklopcu kovčega i izvadila pilu. Promatrala
je ženu, skamenjenu u izmučenom položaju nasred odvratne mračne prostorije.
- Amelia? Amelia?
Vani je zrak još uvijek bio usijan i ustajao, a okolne zgrade pokrivene su čadom kao
pougljenjene kosti. Ali Sachsova nikada nije bila toliko sretna na smrdljivom
gradskom zraku kao sada. Imala je CU kovčeg u jednoj, a pilu u drugoj ruci; slušalice
su joj visile isključene oko vrata. Ne obazirući se na gomilu murjaka i okupljenih
znatiželjnika koji su zurili u nju, zaputila se ravno prema kombiju.
Prolazeći pokraj Sellitta pružila mu je, praktički dobacila pilu. - Ako ~mu je do tog
nalaza toliko stalo, recite mu neka se došeće ovamo i napravi to sam.
105
2. LOI~;.ARDOVO NACELO
U stvamom životu, čovjek ima samo jedan pokušaj na mjestu zločinačkog ubojstva
Vernon J. Gebert, Zapovjednik (umr.)
New York Police Department
106
Subota, 16.00 do subote, 22.15
POGLAVLJE 9
Upala sam u veliku nezgodu, gospodine.
Muškarac s druge strane pisaćeg stola doimao se poput televizijskog lika, zamjenika
načelnika policijske postaje u velikom gradu, a slučajno je to i bio. Sijeda kosa,
suzdržan izraz lica, zlatom uokvirene naočale i ponosito držanje.
- U čemu je problem, djelatnice?
Zamjenik načelnika Randolph C. Eckert gledao je niz svoj dugi nos pogledom koji je
Sachsova smjesta prepoznala, njegov ustupak jednakosti spolova bila je ista strogost
prema muškim i ženskim policajcima.
- Uložila bih prigovor, gospodine - rekla je ukočeno. Jamačno ste čuli za slučaj
otmice taksijem?
Kimnuo je. - Aha, to je dovelo grad u krajnje nezavidan položaj.
Pomisli da će to biti nalik dječjoj igri preskakanja preko konopca, ali nije pomišljala
da ispravlja zamjenika načelnika.
- Zbog te proklete konferencije UN-a - nastavio je - oči cijelog svijeta uprte su u nas.
To nije pošteno. Ljudi nikada ne govore o kriminalu u Washingtonu, Chicagu ili
Detroitu. Dobro, o Detroitu se još i govori. Ne, Ijudi u New York pokazuju prstom.
Richmond, Virginia, je prošle godine imao više ubojstava u odnosu na broj
stanovnika nego mi. Osobno sam provjerio. Radije bih se nenaoružan, s padobranom
spustio usred Harlema
107
nego se provezao s podignutim prozorima kroz jugoistočni dio D.C.-a.
- Da, gospodine.
- Koliko sam shvatio, djevojku su našli mrtvu. Sve su redakcije objavile to na
vijestima.
- Nadena je u središtu grada. Još uvijek su svi tamo. - No, to je zbilja šteta.
- Da, gospodine.
- Jednostavno je ubijena? Tek tako? Nije bilo zahtjeva za otkupninom ili nešto slično?
- Ništa nisam čula o otkupnini. - Na što se vi žalite?
- Jutros sam bila dežurna policajka na mjestu zločina. - Vi ste iz Patrole? - upita ju
Eckert.
- Bila sam u Patroli. Danas u podne trebala sam prijeći u javne poslove na poduku. -
Podigla je ruke oblijepljene flasterima boje kože i spustila ih u krilo. - Nasilno sam
zadržana.
- Tko?
- Viši inspektor Lon Sellitto, kapetan Haumann i Lincoln Rhyme, gospodine.
- Rhyme?
- Da, gospodine.
- Nije valjda onaj koji je prije nekoliko godina zapovijedao u IRD-u?
- Da, gospodine. To je taj.
- Mislio sam da je odavno mrtav.
Ego poput njegova nikada neće umrijeti, pomisli Amelia. - Vrlo je živ, gospodine.
Zamjenik načelnika zagleda se kroz prozor. - On više nije u policiji. Kako to da je
umiješan u ovaj slučaj?
- Kao savjetnik, pretpostavljam. Slučaj vodi Lon Sellitto, a pretpostavljeni je kapetan
Polling. Čekala sam taj premještaj punih osam mjeseci, ali natjerali su me da obradim
mjesto zločina što nikada nisam radila. To nema nikakva smisla i, iskreno rečeno,
zamjeram što mi je dodijeljen zadatak za koji nisam uvježbana. - Mjesto zločina?
- Rhyme mi je naredio da sama pročešljam cijelo mjesto zločina.
108
Eckert jednostavno nije mogao shvatiti što mu govori. - Kako je moguće da civil
naređuje policajcu u odori što treba činiti?
- U tome i jest stvar, gospodine. - Namjestila je udicu. Hoću reći, spremna sam
pomoći do izvjesne granice. Ali nisam spremna komadati žrtve...
- Što?
Zatreptala je kao da je iznenađena što o tome nije obaviješten. Objasnila mu je o
lisičinama.
- Gospode, pa kog vraga oni misle? Oprostite na psovki. Zar ne znaju da ih gleda
cijela zemlja? Ta otmica se čitav dan vrti na CNN-u. Odsjeći joj šake? Recite, vi ste
kćerka Hermana Sachsa.
- Jesam.
- Dobar policajac. Vrstan policajac. Potpisao sam jednu od njegovih brojnih pohvala.
Bio je ono što pravi pozornik mora biti. Midtown South, ako se ne varam?
- Hell's Kitchen. Moje područje ophodnje. Moje bivše područje ophodnje, pomisli.
- Herman Sachs je vjerojatno spriječio više zločina nego što ga cijeli sektor
kriminaliteta stigne riješiti za godinu dana. Jednostavno je znao ljude smiriti, znate.
- Naravno. Tata je bio takav.
- Odsjeći joj šake? - frknu Eckert. - Njezina obitelj - će nas zasigurno tužiti. Tuže nas
za sve živo! Upravo nas tuži jedan silovatelj jer je dobio metak u nogu kad je krenuo
nožem na policajca. Njegov odvjetnik zastupa nekakvu teoriju pod nazivom
"najmanja smrtna alternativa". Umjesto da pucamo mi bismo ih trebali ili umlatiti ili
tresnuti buzdovanom. Možda ih uljudno zamoliti, više zbilja ne znam. Moram ipak
šefa i gradonačelnika upozoriti na ovo. Obavit ću nekoliko telefonskih razgovora,
policajko. - Pogleda na zidni sat. Tek je prošlo četiri. - Jeste li za danas gotovi?
- Moram se još javiti u stan Lincolna Rhymea. Odande se radi na ovom slučaju. -
Sjeti se pile i dometnu hladno: Ustvari, njegova nam je spavaonica CP.
- Privatna je spavaonica zapovjedno mjesto?
- Bila bih vam zahvalna ako nešto možete poduzeti, gospodine. Dugo sam čekala na
premještaj u javne poslove.
- Odsjeći joj šake! Dobri moj Bože!
109
Ustala je i krenula prema vratima. Izašla je u jedan od hodnika koji će joj uskoro biti
svakidašnjica. No, osjećaj olakšanja stigao je nešto kasnije nego što je očekivala.
***
Stajao je pokraj prozora od zelenog stakla promatrajući čopor divljih pasa kako
tumara po zemljištu na suprotnoj strani ulice. Bio je na prvome katu stare gospodske
zgrade obložene mramorom, sagradene početkom 1800-tih, koja je već godinama bila
prazna. Stajala je okružena praznim gradilištima i zgradurinama, od kojih su neke bile
napuštene, a u nekima su stanovali uglavnom bespravno useljeni stanari.
Skupljač kostiju još jednom uze u ruku komad brusnog papira i nastavi strugati.
Pogledao je u svoje djelo, pa opet kroz prozor. Njegove su ruke kružnim pokretima
precizno obavljale zadatak.
Komadić brusnog papira šaptao je šššššš, šššššš... Kao kada majka umiruje dijete.
Prije jednog desetljeća, u danima velikog poleta za New York, ovamo se uselio neki
ludi umjetnik. Napunio je vlažnu dvokatnicu uništenim i hrđavim starinama:
rešetkama od kovanog željeza, odljevima glava, uokvirenih kvadratima armiranoga
mutnoga stakla, trulim stupovima. Dio umjetnikovih djela ostao je na zidovima. Bile
su to freske na staroj žbuci; nikad dovršene zidne slike radnika, djece i strasnih
ljubavnika. Okrugla, bezosjećajna lica, njegovi najčešći motivi, prazno su zurila preda
se, kao da su duše bile ukradene iz njihovih glatkih tijela.
Slikar nikada nije bio osobito uspješan, čak ni nakon najsnažnijeg marketinškog
poteza, samoubojstva, a banka je izgubila pravo na zgradu prije nekoliko godina.
Šššššš... Skupljač kostiju naletio je na ovo mjesto prošle godine i odmah je znao da je
to njegov novi dom. Pustoš u susjedstvu mnogo mu je značila i bila je vrlo praktična.
Privuklo ga je i zemljište s druge strane ulice. Prije nekoliko godina za vrijeme nekih
iskopavanja, buldožer je izbacio iz zemlje hrpu ljudskih kostiju. Pokazalo se da je to
bilo jedno od starih gradskih groblja. Novinski su članci u svezi s tim napominjali da
bi grobovi mogli sadržavati ostatke ne samo federalnih i kolonijalnih Njujorčana,
nego i Manate i Lenape Indijanaca.
110
Odložio je na stranu carpal, sitnu kost dlana što ju je glačao brusnim papirom, te
podiže zapešće koje je pažljivo odvojio od radiusa i ulne još sinoć, prije nego što je
otišao do zračne luke Kennedy pokupiti prve žrtve. Sušilo se više od tjedan dana, pa
je većina mesa nestala, ali je ipak trebalo nešto truda da očisti niz finih kostiju.
Razdvajale su se uz jedva čujni zvuk, kao kada riba razbije površinu jezera.
Murjaci su bili mnogo bolji nego što je pretpostavljao. Promatrao ih je kako tragaju
duž Pearl Streeta, pitajući se hoće li ikada otkriti gdje je ostavio ženu iz zračne luke.
Zapanjio se kada su iznenada potrčali prema pravoj zgradi. Pretpostavljao je da će im
trebati dvije ili tri njegove žrtve dok ne naslute rješenje. Naravno da ju nisu spasili.
Ali, mogli su. Minuta ili dvije ranije bila bi posve drugačija stvar.
Kao i mnogo toga u životu.
Navicular, lunate, hamate, capitate... kosti isprepletene kao grčki zagonetni prsten,
razdvojile su se pod njegovim snažnim prstima. Pokupio je s njih trunke mesa i tetiva.
Izabrao je veći multangulum u bazi gdje je nekoć bio palac i ponovo počeo brusiti.
Šššššššš, ššššššššš.
Skupljač kostiju zaškiljio je gledajući van. Pričini mu se da vidi čovjeka kako stoji
pokraj jednoga od starih g~obova. To je morala biti njegova mašta jer je čovjek imao
polucilindar i gabarden boje senfa. Položio je nekoliko ruža kraj nadgrobnog
spomenika, a onda se okrenuo izmičući se konjima i kočijama na putu prema
elegantnom luku mosta preko odljeva Collect Ponda na Canal Streetu. Koga je
posjetio? Roditelje? Brata? Obitelj koja je poumirala od sušice ili u jednoj od strašnih
epidemija gripe koje su nedavno harale gradom?
Nedavno? Ne, dakako ne nedavno. Prije stotinu godina - to je mislio. Zaškiljio je i
pogledao još jednom. Ni traga kočijama i konjima,
niti čovjeku s polucilindrom iako su se doimali stvarnima, kao od krvi i mesa.
I jesu stvarni. Ššššš~šš, šššššššš.
111
Opet se uplitala, prošlost. Viđao je stvari koje su se dogodile prije, koje su se
dogodile tada, kao da se dogaQaju sada. Mogao je time upravljati. Znao je da može.
No, dok je zurio kroz prozor shvatio je da ne postoji prije ili poslije. Barem ne za
njega. On plovi kroz vrijeme naprijed i natrag, dan, pet godina, sto ili dvjesto godina,
kao suhi list u vjetrovitom danu.
Pogledao je na sat. Bilo je vrijeme za pokret.
Odloži kost na policu iznad kamina i pažljivo opra ruke kao kirurg. Potom je pet
minuta kotrljao valjak za skidanje dlaka po svojoj odjeći da pokupi koštanu prašinu ili
dlačicu koja bi mogla navesti policiju na njega.
Zaputio se u zgradu za kočije pokraj poluzavršene slike mesara mjesecolikog lica s
krvavom bijelom pregačom. Skupljač je kostiju već krenuo prema taksiju, ali se
predomislio. Nepredvidljivost je najbolja obrana. Ovaj put će sjesti u kočiju..,
limuzinu, Forda. Pokrenuo ga je, izvezao na ulicu i zaključao vrata garaže za sobom.
Nema prije ili poslije...
Dok je prolazio pokraj groblja, čopor pasa pogledao je u Ford, a potom nastave
pretraživati grmlje u potrazi za štakorima, mahnito njuškajući za vodom u
nepodnošljivoj vrućini.
Nema onda ili sada...
Dok je jurio kroz pusto susjedstvo, iz džepa izvadi skijašku masku i rukavice i stavi ih
na sjedalo do sebe.
Skupljač kostiju krenuo je u lov.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

6 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:32 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
POGLAVLJE
10
Nešto se promijenilo u sobi, ali nije mogla točno odrediti što.
Lincoln Rhyme vidio je to u njenim očima.
- Nedostajala si nam, Amelia - rekao je plaho. - Poslovi? Odvratila je pogled. - Očito
nitko nije obavijestio mog novog zapovjednika da se danas neću pojaviti na poslu.
Pomislila sam kako bi bio red.
- Ah, da.
Zurila je u zid polako ocjenjujući kakva je promjena u pitanju. Pokraj osnovnih
instrumenata koje je Mel Cooper još prije donio sa sobom, tu je sada bio i skenirajući
elektronski mikroskop s dodatkom jedinice za X-zračenje i priborom za izdvajanje i
toplinsko ispitivanje stakla, usporedbeni mikroskop, cijev za mjerenje gradijenta
gustoće tla i stotinjak epruveta, posudica i bočica s kemikalijama.
Nasred sobe stajao je Cooperov ponos, kompjutorizirani plinski kromatograf i maseni
spektrometar. Uz to još jedno računalo umreženo s Cooperovim osobnim terminalom
u IRD laboratoriju.
Sachsova je prekoračila debele kabele koji su vijugali niza stepenice. U kući je
naravno postojala struja, ali potrošnje ograničene na jednu spavaonicu. Pri tom
malom iskoraku, elegantnom i izvježbanom pokretu, Rhyme primijeti da je istinski
lijepa. Jamačno najljepša žena koju je ikad vidio u policijskim snagama.
113
U tom kratkom času otkrio je njezinu nemjerljivu privlačnost. Ljudi su govorili da je
sve u svezi sa seksom zapravo u glavi i Rhyme je znao da je to istina. Prekinuta
kičmena moždina nije zaustavila seksualnu potrebu. Prisjećao se, još uvijek s užasom,
jedne noći šest mjeseci nakon nesreće. On i Blaine su to pokušali tek toliko da vide
što će se dogoditi. Naravno, nisu uspjeli, ali su se pravili kako to ne predstavlja
nikakav problem.
Ali bio je problem. Seks je sam po sebi komplicirana stvar, a kada tome dodate
katetere i vrećice, treba mnogo snage, humora i boljih temelja nego što smo ih mi
imali. Ipak, ono što je ubilo trenutak u sekundi, bilo je njezino lice. U namještenom,
hrabrom osmijehu na licu Blaine Chapman Rhyme vidio je da to čini iz samilosti i to
ga je ubolo u srce. Podnio je zahtjev za razvod braka dva tjedna nakon toga. Blaine je
prosvjedovala, ali ga je ipak potpisala već na prvom mirenju.
Sellitto i Banks su se vratili i sortirali su dokazni materijal koji je Sachsova prikupila.
Pogleda jedva zainteresirana.
Rhyme joj reče: - Služba za otiske našla je samo osam svježijih otisaka i ti pripadaju
dvojici iz održavanja zgrade.
- Oh.
Naglašeno je kimnuo. - Samo osam!
- Smatrajte to komplimentom - objasni Thom. - Uživajte. To je najviše što možete
čuti od njega.
- Nije potreban prijevod. I-ivala, Thome - odgovorila je. - Sretna sam što sam mogla
pomoći - reče najprijaznije što je mogla.
Što je sad ovo? Rhyme je očekivao da će ona uletjeti u sobu i baciti na njegov krevet
vrećice s dokaznim materijalom, možda i samu pilu, pa čak i vrećicu s unakaženim
rukama žrtve. Radovao se pravom i surovom udarcu koji obara, ljudi rijetko skidaju
rukavice u sukobu s invalidom. Razmišljao je o izrazu u njenim očima kada ga je prvi
put vidjela kao o dokazu neodredene sličnosti medu njima.
Ali ne, sada uvidi da se prevario. Amelia Sachs bila je kao i svi drugi koji su ga
tapšali po ramenu i gledali gdje je najbliži izlaz.
Uz gotovo čujni škljocaj, sree mu se pretvori u led. Kada je prozborio kao da je
govorio paučini visoko gore na zidu.
114
- Razgovarali smo o krajnjem roku do sljedeće žrtve, policajko. Ne čini nam se da je
vrijeme točno odredeno.
- Zaključili smo - dometnuo je Sellitto - da ono što je kujin sin smislio za sljedeću
žrtvu već traje. Ni on sam ne zna kada će nastupiti smrt. L;incoln drži da je zakopao
sirotog SOB-a negdje gdje nema previše zraka.
Na ovo Sachsova lagano zaškilji. Rhymeu to nije promaklo. Živ zakopan. Ako čovjek
već mora imati neku fobiju, ta je dobra kao bilo koja druga.
Prekinula su ih dvojica u sivim odijelima koji su se uspeli stepenicama i ušli u sobu
kao da tu stanuju.
- Kucali smo -. kazao je jedan. - Pozvonili smo - rekao je drugi. Nije bilo odgovora.
Bili su četrdesetih godina, jedan malo viši, ali obojica s istom kosom boje pijeska i s
identičnim smiješkom na licima. Nespretnjakovići sa sela pomisli Rhyme i prije nego
što je bruklinsko otezanje raspršilo predodžbu. Jedan je imao sunčane pjege po
cijelom hrptu blijedog nosa.
- Gospodo.
Sellitto je predstavio braću Hiardy, detektive Beddinga i Saula, tim za predradnje.
Njihova specijalnost bila su prethodna istraživanja: razgovori s ljudima koji stanuju u
blizini mjesta zločina u potrazi za svjedocima i tragovima. To je bila fina umjetnost
koju Rhyme nikada nije naučio niti je imao želju za tim. Bio je zadovoljan
pronalaženjem čvrstih činjenica koje je predavao djelatnicima poput ove dvojice koji
su se, oboružani podacima, pretvarali u žive detektore laži razbijajući u komadiće i
najuvjerljivije priče počinitelja zločina. Činilo se kako niti jedan od njih nije pomislio
da je čudno što moraju podnijeti izvješće civilu prikovanu za bolesničku postelju.
Saul, onaj viši i pjegavi, reče: - Pronašli smo tridesetšest. Osam, ako uračunaš i
dvojicu smušenjaka. On to ne čini. Ja da - subjekata. Razgovarali smo sa svima. Bez
mnogo sreće.
- Većina su gluhi, slijepi i sklerotični. Znate već, uobičajeno. - Taksiju ni traga.
Pročešljali smo West Side. Ništa. Pušiona. Bedding: - Priopći im dobru vijest.
- Pronašli smo svjedoka.
- Svjedoka? - upitao je Banks gorljivo. - Fan-tas-tič-no.
115
Sa zamjetno manje oduševljenja Rhyme je rekao: - Nastavite. - Jutros negdje oko
TOD-a, blizu željezničke pruge.
- Vidio je čovjeka kako šeće niz Jedanaestu aveniju, okreće
se... - ... iznenada... dodao je Bedding, bez pjega.
- ... i odlazi uličicom koja vodi do željezničkog podvožnjaka. Ondje je jedno vrijeme
stajao...
- ... gledajući dolje.
Rhymea ovo uznemiri. - Ne zvuči mi baš primjereno našem momku. Previše je
pametan da bi se tek tako izložio riziku da ga netko vidi.
- Ali... nastavi Saul, podigavši prst i pogledavši svog partnera. - ... u cijelom
susjedstvu postoji samo jedan prozor s kojega se može vidjeti baš to mjesto.
- Slučaj je htio da naš svjedok stoji baš uz taj prozor. - Ranoranitelj, blago njemu.
Prije nego što se sjetio da je ljut na nju, Rhyme ju upita: Dakle, Amelia, kako ti se
čini?
- Oprostite? - Odvratila je pozornost s prozora.
- Istini za volju - nastavi Rhyme - ti si zaustavila promet na Jedanaestoj, a ne na
Tridesetsedmoj aveniji.
Nije znala što bi odgovorila, ali Rhyme se već vratio blizancima. - Opis?
- Naš svjedok nije mogao reći mnogo. - Već je bio nakresan.
- Rekao je da je muškarac bio nižeg rasta. Ne zna boju kose. Vjerojatno...
- ... bijelac.
- Odjeven? - zapita Rhyme.
- U nešto tamno. To je najviše što je znao reći. - A što je radio? - upitao je Sellitto.
- Citiram: "Samo je stajao tamo i gledao dolje. Mislio sam da kani , skočiti, znate,
pred vlak. Pogledao je na sat nekoliko puta".
- A onda je na posljetku otišao. Svjedok je rekao kako se stalno osvrtao. Kao da nije
želio biti viđen.
Što li je to radio, razmišljao je Rhyme. Motrio žrtvu kako umire? Ili je to bila, prije
nego što je donio žrtvu, provjera je li ring slobodan?
116
Sellitto je upitao: - Hodao je ili se vozio? - Hodao. Provjerili smo svako parkiralište...
- ... i garaže...
- ... u susjedstvu. U blizini je kongresni centar pa parkirališta ima koliko želiš. Ima
toliko mnogo parkirališnog prostora da nadglednici stoje s narančastim zastavicama
na ulici i upućuju automobile.
- Zbog izložbe ih je pola bilo popunjeno do sedam sati. Imamo popis od oko devet
stotina parkirališnih cedulja.
Sellitto je vrtio glavom. - Nastavite s tim.
- Već smo dali zaduženja - rekao je Bedding - iako bih se mogao kladiti da ovo nije
Nepos koji će ostaviti automobil na parkiralištu - ili uzimati cedulje za parkiranje -
nastavio je detektiv.
Rhyme se složio kimanjem i upitao: - Zgrada na Pearl Streetu?
Jedan od blizanaca reče: - Sljedeća je na našem popisu. Rhyme uhvati Sachsovu kako
pogledava sat na njezinu bijelu zapešću blizu crvenih prstiju.
- Želite li razgovarati s tipom uz prugu - upitao je Banks. - Ne. Ne vjerujem
očevicima - izjavi Rhyme bombastično. - Uostalom, želim se vratiti poslu. Dlake, krv,
kost i krhotina drveta. Najprije kost - uputio je Mela Coopera.
***
Morgen... Mlada Monelle Gerger otvorila je oči i polako se uspravila u
uležanom krevetu. U svoje dvije godine boravka u istočnom Greenwich Villageu,
nikako se nije uspjela privići na jutro. Njeno oblo, dvadesetjednogodišnje tijelo
nagnulo se naprijed
tako da joj je neumoljivo kolovoško sunce bljesnulo ravno u mutne oči.
- Mein Gott...
Otišla je iz kluba u pet, stigla kući u šest, seksala se s Brianom do sedam...
Koliko je sad sati?
Rano ujutro, bila je sigurna.
Zaškiljila je prema satu. Oh! Četiri i pol poslijepodne. Nije baš frah morgens.
117
Kava ili pranje rublja?
Obično bi u ovo doba dana odšetala u Dojo's na vegetarijanski doručak i tri šalice
njihove jake kave. Ondje bi srela poznata lica, klubaše poput nje same, ljude iz centra.
No, u posljednje je vrijeme zapustila štošta, napose u domaćinstvu. Stoga je sad
navukla dvije vrećaste majice da joj pokriju obline i traperice, objesila je pet ili šest
lančića oko vrata, zgrabila košaru s prljavim rubljem i na vrh nabacila kutiju Wiska.
Monelle je otkračunala tri zasuna na ulaznim vratima, podigla košaru s rubljem i
krenula mračnim stubištem iz predvorja zgrade. Zastala je u podrumu.
Irgendwas stimmt hier nicht.
S osjećajem nelagode, Monelle se ogleda po pustom stubištu i mračnim hodnicima.
Što je drugačije?
Rasvjeta, to je! Žarulje u hodniku su pregorjele. Ne, pogleda pažljivije, nedostaju.
Jebeni klinci kradu sve do čega dođu. Uselila je ovamo, u Deutsche Haus, jer je to
trebalo biti utočište za njemačke umjetnike i glazbenike. Pokazalo se da je to bilo
samo još jedno prljavo, daleko preskupo svratište u East Villageu, kao i sve ostale
zgrade za iznajmljivanje. Jedina je prednost bila što je mogla psovati upravitelja na
svom materinjem jeziku.
Produžila je podrumom u kotlovnicu koja je bila toliko mračna da je morala tapkati
uza zid da se ne spotakne preko smeća na podu.
Gurnuvši vrata, stupila je u hodnik koji je vodio u perionicu. Tada začu struganje
nogama i žustar pomak.
Naglo se okrenu, ali nije vidjela ništa osim nepomičnih sjena. Mogla je čuti samo
zvuk prometa i stenjanje starog zdanja. Kroz mrak. Mimo naslaganih hrpa kutija,
odbačenih stolova i
stolaca. Ispod žica s nataloženom masnom prašinom, Monelle je nastavila hodati
prema perionici. Ni tu nije bilo žarulja. Osjećala se nelagodno, prisjećajući se nečega
što nije osjetila već godinama. Hodala je s ocem uskom uličicom prema Lange
Strasse u blizini Obermain Brucke, na njihovom putu u zoološki vrt. Imala je pet ili
šest godina. Otac ju je iznenada zgrabio za rame, pokazao joj rukom prema mostu i
rekao da ispod njega živi vukodlak. Na putu kući upozorio ju je da moraju hodati što
brže. I sada je
118
osjetila valove panike kako ju zapljuskuju po kralježnici i penju se sve do kratko
ošišane plave kose.
Glupost. Vukodlaci...
Nastavi hodati kroz vlažan hodnik, osluškujući zvuk nekog električnog uređaja. Iz
daljine se čula pjesma njezine bratovštine u Oasisu.
Perionica je bila u mraku.
No, nikakvo čudo kad su nestale sve žarulje. Otići će gore i lupati po vratima Herr
Neischena dok ne dotrči.. Podići će galamu zbog potrganih brava na prednjim i
stražnjim ulaznim vratima i zbog pivom opijene mladarije koju nikako da otjera s
ulaznog trijema. A bogme će ju čuti i zbog nestalih žarulja.
Posegnula je unutra i okrenula prekidač.
Na trenutak ju zaslijepi jarka svjetlost. Tri velike žarulje bliještale su kao sunce,
otkrivajući prljavu i praznu prostoriju. Dugim koracima Monelle se uputila do niza od
četiri perilice te je ugurala bijelo rub!je u jednu, a šareno u drugu. Izvadila je
kovanice od četvrt dolara, ubacila ih u proreze i povukla polugu. Ništa.
Monelle prodrma polugu, a potom udari po stroju. Opet ništa. - K vragu! Ova
gottverdammte zgradurina!
Pogled joj zapne za strujni kabel. Neki je idiot iskopčao strojeve, a znala je i tko.
Neischen je imao dvanaestogodišnjeg sina koji je bio odgovoran za sve štete oko
zgrade. Kada se prošle godine požalila, mali govnar ju je pokušao udariti nogom.
Podigla je kabel i čučnula, ispruživši ruku prema utičnici iza stroja.
Uto osjeti topao ljudski dah na vratu. Ne, zaboga!
Stajao je ukliješten između zida i perilice. Vrisnula je, krajičkom oka zamijetivši
slcijašku masku i tamnu odjeću, a onda ju njegova šaka ščepa za ruku poput ralja
divlje zvijeri. Izgubila je ravnotežu, pa ju je lako potegao. Pala je na pod i udarila
licem o hrapavi beton. Zatomila je krik koji joj je stajao u grlu.
U tren oka skočio je na nju, pritisnuo joj ruke na beton i stavio komad debele sive
trake preko usta.
Hilfe! Nein, bitte nicht! Bitte nicht.
119
Nije bio krupan, ali je bio snažan. Bez napora ju prevali na trbuh. Čula je škljocanje
lisičina na zapešćima.
Ustao je. Činilo joj se da cijelu vječnost ne čuje ništa osim kapanja vode, vlastitog
daha i zujanja malog motora negdje u podrumu.
Čekala je na njegove rtike da joj dotaknu tijelo i zderu odjeću s nje. Čula je kako
odlazi prema vratima da provjeri jesu li sami. Nije trebao brinuti, znala je da su
potpuno sami i zbog toga
je bila bijesna na samu sebe. Bila je jedna od rijetkih stanarki koja je upotrebljavala
zajedničku perionicu. Većina drugih izbjegavala ju je baš zato što je bila tako glupo
smještena i pusta, blizu stražnjih vrata i prozora, daleko od svake pomoći.
Vratio se i okrenuo ju na leda. Šapnuo je prvo nešto što nije mogla razumjeti, a
potom:
- Hanna.
Hanna? Ovo je pogreška! Uvjeren je da sam netko drugi. Žestoko je zavrtjela glavom
pokušavajući ga navesti da ju razumije. A onda ga pogleda u oči i zastane. Iako je
preko lica imao
skijašku masku, bilo je jasno da nešto nije kako valja. Bio je primjetno uznemiren.
Promatrao joj je tijeio i tresao glavom. Stegnuo je prste u rukavicama oko njezinih
krupnih ruku. Gnječio joj je obla ramena i štipao joj salo. Stresla se od boli.
Tada je shvatila: bio je razočaran. Uhvatio ju je i sad nije bio siguran treba li mu
uopće.
Posegnuo je u džep i polako izvukao ruku. Škljocaj noža skakavca pogodio ju je
poput strujnog udara. Počela je ridati. Nein, nein, nein!
Dah mu je prošištao kroz zube kao zimski vjetar kroz ogoljele krošnje. Čučao je nad
njom kolebajući se.
- Hanna - šapnuo je. - Što da napravim?
Odjednom je donio odluku. Spremio je nož, uspravio ju na noge i poveo ju na hodnik
pa kroz stražnja vrata, baš ona s potrganom bravom za koju je Herr Neischena
tjednima gonila ne bi li ju popravio.
120
POGLAVLJE 11
Kriminalist je čovjek renesanse. Ili čovjek enciklopedist. On mora znati botaniku,
geologiju, balistiku, medicinu,
kemiju, književnost, strojarstvo. Ako poznaje činjenice: da pepeo s visokim
sadržajem stroncija vjerojatno potječe od izgaranja na autoputu, da faca na
portugalskom znači "frajer s nožem", da Etiopljani jedu isključivo rukom i to desnom,
da metak s pet urezanih žljebova koji se rotira u desno, nije mogao biti ispaljen iz
pištolja Colt, ako zna sve te stvari, eventualno može povezati Neposa s mjestom
zločina.
Jedno od područja koje poznaju svi kriminalisti je anatomija, a Lincolnu Rhymeu je
to uža specijalnost jer je posljednje tri i pol godine proveo uhvaćen u mrežu
čudnovate logike kostiju i živaca.
Pogledao je vrećicu dokaznog materijala iz kotlovnice koja se njihala u ruci Jerryja
Banksa i izjavio: - Kost noge, ali ne ljudska. Dakle, nije od sljedeće žrtve.
Bila je to okrugla kost opsega oko pet centimetara, ravno prepiljena. Tragovi oštrice
pile bili su vidljivi.
- Životinja srednje veličine - nastavi Rhyme. - Veliki pas, ovca, koza. Rekao bih da
takva kost može izdržati težinu od četrdeset pet do sedamdeset kilograma. Svejedno
treba provjeriti je li krv životinjska. Mogla bi biti i žrtvina.
Bilo je poznato da počinitelji zločina znaju kostima izudarati ili smrtno izbosti ljude.
Sam je Rhyme imao tri takva slučaja;
121
oružja su bila goveđa koljenica, jelenja nožna kost, a u jednom izuzetnom slučaju čak
i žrtvina vlastita lakatna kost.
Mel Cooper prionuo je testu difuzije gelom za dokazivanje porijekla krvi.
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje grade sigurnu kuću proceduru
· Tamna odjeća · Vjerojatno ima
dosje
· Poznaje FR
otiske
· Oružje =
Colt .32
- Morat ćemo malo pričekati rezultate - objasni Cooper kao da se ispričava.
- Amelia, možda nam sad možeš pomoći - obrati joj se Rhyme. - Uzmi povećalo i
pažljivo pregledaj kost. Reci nam što vidiš.
- A ne mikroskopom? - upitala je s čuđenjem, očekivao je njen prosvjed, ali je prišla
kosti i znatiželjno se zapiljila u nju. - Bilo bi preveliko uvećanje - objasni joj.
Stavila je uvećavajuće naočale i nagnula se nad bijeli emajlirani pladanj. Cooper je
upalio stolnu svjetiljku.
- Jesu li tragovi rezanja nazubljeni ili ravni - zapita Rhyme. - Prilično su ravni.
- Električna pila znači.
Rhyme se pitao je li životinja bila živa dok je to radio. - Zamjećuješ li štogod
neobična?
Na časak se udubila u promatranje i promrmljala: - Ne znam. Ne, čini mi se.
Jednostavno izgleda kao običan komad kosti. Upravo je tada prošao Thom i pogledao
na pladanj. - I ovo
je tvoja indicija? Pa to je smiješno.
- Smiješno - ponovi Rhyme. - Smiješno. Sellitto pogleda Thoma: - Imaš li teoriju?
122
- Nemam teoriju. - Nagnuo se i pomirisao. - To je jednostavno osso bucco.
- Što?
- Teleća koljenica. Jednom sam ti pripremio pirjanu teleću koljenicu, Lincolne. Osso
bucco. - Pogledao je u Sachsovu i razvukao lice u grimasu. - Rekao je da je trebala
biti slanija.
- Prokletstvo! - viknuo je Sellitto. - Kupio je to u dućanu živežnim namirnicama!
- Ako imamo sreće - reče Rhyme - kupio je to u svom dućanu živežnim namirnicama.
Cooper je potvrdio da je brzi test na uzorcima koje je prikupila Sachsova bio
negativan na ljudsku krv. - Vjerojatno goveđa reče.
- Ali što nam on to pokušava reći? - pitao je Banks. Rhyme nije imao pojma. - Idemo
dalje. Ima li štogod na lancu i lokotu?
Cooper pogleda željezariju u tankoj plastičnoj vrećici. - Nitko više ne utiskuje ime
firme na lanac. S tim, dakle, nemamo sreće. Lokot je Secure-Pro-ov proizvod, model
srednje generacije. Nije osobito siguran i sasvim pouzdano nije profesionalan. Za
koliko ga se može slomiti?
- Pune tri sekunde - odgovori Sellitto.
- Eto vidiš. Nema serijskog broja i prodaje se u svakoj trgovini metalnom robom i
priborom u zemlji.
- Ključić ili šifra? - pitao je Rhyme. - Šifra.
- Zovi proizvodače i pitaj. Ako rastavimo bravu i rekonstruiramo kombinaciju
brojeva, možemo li doznati u kojoj je pošiljci isporučena i kamo?
Banks je zazviždao: - Čovječe, to je pokušaj sa slabim izgledima za uspjeh.
Pod Rhymeovim pogledom pocrvenio je do korijena kose. Oduševljenje u tvom glasu
kazuje mi da si upravo ti prava osoba za taj posao.
- Da, gospodine - mladi detektiv pokajnički uzme mobitel - odmah ću.
Rhyme upita: - Je li to na lancu krv?
- Jednog od naših momaka - odgovori Sellitto. - Prilično se gadno posjekao
pokušavajući slomiti lokot.
123
- Dakle, zagađen je - Rhyme će ozlovoljen.
- Pokušavao je spasiti žrtvu - podsjeti ga Sachsova.
- Shvaćam. To je plemenito od njega. Ipak je dokazni materijal zagađen. - Rhyme je
ponovno pogledao na stolić pokraj Coopera. - Ima li otisaka?
Cooper je već provjerio i našao samo Sellittove otiske na karikama.
- Dobro, provjeri otiske na krhotini drveta koju je našla Amelia.
- Ja sam to već obavila na licu mjesta - žustro će Sachsova. P.D. razmišljao je Rhyme.
Nije bila tip za nadimke. Lijepi ljudi su to vrlo rijetko.
- Pokušajmo za svaki slučaj s teškom artiljerijom, tek da budemo sigurni. - Rhyme je
dao upute Cooperu: Upotrijebi DFO ili ninhidrin. Onda ga udari nit-iaglom?
- Što je to? - pitao je Banks.
- Neodim: itrij aluminijev granatni laser.
Krim-tehničar je poškropio krhotinu tekućinom iz plastične bočice i usmjerio lasersku
zraku na drvo. Stavio je metalizirane naočale i pažljivo ga ispitao. - Ništa.
Isključio je laser i promotrio iverak izbliza. Bio je dug oko petnaest centimetara, od
tamnog drveta. Po njemu su bile crne mrlje, kao od katrana, i bio je prekriven
prljavštinom. Držao ga je pincetom.
- Znam da su Lincolnu draži štapići, ali ja i u Ming Wa-u uvijek tražim vilicu - našali
se Cooper.
- Mogao bi zdrobiti stanice - zagunda kriminalist. - Mogao bih, ali neću - mirno će
Cooper.
- Koja je to vrsta drveta? - upitao je Rhyme. - Treba li napraviti spodogram?
- Ne, to je hrastovina. Nema dvojbe.
- Ima li tragova pile ili blanje? - Rhyme se nagnuo naprijed. Iznenada mu se stisnu
vrat, a grč koji mu je proletio mišićima bio je neizdrživ. Zavapio je, sklopio oči i
izvinuo vrat protežući ga. Osjetio je kako mu Thomove snažne ruke masiraju mišiće.
Na posljetku je bol nestala.
- Lincolne - zabrinuto će Sellitto - jesi li dobro? Rhyme je duboko disao. - Sasvim.
Nije to ništa strašno.
124
- Pogledaj. - Cooper je donio krhotinu drveta do Rhymeove postelje i namje3tio mu
uvećavajuće naočale.
Rhyme je proučavao uzorak. - Prepiljen je nasadnom pilom u smjeru godova. Velike
su razlike u načinu piljenja. Pretpostavljam da je to stup ili greda obrađena
najvjerojatnije parnom pilom, prije više od stotinu godina. Primakni bliže, Mel, hoću
pomirisati.
Pridržao je iverak Rhymeu pod nosom.
- Kreozot - ugljeno-katranska destilacija. Upotrebljavan je za zaštitu drvenih stupova,
dokova i željezničkih pragova prije nego što su drvne kompanije počele s tlačnom
obradom.
- Možda je sa željezničkog praga - reče Sellitto. - Sjeti se tračnica od jutros.
- Moglo bi biti. - Rhyme zapovjedi: - Provjeri tlačnu deformaciju, Mel.
Krim-tehničar pregleda krhotinu drveta pod kombiniranim mikroskopom. - Stlačena
je uzduž godova, a ne poprijeko. To nije željeznički prag, nego potporna greda ili
stup.
Kost... stari drveni stup...
- Vidim prljavštinu utrljanu u drvo. Kazuje li nam to što? Cooper je stavio snop
novinskog papira na stol i izderao stranicu. Držeći komadić krhotine iznad papira,
iščetkao je nešto prljavštine iz napuklina u drvetu. Proučavao je mrlje koje su ležale
na bijelom papiru poput sazviježđa u negativu.
- Imaš li dovoljno za test gradijenta gustoće? - upita Rhyme. U D-G testu prljavština
se stavi u epruvetu koja sadrži tekućine različitih specifičnih težina. Prljavština se
razdvaja i svaka čestica lebdi sukladno vlastitoj specifičnoj težini. Rhyme je prikupio
vrlo bogatu bazu podataka o gradijentima gustoće zemlje iz svih pet okruga. Nažalost,
ispitivanje se moglo provesti jedino s dovoljnom količinom zemlje.
- Mogli bismo pokušati, ali morali bismo upotrijebiti cijeli uzorak. Ako to ne uspije,
neće nam ništa ostati za ostale pokuse. Rhyme ga uputi da obavi vizualnu analizu, a
potom da analizira
uzorak u GC-MS - kromatograf spektrometru.
Tehničar iščetka nešto prljavštine na pločicu. Promatrao ju je nekoliko minuta pod
kombiniranim mikroskopom. - Čudno, Lincolne. Ovo jest površinski sloj tla. S
neobično visokom razinom pokvarene i raspadnute vegetacije u sebi. Mel podiže
pogled i Rhyme zamijeti tamne kolutove od okulara ispod očiju. Prisjetio
125
se da su nakon dugosatnog rada u laboratoriju otisci uvijek bili naglašeni i da bi
tehničar-forenzičar po izlasku iz IRD laboratorija znao biti pozdravljen kao Rocky
Racoon.
- Spali ga - zapovjedi Rhyme.
Cooper je stavio uzorak u GC-MS. Stroj je oživjeo i počeo šištati. - Bit će gotovo za
minutu ili dvije.
- Dok čekamo... muči me ta kost - glasno je razmišljao Rhyme. - Stavi ju pod
mikroskop, Mel.
Cooper je precizno namjestio kost na podlogu za promatranje i pažljivo ju pregledao.
- Oho, ovdje imamo nešto.
- Što?
- Vrlo je maleno i prozirno. Dodajte mi hemostat - obrati se Cooper Sachsovoj,
kimnuvši prema malenim kliještima. Dodala mu ih je i on je pažljivo dotaknuo
moždinu kosti podigavši nešto.
- Trunak regenerirane celuloze - izjavio je Cooper. - Celofan - rekao je Rhyme. - Reci
mi nešto više.
- Tragovi natezanja i stiskanja. Rekao bih da to nije ostavio namjerno, nema reznih
bridova. Nije u neskladu s industrijskim celofanom.
- Nije u neskladu. - Rhyme se namrgodio - Ne volim ta ograđivanja.
- Moramo se ograditi, Lincolne - rekao je Cooper veselo. - "Sukladno". "Upućuje na".
Posebice mrzim "nije u neskladu." - Mnogoznačan izričaj, priznajem - rekao je
Cooper.
Najjasnije što mogu reći jest da je to celofan vjerojatno iz mesnice ili dućana sa
živežnim namirnicama. Nije Saran Wrap. Još manje omot za opću primjenu.
Jerry Banks uđe iz predvorja. - Imam loše vijesti. Kompanija Secure-Pro ne vodi
evidenciju o kombinacijama. Stroj ih postavlja nasumce.
- Ah.
- Ali zanimljivo je... rekli su kako su navikli na pozive policije u svezi njihovih
proizvoda, a vi ste prvi koji je ikad pomislio 0 ispitivanju lokota preko šifre.
- Koliko "zanimljivo", a ako je ćorak? - progunđao je Rhyme i okrenuo se Melu
Cooperu, koji je vrtio glavom zureći u GC-MS računalo. - Što je?
126
- Dobio sam rezultat uzorka zemlje. Bojim se da je uređaj u kvaru. Na krivulji nema
dušika. Trebali bismo ponoviti, s više uzorka ovaj put.
Rhyme ga uputi da nastavi, te vrati pogled na kost. - Kada je bilo ovo klanje, Mel?
Cooper promotri nešto strugotina pod elektronskim mikroskopom.
- Minimalne nakupine bakterija. Čini se da je ovaj Bambi zatučen nedavno. Ili je
izvaden iz hladnjaka prije nekih osam sati.
- Znači da ju je naš počinitelj tek kupio. - Ili tek odmrznuo - natuknu Sellitto.
- Ne, nije bila smrznuta - rekao je Cooper. - Nema tragova oštećenja tkiva
kristalićima leda. A ni u hladnjaku nije bila tako dugo, jer nije raspadnuta. Moderni
hladnjaci naime, dehidriraju hranu.
- To je dobar trag - reče Rhyme. - Poradimo na njemu. - Da poradimo? - nasmija se
Amelia. - Hoćete reći da nazovemo sve dućane živežnim namirnicama u gradu i
saznamo tko je jučer prodavao teleće kosti?
- Ne jučer - ispravi ju Rhyme. - U protekla dva dana. - Hoćeš li braću Hardy?
- Neka oni obave svoj posao. Nazovi Emmu, u sjedište, ako još radi. Ako ne, vrati ju
u ured kao i ostale dispečere i stavi ih na prekovremeni. Neka izvuče popis svih
dućana živežnim namirnicama u gradu. Kladio bih se da naš momak ne kupuje
namirnice za četveročlanu obitelj, stoga neka Emma ograniči popis na mušterije koje
kupuju pet ili manje artikala.
- A nalog? - upitao je Banks.
- Bude li se tko zainatio, pribavit ćemo nalog - odgovori mu Sellitto. - No pokušajmo
bez toga. Tko zna? Neki građani su možda spremni na suradnju. Č~jem da se i to
događa.
- Ali kako će u dućanima znati tko je kupio teleće koljenice? - upitala je Sachsova.
Nije se više držala po strani kao prije, mada joj je glas još uvijek imao prizvuk
oštrine. Rhyme se pitao nije li njezina razdražljivost simptom nečega što je i sam
često osjetio - prevelikog pritiska dokaza. Osnovni problem za kriminalista nije
premalo, nego previše dokaznog materijala.
127
- Blagajnički skeneri kompjutorski bilježe kupljenu robu radi inventara i popune
skladišta. Izvoli, Banks, govori. Vidim da ti je nešto netom palo na um. Ovaj te put
neću poslati u Sibir.
- Samo lanci dućana imaju skenere, gospodine - reče mladi detektiv. - Na stotine
malih, neovisnih dućana i mesnica ih nema.
- Dobra primjedba. Ali ne vjerujem da bi zločinac išao u mali dućan. Radi
anonimnosti kupovat će prije u velikim bezličnim trgovinama.
Sellitto je nazvao Službu za veze i objasnio Emmi što trebaju. - Napravimo
polariziranu snimku celofana - obrati se Rhyme Cooperu.
Krim-tehničar je stavio malen komadić celofana u polarizirajući mikroskop, učvrstio
Polaroid kameru na okular i napravio snimak. Bila je to slika u duginim bojama,
prošarana sivim prugama. Rhyme ju je pomno promotrio. Sama slika im nije govorila
ništa, ali se mogla usporediti s nekim drugim uzorcima celofana da se vidi potječu li
iz istog izvora.
Rhymeu je nešto sinulo. - Hej, Lon, pozovi mi ovamo desetak policajaca iz
Operativne službe. Trčećim korakom.
- Ovamo? - zapanji se Sellitto. - Idemo u zajedi~ičku akciju.
- Jesi li siguran?
- I te kako! Hoću ih smjesta.
- U redu. - Kimnuo je Banksu koji je nazvao Haumanna. - A što je s ostalim
namještenim tragovima, na primjer onim dlakama koje je našla Amelia?
Cooper je dlake pregledao sondom i stavio ih nekoliko pod fazno-kontrastni
mikroskop. U tom instrumentu je objekt promatranja osvijetljen iz dva izvora, pri
čemu jedna zraka malo kasni, ima pomak u fazi, tako da je uzorak i osvijetljen i u
sjeni.
- Nisu ljudske. To ti mogu reći odmah. Usto su to stršeće, a ne ovješene dlake.
Mislio je na dlake iz životinjskog krzna. - Kojoj vrsti pripadaju? Možda su pseće?
- Ili teleće? - javi se Banks opet svojom mladenačkom žustrinom.
- Provjeri ljuspice - reče Rhyrne zapovjednim glasom, misleći na mikroskopski sitne
pahuljice koje tvore vanjski omotač dlake.
128
Cooper je kucnuo po tipkovnici računala i za nekoliko sekundi na ekranu se pojaviše
slike ljuspica u veličini nokta na palcu.
- Do ovoga smo došli zahvaljujući tebi, Lincolne. Sjećaš li se svoje baze podataka?
U IRD-u je Rhyme prikupio golemu zbirku mikrofotografija različitih tipova dlaka. -
Kako se ne bih sjećao, Mel. Ali ja sam posljednji put to vidio u fasciklima s tri
metalna ringa. Kako si ih dobio na računalo?
- Skeniranjem, naravno. Uz pomoć JPEG-a.
JPEG? Što li je to? U nekoliko godina tehnologija je proletjela mimo Rhymea.
Začuđujuće...
I dok je Cooper proučavao slike, Lincoln Rhyme razmišljao je o onom što ga je
podsvjesno mučilo cijeli dan. Jedno pitanje stalno je izbijalo na površinu: čemu
tragovi (indicije)? Ljudsko je stvorenje doista zapanjujuće, ali čovjek, prije svega
ostaloga, treba znati da on nije ništa drugo nego - stvor. Životinja koja se smije, koja
je opasna, prepredena, uplašena, ali koja uvijek djeluje s razlogom - motivom koji ju
tjera prema ostvarenju svoje želje. Znanstvenik Lincol Rhyme nije vjerovao u slučaj,
nasumičnost ili ispraznost. Čak i psihopati imaju svoju logiku, ma koliko ona bila
iskrivljena. Stoga je znao kako mora postojati razlog zašto im se Nepos 823 obraća na
taj zagonetni, način.
Cooper reče: - Našao sam. Radi se o dlaci nekog glodavca, vjerojatno štakora. Dlaka
je skinuta britvom.
- No, to nam je ludi dokaz! - uzviknu Banks. - U gradu ima na milijune štakora. Ovo
ne ukazuje ni na jedno posebno mjesto. Što nam je time htio priopćiti?
Sellitto je zažmirio i promrsio nešto u bradu. Sachsova nije uspjela zamijetiti izraz
njegova lica. Zato znatiželjno pogleda u Rhymea. Iznenadilo ga je što nije shvatila
otmičarevu poruku, ali nije ništa rekao. Nije vidio razloga da taj zastrašujući dio
saznanja podijeli s bilo kim drugim - bar zasad.
***
Sedma ili osma žrtva Jamesa Schneidera, ovisno o tome ubraja li se mec~u njih i
sirota, anđeoska mala Maggie O'Connor, bila je supruga marljivog imigranta koji je
uspio izgraditi skromnu kućicu kraj Hester Streeta na istočnoj strani grada.
129
Samo zahvaljujući hrabrosti te nesretne žene, redarstvenici i policija otkrili su
identitet zločinca. Hanna Goldschmidt bila je njemačkožidovskog podrijetla i visoko
cijenjena osoba u čvrsto povezanoj zajednici u kojoj je živjela sa suprugom i njihovo
šestero djece (jedno je umrlo pri porodu).
Skupljač kostiju polako je vozio ulicama, strogo se pridržavajući ograničenja brzine,
iako je vrlo dobro znao da ga prometna policija New Yorka neće zaustaviti zbog tako
beznačajnog razloga kao što je prekoračenje brzine.
Zaustavio se pred semaforom, pogledavši na još jednu oglasnu ploču UN-a. Uočio je
prazna, nasmiješena lica, nalik sablasnim licima na zidovima u starim gospodskim
kućama, a onda mu pogled odleti iza ploče, na grad koji ga je okruživao. S vremena
na vrijeme bi se iznenadio kada bi, podigavši pogled, ugledao previsoke zgrade koje
su parale nebo, visoke kamene lukove, glatka i čista stakla, sjajne automobile,
dotjerane ljude. Grad koji je poznavao bio je mračan, pun niskogradnji, zadimljen,
vonjao je na znoj i prljavštinu. Na cesti bi te gazili konji, lutajuće bande mladih
razbojnika, neki nisu imali više od deset ili jedanaest godina, znale bi te presresti na
ulici, udariti te po glavi s batinom ili motkom i nestati s tvojim džepnim satom i
novčanikom... To je bio grad skupljača kostiju.
Katkada bi se, međutim, našao upravo u ovakvoj situaciji vozio je nakićeni srebrni
Taurus XL po glatkoj, asfaltiranoj cesti, slušao radio i razbjesnio se, kao uostalom i
svi Njujorčani, kada ne bi stigao proći kroz zeleno svjetlo, pitajući se zašto grad,
dovraga, ne dozvoljava desno skretanje i na crvenom svjetlu semafora.
Nakrivio je glavu i čuo nekoliko potmulih udaraca iz prtljažnika. Ostao je miran. Uz
toliko okolne buke nitko nije mogao čuti Hannine proteste.
Svjetlo na semaforu se promijenilo.
Dakako, čak i u ova prosvijetljena vremena, rijetkost je da žena uvečer izacte na ulicu
bez pratnje kavalira, a tih dana još rjec~e. Ipak, te nesretne večeri Hanna nije imala
drugog izbora nego da na kratko ostavi svoje prebivalište. Njezin je suprug usrdno
molio u obližnjoj sinagogi, a kako je njezino najmlac~e dijete imalo vrućicu, istrčala
je u no~ć pribaviti oblog za djetetovo vrelo čelo. Zatvarajući vrata, rekla je najstarijoj
kćeri:
130
"Dobro namjesti zasun na vratima. Brzo ću se vratiti."
Na žalost, nije održala riječ jer je samo nekoliko trenutaka kasnije slučajno naletjela
na Jamesa Schneidera.
Skupljač kostiju osvrne se po bijednim ulicama. Nalazio se u blizini mjesta gdje je
pokopao prvu žrtvu. Bio je to Hell's Kitchen, na zapadnoj strani grada, nekada
uporište irskih bandi, danas najčešće napučen mladim stručnjacima, reklamnim
agencijama, foto-studijima i otmjenim restoranima.
Namirisao je životinjski izmet pa se nije ni najmanje iznenadio kada se ispred njega
prope konj.
Tada je zamijetio da životinja nije prikaza iz 19. stoljeća, već je privezana za jeđan od
jednoprežnih kabrioleta koji su kružili po Central Parku, po cijeni vrlo primjerenoj
dvadesetom stoljeću. U blizini su bile štale.
Nasmija se samome sebi šupljim smijehom.
Može se samo nagađati što se dogodilo, jer očevidaca nije bilo. Ali vrlo jasno
možemo predočiti sav užas ovoga dogaBaja. Zločinac je ženu koja se otimala
povukao u prolaz i ranio ju nožem u svojoj podloj namjeri - ne da ju ubije, već da ju
podredi svojoj potrebi. No, u tijelu dobre gospođe Goldschmidt, koja je mislila samo
na svoje piliće u gnijezdu, skupilo se toliko snage da je zapanjila monstruma, napavši
ga poput divlje zvijeri. Udarajući ga po licu i čupajući mu kosu s glave uspjela se na
trenutak osloboditi. S usana joj se oteo stravičan krik. Schneider ju je još nekoliko
puta kukavički udario nožem i pobjegao.
Hrabra je žena doteturala do nogostupa i srušila se. Tu je izdahnula na rukama
pozomika kojega su pozvali susjedi.
Ta je priča bila objavljena u knjizi Zločin u starom New Yorku koju je Skupljač
kostiju i sada imao uza se, u stražnjem džepu hlača. Nije si mogao objasniti
neodoljivu privlačnost tankoga sveska. Kada bi trebao opisati svoj odnos prema toj
knjizi, morao bi priznati da je ovisnik o njoj. Knjiga je bila stara sedamdeset i pet
godina i još uvijek u dobrome stanju, pravi knjigovežni dragulj. Bio je to njegov
čarobni predmet, njegov talisman. Našao ju je u jednoj maloj podružnici Gradske
knjižnice. Potaknula ga je na jednu od rijetkih krađa u njegovu životu. Jednoga dana
jednostavno ju je stavio u džep kišnog ogrtača i izašao iz zgrade.
Pročitao je poglavlje o Schneideru stotinjak puta i doslovce ga naučio napamet.
131
Vozio je polagano. Uskoro će stići na odredište.
Kada se Hannin siroti, uplakani suprug nadvio nad njenim beživotnim tijelom,
pogledao ju je u lice. Bio je to posljednji oproštaj prije nego što je odvezena u
mrtvačnicu, jer židovska vjera traži da pokojnik mora biti ukopan što prije. Primijetio
je na njezinom porculanskom licu modricu u obliku neobična amblema, poput
polumjeseca i skupine zvijezda nad njim.
Pozornik je izjavio da je to jamačno otisak prstena ogavnog mesara kada je udario
sirotu žrtvu. Detektivi su zatražili pomoć jednog umjetnika koji je skicirao sliku
otiska. (Dragi čitatelj upućuje se na ilustraciju XXll). Provjerene su draguljarnice u
gradu i doznalo se za nekoliko imena i adresa ljudi koji su u nedavnoj prošlosti kupili
takve prstene. Dvojica gospode kupaca tih prstena odmah su stavljena izvan sumnje.
Jedan je bio ctakon crkve, a drugi poznati profesor na uglednu sveučilištu. Ali treći je
bio muškarac prema kojemu je policija već dugo gajila sumnju da se bavi
zlikovačkim aktivnostima, neki James Schneider.
Dotični gospodin je svojedobno bio utjecajan u nekoliko dragovoljnih organizacija na
Manhattanu kao što su Liga za pomoć sušičavima i Socijalna skrb za umirovljenike.
Policija ga je zamijetila kada je nekoliko vremešnijih štićenika iz navedenih skupina
nestalo vrlo brzo pošto ih je Schneider obišao. Nikada nije bio optužen ni za jedan
zakonski prekršaj, ali je ubrzo poslije istrage netragom nestao.
Poslije gnusnog ubojstva Hanne Goldschmidt obavljeno je temeljito pretraživanje
svih sumnjivih rupa u gradu, ali Schneiderovo prebivalište nije pronac~eno. Policajci
su raspačavali letke s opisom razbojnika po cijelome središtu grada i predjelima uz
obalu, ali nije bio na~ien. To je zasigumo bila prava tragedija s obzirom na
krvoprolića koja će uskoro zadesiti grad od njegovih zločinačkih ruku.
Ulice su bile prazne. Skupljač kostiju dovezao se u slijepu ulicu, otvorio vrata
skladišta i odvezao se niz drvenu kosinu u dugačak tunel.
Kad je provjerio je li mjesto napušteno, otišao je do prtljažnika i izvuče Hannu. Bila
je mesnata i debela poput mlohave vreće vlažne stelje. To ga opet razljuti pa ju je
grubo odvukao u dugi široki tunel. Nad njima je tutnjao promet na autocesti West
Side. Slušao je njezino teško disanje i upravo joj je htio olabaviti povez preko usta
kada osjeti drhtaj poslije kojega je potpuno omlitavila.
132
Zar se onesvijestila? Sopćući od napora spustio ju je na tlo tunela i skinuo joj traku s
usta. Slabašno je udahnula. Osluhnuo joj je srce. Činilo se da još dobro radi.
Prerezao je konopac za rublje kojim joj je vezao gležnjeve, nagnuo se naprijed i
prošaptao: - Hanna, kommen Sie mit mir mit, Hanna Goldschmidt...
- Nein - promrmljala je jedva čujnim glasom.
Nagnuo se bliže i lagano ju pljusnuo po licu: - Hanna, moraš poći sa mnom.
Vrisnula je - Mein Name ist nicht Hanna! - udarivši ga ravno u vilicu.
Blijesak žutoga svjetla prode mu glavom, te odskoči pokušavajući uhvatiti ravnotežu.
Hanna skoči na noge i slijepo pojuri niz mračni hodnik. Brzo ju je sustigao. Zgrabio
ju je prije nego li je odmaknula desetak metara. Stropoštala se i povukla ga za sobom,
te on zastenje izgubivši dah.
Oko minute je ležao na boku, prožet boli, boreći se za zrak i grabeći ju za majicu dok
se bacakala. Ležeći na leđima, s lisičinama na rukama, djevojka je upotrijebila jedino
preostalo oružje, podigla je nogu i iz sve snage ga udarila po ruci. Prostrijeli ga oštra
bol i spadne mu rukavica. Ponovo je podigla svoju snažnu nogu a njezina peta potom
tako snažno udari o zemlju, da bi mu zasigurno slomila kosti da ga je kojim slučajem
pogodila.
- So nicht! - zareži lu8ački i zgrabi ju golom rukom za vrat. Davio ju je sve dok se
nije počela uvijati i stenjati. Odjednom ona zadrhta nekoliko puta i umiri se.
Osluhnu joj srce, ali otkucaji su sada bili vrlo slabi i nejednaki. Ovaj put bez trikova.
Dograbi rukavicu, navuče je i odvuče ženu niz tunel do stupa. Ponovo joj sveže noge
i stavi joj novi komad trake preko usta. Kada je došla k svijesti, osjeti njegovu ruku
na tijelu. U prvi mah je zadrhtala i odmaknula se dok joj je opipavao meso iza uha,
lakat i čeljust. Nije bilo mnogo drugih mjesta gdje ju je htio dodirnuti. Bila je tako
oblo,žena da mu se gadilo.
Ipak, ispod kože... Čvrsto ju zgrabi za nogu. Širom otvorenih očiju zurila je u njega
dok je petljao po džepu i na posljetku izvukao nož. Bez trenutka oklijevanja zareže joj
kožu do žuto-bijele kosti. Vrištala je kroz traku mahnitim jaukom i snažno se otimala,
ali on ju je čvrsto držao. Uživaš li u ovome, Hanna? Djevojka
133
je jecala i glasno stenjala. Stoga je morao spustiti uho na njenu nogu da čuje
nenadomjestivi zvuk koji proizvodi povlačenje noža po kosti. Skrissssss.
Potom ju uhvati za ruku.
Pogledi su im se na trenutak sreli. Očajnički je vrtjela glavom, preklinjući ga
nijemim, molećivim pogledom. Spustio je pogled na punašnu podlakticu i opet zareže
duboko. Cijelo joj se tijelo ukoči od bola. Još jedan divlji, prigušen vrisak. Ponovo je
prignuo glavu poput glazbenika, slušajući kako oštrica grebe po kosti. Naprijed,
natrag. Sk,rissss, skrissss... Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego što je shvatio da se
onesvijestila.
Na posljetku se odmače od nje i vrati svome automobilu. Namjestio je dokazni
materijal, uzeo metlicu iz prtljažnika i pažljivo prešao preko njihovih otisaka nogu.
Zatim se odvezao uz kosinu, parkirao, ostavio motor da radi i još jednom izašao kako
bi pomno obrisao tragove kotača.
Zastao je i zagledao se niz tunel neprekidno zureći u nju. Odjednom slabašan osmijeh
zaigra na usnama Skupljača kostiju. Iznenadilo ga je što su se već pojavili prvi gosti.
Tucet pari sitnih crvenih očiju, zatim dva tuceta, pa tri... Cinilo se da sa zanimanjem i
gladno promatraju Hannino okrvavljeno tijelo ali, mada je to mogla biti i njegova
mašta. Samo Bog zna da je dovoljno bujna.
134
POGLAVLJE
12
Mele, provjeri odjeću Colfaxove. Hoćeš li mu pomoći, Amelia?
Još jednom je uljudno klimnula glavom, na način predviđen za pristojno društvo.
Rhyme shvati kako je silno ljut na nju. Okrenuvši se prema krim-tehničaru, navukla
je gumene rukavice,
oprezno razmotala odjeću i prošla četkom kroz odjevne predmete iznad velikih araka
čistog papira. Ispadale su sitne mrvice. Cooper ih pokupi i pretraži kombiniranim
mikroskopom.
- Nema ništa naročito - izjavi - većinu tra~ova uništila je para. Vidim malo zernlje,
nedovoljno za D-G. Cekaj... Sjajno! Imam par vlakana. Pogledaj ovo...
Kada bih mogao, ljutito pomisli Rhyme.
- Mornarski plavo, mješavina akrila i vune. Nije dovoljno grubo za tepih, a nema ni
rese. Dakle, odjevni predmet.
- Po ovoj vrućini neće nositi debele čarape ni vestu. Skijaška maska?
- Kladio bih se na to - reče Cooper.
- On nam, dakle, posve ozbiljno daje priliku da ih spasimo. Da mu je samo do
ubijanja, ne bi mario hoće li ga žrtve vidjeti ili ne.
Sellitto dometne: - Znači i to da je taj gad uvjeren da može pobjeći. Ne pomišlja na
samoubojstvo. To bi nam moglo ići u prilog, da se pogadamo s njim ako bude imao
taoce kada ga opkolimo.
135
- Volim taj tvoj optimizam, Lon - izjavi Rhyme.
Thom je odgovorio na zvonce i trenutak kasnije Jim Polling uspeo se stubištem,
raščupan i izmožden. Eto što trčanje s jedne na drugu konferenciju za tisak, između
gradonačelnikova ureda i sjedišta policije napravi od čovjeka.
- Šteta zbog lova na pastrve - dobaci mu Sellitto, a onda objasni Rhymeu: - Naš
Jimmy je strastveni ribič. Sam stavlja mamce na udice i sve ostalo. A ja odem s
društvom na čamac, ponesem paket od šest piva i sretan sam.
- Prvo ćemo uhvatiti tu jebenu budalu, a onda ćemo brinuti o ribi - rekao je Polling
točeći kavu iz vrča koji je Thom ostavio na prozoru. Pogledao je van i žmirnuo od
iznenađenja vidjevši da dvije velike ptice ljutito zure u njega. Okrenuo se prema
Rhymeu i ispričao mu kako je zbog otmice morao odložiti ribički izlet u Vermont.
Mada Rhyme nije nikad pecao, nikada nije imao vremena niti sklonosti ijednom
hobiju, otkrio je kako zavidi Pollingu. Bezbrižnost pecanja ga je privlačila. To je bio
sport kojim si se barem mogao baviti u osami, dok su sportovi za invalide, začudo,
natjecateljski. Služe za dokazivanje stvari svijetu i samome sebi. Košarka u
invalidskim kolicima, tenis, maratoni... Rhyme zaključi kako bi se od svih sportova
mogao baviti jedino pecanjem, iako je bacanje udice jednim prstom vjerojatno bilo
izvan dometa moderne tehnologije.
Polling reče: - Novinari su ga nazvali serijskim otmičarem. Da je samo to, pomisli
Rhyme.
- A gradonačelnik je pomahnitao. Hoće uključiti i saveznu policiju. Nagovorio sam
zapovjednika da pričeka, ali ne smijemo izgubiti više ni jednu žrtvu.
- Napravit ćemo najbolje što možemo - reče Rhyme jetko. Srknuvši gutljaj kave,
Polling se primaknu postelji: - Jesi li dobro, Lincolne?
- U redu sam.
Polling ga još malo sumnjičavo promotri, a potom je kimnuo Sellittu:
- Da čujem izvješće. Za pola sata imamo sljedeću konferenciju za tisak. Jeste li vidjeli
posljednju? Jeste li čuli što je novinar pitao? Što mislimo, kako se osjeća obitelj,
saznavši da je žrtva opečena parom na smrt?
Banks je zatresao glavom: - Čovječe, to je grozno.
136
- Zamalo sam ga zabio u pod - prizna Polling.
Rhyme se prisjeti događaja od prije tri i pol godine kad je tijekom istrage o ubojici
policajca, policijski kapetan razbio video kameru snimateljskoj ekipi jer je novinara
zanimalo nije li Polling preagresivan u istrazi samo zato što je osumnjičeni Dan
Shepherd bio policajac.
Polling i Sellitto povukoše se u ugao Rhymeove sobe gdje mu je detektiv prenio
najnovija saznanja. Na odlasku Polling nije bio ni upola tako vedar kao kad je došao.
- O.K. - oglasi se Cooper. - Imamo dlaku. Bila je u njenom džepu.
- Cijelu? - upita Rhyme bez mnogo nade. Nije bio nimalo iznenaden kad je Cooper
uzdahnuo: - Na žalost, bez korijena. Bez korijena dlaka nije individualiziran dokaz,
već samo dokaz
vrste. Ne može se provesti DNA test i povezati je s nekom određenom osobom. Ipak
ima dokaznu vrijednost. Čuvena Canadian Mounties studija od prije nekoliko godina
iznijela je na vidjelo podatak: ako dlaka nadena na mjestu zločina odgovara dlaci
osumnjičenoga, šanse su 4.500 prema 1 da je njegova. Problem s kosom je da se po
njoj ne može mnogo zaključiti o osobi kojoj pripada. Spol je gotovo nemoguće
odrediti, a ne može se pouzdano utvrditi ni rasa. Dob se može procijeniti samo kod
dječje kose. Boja je varljiva zbog velikih varijacija u pigmentaciji i kozmetičkih boja,
a s obzirom na to da svatko gubi na tucete vlasi dnevno, ne može se čak ni reći ćelavi
li osumnjičeni.
- Usporedi je sa žrtvinom. Prebroji ljuske i napravi usporedbu pigmentacije medule -
zapovjedi Rhyme.
Trenutak kasnije, Cooper je podigao pogled s mikroskopa: Nije njezina, ne pripada
Colfaxovoj.
- Opis?
- Svijetlosmeđa. Nije uvijena pa ne bih rekao da je negroidna. Pigmentacija ukazuje
da nije mongoloidna.
- Dakle, bjelačka - zaključi Rhyme kimnuvši prema tablici na zidu. - Potvrđuje iskaz
očevica. Vlas ili dlaka s tijela?
- Ima malo promjena u promjeru i ujednačenog je rasporeda pigmenta. To je vlas.
- Dužina?
- Tri centimetra.
137
Thom upita treba li dodati u profil Neposa kako otmičar ima sme8u kosu.
Rhyme je odbio: '= Pričekat ćemo neku potvrdu. Upiši samo kako nosi mornarsko
plavu skijašku kapu. Ima li strugotina ispod noktiju, Mel?
Cooper je pregledao tragove ali nije našao ništa iskoristivoga. - Amelia, možeš li mi
pokazati otisak sa zida koji si našla? Daj da ga malo pogledamo.
Sachsova se neko vrijeme skanjivala, a potom mu pruži Polaroid snimku.
- Tvoje čudovište - reče Rhyme. Slika je prikazivala veliki, deformirani dlan, uistinu
nakaradan, ne s normalnim zavijucima i ograncima papilarnih linija, nego nejasni
otisak sastavljen od malih crtica.
- Snimak je prekrasan, ti si pravi Edward Weston, Amelia. Ali, na žalost, ovo nije
ruka, niti su ovo otisci papilarnih linija. To je stara kožna rukavica. Jesam li u pravu,
Mel?
Krim-tehničar je potvrdio kimanjem.
- Thome, sada upiši kako nosi par starih rukavica. Prisutnima je rekao: - Na posljetku
počinjemo stvarati predodžbu o njemu. Na mjestu zločina ne ostavlja svoje FR otiske,
ali ostavlja otiske rukavica: Pronademo li kod njega rukavicu, moći ćemo ga povezati
s mjestom zločina. Pametan je, ali nije i genijalan.
Sachsova upita: - A što nose genijalni kriminalci?
- Rukavice od antilopa s pamučnom podstavom - odgovori, a potom upita: - Gdje je
filter iz usisivača?
Krim-tehničar je istresao sadržaj konusnog filtera, nalik onome iz aparata za kavu, na
komad bijelog papira.
Tragovi dokaza...
Javni tužitelji, izvjestitelji i porote vole očigledne tragove: krvave rukavice, noževe,
pištolje iz kojih je nedavno pucano" ljubavna pisma, spermu i otiske prstiju. Ali
najdraži dokazni materijal za Lincolna Rhymea uvijek su bili tragovi koje počinitelji
lako previde, poput prašine i izlučina na mjestu zločina.
Ali usisivač nije pokupio ništa korisnoga.
- U redu, idemo dalje. Pogledajmo lisičine.
Sachsova se ukočila kad je Cooper otvorio plastičnu vrećicu i istresao lisičine na
papir. Kao što je Rhyme predvidio, bilo je
138
minimalno krvi. Terenskoga liječnika iz ekipe za sudsku medicinu dopala je čast da
otpili lisičine tek pošto je pravnik NYPD-a faksom poslao odobrenje.
Cooper je pomno pretraživao lisičine. - Boyd & Keller. Zastarjeli model. Nema
serijskog broja. - Pošpricao ih je krom DFO-om i osvijetlio polariziranim svjetlom. -
Nema otisaka. Samo otrusine s rukavica.
- Otvorimo ih.
Cooper je upotrijebio univerzalni ključ za otvaranje. Kroz puhaljku za čišćenje leća
puhnuo je u mehanizam.
- Amelia, jesi li još uvijek ljuta na mene zbog ruku? upita Rhyme.
Pitanje ju zatekne nespremnu.
- Nisam se naljutila - odgovori nakon nekoliko časaka. Smatrala sam to što ste tražili
od mene neprofesionalnim.
- Znaš li tko je bio Edmond Locard? Zatresla je glavom.
- Francuz, rođen 1877. godine. Na sveučilištu u Lyonu utemeljio je Institut za
kriminalistiku. Postavio je pravilo po kojemu sam se ravnao dok sam upravljao IRDom.
Po Locardovom načelu razmjene, kad god dva ljudska bića dođu u doticaj, nešto
od jednoga prijede na drugo i obratno. Možda prašina, krv, stanice kože, prljavština,
vlakna, ostaci metala... Teško je pronaći što je točno bilo razmijenjeno, a još teže
dokučiti što to znači. Ali razmjena postoji i zahvaljujući njoj uspijevamo uhvatiti
Nepose.
Ovaj djelić povijesti nije ju niti najmanje zanimao.
- Dobro ste prošli - dodao je Mel Cooper Sachsovoj, ne podižući glavu. - Lincoln je
namjeravao zatražiti da s liječnikom obavite autopsiju na licu mjesta i da ispitate
sadržaj želuca.
- To bi nam pomoglo - doda Rhyme, izbjegavajući njen pogled.
- Odgovorio sam ga od toga - zaključi Cooper.
- Autopsija - uzdahnu Sachsova kao da ju ništa u vezi s Rhymeom više ne može
iznenaditi.
Zaboga, ona čak nije prisutna duhom, pomisli Rhyme srdito. Misli su joj tisućama
milja deleko.
- Ah, nešto sam ipak našao. Čini se kao komadić rukavice. Cooper je stavio otrusinu
pod kombinirani mikroskop i ist~aživao je.
139
- Koža. Crvenkasto obojana. Izglačana s jedne strane.
- Crvena, to je dobar znak - rekao je Sellitto. Sachsovoj je objasnio: - Što se luđe
odijevaju to je lakše pronaći počinitelja. Kladim se da vas to ne uče na Akademiji.
Jednom zgodom ću vam ispričati kako smo uhvatili Jimmyja Plaida iz Gambinove
mafijaške bande. Sjećaš li se toga, Jerry?
- Te su se hlače mogle primijetiti s udaljenosti od milje sjeti se mladi detektiv.
Cooper je nastavio: - Koža je isušena. Nema puno ulja u otrusini. Imao si pravo kada
si rekao da su stare.
- Od kakve su kože?
- Rekao bih da je jareća. Vrhunske kakvoće.
- Da su nove, to bi moglo značiti kako je imućan promrmlja Rhyme. - Budući da su
stare, mogao ih je naći na ulici ili kupiti polovne. Čini se da nećemo moći izvoditi
preuranjene zaključke iz opreme 823. Nije važno. Thome, samo ubilježi u profil da su
rukavice od crvenkaste jareće kože. Što još imamo?
- Losion poslije brijanja - podsjeti ga Sachsova.
- To sam zaboravio - priznao je Rhyme. Dobro. Možda njime želi pokriti drugi miris.
Neposi ponekad tome pribjegavaju. Zabilježi, Thome. Kakav je to bio miris, Amelia?
Opisala si mi ga.
- Trpak. Poput džina.
- Što je s konopcem za sušenje rublja? - upita Rhyme. Cooper ga je ispitao. - Vidio
sam to i prije. Plastičan je. Nekoliko tuceta unutarnjih vlakana sastavljenih od šest do
deset različitih vrsta plastike i jednog - ne, dva metalna vlakna.
- Hoću proizvođača i izvor.
Cooper zavrti glavom. - Nemoguće. Previše je općenito. - K vragu - promrmlja
Rhyme - a čvor?
- Dakle, to je zaista neobično. Vrlo je učinkovit. Vidiš li ovu dvostruku petlju? PVC
uže se najteže veže u čvor, ali ovaj se neće raspasti.
- Imaju li u sjedištu podatke o čvorovima? - Ne.
Neoprostivo, pomislio je. - Gospodine?
Rhyme se okrenu prema Banksu. - Pomalo se bavim jedrenjem...
140
- Iz Westporta - prekinu ga Rhyme. - Ruku na srce, da. Kako ste pogodili?
Kada bi postojao forenzički test za podrijetlo, Jerry Banks bi bio pozitivan na
Connecticut. - Sasvim slučajno.
- To nije ni jedan mornarski čvor. Ne prepoznajem ga.
- Dobro je znati. Objesi ga gore. Na to ćemo se još vratiti. - Rhyme je kimnuo prema
zidu, na kojem je već bio nalijepljen polaroidni snimak celofana i Monetov poster.
Oglasilo se zvono na ulaznim vratima i Thom je otišao otvoriti. U kratkom,
neugodnom trenutku, Rhyme pomisli kako je to možda dr. Berger koji se vratio da
mu kaže kako više nije zainteresiran pomoći mu u njihovu zajedničkom "projektu".
Ali težak bat čizama rekao mu je tko dolazi u posjet. Policajci Interventne službe, svi
krupni i ozbiljni, odjeveni u borbenu opremu, ušli su u sobu i pristojno kimnuli
Sellittu i Banksu. Bili su to ljudi od akcije i Rhyme bi se kladio da se iza dvadeset
mirnih očiju krilo deset vrlo loših reakcija pri pogledu na čovjeka zauvijek
polegnutog na leda.
- Gospodo, čuli ste za sinoćnju otmicu i smrt žrtve danas poslijepodne. Naš Nepos
ima novu žrtvu. U ovom slučaju imamo trag i trebate otići na neke lokacije po gradu
te pribaviti dokaze. Iz ovih stopa i istovremeno. Jedan čovjek, jedna lokacija.
- Hoćete reći - z~pita brkati operativac - bez podrške? - Neće vam trebati.
- Uz dužno poštovanje, gospodine, nisam sklon ulaziti ni u kakvu taktičku situaciju
bez podrške. Barem partnera.
- Ne vjerujem da će biti ikakve pucnjave. Ciljevi su glavni lanci dućana živežnim
namirnicama u gradu.
- Prodavaonice živežnim namirnicama?
- Ne sve. Samo po jedna iz svakog lanca. J&G, ShopRite, Food Warehouse...
- Što ćemo točno raditi? - Kupovati teleće koljenice. - Što?
- Jednu u svakom dućanu. Bojim se, gospodo, da vas moram zamoliti da platite iz
vlastita džepa. Ali grad će vam to poslije refundirati. Oh, rok isporuke - što prije!
Ležala je nepomično na boku.
141
Oči su joj se privikle na polutamu starog tunela, pa je mogla razabrati kako joj se mali
zajebanti primiču. Jednoga je posebno držala na oku.
Noga ju paklenski boli, ali još veću bol osjeća u ruci gdje je zasjekao duboko u tetive.
Kako su joj ruke lisičinama bile vezane na ledima, ranu nije mogla vidjeti niti je
mogla znati koliko je iskrvarila. Jamačno mnogo. Bila je vrlo slaba i mogla je osjetiti
ljepljivu vlagu krvi po cijelim rukama i boku.
Začu struganje šiljastih kandži po betonu. Sivo-smeđe grude šuškaju u sjeni. Štakori
se nastaviše primicati. Mora da ih je stotinu.
Monelle Gerger je dva puta obišla svijet do svoje devetnaeste godine. Auto-stopom je
putovala kroz Sri Ianku, Kambodžu i Pakistan. Kroz Nebrasku, gdje su žene sa
zgražanjem zurile u njezine obrve ukrašene metalnim kolutima i sise bez grudnjaka.
Kroz Iran, gdje su muškarci zurili u njezine gole ruke kao uspaljeni psi. Spavala je u
gradskim parkovima po Guatemali i provela tri dana s pobunjenicima u Nikaragvi
kada se izgubila na putu do skloništa za divlje životinje.
Ali nikada nije bila toliko uplašena kao sada. Mein Gott.
Najviše od svega plašilo ju je što bi mogla učiniti samoj sebi. Jedan mali štakor je
pritrčao bliže. Njegovo smeđe tijelo se primicalo, ~ povlačilo, pa opet primicalo
nekoliko centimetara naprijed. Stakori su zastrašujući, zaključila je, jer su sličniji
gmazovima nego glodavcima. Zmijolika njuška, zmijoliki rep i te jebene crvene oči.
Iza maloga je bio Schwarzie, veličine male mačke. Podigao se, oslonio na bedra i
zurio u ono što ga fascinira. Gledao je i čekao.
Tada ju mali napade. Zajurivši se na svojim iglastim nogama, ne obazirući se na
njezin prigušeni krik, nasrnuo je brzo i izravno. Brzo poput žohara odgrizao je mali
zalogaj s njezine rasječene noge. Rana je pekla poput žeravice. Monelle je jauknula
ne samo od boli, već i od bijesa. Odjebite! Ne trebate mi! Odalamila je štakora
uspješno petom po hrptu. Zadrhtao je jednom i ostao ležati.
142
Drugi dojuri do njezinoga vrata, otrgne sićušni griz i odskoči zureći u nju, mičući
nosom kao da oblizuje svoja mala štakorska usta i uživa u okusu njenoga mesa.
Dieser Schmerz...
Stresla se od žestoke boli koja se širila iz mjesta ugriza. Dieser Schmerz! Ta bol!
Monelle se prisili da ostane mirna.
Mali napadač se pripremao za još jedan trk, ali se iznenada trznuo i okrenuo. Monelle
je vidjela zašto. Schwarzie se naposljetku postavio na čelo čopora. Dolazi po ono što
želi:
Dobro, dobro.
On je bio taj kojeg ona čeka, jer se činilo da ga ne zanimaju njezina krv ili meso.
Primaknuo se prije dvadesetak minuta, opčinjen srebrnom trakom preko njenih usta.
Manji štakor otapkao je medu gomilu uzbibanih tijela, dok je Schwarzie polako
napredovao na svojim odvratno malim nožicama. Zastao je, pa krenuo opet: petnaest
centimetara, dvanaest i pol... Onda deset.
Ostala je potpuno mirna. Disala je plitko koliko se usudila, bojeći se da ga disanjem
ne preplaši.
Schwarzie je zastao. Opet polako krene naprijed, pa zastade šezdesetak centimetara
od njezine glave.
Ne smiješ pomaknuti ni jedan mišić.
Sasvim je zgrbio leđa, a usne su mu se povlačile preko smeđih i žutih zuba.
Primaknuo se još tridesetak centimetara, sijevajući očima. Sjeo je, protrljao kandžaste
prednje noge i krenuo ponovo.
Monelle Gerger glumila je mrtvaca. Još petnaest centimetara. Yorwarts! Hajde!
Tik joj je uz lice! Namirisala je smeće, lož ulje, izmetine i trulo meso na njegovu
tijelu. Onjušio ju je i ona osjeti neizdrživo škakljanje njegovih brkova na nosu kada
su sitni zubi počeli grickati traku.
Pet minuta je grickao oko njenih usta. U jednom trenutku zaleti se drugi štakor i zari
joj zube u goli gležanj. Stisnula je oči pokušavajući ignorirati bol. Schwarzie ga je
otjerao, a potom je ostao u sjeni promatrajući ju.
horrvarts, Schwarzie! Dođi!
Polako se došeta natrag. Sva u suzama, Monelle mu s užasom prepusti usta.
143
Žvak, žvak... Hajde! Osjetila je njegov vreli, ogavni dah u svojim ustima kad je
progrizao traku i počeo trgati veće komade sjajne plastike. Izvlačio je komade iz usta
i pohlepno ih stiskao prednjim kandžama. - Je li sad dovoljno veliko? - razmišljala je.
Mora biti. Više nije mogla izdržati.
Polagano je podizala glavu, milimetar po milimetar. Schwarzie je zatreptao i
znatiželjno se nagnuo naprijed.
Monelle razdvoji vilice i začu predivan zvuk paranja trake. Udahnula je zrak punim
plućima. Ponovo može disati!
I može vikati u pomoć: - Bitte, helfen Sie mir! Molim vas pomozite mi.
Schwarzie se povukao zatečen njezinim napuklim jaukom i ispusti svoju dragocjenu
traku. Ali nije otišao daleko. Stao je i okrenuo se uspravivši se na punašnim
slabinama.
Ne obazirući se na njegovo crno, pogrbljeno tijelo udarila je nogom u stup za koji je
bila privezana. Prašina i prljavština podigoše se poput sivog snijega, ali drvo nije
popustilo. Počela je vrištati dok ju nije zaboljelo grlo:
- Bitte. Pomozite!
Zaglušujuća buka prometa progutala je krik.
Trenutak je vladao mir. Potom Schwarzie ponovo krene prema njoj. Ovaj put nije bio
sam, već je puzavi čopor slijedio svoga vodu. Trzavo i nervozno, ali uvijek iznova
potaknut zamamnim mirisom njene krvi.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

7 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:33 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
***
Kost i drvo, drvo i kost.
- Što imaš tamo, Mel? - Rhyme je mahnuo glavom prema računalu povezanom s
kromatograf-spektometrom. Cooper je još jednom ispitivao prljavštinu nađenu na
krhotini drveta.
- Još uvijek zasićeno dušikom. Izvan dijagrama.
Tri odvojena testa, a svi rezultati isti. Dijagnostička provjera uređaja pokazala je da
radi dobro. Nakon kraćeg razmišljanja, Cooper je rekao: - Toliko mnogo dušika,
možda je u pitanju proizvođač oružja ili streljiva.
- To bi bio Connecticut, ne Manhattan - Rhyme pogleda na sat. 6.30. Kako je danas
vrijeme proletjelo. A kako mu se
144
polako vuklo posljednje tri i pol godine. Osjeća se kao da je budan danima.
Mladi se detektiv udubio u kartu Manhattana, gurnuvši u stranu blijedi kralježak koji
je prije pao na pod.
Disk je ostavio Rhymeov SCI specijalist, Peter Taylor, prilikom jednog od prvih
susreta. Liječnik ga je stručno pregledao, potom se zavalio u škripavi stolac od trske i
izvukao nešto iz džepa.
- Vrijeme je da se istini pogleda u oči - rekao je liječnik. Rhyme je bacio pogled u
Taylorov otvoreni dlan.
- Ovo je četvrti vratni kralježak. Isti kao onaj u tvome vratu koji se slomio. Vidiš li
male repiće na kraju? - liječnik ga je nekoliko trenutaka okretao na sve strane, a
potom upitao: Na što pomisliš kada ga pogledaš?
Rhyme je cijenio Taylora koji se nije prema njemu ophodio kao prema djetetu ili
imbecilu ili sveopćoj smetnji, ali toga dana nije bio raspoložen za igre asocijacija.
Nije mu odgovorio.
Taylor ipak nastavi: - Neki od mojih pacijenata misle da izgleda kao raža. Neki kažu
da je to svemirski brod. Ili zrakoplov. Ili kamion. Kad god postavim ovo pitanje, ljudi
to obično uspoređuju s nečim velikim. Nitko mi još nikada nije rekao: "Oh, to je
komad kalcija i magnezija." Vidiš, nitko ne voli pomisao da mu je nešto tako
beznačajno cijeli život pretvorilo u pakao.
Rhyme je sumnjičavo pogledao u liječnika, ali smireni, sjedokosi medicinar imao je
golemo iskustvo sa SCI pacijentima, te ljubazno dometne: - Nemoj me isključivati,
Lincolne.
Taylor je držao disk blizu Rhymeova lica: - Misliš kako je nepravedno da ti ta mala
stvar zadaje toliko jada. Ali zaboravi to. Zaboravi. Želim da se sjetiš kako je bilo prije
nesreće. Dobro i loše u tvome životu, sreća i tuga... Možeš to opet osjetiti. -
Liječnikovo lice se uozbiljilo: - Iskreno rečeno, u ovome trenutku vidim samo nekoga
tko se potpuno predao.
Taylor je ostavio kralježak na stoliću pokraj postelje. ~Činilo se slučajno. Rhyme je
shvatio da je to bio proračunati potez. Proteklih mjeseci, dok je Rhyme pokušao
odlučiti hoće li se ubiti ili ne, zurio je u mali disk. Bio je to simbolički znak
Taylorova argumenta - argumenta za život. Na posljetku je ta strana ipak izgubila.
Liječnikove riječi, ma koliko valjane, nisu mogle nadjačati teret bolova, jada i
iscrpljenosti koje je Lincoln Rhyme osjećao iz dana u dan.
145
Skrenuo je pogled s diska na Ameliju Sachs i reče: - Želim da još jednom razmisliš o
mjestu zločina. - Već sam rekla sve što sam vidjela.
Rhyme se prisjećao tisuća puta kada je obrađivao mjesta zločina. Katkada bi se
dogodilo čudo: gledao bi okolo i nekako bi mu ideje o Neposu same navirale. Ne bi
mogao objasniti kako. Bihevioristi su govorili o profiliranju kao da su ga oni
izmislili, ali kriminalisti su profilirali stotinama godina. Hodaj po mreži, hodaj gdje je
on hodao, pronađi što je on ostavio iza sebe, dokuči što je on uzeo sa sobom i otići
ćeš s mjesta zločina s profilom jasnim kao portret.
- Reci mi - ustrajao je - što si osjećala?
- Nelagodu. Napetost. Vrućinu. - Slegnula je ramenima: Ne znam. Zapravo ne znam.
Žao mi je...
Da je bio pokretan Rhyme bi skočio iz kreveta, zgrabio ju za ramena i prodrmao je
vičući: Ali ti dobro znaš o čemu govorim! Znam da znaš. Zašto nećeš surac~ivati sa
mnom? Zašto me ignoriraš?
Tada nešto shvati... Ona je trenutačno tamo, u sparnom hodniku. Naginje se nad
izmrcvareno tijelo T.J.: udiše ogavni miris. Vidio je to po načinu na koji je palcem
prelazila preko svoje krvave pokožice, vidio je po načinu na koji je održavala hladnu
pristojnost medu njima. Bilo joj je jezivo u tom odvratnom podrumu i mrzila ga je što
ju podsjeća da je dio nje još uvijek tamo.
- Hodaš po prostoriji - podsjeti ju.
- Zaista ne mislim da više mogu biti od pomoći...
- Suraduj - reče obuzdavajući se. Osmjehnuo se: - Reci mi što si mislila.
Ukočena lica rekla je: - To su... bezvezne misli. Dojmovi koje bi imao svatko.
- Ali ti si bila tamo, ne svatko. Reci nam.
- Bilo je stravično ili tome slično... - Činilo se da je zažalila zbog nespretne riječi.
Neprofesionalne.
- Osjećala sam se...
- Kao da te netko gleda? - pitao je. To ju je iznenadilo: - Da. Upravo tako.
Rhyme je to i sam osjetio bezbroj puta. Osjetio je to i prije tri i pol godine kada se
nagnuo nad raspadajuće tijelo mladog policajca, pobirući vlakno s odore. Bio je
siguran da je netko u
146
blizini. Međutim, nije bilo nikoga..., samo velika hrastova greda koja je odabrala
upravo taj trenutak da zaškripi i odlomi se, te padne svom težinom na uporište
četvrtog vratnog kralješka Lincolna Rhymea.
- Što si još pomislila, Amelia?
Više se nije opirala. Usne su joj opuštene, pogled luta preko uvijena postera Noćne
ptice - gosti u maloj restauraciji, usamljeni ili zadovoljni što su sami. Nato reče: - Pa,
sjećam se da sam rekla samoj sebi: "Bože, ovo je mjesto doista staro". Podsjetilo me
na slike tvornica i sličnih objekata s prijeloma stoljeća. I ja...
- Čekaj! - zareži Rhyme. - Razmislimo o tome. Staro... Pogled mu je odlutao na
Randelovu kartu. Već je prije zaključio da Neposa zanima povijesni New York.
Zgrada u kojoj je izdahnula sirota T.J. Colfax bila je stara. I željeznički tunel za prugu
u blizini koje je pronadeno prvo truplo. Vlakovi su u New Yorku nekada običavali
voziti na površini. No bilo je toliko mnogo teških nesreća na željezničkim prijelazima
da je Jedanaesta avenija dobila ime Avenija smrti, te se pruga na posljetku morala
premjestiti pod zemlju.
- A Pearl Street - razmišljao je više za sebe - bila je glavna prečica u starome New
Yorku. Zašto ga toliko zanimaju starine? - Obratio se Sellittu: - Radi li Terry Dobyns
još kod nas?
- Oh, onaj psihić? Kako ne! Prošle godine smo zajedno radili na jednome slučaju.
Kada smo već kod toga, pitao je za tebe. Rekao je da te je u nekoliko navrata
pokušavao nazvati ali kako nikada nisi...
- Dobro, dobro, dobro! - prekine ga Rhyme. - Dovedi ga ovamo. Želim njegovo
mišljenje o ponašanju 823. Dakle, Amelia, što si još pomislila?
Slegnula je ramenima previše nehajno: - Ništa. - Doista?
"A gdje ona čuva svoje osjećaje?" pitao se prisjetivši se što je Blaine rekla vidjevši
prekrasnu ženu na Petoj aveniji: "Što je ljepši paket to ga je teže razmotati."
- Ne znam... U redu, sjećam se da sam pomislila na jednu stvar. No to ne znači ništa.
Ne spada u profesionalnu opservaciju. Profesionalnu...
Prokleto je kada čovjek postavlja vlastite norme, zar ne, Amelia?
147
- Da čujemo - izgovori na glas.
- Kada ste me natjerali da se pretvaram da sam on, ja sam pronašla mjesto gdje je
stajao i promatrao ju...
- Nastavi!
- Pa, tada sam pomislila... - Na trenutak se činilo da će joj suze navrijeti na lijepe oči.
Zamijetio je da su plave i prelijevaju se u duginim bojama. Sabrala se u tren oka: -
Pitala sam se irna li Colfaxova psa.
- Psa? Kako ti je to palo na um?
Oklijevala je trenutak, a onda je rekla: - Prije nekoliko godina razgovarala sam s
prijateljem kako ćemo nabaviti psa kada uselimo u zajednički stan. Oduvijek sam
željela psa, škotskog ovčara. A moj je prijatelj želio istu vrstu čak i prije nego što smo
se upoznali.
- Pas. - Rhymeovo srce je tuklo kao bube u zaštitnu mrežu na vratima. - I?
- Pomislila sam da ta žena... - T.J. - pomogne joj Rhyme.
- T.J. - nastavi Sachsova. - Palo mi je na um kako je sve to tužno... Ako je imala
kućne ljubimce, više se neće vratiti kući i igrati se s njima. Nisam mislila na njezinog
prijatelja ili muža, nego na kućne ljubimce.
- Ali zašto ta pomisao? Psi, kućni Ijubimci. Zašto? - Ne znam zašto.
Tišina. Na posljetku Amelia progovori: - Pretpostavljam da... Kada sam ju vidjela
ondje vezanu... pomislila sam kako je stajao sa strane i promatrao ju kao da gleda
životinju u kavezu.
Rhyme pogleda na sinusoidne valove na. ekranu GC-Ms računala.
Životinje... Dušik... - Govna! - izleti Rhymeu.
Glave su se okrenule prema njemu.
- To jesu govna. - Zurio je u ekran.
- Pa da, naravno! - Cooper je ponovo zalijepio pramenove kose. - Sav taj dušik to je
izmet, staro gnojivo.
148
Odjednom Lincolna Rhymea spopade jedan od trenutaka o kojima je razmišljao
ranije. Misao mu je iznenada pala na pamet. Pomislio je na janjad.
- Je li ti dobro, Lincolne? - zapitao je Sellitto, Janje tumara niz ulicu.
Kao da gleda životinju...
- Thome, je li njemu uopće dobro? - pitao je Sellitto. ... u kavezu.
Rhyme je imao predodžbu bezbrižne životinje. Zvono oko vrata, tucet drugih iza nje.
- Lincolne - zabxinuto će Rhyme - znojiš se. Jesi li dobro? - Pstttttt! - naredi
kriminalist.
Osjetio je golicanje po licu. Simptomi inspiracije i infarkta, začudno su slični. Misli,
misli...
Kosti, drveni stupovi i izmet...
- To je! - šapnuo je. Judin jaganjac vodi stado na klanje. - Klaonica, obori... - izgovori
na glas. - Drži ju u oboru za stoku.
149
POGLAVLJE 13
ema više obora na Manhattanu. - reče Lon suho. N- Prošlost, Lone - podsjeti ga
Rhyme. - Uzbuđuju ga
stare stvari. Potiču mu cirkulaciju. Mislimo na stare stočne obore. Što starije to bolje.
U istraživanjima za svoju knjigu, Rhyme je čitao o ubojstvu konkurentskog
krijumčara alkoholnih pića ispred njegove kuće u Hell's Kitchenu za koji je bio
optužen gospodin Owney Madden, pripadnik zločinačke bande. Madden nije nikada
bio osuđen, u svakom slučaju ne za to ubojstvo. Zauzeo je pozu i svojim melodioznim
glasom s britanskim naglaskom održao u sudnici predavanje o izdaji. "Cijeli ovaj
slučaj smislili su moji suparnici, govoreći laži o meni.
Vaša visosti, znate li na što me podsjećaju? U mom susjedstvu, u Hell's Kitchenu,
ulicama su vodena stada janjadi iz obora do klaonica u Četrdesetdrugoj ulici. Znate li
tko ih je vodio? Ni pas, ni čovjek, već jedan od njihovih. Judin jaganjac sa zvoncem
oko vrata. On je vodio stado do kosine. Onda bi stao, a ostatak stada je ušao. Ja sam
nedužno janje, a ovi svjedoci protiv mene, to su Jude."
Rhyme je nastavio: - Nazovi knjižnice, Banks. Jamačno imaju povjesničara.
150
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje građe sigurnu kuću proceduru
· 'Pamna odjeća · Vjerojatno ima
· Stare rukavice dosje
crvenkasta · Poznaje FR
jareća koža otiske
· Losion poslije · Oružje =
brijanja da Colt .32
sakrije drugi
miris? · Veže žrtve
neobičnim
· Skijaška maska? čvorovima
Mornarsko plava? · Privlači ga
"staro"
Mladi detektiv otvori svoj celularni mobitel i nazove. Govoreći, spustio je glas za ton
ili dva. Kada je objasnio što im treba, zašuti promatrajući plan grada.
- Dakle? - upita Rhyme.
- Pozvat će nekoga. Imaju... - Spustio je glavu kada mu se netko javio te je morao
ponoviti molbu. Počeo je kimati glavom, a potom je svečano objavio: - Imam dvije
lokacije... ne, tri.
- S kim razgovaraš? - zareža Rhyme. - Tko je pri telefonu? - Upravitelj gradskih
arhiva... Kaže da su svojedobno na Manhattanu bila tri velika terena s oborima za
stoku. Jedan na West Sideu, oko Šezdesete ulice, jedan u Harlemu 1930-tih ili '40-tih
i Lower East Side tijekom Revolucije.
- Trebaju nam adrese, Banks, adrese! Slušao je.
- Čovjek nije siguran...
- Zašto ne pogleda? Reci mu da pogleda!
Banks odgovori: - Čuo vas je, gospodine... Pita - u što? U što bi to trebao pogledati?
U to doba nisu imali poslovni telefonski imenik. Pregledava stare...
151
- Demografske karte trgovačkih zona bez imena ulica progunđa Rhyme - što bi drugo.
Neka nagacia.
- To i čini. Nagađa.
Rhyme doviknu: - Reci mu neka ubrza jer nam je himo! Banks je slušao, kimajući
glavom:
- Što, što, što, što?
- Oko Šezdesete ulice i Desete avenije - govorio je mladi detektiv. - Pa onda
Lexington blizu rijeke Harlem... Zatim... na mjestu gdje je bila Delanceyeva farma. Je
li to u blizini Delancey Streeta?
- Naravno da jest. Od male Italije skroz do East Rivera. Sva sila terena. Nepregledne
milje. Može li to malo suziti?
- Oko Caterine Streeta. Lafayette... Walker. Nije siguran. - U blizini sudnica i
administrativnih zgrada okruga - reče Sellitto i okrene se Banksu. - Pokreni
Haumannove ekipe i podijeli ih. Neka pročešljaju sve tri četvrti.
Mladi je detektiv nazvao, a zatim digao pogled: - Što sad? - Čekanje - odgovori
Rhyme.
Sellitto promrmlja: - Mrzim jebeno čekanje.
- Mogu li se poslužiti vašim telefonom? - upitala je Sachsova Rhymea.
Rhyme je kimnuo prema telefonu pokraj svoga kreveta. Skanjivala se: - Imate li ga i
tamo? - Pokazala je prema hodniku.
Rhyme je kimnuo.
Savršeno se držeći išetala je iz spavaonice. U ogledalu predsoblja vidio ju je kako
ozbiljno obavlja svoj dragocjeni telefonski poziv. Koga zove, pitao se. Prijatelja,
supruga, vrtić? Zašto se kolebala prije nego što je spomenula svoga "prijatelja" kada
im je ispričala za škotskog ovčara? Mogao bi se okladiti da iza toga stoji neka priča.
Koga god da je zvala nije bio tamo. Primijeti kako su joj se oči pretvorile u
tamnoplave oblutke. Ne dobivši odgovor podigla je pogled i u prašnjavu ogledalu
uhvatila Rhymea kako ju promatra. Okrenula je leđa, spustila slušalicu i vratila se u
njegovu sobu.
152
Cijelih pet minuta vladala je tišina. Rhymeu je nedostajao mehanizam za smanjivanje
napetosti koji je imala većina ljudi. Dok je bio pokretan bio je manijakalni šetač,
dovodeći policajce u IRD-u do ludila. Sada su mu oči energično pretraživale
Randelovu kartu grada, dok se Sachsova igrala sa službenom kapom i češkala po
glavi. Nevidljivi Mel Cooper katalogizirao je dokaze, miran poput kirurga.
Svi prisutni, osim jednoga, nehotice su poskočili kada je zazvonio Sellittov telefon.
Dok je slušao, lice mu se razvuklo u široki osmijeh.
- Imamo ga! Jedna od Haumannovih ekipa je kod Jedanaeste avenije i Šezdesete
ulice. Čiiju iz blizine ženske krikove. Nisu posve sigurni odakle. Krenuli su od vrata
do vrata.
- Pripremi se za brzu akciju - naredi Rhyme Sachsovoj. Opazio je kako joj se lice
oduljilo. Pogledala je na njegov telefon kao da će svaki čas zazvoniti i donijeti joj
oslobodenje po nalogu guvernera glavom. Molećivo pogleda u Sellitta koji se zadubio
u ESU taktičku kartu West Sidea.
- Amelia, jednu smo ženu već izgubili - reče Rhyme. Velika šteta. Ali ne trebamo ih
izgubiti još.
- Da ste ju samo vidjeli - šapnula je. - Da ste samo vidjeli što joj je napravio...
- Oh, i te kako sam vidio, Amelia - izgovorio je ravnodušno, nemilosrdna i izazivačka
pogleda. - Vidio sam što se dogodilo T.J. Vidio sam kako izgledaju trupla ostavljena
mjesec dana u vreloj kupelji. Vidio sam što zdrobljeni C4 čini rukama, nogama i
licima. Ja sam obrađivao mjesto poslije požara u društvenom klubu Happy Land. Više
od osamdesetero ljudi je doslovce izgorjelo. Napravili smo polaroid snimke lica
žrtava, odnosno onoga što je od njih ostalo, da bi ih obitelji mogle identificirati. Ne
postoji način da normalno ljudsko biće prođe kroz te redove sprženih tijela i ostane
pri zdravoj pameti. Osim nas. Mi nismo imali izbora. - Uzdahnuo je. od žestoka bola
koji mu je sijevnuo u vratu. - Vidiš, ako kaniš opstati u ovom poslu, Amelia, ako
kaniš izdržati kroz život, morat ćeš se pomiriti sa smrću.
Jedan za drugim, prisutni u sobi prekinuli su posao na kojemu su radili, gledajući u
njih dvoje.
153
Više nije bilo ni trunke ljubaznosti niti pristojnih osmijeha u Ameliji Sachs. Na
trenutak je pokušala prikriti svoje osjećaje. Ali njezin zagonetan pogled bio je
providan kao staklo. Obuzme ju bijes, izvan svih granica njegova poimanja i njezino
se lice iskrivi od neke mračne sile. Odbacivši u stranu pramen neposlušne crvene
kose, dograbila je slušalice sa stola. Na vrhu stubišta je zastala i ošinula Rhymea
pogledom, koji ga podsjeti kako ne postoji ništa hladnije od ledenog pogleda lijepe
žene.
Iz nekog, njemu nedokučivog, razloga pomislio je: "Dobro mi došla natrag, Amelia."
***
- Što imaš? Robu, priču, slike?
Scruff sjedi u baru na East Sideu Manhattana, na Trećoj aveniji, koja je za grad isto
što su šetališta predgradima. Ustvari je to bila prljava gostionica, koja će uskoro pasti
u ruke uspješnim mladim ljudima. Za sada je bila utočište loše odjevenim
mještanima, koji su se tu hranili ribom sumnjive kakvoće i sparušenom salatom.
Mršavi muškarac, kože poput čvoraste ebanovine, nosio je naglašeno bijelu košulju i
naglašeno zeleno odijelo. Nagnuo se bliže Scruffu: - Imaš vijesti, tajne šifre ili pisma?
Imaš drogu? - Čovječe. Ha!
- Ne smiješ se, a kažeš ha - reče mu Fred Dellray. Ustvari D'Ellret, ali to je bilo prije
nekoliko generacija. Bio je visok metar i devedesetpet, rijetko se smijao usprkos
svojim brbljavim šalama i bio je zvijezda medu specijalnim agentima u Manhattanskom
uredu FBI-a.
- Ne, čovječe. Ne smijem se.
- Onda, što imaš? - Dellray uhvati kraj cigarete koju je imao za lijevim uhom.
- Treba vremena, čovječe - reče Scruff, onizak muškarac i počeša se po masnoj kosi.
- Ali ti nemaš vremena. Vrijeme je dragocjeno, vrijeme leti i vrijeme je jedna od
stvari koje nemaš.
Dellray stavi svoju veliku ruku ispod stola na kojem su bile dvije kave, i poče stiskati
Scruffovo stegno dok ovaj nije zastenjao.
154
Šest mjeseci ranije oniži mršavko bio je uhvaćen u pokušaju prodaje automatske
puške M-16 dvojici ludih desničara, ili su se barem za to izdavali, koji su slučajno bili
tajni agenti BATF-a.
Federalcima, dakako, nije bilo do Scruffa, malog, masnog, divljookog lupeža. Htjeli
su se dokopati dobavljača oružja. ATF je obavio dobar dio posla, ali na pomolu nisu
bila nikakva velika uhićenja pa su ga dali u ruke Dellrayju, koji je u Birou slovio kao
numero uno za obradu doušnika, da provjeri može li im biti od kakve koristi. Do sada
je, međutim, dokazao da iritirajući, mišoliki, mali kostur očigledno nema nikakvih
obavijesti, tajnih šifri, pa čak ni droge za federalce.
- Jedini način da te oslobodimo optužbe, bilo kakve optužbe, jest da nam daš nešto
lijepo i uvjerljivo. Jesmo li se razumjeli? - Za sada nemam za tvoje momke ništa, to ti
govorim. Samo za sada.
- Nije točno, nije istina. Imaš ti nešto. Vidim ti na licu. Ti nešto znaš, čovječe.
Vani se zaustavio autobus uz šištanje zračnih kočnica. Kroz otvorena vrata izišla je
hrpa Pakistanaca.
- Čovječe, ta jebena konferencija UN-a - promrmlja Scruff. - Po koje govno dolaze
ovamo? Grad je i tako prepun stranaca. - "Jebena konferencija"? Ti mali kosture,
sitno govno
prasnu Dellray - što ti imaš protiv mira u svijetu? - Ništ'.
- 'Ajde, reci mi nešto dobro. - Ne znam ništ' dobro.
- Kome ti to pričaš? - Dellray se đavolski nacerio. - Znaš li da me zovu Kameleon?
Mogu se smješkati i biti dobar ili se mogu namrštiti i stisnuti.
- Ne, čovječe, nemoj - zacvili Scruff. - Jebote, boli me! Prestani.
Pipničar ih pogleda, ali ga je kratak Dellrayjev pogled vratio laštenju već blistavih
čaša.
- U redu, možda nešto znam. Ali trebam pomoć. Trebam... - Vrijeme je za stezanje.
- Jebi se, čovječe! Baš se jebi!
- Oh, rječnik ti je bogat, nema šta - uzvrati Dellray. Zvučiš kao u onim lošim
filmovima, znaš, kada se konačno sretnu dobar i loš momak i kažu jedan drugome:
"Jebi se, čovječe".
155
"Ne, jebi se ti". "Ne, ti se jebi. Dakle, reći ćeš mi nešto korisno. Jesmo li se
sporazumjeli?
Nastavio je zuriti u Scruffa dok ovaj nije popustio.
- Dobro, evo što je na stvari. Ja ti se povjeravam, čovječe. Ja sam...
- Da, da, da. Što imaš?
- Razgovarao sam s Jackiem, znaš Jackiea? - Znam Jackiea.
- I on mi je pričao... - Što ti je pričao?
- Rekao mi je kako je čuo da ne treba ići preko zračnih luka ako netko nešto doprema
ili otprema ovaj tjedan.
- Dakle, što se doprema ili otprema? Još puška M-16?
- Rekao sam ti, čovječe, ja nemam ništa. Govorim ti što je Jackie...
- Rekao tebi.
- Tako je, čovječe. Samo općenito, znaš? - Scruff je pogledao Dellrayja krupnim
smedim očima. - Zar bi' ti ja lagao?
- Svakako pripazi na dostojanstvo - upozori ga agent ozbiljno, uperivši ukočeni prst u
Scruffova prsa. - Da čujemo što je to sa zračnim lukama? I koja? Kennedy, La
Guardia?
- Ne znam. Znam samo kako se priča da će netko biti tu u zračnoj luci. Netko prilično
opasan.
- Daj mi ime. - Nemam ime. - Gdje je Jackie?
- Nemam pojma. Mislim, u Južnoj Africi. Možda Liberiji. - Što sve ovo znači? -
Dellray je ponovo stisnuo cigaretu. - Pretpostavljam kako bi se nešto moglo dogoditi,
tako da
nitko ne bi trebao dopremati svoje pošiljke u to vrijeme.
- Ti pretpostavljaš... - Scruff se već zgrčio, ali Dellray više nije kanio mučiti
čovječuljka. Čuo je zvono na uzbunu: Jackie, posrednik za oružje za kojega su oba
Biroa znala več oko godinu dana, možda je dočuo nešto od svojih klijenata, vojnika u
A&ici i Središnjoj Europi ili gradanske vojske u Americi, o pripremama za
teroristički napad u zračnim lukama ili slično. U normalnim okolnostima Dellray ne
bi razmišljao o tome, da nije bilo sinoćnje otmice na JFK-u. Čak ni otmici nije
pridavao previše pozornosti - bio je to slučaj njujorške policije. Ali sada se sjetio i
onog
156
zapetljanog ubojstva iz zasjede neki dan, za vrijeme sjednice UNESCO-a u Londonu.
- Taj ti tvoj momak nije rekao ništa više?
- Nije, čovječe. Ništa više. Hej, gladan sam. Možemo li sad nešto pojesti?
- Sjećaš li se što sam ti rekao o dostojanstvu? Prestani cmizdriti. - Dellray je ustao. -
Moram telefonirati.
***
RRV se naglo zaustavi u Šezdesetoj ulici.
Sachsova je zgrabila kovčeg za obradu mjesta zločina, PoliLight i reflektoricu od
dvanaest i pol volta.
- Jeste li stigli na vrijeme? - doviknula je jednom specijalcu. - Je li živa?
Isprva nitko nije odgovorio. Potom je začula krikove.
- Što se dogada? - promrmljala je jurnuvši prema velikim vratima koja su provalili
specijalci. Otvarala su se na široki prilaz koji se spuštao pod napuštenu zgradu od
opeke. - Zar je još unutra?
- Tako je.
- Kako to? - zapitala je zapanjeno. - Rekli su nam da ne ulazimo.
- Da ne ulazite? Pa ona vrišti. Zar ju ne čujete?
ESU policajac objasni: - Rekli su nam da čekamo v a s! Oni. Ma koji oni. Lincoln
Rhyme, taj kujin sin.
- Naše je bilo da ju pronademo - nastavi policajac. - Yaše je da idete unutra!
Uključila je slušalice. - Rhyme! - zarežala je. - Jeste li tamo?
Nije bilo odgovora. Prokleta kukavica!
Pomiri se sa smrću... Kučkin sin! Ako je bijesna izletila niz stubište njegove kuće
prije nekoliko minuta, sada je bila dvostruko bijesna.
Osvrnula se iza sebe i opazila liječnika pokraj EMS vozila. - V i o d m a h , podite sa
mnom!
Upravo je bio krenuo kada je opazio da je potegla pištolj. Zastao je.
- Hej, stani malo - viknu liječnik. - Nije na meni da ulazim dok područje nije
osigurano.
157
- Kreći! Isti čas!- Okrenula se prema njemu tako da je mogao vidjeti otvor cijevi
pištolja i bolje nego što je želio. Iskrivio je lice u grimasu i požurio za njom.
Iz podzemlja su čuli: - Aiiiii! Hilfe! Potom jecaje.
Isuse! Sachsova poče trčati prema razjapljenim vratima, visokim tri i pol metra, iza
kojih se krila neprozirna tama.
U ušima joj je odzvanjalo: Ti si on, Amelia. Što razmišljaš? Odlazi, rekla je u sebi.
Ti si ubojica i otmičar, Amelia. Kada bi hodala, što bi dotaknula? Zaboravi, hoću ju
spasiti. K vragu i mjesto zločina!
- Mein Gott! Moliiim! Moliiim da mi netko pomogne! Hajde, pozornice Sachs,
viknula je samoj sebi. Brzo! Njega nema unutra. Sigurna si. Hajde, izvuci ju!
Uhvatila je korak zveckajući službenim pojasom u trku. Zaustavila se na šestom
metru tunela oklijevajući. Nije joj se svidjela ova trka u neizvjesnost.
- Oh, jebi ga! - izleti joj. Spustila je kovčeg i otvorila ga. - Čekaj, kako se ti zoveš?
- Tede Walsh - odgovori zbunjeni mladi liječnik. - Ali... Što se ovdje dogada? -
Nesigurno pogleda dolje u tminu.
- Oh... Bitte, Izelfen Sie mir!
- Pokrivaj me! - ša~nula je Sachsova.
- Da te pokrivam? Cekaj malo, ali ja to ne radim! - Uzmi pištolj, jasno?
- Od čega bih te trebao štititi?
Ugurala mu je automatski pištolj u ruku i kleknula: - Otkočen je. Budi oprezan!
Zgrabi dvije gumene trake i stavi ih na cipele. Oduzevši liječniku pištolj, naredi mu
da učini isto.
Drhtavim rukama i on je pričvrstio trake. - Ja sam mislio samo...
- Tišina! Možda je on još uvijek tu!
- Čekajte malo, gospođo - šapnuo je liječnik - ovo ne stoji u opisu moga posla.
- Niti u mome. Pridrži bateriju! - Pružila mu je reflektoricu. - Ali, ako je on ovdje
vjerojatno će pucati na svjetlo. Hoću reći, tako bih ja napravio.
- Onda je drži visoko. Iznad moga ramena. Ja idem naprijed, pa bude li itko pogoden,
bit ću to ja.
158
- A što ću ja tada? - zvučao je kao tinejdžer.
- Ja bih osobno trčala što me noge nose - promrmlja Sachsova.
- Sad za mnom! I drži bateriju mirno.
Tegleći crni CS kovčeg u lijevoj ruci i držeći oružje pred sobom, pretraživala je pod
dok su ulazili u sve dublju tamu. Zamijetila je poznate tragove metle, jednake kao na
prijašnjem mjestu zločina.
- Bitte nicht, bitte nicht, bitte...
- Koji se to vrag događa tamo dolje? - šapnu Ted. - Pssst! - zašištala je Sachsova.
Koračali su polako i oprezno. Sachsova je puhnula u prste kojima je stezala Glock,
kako bi osušila skliski znoj, pažljivo odmjeravajući nasumične mete drvenih stupova,
sjena i odbačenih strojeva koje je osiguravala svjetiljka u nesigurnoj Tedovoj ruci.
Nije našla otiske nogu.
Naravno da nije. On je pametan.
Ali i mi smo pametni, začu kako joj Lincoln Rhyme govori u mislima i reče mu da
zaveže.
Sada polakše.
Još metar i pol. Stanka. Pa opet polako naprijed. Pokušavala je ignorirati djevojčine
jecaje. Osjetila je ponovo onaj odvratno neugodan osjećaj da je netko slijedi
prikovanim pogledom. Ni neprobojan prsluk ne bi zaustavio zrno s cijelom metalnom
košuljicom. Polovica zlih momaka i tako je rabila Black Talons tako da bi je pogodak
u ruku ili nogu ubio jednako učinkovito kao i pogodak u prsa. I još k tome mnogo
bolnije. Nick joj je pričao kako jedan od takvih metaka može otvoriti ljudsko tijelo.
Jedan od njegovih partnera, pogoden s dva takva podmukla zrna, umro mu je na
rukama.
Odozgo i otraga...
Razmišljajući o Nicku, sjetila se jedne večeri. Ležala je naslonjena na njegova čvrsta
prsa i promatrala obris lijepog talijanskog lica na njenom jastuku, slušajući kako joj
priča o akciji spašavanja talaca. "Ako te netko iznutra kani pogoditi dok ulaziš, učinit
će to odozgo i straga...
- Sranje! - Spustila se u čučanj, okrećući se oko sebe i ciljajući Glockom prema
stropu, spremna da isprazni cijeli okvir. - Što? - šapnuo je Ted takoder se šćućurivši. -
Što je?
159
Praznina je zijevala u nju.
- Ništa. - Ustade duboko dišući. - Ne čini to.
Začuo se krkljajući zvuk ispred njih.
- Isuse Kriste - oglasi se ponovo Tedov visoki glas mrzim ovo.
Mali je kukavička pizda, pomislila je. Znam to jer govori sve što ja želim reći.
Stala je. - Uperi svjetlo tamo. Ispred nas. - Oh, mili moj Bože...
Sachsova je napokon shvatila smisao dlaka koje je našla na prijašnjem mjestu zločina.
Prisjeti se značajnih pogleda koji su razmijenili Sellitto i Rhyme. Već tada je Lincoln
Rhyme znao što je Nepos smislio. Znao je što se ovdje događa i ipak je specijalcima
rekao da čekaju. Utoliko ga više mrzi.
Ispred njih se na podu, u lokvi krvi, ispružila punašna djevojka. Pogledala je prema
svjetlu i onesvijestila se upravo u trenutku kada je golemi crni štakor, velik kao
mačka, doplazio na njezin trbuh i krenuo prema djevojčinu mesnatu vratu. Iskesio je
ogavne zube da odgrize zalogaj s djevojčine brade.
Sachsova je podigla velik crni Glock, kružeći lijevim dlanom ispod drške radi
potpornja. Nanišani pažljivo.
Pucanje je disanje.
Udahni, izdahni. Stisni obarač.
Sachsova je is~alila iz svoga oružja na terenu, prvi put otkako je na dužnosti. Cetiri
pucnja. Veliki se crni štakor na djevojčinim prsima rasprsnuo. Pogudila je još jednoga
na podu iza tijela i još jednoga koji je, u panici, pojurio prema Sachsovoj i liječniku.
Ostali su naprosto nestali, brzo kao voda u pijesku.
- Isuse Kriste - zavapio je liječnik. - Mogla si pogoditi djevojku!
- Sa devet metara? - prezrivo je puhnula Sachsova. - Bez pol muke.
Radio je oživio i Haumann je pitao jesu li pod vatrom.
- Ne - odgovorila je Sachsova. - Samo rastjerujem nekoliko štakora.
- Primljeno, K:
Uzela je reflektoricu od liječnika i nisko svijetleći krenula naprijed.
160
-- Sve je u redu, gospođice! - Viknula je. - Bit ćete dobro! Djevojka otvori oči,
prevrćući glavu s jeđne na drugu stranu. - Bitte, bitte...
Bila je vrlo blijeda. Plave su joj se oči prikovale za Sachsovu, kao da se boji pogledati
u stranu. - Bitte, bitte... Moliiiim... Glas joj se uzdizao do divljeg naricanja i poče se
trzati i jecati od užasa dok joj je liječnik stavljao zavoje na rane.
Sachsova joj je ljuljala okrvavljenu plavokosu glavu, šapćući: - Bit će sve u redu,
dušo, sve će biti dobro, sve će biti dobro...
161
POGLAVLJE 14
Ured u visinama središta Manhattana imao je pogled na Jersey. Prašina u zraku činila
je zalazak sunca veličanstvenim.
- Moramo.
- Ne možemo.
- Moramo - ponovi Fred Dellray i srkne kavu, goru od one u restoranu gdje je
nedavno sjedio sa Scruffom. - Oduzmi im ga. Preživjet će.
- To je lokali~i slučaj - odgovori pomoćnik načelnika Sektora specijalne policije
zadužen za odjel FBI-a na Manhattanu. ASAC je bio sitničav čovjek koji nikada ne bi
mogao raditi kao tajni agent, jer čovjek pomisli čim ga vidi: "Oh, gle, agent FBI-a."
- Nije to lokalni slučaj. Oni ga tretiraju tako. Ali to je veliki slučaj.
- Kratki smo za osamdeset Ijudi zbog onoga u UN-u.
- I ovo je u svezi s tim - rekao je Dellray. - Uvjeren sam u to.
- Onda ćemo obavijestiti Službu sigurnosti UN-a. Neka svi... Oh, ne gledaj me tako.
- Službu sigurnosti UN-a? Službu sigumosti UN-a? Čuj, jesi li ikad čuo riječ
naivan?... Billy, jesi li vidio sliku s jutrošnjeg mjesta zločina? Ruka koja viri iz
zemlje i sva koža i meso oguljeni s prsta? To je neki jebeni ludak.
162
- Uprava njujorške policije redovito nas izvještava - rekao je ASAC mudro. - Stavili
smo im Bihevioriste na raspolaganje, ako ustrebaju.
- Oh, Isuse slatki na križu! - "Bihevioriste na raspolaganje"? Moramo uloviti tog
manijaka, Billy. Uloviti ga, a ne skužiti rad njegove ludare.
- Ponovi mi što ti je rekao tvoj doušnik.
Dellray je znao prepoznati napuklinu u stijeni. Nije smio dopustiti da se ponovo
zatvori. Krenuo je oštrom paljbom: o Scruffu i Jackieju u Johannesburgu ili
Monroviji, o potajnoj vijesti koja kruži medu krijumčarima oružja da se nešto sprema
ovaj tjedan u zračnim lukama New Yorka te da se drže zbog toga podalje.
- To je on - rekao je Dellray. - Mora biti.
- Njujorška uprava policije objedinila je specijalce.
- Ali ne i antiterorističku jedinicu. Provjerio sam. Nitko u A-T-u nema pojma o tome.
Za NYPD ovaj slučaj znači "mrtvi turisti su loša reklama za rad policije" i točka.
Hoću taj slučaj, Billy - Fred Dellray izgovori riječ koja nije prešla preko njegovih
usana u osam godina rada - molim te.
- Na temelju čega?
- Ohoho, al' ga sereš. Da vidimo! Dobili smo nakićeni novi prijedlog antiterorističkog
zakona. Ali tebi to nije dosta, tebi treba sudska nadležnost? Dat ću ti ja nadležnost:
težak zločin u zračnoj luci, otmica. Mogu se zajebavati pozivanjem na to da taj kreten
vozi taksi, znači štetno utječe na medudržavni promet. Ali mi ne želimo igrati takve
igre, zar ne, Billy?
- Ti ne slušaš o čemu govorim, Dellray. Ustav SAD-a ti mogu odrecitirati usred noći,
hvala ti lijepa na tome. Zanima me, što možemo reći ljudima da svi budu zadovoljni
ako preuzmemo slučaj. Jer, ne zaboravi, kad ovaj Nepos bude uhvaćen i osuđen mi
ćemo i dalje morati surađivati s Upravom njujorške policije. Ne kanim slati svoga
čovjeka da sredi njihova čovjeka čak i ako to mogu. A mogu kad god zaželim. Lon
Sellitto je zaista dobar čovjek.
- Viši inspektor? - prezrivo frkne Dellray. Izvadio je cigaretu iza uha i trenutak ju
držao pod nosom.
- Akciju vodi Jim Polling.
163
Dellray ustuknu tobože zgranut: - Polling? Mali Adolf? "Imaš-pravo-šutjeti-jer-ću-teopaliti-
po-jebenoj-tintari". , To ti je Pollingova omiljena uzrečica. Zar on?
ASAC je ostao bez odgovora na to. Rekao je: - Sellitto je dobar, pravi radoholičar.
Bio sam s njim u dva navrata u odredu za borbu protiv organiziranog kriminala.
- Ovaj Nepos grabi žrtve šakom i kapom, a tvoj prijatelj se kladi da će ga nadmudriti.
- Što hoćeš time reći?
- U gradu su senatori, članovi Kongresa, šefovi država; čini mi se da je ove žrtve do
sada ugrabio samo za vježbu.
- Ti razgovaraš s Bihevioristima a meni ne kažeš?
- Imam njuh za to. - Dellray nije mogao odoljeti, a da značajno ne dotakne svoj tanki
nos.
ASAC je napuhnuo svoje glatko obrijane obraze i ispuhnuo zrak: - Tko je CI?
Dellray nikako nije mogao zamisliti Scruffa kao povjerljiva doušnika. U romanima
Dashiella Hammetta većina CI-a su beskičmenjaci, odnosno ljigavi, odvratni
smutljivci. Barem po tome Scruff se uklapao u predodžbu.
- On je muljator - prizna Dellray. - Ali Jackie, momak kojega je otkucao, taj je pravi.
- Znam da želiš taj zadatak, Frede. Razumijem te. - ASAC to izgovori s dozom
suosjećanja jer je točno znao što se krije iza Dellrayjeva zahtjeva.
Još kao dječak u Brooklynu, Dellray je želio postati murjak. Nije mu bilo važno kojeg
usmjerenja, sve dok je mogao provesti dvadeset i četiri sata u toj struci. Ali ubrzo
pošto je dospio u Biro, otkrio je svoj pravi poziv - tajnog agenta.
U timu s poštenjakom i andelom čuvarom Tobyjem Dolittleom, Dellray je smjestio
onl-.raj brave velik broj počinitelja zločina na dugo vrijeme - zbrojene presude
dosezale su blizu tisuću godina. ("Njihovi rođaci zovu nas Milenijski tim Toby",
izjavio je jednom svome partneru)? Kijuč Dellrayjeva uspjeha bio je njegov nadimak:
"Kameleon."
Obdaren tom sposobnošću, u razmaku od dvadeset četiri sata, odigrao bi tupoglavca
isušena mozga u tajnoj pušionici kokaina u Harlemu i besprijekorno dotjeranog
haićanskog dostojanstvenika na večeri u konzulatu Paname, s crvenom lentom preko
prsiju i
164
strašnim naglaskom. Njih su dvojica redovito iznajmljivani ATF-u ili DEA-ou i,
povremeno, odjelima gradske policije. Specijalnost su im bile droge i oružje, iako su
u manjoj mjeri sudjelovali i u otmicama.
Na žalost, što si bolji, prije te povlače s tog posla. Vijest se brzo proširi, pa je velike
zvjerke, počinitelje zločina koje vrijede progona, sve teže nadmudriti. Dolittle i
Dellray su iz tog razloga sve manje radili na terenu, a sve više kao veze s doušnicima
i ostalim tajnim agentima. Iako to nije bio Dellrayjev prioritet, ništa mu nije bilo
uzbudljivije od terena, posao ga je izvlačio izvan ureda češće nego većinu specijalnih
agenata u Birou. Nikada mu nije palo na pamet zatražiti premještaj.
Tako je bilo sve do prije dvije godine. Jednoga toplog travanjskog jutra. Dellray se
upravo spremao napustiti ured kako bi uhvatio zrakoplov u La Guardiji kada ga je
nazvao pomoćnik direktora Biroa u Washingtonu. FBI je pravi primjer hijerarhije i
Dellray nije mogao dokučiti zašto ga osobno zove tako velika zvjerka. Sve dok mu
pomoćnik direktora sumornim glasom nije prenio vijest da je tijelo Tobyja Dolittlea,
zajedno s pomoćnikom javnoga tužitelja s Manhattana, nađeno toga jutra u prizemlju
sjedišta u Oklahoma Cityju. Tu se Dolittle pripremao za svjedočenje na koje je
upravo kanio otići i Dellray.
Sutradan su njihova tijela zrakoplovom dopremljena u New York.
Toga istog dana Dellray je ispunio i predao svoj prvi obrazac RFT-2230, zahtijevajući
premještaj u FBI-ov Odjel za borbu protiv terorizma.
Podmetanje bombi bio je zločin nad zločinima za Freda Dellrayja, koji je, kada ga
nitko nije vidio, gutao knjige iz područja politike i filozo~je. Smatrao je da nema
ničeg bitno neameričkog u pohlepi i požudi. Hej, pa te značajke su se poticale
posvuda, od Wall Streeta do Capitol Hilla. I ako bi ljudi prekoračili granicu
zakonitog, Dellray ih je proganjao sa zadovoljstvom, ali to nikada nije činio s
osobnom mržnjom. No ubijati ljude zbog njihovih uvjerenja, dobijesa, ubijati djecu
prije nego što uopće znaju u što vjeruju, moj Bože, to je udarac u samo srce nacije.
Sjedeći poslije Tobyjeva pogreba u svom dvosobnom, oskudno namještenom stanu u
Brooklynu, Dellray je odlučio da je to područje kriminala prema kojem se želi
usmjeriti.
165
Na žalost, prednost je imala njegova reputacija Kameleona. Nekadašnji najbolji tajni
agent Biroa sada je bio njegov najbolji nadziratelj koji je u šaci imao sve agente i
doušnike duž Istočne Obale. Njegovi pretpostavljeni jednostavno nisu mogli dopustiti
da prijede u jedan od mirnijih odjela FBI-a. Dellray je bio mala legenda, osobno
zaslužan za neke od najvećih uspjeha FBI-a. Iz tih su razloga, uz veliko žaljenje,
odbijani njegovi ustrajni zahtjevi.
ASAC je dobro znao cijelu tu priču, pa sada doda iskreno: - Rado bih ti pomogao,
Frede, ali žao mi je.
Sve što je u tim riječima Dellray čuo, bilo je daljnje krckanje stijene. Stoga Kameleon
izvuče iz pričuve jednu od svojih preobrazbi i upilji se u svoga šefa. Zažalio je što
nema uza se i lažni zlatni zub. Ulični agent Dellray bio je žilav momak zajebano
opakog pogleda. Iz tog pogleda izbijala je nepogrešiva poruka koju bi nagonski
shvatio svatko na ulici: ja sam pomogao tebi, sada pomozi ti meni.
Na posljetku ASAC progovori s ulagivačkim prizvukom u glasu: - Problem je u tome
što moramo imati nešto.
- Nešto?
- Kuku - rekao je ASAC. - Nemamo se za što zakvačiti... Mislio je na razlog da se
slučaj oduzme Upravi njujorške policije.
Politika, politika, polijebitika.
Dellray malčice spusti glavu, ali oči, smeđe kao politura, nije ni za milimetar odvojio
od ASAC-ovih. - Jutros je zgulio kožu i meso s prsta žrtve, Billy. Očistio ga do kosti.
Potom ga je zakopao živa.
ASAC je naslonio bradu na njegovane ruke. Izgovori polako: - Nešto mi je palo na
pamet. Zamjenik načelnika NYPD-a zove se Eckert. Znaš ga? Moj je prijatelj.
Djevojka je ležala na nosilima još uvijek veoma blijeda, sklopljenih očiju, pri svijesti
ali omamljena. Intravenozno je dobivala glukozu. Budući da joj je vraćena tekućina,
bila je sabrana i, ako se sve uzme u obzir, iznenaQujuće mirna.
Sachsova se vratila do ulaza u pakao i zagledala u tamu. Uključi radio i pozove
Lincolna Rhymea. Ovaj put je odgovorio. - Kako izgleda mjesto zločina? - upitao je
ovlaš.
166
Odgovor je bio odsječan: - Izvukli smo je, ako vas baš zanima.
- Ah, dobro. U kakvom je stanju? - Nije baš dobro.
- Ali je živa, zar ne? - Jedva.
- Uzrujana si zbog štakora, nisi li, Amelia? Nije odgovorila.
- Zato što nisam dozvolio Boovim ljudima da ju odmah izvuku. Jesi li tu, Amelia?
- Tu sam.
- Postoji pet zagadivača mjesta zločina - stade objašnjavati Rhyme. Zamijeti da je
ponovo prešao na onaj svoj duboki, zavodljivi ton.
- Atmosferilije, obitelj žrtve, sumnjivac, lovci na suvenire. Peti je najgori. Možeš li
pogoditi tko bi to mogao biti?
- Vi mi recite.
- Policajci. Da sam dopustio ESU-ovcima ulazak, uništili bi sve tragove. Sada već
znaš kako treba obraditi mjesto zločina. Okladio bih se da si sve dobro očuvala.
Sachsova nije mogla izdržati a da ne kaže:
- Ne vjerujem da će cura poslije ovoga ostati normalna. Štakori su joj bili po cijelom
tijelu. Grizli su je.
- Da, mogu zamisliti. To im je u prirodi... U prirodi!
...ali pet ili deset minuta prije ne čini nikakvu razliku... Isključila je naglo radio i
prišla Walshu, liječniku.
- Htjela bih razgovarati s njom. Je li previše omamljena? - Još nije. Dali smo joj
lokalne anestezije da zašijemo rasjekotine od noža i veće ugrize. Trebat će joj
Demerol za otprilike pola sata.
Sachsova se toplo osmijehne i čučne. - Bok, kako je? Djevojka, debela ali zgo8ušna,
kimnula je glavom.
- Mogu li ti postaviti nekoliko pitanja? - Da, molim. Hoću da ga ulovite.
Tada Sellitto došeta do njih. Nasmiješio se djevojci koja je prazno buljila u njega.
Pokazao joj je značku koja je nije zanimala i predstavio se.
- Jeste li dobro, gospodice?
I67
Djevojka slegne ramenima.
Obilato se znojeći na sparini, Sellitto kimanjem glave pozove Sachsovu u stranu. - Je
li Polling bio ovdje?
- Nisam ga vidjela. Možda je kod Lincolna.
- Nije, upravo sam zvao. Morao je odjuriti u gradsku vijećnicu. - U čemu je problem?
Sellitto spusti glas i zategnu mlitavo lice. - Zajeb, naša frekvencija bi trebala biti
osigurana. Ali netko od tih jebenih novinara ima dekoder ili nešto slično. Čuli su da
nismo odmah ušli po nju. - Mahnuo je glavom prema djevojci.
- Pa i nismo - oštro odsječe Sachsova. - Rhyme je naredio specijalcima da čekaju dok
ja ne dođem ovamo.
Detektiv se lecnuo. - Čovječe, nadajmo se da to nemaju snimljeno na traci. Polling
nam treba za nadzor. - Kimnuo je prerna djevojci. - Jesi li razgovarala sa žrtvom?
- Ne. Upravo sam krenula. - S odredenim žaljenjem Sachsova je uključila prijamnik i
čula Rhymeov užurbani glas.
- ... ti tamo? Ova vražja stvarčica se ne ... - Tu sam - hladno odgovori Sachsova. - Što
se dogodilo?
- Smetnje, pretpostavljam. Sada sam pokraj žrtve.
Djevojka je zbunjeno zažmirkala čuvši razgovor i Sachsova joj se nasmiješila. - Ne
razgovaram sama sa sobom - pokazala je prstom prema mikrofonu. - Zovem
zapovjedno mjesto. Kako se zoveš?
- Monelle. Monelle Gerger. - Pogledala je izgriženu ruku, nadigla zavoj i ispitala
ranu.
- Brzo porazgovaraj s njom - uputi ju Rhyme - a potom obradi mjesto zločina.
Pokrivši rukom mikrofon, Sachsova je srdito šapnula Sellittu: - Taj je čovjek zbilja
uporan i naporan.
- Udobrovoljite ga, pozornice - sugerirao je Sellitto. - Amelia! - zalaja Rhyme. -
Odgovori mi!
- Razgovaramo s njom, jasno? - prasnula je. Sellitto upita: - Možete li nam reći što se
dogodilo? Monelle je počela pričati nepovezanu priču kako je bila u
perionici rublja u zgradi u kojoj stanuje u East Villageu. Napadač se skrivao i čekao.
- Koja je to zgrada? - upitao je Sellitto.
168
- Deutsche Haus. Znate, nastanjena je pretežito njemačkim iseljenicima i studentima.
- Što je bilo dalje? - nastavi Sellitto. Sachsova je uočila kako je krupan detektiv, iako
naizgled grublji i priprostiji nego Rhyme, bio sućutniji od njega.
- Ugurao me u prtljažnik automobila i dovezao ovamo. - Jeste li mu uspjeli vidjeti
lice?
Žena je sklopila oči. Sachsova ponovi pitanje i Monelle reče da nije: On je, kako je
Rhyme pretpostavljao, nosio mornarskoplavu skijašku masku.
- Und rukavice. - Opišite ih.
Bile su tamne. Nije se mogla sjetiti koje boje.
- Je li bilo nekih drugih, neuobičajenih značajki? Mislim na otmičara.
- Ne. Bio je bijelac. To mogu reći.
- Jeste li viđjeli registarsku pločicu taksija - upitao je Sellitto. - Was - upitala je
djevojka prelazeći na materinji jezik. - Jeste li vidjeli...
Sachsova poskoči kada je Rhyme glasno upao: - Das Nummerschild.
Pomisli: otkuda dovraga, .zna sve to? Ponovila je te riječi djevojci. Ona zaniječe
glavom i začudeno pogleda: - Kako mislite... taksi?
- Zar nije vozio žuti taksi?
- Auto-taksi? Nein. Ne. To je bio običan automobil. - Čujete li to, Lincolne?
- Aha. Naš momak ima i drugo vozilo. Strpao ju je u prtljažnik, dakle nije karavan
niti kombi-limuzina s trima vratima. Sachsova to ponovi. Djevojka kimne. - Bio je
poput limuzine. - Kakav podatak o marki ili boji? - nastavi Sellitto. Monelle
odgovori. - Svijetli, mislim. Možda srebrne ili sive
boje. Ili one, znate, kako se kaže? Svijetlo-smeđe? - Bež?
Kimnula je.
- Možda je bež - ponovi Sachsova radi Rhymea.
Sellito upita: - Je li bilo još nešto u prtljažniku'? Bilo što? Alat, odjeća, kovčezi?
169
Monelle izjavi da nije. Bio je prazan.
Rhyme je imao novo pitanje: - Kako je prtljažnik mirisao? Sachsova je i to prenijela.
- Ne znam.
- Na naftu ili možda mazivo? - Ne. Mirisao je... Čisto...
- Možda je novi automobil - glasno razmišlja Rhyme. Monelle se na trenutak
rasplakala i zatresla glavom. Sachsova ju uhvati za ruku, pa djevojka nastavi: - Dugo
smo se vozili. Činilo se dugo.
- Dobro ti ide, dušo - potaknula ju je Sachsova. Prekinuo ju je Rhymeov glas: - Reci
joj da se svuče! - Što?
- Svuci joj odjeću. - Neću!
- Dajte joj nešto odjeće. Trebamo njezinu odjeću, Amelia. - Ali, kako ću? - šapnula je
Sachsova. - Ona je sva u suzama i ranama.
- Molim te! - gotovo zavapi Rhyme. - Važno je.
Sellitto je kimnuo, a Sachsova je, stisnutih usana, objasnila djevojci o odjeći. Nemalo
se iznenadila kad je Monelle spremno pristala. Htjela se na bilo koji način što prije
osloboditi krvave odjeće. Poštujući privatnost, Sellitto se udalji da porazgovara s Bo
Haumannom. Monelle je odjenula kutu koju joj ponudi liječnik, a jedan od detekdva
u civilu pokrio ju je sportskom jaknom. Sachsova je spremila u vreću njene traperice i
majicu.
- Imam odjeću - rekla je Rhymeu.
- Sada može s tobom proći po mjestu zločina. - Što?
- Pobrini se da bude iza tebe kako ne bi zagadila PE. Sachsova je pogledala u rnladu
ženu, šćućurenu na nosilima pokraj dva EMS vozila.
- Ona to nije u stanju. Zarezao ju je sve do kosti na dva mjesta. Krvarila je pa su je
zbog toga napali i štakori.
- Je li pokretna?
- Vjerojatno. Ali znate li kroz koji je pakao prošla? - Može ti reći kuda ju je vodio i
gdje je stajao. Kolebao se, pa dometne prijazno: - Samo ju upitaj.
170
Ali njegova je srdačnost bila hinjena i Sachsova je čula samo njegovo nestrpljenje.
Mogla je zaključiti da Rhyme nije čovjek naviknut tetošiti ljude, on to nije morao.
Bio je naviknut raditi po svojem.
Ustrajao je: - Samo jednom oko mreže! Jebi se, Lincolne Rhyme.
- To nam je... - Važno, znam. Rhyme zamuknu.
Zagledala se u Monelle. Onda je začula svoj glas kako govori djevojci: - Idem dolje
potražiti dokazni materijal. Molim te, hoćeš li poći sa mnom?
Izraz u djevojčinim očima duboko je kosnuo Sachsovu. Oči joj se ispuniše suzama: -
Ne, ne, ne. Ne mogu to. Bitte nicht, oh, bitte nicht...
Sachsova je kimnula stisnuvši djevojčinu ruku. Poče govoriti u mikrofon,
pripremajući se na njegovu oštru reakciju, ali iznenadi ju rekavši: - U redu, Amelia.
Pustimo to. Samo ju upitaj što se dogodilo kada su stigli.
Djevojka je opisaIa kako ga je udarila nogom i pobjegla u susjedni tunel.
- Ponovno sam ga udarila - rekla je s određenim zadovoljstvom - izbila sam mu
rukavicu. To ga je izbezumilo pa me počeo gušiti. On je...
- Bez rukavice? - izleti Rhymeu. Sachsova ponovi pitanje i Monelle potvrdi.
- Otisci, sjajno! - viknuo je Rhyme. Glas mu se iskrivio u mikrofonu: - Kada se to
dogodilo? Prije koliko vremena? Monelle je pretpostavljala prije otprilike sat i pol.
- Prokletstvo - promrmljao je Rhyme - otisci na koži traju sat, najviše sat i pol. Možeš
li skinuti otiske s njene kože, Amelia? - Do sada to nisam nikada radila.
- E pa, sada hoćeš! Ali požuri. U CS kovčegu naći ćeš paketić s oznakom Kromekote.
Izvuci kartončić.
Pronašla je snop tankih sjajnih kartona trinaest-puta-sedam, nalik fatografskom
papiru.
- Imam ga. Da joj oprašim vrat?
- Ne. Pritisni karticu glatkom stranom prema dolje na kožu, tamo gdje misli da ju je
dodirnuo. Drži oko tri sekunde.
171
Sachsova je to napravila dok je Monelle stoički zurila u nebo. Prema Rhymeovim
uputama, naprašila je karticu metalnim prahom uz pomoć debele Magna-četke.
- Dakle? - gorljivo upita Rhyme.
- Nije dobro. Imam obris prsta. Ali bez papilarnih linija. Da bacim?
- Nikada ne bacaj ništa s mjesta zločina, pozornice Sachs poduči je strogo. - Donesi
ovamo. Svakako ga želim vidjeti. - Baš razmišljam da sam nešto zaboravila reći -
javila se Monelle.- Dodirivao me je.
- Hoćeš reći da te je napastovao? - blagim glasom upitala je Sachsdva. - Silovao?
- Ma ne, ne! Ne u seksualnom smislu. Grubo mi je dodirnuo rame, lice, iza uha i
lakat. Stiskao me je, gnječio. Ne znam zašto. - Čujete li to, Lincolne? Dirao ju je, ali
nije se činilo da se time nasladuje.
- Da.
- Und... Još sam nešto zaboravila - progovorila je Monelle. - Govorio je njemački, ali
ne tečno. Kao da ga je samo učio u školi. I nazvao me Hanna.
- Kako ju je nazvao?
- Hanna - ponovila je Sachsova u mikrofon. - Znaš li zašto? - upita djevojku.
- Ne. Ali tako me je nazvao, nekoliko puta. Činilo se da mu je to ime drago.
- Jeste li čuli ovo, Lincolne?
- Jesam. Sada obradi mjesto zločina. Vrijeme nam prebrzo prolazi.
Kada se Sachsova uspravila, Monelle ju iznenada zgrabi za ruku.
- Gospođice... Sachs: Jeste li vi Njemica?
Nasmiješila se i odgovorila: - Bila sam davnih dana. Prije nekoliko generacija.
Monelle kimne. Pritisnula je dlan Sachsove na svoj obraz. - Irelen 1)ank. Hvala vam,
gospodice Sachs. Danke schon.
172
POGLAVLJE
15
Tri ESU halogenke bljesnule su kroz mračni tunel sablasno bijelim svjetlom.
Sama na mjestu zločina Sachsova se na trenutak zagledala u pod. Nešto se
promijenilo. Što?
Ponovo je potegnula oružje i brzo se spusti u čučanj. - On je tu! - šapnula je,
zaklonivši se iza jednog od stupova.
- Što? - upita Rhyme.
- Vratio se. Tu je bilo mrtvih štakora. Nestali su. Začula je Rhymeov smijeh.
- Što je tako smiješno?
- Ne, Amelia. Prijatelji su im odvukli tijela. - Njihovi prijatelji?
- Jednom sam imao slučaj u Harlemu. Nađeno je razneseno, raspadajuće tijelo.
Mnogo kostiju bilo je skriveno u velikom krugu oko torza. Lubanja je bila u staroj
metalnoj bačvi za lož ulje, nožni prsti ispod hrpe lišća... Cijeli okrug se uzbudio.
Tisak je govorio o Satanistima, serijskim ubojicama. Pogodi tko je bio počinitelj?
- Nemam pojma - odgovori ukočeno.
- Žrtva sama. To je bilo samoubojstvo. Rakuni, štakori i vjeverice su učinili ostalo.
Skupili su trofeje. Nitko ne zna zašto, ali oni vole svoje suvenire. Sada mi reci gdje si.
173
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje grade sigurnu kuću · Noviji model, proceduru
· 'Iamna odjeća limuzina · Vjerojatno ima
· Stare rukavice · Svj. siv, srebrni, dosje
crvenkasta bež · Poznaje FR
jareća koža otiske
· Losion poslije · Oružje =
brijanja da Colt .32
sakrije drugi
miris? · Veže žrtve
neobičnim
· Skijaška maska? čvorovima
Mornarsko plava? · Privlači ga
· Rukavice su "staro"
tamne · Zvao jednu
žrtvu "Hanna"
· Poznaje osnove
njemačkog
- U podnožju kosine. - Što vidiš?
- Široki tunel. Dva pokrajnja tunela, uža. Ravan strop, poduprt drvenim stupovima.
Stupovi su istrošeni i izgrebani. Pod je stari beton, pokriven prašinom.
- I izmetom?
- Tako izgleda. U sredini, ravno ispred mene je stup za koji je bila svezana.
- Prozori?
- Ni jedan. Nema niti vrata.' - Pogledala je po širokom tunelu čiji se pod gubio u crni
svemir, tisuću milja daleko. Osjeti kako ju obuzima malodušnost.
- Ovo je preveliko! Treba pokriti previše prostora. - Amelia, opusti se.
- Ovdje nikada neću naći bilo što.
174
- Znam, izgleda obeshrabrujuće. Ali imaj na umu da nas zanimaju samo tri tipa PE.
Predmeti, tjelesno tkivo i otisci. To je sve. Lakše je ako razmišljaš na taj način.
Lako je tebi reći.
- Samo mjesto zločina nije tako veliko kako ti se čini. Usredotoči se na mjesta kuda
su hodali. Idi do stupa. Sachsova je krenula zureći u pod.
ESU svjetla su bliještala stvarajući oštre sjene, otkrivajući tuce mjesta gdje se otmičar
mogao sakriti. Trnci joj prodoše kralježnicom. Ostani blizu, Lincolne, pomisli
nevoljko. Ljuta sam na tebe, nema dvojbe, ali te želim čuti. Diši ili radi bilo što.
Zastala je i PoliLightom obasjala pod. - Je li sve pometeno - pitao je. - Jest. Kao i
prije.
Neprobojni prsluk joj je žuljao grudi uprkos sportskog grudnjaka i potkošulje. Vani je
bilo vruće, ali ovdje je dolje bilo nepodnošljivo. Koža ju je svrbila i osjećala je
neodoljivu želju da se počeše ispod prsluka.
- Kod stupa sam.
- Usisaj mjesto radi tragova. Pažljivo je usisala.
Pogledala je otisak u prašini gdje je ležalo Monelleino tijelo. Ja sam on. Yučem ju.
Ona me udara. Spotičem se...
Monelle je mogla udarati samo u jednom smjeru, suprotno od nagiba. Nepos nije pao,
rekla je djevojka, što je značilo da se zadržao na nogama. Sachsova je ušla metar ili
dva u tamu.
- Bingo! - uskliknu - Yes! - Što je? Reci mi!
- Otisci stopala. Propustio je pomesti jedno mjesto. - Nisu njezini?
- Ne. Imala je tenisice, a ovo su glatki đonovi kao klasične cipele. Dva jasna otiska.
Doznat ćemo koji broj noge ima.
- Ne, to nećemo doznati. Đonovi mogu biti veći ili manji od gornjih dijelova cipela.
Ali nešto drugo možemo doznati. U CS kovčegu naći ćeš malu kutiju sa štapićem na
njoj. To je elektrostatički printer. Pokraj njega imaš nekoliko listova acetata. Odvoji
papir, položi acetat na otisak i prijeđi štapićem preko toga.
175
Pronašla je napravu i napravila dvije slike otisaka. Pažljivo ih je spustila u papirnatu
omotnicu.
Vratila se do stupa. - Ovdje je komadić slamke iz metle. - Iz ćega?
- Oprostite - ispravila se brzo - ne znamo odakle je. Komadić slamke. Podižem ju i
spremam u vrećicu.
Sve sam bolja s tim olovkama. Hej, Lincolne, kujin sine, znaš li kako ću proslaviti
svoje konačno povlačenje s obrađivanja mjesta zločina? Idem u kineski restoran.
ESU halogenke nisu dosezale u sporedni tunel u koji je otrčala Monelle. Sachsova je'
zastala na granici svjetla i sjene, a potom je krenula naprijed, u tamu. Snopom svjetla
prelazila je po podu ispred sebe.
- Govori mi, Amelia.
- Nema se što vidjeti. Pomeo je i ovdje. Isuse, taj misli na sve.
- Što uopće vidiš?
- Samo tragove metle u prašini.
Ja ju hvatam, bacam na pod. Ljut sam. Bijesan. Pokušavam ju zadaviti.
Sachsova je napeto gledala u pod.
- Evo nečega - otisak koljena! Kada ju je davio valjda ju je opkoračio oko struka.
Ostavio je otiske koljena koji su mu promakli dok je meo.
- Snimi ih elektrostatički.
Učinila je to ovoga puta brže. Pomalo je upoznavala opremu. Stavljala je snimak u
omotnicu kada joj je nešto zapelo za oko. Još jedan trag u prašini.
Što je to?
- Lincolne... Gledam u mjesto gdje je... čini se da je ovdje pala rukavica dok su se
borili.
Upalila je PoliLight no nije mogla vjerovati vlastitim očima. - Otisak. Imam otisak
prsta!
- Što? - upitao je Rhyme s nevjericom. - Nije njezin? - Ne, ne može biti. Vidim
mjesto u prašini gdje je Iežala. Ruke su joj cijelo vrijeme bile u lisičinama. Ovo je
mjesto gdje je podigao rukavicu. Vjerojatno je mislio da je pomeo i ovdje ali mu je
promaklo. To je veliki, debeli, prekrasni otisak!
176
- Obojaj ga, osvijetli i snimi kujinog sina u mjerilu jedan prema jedan.
Trebala su joj samo dva pokušaja da dobije jasnu Polaroid snimku. Osjećala se kao da
je našla novčanicu od stotinu dolara. - Usisaj taj dio, pa se vrati do stupa. Napravi
mrežnu obradu. Hodala je polagano, stopu po stopu. Naprijed-natrag.
- Ne zaboravi pogledati gore - podsjeti je. - Jednom sam uhvatio Neposa zahvaljujući
jednoj jedinoj dlaci na stropu. Napunio je pištolj kalibra 0,38 metkom 0,357 i od
udara zraka pri pucnju, dlaka s njegove ruke prilijepila se za štukaturu na stropu.
- Upravo gledam. Ovo je prljavi strop od opeke. Ništa drugo. Nigdje se ništa ne može
sakriti. Nema izbočina ili vrata.
- Gdje su namješteni tragovi? - upitao je. - Ne vidim ništa.
Natrag i naprijed. Prošlo je pet minuta, šest, sedam.
- Možda ovaj put nije ništa ostavio - natuknula je. Možda je naša Monelle zadnja.
- Nije! - izgovori Rhyme sa sigurnošću.
A onda je iza jednog od drvenih stupova nešto bljesnulo. - Tu u uglu ima nešto... Da,
tu su.
- Slikaj prije nego što dodirneš.
Napravila je fotografiju, a potom štapićima podigla smotak bijele tkanine. - Ženske
gaćice. Vlažne.
- Sperma?
- Ne znam - odgovori. Pitala se hoće li je tražiti da to pomiriše.
Rhyme naloži: - Pokušaj s PoliLightom. Proteini će fluorescirati.
Dohvatila je svjetiljku i upalila ju. Osvijetlila je tkanje, ali tekućina nije zasvijetlila. -
Ne.
- Stavi to u plastičnu vrećicu. Što još? - upita gorljivo. - List. Dugačak i tanak, ušiljen
na jednom kraju.
Očito je bio otkinut prije nekog vremena, te se osušio i požutjeo.
Čula je Rhymeov srditi uzdah: - Na Manhattanu ima oko osam tisuća vrsta listopadne
vegetacije - objasnio je. - Nije od neke pomoći. Što je ispod lista?
Zašto misli da je nešto ispod lista?
177
No, bilo je. Komadić novinskog papira. Praznog s jedne strane, a na drugoj je bio
otisnut crtež Mjesečevih mijena.
- Mjesec? - glasno je razmišljao Rhyme. - Ima li otisaka? Poprskaj ninhidrinom i brzo
osvijetli.
Blijesak polariziranog svjetla nije otkrio ništa. - To je sve.
Trenutak je vladala tišina. - Na čemu su tragovi? - Oh, ne znam.
- Moraš znati.
- Pa, na zemlji - odgovorila je oprezno. - Prašini. - Na čemu bi drugom mogli biti?
- Je li ista kao i prašina oko tebe?
- Jest. - Onda je pogledala pažljivije. Dovraga, bila je drugačija. - Pa, ne baš posve.
Drugačije je boje.
Zar je on uvijek u praw?
Rhyme je naputi: - Spremi i nju.
Dok je prikupljala zrnca, on reče: - Amelia? - Da?
- On nije ovdje - izgovori umirujućim glasom. - Pretpostavljam.
- Čuo sam nešto u tvom glasu.
- Dobro sam - rekla je kratko. - Njušim zrak. Osjećam krv, žbuku i plijesan. I opet
losion poslije brijanja.
- Isti kao onaj prije? - Da.
- Odakle dopire?
Njušeći, Sachsova je hodala u spirali, ponovo kao oko svibanjskog stupa, dok nije
stigla do još jednog drvenog stupa. - Tu. Tu je najjači.
- Gdje je to "tu", Amelia? Sjeti se, ti si sada moje noge i moje oči.
- Kraj jednog od drvenih stupova. Poput onoga za koji je bila vezana. Oko četiri i pol
metra dalje.
- Znači mogao se nasloniti na nj. Ima li otisaka? Poprskala je ninhidrinom i
osvijetlila.
- Nema. Ali miris je vrlo jak.
- Uzmi uzorak drveta s mjesta gdje je najjači. U kovčegu imaš prenosiw bušilicu
Moto Tool crne boje. Montiraj nastavak
178
za uzimanje uzoraka - to je kao šuplje dlijeto. Postoji i nešto što se zove pritegač. To
je...
- Imam bušilicu - prekine ga odlučno.
Uzela je komadić drveta i obrisala znoj sa čela. - Da stavim uzorak u plastiku? -
zapitala je. Potvrdio je. Uto osjeti slabost, te je spustila glavu pokušavajući uhvatiti
zraka. Ovdje je manjkalo jebenog zraka.
- Ima li još nešto? - upita Rhyme. - Ne vidim ništa.
- Ponosan sam na tebe, Amelia. Dodi ovamo i ponesi svoje blago sa sobom.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

8 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:34 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
POGLAVLJE
16
Pažljivo - zareži Rhyme.
- Opusti se. Ja sam stručnjak. - Je li nova ili stara?
- Pssst - reče Thom.
- Oh, za milost Božju. Kakva je britvica?
- Ne diši... Ah, evo ga. Glatko kao dječje dupence. Procedura nije bila forenzička
nego kozmetička.
Ovo je Rhymeu bilo prvo brijanje u tjedan dana. Thom mu je oprao i kosu i začešljao
je ravno unatrag.
Prije pola sata, čekajući da dođe Sachsova s dokaznim materijalom, Rhyme je poslao
Coopera van iz sobe dok je Thom mazao kateter s K-Y gelom i ugurao cjevčicu.
Dovršivši posao, Thom ga pogleda i reče: - Izgledaš grozno. Jesi li toga svjestan?
- Baš me briga. Zašto bi mi bilo stalo? Odjednom shvati da mu jest stalo.
- Što ipak misliš o brijanju? - zapita mladić. - Nemamo vremena.
Rhymeova istinska briga bila je da će dr. Berger biti manje sklon nastaviti suradnju
na njegovu samoubojstw, vidi li ga dotjerana. Neuredni pacijent je utučeni pacijent.
- I pranju. - Ne.
- Mi ovdje imamo društvo, Lincolne.
Na posljetku Rhyme progunda: - No, dobro.
180
- I da skinemo tu pidžamu, što kažeš? - Ma sve je u redu s njom.
Ali i to je značilo pristanak.
Opran i obrijan, odjeven u traperice i bijelu košulju, Rhyme se nije obazirao na zrcalo
koje je pomoćnik držao ispred njega. - Makni to.
- Gledaj, upečatljivo poboljšanje.
Lincoln Rhyme frknu prezirno. - Idem se prošetati dok se oni ne vrate - objavi i
namjesti glavu na jastuku. Mel Cooper se okrenuo prema njemu sa zbunjenim
izrazom lica.
- U svojoj glavi - objasni mu Thom. - U glavi?
- Ja to samo lijepo zamišljam - nastavi Rhyme. - Dobar trik - reče Cooper.
- Mogu prošetati po bilo kojem dijelu grada i nitko me ne može napasti. Planinariti a
da se nikada ne umorim. Uzverati se na brdo ako baš hoću. Gledati izloge na Petoj
aveniji. Doduše, stvari koje ja vidim možda i nisu tamo. Pa što onda? Nisu ni
zvijezde.
- Kako to? - upita Cooper.
- Zvjezdana svjetlost koju vidimo stara je tisuće ili milijune godina. Dok stigne do
Zemlje zvijezde su se već pomaknule. Nisu ondje gdje ih vidimo. - Rhyme uzdahnu
preplavljen umorom.
- Pretpostavljam da su se neke več ugasile i nestale. Zatvorio je oči.
- On otežava stvari - zaključi Sellitto. - Ne mora biti - odgovori mu Rhyme.
Sellitto, Banks i Sachsova netom su se vratili s mjesta zločina. - Ženske gaćice,
mjesec i biljka - s hinjenom će veselošću Jerry Banks. - Nije baš neki putokaz.
- I prašina - podsjeti Rhyme, uvijek cijeneći zemlju. - Imaš li kakvu ideju što to
znači? - upita Sellitto. - Još ne - odgovori Rhyme.
- Gdje je Polling? - promrmlja Sellitto. - Zar još uvijek nije obavio svoj dio posla?
- Nisam ga vidio - rekao je Rhyme. Na vratima se pojavi novi gost.
- Evo me živa i zdrava - zagrmio je ugodnim baritonom.
181
Rhyme kimnu visokom i mršavom muškarcu neka u8e. Djelovao je ozbiljno, ali
njegovo mršavo lice iznenada se razvuklo u topao osmijeh, što je običavao činiti u
najčudnijim trenucima. Terry Dobyns predstavljao je kompletno članstvo Odjela za
bihevioristiku Policijske uprave N.Y. Studirao je s FBI-evim bihevioristima dolje u
Quanticu i posjedovao diplome iz forenzičkih znanosti i psihologije.
PsihoLog je volio operu i američki ragbi, a kada se Lincoln Rhyme prije tri godine
probudio poslije nesreće u bolnici, Dobyns je sjedio pokraj njega slušajući Aidu na
walkmanu. Utrošio je sljedeća tri sata provodeći, kako se kasnije pokazalo, prvu od
mnogobrojnih savjetodavnih seansi o Rhymeovoj ozljedi.
- Što ono u našim priručnicima piše o ljudima koji ne uzvraćaju telefonske pozive?
- Analiziraj me kasnije, Terry. Jesi li čuo što o našem Neposu?
- Nešto malo - odgovori Dobyns, pažljivo promatrajući Rhymea. Nije bio medicinar,
ali je dobro poznavao psihologiju. - Jesi li dobro, Lincolne? Izgledaš malo napeto.
- Danas sam malo iscrpljen - prizna Rhyme. - Dobro bi mi došlo da malo odrijemam.
Ti znaš kakav sam ja lijeni SOB. - Kako da ne. Ako se ne varam, ti si onaj
radoholičar koji
me je nazvao u tri sata ujutro s nekim pitanjem o počinitelju zločina i nije mogao
shvatiti da sam u krevetu. U čemu je, dakle, stvar? Treba ti njegov profil?
- Pomoglo bi nam sve što možeš reći.
Sellitto je ukratko izvijestio Dobynsa, koji, koliko se Rhyme sjećao još iz dana kada
su skupa radili, nije nikada zapisivao bilješke nego je uspijevao sve što čuje zadržati u
glavi ukrašenoj tamnocrvenom kosom.
Psiholog je šetao ispred tablice na zidu, povremeno je pogledavajući, dok je slušao
klepetanje detektiva.
Podigao je prst prekinuvši Sellitta: - Žrtve, žrtve... Sve su pronadene ispod zemlje:
zakopane, u podrumu, u tunelu obora. - Točno - potvrdi Rhyme.
- Idemo dalje.
Sellitto nastavi objašnjavati spašavanje Monelle Gerger.
- Dobro, u redu - izgovori Dobyns odsutno. Zastao je naglo i okrenuo se prema zidu.
Raširenih nogu, s rukama na kukovima,
182
buljio je u oskudne podatke o Neposu 823. - Reci mi nešto više o toj tvojoj ideji,
Lincolne. Da on voli stare stvari,
- Ne znam ni sam što iz toga zaključiti. Do sada sve indicije imaju neke veze s
povijesnim New Yorkom: građevni materijal s prijeloma stoljeća, stari stočni obori,
parovodi.
Dobyns se iznenada primakne zidu i kucne prstom po profilu. - Hanna. Reci mi o
Hanni.
- Amelia - pozvao je Rhyme.
Ispričala je Dobynsu kako se Nepos obraćao Monelle Gerger kao Hanni bez ikakva
očita razloga. - Žrtva je rekla kako se činilo da voli izgovarati to ime i obraćati joj se
na njemačkom.
- Čini se da je malo riskirao otimajući je, zar ne? - primijeti Dobyns. - Taksi u zračnoj
luci... to je za njega bilo sigurno. Ali sakriti se u perionicu rublja... Mora da je bio
silno motiviran da otme nekog Nijemca.
Dobyns je ovio pramen svoje crvene kose oko dugačkog prsta, spustio se u škripavi
stolac od trske, pa ispružio noge ispred sebe.
- Dobro, pokušajmo to ispitati malo temeljitije. Podzemlje... to je ključ. To mi govori
kako je to osoba koja nešto prikriva, a kada to čujem pomislim na histeriju.
- On se ne ponaša histerično - primijeti Sellitto. - Štoviše, vraški je miran i
proračunat.
- Ne govorim o histeriji u tom smislu, već kao o kategoriji mentalnog poremećaja.
Stanje se manifestira kada se u pacijentovom životu dogodi nešto traumatično pa
podsvijest pretvara tu traumu u nešto drugo. To je pacijentov pokušaj zaštite. Kod
uobičajene konverzivne histerije imaš fizičke simptome - mučninu, bolove,
paraliziranost. Ali ja bih rekao da u ovom slučaju imamo posla sa srodnim
problemom. Disocijacija - tako mi nazivamo kada reakcija na traumu utječe na mozak
a ne na fizičko tijelo, uzrokujući histeričnu amneziju, prekid asocijativno vezanih
procesa ili čak, mnogostruke ličnosti.
- JekyII i Hyde? - MeI Cooper je ovaj put odigrao logičara, pretekavši zapanjenog
Banksa.
- Pa, ne bih baš rekao da je on tipična mnogostruka ličnost - nastavi Dobyns. - To je
vrlo rijetka dijagnoza. Uostalom, klasična podvojena osoba je mlađa i ima niži IQ
nego vaš momak. - Kimnuo je prema tablici profila. - Spretan je i pametan.
183
Pravi organizirani prijestupnik. - Dobyns se na trenutak zagleda kroz prozor. - Ovo je
zanimljivo, Lincolne. Mislim da Nepos uzima tu drugu ličnost kada mu to odgovara,
kada želi ubiti, i to je važno.
- Zašto?
- Dva su razloga. Prvo, to nam nešto govori o njegovoj glavnoj ličnosti. On je netko
tko je uvježban, možda kroz posao, možda odgojem i obrazovanjem, da pomaže
ljudima, ne da ih povrijedi. Mogao bi biti svećenik, odvjetnik, političar, socijalni
radnik. I, drugo, mislim da to znači da je pronašao uzor. Ako to otkriješ, možda ćeš
pronaći trag do njega.
- Na kakav uzor misliš?
- Možda je već dugo vremena želio ubiti. Ali nije djelovao dok nije pronašao uzor, iz
knjige ili filma, ili u nekome koga stvarno poznaje. To je netko s kim se može
poistovjetiti, netko čiji zločini njemu daju dopuštenje da ubija. No, tu se sada izlažem
opasnosti...
- Samo hrabro - potakne ga Rhyme. - Nastavi.
- Njegova opsjednutost poviješću kaznje mi da je ta njegova druga ličnost lik iz
povijesti.
- Iz stvarnog života?
- To ne bih mogao reći. Možda je izmišljena, možda nije. Hanna, ma tko ona bila,
spada nekamo u priču. Njemačka takoder. Ili Amerikanci njemačkog podrijetla.
- Imaš li ideju što ga je moglo navesti na to?
- Freud je smatrao da je to uzrokovano, a čime drugim, nego Edipovim kompleksom.
Danas prevladava mišljenje kako su poremećaji u razvoju samo jedan od mogućih
uzroka. Uzrokom može biti i svaka trauma, a to ne mora biti neki određeni dogadaj.
Može biti greška u ličnosti, dugi niz osobnih ili poslovnih razočaranja, to je teško
reći. - Oči su mu zasjale dok je gledao tablicu. - Iskreno se nadam da ćete ga uloviti
živa, Lincolne. Volio bih imati priliku da ga dobijem na kauč na nekoliko sati.
- Thome, bilježiš li ti sve ovo? - Da, gazda.
- Ali još jedno pitanje - počeo je Rhyme.
Dobyns se žustro okrenu: - Ono pitanje, rekao bih, Lincolne. Zašto nam ostavlja
namještene tragove? Jesam li pogodio?
- Aha. Zašto tragovi?
184
- Razmisli o tome što je napravio... On ti govori. Ne trabunja nesuvislo kao Samov
sin ili Zodijački ubojica. On nije šizofreničar. On komunicira na tvom jeziku, jeziku
forenzičara. Zašto? - Još je malo šetao i pogledavao na zid. - Jedino na što pomišljam
jest da želi podijeliti krivnju. Vidiš, njemu je teško ubijati. Postaje mu lakše ako nas
napravi suučesnicima. Ako ne spasimo žrtve na vrijeme, njihove su smrti dio naše
krivnje.
- Ali to je za nas dobro, nije li? - upita Rhyme. - To znači da će nam i dalje ostavljati
namještene tragove koje je moguće riješiti. U protivnom, ako je zagonetka preteška,
ne bi s nama dijelio teret.
- Ima u tome istine - Dobyns se više nije smiješio. Samo, u igri je još jedan čimbenik.
Sellitto se požuri s odgovorom: - Serijska aktivnost eskalira... - Točno - potvrdi
Dobyns.
- Kako je moguće da napada još češće? - promrmlja Banks. - Zar svaka tri sata nije
dovoljno'?
- Oh, pronaći će načina - nastavio je psiholog. Najvjerojatnije je da će početi ciljati
višestruke žrtve. - Psiholog je zaškiljio: - Reci Lincolne, jesi li uistinu O.K.?
Graške znoja orosile su kriminalistovo čelo i žestoko je žmirkao. - Samo sam umoran.
Previše uzbudenja za jednog starog bogalja. - I na kraju, još nešto. Profil žrtava bitan
je u serijskim
ubojstvima kada imamo različite spolove, dobne skupine i društvene strukture. U
ovom slučaju svi su bijelci, ali ubojica je vrebao u područjima pretežito naseljenim
bijelcima tako da to nije statistički značajno. Na temelju dosadašnjih saznanja ne
možemo zaključiti zašto je odabrao upravo te ljude. Ako to uspiješ, mogao bi biti
korak ispred njega.
- Hvala, Terry - rekao je Rhyme. - Ostani još neko vrijeme u blizini.
- Naravno, Lincolne, ako ti tako želiš.
Rhyme zapovjedi: - Da vidimo PE s mjesta zločina u oboru. Što imamo? Donje
rubIje?
Mel Cooper je uredno posložio vrećice koje je Sachsova donijela s mjesta zločina.
Bacio je pogled na jednu u kojoj su bile gaćice. - ProizvoQač Katrin Fashion. Serija
D'Amore - izvijesti. - Sto posto pamuk, elastična traka. Tkanina proizvedena u SADu.
Krojene i šivane u Taiwanu.
185
- Ti to možeš reći tako na prvi pogled? - upitala je Sachsova zapanj eno.
- Ma ne, pročitao sam - odgovori joj pokazujući na etiketu. - Oh.
Svi prisutni su se nasmijali.
- Znači da nam najavljuje još jednu ženu, je li tako? upita Sachsova.
- Vjerojatno - odgovori Rhyme.
Cooper je otvorio vrećicu. - Ne znamo kakva je to tekućina. Stavit ću je pod
kromatograf.
Rhyme je zamolio Thoma da mu približi komadić papira s Mjesečevim mijenama.
Pomno ga je proučavao. Komadić poput ovoga bio je sjajan individualiziran dokaz.
Može se prikrpati listu papira s kojega je otrgnut i nepogrešivo ih spojiti, jednako kao
i otiske prstiju. U ovom slučaju problem je, naravno, bio u tome što nisu imali
originalni komad papira. Pitao se hoće li ga ikada pronaći. Nepos ga je mogao uništiti
čim je otkinuo ovaj komadić. Ipak, Lincoln Rhyme je više želio misliti kako to nije
učinio. Bilo mu je draže da to zamišlja čekajući da bude pronađeno. Način na koji je
uvijek zamišljao izvor materijalnog dokaza: automobil s kojega je izgreban komadić
boje, prst s kojeg je otkinut nokat, cijev pištolja iz kojega je ispaljen metak naden u
žrtvinu tijelu. Ti izvori, uvijek u blizini osumnjičenog, u Rhymeovu su mozgu
poprimali obilježja vlastite osobnosti. Mogli su biti zapovjedni ili okrutni.
Ili tajnoviti. Mjesečeve mijene.
Rhyme upita Dobynsa bi li njihov Nepos mogao djelovati cikličk~.
- Ne. Sada nije puni mjesec. Čak smo četiri dana iza mladaka. - Dakle, prikazi
mjeseca znače nešto drugo.
- Ako se uopće radi o mjesecu - umiješala se Sachsova zadovoljna sobom. I to s
pravom, pomisli Rhyme. Izgovorio je: - Dobra pomisao, Amelia. Možda govori o
ciklusima. O tinti.
O papiru. O geometriji. Planetariju...
Rhyme je uočio da ona zuri u njega. Možda je tek sada primijetila da je obrijan i
počešljan i da je promijenio odjeću.
186
"Kakvog je sada raspoloženja?" upitao se. Ljuta na njega ili ravnodušna? Nije znao
odgovor. U tom trenutku Amelia Sachs bila mu je jednako tajnovita kao Nepos 823.
Iz hodnika se začulo zujanje faksa. Thom je otišao po poruku i vrati se s dva lista
papira.
- Šalje ti Emma Rollins - najavio je. Podigao je papire tako da Rhyme može vidjeti.
- To je pretraga po blagajnama u prodavaonicama živežnim namirnicama. U jedanaest
prodavaonica na Manhattanu prodane su teleće koljenice mušterijama koje su u
posljednja dva dana kupile manje od pet namirnica. - Počeo je upisivati u profil na
posteru, a onda pogleda Rhymea. - I imena dućana?
- Naravno. Trebat će nam kasnije za upućivanje na druge podatke.
Tom ih ubilježi u tablicu profila.
B'way & 82nd, ShopRite
B'way & 96t, Anderson Foods Greenwich & Bank,
ShopRite 2nd Ave., 72nd-73rd, Grocery World
Battery Park City, J6G's Emporium 1709 2nd Ave.,
Anderson Foods 34t & Lex.,
Food Warehouse 8t Ave. & 24t, ShopRite
Houston & Lafayette, ShopRite
6t Ave & Houston, J&G's Emporium Greenwich & Franklin,
Grocery World
187
- To sužava potragu.., na cijeli grad - reče Sachsova. - Strpljenja - reče uvijek nemirni
Lincoln Rhyme.
Mel Cooper je ispitivao slamku koju je našla Sachsova. - Tu nema ništa posebno. -
Odložio ju je na stranu.
- Je li nova? - upita Rhyme. Ako jest mogli bi izdvojiti dućane koji su isti dan prodali
metle i teleće koljenice.
Cooper odgovori: - Pomislio sam na to, ali stara je šest mjeseci ili više. Počeo je
istresati na papir dokazni materijal s odjeće njemačke djevojke.
- Tu imamo nekoliko stvarčica - progovori udubljen u papir. - Zemlja.
- Dovoljno za ispitivanje gradijenta gustoće?
- Ne. U biti je to samo prašina. Vjerojatno s mjesta zločina. Cooper je pregledavao
ostatak koji je iščetkao s krvlju natopljene odjeće.
- Cigleni prah. Zašto ga ima toliko mnogo?
- Od štakora koje sam ustrijelila. Pod je od cigle.
- Ustrijelila si ih? Na mjestu zločina? - Rhyme se snebivao. - Pa, da - branila se
Sachsova. - Plazili su po njoj i grizli ju.
Bio je ljut, ali je popustio. Samo je dometnuo: - Pucnjava stvara kojekakve
zagađivače: olovo, arsen, ugljik, srebro.
- A ovdje je... još jedan komadić~ crvenkaste kože od rukavice. I imamo još jedno
vlakno, ali drugačije.
Kriminalisti vole vlakna. Ovo je bio mali sivi snopić, jedva vidljiv prostim okom.
- Sjajno - obradova se Rhyme. - I što još?
- Ovdje je fotograiija mjesta zločina - dodala je Sachsova - i otisci. Jedan s njezina
vrata i, drugi, s mjesta gdje je podigao rukavicu. - Podigla ih je uvis.
- Dobro - zadovoljno će Rhyme pregledavši ih pažljivo. Lice joj se ozari
pobjedonosnim osmijehom, pravom provalom zadovoljstva, kao dobrodošlom
suprotnosti preziru koji čovjek osjeća prema sebi zbog neprofesionalnosti.
Rhyme je proučavao polaroidne snimke otisaka kada je na stubama čuo korake i
opazio Jima Pollinga na vratima. Iznenađeno je pogledao dotjeranog Lincolna
Rhymea i prišao Sellittu. .
- Upravo sam bio na mjestu zločina - rekao je. - Spasili ste žrtvu. Sjajan posao,
momci. - Kimnuo je prema Sachsovoj
188
da pokaže kako imenica uključuje i nju. - Ali gad je možda već oteo drugu?
- Ili se sprema - promrmlja Rhyme, ne odvajajući pogled s otisaka.
- Upravo obradujemo dokazni materijal - uleti Banks.
- Jim, pokušavao sam te pronaći - reče Sellitto. - Pokušao sam i u uredu
gradonačelnika.
- Bio sam kod načelnika. Morao se zajebavati da izmoli pojačanje. Dobio je još
pedeset ljudi koje su povukli iz UN osiguranja.
- Kapetane, imamo problem o kojem moramo porazgovarati. Nešto se dogodilo na
posljednjem mjestu zločina...
Glas, dotada nepoznat, zagrmio je po sobi: - Problem? Tko ima problema? Mi ovdje
nemamo nikakvih problema, je li tako? Ni u tragovima.
Rhyme pogleda visokog, mršavog čovjeka na vratima. Bio je crn kao ugljen, a nosio
je smiješno zeleno odijelo i cipele koje su se sjajile poput smedih zrcala. Rhymeu je
pao mrak na oči - Dellray.
- Lincoln Rhyme, uzdanica New Yorka. Bok, Lone. I Jim Polling je tu! Kako ide,
stari?
Iza Dellrayja je bilo pola tuceta muškaraca i žena. Rhyme je u tren oka shvatio radi
čega su došli federalci. Dellray odmjeri policajce u sobi. Primjetno je živnuo opazivši
Sachsovu.
- Sto ti hoćeš? - upita Polling.
Dellray odgovori: - Zar još niste shvatili, narode. Ostajete bez posla. Zatvaramo vas.
Tako, kako čujete. Baš kao knjigu.
189
PO GLAVLJE 17
I to je jedan od nas.
S takvim izrazom na licu Dellray je obilazio oko kreveta i gledao Lincolna Rhymea.
Neki su Ijudi to činili. Paraliziranost je za njih bila palica kojom bi mlatili da zabave
društvo neumjesnim šalama, kimanjem, namigivanjem. Znaš da te volim, čovječe, jer
ti se mogu rugati.
Lincoln Rhyme je spoznao da takvo ponašanje umara, vrlo, vrlo brzo.
- A gle ovo - nasmijao se Dellray pokazujući prstom u Clinitron. - To je nešto iz
Zvjezdanih staza. Zapovjedniče Riker, ubaci dupe u svemirski brod.
- Odlazi, Dellray - opomene ga Polling. - Ovo je naš slučaj.
- A kako je ovom pacijentu, doktore Crusher?
Kapetan se približi, poput pjetlića nad kojim se nadvio visok i mršavi agent FBI-a. -
Čuješ li me, Dellray? Odlazi.
- Čovječe i ja moram nabaviti nešto takvo. Pa, da se uvalim i gledam utakmicu.
Ozbiljno, Lincolne, kako je? Ima već nekoliko godina...
- Jesu li kucali? - zapita Rhyme Toma. - Ne, nisu uopće pokucali.
- Niste kucali - reče Rhyme. - Mogu li vam predložiti da odmah odete?
190
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje grade sigurnu kuću · Noviji model proceduru
· 'Iđmna odjeća · Lociranu blizu: limuzina · Vjerojatno ima
B'wa & 82nd., . dosje
· Stare rukavice Y Svj. siv, srebrni,
crvenkasta ShopRite bež ,
' le FR
jareća koža ~'aY & 96th, otiske
B
Anderson
· Losion poslije Foods · Oružje =
brijanja da Greenwich & Colt .32
sakrije drugi Bank
miris? ShopRite · Veže žrtve
2nd Ave.,
neobičnim
· Skijaška maska? 72nd-73rd, čvorovima
Monnarsko plava? C,rocery · Privlači ga
· Rukavice su World "staro"
tamne Battery Park
· Zvaojednu
City
žrtvu "Hanna"
J&G's
Emporium · Poznaje osnove
1709 2nd Ave., njemačkog
Anderson · privlači ga
Foods podzemlje
34th & Lex.,
Food · Podvojena
Warehouse ličnost
8th Ave. & · Možda svećenik,
24th,
soc. radnik,
ShopRite savjetnik
Houston &
Lafayete,
ShopRite
60th Ave. &
Houston,
J&G's
Emporium
Greenwich &
Franklin
Grocery
World
191
- Imam nalog - promrmlja Dellray, lupkajući po papirima u džepu na prsima.
Amelia Sachs je desnim kažiprstom toliko izgrebala palac da je bio na rubu krvarenja.
Dellray se osvrnuo po sobi. Očito ga se dojmio improvizirani laboratorij, ali je odmah
zatomio divljenje. - Mi preuzimamo slučaj, žao mi je.
U dvadeset godina službovanja u policiji, Rhyme nije vidio ovako odlučnog
preuzimanja slučaja.
- Zajebi to, Dellray - počeo je Sellitto - propustio si slučaj !
- Propustio? Propustio? Nisam dobio dojavu o tome. Jesi li me ti možda zvao?
- Nisam.
- Tko je onda otkucao?
- Pa... - Sellitto je, zatečen, pogledao u Pollinga koji je mirno rekao:
- Dobio si dnevni izvještaj. To je sve što vam moramo poslati. - Dodao je
obrambenim tonom.
- Dnevni izvještaj, ma daj. Aha, čekaj malo, kako ste, ga poslali? Možda Pony F~-
pressom? Pouzećem? Reci mi, Jime, koja korist od sinoćnjeg izvještaja kada je akcija
u tijeku?
Polling je rekao: - Nismo smatrali potrebnim.
- Mi? - upita Dellray žustro poput kirurga koji uočava mikroskopski tumor.
- Ja nisam vidio potrebu - prasnuo je Polling. - Rekao sam gradonačelniku da se
akcija zadrži na lokalnoj razini. Imamo stvari pod kontrolom. A sad odjebi, Dellray.
- Mislili ste da ćete slučaj zaključiti do vijesti u jedanaest sati.
Rhyme je znao za kapetanovu već legendarnu naprasitu ćud, ali je nikada nije vidio
uživo.
Zato se zapanjio kada Polling poviče:
- Što smo mislili tebe se ne tiče. Jebeni slučaj je naš.
- Zap-ra-vo, to je sada naš je-be-ni slučaj. - Dellray je prošao pokraj stola s
Cooperovom opremom.
Rhyme reče: - Nemoj to činiti, Frede. Uhvatili smo bika za rogove. Surađuj s nama,
ali nemoj nam oduzeti posao. Ovaj Nepos je bitno drugačiji od svega s čime si se
susreo.
192
Dellray se naceri. - Da vidimo što sam posljednje čuo 0 ovom "je-be-nom-slučaju"?
Da vam civil vodi forenziku. - Agent je bacio znakovit pogled na Clinitron postelju. -
Policajka iz ophodnje obraduje mjesto zločina. A specijalci kupuju živežne
namirnice.
- Standardna procedura prikupljanja dokaznog materijala, Frederick - podsjeti ga
Rhyme kreštavo. - SOP.
Dellray je izgledao razočaran. - Ali ESU, Lincolne? Sav novac naših poreznih
obveznika uložen u njih. Pa onda komadanje ljudi kao da se pile drva...
Kako je taj podatak procurio? Svatko se zakleo na šutnju u svezi sakaćenja žrtve.
- I što još čujem? Haumannovi su momci pronašli žrtvu ali nisu ušli u tunel da ju
odmah spase? Kanal pet je imao uključen Big Ear mikrofon. Zapomagala je dobrih
pet minuta prije nego što si nekoga poslao unutra. - Pogleđao je u Sellitta s
pobjedonosnim osmijehom. - Lone moj mili, da to možda nije problem o kojem si
započeo govoriti?
A dogurali smo prilično daleko, razmišljao je Rhyme. Počeli smo ga prepoznavati,
učiti Neposovu komunikaciju. Počeli smo ga osjećati. Nemalo iznenaden shvati kako
nakon svih tih godina, ponovo radi posao koji voli. I sada mu ga netko namjerava
oduzeti. U njemu se uzburkao bijes.
- Uzmi slučaj, Frede - pregovarački progunđa Rhyme. Ali nemoj isključiti nas. Ne
čini to.
- Izgubili ste dvije žrtve - podsjeti ga Dellray.
- Izgubili smo samo jednu - ispravio ga je Sellitto, gledajući s nelagodom u Pollinga,
koji se još uvijek pjenio. - S prvom nismo mogli ništa. To je bila tek pozivnica.
Dobyns je, prekriženih ruku, hladnokrvno slušao argumente. Uskoči i Jerry Banks: -
Sada smo već dokučili njegove namjere. Više nećemo izgubiti ni jednu.
- Hoćete ako ESU bude čučao i slušao žrtve kako urlaju iz petnih žila.
Sellitto je progovorio: - To je bila moja...
- Moja odluka - uskočio je Rhyme. - Moja!
- Ali ti si civil, Lincolne. Dakle, to nipošto nije smjela biti tvoja odluka. Mogao je biti
tvoj prijedlog ili tvoja preporuka, ali nikako nije mogla biti tvoja odluka.
193
Dellrayjeva je pozornost ponovo usmjerena na Sachsovu. Ne odvajajući pogled od
nje, obratio se Rhymeu: - Ti si rekao Perettiju da ne obraduje mjesto zločina? Veoma
zanimljivo, Lincolne. Kako ti je to uopće palo na pamet?
- Bolji sam od njega - odgovori Rhyme.
- Peretti nipošto nije sretno rješenje, moj gospodine. Imali smo nas dvojica već
obračun kod Eckerta.
Eckert? Zamjenik načelnika policije? Kako je on uključen u sve ovo?
Jedan pogled na Sachsovu i njene plave oči koje je pokušavala sakriti iza pramenova
kuštrave crvene kose rekao mu je sve. Prikovao ju je pogledom koji je brzo izbjegla i
obratio se Dellrayu:
- Da vidimo... Peretti? Nije li on naredio da se pusti promet na mjestu gdje je Nepos
stajao i promatrao svoju prvu žrtvu? Nije li on oslobodio mjesto ziočina prije nego što
smo imali priliku pokupiti kakav ozbiljniji trag? Mjesto zločina koje je moja, ovdje
prisutna pozornica Sachs vrlo promišljeno označila. Moja Sachsova je imala pravo, a
Vince Peretti i svi drugi bili su u krivu. Da, imala je pravo.
Sachsova je gledala u svoj palac, u prizor kao naručen za ovaj trenutak. Izvukla je
papirnatti rupčić iz džepa i omotala ga oko krvavog prsta.
Dellray je skratio: - Trebali ste nas pozvati u početku.
- Gubi se - promrmlja Polling. - Njegove su oči sijevnule i glas mu se podigao:
- Marš van! - prodera se.
Čak je i hladnokrvni Dellray žmirnuo i ustuknuo, vidjevši slinu na kapetanovim
ustima.
Rhyme se namršti na Pollinga. Bilo je nade da se nešto spasi, ali ne ako Polling ima
svoj poznati napadaj srdžbe. - Jime... Kapetan se nije obazirao na njega.
- Van! - prodera se ponovo. - Nećeš preuzeti naš slučaj! - Zapanjivši sve prisutne u
sobi, Polling je skočio, zgrabio agenta za zelene revere i gurnuo ga na zid. Poslije
trenutka osupnute šutnje, Dellray je jednostavno odgurnuo kapetana vršcima prstiju i
izvadio svoj mobitel. Ponudio ga je Pollingu.
- Evo nazovi gradonačelnika. Ili načelnika Wilsona.
194
Polling se nagonski odmaknuo od Dellrayja kao što bi se nizak čovjek odlijepio od
visokog. - Ako hoćeš slučaj, zajebavaj~ se kako znaš! - Izgovorivši to, kapetan se
sjurio niz stepenice. Cuo se tresak vanjskih vrata.
- Za milog Boga, Frede - zavapio je Sellitto. - Surađuj s nama. Dograbit ćemo tog
govnara.
- Treba nam antiteroristička jedinica iz Biroa - izgovori Dellray pribrano. - Vi niste
pripravni za antiterorističku akciju. - O kakvim teroristima pričaš? - upita Rhyme.
- U tijeku je konferencija UN-a. Moj doušnik je rekao kako se šuška o nekakvoj akciji
u zračnoj luci. A baš tamo je Nepos ugrabio prve žrtve.
- Ja ga ne bih svrstao u teroriste - umiješa se Dobyns. Što god se događa u njegovoj
glavi motivirano je psihološki, a ne ideološki.
- No, činjenica je da ga Quantico i mi tretiramo na taj način. Cijenim to što mislite
drugačije. Ali mi ćemo svojim putem. Rhyme je odustao. Umor mu je oduzeo sav
polet. Požali što
su se Sellitto i njegov bubuljičavi pomoćnik uopće pojavili jutros u njegovu stanu.
Poželio je da nikada nije sreo Ameliju Sachs. Poželio je da ne nosi smiješnu uštirkanu
bijelu košulju koja ga žulja oko vrata. Ispod ionako nije osjećao ništa.
Odjednom shvati da mu Dellray nešto govori. - Oprosti? - Rhyme je nadigao obrvu.
Dellray je pitao:
- Hoću reći, zar ne bi i politika mogla biti motiv?
- Motiv me ne zanima - uzvratio je Rhyme. - Zanimaju me dokazi.
Dellray je ponovo pogledao u Cooperov stol. - Dakle, slučaj je naš. Jesmo li se
sporazumjeli?
- Koje su naše opcije? - upitao je Sellitto.
- Potpomognite nas s istražiteljima. Ili se možete sasvim ukloniti. To su mogućnosti
koje vam preostaju. Ako nemate ništa protiv, pokupit ćemo PE.
Banks je oklijevao.
- Daj im to - naredi Sellitto.
Mladi je policajac pokupio vrećice s dokaznim materijalom s posljednjeg mjesta
zločina i strpao ih u veliku plastičnu vreću. Dellray je ispružio ruke. Banks je
pogledao tanke prste i bacio
195
vreću na stol, udaljivši se u ugao prostorije. Lincoln Rhyme je predstavljao
demilitariziranu zonu, a Amelia Sachs je stajala prikovana u podnožju njegova
kreveta.
- Djelatnice Sachs - obrati joj se Dellray.
Poslije duge šutnje, ne odvajajući oči od Rhymea, progovori: - Da?
- Načelnik Eckert želi da dodete s nama radi izvješća o mjestima zločina. Spomenuo
je da u ponedjeljak počinje vaš novi zadatak.
Kimnula je.
Dellray se okrenuo Rhymeu i iskreno rekao: - Ne brini, Lincolne. Ulovit ćemo ga.
Sljedeća vijest o njemu bit će da mu je glava nabijena na kolac kraj gradskih vrata.
Dao je znak glavom svojim kolegama koji su, pokupili dokazni materijal i uputili se u
prizemlje. Iz hodnika je Dellray doviknuo Sachsovoj: - Idete li, pozornice?
Stajala je sklopljenih ruku, poput školarke koja je došla na kućnu zabavu i pokajala
se.
- Odmah ću.
Dellray je sišao niza stube.
- Koja je to gamad! - protisnu Banks, bacivši svoj notes na stol. - Da čovjek ne
povjeruje!
Sachsova se njihala na petama.
- Bolje ti je da kreneš, Amelia - reče Rhyme - kočija te čeka.
- Lincolne - primakla se bliže krevetu.
- U redu je. Napravila si ono što si morala.
- Nije bio red da obavim CS obradu - lanula je. - Od početka to nisam željela.
- Više to nećeš morati raditi. A ispalo je baš dobro, nije li?
Krenula je prema vratima, zatim se okrenula i rekla:
- Tebe nije briga ni za što osim za dokazni materijal, je li? Sellitto i Banks su se
uzvrpoljili ali nije obraćala pozornost na njih.
- Reci Thome, bi li ti mogao ispratiti Ameliju?
Sachsova nastavi: - Za tebe je sve ovo samo igra, zar ne? Monelle...
- Tko?
196
Bljesnula je pogledom: - Eto! Vidiš? Više se ne sjećaš čak ni njezina imena. Monelle
Ger~er. Djevojka u tunelu... za tebe je bila samo djelić zagonetke. Stakori su joj
plazili po cijelom tijelu, a ti si rekao: "To je u njihovoj prirodi."
To je u njihovoj prirodi? Ona više nikada neće biti ista kao prije, a sve za što si
brinuo bili su tvoji dragocjeni tragovi.
- Na živim žrtvama - govorio je monotono, kao da drži predavanje - rane od ujeda
štakora uvijek su površinske. Čim je prvi dopuzao do nje i ugrizao je, trebala je dobiti
cjepivo protiv bjesnoće. Kakvu ulogu igra nekoliko ugriza više?
- A da nju možda upitamo za mišljenje? - Osmijeh Sachsove sada je bio drugačiji.
Postao je poguban, poput onoga u bolničkih sestara i terapeuta koji rnrze bogalje. Oni
su s takvim istim osmijehom na licu hodali po odjelima za rehabilitaciju. Ruku na
srce, više mu se sviđala borbena Amelia Sachs od uljudne.
- Odgovori mi nešto iskreno, Rhyme. Zaš_to si me zapravo trebao?
- Thome, naša gošća je prekoračila vrijeme za posjete. Hoćeš li ju...?
- Lincolne - poče pomoćnik.
- Thome - presiječe ga Rhyme - Vjerujem kako sam te nešto zamolio.
- Zato jer nemam pojma ni o čemu - ispali Sachsova. To je razlog! Nisi želio pravog
krim-tehničara na mjestu zločina jer tada ne bi upravljao situacijom. Ali ja... mene
možeš slati amo, tamo. Učinit ću točno ono što želiš bez gundanja i prosvjedovanja.
- Ah, pobuna u postrojbi... - izustio je Rhyme, podigavši oči k stropu.
- Ali ja ne spadam u tu postrojbu. Nisam to željela od samog početka.
- Niti ja. Ali tu smo gdje jes:no. U istom krevetu. Odnosno, jedno od nas. Bio je
svjestan da je njegov hladni osmijeh bio mnogo, mnogo hladniji nego , što je mogla
izdržati.
- Ma ti si najobičnije razmaženo derište, Rhyme.
- Hej, policajko, vrijeme vam je isteklo - zareži Sellitto. Nije se obazirala. - Ne možeš
više sam obrađivati mjesta zločina i zbog toga mi je žao. Ali ti riskiraš istragu samo
da bi
197
nahranio svoj ego, a ja ti kažem zajebi to! - Zgrabila je službenu kapu i izletjela iz
sobe poput olujnog vjetra.
Očekivao je da će čuti tresak vanjskih vrata, možda čak lomljenje stakla. No začuo se
samo slabi "klik", a zatim tišina. Jerry Banks ponovo uze svoju bilježnicu i poče je
prelistavati
s više usredotočenosti nego što je trebalo. Sellitto izgovori: Lincolne, žao mi je. Ja...
- Nema veze - prekine ga Rhyme, pretjerano zijevajući u lažnoj nadi da će to ublažiti
žestoku žaoku u njegovu srcu. Ništa zato.
Policajci su nekoliko trenutaka stajali u mučnoj tišini pokraj poluprazna stola.
Prekinuo ju je Cooper, rekavši: - Vrijeme je da pakiramo stvari. - Podigao je na stol
crnu kutiju za mikroskop i počeo odvrtati okular s brižljivom pažnjom glazbenika
koji rastavlja saksofon. .
- No, Thome - reče Rhyme - sunce je zašlo. Znaš li što mi to govori? Bar je otvoren.
Njihova operativna soba bila je dojmljiva. Do nogu je tukla Rhymeovu spavaću sobu.
Pola kata u zgradi sjedišta, tri tuceta agenata, računala i elektronski paneli kao iz
nekog od filmova Toma Clancyja. Agenti su izgledali kao odvjetnici ili bankari u
bijelim košuljama i kravatama. Svježi je bila riječ koja joj je pala na pamet. I u
sredini Amelia Sachs, upadljiva u mornarskomodroj odori, natopljenoj krvlju štakora,
prašinom i zrnastim izmetom stoke mrtve već stotinu godina.
Više se nije tresla od okršaja s Rhymeom i, premda su joj u mislima vrvile tisuće
stvari koje je htjela reći, trebala reći, prisilila se da se usredotoči na zbivanja oko nje.
Visoki agent, u besprijekornom sivom odijelu, razgovarao je s Dellrayjem. Dvojica
ozbiljnih, kršnih muškaraca stajali su spuštenih glava. Pretpostavljala je da je to
Tomas Perkins, specijalni agent koji je rukovodio uredom na Manhattanu, ali nije bila
sigurna. Policajac pozornik ima toliko veze s FBI-em koliko i djelatnik u kemijskoj
čistionici ili prodavač životnog osiguranja. Doimao se ozbiljan i učinkovit. Tijekom
razgovora stalno je bacao pogled na kartu Manhattana pribijenu na zid. Perkins je
kimnuo nekoliko puta slušajući Dellrayjevo izvješće, a potom je stao za stol od
198
iverice, krcat tvrdim smedim fasciklima, zaokružio pogledom po agentima i počeo
govoriti.
- Zamolio bih vas za malo pozornosti ... Upravo sam razgovarao s direktorom i AGom
u Washingtonu. Do sada ste svi čuli za Neposa iz zračne luke Kennedy. Profil je
potpuno neuobičajen. Otmica, uz odsutnost seksualnog elementa, rijetko je osnova za
serijska ubojstva. Ustvari, to je prvi Nepos toga tipa s kojim smo se ikad~e susreli u
Južnom okrugu. U svjetlu moguće povezanosti s događajima u UN ovoga tjedna,
koordiniramo sa stožerom, Quanticom i uredom generalnog tajnika. Dobili smo nalog
da usmjerimo sve snage na ovaj slučaj. On dobiva prioritet najvišega stupnja.
SAC je pogledom dao znak Dellrayju da preuzme riječ.
- Preuzeli smo slučaj od Uprave njujorške policije, koju ćemo i dalje koristiti kao
logističku podršku i pomoć u ljudstvu. S nama je policajka koja je obradivala mjesta
zločina. Obavijestit će nas o pojedinostima. - Dellray je sada zvučao potpuno
drugačije. Ni trunke prostačke razmetljivosti.
- Jeste li zaprimili PE - upitao je Perkins Sachsovu. Priznala je da nije. - Radili smo
na spašavanju žrtava. SAC se primjetno uznemirio. Na suđenju bi se, inače sigurni
slučajevi, u pravilu gubili zbog propusta u lancu pohranjivanja materijalnih dokaza.
Bila je to prva stvar za koju su se hvatali branitelji počinitelja zločina.
- Pobrinite se da to učinite prije nego što odete. - Da, gospodine.
Kakav izraz na Rhymeovu licu kada je dokučio da sam kurvinski otišla do Eckerta i
isposlvvala da ih isključe. Kakav izraz... Moja Sachsova je to dokučila, moja
Sachsova je osigurala mjesto zločina.
Ponovo je trljala ranjeni prst. Prestani s tim, rekla je samoj sebi, kao što je to~
običavala bezbroj puta, ali bez rezultata. Bol joj je činila dobro, no terapeuti to nikada
nisu mogli shvatiti.
SAC reče: - Agent Dellray? Hoćete li upoznati prisutne s planom akcije.
Dellray pogleda SAC-a i ostale agente:
- U ovom trenutku operativci su već na terenu, provjeravaju svaku veću terorističku
ćeliju u gradu u potrazi za bilo kakvim tragom koji bi nas doveo do prebivališta
Neposa. Svi povjerljivi
199
doušnici, svi tajni agenti. To će ugroziti poneku od akcija u tijeku, ali odlučili smo
preuzeti rizik. Naš je zadatak da reagiramo brzo. Razbit ćete se u grupe po šest
agenata i biti spremni reagirati promptno na svaki trag. Imat ćete potpunu podršku u
slučaju potrebe oslobadanja talaca ili probijanja barikade.
- Gospodine - javila se Sachsova.
Parkins ju pogleda, mršteći se. Očito nije bio običaj da se prekida izvješće sve do
točke: pitanja i odgovori. - Izvolite, o čemu se radi, djelatnice?
- Pa, pitam se samo što će biti sa žrtvom, gospodine?
- Kojom? Mislite na Njemicu? Držite da s njom treba opet razgovarati?
- Ne, gospodine. Mislila sam na sljedeću žrtvu.
Perkins odgovori: - Oh, mi svakako ostajemo svjesni činjenice da bi moglo biti i
drugih meta.
Sachsova je ustrajala. - On ju već ima.
- Doista? - SAC pogleda Dellrayja koji je slegnuo ramenima. - Kako znate - upita
Perkins Sachsovu.
- Pa, ne znam točno, gospodine. Ali ostavio je poneki trag na posljednjem mjestu
zločina što ne bi učinio da nema sljedeću žrtvu. Ili da se ne sprema u lov.
- Primljeno na znanje, policajko, nastavio je SAC. Mobilizirat ćemo se što brže kako
bismo zajamčili da im se ništa neće dogoditi.
Dellray joj pojasni: - Držimo da je najbolje usredotočiti se na samu zvijer.
- Detektivko Sachs... - počeo je Perkins.
- Ja nisam detektiv, gospodine. Radim kao pozornica u Patroli. - No, dobro - nastavio
je SAC zagledavši se u hrpe dosjea. - Pomoglo bi nam da nas upoznate s glavnim
odrednicama.
Promatra ju trideset agenata. Medu njima su bile dvije žene. - Samo nam ispričajte što
ste vidjeli - doda Dellray, držeći nezapaljenu cigaretu među izbočenim zubima.
Dala im je sinopsis svojih pretraživanja mjesta zločina i zaključaka do kojih su došli
Rhyme i Terry Dobyns. Većinu agenata mučio je neobičan MO Neposa.
- Kao neka zagonetna igra - promrmlja jedan agent. Jedan od agenata upita ima li u
namještenim tragovima kakvih političkih poruka koje bi se mogle dešifrirati.
200
- Ne, gospodine, mi doista ne mislimo da je on terorist ustrajala je Sachsova.
Perkins je usmjerio svu svoju pozornost na nju: - Htio bih vas upitati, djelatnice,
priznajete li vi da je taj Nepos pametan? - Vrlo pametan.
- Nije li posrijedi dvostruko blefiranje? - Kako to mislite?
- Vi, trebao bih reći Uprava njujorške policije, drži da je on ludak, slučaj za
psihijatriju. Hoću reći, kriminalac. Nije li možda dovoljno prepreden da vas navede
da mislite tako. A zapravo je u igri nešto drugo.
- Na primjer?
- Uzmimo namještene tragove koje je ostavio. Ne upućuju li oni na diverziju?
- Ne, gospodine, to su inteligentne upute koje nas vode k njegovim žrtvama.
- To shvaćam - požurio je Thomas Perkins. - Ali, čineći to odvukao je našu pozornost
od drugih ciljeva, slažete li se? Promislila je: - Pretpostavljam da je to moguće.
- A zapovjednik Wilson izvlači ljude iz Osiguranja pri UN-u da bi radili na otmici.
Ovaj Nepos, možda, svojim zločinima svima odvraća pozornost kako bi osigurao
prostor za ozbiljnu misiju.
Sachsova se prisjetila kako joj je tijekom dana pala na um ista pomisao dok je
promatrala istražitelje duž Pearl Streeta. A to bi trebale biti UN?
- Tako mislimo - odgovori Dellray. - Zločinci koji stoje iza pokušaja bombaškog
napada na UNESCO u Londonu mogli bi poželjeti pokušati ponovo.
Što bi značilo da je Rhyme krenuo u potpuno pogrešnom smjeru. To bi unekoliko
smanjilo njezin osjećaj krivice.
- A sada, policajko Sachs, možete li nam specificirati dokazni materijal - upita
Perkins.
Dellray joj je dao inventarni popis svega što je našla, po kojemu je prolazila, stavku
po stavku. Dok je govorila, Sachsova je bila svjesna žamora oko sebe. Neki su agenti
odgovarali na telefonske pozive, neki su stajali i medusobno se došaptavali, neki su
pisali. Ali kada je, bacivši pogled na popis, dodala: - tada sam, na posljednjem mjestu
zločina, uzela otisak njegova prsta - shvati da je u prostoriji zavladala potpuna tišina.
Podigla je
201
pogled. Svako lice u uredu zurilo je u nju s izrazom koji je bio ravan šoku, ako su
savezni agenti uopće bili sposobni za to.
Bespomoćno je pogledala Dellrayja koji je nakrivio glavu: - Kažete da ste pribavili
otisak?
- Pa, jesam. Pri tučnjavi s posljednjom žrtvom ispala mu je rukavica i kada ju je
podizao dodirnuo je pod.
- Gdje je? - brzo upita Dellray.
- Isuse - zavapi jedan agent. - Zašto to niste rekli odmah? - Pa, ja...
- Nadite ga, nađite ga! - doviknuo je netko drugi. U sobi zavlada pravi žamor.
Drhtavim rukama Sachsova je prekopavala po vreći s dokaznim materijalom i dodala
Dellrayju polaroid snimku otiska prsta. Podigao ju je i pažljivo promotrio. Pokazao ju
je nekome tko je, pretpostavila je, bio stručnjak za otiske prstiju. - Dobar je - ocijeni
agent. - Jamačno A-stupnja!
Sachsova je znala da se kakvoća otisaka ocjenjivala s A, B i C, a niže kategorije su
bile neprihvatljive za većinu zakonskih ustanova. Sav njezin ponos radi vještine
skupljanja otisaka bio je ugušen općim nezadovoljstvom što to nije spomenula prije.
Onda se sve počelo dogadati odjednom. Dellray je uručio snimku jednom agentu koji
je otrčao do specijaliziranog računala u uglu ureda i stavio polaroid na veliku,
zakrivljenu podlogu nečega što su zvali Opti-Scan. Drugi je agent uključio računalo i
počeo tipkati komande, a Dellray je dograbio telefon. Nestrpljivo je lupkao nogom
spustivši glavu kada je dobio odgovor na svoj poziv.
- Ginnie, Dellray ovdje. Znam da će ovo biti velika gnjavaža, ali treba isključiti sve
zahtjeve za AFIS-om na području sjeveroistočne regije i dati prednost ovome što
šaljem... Perkins je pokraj mene. On će ti potvrditi, a ako ni to nije dovoljno nazvat
ću gazdu u Washingtonu... To je u svezi s UN-om.
Sachsova je znala da FBI-ev automatski sustav za identifikaciju otisaka koristi
policija širom zemlje. Upravo je to Dellray trenutačno želio zaustaviti.
Agent pokraj računala reče: - Skenirano je. Sada se odašilje. - Koliko će to trajati?
- Deset do petnaest minuta.
202
Dellray je stisnuo prašne ruke: - Molim te, molim te, molim
te... Uokolo je vladao pravi metež aktivnosti. Čula je razgovor o
oružju, helikopterima, vozilima, antiterorističkim pregovaračima. Zvonjava telefona,
lupkanje tipkovnica, odmotavanje karata, provjeravanje pištolja.
Perkins je telefonirao, razgovarao je s ekipom za oslobadanje talaca, zapovjednikom
ili gradonačelnikom. Možda čak s Predsjednikom. Tko zna?
- Nisam znala da je taj otisak toliko važan - rekla je Sachsova Dellrayju.
- To je uvijek važno. Pogotovo otkako imamo AFIS. A prije smo obradivali otiske
radi dojma. Da žrtve i novinari znaju da nešto poduzimamo.
- Šalite se!
- Ne, nimalo. Uzmite New York City. Ručno bi se obavila početna istraga. To je kada
još nemate osumnjičenih. Krim-tehničaru bi trebalo pedeset godina da provjeri sve
kartone s otiscima. Bez zajebancije. A automatska pretraga? Petnaest minuta. Nekada
bi sumnjivac bio identificiran u možda dva, tri posto slučajeva. Sada smo se već
približili postotku od dvadeset ili dvadeset dva. Oh, da, otisci su zlatna stvar. Zar nisi
rekla Rhymeu da ih imaš?
- Naravno da je znao.
- I nije odmah sve digao na noge? Mili moj Bože, taj čovjek grdno griješi!
- Čujte, policajko - obratio joj se SAC Perkins držeći ruku preko slušalice. - Zamolit
ću vas đa napravite kartoteku pohranjivanja tragova. Hoću da se materijalni dokazi
predaju PERT-u.
Odjel za obradu fizičkih dokaza. Sachsova se sjetila da su federalci svojedobno
unajmili Lincolna Rhymea da im pomogne u ustrojavanju toga odjela.
- Učinit ću to. Svakako.
- Mallory, Kemple, odnesite PE u jednu od praznih soba i dajte našoj gošći nekoliko
COC kartica. Imate li olovku, djelatnice? - Da, imam.
203
Krenula je za dvojicom agenata u malu kancelariju. Nervozno je škljocala kemijskom
olovkom čekajući da se vrate s paketom službenih kartica za obradu materijalnih
dokaza.
Sjela je za stol i otvorila paket.
Glas iza nje bio je Dellrayjev, osobe za koju se činilo kako se najviše trudi da se
dokaže. U autu na putu ovamo, netko ga je nazvao nadimkom Kameleon. Počela je
shvaćati zašto.
- Perkinsa zovemo živi leksikon. Pametniji je od nekoliko agenata zajedno, ali neka
vas to ne brine. A što je najvažnije, povukao je konce sve do D.C.-a odakle se i
trebaju vući konci u slučajevima poput ovoga. - Dellray potegne cigaretu ispod nosa
kao da se radi o najfinijoj cigari. - Znate, djelatnice, ovo vam je vrlo lukav potez.
- Na što ciljate?
- To što se izvlačite iz Operativnog dežurstva. To vama ne treba. - Mršavo, crno lice,
sjajno i namreškano samo oko očiju, doimalo se iskreno prvi put otkako ga je srela. -
Najbolje što ste mogli učiniti jest prijelaz u Javne poslove. Ondje ćete biti od koristi,
a neće vas uništiti. A to se dogada, da znate. Ovaj posao čovjeka potpuno iscrpi.
Jedna od posljednjih žrtava suludog poriva Jamesa Schneidera, mlaBi čovjek imenom
Ortega, stigao je na Manhattan iz Mexico Cityja gdje je politički nemir (razvikana
narodna pobuna, koja je započela godinu dana ranije) najblaže rečeno otežao
trgovinu. Ambiciozni poduzetnik nije boravio u gradu više od tjedan dana kada je
nestao bez traga. Doznalo se da je posljednji put victen ispred gostionice na West
Sideu i vlasti su odmah posumnjale da je postao još jednom Schneiderovom žrtvom.
Na žalost, potvrdilo se kako je upravo to i bio slučaj.
Skupljač kostiju kružio je ulicama petnaestak minuta, oko Njujorškog sveučilišta na
Washington Squareu. Na ulici je bila masa ljudi, pretežito mlađarije. Studenti u
ljetnim školama. Akrobati na daskama na kotačima, pjevači, mađioničari, akrobati.
Bilo je svečano i neobično.. Podsjetilo ga je na "muzeje" dolje na Boweryju,
popularne 1800-tih. Dakako, to uopće nisu bili muzeji u klasičnom smislu, nego
arkade pod kojima su 'se održavale brojne predstave burleski, ekshibicije i
vratolomije nakaza i
204
akrobata, prodavača koji su nudili sve, od francuskih razglednica do iveraka sa
Svetoga Križa.
Uspori jedanput ili dvaput, ali nitko nije trebao taksi, ili ga nije mogao platiti. Krene
prema jugu.
Schneider je senor Ortegi privezao cigle za noge i bacio ga pod gat na rijeci Hudson,
kako bi onečišćena voda i ribe svele njegovo tijelo na same kosti. Truplo je nac~eno
dva tjedna nakon nestanka, te se nikada nije doznalo je li nesretna žrtva bila živa i pri
punoj svijesti kada je bačena u zagađenu rijeku. Sumnjalo se da je bilo baš tako. Jer
Schneider je okrutno skratio konopac tako da je lice senor Ortege bilo samo nekoliko
centimetara ispod površine vode dok se utapljao. Jamačno se žestoko otimao zureći
gore u zrak koji bi mu bio spas.
Skupljač kostiju uoči boležljivog mladića uz rub nogostupa. "AIDS", pomisli. "Ali
kosti su ti zdrave - i tako isturene. Tvoje kosti trajat će vječno..." Kako čovjek nije
želio taksi, Skupljač kostiju provezao se pokraj njega požudno promatrajući njegovo
koščato tijelo u retrovizoru.
U zadnji čas pogleda ispred sebe, upravo na vrijeme da ne udari starijeg čovjeka koji
je zakoračio na kolnik, s podignutom mršavom rukom kako bi zaustavio taksi. Čovjek
odskoči koliko je mogao, a taksi se naglo zaustavi nekoliko metara dalje.
Čovjek je otvorio stražnja vrata i nagnuo se unutra. - Trebali biste bolje pripaziti kako
vozite - izgovori bez ljutnje u glasu. - Oprostite! - promrmlja Skupljač kostiju
pokajnički. Kolebajući se nakratko, starac pogleda niz ulicu, ali nije vidio drugi taksi.
Ipak je ušao.
Vrata se zalupiše.
"Star i mršav," mislio je Skupljač kostiju. "Koža mu je prevučena preko kostiju poput
svile."
- Kamo ćemo? - viknuo je. - East Side.
- U redu - reče dok je navlačio skijašku masku. Okrenuo je upravljač oštro u desno.
Taksi pojuri prema zapadu.
Sachsova je uključila Dustbuster. Mrzi tu buku. Pokrivala je svaki zvuk
približavajućih koraka, škljocanja pištolja, potezanja noža. Nehotice pogleda iza sebe
3
205
3. " .
POLICAJCEVA KCI
Prekapaj, prekapaj, prekapaj! To je maksima New Yorka... Niti kostima naših
najbližih predaka nije dopušteno mirno počivati četvrt stoljeća, a već jedna generacija
ljudi marljivo
radi na uklanjanju posljednjih ostataka onih koji su im prethodili.
Philip Hone, gradonačelnik New Yorka, Dnevnik, 1845
206
Subota, 22.15, do nedjelje, 5.30
POGLAVLJE 18
atoči mi još malo, Lone.
NRhyme je pio na slamku, Sellitto iz čaše. Obojica su pili žestoko piće nerazrijeđeno.
Detektiv je utonuo u škripav pleteni stolac, pomalo podsjećajući Rhymea na Petera
Lorrea u Casablanci.
Terry Dobyns je otišao, nakon što je iznio neke ogorčene psihološke opažaje o
narcisizmu i djelatnicima u FBI-ju. Jerry Banks je takoder otišao. Mel Cooper je
nastavio s mukotrpnim rastavljanjem i pakiranjem svoje opreme.
- Ovo je sjajno, Lincolne. - Sellitto je zadovoljno pijuckao scotch. - Vraški dobro. Ja
si ne mogu priuštiti to sranje. Koliko je star?
- Čini mi se da je ovome dvadeset.
Detektiv je mjerkao smećkastožutu tekućinu: - Tja, i ženska tih godina bila bi dobra.
- Reci mi nešto, Lone. Što je s Pollingom? Na što se odnosio njegov izljev srdžbe?
- Mali Jimmy? - Sellitto se nasmija. - Sad je u škripcu. On se žestoko potrudio da se
Peretti skine sa slučaja i da se FBI ne miješa. Uistinu se doveo u opasan položaj. A i
tebe zaposliti nije bilo lako. Nosevi su se naveliko vukli po zgradi. Ne mislim zbog
tebe osobno. Naprosto, civilno lice na ovako škakljivom slučaju. A i znaš njegovu
narav...
- Polling je tražio baš mene? Mislio sam da je to bio šef.
207
- Jest, ali mu je Polling prvi stavio bubu u uho. Nazvao je čim je čuo 0 otmici i
namještenom PE na mjestu zločina.
- I tražio mene? - čudio se Rhyme. - Zanimljivo. Rhyme nije imao nikakve veze s
Pollingom već nekoliko godina, točnije od slučaja ubojstava policajaca na kojemu je
stradao Rhyme. Polling je vodio slučaj i na kraju ščepao Dana Shepherda.
- Čini se da si ipak iznenađen.
- Što se odlučio za mene? Jesam. Nismo u najboljim odnosima. Barem nismo bili.
- Zbog čega? - 14-43.
Bio je to žalbeni postupak u Upravi njujorške policije.
- Prije pet, šest godina, dok je još bio poručnik, zatekao sam ga kako ispituje
osumnjičenog nasred osigurana mjesta zločina. Zagadio mi je sve. Ja sam, jasno,
podivljao. Stavio sam to u izvješće, što mu se spomenulo pri jednom od njegovih
stegovnih postupaka - onda kada je pucao u nenaoružana sumnjivca.
- Rekao bih da ti je sve oprošteno, jer mu je bilo jako stalo do tebe. Ti si ipak
profesionalac.
- Lone, nazovi mi jedan broj, hoćeš li? - Svakako.
- Ne - pobuni se Thom, zgrabivši telefon iz ruke detektiva. - Neka to obavi sam.
- Nisam stigao naučiti kako to funkcionira - kazao je Rhyme, kimnuvši prema
elektroničkom pozivnom uređaju koji je Thom spojio s računalom.
- Nisi utrošio vrijeme. To je velika razlika. Koga bi zvao? - Bergera.
- Ne dolazi u obzir - odlučno će Thom. - Kasno je.
- Prošlo je već određeno vrijeme otkako sam naučio gledati na sat - hladno odbrusi
Rhyme. - Nazovi ga. Odsjeo je u Plazi.
- Neću.
- Zahtijevam da ga nazoveš!
- Evo ti. - Tom je ljutito bacio komad papira na rub stola, ali Rhyme je čitao bez
problema. Bog je možda mnogo oduzeo Lincolnu Rhymeu, ali mu je podario vid
mladoga čovjeka. Počeo je sam birati brojeve. Jednostavnije je nego što je mislio, no
208
namjerno je odugovlačio i pritom cijelo vrijeme gunđao. Doveden do bjesnila, Thom
se nije obazirao na nj, već se spusti u prizemlje.
Berger nije bio u hotelskoj sobi. Rhyme prekine vezu, ljutit što ne može tresnuti
slušalicu.
- Imaš problema - upita Sellitto. - Nemam - progunđa Rhyme.
"Gdje li je?" razmišljao je Rhyme mrzovoljno. "Doista jest kasno. Dr. Berger je
trebao već biti u svojoj hotelskoj sobi." Rhymea je obuzeo čudan osjećaj - Ijubomora
da njegov doktor za smrt negdje pomaže nekome drugome umrijeti.
Sellitto se iznenada počeo tiho smijuckati. Rhyme pogleda murjaka koji je grickao
čokoladnu ploču. Već je zaboravio da je i u vrijeme dok su zajedno radili slično
smeče bila glavna hrana debelog inspektora. - Nešto mi je palo na pamet. Sjećaš li se
Bennija Ponza?
- Odred za borbu protiv OC-a, prije deset godina? - Aha.
Rhyme je uživao raditi na organiziranim zločinima. Zločinci su bili profesionalci.
Mjesta zločina puna izazova. A i žrtve su rijetko bile nedužne.
- Tko je bio taj? - upita sada Mel Cooper.
- Plaćeni ubojica iz Bay Ridgea - odgovori Sellitto. Sjećaš li se slatkog sendviča
nakon što smo ga priveli?
Rhyme se smijao kimajući glavom. - Što je bilo? - opet će Cooper.
Sellitto odgovori: - Dakle, bili smo u Centralnoj prijamnoj, Lincoln, ja i nekolicina
drugih. I Bennie. Sjećaš se, bio je krupan, sjedio je sav zgrbljen i držao se za trbuh.
Odjednom je ispalio: "Čovječe, gladan sam, hoću slatki sendvič." - Svi smo se
začuđeno pogledali, a ja sam ga pitao: "Kakav ti je to sendvič?" - Pogledao me kao da
sam pao s Marsa. "A koji kurac.... misliš da je to? Uzmeš komad čokolade, metneš ga
između dvije kriške kruha i ždereš. To je jebeni slatki sendvič."
Grohotom su se smijali. Sellitto je čokoladom ponudio Coopera, koji zavrti glavom, a
onda Rhymea, koji je osjetio nenadani nagon da zagrize. Prošlo je više od godine
dana kako je zadnji put jeo čokoladu. Izbjegavao je tu vrstu hrane - šećer, slatkiše i
tešku hranu. Male stvari u životu obično su najveća opterećenja koja čovjeka
rastužuju i iscrpljuju u najvećoj mjeri. Dobro, čovjek ne
209
mora nikada roniti s aparatom za disanje ili se uspinjati po Alpama. Pa što? Ni prvi,
ni zadnji. Ali svi ljudi peru zube. Svi odlaze zubaru, dobiju plombu, voze se vlakom
kući. Svi prstom pokušavaju izvaditi komad kikirikija koji je zapeo iza kutnjaka kada
nitko ne gleda. Svi osim Lincolna Rhymea.
Vrteći glavom odbio je Sellitta i ispio dugi gutljaj scotcha. Pogledavši na monitor,
prisjeti se oproštajnog pisma za Blaine koje je sastavljao kad su ga Sellitto i Banks
ionako iznenada prekinuli. Još je bilo nekoliko pisama koje je htio napisati.
Jedno, kojega je dugo odgadao, bilo je za Petea Taylora, specijalista za povredu
kičmene moždine. Glavninu vremena Taylor i Rhyme nisu razgovarali o pacijentovu
stanju, već o smrti. Doktor je bio okorjeli protivnik eutanazije. Rhyme je smatrao da
mu duguje pismo s objašnjenjem svoje odluke o samoubojstvu.
A Amelia Sachs?
Policajčeva kći će takoder dobiti pisamce.
Bogalji su velikodušni, bogalji su ljubazni, bogalji su jaki... Bogalji su puni
opraštanja.
Draga Amelia: Draga moja Amelia: Amelia:
Draga pozornice Sachs:
Mada mi je naša suradnja pružila veliko zadovoljstvo, koristim ovu prigodu kako bih
ti oprostio, iako te držim izdajničkim Judom. Štoviše, želim ti svako dobro u budućoj
karijeri dupelizice...
- Kakva je njezina priča, Lone? Te Sachsove.
- Misliš, osim meni dosad nepoznate činjenice da ima raspaljivu ćud?
- Je li udata?
- Nije. S takvim licem i tijelom, čovjek bi pomislio kako ju je kakav naočiti frajer već
ugrabio. Čak i ne izlazi s nekim. Čuli smo da je prije nekoliko godina bila u vezi, ali
ona to nikada ne spominje. - Spusti glas. - Šuška se da je lezbača, ali ne znam ništa o
tome - Moj društveni život svodi se na slučajna poznanstva subotom uvečer u
perionici rublja. Hej, znaš da to pali! Što da ti pričam?
Morat ćeš se naviknuti na to da mrtvi više ne postoje...
210
Rh~me je razmišljao o izrazu njezina lica kada je to izgovorio. O čemu se radilo?
Ljutilo ga je što uopće razmišlja o njoj. Potegne dobar gutljaj scotcha.
Začuo je zvonce, a onda i korake na stepenicama. Rhyme i Sellitto pogledaju prema
vratima. Buku su pravile čizme visoka muškarca u jahaćim hlačama, s plavom
kacigom na glavi. Pripadnik elitnog redarstva na konjima u Upravi policije N.Y.
pružio je Sellittu debelu pošiljku i otišao.
Detektiv otvori pošiljku. - Gle, gle što smo dobili! - Istresao je sadržaj na stol. Rhyme
je ljutito gledao. Tri ili četiri tuceta plastičnih vrećica za dokazne uzorke, sve uredno
označene. U svakoj je bio komadić celofana u koji su bile umotane teleće koljenice
koje su pokupovali specijalci poslani na zadatak.
- I poruka od Haumanna - čitao je. - "Na ruke L. Rhyme. L. Sellitto. Šalje: B.
Haumann, TSRF."
- Što je pak to - upitao je Cooper. Policijski odjel je manijakalno leglo inicijala i
akronima. RMP, remote mobil patrol, su patrolna kola. IED, xmprovised explosive
device, je bomba. Ali TSRF je nešto novo. Rhyme slegnu ramenima.
Sellitto nastavi čitati smijuljeći se:
"Tactical Supermarket Response Force. Predmet: Teleće goljenice. Sveobuhvatnim
pretraživanjem grada otkriveno je četrdeset i šest subjekata koji su mahom uhvaćeni i
onesposobljeni uz minimalnu primjenu sile. Pročitali smo im prava i prevezli iste u
kućni zatvor u kuhinji majke redarstvenika T.P. Giancarla. Po završetku
preslušavanja, pola tuceta osumnjičenih bit će prebačeno vama pod pasku. Pecite
trideset minuta na 180."
Rhyme se smijao. Otpio je još malo scotcha uživajući u dobrom okusu. Taj opori
miris tekućine jedna je od stvari koje će mu nedostajati. (Može li čovjeku išta
nedostajati u miru bešćutna sna? Isto kao i kod dokaza, ukloni glavnu liniju standarda
i nemaš s čime mjeriti gubitak. Siguran si dovijeka).
Cooper je raširio neke od uzoraka. - Četrdeset šest uzoraka celofana. Jedan iz svakog
lanca dućana živežnim namirnicama i od vodećih samostalnih proizvoQača.
Rhyme je pogledavao uzorke. Komadići papira mogli bi poslužiti za identifikaciju
sloja. Inciividualizacija celofana bila bi uzaludan posao - komadić celofana naden na
telećoj kosti nikako ne bi točno pristajao jednome od uzoraka. Medutim, s obzirom na
211
matične kompanije koje isporučuju istu opremu svim svojim prodajnim mjestima,
moglo bi se doznati u kojem je lancu Nepos 823 kupio teletinu i suziti mjesto
stanovanja. Možda bi trebao nazvati ekipu za materijalne dokaze u FBI-u i...
Ne, ne. Zapamti: to je sada njihov jebeni slučaj.
Rhyme zapovijedi Cooperu: - Spakiraj sve to i pošalji našoj dragoj braći u FBI.
U pokušaju da isključi kompjutor, dodirnuo je krivi gumb svojim, tu i tamo
neposlušnim, prstenjakom. Uključio se mikrofon uz glasno krčanje.
- Dovraga! - ljutito protisnu Rhyme. - Zajebana mašinerija! Zbunjen iznenadnim
Rhymeovim gnjevom, Sellitto pogleda u čašu i pokuša se našaliti: - Dobijesa, Linc,
scotch ove kakvoće trebao bi te oraspoložiti.
- Znate li što? - javi se Thom svojim ogorčenim glasom. - On jest raspoložen.
Parkirao je blizu velike kanalizacijske cijevi.
Izašavši iz taksija osjeti vonj smrdljive vode, ogavan i težak. Nalazili su se u slijepoj
ulici s izlazom kraj široke odvodne cijevi, koja se spuštala od West Side Higwayja do
Hudson Rivera. Baš nitko ih tu ne može vidjeti.
Skupljač kostiju prišao je stražnjem dijelu svog taksija, uživajući u pogledu na svog
vremešnog zarobljenika. Baš kao što je uživao gledajući djevojku koju je svezao za
parnu cijev. Na ruku koja se grčila rano jutros pokraj željezničke pruge.
Motrio je uplašene oči. Muškarac je bio mršaviji nego što je mislio, sive raščupane
kose.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

9 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:35 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
Staro meso, ali mlade kosti...
Čovjek se povukao u strahu, zaštitivši rukama uska prsa. Otvorivši vrata, Skupljač
kostiju pritisne mu pištolj na prsnu kost.
- Molim vas! - šapnuo je zarobljenik drhtavim glasom. Nemam mnogo novca, ali dat
ću vam sve što imam. Možemo otići do prvog bankomata. Ja ću...
- Izlazi!
- Molim, nemojte me ozlijediti. Krhki muškarac osvrnu se plaho, a onda šmugne
naprijed. Stajao je pokraj auta još uvijek prekriženih ruku i tresao se usprkos
nepodnošljivoj vrućini.
212
- Zašto to činite?
Skupljač se kostiju malo odmaknuo i izvadio lisičine iz džepa. Zbog debelih rukavica,
neko je vrijeme tražio kromirane spone. Dok ih je izvlačio, učinilo mu se da vidi
opremača broda kako lavira uz Hudson. Suprotna struja nije ovdje bila tako jaka kao
na East Riveru, gdje su se jedrenjaci i te kako namučili da bi se izvukli s naveza uz
East, Montgomery i Out Ward i probili prema sjeveru. Zaškiljio je. Ne, čekaj! To nije
jedrenjak, već samo krstaš s kabinom, s dokonim putnicima na dugačkoj palubi.
Nagnuo se naprijed s lisičinama, kad ga muškarac zgrabi za košulju, držeći ga
grčevito. - Molim vas! Krenuo sam u bolnicu. Zato sam vam mahnuo. Imam bolove u
prsima.
- Zaveži!
Čovjek nenadano zgrabi lice Skupljača kostiju, ruke nezdrave boje zabile su mu se u
vrat i ramena čeličnim zahvatom. Na mjestu gdje su se žuti nokti zarili u njega
sijevnula je bol. Razjaren otporom, strgnuo je žrtvine ruke i grubo mu nabio lisičine.
Nabivši komad trake preko starčevih usta, Skupljač kostiju odvuče ga niz pošljunčanu
obalu prema otvoru cijevi promjera metar i dvadeset. Stao je i prepipao starca.
Tebi će se lako doći do kosti. Kost... Dodirnuti je. Čuti je...
Podigao je muškarčevt.i ruku. Ustrašene su oči blenule, usnice su mu podrhtavale pod
trakom. Skupljač kostiju gladio mu je prste, stiskao članke među svojima (poželio je
skinuti rukavicu, ali nije se usudio). Podigao je žrtvin dlan i priljubio ga sebi na uho.
Lijevom rukom obuhvatio je mali prst zbunjena zarobljenika i polagano ga potezao
sve dok nije začuo dubok škljocaj, pucketanje krhke kosti. Zadovoljavajući zvuk.
Čovjek je vrisnuo. Prigušeni vapaj probio je traku prije nego što se srušio. Skupljač
kostiju ga osovi i stade vući posrćućeg čovjeka ka otvoru cijevi. Podbadanjem ga je
tjerao naprijed.
Izašli su ispod starog, natrulog gata na pilonima. Gnusno mjesto, posuto raspadnutim
ostacima životinja i riba, otpacima sivo-zelenih gustih nakupina algi po vlažnom
kamenju. Nakupina morske trave nalik humku podizala se u vodi, nagrbljena poput
213
debela ljubavnika. Unatoč večernjoj zapari u ostalim dijelovima grada, ovdje je bilo
hladno kao u ožujku.
Senor Ortega...
Spustio je čovjeka u rijeku i lisičinama ga pričvrstio za stup mola. Sivkasto lice
zarobljenika bilo je oko metar iznad površine vode. Skupljač kostiju oprezno se vratio
preko skliska kamenja do odvodne cijevi. Okrenuo se i zastao na trenutak,
promatrajući svoje djelo. Nije mu bilo osobito stalo hoće li policajci pronaći ostale ili
neće - Hannu, ženu u taksiju. Ali ovoga... Skupljač kostiju se nadao da ga ipak neće
pronaći na vrijeme. Zapravo, da ga uopće neće pronaći, kako bi se mogao vratiti za
mjesec ili dva i provjeriti je li brza rijeka temeljito očistila kostur.
Vrativši se do pošljunčana prilaza, svuče skijašku masku i ostavi, nedaleko od mjesta
gdje je parkirao, tragove za sljedeću obradu. Bio je ljutit, bijesan na policajce, pa je
ovaj put sakrio neke namještene tragove. Priredio je i posebno iznenađenje. Nešto što
je čuvao za njih. Skupljač kostiju vratio se do taksija.
Blagi povjetarac raznosio je kiselkast miris rijeke, šuštanje trave i neprekidno
brujanje automobila.
Poput brusnog papira na kosti:
Stao je osluškujući zvuk, nakrivivši glavu dok je promatrao milijardu svjetala koja su
se protezala ka sjeveru nalik pravokutnome Mliječnome putu. Uto se na stazi za
džogiranje pokraj kanalizacijske cijevi u brzom trku pojavila žena, koja je umalo
naletjela na njega.
Vitka brineta u grimiznim hlačicama i majici, zaobišla ga je u trku. Zastala je dašćući
i obrisala znoj s lica. Dobro oblikovana, čvrstih mišića, ali ne i lijepa. Kukasti nos,
široke usnice, nečista koža.
Ali ispod toga...
- Zabranjeno je... niste smjeli tu parkirati. Ovo je staza za džogiranje...
Riječi su zamrle, a u očima se pojačavao strah dok je pogledavala s njegova lica na
taksi i smotanu zaštitnu masku u njegovoj ruci.
Znala je tko je on. Osmijehnuo se uočivši njenu primjetno isturenu ključnu kost.
Jedva je primjetno pomaknula desni zglob spremajući se na sprint. Preduhitrio je
njezinu namjeru. Naglo se sagnuo da ju
214
dohvati, a kada je vrisnula i spustila ruke u samoobrani, Skupljač kostiju brzo se
uspravio iz prividna napada i oštfim ju zamahom lakta tresnuo po sljepoočnici.
Odjeknulo je poput pucanja bičem.
Skljokala se na šljunak i ostala nepomično ležati. Skupljač kostiju je užasnut pao na
koljena i podigao joj glavu. Zastenjao je: - Ne, ne, ne... - bijesan na sebe što je udario
tako žestoko. Strepio je da je slomio, činilo se, savršenu lubanju, ispod poput ticala
žilave kose i neupadljiva lica.
Amelia Sachs dovrši još jednu COC karticu i dozvoli predah. Pronašla je automat za
kavu i kupila papirnu čašu loše crne tekućine. Vratila se u ured bez prozora i
pregledala dokazni materijal koji je prikupila.
Obuze je čudna sklonost prema jezovitoj zbirci. Možda zbog svega što je prošla da bi
ju prikupila, upaljeni zglobovi žestoko su ju boljeli. Još uvijek bi se zgrozila pri
pomisli na ukopano tijelo, na okrvavljenu ispruženu ruku i opečeno meso T.J. Colfax.
Do danas joj materijalni dokazi nisu značili ništa. Na Akademiji su to za nju bila
dosadna predavanja u pospana proljetna poslijepodneva. PE je matematika, karte,
tablice i grafovi, nauka. Mrtva stvar na papiru.
Ne, Amie Sachs je htjela biti redarstvenik koji pomaže ljudima. Obilaziti svoje~
patrolno područje, pomagati nemoćnima, boriti se protiv droge. Siriti poštovanje
prema zakonu poput njena oca, ili ga nekome utuviti u glavu kao što je činio naočiti
Nick Carelli. S pet godina iskustva, bio je zvijezda u Službi uličnog kriminala, uvijek
s osebujnim imaš problem, prijatelju? osmijehom na licu.
Upravo je takva željela biti i ona.
Pogledala je u krhki smedi list kojega je pronašla u hodniku obora za stoku. Jedan od
tragova koje im je ostavio 823, isto kao i donje rublje. Prisjeti se da su federalci
očistili PE prije nego što je Cooper dovršio test na... kako li se zove onaj uredaj?
Kromatograf? Zanimalo ju je kakvom je tekućinom bio natopljen pamuk.
Ta su je razmišljanja vodila Lincolnu Rhymeu, a on je bio posljednja osoba o kojoj je
željela razmišljati u ovom trenutku. Počela je obrađivati preostali PE. Svaka COC
kartica sadržavala
je niz praznih crta na koje se trebao ubilježiti zaštitar dokaza po redu, od prvih nalaza
na mjestu zločina do sudskog postupka.
215
Sachsova je prenosila dokaze u nekoliko navrata pa je i njezino ime bilo na COC
karticama. Ovo je, međutim, prvi put da je A. Sachs, NYPD 5885 zauzela prvu
rubriku.
Još je jednom podigla plastičnu vrećicu u kojoj je bio list. On ga je imao u rukama.
On. Čovjek koji je ubio T.J. Colfax, koji je držao dežmekastu ruku Monelle Gerger i
duboko zasjekao u nju, koji upravo ovoga časa traži novu žrtvu - ako ju već n.ije
ščepao.
Čovjek koji je jutros zakopao živa čovjeka, vapijućeg za milošću koju nije dobio.
Razmišljala je o Locardovu načelu razmjene. Ljudi koji dolaze u dodir uzajamno
nešto razmjenjuju. Nešto veliko, nešto malo. Sva je vjerojatnost da uopće nisu svjesni
što.
Je li nešto od Neposa 823 na ovom listu? Stanica kože? Kapljica znoja? Zapanjujuća
pomisao. Osjeti radosno uzbuđenje pomiješano sa strahom, kao da je ubojica tu, s
njom u ovoj maloj, zagušljivoj prostoriji.
Odagnala je misli i vratila se COC karticama. Ispunjavala ih je desetak minuta i
upravo je bila pri kraju kad su se nenadano otvorila vrata, prestrašivši ju. Naglo se
okrenu.
Na vratima je stajao Fred Dellray, bez zelene jakne, u zgužvanoj košulji. Prstima je
gnječio cigaretu iza uha.
- Dodite na minutu, dvije. Očekujemo završnicu. Držim da bi vas moglo zanimati... ,
Sachsova krenu kroz kratki hodnik, dva koraka iza njegova dugačka koraka.
- Svaki tren očekujemo rezultate AFIS-a - govorio je Dellray. Bojna soba bila je
življa nego prije. Agenti bez jakni vrzmali su se oko radnih stolova. Svi su bili
naoružani službenim oružjem, velikim Sig-Sauer i Smit&Wesson automatima, lOmm
i 45. Pola tuceta agenata skupilo se oko kompjutorskog terminala pokraj Opti-Scana.
Sachsovoj se nije dopao način na koji im je Dellray oduzeo slučaj, ali morala je
priznati da se ispod blagoglagoljivog pobornika naprednih strujanja krije vraški dobar
policajac. Mladi i stari agenti prilazili su mu s pitanjima na koja je odgovarao vrlo
216
strpljivo. Trzao se na svaki telefonski poziv, odgovarau ~~ ~~. savjetovao svakog tko
bi mu se obratio. S vremena na vrijeme zaokružio bi pogledom po uskomešanoj
prostoriji i proderao se:
- Uhvatit ćemo tog pizduna! Možete se kladiti u to! - I najbeskompromisniji su ga
gledali s nelagodom, ali i očiglednim uvjerenjem da jedino on može ščepati zlikovca
za vrat.
- Evo ga, podaci stižu! - viknuo je jedan od agenata. Dellray zareži:
- Hoću slobodne linije s DMV-ovcima u New Yorku, Jerseyju i Connecticutu.
Corrections i Parole takocler. I INS. Recite im da budu pripravni za nadolazeći ID
zahtjev. Sve ostalo neka odgode za kasnije.
Agenti su se raštrkali i počeli telefonirati. Ekran se punio.
Nije mogla vjerovati svojim očima vidjevši đa Dellray drži fige. U prostoriji sada
vlada grobna tišina.
- Imam ga! - kriknuo je agent za tipkovnicom.
- Više nije Nepos - zapjevuši Dellray, nagnuvši se nad ekran. - Poslušajte, ljudi!
Imamo ime: Victor Pietrs. Roden ovdje, 1948. Roditelji su mu iz Beograda. Dakle,
imamo srpsku vezu. ID smo dobili ljubaznošću Odjela za kriminal. Osudivan je zbog
droge i napada od kojih jedan smrtonosan. Odslužio dvije kazne. U redu. Čujte sad
ovo: ima psihijatrijsku povijest bolesti, tri puta bio na liječenju u klinikama Bellevue i
Manhattan Psychiatric. Posljednje otpuštanje prije tri godine. LKA Washington
Heights.
Podigao je glavu. - Tko ima telefonske kompanije? Nekoliko je agenata podiglo ruke.
- Obavite provjeru! - naredi Dellray. Beskonačnih pet minuta.
- Nema ga u najnovijem imeniku New Yorka! - Ništa u Jerseyju! - javi se đrugi agent.
- Connecticut, negativan odgovor.
- Mater mu... - protisnu Dellray. - Pomiješajte imena. Pokušajte s varijaeijama. Imate
službu koja vodi evidenciju o isključenjima zbog neplaćanja.
217
Nekoliko minuta žamor se dizao i spuštao poput plime. Dellray je manijakalno šetao
po sobi, pa Sachsova shvati zašto je suhonjav.
Odjednom jedan je agent uzviknuo: - Našao sam ga! Svi su se okrenuli prema njemu.
- Ja imam na liniji NY DMV - javio se drugi. - Imaju ga. Evo podataka... On je
taksist. Ima dozvolu za taksi.
- To me ne iznenađuje - promrmlja Dellray. - Trebao sam se sjetiti. Gdje je topli
dom?
- Morningside Heights. Blok dalje od rijeke. - Agent ispisa adresu i doda je Dellrayu.
- Znam taj kraj grada. Prilično je pust i pun narkića.
Drugi je agent ukucao adresu u svoje računalo. - Provjerit ću isprave... Nekretnina je
stara .kuća koja glasi na banku. Valjda ju je unajmio.
- Hoćeš li HRT? - doviknuo je jedan agent kroz žamor. - Na liniji mi je Quantico.
- Nema vremena - izjavi Dellray. - Zovi Područni ured SWAT. Neka se prilagode.
Sachsova upita:
- A što je sa sljedećom žrtvom? - Kakvom sljedećom žrtvom?
- On je već nekoga zgrabio za vrat. Zna da već sat ili dva imamo tragove. Zaskočio je
novu žrtvu. Morao je!
- Nema prijava da je netko nestao - odgovori agent. Ako je i zgrabio nekog,
vjerojatno ga skriva u kući.
- Zasigurno ne. - Zašto?
- Ondje bi žrtve pokupile previše PE - odgovorila je. Lincoln Rhyme je rekao da je
njegova kuća zaštićeno skrovište. - Onda ćemo ga natjerati na priznanje.
- Drugi agent dometnu: - Raspolažemo dobrim sredstvima uvjeravanja! . - Krenimo! -
prodera se Dellray. - Čujte, ljudi, zahvalimo
djelatnici Sachs. Ona je pronašla taj otisak i skinula ga.
218
Pocrvenjela je. Osjećala je to i zbog toga se mrzila. Ali nije si mogla pomoći.
Oborivši pogled, opazila je neobične pruge po cipelama i spoznala da još ima gumene
trake.
Kada je podigla pogled, vidjela je punu sobu namrgodenih lica federalnih agenata
koji su provjeravali svoje oružje. Pogledali su ju na putu prema vratima kao što
drvosječe gledaju u kladu, pomisli.
219
POGLAVLJE
19
Godine 1911. tragedija velikih razmjera pogodila je naš lijepi grad. 25. ožujka stotine
marljivih mladih žena mukotrpno
je radilo u tvornici konf'ekcije u Greenwich Irllageu, koja je bila na zlu glasu kao
'tvornica koja izrabljuje radnike'.
Ylasnici ove kompanije bili su toliko gramzljivi za zaradom da su sirotim uposlenim
djevojkama uskratili i elementarne fiziološke potrebe. Držali su da se radnicarna ne
može vjerovati da će hitro obaviti nuždu, te su prostorije za krojenje i šivanje bile
dobro zaključane.
Skupljač kostiju vozio se prema svojoj zgradi. Prošao je mimo patrolnih kola, ali je
gledao pred sebe i redarstvenici ga nisu zamijetili.
Toga dana buknuo je požar na osmom katu zgrade i u nekoliko je minuta zahvatio
cijelu tvornicu i.z koje su mlade uposlenice pokušale pobjeći. Radi zakljcečanih vrata
nisu imale odstupnicu. Mnoge su umrle na mjestu, a više ih je, poput plamenih baklji,
poskakalo kroz prozore trideset metara iznad kamenog pločnika. Umrle su u sudaru s
tvrdom majčicom Zemljom.
U požaru Triangle Shirtwaist izbrojano je 146 žrtava. Policija je, meciutim, bila
zbunjena nestankom jedne od žrtava, mlade žene, Ester Weinraub, koju je nekoliko
očevidaca vidjelo kako u očaju skače kroz prozor na osmom katu. Nijedna od
djevojaka koje su iskočile na isti način nije preživjela pad. Je li moguće da ona nekim
220
čudom jest? Kada su trupla poslagana na cestu kako bi ih identificirali ucviljeni
članovi obitelji, tijelo sirote gospociice Weinraub nije pronac~eno.
Počele su kružiti priče o lešinaru, muškarcu kojega su vidjeli kako nosi veliki
smotuljak s mjesta požara. Redarstvenici su bili toliko razjareni samom pomišlju da bi
netko mogao oskvrnuti ostatke nedužne mlade žene da su u tišini poveli potragu za
osumnjičenim.
Pošlije nekoliko tjedana njihovi su napori urodili plodom. Dva stanovnika Greenwich
Yillagea izjavila su kako su vidjela muškarca koji se udaljuje s mjesta nesreće
odnoseći težak smoticljak prebačen preko ramena "kao sag". Redarstvenici su slijedili
trag koji ih je odveo u West Side. U razgovoru sa susjedima doznali su da opis
muškarca odgovara Jamesu Schneideru, koji je još bio na slobodi.
Potraga se suzila na trošno prebivalište u usko~j uličici u Hell's Kitchenu, nedaleko
od obora u Šezdesetoj ulici. Cim su skrenuli u uličicu, osjetiše odvratan smrad...
Upravo se vozio pokraj mjesta tragičnoga požara. Možda je podsvjesno želio doći
ovamo. Krematorij, cinično ime za zdanje u kojem je bila ozloglašena tvornica,
odavno je srušen a teren je sada bio dio Njujorškog sveučilišta. Tada i sada... Skupljač
kostiju ne bi se iznenadio da vidi kako mlade radnice u bijelim košuljama padaju oko
njega poput sniježnih pahulja, ostavljajući za sobom trag iskri i dima.
Provalivši u Schneiderovo prebivalište, policajci su naišli na prizor od kojega se
smučilo i najokorjelijima. Tijelo nesretne Ester Weinraub (ili ono što je od njega
ostalo) pronadeno je u podrumu. Schneider je bio zaokupljen dovršavanjem onoga što
je započeo požar. Polagano je skidao ljudsko meso s kostiju na način odviše jezovit
da bi se prepričalo.
Pretraživanje ogavnog boravišta otkrilo je tajnu prostoriju pokraj podruma, punu
kostiju s kojih je zguljeno meso.
Ispod Schneiderova kreveta, policajac je pronašao dnevnik u koji je luciak upisivao
svoju povijest zla. "Kost - pisao je Schneider je krajnji bitak ljudskoga bića. Ona se
ne mijenja, ne vara, ne predaje. Jednom, kada se fasada neumjesnih naravi, tjelesnih
mana, nižih rasa i slabijeg spola spali ili istrune, svi smo mi uzvišena kost. Kost ne
laže. Ona je besmrtna".
Napisi umobolnika bili su kronika stravičnih pokusa dok je tragao za najučinkovitijim
načinom skidanja mesa sa svojih žrtava.
221
Pokušavao je kuhati trupla, paliti ih, otopiti u lužini, davati životinjama, uranjati u
vodu.
Ipak mu je u tom jezovitom poslu jedna metoda bila najmilija. "Zaključio sam kako je
najbolje" - nastavlja u svom dnevniku ' jednostavno zakopati tijelo u plodnu zemlju u
pustiti da Priroda obavi zamoran posao. To je najdugočasnija metoda, ali pobuc~uje
najmanje sumnji jer su mirisi svedeni na minimum. Skloniji sam pokopati pojedince
dok su još živi, mada ne mogu sa sigurnošću objasniti zašto."
U njegovoj su tajnoj sobi upravo u takvu stanju otkrivena još tri trupla. Iskrivljene
ruke i grimase na licima sirotih žrtava dokazuju da su doista bile žive kada je
Schneider nabacio zadnju lopatu zemlje na njihove izmučene glave.
Upravo su ove mračne namjere potaknule današnje .novinare da nazovu Schneidera
imenom po kojemu je kasnije bio poznat: "Skupljač kostiju."
Vozio je dalje, vrativši se u mislima onoj ženi u prtljažniku, Ester Weinraub. Njenom
tanašnom laktu, ključnoj kosti nježnoj poput ptičjeg krila. Pritisnuo je papučicu gasa i
jurnuo, dvaput projurivši kroz crveno. Ne može više čekati.
- Nisam umoran - otresao se Rhyme. - Umoran ili ne, potreban ti je odmor. - Ne,
potrebno mi je još jedno piće!
Crni kovčezi bili su posloženi uza zid čekajući djelatnike da ih vrate natrag u IRD lab.
Mel Cooper teglio je kovčeg s mikroskopom u prizemlje. Lon Sellitto je još uvijek
sjedio u pletenom stolcu, ali nije mnogo govorio. Samo je došao do očigledna
zaključka kako Lincoln Rhyme uopće nije razuzdani pijanac.
Thom je bio uporan:
- Jamačno ti je skočio tlak. Potreban ti je odmor! - Potrebno mi je piće...
"Prokleta bila Amelia Sachs," pomisli Rhyme. A nije znao zašto.
- Trebao bi se odreći pića. Nikada ti nije činilo dobro. "Pa i odreći ću se", odgovori
mu Rhyme u sebi. "Zauvijek. U ponedjeljak. Za mene nema programa u dvanaest
faza; samo jedna."
222
- Natoči mi piće! - naredi. Zapravo mu nije bilo stalo. - Neću.
- Natoči mi piće smjesta! - zareži Rhyme. - Nema teorije.
- Lone, hoćeš li mi, molim te, natočiti piće? - Ja...
Thom ga prekine: - Kada zapadne u ovakvo raspoloženje, nepodnošljiv je i nećemo s
njim izaći na kraj.
- Ti ćeš meni nešto uskraćivati? Mogao bih te otpustiti. - Možeš odmah.
- Zlostavljanje bogalja! Optužit ću te. Uhiti ga, Lone. - Lincolne - poče umirujuće
Sellitto.
- Uhiti ga!
Detektiv je bio zaprepašten Rhymeovom žestinom.
- Hej, prijatelju, možda bi se trebao malo smiriti - pokušao je Sellitto.
- Oh, moj Bože - zastenja Rhyme i poče glasno jaukati. Sellitto se zabrinuo. - Što ti
je? - upita. Thom je šutio, podozrivo gledajući Rhymea.
- Moja jetra. - Rhyme je razvukao lice u okrutan osmijeh. - Vjerojatno je ciroza.
Thom se ljutito okrene. - Neću trpiti ova sranja. Jasno? - Ne, nije u redu...
S vrata je dopro ženski glas:
- Nemamo puno vremena,... uopće.
Amelia Sachs uđe u sobu i pogleda po praznim stolovima. Rhyme osjeti pljuvačku na
usnicama i to ga izbezumi. Jer je vidjela kako slini. Jer je imao na sebi blistavu bijelu
košulju koju je obukao samo za nju. I jer je očajnički želio biti sam, zauvijek, sam u
tami nepomična mira u kojoj je on kralj. Ne kralj dana. Dovijeka kralj.
Slina ga je škakljala. Zgrčio je bolne vratne mišiće kako bi osušio usnicu. Thom je
šutke izvukao Kleenex rupčiće iz kutije i osušio svome šefu usta i bradu.
- Pozornice Sachs - reće Thom. - Dobro došli. Ovo je inače blistav primjer zrelosti
kakvu trenutačno baš nemamo prilike vidjeti.
223
Nije imala kapu, a plava bluza bila je raskopčana. Duga crvena kosa rasula se po
ramenima. Nitko ne bi imao poteškoća takvu kosu razlikovati pod usporednim
mikroskopom.
- Mel mi je otvorio - rekla je mahnuvši glavom prema stubama.
- Sachsova, nisi li već odavno trebala biti u krevetu? Thom ga potapša po ramenu.
Gesta je značila Pripazi na ponašanje.
- Dolazim iz federalne zgrade - obratila se Sellittu. - Kako su nam žderači poreza?
- Uhvatili su ga.
- Što? - vrisne Sellitto. - Samo tako? Isuse Kriste! Zna li se za to u središtu grada?
- Perkins je nazvao gradonačelnika. Tip je vozač taksija. Rođen ovdje, ali je otac
Srbin. Ima žutu kartu i povijest bolesti s mentalnim problemima. Dellray i momci iz
SWAT-a već su na putu.
- Kako su uspjeli? - upita Rhyme. - Kladio bih se da je otisak prsta?
Šutke je kimnula.
- Pretpostavio sam da će to odigrati presudnu ulogu. A, reci mi, brinu li o sljedećoj
žrtvi?
- Zabrinuti su - odgovori ravnodušno. - Ali najvažnije im je uhititi Neposa.
- No, tipično za njih. Dopusti da nagađam. Računaju kako će iscijediti iz njega
lokaciju žrtve čim ga ščepaju.
- Pun pogodak!
- To bi moglo potrajati - protisnu Rhyme. - Usuđujem se to izjaviti s punom
odgovornošću. Dakle, promjena mišljenja, Amelia? Kako to da si se vratila?
- Stoga što nemamo vremena za čekanje, bez obzira hoće li ga Dellray ščepati ili ne.
Mislim, vremena za spašavanje sljedeće žrtve.
- Oh, ali mi smo lišeni opreme, zar nisi čula? Zat~oreni, isključeni iz posla. - Rhyme
je zirkao u zatamnjen ekran računala, pokušavajući vidjeti je li mu kosa začešljana.
- Odustajete? - upitala je.
- Djelatnice - počeo je Sellitto - čak i kada bismo htjeli nešto učiniti, ostali smo bez
PE. To je jedina karika...
224
- Kod mene je! - Molim?
- Sve je kod mene. Dolje u RRV-u. Detektiv pogleda kroz prozor.
Amelia Sachs nastavi: - I s posljednjeg mjesta zločina kao i sa svih prijašnjih.
- Imaš sve? - upita Rhyme. - Kako je to moguće? Sellitto se nasmijao: - Digla ga je,
Lincolne. Vražja ženska! - Dellrayju to ne treba - naglasi Sachsova - osim za sudski
postupak. Oni imaju Neposa, a mi ćemo spasiti žrtvu. Svi sretni i zadovoljni, zar ne?
- Ali Mel Cooper je netom otišao.
- Nije, dolje je. Zamolila sam ga neka pričeka. - Amelia prekriži ruke i pogleda na
sat. Prošlo je jedanaest. - Nemamo mnogo vremena - ponovi.
Prikovao je pogled na sat. Gospode Bože, kako je umoran! Thom je imao pravo.
Godinama nije bio tako dugo budan. Bio je iznenađen, ne, šokiran spoznajom da, bez
obzira na sve današnje ljutnje ili zbunjenosti, čak bešćutna razočaranja, protekli sati
nisu bili nepodnošljiv teret, što je bio najčešći slučaj u protekle tri i pol godine.
- Dakle, crkveni miš u nebu. - Rhyme prasne u smijeh. Thome? Thome! Treba nam
kava. Dupla. Sachsova, odnesi te uzorke celofana u lab zajedno s polaroidnom slikom
komadića s teleće kosti. Hoću za jedan sat imati izvješće polarizacijske usporedbe. I
nikakva sranja kao "najvjerojatnije". Hoću odgovor u koj~em je lancu dućana naš
Nepos kupio teleću kost. A ti, Lone, vrati ovamo onu svoju sjenu. Imenjaka čuvenog
igrača bejzbola.
Crni kombiji jurili su pokrajnjim ulicama.
Bio je to zaobilazan put do zločinčeve lokacije, ali Dellray zna što čini; pri
antiterorističkim operacijama u pravilu se izbjegavaju glavne gradske ulice, koje su
često promatrali suučesnici. U stražnjem dijelu vodećih kola Dellray zategne Velcro
remen na neprobojnom prsluku. Imaju manje od deset minuta.
Promatrao je bijedne stanove i parkirališta ispunjena smećem. Posljednji put je bio u
ovom naselju u liku Rastafariana Peter Haile Thomasa iz Queensa. Kupio je 65
kilograma kokaina od
225
sitnog, smežuranog Portorikanca, koji je u zadnji čas odlučio srediti svoga kupca.
Uzeo je od Dellrayja novac i uperio mu pištolj u prepone, povukavši okidač tako
mirno kao da krade povrće u A&P-u. Klik, klik, klik. Zatajenje. Toby Dolittle i ekipa
zaskočili su govnara i njegove pomagače prije nego što je kujin sin našao drugi
pištolj, ostavivši uzdrmanog Dellrayja razmišljati o ironiji sudbine. Zamalo je izgubio
muškost a možda i glavu jer je prekršitelj doista povjerovao da je on diler a ne
murjak.
- ETA, četiri minute! - viknuo je vozač.
Iz nekog razloga Dellray se sjeti Lincolna Rhymea. Bilo mu je žao što se ponio tako
govnarski pri preuzimanju ovog slučaja, ali nije imao izbora. Sellitto je buldog, a
Polling psihopat iako je Dellray znao s njima izaći na kraj. Rhyme je u njemu budio
nelagodu. Bio je oštar kao britva (k vragu, njegova je ekipa pronašla taj Pietrsov
otisak, mada nisu reagirali onako brzo kako je trebalo). U danima prije nesreće, nije
čovjek mogao nadmašiti Rhymea ako on to nije dopustio. Niti si ga mogao
nasamariti.
Sada je Rhyme bio razbijena igračka. Okrutna sudbina za takva čovjeka. Kako se
može umrijeti a živjeti i dalje? Dellray je ušao u njegov stan, zapravo njegovu
spavaću sobu, i zadao mu udarac. Pogodio ga je teže nego što je trebalo.
Možda bi ga trebao nazvati. Mogao bi...
- Predstava počinje - najavi vozač i Dellray zaboravi Lincolna Rhymea.
Kola su skrenula u uličicu u kojoj je živio Pietrs. Većina ulica kroz koje su prolazili
bila je krcata oznojenim stanovnicima s bocama piva i cigaretama, koji su pokušavali
uloviti malo svježega zraka. Ova je, medutim, bila mračna i pusta.
Policijska su se kola polagano zaustavljala. Dva tuceta agenata u taktičkim odorama
iskočilo je, noseći pouzdane puške H&K, opremljene laserskim nišanom i objektivom
koji reagira na infracrveno zračenje. Dva beskućnika zastrašeno su zurila u njih; jedan
brzo sakri ispod košulje bocu svog jeftinog pića.
Dellray pogleda u prozor na Pietrsovoj zgradi; naziralo se blijedožuto svjetlo.
Vozač smjesti kola na sjenoviti prostor za parkiranje. Šapnuo je Dellrayju:
- Zove Perkins. - Lupkao se po slušalicama. - Ima gazdu za vratom. Žele znati tko
vodi akciju.
226
- Ja - prasnu Kameleon. Okrenuo se prema svojoj ekipi. - Hoću nadgledanje sa
suprotne strane i u okolnim prilazima. Snajperi tamo, tamo i tamo. Želim da su svi na
svom mjestu dok bi rekao "keks". Jesmo li se razumjeli?
Staro drvo zaškripi na stubama.
Obgrlivši ženu u polusvijesti od udarca u glavu vodio ju je u podrum. Položi ju na
zemljani pod podno stuba i zagleda se u nju.
Ester... Pogleda ga beznadno i preklinjući. Ne primijeti. Vidio je samo njezino tijelo.
Počeo joj je skidati odječu, grimizni komplet za džoging. Nezamislivo je da u ovo
vrijeme i u toj dobi žena izlazi iz kuće praktički u donjem rublju. Ester Weinraub nije
smatrao droljom. Bila je zaposlenica, šivala je košulje.
Skupljač kostiju promatrao je kako joj ključna kost strši pod vratom. I dok bi neki
drugi muškarac pogledao dojke i tamne bradavice, on je zurio u točku iz koje se
manubrij i rebra šire poput paukovih nogu.
- Što to radite? - upitala je još ošamućena od žestoka udarca.
Skupljač kostiju promatrao ju je pažljivo, ali nije u njoj gledao mladu, neishranjenu
osobu, preširoka nosa i predebelih usnica, s tenom nalik prljavu pijesku. Ispod tih
nesavršenosti on je vidio samo savršenu ljepotu njezine grac~e.
Pogladio ju je po sljepoočnici i opipavao ju nježno. Samo da lubanja nije napukla,
molim te...
Zakašljala je i nosnice joj se rašire. Isparavanja su tu dolje doista bila žestoka, mada
ih on više nije opažao.
- Nemojte me više ozlijediti - šapnula je, obješene glave. - Samo me nemojte
ozlijediti, molim vas...
Izvadi nož iz džepa i sagnu se. Razrezao je donje rublje. Pogledala je svoje obnaženo
tijelo.
- To hoćete? - zavapi. - Dobro, možete me poševiti. O.K.? "Tjelesni užitak", pomislio
je... "to nije ni izbliza jednako." Uspravi je na noge. Divlje se odmakla od njega i
počela
posrtati prema malom prolazu u uglu podruma. Nije trčala, čak se i nije pokušavala
spasiti. Samo je jecala i ispruživši ruku mahala prema vratima.
227
Skupljač kostiju ju je promatrao, opčinjen njenim polaganim, patetičnim hodom.
Vrata, koja su se nekada otvarala u žlijeb za spuštanje ugljena, vode sada u uzan tunel
koji se spaja s podrumom susjedne napuštene zgrade.
Ester navali na metalna vrata i širom ih otvori. Uvukla se unutra.
Nakon nekoliko trenutaka začu krik očaja. Uslijedilo je zadihano, istrzano: - Moj
Bože, ne, ne, ne... - i druge riječi koje su se gubile u kricima užasa.
Vraćala se kroz tunel, krećući se brže, lamatajući rukama oko sebe kao da želi otresti
netom viđeno.
Docii k meni, Ester.
Posrtala je po zemljanom podu i jecala. Doc~i k meni.
Uletjela je ravno u njegove strpljive, ispružene ruke koje su se ovile oko nje. Stisnuo
ju je čvrsto, poput ljubavnika, osjetivši prekrasnu ključnu kost pod prstima i polagano
je odvukao natrag do ulaza u tunel.
228
POGLAVLJE
20
Mjesečeve mijene, list, vlažno donje rublje, zemlja. Ekipa se ponovno skupila u
Rhyrneovoj spavaćoj sobi - svi
osim Pollinga i Haurnanna; samo je krajnja privrženost Upravi njujorške policije
mogla natjerati policijsku vrhušku na nešto, što je neprijeporno, neovlaštena
operacija.
- Obavio si G-C tekućine u donjem rublju, Mel?
- Moram ponoviti. Isključili su nas prije nego što sam dobio rezultate.
Potamnio je uzorak i ubrizgao ga u kromatograf. Za to vrijeme Sachsova se pretvarala
da proučava profil koji se pojavio na ekranu. Podsjećao je na popis zaliha. Rhyme
shvati kako ona stoji posve blizu, kao da se primaknula dok nije gledao, Progovorila
je ispod glasa: - Bila sam...
- Molim?
- Bila sam grublja nego što sam namjeravala. Imam naglu ćud. Ne znam od koga sam
ju naslijedila. Ali ju imam...
- Bila si u pravu - kazao je Rhyme.
Gledaju se u oči. Rhyme se sjetio vremena kada su on i Blaine vodili ozbiljne
razgovore. Dok su razgovarali, uvijek su prikovali pogled na neki predmet izmedu
sebe - jednog od keramičkih konja koje je skupljala, knjigu, gotovo praznu bocu
merlota ili chardonnayja.
Rekao je:
229
- Ja obradujem mjesta zločina drugačije nego većina kriminalista. Bila mi je potrebna
osoba koja neće unaprijed stvarati zaključke, ali istovremeno misli svojom glavom.
Proturječne vrline koje tražimo i kod neuhvatljivog, savršenog ljubavnika. Snagu i
ranjivost u jednakim omjerima.
- S načelnikom Eckertom sam razgovarala - nastavila je samo glede mog prijelaza na
novi posao. Samo sam to željela riješiti. Nije mi bilo ni na kraj pameti kako će nešto
doprijeti do ušiju federalaca i da će oni preuzeti slučaj.
- Znam.
- Ipak sam popustila svojoj prijekoj naravi. Ispričavam se. - Ne opravdavaj se. Treba
mi netko reći kako sam mamlaz ako se tako ponašam. Thom to čini i zato ga volim.
- Nemoj se sada raspekmeziti nada mnom, Lincolne - dobaci Thom s drugog kraja
sobe.
Rhyme nastavi: - Nitko drugi me ne smije poslati k vragu. Svi me štede. Mrzim to.
- Ne bi se baš reklo kako je u zadnje vrijeme ovdje bilo mnogo ljudi koji bi ti išta
rekli.
- Istina je - rekao je nakon kraćeg razmišljanja.
Na ekranu kromatograf spektometra prestalo je titranje. Mel Cooper lupkao je po
tipkovnici računala i očitavao rezultate. Voda, dizel gorivo, fosfat, natrij, tragovi
minerala... Nemam blage veze što to znači.
Kakva je to poruka, mozgao je Rhyme. Donje rublje? Tekućina? Rekao je: - Idemo
dalje. Hoću vidjeti zemlju.
Sachsova mu donese vrećicu. U njoj je bio crvenkasti pijesak, prošaran grumenima
gline i šljunkom.
- Volovska jetra. Mješavina kamena i pijeska. Pronadena iznad kamene podloge u
Manhattanu. Ima li i natrij silikata? Cooper je uključio kromatograf: - O, da. Puno.
- Onda tražimo lokaciju u središtu grada, na pedesetak metara od vode... Rhyme se
nasmijao vidjevši zapanjen izražaj na licu Sachsove: - Nije to nikakva čarolija.
Upravo sam napravio domaću zadaću, to je sve. Gradevinari miješaju natrij silikat s
volovskom jetrom radi stabiliziranja tla kada kopaju temelje na terenima blizu vode,
gdje je kamena podloga duboko. To, dakle, znači da mora biti u gradu. Da pogledamo
list.
Podigla je vrećicu.
230
- Nemam pojma što je to - prizna Rhyme. Ne vjerujem da sam ikada vidio takav list.
Ne u Manhattanu.
- Imam popis vrtlarskih terena - reče Cooper ne odvajajući pogled s ekrana. - Malo ću
ga prorešetati.
Rhyme je do prije izvjesnog vremena bio upućeniji dok je švrljao po Internetu. Kao i
s knjigama, filmovima i posterima, njegovo je zanimanje za svijet kibernetike na
posljetku izblijedjelo. Možđa zato što je toliko toga u njegovu osobnom svijetu bilo
bitno, mreža je na kraju postala uzaludna nada za Lincolna Rhymea.
Cooperov ekran zasvjetluca čim je kvrcnuo u hiperveze i uronio dublje u mrežu: -
Moram izvući i prebaciti neke baze podataka. Potrajat će deset, možda dvadeset
minuta.
- U redu. Da vidimo druge tragove koje je Sachsova našla... ne one namještene.
Ostale. Oni bi nam mogli otkriti gdje je bio. Pogledajmo naše tajno oružje, Mel.
- Tajno oružje - zbunjeno upita Amelia? - Dokazani tragovi.
Specijalni agent Fred Dellray organizirao je akciju za upad s deset Ijudi. Dva tima
plus pretraživanje i nadzor. Specijalci u zaštitnim odijelima preznojavali su se
skriveni u grmlju. S one strane ulice, na katu napuštene kuće s fasadom od
pješčanika, smjestila se S&S ekipa i uperila Big Ears i infracrvene kamere na kuću
zločinca.
Tri snajperista, s pričvršćenim, nabijenim i zakočenim Remingtonima, potrbuške leže
na krovovima. Specijalni dvogledi čučali su pokraj njih poput landauera.
Dellray je, odjeven u FBI vjetrovku i traperice umjesto zelena odijela, čekao
obavijesti.
- Pozor zapovjedniku! Imamo infracrveno na podrum. Dolje se netko miče.
- Kakav je pregled? - pitao je Dellray.
- Ništa se ne vidi. Prozori su previše prljavi.
- Sam je sa svojom malenkošću ili s novom žrtvom? - U dubini duše on osjeća kako
je Sachsova vjerojatno bila u pravu; Nepos je u međuvremenu ščepao novu žrtvu.
- Ne mogu reći. Uhvatili smo samo micanje ~i toplinu.
231
Dellray je poslao druge specijalce u obilazak zgrade. Dobio je izvješće i od njih. -
Nema traga nikome na prvom niti na drugom katu. Garaža je zaključana.
- Snajperisti! - pozva Dellray. - Javite se!
- Prvi strijelac zapovjedniku. Držim na oku ulazna vrata. Ostali su pokrivali hodnik i
prostoriju na prvom katu. Nabijeni i spremni - javili su.
Dellray je izvukao svoj veliki automat.
- Dobro je, papir imamo - reče misleći na uhidbeni nalog. Nisu trebali kucati. -
'Ajmo! Timovi jedan i dva razvijte se, razvijte, razvijte!
Prva ekipa izbila je u trenu ulazna vrata ovnom za probijanje zidova, dok se druga
poslužila civiliziranijim pristupom, pa je razbila samo prozor na stražnjim vratima i
podigla zasun. Ulijeću unutra. Dellray je iza policajaca Ekipe jedan ušao u staru,
prljavu kuću. Zapahnuo ih je odvratan vonj raspadajućeg mesa, pa se i Dellray, vičan
mjestima zločina, morao boriti protiv povraćanja.
Drugi tim osigurao je prizemlje, a onda su jurnuli uz stepenice ka spavaćoj sobi. U
gluhoj tišini čulo se samo lupanje čizama po starom drvetu.
Dellray se sjuri u podrum iz kojega dopire izdajnički smrad. Odnekud odozdo čuo je
nasilno otvaranje vrata i povik: - Ni makac! Federalni agenti! Stoj, stoj, stoj!
Stigavši do vrata podruma čuo je istog agenta kako govori sasvim izmijenjenim
glasom: - Dođavola, što je ovo? Oh, Isuse. - Jebote - doviknu drugi. - Ovo je gnusno!
- Govna na lomači nisu prema ovome ništa! - Žestoko je izgovorio, gušeći se od
smrada.
Na podu je ležalo tijelo muškarca prerezana grkljana i navlaženo crnom tekućinom.
Njegove mrtve, staklaste oči zurile su u strop, ali se činilo da mu se prsni koš miče.
Dellray se stresao od jeze; nikada nije uspio razviti imunitet na insekte. Po broju
kukaca i crva kojima je truplo bilo preplavljeno, moglo se zaključiti da je žrtva mrtva
najmanje tri dana.
- Zašto smo dobili pozitiv na infracrvenom? - u čudu je pitao jedan agent.
Dellray je pokazao tragove ugriza štakora i miševa uzduž žrtvine nadute noge i boka.
- Tu su negdje u blizini. Omeli smo ih u blagovanju.
232
- Što to znači? Da je jedna od žrtava sredila njega? - O čemu pričaš? - prasnuo je
Dellray.
- Zar to nije on?
- Ne, to nije on - zareži Dellray poput bijesna psa, pogleda prikovana na jednu
posebnu ranu na truplu.
Jedan od specijalaca mrštio se u nedoumici. - Ne, Dellray. To je tip. Imamo snimke
face. Ovo je Pietrs.
- Jasno da je to jebeni Pietrs! Ali on nije Nepos. Zar ne kužite?
- Nije? Kako to misliš?
Sve mu je bilo jasno. - Kujin sin!
Dellray je poskočio na zvuk telefona. Otvorio ga je i šutke slušao. - Što je napravila?
Oh, samo mi je još to trebalo... Ne, nismo uspjeli uhititi jebenog zločinca.
Ljutito je pritisnuo OFF puce i uperio prst u dvojicu SWAT agenata.
- Idete sa mnom.
- Što smjeraš, Dellray?
- Obavit ćemo jedan posjet. A što nećemo? - Agenti su se zgledali, mršteći se u
nedoumici. - Nećemo uopće biti pristojni!
Mel Cooper je istresao sadržaj kuverti. Najprije povećalom ispita prašinu. - Ovo je
prašina od cigle. Ali i neke druge vrste kamena. Mramor, rekao bih.
Stavio je uzorak na objektno stakalce i pogledao ga pod mikroskopom. - Da, mramor
je. Obojen ružičasto.
- Je li bilo mramora u tunelu obora? Tamo gdje ste našli Njemicu?
- Ni u tragovima - odgovori Sachsova.
Cooper je sugerirao kako je prašina možda došla iz Monelleine zgrade kada ju je
Nepos 823 ščepao.
- Ne, dobro mi je poznato naselje u kojem je Deutsche Haus. To je samo preuređena
stambena zgradurina u East Villageu. Najbolji kamen koji ondje možeš naći je
brušeni granit. Možda, samo možda, je to djelić njegova skrovišta. Ima li nečeg
zamjetljivog?
- Tragovi dlijeta - govorio je Cooper, pognut nad mikroskop. - Ah, dobro. Koliko
jasni?
- Ne odveć. Izbrazdani.
233
- Dakle, u pitanju je stari klesar? - Da, mislim da jest.
- Zabilježi, Thome - zatraži Rhyme, kimnuvši prema posteru. - U njegovu skrovištu
ima mramora. I to starog.
- Zašto toliko brinemo o njegovu skrovištu - pitao je Banks, pogledavajući na sat. -
Federalci su već jamačno stigli tamo. - Nikada dosta podataka, Banks. Upamti to.
Onda, što još imamo?
- Još jedan komadić crvene kožne rukavice. A što je ovo? - upitao je Ameliju,
podigavši plastičnu vrećicu u kojoj je bio komadić drva.
- Uzorak losiona poslije brijanja. Na mjestu gdje se očešao o stup.
- Trebam li pretražiti i tvornice mirisa? - zabrinuto će Cooper.
- Daj da prvo onjušim - rekao je Rhyme.
Sachsova je donijela vrećicu. Unutra je bila tanka drvena pločica. Otvorila je vrećicu i
dala mu pomirisati.
- Brut! Kako to nisi prepoznala? Thom, dodaj popisu kako naš momak upotrebljava
mirisnu vodicu iz samoposluživanja. Cooper objavi: ; Imamo i drugi uzorak kose. -
Krim-tehničar
ga stavi na usporedni mikroskop. - Vrlo sličan onome kojega smo pronašli ranije.
Vjerojatno isti izvor. K vragu, Lincolne žao mi je, ali moram ti reći da jest isti.
Smeđa kosa.
- Jesu li vršci odsječeni ili su prirodno raspucani? - Odsječeni.
- Dobro, riješili smo boju kose - reče Rhyme.
Thom je upravo upisivao boju kose kada se javi Sellitto: Nemoj to pisati!
- Molim?
- Jamačno nije smeđa - nastavi Rhyme. - Mislio sam... - započe Thom.
- Sve je drugo, ali ne smeđa. Plava, boje pijeska, crna, crvena...
Detektiv je objasnio: - To je stari trik. Možeš se zavući u prolaz iza brijačnice i iz
smeća izvući nešto kose. Zatim je posuti po mjestu zločina.
- A tako. - Banks to "upiše" u svoj nadobudni mozak. Rhyme reče: - Dobro. Što nam
kaže vlakno?
234
Cooper ga stavi pod polarizirajući mikroskop. Vrteći gumbima, govorio je: -
Birefrakcija od 0,053.
- Najlon 6 - lanu Rhyme. - Kako izgleda, Mel? - Sasvim grubo izradeno. Resasti
presjek. Svijetlosivo. - Sag.
- Točno. Provjerit ću bazu pođataka. - Trenutak kasnije digao je pogled s računala. -
Vlakno je tipa Hampstead Textile 118B.
Rhyme je prezrivo otpuhnuo. - Što je? - upita Amelia.
- Najobičnija presvlaka za prtljažnike koju koriste svi američki proizvodači
automobila. Već petnaest godina pojavljuju se u više od dvjesto različitih izvedbi.
Beznadno... 'Mele, ima li što na vlaknu? Upotrijebi SEM.
Tehničar namjesti elektronski mikroskop za pretraživanje. Ekran živnu obasjan
sablasnim plavičasto-sivim sjajem. Vlakno je izgledalo poput golema konopca.
- Imam nešto. Mnoštvo kristala. Često se upotrebljava titan-dioksid kako bi ubio
pretjeran sjaj tepiha. Možda je to. - To nam je važno. Stavi ga pod plin.
- Nemam dovoljno materijala, Lincolne. Morao bih spaliti cijelo vlakno.
- Spali ga.
Sellitto se javio vrlo oprezno: - Jedna je stvar posuditi dokaze od federalaca. Ali,
uništiti ih? Nisam baš siguran u to, Lincolne. Bude li kakvog sudskog postupka...
- Nema nam druge.
- Ljudi moji - uzdahnu Banks.
Sellitto je nevoljko kimnuo i Cooper je namjestio uzorak. Stroj se tiho oglasi.
Trenutak kasnije ekran je zasvjetlucao i na njemu su se pojavile kolone. - Evo, to je
molekula polimera dugog lanca. Najlon. Ali ova mala valovita crta, to je nešto drugo.
Klor, deterdžent... To je sredstvo za čišćenje.
- Sjetite se - progovori Rhyme - Njemica je spominjala da je auto mirisao čisto.
Pronadi koje je vrste.
Cooper je provukao podatak kroz bazu podataka. - Proizvođač je Pfizer Chemicals.
Prodaje se pod trgovačkim nazivom Tidi-Kleen u Baer Automotive Products u
Teterborou.
235
- Sjajno! - kliknuo je Lincoln Rhyme. - Znam tu kompaniju. Prodaju na veliko
voznim parkovima. Poglavito rent-a-car kompanijama. Naš Nepos vozi unajmljeni
automobil.
- Nije valjda toliko glup da .bi unajmljeni auto vozio na mjesta zločina? - čudio se
Banks.
- Ukraden je - promrmlja Rhyme, kao da je mladić pitao koliko su dva i dva. - Ima i
ukradene tablice. Je li Emma još uz nas?
- Vjerojatno je u ovo doba kod kuće.
- Probudi je, pa neka počne obradivati Hertz, Avis, National, Budget radi krade.
- O.K. - izusti Sellitto nevoljko, osjećajući u zraku nelagodan miris spaljenog
federalnog dokaza.
- A otisci stopala? - upitala je Sachsova.
Rhyme je pogledao elektrostatičke otiske koje je podigla.
- Neobično istrošene na džonovima. Vidite li izlizani dio na vanjskoj strani svake
cipele pri dnu stopala?
- Možda ima nožne prste okrenute prema unutra - glasno je razmišljao Thom.
- Može biti, ali nema odgovarajuće pete koju bismo trebali vidjeti. - Rhyme je
proučavao otiske. - Po mome mišljenju on je čitatelj.
- Čitatelj?
- Sjedni u onaj stolac - obratio se Rhyme Ameliji. - Nagni se nad stol, pretvarajući se
da čitaš.
Sjela je i zbunjeno ga pogledala. - I? - Pravi se kao da listaš knjigu.
Učinila je to nekoliko puta. I ponovno podigla glavu. - Nastavi. Čitaš cijeli roman Rat
i mir.
Pognute glave nastavila je okretati stranice. Trenutak kasnije nesvjesno je prekrižila
noge. Vanjski rubovi njezinih cipela bili su jedini dio koji se dodirivao s podom.
Rhyme je to istaknuo. - Stavi to u profil, Thome. Ali dodaj upitnik. Pogledajmo sada
papilarne linije.
Sachsova je rekla kako nema dobar otisak prsta uz pomoć kojega bi mogli
identificirati Neposa. - Ostao je u federalnoj zgradi. '
Rhymea nije zanimao taj otisak. Želio je pogledati onaj drugi, Kromekote kojega je
Sachsova snimila s kože njemačke djevojke.
236
- Ne može se prenijeti na ekran - objavi Cooper. - Nije čak ni trećerazredno. Na ovo
se ne bih pozivao čak i kada bih morao.
- Ne zanima me identitet - kazao je Rhyme. - Zanima me posebno ova crta. - Crta
koju je pokazao bila je u obliku polumjeseca, smještena nasred same jagodice.
- Što je, pak to? - upitala je Amelia.
- Izgleda mi kao ožiljak - odgovorio je Cooper. - Stara posjekotina. Vrlo ružna.
Vjerojatno je išla sve do kosti.
Rhyme je razmišljao 0 ostalim obilježjima i nedostacima koje je kroz godine
promatrao na ljudskoj koži. U danima prije nego su se poslovi sveli na prevrtanje po
papirima i lupkanje po tipkovnicama računala, bilo je mnogo lakše odrediti profesije
samo proučavanjem ruku: iskrivljene jagodice prstiju od lupanja po mehaničkim
pisaćim strojevima, ubodi od šivaćih strojeva ili obućarskih šila, zupčasti urezi i mrlje
tinte od pera kod stenografa i računovoda, porezotine papirom od tiskarskih strojeva,
ožiljci rezača matrica, sasvim izraziti žuljevi od različitih vrsta fizičkog rada...
Ali ožiljak poput ovoga nije im kazivao baš ništa.
Barem ne ~a sada. Ne dok se ne dočepaju sumnjivca čije će ruke moći ispitati.
- Što još? Otisak koljena. Dobar je. Možemo zaključiti što je imao na sebi. Podigni
ga, Sachsova! Vrećaste hlače. Ostao je dubok nabor, znači da su od prirodnog vlakna.
Po ovakvu vremenu, kladio bih se da je pamuk, a ne vuna. U današnje doba rijetko se
vide svilene hlače.
- Laka tkanina, nije traper - javio se Cooper.
- Sportska odjeća - zaključi Rhyme. - Thom, dodaj to našem profilu.
Cooper je vratio pogled na ekran i utipkao još neka pitanja. - Nemamo sreće s listom.
Ne podudara se s podacima Smitsonian Instituta.
Rhyme spusti glavu na jastuk. Koliko im vremena ostaje? Sat? Dva?
Mjesec. Zemlja. Slana voda...
Pogledao je u Ameliju koja je stajala sama u uglu. Spustila je glavu tako da je njezina
duga riđa kosa pala preko lica. Zurila je u vrećicu s dokaznim materijalom, namrštena
lica, izgubljena
237
u mislima. Koliko je puta Rhyme i sam stajao u sličnoj pozi, pokušavajući... ,
- Novine! - viknula je podigavši glavu. - Gdje su novine? - Grozničavim pogledom
prelazila je sa stola na stol. - Imate li današnje novine?
- Što ti je, Sachsova? - upitao je Rhyme.
Otela je The New York Times iz ruku Jerryja Banksa i hitro ga prolistala.
- Ona tekućina na donjem rublju - obratila se Rhymeu. Može li to biti slana voda?
- Slana voda? - Cooper je pohlepno čitao GC-MS grafikon. - Naravno! Voda i natrij i
ostali minerali. Zatim nafta i fosfati. To je zagaQena morska voda.
Pogled joj se susreo s Rhymeovim. U isti glas su izgovorili: - Plima!
Podigla je novine, otvorene na stranici s vremenskim izvješćem. Dijagram mjesečevih
mijena bio je sukladan onome pronađenome na mjestu zločina. Ispod njega je bio
grafikon plime i oseke. Plima nailazi za četrdeset minuta.
Rhyme je prezirno nakrivio usnu. Nikada nije bio bješnji nego kada je bio bijesan na
sebe. - Udavit će žrtvu ispod nekog gata u gradu.
- Bespomoćno je promatrao kartu Manhattana, s miljama morske obale.
- Sachsova, ponovno je došlo vrijeme za utrke. Ti i Banks idite na zapad. Lone, ti bi
mogao preuzeti East Side i okolicu pristaništa uz South Street. Mele ipak, doznaj koji
je to list!
Val mu okrznu klonulu glavu.
William Everett otvori oči i ispuhnu vodu iz nosa. Bila je ledena, pa se njegovo
nepouzdano srce hrabro borilo pumpajući krv po cijelome tijelu.
Umalo se ponovno onesvijestio, kao onda kada mu je kujin sin slomio prst, ali je opet
uplovio u zbilju i vratio se razmišljanju. Sjeti se svoje pokojne žene i, iz neka
neobjašnjiva razloga, njihovih putovanja. Bili su u Gizi. I Gvatemali. Nepalu. U
Teheranu (tjedan dana prije iranskog preuzimanja američke ambasade).
Zrakoplov Southeast China Airlinesa ostao je bez jednog od dva motora sat prije
slijetanja u Peking i Evelyn je pognula glavu
238
u položaj za prisilno spuštanje. Spremna umrijeti - buljila je u neki članak u časopisu
kompanije. Tekst je upozoravao kako je topli čaj odmah poslije obroka opasan za
organizam. Kasnije mu je pričala o tome u Rafffes baru u Singaporeu. Histerično su
se smijali sve dok im nisu potekle suze.
Razmišljao je o hladnim očima otimača. Njegovim zubima, debelim rukavicama.
Tada, u ovom groznom mokrom grobu nepodnošljiva bol prostrujila mu je uz ruku i
završila u čeljusti.
Slomljeni prst ili srčani udar? Možda jedno i drugo.
Everett sklopi oči dok se bol nije malo stišala. Osvrnuo se. Prostor u kojem se nalazio
sputan bio je ispod natrula gata. Komad drva visio je s ruba prema uzburkanoj vodi,
samo petnaestak centimetara ispod dna gata. Kroz uski prorez naziru se svjetla
čamaca na rijeci i industrijskih pogona u New Jerseyju. Voda mu je već došla do grla
i mada su lisičine bile istegnute koliko se to dalo, nije mogao dosegnuti gat nekoliko
desetaka centimetara iznad njegove glave.
~ol ga ponovo prostrijeli iz prsta, pa je Everett zajaukao. Onesvijestio se i glava mu je
klonula prema vodi. Nos pun vode i strahovit kašalj prizvali su ga opet k svijesti.
Tada je mjesec povukao razinu vode malo više. Poput neprobojne zavjese voda
zatvori šupljinu u kojoj se nalazio. Svjetla su nestala. Čuo je samo pljuskanje valova i
svoje bolne jauke.
Znao je - to je smrt, bio je svjestan kako ne može više od nekoliko minuta držati
glavu ponad prljave površine. Zatvori oči i priljubi lice uz sklizak, crni stup.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

10 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:36 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
POGLAVLJE
21
Do središta grada, Sachsova - šumio je Rhymeov glas kroz prijamnik.
Pritisnula je papučicu, ne obazirući se na crvena svjetla, dok su jurili po autocesti
West Side. Mrtva hladna došla je do osamdeset milja na sat.
- Dosta je, stoj! - viknuo je Jerry Banks.
Ne obazirući se na njega, odbrojavala je. Dvadeset i treća ulica, Dvadeseta, klizište
kod doka za tegljače smeća na Četrnaestoj ulici. Dok su jurili kroz Village, čet~rrt u
kojoj se pakiralo meso, iz pokrajnje ulice izletjela je hladnjača, ravno njoj na put.
Umjesto da prikoči, kao u utrci sa zaprekama, prešla je s kombijem preko pune crte,
što je izazvalo bujicu psovki od Banksa i divljačko trubljenje velikog Bijelog brata
koji se opasno zaljuljao.
Hopa! - uzviknu Amelia Sachs, skrenuvši ponovno u južnu traku. Rhymeu je dodala.
- Ponovi. Promaklo mi je.
U ušima joj zazvoni Rhymeov metalni glas: - Središte grada je sve što ti mogu reći,
dok ne otkrijemo smisao onog lista. - Nadomak smo Battery Park Cityja.
- Dvadeset i pet minuta do plime! - proderao se Banks. Možda će Dellrayjov tim
uspjeti izmamiti od njega točnu lokaciju nove žrtve. Mogli bi odvući gospodina 823 u
mračni prolaz i obraditi ga vrećom jabuka. Nick joj je pričao kako je to vrlo
djelotvoran način da se zločinci natjeraju na "suradnju". Izudaraš ih po trbuhu
vrećicom voća. Vrlo je bolno, ali nema
240
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje građe sigurnu kuću · Noviji model proceduru
· Tamna odjeća · Lociranu blizu: l~uzina · Vjerojatno ima
· Stare rukavice B'~'ay & 82nd., · Svj. siv, srebrni, dosje
crvenkasta ShopRite bež · Poznaje FR
jareća koža B'~'aY & 96th, otiske
Anderson
· Losion poslije Foods · Oružje =
brijanja da Greenwich & Colt .32
sakrije drugi Bank
miris? ShopRite · Veže žrtve
2nd Ave., neobičnim
· Skijaška maska? 72nd-73rd, čvorovima
Mornarsko plava. ~~n, · Privlači ga
· Rukavice su World "staro"
Battery Park
tamne · Zvao jednu
· Losion poslije J&G's žrtvu "Hanna"
brijanja = Brut Emporium · Poznaje osnove
· Boja kose nije 1709 2nd Ave., njemačkog
Anderson
smeđa · Privlači ga
Foods podzemlje
· Duboki ožiljak 34th & Lex.,
na kažiprstu Food · Podvojena
· Uobičajena W~'ehouse ličnost
8th Ave. &
odjeća · Možda svećenik
~th ,
ShopRite soc. radnik,
Houston & savjetnik
Lafayete, · Neobično habanje
ShopRite na cipelama,
6th Ave. & puno čita?
Houston,
J&G's
Emporium
Greenwich &
Franklin
Grocery
World
· Stara zgrada
ružičasti mramor
241
tragova. Dok je odrastala nije mogla ni slutiti da bi se policajci služili takvim
metodama. Sada međutim, misli drugačije.
Banks ju je potapšao po ramenu. - Pogledaj. Mnoštvo starih gatova.
Trulo drvo i prljavština. Sablasna mjesta.
Naglo je zakočila. Izašli su i potrčali prema vodi. - Jesi li tu, Rhyme?
- Govori, Amelia. Gdje si?
- Pristanište sjeverno od Battery Park Cityja.
- Upravo se javio Lon sa East Sidea. Nije pronašao ništa. - Ovo je uzaludno -
uzdahnula je. - Ima na tucet gatova. Cijelo šetalište... Spremište za vatrogasni brod i
pristaništa za trajekte, pa mol u Battery Parku... Treba nam ESU.
- Ne možemo računati na ESU, Amelia. Više nisu na našoj strani!
Dvadeset minuta do plime.
Kružila je očima po dokovima. Potpuno bespomoćna opustila je ramena. Tada potrči
prema rijeci s rukom na oružju. Jerry Banks bio joj je za petama.
- Reci mi nešto o tom listu, Mel. Makar slutnju, bilo šr_o. Samo ubrzaj!
Uznemireni Cooperov pogled šetao je od mikroskopa do ekrana računala.
Osam tisuća različitih vrsta lišća pokušava rasti na Manhattanu. - Ne uklapa se ni u
jednu strukturu stanica.
- Star je - podsjeti ga Rhyme. - Ali koliko?
Cooper je ponovo pogledao list. - Mumificiran je. Star je sto godina, rekao bih.
Možda koja manje.
- Što je izumrlo u posljednjih sto godina?
- Biljke ne izumiru u eko-sustavu kao što je Manhattan. One se pojavljuju uvijek
iznova.
U Rhymeovoj glavi zazvoni. Zamalo se nečega sjetio. Istovremeno je volio i mrzio taj
osjećaj. Mogao je ščepati misao kao neočekivanu muhu. Ili je mogla potpuno
iščeznuti i ostaviti ga s neugodnim osjećajem izgubljena nadahnuća.
Šesnaest minuta do plime.
Koja je to bila pomisao? Ozbiljno se prihvati njena rješavanja i sklopi oči...
242
Gat, razmišljao je. Žrtva je ispod gata na stupovima. I što s tim? Promisli!
Gatovi... brodovi... iskrcavanje... tereti.
Iskrcavanje tereta! , Naglo otvori oči. - Mel, je li to usjev?
- Oh, k vragu. Pregledavao sam hortikulturu općenito, ne kultivirane usjeve. - Činilo
se da tipka cijelu vječnost.
- Dakle?
- Čekaj malo, strpi se... Evo popisa. - Dobio ga je na ekranu. - Lucerna, ječam, repa,
kukuruz, žito, zob, duhan... - Duhan! Vidi to.
Cooper je dvaput pritisnuo na miša i na ekranu se polagano počela pojavljivati slika.
- To je to!
- World Trade Towers - objavio je Rhyme. - Otuda prema sjeveru nekoć su se
prostirale plantaže duhana. Thome, dodaj n;i istraživanja za moju knjigu - treba mi
karta iz 1740-tih. I nova, kakvu je Bo Haumann koristio za mjesta na kojima se čisti
azbest. Stavi ih na zid, jednu pokraj druge.
Pomoćnik je pronašao staru kartu među Rhymeovim dokumentima. Obje je pričvrstio
na zid pokraj kreveta. Grubo iscrtana, starija karta pokazivala je sjeverni dio naseljena
grada, malu skupinu kuća u donjem dijelu otoka, pokriven plantažama. Postojala su
tri trgovačka pristaništa duž rijeke koja se u to doba nije zvala Hudson, nego West
River. Rhyme je bacio pogled na noviji plan grada. Plodno zemljište je, dakako,
nestalo, kao i prvobitna pristaništa, ali i na novoj karti grada bilo je ucrtano napušteno
pristanište na istoj lokaciji gdje je i prije bilo jedno za izvoznike duhana.
Rhyme se istegnuo naprijed, pokušavajući pročitati naziv obližnje ulice. Baš je~
kanio pozvati Thoma da mu primakne kartu, kada se iz prizemlja čuo žestoki udarac i
lomljava ulaznih vrata uz pucanje stakla.
Thom je krenuo niz stube.
- Hoću k njemu! - Odlučan glas ispunio je predvorje. - Samo malo... - pokušao je
Thom.
- Ne može. Ni za minutu, niti za sat. Smjesta. U vražju mater! Sad! Jasno?
- Mel - šapnu Rhyme - sakrij dokaze, isključi sustav!
243
- Ali...
' - Učlnl t0 ~
Rhyme je žestoko zatresao glavom da zbaci slušalice s mikrofonom. Pale su pokraj
Clinitrona. Na stubama su se čuli koraci.
Thom je poduzeo sve što je mogao da ih spriječi, ali posjetitelji su bila tri agenta FBIa,
od kojih su dvojica držali velike automate. Polagano su ga odgurali uz stepenice.
Hvala Bogu, Mel Cooper je u ciglih pet sekundi rastavio mikroskop, te je pedantno
slagao dijelove kada su agenti FBI-a uletjeli u Rhymeovu sobu. Vrećice s dokaznim
materijalom bile su skrivene ispod stola i pokrivene primjercima National
Geographica.
- Ah, to si ti, Dallray - vedro će Rhyme. - Našao si našeg Neposa, je li?
- Zašto nam nisi rekao? - Što sam vam trebao reći? - Da je otisak prsta bio lažan. -
Nitko me nije pitao.
- Lažan? - zbunjeno upita Cooper.
- Otisak je bio pravi - odgovori mu Rhyme kao da se to razumije samo po sebi -
jedino što nije pripadao Neposu. Našem momku je trebao taksi da pomoću njega lovi
svoje žrtve. Tako je naišao na... kako mu je bilo ime?
- Victor Pietrs - promrmljao je Dellray i ispričao podatke o taksi-vozaču.
- Vrlo lukavo - izgovorio je Rhyme s prizvukom iskrena divljenja. - Odabrao je
Srbina s policijskim dosjeom i mentalnim problemima. Baš me zanima koliko je dugo
tražio kandidata. Bilo kako bilo, 823 je ubio jadnog gospodina Pietrsa i ukrao mu
taksi. Odsjekao mu je prst i sačuvao ga za slučaj da se previše približimo, pa da nam
na mjestu zločina ostavi očigledan trag i tako da nas makne od bliske istrage. Izgleda
kako mu je to i uspjelo.
Rhyme opet pogleda na sat. Ostalo im je još četrnaest minuta. - Kako si znao? -
Dellray je površno pogledao karte na Rhymeovu zidu, ali hvala Bogu, nisu ga
zanimale.
- Otisak je pokazivao znakove dehidracije i sušenja. Očito je cijelo truplo u
katastrofalnom stanju. Našli ste ga u podrumu. Jesam li u pravu? Ondje naš momak
voli odlagati svoje žrtve.
244
Dellray se nije obazirao na njegovo izlaganje već je njuškao po sobi poput divovskog
terijera.
- Gdje skrivaš dokaze?
- Dokaze? Nemam pojma o čemu govoriš. Reci, jesi li mi posve slomio vrata? Zadnji
put si ušao bez kucanja, ovaj put si nogom razbio vrata. Pristojnost ti očito nije jača
strana.
- Znaš, Lincolne, razmišljao sam da ti se ispričam za ono prije...
- Za tebe je to veliki napredak, Frede.
- A sad mi treba jako malo da te ščepam za vrat.
Rhyme je spustio pogled na slušalice koje su se ljuljale na podu. Zamišljao je glas
Sachsove koja ga je zacijelo tražila.
- Daj mi te dokaze, Rhyme. Nemaš pojma u kakvo si se sranje uvalio.
- Thome - mirno je pozvao Rhyme. - Agent Dellray me je preplašio tako da su mi
slušalice walkmana pale s glave. Hoćeš li ih, molim te, vratiti na okvir kreveta?
Pomoćnik shvati poruku. Namjestio je mikrofon pokraj Rhymeove glave, izvan
Dellrayjevog vidokruga.
- Hvala ti - rekao mu je Rhyme, a onda je dometnuo: Znaš, kako se već dugo nisam
stigao okupati, mislim da je krajnje vrijeme za to. Zar ne?
- Samo sam čekao kada ćeš se sam sjetiti - kazao je Thom, vješto poput rođenog
glumca.
- Ma hajde, Rhyme. Za miloga Boga. Ta gdje si?
Na posljetku joj je do ušiju dopro Thomov glas. Zvučao je kruto, pretjerano udvorno.
Nešto ne valja.
- Imamo novu spužvu - izgovorio je. - Čini se dobra - rekao je Rhyme.
- Rhyme? - zausti zbunjena Amelia. - Što se, do vraga dogada?
- Platio sam je sedamnaest dolara. Trebala bi biti dobra. Okrenut ću te lijepo
potrbuške.
U svojim je slušalicama čula glasove koji su se miješali, ali ih nije mogla razabrati.
Amelia i Banks trče uz obalu s dokovma pažljivo pregledavajući sivo-smeđu vodu
rijeke Hudson. Mahnula je Banksu neka stane,
245
odupirući se grču ispod prsnog koša. Pljunula je u rijeku i nastojala doći do daha.
Kroz slušalice je čula: -... neće dugo trajati. Ispričajte nas, gospodo.
... pričekat ćemo, ako nemate ništa protiv...
- Imam - izgovorio je Rhyme. - Zar ni u svojoj kući ne mogu imati barem malo
privatnosti?
- Možeš li me čuti, Rhyme? - pozivala je Sachsova na rubu očaja. Koga vraga on
izvodi?
- Ne. Nema privatnosti za one što kradu naše dokaze! Dellray! U Rhymeovoj sobi.
Dakle, svemu je kraj, ovoj žrtvi nema spasa.
- Hoću dokazni materijal - zarežao je Dellray.
- Od svega što tražiš možeš dobiti jedino panoramski pogled na oduzetog muškarca
kojega kupaju spužvom, Dellray.
Banks je počeo govoriti, ali ga je ušutkala pokretom ruke. Neke nerazgovijetne riječi
nije uspjela razabrati.
Agent se nešto ljutito proderao.
Onda se opet čuo smiren Rhymeov glas: -... Znaš, Dellray, nekada sam bio plivač.
Plivao sam svakodnevno.
- Preostalo nam je manje od deset minuta - šapnula je. Čulo se tiho zapljuskivanje
vode o obalu. Prošla su još dva brodića.
Dellray je nešto promrmljao.
- Odlazio sam na Hudson i plivao. Onda je bilo mnogo čišće. Mislim na vodu.
Prijenos se gubio. On zasigurno odustaje.
... stari gat. Mojeg najdražeg više nema. Nekada davno tu je bilo sastajalište Hudson
Dustersa. Jesi li ikada čuo za tu bandu? Iz 1890-tih. To ti je sjeverno od sadašnjeg
Baterry Park Cityja. Kao da se dosađuješ? Zamorio te pogled na moju mlohavu i
dlakavu guzicu? Nije? Kako te volja. Gat je bio između Nort Moorea i Chambersa.
Zaronio bih, plivao između stupova...
- Nort Moore i Chambers! - krikne Amelia. Okrenula se. Taj im je gat promakao jer
su otišli previše na jug. Bio je udaljen četvrt milje od mjesta na kojem su sada.
Vidjela je smeđe, hrapavo drvo, veliku, kanalizacijsku cijev pod valom plime. Koliko
im je ostalo vremena? Premalo. Nema šanse da ga se spasi.
246
Skinula je slušalice i počela juriti prema autu. Banks joj je bio za petama.
- Znaš li plivati? ~- upita ga.
- Ja? Malo sam se brčkao po bazenu Healt and Racquet Cluba.
Neće uspjeti.
Iznenada je stala i okrenula se oko sebe promatrajući puste ulice.
Voda mu dopire gotovo do nosa.
Jedan valić oplahnu lice Williama Everetta baš u trenutku kada je udahnuo, pa mu je
prljava, slana voda uletjela u grlo. Počeo se gušiti i grčiti u mukama. Voda mu je ušla
u pluća. Izgubio je oslonac za noge na stupu gata i potonuo ispod površine vode.
Ukočio se i još jednom izdigao, a onda je ponovno potonuo.
Ne, Gospode, smiluj se... ne dopusti...
Protresao je lisičinama, pokušavajući dobiti prostora za zamah i udario njima o stup s
ono malo snage što mu je preostalo. Kada bi se moglo dogoditi čudo, pa da svojim
slabašnim mišićima savije debeli željezni klin za koji je bio vezan lisičinama.
Pokušavao je ispuhati vodu iz nosa, tresući glavom naprijednatrag u paničnom strahu.
Na trenutak je pročistio pluća. Bolio ga je smrskani prst, dok mu je u vratnim
mišićima plamtjela bol od očajničkih napora da kroz tanki sloj vode iznad lica udahne
spasonosni zrak.
Osjeti ipak privremeno olakšanje.
A onda je stigao novi val, malo viši. I to je bio kraj.
Više se nije mogao boriti. Predao se. "Pridruži se svojoj Evelyn, reci svijetu
zbogom..."
William Everett se opustio. Potonuo je ispod površine, u prljavu vodu punu otpada i
naplavljene morske trave.
Tada se trgnu užasnut. Ne, ne... On je tu. Otmičar! Vratio se.
Everett se nade na površini. Iskašljavao je vodu, grozničavo pokušavajući pobjeći.
Muškarac je bljesnuo svjetlom ravno u Everettove oči i krenuo prema njemu s nožem.
Ne, ne...
247
Nije bilo dovoljno što ga je potopio, treba ga još i priklati. Bez razmišljanja, Everett
zamahnu prema njemu, ali otmičar nestade ispod vode. Odjednom, škljoc, Everettove
su ruke bile slobodne.
Stari je čovjek zaboravio na spokojni oproštaj sa svijetom i prestravljen krenu prema
površini vode. Usput je skinuo povez s usta. Požudno je pokušavao doći do zraka,
pljujući prljavu vodu. Pri torne je udario glavom o hrastov stup gata i glasno se
nasmijao. - Oh, Bože, Bože, Bože...
Pojavilo se još jedno lice... Također zakrabuljeno maskom i bliještećom čeonom
svjetiljkom. Everett zamijeti znak NYPD na ronilačkom odijelu. U ruci spasitelj nema
nož, nego rezač za metal. Jedan ođ spasitelja stavio mu je dišnu cijev u usta. Udah
kisika bio je pravo blaženstvo.
Ronilac ga je obgrlio, pa su zajedno zaplivali prema rubu gata pod vodom.
- Sađ duboko udahnite i začas ćemo biti vani!
Napunio je uska pluća zrakom koliko je mogao i, zatvorenih očiju, zaplivao s
roniocem dublje u vodu, sablasno obasjanu žutim svjetlom. Bilo je to kratko, ali
mučno kretanje, ravno u dubinu i opet gore, kroz zamućenu, onečišćenu vodu. U
jednom trenutku iskliznuo je iz roniočevih ruku, pa su se na trenutak razdvojili. Ali
Williama Everetta ništa nije moglo zaustaviti. Poslije večerašnjeg iskustva,
samostalno plivanje u uzburkanoj rijeci Hudson bilo je mačji kašalj.
Nije namjeravala uzeti taksi već autobus.
Ali Pammy je bila premorena - obje su bile na nogama od pet sati izjutra - pa je
postala plačljiva. Djevojčicu je trebalo pod hitno staviti u krevet, umotanu u njezinu
dekicu, s bočicom Hawaiian Puncha. Osim toga, Carole je i sama nestrpljivo čekala
da dode do Manhattana. Bila je to mršava i sitna žena sa Srednjeg zapada koja se u
svih svojih četrdeset i jednu godinu nikada nije maknula istočnije od Ohia, pa sada
nikako nije mogla dočekati taj prvi pogled na Big Apple.
Carole je preuzela prtljagu, pa su krenule prema izlazu. Provjerila je još jednom imaju
li sve s čim su poslije podne izašle iz kuće Kate i Eddieja.
Pammy, Pooh, torbica, dekica, kovče~ žuta naprtnjača.
248
Sve je na broju.
Prijatelji su je upozorili na opasnosti koje vrebaju u gradu. - Pazi da te ne gurnu -
rekao je Eddie. - Lopovi i džepari rade u takvim trenucima jako brzo.
- Nemoj ni slučajno nasjesti na igre s kartama na cesti dometnula je Kate s
majčinskom brigom.
- Bože, ne kartam se ni u svojoj dnevnoj sobi - smijala se Carole. - Zašto bih započela
na ulicama Manhattana? Svejedno ju je dirnula njihova briga. Uostalom, bila je
udovica
s trogodišnjom kćerkicom, na putu na konferenciju UN-a u najokrutnijem gradu na
kugli zemaljskoj, s više stranaca, više ljudi uopće, nego što ih je cijeli svoj život
vidjela na jednome mjestu.
Carole je pronašla telefonsku govornicu i nazvala hotel da provjeri rezervaciju.
Recepcionar u noćnoj službi rekao joj je kako ih udobna soba čeka. Očekuje ih u
hotelu za otprilike četrdeset i pet minuta.
Prošle su kroz automatska vrata i zapljusne ih val ljetne zapare. Carole pogleda
uokolo, čvrsto držeći Pammy jednom rukom, dok je u drugoj stiskala otrcani kovčeg.
Teška žuta naprtnjača visila joj preko ramena.
Priključila se redu putnika koji su čekali kod polazišta taksija. Pogleda na divovski
pano uz auto-cestu. Dobro došli, delegati UN.~ Dizajn je bio grozan, ali je dugo
zadržala pogled na plakatu. Jedan od muškaraca sličio je Ronnieju.
Neko vrijeme, poslije njegove smrti prije dvije godine, gotovo sve ju je podsjećalo na
njena naočita, posve kratko ošišana supruga. Prolazila bi pokraj McDonald'sa i sjetila
se kako je volio Big Mac. Glumci u filmovima, koji mu nimalo nisu nalikovali,
možda bi nagnuli glavu onako kako je i on to radio. Vidjela bi letak za prodaju
kosilica i sjetila se s koliko je žara dotjerivao njihov mali travnjak u Arlington
Heightsu.
Krenule bi joj suze i završila bi opet na Prozacu ili Imipraminu. Odležala bi tjedan
dana. Nevoljko je prihvaćala Katein poziv da prenoći kod nje i Eddieja. Ili da ostane
cijeli tjedan. Mjesec dana ako želi.
Više nije bilo suza. Došla je ovamo započeti ispočetka. Tugovanje je ostavila iza
sebe.
Odmaknuvši bujnu kosu sa znojnih ramena, Carole blago povuče Pammy naprijed,
gurajući kovčeg ispred sebe dok se red za taksi
249
pomalo pomicao. Ogledavala se pokušavajući vidjeti makar djelić Manhattana. Ali
nije mogla vidjeti ništa osim rijeke prometa, repova zrakoplova, mora ljudi, taksija i
automobila. Para se poput strašnih duhova dizala iz rupa u pločniku, a noćno nebo
bilo je žućkastocrno i magličasto.
Valjda će uskoro vidjeti i pravi grad. Nadala se da je Pammy dovoljno velika da
zapamti prve dojmove.
- Kako ti se svida naša pustolovina, zlato?
- Pustolovina. Volim pustolovine. Htjela bih Hawaiian Punch. Mogu li ga, molim,
dobiti?
Molim... To je nešto novo. Trogodišnjaci brzo uče. Carole se nasmije. - Strpi se još
samo malo.
Na posljetku su i one uspjele ući u taksi. Vrata prtljažnika su se otvorila. Carole je
ubacila prtljagu i zalupila ih. Ušle su na stražnje sjedište i smjestile se.
Pammy, Pooh, torbica...
Vozač je upitao: - Kamo? Carole mu da adresu hotela, vičući kroz pregradu od
pleksiglasa.
Vozač se priključio prometu. Carole se opustila i uzela Pammy u krilo.
- Hoćemo li proći pokraj zgrade UN-a? - viknula je. Vozač se usredotočio na
promjenu traka i nije ju čuo. - Došla sam na konferenciju UN - objasnila je.
Nije bilo odgovora.
Pomislila je da čovjek ima poteškoća s engleskim. Kate ju je upozorila da su taksi
vozači u New Yorku u pravilu stranci. ("Amerikancima oduzimaju posao", gunđao je
Eddie. "Ali ne bih htio početi o toj temi.") Nije ga dobro vidjela kroz oštećeno staklo.
Možda jednostavno ne želi razgovarati.
Skrenuli su na drugu cestu i odjednom se pred njom pojavila blistava panorama grada
puna nebodera. Djelovala je poput kristala koje su sakupljali Kate i Eddie. Mnoštvo
plavih i zlatnih i srebrnih nebodera nasred otoka i još jedna skupina s lijeve strane.
Nešto tako veličajno Carole nije u životu vidjela. U jednom trenutku otok ju je
podsjetio na ogromni brod.
- Gle, Pammy, tamo idemo! Zar nije pre-prekrasno?
250
Trenutak kasnije panorama je nestala jer je vozač naglo skrenuo s brze ceste na
silaznicu i nastavio vožnju kroz vrele, puste ulice, omeđene tamnim zgradama od
cigle.
Carole se nagnula naprijed. - Je li to dobar put za grad? Opet je njezino pitanje ostalo
bez odgovora.
Lupnula je prstima po pleksiglasu. - Vozite li pravim putem? Odgovorite mi.
Odgovorite mi!
- Što nije u redu, mamice? - upitala je Pammy i briznula u plač.
- Kamo nas vozite? - urlala je Carole.
Muškarac je vozio dalje - posve mirno. Uredno bi stao rpred svakim semaforom,
pazio da ne prijeđe dopuštenu brzinu. Cak i kad je skrenuo na pusto parkiralište iza
mračne, napuštene tvornice, pobrinuo se da ne zaboravi žmigavac.
Oh ne... ne!
Navukao je skijašku masku i izašao. Ispružio je ruku prema stražnjim vratima, ali se
pokolebao i povukao je. Nagnuo se naprijed, priljubio lice uz prozor i kucnuo po
staklu. Jednom, dvaput, triput. Kao da privlači pozornost guštera u prostoriji za
gmazove u zoološkom vrtu. Dugo je gledao u majku i kćer prije nego što otvori vrata.
251
POGLAVLJE 22
Kako si to izvela, Sachsova?
Stojeći pokraj smrdljive rijeke, odgovorila je u mikrofon: - Sjetila sam se da sam kod
Battery Parka vidjela postaju vatrogasnih čamaca. Pronašli su par ronilaca i za tri
minute su bili kod gata. Čovječe, trebao si vidjeti kako leti taj čamac! Moram to
kušati jednoga dana.
Rhyme joj je ispričao o mrtvom vozaču taksija kojemu je Nepos odsjekao prst.
- Kujin sin! - protisnula je, prezrivo pucnuvši jezikom. Taj gad nas je opet sve
namagarčio.
- Nije baš sve nas - skromno ju podsjeti Rhyme.
- Dellray, dakle, zna da sam digla dokazni materijal. Je li izdao saveznu tjeralicu za
mnom?
- Rekao je kako se vraća u glavnu zgradu. Vjerojatno da donese odluku koga će od
nas dvoje prvo ščepati. Amelia, kakvo je stanje na licu mjesta?
- Prilično loše. Parkirao je na šljunku... - Nema, dakle, otisaka stopala.
- Još i gore. Plima je zapljusnula preko velike kanalizacijske cijevi, pa je pod vodom i
mjesto gdje je bio parkirao.
- Prokletstvo - promrmlja Rhyme. - Nema tragova, nema otisaka, ničega. Kako je
žrtva?
- Nije baš najbolje. U šoku je i slomljen mu je prst. Imao je problema i sa srcem.
Zadržat će ga dan, dva u bolnici.
252
- Može li nam išta reći?
Sachsova je otišla do Banksa koji je razgovarao s Williamom Everettom.
- Nije bio krupan - rekao je polako, pomno promatrajući udlagu koju mu je liječnik
stavljao na prst. - Zapravo nije bio niti posebno snažan, mislim ne mišićav, muškarac.
Ali, svakako jači od mene. Zgrabio sam ga, ali me je s lakoćom nadjačao.
- Njegov opis? - pitao je Banks.
Everett navede tamnu odjeću i skijašku masku Neposa. To je sve čega se mogao
sjetiti.
- Nešto vam ipak moram reći. - Everett podiže zamotanu ruku. - Ima gadnu narav.
Kao što rekoh, zgrabio sam ga. Uopće nisam razmišljao, obuzela me je panika. Ali on
je podivljao. Tada mi je slomio prst.
- Odmazda, ha? - zaključi Banks. - Valjda. Ali to nije najčudniji dio. - Nego?
- Najčudnije je što je on to, kako mi lomi kost, pozorno slušao.
Mladi detektiv je prestao pisati. Zbunjeno je pogledao u Sachsovu. . - Držao mi je
ruku posve blizu svom uhu, i savijao mi prst
dok ga nije slomio. Cijelo je vrijeme slušao kako se lomi. I uživao u tome.
- Jesi li to čuo, Rhyme?
- Jesam. Thom je već ubilježio u naš profil. Ne znam doduše što bi to trebalo značiti.
Morat ćemo razmisliti.
- Ima li kakvih znakova namještenih PE? - Ne za sada.
- Mrežna obrada, Sachsova. Oh, uzmi i žrtvinu...
- Odjeću? Već sam ga pitala. Ja... Rhyme, jesi li dobro? Čula je njegov napadaj
kašlja.
Prijenos je naglo prekinut. Javio se malo kasnije. - Jesi li tu, Rhyme? Sve u redu?
- Dobro je - rekao je brzo. - Nastavi. Obradi mrežu. Istražila je mjesto zločina jarko
osvijetljeno ESU halogenima. Bila je ljutita. On je bio tu. Hodao je po ovom šljunku.
I ma kakav da je PE iz nepažnje ostavio iza sebe, taj je bio sad
253
nekoliko centimetara ispod površine vode. Polagano je hodala. Naprijed i natrag.
- Ne vidim baš ništa. Vjerojatno su tragovi otplavljeni.
- Ne, on je previše pametan da ne bi u obzir uzeo plimu. Negdje su na suhom.
- Imam ideju - rekla je iznenada. - Dodi ovamo. - Molim?
- Obradi mjesto zločina sa mnom, Rhyme. Tišina.
- Rhyme, jesi li me čuo?
- Razgovaraš li ti sa mnom? - upitao je.
- Ti izgledaš kao De Niro. No, ne znaš glumiti tako dobro kao De Niro. Znaš na što
mislim? Na onu scenu iz hozača taksija?
Rhyme se nije nasmijao. Rekao je: - Tekst glasi "Gledaš li u mene?" Ne, "Razgovaraš
li sa mnom?"
Sachsova je nastavila nesmetano: - Dodi ovamo. Obradi mrežu sa mnom.
- Čekaj samo sad ću raširiti krila. Ne, još bolje, prenijet ću se u mislima. Znaš,
telepatija.
- Nemoj se šaliti. Mislim sasvim ozbiljno. - Ja...
- Trebamo te. Ne mogu pronaći namještene dokaze. - Zasigurno ih ima. Moraš se
potruditi malo više. - Dvaput sam obradila cijelu mrežu.
- Onda si parametre postavila preusko. Dodaj još koji metar i nastavi. Osamsto
dvadeset tri još nije gotov, niti blizu.
- Mijenjaš temu. Dođi ovamo i pomozi mi.
- Kako? - upitao je Rhyme. - Kako bih to trebao izvesti? - Imala sam prijatelja koji je
imao sličan problem - počela je. - On je...
- Hoćeš reći da je bio bogalj - dopuni je Rhyme blago, ali odlučno.
Nastavila je: - Njegov pomoćnik bi ga svako jutro smjestio u invalidska kolica i
čovjek je išao posvuda. U kino, u...
- Ta kolica... - Rhymeov je glas zvučao, muklo. - Za mene ne dolaze u obzir.
Šutjela je.
254
On je nastavio: - Problem je u tome kako sam ozlijeden. Za mene bi bilo opasno sjesti
u invalidska kolica. To bi moglo - oklijevao je - pogoršati cijelu stvar.
- Oprosti. Nisam znala.
Poslije kratkotrajne šutnje rekao je: - Naravno da nisi. Zeznula je stvar. Dobijesa.
Nije htjela...
Činilo se da Rhymea nije omela njezina pogreška. Glas mu je bio smiren, bezbojan. -
Slušaj, moraš nastaviti s traganjem. Naš Nepos počinje igrati sve zamršenije. Ali,
ništa nije nemoguće... Imam ideju. On je podzemni tip, je li tako? Možda je zakopao
tragove.
Po tko zna koji put zaokružila je pogledom po terenu. Možda ondje... Opazila je hrpu
zemlje i lišća na namočenu otoku trave pokraj šljunka. Nije se uklapala - hrpa je bila
previše složena.
Sachsova je čučnula pokraj nje, spustila glavu i olovkama počela razgrtati lišće.
Okrenula je glavu malo u lijevo i zagledala se u uzdignutu glavu s izbačenim
zubima...
- Isuse Kriste! - uzviknu i prevrnu se na stražnjicu. Pokušavajući se osoviti na noge
izvukla je svoje oružje.
Ne... Rhyme je viknuo: - Jesi li dobro?
Amelia je naciljala, pokušavajući umiriti pištolj u drhtavim rttkama. Dotrčao je i Jerry
Banks s izvučenim Glockom. Stao je kao ukopan. Sachsova se osovila na noge ne
odvajajući pogled s predmeta ispred njih.
- Čovječe - protisnu Banks.
- Zmija je... zapravo kostur zmije - objašnjavala je Rhymeu. - Čegrtuša. K vragu! -
Vratila je Glock u korice. - Postavljena je na ploču.
- Zmija? Zanimljivo. - Rhyme se doimao radoznalim.
- Aha, jako je zanimljivo - promrsila je. Navukla je gumene rukavice i podigla kostur
svijen u obliku spirale. Okrenula ga je naopačke. - Metamorfoza.
- Što?
- Tako piše na naljepnici s donje strane. Pretpostavljam da je to naziv dućana.
Broadway 604.
Rhyme je rekao: - Poslat ću braću Hardy da provjere. Što još imamo? Gdje su
tragovi?
255
Našla ih je ispod zmije. U vrećici. Srce joj divlje lupa dok se prigibala bliže.
- Karton šibica.
- Dobro, možda razmišlja o paležu. Je li štogod tiskano na njemu?
- Nije. Ali je nešto razmazano. Nalik vazelinu. Samo što smrdi.
- Jako dobro, Sachsova... Uvijek onjuši dokaz u koji nisi sigurna. Samo budi
preciznija u opisu.
Sagnula se bliže. - Svjetluca. - To nije precizno.
- Možda je sumpor.
- Mogao bi biti na bazi nitrata. Eksploziv. Tovex. Je li plavkast?
- Ne, mliječnobijel.
- Čak i kad bi mogao grunuti, mislim da je to sekundarni eksploziv. To su stabilni
tipovi. Ima li još nešto?
- Još jedan komadić papira. Na njemu nešto piše. - Što, Sachsova? Njegovo ime,
adresa, šifra e-maila?
- Kao da je iz časopisa. Nazire se mala crno-bijela fotografija. Nalikuje dijelu zgrade,
ali ne vidi se koje. A ispod toga jedino se može pročitati datum. Svibanj 20, 1906.
- Pet, dvadeset, nula-šest. Možda je šifra. Ili adresa. Morat ću razmisliti o tome. Još
nešto?
- Ništa.
Čula je njegov uzdah. - U redu, pokupi to i vrati se, Sachsova. Koliko je sati. Moj
Bože, skoro jedan izjutra. Godinama nisam bio budan u ovo vrijeme. Dođi ovamo i
vidjet ćemo što imamo.
Od svih četvrti na Manhattanu, Lower East Side najmanje se promijenio tijekom
povijesnog razvoja New Yorka.
Dakako većina nekadašnjeg krajolika nestala je: valovita ladanjska polja, velike
gospodske kuće Johna Hancocka i davnašnjih političara, Der Kolek - veliko
slatkovodno jezero (njegov nizozemski naziv je na posljetku izopačen u "The
Collect", što je bio puno točniji opis za strašno zagađenu baru). Tu je bila ozloglašena
četvrt Five Points - na početku 1800-tih najopasnija četvorna milja na zemlji - gdje je
jedna stambena zgradurina, poput oronula Hell Gatea, znala biti poprište dvije do tri
stotine ubojstava godišnje.
256
Ali na tisuće starih zgrada je ostalo: stambene zgrade iz devetnaestog stoljeća i kuće u
kolonijalnom stilu, pa federalne obiteljske kuće od cigle preuređene iz prijašnjih
baroknih dvorana za sastanke, nekoliko javnih zgrada u egipatskom stilu sagradenih
po nalogu korumpiranog člana Kongresa, Fernanda Wooda. Neke su bile napuštene, s
fasadama zaraslim u korov i podovima raspucalim pod tvrdokornim vriježama
mladica. Neke su, međutim, još uvijek bile u uporabi: to je bio predio protupravnog
Tammany Halla, ručnih kolica i tvornica koje su eksploatirale radnike, Minskyjeve
burleske i zloglasne Yiddish Gomorre - židovske mafije. Cetvrt, u kojoj se rađaju
institucije poput navedenih, ne izumire tako jednostavno.
Prema tom predjelu Skupljač kostiju je upravljao taksijem u kojemu su zatočene bile
mršava žena i njezina mala kći. Opazivši da mu je redarstvo za petama, James
Schneider se opet
spustio na zemlju kao zmija što je i bio. Nalazio je smještaj, nagac~a se, u podrumima
brojnih kuća za iznajmljivanje (koje čitatelj možda može prepoznati kao još uvijek
prevladavajuće "stambene zgradurine"). I tako je mirovao nekoliko mjeseci.
Vozeći se kući, Skupljač kostiju nije oko sebe vidio Manhattan 1990-tih - s
koreanskim delikatesama, neugodno vlažnim i hladnim prodavaonicama kruha, Xrazrednim
videotekama i praznim buticima - nego svijet svojih snova sa ženama u
šuštavim krinolinama i muškarcima u polucilindrima, s porubima i suvracima
nogavica umrljanim od uličnog smeća, veliko mnoštvo lakih kočija na dva kotača i
teretnih kola, zrak ispunjen ponekad ugodnim, ponekad odvratnim mirisom metana.
Ali toliko je bio gnusan i neumoran njegov poriv da počne prikupljati svoju zbirku
iznova da je uskoro bio primoran izaći i.z svoje jazbine i postaviti zasjedu još jednom
dobrom grac~aninu ovaj put mladom čovjeku koji je tek stigao u grad da se upiše na
studij.
Vozio je kroz zloglasni Osamnaesti Okrug, nekoć obitavalište blizu pedeset tisuća
ljudi, naguranih u tisuću starih stambenih zgradurina. Većina ljudi kada razmišlja o
devetnaestom stoljeću, vidi ga u crvenosmeđim bojama zbog starih fotografija. Ali to
je pogrešno. Stari Manhattan je bio boje kamena. Zbog zagušljivog industrijskog
dima, nedostižno skupe boje i slabe rasvjete, grad je bio u mnogim nijansama sive i
žute boje.
257
Schneider se prišuljao iza mladića i spremao se na udarac kad se u božici Fortuni,
konačno, probudila savjest. Dva redarstvenika slučajno su naletjeli na napad. Odmah
su prepoznali Schneidera i dali se u potjeru za njim. Ubojica je jurio prema istoku
preko čuda tehnike, Manhattan Bridgea, dovršenog 1909, dvije godine prije ovih
događaja. Zaustavio se na pola mosta, opazivši tri redarstvenika kako dolaze iz
Brooklyna, pošto su čuli znak za uzbunu koju su njihovi saveznici sa Manhattana
digli zviždaljkama i pucnjevima iz pištolja.
Schneider, nenaoružan, kako je to slučaj htio, popeo se na ogradu mosta kad je vidio
da je u okruženju zakona. Urlao je manijakalne pogrde na račun redarstvenika,
proklinjući ih jer su mu upropastili život. Njegove su riječi postajale sve mahnitije.
Kad su mu se redarstvenici približili, skočio je s ograde u rijeku. Tjedan dana kasnije
lučki peljar je pronašao njegovo tijelo na obali Welfare Islanda, blizu Hell Gatea.
Malo je što ostalo jer su rakovi i komjače sveli Schneidera na same kosti koje je, u
svom ludilu, nadasve cijenio.
Okrenuo je taksi u svoju pustu, oblutkom popločenu ulicu East Van Brevoort i
zaustavio se ispred zgrade. Provjeri dva prljava konca koje je postavio nisko preko
vrata da bude siguran kako nitko nije ulazio. Trgnuo se na iznenadni pokret i ponovno
začuo grleno režanje pasa. Oči im bijahu žute, zubi smedi, tijela posuta ožiljcima i
ranama. Ruka mu je kliznula na pištolj, ali oni su se odjednom okrenuli i poskakujući
pojurili za mačkom ili štakorom u prolazu.
Nikoga nije zamijetio na vrelim pločnicima, pa je otvorio lokot na vratima garaže.
Potom se vratio do taksija i parkirao ga pokraj svog Taurusa.
Poslije smrti zločinca njegove pokretnine su preuzeli i pomno istražili detektivi. Iz
njegova dnevnika vidi se da je ubio pet poštenih stanovnika grada. Nije prezao ni
pred oskvrnućem grobova, jer je sa stranica dnevnika vidljivo (ako su njegovi navodi
istiniti) da je oskvrnuo nekoliko svetih počivališta po gradu. Ni jedna od njegovih
žrtava nije mu nanijela ni najmanju uvredu: Ne, većina su bili časni gractani, radišni i
nedužni. Svejedno nije osjećao ni trunku grižnje savjesti. Štoviše, čini se da je
djelovao u uvjerenju kako svojim žrtvama čini uslugu.
258
Stao je i obrisao znoj s usana. Skijaška maska ga zaista svrbi. Izvukao je ženu i
njezinu kćer i odvukao ih kroz garažu. Bila je snažna i žestoko se borila. Na posljetku
im je objema uspio navući lisičine.
- Prljava svinjo! - urlala je. - Da se nisi usudio dirnuti moju kćer. Takni je, ubit ću te!
Č~rrsto ju je stegnuo oko grudi i zalijepio joj trakom usta. Isto je učinio i djevojčici.
Odvukao ih je u podrum i grubo gurnuo ženu na pod, kćerku pokraj nje. Konopcem
za sušenje rublja svezao je lisičine uza zid. Onda se vratio gore.
Podigao je žutu naprtnjaču sa stražnjeg sjedišta, izvukao kovčeg iz prtljažnika i
provukao se kroz drvena vrata okovana željeznim klinovima u glavnu prostoriju u
kući. Odbacio je stvari u ugao i otkrio da ga, iz nekog čudnog razloga, zanimaju ove
neobične zatočenice. Sjeo je ispred jedne od zidnih slika - prikazivala je mesara s
nožem u jednoj ruci, komadom govedine u drugoj.
Pogleda privješenu cedulju na kovčegu. Carole Ganz. Carole pisano s E. "Čemu
dodatno slovo?" pitao se. U kovčegu je bila samo odjeća. Počeo je pretraživati
naprtnjaču. Novac je začudo našao odmah. Moralo je tu biti čak četiri ili pet tisuća.
Vratio je sve natrag u džep s patentnim zatvaračem.
Tucet dječjih igračaka: lutka, limena kutija s vodenim bojama, paketić plastelina,
oprema za Krumpirkovu obitelj. Tu je bio i skupi Discman, pola tuceta CD-a i
Sonyjev putni radio-sat.
Pregledao je i neke slike. Fotografije Carole i njezine kćeri. Na većini slika žena se
doimala vrlo zabrinuta. Na nekoliko drugih bila je sretnija. Nije bilo fotografija
Carole s mužem, iako ona nosi vjenčani prsten. Bilo je dosta slika majke i kćeri s
jednim parom - krupna žena u jednoj od onih haljina za stare žene i bradat, proćelav
muškarac u flanelskoj košulji.
Skupljač kostiju dugo je promatrao portret djevojčice. Sudbina sirote Maggie
O'Connor, nedužne djevojčice stare samo osam godina, bila je posebno tužna. Na
svoju nesreću, prema nagacianju policije, naišla je na put Jamesu Schneideru baš kad
je sredio jednu od svojih žrtava.
Djevojčica, stanovnica zloglasnog "Hell's Kitchena'; istrčala je da otrgrze konjske
dlake s jedne od brojnih uginulih životinja razbacanih po tome osiromašenom dijelu
grada. Djeca su imala običaj sukati
259
dlake s konjskog repa ili grive u narukvice i prstene - jedini nakit kojim su se ta
derišta mogla ukrasiti.
Kost i koža, kost i koža.
Namjesti fotografiju na policu iznad kamina, pokraj male hrpe kostiju na kojima je
radio tog jutra i još nekih koje je ukrao iz dućana u kojemu je našao zmiju.
Pretpostavlja se da je Schneider pronašao malu Maggie u blizini svoje jazbine, kao
svjedoka jezovitog spektakla ubojstva jedne od njegovih žrtava. Da li ju je otpremio
na drugi svijet brzo ili polako ne možemo ni naslutiti. Za razliku od drugih njegovih
žrtava, čiji su ostaci na kraju otkriveni, od krhke, kovrčave Maggie O'Connor nikada
ništa nije pronac~eno.
Skupljač kostiju je krenuo niza stepenice.
Strgnuo je traku s majčinih usta. Žena je požudno udahnula, strijeljajući ga bijesnim
pogledom. - Što hoćeš? - prosiktala je. - Što?
Nije bila mršava kao Ester ali, Bogu hvala, niti tusta kao ona Hanna Goldschmidt.
Mogao joj je sasvim lijepo vidjeti dušu. Usku donju čeljust, ključnu kost. A kroz
prozračnu plavu suknju nazirao se kuk, te mjesto na kojem su se spajali ilium,
ischium, pubis. Imena nalik rimskim bogovima.
Djevojčica je postala nemirna. Nagnuo se i stavio joj ruku na glavu. Lubanja nije iz
jednog komada kosti, nego od osam odvojenih, a tjeme se diže poput trokutaste oplate
krova Astrodoma. Dodirnuo je djevojčicinu zatiljnu kost, te tjemene kosti poklopca
lubanje. I dvije njemu najmilije, nježne kosti oko očnih šupljina - sphenoid i etmoid.
- Prestani! - Carole je bijesno tresla glavom. - Makni se od nje.
- Pssst - izgovorio je stavivši na usta prst u rukavici. Promatrao je rasplakanu
djevojčicu koja se privijala uz majku. - Maggie O'Connor - izgovorio je nježno,
motreći oblik lica
djevojčice. - Moja mala Maggie. Žena ga je ošinula pogledom.
- Bila si na krivu mjestu u krivo vrijeme, dijete. Što si vidjela da radim? .
Mlade kosti.
- O čemu ti pričaš, čovječe? - zavapi Carole. Obratio je pozornost na nju.
260
Skupljač kostiju često je razmišljao o majci Maggie O'Connor. - Gdje ti je muž?
- Mrtav je - odbrusi mu žestoko. Pogledala je djevojčicu i dometnula blažirn glasom:
- Stradao je prije dvije godine. Samo pusti malu. Ne može policajcima ništa reći o
tebi. Premala je. Slušaš li me? Što to radiš?
Zgrabio je Carole za ruke i podigao ih.
Milovao joj je zapešća. Članke tankih prstiju. Stiskao kosti. - Ne, nemoj mi to raditi.
Ne svida mi se. Molim te! - glas joj je napukao od panike.
Osjećao je kako gubi kontrolu i ni najmanje mu se nije sviđao taj osjećaj. Ako želi
uspjeti, ostvariti svoj plan s ovim žrtvama, mora se othrvati škodljivoj pohoti - ludilo
ga tjera sve dublje i dublje u prošlost, brkajući sada i onda.
Prije i poslije...
Potrebna mu je sva raspoloživa inteligencija i lukavost kako bi dovršio započeto.
A ipak... ipak...
Tako je tanka i zategnuta. Sklopi oči zamišljajući kako bi oštrica noža stružući po
njenoj koljenici cviljela poput gudala stare violine.
Disao je ubrzano, a znoj mu se u potocima slijevao niz lice. Kad je napokon otvorio
oči, zagledao se u njezine sandale. Nije baš imao puno kvalitetnih kostiju nogu i
stopala. Beskućnici koji su pali kao njegove žrtve u posljednjih nekoliko mjeseci,
mahom su patili od rahitisa i osteoporoze, nožni prsti su im bili zbijeni i iskrivljeni
zbog loše obuće.
- Napravit ću s tobom pogodbu - čuo je vlastiti glas. Pogledala je svoju kćer i
primakla joj se još bliže.
- Dogovorit ćerno se. Pustit ću te, ako mi dopustiš da nešto napravim.
- Što? - šapnula je Carole. - Daj da ti zgulim kožu. Zatreptala je od užasa.
Nastavio je šapatom: - Dopusti mi. Molim te. Samo s jedne od tvojih nogu. Ako to
učiniš, pustit ću te otići.
- Što...?
- Sve do kosti?
Gleda ga zaprepašteno. Progutala je slinu.
261
"Pa što onda?" - pomislio je. Tako tanka, tako ušiljena i tako je već gotovo tamo. Da,
ima nečega drugačijeg u njoj drugačijega nego u ostalih njegovih žrtava.
Odloži pištolj i izvadi nož iz džepa. Otvorio ga je s naglim škljocajem.
Nije se pomakla. Pogledala je svoju djevojčicu, pa njega. - Pustit ćeš nas obje?
Kimnuo je. - Nisi mi čak ni vidjela lice. Ne znaš ni gdje si.
Dugo je šutjela, pogledavajući po podrumu. Promrmljala je riječ. Ime, učinilo mu se.
Ron ili Rob.
Uprijevši odlučan pogled u njegove oči, ispružila je obje noge i gurnu svoja stopala
prema njemu. Skinuo joj je cipelu s desne noge.
Uhvati je za prste. Stiskao joj je sitne krvne žilice.
Zabacila je glavu i tetive joj se prekrasno ocrtaše na vratu. Č~rsto je stisnula oči.
Oštricom noža milovao joj je kožu. Č~rsto je uhvatio nož.
Duboko je uzdahnula i tiho zacviljela. - Nastavi - šapnula je. Okrenula je lice
djevojčice na drugu stranu. Snažno je zagrlivši. Skupljač kostiju zamišljao ju je u
viktorijanskoj odjeći, krinolini
i crnoj čipki. Vidio je njih troje kako sjede u Delmonicovom restoranu ili šeću po
Petoj aveniji. Vidio je malu Maggie s njima, odjevenu u lepršavu čipku, kako
štapićem kotrlja obruč dok šeću preko mosta Canal. '
Onda i sada...
Naslonio je prljavu oštricu na njeno stopalo. - Mamice! - vrisnula je mala.
Nešto se u njemu slomilo. Na trenutak ga preplavi gnušanje prema tome što radi.
Prema samome sebi.
Ne! Nije to mogao učiniti. Ne njoj. Ester ili Hanni, da. Ili nekoj sljedećoj. Ali ne ovoj
ženi.
Skupljač kostiju tužno je zatresao glavom i nadlanicom joj je dodirnuo jagodicu.
Ponovno je prilijepio traku preko njenih usta i prerezao konopac kojim su joj bile
svezane noge.
- Hajde - promrmlja.
262
Žestoko se opirala, ali ju je čvrsto zgrabio za glavu i stisnuo joj nosnice sve dok se
nije onesvijestila. Prebacio ju je preko ramena i, pažljivo podigao torbu koja je stajala
u blizini. Vrlo pažljivo. Nipošto mu nije smjela ispasti iz ruke. Krenuo je uz stepenice
zastavši jedanput da pogleda malu, kovrčavu Maggie O'Connor koja je sjedila na tlu i
bespomoćno gledala u njega.
263
POGLAVLJE 23
Zaskočio ih je oboje ispred Rhymeove kuće.
Brzo poput zmije koju je Jerry Banks nosio uz bok kao da drži suvenir iz Santa Fea.
Dellray i dva agenta su izašli iz jednog prolaza. On je objavio kao uzgred:
- Imam lošu vijest za tebe, milo moje. Uhićena si radi krade dokaznog materijala koji
je pod skrbništvom vlade SAD. Lincoln Rhyme je pogriješio. Dellray nije uopće
otišao u glavnu
zgradu. On je vrebao na Rhymeove iskopine.
Banks zakoluta očima. - Ohladi, Dellray! Spasili smo jednu žrtvu!
- Sreća za vas, sinko. Da niste, optužili bi vas pred sudom za ubojstvo.
- Ali mi smo ga spasili - naglasila je Sachsova. - A vi niste!
- Hvala na tome zajedljivome sažetku, pozornice. Ispružite ruke.
- Ovo je zbilja glupost!
- Stavi lisičine ovoj mladoj dami - teatralno naredi Kameleon zdepastu agentu pokraj
sebe.
Pokušala ga je udobrovoljiti. - Našli smo još tragova, agente Dellray. Nepos ima novu
žrtvu. Ne znam koliko nam je vremena ostalo.
264
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje grade sigurnu kuću · Noviji model proceduru
· Tamna odjeća · Lociranu blizu: lunuzina · Vjerojatno ima
· Stare rukavice B'~'aY & 82nd., · Svj. siv, srebrni, dosje
crvenkasta ShopRite bež · Poznaje FR
'
wa & 96th,
jareća koža B ' Iznajmljen auto, otiske
a
An vjerojatno
erson
· Losion poslije Foods . ~ruž e
u~aden ~
brijanja da Greenwich & ~lt
32
sakrije drugi Bank
miris? ShopRite · Veže žrtve
2nd Ave., neobičnim
· Skijaška maska? ~2nd-73rd, čvorovima
Mornarsko plava. ~o~n, · Privlači ga
· Rukavice su World "staro"
Battery Park
tamne · Zvao jednu
· Losion poslije J&G's žrtvu "Hanna"
brijanja = Brut Emporium · Poznaje osnove
· Boja kose nije 1~09 2nd Ave., njemačkog
Anderson
smeda F~s · Privlači ga .
· Duboki ožiljak 34th & Lex.,
podzemlje
na kažiprstu Food · Podvojena
· Uobičajena W~ehouse ličnost
8th Ave. &
odjeća · Možda svećenik
24~, ,
ShopRite soc. radnik,
Houston & savjetnik
Lafayete, · Neobično habanje
ShopRite na cipelama,
6th Ave. & puno čita?
Houston,
J&G's · Sluša dok lomi
Emporium žrtvin prst
Greenwich &
Franklin
Grocery
World
· Stara zgrada
ružičasti mramor
265
- Oh, pozovi i dragog momka na našu zabavu. - Dellray je kimnuo prema Banksu,
koji se okrenuo prema FBI agentici, očito razmišljajući da joj umakne.
Dellrayju to nije promaklo, pa dobaci veselo: - Ne, ne, ne. Ne kaniš valjda. .
Banks nevoljko ispruži ruke.
Sachsova je, ljutita, uputila agentu leden osmijeh. - Kako je prošao vaš izlet u
Morningside Heights?
- Ipak je ubio vozača taksija. Naši momci iz PERT-a upravo plaze po onoj kući kao
balegari.
- Neće pronaći ništa - mirno će Amelia. - Naš Nepos razumije se u mjesto zločina
bolje od vas i mene.
- U sjedište s njima - naredi Dellray kimnuvši prema Sachsovoj koja se trznula kad su
joj lisičine škljocnule oko zglobova.
- Mogli bismo spasiti i sljedeću žrtvu. Kad bi vi...
- Znaš što te čeka, djelatnice Sachs? Pokušaj pogoditi. Imaš pravo na šutnju. Imaš
pravo...
- Dosta je - začuo se glas iza njihovih leđa. Amelia se okrenula i spazila Jima
Pollinga. HIače i tamna sportska košulja na njemu bijahu izgužvani. Činilo se kao da
je spavao u njima, iako mu je zamagljen pogled odavao kako nije spavao danima. Na
njegovom licu bila je uočljiva jednodnevna brada, a i kosa boje pijeska bila je
neuredno raščupana.
Dellray zažmirka od nelagode, mada razlog nije bio taj murjak već visoka pojava
državnog tužitelja za južni okrug koji je stajao iza Pollinga. Iza njih stajao je SAC
Perkins.
- U redu, Frede. Oslobodi ih! - Bila je to glasna zapovijed državnog tužitelja.
Moduliranim baritonom FM disk džokeja, Kameleon je izgovorio:
- Gospodine, ukrala je dokazni materijal. Ona...
- Samo sam otpremila neke forenzičke analize - branila se Amelia.
- Slušajte - počeo je Dellray.
- Ne - posve mirno sad progovori Polfing. Srdžba ga je minula. - Ne, nećemo slušati.
Okrenuo se Ameliji i zarežao: - A vi ubuduće nemojte izvoditi bijesne gliste.
266
\ - Ne, gospodine. Oprostite, gospodine.
Državni tužitelj se obrati Dellrayju: - Frede, donio si prosudbu ko~ se pokazala
krivom. To je činjenično stanje.
\~ Trag je bio dobar - ustrajao je Dellray.
- IBilo kako bilo, preusmjeravamo naše istraživanje - nastavio je drž~avni tužitelj.
SAC Perkins je dopunio: - Održali smo sastanak s direktorom i Odjelom za
bihevioristiku. Odlučili smo kako je stručno stajalište inspektora Rhymea i Sellitta
pristup koji treba slijediti.
- Moj je doušnik javio kako se nešto dogada u zračnoj luci. To nije bila šala.
- Svodi se na sljedeće, Frede - grubo nastavi državni tužitelj - što god smislila ta
jebena budala, Rhymeov tim je spasio žrtve. Dellray je skupio duge prste u šaku, i
ponovno je otvorio.
Cijenim tu činjenicu, gospodine. Ali...
- Agente Dellray, odluka je već donešena.
Sjajno crno lice, ispunjeno energijom dok je u zgradi FBI-a svrstavao svoje trupe, sad
je bilo mrgodno i suzdržano. Buntovnik se na trenutak stišao. - U redu, gospodine.
- Najnoviji zatočenik bi umro da nije intervenirala detektivka Sachs - izjavio je
državni tužitelj.
- Policajka Sachs - odmah ga ispravi Amelia. - Zaslužan je, medutim, Lyncoln
Rhyme. Ja sam, da tako kažem, bila samo terensko trčkaralo.
- Slučaj se vraća u nadležnost gradu - objavi državni tužitelj. - A-T će i dalje raditi na
terorističkoj akciji, ali s manje ljudi. O svemu što doznaju moraju odmah obavijestiti
detektive Salletta i Rhymea. Dellray, stavit ćeš im na raspolaganje snage potrebne za
bilo kakvo pretraživanje i nadzor ili pokušaj spašavanja zatočene žrtve. Ili bilo što
drugo što bi im moglo zatrebati. Je li to jasno? - Jest, gospodine.
- Krasno. Hoćeš li sada biti ljubazan i skinuti lisičine s ovih policajaca?
Dellray mirno otključa lisičine i spusti ih u džep. Bez pozdrava je otišao do velikog
kombija parkiranog u blizini. Dok je podizala torbu s dokaznim materijalom, Amelia
ga opazi gdje stoji sam na rubu svjetla koje je bacala ulična svjetiljka i kažiprstom
gladi cigaretu iza uha. Samo joj se smilio na trenutak, a onda se
267
okrenula i potrčal~ uz stepenice, za Jerryjem Banksom i njegovom čegrtušom.
- Imam određenu predodžbu o svemu. Gotovo o svemu! Sachsova je upravo ulazila u
Rhymeovu sobu dok je davao tu izjavu. Bio je prilično zadovoljan sobom.
- Sve, osim čegrtuše i razmaza.
Pružila je nove dokaze Melu Cooperu. Prostorija je ponovo poprimila nov izgled.
Stolovi su opet bili puni novih bočica i posuda, kutijica za pilule, laboratorijske
opreme i kutija. Sitnica u usporedbi s FBI-em, ali Amelia se, začudno, osjećala kao
kod kuće.
- Reci mi - obratila se Rhymeu.
- Sutra je nedjelja... pardon, danas je nedjelja. Spalit će crkvu.
- Kako si došao na to? - Na temelju datuma.
- Na komadiću papira? Što to znači? - Jesi li ikad čula za anarhiste?
- Ukrajinci u trenčkotima koji nose sa sobom one smiješne bombe nalik loptama za
kuglanje? - upita Banks.
- Da, to je znanje čovjeka koji čita stripove - suho je komentirao Rhyme. - Očito čitaš
previše crtića subotom prije podne, Banks. Anarhizam je stari društveni pokret koji se
bori za poricanje svake države, za bezvlađe. Čuveni anarhist, Enrico Malatesta, imao
je krilaticu "promicanje djelom". Prevedeno, to znači ubojstvo i pustošenje. Jedan od
njegovih sljedbenika, Amerikanac po imenu Eugene Lockworty, živio je u New
Yorku. Jednog nedjeljnog jutra zaključao je vrata crkve na Upper East Sideu na
samom početku mise i potpalio vatru. U požaru je stradalo osamnaest župljana.
- To se dogodilo 20, svibnja, 1906? - upita tiho Sachsova. - Aha.
- Neću te pitati kako si se sjetio toga.
Rhyme slegnu ramenima: - To je. Naš Nepos voli povijest, je li tako? Ostavio nam je
šibice kao priopćenje kako planira palež. Odvrtio sam u glavi poznatije požare u
gradu: Triangle, Christal Palace, izletnički brod General Slocum... a provjerio sam i
datume - dvadesetog svibnja izbio je požar u Prvoj metodističkoj crkvi.
268
Sachsova upita: - Ali, gdje? Na istoj lokaciji gdje je bila crkva?
- Dvojim - javio se Sellitto. - Na tom je mjestu sada poslovni toranj. Osam dvadeset i
tri ne voli nove prostore. Za svaki slučaj, postavio sam i ondje nekoliko ljudi, ali
uvjereni smo kako će udariti na crkvu.
- Štoviše, držimo da će pričekati početak mise - dometnu Rhyme.
- Zašto?
- Ponajprije stoga što je to učinio Lockworty - nastavi Sellitto. - Osim toga,
razmišljali smo i o onome što nam je govorio Terry Dobyns, onako napamet. Ići će na
višestruke žrtve.
- Dakle, ostalo nam je još malo vremena. Do početka mise. Rhyme pogleda u strop. -
Koliko crkava ima u Manhattanu? - Stotine.
- Bilo je to retoričko pitanje, Banks. Mislio sam, idemo po tragovima. On sam morao
ih je suziti.
Koraci na stubištu. Opet blizanci.
- Vani smo sreli federalca, Freda Dellrayja. - Nije bio ni najmanje srdačan.
- Niti zadovoljan.
- Vau, gle ovo! - Saul, zaboravivši koji ima pjegice, Rhyme se nadao da je Saul,
mahne glavom prema prepariranoj zmiji na stolu. - Držim kako sam ih se večeras
nagledao za cijeli život. - Zmija?
- Bili smo u Metamorfozi. To vam je...
- Sablasno mjesto. Zatekli smo i vlasnika. Čudak, kako smo i pretpostavljali.
- Duga, duga brada. Požalio sam što smo otišli navečer nastavi Bedding.
- Prodaju nadjevene šišmiše i insekte. Ne biste vjerovali, neki od insekata su...
- Dugački dvanaest i pol centimetara.
- I zmijurine poput ove. - Saul prijateljski kimnu ka zmiji. - Pa škorpione, sva je sila
škorpiona...
- No, prije mjesec dana imali su provalu i pogodite što je ukradeno? Kostur čegrtuše.
- Je li krađa prijavljena? - upita tiho Rhyme.
269
- Jest.
- Ali ukupna vrijednost otudene robe bila je samo stotinjak dolara. Jasno je zašto
Larceny nije uključio sve snage.
- Ipak im recite.
Saul kimnu. - Nije nestala samo zmija. Provalnik je odnio nekoliko tuceta kostiju.
- Ljudskih? - upita Rhyme.
- Da. To vlasniku ne ide u glavu. Neki od insekata...
... Zaboravi onih dvanaest i pol centimetara, neki su imali dvadeset. Jednostavnije je...
... vrijede tri ili četiri stotine. A provalnik je digao samo zmiju i nešto kostiju.
- Neke posebne? - opet će Rhyme.
- Odabrao je. Kao vaš Skupljač Whitman. - To su njegove riječi, ne naše.
- Uglavnom sitne. Ruke i stopala. I rebro, možda dva. - Zar vlasnik nije znao točno?
- Postoji li CS izvješće? - Za otete kosti? Niiiišta...
Braća Hardy opet su otišla prema središtu New Yorka, na mjesto posljednjeg zločina,
kako bi pročešljali susjedstvo. Rhymea međutim muči zmija. Je li im je trebala
ukazati na
lokaciju, ili ipak ima neke veze s požarom u metodističkoj crkvi? Ako su zmije bile
autohtone na Manhattanu, onda je urbani razvoj odavno odigrao ulogu Svetog
Patricka i očistio otok. Je li to simbol dvojakog značenja riječi čegrtuša? U
prenesenom smislu znači i snažan udarac.
Odjednom se Rhymeu učini kako shvaća. - Zmija je namijenjena nama.
- Nama? - Banks se nasmija. - To je pljuska posred lica. - Čijeg lica?
- Svakoga tko njega traži. Vjerojatno je to tjelesna šala. - Meni baš nije bilo do
smijeha - prizna Sachsova.
- Ali je izraz tvog lica bio doista smiješan - nacerio se Banks.
- Rekao bih da smo bolji nego što je Nepos očekivao i to ga nimalo ne veseli.
Pobjesnio je i počeo se osvećivati. Thome, budi dobar i pribilježi to u profil. Izruguje
nam se.
270
Zazvoni Sellittov telefon. Otvorio ga je i javio se. - Emma, dušo! Što ima? - Kimao je
i bilježio. Podigne glavu i proslijedi obavijest o ukradenim rent-a-car vozilima: - U
proteklom tjednu nestale su dvije Avise u Bronxu i jedna u Midtownu. No, ne
odgovaraju boje: crvena, zelena i bijela. Ukradena su i četiri Hertza od toga tri u
Manhattanu: s njihove East Side lokacije u središtu grada, iz Midtowna i Upper West
Sidea. Dva su bila zelena i - ovo bi mogao biti naš - jedan žutosmeđi. Ali dignut je i
srebrni Ford u White Plainsu. Dajem glas za njega.
- Slažem se - objavi Rhyme. - White Plains.
- Kako znate - upita ih Sachsova. - Monelle je rekla da je mogao biti bež ili srebrni.
- Zato što naš momak stanuje u gradu - strpljivo je objašnjavao Rhyme - i ako
namjerava ukrasti nešto tako upadljivo kao što je auto, učinit će to što dalje od svog
sigurnog prebivališta. Rekao si da je Ford?
Sellitto je prenio pitanje Emmi, a potom digne glavu. Taurus. Ovogodišnji model
tamnosive unutrašnjosti. Tablica je nevažna.
Rhyme kimne. - Najprije je zamijenio tablice. Zahvali joj i reci neka malo odspava.
Ali neka se ne miče predaleko od telefona.
- Nešto sam dobio, Lincolne - javi se Mel Cooper. - Što to?
- Razmaz. Upravo pretražujem bazu podataka trgovačkih imena. - Prikovao je pogled
na ekran. - Upućuje me na podatke na drugome mjestu... Da vidimo, najbliži je Kink-
Away. To je sredstvo za ravnanje kose koje se nabavlja u maloprodaji.
- Politički neprilično, ali korisno. Vodi nas u Harlem, zar ne, i u znatnoj mjeri sužuje
broj crkava. .
Banks je pregledavao stupce o službi Božjoj u sva tri dnevna lista. - Izbrojio sam
dvadeset i dvije mise.
- Kad je prva misa?
- U dvije crkve je u osam. Šest ih ima u devet. Jedna u devet i pol. Ostale u deset ili
jedanaest.
- Odlučit će se za jednu od ranih misa. Dao nam je dovoljno vremena za pronalaženje
lokacije.
Sellitto reče: - Haumann će opet skupiti ESU momke.
271
- A naš lijepi Dellray? - Sachsova se prisjeti nesretnog, osamljenog agenta FBI-a na
uglu ispred kuće.
- Što s njim? - promrmlja Sellitto.
- Pa, mogli bismo ga uključiti. Strahovito želi sudjelovati u lovu na ovog tipa.
- Perkins mu je naredio da pomaže - dometnu Banks. - Zar ga vi ljudi doista želite? -
pitao je Sellitto s nevjericom. Sachsova kimne. - Dakako.
Rhyme pristade. - Dobro, neka ,vodi federalne S&S timove. Hoću istog časa po jedan
tim u svakoj crkvi, na svim ulazima. Ali moraju biti neprimjetni. Ne želim ga uplašiti.
Možda ga možemo ščepati na djelu.
Sellitto je preuzeo telefonski poziv. Zabaci glavu, sklopljenih očiju. - Gospode!
- Oh, nije valjda - promrmlja Rhyme.
Detektiv obrisa znojavo lice i kimne. - U centralu je stigao poziv 9-1-1 od
recepcionara u noćnoj službi. Midtown Residence Hotel? Iz zračne luke La Guardia
nazvala je žena s djevojčicom i rekla kako će uzeti taksi. Prošlo je dosta vremena, a
one nisu stigle. S obzirom na obavijesti o otmicama, nazvao je policiju. Njeno je ime
Carole Ganz, iz Chicaga.
- K vragu - protisnu Banks. - Zar i djevojčica? Trebalo bi povući sve taksije iz
prometa dok ga ne uhvatimo.
Rhyme je bio izmožden. U glavi mu je bješnjelo. Prisjeti se obrade mjesta zločina u
tvornici bombi. Nitroglicerin je procurio iz dinamita i natopio naslonjač koji je
Rhyme trebao pretražiti zbog tragova. Nitro je uzrokovao strahovitu glavobolju.
Ekran Cooperovog računala bljesnu. - E-mail - najavi i pozva poruku. Glasno je čitao
sitna slova: - Polarizirali su sve uzorke celofana koji su skupili ESU momci. Drže
kako je komadić koji, smo pronašli u kosti na mjestu zločina u Pearl Streetu iz lanca
ShopRite. Najbliži je celofanu koji oni rabe.
- Dobro. - Rhyme kimnu prema posteru. - Prekriži sve dućane osim ShopRiteovih.
Koje su lokacije?
Promatrao je kako Thom precrtava trgovine, ostavivši samo četiri.
272
B'way & 82-ga Greenwich & Bank 8. Ave. & 24-t Houston & Lafayette
- Dakle, ostaje nam Upper West Side, West Village, Chelsea i Lower East Side.
- Ali mogao je to kupiti bilo gdje.
- Naravno da je mogao, Sachsova. Mogao je kupiti kost u White Plainsu gdje je ukrao
auto, ili u Clevelandu za vrijeme posjeta majci. Ali vidiš, ima trenutaka kada se
Neposi osjećaju sigurni u svojoj lukavštini i prestaju misliti o tragovima. Oni glupi ili
lijeni ubace pištolj u kantu za smeće iza svoje zgrade i odu. Malo bistriji stave ga u
paket Spacklea i ostave u Hell Gate. Genijalni se ušuljaju u rafineriju i istope ga u
peći na pet tisuća centigrada. Nema dvojbe, naš je Nepos lukav, ali se ne razlikuje od
svakog drugog zločinca u povijesti. Ima svoje granice. Kladio bih se da računa kako
nećemo imati vremena ili želje potražiti njegovo sigurno prebivalište, jer ćemo sve
snage usredotočiti na njegove namještene tragove. Dakako, u tome se grdno vara.
Točno tako ćemo ga pronaći. Pogledajmo, možemo li nači nešto više o njegovoj
jazbini. Mel, ima li što na žrtvinoj odjeći s prošlog mjesta zločina?
Plima je isprala gotovo sve s odjeće Williama Everetta. - Kažeš da su se borili, Nepos
i taj Everett, Sachsova?
- Nije baš bila neka borba. Everett ga je zgrabio za košulju. Rhyme pucne jezikom. -
Jamačno sam premoren kada ti nisam rekao da mu zagrebeš ispod noktiju. Čak i ispod
vode, to je jedino mjesto...
- Izvoli - reče pružajući mu dvije male plastične vrećice. - Nastrugala si?
Kimnula je.
- Ali čemu dvije vrećice'?
Podigavši jednu pa drugu vrećicu, reče: - Lijeva ruka, desna ruka.
273
Mel Cooper prasnu u smijeh: - Čak ni ti nisi pomišljao na dvije vrećice za strugotine,
Lincolne. Sjajna zamisao!
Rhyme potvrdno zagunda: - Pa, razlikovanje ruku moglo bi biti od neke forenzičke
vrijednosti.
- Hura - kroz smijeh će Cooper. - To znači kako ideju smatra genijalnom i krivo mu
je što nije njegova.
Krim-tehničar je ispitivao strugotine: - Našao sam malo cigle. - Nikakve cigle nije
bilo kod kanalizacijske cijevi niti uokolo - primijeti Sachsova.
- To su samo krhotine. Ali nešto je nalijepljeno na njih. Ne . mogu odrediti što.
Banks upita: - Možda iz tunela obora? Ondje je bilo mnogo cigle, zar ne?
- Sve nam je to dobavila naša Annie Oakley - reče Rhyme kimnuvši prijekorno prema
Sachsovoj. - Ne, sjećate se da je Nepos otišao prije nego što je ispraznila pištolj. -
Namrštio se i otkrio kako se isteže prema naprijed. - Mele, želim vidjeti tu ciglu pod
mikroskopom. Postoji li način?
Cooper pregleda Rhymeovo računalo: - Mogli bismo nešto izvesti. - Proveo je kabel
iz otvora za video-izlaz na mikroskopu, a potom zabi glavu u veliki kovčeg. Izvukao
je dugačku, debelu, sivu žicu, spojio dva računala i prebacio dio softwarea na
Rhymeov Compaq. Za pet minuta Rhyme je, oduševljen, gledao ono što je Cooper
mogao vidjeti kroz okular.
Kriminalist je pomno proučavao višestruko uvećan komadić cigle. Prasnuo je u
smijeh: - Nadmudrio je sama sebe. Vidite li ove bijele grumenčiće na cigli?
- Što je to? - upita Sellitto.
- Možda ljepilo - pokuša Cooper.
- Točno! S valjka za skidanje dlaka s odjeće. Krajnje oprezni zločinci koriste ih za
uklanjanje tragova sa sebe. Ali mu se osvetilo. Komadići ljepila s valjka ostali su mu
na odjeći. Dakle, znamo da je iz njegova prebivališta. Sve je bilo O.K. dok ga Everett
nije zagrebao noktima.
- Govori li nam cigla nešto - upita Sachsova.
274
- Stara je i skupa - jeftina je cigla jako šupljikava jer miješaju punilo. Pretpostavljam
kako stanuje u kakvoj ustanovi ili je kuću građio netko vrlo imućan. Stara je najmanje
sto godina, a možda i više.
- Ah, evo još nešto - veselo će Cooper. - Još jedan komadić rukavice, rekao bih. Ako
mu se nastave tako raspadati, domalo ćemo se dokopati i papilarnih linija.
Bljesnuo je i Rhymeov ekran na kojemu se trenutak kasnije pojavila mala čestica
kože.
- Nešto mi je čudno - kazao je Cooper.
- Nije crvena kao ona druga - opazi Rhyme. Ovaj komadić je crn. Provuci ga kroz
mikrospektrofotometar.
Cooper je obavio test, a potom kvrcnu po ekranu svoga računala. - Koža je, ali
drugačije boje. Možda je umrljana ili izblijedjela.
Rhyme se nagnu naprijed, naprežući se kako bi što bolje vidio mrlju na ekranu kada
shvati da je u nevolji. Ozbiljnoj nevolji. - Hej, jesi li dobro? - Sachsova prva opazi
kako nešto nije u redu.
Rhyme ne odgovori. Vrat i vilica počeli su mu se silovito tresti. Osjećaj nalik panici
dizao mu se iz vrha razmrskane kičme i kretao se prema glavi. Kao da se iznenada
uključio termostat, groznica i žmarci su nestali, a on se poče znojiti. Znoj se u
potocima slijevao po njegovu licu, škakljajući ga nepodnošljivo.
- Thome! - zavapi. - Thome, nešto se događa!
Dahtao je dok mu je glavobolja žarila lice i širila se po stijenkama lubanje. Stisnuo je
zube, ljuljao glavom pokušavajući prekinuti nepodnošljivu bol. Ništa nije pomoglo.
Svjetlo je u sobi treperilo. Bol je bila tako snažna da je poželio pobjeći od nje, kidnuti
na nogama koje se nisu pomakle godinama.
- Lincolne! - urlao je Sellitto.
- Pogledajte mu lice - vikne Amelia. - Jarko je crveno! A ruke mu bijahu bijele poput
slonove kosti. Pobijelilo je i cijelo tijelo ispod čarobnog područja C4. Krv mu je
navrla u sitne moždane kapilare, šireći ih i prijeteći da rasprsne fina vlakanca.
275
U žestoku napadaju, Rhyme je bio svjestan Thomove blizine, čupanja pokrivača s
Clinitrona. Vidio je i Sachsovu kako se primiče, zabrinuto stisnuvši iskričave plave
oči. Posljednje što je vidio prije nego što je utonuo u tamu bio je sokol koji se otisnuo
s ruba prozorske daske, i preplašen nenadanom užurbanošću u sobi, potražio na
svojim velikim krilima zaborav u vrelini nad opustjelim gradskim ulicama.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

11 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:38 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
POGLAVLJE
24
Kada se Rhyme onesvijestio, Sellitto se sjuri do telefona: - Zovite 911! Neka pošalju
EMS - govorio je Thom.
- Potom stisnite onu tipku za brzo biranje. To je broj Petera Taylora, našeg
specijaliste za povrede kičmene moždine.
Sellitto obavi pozive.
Thom viknu: - Treba mi pomoć. Hitno!
Amelia je bila najbliže. Kimnula je i stala uz postelju. Pomoćnik uhvati
onesviještenog čovjeka ispod ruku i povuče ga u postelji. Strgnuo je košulju i lupnuo
ga po beživotnim prsima, rekavši: Svi se ostali udaljite, molim!
Sellitto, Banks i Cooper oklijevali su na trenutak, a potom izadoše. Sellitto zatvori
vrata.
U vještim pomoćnikovim rukama pojavila se žutosiva kutija. Imala je prekidače i
skale te žicu s plosnatom pločicom koju je sada stavio na Rhymeova prsa i učvrstio
širokim flasterom.
- Frenički stimulator. Održat će mu disanje. - Uključio je instrument.
Dok je Thom ovijao traku za mjerenje tlaka oko Rhymeove ruke boje alabastera,
Sachsova je s čuđenjem opazila kako mu je tijelo praktički bez nabora. Bio je
četrdesetogodišnjak, ali s tijelom dvadesetpetogodišnjaka.
- Zašto mu je lice tako crveno? Čini se kao da će eksplodirati. - I hoće - uzvrati Thom
smireno, izvlačeći liječničku tbrbu ispod stola pokraj kreveta. Otvori je, nastavivši
mjeriti tlak.
277
Disrefleksija... Posljedica današnjih stresova, mentalnih i fizičkih. Nije tome vičan.
- Stalno je govorio kako je umoran.
- Znam. A ja mu nisam posvetio dovoljno pažnje. Pssst. Moram slušati. Namjesti
slušalice stetoskopa, napuše manšetu i pusti polagano zrak. Nije odvajao pogled sa
svog sata. Ruke su mu bile savršeno mirne.
- K vragu! Dijastostolički je sto dvadeset i pet. Sranje! "Gospode na nebesima! Udarit
će ga kap", pomisli Amelia. Thom kimnu glavom prema crnoj torbi.
- Pronadi bočicu nifedipina i otvori jednu špricu za injekcije. - Dok je ona kopala po
torbi, Thom je svukao Rhymeovu pidžamu, zgrabio kateter i razderao s njega
plastični omot. Namazao je vrh K-Y gelom, podigao Rhymeov mlohav penis i gurnuo
kateter nježno i brzo u njegov vrh.
- Ovo je dio problema. Crijevni i urinarni pritisak može prouzročiti napadaj. Danas je
pio daleko više nego što je smio. Otvorila je hipodermik i priznala: - Ne znam navući
injekciju. - Ja ću. - Pogleda ju. - Smijem li te zamoliti... Hoćeš li
me. zamijeniti? Ne bih htio da se cjevčica zapetlja. - Dakako.
- Trebaš li rukavice?
Navukla je rukavice i lijevom rukom pažljivo uhvatila Rhymeov penis. U desnoj je
držala cjevčicu. Davno, davno nije držala muškarca za to mjesto. Koža je bila meka te
pomisli kako je čudno što je to, u većini slučajeva središte muškarčeva bića, nježno i
meko poput svile.
Thom vješto ubrizga lijek. - Hajde, Lincolne...
Iz daljine se čula sirena.
- Dolaze - rekla je pogledavši kroz prozor.
- Ako ga sada ne osvijestimo, ni oni nam neće pomoći. - Za koliko lijek počinje
djelovati?
Ne odvajajući pogled s nepomična Rhymea, Thom odgovori: - Već je trebao. Ali
prevelika doza bacila bi ga u šok. Sagnuo se i nadigao kapak. Plava zjenica bila je
staklasta, nefokusirana.
- Ne dopada mi se ovo. - Ponovo izmjeri tlak. - Sto pedeset. Kriste!
278
- Ubit će ga - rekla je. - Ah. Nije problem u tome!
- Što? - šapnu zaprepaštena Amelia Sachs.
- Ne bi žalio umrijeti. - Ovlaš ju je pogledao, kao da je iznenađen što to još nije
dokučila. - Samo ne želi biti paraliziran više nego što već jest. - Pripremio je još
jednu injekciju. Možda ga već ima. Mislim, udar. Toga se užasava.
Thom se nagnu i ubrizga još jednu dozu lijeka.
Sirena se začu bliže. Ali i trubljenje. Automobili su zapriječili put kolima hitne
pomoći, mičući se bez žurbe u stranu. To je bila jedna od stvari koje je Sachsova
mrzila u New Yorku.
- Možeš izvući kateter.
Pažljivo je izvadila cjevčicu. - Hoću li... - Kimnula je prema vrećici s urinom.
Thom se blijedo osmjehnu: - To je moj posao.
Prošlo je nekoliko minuta. Činilo se da se ambulantna kola nisu pomakla sve dok se
ne začu upozorenje preko razglasa, a onda se i sirena poče približavati.
Rhyme se odjednom pomaknu. Glava mu se zatresla. Potom se počela ljuljati
naprijed-nazad, pritisnuta na jastuk. Rumenilo se donekle ublaži.
- Lincolne, čuješ li me? Zastenjao je! - Thome...
Rhyme se žestoko tresao. Thom ga pokrije plahtom. Sachsova se zatekla kako rukama
ravna Rhymeovu raščupanu kosu. Uzela je papirni rupčić i obrisala mu čelo.
Na stubama odjeknu koraci i začas u sobu nahrupe dva kršna EMS liječnika. Prišli su
postelji, izmjerili tlak, provjerili nervni stimulator. Trenutak kasnije u sobu je uletio
dr. Peter Taylor.
- Peter. Disrefleksija - obavijesti ga Thom. - 'Tlak?
- Pao je. Ali bilo je gadno. Dosegao je sto pedeset. Doktor se namršti.
Thom predstavi Taylora liječnicima hitne pomoći. Činilo se da su sretni što je stigao
stručnjak, pa se mogu povući.
- Doktore - promrsi Rhyme omamljeno.
- Da pogledamo oči. - Taylor je bljesnuo svjetlom u Rhymeove zjenice. Sachsova je
napeto promatrala liječnikovo lice i zabrinula se vidjevši kako se mršti.
279
- Ne treba mi nervni stimulator - šapnuo je Rhyme.
- Sam svojim plućima, je li tako? - ozbiljno će liječnik. No, neka ostane još malo,
može li? Samo dok vidimo što se zapravo događa. - Pogledao je Sachsovu: - Možda
je bolje da pričekate u prizemlju, gospođice.
Taylor se nagnuo i Rhyme opazi kapljice znoja ispod prorijeđene kose.
Vješte ruke podigle su kapak. Ponovo je zavirio u jednu pa u drugu zjenicu.
Namjestio je sfigmomanometar i izmjerio Rhymeov krvni tlak, pogleda odsutna u
dubokoj usredotočenosti na trenutni, životni zadatak spašavanja čovjeka.
- Približava se normali - izjavio je. - Kako je s urinom? - Tisuću sto cc-a - odgovori
Thom.
Taylor sijevnu pogledom. - Zanemarujemo stvari, je li? Ili smo odveć pili?
Rhyme odgovori istom mjerom:
- Bili smo onemogućeni, doktore. Imali smo burnu noć. Taylor je, slijedeći
Rhymeovo kimanje, zaokružio pogledom po sobi, iznenaden kao da je netko dovukao
svu tu opremu dok on nije gledao. - A što je sve ovo?
- Izvukli su me iz mirovine.
Taylorovo zbunjeno mrštenje pretvorilo se u smiješak. - Bilo je krajnje vrijeme. Već
vas mjesecima nagovaram - učinite nešto od svog života. Kakva je situacija s
crijevima?
Thom odgovori: - Ništa, vjerojatno dvanaest, čak četrnaest sati.
- Vrlo nehajno s vaše strane - prekori ga liječnik.
- Nije on kriv - prasnu Rhyme. - Cijeli sam dan imao punu sobu ljudi.
- Ne želim slušati isprike - odsječno će liječnik. To je bio Peter Taylor koji nikada
nije govorio preko nekog kad se obraćao Rhymeu i nikada nije dopuštao svom
nasilnom pacijentu da ga tiranizira.
- Idemo na posao. - Nawkao je kirurške rukavice i nagnuo se nad Rhymeov torzo.
Poče masirati abdomen kako bi natjerao umrtvljena crijeva na rad. Thom je
podmetnuo pelene.
Pošto je posao obavljen, Thom očisti svoga šefa.
280
Taylor nenadano progovori: - Nadam se da ste odustali od one besmislice? - Nije
odvajao pogled od Rhymeova lica. One besmislice...
Mislio je na samoubojstvo. Pogledavši u Thoma, Rhyme reče: - Neko vrijeme nisam
razmišljao o tome.
- Pametno. - Taylor pogleda instrumente na stolu. - Time se trebate baviti. Možda će
vas vaš odjel vratiti na platnu listu. - Bojim se da ne bih prošao na liječničkom.
- Kako glava?
- Nabija mi tucet maljeva, to bi bio najbliži opis. Vrat je u istom stanju. Tijekom dana
imao sam dva gadna grčenja. Taylor ode iza Clinitrona i pritisne prste sa svake strane
Rhymeove hrptenjače, na mjestu, pretpostavljao je Rhyme iako, naravno, nikada to
mjesto nije vidio, gdje su bili ožiljci od brojnih operacija. Taylor ga je stručno
masirao, zabadajući prste duboko u napete mišiće na Rhymeovim ramenima i vratu.
Bol je polagano iščezla.
Osjetio je liječnikove palce, kako se zaustavljaju kod, pretpostavio je, razmrskanog
kralješka.
Svemirski brod, raža...
- Jednoga će dana ovo namjestiti - kazao je Taylor. Jednoga dana ovo neće biti ništa
gore nego slomljena noga. Slušajte mene. To je moje predviđanje.
Nakon petnaest minuta Peter Taylor spustio se u prizemlje i priključio murjacima na
pločniku.
- Je li dobro? - zabrinuto upita Amelia Sachs. - Tlak je pao. Najviše mu treba odmor.
Liječnik, muškarac prosječna izgleda, najednom shvati kako razgovara s vrlo lijepom
ženom. Zagladio je prorijeđenu sijedu kosu i diskretnim pogledom odmjerio njenu
vitku figuru. Odvratio je pogled na patrolna kola ispred zgrade i upitao: - Na kakvom
vam to slučaju pomaže?
Sellitto se skanjivao, kao i svaki drugi detektiv kad mu civil postavi ovakovo pitanje.
Ali Sachsova nasluti da su Taylor i Rhyme bliski, pa je požurila s odgovorom: -
Otmice. Jeste li ćuli za njih?
- Slučaj vozača taksija? Pa na svim je vijestima! No, to je dobro za njega. Rad je
najbolje što mu se može poželjeti. Potrebni su mu prijatelji i neki smisao u životu.
281
Na vrhu stuba pojavio se Thom. - Zahvaljuje se, Peter. Nije baš rekao tim riječima,
ali je tako mislio! Znate kakav je...
- Isti kao i ja. - Spustivši glas, Taylor upita povjerljivo: Planira li još uvijek
razgovarati s onima šarlatanima?
A kada je Thom odgovorio niječno, nešto u prizvuku njegova glasa upozori Ameliju
kako laže. Nije znala zašto i je li to od neke važnosti, ali kopkalo ju je.
Planira li još uvijek razgovarati s onima šarlatanima?
U svakom slučaju činilo se da Taylor nije opazio Thomovu prijevaru. Rekao je: -
Doći ću sutra pogledati kako mu je. Thom mu se unaprijed zahvali na brizi, a Taylor
prebaci torbu
preko ramena i ndalji se. Pomoćnik je mahnuo Sellittu:
- Želi načas razgovarati s vama. - Detektiv se žustro uspeo uz stube. Nestao je u sobi,
a nekoliko minuta kasnije vratio se zajedno s Thomom. Sada i sam namrgoden,
Sellitto pogleda u Ameliju.
- Ti si na redu - kazao je i mahnuo glavom prema stepenicama.
Rhyme je ležao u golemu krevetu razbašurene kose, ne više crvena lica i ruku boje
bjelokosti. Soba je još bila zasićena vonjem izmeta. Na postelji su čiste plahte a na
njemu čista pidžama, zelena kao Dellrayjeva odora.
- Imaš najružnije pidžame koje sam ikada vidjela - primijeti Amelia.
- Zasigurno dar od bivše, je li tako?
- Kako si pogodila? Poklon za godišnjicu braka... Oprosti što sam te uplašio - rekao je
izbjegavajući njen pogled. Njegova ju iznenadna krotkost uznemiri. Pomislila je na
svog oca u predoperacijskoj sali u Sloan Ketteringu prije operacije koju nije preživio.
Slabost može biti opasnija nego prijetnja.
- Da oprostim? - upita prijeteći. - Ne želim više takvih sranja, Rhyme.
Promatrao ju je procjenjivački, a onda je rekao: - Vas dvoje ćete to obaviti.
- Nas dvoje?
- Ti i Lon. Naravno, i Mel i Jim Polling također. - O čemu govoriš?
- Povlačim se.
282
- Što?
- Bojim se da je ovo prenaporno za umorno, ostarjelo tijelo. - Ali ne možeš prekinuti!
- Pokazala je rukom na Monetov poster. - Pogledaj koliko smo toga otkrili o 823.
Sasvim smo blizu.
- Zato vam više ne trebam. Treba vam samo malo sreće. - Sreće? Prošle su godine
dok je uhvaćen Bundy! A što je sa Zodijačkim ubojicom? A Werewolf?
- Prikupili smo dobre informacije. Č~rrste i utemeljene. Naletjet ćeš na tragove. Ti
ćeš ga ščepati, Amelia. Bit će to tvoj labuđi pjev prije odlaska u Javne poslove. Imam
dojam da Nepos 823 postaje odveć samosvjestan; možda će ga uhvatiti u crkvi.
- Dobro izgledaš - izusti laž.
Rhyme se nasmija. Smijeh je brzo nestao. - Umoran sam i sve me boli. Dovraga, boli
me na mjestima gdje me prema tvrdnjama doktora ne može boljeti.
- Poslušaj moj savjet: odrijemaj.
Pokušao se podrugljivo nasmijati, ali zvučalo je slabašno. Nije ga mogla gledati u
takvu stanju. Kratko je zakašljao, spustio pogled na nervni stimulator i napravio
grimasu kao da mu je neugodno što ovisi o uredaju. - Sachsova,... ne vjerujem da
ćemo dalje surađivati. Htio sam ti još samo reći kako je pred tobom blistava karijera.
Znaš dobro odabrati.
- Svakako ću svratiti u posjet kad sredimo ovog gada.
- Bilo bi mi drago. Isto kao što mi je drago što si baš ti jučer ujutro bila dežurna u
ophodnji. Uživao sam u obradi mjesta zločina s tobom.
- Ja.
- Lincolne - začu muški glas. Okrenula se i na vratima opazila neznanca. Sa
zanimanjem se osvrtao po sobi, promatrajući opremu.
- Čini se kako je ovdje bilo jako uzbudljivo.
- Doktore! - Rhyme razvuče lice u široki osmijeh. - Molim vas uđite!
Stupio je u sobu: - Primio sam Thomovu poruku. Je li rekao da je hitno?
- Dr. William Berger, ovo je Amelia Sachs.
Sachsova shvati da je prestala postojati u svijetu Lincolna Rhymea. Sve što je ostalo
neizrečeno, a činilo joj se kako ima
283
nekoliko, možda i mnogo stvari, morat će pričekati. Izašla je. Thom, koji je stajao u
prostranu predvorju, zatvori vrata iza nje, u najboljoj maniri zastane i glavom joj dade
znak da pođe ispred njega.
Zakoračivši u vrelu noć, Amelia začu glas iz blizine. - Oprostite.
Okrenula se i spazila dr. Petera Taylora, osamljena ispod stabla ginkgoa. - Mogu li na
trenutak razgovarati s vama?
Sachsova krene s Taylorom po nogostupu, nekoliko kuća dalje od Rhymeove.
- Izvolite? - rekla je. Naslonio se na kameni zidić i ponovno je samosvjesno zagladio
kosu. Amelia se prisjeti koliko je puta zastrašila muškarce jednom riječi ili pogledom.
Pomisli po tko zna koji put: "Kakvu beskorisnu moć pruža ženska ljepota."
- Vi ste mu prijateljica, zar ne? - upita ju liječnik. - Hoću reći, suradujete s njim, ali
ste mu i prijateljica?
- Dakako. Nadam se da jesam.
- Znate li tko je čovjek koji je netom ušao? - Berger, čini mi se. Liječnik.
- Je li spomenuo odakle je? - Nije.
Taylor se na trenutak zagleda u prozor Rhymeove spavaonice i upita: - Jeste li čuli za
Društvo Leta?
- Ne, oh, čekajte.... To je skupina pobornika eutanazije, zar ne?
Taylor kimnu. - Poznajem sve Lincolnove liječnike i nikada nisam čuo za Bergera.
Palo mi je na pamet da je možda njihov. - Molim?
Planira li još uvijek razgovarati s onima šarlatanima? Na to se dakle odnosio
razgovor!
Skamenila se od užasa. - Je li... je li ozbiljno govorio 0 tome i prije?
- O, jest. - Taylor duboko uzdahnu zagledavši se u magličasto nebo. - Policajko
Sachs, proveo sam sate i sate pokušavajući ga odgovoriti. Danima, godinama radim s
kvadriplegičarima i znam koliko su tvrdoglavi. Možda bi poslušao vas. Samo
nekoliko riječi. Pomislio sam... Biste li?
284
- Oh, proklet bio, Rhyme - promrmlja i potrči, ostavivši liječnika u pola rečenice.
Stigla je do ulaznih vrata baš kad ih je Thom zatvarao. Progurala se pokraj njega. -
Zaboravila sam notes!
- Koga vraga...?
- Odmah se vraćam.
- Ne možete gore. Kod njega je liječnik. - Samo sekundu.
Bila je već na odmorištu kada Thom pojuri za njom. Prozreo je da laže te je grabio po
dvije stepenice odjedanput. No, ona ima dobru prednost i nahrupila je na vrata
Rhymeove spavaonice prije nego što je pomoćnik stigao do vrha stepenica.
Uletjela je, iznenadivši Rhymea i liječnika koji se, prekriženih ruku, naslonio na stol.
Zatvorila je vrata i zaključala ih. Thom je s druge strane sumanuto lupao. Dr. Berger
se okrenuo prema njoj s izrazom znatiželje na licu.
- Sachsova - lane Rhyme. - Moram razgovarati s tobom. - O čemu?
- O tebi. - Kasnije.
- Kada, Rhyme? - upita sarkastično. - Sutra? Sljedeći tjedan?
- Kako to misliš?
- Da ugovorimo sastanak za, recimo, tjedan dana od iduće srijede? Hoćeš li tada naći
vremena za mene? Hoćeš li biti tu? - Amelia...
- Hoću razgovarati s tobom. Nasamo! - Nemoguće.
- Onda ćemo to obaviti drugačije, profesionalno. Primaknula se Bergeru:
- Uhićeni ste pod optužbom pokušaja pripomaganja u samoubojstvu. - Lisičine su
bljesnule, škljoc, škljoc, i ovile mu se oko zapešća poput srebrne zmije.
Pretpostavljala je kako se nalazi u crkvi.
Carole Ganz ležala je u podrumu, na tlu. Samo jedan trak hladnog, mutnog svjetla
pada na zid, osvjetljujući otrcanu sliku Krista i hrpu pljesnivih knjižica, biblijskih
priča za mladež. Nasred
285
prostorije naslagano je pola tuceta stolčića za male polaznike vjeronauka,
pretpostavila je.
Još je imala lisičine i povez na ustima. S metar i pol konopca za sušenje rublja
privezao ju je za cijev pokraj zida.
Na visokom stolu u blizini mogla je vidjeti vrh velikog staklenog vrča.
Kada bi ga mogla srušiti! Mogla bi upotrijebiti komadić stakla i prerezati konopac.
Stol je bio izvan domašaja, ali se prevrnula na bok i počela se, poput gusjenice,
uvijati prema njemu.
To ju podsjeti na Pammy dok je bila dojenče koje se uvijalo po postelji izmec~u nje i
Rona. Pomislivši na svoje dijete, samo u onom odvratnom podrumu, počela je
plakati.
Pammy, Pooh, torbica.
Na trenutak, samo djelić sekunde, obuze ju slabost. Koliko je već puta požalila što je
uopće otišla iz Chicaga.
Ne! Prestani razmišljati na taj način! Prekini sažalijevati samu sebe! To je sasvim
pouzdano trebala napraviti. Učinila si to za Rona, a i za sebe. Ponosio bi se tobom.
Kate joj je to izgovorila tisuću puta. Počela je i vjerovati.
Još je jednom krenula u borbu. Primaknula se tridesetak centimetara bliže stolu.
Omamljena, nije mogla razmišljati bistrom glavom.
Vrat ju peče od strahovite žeđi, vlage i plijesni u zraku. Dopuzala je malo dalje, a
onda e ostala ležati na boku. Hvatajući zrak, pogledala je po stolu. ~inilo se uzaludno.
"Čemu sav trud?" - pomisli.
Pitala se što sada prolazi Pammynim mislima.
"Proklet bio", pomisli Carole. "Ubit ću te zbog ovoga!" Svijala se po podu
pokušavajući se pomaknuti. Umjesto toga, izgubila je ravnotežu i prevalila se na leđa.
Zastenje, znajući što slijedi. Ne! Uz glasno škljocanje slomio joj se zglob. Vrisnula je
kroz povez. Onesvijestila se. Kada je došla k sebi, preplavi ju mučnina.
Ne, ne, ne... Umrijet će ako povrati. S povezom preko usta udavit će se.
Svladaj to! Potisni. Hajde! Ti to možeš! Idemo... Želudac joj se digao jednom. I
opet...
Ne! Obuzdaj to! Želudac joj se okretao.
286
Obuzdaj... Obuzdaj ga...
Uspjela je. Dišući kroz nos, usredotočivši misli na Kate, Eddiea i Pammy, na žutu
naprtnjaču u kojoj su bile sve njene dragocjenosti. Gledala ju je, oslikavala iz svakog
ugla. U njoj je bio cijeli njen život. Njen novi život.
Rone, ne želim ga prokockati. Došla sam ovamo radi tebe, ljubavi...
Sklopila je oči misleći: duboko diši, udahni, izdahni. Konačno se mučnina stišala.
Trenutak kasnije osjećala se bolje i, mada je plakala od bola zbog slomljena zapešća,
uspjela je migoljiti prema stolu. Desetak po desetak centimetara.
Osjetila je potmuo udarac tresnuvši glavom o nogu stola. Uspjela se samo dodirnuti s
njim, ali dalje nije mogla. Zabacivala je glavu naprijed-nazad žestoko gurkajući stol.
Čula je bućkanje dok je vrč klizio po površini stola. Podigne pogled.
Komadić stakla virio je preko ruba stola. Carole zabaci glavu unatrag i još jednom
tresne o nogu stola.
Ne! Gurnula je nogu izvan domašaja. Vrč se na trenutak zanjihao, ali ostade
uspravan. Carole se napregne da nategne nenapeti dio užeta, ali nije uspjela. '
Dovraga! Oh, dovraga! Dok je beznadno zirkala u zamrljanu bocu, shvati kako je
napunjena tekućinom u kojoj nešto pluta. Što li je to?
Odgurnula se prema zidu i pogledala gore.
Doimalo se poput žarulje. Ne, ne cijela žarulja, samo spiralna nit i osnovica
pričvršćena u utičnicu. Iz utičnice je kroz vrč provedena žica do timera nalik onome
za uključivanje i isključivanje svjetla tijekom odsutnosti zbog godišnjeg odmora. Sve
ju je to podsjećalo na...
Bombu! Tek sada osjeti slabašan, pa sve jači miris benzina. Ne, ne...
Carole se svijala dalje od stola što je brže mogla, jecajući u očajanju. Uza zid je bio
ormar s ladicama. On bi joj pružio odredenu zaštitu. Privukla je noge, a onda ju obuze
panika, pa ih brzo spusti. Nagli pokret izbacio ju je iz ravnoteže. Na svoje
287
zaprepaštenje, shvati da se opet valja na ledima. Oh, prestani! Ne to... Ostala je u
ravnoteži, savršeno mirna, činilo joj se cijelu vječnost, dršćući kada je pokušala
prebaciti težinu tijela naprijed. Potom se nastavila valjati, srušivši se na ruku u
lisičini, oslonivši cijelu težinu tijela na razmrskano zapešće. Na trenutak ju preplavi
zasljepljujuća bol, ali se, na sreću, ponovno onesvijestila.
288
POGLAVLJE
25
Nema teorije, Rhyme. Ne smiješ to učiniti.
Berger je u nelagodi odvraćao pogled. Rhyme je pretpostavljao kako je u svom poslu
susretao sve moguće histerične ispade u trenucima nalik ovome. Najveći Bergerov
problem nisu bili ljudi koji su željeli umrijeti, već oni koji su željeli da svi drugi žive.
Thom je lupao po vratima.
- Thome -~ viknuo je Rhyme. - Sve je u redu. Možeš nas ostaviti. - Potom se obrati
Sachsovoj: - Nas dvoje smo se oprostili. Ov,o je ružan način da se pokvari savršen
kraj.
- Ne smiješ to učiniti!
Tko je mogao zazviždati na uzbunu? Možda Peter Taylor? Doktor je zasigurno
naslutio da mu on i Thom lažu.
Rhyme je slijedio njezin pogled na tri stvari na stolu. Tri magijska poklona: brendi,
pilule i plastična vrećica. Također gumena traka, slična onima kakve je Sachsova još
uvijek imala na cipelama. (Koliko li se puta vratio s mjesta zločina i zatekao Blaine
kako sa zaprepaštenjem zuri u trake na njegovim cipelama? "Svatko će pomisliti da si
moj muž ne može priuštiti nove cipele. Da gumenim trakama pridržava đonove kako
ne bi otpali. Za ime svijeta, Lincolne!")
- Sachsova, skini te lisičine s mog dobrog liječnika. Morat ću te posljednji put
zamoliti da izađeš.
289
Nasmija se kratko i usiljeno. - Oprosti. Ovo je zločin usred New Yorka. Javni tužitelj
to može proglasiti ubojstvom, samo ako poželi.
Berger se pravdao: - GospoBice, ja samo razgovaram s pacijentom.
- Stoga ste i optuženi samo za pokušaj. Za sada. Možda bismo vaše ime i otiske
prstiju trebali provjeriti na NCIC-u. Da vidimo što bismo dobili.
- Lincolne - uzrujano će Berger. - Nemojte dopustiti... - Riješit ćemo to - pomirljivo
će Rhyme. - Sachsova, molim te.
Stajala je raširenih nogu, podbočivši rukama vitke bokove, nesmiljena izražaja lica. -
Hajdemo - zareža doktoru.
- Sachsova, nemaš pojma koliko je ovo važno. - Neću ti dopustiti da se ubiješ.
- Dopustiti? - zareža Rhyme. - Meni dopustiti? Otkad bih ja trebao tražiti tvoje
dopuštenje?
Berger se oglasi: - Gospođice... Policajko Sachs, odluka je njegova, donesena je pri
punoj svijesti. Lincoln je upućeniji od većine pacijenata s kojima imam posla.
- Pacijenata? Hoćete reći vaših žrtava?
- Amelia! - jauknu Rhyme, pokušavajući odagnati prizvuk očaja iz svog glasa. -
Trebala mi je cijela godina da pronađem nekoga tko će mi pomoći.
- Možda stoga što je odluka pogrešna. Jesi li razmišljao i na takav način? Zašto baš
sada, Rhyme? Baš usred našeg slučaja? - Budem li imao još jedan napadaj ili udar,
mogao bih
izgubiti svaku mogućnost komuniciranja. Mogao bih biti pri svijesti daljnjih četrdeset
godina, potpuno nemoćan da se pomaknem. A sve dok mi ne otkaže mozak, nitko na
svijetu neće potegnuti prekidač. Sada sam barem još uvijek u stanju donijeti svoje
odluke.
- Ali, zašto - pitala je.
- A zašto ne - odgovori Rhyme pitanjem. - Reci mi. Zašto ne?
- Pa... - činilo se da su argumenti protiv samoubojstva toliko očiti da joj je bilo teško
izgovoriti ih jasno. - Zato što...
- Zbog čega ne, Sachsova?
- Ponajprije, to je kukavičluk!
290
Rhyme se nasmija. - Hoćeš li raspravljati o tome, Sachsova? Hoćeš li? Pošteno.
"Kukavičluk", kažeš. To nas vodi do Sir Tomasa Brownea: "Kada je život grozniji od
smrti, pravo je herojstvo živjeti". - Hrabrost usprkos nesavladivim nevoljama...
Klasičan argument u prilog življenju. Ali ako je tako, čemu anestezirati pacijente prije
operacije? Zašto se prodaje aspirin? Zašto se namiještaju slomljene ruke? Zašto je
Prozac najčešće propisivan lijek u Americi? Oprosti, u bolu nema ničeg istinski
dobrog. - Ali ti nemaš bolove.
- A kako ćeš definirati bol, Sachsova? Možda je odsutnost svakog osjećaja također
bolna.
- Toliko toga možeš doprinijeti. Pogledaj svo to svoje znanje. Forenzičko, povijesno.
- Općedruštveni doprinos. I to mi je jak razlog. - Pogledao je u Bergera, ali je liječnik
šutio. Rhyme zamijeti njegovo zanimanje za kost na stolu - blijedi disk hrptenjače.
Uzeo ga je i premetao u rukama sapetim lisičinama. Rhyme se sjeti da je Berger radio
kao ortoped.
Nastavi govoriti Ameliji. - Ali tko kaže da uopće trebamo doprinositi išta u životu.
Osim toga, mogao bih doprinijeti i nešto loše. Možda bih mogao prouzročiti i štetu.
Sebi ili nekom drugom. - Takav je život.
Rhyme se osmjehnu. - Ja biram smrt, ne život.
Amelia se zamislila, primjetno zbunjena. - Jedino što... smrt nije prirodna. Život jest.
- Zar? Freud se ne bi složio s tobom. On je odustao od načela užitka i došao do
spoznaje kako postoji i druga sila nazvao ju je neerotična primarna agresija.
Nastojanje da se oslobodimo veza koje smo izgradili u životu. Naše samouništenje
savršeno je prirodno. Sve umire; što je prirodnije od toga?
Opet je čupkala pramen kose.
- U redu - suglasi se. - Tebi je život mnogo veće iskušenje nego većini ljudi. Ali,
pomislila sam... sve što sam vidjela oko tebe kazuje mi kako si ti osoba koja voli
iskušenja.
- Iskušenja? Hoćeš li ti priču o iskušenjima? Godinu dana bio sam prikopčan na
ventilator. Vidiš mi na vratu ožiljak od traheotomije? Dakle, upornim vježbama
disanja i maksimalnom snagom volje, skinuo sam se s uredaja. Ustvari imam pluća
kakva nema nitko. Snažna su jednako kao tvoja. Za kvadriplegičara tipa
291
C4 to je za medicinske priručnike. To mi je oduzelo osam mjeseci života. Shvaćaš li o
čemu govorim? Osam mjeseci samo za svladavanje osnovne životne funkcije. Ne
govorim o oslikavanju Sikstinske kapele ili sviranju violine. Govorim o jebenom
disanju.
- Možda će ti biti bolje. Sljedeće godine možda pronadu lijek.
- Neće. Ne sljedeće godine. Niti za deset godina.
- Ne možeš to znati. Jamačno se provode istraživanja.
- Svakako. Znaš li na čemu? Postao sam stručnjak za to područje. Transplantiraju
embrionalno živčano tkivo na oštećeno tkivo kako bi unaprijedili aksonalnu
regeneraciju. - Riječi su lako prelazile preko njegovih lijepih usana. - Nema
značajnijeg učinka. Neki liječnici kemijski tretiraju napadnuta područja da bi stvorili
okruženje u kojemu se stanice mogu regenerirati. Nema značajnijeg učinka, bar ne na
naprednijim vrstama. Niži oblici pokazali su prilično dobar uspjeh. Da sam žaba, opet
bih mogao hodati. Bolje reći, skakati.
- To znači, ipak ima Ijudi koji na tome rade? - upita Sachsova.
- Dakako. Ali ne očekuje se značajniji znanstveni prodor sljedećih dvadeset, trideset
godina.
- Da je očekivan, ne bi se zvao prodor, nije li tako? poklopi ga.
Rhyme se nasmija. Stvarno mu se dopadala.
Sachsova zabaci veo crvene kose s očiju i reče: - Ne zaboravi kako je cjelokupna
tvoja karijera bila usmjerena na provođenje zakona. Samoubojstvo je, kao što znaš,
protuzakonito.
- Čak je i grijeh - dopuni ju. - Dakota Indijanci smatrali su kako se duhovi onih koji
su počinili samoubojstvo moraju dovijeka povlačiti oko drveta na koje su se jadnici
objesili. Je li to zaustavilo samoubojstva? Nije. Samo su odabirali manja stabla.
- Nešto ću ti reći, Rhyme. Ispalit ću svoj zadnji argument. - Kimnu prema Bergeru i
zgrabi ga za lisičine. - Njega ću lijepo smjestiti onkraj brave. Barem time mogu
dokazati tvoju zabludu.
- Lincolne - jauknu dr Berger u panici.
Amelia je došla do vrata, kada je Rhyme doviknuo: - Prije nego što to obaviš, reci mi
nešto, Sachsova!
Zastala je, držeći ručicu na vratima.
292
- Samo jedno pitanje. Okrenula se.
- Jesi li se ikada poželjela ubiti? Otključala je vrata uz glasan škljocaj. Dodao je: -
Odgovori mi!
Sachsova nije otvorila vrata. Stajala je ledima okrenuta prema njemu. - Nisam.
Nikada!
- Jesi li zadovoljna svojim životom? - Jednako kao i svatko drugi.
- Nikada nisi potištena?
- To nisam rekla. Rekla sam samo kako se nikada nisam htjela ubiti.
- Pričala si mi da voliš voziti. Kao i mnogi drugi, vjerojatno voliš brzu vožnju, zar
ne?
- Ponekad.
- Koja ti je najveća brzina? - Ne znam.
- Više od osamdeset?
Osmijeh rječitiji od riječi. - Da. - Više od sto?
Mahnu palcem prema gore.
- Sto deset milja? Sto dvadeset? - nagađao je smješkajući se zapanjeno.
- Kazaljka je pokazala 168!
- Moj Bože, Sachsova, uistinu si dojmljiva. No, dobro! Nisi li možda, naglašavam
možda pri tako brzoj vožnji, pomislila da bi se nešto moglo dogoditi? Pukne osovina,
šipka, ili nešto drugo, recimo guma, ili naletiš na masnu mrlju na cesti?
- Bila sam prilično sigurna u sebe. Nisam luda.
- Prilično sigurna. Kada voziš brzinom manjeg aviona, to zasigurno ne može biti
potpuno sigurnom vožnjom, nije li tako? - Ispituješ li sad svjedoka?
- Ne, ne pada mi na pamet. Pokušaj slijediti moje razmišljanje. Ako voziš tom
brzinorn, moraš biti svjesna da bi mogla doživjeti nesreću i umrijeti, je li tako?
- Možda - priznala je.
S rukama sputanim lisičinama, Berger je nervozno zvjerao očima i prevrtao
svijetložuti disk hrptenjače.
293
- Dakle, bila si vrlo blizu toj granici, zar ne? Ah, znaš ti dobro o čemu pričam. Jasno
mi je da znaš - o granici između rizika od smrti i sigumosti u smrt. Vidiš, Sachsova,
kada je čovjek danomice suočen sa smrću, vrlo je malen korak preko te granice.
Kratak korak do carstva mrtvih.
Spusti glavu, a lice joj se skamenilo dok joj je zavjesa kose zakrivala pogled.
- Nesvjesno postajemo skloni mrtvima - šapnuo je, moleći Boga da ne odvede
Bergera, svjestan kako bi ju lako mogao pridobiti na svoju stranu. - Taknuo sam te u
žicu, znam. Koliki dio tebe želi slijediti mrtve? Ne malen, Sachsova. Oh, i te kakav!
Skanjivala se. Osjećao je kako ju je taknuo u slabu točku. Ljutito se okrene prema
Bergeru i zgrabi ga za lisičine. Idemo, gospodine! - Gurne ga kroz vrata.
Rhyme za njom vikne: - Shvatila si što sam htio reći, zar ne?
Ponovo je stala.
- Ponekad se... stvari naprosto događaju, Sachsova. Ponekad čovjek ne može biti ono
što bi htio, ne može imati ono što treba. I tada se život mijenja. Možda samo malo,
možda puno. U određenom se trenutku naprosto ne vrijedi boriti da se popravi nešto
što je otišlo ukrivo.
Motrio ih je kako stoje na vratima, skamenjeni. U sobi zavlada potpuna tišina. Okrene
se i pogleda ga.
- Smrt liječi usamljenost - nastavi Rhyme. - Liječi napetost. Liječi svrbež. - Na isti
način kako je ona prije pogledala u njegove noge, Rhyme sada pogleda njezine
ranjave prste.
Pustila je Bergera i prišla prozoru. Na žućkastom svjetlu s ulice, caklile su se suze na
njezinu licu.
- Umoran sam, Amelia - izusti iskreno. - Ne mogu ti opisati koliko sam umoran. Znaš
i sama kako je naporan ovaj život. Čitavo brdo... opterećenja. Pranje, jelo, sranje,
telefonski razgovori, zakopčavanje košulja, češkanje nosa... Na to se nakalemi još
tisuću drugih. Pa poslije toga još.
Zašutio je. Nakon duge stanke, rekla je: - Nagodit ćemo se. - Ma nemoj?
Kimne prema posteru. - Osamsto dvadeset tri drži majku i malu djevojčicu... Pomozi
nam spasiti ih. Samo njih. Ako to
294
učiniš, ostavit ću te sat vremena nasamo s ovim - ovlaš pogleda u Bergera - uz uvjet
da poslije toga zauvijek nestane iz grada.
Rhyme zatrese glavom. - Sachsova, dobijem li moždani udar, ako ne budem mogao
komunicirati...
- Ako se to dogodi, čak ako ne budeš mogao izgovoriti ni riječ, - nagodba vrijedi.
Pobrinut ću se da taj jedan sat budete zajedno. - Prekriži ruke i ponovno raskorači u
sad već Rhymeu najmiliju pozu Amelije Sachs. Poželio ju je vidjeti kako onomad
stoji na tračnicama i zaustavlja vlak. - To je najviše što mogu učiniti - dometne.
- Dobro je, Lincolne. Pošteno! - Još uvijek potresen, Berger je pomno motrio
Sachsovu kako mu skida lisičine. Kao da se plaši da bi se mogla predomisliti. Čim ga
oslobodi, brzo krenu prema vratima. Shvativši kako još uvijek drži kralježak u ruci,
vratio se i stavio ga, gotovo sa strahopoštovanjem, pokraj Rhymea, na izvještaj s
mjesta zločina prvoga ubojstva tog jutra.
- Zadovoljni kao svinje u crvenom blatu Virginije - reče Sachsova zibajući se
opušteno u škripavom pletenom stolcu. Mislila je na Sellitta i Pollinga pošto im je
rekla da je Rhyme pristao ostati na slučaju još jedan dan.
- Poglavito Polling - dometne. - Pomislila sam kako će me patuljak zagrliti u
napadaju sreće. Nemoj mu reći da sam ga tako nazvala. Kako se osjećaš? Ipak
izgledaš bolje. - Gucnula je malo skoča i stavila čašu na stolić kraj Rhymeove postelje
uz njegovu čašu.
- Nije loše.
Thom mu je mijenjao posteljinu. - Znoj ti je curio kao iz fontane - rekao je.
- Ali samo poviše vrata - naglasi Rhyme. - Mislim na znojenje.
- Zbilja? - začudila se Sachsova.
- Aha. Ispod toga je termostat razlupan. Ne trošim nikakav osovinski dezodorans.
- Osovinski?
- Za jame - ljutito puhne Rhyme. - Pazuha. Moj prvi pomoćnik nikad nije izgovorio
pazuha. Rekao bi: "Lincolne, uhvatit ću te za osovine i podići." Ah, i: "Ako ti se riga,
samo naprijed, Lincolne." Sebe je nazivao "njegovateljem". Čak je to i napisao
29S
na ponudi. Nemam pojma zašto sam ga uposlio. Svi smo mi jako praznovjerni,
Sachsova. Mislimo kako će se nešto promijeniti ako se nazove drugim imenom.
Nepos. Zločinac. Ali taj pomoćnik, zapravo je bio bolničarka, do ramena uvaljan u
tuđu pišalinu i bljuvotine. Je li tako, Thome? Ne treba se sramiti. To je časna
profesija. Prljava, ali časna.
- Ja cvatem u govnarijama. Zato i radim za tebe. - Što si ti, Thome? Pomoćnik ili
njegovatelj?
- Ja sam svetac.
- Ha, brz na odgovoru! Jednako brz i s iglom. Vratio me iz mrtvih više nego jednom.
Rhymea odjednom obuze strepnja kako ga je Amelia vidjela gola. Upiljivši se u profil
Neposa, upitao je: - Trebam li se i tebi zahvaliti, Sachsova? Jesi li ovdje odigrala
Claru Barton? Pun nelagode čekao je njezin odgovor, ne znajući kako da ju pogleda
ako jest.
- Nije - odgovori Thom. - Spašavao sam te sam. Nisam želio da kojoj od osjetljivih
dušica pozli pri pogledu na tvoju vrećastu guzicu.
Hvala ti, Thome, pomisli. Potom zareži: - Miči se. Sachsova i ja moramo razgovarati
o slučaju.
- Trebao bi sad spavati.
- Naravno da bih! Ipak moramo razgovarati o slučaju. Laku noć, laku noć.
Kad je Thom otišao, Sachsova nalije Macallana u čašu. Spustila je glavu i udahnula
mirišljave pare.
- Tko je cinkao - upita Rhyme. - Pete? - Tko?
- Dr. Taylor, stručnjak za SCI.
Skanjivala se dovoljno dugo, te mu bi jasno kako je Taylor krivac. - Stalo mu je do
tebe - rekla je na posljetku.
- Znam. U tome i jest problem - bilo bi mi draže da manje brine za mene. Zna li za dr
Bergera?
- Sumnja.
Rhyme napravi grimasu: - Čuj, reci mu da je Berger samo stari prijatelj. On... Što je?
Sachsova polagano izdahnu, kao da ispušta dim cigarete kroz napućene usne: - Ne
samo što hoćeš dopuštenje za samoubojstvo,
296
nego hoćeš i da lažem jedinoj osobi koja bi te mogla odgovoriti od toga.
- Ne bi me mogao odgovoriti - odlučno uzvrati Rhyme. - Čemu onda laži?
Nasmijao se. - Ostavimo doktora Taylora po strani nekoliko dana.
- O.K. Isuse, s tobom nije Iako izaći na kraj.
Pažljivo ju je promatrao. - Mogla bi mi pričati o tome. - O čemu?
- Tko je mrtav? Koga se to nisi odrekla? - Ima ih puno.
- Na primjer? - Čitaj novine.
- Hajde, Sachsova.
Vrtjela je glavom zureći u skoč s blijedim osmijehom na licu. - Ne, neće ići.
Pripisao je njezinu šutnju nesklonosti intimnom razgovoru s nekim koga poznaje
malo više od jednog dana, što se činilo ironičnim jer je sjedila uz tucet katetera, tubu
K-Y gela i kutiju pelena za jednokratnu uporabu. Nije ju, međutim, htio siliti te je
šutio. Stoga se iznenadi kad je iznenada podigla glavu i promrmljala: - To je... to je...
Oh, dovraga! - U napadaju grčevita plača podigla je ruke k licu i prolila dobrih pet
centimetara najboljeg škotskog viskija po parketu.
297
POGLAVLJE
26
Ne mogu povjerovati da ti sve ovo pričam. - Sjedila je sklupčana u duboku stolcu,
podvijenih nogu, odbačenih
cipela. Suze su se osušile, mada joj je lice bilo crveno poput kose.
- Nastavi - potaknu je.
- Momak o kojemu sam govorila i ja namjeravali smo unajmiti stan.
- Oh, sa škotskim ovčarom? Nisi rekla da se radi o momku. 'I~oj prijatelj ili tajni
ljubavnik - pitao je Rhyme.
- Bio mi je prijatelj.
- Mislio sam da si izgubila oca.
- Nije to. Tata je umro prije tri godine. Rak. Ali znali smo da će se to dogoditi. Ako
se čovjek može na to pripremiti, čini mi se da smo mi bili pripravni. Ali Nick...
- Ubijen je? - blago upita Rhyme.
Nije odmah odgovorila. - Nick Carelli. Jedan od nas, murjak i detektiv. Radio je u
Uličnim zločinima.
Ime mu je zvučalo poznato. Rhyme ne reče ništa. Pustio ju je da nastavi.
- Neko smo vrijerne živjeli zajedno. Razgovarali smo 0 vjenčanju. - Prekinula se.
Činilo se da sakuplja misli kao mete na streljani. - Radio je tajno te smo i našu vezu
držali u tajnosti. Nije smio dopustiti da se zna kako mu je cura policajka. - Pročistila
je grlo. - Teško mi je to objasniti. Znaš, imali
298
smo to... nešto zajedničko. Bilo je... meni se to nije događalo često. Dovraga, zapravo
nikad prije Nicka. Slagali smo se istinski i duboko. Znao je da ja moram raditi u
policiji i to ga nije smetalo. Jednako sam ja shvaćala njegove tajne zadatke. To je bila
ona prava... valna dužina, znaš, potpuno razumijevanje. Jesi li ikad osjetio to o čemu
pričam, sa svojom ženom?
Rhyme se_blijedo osmjehnuo. - Jesam. Ali ne s Blaine, mojom suprugom. = To je
bilo sve što je želio reći na tu temu.
- Kako ste se upoznali? - upita.
- Praktična predavanja na Akademiji. Kada pričamo o radu svog odjela Nick je držao
predavanje o tajnim poslovima. Odmah mi je zakazao spoj. Naš prvi sastanak bio je
na Rodman's Necku. - Streljani?
Kimnula je, šmrcajući. - Poslije smo otišli njegovoj mami u Brooklyn, jeli špagete i
popili bocu Chiantija. Uštinula me i rekla kako sam previše košćata da bih radala
djecu. Natjerala me pojesti dva kolača. Otišli smo k meni i ostali zajedno cijelu noć.
Previše za prvi spoj, ha? Otada smo bili nerazdvojni. To bi klapalo, Rhyme. Osjećala
sam to. Uspjeli bismo.
- Što se dogodilo? - Bio je...
Još jedan podupirući gutljaj dobre stare tekućine. - On je primao mito, to se dogodilo.
Cijelo vrijeme dok smo bili zajedno. - Nepošteni poslovi?
- Prevarant. Oh, veoma vješt. Nisam imala pojma. Ni najmanje naznake. Držao je to
po bankama u cijelom gradu. Poprašio je blizu dvjesta tisuća.
Lincoln je neko vrijeme šutio. - Žao mi je, Sachsova. Droga? - Ne. Uglavnom
trgovačka roba. Kućanski aparati, televizori, video-uređaji. Tisak ih je zvao
Brooklynska veza.
Rhyme kimnu. - Zato se i sjećam. Bilo ih je tuce u tom kolu, zar ne? Sve murjaci?
- Uglavnom. Bilo je i nekoliko ICC ljudi. - Što je bilo s njim? S Nickom?
- Znaš što se događa kad se murjaci dohvate murjaka. Prebili su ga. Govorilo se kako
se opirao ali ja znam da nije. Slomili su mu tri rebra, nekoliko prstiju, razmrskali mu
-lice. Priznao je krivnju, ali je ipak dobio dvadeset do trideset godina.
- Samo za otimačinu? - Rhyme je bio iskreno zaprepašten.
299
- Nekoliko je poslova obavio sam. Pištoljem je istjerao jednog vozača kamiona, u
drugog je pucao da ga uplaši. Ja znam kako ga je samo htio uplašiti. Ali sudac je sve
odbacio. Sklopila je oči i čvrsto stisnula usnice.
- Kad su ga uhitili, Unutarnji Poslovi krenuli su na njega kao gladni vuci. Provjeravali
su sve. Čak i zatvorske registre. Mi smo doista pazili na telefonske razgovore.
Govorio je da ga zločinci ponekad prisluškuju. Ali bilo je nekoliko razgovora. UPovci
su dograbili i mene. Stoga me je Nick jednostavno otpilio. Hoću reći, morao je.
Inače bih potonula s njim. Ti znaš UP, to je uvijek prokleti lov na vještice.
- Što je bilo?



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

12 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:38 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
- Da ih uvjeri kako mu ništa ne značim... No, izgovorio je neke stvari o meni. -
Progutala je slinu, gledajući u pod. U istražnom postupku UP je pitao za mene. Nick
je odgovorio: - Ah, P.D. Sachsova? Poševio sam je nekoliko puta. Nije nešto. Zato
sam ju ostavio. - Zabacila je glavu i rukavom obrisala suze. - Znaš li za nadimak?
P.D.
- Lon mi je rekao.
Namrštila se. - Je li ti objasnio značenje?
- Policeman's daughter? Policajčeva kći. Po tvom ocu. Slabašno se osmjehnula. -
Tako je počelo. Ali nije i završilo. U istrazi je Nick izjavio kako sam jako loša
jebaljka pa sam dobila nadimak "pičkin dim" i "lezbača". Možeš misliti kojom se
brzinom vijest proširila po odjelu.
- Je li taj bijednik još tamo vani?
Duboko je uzdahnula. - Vidjela sam ga u sudnici pri kraju istražnog postupka.
Pogledao me i... ne mogu opisati što se ogledalo u njegovim očima. Tuga i pokajanje.
Oh, učinio je to da me zaštiti. Ali svejedno... -Znaš, imao si pravo. Ono 0
usamljenosti.
- Nisam htio...
- Ne - prekine ga ozbiljno. - Ja tebi, ti meni. To je bilo pošteno. Osim toga, bio si u
pravu. Mrzim biti sama. Želim izaći, želim nekoga sresti. Ali poslije Nicka izgubila
sam želju za seksom. - Amelia se kiselo nasmiješi. - Svi misle kako je prekrasno
izgledati kao ja. Mogla bih birati muškarce, je li tako? Vražju mater! Jedini koji još
imaju muda da me pozovu na spoj samo
300
bi se ševili. Zato sam odustala. Bolje je biti sama. Mrzim to, ali je jednostavnije.
Konačno Rhyme shvati njezinu reakciju pri prvom susretu s njim. Bila je opuštena,
jer je stajala kraj muškarca koji nije bio opasan. Neće biti seksualnih nagovora. Netko
od koga se ona neće morati braniti. Možda se probudilo i određeno drugarstvo - kao
da im je oboma nedostajao isti, presudan gen.
- Znaš, ti i ja bismo trebali biti skupa i ne imati odnošaj - našalio se.
Nasmijala se. - Pričaj mi o svojoj ženi. Koliko ste dugo bili u braku?
- Sedam godina. Šest prije nesreće, jednu poslije. - Napustila te?
- Ne. Ja sam napustio nju. Nisam htio da ona osjeća krivnju zbog rastave.
- Lijepo od tebe.
- Na kraju sam ju istjerao. Ja sam zajeban tip. Vidjela si samo moju bolju stranu. -
Malo kasnije upita: - To s Nickom... ima li to kakve veze s tvojim odlaskom iz
Patrole?
- Nema. Zapravo, ima. - Plašiš se pucnjave?
Kimnula je. - Život na ulici posve je drugačiji nego prije. To je upropastilo i Nicka.
Promijenilo ga je. Nije kao što je bilo dok je moj tata bio u ophodnji. Tad je bilo puno
bolje.
- Misliš, nije nalik na priče koje si čula od svog tate.
- Možda - prizna. Amelia se izravnala u stolcu. - Artritis? Istina je, ali nije tako
ozbiljno kao što pričam.
- Znam.
- Znaš? Odakle?
- Dovoljno je pogledati te i izvući neke zaključke.
- Jesi li zato bio cijeli dan na mom slučaju? Znao si kako varam?
- Radio sam na tvom slučaju zato što si bolja nego što misliš.
Vragolasto ga pogleda.
- Ah, Sachsova, podsjećaš me na mene. - Ma nemoj?
- Ispričat ću ti jednu priču. Bavio sam se obradom mjesta zločina možda godinu dana
kad smo iz Odjela za ubojstva dobili
301
obavijest: pronaden mrtav muškarac u jednom prilazu u Greenwich Villageu. Svi su
narednici bili na terenu te sam ja izabran za obradu mjesta zločina. Ne zaboravi: bilo
mi je dvadeset i šest godina. Došao sam i obavio provjeru da bi se kasnije ustanovilo
da je mrtvac bio šef Gradskog poglavarstva za zdravlje i socijalnu skrb. Oko njega su
bile hrpe polaroid-snimaka. Trebala si vidjeti neke od tih snimaka! Bio je u jednom
od S&M klubova na Washington Streetu. Oh, zaboravio sam ti spomenuti kako smo
ga zatekli odjevena u zapanjujuće kratku crnu mini suknju i mrežaste čarape.
- I tako ja osiguravam mjesto zločina. Odjednom se pojavi policijski kapetan i krene
preko trake. Znam da je kanio maknuti snimke prije nego što ih zaprime, ali ja sam
bio toliko naivan da nisam mario za slike. Najvažnije mi je bilo da nitko ne gazi po
mjestu zločina.
- "P" jednako zaštita mjesta zločina, ha?
Rhyme je hihotao. - I, nisam ga pustio. Dok je stajao kod trake urlajući na mene,
zamjenik zapovjednika pokušao je ući sa strane. Rekao sam - ne! I on je počeo vrištati
na mene. Mesto zločina ostaje netaknuto dok ga ne obradi IRD, rekao sam im. Pogodi
tko se pojavio na kraju?
- Gradonačelnik?
- Zamjenik gradonačelnika. - I sve si ih uspio odbiti?
- Nitko nije stupio na mjesto zločina osim Službe za otiske i fotografa. To sam
isplatio provevši slijedećih šest mjeseci na fotokopiranju dokumenata. Ali pričepili
smo zločinca pomoću nekih tragova i otiska s jednog od polaroid-snimaka - Slučajno
je to bio isti snimak kojega je Post objavio na prvoj stranici. To je isto, što si ti učinila
jučer ujutro, Sachsova. Zatvorila si željezničku prugu i Jedanaestu aveniju.
- Nisam razmišljala. Naprosto sam to učinila. Zašto me tako gledaš?
- Ma daj, Amelia. Znaš dobro gdje ti je mjesto. Patrola, Odjel općeg kriminaliteta,
IRD, kako-tako... Ali Javni poslovi? Istrunut ćeš u njima. To je sjajan posao za neke
ljude, ali ne i za tebe. Nemoj se prenagliti.
- A što je s tvojom ishitrenom odlukom? U svezi s Bergerom? - Kod mene je situacija
nešto drugačija.
302
Pogleda ga upitno. Je li? - govorio je njezin pogled. Krenula je u potragu za
Kleenexom. Vrativši se do stolca, upita: - Imaš li kakvih mrtvaca na savjesti?
- Svojedobno sam imao. Sada su svi pokopani. - Pričaj mi o tome.
- Sredi se, tu se zbilja nema što...
- Nije istina. Vidim ti na licu. Hajde - ja sam se tebi povjerila.
Osjetio je neobične žmarce. Znao je da nije disrefleksija. Osmijeh mu nestade s lica.
- Govori, Rhyme - ohrabrivala ga je. - Želim to čuti. - No, bio je jedan slučaj prije
nekoliko godina - počeo je. - Napravio sam pogrešku. Grdnu pogrešku.
- Pričaj mi. - Svakome je natočila još po prst skoča.
- Radilo se o dojavi za kućno ubojstvo-samoubojstvo. Ubio je nju, a potom sebe.
Nisam imao puno vremena za obradu mjesta zločina. Obavio sam to na brzinu, i
pritom sam napravio klasičnu pogrešku: odlučio sam što ću naći prije početka
pretrage. Pronašao sam neka vlakna koja nisam mogao nikamo smjestiti, ali sam
pretpostavio da su ih unijeli muž i žena. Našao sam komadiće metka ali ih nisam
usporedio s oružjem koje smo našli na mjestu zločina. Vidio sam putanju metka ali
nisam napravio mrežnu obradu kako bih dvostruko provjerio položaj pištolja. Obavio
sam pretragu, potpisao ju i vratio se u ured.
- Što se dogodilo?
- Mjesto zločina je bila namještaljka. Bilo je to ustvari provalničko ubojstvo.
Počinitelj uopće nije izašao iz stana.
- Nego? Zar je cijelo vrijeme bio unutra?
- Kad sam otišao izmigoljio je ispod kreveta i počeo pucati. Ubio je jednog krimtehničara
i ranio pomoćnog liječnika. Izletio je na ulicu gdje je došlo do okršaja s
nekoliko redarstvenika u ophodnji koji su čuli poziv 10-30. Zločinac je ustrijeljen,
kasnije je i umro, ali je uspio ubiti jednog i raniti drugog policajca. Usto je poubijao
obitelj, ko,~ a je netom izišla iz Kineskog restorana na suprotnoj strani ulice. Cak je
jedno dijete upotrijebio kao štit. - Oh, moj Bože!
- Colin Stanton je ime preživjela oca. On uopće nije bio ozlijeden, k tome je vojni
liječnik - EMS-ovci kažu da je vrlo vjerojatno mogao spasiti ženu iIi jedno od dvoje
djece da je
303
samo pokušao zaustaviti krvarenje, ali se uspaničio i skamenio. Samo je stajao,
gledajući ih kako umiru.
- Gospode! Ali, Rhyme, to nije bila tvoja pogreška. Ti si... - Dopusti da dovršim. To
nije bio kraj.
- Nije?
- Muž se vratio kući, negdje u unutrašnjosti New Yorka. Imao je slom živaca i neko
je vrijeme boravio u duševnoj bolnici. Pokušao se ubiti. Stavili su ga pod posebnu
pasku. Najprije je pokušao presjeći zapešće komadom papira - ovitkom časopisa.
Potom se ušuljao u knjižnicu, u zahodu je pronašao čašu za vodu, razbio je i razrezao
si žile. Zašili su ga i zadržali u duševnoj bolnici još godinu dana. Na posljetku ga
otpustiše. Oko mjesec dana kasnije, pokušao je ponovo. Upotrijebio je nož. Ovaj put
mu je uspjelo - dometnuo je Rhyme hladno.
Doznao je o Stantonovoj smrti iz nekrologa kojega je faksom poslao mrtvozornik
okruga Albany, Odjelu za odnose s javnošću Uprave njujorške policije. Netko ga je
odande poslao Rhymeu s napomenom - pomislio sam da će te zanimati.
- Provedena je UF istraga. Profesionalna nesposobnost. Dobio sam ukor. Trebali su
me otpustiti.
Uzdahnula je i na trenutak sklopila oči. - I ti mi kažeš kako zbog toga ne osjećaš
krivnju?
- Više ne.
- Ne vjerujem ti!
- Odradio sam svoje, Sachsova. Neko sam vrijeme živio s tim truplima. Ali sam ih se
oslobodio. Da nisam, zar bih mogao nastaviti s radom?
Nakon duge šutnje progovorila je: - Kad mi je bilo osamnaest godina dobila sam
kaznu. Prebrza vožnja. Vozila sam devedeset u zoni gdje je dopušteno četrdeset.
- Dobro.
- Tata je rekao da će mi dati novac za kaznu ali mu ga moram vratiti. S kamatom.
Znaš li što mi je još rekao? Rekao je da bi mi pošteno isprašio stražnjicu da sam
projurila kroz crveno svjetlo ili vozila nesmotreno. Brzu je vožnju razumio. Rekao je:
"Znam kako se osjećaš, dušo. Kad se krećeš ne mogu te uhvatiti." Kad ne bih mogla
voziti, kad se ne bih mogla kretati, možda bih i ja to učinila. Možda bih se ubila.
304
- Ja sam pješačio posvuda - rekao je Rhyme. - Nikad nisam mnogo vozio. Dvadeset
godina nisam posjedovao auto. Što ti voziš?
- Ništa što bi vozio snob s Manhattana kao što si ti. Chevy Camaro. Pripadao je mom
ocu.
- Koji ti je usadio ljubav prema vožnji. I autima, pretpostavljam?
Kimnula je. - Za trinaesti rođendan poklonio mi je komplet alata. - Tiho se nasmijala.
- Taj Chevy je auto s klimavim gumbima. Znaš li na što mislim? Tipičan američki
auto. Prekidači za radio, ventilaciju i svjetla su labavi i klimavi. Ali amortizeri su
čvrsti poput kamena i mogu prešišati BMW kad god se sjetim.
- Kladio bih se da si to već i učinila. - Jednom ili dvaput.
- Automobili su pojam među bogaljima - objasni joj Rhyme. - Znali smo sjediti ili
ležati na odjelu u rehabilitacijskoj bolnici i pričati što bismo mogli izvući od svojih
osiguravajućih društava. Na vrhu želja bili su kombiji za invalidska kolica. Slijede
automobili s ručnim komandama što meni, dakako, ne bi značilo ništa. Zažmirio je
provjeravajući svoje slabo pamćenje. - Godinama nisam bio u kolima. Ne mogu se ni
sjetiti kad je bilo zadnji put.
- Imam ideju - iznenada će Sachsova. - Prije nego što se vrati tvoj prijatelj, dr.
Berger, dopusti da te povedem na vožnju. Ili je to problem? Mislim na sjedenje.
Rekao si da invalidska kolica za tebe ne vrijede.
- Pa, ne, invalidska kolica jesu problem. Ali auto? Mislim da bi to išlo. - Nasmijao se.
- Sto šezdeset i osam milja na sat?
- To je bio poseban dan - odgovorila je Sachsova, kimajući glavom. Bili su dobri
uvjeti na cesti i nije bilo prometne policije. Prekine ih zvuk telefona na koji je
odgovorio sam Rhyme. Bio je to Lon Sellitto.
- Imamo S&S na svim ciljnim crkvama u Harlemu. Dellray vodi akciju. Lincolne,
čovjek je postao pravovjernik. Ne bi ga prepoznao. Oh, imam trideset policajaca i
tonu UN stražara koji kruže u potrazi za crkvom koju smo možda propustili. Ako se
ne pojavi, pročešljat ćemo ih sve u sedam i pol. Za slučaj da se ušuljao a da ga nismo
vidjeli. Mislim da ćemo ga uloviti, Linc
305
- izjavio je detektiv, sumnjivo ushićen za . djelatnika Odjela za ubojstva u New York
Cityju.
- Dobro je, Lone, poslat ću Ameliju na tvoj CP oko osam. Završili su intimni
razgovor.
Thom pokuca na vrata prije nego što je ušao.
"Kao da će nas uhvatiti u kompromitirajućem položaju," nasmijao se Rhyme u sebi.
- Nema više isprika - izjavio je bez uvijanja. - U krevet. Smjesta!
Prošla su tri sata i Rhyme je odavno prestao os ećati iscrpljenost: Lebdio je negdje
drugdje, ponad svoga tijela. ~inilo mu se da počinje halucinirati.
- Dobro, mama. Policajka Sachs ostaje ovdje, Thom. Hoćeš li joj donijeti pokrivač,
molim te?
- Što si rekao? - Thom se okrenuo prema njemu. - Pokrivač!
- Ne, iza toga - nastavi pomoćnik. - One dvije riječi? - Ne znam. "Molim te"?
Thom je raširio oči, zbunjen. - Jesi li ti dobro? Želiš li, ponovo ćemo pozvati Petera
Taylora? Prezbiterijanskog svećenika? Glavnog kirurga?
- Vidiš li kako me muči ovaj kučkin sin? - obratio se Rhyme Ameliji. - Uopće ne vodi
računa kako je blizu da dobije nogu.
- U koliko sati je budenje?
- Šest i pol će biti dovoljno - odgovori Rhyme.
Kad je otišao, Rhyme upita: - Hej, Sachsova, voliš li ti glazbu?
- Obožavam. - Koju vrstu?
- Starije stvari uglavnom... A ti? Doimlješ se kao klasičan tip muškarca.
- Vidiš ona vrata? - ~a~
- Ne, ne, druga, desno. Otvori ih.
Otvorivši vrata zinula je u čudu. Ugledala je malu izbu s blizu tisuću CD-a.
- Ovo je kao Tower Records.
- Vidiš li stereo uređaj na polici?
306
Prešla je rukom po prašnjavom crnom Harmon Kardonu.
- Platio sam ga više nego svoj prvi auto - rekao je Rhyme. - Više ga ne
upotrebljavam.
- Zašto ne?
Umjesto odgovora, rekao je: - Stavi nešto. Je li uopće uključen? Jest? Odlično.
Odaberi nešto.
Izašla je iz izbe i krenula prema kauču kad su Levi Stubbs i Four Tops ,počeli pjevati
o ljubavi.
Rhyme je izračunao da je prošla godina dana otkako se u ovoj sobi zadnji put čula
glazba. U mislima je pokušao odgovoriti na pitanje Amelije zašto je prestao slušati
glazbu. Nije znao.
Sachsova je maknula knjige i fascikle s kauča. Ispružila se i počela listati Mjesta
Zločina.
- Mogu li dobiti primjerak? - upitala je. - Uzmi deset.
- Hoćeš li mi... - Naglo se prekinula.
- Napisati posvetu? - Nasmijao se. I ona skupa s njim. Kako bi bilo da ti stavim otisak
palca? Grafolozi ti nikad neće dati više od osamdesetpet postotne vjerojatnosti pri
usporedivanju rukopisa. Ali za otisak palca? Svaki stručnjak za otiske papilarnih
linija potvrdit će da je moj.
Promatrao ju je kako čita prvo poglavlje. Oči su joj se sklopile. Zatvorila je knjigu.
- Hoćeš li učiniti nešto za mene? - upitala je. - Što?
- Čitaj mi nešto iz knjige. Dok smo Nick i ja bili zajedno... - Glas ju je izdao.
- Da?
- Dok smo bili zajedno, Nick mi je često čitao naglas prije spavanja. Knjige, novine,
časopise... To je nešto što mi najviše nedostaje.
- Grozan sam čitač - prizna Rhyme. - Zvučim kao da recitiram izvješća s mjesta
zločina. Srećom, pamćenje me služi... dosta dobro glede toga. Kako bi bilo da ti
pričam o nekim mjestima zločina?
- Hoćeš li? - okrenula mu je leđa, skinula mornarsku košulju i razvezala zaštitni
prsluk te ga odbacila u stranu. Ispod njega je imala mrežastu majicu, a ispod nje
sportski grudnjak. Ponovo
307
je navukla košulju, legla na kauč, pokrila se i okrenula na bok, sklopivši oči.
Napravom za podešavanje okruženja Rhyme je prigušio svjetla. - Uvijek su me
fascinirale mrtvačnice - počeo je. - One su nalik svetištima. Mnogo nas više zanima
gdje je kupljen raskošni lijes i grobnica, nego gdje je pokojnik rođen. Uzmimo Johna
Kennedyja. Tisuće ljudi dnevno posjećuje Texas Book Depository u Dallasu. Što
misliš koliko ih hodočasti u neko rodilište u Bostonu?
Rhyme je namjestio glavu u luksuznu mekoću jastuka. Jesam li ti dosadan?
- Nisi - odgovorila je. - Molim te nemoj prestati. - Znaš li čemu sam se uvijek čudio,
Sachsova?
- Reci mi.
- Godinama me fascinira Kalvarija.. Dakle, to je mjesto zločina koje bih rado bio
obradio. Prije dvije tisuće godina. Znam što ćeš reći: počinitelji su poznati. No, jesu
li? Sve što ustvari znamo to su iskazi očevidaca. Upamti što ti kažem - nikad ne vjeruj
očevicu. Možda biblijski zapisi uopće ne odgovaraju stvarnim događanjima. Gdje je
dokaz? PE. Nokti, krv, znoj, koplje, križ, ocat. Otisci sandala i papilarnih linija.
Rhyme je malčice okrenuo glavu ulijevo nastavivši pričati o mjestima zločina i
dokazima sve dok nije opazio da se grudni koš Sachsove ujednačeno podiže i spušta,
a mali pramen vatreno crvene kose koji joj se rasuo po licu leprša gore-dolje usklađen
s disanjem. Lijevim kažiprstom tipkao je po ESU regulatoru i ugasio svjetlo. I on je
uskoro utonuo u san.
Počelo je svitati.
Probudivši se, Carole Ganz je to vidjela kroz žičanom , mrežom ojačano staklo ponad
njezine glave. Pammy! Oh, siroto moje dijete!... Pomisli i na Rona. I sve njezine
stvari ostavljene u onom odvratnom podrumu. Novac, ~uta naprtnjača...
Najviše je ipak razmišljala o Pammy.
Nešto ju je probudilo iz laka, nespokojna sna. Što je to bilo? Bol koja još sijeva iz
zapešća? Još uvijek je bila neizdržljiva. Malčice se pomaknula. Htjela je... Raskošan
zvuk orgulja i zborna pjesma ponovno ispuni prostoriju.
308
To ju je probudilo. Glazba. Navire u valovima. Crkva ipak nije napuštena. U blizini
su ljudi! Netko će...
Tad se prisjeti bombe.
Carole zaviri iza ormara s ladicama. Boca-bomba još je uvijek bila na mjestu, i
neznatno se njihala na rubu stola. Imala je surov izgled pravih bombi i ubojita oružja,
nimalo nalik na glatke, sjajne napravice koje se vide u filmovima. Neuredna traka,
loše zguljene žice, prljav benzin... Možda je to ipak mućak, pomislila je. Na danjem
svjetlu nije izgledala tako zastrašujuće.
Još jedan prolom glazbe. Dopire izravno iznad njezine glave, popraćena struganjem
nogu. Vrata su se zatvorila. Škripa i savijanje starog drvenog poda pod nogama
vjernika. S poprečnih greda u stropu pada prašina poput rijetkog paperja. Žamor
glasova naglo utihnu. Trenutak kasnije ponovno je započela pjesma.
Carole je lupala nogama, ali pod je bio betonski, a zidovi od cigle. Pokušala je
vrištati, ali je povez zagušio zvuk. Molitva se nastavila, isprekidana svečanim,
živahnim pjevanjem.
Nakon deset minuta, Carole se iscrpljena sruši na pod. Pogled joj je ponovno privukla
bomba. Razdanilo se pa je jasno mogla vidjeti kontrolni sat.
Carole se šćućurila. Kontrolni sat!
To uopće nije bio mućak. Strelica je bila namještena na 6.15. Brojčanik na uri
pokazivao je 5.30.
Uvijajući se još više iza ormarića s ladicama, Carole je koljenom lupala po metalnim
stranama. Ali i najmanji zvuk koji je uspjela proizvesti krajnjim naporima isti tren se
stopio s bučnim izvodenjem pjesme "Kriste, u Tvoje ime sad smo ovdje svi" koja se
odozgo razlijegala i po podrumu crkve.
309
4. DO KOSTIJU
"Jedino je to uskraćeno bogovima: moć da preurede povijest"
Aristotel
310
Nedjelja, 5.45, do ponedjeljka, 19.00
POGLAVLJE 27
Probudio ga je miris, kao i mnogo puta ranije.
I, kao mnogih jutara, nije prvo otvorio oči nego je jednostavno ostao u svom
polusjedećem položaju, pokušavajući otkriti koji bi to nepoznati miris mogao biti;
plinovit miris zraka zore? Vlaga na masnim ulicama? Vlažna žbuka? Pokušava otkriti
miris Amelije Sachs ali ne može.
Njegove su je misli preskočile i nastavile kružiti. Što je to bilo?
Sredstvo za čišćenje? Ne.
Kemikalije iz Cooperovog improviziranog laboratorija? Ne, sve je te mirise poznavao
od prije.
To je... ah, naravno... veliki ffomaster.
Sada je mogao otvoriti oči i, pošto je prešao pogledom na uspavanu Sachsovu da bi se
uvjerio kako ga nije napustila, zagledao se u Monetov poster na zidu. To je bilo
mjesto otkud dopire miris. Od toplog, vlažnog zraka tog kolovoškog jutra papir je
svenuo i prenio miris van.
- poznaje CS proceduru - vjerojatno ima dosje - poznaje FR otiske
- oružje = Colt .32
311
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje grade sigurnu kuću · Noviji model proceduru
· 'Iamna odjeća · Lociranu blizu: limuzina · Vjerojatno ima
· Stare rukavice B'waY & 82nd., · Svj, siv, srebrni, dosje
crvenkasta ShopRite bež
' Poznaje FR
jareća koža Greenwich & ' Iznajmljen auto, otiske
Bank ~'jerojatno
· Losion poslije ShopRite . ~ruž e =
ukradet~ 1
brijanja da 8th Ave. & Colt .32
sakrije drugi 24th, · Hertz, srebrni
· Veže žrtve
miris? ShopRite Taurus
, neobičnim
Houston & ovo odišn i
I
· Skijaška maska? Lafayette, model ~'orovima
Mornarsko plava. ShopRite · Privlači ga
· Rukavice su · Stara zgrada staro
tamne ružičasti mramor · Zvao jednu.
· Losion poslije · Stara barem 100 žrtvu "Hanna"
brijanja = Brut gođina, · Poznaje osnove
vjer. gospodska njemačkog
· Boja kose nije
kuća ili
smeda ustanova · Privlači ga
· Duboki ožiljak podzemlje
na kažiprstu · Podvojena
· Uobičajena ličnost
odjeća · Možda svećenik,
· Rukavice soc. radnik,
izblijedjele? savjetnik
umrljane? · Neobično habanje
na cipelama,
puno čita?
· Sluša dok lomi
žrtvin prst
· Ostavio zmiju
kao pljusku
istražiteljima
312
- žrtve veže neobičnim čvorovima. - privlači ga "staro"
- jednu je žrtvu nazivao Hanna
- poznaje osnove njemačkog jezika - privlači ga podzemlje.
Blijedi brojevi svijetlili su sa zidnog sata: 5.45. Njegov pogled vratio se na poster.
Nije ga mogao jasno vidjeti. Samo magloviti uzorak čistog bijelog nasuprot manje
bijelom. Ali rano jutarnje svjetlo bilo je dovoljno da se razaberu riječi.
- Dvojna ličnost
- Možda svećenik, soc. radnik, savjetnik - Neobično pohabane cipele, čita puno? -
Sluša dok lomi žrtvin prst
- Ostavio zmiju kao pljusku istražiteljima
Sokolovi se bude. Skrenulo mu je pažnju lepetanje pokraj prozora. Rhymeove oči
opet skaču po tablici na zidu. U svom uredu u IRD-u pribavio je tućet izbrisivih ploča
i na njima je pratio popis karakteristika Neposa u glavnim slučajevima. Prisjećao se:
hodao bi amo-tamo, buljeći u njih, razmišljajući o ljudima koje su opisivali. Molekule
boje, blata, peluda, lišća...
stara zgrada, ružičasti mramor
Razmišljao je i o lukavom kradljivcu dijamanata kojeg su on i Lon uhvatili prije deset
godina. Pri Centralnoj evidenciji počinitelj je rekao da oni nikad neće pronaći plijen
od prijašnjih poslova, ali ako mu suradnju uzmu kao olakotnu okolnost, reći će im
gdje ga je sakrio. Rhyme mu je odgovorio: - Istina, imali smo nekih poteškoća
ustanovljujući gdje se nalazi...
- Naravno da ste imali - podmuklo je odgovorio lupež. - Vidiš - nastavi Rhyme -
suzili smo potragu sve do kamenog zida i kante za ugljen kod kolonijalne seoske kuće
na rijeci Connecticut. Otprilike pet milja sjeverno od Long Islanda. Jedino ne mogu
reći radi li se o kući na istočnoj ili o kući na zapadnoj obali rijeke.
313
Kad se priča pročula, svi su se smijali izrazu koji se pojavio na licu lažljivca: "K
vragu, već ste bili tamo."
Možda to i jest čarolija, Sachsova, pomislio je.
- najmanje 100 godina stara, vjerojatno gospodska kuća ili ustanova
Analizirao je poster još jednom i zatvorio oči, naslanjajući se unatrag u svoj prekrasan
jastuk. I u tom je trenu osjetio udarac. Gotovo kao pljuska posred lica. Zaprepaštenje
mu sine kroz glavu kao rastući požar.
Razrogačenih očiju, zurio je u poster.
- privlači ga "staro"
- Sachsova! - viknuo je. - Probudi se! Promeškoljila se i sjela. - Što? Što se...? Staro,
staro, staro...
- Napravio sam pogrešku - reče kratko. - Imamo problem. - U prvi tren je pomislila
da se radi o zdravlju te je skočila s kauča, grabeći Thomovu torbu za prvu pomoć.
' - Ne, tragovi, Sachsova, tragovi... krivo sam ih shvatio! Njegovo disanje bilo je
ubrzano i škrgutao je zubima. Obukla se, ponovo sjela, prsti su automatski nestali u
njezinoj kosi, grebući. - Što je, Rhyme? O čemu se radi?
- Crkva. Možda se ne nalazi u Harlemu. - Ponovi: - Napravio sam pogrešku.
Baš kao i s lupežom koji je ubio obitelj Colina Stantona. U kriminalistici možeš sažeti
stotinu tragova savršeno, a ljudi stradaju zbog jednog koji ti nedostaje.
- Koliko je sati? - upitala je.
- Četvrt do šest, malo kasnije. Otiđi po novine. Treba nam raspored misa po crkvama.
Sachsova je našla novine, prolistala ih. Tad je digla pogled. - Na što misliš?
- Osam dvadesettri je opsjednut starim. Ako traži staru crnačku crkvu, ne misli na
gornji grad. Philip Payton je pokrenuo Afro-američku kompaniju za nekretnine u
Harlemu, godine 1900-te. Još su bila dva crnačka naselja u gradu. U središtu
314
grada, gdje su sada ~sudovi, i na San Juan Hillu. Tamo su sada uglavnom bijelci ali...
Oh, do vraga na što sam mislio?
- Gdje je San Juan Hill?
- Odmah sjeverno od Hell's Kitchena. Na West Sideu. Dobio je ime u čast crnačkim
vojnicima koji su se borili u španjolsko-američkom ratu.
Prelistavala je novine.
- Crkve u središtu grada - rekla je. - Evo, u Battery Parku je Pomorski Institut. Postoji
kapelica. Održavaju mise. Trinity. Saint Paul's.
- To nije bilo crnačko područje. Dalje sjeverno i istočno. - Prezbiterijanska crkva u
Kineskoj četvrti.
- Ima li koja baptistička. Evangelistička?
- Ne, ništa takva u tom području. Postoji... O, k vragu uzdahnula je s nevjericom u
očima. - O, ne!
Rhyme je shvatio. - Jutarnja misa!
Kimala je glavom. - Holy Tabernacle Baptist... Oh, Rhyme, imaju svetu misu s
gospelima koja počinje u šest. Pedesetdeveta i Jedanaesta avenija.
- To je San Huan Hill! Nazovi ih!
Zgrabila je telefon i birala broj. Stoji, spuštene glave, snažno čupkajući obrvu i vrteći
glavom. - Javi se, javi se... K vragu. Automatska sekretarica. Svećenik očito nije u
svom uredu. Progovorila je u slušalicu: - Ovdje Odjel njujorške policije. Imamo
ozbiljnih razloga pretpostavljati kako je u vašoj crkvi postavljena bomba. Evakuirajte
ljude što - prije! - Spustila je slušalicu i obukla cipele.
- Hajde, Sachsova. Moraš otići tamo. Smjesta! - Ja?
- Mi smo bliže od najbliže postaje.Možeš stići tamo za deset minuta.
Otrčala je do vrata, stežući službeni remen oko struka.
- Nazvat ću postaju! - viknuo je dok je ona skakutala niz stepenice, s kosom koja
poput crvena oblaka vijori oko njene glave. - Sachsova, ako si ikada htjela voziti
brzo, učini to sada!
RRV je kliznuo u 81. ulicu, jureći prema zapadu.
Sachsova uleti u križanje kod Broadwayja, ođskliže se i udari u automat za novine
New York Posta, odgurnuvši ga u Zabarov
315
izlog prije nego što je povratila nadzor nad vozilom. Sva oprema za obradu mjesta
zločina je u prtljažniku, prisjećala se. S tako otežalim stražnjim dijelom vozila ne
možeš skretati s pedeset milja na sat.
Dalje po Broadwayju. Kočenje na križanjima. Provjeri lijevo. Provjeri desno. Čisto.
Nagazi!
Sišla je s Devete avenije kod Lincoln Centra i nastavila na jug. Ja sam samo...
Oh, k vragu!
Ludački je prikočila i zaustavila se uz cviljenje guma. Ulica je bila zatvorena.
Red plavih barikada blokirao je Devetu aveniju radi ulične parade kasnije tog jutra.
Na platnu rastegnutom preko ulice pisalo je: Rukotvorine i delikatese svih nacija. S
rukom u ruci, mi smo svi jedno.
Uh, proklete UN! Vratila se pola bloka unatrag i natjerala kombi do pedeset na sat
prije nego što je udarila u prvu barikadu. Razbacujući prenosive aluminijske stolove i
drvene izložbene police na sve strane, probila se kroz napušteni sajam. Dva bloka
dalje auto se probio kroz južnu barikadu i ona klizne prema zapadu po
Pedesetdevetoj, koristeći se nogostupom više nego što je namj eravala.
Crkva ispred nje, udaljena je još samo stotinu metara.
Na stepenicama su stajali župnici, roditelji, djevojčice u laganim bijelim i ružičastim
lepršavim haljinicama, dječaci u tamnim odijelima i bijelim košuljama, zalizanih
frizura.
Kroz podrumski prozor izlazio je mali oblak sivoga dima. Pritisnula je papučicu gasa
do kraja, motor je grmio. Zgrabila je radio. - RRV Dva javlja Centrali, K.
I u trenutku koji joj je trebao da pogleda na Motorolu i vidi je li glasnoća namještena,
veliki Mercedes je izletio iz pokrajnje uličice ravno ispred nje.
Brzo pogleda obitelj u autu, razrogačene oči pune straha, dok je otac očajnički skočio
na kočnicu.
Amelia je nagonski okrenula volan snažno nalijevo, tjerajući auto na kontrolirano
zanošenje. Hajde, preklinjala je gume, uhvatite, uhvatite, uhvatite! Ali masni asfalt
bio je neposlušan zbog vrućine u posljednjih nekoliko dana i još pokriven rosom.
Kombi je poskakivao po cesti poput glisera.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

13 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:39 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
Zadnjim krajem kombija udarila je u prednji kraj Mercedesa sa pedeset milja na sat.
Udarcem koji je odjeknuo poput eksplozije Mercedes 560 odsjekao je desnu stranu
kombija. Crni kovčezi i torbe za obradu mjesta zločina odletjeli su u zrak i otvorili se,
rasipajući svoj sadržaj po ulici. Posjetitelji crkve sagnuli su se da se zaklone od
krhotina stakla, plastike i metala.
Zračni jastuk je iskočio i napuhao se, prestrašivši ju. Pokrila je lice dok se njezin
kombi preokretao po nizu parkiranih automobila i preko kioska za novine, da bi se
napokon zaustavio na krovu. Novine i plastične vrećice za tragove polako su padale
prema zemlji kao sitni padobranci.
Vezana sigurnosnim pojasom i ona je visjela nadolje, zaslijepljena koprenom razasute
kose. Obrisala je krv sa povrijeđenog čela i usana i pokušala otkopčati sigurnosni
pojas. Bio je čvrsto privezan. Vrući benzin slijevao se u auto i kapao oko njezine
ruke. Izvukla je nožić iz zadnjeg džepa, otvorila sječivo i prerezala sigurnosni pojas.
Padajući umalo se posjekla na nožić. Ležala je, hvatajući dah, gušeći se u parama
benzina. Hajde djevojko, van. Van!
Vrata su bila zaglavljena, a nije bilo mogućnosti izlaza kroz zdrobljeni zadnji kraj
kombija. Sachsova je pokušala razbiti prozore. Staklo nije moglo puknuti. Povukla je
nogu nazad i žestoko udarila u napuknuti vjetrobran. Bez učinka, osim što je zamalo
uganula članak.
Pištolj! Uhvatila se za kuk; pištolj je ispao iz korica odletjeviši negdje unutar vozila.
Osjećajući kako je vrući benzin peče po ruci i ramenu, panično je počela pretraživati
po papirima i opremi za CS obradu koja je pokrivala krov kombija.
Tad ugleda maleni Glock kod kabinskog svjetla. Posegnula je za njim i uperila ga u
bočni prozor.
Samo naprijed. Pozadina je čista, još nema gledatelja. Pokolebala se. Neće li možda
iskra metka zapaliti benzin? Držala je pištolj što je moguće dalje od svoje natopljene
odore,
još uvijek u nedoumici. Tada je povukla okidač.
317
POGLAVLJE 28
Pet hitaca zvjezdastog oblika, no i tada je najkvalitetnije staklo General Motorsa
ostalo neprobijeno.
Još su je tri hica zaglušila u zbijenom prostoru kombija. Ali barem benzin nije
eksplodirao.
Počela je opet udarati. Na posljetku prozor se raspao i sasuo van u kaskadi plavozelenih
kristala. Upravo u trenutku kad je ispuzala, unutrašnjost kombija je
eksplodirala uz fijuk od kojega zastaje dah.
Bacila je svoju benzinom natopljenu službenu bluzu i neprobojni prsluk ostavši u
majici, te bacila u stranu svoj set slušalica s glave. Ne obazirući se na bol u članku,
otrčala je do ulaza u crkvu projurivši pokraj vjernika i zbora u paničnom bijegu.
Prizemlje je bilo puno gustoga dima. Dio poda u blizini je popucao dimeći se, a
potom je planuo.
Odnekud se odjednom pojavio svećenik, gušeći se od dima. Suze su mu tekle niz lice.
Vukao je za sobom onesviještenu ženu. Amelia mu je pomogla odvući je do vrata.
- Gdje je podrum? - upitala je. Teško se nakašljao, odmahnuvši glavom.
- Gdje? - viknula je, misleći na Carole Ganz i njenu malu kćer. - Podrum?
- Tamo. Ali...
Stajala je na suprotnoj strani rasplamsanog poda, tako da je jedva vidjela svećenika
od gustoga dima. Ispred njih se srušio
3I8
zid, stare poprečne grede i stupovi iza njega pucali su izbacujući iskre i mlazeve
vrućeg plina koji je šištao u zadimljenu prostoriju. Oklijevala je, ali je krenula prema
vratima podruma.
Svećenik ju je uhvatio za ruku. - Čekajte! - Brzo je otvorio ormarić i dohvatio aparat
za gašenje požara, vadeći sigurnosnu iglu.
- Idemo!
Sachsova je zatresla glavom: - Vi ne. Držite ovo pod nadzorom. Recite vatrogascima
da je u podrumu policajka i jedna žrtva.
Potrčala je. Kad se krećeš...
Preskočila je zapaljeni dio poda, ali je zbog dima precijenila udaljenost do zida; bliže
je nego što je mislila pa udari u drvenu oplatu i pade nauznak. Dok se kotrljala vatra
joj je dotakla kosu, zahvativši nekoliko pramenova. Gnušajući se vonja, ugasi te
plamićke i poče se dizati. Pod, oslabljen plamenom odozdo, popustio je pod njezinom
težinom, pa je licem udarila u drvo. Osjetila je, povukavši ruke natrag, kako joj
plameni jezici ližu ruke i noge.
Otkotrljavši se od ruba, uspravila se i dohvatila kvaku podrumskih vrata. Odjednom
se zaustavi.
Hajde, djevojko, razmisli bolje! Opipaj vrata prije nego što ih otvoriš. Ako su
pretopla i ako pustiš kisik u pregrijanu sobu planut će, a povratni plamen će te jako
opeći. Dotakla je drvena vrata. Bila su vrela.
Potom je pomislila: "Ali što bih drugo mogla učiniti?" Pljunuvši na ruku čvrsto uhvati
kvaku, okrenu je i pusti neposredno prije nego je spržila dlan.
Vrata su se naglo otvorila uz nalet oblaka dima i iskri. - Ima li nekoga dolje? -
pozvala je i krenula dalje.
Niže stepenice su gorjele. Ugasila ih je kratkim mlazom ugljičnog dioksida i skočila u
mračni podrum. Propala je kroz posljednju stepenicu, odletjevši prema naprijed.
Aparat za gašenje požara otkotrlja se na pod, a ona se uspjela primiti za ogradu
upravo na vrijeme da izbjegne prijelom noge.
Izvlačeći se iz slomljene stepenice, Sachsova je škiljila kroz maglu. Tu dolje dim nije
bio tako gust, dizao se uvis, ali su plameni jezici bjesnjeli svuda oko nje. Aparat za
gašenje požara
319
se otkotrljao pod zapaljeni stol. Zaboravi ga! Potrčala je kroz dim.
- Hej! - vikala je. Nije bilo odgovora.
Tada se sjetila da Nepos 823 koristi rastezljivu ljepljivu traku; volio je tihe žrtve.
Provalila je u mali hodnik i pogledala u kotlovnicu. Primijetila je vrata koja su vodila
van, ali zapaljene krhotine blokirale su ih u potpunosti. Pokraj njih je stajao spremnik
s lož-uljem, koji je sada već bio okružen vatrom.
Neće eksplodirati. Amelia se sjeti lekcija o paljevini Policijske akademije. Lož-ulje ne
eksplodira. Odmakni krhotine i gurni vrata da se otvore. Prokrći si put za bijeg. A
tada potraži ženu i dj evoj čicu.
Oklijevala je, gledajući kako se plamen uspinje po stranama spremnika za gorivo.
Neće eksplodirati, neće eksplodirati.
Krenula je naprijed, idući uz rub prema vratima. Neće...
Spremnik se odjednom napuhnuo kao zagrijana limenka gaziranog napitka i
raspuknuo na sredini. Ulje je prokuljalo u zrak, zapalivši se u obilnu narančastu
pjenu. Usijana lokva na podu počela se prijeteći širiti prema Sachsovoj.
Neće eksplodirati. To je u redu. Ali zajebano peče. Skoči natrag kroz vrata i uz tresak
ih zatvori. Toliko o mogućem putu za bijeg.
Povlačeći se prema stepenicama i već sada se gušeći, pognuta je tragala za bilo kojim
znakom Carole i Pammy. Zar je 823 promijenio pravila? Je li moguće da je odustao
od podruma i počeo stavljati svoje žrtve na tavan?
Prasak. Brzo je pogleda gore. Vidjela je veliku hrastovu gredu koja je, pucajući od
plamena, počela padati.
Kriknuvši, Amelia je skočila u stranu, ali se spotakla i pala na leđa, buljeći u veliki
komad drveta koji je padao točno prema njezinom licu i grudima. Instinktivno je
podigla ruke.
Čuo se jak udarac kad je greda sletjela na stolce za djecu iz nedjeljne vjeronaučke
škole. Zaustavila se samo nekoliko
320
centimetara od njezine glave. Ispuzala je ispod nje i uspravila se.
Tražila je po prostoriji, pokušavajući probiti sve tamniju dimnu zavjesu.
"Prokletstvo!" pomisli nenadano. "Neću, valjda, izgubiti još jednu žrtvu." Gušeći se,
Sachsova, se okrenula prema vatri i teturajući je krenula prema kutu prostorije koji
još nije provjerila.
Kako je potrčala naprijed, iza ormara s ladicama ispružila se noga o koju se spotakla.
Raširenih ruku, Sachsova je pala licem prema dolje, samo nekoliko centimetara od
goruće lokve lož-ulja. Otkotrlja se u stranu, izvuče pištolj i mahnu njime ispred
uplašena lica plavokose žene koja se pokušavala pridići u sjedeći položaj.
Sachsova je skinula traku s njezinih usta i žena je ispljunula sluz. Na trenutak je
hroptala dubokim umirućim zvukom kao da će se ugušiti.
- Carole Ganz? Kimnula je.
- A vaša kćer? - viknula je Amelia. - Nije... ovdje. Moje ruke. Lisičine.
- Nemamo vremena. Idemo. - Amelia je oslobodila ženine noge sklopivim nožićem.
Pogled joj je zapeo za plastičnu vrećicu uza zid pokraj prozora koja se već počela
topiti.
Postavljeni tragovi! Oni koji su upućivali gdje bi trebala biti mala djevojčica.
Koraknula je prema njoj. Ali sa zaglušujućom eksplozijom vrata kotlovnice su pukla
na pola, rigajući petnaestak centimetara široki val zapaljenog lož-ulja po podu,
zahvaćajući vrećicu koja se trenutno rastopila.
Sachsova je na trenutak buljila s nevjericom, a onda je čula vrisak žene. Sve su
stepenice sada bile u plamenu. Dohvati aparat za gašenje požara ispod zadimljenog
stola. Ručka i brtvilo su bili otopljeni, a metalni spremnik je bio previše vruć za
rukovanje. Nožićem odsiječe komad košulje i podiže aparat koji se pucketajući topio.
Bacila ga je na vrh stepenica. Ljuljao se na tren, kao nesigurni kuglački čunj, a onda
se počeo kotrljati nadolje.
Sachsova je potegla svoj Glock i kada je crvena valjkasta boca . bila na pola puta,
ispalila je jedan metak.
Aparat je puknuo uz gromoglasnu eksploziju; komadići crvenih šrapnela prozujali su
iznad njihovih glava. Gljivasti oblak ugljik
321
dioksida i praha prosuo se po stepenicama i trenutno ugušio većinu plamenih jezika.
- Krećemo, sad! - viknu Sachsova.
Zajedno su preskakale dvije po dvije stepenice, Amelia se, noseći svoju i pola ženine
težine, progurala kroz hodnik prema paklu u povišenom prizemlju. Pipajući uza zid
spoticale su se prema izlazu, dok su iznad njih pucali vitraji obasipajući kišom vrućih
krhotina sagnuta leda dviju žena u bijegu. Po njima padahu višebojni komadići tijela
Isusa i Marije i samoga Boga.
322
POGLAVLJE
29
Cetrdeset minuta kasnije, Sachsova je bila obradena, u zavojima i zašivena, a usisala
je toliko kisika da je imala
osjećaj kako se drogira. Sjedi pokraj Carole Ganz. Buljile su u ostatke crkve, koja je
praktički nestala.
Ostala su samo dva zida, i začudo, dio trećeg kata, koji je stršio iznad mjesečevog
pejzaža od pepela i krša u podrumu. - Pammy, Pammy... - ridala je Carole, pokušavši
povraćati
i pljuvati. Zatim opet stavi rnasku za kisik na lice i nasloni se; izmoždena i ispaćena
bolom.
Sachsova je pregledavala već drugu alkoholom natopljenu gazu kojom je brisala krv s
lica. Gaze su u početku bile smeđe, a sada su samo ružičaste. Rane nisu bile ozbiljne -
posjekotina na čelu, opekline drugog stupnja po ruci i nozi. Ipak, njezine usne više
nisu bile besprijekorne; donja je usnica duboko rasječena u sudaru, spojena s tri šava.
Carole se otrovala dimom i slomila ručni zglob. Improvizirani gips pokriva joj lijevi
zglob, kojeg polako ziba, držeći glaw dolje i mrmljajući kroz stisnute zube. Svaki
udah bio je uznemirujuće hroptanje.
- Taj kujin sin. - Zakašljala je. - Zašto... Pammy? Zašto, za ime svijeta? Trogodišnje
dijete!
- Nadlanicom zdrave ruke Ijutito obriše suze s lica.
- Možda je nema namjeru povrijediti. Zato je samo tebe doveo u crkw.
323
- Ne! - Prasnula je ljutito. - Ne brine on za nju. On je potpuno bolestan! Vidjela sam
kako ju gleda. Ubit ću ga! Tako mi Boga, ubit ću ga! - Teške riječi prešle su u još teži
napadaj kašljanja.
Sachsova se trgne od boli. Nesvjesno je zabila nokat u spaljeni vršak prsta. Izvadi
svoj notes. - Možeš li mi reći što se dogodilo? Izmedu napadaja ridanja i kašljanja,
Carole joj ispriča tijek otmice.
- Želiš li da nekome javim? - upita Sachsova. - Tvom mužu?
Carole ne odgovori. Povukla je koljena do brade i obrglila noge, šišteći pri disanju.
Sachsova je obgrli opečenom desnom rukom i ponovi pitanje. - Moj muž... - zurila je
u Sachsovu užasnutim pogledom. - Moj muž je mrtav.
- Oh, oprosti...
Carole je bila ošamućena od sredstava za umirenje i bolničarka joj pomogne ući u
kola prve pomoći da se odmori. Sachsova podigne pogled i ugledala Lona Sellitta i
Jerryja Banksa kako iz pravca spaljene crkve trče prema njoj.
- Isuse, djelatnice! - Sellitto pogledom prijede po neredu na ulici. - Što je s
djevojčicom?
Sachsova kimne. - Još uvijek ju drži. Banks upita: - A ti si u redu?
- Ništa ozbiljno. - Sachsova pogleda prema kolima prve pomoći.
- Žrtva, Carole, nema ništa novaca niti mjesto za stanovanje. Došla je u grad radi
posla u UN. Mislim da biste mogli obaviti neke pozive, inspektore? Pitajte možemo li
srediti nešto za nju, barem na neko vrijeme?
- Dakako - kratko će Sellitto.
- A postavljeni tragovi? - upita Banks. Trznuo se nehotice dodirnuvši zavoj preko
svoje desne obrve.
- Nestali - rekla je Sachsova. - Vidjela sam ih u podrumu, ali ih nisam stigla dohvatiti
na vrijeme. Izgorjeli su i pokopani. - Oh, čovječe - mumljao je Banks. - Što li će biti s
djevojčicom?
Što on misli da će joj se dogoditi?
324
Otišla je natrag do olupine IRD-ova kombija i pronašla slušalice. Stavi ih na glavu i
upravo je htjela podnijeti izvješće Rhymeu, ali se pokoleba i odloži slušalice. Što bi
joj on uopće mogao reći? Pogledala je crkvu. Kako možeš obrađivati mjesto zločina
kada ga nema?
Stajala je s rukama na bokovima, promatrajući tinjajući krš zgrade, kad začuje zvuk
koji nije mogla locirati. Zavijajući, mehanički zvuk. Nije obraćala pozornost na nj
dok ne zamijeti da je Lon Sellitto zastao pri otresanju pepela sa svojA zgužvane
košulje. - Da čovjek ne povjeruje vlastitim očima! - promrmlja. Skrenula je pogled na
ulicu.
Veliki crni kamionet bio je parkiran kraj susjedne zgrade. Hidraulična se rampa
netom spuštala, a na njoj je nešto sjedilo. Zaškiljila je. Doimalo se poput robota iz
Odjela za eksplozive. Rampa se spusti na pločnik i robot se otkotrljao.
Prasnula je u glasan smijeh.
Tehničko se čudo okrene prema njima. Invalidska kolica podsjete ju na Pontiac
Firebird, tamnocrvene boje. Bio je to jedan od onih električnih modela s malim
stražnjim kotačima, velikim akumulatorom i motorom smještenim ispod.
Thom je hodao pokraj kolica, ali Lincoln Rhyme vozi sam, kontrolirajući vožnju
pomoću slamke koju je držao u ustima. Njegove su kretnje bile čudno graciozne.
Dođe do nje i zaustavi se.
- U redu, lagao sam - izgovori naglo.
Duboko je uzdahnula. - Glede leđa? Kad si rekao kako ne možeš koristiti jebena
invalidska kolica?
- Priznajem, slagao sam. Biti ćeš ljuta, Amelia. O.K. Istutnji se pa možemo dalje.
- Jesi li ikada primijetio kako me zoveš Sachsova kad si dobre volje, a kada si loše,
zoveš me Amelia?
- Nisam loše volje - viknu.
- Stvarno nije - suglasi se Thom. - Jednostavno mrzi kad ga u nečemu ulove. -
Pomoćnik je kimnuo prema impresivnim invalidskim kolicima. Pogledala je
postrance. Izradila ih je Action kompanija, model Storm Arrow. - Zamislite! Imao je
ovo u ormaru svo vrijeme dok je vrtio tu patetičnu priču o svom jadu. Oh, još će me
čuti na tu temu.
325
- Bez primjedbi, Thom. Hvala ti! Ispričavam se, je li to u redu? Žao mi je.
- Imao ih je godinama - nastavi Thom. - Naučio je i upravljati s njima pomoću
slamke. Stvarno mu dobro ide. Usput, mene uvijek zove Thom. Meni nikad nije
ukazao čast da me zove prezimenom. Je li neprestano ljutit na mene?
- Dodijalo mi je što ljudi bulje - rekao je Rhyme ovlaš. - Zato sam prestao izlaziti na
vožnje. - Pogleda njezinu rasječenu usnicu. - Boli?
Dotakla je svoje usne, razvučene u smiješak. - Steže kao vrag.
Rhyme pogleda u stranu. - A što je s tobom, Banks? Zar si počeo brijati i čelo?
- Zaletio sam se u vatrogasna kola. - Mladić se namršti i dodirne povez.
- Rhyme - započe Sachsova, prestavši se smijuljiti. - Ovdje nema ničeg. Mala je
negdje kod njega, a ja nisam uspjela na vrijeme dohvatiti namještene PE. Izgorjeli su.
- Ah, Sachsova, uvijek postoji nešto. Imaj vjere u učenje Monsieur Locarda.
- Vidjela sam tragove kako gore. Ako je i bilo što ostavljeno, sada je zakopano pod
tonama krša.
- Tada ćemo potražiti tragove koje nije htio ostaviti. Obradit ćemo ovo mjesto
zajedno, Sachsova. Ti i ja. Hajdemo!
Puhnuo je dva put kratko u slamku i krenuo naprijed. Došli su deset metara bliže
crkvi kad ona iznenada vikne: - Čekaj! On zakoči.
- Postaješ nemaran, Rhyme. Stavi gumene trake na te kotače. Ne bih htjela zamijeniti
tvoje otiske s Neposovim.
- Gdje ćemo započeti?
- Trebamo uzorak pepela - rekao je Rhyme. - Bilo je nešto čistih limenki za boju u
prtljažniku kombija. Pogledaj jesu li još tu.
Pokupila je limenku iz ostataka RRV-a.
- Znaš li gdje je požar počeo? - upitao je Rhyme. - Otprilike.
- Uzmi uzorak pepela - prstohvat ili dva - što bliže mjestu prvotnog izvora požara.
326
- U redu - rekla je, penjuči se na dva metra visok zid od cigle, sve što je ostalo od
sjeverne strane crkve. Zagledala se u zadimljenu jamu pod nogama.
Voda vatrogasaca vikne: - Hej, djelatnice, nismo još osigurali cijelo područje! Još je
opasno.
- Ne tako opasno kao prošli put kad sam bila dolje odgovori.
Držeći ručku limenke u zubima krenula je dolje.
Lincoln Rhyme gledao je nju, ali je u biti vidio sebe prije tri i pol godine, kako skida
sako i silazi na mjesto izgradnje ulaza u podzemnu željeznicu pokraj Gradske
vijećnice. - Sachsova dozva je Rhyme. Okrenula se. - Budi oprezna! Vidio sam što je
ostalo od RRV-a kojega si vozila. Ne želim te izgubiti dva puta u jednom danu.
Kimnula je i nestala preko ruba zida.
Poslije nekoliko minuta, Rhyme vikne na Banksa: - Gdje je ona?
- Ne znam.
- Ono što ti govorim jest - možeš li ju potražiti?
- Oh, kako ne. - Otišao je do zida i pogledao preko. - No? - upita Rhyme.
- Dolje je grozno...
- Naravno da je grozno. Vidiš li je? - Ne.
- Sachsova? - vikne Rhyme.
Začula se tutnjava drva i urušavanje. Digao se oblak pepela, prašine i dima.
- Sachsova? Amelia? Nije bilo odgovora.
Upravo kada je htio za njom poslati ekipu prve pomoći, začu se njezin glas.
- Dolazim!
- Jerry - pozva ga Rhyme.
- Spreman sam - odgovori mladi detektiv.
Limenka je doletjela iz podruma. Banks ju uhvati jednom rukom. Sachsova se
uzverala, brišući ruke o hlače i žmirkajući. - Sve u redu?
Kimnula je.
327
- Prijedimo sada na slijepu ulicu - naredio je Rhyme. Ovuda stalno teče promet i
Nepos je zasigurno poželio maknuti auto s glavne prometnice dok ju je vukao unutra.
Vidiš, tamo je parkirao. Ušao je kroz ona vrata.
- Kako znaš?
- Postoje dva načina da se otvore zaključana vrata, osim eksplozivom. Brava i šarke.
Ova su zakovana iznutra te je izvadio vijke iz šarki. Pogledaj, na odlasku čak nije
pazio da ih odbaci daleko.
Ušli su kroz vrata i probili se do stražnjeg dijela zastrašujućeg prolaza, s još uvijek
tinjajućom zgradom s desne strane. Idu korak po korak. Sachsova je usmjeravala
PoliLight na kamene kocke. - Želim otiske guma - izjavi Rhyme. - Želim znati gdje
mu je bio prtljažnik.
- Ovdje su - rekla je, ispitujući zemlju. - Tragovi. Ali ne znam jesu li ovo prednje ili
stražnje, gume. Možda je vozio unatraške.
- Jesu li čisti ili zamućeni otisci? - Malo zamućeni.
- Tada su to prednje gume. - Nasmijao se izrazu nevjerice u njenim očima.
- Pa ti si bar stručnjak za vozila, Sachsova. Idući put kad sjedneš u auto i upališ
motor, provjeri da ne okreneš malo upravljač prije nego što kreneš. Da vidiš jesu li
gume usmjerene ravno naprijed. Prednji otisci su uvijek zamućeni. No, ukradeni auto
je bio '97 Ford Taurus. Dugačak 197,5 s kraja na kraj, širina osovine 108,5. Otprilike
110 centimetara od središta stražnje gume do prtljažnika. Izmjeri ovaj razmak i usisaj
ga.
- Ma daj, Rhyme. Otkud sve to znaš?
- Jutros sam provjerio. Jesi li obradila odjeću žrtve?
- Jesam. Nokte i kosu takoder. I, čuj još ovo, Rhyme: maloj je ime Pam, ali on ju je
nazivao Maggie. Isto kao s njemačkom djevojkom - nju je nazivao Hanna, sjećaš se?
Mijenja im imena.
- Misliš na njegovo drugo ja - rekao je Rhyme. - Zanima me tko su sve osobe u ovoj
njegovoj igri.
- Usisat ću i oko vrata - napomenula je.
Rhyme ju je promatrao - rasječenog lica i raščupane kose, opržena na više mjesta,
usisavala je donji dio vrata i, upravo kad
328
ju je htio podsjetiti da su sva mjesta zločina trodimenzionalna, upravila je usisavač po
stranicama zida.
- Vjerojatno je zavirio unutra prije nego što je ušao s njom - rekla je i počela usisavati
dasku prozora.
Što bi i bilo sljedeće Rhymeovo nare8enje.
Slušao je zavijanje usisivača. Ali, sekundu po sekundu, polako je tonuo. U prošlost,
nekoliko sati prije.
- Ja sam - započe Amelia. - Psst - rekao je.
Poput šetnji koje je sada izvodio na svoj način, poput koncerata kojima je sada
prisustvovao, i toliko mnogo razgovora koje je vodio, Rhyme klizi sve dublje i dublje
u svoju svijest. I kad je došao na određeno mjesto, čak i njemu nepoznato spoznao je
da nije sam. Zamišlja omanjeg muškarca koji nosi rukavice, tamnu športsku odjeću i
skijašku masku, kako izlazi iz svog srebrnog Ford Taurusa koji vonja po sredstvu za
čišćenje i po novom autu. Žena, Carole Ganz, bila je u prtljažniku, a njezina
djevojčica zatočena u staroj zgradi od ružičastog mramora i skupe cigle. Vidio je
muškarca kako vuče ženu iz auta.
Predodžba je bila tako bistra, gotovo kao sjećanje.
Izvlači šarke, povlači vrata da se otvore, vuče ju unutra, veže je. Krenuo je prema
izlazu, ali je zastao. Vratio se na mjesto otkud je mogao jasno vidjeti Carole, kao što
je buljio u čovjeka kojeg je zakopao pokraj tračnica jučer ujutro, kao što je lancima
zavezao Tammie Jean Colfax za cijev u središtu prostorije. Tako je i sad imao dobar
pogled na žrtvu.
Ali zašto, pitao se Rhyme. Zašto ih promatra? Želi se uvjeriti da žrtva ne može
pobjeći? Uvjeriti se da nije ništa za sobom ostavio? Da...
Njegove se oči širom otvore; zamišljena pojava Neposa 823 je nestala. - Sachsova!
Sjećaš li se mjesta zločina u slučaju Colfax? Kada si našla otisak rukavice?
- Normalno.
- Rekla si da ju je gledao, to je bio razlog što ju je vezao lisičinama na otvorenom
prostoru. Ali nisi znala zašto. Pa, upravo sam shvatio. Gleda žrtve jer to mora.
Jer je to njegova priroda. - Kako to misliš?
- Idemo!
329
Rhyme je srknuo dva puta u slamku za kontrolu i na taj je način okrenuo invalidska
kolica Arrow. Onda jako puhne i krene naprijed.
Odvezao se do pločnika i snažno srknuo u slamku da se zaustavi. Zaškiljio je osvrćući
se uokolo. - On želi vidjeti svoje žrtve. I kladim se da je želio vidjeti i vjernike u
crkvi. Od nekud gdje je mislio da je siguran. Negdje gdje se nije trudio pomesti za
sobom.
Motrio je suprotnu stranu ulice, jedino odijeljeno mjesto u blizini: vanjsku terasu
restorana nasuprot crkve.
- Tamo! Počisti ga temeljito, Sachsova.
Kimnula je, gurnula je novi šaržer u svoj Glock, zgrabila vrećice za dokaze, par
olovaka i usisavač. Vidi ju kako pretrčava ulicu i pažljivo ide po stepenicama,
pregledavajući ih. - Bio je tu! - Viknula je.
- Tu je otisak rukavice. I otisak cipele. Pohabane su kao i one prije!
"Da," pomisli Rhyme. "Oh, kako se sad osjeća dobro. Toplo sunce, zrak, promatrači.
I uzbudenje oko slučaja."
Kada se krećeš, ne mogu te uhvatiti.
Pa, ako smo brži, možda možemo umaći.
Rhyme je skrenuo pogled na gomilu i primijetio da neki ljudi bulje ravno u njega, ali
ih mnogo više promatra Ameliju Sachs. Oko petnaest rninuta bila je udubljena u
mjesto zločina, a
kad se vratila, držala je malu vrećicu s dokaznim materijalom. - Što si našla,
Sachsova? Njegovu vozačku dozvolu? Njegov rodni list?
- Zlato - rekla je, smijući se. - Našla sam nešto zlata vrijedno.
330
POGLAVLJE 30
Ijrenimo Ijudi - zazvao je Rhyme. Pokrenimo se već jl jednom. Prije nego što odvede
malu na drugo mjesto. Rekao sam krenimo!
Thom je premještao Rhymea u sjedećem položaju iz Storm Arrowa natrag u krevet,
spustivši ga na tren na klizeću ploču da bi ga odmah poslije smjestio natrag u
Clinitron. Sachsova pogleda na dizalicu za invalidska kolica koja je bila ugradena u
jedan od ormara u spavaćoj sobi, upravo onaj koji joj nije dao otvoriti dok ju je
upućivao prema stereo uredaju i CD-ima.
Rhyme trenutak leži nepomično, duboko dišući od napora. - Namješteni tragovi su
izgubljeni - podsjeti ih. - Nemamo više mogućnosti donositi zaključke gdje će biti
sljedeće mjesto. Stoga sad idemo na najveće - njegoso sigurno prebivalište.
- Misliš li da ga možeš naći? - upita Sellitto. "Imamo li izbora?" - pomislio je Rhyme,
ali prešuti to. Banks je trčao uz stepenice. Nije~ još ni zakoračio u spavaću
sobu, a Rhyme je već izlanuo: - Sto su rekli? Reci mi. Reci mi.
Rhyme je znao da to malo zrno zlata koje je Sachsova našla prelazi mogućnosti
improviziranog laboratorija Mela Coopera. Zamolio je mladog detektiva da ga brzo
dostavi FBI-ovom područnom PERT uredu i preda na analizu.
- Nazvat će nas za pola sata.
331
- Pola sata? - promrmlja Rhyme. - Zar nisu tome dali prednost?
- Ne možete ni zamisliti. Delray je bio tamo. Trebali ste ga vidjeti. Naredio je da se
svaki drugi slučaj FBI-a stavi na stranu i rekao ako izvještaj o metalurgiji ne dođe u
vaše ruke ASAP bit će zla. Dakle, takva je najnovija situacija u njih.
- Rhyme - progovori Sachsova - Carole Ganz je spomenula još nešto što bi moglo biti
važno. Rekao joj je da će pustiti nju i malu ako pristane da joj odere stopalo.
- Odere?
- Skine kožu s njega, do kosti. - Oguli - ispravio je Rhyme.
- Ma, dobro. Svejedno, nije ništa učinio. Rekla je kako je na kraju izgledalo kao da se
nije mogao prisiliti da je zasiječe nožem.
- Kao i na prvome mjestu zločina, kada je ogulio prst onome jadniku kod tračnica -
podsjeti Sellitto.
- Zanimljivo... - dobaci Rhyme. - A ja sam pomislio da je žrtvi ogulio prst da spriječi
kradu prstena. Ili možda nije. Pogledajmo njegovo ponašanje: odsjekao je prst vozaču
taksija i zadržao ga, zasjekao je njemačkoj djevojci ruku i nogu, do kosti, ukrao je
kosti i kostur zmije, slušao je kako krcka Everettov prst dok ga je lomio... Ima nešto u
načinu kako on doživljava svoje žrtve. Nešto...
- Anatomski?
- Točno, Sachsova!
- Izuzetak je Carole Ganz - doda Sellitto.
- U tome jest stvar - rekao je Rhyme. - Mogao ju je zasjeći i još uvijek je ostaviti
živom... Ali nešto ga je zaustavilo. Što?
Sellitto je rekao: - Što je drukčije kod nje? Ne može biti to što je žensko. Ili što nije iz
New Yorka. Nije ni bila njemačka djevojka.
- Možda je nije želio ozlijediti u prisutnosti njezine kćerke - umiješa se Banks.
- Ne - zaključi Rhyme, ozbiljno se smiješeći - sažaljenje Neposu nije jača strana.
Iznenada je Sachsova rekla: - Ali to jest jedina stvar koja je drukčija kod nje - ona je
majka.
332
Rhyme je razmotrio njenu misao. - To bi mogao biti razlog. Majka i kći. Ipak ga ni to
nije potaknulo da ih ostavi na miru. Ali zaustavilo ga je od njenog mučenja. Thom,
pribilježi to. S upitnikom. - Tada je upitao Sachsovu: - Je li spomenula još nešto o
njegovom izgledu?
Sachsova je prelistavala svoj notes.
- Sve isto kao i prije - čitala je. - Skijaška maska, srednje građe, crne rukavice, on...
- Cme rukavice? - Rhyme je pogledao tablicu na zidu. A ne crvene?
- Rekla je crne. Pitala sam ju je li sigurna.
- Onaj drugi komadić kože je bio isto crn, zar ne, Mel? Možda je on bio od rukavica.
Ali otkuda onda crvena koža? Cooper je slegnuo ramenima. - Ne znam, ali smo našli
par
takvih komadića tako da su sigurno u vezi s njim.
Rhyme je pogledao vrećice s tragovima. - Što smo još našli? - Tragove koje smo
usisali u pokrajnjoj ulici i kod ulaza. Sachsova je istresla filter po stranici novina a
Cooper je povećalom pregledavao hrpu. - Svašta ničeg - objavi. - Uglavnom zemlja.
Komadići minerala. Tinjac s Manhattana. Ortoklas.
Svega je bilo posvuda po gradu. , - Nastavi.
- Trulo lišće. To je otprilike sve. - Što je s odjećom gospode Ganz?
Cooper i Sachsova raširili su novine i pregledali trag.
- Uglavnom zemlja - rekao je Cooper. - I nekoliko komadića koji izgledaju kao
kamen.
- Gdje ju je držao u svojoj sigurnoj kući? Točno?
- Na podu u podrumu. Rekla je da je pod bio zemljan. - Izvrsno! - viknuo je Rhyme.
Okrenuo se Cooperu: Zapali zemlju.
Cooper je stavio uzorak u GC-MS. Nestrpljivo su čekali rezultate. Konačno je
monitor zasvijetlio. Mreža je podsjećala na mjesečevu površinu.
- U redu, Lincolne. Zanimljivo. Čitam sa tablica za tanin i... - Natrij karbonat?
- Pa zar taj čovjek nije nevjerojatan? - nasmijao se Cooper. - Kako si znao?
333
- Upotrebljavali su ga u kožarnicama u osamnaestom i devetnaestom stoljeću.
Taninom se štavila koža, a alkalinom učvršćivala. Da,kle, njegovo sigurno
prebivalište je u blizini neke stare kožarnice.
Nasmijao se. Nije si mogao pomoći. Pomislio je: "Čuješ li korake, 823? To smo ti mi
za petama."
Pogled mu skliznu na Randalovu kartu. - Zbog smrada nitko nije želio kožarnice u
svojoj blizini pa su ih nadzorne vlasti ograničile. Znam da su neke bile na Lower East
Sideu. I u West Greenwich Villageu, u vrijeme kada je to doslo~ce bilo selo,
predgrade grada. Zatim na udaljenijim dijelovima West Sidea, blizu tunela za obore u
kojernu smo našli njemačku djevojku, u pedesetim godinama. Ah, i u Harlemu u
ranim 1900-tim.
Rhyme je pregledao popis dućana i lokacija lanca ShopRite koje su prodavale teleće
koljenice. - Izbacimo Chelsea. Tu nikad nije bilo štavljenja. Harlem takoder, tamo ih
nema. Tako nam preostaju West Village, Lower East Side ili Midtown West Side i
opet Hell's Kitchen. To mu se očigledno svida.
- Otprilike petnaest četvornih kilometara - procijeni Rhyme cinično. Već je prvi dan
na svome poslu shvatio da se lakše sakriti u Manhattanu nego u Nort Woodsu.
- Idemo dalje. Što je s kamenčićem u odjeći Carol? Cooper je bio nagnut nad
mikroskopom. - Dobro je. Imam ga.
- Spoji me, Mel.
Rhymeov monitor je oživio i on je pregledavao obrise kamenčića i kristala nalik na
blještave asteroide.
- Pomakni ga malo - zatraži Rhyme. Tri tvari bile su spojene zajedno.
- Ova lijevo je, ružičasti mramor - govorio je Cooper kao i onaj što smo ga prije našli.
A ova siva tvar izmedu...
- To je žbuka. A ovo drugo je crvenkasto-smedi pješčenjak - objasni Rhyme.
- Takve su zgrade u federalističkom stilu, poput Gradske vijećnice iz 1812. Samo
prednja fasada je bila mramor, ostalo je sve bio pješčenjak. Tako su gradili da uštede
novac. U biti, gradili su tako da bi novac namijenjen za mramoi završio u nečijem
džepu. Što još imamo? Pepeo. Pronadimo akcelerator paljevine.
334
Cooper je obradio uzorak u GC-MS-u. Zagledao se u zakrivljenu crtu koja se pojavila
na ekranu.
Svježe obogaćeni benzin koji je sadržavao industrijske boje i aditive bio je jedinstven
i mogao se pronaći točan izvor. Sve različite vrste benzina nisu bile pomiješane na
benzinskoj crpki gdje ga je lupež kupio. Cooper objavi da benzin odgovara točno onoj
vrsti koja se prodaje na benzinskim crpkama kompanije Gas Exchange.
Banks zgrabi žute stranice i poče ih listati. - Imamo šest njihovih crpki na
Manhattanu. Tri u središtu grada, jedna na križanju Šeste avenije i Houstona. Zatim
Delancey, 503 East. I jedna kod Devetnaeste i Osrne avenije.
- Devetnaesta je previše sjeverno - rekao je Rhyme. Zagledao se u tablicu profila.
East Side ili West Side. Koja je?
Dućani živežnim namirnicama, benzin...
Vitka prilika poput sjene se pojavila na vratima.
- Jesam li još uvijek dobrodošao na ovu zabavu? - upitao je Frederik Dellray.
- Ovisi - odbrusi Rhyme. - Donosiš li darove?
- Ah imam darova u izobilju - rekao je agent, mašući omotnicom označenom
poznatim žigom FBI-a.
- Da li ti ikad padne na pamet pokucati, Dellray? - upitao je Sellitto.
- Nekako mi je izašlo iz navike, znaš... - U8i - rekao je Rhyme. - Što imaš?
- Nisam siguran. Meni nema nikakvog smisla. Ali kao da ja nešto uopće znam?
Dellray je čitao za trenutak iz izvještaja a onda rekao: - Da ne zaboravim, pozdravio
te je Toni Farko u PERT-u, Lincolne. Analizirao je ovaj komadić PE koji ste našli.
To je nekakav zlatni list, star vjerojatno šezdeset do osamdeset godina. Na njemu je
pronašao nekoliko vlakana celuloze tako da misli da je to iz neke knjige.
- Naravno! Zlatna boja sa stranice - uskliknu Rhyme.
- No, našao je i tragove tinte na njemu. Sada citiram mladića: "Nije u neskladu s
tipom tinte kojom se služe za obilježavanje žigom zadnje stranice knjiga u vlasništvu
njujorške Javne knjižnice." Zar ne priča koješta?
- Knjiga iz knjižnice - mozgao je Rhyme.
335
Amelija Sachs je rekla: - Knjiga s crvenim kožnim uvezom iz neke od gradskih
knjižnica.
Rhyme je iznenadeno pogleda. - U pravu si! - viknu.
- Otuda su komadići crvene kože. Ne od rukavice. To je knjiga koju on nosi sa
sobom. Vjerojatno njegova Biblija.
- Biblija? - ponovi Dellray. - Misliš da je nekakav religiozni luđak?
- Ne ta Biblija, Frede. Nazovi knjižnicu ponovno, Banks. Možda je tako potrošio
svoje cipele - u prostorima za čitanje. Znam, možda je i ovo pucanj u prazno, ali
nemamo previše mogućnosti. Želim popis svih ukradenih antikvarnih knjiga u
knjižnicama na području Manhattana u prošloj godini.
- Dobit ćete ga. - Mladić je trljao posjekotinu od brijanja dok je zvao gradonačelnika
kući i odlučno zamolio veleštovanoga da nazove direktora Ja`tne knjižnice i obavijesti
ga što im treba.
Pola sata kasnije zazujao je faks i izbacio dvije stranice. Thom je otrgnuo poruke s
uređaja.
- Oh, čitatelji knjiga u ovom gradu doista imaju Ijepljive prste - rekao je donoseći
popis Rhymeu.
Osamdeset i četiri knjige, stare pedeset godina ili više, nestale su iz javnih knjižnica u
posljednjih dvanaest mjeseci, od toga trideset pet na Manhattanu.
Rhyme je analizirao popis. Dickens, Austen, Hemingway, Dreiser... Knjige o glazbi,
filozofiji, vinima, književne kritike, bajke. Njihova vrijednost bila je iznenadujuće
niska. Dvadeset, trideset dolara. Pretpostavljao je da nijedna od njih nije prvo izdanje,
ali to možda kradljivci nisu znali.
Nastavio je analizirati popis. Ništa, ništa. Možda...
A onda je spazio.
Zločin u starom New Yorku, Richarda Willea Stephansa, izdaje Bountiful Press
godine 1919. Navedena je bila vrijednost od šezdeset dolara, a bila je ukradena iz
Odsjeka njujorške Javne knjižnice u Delancey Streetu prije devet mjeseci. Veličine
trinaest sa osamnaest centimetara, uvezana u crvenu kozju kožu, s marmoriranim
stranicama i pozlaćenim rubovima.
- Želim primjerak. Ne zanima me kako! Ako je potrebno pošaljite nekoga i u
Kongresnu knjižnicu u Washington. Dellray je rekao: - Ja ću se za to pobrinuti.
336
Dućani živežnim namimicama, benzin, knjižnica...
Rhyme mora donijeti odluku. Na raspolaganju je bilo tristo istraživača, policajaca i
pripadnika policije pojedinih država, te saveznih agenata, ali oni bi trebali biti
raspore8eni neizmjerno točno ako bi istovremeno pretraživali West i East Side
središnjeg dijela New Yorka.
Gledao je prikaz profila.
"Je li ta tvoja kuća u West Villageu? Rhyme u mislima pita Neposa 823. Kupuješ li
benzin i kradeš knjige na East Sideu da nas zavedeš? Ili je to doista tvoje susjedstvo?
Koliko si lukav? Ne, ne, pitanje nije koliko si lukav, nego koliko misliš da si lukav.
Koliko si bio siguran u sebe da nikada nećemo naći minijaturne komadiće tvoje
ličnosti za koje nas M. Lokard uvjerava kako si ih zasigurno ostavio iza sebe?"
Na posljetku Rhyme naredi: - Krenite sa Lower Eastom. Zaboravite Village. Dovedite
sve tamo. Sve Boove jedinice i sve tvoje, Frede. Evo što tražite: zgradu u federalnom
stilu, staru otprilike dvjesto godina, s pročeljem od ružičastog mramora i smeđim
pješčenjakom sa strane i otraga. Možda je bila nekoć gospodska kuća ili javna zgrada
s garažom ili zgradom za kočije. Taurus limuzina i žuti taksi ulazili su i izlazili iz nje.
Češće posljednjih nekoliko dana.
Rhyme je pogledao Sachsovu. Odustani od mrtvih...
Sellitto i Dellray su obavili svoje žurne naredbe. Amelia reče Rhymeu: - Idem i ja.
- Nisam ni očekivao ništa drugo.
Kad su se zatvorila vrata na kraju stepenica, prošapta: Želim ti uspjeh, Amelia. Neka
ti je sa srećom.
337
POGLAVLJE 31
Troja patrolna kola polako prolaze ulicama Lower East Sidea. Po dva pozornika u
svakima od njih. Izvježbane oči pretražuju.
Trenutak kasnije pojavile su se dvije crne zatvorene kočije, dvije limuzine, mislio je.
Bez oznaka, ali njihovi izdajnički reflektori odmah do lijevih retrovizora nisu
ostavljali ni trunke dvojbe što su, ustvari, bile.
Znao je da sužavaju potragu, naravno, i samo je pitanje vremena kada će naći njegovu
kuću. Ali šokiran je što su već toliko blizu. Čak je bio pomalo uzbuden vidjevši
pozornike kako izlaze i pozorno ispituju njegov srebrni Taurus parkiran u Canal
Streetu.
Kako su, do vraga, doznali za njegovu kočiju? Znao je da je krada auta veliki rizik ali
mislio je da će Hertzu trebati dani dok prijavi nestalo vozilo. Čak ako su to i
napravili, bio je siguran kako policajci neće nikad povezati njega s krađom. Oh, oni
su zapanjujuće dobri.
Jedan od pozornika stroga pogleda pregledavao je i njegov taksi.
Gledajući preda se, Skupljač kostiju polako je skrenuo u Houston Street i izgubio se u
gužvi drugih taksija. Pola sata kasnije, riješio se taksija i Hertz Taurusa te se vratio
pješice u kuću.
Mala Maggie ga pogleda.
338
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje grade sigurnu kuću . Noviji model proceduru
· 'Iđmna odjeća · Lociranu blizu: Iimuzina · Vjerojatno ima
· Stare rukavice B'~'aY & 82nd., . S"j, siv, srebrni, dosje
crvenkasta ShopRite bež
· Poznaje FR
jareća koža Greenwich & · Iznajmljen auto, otiske
· Losion poslije gank vjerojatno . G~je =
ShopRite
brijanja da 8th Ave. & ukraden Colt .32
sakrije drugi 24th, · Hertz, srebrni . Veže žrtve
miris? ShopRite ^Iđurus, neobičnim
Houston & ovo odišn i
· Skijaška maska? Lafayette I ~'orovima
Mornarsko plava. , model · Privlači ga
ShopRite
· Rukavice su · Stara zgrada "staro"
tamne ružičasti mramor ~ · Zvao jednu
· Losion poslije · Stara barem 100 žrtvu "Hanna"
brijanja = Brut godina, · Poznaje osnove
· Boja kose nije "ler. gospodska njemačkog
kuća ili
smeda ustanova · Privlači ga
· Duboki ožiljak · Zgrada u podzemlje
na kažiprstu federalnom stilu, · Podvojena
· Uobičajena Lower East Side ličnost
odjeća · Možda svećenik,
· Rukavice su soc. radnik,
crne savjetnik
· Neobično habanje
na cipelama,
puno čita?
· Sluša dok Iomi
žrtvin prst
· Ostavio zmiju
kao pljusku
istražiteljima
· Želio odrati
žrtvino stopalo
· Zvao jednu
žrtvu "Maggie"
· Majka i dijete,
posebno značenj
za njega?
· Knjiga "Zločin
u starom NY",
mu je uzor?
339
Bila je uplašena, to da, ali već je prestala plakati. Razmišljao je da li je zadržati. Uzeti
si kćer. Odgojiti je. Ideja je bljesnula na tren ili dva, ali se jednako tako brzo ugasila.
Ne, tu bi bilo previše problema. Osim toga ima nečeg jezovitog u načinu na koji ga ta
mala promatra. Doimala se starija obzirom na svoje godine. Do kraja života pamtit će
ono što je on napravio. Oh, možda će nakratko pomisliti da je to sve bio samo san.
Ali jednog dana istina će izaći na vidjelo. Uvijek je tako bilo. Potiskuj koliko hoćeš,
jednog dana istina će izaći van.
Ne, nije mogao vjerovati njoj ništa više nego bilo komu drugomu. Svaka ljudska duša
te na kraju razočara. Možeš vjerovati mržnji. Možeš vjerovati kostima. Sve drugo je
izdaja.
Kleknuo je do Maggie i skinuo traku s njezinih usana. - Mamice! - zajaukala je. -
Hoću svoju mamu!
Nije rekao ništa, samo je stajao i gledao dolje u nju. Njezinu delikatnu lubanju.
Njezine štapiće od ruku.
Vrištala je poput sirene.
Skinuo je rukavice. Njegovi prsti su nakratko lebdjeli iznad nje. Tad joj je pomilovao
meku kosu.
("Otisci prstiju mogu se očitovati s mesa, ako se uzmu unutar 90 minuta od kontakta
(vidi KROMEKOTE), ali još nikome nije uspjelo uspješno uzeti i rekonstruirati
otiske papilamih linija s ljudske kose." (Rhyme, Physical Evidence, 4. izd.,
Forenzički Tisah 1994.)
Skupljač kostiju polako je ustao i odšetao gore, u veliku dnevnu sobu zgrade sa
slikama radnika, zamišljenih žena i djece. Podigao je glavu čuvši udaljenu buku
izvana. Zatim još glasnije - lupanje metala. Zgrabi svoje oružje i požuri prema
stražnjoj strani zgrade. Otkračunao je vrata i naglo ih otvorio, zauzevši položaj za
pucanje s obje ruke.
Samo je čopor pasa lutalica zurio u njega. Brzo su se vratili kantama smeća koje su
prevrnuli. Gurnuo je pištolj u džep i vratio se u dnevnu sobu.
Stoji opet pokraj zelenog prozorskog stakla gledajući na staro groblje. Oh, da. Tamo!
Tamo je opet bio onaj čovjek u dubokoj crnini, stajao je na groblju. U daljini, nebo je
bilo izbodeno crnim jarbolima brzoplovki i jedrenjaka privezanih na East Riveru
uzduž obale Out Ward.
Skupljača kostiju preplavi osjećaj tuge. Razmišljao je da li se upravo dogodila kakva
tragedija. Možda je Veliki požar iz 1776.
340
upravo uništio većinu zgrada uzduž Broadwayja. Ili je epidemija žute groznice iz
1795. upravo desetkovala Irsku zajednicu. Ili je požar na izletničkom brodu General
Slocum iz 1904. uzeo više od tisuću žena i djece, uništivši njemačku četvrt na Lower
East Sideu.
Ili možda predosjeća tragedije koje će se uskoro dogoditi. Poslije nekoliko minuta
Maggiena vriska se stišala, ustupivši mjesto zvukovima starog grada, buci parnih
strojeva, zvonjavi zvona, zvuku hitaca s crnim barutom, topotu kopita na
odzvanjajućim kamenim oblucima.
Nastavio je zuriti, zaboravivši na policajce koji ga gone, zaboravivši na Maggie.
Promatrao je samo priliku nalik na duha kako korača niz ulicu.
Tada i sada.
Oči su mu dugo ostale prikovane za prizore onkraj prozora, izgubljene u nekom
drugom vremenu. Stoga nije ni primijetio divlje pse, koji su se progurali kroz stražnja
vrata koja je zaboravio do kraja zatvoriti. Promatrali su ga iz hodnika dnevne sobe, a
onda su polako krenuli ka stražnjem dijelu zgrade.
Njuškali su uzdignutih glava, ušiju načuljenih na zvukove čudnog okruženja.
Pogotovo na tiho jecanje koje je dopiralo ispod njih.
Znak krajnjeg očaja pokazao se u činjenici da su se razdvojila čak i braća Hardy. ,
Bedding je obrađivao pola tuceta blokova oko Delanceyja, Saul je bio južnije. Sellitto
i Banks su imali svaki svoje područje pretrage. Stotinjak drugih policajaca, FBI
agenata i specijalaca obavljaju obilaske od vrata do vrata, raspitujući se o muškarcu
srednjeg rasta, malom, uplakanom djetetu, srebrnom Fordu Taurusu, napuštenoj
zgradi federalnog stila, opločenoj sprijeda ružičastim mramorom, a ostatak u tamnom
pješčenjaku.
Ha? Kako do vraga misliš, u federalnom?... Irdio dijete? Pitaš me jesam li ikad vidio
dijete na Lower Eastu? Yo, Jimmy, jesi li tu ikad vidio kakvu djecu u okolici? Malo
vjerojatno u posljednjih, otprilike, šezdeset sekundi?
Amelia Sachs je istezala mišiće ukoćene od premorenosti. Inzistirala je da bude u
Sellittovoj ekipi, onoj koja je bila rasporedena na ShopRite na East Houstonu u kojem
je Nepos 823 kupio teleću koljenicu i benzinsku crpku koja mu je prodala
341
benzin kao i knjižnicu iz koje je posudio Zločin u starom New Yorku.
Ali kako tamo nisu našli nikakve indicije raspršili su se poput vukova koji su nanjušili
tucet različitih mirisa. Tko je izabrao dio područja koje je prozvao svojim.
Kad je Sachsova bijesno pokrenula motor novog RRV-a i pokušala obraditi susjedni.
kvart, osjeti razočaranje koje je osjećala obradujući mjesta zločina u posljednjih
nekoliko dana: previše tragova, previše terena za obradu. Beznadno. Ovdje, na
vrućim, vlažnim ulicama, koje se šire dalje u stotinu drugih ulica i uličica, koje
prolaze pokraj tisuća zgrada, mahom starih, pronaći sigurnu Neposovu kuću bilo je
nemoguće kao i pronaći dlaku zalijepljenu na strop od izlaznog udarca metka
revolvera 38, o kojoj joj je Rhyme govorio.
Imala je namjeru obići svaku ulicu, ali kako je vrijeme odmicalo i kako je ona
razmišljala o djetetu zatočenome u podzemlju, na rubu smrti, počela je istraživati
mnogo brže, jureći niz ulice, osvrćući se lijevo i desno, tražeći zgradu s pročeljem od
ružičastog mramora. Prostrijelila je dvojba. Možda joj u žurbi promakne baš ta
zgrada? Ili, da vozi poput munje i obide što više ulica?
Dalje i dalje. Još jedna četvrt, još jedna. I još uvijek ništa.
Poslije smrti zločinca njegove pokretnine su preuzeli i pomno istražili detektivi. Iz
njegova dnevnika vidi se da je ubio pet poštenih stanovnika grada. Nije prezao ni
pred oskvmućem grobova, jer je sa stranica dnevnika vidljivo (ako su njegovi navodi
istiniti) da je oskvrnuo nekoliko svetih počivališta po gradu. Ni jedna od njegovih
žrtava nije mu nanijela ni najmanju uvredu. - Ne, većina su bili časni građani, radišni
i nedužni. Svejedno nije osjećao ni trunku grižnje savjesti. Štoviše, čini se da je
djelovao u uvjerenju kako svojim žrtvama čini uslugu.
Lijevi prstenjak Lincolna Rhymea trznuo se malo i okvir je okrenuo požutjelu
stranicu Zločina u starom New Yorku, knjige koju su mu donijela dvojica federalaca
prije deset minuta, po žurnom nalogu u neodoljivom stilu Freda Dellrayja.
"Meso se suši i može odumrijeti" - pisao je zločinac nemilosrdnom, ali mirnom
rukom. "Kost je najmoćniji oblik Ijudskog
342
tijela. Ma koliko bili stari u tijelu, u kostima smo uvijek mladi. Imao sam plemenit
cilj i ne mogu shvatiti radi čega bi se bilo tko mogao buniti protiv toga. Svima sam
im učinio dobro. Sad su besmrtni. Oslobodio sam ih. Skinuo sam ih do kostiju. "
Terry Dobyns je bio u pravu. Poglavlje 10, "James Schneider: 'Skupljač kostiju"', bilo
je uzor ponašanju Neposa 823. Način djelovanja bio je isti - vatra, životinje, voda,
kuhanje na živo. Osam dvadeset i tri šunja se za plijenom na isti način kao Schneider.
Zamijenio je njemačku turisticu s Hannom Goldschmidt, doseljenicom s početka
stoljeća, i bio je privučen u Njemačku stambenu zgradu da pronade žrtvu. Zvao je i
malu Pammy Ganz drugačijim imenom, Maggie, včigledno misleći da je to mala
djevojčica O'Connor, jedna od Schneiderovih žrtava.
Vrlo blijed crtež u knjizi, prekriven koprenom, prikazivao je demonskog Jamesa
Schneidera kako sjedi u podrumu, ispitujući nožnu kost.
Rhyme se zagleda u Randelovu kartu grada. Kosti...
Prisjetio se mjesta zločina koje je svojedobno bio obraQivao. Bio je pozvan na
gradilište u donjem dijelu Manhattana, gdje su kopači otkrili lubanju nekoliko metara
ispod površine praznog zemljišta. Rhyme je odmah primijetio da je lubanja vrlo stara
i doveo je forenzičkog antrolopologa da pomogne u slučaju. Nastavili su kopati i
otkrili su određen broj kostiju i kostura.
Malo istraživanje otkrilo je da su godine 1741. bile pabune robova na Manhattanu i
određen broj robova, kao i militantnih bijelih abolicionista, bio je obješen na malom
otoku u Collectu. Otočić je postao popularno mjesto za vješanja, pa se na tom
području pojavilo nekoliko neslužbenih groblja.
"Gdje li je bio Collect?", pokuša se prisjetiti Rhyme. Blizu mjesta gdje se spajaju
Kineska četvrt i Lower East Side. Ali bilo je teško točno odrediti, jer je zagadeno
jezero bilo već odavno zatrpano. To je bilo...
"Da!" sjeti se, a srce mu brže zakuca. Collect su zatrpali jer se zagadenje toliko
povećalo da su ga gradski oci smatrali velikim rizikom za opće zdravlje pučanstva. A
medu glavnim zagadivačima bile su i štavionice kože na Istočnoj obali!
343
Već prilično izvježban u biranju brojeva, Rhyme nije promašio niti jedan broj i već je
u prvom pokušaju dobio vezu s kabinetom gradonačelnika. Uvaženi je, prema
riječima osobne tajnice, bio na kasnom doručku u UN. Ali čim se Rhyme predstavio,
tajnica reče: - Samo trenutak, gospodine - i u vrlo kratkom roku bio je spojen s
neuhvatljivim čovjekom koji je kroz usta puna hrane protisnuo: - Pričajte mi,
inspektore. Kako, do vraga, napredujemo?
- Pet-osam-osam-pet K - odbrojala je Amelia Sachs, javljajući se na radio poziv.
Rhyme je osjetio napetost u njenom glasu: - Sachsova.
- Ovo nije dobro - dobaci mu. - Nemamo sreće. - Mislim da ga imam.
- Molim?
- Četvrt šesto, East Van Brevoort. Pokraj Kineske četvrti. - Otkud znaš?
- Gradonačelnik me spojio s direktorom Povijesnog društva. Imaju arheološka
iskapanja na toj lokaciji. Staro groblje. Preko puta je bila stara tvornica za štavljenje
kože, a nekoć su tamo bile i neke Federalne zgrade. Vjerojatno je u njihovoj blizini. -
Krećem!
Preko zvučnika je čuo škripu guma, a onda ju je zaglušila sirena.
- Pozvao sam Lona i Haumana - dodao je. - Oni stižu tamo.
- Rhyme - izgovorila je muklo. - Izbavit ću je!
Ah, ti imaš dobro srce policajca, Amelia. "Profesionalno srce, pomisli Rhyme. "Ali si
još uvijek početnik." - Sachsova? pozove.
- Da?
- Čitao sam ovu knjigu. Osam dvadesettri izabrao je vrlo loš povijesni uzor. Vrlo loš.
Nije rekla ništa.
- Hoću reći sljedeće - nastavi - bez obzira na to je li djevojčica tamo ili nije, ako samo
trzne kad ga nađeš, sredi ga! - Ali moram ga uhvatiti živog! 823 nas može dovesti do
nje! Možemo...
344
- Ne, Sachsova! Poslušaj me. Skini ga. Bilo koji najmanji znak kako poseže za
oružjem, bilo koji... skini ga!
Zasmetali su statički šumovi. Onda je čuo njen smiren glas: - Ja sam u Van
Brevoortovoj, Rhyme. Bio si u pravu. Izgleda kao njegova kuća.
Osamnaest neoznačenih, dva ESU kombija i RRV Amelije Sachs sakupili su se
pokraj kratke napuštene ulice na Lower East Sideu.
Istočna Van Brevoortova izgledala je kao u Sarajevu. Zgrade napuštene - dvije od
njih spaljene do temelja. Na istočnoj strani ulice nekakva ruševna bolnica s urušenim
krovom. Pokraj nje velika rupa u zemlji, okružena trakom zabrane pristupa sa žigom
Okružnog suda - arheološko nalazište koje je Rhyme spominjao. U jarku leži krepani
izgladnjeli pas po čijem truplu još plaze štakori.
Na sredini druge strane ulice bila je mramorom opločena blijedo ružičasta obiteljska
kuća, sa zgradom za kočije, jedva nešto ljepša od ostalih raspadajućih nastambi uzduž
Van Brevoortove.
Sellitto, Banks i Haumann stoje pokraj ESU kombija, dok tucet pozornika oblači
kevlarske neprobojne prsluke i priprema automatske puške M-16. Sachsova im se
pridružila bez pitanja, složila je svoju kosu ispod šljema i počela je navlačiti prsluk.
Sellitto reče: - Čuj me, Sachsova, ti ipak nisi taktičarka. Slažući povez od velkra,
uzdignutih je obrva gledala u inspektora, sve dok nije popustio, rekavši:
- O.K., ali na zalecle!
Haumann zaključi: - Vi ćete biti Tim dva. - U redu, gospodine. Preživjet ću to.
Jedan ESU specijalac ponudi joj malu strojnicu MP-5. Razmišljala je o Nicku i
njihovu sastanku na vrhu Rodman's Necka. Proveli su dva sata vježbajući
automatskim oružjem, ispaljujući Z-matrice kroz vrata, prebacivanje šaržera sa zalijepljenim
šaržerima i razornim M-16 da doslovce očiste pijesak koji se zavlačio u
Coltove. Nick je volio stakato pucketanje ali Sachsova nije voljela jaku vatrenu moć
velikih oružja. Predložila mu je
345
nadmetanje s Glockovima i nadmašila ga za tri kruga na petnaest metara. Nasmijao se
i strasno ju poljubio dok su posljednje prazne čahure padale zvoneći po streljani.
- Upotrijebit ću svoje osobno naoružanje - rekla je ESU specijalcu.
Braća Hardy pritrčala su, sagibljući se kao da paze na snajpere. - Evo što imamo. Tu
nema nikog. Četvrt je...
- Potpuno prazna.
- Na prozorima njegove zgrade su rešetke. Stražnji ulaz... - ... Vodi u uličicu. Vrata su
poluotvorena.
- Otvorena? - upita Haumann, gledajući nekolicinu svojih pozornika.
Saul potvrdi: - Ne samo otključana, nego i otvorena. - Eksplozivne zamke?
- Ništa uočljivog. Što ne mora značiti... - Kako ih nema.
Sellitto upita: - Je li koji auto u uličici? - Nije.
- Dva su prednja ulaza. Glavna ulazna vrata...
- Premazana su bojom. Druga su vrata, od pokrajnje zgrade za kočije, dvostruka.
Dovoljno široka za dva vozila. Na njima su lokot i lanac.
- Ali su odloženi na tlo.
Haumann je kimnuo: - To znači, možda je ipak unutra? - Može biti - odgovori Saul i
doda: - I reci mu što mislimo da smo čuli...
- Vrlo prigušeno. Moglo bi biti plakanje. - Moglo bi biti i vriskanje, jecanje...
Sachsova upita: - Mala djevojčica?
- Možda. Ali upravo je prestalo. Kako je Rhyme dokučio ovo mjesto?
- Ti mi reci kako funkcionira njegov um, ako znaš - odgovori Sellitto.
Haumann je pozvao jednog od svojih zapovjednika i izdao niz naredbi. Trenutak
kasnije dva ESU kombija došla su na križanje i blokirala drugi kraj ulice.
346
- Tim jedan, prednja vrata! Raznesite ih punjenjem za rezanje. Od drva su i stara pa
sačuvajte plastični eksploziv, u redu? Tim dva, u uličicu! Na moje tri, vi ulazite!
Jasno? Neutralizirajte ali pretpostavljamo da je djevojčica unutra pa provjerite iza
sebe prije nego što okinete. Policajko Sachs, jeste li sigurni da želite u akciju?
Odlučno je kimnula.
- U redu, momci i djevojke. Uhvatimo ga!



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

14 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:40 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
POGLAVLJE 32
achsova i još pet policajaca Tima dva utrčali su u vrelu S slijepu ulicu, blokiranu ESU
vozilima. Divlji korov buja
u pukotinama kamenog kolnika i po napuknutim nastambama. Napuštenost podsjeti
Sachsovu na grob pokraj tračnica, od jučer ujutro. .
Nadao se da je žrtva mrtva. Za njezino dobro...
Haumann rasporedi specijalce na krovove okolnih zgrada. Vidjela je odsjaje njihovih
Coltova isturenih poput antena.
Tim je zastao kod stražnjeg ulaza. Kolege gledaju prema Sachsovoj dok provjerava
gumene trake na svojim cipelama. Čula je kako šapuću nešto o praznovjerju.
Amateri!
Tada začu u slušalicama:
- I~ođa Tima jedan na ulaznim vratima, eksploziv postavljen i namješten da se
aktivira. Mi smo spremni, I~
- Rodžer, voc~o Tima jedan. Tim dva? - Tim dva, na poziciji, 1~
- Rodžer, voc~o Tima dva. Oba tima, dinamičan ulaz, na moje tri.
Provjeri svoje oružje zadnji put. - Jedan...
Jezikom je dodirnula kap znoja koja joj visi s otečene rane na usnici.
- Dva...
348
U redu, Rhyme, krećemo... - Tri!
Eksplozija je bila vrlo umjerena, udaljeni prasak, a onda su timovi krenuli u akciju.
Brzo. Trčala je iza ESU specijalaca koji su kliznuli unutra i raspršili se, svjetla na
mušicama njihovih cijevi ispreplitala su se sa sunčevim zrakama koje su prodirale
kroz prozor. Sachsova je ubrzo ostala sama, jer se ostatak tima raspršio provjeravajući
spremnice, ormare i sjenke iza mnogobrojnih grotesknih kipova.
Okrenula se. Pred njom se ukaza blijedo lice, s nožem u ruci... Srce joj je bjesomučno
lupalo. Borbeni stav, oružje gore, ruka na okidaču... Tek onda shvati kako pred
sobom ima sliku na zidu. Jezovitu, mesar s mjesecolikim licem, s nožem u jednoj ruci
te komadinom mesa u drugoj.
Čovječe... Izabrao je divno mjesto za dom.
ESU specijalci su kloparali, pretražujući prvi i drugi kat. Ali Sachsova traži nešto
drugo. Našla je vrata koja vode prema podrumu odškrinuta. Dobro! Ugasi halogenku.
Najprije moraš vidjeti. Ali prisjećala se što joj je Nick govorio: nikad ne provjeravaj
kutove u razini glave ili prsa - jer te tu očekuje. Klekni jednim koljenom. Duboki
udah. Idemo!
Ništa. Tmina. Natrag u zaklon. Poslušaj... U početku nije čula ništa. Onda se začulo
nekakvo grebuckanje.
Tresak. Zvuk brzog disanja ili mumljanja. On je ipak tu i kopa si put van!
U svoj mikrofon je rekla: - Imamo neku aktivnost u podrumu. Podršku!
- Rodžer.
Ali ne može čekati. Mislila je na malu djevojčicu s njim u podrumu i krene niz
stepenice. Ponovo zastane i osluhne. Tada shvati kako joj je tijelo otkriveno od struka
na dolje. Praktički je skočila na pod, i spustila se u čučanj u tami.
Diši duboko... Sada, učini to!
Blještava zraka svjetlosti halogene lampe u njenoj lijevoj ruci probila se kroz
prostoriju. Mušica njenog oružja cilja na centar
349
svjetlosnog kruga kojim kruži lijevo-desno. Spusti bateriju dolje. Može i on čučati.
Prisjećala se što joj je Nick govorio: upamti da zločinci ne lete.
Ništa. Ni traga od njega... - Policajko Sachsova?
ESU specijalac stoji na vrhu stepenica.
- Oh, ne - promrmljala je kad je svjetlost pala na Pammy Ganz, skamenjenu u kutu
podruma.
- Ne miči se! - viknula je specijalcu.
Nekoliko centimetara od djevojčice stoji čopor izgladnjelih divljih pasa, i njuši joj
lice, prste, noge. Djevojčicine krupne oči kruže od jedne životinje do druge. Njezina
mala prsa se dižu i spuštaju, a suze joj teku niz lice. Usta su joj otvorena a, točkica
njenog ružičastog jezika čini se kao zalijepljena za desni kraj njenih usnica.
- Ostani gore - naredi specijalcu. - Nemoj ih uplašiti. Sachsova je ciljala ali nije
pucala. Mogla je ubiti dva ili tri psa ali ostali bi se mogli uspaničiti i možda zgrabiti
malu. Jedan je bio dovoljno velik da joj pregrize vrat jednim ugrizom svoje izranjene,
šugave glave.
- Je li dolje? - upitao je ESU specijalac.
- Ne znam. Reci doktoru da dođe na vrh stepenica. Neka nitko ne silazi.
- Rodžer.
Nišaneći na životinje, Sachsova je polako krenula naprijed. Psi su postepeno postajali
svjesni njezine nazočnosti i počeli su se odmicati od Pammy. Djevojčica je za njih
bila teško nađena hrana, a Sachsova je bila otimač. Režali su i kesili očnjake, prednje
im noge podrhtavaju dok se stražnje napinju, spremne na skok.
- Bojim se - drhtavo izgovori Pammy, ponovno privukavši njihovu pažnju.
- Šššš, dušo - tješila ju je Sachsova. - Ne govori ništa. Budi tiho.
- Mamu. Hoću svoju mamu! - Njezino zapomaganje pokrenulo je pse. Vrtili su se po
prostoriji i mahali okrvavljenim njuškama lijevo-desno, režeći.
- Polako, polako...
350
Sachsova je krenula u lijevo. Psi su joj sada bili nasuprot, buljeći u njene oči i u njenu
ispruženu ruku i pištolj. Razdvojili su se u dvije manje grupe. Jedna je ostala blizu
Pammy, a druga krenu iza Sachsove, pokušavši je zaobići.
Zaustavila se između malene i tri psa najbliža njoj.
Glock u njenoj ruci lagano se ljulja naprijed-nazad poput njihala. Njihove crne oči
počivaju na crnom pištolju.
Jedan od pasa, s uprljanim žutim krznom, zareži i krene naprijed, desno od Sachsove.
Djevojčica je cvilila: - Mama...
Amelia je polako krenula. Sagnula se, zgrabila djetetovu trenirku i povukla Pammy
iza sebe. Žuti pas se približio.
- Marš! - prosikta policajka. Još bliže.
- Odlazi!
Psi iza žutog bili su spremni za .skok čim je on pokazao svoje napukle smeđe zube.
- Odjebi dovraga odavde! - zaurla Sachsova i udari sa cijevi Glocka zvijer po njušci.
Pas je zbunjeno zatreptao, zacvilio i otrčao uz stepenice.
Pammy je vrisnula, tjerajući ostale u ludilo. Počeli su se tući me8usobno, u vrtlogu
škljocajućih zubi i sline. Razjareni rottweiler vitlao je mješancem kao krpom za
prašinu po podu tik ispred Sachsove. Pomaknula je nogu pokraj sklupčane smeđe
mase. Mješanac skoči na noge i otrča uz stepenice. Ostali krenuše za njim kao lovački
psi za zecom.
Pammy je počela plakati. Sachsova je čučnula pokraj nje, pretražujući podrum
baterijom. Ni traga od Neposa.
- U redu je, dušo. Uskoro ćeš biti kod kuće. Sve će biti dobro. Je li zločesti čovjek
ovdje? Sjećaš li ga se?
Kim~ula je.
- Je li otišao?
- Ne znam. Hoću svoju mamu!
Čula je kako se javljaju drugi operativci. Prvi i drugi kat bili su osigurani. - Auto i
taksi? - upitala je Sachsova. - Ima li kakva traga?
Specijalac joj se javi: - Nema ih. On je vjerojatno otišao. On nije tu, Amelia. To bi
bilo nelogično.
S vrha stepenica specijalac je upitao: - Je li podrum osiguran?
351
Rekla je: - Provjerit ću. Čekaj. - Silazimo dolje.
- Ne, nipošto - poviče. - Ovo je prilično čisto mjesto zločina i želim da ostane takvo.
Samo dovedite liječnika neka pregleda malu.
Mladi liječnik, kose boje pijeska, sišao je niz stepenice i čučnuo pokraj Pammy.
Tada Amelia primijeti trag koji je vodio prema stražnjoj strani podruma - prema
niskim, crno obojenim, metalnim vratima. Krenula je prema njima izbjegavajući trag
kako bi sačuvala otiske i čučnula. Vrata su bila djelomično otvorena i činilo se da je s
druge strane tunel, mračan ali ne potpuno taman. Vodio je u drugu zgradu.
Put za bijeg. Kujin sin.
Šakom lijeve ruke gurnu vrata. Nisu zaškripala. Zagledala se u tunel obasjan
prigušenim svjetlom, osam do deset metara dalje. Ništa se nije micalo.
Ako je Sachsova nešto i vidjela u polutami bio je to privid iznakaženog tijela T.J.
kako se njiše s crne cijevi. Tu je bilo i zaobljeno, obamrlo tijelo Monelle Gerger s
crnim štakorom koji plazi prema njezinom vratu.
- Policajka 5885 za Vođu patrole - rekla je Sachsova u svoj mikrofon.
- Slušam, K - odgovorio je snažni Haummanov glas.
- Postoji tunel koji vodi prema zgradi južno od Neposove. Neka netko nadgleda vrata
i prozore.
- Primljeno, K.
- Ja krećem unutra - rekla mu je.
- U tunel? Poslat ćemo ti podršku, Sachsova.
- Ne! Ne želim kontaminirati mjesto. Neka samo netko pripazi na malu djevojčicu.
- Ponovi.
- Ne. Idem bez podrške. Ugasila je svjetlo i počela puzati.
Na Akademiji, dakako, nisu postojali tečajevi za štakorsko ponašanje u tunelima. Ali
stvari koje joj je Nick ispričao o tome kako osiguravati neprijateljske prostorije sad
joj naviru u pamćenje. Oružje treba držati uz tijelo, ne previše odmaknuto, jer može
biti izbijeno sa strane. Tri koraka, zapravo pomaka, naprijed.
352
Stanka. Osluhni. Još dva koraka. Stanka. Osluhni. Još četiri koraka. Ne radi ništa
predvidljivo.
K vragu, kako je mračno.
I kakav je to smrad? Zadrhti od gadenja zbog vrućeg, ustajalog smrada.
Klaustrofobija ju je obavila kao oblak naftnog dima i morala je na trenutak stati,
koncentrirajući se na blizinu zidova. Riješila se panike, ali smrad je bio još gori.
Pokrila je usta da ne povrati. Smiri se, djevojko. Smiri se!
Obuzdavši refleks krenula je dalje.
A kakva je to buka? Električni uredaj? Nešto zuji, sad glasnije, sad tiše. Raste i
stišava se.
Bila je tri metra od kraja tunela. Kroz prolaz može sad vidjeti drugi veliki podrum.
Mračan, ali ne kao onaj u kojemu je bila mala Pammy. Malo svjetla dopiralo je kroz
zaprljan prozor. Ugledala je čestice prašine kako padaju kroz tminu.
Ne, ne, djevojko. Pištolj držiš predaleko ispred sebe. Jedan udarac i nema ga. Bliže
svom licu. Drži svoje težište nisko i prema natrag! Koristi ruke u ciljanju, stražnjicu
kao oslonac. Stigla je do izlaza.
Opet joj je došlo na povraćanje, pokušala je zatomiti zvuk. Čeka li me ili ne?
Glava van, brzi pogled. Imaš šljem..Odbit će sve osim dum-dum metka ili teflon
metka, ali sjeti se, on puca s .32. Ženskim pištoljem.
U redu. Promisli. Na koju ćeš stranu prvo pogledati?
Yodič za pozornike nije bio od koristi, a Nick trenutno nije dijelio nikakve savjete.
Baci novčić.
Lijevo. Izbacila je glavu i pogledala ulijevo. Natrag u tunel. Nije vidjela ništa. Samo
prazan zid i sjene.
Ako je na drugoj strani onda me vidio i ima dobru poziciju za ciljanje.
Nek' se jebe. Samo kreni. Brzo. Ako se krećeš...
Sachsova je skočila.
... ne mogu te uhvatiti.
Bacila se na zemlju, kotrljajući se. Okrenula se.
353
Prilika je bila skrivena u sjeni uz zid, ispod prozora s desne strane. Naciljala je i
počela pucati. Odjednom se ukočila.
Amelia Sachs je ostala bez daha. Oh, mili moj Bože...
. Prikovala je pogled na žensko tijelo, naslonjeno na zid.
Od struka prema gore bila je mršava, s tamnosmedom kosom, ispijenim licem, malim
grudima, koščatim rukama. Njena koža je bila prekrivena rojevima muha. To je bilo
zujanje koje je Sachsova čula.
Od struka nadolje... - nije je bilo. Krvave kosti kuka, zdjelice, rep kičme, stopala... U
odvratnoj kadi pokraj nje meso se raspadalo stvarajući stravičnu, gustu kašu. Tamno
smedi komadići mesa plivaju u njoj. Lužina ili kiselina neke vrste. Pare su joj
nagrizale oči, dok užas i bijes ispunjaju njen um.
Oh, siroto stvorenje...
Sachsova se mašući uzaludno pokušavala otarasiti nasrtaja muha koje oblijeću oko
novog uljeza.
Ženine ruke su bile opuštene, dlanova okrenutih nagore kao da meditira. Oči
zatvorene. Grimizni komplet za džoging bio je položen sa strane.
Ona nije bila jedina žrtva.
Drugi kostur - potpuno ogolio - leži pokraj slične kade, starije i bez užasne kiseline,
ali obložene tamnom sluzi od krvi i otopljenih mišića. Nedostaju podlaktica i šaka. A
iznad toga bio je još jedan kostur - ovaj je bio rastavljen, kosti pažljivo oguljene od
svega mesa, očišćene i brižljivo složene na tlu. Firpa brusnog papira br. 3 stajala je
pokraj lubanje. Besprijekorno zaobljena lubanja sija poput trofeja.
Č~je nešto iza sebe!
Udah. Jedva čujan, ali to je zasigurno, to. Zvuk zraka duboko u grlu.
Munjevito se okrenula, bijesna na sebe zbog nebrige. Upiljila je pogled u prazninu
podruma. Prelazi svjetlom po kamenom podu, koji nije tako jasno prikazivao otiske
stopala kao prašnjavi pod u susjednom sigurnom prebivalištu Neposa 823. Još jedan
udah.
Gdje li je? Gdje?
Sachsova je čučnula, šarajući snopom svjetla u stranu, gore i dolje... Ništa.
354
Gdje je dovraga? Još jedan tunel? Izlaz na ulicu?
Gledajući po podu primijeti nešto poput slabog traga, koji vodi u sjenoviti dio
prostorije. Krenula je pokraj njega.
Stanka. Osluhni. Disanje? Da. Ne.
Glupo, ali okrenu se i pogleda još jedanput mrtvu ženu. Saberi se! Ponovno gleda
naprijed.
Pokrenula se.
Ništa. Kako ga mogu čuti, a ne i vidjeti?
Zid ispred nje bio je ravan. Bez vrata ili prozora. Vratila se kosturima.
Prisjeti se riječi Lincolna Rhymea. "Mjesta zločina su trodimenzionalna."
Iznenada je Sachsova podigla pogled, usmjeravajući svjetlo ispred sebe. Ugledala je
velike iskežene zube dobermana, uokvirene komadima ovješene sive kože. Stajao je
šezdesetak centimetara ispred nje na povišenoj izbočini. Vreba na nju, poput divlje
mačke.
Ni jedno od njih se za trenutak nije ni pomaklo. Bili su potpuno obamrli.
Sachsova je nagonski spustila glavu ali, prije nego je uspjela dignuti oružje, skočio je
prema njenom licu. Zubima je udario u šljem: Zagrizavši ga zubima, bijesno je tresao
pokušavajući joj slomiti vrat. Padali su unazad, na rub jame napunjene kiselinom.
Pištolj joj je ispao iz ruke.
Ne ispuštajući šljem iz gubice poskakivao je na stražnjim nogama, dok mu se kandže
zabijaju u neprobojan prsluk, njen trbuh i bedra. Udarila ga je šakama svom snagom,
ali to je bilo kao da udara po drvetu; uopće nije osjećao njezine udarce.
Ostavio je šljem, povukao se unazad i okomio se na njezino lice. Stavila je lijevu ruku
preko očiju, pa ju je ščepao za podlakticu. Osjetila je kako se oštri zubi zabijaju u
kožu. Izvuče nož iz džepa i zabije mu sječivo medu rebra. Zaštektao je i otkotrljao se
s nje. Ponovno se osovio na noge i pojurio prema spojnom tunelu.
Sachsova je zgrabila svoj pištolj i u trenu je bila za njim, pipajući kroz tunel. Izletjela
je i spazila ranjenu zvijer kako trči ravno prema Pammy i doktoru, koji su se ukočili
kad je doberman skočio u zrak.
355
Sachsova je čučnula i ispalila dva metka. Jedan je pogodio stražnji dio glave životinje
a drugi je zagrebao zid od cigle. Pas je pao podrhtavajući podno liječnikovih nogu.
- Čuju se pucnji! - čula je na svom radiju i pola tuceta specijalaca u tren oka se sjurilo
niz stepenice. Maknuli su psa i rasporedili se oko djevojčice.
- Sve je u redu! - doviknula je Sachsova. - Ja sam pucala! Tim se podizao iz svojih
obrambenih pozicija.
Pammy je vriskala: - Psić je mrtav... Ubila je psića! Sachsova je pospremila svoje
oružje i prislonila malu uz bok. - Mama!
- Vidjet ćeš svoju mamu uskoro - rekla joj je. - Idemo je odmah nazvati.
Gore je spustila Pammy na tlo i okrenula se mladom ESU djelatniku koji je stajao u
blizini. - Izgubila sam svoj kijuč za lisičine. Možeš li joj ih skinuti, molim te? Otvori
ih iznad komada čistog papira, zamotaj ih i stavi sve zajedno u plastičnu vrećicu.
Policajac je zakolutao očima. - Slušaj, ljepotice, pronadi si tupana kojemu ćeš
zapovijedati. - Počeo se udaljavati.
- Specijalče! - proderao se Bo Haumann - odmah napravi ono što ti kaže.
- Gospodine - protestirao je - ja sam ESU specijalac. - Znaš li što? Sada si u obradi
mjesta zločina - promrmlja Amelia sebi u bradu.
Carole Ganz leži na ledima u spavaćoj sobi, buljeći u strop, razmišljajući o vremenu
prije nekoliko tjedana kad su ona i Pammy bile kod Kate i Eddieja u Wisconsinu.
Sjedile su s grupom prijatelja oko logorske vatre razgovarajući, pričajući priče,
pjevajući pjesme.
Katein glas nije bio bogzna kakav, ali Eddie je mogao postati profesionalac. Čak je
mogao pjevati i baritonske dionice. Pjevao je "Tapestry" Carole King samo za nju.
Carole je tiho pjevala s njim, kroz suze razmišljajući da je možda, samo možda,
počela ostavljati Ronovu smrt iza sebe i da nastavlja sa životom.
Sjećala se Kateina glasa kad joj je te večeri rekla: - Kad si bijesna, jedini način da se
boriš protiv toga jest da taj bijes predaš dalje. Daš ga nekome drugome. Makneš ga od
sebe. Čuješ li me? Ne čuvaj to u sebi. Proslijedi ga.
356
E sad je bila jako ljuta. Bijesna.
Neki rnladić, nepromišljeno malo govno, oduzeo joj je muža, upucavši ga u leda. A
sad joj je neki manijak oteo kćer. Htjela je eksplodirati. Upotrijebila je svu snagu
svoje volje da ne počne bacati stvari u zid i zavijati poput kojota.
Legla je natrag na krevet i pažljivo spustila ozlijedeni zglob na trbuh. Popila je
Dernerol, koji joj je olakšao bol, ali ne može spavati. Nije napravila ništa, cijeli dan je
ostala u sobi, pokušavajući stupiti u vezu s Kate i Eddiejem i iščekujući vijesti o
Pammy.
Stalno je zamišljala Rona, zamišljala je svoj bijes, kako ga pakira u kutiju, pažljivo je
zamotava, lijepi...
Trgla se na zvono telefona. Trenutak ga je promatrala, a onda je zgrabila slušalicu.
- Halo?
Carole je slušala policajku koja je rekla kako su pronašli Pammy, da je u bolnici i da
je u redu. Malo zatim Pammy je i sama došla do telefona i obje su plakale i smijale se
u isto vrijeme.
Deset minuta kasnije bila je na putu prema bolnici Manhattan, na stražnjem sjedištu
policijskog auta.
Carole trči kroz hodnik do Pammyne sobe, ali se iznenadila kada ju je zaustavio
policijski stražar. Znači još nisu uhvatili gada? No čim je ugledala svoju kćer
zaboravila je na njega, na teror u taksiju i u stravičnom podrumu. Ovila je ruke oko
svoje malene djevojčice.
- Oh, dušo, nedostajala si mi! Jesi li dobro? Stvarno si O.K.? - Ova gospoda, ubila je
onog psića...
Carole se okrenula i ugledala visoku, crvenokosu policajku koja je stajala u blizini,
istu onu koja ju je spasila iz podruma crkve. ... ali to je bilo u redu jer me on zapravo
htio pojesti.
Carole je zagrlila Sachsovu. - Ne znam što bih rekla... Ja jednostavno nemam riječi...
Hvala vam, hvala vam.
- Pammy je dobro - tješila ju je Sachsova. - Nekoliko ogrebotina, ništa ozbiljno. Malo
kašlje.
- Gospodo Ganz? - Mladi čovjek je ušao u sobu, noseći njen kovčeg i žutu naprtnjaču.
- Ja sam detektiv Banks. Ovo su sve vaše stvari.
357
- Oh, hvala Bogu.
- Da li u njima nešto nedostaje? - upitao ju je.
Pažljivo je pregledala naprtnjaču. Sve je bila unutra. Novac, Pammyna lutka, paket
gline, Krumpirko, CD-i, radio sat...
- Nije ništa uzeo. Samo malo... Znate, čini mi se da nedostaje jedna slika. Nisam
sigurna. Mislim da sam ih imala više. Ali sve ostalo je tu.
Detektiv ju je zamolio za potpis na priznanici.
U ~obu je ušao mladi specijalizant. Mjereći joj tlak, šalio se s Pammy o njezinom
medvjediću.
Carole ga je upitala: - Kada će moći izaći?
- Pa, željeli bismo je zadržati dan-dva, samo da budemo sigurni...
- Dva dana? Ali ona je dobro?
- Dobila je mali bronhitis i želim je imati na oku: - Spustio je glas. - I želimo dovesti
specijalista za obradu dječjih zlostavljanja. Samo da budemo mirni.
- Ali ona je sutra trebala ići sa mnom na svečanosti UN-a. To sam joj obećala.
Policajka je dodala: - Ovdje je lakše čuvamo. Ne znamo još gdje je Nepos, otmičar.
Imamo i pozornika koji će paziti na vas obje.
- Pa, pretpostavila sam. Mogu li ostati još malo s njom? - Naravno - rekao je
specijalizant. - Možete ostati cijelu noć. Donijet ćemo pomoćni ležaj.
Carole je napokon ostala nasamo sa svojom kćerkom. Sjela je na postelju i ovila ruke
oko djetetovih mršavih ramena. Obuzela ju je Ijutnja čim se prisjetila kako je on,
luđak, dodirivao Pammy. Kako su njegove oči izgledale kad je upitao da li je može
oderati... Carole se stresla i počela plakati.
Pammy ju je osvijestila. - Mamice, ispričaj mi lijepu priču... Ne, ne, otpjevaj mi
nešto. Otpjevaj mi onu o prijateljstvu. Mooooolim te?
Smirujući se, Carole je upita: - Zar hoćeš čuti baš tu, ha? - Da!
358
Carole je podigla djevojčicu u krilo i tihim glasom počela pjevati "Imaš prijatelja".
Pammy je pjevala dijelove pjesme sa
njom. To je bila jedna od Ronovih najomiljenijih
nekoliko godina, otkako je preminuo, nije bila više od nekoliko kitica a da. ne brizne
u plač. Danas su je ona i Pammy zajedno otpjevale
više a tonu, suhih očiju i kroz smijeh.
i, u posljednjih u stanju slušati
do kraja, manje
359
POGLAVLJE 33
Amelia Sachs je konačno došla kući, u svoj stan u Carroll Gardens, Brooklyn.
Točno šest gradskih četvrti od kuće njenih roditelja, gdje joj još stanuje majka. Čim je
ušla pritisnula je prvu tipku memorije na telefonu u kuhinji.
- Mama. Ja sam. Vodim te na doručak u Plazu. U srijedu. To mi je slobodan dan.
- Kojim povodom? Da proslavimo tvoj premještaj? Kako je u Javnim poslovima? Nisi
se javila.
Kratak smijeh. Amelia shvati kako joj majka nije imala pojma o tome čime se ona
bavila zadnjih dan i pol.
- Jesi li pratila vijesti, mama?
- Ja? Znaš da sam ja tajna obožavateljica Brokawa. - Jesi li čula što 0 otmičaru u
zadnjih nekoliko dana? - Dušo, a tko nije?... Što mi želiš reći, dušo?
- Sudjelovala sam u cijeloj priči.
Ispričala je svojoj zaprepaštenoj majci sve o spašavanju žrtava i o Lincolnu Rhymeu
i, uz neke rezove, o mračnim mjestima zločina.
- Amie, tvoj otac bi se ponosio tobom!
- Dakle, smatrajmo to za srijedu dogovorenim. Plaza, OK? - Zaboravi to, ljubavi.
Štedi svoje novce. Imam vafle i Boba Evansa u zamrzivaču. Radije dođi ovamo.
- Pa nije to tako skupo, mama.
360
- Nije tako skupo? To je cijelo bogatstvo.
- Ma, daj - rekla je Sachsova, pokušavajući zvučati spontano - ti voliš ružičaste šalice
za čaj, zar ne?
Bio je to mali restoran u West Villageu u kojem su se za sitne novce mogle naručiti
najbolje palačinke ili pečena jaja na cijeloj Istočnoj obali.
Tišina. - Moglo bi biti zgodno.
To je bila strategija kojoj Amelia pribjegava već godinama. - Trebam se sada malo
odmoriti, mama. Nazvat ću te sutra. - Previše radiš. Čuj, Amie, taj tvoj slučaj... nije
valjda bilo opasno, zar ne?
- Ja sam uglavnom radila tehničke poslove, mama. Obradu mjesta zločina. Ne može
biti ništa sigurnije od toga.
- A oni su tražili baš tebe! - rekla . je žena. Ponovila je: - Otac bi se ponosio tobom. -
Završile su razgovor, pa je Sachsova odlutala u spavaću sobu i bacila se na krevet.
Nakon što je napustila Pammynu bolničku sobu, Sachsova je posjetila i druge dvije
preživjele žrtve Neposa 823. Monelle Gerger omotana u zavoje i puna seruma protiv
bjesnoće, bila je puštena i upravo se spremala svojoj obitelji u Frankfurt. - Ali samo
do kraja ljeta - dometnula je odlučno. - Ne zauvijek, znaš. Pritom je pokazala na liniju
i zbirku CD-a u skromnom apartmančiću u Deutsche Haus, želeći dokazati kako je
nikakav psihopat iz Novoga svijeta neće zauvijek istjerati iz grada.
Wiliam Everett je još uvijek bio u bol~ici. Zdrobljeni prst nije bio ozbiljan problem,
naravno, ali je bolesno src~ ponovno pokazivalo nesigurna stanja. Sachsova se
nemalo iznenadila doznavši da je posjedovao dućan u Hell's Kitchenu prije mnogo
godina i kako mu se čini da je poznavao njezinog oca. Poznavao sam sve popularne
policajce - rekao je. Pokazala mu je sliku čovjeka u uniformi koju nosi u novčaniku. -
Čini mi se. Nisam siguran. Ali mislim da jest.
Posjete su bile društvene prirode, ali Sachsova je i tamo ponijela notes. Ni jedna od
žrtava, ipak, nije joj bila u stanju reći ništa novo o Neposu 823.
U svom stanu Sachsova je pogledala kroz prozor. Vidjela je stabla ginka i javore kako
podrhtavaju na oštrom vjetru. Svukla je odoru, počešala je grudi - gdje ju je uvijek
luđački svrbjelo
361
jer su bile pritiješnjene neprobojnim prslukom. Navuče kućni ogrtač.
Nepos 823 nije imao mnogo policijskih upozorenja, ali čini se da mu je bilo dovoljno.
Njegovo sigurno prebivalište u Van Brevoortovoj bilo je počišćeno. Vlasnik je rekao
da se on uselio još davno, prošlog siječnja (s lažnom osobnom iskaznicom, što nikoga
nije posebno iznenadilo), ali 823 je uspio otići sa svime što je donio, uključujući i
smeće. Nakon što je Sachsova obradila mjesto, došla je Služba za latentne otiske
NYPD-a i oprašila svaku površinu u prostoriji. Preliminarni izvještaji do sada nisu
bili ohrabrujući.
- Čini se da je nosio rukavice čak i kad je srao - obavijestio je mladi Banks.
Mobilna jedinica je našla taksi i limuzinu. Nepos 823 ih je veoma pametno parkirao
blizu Avenije D i Devete ulice. Sellitto je nagadao da je nekoj lokalnoj bandi trebalo
sedam do deset minuta da ih obrade do šasije. Bilo koji fizički trag sada je već bio
razrezan u dijelove i prodavao se tko zna gdje po New Yorku.
Amelia uključi televizor i pronađe vijesti. Ništa o otmicama. Sva izvješća su bila o
ceremoniji otvorenja mirovne konferencije UN-a.
Buljila je u Bryanta Gumbela, buljila je u Generalnog tajnika UN-a, buljila je u neke
veleposlanike s Bliskog Istoka, bu~l1ila je mnogo intenzivnije nego što ju je to uopće
zanimalo. Cak je proučavala i propagandne poruke kao da će ih upamtiti.
Postojalo je, naime, nešto o čemu zasigurno nije željela razmišljati: njezina pogodba
sa Lincolnom Rhymeom.
Dogovor je bio jasan. Sada kad su Carole i Pammy bile spašene, bio je red na njoj da
održi riječ. Morala ga je ostaviti sat vremena nasamo s dr. Bergerom.
A i on, taj Berger... Nimalo joj se ne svida izgled tog liječnika. Mogao se vidjeti
veliki jebeni ego u njegovoj čvrstoj, atletskoj građi i u očima koje izbjegavaju tudi
pogled. U besprijekorno začešljanoj crnoj kosi. Skupoj odjeći. Zašto Rhyme nije
mogao naći nekoga poput Kevorkiana? Možda je diletant, ali je barem naizgled
dobrodušan i mudar kao stari striček.
Sklopila je oči. Pomiriti se sa smrću...
362
Pogodba je pogodba. Ali k vragu, Rhyme... Ipak, neće mu popustiti bez još jednog
pokušaja. Uhvatio ju je nespremnu onda u njegovoj spavaćoj sobi. Bila je zbunjena.
Nije se mogla sjetiti ni jednog stvarno uvjerljivog argumenta. Ponedjeljak. Ima rok do
sutra u pokušaju uvjeravanja da to ne napravi. Ili barem da malo pričeka. Mjesec
dana. Dovraga, jedan dan.
Što bi mu mogla reći? Pribilježit će svoje argumente. Napisati mali govor.
Otvorila je oči i digla se iz kreveta da pronade olovku i papir. Mogla bih...
Sachsova se. ukočila, a dah joj je zazviždao u plućima poput vjetra izvana.
Nosio je tamnu odjeću, skijašku masku i rukavice crne poput nafte. Nepos 823 stoji
nasred njezine spavaće sobe.
Ruka joj nagonski krenu prema noćnom ormariću - za Glockom i nožem. Ali on je
bio spreman. Brzo je zamahnuo lopatom i udario je postrance u glavu. Žuta svjetlost
rasprsnu joj se pred očima.
Pala je na ruke i koljena kad ju je nogom snažno udario u rebra, te se ispružila
hvatajući dah. Osjetila je kako joj stavlja lisičine na ruke svinute na ledima, ljepljivu
traku na usta. Kretao se brzo, učinkovito. Preokrenuo ju je na leda, kućni ogrtač joj se
rastvori.
Bijesno se otimala, i borila da razdvoji lisičine.
Još jedan udarac u trbuh. Došlo joj je da povrati i pala je nauznak kad je posegnuo za
njom. Zgrabio ju je ispod pazuha i odvukao je prema stražnjim vratima u veliki
privatni vrt iza stana.
Ne odvaja pogled s njezina lica, ne pogledavši čak ni njene lijepe grudi, ravni trbuh,
Venerin brežuljak posut crvenim kovrčama. Svega toga bi se lalco odrekla i prodala
mu se ako bi joj to spasilo život.
Ali ne, Rhymeova dijagnoza je bila ubitačno točna. Nije požuda bila pokretačka sila
823. Imao je na umu nešto drugo. Spustio je njeno vitko tijelo, s licem nagore, na
lijehu ukrasnih trava i cvijeća izvan vidokruga susjeda. Osvrnuo se uokolo, hvatajući
dah. Uzeo je lopatu i zabio je u zemlju.
Amelia Sachs je počela plakati.
Trljao je zatiljkom po jastuku.
363
Prisilna radnja, rekao mu je jednom liječnik promatrajući njegovo ponašanje. Bilo je
to mišljenje koje Rhyme nije tražio, niti je želio čuti. Njegovo namještanje po jastuku,
smatrao je Rhyme, bilo je samo varijacija nagonskog čupkanja koje je Amelia Sachs
radila svojim noktima.
Istezao je vratne mišiće, vrteći glavom, ne odvajajući pogled s ubojičinog profila na
zidu. Rhyme je vjerovao da pred sobom ima cjelovitu priču o ludilu tog čovjeka.
Ispisanu crnim krupnim slovima i u razmacima izmedu riječi. Ali nije mogao vidjeti
kraj priče. Još ne.
Pogleda opet indicije. Ostalo je još samo nekoliko neobjašnjenih. Ožiljak na prstu.
Čudnovati čvor. Losion poslije brijanja.
Ožiljak im je bio beskoristan ako nisu imali osumnjičenika kojega su mogli ispitati.
Nisu imali sreće ni u identificiranju čvora, osim razmetljivog Banksovog mišljenja
kako nije mornarski.
Što je sa jeftinim losionom poslije brijanja? Uz pretpostavku da se većina počinitelja
zločina neće namirisati kad kreće u otmičarski pothvat, zašto je on to učinio? Rhyme
je mogao jedino zaključiti kako on pokušava sakriti drugi, izdajnički miris.
Razmišljao je o mogućnostima: jelo, piće, kemikalije, duhan...
Osjetio je nečiji pogled i pogledao u desno.
Crne točke u koščatim , očnim šupljinama zmije zurile su u Clinitron. To je bila jedna
od indicija koju nije nikamo mogao smjestiti. Nije imala nikakvu svrhu, osim
izazivanja.
Nešto mu je palo na um. Mukotrpno upotrijebivši okvir za listanje Rhyme je polagano
prolistao Zločin u starom New Yorku. Poglavlje o Jamesu Schneideru. Pronašao je
odlomak kojeg se prisjećao.
Poznati liječnik za umobolne (koji se bavi disciplinom ' psihologija" o kojoj je u
zadnje vrijeme bilo dosta riječi u vijestima) tvrdi da je konačna namjera Jamesa
Schneidera imala malo veze sa željom da povrijedi svoje žrtve. Prije je; kako je ovaj
ućeni doktor sugerirao, zločinac tražio osvetu nad onima koji su njemu napravili
nešto što je on shvaćao kao štetu: gradsko redarstvo, ako ne i društvo u cijelosti.
364
Tko bi mogao dokučiti gdje je bio izvor ove mržnje? Možda su, kao i kod starog Nila,
izvori bili skriveni od svijeta, pa čak i samom zločincu. Ali j~dan razlog se može
pronaći u malo poznatoj činjenici: mladi James Schneider, u osjetljivoj dobi od deset
godina, gledao je kako njegovog oca odvlače redarstvenici da umre u zatvoru zbog
pljačke koju, kako je kasnije utvrc~eno, nije ni počinio. Poslije tog nesretnog
privoc~enja, dječakova majka se odala životu na ulici i napustila sina, koji je odgojen
kao štićenik države.
Možda je luđak počinio ove zločine kako bi se podrugljivo osvetio redarstvu koje je,
mada nenamjerno ipak uništilo njegovu obitelj? To po svoj prilici nećemo nikad
zasigurno saznati.
Ipak, ono što se čini jasnim jest da je ismijavanjem neučinkovitosti zaštitara
gradanstva, James Schneider, "Skupljač kostiju ; iskazivao svoju osvetu prema
samom gradu isto toliko koliko i prema svojim nedužnim žrtvama.
Lincoln Rhyme se opusti u svojem jastuku i ponovno se zagleda u ubojičin profil.
Zemlja je teža od bilo čega.
Zemlja je sama po sebi prašina s metalne jezgre. Ne ubija potiskivanjem zraka iz
pluća, nego pritiskom na stanice sve dok one ne umru od panike zbog nepokretnosti.
Sachsova požali što nije umrla. Molila je Boga da je brzo uzme. Zbog straha od
infarkta. Prije nego što je prva lopata zemlje uopće prekrila njeno lice. Molila je za to
više nego što je Lincoln Rhyme molio one nesretne tablete i piće.
Ležeći u grobu koji je Nepos iskopao u njezinom vlastitom dvorištu, Sachsova prati
napredovanje plodne zemlje, guste i crvljive, kako se gomila oko njenog tijela.
Sahranjivao ju je sadistički polako, nabacujući samo po pola lopate zemlje. Pažljivo
je razmještao zemlju duž njezinog tijela. Započeo je od nogu. Sada je već došao do
grudi. Zemlja ulazi u njenu odjeću i okolo njenih grudi poput prstiju kakva
ljubavnika.
Sve teža i teža, pritišće je, steže joj pluća. Jedva da je mogla udahnuti zrak. Nekoliko
puta se zaustavio da je pogleda, a onda bi nastavio.
Yoli promatrati...
365
Ruku svezanih na ledima, istezala je vrat kako bi održala glavu iznad nadolazeće
plime.
Grudi, ramena i vrat bili su joj potpuno zakopani. Hladna zemlja pomalo je dosezala
do vruće kože njenog lica, okružujući joj glavu tako da je nije mogla micati. Tek tada
se sagnuo i povukao traku s njezinih usana. Tresla se i davila u crnoj zemlji. U ušima
joj je zvonilo. Iz nekog nepoznatog razloga čula je jednu staru pjesmu iz svog
djetinjstva - "Zeleno lišće ljeta", pjesmu koju je njezin otac uvijek iznova svirao na
gramofonu. Tužno i jezivo. Zatvorila je oči. Sve je oko nje postalo crno.
Pokušavajući otvoriti usta progutala je još malo zemlje.
Pomiri se sa smrću... Našla se ispod zemlje.
Potpuno tiho. Bez gušenja i hvatanja daha. Zemlja je bila savršeni pokrov. Nije imala
zraka u plućima, pa nije mogla ispustiti nikakav zvuk. Tišina, osim jezovite melodije
i rastuće buke u njenim ušima.
Pritisak na njenom licu je popuštao sve dok joj tijelo nije postalo ukočeno, obamrlo
kao u Lincolna Rhymea. Njezin se um počeo polako isključivati. Tmina, tmina. Nema
utjehe od njezinog oca. Ništa od Nicka... Nema snova o spuštanju s pet na četiri sve.
dok se brzinomjer ne svede na tri brojke.
Tmina. Pomiri se...
Masa se spuštala na nju, pritišćući, pritišćući. U mislima ima samo jednu sliku:
uzdignuta ruka iz groba jučer ujutro, koja maše za milost kad joj nikakva milost neće
biti data.
Mašući joj da se pridruži. Rhyme, nedostajat ćeš mi. Pomiri se...



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

15 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:41 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
POGLAVLJE
34
ešto ju je snažno udarilo po čelu. Osjeti udarac ali ne i N bol.
Što, što? Njegova lopata? Cigla? Možda je u trenutku samilosti 823 odlučio kako je
ova spora smrt ipak više nego što bi itko mogao podnijeti, pa je udarao po njezinom
vratu u namjeri da joj prereže vene.
Još jedan udarac, pa još jedan. Nije mogla otvoriti oči, ali je bila svjesna širenja
svjetla oko nje. Boje. I zrak. Izbacila je zemlju iz ustiju i udisala male udahe, to je
bilo sve što može. Počela je glasno hroptati i pljuvati pokušavajući povratiti.
Otvorila je kapke i kroz maglu suza ugledala blatnu priliku Lona Sellitta, koji kleči
pokraj nje s dva EMS doktora, od kojih jedan vješto kopa po njenim ustima prstima u
gumenim rukavicama i vadi van još ljepljive grumene zemlje i sline, dok drugi hitro
priprema masku za kisik i zeleni spremnik.
Sellitto i Banks nastavili su otkopavati njeno tijelo, izbacujući zemlju snažnim
rukama. Izvukli su je van, ostavivši kućni ogrtač kao odbačenu kožu. Sellitto, stari
razvedenik, čedno je odvratio pogled u stranu dok joj je preko nagog tijela stavljao
svoju jaknu. Naravno da je mladi Jerry Banks promatra, ali sad mu to nije zamjerila.
- Jeste...li...? - protisnula je i zapala u težak kašalj.
367
Sellitto je iščekujući pogledao Banksa, koji je još uvijek hvatao dah. Vjerojatno je on
najviše trčao za Neposom. Mladi detektiv je zavrtio glavom:
- Pobjegao je.
Sjela je i udahnula kisik.
- Kako? - dahtala je. - Kako ste znali?
- Rhyme - odgovorio je. - Ne pitaj me kako. Pozvao je šifru 10-13 za svakoga u ekipi.
Kad je čuo da smo mi dobro poslao nas je ovamo ASAP.
Ukočenost je nestala u trenu. I tek je tad shvatila što joj se zamalo dogodilo. Ispustila
je masku za kisik i uzmaknula natrag u panici dok su joj se suze slijevale niz lice.
Počela je histerično plakati sve glasnije i glasnije. - Ne, ne, ne...
Udarala je rukama po bedrima, grozničavo pokušavajući otresti užas koji se prilijepio
za nju kao cijeli roj pčela.
- Oh Bože, o Bože... ne...
- Sachsova - zabrinuto je pozvao Banks. - Hej, Amelia? Stariji detektiv je mahnuo
svom partneru da se makne. - Sve je u redu. - Obgrlio joj je ramena kad je pala
četveronoške i počela strahovito povraćati, jecajući, i očajnički stežući zemlju među
prstima kao da je želi udaviti.
Na posljetku se Sachsova smirila i sjela na golu stražnjicu. Počela se smijati, isprva
potiho, a onda sve glasnije i glasnije, histerično, zapanjivši se kad je spoznala da se
nebo otvorilo i da pada kiša u krupnim ljetnim kapima, a da to čak nije ni primij etila.
Ruka oko njegovih ramena. Lice čvrsto pritisnuto uz njegovo. Ostali su dugo u takvu
zagrljaju.
- Sachsova... Oh, Sachsova.
Sišla je s Clinitrona i dovukla stari naslonjač iz ugla sobe. U mornarsko plavom
donjem dijelu trenirke i majici s amblemom Hunter koledža, Amelia je tresnula u
stolicu i prebacila krasne noge preko naslona za ruke poput školarke.
- Zašto bi, Rhyme? Zašto bi se okomio na nas? - Njen glas je bio hrapavo šaputanje
zbog zemlje koju je progutala. - Ljudi koje je oteo nisu prave žrtve. Mi jesmo.
- Tko mi? - upitala je.
368
- Nisam siguran. Možda društvo u cjelini. Ili grad. Ili UN. Policajci. Krenuo sam od
početka i ponovno pročitao njegovu bibliju - poglavlje o Jamesu Schneideru. Sjećaš li
se Terrijeve teorije o tome zašto je Nepos ostavljao tragove?
Sellitto je rekao: - Otprilike da nas učini suučesnicima. Da podijeli krivnju. Da mu
bude lakše što ubija.
Rhyme kimne i dometne: - Ja, ipak, ne mislim da je to razlog. Rekao bih da su
namješteni tragovi bili način da nas napadne. Svaka mrtva žrtva bila je gubitak za nas.
- U svojoj staroj odjeći, kose zategnute u konjski rep, Amelia Sachs izgleda mnogo
ljepše nego u bilo kojoj prilici u zadnja dva dana. Ali oči su joj bile mutne.
Proživljava svaku lopatu zemlje na sebi pretpostavljao je, te zaključi kako mu je sama
pomisao 0 zakopavanju nje žive toliko mučna da je morao odvratiti pogled u stranu.
- Što on ima protiv nas? - upitala je.
- Ne znam. Schneiderov otac je bio pogrešno priveden i umro je u zatvoru. A naš
Nepos? Tko zna zašto? Moje je da brinem samo o dokazima...
... ne o motivima. - Amelia Sachs dovrši rečenicu.
- Zašto je sad krenuo izravno na nas? - upitao je Banks, kimajući prema Sachsovoj.
- Pronašli smo njegovu rupu za skrivanje i spasili smo djevojčicu. Ne vjerujem da nas
je očekivao tako brzo. Vjerojatno se samo razljutio. Lone, trebamo čuvare za svakoga
od nas dvadesetčetiri sata. Mogao je odmagliti odmah nakon što smo spasili dijete, ali
je ostao u blizini da napravi još kakvu štetu. Mogao bih se okladiti da ste ti i Jerry, ja,
Cooper, Haumann, Polling, svi na njegovoj crnoj listi. U međuvremenu neka
Perretijevi momci odu do stana Sachsove. Siguran sam da je i ovaj puta pripazio, ali
možda bi se tamo moglo nešto naći. Udaljio se mnogo brže nego što je to planirao.
- Bolje da i ja pođem s njima - rekla je Sachsova. ~ - Ne - odbije Rhyme.
- Moram obraditi mjesto zločina.
- Moraš se malo odmoriti - naredio je. - To jedino moraš napraviti, Sachsova. Nemoj
se ljutiti ako kažem, ali izgledaš jadno. - Da, pozornice - suglasi se Sellitto. - To je
naprosto
zapovijed. Rekao sam ti da se smiriš ostatak dana. U potrazi za
369
njim je čak dvjesto ljudi. A Fred Dellray ima još sto i dvadeset federalaca.
- Imam mjesto zločina u vlastitom dvorištu i nećete mi dopustiti mrežnu obradu?
- Tako je - izgovori Rhyme. - Najkraće rečeno.
Sellitto je krenuo prema hodniku. - Ima li kakvih problema, pozornice?
- Ne, gospodine.
- Hajdemo, Banks, imamo posla. Trebaš li prijevoz, Sachsova? Ili ti još uvijek
povjeravaju vozila?
- Ne hvala, imam auto pred kućom - odgovorila je. Detektiv i inspektor su otišli.
Rhyme je čuo njihove glasove kako odzvanjaju kroz prazan hodnik. Vrata su se za
njima zatvorila i ostali su sami.
Rhyme opazi da su upaljena blješteća svjetla iznad glave. Kliknuo je na nekoliko
komandi i prigušio ih.
Amelia se protegnula.
- Pa... - počela je istovremeno kad je i Rhyme izgovorio: - Tako, dakle.
Pogledala je na sat. - Kasno je. - Zasigurno.
Ustala je i krenula prerna stolu gdje je ostavila torbicu. Otvorila ju je, pronašla zrcalo
i pregledala svoju posječenu usnicu.
- Ne izgleda tako loše - rekao je Rhyme.
- Čisti Frankenstein - rekla je podbadajući. - Zašto kirurzi ne rabe konac u boji mesa?
- Spremi zrcalo i prebaci torbicu preko ramena. - Pomaknuo si krevet - opazila je. Bio
je bliže prozoru.
- To je Thomovo djelo. Sad mogu gledati u park. Ako to želim.
- To je dobro.
Prišla je prozoru i pogledala dolje.
Oh, za milog Boga, pomisli Rhyme. Učini to. Što se može dogoditi? Brzo se
zacrvenio. ~- Želiš li ostati ovdje? Mislim, kasno je. Latentni će zasigurno prašiti po
tvojoj kući još satima.
Preplavilo ga je bolno iščekivanje. Suspregni se, pomislio je, bijesan na sebe. Sve dok
se njeno lice nije ozarilo osmijehom. - To bi bilo lijepo.
370
- Dobro. - Vilica mu je zadrhtala od adrenalina. - Divno. I Thom!
Opet će slušati~ glazbu i pijuckati viski. Možda će joj reći nešto više o poznatim
mjestima zločina. Povjesničar u njemu je isto tako bio radoznao o njenom ocu, o radu
policije u 60-tima i 70-tima. O nekad ozloglašenoj Južnoj policijskoj postaji.
Rhyme se proderao: - Thom! Donesi par plahti. I pokrivač. Nešto za jelo Thom! Ne
znam, do vraga, što sada radi. Thom! Sachs je zaustila da nešto kaže, ali se na vratima
pojavio
pomoćnik, rekavši zlovoljno: - Jedan ovakav urlik sasvim je dovoljan, Lincolne.
- Amelia će opet prenoćiti. Možeš li donijeti koji pokrivač 'i i jastuke za kauč?
= Ne, neću više na taj kauč - pobuni se ona. - To je ' kao da spavam na kamenju.
' Njezino odbijanje žestoko pogodi Rhymea. Pomislio je tužno kako je prošlo već
nekoliko godina otkako je osjetio nešto takvo. Svejedno se uspio osmjehnuti, rekavši:
- U prizemlju ima jedna soba. Thom ti može dolje namjestiti krevet.
i Ali Sachsova je opet odložila svoju torbicu. - U redu je, ; Thom. Nema potrebe.
- Nije mi teško. ~
- Sve je u redu. Laku noć, Thom. - Krenula je prema vratima.
- Ali, ja... Nasmijala se.
- Doista - započeo je, gledajući nju pa Rhymea, koji se namrštio i zbunjeno zatresao
glavom.
- Laku noć, Thom - ponovila je odlučno. - Pazi da se ne spotakneš. - Polako je
zatvarala vrata, prisilivši ga da se makne. Zatvorila su se uz glasan škljocaj.
' Sachsova je skinula cipele, svukla trenirku i majicu. Nosila je čipkasti grudnjak i
rastegnute pamučne gaćice. Popela se u ' Clinitron pokraj Rhymea pokazujući svaki
djelić samosvijesti koji
posjeduje samo lijepa žena kad liježe u krevet s muškarcem. Meškoljila se po
kuglicama, smijući se. - Ovo je ludnica od ' kreveta - rekla je, protežući se poput
mačke. Sklopljenih očiju,
, Amelia upita: - Ne ljutiš se, zar ne? a - Uopće mi ne smeta.
371
- Rhyme? - Što je?
- Hoćeš li mi još pričati o svojoj knjizi? Još o mjestima zločina?
Počeo je opisivati lukavog serijskog ubojicu iz Queensa, ali za manje od minute ona
je zaspala.
Tek sad, spustivši pogled, primijeti njezine dojke naslonjene na svoje grudi, njezino
koljeno priljubljeno uz njegovo bedro. Prvi uta nakon nekoliko godina ženska kosa
prosula mu se po licu. ~kakljala ga je. Več je zaboravio da se to znalo dogoditi. Za
nekoga tko je živio toliko u prošlosti, s tako dobrim pamćenjem, bilo je zapanjujuće
kad je shvatio da se ne može točno sjetiti kada je posljednji puta osjetio ovakav
osjećaj. Ono čega se mogao prisjetiti bile su večeri u krevetu s Blaine, vrlo vjerojatno
prije nesreće. Prisjetio se kako je svjesno trpio škakljanje, ne želeći odmaknuti
njezine uvojke da ne bi uznemirio svoju ženu.
Sada, naravno, nije ni mogao odmaknuti Amelijinu kosu, pa da i sam Bog to traži. Ali
nije ni pomišljao na to da je makne. Naprotiv, želi produžiti taj osjećaj sve do
vječnosti.
372
PO GLAVLJE 35
Sljedeće jutro Lincoln Rhyme bio je opet sam.
Thom je otišao u kupovinu a i Mel Cooper bio je u IRD-ovom laboratoriju u središtu
grada. Vince Perretti završio je posao obrade mjesta zločina u zgradi na Van
Brevoortovoj i kod Amelije Sachs. Pronašli su nekoliko bijednih tragova, iako je
Rhyme pripisao pomanjkanje PE Neposovoj domišljatosti, a ne Perettijevoj
nesposobnosti.
Rhyme je očekivao izvješće s mjesta zločina. Ali obojica, Dobyns i Sellitto, držali su
da je 823 propao u zemlju, barem privremeno. Nije bilo napada na policiju i nijedna
nova žrtva nije bila oteta u posljednjih dvanaest sati.
Sachsova je u pratnji čuvara, krupnog pozornika iz MTS-a otišla na pregled
specijalisti za uho, grlo i nos u Brooklynsku bolnicu. Čestice zemlje su joj dosta
oštetile ždrijelo. Sam Bhyme je takoder imao tjelohranitelja stacionirana ispred kuće,
simpatičnog policajca iz Dvanaeste policijske kojega je poznavao godinama i s kojim
je uživao u žustrim diskusijama o vrijednosti irskog treseta pri proizvodnji viskija u
usporedbi sa škotskim.
Rhyme je bio u odličnom raspoloženju. Interfonom je pozvao stra~ara:
- Očekujem doktora kroz koji sat. Možeš ga pustiti gore. Policajac odgovori potvrdno.
Dr William Berger je obećao Rhymeu kako će danas biti točan.
373
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje grade sigurnu kuću . Noviji model proceduru
· Tamna odjeća · Lociranu blizu: limuzina · Vjerojatno ima
Houston & dosje
· Stare rukavice · Svj. siv, srebrni, . poznaje
FR
crvenkasta Lafayette, bež otiske
jareća koža ShopRite · Iznajmljen auto, · Oružje =
· Stara zgrada vjerojatno Colt .32
· Losion poslijeružičasti mramor ukraden · Veže žrtve
brijanja da
sakri e dru i ' Stara barem 100 neobičnim
1 g
· Hertz, srebrni
miris? godina, čvorovima
vjer. gospodska ~u~s
' Pnvlači ga
· Skijaška maska? kuĆa ili ovogodišnji "staro"
Mornarsko plava? ustanova model · Zvao jednu
· Rukavice su ' Zgrada u žrtvu "Hanna"
tamne federalnom stilu, · Poznaje osnove
Lower East Side
njemačkog
· Losion poslije
brijanja = Brut ' 1-ocirana blizu · Privlači ga
arheoloških podzemlje
· Boja kose nije iskapanja
· Podvojena
smeda ličnost
· Duboki ožiljak · Možda svećenik,
na kažiprstu soc. radnik,
· Uobičajena savjetnik
odjeća · Neobično habanje
na cipelama,
· Rukavice su , puno čita?
crne
· Sluša dok lomi
žrtvin prst
· Ostavio zmiju
kao pljusku
istražiteljima
· Želio odrati
žrtvino stopalo
· Zvao jednu
žrtvu "Maggie"
· Majka i dijete,
posebno značenje
za njega?
· Knjiga "Zločin
u starom NY",
mu je uzor?
· Bazira zločine
po lamesu
Schneideru,
"Skupljaču
kostiju"
· Mrzi policiju
374
Rhyme se nasloni na jastuk i shvati da nije potpuno sam. Na rubu prozora šetali su
sokolovi.. Rijetko plašljivi, sada se doimlju uznemireno. Približavala se još jedna
fronta niskog tlaka. Rhymeov prozor otkrivao je mirno vrijeme, ali Rhyme vjeruje
pticama koje su pouzdan barometar.
Pogleda sat na zidu. Bilo je 11.00. Opet kao i prije dva dana, nestrpljivo čeka
Bergerov dolazak. To je život, pomisli: odgoda za odgodom, ali na posljetku, uz nešto
sreće, stižemo na odredište.
Dvadesetak je minuta gledao televiziju, tražeći priče o otmicama. No, na svim su
programima bili specijalni prilozi o otvorenju mirovne konferencije UN-a. Rhymeu je
to bilo dosadno, okrene program na reprizu Matlocka, vrati kanal natrag na blistavog
novinara koji stoji ispred zgrade UN i iznerviran ugasi prokleti uredaj.
Zazvonio je telefon, pa je morao poduzeti složene radnje da bi odgovorio na poziv. -
Halo.
Nakon kraće šutnje javio se muški glas. - Lincolne? - Da?
- Jim Polling. Kako je?
Rhyme shvati kako od jučer ranom zorom nije često viđao kapetana, osim na
sinoćnjoj konferenciji za novinstvo na kojoj je gradonačelniku i Velikom šefu
Wilsonu šaptao odgovore.
- Dobro. Ima li što novo o našem Neposu? - upita Rhyme. - Još ništa. Ali uhvatit
ćemo ga. - Opet stanka. - Čuj, jesi li sam?
- Jesam. Duža šutnja.
- Mogu li svratiti? - Dakako.
- Za pola sata?
- Zamisli, bit ću kod kuće - izjavi Rhyme srdačno. Odmarao je glavu na debelom
jastuku i pogleda na čvor konopca za sušenje rublja koji je visio pokraj postera s
proiilom. Č~or je još uvijek ostao neriješen. Doslovce nerazriješen čvor, nasmijao se
naglas. Nije mu se sviđala pomisao da napusti slučaj a ne sazna koja je to vrsta čvora
bila. Onda se sjetio da je Polling bio ribič. Možda će ga on prepoznati...
Polling, promisli Rhyme. James Polling...
375
Čudno, kako je kapetan inzistirao da Rhyme vodi slučaj. Kako se borio da ga zadrži
na slučaju, radije nego Perettija koji je za Pollinga, politički, bio daleko bolji izbor.
Prisjeti se kako je izgubio živce kad su federalni agenti htjeli oteti istragu NYPD-u.
Kad malo bolje promisli o svemu, cijelo Pollingovo upletanje u slučaj bilo je
neobjašnjivo. Osam dvadeset tri nije bio vrsta zločinca na kojeg krećeš dragovoljno,
čak i ako čovjek traži zvučne slučajeve da si ih objesi o vrat kao trofejne medalje.
Previše šanse za gubitak žrtava, previše prilika za novinare i vrhušku da te prozivaju
što si zajebao stvar.
Polling... Prisjećao se kako se došuljao u Rhymeovu sobu, provjerio dokle su stigli i
nestao.
Zasigurno je izvještavao gradonačelnika i šefa. Ali, misao je neočekivano sinula,
možda je postojao netko drugi koga Polling izvješćuje?
Netko kome je stalo da prati tijek istrage. Možda sam Nepos? Ali kako, za ime
svijeta, Polling uopće može imati bilo kakvu vezu s 823? Činilo se...
A tada mu sine.
Nije li Polling Nepos?
Naravno, ne. To bi bilo smiješno. Nepojmljivo. Na stranu motiv i način, ali ostaje
pitanje prilike. Kapetan je bio ovdje, u Rhymeovoj sobi, kada su se odvijale neke od
otmica...
A, je li bio?
Rhyme pogleda na prikaz profila.
Tamna odjeća i zgužvane pamučne hlače. U posljednjih nekoliko dana, Polling je
nosio tamnu sportsku odjeću. Pa što? I mnogi drugi su...
Ulazna vrata se otvore i zatvore. - Thom?
Bez odgovora. Pomoćnik se nije trebao vratiti još satima. - Lincolne?
Oh, ne. Prokletstvo! Počeo je birati broj na ECU-u. 9-1
Bradom pomakne kursor na 2. Koraci na stepenicama.
Pokušao je ponovno birati, ali u očaju odgurne ručicu izvan domašaja.
376
A Jim Polling ude u sobu. Rhyme je računao da će ga dodijeljeni tjelohranitelj
obavijestiti. Razumije se, svaki bi pozornik pustio policijskog kapetana ne
razmišljajući. Pollingova tamna jakna bila je otkopčana pa Rhyme ugleda automatski
pištolj na boku. Nije mogao vidjeti je li to bio službeni pištolj. Ali znao je da su
Coltovi .32 bili na popisu odobrenog osobnog naoružanja u NYPD-u.
- Lincolne - poče Polling. Bio je očito nervozan, oprezan. Oči mu skrenu na
izblijedjeli kralježak na stolu.
- Kako si, Jime? - Nije loše.
Polling, ljubitelj prirode. Imao je ožiljak na kažiprstu od dugogodišnjeg bacanja
povraza. Ili od nezgode pri baratanju nožem? Rhyme pokuša provjeriti, ali je Polling
držao ruke u džepovima. Drži li nešto u njima? Nož?
Polling zasigurno poznaje forenziku i mjesta zločina i zna kako se ne ostavljaju
tragovi.
Skijaška maska? Ako je Polling bio Nepos, morao je nositi masku jer bi ga neka od
žrtava mogla prepoznati. A losion poslije brijanja... Što ako ga Nepos uopće nije
koristio kao miris, nego je samo nosio sa sobom bočicu iz koje je pošpricao mjesto
zločina da ih uvjeri kako koristi Brut? Dakle, kad se Polling ovdje pojavi
nenamirisan, nitko ne bi posumnjao.
- Jesi li sam? - upita Polling. - Moj pomoćnik...
- Policajac na ulazu rekao je kako se neće skoro vratiti. Rhyme je oklijevao. - Istina
je.
Poling je bio vitak ali snažan, s kosom boje pijeska. Sjeti se riječi Terryja Dobynsa:
netko uslužan, izvanredan. Socijalni radnik, savjetnik, političar. Netko tko pomaže
drugim ljudima.
Kao policajac.
Rhyme je razmišljao hoće li uskoro umrijeti. I na svoje iznenađenje shvati da to više
ne želi. Ne na ovaj način, ne pod tudim uvjetima.
Polling se primaknu krevetu.
Nije se moglo ništa učiniti. Bio je u potpunoj vlasti ovog čovjeka.
- Lincolne - ponovi Polling ozbiljno.
377
Pogledi im se susretnu i električni spoj prostruji kroz obojicu. Zaiskrilo je. Kapetan
brzo pogleda kroz prozor. - Bilo ti je čudno, zar ne?
- Čudno?
- Zašto sam želio tebe na slučaju.
- Pretpostavljao sam da je to zbog moje osobnosti. - No, nije izmamio smiješak na
kapetanovo lice.
- Zašto si želio mene, Jim?
Kapetanovi su se prsti isprepleli. Vitak, ali jak. S rukama ribiča, sporta koji je, istina,
fin, ali svrha mu je ipak istrgnuti jadnu životinju iz njena obitavališta i tankim joj
oštrim nožem rasjeći glatki trbuh.
- Slučaj Shepherd prije četiri godine. Bili smo na njemu zajedno.
Rhyme je kimnuo.
- Radnici su pronašli tijelo policajca na postaji podzemne željeznice.
Zloslutno pucketanje, prisjeti se Rhyme, poput zvuka tonućeg Titanica u Noći koja se
pamti. A tada eksplozija, glasna poput pucnja, kad se greda srušila na njegov nesretni
vrat i zabila ga duboko u zemlju.
- Ti si rukovodio obradom mjesta. Sam, kao i uvijek. - Da, istina je.
- Sjećaš li se kako je Shepherd optužen? Imali smo svjedoka. Svjedoka? Rhymeu je to
prvi glas. Nakon nesreće izgubio je svaku vezu sa slučajem, osim što je saznao da je
Shepherd osuđen i, tri mjeseca kasnije, izboden do smrti u zatvoru na Riker's Islandu.
Ubojica nikad nije uhvaćen.
- Jedan očevidac - nastavi Polling - posvjedočio je Shepherdovo prisustvo u domu
jedne od žrtava. - Kapetan napravi još korak bliže krevetu, prekriživši ruke. Imali
smo svjedoka dan prije nego što smo pronašli zadnje truplo - ono u podzemnoj
željeznici. Prije nego što sam podnio zahtjev da rukovodiš obradom mjesta zločina.
- Što mi time hoćeš reći, Jime?
Kapetanov se pogled prikovao za pod. - Nismo te trebali. Nismo uopće trebali tvoje
izvješće.
Rhyme je šutio.
378
Polling je mahao glavom. - Razumiješ što govorim? Silno sam želio sam uhititi
jebenog Shepherda... morao sam imati sto posto siguran slučaj. A ti znaš što izvješće
o mjestu zločina s potpisom Lincolna Rhymea znači braniteljima. Useru se čim čuju.
- Shepherd bi, dakle, bio osuden i bez tog mog izvješća? - Točno, Lincolne. Ali ima
nešto još gore. Vidiš, dobio sam upozorenje od MTA Engineering da radilište nije
sigurno.
- Lokacija podzemne željeznice. Poslao si me da obradim mjesto prije nego što su oni
postavili potpornje?
- Shepherd je ubijao policajce. - Pollingovo se lice iskrivi u prezrivu grimasu. - Htio
sam ga se dočepati pod svaku cijenu. Učinio bih sve da ga privedem. Ali... Spustio je
glavu medu dlanove. .
Rhyme nije rekao ništa. Čuo je lomljavu grede, eksploziju drveta koje puca. A potom
šuštanje prašine i krša koji ga je zatrpavao. Začudan, topao mir u tijelu dok mu je srce
zamuckivalo od užasa.
- Jime?
- Zato sam te želio na ovom slučaju, Lincolne. Shvaćaš? Pokajnički izraz preleti
preko kapetanova stroga lica; upiljio se u kralježak na stolu. - Stalno sam slušao priče
kako ti je život pretvoren u pakao. Kako propadaš od beznada. Govoriš da ćeš se
ubiti. Osjećao sam se toliko jebeno krivim. Želio sam ti povratiti barem nešto od tvog
prijašnjeg života.
Rhyme reče: - A tebe je to proganjalo zadnje tri i pol godine.
- Ti me poznaješ, Lincolne. Svi me poznaju. Kad nekoga uhvatim, a taj mi nešto
počne srati, podivljam i onda je gotov. Kad mi se digne na nekog zločinca, ne
mirujem dok ga ne uhvatim i strpam onkraj brave. To je jače od rnene, ne mogu se
kontrolirati. Znam da sam ponekad pretjerano revnostan i odvratan. Ali to su bili
zlikovci ili osumnjičeni, u najmanju ruku. Nisu bili moji, nisu bili policajci. To što se
dogodilo tebi... to spada u grijeh. Jednostavno se nije smjelo dogoditi.
- Nisam bio početnik - rekao je Rhyme. - Nisam morao obrađivati mjesto zločina koje
sam smatrao opasnim po život. - Ali
- Jesam li pogodio u krivo vrijeme? - začuju glas iz hodnika.
379
Rhyme podigne pogled, očekujući Bergera. Ali Peter Taylor se uspeo stepenicama.
Rhyme se prisjetio kako je liječnik obećao svratiti radi provjere svog pacijenta poslije
napada disrefleksije. Pretpostavljao je takoder da mu liječnik opet sprema bukvicu
zbog dr Bergera i Društva Lete. Nije sad za to raspoložen; želi neko vrijeme biti sam i
probaviti Pollingovo priznanje. Trenutačno mu je samo sjelo, neprožvakano i tupo,
neosjetljivo poput Rhymeova bedra.
- Uđite, Peter.
- Imate vrlo neobično osiguranje, Lincolne. Stražar me upitao jesam li ja doktor i
pustio me gore. Što je to? Zar odvjetnici i računovode dobivaju odbijenicu?
Rhyme se nasmija. - Samo trenutak. - Okrene se Pollingu. - Sudbina, Jime. To je ono
što se meni dogodilo. Bio sam samo na krivom mjestu u krivo vrijeme. To se događa.
- Hvala ti, Lincolne. - Polling položi ruku na Rhymeovo desno rame i lagano ga
stisne.
Rhyme kimne i, da prikrije nelagodu, žurno ih upozna. Jirne, ovo je Peter Taylor,
jedan od mojih liječnika. A ovo je Jim Polling. Nekoć smo zajedno radili.
- Drago mi je - izusti Taylor, pruživši desnu ruku. Bila je to srdačna gesta koju je
Rhyme pratio, nehotice uočivši duboki ožiljak u obliku polumjeseca na Taylorovom
desnom kažiprstu. - Ne! - viknu Rhyme.
- Znači i ti si policajac. - Taylor čvrsto zgrabi Pollingovu ruku, dok je nožem, koji je
čvrsto držao u lijevoj ruci, tri puta probio kapetanova prsa, obilazeći oko rebara
preciznošću kirurga. Nedvojbeno kako ne bi oštetio đragocjenu kost.
380
POGLAVLJE
36
dva duga koraka Taylor je bio pokraj kreveta. Zgrabi U ECU upravljač ispod
Rhymeovog prsta, i baci ga na drugi kraj sobe.
Rhyme udahne da vikne, ali doktor prozbori: - I onaj je mrtav, pozornik. - Kimnuo je
prema vratima, misleći na tjelohranitelja pred ulazom. Taylor je kao opčinjen gledao
kako se Polling baca amo-tamo poput životinje slomljene kičme, prskajući krv po
podu i zidovima.
- Jim! - kriknu Rhyme. - Ne, oh, ne...
Kapetanove ruke skupile su se oko ozlije8enih grudi. Sobu ispuni odvratno grgljanje
iz njegova vrata, popraćeno mahnitim mlataranjem cipela o pod u smrtnom hroptaju.
Još je jednom snažno zadrhtao i umirio se. Staklaste oči, poprskane krvlju, zurile su u
strop.
Okrenuvši se prema krevetu, ne odvajajući pogled s Lincolna Rhymea, Taylor je stao
hodati unaokolo. Polako je kružio s nožem u ruci. Disao je ubrzano.
- Tko si ti? - zavapi Rhyme.
Taylor je šutke koraknuo naprijed, ovio prste oko Rhymove ruke i stegnuo kost
nekoliko puta, možda jako, a možda i ne. Njegova ruka odlutala je do Rhymovog
lijevog prstenjaka. Podigao ga je sa ECU-a i gladio zakrvavljenom oštricom noža.
Zarinuo je oštar vrh ispod nokta.
381
Rhyme osjeti slabašnu bol, u prvi mah samo naznaku nelagode. Onda jaču. Dahtao je.
Taylor sad nešto opazi i ukoči se. Zinuo je od čuda. Nagnuo se naprijed. S nevjericom
je zurio u primjerak Zločina u starom New Yorku na okviru za okretanje.
- Tako znači.... Tako ste ustvari otkrili... Oh, policija bi se trebala ponositi što te ima
u svojim redovima, Lincolne Rhyme. Vjerovao sam da će proći dani i dani prije nego
što dodete do moje kuće. Očekivao sam da će psi do tada raznijeti malu Maggie.
- Zašto to činiš? - upita Rhyme.
Ali Taylor nije odgovorio. Pažljivo je proučavao Rhymea, mumljajući kao za sebe: -
U staro doba nisi bio tako dobar, znaš. Tada ti je promicalo dosta toga, zar ne? U
staro doba. U staro doba...
Na što Nepos cilja?
Otresao je svoju proćelavu, sjedokosu glavu i zagledao se u primjerak Rhymeovog
forenzičkog priručnika. U pogledu mu je zaiskrilo prepoznavanje. I Rhyme polako
poče shvaćati.
- Pročitao si moju knjigu - rekao je kriminalist. - Čak si je dobro prostudirao u
knjižnici, zar ne? U odsjeku javne knjižnice u tvojoj četvrti.
Osam dvadeset-tri bio je, izmedu ostalog, čitatelj.
Tako je poznavao Rhymeove procedure obrade mjesta zločina. Zato je čistio tako
pažljivo za sobom, nosio je rukavice čak i kad je dodirivao površine za koje većina
kriminalaca ne bi ni mislila da zadržavaju otiske, zato je špricao losion poslije
brijanja na mjestu zločina - znao je točno što će Sachsova tražiti.
Dakako, Rhymeov priručnik nije bila jedina knjiga koju je temeljito proučio.
Mjesta zločina, također. To mu je dalo ideju za namještene tragove - tragove iz starog
New Yorka koje je mogao prepoznati jedino Lincoln Rhyme.
Taylor je podigao disk kičmenog stupa koji je ostavio Rhymeu prije osam mjeseci.
Gnječio ga je nesvjesno između prstiju. U to vrijeme ganutljiv poklon, zapravo je bio
jezoviti predznak..
Oči su mu bile unezvjerene, pogled odsutan. Rhyme se prisjetio da je to vidio i prije -
kada ga je Taylor pregledavao zadnjih nekoliko mjeseci. Tad je to pripisivao
liječničkoj usredotočenosti
382
na zdravlje pacijenta, sad je bilo jasno da je to ludilo. Samosavladavanje se počelo
topiti.
- Odgovori mi. Zašto? - upita ponovno Rhyme.
- Zašto? - prošaptao je Taylor, pomičući ruku uzduž Rhymeove noge, pipajući još
jednom koljeno, potkoljenicu, zglob. - Zato jer si ti bio nešto posebno, Rhyme.
Jedinstveno. Ti si bio neranjiv.
- Kako to misliš?
- Kako možeš kazniti čovjeka koji želi umrijeti? Ako ga ubiješ učinio si upravo to što
on želi. Znači trebao sam te natjerati da poželiš živjeti.
Rhyme je konačno dokučio odgovor. Staro doba...
- Bila je lažna, zar ne? - šapnuo je. - Onu osmrtnicu od mrtvozornika iz okruga
Albany ti si sam napisao.
Colin Stanton! Dr. Taylor je bio Colin Stanton.
Čovjek čija je obitelj ubijena pred njegovim očima nasred ulice u Kineskoj četvrti.
Čovjek koji je stajao kao oduzet kraj tijela svoje žene i dvoje djece dok su krvarili do
posljednjeg daha, ne mogavši donijeti strašnu odluku koga od njih spasiti.
Promicale su ti stvari. U staro doba.
Sada, na žalost prekasno, sve su kockice sjele na svoje mjesto. Njegovo promatranje
žrtava: T.J. Colfax, Monelle i Carole Ganz. Riskirao je da bude uhvaćen dok stoji i
bulji u njih baš kao što ~e i Stanton stajao pokraj svoje obitelji, gledajući kako umiru.
Zelio je osvetu, ali je bio liječnik, prisegao je da nikada neće oduzeti život. Dakl~e,
da bi ubijao morao je postati svoj duhovni predak - Skupljač kostiju, James
Schneider, luđak iz devetnaestog stoljeća čiju je obitelj uništila policija.
- Kad sam izašao iz duševne bolnice, vratio sam se na Manhattan. Pročitao sam
izvješće istrage o tome kako ti je promakao ubojica na mjestu zločina, kako je
pobjegao. Znao sam da te moram ubiti, ali nisam mogao. Ne znam zašto... Čekao sam
i čekao da se nešto dogodi. A onda sam pronašao knjigu. Jarnes Schneider... On je
prošao točno ono što i ja. On je to napravio; mogao bih i ja.
Sveo sam ih na kosti.
- Smrtovnica - izusti Rhyme.
383
- Jasno. Napisao sam je na svom računalu i faksom poslao NYPD-u tako da me ne
mogu osumnjičiti. A onda sam postao netko drugi, dr. Peter Taylor. Tek sam kasnije
shvatio ~ radi čega sam odabrao baš to ime. Možeš li ti dokučiti? - Stanton pogleda
tablicu. - Odgovor je tu.
Rhyme je pregledao profil.
Poznaje osnove njemačkog.
- Schneider - izusti Rhyme, uzdahnuvši. - Na njemačkom "krojač".
Stanton kimne. - Proveo sam tjedne u knjižnici čitajući o povredama kičmene
moždine i onda sam se javio, rekavši da sam bio preporučen od Columbia SCI.
Planirao sam te ubiti tijekom prvog sastanka, rezati ti meso traku po traku, pustiti te
da iskrvariš do smrti. To bi trajalo satima, možda danima. Ali što se dogodilo? - Oči
mu se rašire. - Saznao sam da se ti hoćeš ubiti.
Nagnuo se posve blizu Rhymeu. - Isuse, još se uvijek sjećam kada sam te prvi put
vidio. Ti kurvin sine. Već si bio mrtav! I znao sam što mi je činiti; morao sam te
natjerati da poželiš živjeti. Morao sam ti još jednom dati smisao.
Znači bilo mu je svejedno koga otima. Svatko mu je poslužio svrsi.
- Čak nisi mario hoće li žrtve preživjeti ili ne.
- Naravno da ne. Sve što sam želio bilo je tebe prisiliti da ih pokušaš spasiti.
- A čvor? - upita Rhyme, opazivši čvor od konopca za sušenje rublja obješena pokraj
postera. - Kirurški šav? Kirnnuo je.
- Pa jasno. A ožiljak na tvom prstu?
- Moj prst? - Namrštio se. - Kako si... Njezin vrat! Preslikali ste otiske s Hannina
vrata. Znao sam da je to moguće. Ali nisam na to mislio. - Bio je primjetno ljut na
samog sebe. - Slomio sam staklo u knjižnici duševne bolnice - nastavi Stanton - u
namjeri da prerežem žile na zapešću. Stiskao sam dok nije puklo. - Bijesno je lijevim
kažiprstom prelazio po ožiljku.
- Smrt tvoje žene i djece - izgovori Rhyme bezbojnim glasom, bio je nesretan slučaj.
Strahovita nesreća, užasna. Ali nije
384
se dogodila namjerno. Bila je to pogreška. Silno mi je žao tebe i njih.
Jednoličnim glasom, Stanton opet prigovori: - Sjećaš li se što si napisao... u uvodu
svog priručnika? Citirao je besprijekorno: "Kriminalistu je poznato kako svaka radnja
uzrokuje posljedice. Nazočnost počinitelja mijenja svako mjesto zločina, u odredenoj
mjeri. Zbog toga možemo identificirati i locirati kriminalce i postići pravdu". -
Stanton zgrabi Rhymea za kosu i potegne mu glavu. Privukao ju je sasvim blizu.
Rhyme je mogao osjetiti dah luđaka, vidjeti kapljice znoja na sivoj koži. - E vidiš, ja
sam posljedica tvojih radnji.
- Što ćeš s time postići? Ubiti ćeš me i neće mi biti ništa gore nego što bih htio.
- Oh, ali ja te neću ubiti. Ne još. Stanton ispusti Rhymeovu kosu i ustukne.
- Želiš li znati što ću napraviti? - prošaptao je. - Ubiti ću tvog doktora, Bergera. Ali
ne na način na koji je on naučio ubijati. A ne, nema za njega tableta za spavanje,
nema pića. Vidjet ćemo kako mu se svida smrt na starinski način. Zatim tvog
prijatelja Sellitta. A pozornicu Sachs? Nju takoder. Jednom joj se posrećilo, ali
dohvatit ću je slijedeći put. Pripremit ću joj još jedan ukop. Dakako i Thoma. Umrijet
će točno tu, ispred tebe. Obradit ću ga do kosti... Lijepo i polako. - Stanton je disao
sve ubrzanije.
- Možda ćemo se još danas pobrinuti za njega. Kad se taj momak mora vratiti?
- Ja sam napravio pogrešku. To je moja... Rhyme se iznenada duboko zakašljao.
Pročisti grlo i uhvati zrak. - To je moja pogreška. Napravi sa mnom što želiš...
- Ne! Svi su oni tvoji. To je...
- Molim te. Ne možeš... - Rhyme opet poče kašljati. Napadaj se pretvori u žestoko
naprezanje. Uspio ga je još jednom obuzdati. Stanton ga ovlaš pogleda.
- Ne možeš njih povrijediti. Učinit ću bilo što - Rhymea opet izda glas. Glava mu je
klonula, oči iskočile iz duplji. Lincoln Rhyme prestao je disati. Glava leži na jastuku
kao
odbačena, dok mu ramena još snažno podrhtavaju. Tetive u njegovom vratu napele su
se poput čeličnih žica.
- Rhyme! - krikne Stanton.
385
Slina mu je štrcala na usta. Rhyme je zadrhtao jedanput, dvaput, kao da mu je potres
prodrmao cijelo obamrlo tijelo. Trznuo je glavom a s ruba usana počela se cijediti
krv.
- Ne sad! - divlje je kriknuo Stanton. Mlatio je rukama po Rhymeovim grudima. - Ti
ne smiješ umrijeti!
Liječnik podigne Rhymeove kapke, otkrivajući samo bjeloočnicu. Stanton žurno
otvori Thomovu kutiju s lijekovima, navuče injekciju za krvni tlak i ubrizga mu lijek
pod kožu i odbaci zatim jastuk s kreveta i izravna Rhymea. Nagnuo je unazad
olabavljenu Rhymeovu glavu, obrisao mu usta, pokrio ih svojima i stao upuhivati
zrak u obamrla pluća.
- Ne! - bjesnio je. - Neću te pustiti! Ne smiješ umrijeti! Nije bilo reakcije.
Iznova provjeri nepokretne oči. - Hajde! Hajde! Proklet bio!
Još jedan udah. Udaranje po nepomičnim grudima.
Ustukne ukočen od panike i šoka, buljeći i promatrajući kako čovjek umire pred njim.
Trgnuo se i još jednom nagnuo naprijed, još je jednom upuhnuo duboko u Rhymeova
usta.
U trenutku kad je Stanton okrenuo glavu i spustio uho da osluhne pritajene šumove
disan~ja, bilo kakvu naznaku života, Rhyme je napao poput zmije. Ct~rsto zubima
zgrabi vratnu žilu kucavicu, zahvaćajući čak i komad kičme.
Sve do...
Stanton kriknu i poče se koprcati unazad. Pritom je povukao Rhymea na sebe.
Zajedno su u klupku pali na pod. Topla bakrenasta krv šiktala je i šiktala, .puneći
Rhymeova usta.
... same kosti.
Njegova pluća, njegova ubilačka pluća, bila su već cijelu minutu bez zraka, ali nije
htio popustiti ugriz da bi udahnuo. Nije se obazirao na žestoku bol u usnoj šupljini
gdje je ugrizao osjetljivu sluznicu do krvi kako bi odglumljen napad disrefleksije bio
uvjerljiviji. Režao je u bijesu, vidjevši Ameliju Sachs zakopanu u zemlji, vidjevši
paru kako riga iznad privezanog tijela T. J. Colfax i tresao glavom, osjećajući pucanje
kostiju i hrskavice.
Udarajući po Rhymeovim prsima, Stanton ponovno krikne, koprcajući se ne bi li se
oslobodio čudovišta koje se stopilo s njim.
386
Ali Rhymeov ugriz bio je nepopustljiv. Činilo se kao da su oživjeli duhovi svih
mrtvih mišića njegova tijela i premjestili se u vilicu.
Stanton se domogao nekako noćnog ormarića i dograbio svoj nož. Zarine ga u
Rhymea; jednom, dvaput. Ali mogao je doseći samo do nogu i ruku kriminalista. Bol
je ta koja onesposobljuje žrtvu napada, a upravo je na bol Lincoln Rhyme bio posve
imun.
Čelični stisak njegove vilice još se pojačao, presjekavši Stantonov krik kad mu je
pregrizao dušnik. Stanton je sad zabio nož duboko u Rhymeovu ruku. Zaustavio se
kada je došao do kosti, izvlačeći ga da opet udari. Odjednom se tijelo luc~aka ukoči,
snažno se zgrči jednom, pa još jednom i potom posve omlohavi.
Stanton se srušio na pod, povlačeći za sobom Rhymea, koji žestoko udari glavom u
hrastovinu. Rhyme još uvijek nije popuštao. Držao je čvrsto i nastavio drobiti vrat
žrtve, tresući glavom i otkidajući meso poput gladnog lava, izbezumljenog krvlju i
nemjerljivim zadovoljstvom zbog utažene pohlepe.
387
5. . "
AKO SE KRECES
NE MOGU TE ULOVITI
"Dužnost liječnika nije samo produžiti život, već i skončati muke."
Dr. Jack Kevorkian
388
Ponedjeljak, 19.15, do ponedjeljka, 22.00
POGLAVLJE
37
Već je bio gotovo sumrak kad je Amelia Sachs ušla na njegova vrata.
Više nije u trenirci, niti u odori. Nosi traperice i zagasitozelenu bluzu. Na njezinu
lijepu licu ističe se nekoliko ogr~botina koje Rhyme prije nije uočio. S obzirom na
dogadaje u posljednja tri dana, bilo je lako pretpostaviti da se nije sama ozlijedila.
- Fuj - izgovori s gnušanjem, zaobilazeći dio poda gdje su izdahnuli Stanton i Polling.
Tepih je bio nakvašen bjelilom pošto je tijelo zlikovca spremljeno u vreću.
Forenzičari su bili temeljiti, ali golemi ružičasti otok na podu bio je suviše jasno
vidljiv.
Rhyme je promatrao Ameliju dok je hladno pozdravljala dr. Williama Bergera, koji je
stajao kraj sokolova prozora s čuvenom aktovkom u ruci.
- Znači, dokrajčio si ga? - upitala je, pogledavši prema mrlji na podu.
- Da - odgovori Rhyme. - Dokrajčen je. - Potpuno sam?
- To baš i nije bila poštena borba - nasmije se. - Pokušavao sam se suzdržati.
Vani je rumenilo zalazećeg sunca plamenom bojom obasipalo vrhove krošnji i
krovove otmjenih zgrada duž Pete avenije, na drugoj strani parka.
389
Sachsova pogleda Bergera, koji reče: - Lincoln i ja smo upravo malo ćaskali.
- Ma, što ne kažete? Nastupila je neugodna šutnja.
- Amelia. - Prekine šutnju Rhyme. - Idem s tim do kraja. Ipak sam odlučio.
- Shvaćam. - Njezine božanstvene usnice, spojene s crnim linijama malih šavova,
jedva su se primjetno stisnule. To je bila njena jedina vidljiva reakcija.
- Znaš, mrzim kad me zoveš imenom. Mrzim to iz dna duše. Kako joj je mogao
objasniti da je ana u velikoj mjeri bila razlog što je odlučio svoju ideju o smrti
provesti do kraja? Probudivši se tog jutra s njom pokraj sebe, s neobičnom tugom
shvatio je kako će se ona uskoro dići iz kreveta, obući se i izaći kroz vrata u svoj
život, normalni život: Bili su osuđeni na razlaz kako to ljubavnici mogu biti, ako je
uopće smio razmišljati o njima kao Ijubavnicima. Bilo je samo pitanje vremena kad
će ona susresti drugog Nicka i zaljubiti se. Slučaj 823 bio je zaključen, i bez toga što
ih je povezivalo njihovi životi morali su se udaljiti. Neizbježno.
Oh 823, Stanton, bio je prepredeniji nego što je mogao pretpostaviti. Rhyme jest bio
još jednom doveden do ruba stvarnoga svijeta, što više, prešao je tu granicu.
- Sachsova, lagao sam ti: koji put se ne možeš odreći mrtvih. Nekada jednostavno
moraš ići s njima...
Stisnutih ruku, otišla je do prozora. - Mislila sam doći do tebe s hrpom argumenata
kako bih te odgovorila. Znaš, nešto zbilja uvjerljivo. Ali nisam mogla. Sve što ti
mogu reći jest ja jednostavno ne želim da to učiniš.
- Naš dogovor je dogovor, Sachsova. Pogodba je bila poštena... Pogledala je u
Bergera. - Do bijesa, Rhyme. - Prišla je krevetu, kleknula, stavila ruku na njegovo
rame i maknula mu čuperak kose s čela. - Hoćeš li barem nešto učiniti za mene? -
Što?
- Daj mi još nekoliko sati. - Neću promijeniti odluku.
390
- Shvatila sam. Eto, samo dva sata. Ima nešto što naoraš napraviti prije toga.
Rhyme pogleda Bergera, koji dobaci: - Ne mogu još dugo ostati, Lincolne. Moj
zrakoplov... Ako hoćeš pričekati tjedan dana, mogu se vratiti...
- Sve je u redu, doktore - rekla je Sachsova. - Ja ću mu pomoći da to učini.
Kvalificirana sam.
- Vi? - upita liječnik začudeno. Nevoljko potvrdi: - Da.
To joj nije priličilo i Rhyme je to znao. Ali pogleda u njene plave oči, koje su, iako
pune suza, potpuno bistre i kimne. Rekao je Bergeru: - U redu je, doktore. Možete to
samo ostaviti; koji nam je eufemizam dana?
- Kako vam zvuči "parafernalija"? - predloži Berger. - Možete li ju ostaviti tamo, na
stoliću?
- Jeste li vi sigurni - upitao je Sachsovu. Potvrdila je.
Doktor je poslagao tablete, konjak i plastičnu vrećicu na noćni ormarić, a onda je
premetao po svojoj aktovci. - Bojim se da više nemam traka za vrećicu...
- Nema problema - rekla je Sachsova, gledajući u svoje cipele. - Imam ih ja.
Berger se primakne krevetu i stavi svoju ruku na Rhymeovo rame. - Želim vam mirno
samoizbavljenje - izusti.
- Samoizbavljenje - ponovi Rhyme turobno kad je Berger otišao. Potom se obratio
Ameliji: - Da sad čujem: Što to treba napraviti?
Uletjela je u zavoj s pedeset, odsklizala se i spretno ubacila u četvrtu brzinu.
Vjetar udara kroz otvorene prozore i vitla njihovom kosom. Žestoki udarci vjetra bili
su neugodni, ali Amelia Sachs nije mogla zamisliti vožnju s podignutim prozorima.
- To ne bi bilo u američkom stilu - izjavila je i prešla preko oznake sto na
brzinomjeru.
Kad se krećeš...
391
Rhyme je predložio kako bi možda bilo pametnije da se provozaju po poligonu za
trening njujorške policije, ali nije ga i~nenadilo kada je Sachsova rekla da je to tura
za slabiće; to je napustila odmah, prvoga tjedna na Akademiji. Tako su već stigli do
Long Islanda. Pripremili su i uvježbali gotovo uvjerljive isprike za prometnu policiju
okruga.
- Stvar je u tome da peta brzina nije i najveća. To je brzina za dugu vožnju. Ali mene
ne zanima duga vožnja. - Uhvatila je njegovu lijevu ruku, stavila je na okruglu crnu
ručicu, prekrila je svojom rukom i prebacila u nižu brzinu.
Motor je zatutnjao, pojurili su na sto dvadeset. Okolno drveće i kuće prolijetali su
mimo njih poput munje, a uznemireni konji koji su pasli po okolnim poljima
zbunjeno su gledali u crni trag Chevroleta.
- Zar ovo nije ludo, najbolje, Rhyme? - vikala je. - Čovječe, bolje od seksa. Bolje od
ičega!
- Osjećam vibracije u prstu - rekao je. - Barem mi se čini.
Nasmijala se, a on je povjerovao da je stisnula njegovu ruku ispod svoje. Približili su
se naselju te je Sachsova nevoljko usporila, okrenula volan i usmjerila prednji dio
vozila ka magličastom polumjesecu koji se upravo dizao iznad udaljenog grada, jedva
vidljiv u izmaglici vrućeg kolovoškog zraka.
- Probajmo sto pedeset - predloži. Lincoln Rhyme zatvori oči i prepusti se udarima
vjetra, mirisu svježe pokošene trave i brzini.
Noć je bila najtoplija u mjesecu.
S nove promatračnice Lincoln Rhyme je mogao promatrati park i vidjeti čudake na
klupama, umorne džogere, obitelji okupljene oko dima tinjajućih roštilja poput
rijetkih preživjelih nakon kakve srednjovjekovne bitke. Šetači pasa su u očekivanju
osvježenja činili svoje uobičajene krugove, noseći vrećice u rukama.
Thom je stavio CD - elegijski Adagio za violine Samuela Barbera, ali Rhyme
prezrivo frknu, ocijenivši to bijednim klišejom i naredio da stavi Gershwina.
392
Amelia Sachs popela se stepenicama i ušla u njegovu spavaću sobu. Zatekne ga kako
gleda kroz prozor. - Što vidiš? - upita. - Znojave ljude.
- A ptice? Sokolove? - Ah, da, tamo su. - Je li i njima vruče?
Promatrao je mužjaka. - Ne vjerujem. Držim da su one iznad toga.
Spustila je torbu kraj podnožja kreveta i izvukla sadržaj, bocu skupog vinjaka.
Podsjetio ju je na skoč, ali je Sachsova rekla da će piće biti njen doprinos. Stavi ga
pokraj tableta i plastične vrećice. Doimala se poput živahne supruge, domaćice koja
se netom vratila kući od Balduccia s hrpama povrća i morskih plodova, a premalo
vremena za spravljanje večere.
Na Rhymeov zahtjev donijela je i nešto leda. Sjetio se što je Berger rekao o toplini u
vrećici. Otvori Courvoisier, natoči sebi čašu i napuni njegovu, namjestivši mu slamku
prema ustima.
- Gdje je Thom? - upita ga. - Vani.
- Zna li? - Da.
Srknuli su konjak.
- Imaš li neku poruku za svoju bivšu ženu?
Rhyme se duboko zamisli: imamo na raspolaganju godine i godine za razgovore,
blebetanje i razmetanje, za iskazivanje svojih želja, bijesa i žaljenja - a kako smo
samo skloni profućkati te trenutke. Ameliju Sachs poznaje samo tri dana, a razotkrili
su srca mnogo više nego što je njemu i Blaine to uspjelo u desetljeću zajedništva.
- Nema potrebe - odgovori. - Poslao sam joj e-mail. Zadovoljno se osmjehne. - To je
primjerenije današnjici, rekao bih.
Konjak mu pali nepce i topi se u ustima. Osjećao je otupljenost, lakoću, zadovoljstvo.
Sachsova se nasloni preko kreveta i kucne njegovu čašu.
393
- Imam nešto novaca - poče Rhyme. - Veći dio ostavljam Blaine i Thomu. Ali...
Utiša ga poljupcem u čelo i zatrese glavom.
Začu šuškanje poput rasipanja šljunka dok je istresala sitne pilule Secomala na dlan.
Rhyme nagonski pomisli: "Reagens Dilli-Koppanyi za test bojom. Dodaj jedan
postotak kobalt acetata u metanolu u sumnjivi materijal, a potom pet postotni
isopropilamin u metanolu. Ako je supstanca barbiturat, reagens će se pretvoriti u
prekrasnu ljubičasto-plavu boju.
- Kako ćemo ovo izvesti? - upitala je gledajući tablete. Ja zbilja ne znam.
- Pomiješaj ih s pićem - predložio je.
Istresla ih je u njegovu čašu. Brzo su se rastopile. Bile su lomljive kao i snovi koje
pobuđuju.
Slamkom promiješa smjesu. Promatrao je njezine unakažene nokte, ali čak ni toga mu
nije bilo žao. Ovo je bila njegova noć, noć užitaka.
Linooln Rhyme se iznenada sjeti djetinjstva u predgrađu Illinoisa. Nikad nije htio
popiti svoje mlijeko, te mu je majka kupovala slamke iznutra obložene različitim
okusima: jagoda, čokolada. Sve do ovog časa o tome nije razmišljao. Bio je to sjajan
izum, prisjećao se. Uvijek se veselio svom poslijepodnevnom mliječnom napitku.
Sachsova primakne slamku njegovim ustima. Uhvatio ju je usnama. Stavila je ruku na
njegovu.
Svjetlost ili tamu, glazbu ili tišinu, snove ili meditaciju sna bez snova? Što li ću naći?
Počeo je srkati. Okus se nije razlikovao od čistog pića. Možda je bio malo gorči. Bio
je poput...
Odozdo se čulo žestoko lupanje po vratima. Činilo se da netko lupa istodobno rukama
i nogama. Čulo se i glasno vikanje. Odmaknuo je svoje usne od slamke. Pogleda ka
mračnom stepeništu.
Pogledala ga je, mršteći se.
- Idi pogledaj tko je - reče joj.
~94
Nestala je na stepenicama, ali se trenutak kasnije vratila s tužnim izrazom lica. Lon
Sellitto i Jerry Banks penju se za njom. Rhymeu nije promaklo kako je mladi detektiv
ponovo obavio mesarski posao britvicom po licu. Bilo bi zbilja vrijeme da savlada
tehniku brijanja oštrih dlaka.
Sellitto pogleda bocu i vrećicu, zatim Sacshovu, ali ona je mirno stajala prekriženih
ruku, nijemo mu govoreći da se udalji. Ovdje hijerarhiji nema mjesta i ne tiče ga se
što se dogaQa. Sellitto je shvatio poruku, ali mu nije bilo na kraj pameti udovoljiti
joj.
- Lincolne, trebam s tobom razgovarati.
- Govori brzo, Lon. Vidiš: mi tu imamo posla.
Inspektor se spusti u škripav pleteni stolac: - Prije sat vremena eksplodirala je bomba
u Ujedinjenim Narodima. Odmah do dvorane za banket, u tijeku večere priredene u
čast delegatima mirovne konferencije.
- Šest mrtvih, pedeset i četiri ranjena - doda Banks. Njih dvadeset teško.
- Moj Bože! - prošapta Sachsova. - Reci mu - promrmlja Sellitto.
Banks nastavi: - UN je za konferenciju unajmio veći broj djelatnika-honoraraca.
Počinitelj zločina je jedan od njih recepcionarka. Pola tuceta ljudi vidjelo ju je kako
nosi naprtnjaču na posao i ostavlja ju u spremištu pokraj dvorane za bankete. Otišla je
neposredno prije eksplozije. Odjel za bombe procjenjuje da je bilo oko kilogram C4
ili Semtexa.
Sellitto dopuni: - Linc, očevici kažu da je bomba, bila je u žutoj naprtnjači.
- Žutoj? Otkud mi je to tako poznato?
- Kadrovska služba UN-a identificirala je recepcionerku kao Carole Ganz.
- Majka! - viknu u isti glas Rhyme i Sachsova.
- Da. Žena koju si spasila u crkvi. Ganz joj nije pravo prezime. Njeno pravo ime je
Charlotte Willoughby. Bila je udata za Rona Willoughbyja. Govori li ti to štogod?
Rhyme zaniječe.
395
- Bilo je to u vijestima prije nekoliko godina. On je bio narednik u vojsci, rasporeden
mirovnim snagama UN u Burmi.
- Nastavi - rekao je kriminalist.
- Willoughby nije želio ići - držao je kako američki vojnik ne treba nositi UN
uniformu i primati naređenja od ikoga osim od Američke vojske. To je ovih dana
često desničarska tema. Ali je ipak otišao. Nakon nepuna tri tjedna ustrijelio ga je
neki fakin u Rangoonu. Dobio je metak u leđa. Konzervativci su ga proglasili
mučenikom. Antiteroristička policija tvrdi kako je njegovu suprugu regrutirala jedna
grupa ekstremista iz predgrađa Chicaga. Neki od diplomanata otišli su u podzemlje:
Edward i Katerine Stone.
Banks nastavi prepričavanje: - Eksploziv je bio u paketu dječje gline za modeliranje,
zajedno s nekim igračkama. Držimo da je namjeravala povesti i djevojčicu kako
služba osiguranja ispred dvorane za bankete ne bi pregledavala glinu. Kako je Pammy
zadržana u bolnici, nije imala pokriće, te je odustala od same dvorane i eksploziv
postavila u spremište. No, i to je prouzročilo dosta štete.
- Uhvaćena?
- Ni traga od nje.
- A što je s djevojčicom? - upita Amelia. - Pammy?
- Nestala je. Žena ju je odjavila iz bolnice u vrijeme eksplozije. Obje su netragom
nestale.
Rhyme upita: - A njihova središnjica?
- Grupa u Chicagu? I oni su nestali. Imali su skrovište u Wisconsinu ali je očišćeno.
Ne znamo gdje su sada.
- Znači to je bila glasina koju je čuo Dellrayjev doušnik! Rhyme se glasno nasmija. -
Carole je bila ta koja je dolazila u zračnu luku. Ona nije imala nikakve veze s
Neposom 823.
Osjeti kako Banks i Sellitto bulje u njega. Oh, opet stari trik sa šutnjom.
- Zaboravi to, Lone - rekao je Rhyme, svjestan čaše koja mu je stajala na domašaju
zračeći toplom dobrodošlicom. Nemoguće.
396
Viši inspektor nadigne znojnu košulju od tijela, zgrbivši se. Vraški je hladno ovdje,
Lincolne. Isuse! Čuj, razmisli barem o tome. Čemu to može štetiti?
- Ne mogu ti pomoći.
Sellitto doda: - Pristigla je i poruka. Carole ju je napisala i poslala Generalnom
tajniku u internoj službenoj kuverti. Okomila se na vlade koje oduzimaju američke
slobode i slična sranja tog tipa. Preuzela je odgovornost i za bombu na skupu
UNESCO-a u Londonu i najavila da će ih biti još. Moramo ih uloviti, Linc.
Osmjelivši se, porezani Banks reče: - Generalni tajnik i gradonačelnik traže vas. SAC
Perkins također. Uslijedit će poziv i iz Bijele kuće. Zar su vam potrebna druga
uvjeravanja? Nadamo se - nisu inspektore!
Rhyme nije komentirao pogrešku u navođenju njegova čina. - PERT tim Biroa već je
u pripravnosti. Fred Dellray vodi slučaj i zatražio je pun poštovanja, da, točno je tako
rekao, dakle pun poštovanja je zamolio da mu obaviš forenzičke poslove. Mjesto je
netaknuto, osim što smo izvlačili trupla i ranjene.
- Tada nije netaknuto - eksplodira Rhyme. - Vrlo je kontaminirano.
- Razlog više da trebamo upravo vas - upleo se Banks, dodajući "gospodine" kako bi
ublažio Rhymeov ubojiti pogled. Rhyme uzdahnu i pogleda čašu i slamku. Vječni mir
bio mu
je tako blizu. Ali i nastavak boli.
Sklopi oči. U sobi je vladala grobna tišina.
Prekine je Sellitto. - Da je žena sama, hej, to ne bi bio veliki problem. Ali ona sa
sobom vuče svoju kćer, Lincolne. U podzemlju s malom curicom? Možeš li zamisliti
kakav će biti život tog djeteta?
Vratit ću ti to, Lone.
Rhyme nasloni glavu na luksuzni jastuk. Napokon uspije otvoriti oči te progovori: -
Imam odredene uvjete.
- Navedi ih, Linc.
- Prije svega - rekao je - ja ne radim sam. Rhyme pogleda prema Ameliji Sachs.
397
Oklijevala je trenutak, a potom se nasmijala, ustala i digla čašu omamljujućeg napitka
ispod slamke. Širom otvori prozor i baci žutosmedu tekućinu u vreli zrak. Malo dalje;
sokol je podigao sivu glavu sijevajući bijesno na pokret njezine ruke, a onda se
okrenuo natrag i nastavio hraniti svoje mlado.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

16 Re: Jeffery Deaver-Skupljač kostiju taj Uto Sep 25, 2012 1:42 pm

Margita

avatar
Administrator
Administrator
DODATAK
Izvaci iz Rječnika pojmova, Lincoln Rhyme, Physical Evidence, 4. Izd., (New York,
Forensic Press, 1994).
Alternativni izvor svjetlosti (ALS): Bilo koja od više tipova lampi visokog intenziteta
s varirajućim valnim dužinama i bojama svjetla, koje se koriste za vizualiziranje
otisaka papilarnih linija, te odredenih tipova tragova ili bioloških tragova.
Automatizirani sustav identifikacije otisaka prstiju (AFIS): Jedan od više
kompjutoriziranih sustava za skeniranje i pohranu otisaka papilarnih linija.
Dvostruki lom (Ornament): Udaljenost između dvije mjere loma zraka koje emitiraju
određeni kristali. Korisno u identifikaciji pijeska, niti i prašine.
Zapisnik o posjedu (COC): Zabilješka o svakoj osobi koja je imala u posjedu dio
dokaza ili dokaz od trenutka njegova izuzimanja s mjesta zločina do njegovog
uvođenja na sudskom
procesu.
Uzrok smrti (COD) : ~ Uzrok smrti.
Kontrolni uzorci: fizički tragovi sakupljeni na mjestu zločina iz poznatih izvora koji
se upotrebljavaju za usporedbu s tragovima iz nepoznatog izvora. Na primjer, krv
žrtve i vlas kose žrtve zajedno čine kontrolne uzorke.
Smrtno stradali (DCDS): Preminuli, pronađen mrtav na mjestu zločina.
399
Testiranje gradijenta gustoće (D-G): Tehnika za usporedbu uzoraka zemlje kako bi se
odredilo dolaze li s iste lokacije. Testiranje uključuje unošenje uzoraka zemlje u
cjevčice s tekućinama koje imaju različite vrijednosti koeficijenta gustoće.
DNA tipiziranje: Analiziranje i stvaranje matrice genetske strukture unutar stanica
određenih tipova bioloških tragova (na primjer, krv, sjeme, kosa) u svrhu usporedbe s
kontrolnim uzorcima izuzetim s poznatog osumnjičenog. Proces se sastoji od izolacije
i usporedbe fragmenata DNA - deoksiribonukleinske kiseline - osnovne sastojnice
kromozoma. Neki tipovi DNA tipiziraju blisku sličnost s tragovima koji su izuzeti
kod osumnjičenog; drugi tipovi su doslovno konkludentni, s omjerom u stotinama
milijuna da je taj trag s odredene osobe. Također se naziva i "genetsko tipiziranje",
ili, izokrenuvši ~- DNA identifikacija, ili genetska identifikacija.
Forenzički antropolog: Stručnjak za skeletonske ostatke trupla, koji pomaže
istražiteljima mjesta zločina u procjeni i identificiranju ostataka, te pri iskopavanju
grobova.
Forenzički odontolog: Stručnjak za zube koji takoder pomaže istražiteljima mjesta
zločina u procjeni i identificiranju ostataka zuba te u analizi eventualnih tragova
ugriza.
Otisci papilarnih linija: Uzdignute linije kože na vrhovima prstiju, dlanovima i
stopalima, čiji su uzorci jedinstveno individualni za pojedinu osobu. Otisci papilarnih
linija na mjestu zločina mogu se klasificirati na:
1. Plastične (izazvane na ljepljivoj tvari poput kita);
2. Evidentirajuće (izazvane od kože umazane stranom supstancom poput prašine ili
krvi);
3. Latentne (izazvane od kože kontaminirane tjelesnim izlučevinama poput masti ili
znoja i najčešće nevidljivi); Plinski kromatograf/maseni spektrometar (GC-MS): Dva
instrumenta koji se koriste u forenzičkoj analizi pri identificiranju
400
nepoznatih supstanci kao što su droge ili drugi tragovi. Instrumenti su često povezani
zajedno. Plinski kromatograf razdvaja komponente u supstanci i šalje ih masenom
spektrometru koji definitivno i precizno, pomoću atomske mase, identificira svaku od
tih komponenti.
Mrežna obrada: Uobičajeni pristup u potrazi za tragovima pomoću kojeg istražitelji
prekrivaju mjesto zločina s matricama u smjerovima, poglavito kod avionskih
nesreća, npr. sjever jug, koji se potom križaju i preklapaju, npr. istok - zapad. Barutna
rukavica (GSR): Materijal deponiran na rukama i odjeći osobe koja je koristila
vatreno oružje, najčešće barij i antimon. GSR tragovi na ljudskoj koži ostaju do šest
sati, ako se ne uklone namjerno pranjem ili nemarno pretjeranim kontaktom prilikom
uhićenja osumnjičenika i stavljanja lisica (pogotovo ako su mu lisice stavljane na ruke
s leda). Identifikacija fizikalnog traga: Određivanje kategorije ili razreda materijala u
koji izuzeti trag spada. Ovo razlikujemo od "individualiziranja" koje je odredivanje
pojedinog izvora u koji izuzeti trag spada. Na primjer, istrgnuti komad papira može
biti identificiran kao debljine 40-lb, kakav se koristi u časopisima, ali može biti
individualiziran kad istrgnuti komad točno odgovara potrganoj stranici primjerka,
napr. časopisa Vogue za mjesec srpanj pronađenog kod osumnjičenog.
Individualizacija, naravno, ima veću procesnu vrijednost od identifikacije.
Individualizacija fizikalnog traga: Vidi pod "Identifikacija fizikalnog traga."
Mrtvačke pjege: Ljubičasto obojani dijelovi kože kod mrtve osobe zbog tamnjenja i
slijevanja krvi pod utjecajem sile teže nakon smrti.
Lokardovo načelo razmjene: Formulirana po francuskom kriminalistu Edmondu
Locardu, ova teorija tvrdi kako uvijek
401
postoji razmjena fizikalnih tragova između izvršitelja kaznenog djela i mjesta zločina
ili njegove žrtve, bez obzira na to koliko minuciozna ili teška ona bila za detekciju
tako nastalih tragova.
Maseni spektrometar: Vidi "Plinski kromatograf."
Ninhidrin: Kemikalija koja vizualizira latentne otiske papilarnih linija na poroznim,
propusnim površinama poput papira, šperploče ili drva, reagirajući na ljudske tjelesne
izlučevine.
Fizikalni tragovi (PE): U kaznenom pravu, fizikalni dokazi odnose se na stvari ili
materije na suđenju koje podržavaju osnovanu sumnju ili prijedlog obrane da je
istinit. Fizikalni tragovi mogu obuhvatiti nepokretne objekte, tjelesne tvari ili
fotografije.
Presumptivna krvna slika: Bilo koji broj kemijskih tehnika za utvrdivanje postojanja
tragova krvi na mjestu zločina, čak i ako nisu _očiti. Najčešće se koriste testovi sa
luminolom i ortotolidinom.
Skenirajući elektronski mikroskop (SEM): Instrument koji emitira elektrone na
uzorak traga koji treba biti ispitan i prenosi dobivenu sliku na monitor kompjutera.
Moguće je povećanje i do 100.000 x, što je neusporedivo s povećanjem uobičajenih
optičkih mikroskopa od 500 x. SEM je često kombiniran s instrumentom energetski
disperiranih X - zraka (EDX), koje mogu identificirati elemente u uzorku u isto
vrijeme dok ih krim. tehničar promatra.
Podmetanje: Napor počinitelja da prepravi, doda ili ukloni tragove s mjesta zločina
kao da on ili ona nisu zločin ni počinili, odnosno da je počinitelj netko drugi.
Tragovi dokaza: Mali djelići, ponekad mikroskopski, supstance poput prašine,
pijeska, celularnih materijala i vlakana.
Nepos: Nepoznata osoba, točnije, neidentificirani osumnjičeni.
402
hakum-metalno deponiranje (VMD): Najdjelotvorniji način za vizualizaciju latentnih
otisaka papilarnih linija na glatkim površinama. Zlato ili cink su usisani u vakuum
komoru, a objekti koji se ispituju prevuku se tankim slojem metala, lijepeći se na
tjelesne izlučevine i čineći uzorak vidljivim.



Spojler:




Spojler:


http://www.book-forum.net

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu